Skip to main content

Full text of "Povijest Poljica"

See other formats


Digitized by the Internet Archive 

in 2011 with funding from 

University of Toronto 



http://www.archive.org/details/povijestpoljicaOOpive 



.V 



-tAToH^ediaei;^ 



\.o 



Sf, 



USBARV 



^^ronto, 0^3 



OO 



I. DODATAK VJESNIKU ZA ARHEOLOGIJU I HISTORIJU 
DALMATINSKU GOD. 1921. 



V r 



IVAN PIVCEVIC: 



POVIJEST POLJICA 



■^^^^ 



SPLIT. 

ZEMALJSKA ŠTAMPARIJA U SARAJEVU. 

1921. 



POGLAVLJE] L 
Poljica do priznanja mletačkoga vrhovništva. 



I. Postanak. 

Poljica se zovu o-nai kut zemlje u srednjoj Dalmaciji, na 
istok Spljetu, što se stere oko planine Mosor, opkoljen^ sa tri 
strane rijekom Cetinom, Jadranskim Morem i rječicom 2rnov- 
nicom u cijelom njenom toku, a s četvrte selima Žrnovnicom, 
DugO'poljem, Kotlenicama i Biskom do u rijeku Cetinu. To je 
njihov današnji oipseg, ali prije (provale Turaka, poljička suha 
meda protezala se je dalje i zapremala ponešto i onog zem- 
ljišta, što danas pripada spomenutim selima. Nabrajajući razne 
položaje u Mosoru, kojima je prolazila prvobitna suha meda, 
statut poljički kaže, da je teMa od vrela Žmovnice na Pečinice, 
Ošlji rt, vodu Sedreniik, peć u Krivicama, Kunjevodu, Trnovu 
kamenicu, obišeni dub, Vladavića dubravu, brdo Samoiek, mah 
Konačnik, pak u rijeku Cetinu pod Gardunom ^). 

Poljica su dobila svoje ime od malih okrugljastih poljaca, 
kojih je sva sila u tom kršovitom mosorskom kraju, a ipovršina 
im' je iznosila od prilike jedno 250 četvornih 'kilometara. Njihov 
geografski smještaj sasvim je povoljan, jer se nalaze u onom 
dijelu Dalmacije, što je najprikladniji za čovječji razvitak. I 
neka pretežito kršovita, jer u Mosoru i njegovim pribrdima, 
imaju ipak dostatno i plodne zemlje za obrađivanje, i obilje 
živih voda, a negdašnje bujne mosor ske šume pružahu dobrih 
pašnjaka za timarenje stoke, pa im ni more ne nijekaše svojih 
blagodati. I doista tuda se nahodi tragova čovječjim nase- 
ljima već od prehistorijskih vremena^). Kada su paik u ipon 

Monumenta historico-juridica. IV. p. 40. 

') Bullettino di archeologia e storia dalmata. Anno 1903. p. 125; anno 
1893. copertina p. 6; anno 1894. p. 79; anno 1909. p. 43 i 44. — Kaer, 
Prvo brončano nalazište u Dalmaciji. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i 
Hercegovini. God. IX. Sarajevo 1897. p. 245—271. 

1* 



- 4 - 

znija doba Rimljani upokorili i istrijebili ratoborne Dalmate, 
koji i tuda nastavahu, tada je i taj kraj bujno procvjetao, kaiko 
nam jasno dokazuju lijepa rimska naselja Pituntium (Pod- 
strana), Nareste (Jesenice), Oneum (Omiš) ociio Poljica, Gedate 
(Gata?) i druga'),ia kako nam tvrdi predaja, ikoja još i danas 
živi u narodu, i sam je Dioklecijan imao tu, osobito u Srinjinam, 
svoj ribnjak, na Dubravi svoje lovište'), a u Docu svoje hladište. 
Za seobe naroda, kao gotovo sva Dalmacija, opustio je 
i taj kraj, doik ga opet ne oživješe Hrvati. Prvotno se tu bilo 
smjestilo ono hrvatsko pleme, što je bilo oličeno u Tugi, pa 
od njega i ime današnjim lugarima. Nego to se pleme ubrzo 
otole odselilo-''), pa to zemljište postalo krunskim ili državnim 
dobrom, od koga su hrvatski vladari bogato obdarivali spljet- 
ske nadbiskupe*), a na njemu je ležao i kneževski dvorac sv. 
Martina, gdje je mletački dužd Petar Tradonico god. 839. sklo- 
pio mir sa hrvatskim knezom Mislavom^). Kasnije pak, za 
pogibije kneza Miroslava, doseliše se iz predjela današnje 
Bosne, a ondašnje hrvatske države, tri hrvatska velikaša, 
braća Tješimir, Krešimir i Elem, i nastaniše se u današnjem 
selu Ostrvici blizu živice vode Pokornika. Kada se vremenom 
umnožalo njihovo potomstvo, oni su se razdijelili. Tješimiro- 
vići zauzeh prostor od slapa Oubavice do Graca, Krešimiro- 
vići od Graca do rječice Zrnovnice, a Elemovići se preselili 
u zaosoje mosorsko, pa se god. 1015., kako nam kaže predaja, 
uobraziše u novu hrvatsku župu^), kojoj svakako nalazimo 
spomena god. 1070. za kralja Petra Krešimira^). 

»j Bullettino. Anno 1889. pp. 145-151, 153—4, 67-8; anno 1890. 
p. 145, 150; anno 1891. p. 113. 43-48, 60-61; anno 1893. p. 33, 177—9. 
166; anno 1894. p. 65; anno 1896 p. 3-7, 101. 145—6; anno 1897. p. 145; 
anno 1898 p. 52—3; anno 1899. p. 183, 209—10; anno 1900. p. 53-5; anno 
1901. p. 10 >-7, 135-6; anno 1903. d. 196, 123—25; anno 1906. p. 232-3; 
anno 1907. p. 142—45; anno 1908. p. 74 6, 77; anno 1916. p. 66 si. i pas- 
sim dalje. 

') Sr. Morgan u Der Siiden. I. Jahrgang. Voloska 1909. p. 223—27, 

•) Pivćević, O postanku Poljica. Program splietske gimnazije za 
školsku godinu 1906.— 7. p. 4. 

*) RaČki, Dociimenta. p.3— 5; Farlati, ///yr/cwm sacn/m. III. p. 178; 
Smičiklas, Cudex diplomaticus. II. p. 86—7. 

•) Rački, Documenta. p. v^35: sravni Starohrvatska prosvjeta. Ood. II. 
(1896.) p. 218 nota 1. 

•) Pivčević, o. c. p. 5—7. 

') Rački, Documenta. p. 82. 



— 5 — 

I ta mala hrvatska župa postaje prilično znattirm čimbe- 
nikom u hrvatskom kraljevstvu, jer tu ne samo cvjetala za 
ono doba prilična prosvjeta, koju je gajio i sirio znameniti 
benediktinski samostan sv. Petra, kojega je utemeljio pobožni 
poljički plemić Petar Crne, sin Gumajev, u Selu u današnjim 
Jesenicama, uz obalu morsku između Krila i Dugog rata^), pa nije 
samo, da njezini župani prate svoga kralja i sudjeluju njegovim 
zborovima 2), nego iz nje potječe nesumnjivo i hrvatski kralj 
Slavić^), a sva je prilika i posljedni hrvatski kralj Petar*). 

Po iizumrću narodnih kraljeva, Hrvati su, iza raznih zgoda 
i nezgoda, priznali god. 1102. svojim kraljem ugarskog kralja 
Kolomana. Za slabih i nevrijednih njegovih nasljednika nastali 
su teški neredi na ovim krajevima. Naravska posljedica ta- 
kova stanja bila je ta, da je sva vlast bila u rukama hrvat- 
skih župana, kao jedinih vidljivih predstavnika vlasti, ako 
i oni nijesu bili skučeni pod vlast nekih hrvatskih velikaša, 
koji su bili toHko osilili, da su svojom oblasti upravljali kao 
samostalni dinaste. Nu ti neredi imali su i drugih posljedica. 
Osim što su pružili izliku caru Emanuelu, da se počne miješati 
u poslove ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva, njima su se 
htjeli okoristiti i Spljećani pod zaštitom Emanuelovom, uz koga 
su vjerno pristajali. Imajući na ime sasvim malo zemljišta 
svoga vlasništva u okolini grada, da bi se s njega mogli pre- 
hraniti, krivotvorih su pod nadnevkom 15. lipnja 1103. jednu 
listinu, kojom bi tobože kralj Koloman bio poklonio spljetskom 
nadbiskupu Krešenciju, između ostaloga, i poljička sela Sri- 
njine, G ata, Tugare i Osič, kao i svu desetinu iz Poljica '). 

n R a č k i, Documenta. p. 1 27-36. - Tu je ispravu djelomično ali kritič- 
nije izdao ponovno Šišič u Priručnik izvora hrvatske historije. Dio I. čest 1. 
Zagreb 1914. p. 275-84. - Isporedi Kaer. Dvie opatije. Spljet 1890. p. 9-26- 
Bulić-Skok, Natpis Petra Černe u Glasniku zemaljskog muzeja u Bosni 
i Hercegovini. 1918. Sy. 1. str. 1. 

2) Rački, Documenta. pp. 82, 113 i 149. 

») Šišić, O podrijetlu i zasužnjenju hrvatskoga kralja Slavića. Vjesnik 
hrv. arh. Društva. Sveska VII. p. 145-65. - Sravni još: a) Šišić, Pri- 
ručnik izvora hrvatske historije. Dio I Čest 1. Zagreb 1914. p. 255-63; 
b) Grube r, Slavić, kralj hrvatski. Prosvjeta. God. XIV. Zagreb 1906. p. 187,' 
318, 355 i 378; c> Pi vče vić, o. c. p. 9. 

*) Isp.: a) Šišić, Priručnik, p. 379-83; b) Pivčević o c d 9 
i 17-19. , • . y. 

*) Sišić drži da je ta listina krivotvorena po svoj prilici god. 1367., 
jer te godine 16. rujna Ljudevit I. potvrdio rapskoj crkvi listinu kralja 



— 6 — 

Kada su iiadbskupi uistimi stali svojatati za se te i>osjede, Po- 
Ijičani su se stavili pod zaštitu moćniog ^plemena Kačića, koji 
su stolovali u Omišu i ix)sjedovali sav predio između Cetine 
i Neretve. Za tih razmirica poginuo je nadbiskup Arnir dne 
4. kolovoza 1180., a kako su se usto Kačići dali na gusarenje 
i širili bogumilstvo, podigla se je na njih, 'pod zaštitom papi- 
nom, od god. 1221. go-tova križarska vojna. Moć je Kačića bila 
doduše skršena, ali su se Poljica ipak odbranila od grabež- 
Ijivosti spljetske, pa su odsele proslijedila da živu sama o sebi 
svojim osebujnim životom 0- 



II. Prvi sukobi sa Spljetom. 

Spljećani, kao potomci starih Rimljana iz porušenog So- 
lina, živjeli su 'po svojim osebujnim općinskim uredbama, što 
ih nekako tuđilo od ostalih hrvatskih državljana. Nešto to, 
a nešto njihova težnja da svakom zgodom prošire svoj uski 
gradski okoliš, činilo je da je rijetko kada između njih i okol- 



Koloinana, pa je na tai glas i spljetski nadbiskup Ugolin poželio pristupiti 
pred Ljudevita i od njega dobiti naličnu potvrdu imovine spljetske crkve» 
kako ju je tobože dobila od prvoga ugarskoga kralja, koji je zavladao 
Spljetom (Vjesnik hrv. arh. Društva X. p. 67-8); ali da listina niie krivo- 
tvorena tom prilikom, najbolji je dokaz taj, kako opaža i sam §išić, 5to 
»kraljevi nijesu nikad potvrđivali prijepisa, ili čak prijepise od prijepisa«. 
(Ibidem p. 66.) Uzaludno stoga bilo Ugolinu krivotvoriti je, kada s tim 
falsifikatom rije mogao stupiti pred kralja, kako uistinu i nema vijesti da 
bi bio pristupio. Listine su se, kako i opet dobro opaža Šišić, krivotvorile 
jer se s istima »htjelo budi steći zakonitu pravovlasnost na neki posjed, 
budi opravdati faktično, ali nepravedno stečeno posjedovanje« (Ibidem 
p. 64), ali se nema nijedne vijesti da bi se spljetski nadbiskupi poslužili 
tom listinom ikad poslije god. 1367, pa niti prigodom reambulatorija crkov- 
nih dobara god. 1397., a onda čemu je ikad krivotvoriti? Nasuprot zna se 
pod izvjesno, da je već nadbiskup Gerard parničio se poradi svojih dobara 
(Codex diplomaticus. II. p. 123—4; Farlati Ili. p. 189), a njegov nasljednik 
Arnir. da je za se svojatao i poljičko selo Srinjine, koje se spominje u 
rečenoj listini (Codex dipl. II. p. 165). Sve to jasno govori, da je listina 
krivotvorena kud i kamo prije, nego li to uzimlje ŠiSić, pa je doista i 
Tomašić, koji se na nju osvrnuo, drži veoma bliskom dobi KolomanovoJ 
(Vjesnik hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva. XI. p, 135. nota 1). 
') P i v č e V i č, o. c. p. 13 21. 



ni'h Hrvata bilo iskreno'g sklada i da je češće dolazilo do ne- ^ 
prijateljskih sukoba. 

Poljičani lišeni, skučenjem Kačića, njihove moćne zaustite, 
počeše smišljati kako bi lašnje odolijevali spljetskim otimalač- 
kim pohlepama, i za to baciše oko na porušeni Oštrog, čije se 
ruševine vide još i danas na brežuljku Balovanu poviše Kaštel 
Lukšića, a tada ie bio svojina spljetskih nadbiskupa. U dobar 
čas po nje sjedaše tada na nadbiskupskoj stolici Guncel, koji 
bijaše prijatelj Hrvatima. Jednom se stoga, kako pripovijeda 
Toma arhidijakon, braća Tolen i Vilčeta, sinovi Bućanovi, za- 
jedno sa svojom rodbinom, prikazaše Guncelu i dokazavši mu 
da su oni subaštinici Oštroga, zamoliše ga da bi im dozvolio 
obnoviti ga i u njem se nastaniti'). Guncel je rado, i ako 
proitiv volje Spljećana, udovoljio njihovoj prošnji i oni se od- 
mah dali na potsao, .te obnovili Oštrog, oipasali ga zidovima i 
jako utvrdili, pa se u njem nastanili. 

Svrha Poljičana u oibnovljenjn Oštroga bila je da, u slu- 
čaju suko*ba sa Spljećanima, mogu ih uhvatiti medu dvije vatre 
i tako ih lašnje nadvladati. Ne mogavši stoga Spljećani spri- 
ječiti njegovo obnovljenje za kneževanja hrvatskog velikaša 
Višana Bribirskoga, htjedoše ga svakako porušiti obnovljena 
za Višanova nasljednika Petra, vojvode zahumskoga, koji je 
knezovao od god. 1223. do god. 1227.'). Spljećani dakle za- 
moliše Petra za pomoć, i on se nije oglušio njihovu pozivu pa 
je dohrlio s mnoštvom konjaništva. Nabavivši u Spljetu po- 
trebne bojne sprave i uredivši svoje čete, a bilo je preko tri 
hiljade vojnika, jednog jutra rano krene po koipnu i ipoi moru 
protiv Oštroga i stane na nj odmah silno navaljivati. Što su 
jače jurišah Spljećani, to su ih snažnije iz svojih utvrda od- 
bijali Ostrožani sipljući na njih kišu kamenja i strjelica. Ne 
uzdajući se Spljećani, da bi sami mogli osvojiti tvrdinju, po- 
. zvaše u pomoć i Trogirane, a usto, dok im stigne pomoć, na- 
vukoše oko tvrdinje svu silu drvlja i šikarja, te ga zapališe. 



Thomas ar chid.,' Hisforia salonitana. Ed. Rački. p. 104. — Braću 
Tolena i Vilčetu arhidijakon zove naprosto Hrvatima, pa ih stoga neki drže 
Kačićima, ali nema'^sumnje da su bili Poljičani jer Farlati, na temelju dal- 
matinskih^spomenika, izrijekom svjedoči da su bili Poljičani. (Farlati III. 
p. 255.) 

») Bullettino. VIII (1885.) p. 47 i 61. 



— 8 - 

I ri'e'ka je vatra iiirištila sve drvene ošiti, koje su Ostrožani bili 
podigli na svoju obranu, a dim im zasliepljivaK> oči, nijesu ipak 
klonuli duhom te su ogromnim kamenjem navaljivali na od- 
važnije splletske mladiće, koji su i kroz vatru i kro'Z dim nasr- 
tali, pa siu tako mnoge ili ubili ili u oganj strovalili, gdje su u 
najgroznijim mukama ispuštali dušu. Ti nasrti i takom žesti- 
nom učinjeni trajali su za više dana. Iznemoženi napokon gla- 
dom i umorom sakupiše se jednog dana Ostrožani na dogovor, 
da odluče što činiti. Nekolicina odvažnijih spljetskih mladića 
popne se tada na zidine, koje bijahu bez obrane, a 'knez Petar 
naredi opći juriš i tako mu pode za rukom da zauzme tvrdinju. 
Pohvatavši sada i povezavši sve n€;prijatelje sa ženama im i 
djecom, dadoše se na divljački posao, pa im i crkvu iz temelja 
porušiše i grobnice raskopaše i mrtve kosti njihovih pređa raz- 
bacaše zada, ka-ko kaže Toma arhidijakon, ne bi više nikad 
miO'gli hvastati kakovo pravo nad selom. Zarobljenike, pove- 
zanih ruiku naopako, -povedoše u Spljet i baciše u najgadnije 
tamnice, gdje tako povezani ostaše za tri dana bez jela i pila, 
pa ih većina i zaglavi, umoreni gladom, žeđom i smradom gnus- 
nih tamnica 0- 

Spljećani ni takim divljačkim porušenjgm Oštroga, nijesu 
postigli svoje svrhe jer Tolen, ili srećno umakao ili za poru- 
šenja ne bio u Ostrogu, pa im se stao teško svetiti. Toma ar- 
hidijakon »pripovijeda kako sada tri istoimenjaka Tolena nijesu 
dali mira Spljećanima. Prvi je bio sinovac zahumskog vojvode 
Petra, bivšeg spljetskog kneza, drugi sinovac Malduka Kačića, 
gospodara Omiša, a treći Poljičanin. Kako je latinska većina u 
Spljetu, a na glavi joj sam arhidijakon, pripisivala sve nevolje, 
što snalazile u to doba grad, hrvatskim velikašima, koji su 
tada obično obnašali u Spljetu kneževsku čast, bi zaključeno 
god. 1239. da će odsele za svoje načelnike birati jedino latine 
iz Italije. U tu svrhu bijahu izabrani Toma arhidijakon i Miha 
Madiij da pođu u Jakin i odonamo da dovedu načelnika. Oni 
su doveli nekng Gargana, koji je i>rispi{) u Spljet 15. svibnja 
iste godine'). 

*) Thomas arcliid, Historia salonitana. Ed. Rački. p. 104-5; 
Farlati III. p. 255; M i II nov i ć, Cetinski knez Domaldo. Zadar 1S86. 
p. 72-5. 

») Lučio, Memorie. p. 3«?; Tliomas archiil., o. c. p. 117— 10. 



— 9 — 



O njemu arhidijako'n, kao o svom milienčetu, sa zanosom 
pripovijeda, kako je u gradu utažio sve stranačke strasti, kako 
je napunio praznu gradsku blagajnu,! kako je zavladao takav 
nšr i napram vani, kakova nikad ipdje nije bilo, a to jer su 
se i isti Hrvati, koji su otprije odira'li Spljećane, sada bili pri- 
miriili iz nekog strahopočitanja prema Oarganu. Onda kao ne- 
ko čudo Božje priča kako su odmah po njegovu dolasku, dvo- 
jica od O'ue trojice nepomirljivih neprijatelja grada Spljeta 
umrli, a to fokn Zahumljanin i Tolen Poljičanin '). Nego To- 
mine rij'eči o pO'tpunom miru, barem napram vani, ne smije se 
uzeti tako na vlas, jer on sam- .pripovijeda štcšta, što se kosi 
s tom tvrdnjom. Gargan je za tri susljedne godine bio biran 
načeilnikom S'pljetskim. Odmah prve godine utanačio je mir sa 
Kačićima^), pa je onda počeo da gradi jednu tvrdu »ad pe- 
tram« (Kuk ili Kamen) na obranu Splječana od Poljičana, 
ali je morao ostaviti nedovršeno započeto djelo, jer Tolen Ka- 
čić, proitiv 'U'g O'VOirenO'g mira, stao Oipet u lipnju ili srpnju 1240. 
da pljačka spljetsko polje, pa j'e Gargan bio prisiljen da se 
spremi na rat protiv njega ^). 



III. Pobuna za Bele III. 

Na ugarsko-hrvatskom iprijestolu sjedio je već od ožujka 
1235. Bela III. (IV.), koji se ozbiljno počeo starati oko uređenja 
i boljka svoje kraljevine, aii ubrzo bio spriječen u svom naumu. 
God. 1241. prodriješe u Ugarsku MongoM i tako je poharaše, da 
je i saim Bela ispred njihova bijesa, morao se spasiti bijegom u 
Dalrtiacijiu. Našto se i oni otisnuše za njim u potjeru, te se neg- 
dje iprvih dana ožujka 1242. pojaviše na visovima Mosora. 
Mongoli najprije navališe na tvrdi Klis, misleći da se tu sklo- 
nio Bela sa svojim blagom..^ Čuvši međuto da se je Bela sklonio 
prvo u Spljet, pa otole prešao u Trogir, otisnu se i oni za njim 
u Trogir. Ne miogavši ipak zauzeti Trogir, odiuče da se po- 
vrate u Aziju, jer se ipročuio- da su iza smrti Kana Ogotaja na- 
stali u kraljevstvu nemiri. Kako su se tom zgodom Spljećani 



*) Thomas archid., o. c. p. 119-22. 

2) Luci us, De regno. p. 471—2; Starine XXIII. p. 253. 

3) Thomas archid., o. c. p. 124-5; Starine. XXIV. p. 204; Klaić, 
Rad. 130. p. 23. 



— 10 — . 

zamjerili Beli uskrati-vši inu jednu lađu, na kojoj bi umakao 
svojim pro'gonitelji'ma, do^k su mii Trogirani pružili sve mo- 
guće pO'godn'O'Sti, zahvalni im je Bela 18. ožujka 1242. izdao 
povelju, kojom potvrđujući njihove povlasti, ^podijeli im i neke 
zemlje u Kaštelima. Spljećani se tom darovnioom smatrabu 
l^ovrijeđeni u svojiim pravima na Ostroig, pa odmah iza Belina 
odlaska navale na Trogirane i zarobe ih do pedesetak i bace 
u tamnicu^). Tu je razmiricu poravnao neki franjevac Girard, 
ali previ'še na ikorist Spljecana, čega se radi Trogirani utekli 
Beli. koji je uništio odnosnu nagodbu a na korist Trogirana"). 
To je dalo ipovod'a, da su Spljećani i opet navalili na Trogiran'e, 
a'M sa zlom srećom jer bijahu ametom poraženi. Bojeći se sada 
ne samo osvete trogirske, nego i kazne Beline, počeše se ogle- 
dati za saveznicima te se obratiše svima onima, koje držabu 
kraljevim protivnicima, i tako se te mjesne razmirice izrodiše 
a rat među kraljevskom i protukraljevskom strankom. Prve 
tragove toj pobuni nekog dijela Hrvata protiv kralja Bele na- 
hodimo odmah i-za iprovale Mongo-la u Ugarsku. Svijesniji 
Hrvati kao da su se nedaćom Beliinom htjeli okoristiti te odci- 
jepiti od Ugarske i obnoviti hrvatsko kraljevstvo. Koliko je 
ta pobuna zahvatila među Hrvatima i korijena i opsega ne 
dade se tačno ustanoviti iz oskudnih onodobnih vijesti, ali je 
svakako stalno, da nije bila *;amo mjesne naravi, nego da je 
gdje više, gdje manje, zahvatila maha po cijeloj hrvatskoj dr- 
žavi3). Na žalost ni ovoga se puta Hrvati nijesu našli složni, 
pa se stvar izjalovila. Uz Trogir ili ti kraljevsku stranku, pri- 
staše hrvatski knezovi Šubići, Nelipić i neki drugi, a uz Splje- 
ćane ili ti 'pmtukraljevsku stranku pridružiše se Poljičani, 
luimski knez Andrija, bosanski ban Matej Ninoslav, te knezovi 
Brativoj i Vukša. 

Spljećani za dvije nedjelje harahu trogirska polja, ali tvr- 
dog grada ne mogoše osvojiti. Bela nije mogao dalje trpjeti tih 
nereda, pa posla hrabrog bana Dioniza, da kazni Spijcćaiie i 
njihove saveznike i tako pridigne spa<li kraljevski ugled na 
ovim stranama. Dioniz, združiv svoju vojsku sa Trogiranirna i 

») Thomas archid, Historia salonitana. VA. Rački. p. 15^ -->< . 
Lučio, Memorie. p. 45—8. 

=*) Lučio, Memorie. p. 48; Listine. I. p. 60. 

») ^i-^lć, Nastavni vjesnik. KujiRa X. Zagreb 1902. p. 196-99. 



— 11 — 

njihovim saveznicima, zajuriša na Spljet dne 12. srpnja 1244. i 
prisili ga na predaju. Na to bi utanačen mir međ Spljetom i 
Trogirom dne 19. istog srpnja, a potvrđen od kralja dne 
14. listopada. U taj mir bijahu uključeni, osim Spljećana i Trogi- 
rana, i pristaše i jedne i druge stranke, osim bosanskog bana 
Ninoslava, humskog kneza Andrije i Poljičana, koji se ne po- 
koriše kralju, nego mu ostaše i nadalje nevjerni ^). 

God. 1248. imenovao je Bela banom hrvatskim dotadanje,^ 
palatina Stjepana, kojemu se svaik morao pokoravati kao i 
samom kralju^), pa su ga i Spljećani za više godina birali svojim 
knezom'*). Za njegova se banovanja izmiriše i Poljičani sa Belom, 
kako se saznaje iz jedne isprave od mjeseca listopada 1251., u 
kojoj se Mihovio, Stjepanov zamjenik u kneštvu spljetskom, 
nazivlje »po milosti Boga i kraljevskog veličanstva i po privo- 
Ijenj'u bana Stjepana, knez Spljeta, i kaštelan Kli'sa i knez Po- 
Ijica«*). To se izmirenje, po svoj priiici, zbilo kada se .pronio glas, 
da na ove krajeve dolazi glavom sam Bela, koji je zbilja i' došao 
u studenom iste godine i odsio u samostanu sv. Petra od Klo- 
bučca, pa otole pohodio i Spljet, gdje se zadržao jedan dan i 
jednu noć^). Da se izmirenje zbilo tom zgodom nema gotovo 
suminje, jer ne bilo iskreno. God. 1258. nijesu više ni Spljećani 
birah za svog kneza bana Stjepana, nego je gradom upravljao 
načelnik Vid IV. Frankapan'), pa već susljedne godine nahodimo 
Spljećane i Trogirane u ratu sa Poljičanima, a rat se vodi za 
čaist kraljevske krune, kojoj su PoJjičani nevjerni. Nu kao da 
se nijesu osjećali dosta jakim, pa pozvaše u pomoć i primorskog 
bama Butka, koji se rado odazvao njihovu pozivu, te je dne 
19. ožuj'ka 1259. s njima utanačio ugovor i svečanom se za- 
kletvom obvezao: a) da će bez svake varke i izgovora, svom 
snagom, sa Spiljetom i Trogirom voditi najžešći rat prot nevjer- 
nih Poljičana; b) da s njima ne će sklapati ni mira ni primirja 
ni javno m potajno, bez izričite privole Spljećana i Trogirana,' 

*) Lučio Memorie. p. 48-56; Starine. XXIV. p. 2^8- Thomas 
archid:, o. c. p. 191—203. 

^^ ') Lucius, De regno. p 178; Lučio, Memorie. p. 71-2; Codex clipl. 

=») Bullettino. VIII (1885.) p. 119-20. 135-36, 150-51 
*) Bullettino. VIII. (1885.) p. 135; Codex dipl. IV. p. 461. 
*) Thomas archid., o. c. p. 206—7. 
^) Bullettino. VIII. (1885.) p. 1.51-52. 



— 12 - 

i to pod kazan nevjerno-sti prema kralju; c) da će takođe sve 
svoje podložnike prisiliti na taj rat prol nevjernih Poljičana, i 
kad bi se koji nećkao, da će udariti na nj svim svojim silama. 
Tako se obvezaše i Spljećani i Trogirani o'pet sa svoje strane, 
pod istim uvjetima, banu Butku, da će, pod kazan nevjerstva, 
ustrajati s njim u rečeno'm ratu te da, bez njegove privole, ne 
će nikako s Poljičanima sklapati ni mira ni primirja, niti mu se 
ikako drukčije iznevjeriti^). 

Nije na žalost, ostalo nikakove pisane vijesti što je od svega 
toga bilo. 

IV. Poljica i Šubići. 

Od nekog doba nastojali su Mlečani utvrditi svoie gospod- 
stvo i na istočnoj obali Jadranskoga Mora, pa su tako god. 1280. 
osvojili Omiš i otok Brač, a da lašnje uspiju u svojim namje- 
rama uzdržavali su po dalmatinskim gradovima plaćenika, koji 
su podizali buna i nereda, da im tako pruže izlike miješati se u 
njihove poslove. U takim prilikama Poljičanima ne ostalo druge, 
nego se posvema prisloniti uz moćno hrvatsko pleme Šubića, 
koji su na ovim krajevima nasljednim pravom obnašali bansku 
čast. 

Trogirani su od više vremena birali svoje načelnike iz Mle- 
taka. Tako je i god. 1321. bio trogirskim načelnikom Mlečanin 
Stjepan Manolesso. Ban Mladen II., slijedeći primjer mletački, 
potkupi ga za se, ali sa zlom svojom srećom, jer netom- se tome 
dosjetili Trogirani, otjeraju ga i jave to duždu, koga nazivlju 
svojim gospodarom. Mlečani rado prihvate to raspoloženje 
Trogirana, pa im ne samo pode za rukom, da su ih izmirili sa 
zavađenim Šibenčanima, nego su i oba grada otrgli od Mladena 
i primili ih susljedne godine pod svoje vrhovništvo. 

Da pokori odmetne gradove sazva Mladen sabor hrvatskih 
velikaša, ali se na njemu nvjeri da su nm i oni protivni, te mu 
se malo kasnije iznevjeri i brat Pavao 11., pa se sada s\*i zdru- 
žiše prot njega sa odmetnim gradovima Trogirom i Šibenikom. 
Uz Mladena pristajahu jedino braća nm Juraj i Oregorijo, te gra- 
dovi Bribir, Osirovica, Skradin, Klis, Nin, Omiš, Spljet i Poljica. 



'/ Luci us. De re^no. p. isi; Lučio. Memorie. p. U»6— 7. 



— 13 — 

Do^k su se oiku'pljale savezničke čete, udari Mladen na ŠibenikJ 
gotoivo cio mjesec dana haraše šibensko polje. Ne m-ogavši 
ipak zauzeti grada, obori se tada na Trogir, ali ni njega ne 
uzmože predobiti, nego mu samo opljačka polje. U to se sabrale 
i savezničke čete pa Mladen, ne uzdajuči im se O'prijeti na O'tvo- 
renu polju, poče uzmicati prema Bisku'), gdje ga je nenadno 
napao slavonski ban Babonić, koji ga uzastopce slijedio. Kako 
Mladen nije imao uza se nego samo nešto vjernih Poljičana i 
nekoliko Vlaha, Babonić ga je svojom kud iikamo mnogobrojni- 
jom i bolje oružanom vojskom ametom potukao. Babonić nije 
progonio Mladena, jer bilo nepotrebno pošto nemao više vojske, 
da bi mu se i dalje mogao oipirati, a međuto se očekivalo' i do- 
lazak kralja, koji je imao da stvari konačno uredi. Do'k je 
Mladen uzmicao pred protivničkom vojskom i tukao se iko'd 
Biska, navale uz pomoć MLečana Šibenčani na Skradin a Tro- 
gir ani na Omiš, pa ih zaposjednu. 

Mladen je poslije svo-g poraza kod Biska pobjegao među 
vjerne Poljičane, namjeravajući poći u Omiš, nego doznavši na 
puitiu za svoju nedaću, vrati se 'kroz mcsorske vrleti u tvrdi 
Klis. U to je došao i kralj Karlo Robert i držao u Kninu sabor 
dine 8. listopada 1322. Iz Klisa iposla Mladien preda nj brata 
Jurja s mnogim darovima. Kralj ga primi lijepo, dapače zaželi 
vidjeti i Mladena. Na tu poruku pošao je Mladen veseo pred 
kralja, postavljajući u nj svu svojai nadu. Nu nezahvalni Anžu- 
vinac bio je već zaboravio, da se poglavito pomoću Šubića 
uspeo na ugarsko-hrvatslki prijesto, pa je Mladena, čim je stigao, 

zasužnjio i poveo sa sobom u Ugarsku, otkle se nije više nikad 
povratio 2). 

Dok je Karlo Robert boravio u Kninu stigoše mu žalosni 
glasi, da mu je p-O'tučena vojska, koju je bio poslao u pomoć 
svomu savezniku, njemačkom protukralju Fridriku Lijepomu. 
Ne mogući se stoga sam zadržati u Dalmaciji, mjesto zaroblje- 
nog Mladena, imenova banom čitave Slavonije, Hrvatske i 



*) Miha Madije zove to mjesto Bliska, ali je Šišič dokazao da 
odgovara današnjem mjestu Bisko, koje je u ono doba pripadalo Poljicima. 
(Glasnik zemaljskog muzeja. Sarajevo 1902. p. 363. nota 4.) 

') iVl i h a Madije kod L u c i u s, De regno. p. 376—7 i B r u n e 1 1 i u 
Programma dell' i. r. ginnasio superiore in Žara. Anno scol. 1877—8. p. 41—7; 
conf. Šišić, Pad Mladena Šubića, bana hrvatskoga i bosanskoga. Glasnik 
zemaljskog muzeja. Sarajevo 1902. p. 335 — 66. 



— 14 — 

Dalmacije dotadanjeg slavons'koig bana Ivatia Babonića, nare- 
divši mu da uvede red i mir u tim zemljama. Hrvatski velikaši, 
koji su se bili podigli na Mladena u nadi da će razgrabiti nje- 
govu prostranu baštinu, vidjevši se tako prevarenim u svojim 
nadama, združiše se opet između sebe prot kralja i novog bana, 
pa zauzeše Knin, kojim zagospodova sve do svoje smrti voj- 
voda Neliipić. Rasrdcn kralj na Babonića, koji nije znao da 
uspostavi reda, zbaci ga već susljedne godine s banske časti, a 
mjesto njega imenova banom hrvatskim i dalmatinskim Nikolu 
Omedejeva. Nu i on je malo što opravio, pa odmah poslije 
njegova odlaska, hrvatski se velikaši, kao prije 'proti Mladena, 
združe sada prot Nelipića. Prvi je počeo brat zarobljenog Mla- 
dena, Juraj II., koji sakupivši priličan broj vojske između vjer- 
nih Poljičana i Vlaha, utabori se na brdu Topolju, otkle stade 
udarati na Knin. Nu prije nego li mu stigoše savezne čete, navali 
na nj nenadno dne 7. lipnja 1324. Nelipić sa svojim pristašama, 
potuče mu vojsku i njega zarobi^). 

Juraj je ostao u suzan jstvu Nelipioevu sve do god. 1326., 
kada je novi ban Mikac Mihaljević došao u Dalmaciju, da 
pokuša ne bi li njemu pošlo za rukom uspostaviti red i 'podignuti 
ugled kraljev na ovim krajevima. Nu bio je iste sreće kao i 
dva mu predšasnika, jer pred općom pogibli i opet se složiše 
hrvatski velikaši. Dapače tom se zgodom i Nelipić izmirio sa 
zasužnjenim JuTjem i pustio ga na slobodu. Netom se Juraj do- 
čepao slobode, počeo je nastojati kako bi se i opet domogao 
stare moći i slave, ali mu sav napor osta uzaludan, jer mu se ni 
sami Spljet ne htio više pokoravati, nego se dapače 18. kolo- 
voza 1327. predao pod okrilje mletačko. Od toga trena Juraj je 
na sve moguće načine gledao naškoditi Spljetu, pa nui je napo- 
kon spriječio svaku trgovinu zatvorivši oestu, koja je iz Spljeta 
vodila preko Klisa u zagorsku Hrvatsku i Bosnu. Stoprv 1. pro- 
sinca 1328. izmirio se je on sa Spljetom. Mirovni suci bili su 
knezovi šibenski i trogirski, a Jurja je zastupao knez Gregorije 
Jurinić iz Poljica, kojem-u je Juraj bio izdao punomoć još na 
22. listopada"-). 



') M i h a M a d i j e kod I, u c i u s, De regno. p. 379 i !i r u n e 1 1 i, o. c- 
p. 53— 4; conf. (ir iiher, Nelipić, knez cetinski i kninski. Zagreb 1886. p. >6; 
Klaić, Bribirski knezovi. Zagreb 1897. p. 142. 

•) Ljiibić, Listine. V. p. 228. 



— 15 — 

Kneza Jurja, koji je umr'a negdje u prvoj polovini prosinca 
1330., naslijedio je najstariji mu sin Mladen 111. On se nije htio 
više nazivati knezom Daimacijie, nego samo knezom Klisa, 
Skradina i Omiša, koje je gradove jedimo i imao u svojoj vlasti ^). 
Poljičani pristajahu i uza nj vjerno kao i uz njegove pređe, da- 
pače ga smatrahu i banom, bez sumnje, jer se ne pokoravali 
banovima, koje imenovao kralj poslije svrgnuća Mladena II. U 
jednom naime poljiokom pismu iz god. 1338. čita se: », ... a to 

biše za gospodstva bana Mladena na lit božji 1338 « 

Smrću kneza Jurja isplivao je opet na površinu brat mu 
Pavao, koji zajedno sa svojim sinovcem Mladenom stao da se 
bori i protiv Nelipića i protiv dalmatinskih gradova, pa se tako 
i oipet ponoviše stare razmirice između Poljičana i Spljećana. 
God. 1333. putovao je kralj Karlo Robert u Napulj, da zaruči sina 
Andriju sa Ivanom, unukom kralja napuljskoga Roberta. Iz 
Napulja je oitputovao već svrhom rujna, ali se je u Ugarsku 
povratio tek u proljeću 1334. Gdje je proboravio to vrijeme nije 
izvjesno, ier neki misle da je prošao tu zimu negdje u blagom 
podneblju Dalmacije, a drugi opet nagađaju da je pošao u Avi- 
njon u pohode papi Ivanu XXII., da mu zahvah za usluge, koje 
je učinio njemu i njegovu rodu^). I ako je on možda pošao u 
Avinjon, nije ga onamo slijedila i kraljica. Ona je svakako tu 
zimu proboravila u Dalmaciji, jer' je dne 3. studenoga 1333., na 
pritužbe Spljećana, upravila iz Zadra primorskom banu Stje- 
panu jiedno pismo u poslu razmirica između Spljećana i Polji- 
čana. Iz njega se saznaje, da su se Spljećani pritužili kraljici 
kako Poljičani, 'koji bi. se u svakom sudbenom poslu imali poko- 
ravati zakonima i običajima Hrvata, ne će da se istim pokora- 
vaju, kada nešto skrive jer, vele, da imaju svoje vlastite 
zakone, po kojima ih se mora suditi. Naređuje stoga kraljica 
fiajodrješitije banu, ako bi Poljičani štogod skrivili bilo prot 
Spljećana ih prot drugih podanika, da ih čini suditi no zakonima 
i običajma vjernih Hrvata'). 



') Sr. Klaić, Bribirski knezovi od plemena Subić do £od 1437 
Zagreb 1897. p. 146. 

") Klaić, Povjest Hrvata., Svezak drugi. p. 55-6. 
') Bullettino. XXV. (1902.) copert. p. 1-2. 



— 16 — 



V. Dolazak Ugričića. 

Karla Roberta, koji je umro. 16. srpnja 1342., naslijedio je 
sin mu Ljudevit 1. On se je na dan svoga krunisanja zavjerio 
da će pod svoje žezlo povratiti sve one zemlje, koje su negc 
pripadale ugarsko-hrvatskoj kruni. U tu je svrhu vodio dugo- 
trajne ratove. Od svih tih Lju'devitO'Vih ratova tiče se Poljica 
jedino onaj, što ga od god. 1356. vodio s Mlechna poradi Dal- 
macije, a svršio je mdrom u Zadru dne 18. veljače 1358. Po tome 
miru priipala je Ljudevitu sva Dalmacija od sredine Kvarnera 
do grada Drača. 

Ljudevit je sada stao da uređuje taj svoj novi posjed, pa 
se je tako zbilo i nešto, što je bilo od velika zamašaja za Po- 
ljica. Župu poljičku utemeljiše braća Tješimir, Krešimir i Elem, 
koji se za pogibije hrvatskoga kneza Miroslava useliše u vrleti 
mosor ske. Njihovi potomci sačinjavali su plemstvo te župe, a 
sada je tome prvotnome plemstvu pridošlo i jedno drugo, novo. 
Potomci trojice braće nazivahu se u PoJjicima Didiči ili Bo- 
sanci ili Miroslavići ili bosanski plemići, dočim sada novo- 
nadošli plemići bjehu prozvani, vlastela ili vlastelići, ili takode 
ugarsko plemstvo ili Ugričići, jer se doselili iz prekovelebitske 
Hrvatske, koja onda smatrafla dijelom Ugarske. Ti novodose- 
Ijeni plemići bijahu Juraj Rajčić i Juraj Dražojevič'). 

O dobi njihova dolaska razno se mislilo. Srećom sačuvao 
se njihov rodovnik, sastavljen od neko-ga Namjana Kraljeva. 
Baveći se tim rodovnikom, Pavić je jasno dokazao neispravnost 
mišljenja onih, koji spajaju to doselenje sa dolaskom Belinim u 
Dalmacljn god. 1242., ili ga dapače drže i još ranijim, pa je 
usput utvrdio protivno mnijenje onih, koji to doselenje stavljaju 
negdje oko god. 1350'). Pavić nije ni po-kušao da pobliže odredi 
tu godinu, ali nema sumnje, kako će se vidjeti, da se doselenje 
barem Jurja Rajčica zbilo upravo god. 1358. On je bio poslan 
kao kraljev odaslanik da upravlja Poljicima i okolišem im, a u 
isto vrijeme, dok je upravljao Poljicima, stanovao je u Spljetu'). 

') Pivčević, O postanku Poljica. F^rok'ram -c. k. velike gimnazije u 
Spljetu. XLII. (1906.— 7.) p. 5-8. 

*) Pavić, Glasnik zemalJsko<: muzeja. .Sarajevo 1903. p. 65 80. 

«) lukarica, Doba naseljcnja plemića bosansko-unarskih u hivšoj 
župi Poljica, Zadar 1901. p. 23. 



