Skip to main content

Full text of "Povijest Poljica"

See other formats 


Digitized  by  the  Internet  Archive 

in  2011  with  funding  from 

University  of  Toronto 


http://www.archive.org/details/povijestpoljicaOOpive 


.V 


-tAToH^ediaei;^ 


\.o 


Sf, 


USBARV 


^^ronto,  0^3 


OO 


I.  DODATAK  VJESNIKU  ZA  ARHEOLOGIJU  I  HISTORIJU 
DALMATINSKU  GOD.  1921. 


V  r 


IVAN  PIVCEVIC: 


POVIJEST  POLJICA 


■^^^^ 


SPLIT. 

ZEMALJSKA   ŠTAMPARIJA   U  SARAJEVU. 

1921. 


POGLAVLJE]  L 
Poljica  do  priznanja  mletačkoga  vrhovništva. 


I.  Postanak. 

Poljica  se  zovu  o-nai  kut  zemlje  u  srednjoj  Dalmaciji,  na 
istok  Spljetu,  što  se  stere  oko  planine  Mosor,  opkoljen^ sa  tri 
strane  rijekom  Cetinom,  Jadranskim  Morem  i  rječicom  2rnov- 
nicom  u  cijelom  njenom  toku,  a  s  četvrte  selima  Žrnovnicom, 
DugO'poljem,  Kotlenicama  i  Biskom  do  u  rijeku  Cetinu.  To  je 
njihov  današnji  oipseg,  ali  prije  (provale  Turaka,  poljička  suha 
meda  protezala  se  je  dalje  i  zapremala  ponešto  i  onog  zem- 
ljišta, što  danas  pripada  spomenutim  selima.  Nabrajajući  razne 
položaje  u  Mosoru,  kojima  je  prolazila  prvobitna  suha  meda, 
statut  poljički  kaže,  da  je  teMa  od  vrela  Žmovnice  na  Pečinice, 
Ošlji  rt,  vodu  Sedreniik,  peć  u  Krivicama,  Kunjevodu,  Trnovu 
kamenicu,  obišeni  dub,  Vladavića  dubravu,  brdo  Samoiek,  mah 
Konačnik,  pak  u  rijeku  Cetinu  pod  Gardunom  ^). 

Poljica  su  dobila  svoje  ime  od  malih  okrugljastih  poljaca, 
kojih  je  sva  sila  u  tom  kršovitom  mosorskom  kraju,  a  ipovršina 
im'  je  iznosila  od  prilike  jedno  250  četvornih  'kilometara.  Njihov 
geografski  smještaj  sasvim  je  povoljan,  jer  se  nalaze  u  onom 
dijelu  Dalmacije,  što  je  najprikladniji  za  čovječji  razvitak.  I 
neka  pretežito  kršovita,  jer  u  Mosoru  i  njegovim  pribrdima, 
imaju  ipak  dostatno  i  plodne  zemlje  za  obrađivanje,  i  obilje 
živih  voda,  a  negdašnje  bujne  mosor ske  šume  pružahu  dobrih 
pašnjaka  za  timarenje  stoke,  pa  im  ni  more  ne  nijekaše  svojih 
blagodati.  I  doista  tuda  se  nahodi  tragova  čovječjim  nase- 
ljima već  od  prehistorijskih  vremena^).    Kada  su  paik  u  ipon 

0  Monumenta  historico-juridica.  IV.  p.  40. 

')  Bullettino  di  archeologia  e  storia  dalmata.  Anno  1903.  p.  125;  anno 
1893.  copertina  p.  6;  anno  1894.  p.  79;  anno  1909.  p.  43  i  44.  —  Kaer, 
Prvo  brončano  nalazište  u  Dalmaciji.  Glasnik  zemaljskog  muzeja  u  Bosni  i 
Hercegovini.  God.  IX.  Sarajevo  1897.  p.  245—271. 

1* 


-    4     - 

znija  doba  Rimljani  upokorili  i  istrijebili  ratoborne  Dalmate, 
koji  i  tuda  nastavahu,  tada  je  i  taj  kraj  bujno  procvjetao,  kaiko 
nam  jasno  dokazuju  lijepa  rimska  naselja  Pituntium  (Pod- 
strana),  Nareste  (Jesenice),  Oneum  (Omiš)  ociio  Poljica,  Gedate 
(Gata?)  i  druga'),ia  kako  nam  tvrdi  predaja,  ikoja  još  i  danas 
živi  u  narodu,  i  sam  je  Dioklecijan  imao  tu,  osobito  u  Srinjinam, 
svoj  ribnjak,  na  Dubravi  svoje  lovište'),  a  u  Docu  svoje  hladište. 
Za  seobe  naroda,  kao  gotovo  sva  Dalmacija,  opustio  je 
i  taj  kraj,  doik  ga  opet  ne  oživješe  Hrvati.  Prvotno  se  tu  bilo 
smjestilo  ono  hrvatsko  pleme,  što  je  bilo  oličeno  u  Tugi,  pa 
od  njega  i  ime  današnjim  lugarima.  Nego  to  se  pleme  ubrzo 
otole  odselilo-''),  pa  to  zemljište  postalo  krunskim  ili  državnim 
dobrom,  od  koga  su  hrvatski  vladari  bogato  obdarivali  spljet- 
ske  nadbiskupe*),  a  na  njemu  je  ležao  i  kneževski  dvorac  sv. 
Martina,  gdje  je  mletački  dužd  Petar  Tradonico  god.  839.  sklo- 
pio mir  sa  hrvatskim  knezom  Mislavom^).  Kasnije  pak,  za 
pogibije  kneza  Miroslava,  doseliše  se  iz  predjela  današnje 
Bosne,  a  ondašnje  hrvatske  države,  tri  hrvatska  velikaša, 
braća  Tješimir,  Krešimir  i  Elem,  i  nastaniše  se  u  današnjem 
selu  Ostrvici  blizu  živice  vode  Pokornika.  Kada  se  vremenom 
umnožalo  njihovo  potomstvo,  oni  su  se  razdijelili.  Tješimiro- 
vići  zauzeh  prostor  od  slapa  Oubavice  do  Graca,  Krešimiro- 
vići  od  Graca  do  rječice  Zrnovnice,  a  Elemovići  se  preselili 
u  zaosoje  mosorsko,  pa  se  god.  1015.,  kako  nam  kaže  predaja, 
uobraziše  u  novu  hrvatsku  župu^),  kojoj  svakako  nalazimo 
spomena  god.  1070.  za  kralja  Petra  Krešimira^). 

»j  Bullettino.  Anno  1889.  pp.  145-151,  153—4,  67-8;  anno  1890. 
p.  145,  150;  anno  1891.  p.  113.  43-48,  60-61;  anno  1893.  p.  33,  177—9. 
166;  anno  1894.  p.  65;  anno  1896  p.  3-7,  101.  145—6;  anno  1897.  p.  145; 
anno  1898  p.  52—3;  anno  1899.  p.  183,  209—10;  anno  1900.  p.  53-5;  anno 
1901.  p.  10  >-7,  135-6;  anno  1903.  d.  196,  123—25;  anno  1906.  p.  232-3; 
anno  1907.  p.  142—45;  anno  1908.  p.  74  6,  77;  anno  1916.  p.  66  si.  i  pas- 
sim  dalje. 

')  Sr.  Morgan  u  Der  Siiden.  I.  Jahrgang.  Voloska  1909.  p.  223—27, 

•)  Pivćević,  O  postanku  Poljica.  Program  splietske  gimnazije  za 
školsku  godinu  1906.— 7.  p.  4. 

*)  RaČki,  Dociimenta.  p.3— 5;  Farlati,  ///yr/cwm  sacn/m.  III.  p.  178; 
Smičiklas,  Cudex  diplomaticus.  II.  p.  86—7. 

•)  Rački,  Documenta.  p.  v^35:  sravni  Starohrvatska  prosvjeta.  Ood.  II. 
(1896.)  p.  218  nota  1. 

•)  Pivčević,  o.  c.  p.  5—7. 

')  Rački,  Documenta.  p.  82. 


—     5     — 

I  ta  mala  hrvatska  župa  postaje  prilično  znattirm  čimbe- 
nikom u  hrvatskom  kraljevstvu,  jer  tu  ne  samo  cvjetala  za 
ono  doba  prilična  prosvjeta,  koju  je  gajio  i  sirio  znameniti 
benediktinski  samostan  sv.  Petra,  kojega  je  utemeljio  pobožni 
poljički  plemić  Petar  Crne,  sin  Gumajev,  u  Selu  u  današnjim 
Jesenicama,  uz  obalu  morsku  između  Krila  i  Dugog  rata^),  pa  nije 
samo,  da  njezini  župani  prate  svoga  kralja  i  sudjeluju  njegovim 
zborovima  2),  nego  iz  nje  potječe  nesumnjivo  i  hrvatski  kralj 
Slavić^),  a  sva  je  prilika  i  posljedni  hrvatski  kralj  Petar*). 

Po  iizumrću  narodnih  kraljeva,  Hrvati  su,  iza  raznih  zgoda 
i  nezgoda,  priznali  god.  1102.  svojim  kraljem  ugarskog  kralja 
Kolomana.  Za  slabih  i  nevrijednih  njegovih  nasljednika  nastali 
su  teški  neredi  na  ovim  krajevima.    Naravska  posljedica  ta- 
kova stanja  bila  je  ta,    da  je  sva  vlast  bila  u  rukama  hrvat- 
skih župana,    kao  jedinih   vidljivih  predstavnika  vlasti,    ako 
i  oni  nijesu  bili  skučeni  pod  vlast  nekih  hrvatskih  velikaša, 
koji  su  bili  toHko  osilili,    da  su  svojom  oblasti  upravljali  kao 
samostalni  dinaste.   Nu  ti  neredi  imali  su  i  drugih  posljedica. 
Osim  što  su  pružili  izliku  caru  Emanuelu,   da  se  počne  miješati 
u  poslove    ugarskoga  i  hrvatskoga  kraljevstva,    njima  su  se 
htjeli  okoristiti  i  Spljećani  pod  zaštitom  Emanuelovom,  uz  koga 
su  vjerno  pristajali.    Imajući    na  ime    sasvim  malo   zemljišta 
svoga  vlasništva  u  okolini  grada,  da  bi  se  s  njega  mogli  pre- 
hraniti, krivotvorih  su  pod  nadnevkom   15.  lipnja  1103.  jednu 
listinu,  kojom  bi  tobože  kralj  Koloman  bio  poklonio  spljetskom 
nadbiskupu   Krešenciju,  između  ostaloga,   i  poljička  sela  Sri- 
njine,    Gata,    Tugare  i  Osič,    kao  i  svu  desetinu  iz  Poljica  '). 

n  R  a  č  k  i,  Documenta.  p.  1 27-36.  -  Tu  je  ispravu  djelomično  ali  kritič- 
nije izdao  ponovno  Šišič  u  Priručnik  izvora  hrvatske  historije.  Dio  I.  čest  1. 
Zagreb  1914.  p.  275-84.  -  Isporedi  Kaer.  Dvie  opatije.  Spljet  1890.  p.  9-26- 
Bulić-Skok,  Natpis  Petra  Černe  u  Glasniku  zemaljskog  muzeja  u  Bosni 
i  Hercegovini.  1918.  Sy.  1.  str.  1. 

2)  Rački,  Documenta.  pp.  82,  113  i  149. 

»)  Šišić,  O  podrijetlu  i  zasužnjenju  hrvatskoga  kralja  Slavića.  Vjesnik 
hrv.  arh.  Društva.  Sveska  VII.  p.  145-65.  -  Sravni  još:  a)  Šišić,  Pri- 
ručnik izvora  hrvatske  historije.  Dio  I  Čest  1.  Zagreb  1914.  p.  255-63; 
b)  Grube  r,  Slavić,  kralj  hrvatski.  Prosvjeta.  God.  XIV.  Zagreb  1906.  p.  187,' 
318,  355  i  378;  c>  Pi vče vić,  o.  c.  p.  9. 

*)  Isp.:  a)  Šišić,  Priručnik,  p.  379-83;  b)  Pivčević  o  c  d  9 
i  17-19.  ,     •    .    y. 

*)  Sišić  drži  da  je  ta  listina  krivotvorena  po  svoj  prilici  god.  1367., 
jer   te  godine   16.  rujna   Ljudevit   I.   potvrdio  rapskoj   crkvi  listinu  kralja 


—     6     — 

Kada  su  iiadbskupi  uistimi  stali  svojatati  za  se  te  i>osjede,  Po- 
Ijičani  su  se  stavili  pod  zaštitu  moćniog  ^plemena  Kačića,  koji 
su  stolovali  u  Omišu  i  ix)sjedovali  sav  predio  između  Cetine 
i  Neretve.  Za  tih  razmirica  poginuo  je  nadbiskup  Arnir  dne 
4.  kolovoza  1180.,  a  kako  su  se  usto  Kačići  dali  na  gusarenje 
i  širili  bogumilstvo,  podigla  se  je  na  njih,  'pod  zaštitom  papi- 
nom, od  god.  1221.  go-tova  križarska  vojna.  Moć  je  Kačića  bila 
doduše  skršena,  ali  su  se  Poljica  ipak  odbranila  od  grabež- 
Ijivosti  spljetske,  pa  su  odsele  proslijedila  da  živu  sama  o  sebi 
svojim  osebujnim  životom  0- 


II.  Prvi  sukobi  sa  Spljetom. 

Spljećani,  kao  potomci  starih  Rimljana  iz  porušenog  So- 
lina, živjeli  su  'po  svojim  osebujnim  općinskim  uredbama,  što 
ih  nekako  tuđilo  od  ostalih  hrvatskih  državljana.  Nešto  to, 
a  nešto  njihova  težnja  da  svakom  zgodom  prošire  svoj  uski 
gradski  okoliš,  činilo  je  da  je  rijetko  kada  između  njih  i  okol- 


Koloinana,  pa  je  na  tai  glas  i  spljetski  nadbiskup  Ugolin  poželio  pristupiti 
pred  Ljudevita  i  od  njega  dobiti  naličnu  potvrdu  imovine  spljetske  crkve» 
kako  ju  je  tobože  dobila  od  prvoga  ugarskoga  kralja,  koji  je  zavladao 
Spljetom  (Vjesnik  hrv.  arh.  Društva  X.  p.  67-8);  ali  da  listina  niie  krivo- 
tvorena tom  prilikom,  najbolji  je  dokaz  taj,  kako  opaža  i  sam  §išić,  5to 
»kraljevi  nijesu  nikad  potvrđivali  prijepisa,  ili  čak  prijepise  od  prijepisa«. 
(Ibidem  p.  66.)  Uzaludno  stoga  bilo  Ugolinu  krivotvoriti  je,  kada  s  tim 
falsifikatom  rije  mogao  stupiti  pred  kralja,  kako  uistinu  i  nema  vijesti  da 
bi  bio  pristupio.  Listine  su  se,  kako  i  opet  dobro  opaža  Šišić,  krivotvorile 
jer  se  s  istima  »htjelo  budi  steći  zakonitu  pravovlasnost  na  neki  posjed, 
budi  opravdati  faktično,  ali  nepravedno  stečeno  posjedovanje«  (Ibidem 
p.  64),  ali  se  nema  nijedne  vijesti  da  bi  se  spljetski  nadbiskupi  poslužili 
tom  listinom  ikad  poslije  god.  1367,  pa  niti  prigodom  reambulatorija  crkov- 
nih  dobara  god.  1397.,  a  onda  čemu  je  ikad  krivotvoriti?  Nasuprot  zna  se 
pod  izvjesno,  da  je  već  nadbiskup  Gerard  parničio  se  poradi  svojih  dobara 
(Codex  diplomaticus.  II.  p.  123—4;  Farlati  Ili.  p.  189),  a  njegov  nasljednik 
Arnir.  da  je  za  se  svojatao  i  poljičko  selo  Srinjine,  koje  se  spominje  u 
rečenoj  listini  (Codex  dipl.  II.  p.  165).  Sve  to  jasno  govori,  da  je  listina 
krivotvorena  kud  i  kamo  prije,  nego  li  to  uzimlje  ŠiSić,  pa  je  doista  i 
Tomašić,  koji  se  na  nju  osvrnuo,  drži  veoma  bliskom  dobi  KolomanovoJ 
(Vjesnik  hrv.-slav.-dalm.  zemaljskog  arkiva.  XI.  p,  135.  nota  1). 
')  P  i  v  č  e  V  i  č,  o.  c.  p.   13     21. 


ni'h  Hrvata  bilo  iskreno'g  sklada  i  da  je  češće  dolazilo  do  ne-  ^ 
prijateljskih  sukoba. 

Poljičani  lišeni,  skučenjem  Kačića,  njihove  moćne  zaustite, 
počeše  smišljati  kako  bi  lašnje  odolijevali  spljetskim  otimalač- 
kim  pohlepama,  i  za  to  baciše  oko  na  porušeni  Oštrog,  čije  se 
ruševine  vide  još  i  danas  na  brežuljku  Balovanu  poviše  Kaštel 
Lukšića,  a  tada  ie  bio  svojina  spljetskih  nadbiskupa.  U  dobar 
čas  po  nje  sjedaše  tada  na  nadbiskupskoj  stolici  Guncel,  koji 
bijaše  prijatelj  Hrvatima.  Jednom  se  stoga,  kako  pripovijeda 
Toma  arhidijakon,  braća  Tolen  i  Vilčeta,  sinovi  Bućanovi,  za- 
jedno sa  svojom  rodbinom,  prikazaše  Guncelu  i  dokazavši  mu 
da  su  oni  subaštinici  Oštroga,  zamoliše  ga  da  bi  im  dozvolio 
obnoviti  ga  i  u  njem  se  nastaniti').  Guncel  je  rado,  i  ako 
proitiv  volje  Spljećana,  udovoljio  njihovoj  prošnji  i  oni  se  od- 
mah dali  na  potsao,  .te  obnovili  Oštrog,  oipasali  ga  zidovima  i 
jako  utvrdili,  pa  se  u  njem  nastanili. 

Svrha  Poljičana  u  oibnovljenjn  Oštroga  bila  je  da,  u  slu- 
čaju suko*ba  sa  Spljećanima,  mogu  ih  uhvatiti  medu  dvije  vatre 
i  tako  ih  lašnje  nadvladati.  Ne  mogavši  stoga  Spljećani  spri- 
ječiti njegovo  obnovljenje  za  kneževanja  hrvatskog  velikaša 
Višana  Bribirskoga,  htjedoše  ga  svakako  porušiti  obnovljena 
za  Višanova  nasljednika  Petra,  vojvode  zahumskoga,  koji  je 
knezovao  od  god.  1223.  do  god.  1227.').  Spljećani  dakle  za- 
moliše Petra  za  pomoć,  i  on  se  nije  oglušio  njihovu  pozivu  pa 
je  dohrlio  s  mnoštvom  konjaništva.  Nabavivši  u  Spljetu  po- 
trebne bojne  sprave  i  uredivši  svoje  čete,  a  bilo  je  preko  tri 
hiljade  vojnika,  jednog  jutra  rano  krene  po  koipnu  i  ipoi  moru 
protiv  Oštroga  i  stane  na  nj  odmah  silno  navaljivati.  Što  su 
jače  jurišah  Spljećani,  to  su  ih  snažnije  iz  svojih  utvrda  od- 
bijali Ostrožani  sipljući  na  njih  kišu  kamenja  i  strjelica.  Ne 
uzdajući  se  Spljećani,  da  bi  sami  mogli  osvojiti  tvrdinju,  po- 
.  zvaše  u  pomoć  i  Trogirane,  a  usto,  dok  im  stigne  pomoć,  na- 
vukoše  oko  tvrdinje  svu  silu  drvlja  i  šikarja,  te  ga  zapališe. 


0  Thomas  ar chid.,' Hisforia salonitana.  Ed.  Rački.  p.  104.  —  Braću 
Tolena  i  Vilčetu  arhidijakon  zove  naprosto  Hrvatima,  pa  ih  stoga  neki  drže 
Kačićima,  ali  nema'^sumnje  da  su  bili  Poljičani  jer  Farlati,  na  temelju  dal- 
matinskih^spomenika,  izrijekom  svjedoči  da  su  bili  Poljičani.  (Farlati  III. 
p.  255.) 

»)  Bullettino.  VIII  (1885.)  p.  47  i  61. 


—     8     - 

I  ri'e'ka  je  vatra  iiirištila  sve  drvene  ošiti,  koje  su  Ostrožani  bili 
podigli  na  svoju  obranu,  a  dim  im  zasliepljivaK>  oči,  nijesu  ipak 
klonuli  duhom  te  su  ogromnim  kamenjem  navaljivali  na  od- 
važnije  splletske  mladiće,  koji  su  i  kroz  vatru  i  kro'Z  dim  nasr- 
tali, pa  siu  tako  mnoge  ili  ubili  ili  u  oganj  strovalili,  gdje  su  u 
najgroznijim  mukama  ispuštali  dušu.  Ti  nasrti  i  takom  žesti- 
nom učinjeni  trajali  su  za  više  dana.  Iznemoženi  napokon  gla- 
dom  i  umorom  sakupiše  se  jednog  dana  Ostrožani  na  dogovor, 
da  odluče  što  činiti.  Nekolicina  odvažnijih  spljetskih  mladića 
popne  se  tada  na  zidine,  koje  bijahu  bez  obrane,  a  'knez  Petar 
naredi  opći  juriš  i  tako  mu  pode  za  rukom  da  zauzme  tvrdinju. 
Pohvatavši  sada  i  povezavši  sve  n€;prijatelje  sa  ženama  im  i 
djecom,  dadoše  se  na  divljački  posao,  pa  im  i  crkvu  iz  temelja 
porušiše  i  grobnice  raskopaše  i  mrtve  kosti  njihovih  pređa  raz- 
bacaše zada,  ka-ko  kaže  Toma  arhidijakon,  ne  bi  više  nikad 
miO'gli  hvastati  kakovo  pravo  nad  selom.  Zarobljenike,  pove- 
zanih ruiku  naopako,  -povedoše  u  Spljet  i  baciše  u  najgadnije 
tamnice,  gdje  tako  povezani  ostaše  za  tri  dana  bez  jela  i  pila, 
pa  ih  većina  i  zaglavi,  umoreni  gladom,  žeđom  i  smradom  gnus- 
nih tamnica  0- 

Spljećani  ni  takim  divljačkim  porušenjgm  Oštroga,  nijesu 
postigli  svoje  svrhe  jer  Tolen,  ili  srećno  umakao  ili  za  poru- 
šenja  ne  bio  u  Ostrogu,  pa  im  se  stao  teško  svetiti.  Toma  ar- 
hidijakon  »pripovijeda  kako  sada  tri  istoimenjaka  Tolena  nijesu 
dali  mira  Spljećanima.  Prvi  je  bio  sinovac  zahumskog  vojvode 
Petra,  bivšeg  spljetskog  kneza,  drugi  sinovac  Malduka  Kačića, 
gospodara  Omiša,  a  treći  Poljičanin.  Kako  je  latinska  većina  u 
Spljetu,  a  na  glavi  joj  sam  arhidijakon,  pripisivala  sve  nevolje, 
što  snalazile  u  to  doba  grad,  hrvatskim  velikašima,  koji  su 
tada  obično  obnašali  u  Spljetu  kneževsku  čast,  bi  zaključeno 
god.  1239.  da  će  odsele  za  svoje  načelnike  birati  jedino  latine 
iz  Italije.  U  tu  svrhu  bijahu  izabrani  Toma  arhidijakon  i  Miha 
Madiij  da  pođu  u  Jakin  i  odonamo  da  dovedu  načelnika.  Oni 
su  doveli  nekng  Gargana,  koji  je  i>rispi{)  u  Spljet  15.  svibnja 
iste  godine'). 

*)  Thomas  arcliid,  Historia  salonitana.  Ed.  Rački.  p.  104-5; 
Farlati  III.  p.  255;  M  i  II  nov  i  ć,  Cetinski  knez  Domaldo.  Zadar  1S86. 
p.  72-5. 

»)  Lučio,  Memorie.  p.  3«?;  Tliomas  archiil.,  o.  c.  p.  117— 10. 


—    9     — 


O  njemu  arhidijako'n,  kao  o  svom  milienčetu,  sa  zanosom 
pripovijeda,  kako  je  u  gradu  utažio  sve  stranačke  strasti,  kako 
je  napunio  praznu  gradsku  blagajnu,!  kako  je  zavladao  takav 
nšr  i  napram  vani,  kakova  nikad  ipdje  nije  bilo,  a  to  jer  su 
se  i  isti  Hrvati,  koji  su  otprije  odira'li  Spljećane,  sada  bili  pri- 
miriili  iz  nekog  strahopočitanja  prema  Oarganu.  Onda  kao  ne- 
ko čudo  Božje  priča  kako  su  odmah  po  njegovu  dolasku,  dvo- 
jica od  O'ue  trojice  nepomirljivih  neprijatelja  grada  Spljeta 
umrli,  a  to  fokn  Zahumljanin  i  Tolen  Poljičanin ').  Nego  To- 
mine  rij'eči  o  pO'tpunom  miru,  barem  napram  vani,  ne  smije  se 
uzeti  tako  na  vlas,  jer  on  sam-  .pripovijeda  štcšta,  što  se  kosi 
s  tom  tvrdnjom.  Gargan  je  za  tri  susljedne  godine  bio  biran 
načeilnikom  S'pljetskim.  Odmah  prve  godine  utanačio  je  mir  sa 
Kačićima^),  pa  je  onda  počeo  da  gradi  jednu  tvrdu  »ad  pe- 
tram«  (Kuk  ili  Kamen)  na  obranu  Splječana  od  Poljičana, 
ali  je  morao  ostaviti  nedovršeno  započeto  djelo,  jer  Tolen  Ka- 
čić,  proitiv  'U'g O'VOirenO'g  mira,  stao  Oipet  u  lipnju  ili  srpnju  1240. 
da  pljačka  spljetsko  polje,  pa  j'e  Gargan  bio  prisiljen  da  se 
spremi  na  rat  protiv  njega  ^). 


III.  Pobuna  za  Bele  III. 

Na  ugarsko-hrvatskom  iprijestolu  sjedio  je  već  od  ožujka 
1235.  Bela  III.  (IV.),  koji  se  ozbiljno  počeo  starati  oko  uređenja 
i  boljka  svoje  kraljevine,  aii  ubrzo  bio  spriječen  u  svom  naumu. 
God.  1241.  prodriješe  u  Ugarsku  MongoM  i  tako  je  poharaše,  da 
je  i  saim  Bela  ispred  njihova  bijesa,  morao  se  spasiti  bijegom  u 
Dalrtiacijiu.  Našto  se  i  oni  otisnuše  za  njim  u  potjeru,  te  se  neg- 
dje iprvih  dana  ožujka  1242.  pojaviše  na  visovima  Mosora. 
Mongoli  najprije  navališe  na  tvrdi  Klis,  misleći  da  se  tu  sklo- 
nio Bela  sa  svojim  blagom..^  Čuvši  međuto  da  se  je  Bela  sklonio 
prvo  u  Spljet,  pa  otole  prešao  u  Trogir,  otisnu  se  i  oni  za  njim 
u  Trogir.  Ne  miogavši  ipak  zauzeti  Trogir,  odiuče  da  se  po- 
vrate u  Aziju,  jer  se  ipročuio-  da  su  iza  smrti  Kana  Ogotaja  na- 
stali u  kraljevstvu  nemiri.   Kako  su  se  tom  zgodom  Spljećani 


*)  Thomas  archid.,  o.  c.  p.  119-22. 

2)  Luci  us,  De  regno.  p.  471—2;  Starine   XXIII.  p.  253. 

3)  Thomas  archid.,  o.  c.  p.  124-5;  Starine.  XXIV.  p.  204;  Klaić, 
Rad.  130.  p.  23. 


—    10    —        . 

zamjerili  Beli  uskrati-vši  inu  jednu  lađu,  na  kojoj  bi  umakao 
svojim  pro'gonitelji'ma,  do^k  su  mii  Trogirani  pružili  sve  mo- 
guće  pO'godn'O'Sti,  zahvalni  im  je  Bela  18.  ožujka  1242.  izdao 
povelju,  kojom  potvrđujući  njihove  povlasti,  ^podijeli  im  i  neke 
zemlje  u  Kaštelima.  Spljećani  se  tom  darovnioom  smatrabu 
l^ovrijeđeni  u  svojiim  pravima  na  Ostroig,  pa  odmah  iza  Belina 
odlaska  navale  na  Trogirane  i  zarobe  ih  do  pedesetak  i  bace 
u  tamnicu^).  Tu  je  razmiricu  poravnao  neki  franjevac  Girard, 
ali  previ'še  na  ikorist  Spljecana,  čega  se  radi  Trogirani  utekli 
Beli.  koji  je  uništio  odnosnu  nagodbu  a  na  korist  Trogirana"). 
To  je  dalo  ipovod'a,  da  su  Spljećani  i  opet  navalili  na  Trogiran'e, 
a'M  sa  zlom  srećom  jer  bijahu  ametom  poraženi.  Bojeći  se  sada 
ne  samo  osvete  trogirske,  nego  i  kazne  Beline,  počeše  se  ogle- 
dati za  saveznicima  te  se  obratiše  svima  onima,  koje  držabu 
kraljevim  protivnicima,  i  tako  se  te  mjesne  razmirice  izrodiše 
a  rat  među  kraljevskom  i  protukraljevskom  strankom.  Prve 
tragove  toj  pobuni  nekog  dijela  Hrvata  protiv  kralja  Bele  na- 
hodimo  odmah  i-za  iprovale    Mongo-la    u    Ugarsku.    Svijesniji 
Hrvati  kao  da  su  se  nedaćom  Beliinom  htjeli  okoristiti  te  odci- 
jepiti od  Ugarske  i  obnoviti  hrvatsko  kraljevstvo.    Koliko  je 
ta    pobuna  zahvatila  među  Hrvatima  i  korijena  i  opsega  ne 
dade  se  tačno  ustanoviti  iz  oskudnih  onodobnih  vijesti,  ali  je 
svakako  stalno,  da  nije  bila  *;amo  mjesne  naravi,  nego  da  je 
gdje  više,  gdje  manje,  zahvatila  maha  po  cijeloj  hrvatskoj  dr- 
žavi3).    Na  žalost  ni  ovoga  se  puta  Hrvati  nijesu  našli  složni, 
pa  se  stvar  izjalovila.  Uz  Trogir  ili  ti  kraljevsku  stranku,  pri- 
staše hrvatski  knezovi  Šubići,  Nelipić  i  neki  drugi,  a  uz  Splje- 
ćane  ili  ti    'pmtukraljevsku    stranku    pridružiše  se    Poljičani, 
luimski  knez  Andrija,  bosanski  ban  Matej  Ninoslav,  te  knezovi 
Brativoj  i  Vukša. 

Spljećani  za  dvije  nedjelje  harahu  trogirska  polja,  ali  tvr- 
dog grada  ne  mogoše  osvojiti.  Bela  nije  mogao  dalje  trpjeti  tih 
nereda,  pa  posla  hrabrog  bana  Dioniza,  da  kazni  Spijcćaiie  i 
njihove  saveznike  i  tako  pridigne  spa<li  kraljevski  ugled  na 
ovim  stranama.  Dioniz,  združiv  svoju  vojsku  sa  Trogiranirna  i 

»)  Thomas   archid,    Historia  salonitana.    VA.   Rački.    p.    15^ -->< . 
Lučio,  Memorie.  p.  45—8. 

=*)  Lučio,  Memorie.  p.  48;  Listine.  I.  p.  60. 

»)  ^i-^lć,  Nastavni  vjesnik.  KujiRa  X.  Zagreb  1902.  p.  196-99. 


—   11    — 

njihovim  saveznicima,  zajuriša  na  Spljet  dne  12.  srpnja  1244.  i 
prisili  ga  na  predaju.  Na  to  bi  utanačen  mir  međ  Spljetom  i 
Trogirom  dne  19.  istog  srpnja,  a  potvrđen  od  kralja  dne 
14.  listopada.  U  taj  mir  bijahu  uključeni,  osim  Spljećana  i  Trogi- 
rana,  i  pristaše  i  jedne  i  druge  stranke,  osim  bosanskog  bana 
Ninoslava,  humskog  kneza  Andrije  i  Poljičana,  koji  se  ne  po- 
koriše  kralju,  nego  mu  ostaše  i  nadalje  nevjerni  ^). 

God.  1248.  imenovao  je  Bela  banom  hrvatskim  dotadanje,^ 
palatina  Stjepana,  kojemu  se  svaik  morao  pokoravati  kao  i 
samom  kralju^),  pa  su  ga  i  Spljećani  za  više  godina  birali  svojim 
knezom'*).  Za  njegova  se  banovanja  izmiriše  i  Poljičani  sa  Belom, 
kako  se  saznaje  iz  jedne  isprave  od  mjeseca  listopada  1251.,  u 
kojoj  se  Mihovio,  Stjepanov  zamjenik  u  kneštvu  spljetskom, 
nazivlje  »po  milosti  Boga  i  kraljevskog  veličanstva  i  po  privo- 
Ijenj'u  bana  Stjepana,  knez  Spljeta,  i  kaštelan  Kli'sa  i  knez  Po- 
Ijica«*).  To  se  izmirenje,  po  svoj  priiici,  zbilo  kada  se  .pronio  glas, 
da  na  ove  krajeve  dolazi  glavom  sam  Bela,  koji  je  zbilja  i'  došao 
u  studenom  iste  godine  i  odsio  u  samostanu  sv.  Petra  od  Klo- 
bučca,  pa  otole  pohodio  i  Spljet,  gdje  se  zadržao  jedan  dan  i 
jednu  noć^).  Da  se  izmirenje  zbilo  tom  zgodom  nema  gotovo 
suminje,  jer  ne  bilo  iskreno.  God.  1258.  nijesu  više  ni  Spljećani 
birah  za  svog  kneza  bana  Stjepana,  nego  je  gradom  upravljao 
načelnik  Vid  IV.  Frankapan'),  pa  već  susljedne  godine  nahodimo 
Spljećane  i  Trogirane  u  ratu  sa  Poljičanima,  a  rat  se  vodi  za 
čaist  kraljevske  krune,  kojoj  su  PoJjičani  nevjerni.  Nu  kao  da 
se  nijesu  osjećali  dosta  jakim,  pa  pozvaše  u  pomoć  i  primorskog 
bama  Butka,  koji  se  rado  odazvao  njihovu  pozivu,  te  je  dne 
19.  ožuj'ka  1259.  s  njima  utanačio  ugovor  i  svečanom  se  za- 
kletvom obvezao:  a)  da  će  bez  svake  varke  i  izgovora,  svom 
snagom,  sa  Spiljetom  i  Trogirom  voditi  najžešći  rat  prot  nevjer- 
nih Poljičana;  b)  da  s  njima  ne  će  sklapati  ni  mira  ni  primirja 
ni  javno  m  potajno,  bez  izričite  privole  Spljećana  i  Trogirana,' 

*)   Lučio    Memorie.   p.   48-56;    Starine.    XXIV.   p.   2^8-   Thomas 
archid:,  o.  c.  p.  191—203. 

^^        ')  Lucius,  De  regno.  p    178;  Lučio,  Memorie.  p.  71-2;  Codex  clipl. 

=»)  Bullettino.  VIII    (1885.)  p.  119-20.  135-36,  150-51 
*)  Bullettino.  VIII.  (1885.)  p.  135;  Codex  dipl.  IV.  p.  461. 
*)  Thomas  archid.,  o.  c.  p.  206—7. 
^)  Bullettino.  VIII.  (1885.)  p.  1.51-52. 


—     12     - 

i  to  pod  kazan  nevjerno-sti  prema  kralju;  c)  da  će  takođe  sve 
svoje  podložnike  prisiliti  na  taj  rat  prol  nevjernih  Poljičana,  i 
kad  bi  se  koji  nećkao,  da  će  udariti  na  nj  svim  svojim  silama. 
Tako  se  obvezaše  i  Spljećani  i  Trogirani  o'pet  sa  svoje  strane, 
pod  istim  uvjetima,  banu  Butku,  da  će,  pod  kazan  nevjerstva, 
ustrajati  s  njim  u  rečeno'm  ratu  te  da,  bez  njegove  privole,  ne 
će  nikako  s  Poljičanima  sklapati  ni  mira  ni  primirja,  niti  mu  se 
ikako  drukčije  iznevjeriti^). 

Nije  na  žalost,  ostalo  nikakove  pisane  vijesti  što  je  od  svega 
toga  bilo. 

IV.  Poljica  i  Šubići. 

Od  nekog  doba  nastojali  su  Mlečani  utvrditi  svoie  gospod- 
stvo i  na  istočnoj  obali  Jadranskoga  Mora,  pa  su  tako  god.  1280. 
osvojili  Omiš  i  otok  Brač,  a  da  lašnje  uspiju  u  svojim  namje- 
rama uzdržavali  su  po  dalmatinskim  gradovima  plaćenika,  koji 
su  podizali  buna  i  nereda,  da  im  tako  pruže  izlike  miješati  se  u 
njihove  poslove.  U  takim  prilikama  Poljičanima  ne  ostalo  druge, 
nego  se  posvema  prisloniti  uz  moćno  hrvatsko  pleme  Šubića, 
koji  su  na  ovim  krajevima  nasljednim  pravom  obnašali  bansku 
čast. 

Trogirani  su  od  više  vremena  birali  svoje  načelnike  iz  Mle- 
taka. Tako  je  i  god.  1321.  bio  trogirskim  načelnikom  Mlečanin 
Stjepan  Manolesso.  Ban  Mladen  II.,  slijedeći  primjer  mletački, 
potkupi  ga  za  se,  ali  sa  zlom  svojom  srećom,  jer  netom- se  tome 
dosjetili  Trogirani,  otjeraju  ga  i  jave  to  duždu,  koga  nazivlju 
svojim  gospodarom.  Mlečani  rado  prihvate  to  raspoloženje 
Trogirana,  pa  im  ne  samo  pode  za  rukom,  da  su  ih  izmirili  sa 
zavađenim  Šibenčanima,  nego  su  i  oba  grada  otrgli  od  Mladena 
i  primili  ih  susljedne  godine  pod  svoje  vrhovništvo. 

Da  pokori  odmetne  gradove  sazva  Mladen  sabor  hrvatskih 
velikaša,  ali  se  na  njemu  nvjeri  da  su  nm  i  oni  protivni,  te  mu 
se  malo  kasnije  iznevjeri  i  brat  Pavao  11.,  pa  se  sada  s\*i  zdru- 
žiše  prot  njega  sa  odmetnim  gradovima  Trogirom  i  Šibenikom. 
Uz  Mladena  pristajahu  jedino  braća  nm  Juraj  i  Oregorijo,  te  gra- 
dovi Bribir,  Osirovica,  Skradin,  Klis,  Nin,  Omiš,  Spljet  i  Poljica. 


'/  Luci  us.  De  re^no.  p.  isi;  Lučio.  Memorie.  p.  U»6— 7. 


—     13     — 

Do^k  su  se  oiku'pljale  savezničke  čete,  udari  Mladen  na  ŠibenikJ 
gotoivo  cio  mjesec  dana  haraše  šibensko  polje.  Ne  m-ogavši 
ipak  zauzeti  grada,  obori  se  tada  na  Trogir,  ali  ni  njega  ne 
uzmože  predobiti,  nego  mu  samo  opljačka  polje.  U  to  se  sabrale 
i  savezničke  čete  pa  Mladen,  ne  uzdajuči  im  se  O'prijeti  na  O'tvo- 
renu  polju,  poče  uzmicati  prema  Bisku'),  gdje  ga  je  nenadno 
napao  slavonski  ban  Babonić,  koji  ga  uzastopce  slijedio.  Kako 
Mladen  nije  imao  uza  se  nego  samo  nešto  vjernih  Poljičana  i 
nekoliko  Vlaha,  Babonić  ga  je  svojom  kud  iikamo  mnogobrojni- 
jom  i  bolje  oružanom  vojskom  ametom  potukao.  Babonić  nije 
progonio  Mladena,  jer  bilo  nepotrebno  pošto  nemao  više  vojske, 
da  bi  mu  se  i  dalje  mogao  oipirati,  a  međuto  se  očekivalo'  i  do- 
lazak kralja,  koji  je  imao  da  stvari  konačno  uredi.  Do'k  je 
Mladen  uzmicao  pred  protivničkom  vojskom  i  tukao  se  iko'd 
Biska,  navale  uz  pomoć  MLečana  Šibenčani  na  Skradin  a  Tro- 
gir ani  na  Omiš,  pa  ih  zaposjednu. 

Mladen  je  poslije  svo-g  poraza  kod  Biska  pobjegao  među 
vjerne  Poljičane,  namjeravajući  poći  u  Omiš,  nego  doznavši  na 
puitiu  za  svoju  nedaću,  vrati  se  'kroz  mcsorske  vrleti  u  tvrdi 
Klis.  U  to  je  došao  i  kralj  Karlo  Robert  i  držao  u  Kninu  sabor 
dine  8.  listopada  1322.  Iz  Klisa  iposla  Mladien  preda  nj  brata 
Jurja  s  mnogim  darovima.  Kralj  ga  primi  lijepo,  dapače  zaželi 
vidjeti  i  Mladena.  Na  tu  poruku  pošao  je  Mladen  veseo  pred 
kralja,  postavljajući  u  nj  svu  svojai  nadu.  Nu  nezahvalni  Anžu- 
vinac  bio  je  već  zaboravio,  da  se  poglavito  pomoću  Šubića 
uspeo  na  ugarsko-hrvatslki  prijesto,  pa  je  Mladena,  čim  je  stigao, 

zasužnjio  i  poveo  sa  sobom  u  Ugarsku,  otkle  se  nije  više  nikad 
povratio  2). 

Dok  je  Karlo  Robert  boravio  u  Kninu  stigoše  mu  žalosni 
glasi,  da  mu  je  p-O'tučena  vojska,  koju  je  bio  poslao  u  pomoć 
svomu  savezniku,  njemačkom  protukralju  Fridriku  Lijepomu. 
Ne  mogući  se  stoga  sam  zadržati  u  Dalmaciji,  mjesto  zaroblje- 
nog Mladena,   imenova  banom  čitave   Slavonije,  Hrvatske   i 


*)  Miha  Madije  zove  to  mjesto  Bliska,  ali  je  Šišič  dokazao  da 
odgovara  današnjem  mjestu  Bisko,  koje  je  u  ono  doba  pripadalo  Poljicima. 
(Glasnik  zemaljskog  muzeja.  Sarajevo  1902.  p.  363.  nota  4.) 

')  iVl  i  h  a  Madije  kod  L  u  c  i  u  s,  De  regno.  p.  376—7  i  B  r  u  n  e  1 1  i  u 
Programma  dell'  i.  r.  ginnasio  superiore  in  Žara.  Anno  scol.  1877—8.  p.  41—7; 
conf.  Šišić,  Pad  Mladena  Šubića,  bana  hrvatskoga  i  bosanskoga.  Glasnik 
zemaljskog  muzeja.  Sarajevo  1902.  p.  335  —  66. 


—     14    — 

Dalmacije  dotadanjeg  slavons'koig  bana  Ivatia  Babonića,  nare- 
divši  mu  da  uvede  red  i  mir  u  tim  zemljama.  Hrvatski  velikaši, 
koji  su  se  bili  podigli  na  Mladena  u  nadi  da  će  razgrabiti  nje- 
govu prostranu  baštinu,  vidjevši  se  tako  prevarenim  u  svojim 
nadama,  združiše  se  opet  između  sebe  prot  kralja  i  novog  bana, 
pa  zauzeše  Knin,  kojim  zagospodova  sve  do  svoje  smrti  voj- 
voda Neliipić.  Rasrdcn  kralj  na  Babonića,  koji  nije  znao  da 
uspostavi  reda,  zbaci  ga  već  susljedne  godine  s  banske  časti,  a 
mjesto  njega  imenova  banom  hrvatskim  i  dalmatinskim  Nikolu 
Omedejeva.  Nu  i  on  je  malo  što  opravio,  pa  odmah  poslije 
njegova  odlaska,  hrvatski  se  velikaši,  kao  prije  'proti  Mladena, 
združe  sada  prot  Nelipića.  Prvi  je  počeo  brat  zarobljenog  Mla- 
dena, Juraj  II.,  koji  sakupivši  priličan  broj  vojske  između  vjer- 
nih Poljičana  i  Vlaha,  utabori  se  na  brdu  Topolju,  otkle  stade 
udarati  na  Knin.  Nu  prije  nego  li  mu  stigoše  savezne  čete,  navali 
na  nj  nenadno  dne  7.  lipnja  1324.  Nelipić  sa  svojim  pristašama, 
potuče  mu  vojsku  i  njega  zarobi^). 

Juraj  je  ostao  u  suzan jstvu  Nelipioevu  sve  do  god.  1326., 
kada  je  novi  ban  Mikac  Mihaljević  došao  u  Dalmaciju,  da 
pokuša  ne  bi  li  njemu  pošlo  za  rukom  uspostaviti  red  i  'podignuti 
ugled  kraljev  na  ovim  krajevima.  Nu  bio  je  iste  sreće  kao  i 
dva  mu  predšasnika,  jer  pred  općom  pogibli  i  opet  se  složiše 
hrvatski  velikaši.  Dapače  tom  se  zgodom  i  Nelipić  izmirio  sa 
zasužnjenim  JuTjem  i  pustio  ga  na  slobodu.  Netom  se  Juraj  do- 
čepao slobode,  počeo  je  nastojati  kako  bi  se  i  opet  domogao 
stare  moći  i  slave,  ali  mu  sav  napor  osta  uzaludan,  jer  mu  se  ni 
sami  Spljet  ne  htio  više  pokoravati,  nego  se  dapače  18.  kolo- 
voza 1327.  predao  pod  okrilje  mletačko.  Od  toga  trena  Juraj  je 
na  sve  moguće  načine  gledao  naškoditi  Spljetu,  pa  nui  je  napo- 
kon spriječio  svaku  trgovinu  zatvorivši  oestu,  koja  je  iz  Spljeta 
vodila  preko  Klisa  u  zagorsku  Hrvatsku  i  Bosnu.  Stoprv  1.  pro- 
sinca 1328.  izmirio  se  je  on  sa  Spljetom.  Mirovni  suci  bili  su 
knezovi  šibenski  i  trogirski,  a  Jurja  je  zastupao  knez  Gregorije 
Jurinić  iz  Poljica,  kojem-u  je  Juraj  bio  izdao  punomoć  još  na 
22.  listopada"-). 


')  M  i  h  a  M  a  d  i  j  e  kod  I,  u  c  i  u  s,  De  regno.  p.  379  i  !i  r  u  n  e  1 1  i,  o.  c- 
p.  53— 4;  conf.  (ir  iiher,  Nelipić,  knez  cetinski  i  kninski.  Zagreb  1886.  p.  >6; 
Klaić,  Bribirski  knezovi.  Zagreb  1897.  p.  142. 

•)  Ljiibić,  Listine.  V.  p.  228. 


—     15     — 

Kneza  Jurja,  koji  je  umr'a  negdje  u  prvoj  polovini  prosinca 
1330.,  naslijedio  je  najstariji  mu  sin  Mladen  111.  On  se  nije  htio 
više  nazivati  knezom  Daimacijie,  nego  samo  knezom  Klisa, 
Skradina  i  Omiša,  koje  je  gradove  jedimo  i  imao  u  svojoj  vlasti  ^). 
Poljičani  pristajahu  i  uza  nj  vjerno  kao  i  uz  njegove  pređe,  da- 
pače ga  smatrahu  i  banom,  bez  sumnje,  jer  se  ne  pokoravali 
banovima,  koje  imenovao  kralj  poslije  svrgnuća  Mladena  II.  U 
jednom  naime  poljiokom  pismu  iz  god.  1338.  čita  se:  », ...  a  to 

biše  za  gospodstva  bana  Mladena  na  lit  božji  1338 « 

Smrću  kneza  Jurja  isplivao  je  opet  na  površinu  brat  mu 
Pavao,  koji  zajedno  sa  svojim  sinovcem  Mladenom  stao  da  se 
bori  i  protiv  Nelipića  i  protiv  dalmatinskih  gradova,  pa  se  tako 
i  oipet  ponoviše  stare  razmirice  između  Poljičana  i  Spljećana. 
God.  1333.  putovao  je  kralj  Karlo  Robert  u  Napulj,  da  zaruči  sina 
Andriju   sa  Ivanom,   unukom  kralja  napuljskoga  Roberta.  Iz 
Napulja  je  oitputovao  već  svrhom  rujna,  ali  se  je  u  Ugarsku 
povratio  tek  u  proljeću  1334.  Gdje  je  proboravio  to  vrijeme  nije 
izvjesno,  ier  neki  misle  da  je  prošao  tu  zimu  negdje  u  blagom 
podneblju  Dalmacije,  a  drugi  opet  nagađaju  da  je  pošao  u  Avi- 
njon  u  pohode  papi  Ivanu  XXII.,  da  mu  zahvah  za  usluge,  koje 
je  učinio  njemu  i  njegovu  rodu^).  I  ako  je  on  možda  pošao  u 
Avinjon,  nije  ga  onamo  slijedila  i  kraljica.  Ona  je  svakako  tu 
zimu  proboravila  u  Dalmaciji,  jer' je  dne  3.  studenoga  1333.,  na 
pritužbe  Spljećana,  upravila  iz  Zadra  primorskom  banu  Stje- 
panu jiedno  pismo  u  poslu  razmirica  između  Spljećana  i  Polji- 
čana. Iz  njega  se  saznaje,  da  su  se  Spljećani  pritužili  kraljici 
kako  Poljičani,  'koji  bi.  se  u  svakom  sudbenom  poslu  imali  poko- 
ravati zakonima  i  običajima  Hrvata,  ne  će  da  se  istim  pokora- 
vaju, kada   nešto   skrive  jer,    vele,  da   imaju   svoje   vlastite 
zakone,  po  kojima  ih  se  mora  suditi.  Naređuje  stoga  kraljica 
fiajodrješitije  banu,  ako  bi  Poljičani  štogod  skrivili  bilo  prot 
Spljećana  ih  prot  drugih  podanika,  da  ih  čini  suditi  no  zakonima 
i  običajma  vjernih  Hrvata'). 


')  Sr.    Klaić,    Bribirski  knezovi    od  plemena  Subić  do  £od    1437 
Zagreb  1897.  p.  146. 

")  Klaić,  Povjest  Hrvata.,  Svezak  drugi.  p.  55-6. 
')  Bullettino.  XXV.  (1902.)  copert.  p.  1-2. 


—     16    — 


V.  Dolazak  Ugričića. 

Karla  Roberta,  koji  je  umro.  16.  srpnja  1342.,  naslijedio  je 
sin  mu  Ljudevit  1.  On  se  je  na  dan  svoga  krunisanja  zavjerio 
da  će  pod  svoje  žezlo  povratiti  sve  one  zemlje,  koje  su  negc 
pripadale  ugarsko-hrvatskoj  kruni.  U  tu  je  svrhu  vodio  dugo- 
trajne ratove.  Od  svih  tih  Lju'devitO'Vih  ratova  tiče  se  Poljica 
jedino  onaj,  što  ga  od  god.  1356.  vodio  s  Mlechna  poradi  Dal- 
macije, a  svršio  je  mdrom  u  Zadru  dne  18.  veljače  1358.  Po  tome 
miru  priipala  je  Ljudevitu  sva  Dalmacija  od  sredine  Kvarnera 
do  grada  Drača. 

Ljudevit  je  sada  stao  da  uređuje  taj  svoj  novi  posjed,  pa 
se  je  tako  zbilo  i  nešto,  što  je  bilo  od  velika  zamašaja  za  Po- 
ljica. Župu  poljičku  utemeljiše  braća  Tješimir,  Krešimir  i  Elem, 
koji  se  za  pogibije  hrvatskoga  kneza  Miroslava  useliše  u  vrleti 
mosor ske.  Njihovi  potomci  sačinjavali  su  plemstvo  te  župe,  a 
sada  je  tome  prvotnome  plemstvu  pridošlo  i  jedno  drugo,  novo. 
Potomci  trojice  braće  nazivahu  se  u  PoJjicima  Didiči  ili  Bo- 
sanci ili  Miroslavići  ili  bosanski  plemići,  dočim  sada  novo- 
nadošli  plemići  bjehu  prozvani,  vlastela  ili  vlastelići,  ili  takode 
ugarsko  plemstvo  ili  Ugričići,  jer  se  doselili  iz  prekovelebitske 
Hrvatske,  koja  onda  smatrafla  dijelom  Ugarske.  Ti  novodose- 
Ijeni  plemići  bijahu  Juraj  Rajčić  i  Juraj  Dražojevič'). 

O  dobi  njihova  dolaska  razno  se  mislilo.  Srećom  sačuvao 
se  njihov  rodovnik,  sastavljen  od  neko-ga  Namjana  Kraljeva. 
Baveći  se  tim  rodovnikom,  Pavić  je  jasno  dokazao  neispravnost 
mišljenja  onih,  koji  spajaju  to  doselenje  sa  dolaskom  Belinim  u 
Dalmacljn  god.  1242.,  ili  ga  dapače  drže  i  još  ranijim,  pa  je 
usput  utvrdio  protivno  mnijenje  onih,  koji  to  doselenje  stavljaju 
negdje  oko  god.  1350').  Pavić  nije  ni  po-kušao  da  pobliže  odredi 
tu  godinu,  ali  nema  sumnje,  kako  će  se  vidjeti,  da  se  doselenje 
barem  Jurja  Rajčica  zbilo  upravo  god.  1358.  On  je  bio  poslan 
kao  kraljev  odaslanik  da  upravlja  Poljicima  i  okolišem  im,  a  u 
isto  vrijeme,  dok  je  upravljao  Poljicima,  stanovao  je  u  Spljetu'). 

')  Pivčević,  O  postanku  Poljica.  F^rok'ram -c.  k.  velike  gimnazije  u 
Spljetu.  XLII.  (1906.— 7.)  p.  5-8. 

*)  Pavić,  Glasnik  zemalJsko<:  muzeja.  .Sarajevo  1903.  p.  65    80. 

«)  lukarica,  Doba  naseljcnja  plemića  bosansko-unarskih  u  hivšoj 
župi  Poljica,  Zadar  1901.  p.  23. 


