(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
See other formats

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"



A' '>iA>' «A' »i^' *A» *^» ^"^^ "•^» »A' ■'^' »♦' *.♦* *'6'' •'^^ <<A> 

f"Sit -^-t^t :^ fMt t fft * tpt fjm * t^ :: TV' 




g> •*• ^-^ 4:' 





^CS^ "^.^^ti 




4S-> 4- 4S> ■*• <•» # <s> v^ 4:v> ■*■ 

^?A ;. 


f^ •*• t^t *■ '^^^ ^^ t^ *• t^t •*• tpt 



• A' .A» «A. «A,. »A. «^.» 





0* 4^ 4|> 4: <!»• 4- 4|> •*■ <|^ 4- 4^-> # <fr|> 4- 4-0> 4> <!»■ 4- <|> 4- <|> * 4|> 4:- fS^ 4- <|> 4- <| 

M 4 <•!» 4- <i» 4:- <'^» 4- <i-> * ^^^ 4> <-^* * <^> 4^ <t^ 4- <^> 
,^. -v^ .^. .■^> ,■«•. •♦^ . 



>A- «A» .A.. ^A' , 

€* 4- -^^ * *S»- ^^ <3»- 4 ■ 

' 4.. ' ^S'PA ' .i. ' >^PA ' I ' ;i.9^ ' ,;. ' ^P, 

* 2 


V> ••*■• 'V- •■>> 
_, ^ ^.'fi .:. ^'V. 4, ^?A ..t. X?.5 



•A. -A. -A* .A' ••©•' *A' •♦' ^-^V' 

<S> i^ <K> 4^ ^Sfr- 4- «fg> 4- •«§> 4- 4S» 4 <S» 4^ "«g> 
♦ ■. •■♦■• . •♦* •■♦•• '■♦■» -V- •■<r> •■♦• 


{> <^> 4- f^> * 40> 4- f;^^ *• ^^^ 4 f^^ 
^•J.^i^ ' .1. >^PA ' J... ' i$pA ' ..,. ' ^9>^ ' 4., ' J*.V; ' y. ' ?$pA ' y. ' ^PA 

•A.' rA« -A' 

"^S* 4 ««> 4^ -fry*- 




l- <^^ 4^ "fr^J* 4- f^-> 4 «-g-> 4- -frj^**- ^^ ^ -4 

^Ai. tA^ >^- -A* «A' >^< <•«.> «A,> 'A.' 'A' 'A.- .A< ^^< ^^ 

•«5> 4- ^Sf 4 <§» 4- -♦§> 4- <§> 4- -«£•» 4- fS> 4- ^3* * -*«* * -frS^-i: *?». * -^"^^ -2- -^^^^ -i- ^*- 

S5 4 


5«^ ^ y«v ^ %5* 


>!♦ 4^ ♦^^ 4- ^^> *• "«5^ 4- ^^J* 4> <C^> 4H <^p * <*» 4- ^^» 4 <§f 4- -«^^ * 



OS*- 4^ ♦£♦ 4 <J^ 4- 43> 


► 4- <y^ 

^^f^ *lit*lf*'^ 

■«>■> 4- <^ * 

4. >si^ ^ >^?. 




«^ 4^ X^ 4 <g> 4 f^ 


♦ • 'V- 'V> 'V" ....'V"..».'V 

"'** • Yt^ ' Yet; J ra 

<§> 4- <^-» •*• <ft^ 4- -^^^ 4 
V- '*♦■• 'V» '▼' 

t^ 4- ^^> 4- f^ 4^ -fr^^ 4- fS> * 4^* 4 f^ * «fr^* 4^ 

T. ^"/;' ' i^?4 I \\w/' : >?.?4 1 xw>: i, ^pAA..'>s.k^,-Ji^\'kz?A\'upA'4.\\^A.^^ 4, <>>.y. _ 

<$> 4- 4!?:> 4- -^ 4- <*> 4- <g> * <S> 4^ ^g> * ■<§> 4^ ^^4^ 4- <g> * -^g* * ^ * 4^^ 4- ♦§> 4^ <^4- 4 ♦§> 
v> 'V*.-. •>•• "*•»_. •»» •■^» •♦• ••♦■» •*« •■^"•... •♦■ •"♦^ .. '♦• "^* -. ••#> - '■♦■ 


»^* 4^ <^ 4i- -^ 4- <-3> 

i?^ 4> 4-t» + -t-^^ * <i> * <^> 4- 

.^, , ,5,, 4- ^ * -««> 4- *S> 4:- <£> 4- <S> * <S> ^F <«*► 4- 4g> 4:- <-§> * 
.-^^ .'>. '•>» ,<^. .■^» ,♦• »♦. .■^. .v» •■♦■• ■■♦> 

'A< «A> «^< vA,' '^^ ^-^^ ^<^' ^-^^ '■■^' «4>' ^^'^ *'A' '-^^ ^•6' ^•^' «<^' *'^' ^A* 

m- -P ^a» 4- <#► •¥ <3*- ■*• <S> •*• <»» 4^ ^ * ^S> 4- <S> * "^S> 4^ ^g> * <2» * <g> 4^ <»» * <S> 4> <»► 4 4g> * <S*^ 4 

■V» 'V* '"^v •"♦•• 'V* . •♦• 'V» 'V* •♦» »V» 'V* ♦♦• "V> ."^. 'V» •▼■ 

^.^ 4^ ^M ^H^ ^ ^.?^ 4. J{.^ 4. -9/i 4. ^«.^ 4. ^\¥ 4. ?il%5 4=. ^'^ 4=. JS«.^ 4. ^9/ .+. X9X ^ X«?^ X«?4 

I >}.^ l.^PA 1 i§pA 1>^PA 4,"jf.*«'/^-^ •^ 











^$> 4^ 4§V 4> <-^ 4r -^^ * *^ ■*• 4$> 4 4-&> # <i-» 4- -^^^J- 4 4-^> 4^ <-^ •*• ^4- * «^> * 4-^ 4^ 4$> 4^ <^^ 

i. ^.^ .4. .\9>i 4. ^«.i 


X ^9/i I ."*.? 



}^> •*• ^KJ- 4- 4>$> 4- 4g» * 4g> •*• N^* 4- 4«> * ^ * -frS» 4^ 4s> •*• 4«> 

y* •♦»... -■>• .. 'V» 'V* ^.'V" »V> •■♦•» 'V> 'V^ »v 





tAA3 '^' 

^ ^PA .^ >%pA 
X its? f 5^ 

.* ?<^?^ 4. 




-. ._- ^«s? ^ ^"\t '^5? T^ '>^S!J :«. 
4S-> 4- <»> 4> <«K> * 4S-> 4- <■$> ^ 4k> 4- ■^§> •* 

><r'. .•^. ••^i^^ .V> '"*•• -"♦■• ._ -"^ 



<£> 4- ^a» 4; 

^PA j.^ yj^^\ 

Yi'<te ^ '*<ie ^ **<! 

,%^ 4. ^PA ,u :f.%5 4, }^PA .4. ;f.%5 ^ J*.?4 .,, ?*.%J 4, J^W;J ,t. X«»;i 4. i^pA 4.. X«.?^ 




?$t * -ft * tp^ * ^§> •*• f*t * m •*• ^It •*• -^1* * t$t -^^ -^-st ■*• t|t •*^ ^1* •*• tit * ^It * t|t * ^ •*• t^'f -^^ <!>• -^ 

iv ^«%i 4. X9^ - X«x\'X«*i w. Jf.%J 4. ^.^ ^ >^.%5 4. X9fi 4. iiPA 4. X<:% 4=. i^PA\ ^PA 4. ^«^ 4. >^PA .^ XW;J ,,, X\?<i 4. >SPA 4. X^.^ 

fr|^ * -^ •*• <|> * <|> 4> f |> 4!- -fr|» ■* f|» * 4|> 4> f I*- ^ 4-|> 4> <|> 4- 4|> 4- <|> -4- 4|» 4^ ^Iv 

* "9-< 4, J*;^ ^'^.ViTj^'.Vi V i^?A ^ ^PA 4,iSp^\i^pA ^'k^pA\.if^PA J'xw/I X9/. 4-. -9/4. X«i^ 4, 

.1 ''^^ 1 5«? ^ 5%^ T 5t^v *^ y<:S«! x; Mrs? * 5%*! J %S? * %;^ * %S? "* %iV I ^'^ 1 ^^'^ I ^"^ A 

?^t * tit •*• t$t * %^ * t|t * t|t * iti * t|t * f^i ■*■ t|t •*• t|t •*• l|t * %i * t|t * t|t *• i^ * 

4- ^4- 4- ^> •*• ^^<> 



■.V» .J. i^ 



^ ... T 5K? t 5^«s? ^^ 5e? r 5w? T >«^>? 1 5if^ 5^? T ?<:s? * %s? r %s? T y:^ t ^"^ : ^^"^ 

• A* ^A» 'W"* *^A' *■♦•' *■©■» 'A' ^A' *♦' *A' *A' ^A' *♦' *"V' 

^ its? * !**; * ^^ "^ Y(^ * iW? * y6i< * /6v ^ 5*5? * i?:s? "^^ ^sV * vjfs? ^- %^' -^^ %s? * '^'^^ * '**' ■*• 

.t. X«?< 4- ^. 

■J^' ... yy:C ... 

^ %*: 2 %s? 

^'^^ * tit * im 

'^•^...'V" "^« «♦ 

4-. rt 

if ^ 4. n^ * m 

v« 'V 

X<^.% .1. X«^ 4. >^?A 
.^. •■♦'v,..'"^- '"^* '"*'■ '"^'..-"V"- ._•■*■ 



^PA 1 x«i5 ,L X9;i 4- X9^ .i X^/. i. X9>; 4> ^9r^ .4. ^"^.^ -t -l?^ 4. ^.% .:. ^z 

• A.. •.*.,• *>.,. »A* •▲« «A» 'A» ^A' »A' »A» "A.' '.^f **' . 'A' ♦A" 

4- '^> *• ^^^ •*• f§> •*• -^^> 4- ^3> 4^ <^^A- ^ * -^S* -^^ <%> •^- <§» v <§> 4> <|> 4> f^* 4:- <^-«- 4- f|>- 4; 


" i*S? * /ii: * Ycti ^- '^fi * yC^ * Vtf: * Yt^ * 5%iV "*" V«<;r ^- Ytn '^ YC^ * Yi^ '^ Yc^ ^ 5»%;K' • Ycti *• Vfi^ ' i«S? " 5t: 
5§> •* ^ 4> ^^J*. + ^> * ^ •*• 4|* 4- 4%^ + 4^> * <^ 4- 4^> 4> <^*>- 4- 4^> 4- <$> •*• ^ 4- <i^ ■*• 4^^ 4- <'^> 4^ 4'?' 

'♦• -V- .. •♦, '^. .. *V» -- 'V' _ 'V> »"*-• '■♦•• -V. '■^. .•*•• 'V- _ -■♦•♦- •'^' ^ -■<r. _ '•^. 




-V« •"4-> "♦"• 'V-".^. -T- ..''♦'> 'Sr- -v> "♦'• 


•>A> oA^ »A' •^» »^» «A» ♦A' 'A' 'A^" . '-A.' ^A' "A. 'A 

. «A-» •^•» . 'A' «-( 

-„. A. »A' «A. »^. . «A. .A* .A. >A» . -A. •A^ .A. " 'A ' 

A' xA' ^^- *A' *'♦•'■ 

? -^ 


^63\ /^S* . '^^'^.JL,^ ♦A. A- -A -A >A» »A 

•♦■♦ '♦• ..'<•» ..^.•▼' "♦"» -v> '"♦•» -V 



»*. .•^. '^. .v. "♦". -v- 'V 

iO' ^tS-' ^CJ' ^O' — — 


J-. fv 



^b^'N *^cSx %35n ^<15x 

<A< «A' «A' «A> >^ 

•■*'• 'V« ,„-Vv,. -'♦'• .. -"<?' 

-•«>» .V«- '^■> 'V* " 





f -«■$> 4 <S# 


' "■' Xl^. ' 





• v 



»> •^:- 


• A' »A' ••♦•' »A' ■*•' '♦' •♦' »>*■' ■'^' 

■*■ tjt * ^§* '*■ tpt ^ "^vt *■ tvt "^ tvt *• "5^ + *pt * tvt * ' 



^ r:.^.*^ * '^ 


S5^ ,. .5?:^;' ^?A 4 A.";i 4. X9« .; -9r ^ ^.''^ 4 ^?A :. .'^.^^ 4. x<vi!; 4. X«?c 4. ;^;/ ^ i$?A 4. ;*?^\,\\"^ ;'^9^ .*. ^^- 4. >?;/. .. 

:> -*• 

A' *A' *^' 'A* "A' *^/ *A' 

A' ' -A* >A' ^A' >A' *A' *A' 'A' *A' ^A' «A' <A' >A' 'A' «A> li^' <A' "-i 

'V« •■♦■• -V- •♦» -V- •♦■> 'V' -♦■• '^- "^^ •▼• 'V» 'V* •^» -V* •♦» -V" •'1 



,-^ -V- --^^ -▼• 


^' -A' ' • A 

e> *• <&- -i: 4S 

%jv YeSi ^ mi ^ Jtsc • 

»A- »A« ^A• nA.. >A. rA. 

4, A.9^ ..;, >$?A 4.. X9/^ ,; X«;i .;. ^:>A'^ 


iVV "^ ^'^ * Yc^ 

»A' «A- 


A^ •^. -A* '<♦>• ■'■^' «'^' 

.■>. .^v ,♦• .•♦•. .■*•. »♦» 

J_ YcSi ^ Yt^ 

X9^ 4 -"^ .i. ^?A .: 



A' ^A' «■< 

i:>Y * %'^ ^^ *^: ^ %*^ ; Yiti ^ /6V ^ %5V ^ i>i;*[ ' 5t>V ^ Yk^ ' %'^? •' %^ ^ %5V • y<Vc "^ WH ^- MrSV '• ^sV ■ Yi^ ^ 

• A' --^l!^ '■>•' ■ •♦•' '*' ■-&• 'A' '♦' 'A' "■^' »A' 'A' »A' »A' «A» ^ -.A' -A- -w 

'V' »v> 'V" 'V' '♦• -v- ~ »^>. '»■■ •♦• -^ 


>?A .^ x«% .i. ;^?> 

.♦• •♦• .■^. •V' .■^. ^^ '♦» .•#• 'V» -v« 'Kh' -v- "<F^ -v- -V* .,, 'V- .„ '"^ 



X9^ .:^ 


X^.^ 4 ^.¥ 

o>\^ 4. ^S.Vi 4. o>,flf> 


»A. ,V> 'V'- -■^> •4'- 'V» 'V' 'V"* 'V • -V' "^ 

r*f ^ %>V •;%5V Y:ii 5%iV %*; ^ 5^J? ^ y«V • %:iV ^ Yc^ >We r«X 

A' >A' *A' '4" *'^' *4-' ^A' ^4" *^' *Ao >a 


V ^ -^1^ * 4|> ; ^*> - ^ * fit * "fl 







4S> 4 'frS*' 4^ "^S* * ^g* ■¥• 4?:> * 4^> ■*• 4S4 *• 4S>- -^> 4?J> > 4X> ^ ^S» ^ 4p. ij^ 43> -S^ ^> ¥^ 
.^. .♦» .♦. •♦. .V« 'i^* -V- -V* •4'- "♦•'• -St' •■*■> -^^ •s?^ 

'■■■ %^ * -*!* ^- t^t * 4^^ * tit •*• ^It *• ^^ + ^|t * tit * tit ■*• fit '*^ -# * fit -^ ^|t * tit * t^^ * %t -^^ t$i 
'.^ ■■ y«v ^ s%*f ^ 55^ ^ 5«^ * R:j? * Yt^ ^ >tse 5%iV %sv ^ %*e ^ y«\f • y^^ ^ sts^ /«v 5we j^ ?i;^f • «:i^e ^ 

•A- «.A' »A- "A' ^4"' •4'' '■^' 'A' *■♦•' 'A' *'^* *A' 'A* «A- "A' j ^K." . '.-^i . 1* 

i> f5> ^ 4S*> ■* 4S> -*• 45*- * 4S> * 4-g> ■*■ 4a»- 4- 4S> * 4S^ *^ ^ * fS*- ♦• 4^> * -C-J- * <^ f 4^*- ■*■ tv* '' %^ "^ t?' 

:>x' \va' ., k"// . "xsa?/ ., xc.ij' 'x«2i'4=.'^9^'4; '-9;j'.i.^^.^ 4 'x?:^^^.'^.?^'* M^\i. X9/-'4 "^.^ 1 ^.''^ 4- ^i3 - 5^.^' x- s^ « - 


*• 4$> 

A' »A' " "A* ^A• " »A' ^A• »A» V *A.' . '"(t' 

^. . 4S4 4- 45»' + 4:> 4- 4S> * 4a4 4- 4»> *• 4§> •*- 4S> -{^ 4g4' * ,, 

V- 'V*' '■•^' '"^^ 'V« '^^ '"v"" 'V« 'V- 'V^" '^ 

:;/. ,: k^?A ,i. x«x ; ;^?4 ,. j*.;^ 4- ^.*; .i. ^.?< I ^;/ ..,. ?^// 4.. x«.?^ 4. ^* . 

4i * fit * tit ' t|t ♦ tCf ^ fit * t| 

*• tit ■*• tit •*• i^>: * t|t * tit *• t|t •*• -^t •*• tit * tit * fit * tit + t|t -^ "^t * t$t * tit 

4. J*>5 

eS/A J., ^.<^ .1.. pS?^ 4.. 

:> + f^t * -^^ * t| 

rsV r ^<:S^ 5^^^ : ^^"-^ 1 5«!? ^ :^v * >bV X ^ jT 5<:^^ 1 '^i^ . — .>. — ^ - x — a - .a/ v 


•.^ .; x«%' ! "xc?4 ; \<%i'I';^,^ 4. >^?^'4. x<:.?4 .i, J«.% .>. ^;- 4. t^ .;. ^.^ .i. ^.'- .V. ^;- 4. ^.'« J. ^c ^^ 

:iV • Y^i ' yeW • YcSi ^ 5%5\' • 5?nfe ^ ^^v *^ 5tte ^ 5%*J X '-^^ 1 ^*^ 1 ^^" I ^^ 1 *^^" 1 ^>^ ^ .a. - 

* tit ^- tit -*• fit * tit *• fit * tit *• tit * tit * tit * tit * tit * ^> * ^s^ * fit ■*• ^t fp * 

10^ ^C^^ VCJ' VC2' 


»» .^ 

vV ▼ 


*• 424 •*• <$> 'i • 4&4 4 

4fi4 ■*■ 4S4 *• 4^ *■ 4-S> -t y*i 



4S> 4 

4S> •*• ^|> t 4|> *• 4|> J- fif •*• 4^4 4- 

fit -^ tf t * f;^t ■** %i •*• fit •*• t^t ^- fit •*• -^ * i^'t t "^ 

4p4 * 4^t * ^ * ^ * m^ '^' 

* ^jQ 

► * ^ ■*. 4S> * 4g4 t- 4|» 



vA' vA- 'A/- ^A- »A 

t^ * fit ■*• tii> •= • -^ *• tl 

Y:ti t^5«? 



%iV '^ Jtsv * Yta : '"V : Yi^ * 

-*• 4^4 + 4^> -*• -^4 4 


434 4- 






■ / Yl s^ 













>, < / /; 


odpisana knjizara, utemeljena od preporoditeija hrvatskoga naroda i 

knjige, dra. Ljudevita Gaja, vec je kroz vise godina snovala, kako 

da se oduzi hrvatskomu narodu, koji se je dosad najpripravnije oda- 

zivao svakomu njezinu podhvatu u prilog razvoju na§e literature. 

I napokon je smislila i odlu5ila izdati §to obsezniju »Povjest Hrvata do 

svrSetka XIX. stoljeca*. 

Nakladna knjizara nije zalila sve svoje sile uloziti, da djelo bude §to 
dostojnije i naroda, kojega di5nu proSlost prikazuje, kao i izdavateljice, koja 
zeli s njim proslaviti petdesetgodiSnjicu svoga obstanka, i — ako smije reci, — 
svoga povoljnoga djelovanja za razvoj i sirenje hrvatske knjige. 

Pisanje »Povjesti Hrvata« povjerila je profesoru Vjekoslavu Klaicu, muzu, 

koji proslost svoga naroda dobro poznaje, i koji je toliko vjest pisac, da umije 

razumljivo i zgodno prikazati, §to znade i osjeca. Njegove dosadanje historijske 

radnje odisu odusevljenjem i iskrenom, nehinjenom Ijubavi za hrvatsku proSlost, 

A a ipak je du§evno tako jak, da ne ce ni gorke istine zatajiti. 

Prepustivsi piscu svu slobodu i odgovornost, da pise, kako znade i moze, nakladna 

je knjizara najvecu brigu posvetila opremi djela. Nije zalila ni najvecega truda ni 

najogromnijega troSka, samo da oprema »Povijesti Hrvata* bude §to bogatija i sjajnija. 



Kao sto brizna majka priredjuje svojoj kceri najljepse haljine i urese, kad ju udaje u 
tudju kucu: tako je i nakladna knjizara svoje miljence okitila svim §to je smogla, da 
se ne mora stiditi ni velikasa ni bogatasa. 

Narodito je paznja posvecena ilustracijama, poSto je to prva hrvatska povjest 
sa slikama. Ilustracije medjutim nijesu plod maste, nego su nepobitni svjedoci proslih 
vremena: ostatci, spomenici od kamena, artije, voska. Ilustracije su dakle autenticne i 
suvremene, pravi tumaC onomu, sto se pripovijeda. Velik dio ilustracija primila je knjizara 
s dozvolom visoke kr. zemaljske vlade iz zemaljskoga arkiva, gdje je piscu i izdavateljici 
najpripravnije bio u pomoc veleuceni gospodin dr. Ivan pi. Bojnicic, kr. arkivar, 
Jednako je upotrebljeno ogromno i dragocjeno blago zemaljskoga arkeologidkoga muzeja, 
kojega je predstojnik, profesor dr. Josip BrunSmid, podupirao pisca i izdavateljicu 
savjetom i iinom. 

I tako, nakon tolikih priprava i velikog truda pozdravlja hrvatski svijet prva 
knjiga »Povjesti Hrvata*. Ona obuhvata narodnu dinastiju i Arpadovice do godine 1301. 

Ne bude li izvanrednih nezgoda, ugledat ce svjetio jos tri knjige. Druga ce 
sadrzavati povjest Hrvata do bitke na Muhadkom polju (1526.\ treca ce prikazivati 
vladanje Habsburga do smrti kralja Karla III. (VI., 1740.), a cetvrta ce pricati o zivotu 
Hrvata za vladanja porodice habsburzko-Iotaringijske. Ta ce posljednja knjiga, obsegom 
najomasnija, ugledati svjetio na osvitku dojducega stoljeca. 

U Zagrebu, na Sesvete 1898. 

Knjiiara L- Hartmana (Kugli i Deutsch) 


roucavanje hrvatske pro§losti vrlo je poud:no i utjeSljivo. Uvidjamo, da i 

maleni narodi mogu kroz stoljeca i tisucljeca zivjeti, a da ne moraju 

izginuti ni usred velikih, silnih drzavnih tvorba. Hrvatska nas povjest 

udi, da u etidnom svijetu ne vrijede vazda zakoni fizidnoga svijeta, a 

najmanje onaj, da manji i malobrojniji mora podleci vecemu i brojnijemu. I §aka 

Grka odoljela je ogromnoj sili £itave prednje Azije, a maleni hrvatski narod 

odrzao sc je pored svih bura i nepogoda, koje su ga redom snalazile! 