1 



— 17 — 

Prije 8. rujna 1357. nije mogao stanovati ^u Spljetu, jer do toga 
dana Spljet u vlasti mletačkoj'), pa je nemoguće i pomisliti, da 
bi mu Mlečani, u ratu s Ljudeviitom, bili doipuistili ida tu staniuje 
i radi u prilog svomie vladaru, a njima na zatoir. A da nije bio 
u S'P'ljetu ni prije svrhe travnja susljedne godine nema takode 
sumnje. Iz sjednice od 22. travnja 1358. splietskog vijeća sa- 
znaje se, da su neki Poljičani počinili šteta na uštrb Spljećana i 
bili obećali povratiti im zarobljenu stoku. Nu kalko su se skanji- 
vali da održe svoje obećanje, u istoj je sjeidnici bil'o zaključeno 
da im se odašalje jednog ipo'slanika, »koji će ih opomenuti na po- 
vratak kroz rok Oid osam dana, a tO' sve poid prijetnjom zadje- 
vica 2). u sjednici paik od 25. istoig mjeseca Duj'am Marinov, po- 
slanik općine spljetske »u tom posln, javlja da le izvršio primijeni 
nalog i navijestio Poijičanima zaključak sjednice, pa stoga da 
onih osam dana data im roka, započinje teći od danas ^). O toj 
razmirici nema više spomena, ali je ona jasan dokaz, da Rajčić 
još ne bio u Spljetu, jer da bio, Spljećani bi se bili obratili njemu, 
kao odaslaniku kraljevu i' upravitelju Poljica, da on prisili Pomi- 
cane na povratak zarobljene stoke, a ne bi se nipošto usudili 
prijetiti zadjevicama mimoišavši njega, odaslanika kraljeva i 
upravitelja Poljica. Iz sjednice pak od 13. srpnja spljetskoig 
vijeća do-znaje se da je bio došao neki knez Juraj, koji je imao 
da uredi spljetske međe napram Klisn,, pa mu je isto vijieće u tu 
svrhu doznačilo deset dukata*) Oruber nagađa da bi taj knez 
Juraj mogao biti Kurjaković^), ali niiti navodi, niti ima iikakove 
potvrde da bi Juraj Kurjaković imao što posla u Spljetu, dočim 
se za Jurja Rajčica zna, da amo bio podan od Ljudevita da 
upravlja Poljicima i okoiišem. Pa da on u to baš vrijeme amO' i 
stigao, dokazom nam ne samo muk o spominjanoj razmirici i ono 
uređivanje međa između Spljeta i Klisa, nego i oikolnost, da sada 
Poljičani i Spljećani živu u najboljem skladu.. U sjednici naime 
spljetskog vijeća, obdržavanoj dne 4. studenoga bio je odobren 
pro.syjeđ, što ga učinili gradski upravitelji i' suci protiv odluka 
bana Cuza, kojima se krnjite gradske povlastice. Na što je banov 

A Cutheis apud Luci us, De regno. p. 383. 
*) Bullettino. XV. (1892.) p.*14. 
^) Ibidem p. 14. 
y ') Ibidem p. 58. 

'; Gruber, Rad. 166. p, 189. nota 1. 



— 18 — 

t>daslaniik, na iine banovo, obećao- da ne će čmiti niikatovih 
novosti dok se ne povraite svjetski poslanici, koji imaju poći 
pred kralja Ljudevita. Sve je to bilo učinjeno u općinskoj palači 
pred raznim umoljenim svjedocima, između kojih se nalazio i 
jedan Poljičanin, imenom Butko Bo.gdanov i.z Srinjina'). Njegova 
nazočnost kao svjedoika u tako važnoj stvari, jamči za iskreno 
izmirenje, koje se moglo slučiti jedino pomoću Jnrja Rajčica, 
kraljeva odaslanika i upravitelja Po'ljica. 

Rajčić je imao dva sina, Ugrina i Novaka. Za nje pri.po- 
vijeida dalje rodovnik da su, ^poslije smrti oče\ne, rasprodali svoja 
imanja u Ugarsikoj (Hrvatskoj) i nastanrli se u Poljicima, i da 
im je kralj izdao povelju, kojom se naređivalo, d'a budu priznati 
plemićima u onom mjestu, gdje bi se god nastanili -). Ori su 
sada stekli raznih posjeda ne samo u Poljicima, nego i van Po- 
Ijica na lijevoj obali rijeke Cetine, a zvali su se Ugljani i DoJjani. 
Ugljanima ostalo sve do danas nepromijenjeno ime, a Doljani 
mora takode da su bili tuda negdje u blizini. Ta dva posjeda 
izvan Poljica.bio im je oteo Ivan Nelipić, pa su se toga radi 
utekli kralju za zaštitu, i Ljudevit je naredio banu Nikoli Seču, 
da prisili Nelipića neka ih pusti u miru uživati njihove posjede. 
Ne zna se s čega, Seč nije izvršio naredbe kraljeve, pa je tada 
pošao mladi brat Novak, da se ponovno moH za zaštitu. Novak se 
ovoiga puta prikazao i kralju i kraljici, pa su obojica, i to kra- 
ljica dne 5. srpnja 1377., a kralj dne 12. istog mjeseca, izdali 
strogi nalo'g banu, da već jednom uredi stvar^). 

Rajčić dcikle, kako se vidjelo, došao je u Poljica god. 1358., 
poslan od kralja Ljudevita da upravlja i njima i njihovim oko- 
lišem kao njegov pouzdanik, ali kada je došao Juraj Dražojević? 
Rodovnik o povodu njegova dolaska u Poljica ne kaže ništa, a 
prvom što ga se, po dosad poznatim izvorima, spominje jest 
dne 1. ikolovoza 1390., 'kada su odaslanici bosanskog kraljii 
Tvrtka I. ustanovljiva^li granice grada Spljeta napram Poljici- 
ma, i tada se izrijekom za nj kaže da je iz Poljica*). Po tom bi 
se dalo zaključiti, da je već dulje vremena, što je nastanjen u 
Poiljicima. Od toga trena nalazi mu se česta spomena. On je 
imao pet sinova, koji su takode svi ostali u Poljichna. 

*) Bullettino. XVI. (1893.) p. 45-6. 

') škarica, o. c. p. 23—4. 

*) Ovjerovljeni prijepisi obiju isprava u arhivu kaptola spljetskogt. 

*) Ljubić, Listine. IV. p. 284. 



— 19 — 



Poitomci Rajčica i Dražojevića stekli su tijekom vremena 
takav U'gled u Poljicma, da su negdje u iprvoj polovini šesnae- 
stog vijeka, kako se saznaje iz poljičkih isprava, postigli pro- 
mjenu starog dotadanjeg ustava, 'pa su od tog vremena gotovo 
neprekidno obnašali kneževsku čast sve do god. 1789. 



VI. Poljica za kraljevanja Sigizmundova. 

(1. Poljica za nereda iza L jud e v i tio v e smrti.) 
Neredima, što su nastali u državi iza Ljiidevitove smrti, okori- 
stio se je bosanski kralj Tvrtko I., pa je počeo da skučava pod- 
svojiu vlast Hrvatsku i Dalmaciju. I uspjeh je okrunio njegovo 
nastojanje. Prvi fhu se pokori tvrdi Klis, kojemu stoga dne 
22. srpnja 1387. izdade iz Sutiske povelju, kojom potvrdi sve 
njegove povlasti'). Odmah tom zgodom, ili malo kasnije, pri- 
znala su Tvrtkovu vlast i Poljica, kojima je takode izdao ipo- 
velju^), a)li se na žalost nije sačuvala. 

Spljet je nasuprot vjerno pristajao uz Sigizmiunda, kojemu 
se neprestano obraćao za pomoć, a!li je ne dobivao, pa je tako 
\ on napokon morao priznati Tvrtkovu vlast. Dne 2. lipnja 1390. 
nalazeći se poslanici spljetski kod Tvrtka na njegovu dvoru u 
Sutisci, izručiše mu svoj grad, pa ga zamoliše da im^ poitvrdi 
sve d^otad uživane 'povlasti, kao takode da im tačno oiznači međe 
napram Klisu i Omišu. Tvrtko, radostan što mu se poklonio tako 
znamenit grad, kao što je Spljet, udovolji svim njihovim že- 
ljama, pa je odlučio da će gradu Spljetu odsele, po nlegovoj oso- 
bitoj milosti, pripadati sve ono zemljište, što se proteže od 
Spljeta do rijeke Cetine pred Omišem, od mora do vrha planine, 
koje se zove Primorje, nadodavši suviše da stavlja van svake 
krjeposti sve one povlasti, koje su od njega isprosili Klišani i 
Polji'čani zatajivši istinu i kazavši laž, a mogle bi na koji bilo 
način poremetiti spomenute međaše. Usto je odmah označio i 
svoje odaslanike, koji će na licu mjesta tačno ustanoviti te nove 

Bullettino. XX. (1897.) Supplemento III. p. 95— 6; Lučio, Memorie. 
p. 332. 

') Isprava se nije sačuvala, ali joj spomena u Tvrtkovoj listini od 
2. lipnja 1390. (Listine. IV. 281) i u jednoj ispravi poljičkoj, koja je moje 
vlasništvo, ali nije još objelodanjena. 

2* 



— 20 — 

mede grada Spljeta'). Kraljevi odaslanici našli su se na licu 
mjesta već 1. toloivoza, da po primljenom nalogu utanače te 
mede, pa su se uza nje i spljetske zastupnike, našli i poljički ple- 
mići Juraj Radivojević, Vulecije Nenadić, Ugrin Rajčić, Bo^đa- 
cije Pribislavić i Juraj Dražojević, koji su služili kao jamci da 
će se naredbe kraljeve vršiti, jer je i sada izrijekom bilo nagla- 
šeno da niko ne smije smetati Spljećane u tom njihovu 
posjedu 2). 

Tvrtka je naslijedio mladi mm brat Stjepan Dabiša, pa su i* 
njega priznale svojim kraljem i Hrvatslka i Dalmacija, ali kada 
je i Ladislav Napuljski počeo svojatati za se Hrvatsku i Dalma- 
ciju, on je uvidio da ih neće moći uzdržati u svojoj vlasti, pa se 
prisloni sasvim uz Sigizmunda, kojemu đakovačkim ugovorom, 
negdje o polovini srpnja 1393.. prizna pravo nasljedstva na 
bosanski prijesto poslije svoje smrti, a Si'gizmund ga za to pri- 
znade zakonitim boisanskim kraljem. Po tom ugovoru nije Da- 
biša izgubio Hrvatske i Dailmacije, koje je odiStupio Sigiznmndu 
tek u kolovozu 1394., a njihovo zauzeće povjerio je Sigizmund 
novoimenovanom banu Nikoli Gorjanskomu, koji je i izvršio 
svoj zad'ata'k već prije svrhe godine*). 

Premda su tako Hrvatska i Dalmacija došle u vlast Si'giz- 
mundovu, imali su još i po Hrvatskoj i po Dalmaciji svojih pri- 
staša i Stjepan Dabiša i Ladislav Napuljski, sto je češće pro- 
uzrokovalo nereda. Tako je dne 71. lipnja 1398. u Spljetu buknula 
očita pobuna, radi čega su bili potjerani iz grada neki građani, 
koji se sada skloniše u Trogir. Spljećani pozvaše Trogirane, da 
ih otjeraju iz grada, nu Trogirani na to ne pristaše, nego se da- 
pače o'bratiše Sigizmundu sa mdbom da bi on kaznio krivce 
po'bune, ali kao takove ne označise ni vanjane ni domljane*)- 
Spljećani srditi radi toiga na IVogirane, počeše im kvariti polja, 
na što i Trogirani vraćahu Spljećanima milo za drago, pa im do 
dva puta oplijcnišc selo Kruševicu, poluotok Vranjić j neke druge 



») Listine, IV. p. 281. 

») Listine. IV. p. 284. 

•) tsišić, Vojvoda Hrvoje VukČić Hrvatinić i njegovo doba. Zagreb 
1902. p. 91-6. 

*) Toliko u Spljetu, koliko i po ostalim dalmatinskim gradovima, oni 
koji su bili potjerani iz grada nazivahu se vanjani, a oni koji bi ostali u 
gradu dornljani. 



— 21 — 

zemlje 1). Razmirice su se nastavile i dalje, pa Spljećami, združeni 
sa Klišanima, Poiljičanima i Radobiljanima, dine 29. liSitopada 
1400. navalirse na Trogiraine, opljačkaše im nekiolito sela, ubiše 
mnotgo stoke i zarobiše doista p-lemdća i pučana^), te oipet dne 
4. veljače 1401. u društvu Klišana i Poljičana, popališe im neke 
mlinice i s'av gcitovo kottar, i' zarobiše mnogo stoke i Ijuidi^). 
Malo i'za te drugie navale bio' je dne 13. veljače između Splje- 
ćana i Trogirana utanačen mir, ^u 'kojemu jedni drugima opra- 
štaju sve uvrjede i sve škc-de*), ali' se u njemu ne spominju 
spJjetski saveznici, pa jie za to tro'girsko viječe d'ne 23. ožujka 
doznačilo Marinu Desi Markovu petnaest zlatnih dukata kao 
nafknadu za štete, što ih ipretrpio kada bio uhvaćen u 
Pol] ičim a ^). 

Uto su dne 28. travnja 1401. neki ugarski veHkaši zasužnjili 
Sigizmunda, čim su još više osilili pristaše Ladislavovi, kojima 
ise ipoistaviše na glavu bosanski kralj Ostoja, Hrvoje Vuikčić i 
Ivaniš Nelipić, a kada je Sigizmund, oslobodivši se sužanjstva 
n»a požunskom saboru 21. rujna 1402., prisilio veii'kaŠe da nj'.e- 
goviim nasljednikom priznadu austrijskog vojvodu Albrehta, 
odmetnu se od njega i prior vransiki Mirko Bubek, pa netom 
se vratio u Vranu, preda je 12. Msto'pada u vlast Ladislavovu. 
Ladislavov namjesnik Aldemarisko poče sada redom zauzi- 
mali dalmatinske gradove. Prestrašeni stoiga preokreta i Splje- 
ćani se nagode s Ostojom, koji im dne 15. iprosinca 1402. po- 
tvrdi sve stare povlasti, 'kao takođe i Tvrtkovu povelju o po- 
Ijičkom primorju"), pa izmirivši se sa svojim vanjanima iz 
god. 1398.'), priznaše i sami kraljem Ladisiava^). Potukavši 
uto Hrvoje kod Bihaća Sigismundbvu vojsku, dođe sva.Dal- 
macilja i Hrvatska u vlast Ladislava, tojisada prebrodi u Zadar, 
gdje je 5. kolovoza 1403. bio svečano okrunjen za ugarskoiga i 



») Lučio, Memorie. p. 367—70. 

') Pauli de Paulo, Memoriale. Vjesnik zem. Arkiva. God. VI. (1904.) 
p. 32. 

') Ibidem p. 32. 

*) Lučio, Memorie. p. 371—4. 

5) Rački, Notae I. Lucii. Starine. XIII. p. 254. 

«) Luci us, De regno. p. 260; Lučio, Memorie, p. 379; Listine. V. 
p. 12—13. 

') Lučio, Memorie. p. 379. 

8) Bullettino. XII. (1889.) p. 144; Lučio, Memorie. p. 379. 



- 22 — 

hrvatskoga kralja, pa je odmah sjuitradan iz^d'ao Spljećaiiiiiiia 
povelju, kojonn potvrdi) obe povelje, izdane im od bosanskih 
kraljeva Tvrtka i Ostoje^. Ladislav je ostao n Zadru sve do 
konca listopada, pa je prijie svoga povratka u Napulj, imenovao 
Hrvoja svojiim namjesnikom u Hrvaitskoj a Dalmaciji, te -ga 
učinio i hercegom spljetskim, darivajućii mu još oto'ke Brač, 
Hvar i Korčulu. 

Domala se ipak oiknenula sreća u prilog Sigizmundu. 
Negdje u prvoj polovinii rujna 1408. porazii on strašno Bošnjake, 
pa zarobi i samcig 'kravlja. Njegova je moć sada bila tolitka, da 
mu se i dugogodišnjii krvni neprijatelj Hrvoje poiklomi i s njim 
izmiri. Sigizmund mu za to potvrdi sve dosadanje časti i po^ 
sjede*). S Hrvojevim izmirenjem povrati se u vlast Sigizmun- 
dovu sva Hrvatska, a malo kasnije i Dalmacija, osim gradova 
Zadra, Novigrada, Vrane, i otočka Paga, koje je Ladislav izdaj- 
nički, kao ta'kođe i sva svoja prava na Dalmaciju, prodao Mle- 
čanima dne 9. srpnja 1409. 

(2. Brane svoje pri m o r j e.) God. 1390. darovao ^e 
bio bosanski kralj Tvrtko Spljećanima poljičko primorje od 
Zrnovnice do Cetine, i uveo ih doista u posjed. I kasnije, kako 
se vidjelo, poitvrdili su tu njegovu darovnicu i Ostoja i Ladislav, 
ali to 'nije značilo, da su ga Spljećani još tada imali u rukama, 
jer je poznato kojom su la'koćom u ono doba kraljevi obdarivali 
svoje privrženike obilnim imanjima, ali često puta za njihov 
stvarni posjed morali su se sami pobrinuti. Tako je na primjer 
onaj isti Ostoja, koji je 15. prosinca 1402. potvrdio Spljećanima 
Tvrtikovu povelju glede toga primorja, dne 12. prosinca 1408. 
darovao ga braći Jurju i Vukiću Radivojevićima, jer se njihovom 
pomoći ponovno domogao bosanskog prijestola, s kojega bio 
svrgnut '^), ali ga oni za to nijesu nikad imali u svojim rukama, 
jer već otprije bio spljetskim hercegom Hrvoje, koji ne samo 
nij€ to dopustio, nego još i na nje bio zaratio i stjerao ih u taka\' 
škripac, da je Juraj u travnju 1409. nastojao zakloniti u Dubrov- 
nik majku i ženu*). A da ga ni Spljećani nemali u rukama već 
odbriida, kada je bosanski kralj Da'biša god. 1394. ustupio Sigiz- 



') Listine. V. p. 12-13. 

•) Listine. VI. p. 79. 

') Bullettino. VII. (1SS4.) p. 188-91; l.ucio. Mcniorte, p. 391. 

*) Pučić, Spomrniri srpski. Broj 178. 



- 23 — 

miuindiu Hrvatsku i Dalmaciju dokazuju nesumnjivo oo'odabni 
događaji. Za to kada se je Siigizmund iza niikoipoljskoig poraza 
na-l-azio u Spijetu početkom siječnja 1397.^), on je to primorje 
pripojio Omišu 2), što doista ne bi bio učimio, da su ga Spljećanu 
imali u rukama, jer ne bilo uzroka, da ih tako grozno ucvijeli, 
pošto oni vjerno uza nj priistajali i sada ga časno pričekali: 

Jesu li ga i'kad r za koli-ko vremena uživali Omišani, nije 
poznato. God. 1413. pao je Hrvooe u nemilost kralja Sigizmunda, 
koji ga liši svih dostojanstva i posjeda, pa ga se tako i Spije- 
ćani, 'koji su nerado snosili njegovo gospodstvo, oslobodiše 
negdje sredinom lipnja iste godine ')■ Odmah početkom slijedećeg 
srpnja stigao je u Spljet hrvatski banovac Andrija, ;pa su 
preda nj pristupili gradski upravitelj i suci te mu se na ime 
opčine potužili, kako su Poiijičani od vremena, kada je Spljet 
stupio pod okrilje Sigizmundovo, na nje navalili te im nepra- 
vedno oteli sela, posjede i solane, pa bi oni htjeli sada da iprotiv 
toga prisvojienja »prosvjed'uju, zada im Poljiičani ne samo po- 
vrate sve što su im oteli, nego im nadoknade i pretrpljene štete. 
U tu svrhu banovac je svojim pismom od 6. istog srpn'ja odredio 
Ivana Križana iz Pod'gorana, koji će zaj-ednO' sa jednim kano- 
niikom^ 'kaptola spljetskoga stvar razvidjeti, a kaptol če mn na to 
sve ipismeno iprijaviti. Kaptol je dao Križanu za druga kanonika 
J'urja Radića, koji su odm-ah sjutradan pošli u Poljica, te su već 
istO'g dana suglasno dojavili kaptolu, kako su toga jutra, oko ure 
mise, sti'gli u Srinjine pred crkvu blažene Gospe, gdje su već 
našli Jurja Dražojevića, Petra Rajčica i Ivana Dapčiča. Tada 
se diže 'plemeniiti otac Karin Radoslavić, odaslanik općine 
spljetsk'e, te zahtijevaše od spomenutih Dražojevića, Rajčica i 
Dapčiča, da Poljičani povrate Spijećanima sve ono što su im u 
ovo po^sljednje vrijeme, otkada su stupili pod O'krilje Sigizmun- 
dovo, oružanom rukom' otelii s onu stranu ^ri jeke Zrnovnice, 'kao 
takode d'a im povrate sve pobrane plodove, i da ih u buduće po 
nikakav način ne smiju smetati u' rečenim po'sjedima i međa- 
šima. Kada su na to poljičkr> odaslanici odvratili, da će kro^z 
petnaest dana sazvati zbor Poljičana pa im dati odgovor na 

*) Listine. IV. p. 395. 

*) Pivčević, Supplemento al Bullettino di archeologia e storia dal- 
mata. a. 1908. n. 3—5. p. 3. 

^) G e 1 c i c h - T h a 1 1 6 c z y, Diplomatarium ragusanum. p. 221. 



- 24 — 

njihove zahtjeve, digao se je ponovilo otac Karin te je na ime 
svojih zastupani'ka zahtijevao: a) svotu od pet tisuća dukata 
za poibrane plodove, a tako i u buduće za svaki^ put, što bi ih 
još poibraili do povratka otetih zemalja; b) pet tisuća dukata na 
korist grada Spljeta za pretrpljene škode i za one koje će u bu- 
duće pretrpjeti; c) napokon još pet tisuća 'diukata za nasilja i 
uvrjede, od koje svote jedna će polovima ići na korist kraljevske 
blagajne, a druga 'poloivina na korist općine spljetske 0- 

Nije poznato je li se obdržavao zbor, samo je to stalno da 
se tih strašnih prosvjeda i zahtjeva plemenitog oca Karina 
Po'ljičani nijesu ni najmanje prestrašiH, jer 30. istoig srpnja 
zaključilo je spljetsko vijeće, d'a se daruje banu Petru pet stotina 
dukata, ako bi poslao u pomoć gradu 1200 pješaka protiv Po- 
Ijićana^). Xaj je zaključak bio nešto promijenjen u naputku, što 
ga je isto vijeće sjutradan izdalo svome poslaniku pliemiću Nikoli 
Petroviću, koji je imao poći do bana Petra i banovca Andrije 
ili barem k jednomu od njih dvojice. U tom se naputku nalaže 
Petroviću poći do bana i banovca, ne bi li ih sklonio da se po- 
dignu na Poljičane, koiji su odmetnici svetoj ugarskoj kruni. Ako 
po'ša'lju 1000 pješaka i 50 konjanika, pa usmu u Poljica i popale 
ih, do'bit će za nagradu do ,pet tisuća dukata i dvije tretine pli- 
jena, dočim će treća tretina 'pripasti Spi jetu, pa će im suviše 
obećati i za svakog zarobljenika do dva diukata, kako se na- 
godi, ali uz uvjet da zarobljenici imaju pripasti općini. U slučaju 
pak da ih ne bi mogao na to skloniti, neka ih tada zamoli da po- 
šalju na službu općine za mjesec dana 25 konjanika uz platu od 
lira dvadeset za svakoga, a kada bi isti morali ostati i preko 
mjeseca dana, tada neka se za njihovu platu nagodi kako bolje 
može. Od učinjeno'g plijena dva će dijela pripasti njima i suviše 
će za svakog zarobljenika dobiti i>o dva dukata. Napokon imao 
se je Petrović potužiti i na Dubrovčane, koji su zauzeli otoke 
Brač 1 Hvar i s njih otjerali upravitelje, koje su onamo pc^slali 
Spljećani na ime kraljevo ^). 

Ni od svega toga nije opet bilo ništa, pa su Spljećani dne 
17. rujna ipisali svojim ix)slanicima, koje su bili upravHi Si^dz- 
mundu netom se oslobodiili gospodstva Hrvojeva, i javili m\ o 

«) Bullettino. XXV. (1902.) copert. p. A S. 

») Bullettino. IV. (1881.) p. 173. 

') Bullettino. XXV. (I9U2.) copert. p. 8 9. 



— 25 — 

tom sporu sa Poljiča^ima. Kako je Sigizmumd upravo tome 
spl'jetskom poslanstvu bio povjerio da odgovara na sva piisma, 
kojima Hrvoje nastojao da se s njim izmiri 0, ono je najviše i 
dopriTiiJelo, d-a nije došlo do izmirenja. Hrvoje se stoga združio 
sa Turcima i njihovom 'pomoći ne samo obranio svoj Omiš, nego 
i toliko uspio u Bosni, da je stao^ snovati i o zauzeću Spljeta, 
pa se u tu svrhu obratio za pomoć Mlečanima, ali mu je, zbo.g 
primirja sa Sigiizm'undom, u svibnju 1415. zanijekase^). On je 
stoga morao odustati od svog nauma, ali su za to njegovi vjerni 
Omišani i nadalje uznemirivali Spljećane po moru. Da im odole 
zamole za upomoć Trogirane, koiji im 19. srpnja i poslaše u pomoć 
svoje brodovlje^), ali kako je stvar dalje tekla nije ,poznato. 

(3. Mlečani obladali Trogirom i Spljetom.) 
Izjalovivši se Spljećanima nade, koje polagahu u pad svega her- 
cega Hrvoja, htjedoše sada da prošire svoj okoliš na uštrb Tro- 
giirana, svojih dotadanjih saveznika protiv Hrvojevih vjernih 
pristaša Omisana. To je potaklo Trogirane te su u svom vijeću 
dne 28. prosinca 1415. odlučili, da se izabere pet plemića, koji će 
zajedno sa upraviteljima i .sucima grada stupiti u pregovore 
s Poljičanima i s njima se do'go varati i pogađati vrhu svega 
onoga, što se odnO'Si' na dobrobit i uzdržanje grada, pa sve što 
oni, iili ih 'barem većina utanače, bit će valjano i tvrdo -kao da je 
samo vijeće utanačilo i odlučilo*)- 

Kakoi su tekli, do šta li doveli ti pregovori, nije poiznato, ali 
su svakako nešto kasnije u Spljetu nastale takove prilike, koje 
su imale zamašnih posljeidica, jer pružile zgodu Mlečanima, da 
se ponovno počnu miješati u naše poslove. Dok su se naime 
prije spomenuti spljetski poslanici nahodili još kod Sigizmiunda, 
otkrila se u Spljetu nekaka urota, s čega je velikO' vijeće dne 
28. kolovoza 1413. lišilo neke građane plemstva i svih časti i 
dostojanstva, a oni se tada razbjegli po obližnjim mjestima. 
Kasnije su neki od njih bili uhvaćeni, pa ih gradsko vijeće dne 
13. svibnja 1418. odsudilo na smrt i odmah izvršilo osudu. Na 



*) Lučio, Memorie. p. 394—6. 

«) Listine. VII. p. 200-1. 

') Rački, Notae I. Lucii. Starine. XIII. p. 265; Lučio, Memorie. 
p. 408—9. 

*) Bullettino. XXV. (1902.) copert. p. 9—10. — Tu ie pogrješno za- 
bilježena god. 1416. mjesto 1415. kako se vidi iz Notae I. Lucii, što ih 
objelodanio Rački. (Starine. XIII. p. 265.) 



- 26 — 

što su, iz osvete, njihovi rođaci poiiioću Mtlečaiia zarobili 
27. lipnja mnoigo spljetskih brodova i zaposjeli oto'k Šoltu, a opet 
pomoću Poljičana pljačkali spljetsko polje ^). Uhvativši tu 
zgodu Mlečani su stali snovati kako bi i Splj'ct i Trogir dobili u 
svoje ruke, pa su stoga dne 5. rujna dali potankih' naputaka po- 
morskom kapetanu ka!ko će s mora uzuemirivati Troigirame i 
Spljećane. Ako bi'pak i Poljičani htjela raditii na zator Spljećana, 
te ga zapitali za pomoć u vojsci ili bojnim s-pravama, neka se 
lijepim riječima ispriča zbog zimskog doba koje nastupa, ali 
neka ih svakako nastoji skloniti, da sami po sebi što više s kopna 
uznemiruju Spljećane. U skičaiju paJc d'a bi se Trogirani i Splje- 
ćani poikorili od dobre svoje vo'lje, tada ne smije protiv njih 
ništa poduzimati, nego mii dapače stavljaju na raspoloženje 
novaca za mićenje, i nalažu mu ne'ka im obeća da će se s njima 
postupati prijateljski kao i sa Šibenčanima, ;koji su već oitprije 
bili priznali mletačko vrhovništvo ^). 

Ta očita navala Mlečana na Spljet, a još više do^lazaik po- 
morskog kapetana Frana Bembo pod Trogir negdje u travnju 
1419. zabrinula je uvelike Trogirane za svoju sudbimu, pa su 
poduzeli razne mjere za svoju sigurnost, te se obratili za pomoć 
i hrvatskom banu ^), i Poljičanima. I Poljičani su, uvidjevši za 
čim teže Mlečani, odustali od navala na Spljet i stupili u prego- 
vore s Trogiranima. O tim pregovorima, kao i o nagradi, koja im 
se imala dati za pruženu pomoć, raspravljalo se je više puta u 
trogirskom vijeću, počevši od 1. studenoga 1419. do 28. siječnja 
1420.*). Malo iza toga uspjelo je Trogiranima zarobiti nekoliko 
mletačkih lađa, pa su stoga Mlečani opozvali nesposobnog 
Bemba, a mjesto njega imenovali odlučnog Petra Loredana, 
'koji se odmah spremi na put sa jakom mornaricom. Na sami 
glas o njegovu dolasku predao se Mlecima Kotor već 15. ožujka 
1420., a otoci Korčula, Hvar i Brač poslaH svoje poslanike u 
Mletke, da im se pokore^). 

Loredan je mogao da se sada svom silomi obori na SplK't 
ili Trogir. I neka su mu* bili pri ruci spljetski bjegunci, koji su 

*) Lučio, Memorie. p. 415 — 16. 
•) Listine. VII. p. 264. 
•) Lučio, Memorie. p. 417—22. 

*) Rački, NotaeJ.Lucii. Starine. X!I!.p. 266; Buliettino. \X\'.{\f>02.^ 
copert. p. 10 U. 

') Lučio, Memorie. p. A22. 



— 21 — 

zajedno s njim radili na zaitior svoga grada, on je ipak navalio 
prije na T.rogir, jer Sp'ljet, kako umjesno opaža Lučić, i s jakosti 
svojih zidrna i uz p'oim.oć, ikojiu bi mu bilii pružili Kl'išani i Polji- 
Čanr, nije se dao tako lasno zauzeti kao Trogir'). Trogirani 
su se o'dvažno opirali, ali izmorem: ustrajnim nasrtajima mle- 
tačke miomarice i kugom, koja uto buknula u grad>u, moradoše 
se napokon 22, lipnja M20. predati! na milost Loiredanu 2). Prvi 
čin Loredanov bio je taj, da je udariio pro'gonom Mikca Vitturi 
i za'piijeniO' mu sve imanje, jer bio jedam od najgorljivijih pro- 
tivnika mletačkih. Odmah sjiutradan ista je sudbina stigla i nekog 
Ivana Brajkovića iz Poiljica, koji bio na Vitturijevoj službi, uz 
prij'etnj'u vješala, ako bi se usudio povratiti u grad '). 

Prestrašeni padom Trogira, posLaše i Spljećani poslanike 
k Loredanu, da ugovaraju svojevoljnoj predaji pod nekim 
uvjetima, koje je on uz neznatne preinake i primio, te je dne 
28. istoig lipnja ušao u grad i primio ga u mletačku vlast*). 

(4. P 1 j i č a n i i N e 1 i p i' ć u b o r b i ip r o t i v M 1 e č a n a.) 
Osim svojih prostranih posjeda, imao je Neli'pić u rukama i tvrde 
gradove Klis i Omiš. Prvoga se dočepao negdij-e sredinom pro- 
sinca 1401., a drugi m-u poklo'nila sestra Jelena, udova hercega 
Hrvoja. Premda bio najmoćniji hrvatski velikaš na ovim kra- 
jevima, i njemu je mletačka mornarica, čijoj se sili poiko-rili dal- 
matinski grado-vi, ulila toliki strah, da je dne 13. srpnja 1420. 
uglavio s Loredanom primirje, koje će trajati do Jurjeve 
(23. travnja) susljedne godine. Za tog ^primirja ne samo ne će 
jedan drugomu nanosiiti ikakove štete, nego će se nasuprot 
izmjenično obaviještati slučajnim pogiblima ^). Taj korak 
Nelipićev doveo je u veoma neugodan položaj Poljičane, te su 
morali strepiti i za svoj'u slobodu i za svoj opstanak, i to tim: 
vi'še^što se u oino petnaest članaka ugovora između Sipljećana i 
Mlečama, nalazio i jedan, koji se ticao i njih. Šestim naime 
člankom bilo je utanačeno, da će Mlečani predobiti oipet za 
Spljet sve o-ne posjede, što su m.u od sumejašnika u posljednje 
vrijem'e bili oiteti«), a to se bez sumnje odnosilo i na poljičko 

*) Lučio, Memorie. p. 438. 
') Lučio, Memorie. p. 425. 
') Lučio, Memorie. p. 425—26. 
*)• Lučio, Memorie. p. 426. 
5) Lučio, Memorie. p. 432—34. 
«) Listine. VIII. p. 25 i 27. 



— 28 — 

primorje od Žrnovniice do Cetine. Oni stoga odlučili nastaviti 
navalama na Spljet, ne bi li ga prisiliili da se odnietne od Mle- 
tačka, a fk'aiko i Ndipić sklopio primirje jedino iz straha pred m<oć- 
nom Loredanovoan mornaricoin, netom se ista odalečila, i on im 
se pridružio. 

Nego, na žalost, Spiljećani ovoga puta pristali svom dušom 
uz Mletke, te su radije trpjeli svakojakih bijeda, nego im se 
iznevjeriiti. Spljetski se poslanici nailaze tako u Mlecima već 
30. prosinca 1420., pa protiN^ uvjeta predaje mole sinjoriju da bi 
sagradila u Spljetii jednu tvrdu na obranu grada i primila u 
svoju upravu općinske prihode; kao takođe da bi, po primljenim 
obvezama, preotela ugrabljene im posjede. Onda se tuže na 
Neiipi'ća, da drži toliko spljetskih dobara, s čega grad trpi štetu 
od 28 hiljada zlatnih dukata, a za Poljičane kažu, da i oni drže. 
osim općinskih dobara, čiji prihodi dosežu godišnju svotu cd 
četiri stotine zlatnih dukata, još i dobara spljetskih crkava i po- 
jedinih građana, s čega je komora soli godišnje na šteti do tri 
stotine zlatnih dukata a crkve i pojedini građani do dvjesta 
zlatnih dukata. Kažu dalje da su Poljičani proišle jamatve, kad je 
Spljet već bio u vlasti mletačkoj, nasrnuli u njihovo polje i 
po'brali im grožđa i drugoga voća u vrijednosti od šest stotina 
dukata, pa kao da im i sve to ne bilo dosta, jedne su noći 
prošlog rujna, preko Klisa usrnuli u neko selo nadbiskupovo, 
izranili m-u stanovnike i zaplijenili mnoštvo stoke, te je po bijelu 
danu istim putem otjerali u Poljica. Zaklinjn stoga Mlečane, da 
ih jednom oslobode iz ralja toga zmaja^)- 

Mlečani su dobro uvidjeli za čim teže Poljičani i Nelipič, pa 
se ozbiljno zamislili kako da odbrane Spljet. Stoga već 3. siječnja 
1421. pišu Viktoru Bragadinu, svome knezu u Spljetu, neka spo- 
razumno sa upraviteljima Zadra, Šibenika i Trogira, nastoji od- 
braniti mletačke posjede toliko od Nelipića i Poljičana, koliko 
i od drugih četa, koje bi se sakupile na njihov zaior *). Uto pro- 
mislili da ne bi bilo zgorega uhvatiti ih među dvioe vatre, te 
nakon sama dva dana naređuju ponovno Bragadinu, neka se 
sastane s bosanskim kraljem Tvrtkom II., ili s njegovim posla- 
nicima, te neka i>okuša utanačiti s njime savez prot Nelipića i 
Poljičana. Ako on i>o kopnu bude pomagao mletačke npravi- 



») Listine. VIII. p. 61—2. 
») Listine. VIIl. p. 65 6. 



— 29 — 

telje, i Mlečani će štitili' njega s mora protiv Turaka i drugih mu 
neprijatelja. Usput se po'uovno naredilo upraviteljima Zadra, 
Šibenika, Trogira i Spljeta da stoje spremni sa svojim četama^). 
Tvrtko se nije mogao odazvati željama mletačkim, jer imao 
pune ruke posla.kod svoje kuće, pa je stoga opetovano 28. ožujka 
bilo naređeno mletačkim upraviteljima u Dalmaciiji, da u svemu 
i po svemu rade složno i skladno na obranu povjerenih im 
oblasti 2). Koliko su Mlečani bili zabrinuti,, vidi se i po tome što 
su dne 7. travnja iznovično staii sn-ovati o savezu s Tvrtkovim 
nasljedniikom Ostojom^), a 3. srpnja izabrali dva providura, 
koji će poći u Dalmaciju i Albaniju, da urede tamošnje poslove*). 
U 'naputku, izdanu im 27. istog srpnja, nalaže im se da se usput 
svrnu ne samo u Trogir nego i u Spljet, gdje će onomu knezu 
preporučiti da stoji uvijek na oprezu i da pomno pazi na O'branu 
grada. Otole će poći u Skadar i Kotor, pa će se na povratku O'pet 
svrnu'ti u Spljet i nastojati, da se izravnaju razmirice, što opstoje 
između Spljećana i Poijičana'). Kao što nijesu ništa postigli 
spomenuti providuri, tako nije uspio ni 'knez spljetski, 'kojemu 
je takođe, na 'pritužbe nadbiskupa i Spljećana, bilo naređeno 
negdje početkom god. 1422. da mtanači s Poljičanima primirje e), 
jer je ponovno dne 8. susljednog travnja najozbiljnije bilo nalo- 
ženo svima mletačkim upraviteljima po Dalmaciji, da se spora- 
zume kako bi već jednom ne samo obranili povjerena im 
okružja, nego i uništili svoje dušmaiie Nelipića i Po'ljičane 0- 

^ Budući se sve dosad poduzete mjere pokazale nedostatnim, 
počeše se Mlečani ponovno ogledati za saveznicima. Iz opšir- 
nih najputaka, što ih 26. svibnja 1422. daju svome 'po^slaniku 
Ivanu Georgiju, koji je odlazio bosans'kom kralju Stjepanu 
Tvrtku II., vidi se jasno njihova osnova. On. se je naj,priije imao 
radovati Tvrtku, što je opet bio uzdignut na bosanski prijesto, 
te mu predati darove, što mn ih šalju. Nu sve je to bilo nuz- 
gredno, svrha poslanstva bila je skloniti Tvrtka na savez proitiv 
Nelipića. Za to je imao prikazati kralju kako mletački posjedi u 

») Listine. VIII. p 66. 

2) Listine. VIII. p. 80—1. • 

») Listine. VIII. p. 85. 

*) Listine. VIII. p. 94. 

») Listine. VIII. p. 100 i 102. 

•) Listine. VIII. p. 142. 

') Listine. VIII. p. 156. 



— 30 — 

Dalmaciji iiiieđaše s iijegoiviim, a da ipak ni njegoivi podamicii ne 
mogu dolazi-ti u gradove mletačke, ni mletački građani zalaziti 
u njegovu državiu, jer ih se zaustavlja na putu i robi, a pošto se 
sve to Zbdva ^po za-povijedi kneza cetinskog Nelipića, tnebalo bi 
da se protiv njega postupa. Da Tvrtko uvMi, da Mlečani to 
ne čime Iz želje do'biti noivih posjeda, omi ostavljaju mjemu sve 
ono što bi se otelo Nelipću, izuzevši jedino ona mletačka zemlji- 
šta, koda je prisvojio Nelipić, te gradove Klis, Omiš, i gorske 
predjele Poljica, što bi Mlečani uzeli za se, ier u m-edašu sa 
njihovim posjedima ipoitrebni im za sigurnost njihovih ipodanika. 
Da pak lašnje svlada Nelipiča, svaki pu^t kad na nj udari svojom 
vojskom, i oni će miu poslati u ipomoč »primjeren broj svojih 
ljudi. U slučaju da bi Tvrtko svojatao za se Poljica, ndka mu 
budu, ali \xz uvjet da se povrati mletačkim podanicima sve ono, 
što su iim Poljičani ugrabili'). Tvrtko nije htio da išta odgovori 
na te ponude prije nego li se posavjetuje sa velikašima svoga 
kraljevstva, koje će pozvat na sastanak i dogovor. Stoga je 
Georgi stoprv 17. kolovoza izvjestio svojn vladu o tim prego- 
vorima sa kraljem, koji je u glavnom pristao na mletačke pri- 
jedloge. Za to m:u je pismom 10. rujna bilo dozvoljeno da ponudi 
kralju, prema primljenim napucima, ili vojnu pomoć ili, ako bi 
mu to bilo milije, novčanu »potporu u iznosu od 8 hiljada dukata, 
koju će mn se isplatiti odmah čim predade gradove Klis i Omiš 
i ostale zemlje, 'koje su Nelipić i Poljičani bili ugrabih mletačkim 
podanicima, a sve ostalo što otm^e Nelipiću i Poljičanima neka 
slobodno pridrži za se. Istodobno je bilo naređeno i mletačkim 
upraviteljima po Dalmaciji, neka stoje spremni sa svojim 
četama, da ih se uzmogne do potrebe poslati u pomoć Tvrtku *). 
I ne slu'teći o toj oluji, koja se na nj spremaše, doču nasuprot 
Nelipić, da na nj misli udariti vojvoda Sandalj Hranić, pa se toga 
radi 15. rujna obrati s molbom u Mletke, da bi se, u slučaju 
pogibli, dozvolilo njiegovim podanichna skloniti se na mletačko 
zemljište. Na tu molbu Nelipićevu narediše Mlečani 2. listopada 
svome šibenskom knezu Nikoli Maripetro, da odgovori Nelipiću, 
ako je sklon živjeti s njima u miru, da su i omi na to skloni, ali 
uz uvjet da im povrati sve ono što je prisvojio od njihinih 
spljetskih podanika. U slučajm da ne bi »pristao na taj i neke 

») Listine. VIII. p. 175; Lago. Memorie. I. p. 433. 
») Listine. VIII. p. 189. 



— 31 ~ 

druge postavljene mnu uvjete, tada je Manipetro moiraa nastojati, 
da utanači s n-jim primirje na deset godina i da ga skloni neka 
bi im ustupio svoi Klis, za 'koji mu miože ponuditi do 5 tisuća du- 
kata. Ne znajnći ipak Mlečani, ni da li će Neldpić prihvatiti po- 
nuđene mu uvjete, ni što je opravilo Georgi kod Tvrtka, poslaše 
Maripetru Još i tri pisma, naređujući mu da se s Nelipićem i ne 
upušta u pregovore, ako bi doznao da je Georgi već otputovao 
iz Bosne sklopivši savez, nego da tada čeika no-ve naputke. U 
slučaju pak da bi Georgi bio još na dvo.riu Tvrtko^vu, Ikad on 
primi ova pisma, tada će mu poslaiti prvo, ako se ne sporazumi 
sa Nelipićem, drugo ako se spoTazumi, a treće mu svakako 
mora odmah poslati po naročitu ulaku ^). 

Mlečani senijesu zadovoljili ni tim. Oni su nastojaLi oitrgnuti 
od Nelipića i Poljičane, pa za to onog istoig dana, kada su nare- 
dili Maripetru da stupi u pregovore s Nelipićem, nalažu mu 
takode, da ima zapodjesti pregovore i s Poljičanima, za 'ko'je su, 
kažu, čuli od vjerodostoijne osobe, da bi rado s Mlecima utana- 
čili mir i prijateljstvo, stoga ga ovlaštuju, da i s njimia sklopi 
savez pod ovim uvjetima: a) da povrate sve zemlje i međaše, 
što su ih prisvojili od mletačkih podanika; b) da zajamče mle- 
tačkim ipodanicima, da će moći slobodno i sigurno dolaziti na te 
zemlje i obrađivati ih; c) da još obećaju da ne samo ne će oni 
dosađivati miletačkim podanicima, negoi da to ne će 'dloipustiti ni 
dru'gima. Mlečani opet sa svoje strane o'bvezuiu se to isto učiniti 
Poljičanimia. Ako pak ne bi na ito pristali, nego bi zahtjeva'li i još 

drugo što, tada će izvijestiti senat o tim zahtjevima i čekati 
nove upute 2). 