1 


—     17    — 

Prije  8.  rujna  1357.  nije  mogao  stanovati  ^u  Spljetu,  jer  do  toga 
dana  Spljet  u  vlasti  mletačkoj'),  pa  je  nemoguće  i  pomisliti,  da 
bi  mu  Mlečani,  u  ratu  s  Ljudeviitom,  bili  doipuistili  ida  tu  staniuje 
i  radi  u  prilog  svomie  vladaru,  a  njima  na  zatoir.  A  da  nije  bio 
u  S'P'ljetu  ni  prije  svrhe  travnja  susljedne  godine  nema  takode 
sumnje.  Iz  sjednice  od  22.  travnja  1358.  splietskog  vijeća  sa- 
znaje se,  da  su  neki  Poljičani  počinili  šteta  na  uštrb  Spljećana  i 
bili  obećali  povratiti  im  zarobljenu  stoku.  Nu  kalko  su  se  skanji- 
vali da  održe  svoje  obećanje,  u  istoj  je  sjeidnici  bil'o  zaključeno 
da  im  se  odašalje  jednog  ipo'slanika,  »koji  će  ih  opomenuti  na  po- 
vratak kroz  rok  Oid  osam  dana,  a  tO'  sve  poid  prijetnjom  zadje- 
vica 2).  u  sjednici  paik  od  25.  istoig  mjeseca  Duj'am  Marinov,  po- 
slanik općine  spljetske  »u  tom  posln,  javlja  da  le  izvršio  primijeni 
nalog  i  navijestio  Poijičanima  zaključak  sjednice,  pa  stoga  da 
onih  osam  dana  data  im  roka,  započinje  teći  od  danas  ^).  O  toj 
razmirici  nema  više  spomena,  ali  je  ona  jasan  dokaz,  da  Rajčić 
još  ne  bio  u  Spljetu,  jer  da  bio,  Spljećani  bi  se  bili  obratili  njemu, 
kao  odaslaniku  kraljevu  i'  upravitelju  Poljica,  da  on  prisili  Pomi- 
cane na  povratak  zarobljene  stoke,  a  ne  bi  se  nipošto  usudili 
prijetiti  zadjevicama  mimoišavši  njega,  odaslanika  kraljeva  i 
upravitelja  Poljica.  Iz  sjednice  pak  od  13.  srpnja  spljetskoig 
vijeća  do-znaje  se  da  je  bio  došao  neki  knez  Juraj,  koji  je  imao 
da  uredi  spljetske  međe  napram  Klisn,,  pa  mu  je  isto  vijieće  u  tu 
svrhu  doznačilo  deset  dukata*)  Oruber  nagađa  da  bi  taj  knez 
Juraj  mogao  biti  Kurjaković^),  ali  niiti  navodi,  niti  ima  iikakove 
potvrde  da  bi  Juraj  Kurjaković  imao  što  posla  u  Spljetu,  dočim 
se  za  Jurja  Rajčica  zna,  da  amo  bio  podan  od  Ljudevita  da 
upravlja  Poljicima  i  okoiišem.  Pa  da  on  u  to  baš  vrijeme  amO'  i 
stigao,  dokazom  nam  ne  samo  muk  o  spominjanoj  razmirici  i  ono 
uređivanje  međa  između  Spljeta  i  Klisa,  nego  i  oikolnost,  da  sada 
Poljičani  i  Spljećani  živu  u  najboljem  skladu..  U  sjednici  naime 
spljetskog  vijeća,  obdržavanoj  dne  4.  studenoga  bio  je  odobren 
pro.syjeđ,  što  ga  učinili  gradski  upravitelji  i'  suci  protiv  odluka 
bana  Cuza,  kojima  se  krnjite  gradske  povlastice.  Na  što  je  banov 

0  A  Cutheis  apud  Luci  us,  De  regno.  p.  383. 
*)  Bullettino.  XV.  (1892.)  p.*14. 
^)  Ibidem  p.  14. 
y  ')  Ibidem  p.  58. 

';  Gruber,  Rad.  166.  p,  189.  nota  1. 


—     18     — 

t>daslaniik,  na  iine  banovo,  obećao-  da  ne  će  čmiti  niikatovih 
novosti  dok  se  ne  povraite  svjetski  poslanici,  koji  imaju  poći 
pred  kralja  Ljudevita.  Sve  je  to  bilo  učinjeno  u  općinskoj  palači 
pred  raznim  umoljenim  svjedocima,  između  kojih  se  nalazio  i 
jedan  Poljičanin,  imenom  Butko  Bo.gdanov  i.z  Srinjina').  Njegova 
nazočnost  kao  svjedoika  u  tako  važnoj  stvari,  jamči  za  iskreno 
izmirenje,  koje  se  moglo  slučiti  jedino  pomoću  Jnrja  Rajčica, 
kraljeva  odaslanika  i  upravitelja  Po'ljica. 

Rajčić  je  imao  dva  sina,  Ugrina  i  Novaka.  Za  nje  pri.po- 
vijeida  dalje  rodovnik  da  su,  ^poslije  smrti  oče\ne,  rasprodali  svoja 
imanja  u  Ugarsikoj  (Hrvatskoj)  i  nastanrli  se  u  Poljicima,  i  da 
im  je  kralj  izdao  povelju,  kojom  se  naređivalo,  d'a  budu  priznati 
plemićima  u  onom  mjestu,  gdje  bi  se  god  nastanili -).  Ori  su 
sada  stekli  raznih  posjeda  ne  samo  u  Poljicima,  nego  i  van  Po- 
Ijica  na  lijevoj  obali  rijeke  Cetine,  a  zvali  su  se  Ugljani  i  DoJjani. 
Ugljanima  ostalo  sve  do  danas  nepromijenjeno  ime,  a  Doljani 
mora  takode  da  su  bili  tuda  negdje  u  blizini.  Ta  dva  posjeda 
izvan  Poljica.bio  im  je  oteo  Ivan  Nelipić,  pa  su  se  toga  radi 
utekli  kralju  za  zaštitu,  i  Ljudevit  je  naredio  banu  Nikoli  Seču, 
da  prisili  Nelipića  neka  ih  pusti  u  miru  uživati  njihove  posjede. 
Ne  zna  se  s  čega,  Seč  nije  izvršio  naredbe  kraljeve,  pa  je  tada 
pošao  mladi  brat  Novak,  da  se  ponovno  moH  za  zaštitu.  Novak  se 
ovoiga  puta  prikazao  i  kralju  i  kraljici,  pa  su  obojica,  i  to  kra- 
ljica dne  5.  srpnja  1377.,  a  kralj  dne  12.  istog  mjeseca,  izdali 
strogi  nalo'g  banu,  da  već  jednom  uredi  stvar^). 

Rajčić  dcikle,  kako  se  vidjelo,  došao  je  u  Poljica  god.  1358., 
poslan  od  kralja  Ljudevita  da  upravlja  i  njima  i  njihovim  oko- 
lišem kao  njegov  pouzdanik,  ali  kada  je  došao  Juraj  Dražojević? 
Rodovnik  o  povodu  njegova  dolaska  u  Poljica  ne  kaže  ništa,  a 
prvom  što  ga  se,  po  dosad  poznatim  izvorima,  spominje  jest 
dne  1.  ikolovoza  1390.,  'kada  su  odaslanici  bosanskog  kraljii 
Tvrtka  I.  ustanovljiva^li  granice  grada  Spljeta  napram  Poljici- 
ma, i  tada  se  izrijekom  za  nj  kaže  da  je  iz  Poljica*).  Po  tom  bi 
se  dalo  zaključiti,  da  je  već  dulje  vremena,  što  je  nastanjen  u 
Poiljicima.  Od  toga  trena  nalazi  mu  se  česta  spomena.  On  je 
imao  pet  sinova,  koji  su  takode  svi  ostali  u  Poljichna. 

*)  Bullettino.  XVI.  (1893.)  p.  45-6. 

')  škarica,  o.  c.  p.  23—4. 

*)  Ovjerovljeni   prijepisi  obiju   isprava  u  arhivu   kaptola  spljetskogt. 

*)  Ljubić,  Listine.  IV.  p.  284. 


—     19    — 


Poitomci  Rajčica  i  Dražojevića  stekli  su  tijekom  vremena 
takav  U'gled  u  Poljicma,  da  su  negdje  u  iprvoj  polovini  šesnae- 
stog vijeka,  kako  se  saznaje  iz  poljičkih  isprava,  postigli  pro- 
mjenu starog  dotadanjeg  ustava,  'pa  su  od  tog  vremena  gotovo 
neprekidno  obnašali  kneževsku  čast  sve  do  god.  1789. 


VI.  Poljica  za  kraljevanja  Sigizmundova. 

(1.  Poljica  za  nereda  iza  L  jud  e  v  i tio v  e  smrti.) 
Neredima,  što  su  nastali  u  državi  iza  Ljiidevitove  smrti,  okori- 
stio se  je  bosanski  kralj  Tvrtko  I.,  pa  je  počeo  da  skučava  pod- 
svojiu  vlast  Hrvatsku  i  Dalmaciju.  I  uspjeh  je  okrunio  njegovo 
nastojanje.  Prvi  fhu  se  pokori  tvrdi  Klis,  kojemu  stoga  dne 
22.  srpnja  1387.  izdade  iz  Sutiske  povelju,  kojom  potvrdi  sve 
njegove  povlasti').  Odmah  tom  zgodom,  ili  malo  kasnije,  pri- 
znala su  Tvrtkovu  vlast  i  Poljica,  kojima  je  takode  izdao  ipo- 
velju^),  a)li  se  na  žalost  nije  sačuvala. 

Spljet  je  nasuprot  vjerno  pristajao  uz  Sigizmiunda,  kojemu 
se  neprestano  obraćao  za  pomoć,  a!li  je  ne  dobivao,  pa  je  tako 
\  on  napokon  morao  priznati  Tvrtkovu  vlast.  Dne  2.  lipnja  1390. 
nalazeći  se  poslanici  spljetski  kod  Tvrtka  na  njegovu  dvoru  u 
Sutisci,  izručiše  mu  svoj  grad,  pa  ga  zamoliše  da  im^  poitvrdi 
sve  d^otad  uživane  'povlasti,  kao  takode  da  im  tačno  oiznači  međe 
napram  Klisu  i  Omišu.  Tvrtko,  radostan  što  mu  se  poklonio  tako 
znamenit  grad,  kao  što  je  Spljet,  udovolji  svim  njihovim  že- 
ljama, pa  je  odlučio  da  će  gradu  Spljetu  odsele,  po  nlegovoj  oso- 
bitoj milosti,  pripadati  sve  ono  zemljište,  što  se  proteže  od 
Spljeta  do  rijeke  Cetine  pred  Omišem,  od  mora  do  vrha  planine, 
koje  se  zove  Primorje,  nadodavši  suviše  da  stavlja  van  svake 
krjeposti  sve  one  povlasti,  koje  su  od  njega  isprosili  Klišani  i 
Polji'čani  zatajivši  istinu  i  kazavši  laž,  a  mogle  bi  na  koji  bilo 
način  poremetiti  spomenute  međaše.  Usto  je  odmah  označio  i 
svoje  odaslanike,  koji  će  na  licu  mjesta  tačno  ustanoviti  te  nove 

0  Bullettino.  XX.  (1897.)  Supplemento  III.  p.  95— 6;  Lučio,  Memorie. 
p.  332. 

')  Isprava  se  nije  sačuvala,  ali  joj  spomena  u  Tvrtkovoj  listini  od 
2.  lipnja  1390.  (Listine.  IV.  281)  i  u  jednoj  ispravi  poljičkoj,  koja  je  moje 
vlasništvo,  ali  nije  još  objelodanjena. 

2* 


—     20     — 

mede  grada  Spljeta').  Kraljevi  odaslanici  našli  su  se  na  licu 
mjesta  već  1.  toloivoza,  da  po  primljenom  nalogu  utanače  te 
mede,  pa  su  se  uza  nje  i  spljetske  zastupnike,  našli  i  poljički  ple- 
mići Juraj  Radivojević,  Vulecije  Nenadić,  Ugrin  Rajčić,  Bo^đa- 
cije  Pribislavić  i  Juraj  Dražojević,  koji  su  služili  kao  jamci  da 
će  se  naredbe  kraljeve  vršiti,  jer  je  i  sada  izrijekom  bilo  nagla- 
šeno da  niko  ne  smije  smetati  Spljećane  u  tom  njihovu 
posjedu  2). 

Tvrtka  je  naslijedio  mladi  mm  brat  Stjepan  Dabiša,  pa  su  i* 
njega  priznale  svojim  kraljem  i  Hrvatslka  i  Dalmacija,  ali  kada 
je  i  Ladislav  Napuljski  počeo  svojatati  za  se  Hrvatsku  i  Dalma- 
ciju, on  je  uvidio  da  ih  neće  moći  uzdržati  u  svojoj  vlasti,  pa  se 
prisloni  sasvim  uz  Sigizmunda,  kojemu  đakovačkim  ugovorom, 
negdje  o  polovini  srpnja  1393..  prizna  pravo  nasljedstva  na 
bosanski  prijesto  poslije  svoje  smrti,  a  Si'gizmund  ga  za  to  pri- 
znade  zakonitim  boisanskim  kraljem.  Po  tom  ugovoru  nije  Da- 
biša izgubio  Hrvatske  i  Dailmacije,  koje  je  odiStupio  Sigiznmndu 
tek  u  kolovozu  1394.,  a  njihovo  zauzeće  povjerio  je  Sigizmund 
novoimenovanom  banu  Nikoli  Gorjanskomu,  koji  je  i  izvršio 
svoj  zad'ata'k  već  prije  svrhe  godine*). 

Premda  su  tako  Hrvatska  i  Dalmacija  došle  u  vlast  Si'giz- 
mundovu,  imali  su  još  i  po  Hrvatskoj  i  po  Dalmaciji  svojih  pri- 
staša i  Stjepan  Dabiša  i  Ladislav  Napuljski,  sto  je  češće  pro- 
uzrokovalo nereda.  Tako  je  dne  71.  lipnja  1398.  u  Spljetu  buknula 
očita  pobuna,  radi  čega  su  bili  potjerani  iz  grada  neki  građani, 
koji  se  sada  skloniše  u  Trogir.  Spljećani  pozvaše  Trogirane,  da 
ih  otjeraju  iz  grada,  nu  Trogirani  na  to  ne  pristaše,  nego  se  da- 
pače o'bratiše  Sigizmundu  sa  mdbom  da  bi  on  kaznio  krivce 
po'bune,  ali  kao  takove  ne  označise  ni  vanjane  ni  domljane*)- 
Spljećani  srditi  radi  toiga  na  IVogirane,  počeše  im  kvariti  polja, 
na  što  i  Trogirani  vraćahu  Spljećanima  milo  za  drago,  pa  im  do 
dva  puta  oplijcnišc  selo  Kruševicu,  poluotok  Vranjić  j  neke  druge 


»)  Listine,  IV.  p.  281. 

»)  Listine.  IV.  p.  284. 

•)  tsišić,  Vojvoda  Hrvoje  VukČić  Hrvatinić  i  njegovo  doba.  Zagreb 
1902.  p.  91-6. 

*)  Toliko  u  Spljetu,  koliko  i  po  ostalim  dalmatinskim  gradovima,  oni 
koji  su  bili  potjerani  iz  grada  nazivahu  se  vanjani,  a  oni  koji  bi  ostali  u 
gradu  dornljani. 


—    21     — 

zemlje  1).  Razmirice  su  se  nastavile  i  dalje,  pa  Spljećami,  združeni 
sa  Klišanima,  Poiljičanima  i  Radobiljanima,  dine  29.  liSitopada 
1400.  navalirse  na  Trogiraine,  opljačkaše  im  nekiolito  sela,  ubiše 
mnotgo  stoke  i  zarobiše  doista  p-lemdća  i  pučana^),  te  oipet  dne 
4.  veljače  1401.  u  društvu  Klišana  i  Poljičana,  popališe  im  neke 
mlinice  i  s'av  gcitovo  kottar,  i'  zarobiše  mnogo  stoke  i  Ijuidi^). 
Malo  i'za  te  drugie  navale  bio'  je  dne  13.  veljače  između  Splje- 
ćana  i  Trogirana  utanačen  mir,  ^u  'kojemu  jedni  drugima  opra- 
štaju sve  uvrjede  i  sve  škc-de*),  ali'  se  u  njemu  ne  spominju 
spJjetski  saveznici,  pa  jie  za  to  tro'girsko  viječe  d'ne  23.  ožujka 
doznačilo  Marinu  Desi  Markovu  petnaest  zlatnih  dukata  kao 
nafknadu  za  štete,  što  ih  ipretrpio  kada  bio  uhvaćen  u 
Pol]  ičim  a  ^). 

Uto  su  dne  28.  travnja  1401.  neki  ugarski  veHkaši  zasužnjili 
Sigizmunda,  čim  su  još  više  osilili  pristaše  Ladislavovi,  kojima 
ise  ipoistaviše  na  glavu  bosanski  kralj  Ostoja,  Hrvoje  Vuikčić  i 
Ivaniš  Nelipić,  a  kada  je  Sigizmund,  oslobodivši  se  sužanjstva 
n»a  požunskom  saboru  21.  rujna  1402.,  prisilio  veii'kaŠe  da  nj'.e- 
goviim  nasljednikom  priznadu  austrijskog  vojvodu  Albrehta, 
odmetnu  se  od  njega  i  prior  vransiki  Mirko  Bubek,  pa  netom 
se  vratio  u  Vranu,  preda  je  12.  Msto'pada  u  vlast  Ladislavovu. 
Ladislavov  namjesnik  Aldemarisko  poče  sada  redom  zauzi- 
mali dalmatinske  gradove.  Prestrašeni  stoiga  preokreta  i  Splje- 
ćani  se  nagode  s  Ostojom,  koji  im  dne  15.  iprosinca  1402.  po- 
tvrdi sve  stare  povlasti,  'kao  takođe  i  Tvrtkovu  povelju  o  po- 
Ijičkom  primorju"),  pa  izmirivši  se  sa  svojim  vanjanima  iz 
god.  1398.'),  priznaše  i  sami  kraljem  Ladisiava^).  Potukavši 
uto  Hrvoje  kod  Bihaća  Sigismundbvu  vojsku,  dođe  sva.Dal- 
macilja  i  Hrvatska  u  vlast  Ladislava,  tojisada  prebrodi  u  Zadar, 
gdje  je  5.  kolovoza  1403.  bio  svečano  okrunjen  za  ugarskoiga  i 


»)  Lučio,  Memorie.  p.  367—70. 

')  Pauli  de  Paulo,  Memoriale.  Vjesnik  zem.  Arkiva.  God.  VI.  (1904.) 
p.  32. 

')  Ibidem  p.  32. 

*)  Lučio,  Memorie.  p.  371—4. 

5)  Rački,  Notae  I.  Lucii.  Starine.  XIII.  p.  254. 

«)  Luci  us,  De  regno.  p.  260;  Lučio,  Memorie,  p.  379;  Listine.  V. 
p.  12—13. 

')  Lučio,  Memorie.  p.  379. 

8)  Bullettino.  XII.  (1889.)  p.  144;  Lučio,  Memorie.  p.  379. 


-      22     — 

hrvatskoga  kralja,  pa  je  odmah  sjuitradan  iz^d'ao  Spljećaiiiiiiia 
povelju,  kojonn  potvrdi)  obe  povelje,  izdane  im  od  bosanskih 
kraljeva  Tvrtka  i  Ostoje^.  Ladislav  je  ostao  n  Zadru  sve  do 
konca  listopada,  pa  je  prijie  svoga  povratka  u  Napulj,  imenovao 
Hrvoja  svojiim  namjesnikom  u  Hrvaitskoj  a  Dalmaciji,  te  -ga 
učinio  i  hercegom  spljetskim,  darivajućii  mu  još  oto'ke  Brač, 
Hvar  i  Korčulu. 

Domala  se  ipak  oiknenula  sreća  u  prilog  Sigizmundu. 
Negdje  u  prvoj  polovinii  rujna  1408.  porazii  on  strašno  Bošnjake, 
pa  zarobi  i  samcig  'kravlja.  Njegova  je  moć  sada  bila  tolitka,  da 
mu  se  i  dugogodišnjii  krvni  neprijatelj  Hrvoje  poiklomi  i  s  njim 
izmiri.  Sigizmund  mu  za  to  potvrdi  sve  dosadanje  časti  i  po^ 
sjede*).  S  Hrvojevim  izmirenjem  povrati  se  u  vlast  Sigizmun- 
dovu  sva  Hrvatska,  a  malo  kasnije  i  Dalmacija,  osim  gradova 
Zadra,  Novigrada,  Vrane,  i  otočka  Paga,  koje  je  Ladislav  izdaj- 
nički, kao  ta'kođe  i  sva  svoja  prava  na  Dalmaciju,  prodao  Mle- 
čanima  dne  9.  srpnja  1409. 

(2.  Brane  svoje  pri  m  o  r  j  e.)  God.  1390.  darovao  ^e 
bio  bosanski  kralj  Tvrtko  Spljećanima  poljičko  primorje  od 
Zrnovnice  do  Cetine,  i  uveo  ih  doista  u  posjed.  I  kasnije,  kako 
se  vidjelo,  poitvrdili  su  tu  njegovu  darovnicu  i  Ostoja  i  Ladislav, 
ali  to 'nije  značilo,  da  su  ga  Spljećani  još  tada  imali  u  rukama, 
jer  je  poznato  kojom  su  la'koćom  u  ono  doba  kraljevi  obdarivali 
svoje  privrženike  obilnim  imanjima,  ali  često  puta  za  njihov 
stvarni  posjed  morali  su  se  sami  pobrinuti.  Tako  je  na  primjer 
onaj  isti  Ostoja,  koji  je  15.  prosinca  1402.  potvrdio  Spljećanima 
Tvrtikovu  povelju  glede  toga  primorja,  dne  12.  prosinca  1408. 
darovao  ga  braći  Jurju  i  Vukiću  Radivojevićima,  jer  se  njihovom 
pomoći  ponovno  domogao  bosanskog  prijestola,  s  kojega  bio 
svrgnut '^),  ali  ga  oni  za  to  nijesu  nikad  imali  u  svojim  rukama, 
jer  već  otprije  bio  spljetskim  hercegom  Hrvoje,  koji  ne  samo 
nij€  to  dopustio,  nego  još  i  na  nje  bio  zaratio  i  stjerao  ih  u  taka\' 
škripac,  da  je  Juraj  u  travnju  1409.  nastojao  zakloniti  u  Dubrov- 
nik majku  i  ženu*).  A  da  ga  ni  Spljećani  nemali  u  rukama  već 
odbriida,  kada  je  bosanski  kralj  Da'biša  god.  1394.  ustupio  Sigiz- 


')  Listine.  V.  p.  12-13. 

•)  Listine.  VI.  p.  79. 

')  Bullettino.  VII.  (1SS4.)  p.  188-91;  l.ucio.  Mcniorte,  p.  391. 

*)  Pučić,  Spomrniri  srpski.  Broj  178. 


-     23     — 

miuindiu  Hrvatsku  i  Dalmaciju  dokazuju  nesumnjivo  oo'odabni 
događaji.  Za  to  kada  se  je  Siigizmund  iza  niikoipoljskoig  poraza 
na-l-azio  u  Spijetu  početkom  siječnja  1397.^),  on  je  to  primorje 
pripojio  Omišu  2),  što  doista  ne  bi  bio  učimio,  da  su  ga  Spljećanu 
imali  u  rukama,  jer  ne  bilo  uzroka,  da  ih  tako  grozno  ucvijeli, 
pošto  oni  vjerno  uza  nj  priistajali  i  sada  ga  časno  pričekali: 

Jesu  li  ga  i'kad  r  za  koli-ko  vremena  uživali  Omišani,  nije 
poznato.  God.  1413.  pao  je  Hrvooe  u  nemilost  kralja  Sigizmunda, 
koji  ga  liši  svih  dostojanstva  i  posjeda,  pa  ga  se  tako  i  Spije- 
ćani,  'koji  su  nerado  snosili  njegovo  gospodstvo,  oslobodiše 
negdje  sredinom  lipnja  iste  godine  ')■  Odmah  početkom  slijedećeg 
srpnja  stigao  je  u  Spljet  hrvatski  banovac  Andrija,  ;pa  su 
preda  nj  pristupili  gradski  upravitelj  i  suci  te  mu  se  na  ime 
opčine  potužili,  kako  su  Poiijičani  od  vremena,  kada  je  Spljet 
stupio  pod  okrilje  Sigizmundovo,  na  nje  navalili  te  im  nepra- 
vedno oteli  sela,  posjede  i  solane,  pa  bi  oni  htjeli  sada  da  iprotiv 
toga  prisvojienja  »prosvjed'uju,  zada  im  Poljiičani  ne  samo  po- 
vrate sve  što  su  im  oteli,  nego  im  nadoknade  i  pretrpljene  štete. 
U  tu  svrhu  banovac  je  svojim  pismom  od  6.  istog  srpn'ja  odredio 
Ivana  Križana  iz  Pod'gorana,  koji  će  zaj-ednO'  sa  jednim  kano- 
niikom^  'kaptola  spljetskoga  stvar  razvidjeti,  a  kaptol  če  mn  na  to 
sve  ipismeno  iprijaviti.  Kaptol  je  dao  Križanu  za  druga  kanonika 
J'urja  Radića,  koji  su  odm-ah  sjutradan  pošli  u  Poljica,  te  su  već 
istO'g  dana  suglasno  dojavili  kaptolu,  kako  su  toga  jutra,  oko  ure 
mise,  sti'gli  u  Srinjine  pred  crkvu  blažene  Gospe,  gdje  su  već 
našli  Jurja  Dražojevića,  Petra  Rajčica  i  Ivana  Dapčiča.  Tada 
se  diže  'plemeniiti  otac  Karin  Radoslavić,  odaslanik  općine 
spljetsk'e,  te  zahtijevaše  od  spomenutih  Dražojevića,  Rajčica  i 
Dapčiča,  da  Poljičani  povrate  Spijećanima  sve  ono  što  su  im  u 
ovo  po^sljednje  vrijeme,  otkada  su  stupili  pod  O'krilje  Sigizmun- 
dovo, oružanom  rukom'  otelii  s  onu  stranu  ^ri jeke  Zrnovnice,  'kao 
takode  d'a  im  povrate  sve  pobrane  plodove,  i  da  ih  u  buduće  po 
nikakav  način  ne  smiju  smetati  u'  rečenim  po'sjedima  i  međa- 
šima. Kada  su  na  to  poljičkr>  odaslanici  odvratili,  da  će  kro^z 
petnaest  dana  sazvati  zbor  Poljičana  pa  im  dati  odgovor  na 

*)  Listine.  IV.  p.  395. 

*)  Pivčević,  Supplemento  al  Bullettino  di  archeologia  e  storia  dal- 
mata.  a.  1908.  n.  3—5.  p.  3. 

^)  G  e  1  c  i  c  h  -  T  h  a  1 1 6  c  z  y,  Diplomatarium  ragusanum.  p.  221. 


-     24     — 

njihove  zahtjeve,  digao  se  je  ponovilo  otac  Karin  te  je  na  ime 
svojih  zastupani'ka  zahtijevao:  a)  svotu  od  pet  tisuća  dukata 
za  poibrane  plodove,  a  tako  i  u  buduće  za  svaki^  put,  što  bi  ih 
još  poibraili  do  povratka  otetih  zemalja;  b)  pet  tisuća  dukata  na 
korist  grada  Spljeta  za  pretrpljene  škode  i  za  one  koje  će  u  bu- 
duće pretrpjeti;  c)  napokon  još  pet  tisuća  'diukata  za  nasilja  i 
uvrjede,  od  koje  svote  jedna  će  polovima  ići  na  korist  kraljevske 
blagajne,  a  druga  'poloivina  na  korist  općine  spljetske  0- 

Nije  poznato  je  li  se  obdržavao  zbor,  samo  je  to  stalno  da 
se  tih  strašnih  prosvjeda  i  zahtjeva  plemenitog  oca  Karina 
Po'ljičani  nijesu  ni  najmanje  prestrašiH,  jer  30.  istoig  srpnja 
zaključilo  je  spljetsko  vijeće,  d'a  se  daruje  banu  Petru  pet  stotina 
dukata,  ako  bi  poslao  u  pomoć  gradu  1200  pješaka  protiv  Po- 
Ijićana^).  Xaj  je  zaključak  bio  nešto  promijenjen  u  naputku,  što 
ga  je  isto  vijeće  sjutradan  izdalo  svome  poslaniku  pliemiću  Nikoli 
Petroviću,  koji  je  imao  poći  do  bana  Petra  i  banovca  Andrije 
ili  barem  k  jednomu  od  njih  dvojice.  U  tom  se  naputku  nalaže 
Petroviću  poći  do  bana  i  banovca,  ne  bi  li  ih  sklonio  da  se  po- 
dignu na  Poljičane,  koiji  su  odmetnici  svetoj  ugarskoj  kruni.  Ako 
po'ša'lju  1000  pješaka  i  50  konjanika,  pa  usmu  u  Poljica  i  popale 
ih,  do'bit  će  za  nagradu  do  ,pet  tisuća  dukata  i  dvije  tretine  pli- 
jena, dočim  će  treća  tretina  'pripasti  Spi jetu,  pa  će  im  suviše 
obećati  i  za  svakog  zarobljenika  do  dva  diukata,  kako  se  na- 
godi, ali  uz  uvjet  da  zarobljenici  imaju  pripasti  općini.  U  slučaju 
pak  da  ih  ne  bi  mogao  na  to  skloniti,  neka  ih  tada  zamoli  da  po- 
šalju na  službu  općine  za  mjesec  dana  25  konjanika  uz  platu  od 
lira  dvadeset  za  svakoga,  a  kada  bi  isti  morali  ostati  i  preko 
mjeseca  dana,  tada  neka  se  za  njihovu  platu  nagodi  kako  bolje 
može.  Od  učinjeno'g  plijena  dva  će  dijela  pripasti  njima  i  suviše 
će  za  svakog  zarobljenika  dobiti  i>o  dva  dukata.  Napokon  imao 
se  je  Petrović  potužiti  i  na  Dubrovčane,  koji  su  zauzeli  otoke 
Brač  1  Hvar  i  s  njih  otjerali  upravitelje,  koje  su  onamo  pc^slali 
Spljećani  na  ime  kraljevo  ^). 

Ni  od  svega  toga  nije  opet  bilo  ništa,  pa  su  Spljećani  dne 
17.  rujna  ipisali  svojim  ix)slanicima,  koje  su  bili  upravHi  Si^dz- 
mundu  netom  se  oslobodiili  gospodstva  Hrvojeva,  i  javili  m\  o 

«)  Bullettino.  XXV.  (1902.)  copert.  p.  A     S. 

»)  Bullettino.  IV.  (1881.)  p.  173. 

')  Bullettino.  XXV.  (I9U2.)  copert.  p.  8    9. 


—     25     — 

tom  sporu  sa  Poljiča^ima.  Kako  je  Sigizmumd  upravo  tome 
spl'jetskom  poslanstvu  bio  povjerio  da  odgovara  na  sva  piisma, 
kojima  Hrvoje  nastojao  da  se  s  njim  izmiri  0,  ono  je  najviše  i 
dopriTiiJelo,  d-a  nije  došlo  do  izmirenja.  Hrvoje  se  stoga  združio 
sa  Turcima  i  njihovom  'pomoći  ne  samo  obranio  svoj  Omiš,  nego 
i  toliko  uspio  u  Bosni,  da  je  stao^  snovati  i  o  zauzeću  Spljeta, 
pa  se  u  tu  svrhu  obratio  za  pomoć  Mlečanima,  ali  mu  je,  zbo.g 
primirja  sa  Sigiizm'undom,  u  svibnju  1415.  zanijekase^).  On  je 
stoga  morao  odustati  od  svog  nauma,  ali  su  za  to  njegovi  vjerni 
Omišani  i  nadalje  uznemirivali  Spljećane  po  moru.  Da  im  odole 
zamole  za  upomoć  Trogirane,  koiji  im  19.  srpnja  i  poslaše  u  pomoć 
svoje  brodovlje^),  ali  kako  je  stvar  dalje  tekla  nije  ,poznato. 

(3.  Mlečani  obladali  Trogirom  i  Spljetom.) 
Izjalovivši  se  Spljećanima  nade,  koje  polagahu  u  pad  svega  her- 
cega Hrvoja,  htjedoše  sada  da  prošire  svoj  okoliš  na  uštrb  Tro- 
giirana,  svojih  dotadanjih  saveznika  protiv  Hrvojevih  vjernih 
pristaša  Omisana.  To  je  potaklo  Trogirane  te  su  u  svom  vijeću 
dne  28.  prosinca  1415.  odlučili,  da  se  izabere  pet  plemića,  koji  će 
zajedno  sa  upraviteljima  i  .sucima  grada  stupiti  u  pregovore 
s  Poljičanima  i  s  njima  se  do'go varati  i  pogađati  vrhu  svega 
onoga,  što  se  odnO'Si'  na  dobrobit  i  uzdržanje  grada,  pa  sve  što 
oni,  iili  ih  'barem  većina  utanače,  bit  će  valjano  i  tvrdo -kao  da  je 
samo  vijeće  utanačilo  i  odlučilo*)- 

Kakoi  su  tekli,  do  šta  li  doveli  ti  pregovori,  nije  poiznato,  ali 
su  svakako  nešto  kasnije  u  Spljetu  nastale  takove  prilike,  koje 
su  imale  zamašnih  posljeidica,  jer  pružile  zgodu  Mlečanima,  da 
se  ponovno  počnu  miješati  u  naše  poslove.  Dok  su  se  naime 
prije  spomenuti  spljetski  poslanici  nahodili  još  kod  Sigizmiunda, 
otkrila  se  u  Spljetu  nekaka  urota,  s  čega  je  velikO'  vijeće  dne 
28.  kolovoza  1413.  lišilo  neke  građane  plemstva  i  svih  časti  i 
dostojanstva,  a  oni  se  tada  razbjegli  po  obližnjim  mjestima. 
Kasnije  su  neki  od  njih  bili  uhvaćeni,  pa  ih  gradsko  vijeće  dne 
13.  svibnja  1418.  odsudilo  na  smrt  i  odmah  izvršilo  osudu.  Na 


*)  Lučio,  Memorie.  p.  394—6. 

«)  Listine.  VII.  p.  200-1. 

')  Rački,  Notae  I.  Lucii.  Starine.  XIII.  p.  265;  Lučio,  Memorie. 
p.  408—9. 

*)  Bullettino.  XXV.  (1902.)  copert.  p.  9—10.  —  Tu  ie  pogrješno  za- 
bilježena god.  1416.  mjesto  1415.  kako  se  vidi  iz  Notae  I.  Lucii,  što  ih 
objelodanio  Rački.  (Starine.  XIII.  p.  265.) 


-    26    — 

što  su,  iz  osvete,  njihovi  rođaci  poiiioću  Mtlečaiia  zarobili 
27.  lipnja  mnoigo  spljetskih  brodova  i  zaposjeli  oto'k  Šoltu,  a  opet 
pomoću  Poljičana  pljačkali  spljetsko  polje  ^).  Uhvativši  tu 
zgodu  Mlečani  su  stali  snovati  kako  bi  i  Splj'ct  i  Trogir  dobili  u 
svoje  ruke,  pa  su  stoga  dne  5.  rujna  dali  potankih'  naputaka  po- 
morskom kapetanu  ka!ko  će  s  mora  uzuemirivati  Troigirame  i 
Spljećane.  Ako  bi'pak  i  Poljičani  htjela  raditii  na  zator  Spljećana, 
te  ga  zapitali  za  pomoć  u  vojsci  ili  bojnim  s-pravama,  neka  se 
lijepim  riječima  ispriča  zbog  zimskog  doba  koje  nastupa,  ali 
neka  ih  svakako  nastoji  skloniti,  da  sami  po  sebi  što  više  s  kopna 
uznemiruju  Spljećane.  U  skičaiju  paJc  d'a  bi  se  Trogirani  i  Splje- 
ćani  poikorili  od  dobre  svoje  vo'lje,  tada  ne  smije  protiv  njih 
ništa  poduzimati,  nego  mii  dapače  stavljaju  na  raspoloženje 
novaca  za  mićenje,  i  nalažu  mu  ne'ka  im  obeća  da  će  se  s  njima 
postupati  prijateljski  kao  i  sa  Šibenčanima,  ;koji  su  već  oitprije 
bili  priznali  mletačko  vrhovništvo  ^). 

Ta  očita  navala  Mlečana  na  Spljet,  a  još  više  do^lazaik  po- 
morskog kapetana  Frana  Bembo  pod  Trogir  negdje  u  travnju 
1419.  zabrinula  je  uvelike  Trogirane  za  svoju  sudbimu,  pa  su 
poduzeli  razne  mjere  za  svoju  sigurnost,  te  se  obratili  za  pomoć 
i  hrvatskom  banu  ^),  i  Poljičanima.  I  Poljičani  su,  uvidjevši  za 
čim  teže  Mlečani,  odustali  od  navala  na  Spljet  i  stupili  u  prego- 
vore s  Trogiranima.  O  tim  pregovorima,  kao  i  o  nagradi,  koja  im 
se  imala  dati  za  pruženu  pomoć,  raspravljalo  se  je  više  puta  u 
trogirskom  vijeću,  počevši  od  1.  studenoga  1419.  do  28.  siječnja 
1420.*).  Malo  iza  toga  uspjelo  je  Trogiranima  zarobiti  nekoliko 
mletačkih  lađa,  pa  su  stoga  Mlečani  opozvali  nesposobnog 
Bemba,  a  mjesto  njega  imenovali  odlučnog  Petra  Loredana, 
'koji  se  odmah  spremi  na  put  sa  jakom  mornaricom.  Na  sami 
glas  o  njegovu  dolasku  predao  se  Mlecima  Kotor  već  15.  ožujka 
1420.,  a  otoci  Korčula,  Hvar  i  Brač  poslaH  svoje  poslanike  u 
Mletke,  da  im  se  pokore^). 

Loredan  je  mogao  da  se  sada  svom  silomi  obori  na  SplK't 
ili  Trogir.  I  neka  su  mu* bili  pri  ruci  spljetski  bjegunci,  koji  su 

*)  Lučio,  Memorie.  p.  415  — 16. 
•)  Listine.  VII.  p.  264. 
•)  Lučio,  Memorie.  p.  417—22. 

*)  Rački,  NotaeJ.Lucii.  Starine.  X!I!.p.  266;  Buliettino.  \X\'.{\f>02.^ 
copert.  p.  10     U. 

')  Lučio,  Memorie.  p.  A22. 


—    21    — 

zajedno  s  njim  radili  na  zaitior  svoga  grada,  on  je  ipak  navalio 
prije  na  T.rogir,  jer  Sp'ljet,  kako  umjesno  opaža  Lučić,  i  s  jakosti 
svojih  zidrna  i  uz  p'oim.oć,  ikojiu  bi  mu  bilii  pružili  Kl'išani  i  Polji- 
Čanr,  nije  se  dao  tako  lasno  zauzeti  kao  Trogir').  Trogirani 
su  se  o'dvažno  opirali,  ali  izmorem:  ustrajnim  nasrtajima  mle- 
tačke miomarice  i  kugom,  koja  uto  buknula  u  grad>u,  moradoše 
se  napokon  22,  lipnja  M20.  predati!  na  milost  Loiredanu  2).  Prvi 
čin  Loredanov  bio  je  taj,  da  je  udariio  pro'gonom  Mikca  Vitturi 
i  za'piijeniO'  mu  sve  imanje,  jer  bio  jedam  od  najgorljivijih  pro- 
tivnika mletačkih.  Odmah  sjiutradan  ista  je  sudbina  stigla  i  nekog 
Ivana  Brajkovića  iz  Poiljica,  koji  bio  na  Vitturijevoj  službi,  uz 
prij'etnj'u  vješala,  ako  bi  se  usudio  povratiti  u  grad '). 

Prestrašeni  padom  Trogira,  posLaše  i  Spljećani  poslanike 
k  Loredanu,  da  ugovaraju  0  svojevoljnoj  predaji  pod  nekim 
uvjetima,  koje  je  on  uz  neznatne  preinake  i  primio,  te  je  dne 
28.  istoig  lipnja  ušao  u  grad  i  primio  ga  u  mletačku  vlast*). 

(4.  P  0 1  j  i  č  a  n  i  i  N  e  1  i  p  i'  ć  u  b  o  r  b  i  ip  r  o  t  i  v  M 1  e  č  a  n  a.) 
Osim  svojih  prostranih  posjeda,  imao  je  Neli'pić  u  rukama  i  tvrde 
gradove  Klis  i  Omiš.  Prvoga  se  dočepao  negdij-e  sredinom  pro- 
sinca 1401.,  a  drugi  m-u  poklo'nila  sestra  Jelena,  udova  hercega 
Hrvoja.  Premda  bio  najmoćniji  hrvatski  velikaš  na  ovim  kra- 
jevima, i  njemu  je  mletačka  mornarica,  čijoj  se  sili  poiko-rili  dal- 
matinski grado-vi,  ulila  toliki  strah,  da  je  dne  13.  srpnja  1420. 
uglavio  s  Loredanom  primirje,  koje  će  trajati  do  Jurjeve 
(23.  travnja)  susljedne  godine.  Za  tog  ^primirja  ne  samo  ne  će 
jedan  drugomu  nanosiiti  ikakove  štete,  nego  će  se  nasuprot 
izmjenično  obaviještati  0  slučajnim  pogiblima  ^).  Taj  korak 
Nelipićev  doveo  je  u  veoma  neugodan  položaj  Poljičane,  te  su 
morali  strepiti  i  za  svoj'u  slobodu  i  za  svoj  opstanak,  i  to  tim: 
vi'še^što  se  u  oino  petnaest  članaka  ugovora  između  Sipljećana  i 
Mlečama,  nalazio  i  jedan,  koji  se  ticao  i  njih.  Šestim  naime 
člankom  bilo  je  utanačeno,  da  će  Mlečani  predobiti  oipet  za 
Spljet  sve  o-ne  posjede,  što  su  m.u  od  sumejašnika  u  posljednje 
vrijem'e  bili  oiteti«),   a  to  se  bez  sumnje  odnosilo  i  na  poljičko 

*)  Lučio,  Memorie.  p.  438. 
')  Lučio,  Memorie.  p.  425. 
')  Lučio,  Memorie.  p.  425—26. 
*)•  Lučio,  Memorie.  p.  426. 
5)  Lučio,  Memorie.  p.  432—34. 
«)  Listine.  VIII.  p.  25  i  27. 


—    28    — 

primorje  od  Žrnovniice  do  Cetine.  Oni  stoga  odlučili  nastaviti 
navalama  na  Spljet,  ne  bi  li  ga  prisiliili  da  se  odnietne  od  Mle- 
tačka, a  fk'aiko  i  Ndipić  sklopio  primirje  jedino  iz  straha  pred  m<oć- 
nom  Loredanovoan  mornaricoin,  netom  se  ista  odalečila,  i  on  im 
se  pridružio. 

Nego,  na  žalost,  Spiljećani  ovoga  puta  pristali  svom  dušom 
uz  Mletke,  te  su  radije  trpjeli  svakojakih  bijeda,  nego  im  se 
iznevjeriiti.  Spljetski  se  poslanici  nailaze  tako  u  Mlecima  već 
30.  prosinca  1420.,  pa  protiN^  uvjeta  predaje  mole  sinjoriju  da  bi 
sagradila  u  Spljetii  jednu  tvrdu  na  obranu  grada  i  primila  u 
svoju  upravu  općinske  prihode;  kao  takođe  da  bi,  po  primljenim 
obvezama,  preotela  ugrabljene  im  posjede.  Onda  se  tuže  na 
Neiipi'ća,  da  drži  toliko  spljetskih  dobara,  s  čega  grad  trpi  štetu 
od  28  hiljada  zlatnih  dukata,  a  za  Poljičane  kažu,  da  i  oni  drže. 
osim  općinskih  dobara,  čiji  prihodi  dosežu  godišnju  svotu  cd 
četiri  stotine  zlatnih  dukata,  još  i  dobara  spljetskih  crkava  i  po- 
jedinih građana,  s  čega  je  komora  soli  godišnje  na  šteti  do  tri 
stotine  zlatnih  dukata  a  crkve  i  pojedini  građani  do  dvjesta 
zlatnih  dukata.  Kažu  dalje  da  su  Poljičani  proišle  jamatve,  kad  je 
Spljet  već  bio  u  vlasti  mletačkoj,  nasrnuli  u  njihovo  polje  i 
po'brali  im  grožđa  i  drugoga  voća  u  vrijednosti  od  šest  stotina 
dukata,  pa  kao  da  im  i  sve  to  ne  bilo  dosta,  jedne  su  noći 
prošlog  rujna,  preko  Klisa  usrnuli  u  neko  selo  nadbiskupovo, 
izranili  m-u  stanovnike  i  zaplijenili  mnoštvo  stoke,  te  je  po  bijelu 
danu  istim  putem  otjerali  u  Poljica.  Zaklinjn  stoga  Mlečane,  da 
ih  jednom  oslobode  iz  ralja  toga  zmaja^)- 

Mlečani  su  dobro  uvidjeli  za  čim  teže  Poljičani  i  Nelipič,  pa 
se  ozbiljno  zamislili  kako  da  odbrane  Spljet.  Stoga  već  3.  siječnja 
1421.  pišu  Viktoru  Bragadinu,  svome  knezu  u  Spljetu,  neka  spo- 
razumno sa  upraviteljima  Zadra,  Šibenika  i  Trogira,  nastoji  od- 
braniti  mletačke  posjede  toliko  od  Nelipića  i  Poljičana,  koliko 
i  od  drugih  četa,  koje  bi  se  sakupile  na  njihov  zaior  *).  Uto  pro- 
mislili da  ne  bi  bilo  zgorega  uhvatiti  ih  među  dvioe  vatre,  te 
nakon  sama  dva  dana  naređuju  ponovno  Bragadinu,  neka  se 
sastane  s  bosanskim  kraljem  Tvrtkom  II.,  ili  s  njegovim  posla- 
nicima, te  neka  i>okuša  utanačiti  s  njime  savez  prot  Nelipića  i 
Poljičana.  Ako  on  i>o  kopnu  bude  pomagao  mletačke  npravi- 


»)  Listine.  VIII.  p.  61—2. 
»)  Listine.  VIIl.  p.  65     6. 


—    29    — 

telje,  i  Mlečani  će  štitili'  njega  s  mora  protiv  Turaka  i  drugih  mu 
neprijatelja.  Usput  se  po'uovno  naredilo  upraviteljima  Zadra, 
Šibenika,  Trogira  i  Spljeta  da  stoje  spremni  sa  svojim  četama^). 
Tvrtko  se  nije  mogao  odazvati  željama  mletačkim,  jer  imao 
pune  ruke  posla.kod  svoje  kuće,  pa  je  stoga  opetovano  28.  ožujka 
bilo  naređeno  mletačkim  upraviteljima  u  Dalmaciiji,  da  u  svemu 
i  po  svemu  rade  složno  i  skladno  na  obranu  povjerenih  im 
oblasti 2).  Koliko  su  Mlečani  bili  zabrinuti,, vidi  se  i  po  tome  što 
su  dne  7.  travnja  iznovično  staii  sn-ovati  o  savezu  s  Tvrtkovim 
nasljedniikom  Ostojom^),  a  3.  srpnja  izabrali  dva  providura, 
koji  će  poći  u  Dalmaciju  i  Albaniju,  da  urede  tamošnje  poslove*). 
U  'naputku,  izdanu  im  27.  istog  srpnja,  nalaže  im  se  da  se  usput 
svrnu  ne  samo  u  Trogir  nego  i  u  Spljet,  gdje  će  onomu  knezu 
preporučiti  da  stoji  uvijek  na  oprezu  i  da  pomno  pazi  na  O'branu 
grada.  Otole  će  poći  u  Skadar  i  Kotor,  pa  će  se  na  povratku  O'pet 
svrnu'ti  u  Spljet  i  nastojati,  da  se  izravnaju  razmirice,  što  opstoje 
između  Spljećana  i  Poijičana').  Kao  što  nijesu  ništa  postigli 
spomenuti  providuri,  tako  nije  uspio  ni  'knez  spljetski,  'kojemu 
je  takođe,  na  'pritužbe  nadbiskupa  i  Spljećana,  bilo  naređeno 
negdje  početkom  god.  1422.  da  mtanači  s  Poljičanima  primirje  e), 
jer  je  ponovno  dne  8.  susljednog  travnja  najozbiljnije  bilo  nalo- 
ženo  svima  mletačkim  upraviteljima  po  Dalmaciji,  da  se  spora- 
zume kako  bi  već  jednom  ne  samo  obranili  povjerena  im 
okružja,  nego  i  uništili  svoje  dušmaiie  Nelipića  i  Po'ljičane  0- 

^  Budući  se  sve  dosad  poduzete  mjere  pokazale  nedostatnim, 
počeše  se  Mlečani  ponovno  ogledati  za  saveznicima.  Iz  opšir- 
nih najputaka,  što  ih  26.  svibnja  1422.  daju  svome  'po^slaniku 
Ivanu  Georgiju,  koji  je  odlazio  bosans'kom  kralju  Stjepanu 
Tvrtku  II.,  vidi  se  jasno  njihova  osnova.  On.  se  je  naj,priije  imao 
radovati  Tvrtku,  što  je  opet  bio  uzdignut  na  bosanski  prijesto, 
te  mu  predati  darove,  što  mn  ih  šalju.  Nu  sve  je  to  bilo  nuz- 
gredno,  svrha  poslanstva  bila  je  skloniti  Tvrtka  na  savez  proitiv 
Nelipića.  Za  to  je  imao  prikazati  kralju  kako  mletački  posjedi  u 

»)  Listine.  VIII.  p  66. 

2)  Listine.  VIII.  p.  80—1.  • 

»)  Listine.  VIII.  p.  85. 

*)  Listine.  VIII.  p.  94. 

»)  Listine.  VIII.  p.  100  i  102. 

•)  Listine.  VIII.  p.  142. 

')  Listine.  VIII.  p.  156. 


—    30    — 

Dalmaciji  iiiieđaše  s  iijegoiviim,  a  da  ipak  ni  njegoivi  podamicii  ne 
mogu  dolazi-ti  u  gradove  mletačke,  ni  mletački  građani  zalaziti 
u  njegovu  državiu,  jer  ih  se  zaustavlja  na  putu  i  robi,  a  pošto  se 
sve  to  Zbdva  ^po  za-povijedi  kneza  cetinskog  Nelipića,  tnebalo  bi 
da  se  protiv  njega  postupa.  Da  Tvrtko  uvMi,  da  Mlečani  to 
ne  čime  Iz  želje  do'biti  noivih  posjeda,  omi  ostavljaju  mjemu  sve 
ono  što  bi  se  otelo  Nelipću,  izuzevši  jedino  ona  mletačka  zemlji- 
šta, koda  je  prisvojio  Nelipić,  te  gradove  Klis,  Omiš,  i  gorske 
predjele  Poljica,  što  bi  Mlečani  uzeli  za  se,  ier  u  m-edašu  sa 
njihovim  posjedima  ipoitrebni  im  za  sigurnost  njihovih  ipodanika. 
Da  pak  lašnje  svlada  Nelipiča,  svaki  pu^t  kad  na  nj  udari  svojom 
vojskom,  i  oni  će  miu  poslati  u  ipomoč  »primjeren  broj  svojih 
ljudi.  U  slučaju  da  bi  Tvrtko  svojatao  za  se  Poljica,  ndka  mu 
budu,  ali  \xz  uvjet  da  se  povrati  mletačkim  podanicima  sve  ono, 
što  su  iim  Poljičani  ugrabili').  Tvrtko  nije  htio  da  išta  odgovori 
na  te  ponude  prije  nego  li  se  posavjetuje  sa  velikašima  svoga 
kraljevstva,  koje  će  pozvat  na  sastanak  i  dogovor.  Stoga  je 
Georgi  stoprv  17.  kolovoza  izvjestio  svojn  vladu  o  tim  prego- 
vorima sa  kraljem,  koji  je  u  glavnom  pristao  na  mletačke  pri- 
jedloge. Za  to  m:u  je  pismom  10.  rujna  bilo  dozvoljeno  da  ponudi 
kralju,  prema  primljenim  napucima,  ili  vojnu  pomoć  ili,  ako  bi 
mu  to  bilo  milije,  novčanu  »potporu  u  iznosu  od  8  hiljada  dukata, 
koju  će  mn  se  isplatiti  odmah  čim  predade  gradove  Klis  i  Omiš 
i  ostale  zemlje,  'koje  su  Nelipić  i  Poljičani  bili  ugrabih  mletačkim 
podanicima,  a  sve  ostalo  što  otm^e  Nelipiću  i  Poljičanima  neka 
slobodno  pridrži  za  se.  Istodobno  je  bilo  naređeno  i  mletačkim 
upraviteljima  po  Dalmaciji,  neka  stoje  spremni  sa  svojim 
četama,  da  ih  se  uzmogne  do  potrebe  poslati  u  pomoć  Tvrtku  *). 
I  ne  slu'teći  o  toj  oluji,  koja  se  na  nj  spremaše,  doču  nasuprot 
Nelipić,  da  na  nj  misli  udariti  vojvoda  Sandalj  Hranić,  pa  se  toga 
radi  15.  rujna  obrati  s  molbom  u  Mletke,  da  bi  se,  u  slučaju 
pogibli,  dozvolilo  njiegovim  podanichna  skloniti  se  na  mletačko 
zemljište.  Na  tu  molbu  Nelipićevu  narediše  Mlečani  2.  listopada 
svome  šibenskom  knezu  Nikoli  Maripetro,  da  odgovori  Nelipiću, 
ako  je  sklon  živjeti  s  njima  u  miru,  da  su  i  omi  na  to  skloni,  ali 
uz  uvjet  da  im  povrati  sve  ono  što  je  prisvojio  od  njihinih 
spljetskih  podanika.  U  slučajm  da  ne  bi  »pristao  na  taj  i  neke 

»)  Listine.  VIII.  p.  175;  Lago.  Memorie.  I.  p.  433. 
»)  Listine.  VIII.  p.  189. 


—    31    ~ 

druge  postavljene  mnu  uvjete,  tada  je  Manipetro  moiraa  nastojati, 
da  utanači  s  n-jim  primirje  na  deset  godina  i  da  ga  skloni  neka 
bi  im  ustupio  svoi  Klis,  za  'koji  mu  miože  ponuditi  do  5  tisuća  du- 
kata. Ne  znajnći  ipak  Mlečani,  ni  da  li  će  Neldpić  prihvatiti  po- 
nuđene mu  uvjete,  ni  što  je  opravilo  Georgi  kod  Tvrtka,  poslaše 
Maripetru  Još  i  tri  pisma,  naređujući  mu  da  se  s  Nelipićem  i  ne 
upušta  u  pregovore,  ako  bi  doznao  da  je  Georgi  već  otputovao 
iz  Bosne  sklopivši  savez,  nego  da  tada  čeika  no-ve  naputke.  U 
slučaju  pak  da  bi  Georgi  bio  još  na  dvo.riu  Tvrtko^vu,  Ikad  on 
primi  ova  pisma,  tada  će  mu  poslaiti  prvo,  ako  se  ne  sporazumi 
sa  Nelipićem,  drugo  ako  se  spoTazumi,  a  treće  mu  svakako 
mora  odmah  poslati  po  naročitu  ulaku  ^). 

Mlečani  senijesu  zadovoljili  ni  tim.  Oni  su  nastojaLi  oitrgnuti 
od  Nelipića  i  Poljičane,  pa  za  to  onog  istoig  dana,  kada  su  nare- 
dili Maripetru  da  stupi  u  pregovore  s  Nelipićem,  nalažu  mu 
takode,  da  ima  zapodjesti  pregovore  i  s  Poljičanima,  za  'ko'je  su, 
kažu,  čuli  od  vjerodostoijne  osobe,  da  bi  rado  s  Mlecima  utana- 
čili mir  i  prijateljstvo,  stoga  ga  ovlaštuju,  da  i  s  njimia  sklopi 
savez  pod  ovim  uvjetima:  a)  da  povrate  sve  zemlje  i  međaše, 
što  su  ih  prisvojili  od  mletačkih  podanika;  b)  da  zajamče  mle- 
tačkim ipodanicima,  da  će  moći  slobodno  i  sigurno  dolaziti  na  te 
zemlje  i  obrađivati  ih;  c)  da  još  obećaju  da  ne  samo  ne  će  oni 
dosađivati  miletačkim  podanicima,  negoi  da  to  ne  će  'dloipustiti  ni 
dru'gima.  Mlečani  opet  sa  svoje  strane  o'bvezuiu  se  to  isto  učiniti 
Poljičanimia.  Ako  pak  ne  bi  na  ito  pristali,  nego  bi  zahtjeva'li  i  još 

drugo  što,  tada  će  izvijestiti  senat  o  tim  zahtjevima  i  čekati 
nove  upute  2). 

Ne  uspjevši  zapodjenuti  pregovori  ni  s  Nelipićem  ni  s  Po'- 
Ijičanima,  Mlečani  su  nastavih  pregovore  s  'kraljem  Tvrtkom  i 
tu  su  bili  bolje  sreće.  Dne  6.  veljače  1423.  bi  utanačen  u  Sutisci 
konačni  ugovor,  po  kom-e  se  obvezuje  Tvrtko  sakupiti  jaku 
vojsku,  kojom'  će  uz  pripomoć  Mlečana,  najdalje  do  Uskrsa 
(23.  travnja)  slijedeće  godine  udariti  na  Nelipića.  Ako  bi  mu 
pošlo  za  rukom  svladati  ga,  Mlečani  bi  d'obili  Klis  s  njegovim 
kotarom  I  sve  one  zemlje,  koje  su  općini  spljetskoj'  oteli  Nelipić 
i  Poljičani,  a  svi  ostali  Nelipićevi  posjedi  kao  i  Poljica  pripali  bi 
Tvrtku  =^). 