Tvrde mnogi, koji su proud:avali povjest slavenskih naroda, da u Slavena 
ne ima toliko drzavotvorne sile, ali zato kud i kamo vise odporne snage. 
Vec pri prvom pojavu Slavena u historiji javljaju suglasno i latinski i grdki 
spisatelji, da se Slaveni nerado pokoravaju tudjinu, da Ijube samosvojnost nada 
SVC, i da ce svaku nevolju podnijeti za volju mile i zlatne slobode svoje (omnem 
miseriam carae libertati postponentes). Ako se to opaia za sve Slavene u 
obce, vrijedi naroCito za Hrvate. Jer udeci njihovu povjest, ne moze§ da se 
dosta nadiviS njihovoj zilavosti, njihovoj neslomivoj odpornoj snagi. Odkad 
se je Hi vat pojavio na obalama sinjega mora, kroz dvanaest stoljeca i vise prkosi on 
svemu, §to ga hoce da zatre, te je neizcrpivom uztrajnoScu obranio i odrzao svoje ime, 
svoju individualncst i svoj teritorij. 


Hrvatski «arod naselio se je u rimskim pokrajinama, u kojima se bija§e uvrijezila 
^rimska kultura s jezikom latinskim. §to je god germanskih pukova doSlo u pokrajine 
starorimskoga carstva — zvali se Goti, Suevi ili Franci, — svi se odrodi^e i prometnuse 
u Romane, te postadose Talijani, Spanjolci, Portugalci i Francuzi: Hrvata nasuprot nije 
mogla odnaroditi rimska kultura, pace se u njegovu govoru ne opazaju ni tragovi 
latinskoga jezika. Rimsko ziteljstvo sklonilo se prcd dosljacima u tvrdc gradove primorske 
(Zadar, Trogir, Spljet i Dubrovnik), te se visokim i 5vrstinii zidovima ogradilo od hrvat- 
skoga svijeta. Ali mu to nije pomoglo; Hrvat prodro i u ta skroviSta romanskoga zivlja, 
te ga pohrvatio. Vec god. 1177. do6ekase Zadrani papu Aleksandra III. u svom rodnom 
gradu pjevajuci mu iz svega glasa pjesme i hvale jezikom hrvatskim (immensis laudibus 
et canticis altissime resonantibus in eorum sclauica lingua). Malo zatim u polovici 
XIII. stoljeca moradoSe Mletcani silom raztjerati hrvatsko ziteljstvo grada Zadra na sve 
strane, te napuniti grad novim naseljenicima iz srca Italije, kojima zabranise zeniti se 
Hrvaticama, da se ne pohrvate. Ali ni to ne zaustavi Hrvata. Jedva bija§e iza toga 
proSlo sto godina, Mletcani su god. 1346. pozivali Zadrane u latinskom i hrvatskom 
jeziku, da ostanu vjerni njihovoj obcini. Tako se je zgodilo, da su se primorski gradovi 
Dubrovnik, Spljet i Trogir ba§ u ono vrijeme, kad se je iz susjedne Italije na sve 
strane sirila prosvjeta knjizevnoga i umjetni^koga preporoda, posve pohrvatili. God. 1553. 
pi§e Mlet6anin Giustiniani za zitelje grada Spljeta: »Odijelo Spljecana slavenskoga je 
kroja, a njihov materinji jezik (hrvatski) vrlo je sladak i gibak. Istina je, da svi gradjani 
govore takodjer jezik romanski, a neki se i odijevaju na talijansku; no gospodje ne 
govore nego svojim materinjim jezikom . . . . < Jo§ je bolje Giustiniani pohvalio ponosite 
Trogiranke. »Zitelji toga grada (Trogira)«, pise on, »zivu po slavenskim obidajima. Istina, 
neki nose talijansko odijelo, no rijedki; svi doduse govore dobro romanski (franca) 
ali u svojim kucama govore slavenski jezik radi svojih zena, koje slabo razumiju tali- 
janski; pak ako i koja razumije (talijanski), ona ne ce da govori nego svojim 
materinjim jezikom«. 

Kako nije Hrvata zatrla rimska kultura, tako mu nije ni krscanska vjera otela 
narodnoga biljega. Universalna crkva rimska, kojoj su Hrvati vazda bili najodaniji sinovi, 
morala je uztrajnosti hrvatskoj popustiti, te Hrvatu dozvoliti, sto nikomu nije . prije ni 
poslije udinila. U Moravana, Ceha, Slovenaca nestalo je traga slavenskoj rijeSi u sluzbi 
Bozjoj; jedini Hrvati od svih slavenskih naroda rimskoga zakona odrzali su do danas 
divnu baStinu svetih apostola Cirila i Metodija! No kolike je borbe trebalo, kolike 
uztrajnosti i zilavcsti kroz stoljeca, dok je napokon god. 1248. papa Inocentije IV. 
posvetio Hrvatima njihovo neosporivo pravo, da slave Boga u crkvi slavenskim jezikom! 

To su teCevine hrvatske na polju prosvjete. A koliko je hrvatske krvi proteklo 
za slobodu i samosvojnost, za pravo i cjelokupnost! Posmatrajuci politi6ki zivot Hrvata 
diviS se jo§ vise. Odkad se je Hrvatska proglasila kraljevinom za Tomislava god. 925., 
nije ta kraljevina kroz tisuc godina ni za jedan cas izgubila svoga kontinuiteta 
Propale su u to gotovo sve slavenske drzave, propalo je byzantsko carstvo i ponosita 
mletaika republika: hrvatska kraljevina kroz te brojne vijekove ni jedan trenutak nije 
prestala zivjeti. Odkidali su joj ud za udom, gazili i krnjili mnoga prava, prisegama 
zajamiena; ali jezgra kraljevsiva vazda je ostala nepogazena, pak se oko nje opet 



okupljali razasuti ili ugrabljeni dijelovi njezini. Pa^e ni Osmanliia, kojega se polumjesec 
kocio nad istim Budimom, ne mo2e se pohvaliti, da mu se je poklonio bijeli grad Zagreb, od 
XVI. stoljeca ponosita stolica Hrvata! Osvanuo doduSe Osmanlija i prcd Zagrebom, ali 
ga os-vojio nije! Pri6a tvrdi, da ga je odtjerao medvedgradski top. S punim pravom 
porucivali su zato god 1527. ozlovoljeni hrvatskf stalezi kralju Ferdinandu I.: »Neka 
znade Vase Velicanstvo, da se ne moze pronaci, da bi ikoji gospodin bio Hrvatskom 
silom obladao. (Noverit maiestas vestra, quod inveniri non potest, et nullus dominus 
potentia mediante Croatiam occupasset.) Jer nakon smrti naSega blage uspomene posljed- 
njega kralja Zvonimira pridruzismo se dobre volje svetoj kruni kraljevsiva Ungarije, a 
poslije toga sada VaSemu Velicanstvu. (Nisi post discessum regis nostri ultimi Zvonymer 
dicti, felicis recordationis, libero arbitrio se coadiunximus circa sacram coronam regni 
Hungariae, et post hoc nunc erga Maiestatem Vestram). 

Bas u taj cas, kad su hrvatski stalezi ovako muzevno govorili svomu kralju» 
bilo je kraljevsto hrvatsko spalo na posljednje grane. Od hrvatske drzave, koja je nekad 
za Tomislava obuiwatala oko 1100 □-myriametara, a za Petra Kresimira bar 550 D-"iyr., 
bijase tada preostalo samo kukavnih 125 Q-myr.! Citava Dalmacija bijasc vcc od jednog 
stoljeca u vlasti mletacke republike, a iza osudnog boja na Krbavskom polju god 1493. odkidao 
slavodobitni Osmanlija komad po komad hrvatske zemlje, tako da je vec sada vladao 
citavom iztoinom Slavonijom, Likom i Krbavom, kao i ditavom Hrvatskom na jugu 
Velebita, koliko nije pripala mletackoj Dalmaciji. Cijela Hrvatska sastojala je tada za 
pravo od tri zupanije (varazdinske, nesto krizevacke i zagrebacke), i sto je primorja od 
Rijeke do Baga. To je bio jedva peti dio Kresimirove Hrv^atske, te su ju zato i hrvatski 
stalezi stali nazivati »pretuzni ostatci ostataka kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije« 
(reliquiae reliquiarum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae.) 

Ali ni u toj skrajnjoj bijedi ne zdvaja hrvatski narod. On bdije dan i noc s oruzjem 
u ruci, da obrani kukavne ostatke svoje stare kraljevine. Godine 1571. desio se mladi 
ban Franjo Frankapan Slunjski u svom gradu Gorama Bio je jos posve mlad, nezenja, 
ali vec junak na glasu. Osmanlijama zadavao tri sta jada; zato ga krscanski svijet 
prozvao »stitom Ilirika«. Boraveci u Gorama pripravio Slunjski gostbu za prijatelje. 
Jedva gosti pozvanici sjeli za stol, osvanu pred njima glasnik kao bez duse, javljajuci 
da se Turci primicu. Ne bi druge: Slunjski morade ostaviti bogati stol, pak sa svojim 
gostima poci u susret neprijatelju. Tri put se sukobi§e krScani s Osmanlijama, tri put 
suzbi Slunjski neprijatelje, te ih na posljedku natjera u bijeg. I sami Turci slavili su 
poslije pjesmom junactvo bana Franje Slunjskoga (nobile ccrte hoc facinus hostes ipsi 
militari carmine celebrarunt). 

Hrvatski se je narod kroz stoljeca uporno borio i s Mletcima i Byzantom, sa Sara- 
cenima i Mongolima, pace i proti nekim ugarsko-hrvatskim kraljima, koji nijesu po§tivali 
njegove pravice. Bribirske knezove iz plemena :5ubic zamijenise Babonici i Nelipici; 
za ovima se podigoSe krbavski knezovi Kurjakovici, a posljednji zaigrase kolo krcki 
knezovi Frankapani. Iz svake kapi neduzno prolivene krvi nicalo je svcdjer novih 
osvetnika. No ni u jednoj borbi ne prikaza se odporna snaga hrvatskoga naroda tako 
silna, kao u borbi s Turcima. U njoj sudjelova§e sav narod, ona mu bija§e kao svakidanji 
kruh. To je herojski vijek hrvatskoga naroda. S toga i razumijemo hrvatske staleze, 


kad govore kralju svornu Ferdinandu I.: »Vazda smo uzdrzali ^tu slavu, da nema jezika 
(naroda) u Wi-scanstvu, koji bi se tako dugo vremena drzao i krv svoju prolijevao, 
(kao mi). Ta vec je minulo vise od osamdeset godina, sto se branimo i borimo za 
vjeru krscansku. S torn su slavom umrli nasi predji, a mi to isto zudimo«. (Semper 
renuimus penes se banc laudem, ut nulla lingua in Christianitate tanto longo tempore 
non stetit, nee sanguinem suum fudit; quia ultra sunt quam octuaginta anni, quod se 
defendimus et pugnavimus penes fidem Christianam. In hac laude nostri pristini mortui 
sunt, nos hoc idem desideramus.) 

Hrvatski narod svojom je uztrajnoscu i pozrtvovnoscu srecno preturio doba najvece 
slave i moci turske. Odkinuti udovi hrvatskoga kraljevstva redom se oslobadjali izpod 
turske vlasti. No sada planu nova borba za cjelokupnost kraljevstva. U jednu 
niku nastoji narod, da se s materom zemljom opet zdruzi oslobodjena izto^na Slavonija, 
a u drugu ruku da se ukine Krajina, u kojoj se je banila njemacka vojniCka vlast. 

Teznje i zelje naroda, pak bile i najopravdanije i osnovane na najsvetijem pravu; 
ne ostvaruju se u jedan dan. Prolaze cesto decenija i stoljeca, dok narod postigne, §to 
ga ide po Bozjem pravu i pisanom zakonu. I tu se divimo mukotrpnosti hrvatskoga 
naroda, kako bas gvozdenom uztrajnoscu nastoji, da se ostatcima kraljevina Dalmacije, 
Hrvatske i Slavonije pridruze oslobodjeni dijelovi na iztoku i jugu. U toj nekrvavoj, 
ustavnoj borbi jednako se ogleda velika odporaa snaga naroda. Ne moze doduse 
zaprije6iti, damn se pravo ne gazi; ali ne da, da mu se zgazi | I napokon prevlada pravo, 
koje se nikada ne moze zatrti, ako ga samo uporno branis. U polovici XVIII. stoljeca 
vracena bi Hrvatskoj iztocna Slavonija. Ostatci kraljevstva povecaSe se tada za Sitavih 
100 Q-myriam.; hrvatski ban zapovijedase vec zemlji, koja obuhvatase 220 Q-myriam. 

Jo§ upornija i teza je borba za Krajinu. Traje vise od stoljeca, a treba da se boris 
proti cjtavomu carstvu! Samoj matici zemlji zaprijetila tada pogibao, da postane austrijska 
pokrajina poput Kranjske i Stajerske. Ali odporna snaga hrvatskoga naroda odoli i 
reformatoru caru Josipu II., te sa6uva stari ustav najstarijoj kraljevini habs- 
burzke monarkije. 

Bred neprekidne borbe za svoja prava i za Krajinu gleda hrvatski narod na svoje 
o5i, kako vijor sa zapada obara staru njegovu neprijateljicu, prezivjelu republiku 
mleta6ku (1797.), i kako se Dalmacija, od 1409. u mletackoj vlasti, vraca pod zezlo 
vladara, koji je zajedno kralj hrvatski i ugarski. Narod nije zaboravio, da je Dalmacija 
bila i ostala krv od njegovi krvi, pak s mjesta pregnuo, da se ta slavna kraljevina 
pridruzi svojim rodjenim sestrama, Hrvatskoj i Slavoniji. I tako je nase XIX. stoljece 
zateklo hrvatski narod u nastojanju, da svojemu kraljevstvu povrati po prilici onaj obseg, 
§to ga je imalo za kraljeva Petra KreSimira i Dimitrije Zvonimira. 

Ali XIX. stoljece, stoljece narodnosti, nametnu hrvatskomu narodu najzescu 
borbu od svih dosadanjih. Borba je uporna i osudna, jer se mora otimati ne samo 
zivima, nego i mrtvima. Cvor se strasno zauzlao, i Bog zna, sta bi bilo, da cvora nije 
razsjekao mac bana JelaCica. Hrvatski jezik priznat bi nakon krvava rata jezikom 
diplomatiikim, da sam gospoduje ne samo u seljadikoj kolibici, nego i u banskim dvorima. 
Hrvatskim jezikom neka zbori i tvori svej §to se hrani hrvatskim hljebom ; ta za to se 
i zrtvovalo 40.000 hrvatskih junaka na poljanama ravne Ungarije. 


U nekrvavoj, a napokon i krvavoj borbi za narodnost ocitovala se odporna snaga 
hrvatskoga naroda u najvecoj mjeri. Malena Hrvatska, koje neki na karti Evrope nijesu 
mogli ni naci, pokazala je 6itavomu svijetu, da zivi i da je vrijedna da zivi. Hrvatska, 
i opet nije propala, nego je nasuprot iz borbe izaSIa jaca i veca. Dva do tri decenija 
minu§e jedva, a Hrvatskoj kao zrela jabuka pade u krilo Krajina, te se sjedini s materom 
zemljom. Hrvatsko se kraljevstvo i opet uvecalo za 200 □-myriam., hrvatski ban 
upravlja sada drzavinom od 425 □-myr. i osam prostranih zupanija! A i Dalmacija 
vapi bez prestanka za ujedinjenjem, pak ce prije i poslije do toga doci; jer to ni samo 
ziva zelja svih Hrvata, nego i skroz legitimno nastojanje, zajamceno najnovijim 
zakonima i prisegamal Tada 6e hrvatsko kraljevstvo obuhvatati opet onoliki obseg, 
kako ga je imalo za kralja Petra Kre§imira i Dimitrije Zvonimira. 

« * 


Samo letimi^ni pregled hrvatske povijesti kako nas tjeSi i bodri za buducnost! Ba§ 
irvatska historija dokazuje, da ne stoji ona moderna: »Sila jaca od prava«, nego ona 
stara hrvatska: »Svaka sila za vremena*. Hrvatski je narod svojom odpornom snagom 
suzbio dosad svaku silu, i tako se je odrzao kroz tolika stoljeca. 

Veliki magjarski patriota rekao je na po6etku naSega vijeka za Ugarsku: »Ugarska 
nije bila, aU ce bitic. A mi recimo: »Hrvatska je bila, ona jest, ona mora ostati do 
skrajnjega vijeka.* 

Vj. Klaie. 

S A D R Z A J. 

Predgovor 1^^ 

Cestitomu stiocu ^ 

Uvod I 

Glaiina djela o hrvatskoj povjestnici ... 3 

Hrvatska zemlja ^o 

Dalmacija i Panonija 1 4 

Slaveni i Hrvati 25 

Hrvatske oblasti 32 

Prvo dob a. 

Vladanje knezova i kraljeva hrvatske krvi. 

Borbe s Francima 4^ 

Bijel a Hrvatska za knezova Ladislava i Mojslava 48 

Knezovi Trpimir i Domagoj 53 

Knezovi Sedeslav, Branimir i Mutimir ... 60 

Tomislav, prvi kralj hrvatski 72 

Borba za hrvatsku narodnu crkvu .... 78 

Kresimirovidi ^5 

Petar KreSimir Veliki loi 

Slavic i Dimitrija Zvonimir II2 

Petar SvaCic, posljednji kralj hrvatske krvi . 120 

Hrvatska za narodne dinastije 128 

Drusjo dob a. 

Vladanje kraljeva Arpadovica. 

Koloman i Stjepan HI ^39 

Bela I. (H.) Slijepi i Boris Kolomanovic . 151 

Gejza I. i byzantski car Emanuel Komnenac 158 

Bj-zantsko vladanje u Hrvatskoj i Dalmaciji 1O4 

Bela n. (m.) 173 

Emerik i sin niegov Ladislav ...... 184 

Andrija I. (n.) 193 

Bela m. (IV.; 215 

Stjepan VI. (V.) 24^ 

Ladislav III. (IV.) Kumanac 251 

Andrija II. (III). Mletdanin 266 

Hrvatska za Arpadovi<fa 280 

Prilog I. 
Izvori i pomagala za povjest Hrvata do konca 

XIII. stoljeda 3o3 

I. Prvo doba. Vladanje knezova i kraljeva 
hrvatske krvi 3^4 

II. Drugo doba. Vladanje kraljeva Arpadovica 30O 

Prilog II. 

Transkripcija izpravd 307 


Rimski kipoyi iz Siska 3 

Ivan Luiid 5 

Nakit od tuca s rimskih dvokolica .... lo 
Rimske igle i razno, naroCito ranamidko orudje 

iz Siska 14 

Odlomak grckoga napisa na kamenu iz Lumbarde 

na otoku Korduli 15 

Kip cara Oktavijana Augusta 17 

Starogiiki napis iz Starog grada na otoku Hvaru 

u Dalmaciji 19 

Napis na podnoija kipa carice Herennije Etruscille 

(250 po Is.) 20 

Sarkofag krsdanke Severille iz pocetka V. stolj. 21 

Car Dioklecijan 22 

Tloris Dioklecijanove palace u Spljetu ... 23 

Zlatna vrata Dioklecijanove palace a Spljetu . 24 

Koltani rimski predmeti iz Siska 25 

Car Heraklije 28 

Zlatni novae cara Heraklija 29 

Antikne broncane figure iz raznih mjesta Hrv., 

Slav., Dalm. i Istre 32 

Staklene rimske posude iz Siska 35 

Ploia na krstionici u crkvici sv. Ivana Krstitelja 

u Spljetu 36 

Razlidte rimske kopie (fibulae) 37 

Odlomak nadvratnika (na crkvenim vratima) ili 

die obruba na ciboriju, nadjen u Biskupiji 

kod Knina na groblju sv. Luke 41 

Karlo Veliki 43 

Odlomak pluteja iz crkve kod Knina ... 48 
Odlomak napisa iz dobe h»-Tatskoga kneza Trpi • 

mira (852) 51 

Odlomak crkvenog pluteja iz IX. stolje6i . . 53 

Slavenski apostoli sv. (jiril i Metodije ... 58 

Odlomak crkvenog arhitrava 60 

Krstionica, izradjena od popa Ivana na cast sv. 
Ivana Krstitelju u doba hrvatskog kneza Vise- 

slava u IX. stoljecu 63 

Odlomak napisa iz dobe knezi Branimira (88 S.) 65 

Slavenski vojnici X. stoljeda 69 

Omamenti na plodama, koje su valjda bile icsti 
ambona ili zrtvenika neke crkve u Solinskom 

polju 71 

Odlomak plo£e na krstionici grada Spljeta u 

crkvi sv. Ivana Krsl 72 

Bugarski car u X. stolje6i 73 

Bugarski vojnici 75 

Odlomak kamenog obiuba s omamentima . . 78 

Odlomak crkvenog pluteja 85 

Odlomak napisa na kamenu iz dobe hrvatskoga 

bana i kralja Pribine u polovici X. stolj. . 80 
Oporuka Agape, kceri zadarskoga tribuna Da- 

brona 87 

Kameni odlomak (a) ciborija ili pluteja crkve, 

iz IX. ili X. stoljeda 90 

Kameni odlomak (b) ciborija ili pluteja crkve, 

iz IX. ili X. stoljeda 9^ 

Crkva sv. Krsevana (Chrysogonus) u Zadru . 92 
Bizantski car Vasilije II. Bugarobijac (976. — 

1025.) 93 

Izprava iz god. 1034., kojom Savina, supruga 
Gimmajeva dariva samostan i crkvu sv. Krle- 

vana n Zadru 95 

Sv. Stjepan, prvi kralj ngarski 96 

Ribari grada Zadra darivaju crkvu i samostan 

S7. Kr§evana 97 

God. 1070. u Ninu, Radovan unuk Leljkov, da- 
riva samostanu sv. KrSevana u Zadru svoje 
zemlje i vinograde 102 

Zadarski bisku^ Stjepan potvrdjuje oko godine 
1067., da crkva sv. Mihajla na otoku PaS- 
manu (Flaueico, Postimana) pripada samostanu 

sv. Krsevana u Zadru 103 

PeCat kralja Petra Kresimira Velikoga . . . 108 
PoveljakraljaPetraKreSimira Velikogaodg. 107 1. 109 
God. 1075— 1076. Petar, opat sv. Krsevana a 
Zadru, dozvoljava Maju, sinu Barbinu, da moze 
do svoje smrti bez ikakve dade uiivati vino- 
grade na Lukoranjskom polju 113 

Povelja kralja DimitrijeZvonimira, izdana u Kninu 

(Tninu) god. 1076. — 1078 117 

Povelja kralja Stjepana II. od god. io87g . . 121 

Koloman, kralj ugarski 125 

Najstariji hrvatski glagolski napis na kamenu 

od god. 1 100 131 

Mramorna grobnica Vekenege (-j- iiii.), rodja- 
kinje kralja Petra Kresimira Velikoga, u nu- 
tarnjoj bogomolji opatickoga samostana sv. 