Ne uspjevši zapodjenuti pregovori ni s Nelipićem ni s Po'- 
Ijičanima, Mlečani su nastavih pregovore s 'kraljem Tvrtkom i 
tu su bili bolje sreće. Dne 6. veljače 1423. bi utanačen u Sutisci 
konačni ugovor, po kom-e se obvezuje Tvrtko sakupiti jaku 
vojsku, kojom' će uz pripomoć Mlečana, najdalje do Uskrsa 
(23. travnja) slijedeće godine udariti na Nelipića. Ako bi mu 
pošlo za rukom svladati ga, Mlečani bi d'obili Klis s njegovim 
kotarom I sve one zemlje, koje su općini spljetskoj' oteli Nelipić 
i Poljičani, a svi ostali Nelipićevi posjedi kao i Poljica pripali bi 
Tvrtku =^). 

Listine. VIII. p. 192. 
2) Listine. VIII. p. 193. 
») Listine. VIII. p. 215—17. 



— 32 — 

Sa svim spoinienutim koracima, koje su Mlečani poduzimali, 
da bi očuvali* Spljet od navala Po-ljičana, nijesu propustili, da se 
na njih potuže i kod hrvatskoiga bana. Dne 24. 'kolo'voza 1423. 
bilo je na oku'pu spljetsko vijeće. U njeinu je bilo sao-pćeno, da 
će do-mala doći amo punomoćnici to'liko mletačke općine, koiliko 
hrvatsko^g bana, da razvide i rasude razmirice, što opstoje 
između Spljeta i Poljica paradi granica i poradi zemalja, što su 
ih Poljičani oteli općini spljetskoj, crkvama i pojedinim građa- 
nima. Biivši nato dozvoiljeno, da svaki vijećnik mo'že slobodno 
izjaviti što misli da se ima u tom -po&lu učiniti, digao se je Karin 
Radoslavić i predložo da> se uoblasti kneza i one plemiće, 'koje 
on sam izabere, neka oini slobodno u tom poslu urade ono, što 
im se učini shodnim i potrebnim za dobro o'pćine, pa što oni 
učine, da se to ima smatrati kao da je učinilo isto vijeće. I taj je 
prijedloig bio primljen sa svima glasovima osim trojice^). 

Nije poznato jesu li se sastali mletački i banovi punomoć- 
nici, ali svakako, i ako se sastaili-, otole ne bilo nikakove koristi 
po Mletke, pa kako i; Tvrtko sakuipljenu vojsku morao upotrebiti 
na obranu svoje kraljevine od Turaka'"), Poljičani su i dalje 
proslijedili u svojim navalama na Sp-ljet i dnevno mu nanosili 
svakovrsna kvara. Čega su radi Mlečani 7. srpnja 1424. naredili 
svojim upraviteljima u Zadru da odmah, čim prime ovaj nalog, 
pošalju dvadeset i pet konjanika, kogi' će bram-ti Spliet i njegove 
stanovnike protiv Poljičana, koji nikako ne će da odustanu od 
svojih navala na njih i njihova zemljišta. Nu kako se ne uzdaju 
da će i ta mjera biti od ve;like koristi, isto^ dana pišu i svome 
prijatelju vojvodi Sandalju liraniću, moleći ga da bi i on uzna- 
stojao, da već jednom prestanu te navale Poljičana na njiihove 
podanike spljetske općine^). 



*) Pivčević, Supplemento al Bullettino di archeologia e storia dal- 
mata. a. 1908. n. 3—5. p. 2. 

«) Listine. VIII. p. 274—5. 

') Listine. VIII. p. 275. — Otole Klaić izvodi, da je Sandali gospo- 
dovao nad Poljicima (Poviest Bosne. p. 274; Opis zemalja... II. p. 139 40\ 
ali je J. Radonić jasno dokazao neispravnost te njegove tvrdnje. (Archiv fiir 
slavische Philologie. XIX. p. 45: -3). I doista, da Sandalj bude gospodovao 
nad Poljicima, kakova bi smisla imao odgovor MleCana, da nijesu upućeni u 
stvar, ako im on nudi nešto što je nje^iovo? ili kako ih mogao upućivati, 
da imaju pravo na nešto, što je njegovo? (Listine. IX. p. 5.1 Ako su doista 



- 33 - 

Sandali nije mogao udovoljiti: želji svojih prijatelja Mlečana 
pa ih zato savjetuje da bi sami imali prisvojiti za se i Poljica i 
solane, koje drži Nelipić jer, kaže, da i jedno i drugo po pravu 
njima i pripada. Na što su mu Mlečani odgovorili 9. kolovoza 
1425., da i oni znadu da sve to po pravu njima pripada, ali da 
nilesu dostatno upućeni u iiačin kako bi trebalo postupati, pa 
s toga da će se o tome obavijestiti kod svojih upravitelja u Dal- 
maciji i o-nda će tek odlučiti što da i čine'^). 

(5. Poljica za banovanja Fr anik ap an a.) Uto je 
Sigizmund bio sakupio tri vojske na obranu svoje države, pa 
se nalazio u velikim novčanim neprilikama. Nikola Frankapan 
priskočio je svome kralju u pomoć pozajmivši mu oveću svotu 
novaca, za koju mu Je Sigizmund založio više gradova, županiju 
Luiku te Poljica i sve kraljevske vlahe u Hrvatskoj, a kako je 
bio i vrstan junak, imenovao ga je negdje u travnju ili svibnju 
1426. i hrvatsko-dalmatinskim banom '). Njegovo imenovanje 
za bana nije ostalo bez posljedica. I neka svestrano odan svome 
kralju, živio je u najbo-ljim odnošajima sa Mlečanima. Nastavši 
neke razmirice između njiegovih Ostrovičana i susjednih mle- 
tačkih podanika, da ih izgladi posla u Mletke svoga 'poslanika, 
pa uhvati tu zgodu ne bi li izmirio i Poljičane sa Spljetom. 
Njegov poslaniik imao je stoga zamoHti Mlečane, da bi odaslali 
svoga povjerenika, koji će zajedno s njegovim Ijudma, ispitati 
i poravnati spor između Ostrovičana i okolnih mletačkih po-da- 



Poljica bila u njegovoj vlasti, on ih je mogao predati Mlečanima, a nipošto 
poučavati ih, da imaju na nje pravo. 

Isto tako ne znam na što ikad oslanja Klaić svoju tvrdnju, da Ivaniš 
Nelipić gospodovao nad Poljicima. — Kada su god. 1420. Mlečani zauzeli 
gradove Trogir i Spljet te razne otoke, Klaić tvrdi, da je Nelipić gospo- 
dovao Poljicima (Krčki knezovi Frankapani. I. 208), ali baš iza toga zauzeća 
on je s Mlečanima sklopio primirje i u odnosnoj ispravi potanko se nabra- 
jaju njegovi posjedi, ali ni spomena o Poljicima. (Lučio, Memorie. p. 432.) 
Kada je pak kasnije god. 1426. postao hrvatskim banom Nikola Frankapan 
Sigizmund mu je za dug, uz mnoštvo drugih gradova i zemalja, založio i 
Poljica (Krčki knezovi Frankapani. 1. 213), i tu je založnicu potvrđivao 
Sigizmund i kasnije i Nikoli i sinovima mu, pa su i čast banska i svi ti 
posjedi ostali u porodici Frankapana sve do siječnja 1436., a Nelipić je 
umro negdje svrhom svibnja 1434, pa ne znam kada je mogao imati u 
svojoj vlasti Poljica. 

^) Listine. IX. p. 5. 

2) Klaić, Krčki knezovi Frankapani. Knjiga I. p. 213. 

3 



- 34 - 

nika, 'kao takođe između Spljećana i Poljičatia, inedu' kojima 
od'avna opsto-jahu i još opstoje ndke razmirice i kavge. Mlečani 
su dne 13. srpnja 1428. izabrali zadarskog kineza Ale'ksandra 
Oeorgi, koji će zajedno sa Nikolinim Ijudma urediti pitanje 
Ostrovičana, pa će onda'poćr u Spljet, gdje će se potan.ko oba- 
vijestiti 'kod spljetstog kneza i građana o pravima vlade mle- 
tačke i općine spljetske, te će uznastojati da poravna sve 
opreke, što postoje između Spljeta i Poljica. Pode li mu posao 
za rulkom, ništa bo'lje, a ne uspije li, tačno će naznačiti sve 
opreke i dojaviti ih u Mletke, da se uzmo'gnu preduzeti »novi 
potrebni koraci za njihovo odstranjenje 0- 

Nije poznato kako je stvar svršila, ^.li to ponašanje Nikolino 
po'takio je Nelipića, čija se jedinica bila udala za najstarijega 
Nikolina sina Anža, da i sam živi u miru s Mlecirria, pa je tom 
zgodom i on sklopio s Mlečanima primirje na dvije godine, a 
kasnije ga opet prodiužio na daljnih pet godina*)- Lišivši se tako 
onih prihoda, što mu ih davalo ratovanje s Mlečanima, na te- 
melju Sigizmundove listine iz god. 1397., kojom se pripojilo 
Omišu poljičko primorje od 2rnovnice do Cetine, stane ga sada 
svojatati za se, pa se stoga susljedne god. 1429. jadikuje pred 
Sigizmundom, da su mu Poljičani prisvojili' ne samo to primorje 
i Knežine, nego da mu krate pobirati i danak s njegova iposjeda 
Kamen, te nema čim bi ni svoje obitelji mogao prehraniti, a 
kamo li da brani od neprijatelja Omiš, koji leži na medi kraljev- 
stva. Sigizmund je stoga naredio kninskom kaptolu da izašalje 
kao svjedoka jednog svog kanonika, koji će zajedno sa kralje- 
vim odaslanikom poći u Poljica i povratiti Nelipiću otete 
posjede. U slučaju da bi Juraj Dražojević i ostali poljički plemići 
hvastali kakovih prava na iste, naredit će im da se kroz osminu 
Miholja prikažu pred njim, da dokažu ta svoja prava. Kaptol 
je odaslao svo-ga kanonika čuvara Jurja, koji je zajedno sa kra- 
ljevim odaslanikom sazvao poljičke plemiće i priopćio im Ne- 
lipićeve zahtjeve. Na što su oni izjavili, da imaju pravo na te 
posjede i da će to pravo na rečenom roku i dokazati. Ne pri- 
kazavši se ipak na zabilježeni n.k, Sigizmund je ponovno nare- 
dio kninskom kaptolu, da odašalje jednog svoga kanonika, ko}i 
će zaje^dno sa kraljevim odaslanikom još jednom pozvati Jurja 

') Listine. IX. p. 29 30. 
') I-ucio, Mcmoric. p. ASA. 



- 35 - 

Dražojevića i ostale poljičke tplemiće, da se 'pred njim prikažu 
kroz osminu Boigojavljenja"). 

Svojim ipismom od 27. prosinca 1429. obavijestio je kaptoi 
Sigizmunda, kako je poslao svoga kanonika Tomu, koji je za- 
jedrio s njegovim odaslanikom Pavlom Tvrtkovićem pozvao 
Jurja Dražojevića i ostale poljičke plemiće, da se prikažu pred 
njim ikroz osminu Bo'gojavljenja'). I ovoga puta našli su se na 
rečenom roku ipred kraljem ne samo Nelipićevi zamjenici, nego 
i Juraj Dražojević glavom. On je izjavio, da ni on ni njegova 
braća nijesu oteli nikakovih posjeda, koji bi pripadali Omišu, 
a što se tiče danka na Kamenu, da su ooii i njihovi potpadnici 
(jobagiones), po starinskom običaju, prosti od plaćanja 
svakog dan'ka po cijelom hrvatskom kraljevstvu. Sigizmund je 
ipak svojim pismom od 24. veljače 1430. naredio kninskom 
biskupu Ivanu i drugoj dvojici svojih odaslanika, kojima će i 
kninski kaptol pridružiti kao svjed'oka jednog svoga kanonika, 
da kroz osminu Uskrsa podu na lice mjesta, pa će oipet 'pripojiti 
Omišu sve one posjede, za koje se vjerodostojnim svjedočan- 
stvima uzmo-gne doikazati, da su ih Juraj Dražojević i ostali 
poljioki plemići iprisvojili, a tako će isto urediti i pitanje danka 
na Kamenu"'). To se povjerenstvo zaputilo na lice mjesta dne 
22. travnja 1430. pa je, "proglasivši najprije nevaljalim sve 
isprave iznesene od poijičkih plemića na svoju obranu, dosudilo 
Neli'piću ne samo primorje od Žrnovnice do Cetine i Knežine, 
nego i mnoštvo drugih zemalja po poijičkim selima Srinjine, 
Tuigare, Gata, Cičla, Ostrvica i Zakučac, a tako isto i pitanje 
danka na Kamenu riješilo u prilog Nelipiću^). 

. Nije poznato jesu li se Poijičani pokorili odluci povjeren- 
stva, jer od toga trena, po dosad poznatim izvorima, nema više 
ni'kako'Va spomena o odnoišajima između Poljičana i Nelipića, 
koji je umr'o negdje svrhom svibnja 1434. Svalkako ta zavada 
s Nelipićem i njegovo izmirenje s Mlečanima zabrinulo je Polji- 
čane, pa su i oni odsele izbjegavali sve ono, što bi ih moiglo 
dovesti u sukob s Mlecima, kojima, tako osamljeni, nijesu mogli 



^) P i V č e V i ć, Nekoliko poijičkih isprava iz XV. stoljeća. Supplemento 
al Bullettino di archeologia e storia dalmata. a. 1908. n. 3—5. Isprava br. II. 
2) Pivčević, 0. c. Isprava br. III. 
') Pivčević, 0. c. Isprava br. IV. 
*) Pivčević, 0. c. Isprava br. V. 

3* 



— 36 — 

vi'še iodoftevati. Stoiga se ne samo ne protive god. 1431. da se 
stanovnici jednog sela, toje su bili iprisvojili neki Poljičani, 
mogu sloboid'no povratiti na mletadko podaništvo/), nego se i 
O'pet, ne&to 'kasnije, na lijepe nagađaju sa Spljećanima poradi 
drugoga sela, oko kojega bilo spora. Povodom toiga spljetski je 
knez Marko Maurocen^no u'pravio dne 4. veljače 1433. kaptolu 
troigirskoni pismo, u ikoine ga moli da povjeruje sve omo, što 
mU) izloži Toma Papalić na njegovo ime*). Papalić je usmeno 
izložio kaptolu kako od više vremena postoji 'prepirka između 
Spljeta i Poljica iporadi granica, pa se sada obe strane žele 
mirnim putem nagoditi. Mole stoga Spljećani kaptol, da bi 
izvolio ne samo odaslati jednog svog člana kao svjeddka, nego 
i sastaviti od,liO'Snu ispravu, koju će za veću sigurnost zapečatiti 
svojim većim pečatom. Kaptol je odaslao kanonika Bertana 
Marikovića. Na naličju, O'bdržavanu 8. veljače kod sela Katići, 
oiko kojega se vrtio spor, upitali su Spljećani Poljičane, da li je 
to selo sa svima svojim međašima, koji se potanko navode, ipri- 
padalo uvije'k i sada pripada Spljetu. Poljičani su odgovorili 
jesno, (pa su tada i oni stavili isti uipit na Spljećane,> koji takode 
odgoivoriše da je tako, izjavljuj»ući istodobno, da tim ni najmanje 
ne odstupaju od svojih prava, što ih imaju na posjede od mjesta 
Kamena unaprijed*). 

Premda su Spljećani, kako se vidi, još štošta zahtjevali od 
Poljičana, nema ipak više spomena kakovu sporu između njih, 
što se, osim drugim iprilikama, ima ponešto pripisati i odlučnosti 
Frankapana, pošto je Sigizmund dne 6. travnja 1431. ponovno 
bio potvrdio banu Nikoli već otprije založene mu kotare*), a 
poslije njegove smrti, dne 16. siječnja 1434. sinovima mu i zalo- 
žene kotare i bansku čast*^). Nego iza Nelipićeve smrti stane 
prevrtljivi Sigizmund zahtijevati od Anža, da mn predade 
ženinu baštinu, premda je naročitom poveljom bio dozvolio, da 
Nelipićeva jedinica može primiti za miraz cijelu očevu- državinu. 
Kada Anž nije na to ipristao, Sigizmund ga u siječnju 1436. pro- 
glasi buntovnikom i naredi Matku Talovcu da ga silom svlada/ 



*) Pivčević, 0. c. Isprava br. VI. 

*) Pivčević, 0. c. Isprava br. VIl. 

•) Pivčević, o. c. Isprava br. VIII. 

*) Kiaić, Krčki knezovi Frankapani. p. >M8. 

») Klaić, 0. c. p. 221. 



— 37 — 

pa mu za nagradu ipo'kloni sve što O'tme Anžu. Matko niije uspio 
da svlada Anža, ali za to, poslije njegove smrti, prisili u siječnju 
1437. njegovu udovicu, da mu preda svu baštinu, koju je noovla- - 
šteno držao njezin muž 'kao kraljev odimetnik. 

Braća Talovci od sada igraju važnu ulo'gu u 'kraljevstvu, 
jer Sigizmund imenova Matka banom sve hrvatske kraljevine i 
kruns/krm blagajnikom, Petra knezom cetinskim i hrvats'ko- 
dalmatinskim bainom, u kojoj ga časti, prema potrebi, zamije- 
njivaše brat Frano, dočim Ivan posta zapovjedinikom biograd- 
skim i priorom vranskim. 



VII. Priznanje mletačkog vrhovništva. 

Dne 9. prosinca 1437. preminuo je Sigizmiund, a već 18. istog 
mjeseca velikaši iza^braše mu za nasljednika austrijskog voj- 
vodu Albrehta, muža njegove jedinice Elizabete. Nego iza Al- 
brehtove smrti dne 27. listopada 1439. nasta /pitanje ko da bude 
kraljem. Neki pristajahu uz Albrehtovu udovicu Elizabetu, a 
neki uz Vladislava, kralja ^poljskoga. Uza nj: pristajahu i braća 
Talovci. Do'k su oni bili uipleteni u te razmirice, 'koje su po'tra- 
jale sve do srpnja susljedne godine, bili su zanemarili svoju 
banovinu. Kivni im neprijatelj Stjepan Vukčić, koji' već od 
god. 1435. bijaše naslijedio svoga strica, vojvodu Sandalja Hra- 
ni'ća, iupotrebi tu zgodu, da im se osveti. 

Skučivši najprij-e pod svoju vlast Neretvu, poče negdje 
početkom god. 1440. udarati i na tvrdi Omiš. Kako se je pod- 
sijedanje Omiša zateglo preko osam mjeseca^), a uto i Matko 
Talovac strgao na ove ikrajeve, zatraži Vukčić ipomoći u Mle- 
talka, ali mu je zanijekaše s razloga što življahu u primirju s 
krunom ugarskom-). Vukčić je i bez te mletačke pomoči odolio 
Talovcima, pa im negdje u listopadu 1440. ne samo oteo Omiš, 
nego su tom zgodom i Poljica priznala njegovu vlasf ). 

Šaljući Vladislav svoje ,poslanike u Mletke za utvrđenje 
dobrih odnošaja s njima, zamioli ih usput da bi pružili pomoći 
Matku Talovcu, da uzmoigne preoteti Omiš, ali je Mlečani za- 



*) Listine. IX. p. 232. 

") Listine. IX. p. 122—3. 

3) Listine. IX. p. 181 i 179-80; Ljubić, Ogledalo. II. p. 43. 



— 38 — 

nijekaše i iijemii 17. prosinca 'pod izli'koiiii, da su već otprije 
obećali Vukčrću nepristranost, nu da mu ipak poikažu svoju 
sklonost i ko-liko ga cijene, do^zvoljavaju mu da iz Mletalkn 
nabavi okružja i drugih ratnih ipotrepština, ali tajaio i oprezno 
poradi obećane nepristranosti^). Mlečani su se samo prividno 
iskazivah skloni Tal'o'vcima, ali nazrijevajući u njinia moćne 
'Protivnike za svoje osvajalačke svrhe u Dalmaciji i Hrvatskoj, 
nijesu nerado gledah kako im Vu^koić otimlje zemlje i krši moć, 
pa otole i ono njihovo nastojanje da se drže u dobre i s jednim 
i s drugim. Nu bezobzirni vojvoda dođe brzO' u sukob i s Mle- 
cima prova'livši u njihove posjede u Zeti. Toga se radi Mlečani 
10. svibnja 1443. obrate sultanu, da bi on učinio neka se Vukčić, 
kao njegov podanik, kani tih novotarija *), nu kao da su se nadali 
maloj pomoći otole, a ne uzdajući se da bi mu se ni sami mogH 
tu sa uspjehom oprijeti, naređuju 17. istog svibnja svome moro- 
vodi da utanači s njim mir, ili ako mu to ne bi pošlo za rukom, 
neka tada sporazumno sa knezovima spljetskim i trogirskim 
navali na Neretvu, Omiš i druga Vu'kčićeva mjesta, što su pri 
moru, 1 predobije ih za Mletke ^), tpa su mu taj na'lo.g ponovili 
opet 31. istog svibnja, nad odajući neka bi to odmah učinio 
koristeći se zgodnim časom, dok je sada Vukčić zabavljen u 
Bosni, kako ih je izvijestio knez kotorski*). Tim neprilikama 
Vukčićevim htjede se okoristiti i Matko Talovac te, misleći da 
bile iskrene izjave Mlečana o nji'hovu prijateljstvu, zamoli ih, 
da bi se združili s njim protiv Vukčića, ali ga 12. srpnja odbiše, 
ispričavajući se da su s Vukčićem u pregovorima o miru, pa 
da stoga ne bi bilo pošteno sklapati protiv njega savez prije 
nego se vidi kako će svršiti ti pregovori^). 

Ne uspjevši zapodjenuti pregovori o miru s Vukčićem, mle- 
tački morovoda poče navaljivati na njegove primorske posjede 
te sikuči ipod mletačku vlast Ncretvu' i poljioko prhnorje txl 
Zmovnice do Cetine'), što je bilo povodom, da se i Omiš predao 



Listine. IX. p. p. 133—4. 

«) Listine. IX. p. 170. 

■«) Listine. IX. p. 170-2. 

«) Listine. IX. p. 174—5. 

») Listine. IX. p. 176. 

«) To se očito razabire iz svih odnosnih isprava, gdje se postojauv) 
tvrdi, da su Mlečani istrk'li Poljica u učim ratu iz ruku vojvode Vukčića. 
ali da se to ne smije uzeti strouo za cijela ruljica. nego samo za Jedan 



— 39 — 

dne 17. siječnja 1444 0- Poljičani su sada bili na muci. Do sada 
su bili samo susjedi Mlečana, a eto im sada uljezli i u kuću, pa 
se moralo misliti, što da se učini za spas domovine. Iz oskudnih 
onodobnih vijesti jedino se to sa stalnošću dade zaključiti, da" su 
se porodile dvije stranke. Jedna, koja bila za to da i Poljičani 
svojevoljno priznadu mletačko vrho^vništvo, dočim se druga 
tome protivila. Na glavi prvoj kao da je bio Matij Dražojević^), 
a drugoj Mihovio Novičič'). Da nije uzmanjkalo ni ^prijetnja i 
micenja sa strane Mlečana, cijenim da nije treba ni spominjati*). 
Sve je to doprinijelo da je nadvladala stranka Dražojevićeva, 
•pa su se i Poljičani svojevoljno sklonili pod mletačko vrhovni- 
štvo. U tu svrhu prikazaše se dne 29. siječnja 1444. kod spljet- 
sko'g kneza Krsta Marcello poljički odaslanici Radoš Petrović 
i Ivan Grgurić koji, na ime (poljičke općine, sklapaju ugovor, 
kojim se Po'ljičani stavljaju pod mletačko vrhovništvo. Članci 
ugovora, uz neznatne promjene, bili su potvrđeni dne 3. ožujka 
i od dužda Frana Foscari ^). 

Razumljivo je samo po sebi, da je to prisvojenje imalo naići 
na opreke sa strane Talovaca. I doista Frano Talovac, koji se 
tada baš bio vratio s istoka s vojne ipro-tiv Turaka, prosvje- 
dovao je protiv toga, pa mu Mlečani 2. veljače upravljaju pismo, 
u kojem mu se raduju na srećnu povratku i uvjeravaju ga o 
svom iskrenom prijateljstvu i želji da u miru i skladu žive s njim 
i njegovom braćom, kao svojim dobrim prijateljima i susjedima. 
Budući pak doznali da se srdi, što su se oni umiješali u stvari 
Omiša i Poljica, ne malo se tomu čude jer, vele, ako se stvar 
dobro prosudi, nema nikakova razloga da se na to srdi, pošto 
su oni od više godina u očitu ratu s Vukčićem, koji je prvi 
navalio na ta mjesta i posvojio ih. Kad su stoga bili prisiljeni 



njihov dio i to baš oni pri moru, jasno je već po tom, što tada ne bi moglo 
biti govora o svojevoljnoj predaji, a još se jasnije vidi iz okolnosti, što 
Mlečani to primorje, pri svojevoljnoj predaji Poljičana, opet im povraćaju 
pod imenom darovštine. 

*) Bullettino. IV. (1881.) p. 36. 

2) Listine. IX. p. 239. 

») Listine. IX. p. 238. 

*) Sr. Ljubić, Ogledalo. II. p. 46; Erber, Annuario dalmatico. 
Anno II. Žara 1885. p. 224. 

') Erber, Annuario dalmatico. Anno III. Žara 1886. p. 55— 7; Štampa 
de' Poglizzani al laudo. p. 3—5. 



— 40 — 

da se brane, bilo im je takode slobodno da i< navaljuju na svog 
neprijatelja. Ako je dakle knez spljetski primio -pod mletaoko 
vrhovništvo Poljica i Omiš, imao je na to potpuno pravo, jer ih 
se u očitu ratu istrglo iz ruiku mktačkoig neprijatelja Vukoića. 
Stojeći tako stvari, njihovo (ponašanje ne može biti nikomu za- 
zorno, pa se uzidaju da će tako stvar shvatiti i sam kralj', mole 
za to i njega da se primiri i bude zado vOljan s tim novim sta- 
njem stvari 0- Nego kao da su \ sami uvidjeli svoju drskost, pak 
dne 8. veljače raspravljaju u senatu da Ti je ipametno takim 
postupanjem stvarati sebi neprilika kod krune uigarske. Bilo ie 
stoga predloženo da se zaključi, neka so ipiše knezu spljetskom 
da se ne miješa u stvari Omiša i Poljica, koje je zauzeo bez 
njihova znanja, pa da se to dojavi i banu Franu Talovcui, ali na 
prijedlog Marka Maurocenno, odgodila se je ipak za tren svaka 
odluka u tom pitanju*)- Je li uto stigla kakova po^ruka sa strane 
Frana Talovca, nije po'znato, ali već 11. veljače šalju mu Mle- 
čani pismo, u kome se ispričavaju i poradi iprvoga svoga pisma 
i poradi svoga umiješavanja u Poljica i Omiš. Jer, vele, mislili 
su da pravom mogli zauzeti rečena mjesta, istrgavši ih u očitu 
ratu iz ruku svoga neprijatelja, nu pošto su se kasnije bolje 
obavijestili i doznali, da ih i cn svojata za se i na nje, kao 
hrvatski ban, ima pravo, javljaju mu da su pisah svome knezu 
u Spljetu, da se više ne prti u Omiš i Poljica, koja bijaše zauzeo 
bez njihova znanja. Napokon ga mole, da bi izvolio poslati u 
Mletke svoje poslanike, s kojima će urediti stvar, pošto ne žele 
prisvajati ničijih imanja, a najmanje pak njegovih, s kojim žele 
živjeti u prijateljstvu i dobru susjedstvu''). Nu to je bila samo 
igra, da se za tren primiri bana, da ne bi poduzeo kakovih 
koraka za preosvojenje rečenih mjesta, koja oni ne namjera- 
vahu više pustiti iz svojih ruku, pa im, kako spomenuto, dukalom 
3. ožujka potvrdiše sve njihove povlasti i običaje, a dne 
6. ožujka nalažu Ivanu de Reguardatis, koji je hodio u Budim 
kao poslanik kralju ugarskomu, kako će ih braniti pred kraljean 
u slučaju da bi juila riječ o Poljicima i Omišu. U tom mu jh.^ 
naiHitku, izniedu ostalo<ga, kaže i to, ako bi pala riječ o Polji- 
cima i Omišu, pričinit će se kao da za to nema potrebnih uputa. 



') Listine. IX. p 179 80. 
") Listine. IX. p. 180 I. 
*) Listine. IX. p. 181 2. 



— 41 — 

pa stoga da nije ovlašten govoriti, ali da je pri^ svom odlasku iz 
Mletaka čuo, -kako ih je knez mletački u Spljetu primio u mle- 
tačko vrhovništvo, istrgavši ih iz ruku Stjepana Vukčića, 
s -kojim su Mlečani od više godina u ratu, pa stoga da je to 
mogao i pravom učiniti. Napomenut će još, ali uvijek kao da 
govori sam od sebe i bez ovlaštenja, kako je ta'kođe još čuo, 
da ta mjesta svojata i kralj bosanski, pa, kako se vidi, stvar 
nije jasna čija su. Bude li potreba zamolit će i papina legata 
kardinala Juliana Cesarini, velikog mletačkog prijatelja, da mu 
i on bude pri ruci u toj stvari. Poslanik se je, prema iprimljenom 
naputku, imao takođe sastati i s Matkom Talovcem i bratom 
mu Franom, a'ko bi se nalazili u Budimu, i lijepo ih pozdraviti 
na ime općine, koja im se nudi za sve njihove potrebe, ali sam 
nije smio spominjati pitanja Omiša i Poljica, a alko bi oni na to 
svrnuli razgovor, tada im je imao odgovoriti onako kao i 
kralju^). 

Braća se Talovci nijesu zadovoljili tim lijepim izjavama 
lukavih Mlečana, pa je Matko O'tpravio u tom poslu svgga posla- 
nika, koji se je našao u Mlecima u isto vrijeme sa poslanikom 
bosanskoga kralja, koji je takode svojatao za se Omiš i Poljica. 
Sinjorija je obojici odgovorila 15. svibnja svojim obrčajnim 
doskočicama*), koje nijesu zadovoljile braće Talovaca, pa je 
ban Petar stao na razne načine mučiti Poljičane, pače im se i 
ratom groziti. To je ponukalo Mlečane da mu pošalju poslanika, 
koji će mu izjaviti kako oni žele^ živjeti u miru sa kraljem ugar- 
skim, a on hoće da ta] mir naruši svojim neprijaznim postupa- 
njem sa Poljicima, a nema nikakova pravog razloga da opravda 
to svoje ponašanje. Jer, ako su odlučili zadržati u svojoj vlasti 
Poljica, to čine punim pravom, pošto ih istrgli u očitu ratu iz 
ruku bosanskog vojvode Vukčića, koji nije samo neprijatelj mle- 
tački, nego i banov i kraljev. Opomenut će ga zato da pusti u 
miru Poljičane i da ih ni najmanje ne smeta. Ustraje li ipak 
u svojoj namjeri da im dosađuje, izjavit će mu da jej njihova 
namjera braniti ih i štititi, pa se je za to morao sastati i s mle- 
tačkim morovodom u Jadranskom Moru i narediti mu da 

pošalje pod Spljet jednu galiju na obranu Poljica protiv Petrovih 
napadaja 3). 

») Listine. IX. p. 185-6. 
') Listine. IX. p. 193. 
») Listine. IX. p. 207-8. 



— 42 — 

Kako se u ta doba Vladislav spremao^ na rat s Turcima te 
mu stalo mnogo do toga da se drži u dobre s Mlecima, tako su 
se i braća Talovci, i a;ko preko volje, morali (primiriti. Zajam- 
čivši tako Mleci svoj novi posjed od braće Talovaca i kralja 
Vladislava, ipostaraše se da ga obezbijede i s druge strane. U tu 
svrhu s'kloipiše dne 23. kolovoza 1445. mir i sa Stjepanom Vuk- 
čićem, ikoji, između ostaloga, oprašta im sve uvrjede i nepravde 
učinjene za posljednog rata, kao ta'kode pušta im> da mirno 
posjeduju sva oivd mjesta, koja mu u istom ratu bijahu oteli, i 
k tome obećale, da će on i njegovi nasljednici s njima živjeti u 
trajnom miru i da će biti prijatelj svih njrho'vih prijatdja, a ne- 
prijatelj njihovih neprjatelja'). 



POGLAVLJE IL 
Poljica za raznih vrhovništva. 



\, Prvo mletačko vrhovništvo. 

(L U V j e t i j) r e d a j e.) Iza smrti Albrehtove dne 27. li- 
stopada 1439., kako napomenuto, nastale su uopće teške prili'ke 
u kraljevstvu, a još teže na ovim (krajevhna. Mlečani su već 
ottprije, osim drugoga, imah u svojoj vlasti gradove Trogir i 
Spljet i otoik Brač. Dok su braća Talovci biH upleteni u na- 
sljedne borbe u Ugarskoj, njihov kivni neprijatelj Stjepan Vuk- 
čić zadobi pod svoju vlast Krajhui, Omiš i Poljica. Nu bez- 
obzirni vojvoda dođe brzo u sukob s Mlečanima poradi Zete, 
pa sada oni da mu se osvete, udare na te njegove posjede. Pre- 
davši se Omiš dne 17. siječna 1444., a budući Mlečani zaposjeli 
i poljičko primorje od Žrnovnice do Cetine, našli sai se Pi^ 
Ijičani u najvećoj stisci, pa su i oni, kako već izloženo, dne 29. 
siječnja .^klopili s rnletačkhn »knezom u Spljetu Krstom Marcello 
ugovor, kojim svojevoljno priznaju mletačko vrhovništvo. 

Tim ugovorom bile su hn |K>tvrdone sve dotada iiživane 
povlasti i zajamčena nutarnja samouprava, ali su se za to mo- 
rali obvezati, da će za svog kneza birati jednog spljetskog ple- 
mića, i da će u vrijeme potrebe rattovati \\7 Mletke^ n svom tnv 

'), Listine. IX. p. 228. 



— 43 — 

šku na onom prostoru, što se stere od Neretve do Krke, te od 
mora do Livna, a kada bi morali preći preko tih granica da će 
ratovati o mletačkom trošku, a uvijek će od ratnog plijena dvije 
tretine pripasti njima, a treća Mlečanima. 

Kako su Mlečani, za vrijeme rata s Vukčićem, bili zapo- 
sjeli poljičko primorje od Žrnovnice do Cetine, sada im ga pod 
imenom darovštine povratiše, osim malog dijela od Žrnovnice 
do B i 1 e peć i^), neka bi tako ostale u njihovim rukama so- 
lane oko rečene rječice. Da ih nekako i za to odštete, obdariše 
ne'ke poglavitije Poljičane s godišnjinama, a cijelu općinu sa 
trima kućama u Spljetu i sa develtinaest komada zemlje po 
spljetskom polju"), pa im dapače ostaviše i šesnaest solana na 
lijevoj obali rječice, ali samo za domaće potrebe^). 

S jačim neprijateljem u kući, da spasu što se spasiti dalo, 
Poljičani ne samo priznaše njegovo vrhovništvo, nego se da- 
pače pokoriše i nekim neugodnim uvjetima, ali za to netom se 
ponešto snašli u novom položaju, prva im briga bila da što bolje 
obezbijede svoju nutarnju samioupravu. Za to češće šalju svoje 
poslanike u Mletke, bilo da ishode izriječnu potvrdu za jedan 
ih drugi svoj stari hrvatski običaj, bilo da se odbrane od presi- 
zanja mletačkih predstavnika u Spljetu i Omišu, i od zadirki- 
vanja hrvatskog bana i drugih sumedašnika, ili da ishode po- 
vratak u domovinu jednom ili drugom plemiću, koji se iz nje 
bio odalečio, jer ne bio za tt(o da se prizna mletačko vrhov- 
ništvo^). 

(2. S t j e p a n V u k č i ć.) Dok su Poljičani tako nastojali 
kako bi što bolje obezbijedili svoju nutarnju samoupravu, pa se 
već jednom nauživali blagodati mira, počeli se opet oko njih 
gomilati oblaci. Dne 23. kolovoza 1445. utanačio se je bio tra- 
jan mir između Vukčića i Mletaka. Vukčić je tim mirom ustlu- 
pio Mlečanima sva mjesta, koja mu za vrijeme rata bili oteli'), 
nego se kasnije pokajao toga koraka, pa stao nastojati oko njih, 
da bi mu povratiH Omiš i Poljica, ali mu oni dne 17. travnja 
1450. odgovoriše, da se oni drže i da će se tačno držati uvjeta 

') Sr. Pivčević, Supplemento al Bullettino di archeologia e storia 
dalmata. a. 1908. n. 3—5. p. 21. nota 2. 

'') iz jedne stare bilješke kod pisca. 

') Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886. p. 55—57. 
*) Sr. Listine. IX. p. 229-231, 236—239, 287-289, 292, 416-417 
5) Listine. IX. 228. 



— 44 — 

mira, koj^ su s njim sklopili pOkle su se rečena mjesta bila već 
svojevoljno sklonila pod njihovo okrilje'). Uto nastali teški 
dani po Vukčića. Prot njega se podiže sva sila njegovih ne- 
prijatelja, dapače odbjegoše ga i žena mu Jelena i sin Vladislav, 
pa se skloniše u Dubrovnik. Htio je da se osveti svojim ne- 
prijateljima i da opere sramotu, što mu je nani žena pobjegavši 
od njega, pa s^ade sakupljati vojsku. Ne osjećajući se ipak do- 
sta jakim, otpravi i opet poslanike u Mletke, da ih zamoli neka 
stupe s njim u savez. Za tu pripomoć on im nudi Dubrovnik, 
kad ga osvoje, a oni bi njemu imali ustupiti Poijica i Omiš 1 
dvjesta tisuća dukata iz poklada dubrovačkih. Kako se Mle- 
čanima bilo bojati i u samoj Italiji sukoba sa Florentincima i 
Milanezima, odgovoriše mu 11. ožujka 1452., da se sada u ova- 
kim prilikama, ne mogu baviti tim pitanjem, dok ne nastupe 
bolja i zgodnija vremena *). 

Za tih pregovora navale na Vukčića njegovi neprijatelji, pa 
bojegi se da bi mu Dubrovčani mogli oteti Neretvu i Krajinu, 
ponudi ih Mlecima, a u isto vrijeme i sami ti krajevi poslaše u 
Mletke kneza Radoša iz Poljica i jednog spljetskog plemića, 
kao svoje poslanike s molbom da bi ih primili pod svoje 
okrilje. Na što oni 9. svibnja i narediše svome knezu u 
Spljetu, da primi na mletačku vjernost i Krajinu i Neretvu, 
koje se same nude^). Uto se Vukčić izmirio sa svojim nepri- 
jateljima, a došao nasuprot u sukob sa Mlečanima. Kralj bo- 
sanski Toma Ostojić, pod izlikom da odbrani maloljetne si- 
nove hrvatskoga bana Petra Talovca od kneza celjskoga, na- 
stojaše prisvojiti za se jedan dio Talovčeve baštine. Za tim 
je težio i Vukčić, pa ga Ostojić 3. lipnja 14vS6, optuži u Mle- 
cima, da u savezu sa svojim rođakom knezom celjskim namje- 
rava prisvojiti za se svu Talovčevu banovinu pa onda uda- 
riti i na mletačke posjede *). Mlečani su mu povjerovali, jer 
meduto Vukčićevi podanici Radobiljani stali nanositi šteta 
Poljičanima.* Za to mu 14. ožujka 1457. poručiše neka se 
uopće kani uznemirivanja mletačkih podanika, a napose da 
ne dira u Poljičane, kojima su Radobiljani učinili više kvara*). 



») Listine. IX. 345-3 46. 
>) Listine. IX. 411-412. 
') Listine IX. 415 416. 
*) Listine. X.-89. 
*) Listine. X. 105. 



— 45 — 

Vukčić je malo hajao za tu poruku, pa je sagradio i jednu tvr- 
đavu napram Poljicima, a već počeo smišlijati kako da baci . 
preko Cetine i most, neka uzmogne lašnje provaliti u Poljica. 
Obaviješteni o tom i od svog kneza u Spljetu i od Poljičana, 
Mlečani mu u srpnju poslaše naročitog poslanika, koji bi ga 
odvratio od tih novotarija^). Ovoga puta kao da se zastrašio, 
pa i on posla svoje poslanike, koji bi izložili Mlečanima kako 
stvar uistinu stoj:. On im po njima poruči, kako su njegovi 
neprijatelji nagovorili kralja Ostojića neka bi na njegovu ze- 
mljištu u Radobilji sagradio tvrđavu i tako obladao svom 
njegovom državinom, a pošto je on pretekao kralja i prije 
njega sagradio tvrdu na svoju obranu, ti isti njegovi neprija- 
telji pođoše u Spljet i tu svega i svašta nalagaše na nj mle- 
tačkom knezu, kao da je on sagradio tu tvrđavu a sada na- 
mjerava graditi i most, da uzmogne lašnje zaratiti na Mlečane. 
Nu od svega toga nije istina ništa, jer on želi živjeti uvijek u 
miru s Mlecima, a pa taj mu je most i suvišan za tu svrhu, 
ier, ljeti uvijek a i zimi, ako samo ne kiši, na Cetini ima do- 
sta gazova, preko kojih bi mogao preći na mletačko zemljište 
i bez mosta. To dobro zna i njihov knez u Spljetu, ali mu je 
on teški neprijatelj, koji ne samo sluša njegove klevetnike 
nego ih još i štiti. Tim Vukčićevim poslanicima odgovorili su 
Mlečani 15. listopada, da i oni žele živjeti u miru sa Vukčićem, 
ali kako mnogo drže do tvrđe i mosta, što ga namjerava gra- 
diti, da su mu poslali naročitog poslanika, koji će mu potanko 
izložiti njihovo mišljenje u tom pitanju"). 1 Vukčić kao da je 
udovoljio mletačkim željama, jer nema više spomena o tom 
sporu. 

(3. Kralj Matijaš i prve turske provale.) 
Uto je kralj Matijaš Korvin imenovao hrvatsko-dalmatinskim 
banom Pavla Spirančića. Prispjevši on u svoju banovinu ne- 
gdje početkom godine 1460., stade svim silama nastojati oko 
toga kako bi pridigao propalu bansku vlast i povratio Hrvat- 
skoj sve one gradove i kotare, koji su joj jednoć pripadali, pa 
tako dođe u sukob ne samo sa sinovima bivših hrvatskih ba- 
nova braće Petra i Frana Talovaca, nego i sa Mlečanima i 
sa bosanskim kraljem i sa vojvodom Stjepanom Vukčićem. 
Stoga dne 23. ožujka 1461. pišu Mlečani svome poslaniku na 

1) Listine. X. 109. 

») Listine. X. 122—123. 



— 46 — 

ugarskom dvoru, neka bi sklonio kralja da naredi Spirančiću, 
da se okani tih novotarija i da živi u iniru s mletačkim poda- 
nicima^). Spirančić je pored svega toga slijedio i dalje u iz- 
vađanju svojih namjera, pa je tako počeo dosađivati i Polji- 
čanima*), čega su radi Mlečani 23. lipnja naredili svojim 
knezovima u Šibeniku, Trogiru i Spljetu neka se sporazume 
s Poljičanima, pa neka se svi skupa opru banu, koyi ne sluša 
naredaba svoga kralja i od kada je došao u svoju banovinu 
nikad ne prestaje dosađivati mletačkim podanicima ^ 

Spirančić je sada doista pustio u miru Poljičane, jer se 
prot njega složili još i bosanski kralj Stjepan Tomašević i voj- 
voda Vukčić*)» ali te nesrećne razmirice olakotile Turcima 
zauzeće Bosne, pa eto nove nevolje za ove krajeve. Na nji- 
hovu obranu podiže se sada banovac Pavao.Tar koji, slijedeći 
u svemu stope Spirančićeve, moraše ratovati i protiv Turaka 
i protiv Mletaka, pa tako ne štedio ni Poljičana, koji bili pod 
mletačkim vrhovništvom. Za to se neki poljički knez Radoš, 
po svoj prilici Ivanišević, sin Ivana Krstića, nudi Mlecima 
da će sastaviti četu od hiljadu vojnika, kojom će se staviti na 
njihovo raspoloženje a na obranu svoga zavičaja protiv hrvat- 
skog bana. Mlečani su 17. svibnja 1470. i primili njegovu po- 
nudu^), ali nam dalje o toj Radoševoj četi nije ništa poznato. 
Uto su učestale turske provale iz Bosne, pri kojima su stra- 
dala i Poljica. Pne 4. listopada 1471. mole brački poslanici 
Mlečane, da bi ih oslobodili teškog nameta uzdržavanja jedne 
galije, a to s razloga i što su stanovnici otoka siromašni i što 
su Turci na vratima, pa treba da svakim trenom priskoče u 
pomoć i Spljećanima i Poljičanima i Omišanima, nu upravo 
stoga što moraju uzdržavati rečenu galiju, na koju se silimice 
stavlja cvijet mladosti, nijesu u stanju da njima pomažu, ni da 
sebe obrane, pa tako Turci dnevice plijene onaj jadni otok«). 