0  Listine.  VIII.  p.  192. 
2)  Listine.  VIII.  p.  193. 
»)  Listine.  VIII.  p.  215—17. 


—    32    — 

Sa  svim  spoinienutim  koracima,  koje  su  Mlečani  poduzimali, 
da  bi  očuvali*  Spljet  od  navala  Po-ljičana,  nijesu  propustili,  da  se 
na  njih  potuže  i  kod  hrvatskoiga  bana.  Dne  24.  'kolo'voza  1423. 
bilo  je  na  oku'pu  spljetsko  vijeće.  U  njeinu  je  bilo  sao-pćeno,  da 
će  do-mala  doći  amo  punomoćnici  to'liko  mletačke  općine,  koiliko 
hrvatsko^g  bana,  da  razvide  i  rasude  razmirice,  što  opstoje 
između  Spljeta  i  Poljica  paradi  granica  i  poradi  zemalja,  što  su 
ih  Poljičani  oteli  općini  spljetskoj,  crkvama  i  pojedinim  građa- 
nima. Biivši  nato  dozvoiljeno,  da  svaki  vijećnik  mo'že  slobodno 
izjaviti  što  misli  da  se  ima  u  tom  -po&lu  učiniti,  digao  se  je  Karin 
Radoslavić  i  predložo  da>  se  uoblasti  kneza  i  one  plemiće,  'koje 
on  sam  izabere,  neka  oini  slobodno  u  tom  poslu  urade  ono,  što 
im  se  učini  shodnim  i  potrebnim  za  dobro  o'pćine,  pa  što  oni 
učine,  da  se  to  ima  smatrati  kao  da  je  učinilo  isto  vijeće.  I  taj  je 
prijedloig  bio  primljen  sa  svima  glasovima  osim  trojice^). 

Nije  poznato  jesu  li  se  sastali  mletački  i  banovi  punomoć- 
nici, ali  svakako,  i  ako  se  sastaili-,  otole  ne  bilo  nikakove  koristi 
po  Mletke,  pa  kako  i;  Tvrtko  sakuipljenu  vojsku  morao  upotrebiti 
na  obranu  svoje  kraljevine  od  Turaka'"),  Poljičani  su  i  dalje 
proslijedili  u  svojim  navalama  na  Sp-ljet  i  dnevno  mu  nanosili 
svakovrsna  kvara.  Čega  su  radi  Mlečani  7.  srpnja  1424.  naredili 
svojim  upraviteljima  u  Zadru  da  odmah,  čim  prime  ovaj  nalog, 
pošalju  dvadeset  i  pet  konjanika,  kogi'  će  bram-ti  Spliet  i  njegove 
stanovnike  protiv  Poljičana,  koji  nikako  ne  će  da  odustanu  od 
svojih  navala  na  njih  i  njihova  zemljišta.  Nu  kako  se  ne  uzdaju 
da  će  i  ta  mjera  biti  od  ve;like  koristi,  isto^  dana  pišu  i  svome 
prijatelju  vojvodi  Sandalju  liraniću,  moleći  ga  da  bi  i  on  uzna- 
stojao, da  već  jednom  prestanu  te  navale  Poljičana  na  njiihove 
podanike  spljetske  općine^). 


*)  Pivčević,  Supplemento  al  Bullettino  di  archeologia  e  storia  dal- 
mata.  a.  1908.  n.  3—5.  p.  2. 

«)  Listine.  VIII.  p.  274—5. 

')  Listine.  VIII.  p.  275.  —  Otole  Klaić  izvodi,  da  je  Sandali  gospo- 
dovao  nad  Poljicima  (Poviest  Bosne.  p.  274;  Opis  zemalja...  II.  p.  139  40\ 
ali  je  J.  Radonić  jasno  dokazao  neispravnost  te  njegove  tvrdnje.  (Archiv  fiir 
slavische  Philologie.  XIX.  p.  45: -3).  I  doista,  da  Sandalj  bude  gospodovao 
nad  Poljicima,  kakova  bi  smisla  imao  odgovor  MleCana,  da  nijesu  upućeni  u 
stvar,  ako  im  on  nudi  nešto  što  je  nje^iovo?  ili  kako  ih  mogao  upućivati, 
da  imaju  pravo  na  nešto,  što  je  njegovo?  (Listine.  IX.  p.  5.1  Ako  su  doista 


-    33    - 

Sandali  nije  mogao  udovoljiti:  želji  svojih  prijatelja  Mlečana 
pa  ih  zato  savjetuje  da  bi  sami  imali  prisvojiti  za  se  i  Poljica  i 
solane,  koje  drži  Nelipić  jer,  kaže,  da  i  jedno  i  drugo  po  pravu 
njima  i  pripada.  Na  što  su  mu  Mlečani  odgovorili  9.  kolovoza 
1425.,  da  i  oni  znadu  da  sve  to  po  pravu  njima  pripada,  ali  da 
nilesu  dostatno  upućeni  u  iiačin  kako  bi  trebalo  postupati,  pa 
s  toga  da  će  se  o  tome  obavijestiti  kod  svojih  upravitelja  u  Dal- 
maciji i  o-nda  će  tek  odlučiti  što  da  i  čine'^). 

(5.  Poljica  za  banovanja  Fr  anik  ap  an  a.)  Uto  je 
Sigizmund  bio  sakupio  tri  vojske  na  obranu  svoje  države,  pa 
se  nalazio  u  velikim  novčanim  neprilikama.  Nikola  Frankapan 
priskočio  je  svome  kralju  u  pomoć  pozajmivši  mu  oveću  svotu 
novaca,  za  koju  mu  Je  Sigizmund  založio  više  gradova,  županiju 
Luiku  te  Poljica  i  sve  kraljevske  vlahe  u  Hrvatskoj,  a  kako  je 
bio  i  vrstan  junak,  imenovao  ga  je  negdje  u  travnju  ili  svibnju 
1426.  i  hrvatsko-dalmatinskim  banom ').  Njegovo  imenovanje 
za  bana  nije  ostalo  bez  posljedica.  I  neka  svestrano  odan  svome 
kralju,  živio  je  u  najbo-ljim  odnošajima  sa  Mlečanima.  Nastavši 
neke  razmirice  između  njiegovih  Ostrovičana  i  susjednih  mle- 
tačkih podanika,  da  ih  izgladi  posla  u  Mletke  svoga  'poslanika, 
pa  uhvati  tu  zgodu  ne  bi  li  izmirio  i  Poljičane  sa  Spljetom. 
Njegov  poslaniik  imao  je  stoga  zamoHti  Mlečane,  da  bi  odaslali 
svoga  povjerenika,  koji  će  zajedno  s  njegovim  Ijudma,  ispitati 
i  poravnati  spor  između  Ostrovičana  i  okolnih  mletačkih  po-da- 


Poljica  bila  u  njegovoj  vlasti,  on  ih  je  mogao  predati  Mlečanima,  a  nipošto 
poučavati  ih,  da  imaju  na  nje  pravo. 

Isto  tako  ne  znam  na  što  ikad  oslanja  Klaić  svoju  tvrdnju,  da  Ivaniš 
Nelipić  gospodovao  nad  Poljicima.  —  Kada  su  god.  1420.  Mlečani  zauzeli 
gradove  Trogir  i  Spljet  te  razne  otoke,  Klaić  tvrdi,  da  je  Nelipić  gospo- 
dovao Poljicima  (Krčki  knezovi  Frankapani.  I.  208),  ali  baš  iza  toga  zauzeća 
on  je  s  Mlečanima  sklopio  primirje  i  u  odnosnoj  ispravi  potanko  se  nabra- 
jaju njegovi  posjedi,  ali  ni  spomena  o  Poljicima.  (Lučio,  Memorie.  p.  432.) 
Kada  je  pak  kasnije  god.  1426.  postao  hrvatskim  banom  Nikola  Frankapan 
Sigizmund  mu  je  za  dug,  uz  mnoštvo  drugih  gradova  i  zemalja,  založio  i 
Poljica  (Krčki  knezovi  Frankapani.  1.  213),  i  tu  je  založnicu  potvrđivao 
Sigizmund  i  kasnije  i  Nikoli  i  sinovima  mu,  pa  su  i  čast  banska  i  svi  ti 
posjedi  ostali  u  porodici  Frankapana  sve  do  siječnja  1436.,  a  Nelipić  je 
umro  negdje  svrhom  svibnja  1434,  pa  ne  znam  kada  je  mogao  imati  u 
svojoj  vlasti  Poljica. 

^)  Listine.  IX.  p.  5. 

2)  Klaić,  Krčki  knezovi  Frankapani.  Knjiga  I.  p.  213. 

3 


-    34    - 

nika,  'kao  takođe  između  Spljećana  i  Poljičatia,  inedu'  kojima 
od'avna  opsto-jahu  i  još  opstoje  ndke  razmirice  i  kavge.  Mlečani 
su  dne  13.  srpnja  1428.  izabrali  zadarskog  kineza  Ale'ksandra 
Oeorgi,  koji  će  zajedno  sa  Nikolinim  Ijudma  urediti  pitanje 
Ostrovičana,  pa  će  onda'poćr  u  Spljet,  gdje  će  se  potan.ko  oba- 
vijestiti 'kod  spljetstog  kneza  i  građana  o  pravima  vlade  mle- 
tačke  i  općine  spljetske,  te  će  uznastojati  da  poravna  sve 
opreke,  što  postoje  između  Spljeta  i  Poljica.  Pode  li  mu  posao 
za  rulkom,  ništa  bo'lje,  a  ne  uspije  li,  tačno  će  naznačiti  sve 
opreke  i  dojaviti  ih  u  Mletke,  da  se  uzmo'gnu  preduzeti  »novi 
potrebni  koraci  za  njihovo  odstranjenje 0- 

Nije  poznato  kako  je  stvar  svršila,  ^.li  to  ponašanje  Nikolino 
po'takio  je  Nelipića,  čija  se  jedinica  bila  udala  za  najstarijega 
Nikolina  sina  Anža,  da  i  sam  živi  u  miru  s  Mlecirria,  pa  je  tom 
zgodom  i  on  sklopio  s  Mlečanima  primirje  na  dvije  godine,  a 
kasnije  ga  opet  prodiužio  na  daljnih  pet  godina*)-  Lišivši  se  tako 
onih  prihoda,  što  mu  ih  davalo  ratovanje  s  Mlečanima,  na  te- 
melju Sigizmundove  listine  iz  god.  1397.,  kojom  se  pripojilo 
Omišu  poljičko  primorje  od  2rnovnice  do  Cetine,  stane  ga  sada 
svojatati  za  se,  pa  se  stoga  susljedne  god.  1429.  jadikuje  pred 
Sigizmundom,  da  su  mu  Poljičani  prisvojili'  ne  samo  to  primorje 
i  Knežine,  nego  da  mu  krate  pobirati  i  danak  s  njegova  iposjeda 
Kamen,  te  nema  čim  bi  ni  svoje  obitelji  mogao  prehraniti,  a 
kamo  li  da  brani  od  neprijatelja  Omiš,  koji  leži  na  medi  kraljev- 
stva. Sigizmund  je  stoga  naredio  kninskom  kaptolu  da  izašalje 
kao  svjedoka  jednog  svog  kanonika,  koji  će  zajedno  sa  kralje- 
vim odaslanikom  poći  u  Poljica  i  povratiti  Nelipiću  otete 
posjede.  U  slučaju  da  bi  Juraj  Dražojević  i  ostali  poljički  plemići 
hvastali  kakovih  prava  na  iste,  naredit  će  im  da  se  kroz  osminu 
Miholja  prikažu  pred  njim,  da  dokažu  ta  svoja  prava.  Kaptol 
je  odaslao  svo-ga  kanonika  čuvara  Jurja,  koji  je  zajedno  sa  kra- 
ljevim odaslanikom  sazvao  poljičke  plemiće  i  priopćio  im  Ne- 
lipićeve  zahtjeve.  Na  što  su  oni  izjavili,  da  imaju  pravo  na  te 
posjede  i  da  će  to  pravo  na  rečenom  roku  i  dokazati.  Ne  pri- 
kazavši se  ipak  na  zabilježeni  n.k,  Sigizmund  je  ponovno  nare- 
dio kninskom  kaptolu,  da  odašalje  jednog  svoga  kanonika,  ko}i 
će  zaje^dno  sa  kraljevim  odaslanikom  još  jednom  pozvati  Jurja 

')  Listine.  IX.  p.  29     30. 
')  I-ucio,  Mcmoric.  p.  ASA. 


-    35    - 

Dražojevića  i  ostale  poljičke  tplemiće,  da  se  'pred  njim  prikažu 
kroz  osminu  Boigojavljenja"). 

Svojim  ipismom  od  27.  prosinca  1429.  obavijestio  je  kaptoi 
Sigizmunda,  kako  je  poslao  svoga  kanonika  Tomu,  koji  je  za- 
jedrio s  njegovim  odaslanikom  Pavlom  Tvrtkovićem  pozvao 
Jurja  Dražojevića  i  ostale  poljičke  plemiće,  da  se  prikažu  pred 
njim  ikroz  osminu  Bo'gojavljenja').  I  ovoga  puta  našli  su  se  na 
rečenom  roku  ipred  kraljem  ne  samo  Nelipićevi  zamjenici,  nego 
i  Juraj  Dražojević  glavom.  On  je  izjavio,  da  ni  on  ni  njegova 
braća  nijesu  oteli  nikakovih  posjeda,  koji  bi  pripadali  Omišu, 
a  što  se  tiče  danka  na  Kamenu,  da  su  ooii  i  njihovi  potpadnici 
(jobagiones),  po  starinskom  običaju,  prosti  od  plaćanja 
svakog  dan'ka  po  cijelom  hrvatskom  kraljevstvu.  Sigizmund  je 
ipak  svojim  pismom  od  24.  veljače  1430.  naredio  kninskom 
biskupu  Ivanu  i  drugoj  dvojici  svojih  odaslanika,  kojima  će  i 
kninski  kaptol  pridružiti  kao  svjed'oka  jednog  svoga  kanonika, 
da  kroz  osminu  Uskrsa  podu  na  lice  mjesta,  pa  će  oipet  'pripojiti 
Omišu  sve  one  posjede,  za  koje  se  vjerodostojnim  svjedočan- 
stvima uzmo-gne  doikazati,  da  su  ih  Juraj  Dražojević  i  ostali 
poljioki  plemići  iprisvojili,  a  tako  će  isto  urediti  i  pitanje  danka 
na  Kamenu"').  To  se  povjerenstvo  zaputilo  na  lice  mjesta  dne 
22.  travnja  1430.  pa  je,  "proglasivši  najprije  nevaljalim  sve 
isprave  iznesene  od  poijičkih  plemića  na  svoju  obranu,  dosudilo 
Neli'piću  ne  samo  primorje  od  Žrnovnice  do  Cetine  i  Knežine, 
nego  i  mnoštvo  drugih  zemalja  po  poijičkim  selima  Srinjine, 
Tuigare,  Gata,  Cičla,  Ostrvica  i  Zakučac,  a  tako  isto  i  pitanje 
danka  na  Kamenu  riješilo  u  prilog  Nelipiću^). 

.  Nije  poznato  jesu  li  se  Poijičani  pokorili  odluci  povjeren- 
stva, jer  od  toga  trena,  po  dosad  poznatim  izvorima,  nema  više 
ni'kako'Va  spomena  o  odnoišajima  između  Poljičana  i  Nelipića, 
koji  je  umr'o  negdje  svrhom  svibnja  1434.  Svalkako  ta  zavada 
s  Nelipićem  i  njegovo  izmirenje  s  Mlečanima  zabrinulo  je  Polji- 
čane,  pa  su  i  oni  odsele  izbjegavali  sve  ono,  što  bi  ih  moiglo 
dovesti  u  sukob  s  Mlecima,  kojima,  tako  osamljeni,  nijesu  mogli 


^)  P  i  V  č e  V  i  ć,  Nekoliko  poijičkih  isprava  iz  XV.  stoljeća.  Supplemento 
al  Bullettino  di  archeologia  e  storia  dalmata.  a.  1908.  n.  3—5.  Isprava  br.  II. 
2)  Pivčević,  0.  c.  Isprava  br.  III. 
')  Pivčević,  0.  c.  Isprava  br.  IV. 
*)  Pivčević,  0.  c.  Isprava  br.  V. 

3* 


—     36     — 

vi'še  iodoftevati.  Stoiga  se  ne  samo  ne  protive  god.  1431.  da  se 
stanovnici  jednog  sela,  toje  su  bili  iprisvojili  neki  Poljičani, 
mogu  sloboid'no  povratiti  na  mletadko  podaništvo/),  nego  se  i 
O'pet,  ne&to  'kasnije,  na  lijepe  nagađaju  sa  Spljećanima  poradi 
drugoga  sela,  oko  kojega  bilo  spora.  Povodom  toiga  spljetski  je 
knez  Marko  Maurocen^no  u'pravio  dne  4.  veljače  1433.  kaptolu 
troigirskoni  pismo,  u  ikoine  ga  moli  da  povjeruje  sve  omo,  što 
mU)  izloži  Toma  Papalić  na  njegovo  ime*).  Papalić  je  usmeno 
izložio  kaptolu  kako  od  više  vremena  postoji  'prepirka  između 
Spljeta  i  Poljica  iporadi  granica,  pa  se  sada  obe  strane  žele 
mirnim  putem  nagoditi.  Mole  stoga  Spljećani  kaptol,  da  bi 
izvolio  ne  samo  odaslati  jednog  svog  člana  kao  svjeddka,  nego 
i  sastaviti  od,liO'Snu  ispravu,  koju  će  za  veću  sigurnost  zapečatiti 
svojim  većim  pečatom.  Kaptol  je  odaslao  kanonika  Bertana 
Marikovića.  Na  naličju,  O'bdržavanu  8.  veljače  kod  sela  Katići, 
oiko  kojega  se  vrtio  spor,  upitali  su  Spljećani  Poljičane,  da  li  je 
to  selo  sa  svima  svojim  međašima,  koji  se  potanko  navode,  ipri- 
padalo  uvije'k  i  sada  pripada  Spljetu.  Poljičani  su  odgovorili 
jesno,  (pa  su  tada  i  oni  stavili  isti  uipit  na  Spljećane,>  koji  takode 
odgoivoriše  da  je  tako,  izjavljuj»ući  istodobno,  da  tim  ni  najmanje 
ne  odstupaju  od  svojih  prava,  što  ih  imaju  na  posjede  od  mjesta 
Kamena  unaprijed*). 

Premda  su  Spljećani,  kako  se  vidi,  još  štošta  zahtjevali  od 
Poljičana,  nema  ipak  više  spomena  kakovu  sporu  između  njih, 
što  se,  osim  drugim  iprilikama,  ima  ponešto  pripisati  i  odlučnosti 
Frankapana,  pošto  je  Sigizmund  dne  6.  travnja  1431.  ponovno 
bio  potvrdio  banu  Nikoli  već  otprije  založene  mu  kotare*),  a 
poslije  njegove  smrti,  dne  16.  siječnja  1434.  sinovima  mu  i  zalo- 
žene kotare  i  bansku  čast*^).  Nego  iza  Nelipićeve  smrti  stane 
prevrtljivi  Sigizmund  zahtijevati  od  Anža,  da  mn  predade 
ženinu  baštinu,  premda  je  naročitom  poveljom  bio  dozvolio,  da 
Nelipićeva  jedinica  može  primiti  za  miraz  cijelu  očevu-  državinu. 
Kada  Anž  nije  na  to  ipristao,  Sigizmund  ga  u  siječnju  1436.  pro- 
glasi buntovnikom  i  naredi  Matku  Talovcu  da  ga  silom  svlada/ 


*)  Pivčević,  0.  c.  Isprava  br.  VI. 

*)  Pivčević,  0.  c.  Isprava  br.  VIl. 

•)  Pivčević,  o.  c.  Isprava  br.  VIII. 

*)  Kiaić,  Krčki  knezovi  Frankapani.  p.  >M8. 

»)  Klaić,  0.  c.  p.  221. 


—    37    — 

pa  mu  za  nagradu  ipo'kloni  sve  što  O'tme  Anžu.  Matko  niije  uspio 
da  svlada  Anža,  ali  za  to,  poslije  njegove  smrti,  prisili  u  siječnju 
1437.  njegovu  udovicu,  da  mu  preda  svu  baštinu,  koju  je  noovla-  - 
šteno  držao  njezin  muž  'kao  kraljev  odimetnik. 

Braća  Talovci  od  sada  igraju  važnu  ulo'gu  u  'kraljevstvu, 
jer  Sigizmund  imenova  Matka  banom  sve  hrvatske  kraljevine  i 
kruns/krm  blagajnikom,  Petra  knezom  cetinskim  i  hrvats'ko- 
dalmatinskim  bainom,  u  kojoj  ga  časti,  prema  potrebi,  zamije- 
njivaše  brat  Frano,  dočim  Ivan  posta  zapovjedinikom  biograd- 
skim i  priorom  vranskim. 


VII.  Priznanje  mletačkog  vrhovništva. 

Dne  9.  prosinca  1437.  preminuo  je  Sigizmiund,  a  već  18.  istog 
mjeseca  velikaši  iza^braše  mu  za  nasljednika  austrijskog  voj- 
vodu Albrehta,  muža  njegove  jedinice  Elizabete.  Nego  iza  Al- 
brehtove  smrti  dne  27.  listopada  1439.  nasta  /pitanje  ko  da  bude 
kraljem.  Neki  pristajahu  uz  Albrehtovu  udovicu  Elizabetu,  a 
neki  uz  Vladislava,  kralja  ^poljskoga.  Uza  nj:  pristajahu  i  braća 
Talovci.  Do'k  su  oni  bili  uipleteni  u  te  razmirice,  'koje  su  po'tra- 
jale  sve  do  srpnja  susljedne  godine,  bili  su  zanemarili  svoju 
banovinu.  Kivni  im  neprijatelj  Stjepan  Vukčić,  koji'  već  od 
god.  1435.  bijaše  naslijedio  svoga  strica,  vojvodu  Sandalja  Hra- 
ni'ća,  iupotrebi  tu  zgodu,  da  im  se  osveti. 

Skučivši  najprij-e  pod  svoju  vlast  Neretvu,  poče  negdje 
početkom  god.  1440.  udarati  i  na  tvrdi  Omiš.  Kako  se  je  pod- 
sijedanje  Omiša  zateglo  preko  osam  mjeseca^),  a  uto  i  Matko 
Talovac  strgao  na  ove  ikrajeve,  zatraži  Vukčić  ipomoći  u  Mle- 
talka,  ali  mu  je  zanijekaše  s  razloga  što  življahu  u  primirju  s 
krunom  ugarskom-).  Vukčić  je  i  bez  te  mletačke  pomoči  odolio 
Talovcima,  pa  im  negdje  u  listopadu  1440.  ne  samo  oteo  Omiš, 
nego  su  tom  zgodom  i  Poljica  priznala  njegovu  vlasf ). 

Šaljući  Vladislav  svoje  ,poslanike  u  Mletke  za  utvrđenje 
dobrih  odnošaja  s  njima,  zamioli  ih  usput  da  bi  pružili  pomoći 
Matku  Talovcu,  da  uzmoigne  preoteti  Omiš,  ali  je  Mlečani  za- 


*)  Listine.  IX.  p.  232. 

")  Listine.  IX.  p.  122—3. 

3)  Listine.  IX.  p.  181  i  179-80;  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.  43. 


—     38     — 

nijekaše  i  iijemii  17.  prosinca  'pod  izli'koiiii,  da  su  već  otprije 
obećali  Vukčrću  nepristranost,  nu  da  mu  ipak  poikažu  svoju 
sklonost  i  ko-liko  ga  cijene,  do^zvoljavaju  mu  da  iz  Mletalkn 
nabavi  okružja  i  drugih  ratnih  ipotrepština,  ali  tajaio  i  oprezno 
poradi  obećane  nepristranosti^).  Mlečani  su  se  samo  prividno 
iskazivah  skloni  Tal'o'vcima,  ali  nazrijevajući  u  njinia  moćne 
'Protivnike  za  svoje  osvajalačke  svrhe  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj, 
nijesu  nerado  gledah  kako  im  Vu^koić  otimlje  zemlje  i  krši  moć, 
pa  otole  i  ono  njihovo  nastojanje  da  se  drže  u  dobre  i  s  jednim 
i  s  drugim.  Nu  bezobzirni  vojvoda  dođe  brzO'  u  sukob  i  s  Mle- 
cima prova'livši  u  njihove  posjede  u  Zeti.  Toga  se  radi  Mlečani 
10.  svibnja  1443.  obrate  sultanu,  da  bi  on  učinio  neka  se  Vukčić, 
kao  njegov  podanik,  kani  tih  novotarija  *),  nu  kao  da  su  se  nadali 
maloj  pomoći  otole,  a  ne  uzdajući  se  da  bi  mu  se  ni  sami  mogH 
tu  sa  uspjehom  oprijeti,  naređuju  17.  istog  svibnja  svome  moro- 
vodi  da  utanači  s  njim  mir,  ili  ako  mu  to  ne  bi  pošlo  za  rukom, 
neka  tada  sporazumno  sa  knezovima  spljetskim  i  trogirskim 
navali  na  Neretvu,  Omiš  i  druga  Vu'kčićeva  mjesta,  što  su  pri 
moru,  1  predobije  ih  za  Mletke  ^),  tpa  su  mu  taj  na'lo.g  ponovili 
opet  31.  istog  svibnja,  nad  odajući  neka  bi  to  odmah  učinio 
koristeći  se  zgodnim  časom,  dok  je  sada  Vukčić  zabavljen  u 
Bosni,  kako  ih  je  izvijestio  knez  kotorski*).  Tim  neprilikama 
Vukčićevim  htjede  se  okoristiti  i  Matko  Talovac  te,  misleći  da 
bile  iskrene  izjave  Mlečana  o  nji'hovu  prijateljstvu,  zamoli  ih, 
da  bi  se  združili  s  njim  protiv  Vukčića,  ali  ga  12.  srpnja  odbiše, 
ispričavajući  se  da  su  s  Vukčićem  u  pregovorima  o  miru,  pa 
da  stoga  ne  bi  bilo  pošteno  sklapati  protiv  njega  savez  prije 
nego  se  vidi  kako  će  svršiti  ti  pregovori^). 

Ne  uspjevši  zapodjenuti  pregovori  o  miru  s  Vukčićem,  mle- 
tački morovoda  poče  navaljivati  na  njegove  primorske  posjede 
te  sikuči  ipod  mletačku  vlast  Ncretvu'  i  poljioko  prhnorje  txl 
Zmovnice  do  Cetine'),  što  je  bilo  povodom,  da  se  i  Omiš  predao 


0  Listine.  IX.  p.  p.  133—4. 

«)  Listine.  IX.  p.  170. 

■«)  Listine.  IX.  p.  170-2. 

«)  Listine.  IX.  p.  174—5. 

»)  Listine.  IX.  p.  176. 

«)  To  se  očito  razabire  iz  svih  odnosnih  isprava,  gdje  se  postojauv) 
tvrdi,  da  su  Mlečani  istrk'li  Poljica  u  učim  ratu  iz  ruku  vojvode  Vukčića. 
ali  da  se  to  ne  smije   uzeti   strouo   za   cijela   ruljica.   nego  samo  za  Jedan 


—    39    — 

dne  17.  siječnja  1444 0-  Poljičani  su  sada  bili  na  muci.  Do  sada 
su  bili  samo  susjedi  Mlečana,  a  eto  im  sada  uljezli  i  u  kuću,  pa 
se  moralo  misliti,  što  da  se  učini  za  spas  domovine.  Iz  oskudnih 
onodobnih  vijesti  jedino  se  to  sa  stalnošću  dade  zaključiti,  da" su 
se  porodile  dvije  stranke.  Jedna,  koja  bila  za  to  da  i  Poljičani 
svojevoljno  priznadu  mletačko  vrho^vništvo,  dočim  se  druga 
tome  protivila.  Na  glavi  prvoj  kao  da  je  bio  Matij  Dražojević^), 
a  drugoj  Mihovio  Novičič').  Da  nije  uzmanjkalo  ni  ^prijetnja  i 
micenja  sa  strane  Mlečana,  cijenim  da  nije  treba  ni  spominjati*). 
Sve  je  to  doprinijelo  da  je  nadvladala  stranka  Dražojevićeva, 
•pa  su  se  i  Poljičani  svojevoljno  sklonili  pod  mletačko  vrhovni- 
štvo. U  tu  svrhu  prikazaše  se  dne  29.  siječnja  1444.  kod  spljet- 
sko'g  kneza  Krsta  Marcello  poljički  odaslanici  Radoš  Petrović 
i  Ivan  Grgurić  koji,  na  ime  (poljičke  općine,  sklapaju  ugovor, 
kojim  se  Po'ljičani  stavljaju  pod  mletačko  vrhovništvo.  Članci 
ugovora,  uz  neznatne  promjene,  bili  su  potvrđeni  dne  3.  ožujka 
i  od  dužda  Frana  Foscari  ^). 

Razumljivo  je  samo  po  sebi,  da  je  to  prisvojenje  imalo  naići 
na  opreke  sa  strane  Talovaca.  I  doista  Frano  Talovac,  koji  se 
tada  baš  bio  vratio  s  istoka  s  vojne  ipro-tiv  Turaka,  prosvje- 
dovao je  protiv  toga,  pa  mu  Mlečani  2.  veljače  upravljaju  pismo, 
u  kojem  mu  se  raduju  na  srećnu  povratku  i  uvjeravaju  ga  o 
svom  iskrenom  prijateljstvu  i  želji  da  u  miru  i  skladu  žive  s  njim 
i  njegovom  braćom,  kao  svojim  dobrim  prijateljima  i  susjedima. 
Budući  pak  doznali  da  se  srdi,  što  su  se  oni  umiješali  u  stvari 
Omiša  i  Poljica,  ne  malo  se  tomu  čude  jer,  vele,  ako  se  stvar 
dobro  prosudi,  nema  nikakova  razloga  da  se  na  to  srdi,  pošto 
su  oni  od  više  godina  u  očitu  ratu  s  Vukčićem,  koji  je  prvi 
navalio  na  ta  mjesta  i  posvojio  ih.  Kad  su  stoga  bili  prisiljeni 


njihov  dio  i  to  baš  oni  pri  moru,  jasno  je  već  po  tom,  što  tada  ne  bi  moglo 
biti  govora  o  svojevoljnoj  predaji,  a  još  se  jasnije  vidi  iz  okolnosti,  što 
Mlečani  to  primorje,  pri  svojevoljnoj  predaji  Poljičana,  opet  im  povraćaju 
pod  imenom  darovštine. 

*)  Bullettino.  IV.  (1881.)  p.  36. 

2)  Listine.  IX.  p.  239. 

»)  Listine.  IX.  p.  238. 

*)  Sr.  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.  46;  Erber,  Annuario  dalmatico. 
Anno  II.  Žara  1885.  p.  224. 

')  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  III.  Žara  1886.  p.  55— 7;  Štampa 
de' Poglizzani  al  laudo.  p.  3—5. 


—    40    — 

da  se  brane,  bilo  im  je  takode  slobodno  da  i<  navaljuju  na  svog 
neprijatelja.  Ako  je  dakle  knez  spljetski  primio  -pod  mletaoko 
vrhovništvo  Poljica  i  Omiš,  imao  je  na  to  potpuno  pravo,  jer  ih 
se  u  očitu  ratu  istrglo  iz  ruiku  mktačkoig  neprijatelja  Vukoića. 
Stojeći  tako  stvari,  njihovo  (ponašanje  ne  može  biti  nikomu  za- 
zorno,  pa  se  uzidaju  da  će  tako  stvar  shvatiti  i  sam  kralj',  mole 
za  to  i  njega  da  se  primiri  i  bude  zado vOljan  s  tim  novim  sta- 
njem stvari 0-  Nego  kao  da  su  \  sami  uvidjeli  svoju  drskost,  pak 
dne  8.  veljače  raspravljaju  u  senatu  da  Ti  je  ipametno  takim 
postupanjem  stvarati  sebi  neprilika  kod  krune  uigarske.  Bilo  ie 
stoga  predloženo  da  se  zaključi,  neka  so  ipiše  knezu  spljetskom 
da  se  ne  miješa  u  stvari  Omiša  i  Poljica,  koje  je  zauzeo  bez 
njihova  znanja,  pa  da  se  to  dojavi  i  banu  Franu  Talovcui,  ali  na 
prijedlog  Marka  Maurocenno,  odgodila  se  je  ipak  za  tren  svaka 
odluka  u  tom  pitanju*)-  Je  li  uto  stigla  kakova  po^ruka  sa  strane 
Frana  Talovca,  nije  po'znato,  ali  već  11.  veljače  šalju  mu  Mle- 
čani pismo,  u  kome  se  ispričavaju  i  poradi  iprvoga  svoga  pisma 
i  poradi  svoga  umiješavanja  u  Poljica  i  Omiš.  Jer,  vele,  mislili 
su  da  pravom  mogli  zauzeti  rečena  mjesta,  istrgavši  ih  u  očitu 
ratu  iz  ruku  svoga  neprijatelja,  nu  pošto  su  se  kasnije  bolje 
obavijestili  i  doznali,  da  ih  i  cn  svojata  za  se  i  na  nje,  kao 
hrvatski  ban,  ima  pravo,  javljaju  mu  da  su  pisah  svome  knezu 
u  Spljetu,  da  se  više  ne  prti  u  Omiš  i  Poljica,  koja  bijaše  zauzeo 
bez  njihova  znanja.  Napokon  ga  mole,  da  bi  izvolio  poslati  u 
Mletke  svoje  poslanike,  s  kojima  će  urediti  stvar,  pošto  ne  žele 
prisvajati  ničijih  imanja,  a  najmanje  pak  njegovih,  s  kojim  žele 
živjeti  u  prijateljstvu  i  dobru  susjedstvu'').  Nu  to  je  bila  samo 
igra,  da  se  za  tren  primiri  bana,  da  ne  bi  poduzeo  kakovih 
koraka  za  preosvojenje  rečenih  mjesta,  koja  oni  ne  namjera- 
vahu više  pustiti  iz  svojih  ruku,  pa  im,  kako  spomenuto,  dukalom 
3.  ožujka  potvrdiše  sve  njihove  povlasti  i  običaje,  a  dne 
6.  ožujka  nalažu  Ivanu  de  Reguardatis,  koji  je  hodio  u  Budim 
kao  poslanik  kralju  ugarskomu,  kako  će  ih  braniti  pred  kraljean 
u  slučaju  da  bi  juila  riječ  o  Poljicima  i  Omišu.  U  tom  mu  jh.^ 
naiHitku,  izniedu  ostalo<ga,  kaže  i  to,  ako  bi  pala  riječ  o  Polji- 
cima i  Omišu,  pričinit  će  se  kao  da  za  to  nema  potrebnih  uputa. 


')  Listine.  IX.  p    179     80. 
")  Listine.  IX.  p.  180     I. 
*)  Listine.  IX.  p.  181     2. 


—    41     — 

pa  stoga  da  nije  ovlašten  govoriti,  ali  da  je  pri^  svom  odlasku  iz 
Mletaka  čuo,  -kako  ih  je  knez  mletački  u  Spljetu  primio  u  mle- 
tačko vrhovništvo,  istrgavši  ih  iz  ruku  Stjepana  Vukčića, 
s  -kojim  su  Mlečani  od  više  godina  u  ratu,  pa  stoga  da  je  to 
mogao  i  pravom  učiniti.  Napomenut  će  još,  ali  uvijek  kao  da 
govori  sam  od  sebe  i  bez  ovlaštenja,  kako  je  ta'kođe  još  čuo, 
da  ta  mjesta  svojata  i  kralj  bosanski,  pa,  kako  se  vidi,  stvar 
nije  jasna  čija  su.  Bude  li  potreba  zamolit  će  i  papina  legata 
kardinala  Juliana  Cesarini,  velikog  mletačkog  prijatelja,  da  mu 
i  on  bude  pri  ruci  u  toj  stvari.  Poslanik  se  je,  prema  iprimljenom 
naputku,  imao  takođe  sastati  i  s  Matkom  Talovcem  i  bratom 
mu  Franom,  a'ko  bi  se  nalazili  u  Budimu,  i  lijepo  ih  pozdraviti 
na  ime  općine,  koja  im  se  nudi  za  sve  njihove  potrebe,  ali  sam 
nije  smio  spominjati  pitanja  Omiša  i  Poljica,  a  alko  bi  oni  na  to 
svrnuli  razgovor,  tada  im  je  imao  odgovoriti  onako  kao  i 
kralju^). 

Braća  se  Talovci  nijesu  zadovoljili  tim  lijepim  izjavama 
lukavih  Mlečana,  pa  je  Matko  O'tpravio  u  tom  poslu  svgga  posla- 
nika, koji  se  je  našao  u  Mlecima  u  isto  vrijeme  sa  poslanikom 
bosanskoga  kralja,  koji  je  takode  svojatao  za  se  Omiš  i  Poljica. 
Sinjorija  je  obojici  odgovorila  15.  svibnja  svojim  obrčajnim 
doskočicama*),  koje  nijesu  zadovoljile  braće  Talovaca,  pa  je 
ban  Petar  stao  na  razne  načine  mučiti  Poljičane,  pače  im  se  i 
ratom  groziti.  To  je  ponukalo  Mlečane  da  mu  pošalju  poslanika, 
koji  će  mu  izjaviti  kako  oni  žele^  živjeti  u  miru  sa  kraljem  ugar- 
skim, a  on  hoće  da  ta]  mir  naruši  svojim  neprijaznim  postupa- 
njem sa  Poljicima,  a  nema  nikakova  pravog  razloga  da  opravda 
to  svoje  ponašanje.  Jer,  ako  su  odlučili  zadržati  u  svojoj  vlasti 
Poljica,  to  čine  punim  pravom,  pošto  ih  istrgli  u  očitu  ratu  iz 
ruku  bosanskog  vojvode  Vukčića,  koji  nije  samo  neprijatelj  mle- 
tački, nego  i  banov  i  kraljev.  Opomenut  će  ga  zato  da  pusti  u 
miru  Poljičane  i  da  ih  ni  najmanje  ne  smeta.  Ustraje  li  ipak 
u  svojoj  namjeri  da  im  dosađuje,  izjavit  će  mu  da  jej  njihova 
namjera  braniti  ih  i  štititi,  pa  se  je  za  to  morao  sastati  i  s  mle- 
tačkim morovodom  u  Jadranskom  Moru    i    narediti    mu    da 

pošalje  pod  Spljet  jednu  galiju  na  obranu  Poljica  protiv  Petrovih 
napadaja  3). 

»)  Listine.  IX.  p.  185-6. 
')  Listine.  IX.  p.  193. 
»)  Listine.  IX.  p.  207-8. 


—     42    — 

Kako  se  u  ta  doba  Vladislav  spremao^  na  rat  s  Turcima  te 
mu  stalo  mnogo  do  toga  da  se  drži  u  dobre  s  Mlecima,  tako  su 
se  i  braća  Talovci,  i  a;ko  preko  volje,  morali  (primiriti.  Zajam- 
čivši  tako  Mleci  svoj  novi  posjed  od  braće  Talovaca  i  kralja 
Vladislava,  ipostaraše  se  da  ga  obezbijede  i  s  druge  strane.  U  tu 
svrhu  s'kloipiše  dne  23.  kolovoza  1445.  mir  i  sa  Stjepanom  Vuk- 
čićem,  ikoji,  između  ostaloga,  oprašta  im  sve  uvrjede  i  nepravde 
učinjene  za  posljednog  rata,  kao  ta'kode  pušta  im>  da  mirno 
posjeduju  sva  oivd  mjesta,  koja  mu  u  istom  ratu  bijahu  oteli,  i 
k  tome  obećale,  da  će  on  i  njegovi  nasljednici  s  njima  živjeti  u 
trajnom  miru  i  da  će  biti  prijatelj  svih  njrho'vih  prijatdja,  a  ne- 
prijatelj njihovih  neprjatelja'). 


POGLAVLJE  IL 
Poljica  za  raznih  vrhovništva. 


\,  Prvo  mletačko  vrhovništvo. 

(L  U  V  j  e  t  i  j)  r  e  d  a  j  e.)  Iza  smrti  Albrehtove  dne  27.  li- 
stopada 1439.,  kako  napomenuto,  nastale  su  uopće  teške  prili'ke 
u  kraljevstvu,  a  još  teže  na  ovim  (krajevhna.  Mlečani  su  već 
ottprije,  osim  drugoga,  imah  u  svojoj  vlasti  gradove  Trogir  i 
Spljet  i  otoik  Brač.  Dok  su  braća  Talovci  biH  upleteni  u  na- 
sljedne borbe  u  Ugarskoj,  njihov  kivni  neprijatelj  Stjepan  Vuk- 
čić  zadobi  pod  svoju  vlast  Krajhui,  Omiš  i  Poljica.  Nu  bez- 
obzirni vojvoda  dođe  brzo  u  sukob  s  Mlečanima  poradi  Zete, 
pa  sada  oni  da  mu  se  osvete,  udare  na  te  njegove  posjede.  Pre- 
davši se  Omiš  dne  17.  siječna  1444.,  a  budući  Mlečani  zaposjeli 
i  poljičko  primorje  od  Žrnovnice  do  Cetine,  našli  sai  se  Pi^ 
Ijičani  u  najvećoj  stisci,  pa  su  i  oni,  kako  već  izloženo,  dne  29. 
siječnja  .^klopili  s  rnletačkhn  »knezom  u  Spljetu  Krstom  Marcello 
ugovor,  kojim  svojevoljno  priznaju  mletačko  vrhovništvo. 

Tim  ugovorom  bile  su  hn  |K>tvrdone  sve  dotada  iiživane 
povlasti  i  zajamčena  nutarnja  samouprava,  ali  su  se  za  to  mo- 
rali obvezati,  da  će  za  svog  kneza  birati  jednog  spljetskog  ple- 
mića, i  da  će  u  vrijeme  potrebe  rattovati  \\7  Mletke^  n  svom  tnv 

'), Listine.  IX.  p.  228. 


—    43     — 

šku  na  onom  prostoru,  što  se  stere  od  Neretve  do  Krke,  te  od 
mora  do  Livna,  a  kada  bi  morali  preći  preko  tih  granica  da  će 
ratovati  o  mletačkom  trošku,  a  uvijek  će  od  ratnog  plijena  dvije 
tretine  pripasti  njima,  a  treća  Mlečanima. 

Kako  su  Mlečani,  za  vrijeme  rata  s  Vukčićem,  bili  zapo- 
sjeli poljičko  primorje  od  Žrnovnice  do  Cetine,  sada  im  ga  pod 
imenom  darovštine  povratiše,  osim  malog  dijela  od  Žrnovnice 
do  B  i  1  e  peć  i^),  neka  bi  tako  ostale  u  njihovim  rukama  so- 
lane oko  rečene  rječice.  Da  ih  nekako  i  za  to  odštete,  obdariše 
ne'ke  poglavitije  Poljičane  s  godišnjinama,  a  cijelu  općinu  sa 
trima  kućama  u  Spljetu  i  sa  develtinaest  komada  zemlje  po 
spljetskom  polju"),  pa  im  dapače  ostaviše  i  šesnaest  solana  na 
lijevoj  obali  rječice,  ali  samo  za  domaće  potrebe^). 

S  jačim  neprijateljem  u  kući,  da  spasu  što  se  spasiti  dalo, 
Poljičani  ne  samo  priznaše  njegovo  vrhovništvo,  nego  se  da- 
pače pokoriše  i  nekim  neugodnim  uvjetima,  ali  za  to  netom  se 
ponešto  snašli  u  novom  položaju,  prva  im  briga  bila  da  što  bolje 
obezbijede  svoju  nutarnju  samioupravu.  Za  to  češće  šalju  svoje 
poslanike  u  Mletke,  bilo  da  ishode  izriječnu  potvrdu  za  jedan 
ih  drugi  svoj  stari  hrvatski  običaj,  bilo  da  se  odbrane  od  presi- 
zanja mletačkih  predstavnika  u  Spljetu  i  Omišu,  i  od  zadirki- 
vanja  hrvatskog  bana  i  drugih  sumedašnika,  ili  da  ishode  po- 
vratak u  domovinu  jednom  ili  drugom  plemiću,  koji  se  iz  nje 
bio  odalečio,  jer  ne  bio  za  tt(o  da  se  prizna  mletačko  vrhov- 
ništvo^). 

(2.  S  t  j  e  p  a  n  V  u  k  č  i  ć.)  Dok  su  Poljičani  tako  nastojali 
kako  bi  što  bolje  obezbijedili  svoju  nutarnju  samoupravu,  pa  se 
već  jednom  nauživali  blagodati  mira,  počeli  se  opet  oko  njih 
gomilati  oblaci.  Dne  23.  kolovoza  1445.  utanačio  se  je  bio  tra- 
jan mir  između  Vukčića  i  Mletaka.  Vukčić  je  tim  mirom  ustlu- 
pio  Mlečanima  sva  mjesta,  koja  mu  za  vrijeme  rata  bili  oteli'), 
nego  se  kasnije  pokajao  toga  koraka,  pa  stao  nastojati  oko  njih, 
da  bi  mu  povratiH  Omiš  i  Poljica,  ali  mu  oni  dne  17.  travnja 
1450.  odgovoriše,  da  se  oni  drže  i  da  će  se  tačno  držati  uvjeta 

')  Sr.  Pivčević,  Supplemento  al  Bullettino  di  archeologia  e  storia 
dalmata.  a.  1908.  n.  3—5.  p.  21.  nota  2. 

'')  iz  jedne  stare  bilješke  kod  pisca. 

')  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  terzo.  Žara  1886.  p.  55—57. 
*)  Sr.  Listine.  IX.  p.  229-231,  236—239,  287-289,  292,  416-417 
5)  Listine.  IX.  228. 


—     44     — 

mira,  koj^  su  s  njim  sklopili  pOkle  su  se  rečena  mjesta  bila  već 
svojevoljno  sklonila  pod  njihovo  okrilje').  Uto  nastali  teški 
dani  po  Vukčića.  Prot  njega  se  podiže  sva  sila  njegovih  ne- 
prijatelja, dapače  odbjegoše  ga  i  žena  mu  Jelena  i  sin  Vladislav, 
pa  se  skloniše  u  Dubrovnik.  Htio  je  da  se  osveti  svojim  ne- 
prijateljima i  da  opere  sramotu,  što  mu  je  nani  žena  pobjegavši 
od  njega,  pa  s^ade  sakupljati  vojsku.  Ne  osjećajući  se  ipak  do- 
sta jakim,  otpravi  i  opet  poslanike  u  Mletke,  da  ih  zamoli  neka 
stupe  s  njim  u  savez.  Za  tu  pripomoć  on  im  nudi  Dubrovnik, 
kad  ga  osvoje,  a  oni  bi  njemu  imali  ustupiti  Poijica  i  Omiš  1 
dvjesta  tisuća  dukata  iz  poklada  dubrovačkih.  Kako  se  Mle- 
čanima  bilo  bojati  i  u  samoj  Italiji  sukoba  sa  Florentincima  i 
Milanezima,  odgovoriše  mu  11.  ožujka  1452.,  da  se  sada  u  ova- 
kim  prilikama,  ne  mogu  baviti  tim  pitanjem,  dok  ne  nastupe 
bolja  i  zgodnija  vremena  *). 

Za  tih  pregovora  navale  na  Vukčića  njegovi  neprijatelji,  pa 
bojegi  se  da  bi  mu  Dubrovčani  mogli  oteti  Neretvu  i  Krajinu, 
ponudi  ih  Mlecima,  a  u  isto  vrijeme  i  sami  ti  krajevi  poslaše  u 
Mletke  kneza  Radoša  iz  Poljica  i  jednog  spljetskog  plemića, 
kao  svoje  poslanike  s  molbom  da  bi  ih  primili  pod  svoje 
okrilje.  Na  što  oni  9.  svibnja  i  narediše  svome  knezu  u 
Spljetu,  da  primi  na  mletačku  vjernost  i  Krajinu  i  Neretvu, 
koje  se  same  nude^).  Uto  se  Vukčić  izmirio  sa  svojim  nepri- 
jateljima, a  došao  nasuprot  u  sukob  sa  Mlečanima.  Kralj  bo- 
sanski Toma  Ostojić,  pod  izlikom  da  odbrani  maloljetne  si- 
nove hrvatskoga  bana  Petra  Talovca  od  kneza  celjskoga,  na- 
stojaše  prisvojiti  za  se  jedan  dio  Talovčeve  baštine.  Za  tim 
je  težio  i  Vukčić,  pa  ga  Ostojić  3.  lipnja  14vS6,  optuži  u  Mle- 
cima, da  u  savezu  sa  svojim  rođakom  knezom  celjskim  namje- 
rava prisvojiti  za  se  svu  Talovčevu  banovinu  pa  onda  uda- 
riti i  na  mletačke  posjede  *).  Mlečani  su  mu  povjerovali,  jer 
meduto  Vukčićevi  podanici  Radobiljani  stali  nanositi  šteta 
Poljičanima.*  Za  to  mu  14.  ožujka  1457.  poručiše  neka  se 
uopće  kani  uznemirivanja  mletačkih  podanika,  a  napose  da 
ne  dira  u  Poljičane,  kojima  su  Radobiljani  učinili  više  kvara*). 


»)  Listine.  IX.  345-3  46. 
>)  Listine.  IX.  411-412. 
')  Listine    IX.  415     416. 
*)  Listine.  X.-89. 
*)  Listine.  X.  105. 


—     45     — 

Vukčić  je  malo  hajao  za  tu  poruku,  pa  je  sagradio  i  jednu  tvr- 
đavu napram  Poljicima,  a  već  počeo  smišlijati  kako  da  baci . 
preko  Cetine  i  most,  neka  uzmogne  lašnje  provaliti  u  Poljica. 
Obaviješteni  o  tom  i  od  svog  kneza  u  Spljetu  i  od  Poljičana, 
Mlečani  mu  u  srpnju  poslaše  naročitog  poslanika,  koji  bi  ga 
odvratio  od  tih  novotarija^).  Ovoga  puta  kao  da  se  zastrašio, 
pa  i  on  posla  svoje  poslanike,  koji  bi  izložili  Mlečanima  kako 
stvar  uistinu  stoj:.  On  im  po  njima  poruči,  kako  su  njegovi 
neprijatelji  nagovorili  kralja  Ostojića  neka  bi  na  njegovu  ze- 
mljištu u  Radobilji  sagradio  tvrđavu  i  tako  obladao  svom 
njegovom  državinom,  a  pošto  je  on  pretekao  kralja  i  prije 
njega  sagradio  tvrdu  na  svoju  obranu,  ti  isti  njegovi  neprija- 
telji pođoše  u  Spljet  i  tu  svega  i  svašta  nalagaše  na  nj  mle- 
tačkom knezu,  kao  da  je  on  sagradio  tu  tvrđavu  a  sada  na- 
mjerava graditi  i  most,  da  uzmogne  lašnje  zaratiti  na  Mlečane. 
Nu  od  svega  toga  nije  istina  ništa,  jer  on  želi  živjeti  uvijek  u 
miru  s  Mlecima,  a  pa  taj  mu  je  most  i  suvišan  za  tu  svrhu, 
ier,  ljeti  uvijek  a  i  zimi,  ako  samo  ne  kiši,  na  Cetini  ima  do- 
sta gazova,  preko  kojih  bi  mogao  preći  na  mletačko  zemljište 
i  bez  mosta.  To  dobro  zna  i  njihov  knez  u  Spljetu,  ali  mu  je 
on  teški  neprijatelj,  koji  ne  samo  sluša  njegove  klevetnike 
nego  ih  još  i  štiti.  Tim  Vukčićevim  poslanicima  odgovorili  su 
Mlečani  15.  listopada,  da  i  oni  žele  živjeti  u  miru  sa  Vukčićem, 
ali  kako  mnogo  drže  do  tvrđe  i  mosta,  što  ga  namjerava  gra- 
diti, da  su  mu  poslali  naročitog  poslanika,  koji  će  mu  potanko 
izložiti  njihovo  mišljenje  u  tom  pitanju").  1  Vukčić  kao  da  je 
udovoljio  mletačkim  željama,  jer  nema  više  spomena  o  tom 
sporu. 

(3.  Kralj  Matijaš  i  prve  turske  provale.) 
Uto  je  kralj  Matijaš  Korvin  imenovao  hrvatsko-dalmatinskim 
banom  Pavla  Spirančića.  Prispjevši  on  u  svoju  banovinu  ne- 
gdje početkom  godine  1460.,  stade  svim  silama  nastojati  oko 
toga  kako  bi  pridigao  propalu  bansku  vlast  i  povratio  Hrvat- 
skoj sve  one  gradove  i  kotare,  koji  su  joj  jednoć  pripadali,  pa 
tako  dođe  u  sukob  ne  samo  sa  sinovima  bivših  hrvatskih  ba- 
nova braće  Petra  i  Frana  Talovaca,  nego  i  sa  Mlečanima  i 
sa  bosanskim  kraljem  i  sa  vojvodom  Stjepanom  Vukčićem. 
Stoga  dne  23.  ožujka  1461.  pišu  Mlečani  svome  poslaniku  na 

1)  Listine.  X.  109. 

»)  Listine.  X.  122—123. 


—    46    — 

ugarskom  dvoru,  neka  bi  sklonio  kralja  da  naredi  Spirančiću, 
da  se  okani  tih  novotarija  i  da  živi  u  iniru  s  mletačkim  poda- 
nicima^). Spirančić  je  pored  svega  toga  slijedio  i  dalje  u  iz- 
vađanju  svojih  namjera,  pa  je  tako  počeo  dosađivati  i  Polji- 
čanima*),  čega  su  radi  Mlečani  23.  lipnja  naredili  svojim 
knezovima  u  Šibeniku,  Trogiru  i  Spljetu  neka  se  sporazume 
s  Poljičanima,  pa  neka  se  svi  skupa  opru  banu,  koyi  ne  sluša 
naredaba  svoga  kralja  i  od  kada  je  došao  u  svoju  banovinu 
nikad  ne  prestaje  dosađivati  mletačkim  podanicima  ^ 

Spirančić  je  sada  doista  pustio  u  miru  Poljičane,  jer  se 
prot  njega  složili  još  i  bosanski  kralj  Stjepan  Tomašević  i  voj- 
voda Vukčić*)»  ali  te  nesrećne  razmirice  olakotile  Turcima 
zauzeće  Bosne,  pa  eto  nove  nevolje  za  ove  krajeve.  Na  nji- 
hovu obranu  podiže  se  sada  banovac  Pavao.Tar  koji,  slijedeći 
u  svemu  stope  Spirančićeve,  moraše  ratovati  i  protiv  Turaka 
i  protiv  Mletaka,  pa  tako  ne  štedio  ni  Poljičana,  koji  bili  pod 
mletačkim  vrhovništvom.  Za  to  se  neki  poljički  knez  Radoš, 
po  svoj  prilici  Ivanišević,  sin  Ivana  Krstića,  nudi  Mlecima 
da  će  sastaviti  četu  od  hiljadu  vojnika,  kojom  će  se  staviti  na 
njihovo  raspoloženje  a  na  obranu  svoga  zavičaja  protiv  hrvat- 
skog bana.  Mlečani  su  17.  svibnja  1470.  i  primili  njegovu  po- 
nudu^), ali  nam  dalje  o  toj  Radoševoj  četi  nije  ništa  poznato. 
Uto  su  učestale  turske  provale  iz  Bosne,  pri  kojima  su  stra- 
dala i  Poljica.  Pne  4.  listopada  1471.  mole  brački  poslanici 
Mlečane,  da  bi  ih  oslobodili  teškog  nameta  uzdržavanja  jedne 
galije,  a  to  s  razloga  i  što  su  stanovnici  otoka  siromašni  i  što 
su  Turci  na  vratima,  pa  treba  da  svakim  trenom  priskoče  u 
pomoć  i  Spljećanima  i  Poljičanima  i  Omišanima,  nu  upravo 
stoga  što  moraju  uzdržavati  rečenu  galiju,  na  koju  se  silimice 
stavlja  cvijet  mladosti,  nijesu  u  stanju  da  njima  pomažu,  ni  da 
sebe  obrane,  pa  tako  Turci  dnevice  plijene  onaj  jadni  otok«). 