Marije u Zadru 133 

Zbornik crkvenih popjevaka sa starinskim kaj- 
dama (neumama), kako su se pisale do II. 

stoljeda 135 

Monogram kralja Kolomana na stupu u crkvi 

sv. Marije u Zadru 141 

Belgrad na moru (danas) 143 

Povelja kralja Kolomana od god. iiii. . . 145 

Novci kralja Bele I. (II.) 152 

Povelja kralja Bele I. (II.) 153 

Ostrogonski nadbiskup Felicijan dosudjuje (28. 
travnja 1 134) zagrebaCkomu biskupu Macilinu 
zemlju Dubravu, koju je nekad kralj Ladislav, 
osnivajudi zagreb. biskupiju, darovao prvomu 

biskupu Duhu 155 

Kriiari njemadkoga cara Konrada III. prolaze 

kroz Ugarsku 160 

Byzantski car Emanuel Komnenac . . . . . 161 

Kralj Stjepan IV. (HI.) 165 

Kralj Stjepan V. (LV.) 166 

Stjepan V. (IV.) bjezi iz Ugarske 167 

Byzantski car sa svojom pratnjom u XII. stoljecu 171 

Bela II. (Ill) 174 

Srebreni denari Bele II. ([T[.) 1 75 

Pjenezi Bele II. (III.) 176 

Zlatni peSat Bele II. (III.) 176 

Veliki peaat Bele IF. (HI.) 177 

Povelja kralja Bele II. (III.) 179 

Emerika krune 182 

Veliki pefat kralja Emerika 189 

Krunisanje kralja Andrije I. (II.) 194 

Povelja kralja Andrije I. (II.) 195 

Prvi veliki pefiat Andrije I. (II ) 197 

Prizori iz iivota Spasiteljeva 199 

Ktizarska vojna Andrije I. (IT.) 202 

Zlatni pecat Andrije I. (II.) 203 

Podor grada Krapine 207 

Andrija I. (II.) 211 

Krunisanje Bele III. (IV.) 216 

Zborna (nekad stolna) crkva sv. Lovrinca u 

Trogiru 217 

Portal zborne (nekad stolne) crkve sv. Lovrinca 

u Trogiru 219 

Dzingiskanovi pjenezi 221 

Mongolska kaciga 222 

Provala Tatara u Ugarsku 223 

Podor grada Kalnika kod Krizevaca 225 

Tvrdinja Klis uz cestu iz Spljeta u Sinj . . . 227 
Zlatna bulla izdana od kralja Bele III. (IV.) u 

Virovitici 16. studenoga 1242 231 

Zlatni pecat na bulli kralja Bele III. (IV.) od 

god. 1242 233 

Slavonski banovci kralja Bele III. (IV.) , . . 241 

Dvogubi pedat Stjepana VI. (V.) . . ... 248 

Dvogubi pe^at Stjepana VI. (V.) 249 

Slavonski banovci kralja Stjepana VI. (V.) . . 250 

Pecat bana Henrika Gisingovca 255 

Ladislav III. (IV.) Kumanac 257 

Slavonski banovci kralja Ladislava III. (IV.) . 259 

Vinodolski zakon od god. 1288 261 

Povelja kralja Andrije II. (III.) od 29. stud. 1290. 267 

Andrija 11. (111.) 268 

Karlo Martell 269 

Pedat bana Pavla 1. Bribirskoga 271 

Pjenezi hrvatskoga bana Pavla 1. Subida (1274. — 

13 12.) i sina mu Mladina 11. (13 12. — 1322.) 273 

PeSat bana Stjepana Babonica od god. 1295. 276 

Slavonski banovci kralja Andrije 11. (111.) . . 277 

Clanci (zakljudci) slavonskog sabora od godine 

1273. za bana Matije 283 

Snimci s razliditih rukopisa djela »Historia Salo- 

nitana« od Tome arcidjakona 289 

Podor samostana i crkve sv. Marije u /Fopus- 

kora (Toplicama) 295 



Mercnr Gonifi roloTa 7.a *rtve Victoria 

ISorac na »ake Jnpiter 

Rimski kipovi-iz Siska. 

Narodni muzej u Zagrebu. 



tac hrvatske povjesnice, hrvatski Hcrodot jest Dalmatinac Ivan 
Lucie ili Joannes Lucius, rodjen u Trogiru na pocetku XVII. stolj., 
a umro u Rimu IL sijecnja 1679. Sahranjen bi tada u zbornoj 
crkvi sv. Jeronima, gdje bi mu u polovici XVIII. stoljeca podignut 
mramorni spomenik s napisom: »Joanni Lucio, nobili Traguriensi, 
qui Dalmatiae Croatiae patriamque historiam illustravit et conscripsit. 
Obiit IK. Jd. Jan. MDCLXXIX. (Ivanu Lucicu, plemicu Trogirskomu, 
koji je domorodnu povjesnicu Dalmacije i Hrvatske objasnio i napisao. 
Preminuo 11. sijednja 1679.).« 

Bilo je doduSe i prije Lucica spisatelja, koji su se nuzgredice vi§e ill manje 
bavili hrvatskom istorijom; ali on je prvi napisao kritiCnu i sustavnu povjes- 
nicu Dalmacije i Hrvatske u §est knjiga, a u latinskome jeziku, da ju je mogao 
citati sav tadanji obrazovani svijet. Tome znamenitomu djelu je podpuni napis: 
Joannis Lucii de regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. Zanim- 
Ijivo je osobito, da je Ludic dovrsio svoje monumentalno djelo na jugu Evrope, 
u Rimu, a stampano je prvi put god. 1666. na sjeveru Evrope, u Amsterdamu 
u Holandiji, u slavnoj stampariji Ivana Blaeua ili Blawa, kojemu je Lu^ic bio 
prijatelj. Slavni Blaeu, sam izuden pravnik, smatrao je za osobitu podast, §to je 
upravo njegovoj tiskari Ludic povjerio Stampanje svoga djela, te je tu svoju radost i 
odao u jednome pismu na Lu5ica, gdje mu je pisao: »Ali ti si svoje prijateljstvo na- 


roCito htio ocitovati time, §to si svoja vrstna iztrazivanja, kojima si spomenike svoje 
preslavne domovine, davnom tminom zastrte, iznesao na svjetlo, povjerio da se stampaju 
mojim slovima (sed praecipue earn — amicitiam — mihi notam facere voluisti, cum 
lucubrationes tuas praestantissimas, quibus patriae tuae illustrissimae monumenta, iam 
dudum densis obvoluta tenebris, in lucem protraxisti, typis meis exarandas obtulisti).* 

Ivan LuCic bio je i podoban, da napi§e valjanu povjesnicu. Tomu je doprinijelo i 
vrijeme u koje je zivio, a i priprava njegova. Uceci u Padovi i u Rimu, gdje bi ovjen- 
6aa lovor-vijencem doktora prava, upoznao je tadanju metodu historijskoga iztrazivanja. 
U Italiji je naime historidka nauka jos od proslog stoljeca udarila novim smjerom i 
poletila svjezim poletom; tu su se marljivo izucavali jezici za razumijevanje starih spo- 
menika, njegovale pomocne znanosti za istoriju, narocito arkeologija i kronologija, skup- 
Ijala se gradja po knjiznicama i arkivima, te se je od ozbiljnih povjesnicara zahtijevalo, 
da svoje pripovijedanje osnivaju na kriticki pribranim i poredjanim spomenicima. Tako 
se radilo ne samo za istoriju stariii, klasickih naroda, nego i za povjesnicu zivih naroda. 
Dovoljno je spomenuti Ivana Meursija, Ubba Emmia i Donata za grcke i rimske starine, 
Baronija i Raynalda za crkvenu i drzavnu istoriju, Agostina Mascardija za istorijsku 
znanost u obce (L' arte storica, Roma 1630.), zatim Pavla Sarpia, Andriju Morosinija, 
Franju Biondija, Famiana Stradu, Bentivogliu i mnoge druge povjesniSare pojedinih 
zemalja i naroda. Djela tih vrsnih ucenjaka upravo su za Lucicevog djakovanja u Italiji 
redom izlazila, te se pomamno 6itala. 

VrativSi se Lucie nakon svrsenih nauka u svoj zavicaj Trogir, stao i on snovati, 
da napi§e povjesnicu svoje domovine po metodi i uzoru talijanskih istoricara. Skupljao 
za to gradju po arkivima, narocito svoga rodnoga grada, iznosio na vidjelo davne ' 
mladje spisatelje o povjesnici Dalmacije i Hrvatske; pace i za proslost Slovinske zemlje 
(Slavonije) zivo se zanimao, te je od Rafaela Levakovica trazio i dobio nesto izprava 
zagrebacke biskupije iz XIII. stoljeca. Pribravsi ovako gradju dao se na izradjivanje po- 
vjesnice, te ju dotjerao do kraja nekako god. 1654. No svrsivsi djelo ubijedi se bolan, 
da ga ne moze posve izgladiti ni u Trogiru ni u Dalmaciji, pak se zato pomenute go- 
dine preseli u knjizevno srediste, u Rim. Tamo na izvoru ogromnoga knjizevnoga blaga 
jos je nekoliko godina priljezno radio i izpravljao, citavo djelo gotovo preradio i do 
god. 1661. napokon ga priredio za stampu. 

Lu6ic prikazuje u svojoj povjesnici dogadjaje i razvitak kraljevine Dalmacije i 
Hrvatske samo do polovice XV. stoljeca, naime do onoga casa, kad je citava Dalmacija, 
a s njom i primorska Hrvatska dosla pod mletacku vlast. Povjesnicu nije razdijelio u 
periode, nego u sest knjiga, koje je opet razdijelio na glave, ali tako, da se je drzao 
§to viSe kronologickoga reda. Prva se knjiga bavi Ilirikom i Dalmacijom za rimskoga 
vladanja, zatim prelaznom dobom poslije propasti zapadno-rimske drzave, a zavrSuje se 
dolazkom Hrvata i Srba i osnutkom hrvatske drzave. Tom hrvatskom samosvojnom 
drzavom, s njezinim vanjskim i nutarnjim prilikama bavi se druga knjiga. U trecoj se 
knjizi razpravlja, kako je Hrvatska do§la u zajednicu s Ugarskom, i kako su MletCani 
stali Siriti svoju vlast u primorskim gradovima i na dalmatinskim otocima, poSto su iz 
gradova za neko vrijeme bili potisnuti. Borba izmedju Mletaka i Ugarske za Dalmaciju 
nastavlja se u cetvrtoj i petoj knjizi, koja se potonja svrsava time, kako su primorski 
gradovi i otoci dalmatinski, a s njima i primorski krajevi hrvatski u XV. stoljecu ko- 
na6no pridruzeni republici mletadkoj. Sesta je knjiga napokon zanimljiva razprava o 
drzavnom i politiikom zivotu Dalmacije i Hrvatske od onoga casa, kako su prestale 
biti posve nezavisne, pak do XV. stoljeca. Svome djelu pridao je Lucie nekoje dotad 
jo§ neizdane izvore dalmatinske, koje m\i cijenu jo§ vi§e dizu, i koje ga jo§ danas dine 
svakomu povjesniCaru neobhodno potrebitim. 


Dr. Franjo Racki ocijenio je Ludicevu povjesnicu ovako: »Ovo djelo, kao §to sva 
ostala (djela) Luciceva, odlikuje se objektivnoscu i trijeznoscu. Kao svjestan iztrazivalac 
Lu6ic je pustio govoriti same izvore; on smatrase svojom zadacom samo to, da te izvore 
kriticki poreda, razjasni, u sklad dovede i zivotom nadahne. U posljednjem pogledu 
tjerao je pace trijeznost do suhoparnosti, bojeci se, da nebi dugackim umovanjem svoje 
misli na ustrb objektivnosti odviSe iztaknuo; da nebi elegantnom dikcijom histori6ku istinu 
odvi§e zastro. Lu6ic pripovijeda samo ono i toliko, sto je i koliko je nasao u vjero- 
dostojnim izvorima. Ova trijeznost opaza se navlastito u staroj istoriji. Koliko nijesu tu 
i noviji historici pustili uzde svojoj fantaziji i svojim nagadjanjima! Lucie se oslanja 
samonagrckei rimske pisce i na stare napise; upotrebljuje ih oprezno u svojemu razla- 
ganju; mnoga pitanja, koja tadanja nauka nije bila jos rijeSila i za koja nije jos do- 
voljna gradja bila pribrana, kao §to je n. p. pitanje o narodnosti pukova Uirika i Dal- 

IvAN Locid 

macije, on mfikom obilazi, priznavajuci tako radije svoje neznanje, nego da nauku 
neosnovanom hipotezom zamuti.« 

Uza svu tu objektivnost nije Ludiceva povjesnica svagdje djelovala povoljno. Luii- 
cevo djelo stampano bi za vladanja cara Leopolda I., koji je bio takodjer i hrvatski i 
ugarski kralj. Na dvoru kraija Leopolda drzalo se, da je Lucie svoje djelo pisao u prilog 
Mletcima i da je omalovazio prava krune sv. Stjepana na kraljevinu Hrvatsku i Dalma- 

5 UVOD. 

ciju. Upravo ^ toga razloga trazio je kralj Leopold I. nekoga od pismenih Hrvata, koji 
bi se podbvatio Luiica pobijati i iznio prava krune sv. Stjepana na tu kraljevinu. Za 
to bi napokon izabran poznati hrvatski spisatelj Pavao Ritte r-Vit ezo vie, kojemu 
bi povjereno, da napise hrvatsku povjesnicu s tendecijom ugarskom. Vitezovic se zaista 
dade na posao i staderaditi; no prije nego sto je djelo dovrsio, umre Leopold I., a Vite- 
zovicev posao zape sasvim. 

Sto ne bi u6injeno za Leopolda, izvelo se za kraljice Marije Terezije, a posao je 
izvrsio zagrebadki kanonik Baltazar Adam Krcelic. 

Baltazar Adam Krcelic (rodjen 5. veljace 1715., umro 1778.), starinom iz Krbave^ 
a rodom iz sela Brdovca blizu Zagreba, i vec u 32. godini zagrebacki kanonik. bijase za 
ono doba vrlo u6en muz, a narocito vjestistorijskim disciplinama, ali uza to koristoljuban i 
do skrajnosti prevrtljiv. Boraveci u BeCu (1748. — 1749.) kao rektor hrvatskoga kolegija,dodje 
i na dvor kraljice Marije Terezije i pokaze naskoro, da umije svojim znanjem sluziti 
namjerama tadanje bedke vlade. U torn ga pobudjivase kraljica, da se sto prije dade na 
pisanje djela, §to ga nije mogao dokrajciti Pavao Vitezovic, da naime napise povjesnicu 
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, i da u njoj izlozi prava kraljice Marije Terezije i krune 
sv. Stjepana na te zemlje. U to ime dobio je on Vitezovicevu pismenu ostavstinu, a 
povrh toga sabirao je sam obilatu gradju kako u Becu, tako u Zagrebu. 

Djelo Krcelicevo ugleda napokon svjetlo god. 1770. u Zagrebu, a posveceno je 
kraljici Mariji Tereziji. Podpuni mu je napis: xDe regnis Dalmatiae, Chroatiae, 
Sclavoniae notitiae praeliminares (periodis IV. distinctae) studio, labore ac 
impensis nobilis honorabilisque viri Balthazaris Adami Kercselich de Corbavia, 
Zagrabiae, typis demum Antonii Jandera, typographi.« 

Krceliceva povjesnica obuhvata 522 strane, te obaseze citavu istoriju hrvatsku od 
najstarijeg vremena do god. 1606., i to tako, da samo jos vijek Ferdinanda I. potanje 
objaSnjuje, docim izkasnijega doba tek najznatnije zgode napominje. Iza posvete kraljici 
Mariji Tereziji imade predgovor, sadrzaj, spisak pisaca i izvora, koje je autor rabio, — 
a poslije toga slijedi sama povjesnica, koju je Krcelic razdijelio u fietiri periode. Prva 
perioda obuhvata vrijeme rimskoga vladanja, druga prikazuje narodnu dinastiju do X. 
stoljeca; treca, najobseznija, prica dogadjaje Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od X. sto- 
Ijeca do Ferdinanda I.; cetvrta napokon sadrzaje glavne dogadjaje za kuce Habsburg. 
Kao dodatak prikazuje jos Hrvatsku i Slavoniju, kakove su u pi§6evo doba bile. Tu go- 
vori o civilnoj i vojnickoj Hrvatskoj, o njezinoj drzavnoj i crkvenoj upravi, o samosta- 
nima i duhovnim redovima, o skolama; napokon nalazimo i geografski opis pojedinih 
zupanija, kao sto su zagrebacka, krizevadka, varazdinska i t. d. 

Toliko o sadrzaju Kr5elicevog djela. Glede smjera i cilja, sto ga je imao pred 
o6ima, kad je pisao svoju istoriju, poucava nas sam Krcelic osim u predgovoru jos na 
vise mjesta, a naroc^ito na koncu djela. Opisav§i naime citavu Hrvatsku i Slavoniju, u 
koliko su bile pod zezlom kraljice Marije Terezije, zavrsuje ovako: »Ono, sta je danas 
od Dalmacije, Hrvatske i Slavonije pod mleta6kom ili turskom vla§cu, ne opisujem, jer 
toga dovoljno ne poznajem. Zadovoljan sam, sto sam u prijasnjim poglavljima dostatno 
pokazao, da citava Dalmacija, Hrvatska kao i Slavonija, imale one sada ma koje gospo- 
dare, po pravu i zakonu pripadaju svetoj kruni ugarskoj i naSim apostolskim kraljima 
— jednako Bosna i Srbija.* (»Illa, quae hodie sub Venetorum aut Turcarum sive Dal- 
matiae, sive regni Croatiae aut Sclavoniae sunt possessorio, non describo, deffectu suffi- 
cientis cognitionis, contentus: me anterioribus periodis sufficienter docuisse: Dalmatiam 
integram, Croatiam aeque atque Sclavoniam, per quoscunque et qualitercunque nunc 
possideantur, legitimi propriique esse iuris Sacrae Regni Hungariae Coronae, Apostoli- 
corumque nostrorum Regum, Bosniam item ac Serviam.«) Vec te rijefii jasno odavaju, 
da Krdelic nije ni u snu mislio, da pi§e narodnu hrvatsku povjesnicu. 




U isto vrijeme s Krdelicem proucavao je Isusovac Danilo Farlati (rodjen u 
Cividalu 1690., umro 1773.) crkvenu povjesnicu Hrvatske i susjednihjoj zemalja u obsegu 
staroga Ilirika. Resultat njegova truda jest omaSno djelo »Illyricum sacrum (Ve- 
netiis, 1751 —1801, VI svezaka), koje uz crkvenu povjesnicu sadrzaje i obilatu gradju 
za politicku istoriju. No djelo samo nije kriti^no, te kud i kamo zaostaje zu Lu^icevim. 

Iza Krcelica bavio se je u XVIII. stoljecu i na pocetku XIX. hrvatskom povjesnicom 
ugarski Nijemac Ivan Krst. En gel (rodj. 1770. u sipuSkom gradu Levoci, umro vec 
1815). Taj je spisatelj napisao obseznu istoriju Ugarske i njezinih toboznjih nuzzemalja, 
kao Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, zatim Bosne i Srbije, VlaSke, Moldavske i Bugarske 
i t. d., i to tako, da je najprije sastavio povjesnicu tih nuzzemalja, a onda tek matice 
zemlje. Nas zanimaju narocito dva svezka toga djela, naime: 

— Engeljoh. Christ, Staatskunde und Geschichte von Dalmatien, Croatien und 
Slavonien, nebst einigen ungedruckten Denkmalern ungarischer Geschichte (Geschichte 
des ungarischen Reiches und seiner Nebenlander, Zweiter Theil, Halle, 1798), zatirn 

— E n g e 1 Jo h. C h r., Geschichte von Serwien und Bosnien. (Geschichte des ung. 
Reiches und seiner Nebenlander, Dritter Theil, 1801). 

Engelovo djelo nema kao povjesnica nikakve cijene, posto je samo povrSni i ve- 
likom mrznjom na Hrvate sastavljeni izvadak iz Farlata, Lucica i Krcelica. On ne po- 
znaje vi§e ni zdruzenih kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, vec ih razstavlja, kao 
da nijesu nikad zajedno bile. Kud i kamo vi§e vrijede u Engela geografski i statistiiki 
pregled tadanje Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao i tadanjega ugarskog Primorja. 
Mimo to nijesu na odmet brojne literarne crtice i podatci za hrvatsku istoriografiju, 
koje je skupio s velikim trudom. 

Izbrojiv§i najznatnija starija djela o Sitavoj povjesnici hrvatskoj, ne smijemo presutjeti 
jedno djelo, koje je danas ili zaboravljeno ili se spominje s prezirnim posmjehom; — 
all koje je ipak znamenito ne toliko po svojemu sadrzaju, koliko zato, sto je prvo 
djelo o hrvatskoj povjesnici, pisano narodnim jezikom hrvatskim i s velikim 
odusevljenjem za sve, sto je bilo i §to jest hrvatsko. 

To je djelo glasovitoga povjesnicara iz dobe ilirskoga preporoda, zupnika Ivan a 
Sveara. Podpuni mu je napis: »Ogledalo Iliriuma iliti dogodovStina Ilirah, Sla- 
vinah, straznji put Horvatah zvanih, od potopa, to jest godine svijeta 1656. Na detiri 
strane razdieljena, po dugotrpnom poslu na svjetlo izdana od Ivana Sveara, zupe Sve- 
svetske zupana kod Pozege. Cetiri svezka. U Zagrebu 1839. — 1842., tiskom Franje 
Zupana«. Ako uzmemo na um, kako su na pocetku ilirskoga pokreta Hrvati vrlo slabo 
znali pisati narodnim jezikom, i kako se je tada smatrao za gotovog knjizevnika svaki, 
koji je i najsitniju pjesmicu spjevao, kako je nadalje literaturna produkcija u obce bila slaba: 
to se gotovo snebivamo, videci pred sobom trud jednoga covjeka od 75 tiskanih araka, 
i to djelo o hrvatskoj povjesnici, pisano dosta pravilnim jezikom! Motreci tu za tadanje 
prilike ogromnu radnju, rado praStamo spisatelju temeljnu bludnju, na kojoj je zasnovao 
(^itavo djelo, pak se nehotice pitamo, kako je silan morao biti polet u hrvatskom na- 
rodu, kad je na§ao istoricara, koji je u smjeru i duhu njegovih ideja (ilirske i sveslav- 
janske) napisao tako obsezno djelo za svoje toboz naivne Ilirce! 