Te česte turske provale prisiliše napokon i samog Tara 
da se izmiri sa Mlecima, koji nui stoga u siječnju 1472. daro- 



«) Listine. X. 169. 
«) Listine. X. 190. 
») Listine. X. 177-178. 
*) Listine. X. 190. 

») Lago, Memorie suita Dalmazia. Vol. I. p. 435. 
«) Ciccarelli, Osservuzioni sulC isola lietta Brazza e sopra gaeito 
nobiltu. Venezia 1802. p. 428. 



— 47 — 

vaše i hrane i bojnih sprava^), ali ne primajući pomoći od 
kralja Matijaša, nije bio u stanju da odoli Turcima, koji su 
sve češće provaljivali s mora. Pri tim su provalama trpjeli 
osobito mletački posjedi, što je stavilo u sumnju Mlečane, da 
se sve to zbiva dogovorno sa Tarom, pa mu ne samo počeše 
raditi o glavi, nego još nagovoriše poljičkog plemića Žarka 
Dražojevića, da mu otme KHs. I Žarko ga se doista pomoću 
mletačkog kneza u Spljetu, negdje u ožujku i dočepao, ali ga 
ne izručio Mlečanima kako su se nadali^), pa je nešto kasnije 
poginuo i Tar u jednoj svađi što, pri nekom dogovoru, nastala 
između njega i spljetskog kneza. 

Dok se sve to zbivalo, šuljali su se i Matijaševi izaslanici 
između mletačkih podanika mameći ih pod njegovu vlast 3), 
i tako mu nekako uspjelo privući na svoju stranu Polji- 
čane, pa sada njihovom pomoći htjede se domoći, i Spljeta 
i Omiša. Stoga i neka su zadarski upravitelji već otprije 
bili obavijestili mletačkog kneza u Spljetu, da dobro pazi na 
Spljet i Omiš, jer se stvorila neka urota protiv tih mjesta, 
Vijeće mu Desetorice ponovno 22. ožujka 1473. piše o istoj 
stvari. U tom mu se pismu javlja kako su Ivan Oregorić, te 
ujak Žarka Dražojevića knez Radoš i stric mu Matij Dražoje- 
vić i još jedan četvrti, kojega ime nije poznato, skovali urotu 
da zauzmu Spljet i Omiš i da njega ubiju. Njih četvorica 
Imala bi ući u Spljet sa jedno stotinjak Poljičana, koji bi došli 
u omanjim skupinama, pa bi tada svi skupa nasrnuli na grad- 
ska vrata i primili u grad oveći broj pješaka, koji bi stali 
spremni u zasjedi izvan grada. Za to mu se nalaže da dobro 
pazi na njih, ako bi došli u grad, ali da o stvari ni s kim ne 
govori, niti poduzme kakova koraka, kojim bi se mogao 
odati, nego će na gradskim vratima podvostručiti stražu, pa 
će činiti da svaki Poljičanin i Klišanin, kad dođe u grad, ostavi 
kod nje svoje oružje, koje će mu se povratiti tek onda kad 
se iz grada povrati svojoj kući. Obavijestit će o stvari i omiš- 
kog kaštelana i oštro mu narediti, da se ni on ni vojnici ne 
smiju, ni po danu ni po noći, odalečiti iz tvrđave, za da se 
zbog njihove nepažnje ne bi dogodilo koje zlo. U slučaju da bi 

Ljubić, Ogledalo. II. 71, 
') Ljubić, 0. c. p. 71. 

') Laman sky, Secrets d'Etat de Venise. Saint-Petersbourg 1884. 
p. 180—183. 



- 48 — 

novi ban htio doći u Si)ljet, ne smije ga se primiti u grad nego 
samo sa deset osoba pratnje. Napokon je bilo naređeno i 
upraviteljima u Zadru da budnim okom prate sve što se do- 
gađa na ovim krajevima, te o svemu s dana na dan izvijeste 
isto Vijeće Desetorice ')• 

Kada je i spljetski knez Nikola Michiel 21. svibnja javio 
Vijeću Desetorice svoju sumnju u vjernost Ivana Petrovića 
(Ivaniševića ^), a ono mu na 31. istog svibnja dalo novih na- 
putaka^), on se dao na lov poljičkih zavjerenika, pa se nekih i 
dočepao te ih zajedno sa onim ugarskim podanicima, koje 
knao u rukama još od usmrćenja banovca Tara, za veću si- 
gurnost otpravio u Mletke. Za oslobođenje svojih podanika 
zauzeo se je bio sam Matijaš, ali bezuspješno*), pa je stoga 
opet kasnije i ban Damnjan Horvat poslao poslanika u Mletke, 
da bi ishodio oslobođenje i jednih i drugih. U Vijeću Deseto- 
rice pretresalo se je o stvari dne 16. lipnja pa se postavio 
prijedlog da se odgovori banovu poslaniku, da bi oni rado na 
to pristali, kako su to prije rekli i kraljevu poslaniku, samo 
kad bi u koristi kršćanske stvari mogli to učiniti. Jer, kažu, 
da im stiglo teških tužaba na njih kao one koji su uzročnici, 
da su mnogi kršćani dopali turskog ropstva. Želeći ipak ugo- 
diti i njemu i kralju, a u nadi da će po tom između njih i mle- 
tačkih gradova zavladati dobro susjedstvo, oni su spremni 
pustiti ih na slobodu, ako im se samo dovoljno zajamči, da 
Pavao Gregorić i dvojica druga najpogibeljnija ne će više 
nanijeti ikakova zla mletačkim podanicima ni sami po sebi ni 
po drugima. Nego taj prijedlog nije prodr'o, pa se je zaklju- 
čilo da se pusti na slobodu samo šest od zasužnjenih, ali 
sedmi, Pavao Gregorić kao najpogibeljniji, da se i nadalje 
zadrži, a to se opravda radi njegove pogibeljnosti ^)* 

Taj pokret u prilog Matijašu, što se bio razmahao ne samo 
u Poljicima n.ego i po ostalim mletačkim mjestima, mora da 
je bio jako ozbiljan, jer je Vijeće Desetorice dne 16. kolovoza 
odlučilo izaslati posebnog odaslanika i da razvidi što se to 
zgađa po Dalmaciji, a napose u Spljotu, Omišu i Poljicima, i 



*) Laniansky, o. c. p. 182—183. 
') Lamansky, o. c. p. 184. 
•) Lamansky, o. c. p. 28. 
M LaiTiansky, o. c. p. \M l^S 
») Laniaiisky, o. c. p. 185. 



— 49 — 

da poduzme sve potrebne korake, da se stvar srećno svrši, 
pa je odmah u istoj sjednici bio izabran Jakov Marcello 0- U 
naputku, što mu ga se izdalo istog dana, nalaže mu se da se 
odmah stavi na put, pa će stigavši u Zadar, sastati se u če- 
tiri oka s onim upraviteljima i potanko se obavijestiti o za- 
vjerama, što se snuju po mletačkim mjestima Dalmacije, a 
osobito u Spljetu, Poljicima i Omišu. Otole će poći u Spljet, 
gdje će se takođe sastati s onim knezom, čije se obavijesti 
uroti na vlas slažu sa onima zadarskih urravitelja, te će se i 
s njim porazgovoriti o stvari, pa će onda obojica suglasno i 
skladno postupati, da saznadu zgoljnu istinu o prisezi vjerno- 
sti, što se kaže, da su je položili Poljičani kralju Matijašu. 
Doznavši što je u stvari, upotrebit će sva moguća sredstva i 
da iskorijeni svaku klicu nevjerstva i da ih opet privede na 
vjernost. Iz Spljeta će poći u Omiš, gdje će takode poduzeti 
sve one mjere, koje mu se učine potrebnim za obranu grada. 
U slučaju da bi suglasno s knezom spljetskim, našao shodnim 
odalečiti jednu ili drugu osobu iz Spljeta ili Poljica i dovesti 
iie sa sobom u Mletke, to će učiniti što opreznije moguće. Na 
svom povratku, kaže mu se napokon, svrnuće se i u sve 
ostale mletačke gradove po Dalmaciji i propitati se kod do- 
tičnih upravitelja o svim njihovim potrebama, pa će kada 

stigne u Mletke, o svom djelovanju potanko izvijestiti Vijeće 
Desetorice^). 

Jakov Marcello kao da se je zadržao na ovim krajevima 
sve do pod konac svibnja susljedne godine 1474.^), ali na ža- 
lost nije poznat njegov izvještaj, koji bi nas potanje uputio u 
stvar. Svakako nema sumnje, da mu je pošlo za rukom ugu- 
šiti zavjeru kao uopće po Dalmaciji, tako napose i u Poljicima, 
i ako je ostao još po koji nezadovoljnik *). Uto su, nešto 

*) Lamansky, o. c. p. 185. 

2) Lamansky, o. c. p. 185—186. 

') Lamansky, o. c. p. 187. 

*) Lamansky, o. c. p. 187, 188—189. — I ti nezadovoljnici kao da 
nijesu mirovali ni unaprijed, pa tako god. 1480. nalazi se jedno poljičko 
poslanstvo u Budimu, gdje im kralj Matijaš dne 25. srpnja izdaje povelju, 
kojom obdaruje neke poljičke plemiće i potvrđuje sve stare poljičke po- 
vlasti, uz zahtjev da Poljičani ponovno prisegnu mu vjernost i to mu se 
dojavi posebnim pismom. (Vjesnik hrv.-slav -dalmatinskog zemaljskog arkiva- 
<jod. XVI. Zagreb 1914. p. 40—44.) 

Sve to nije imalo nikakovih posljedica, jer su Poljičani i nadalje 
ostali pod mletačkim vrhovništvom, ali iz oskudnih onodobnih vijesti nije 

4 



— 50 — 

kasnije, naime dne 25. siječnja 1479. Mlečani sklopili mir sa 
sultanom, pa su ih Poljičani zamolili, da bi se i njih zauzelo 
u nj, i dne 1. lipnja bi im odgovoreno, da će ne samo pisati 
knezu spljetskomu da se zauzme za njih kod pontskoga voj- 
vode, koji je pobirao carev harač, neka pusti Poljičane u 
miru i prijateljski s njima postupa, nego da će takode na- 
rediti i svome poslaniku, koji će domala poći u Carigrad, da 
se i on za njih zauzme kod sultana ^). I održali su tačno riječ, 
jer su ne samo naredili knezu spljetskom da se zauzme za 
Poljičane kod pontskog vojvode *) i da njihovim obdareni- 
cima redovito isplaćuje udijeljene im opskrbe da uzmognu 
doskočiti svojim potrebama i da radije ustraju u mletačkoj 
vjernosti^), nego su se takode zauzeli za njih i kod sultana, 
koji je stoga 12. siječnja 1481. naredio sandžaku hercegovač- 
kom da ima pustiti u miru Poljica i sela Rogoznicu i Kučiće, 
i da im nema niti činiti kakova kvara, niti što od njih tražiti, 
jer je doznao da pripadaju Mlecima, s kojima je utanačen mir*). 

U nastavku četovanja sa Matijašem, nijesu uvijek Turci 
štedjeli ni mletačkih posjeda na ovim krajevima. Premda su 
u to doba mletačke blagajne po dalmatinskim gradovima bile 
jako prazne, pa od više vremena ni poljički obdarenici ne pri- 
mali svojih opskrba, ni spljetski vojnici svojih plaća ^), nijesu 
za to Mlečani uzmanjkali da pomažu, koliko su samo mogli. 
Hrvate u tim borbama, a to poradi svojih dalmatinskih po- 
sjeda, i ako su to činili potajno, da ne bi narušili sklopljenog 
mira. Jedinu iznimku učinili su za Poljičane, pa je stoga 
23. listopada 1493. bilo naređeno spljetskom knezu, da se ne bi 
usudio pomagati javno nikoga drugoga osim jedinih PoljičanaM. 

(4. Ivaniš Nenadić i daljne turske provale.) 
Mir, sklopljen dne 25. siječnja 1479., nije se narušio sve do 
godine 1499., pa je tada i bosanski paša provalio u Dalmaciju 



moguće objasniti ni kako ni za što došlo do toga poslanstva, ni za što sve 
ostalo bez uspjeha. 

') Supplemento al Bullettino di archeologia e storia dalmata. a. 1S90. 
n. 2. p. 5. 

^) Ibidem, p. 4. 

') Ibidem, p. 5. 

•) Pi vče vić. 0. c. p. 27. 

») Lamansky. o. c. p. 6U7, nota 1. 

•) Ljubić, Ogledalo. 11. 86-87. 



— 51 — 

i skučio pod svoju vlast grad Makarsku i sve makarsko pri- 
morje ili Krajinu, ali nije uspio da zauzme i tvrdi Omiš^). 
Predviđajući Poljičani kaki im se crni dani spremaju uz novog 
susjeda, dogovorno sa spljetskim knezom podižu Krajinu i opet 
je privode pod Mletke, koji im dne 1 , listopada 1499. potvr- 
diše stare povlasti i udijeliše neku neznatnu pripomoć ^); pa 
stoga ni otole nikakve koristi Poljičanima, jer već svrhom 
siječnja ili prvih dana veljače susljedne godine 1500. prešavši 
turske čete preko Cetine i prodrijevši u Poljica, zarobiše do 
150 ljudi 3). Na sto im Mlečani, zabrinuti za Spljet, poslaše u 
rujnu nešto hrane i sulica, da bi se uspješnije opirali Tur- 
cima *). 

Uto je početkom prosinca došao u Hercegovinu za san- 
džaka neki Mehmedbeg, koji je imao u Poljicima rođaka jer i 
sam otole rodom, pa je spljetski knez Petar Trevisan poručio 
Poljičanima, da niko od njih pod zapelom nevjerstva ne smije 
poći k njemu. Nu i Mehmed je pisao Marijanu Gregoliću i 
Ivanišu Nenadiću. da dođu k njemu i dao im slobodan prolaz. 
Netom je za to doznao Trevisan, pozvao je odmah k sebi Ne- 
nadića, a kada nije došao poslao je u Poljica svoga kančelira 
sa još dva odlična spljetska građanina, koji su ga na povratku 
izvijestili, da su govorili sa Gregolićem i on da ne misli poći 
k Mehmedu jer tvrdo drži uz Mletke, a tako isto da su se iz- 
javili i neki Didići, koji su se tu slučajno našli, jer nije bilo 
općeg zbora. Budući ipak dne 28. istog prosinca doznao da 
su i Gregolić i Nenadić s nekim Didićem Jurjem Sotorica pošli 
k Mehmedu, on je to istog dana javio u Mletke te nadodao 
kako je naredio poljičkom knezu, da drži opći zbor i da izvidi 
što je na stvari, pa ga o svemu izvijesti'^). toj istoj stvari 
izviješćuje opet i Trevisanov nasljednik Jerolim Baffo dne 
3. siječnja 1501., veleći kako je doznao od nekih Spljećana, 
da je pet Poljičana, i to između uglednijih, pošlo da se poklone 
svome rođaku Mehmedu, a moguće i da Poljica podvrgnu 
pod tursku vlast, što bi bila stalna propast za ove krajeve, 



^) San u do, Arhiv. V. p. 14 i 32. 

2) Ibidem, p. 91. 

3) Ibidem, p. 92. 
Ibidem, p. 124. 

») Sanudo, Arkiv. VI p. 177—178. 

4' 



— 52 — 

jer su Poljica odbrana i predstraža i Spljetu i većem di- 
jelu Dalmacije. Onda nadodaje kako je njegov predšasnik 
bio poslao k Poljičanima svoga pouzdanika Dujma Papalića, 
da bi doznao što misle i sklonio ih da dođu u Spljet na do- 
govor, te premda su bili obećali doći, nijesu se još prikazali 0- 
Zbor se ipak, kako je želio Trevisan, držao, jer već 7. siječnja 
javlja Baffo, da su kod njega bili mnogi poljički plemeći, opu- 
novlašteni od svoje općine, pa mu izjavili, kako je istina da 
su neki Poljičani išli pokloniti se Mehmedu, ali na to nijesu 
bili odaslani od općine, koja tvrdo pristaje uz Mletke, nu da 
se uzmognu održati proti Turčinu, treba da im se priskoči u 
pomoć, pa su za to odlučili poslati u Mletke svoje poslanike. 
Pripovijeda zatim kako je lijepo i uslužno primio poljičke oda- 
slanike, i kako je opravdao mletačku vladu, da nije ona kriva 
što obdarenici nijesu još primili svojih opskrba, nego da su 
tomu krivi njezini činovnici, te im obećao da će se sve urediti 2). 
Senat je pohvalio njegovo ponašanje i naredio mu da obznani 
Poljičane, kako će njihovi poslanici biti dobro došli'). 
Našto je Baffo 19. ožujka javio senatu, da je izvršio njegov 
nalog te nadodao kako misli da će ti poslanici biti knez Ivan 
na ime vlastele i neki gospodin Matij na ime Didića*)« 

Kroz to se vrijeme bila porodila i neka nutarnja razmi- 
rica između Ugričića ili vlastele i Didića poradi nekoga sela, 
koje su oboji za se svojatali, pa je spljetski knez Baffo, kako 
javlja senatu 5. veljače 1501., pošao glavom na lice mjesta, 
gdje su se bili sakupili svi Poljičani, i toliko je radio i na- 
stojao, da ih je napokon primirio, te su se svi u tome složili, 
da će svaka stranka izabrati osmericu svojih pouzdanika, koji 
će doći u Spljet i pred njim izložiti svoje razloge pa se zado- 
voljiti njegovom presudom ^)* Nema se daljnih vijesti o toj 
razmirici, ali je stalno da je Baffu nije pošlo za rukom izgla- 
diti, nego tek njegovu nasljedniku Ivanu Antonu Dandolo, koji 
je naslijedio Baffa dne 22. ožujka 1502., pa mu za to Frano 
Natalić ispjeva zanosnu pjesmu, u kojoj ga veliča, što je pri- 
mirio svađena Poljica, jer se bilo bojati, da bi na nje tako za- 



») Ibidem, p. 170. 

') Ibidem, p. 171. 

») Ibidem, p. 179. 

*) Ibidem, p. 20b. 

») Ibidem, p. 189. 



— 53 — 

vađene mogao navaliti Turčin i osvojiti ih, što bi bila gotova 
propast Spljeta, a valjda i cijelog kraja ilirske zemlje^). 

Sva je prilika da je ta nutarnja razmirica bila uzrokom 
te je spomenuto poljičko poslanstvo zadocnilo poći u Mletke, 
pa tako nahodimo da su Mlečani priskočili u pomoć Polji- 
čanima priposlaVši* im neku isu žita tek u prosincu 1502. Kad 
im ga je Dandolo porazdijelio, nagovorio ih je da bi za svog 
kneza izabrali jednog spljetskog plemića, koji bi tri puta na 
godinu obašao Poljica i krojio pravdu onako kako se običa- 
valo za vreme spljetskog kneza Marina Moro^). I doista dne 
7. siječnja 1503. bio je opći zbor Ugričića i Didića, na kom su 
jednoglasno izabrali Augustina Maričića, a dne 9. istog si- 
ječnja dvadeset Poljičana, izabranih na zboru, došlo je u 
Spljet, da mu se prikažu i poklone na ime općine. Javljajući 
Dandolo to u Mletke, javio je usput i kako mu s raznih strana 
stigli glasovi, da se Turci spremaju na četovanje ^). I ti su 
glasovi sve većma učestavalii, pa se već znalo da sandžaci 
mostarski i erceg-novski sakupljaju svoje čete na Imotskom 
polju i tu čekaju vojsku, koja će im stići u pomoć od Skender- 
baše, a jedan je Imoćanin potajno obavijestio Poljičane, da je 
sva ta sila namijenjena protiv Poljica i spljetskog polja. Kako 
su Radobiljani bili sagradili preko Cetine četiri mosta tako 
široka, da su preko njih mogla prijeći uporedo dva konja, 
Maričjć je naumio porušiti ih radi pogibli pred Turcima, koji 
su preko njih mogli lasno usrnuti u Poljica. U tu svrhu 
poruči on 5. veljače Poljičanima da se skupe pod oružje, pa 
odmah sjutradan do 700 ih na broju pođoše pod njegovim vod- 
stvom do spomenutih mostova. Kad su Radobiljani opa- 
zili toliku oružanu silu povukoše se dalje od mostova, a samo 
neki plemići, dobivši slobodan prolaz, dođoše k Maričiću, da 
ga upitaju za uzrok, za što hoće da poruši rečene mostove. 
Kad im je Maričić protumačio da to čini jedino radi Turaka, 
koji bi preko njih mogli lasno usrnuti u Poljica i popaliti ih, 
i sami ne samo pristadoše na to da ih se poruši, nego ih 
i pomogoše rušiti, osobito kad im se zajamčilo, da će ih 
moći iznova podignuti netom prestane pogibao, pa se još 



Pavić, Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Sara- 
jevo 1903. p. 99-100. 

2) San ud 0, Arkiv. VI. p. 230-231. 
=») Ibidem, p. 237. 



— 54 — 

obvezaše i na to, da će obavijestiti Poljičane o svakom kretu 
Turaka, neka se uzmognu spremiti, da ih dočekaju i odbiju. 
Tolika sprema nije bila uzaludna, jer netom su Turci doznali 
i da su mostovi porušeni i da su Poljičani već pod oruž- 
jem, razišli su se i povratili svojim kućama ^). 

Mlečani su međuto dne 14. prosinca 1502. sklopili bili 
mir sa sultanom, pa premda je to bilo proglašeno i u Polji- 
cima*), neki su mletački prognanici i neki Poljičani slijedili 
ipak nanositi škoda Turcima, s čega se protiv njih u kolovozu 
1503. izdalo strogih mjera ^). Javljajući kasnije, dne 28. stu- 
denoga, spljetski knez Jerolim Bernardo svojoj vladi, da su 
Poljičani ponovno izabrali za kneza Agustina Maričića, koga 
uvelike hvali, nadodao je, da je i on naredio javnim progla- 
som, da se nema činiti ikakove štete Turcima, s kojima je 
utanačen mir, i kako su taj proglas čula i tri Turčina, koja se 
tu slučajno desila, a i vojvoda 2arko Dražojević, koji se je 
sasvim dobro podnio*). Bilo se je dakle nadati, da će se sada 
i u Poljicima stvari srediti i zavladati mir, ali se, na ža- 
lost, događaji razviše sasvim protivno. Kad su se ono pri- 
mirili Poljičani iza dolaska Mehmedbega za sandžaka u Her- 
cegovinu, Gregolić je dobio neku malu opskrbu, a jedan mu 
brat i sinovac bili su primljeni u mletačku službu ^)^ dočim se 
je nasuprot Nenadić odalečio iz domovine i stupio u službu 
najprije u Mantovi a kasnije u Bolonji, pa je otole ne zna se 
kako bio zatočen od Mlečana u tvrđavu veronsku, otkle je 
svrhom god. 1506. pobjegao i pošao u Hercegovinu k svome 
bratu, koji je bio vojvoda mostarski, pa je otole stao pro- 
valjivati u mletačke posjede, kako su zadarski upravitelji 
23. siječnja 1507. izvijestili Vijeće Detetorice i javili mu da su 
posebnim brodom naredili spljetskom knezu neka ga nastoji 
uhvatiti '^). 

Nenadić se nije zadovoljio ni tim, nego je htio od Mlečana 
ptrgnuti i Poljica. Kad je ono 19. siječnja 1503. knez spljet- 
ski Dandolo javio u Mletke da su Poljičani izabrali za svoij 



') Ibidem, p. 235-236. 

2) Ibidem, p. 241. 

») Ibidem, p. 247. 

*) Ibidem, p. 265. 

6) Ibidem, p. 205. 

•; Lamanskv, o. c. p 433 i 39; sr. Satiudi>, Arkiv VI. p. 310. 



— 55 — 

Kneza spljetskog plemića Agustina Maričića i da su sada za- 
vladali tako prijateljski odnošaji između Poljičana i Mlečana 
kakovi nijesu postojali od više godina, nadodao je odmah, 
da ti dobri odnošaji ne će potrajati ni jedan sat, ako se po- 
vrati u domovinu neki »Mathias de Sich«0, što jasno svjedoči, 
sa svim protivnim Dandolovim uvjeravanjem, da je u Polji- 
cima bilo još nezadovoljnika, koje su i sami Mlečani pomno- 
žavali ne vršeći svojih obveza napram poljičkim obdareni- 
cima, te su isti namjeravali poslati za to i poslanike u 
Mletke -). Nije stoga Nenadiću bilo teško naći privrženika. 
I doista u rujnu 1508. javlja u Mletke spljetski knez Malipiero 
kako su se Poljica pobunila i ne će da priznaju više mletačke 
vlasti, nego dapače hoće da predu pod tursko vrhovništvo ^). 
Istu stvar dojaviše u Mletke i ostali mletački upravitelji po 
Dalmaciji*), pa ponovo i sam Malipiero, koji tom zgodom na- 
dodaje i to, da je bio pozvao neke Poljičane k sebi na dogo- 
vor, aJi da nijesu htjeli doći '^). Taj preokret počeo je zabri- 
njavati Mlečaine, pa se za to pozvalo Nenadića u Mletke i 
dalo mu se slobodan prolaz, a kada se ne odazvao. Vijeće 
mu je Desetorice opet 19. rujna poručilo po spljetskom knezu 
Malipieru neka slobodno dođe u Mletke pod vjerom već mu 
izdanog slobodnog prolaza, jer u slučaju da se ne bi kroz de- 
set dana odazvao tome ponovnom pozivu, smatrat će ga se 
odmetnikom i kao proti takovu postupati. U bojazni da se 
ne će ni sada odazvati naredilo se je Malipieru, neka nade 
koga pouzdana čovjeka, koji će ubiti Nenadića, a za nagradu 
može mu obećati do pet stotina dukata i kad bi i sam bio u 
progonstvu, dozvolit će mu još i slobodan povratak u domo- 
vinu. Ne nade li pak take pouzdane osobe, koja bi potajno 
ubila Nenadića, neka ga tada javno proglasi odmetnikom i 
ucijeni sa spomenutom svotom ®). Uto je i trogirski knez 
Aleksandar Viaro svojim pismom od 13. listopada javio Vi- 
jeću Desetorice kako je našao jednog fratra, koji će poći u 
Poljica da se sastane s Nenadićem i da ga, po mogućnosti. 



») San u do, Arkiv. VI p. 237. 

2) Ibidem, p. 267. i 269. 

») Ibidem, p. 310. 

*) Ibidem, p. 310. 

5) Ibidem, p. 310. 

*) Lamansky, o. c. p. 36. 



— 56 — 

skloni neka se opet povrati na pokornost mletačke vlade. 
Na to je Vijeće odgovorilo Viaru 3. studenoga hvaleći njegovu 
revnost i naređujući mu neka usmeno, a nipošto pismeno, 
saopći spomenutom fratru kako će Vijeću biti milo, ako 
uspije, i neka kaže Nenadiću da može slobodno pod vjerom 
već mu izdanog slobodnog prolaza doći u Mletke, gdje će ne 
samo biti dobro došao, nego će mu se dati i takova opskrba 
da će moći udobno živjeti^). Uz to pismo, koje se imalo po- 
kazati i spomenutom fratru, primio je Viaro i jedno drugo, 
u kome mu se nalaže neka javi Malipieru, da za desetak pet- 
naest dana ne poduzimlje nikakova koraka protiv Nenadića, 
i neka mu uruči i za nj priklopljeno pismo, kojim mu se 
naređivalo, da se u tom poslu ima vladati po Viarovim na- 
pucima*). U slučaju pak da bi Viaro predviđao, da od svega 
toga ne će biti nikakove koristi, tada će ne samo zadržati 
kod sebe rečeno pismo, nego dapače ne će ikomu živu o toj 
stvari govoriti 'V 

Vijeće Desetorice kao da se nije nadalo uspjehu ni od tih 
mjera, ili su mu možda stigla nova kakova izvješća, pa je u 
sjednici od 8. istog studenoga zaključilo odaslati posebnog 
providura, da učini kraj svima tima novostima i odmah iza- 
bralo za taj posao Ivana Diedo *)• ^ naputku, izdanu mu 
23. istog mjeseca, kaže mu se, da mu je poznato kako Nena- 
dić, pokle je pobjegao iz Verone, nije prestao niti prestaje da 
muči Poljičane, koje hoće da prigne na svoju ruku i da ih 
pokori Turčinu, pa se je tako cijelo pučanstvo podijelilo u 
dvije stranke, te bi lasno mogli prijeći pod tursko vrhovni- 
štvo, a to bi bila gotova propast za cijelu Dalmaciju. Za- 
tim mu se kaže, da će mu biti predani prijepisi svih izvještaja, 
koji su u tom poslu stigli od knezova iz Spljeta i Trogira, kao 
takode i svih naredaba, koje je isto Vijeće upravilo rečenim 
knezovima. Iz tih spisa on će potanko doznati i što je Ne- 
nadić zla učinio i što se je protiv njega poduzelo, i kako je 
sa svom svojom obitelji pobjegao u Tursku. Onda mu se 
još napominje, a što mu je i bez toga dobro iH)znato, jer već 
prije bio općim providurom na ovim stranama, od kolike su 



') Lamansky, o. c. p. 37. 

^) Laman sky, 0. c. p. 28. 

') Laiuansky, o. c. p. 37. 

*) Lamanskv, o c. p. 39; SaiiiuU). Arkiv. \\. \\ 311). 



— 57 — 

vrijednosti po Mletke Poljica i sa svoga položaja i sa drugih 
svojih vrlina, zato neka se bez oklijevanja stavi na put. 
Najprije će se svrnuti u Trogir, gdje će se kod onoga kneza 
potanko o svemu obavijestiti i narediti mu da ga s dana na 
dan oznani o svemu što bi nova doznao. Stigavši u Spljet, 
sastat će se i s onim knezom i izložit će mu uzrok svoga dolaska, 
pa će pozvati na sastanak i sve spljetsko pučanstvo i javiti 
mu kako je poslan na ove krajeve, da se poštara za mirno 
življenje svih mletačkih podanika i kako je na putu čuo o 
bijegu Nenadića u Tursku i o žalima, koja je učinio Poljiča- 
nima, pa da je stoga odlučio poći i u Poljica', da i onamo uspo- 
stavi red i mir. Zatim će prizvati preda se i nekoliko od 
najuglednijih Poljičana, kojima će ozbiljnim i lijepim načinom 
izložiti kako su oni mili, kao niko drugi, Sinjoriji i koliko ista 
žali štete, što su pretrpjeli od Nenadića, pa će ih potješiti i 
nagovoriti, neka ustraju u vjernosti i hrabro se opru Nenadiću, 
jer će tim načinom osujetiti sva njegova rovarenja, pa će ih 
napokon uvjeriti kako će im se uzdržati i sve dosadanje op- 
skrbe. U slučaju pak da bi mu Nenadić javio da se želi iz- 
miriti, neka mu ne samo izda novi slobodan prolaz, nego 
neka mu za veću njegovu sigurnost, dade i pratnju do Mle- 
taka, gdje će biti rado primljen i bogato opskrbljen. Napo- 
kon mu se nalaže, da se iz Dalmacije ne smije povratiti do 
novih odredaba i uoblašćuje ga se da poduzme sve one mjere, 
koje cijeni potrebnim za sigurnost onih mjesta^). 

Diedu je uspjelo primiriti Poljičane, a Nenadić, koji se 
nije pokorio, bio je udaren progonom, na što je s jakom če- 
tom provalio u Poljica i porobio dva sela, kako je o tom izvi- 
jestio spljetski knez svoju vladu negdje u ožujku 1509. *), a 
malo iza toga našli su se u Mlecima i poljički poslanici za 
razne potrebe svoje domovine, kao i za to da mole zaštitu 
protiv toga silnika, pošto je providur Diedo bio već otputo- 
vao Dut Senja^), otkle je početkom susljednog travnja stigao 
u Mletke*). 

Poljičani su domala stjerali Nenadića u takav škripac, da 
mu nije ostalo druge nego se izmiriti s Mlečanima koji ga, u 



*) Lamansky, o. c. p. 39—41. 

2) San u do, Arkiv. VI. p. 314. 

') Ibidem, p. 314. 

*) Ibidem, p. 314. 



— 58 — 

ratu protiv Cambrayske lige, poslaše odmah na ratište^), 
gdje se je toliko odliikovao, da su ga već 30. prosinca iste 
godine 1509. imenovali vitezom^), i dozvolili mu da se povrati 
u Dalmaciju i sakupi četu od pet stotina turskih konjanika, 
s kojom će doći na njihovu službu u Italiju '). 

Da bi uspješnije utvrdili svoju vlast u Poljicima, Mlečani 
su, netom ih Diedo primirio, imenovali za Omiš i Poljica iz- 
vanrednog providura u osobi Alviža Capello*), ali je već 
27. listopada 1510. bio opozvan i uopće ta čast dokinuta^). 
Capello je bio veliki prijatelj Nenadićev, a tako i hercego- 
vački sandžak Hasumbeg, koji zadovoljan što su Mlečani po- 
milovali Nenadića, javio je Capellu da želi s njim živjeti u 
dobru susjedstvu, pa za to da će pustiti na slobodu ono tri- 
desetak Poljičana, što ih je u dva puta bio zarobio, i da će 
povratiti i svu zaplijenjenu stoku, koje je bilo veliko mno- 
štvo. U tom prijateljskom smislu odvratio je i Capello Ha- 
sumbegu, koji je tada došao sa svojom vojskom u Duvno i 
Imotski, te popalio do dvjesta kuća, što turskih što drugih 
zločinaca, koji su nanosili kvara mletačkim podanicima, a 
njegovi predšasnici nijesu protiv njih ništa poduzimali, nego 
su ih pače i štitili. O svemu je tomu Capello izvijestio svoju 
vladu dne 8. travnja 1510.®). Malo iza toga, naime 22. istog 
travnja, Turci su ipak, na broju ih 300 konjanika i 300 pje- 
šaka, pod izlikom da idu na mletačku službu, pošli sve do 
Omiša, pa su na povratku zarobili do 120 osoba i učinili 
velikog kvara Ot ali ni ta upadica nije pokvarila dobrih od- 
nošaja, koji se dapače još većma ustališe, kada je susljednog 
svibnja vojvoda imotski Hadar, na ime sultana, javio Alvižu 
Capello, da je slobodno Spljećanima, Poljičanima i drugim 
mletačkim podanicima trgovati po turskim krajevima, a da 
im ne će niko nanijeti štete ni u njihovim osobama, ni u nji- 
hovim stvarima®). Sa svim tim kao da ipak nije bilo naj- 



M Ibidem, p. 317—318. 

=>) Ibidem, p. 321. 

') Ibidem, p. 323. 

*) Ibidem, p. 323 i 324 i passim. 

») Ibidem, p. 360. 

8) Ibidem, p. 334. 

') Ibidem, p. 341 342. 

») Ibidem, p. 343-344. 



— 59 — 

bolje Poljičanima, jer se njihovi poslanici nalaze u Mlecima 
već susljednog lipnja s popratnim pismom Alviža Capello, koji 
uz neke druge stvari, kojih se ne spominje, preporučuje i to 
da se udijele opskrbe nekim Poljičanima^), pa malo dana 
kasnije i opet preporuča iste stvari i javlja, da su se izmi- 
jenili turski sandžaci ^). Premda su poljički poslanici više 
puta molili da ;ih se opremi te im se potvrde i udijeljene op- 
skrbe i dadu neke druge pripomoći, da uzmognu uzdržati 
straže i slati uhode'), u Mlecima su zatezali s njihovom opre- 
mom sve dok se nijesu potpuno uvjerili da su s izmjenom 
sandžaka prestali i oni dobri odnošaji, što se bili počeli usta- 
Ijivati između njihovih i turskih podanika, pa su ih tako opre- 
mili tek negdje svrhom srpnja, udovoljivši im u svima za- 
htjevima*). 

Kroz to vrijeme sakupio je bio Nenadić svoju četu i 
s njom pošao na ratište u Italiju, ali s raznih razloga jedan 
dio već u studenom povrati se k svojim kućama ^). Kad su 
stigli u Spljet ponudio im je Capello svoje usluge, ali ih oni 
odbiše iz straha da im se ne bi oduzelo nekoliko kršćanskih 
dječaka i mnoštvo drugih kriomština, što imahu sa sobom. 
Netom je doznao za njihov povratak banovac Grgur, pozva 
u pomoć i Poljičane da s njim zajedno na njih navale, što 
^oni i učiniše, kada se na putu iz Spljeta u Makarsku radi zla 
vremena s brodom zaustavili pod Omišem. Capello u svom 
izvještaju od 22, istog studenoga potanko opisuje što poduzeo 
da ih spasi, ali sve uzaludno, jer ga ne htjeli slušati ni sami 
Omišani, pošto i svaki od njih imao koga uz banovca, pa tako 
od četrdesetpetorice, što ih bilo, četiri poginula, trideset i šest 
bilo zarobljeno, a samo se petorica spasilo ''). 

Već spomenuta izmjena sandžaka, a možda ponešto i ta 
upadica, imale su za posljedicu da su 7'urci opet nastavili 
svoja četovanja i češće i žešće, pa već 9. ožujka 1511., jedne 
nedjelje, bili su saslušani u senatu poljički poslanici i pročitano 
jedno pismo spljetskog kneza Andrije Basegio, u kojem se opi- 



Ibidem, p. 346. 
») Ibidem, p. 347. 
») Ibidem, p. 350. 
*) Ibidem, p. 352. 
*) Ibidem, p. 360 
«) Ibidem, p. 360-364. 



— 60 — 

šivalo žalosno stanje ovih krajeva zbog šteta, što ih na- 
nose Turci ^). O tim i susljednim turskim provalama govorio 
je i spljetski nadbiskup Bernard Zane u prvoj sjednici općeg 
lateranskog sabora, koja se obdržavala 10. svibnja 1512., 
opisujući najcrnjim bojama nevoljno stanje ovih krajeva. 
Turci su naokolo Spljeta grozno harali i sve, staro i mlado, 
u sužanjstvo vodili, a i na sami Spljet jurišali, pa je i on, na- 
liodeći se u crkvi pri svetim obredima, morao češće svlačiti 
sa sebe crkveno ruho, pograbiti mač i pohitjeti na gradske 
zidine i da bodri nevoljni puk i da se sam bori ^). 

Kao da je bilo malo tih nevolja sa strane Turaka, poja- 
više se još i domaći neredi na Hvaru ^). Da ih smiri bi poslan 
Sebastijan Giustiniani, koji iskali sav svoj plemićki ijed na 
nedužnom onom pučanstvu. Namjesto da mu zadovolji pra- 
vednim željama, on je sakupio do osam stotina ljudi između 
Poljičana, Bračana, Zadrana, Šibeničana i Trogirana, i tom 
četom, kojom mogao braniti ove krajeve od Turaka, navali on 
28. kolovoza 1512. na Vrbovsku i strašno je opljačka*). 



II. Tursko vrhovništvo. 

1. Poljica do kandijskog rata. 

(1. Priznaju tursko vrhovništvo.) U svibnju 
1512. naslijedio je Bajazita II., ratoborni mu sin Selim I. Za 
njegova vladanja (1512. — 1520.) još više nego li za očeva mu 
stradale su hrvatske zemlje. Već 19. lipnja 1513. spljetski 
knez Bernardin da Riva nabraja u svom izvještaju u Mletke 
kako su Turci zauzeli Cačvinu, Sinj i Nućak, što ga bio sa- 
gradio Žarko Dražojević, te jadikuje da im ne ostaje nego 
osvojiti Klis, pa su medašnici sa Spljetom ^). Od toga trena 
žalostan je bio položaj F\)ljičana jer, počinjući gotovo od 
Omiša pa sve do Klisa, bili opkoljeni od l^iraka, koji uprli 
sve sile da se i Klisa dočepaju ®). U takom položaju, nemajući 



') I b id em, p. 366. 
') Farlati, III. p. 427. 

=*) O uzrocima tih nereda isporedi. Ljubić, Ogledalo. U. p. 105. 
*) Sr. San u do, Arkiv. VI. p. 378 i 379 383; isporedi )o^: Ljubić, 
Ogledalo. II. p 106. 

*) Sanudo, Arkiv VI. p. 399; isporedi još pp, v^y8 '^'^'l -»oo. -lOJ. 
«) Ibidem, p. 402 403. 



— 61 — 

u svojoj domovini nikakovih tvrđava, a ne nadajući se niotkle 
izdašnoj pomoći, nije im preostalo druge nego ili se pokoriti 
ili izginuti. Oni su stoga stupili u pregovore s Turcima 
za svojevoljnu predaju, ne bi li spasli što se spasiti dade, ali 
kako su se vodili ti pregovori nije poznato. Sve što se o tom 
za stalno znade jest ono, što Sanudo prenosi iz izvještaja, što 
ga je učinio u mletačkom senatu negdje u veljači 1514. bivši 
spljetski knez Ivan Anton Dandolo. Iz njega se saznaje da 
su se Poljičani nagodili sa Turčinom i obećali mu plaćati go- 
dišnji harač, kao i to da je bilo još i drugih uvjeta, pod kojima 
su se predali, ali ih na žalost ne spominje, nego samo kaže 
da ih Dandolo ima popisane uza se. Nadalje je Dandolo do- 
nio sa sobom i prijepis jednog pisma, kojim sultan nalaže san- 
džacima da lijepo postupaju sa Poljičanima, koji su postali 
njegovi podanici 0- 

(2. Uskraćuju ugovoreni harač.) Ni Klišani ni- 
jesu mogli dugo prkositi silovitom Turčinu, pa su se i oni, 
kaiko je javio u Mletke negdje u rujnu 1515. spljetski knez Ma- 
fio Michiel, s njim nagodili tako da će mu puštati slobodan 
prolaz preko Klisa u spljetski kotar, a Turci će im za to na 
povratku predati svu zaplijenjenu stoku, pridržavajući za se 
samo zarobljene kršćane^). Nego kada je godine 1523. postao 
kliskim kapetanom glasoviti Petar Kružić, kao da se i Polji- 
čani počeli pitati nadom, da bi se mogli otresti turskog go- 
spodstva, pa godine 1527. počeli ne plaćati ugovorenog ha- 
rača 3), ali ih to skupo stalo, jer im za to crna osvanula go- 
dina 1530., o čem domaći jedan izvor ukratko javlja, da je 
sandžak hercegovački Ahmetbeg došao pod KHs, otkle je 
17. kolovoza svalio se na Poljica i Krajinu i poharao ih 
ognjem i mačem*), a Poljiičani da su se susljedne godine s njim 
izmirili ^). 

O toj pogibiji Poljica ima se nešto opširnijih vijesti kod 
Sanuda. 

Prve glasine o dolasku Turaka počele se bile pronosti 
već u ožujku 1530.®), pa su toga radi Poljičani otpravili u 

») Ibidem, p. 409. 

«) Ibidem, p. 458—459 i 461. 

») Sanudo, Starine. XVI. p. 169. 

*) Arkiv. IV. p. 50. 

^) Ibidem, p. 50. 

«) Sanudo, Starine. XVI. p. 163, 164, 165, 166, 167. 



— 62 — 

Carigrad poslanike, ne bi li kako od sebe odvratili tešku ne- 
sreću, koju su predviđali. Na žalost, kada onamo stigli, obav- 
ljale se neke svečanosti, pa ih se ne primilo sve do po svr- 
šetku istih, a tada su se nagodili da će dati sultanu sedmi dio 
svojih dobara i još toliko po kućiO» ali je sve bilo uzaludno 
jer prije njihova povratka, Turci pod vodstvom hercegovač- 
kog sandžaka Ahmeta 12. kolovoza stigli pod Klis, kako je 
odmah sjutradan javio u Mletke trogirski knez, veleći da su 
došli za to da udare na Poljica, koja im već od tri godine ne 
plaćaju ugovorenog harača ^). Uz Ahmeta bilo je preko deset 
hiljada vojnika, što konjanika a što pješaka ^). 