Te  česte  turske  provale  prisiliše  napokon  i  samog  Tara 
da  se  izmiri  sa  Mlecima,  koji  nui  stoga  u  siječnju  1472.  daro- 


«)  Listine.  X.  169. 
«)  Listine.  X.  190. 
»)  Listine.  X.  177-178. 
*)  Listine.  X.  190. 

»)  Lago,  Memorie  suita  Dalmazia.  Vol.  I.  p.  435. 
«)  Ciccarelli,   Osservuzioni  sulC  isola  lietta  Brazza  e  sopra  gaeito 
nobiltu.  Venezia  1802.  p.  428. 


—    47     — 

vaše  i  hrane  i  bojnih  sprava^),  ali  ne  primajući  pomoći  od 
kralja  Matijaša,  nije  bio  u  stanju  da  odoli  Turcima,  koji  su 
sve  češće  provaljivali  s  mora.  Pri  tim  su  provalama  trpjeli 
osobito  mletački  posjedi,  što  je  stavilo  u  sumnju  Mlečane,  da 
se  sve  to  zbiva  dogovorno  sa  Tarom,  pa  mu  ne  samo  počeše 
raditi  o  glavi,  nego  još  nagovoriše  poljičkog  plemića  Žarka 
Dražojevića,  da  mu  otme  KHs.  I  Žarko  ga  se  doista  pomoću 
mletačkog  kneza  u  Spljetu,  negdje  u  ožujku  i  dočepao,  ali  ga 
ne  izručio  Mlečanima  kako  su  se  nadali^),  pa  je  nešto  kasnije 
poginuo  i  Tar  u  jednoj  svađi  što,  pri  nekom  dogovoru,  nastala 
između  njega  i  spljetskog  kneza. 

Dok  se  sve  to  zbivalo,  šuljali  su  se  i  Matijaševi  izaslanici 
između  mletačkih  podanika  mameći  ih  pod  njegovu  vlast  3), 
i  tako  mu  nekako  uspjelo  privući  na  svoju  stranu  Polji- 
čane,  pa  sada  njihovom  pomoći  htjede  se  domoći,  i  Spljeta 
i  Omiša.  Stoga  i  neka  su  zadarski  upravitelji  već  otprije 
bili  obavijestili  mletačkog  kneza  u  Spljetu,  da  dobro  pazi  na 
Spljet  i  Omiš,  jer  se  stvorila  neka  urota  protiv  tih  mjesta, 
Vijeće  mu  Desetorice  ponovno  22.  ožujka  1473.  piše  o  istoj 
stvari.  U  tom  mu  se  pismu  javlja  kako  su  Ivan  Oregorić,  te 
ujak  Žarka  Dražojevića  knez  Radoš  i  stric  mu  Matij  Dražoje- 
vić  i  još  jedan  četvrti,  kojega  ime  nije  poznato,  skovali  urotu 
da  zauzmu  Spljet  i  Omiš  i  da  njega  ubiju.  Njih  četvorica 
Imala  bi  ući  u  Spljet  sa  jedno  stotinjak  Poljičana,  koji  bi  došli 
u  omanjim  skupinama,  pa  bi  tada  svi  skupa  nasrnuli  na  grad- 
ska vrata  i  primili  u  grad  oveći  broj  pješaka,  koji  bi  stali 
spremni  u  zasjedi  izvan  grada.  Za  to  mu  se  nalaže  da  dobro 
pazi  na  njih,  ako  bi  došli  u  grad,  ali  da  o  stvari  ni  s  kim  ne 
govori,  niti  poduzme  kakova  koraka,  kojim  bi  se  mogao 
odati,  nego  će  na  gradskim  vratima  podvostručiti  stražu,  pa 
će  činiti  da  svaki  Poljičanin  i  Klišanin,  kad  dođe  u  grad,  ostavi 
kod  nje  svoje  oružje,  koje  će  mu  se  povratiti  tek  onda  kad 
se  iz  grada  povrati  svojoj  kući.  Obavijestit  će  o  stvari  i  omiš- 
kog kaštelana  i  oštro  mu  narediti,  da  se  ni  on  ni  vojnici  ne 
smiju,  ni  po  danu  ni  po  noći,  odalečiti  iz  tvrđave,  za  da  se 
zbog  njihove  nepažnje  ne  bi  dogodilo  koje  zlo.  U  slučaju  da  bi 

0  Ljubić,  Ogledalo.  II.  71, 
')  Ljubić,  0.  c.  p.  71. 

')  Laman sky,    Secrets   d'Etat   de   Venise.    Saint-Petersbourg  1884. 
p.  180—183. 


-    48    — 

novi  ban  htio  doći  u  Si)ljet,  ne  smije  ga  se  primiti  u  grad  nego 
samo  sa  deset  osoba  pratnje.  Napokon  je  bilo  naređeno  i 
upraviteljima  u  Zadru  da  budnim  okom  prate  sve  što  se  do- 
gađa na  ovim  krajevima,  te  o  svemu  s  dana  na  dan  izvijeste 
isto  Vijeće  Desetorice  ')• 

Kada  je  i  spljetski  knez  Nikola  Michiel  21.  svibnja  javio 
Vijeću  Desetorice  svoju  sumnju  u  vjernost  Ivana  Petrovića 
(Ivaniševića  ^),  a  ono  mu  na  31.  istog  svibnja  dalo  novih  na- 
putaka^), on  se  dao  na  lov  poljičkih  zavjerenika,  pa  se  nekih  i 
dočepao  te  ih  zajedno  sa  onim  ugarskim  podanicima,  koje 
knao  u  rukama  još  od  usmrćenja  banovca  Tara,  za  veću  si- 
gurnost otpravio  u  Mletke.  Za  oslobođenje  svojih  podanika 
zauzeo  se  je  bio  sam  Matijaš,  ali  bezuspješno*),  pa  je  stoga 
opet  kasnije  i  ban  Damnjan  Horvat  poslao  poslanika  u  Mletke, 
da  bi  ishodio  oslobođenje  i  jednih  i  drugih.  U  Vijeću  Deseto- 
rice pretresalo  se  je  o  stvari  dne  16.  lipnja  pa  se  postavio 
prijedlog  da  se  odgovori  banovu  poslaniku,  da  bi  oni  rado  na 
to  pristali,  kako  su  to  prije  rekli  i  kraljevu  poslaniku,  samo 
kad  bi  u  koristi  kršćanske  stvari  mogli  to  učiniti.  Jer,  kažu, 
da  im  stiglo  teških  tužaba  na  njih  kao  one  koji  su  uzročnici, 
da  su  mnogi  kršćani  dopali  turskog  ropstva.  Želeći  ipak  ugo- 
diti i  njemu  i  kralju,  a  u  nadi  da  će  po  tom  između  njih  i  mle- 
tačkih gradova  zavladati  dobro  susjedstvo,  oni  su  spremni 
pustiti  ih  na  slobodu,  ako  im  se  samo  dovoljno  zajamči,  da 
Pavao  Gregorić  i  dvojica  druga  najpogibeljnija  ne  će  više 
nanijeti  ikakova  zla  mletačkim  podanicima  ni  sami  po  sebi  ni 
po  drugima.  Nego  taj  prijedlog  nije  prodr'o,  pa  se  je  zaklju- 
čilo da  se  pusti  na  slobodu  samo  šest  od  zasužnjenih,  ali 
sedmi,  Pavao  Gregorić  kao  najpogibeljniji,  da  se  i  nadalje 
zadrži,  a  to  se  opravda  radi  njegove  pogibeljnosti  ^)* 

Taj  pokret  u  prilog  Matijašu,  što  se  bio  razmahao  ne  samo 
u  Poljicima  n.ego  i  po  ostalim  mletačkim  mjestima,  mora  da 
je  bio  jako  ozbiljan,  jer  je  Vijeće  Desetorice  dne  16.  kolovoza 
odlučilo  izaslati  posebnog  odaslanika  i  da  razvidi  što  se  to 
zgađa  po  Dalmaciji,  a  napose  u  Spljotu,  Omišu  i  Poljicima,  i 


*)  Laniansky,  o.  c.  p.  182—183. 
')  Lamansky,  o.  c.  p.  184. 
•)  Lamansky,  o.  c.  p.  28. 
M  LaiTiansky,  o.  c.  p.   \M     l^S 
»)  Laniaiisky,  o.  c.  p.  185. 


—     49     — 

da  poduzme  sve  potrebne  korake,  da  se  stvar  srećno  svrši, 
pa  je  odmah  u  istoj  sjednici  bio  izabran  Jakov  Marcello  0-  U 
naputku,  što  mu  ga  se  izdalo  istog  dana,  nalaže  mu  se  da  se 
odmah  stavi  na  put,  pa  će  stigavši  u  Zadar,  sastati  se  u  če- 
tiri oka  s  onim  upraviteljima  i  potanko  se  obavijestiti  o  za- 
vjerama, što  se  snuju  po  mletačkim  mjestima  Dalmacije,  a 
osobito  u  Spljetu,  Poljicima  i  Omišu.  Otole  će  poći  u  Spljet, 
gdje  će  se  takođe  sastati  s  onim  knezom,  čije  se  obavijesti 
0  uroti  na  vlas  slažu  sa  onima  zadarskih  urravitelja,  te  će  se  i 
s  njim  porazgovoriti  o  stvari,  pa  će  onda  obojica  suglasno  i 
skladno  postupati,  da  saznadu  zgoljnu  istinu  o  prisezi  vjerno- 
sti, što  se  kaže,  da  su  je  položili  Poljičani  kralju  Matijašu. 
Doznavši  što  je  u  stvari,  upotrebit  će  sva  moguća  sredstva  i 
da  iskorijeni  svaku  klicu  nevjerstva  i  da  ih  opet  privede  na 
vjernost.  Iz  Spljeta  će  poći  u  Omiš,  gdje  će  takode  poduzeti 
sve  one  mjere,  koje  mu  se  učine  potrebnim  za  obranu  grada. 
U  slučaju  da  bi  suglasno  s  knezom  spljetskim,  našao  shodnim 
odalečiti  jednu  ili  drugu  osobu  iz  Spljeta  ili  Poljica  i  dovesti 
iie  sa  sobom  u  Mletke,  to  će  učiniti  što  opreznije  moguće.  Na 
svom  povratku,  kaže  mu  se  napokon,  svrnuće  se  i  u  sve 
ostale  mletačke  gradove  po  Dalmaciji  i  propitati  se  kod  do- 
tičnih  upravitelja   o   svim   njihovim   potrebama,   pa   će   kada 

stigne  u  Mletke,  o  svom  djelovanju  potanko  izvijestiti  Vijeće 
Desetorice^). 

Jakov  Marcello  kao  da  se  je  zadržao  na  ovim  krajevima 
sve  do  pod  konac  svibnja  susljedne  godine  1474.^),  ali  na  ža- 
lost nije  poznat  njegov  izvještaj,  koji  bi  nas  potanje  uputio  u 
stvar.  Svakako  nema  sumnje,  da  mu  je  pošlo  za  rukom  ugu- 
šiti zavjeru  kao  uopće  po  Dalmaciji,  tako  napose  i  u  Poljicima, 
i   ako   je   ostao   još   po   koji   nezadovoljnik  *).    Uto   su,   nešto 

*)  Lamansky,  o.  c.  p.  185. 

2)  Lamansky,  o.  c.  p.  185—186. 

')  Lamansky,  o.  c.  p.  187. 

*)  Lamansky,  o.  c.  p.  187,  188—189.  —  I  ti  nezadovoljnici  kao  da 
nijesu  mirovali  ni  unaprijed,  pa  tako  god.  1480.  nalazi  se  jedno  poljičko 
poslanstvo  u  Budimu,  gdje  im  kralj  Matijaš  dne  25.  srpnja  izdaje  povelju, 
kojom  obdaruje  neke  poljičke  plemiće  i  potvrđuje  sve  stare  poljičke  po- 
vlasti, uz  zahtjev  da  Poljičani  ponovno  prisegnu  mu  vjernost  i  to  mu  se 
dojavi  posebnim  pismom.  (Vjesnik  hrv.-slav  -dalmatinskog  zemaljskog  arkiva- 
<jod.  XVI.  Zagreb  1914.  p.  40—44.) 

Sve  to  nije  imalo  nikakovih  posljedica,  jer  su  Poljičani  i  nadalje 
ostali  pod  mletačkim   vrhovništvom,  ali  iz  oskudnih  onodobnih  vijesti  nije 

4 


—     50     — 

kasnije,  naime  dne  25.  siječnja  1479.  Mlečani  sklopili  mir  sa 
sultanom,  pa  su  ih  Poljičani  zamolili,  da  bi  se  i  njih  zauzelo 
u  nj,  i  dne  1.  lipnja  bi  im  odgovoreno,  da  će  ne  samo  pisati 
knezu  spljetskomu  da  se  zauzme  za  njih  kod  pontskoga  voj- 
vode, koji  je  pobirao  carev  harač,  neka  pusti  Poljičane  u 
miru  i  prijateljski  s  njima  postupa,  nego  da  će  takode  na- 
rediti i  svome  poslaniku,  koji  će  domala  poći  u  Carigrad,  da 
se  i  on  za  njih  zauzme  kod  sultana  ^).  I  održali  su  tačno  riječ, 
jer  su  ne  samo  naredili  knezu  spljetskom  da  se  zauzme  za 
Poljičane  kod  pontskog  vojvode  *)  i  da  njihovim  obdareni- 
cima  redovito  isplaćuje  udijeljene  im  opskrbe  da  uzmognu 
doskočiti  svojim  potrebama  i  da  radije  ustraju  u  mletačkoj 
vjernosti^),  nego  su  se  takode  zauzeli  za  njih  i  kod  sultana, 
koji  je  stoga  12.  siječnja  1481.  naredio  sandžaku  hercegovač- 
kom da  ima  pustiti  u  miru  Poljica  i  sela  Rogoznicu  i  Kučiće, 
i  da  im  nema  niti  činiti  kakova  kvara,  niti  što  od  njih  tražiti, 
jer  je  doznao  da  pripadaju  Mlecima,  s  kojima  je  utanačen  mir*). 

U  nastavku  četovanja  sa  Matijašem,  nijesu  uvijek  Turci 
štedjeli  ni  mletačkih  posjeda  na  ovim  krajevima.  Premda  su 
u  to  doba  mletačke  blagajne  po  dalmatinskim  gradovima  bile 
jako  prazne,  pa  od  više  vremena  ni  poljički  obdarenici  ne  pri- 
mali svojih  opskrba,  ni  spljetski  vojnici  svojih  plaća  ^),  nijesu 
za  to  Mlečani  uzmanjkali  da  pomažu,  koliko  su  samo  mogli. 
Hrvate  u  tim  borbama,  a  to  poradi  svojih  dalmatinskih  po- 
sjeda, i  ako  su  to  činili  potajno,  da  ne  bi  narušili  sklopljenog 
mira.  Jedinu  iznimku  učinili  su  za  Poljičane,  pa  je  stoga 
23.  listopada  1493.  bilo  naređeno  spljetskom  knezu,  da  se  ne  bi 
usudio  pomagati  javno  nikoga  drugoga  osim  jedinih  PoljičanaM. 

(4.  Ivaniš  Nenadić  i  daljne  turske  provale.) 
Mir,  sklopljen  dne  25.  siječnja  1479.,  nije  se  narušio  sve  do 
godine  1499.,  pa  je  tada  i  bosanski  paša  provalio  u  Dalmaciju 


moguće  objasniti  ni  kako  ni  za  što  došlo  do  toga  poslanstva,  ni  za  što  sve 
ostalo  bez  uspjeha. 

')  Supplemento  al  Bullettino  di  archeologia  e  storia  dalmata.  a.  1S90. 
n.  2.  p.  5. 

^)  Ibidem,  p.  4. 

')  Ibidem,  p.  5. 

•)  Pi  vče  vić.  0.  c.  p.  27. 

»)  Lamansky.  o.  c.  p.  6U7,  nota  1. 

•)  Ljubić,  Ogledalo.  11.  86-87. 


—    51     — 

i  skučio  pod  svoju  vlast  grad  Makarsku  i  sve  makarsko  pri- 
morje ili  Krajinu,  ali  nije  uspio  da  zauzme  i  tvrdi  Omiš^). 
Predviđajući  Poljičani  kaki  im  se  crni  dani  spremaju  uz  novog 
susjeda,  dogovorno  sa  spljetskim  knezom  podižu  Krajinu  i  opet 
je  privode  pod  Mletke,  koji  im  dne  1 ,  listopada  1499.  potvr- 
diše  stare  povlasti  i  udijeliše  neku  neznatnu  pripomoć  ^);  pa 
stoga  ni  otole  nikakve  koristi  Poljičanima,  jer  već  svrhom 
siječnja  ili  prvih  dana  veljače  susljedne  godine  1500.  prešavši 
turske  čete  preko  Cetine  i  prodrijevši  u  Poljica,  zarobiše  do 
150  ljudi  3).  Na  sto  im  Mlečani,  zabrinuti  za  Spljet,  poslaše  u 
rujnu  nešto  hrane  i  sulica,  da  bi  se  uspješnije  opirali  Tur- 
cima *). 

Uto  je  početkom  prosinca  došao  u  Hercegovinu  za  san- 
džaka neki  Mehmedbeg,  koji  je  imao  u  Poljicima  rođaka  jer  i 
sam  otole  rodom,  pa  je  spljetski  knez  Petar  Trevisan  poručio 
Poljičanima,  da  niko  od  njih  pod  zapelom  nevjerstva  ne  smije 
poći  k  njemu.  Nu  i  Mehmed  je  pisao  Marijanu  Gregoliću  i 
Ivanišu  Nenadiću.  da  dođu  k  njemu  i  dao  im  slobodan  prolaz. 
Netom  je  za  to  doznao  Trevisan,  pozvao  je  odmah  k  sebi  Ne- 
nadića,  a  kada  nije  došao  poslao  je  u  Poljica  svoga  kančelira 
sa  još  dva  odlična  spljetska  građanina,  koji  su  ga  na  povratku 
izvijestili,  da  su  govorili  sa  Gregolićem  i  on  da  ne  misli  poći 
k  Mehmedu  jer  tvrdo  drži  uz  Mletke,  a  tako  isto  da  su  se  iz- 
javili i  neki  Didići,  koji  su  se  tu  slučajno  našli,  jer  nije  bilo 
općeg  zbora.  Budući  ipak  dne  28.  istog  prosinca  doznao  da 
su  i  Gregolić  i  Nenadić  s  nekim  Didićem  Jurjem  Sotorica  pošli 
k  Mehmedu,  on  je  to  istog  dana  javio  u  Mletke  te  nadodao 
kako  je  naredio  poljičkom  knezu,  da  drži  opći  zbor  i  da  izvidi 
što  je  na  stvari,  pa  ga  o  svemu  izvijesti'^).  0  toj  istoj  stvari 
izviješćuje  opet  i  Trevisanov  nasljednik  Jerolim  Baffo  dne 
3.  siječnja  1501.,  veleći  kako  je  doznao  od  nekih  Spljećana, 
da  je  pet  Poljičana,  i  to  između  uglednijih,  pošlo  da  se  poklone 
svome  rođaku  Mehmedu,  a  moguće  i  da  Poljica  podvrgnu 
pod  tursku  vlast,  što  bi  bila  stalna  propast   za   ove   krajeve, 


^)  San  u  do,  Arhiv.  V.  p.  14  i  32. 

2)  Ibidem,  p.  91. 

3)  Ibidem,  p.  92. 
0  Ibidem,  p.  124. 

»)  Sanudo,  Arkiv.  VI    p.  177—178. 

4' 


—     52     — 

jer  su  Poljica  odbrana  i  predstraža  i  Spljetu  i  većem  di- 
jelu Dalmacije.  Onda  nadodaje  kako  je  njegov  predšasnik 
bio  poslao  k  Poljičanima  svoga  pouzdanika  Dujma  Papalića, 
da  bi  doznao  što  misle  i  sklonio  ih  da  dođu  u  Spljet  na  do- 
govor, te  premda  su  bili  obećali  doći,  nijesu  se  još  prikazali  0- 
Zbor  se  ipak,  kako  je  želio  Trevisan,  držao,  jer  već  7.  siječnja 
javlja  Baffo,  da  su  kod  njega  bili  mnogi  poljički  plemeći,  opu- 
novlašteni  od  svoje  općine,  pa  mu  izjavili,  kako  je  istina  da 
su  neki  Poljičani  išli  pokloniti  se  Mehmedu,  ali  na  to  nijesu 
bili  odaslani  od  općine,  koja  tvrdo  pristaje  uz  Mletke,  nu  da 
se  uzmognu  održati  proti  Turčinu,  treba  da  im  se  priskoči  u 
pomoć,  pa  su  za  to  odlučili  poslati  u  Mletke  svoje  poslanike. 
Pripovijeda  zatim  kako  je  lijepo  i  uslužno  primio  poljičke  oda- 
slanike,  i  kako  je  opravdao  mletačku  vladu,  da  nije  ona  kriva 
što  obdarenici  nijesu  još  primili  svojih  opskrba,  nego  da  su 
tomu  krivi  njezini  činovnici,  te  im  obećao  da  će  se  sve  urediti  2). 
Senat  je  pohvalio  njegovo  ponašanje  i  naredio  mu  da  obznani 
Poljičane,  kako  će  njihovi  poslanici  biti  dobro  došli'). 
Našto  je  Baffo  19.  ožujka  javio  senatu,  da  je  izvršio  njegov 
nalog  te  nadodao  kako  misli  da  će  ti  poslanici  biti  knez  Ivan 
na  ime  vlastele  i  neki  gospodin  Matij  na  ime  Didića*)« 

Kroz  to  se  vrijeme  bila  porodila  i  neka  nutarnja  razmi- 
rica između  Ugričića  ili  vlastele  i  Didića  poradi  nekoga  sela, 
koje  su  oboji  za  se  svojatali,  pa  je  spljetski  knez  Baffo,  kako 
javlja  senatu  5.  veljače  1501.,  pošao  glavom  na  lice  mjesta, 
gdje  su  se  bili  sakupili  svi  Poljičani,  i  toliko  je  radio  i  na- 
stojao, da  ih  je  napokon  primirio,  te  su  se  svi  u  tome  složili, 
da  će  svaka  stranka  izabrati  osmericu  svojih  pouzdanika,  koji 
će  doći  u  Spljet  i  pred  njim  izložiti  svoje  razloge  pa  se  zado- 
voljiti njegovom  presudom  ^)*  Nema  se  daljnih  vijesti  o  toj 
razmirici,  ali  je  stalno  da  je  Baffu  nije  pošlo  za  rukom  izgla- 
diti, nego  tek  njegovu  nasljedniku  Ivanu  Antonu  Dandolo,  koji 
je  naslijedio  Baffa  dne  22.  ožujka  1502.,  pa  mu  za  to  Frano 
Natalić  ispjeva  zanosnu  pjesmu,  u  kojoj  ga  veliča,  što  je  pri- 
mirio svađena  Poljica,  jer  se  bilo  bojati,  da  bi  na  nje  tako  za- 


»)  Ibidem,  p.  170. 

')  Ibidem,  p.  171. 

»)  Ibidem,  p.  179. 

*)  Ibidem,  p.  20b. 

»)  Ibidem,  p.  189. 


—     53     — 

vađene  mogao  navaliti  Turčin  i  osvojiti  ih,  što  bi  bila  gotova 
propast  Spljeta,  a  valjda  i  cijelog  kraja  ilirske  zemlje^). 

Sva  je  prilika  da  je  ta  nutarnja  razmirica  bila  uzrokom 
te  je  spomenuto  poljičko  poslanstvo  zadocnilo  poći  u  Mletke, 
pa  tako  nahodimo  da  su  Mlečani  priskočili  u  pomoć  Polji- 
čanima  priposlaVši*  im  neku  isu  žita  tek  u  prosincu  1502.  Kad 
im  ga  je  Dandolo  porazdijelio,  nagovorio  ih  je  da  bi  za  svog 
kneza  izabrali  jednog  spljetskog  plemića,  koji  bi  tri  puta  na 
godinu  obašao  Poljica  i  krojio  pravdu  onako  kako  se  običa- 
valo za  vreme  spljetskog  kneza  Marina  Moro^).  I  doista  dne 
7.  siječnja  1503.  bio  je  opći  zbor  Ugričića  i  Didića,  na  kom  su 
jednoglasno  izabrali  Augustina  Maričića,  a  dne  9.  istog  si- 
ječnja dvadeset  Poljičana,  izabranih  na  zboru,  došlo  je  u 
Spljet,  da  mu  se  prikažu  i  poklone  na  ime  općine.  Javljajući 
Dandolo  to  u  Mletke,  javio  je  usput  i  kako  mu  s  raznih  strana 
stigli  glasovi,  da  se  Turci  spremaju  na  četovanje  ^).  I  ti  su 
glasovi  sve  većma  učestavalii,  pa  se  već  znalo  da  sandžaci 
mostarski  i  erceg-novski  sakupljaju  svoje  čete  na  Imotskom 
polju  i  tu  čekaju  vojsku,  koja  će  im  stići  u  pomoć  od  Skender- 
baše,  a  jedan  je  Imoćanin  potajno  obavijestio  Poljičane,  da  je 
sva  ta  sila  namijenjena  protiv  Poljica  i  spljetskog  polja.  Kako 
su  Radobiljani  bili  sagradili  preko  Cetine  četiri  mosta  tako 
široka,  da  su  preko  njih  mogla  prijeći  uporedo  dva  konja, 
Maričjć  je  naumio  porušiti  ih  radi  pogibli  pred  Turcima,  koji 
su  preko  njih  mogli  lasno  usrnuti  u  Poljica.  U  tu  svrhu 
poruči  on  5.  veljače  Poljičanima  da  se  skupe  pod  oružje,  pa 
odmah  sjutradan  do  700  ih  na  broju  pođoše  pod  njegovim  vod- 
stvom do  spomenutih  mostova.  Kad  su  Radobiljani  opa- 
zili toliku  oružanu  silu  povukoše  se  dalje  od  mostova,  a  samo 
neki  plemići,  dobivši  slobodan  prolaz,  dođoše  k  Maričiću,  da 
ga  upitaju  za  uzrok,  za  što  hoće  da  poruši  rečene  mostove. 
Kad  im  je  Maričić  protumačio  da  to  čini  jedino  radi  Turaka, 
koji  bi  preko  njih  mogli  lasno  usrnuti  u  Poljica  i  popaliti  ih, 
i  sami  ne  samo  pristadoše  na  to  da  ih  se  poruši,  nego  ih 
i  pomogoše  rušiti,  osobito  kad  im  se  zajamčilo,  da  će  ih 
moći   iznova   podignuti   netom   prestane   pogibao,   pa   se   još 


0  Pavić,  Glasnik  zemaljskog  muzeja  u  Bosni  i  Hercegovini.  Sara- 
jevo 1903.  p.  99-100. 

2)  San  ud  0,  Arkiv.  VI.  p.  230-231. 
=»)  Ibidem,  p.  237. 


—     54     — 

obvezaše  i  na  to,  da  će  obavijestiti  Poljičane  o  svakom  kretu 
Turaka,  neka  se  uzmognu  spremiti,  da  ih  dočekaju  i  odbiju. 
Tolika  sprema  nije  bila  uzaludna,  jer  netom  su  Turci  doznali 
i  da  su  mostovi  porušeni  i  da  su  Poljičani  već  pod  oruž- 
jem, razišli  su  se  i  povratili  svojim  kućama  ^). 

Mlečani  su  međuto  dne  14.  prosinca  1502.  sklopili  bili 
mir  sa  sultanom,  pa  premda  je  to  bilo  proglašeno  i  u  Polji- 
cima*),  neki  su  mletački  prognanici  i  neki  Poljičani  slijedili 
ipak  nanositi  škoda  Turcima,  s  čega  se  protiv  njih  u  kolovozu 
1503.  izdalo  strogih  mjera  ^).  Javljajući  kasnije,  dne  28.  stu- 
denoga, spljetski  knez  Jerolim  Bernardo  svojoj  vladi,  da  su 
Poljičani  ponovno  izabrali  za  kneza  Agustina  Maričića,  koga 
uvelike  hvali,  nadodao  je,  da  je  i  on  naredio  javnim  progla- 
som, da  se  nema  činiti  ikakove  štete  Turcima,  s  kojima  je 
utanačen  mir,  i  kako  su  taj  proglas  čula  i  tri  Turčina,  koja  se 
tu  slučajno  desila,  a  i  vojvoda  2arko  Dražojević,  koji  se  je 
sasvim  dobro  podnio*).  Bilo  se  je  dakle  nadati,  da  će  se  sada 
i  u  Poljicima  stvari  srediti  i  zavladati  mir,  ali  se,  na  ža- 
lost, događaji  razviše  sasvim  protivno.  Kad  su  se  ono  pri- 
mirili Poljičani  iza  dolaska  Mehmedbega  za  sandžaka  u  Her- 
cegovinu, Gregolić  je  dobio  neku  malu  opskrbu,  a  jedan  mu 
brat  i  sinovac  bili  su  primljeni  u  mletačku  službu  ^)^  dočim  se 
je  nasuprot  Nenadić  odalečio  iz  domovine  i  stupio  u  službu 
najprije  u  Mantovi  a  kasnije  u  Bolonji,  pa  je  otole  ne  zna  se 
kako  bio  zatočen  od  Mlečana  u  tvrđavu  veronsku,  otkle  je 
svrhom  god.  1506.  pobjegao  i  pošao  u  Hercegovinu  k  svome 
bratu,  koji  je  bio  vojvoda  mostarski,  pa  je  otole  stao  pro- 
valjivati u  mletačke  posjede,  kako  su  zadarski  upravitelji 
23.  siječnja  1507.  izvijestili  Vijeće  Detetorice  i  javili  mu  da  su 
posebnim  brodom  naredili  spljetskom  knezu  neka  ga  nastoji 
uhvatiti '^). 

Nenadić  se  nije  zadovoljio  ni  tim,  nego  je  htio  od  Mlečana 
ptrgnuti  i  Poljica.  Kad  je  ono  19.  siječnja  1503.  knez  spljet- 
ski Dandolo  javio  u  Mletke  da  su  Poljičani  izabrali  za  svoij 


')  Ibidem,  p.  235-236. 

2)  Ibidem,  p.  241. 

»)  Ibidem,  p.  247. 

*)  Ibidem,  p.  265. 

6)  Ibidem,  p.  205. 

•;  Lamanskv,  o.  c.  p    433  i  39;  sr.  Satiudi>,  Arkiv    VI.  p.  310. 


—     55     — 

Kneza  spljetskog  plemića  Agustina  Maričića  i  da  su  sada  za- 
vladali tako  prijateljski  odnošaji  između  Poljičana  i  Mlečana 
kakovi  nijesu  postojali  od  više  godina,  nadodao  je  odmah, 
da  ti  dobri  odnošaji  ne  će  potrajati  ni  jedan  sat,  ako  se  po- 
vrati u  domovinu  neki  »Mathias  de  Sich«0,  što  jasno  svjedoči, 
sa  svim  protivnim  Dandolovim  uvjeravanjem,  da  je  u  Polji- 
cima  bilo  još  nezadovoljnika,  koje  su  i  sami  Mlečani  pomno- 
žavali  ne  vršeći  svojih  obveza  napram  poljičkim  obdareni- 
cima,  te  su  isti  namjeravali  poslati  za  to  i  poslanike  u 
Mletke  -).  Nije  stoga  Nenadiću  bilo  teško  naći  privrženika. 
I  doista  u  rujnu  1508.  javlja  u  Mletke  spljetski  knez  Malipiero 
kako  su  se  Poljica  pobunila  i  ne  će  da  priznaju  više  mletačke 
vlasti,  nego  dapače  hoće  da  predu  pod  tursko  vrhovništvo  ^). 
Istu  stvar  dojaviše  u  Mletke  i  ostali  mletački  upravitelji  po 
Dalmaciji*),  pa  ponovo  i  sam  Malipiero,  koji  tom  zgodom  na- 
dodaje  i  to,  da  je  bio  pozvao  neke  Poljičane  k  sebi  na  dogo- 
vor, aJi  da  nijesu  htjeli  doći  '^).  Taj  preokret  počeo  je  zabri- 
njavati Mlečaine,  pa  se  za  to  pozvalo  Nenadića  u  Mletke  i 
dalo  mu  se  slobodan  prolaz,  a  kada  se  ne  odazvao.  Vijeće 
mu  je  Desetorice  opet  19.  rujna  poručilo  po  spljetskom  knezu 
Malipieru  neka  slobodno  dođe  u  Mletke  pod  vjerom  već  mu 
izdanog  slobodnog  prolaza,  jer  u  slučaju  da  se  ne  bi  kroz  de- 
set dana  odazvao  tome  ponovnom  pozivu,  smatrat  će  ga  se 
odmetnikom  i  kao  proti  takovu  postupati.  U  bojazni  da  se 
ne  će  ni  sada  odazvati  naredilo  se  je  Malipieru,  neka  nade 
koga  pouzdana  čovjeka,  koji  će  ubiti  Nenadića,  a  za  nagradu 
može  mu  obećati  do  pet  stotina  dukata  i  kad  bi  i  sam  bio  u 
progonstvu,  dozvolit  će  mu  još  i  slobodan  povratak  u  domo- 
vinu. Ne  nade  li  pak  take  pouzdane  osobe,  koja  bi  potajno 
ubila  Nenadića,  neka  ga  tada  javno  proglasi  odmetnikom  i 
ucijeni  sa  spomenutom  svotom  ®).  Uto  je  i  trogirski  knez 
Aleksandar  Viaro  svojim  pismom  od  13.  listopada  javio  Vi- 
jeću Desetorice  kako  je  našao  jednog  fratra,  koji  će  poći  u 
Poljica  da  se  sastane  s  Nenadićem  i  da  ga,  po  mogućnosti. 


»)  San  u  do,  Arkiv.  VI    p.  237. 

2)  Ibidem,  p.  267.  i  269. 

»)  Ibidem,  p.  310. 

*)  Ibidem,  p.  310. 

5)  Ibidem,  p.  310. 

*)  Lamansky,  o.  c.  p.  36. 


—     56     — 

skloni  neka  se  opet  povrati  na  pokornost  mletačke  vlade. 
Na  to  je  Vijeće  odgovorilo  Viaru  3.  studenoga  hvaleći  njegovu 
revnost  i  naređujući  mu  neka  usmeno,  a  nipošto  pismeno, 
saopći  spomenutom  fratru  kako  će  Vijeću  biti  milo,  ako 
uspije,  i  neka  kaže  Nenadiću  da  može  slobodno  pod  vjerom 
već  mu  izdanog  slobodnog  prolaza  doći  u  Mletke,  gdje  će  ne 
samo  biti  dobro  došao,  nego  će  mu  se  dati  i  takova  opskrba 
da  će  moći  udobno  živjeti^).  Uz  to  pismo,  koje  se  imalo  po- 
kazati i  spomenutom  fratru,  primio  je  Viaro  i  jedno  drugo, 
u  kome  mu  se  nalaže  neka  javi  Malipieru,  da  za  desetak  pet- 
naest dana  ne  poduzimlje  nikakova  koraka  protiv  Nenadića, 
i  neka  mu  uruči  i  za  nj  priklopljeno  pismo,  kojim  mu  se 
naređivalo,  da  se  u  tom  poslu  ima  vladati  po  Viarovim  na- 
pucima*). U  slučaju  pak  da  bi  Viaro  predviđao,  da  od  svega 
toga  ne  će  biti  nikakove  koristi,  tada  će  ne  samo  zadržati 
kod  sebe  rečeno  pismo,  nego  dapače  ne  će  ikomu  živu  o  toj 
stvari   govoriti  'V 

Vijeće  Desetorice  kao  da  se  nije  nadalo  uspjehu  ni  od  tih 
mjera,  ili  su  mu  možda  stigla  nova  kakova  izvješća,  pa  je  u 
sjednici  od  8.  istog  studenoga  zaključilo  odaslati  posebnog 
providura,  da  učini  kraj  svima  tima  novostima  i  odmah  iza- 
bralo za  taj  posao  Ivana  Diedo  *)•  ^  naputku,  izdanu  mu 
23.  istog  mjeseca,  kaže  mu  se,  da  mu  je  poznato  kako  Nena- 
dić,  pokle  je  pobjegao  iz  Verone,  nije  prestao  niti  prestaje  da 
muči  Poljičane,  koje  hoće  da  prigne  na  svoju  ruku  i  da  ih 
pokori  Turčinu,  pa  se  je  tako  cijelo  pučanstvo  podijelilo  u 
dvije  stranke,  te  bi  lasno  mogli  prijeći  pod  tursko  vrhovni- 
štvo, a  to  bi  bila  gotova  propast  za  cijelu  Dalmaciju.  Za- 
tim mu  se  kaže,  da  će  mu  biti  predani  prijepisi  svih  izvještaja, 
koji  su  u  tom  poslu  stigli  od  knezova  iz  Spljeta  i  Trogira,  kao 
takode  i  svih  naredaba,  koje  je  isto  Vijeće  upravilo  rečenim 
knezovima.  Iz  tih  spisa  on  će  potanko  doznati  i  što  je  Ne- 
nadić  zla  učinio  i  što  se  je  protiv  njega  poduzelo,  i  kako  je 
sa  svom  svojom  obitelji  pobjegao  u  Tursku.  Onda  mu  se 
još  napominje,  a  što  mu  je  i  bez  toga  dobro  iH)znato,  jer  već 
prije  bio  općim  providurom  na  ovim  stranama,  od  kolike  su 


')  Lamansky,  o.  c.  p.  37. 

^)  Laman sky,  0.  c.  p.  28. 

')  Laiuansky,  o.  c.  p.  37. 

*)  Lamanskv,  o    c.  p.  39;  SaiiiuU).  Arkiv.  \\.  \\  311). 


—     57     — 

vrijednosti  po  Mletke  Poljica  i  sa  svoga  položaja  i  sa  drugih 
svojih  vrlina,  zato  neka  se  bez  oklijevanja  stavi  na  put. 
Najprije  će  se  svrnuti  u  Trogir,  gdje  će  se  kod  onoga  kneza 
potanko  o  svemu  obavijestiti  i  narediti  mu  da  ga  s  dana  na 
dan  oznani  o  svemu  što  bi  nova  doznao.  Stigavši  u  Spljet, 
sastat  će  se  i  s  onim  knezom  i  izložit  će  mu  uzrok  svoga  dolaska, 
pa  će  pozvati  na  sastanak  i  sve  spljetsko  pučanstvo  i  javiti 
mu  kako  je  poslan  na  ove  krajeve,  da  se  poštara  za  mirno 
življenje  svih  mletačkih  podanika  i  kako  je  na  putu  čuo  o 
bijegu  Nenadića  u  Tursku  i  o  žalima,  koja  je  učinio  Poljiča- 
nima,  pa  da  je  stoga  odlučio  poći  i  u  Poljica',  da  i  onamo  uspo- 
stavi red  i  mir.  Zatim  će  prizvati  preda  se  i  nekoliko  od 
najuglednijih  Poljičana,  kojima  će  ozbiljnim  i  lijepim  načinom 
izložiti  kako  su  oni  mili,  kao  niko  drugi,  Sinjoriji  i  koliko  ista 
žali  štete,  što  su  pretrpjeli  od  Nenadića,  pa  će  ih  potješiti  i 
nagovoriti,  neka  ustraju  u  vjernosti  i  hrabro  se  opru  Nenadiću, 
jer  će  tim  načinom  osujetiti  sva  njegova  rovarenja,  pa  će  ih 
napokon  uvjeriti  kako  će  im  se  uzdržati  i  sve  dosadanje  op- 
skrbe. U  slučaju  pak  da  bi  mu  Nenadić  javio  da  se  želi  iz- 
miriti, neka  mu  ne  samo  izda  novi  slobodan  prolaz,  nego 
neka  mu  za  veću  njegovu  sigurnost,  dade  i  pratnju  do  Mle- 
taka, gdje  će  biti  rado  primljen  i  bogato  opskrbljen.  Napo- 
kon mu  se  nalaže,  da  se  iz  Dalmacije  ne  smije  povratiti  do 
novih  odredaba  i  uoblašćuje  ga  se  da  poduzme  sve  one  mjere, 
koje  cijeni  potrebnim  za  sigurnost  onih  mjesta^). 

Diedu  je  uspjelo  primiriti  Poljičane,  a  Nenadić,  koji  se 
nije  pokorio,  bio  je  udaren  progonom,  na  što  je  s  jakom  če- 
tom provalio  u  Poljica  i  porobio  dva  sela,  kako  je  o  tom  izvi- 
jestio spljetski  knez  svoju  vladu  negdje  u  ožujku  1509.  *),  a 
malo  iza  toga  našli  su  se  u  Mlecima  i  poljički  poslanici  za 
razne  potrebe  svoje  domovine,  kao  i  za  to  da  mole  zaštitu 
protiv  toga  silnika,  pošto  je  providur  Diedo  bio  već  otputo- 
vao Dut  Senja^),  otkle  je  početkom  susljednog  travnja  stigao 
u  Mletke*). 

Poljičani  su  domala  stjerali  Nenadića  u  takav  škripac,  da 
mu  nije  ostalo  druge  nego  se  izmiriti  s  Mlečanima  koji  ga,  u 


*)  Lamansky,  o.  c.  p.  39—41. 

2)  San  u  do,  Arkiv.  VI.  p.  314. 

')  Ibidem,  p.  314. 

*)  Ibidem,  p.  314. 


—     58    — 

ratu  protiv  Cambrayske  lige,  poslaše  odmah  na  ratište^), 
gdje  se  je  toliko  odliikovao,  da  su  ga  već  30.  prosinca  iste 
godine  1509.  imenovali  vitezom^),  i  dozvolili  mu  da  se  povrati 
u  Dalmaciju  i  sakupi  četu  od  pet  stotina  turskih  konjanika, 
s  kojom  će  doći  na  njihovu  službu  u  Italiju  '). 

Da  bi  uspješnije  utvrdili  svoju  vlast  u  Poljicima,  Mlečani 
su,  netom  ih  Diedo  primirio,  imenovali  za  Omiš  i  Poljica  iz- 
vanrednog providura  u  osobi  Alviža  Capello*),  ali  je  već 
27.  listopada  1510.  bio  opozvan  i  uopće  ta  čast  dokinuta^). 
Capello  je  bio  veliki  prijatelj  Nenadićev,  a  tako  i  hercego- 
vački sandžak  Hasumbeg,  koji  zadovoljan  što  su  Mlečani  po- 
milovali  Nenadića,  javio  je  Capellu  da  želi  s  njim  živjeti  u 
dobru  susjedstvu,  pa  za  to  da  će  pustiti  na  slobodu  ono  tri- 
desetak Poljičana,  što  ih  je  u  dva  puta  bio  zarobio,  i  da  će 
povratiti  i  svu  zaplijenjenu  stoku,  koje  je  bilo  veliko  mno- 
štvo. U  tom  prijateljskom  smislu  odvratio  je  i  Capello  Ha- 
sumbegu,  koji  je  tada  došao  sa  svojom  vojskom  u  Duvno  i 
Imotski,  te  popalio  do  dvjesta  kuća,  što  turskih  što  drugih 
zločinaca,  koji  su  nanosili  kvara  mletačkim  podanicima,  a 
njegovi  predšasnici  nijesu  protiv  njih  ništa  poduzimali,  nego 
su  ih  pače  i  štitili.  O  svemu  je  tomu  Capello  izvijestio  svoju 
vladu  dne  8.  travnja  1510.®).  Malo  iza  toga,  naime  22.  istog 
travnja,  Turci  su  ipak,  na  broju  ih  300  konjanika  i  300  pje- 
šaka, pod  izlikom  da  idu  na  mletačku  službu,  pošli  sve  do 
Omiša,  pa  su  na  povratku  zarobili  do  120  osoba  i  učinili 
velikog  kvara  Ot  ali  ni  ta  upadica  nije  pokvarila  dobrih  od- 
nošaja,  koji  se  dapače  još  većma  ustališe,  kada  je  susljednog 
svibnja  vojvoda  imotski  Hadar,  na  ime  sultana,  javio  Alvižu 
Capello,  da  je  slobodno  Spljećanima,  Poljičanima  i  drugim 
mletačkim  podanicima  trgovati  po  turskim  krajevima,  a  da 
im  ne  će  niko  nanijeti  štete  ni  u  njihovim  osobama,  ni  u  nji- 
hovim  stvarima®).    Sa   svim    tim   kao   da   ipak   nije   bilo   naj- 


M  Ibidem,  p.  317—318. 

=>)  Ibidem,  p.  321. 

')  Ibidem,  p.  323. 

*)  Ibidem,  p.  323  i  324  i  passim. 

»)  Ibidem,  p.  360. 

8)  Ibidem,  p.  334. 

')  Ibidem,  p.  341     342. 

»)  Ibidem,  p.  343-344. 


—     59     — 

bolje  Poljičanima,  jer  se  njihovi  poslanici  nalaze  u  Mlecima 
već  susljednog  lipnja  s  popratnim  pismom  Alviža  Capello,  koji 
uz  neke  druge  stvari,  kojih  se  ne  spominje,  preporučuje  i  to 
da  se  udijele  opskrbe  nekim  Poljičanima^),  pa  malo  dana 
kasnije  i  opet  preporuča  iste  stvari  i  javlja,  da  su  se  izmi- 
jenili turski  sandžaci  ^).  Premda  su  poljički  poslanici  više 
puta  molili  da  ;ih  se  opremi  te  im  se  potvrde  i  udijeljene  op- 
skrbe i  dadu  neke  druge  pripomoći,  da  uzmognu  uzdržati 
straže  i  slati  uhode'),  u  Mlecima  su  zatezali  s  njihovom  opre- 
mom sve  dok  se  nijesu  potpuno  uvjerili  da  su  s  izmjenom 
sandžaka  prestali  i  oni  dobri  odnošaji,  što  se  bili  počeli  usta- 
Ijivati  između  njihovih  i  turskih  podanika,  pa  su  ih  tako  opre- 
mili tek  negdje  svrhom  srpnja,  udovoljivši  im  u  svima  za- 
htjevima*). 

Kroz  to  vrijeme  sakupio  je  bio  Nenadić  svoju  četu  i 
s  njom  pošao  na  ratište  u  Italiju,  ali  s  raznih  razloga  jedan 
dio  već  u  studenom  povrati  se  k  svojim  kućama  ^).  Kad  su 
stigli  u  Spljet  ponudio  im  je  Capello  svoje  usluge,  ali  ih  oni 
odbiše  iz  straha  da  im  se  ne  bi  oduzelo  nekoliko  kršćanskih 
dječaka  i  mnoštvo  drugih  kriomština,  što  imahu  sa  sobom. 
Netom  je  doznao  za  njihov  povratak  banovac  Grgur,  pozva 
u  pomoć  i  Poljičane  da  s  njim  zajedno  na  njih  navale,  što 
^oni  i  učiniše,  kada  se  na  putu  iz  Spljeta  u  Makarsku  radi  zla 
vremena  s  brodom  zaustavili  pod  Omišem.  Capello  u  svom 
izvještaju  od  22,  istog  studenoga  potanko  opisuje  što  poduzeo 
da  ih  spasi,  ali  sve  uzaludno,  jer  ga  ne  htjeli  slušati  ni  sami 
Omišani,  pošto  i  svaki  od  njih  imao  koga  uz  banovca,  pa  tako 
od  četrdesetpetorice,  što  ih  bilo,  četiri  poginula,  trideset  i  šest 
bilo  zarobljeno,  a  samo  se  petorica  spasilo ''). 

Već  spomenuta  izmjena  sandžaka,  a  možda  ponešto  i  ta 
upadica,  imale  su  za  posljedicu  da  su  7'urci  opet  nastavili 
svoja  četovanja  i  češće  i  žešće,  pa  već  9.  ožujka  1511.,  jedne 
nedjelje,  bili  su  saslušani  u  senatu  poljički  poslanici  i  pročitano 
jedno  pismo  spljetskog  kneza  Andrije  Basegio,  u  kojem  se  opi- 


0  Ibidem,  p.  346. 
»)  Ibidem,  p.  347. 
»)  Ibidem,  p.  350. 
*)  Ibidem,  p.  352. 
*)  Ibidem,  p.  360 
«)   Ibidem,  p.  360-364. 


—     60     — 

šivalo  žalosno  stanje  ovih  krajeva  zbog  šteta,  što  ih  na- 
nose Turci  ^).  O  tim  i  susljednim  turskim  provalama  govorio 
je  i  spljetski  nadbiskup  Bernard  Zane  u  prvoj  sjednici  općeg 
lateranskog  sabora,  koja  se  obdržavala  10.  svibnja  1512., 
opisujući  najcrnjim  bojama  nevoljno  stanje  ovih  krajeva. 
Turci  su  naokolo  Spljeta  grozno  harali  i  sve,  staro  i  mlado, 
u  sužanjstvo  vodili,  a  i  na  sami  Spljet  jurišali,  pa  je  i  on,  na- 
liodeći  se  u  crkvi  pri  svetim  obredima,  morao  češće  svlačiti 
sa  sebe  crkveno  ruho,  pograbiti  mač  i  pohitjeti  na  gradske 
zidine  i  da  bodri  nevoljni  puk  i  da  se  sam  bori  ^). 

Kao  da  je  bilo  malo  tih  nevolja  sa  strane  Turaka,  poja- 
više se  još  i  domaći  neredi  na  Hvaru  ^).  Da  ih  smiri  bi  poslan 
Sebastijan  Giustiniani,  koji  iskali  sav  svoj  plemićki  ijed  na 
nedužnom  onom  pučanstvu.  Namjesto  da  mu  zadovolji  pra- 
vednim željama,  on  je  sakupio  do  osam  stotina  ljudi  između 
Poljičana,  Bračana,  Zadrana,  Šibeničana  i  Trogirana,  i  tom 
četom,  kojom  mogao  braniti  ove  krajeve  od  Turaka,  navali  on 
28.  kolovoza  1512.  na  Vrbovsku  i  strašno  je  opljačka*). 


II.  Tursko  vrhovništvo. 

1.  Poljica  do  kandijskog  rata. 

(1.  Priznaju  tursko  vrhovništvo.)  U  svibnju 
1512.  naslijedio  je  Bajazita  II.,  ratoborni  mu  sin  Selim  I.  Za 
njegova  vladanja  (1512. — 1520.)  još  više  nego  li  za  očeva  mu 
stradale  su  hrvatske  zemlje.  Već  19.  lipnja  1513.  spljetski 
knez  Bernardin  da  Riva  nabraja  u  svom  izvještaju  u  Mletke 
kako  su  Turci  zauzeli  Cačvinu,  Sinj  i  Nućak,  što  ga  bio  sa- 
gradio Žarko  Dražojević,  te  jadikuje  da  im  ne  ostaje  nego 
osvojiti  Klis,  pa  su  medašnici  sa  Spljetom  ^).  Od  toga  trena 
žalostan  je  bio  položaj  F\)ljičana  jer,  počinjući  gotovo  od 
Omiša  pa  sve  do  Klisa,  bili  opkoljeni  od  l^iraka,  koji  uprli 
sve  sile  da  se  i  Klisa  dočepaju  ®).    U  takom  položaju,  nemajući 


')  I  b  id  em,  p.  366. 
')  Farlati,  III.  p.  427. 

=*)  O  uzrocima  tih  nereda  isporedi.  Ljubić,  Ogledalo.  U.  p.  105. 
*)  Sr.  San  u  do,  Arkiv.  VI.  p.  378  i  379    383;   isporedi  )o^:    Ljubić, 
Ogledalo.  II.  p    106. 

*)  Sanudo,  Arkiv    VI.  p.  399;  isporedi  još  pp,  v^y8     '^'^'l  -»oo.  -lOJ. 
«)  Ibidem,  p.  402    403. 


—     61     — 

u  svojoj  domovini  nikakovih  tvrđava,  a  ne  nadajući  se  niotkle 
izdašnoj  pomoći,  nije  im  preostalo  druge  nego  ili  se  pokoriti 
ili  izginuti.  Oni  su  stoga  stupili  u  pregovore  s  Turcima 
za  svojevoljnu  predaju,  ne  bi  li  spasli  što  se  spasiti  dade,  ali 
kako  su  se  vodili  ti  pregovori  nije  poznato.  Sve  što  se  o  tom 
za  stalno  znade  jest  ono,  što  Sanudo  prenosi  iz  izvještaja,  što 
ga  je  učinio  u  mletačkom  senatu  negdje  u  veljači  1514.  bivši 
spljetski  knez  Ivan  Anton  Dandolo.  Iz  njega  se  saznaje  da 
su  se  Poljičani  nagodili  sa  Turčinom  i  obećali  mu  plaćati  go- 
dišnji harač,  kao  i  to  da  je  bilo  još  i  drugih  uvjeta,  pod  kojima 
su  se  predali,  ali  ih  na  žalost  ne  spominje,  nego  samo  kaže 
da  ih  Dandolo  ima  popisane  uza  se.  Nadalje  je  Dandolo  do- 
nio sa  sobom  i  prijepis  jednog  pisma,  kojim  sultan  nalaže  san- 
džacima da  lijepo  postupaju  sa  Poljičanima,  koji  su  postali 
njegovi  podanici  0- 

(2.  Uskraćuju  ugovoreni  harač.)  Ni  Klišani  ni- 
jesu  mogli  dugo  prkositi  silovitom  Turčinu,  pa  su  se  i  oni, 
kaiko  je  javio  u  Mletke  negdje  u  rujnu  1515.  spljetski  knez  Ma- 
fio  Michiel,  s  njim  nagodili  tako  da  će  mu  puštati  slobodan 
prolaz  preko  Klisa  u  spljetski  kotar,  a  Turci  će  im  za  to  na 
povratku  predati  svu  zaplijenjenu  stoku,  pridržavajući  za  se 
samo  zarobljene  kršćane^).  Nego  kada  je  godine  1523.  postao 
kliskim  kapetanom  glasoviti  Petar  Kružić,  kao  da  se  i  Polji- 
čani počeli  pitati  nadom,  da  bi  se  mogli  otresti  turskog  go- 
spodstva, pa  godine  1527.  počeli  ne  plaćati  ugovorenog  ha- 
rača 3),  ali  ih  to  skupo  stalo,  jer  im  za  to  crna  osvanula  go- 
dina 1530.,  o  čem  domaći  jedan  izvor  ukratko  javlja,  da  je 
sandžak  hercegovački  Ahmetbeg  došao  pod  KHs,  otkle  je 
17.  kolovoza  svalio  se  na  Poljica  i  Krajinu  i  poharao  ih 
ognjem  i  mačem*),  a  Poljiičani  da  su  se  susljedne  godine  s  njim 
izmirili  ^). 

O  toj  pogibiji  Poljica  ima  se  nešto  opširnijih  vijesti  kod 
Sanuda. 

Prve  glasine  o  dolasku  Turaka  počele  se  bile  pronosti 
već    u    ožujku   1530.®),    pa  su  toga  radi  Poljičani  otpravili  u 

»)  Ibidem,  p.  409. 

«)  Ibidem,  p.  458—459  i  461. 

»)  Sanudo,  Starine.  XVI.  p.  169. 

*)  Arkiv.  IV.  p.  50. 

^)  Ibidem,  p.  50. 

«)  Sanudo,  Starine.  XVI.  p.  163,  164,  165,  166,  167. 


—     62     — 

Carigrad  poslanike,  ne  bi  li  kako  od  sebe  odvratili  tešku  ne- 
sreću, koju  su  predviđali.  Na  žalost,  kada  onamo  stigli,  obav- 
ljale se  neke  svečanosti,  pa  ih  se  ne  primilo  sve  do  po  svr- 
šetku istih,  a  tada  su  se  nagodili  da  će  dati  sultanu  sedmi  dio 
svojih  dobara  i  još  toliko  po  kućiO»  ali  je  sve  bilo  uzaludno 
jer  prije  njihova  povratka,  Turci  pod  vodstvom  hercegovač- 
kog sandžaka  Ahmeta  12.  kolovoza  stigli  pod  Klis,  kako  je 
odmah  sjutradan  javio  u  Mletke  trogirski  knez,  veleći  da  su 
došli  za  to  da  udare  na  Poljica,  koja  im  već  od  tri  godine  ne 
plaćaju  ugovorenog  harača  ^).  Uz  Ahmeta  bilo  je  preko  deset 
hiljada  vojnika,  što  konjanika  a  što  pješaka  ^). 