Da bi sto bolje mogli ocijeniti trud, smjer, a i dednost ilirskoga povjesni6ara 
Sveara, vrijedno je, da prestampamo doslovce nekoliko rijeSi iz zaglavka njegova djela. 
Dovrsujemc, govori on, »moju dogodov§tinu, koju na postenje, slavu i diku naroda 
moga ilirskoga, zatim slovinskoga, a najposlije hrvatskoga i srbskoga zvanoga kroz Ce- 
tiri godine, i sto vi§e jest, tako sam vrucozeljno pisao, da sam od 5itanja razli- 
Citih knjiga, od mnogog sveudiljnog nocu i danju pisanja najposlije obolio i tako 
oslabio, da jedva pisati mogu. I to je uzrok, da do danasnjeg dana (djelo seze samo 
do god. 1790.) moju dogodovStinu s njezinimi dogadjaji popisati ne mogu. Najveca 

8 UVOD. 

djela ilirskih junaka u turskih bojevih ucinjena moram ostaviti neproslavljena sbog sla- 
boce i bolesti. No najti ce se vje§tijih pera, koji ce ne samo ovaj od mene probijen 
put pojedna^it i ugladit, nego i one hvale vrijedne dogadjaje novijeg vremena popisati. 
koje sam ja izpustio. U ostalom narode moj Ilirski! veselim se, da sam ti stogod u 
nasem ilirskom t. j. hrvatskom jezika ostavio, veselim se, velim, tim vise, §to sam prvi, 
premda slabim i neumjetnim perom u materinskom nasem jeziku nasu dogo- 
dovstinu kusao pisati. Znam ja dobro, da ce uceni Ijudi mnoge pogreSke ovdje naci, 
jer kako na ovom svijetu nema nista savrsenoga, tako nije ni ova dogodov§tina; nu 
zato imadu pero, neka poprave i izjasne, sto je zlo ali grbavo postavljeno . . . Veliki 
su narodi u Evropi, ali na koliko sam ja izvadio, nijednoga naroda nije, koji bi od to- 
liko vijekova svoje kraljeve i dogadjaje naroda svoga izvoditi mogao, kako no narod 
ilirski iliti hrvatsko-slavjanski. Dogodovstina je moja kano ogledalo sve obcinske dogo- 
dovstine ilirske, koja bi na mnogo stotina poglavja mogla izrasti, nu tomu niti sam ja 
fizi^no niti moralno sposoban; jer je to posao mnogih i mnogih godina, koji jedan 
covjek tocno izvesti tezko da je kadar.« 

Veliko djelo Svearovo, kako je zasnovano na krivome temelju, posto smatra juzne 
Slavene (a prema tomu i Hrvate) za potomke starih Ilira, naravno da je najvecim dije- 
lom zastarjelo. To vrijedi naroCito za prva tri svezka, koji obasezu vrijeme od god. 1656 
prije Is. do 1114. po Is. Cetvrti svezak medjutim, koji je najoma§niji, te pripovijeda 
zgode i nezgode hrvatskoga naroda od 1114. do 1790., nije ni iz daleka tako los, kako 
se je neko vrijeme mislilo. Racki pise o Svearovu djelu ovako : »Medjutim nije bila 
Svearova povijest za onda bez koristi i takova, kakova jest; svojim jezikom prodirase u 
sire krugove; pred navedenima imaSe prednost, §to se je priblizila ilirskoj dobi. Doga- 
djaji XVII. i XVIII. stoljeca opisuju se donekle po domacih kronikah, zivot politicki 
crta se po saborskih spisih i banskih izpravah . . .« 

Vec prvih godina narodnoga preporoda radilo se o tome, da se skupe najzname- 
nitiji spisovi za drzavnu povjesnicu hrvatsku. Hrvatski sabor izabrao je u kolovozu 1836. 
i zemaljski odbor, da izradi djelo, koje bi objasnilo municipalna prava kraljevina Dal- 
macije, Hrvatske i Slavonije. Poslije, u doba absolutizma, osnovano bi 1850. »Druztvo 
za jugoslavensku povjestnicu i starine<, kojemu bijase glavna zadaca »sacuvati od pro- 
pasti sve izvore povjesnice jugoslavenske, te ovako poloziti temelj kritiCnomu obradji- 
vanju istorije nasega naroda.* Pri osnutku toga druztva izrekao je pokrovitelj njegov, 
ban Josip Jelacid, ove lijepe rijeci: »Povjesnicu svakoga naroda mozemo smatrati krstnim 
njegovim listom. Kao §to krstni list sluzi pojedinomu covjeku na biljegu covjecjeg 
druztva, u koje spada, tako je i svakomu narodu povjesnica obiljezje njegova mjesta 
u velikom krugu 6ovje6anstva. Bez nje ne zna narod, sto je bio i kamo spada. « 

Rijedi bana Jela6ica najbolje pokazuju, kako se je vec god. 1850. osjecala ziva 
potreba u narodu hrvatskomu, da dobije narodnim jezikom pisanu povjesnicu, koja bi 
bila u jednu ruku osnovana na kritidkoj podlozi, a u drugu odisala narodnim duhom i 
pravom, iskrenom Ijubavi za sve, §to je hrvatsko. Da bi se mogla izpuniti ziva zelja ci- 
tavoga naroda, trudilo se druztvo za jugoslavensku povjesnicu kroz mnogo godina, a 
na celu mu mnogogodi§nji predsjednik Ivan pi. Kukuljevic, koji je osim publikacija 
toga druztva izdao jos i drugih lijepih i znamenitih priloga za hrvatsku istoriju. Zadacu 
druztva za jugoslavensku povjesnicu preuzela je od god. 1867. jugoslavenska akademija 
znanosti i umjetnosti, koje je rad narocito na polju hrvatske istorije bio osobito bla- 
goslovan, i kojom je od osnutka njezina ravnao neumrli hrvatski povjesnidar dr- 

Uza sve priprave i predradnje prosla su ipak decenija, a hrvatski narod nije dobio 
toliko ieljkovane svoje istorije. Izaila su dodu§e manja djela od Ivana Krst. Tkal- 
eica (Hrvatska povjesnica, Zagreb 1861.) i Sime Ljubica (Fregled hrvatske povijesti, 


Rijeka 1864.), koja su u velike ugadjala te se mnogo citala; ali prave, podpune, suvisle 
istorije nije bilo, jer se i najvrstniji povjesniCari nijesu usudili podhvatiti toga tezkoga 
i ogromnoga rada. 

Tek god. 1879—1882. izdala je »Hrvatska Matica* krasno, kriticko i patriotsko 
djelo Tadije Smiciklasa: Poviest Hrvatska u dva svezka, koje je probudjeni i 
svijestni hrvatski narod primio snajvecim odusevljenjem. Predgovor k prvomu svezku za- 
vrsio je pisac ovim rijecima: »A sada putuj, knjigo, kroz tolike godine tezka brigamoja, 
i razglasi po narodu, da sam nastojao pronaci istinu, pa makar njemu i gorka bila. 
Ako li sam pak kadgod omamljen Ijubavlju moga naroda istinu promasio, to iskreno 
zalim i popravit cu buduci put, ako mi Bog dade zdravlja i snage, da izvedem (novo 
izdanje), kako svom dusom i srcem zelim. Ako li ne dospijem, da sam moje pogreske 
izpravim, budi blagoslovljeno svakomu, koji ih bude zdu§no izpravljao. Samo molim, 
neka moji izpravitelji uvaze prvo: da u nijednoj naucnoj struci nema 6ovjeka, koji bi 
se svuda u cijelom ogromnom predmetu svoje nauke jednakom snagom i vje§tinom 
kretao; drugo: da upravo zato nijesu se mogli odvaziti mnogi stariji, od mene udeniji 
i ugledniji povjesnici hrvatski, da napisu ovakovu cjelovitu povijest, jer su se bojali, 
da na ovom dalekom i mnogo puta pretamnom putu ne zablude. Zato su prolazila 
decenija, a narod kao da uzalud vapi: dajte nam sliku proSlosti na§e! Ja se nisam trebao 
bojati niti za moj glas u ucenom svijetu, niti za slavu kakvu, jer nemam niti jednoga 
niti drugoga. Moje je djelo rodio ovaj vapaj narodni, a do kraja ga dovedoh imajuci 
pred ocima onu lijepu rijec »Amor patriae dat animum (Ljubav k domovini podaje 

Nakit od tuca s rimskih dvokolica 

Iz Petrovine kod Jaske. Narodni muzej u Zagrebu. 


o iztrazivanju najboljih hrvatskih povjesnicara zauzeo je hrvatski 

narod u prvoj polovici VII. stoljeca prilicno prostranu zemlju, kojoj 

su bile ove medje: na jugu rijeka Bojana (oko Skadra), na iztoku 

rijeka Bosna ili Vrbas, na sjeveru Dunav (od utoka Drave do 

utoka Save) i Drava, na zapadu rijeka Sana, Istarske gore (do- 

ticno rijeka RaSa u Istri) i Jadransko more. Ako pogledamo na kartu, 

vidimo, da nam je pribrojiti hrvatskoj zemlji ove danaSnje drzave i 

oblasti: Crnu goru, citavu Dalmaciju, zapadni dio Bosne i Hercegovinu 

(osim Novoga pazara), Hrvatsku i Slavoniju, napokon jedan dio iztocne 

Kranjske i izto^nu Istru. Hrvatska zemlja zaprema po tomu prostoriju 

od nekih 2000D milja ili HOOQ myriametra. Kad bi danas sva hrvatska 

zemlja bila na okupu u jednoj zaokruzenoj cjelini, ta bi hrvatska drzava 

po svojoj velicini bila veca od kraljevine Portugalske, a po tomu i od 

Gr6ke, Srbije, Svajcarske, Nizozemske i Belgije. Hrvatska danas po svomu 

nekadanjem prostranstvu bila bi jedanaesta drzava u Evropi. 

No rijedko je kada bila 6itava hrvatska zemlja na okupu. Tomu su 

mnogo doprinosile politicke prilike; no najvise je tomu kriv geografski 

smjestaj hrvatske zemlje. 

Pogled na kartu Evrope kaze, da hrvatska zemlja pretezno naginje k zapadu i 

njegovu utjecaju. Hrvatska se zemlja prostire doduse znatnim dijelom svojim na Bal- 

kanskom poluotoku, koji se zove izrijekom iztocni; aH taj poluotok upravo u svojem 


sjeverozapadnom dijelu seze duboko u zapad, posto mu obala poprijeko sijece meri- 
dijane. Grad Sarajevo u Bosni, jamacno najiztodnije mjesto u obsegu nekadanje hrvatske 
zemlje, imade gotovo istu geografsku duzinu, kao i grad Otranto u juznoj Italiji; gra- 
dovi Mostar, Travnik i Brod stoje gotovo na istom meridijanu, kao i grad Brindisi 
(Brundusium) u juznoj Italiji; Zadar stoji zapadnije od Messine i Sirakuze na Siciliji, 
Rijeka pak zapadnije od Salerna, a samo ne§to iztocnije od Napulja. Po tomu vidimo, 
da hrvatska zemija imade prema zapadu Evrope jednaki geografski polozaj, kao i juzna 
italija zajedno sa Sicilijom. Da hrvatska zemija preteze k zapadu, spoznase vec Rim- 
Ijani. Kad se je god. 395. rimsko carstvo dijelilo u dvoje, u zapadno i iztocno, pridije- 
Ijen bi najveci dio kasnije hrvatske zemlje pod imenom solinske Dalmacije i Panonije 
zapadnomu carstvu, te se to tek kasnije donekle promijeni, kad je god. 437. zapadno- 
rimski car Valentinijan III. ustupio solinsku Dalmaciju byzantskomu caru Teodoziju. 
Upravo taj polozaj hrvatske zemlje mnogo je doprinesao, da je ona (kao i juzna Italija) 
dugo kolebala izmedju zapada i iztoka, dok nije zapad pretegnuo. 

Zanimljiv je smjestaj hrvatske zemlje jo§ i s toga, sto se ona prostire uz more 
Qadransko), i sto je ogradjena citavim nizom kopnenih otoka (54 veca i 510 manjih). 
Stoji doduSe, da se razvitak hrvatske morske obale ne moze ni malo sporediti s vrlo 
obilato razvijenim obalama na iztoku gr^koga poluotoka; no ipak imade hrvatska obala 
dosta zgodnih zaliva, zatona i draga za pristanista brodova, te je u tome pogledu kud 
i kamo dohodnija, nego talijanska obala Jadranskoga mora. Od brojnih zatona da napomenemo 
samo Kvarnerski zaliv idivnu Boku Kotorsku. Smjestaj hrvatske zemlje uz more 
mnogo je pomogao, da su procvali neki primorski gradovi, a na celu im slavni Dubrovnik. 

Polozaj hrvatske zemlje uz more bio bi jos znamenitiji i za unutarnje krajeve 
koristniji, kad bi vece plovke rijeke iz nutrinje utjecale u more, i tako spajale Pri- 
morje sa Zagorjem. AH rijeke, koje teku u Jadransko more, nijesu se mogle dovoljno 
razviti; one su vrlo kratke i plitke, i tako za plovitbu skroz nezgodne. Jedina je iznimka 
Neretva; pa i ona je plovka samo u najdolnjem tijeku, od Capljine do Metkovica za 
manje brodove, a od Metkovica do usca za brodove od 100 — 150 bacava i za paro- 
brode. Kraj takih prilika nema sva hrvatska zemija osobite koristi od mora, nego pogla- 
vito uzko Primorje; i s toga je u obce isam karakter citave zemlje vise kontinentalan, 
premda ju oplakuje more. 

Promotriti nam je smjestaj hrvatske zemlje jos u jednom pogledu. Pirenejski polu- 
otok razstavljaju od trupla evropskoga gore Pireneji, a Italski visoke Alpe. Balkanski 
poluotok odijeljen je od srednje Evrope ne visokim gorama, nego rijekama. Prirodna 
medja izmedju srednje Evrope i Balkanskoga poluostrva najprije je rijeka Kupa od 
izvora do utoka u Savu, onda Sava do sutoka s Dunavom, i najposlije 
sam Dunav do svoga usca. 

Pogled na kartu kaze, da velik dio te prirodne granice izmedju srednje Evrope i 
Balkanskoga poluotoka prolazi upravo kroz Hrvatsku. Prema tomu manji dio hrvatske 
zemlje pripada srednjoj Evropi (evropskomu trupu), a veci i juzni Balkanskomu polu- 
otoku. Taj geografski dualizam hrvatske zemlje mnogo je puta nepovoljno utjecao i 
na razvoj same povjesnice. Ne da se naime poreci, da onaj kraj hrvatske zemlje, §to 
no se prostire medju Savom, Dravom i Kupom, i koji pripada srednjoj Evropi, pokazuje 
posve drugi karakter, nego krajevi i oblasti Savi i Kupi na jugu. Bilo je pade 6asova, 
kad su oba dijela stajala u opreci kao dva razlidita svijeta. 

Vec stari Rimljani, osvojiv§i zemlju kasnije hrvatsku, razdijehli su ju prema opisanoj 
prirodnoj medji na dvije pokrajine: danaSnju sjevernu Hrvatsku medju Dravom, Kupom 
i Savom zajedno saSlavonijom pridruzili su pokrajini Panoniji, koja je povrh toga obu- 
hvatala i dana§nju zapadnu Ugarsku do Dunava i ne§ta Austrije; od juzne pak Hrvatske 
s Bosnom i Hercegovinom, kao i od Crae gore stvoriSe zasebnu pokrajinu Dalmaciju. 

12 UVOD. 


Tako ostade za sve vrijeme rimskoga vladanja. Kad su kasnije Hrvati torn zemljom za- 
vladali, i oni su tu zasnovali dvije poglavite knezevine: jednu u sjevernomu dijelu (Po- 
savska ili Panonska Hrvatska, kasnije Slovinska zemlja ili Slavonija), a drugu u juznomu 
(Dalmatinska Hrvatska ili Bijela Hrvatska). Obje su se oblasti vise puta medjusobno 
takmile, pace bivalo je i nemilih zgoda, kad je primjerice ono u IX. stoljecu Borna, 
knez dalmatinskih Hrvata, stajao uz Franke protiv rodjene krvi svoje, protiv Ljudevita, 
kneza posavskih Hrvata. A i kasnijih stoljeca izbijala je vi§e puta na povrsje opreka 
izmedju Slovinske zemlje i juzne Hrvatske, i tek u najnovije vrijeme umjela je ziva 
svijest hrvatslcoga naroda ukloniti ogradu, kojom je priroda razstavila srednjo-evropski 
svijet od onoga na Balkanu. 

No da ogledamo iz bliza tako juzni kao sjeverni dio hrvatske zemlje. 

1. Juzno-hrvatska zemlja. Usred Balkanskoga poluotoka stoji kao korijen 
njegov bajovna Sara planina. Od nje teku tri rijeke na tri strane svijeta: Morava 
na sjever, Vardar na jug, a Drim na zapad. Te tri rijeke dijele i poluotok na tri cesti: 
na iztocnu ili bugarsko-grcku, na juznu ili arbanasko-grcku, i na zapadnu ili hrvatsko- 
srbsku. U potonjoj cesti, kojom se upravo prostire juzno-hrvatska zemlja, nize se od 
Sare planine prema sjevero-zapadu sve do izvora Kupe glavni gorski pojas toga dijela. 
Nije taj pojas mozda suvisla neprohodna kosa, vec niz gora raznoga pravca i razne vi- 
sine, nalik na krtorovinu na poljskoj brazdi. Najznamenitije gore, koje taj pojas sastav- 
Ijaju, jesu Kom, Durmitor, Treskavica, Bjelasnica, Zee, Vitoroga, Dinara, Pljesivica i 
Kapela (nekad Gvozd). Taj je pojas podjedno i glavno razvodno gorje u zapadnoj cesti 
Balkanskoga poluotoka; s njega teku jedne rijeke prema Kupi, Savi i Dunavu, dakle u 
Crno more, a druge pravcem zapadnim i jugo-zapadnim u Jadransko more. Od crno- 
morskih rijeka najznatnije su Korana, Glina, Una, Vrbas, Bosna, Drina i Morava, a od 
jadranskih Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva i Moraca (Bojana). 

Smje§taj i pravac pomenutoga gorskoga pojasa znatno je djelovao i na razvitak 
rijeka. Razvodni pojas nize se u obce naporedo s morskom obalom (kao i srednjoitalski 
Apenin), te je razmijerno malo odaljen od morske obale. Suvise tvori s temeljnicom 
Balkanskoga poluotoka (naime s Kupom, Savom i Dunavom) ostri kut. Po tomu lako 
cemo protumafiiti, zasto su rijeke Jadranskoga mora kratka toka (prave primorcice) 
zaSto naglo padaju i tvore slapove; a opet zasto su rijeke crnomorske sve dulje i raz- 
vitije, sto se vi§e odaljuju od zapada k iztoku. No razvodni pojas jos je i u mnogom 
drugom pogledu znamenit, posto prijedjeli, §to se s obje strane njegove prostiru, poka- 
zuju i u oroplastickom i u geognostickom pogledu posve razlicit karakter. 

Prijedjeli, koji se prostiru izmedju razvodnoga lanca i Jadranskoga mora, u obce 
su vis o cine, dok su oni krajevi, sto no se od njega nizu prema Kupi i Savi, pre- 
tezito stupnjevine, koje blizu temeljnice Balkanskoga poluotoka prelaze u nizine. No 
jadranski i crnomorski prijedjeli razlikuju se i po svom geognostickom sastavu U 
jadranskom razvila se je »kra§ka formacija«, koja poglavito sastoji od kredine 
tvorbe i kojoj su ovi glavni biljezi: sila golih stijena, nerazvijene, neplodne doline, vec 
samo kotline (ponikve, polja), nerazvijene rijeke, vec ponornice, sila spilja i pecina, 
malo vode i malo plodne zemlje (samo na poljima i u ponikvama), pak zato i slabo 
rodno tlo, koje ne moze hraniti mnogo puka. Sjeverni ili crnomorski prijedjei pak pri- 
pada drugim geognostiCkim formacijama, i to prvrtnoj ili trijaSkoj, ili pak formacijama 
neozojske dobe (naroCito tercijarnoj). U crnomorskom prijedjelu nalazimo dosta razvi- 
jenih rijeka, dosta vode, lijepih rijefinih dolina, kud i kamo zgodnije tlo za obradjivanje 
i prema tomu takodjer zgodnije za obilatij-e pucanstvo. 

I glede ruda razlikuju se znatno oba prijedjela. U jadranskom nalazimo samo 
uglja, asfalta i nesta sadre, dok crnomorski obiluje jo§ i drugim rudama, kao srebrom, 
olovom, bakrom, iivom, a osobito zeIjezom;suvi§eima unjemu obilatih rudnih vrela: slanih, 


kiseljaka, zeljeznih, sumpornih i t. d. Oba se prijedjela razlikuju jo§ po flori ifauni, pace kako 
neki tvrde, i po fiziognomiji i obiCajima samih zitelja, premda su svi jednoga jezika i porijetla. 
Jadranski prijedjel, kako je sav izprekrizan gorama kraske formacije, dijeli se opet 
na tri manje viso^ine: 

a) Liburnijska ili Lie ko-krbavska visoCiaa prostire se od Kupe do Zrmanje. 
S morske je strane gotovo nedohodna, jer ju tamo opasuje krSni Velebit. Ta je 
visocina znamenita za defenzivu, ali za kulturni razvitak vrlo je nezgodna. 

b) Bijelohrvatska visocina (sjeverodalmatinska ili dolnjodalmatinska) od rijeke 
Zrmanje do usca Cetine i Duvanjskoga polja. Njom protjecu Zrmanja, Krka i Ce- 
tina, te ona pada u 5etiri stupnja polagano prema moru, od kojega June razstavlja 
nikakvo gorje, pace se pred njom razasuo obilat niz malih i nizkih oto6ica, koji 

znatno pomazu prometu. Ta visocina prodire najdublje u more, a usee Krke raz- 
stavlja ju na dva poluotoka, koji su opet znatno razvijeni. 

c) Crvenohrvatska visocina (juznodalmatinska ili gornjodalmatinska) od usca Ce- 
tine douscaBojane. Ona se opet razpadana tri manje kotline: na kotli nu Neretv e, 
na kotlinu Tr eb i nj scic e, i na kotlinu M ora c e-Boj ane s pritokom Zetom. 
Od opisanih triju visodina najzgodnija je za covjecji razvitak upravo srednja, naime 

Bijelohrvatska, a za njom kotlina MoraCe-Bojane ili Zetska kotlina. I zaista, upravo u 
Bijelohrvatskoj visocini i onda u Zetskoj pojavio se je najprije historicki zivot 
tako u doba ilirsko, kako u doba hrvatsko. 

2. Sjeverno-hrvatska zemlja. Kako je juzna Hrvatska pretezito gorovita, tako 
je sjeverna poglavito n i zin a, opasana s tri strane plutkim rijekama: Dravom, Dunavom, 
Savom i Kupom. Ali sjeverna Hrvatska nije ipak sasvim ravna; na dva mjesta ulaze u 
nju ogranci velegorja evropskoga, naime Alpa. Jedan se ogranak stere izmedju Drave i 
Save, a drugi mnogo kraci i manji izmedju Save i Kupe. 

Prvi se ogranak pruza iz Stajerske, i nize se poglavito istim pravcem, kao i raz- 
vodni lanac juzne Hrvatske, premda visinom svojom kud i kamo zaostaje za potonjim. 
Taj gorski ogranak (najvisi vrh 1062 tn) dijeli nizinu na dvije polovice: na Podravinu 
i na Posavinu. Obje nizine razstavljene su jedna od druge pomenutim gorskim ogran- 
kom; jedino izmedju Djakova i Fruske gore ima gorska pukotina, koja ih spaja. Pome- 
nuti alpinski ogranak vise se priblizuje Dravi nego Savi; prema tomu su i pritoci drav- 
ski manji i slabije razvijeni od savskih. Jos taj ogranak spusta prema Savi vise povija- 
raca, koji zatvaraju manje kotline. Od tih su kotlina najznatnije: Zagorje izmedju 
Kostelske gore i Zagrebacke, Zagrebadka izmedju Zagrebadke gore i Moslavacke, i 
napokon Pozezka, opasana gorama Sujnikom, Krndijom i Dilj-gorom. Sve te kotline 
zatvorene su sa sjevera vise ili manje visokim gorama, dok su prema jugu otvorene. 