Dne 17. istog kolovoza javio je u Mletke trogirski knez 
Alviže Calbo, da se je Ahmet toga jutra zaputio u Poljica i 
da je pridržao uza se trista Poljičana, koji su mu se došli po- 
kloniti sa darovima*). Dne 25. kolovoza čitani su u senatu 
prvi izvještaji knezova spljetskog, trogirskog i šibenskoga o 
propasti Poljica '"), koje su oni i kasnije upotpunjavali. Tako 
između ostalih i spljetski knez Andrija Marcello javlja, da su 
tom zgodom Turci popalili do dvjesta poljičkih kuća i da se 
je sandžak povratio u Hercegovinu, te je svom izvještaju 
priklopio i jednu izjavu nekog Poljičanina, u kojoj se opisuje 
ta poljička pogibija ^). 

Kada se je Ahmet odalečio s vojskom, stali su Poljičani 
da se na svojim brodicama strašno svete Turcima i plijene 
njihove posjede pri moru, kako je o tom izvijestio u Mletke 
opći providur Ivan Diedo, a tom poljičkom mornaricom, da je 
upravljao neki »Versaicho Dalmatin« '). 

Da ne bi Turci izvršili svojih prijetnja te oplijeniH spljet- 
sko i kaštelansko polje, jer tobože i Kaštelani i Spljećani pru- 
žali Poljičanima zakloništa®), uprli su Mlečani sve sile da 
izmire Poljičane sa Turcima, što im, posredovanjem nekog 
Ivana Krstitelja Donado, i pošlo za rukom već početkom li- 

') Ibidem, p. 171. 

-') Ibidem, p 169. 

») Ibidem, p. 170. 

*) Ibidem, p. 170. 

') Ibidem, p. 170. 

") Ibidem, p. 171. Isporedi još na str. 170 izvještaj trogirskog kneza 
od 22. kolovoza i jedan prvašnji istoga Marcello. 

^) Ibidem, p. 173. 

") Ibidem, p. 170. 



- 63 — 

stopada^). Da ni Turcima nije prošlo u Poljicima sve glatko, 
dokazuje nam jasno okolnost, da su se Poljičani morali s njima 
miriti, jer što bi se mirili, da samo bili opljačkani, a oni njima 
ništa ne opravili, kad i onako njihovi podanici? I doista 
predaja nam pučka priča o junaštvu mlade junakinje Miie 
Gojsalić, koja se tada žrtvovala za spas domovine. Dok su 
Turci bili utaboreni pod Gracem u selu Gatima došla je ona 
k poljičkim junacima, koji se bili sabrali u mosorske vrleti, 
da otole vrebaju zgodan čas za navalu, pa im ispričala kako 
je naumila poći do sandžaka ne bi li ga zatravila svojom 
ljepotom te joj pošlo za rukom dignuti u zrak tursku barutanu, 
neka oni uzmognu tada navaliti na smetene Turke i razbiti ih, 
da ne bi popalili i otsala Poljica, kako su već popalili Srinjine, 
Tugare i Gata, kuda prošli dolazeći ispod Klisa preko Žrnov- 
nice. Što rekla, to izvršila, a poljički junaci, kojih bilo jedno 
tisuću na broju, navalili na smetene Turke i mnoštvo ih po- 
ubijali, a još više natjerali na skok Ilinac, gdje našli smrt u 
vrtoglavu sunovraćaju^). 

(3. Darovana Alvižu Gritti.) Poslije mohačke 
bitke dne 29. kolovoza 1526., gdje je uz cvijet velikaša pogi- 
nuo i mladi kralj Ljudevit II., nasta za ispražnjeni prijesto 
očajna borba između Ferdinanda Austrijskoga, koga Hrvati 
izabraše svojim kraljem na mlado ljeto 1527., i Ivana Za- 
polje, kojega već prije mađarski velikaši priznaše svojim 
kraljem. Da odoli svome takmacu združi se Zapolja s Tur- 
cima i njihovom pomoću prodiraše s juga u Hrvatsku, da je 
za se predobije. Stoga su Turci često opominjali Mlečane 
da ne pružaju pomoći kliskom zapovjedniku Petru Kružiću, 
koji je pristajao uz Ferdinanda. Posrednikom između Zapolje 
i sultana bio je Alviže Gritti, nezakoniti sin mletačkog dužda 
Andrije Gritti, a rodio mu se oko godine 1480., dok još bio 
trgovcem u Carigradu. Alviže je ubrzo postao ljubimcem sul- 
tana Sulejmana II., koji mu pokloni Senj, Klis i Poljica. 

*) Ibidem, p. 172. — Nesuglasnost te vijesti, po kojoj su se Polji- 
čani izmirili sa Turcima već u listopadu 1530., i one spomenutog domaćeg 
Ijetopisca, koji kaže da je to izmirenje slijedilo susljedne godine, dade se 
izgladiti time, što je onaj Ijetopisac bio svećenik, koji doznavši za to iz- 
mirenje tek poslije prve nedjelje prišašća, koja je god. 1530. padala na 
27. studenoga, brojio je godinu »more ecclesiastico«, što je često bivalo 
kod svećenika i redovnika. 

») Sr. Pivčević, Pomen nekolicine Poljičana. Spljet 1907. p. 53— 58. 



— 64 - 

Ne zna se zapravo kojim povodom, ali svršetkom go- 
dine 1531. nalazili su se poljički poslanici u Carigradu, otkle 
su javili, da je sultan darovao Poljica Alvižu Gritti. Tu su 
Vi.est donijeli neki Poljičani dne 27. siječnja 1532. trogirskom 
knezu Alvižu Calbo, koji ju je istoga dana javo u Mletke^). 
I mletački poslanik u Carigradu obavijestio je Mlečane, kako 
mu je javio Alviže Gritti, da mu je sultan poklonio Senj, Klis 
i Poljica, i da će poslati jednog svog čauša k amošnjim 
sandžacima, neka mu predadu ta mjesta, pa će on, netom 
primi u svoje ruke Klis, porušiti opu novosagrađenu tvrđavu 
na Solinu, koju sultan uzdrži jedino za to da zapriječi do- 
stavljanje pomoći Kružiću ^). Dne pak 4. ožujka javlja opet 
Calbo kako mu je dojavio Jerko Vitturi, da je jutros sa mno- 
štvom konjanika došao u Sinj glavom Alviže Gritti, ali se 
odmah istog dana u drugom pismu, pisanu na četiri ure noći 
ispravlja, da nije došao glavom Alviže Gritti, nego njegov 
namjesnik Ivan Gritti, koji će na njegovo ime zauzeti Po- 
ljica"). I taj drugi Calbov izvještaj bio je netačan u oznaci 
imena, jer Grittijev namjesnik zvao se zapravo Nikola Oue- 
rini. Njemu, kao svome namjesniku za Klis i Poljica, dao je 
Gritti potpunu vlast, da ih na njegovo ime zaposjedne, da u 
njima pobire prihode, da kazni zločince i sve drugo čini kao 
da bi on sam tu bio glavom nazočan*). 1 Ouerini je doista 
odmah 4. ožujka bio u Poljicima i primio ih u svoju vlast ^). 
pa je pozvao na predaju i Klišane, koji su s istom zatezali, jer 
bio odsutan zapovjednik Kružić •*). Nato je Ouerini odstranio 
Turke iz tvrđave na Solinu i zamijenio ih sa Poljičanima^), 
bez sumnje tom namjerom da dokaže Klišanima kako su ga 
kod njih Spljećani oklevetali veleći da je on Turčin i da sve 
što radi, radi na korist tursku ®). I postigao je cilj, za kojim 



San u do. Starine. XVI. p. 197. 
^) Ibidem, p. IP*.*— 200. 
') Ibidem, p. 205 — 2/6. 
*) San ud 0, Starine. XXI. p. 145. 

^) San u do, Starine. XXi. p. 134 — 135 i Starine. XVI. p. 207. 
«) San u do. Starine. XXI. p 135, 140 Ml. 147; Ljubić, Ogledalo. 
11. p. 136. 

') San u do, Starine. XXI. p. 150. 
•) Ljubić, Ogledalo. II. 13h 



— 65 — 

težio, jer mu se tada 30. svibnja predaše i Klišani ^), te mu 
prisegose i vjernost^). 

Ouerini je sada stao snivati da pomoću Poljičana zauzme 
i Senj 3), ali se prevario u računima, jer s postupkom Klisana 
ne bio sporazuman i Kružićev zamjenik Toma Gvozdanović. 
On je stoga obavijestio o svemu tomu Kružića, koji tada dođe 
potajno sa jedno trista ljudi, pa mu ne samo 3. kolovoza, 
dok je Ouerini bio na nekom sajmu u Poljicima, ote Klis*), 
nego mu 17. susljednog rujna ote i tvrđavu na Solinu'). 

U onodobnom darmaru neprestanog čarkanja nije se puno 
pazilo na granice, te je svak prisvajao što mogao, čega su 
se radi Mlečani postarali kod sultana za uređenje me- 
đaša. I sultan se pokazao sklon Mlečanima pa naredio da 
im se povrati sve što im bilo ugrabljeno ®). Oni su stoga po- 
novno stali nastojati da im se povrate i ona dva sela, što ih 
još godine 1515. bili ugrabili neki Poljičani Juran Ugninović 
i Stjepan Nikolić, pa im ih nijesu više povratili pored svega 
njihova napiranja^. Videći dobro raspoloženje sultanovo, 
spljetski je knez Lunardo Bollani bio nagovorio i stanovnike 
poljičkog sela Podstrane da se odmetnu od Ouerinija i da 
pošalju u Mletke svoga poslanika, da ih prime pod svoju 
vlast, pa je i to pitanje, kao i ono već spomenutih dvaju sela, 
bilo povjereno na riješenje bosanskom paši i zadarskom voj- 
vodi »). 

Riješenje pitanja dugo se otezalo^), i Mlečani nijesu do- 
bili Podstrane ^°), ali je Ouerini, netom doznao da su Podstra- 
njani odaslali u Mletke svoga poslanika, stao ih na razne na- 
čine mučiti i zlostavljati, kako je isti Bollani do tri puta iz- 
vješćivao u Mletke u siječnju i veljači 1533."). 



*) Sanudo, Starine. XXI. p. 152; isporedi još stranice 152—153. 

2) lb i dem, p. 155. 

=*) Ibidem, p. 159. 

*) Ibidem, p. 174; sr. još Starine. XXIV. p. 161 

5) Sanudo, Starine. XXIV. p. 184, 185, 188, 189, 190, 192, 193. 

«) Sanudo, Starine. XXV. p. 121. 

') Monumenta. VI. p. 163; Sanudo, Starine. XXIV. p. 184. 

8) Sanudo, Starine. XXV. p. 104—105 i 107. 

9) Ibidem, p. 121. 

10) Monumenta, VIII. p. 105. 

lij Sanudo, Starine. XXV. p. 104, 105, 107, 109. 

5 



— 66 — 

Malo iza toga, negdje u travnju, pošao je Ouerini u 
Mletke k svojoj kući ^), pa se amo pronio glas, da ga je Gritti 
opozvao s časti svoga namjesnika*), sva je prilika za to što 
nije znao ni mogao osvojiti Klisa. Netom se stoga povratio - 
iz Mletaka, stao se dogovarati s nekim Klišanima, da bi mu, 
dok je Kružić izočan, izdajnički izručili Klis. I našao je tri 
izdajice, s kojima je utanačio, da će mu ga predati u noći iz- 
među 30. lipnja i 1. srpnja, ali je Kružićev zamjenik na vri- 
jeme otkrio urotu i stvar osujetio ^). 

U lipnju susljedne godine 1534. sandžaci bosanski i her- 
cegovački podsjedali su Klis za dvadeset i osam dana i na nj 
iz topova gruvali, dok nije došao Alviže Gritti i pozvao 
Kružića na predaju, koji mu obeća da će se predati, ali jedino 
na zapovijed Ferdinandovu. Kako se tada vodili pregovori 
o miru između Zapolje i Ferdinanda, Gritti je na to obećanje 
otpravio Turke ispod Klisa, a sam pošao u Erdelj, gdje 
je u listopadu pao žrtvom osvete svoga neprijatelja Ivana 
Mailath*). 

(4. Bezuspješno nastojanje da se otresu 
turskog jarma.) Što je bilo s Poljicima iza smrti Gritti- 
jeve, nema se nikakove vijesti po dosad poznatim izvorima. 
Kada su dne 12. ožujka 1537. Turci osvojili Klis i počeli pro- 
dirati u mletačke posjede, te otole nastale izmjenične zadje- 
vice, Poljičani odluče da se stave pod mletačko vrhovništvo. 
U tu svrhu poslaše k duždu Andriji Gritti svoje poslanike 
Franu Ivaniševića, Marka Andrijaševića i Andriju Cubrija- 
novića, koji mu izjaviše namjeru Poljičana stupiti pod njegovo 
okrilje i izložiše mu takode uvjete pod kojima žele to učiniti. 
Dužd se rado odazva njihovoj želji te dne 15. studenoga 1537. 



») Ibidem, p. 119. 

2) Ibidem, p. 126. 

«) tome je izvijestio u Mletke i opći providur Nikola Trevisan i/ 
Šibenika dne 3. srpnja, veleći da je Ouerini bio došao pod Klis sa 800 Po- 
ljičana (Starine. XXV. p. 126), i spljetski knez L. Bollani odmah 1 srpnja, 
ali on ne spominje toga dolaska Poljičana sa Ouerinijem pod Klis. (Ibidem 
p. 127.) Jesu li dakle ili nijesu Poljičani sudjelovali kod toga pothvata nije 
jasno, nu svakako netom se je Kružić povratio u Klis, provalio je noću u 
neko poljičko selo (po svoj prilici Sitno, jer najbliže) i porobio ga, izra- 
nivši nekoliko ljudi i zaplijenivši znatno mnoštvo stoke velikoga i maloga 
zuba. (Starine. XXV. p. 128.) 

*) Ljubić, Ogledalo. 11. p. 137. 



— 67 - 

zajedno sa Vijećem Desetorice izda pod zlatnini pečatom du- 
kalu, kojom zajamčuje Poljičanima sve njihove povlasti i obi- 
čaje, po kojima će se oni odsele kao i dosele vladati i uprav- 
ljati, i po kojima će njihovi suci pravdu krojiti toliko u karnim 
koliko u građanskim poslovima, ostajući opterećenoj strani 
slobodan priziv na mletačke vlasti. Kako Poljičani nijesu 
imali u svojoj domovini utvrđenih mjesta, gdje bi mogli za- 
kloniti svoje obitelji i svoje stvari kada bi išli u rat, bilo im 
je dopušteno da u slučaju pogibli mogu i svoje obitelji preseliti 
na mletačko zemljište i sve svoje stvari, navlastito vino, sa 
sobom prenijeti, a da za to ne plate nikakove carine. Napo- 
kon bilo im je poklonjeno šest stotina sulica, da se uzmognu 
uspješnije opirati Turčinu u branjenju svoga i mletačkoga 
zemljišta. Obećavši i Mlečani sa svoije strane da će se sta- 
rati za Poljičane, kao za najmilije podanike svoje države, po- 
Ijički su odaslanici položili prisegu vjernosti^)- 

I neka je taj ugovor za sva buduća vremena vrijedio kao 
nekakov temeljni zakon u odnošajima između Poljičana i 
Mlečana, nije od njega za tren bilo nikakove koristi Poljiča- 
nima, jer kad su Mlečani dne 2. listopada 1540. sklopili s Tur- 
cima mir, Poljičani su spali pod tursko vrhovništvo ^). 

Mir se taj narušio tek godine 1570., kada sultan navijesti 
Mlecima rat s namjerom da im otme otok Cipar, pa se i san- 
džak kliski spremni da navali na Spljet. Doznavši to Janko 
Marijanović, pohiti u Spljet da obavijesti kneza, koji se sada 
pripravi na doček. I doista kada su Turci noću 31. ožujka 
navalili na Spljet, Spljećani ih pomoću Poljičana hrabro 
odbise ^). 

Poljičani su skupo platili tu svoju gorljivost jer, ispred 
osvete turske, morahu ostaviti svoju domovinu ne samo 
mnogi plemići, nego gotovo i cijela sela Naklice, Zakučac, 
Truse, Duće, Osič i Cvrčići, kojima su zapovijedali Marija- 



Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886. p. 57—58; 
Koharič. Vjestnik Arhiva. God. V. Zagreb 1903. p. 221—22^. 

2) To se razabire jasno iz nešto poznijih mletačkih isprava, u kojima 
se kaže da se spljetski kotar proteže do rječice Zrnovnice, ili se za Polji- 
ćane veli da su turski podanici. (Monumenta. XI. p. 104, 123, 185; Pavić, 
Glasnik zem. muz. Sarajevo 1903. p. 248.) 

') Pavić, Glasnik zem. muz. Sarajevo 1903. p. 248; Pavlinović, 
Pučki spisi. p. 68; Ljubić, Ogledalo. II. p. 153. 

5* 



— 68 — 

nović, Jelić i Antunović, tako da se je tom zgodom iselilo 
ijedno 350 obitelji, koje su mogle dati do 600 ljudi sposobnih 
zai rat. Svi su ti prebjegli na mletačko zemljište u Spljet, 
Omiš i Brač, pa su se skupnom molbom obratili na mletački 
senat, i da im se dozvoli naseliti na mletačkom zemljištu i da 
im se, za prve potrebe, udijeli pripomoć^). Dukalom 6. lipnja 
dozvolilo im se da se mogu trajno naseliti u Omišu, Spljetu, 
Braču ili gdje im se bolje svidi, pa im se udiijelilo i traženu 
pripomoć i za pet ih se godina oslobodilo od svih nameta, 
a poslije toga bit ce potpuno izjednačeni, ako plemići sa ple- 
mićima, ako pučani sa pučanima, urođenicima onih mjesta, 
gdje se nastane. K tome Marijanoviću, Jeliću i Antunoviću 
bila je pridržana vlast nad svim prebjeglicama, kako su je 
imali i u svoijoj domovini, i suviše bilo naređeno mletačkom 
morovodi u Jadranskom Moru da od prebjeglica, sposobnih 
za rat, sastavi razne čete i, po svojoj uvidavnosti, odredi im 
ne samo zapovjednike, nego im opredijeli i mjesta gdje će 
službovati ^). 

Mlečani se nijesu zadovoljili ni tim, nego su nastojali 
privući i još što više Poljičana na iseljenje 0, jer im dobro 
došli u ratu s Turcima. I doista prebjegli Poljičani nijesu mi- 
rovali, pa već 26. lipnja pod vodstvom Janka Marijanovića 
s nekim senjskim uskocima krenu na osvojenje tvrđave Za- 
dvarje, iz koje su Turci uznemirivali cijelu okolicu. Janko 
nije jurišao na tvrđavu, jer u njoj bila jaka posada, pa je znao 
da je sa svojom šakom ljudi ne bi mogao zauzeti na juriš, 
nego je toliko izazivao Turke, dok mu nijesu izašli na otvo- 
reno polje, i tada se takovom žestinom na njih oborio, da ih 
je sasvim raspršao i do trideset ih i pet zarobio, među kojima 
Dervišbega, sina zloglasnog Murata Kopčića, Mehmeda So- 
kolovića i Ahmedagu Lisičića ^). 

Kako se je iza poraza Turaka kod Lepanta dne 17. listo- 
pada 1571., odmetnula od njih Krajina i 4. studenoga stupila 



Pavić, 0. c. p. :48. 

') Erber, o. c. p. 58—60; Pavić, o. c. p. 24^^—250; Pavlinović, 
Pučki spisi. p. 68. 

') Sr. Supplemeiito al Bullettino di archeolo^ia t storta daimatu. 
n. 2. a. 1890. p. 10-11. 

*) Pavić, o. c. p. 250. 



— 69 — 

pod mletačko okrilje^), pokusa slijedeće godine 1572. Janko 
Marijanović u društvu sa Jerkom Cipčičem i Alvižom Ven- 
draminom, da se dočepaju i tvrdog Klisa. U tu svrhu do- 
đoše oni jedne nedjelje na 20. srpnja sa svojom četom pod 
Klis, te se sva trojica noću popnu srećno na bedem sa jedno 
šezdeset ljudi i otvore vrata ostalog' četi. Na žalost, mjesto 
da slijedi Janka, koji sa nekolicinom svojdih dopr'o do kule 
Opraha i već se popeo na zidine i bodrio druge da ga slijede, 
četa se dala na pljačkanje, pa se i on morao povući) da uza- 
ludno ne gubi glave ^). Dok je Janko snovao o zauzeću Klisa 
i biskup Nikola Ugrinović, Poljičanin iz sela Dubrave, zađe 
u obližnju Radobil(iu te ju pobuni i privede 5. rujna pod okrilje 
mletačko^), u nadi da će se tako već jednom i Poljica osloboditi 
turskog jarma. Sve to ipak ne urodi željenim plodom, jer i 
Mlečani bjehu prisiljeni sklopiti dne 7. ožujka 1573. s Turcima 
mir, u kojem im otpustiše Cipar, a u Dalmacilji se imale uspo- 
staviti granice kako su bile prije rata*), pa tako Poljica ostaše 
i nadalje pod Turčinom. 

Od ovog trena nastoje Mlečani iz svih sila da održe taj 
mir, kako bi se oporavili od pretrpljenih šteta, ali nijesu tako 
htjeli mirovati i Hrvati, koji su steno'ali pod turskim jarmom, 
pa 14. travnja 1581. fra Anđeo Trogiranin sklapa s nadvoj- 
vodom Karlom ugovor, da će za nj istrgnuti iz turskih ruku 
Sinj, Nućak, Klis, Solin i još neke druge tvrđave. Za Klis 
bio je ustanovljen rok novo ljeto godine 1583., pa posljednih 
dana godine 1582. uskočke čete krenu iz Senja, da stignu za 
urečeni dan. Na nesreću kršćanske stvari nekoliko uskoka, 
vještih prikraticama, stiže prije njih pod Klis, gdje se skobi 
s nekim Klišaninom, upućenim u stvar, i koji je nastojao da 
preotme slavu fra Anđelu, pa ga htjedoše preteći te pokušaše 
da se uvuku u tvrđavu. Stražari, koji su po dogovoru imali 
predati grad jedino fra Anđelu, odbiše ih, a Turci uđu u trag 
uroti te se spreme na boj i dočekaju uskoke, pa ih 2. siječnja 
suzbija i potuku^). 



M Lago. Memorie sulla Dalmazia. I. p. 313—314. 
2) Pavić, 0. c. p. 250; Ljubić, Ogledalo. II. p. 156. 
') Pivčević, Pomen nekolicine Poljičana. Spljet 1907. p. 99—101. 
*) Ljubić, Ogledalo, II. p 156. 

5) Vjesnik Arkiva. Zagreb 1904. p. 98—123; Glasnik Matice dalma- 
tinske. God. III. (1904.) p. 329-338; Ljubić, Ogledalo. II. p. 153. 



— 70 — 

Ni s tim neuspgehom nije zaspalo pitanje Klisa. Tu zadaću 
preuze na se kasnije spljetski plemić Ivan Alberti, ali kao 
podanik mletački i on se obrati na cara Rudolfa, koji je odo- 
brio njegov naum. Alberti se sada dao na posao. Da pre- 
dobije za se i Poljičane, stupi u pregovore s velikim knezom 
Pavlom Pavićem, pa ga pozva i za krštenog kuma kćeri, koja 
mu se uto našla. Pavić je obećao Albertiju, da će mu se 
ne samo pridružiti u pothvatu nego se i s njim u tvrđavu za- 
tvoriti, ali jedino po zauzeću Klisa, jer on kao podanik turski 
ne smije neoprezno izlagati pogibli i sebe i domovinu u slu- 
čaju neuspjeha ^). U istu svrhu, naime da što jače oduševe 
za pothvat Poljičane, osim papinog pouzdanika Frana Kri- 
stićevića "), došao je početkom kolovoza 1595. u Poljica i Ru- 
dolfov pouzdanik Frano Antun Brtučević, koji pokaza Paviću 
i ostalim glavarima pismo, u kome im barun Harah javlja 
i da se car Rudolf prima pothvata i da će primiti amošnji 
narod pod svoju zaštitu. Na to Pavić i ostali glavari ispustiše 
takođe Brtučeviću pismo, potvrđeno poljičkim pečatom, u 
kome ne samo izlažu sav tok pregovora o zauzeću Klisa, nego 
se takođe zavjeravaju Rudolfu da će Klis zauzeti na njegovo 
ime 3). Našto ih je Rudolf pismom upravljenim Albertiju, Pa- 
viću i Sirotkoviću ponovno obodrio da ustraju u pothvatu*). 
Da se potpuno zajamči uspjeh, stupi sada Alberti u pregovore 
i s nekim kliskim kršćanima, koji mu obećaše da će ga 
uvesti u tvrđavu kroz jedan tijesni ulaz nepoznat Turcima. 
Nego prilike su se tako gomilale, da se i prije svih potrebnih 
priprema moralo pristupiti k izvršenju nauma, i tako se zgo- 
dilo da je Alberti u društvu s Nikolom Suđićem iz Poljica» 
kapetanom uskočkim, sa jedno 40 drugova ušao u Klis noću 
na osvit cvjetnice dne 7. travnja 1596., jer se tada Turci bili 
razišli u obližnja mjesta na sajmove, pa im istog dana stiže 
u pomoć i jedno 300 uskoka^). Kako se vijest raširila munjevnom 
brzinom, počeše im pridolaziti u pomoć i drugi iz obližnjih 
mjesta, a medu prvima stiže Pavić sa jedno JOO Poljičana"). 



') Monumenta. XV. p. 239 i 24.^. 

»)Tomić, Grad Klis u 1596. godini, l^eojjrad 19(KS p. 6: i d.v 

't Tom ić, o. c. p. 65 I 66. 

M Monumenta. XV. p. 22^ 

*) Monumenta. XV. p. 225- 21b i 2Mi .Ms. 

«) Monumenta. XV. p. 226. 



— 71 — 

Alberti sada istrijebi i ono malo Turaka, što se nahodilo 
u Klisu, pa se stade utvrđivati i spremati na obranu, da ih 
Turci ne bi zatekli nepripravne. I doista Turci se nijesu činili 
dugo čekati. Već 17. travnja bilo ih je pred Klisom do dvije 
tisuće, a 22. travnja do osam tisuća i nekoliko topova. Sve 
njihove navale, kao i onu najjaču od 28. travnja, posada je 
kliska junački odbila. U svim tim navalama malo je ko od 
kršćana poginuo, dok su Turci imali uvijek znatnih gubitaka. 
Ponestavši opsjednutima vode, moradoše je dobavljati iz- 
vanka, ali uvijek sa kojom žrtvom ljudskoga života. Uto ih 
stigla i druga nesreća, rasprskao im i jedini top, što ga imali. 
Na 4. svibnja učiniše Turci i opet opći juriš, ali s takim gu- 
bicima, da su odlučili više i ne navaljivati, namjeravajući pri- 
siliti opsjednute na predaju gladom i žeđom, pa za to zapo- 
sjedoše sve vrutke vode i tvrđu tijesno opkoliše. Dne 6. svibnja 
u tvrđavi nije bilo ni kapi vode. Za to se neki urotiše da 
ubiju Albertija i druge vođe, pa da noću pobjegnu. Alberti ih 
ipak primiri, nagovorivši ih da se pouzdaju u Boga i njemu 
da se pomole javnim ophodom. I Bog ih usliša, poslavši im 
obilnu kišu u noći između 7. i 8. svibnja, a U. svibnja done- 
soše im i 700 hljebova. Nu to malo pomože opsjednutima, jer 
Turci stiskoše još jače tvrđavu, iz koje ne mogaše više izaći 
ono 230 momaka, koji doniješe taj živež, pa kako ga doniješe, 
tako ga dobrim dijelom i potrošiše. Iza 12. svibnja u tvrđavi 
nije bilo skoro nikakova živeža, pa su se morali hraniti div- 
ljim korijenjem i prženom volujom kožom, a piti svoju mo- 
kraću. Nahodeći se u tako nevoljnom stanju, dne 20. svibnja 
većina opsjednutih odluči se na predaju, ali im uto stiže oba- 
vijest, neka ustraju još malo, jer se primiče izdašna pomoć. 
I doista stiže im i nešto hrane i do 300 vojnika u pomoć, ali 
vode nijesu imali ni kapi, pa svaki put kad bi pošli po nju 
morali su je platiti svojom krvlju, te je i prozvaše »krvava 
voda«. Napokon 27. svibnja stiže im u pomoć general Len- 
ković, ali zbog prenagljenosti i neopreznosti u navali na 
Turke, doprije u takovu pogibao, da su sami opsjednuti morali 
mu izaći u pomoć, pa je, na žalost, tu svoju odvažnost osim 
drugih, i sam Alberti platio glavom. Kad se sva vojska po- 
vukla u tvrđu, sastalo se vijeće poglavica da odluči što se 
ima činiti. Pošto je tvrđava za koji dan bila opskrbljena ži- 
vežom, zaključilo se da će Lenković izaći vanka za sakup- 



— 12 — 

Ijanjc nove vojske. Upraviteljem tvrđave htio je ostaviti 
junačkog Cindra, ali se na to pomamio arhidijakon Nikola 
Alberti, brat poginulog Ivana, pa je pomoću svojih rođaka iz 
Poljica uspio da on bude izabran zapovjednikom. Lenković 
;nu preporuči da čuva tvrđu kao oči u glavi do prvog po- 
nedjelnika, kada će im donijeti i hrane i zaire, pa se 
28. svibnja sa svojom četom zaputi preko Mosora prema 
Omišu, ali ga Turci napadnu iz busije i ametom potuku, da 
se jedva spasio bijegom u Šućurac. Ovaj se drugi poraz 
teško dojmio opsjednutih i većina ih se već sjutradan odlu- 
čila za predaju. U tu svrhu posla arhidijakon 30. svibnja k 
Turcima kneza Pavića, koji s njima utanači, da će Turci pu- 
stiti opsjednutima slobodan izlaz sa oružjem i prtljagom, da 
će im pozajmiti toliko konja koliko im bude potrebno za pre- 
nos bolesnih i ranjenih, da će im povratiti sve zarobljenike, 
i da će im napokon dati nekoliko svojih viđenijih kao taoce, 
koji će biti u vlasti opsjednutih sve dok ne prispiju na koje 
sigurno mjesto. Uvjeti su se svidjeli većini, ali arhidijakon, 
bojeći se nevjere turske, poštara se još bolje za svoj spas. 
On priopći Turcima, da je posada odlučila te uvjete saopćiti 
Lenkoviću i da je on bio za to izabran, pa ih moli stoga da 
mu dadu jednog konja i slobodan prolaz. Turci mu povolje 
u svemu i on pođe do Lenkovića da ga izvijesti. Lenković 
ga oštro prekori i naredi mu da se odmah povrati u tvrđu i 
da je brani do ugovorenog roka. Arhidijakon, premda je to 
obećao Lenkoviću, nije se ipak povratio u Klis, nego se sakrio 
negdje na otoku Ciovu, pa opsjednuti videći, da se ne vraća, 
primiše po ugovoru taoce te dne 3L svibnja na podne iza- 
đoše iz tvrđave i predadoše je u turske ruke ^). 

(5. Stanje iza neuspjeha kod Klisa god. K596.) 
Odmah poslije ovoga neuspjeha, stalo se ponovno snovati 
oko istrgnuća Klisa iz turskih ruku, pa su i ovoga puta su- 
djelovali poljički učesnici iz prošlog pothvata, ali krivnjom 
Mlečana sve se izjalovilo"). 

Uto je neki poturčeni Poljičanin obznanio svoje rođake 
kako Turci namjeravaju kazniti poljičke učesnike kod Klisa, 
našto više od tri stotine obitelji odluči da se iseli u koju 



') Monumenta. XV. p. 243-255. 
») Tomić, 0. c. p. 273-291. 



— 73 — 

drugu državu. Sjećajući se kako se i godine 1570. iselilo do 
350 poljičkih obitelji na mletačko zemljište, obrate se i oni 
sada providuru Moro da bi zamolio senat neka im dozvoli 
naseliti se gdje na mletačkom zemljištu. Moro im učini po 
volji, ali znajući, da bi to ozlojedilo Turke i moglo pokvariti 
dobre odnose, predloži senatu da im ne usliši molbu, ili ako 
nađe ipak shodnim uvažiti je, tada se to iseljavanje ne bi 
smjelo izvršiti na jedan mah, nego malo po malo^). Odbivši 
im Mlečani molbu, obratili su se oni tada posredovanjem 
Pavla Sirotkovića, za pomoć caru Rudolfu. Sirotković je, 
došavši u Prag, dvjema predstavkama obratio se caru. U 
jednoj ističe poglavito svoje zasluge pri pothvatu i nevolje 
koje je za to pretrpio od Turaka-), a u drugoj svih poglavitijih 
zavjerenika i njihove patnje i pretrpljene štete, pa ga moli za 
pripomoć 3). i Rudolf se odlučio da im priteče u pomoć*), 
pa je preporučio nadvojvodi Ferdinandu neka naredi generalu 
Lenkoviću, da zaslužne učesnike primi u krajišku službu, a 
zarobljene Sirotkovićeve rođake da oslobodi iz sužanjstva 
zamijenivši ih sa zarobljenim Turcima ^). Na to su se i oni 
sami obratili s molbom nadvojvodi Ferdinandu da ih, po 
carevoj odluci, primi u službu ®), ali koliko ih bilo primljeno, 
nije poznato. 

Svakako većina učesnika nije dobila ništa, pa je i nadalje 
ostala u svojoj domovini izvrgnuta turskom bijesu, ali su sre- 
ćom, i ako samo za tren, i tu nastupile povoljnije prilike. Još 
oko godine 1567. radili su Poljičani u solanama oko rječice 
Žrnovnice'), pa se taj rad, ne zna se ni kada ni za što, 
kasnije obustavio. Turci ga sada naumili obnoviti pa se 
obratili bosanskom veziru za potrebnu dozvolu. Kako nije 
bilo lasno naći radnika sposobnih za taj posao, poslao je ve- 
zir amo početkom studenoga 1596. svoga tefterdara s nalo- 
gom da se oprosti poljičkim učesnicima pri pothvatu kliskom, 
i da ne bi njihovim iseljavanjem opustjela Poljica, i da 



Tomić, 0. c. p. 246—247. 

2) Monumenta. XV. p. 222-223. 

3) Ibidem, p. 230-233. 
*) Ibidem, d. 234-235. 
5) Ibidem, p. 234—235. 
«) Ibidem, p. 235-236. 
') Monumenta, XI. p. 185. 



- 74 — 

bi se mogao obnoviti rad u solanama. Uviđajući Moro kolika 
bi otole nastala šteta po Mlečane, on je ponovno p-isao se- 
natu i predložio mu da dopusti Poljičanima slobodan prolaz 
u Toskanu, kamo ih zvao vojvoda toskanski, jer bi se tim ne 
samo spriječilo taj rad, nego bi i Poljica opustjela, pa ne bi 
tu više uskoci nalazili utočišta ni društva za napade na Turke, 
a ni lakoće za prelaženje na otok Brač ^). 

Nije poznato ni jesu li Mlečani pristali na Morov pri- 
jedlog, ni ako pristali, koliko se Poljičani tim dopustom oko- 
ristili, ali svakako solane su bile obnovljene, što bi značilo da su 
sada, kada im se oprostilo s turske strane, ostali radije u domo- 
vini. Nu nit su tim svršili, niti to bili jedini poljički jadi. 

Uskoci, kivni neprijatelji Turaka, navaljujući na njih ni- 
jesu štedjeli ni kršćana njihovih podanika, pa su tako od njih 
češće stradali i Poljičani, premda im kako se vidi, bili sva- 
kojako pri ruci. Te uskočke dosade davnašnje su, i protiv 
njih obraćali su se Poljičani za zaštitu već godine 1567. caru 
Maksimilijanu, koji je naredio da se Poljičanima nema nanositi 
štete i da im je slobodno hoditi i zadržavati se po cijeloj 
njegovoj državi, pa im je to isto, na zamolbu biskupa Nikole 
Ugrinovića, potvrdio i Rudolf II. dne 15. veljače 1584.^). 
Ali osobito poslije neuspjeha kod Klisa teško su stradali Po- 
ljičani od uskoka, čega radi oni su se ponovno uticali za za- 
štitu Rudolfu, koji je u dva maha, godine 1599. i 1605., na- 
redio da se niko od njegovih podanika ne bi usudio nanijeti 
ikoje štete ni u osobama, ni u njihovim stvarima stanovnicima 
Poljica, Zrnovnice i Podgrada toliko u njihovoj domovini, 
koliko po cijeloj njegovoj carevini ili na turskom i mletačkom 
zemljištu, nego da ih se svagdje ima pustiti u miru kao vjerne 
i mile svome caru, nalazili se oni tu samo na prolasku ili 
se zadržavali po svome poslu. Stoga je najoštrije bilo nare- 
đeno Danijelu Francol, kapetanu senjskom, i da čini vršiti 
careve naredbe i da kazni prekršitelje, kao takode da se bez 
ikakova otkupa puste na slobodu svi oni Poljičani, koji su ma 
bilo od koga bili pridržani, i da im se povrati sve što im bilo 
oteto 3). Možda mnogo više nego te oštre Rudolfove naredbe. 



') Tomić, 0. c. p. 247—248. 
■^) Vjestnik Arkiva. Zasreb 1003. p. 228. 

') Vjestnik Arkiva. Zagreb 1903. p. 220-230. Ova je isprava bila 
objelodanjena na talijanskom jeziku i u BuUcttino di archeolo^ia e storia 



— 75 — 

koristilo je Poljičanima što su uskoci godine 1618. bili dignuti 
iz Senja i kojekuda po unutrašnjosti razmješteni, pa su tako 
ostali prosti od njihovih dosada sve do godine 1644., kada su 
bili zarobili, i oplijenili neke stanovnike iz Jesenca i Žrnov- 
nice. Poljičani se stoga i sada utekli za zaštitu caru Ferdi- 
nandu, koji im 25. kolovoza izdade zaštitnu povelju, kojom 
se potvrđivalo sve prvašnje naredbe i nalagalo da se spo- 
menute zarobljenike pusti na slobodu i da im se povrate sve 
zaplijenjene stvari ^). 

Još gore nego uz uskoke, bilo je Poljičanima uz Turke. 
Premda im se, kako se vidjelo oprostilo učestvovanje pri 
pothvatu kod Klisa, to ih nije ipak sačuvalo od svakojakih 
drugih haračenja i zuluma. Iz fermana, isprošenih od sultana 
na svoju zaštitu, doznaje se da su ih Turci, osim na rad u 
solanama, silili i na rad oko popravaka tvrđava; da bi zala- 
zili po selima i nasilno im otimali sve što bi našli; da su ih 

za slučajne nezgode globili kao za kakova zločinstva; da im 
oduzimali zemljišta (mirije) i davali drugima, koji bi više 
ponudili; da bi razni povjerenici, mjesto skupa, dolazili jedan 
iza drugoga, i tako ih po dva i tri puta haračili za istu stvar; 
da nijesu isplaćivali glavarima nagrada, što im od sultana bile 
doznačene; da im se napokon zabranjivalo davati bir svojim 
svećenicima i stotinu drugih sličnih nasilja činilo ^). 

2. Poljica za kandijskog rata. 

(1. Prislanju se uz Mletke.) Mir utanačen 
7. ožujka 1573., naruši se tek godine 1644., kada Turci okri- 
više Mlečane da štite maltezke vitezove, koji su plijenili 
turske lađe, koje su plovile između Carigrada i Misira. Rat, 
započet na istoku, brzo se rasplamti i u Dalmaciji, gdje je bio 
povoljniji za Turke sve dok mletački zapovjednik Lunardo 



dalmata. God. XIX. (1896.) na omotu str. 3— 4, ali sa krupnim pogrješkama 
osobito u pobrkanju godina. 

») Vjestnik Arhiva. Zagreb 1903. — Ovu je povelju objelodanio u 
hrvatskom prijevodu i Pavlinović (Pučki spisi. p. 70—71), ali sa pogrije- 
šenim nadnevkom od 21. kolovoza 1604., pa je otole uzeo i Pavić s istom 
pogrješkom. (Glasnik zem. muz. Sarajevo 1903. p. 251.) 

2) Isporedi odnosne fermane kod Pavića u Glasniku zem. muz. Sara- 
jevo 1903. p. 252-254 i 406—408. 



— 76 — 

Foscolo Ilije godine 1647. dobio pojačanje svojili četa, te 
s obrane prešao na navalu. Sreća je odsele pratila njegovo 
oružje, pa je ukratko očistio od Turaka svu zadarsku oko- 
licu, zauzeo Skradin i Ostrovicu, došao u Spljet i oteo Tur- 
cima tvrđave Solin i Kamen, pa stao smišljati kako bi im 
istrgao iz ruku i tvrdi Klis. 

Poljičani se sada odjednom nađoše u velikoj neprilici. 
Turci ih gule i robe, kako se vidjelo, a amo se opet bio pro- 
suo glas, da će i mletačka vojska na njih navaliti. U strahu 
da bi se to zbilja moglo obistiniti, veliki je knez Juraj Pavić 
izvijestio o tim glasinama bosanskog tefterdara, koji mu od- 
vrati, da mu se nije ničega bojati ustraje li u vjernosti, jer 
će domala na ove krajeve stići sva sila turske vojske^). Me- 
duto je i Foscolo stigao u Omiš, a Poljičani doznali da mle- 
tačka vojska nije namijenjena protiv njih nego na zauzeće 
Klisa, pa sada i oni odlučiše stupiti u savez s Foscolom i bo- 
riti se protiv Turaka. U tu svrhu, opunovlašteni od općine, 
pođoše u Omiš veliki knez Juraj Pavić, vojvoda Juraj Ku- 
Hšić, četiri prokaratura i izvanjski vikar, koji bi s Foscolom 
utanačili odnosni ugovor. Ugovor je bio sklopljen dne 
28. svibnja 1647., i Poljičani se obvezali da niko od njih, od 
najmanjega do najvišega, ne će ni u kakvoj zgodi pomagati 
Turcima, nego da će svi vojevati pod mletačkom zastavom 
uopće i napose pri zauzeću Klisa. U slučaju pak da to po- 
duzeće ne bi uspjelo, Mlečani su se obvezali da će Poljičane 
besplatno na svojim brodovima sa svim njihovim stvarima 
i stokom prevesti u Istru ili otok Krk i tu ih opskrbiti zemljom 
i potrebnim pašnjacima, da mogu živjeti kao na svomu. Bile 
su im takođe potvrđene sve stare povlasti i zajamčena pot- 
puna neovisnost u nutarnjoj samoupravi. Suviše, kako su 
poljički časnici pod Turčinom uživali neke opskrbe, i Foscolo 
im ih obećaje uzdržati, i to velikom knezu \2 dukata na mje- 
sec, a po 6 dukata na mjesec ostalim, naime vojvodi, kančc- 
liru, četvorici prokuratura, dvanaestorici katunara ili malih 
knezova i izvanjskom vikaru'). Taj je ugovor bio potvrđen 



') Pavić, Glasnik zem, muz. Sarajevo 1903. p. 410. 

=») Pavlinović, Pučki spisi, p 74 -75 ; K I a i ć. Opis zemalja, u 
kojih obitavaju Hrvati. Zagreb 18S1. Svezak II. p. 141 — 14J; Pavić. o. c. 
p. 409 — 410; Krber, Annuario dalmatico. Arino secondo. Žara 1875. p. 236 
do 237; Buiiettino di archeologia e storiu dalmata. IS9b copertina p. M l.\ 



— 77 — 

i osobitom dukalom od 14. susljednog lipnja, u kojoj se izra- 
zuje duždevo zadovoljstvo, što su se Poljičani opet sklonili 
pod mletačko okrilje ^). 