Dne  17.  istog  kolovoza  javio  je  u  Mletke  trogirski  knez 
Alviže  Calbo,  da  se  je  Ahmet  toga  jutra  zaputio  u  Poljica  i 
da  je  pridržao  uza  se  trista  Poljičana,  koji  su  mu  se  došli  po- 
kloniti sa  darovima*).  Dne  25.  kolovoza  čitani  su  u  senatu 
prvi  izvještaji  knezova  spljetskog,  trogirskog  i  šibenskoga  o 
propasti  Poljica  '"),  koje  su  oni  i  kasnije  upotpunjavali.  Tako 
između  ostalih  i  spljetski  knez  Andrija  Marcello  javlja,  da  su 
tom  zgodom  Turci  popalili  do  dvjesta  poljičkih  kuća  i  da  se 
je  sandžak  povratio  u  Hercegovinu,  te  je  svom  izvještaju 
priklopio  i  jednu  izjavu  nekog  Poljičanina,  u  kojoj  se  opisuje 
ta  poljička  pogibija  ^). 

Kada  se  je  Ahmet  odalečio  s  vojskom,  stali  su  Poljičani 
da  se  na  svojim  brodicama  strašno  svete  Turcima  i  plijene 
njihove  posjede  pri  moru,  kako  je  o  tom  izvijestio  u  Mletke 
opći  providur  Ivan  Diedo,  a  tom  poljičkom  mornaricom,  da  je 
upravljao  neki  »Versaicho  Dalmatin«  '). 

Da  ne  bi  Turci  izvršili  svojih  prijetnja  te  oplijeniH  spljet- 
sko  i  kaštelansko  polje,  jer  tobože  i  Kaštelani  i  Spljećani  pru- 
žali Poljičanima  zakloništa®),  uprli  su  Mlečani  sve  sile  da 
izmire  Poljičane  sa  Turcima,  što  im,  posredovanjem  nekog 
Ivana  Krstitelja  Donado,  i  pošlo  za  rukom  već  početkom  li- 

')  Ibidem,  p.  171. 

-')  Ibidem,  p  169. 

»)  Ibidem,  p.  170. 

*)  Ibidem,  p.  170. 

')  Ibidem,  p.  170. 

")  Ibidem,  p.  171.  Isporedi  još  na  str.  170  izvještaj  trogirskog  kneza 
od  22.  kolovoza  i  jedan  prvašnji  istoga  Marcello. 

^)  Ibidem,  p.  173. 

")  Ibidem,  p.  170. 


-     63    — 

stopada^).  Da  ni  Turcima  nije  prošlo  u  Poljicima  sve  glatko, 
dokazuje  nam  jasno  okolnost,  da  su  se  Poljičani  morali  s  njima 
miriti,  jer  što  bi  se  mirili,  da  samo  bili  opljačkani,  a  oni  njima 
ništa  ne  opravili,  kad  i  onako  njihovi  podanici?  I  doista 
predaja  nam  pučka  priča  o  junaštvu  mlade  junakinje  Miie 
Gojsalić,  koja  se  tada  žrtvovala  za  spas  domovine.  Dok  su 
Turci  bili  utaboreni  pod  Gracem  u  selu  Gatima  došla  je  ona 
k  poljičkim  junacima,  koji  se  bili  sabrali  u  mosorske  vrleti, 
da  otole  vrebaju  zgodan  čas  za  navalu,  pa  im  ispričala  kako 
je  naumila  poći  do  sandžaka  ne  bi  li  ga  zatravila  svojom 
ljepotom  te  joj  pošlo  za  rukom  dignuti  u  zrak  tursku  barutanu, 
neka  oni  uzmognu  tada  navaliti  na  smetene  Turke  i  razbiti  ih, 
da  ne  bi  popalili  i  otsala  Poljica,  kako  su  već  popalili  Srinjine, 
Tugare  i  Gata,  kuda  prošli  dolazeći  ispod  Klisa  preko  Žrnov- 
nice.  Što  rekla,  to  izvršila,  a  poljički  junaci,  kojih  bilo  jedno 
tisuću  na  broju,  navalili  na  smetene  Turke  i  mnoštvo  ih  po- 
ubijali, a  još  više  natjerali  na  skok  Ilinac,  gdje  našli  smrt  u 
vrtoglavu  sunovraćaju^). 

(3.  Darovana  Alvižu  Gritti.)  Poslije  mohačke 
bitke  dne  29.  kolovoza  1526.,  gdje  je  uz  cvijet  velikaša  pogi- 
nuo i  mladi  kralj  Ljudevit  II.,  nasta  za  ispražnjeni  prijesto 
očajna  borba  između  Ferdinanda  Austrijskoga,  koga  Hrvati 
izabraše  svojim  kraljem  na  mlado  ljeto  1527.,  i  Ivana  Za- 
polje,  kojega  već  prije  mađarski  velikaši  priznaše  svojim 
kraljem.  Da  odoli  svome  takmacu  združi  se  Zapolja  s  Tur- 
cima i  njihovom  pomoću  prodiraše  s  juga  u  Hrvatsku,  da  je 
za  se  predobije.  Stoga  su  Turci  često  opominjali  Mlečane 
da  ne  pružaju  pomoći  kliskom  zapovjedniku  Petru  Kružiću, 
koji  je  pristajao  uz  Ferdinanda.  Posrednikom  između  Zapolje 
i  sultana  bio  je  Alviže  Gritti,  nezakoniti  sin  mletačkog  dužda 
Andrije  Gritti,  a  rodio  mu  se  oko  godine  1480.,  dok  još  bio 
trgovcem  u  Carigradu.  Alviže  je  ubrzo  postao  ljubimcem  sul- 
tana Sulejmana  II.,  koji  mu  pokloni  Senj,  Klis  i  Poljica. 

*)  Ibidem,  p.  172.  —  Nesuglasnost  te  vijesti,  po  kojoj  su  se  Polji- 
čani izmirili  sa  Turcima  već  u  listopadu  1530.,  i  one  spomenutog  domaćeg 
Ijetopisca,  koji  kaže  da  je  to  izmirenje  slijedilo  susljedne  godine,  dade  se 
izgladiti  time,  što  je  onaj  Ijetopisac  bio  svećenik,  koji  doznavši  za  to  iz- 
mirenje tek  poslije  prve  nedjelje  prišašća,  koja  je  god.  1530.  padala  na 
27.  studenoga,  brojio  je  godinu  »more  ecclesiastico«,  što  je  često  bivalo 
kod  svećenika  i  redovnika. 

»)  Sr.  Pivčević,  Pomen  nekolicine  Poljičana.  Spljet  1907.  p.  53— 58. 


—     64     - 

Ne  zna  se  zapravo  kojim  povodom,  ali  svršetkom  go- 
dine 1531.  nalazili  su  se  poljički  poslanici  u  Carigradu,  otkle 
su  javili,  da  je  sultan  darovao  Poljica  Alvižu  Gritti.  Tu  su 
Vi.est  donijeli  neki  Poljičani  dne  27.  siječnja  1532.  trogirskom 
knezu  Alvižu  Calbo,  koji  ju  je  istoga  dana  javo  u  Mletke^). 
I  mletački  poslanik  u  Carigradu  obavijestio  je  Mlečane,  kako 
mu  je  javio  Alviže  Gritti,  da  mu  je  sultan  poklonio  Senj,  Klis 
i  Poljica,  i  da  će  poslati  jednog  svog  čauša  k  amošnjim 
sandžacima,  neka  mu  predadu  ta  mjesta,  pa  će  on,  netom 
primi  u  svoje  ruke  Klis,  porušiti  opu  novosagrađenu  tvrđavu 
na  Solinu,  koju  sultan  uzdrži  jedino  za  to  da  zapriječi  do- 
stavljanje pomoći  Kružiću  ^).  Dne  pak  4.  ožujka  javlja  opet 
Calbo  kako  mu  je  dojavio  Jerko  Vitturi,  da  je  jutros  sa  mno- 
štvom konjanika  došao  u  Sinj  glavom  Alviže  Gritti,  ali  se 
odmah  istog  dana  u  drugom  pismu,  pisanu  na  četiri  ure  noći 
ispravlja,  da  nije  došao  glavom  Alviže  Gritti,  nego  njegov 
namjesnik  Ivan  Gritti,  koji  će  na  njegovo  ime  zauzeti  Po- 
ljica"). I  taj  drugi  Calbov  izvještaj  bio  je  netačan  u  oznaci 
imena,  jer  Grittijev  namjesnik  zvao  se  zapravo  Nikola  Oue- 
rini.  Njemu,  kao  svome  namjesniku  za  Klis  i  Poljica,  dao  je 
Gritti  potpunu  vlast,  da  ih  na  njegovo  ime  zaposjedne,  da  u 
njima  pobire  prihode,  da  kazni  zločince  i  sve  drugo  čini  kao 
da  bi  on  sam  tu  bio  glavom  nazočan*).  1  Ouerini  je  doista 
odmah  4.  ožujka  bio  u  Poljicima  i  primio  ih  u  svoju  vlast  ^). 
pa  je  pozvao  na  predaju  i  Klišane,  koji  su  s  istom  zatezali,  jer 
bio  odsutan  zapovjednik  Kružić  •*).  Nato  je  Ouerini  odstranio 
Turke  iz  tvrđave  na  Solinu  i  zamijenio  ih  sa  Poljičanima^), 
bez  sumnje  tom  namjerom  da  dokaže  Klišanima  kako  su  ga 
kod  njih  Spljećani  oklevetali  veleći  da  je  on  Turčin  i  da  sve 
što  radi,  radi  na  korist  tursku  ®).    I  postigao  je  cilj,  za  kojim 


0  San  u  do.  Starine.  XVI.  p.  197. 
^)  Ibidem,  p.  IP*.*— 200. 
')  Ibidem,  p.  205  —  2/6. 
*)  San  ud  0,  Starine.  XXI.  p.  145. 

^)  San  u  do,  Starine.  XXi.  p.  134  —  135  i  Starine.  XVI.  p.  207. 
«)  San  u  do.  Starine.  XXI.  p    135,  140     Ml.  147;    Ljubić,  Ogledalo. 
11.  p.  136. 

')  San  u  do,  Starine.  XXI.  p.  150. 
•)  Ljubić,  Ogledalo.  II.  13h 


—     65     — 

težio,  jer  mu  se  tada  30.  svibnja  predaše  i  Klišani  ^),  te  mu 
prisegose  i  vjernost^). 

Ouerini  je  sada  stao  snivati  da  pomoću  Poljičana  zauzme 
i  Senj  3),  ali  se  prevario  u  računima,  jer  s  postupkom  Klisana 
ne  bio  sporazuman  i  Kružićev  zamjenik  Toma  Gvozdanović. 
On  je  stoga  obavijestio  o  svemu  tomu  Kružića,  koji  tada  dođe 
potajno  sa  jedno  trista  ljudi,  pa  mu  ne  samo  3.  kolovoza, 
dok  je  Ouerini  bio  na  nekom  sajmu  u  Poljicima,  ote  Klis*), 
nego  mu  17.  susljednog  rujna  ote  i  tvrđavu  na  Solinu'). 

U  onodobnom  darmaru  neprestanog  čarkanja  nije  se  puno 
pazilo  na  granice,  te  je  svak  prisvajao  što  mogao,  čega  su 
se  radi  Mlečani  postarali  kod  sultana  za  uređenje  me- 
đaša. I  sultan  se  pokazao  sklon  Mlečanima  pa  naredio  da 
im  se  povrati  sve  što  im  bilo  ugrabljeno  ®).  Oni  su  stoga  po- 
novno stali  nastojati  da  im  se  povrate  i  ona  dva  sela,  što  ih 
još  godine  1515.  bili  ugrabili  neki  Poljičani  Juran  Ugninović 
i  Stjepan  Nikolić,  pa  im  ih  nijesu  više  povratili  pored  svega 
njihova  napiranja^.  Videći  dobro  raspoloženje  sultanovo, 
spljetski  je  knez  Lunardo  Bollani  bio  nagovorio  i  stanovnike 
poljičkog  sela  Podstrane  da  se  odmetnu  od  Ouerinija  i  da 
pošalju  u  Mletke  svoga  poslanika,  da  ih  prime  pod  svoju 
vlast,  pa  je  i  to  pitanje,  kao  i  ono  već  spomenutih  dvaju  sela, 
bilo  povjereno  na  riješenje  bosanskom  paši  i  zadarskom  voj- 
vodi»). 

Riješenje  pitanja  dugo  se  otezalo^),  i  Mlečani  nijesu  do- 
bili Podstrane  ^°),  ali  je  Ouerini,  netom  doznao  da  su  Podstra- 
njani  odaslali  u  Mletke  svoga  poslanika,  stao  ih  na  razne  na- 
čine mučiti  i  zlostavljati,  kako  je  isti  Bollani  do  tri  puta  iz- 
vješćivao u  Mletke  u  siječnju  i  veljači  1533."). 


*)  Sanudo,  Starine.  XXI.  p.  152;  isporedi  još  stranice  152—153. 

2)  lb  i  dem,  p.  155. 

=*)  Ibidem,  p.  159. 

*)  Ibidem,  p.  174;  sr.  još  Starine.  XXIV.  p.  161 

5)  Sanudo,  Starine.  XXIV.  p.  184,  185,  188,  189,  190,  192,  193. 

«)  Sanudo,  Starine.  XXV.  p.  121. 

')  Monumenta.  VI.  p.  163;  Sanudo,  Starine.  XXIV.  p.  184. 

8)  Sanudo,  Starine.  XXV.  p.  104—105  i  107. 

9)  Ibidem,  p.  121. 

10)  Monumenta,  VIII.  p.  105. 

lij  Sanudo,  Starine.  XXV.  p.  104,  105,  107,  109. 

5 


—     66     — 

Malo  iza  toga,  negdje  u  travnju,  pošao  je  Ouerini  u 
Mletke  k  svojoj  kući  ^),  pa  se  amo  pronio  glas,  da  ga  je  Gritti 
opozvao  s  časti  svoga  namjesnika*),  sva  je  prilika  za  to  što 
nije  znao  ni  mogao  osvojiti  Klisa.  Netom  se  stoga  povratio  - 
iz  Mletaka,  stao  se  dogovarati  s  nekim  Klišanima,  da  bi  mu, 
dok  je  Kružić  izočan,  izdajnički  izručili  Klis.  I  našao  je  tri 
izdajice,  s  kojima  je  utanačio,  da  će  mu  ga  predati  u  noći  iz- 
među 30.  lipnja  i  1.  srpnja,  ali  je  Kružićev  zamjenik  na  vri- 
jeme otkrio  urotu  i  stvar  osujetio  ^). 

U  lipnju  susljedne  godine  1534.  sandžaci  bosanski  i  her- 
cegovački podsjedali  su  Klis  za  dvadeset  i  osam  dana  i  na  nj 
iz  topova  gruvali,  dok  nije  došao  Alviže  Gritti  i  pozvao 
Kružića  na  predaju,  koji  mu  obeća  da  će  se  predati,  ali  jedino 
na  zapovijed  Ferdinandovu.  Kako  se  tada  vodili  pregovori 
o  miru  između  Zapolje  i  Ferdinanda,  Gritti  je  na  to  obećanje 
otpravio  Turke  ispod  Klisa,  a  sam  pošao  u  Erdelj,  gdje 
je  u  listopadu  pao  žrtvom  osvete  svoga  neprijatelja  Ivana 
Mailath*). 

(4.  Bezuspješno  nastojanje  da  se  otresu 
turskog  jarma.)  Što  je  bilo  s  Poljicima  iza  smrti  Gritti- 
jeve,  nema  se  nikakove  vijesti  po  dosad  poznatim  izvorima. 
Kada  su  dne  12.  ožujka  1537.  Turci  osvojili  Klis  i  počeli  pro- 
dirati u  mletačke  posjede,  te  otole  nastale  izmjenične  zadje- 
vice, Poljičani  odluče  da  se  stave  pod  mletačko  vrhovništvo. 
U  tu  svrhu  poslaše  k  duždu  Andriji  Gritti  svoje  poslanike 
Franu  Ivaniševića,  Marka  Andrijaševića  i  Andriju  Cubrija- 
novića,  koji  mu  izjaviše  namjeru  Poljičana  stupiti  pod  njegovo 
okrilje  i  izložiše  mu  takode  uvjete  pod  kojima  žele  to  učiniti. 
Dužd  se  rado  odazva  njihovoj  želji  te  dne  15.  studenoga  1537. 


»)  Ibidem,  p.  119. 

2)  Ibidem,  p.  126. 

«)  0  tome  je  izvijestio  u  Mletke  i  opći  providur  Nikola  Trevisan  i/ 
Šibenika  dne  3.  srpnja,  veleći  da  je  Ouerini  bio  došao  pod  Klis  sa  800  Po- 
ljičana (Starine.  XXV.  p.  126),  i  spljetski  knez  L.  Bollani  odmah  1  srpnja, 
ali  on  ne  spominje  toga  dolaska  Poljičana  sa  Ouerinijem  pod  Klis.  (Ibidem 
p.  127.)  Jesu  li  dakle  ili  nijesu  Poljičani  sudjelovali  kod  toga  pothvata  nije 
jasno,  nu  svakako  netom  se  je  Kružić  povratio  u  Klis,  provalio  je  noću  u 
neko  poljičko  selo  (po  svoj  prilici  Sitno,  jer  najbliže)  i  porobio  ga,  izra- 
nivši  nekoliko  ljudi  i  zaplijenivši  znatno  mnoštvo  stoke  velikoga  i  maloga 
zuba.  (Starine.  XXV.  p.  128.) 

*)  Ljubić,  Ogledalo.   11.  p.  137. 


—     67     - 

zajedno  sa  Vijećem  Desetorice  izda  pod  zlatnini  pečatom  du- 
kalu,  kojom  zajamčuje  Poljičanima  sve  njihove  povlasti  i  obi- 
čaje, po  kojima  će  se  oni  odsele  kao  i  dosele  vladati  i  uprav- 
ljati, i  po  kojima  će  njihovi  suci  pravdu  krojiti  toliko  u  karnim 
koliko  u  građanskim  poslovima,  ostajući  opterećenoj  strani 
slobodan  priziv  na  mletačke  vlasti.  Kako  Poljičani  nijesu 
imali  u  svojoj  domovini  utvrđenih  mjesta,  gdje  bi  mogli  za- 
kloniti svoje  obitelji  i  svoje  stvari  kada  bi  išli  u  rat,  bilo  im 
je  dopušteno  da  u  slučaju  pogibli  mogu  i  svoje  obitelji  preseliti 
na  mletačko  zemljište  i  sve  svoje  stvari,  navlastito  vino,  sa 
sobom  prenijeti,  a  da  za  to  ne  plate  nikakove  carine.  Napo- 
kon bilo  im  je  poklonjeno  šest  stotina  sulica,  da  se  uzmognu 
uspješnije  opirati  Turčinu  u  branjenju  svoga  i  mletačkoga 
zemljišta.  Obećavši  i  Mlečani  sa  svoije  strane  da  će  se  sta- 
rati za  Poljičane,  kao  za  najmilije  podanike  svoje  države,  po- 
Ijički  su  odaslanici  položili  prisegu  vjernosti^)- 

I  neka  je  taj  ugovor  za  sva  buduća  vremena  vrijedio  kao 
nekakov  temeljni  zakon  u  odnošajima  između  Poljičana  i 
Mlečana,  nije  od  njega  za  tren  bilo  nikakove  koristi  Poljiča- 
nima, jer  kad  su  Mlečani  dne  2.  listopada  1540.  sklopili  s  Tur- 
cima mir,  Poljičani  su  spali  pod  tursko  vrhovništvo  ^). 

Mir  se  taj  narušio  tek  godine  1570.,  kada  sultan  navijesti 
Mlecima  rat  s  namjerom  da  im  otme  otok  Cipar,  pa  se  i  san- 
džak kliski  spremni  da  navali  na  Spljet.  Doznavši  to  Janko 
Marijanović,  pohiti  u  Spljet  da  obavijesti  kneza,  koji  se  sada 
pripravi  na  doček.  I  doista  kada  su  Turci  noću  31.  ožujka 
navalili  na  Spljet,  Spljećani  ih  pomoću  Poljičana  hrabro 
odbise  ^). 

Poljičani  su  skupo  platili  tu  svoju  gorljivost  jer,  ispred 
osvete  turske,  morahu  ostaviti  svoju  domovinu  ne  samo 
mnogi  plemići,  nego  gotovo  i  cijela  sela  Naklice,  Zakučac, 
Truse,  Duće,  Osič  i  Cvrčići,  kojima  su  zapovijedali  Marija- 


0  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  terzo.  Žara  1886.  p.  57—58; 
Koharič.  Vjestnik  Arhiva.  God.  V.  Zagreb  1903.  p.  221—22^. 

2)  To  se  razabire  jasno  iz  nešto  poznijih  mletačkih  isprava,  u  kojima 
se  kaže  da  se  spljetski  kotar  proteže  do  rječice  Zrnovnice,  ili  se  za  Polji- 
ćane  veli  da  su  turski  podanici.  (Monumenta.  XI.  p.  104,  123,  185;  Pavić, 
Glasnik  zem.  muz.  Sarajevo  1903.  p.  248.) 

')  Pavić,  Glasnik  zem.  muz.  Sarajevo  1903.  p.  248;  Pavlinović, 
Pučki  spisi.  p.  68;  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.  153. 

5* 


—    68    — 

nović,  Jelić  i  Antunović,  tako  da  se  je  tom  zgodom  iselilo 
ijedno  350  obitelji,  koje  su  mogle  dati  do  600  ljudi  sposobnih 
zai  rat.  Svi  su  ti  prebjegli  na  mletačko  zemljište  u  Spljet, 
Omiš  i  Brač,  pa  su  se  skupnom  molbom  obratili  na  mletački 
senat,  i  da  im  se  dozvoli  naseliti  na  mletačkom  zemljištu  i  da 
im  se,  za  prve  potrebe,  udijeli  pripomoć^).  Dukalom  6.  lipnja 
dozvolilo  im  se  da  se  mogu  trajno  naseliti  u  Omišu,  Spljetu, 
Braču  ili  gdje  im  se  bolje  svidi,  pa  im  se  udiijelilo  i  traženu 
pripomoć  i  za  pet  ih  se  godina  oslobodilo  od  svih  nameta, 
a  poslije  toga  bit  ce  potpuno  izjednačeni,  ako  plemići  sa  ple- 
mićima, ako  pučani  sa  pučanima,  urođenicima  onih  mjesta, 
gdje  se  nastane.  K  tome  Marijanoviću,  Jeliću  i  Antunoviću 
bila  je  pridržana  vlast  nad  svim  prebjeglicama,  kako  su  je 
imali  i  u  svoijoj  domovini,  i  suviše  bilo  naređeno  mletačkom 
morovodi  u  Jadranskom  Moru  da  od  prebjeglica,  sposobnih 
za  rat,  sastavi  razne  čete  i,  po  svojoj  uvidavnosti,  odredi  im 
ne  samo  zapovjednike,  nego  im  opredijeli  i  mjesta  gdje  će 
službovati  ^). 

Mlečani  se  nijesu  zadovoljili  ni  tim,  nego  su  nastojali 
privući  i  još  što  više  Poljičana  na  iseljenje  0,  jer  im  dobro 
došli  u  ratu  s  Turcima.  I  doista  prebjegli  Poljičani  nijesu  mi- 
rovali, pa  već  26.  lipnja  pod  vodstvom  Janka  Marijanovića 
s  nekim  senjskim  uskocima  krenu  na  osvojenje  tvrđave  Za- 
dvarje,  iz  koje  su  Turci  uznemirivali  cijelu  okolicu.  Janko 
nije  jurišao  na  tvrđavu,  jer  u  njoj  bila  jaka  posada,  pa  je  znao 
da  je  sa  svojom  šakom  ljudi  ne  bi  mogao  zauzeti  na  juriš, 
nego  je  toliko  izazivao  Turke,  dok  mu  nijesu  izašli  na  otvo- 
reno polje,  i  tada  se  takovom  žestinom  na  njih  oborio,  da  ih 
je  sasvim  raspršao  i  do  trideset  ih  i  pet  zarobio,  među  kojima 
Dervišbega,  sina  zloglasnog  Murata  Kopčića,  Mehmeda  So- 
kolovića i  Ahmedagu  Lisičića  ^). 

Kako  se  je  iza  poraza  Turaka  kod  Lepanta  dne  17.  listo- 
pada 1571.,  odmetnula  od  njih  Krajina  i  4.  studenoga  stupila 


0  Pavić,  0.  c.  p.  :48. 

')  Erber,  o.  c.  p.  58—60;  Pavić,  o.  c.  p.  24^^—250;  Pavlinović, 
Pučki  spisi.  p.  68. 

')  Sr.  Supplemeiito  al  Bullettino  di  archeolo^ia  t  storta  daimatu. 
n.  2.  a.  1890.  p.  10-11. 

*)  Pavić,  o.  c.  p.  250. 


—    69     — 

pod  mletačko  okrilje^),  pokusa  slijedeće  godine  1572.  Janko 
Marijanović  u  društvu  sa  Jerkom  Cipčičem  i  Alvižom  Ven- 
draminom,  da  se  dočepaju  i  tvrdog  Klisa.  U  tu  svrhu  do- 
đoše oni  jedne  nedjelje  na  20.  srpnja  sa  svojom  četom  pod 
Klis,  te  se  sva  trojica  noću  popnu  srećno  na  bedem  sa  jedno 
šezdeset  ljudi  i  otvore  vrata  ostalog'  četi.  Na  žalost,  mjesto 
da  slijedi  Janka,  koji  sa  nekolicinom  svojdih  dopr'o  do  kule 
Opraha  i  već  se  popeo  na  zidine  i  bodrio  druge  da  ga  slijede, 
četa  se  dala  na  pljačkanje,  pa  se  i  on  morao  povući)  da  uza- 
ludno ne  gubi  glave  ^).  Dok  je  Janko  snovao  o  zauzeću  Klisa 
i  biskup  Nikola  Ugrinović,  Poljičanin  iz  sela  Dubrave,  zađe 
u  obližnju  Radobil(iu  te  ju  pobuni  i  privede  5.  rujna  pod  okrilje 
mletačko^),  u  nadi  da  će  se  tako  već  jednom  i  Poljica  osloboditi 
turskog  jarma.  Sve  to  ipak  ne  urodi  željenim  plodom,  jer  i 
Mlečani  bjehu  prisiljeni  sklopiti  dne  7.  ožujka  1573.  s  Turcima 
mir,  u  kojem  im  otpustiše  Cipar,  a  u  Dalmacilji  se  imale  uspo- 
staviti granice  kako  su  bile  prije  rata*),  pa  tako  Poljica  ostaše 
i  nadalje  pod  Turčinom. 

Od  ovog  trena  nastoje  Mlečani  iz  svih  sila  da  održe  taj 
mir,  kako  bi  se  oporavili  od  pretrpljenih  šteta,  ali  nijesu  tako 
htjeli  mirovati  i  Hrvati,  koji  su  steno'ali  pod  turskim  jarmom, 
pa  14.  travnja  1581.  fra  Anđeo  Trogiranin  sklapa  s  nadvoj- 
vodom Karlom  ugovor,  da  će  za  nj  istrgnuti  iz  turskih  ruku 
Sinj,  Nućak,  Klis,  Solin  i  još  neke  druge  tvrđave.  Za  Klis 
bio  je  ustanovljen  rok  novo  ljeto  godine  1583.,  pa  posljednih 
dana  godine  1582.  uskočke  čete  krenu  iz  Senja,  da  stignu  za 
urečeni  dan.  Na  nesreću  kršćanske  stvari  nekoliko  uskoka, 
vještih  prikraticama,  stiže  prije  njih  pod  Klis,  gdje  se  skobi 
s  nekim  Klišaninom,  upućenim  u  stvar,  i  koji  je  nastojao  da 
preotme  slavu  fra  Anđelu,  pa  ga  htjedoše  preteći  te  pokušaše 
da  se  uvuku  u  tvrđavu.  Stražari,  koji  su  po  dogovoru  imali 
predati  grad  jedino  fra  Anđelu,  odbiše  ih,  a  Turci  uđu  u  trag 
uroti  te  se  spreme  na  boj  i  dočekaju  uskoke,  pa  ih  2.  siječnja 
suzbija  i  potuku^). 


M  Lago.  Memorie  sulla  Dalmazia.  I.  p.  313—314. 
2)  Pavić,  0.  c.  p.  250;  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.  156. 
')  Pivčević,  Pomen  nekolicine  Poljičana.  Spljet  1907.  p.  99—101. 
*)  Ljubić,  Ogledalo,  II.  p    156. 

5)  Vjesnik  Arkiva.  Zagreb   1904.   p.  98—123;   Glasnik  Matice  dalma- 
tinske. God.  III.  (1904.)  p.  329-338;  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.  153. 


—     70     — 

Ni  s  tim  neuspgehom  nije  zaspalo  pitanje  Klisa.  Tu  zadaću 
preuze  na  se  kasnije  spljetski  plemić  Ivan  Alberti,  ali  kao 
podanik  mletački  i  on  se  obrati  na  cara  Rudolfa,  koji  je  odo- 
brio njegov  naum.  Alberti  se  sada  dao  na  posao.  Da  pre- 
dobije  za  se  i  Poljičane,  stupi  u  pregovore  s  velikim  knezom 
Pavlom  Pavićem,  pa  ga  pozva  i  za  krštenog  kuma  kćeri,  koja 
mu  se  uto  našla.  Pavić  je  obećao  Albertiju,  da  će  mu  se 
ne  samo  pridružiti  u  pothvatu  nego  se  i  s  njim  u  tvrđavu  za- 
tvoriti, ali  jedino  po  zauzeću  Klisa,  jer  on  kao  podanik  turski 
ne  smije  neoprezno  izlagati  pogibli  i  sebe  i  domovinu  u  slu- 
čaju neuspjeha  ^).  U  istu  svrhu,  naime  da  što  jače  oduševe 
za  pothvat  Poljičane,  osim  papinog  pouzdanika  Frana  Kri- 
stićevića "),  došao  je  početkom  kolovoza  1595.  u  Poljica  i  Ru- 
dolfov  pouzdanik  Frano  Antun  Brtučević,  koji  pokaza  Paviću 
i  ostalim  glavarima  pismo,  u  kome  im  barun  Harah  javlja 
i  da  se  car  Rudolf  prima  pothvata  i  da  će  primiti  amošnji 
narod  pod  svoju  zaštitu.  Na  to  Pavić  i  ostali  glavari  ispustiše 
takođe  Brtučeviću  pismo,  potvrđeno  poljičkim  pečatom,  u 
kome  ne  samo  izlažu  sav  tok  pregovora  o  zauzeću  Klisa,  nego 
se  takođe  zavjeravaju  Rudolfu  da  će  Klis  zauzeti  na  njegovo 
ime  3).  Našto  ih  je  Rudolf  pismom  upravljenim  Albertiju,  Pa- 
viću i  Sirotkoviću  ponovno  obodrio  da  ustraju  u  pothvatu*). 
Da  se  potpuno  zajamči  uspjeh,  stupi  sada  Alberti  u  pregovore 
i  s  nekim  kliskim  kršćanima,  koji  mu  obećaše  da  će  ga 
uvesti  u  tvrđavu  kroz  jedan  tijesni  ulaz  nepoznat  Turcima. 
Nego  prilike  su  se  tako  gomilale,  da  se  i  prije  svih  potrebnih 
priprema  moralo  pristupiti  k  izvršenju  nauma,  i  tako  se  zgo- 
dilo da  je  Alberti  u  društvu  s  Nikolom  Suđićem  iz  Poljica» 
kapetanom  uskočkim,  sa  jedno  40  drugova  ušao  u  Klis  noću 
na  osvit  cvjetnice  dne  7.  travnja  1596.,  jer  se  tada  Turci  bili 
razišli  u  obližnja  mjesta  na  sajmove,  pa  im  istog  dana  stiže 
u  pomoć  i  jedno  300  uskoka^).  Kako  se  vijest  raširila  munjevnom 
brzinom,  počeše  im  pridolaziti  u  pomoć  i  drugi  iz  obližnjih 
mjesta,  a  medu  prvima  stiže  Pavić  sa  jedno  JOO  Poljičana"). 


')  Monumenta.  XV.  p.  239  i  24.^. 

»)Tomić,  Grad  Klis  u  1596.  godini,  l^eojjrad  19(KS    p.  6:  i  d.v 

't  Tom  ić,  o.  c.  p.  65  I  66. 

M  Monumenta.  XV.  p.  22^ 

*)  Monumenta.  XV.  p.  225- 21b  i  2Mi     .Ms. 

«)  Monumenta.  XV.  p.  226. 


—     71     — 

Alberti  sada  istrijebi  i  ono  malo  Turaka,  što  se  nahodilo 
u  Klisu,  pa  se  stade  utvrđivati  i  spremati   na   obranu,   da   ih 
Turci  ne  bi  zatekli  nepripravne.    I  doista  Turci  se  nijesu  činili 
dugo  čekati.    Već  17.  travnja  bilo  ih  je  pred  Klisom  do  dvije 
tisuće,  a  22.  travnja  do  osam  tisuća  i  nekoliko  topova.    Sve 
njihove  navale,  kao  i  onu  najjaču  od  28.  travnja,    posada   je 
kliska  junački  odbila.    U  svim  tim  navalama    malo  je  ko  od 
kršćana  poginuo,  dok  su  Turci  imali  uvijek  znatnih  gubitaka. 
Ponestavši    opsjednutima   vode,    moradoše    je    dobavljati    iz- 
vanka,  ali  uvijek  sa  kojom  žrtvom  ljudskoga  života.    Uto  ih 
stigla  i  druga  nesreća,  rasprskao  im  i  jedini  top,  što  ga  imali. 
Na  4.  svibnja  učiniše  Turci  i  opet  opći  juriš,  ali  s  takim  gu- 
bicima, da  su  odlučili  više  i  ne  navaljivati,  namjeravajući  pri- 
siliti opsjednute  na  predaju  gladom  i  žeđom,  pa  za  to  zapo- 
sjedoše  sve  vrutke  vode  i  tvrđu  tijesno  opkoliše.  Dne  6.  svibnja 
u  tvrđavi  nije  bilo  ni  kapi  vode.    Za   to    se   neki    urotiše   da 
ubiju  Albertija  i  druge  vođe,  pa  da  noću  pobjegnu.    Alberti  ih 
ipak  primiri,  nagovorivši  ih  da  se  pouzdaju  u  Boga  i  njemu 
da  se  pomole  javnim  ophodom.     I  Bog  ih  usliša,  poslavši  im 
obilnu  kišu  u  noći  između  7.  i  8.  svibnja,  a  U.  svibnja  done- 
soše  im  i  700  hljebova.   Nu  to  malo  pomože  opsjednutima,  jer 
Turci  stiskoše  još  jače  tvrđavu,  iz  koje  ne  mogaše  više  izaći 
ono  230  momaka,  koji  doniješe  taj  živež,  pa  kako  ga  doniješe, 
tako  ga  dobrim  dijelom  i  potrošiše.    Iza  12.  svibnja  u  tvrđavi 
nije  bilo  skoro  nikakova  živeža,  pa  su  se  morali  hraniti  div- 
ljim korijenjem  i  prženom  volujom  kožom,  a  piti  svoju  mo- 
kraću.   Nahodeći  se  u  tako  nevoljnom  stanju,  dne  20.  svibnja 
većina  opsjednutih  odluči  se  na  predaju,  ali  im  uto  stiže  oba- 
vijest, neka  ustraju  još  malo,  jer  se  primiče  izdašna  pomoć. 
I  doista  stiže  im  i  nešto  hrane  i  do  300  vojnika  u  pomoć,  ali 
vode  nijesu  imali  ni  kapi,  pa  svaki  put  kad  bi  pošli    po    nju 
morali  su  je  platiti  svojom  krvlju,  te   je  i  prozvaše    »krvava 
voda«.    Napokon  27.  svibnja  stiže  im  u  pomoć  general  Len- 
ković,    ali    zbog    prenagljenosti    i    neopreznosti    u    navali    na 
Turke,  doprije  u  takovu  pogibao,  da  su  sami  opsjednuti  morali 
mu  izaći  u  pomoć,  pa  je,  na  žalost,  tu  svoju  odvažnost  osim 
drugih,  i  sam  Alberti  platio  glavom.    Kad  se  sva  vojska  po- 
vukla u  tvrđu,  sastalo  se  vijeće  poglavica  da  odluči  što  se 
ima  činiti.    Pošto  je  tvrđava  za  koji  dan  bila  opskrbljena  ži- 
vežom,  zaključilo  se  da  će  Lenković   izaći    vanka  za   sakup- 


—    12    — 

Ijanjc  nove  vojske.  Upraviteljem  tvrđave  htio  je  ostaviti 
junačkog  Cindra,  ali  se  na  to  pomamio  arhidijakon  Nikola 
Alberti,  brat  poginulog  Ivana,  pa  je  pomoću  svojih  rođaka  iz 
Poljica  uspio  da  on  bude  izabran  zapovjednikom.  Lenković 
;nu  preporuči  da  čuva  tvrđu  kao  oči  u  glavi  do  prvog  po- 
nedjelnika,  kada  će  im  donijeti  i  hrane  i  zaire,  pa  se 
28.  svibnja  sa  svojom  četom  zaputi  preko  Mosora  prema 
Omišu,  ali  ga  Turci  napadnu  iz  busije  i  ametom  potuku,  da 
se  jedva  spasio  bijegom  u  Šućurac.  Ovaj  se  drugi  poraz 
teško  dojmio  opsjednutih  i  većina  ih  se  već  sjutradan  odlu- 
čila za  predaju.  U  tu  svrhu  posla  arhidijakon  30.  svibnja  k 
Turcima  kneza  Pavića,  koji  s  njima  utanači,  da  će  Turci  pu- 
stiti opsjednutima  slobodan  izlaz  sa  oružjem  i  prtljagom,  da 
će  im  pozajmiti  toliko  konja  koliko  im  bude  potrebno  za  pre- 
nos  bolesnih  i  ranjenih,  da  će  im  povratiti  sve  zarobljenike, 
i  da  će  im  napokon  dati  nekoliko  svojih  viđenijih  kao  taoce, 
koji  će  biti  u  vlasti  opsjednutih  sve  dok  ne  prispiju  na  koje 
sigurno  mjesto.  Uvjeti  su  se  svidjeli  većini,  ali  arhidijakon, 
bojeći  se  nevjere  turske,  poštara  se  još  bolje  za  svoj  spas. 
On  priopći  Turcima,  da  je  posada  odlučila  te  uvjete  saopćiti 
Lenkoviću  i  da  je  on  bio  za  to  izabran,  pa  ih  moli  stoga  da 
mu  dadu  jednog  konja  i  slobodan  prolaz.  Turci  mu  povolje 
u  svemu  i  on  pođe  do  Lenkovića  da  ga  izvijesti.  Lenković 
ga  oštro  prekori  i  naredi  mu  da  se  odmah  povrati  u  tvrđu  i 
da  je  brani  do  ugovorenog  roka.  Arhidijakon,  premda  je  to 
obećao  Lenkoviću,  nije  se  ipak  povratio  u  Klis,  nego  se  sakrio 
negdje  na  otoku  Ciovu,  pa  opsjednuti  videći,  da  se  ne  vraća, 
primiše  po  ugovoru  taoce  te  dne  3L  svibnja  na  podne  iza- 
đoše  iz  tvrđave  i  predadoše  je  u  turske  ruke  ^). 

(5.  Stanje  iza  neuspjeha  kod  Klisa  god.  K596.) 
Odmah  poslije  ovoga  neuspjeha,  stalo  se  ponovno  snovati 
oko  istrgnuća  Klisa  iz  turskih  ruku,  pa  su  i  ovoga  puta  su- 
djelovali poljički  učesnici  iz  prošlog  pothvata,  ali  krivnjom 
Mlečana  sve  se  izjalovilo"). 

Uto  je  neki  poturčeni  Poljičanin  obznanio  svoje  rođake 
kako  Turci  namjeravaju  kazniti  poljičke  učesnike  kod  Klisa, 
našto    više    od    tri    stotine    obitelji    odluči  da  se  iseli  u  koju 


')  Monumenta.  XV.  p.  243-255. 
»)  Tomić,  0.  c.  p.  273-291. 


—     73     — 

drugu  državu.  Sjećajući  se  kako  se  i  godine  1570.  iselilo  do 
350  poljičkih  obitelji  na  mletačko  zemljište,  obrate  se  i  oni 
sada  providuru  Moro  da  bi  zamolio  senat  neka  im  dozvoli 
naseliti  se  gdje  na  mletačkom  zemljištu.  Moro  im  učini  po 
volji,  ali  znajući,  da  bi  to  ozlojedilo  Turke  i  moglo  pokvariti 
dobre  odnose,  predloži  senatu  da  im  ne  usliši  molbu,  ili  ako 
nađe  ipak  shodnim  uvažiti  je,  tada  se  to  iseljavanje  ne  bi 
smjelo  izvršiti  na  jedan  mah,  nego  malo  po  malo^).  Odbivši 
im  Mlečani  molbu,  obratili  su  se  oni  tada  posredovanjem 
Pavla  Sirotkovića,  za  pomoć  caru  Rudolfu.  Sirotković  je, 
došavši  u  Prag,  dvjema  predstavkama  obratio  se  caru.  U 
jednoj  ističe  poglavito  svoje  zasluge  pri  pothvatu  i  nevolje 
koje  je  za  to  pretrpio  od  Turaka-), a  u  drugoj  svih  poglavitijih 
zavjerenika  i  njihove  patnje  i  pretrpljene  štete,  pa  ga  moli  za 
pripomoć 3).  i  Rudolf  se  odlučio  da  im  priteče  u  pomoć*), 
pa  je  preporučio  nadvojvodi  Ferdinandu  neka  naredi  generalu 
Lenkoviću,  da  zaslužne  učesnike  primi  u  krajišku  službu,  a 
zarobljene  Sirotkovićeve  rođake  da  oslobodi  iz  sužanjstva 
zamijenivši  ih  sa  zarobljenim  Turcima  ^).  Na  to  su  se  i  oni 
sami  obratili  s  molbom  nadvojvodi  Ferdinandu  da  ih,  po 
carevoj  odluci,  primi  u  službu  ®),  ali  koliko  ih  bilo  primljeno, 
nije  poznato. 

Svakako  većina  učesnika  nije  dobila  ništa,  pa  je  i  nadalje 
ostala  u  svojoj  domovini  izvrgnuta  turskom  bijesu,  ali  su  sre- 
ćom, i  ako  samo  za  tren,  i  tu  nastupile  povoljnije  prilike.  Još 
oko  godine  1567.  radili  su  Poljičani  u  solanama  oko  rječice 
Žrnovnice'),  pa  se  taj  rad,  ne  zna  se  ni  kada  ni  za  što, 
kasnije  obustavio.  Turci  ga  sada  naumili  obnoviti  pa  se 
obratili  bosanskom  veziru  za  potrebnu  dozvolu.  Kako  nije 
bilo  lasno  naći  radnika  sposobnih  za  taj  posao,  poslao  je  ve- 
zir amo  početkom  studenoga  1596.  svoga  tefterdara  s  nalo- 
gom da  se  oprosti  poljičkim  učesnicima  pri  pothvatu  kliskom, 
i    da    ne    bi    njihovim    iseljavanjem    opustjela    Poljica,    i    da 


0  Tomić,  0.  c.  p.  246—247. 

2)  Monumenta.  XV.  p.  222-223. 

3)  Ibidem,  p.  230-233. 
*)  Ibidem,  d.  234-235. 
5)  Ibidem,  p.  234—235. 
«)  Ibidem,  p.  235-236. 
')  Monumenta,  XI.  p.  185. 


-     74     — 

bi  se  mogao  obnoviti  rad  u  solanama.  Uviđajući  Moro  kolika 
bi  otole  nastala  šteta  po  Mlečane,  on  je  ponovno  p-isao  se- 
natu i  predložio  mu  da  dopusti  Poljičanima  slobodan  prolaz 
u  Toskanu,  kamo  ih  zvao  vojvoda  toskanski,  jer  bi  se  tim  ne 
samo  spriječilo  taj  rad,  nego  bi  i  Poljica  opustjela,  pa  ne  bi 
tu  više  uskoci  nalazili  utočišta  ni  društva  za  napade  na  Turke, 
a  ni  lakoće  za  prelaženje  na  otok  Brač  ^). 

Nije  poznato  ni  jesu  li  Mlečani  pristali  na  Morov  pri- 
jedlog, ni  ako  pristali,  koliko  se  Poljičani  tim  dopustom  oko- 
ristili, ali  svakako  solane  su  bile  obnovljene,  što  bi  značilo  da  su 
sada,  kada  im  se  oprostilo  s  turske  strane,  ostali  radije  u  domo- 
vini. Nu  nit  su  tim  svršili,  niti  to  bili  jedini  poljički  jadi. 

Uskoci,  kivni  neprijatelji  Turaka,  navaljujući  na  njih  ni- 
jesu  štedjeli  ni  kršćana  njihovih  podanika,  pa  su  tako  od  njih 
češće  stradali  i  Poljičani,  premda  im  kako  se  vidi,  bili  sva- 
kojako pri  ruci.  Te  uskočke  dosade  davnašnje  su,  i  protiv 
njih  obraćali  su  se  Poljičani  za  zaštitu  već  godine  1567.  caru 
Maksimilijanu,  koji  je  naredio  da  se  Poljičanima  nema  nanositi 
štete  i  da  im  je  slobodno  hoditi  i  zadržavati  se  po  cijeloj 
njegovoj  državi,  pa  im  je  to  isto,  na  zamolbu  biskupa  Nikole 
Ugrinovića,  potvrdio  i  Rudolf  II.  dne  15.  veljače  1584.^). 
Ali  osobito  poslije  neuspjeha  kod  Klisa  teško  su  stradali  Po- 
ljičani od  uskoka,  čega  radi  oni  su  se  ponovno  uticali  za  za- 
štitu Rudolfu,  koji  je  u  dva  maha,  godine  1599.  i  1605.,  na- 
redio da  se  niko  od  njegovih  podanika  ne  bi  usudio  nanijeti 
ikoje  štete  ni  u  osobama,  ni  u  njihovim  stvarima  stanovnicima 
Poljica,  Zrnovnice  i  Podgrada  toliko  u  njihovoj  domovini, 
koliko  po  cijeloj  njegovoj  carevini  ili  na  turskom  i  mletačkom 
zemljištu,  nego  da  ih  se  svagdje  ima  pustiti  u  miru  kao  vjerne 
i  mile  svome  caru,  nalazili  se  oni  tu  samo  na  prolasku  ili 
se  zadržavali  po  svome  poslu.  Stoga  je  najoštrije  bilo  nare- 
đeno Danijelu  Francol,  kapetanu  senjskom,  i  da  čini  vršiti 
careve  naredbe  i  da  kazni  prekršitelje,  kao  takode  da  se  bez 
ikakova  otkupa  puste  na  slobodu  svi  oni  Poljičani,  koji  su  ma 
bilo  od  koga  bili  pridržani,  i  da  im  se  povrati  sve  što  im  bilo 
oteto  3).    Možda  mnogo  više  nego  te  oštre  Rudolfove  naredbe. 


')  Tomić,  0.  c.  p.  247—248. 
■^)   Vjestnik  Arkiva.  Zasreb  1003.  p.  228. 

')   Vjestnik  Arkiva.  Zagreb  1903.  p.  220-230.        Ova  je  isprava  bila 
objelodanjena   na    talijanskom   jeziku  i  u  BuUcttino  di  archeolo^ia  e  storia 


—     75     — 

koristilo  je  Poljičanima  što  su  uskoci  godine  1618.  bili  dignuti 
iz  Senja  i  kojekuda  po  unutrašnjosti  razmješteni,  pa  su  tako 
ostali  prosti  od  njihovih  dosada  sve  do  godine  1644.,  kada  su 
bili  zarobili,  i  oplijenili  neke  stanovnike  iz  Jesenca  i  Žrnov- 
nice.  Poljičani  se  stoga  i  sada  utekli  za  zaštitu  caru  Ferdi- 
nandu, koji  im  25.  kolovoza  izdade  zaštitnu  povelju,  kojom 
se  potvrđivalo  sve  prvašnje  naredbe  i  nalagalo  da  se  spo- 
menute zarobljenike  pusti  na  slobodu  i  da  im  se  povrate  sve 
zaplijenjene  stvari  ^). 

Još  gore  nego  uz  uskoke,  bilo  je  Poljičanima  uz  Turke. 
Premda  im  se,  kako  se  vidjelo  oprostilo  učestvovanje  pri 
pothvatu  kod  Klisa,  to  ih  nije  ipak  sačuvalo  od  svakojakih 
drugih  haračenja  i  zuluma.  Iz  fermana,  isprošenih  od  sultana 
na  svoju  zaštitu,  doznaje  se  da  su  ih  Turci,  osim  na  rad  u 
solanama,  silili  i  na  rad  oko  popravaka  tvrđava;  da  bi  zala- 
zili po  selima  i  nasilno  im  otimali  sve  što  bi  našli;  da  su  ih 

za  slučajne  nezgode  globili  kao  za  kakova  zločinstva;  da  im 
oduzimali  zemljišta  (mirije)  i  davali  drugima,  koji  bi  više 
ponudili;  da  bi  razni  povjerenici,  mjesto  skupa,  dolazili  jedan 
iza  drugoga,  i  tako  ih  po  dva  i  tri  puta  haračili  za  istu  stvar; 
da  nijesu  isplaćivali  glavarima  nagrada,  što  im  od  sultana  bile 
doznačene;  da  im  se  napokon  zabranjivalo  davati  bir  svojim 
svećenicima  i  stotinu  drugih  sličnih  nasilja  činilo  ^). 

2.  Poljica  za  kandijskog  rata. 

(1.  Prislanju  se  uz  Mletke.)  Mir  utanačen 
7.  ožujka  1573.,  naruši  se  tek  godine  1644.,  kada  Turci  okri- 
više  Mlečane  da  štite  maltezke  vitezove,  koji  su  plijenili 
turske  lađe,  koje  su  plovile  između  Carigrada  i  Misira.  Rat, 
započet  na  istoku,  brzo  se  rasplamti  i  u  Dalmaciji,  gdje  je  bio 
povoljniji   za   Turke   sve   dok  mletački   zapovjednik   Lunardo 


dalmata.  God.  XIX.  (1896.)  na  omotu  str.  3— 4,  ali  sa  krupnim  pogrješkama 
osobito  u  pobrkanju  godina. 

»)  Vjestnik  Arhiva.  Zagreb  1903.  —  Ovu  je  povelju  objelodanio  u 
hrvatskom  prijevodu  i  Pavlinović  (Pučki  spisi.  p.  70—71),  ali  sa  pogrije- 
šenim  nadnevkom  od  21.  kolovoza  1604.,  pa  je  otole  uzeo  i  Pavić  s  istom 
pogrješkom.  (Glasnik  zem.  muz.  Sarajevo  1903.  p.  251.) 

2)  Isporedi  odnosne  fermane  kod  Pavića  u  Glasniku  zem.  muz.  Sara- 
jevo  1903.  p.  252-254  i  406—408. 


—     76     — 

Foscolo  Ilije  godine  1647.  dobio  pojačanje  svojili  četa,  te 
s  obrane  prešao  na  navalu.  Sreća  je  odsele  pratila  njegovo 
oružje,  pa  je  ukratko  očistio  od  Turaka  svu  zadarsku  oko- 
licu, zauzeo  Skradin  i  Ostrovicu,  došao  u  Spljet  i  oteo  Tur- 
cima tvrđave  Solin  i  Kamen,  pa  stao  smišljati  kako  bi  im 
istrgao  iz  ruku  i  tvrdi  Klis. 

Poljičani  se  sada  odjednom  nađoše  u  velikoj  neprilici. 
Turci  ih  gule  i  robe,  kako  se  vidjelo,  a  amo  se  opet  bio  pro- 
suo glas,  da  će  i  mletačka  vojska  na  njih  navaliti.  U  strahu 
da  bi  se  to  zbilja  moglo  obistiniti,  veliki  je  knez  Juraj  Pavić 
izvijestio  o  tim  glasinama  bosanskog  tefterdara,  koji  mu  od- 
vrati, da  mu  se  nije  ničega  bojati  ustraje  li  u  vjernosti,  jer 
će  domala  na  ove  krajeve  stići  sva  sila  turske  vojske^).  Me- 
duto  je  i  Foscolo  stigao  u  Omiš,  a  Poljičani  doznali  da  mle- 
tačka vojska  nije  namijenjena  protiv  njih  nego  na  zauzeće 
Klisa,  pa  sada  i  oni  odlučiše  stupiti  u  savez  s  Foscolom  i  bo- 
riti se  protiv  Turaka.  U  tu  svrhu,  opunovlašteni  od  općine, 
pođoše  u  Omiš  veliki  knez  Juraj  Pavić,  vojvoda  Juraj  Ku- 
Hšić,  četiri  prokaratura  i  izvanjski  vikar,  koji  bi  s  Foscolom 
utanačili  odnosni  ugovor.  Ugovor  je  bio  sklopljen  dne 
28.  svibnja  1647.,  i  Poljičani  se  obvezali  da  niko  od  njih,  od 
najmanjega  do  najvišega,  ne  će  ni  u  kakvoj  zgodi  pomagati 
Turcima,  nego  da  će  svi  vojevati  pod  mletačkom  zastavom 
uopće  i  napose  pri  zauzeću  Klisa.  U  slučaju  pak  da  to  po- 
duzeće ne  bi  uspjelo,  Mlečani  su  se  obvezali  da  će  Poljičane 
besplatno  na  svojim  brodovima  sa  svim  njihovim  stvarima 
i  stokom  prevesti  u  Istru  ili  otok  Krk  i  tu  ih  opskrbiti  zemljom 
i  potrebnim  pašnjacima,  da  mogu  živjeti  kao  na  svomu.  Bile 
su  im  takođe  potvrđene  sve  stare  povlasti  i  zajamčena  pot- 
puna neovisnost  u  nutarnjoj  samoupravi.  Suviše,  kako  su 
poljički  časnici  pod  Turčinom  uživali  neke  opskrbe,  i  Foscolo 
im  ih  obećaje  uzdržati,  i  to  velikom  knezu  \2  dukata  na  mje- 
sec, a  po  6  dukata  na  mjesec  ostalim,  naime  vojvodi,  kančc- 
liru,  četvorici  prokuratura,  dvanaestorici  katunara  ili  malih 
knezova  i  izvanjskom  vikaru').     Taj  je  ugovor  bio  potvrđen 


')  Pavić,  Glasnik  zem,  muz.  Sarajevo  1903.  p.  410. 

=»)  Pavlinović,  Pučki  spisi,  p  74  -75 ;  K I  a  i  ć.  Opis  zemalja,  u 
kojih  obitavaju  Hrvati.  Zagreb  18S1.  Svezak  II.  p.  141  — 14J;  Pavić.  o.  c. 
p.  409 — 410;  Krber,  Annuario  dalmatico.  Arino  secondo.  Žara  1875.  p.  236 
do  237;  Buiiettino  di  archeologia  e  storiu  dalmata.  IS9b  copertina  p.  M     l.\ 


—     77     — 

i  osobitom  dukalom  od  14.  susljednog  lipnja,  u  kojoj  se  izra- 
zuje  duždevo  zadovoljstvo,  što  su  se  Poljičani  opet  sklonili 
pod  mletačko  okrilje  ^). 