Drugi ogranak Alpinskoga velegorja ulazi u Hrvatsku iz Kranjske, izpunjuje pro- 
storiju izmedju Kupe i Save, te rastavlja Posavinu od Pokupja. Taj je ogranak 
neSto vi§i (najviSi vrh 1175 m) od onoga medju Dravom i Savom, ali se brzo gubi u 
nizini u kutu izmedju Save i Kupe. 

Ovo je kratka, jezgrovita slika sjeverne Hrvatske, koja ne pokazuje velikih prirod- 
nih opreka kao juzna. Sjeverna je Hrvatska od prirode u obce bogato snabdjevena. 
Najveci dio njezin pun je blagoslova iz sva tri prirodna carstva: rodan zitkom svake 
vrsti i drugim nebeskim darom, stvoren vise za udobno uzivanje, nego za uztrajni, na- 
porni rad. Nije zato ni dudo, §to su vec stari Rimljani naroCito iztoCni dio toga komada 
zemlje rado nazivali >deliciae mundi* (naslada svijeta). I ako promotrimo bumu proslost 
hrvatskoga naroda, vidit cemo, da su se najglavniji momenti hrvatske proslosti odigrali 
u juznoj Hrvatskoj, dok se je sjeverna redovito samo onda prenula iz svoje sredne idile, 
kad je pod svojim grlom osjetila neprijateljski no2. 

Rimska rajcra (stopa od bronca. Narnkvice. 

Runske igle i razno naro5ito ranarniSko orucye iz Siska. 

Narodni muzej u Zagrebu. 


rvi narod, kojemu nalazimo izvjestnih tragova u hrvatskoj zemlji, 

jesu Iliri. Potomci njihovi zovu se danas Arbanasi ili Scipe- 

tari (Arnauti), a ima ih na Balkanskom poluotoku milijun i pol. 

S pomocu arbanaskoga jezika mozemo protumaciti mnoge stare 

ilirske nazive i imena. Prema tomu znamenuje Dalmatia ili Del- 

matia zemlju ovcara (deljeja = ovca, dtlmuart =. ovcar), Delminium 

pasnjak za ovce, Skadar ili Skadra brijeg, Lim rijeku (Ijumti := rijeka), 

Dardanija zemlju krusaka (dardai. = ru§ka) i t. d. 

Iliri, narod indoevropskog porijekla, bili su podijeljeni u mnogo ple- 
mena i razasuti na mnogo manjih i vecih oblasti i drzavica. Najpoznatija 
plemena jesu Istri, Liburni, Taulantijci, Tribali, Ardiejci i Autariate. Osim 
medjusobne nesloge pokazuju ilirska plemena i druge mane, naro6ito 
bili su na glasu kao Ijute pijanice. Ardiejci su gotovo svaki dan pijanke 
obdrzavali, dok su im poslove na polju i ine obavljali kmetovi, kojihje u 
njih bilo do 300.000. Iliri bili su jos vjesti mornari, ali i na zlu glasu 
gusari, koji su ne samo uznemirivali brodove, §to no su uz njihove obale 
plovili, nego su se takodjer zalijetavali po moru na jug i zapad. 

Iliri su veoma rano dosli u dodir s Grcima i Macedoncima; prvi su 
osnivali naseobine u ilirskom primorju i na otocima, a drugi su vodili krvave ratove s 
juznim Ilirima. Prica se, da su stanovnici grckoga otoka Lesba, koji se je prije zvao Issa, 
naselili danasnji otok Lissa ili Vis, te osnovali na njemu vi§e gradova; tu je koloniju 






poslije god. 390. pr. Is. obnovio Dionizije Stariji. Malo zatim god. 385. osnovase zitelji 
otoka Para naseobinu na otoku, koji se je kasnije prozvao Pharos (Hvar, Lesina). Vje- 
rojatno je, da su naseljenici sa Visa utemeljili novu koloniju na otoku KorCuli (Ker- 
kyra melaina) blizu danasnjega sela Lumbarde; a nema sumnje, da su osnovali prvu 
koloniju na kopnu, naime prastari grad T r o g i r (Tragurion). Grcki naseljenici donijese u 
ilirsku zemlju i svoju kulturu O tome svjedoce ne samo mnoge predaje, nego i starine, 
koje su se sacuvale (narocito na Korculi i Hvaru). Tu nalazimo grckih napisa naspo- 
menicima od kamena, po kojima razbiramo, da su Grci ovamo prenijeli svoje narodno 
bogostovlje, narocito stovanje Afrodite, Eskulapa i Hygije, da su uveli mnoge obrte i 
zanate. Pace Grci na Hvaru i na Visu imali su svoje vlastite kovnice novae a. 
Na podetkuIV. stoljecapr. Is. stradali su ilirski puci mnogo od Kelta ili Gall a, 
koji su iz svoje prvobitne domovine Gallije (danasnje Francuzke) provalili na Ape- 
ninski i Balkanski poluotok. Kelti, prije nego §to ce podrijeti na Balkanski poluotok, 
zauzese oblasti Posavlja i srednjega Podunavlja, te pokorivsi sva plemena, koja su se 
kasnije zvala skupnim imenom Panonci, osnova§e na sjeveru Save svoju vlast, i sa- 
gradise tu kod sutokaKupe i Save cvrsti grad Segestika (kasnije Siscia, danas Sisak.) 
Iz Posavlja prijedjose Kelti na P»alkanski poluotok i udariSe najprije na Tribale, koji 
su nastavali oko Morave (380.). Sada nastade obce komesanje medju ilirskima pucima: 
neke njihove drzave propadose sasvim, neki se ilirski puci opet preselise, samo da se uklone siU 
keltskoj, Kelti pak 
zauzese neke oblasti -^. — 

i krajeve dosad ilir- 
ske, tako je keltsko 
pleme Sk or disci 
zapremilo danasnju 
Bosnu, dio Srbije i 
izmedju Kupe i Save. 
Od ilirskih ple- 
mena, koja su bje- 
zala izpred Kelta, 
podje Ardiejcima 
za rukom, te oko 
god. 250, pr. Isusa 
stvori§e samosvojnu 
drzavu uz Jadransko 
more, koja je sezala 
na jug do VojuSe, 
a na sjever preko 
rijeke Neretve. Kao 
prvi kralj te nove 
drzave spominje se 
Agron, koji stolo- 

va§e po svoj prilici u gradu Skodri (Skadar na Bojani). Za njega se ardiejska drzava 
silno podigla; Iliri bili su jaki na moru, bavili se gusarstvom, plijenili gradove, svladali 
gr6ku naseobinu Issu na otoku Visu, te prijecili svaki promet i trgovinu. 

Iza Agronove smrti (230.) vladaSe Ardiejcima kraljica Teuta za nedorasloga kra- 
Ijevica Pinesa. Za njezina vladanja uznemirivahu Iliri ne samo grdke naseobine na 
otocima i u primorju, koje se tada utekose zastiti silne rimske drzave, nego stadoSe 
plijeniti, robiti i samu Grtku. Najednom eto na dvor kraljice Teute rimskih poslanika 


Govori o razdiobi zemljiSta medja naseljenike, koje su valjda onamo poslali 
koloniste s Visa. Narodni mnzej u Zagrebu. 



Kaja i Lucija Korunkanija. Oni joj spocituju, sto njeni podanici robe rimske saveznike, 
sto uznemiruju Issejce (Visane), koji su se sklonili pod rimsku zastitu, pak zahtijevaju 
napokon, da se Iliri okane gusarenja. Teuta odgovori, da ona gusarenja po obicajnim 
zakonima ne moze zabraniti, a mladji joj Korunkanije na to odsijece: »Rimljani ce vac 
prisiliti Hire, da oni te svoje obiiaje i zakone poprave<. Uvrijedjena s toga Teuta dade 
mladjega Korunkanija na povratku ubiti; ali joj na to Rimljani navijesti§e rat. God. 229. 
osvanu rimska vojska u ilirskoj zemlji; kraljica Teuta, po§to se od nje odmetnuse neka 
pokorna ilirska plemena, i po§to joj se iznevjeri njezin pouzdanik Dimitrija, zapovjed- 
nik u grSkoj naseobini na Hvaru, morade iz svoje prijestolnice bjezati u Risan i moliti 
zamir. Uvjetimiraod god. 228. bill su za Teutu osobito tegotni. Morale jeRimljanima ustupiti 
jedan dio svoje zemlje, obecati im danak i da ne ce vi§e njezini podanici gusariti; napokon 
jemoralaostatak svogakraljevstva podijeliti s nevjernikom Dimitrijom. Tim mirom uhvatise 
Rimljani cvrste stope na Balkanskom poluotoku; a za Teutinih nasljednika nastojahu i preo- 
stali dio drzave Ardiejaca osvojiti, §to im napokon i podje za rukom god. 167., kad su 
svladali juzno-ilirskoga kralja Genthija i zagospodovali svom zemljom od Vojuse do Neretve. 

Pad juzno-ilirske drzave silno se dojmi ostalih ilirskih plemena i pukova. Puci na 
sjeveru Neretve pobojaSe se Ijuto za svoju samostalnost, pak se s toga jos god. 170. pr. 
Is. zdruzise sva plemena izmedju Neretve i Krke u veliki savez za medjusobnu obranu od 
svedjer napredujucih Rimljana. Glavno mjesto saveza bijase grad Delminium naSinjskom 
polju u danaSnjoj Dalmaciji (na strmom brijegu Gardunu blizu rijeke Cetine i sela Trilja); 
a po tomu gradu prozvaSe se i savezna plemena skupnim imenom Delmati ili Dalmati. 

Savez Delmata brzo se sukobi s Rimljanima. Rimski senat poslje god. 158. svoje 
legate Dalmatima; no ti se legati vratise slijedece godine u Rim tuzeci se, da su ih 
Delmati vrlo zlo primili, pace malo ne i ubili, da nijesu potajno umakli. Namah god. 
156. planu rat, koji god. 155. pr. Is. zavrSi P. Cornelius Scipio Nasica tim, §to je osvo- 
jio i razvalio njihov glavni grad Delminium. Uza sve to ne mogahu Rimljani mnogo 
opraviti. Da bi ipak Delmate svladali, odlu6ise prije pokoriti susjedna ilirska i keltska 
plem6na, pak onda satrti osamljene Delmate. Vec god. 129. ratovahu Rimljani s Japu- 
dima i Liburnima; a god. 119. poslase oba konzula Lucija Metella i Lucija Kottu, da iz 
Gallije sa sjevera pro vale u Iliriju. Oba konzula svladase slobodni jo§ dio Japudije, a 
zatim prodrijese u Posavlje, te zauze§e Segestiku, glavni grad Skordiska. Na to ode 
Kotta u Rim, Metello pak podje iz Segestike na jug medju Delmate, zauzme znameniti 
njihov grad Salonu, te se god. 118. povrati pobjedonosan u Rim, gdje dobi triumf i 
prezime Dalmaticus (117.). Od svih zauzetih zemalja ilirskih stvori rimski senat jos god. 
118. zasebnu provinciju Illyricum (Ilirija), koja je na jugu dopirala do Drima, a 
na sjeveru do Julskih Alpa i do Save. Glavno upori§te rimske vlasti i glavna oruzana 
bijase u toj novoj provinciji grad Salon a (Sohn). 

No uza sve to ne bijase jos dugo mira izmedju Rimljana i Ihra, a narodito Del- 
mata. Za gradjanskih ratova u Italiji ponovo se podigose Delmati i osvojise Salonu. 
Rimljani na to poslase u Iliriju kao prokonzula K. Koskonija, koji opet pokori najveci 
dio delmatske zemlje, te upravljase pune dvije godine (78. i 77.) pokrajinom Ilirijom. 

Nove gradjanske borbe u Italiji i Rimu ohrabriSe Dalmate na opetovane bune. A 
i Panonci i Kelti oko Segestike ustajahu proti rimskoj vlasti. Prilike se znatno promije- 
ni§e tek onda, kad je stao rimskom drzavom upravljati potonji car Oktavijan. On se 
rijesi, da ce ne samo Hire konacno pokoriti, nego da <5e i rimskoj drzavi na sjeveru 
izvojStiti prirodnu medju, naime srednji i gornji Dunav. 

Cim je Oktavijana god. 40. pr. Is. zapala provincija Ihrija, zapoce ozbiljno izvoditi 
svoju odluku. Godine 39. odrzi Asinius PoUio sjajnu pobjedu nad Delmatima i zauze 
opet grad Salonu. Namah zatim dize se sani Oktavijan. Najprije udari na Japude i pade 
pred njihov glavni grad Metulum (selo Metula na iztoku Cirknickoga jezera ili Metlika), 

Kip cara Oktavijana Augusta. 

Nadjen u rn^vinftma Livijine ville kod Primaporte nedaleko nd Rima. 
U Vatikana n Rima. 

Hrr. poTj. 



koji je i zauzeo nakon junaike podsade, dopanuvsi torn prigodom sam rana. Odanle 
udari prema iztoku i prolazeci kroz zemlju Panonaca, prodre do grada Segestike ili 
Siscie. Kako su Sanonci bili neslozni i razdrobljeni, lako ih redom svlada. Siscia me- 
djutim bija§e dobro utvrdjeno trgovaiko mjesto. Duze ga ne mogase uzeti, zato si do- 
bavi po Dunavu i Savi brodove, da ju svu opase. Panonci bijahu doduse skupili vojsku, 
da obrane svoj glavni grad, ali bi§e suzbijeni; zitelji pak Siscie videci, da im nema 
spasa, predadose se pobjedniku. Za njihovim primjerom povedoSe se i mnogi panonski 
puci, te se i oni pokorise (god. 35. pr. Is.). Oktavijan ostavi u Segestici Fusija Gemina 
za upravitelja, a sam se vrati slavodobitno u Rim. 

Slijedecih godina (34. — 33.) ratovalo se opet s Dalmatima, i tek nakon pada gradova 
Promone, Notiuma i Setuj e (najznamenitije tvrdje delmatske) mogao se Oktavijan smatrati 
za pravoga gospodara 6itave llirije od srednjega Dunava do rijeke Drima na jugu (33 pr. Is.). 

No dalmatsko-panonska plemena mucno su podnosila rimsku vlast. Kivni na Rim, 
koji »za pastvu stada nije Siljao pastira i pasa, nego grabezljive vukove*, izgledahu 
tezko zgodu, da se listom dignu na noge. Ta im se zgoda nadade prvih godina nakon po- 
roda Isusova. Buknuo u citavoj Iliriji strasan 
ustanak, od kojega je i Rim zadrktao. 
Suetonius, rimski povjesniCar, veli da od 
punskih ratova nije Rimu zaprijetila tolika 
pogibao, a suvremenik Velleius kaze, da 
je isti mirni car Oktavijan, vican boju 
i borbama, zadrktao u dnu duse svoje. 
Ustanak trajase god. 6. — 9. po Is , a 
vodje ustasa bijahu Bato i Pines. Rim- 
skoj drzavi bijase napeti svu snagu : 15 
legija pod vojvodama Tiberijem i Ger- 
manikom ratovase cetiri godine Tek 
6etvrte godine, nakon mnogiii neprilika 
i pogibli ugu§i§e Rimljani taj opasni ustanak 
(9. poslije Isusa). Ustase bise svladani; 
ali i zemlja njihova, kako Strabon jadi- 
kuje, bude nemilo opustoSena, a naroda 
je mnogo izginulo. Moc ilirskih ple- 
mena bijase za sve vijeke skrsena 
Posto su Rimljani ovim i drugim ra- 
tovima srecno razmakli medje svoje drzave 
do Save i Dunava, i na sjeveru Save zau- 
zeli ne samo zemlju Panonaca, nego i 
alpinske zemlje na zapadu, to se odsad 
pod imenom lUyrika nije vi§e razumije- 
vala samo stara pokrajina od god 118.. 
koja je dopirala do Save; — nego lUyrija 
bila je sada Rimljanima sva prostorija, 
koja seze od sredine Alpa do Sare pla- 
nine, i od Jadranskoga mora do sred- 
njega Dunava. Ime Illyrija izgubi svoje znamenovanje kao ime pokrajine (rimske 
upravne oblasti), te bija§e bar u prvo vrijeme tek zemljopisno ime, a nova se imena 
pojaviSe za pojedine krajeve i oblasti, narodito Dalmacija (Dalmatia) i Panonija 
(Pannonia). Dalmacija obuhvataSe osim dalmatske zemlje jo§ i staru zemlju Liburna, 
zatim sve krajeve do Drine na iztoku i preko nje (do Ibra i Kolubare), i do Drima 

Starogrcki napis iz Starog grada 

n« otoku Hvam a Dalmaciji. 

U po^Ast poslanicima neke driaTe, koji an do&li da ago 

vore savez. Podjedno se odredjnje poslanstvo n Delfe, da 

pita savjeta a ApoUona. Na kraju napisa bio je u stiho> 

vima odgovor prorodiSts. (Nar. mnz, a Zsgreba ) 



(Drilona) na jugu. Panonija zaprema§e uz ine prijedjele takodjer kraj medju Dravom, 
*Dunavom i Savom. Medja obiju pokrajina ne bijase upravo rijeka Sava s Kupom, vec je 
Panonija sezala i preko tih rijeka na jug, tako da je obuhvatala doljni tijek rijeka Ko- 
rane, Une, Vrbasa, Bosne i Drine. 

Obima pokrajinama vladahu odsad Rimljani kroz stoljeca. Zavedo§e svoje uredbe, 
svoj latinski jezik i svoje obicaje, svoje zakone i svoju pogansku vjeru, tako da je za 
par godina prevladala latinStina. Stara plemena dalmatska, liburnijska i panonska pro- 
Tietnuse se u Latine, te zaboraviSe sasvim na svoje porijeklo. No uza to procvatose te 
pokrajine tako bujno, kao nikad prije ni poslije. Stare gradove i trgove poljep§a§e 
Rimljani, te ih razsirise: okitise ih velebnim hramovima, ogromnim palacama, tvrdim 
kulama, prostraniin kazaliStima (amfiteatrima), obskrbise ih vodovodima i svacime, §ta 
treba za srecan i udoban zivot. U Dalmaciji bijase grad Salona (Solin) mala slika i 
prilika svjetskoga Rima; u njoj stolovase carski namjestnik i upravitelj citave pokrajine. 

No uz taj glavni grad cvali su i drugi gra- 
dovi, narocito uz primorje, kao Jader (Zadar), 
Tragurion (Trogir), Epidaurum (Cav- 
tat, Ragusa vecchia), R i s i n i u m (Risan), D e- 
catera (Kotor), Acruvium (blizu luke 
Traste), Scodra (Skadar), Lissus (Lje§) 
Ulcinium ili Olcinium (Olgun); zatim 
u nutarnjoj zemlji Do ma via (Srebrnica 
blizu Drine). U Panoniji opet bijase najzna- 
menitiji grad S i s c i a (Sisak) s krasnim hra- 
mom boga Mithre, palacama, kupkama, ka- 
zalistima, vodovodom i kovnicom novaca. Sa 
Sisciom natjecao se slavni Sirmium (danas 
Mitrovica) na utoku Bosuta u Savu , po 
kojemu se i danas iztocna Slavonija zove 
Srijemom. U Sirmiju stajase carski dvor s 
mnogim palacama i hramovima u slavu bo- 
gova i bozica: Apollona, Venere i Cerere; tu 
bijase velika tvornica oruzja, kovnica novca, 
sijelo dunavske mornarice; tu bijase kaza- 
liste, kupka, i svega udoblja kao sto u samom 
Rimu. Zato ga i zove neki stari spisatelj 
»velenapucenom i slavnom majkom gradova«. 
Uz te velike gradove bijahu u Panoniji zna- 
meniti jos i ovi: Taurunum (Zemun), 
Bassianae (Petrovci) , C i b a 1 a e (Vin- 
kovci), Marsonia (Brod) iMursa maior 

Napis na podnozju kipa CARicE Herennije 
Etruscille (250 po Is.) 

Napis: Hcrenniae EtrusciUae, aug(astae), tnatri cast (Osijek). Bilo je i glaSOVitih kupalista, kao: 

(rorum), coniugi d(omini) n(ostri) Deci(i) p(»i) Aquae Jasae (Varazdinskc Toplice), i 

f(elicis)aiig(usti), r(es) p(ublica) And(autoniensium). _ ^ ,. /-r -i-^ \ tt 

' Aquae Ball ssae (Lipik ih Daruvar). Uz 

Nadjen god. 1768. u Sditarjevu (rimska Andautonija) gradove sazidase Rimljani krasne i cvrste 

blizu ^agrebp. — Narodni muzej u Zagrebw. ^ , , . . 

ceste i drumove, podigose obrt 1 trgovmu, za- 
vedo§e rudokopje, pa6e osnovase i neke skole. Car Probus, rodom Srijemac, zasadi 
goru Alma Mons (Fru§ku goru) u svom zavi6aju izabranom i plemenitom vinovom lozom. 

Rimsko vladanje u Dalmaciji i Panoniji oslabi§e i napokon oborise dvije po- 
jave: krScanska vjera i provala novih naroda sa sjevera (seoba naroda). 

Premda poganski Rimljani nijesu voljeli kr§canskoj vjeri, vec su ju ca i progo- 


nili, ipak se ona brzo razsiri u obima pokrajinama. Veoma stare tradicije kazu, da su 
jur prvi apostoli sv. Petar i Pavao poslali u Dalmaciju svoje udenike sv. Tita i sv. 
Dujma; potonji osnovao je god. 65. po Is. u gradu Saloni prvu krScansku biskupiju, 
koju god. 98. posveti svojom krvi. Iz Salone razsiri se krscanska vjeia po citavoj 
pokrajini, premda je to stajalo mnogo mu6enicke krvi ; no zato se domala pojavi§e u 
zemlji i druge biskupije, kojima ostade matica i majka crkva salonska. U Panoniji 
osnova oko g. 56. Andronik kr§cansku biskupiju u Sirmiju (Mitrovici), a uz nju podigo&e 
se brzo biskupije u Sisciji i poslije u Mursi. 

Rimski carevi proganjahu krscane i njihovu vjeru po citavom carstvu svojem, 
pak tako i u Dalmaciji i Panoniji. Najzesci bijase progon za cara Dioklecijana 
(god. 294. — 303. po Is.). U to doba pogibe u obim pokrajinama do pet stotinakrscanskih 
mucenika. Dne 8. studenoga 294. nastradase tuznom smrcu cetiri vrstna radnika, koji su 
radili u kamenolomu P>u§ke gore. Car naime bijase im zapovjedio, da izrade kip boga 
Aeskulapa; no posto oni kao dobri krscani ne htjedose da to u6ine, bile najprije Ijutobi- 
devani, a zatim ih po zapovijedi carevoj zatvoriSe u olovne struge i bacise u rijeku (Savu). 
Malo zatim, god. 303., umre mudenickom smrcu i biskup u Sisciji, po imenu sv. Kvir in 
(Quirinus). Po§to nije htio zatajiti svoje vjere, privezase mu mlinski kamen oko vrata 
i baciSe ga u rijeku. No on plivale nad vodom i oponiinjase svedjer na obalama sto- 

SL^^fifl-S'l. '^i:^-'- -■■ 


Sarkofag krScanke Severille iz po6etka v. stolj. 

Kapis Haic arcie inest SeverilU, famula Chr(ist)i, qaae vix't cana viro noyem cootinais aaais , cuius post obi 
turn Marcellianns sedem hanc videtur coalocasse miritus. 
Nadjen n Sisku. Nar. mniej u Zagrebn. 

jeci narod, neka se ne dade zastraSiti njegovim udesom, vec neka ostane vjeran 
krscanskoj vjeri. Napokon izprosi u Boga milost, da je mogao potonuti. 