(2. Z a u z e ć e Klisa.) Malo iza toga ugovora po- 
vratio se je Foscolo u Zadar, da se spremi na zauzeće Klisa, 
ali sprječavan raznim neprilikama, on je tek na veče 
14. ožujka 1648. prispio u luku solinsku s brodovljem, koje 
je vozilo vojsku i potrebne bojne sprave, dočim konjaništvo, 
koje se je pod zapovjedništvom providura Zorzi zaputilo iz 
Šibenika po kopnu, stiglo je nešto prije. Poljičani, pod zapo- 
vjedništvom braće Janka i Šimuna Marijanovića, stigli su u 
dva navratka, i to prvi odio od 1200 ljudi već na veče 
14. ožujka, a drugi odio sjutradan. K njima se je pridružilo 
i nešto drugih pješaka, sakupljenih po pokrajini, pa svi zajedno 
sa konjaništvom Zorzijevim zaštićivali iskrcavanje Foscolovih 
četa i bojnih sprava. 

Klis se je uzdizao na strmoj hridini i dijelio se na tri obora, 
jedan poviše drugoga, kao da se jedan iz drugoga izvija. 
Dva od tih triju obora nadvisivalo je brdo Greben, koje je 
zauzeo Foscolo već 16. ožujka i na nj smjestio topove, iz 
kojih će sipati vatru na Klis. Navale su se, sada s većim sada 
s manjim uspjehom, ponavljale za više dana, dok su Poljičani 
uz vlahe i Spljećane utvrđivali i branili Ozrinu, tu najpogi- 
beljniju tačku, jer upravo s te strane najlašnje mogla stići 
pomoć opsjednutima. Na 24. ožujka uhvatili su naši jednog 
Turčina, koji je imao da obavijesti opsjednute, da se ne pre- 
daju jer im dolazi izdašna pomoć. Naviještena pomoć, koja 
se sastojaše iz jedno četiri hiljade konjanika pod zapovjed- 
ništvom Tekelipaše, stiže već sjutradan i navali na Ozrinu, 
ali ih naši odbiše i potjeraše do Dugopolja, a sjutradan otpravi 
Foscolo protiv Tekelija Zorzijevo konjaništvo s Poljičanima, 
vlasima i nešto druge pješadije, te ga baciše na onu stranu 
rijeke Cetine. Na Klis se nije međuto prestajalo gruvati iz 
topova, koji su na 30. ožujka otvorili i na trećem oboru jedan 
prolom. To, kao i poraz Tekelije sklonu opsjednute da se 



1) Pavlinović, o. c. p. 75; Erber, o.c.p.237; Pavić, o.c.p.410; 
Ballettino 1896. copert. p. 13, — Lago pogrješno kaže, da su se Poljičani 
sklonili pod mletačko okrilje već god. 1642. (Memorie. 1. p. 324). a onda 
opet da su ih Mlečani silom oružja istrgli Turčinu god. 1647. (Memorie. 
I. p. 324.) 



— 78 — 

upuste u pregovore o predaji, koji se dovršiše tek sjutradan 
oko podne. Bi utanačeno da se svi Turci mogu slobodno 
odalečiti iz tvrđave, ali bez oružja i prtljage, i da će dati šest 
videnijili osoba za taoce, koji će ostati u Foscolovim rukama, 
dok i 1 urci ne povrate neke kršćanske zarobljenike. Tačno 
na dva sata i po poslije podne počeše izlaziti Turci iz tvrđave, 
a sam Foscolo, sjajno obučen i opkoljen velikom pratnjom, 
stajaše kod kapije prvoga obora i da nadzire izlaz i da uzdrži 
red. Nu sav taj sjaj i sva vlast generalova ne mogaše 
spriječiti nereda. Neki hoće da su ga prouzrokovali vlasi i 
Poljičani, koje je uvrijedio i izazvao okrutni aga Baraković 
zaprijetivši im da će mu slano platiti svoje odmetništvo; dok 
drugi hoće da je nered nastao usljed toga, što su Turci, pri 
svom izlazu, izdajnički zapalili neke potajne lagume, koji bi 
imali dignuti u zrak tvrđavu, netom oni izađu. Bilo kako 
bilo, to je svakako stalno da je neredu sudjelovala cijela voj- 
ska, i da je, osim Barakovića, zaglavilo još do dvjesta i če- 
trdeset drugih Turaka, a mnogo ih više ranjeno i orobljeno^). 
Sultan, srdit na Tekelija što nije znao obraniti Klis, svrže 
ga, a mjesto njega posla Derviša iz Skoplja, koji poče odmah 
snovati kako bi se odmazdio Mlečanima. U tu svrhu sakupi 
on u Livnu do preko deset hiljada vojske i sedam topova, 
pa posla Peratpašića sa 500 konjanika na pljačkanje u spljet- 
sko polje, ali ga Zorzi kod Dugopolja natjera u bijeg. Poljičani 
se sada pobojaše kakove navale, pa svu svoju nejač, stoku, 
i sve svoje stvari sniješe u Solin kao u mjesto, koje su držali 
sigurnim. Doznavši za to Peratpašić, koji je bio ojađen 
s prvog neuspjeha a još više kivan na Poljičane s njihova od- 
metništva, provali i opet sa pojačanim silama i navali na tu 
poljičku nejač, te ih dosta isiječe i do četiri stotine zarobi. 
Kako je provala bila nenadana i neslućena, Zorzi nije dospio 
da sabere svoje konjaništvo, koje bilo porazmješteno po Ka- 
štelima, da mu se opre, nu zato se podigoše listom spljetski 
varošani i nenadano navališe na Turke, koji su u neredu pli- 
jenili i robili, pa ih dosta pogubiše i sav im i)lijen preoteše*). 



*) Soli tro, Documenti starici suli' Jstria e ta Datmuzia. \cnczia 
1844. Vol. I. p. 273—290. - Opširan izvještaj o zauzeću Klisa vidi kod 
Pavića str. 410-415. 

«) Difnico, His torta detta guerra di Datmazia 1645-1671, La Dome- 
nica. Anno III. Žara 1890 p. 197. 



— 79 — 

(3. Patriotizam poljičkih plemića.) Op- 
skrbe, što su ih uživali poljički časnici od turske vlade, bile 
su privezane za odnosne časti bez obzira na osobe, koje su 
obnašale te časti i koje su se svake godine o Jurjevoj mogle 
promijeniti, pa stoga ni u ugovoru sklopljenu s Foscolom dne 
28. svibnja 1647. ne spominju se osobe poimence, nego samo 
odnosne časti ^). Foscolo nasuprot, poznatom mletačkom lu- 
kavosti, u svojoj odluci izdanoj sjutradan po zauzeću Klisa, 
a kojom izvršivao svoje obećanje, da će im i mletačka vlada 
uzdržati te opskrbe, nabraja poimence sve onodobne časnike ^j, 
da kasnije drugom odlukom od 27. lipnja uzmogne izjaviti, 
kako su te opskrbe osobne te će dosljedno trajati, dok su iste 
osobe u životu^), pa i ne obnašale one više tih časti. 

Kako je rat sveudilj trajao a sreća pratila Foscolovo 
oružje, pa bilo nade da će i Poljica stresti sa sebe mrski tur- 
ski jaram, Poljičani se nijesu ni osvrnuli na to nepošteno 
Foscolovo ponašanje, nego su dapače i sami opskrbljenici po- 
kazali vršak nesebičnog domoljublja. Za dugog turskog go- 
spodstva, narod je bio teško osiromašio, pa im rodoljubno srce 
ne podnosilo da taj narod, koji se zajedno s njima bori za spas 
domovine, strada u nevolji, te odaslaše kao svoje poslanike 
knezove Franu Suđića, Ivana Novakovića, vojvodu Jurja 
Kulišića i kančelira Andriju Ivaniševića, da zamole Foscola 
neka bi se od ono 1512 dukata, koje su oni uživali, otcijepilo 
300 dukata i doznačilo ih općini poljičkoj kao pripomoć narodu, 
koji je vrlo osiromašio. Ta se svota imala razmjerno odbiti od 
opskrba sviju nadarenika, izuzevši Kulišića koji, kao vojvoda, 
imao je većih troškova, pa ga se nije moglo otanjiti u njegovoj 
opskrbi. Ta je molba bila prikazana Foscolu na 16. lipnja 
1648. i odmah, naravski, bila i uslišana*). 



») Sr. Pa vić, o. c. p. 410. 

2) Bullettino. XIX. (1896,) copert. p. 13—14; Erber, Annuario dal- 
matico. II. p. 237—238. 

») Bullettino. XIX (1896.) copert. p. 14; Erber, o. c. p. 237. nota 3. 

*) Erber, Annuario dalmatico. Anno secondo Žara 1885. p. 238; 
Pa vić, 0. c. p.416. — Erber kaže da je ta molba bila prikazana 16. srpnja, 
ali to je, bez sumnje, štamparska pogrješka, jer Foscolo spominje taj čin 
već u svojoj odluci od 27. lipnja. (Sr. Erber, o. c. p. 237. nota 3; Bullet- 
tino. XIX. [1896.] cop. p. 14.) Za Erberom se poveo i Pavić, pa upao u istu 
netačnost. (Pavić, o. c. p. 416.) 



— 80 — 

(4. D a n a k M 1 e c i in a.) Mlečani su za kandijskog 
rata bili doprli u takove novčane neprilike da su svagdje, 
gdje samo mogli, i milom i silom istištavali novaca, te su 
donapokon stavljali na dražbu i službe i plemstvo, samo da 
ih smognu ^). Kada su se stoga dne 24. rujna 1651. našli u 
Zadru kod Foscolova nasljednika Jerolima Foscarini, poljički 
odaslanici da obnove prisegu vjernosti, on ih nagovori da se 
na ime svoje općine obvežu plaćati u kamaru spljetsku po 
groša po kući toliko u vrijeme mira, koliko u vrijeme rata*). 

Odaslanici nijesu bili ovlašteni na to, pa je veliki knez 
Juraj Pavić, netom se povratio u Poljica, sazvao opći zbor, 
da mu priopći taj svoj korak. Poljičanima je bio toliko do- 
dijao turski jaram, da su bili spremni na svaku žrtvu samo 
da ga se otresu, pa se je tako slučilo da je i zbor, obdržavan 
dne 30. istog rujna, uviđajući teške posljedice slučajnog mle- 
tačkog poraza, jednoglasno odobrio korak svojih odaslanika, 
uz tu samu preinaku neka se zamoli opći providur Foscarini, 
da se danak ne bi plaćao po kućama, što bi bilo skopčano 
s mnogim poteškoćama, nego da se jednom za uvijek ustanovi 
na 200 groša ^). Kao odaslanici Poljica, koji će poći do Fos- 
carmija i prikazati mu taj zaključak zbora te ga zamoliti da 
bi na nj pristao, bijahu odabrani svećenik Petar Gargatović i 
Frane Suđić, koji u tu svrhu bijahu proviđeni naputkom iz- 
danim 14. listopada*). Foscarini je pismom od 9. studenoga 
pristao na zaključak zbora, ali uz uvjet ako njegovu odluku 
odobri senat ^), što se i slučilo već 20. istog studenoga *)• 

(5. Nastavak rata.) Mlečani su već 24. kolovoza 
1646. bili osvojili tvrđavu Zadvarje, koja je ležala na istočnoj 
strani Poljica nedaleko slapa Gubavice, ali je opet u stude- 
nom doprla u ruke Turaka, koji je sada jako utvrdiše, da bi 
otole mogli provaljivati u obližnja mjesta '). Stoga providur 



^) Sr. Daru, Storia della republica di Venezia Capolago 1837. Tomo 
VII. p. 198; Roman in. Storia documentata di Venezia. Venezia 1853. 
Tomo VII. p. 369. 

-) Erber, o. c. p. 239; Pavić, o. c. p. 419; Pa vi ino vic o. c. 
p. 75. 

^) Pavić, c. p. 420; Pavlinović, o. c. p. 75— 7t). 

*) Pavić, o. c. p. 419-420. 

*) Pavić, o- c. p. 420 421. 

«) Erber. o. c. p. 239. 

') Liiibić. Ogledalo. 11. p. 195-196. 



— 81 — 

Foscarini u veljači 1652. pokuša da im je preotme, što mu je 
1 pošlo za rukom već 23. istog mjeseca, premda joj bio prite- 
kao u pomoć mostarski paša Danijel ^). Prolazeći tom i dru- 
gim zgodama kroz Poljica mletački vojnici, koji od više vre- 
mena nijesu dobivali plaće, kao što su pljačkali i sva druga 
mjesta kroz koja prolazili, počeli su bili pljačkati i Poljičane. 
Siti preko mjere toga novog zuluma, utekoše se oni Fosca- 
rinijevu nasljedniku Lovri Dolfinu, koji naredbom 18. veljače 
1653. najstrože naredi da se niko od onih, što idu u rat pro- 
tiv Turčina, bio on zapovjednik ili prosti vojnik, ne bi usu- 
dio nanijeti i najmanje štete Poljičanima ni u njihovim oso- 
bama ni u njihovim stvarima, a to pod kazan progona, tam- 
nice, galije, a prema prilikama osobe i težini prekršaja i pod 
gubitkom glave. Pod iste kazne potpadaju i oni koji bi, 

znajući, kupovali ili pohranjivali stvari, koje su odnesene 
Poljičanima 2). 

I kao da je ta oštra naredba polučila cilj, jer nema više 
spomena kakovim zloporabama s te strane, ali zato nijesu 
ipak svršili jadi nevoljnih Poljičana. Premda su se ugo- 
vorom od 28. svibnja 1647. priključili uz Mlečane, a god. 1651. 
obvezali se i danak im plaćati, oni su uistinu ostali i nadalje 
podanici Turaka, pa su i njima plaćali ugovoreni harač. Nego 
to ne bi bilo još ni po jada, da ih Turci nijesu i drukčije ha- 
račili. Toga radi obratiše se oni za pomoć i k sultanu, koji 
svojim fermanom, izdanim koncem rujna 1654., naredi svima 
svojim časnicima u Imotskom i Sinju, da uzmu u zaštitu sta- 
novnike Poljica, koji su mu se pritužili, da su neke vojničke 
čete iz Sinja i Zadvarja došle i pritisle im sela, zarobivši im 
porodice i zaplijenivši im svu silu stoke, a oni su podmirili 
svoj harač činovnicima, koji su ga ovlašteni pobirati, pa im je 
suviše naložio da kazne krivce, neka se te stvari ne bi u bu- 
duće ponavljale, i zaprijetio im svojim gnjevom, ako bi se 
pokazali nemarnim u vršenju njegovih zapovijedi ili ne bi 
znali obuzdati svoje podvrženike ^). 

(6. Mir i ustanovljenje granica.) U nadi da 
će se osloboditi turskog podaništva, Poljičani su za ovog 



^) Ljubić, 0. c. p. 200—201. 
2) Erber, o. c. p. 240. 
^) Pavić, 0. c. p. 421. 



— 82 — 

rata i neprestano ratovali uz Mlečane i svakojako im druga- 
čije bili pri ruciO, čineći sve to oprezno, da ne bi ludo iz- 
vrgli turskom pljačkanju svoju domovinu, pa se u tim trza- 
vicama primakla i godina 1669., kada su Mlečani, iznemoženi 
dugim ratom na Kandiji, dne 6. rujna sklopili s Turcima mir. 
Našto je sultan odmah početkom slijedeće godine odaslao u 
Bosnu za tefterdara Mulzi efendiju i dao mu nalog da uspo- 
stavi trgovinu između Bosne i Dalmacije te da po dalma- 
tinskim gradovima postavi emine, kako je to bivalo prije 
rata. Mulzi je toga radi poslao svoje poslanike providuru 
Antonu Barbaro, da bi s njim ugovorili gdje će se sastati da 
se sporazume u stvari, nu u isto je vrijeme zahtijevao od 
njega, da digne mletačku posadu iz Derniša i Skradina, pošto 
on i tu kao i u Poljicima namjerava postaviti emine. Bar- 
baro nije smatrao shodnim da mu na tu poruku odgovori 
išta izvjesna, nego mu otporuči da bi izvolio doći u Zadar, 
njegovo sjedište, pa tu da će se sporazumjeti. Mulzijevi po- 
slanici čekali su Barbarov odgovor u Spljetu. Kako je Bar- 
baro bio naredio da njegov odgovor zajedno s tim poslani- 
cima ponese Mulziju kolunel Frano Marijanović, oni su se 
tome oprli jer Marijanovića, podrijetlom Poljičanina, smatrali 
turskim odmetnikom, pa je tako mjesto njega bio odaslan 
kolunel Andrija Pače. Mulzi nije pristao na taj prijedlog, 
nego je zahtijevao da se sastane s Barbarom gdjegod oko 
Klisa ili u Cetini, našto je Pače odmah pohitio k Barbaru da 
ga tom obavijesti. U isti je gotovo tren i veliki poljički 
knez Juraj Sinovčić izvijestio Barbara, kako mu je Mulzi pi- 
sao da ga što prije pohodi gdjegod u Cetini ili Sinju, da se 
sporazume o uspostavi skele u Poljicima. On je, kako dalje 
javlja, pod raznim izgovorima odgađao taj sastanak, pa za 
to moli Barbara, da mu saopći koje namjere imaju Mlečani s 
Poljicima te mu savjetuje kako da se vlada u tom teškom 
trenu, a da uludo ne izloži pogibli svoje domovine'*). Bar- 
baro mu je savjetovao da ne pođe k Mulziju, nego da se 



1) Erber, o. c. p. 238-239 i 244; Far lati, 111.508; Lago. Memorie. 
I. p. 329. — Imam i jednu neobjelodaiijenu ispravu od 13. srpnja 1665., 
kojom opći providur Katarin Korner svjedoči, da su f\^ljićani pritekli u 
pomoć sa 60 argata za popravak spljetskili tvrđava. 

') Difnico, La delimitaiione delta Dalmazia nel 167 1. Žara 1902. 
p. 13 14. 



— 83 — 

pred njim ispriča tim što se mora pokoriti strogom nalogu, 
koji mu je dao kliski providur, da ne smije nikamo ići prije 
nego li se pregledaju granice između Turaka i Mlečića, pa se 
ne vidi komu će pripasti Poljica^)- Uto su se opet nastavili 
pregovori između Mulzija i Barbara o uspostavljenju skela. 
Za tih pregovora, koji su veoma sporo i mučno tekli, Mulzi 
je neprestano zahtijevao za se Poljica, a Barbaro mu odvra- 
ćao, da tome sada ne može biti govora nemajući ni jedan 
ni drugi ovlaštenje od svojih vlada da ustanovljuju granice, 
nego samo da se sporazume o uspostavi skela, a pitanje o 
Poljicima da je pitanje o granicama, pa suviše da su i on i 
njegov predšasnik Priuli primili izriječni nalog, da zadrže u 
vlasti sinjorije i Poljica i sva druga mjesta, koja su zauzeta 
u posljednjem ratu. Mulzi je napokon, ublažen lijepim da- 
rovima, pristao na Barbarove zahtjeve^). S tim popuštanjem 
Mulzijevim nijesu bili zadovoljni neki ugledniji Turci, a na 
glavi im alajbeg Filipović, koji se na to pritužiše u Cari- 
gradu, čega je radi bilo naređeno novom bosanskom paši 
Mehmedu, da glavom razgleda granice i utanači ih po svojoj 
uviđavnosti '). Za nastalih pregovora negdje početkom stu- 
denoga, i Mehmed je takođe zahtijevao Poljica i neka druga 
mjesta, pa kada ih nije mogao postići na lijepe, dopustio je 
Filipoviću i drugovima mu da zauzmu Derniš i Skradin i 
neka druga mjesta*)- Dok se je to zgađalo, Mehmed je bio 
zarobio trinaest Poljičana, koje je htio nabiti na kolac kao 
odmetnike turske i jedva im je oprostio život na zagovor 
Detrika, koga je Barbaro držao kod njega kao svoga opuno- 
moćenika^). I Mehmed se, kada vidio nepopustljivost Bar- 
barovu, pritužio u Carigradu protiv Mlečana, te je sultan 
odaslao svog pouzdanika Hasaza, da on glavom razgleda 
sve prijeporne granice, pa ga o svemu na svom povratku 
tačno izvijesti ®). 

Ne znajući Poljičani kome će ih sudbina dosuditi u tom 
otimanju oba njih, sazvaše dne 21. prosinca pod im ni 



M Ibidem, p. 15—16. 
2) Ibidem, p. 16—21. 
») Ibidem, p. 21—22. 
*) Ibidem, p. 23. 
5) Ibidem, p. 29 i 34. 
^) Ibidem, p. 32. 

6* 



— 84 — 

zbor t. j. sviju poglavica obitelji uz učestvovanje takođe 
svega svećenstva, da se odluči kako se vladati u tim teškim 
trenucima, te bi jednodušno zaključeno, da se stoji mirno na 
svom domu i da se. odsele ne plaća ni Turcima harača ni 
Mlečanima danka sve dok se ne vidi pod koga će spasti 
župa^). 

Uto je početkom slijedeće godine 1671. Hasazi pošao da 
na svoje oči pregleda i obade sve međe, pa se je onda vra- 
tio u Drinopolje da o svemu izvijesti sultana*), našto je po- 
sao razvoda međa bio povjeren sa strane turske novom bo- 
sanskom paši Mahmudu, a sa strane mletačke senatoru Nani, 
koji je stigao u Spljet početkom svibnja. Po smrti Mehme- 
dovoj do dolaska Mahmudova, ostao je bio na upravi Bosne 
tefterdar Mulzi, koji je odmah poručio Poljičanima da bi se 
povratili na pokornost tursku i, ako to učine, obećao im 
ishoditi kod sultana oprost za njihovo prvašnje odmetništvo. 
Oni su se na to posavjetovali sa Nanijem, koji ih nagovori, 
obećajući im svoju pomoć, neka pod raznim izlikama otežu 
s odgovorom, što su i učinili"^-. Napokon svršetkom srpnja bi 
utanačeno između Nanija i Mahmuda, da se počne sa razvo- 
dom najprije u kotaru zadarskom. Posao je sporo napre- 
dovao jer se, da tako rečem, pedalj po pedalj mjerilo ze- 
mljište što će komu pripasti, a na 16. kolovoza i pretrgao 
se dok pođu k sultanu poslanici, da on riješi jedan spor u 
šibenskom kotaru. Kroz to je umr'o Mahmud i posao je ho- 
dio brže s njegovim nasljednikom Huseinom, osim što je bio 
malo zapeo kod Klisa, jer su Turci, puštajući doista Mlecima 
Klis, zahtijevali ipak za se solinsko polje i Vranjic, ali je na- 
pokon 24. listopada došlo do sporazuma i u tom, te se usta- 
novilo da se međa između turskog i mletačkog posjeda pre- 
nese s onu stranu Klisa, i da se izmjenično oproste sve 
uvrjede učinjene s jedne i s druge strane za prošlog rata. 

Označenjem tih granica Poljica su ostala u međašu tur- 
skom, a odnosni ugovor bio je potpisan od obje strane dne 
30. listopada 1671.*). 



M Monumenta historico-juridica. IV. p. 121. 
") Difnico, o. c. p. 35—40 i 41. 
•) Difnico, o. c. p. 40—41. 

*) Difnico, o. c. p. 42—52 i 67; B ruso ni. Historia dett' uttima 
guerra fra Vcneziani e Tiirchi. Venezia 1673. II. p. 344. 



— 85 — ■ 

I sam pristrani Erber priznaje da su Poljičani za ovog 
rata počinili čudesa od hrabrosti 0, pa ipak Mlečani ih i ovoga, 
kao ono i drugih puta, ostaviše pod turskim jarmom, premda 
su ih sve do posljednjeg trena, kako se vidjelo, nagovarah 
da ostanu oporni turskoj vlasti, da su za to i na kolac imali 
biti nabijani. 

3. Poljica od kandijskoga do karlovačkog mira. 

Sultan je oprostio Poljičanima njihovo odmetništvo za 
kandijskog rata, jer držao jedinim pravim krivcem velikog 
kneza Jurja Sinovčića, koji je stoga sa svom svojom obitelju 
•morao prebjeći u Spljet, gdje je od Mletaka dobio nešto go- 
dišnje opskrbe ^), ali im nijesu nasuprot tako oprostili i 
amošnji Turci, kako to jasno svjedoče fermani, koje su Po- 
ljičani isprosili od sultana na svoju zaštitu. Tako su već 
sredinom travnja 1672. dobili carski ferman protiv onih osoba 
što, u dogovoru s vlastodršcima, zalaze im silom u kuće, te 
traže od njih novaca pod imenom globe i krvarine, okrivlju- 
jući ih da se bave sakrivanjem tatova i razbojnika ^), pa opet 
19. siječnja 1680. jedan drugi, kojim se naređivalo bosanskom 
tefterdaru, da ne dopušta da se po dva puta kupi u Poljicima 
harač, nego samo jednom i to jedino ona svota, koja je odre- 
đena po starom ugovoru*)- Nego osobito godine 1683., kao da 
su se Turci pomamili protiv Poljičana. Negdje koncem 
svibnja izdaje sultan do dva fermana. Jednim zaštićuje sta- 
novnike sela Stijene (Srijane) protiv nekog Abdul-Dželila, 
koji traži od njih krvarinu kao da su mu tobože oni ubili 
brata Musu, a drugim sve stanovnike Poljica, koje su okolni 
turski upravitelji za izmišljena zločinstva zatvarali i napadali 
samo da se tako domognu novaca^). Napokon sredinom srpnja 
izašla su do tri carska fermana, jedan na zaštitu radnika u 
solanama, drugi na zaštitu protiv nasilja što ih čine zapovjed- 
nici tvrđava Prologa, Tutijaka (Nućaka) i Havale, a treći 



p. 52. 



1) Erber, o. c. p. 244. 

2) Difnico, La delimitazione della Dalmazia nel 1671. Žara 1902- 

») Pa vic, Glasnik zem. muz. Sarajevo 1903. p. 426. 
*) Pa vic, o. c. p. 427. 
5) Pavić, 0. c. p. 428. 



— 86 — 

kojim se nalagalo da se u solanama mogu upotrebljavati samo 
one osobe, koje su na to obdužene ^). 

Uto je dne 13. istog srpnja osvanuo pod Bečom Kara 
Mustafa sa 250 hiljada vojske i stao na nj silno jurišati, ali 
malo iza toga stigle i savezne kršćanske čete pod junačkim 
Sobijetskim te ga ametom porazile. Osokoljeni tom pobjedom 
i uopće napredovanjem kršćanskog oružja, odvaže se napo- 
kon i Mleci da stupe u savez, te 12. veljače 1684. navijeste 
i oni rat Turčinu. Nu i prije toga njihova koraka uspirio 
se bio po Dalmaciji pokret protiv Turaka, tako da su naši, i 
protiv volje mletačke, već u rujnu i listopadu 1683. istjerali ih 
iz Plavna, Ostrovice, Perušića, Benkovca, Skradina, Obrovca 
i Drniša. O tom pokretu javljao je dne 2. studenoga u Mletke 
providur Lovre Donato, da je takav da ga on ne samo ne 
može zaustaviti, nego da mu se nude i bosanski kršćani i Za- 
gorani i Poljičani, a opet 2. siječnja 1684., da s ove strane 
bregova u turskim rukama od utvrđenih mjesta ostaju još je- 
dino Knin i Sinj^). 

Kada su međuto i Mlečani navijestili rat Turčinu, pokret 
se razmahao još jače, te se i Poljičani negdje sredinom 
ožujka 1685. odmetnu od Turaka i prislone uz Mletke 0» P^ 
29. ili 30. istog mjeseca navale na Nućak i istrgnu ga iz tur- 
skih ruku^). Uto je i opći providur Valijer bio okupio svoje 
čete u Spljetu, da krene na Sinj. Opsijedanje Sinja započelo 
je 1. travnja i trajalo već sedam dana, kada opsjednutima 
stiže iz Bosne u pomoć do deset tisuća Turaka, koji se svom 
žestinom obore na Valijerove čete te ih razbiju i natjeraju 
u bijeg ^). Nakon kratkog odmora otisnu se ponovno Turci 
za njima u potjeru, ali ih malo iza Klisa dočekaju Poljičani i 
takom se iznenadnom žestinom na njih obore, da su ih ne 
samo natjerali u bijeg, nego ih i do četiri stotine mrtvih osta- 
vili na razboiištu *). 



M Pavić, c. p. 428—430. 

2) Ljubić, Ogledalo. II. p.-219. 

') A 1 a c e V i c h, La guerra della sacra lega, detta pure ia guerra di 
Morea dal 1684 al 1699. U Tabularium. AnrioI-IV. Žara 1902-1904. p 111. 

*) Alacevich, o. c. p. 119; Krber, Annuario dalmatico. Anno 
secondo. Žara 1885. p. 246. nota 3; Pavić. o. c. p. 430. 

») Pavić, o. c. p. 432. 

•) Alacevich. o. c. p. 83-.S4 i 119-123; l.jubiO Ogledalo. II. 
p. 221; Pavić, o. c. p. 432. 



— 87 — 

Rasrđen na Poljičane, hercegovački paša piša velikom 
knezu određujući mu rok do kojega se opet mora povratiti 
na pokornost sultanovu. Primivši to pismo, knez se je s njim 
10. travnja požurio u Spljet do providura Valijera, koji ga 
nagovori da odvrati paši oprezno i bez ikakovih obveza samo 
da tako dobije vremena, pa mu dade i nešto oružja i zaire, 
da se uzmogne braniti, ako bi Turci navalili na Poljica^). 
Kako se ipak Valijer bojao da bi Poljičani, prestrašeni gla- 
sinama turskoj provali u Poljica, o kojima je Valijer već 
sjutradan izviješćivao u Mletke"), mogli se povratiti na tursku 
pokornost da utaman ne izlažu pogibli svoje domovine, a znao 
dobro od kolike mu pomoći mogu biti, poslao je odmah 
k njima nekog kapucina, koji je uživao velik ugled kod Po- 
Ijičana, da bi ih nagovorio da sasvim prionu uz Mletke. I 
doista on je uspio u svom poslanstvu, jer već 15. istog travnja 
oni su svečano obećali, da će se ustrajno boriti uz Mletke 
protiv Turaka"). 

Imajući uza se svu okolicu, stade sada Valijer da poprima sve 
potrebne mjere, koje bi zajamčile uspjeh naumljenim pothva- 
tima. Tako već 30. travnja sabraše se u Spljetu na dogovor 
odaslanici iz Klisa, Vranjica, Kaštela, Stobreča i Mravinaca, 
a na ime Poljica pristupi glavom knez Luka Sinovčić. Na 
sastanku se zaključilo i gdje se sve imaju postaviti potajne 
straže od Klisa do Prologa za obavijesti o kretnjama Turaka 
i da sav okoliš ima priteći u pomoć Klisu, kad bi se otole dao 
znak navali Turaka^). Kao uvijek i sada su Poljičani pred- 
njačili drugima u gorljivosti protiv Turaka, kako je već 
12. svibnja javio u Mletke Valijer'). Uto se opet stale pro- 
nositi glasine o navali Turaka na Zadvarje i Poljica^). I one 
se ubrzo obistinile. Kad su ono prošlog travnja Turci razbili 
Valijera pod Sinjem i dali se za njim u potjeru, pa ih nedaleko 
Klisa dočekali Poljičani i natjerali u bijeg, bosanski se paša 
odmah povratio u Bosnu, ali hercegovački nije mogao pre- 



M Erber, Annuario dalmatico, Anno secondo. Zara 1885. p. 426 do 
427; Alacevich, o. c. p. 123; Pavich, o. c. p. 432. 

2) Alacevich, o. c. p. 124. 

3) Alacevich, o. c. p. 126; Erber, o. c. p. 247. 
*) Alacevich, o. c. p. 131 — 133. 

*) Alacevich, o. c. p. 138. 

•) Alacevich, o. c. p. 140 i 138. 



— 88 — 

gorjeti te sramote, pa je ostao sa svojim četama oko Sinja, 
nastojeći kako bi se odmazdio za tu svoju nedaću. Navalio 
je stoga malo kasnije na Kaštela, ali i sada sa zlom srećom, 
pa se ponovno povukao u Cetinu, gdje mu opet došao u po- 
moć bosanski paša, pa odlučili poći na Zadvarje ^). 1 uspjelo 
im osvojiti kule Arsalić i Poletnicu, ali i tu 18. lipnja bijahu 
poraženi jer, na poziv Valijerov, priskočili na obranu Za- 
dvarja Kaštelani, Spljećani, Poljičani i Primorci, pa se sada 
oba povukla svojim kućama ^)' 

Još negdje o polovini prošlog svibnja neki don Ivan s Du- 
gopolja bio je priveo na mletačku pokornost jednu tisuću vlaha, 
koji su bili turski podanici^), i Valijer ih naumio nastaniti u 
spljetskom okružju, naseljavajući ih po onim zemljama što su 
bile prije rata u turskim rukama, a to osobito u Žrnovnici i 
Rupotini^). Juraj Calegri, kojemu je Valijer bio povjerio tu 
razdiobu zemljišta medu pridošle vlahe, bio je već obavio 
posao sa zemljištem, koje ležalo na desnoj obali rječice 2r- 
novnice, ali kad mu isto nije dotjecalo, htio je zahvatiti 
zemljišta i na lijevoj njenoj obali. Tomu se opre veliki knez 
Luka Sinovčić dokazujući da sve zemljište, što leži na lijevoj 
obali Žrnovnice, pripadalo je oduvijek općini poljičkoj. Stvar 
je tada bila povjerena fiskalnom odvjetniku Vicku Pellegrini, 
da je razvidi i rasudi. Radilo se o jednom komadu zemlje od 
kakovih trideset vretena i o zaseoku Nugao. U cijelom sporu 
postupalo se pravom jačega, tako te je na temelju Pellegri- 
nijeva mnijenja, Valijer odlukom 6. siječnja 1686. ne samo 
prijeporno zemljište nego i solane oko Žrnovnice proglasio 
neosporivim vlasništvom općine mletačke, a to jer, tobože, 
sve to bilo istrgnuto ispod vlasti turske u vrijeme rata ^). 



Alacevich, o. c. p. 149—150. 

') Alacevich, o. c. p. 84-85; ^ilobadović, Starine. XXI. o. 111; 
Pavić, 0. c. p. 433—434; Alacevich, o. c. p. 151 — 166. — Ovdje, na 
žalost, smrću izdavača savjetnika Josipa Alačevića, prestaju dalji izvje- 
štaji dalmatinskog providura o tom znamenitom ratu. koji je zauvijek 
oslobodio Dalmaciju od Turaka. 

») Alacevich, o. c p. 140—141. 

*) Alacevich, o. c. p. 145—147. 

') Vidi opširan odIs cijele stvari kod Erbera na označenom mjestu 
str. 249—252, a odnosna Valijerova odluka Mampana je takode u Štampa 
de' Poglizzani al Unido. p. 11 — 15. 



— 89 — 

Kako je sveudilj trajao rat, a Turčin još uvijek na vra- 
tima, Poljičani su, i ako nerado, progutali i tu novu nepravdu, 
i dalje se gorljivo borili, čega radi Turci im se odlučili osve- 
titi, nadajući se zateći ih nepripravne. Dne 4. srpnja 1686. 
skrenu Turci u zamosorska Poljica, na broju ih jedno šest 
do sedam tisuća, te ih opljačkaju i popale. Kako je navala 
bila iznenada i neočekivana, sve što je moglo izmaći toj bujici 
povuče se u Mosor, da se tu pribere i uredi, pa udari na svog 
dušmanina i vrati mu, po mogućnosti, milo za drago. Sa- 
brani narod porazdijeli se u dvije čete. Jedna se požuri 
naprijed da zakrči neprijatelju put pri uzmicanju, a druga na- 
vali na nj sučelice, i tako ga uhvatiše medu dvije vatre i 
grozno razbiše. U tom se junačkom okršaju osobito istakao 
pop Juraj Pezeljić, koji odsiječe do petnaest i više neprijatelj- 
skih glava, ali i sam bi smrtno ranjen. Istom se zgodom 
proslaviše i dvije hrabre dolačke djevojke Mare Zuljevič i 
Bare Leksić^). Na bojnom polju osta do trista mrtvih Tu- 
raka, a jedno ih dvjesta bi zarobljeno i veliko mnoštvo ra- 
njeno. Između uglednijih, što pogibe a što dopade ropstva, 
dvanaest buljubaša, te kapetani Sinja i Nućaka ^). 

Borba s Turcima nastavljala se ustrajno i na istoku i u 
Ugarskoj, kao i u Dalmaciji, gdje Hrvati listom pristali uz 
Cornara i uprli sve sile da bi potpuno istrijebili Turke s ovih 
strana. Cornaro je susljednog kolovoza udario najprije na 
Budvu i tu natjerao u bijeg do dvanaest tisuća Turaka pod 
skadarskim pašom Solimanom, pa je na povratku stao sa- 
kupljati čete, kojima bi udario na Sinj. Vojska se je sakupila 
na solinskom polju, otkle je, primivši blagoslov od spljetskog 
nadbiskupa, krenula put Sinja. Prispjevši jutrom 25. rujna 
1686. pod Sinj, otvori na nj odmah žestoku vatru iz topova, 
pa netom probiše bedeme započe juriš. Borba je bila očajna, 
ali bujici naših Turci ne mogoše odoljeti, te se već istog dana 
moradoše predati, a između prvih zaleprša na sinjskim bede- 
mima poljička zastava'). Poljičani se odlikovaše i susljedne 
godine, kada je 1. travnja bosanski paša Atlagić stao opsi- 



1) Sr. P i V č e V i ć, Pomen nekolicine Poljičana. Spljet 1907. p. 146—149. 

2) Pavić, 0. c. p. 435; Erber, o. c. p. 247—249; Silobadović, 
Starine. XXI. p. 113. 

') Erber, o. c. p. 248—249; Pavić, o. c. p 438. 



— 90 — 

jedati Sinj, da ga preotme 0» i u rujnu pri zauzeću Knina ^), 
kao što se na osobit način istakoše i kod zauzeća Norina i 
pri pothvatima kod Čitluka i Gabele *). 

Nije poznato, jesu li Poljičani i koliko učestvovali i u 
susljednim okršajima, kojih bilo, osobito na granici, gotovo 
sve dok Turci nijesu malaksali poslije dotad nečuvenog po- 
raza, pretrpljena 11. rujna 1697. kod Zente, pa se tako došlo 
do mira, koji bi sklopljen 26. siječnja 1699. u Karlovcu. Po 
ustanovama toga mira mletačku je medu u Dalmaciji napram 
turskim posjedima označavala crta potegnuta od Knina na 
Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrhgorac i Čitluk do Kleka, pa su se 
tako napokon i Poljica oslobodila turskog gospodstva. 

III. Drugo mletačko vrhovništvo. 

(1. Danak Mlecima.) Mlečani su svoje posjede u 
Dalmaciji razlikovali u stari, novi i najnoviji posjed prema 
tome kako im bili zajamčeni kandijskim (L i n e a N a n i), 
karlovačkim (Linea Grimani) i požarevačkim mirom 
(L i n e a M o c e n i g o). Premda bi po tome Poljica spadala 
u novi posjed, ona su ipak i zadržala svoju staru samoupravu 
i nijesu bila podvrgnuta onim teretima, kojima bili podvrgnuti 
novi i najnoviji posjed, ali su ipak imala kojekakvih okapanja. 

Godine 1651., kako se vidjelo, po nagovoru općeg pro- 
vidura Jerolima Foscarini, Poljičani su se bili obvezali pla- 
ćati Mlečanima danak u iznosu od 200 groša toliko u vrijeme 
mira koliko u vrijeme rata. Nego, za trzavica pri ustanov- 
ljivanju granica iza kandijskog mira, oni su na svom podim- 
nom zboru od 21. prosinca 1670. bili jednodušno zaključili ne 
plaćati ni Turcima harača ni Mlečanima danka, dok se ne vidi 
kome će pripasti. Pripali su Turcima, pa stoga više i ne 
plaćali danka Mlecima, kao što im ga ne plaćali ni onda, kada 
se ponovno k njima pridružili u ožujku 1685. da zajedno 
s njima ratuju protiv Turčina. Pače ih ni Mlečani nijesu 
sijećali te obveze ne samo za trajanja rata, nego ni po karlo- 



•) Erber. o. c. p. 248—249; Pa vic. o. c. p. 438; Ljubi ć, Oj^ledalo 
II. p. 224. 

') Erber. o. c. p. 248—249; Pa vic. o. c. p. 438; Ljublć. Ogledalo. 
II. p. 225. 

») Erber, 0. c p. 248—249; PaviO. o. c. p. 438. 



— 91 — 

vačkom miru sve do godine 1705., kada je opći providur Riva, 
po nalogu senata od 21 . kolovoza iste godine, svojom odlu- 
kom 29. listopada na svoju ruku ustanovio taj danak u iznosu 
lod 300 groša, a nema ga se plaćati po kućama, jer sve nijesu 
jednako blagostajne, nego prema posjedu i to u četiri go- 
dišnja obroka, koji dozrijevaju u siječnju, travnju, srpnju i 
listopadu. Toga radi veliki je knez dogovorno sa malim kne- 
zovima imao opredijeliti sakupljanje istoga prema utanačenom 
pravilu. Zaostatak pak danka, koji se nije platio kroz više 
godina za vrijeme rata s Turčinom, pa sve do toga dana biva 
oprošten, da se i tim načinom pokaže velika sklonost što je 
goje Mlečani prema Poljicima, kao što su je pokazali i usta- 
novljenjem danka u iznosu od samih 300 groša, koji je iznos 
mnogo niži nego bi imao biti razmjerno prema onome, što 
plaćaju ostali mletački podanici^. I Riva je odmah podastr'o 
svoj postupak na odobrenje senatu, koji ga je potpuno odo- 
brio 18. susljednog studenoga^). 

Poljičani su pokušali da bi otklonili od sebe taj namet, 
pa su u tu svrhu poslali u Mletke svoje poslanike, ali uza- 
ludno, jer se dukalom 7. svibnja 1707. ponovno odobrilo po- 
stupak Rivin, a samo se na njihovo udobrovoljenje iznovično 
im potvrdilo sve stare povlasti^). Priopćujući opći providur 
tu odluku Poljičanima, on je izrijekom naglasio da taj danak 
imaju plaćati svi posjednici zemalja u Poljicima, dakle i oni 
Poljičani, koji su nastanjeni drugovdje, ako samo imaju još 
svojih posjeda u Poljicima^). Poljičani su uvidjeli, da im je 
uzaludno dalje se opirati, pa je Riva 30. srpnja javio svojoj 
vladi da je posao danka uređen i svršen, samo je odgodio za 



Štampa de' Poglizzani al laudo. p. 19—22. — I Erber prenosi 
samo početak te odluke (Annuario dalmatico. Anno secondo. Žara 1885. 
p. 252. nota 2), ali ie tu datirana sa 13. studenoga, a to mora biti štam- 
parska pogrješka, ili ie, moguće, to Rivin spis, kojim priopćivao senatu 
izvršenje njegova naloga o uređenju danka i molio ga da odobri njegovu 
odmjeru, a slučajno počinjao isto kao i njegova odluka. I to mi se čini 
vjerojatnije, jer senat doista dne 18. istog studenoga i odobrio Rivinu od- 
mjeru. 

2) Koharić, Vjestnik Arhiva. God. V. Zagreb 1903. p. 232; Bullet- 
tino. XVIII. (1895.) copert. p. 20. 

•) Koharić, o. c. p. 232—233; Bulletiino. XVIII. (1895.) copert 
p. 20—21. 

*) Erber, Annuario dalmatico. Anno secondo. Žara 1885. p. 253. 



— 92 — 

neko vrijeme rok plaćanju zaostataka 0» jer Poljičani za svih 
tih pregovora nijesu htjeh da ga plaćaju. 

Po ustanovljenom načelu da svaki posjednik ima plaćati 
onaj iznos, koji na nj otpada prema posjedu, sabiranje danka 
zadavalo je poljičkom stolu previše posla, pa su stoga Po- 
ljičani na općem zboru izabrali vikara Matu Kružićevića, voj- 
vodu Matu Zuljevića i kneza Marka Bašića i Juru Novako- 
vića, da oni ispitaju stvar pa odsijeku koliko je dužno dopri- 
nijeti svako selo napram svome posjedu. Oni su savjesno 
izvršili primljeni nalog, pa su već 15. travnja 1708. iznijeli 
svoje prijedloge, koji su bili potpuno odobreni i od zbora i od 
općeg providura Vicka Vendramina ^). Nego Poljičani, na- 
stanjeni van svoje domovine, nećkali su se plaćati svotu, koja 
je na njih otpadala prema posjedu što ga još imali u Poljicima, 
pa je na utok velikog kneza, Vendramin svojom odlukom od 
22. srpnja ponovno izjavio, da su i oni dužni plaćati odnosnu 
svotu, i protiv neposlušnih zaprijetio se globom od 100 i više 
dukata prema većoj ili manjoj krivnji ^). 