(2.  Z  a  u  z  e  ć  e  Klisa.)  Malo  iza  toga  ugovora  po- 
vratio se  je  Foscolo  u  Zadar,  da  se  spremi  na  zauzeće  Klisa, 
ali  sprječavan  raznim  neprilikama,  on  je  tek  na  veče 
14.  ožujka  1648.  prispio  u  luku  solinsku  s  brodovljem,  koje 
je  vozilo  vojsku  i  potrebne  bojne  sprave,  dočim  konjaništvo, 
koje  se  je  pod  zapovjedništvom  providura  Zorzi  zaputilo  iz 
Šibenika  po  kopnu,  stiglo  je  nešto  prije.  Poljičani,  pod  zapo- 
vjedništvom braće  Janka  i  Šimuna  Marijanovića,  stigli  su  u 
dva  navratka,  i  to  prvi  odio  od  1200  ljudi  već  na  veče 
14.  ožujka,  a  drugi  odio  sjutradan.  K  njima  se  je  pridružilo 
i  nešto  drugih  pješaka,  sakupljenih  po  pokrajini,  pa  svi  zajedno 
sa  konjaništvom  Zorzijevim  zaštićivali  iskrcavanje  Foscolovih 
četa  i  bojnih  sprava. 

Klis  se  je  uzdizao  na  strmoj  hridini  i  dijelio  se  na  tri  obora, 
jedan  poviše  drugoga,  kao  da  se  jedan  iz  drugoga  izvija. 
Dva  od  tih  triju  obora  nadvisivalo  je  brdo  Greben,  koje  je 
zauzeo  Foscolo  već  16.  ožujka  i  na  nj  smjestio  topove,  iz 
kojih  će  sipati  vatru  na  Klis.  Navale  su  se,  sada  s  većim  sada 
s  manjim  uspjehom,  ponavljale  za  više  dana,  dok  su  Poljičani 
uz  vlahe  i  Spljećane  utvrđivali  i  branili  Ozrinu,  tu  najpogi- 
beljniju  tačku,  jer  upravo  s  te  strane  najlašnje  mogla  stići 
pomoć  opsjednutima.  Na  24.  ožujka  uhvatili  su  naši  jednog 
Turčina,  koji  je  imao  da  obavijesti  opsjednute,  da  se  ne  pre- 
daju jer  im  dolazi  izdašna  pomoć.  Naviještena  pomoć,  koja 
se  sastojaše  iz  jedno  četiri  hiljade  konjanika  pod  zapovjed- 
ništvom Tekelipaše,  stiže  već  sjutradan  i  navali  na  Ozrinu, 
ali  ih  naši  odbiše  i  potjeraše  do  Dugopolja,  a  sjutradan  otpravi 
Foscolo  protiv  Tekelija  Zorzijevo  konjaništvo  s  Poljičanima, 
vlasima  i  nešto  druge  pješadije,  te  ga  baciše  na  onu  stranu 
rijeke  Cetine.  Na  Klis  se  nije  međuto  prestajalo  gruvati  iz 
topova,  koji  su  na  30.  ožujka  otvorili  i  na  trećem  oboru  jedan 
prolom.     To,    kao  i  poraz  Tekelije  sklonu  opsjednute    da    se 


1)  Pavlinović,  o.  c.  p.  75;  Erber,  o.c.p.237;  Pavić,  o.c.p.410; 
Ballettino  1896.  copert.  p.  13,  —  Lago  pogrješno  kaže,  da  su  se  Poljičani 
sklonili  pod  mletačko  okrilje  već  god.  1642.  (Memorie.  1.  p.  324).  a  onda 
opet  da  su  ih  Mlečani  silom  oružja  istrgli  Turčinu  god.  1647.  (Memorie. 
I.  p.  324.) 


—     78     — 

upuste  u  pregovore  o  predaji,  koji  se  dovršiše  tek  sjutradan 
oko  podne.  Bi  utanačeno  da  se  svi  Turci  mogu  slobodno 
odalečiti  iz  tvrđave,  ali  bez  oružja  i  prtljage,  i  da  će  dati  šest 
videnijili  osoba  za  taoce,  koji  će  ostati  u  Foscolovim  rukama, 
dok  i  1  urci  ne  povrate  neke  kršćanske  zarobljenike.  Tačno 
na  dva  sata  i  po  poslije  podne  počeše  izlaziti  Turci  iz  tvrđave, 
a  sam  Foscolo,  sjajno  obučen  i  opkoljen  velikom  pratnjom, 
stajaše  kod  kapije  prvoga  obora  i  da  nadzire  izlaz  i  da  uzdrži 
red.  Nu  sav  taj  sjaj  i  sva  vlast  generalova  ne  mogaše 
spriječiti  nereda.  Neki  hoće  da  su  ga  prouzrokovali  vlasi  i 
Poljičani,  koje  je  uvrijedio  i  izazvao  okrutni  aga  Baraković 
zaprijetivši  im  da  će  mu  slano  platiti  svoje  odmetništvo;  dok 
drugi  hoće  da  je  nered  nastao  usljed  toga,  što  su  Turci,  pri 
svom  izlazu,  izdajnički  zapalili  neke  potajne  lagume,  koji  bi 
imali  dignuti  u  zrak  tvrđavu,  netom  oni  izađu.  Bilo  kako 
bilo,  to  je  svakako  stalno  da  je  neredu  sudjelovala  cijela  voj- 
ska, i  da  je,  osim  Barakovića,  zaglavilo  još  do  dvjesta  i  če- 
trdeset drugih  Turaka,  a  mnogo  ih  više  ranjeno  i  orobljeno^). 
Sultan,  srdit  na  Tekelija  što  nije  znao  obraniti  Klis,  svrže 
ga,  a  mjesto  njega  posla  Derviša  iz  Skoplja,  koji  poče  odmah 
snovati  kako  bi  se  odmazdio  Mlečanima.  U  tu  svrhu  sakupi 
on  u  Livnu  do  preko  deset  hiljada  vojske  i  sedam  topova, 
pa  posla  Peratpašića  sa  500  konjanika  na  pljačkanje  u  spljet- 
sko  polje,  ali  ga  Zorzi  kod  Dugopolja  natjera  u  bijeg.  Poljičani 
se  sada  pobojaše  kakove  navale,  pa  svu  svoju  nejač,  stoku, 
i  sve  svoje  stvari  sniješe  u  Solin  kao  u  mjesto,  koje  su  držali 
sigurnim.  Doznavši  za  to  Peratpašić,  koji  je  bio  ojađen 
s  prvog  neuspjeha  a  još  više  kivan  na  Poljičane  s  njihova  od- 
metništva,  provali  i  opet  sa  pojačanim  silama  i  navali  na  tu 
poljičku  nejač,  te  ih  dosta  isiječe  i  do  četiri  stotine  zarobi. 
Kako  je  provala  bila  nenadana  i  neslućena,  Zorzi  nije  dospio 
da  sabere  svoje  konjaništvo,  koje  bilo  porazmješteno  po  Ka- 
štelima, da  mu  se  opre,  nu  zato  se  podigoše  listom  spljetski 
varošani  i  nenadano  navališe  na  Turke,  koji  su  u  neredu  pli- 
jenili i  robili,  pa  ih  dosta  pogubiše  i  sav  im  i)lijen  preoteše*). 


*)  Soli  tro,  Documenti  starici  suli'  Jstria  e  ta  Datmuzia.  \cnczia 
1844.  Vol.  I.  p.  273—290.  -  Opširan  izvještaj  o  zauzeću  Klisa  vidi  kod 
Pavića  str.  410-415. 

«)  Difnico,  His torta  detta  guerra  di  Datmazia  1645-1671,  La  Dome- 
nica.  Anno  III.  Žara  1890    p.  197. 


—     79     — 

(3.  Patriotizam  poljičkih  plemića.)  Op- 
skrbe, što  su  ih  uživali  poljički  časnici  od  turske  vlade,  bile 
su  privezane  za  odnosne  časti  bez  obzira  na  osobe,  koje  su 
obnašale  te  časti  i  koje  su  se  svake  godine  o  Jurjevoj  mogle 
promijeniti,  pa  stoga  ni  u  ugovoru  sklopljenu  s  Foscolom  dne 
28.  svibnja  1647.  ne  spominju  se  osobe  poimence,  nego  samo 
odnosne  časti  ^).  Foscolo  nasuprot,  poznatom  mletačkom  lu- 
kavosti, u  svojoj  odluci  izdanoj  sjutradan  po  zauzeću  Klisa, 
a  kojom  izvršivao  svoje  obećanje,  da  će  im  i  mletačka  vlada 
uzdržati  te  opskrbe,  nabraja  poimence  sve  onodobne  časnike  ^j, 
da  kasnije  drugom  odlukom  od  27.  lipnja  uzmogne  izjaviti, 
kako  su  te  opskrbe  osobne  te  će  dosljedno  trajati,  dok  su  iste 
osobe  u  životu^), pa  i  ne  obnašale  one  više  tih  časti. 

Kako  je  rat  sveudilj  trajao  a  sreća  pratila  Foscolovo 
oružje,  pa  bilo  nade  da  će  i  Poljica  stresti  sa  sebe  mrski  tur- 
ski jaram,  Poljičani  se  nijesu  ni  osvrnuli  na  to  nepošteno 
Foscolovo  ponašanje,  nego  su  dapače  i  sami  opskrbljenici  po- 
kazali vršak  nesebičnog  domoljublja.  Za  dugog  turskog  go- 
spodstva, narod  je  bio  teško  osiromašio,  pa  im  rodoljubno  srce 
ne  podnosilo  da  taj  narod,  koji  se  zajedno  s  njima  bori  za  spas 
domovine,  strada  u  nevolji,  te  odaslaše  kao  svoje  poslanike 
knezove  Franu  Suđića,  Ivana  Novakovića,  vojvodu  Jurja 
Kulišića  i  kančelira  Andriju  Ivaniševića,  da  zamole  Foscola 
neka  bi  se  od  ono  1512  dukata,  koje  su  oni  uživali,  otcijepilo 
300  dukata  i  doznačilo  ih  općini  poljičkoj  kao  pripomoć  narodu, 
koji  je  vrlo  osiromašio.  Ta  se  svota  imala  razmjerno  odbiti  od 
opskrba  sviju  nadarenika,  izuzevši  Kulišića  koji,  kao  vojvoda, 
imao  je  većih  troškova,  pa  ga  se  nije  moglo  otanjiti  u  njegovoj 
opskrbi.  Ta  je  molba  bila  prikazana  Foscolu  na  16.  lipnja 
1648.  i  odmah,  naravski,  bila  i  uslišana*). 


»)  Sr.  Pa  vić,  o.  c.  p.  410. 

2)  Bullettino.  XIX.  (1896,)  copert.  p.  13—14;  Erber,  Annuario  dal- 
matico.  II.  p.  237—238. 

»)  Bullettino.  XIX    (1896.)  copert.  p.  14;  Erber,  o.  c.  p.  237.  nota  3. 

*)  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  secondo  Žara  1885.  p.  238; 
Pa  vić,  0.  c.  p.416.  —  Erber  kaže  da  je  ta  molba  bila  prikazana  16.  srpnja, 
ali  to  je,  bez  sumnje,  štamparska  pogrješka,  jer  Foscolo  spominje  taj  čin 
već  u  svojoj  odluci  od  27.  lipnja.  (Sr.  Erber,  o.  c.  p.  237.  nota  3;  Bullet- 
tino. XIX.  [1896.]  cop.  p.  14.)  Za  Erberom  se  poveo  i  Pavić,  pa  upao  u  istu 
netačnost.  (Pavić,  o.  c.  p.  416.) 


—     80     — 

(4.  D  a  n  a  k  M  1  e  c  i  in  a.)  Mlečani  su  za  kandijskog 
rata  bili  doprli  u  takove  novčane  neprilike  da  su  svagdje, 
gdje  samo  mogli,  i  milom  i  silom  istištavali  novaca,  te  su 
donapokon  stavljali  na  dražbu  i  službe  i  plemstvo,  samo  da 
ih  smognu  ^).  Kada  su  se  stoga  dne  24.  rujna  1651.  našli  u 
Zadru  kod  Foscolova  nasljednika  Jerolima  Foscarini,  poljički 
odaslanici  da  obnove  prisegu  vjernosti,  on  ih  nagovori  da  se 
na  ime  svoje  općine  obvežu  plaćati  u  kamaru  spljetsku  po 
groša  po  kući  toliko  u  vrijeme  mira,  koliko  u  vrijeme  rata*). 

Odaslanici  nijesu  bili  ovlašteni  na  to,  pa  je  veliki  knez 
Juraj  Pavić,  netom  se  povratio  u  Poljica,  sazvao  opći  zbor, 
da  mu  priopći  taj  svoj  korak.  Poljičanima  je  bio  toliko  do- 
dijao  turski  jaram,  da  su  bili  spremni  na  svaku  žrtvu  samo 
da  ga  se  otresu,  pa  se  je  tako  slučilo  da  je  i  zbor,  obdržavan 
dne  30.  istog  rujna,  uviđajući  teške  posljedice  slučajnog  mle- 
tačkog poraza,  jednoglasno  odobrio  korak  svojih  odaslanika, 
uz  tu  samu  preinaku  neka  se  zamoli  opći  providur  Foscarini, 
da  se  danak  ne  bi  plaćao  po  kućama,  što  bi  bilo  skopčano 
s  mnogim  poteškoćama,  nego  da  se  jednom  za  uvijek  ustanovi 
na  200  groša  ^).  Kao  odaslanici  Poljica,  koji  će  poći  do  Fos- 
carmija  i  prikazati  mu  taj  zaključak  zbora  te  ga  zamoliti  da 
bi  na  nj  pristao,  bijahu  odabrani  svećenik  Petar  Gargatović  i 
Frane  Suđić,  koji  u  tu  svrhu  bijahu  proviđeni  naputkom  iz- 
danim 14.  listopada*).  Foscarini  je  pismom  od  9.  studenoga 
pristao  na  zaključak  zbora,  ali  uz  uvjet  ako  njegovu  odluku 
odobri  senat  ^),  što  se  i  slučilo  već  20.  istog  studenoga  *)• 

(5.  Nastavak  rata.)  Mlečani  su  već  24.  kolovoza 
1646.  bili  osvojili  tvrđavu  Zadvarje,  koja  je  ležala  na  istočnoj 
strani  Poljica  nedaleko  slapa  Gubavice,  ali  je  opet  u  stude- 
nom doprla  u  ruke  Turaka,  koji  je  sada  jako  utvrdiše,  da  bi 
otole  mogli  provaljivati  u  obližnja  mjesta  ').    Stoga  providur 


^)  Sr.  Daru,  Storia  della  republica  di  Venezia  Capolago  1837.  Tomo 
VII.  p.  198;  Roman  in.  Storia  documentata  di  Venezia.  Venezia  1853. 
Tomo  VII.  p.  369. 

-)  Erber,  o.  c.  p.  239;  Pavić,  o.  c.  p.  419;  Pa  vi  ino  vic  o.  c. 
p.  75. 

^)  Pavić,  0    c.  p.  420;  Pavlinović,  o.  c.  p.  75— 7t). 

*)  Pavić,  o.  c.  p.  419-420. 

*)  Pavić,  o-  c.  p.  420     421. 

«)  Erber.  o.  c.  p.  239. 

')  Liiibić.  Ogledalo.  11.  p.  195-196. 


—    81     — 

Foscarini  u  veljači  1652.  pokuša  da  im  je  preotme,  što  mu  je 
1  pošlo  za  rukom  već  23.  istog  mjeseca,  premda  joj  bio  prite- 
kao u  pomoć  mostarski  paša  Danijel  ^).  Prolazeći  tom  i  dru- 
gim zgodama  kroz  Poljica  mletački  vojnici,  koji  od  više  vre- 
mena nijesu  dobivali  plaće,  kao  što  su  pljačkali  i  sva  druga 
mjesta  kroz  koja  prolazili,  počeli  su  bili  pljačkati  i  Poljičane. 
Siti  preko  mjere  toga  novog  zuluma,  utekoše  se  oni  Fosca- 
rinijevu  nasljedniku  Lovri  Dolfinu,  koji  naredbom  18.  veljače 
1653.  najstrože  naredi  da  se  niko  od  onih,  što  idu  u  rat  pro- 
tiv Turčina,  bio  on  zapovjednik  ili  prosti  vojnik,  ne  bi  usu- 
dio nanijeti  i  najmanje  štete  Poljičanima  ni  u  njihovim  oso- 
bama ni  u  njihovim  stvarima,  a  to  pod  kazan  progona,  tam- 
nice, galije,  a  prema  prilikama  osobe  i  težini  prekršaja  i  pod 
gubitkom    glave.    Pod    iste    kazne    potpadaju    i    oni    koji   bi, 

znajući,  kupovali  ili  pohranjivali  stvari,  koje  su  odnesene 
Poljičanima  2). 

I  kao  da  je  ta  oštra  naredba  polučila  cilj,  jer  nema  više 
spomena  kakovim  zloporabama  s  te  strane,  ali  zato  nijesu 
ipak  svršili  jadi  nevoljnih  Poljičana.  Premda  su  se  ugo- 
vorom od  28.  svibnja  1647.  priključili  uz  Mlečane,  a  god.  1651. 
obvezali  se  i  danak  im  plaćati,  oni  su  uistinu  ostali  i  nadalje 
podanici  Turaka,  pa  su  i  njima  plaćali  ugovoreni  harač.  Nego 
to  ne  bi  bilo  još  ni  po  jada,  da  ih  Turci  nijesu  i  drukčije  ha- 
račili. Toga  radi  obratiše  se  oni  za  pomoć  i  k  sultanu,  koji 
svojim  fermanom,  izdanim  koncem  rujna  1654.,  naredi  svima 
svojim  časnicima  u  Imotskom  i  Sinju,  da  uzmu  u  zaštitu  sta- 
novnike Poljica,  koji  su  mu  se  pritužili,  da  su  neke  vojničke 
čete  iz  Sinja  i  Zadvarja  došle  i  pritisle  im  sela,  zarobivši  im 
porodice  i  zaplijenivši  im  svu  silu  stoke,  a  oni  su  podmirili 
svoj  harač  činovnicima,  koji  su  ga  ovlašteni  pobirati,  pa  im  je 
suviše  naložio  da  kazne  krivce,  neka  se  te  stvari  ne  bi  u  bu- 
duće ponavljale,  i  zaprijetio  im  svojim  gnjevom,  ako  bi  se 
pokazali  nemarnim  u  vršenju  njegovih  zapovijedi  ili  ne  bi 
znali  obuzdati  svoje  podvrženike  ^). 

(6.  Mir  i  ustanovljenje  granica.)  U  nadi  da 
će  se  osloboditi  turskog  podaništva,  Poljičani    su    za    ovog 


^)  Ljubić,  0.  c.  p.  200—201. 
2)  Erber,  o.  c.  p.  240. 
^)  Pavić,  0.  c.  p.  421. 


—    82    — 

rata  i  neprestano  ratovali  uz  Mlečane  i  svakojako  im  druga- 
čije bili  pri  ruciO,  čineći  sve  to  oprezno,  da  ne  bi  ludo  iz- 
vrgli turskom  pljačkanju  svoju  domovinu,  pa  se  u  tim  trza- 
vicama primakla  i  godina  1669.,  kada  su  Mlečani,  iznemoženi 
dugim  ratom  na  Kandiji,  dne  6.  rujna  sklopili  s  Turcima  mir. 
Našto  je  sultan  odmah  početkom  slijedeće  godine  odaslao  u 
Bosnu  za  tefterdara  Mulzi  efendiju  i  dao  mu  nalog  da  uspo- 
stavi trgovinu  između  Bosne  i  Dalmacije  te  da  po  dalma- 
tinskim gradovima  postavi  emine,  kako  je  to  bivalo  prije 
rata.  Mulzi  je  toga  radi  poslao  svoje  poslanike  providuru 
Antonu  Barbaro,  da  bi  s  njim  ugovorili  gdje  će  se  sastati  da 
se  sporazume  u  stvari,  nu  u  isto  je  vrijeme  zahtijevao  od 
njega,  da  digne  mletačku  posadu  iz  Derniša  i  Skradina,  pošto 
on  i  tu  kao  i  u  Poljicima  namjerava  postaviti  emine.  Bar- 
baro nije  smatrao  shodnim  da  mu  na  tu  poruku  odgovori 
išta  izvjesna,  nego  mu  otporuči  da  bi  izvolio  doći  u  Zadar, 
njegovo  sjedište,  pa  tu  da  će  se  sporazumjeti.  Mulzijevi  po- 
slanici čekali  su  Barbarov  odgovor  u  Spljetu.  Kako  je  Bar- 
baro bio  naredio  da  njegov  odgovor  zajedno  s  tim  poslani- 
cima ponese  Mulziju  kolunel  Frano  Marijanović,  oni  su  se 
tome  oprli  jer  Marijanovića,  podrijetlom  Poljičanina,  smatrali 
turskim  odmetnikom,  pa  je  tako  mjesto  njega  bio  odaslan 
kolunel  Andrija  Pače.  Mulzi  nije  pristao  na  taj  prijedlog, 
nego  je  zahtijevao  da  se  sastane  s  Barbarom  gdjegod  oko 
Klisa  ili  u  Cetini,  našto  je  Pače  odmah  pohitio  k  Barbaru  da 
ga  0  tom  obavijesti.  U  isti  je  gotovo  tren  i  veliki  poljički 
knez  Juraj  Sinovčić  izvijestio  Barbara,  kako  mu  je  Mulzi  pi- 
sao da  ga  što  prije  pohodi  gdjegod  u  Cetini  ili  Sinju,  da  se 
sporazume  o  uspostavi  skele  u  Poljicima.  On  je,  kako  dalje 
javlja,  pod  raznim  izgovorima  odgađao  taj  sastanak,  pa  za 
to  moli  Barbara,  da  mu  saopći  koje  namjere  imaju  Mlečani  s 
Poljicima  te  mu  savjetuje  kako  da  se  vlada  u  tom  teškom 
trenu,  a  da  uludo  ne  izloži  pogibli  svoje  domovine'*).  Bar- 
baro   mu  je  savjetovao  da  ne  pođe  k  Mulziju,    nego    da    se 


1)  Erber,  o.  c.  p.  238-239  i  244;  Far  lati,  111.508;  Lago.  Memorie. 
I.  p.  329.  —  Imam  i  jednu  neobjelodaiijenu  ispravu  od  13.  srpnja  1665., 
kojom  opći  providur  Katarin  Korner  svjedoči,  da  su  f\^ljićani  pritekli  u 
pomoć  sa  60  argata  za  popravak  spljetskili  tvrđava. 

')  Difnico,  La  delimitaiione  delta  Dalmazia  nel  167 1.  Žara  1902. 
p.  13     14. 


—     83     — 

pred  njim  ispriča  tim  što  se  mora  pokoriti  strogom  nalogu, 
koji  mu  je  dao  kliski  providur,  da  ne  smije  nikamo  ići  prije 
nego  li  se  pregledaju  granice  između  Turaka  i  Mlečića,  pa  se 
ne  vidi  komu  će  pripasti  Poljica^)-  Uto  su  se  opet  nastavili 
pregovori  između  Mulzija  i  Barbara  o  uspostavljenju  skela. 
Za  tih  pregovora,  koji  su  veoma  sporo  i  mučno  tekli,  Mulzi 
je  neprestano  zahtijevao  za  se  Poljica,  a  Barbaro  mu  odvra- 
ćao, da  0  tome  sada  ne  može  biti  govora  nemajući  ni  jedan 
ni  drugi  ovlaštenje  od  svojih  vlada  da  ustanovljuju  granice, 
nego  samo  da  se  sporazume  o  uspostavi  skela,  a  pitanje  o 
Poljicima  da  je  pitanje  o  granicama,  pa  suviše  da  su  i  on  i 
njegov  predšasnik  Priuli  primili  izriječni  nalog,  da  zadrže  u 
vlasti  sinjorije  i  Poljica  i  sva  druga  mjesta,  koja  su  zauzeta 
u  posljednjem  ratu.  Mulzi  je  napokon,  ublažen  lijepim  da- 
rovima, pristao  na  Barbarove  zahtjeve^).  S  tim  popuštanjem 
Mulzijevim  nijesu  bili  zadovoljni  neki  ugledniji  Turci,  a  na 
glavi  im  alajbeg  Filipović,  koji  se  na  to  pritužiše  u  Cari- 
gradu, čega  je  radi  bilo  naređeno  novom  bosanskom  paši 
Mehmedu,  da  glavom  razgleda  granice  i  utanači  ih  po  svojoj 
uviđavnosti ').  Za  nastalih  pregovora  negdje  početkom  stu- 
denoga, i  Mehmed  je  takođe  zahtijevao  Poljica  i  neka  druga 
mjesta,  pa  kada  ih  nije  mogao  postići  na  lijepe,  dopustio  je 
Filipoviću  i  drugovima  mu  da  zauzmu  Derniš  i  Skradin  i 
neka  druga  mjesta*)-  Dok  se  je  to  zgađalo,  Mehmed  je  bio 
zarobio  trinaest  Poljičana,  koje  je  htio  nabiti  na  kolac  kao 
odmetnike  turske  i  jedva  im  je  oprostio  život  na  zagovor 
Detrika,  koga  je  Barbaro  držao  kod  njega  kao  svoga  opuno- 
moćenika^). I  Mehmed  se,  kada  vidio  nepopustljivost  Bar- 
barovu,  pritužio  u  Carigradu  protiv  Mlečana,  te  je  sultan 
odaslao  svog  pouzdanika  Hasaza,  da  on  glavom  razgleda 
sve  prijeporne  granice,  pa  ga  o  svemu  na  svom  povratku 
tačno  izvijesti  ®). 

Ne  znajući  Poljičani  kome  će  ih  sudbina  dosuditi  u  tom 
otimanju    oba    njih,    sazvaše    dne    21.    prosinca    pod  im  ni 


M  Ibidem,  p.  15—16. 
2)  Ibidem,  p.  16—21. 
»)  Ibidem,  p.  21—22. 
*)  Ibidem,  p.  23. 
5)  Ibidem,  p.  29  i  34. 
^)  Ibidem,  p.  32. 

6* 


—     84     — 

zbor  t.  j.  sviju  poglavica  obitelji  uz  učestvovanje  takođe 
svega  svećenstva,  da  se  odluči  kako  se  vladati  u  tim  teškim 
trenucima,  te  bi  jednodušno  zaključeno,  da  se  stoji  mirno  na 
svom  domu  i  da  se. odsele  ne  plaća  ni  Turcima  harača  ni 
Mlečanima  danka  sve  dok  se  ne  vidi  pod  koga  će  spasti 
župa^). 

Uto  je  početkom  slijedeće  godine  1671.  Hasazi  pošao  da 
na  svoje  oči  pregleda  i  obade  sve  međe,  pa  se  je  onda  vra- 
tio u  Drinopolje  da  o  svemu  izvijesti  sultana*),  našto  je  po- 
sao razvoda  međa  bio  povjeren  sa  strane  turske  novom  bo- 
sanskom paši  Mahmudu,  a  sa  strane  mletačke  senatoru  Nani, 
koji  je  stigao  u  Spljet  početkom  svibnja.  Po  smrti  Mehme- 
dovoj  do  dolaska  Mahmudova,  ostao  je  bio  na  upravi  Bosne 
tefterdar  Mulzi,  koji  je  odmah  poručio  Poljičanima  da  bi  se 
povratili  na  pokornost  tursku  i,  ako  to  učine,  obećao  im 
ishoditi  kod  sultana  oprost  za  njihovo  prvašnje  odmetništvo. 
Oni  su  se  na  to  posavjetovali  sa  Nanijem,  koji  ih  nagovori, 
obećajući  im  svoju  pomoć,  neka  pod  raznim  izlikama  otežu 
s  odgovorom,  što  su  i  učinili"^-.  Napokon  svršetkom  srpnja  bi 
utanačeno  između  Nanija  i  Mahmuda,  da  se  počne  sa  razvo- 
dom najprije  u  kotaru  zadarskom.  Posao  je  sporo  napre- 
dovao jer  se,  da  tako  rečem,  pedalj  po  pedalj  mjerilo  ze- 
mljište što  će  komu  pripasti,  a  na  16.  kolovoza  i  pretrgao 
se  dok  pođu  k  sultanu  poslanici,  da  on  riješi  jedan  spor  u 
šibenskom  kotaru.  Kroz  to  je  umr'o  Mahmud  i  posao  je  ho- 
dio  brže  s  njegovim  nasljednikom  Huseinom,  osim  što  je  bio 
malo  zapeo  kod  Klisa,  jer  su  Turci,  puštajući  doista  Mlecima 
Klis,  zahtijevali  ipak  za  se  solinsko  polje  i  Vranjic,  ali  je  na- 
pokon 24.  listopada  došlo  do  sporazuma  i  u  tom,  te  se  usta- 
novilo da  se  međa  između  turskog  i  mletačkog  posjeda  pre- 
nese s  onu  stranu  Klisa,  i  da  se  izmjenično  oproste  sve 
uvrjede  učinjene  s  jedne  i  s  druge  strane  za  prošlog  rata. 

Označenjem  tih  granica  Poljica  su  ostala  u  međašu  tur- 
skom, a  odnosni  ugovor  bio  je  potpisan  od  obje  strane  dne 
30.  listopada  1671.*). 


M  Monumenta  historico-juridica.  IV.  p.  121. 
")  Difnico,  o.  c.  p.  35—40  i  41. 
•)  Difnico,  o.  c.  p.  40—41. 

*)  Difnico,   o.  c.   p.  42—52   i   67;    B  ruso  ni.   Historia  dett'  uttima 
guerra  fra   Vcneziani  e  Tiirchi.  Venezia  1673.  II.  p.  344. 


—     85     —     ■ 

I  sam  pristrani  Erber  priznaje  da  su  Poljičani  za  ovog 
rata  počinili  čudesa  od  hrabrosti  0,  pa  ipak  Mlečani  ih  i  ovoga, 
kao  ono  i  drugih  puta,  ostaviše  pod  turskim  jarmom,  premda 
su  ih  sve  do  posljednjeg  trena,  kako  se  vidjelo,  nagovarah 
da  ostanu  oporni  turskoj  vlasti,  da  su  za  to  i  na  kolac  imali 
biti  nabijani. 

3.  Poljica  od  kandijskoga  do  karlovačkog  mira. 

Sultan  je  oprostio  Poljičanima  njihovo  odmetništvo  za 
kandijskog  rata,  jer  držao  jedinim  pravim  krivcem  velikog 
kneza  Jurja  Sinovčića,  koji  je  stoga  sa  svom  svojom  obitelju 
•morao  prebjeći  u  Spljet,  gdje  je  od  Mletaka  dobio  nešto  go- 
dišnje opskrbe  ^),  ali  im  nijesu  nasuprot  tako  oprostili  i 
amošnji  Turci,  kako  to  jasno  svjedoče  fermani,  koje  su  Po- 
ljičani isprosili  od  sultana  na  svoju  zaštitu.  Tako  su  već 
sredinom  travnja  1672.  dobili  carski  ferman  protiv  onih  osoba 
što,  u  dogovoru  s  vlastodršcima,  zalaze  im  silom  u  kuće,  te 
traže  od  njih  novaca  pod  imenom  globe  i  krvarine,  okrivlju- 
jući ih  da  se  bave  sakrivanjem  tatova  i  razbojnika  ^),  pa  opet 
19.  siječnja  1680.  jedan  drugi,  kojim  se  naređivalo  bosanskom 
tefterdaru,  da  ne  dopušta  da  se  po  dva  puta  kupi  u  Poljicima 
harač,  nego  samo  jednom  i  to  jedino  ona  svota,  koja  je  odre- 
đena po  starom  ugovoru*)-  Nego  osobito  godine  1683.,  kao  da 
su  se  Turci  pomamili  protiv  Poljičana.  Negdje  koncem 
svibnja  izdaje  sultan  do  dva  fermana.  Jednim  zaštićuje  sta- 
novnike sela  Stijene  (Srijane)  protiv  nekog  Abdul-Dželila, 
koji  traži  od  njih  krvarinu  kao  da  su  mu  tobože  oni  ubili 
brata  Musu,  a  drugim  sve  stanovnike  Poljica,  koje  su  okolni 
turski  upravitelji  za  izmišljena  zločinstva  zatvarali  i  napadali 
samo  da  se  tako  domognu  novaca^).  Napokon  sredinom  srpnja 
izašla  su  do  tri  carska  fermana,  jedan  na  zaštitu  radnika  u 
solanama,  drugi  na  zaštitu  protiv  nasilja  što  ih  čine  zapovjed- 
nici  tvrđava   Prologa,   Tutijaka    (Nućaka)    i   Havale,   a   treći 


p.  52. 


1)  Erber,  o.  c.  p.  244. 

2)  Difnico,   La  delimitazione   della  Dalmazia  nel   1671.  Žara  1902- 

»)  Pa  vic,  Glasnik  zem.  muz.  Sarajevo  1903.  p.  426. 
*)  Pa  vic,  o.  c.  p.  427. 
5)  Pavić,  0.  c.  p.  428. 


—    86    — 

kojim  se  nalagalo  da  se  u  solanama  mogu  upotrebljavati  samo 
one  osobe,  koje  su  na  to  obdužene  ^). 

Uto  je  dne  13.  istog  srpnja  osvanuo  pod  Bečom  Kara 
Mustafa  sa  250  hiljada  vojske  i  stao  na  nj  silno  jurišati,  ali 
malo  iza  toga  stigle  i  savezne  kršćanske  čete  pod  junačkim 
Sobijetskim  te  ga  ametom  porazile.  Osokoljeni  tom  pobjedom 
i  uopće  napredovanjem  kršćanskog  oružja,  odvaže  se  napo- 
kon i  Mleci  da  stupe  u  savez,  te  12.  veljače  1684.  navijeste 
i  oni  rat  Turčinu.  Nu  i  prije  toga  njihova  koraka  uspirio 
se  bio  po  Dalmaciji  pokret  protiv  Turaka,  tako  da  su  naši,  i 
protiv  volje  mletačke,  već  u  rujnu  i  listopadu  1683.  istjerali  ih 
iz  Plavna,  Ostrovice,  Perušića,  Benkovca,  Skradina,  Obrovca 
i  Drniša.  O  tom  pokretu  javljao  je  dne  2.  studenoga  u  Mletke 
providur  Lovre  Donato,  da  je  takav  da  ga  on  ne  samo  ne 
može  zaustaviti,  nego  da  mu  se  nude  i  bosanski  kršćani  i  Za- 
gorani  i  Poljičani,  a  opet  2.  siječnja  1684.,  da  s  ove  strane 
bregova  u  turskim  rukama  od  utvrđenih  mjesta  ostaju  još  je- 
dino Knin  i  Sinj^). 

Kada  su  međuto  i  Mlečani  navijestili  rat  Turčinu,  pokret 
se  razmahao  još  jače,  te  se  i  Poljičani  negdje  sredinom 
ožujka  1685.  odmetnu  od  Turaka  i  prislone  uz  Mletke  0»  P^ 
29.  ili  30.  istog  mjeseca  navale  na  Nućak  i  istrgnu  ga  iz  tur- 
skih ruku^).  Uto  je  i  opći  providur  Valijer  bio  okupio  svoje 
čete  u  Spljetu,  da  krene  na  Sinj.  Opsijedanje  Sinja  započelo 
je  1.  travnja  i  trajalo  već  sedam  dana,  kada  opsjednutima 
stiže  iz  Bosne  u  pomoć  do  deset  tisuća  Turaka,  koji  se  svom 
žestinom  obore  na  Valijerove  čete  te  ih  razbiju  i  natjeraju 
u  bijeg  ^).  Nakon  kratkog  odmora  otisnu  se  ponovno  Turci 
za  njima  u  potjeru,  ali  ih  malo  iza  Klisa  dočekaju  Poljičani  i 
takom  se  iznenadnom  žestinom  na  njih  obore,  da  su  ih  ne 
samo  natjerali  u  bijeg,  nego  ih  i  do  četiri  stotine  mrtvih  osta- 
vili na  razboiištu  *). 


M  Pavić,  0    c.  p.  428—430. 

2)  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.-219. 

')  A 1  a  c  e  V  i  c  h,  La  guerra  della  sacra  lega,  detta  pure  ia  guerra  di 
Morea  dal  1684  al  1699.  U  Tabularium.  AnrioI-IV.  Žara  1902-1904.  p  111. 

*)  Alacevich,  o.  c.  p.  119;  Krber,  Annuario  dalmatico.  Anno 
secondo.  Žara  1885.  p.  246.  nota  3;  Pavić.  o.  c.  p.  430. 

»)  Pavić,  o.  c.  p.  432. 

•)  Alacevich.  o.  c.  p.  83-.S4  i  119-123;  l.jubiO  Ogledalo.  II. 
p.  221;  Pavić,  o.  c.  p.  432. 


—     87     — 

Rasrđen  na  Poljičane,  hercegovački  paša  piša  velikom 
knezu  određujući  mu  rok  do  kojega  se  opet  mora  povratiti 
na  pokornost  sultanovu.  Primivši  to  pismo,  knez  se  je  s  njim 
10.  travnja  požurio  u  Spljet  do  providura  Valijera,  koji  ga 
nagovori  da  odvrati  paši  oprezno  i  bez  ikakovih  obveza  samo 
da  tako  dobije  vremena,  pa  mu  dade  i  nešto  oružja  i  zaire, 
da  se  uzmogne  braniti,  ako  bi  Turci  navalili  na  Poljica^). 
Kako  se  ipak  Valijer  bojao  da  bi  Poljičani,  prestrašeni  gla- 
sinama 0  turskoj  provali  u  Poljica,  o  kojima  je  Valijer  već 
sjutradan  izviješćivao  u  Mletke"),  mogli  se  povratiti  na  tursku 
pokornost  da  utaman  ne  izlažu  pogibli  svoje  domovine,  a  znao 
dobro  od  kolike  mu  pomoći  mogu  biti,  poslao  je  odmah 
k  njima  nekog  kapucina,  koji  je  uživao  velik  ugled  kod  Po- 
Ijičana,  da  bi  ih  nagovorio  da  sasvim  prionu  uz  Mletke.  I 
doista  on  je  uspio  u  svom  poslanstvu,  jer  već  15.  istog  travnja 
oni  su  svečano  obećali,  da  će  se  ustrajno  boriti  uz  Mletke 
protiv  Turaka"). 

Imajući  uza  se  svu  okolicu,  stade  sada  Valijer  da  poprima  sve 
potrebne  mjere,  koje  bi  zajamčile  uspjeh  naumljenim  pothva- 
tima. Tako  već  30.  travnja  sabraše  se  u  Spljetu  na  dogovor 
odaslanici  iz  Klisa,  Vranjica,  Kaštela,  Stobreča  i  Mravinaca, 
a  na  ime  Poljica  pristupi  glavom  knez  Luka  Sinovčić.  Na 
sastanku  se  zaključilo  i  gdje  se  sve  imaju  postaviti  potajne 
straže  od  Klisa  do  Prologa  za  obavijesti  o  kretnjama  Turaka 
i  da  sav  okoliš  ima  priteći  u  pomoć  Klisu,  kad  bi  se  otole  dao 
znak  0  navali  Turaka^).  Kao  uvijek  i  sada  su  Poljičani  pred- 
njačili drugima  u  gorljivosti  protiv  Turaka,  kako  je  već 
12.  svibnja  javio  u  Mletke  Valijer').  Uto  se  opet  stale  pro- 
nositi glasine  o  navali  Turaka  na  Zadvarje  i  Poljica^).  I  one 
se  ubrzo  obistinile.  Kad  su  ono  prošlog  travnja  Turci  razbili 
Valijera  pod  Sinjem  i  dali  se  za  njim  u  potjeru,  pa  ih  nedaleko 
Klisa  dočekali  Poljičani  i  natjerali  u  bijeg,  bosanski  se  paša 
odmah  povratio  u  Bosnu,  ali  hercegovački  nije  mogao  pre- 


M  Erber,  Annuario  dalmatico,  Anno  secondo.  Zara  1885.  p.  426  do 
427;  Alacevich,  o.  c.  p.  123;  Pavich,  o.  c.  p.  432. 

2)  Alacevich,  o.  c.  p.  124. 

3)  Alacevich,  o.  c.  p.  126;  Erber,  o.  c.  p.  247. 
*)  Alacevich,  o.  c.  p.  131  —  133. 

*)  Alacevich,  o.  c.  p.  138. 

•)  Alacevich,  o.  c.  p.  140  i  138. 


—     88     — 

gorjeti  te  sramote,  pa  je  ostao  sa  svojim  četama  oko  Sinja, 
nastojeći  kako  bi  se  odmazdio  za  tu  svoju  nedaću.  Navalio 
je  stoga  malo  kasnije  na  Kaštela,  ali  i  sada  sa  zlom  srećom, 
pa  se  ponovno  povukao  u  Cetinu,  gdje  mu  opet  došao  u  po- 
moć bosanski  paša,  pa  odlučili  poći  na  Zadvarje  ^).  1  uspjelo 
im  osvojiti  kule  Arsalić  i  Poletnicu,  ali  i  tu  18.  lipnja  bijahu 
poraženi  jer,  na  poziv  Valijerov,  priskočili  na  obranu  Za- 
dvarja  Kaštelani,  Spljećani,  Poljičani  i  Primorci,  pa  se  sada 
oba  povukla  svojim  kućama  ^)' 

Još  negdje  o  polovini  prošlog  svibnja  neki  don  Ivan  s  Du- 
gopolja  bio  je  priveo  na  mletačku  pokornost  jednu  tisuću  vlaha, 
koji  su  bili  turski  podanici^),  i  Valijer  ih  naumio  nastaniti  u 
spljetskom  okružju,  naseljavajući  ih  po  onim  zemljama  što  su 
bile  prije  rata  u  turskim  rukama,  a  to  osobito  u  Žrnovnici  i 
Rupotini^).  Juraj  Calegri,  kojemu  je  Valijer  bio  povjerio  tu 
razdiobu  zemljišta  medu  pridošle  vlahe,  bio  je  već  obavio 
posao  sa  zemljištem,  koje  ležalo  na  desnoj  obali  rječice  2r- 
novnice,  ali  kad  mu  isto  nije  dotjecalo,  htio  je  zahvatiti 
zemljišta  i  na  lijevoj  njenoj  obali.  Tomu  se  opre  veliki  knez 
Luka  Sinovčić  dokazujući  da  sve  zemljište,  što  leži  na  lijevoj 
obali  Žrnovnice,  pripadalo  je  oduvijek  općini  poljičkoj.  Stvar 
je  tada  bila  povjerena  fiskalnom  odvjetniku  Vicku  Pellegrini, 
da  je  razvidi  i  rasudi.  Radilo  se  o  jednom  komadu  zemlje  od 
kakovih  trideset  vretena  i  o  zaseoku  Nugao.  U  cijelom  sporu 
postupalo  se  pravom  jačega,  tako  te  je  na  temelju  Pellegri- 
nijeva  mnijenja,  Valijer  odlukom  6.  siječnja  1686.  ne  samo 
prijeporno  zemljište  nego  i  solane  oko  Žrnovnice  proglasio 
neosporivim  vlasništvom  općine  mletačke,  a  to  jer,  tobože, 
sve  to  bilo  istrgnuto  ispod  vlasti  turske  u  vrijeme  rata  ^). 


0  Alacevich,  o.  c.  p.  149—150. 

')  Alacevich,  o.  c.  p.  84-85;  ^ilobadović,  Starine.  XXI. o.  111; 
Pavić,  0.  c.  p.  433—434;  Alacevich,  o.  c.  p.  151  —  166.  —  Ovdje,  na 
žalost,  smrću  izdavača  savjetnika  Josipa  Alačevića,  prestaju  dalji  izvje- 
štaji dalmatinskog  providura  o  tom  znamenitom  ratu.  koji  je  zauvijek 
oslobodio  Dalmaciju  od  Turaka. 

»)  Alacevich,  o.  c    p.  140—141. 

*)  Alacevich,  o.  c.  p.  145—147. 

')  Vidi  opširan  odIs  cijele  stvari  kod  Erbera  na  označenom  mjestu 
str.  249—252,  a  odnosna  Valijerova  odluka  Mampana  je  takode  u  Štampa 
de'  Poglizzani  al  Unido.  p.  11  —  15. 


—    89    — 

Kako  je  sveudilj  trajao  rat,  a  Turčin  još  uvijek  na  vra- 
tima, Poljičani  su,  i  ako  nerado,  progutali  i  tu  novu  nepravdu, 
i  dalje  se  gorljivo  borili,  čega  radi  Turci  im  se  odlučili  osve- 
titi, nadajući  se  zateći  ih  nepripravne.  Dne  4.  srpnja  1686. 
skrenu  Turci  u  zamosorska  Poljica,  na  broju  ih  jedno  šest 
do  sedam  tisuća,  te  ih  opljačkaju  i  popale.  Kako  je  navala 
bila  iznenada  i  neočekivana,  sve  što  je  moglo  izmaći  toj  bujici 
povuče  se  u  Mosor,  da  se  tu  pribere  i  uredi,  pa  udari  na  svog 
dušmanina  i  vrati  mu,  po  mogućnosti,  milo  za  drago.  Sa- 
brani narod  porazdijeli  se  u  dvije  čete.  Jedna  se  požuri 
naprijed  da  zakrči  neprijatelju  put  pri  uzmicanju,  a  druga  na- 
vali na  nj  sučelice,  i  tako  ga  uhvatiše  medu  dvije  vatre  i 
grozno  razbiše.  U  tom  se  junačkom  okršaju  osobito  istakao 
pop  Juraj  Pezeljić,  koji  odsiječe  do  petnaest  i  više  neprijatelj- 
skih glava,  ali  i  sam  bi  smrtno  ranjen.  Istom  se  zgodom 
proslaviše  i  dvije  hrabre  dolačke  djevojke  Mare  Zuljevič  i 
Bare  Leksić^).  Na  bojnom  polju  osta  do  trista  mrtvih  Tu- 
raka, a  jedno  ih  dvjesta  bi  zarobljeno  i  veliko  mnoštvo  ra- 
njeno. Između  uglednijih,  što  pogibe  a  što  dopade  ropstva, 
dvanaest  buljubaša,  te  kapetani  Sinja  i  Nućaka  ^). 

Borba  s  Turcima  nastavljala  se  ustrajno  i  na  istoku  i  u 
Ugarskoj,  kao  i  u  Dalmaciji,  gdje  Hrvati  listom  pristali  uz 
Cornara  i  uprli  sve  sile  da  bi  potpuno  istrijebili  Turke  s  ovih 
strana.  Cornaro  je  susljednog  kolovoza  udario  najprije  na 
Budvu  i  tu  natjerao  u  bijeg  do  dvanaest  tisuća  Turaka  pod 
skadarskim  pašom  Solimanom,  pa  je  na  povratku  stao  sa- 
kupljati čete,  kojima  bi  udario  na  Sinj.  Vojska  se  je  sakupila 
na  solinskom  polju,  otkle  je,  primivši  blagoslov  od  spljetskog 
nadbiskupa,  krenula  put  Sinja.  Prispjevši  jutrom  25.  rujna 
1686.  pod  Sinj,  otvori  na  nj  odmah  žestoku  vatru  iz  topova, 
pa  netom  probiše  bedeme  započe  juriš.  Borba  je  bila  očajna, 
ali  bujici  naših  Turci  ne  mogoše  odoljeti,  te  se  već  istog  dana 
moradoše  predati,  a  između  prvih  zaleprša  na  sinjskim  bede- 
mima poljička  zastava').  Poljičani  se  odlikovaše  i  susljedne 
godine,  kada  je  1.  travnja  bosanski  paša  Atlagić  stao  opsi- 


1)  Sr.  P  i  V  č  e  V  i  ć,  Pomen  nekolicine  Poljičana.  Spljet  1907.  p.  146—149. 

2)  Pavić,  0.  c.  p.  435;    Erber,  o.  c.  p.  247—249;    Silobadović, 
Starine.  XXI.  p.  113. 

')  Erber,  o.  c.  p.  248—249;  Pavić,  o.  c.  p    438. 


—    90    — 

jedati  Sinj,  da  ga  preotme  0»  i  u  rujnu  pri  zauzeću  Knina ^), 
kao  što  se  na  osobit  način  istakoše  i  kod  zauzeća  Norina  i 
pri  pothvatima  kod  Čitluka  i  Gabele  *). 

Nije  poznato,  jesu  li  Poljičani  i  koliko  učestvovali  i  u 
susljednim  okršajima,  kojih  bilo,  osobito  na  granici,  gotovo 
sve  dok  Turci  nijesu  malaksali  poslije  dotad  nečuvenog  po- 
raza, pretrpljena  11.  rujna  1697.  kod  Zente,  pa  se  tako  došlo 
do  mira,  koji  bi  sklopljen  26.  siječnja  1699.  u  Karlovcu.  Po 
ustanovama  toga  mira  mletačku  je  medu  u  Dalmaciji  napram 
turskim  posjedima  označavala  crta  potegnuta  od  Knina  na 
Vrliku,  Sinj,  Zadvarje,  Vrhgorac  i  Čitluk  do  Kleka,  pa  su  se 
tako  napokon   i   Poljica   oslobodila   turskog   gospodstva. 

III.  Drugo  mletačko  vrhovništvo. 

(1.  Danak  Mlecima.)  Mlečani  su  svoje  posjede  u 
Dalmaciji  razlikovali  u  stari,  novi  i  najnoviji  posjed  prema 
tome  kako  im  bili  zajamčeni  kandijskim  (L  i  n  e  a  N  a  n  i), 
karlovačkim  (Linea  Grimani)  i  požarevačkim  mirom 
(L  i  n  e  a  M  o  c  e  n  i  g  o).  Premda  bi  po  tome  Poljica  spadala 
u  novi  posjed,  ona  su  ipak  i  zadržala  svoju  staru  samoupravu 
i  nijesu  bila  podvrgnuta  onim  teretima,  kojima  bili  podvrgnuti 
novi  i  najnoviji  posjed,  ali  su  ipak  imala  kojekakvih  okapanja. 

Godine  1651.,  kako  se  vidjelo,  po  nagovoru  općeg  pro- 
vidura  Jerolima  Foscarini,  Poljičani  su  se  bili  obvezali  pla- 
ćati Mlečanima  danak  u  iznosu  od  200  groša  toliko  u  vrijeme 
mira  koliko  u  vrijeme  rata.  Nego,  za  trzavica  pri  ustanov- 
ljivanju granica  iza  kandijskog  mira,  oni  su  na  svom  podim- 
nom  zboru  od  21.  prosinca  1670.  bili  jednodušno  zaključili  ne 
plaćati  ni  Turcima  harača  ni  Mlečanima  danka,  dok  se  ne  vidi 
kome  će  pripasti.  Pripali  su  Turcima,  pa  stoga  više  i  ne 
plaćali  danka  Mlecima,  kao  što  im  ga  ne  plaćali  ni  onda,  kada 
se  ponovno  k  njima  pridružili  u  ožujku  1685.  da  zajedno 
s  njima  ratuju  protiv  Turčina.  Pače  ih  ni  Mlečani  nijesu 
sijećali  te  obveze  ne  samo  za  trajanja  rata,  nego  ni  po  karlo- 


•)  Erber.  o.  c.  p.  248—249;  Pa  vic.  o.  c.  p.  438;  Ljubi  ć,  Oj^ledalo 
II.  p.  224. 

')  Erber.  o.  c.  p.  248—249;  Pa  vic.  o.  c.  p.  438;  Ljublć.  Ogledalo. 
II.  p.  225. 

»)  Erber,  0.  c    p.  248—249;  PaviO.  o.  c.  p.  438. 


—    91     — 

vačkom  miru  sve  do  godine  1705.,  kada  je  opći  providur  Riva, 
po  nalogu  senata  od  21 .  kolovoza  iste  godine,  svojom  odlu- 
kom 29.  listopada  na  svoju  ruku  ustanovio  taj  danak  u  iznosu 
lod  300  groša,  a  nema  ga  se  plaćati  po  kućama,  jer  sve  nijesu 
jednako  blagostajne,  nego  prema  posjedu  i  to  u  četiri  go- 
dišnja obroka,  koji  dozrijevaju  u  siječnju,  travnju,  srpnju  i 
listopadu.  Toga  radi  veliki  je  knez  dogovorno  sa  malim  kne- 
zovima imao  opredijeliti  sakupljanje  istoga  prema  utanačenom 
pravilu.  Zaostatak  pak  danka,  koji  se  nije  platio  kroz  više 
godina  za  vrijeme  rata  s  Turčinom,  pa  sve  do  toga  dana  biva 
oprošten,  da  se  i  tim  načinom  pokaže  velika  sklonost  što  je 
goje  Mlečani  prema  Poljicima,  kao  što  su  je  pokazali  i  usta- 
novljenjem danka  u  iznosu  od  samih  300  groša,  koji  je  iznos 
mnogo  niži  nego  bi  imao  biti  razmjerno  prema  onome,  što 
plaćaju  ostali  mletački  podanici^.  I  Riva  je  odmah  podastr'o 
svoj  postupak  na  odobrenje  senatu,  koji  ga  je  potpuno  odo- 
brio 18.  susljednog  studenoga^). 

Poljičani  su  pokušali  da  bi  otklonili  od  sebe  taj  namet, 
pa  su  u  tu  svrhu  poslali  u  Mletke  svoje  poslanike,  ali  uza- 
ludno, jer  se  dukalom  7.  svibnja  1707.  ponovno  odobrilo  po- 
stupak Rivin,  a  samo  se  na  njihovo  udobrovoljenje  iznovično 
im  potvrdilo  sve  stare  povlasti^).  Priopćujući  opći  providur 
tu  odluku  Poljičanima,  on  je  izrijekom  naglasio  da  taj  danak 
imaju  plaćati  svi  posjednici  zemalja  u  Poljicima,  dakle  i  oni 
Poljičani,  koji  su  nastanjeni  drugovdje,  ako  samo  imaju  još 
svojih  posjeda  u  Poljicima^).  Poljičani  su  uvidjeli,  da  im  je 
uzaludno  dalje  se  opirati,  pa  je  Riva  30.  srpnja  javio  svojoj 
vladi  da  je  posao  danka  uređen  i  svršen,  samo  je  odgodio  za 


0  Štampa  de'  Poglizzani  al  laudo.  p.  19—22.  —  I  Erber  prenosi 
samo  početak  te  odluke  (Annuario  dalmatico.  Anno  secondo.  Žara  1885. 
p.  252.  nota  2),  ali  ie  tu  datirana  sa  13.  studenoga,  a  to  mora  biti  štam- 
parska pogrješka,  ili  ie,  moguće,  to  Rivin  spis,  kojim  priopćivao  senatu 
izvršenje  njegova  naloga  o  uređenju  danka  i  molio  ga  da  odobri  njegovu 
odmjeru,  a  slučajno  počinjao  isto  kao  i  njegova  odluka.  I  to  mi  se  čini 
vjerojatnije,  jer  senat  doista  dne  18.  istog  studenoga  i  odobrio  Rivinu  od- 
mjeru. 

2)  Koharić,  Vjestnik  Arhiva.  God.  V.  Zagreb  1903.  p.  232;  Bullet- 
tino.  XVIII.  (1895.)  copert.  p.  20. 

•)  Koharić,  o.  c.  p.  232—233;  Bulletiino.  XVIII.  (1895.)  copert 
p.  20—21. 

*)  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  secondo.  Žara  1885.  p.  253. 


—     92     — 

neko  vrijeme  rok  plaćanju  zaostataka 0»  jer  Poljičani  za  svih 
tih  pregovora  nijesu  htjeh  da  ga  plaćaju. 