Car Dioklecijan bijase rodom Dalmatinac. Pravo se zvaSe Caius Aurelius Va- 
lerius, a posto bijaSe rodjen u Diokleji (u danalnjoj Crnoj gori, gdje se i sad jo§ kod 
utoka Zete u Moradu vide podrtine staroga Dakljangrada), dobi pridjevak Dioklecijan 


ili car Dukljanin. Uspomena na toga cara odrzala se u nasem puku do danas; jedna 
*Viarodna pjesma pjeva o caru Dukljanu i krstitelju Jovanu, a Crnogorci i danas priCaju, 
da car Dukljan sjedi negdje ii morskoj dubini kao ukleti duh, po svoj prilici zato, §to 
je krscansku vjeru tako nemilo progonio. 

No svi progoni bill su zalud: car Dioklecijan nije mogo zatrti krscana. Na po- 
sljedku dodija mu i samo vladanje; zato se 1. svibnja 305. odrece carske krune, te se 
vrati u svoju domovinu Dalmaciju, da tamo mirno u samoci prozivi svoje posljednje dane. 
Nedaleko od glavnoga grada Salone dade si tik mora sagraditi ogromnu i prekrasnu 
pal a 6 u, kakove u Dalmaciji nikad poslije ni prije nije bilo. Bila je to citava varos, 
okruzena (poput rimskoga logoriSta) zidovima u cetverokutu (iztoSni i zapadni zid bio 
je dug 213 m, a sjeverni i juzni po 158 w); unutar tih zidina bijahu carski dvor, 
zgrade za dvoranike i tjelesnu strazu, divan hram boga Jupitra, carev mausoleum 
ili grobnica, kupaliSte, cirkus, kazaiiste i t. d. Na zidovima bijaSe 18 kula ili tornjeva; 

ulazilo se na trojavrata, naj- 
glavnija bila su zlatna vrata, 
kroz koja je vodio put iz 
susjednoga grada Salone. U 
toj dakle sjajnoj palaci ostao 
je car Dioklecijan svedo svoje 
smrti g. 313., a bas iste godine 
izdao je njegov nasljednik 
na prijestolju, carKonstantin, 
u Milanu glasoviti proglas, 
kojimje dozvolio, da krScani 
mogu slobodno izpovijedati 
svetu vjeru svoju. 

Docim je odsad sve vise 

nestajalo starorimskoga zi- 

vota, hvatala je krscanska 

vjera sve dublje korijenje. 

Narocito u Dalmaciji i Pa- 

noniji nicahu redom nove 

biskupije , a uz njih se 

sirila i krscanska vjera. 

U to se doba god. 331. 

rodio sv. Jerolim (Hiero- 

nymus) u gradu Stridonu na 

medji Panonije i Dalmacije. 

On bijase veoma ucen muz, 

znao je izvrstno zidovski, 

grcki i latinski, te je preveo 

sveto pismo iz zidovskoga 

i grckoga jezika na latinski 

(Vulgata). U kasnije doba 

priialo se jos, da je sv. Je- 

ronim izumio iglagolska pismena, kojima su pisane najstarije crkvene knjige hrvatske. 

Bas u vrijeme sv. Jeronima poCeli su rimsko carstvo .salijetati neznani dosad narodi 

sa sjevera Evrope. Kako je rimsko vladanje bilo prostrano, ne mogase jedan car da 

suzbija tolike neprijatelje. Zato bi rimsko carstvo god. 395. razdijeljeno na dvoje, na 

zapadno-rimsko i na iztoCno-rimsko. [Potonje zvali su takodjer gr(^kim ili byzantskim, jer 

Car Dioklecijan. 






mu se glavni grad Carigrad ili Konstantinopolis u staro vrijeme zvao Byzant. No 
ni dva cara ne mogahu dosta braniti svojih drzava, te prijeciiti sjevernim narodima, na- 
roCito germanskim plemenima, da ne provaljuju u pokrajine na medjama obiju carevina. 

Pokrajine Dalmacija i Panonija bijahu nekako ba§ u sredini obiju carstva, te sta- 
jahu sad uz jednu, a sad uz drugu drzavu. Kraj toga kolebanja stradahu od 6estih na- 
vala sjevernih, imenito germanskih naroda. Osobito od god. 476., kad su germanski 
(njemaSki) puci razorili zapadno-rimsko carstvo i osnovali u rimskim pokrajinama svoje 
drzave, ne bijase Panoniji ni Dalmaciji ni casa mira. Godine 493. oblada napokon obim 
pokrajinama Teodorik, kralj iztocnih Gota, koji je $a svojim pukom osnovao iztocno- 
gotsko kralj evstvo u Italiji i susjednim zemljama. 

U vlasti iztocno-gotskoj ostadose obje pokrajine neprijeporno do god. 535. Na- 
rocito za vladanja kralja Teodorika ovale su u svakom pogledu, jer se on povodio 
u svem za Rimljanima. Pokrajinama upravljahu namjestnici, kojima je kralj zivo prepo- 
rucao, da se brinu za svoje 
provincije. Premda su Goti bill 
Arijeve vjere, ipak nije 
dirao u katolicku vjeru ni u 
crkveno uredjenje njezino; pace 
malo poslije smrti njegove bise 
u Saloni godine 530. i 532. 
obdrzavana dva pokrajinska 
crkvena sabora za Dalmaciju. 

No namah zatim planuse 
smutnje u kraljevskoj porodici 
iztocno-{40tskoj ; osim toga sta- 
dose arijanski Goti progoniti 
katolicke urodjenike. To dade 
povoda byzantskomu caru Ju- 
stinijanu , da zapocne s Go- 
tima krvavi, zatorni rat, koji je 
trajao dvadeset godina (535. — 
555.), i kojemu je pozoristem 
bila ne samo Italija, nego i Dal- 
macija i Panonija. U samoj 
Dalmaciji trajao je rat deset 
godina, dok je god. 544. poSlo 
Byzantincima za rukom, got- 
skoga vojvodu Ilaufa svladati. 
Kralj gotski Totila nije me- 
djutim ni poslije mirovao, vec 
je nastojao opet Dalmaciju oteti, 
te je za to zatrazio pomoc u 
novoga naroda, koji se upravo 
tada stao javljati na popriStu 
politifikoga zivota, naime u Sla vena. Tako stupiSe god. 548., 551. i 552. Slaveni prvi 
put na tlo rimskih pokrajina Panonije i Dalmacije. Pri(^a se kao izvjestno, da je kralj 
Totila upravo velikim svotama mitio Slavene, da mu pomazu u osudnoj borbi za obstanak. 

No ni junadtvo Gota ni provale Slavena nijesu koristile. God 555. propade iztodno- 
gotsko kraljevstvo, a s padom njegovim dodjoSe nekadanje pokrajine Dalmacija i Pano- 
nija pod byzantsku vlast. Ali provale Slavena ne prestadose, pace njima pridruziSe se 

umniii i imug~^ m 

Tloris Dioklecijanove PALACE u Spljetu. 

Od Dioklecijanove palade postao je danaSnji grad Spljet u Dal- 
maciji. Tumai tlorisa : I. Zlatna vrata 'porta aurea), kroz koja 
se je ulazilo Solinskom cestom; 2. ieljezna vrata; 3. Mjedena 
vrata; 4. i 5. Zgrade za (inovnike, dvorjanike i tjelesnu stralu; 
6. Mauzolej carev (danas krstionica) ; 7. Hram boga Jnpitera 
(d.inas stolna crkva sv. Dajma) ; 8. Peristyl (danas trg — Piazza 
del Daomo) ; 9. i 10. Carski dvori. 



i Avari. Najstra§nija provala avarska zgodila se god. 598., kad je avarski kan, udanv 
iz Srijema kroz danaSnju Bosnu prema jugo-zapadu, te osvojiv glavnu tvrdinju, na 
cesti srijemsko-salonskoj razorio 40 tvrdih gradova i nemilo poharao citavu Dalmaciju. 
Salrte tako zestokim navalama avarskima i slavenskima bile su pokrajine Panonija 
i Dalmacija gotove pustinje. Jedino se jos neko vrijeme drzali gradovi u dalmatinskom 
primorju. No i njima prijetila je propast gotovo svaki dan. Godine 600. pisao je vec papa 
Gregorije I. Veliki salonskomu nadbiskupu Maksimu: »Radi slavenskoga puka, koji vama 

Zlatna vrata Dioklecjjanove palace u Spljetu. 

silno prijeti, zalostim se jako i zivo sam zabrinut. Zalostim se tim, poslo vec s vama 
patim; a zabrinut sam, jer su vec (Slaveni) kroz Istru stall ulaziti u Italiju. (Et de Scla- 
vorum gente, quae vobis valde imminet, affligor vehementer et conturbor. Atfligor in 
his, quae iam in vobis patior; conturbor, quia per Istriae aditum iam Italiam intrare 

Igle UTuikd igle z* koiu 

Koetani limski predmeti iz Siska. 

2lioe z* openeile 

Nar. muzej u Zagrebu. 


laveni, ili kako su se u starini zvali : Slovjeni (Slovene, u jedno- 
»v>" broju: Slov^nin) pripadaju velikomu stablu indoevropskih naroda, 
1"^ upravo kako i Grci i Italci, Kelti ili Gali, Germani ili Nijemci. Sla- 
f) veni ili Slovjeni zvali su sebe tim imenom, jer su u prastaro doba 
svi Zajedno govorili jednim jezikom i jedan drugoga lako razumi- 
jevali; svoje susjede na zapadu, narocito Germane, koji su govorili drugim 
jezikom, teihnijesu mogli razumjeti, zvali su zato Nijemcima (nijemima). 
Najblizi rodjaci Slavenima jesu Litavci. U V. stoljecu pr. Is. nasta- 
vali su Slaveni prostranu (sarmatsku) ravnicu iztocne Evrope, osobito krajeve 
naokolo gornjega i srednjega Dnjepra sve do pragova (katarakta), §to ih 
ta rijeka u dolnjem toku tvori. Na iztoku dopirahu mjestimice do gornjega 
Dona, na sjeveru do gornje Volge sve do utoka Qke, a na zapadu dijelo- 
mice do srednje Visle. Ta evropska pradomovina Slavena obasezala je 
nekih 10.000 Qmilja ili 5500 Qmyriam., a bila je puna prostranih prasuma, 
velikih rijeka, jezera i modvarina, obilata ribama i zvjeradi, ali zajedno i 
zgodna za poljodjelstvo. Tu su se Slaveni bavili stoSarstvom i ratarstvom, 
te su polagano svoju pustu domovinu pretvaraii u pitomu zemlju. Gradilj 
su kuce i gradove od zemlje i lijesa, te su ih utvrdjivali obkopima; ratujuci 
rabili su oruzje svake ruke. Znali su vec tada za bogove i bjesove, dusu i raj, pravdu, 
zakon i sud. 



Posto su Sloveni u svojoj pradomovini bill odasvud okruzeni stranim pucima i 
narodima (germanskim, litavsko-pruskim, finskim i turskim), to su stari Grci i Rimljani 
kroz stoljeca malo i nimalo znali za njih. Tek iza propasti hunske drzave (453. po Is.), 
kad su se slavenski puci stall siriti i seliti na sve strane, Ce§ce se govori o njima. Stari 
ill Nijemci prozvase Vinidi (naime »die Weidenden« = pastiri; i danas jos zovu Ni- 
jemci slavenske zitelje u nekim zeniljama: Wenden i Winden); grCki spisatelji zovu ih 
Slavenima, pak ih onda dijele na prave Slavene i na Ante (mozda junaci, divovi) 
koje se potonje ime spominje kroz dva stoljeca (550. — 770.). 

Zivuci kroz mnogo stoljeca u svojoj pradomovini, govorili su Slaveni izprva jednim 
jezikom, od kojega su potekli svi danas zivuci i neki vec izumrli slavenski jezici. No 
sireci i seleci se polagano svedjer prema sjeveru, zapadu i jugu, stadoSe se na po- 
sljedku sve vise razlikovati svojim govorom. Pa tako je od jednoga slavenskoga plemena 
postalo vi§e slavenskih jezika i pukova. Najprije se slavensko pleme razdvojilo na 
dvije grane, na sjevero-izto6no-juznu, i na zapadnu; kasnije se opet te grane razpa- 
do§e na manje ogranke. Sjevero-iztocno-juzna grana razdijeli se na sjevero-iztocnu (da- 
naSnji Rusi) i juznu (danaSnji Slovene!, Bugari, Hrvati i Srbi); a zapadna na sjevero-iz- 
toCnu (Poljaci i Polabski Slaveni) i na juzno-zapadnu (Cesi i Luzicki Srbi). 

Sirenje i seljenje Slavena iz pradomovine na zapad i jug Evrope zapocelo je vec 
na koncu drugoga stoljeca po Is., a trajalo je do polovice sedmoga stoljeca. Najprije 
su se Slaveni selili na zapad prema Qdri i Labi, mirno i tiho, pleme iza plemena, 
zapremajuci oblasti i krajeve, koje su germanska plemena, udarajuci na rimsko carstvo, 
zapu§tala. Po padu hunske drzave (453. po Is.) navalise medjutim Slaveni seliti se na 
jug prema Crnomu moru i uscu Dunava, provaljujuci koji put i s oruzjem u ruci 
preko dolnjega Dunava u pokrajine byzantskoga carstva. Prva takva provala, za koju 
se izvjestno znade, zgodila se god. 493. 

O zivotu Slavena u onaj mah, kad su se prikuCili byzantskomu carstvu, pi§e su- 
vremeni gr6ki povjesnicar Prokopije ovako: »Slaveni govore priprostim jezikom; 
visoka su i vitka stasa, a uza sve to veoma krepki. Boja puti nije im upravo bijela, a 
ni posve crna, nego rusa. Tako isto nije im ni kosa posve plava. Hrane se kukavno i 
priprosto, kraj toga su necisti i zamrljani. Srca nijesu ni lukava ni himbena, vec su jed- 
nostavni u svojim obicajima. Obitavaju pak u nizkim kolibama, koje su jako raztresene; 
uza to mijenjaju cesto svoja obitavalista. Ne pokoravaju se jednome covjeku (knezu ili 
kralju), vec od starine zivu pod narodnom vladom (u demokraciji), pak zato se sastaju 
na zbor (vijece, sabor), kad ih zadesi nesreca ili sreca. Ako idu u boj, mnogo navaljuju 
pje§ke na neprijatelja, noseci u rukama malene Stitove i sulice; oklopa ne mecu na 
grudi, Neki pace nemaju ni zobunca (dolnje haljine) ni kabanice (gornje haljine), nego oblaCe 
duge i siroke gace, koje sezu do sredine tijela, te idu tako neprijatelju u susret. Stuju 
same jednoga boga, tvorca munja i gospodara svemira (Per una), te mu zrtvuju volove 
i druge zrtve. Za usud ne znaju ni najmanje, vec kad ih snadje bolest ili im je poci u 
rat, pak vide da im prijeti smrt, onda se bogu zavjetuju, da ce mu za svoj spas zrtve 
doprinijeti; i ako se oslobode opasnosti, cine ono, sto su obrekli, jer vjeruju, da im je 
zavjet zaista spasao zivot. Osim toga stuju jos rijeke i vile, i druga neka bozanstva, te 
im doprinose zrtve i tom prigodom gataju*. 

Prokopija dopunjuje drugi grSki povjesnicar, naime car Mauricije, koji kaze, da 
Slaveni ne podnose vladara, i da zive neslozno medju sobom. Nezavisnost Ijube nada 
sve, te se ne daju nipoSto skuciti ni pokoriti. U svojoj su domovini ne6uveno hrabri i 
uztrajni, te mogu lako podnositi vrucinu i zimu, pak i nestaSicu hrane i odijela. Car Mau- 
ricije hvah jo§ Slavene, da oscbito cijene gostolj ublj e. Gosta su vodili od jednoga 
mjesta na drugo, i kad bi mu se gdje §ta dogodilo, Ijuto bi ga osvetili. Kad tko nije 
u svoju kucu primio gosta ili putnika, zapalili bi mu susjedi kucu, a njega samoga pro- 



glasili bi rdjom i nepostenjakom. Mauricije hvali jos vjernost slavenskih zena. >Zene su 
Slavena dste i vjerne muzevima preko svake mjere, te se mnoge iza muzeve smrti vla- 
stitom smrcu utjeSe, voleci u vodu utonuti, nego da zive samotno*. Vec u najstarije 
vrijeme Ijubili su Slaveni glasbu i pjesmu. Jednom je car Mauricije za vojne u Traciji 
zarobio tri Slavena, pak ne nasavsi u njih oruzja vec tambure, gotovo se zacudio. No 
oni mu reko§e: »Mi smo Slaveni i stanujemo uz zalo zapadnoga mora. Mi udaramo u 
tambure, jer nijesmo vikli oruzju; u na§oj domovini nema gvozdja, zato zivemo mirno i 
tiho, te ne znamo za (ratne) trublje<. 

Uza sve to bili su Slaveni ratoborni Ijudi i junaci u boju, osobito kad im je tre- 
balo braniti domovinu. O njihovu ratovanju pri6a potanko car Mauricije: » Slaveni rato- 
vahu obiSno pjeske, oboruzavsi se dvrstim i tezkim stitom. Uza to rabljase im jo§ drven 
IClk i malene, otrovom nakvasene strjelice. Kad bi doslo do §aka, borili bi se mlatom 
(Streithammer), toporom (Hammerbeil) i palicom (Streitkolben). Na otvorenom polju 
bijahu slabi; no to vjestije borahu se u klancima, mocvarama i sumama. Osobito su 
rado udarali na neprijatelja iz zasjede. Cesto bi ostavili bojni plijen na kojem mjestu 
i uzmakli u §umu, te kad bi neprijatelj pohitao da ugrabi plijen, navalili bi na nj i sa- 
svim ga satrli. Kad bi ih du§manin zatekao, poskakali bi u blizu rijeku ili mo^varu, legli 
bi poledjice i uzeli trstiku i kroz nju disali. Nevjesti neprijatelj vidio je na povrSju 
po koji komad trstike, gdje viri iz vode, a ne bi znao, kamo je nestalo ronaca. U kas- 
nije doba priuc^ise se Slaveni i umjetnijemu ratovanju. Podsjedajuci oko god 597. slavni 
grdki grad Solun u Macedoniji, iraali su vec zeljezne tucke (eiserne Widder), kojima su 
bacali veliko kamenje u grad, zatim tako zvane kornjaCe, pokrite suhim kozama. Da im 
Solunjani ne upale kornjaca vrucom smolom, pokrivali su ih svjezim jos kozama netom 
ubijenih volova i prikivali ih cavlima. 

U obce se Slaveni, koji se sele na jug, prikazuju kud i kamo ratoborniji od onih, 
sto no se sele na zapad. Cini se, da su prvanji veoma rano od drugih naroda bili po- 
tisnuti i gonjeni prema byzantskomu carstvu, te stall stvarati medju sobom vojne druzine, 
da si silom izvojSte nova obitavalista. Iza prve izvjestne provale god. 493. na dolnjem 
Dunavu zareda§e u VI. stoljecu sve to 6esce i zesce pohodi njihovi. Docim su Anti ve- 
cinom udarali preko dolnjega Dunava i provaljivali u pokrajine Meziju, Traciju i Ma- 
cedoniju, pace u isti Peloponez, te za nekoliko decenija gotovo poplavili sve te oblasti, 
uznemirivali su Slaveni u uzem smislu narocito zapadne pokrajine: Panoniju i Dalma- 
ciju, i u obce Ilirik. Osobito kad je byzantski car Justinijan vodio zatorni rat s iz- 
todnim Gotima, javljaju se u Dalmaciji prve cete slavenske. Tadanji povjesnicar Proko- 
pije kaze izrijekom, da su slavenske druzine, koje su god. 548. i 552. provalile u Dal- 
maciju, bile dozvane od iztocno-gotskoga kralja Totile, pak dodaje: >Nije nedostajalo ni 
takovih, koji su sumnjali, da je Totila te barbare s mnogo novca podmitio i nahuskao 
na Romane (naime na byzantsko carstvo).« 

Jos goropadnije stadoSe slavenske i antske druzine napastovati pokrajine byzant- 
skoga carstva, kad se u rimskoj Panoniji god. 568. ugnjezdise divlji Avari ili Obri. 
Nesto bjezeci izpred avarske sile, a jo§ vise gonjeni od Avara provaljivahu Slaveni sve 
zeSce u rimske oblasti. Panonija se prepunila Slavenima, u Noriku se Slaveni sukobili s 
Nijemcima; god. 598. doprli vec do medja italskih, te je italski eksarh Kalinik imao 
puna ruke posia, da ih suzbija. God. 591. u svibnju napisao je papa Gregorije okruz- 
nicu na sve biskupe u Iliriku, da bi gostoljubivo primili i ugostili one biskupe, koje je 
iz njihovih sijela izagnalo neprijateljsko bjesnilo. Namah u ozujku 592. opet destitao je 
papa Jobinu, prefektu llirika, sto ga je Bog poslao na utjehu onoj pokrajini, >izranjenoj 
bitem barbarskoga pustoienja*. 

Osobito je stradala pokrajina Dalmacija god. 598., kad no je avarski kan s ve- 
likom vojskom Avara i pokorenih Slavena provalio u tu pokrajinu, i to glavnim drumom, 



§to je vodio iz Srijema kroz dana§nju Bosnu do mora, do glavnoga grada Salone. Tom 
je zgodom kan osvojio glavnu tvrdju Bankeis ili Balea, razorio do 40 tvrdih gradova i 
nemilo opustosio svu zemlju. Namah iza te stra§ne provale razlila se bujica slavenskih plemena 
po eitavoj Dalmaciji, te je prodria sve do gradova u primorju, paieje i njima zaprijetila. 
Napokon na poCetku VII. stoljeca dosao je pokrajinama Dalmaciji, Panoniji i Noriku 
osudni 6as. Oko god. 610. bore se Slaveni s Bavarcima na gornjoj Dravi i Savi, a god. 
611. strasno razaju u Istri. Tisuce rimskih gradjana poginuse torn zgodom: mnogi bi§e 
na kolac ili kriz pribiti, mnogi spaljeni, mnogi u roblje odvedeni; zemlja pak nemilo 
poharana. Jedino primorski gradovi i otoci ostadose jos netaknuti. No i njima svanu§e 
crni dani. 

Od god. 610. sjedio je u Carigradu na prijestolju car Heraklije (610. — 641.). 
On je zatekao byzantsko carstvo u najnevoljnijem stanju: u Evropi su mu zadavali 
golemih jada Avari i Slaveni, koji su nemilo pustosili dunavske pokrajine; u Aziji pak 

prijetili su mu propa§cu Perzijanci, kojibijahu utanacili 
savez s Avarima u Evropi. Heraklije drzao je za 
izvjestno, da se byzantsko carstvo ne moze vise 
odrzati, te je s toga pokupio, §to je imao, i odludio 
prenijeti svoju prijestolnicu u Afriku u grad Kartagu. 
No kad je htio svoju odluku izvesti, ustade listom 
narod u Carigradu, a na 6elu mu patrijarka Sergije, 
pak saletise cara, neka prisegne, da ce ostati na 
svojem mjestu i braniti svoju prijestolnicu do zad- 
njega daha. Narod oduSevljeno u to ime zajedno sa 
svecenstvom doprinosio zrtve, da se carstvo spase 
od razsula. I tako se car Heraklije napokon rijesio 
ostati u Carigradu i s pomocu svoga naroda odolije- 
vati svima neprijateljima u Evropi i Aziji. 