Kad je ono ponovno u god. 1714. — 1718. buknuo rat iz- 
među Mlečana i Turaka, u kojem su, kako će se vidjeti 
kasnije, gorljivo učestvovali i Poljičani, oni su bili obustavili 
isplaćivanje toga danka. Sjetivši ih te obveze opći providur 
Jakov Boldii, oni mu odgovoriše, da ih je od toga plaćanja 
oprostio još za prošlog rata providur Alviže Mocenigo, ali 
nijesu mogli iznijeti odnosne isprave na potkrepu te svoje 
tvrdnje. Boldii je ipak u svom izvještaju od 20. listopada 
1745. na senat opisao slabo ekonomsko stanje Poljičana i pri- 
kazao njihovu molbu da bi im se oprostio barem zaostatak 
neisplaćenog danka, koji se već do godine 1730. bio nagomilao 
na ogromnu svotu od preko 21 tisuće lira, a odonda se po- 
većao za drugih 1 1 tisuća lira i više. Istina, kaže on dalje, 
da im je oštro bio naredio da podmire sav dug, pa su do 
prošle veljače i uplatili u spljetsku komoru nešto preko dvije 
i po tisuće lira, ali se boji da ne će moći više plaćati, pa je 
stoga i on sa svoje strane, i obzirom na njihove prošle velike 
zasluge za vrijeme rata i obzirom na njihovo siromaštvo, prepo- 

*) Er ber, o. c. p. l'Si. 

■•*) Rrber, o. c. p. 254. — ^štamparskom je v:rjcskom tu odluka 
datirana sa god. 1707. mjesto 1708. 
') Erber. o. c. p. 253. 



— 93 — 

ručio uslišanje njihove molbe ^). I doista uvažio se njegov pred- 
log u Mlecima, pa mu se 20. studenoga javljalo, da se Polji- 
čanima ne samo oprašta sav prošasti dug zbog njihovih za- 
sluga u vrijeme rata i zbog drugih od njega navedenih raz- 
loga, nego mu se još naređivalo, da im i u buduće učini svako 
olakšanje primajući od njih onoliko novaca, koliko mu se učini 
podobno prema njihovim ekonomskim prilikama ^). 

(2. Rat god. 1714. — 1718.) Turci nijesu bili zadovoljni 
karlovačkim mirom te su tražili svaku zgodu kako bi opet 
navijestili Mlečanima rat, pa im ga doista, pod raznim izli- 
kama, dne 8. prosinca 1714. i navijestiše. 

Mlečani ne bijahu pripravni na taj rat, a Turci u isto doba 
stadoše s dva kraja navaljivati na njihove posjede. Tursko 
naime brodovlje otplovi put Moreje, a bosanski paša provali 
u Dalmaciju, gdje niti su tvrđave bile utvrđene, niti je bilo 
vojske, pa kao uvijek, i ovoga puta morali sami Dalmatinci 
skočiti se na noge, pograbiti oružje i braniti svoj toprag. U 
strahu da bi i opet mogli potpasti pod turski jaram, i Polji- 
čani ne samo pograbiše oružje, nego isijekoše i svoje dubove 
da pribave Mlečićima kola i postelja, što trebali za topove, 
koji razmetnuti ležali u Spljetu po magazama, i sve to sami 
i bez ikakove nagrade donosili u Spljet samo da bi što uspješ- 
niji bio otpor protiv Turaka ')• 

Znalo se već unaprijed da će prvi nasrti iz Bosne biti na- 
mijenjeni Sinju, stoga naši odmah početkom siječnja 1715. pod 
upravom sinjskog providura Jurja Balbi zaposjedoše Cačvinu 
i Prolog*)- I doista dne 23. srpnja tri metka iz pranđije 
navijestiše da je turska vojska krenula uz planinu Prolog, a 
već sjutradan bila je utaborena na lijevoj obali Cetine, otkle 
se odmah stala zalijećati u obližnja mjesta na pljačkanje i 
palidbu. Tako se, na broju oko dvije tisuće, zaletila i do 
Klisa, gdje ih dočekao general Emo sa četama, koje sakupio 



Izvještaj općeg providura Jakova Boldu od 20. listopada 1745. 
Isprava nije još objelodanjena. 

*) Odgovor senata providuru J. Boldu (vidi bilješku *) od 20. stu- 
denoga 1745. Još neobjelodanjeno. 

') Isprava općeg providura Vendramina od 29. srpnja 1729. Još ne- 
objelodanjena. 

*) Ljubić, Ogledalo. II. p. 239. 



— 94 — 

oko Spljeta i po Poljicima, te ih natjerao u bijeg i oteo im sav 
zarobljeni plijen 0. 

Za Emova nasljednika Alviža Mocenigo Poljičani su se 
još više istakli. Kada je on u lipnju 1717. provalio u Her- 
cegovinu na Mostarsko Blato, takim odvažnim jurišem udariše 
Poljičani na Turke, da ih nijesu samo natjerali u bijeg nego 
su još poplijenili i popalili sve mostarsko polje. Ohrabren 
tim uspjehom, odluči Mocenigo da već susljednog srpnja osvoji 
i Imotski, pa se i tu Poljičani na osobit način istakoše. 
Susljedne godine početkom srpnja otputovao je Mocenigo na 
opsijedanje Ulcinja, pa je bosanski paša uhvatio tu zgodu da 
navali na Sinj, ali su ga Poljičani ubrzo zatjerali s onu stranu 
Prologa. Kao tu, oni su se tako uopće i u svim drugim pri- 
godama istakli i odlikovali, kako im to otvoreno priznaje sam 
Mocenigo u svojoj pohvalnici od 2. siječnja 1721.^). 

Rat ovaj svršio je požarevačkim mirom 21. srpnja 1718., 
pa su za mletački posjed u Dalmaciji od Kleka prema sjeveru 
bile utanačene one iste granice, koje i danas ima Dalmacija 
napram Hercegovini i Bosni '). 

Ovo je bio posljedni put što su Poljičani morali pograbiti 
oružje da se brane od Turaka, pa za nastalog mira oni se svim 
marom dadoše na pridizanje svoje nevoljne domovine, izmu- 
čene i osiromašene neprestanim ratovima i dugotrajnim tur- 
skim zulumom. I toliko su uspjeli da im se i sam Marmont 



') Matas, Prvo izviešće o c. k. državnom gimnazija u Sinju koncem 
šk. god. 1872.— 3. p. 22\ Cattalinich, Storia della Dalmazia. Žara 1835. 
Vol. III. p. 162. — Dnevnik opsade sinjske završuje opaskom da su Polji- 
čani, četvrti dan poslije nego se Turci spustiše u Cetinu, zapustili Cačvinu. 
koju su čuvali, i tako je ona sada u turskim rukama. (Bullettino. 1SS5. 
p. 80; Marko vic, Sinj i njegovo slavlje god. 18S7. Zagreb 1898. p. 41.) 
Izvor, kako se vidi, ne kaže da su Poljičani bili nadvladani od Turaka, 
nego da su sami ostavili tvrđu. Kad se zna da su oni i za ovoga rata 
počinili čudesa od hrabrosti, mora se pomisliti da je bio veoma težak raz- 
log, koji ih na to nagnao, i mislim da ne bio drugi nego gore spomenuto 
plačkanje, za koje i sam dnevnik bilježi da se osobito zbivalo 28. i 29. srpnja, 
pa su cijenili kud i kamo za se probitnijim i korisnijim braniti svoju domo- 
vinu, nego li čuvati za Mlečane Cačvinu, a da im domovina gine i pogiba 
bez obrane i pomoći. 

3) Erber, o. c. p. 264—265: Pavić, Glasnik zem. muz. Sarajevo 
1903. p. 441; Bullettino. XIX. (1896.^ cop. p. 15-16. 

«) Ljubić, Ogledalo. II. p. 243. 



— 95 — 

divio, veieći da je tešl^o naći urednijeg poljodjelstva i ljepših 
sela nego što su njihova ^). 

IV. Austrijsko vrhovništvo. 

(1. Pad Mletaka.) Za ratova između Austrije i 
Francuske, Mleci su se držali postrance sve dok pobjedonosni 
Napoleon ne poče osvajati njihove gradove po Italiji. Na to i 
oni pozvaše s istoka svoje bojno brodovlje i narediše općem 
providuru u Dalmaciji Andriji Ouerini da kupi čete, koje će 
poslati u Mletke. Premda bilo vrijeme žetve, narod se ipak 
odazva u tolikom broju, da je Ouerini jedva smagao brodovlja 
za njegov prijevoz, kako je javljao senatu 17. lipnja 1796. ') 

Ne primivši Poljičani nikakova poziva, veliki knez sazva 
dne 18. lipnja zbor, da se odluči kako se vladati u ovoj pri- 
godi, te odmah sa zbora javiše duždu, kako im je začudno 
da se po ostaloj Dalmaciji sakuplja vojska na njegovu obranu, 
a oni nijesu primili nikakova poziva, pa se stoga i oni izjav- 
ljuju spremnim priteći mu u pomoć '). Nu još prije nego li je 
ta ponuda mogla stići u Mletke, providur Ouerini pismom od 
26. istog lipnja pozva velikog kneza Franu Gojsalića, da bi i 
Poljičani priskočili u pomoć Mletaka, kako to čine i svi 
ostali Dalmatinci, pa mu dalje javlja da će u Spljetu naći 
spremno brodovlje, koje će ih prevesti u Mletke. U slučaju 
pak da bi mu bilo nezgodno sa sakupljenim Ijudma poći do 
Spljeta, tada neka to javi spljetskom knezu i on će mu po- 
slati brodove pod Poljica *). I po svojim povlastima i po iz- 
riječnoj izjavi istog providura sami su Poljičani imali iza- 
brati svoje vođe. Na 3. srpnja obdržavao se opet kod crkve 
sv. Ciprijana u Gatima opći zbor, a bila je tu istog dana i sve- 
ćenička skupština. Na tom zboru bili su izabrani vođe sakup- 
ljenoj četi i izdana pohvalna popratnica toliko od zbora, ko- 
liko od svećeničke skuptštine, za vrhovnog zapovjednika 



*) Marmont, Memorie. Prima trad. ital. per E. Framarini. Milano 
1857. Vol. I. p. 434 

2) Ljubić, Ogledalo. II. p. 263. 

') Isprava još neobjelodanjena. 

*) Bullettino. XXIII. (1900.) cop. p. 12 i Bullettino. XXIV. (1901.) 
cop. p. 1. — Isprava je tu štamparskom grješkom datirana sa »26. rujna 
1796.« mjesto »26. lipnja 1796«. 



— 96 — 

Matija Kružićevića^). Njegov zamjenik bio je Nikola Bar- 
barić. Poljička četa bila je podijeljena u tri satnije, svaka 
pod vodstvom svoga vojvode, zastavnika i drugih nižih 
časnika. Vojnici nijesu htjeli primiti obične nagrade, što se 
davala drugim krajinama, htijući tim pokazati, da su prisko- 
čili u pomoć duždu od svoje dobre volje ^), a zapovjednici 
Matij Kružićević i zamjenik mu Nikola Barbarić nijesu da- 
pače htjeli primati ni plate, koja im bila doznačena kao i svima 
drugima zapovjednicima, da pokažu kako su oni pritekli u po- 
moć duždu kao plemići i dobrovoljci 3). 

Došavši Dalmatinci u Mletke, našli su tu svojih zemljaka, 
koji su bi'li na posadama mletačkih gradova po Ita-liji već od 
god. 1794. i koji su tim novonadošlima svega i svašta pričali 
grozotama i bezboštvu Jakobinaca, kako su oni zvali sve 
Francuze i njihove privrženike, pa su se tako rasiplamtili 
mržnjom proti njih, da su odlučili do zadnje kapi svoju krv 
proli'ti na O'branu duždievu. Dok su se tako Dalmatinci između 
sebe bodrili na o'branu Mletaka, dotle su se sami Mlečani 
između sebe dogovarali; kako da se predadu Napoleonu. I 
tako dne 8. svibnja 1797. bi zaključeno da se dalmatinskim 
vojnicima, da ih se zavara, dade unaprijed plaća za tri mjeseca 
i' da i'h se otpravi kući, pošto Mlecima ne prijeti nikakva 
pogibao, pa 12. istog svibnja u velikom vijeću bi raspuštena 
dotadanja aristokratska uprava, a na njezino mjesto stupi 
privremena demokratska. 

(2. P o 1 j i č a n i priznaju austrijsko v r h v- 
n i š t V 0.) Nova vlada, kao drugovdje, navijesti tako i po 
dalmaitinskim gradovima tu promjenu vlasti. U isto se vrijeme 
doznalo dia je Napoieon ui primirju, što ga je u Ljubnu dne 
7. travnja 1797. sklopio s ugarsko-hrvatskim kraljem Franjom 
II, ustupio m<u Istru i Dalmaciju, pa kako su neki naginjali za 
nj a drugi za Francuze, nastaše po dalmatinskim gradovima 
grozni neredi, u kojima se mnogo bratske krvi prolilo. V tom 
metežu nije znao da se snađe ni sam providur Ouerini, pa je 
nakon dugog kolebanja, i sam se iznevj-erio svojoj vladi i stupio 
u pregovore s bečkim dvorom. Tako se zbi da je bilo naređeno 



') Isprava još neobjelodanjena. 

») Biillettino. XXIII. (19UU.) cop. p. 9 lU. 

») Biillettino. XIX. (1896.) cop. 9-10. 



— 97 — 

baronu Rukavini da odjedri s vojskom u Dalmaciju i da je 
zauzme na ime Franja II. Proglasom od 24. lipnja 1797. navi- 
jesti Rukavina Dalmatincima, da ga šalje k njima ugarsko- 
hrvatski 'knalj Franjo II. i da us,postavi red i da im zajamči 
njihova nepovrediva stara prava. Na taj pro'glas odazvaše se 
prvi Zadrani i poslaše k Rukavini svoje poslanike s ponudom 
svojevoljna podloženja. Primjer Zadra slijedili su i ostali dal- 
matinski gradovi, pa je Rukavina bio svagdje sjajno dočikan 
i primao prisegu vjernosti sa strane građanstva, a sa svoje 
strane svečano obećavao uzdržanje njihovih starodrevnih 
povlastica. Rukavina je prispio u Zadar dne 5. srpnja, otkle je 
proslijedio niz Dalmiaciju, ipa je dne 8. bio u Šibeniku, dne 9. u 
Trogiru, a dne 14. u Spljetu. Otole ie krenuo prema Braču 
juitrom 16. istoig srpnja, a dne 17. iprebrodio je u Omiš, gdje je 
takođe primio prisegu vjernosti 'od građanstva. To'ga isto'ga 
d'ana primio je i prisegu vjernosti od odaslanstva poljičkoga, 
koje u tu svrhu bilo došlo u sjemenište Prijeka na desnoj obali 
Cetine, pa je i njemu Rukavina svečano obećao uzdržanje svih 
poljičkih povlasti ^). 

(3. Brane svoj ustav). Netom je Rukavina primio 
u svoju vlast Dalmaciju, bi poslan u Zadar knez Rajmund 
Thurn, koji proglasom od 16. kolovoza 1797. javi Dalmatincima, 
da je došao amo po nalogu Franja II., da uredi pokrajinu, koja 
i onako po starodrevnom pravu pripada njemu kao ugarsko- 
hrvatskom kralju. Mjesto dotadanjeg općeg providura ustano- 
vio je on »c. k. vladu«, sastavljenu od više savjetnika. Ona je 
imala sve one vlasti, što ih jeprije imao opći providur. Po dru- 
gim pak mjestima, gdje su otprije pod mletačkom vladom bili 
knezovi ili providuri, bile su ustanovljene »c. k. mjesne oblasti«, 
pa se tako odsele službeno nazivao i poljički sto- One su imale 
obavljati sve upravne i sudbene poslove. U upravnim poslo- 
vima zavisile su od vlade u Zadru, a u sudbenim takođe od iste 
vlade, kao prizivnog sudišta. 

Uto se i Poljičani sakupiše na zbor, na kome, sijećajući se 
svoje stare pripadnosti pod žezlo ugarsko-hrvatskih kraljeva, 
jednoglasno priznaše svojim kraljem Franju II. i izabraše po- 
slanstvo, koje će se prikazati c. k. vladi u Zadru. Poljički oda- 



Erber, Programma dell' i. r. ginnasio superiore in Žara, XXIX 
(1885-6.) p. 63; Pisani, La Dalmatie de 1797 a 1815. Pariš 1893. p. 62. 

7 



— 98 — 

slanici veliki knez Marko Žuljević, vojvoda Ivan Sinovčić, te 
knezovi Stjepan Bilić, Miliovio Marasović, don Mihovio Ba- 
sic i drugi priikazaše se dne 18- studenoga pred Thurnom, iz- 
ložiše zaključak općeg zbora, te prikazavši opunovlaštenje 
istoga, položiše ponovnii prisegu vjernosti na ime cijeloga puka 
svoje kneževine, spremni ne samo da plaćaju dotad uobičajeni 
danak, nego da i 'krv svoju liju za Njegovo Veličanstvo, pod 
čije se okrilje staviše u stalnoj nadi, da će i<m potvrditi sve nji- 
hove sitlare povlasti 0- 

Thurn im doista i obeća, da će njihove povlasti biti potvr- 
đene netom ih vlada prouči na temelju podnesenih joj spisa. 
Proučavajući kasnije te povlasti, opazi on, kad bi ih u cijelosti 
potvrdio, da bi to bilo stvoriti državu u državi, pa je stoga 
17. lipnja 1798. izdao novi ustav za Poljica. U njemu su se 
načelno priznavale i potvrđivale sve poljičke povlasti, ali je 
bilo umetnuto i takovih propisa, kojima su se ne samo krnjile, 
nego, može se reći i ukidale potpuno. U nazočnosti cijeloga 
stola, dvanaesrorice katunara ili malih knezova, kao i mnogo- 
' brojnog naroda, bio je istog dana proglašen u sjemeništu Pri- 
je^ka taj novi ustav, na koji veliki knez skupa sa cijelim stolom 
i dvanaestoricom malih knezova prisegoše vjernost -). 

Zbunjeni kako su bili posljednim događajima i prestrašeni 
za svoj opstanak, Poljičani su se bih prilagodili, i ako preko 
volje, tim novim uredbama, tješeći se nadom da će doći zgod- 
nije vrijeme, kad će oni i opet izvojštiti svoje stare povla- 
sti. I doista oni su već 24. siječnja 1799. poslali u Zadar kao 
svoje poslanike knezove Marka 2uljevića, Antuna Pavića, Matu 
Mihanovića, Franu Gojsalića, Ivana Novakovića i Ivana Sinov- 
čića koji su imali da se prituže vladi protiv onih ustanova no- 
vog ustava, kojima se krnjile stare poljičke povlasti ili uvodile 
nove uredbe, a protiv kojih je bilo toliko ogorčenje u narodu, 
da je poljički sto bio prisiljen izjaviti, da od sebe otklanja 
svaku odgovornost, ako bi ogorčeni puk, ne zadovoljivši mu se, 
prekoračio mjere i počinio javnih nasilja '). Usljed te izjave 
vlada je naredila da se potanko ispitaju te žaobe Poljičana. 



M Rrber, Anniiaho dalmatico. Annp terzo. Žara 1886. p. 2—3. 
=») Erber. o. c. p. 4; Pisani, o. c. p. 6J— 63; Pavić. Glasnik 
zeni. muz. Sarajevo 1903. p. -448. 
") Cr be r, o. c. p. h. 



— 99 — 

Vladin savjetnik Trifun Pasquali, kojemu jej stvar bila povje- 
rena, u svom izvještaju od 9. veljače izjavio je da se sve pri- 
tužbe Poljičana osnivaju na povlastima, koje su oni uistinu do- 
tada uživali '). Na temelju te izjave bio je izdan i proglašen 
dne 13. travnja 1799- novi ustav za Poljica, iz kojega su bile 
ispuštene mnoge, ali ne sve novotarije "), tako te o njemu 
umjesno opaža Pavlinović: »Zove se potvrda i na starom je 
poljičkom temelju; ali sve nješto oteže, i svaku po svoju ra- 
zredjuje kroz četrnest dugačkih i mal da ne zagonetnih 
članaka«'^. 

(4. P 1 j i č k i iseljenje i.) Za turskog zuluma u 
više navrataka, bilo pojedinačke ili u ovećem broju, iseliH su 
se mnogi Poljičani i nastanili po raznim mjestima Dalmacije. 
Dukalom 6. lipnja 1570. dužda Alviža Mocenigo bi određeno 
da svi ti poljički pribjeglice imaju se u onim mjestima, gdje se 
nastane, smatrati kao da su urođenici, pa prema tome da imaju 
uživaltii ona ista prava i povlasti, koje uživaju starenici tih 
mjesta^). Tekom vremena dogodile su se u tom pogledu raz- 
ne zloporabe, jer mnogi od iseljenih pučana neovlašteno i samo- 
voljno prisvajah sebi naslov plemića, a u tom ih slijedili i neki 
urođenici, što je, naravski, bilo sve na uštrb pravih plemića. 
Vlada je htjela razbistriti to pitanje, pa je 10. veljače 1798. na- 
ložila vehkom knezu Marku Žuljeviću, da joj podastre tačan 
popis svih poljičkih plemića, koji su nastanjeni po raznim 
mjestima Dalmacije. Žuljević se doduše 25. ožujka odazvao 
nalogu ali, ne zna se kako ni zašto, podnio netačan iskaz, čega 
je radi vlada u novoj ustrojbi pokrajine, izdanoj susljedne go- 
dine, uvrstila i jedan članak, kojim se ukidaju sve povlasti i 
pogodnosti poljičkih iseljenika '^), 

Ta vladina odredba teško se je dojmila poljičkih plemića, 
nastanjenih po raznim mjestima Dalmacije, pa su stoga stali 
salijetati poljički sto sa molbama, da bi se za njih zauzeo kod 
vlade i uklonio od njih to zlo. Potaknut tolikim prošnjama, 
odasla sto u Zadar kao svoga prokaratura kneza Matu Kru- 



') Er ber, o. c. p. 6—7. 
2) Erber, o. c. p. 6—7. 
') Pavlinović, Pučki spisi. p. 82. 

*) Erber, Annuario dalmatico. AnnQ secondo. Žara 1885. p. 23d,\ 
Pavlinović, o. c. p. 69: Pavić, o. c. p. 449. 

') Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886. p. 12—13. 



— 100 — 

žićevića, koji u podnesenom utoku prikaza vladi kako su poljič- 
ki plemići, na temelju dukale od 6. lipnja 1570., uvijek i neospor- 
no uživali sva prava i povlasti, koje su uživali i plemići urođe- 
nici onih mjesta, u kojima se nastanili, pa aako su neki pučani 
neovlašteno prisvojili sebi naslov poljičkih plemića, da to nije 
dobar razlog da s toga trpe i pravi plemići, koji nikakovim ne- 
poštenim djelom nijesu zaslužili tu sramotu, da ih se izjednači 
sa pučanima ^). U svom odgovoru na taj utok, vlada je istakla 
sve one razloge, koji su je potakli na taj korak i ostala dosljedno 
pri svojoj prvašnjoj odluci, ah ti razlozi nijesu bili tako uvjer- 
ljivi za poljički sto, pa je veliki knez ponovno zamolio vladu, 
da bi opozvala svoju odluku. I ona se ovoga puta pokazala 
sklonijom, pa je odlukom od 20. travnja 1799. pozvala velikog 
kneza Matu Mihanovića, da bi joj podnio novi tačni popis svih 
poljičkih plemića, nastanjenih po raznim mjestima Dalmacije. 
Mihanović je već 21. svibnja udovoljio pozivu, pa je sada i 
vlada odlukom od 3. rujna opet uspostavila u krepost dukalu 
od 6. lipnja 1570. na uhar poljičkih plemića^). 

(5. Vojna služba.) Godine 1803. htjela je vlada da 
provede opće novačenje po Dalmaciji, pa dosljedno i u Polji- 
cima. Neki knez Mihanović i sveć. Mate Struić iz Poljica stali 
su protiv te vladine mjere buni<ti puk ne samo u Poljicima, 
nego i u Spljetu i Omišu, čega je radi bilo odlučeno njihovo 
uapšenje, da bi se iz njihova preslušanja saznalo i za druge 
buntovnike, ali ih se nikako ne moglo pronaći, pa se tako pri- 
makla i god. 1805., kada se Austrija ponovno zaratila s Napoleo- 
nom. Tom prilikom poče Austrija sakupljati vojnike po Dalma- 
ciji, da bi ih izvela u rat. U tu svrhu upravi vlada dne 17. rujna 
pismo i velikom poljičkom knezu, u kojem se naglasuje kako su 
Poljičani upravo svojim junaštvom, pokazanim u ratovima, 
zaslužili potvrdu svojih povlasti od prvašnjih vladara, pa 
stoga da će oni i sada, kad je već buknuo rat, pokazati se do- 
stojnim tih milosti. Ako je, veli se dalje, mletačka vlada od njih 
tražila pet stotina vojnika, današnja austrijska nasuprot za 
tren zadovoljava se sa same tri stotine. Ti vojnici moraju biti 
potpuno zdravi i bez ikakove mane, a ne smiju imati ni manje 
od 16 ni više od 44 godine. Neka im slobodno iireina svojini 



•) Erber, o c. p. 13. 

') Crber, o. c. p. 12 - 16; Pavić, o. c. p. 451 — 455. 



LIBRARV 



— 101 — 

povlastima sto izabere narodne poglavice, ali će oni biti pridru- 
ženi kopnenoj dalmatinskoi vojski, što se ustraja u Dalmaciji 
i bit će odaslani u Mletke. Ako bi se kogođ našao te bunio na- 
rod protiv tih vladarevih odluka, naređuje se velikom knezu, 
da budno nad njim bdije te ga, do potrebe, uapsti i predade dr- 
žavnoj vlasti ^). 

Proltiiv te vladine odluke prikazao je poljički sto u tak, do- 
kazujući i kako se te mjere protive poljičkim povlastrma i kalco 
su u sadanjim prilikama, kada su Poljica teško stradala od 
gladi god. 1803., nezgodne i nesnosne, i kako napokon Polji- 
čani nijesu nikad dosele izašli u rat van Dalmacije, osim god. 
1797., kada su svojevoljno pošli na obranu Mletaka. MoH toga 
radi da bi ih se i sada ostavilo na posadi po dalmatinskim tvr- 
đavama i pod svojim vlasit'itim zapovjednicima ^). 

Bilo im je doduše i to udovoljeno '), ali je , na žalost, sud- 
bina, kao Dalmacije i Poljica tako, bila već drukčije riješena. 



POGLAVLJE III. 
Pad Poljica. 

I. Prvo dokinuće. 

(1. Potpadaju pod francusku vlast.) VeU- 
ka pobjeda, što je izvojšti Napoleon dne 2. prosinca 1805. kod 
Slavkova nad saveznim četama, prisili Austriju na mir, koji bi 
potpisan u Požunu dne 26. istog prosinca. Po itom miru, osim 
drugih zemalja, ustupi Austrija Napoleonu i Dalmaciju. Poljica 
tako dođoše pod francusku vlast. General Molitor sa jedno pet 
tisuća vojske, zaputi se preko Hrvatske u Dalmaciju da je, kao 
privremeni građanski i vojnički upravitelj, primi od baruna 
Brady. Dne 16. veljače 1806. prispije MoHtOT u Knin, otkle je- 
dan dio svoje vojske pod zapovjedništvom generala Dumas 
upravi put Zadra, drugi pod zapovjedništvom kolonela Poitevin 
de Maureilan na Vrliku, Sinj, Imotski i Vrhgorac, dočim je 
glavna voj ska imala poći na Drniš, Šibenik, Trogir, Spljet, Ma- 

Erber, o. c. p. 20-21. 
') Erber, o. c. p. 21. 
3) Erber, o. c. p. 22. 



— 102 — 

karsku i Neretvu, otkle je imala prijeći na osvojenje Boke Ko- 
torske. 

Iluinas je stigao u Zadar 18. veljače, pa je odmah toga 
dana barun Brady izdao proglas na narod, u kojem mu javlja 
da sutrašnjim damom prestaje austrijsko vladanje u zemlji, 
a nastupa francusko. Uto je 20. veljače stigao u Zadar i sam 
Molitor, pa je istoga dana izdao proglas kojim javljaše da, do 
novih odredaba, način uprave u zemlji ostaje kakav je bio pod 
Austrijom i da svi činovnici moraju ostati na svom mjestu ^). 

Odmah je bilo naređeno poljičkom stolu da pošalje svoje 
odaslanike, netom stignu povjerenici nove vlade, na što je isti 
sto odgovorio 11. ožujka, da će tačno izvršiti koliko mu se nci- 
ređuje, te je u isto vrijeme izrazio nadu da će i nova vlada po- 
tvrditi Poljičanima sve povlasti, koje su uživali pod mletačkom 
skupnovladom '). Istog je dana javio dalje da je primio i neke 
naredbe, koje je odmah proglasio"), kao takode da je primio 
i naredbu od 21. veljače, kojom se zabranjuje nošenje drugog 
znaka osim francuskoga"), te napokon da je primio obznanu o 
imenovanju Dra Spalatina za tajnika"). 

Uto se primakao i 23. travnja, kada su Poljičani ponovno 
izabrali za svog kneza Ivana Covića, o čem su istog dana obavi- 
jestili vladu""), koja je 13. svibnja javila poljičkom stolu, da je 
primila na znanje Covićevo imenovanje te izrazuje nadu, da 
će se on pokazati tačnim izvršiteljem zakona i svih naredaba 
starije vlasti '). 

(2. Pobuna.) U srpnju iste godine 1806. svršila je pri- 
vremena uprava generala Molitora, pa ga je u građanskoj 
upravi pokrajine zamijenio Mlečanin Vicko Dandolo, koji će 
nositi naslov providura kao za mletačkog vladanja, a u vojnič- 
koj Marmont. Dandolo je stigao u Zadar dne 3. srpnja, a malo 
dana kasnije prispješe veliki knez Cović, vikar Matij Sladojević 
i kančelir Miho Marasović, da iiui se poklone na ime svoje 
domovine i zamole ga, da bi i on potvrdio stare poljičke 
povlasti 8). 



*) Erber, Probranima dell' i. r. ginnasio superiore in Žara. XXX. 
(1886— /)p. 4— 6; Pisani. La Dalniatie de 1797 a 7,^/5. Pariš 1S98. p. Ub-I4S). 

'j— ^). Sve te isprave o odnosu Poljlca sa vladom Molitorovom na- 
laze se u namiesništveiiom arhivu u ^iadru, a kako ih ne upotrebili ni Krber 
ni Pavić, nabavjh njihove prijepise. 

•) Erber, Annuario dalmatico. Anuo lerzo. Žara 1886. p. 2^. 



— 103 — 

Dalmacija je bila puno dragocijena Napoleonu za njegove 
političke i ratne osnove, pa je Dandolo imao da je preustroji 
jednolično po novim demokratskim načelima, koja su bila u 
potpunoj opreci sa dojakošnjom mletačkom i austrijskom 
uredbom, po kojima svaki grad i kraj imali su svoju osobitu 
uredbu u aristokratičkom duhu- Otole je slijedila kao naravska 
posljedica i propast! poljičke samostalnosti, premda je Dan- 
dolo u tom poslu sasvim oprezno postupao. Odlukom 26. kolo- 
voza naredi Dandolo spljetskom odaslaniku Garaniinu da obavi 
u Poljicima prvu stavnju od 69 vojnika, kuji po ustanovljenim 
načelima otpadaju na ono pučanstvo, ali neka pri tom postupa 
svom mogućom opreznosti, da ne bi razdražio duhove. Onda 
mu je nadodao, kako je njegova stalna namjera, da što prije 
Poljica politički razdrobi i tako razdrobljena pripoji okolnim 
kotarima prema njihovu topografičnom položaju, a to s razloga 
što se pokazuju oporna novim uredbama, koje, kad se općeno 
provedu, urodit će ipak najboljim plodom 0- Garanjin se u 
svom izvještaju od 31. istog kolovoza pokazao putpuno 
složnim s namjerama Dandolovim o novačenju, samo je pred- 
ložio da bi se stavnja povjerila poljičkom stolu u nadi, da tako 
ne će izazvati protimbe, nu savjetuje da se ipak drži spravna 
vojnička sila za slučaj oporbe. Što se pak tiče razdiobe Poljica, 
Garanjin se nije slagao s mišljenjem Dandolovim, jer bi se tim 
korakom nedvojbeno izazvala očita pobuna. On je mnijenja, da 
bi se nova uredba imala prije provesti po cijeloj Dalmaciji, a 
uto nastojati da se u Poljicima predobije za novi poredak neko- 
li'ko uglednijih svećenika, koji uopće imaju velik upliv po svoj 
Dalmaciji a napose ondje, pa bi se itek onda njihovom pomoću 
imao provesti taj preustroj i u Poljicama. Nu i tada, predlaže 
dalje, da se Poljica ne bi imala dijeliti, nego ih u cijelosti pripo- 
jiti kotaru spljetskom, i za to što najmanje napučen i za to što 
između Poljica i Omiša opstoji od vjekova teška mržnja, 
dočim su sa Spljetom u neprestanom trgovinskom saobraćaju. 
Zaključuje napokon da bi se te namjere imale držati tajnima 

sve do trena niihove izvršbe, da unaprijed ne izazovu 
nereda 2). 

I doista odlukom 21. listopada uvodio se za Dalmaciju 
novi sudbe ni postupak u građanskim i kaznenim poslima, a 

') Erber, o. c. p 23--24. 
'^) Erber, o. c. p. 24. 



— 104 — 

dru^oirn od 26. studenoga ukidala se stara municipalna uredba 
i uvodila nova, koja itnaia stupiti na snagu sa 1. siječnja 1807., 
ali se ni jednom ni drugom ne diralo u Poljica. Nego Dandolo 
je hitno ipak po svaki način provesti svoj naum, te već 21. si- 
ječnja 1807. naređuje Garanjinu da stupi u pregovore s ugled- 
nijim Poljičanima, kako bi ih predobio za novi tijek stvari. Da 
se pak što manje osjeti ta promjena, moglo bi se možda, kaže 
dalje, za tren imenovati poglavicom poljičkog kotara sadanjeg 
velikog kneza, a tako isto i nekohko drugih Poljičana postavittii 
u službu gdje drugovdje, no u što se najvećma uzdao, reklo bi se 
da je bilo mićenje jer mu kaže »zlato je svemoguće«^). Stu- 
pirvši Garanjin najprije u dogovore s vikarom Matijem Slado- 
jevićem i s Don Petrom Kružićevićem, upraviteljem sjemeni- 
šta u Prijeku, pozva kasnije na sasvim pouzdan sastanak k sebi 
i velikog kneza Covića. Iza otezanja od više sedmica dođe na- 
pokon i on u Spljdt', ali ne sam, nego u pratnji svoga kančelira 
i većine malih knezova. Taj postupak knežev nije se nimalo 
sviđao Garanjinu, aU je ipak stupio i s njim u pregovore, koji 
su ostali bez uspjeha jer, kako kaže u svom izvještaju od 
10. ožujka, Poljičani su tako upiti u svoje povlastice, da ih nije 
moguće skloniti da se izjednače sa drugim stanovnicima po- 
krajine nego jedino silom. Koji bi za to bio najzgodniji čas, veli 
dalje Garanjin, to će znati sam Dandolo najbolje, a meduao 
predlaže da ne bi bilo zgorega obustaviti u Poljicama redenje 
novih svećenika, da se tako ne povećava bro^ onih, koji uživa- 
jući mnoge povlastice u današnjem stanju stvari, bit će uvijek 
nepomirljivi protivnici novog poretka"'). 

Uto se zbilo nešto što je pospiješilo riješenie o sudbini 
Poljica. Kad se htjelo postupati protiv trojice zločinaca, koji su 
dne 12. travnja na putu između Spljeta i Omiša, bili orobili 
dva fratra križara, koji su sakupljali milostinju za samostan 
sv. Gotarda u !>vajcarskoj, doznao je Dandolo da poljički sto 
i u građanskim i u kaznenim poslovima uživa pravo sudišta 
prve molbe, što ga je toliko ražestilo, da je izjavio da on dalje 
ne može trpjeti toga feudalnog sistenui, što ga se mletačka 
vlada nije usuđivala dokinuti, austrijska ga trpjela jer sličan 
ustroju, koji postoji u raznim mjestima njezina carstva '). 

*) Erber, o. c. p. 24 25. 
*) E r b e r, o. c. p. 25. 
>) Erber. o. c. p. 25 2b. 



— 105 — 

Već prije spomenuta naredba o stavnji izazvala je bila 
na više mjesta po Dalmaciji nereda ^)» koje su sada potpirivali 
i Rusi, zaposjednuvši početkom godine otok Brač, pa tako i 
Poljičani počeše u njima nazirati svoje osloboditelje ispod mrske 
francuske vlasti. Osim Bašića i Trogrlića, začetnika prošlogo- 
dišnjeg ustanka u Katunima i Kreševu, njetio je to njihovo uvje- 
renje osobito Andrija Kovačić, bivši prvi kraljevski tajnik 
poljičkog stola za austrijske vlade, a koga su sada Rusi imeno- 
vali građanskim upraviteljem Brača. On ih je dapače potajno 
opskrbljivao i potrebnim oružjem^). 

Sastanci, na kojima se Poljičani dogovarahu o ustanku, 
kako ispovijeda poljički svećenik Mate Milićević, bili su držani 
takom tiajnošću, da francuske vlasti nijesu o njima mogle ni 
posumnjati, a kamo li štogod doznati, jer su svi biJli potpuno 
uvjereni, da uspjeh ustanka zavisi uprav o njegovoj tajnosti^). 
Prvi, koji je nešto naslutio o toj zavjeri, bio je Antun Koludro- 
vić, lučki poglavar u Spljetu. On je stvar prijavio odaslaniku 
Garanjinu, koji se je tim njegovim saopćenjem okitio kao svojim 
otkrićem, pa netom • se 3. Hpnja rusko brodovlje pojavilo u 
kanalu bračkom, on je isitog dana izvijestio Dandola, da se 
Rusi namjeravaju iskrcati u Poljica, koja pristaju uza nje, kao 
i još jedno sedam hiljada pobunjenih Imoćana. Rusi su, kaže 
dalje, obavili novačenje i na otocima Korčuli, Braču i Šolti, a 
dobili su pojačanje i s istoka, te broje osamnaest ratnih brodova 
i desetak hiljada ljudi, pa se je prvom južinom bojati njihove 
navale*). Ustanak je prema ugovoru imao buknuti tek na 
15. lipnja, na uspomenu bezvlada što je prije deset godina is- 
toga dana zavladalo po dalmatinskim gradovima, nego usljed 
lažnih obavijesti danih ruskom morovodi Svinjavinu, ka- 
ko očituje isti Milićević, ili možda zbog same njegove 
nestrpljivosti i straha nekih urotnika, koji se već nahodili na 
brodovima, dogodilo se je da je Svinjavin započeo svoje opera- 



*) E r b e r, Programma delV i. r. ginnasio superiore in Žara. XXX. 
(1886—7.) p. 41—48. 

2) Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo Žara 1886. p. 26—27.; 
sr. Cattalinich, Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo 
la caduta della repubblica veneta. Spalato 1841. p. 118 

') A 1 a c e V i c h, Le gravi crisi di Macarsca sul principio del secolo XIX, 
Žara 1902, p. 13. 

*) Erber, o. c. p. 27 



— 106 — 

čije dvije sedmice prije utanačenog roka^). I doista nenadna 
pojava ruskog brodovlja zabrinula je i kneza Covića i odasla- 
nika Garanjiiia, pa su obojica htjela saznati što je na stvari. 
Čović je pošao glavom k ruskom zapovjedniku, a Garamjin 
potajno poslao u Poljica jednog svog pouzdanika da vidi što se 
zbiva. On ga je izvijestio da su se pod veče istoga dana, naime 
3. lipnja, usidrila pod poljičkim primorjem blizu Mutograsa 
četiri ruska broda i iskrcala na kraj nešto ljudi, ali da se Po- 
Ijičami drže mirno. I Cović, da ga zavara, javi mu odmah pis- 
meno da se nije našao kod kuće kada se iskrcali Rusi, ali se 
ipak čudom čudi što su se franceski vojnici povukli iz Poljica, 
kad im ne prijetila ikakova pogibao'). 

Vrativši se Čović s ruskog brodovlja, razaslao je vjesnike 
po Poljicima da sakupe narod, ali su se događaji spiješili 
neočekivanom brzinom. Nagovoreni od buntovnika Trogrlića i 
Rubića iz Vrhgorca, te Ljubica iz Spljeta i nekog Petra iz Tro- 
gira 3), sjutradan, naime "4. lipnja, neki Poljičani oboriše iz pu- 
šaka na jedan odio od 15 francuskih vojnika, što su pratili ži- 
vež iz Spljeta do Omiša, i to baš kad su izlazili iz sela Duća, 
te ubiše kaprala, koji zapovijedaše odjelom, i još druga četiri 
vojnika, a ostali se bijegom spasiše u Omiš*). U isto gotovo 
vrijeme, dok se to zbivalo pod Dućama, i Rusi su iskrcali 
nekohko vojnika u uvali blizu Stobreča, pa se k njima pridruži 
i lijep broj Poljičana. Netom za sve to doznaše u Spljetu, zaputi 
se pukovnik Bachelu sa četiri satnije jedanaeste pješačke pu- 
kovnije, da učini potrebne izvide, nu čim prošao Stobreč, bi 
pozdravljen živom vatrom iz pušaka. Bachelu pokuša tada da 
na juriš zauzme mjesto zaposjednuto od ustaša, ali naiđe na 
takav otpor, da se je morao povući prema selu Kamen. Taj prvi 
uspjeh nije samo obodrio ustaše, nego je još povukao u njiho- 
vo kolo i Stobrečane, koji su do tada bili mirni'). 

'> Alacevich, o. c. p. 14 — 15. 

2) Erber, o. c. p. 27—28. 

') Pa vic. Glasnik zcm. miiz. Sarajevo 1903. p. 469. 

*) Cattalinich, Memorie dcgli avvcnimenti succcssi in Dalmazia 
dopo la caduta della repubblica veneta. Spalato Ks41. p IIS; Erber, o. c. 
p. 28. — Opaziti mi je da se ovdje, kao i kasnije, Cattalinich razilazi od 
Krbera u označivanju pojedinih dana, kada se što zbilo za ove poljičke 
pobune. Slijedim Erbera, jer nema sumnje da Cattalinich pok'rijeiio kako 
se jasno razabire iz data izvještaja, iz kojih izvorno u iiamjesni.^ivenom 
arhivu u Zadru crpao Erber svoje podatke. 

*) Erber, o. c. p. 28-29. 