Po  ustanovljenom  načelu  da  svaki  posjednik  ima  plaćati 
onaj  iznos,  koji  na  nj  otpada  prema  posjedu,  sabiranje  danka 
zadavalo  je  poljičkom  stolu  previše  posla,  pa  su  stoga  Po- 
ljičani na  općem  zboru  izabrali  vikara  Matu  Kružićevića,  voj- 
vodu Matu  Zuljevića  i  kneza  Marka  Bašića  i  Juru  Novako- 
vića,  da  oni  ispitaju  stvar  pa  odsijeku  koliko  je  dužno  dopri- 
nijeti svako  selo  napram  svome  posjedu.  Oni  su  savjesno 
izvršili  primljeni  nalog,  pa  su  već  15.  travnja  1708.  iznijeli 
svoje  prijedloge,  koji  su  bili  potpuno  odobreni  i  od  zbora  i  od 
općeg  providura  Vicka  Vendramina  ^).  Nego  Poljičani,  na- 
stanjeni van  svoje  domovine,  nećkali  su  se  plaćati  svotu,  koja 
je  na  njih  otpadala  prema  posjedu  što  ga  još  imali  u  Poljicima, 
pa  je  na  utok  velikog  kneza,  Vendramin  svojom  odlukom  od 
22.  srpnja  ponovno  izjavio,  da  su  i  oni  dužni  plaćati  odnosnu 
svotu,  i  protiv  neposlušnih  zaprijetio  se  globom  od  100  i  više 
dukata  prema  većoj  ili  manjoj  krivnji  ^). 

Kad  je  ono  ponovno  u  god.  1714. — 1718.  buknuo  rat  iz- 
među Mlečana  i  Turaka,  u  kojem  su,  kako  će  se  vidjeti 
kasnije,  gorljivo  učestvovali  i  Poljičani,  oni  su  bili  obustavili 
isplaćivanje  toga  danka.  Sjetivši  ih  te  obveze  opći  providur 
Jakov  Boldii,  oni  mu  odgovoriše,  da  ih  je  od  toga  plaćanja 
oprostio  još  za  prošlog  rata  providur  Alviže  Mocenigo,  ali 
nijesu  mogli  iznijeti  odnosne  isprave  na  potkrepu  te  svoje 
tvrdnje.  Boldii  je  ipak  u  svom  izvještaju  od  20.  listopada 
1745.  na  senat  opisao  slabo  ekonomsko  stanje  Poljičana  i  pri- 
kazao njihovu  molbu  da  bi  im  se  oprostio  barem  zaostatak 
neisplaćenog  danka,  koji  se  već  do  godine  1730.  bio  nagomilao 
na  ogromnu  svotu  od  preko  21  tisuće  lira,  a  odonda  se  po- 
većao za  drugih  1 1  tisuća  lira  i  više.  Istina,  kaže  on  dalje, 
da  im  je  oštro  bio  naredio  da  podmire  sav  dug,  pa  su  do 
prošle  veljače  i  uplatili  u  spljetsku  komoru  nešto  preko  dvije 
i  po  tisuće  lira,  ali  se  boji  da  ne  će  moći  više  plaćati,  pa  je 
stoga  i  on  sa  svoje  strane,  i  obzirom  na  njihove  prošle  velike 
zasluge  za  vrijeme  rata  i  obzirom  na  njihovo  siromaštvo,  prepo- 

*)  Er  ber,  o.  c.  p.  l'Si. 

■•*)  Rrber,    o.    c.    p.    254.    —     ^štamparskom    je    v:rjcskom    tu   odluka 
datirana  sa  god.  1707.  mjesto  1708. 
')  Erber.  o.  c.  p.  253. 


—     93    — 

ručio  uslišanje  njihove  molbe  ^).  I  doista  uvažio  se  njegov  pred- 
log  u  Mlecima,  pa  mu  se  20.  studenoga  javljalo,  da  se  Polji- 
čanima  ne  samo  oprašta  sav  prošasti  dug  zbog  njihovih  za- 
sluga u  vrijeme  rata  i  zbog  drugih  od  njega  navedenih  raz- 
loga, nego  mu  se  još  naređivalo,  da  im  i  u  buduće  učini  svako 
olakšanje  primajući  od  njih  onoliko  novaca,  koliko  mu  se  učini 
podobno  prema  njihovim  ekonomskim  prilikama  ^). 

(2.  Rat  god.  1714. — 1718.)  Turci  nijesu  bili  zadovoljni 
karlovačkim  mirom  te  su  tražili  svaku  zgodu  kako  bi  opet 
navijestili  Mlečanima  rat,  pa  im  ga  doista,  pod  raznim  izli- 
kama, dne  8.  prosinca  1714.  i  navijestiše. 

Mlečani  ne  bijahu  pripravni  na  taj  rat,  a  Turci  u  isto  doba 
stadoše  s  dva  kraja  navaljivati  na  njihove  posjede.  Tursko 
naime  brodovlje  otplovi  put  Moreje,  a  bosanski  paša  provali 
u  Dalmaciju,  gdje  niti  su  tvrđave  bile  utvrđene,  niti  je  bilo 
vojske,  pa  kao  uvijek,  i  ovoga  puta  morali  sami  Dalmatinci 
skočiti  se  na  noge,  pograbiti  oružje  i  braniti  svoj  toprag.  U 
strahu  da  bi  i  opet  mogli  potpasti  pod  turski  jaram,  i  Polji- 
čani  ne  samo  pograbiše  oružje,  nego  isijekoše  i  svoje  dubove 
da  pribave  Mlečićima  kola  i  postelja,  što  trebali  za  topove, 
koji  razmetnuti  ležali  u  Spljetu  po  magazama,  i  sve  to  sami 
i  bez  ikakove  nagrade  donosili  u  Spljet  samo  da  bi  što  uspješ- 
niji bio  otpor  protiv  Turaka  ')• 

Znalo  se  već  unaprijed  da  će  prvi  nasrti  iz  Bosne  biti  na- 
mijenjeni Sinju,  stoga  naši  odmah  početkom  siječnja  1715.  pod 
upravom  sinjskog  providura  Jurja  Balbi  zaposjedoše  Cačvinu 
i  Prolog*)-  I  doista  dne  23.  srpnja  tri  metka  iz  pranđije 
navijestiše  da  je  turska  vojska  krenula  uz  planinu  Prolog,  a 
već  sjutradan  bila  je  utaborena  na  lijevoj  obali  Cetine,  otkle 
se  odmah  stala  zalijećati  u  obližnja  mjesta  na  pljačkanje  i 
palidbu.  Tako  se,  na  broju  oko  dvije  tisuće,  zaletila  i  do 
Klisa,  gdje  ih  dočekao  general  Emo  sa  četama,  koje  sakupio 


0  Izvještaj  općeg  providura  Jakova  Boldu  od  20.  listopada  1745. 
Isprava  nije  još  objelodanjena. 

*)  Odgovor  senata  providuru  J.  Boldu  (vidi  bilješku  *)  od  20.  stu- 
denoga 1745.  Još  neobjelodanjeno. 

')  Isprava  općeg  providura  Vendramina  od  29.  srpnja  1729.  Još  ne- 
objelodanjena. 

*)  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.  239. 


—    94    — 

oko  Spljeta  i  po  Poljicima,  te  ih  natjerao  u  bijeg  i  oteo  im  sav 
zarobljeni   plijen  0. 

Za  Emova  nasljednika  Alviža  Mocenigo  Poljičani  su  se 
još  više  istakli.  Kada  je  on  u  lipnju  1717.  provalio  u  Her- 
cegovinu na  Mostarsko  Blato,  takim  odvažnim  jurišem  udariše 
Poljičani  na  Turke,  da  ih  nijesu  samo  natjerali  u  bijeg  nego 
su  još  poplijenili  i  popalili  sve  mostarsko  polje.  Ohrabren 
tim  uspjehom,  odluči  Mocenigo  da  već  susljednog  srpnja  osvoji 
i  Imotski,  pa  se  i  tu  Poljičani  na  osobit  način  istakoše. 
Susljedne  godine  početkom  srpnja  otputovao  je  Mocenigo  na 
opsijedanje  Ulcinja,  pa  je  bosanski  paša  uhvatio  tu  zgodu  da 
navali  na  Sinj,  ali  su  ga  Poljičani  ubrzo  zatjerali  s  onu  stranu 
Prologa.  Kao  tu,  oni  su  se  tako  uopće  i  u  svim  drugim  pri- 
godama istakli  i  odlikovali,  kako  im  to  otvoreno  priznaje  sam 
Mocenigo  u  svojoj  pohvalnici  od  2.  siječnja  1721.^). 

Rat  ovaj  svršio  je  požarevačkim  mirom  21.  srpnja  1718., 
pa  su  za  mletački  posjed  u  Dalmaciji  od  Kleka  prema  sjeveru 
bile  utanačene  one  iste  granice,  koje  i  danas  ima  Dalmacija 
napram  Hercegovini  i  Bosni '). 

Ovo  je  bio  posljedni  put  što  su  Poljičani  morali  pograbiti 
oružje  da  se  brane  od  Turaka,  pa  za  nastalog  mira  oni  se  svim 
marom  dadoše  na  pridizanje  svoje  nevoljne  domovine,  izmu- 
čene i  osiromašene  neprestanim  ratovima  i  dugotrajnim  tur- 
skim zulumom.     I  toliko  su  uspjeli  da  im  se  i  sam  Marmont 


')  Matas,  Prvo  izviešće  o  c.  k.  državnom  gimnazija  u  Sinju  koncem 
šk.  god.  1872.— 3.  p.  22\  Cattalinich,  Storia  della  Dalmazia.  Žara  1835. 
Vol.  III.  p.  162.  —  Dnevnik  opsade  sinjske  završuje  opaskom  da  su  Polji- 
čani, četvrti  dan  poslije  nego  se  Turci  spustiše  u  Cetinu,  zapustili  Cačvinu. 
koju  su  čuvali,  i  tako  je  ona  sada  u  turskim  rukama.  (Bullettino.  1SS5. 
p.  80;  Marko  vic,  Sinj  i  njegovo  slavlje  god.  18S7.  Zagreb  1898.  p.  41.) 
Izvor,  kako  se  vidi,  ne  kaže  da  su  Poljičani  bili  nadvladani  od  Turaka, 
nego  da  su  sami  ostavili  tvrđu.  Kad  se  zna  da  su  oni  i  za  ovoga  rata 
počinili  čudesa  od  hrabrosti,  mora  se  pomisliti  da  je  bio  veoma  težak  raz- 
log, koji  ih  na  to  nagnao,  i  mislim  da  ne  bio  drugi  nego  gore  spomenuto 
plačkanje,  za  koje  i  sam  dnevnik  bilježi  da  se  osobito  zbivalo  28.  i  29.  srpnja, 
pa  su  cijenili  kud  i  kamo  za  se  probitnijim  i  korisnijim  braniti  svoju  domo- 
vinu, nego  li  čuvati  za  Mlečane  Cačvinu,  a  da  im  domovina  gine  i  pogiba 
bez  obrane  i  pomoći. 

3)  Erber,  o.  c.  p.  264—265:  Pavić,  Glasnik  zem.  muz.  Sarajevo 
1903.  p.  441;  Bullettino.  XIX.  (1896.^  cop.  p.  15-16. 

«)  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.  243. 


—    95     — 

divio,  veieći  da  je  tešl^o  naći  urednijeg  poljodjelstva  i  ljepših 
sela  nego  što  su  njihova  ^). 

IV.  Austrijsko  vrhovništvo. 

(1.  Pad  Mletaka.)  Za  ratova  između  Austrije  i 
Francuske,  Mleci  su  se  držali  postrance  sve  dok  pobjedonosni 
Napoleon  ne  poče  osvajati  njihove  gradove  po  Italiji.  Na  to  i 
oni  pozvaše  s  istoka  svoje  bojno  brodovlje  i  narediše  općem 
providuru  u  Dalmaciji  Andriji  Ouerini  da  kupi  čete,  koje  će 
poslati  u  Mletke.  Premda  bilo  vrijeme  žetve,  narod  se  ipak 
odazva  u  tolikom  broju,  da  je  Ouerini  jedva  smagao  brodovlja 
za  njegov  prijevoz,  kako  je  javljao  senatu  17.  lipnja  1796.  ') 

Ne  primivši  Poljičani  nikakova  poziva,  veliki  knez  sazva 
dne  18.  lipnja  zbor,  da  se  odluči  kako  se  vladati  u  ovoj  pri- 
godi, te  odmah  sa  zbora  javiše  duždu,  kako  im  je  začudno 
da  se  po  ostaloj  Dalmaciji  sakuplja  vojska  na  njegovu  obranu, 
a  oni  nijesu  primili  nikakova  poziva,  pa  se  stoga  i  oni  izjav- 
ljuju spremnim  priteći  mu  u  pomoć ').  Nu  još  prije  nego  li  je 
ta  ponuda  mogla  stići  u  Mletke,  providur  Ouerini  pismom  od 
26.  istog  lipnja  pozva  velikog  kneza  Franu  Gojsalića,  da  bi  i 
Poljičani  priskočili  u  pomoć  Mletaka,  kako  to  čine  i  svi 
ostali  Dalmatinci,  pa  mu  dalje  javlja  da  će  u  Spljetu  naći 
spremno  brodovlje,  koje  će  ih  prevesti  u  Mletke.  U  slučaju 
pak  da  bi  mu  bilo  nezgodno  sa  sakupljenim  Ijudma  poći  do 
Spljeta,  tada  neka  to  javi  spljetskom  knezu  i  on  će  mu  po- 
slati brodove  pod  Poljica  *).  I  po  svojim  povlastima  i  po  iz- 
riječnoj  izjavi  istog  providura  sami  su  Poljičani  imali  iza- 
brati svoje  vođe.  Na  3.  srpnja  obdržavao  se  opet  kod  crkve 
sv.  Ciprijana  u  Gatima  opći  zbor,  a  bila  je  tu  istog  dana  i  sve- 
ćenička skupština.  Na  tom  zboru  bili  su  izabrani  vođe  sakup- 
ljenoj četi  i  izdana  pohvalna  popratnica  toliko  od  zbora,  ko- 
liko   od    svećeničke    skuptštine,    za    vrhovnog    zapovjednika 


*)  Marmont,  Memorie.  Prima  trad.  ital.  per  E.  Framarini.  Milano 
1857.  Vol.  I.  p.  434 

2)  Ljubić,  Ogledalo.  II.  p.  263. 

')  Isprava  još  neobjelodanjena. 

*)  Bullettino.  XXIII.  (1900.)  cop.  p.  12  i  Bullettino.  XXIV.  (1901.) 
cop.  p.  1.  —  Isprava  je  tu  štamparskom  grješkom  datirana  sa  »26.  rujna 
1796.«  mjesto  »26.  lipnja  1796«. 


—    96     — 

Matija  Kružićevića^).  Njegov  zamjenik  bio  je  Nikola  Bar- 
barić.  Poljička  četa  bila  je  podijeljena  u  tri  satnije,  svaka 
pod  vodstvom  svoga  vojvode,  zastavnika  i  drugih  nižih 
časnika.  Vojnici  nijesu  htjeli  primiti  obične  nagrade,  što  se 
davala  drugim  krajinama,  htijući  tim  pokazati,  da  su  prisko- 
čili u  pomoć  duždu  od  svoje  dobre  volje  ^),  a  zapovjednici 
Matij  Kružićević  i  zamjenik  mu  Nikola  Barbarić  nijesu  da- 
pače htjeli  primati  ni  plate,  koja  im  bila  doznačena  kao  i  svima 
drugima  zapovjednicima,  da  pokažu  kako  su  oni  pritekli  u  po- 
moć duždu  kao  plemići  i  dobrovoljci  3). 

Došavši  Dalmatinci  u  Mletke,  našli  su  tu  svojih  zemljaka, 
koji  su  bi'li  na  posadama  mletačkih  gradova  po  Ita-liji  već  od 
god.  1794.  i  koji  su  tim  novonadošlima  svega  i  svašta  pričali  0 
grozotama  i  bezboštvu  Jakobinaca,  kako  su  oni  zvali  sve 
Francuze  i  njihove  privrženike,  pa  su  se  tako  rasiplamtili 
mržnjom  proti  njih,  da  su  odlučili  do  zadnje  kapi  svoju  krv 
proli'ti  na  O'branu  duždievu.  Dok  su  se  tako  Dalmatinci  između 
sebe  bodrili  na  o'branu  Mletaka,  dotle  su  se  sami  Mlečani 
između  sebe  dogovarali;  kako  da  se  predadu  Napoleonu.  I 
tako  dne  8.  svibnja  1797.  bi  zaključeno  da  se  dalmatinskim 
vojnicima,  da  ih  se  zavara,  dade  unaprijed  plaća  za  tri  mjeseca 
i'  da  i'h  se  otpravi  kući,  pošto  Mlecima  ne  prijeti  nikakva 
pogibao,  pa  12.  istog  svibnja  u  velikom  vijeću  bi  raspuštena 
dotadanja  aristokratska  uprava,  a  na  njezino  mjesto  stupi 
privremena  demokratska. 

(2.  P  o  1  j  i  č  a  n  i  priznaju  austrijsko  v  r  h  0  v- 
n  i  š  t  V  0.)  Nova  vlada,  kao  drugovdje,  navijesti  tako  i  po 
dalmaitinskim  gradovima  tu  promjenu  vlasti.  U  isto  se  vrijeme 
doznalo  dia  je  Napoieon  ui  primirju,  što  ga  je  u  Ljubnu  dne 
7.  travnja  1797.  sklopio  s  ugarsko-hrvatskim  kraljem  Franjom 
II,  ustupio  m<u  Istru  i  Dalmaciju,  pa  kako  su  neki  naginjali  za 
nj  a  drugi  za  Francuze,  nastaše  po  dalmatinskim  gradovima 
grozni  neredi,  u  kojima  se  mnogo  bratske  krvi  prolilo.  V  tom 
metežu  nije  znao  da  se  snađe  ni  sam  providur  Ouerini,  pa  je 
nakon  dugog  kolebanja,  i  sam  se  iznevj-erio  svojoj  vladi  i  stupio 
u  pregovore  s  bečkim  dvorom.  Tako  se  zbi  da  je  bilo  naređeno 


')  Isprava  još  neobjelodanjena. 

»)  Biillettino.  XXIII.  (19UU.)  cop.  p.  9     lU. 

»)  Biillettino.  XIX.  (1896.)  cop.  9-10. 


—    97     — 

baronu  Rukavini  da  odjedri  s  vojskom  u  Dalmaciju  i  da  je 
zauzme  na  ime  Franja  II.  Proglasom  od  24.  lipnja  1797.  navi- 
jesti Rukavina  Dalmatincima,  da  ga  šalje  k  njima  ugarsko- 
hrvatski  'knalj  Franjo  II.  i  da  us,postavi  red  i  da  im  zajamči 
njihova  nepovrediva  stara  prava.  Na  taj  pro'glas  odazvaše  se 
prvi  Zadrani  i  poslaše  k  Rukavini  svoje  poslanike  s  ponudom 
svojevoljna  podloženja.  Primjer  Zadra  slijedili  su  i  ostali  dal- 
matinski gradovi,  pa  je  Rukavina  bio  svagdje  sjajno  dočikan 
i  primao  prisegu  vjernosti  sa  strane  građanstva,  a  sa  svoje 
strane  svečano  obećavao  uzdržanje  njihovih  starodrevnih 
povlastica.  Rukavina  je  prispio  u  Zadar  dne  5.  srpnja,  otkle  je 
proslijedio  niz  Dalmiaciju,  ipa  je  dne  8.  bio  u  Šibeniku,  dne  9.  u 
Trogiru,  a  dne  14.  u  Spljetu.  Otole  ie  krenuo  prema  Braču 
juitrom  16.  istoig  srpnja,  a  dne  17.  iprebrodio  je  u  Omiš,  gdje  je 
takođe  primio  prisegu  vjernosti  'od  građanstva.  To'ga  isto'ga 
d'ana  primio  je  i  prisegu  vjernosti  od  odaslanstva  poljičkoga, 
koje  u  tu  svrhu  bilo  došlo  u  sjemenište  Prijeka  na  desnoj  obali 
Cetine,  pa  je  i  njemu  Rukavina  svečano  obećao  uzdržanje  svih 
poljičkih  povlasti  ^). 

(3.  Brane  svoj  ustav).  Netom  je  Rukavina  primio 
u  svoju  vlast  Dalmaciju,  bi  poslan  u  Zadar  knez  Rajmund 
Thurn,  koji  proglasom  od  16.  kolovoza  1797.  javi  Dalmatincima, 
da  je  došao  amo  po  nalogu  Franja  II.,  da  uredi  pokrajinu,  koja 
i  onako  po  starodrevnom  pravu  pripada  njemu  kao  ugarsko- 
hrvatskom  kralju.  Mjesto  dotadanjeg  općeg  providura  ustano- 
vio je  on  »c.  k.  vladu«,  sastavljenu  od  više  savjetnika.  Ona  je 
imala  sve  one  vlasti,  što  ih  jeprije  imao  opći  providur.  Po  dru- 
gim pak  mjestima,  gdje  su  otprije  pod  mletačkom  vladom  bili 
knezovi  ili  providuri,  bile  su  ustanovljene  »c.  k.  mjesne  oblasti«, 
pa  se  tako  odsele  službeno  nazivao  i  poljički  sto-  One  su  imale 
obavljati  sve  upravne  i  sudbene  poslove.  U  upravnim  poslo- 
vima zavisile  su  od  vlade  u  Zadru,  a  u  sudbenim  takođe  od  iste 
vlade,  kao  prizivnog  sudišta. 

Uto  se  i  Poljičani  sakupiše  na  zbor,  na  kome,  sijećajući  se 
svoje  stare  pripadnosti  pod  žezlo  ugarsko-hrvatskih  kraljeva, 
jednoglasno  priznaše  svojim  kraljem  Franju  II.  i  izabraše  po- 
slanstvo, koje  će  se  prikazati  c.  k.  vladi  u  Zadru.  Poljički  oda- 


0  Erber,    Programma  dell'  i.  r.  ginnasio  superiore  in  Žara,  XXIX 
(1885-6.)  p.  63;  Pisani,  La  Dalmatie  de  1797  a  1815.  Pariš  1893.  p.  62. 

7 


—    98     — 

slanici  veliki  knez  Marko  Žuljević,  vojvoda  Ivan  Sinovčić,  te 
knezovi  Stjepan  Bilić,  Miliovio  Marasović,  don  Mihovio  Ba- 
sic i  drugi  priikazaše  se  dne  18-  studenoga  pred  Thurnom,  iz- 
ložiše  zaključak  općeg  zbora,  te  prikazavši  opunovlaštenje 
istoga,  položiše  ponovnii  prisegu  vjernosti  na  ime  cijeloga  puka 
svoje  kneževine,  spremni  ne  samo  da  plaćaju  dotad  uobičajeni 
danak,  nego  da  i  'krv  svoju  liju  za  Njegovo  Veličanstvo,  pod 
čije  se  okrilje  staviše  u  stalnoj  nadi,  da  će  i<m  potvrditi  sve  nji- 
hove sitlare  povlasti  0- 

Thurn  im  doista  i  obeća,  da  će  njihove  povlasti  biti  potvr- 
đene netom  ih  vlada  prouči  na  temelju  podnesenih  joj  spisa. 
Proučavajući  kasnije  te  povlasti,  opazi  on,  kad  bi  ih  u  cijelosti 
potvrdio,  da  bi  to  bilo  stvoriti  državu  u  državi,  pa  je  stoga 
17.  lipnja  1798.  izdao  novi  ustav  za  Poljica.  U  njemu  su  se 
načelno  priznavale  i  potvrđivale  sve  poljičke  povlasti,  ali  je 
bilo  umetnuto  i  takovih  propisa,  kojima  su  se  ne  samo  krnjile, 
nego,  može  se  reći  i  ukidale  potpuno.  U  nazočnosti  cijeloga 
stola,  dvanaesrorice  katunara  ili  malih  knezova,  kao  i  mnogo- 
'  brojnog  naroda,  bio  je  istog  dana  proglašen  u  sjemeništu  Pri- 
je^ka  taj  novi  ustav,  na  koji  veliki  knez  skupa  sa  cijelim  stolom 
i  dvanaestoricom  malih  knezova  prisegoše  vjernost  -). 

Zbunjeni  kako  su  bili  posljednim  događajima  i  prestrašeni 
za  svoj  opstanak,  Poljičani  su  se  bih  prilagodili,  i  ako  preko 
volje,  tim  novim  uredbama,  tješeći  se  nadom  da  će  doći  zgod- 
nije vrijeme,  kad  će  oni  i  opet  izvojštiti  svoje  stare  povla- 
sti. I  doista  oni  su  već  24.  siječnja  1799.  poslali  u  Zadar  kao 
svoje  poslanike  knezove  Marka  2uljevića,  Antuna  Pavića,  Matu 
Mihanovića,  Franu  Gojsalića,  Ivana  Novakovića  i  Ivana  Sinov- 
čića  koji  su  imali  da  se  prituže  vladi  protiv  onih  ustanova  no- 
vog ustava,  kojima  se  krnjile  stare  poljičke  povlasti  ili  uvodile 
nove  uredbe,  a  protiv  kojih  je  bilo  toliko  ogorčenje  u  narodu, 
da  je  poljički  sto  bio  prisiljen  izjaviti,  da  od  sebe  otklanja 
svaku  odgovornost,  ako  bi  ogorčeni  puk,  ne  zadovoljivši  mu  se, 
prekoračio  mjere  i  počinio  javnih  nasilja  ').  Usljed  te  izjave 
vlada  je  naredila  da  se  potanko    ispitaju    te    žaobe    Poljičana. 


M  Rrber,  Anniiaho  dalmatico.  Annp  terzo.  Žara  1886.  p.  2—3. 
=»)  Erber.   o.   c.   p.   4;    Pisani,   o.   c.   p.   6J— 63;    Pavić.    Glasnik 
zeni.  muz.  Sarajevo  1903.  p.  -448. 
")  Cr  be  r,  o.  c.  p.  h. 


—     99     — 

Vladin  savjetnik  Trifun  Pasquali,  kojemu  jej  stvar  bila  povje- 
rena, u  svom  izvještaju  od  9.  veljače  izjavio  je  da  se  sve  pri- 
tužbe Poljičana  osnivaju  na  povlastima,  koje  su  oni  uistinu  do- 
tada uživali ').  Na  temelju  te  izjave  bio  je  izdan  i  proglašen 
dne  13.  travnja  1799-  novi  ustav  za  Poljica,  iz  kojega  su  bile 
ispuštene  mnoge,  ali  ne  sve  novotarije "),  tako  te  o  njemu 
umjesno  opaža  Pavlinović:  »Zove  se  potvrda  i  na  starom  je 
poljičkom  temelju;  ali  sve  nješto  oteže,  i  svaku  po  svoju  ra- 
zredjuje  kroz  četrnest  dugačkih  i  mal  da  ne  zagonetnih 
članaka«'^. 

(4.  P  0  1  j  i  č  k  i  iseljenje  i.)  Za  turskog  zuluma  u 
više  navrataka,  bilo  pojedinačke  ili  u  ovećem  broju,  iseliH  su 
se  mnogi  Poljičani  i  nastanili  po  raznim  mjestima  Dalmacije. 
Dukalom  6.  lipnja  1570.  dužda  Alviža  Mocenigo  bi  određeno 
da  svi  ti  poljički  pribjeglice  imaju  se  u  onim  mjestima,  gdje  se 
nastane,  smatrati  kao  da  su  urođenici,  pa  prema  tome  da  imaju 
uživaltii  ona  ista  prava  i  povlasti,  koje  uživaju  starenici  tih 
mjesta^).  Tekom  vremena  dogodile  su  se  u  tom  pogledu  raz- 
ne zloporabe,  jer  mnogi  od  iseljenih  pučana  neovlašteno  i  samo- 
voljno prisvajah  sebi  naslov  plemića,  a  u  tom  ih  slijedili  i  neki 
urođenici,  što  je,  naravski,  bilo  sve  na  uštrb  pravih  plemića. 
Vlada  je  htjela  razbistriti  to  pitanje,  pa  je  10.  veljače  1798.  na- 
ložila vehkom  knezu  Marku  Žuljeviću,  da  joj  podastre  tačan 
popis  svih  poljičkih  plemića,  koji  su  nastanjeni  po  raznim 
mjestima  Dalmacije.  Žuljević  se  doduše  25.  ožujka  odazvao 
nalogu  ali,  ne  zna  se  kako  ni  zašto,  podnio  netačan  iskaz,  čega 
je  radi  vlada  u  novoj  ustrojbi  pokrajine,  izdanoj  susljedne  go- 
dine, uvrstila  i  jedan  članak,  kojim  se  ukidaju  sve  povlasti  i 
pogodnosti  poljičkih  iseljenika  '^), 

Ta  vladina  odredba  teško  se  je  dojmila  poljičkih  plemića, 
nastanjenih  po  raznim  mjestima  Dalmacije,  pa  su  stoga  stali 
salijetati  poljički  sto  sa  molbama,  da  bi  se  za  njih  zauzeo  kod 
vlade  i  uklonio  od  njih  to  zlo.  Potaknut  tolikim  prošnjama, 
odasla  sto  u  Zadar  kao  svoga  prokaratura  kneza  Matu  Kru- 


')  Er  ber,  o.  c.  p.  6—7. 
2)  Erber,  o.  c.  p.  6—7. 
')  Pavlinović,  Pučki  spisi.  p.  82. 

*)  Erber,  Annuario  dalmatico.    AnnQ  secondo.    Žara    1885.    p.    23d,\ 
Pavlinović,  o.  c.  p.  69:  Pavić,  o.  c.  p.  449. 

')  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  terzo.  Žara  1886.  p.  12—13. 


—     100     — 

žićevića,  koji  u  podnesenom  utoku  prikaza  vladi  kako  su  poljič- 
ki  plemići,  na  temelju  dukale  od  6.  lipnja  1570.,  uvijek  i  neospor- 
no uživali  sva  prava  i  povlasti,  koje  su  uživali  i  plemići  urođe- 
nici onih  mjesta,  u  kojima  se  nastanili,  pa  aako  su  neki  pučani 
neovlašteno  prisvojili  sebi  naslov  poljičkih  plemića,  da  to  nije 
dobar  razlog  da  s  toga  trpe  i  pravi  plemići,  koji  nikakovim  ne- 
poštenim djelom  nijesu  zaslužili  tu  sramotu,  da  ih  se  izjednači 
sa  pučanima  ^).  U  svom  odgovoru  na  taj  utok,  vlada  je  istakla 
sve  one  razloge,  koji  su  je  potakli  na  taj  korak  i  ostala  dosljedno 
pri  svojoj  prvašnjoj  odluci,  ah  ti  razlozi  nijesu  bili  tako  uvjer- 
ljivi za  poljički  sto,  pa  je  veliki  knez  ponovno  zamolio  vladu, 
da  bi  opozvala  svoju  odluku.  I  ona  se  ovoga  puta  pokazala 
sklonijom,  pa  je  odlukom  od  20.  travnja  1799.  pozvala  velikog 
kneza  Matu  Mihanovića,  da  bi  joj  podnio  novi  tačni  popis  svih 
poljičkih  plemića,  nastanjenih  po  raznim  mjestima  Dalmacije. 
Mihanović  je  već  21.  svibnja  udovoljio  pozivu,  pa  je  sada  i 
vlada  odlukom  od  3.  rujna  opet  uspostavila  u  krepost  dukalu 
od  6.  lipnja  1570.  na  uhar  poljičkih  plemića^). 

(5.  Vojna  služba.)  Godine  1803.  htjela  je  vlada  da 
provede  opće  novačenje  po  Dalmaciji,  pa  dosljedno  i  u  Polji- 
cima.  Neki  knez  Mihanović  i  sveć.  Mate  Struić  iz  Poljica  stali 
su  protiv  te  vladine  mjere  buni<ti  puk  ne  samo  u  Poljicima, 
nego  i  u  Spljetu  i  Omišu,  čega  je  radi  bilo  odlučeno  njihovo 
uapšenje,  da  bi  se  iz  njihova  preslušanja  saznalo  i  za  druge 
buntovnike,  ali  ih  se  nikako  ne  moglo  pronaći,  pa  se  tako  pri- 
makla i  god.  1805.,  kada  se  Austrija  ponovno  zaratila  s  Napoleo- 
nom.  Tom  prilikom  poče  Austrija  sakupljati  vojnike  po  Dalma- 
ciji, da  bi  ih  izvela  u  rat.  U  tu  svrhu  upravi  vlada  dne  17.  rujna 
pismo  i  velikom  poljičkom  knezu,  u  kojem  se  naglasuje  kako  su 
Poljičani  upravo  svojim  junaštvom,  pokazanim  u  ratovima, 
zaslužili  potvrdu  svojih  povlasti  od  prvašnjih  vladara,  pa 
stoga  da  će  oni  i  sada,  kad  je  već  buknuo  rat,  pokazati  se  do- 
stojnim tih  milosti.  Ako  je,  veli  se  dalje,  mletačka  vlada  od  njih 
tražila  pet  stotina  vojnika,  današnja  austrijska  nasuprot  za 
tren  zadovoljava  se  sa  same  tri  stotine.  Ti  vojnici  moraju  biti 
potpuno  zdravi  i  bez  ikakove  mane,  a  ne  smiju  imati  ni  manje 
od  16  ni  više  od  44  godine.  Neka  im  slobodno  iireina  svojini 


•)  Erber,  o   c.  p.  13. 

')  Crber,  o.  c.  p.  12  -  16;  Pavić,  o.  c.  p.  451  —  455. 


LIBRARV 


—     101     — 

povlastima  sto  izabere  narodne  poglavice,  ali  će  oni  biti  pridru- 
ženi kopnenoj  dalmatinskoi  vojski,  što  se  ustraja  u  Dalmaciji 
i  bit  će  odaslani  u  Mletke.  Ako  bi  se  kogođ  našao  te  bunio  na- 
rod protiv  tih  vladarevih  odluka,  naređuje  se  velikom  knezu, 
da  budno  nad  njim  bdije  te  ga,  do  potrebe,  uapsti  i  predade  dr- 
žavnoj vlasti  ^). 

Proltiiv  te  vladine  odluke  prikazao  je  poljički  sto  u  tak,  do- 
kazujući i  kako  se  te  mjere  protive  poljičkim  povlastrma  i  kalco 
su  u  sadanjim  prilikama,  kada  su  Poljica  teško  stradala  od 
gladi  god.  1803.,  nezgodne  i  nesnosne,  i  kako  napokon  Polji- 
čani  nijesu  nikad  dosele  izašli  u  rat  van  Dalmacije,  osim  god. 
1797.,  kada  su  svojevoljno  pošli  na  obranu  Mletaka.  MoH  toga 
radi  da  bi  ih  se  i  sada  ostavilo  na  posadi  po  dalmatinskim  tvr- 
đavama i  pod  svojim  vlasit'itim  zapovjednicima  ^). 

Bilo  im  je  doduše  i  to  udovoljeno  '),  ali  je  ,  na  žalost,  sud- 
bina, kao  Dalmacije  i  Poljica  tako,  bila  već  drukčije  riješena. 


POGLAVLJE    III. 
Pad  Poljica. 

I.  Prvo  dokinuće. 

(1.  Potpadaju  pod  francusku  vlast.)  VeU- 
ka  pobjeda,  što  je  izvojšti  Napoleon  dne  2.  prosinca  1805.  kod 
Slavkova  nad  saveznim  četama,  prisili  Austriju  na  mir,  koji  bi 
potpisan  u  Požunu  dne  26.  istog  prosinca.  Po  itom  miru,  osim 
drugih  zemalja,  ustupi  Austrija  Napoleonu  i  Dalmaciju.  Poljica 
tako  dođoše  pod  francusku  vlast.  General  Molitor  sa  jedno  pet 
tisuća  vojske,  zaputi  se  preko  Hrvatske  u  Dalmaciju  da  je,  kao 
privremeni  građanski  i  vojnički  upravitelj,  primi  od  baruna 
Brady.  Dne  16.  veljače  1806.  prispije  MoHtOT  u  Knin,  otkle  je- 
dan dio  svoje  vojske  pod  zapovjedništvom  generala  Dumas 
upravi  put  Zadra,  drugi  pod  zapovjedništvom  kolonela  Poitevin 
de  Maureilan  na  Vrliku,  Sinj,  Imotski  i  Vrhgorac,  dočim  je 
glavna  vojska  imala  poći  na  Drniš,  Šibenik,  Trogir,  Spljet,  Ma- 

0  Erber,  o.  c.  p.  20-21. 
')  Erber,  o.  c.  p.  21. 
3)  Erber,  o.  c.  p.  22. 


—     102    — 

karsku  i  Neretvu,  otkle  je  imala  prijeći  na  osvojenje  Boke  Ko- 
torske. 

Iluinas  je  stigao  u  Zadar  18.  veljače,  pa  je  odmah  toga 
dana  barun  Brady  izdao  proglas  na  narod,  u  kojem  mu  javlja 
da  sutrašnjim  damom  prestaje  austrijsko  vladanje  u  zemlji, 
a  nastupa  francusko.  Uto  je  20.  veljače  stigao  u  Zadar  i  sam 
Molitor,  pa  je  istoga  dana  izdao  proglas  kojim  javljaše  da,  do 
novih  odredaba,  način  uprave  u  zemlji  ostaje  kakav  je  bio  pod 
Austrijom  i  da  svi  činovnici  moraju  ostati  na  svom  mjestu  ^). 

Odmah  je  bilo  naređeno  poljičkom  stolu  da  pošalje  svoje 
odaslanike,  netom  stignu  povjerenici  nove  vlade,  na  što  je  isti 
sto  odgovorio  11.  ožujka,  da  će  tačno  izvršiti  koliko  mu  se  nci- 
ređuje,  te  je  u  isto  vrijeme  izrazio  nadu  da  će  i  nova  vlada  po- 
tvrditi Poljičanima  sve  povlasti,  koje  su  uživali  pod  mletačkom 
skupnovladom ').  Istog  je  dana  javio  dalje  da  je  primio  i  neke 
naredbe,  koje  je  odmah  proglasio"),  kao  takode  da  je  primio 
i  naredbu  od  21.  veljače,  kojom  se  zabranjuje  nošenje  drugog 
znaka  osim  francuskoga"),  te  napokon  da  je  primio  obznanu  o 
imenovanju  Dra  Spalatina  za  tajnika"). 

Uto  se  primakao  i  23.  travnja,  kada  su  Poljičani  ponovno 
izabrali  za  svog  kneza  Ivana  Covića,  o  čem  su  istog  dana  obavi- 
jestili vladu""),  koja  je  13.  svibnja  javila  poljičkom  stolu,  da  je 
primila  na  znanje  Covićevo  imenovanje  te  izrazuje  nadu,  da 
će  se  on  pokazati  tačnim  izvršiteljem  zakona  i  svih  naredaba 
starije  vlasti '). 

(2.  Pobuna.)  U  srpnju  iste  godine  1806.  svršila  je  pri- 
vremena uprava  generala  Molitora,  pa  ga  je  u  građanskoj 
upravi  pokrajine  zamijenio  Mlečanin  Vicko  Dandolo,  koji  će 
nositi  naslov  providura  kao  za  mletačkog  vladanja,  a  u  vojnič- 
koj Marmont.  Dandolo  je  stigao  u  Zadar  dne  3.  srpnja,  a  malo 
dana  kasnije  prispješe  veliki  knez  Cović,  vikar  Matij  Sladojević 
i  kančelir  Miho  Marasović,  da  iiui  se  poklone  na  ime  svoje 
domovine  i  zamole  ga,  da  bi  i  on  potvrdio  stare  poljičke 
povlasti  8). 


*)  Erber,  Probranima  dell'  i.  r.  ginnasio  superiore  in  Žara.  XXX. 
(1886— /)p.  4— 6;  Pisani.  La  Dalniatie  de  1797  a  7,^/5.  Pariš  1S98.  p.  Ub-I4S). 

'j— ^).  Sve  te  isprave  o  odnosu  Poljlca  sa  vladom  Molitorovom  na- 
laze se  u  namiesništveiiom  arhivu  u  ^iadru,  a  kako  ih  ne  upotrebili  ni  Krber 
ni  Pavić,  nabavjh  njihove  prijepise. 

•)  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anuo  lerzo.  Žara  1886.  p.  2^. 


—     103    — 

Dalmacija  je  bila  puno  dragocijena  Napoleonu  za   njegove 
političke  i  ratne  osnove,  pa  je  Dandolo  imao  da  je  preustroji 
jednolično  po  novim  demokratskim   načelima,   koja   su   bila   u 
potpunoj    opreci    sa    dojakošnjom    mletačkom    i    austrijskom 
uredbom,  po  kojima  svaki  grad  i  kraj  imali  su  svoju  osobitu 
uredbu  u  aristokratičkom  duhu-  Otole  je  slijedila  kao  naravska 
posljedica  i  propast!  poljičke    samostalnosti,    premda    je    Dan- 
dolo u  tom  poslu  sasvim  oprezno  postupao.  Odlukom  26.  kolo- 
voza naredi  Dandolo  spljetskom  odaslaniku  Garaniinu  da  obavi 
u  Poljicima  prvu  stavnju  od  69  vojnika,  kuji  po  ustanovljenim 
načelima  otpadaju  na  ono  pučanstvo,  ali  neka  pri  tom  postupa 
svom  mogućom   opreznosti,  da  ne  bi  razdražio  duhove.  Onda 
mu  je  nadodao,  kako  je  njegova  stalna  namjera,  da  što  prije 
Poljica  politički  razdrobi  i  tako  razdrobljena    pripoji    okolnim 
kotarima  prema  njihovu  topografičnom  položaju,  a  to  s  razloga 
što  se  pokazuju  oporna  novim  uredbama,  koje,  kad  se  općeno 
provedu,    urodit    će   ipak   najboljim  plodom  0-  Garanjin  se    u 
svom    izvještaju    od    31.    istog    kolovoza    pokazao    putpuno 
složnim  s  namjerama  Dandolovim  o  novačenju,  samo  je  pred- 
ložio da  bi  se  stavnja  povjerila  poljičkom  stolu  u  nadi,  da  tako 
ne  će  izazvati  protimbe,  nu  savjetuje  da  se  ipak  drži  spravna 
vojnička  sila  za  slučaj  oporbe.  Što  se  pak  tiče  razdiobe  Poljica, 
Garanjin  se  nije  slagao  s  mišljenjem  Dandolovim,  jer  bi  se  tim 
korakom  nedvojbeno  izazvala  očita  pobuna.  On  je  mnijenja,  da 
bi  se  nova  uredba  imala  prije  provesti  po  cijeloj  Dalmaciji,  a 
uto  nastojati  da  se  u  Poljicima  predobije  za  novi  poredak  neko- 
li'ko  uglednijih  svećenika,  koji  uopće  imaju  velik  upliv  po  svoj 
Dalmaciji  a  napose  ondje,  pa  bi  se  itek  onda  njihovom  pomoću 
imao  provesti  taj  preustroj  i  u  Poljicama.  Nu  i  tada,  predlaže 
dalje,  da  se  Poljica  ne  bi  imala  dijeliti,  nego  ih  u  cijelosti  pripo- 
jiti kotaru  spljetskom,  i  za  to  što  najmanje  napučen  i  za  to  što 
između    Poljica    i    Omiša   opstoji   od   vjekova   teška   mržnja, 
dočim  su  sa  Spljetom  u  neprestanom  trgovinskom  saobraćaju. 
Zaključuje  napokon  da  bi  se  te  namjere  imale  držati  tajnima 

sve    do    trena    niihove    izvršbe,    da    unaprijed    ne    izazovu 
nereda  2). 

I  doista  odlukom  21.  listopada    uvodio    se    za    Dalmaciju 
novi  sudbeni   postupak   u   građanskim   i   kaznenim   poslima,   a 

')  Erber,  o.  c.  p    23--24. 
'^)  Erber,  o.  c.  p.  24. 


—     104     — 

dru^oirn  od  26.  studenoga  ukidala  se  stara  municipalna  uredba 
i  uvodila  nova,  koja  itnaia  stupiti  na  snagu  sa  1.  siječnja  1807., 
ali  se  ni  jednom  ni  drugom  ne  diralo  u  Poljica.  Nego  Dandolo 
je  hitno  ipak  po  svaki  način  provesti  svoj  naum,  te  već  21.  si- 
ječnja 1807.  naređuje  Garanjinu  da  stupi  u  pregovore  s  ugled- 
nijim Poljičanima,  kako  bi  ih  predobio  za  novi  tijek  stvari.  Da 
se  pak  što  manje  osjeti  ta  promjena,  moglo  bi  se  možda,  kaže 
dalje,  za  tren  imenovati  poglavicom  poljičkog  kotara  sadanjeg 
velikog  kneza,  a  tako  isto  i  nekohko  drugih  Poljičana  postavittii 
u  službu  gdje  drugovdje,  no  u  što  se  najvećma  uzdao,  reklo  bi  se 
da  je  bilo  mićenje  jer  mu  kaže  »zlato  je  svemoguće«^).  Stu- 
pirvši  Garanjin  najprije  u  dogovore  s  vikarom  Matijem  Slado- 
jevićem  i  s  Don  Petrom  Kružićevićem,  upraviteljem  sjemeni- 
šta u  Prijeku,  pozva  kasnije  na  sasvim  pouzdan  sastanak  k  sebi 
i  velikog  kneza  Covića.  Iza  otezanja  od  više  sedmica  dođe  na- 
pokon i  on  u  Spljdt',  ali  ne  sam,  nego  u  pratnji  svoga  kančelira 
i  većine  malih  knezova.  Taj  postupak  knežev  nije  se  nimalo 
sviđao  Garanjinu,  aU  je  ipak  stupio  i  s  njim  u  pregovore,  koji 
su  ostali  bez  uspjeha  jer,  kako  kaže  u  svom  izvještaju  od 
10.  ožujka,  Poljičani  su  tako  upiti  u  svoje  povlastice,  da  ih  nije 
moguće  skloniti  da  se  izjednače  sa  drugim  stanovnicima  po- 
krajine nego  jedino  silom.  Koji  bi  za  to  bio  najzgodniji  čas,  veli 
dalje  Garanjin,  to  će  znati  sam  Dandolo  najbolje,  a  meduao 
predlaže  da  ne  bi  bilo  zgorega  obustaviti  u  Poljicama  redenje 
novih  svećenika,  da  se  tako  ne  povećava  bro^  onih,  koji  uživa- 
jući mnoge  povlastice  u  današnjem  stanju  stvari,  bit  će  uvijek 
nepomirljivi  protivnici  novog  poretka"'). 

Uto  se  zbilo  nešto  što  je  pospiješilo  riješenie  o  sudbini 
Poljica.  Kad  se  htjelo  postupati  protiv  trojice  zločinaca,  koji  su 
dne  12.  travnja  na  putu  između  Spljeta  i  Omiša,  bili  orobili 
dva  fratra  križara,  koji  su  sakupljali  milostinju  za  samostan 
sv.  Gotarda  u  !>vajcarskoj,  doznao  je  Dandolo  da  poljički  sto 
i  u  građanskim  i  u  kaznenim  poslovima  uživa  pravo  sudišta 
prve  molbe,  što  ga  je  toliko  ražestilo,  da  je  izjavio  da  on  dalje 
ne  može  trpjeti  toga  feudalnog  sistenui,  što  ga  se  mletačka 
vlada  nije  usuđivala  dokinuti,  austrijska  ga  trpjela  jer  sličan 
ustroju,  koji  postoji  u  raznim  mjestima  njezina  carstva '). 

*)  Erber,  o.  c.  p.  24     25. 
*)  E  r  b  e  r,  o.  c.  p.  25. 
>)  Erber.  o.  c.  p.  25     2b. 


—     105     — 

Već  prije  spomenuta  naredba  o  stavnji  izazvala  je  bila 
na  više  mjesta  po  Dalmaciji  nereda  ^)»  koje  su  sada  potpirivali 
i  Rusi,  zaposjednuvši  početkom  godine  otok  Brač,  pa  tako  i 
Poljičani  počeše  u  njima  nazirati  svoje  osloboditelje  ispod  mrske 
francuske  vlasti.  Osim  Bašića  i  Trogrlića,  začetnika  prošlogo- 
dišnjeg ustanka  u  Katunima  i  Kreševu,  njetio  je  to  njihovo  uvje- 
renje osobito  Andrija  Kovačić,  bivši  prvi  kraljevski  tajnik 
poljičkog  stola  za  austrijske  vlade,  a  koga  su  sada  Rusi  imeno- 
vali građanskim  upraviteljem  Brača.  On  ih  je  dapače  potajno 
opskrbljivao  i  potrebnim  oružjem^). 

Sastanci,  na  kojima  se  Poljičani  dogovarahu  o  ustanku, 
kako  ispovijeda  poljički  svećenik  Mate  Milićević,  bili  su  držani 
takom  tiajnošću,  da  francuske  vlasti  nijesu  o  njima  mogle  ni 
posumnjati,  a  kamo  li  štogod  doznati,  jer  su  svi  biJli  potpuno 
uvjereni,  da  uspjeh  ustanka  zavisi  uprav  o  njegovoj  tajnosti^). 
Prvi,  koji  je  nešto  naslutio  o  toj  zavjeri,  bio  je  Antun  Koludro- 
vić,  lučki  poglavar  u  Spljetu.  On  je  stvar  prijavio  odaslaniku 
Garanjinu,  koji  se  je  tim  njegovim  saopćenjem  okitio  kao  svojim 
otkrićem,  pa  netom  •  se  3.  Hpnja  rusko  brodovlje  pojavilo  u 
kanalu  bračkom,  on  je  isitog  dana  izvijestio  Dandola,  da  se 
Rusi  namjeravaju  iskrcati  u  Poljica,  koja  pristaju  uza  nje,  kao 
i  još  jedno  sedam  hiljada  pobunjenih  Imoćana.  Rusi  su,  kaže 
dalje,  obavili  novačenje  i  na  otocima  Korčuli,  Braču  i  Šolti,  a 
dobili  su  pojačanje  i  s  istoka,  te  broje  osamnaest  ratnih  brodova 
i  desetak  hiljada  ljudi,  pa  se  je  prvom  južinom  bojati  njihove 
navale*).  Ustanak  je  prema  ugovoru  imao  buknuti  tek  na 
15.  lipnja,  na  uspomenu  bezvlada  što  je  prije  deset  godina  is- 
toga dana  zavladalo  po  dalmatinskim  gradovima,  nego  usljed 
lažnih  obavijesti  danih  ruskom  morovodi  Svinjavinu,  ka- 
ko očituje  isti  Milićević,  ili  možda  zbog  same  njegove 
nestrpljivosti  i  straha  nekih  urotnika,  koji  se  već  nahodili  na 
brodovima,  dogodilo  se  je  da  je  Svinjavin  započeo  svoje  opera- 


*)  E  r  b  e  r,  Programma  delV  i.  r.  ginnasio  superiore  in  Žara.  XXX. 
(1886—7.)  p.  41—48. 

2)  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  terzo  Žara  1886.  p.  26—27.; 
sr.  Cattalinich,  Memorie  degli  avvenimenti  successi  in  Dalmazia  dopo 
la  caduta  della  repubblica  veneta.  Spalato  1841.  p.  118 

')  A 1  a  c  e  V  i  c  h,  Le  gravi  crisi  di  Macarsca  sul  principio  del  secolo  XIX, 
Žara  1902,  p.  13. 

*)  Erber,  o.  c.  p.  27 


—     106    — 

čije  dvije  sedmice  prije  utanačenog  roka^).  I  doista  nenadna 
pojava  ruskog  brodovlja  zabrinula  je  i  kneza  Covića  i  odasla- 
nika  Garanjiiia,  pa  su  obojica  htjela  saznati  što  je  na  stvari. 
Čović  je  pošao  glavom  k  ruskom  zapovjedniku,  a  Garamjin 
potajno  poslao  u  Poljica  jednog  svog  pouzdanika  da  vidi  što  se 
zbiva.  On  ga  je  izvijestio  da  su  se  pod  veče  istoga  dana,  naime 
3.  lipnja,  usidrila  pod  poljičkim  primorjem  blizu  Mutograsa 
četiri  ruska  broda  i  iskrcala  na  kraj  nešto  ljudi,  ali  da  se  Po- 
Ijičami  drže  mirno.  I  Cović,  da  ga  zavara,  javi  mu  odmah  pis- 
meno da  se  nije  našao  kod  kuće  kada  se  iskrcali  Rusi,  ali  se 
ipak  čudom  čudi  što  su  se  franceski  vojnici  povukli  iz  Poljica, 
kad  im  ne  prijetila  ikakova  pogibao'). 

Vrativši  se  Čović  s  ruskog  brodovlja,  razaslao  je  vjesnike 
po  Poljicima  da  sakupe  narod,  ali  su  se  događaji  spiješili 
neočekivanom  brzinom.  Nagovoreni  od  buntovnika  Trogrlića  i 
Rubića  iz  Vrhgorca,  te  Ljubica  iz  Spljeta  i  nekog  Petra  iz  Tro- 
gira 3),  sjutradan,  naime  "4.  lipnja,  neki  Poljičani  oboriše  iz  pu- 
šaka na  jedan  odio  od  15  francuskih  vojnika,  što  su  pratili  ži- 
vež  iz  Spljeta  do  Omiša,  i  to  baš  kad  su  izlazili  iz  sela  Duća, 
te  ubiše  kaprala,  koji  zapovijedaše  odjelom,  i  još  druga  četiri 
vojnika,  a  ostali  se  bijegom  spasiše  u  Omiš*).  U  isto  gotovo 
vrijeme,  dok  se  to  zbivalo  pod  Dućama,  i  Rusi  su  iskrcali 
nekohko  vojnika  u  uvali  blizu  Stobreča,  pa  se  k  njima  pridruži 
i  lijep  broj  Poljičana.  Netom  za  sve  to  doznaše  u  Spljetu,  zaputi 
se  pukovnik  Bachelu  sa  četiri  satnije  jedanaeste  pješačke  pu- 
kovnije, da  učini  potrebne  izvide,  nu  čim  prošao  Stobreč,  bi 
pozdravljen  živom  vatrom  iz  pušaka.  Bachelu  pokuša  tada  da 
na  juriš  zauzme  mjesto  zaposjednuto  od  ustaša,  ali  naiđe  na 
takav  otpor,  da  se  je  morao  povući  prema  selu  Kamen.  Taj  prvi 
uspjeh  nije  samo  obodrio  ustaše,  nego  je  još  povukao  u  njiho- 
vo  kolo  i  Stobrečane,  koji  su  do  tada  bili  mirni'). 

'>  Alacevich,  o.  c.  p.  14  —  15. 

2)  Erber,  o.  c.  p.  27—28. 

')  Pa  vic.  Glasnik  zcm.  miiz.  Sarajevo  1903.  p.  469. 

*)  Cattalinich,  Memorie  dcgli  avvcnimenti  succcssi  in  Dalmazia 
dopo  la  caduta  della  repubblica  veneta.  Spalato  Ks41.  p  IIS;  Erber,  o.  c. 
p.  28.  —  Opaziti  mi  je  da  se  ovdje,  kao  i  kasnije,  Cattalinich  razilazi  od 
Krbera  u  označivanju  pojedinih  dana,  kada  se  što  zbilo  za  ove  poljičke 
pobune.  Slijedim  Erbera,  jer  nema  sumnje  da  Cattalinich  pok'rijeiio  kako 
se  jasno  razabire  iz  data  izvještaja,  iz  kojih  izvorno  u  iiamjesni.^ivenom 
arhivu  u  Zadru  crpao  Erber  svoje  podatke. 

*)  Erber,  o.  c.  p.  28-29. 