Dok se car Heraklije spremao na rat s Perzi- 
jancima u Aziji, nije mogao uspje§no odbijati navala 
avarskih i slavenskih u Evropi. I tako su god. 610. — 
626. grozno stradale evropske pokrajine, a narocito 
i onako vec opustosena Dalmacija, gdje su se jedino 
jo§ drzali gradovi u primorju i na otocima, a na 
6elu im slavna Salona. God. 610. — 626. padose i ti 
gradovi zajedno sa Salonom. O tome pi§u dva kasnija 
zgodopisca, jedan iz X. stoljeca, a drugi ca iz tri- 

Car Konstantin Porfirogenet iz X. stoljeca prica 
od padu Salone pod Avare i Slavene ovako: >Tko 
hoce znati, kako je po slavenskim pucima osvojena 
Dalmacija, neka se ovo nau6i. Pokraj Aspalatha 
(^danasnji Spljet) jest grad Salona na pola tako velik 
kao Carigrad; u njem su stanovali velikaSi i mnozina 
svijeta, te je on bio glavni grad Dalmacije. Svake 
godine sastajalo bi se ondje iz drugih gradova Dal- 
macije do hiljadu konjanika, pak bi iz Salone polazili na Dunav, da tamo strazu straze proti 
Avarima i Slavenima. Dolazeci tako svake godine, vidjevahu tamo s onu stranu (Dunava) blago 
i Ijude, pak im se svidje koji put onanio preci, da vide, tko ondje stanuje. Kad su tako 
jednom bili presli, nadjose zene i djecu barbarsku samu. Ljudi i momci bijahu otiSli za 
ratnim poslom. Sada naglo navalivsi pohvata§e sve sto nadjose, a bez svoga kvara, te 

Car Heraklije. 

Po mjedenom kipu, koji bi nadjen u Bar 
letti u Apuliji. 


pHjen odnesu i odvedu u Salonu. Avari ili Slaveni vrativSi se sa svoga ratnoga pohoda, 
bili su bijesni poradi toga prvi put; veli se, da nijesii znali, koja ih je zmija Mjela, — 
a drugi put naroSito sami sebi govorahu: >Ovi Rimljani, §to sada k nam prebacisc te nas 
orobi§e, ne ce prestati nas uznemirivati, zato treba da neSto proti tomu smislimo*. Kad 
su opet rimski strazari prispjeli do Dunava i opet stall na drugu stranu prelazitl, ponovo 
se sukoblse s Avarima ili Slavenima. AU sada nije im bilo navaljivati na pojedince i 
raztresene Ijude, vec na sabrane cete. Ne samo da nijesu nista obavili, vec ih je stigla 
najveca nesreca. Jedni su poginuli, drugi bise ulovljeni; ni jedan ne umaknu barbarskim 
rukama. Doznavsi barbari, tko su i da su ona zla od njih, t. j. Rimljana pretrpili, sapese 
ih u okove, uzese im konje, haljine, zastave i oruzje, pak krenu§e kao vojska put Salone. 
Dozna§e i za vrijeme, da se straze imadu vratiti na veliku subotu; upravo na taj dan 
banuse oni pred Salonu. Kad su dosli blizu grada, ostane druga vojska sakrita, a samo 
ovih tisuca, koji su uzeli dalmatinske haljine i konje, oni da prevare, podjose naprijed. 
Gradjani (salonski) upoznavSi svoje zastave i odijelo, ana dan, kada obicavase vojska do- 
laziti, otvorise im vrata, da ih s cestitkama prime. Qni pak, cim udjoSe, posjedose vrata 
i dadose znak onima, koji su bili u zasjedi, da udju u grad. Na to poubiSe sve gradjane, 
i od onoga vremena citavu Dalmaciju osvoji§e i onamo svoje sijelo smjesti^e, izuzev 
gradice kod mora, koji im se ne predadose. Videci Avari (Slaveni), da je zemlja pre- 
krasna, ostadose u njoj . . . .« 

I po pricanju Tome, arcidjakona spljetskoga, iz XIII. stoljeca, pali su Avari i Sla- 
veni najprije pod grad Salonu, koji je bio metropola citave pokrajine Dalmacije. 
Tadanje stanje u gradu Saloni opisuje Toma ovako: »U gradu bijase sve neslozno; 
naSelnik gradski ne bijase pametan ni mudar muz, u gradu nije bilo pravice, vec je 
zavladalo samosilje, s kojega su osobito slabiji stradali. Straha Bozjega bijase nestalo, 
a i poboznosti, a mjesto toga otela mah mrznja, otimacima i drugi grijesi. Vjera je bila 
izvrgnuta smijehu, svecenstvo se nije postivalo, a crkva u svojim pravima stezala. Gradski 
nacelnik nije radio za obci boljak, vec je djelovao u prilog samo svojim prijateljima, 
a na §tetu protivnicima; u gradu bilo je puno gospodara, a malo se tko pokoravao; 
gradske dohodke grabili su odlicniji gradjani, a sve terete placali i snasali su samo 
ubogi. Narodito je u gradu zavladala velika razpustenost. Ugadjalo se najprostijim 
strastima: zene, mladici i starci, sve je to bilo izkvareno i puteno. Jezikom bili su svi 
junaci; no kad im se bilo ogledati s neprijateljem, svi su bili bojazljive kukavice^. 

Uz take prilike, pripovijeda dalje Toma arcidjakon, ne mogose latinski zitelji grada 
Salone odoljeti navalama surovih no krepkih Slavena i 
Avara. Ti opasase grad s iztocne, pak i sa zapadne ili 
morske strane, te stadose na nj svom snagom udarati. 
Salonjani se doduSe izprva ohrabriSe, te ce slavenske 
juriSe suzbijati; no najednom obuze ih tolik strah, da 
su mislili jedino na bijeg. Jednoga dana odnijese bo- 
gatiji svoje blago kriomice k moru, da bi ga ukrcali u 
brodove i s njim pobjegli. Kad to spazi§e pucani, svi 

nagnuse bjezati k luci; te pograbivSi svatko, sta bi gdje Zlatni novac cara Heraklija. 
naSao, krcali bi se u brodove i ladje. StajaSe tu vika 
zena i djece; neki skocise goli u more, a mnogi po- 

tonu§e u morskim valovima. Ali jos se nijesu mogli svi .ukrcati u ladje, kad Slaveni 
provale u grad, te robeci i plijeneci uni§te sve, §to je ostalo. Grad s^m sa svojim lijepim 
pala^ama i crkvama bi spaljen i razoren, te obracen u prah i pepeo, preostalo pucan- 
stvo bi koje poubijano, koje zarobljeno. Tako nestade staroslavne Salone s lica zemlje, 
samo razvaline njezine razabiru se i danas jos kod sela Solina. Latinski zitelji Salone, 
koji se spasose, razbjegoSe se po susjednim otocima, po Bradu, Maslinici, Hvaru i Visu. 

20 UVOD. 

Zauzevsi tako Slaveni i Avar! slavnu Salonu, oboriSe se i na druge primorske gra- 
dove. Neke osvojise, kako Nonu (Nin), a druge razorise, kako lijepi Epidaurus (danas 
Cavtat). Latinski zitelji tih gradova ili se spasose bijegom na more, ili umakose u nu- 
tarnju zemlju, da se zaklone u Sumama, spiljama i pecinama. Stanovnici grada Trogira 
obraniSe se jedino tako, da su pobjegli na susjedni otok Ciovo (Bua), koji bijase uzkom 
prevlakom spojen s ostalim kopnom. Od svih bogatih i krasnih gradova latinskih odr- 
zala se posve citava jedina Jadera (Zadar), koje ne mogo§e Slaveni i Avari na juriS osvojiti. 

Sve to zgodilo se je prvih godina Heraklijeva carevanja, izmedju 610. — 626., 
dakle u ono vrijeme, kad se je byzantsko carstvo spremalo na rat s Perzijancima. Go- 
tovo citava Dalmacija zajedno s primorskim gradovima bila je sada u vlasti Slavena i 
Avara. Tolika sreca izobijestila tako Avare i Slavene, da su nakon pada Dalmacije od 
lu6ili osvojiti i sam Carigrad. God. 626. osvanuo kan avarski pred prijestolnicom byzant- 
skom. Poveo bio sobom golemu vojsku od Avara i Slavena. Zahtijevao, da mu se grad 
predade i sve blago njegovo, a zitelji njegovi neka se izsele, uzevsi svatko sobom samo 
onoliko, koliko moze na sebi ponesti. Gradjani nijesu pristali na tu straSnu pogodbu, 
pak zato kan stao udarati na grad s kopna i mora. Ali tu u osudni 6as iznevjerili mu 
se Slaveni. Slavenske vojvode, §to su bili u njegovoj vojsci, izjavise najednom, da ne ce 
vise sa svojim druzinama ratovati, i tako bi kan prinudjen, da digne podsadu Carigrada, 
izgubivSi mnogo svoje vojske. 

Nedaca avarskoga kana pred Carigradom bila je grozan udarac za avarsku vlast. 
Jos od godine 623. bijahu se neka slavenska plemena na sjevero-zapadu odmetnula od 
Avara, a sada planu obci ustanak slavenski, kojemu stade na celo umni i junaSki Samo. 
Taj izvojeva svima Slavenima na zapadu i sjevero-zapadu avarske drzave podpunu po- 
bjedu i slobodu, a na to ga zahvalni Slaveni god. 627. izabraSe za svoga kralja. Samo 
je tako izmedju franaCke drzave i avarske vlasti zasnovao jaku i prostranu drzavu sla- 
vensku, koja je obuhvatala 6itavu dana§nju Cesku, Moravu, veliki dio HaliSa, i veliki dio 
dana§njih alpinskih zemalja (naroSito Stajersku, KoruSku i Kranjsku). U toj prostranoj 
drzavi zivjelo je mnogo slavenskih plemena, jedno pored drugoga pod svojim plemen- 
skim knezovima i velikim zupanima (Valjuh, Dervan), ali sva ta plemena u saveznoj 
drzavi priznavala su kralja Sama. Kako se ta ogromna drzava zvala, nije zabiljezeno; 
no nije nevjerojatno, da se je po najpoznatijem i najhrabrijem plemenu prozvala Ve- 
il ka ili Bijela (t. j. slobodna, od Avara oslobodjena) Hrvatska. 

Uzmak Avara pred Carigradom god. 626. i osnutak velike slavenske drzave (Bijele 
Hrvatske) po kralju Samu god. 627. dodje u dobar 6as caru Herakliju, da oslobodi 
rimsku pokrajinu Dalmaciju, a mozda i Panoniju od vlasti Avara i njima pokornih Sla- 
vena. On stade ugovarati s najmocnijim pukom u drzavi Samovoj, s Hrvatima, koji 
su se odlikovali svojim vojenim uredjenjem, i ponudi im, da mogu iz svoje dosadanje 
domovine na sjeveru ici na jug, pak tamo na ime byzantskoga carstva oteti Avarima 
pokrajinu Dalmaciju, a mozda i Panoniju, te se u njima nastaniti i braniti ih od daljih 
napadaja barbarskih pukova. 

Pozvani dakle od byzantskoga cara, diglo se izmedju god. 627. — 640. u Velikoj 
ili Bijeloj Hrvatskoj sedam ili osam plemena plemenitih Hrvata, te su s oruzjem u ruci 
udarili prema Balkanskomu poluotoku. Svako je pleme imalo svoga kneza ili kneginju 
Prica se, da je hrvatski puk vodilo pet brace i dvije sestre; braca su se zvala Klukas, 
Lob el, Kosenjec, Muhlo i Hrvat, a sestre njihove Tug a i Bug a. Svako je od 
njih vodilo po jedno pleme. 

Ne moze se ni nagadjati, kud je hrvatski puk prolazio iz Bijele Hrvatske u Dal- 
maciju; no ipak nije dvojbe, da si je prokrcio put kroz pokrajinu Panoniju. Dosavsi na- 
pokon u Dalmaciju zapo6e§e hrvatska plemena krvavu borbu s dosadanjim gospodarima 
njezinim: s Avarima i njima pokornim Slavenima. Rat trajaSe vi§e godina. Na posljedku 



pretegose Hrvati: oni svladaSe Avare i pokorne im Slavene, te zagospodovase Citavom 
Dalmacijom. Od toga casa ostala je stara rimska pokrajina Dalmacija u vlasti pleme- 
nitih Hrvata. 

Osudna ta borba Hrvata za Dalmaciju svrSila se nedvojbeno jo§ za byzantskoga 
cara Heraklija. Upravo se borba dokoncala, kad je u Rimu sic na papinsku stolicu 
papa Ivan IV. (640.— 642.), sin krSne Dalmacije, kojegasu dosadanje patnje njegove do- 
movine Ijuto boljele. Cim je taj papa saznao, da se stoljetna borba u Dalmaciji 
ipak jednom dokraj6ila, poslje on namah onamo poboznoga opata Martina i dade mu 
silu novaca. Tim ce novcima izkupljivati Martin zarobljenike, zatim ce sabirati svete 
moci svetaca i Bozjih ugodnika iz razorenih crkava. Opat Martin dodje u Dalmaciju i 
nadje za 6udo krotke iirvatske knezove i zupane. Oni mu dozvolise, da pokupi svete 
moci iz razorenih hramova, pak ih onda poveze u Rim, gdje ih papa sahrani u late- 
ranskoj crkvi sv. Ivana. Opat Martin za cijelo je Hrvatima govorio i o drugim stvarima; 
on ih je jamacno odvracao od njihovih poganskih bogova i propovijedao vjeru ujednoga 
Boga, a mozda i onu uzvisenu krScansku: »Ljubi iskrnjega svoga kao i samog sebe.« 

Primjer Hrvata potaknuo je jo§ drugi slavenski puk na sjeveru, da se preseli na 
Balkanski poluotok. BiH su to Hrvatima po krvi i jeziku najsrodniji, i tek slu6ajno po 
imenu razh^iti Srbi, koji su i na sjeveru nastavali tik uz Hrvate u zemlji Bojki 
(Bojki je jo§ i danas ime iztocno-gah6kih Malorusa). Car byzantski Konstantin prida o 
seobi Srba ovako: 

»U zemlji Bojki, naime u zemlji Srba iza Karpata, umrije vladar Srba i ostavi za 
sobom dva sina. No jedan sin ne htjede ostati uz brata vladara, vec sa svojom polo- 
vicom puka ostavi svoju djedovinu i zatrazi u cara Heraklija nova sijela. Car mu dade 
za obitavanje najprije Solunsku oblast. No ondje se ne svidjase Srbima, pak odluSise 
vratiti se u svoju staru domovinu. Car ih stoga odpusti. Kad su medjutim presli preko 
Dunava, pozalise, §ta su uradiH, pak zamoliSe carskoga namjestnika, koji je stolovao u 
Biogradu, neka izmoli u cara za njih druga sjedista Heraklije im na to podijeli oblasti 
i zemlje Hrvatima na iztoku«. Tako se Srbi nastanise u zemljama, §to su bile izmedju 
Hrvatske i potonje Bugarske. 

Mercnr Gr6ki vojnik Attis Dacchus Harpokrates Venera (patvorj Vencra .paty.; Pan Amor 

Antikne broncane figure iz raznih mjesta Hrv., Slav., Dalm. i Istre. Nar. muzej u Zagrebu. 


nih sedam ili^asam plemena hrvatskili, sto no su u drugoj detvrtini 
VII. stoljeca na poziv cara Heraklija dosla u Dalmaciju i njom obla- 
dala, nijesu imala samo razlicita imena plemenska, nego su se do- 
nekle i razlikovala govorom i obicajima. Bila su to etnografska 
plemena, kako no u Ruskoj Poljani, Drevljani, Buzani, Krivici i t. d., 
ili u Poljskoj Poljani, Mazovsani, Kujavci i Pomorjani. 

Zauzevsi staru Dalmaciju razdijelise ju hrvatska plemena izmedju sebe 
tako, da je svako pleme obladalo vecom ili manjom oblasti ili pokrajinom. 
Jedno pleme naselilo se u najsjevernijem dijelu Dalmacije, u onoj oblasti, 
koja se od starine zvala zasebnim imenom Liburnija, i koja se prostirala 
uz Jadransko more od rijeke Rase (Arsia) u Istri do rijeke Zrmanje. Koje je 
pleme hrvatsko posjelo ovu oblast, tezko je ustanoviti; no nije nemoguce, da 
je to pleme bilo ono, koje je po tradiciji vodila sestra Buga, i koje se ne- 
dvojbeno zvalo Buzani. Jos u kasnija stoljeca spominje se u toj oblasti zupa 
Buzani ili Buska zupa (kneztvo), jasan znak, da su tamo zitelji toga imena na- 
stavali. No oblast sama nije dobila to ime, vec su ju i poslije zvali starim imenom 
Liburnija, a puk u njoj imenom Guduscani (GadSani od zupe Gatacke 
na Gatackom ili Gackom polju). U toj oblasti spominju se u kasnije vrijeme 
stari liburnijski gradovi Crsat ili Trsat (Tarsatica) i Senj (Senia). Vjerojatno je, da 
su toj oblasti pripadali i kvarnerski otoci, narocito Krk, Cres i Losinj, zatim Rab i Pag. 

^K stano\ 

^K Hn 


Drugo pleme, i to bez sumnje ono, koje je vodio sam Hrvat, i koje se je zvalo 
izrijekom Hrvati ili Bijeli Hrvati, naselilo se neSto juznije, naime od juznoga obronka 
Velebita i rijeke Zrmanje pak do rijeke Cetine na jugu i do Duvanjskoga polja na 
iztoku, docim je na zapadu dopiralo do mora. Ta je oblast kroz sva kasnija stoljeca 
odrzala specifidno ime Hrvati ili Hrvatska. Ona je bila prirodom svojom najzgod- 
nija za historijski i kulturni razvitak; u njoj ostadoSe najjasniji tragovi starorimske i 
krScanske kulture, po§to su u primorju njezinom jo§ nedavno cvali gradovi dalmatinski: 
Jadera (Zadar), Salona (Solin), Tragurium (Trogir) i drugi. Na tome dakle, bi reci, po- 
svecenom tlu naselilo se glavno pleme naroda hrvatskoga, osnovavSi svoje zupe, koje 
su dobile svoja imena po rijekama, gorama, po polozaju svome, a i po starorimskim 
gradovima i podorima, koji su tu bili. Tako bi zupa uz rijeku Cetinu prozvana 
cetinskom, zupa uz more primorskom, zupa za gorama zagorskom, zupa u okolici 
rimskoga grada Nina (Nona) ninskom, zupa naokolo grada Knina kninskom, i t. d. U 
svakoj zupi bilo je sela i seliSta, no najznamenitiji je bio grad, koji je bio srcika i 
branik 6itave zupe. Te su gradove Hrvati ili sasvim s temelja podigli, ili su opet ob- 
novili stare rimske gradove, koji za prijasnjih burnih vremena nijesu posve propali. 
Obnovljeni starorimski gradovi bijahu Nin, Knin, Drid i Karin, a novo osnovani bise 
Bribir, Hlivno ili Livno, Klis, Imotski, po kojima bise kasnije prozvane i njihove zupe. 
Ali i uz morsku obalu utemeljise Hrvati vise gradova, kako no znameniti Belgrad (Alba 
civitas), za kasnijih stoljeca knezevski i kraljevski grad, zatim Bihac, a valjda i Sibenik. 

Trece pleme, kojemu ne znamo za ime, zauzelo je oblast Neretvu (zvana tako- 
djer Pagania i Maronia, kasnije Krajina, a danas Primorje). Ta je malena oblast sasto- 
jala samo od tri zupe (makarska, rastocka, duvanjska), a zitelji njezini bili su osobito 
gordi i hrabri, ostali su gorljivo odani staroj poganskoj vjeri, te se dugo nijesu htjeli po- 
krstiti. Gradovi u oblasti Neretvi bili su ovi: Makarska, Vrulja, Ostrog i Labinac (Lap- 
iani). Toj se oblasti pribrajahu jos veliki otoci Brae, Hvar i Korcula, zatim manji Vis, 
Lastovo i Mljet. Neretljane slavili su vec od prvoga maha kao vjeste i smione brodare; 
imali su obilje brodova, s kojima su plovili po Jadranskom moru sve do italskih obala. 

Neretvi na jugu, a sve uz obalu Jadranskoga mora, smjestila se druga plemena u 
trima oblastima, naime u Zahumlju, Travunji i Duklji. Namah iza Neretve sterala 
se na jugu prema latinskomu gradu Ragusiumu ili Dubrovniku, Humska zemlja ili Za- 
humlje. Tu bijase najznatniji grad Blagaj vise izvora rijeke Bune; uza nj spominje se jos 
i Ston (Stagnum) i drugi gradovi. Zahumlju na jugu sirila se Travunja s gradovima 
Trebinjem i Risnom, i sa znamenitom zupom Konavlima; a najjuznija oblast bila je 
Duklja (kasnije Zeta, danas juzni dio Crne gore). 

U opisanim dakle oblastima nastanio se hrvatski narod, podijeljen tada u sedam 
etnografskih plemena. Cini se medjutim, da sva plemena i njihove druzine nijesu imale 
dovoljno prostora na tlu stare primorske Dalmacije, to manje, §to su u tim krajevima 
zatekli mnogo starih zitelja slavenskoga porijetla. Na iztok u nutarnje prijedjele Balkan- 
skoga poluostrva nije im bilo moguce prodirati, jer su se ondje bili u zagorskim zupama 
smjestili Srbi, osnovavSi dvije poglavite oblasti: Rasu i Bosnu. Tako bi§e hrvatska 
plemena, koja ne mogo§e naci sijela u primorskoj Dalmaciji, prinudjena da sele opet 
na sjever, u staru rimsku Panoniju, narocito u krajeve uz Kupu, zatim izmedju Drave, 
Dunava i Save. Ne zna se pravo, koliko je naroda hrvatskoga tim putem udarilo; ali 
jos u X. stoljecu bila je u Hrvata ziva predaja, da je jedan dio hrvatskih plemena 
ostavio staru Dalmaciju, pak naselio Panoniju i Ilirik. 

Ne ima sumnje, da je samo manji dio hrvatskih plemena posao u Panoniju, gdje 
je zatekao mnogo slavenskih staroselaca i nesto avarskoga puka. Hrvatima, koji su bili 
brojem kud i kamo slabiji od tih zitelja, nije bilo mogude, da posve skude prvasnje 
stanovnike. Oni se nastaniSe pored tih Sloven a, ili kako ih oni nazivahu, Slovinaca, 

Hrv. poTJ. 3 



te se u kasnije vrijeme s njima stopiSe u jedno. I tako u staroj Panoniji pretegnu ime 
slovinsko ili slavensko, te se i sama zemlja u kasnija stoljeca nazivase S 1 o- 
vinska zemlja (Slovinci) ili po tudjem kalupu Slavonija. U toj slovinskoj zemlji 
pojavile se dvije oblasti, obje u okolisu starih i slavnih gradova jos iz rimskoga doba. 
Jedna se oblast protezala izmedju Dunava i Save naokolo grada Sirmiuma (Mitrovice^ 
po kojem je citav onaj kraj dobio ime Sirmium ili hrvatski Srijem. Druga se 
oblast okupila Sirmiumu na zapadu naokolo starodrevnog grada Siscie ili Siska; taj je 
kraj u drugoj polovici srednjega vijeka ponosio se specifiSnim imenom Slovinska zemlja 
ili Slavonija. 