— 107 — 

Na veče istoga dana obdržavalo se u Spljetu ratno vijeće, 
na kome bilo zaključeno i da se odmah sjutra dan udari na 
Poljica i da se za svaki slučaj, zatraži pojačanje četa, jer rusko 
brodovlje krstarilo ne samo po bračkom kanalu nego i po ka- 
štelanskom zaljevu. I doista odmah ranim jutrom dne 5. lipnja 
zaputi se iz Spljeta laka kraljevska pješadija i cijela jedanae- 
sta regimenita pod zapovjedništvom generala Lecchi i Teste 1 
pukovnika Bachelu. Kod Stobreča ih dočekaše živom vatrom 
iz pušaka, nu on^ s*- vz le.'iiane gubitke tako hitro urediše i 
takom žesthiom navaMše na selo, da su nakon malo časaka Sto- 
brečani bili prisiljeni umaknuti na rusko brodovlje, koje tu bilo 
usidreno, a što ne nađe spasa bijegom na brodove, to sve bi po- 
gubljeno. Istog dana oko šest sahata po podne stiže pod zapo- 
vjedništvom generala Tirlet preko Kaštela i Solina i osma re- 
gimenta, koja sačinjavaše lijevo krilo, pa se smjesti oko rje- 
čice Žrnovnice. U isto gotovo vrijeme stiže na izvor Žrnovnice 
i osmi bataljun talijanske kraljevske straže, koji sačinjavaše 
desno krilo. Zaposjednuvši tako francuske čete cio tek Žrnov- 
nice, dok su sa strane Klisa bih namješteni dalmatinski panduri, 
Francuzima je bilo sada lasno prodrijeti u Poljica^). Međuto su 
i Rusi bili iskrcali jedno 400 vojnika, koji su zauzeli zgodan po- 
ložaj na Strozancu blizu mora, dok je jedno 500 Poljičana za- 
uzelo taikođe drugi zgodan položaj na planini Perunu, otkle su 
mogh uspješno braniti tijesni put, što je vodio iz Spljeta u 
Omiš preko poljičkih sela Podstrane, Jesenica i Duća. Jutrom 
6. lipnja generali Tirlet, Lecchi i Teste htjedoše provaliti u Po- 
ljica, ali 'ih dočekaše živom vatrom Poijičani iz zauzetog polo- 
žaja i već mnoge raniše i ubiše, zaustavivši tako njihovo napre- 
dovanje. Dok je trajala ta borba, francuska kolona, koja sači- 
njavaše lijevo krilo a bila je određena da prodre u Sitno, viđeći 
taj okršaj, svrnu sa svog prvašnjeg pravca i približi se iza leđa 
Poljičanima. Videći se tako među dvije vatre, a ne viđeći da 
im Rusi sa Strozanca dolaze u pomoć, moradoše i oni pobjeći 
prema ruskom brodovlju, na koje se ukrcaše i oni i ono 400 
Rusa, koji nijesu ni hica opalili, da im priskoče u pomoć *). 
Poslije toga neuspjeha rusko brodovlje odjedri prema Omišu 
i usput uznemirivaše francusku kolonu, koja se zaputila prema 



') Erber, o. c. p. 2Q— 30. 

■-) Cattalinich, o. c. p. 119 — 120. 



— 108 - 

Omišu kroz poljička sela Podstranu, Jesenice i Duće, i grozno 
ih plijenila i pljačkala. Dok je Tirlet ta'ko sa svojom kolonom 
prodirao prema Omišu kroz poljičko primorje, i druga se fran- 
cuska kolona zaputila kroz uvalu Vilar preko Srinjina i Tugara, 
pa onda preko Graca doprla u Gata. Sva ta mjesta kroz tri 
dana bijahu na najgrozniji način harana i pustošena, premda se 
tloij bujici niko ne samo nije protivio ma ni mislio protiviti, jer 
poslije neuspjeha kod Strozanca, svi se stanovnici razbjegli i 
posakrivali. Ko nije prispio na vrijeme da u bijegu spasi život, 
bio je na najokrutniji način smaknut, bez obzira na dobu i spol. 
Daipače ni crkve, a ni isti grobovi nijesu bili pošteđeni. Što se 
nije moglo odnijeti, to se je uništavalo ^). 

Uto je i Marmont, na glas pobune, doletio iz Zadra u Spljet 
već 8. lipnja okoi 5 sahata po podne u pratnji generala Vignolle 
i drugih časnika, pa je odmah izdao naredbu pukovniku Vido- 
viću, da pokori Sitno, Dubravu i zamosorska Poljica, a sam 
je sjutradan ranim jutrom u pratnji 140 pandura pohitao u 
Gata, gdje je smjestio svoj tabor. Vidović je razdijelio svoje 
pandure u tri čettte, svaku od 120 ljudi, i kroz tri različite strane 
prodre u sela koja je imao pokoriti. Prva je četa pošla 
na sela Sitno i Dubravu, koja leže s podnevne strane 
Moisora, druga na zamosorska Poljica, a treća je hodila vrhom 
Mosora, da uzmogne do potrebe priskočiti u pomoć i prvoj i 
drugoj. I stanovnici Sitnoga i zamosorci spremiše se na otpor, 
ušančivši se na zgodnu položaju u Mosoru, ali kada spaziše onu 
četu, što prodirala vrhom Mosora i koja im se, verući se kroz 
mosorske vrleti, pričinila kud i kamo mnogobrojnijom nego li 
je uisltiTiu bila, a videći s druge strane kako im se robe i pale 
njihove kuće, odluče se na predaju. U tu svrhu dođu pred Vido- 
vića župnici i knezovi Sitnoga, Dubrave i triju Dolaca, našto je 
Vidović naredio paTidurima da obustave plijeujenje, a njih s po- 
pratnim pismom poslao k generalu Marmontu u Gaita »). 

Nu tim još nije bilo sve svršeno. Rusko brcnlovlje, kako se 
vidjelo, poslije neuspjeha kod Strozanca dne 6. lipnja, 4x>šIo je 
prema Omišu i tu se usidrilo. Dne 8. lipnja neke ruske lađe po- 
čele se približavalti gradu. Na taj pojav mjesto-odaslanik De§- 
ković i načelnik Juraj Jclić prevezoše se odmah preko Cetine 



•) Krl)er. o. c. p. .^0; Cattalinicli. o. c. p l?i)— 1?1 
'} Rrhe r, o. c p. 31-32. 



— 109 — 

i zaputiše se u Gata k generalu Teste, koji im je dan prije bio 
poručio da se tu nalazi posada francuska, koja će im u slučaju 
potrebe priskočiti u pomoć. Nu već u Zakušcu doznaše da se 
vojska francuska ne nahodi više u Gatima nego u Sitnom, a 
opet bojeći se za svoj život od pobunjenih Poljičana, zaprosiše 
pomoć u nekih prijatelja u Zakušcu, koji ih sakriše u jednu pe- 
ćinu dok mine pogibao ^). Dok su oni bili tlu sakriveni, iskrcalo 
se ne'koliiko Rusa kod fratarskog samostana na Skaiicama ^), 
odakle zapovjednik odjela poruči gradskiim poglavicama da bi 
došli k njemu na dogovor. Nego, kako već napomenuto, oni se 
sada nahodili sakriveni u Zakušcu, pa se O'smjeli neki Petar 
Lučić i pode do ruskog zapovjednika, koga nade u društvu 
Andrije Kovačića i nekog bračkog buntovnika Lode. Po Lučiću 
poruči zapovjednik građanima, da im se ne će dogoditi nikakvo 
zlo, ako se samo prijave kod njega gradski poglavice, da s 
njim utanače predaju grada. Čuvši za to pođoše k njemu Ivan 
Dizmanić, Mate Cvitanović, kapetan Caralipeo i već spome- 
nutti Lučić, kojima on navijesti da će lumbardati grad, ako se 
ne predade. Oni su na to zapitali četiri sata vremena neka o 
tome uzmognu obavijestiti francusku posadu i zamoliše ga u 
isto vrijeme, ako namjerava zaposjesti grad prije utanačenog 
roka, da poštedi život posadi i da ne ubija građana niti im 
škodi imutku. Zatraženo primirje bilo im je dozvoljeno, pa je 
tako francuska posada mogla svu zairu utopiti u Cetinu i po- 
vući se iz grada te preko Rogoznice krenuti put Makarske, 
gdje se nahodila pukovnija, kojoj je pripadala. Nu već prije 
nego je istekao utanačeni rok jedan odio ruskih vojnika, pred- 
vođen od jednog časnika sa bijelom zastavom u ruci, ude u 
grad i došavši do Cetine zarobi osmericu zaostalih francuskih 
vojnika, koji su se htjeU prevesti na poljičku stranu da se pri- 
druže onim francuskim četama, što su došle do Prijeka kroz 
poljičko primorje. Malo kasnije iskrca se na kopno nekoliko 



Alacevich, o. c. p. 12. 

*) Za to iskrcanje odaslanik Garanjin kaže, da se zbilo kod sjeme- 
ništa u Prijeku fErber, o. c. p. 35), dočim ondašnji omiški načelnik, a po- 
tonji mjestoodaslanik, Juraj Jelić kaže da se zbilo kod fratarskog samostana 
na Skalicam'a na istočnoj strani grada. Komu su poznati ti položaji, uvida 
odmah ispravnost tvrdnje Jeličeve. koju opravdava i sav tek događaja, 
osim što Jelić bio na licu mjesta, a Garanjin u Spljetu pa pobrkao sjeme- 
nište sa samostanom. 



— 110 — 

Poljičana i Bokelja, koji se pod crvenom zastavom sv. Marka 
i uz pozdrav pucnjave iz pušaka, smjestiše u tvrdu kao po- 
sada, a na veče im stiže pojačanje od drugih 140 momaka. 
Dne pak 9. lipnja stiže u pomoć Omišu pukovnik Bachelu sa 
11. pješačkom regimentom i dvije pukovnije talijanske kraljev- 
ske straže i sa četiri topa. Kako su Rusi bili zaplijeniili sve 
omiške brodice, a na rijeci nije bilo mosta, tako se je Bachelu 
morao ograničiti na to, da dosađuje iz topova dvjema ruskim 
brodovima, koji su bili blizu ušća Cetine, a kada se brodovi 
odalečili i on se je uitaborio u Prijeku. Ni toga ni susljednog 
dana nije bilo pravog boja. Prava je borba započela tek na 
11. lipnja, kada je stigla u pomoć Omišu francuska kolona, 
koju je Marmont poslao pod zapovjedništvom generala Teste 
preko Blata, Novih sela i Zadvarja, i koja se nenadno pojavila 
Rusima iza leđa povrh planine Dinare, što se strši iznad Omiša. 
Borba je bila očajna i grozna i trajala je punih deset sabata, 
a bila bi još i groznija i krvavija da nije nastifpila noć. Rusi su 
bih poraženi te su se noću povukli na brodove sa svima usta- 
šama i odjedriH put Makarske, pa su tako Francuzi sjutradan 
ušli mirno u gradO« 1 tim je ustanak bio ugušen. 

(3. Vojni sud.) Netom je Marmont, stigavši u Gata, 
učinio prve izvide, izdao je 13. hpnja proglas, kojim se nare- 
đivalo opće razoružanje Poljica i petnaestoricu poglavitijih 
začetnika pobune osuđivalo na smrt i gubitak svih dobara, a 
petorici od njih imalo se i kuće porušiti te na razvaline zabiti 
stup s natpisom: »Kazna pobune«. Zaplijenjenim dobrima imalo 
se odštetiti francuske pristaše, koji su pretrpjeli koju štetu za 
ustanka, pa je stoga bilo naređeno Žpiru Gavala, kojega je 
Marmont imenovao privremenim upravilteljem Poljica, i da pro- 
cijeni vrijednost zaplijenjenih dobara i da ustanovi iznos pre- 
trpljenih škoda, kao takođe da se u društvu vojničkog zapo- 
vjednika obavijesti o krivnji drugih sumnjivih osoba '). Osim 
onih 140 pandura, koji su ga dopratili u Gata, ostavio je Mar- 
mont, za uzdržanje reda u Poljicima, još i cijelu 11. pješačku 
regnnentu i dodijelio privremenom upravitelju i vojnom zapo- 
vjedniku kao tumača nekog Nikolu Koića. koji je bio vješt 

») Alacevich. o. c. p. 17 -.19; Erbcr, o. c. \i.35-St, L^a naliiiicii. 
o. c p. 123 — 125. — O borbi kod Omi!^a dne U. lipnja isporedi jo^ utiske 
Milićevića kod Alačevića na označenom mjestu stranice 15-16. 

') Erber, o. c. p. 34 35; Pavić. o. c. p. 462— -463. 



— 111 — 

poljič'kom pismu, pa se sada povratio u Spljet '), otkle je 17. 
lipnja izdao proglas na sve Dalmatince, kojim se osuđuje na 
smrt svaki onaj, za koga bi se dokazalo, da je bio na ruskim 
brodovima"). Zatim je pošao u Makarsku, da i ondje poduzme 
potrebne mjere za ugušenje ustanka, jer se rusko brodovlje, 
iza neuspjeha kod Omiša, zaputilo da i onamo buni narod. U 
Ma'karsku je stigao 19. lipnja oko 11 sati prije podne, a već 
sjutradan izrdkao smrtnu osudu proitiv desetorice poglavitih 
začetnika ustanka, pa se povratio u Spljet. Otole je ponovno 
dne 23. lipnja izdao proglas u kojemu, naglasivši zasluženu 
kaznu, koja je stigla začetnike pobune u Poljicima i Primorju, 
nadodaje: »Stanovnici Poljica i Primorja, vi ste digli ruke na 
vo'j.nike, koji su bili vaša braća i vaši prijatelji; vi ste onu istu 
vojsku, koja vas je štitila, branila i obogatila, prisilili da po- 
stane vašom neprijateljicom. Nijedna kazna nije bila nikad pra- 
vedni'ja od ove. Nu najveći od svih vladara jest i na j milostivi ji, 
pa ako zna kazniti, milo mu je i oprostiti. Povratite se k svojim 
kućama, budite vjerni, i naći ćete, kao i prije, u vašim domo- 
vima i u vašim poljima mir i zaštitu 1)« 

Uto se i privremeni upravitelj Gavala uz pripomoć vojnič- 
kog zapovjednika neumorno trudio i oko razoružavanja Poljica 
i oko istraživanja krivaca pobune, a priskočio im u pomoć i 
sam Dandolo naredi vši svima zapovjednicima obližnjih okružja 
da oprezno bdiju, da ne bi Poljićani prebjegli u njihova okružja, 
pa se pače u istu svrhu obratio i bosanskom paši sa zamolbom 
da bi izručio francuskim vlastima sve pribjegle buntovnike^). 
Pri tom istraživanju pošlo im za rukom pronaći u jednoj spili 
u Mosoru i sve spise vikara Sladojevića, koji su im pružili 
obilnih podataka o pobuni '). Kad su napokon podnijeli svoj 
izvještaj, sastao se dne 15. i 16. srpnja u Spljetu vojni sud, koji 
je po izriječnom nalogu Marmontovu imao da izreče presudu i 
onoj petnaestorici, što ih on svojim proglasom od 13. lipnja bio 
već osudio na smi^t i gubitak dobara. U svemu su bila 74 optu- 
ženika, od kojih 59 Poljičana, a 15 iz drugih mjesta, ali su bilo 
k^ko sudjelovali u poljičkoj pobuni. Od te petnaestorice, 14 ih 



*) Erber, o. c. p. 35. 

2) Erber, o. c. p. 38; Pa vi eh, o. c p. 463, 

') Erber, o. c. p. 46; Pavić, o. c. p. 464—465. 

*) Erber. o. c. p. 33. 

^) Erber, o. c. p. 47. 



— 112 — 

je bilo osuđeno na smrt i gubitak svih dobara, ali su svi bili 
odsutni, dočim jedini prisutni bio je riješen. Od 59 optuženih 
Poljičaina sud je imao u ruci samo 28, a ostali su se spasili na 
rusko brodovlje ili prebjegli na austrijsko zemljište. Od opitu- 
ženih Poljičana sud je riješio 22 prisutna i 7 odsutnih, a ostaU 
bili su ovako osuđeni: a) na smrt i gubitak svih dobara, 3 pri- 
sutna i 24 odsutna; b) na dvije godine tamnice i gubitak po- 
lovine jednogodišnjih svojih prihoda, jedan prisutni; c) na šest 
mjeseca tamnice i gubitak četvrtine jednogodišnjih svojih pri- 
hoda, jedan prisutni; d) na četiri mjeseca tamnice i gubitak 
četvrtine jednogodišnjih svojih prihoda, jedan prisutni 0- 

Dobra, zaplijenjena osuđenicima, prikazivaila su vrijednost 
od preko 98 hiljada i po mletačkih lira, od koje svote bilo je 
doznačeno jedno 36 hiljada i po za odštetu onima, što su ostali 
vjerni francuskoj vladi, a za ustanka su pretrpjeli kakovu 
škodu, dočim sve ostalo bilo je stavljeno od Marmonta na ras- 
položenje providuru Dandolo kao dotacija na korist bolnice i 
sirotišta grada Spljeta"). Sudeći po imenima onih, što su bili 
naknadeni, kao da nije bio ni jedan Poljičanin. 

Veliko je, bez sumnje, zlo pobuna, ali nijesu manja sra- 
mota ni one grozote, koje se počinjale i uopće na Dalmatincima 
i napose na Poljičanima, na koje se goloruke, već smirene i 
upokorene, pri razoružavanju i istraživanju krivaca pucalo kao 
na kakovu marvu '). O tim grozotama javljao je Dandolo dne 
7. listopada potkralju Itahje, kako krv dalmatinska neprestaje 
teći ni nakon tri mjeseca mira, u trenu najveće tišine, a nakon 
dva iza proglašene amnestije, da zaključi kako je to doba, koje 
treba izbrisati iz Napoleonove povijesti *). 

(4. Dokinuće.) Onoga istoga dana, kada je Marmont 
prispio u Gata, naime 9. lipnja, pisao je Dandolo (laranjinu da 
teška kazna, što će stići Poljičane i njihovo mjesto, služit će 
za vječiti izgled svima buntovnicima, pa nm u isti mah javlja, 
da je već pripravio i odluku o razdrobljenju Poljica i dokinuću 
svih njihovih povlasti, pa će stoga i Poljičani plaćati sve one 
namete, koje plaćaju ostali podanici. Naređuje mu zato da 
odredi odnosne popisatelje daća, nu još prije toga, kaže mu 

') Pavič, 0. c. D. 465—474. 

*) Pa vi ć, 0. c. p. 474 i priložena iskazna tablica; ^!rbcr, o. c. p. 4S-49. 

") Erber, o. c. p. 47. 

*) A 1 a c e V i c h, o. c. p. t)5. 



— 113 — 

dalje, )kaznit ću ih i tim, da ću od njih samih dignuti oveći broj 
novaka^). Nego je sreća htjela da Dandolo nije mogao izvršiti 
svoje zadnje prijetnje, jer se Marmont usproitivio primiti u 
vo'jsku oveći broj momčadi, koji su netom bili pobunjeni^). 

Odluka, naviještena od Dandola Oaranjinu, nosi nadnevak 
10. hp»nja, a bi'Ia je proglašena odmah sjutradan. Njom se uki- 
daju i sve povlasti i sve mjesne oblasti i njihovi razni nazivi, 
jer će odsele i u Poljicima vrijediti samo francuski zakoni, a 
Poljićani se izjednačuju ostalim Dalmatincima i poidvrgavaju, 
poput njih, svima redovitim i izvanrednim teretima i name- 
tiima. Napokon bila ja zaključena i razdioba Poljica, koja će se 
provesti kasnije prema mjesnim prilikama, drugom posebnom 
odlukom 3). Uto je 15. lipnja i privremeni upravitelj Gavala 
javio Oaranjinu kako se uvjerio o potrebi da se u Poljica ne 
samo uvede novi red, nego da se izbriše i svaka uspomena na 
prošle ustanove, a po mogućnosti i na samo mjesto *), pa je 
prema tome nešto kasnije izradio i poznatu diobu Poljica na 
troje, pripajajući ih, tako razdrobljena, susjednim kotarima 
Sinja, Spljeta i Omiša ^), a koju je Dandolo svojom odlukom 
od 21. rujna uzakonio^). Napokon, za uzdržavanje reda, odredio 
je Dandolo odlukom od 12. prosinca, da se u Poljica smjeste 
tri odjela pandura sa sjedištem u Donjem Docu, Gatima i Je- 
senicama, te je u isti mah uoblastio kolunela Vidovića u Spljetu, 
da u svakom selu izabere po šest rondara, a prema prilikama 
i starješine im, ah njihovo imenovanje mora svakako podastri- 
jeti na odobrenje starijoj vlasti '). 

(5. Daljnje francusko vladanje). Ne uspjevši 
Rusi s ustankom ni u makarskom primorju, iskrcaše Poljičane, 
što bili na njihovim brodovima, na otok Brač, i ako se ima vje- 
rovati jednom izvješću odaslanika Grisogona, biU bi ih orobili 
od svega što su imali uza se ®). 

Uto je mirom od 8. srpnja 1807. u Tilsitu, Rusija ustupila 
Napoleonu sve što je još držala u svojim rukama u Dalmaciji. 

*) Erber, 0. c p. 33. 

^) Erber, o. c. p. 33, nota 1. 

") Erber, o. c. p. 33—34; Pavić, o. c. p. 462. 

*) Erber, o. c. p. 47. 

^) Erber, o. c. p. 47. 

«) Erber, o. c. p. 49; Pavić, o. c. p. 474. 

') Erber, o. c. p. 49. 

8) Erber, o. c. p. 50. 



— 114 — 

i^ri svom odlasku Svinjavin je poveo sa sobom velikog kneza 
Covića i neke druge uglednije začetnike ustanka, a ostale je 
prepustio njihovoj sudbini, zadovoljivši se tim, da ih preporuči 
Marmontu, da bi s njima bio blag i oprostio im ^). U takom 
stanju stvari nije im ostalo drugo nego se povratiti u tužnu i 
raskomadanu domovinu, što su i učinili. Nu ako je žalosno 
bilo njihovo stanje na Braču-), nije ih čekalo bolje ni u domo- 
vini. Nemilosrdno haranje francusko iza svladana ustanka i 
raspršanje stanovništva, te dosljedno neobrađenje polja, uro- 
dilo je odmah susljedne zime groznim gladom, kojemu se pri- 
družila i pošast. Ćega radi svih dvanaest sela, posredovanjem 
nekog Dra. Nikole Ivelio, obratilo se na generala Marmonta s 
molbom, u kojoj izloživši svoje nevoljno stanje, prose i da im 
se priteče u pomoć i da ih se oprosti od plaćanja desetine ')• 
Molba je bila prikazana Marmontu 8. svibnja 1808., a on je 
odmah 12. istog mjeseca proslijedio Dandolu s preporukom da 
je usliša*), ali mu Dandolo odgovori da se je on već poskrbio 
za ublaženje te nevolje, kada je 15. prošlog siječna naredio 
da se podijeli medu Poljičane 600 vreća žita. Jto se pak tiče 
plaćanja desetine, odvrati mu da je plaćaju svi Dalmatinci i da 
nije tegotna, jer se placa na istinski prihod ljetine ^). 

Da je namet desetine bio nepravedan za Poljica to je 
uvidio bio i privremeni upravitelj Gavala, koji je u svom izvje- 
štaju od 3. srpnja 1807. predlagao za to Dandolu da bi u Poljica 
uveo porez na posjed, jer se ne mogao uzdržati ni onaj danak, 
što ga Poljičani plaćali Mlecima, pošto previše malahan sraz- 
mjerno posjedu ^u ali Dandolo nije uvažio toga prijedloga, pa 
je i za Poljica, kao i za cijelu Dalmaciju, uveo desetinu. Nu ona 
Poljičanima nije nikako hodila u glavu, pa su se ponovno 2S. 
kolovoza 1808. obratili s obrazloženom molbom Dandolu za 
njezino ukinuće '), ali Dandolo i ovoga puta osta pri svojoj 
prvoj odluci, jer bi se ukinućem desetine uspostavljale barem 



») Pisani, La Dalmatie de 1797 a 1815. Pariš 1893. p. 28? 
*) Er be r, o. c. p. 5(i. 

') Erber, o. c. p. 50—51; Bnllettino. \\1\. d^HU copertina d. 2 A i 
Bullettino. XXV (19U2) copert. p. 1. 
*) E r ber, o. c. p. 51. 
*) Er be r, o. c. p. 51. 
*) E r b L* r, o. c. p. 47 4s. 
') Erbe r. o. c. p. 51. 



— 115 — 

dijelom stare poljičke povlasti, a koje, on hoće svakako da 
prestanu zauvijek 0- 

II. Uspostava. 

Španjolska, dotadanja saveznica Napoleonova, pobunila se 
je god. 1808. protiv njega, uvrijeđena u svom narodnom po- 
nosu, što joj nametnuo za kralja svoga brata Josipa. Napoleon 
je htio oružjem da svlada taj otpor, ali mu stvari nijesu tekle 
najpovoljnije. Austrija je jedva dočekala tu njegovu nedaću ne 
bi li se nadoknadila za ogromne gubitke, što joj ih bijaše na- 
metnuo požunski mir. Ona se je u potaji odavna spremala na 
rat, a k tome je računala i na privrženost pučanstva u Tirolu 
i Dalmaciji, kamo je izašiljala svoje pouzdanike da bune i pri- 
pravljaju narod ^). Netom se s toga odalečio Marmont da pohiti 
u pomoć princu Eugenu, sva se gotovo nutarnja Dalmacija po- 
bunila protiv Francuza i stale se sakupljati dobrovoljačke čete, 
da se pridruže generalu Petru Kneževiću, kojemu je bilo po- 
vjereno zaposjednuće Dalmacije pod vrhovnom upravom 
hrvatskoga bana Ignacija Giulaja. Giulaj je tom zgodom izdao 
na Dalmatince proglas, u kome žestoko napada na Napoleona 
i njegovu upravu, te im naviješta dolazak generala Kneževića, 
koji će ih osloboditi teškog i nesnosnog jarma i uspostaviti 
njihove stare povlasti '). 

Knežević je stigao u Ostrovicu dne 20. srpnja 1809. i tu je 
već našao lijep broj dalmatinskih dobrovoljaca. Otole je on s 
njima poslao majora Hrabowsky na jug niz Dalmaciju, da je 
zaposjedne. Hrabowsky je redom i bez otpora zauzeo Skra- 
din, Šibenik i Trogir, gdje je stigao dne 30. srpnja *). 

I Poljica se bila pobunila već 25. srpnja^) pa sastavila, 
jednu satniju od 120 ljudi, koju poslala u pomoć Kneževiću ®) 



') Erber, o. c. p. 51. 

') Erber, Programma delV i. r. ginnasio superiore in Žara. XXXI. 
(1887—8.) p. 3—5. 

») Štampani proglas u talijanskom i hrvatskom jeziku. Toga proglasa 
ne spominje Erber, ali ja posjedujem jedan primjerak. 

*) Erber, o. c. p. 41 — 47. 

5) Pisani, La Dalmatie de 1797 a 1815. Pariš 1893. p. 322. 

^) Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886. p. 52. 

8* 



— 116 — 

a dne 2. kolovoza i Spljet pristao uz Austriju ^). Uto je general 
Deviau poslao iz Dubrovnika kapetana Guvarda sa 150 mo- 
maka šezdesete regimente i s isto toliko pandura. K njemu se 
putem pridruži još četiri do pet stotina francuskih pristaša iz 
Imotskog, Makarske i drugih mjesta "). K^d je Quyard došao 
pod Spljet, ustaše su pobjegli i on je mirno ušao u grad dne 
10. kolovoza^), a i Poljičani ne davali znaka o sebi*), kaonoti 
i Spljet i Klis i Sinj u francuskim rukam-a i sve s lijeve obale 
Cetine. Nu već nakon sama dva dana pojave se se opet ustaše 
na Solinu 5), a medu njima i lijep broj Poljičana ^). Quyard ih 
ubrzo rasprši i stade progoniti prema Trogiru, ali već kod 
Šućurca opazi kako s Kozjaka silaze drugi ustaše da mu zakr- 
če povratak, pa se morade povući u Klis ^)- Imoćani i Makarani 
doprativši Guyarda do Klisa, pošh su na Poljica, ali sa zlom 
svojom srećom ®). 

Odmah sjutradan, naime 13. kolovoza, opsjednu ustaše 
Guyarda u Klisu, a 14. kolovoza zauzmu i Sinj®), pa se i Spljet 
opet povrati pod Austriju. I tako je do 14. kolovoza gotovo sva 
Dalmacija do rijeke Cetine bila u rukama Austrije, a netom 
započelo opsjedanje Klisa, ustanak se počeo širiti i na lijevoj 
obali Cetine ^*^). 

U isto vrijeme, kada je Hrabowsky pošao na zaposijedanje 
južne Dalmacije, i Knežević se sa svojim četama zaputio 
prema Zadru i stao ga opsijedati već 23. srpnja. Opsijed>anje 



^) Erber, Programma deli i. r. ginnasio superiore in Žara. XXXI. 
(1887—8.) p. 47. 

') Gavrilović, Ispisi iz pariških arhiva. Beograd 1904. p. 463; 
Pisani, o. c. p. 323. 

•'') Pisani, o. c. p. 322— ^22>. 

*) Pisani, o. c. p. 325. — isto Pisani veli da su se Poljičani pri- 
mirili na sami pojav Guyard-a, pa se onda opet pobunili, kada on zatvoren 
u Klisu, mislim da ne odgovara istini, jer kako bi tada dva dana iza njegova 
ulaska u Spljet. oni se našli sa drugim ustašama na Solinu? 

*) Pisani, o. c. p. 323. 

^) Gavrilović, o. c. p. 463. 

') Gavrilović, o. c. p. 463. 

*) Gavrilović, o. c. p. 463; Alacevich, Le crisi di Macarsca 
(anni 1808 e 1809). Žara 1903. p. 90. 

») Pisani, o. c. p. 323. 

»°) Pisani, o. c. p. 325; l:rber, Programma deli i. r ginnasio supe- 
riore in Žara. XXXI. (KS87— 8.) p. e.2. 



— 117 — 

trajalo je sve do 29. istoga mjeseca, kada je stigla Kneževiću 
vijest primirju između Austrije i Napoleona, sklopljenu u 
Znojnu dne 12. istog srpnja. Usljed toga zaključilo se primirje 
i u Dalmaciji, pa se Knežević povukao u Crno i tu stavio svoj 
tabor, ali nije za to stao prekrštenih ruku, nego je preduzimao 
sve potrebne mjere za slučaj proslijeđenja rata ^). Njegov 
primjer slijedilo se i po ostalim mjestima Dalmacije, što bila u 
austrijskim rukama, pa se tako i na Solinu ustanovio vojnički 
kordun. U slučaju kakve pogibli imala su odmah četiri pandura 
od toga korduna pohitjeti da o tome obavijeste Splječane, Si- 
njane, Kaštelane i Poljičane, da svi priskoče gdje ih zove potre- 
ba. U Poljicama bio je imenovan za kolunela Matij Kruži- 
ćević 2). 

Poljičani nijesu samo kao jedan čovjek ustali protiv Fran- 
cuza i pridružili se Austriji, oni su pošli i još jedan korak napri- 
jed. Oslonjeni na već spomenuti proglas bana Giulaja, oni su se 
dne 17. rujna sakupili na zbor, pa su na njemu, odlučivši prije 
uspostavu svoje knežije, izabrali i sve glavare po starom obi- 
čaju. Našto su odmah, na istom zboru, novoizabrani veliki knez 
Matij Kružićević skupa sa cijelim stolom izdali punomoć don 
Matiju Milićeviću, župniku Velog Varoša u Spljetu, i Marku 
Bariću da se prikažu generalu Kneževiću, a do potrebe i 
samom vladaru, za isprosenje potvrde svih starih poljičkih 
običaja i povlasti ^). Poljički odaslanici prikazali su se Kneže- 
viću, koji je 25. istog rujna u Crnom iz svog tabora izdao 
odluku, kojom povraća Poljica u njihovu prvašnju cjelokupnost 
i zajamčuje im mirno uživanje svih starih običaja i povlasti, 
kako su ih imali za austrijskog vladanja u Dalmaciji. Toga 
radi bilo je naređeno da se Poljičanima imaju povratiti sve tra- 
varine, što su ih možda kroz tu godinu već uplatili, kao takođe 
da se u buduće ne smije od njih pobirati ni travarina, ni dese- 
tina, niti ikoji drugi namet, što im ga bila nametnula francuska 



^) Erber, Programma delV i. r. ginnasio superiore in Žara. XXXI. 
(1887—8.) p. 52. 

2) To se razabire iz jednog oglasa od 22. kolovoza 1809, što ga je 
vojno austrijsko zapovjedništvo u Spljetu poslalo kolunelu Kružićeviću, a 
koji je oglas sada moje vlasništvo. 

^) Isprava još neobjelodanjena, a sada moje vlasništvo. 



— 118 — 

vlada ^). Ta je odluka bila upravljena iia izvršenje c. k. austrij- 
skom upravitelju u Spljetu, a on ju je već 30. istog rujna saop- 
ćio velikom knezu Kružićeviću, obznanjujući ga da su bile 
poduzete sve potrebne mjere, da se u buduće ne bi više pobirali 
od Poljičana nikakovi nameti, kojima su ih bili podvrgli Fran- 
cuzi 2). 

III. Drugo Dokinuće. 

(1. Drugo francusko vladanje). Iza primirja u 
Znojnu došlo je do konačnog mira u Schonbrunu dne 14. listopa- 
da 1809., a koji se je kasnije prozvao i mirom bečkim. Po tom 
miru austrijska je vojska imala odmah ostaviti Dalmaciju, koja 
je ponovno pripala Napoleonu. Vijest o miru stigla je u tabor 
Kneževićev tek 4. studenoga i prouzrokovala takovo nezado- 
voljstvo medu dalmatinskim dobrovoljcima, da su se svi pogla- 
vice iselili iz Dalmacije, a i mnogi vojnici'). Što je bilo napose s 
poljičkom satnijom nije poznato. Malo dana kasnije nego je 
stigla vijest o miru, izdao je dne 10. istog studenoga general 
Maureillon proglas, kojim obećava pomilovanje svima onima 
pobunjenicima, koji bi se odmah povratili svojim kućama *). 

God. 1806. Dalmacija je bila pripojena kraljevini Italiji, i 
njom je upravljao opći providur, koji je stolovao u Zadru. Sada 
je nasuprot Napoleon ustanovio državu ilirsku, pa je njoj pri- 
pojio i Dalmaciju, koju je razdijelio na dvije pokrajine: a) Dal- 
macija s glavnim gradom Zadrom od Kleka na sjever; b) Du- 
brovnik s Bokom Kotorskom i otokom Korčulom. Pokrajina 
Dalmacija bila je razdijeljena u pet kotara: Zadar, Šibenik, 
Spljet, Makarska i Hvar, a ti su opet bili podijeljeni u okružja. 
Kotar se spljetski dijelio u okružja: Spljet, Trogir, Omiš, Sini 
i Brač. 

Država ilirska bila je uređena na temelju jednoličnosti. 
Vrijedio je posvuda Napoleonov zakonik, bilo je uvedeno nova- 
čenje i ukinuto i^lemstvo. U takim prilikama, naravski, da je 



') Isprava ncohjelodanjeiia, a sada moje vlasništvo. 
■■') Krber, Annuario dalmutico. Aiiiu) terzi). Žara 1886. p. 52. 
') Crber, Probranima delV i. r. ^innasio siiperiore in Žara. .\XXI. 
(1887-8.) p. 63-64. 

*) l:r be r, o c. p. 69. 



— 119 — 

ponovo odzvonilo i samostalnosti i cjelokupnosti Poljica, koja 
su i opet bila raskomadana na troje i bila podvrgnuta svima 
teretima, kojima i ostala Dalmacija ^). 

(2. Treće austrijsko vladanje). Nedaća Napoleo- 
nova u Rusiji pridiže opet njegove protivnike i tako dođe 1. 
ožujka 1813. do saveza između Pruske i Ruske. Ratovalo se 
bez odlučnog uspjeha te posredovanjem Austrije bi utana- 
čeno primirje od 4. lipnja do 13. kolovoza, a 5. srpnja sastao se 
kongres u Pragu da bi nagodio ratujuće stranke, ali ne urodi 
uspjehom, pa i Austrija navijesti Napoleonu rat uprav na pos- 
Ijedni dan primirja. I sada baci Austrija svoj pogled na Dalma- 
ciju, gdje je računala na poznatu privrženost naroda, koji je po 
svojim izaslanicima bunila i pripravljala još i otprije nego li je 
navijestila Napoleonu rat ^). 

Ovoga puta zaposjednuće Dalmacije bilo je povjereno gene- 
ralu Tomašiću, koga se istodobno imenovalo privremenim gra- 
đanskim i vojničkim upraviteljem. On se je zaputio iz Gospića 
dne 23. listopada 1813., a stigao je pod Knin 27. istog mjeseca, 
otkle istog dana izdao proglas, kojim naređuje da se do novih 
odredaba ne smije učiniti nikakova promjena bilo u upravi ili u 
čemu drugom, dapače da i svi dosadanji činovnici imaju ostati 
na svom mjestu'). I ovoga puta narod u Dalmaciji listom pri- 
stao uz Austriju i stale se sakupljati dobrovoljačke čete, da 
pohite u pomoć Tomašiću. 

Iz Knina pođe Tomašić put Zadra, a kolonela Danese opra- 
vi na osvajanje Dalmacije. Danese je redom, i bez otpora, zau- 
zeo Skradin, Šibenik i Trogir, gdje je stigao 6. studenoga, a 
sjutradan došao u Spljet, koji se već pred četiri dana bio predao 
Englezima, pa je odmah započeo opsjedanje Klisa, koji se 
takođe preda 28. prosinca'). I sada su Poljičani, kao ono i god. 
1809., sastavili jednu satniju dobrovoljaca, kojom su pritekli 
u pomoć austrijskim četama. Ta se je satnija odlikovala u više 
navrata, a osobito pri osjedanju Klisa'). Vojska je austrijska 
proslijedila da zaposjeda i ostala mjesta Dalmacije, pa je više 



Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886 p. 52. 
') Erber, Programma delV i. r. ginnasio superiore in Žara. XXXI. 
(1888-9.) p 39-41. 

3) Erber, o. c. p. 42—43. 
*^ Erber, o. c. p. 66—70. 
*) Erber. Annuario dalmatico. Anno terzo Žara 1886. p. 52. 



— 120 — 

manje svagdje oduševljeno bila dočekivana i primana, našto je 
Tomašić 7. srpnja 1814. proglasio Dalmaciju pripojenom Au- 
striji '). 

Dok se je to zbivalo u Dalmaciji, bile su se i po ostaloj 
Evropi teške bitke između Napoleona i saveznika i dešavali 
drugi događaji, što je sve dovelo do kongresa, koji je vijećao u 
Beču od 1. studenoga 1814. do 7. lipnja 1815. U tom je kongresu 
Austrija, osim drugoga, dobila i Dalmaciju, što joj je bilo zajam- 
čeno i poznijim pariškim mirom od 20. studenoga 1815. 

Netom se doznalo u Poljicima, da je u bečkom kongresu 
Dalmacija pripala Austriji, ovlašteni od svega pučanstva, ^a- 
braše se na dogovor izvanjski vikar, svi župnici i svi glavari 
pojedinih sela te izabraše za prokarature cijele općine knezove 
Matija Vladušića i Antuna Pavića, ovlaštujući ih da oni po- 
duzmu sve one korake, koje cijene shodnim za ponovno uspo- 
stavljenje poljičke knežije. Ti prokaraturi sa svoje strane izdaše 
18. lipnja 1815. punomoć don Matiju Milićeviću i don Stjepanu 
Gojsaliću, da se mogu oba skupa ili jedan od njih prikazati ge- 
neralu Tomašiću ili bilo kojemu drugomu zapovjedniku, a do 
potrebe i samom vladaru, svrhom da traže uspostavu poljičke 
knežije, pa sve što oni učine bit će dobro učinjeno i odo- 
breno 2). 

Nije poznato što su sve oni poduzeli, ali mora da ih se dugo 
pitalo praznim obećanjima, pa se tada Milićević dne 14. srpnja 
1816. obratio upravo caru s molbom, da bi se udostojio potvr- 
diti Poljičanima stare povlasti i ujediniti ih opet u jednu opći- 
nu ''). Odlukom 2. prosinca iste godine odbilo se prvi dio proš- 
nje obnovi povlasti, a glede drugog naredilo se da se uzme 
u pretres. Na što je vlada u Zadru naložila okružnim poglava- 
rima Spljeta i Makarske, da je izvijeste o ekonomskom stanju 
Poljica, pa je na temelju njihovih podataka predložila, da se 
ne uvaži ni drugi dio molbe'). 

Iza toga neuspjeha pokušaše Poljičani i kasnije u dva 
maha, god 1817. i 1826., da bi im se priznalo barem njihovo 



*) Erber, Probranima dell i. r. ginnasio superiore in Žara \\\1V. 
(1890-91.) p. 23-24. 

') Izvorniku te isprave ne udoli u traii. ali iiadoh ovjerovljeni tali- 
janski prijevod, koji je sada moje vlasništvo. 

') Krber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara ISSD. p. 5>V 

*; Erber, o. c. p. 53—54. 



— 121 ~ 

starodrevno plemstvo, ali im i to bi odbijeno 0^ pa tako ostaŠe 
i pod Austrijom u istom žalosnom stanju, u koje ih bješe stje- 
rala francuska vlada, sve do god. 1911., kada im zakonom 17. 
veljače rastrgana domovina bi ujedinjena u posebnu poljičku 
općinu. 

Ujedinjeni tako, doživješe Poljičani kroz kratko vrijeme 
i ujedinjenje gotovo svih rastrganih narodnih udova u jednu, 
svoju i slobodnu državu, pa sada smireni i zadovoljni ne žale 
više ni za prošlim vremenima, ni za prošlim svojim neuspje- 
sima. 



*) Erbe r, o. c. p. 54. 



SADRŽAJ. 



POGLAVLJE L 
Poljica do priznanja mletačkoga vrhovništva. 

Strana 

I. Postanak 3 

IL PrvisukobisaSpljetom 6 

in. Pobuna za Bele III 9 

IV. Poljica i Šu bici 12 

V. Dolazak Ugričića 16 

VL Poljica za kr alje van j a Sigizmundova .19 

1. Poljica za nereda iza Ljudevitove smrti 19 

2. Brane svoje primorje 22 

3. Mlečani obladali Trogirom i Spljetom 25 

4. Poljičani i Nelipić u borbi protiv Mlećana 27 

5. Poljičani za banovanja Frankapana 33 

VII. Priznan i emletačkog vrhovništva 37 



POGLAVLJE II. 
Poljica za raznih vrhovništva. 

I. Prvo mletačko vrhovništvo. 

1. Uvjeti predaje 42 

2. Stjepan Vukčić 43 

3. Kralj Matijaš i prve turske provale 45 

4. Ivaniš Nenadić i daljne turske provale 50 

IL Tursko vrhovništvo. 

l.Poljicadokandijskograta 60 

1. Priznaju tursko vrhovništvo 60 

2. Uskraćuju ugovoreni harač 61 

3. Darovana Alvižu Gritti 63 

4. Bezupješna nastojanja da se otresu turskog jarma .... 6b 

5. Stanje iza neuspjeha kod Klisa 1596 72 

2. Poljicazakandijskograta 75 

1. Prislanjaju se uz Mletke 75 

2. Zauzeće Klisa 77 



565025 



— 124 — 

strana 

3. Patriotizam poljičkih plemića 79 

4. Danak Mlecima 80 

5. Nastavak rata 80 

6. Mir i ustanovljenje granica 81 

3. Poljica od kandijskog do karlovačkog mira 85 

III. Drugo mletačko vrhovništvo. 

1. Danak Mlecima 90 

2. Rat god. 1714.— 1718 93 

IV. Austrijsko vrhovništvo. 

1. Pad Mletaka 95 

2. Poljičani priznaju austrijsko vrhovništvo 96 

3. Brane svoj ustav 97 

4. Poljički iseljenici 99 

5. Vojna služba 100 



POGLAVLJE IH. 
Pad Poljica. 

LPrvodokinuće JOl 

1. Potpadaju pod francusku vlast 101 

2. Pobuna 102 

3. Vojni sud 110 

4. Dokinuće 112 

5. Daljne francusko vladanje 113 

II. Uspostava 115 

III. Drugo dokinuće 118 

1. Drugo francusko vladanje 118 

2. Treće austrijsko vladanje 119 



NAPOMENA. 



Potkralo se nekoliko štamparskih pogrješaka, koje će sam čitatelj 
lasno ispraviti, ali ga moram upozoriti na slijedeće: 

1) str. 47, redak 16 ozgor, mjesto neki treba da stoji neka. 

2) na str. 48, treću bilješku, kojoj nije ondje mjesto, treba pre- 
mjestiti na četvrtu, kao takode i četvrtu na petu, pa peta bilješka 
spod crte sasvim otpada. 



Zemaljska štamparija u Sarajevu. 



JL 



DR ]6^S .P64 P5 IMS 
Pivcevic. Ivan. 
Povijest Polj ica