—     107     — 

Na  veče  istoga  dana  obdržavalo  se  u  Spljetu  ratno  vijeće, 
na  kome  bilo  zaključeno  i  da  se  odmah  sjutra  dan  udari  na 
Poljica  i  da  se  za  svaki  slučaj,  zatraži  pojačanje  četa,  jer  rusko 
brodovlje  krstarilo  ne  samo  po  bračkom  kanalu  nego  i  po  ka- 
štelanskom zaljevu.  I  doista  odmah  ranim  jutrom  dne  5.  lipnja 
zaputi  se  iz  Spljeta  laka  kraljevska  pješadija  i  cijela  jedanae- 
sta regimenita  pod  zapovjedništvom  generala  Lecchi  i  Teste  1 
pukovnika  Bachelu.  Kod  Stobreča  ih  dočekaše  živom  vatrom 
iz  pušaka,  nu  on^  s*-  vz  le.'iiane  gubitke  tako  hitro  urediše  i 
takom  žesthiom  navaMše  na  selo,  da  su  nakon  malo  časaka  Sto- 
brečani  bili  prisiljeni  umaknuti  na  rusko  brodovlje,  koje  tu  bilo 
usidreno,  a  što  ne  nađe  spasa  bijegom  na  brodove,  to  sve  bi  po- 
gubljeno. Istog  dana  oko  šest  sahata  po  podne  stiže  pod  zapo- 
vjedništvom generala  Tirlet  preko  Kaštela  i  Solina  i  osma  re- 
gimenta, koja  sačinjavaše  lijevo  krilo,  pa  se  smjesti  oko  rje- 
čice Žrnovnice.  U  isto  gotovo  vrijeme  stiže  na  izvor  Žrnovnice 
i  osmi  bataljun  talijanske  kraljevske  straže,  koji  sačinjavaše 
desno  krilo.  Zaposjednuvši  tako  francuske  čete  cio  tek  Žrnov- 
nice, dok  su  sa  strane  Klisa  bih  namješteni  dalmatinski  panduri, 
Francuzima  je  bilo  sada  lasno  prodrijeti  u  Poljica^).  Međuto  su 
i  Rusi  bili  iskrcali  jedno  400  vojnika,  koji  su  zauzeli  zgodan  po- 
ložaj na  Strozancu  blizu  mora,  dok  je  jedno  500  Poljičana  za- 
uzelo taikođe  drugi  zgodan  položaj  na  planini  Perunu,  otkle  su 
mogh  uspješno  braniti  tijesni  put,  što  je  vodio  iz  Spljeta  u 
Omiš  preko  poljičkih  sela  Podstrane,  Jesenica  i  Duća.  Jutrom 
6.  lipnja  generali  Tirlet,  Lecchi  i  Teste  htjedoše  provaliti  u  Po- 
ljica, ali  'ih  dočekaše  živom  vatrom  Poijičani  iz  zauzetog  polo- 
žaja i  već  mnoge  raniše  i  ubiše,  zaustavivši  tako  njihovo  napre- 
dovanje. Dok  je  trajala  ta  borba,  francuska  kolona,  koja  sači- 
njavaše lijevo  krilo  a  bila  je  određena  da  prodre  u  Sitno,  viđeći 
taj  okršaj,  svrnu  sa  svog  prvašnjeg  pravca  i  približi  se  iza  leđa 
Poljičanima.  Videći  se  tako  među  dvije  vatre,  a  ne  viđeći  da 
im  Rusi  sa  Strozanca  dolaze  u  pomoć,  moradoše  i  oni  pobjeći 
prema  ruskom  brodovlju,  na  koje  se  ukrcaše  i  oni  i  ono  400 
Rusa,  koji  nijesu  ni  hica  opalili,  da  im  priskoče  u  pomoć  *). 
Poslije  toga  neuspjeha  rusko  brodovlje  odjedri  prema  Omišu 
i  usput  uznemirivaše  francusku  kolonu,  koja  se  zaputila  prema 


')  Erber,  o.  c.  p.  2Q— 30. 

■-)  Cattalinich,  o.  c.  p.  119  —  120. 


—     108     - 

Omišu  kroz  poljička  sela  Podstranu,  Jesenice  i  Duće,  i  grozno 
ih  plijenila  i  pljačkala.  Dok  je  Tirlet  ta'ko  sa  svojom  kolonom 
prodirao  prema  Omišu  kroz  poljičko  primorje,  i  druga  se  fran- 
cuska kolona  zaputila  kroz  uvalu  Vilar  preko  Srinjina  i  Tugara, 
pa  onda  preko  Graca  doprla  u  Gata.  Sva  ta  mjesta  kroz  tri 
dana  bijahu  na  najgrozniji  način  harana  i  pustošena,  premda  se 
tloij  bujici  niko  ne  samo  nije  protivio  ma  ni  mislio  protiviti,  jer 
poslije  neuspjeha  kod  Strozanca,  svi  se  stanovnici  razbjegli  i 
posakrivali.  Ko  nije  prispio  na  vrijeme  da  u  bijegu  spasi  život, 
bio  je  na  najokrutniji  način  smaknut,  bez  obzira  na  dobu  i  spol. 
Daipače  ni  crkve,  a  ni  isti  grobovi  nijesu  bili  pošteđeni.  Što  se 
nije  moglo  odnijeti,  to  se  je  uništavalo  ^). 

Uto  je  i  Marmont,  na  glas  pobune,  doletio  iz  Zadra  u  Spljet 
već  8.  lipnja  okoi  5  sahata  po  podne  u  pratnji  generala  Vignolle 
i  drugih  časnika,  pa  je  odmah  izdao  naredbu  pukovniku  Vido- 
viću,  da  pokori  Sitno,  Dubravu  i  zamosorska  Poljica,  a  sam 
je  sjutradan  ranim  jutrom  u  pratnji  140  pandura  pohitao  u 
Gata,  gdje  je  smjestio  svoj  tabor.  Vidović  je  razdijelio  svoje 
pandure  u  tri  čettte,  svaku  od  120  ljudi,  i  kroz  tri  različite  strane 
prodre  u  sela  koja  je  imao  pokoriti.  Prva  je  četa  pošla 
na  sela  Sitno  i  Dubravu,  koja  leže  s  podnevne  strane 
Moisora,  druga  na  zamosorska  Poljica,  a  treća  je  hodila  vrhom 
Mosora,  da  uzmogne  do  potrebe  priskočiti  u  pomoć  i  prvoj  i 
drugoj.  I  stanovnici  Sitnoga  i  zamosorci  spremiše  se  na  otpor, 
ušančivši  se  na  zgodnu  položaju  u  Mosoru,  ali  kada  spaziše  onu 
četu,  što  prodirala  vrhom  Mosora  i  koja  im  se,  verući  se  kroz 
mosorske  vrleti,  pričinila  kud  i  kamo  mnogobrojnijom  nego  li 
je  uisltiTiu  bila,  a  videći  s  druge  strane  kako  im  se  robe  i  pale 
njihove  kuće,  odluče  se  na  predaju.  U  tu  svrhu  dođu  pred  Vido- 
vića  župnici  i  knezovi  Sitnoga,  Dubrave  i  triju  Dolaca,  našto  je 
Vidović  naredio  paTidurima  da  obustave  plijeujenje,  a  njih  s  po- 
pratnim pismom  poslao  k  generalu  Marmontu  u  Gaita  »). 

Nu  tim  još  nije  bilo  sve  svršeno.  Rusko  brcnlovlje,  kako  se 
vidjelo,  poslije  neuspjeha  kod  Strozanca  dne  6.  lipnja,  4x>šIo  je 
prema  Omišu  i  tu  se  usidrilo.  Dne  8.  lipnja  neke  ruske  lađe  po- 
čele se  približavalti  gradu.  Na  taj  pojav  mjesto-odaslanik  De§- 
ković  i  načelnik  Juraj  Jclić  prevezoše  se  odmah  preko  Cetine 


•)  Krl)er.  o.  c.  p.  .^0;  Cattalinicli.  o.  c.  p    l?i)— 1?1 
'}  Rrhe  r,  o.  c    p.  31-32. 


—     109    — 

i  zaputiše  se  u  Gata  k  generalu  Teste,  koji  im  je  dan  prije  bio 
poručio  da  se  tu  nalazi  posada  francuska,  koja  će  im  u  slučaju 
potrebe  priskočiti  u  pomoć.  Nu  već  u  Zakušcu  doznaše  da  se 
vojska  francuska  ne  nahodi  više  u  Gatima  nego  u  Sitnom,  a 
opet  bojeći  se  za  svoj  život  od  pobunjenih  Poljičana,  zaprosiše 
pomoć  u  nekih  prijatelja  u  Zakušcu,  koji  ih  sakriše  u  jednu  pe- 
ćinu dok  mine  pogibao  ^).  Dok  su  oni  bili  tlu  sakriveni,  iskrcalo 
se  ne'koliiko  Rusa  kod  fratarskog  samostana  na  Skaiicama  ^), 
odakle  zapovjednik  odjela  poruči  gradskiim  poglavicama  da  bi 
došli  k  njemu  na  dogovor.  Nego,  kako  već  napomenuto,  oni  se 
sada  nahodili  sakriveni  u  Zakušcu,  pa  se  O'smjeli  neki  Petar 
Lučić  i  pode  do  ruskog  zapovjednika,  koga  nade  u  društvu 
Andrije  Kovačića  i  nekog  bračkog  buntovnika  Lode.  Po  Lučiću 
poruči  zapovjednik  građanima,  da  im  se  ne  će  dogoditi  nikakvo 
zlo,  ako  se  samo  prijave  kod  njega  gradski  poglavice,  da  s 
njim  utanače  predaju  grada.  Čuvši  za  to  pođoše  k  njemu  Ivan 
Dizmanić,  Mate  Cvitanović,  kapetan  Caralipeo  i  već  spome- 
nutti  Lučić,  kojima  on  navijesti  da  će  lumbardati  grad,  ako  se 
ne  predade.  Oni  su  na  to  zapitali  četiri  sata  vremena  neka  o 
tome  uzmognu  obavijestiti  francusku  posadu  i  zamoliše  ga  u 
isto  vrijeme,  ako  namjerava  zaposjesti  grad  prije  utanačenog 
roka,  da  poštedi  život  posadi  i  da  ne  ubija  građana  niti  im 
škodi  imutku.  Zatraženo  primirje  bilo  im  je  dozvoljeno,  pa  je 
tako  francuska  posada  mogla  svu  zairu  utopiti  u  Cetinu  i  po- 
vući se  iz  grada  te  preko  Rogoznice  krenuti  put  Makarske, 
gdje  se  nahodila  pukovnija,  kojoj  je  pripadala.  Nu  već  prije 
nego  je  istekao  utanačeni  rok  jedan  odio  ruskih  vojnika,  pred- 
vođen od  jednog  časnika  sa  bijelom  zastavom  u  ruci,  ude  u 
grad  i  došavši  do  Cetine  zarobi  osmericu  zaostalih  francuskih 
vojnika,  koji  su  se  htjeU  prevesti  na  poljičku  stranu  da  se  pri- 
druže onim  francuskim  četama,  što  su  došle  do  Prijeka  kroz 
poljičko  primorje.  Malo  kasnije  iskrca  se  na  kopno  nekoliko 


0  Alacevich,  o.  c.  p.  12. 

*)  Za  to  iskrcanje  odaslanik  Garanjin  kaže,  da  se  zbilo  kod  sjeme- 
ništa u  Prijeku  fErber,  o.  c.  p.  35),  dočim  ondašnji  omiški  načelnik,  a  po- 
tonji mjestoodaslanik,  Juraj  Jelić  kaže  da  se  zbilo  kod  fratarskog  samostana 
na  Skalicam'a  na  istočnoj  strani  grada.  Komu  su  poznati  ti  položaji,  uvida 
odmah  ispravnost  tvrdnje  Jeličeve.  koju  opravdava  i  sav  tek  događaja, 
osim  što  Jelić  bio  na  licu  mjesta,  a  Garanjin  u  Spljetu  pa  pobrkao  sjeme- 
nište sa  samostanom. 


—     110     — 

Poljičana  i  Bokelja,  koji  se  pod  crvenom  zastavom  sv.  Marka 
i  uz  pozdrav  pucnjave  iz  pušaka,  smjestiše  u  tvrdu  kao  po- 
sada, a  na  veče  im  stiže  pojačanje  od  drugih  140  momaka. 
Dne  pak  9.  lipnja  stiže  u  pomoć  Omišu  pukovnik  Bachelu  sa 
11.  pješačkom  regimentom  i  dvije  pukovnije  talijanske  kraljev- 
ske straže  i  sa  četiri  topa.  Kako  su  Rusi  bili  zaplijeniili  sve 
omiške  brodice,  a  na  rijeci  nije  bilo  mosta,  tako  se  je  Bachelu 
morao  ograničiti  na  to,  da  dosađuje  iz  topova  dvjema  ruskim 
brodovima,  koji  su  bili  blizu  ušća  Cetine,  a  kada  se  brodovi 
odalečili  i  on  se  je  uitaborio  u  Prijeku.  Ni  toga  ni  susljednog 
dana  nije  bilo  pravog  boja.  Prava  je  borba  započela  tek  na 
11.  lipnja,  kada  je  stigla  u  pomoć  Omišu  francuska  kolona, 
koju  je  Marmont  poslao  pod  zapovjedništvom  generala  Teste 
preko  Blata,  Novih  sela  i  Zadvarja,  i  koja  se  nenadno  pojavila 
Rusima  iza  leđa  povrh  planine  Dinare,  što  se  strši  iznad  Omiša. 
Borba  je  bila  očajna  i  grozna  i  trajala  je  punih  deset  sabata, 
a  bila  bi  još  i  groznija  i  krvavija  da  nije  nastifpila  noć.  Rusi  su 
bih  poraženi  te  su  se  noću  povukli  na  brodove  sa  svima  usta- 
šama i  odjedriH  put  Makarske,  pa  su  tako  Francuzi  sjutradan 
ušli  mirno  u  gradO«  1  tim  je  ustanak  bio  ugušen. 

(3.  Vojni  sud.)  Netom  je  Marmont,  stigavši  u  Gata, 
učinio  prve  izvide,  izdao  je  13.  hpnja  proglas,  kojim  se  nare- 
đivalo opće  razoružanje  Poljica  i  petnaestoricu  poglavitijih 
začetnika  pobune  osuđivalo  na  smrt  i  gubitak  svih  dobara,  a 
petorici  od  njih  imalo  se  i  kuće  porušiti  te  na  razvaline  zabiti 
stup  s  natpisom:  »Kazna  pobune«.  Zaplijenjenim  dobrima  imalo 
se  odštetiti  francuske  pristaše,  koji  su  pretrpjeli  koju  štetu  za 
ustanka,  pa  je  stoga  bilo  naređeno  Žpiru  Gavala,  kojega  je 
Marmont  imenovao  privremenim  upravilteljem  Poljica,  i  da  pro- 
cijeni vrijednost  zaplijenjenih  dobara  i  da  ustanovi  iznos  pre- 
trpljenih škoda,  kao  takođe  da  se  u  društvu  vojničkog  zapo- 
vjednika obavijesti  o  krivnji  drugih  sumnjivih  osoba  ').  Osim 
onih  140  pandura,  koji  su  ga  dopratili  u  Gata,  ostavio  je  Mar- 
mont, za  uzdržanje  reda  u  Poljicima,  još  i  cijelu  11.  pješačku 
regnnentu  i  dodijelio  privremenom  upravitelju  i  vojnom  zapo- 
vjedniku  kao   tumača   nekog   Nikolu    Koića.   koji   je   bio   vješt 

»)  Alacevich.  o.  c.  p.  17  -.19;  Erbcr,  o.  c.  \i.35-St,  L^a  naliiiicii. 
o.  c  p.  123  —  125.  —  O  borbi  kod  Omi!^a  dne  U.  lipnja  isporedi  jo^  utiske 
Milićevića  kod  Alačevića  na  označenom  mjestu  stranice  15-16. 

')  Erber,  o.  c.  p.  34     35;  Pavić.  o.  c.  p.  462— -463. 


—    111    — 

poljič'kom  pismu,  pa  se  sada  povratio  u  Spljet '),  otkle  je  17. 
lipnja  izdao  proglas  na  sve  Dalmatince,  kojim  se  osuđuje  na 
smrt  svaki  onaj,  za  koga  bi  se  dokazalo,  da  je  bio  na  ruskim 
brodovima").  Zatim  je  pošao  u  Makarsku,  da  i  ondje  poduzme 
potrebne  mjere  za  ugušenje  ustanka,  jer  se  rusko  brodovlje, 
iza  neuspjeha  kod  Omiša,  zaputilo  da  i  onamo  buni  narod.  U 
Ma'karsku  je  stigao  19.  lipnja  oko  11  sati  prije  podne,  a  već 
sjutradan  izrdkao  smrtnu  osudu  proitiv  desetorice  poglavitih 
začetnika  ustanka,  pa  se  povratio  u  Spljet.  Otole  je  ponovno 
dne  23.  lipnja  izdao  proglas  u  kojemu,  naglasivši  zasluženu 
kaznu,  koja  je  stigla  začetnike  pobune  u  Poljicima  i  Primorju, 
nadodaje:  »Stanovnici  Poljica  i  Primorja,  vi  ste  digli  ruke  na 
vo'j.nike,  koji  su  bili  vaša  braća  i  vaši  prijatelji;  vi  ste  onu  istu 
vojsku,  koja  vas  je  štitila,  branila  i  obogatila,  prisilili  da  po- 
stane vašom  neprijateljicom.  Nijedna  kazna  nije  bila  nikad  pra- 
vedni'ja  od  ove.  Nu  najveći  od  svih  vladara  jest  i  na j milostivi ji, 
pa  ako  zna  kazniti,  milo  mu  je  i  oprostiti.  Povratite  se  k  svojim 
kućama,  budite  vjerni,  i  naći  ćete,  kao  i  prije,  u  vašim  domo- 
vima i  u  vašim  poljima  mir  i  zaštitu  1)« 

Uto  se  i  privremeni  upravitelj  Gavala  uz  pripomoć  vojnič- 
kog zapovjednika  neumorno  trudio  i  oko  razoružavanja  Poljica 
i  oko  istraživanja  krivaca  pobune,  a  priskočio  im  u  pomoć  i 
sam  Dandolo  naredi vši  svima  zapovjednicima  obližnjih  okružja 
da  oprezno  bdiju,  da  ne  bi  Poljićani  prebjegli  u  njihova  okružja, 
pa  se  pače  u  istu  svrhu  obratio  i  bosanskom  paši  sa  zamolbom 
da  bi  izručio  francuskim  vlastima  sve  pribjegle  buntovnike^). 
Pri  tom  istraživanju  pošlo  im  za  rukom  pronaći  u  jednoj  spili 
u  Mosoru  i  sve  spise  vikara  Sladojevića,  koji  su  im  pružili 
obilnih  podataka  o  pobuni ').  Kad  su  napokon  podnijeli  svoj 
izvještaj,  sastao  se  dne  15.  i  16.  srpnja  u  Spljetu  vojni  sud,  koji 
je  po  izriječnom  nalogu  Marmontovu  imao  da  izreče  presudu  i 
onoj  petnaestorici,  što  ih  on  svojim  proglasom  od  13.  lipnja  bio 
već  osudio  na  smi^t  i  gubitak  dobara.  U  svemu  su  bila  74  optu- 
ženika, od  kojih  59  Poljičana,  a  15  iz  drugih  mjesta,  ali  su  bilo 
k^ko  sudjelovali  u  poljičkoj  pobuni.  Od  te  petnaestorice,  14  ih 


*)  Erber,  o.  c.  p.  35. 

2)  Erber,  o.  c.  p.  38;  Pa  vi  eh,  o.  c  p.  463, 

')  Erber,  o.  c.  p.  46;  Pavić,  o.  c.  p.  464—465. 

*)  Erber.  o.  c.  p.  33. 

^)  Erber,  o.  c.  p.  47. 


—     112     — 

je  bilo  osuđeno  na  smrt  i  gubitak  svih  dobara,  ali  su  svi  bili 
odsutni,  dočim  jedini  prisutni  bio  je  riješen.  Od  59  optuženih 
Poljičaina  sud  je  imao  u  ruci  samo  28,  a  ostali  su  se  spasili  na 
rusko  brodovlje  ili  prebjegli  na  austrijsko  zemljište.  Od  opitu- 
ženih  Poljičana  sud  je  riješio  22  prisutna  i  7  odsutnih,  a  ostaU 
bili  su  ovako  osuđeni:  a)  na  smrt  i  gubitak  svih  dobara,  3  pri- 
sutna i  24  odsutna;  b)  na  dvije  godine  tamnice  i  gubitak  po- 
lovine jednogodišnjih  svojih  prihoda,  jedan  prisutni;  c)  na  šest 
mjeseca  tamnice  i  gubitak  četvrtine  jednogodišnjih  svojih  pri- 
hoda, jedan  prisutni;  d)  na  četiri  mjeseca  tamnice  i  gubitak 
četvrtine  jednogodišnjih   svojih  prihoda,  jedan  prisutni  0- 

Dobra,  zaplijenjena  osuđenicima,  prikazivaila  su  vrijednost 
od  preko  98  hiljada  i  po  mletačkih  lira,  od  koje  svote  bilo  je 
doznačeno  jedno  36  hiljada  i  po  za  odštetu  onima,  što  su  ostali 
vjerni  francuskoj  vladi,  a  za  ustanka  su  pretrpjeli  kakovu 
škodu,  dočim  sve  ostalo  bilo  je  stavljeno  od  Marmonta  na  ras- 
položenje providuru  Dandolo  kao  dotacija  na  korist  bolnice  i 
sirotišta  grada  Spljeta").  Sudeći  po  imenima  onih,  što  su  bili 
naknadeni,  kao  da  nije  bio  ni  jedan  Poljičanin. 

Veliko  je,  bez  sumnje,  zlo  pobuna,  ali  nijesu  manja  sra- 
mota ni  one  grozote,  koje  se  počinjale  i  uopće  na  Dalmatincima 
i  napose  na  Poljičanima,  na  koje  se  goloruke,  već  smirene  i 
upokorene,  pri  razoružavanju  i  istraživanju  krivaca  pucalo  kao 
na  kakovu  marvu  ').  O  tim  grozotama  javljao  je  Dandolo  dne 
7.  listopada  potkralju  Itahje,  kako  krv  dalmatinska  neprestaje 
teći  ni  nakon  tri  mjeseca  mira,  u  trenu  najveće  tišine,  a  nakon 
dva  iza  proglašene  amnestije,  da  zaključi  kako  je  to  doba,  koje 
treba  izbrisati  iz  Napoleonove  povijesti  *). 

(4.  Dokinuće.)  Onoga  istoga  dana,  kada  je  Marmont 
prispio  u  Gata,  naime  9.  lipnja,  pisao  je  Dandolo  (laranjinu  da 
teška  kazna,  što  će  stići  Poljičane  i  njihovo  mjesto,  služit  će 
za  vječiti  izgled  svima  buntovnicima,  pa  nm  u  isti  mah  javlja, 
da  je  već  pripravio  i  odluku  o  razdrobljenju  Poljica  i  dokinuću 
svih  njihovih  povlasti,  pa  će  stoga  i  Poljičani  plaćati  sve  one 
namete,  koje  plaćaju  ostali  podanici.  Naređuje  mu  zato  da 
odredi  odnosne  popisatelje  daća,  nu  još  prije  toga,  kaže  mu 

')  Pavič,  0.  c.  D.  465—474. 

*)  Pa  vi  ć,  0.  c.  p.  474  i  priložena  iskazna  tablica;  ^!rbcr,  o.  c.  p.  4S-49. 

")  Erber,  o.  c.  p.  47. 

*)  A 1  a  c  e  V  i  c  h,  o.  c.  p.  t)5. 


—     113    — 

dalje,  )kaznit  ću  ih  i  tim,  da  ću  od  njih  samih  dignuti  oveći  broj 
novaka^).  Nego  je  sreća  htjela  da  Dandolo  nije  mogao  izvršiti 
svoje  zadnje  prijetnje,  jer  se  Marmont  usproitivio  primiti  u 
vo'jsku  oveći  broj  momčadi,  koji  su  netom  bili  pobunjeni^). 

Odluka,  naviještena  od  Dandola  Oaranjinu,  nosi  nadnevak 
10.  hp»nja,  a  bi'Ia  je  proglašena  odmah  sjutradan.  Njom  se  uki- 
daju i  sve  povlasti  i  sve  mjesne  oblasti  i  njihovi  razni  nazivi, 
jer  će  odsele  i  u  Poljicima  vrijediti  samo  francuski  zakoni,  a 
Poljićani  se  izjednačuju  ostalim  Dalmatincima  i  poidvrgavaju, 
poput  njih,  svima  redovitim  i  izvanrednim  teretima  i  name- 
tiima.  Napokon  bila  ja  zaključena  i  razdioba  Poljica,  koja  će  se 
provesti  kasnije  prema  mjesnim  prilikama,  drugom  posebnom 
odlukom  3).  Uto  je  15.  lipnja  i  privremeni  upravitelj  Gavala 
javio  Oaranjinu  kako  se  uvjerio  o  potrebi  da  se  u  Poljica  ne 
samo  uvede  novi  red,  nego  da  se  izbriše  i  svaka  uspomena  na 
prošle  ustanove,  a  po  mogućnosti  i  na  samo  mjesto  *),  pa  je 
prema  tome  nešto  kasnije  izradio  i  poznatu  diobu  Poljica  na 
troje,  pripajajući  ih,  tako  razdrobljena,  susjednim  kotarima 
Sinja,  Spljeta  i  Omiša  ^),  a  koju  je  Dandolo  svojom  odlukom 
od  21.  rujna  uzakonio^).  Napokon,  za  uzdržavanje  reda,  odredio 
je  Dandolo  odlukom  od  12.  prosinca,  da  se  u  Poljica  smjeste 
tri  odjela  pandura  sa  sjedištem  u  Donjem  Docu,  Gatima  i  Je- 
senicama,  te  je  u  isti  mah  uoblastio  kolunela  Vidovića  u  Spljetu, 
da  u  svakom  selu  izabere  po  šest  rondara,  a  prema  prilikama 
i  starješine  im,  ah  njihovo  imenovanje  mora  svakako  podastri- 
jeti na  odobrenje  starijoj  vlasti  '). 

(5.  Daljnje  francusko  vladanje).  Ne  uspjevši 
Rusi  s  ustankom  ni  u  makarskom  primorju,  iskrcaše  Poljičane, 
što  bili  na  njihovim  brodovima,  na  otok  Brač,  i  ako  se  ima  vje- 
rovati jednom  izvješću  odaslanika  Grisogona,  biU  bi  ih  orobili 
od  svega  što  su  imali  uza  se  ®). 

Uto  je  mirom  od  8.  srpnja  1807.  u  Tilsitu,  Rusija  ustupila 
Napoleonu  sve  što  je  još  držala  u  svojim  rukama  u  Dalmaciji. 

*)  Erber,  0.  c   p.  33. 

^)  Erber,  o.  c.  p.  33,  nota  1. 

")  Erber,  o.  c.  p.  33—34;  Pavić,  o.  c.  p.  462. 

*)  Erber,  o.  c.  p.  47. 

^)  Erber,  o.  c.  p.  47. 

«)  Erber,  o.  c.  p.  49;  Pavić,  o.  c.  p.  474. 

')  Erber,  o.  c.  p.  49. 

8)  Erber,  o.  c.  p.  50. 


—     114     — 

i^ri  svom  odlasku  Svinjavin  je  poveo  sa  sobom  velikog  kneza 
Covića  i  neke  druge  uglednije  začetnike  ustanka,  a  ostale  je 
prepustio  njihovoj  sudbini,  zadovoljivši  se  tim,  da  ih  preporuči 
Marmontu,  da  bi  s  njima  bio  blag  i  oprostio  im  ^).  U  takom 
stanju  stvari  nije  im  ostalo  drugo  nego  se  povratiti  u  tužnu  i 
raskomadanu  domovinu,  što  su  i  učinili.  Nu  ako  je  žalosno 
bilo  njihovo  stanje  na  Braču-),  nije  ih  čekalo  bolje  ni  u  domo- 
vini. Nemilosrdno  haranje  francusko  iza  svladana  ustanka  i 
raspršanje  stanovništva,  te  dosljedno  neobrađenje  polja,  uro- 
dilo je  odmah  susljedne  zime  groznim  gladom,  kojemu  se  pri- 
družila i  pošast.  Ćega  radi  svih  dvanaest  sela,  posredovanjem 
nekog  Dra.  Nikole  Ivelio,  obratilo  se  na  generala  Marmonta  s 
molbom,  u  kojoj  izloživši  svoje  nevoljno  stanje,  prose  i  da  im 
se  priteče  u  pomoć  i  da  ih  se  oprosti  od  plaćanja  desetine  ')• 
Molba  je  bila  prikazana  Marmontu  8.  svibnja  1808.,  a  on  je 
odmah  12.  istog  mjeseca  proslijedio  Dandolu  s  preporukom  da 
je  usliša*),  ali  mu  Dandolo  odgovori  da  se  je  on  već  poskrbio 
za  ublaženje  te  nevolje,  kada  je  15.  prošlog  siječna  naredio 
da  se  podijeli  medu  Poljičane  600  vreća  žita.  Jto  se  pak  tiče 
plaćanja  desetine,  odvrati  mu  da  je  plaćaju  svi  Dalmatinci  i  da 
nije  tegotna,  jer  se  placa  na  istinski  prihod  ljetine  ^). 

Da  je  namet  desetine  bio  nepravedan  za  Poljica  to  je 
uvidio  bio  i  privremeni  upravitelj  Gavala,  koji  je  u  svom  izvje- 
štaju od  3.  srpnja  1807.  predlagao  za  to  Dandolu  da  bi  u  Poljica 
uveo  porez  na  posjed,  jer  se  ne  mogao  uzdržati  ni  onaj  danak, 
što  ga  Poljičani  plaćali  Mlecima,  pošto  previše  malahan  sraz- 
mjerno  posjedu  ^u  ali  Dandolo  nije  uvažio  toga  prijedloga,  pa 
je  i  za  Poljica,  kao  i  za  cijelu  Dalmaciju,  uveo  desetinu.  Nu  ona 
Poljičanima  nije  nikako  hodila  u  glavu,  pa  su  se  ponovno  2S. 
kolovoza  1808.  obratili  s  obrazloženom  molbom  Dandolu  za 
njezino  ukinuće  '),  ali  Dandolo  i  ovoga  puta  osta  pri  svojoj 
prvoj  odluci,  jer  bi  se  ukinućem  desetine  uspostavljale  barem 


»)  Pisani,  La  Dalmatie  de  1797  a  1815.  Pariš  1893.  p.  28? 
*)  Er  be  r,  o.  c.  p.  5(i. 

')  Erber,   o.  c.  p.  50—51;  Bnllettino.  \\1\.  d^HU    copertina  d.  2 A  i 
Bullettino.  XXV    (19U2)  copert.  p.  1. 
*)  E  r  ber,  o.  c.  p.  51. 
*)  Er  be  r,  o.  c.  p.  51. 
*)  E  r  b  L*  r,  o.  c.  p.  47     4s. 
')  Erbe  r.  o.  c.  p.  51. 


—     115     — 

dijelom  stare  poljičke  povlasti,  a  koje,   on  hoće   svakako    da 
prestanu    zauvijek  0- 

II.  Uspostava. 

Španjolska,  dotadanja  saveznica  Napoleonova,  pobunila  se 
je  god.  1808.  protiv  njega,  uvrijeđena  u  svom  narodnom  po- 
nosu, što  joj  nametnuo  za  kralja  svoga  brata  Josipa.  Napoleon 
je  htio  oružjem  da  svlada  taj  otpor,  ali  mu  stvari  nijesu  tekle 
najpovoljnije.  Austrija  je  jedva  dočekala  tu  njegovu  nedaću  ne 
bi  li  se  nadoknadila  za  ogromne  gubitke,  što  joj  ih  bijaše  na- 
metnuo požunski  mir.  Ona  se  je  u  potaji  odavna  spremala  na 
rat,  a  k  tome  je  računala  i  na  privrženost  pučanstva  u  Tirolu 
i  Dalmaciji,  kamo  je  izašiljala  svoje  pouzdanike  da  bune  i  pri- 
pravljaju narod  ^).  Netom  se  s  toga  odalečio  Marmont  da  pohiti 
u  pomoć  princu  Eugenu,  sva  se  gotovo  nutarnja  Dalmacija  po- 
bunila protiv  Francuza  i  stale  se  sakupljati  dobrovoljačke  čete, 
da  se  pridruže  generalu  Petru  Kneževiću,  kojemu  je  bilo  po- 
vjereno zaposjednuće  Dalmacije  pod  vrhovnom  upravom 
hrvatskoga  bana  Ignacija  Giulaja.  Giulaj  je  tom  zgodom  izdao 
na  Dalmatince  proglas,  u  kome  žestoko  napada  na  Napoleona 
i  njegovu  upravu,  te  im  naviješta  dolazak  generala  Kneževića, 
koji  će  ih  osloboditi  teškog  i  nesnosnog  jarma  i  uspostaviti 
njihove  stare  povlasti  '). 

Knežević  je  stigao  u  Ostrovicu  dne  20.  srpnja  1809.  i  tu  je 
već  našao  lijep  broj  dalmatinskih  dobrovoljaca.  Otole  je  on  s 
njima  poslao  majora  Hrabowsky  na  jug  niz  Dalmaciju,  da  je 
zaposjedne.  Hrabowsky  je  redom  i  bez  otpora  zauzeo  Skra- 
din, Šibenik  i  Trogir,  gdje  je  stigao  dne  30.  srpnja  *). 

I  Poljica  se  bila  pobunila  već  25.  srpnja^)  pa  sastavila, 
jednu  satniju  od  120  ljudi,  koju  poslala  u  pomoć  Kneževiću  ®) 


')  Erber,  o.  c.  p.  51. 

')  Erber,   Programma  delV  i.  r.  ginnasio  superiore   in  Žara.   XXXI. 
(1887—8.)  p.  3—5. 

»)  Štampani  proglas  u  talijanskom  i  hrvatskom  jeziku.  Toga  proglasa 
ne  spominje  Erber,  ali  ja  posjedujem  jedan  primjerak. 

*)  Erber,  o.  c.  p.  41  —  47. 

5)  Pisani,  La  Dalmatie  de  1797  a  1815.  Pariš  1893.  p.  322. 

^)  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  terzo.  Žara  1886.  p.  52. 

8* 


—     116     — 

a  dne  2.  kolovoza  i  Spljet  pristao  uz  Austriju  ^).  Uto  je  general 
Deviau  poslao  iz  Dubrovnika  kapetana  Guvarda  sa  150  mo- 
maka šezdesete  regimente  i  s  isto  toliko  pandura.  K  njemu  se 
putem  pridruži  još  četiri  do  pet  stotina  francuskih  pristaša  iz 
Imotskog,  Makarske  i  drugih  mjesta  ").  K^d  je  Quyard  došao 
pod  Spljet,  ustaše  su  pobjegli  i  on  je  mirno  ušao  u  grad  dne 
10.  kolovoza^),  a  i  Poljičani  ne  davali  znaka  o  sebi*),  kaonoti 
i  Spljet  i  Klis  i  Sinj  u  francuskim  rukam-a  i  sve  s  lijeve  obale 
Cetine.  Nu  već  nakon  sama  dva  dana  pojave  se  se  opet  ustaše 
na  Solinu  5),  a  medu  njima  i  lijep  broj  Poljičana  ^).  Quyard  ih 
ubrzo  rasprši  i  stade  progoniti  prema  Trogiru,  ali  već  kod 
Šućurca  opazi  kako  s  Kozjaka  silaze  drugi  ustaše  da  mu  zakr- 
če  povratak,  pa  se  morade  povući  u  Klis  ^)-  Imoćani  i  Makarani 
doprativši  Guyarda  do  Klisa,  pošh  su  na  Poljica,  ali  sa  zlom 
svojom  srećom  ®). 

Odmah  sjutradan,  naime  13.  kolovoza,  opsjednu  ustaše 
Guyarda  u  Klisu,  a  14.  kolovoza  zauzmu  i  Sinj®),  pa  se  i  Spljet 
opet  povrati  pod  Austriju.  I  tako  je  do  14.  kolovoza  gotovo  sva 
Dalmacija  do  rijeke  Cetine  bila  u  rukama  Austrije,  a  netom 
započelo  opsjedanje  Klisa,  ustanak  se  počeo  širiti  i  na  lijevoj 
obali  Cetine  ^*^). 

U  isto  vrijeme,  kada  je  Hrabowsky  pošao  na  zaposijedanje 
južne  Dalmacije,  i  Knežević  se  sa  svojim  četama  zaputio 
prema  Zadru  i  stao  ga  opsijedati  već  23.  srpnja.    Opsijed>anje 


^)  Erber,  Programma  deli  i.  r.  ginnasio  superiore  in  Žara.  XXXI. 
(1887—8.)  p.  47. 

')  Gavrilović,  Ispisi  iz  pariških  arhiva.  Beograd  1904.  p.  463; 
Pisani,  o.  c.  p.  323. 

•'')  Pisani,  o.  c.  p.  322— ^22>. 

*)  Pisani,  o.  c.  p.  325.  —  isto  Pisani  veli  da  su  se  Poljičani  pri- 
mirili na  sami  pojav  Guyard-a,  pa  se  onda  opet  pobunili,  kada  on  zatvoren 
u  Klisu,  mislim  da  ne  odgovara  istini,  jer  kako  bi  tada  dva  dana  iza  njegova 
ulaska  u  Spljet.  oni  se  našli  sa  drugim  ustašama  na  Solinu? 

*)  Pisani,  o.  c.  p.  323. 

^)  Gavrilović,  o.  c.  p.  463. 

')  Gavrilović,  o.  c.  p.  463. 

*)  Gavrilović,  o.  c.  p.  463;  Alacevich,  Le  crisi  di  Macarsca 
(anni  1808  e  1809).  Žara  1903.  p.  90. 

»)  Pisani,  o.  c.  p.  323. 

»°)  Pisani,  o.  c.  p.  325;  l:rber,  Programma  deli  i.  r  ginnasio  supe- 
riore in  Žara.  XXXI.  (KS87— 8.)  p.  e.2. 


—     117    — 

trajalo  je  sve  do  29.  istoga  mjeseca,  kada  je  stigla  Kneževiću 
vijest  0  primirju  između  Austrije  i  Napoleona,  sklopljenu  u 
Znojnu  dne  12.  istog  srpnja.  Usljed  toga  zaključilo  se  primirje 
i  u  Dalmaciji,  pa  se  Knežević  povukao  u  Crno  i  tu  stavio  svoj 
tabor,  ali  nije  za  to  stao  prekrštenih  ruku,  nego  je  preduzimao 
sve  potrebne  mjere  za  slučaj  proslijeđenja  rata  ^).  Njegov 
primjer  slijedilo  se  i  po  ostalim  mjestima  Dalmacije,  što  bila  u 
austrijskim  rukama,  pa  se  tako  i  na  Solinu  ustanovio  vojnički 
kordun.  U  slučaju  kakve  pogibli  imala  su  odmah  četiri  pandura 
od  toga  korduna  pohitjeti  da  o  tome  obavijeste  Splječane,  Si- 
njane,  Kaštelane  i  Poljičane,  da  svi  priskoče  gdje  ih  zove  potre- 
ba. U  Poljicama  bio  je  imenovan  za  kolunela  Matij  Kruži- 
ćević  2). 

Poljičani  nijesu  samo  kao  jedan  čovjek  ustali  protiv  Fran- 
cuza i  pridružili  se  Austriji,  oni  su  pošli  i  još  jedan  korak  napri- 
jed. Oslonjeni  na  već  spomenuti  proglas  bana  Giulaja,  oni  su  se 
dne  17.  rujna  sakupili  na  zbor,  pa  su  na  njemu,  odlučivši  prije 
uspostavu  svoje  knežije,  izabrali  i  sve  glavare  po  starom  obi- 
čaju. Našto  su  odmah,  na  istom  zboru,  novoizabrani  veliki  knez 
Matij  Kružićević  skupa  sa  cijelim  stolom  izdali  punomoć  don 
Matiju  Milićeviću,  župniku  Velog  Varoša  u  Spljetu,  i  Marku 
Bariću  da  se  prikažu  generalu  Kneževiću,  a  do  potrebe  i 
samom  vladaru,  za  isprosenje  potvrde  svih  starih  poljičkih 
običaja  i  povlasti  ^).  Poljički  odaslanici  prikazali  su  se  Kneže- 
viću, koji  je  25.  istog  rujna  u  Crnom  iz  svog  tabora  izdao 
odluku,  kojom  povraća  Poljica  u  njihovu  prvašnju  cjelokupnost 
i  zajamčuje  im  mirno  uživanje  svih  starih  običaja  i  povlasti, 
kako  su  ih  imali  za  austrijskog  vladanja  u  Dalmaciji.  Toga 
radi  bilo  je  naređeno  da  se  Poljičanima  imaju  povratiti  sve  tra- 
varine, što  su  ih  možda  kroz  tu  godinu  već  uplatili,  kao  takođe 
da  se  u  buduće  ne  smije  od  njih  pobirati  ni  travarina,  ni  dese- 
tina, niti  ikoji  drugi  namet,  što  im  ga  bila  nametnula  francuska 


^)  Erber,  Programma  delV  i.  r.  ginnasio  superiore  in  Žara.  XXXI. 
(1887—8.)  p.  52. 

2)  To  se  razabire  iz  jednog  oglasa  od  22.  kolovoza  1809,  što  ga  je 
vojno  austrijsko  zapovjedništvo  u  Spljetu  poslalo  kolunelu  Kružićeviću,  a 
koji  je  oglas  sada  moje  vlasništvo. 

^)  Isprava  još  neobjelodanjena,  a  sada  moje  vlasništvo. 


—     118    — 

vlada  ^).  Ta  je  odluka  bila  upravljena  iia  izvršenje  c.  k.  austrij- 
skom upravitelju  u  Spljetu,  a  on  ju  je  već  30.  istog  rujna  saop- 
ćio velikom  knezu  Kružićeviću,  obznanjujući  ga  da  su  bile 
poduzete  sve  potrebne  mjere,  da  se  u  buduće  ne  bi  više  pobirali 
od  Poljičana  nikakovi  nameti,  kojima  su  ih  bili  podvrgli  Fran- 
cuzi 2). 

III.  Drugo  Dokinuće. 

(1.  Drugo  francusko  vladanje).  Iza  primirja  u 
Znojnu  došlo  je  do  konačnog  mira  u  Schonbrunu  dne  14.  listopa- 
da 1809.,  a  koji  se  je  kasnije  prozvao  i  mirom  bečkim.  Po  tom 
miru  austrijska  je  vojska  imala  odmah  ostaviti  Dalmaciju,  koja 
je  ponovno  pripala  Napoleonu.  Vijest  o  miru  stigla  je  u  tabor 
Kneževićev  tek  4.  studenoga  i  prouzrokovala  takovo  nezado- 
voljstvo medu  dalmatinskim  dobrovoljcima,  da  su  se  svi  pogla- 
vice iselili  iz  Dalmacije,  a  i  mnogi  vojnici').  Što  je  bilo  napose  s 
poljičkom  satnijom  nije  poznato.  Malo  dana  kasnije  nego  je 
stigla  vijest  o  miru,  izdao  je  dne  10.  istog  studenoga  general 
Maureillon  proglas,  kojim  obećava  pomilovanje  svima  onima 
pobunjenicima,  koji  bi  se  odmah  povratili  svojim  kućama  *). 

God.  1806.  Dalmacija  je  bila  pripojena  kraljevini  Italiji,  i 
njom  je  upravljao  opći  providur,  koji  je  stolovao  u  Zadru.  Sada 
je  nasuprot  Napoleon  ustanovio  državu  ilirsku,  pa  je  njoj  pri- 
pojio i  Dalmaciju,  koju  je  razdijelio  na  dvije  pokrajine:  a)  Dal- 
macija s  glavnim  gradom  Zadrom  od  Kleka  na  sjever;  b)  Du- 
brovnik s  Bokom  Kotorskom  i  otokom  Korčulom.  Pokrajina 
Dalmacija  bila  je  razdijeljena  u  pet  kotara:  Zadar,  Šibenik, 
Spljet,  Makarska  i  Hvar,  a  ti  su  opet  bili  podijeljeni  u  okružja. 
Kotar  se  spljetski  dijelio  u  okružja:  Spljet,  Trogir,  Omiš,  Sini 
i  Brač. 

Država  ilirska  bila  je  uređena  na  temelju  jednoličnosti. 
Vrijedio  je  posvuda  Napoleonov  zakonik,  bilo  je  uvedeno  nova- 
čenje i  ukinuto  i^lemstvo.  U  takim  prilikama,  naravski,   da   je 


')  Isprava  ncohjelodanjeiia,  a  sada  moje  vlasništvo. 
■■')  Krber,  Annuario  dalmutico.  Aiiiu)  terzi).  Žara  1886.  p.  52. 
')  Crber,   Probranima  delV  i.  r.  ^innasio  siiperiore  in  Žara.    .\XXI. 
(1887-8.)  p.  63-64. 

*)  l:r  be  r,  o    c.  p.  69. 


—     119     — 

ponovo  odzvonilo  i  samostalnosti  i  cjelokupnosti  Poljica,  koja 
su  i  opet  bila  raskomadana  na  troje  i  bila  podvrgnuta  svima 
teretima,  kojima  i  ostala  Dalmacija  ^). 

(2.  Treće  austrijsko  vladanje).  Nedaća  Napoleo- 
nova  u  Rusiji  pridiže  opet  njegove  protivnike  i  tako  dođe  1. 
ožujka  1813.  do  saveza  između  Pruske  i  Ruske.  Ratovalo  se 
bez  odlučnog  uspjeha  te  posredovanjem  Austrije  bi  utana- 
čeno primirje  od  4.  lipnja  do  13.  kolovoza,  a  5.  srpnja  sastao  se 
kongres  u  Pragu  da  bi  nagodio  ratujuće  stranke,  ali  ne  urodi 
uspjehom,  pa  i  Austrija  navijesti  Napoleonu  rat  uprav  na  pos- 
Ijedni  dan  primirja.  I  sada  baci  Austrija  svoj  pogled  na  Dalma- 
ciju, gdje  je  računala  na  poznatu  privrženost  naroda,  koji  je  po 
svojim  izaslanicima  bunila  i  pripravljala  još  i  otprije  nego  li  je 
navijestila  Napoleonu  rat  ^). 

Ovoga  puta  zaposjednuće  Dalmacije  bilo  je  povjereno  gene- 
ralu Tomašiću,  koga  se  istodobno  imenovalo  privremenim  gra- 
đanskim i  vojničkim  upraviteljem.  On  se  je  zaputio  iz  Gospića 
dne  23.  listopada  1813.,  a  stigao  je  pod  Knin  27.  istog  mjeseca, 
otkle  istog  dana  izdao  proglas,  kojim  naređuje  da  se  do  novih 
odredaba  ne  smije  učiniti  nikakova  promjena  bilo  u  upravi  ili  u 
čemu  drugom,  dapače  da  i  svi  dosadanji  činovnici  imaju  ostati 
na  svom  mjestu').  I  ovoga  puta  narod  u  Dalmaciji  listom  pri- 
stao uz  Austriju  i  stale  se  sakupljati  dobrovoljačke  čete,  da 
pohite  u  pomoć  Tomašiću. 

Iz  Knina  pođe  Tomašić  put  Zadra,  a  kolonela  Danese  opra- 
vi na  osvajanje  Dalmacije.  Danese  je  redom,  i  bez  otpora,  zau- 
zeo Skradin,  Šibenik  i  Trogir,  gdje  je  stigao  6.  studenoga,  a 
sjutradan  došao  u  Spljet,  koji  se  već  pred  četiri  dana  bio  predao 
Englezima,  pa  je  odmah  započeo  opsjedanje  Klisa,  koji  se 
takođe  preda  28.  prosinca').  I  sada  su  Poljičani,  kao  ono  i  god. 
1809.,  sastavili  jednu  satniju  dobrovoljaca,  kojom  su  pritekli 
u  pomoć  austrijskim  četama.  Ta  se  je  satnija  odlikovala  u  više 
navrata,  a  osobito  pri  osjedanju  Klisa').  Vojska  je  austrijska 
proslijedila  da  zaposjeda  i  ostala  mjesta  Dalmacije,  pa  je    više 


0  Erber,  Annuario  dalmatico.  Anno  terzo.  Žara  1886   p.  52. 
')  Erber,   Programma  delV  i.  r.  ginnasio   superiore  in  Žara.   XXXI. 
(1888-9.)  p    39-41. 

3)  Erber,  o.  c.  p.  42—43. 
*^  Erber,  o.  c.  p.  66—70. 
*)  Erber.  Annuario  dalmatico.  Anno  terzo    Žara  1886.  p.  52. 


—     120     — 

manje  svagdje  oduševljeno  bila  dočekivana  i  primana,  našto  je 
Tomašić  7.  srpnja  1814.  proglasio  Dalmaciju  pripojenom  Au- 
striji '). 

Dok  se  je  to  zbivalo  u  Dalmaciji,  bile  su  se  i  po  ostaloj 
Evropi  teške  bitke  između  Napoleona  i  saveznika  i  dešavali 
drugi  događaji,  što  je  sve  dovelo  do  kongresa,  koji  je  vijećao  u 
Beču  od  1.  studenoga  1814.  do  7.  lipnja  1815.  U  tom  je  kongresu 
Austrija,  osim  drugoga,  dobila  i  Dalmaciju,  što  joj  je  bilo  zajam- 
čeno i  poznijim  pariškim  mirom  od  20.  studenoga  1815. 

Netom  se  doznalo  u  Poljicima,  da  je  u  bečkom  kongresu 
Dalmacija  pripala  Austriji,  ovlašteni  od  svega  pučanstva,  ^a- 
braše  se  na  dogovor  izvanjski  vikar,  svi  župnici  i  svi  glavari 
pojedinih  sela  te  izabraše  za  prokarature  cijele  općine  knezove 
Matija  Vladušića  i  Antuna  Pavića,  ovlaštujući  ih  da  oni  po- 
duzmu sve  one  korake,  koje  cijene  shodnim  za  ponovno  uspo- 
stavljenje poljičke  knežije.  Ti  prokaraturi  sa  svoje  strane  izdaše 
18.  lipnja  1815.  punomoć  don  Matiju  Milićeviću  i  don  Stjepanu 
Gojsaliću,  da  se  mogu  oba  skupa  ili  jedan  od  njih  prikazati  ge- 
neralu Tomašiću  ili  bilo  kojemu  drugomu  zapovjedniku,  a  do 
potrebe  i  samom  vladaru,  svrhom  da  traže  uspostavu  poljičke 
knežije,  pa  sve  što  oni  učine  bit  će  dobro  učinjeno  i  odo- 
breno 2). 

Nije  poznato  što  su  sve  oni  poduzeli,  ali  mora  da  ih  se  dugo 
pitalo  praznim  obećanjima,  pa  se  tada  Milićević  dne  14.  srpnja 
1816.  obratio  upravo  caru  s  molbom,  da  bi  se  udostojio  potvr- 
diti Poljičanima  stare  povlasti  i  ujediniti  ih  opet  u  jednu  opći- 
nu'').  Odlukom  2.  prosinca  iste  godine  odbilo  se  prvi  dio  proš- 
nje 0  obnovi  povlasti,  a  glede  drugog  naredilo  se  da  se  uzme 
u  pretres.  Na  što  je  vlada  u  Zadru  naložila  okružnim  poglava- 
rima Spljeta  i  Makarske,  da  je  izvijeste  o  ekonomskom  stanju 
Poljica,  pa  je  na  temelju  njihovih  podataka  predložila,  da  se 
ne  uvaži  ni  drugi  dio  molbe'). 

Iza  toga  neuspjeha  pokušaše  Poljičani  i  kasnije  u  dva 
maha,  god  1817.  i  1826.,  da  bi  im  se  priznalo  barem  njihovo 


*)  Erber,  Probranima  dell  i.  r.  ginnasio  superiore  in  Žara  \\\1V. 
(1890-91.)  p.  23-24. 

')  Izvorniku  te  isprave  ne  udoli  u  traii.  ali  iiadoh  ovjerovljeni  tali- 
janski prijevod,  koji  je  sada  moje  vlasništvo. 

')  Krber,  Annuario  dalmatico.  Anno  terzo.  Žara   ISSD.  p.  5>V 

*;  Erber,  o.  c.  p.  53—54. 


—     121     ~ 

starodrevno  plemstvo,  ali  im  i  to  bi  odbijeno  0^  pa  tako  ostaŠe 
i  pod  Austrijom  u  istom  žalosnom  stanju,  u  koje  ih  bješe  stje- 
rala francuska  vlada,  sve  do  god.  1911.,  kada  im  zakonom  17. 
veljače  rastrgana  domovina  bi  ujedinjena  u  posebnu  poljičku 
općinu. 

Ujedinjeni  tako,  doživješe  Poljičani  kroz  kratko  vrijeme 
i  ujedinjenje  gotovo  svih  rastrganih  narodnih  udova  u  jednu, 
svoju  i  slobodnu  državu,  pa  sada  smireni  i  zadovoljni  ne  žale 
više  ni  za  prošlim  vremenima,  ni  za  prošlim  svojim  neuspje- 
sima. 


*)  Erbe  r,  o.  c.  p.  54. 


SADRŽAJ. 


POGLAVLJE  L 
Poljica  do  priznanja  mletačkoga  vrhovništva. 

Strana 

I.  Postanak 3 

IL  PrvisukobisaSpljetom 6 

in.  Pobuna  za  Bele  III 9 

IV.  Poljica  i  Šu  bici 12 

V.  Dolazak  Ugričića 16 

VL  Poljica  za  kr  alje  van  j  a  Sigizmundova .19 

1.  Poljica  za  nereda  iza  Ljudevitove  smrti 19 

2.  Brane  svoje  primorje 22 

3.  Mlečani  obladali  Trogirom  i  Spljetom 25 

4.  Poljičani  i  Nelipić  u  borbi  protiv  Mlećana 27 

5.  Poljičani  za  banovanja  Frankapana 33 

VII.  Priznan  i  emletačkog  vrhovništva 37 


POGLAVLJE  II. 
Poljica  za  raznih  vrhovništva. 

I.  Prvo  mletačko  vrhovništvo. 

1.  Uvjeti  predaje 42 

2.  Stjepan  Vukčić 43 

3.  Kralj  Matijaš  i  prve  turske  provale 45 

4.  Ivaniš  Nenadić  i  daljne  turske  provale 50 

IL  Tursko  vrhovništvo. 

l.Poljicadokandijskograta 60 

1.  Priznaju  tursko  vrhovništvo 60 

2.  Uskraćuju  ugovoreni  harač 61 

3.  Darovana  Alvižu  Gritti 63 

4.  Bezupješna  nastojanja  da  se  otresu  turskog  jarma     ....  6b 

5.  Stanje  iza  neuspjeha  kod  Klisa  1596 72 

2.  Poljicazakandijskograta 75 

1.  Prislanjaju  se  uz  Mletke 75 

2.  Zauzeće  Klisa 77 


565025 


—     124     — 

strana 

3.  Patriotizam  poljičkih  plemića 79 

4.  Danak  Mlecima 80 

5.  Nastavak  rata 80 

6.  Mir  i  ustanovljenje  granica 81 

3.  Poljica  od  kandijskog  do  karlovačkog  mira 85 

III.  Drugo  mletačko  vrhovništvo. 

1.  Danak  Mlecima 90 

2.  Rat  god.  1714.— 1718 93 

IV.  Austrijsko  vrhovništvo. 

1.  Pad  Mletaka 95 

2.  Poljičani  priznaju  austrijsko  vrhovništvo 96 

3.  Brane  svoj  ustav 97 

4.  Poljički  iseljenici 99 

5.  Vojna  služba 100 


POGLAVLJE  IH. 
Pad  Poljica. 

LPrvodokinuće JOl 

1.  Potpadaju  pod  francusku  vlast 101 

2.  Pobuna 102 

3.  Vojni  sud 110 

4.  Dokinuće 112 

5.  Daljne  francusko  vladanje 113 

II.  Uspostava 115 

III.  Drugo  dokinuće 118 

1.  Drugo  francusko  vladanje 118 

2.  Treće  austrijsko  vladanje 119 


NAPOMENA. 


Potkralo  se  nekoliko  štamparskih  pogrješaka,  koje  će  sam  čitatelj 
lasno  ispraviti,  ali  ga  moram  upozoriti  na  slijedeće: 

1)  str.  47,  redak  16  ozgor,  mjesto  neki  treba  da  stoji  neka. 

2)  na  str.  48,  treću  bilješku,  kojoj  nije  ondje  mjesto,  treba  pre- 
mjestiti na  četvrtu,  kao  takode  i  četvrtu  na  petu,  pa  peta  bilješka 
spod  crte  sasvim  otpada. 


Zemaljska  štamparija  u  Sarajevu. 


JL 


DR  ]6^S  .P64  P5   IMS 
Pivcevic.   Ivan. 
Povijest  Polj  ica