(Bijela i Crvena Hrvatska, Dalmacija). Za provala slavensko-avarskih, 
kao i za okupacije hrvatske ostali su mnogi Latini bez kuce i kucista. Narocito zitelji 
nekada slavnih gradova primorskih, kano §to je bila Salona, boravili su tuzne dane. 
Razstrkani po dalmatinskim otocima, po gorskim dolinama branjahu se od hrvatskih ple- 
mena, kojih su se jednako zacali kao i slavensko-avarskih ceta. No domala po6e§e se 
dozivati svijesti i skupljati, nebi li se odrzali pored Hrvata. 

Prvi se ohrabrise oni Latini, koji bijahu razasuti po otocima. Vjestiji moru od 
Hrvata uze§e se sabirati u vece 6ete, pak su na svojim brodovima gonili Hrvate, kad 
bi ih zatekli na morskoj pucini. Pomagani jo§ i doseljenicima iz Italije snovahu ti La- 
tini naskoro o tome, kako bi se vratili na kopno. Najprije se izkrcase na juznoj obali, 
pak podigose nedaleko od mjesta, gdje je prije stajao grad Epidaurum, novu naseobinu, 
koja bi domala prozvana Ragusium ili Dubrovnik. Temelj tomu gradu polozise doselje- 
nici, koji bise protjerani (ili mozda poslani od pape) iz Italije, narocito iz Rima, ali se 
tima strancima pridruzi i lijepo cislo epidaurskih, a i salonskih porodica, koje su doslije 
bile zaklonjene na otocima Bracu, Hvaru i KorCuIi. 

Tako je jedan dio salonskih zitelja stekao opet dom i ognjiste. No vecina Salo- 
njana ostade i dalje na otocima, bojeci se vratiti u svoj razvaljeni grad. Tada se javi 
medju tima bjeguncima neki hrabri muz, po imenu Severus, koji se rijesi, da ce svoju 
bracu prevesti na kopno. Severus, kojega kasnije prozvaSe Velikim, svjetova svoje su- 
gradjane, da ne idu vi§e stanovati u svoj rodni grad Salonu, poSto je posve razvaljena, 
vec da se nasele u susjednoj pala6i Dioklecijanovoj, koja je za proslih bura i provala 
ostala citava, pak da ondje 6ekaju na zgodnije vrijeme, kad bi mogli obnoviti svoj 
rodni grad. Savjet se svidje i plemicima i pucanima salonskima , pak se sporazumjeSe, 
da ce si imucniji gradjani sami o svome trosku kuce podici, dok ce se ostali smjestiti 
po kulama i po drugim praznim prostorijama, gdje ih god nasli. Na to se dize veliko i 
malo, muzko i zensko, pak ostavivSi stoku na otocima, iskrcase se na obali i udjo§e u 
pala6u Dioklecijanovu, koja tako postade novim zavifiajem salonskih bezkucnika Novi 
se je grad zvao i kasnije palaca ili po latinski »palatium«, odakle mu je nastalo i ime 
S palatum, iU po hrvatski Spljet (SpHt). 

VidivSi hrvatski knezovi i zupani, kako se Latini ohrabrise i na kopno povratiSe, 
po6eSe ih suzbijati i progoniti. PadoSe sa svojim 6etama tik pod zidine novoga grada 
Spljeta, pak ne dadoSe gradjanima, ni da se maknu na polje. Poharase im takodjer 
polja i oranice, sto su ih izvan grada imali, te je tako ubogim Spljecanima zaprijetila 
velika nevolja. U toj se bijedi utekose Latini, narocito Spljecani, pod mozno okrilje 
byzantskoga cara, a i rimskoga pape, moleci ih, da ih obrane od hrvatske sile, a Splje- 
cani zamolise jo§ cara, da bi im dozvolio stalno prebivati u nekadanjoj carskoj palaci, 
u sadanjem Spljetu. 

U Carigradu vlada§e tada (oko god 679 ) car Konstantin Pogonat. On primi spljet- 
ske poslanike veoma milostivo, darova im Dioklecijanovu pala6u, a u isto doba stade i 
o tome raditi, kako bi Latine, stare podanike rimskoga carstva, nekako izmirio s Hrva- 
tima, te bi mogli zadovoljno i sredno zivjeti jedni pored drugih. PoSalje zato svoje Ijude 



hrvatskim knezovima i zupanima, da im dojave carevu poruku, a njima pridruzi i nesto 
krScanskih vjerovijestnika, ne bi li ovima poslo za rukom, da Hrvate odvrate od pogan- 
skih bogova i upute u krscansku vjeru. Carevo nastojanje pomaga§e i rimski papa, te 
se tako naskoro nadje u novim hrvatskim zemljama uz careve glasnike i lijepo 6islo 
krScanskih svecenika. Oni zatekose hrvatski narod za 6udo spreman za svako dobro 
djelo, i tako im sve podje srecno za rukom. 

Najprije nastojahu carski glasnici, kako ce Hrvate izmiriti s latinskim ziteljima. 
Hrvati se brzo pogodiSe: oni privoliSe, da latinski zitelji u primorskim gradovima, ime- 
nito u Zadru, Spljetu, Trogiru i Dubrovniku zive slobodno po svojim starim zakonima 
i da se pokoravaju byzantskomu caru u Carigradu, ali zato zadrzase za se svu ostalu 
zemlju Zajedno s onim primorskim gradovima, koje bijahu u prvi cas zauzeli. Hrvati 
ne ce smetati Latina, koji zive u svojim tvrdim, bedemima opasanim gradovima, ali zato 
ce latinski zitelji za svoje vinograde i polja, §to ih imaju izvan gradskih zidina u hrvat- 
skoj zemlji, placati godisnji danak hrvatskim knezovima i zupanima. 

U to se krscanski svecenici, poslani iz Rima i Carigrada, razasuse po ^itavoj 
zemlji hrvatskoj, navijestajuci narodu vjeru Bozju. Hrvati prihvatiSe rado vjeru krs- 
cansku, i tako domala sav narod zavrgne svoje stare poganske bogove, te prione uz 
novu vjeru i novi red. 

Da bi se taj novi red utvrdio, sklonise byzantski car i rimski papa hrvatske kne- 
zove, da sazovu sav svoj narod ili barem poglavice njegove na veliku narodnu skup- 
§tinu na prostrano Duvanjsko polje, koje se prostire nekako u sredini stare Dal- 
macije. Onamo ce doci glasnici carevi i papini, pak ce s poslanicima latinskih gradova 
i s citavim hrvatskim narodom sve udesiti, da se uredi kr§6anska crkva i da se opet 
povrati stari red u svim zemljama uz iztocnu obalu Jadranskoga mora. Siici ce onamo 
i srpska plemena, najsrodnija po krvi i jeziku hrvatskomu puku, koja su se naselila s 
carevom dozvolom u zemljama na iztoku Hrvatima. 

I razidjose se glasnici po svima zupama hrvatskim, te pozivahu narod, da se za 
dvadeset i pet dana skupi oruzan na Duvanjskom polju. Osvanuo ureceni dan, a na 

anzna boo Dock s riKkama Prar* boca 

Staic1en6 rimslce posude iz Siska. 

2ara za pepeo mitraeki 

Nar. murej u Zagrebu. 

Sirokom tom polju polegla sila naroda, na te\u mu knezovi, zupani, satnici i druge 
poglavice. DodjoSe i srpska plemena pod svojim zupanima, dodjose i gradjani latinskih 
gradova, a i mnogi svecenici i redovnici, sto ih poslase Rim i Carigrad. Sve se sastalo, 
samo se jo^ dekalo na poslanike carske i papinske. Kad su se i ti primicali, podjoSe 
im u susret hrvatski knezovi i zupani, te ih dovedose na Duvanjsko polje. 



SkupStina na Duvanjskom polju trajala je, kako se pri6a, dvanaest dana. Kroz 
osam dana razpravljalo se o duhovnim i crkvenim stvarima. Najprije bi pokrsteno ono 
naroda, sto se jo§ nije prignulo pred svetim krstom, a onda se vijecalo, kako da se 
obnove porusene biskupije, i koje nove da se osnuju u zemlji Hrvata. Naredjeno bi, da 
citava zemlja ostane i dalje, kako je prije bila, pod jednim nadbiskupom, koji ce stolo- 
vati u Spljetu mjesto u razvaljenoj Saloni. Uz spljetskoga metropolita bit ce Sirom 
hrvatske zemlje, a i po latinskim gradovima (koji ce se odsad svi zajedno zvati Dal- 
macija na uspomenu starorimske pokrajine) biskupi, koji ce se brinuti za spas Hrvata i 
Latina. Taki biskupi bit ce imenito u Zadru (Jadera), na otocima Osoru (Absaro, danas 
Cres i Losinj), Rabu (Arbe) i Krku (Veglia), zatim u juznim krajevima u gradovima 
Stonu (Stagnum), Dubrovniku i Kotoru (Cataro). Da li se i u nutarnjoj zemlji obnovila 
koja stara biskupija, nije povjest zabiljezila. Na sve te uredbe privolise knezovi i zupani 

Hrvata, pace obrekoSe 
papinskim poklisarima, da 
ce vazda zivjeti u miru 
ne samo s Latinima, nego 
i sa susjednim narodima, 
i da ne ce nikad udarati 
na tudje zemlje. Papinski 
poslanici opet blagoslovise 
hrvatski narod, udijeliSe 
mu za zastitnike sv. Petra 
i Pavla, i obrekose mu, 
da ce ga vazda braniti 
Bog i sveta rimska sto- 
lica, kad bi mu drugi 
narodi zemlju uznemirivali. 
O svemu tomu bise i sa- 
stavljena pisma, na koja 
prisegose i Hrvati i po- 
slanici rimskoga pape. 

Sad se preslo, da se 
razpravlja o svjetovnim 
prilikama i stvarima. Naj- 
glavnije je bilo, da se sto 
tocnije oznace medjasi 
hrvatski h i srbskih obla- 
sti kao i medje latinskih 
gradova, pak da se onda 
znade, sta je 6ije. Posla- 
nici byzantskoga cara sa- 
stavise razvod, koji prihva- 
tise i hrvatski i srbski 
knezovi i zupani. 


u Spljetu. 

Krstionica obloiena je sa Sest ornnmentalnom rezbarijom nreSenih plo6a. 
Ova ploda ima u sredini zvijezdu (pentagram ili pentalfa — 5 A) kao 
monogram, koji oznaCuje pobjednika Krista (signum Chrisii). Taj znak 
Krista ovjenCan je lovorovim vijtncem pobjede ; na krakovima njego- 
vima vidimo gohibice (duSe vjemika), koje zoblju groWje, plod vjed- 
noga iivota, zadobivena kriiem. 

Starorimska pokrajina Dalmacija bi raztrojena. Dalmacijom zvat ce se odslije 
samo onih osam gradova tik uz morsku obalu i na trima otocima 
gdje su zivjeli ostatci Latina; sva ostala zemlja ostaje Hrvatima i Srbima. Sto je 
god zemlje uz more od Rase u Istri do Bojane, zvat ce se Hrvatska (Primorje)* 
a dijeh se na sjevernu ili bijelu Hrvatsku, i na juznu ili crvenu (oblasti 




Neretva, Humska zemija, Travunja i Duklja). Zemlja Hrvatima za ledjima pripada Srbima 
te se ta Srbija (Zagorje) dijeli na dvije oblasti: Ra§u iBosnu. U svakoj od tih 
oblasti zivjelo je po viSe genetickih plemena, svako je pleme imalo svoju zupu i svoga 
zupana, i u sred zupe utvrdjen grad (vecinom na brijegu), u koji bi se zaklanjala 
djeca, starci i zene, kad bi neprijatelj navalio. Uz zupane bise u svakoj zupi namje§teni 
i satnici (stotnici), da budu »puku suditi«; a nad svima zupanima i satnicima neka 
bude u svakoj oblasti po jedan veliki zupan ili knez, koji ce biti gospodar svima, i 
kome ce svaki sudac »dati treti dil dohodka*, da ga tako pripozna za >gospodina 
svoga «. 

Jos mnogi drugi a dobri zakoni bise postavljeni na velikoj skupstini na Duvanjskom 
polju. A kad se sve uredilo i ustanovilo, oprostise se carski i papinski poslanici od 
knezova i zupana hrvatskih i srbskih, i »odpravise se s velikim postenjem i darovi.* 
A i puk na to zajedno sa svojim glavarima razidje se, te svi »pojdo§e domom i 
u svoju zemlju«. 

Malo vremena bijase pro&lo nakon sabora u Duvnu, a u Dalmaciju stigao papinski 
poslanik, po imenu Ivan iz Ravene. Kad je dosao u Spljet, ondjeSnji ga je svijet zavolio, te bi 
od svecenstva i puka izabran za prvoga nadbiskupa spljetskoga. Kad ga je i papa 
posvetio, nastanio se je stalno u Spljetu, i to u palaci, koju mu je darovao Severus, 
osnovatelj grada. Novi nadbiskup bio je gorljiv pastir svoga stada; on je putovao 
citavom zemljom hrvatskom i dalmatinskom, gradeci i popravljajuci crkve, posvecujuci 
biskupe, osnivajuci plovanije, i upucujuci puk u svete istine vjere krscanske. On je htio, 
da nova nadbisknpija spljetska bude tako isto dicna, slavna i ugledna, kao nekad sa- 
lonska. Zato ga je i boljelo, sto se je jos u samome Spljetu dizao poganski hram 
boga Jupitra, sto ga bijase sagradio car Dioklecijan. Odluci taj poganski hram pretvoriti 
u krscansku crkvu sv. Marije, te priredi veliku sveCanost, za koje na ocigled brojnoga 
puka i svecenstva posveti taj hram. I tako postade Jupitrov hram stolnom crkvom 



Razli^ite rimskb kopce (fibulae). 

U sredini su dvije broncane plode, nadjene n Sisku. Na dolajoj dita se ovaj zavjetni griki napis: »raeiavo' 
AlOYEVOO (mko S^Y"?!? ivsO'STO* (Gaeianus sin Diogenov postavi zavjeta radi). 

(Nar, mnzej a Zagrebn.) 

nadbiskupije spljetske. No sve to ne bija§e jos dosta. Trebalo je jos u tu novu krs- 
cansku crkvu prenijeti moci svetaca i ugodnika Bozjih iz salonskih ruSevina. O tome 
prijenosu prida jedan stari pisac ovako: 

»Cestiti i vrijedni biskup Ivan pote spljetskim gradjanima govoriti, da bi se tijelo 
sv. Dujma, koje bijaSe ostalo u razvaljenoj Saloni, izkopalo i prenijelo u netom posve- 


cenu spljetsku crkvu. I svidje se svima taj predlog. IzabravSi zato zgodan 6as, lead bi 
to mogli izvesti, podjoSe do Salone; no uniSavsi u nekadanju biskupsku crkvu sv. Marije, 
nadjo§e tamo sve razbacano i razstrkano, posto je to mjesto bilo prepunjeno porusenim 
krovovima i silnim pepelom od pozara, te je vec i sikarje bilo iz te hrpe izraslo. Bilo 
je doduSe Spljecana, koji su znali, gdje su sahranjene moci sv. Dujma; no posto je 
grobnica bila zakrita podzemnim svodovljem, nije se moglo lako razabrati, gdje da se 
izvadi tijelo sv. Dujma. Izkopavsi zemlju i ocistivsi mjesto, uze§e lijes, koji su najprije 
ugledali, pak bojeci se svedjer, da ih ne bi Slaveni (Hrvati) zatekli, pohita§e s njime sto 
brze u Spljet. Kad ga medjutim u gradu otvorise, uvjeriSe se, da to nije tijelo s v. Dujma, 
nego sv. Anastazija mudenika. Zato podjose sjutradan opet u Salonu, te na istome 
mjestu izvadise sarkofag sv. Dujma. 1 pohrli§e opet s njime u Spljet. Na to sahranise 
u stolnoj crkvi sv. Marije oba sveca, i tu pocivaju jos i danas«. 



641 — I 102 

Odlomak nadvratnika (na crWenim vratima) ili dio obniba na ciboriju, nadjen n Bisknpiji kod Knina na groblju 
sv. Lake. Iz IX. stoljeda. Crkva ili ciborij bijaSe posve<5en sv. Mariji i sv. Stjepann. Napis je kmj; odgonetnnt 
moie se samo ovo : fMar(ia)e nee n(on) et s(an)c(t)i Stef(ani) . . . 


s^dkad su hrvatska plemena sporazumno s byzantskim carem zauzela 
staru rimsku Dalmaciju i jedan dio Panonije, pak u njima zasnovala 
vi§e vecih i manjih oblasti, ne spominju se ona u povjesnici preko 
stotinu godiaa. A i nije bilo povoda, da se o njima mnogo biljezi. 
Cini se, da se je u to doba hrvatska povjesnica razvijala u dva pravca: 
izmedju onih plemena, koja su nastavala na tlu stare DaJmacije, 
nastalo takmenje, koje ce ostalima prevladati, te ih oko sebe okupiti; 
— plemena pak na tlu stare Panonije morala se otimati svedjer 
jo§ jakoj moci avarskoj. 

Od piemen^, §to su zauzela staru Dalmaciju, svakako je najuglednije i 
najmocnije bilo ono, koje je nastavalo u zemlji izmedju Zrmanje i Cetine, i koje 
se je ponosilo specifi6nim imenom Hrvati. Ti bijeli ili slobodni Hrvati 
drzali su ne samo najzgodniju oblast, nego i najprostraniju, posto se u njoj 
jos u poznija vremena spominje do dvadeset zupa. U toj se je oblasti vrlo 
rano starje§ina svih zupana ili veliki zupan stao nazivati knezom (latinski 
dux). Jedan od prvih knezova Bijele Hrvatske bijase Porga. On stolovase po 
svoj prilici vec u knezevskom dvoru u Bihacu, gdje su i kasnije mnogo puta bo- 
ravili bijelo-hrvatski knezovi, premda su imali i drugih dvoraca u svojoj oblasti. 

Knezovi Bijele Hrvatske nijesu ostali dugo zadovoljni svojom knezevinom, vec po- 
magani nadbiskupom solinsko-spljetskim i crkvom rimskom stado§e namah iza Duvanj- 


skoga sabora o tome nastojati, kako bi svoju vlast razmaknuli po susjednim oblastima 
hrvatskima. Najprije pocese oko toga raditi, da pokore hrvatsko pleme Buzane u 
staroj Liburniji, naime u prijedjelu od rijeke Zrmanje prema sjeveru do rijeke Rase u 
Istri. I tu je bilo vise zupa, od kojih su bile najznamenitije krbavska, licka i gadska 
(gatanska, gaCka); potonja je bila tako na glasu, da su po njoj stali sve zitelji te oblasti 
zvati GadSani ma(Guduscani). Zanimljivo je, dase poglavica te oblasti nije zvao knez, 
nego ban, valjda od slavenske rijeCi bojan (bojarin). S ovim dakle banom zametne 
knez Bijele Hrvatske borbu, ne bi li ga svladao. Ne zna se, kako je dugo borba trajala 
i kako se je vodila, ali je izvjestno, da su se na posljedku oba vladara tako pogodili: 
Banova oblast sjedinit ce se s Bijelom Hrvatskom u jednu jeditu knezevinu, kojom ce 
vladati rod kneza Porge; ban pak bit ce prvi castnik do kneza i njegov namjestnik, te 
ce kneza zamjenjivati ne samo u svojoj dosadanjoj banovini, nego u Citavoj knezevini. 
Tako postade u Bijeloj Hrvatskoj banska cast, te je ban bio odslije prvi iza kneza, 
a poslije za kraljevstva prvi iza kralja. Kad su kasnijih stoljeca hrvatski knezovi i kralji 
sirili svoju vlast u druge oblasti, svagdje bi u stec^enim pokrajinama namjeStali bane za 
svoje namjestnike; no prvi ban bio je i ostao je u citavoj drzavi uvijek onaj, koji je 
bio uz kneza ili kralja u Bijeloj Hrvatskoj. 

Nema sumnje, da su nakon toga uspjeha knezovi Bijele Hrvatske pregnuli, da 
razsire svoju vlast i na jugu Cetine u oblastima Crvene Hrvatske. No izvjestnih vijesti za 
to nema. Prica se samo, da je god. 688. bijelo-hrvatski knez Radoslav razbio arba- 
nasku silu (potomke starih Ilira), i da je uz Bosnu pokorio sve oblasti i zemlje do 
Ljesa u Albaniji, pak da je tako postao vrlo silan vladar. Premda to pricanje nije 
nicim utvrdjeno, ipak se iz njega razabira, da su bijelo-hrvatski knezovi nastojali oko 
toga, da skupe pod svojom rukom sve hrvatske oblasti, sto no bijahu nikle na tlu staro- 
rimske pokrajine Dalmacije. 

Kud i kamo nepovoljnije postade stanje onih hrvatskih piemena, koja se bijahu 
nastanila u nekadanjoj pokrajini Panoniji. Prvo se nijesu mogla odrzati prema brojnijim 
slavenskim prvoselcima, a zatim im zadavahu mnogo jada jos uvijek silni, a divlji Avari. 
Narocito stradali su oni Hrvati. koji se nastanise u okolisu grada Sirmiuma. Srijemski 
su Hrvati postali zavisni od Avara, te su medju inim morali avarskoga kana pomagati, 
kad je god. 677. provalio u byzantsko carstvo i tamo stao podsjedati grad Solun. Iza 
toga stadose ih Avari upravo nemilo tla^iti, tako da je napokon hrvatski knez 
Kuber digao narod svoj na Avare, da se oslobodi njihove vlasti. Ali Kuber bijaSe zle 
srece, te bi svladan. Na to on god. 758. s ditavim pukom svojin:i ostavi Srijem i odseli 
se preko Dunava u byzantsko carstvo, samo da dulje ne robuje Avarima. 

No i oni Hrvati, sto su bili u Slovinskoj zemlji (Slavoniji) pod svojim knezom u 
gradu Sisku, mnogo su stradali od Avara i njihovih kana, kojima su morali danak 
placati i u vojsci sluziti. Prica se, da su obijestni Avari s tim hrvatskim pukom upravo 
nemilo postupali. Zaprezali bi muzeve i mladice u jaram, te bi s njima orali kao s mar- 
vom; a zene i djevojke hrvatske zlostavljali bi i skvrnih, gdje bi ih samo zatekli. Kad 
bi Avari poSli u rat, hrvatske bi cete morale prve srtati u vatru, te mnogo puta i ludo 
gubiti glavu, samo da utru put avarskim vojnicima. 

Upravo ovo tezko robovanje dodija Hrvatima u Slovinskoj zemlji, te se ogledahu 
na sve strane za pomoc. Bas u to vrijeme digao se u danaSnjoj Francuskoj i Njemadkoj 
silan vladar, po imenu Karlo Veliki, kralj franacki, da kazni Avare, jer su i na njegove 
zemlje udarili i njegove podanike robili. God. 791. skupi Karlo Veliki tri velike vojske, 
da potraze Avare u njihovoj zemlji i da taj divlji narod izkorijene. Kuda su godijer uz 
put prolazile frana6ke vojske, svagdje bi im se pokorili slavenski puci i pristajali uz 
njih na zator Avara. I Hrvati u Slovinskoj zemlji pridruzi§e se vec god. 792. Karlovim 
vojskama, te ratovahu uz njih sve do propasti avarske drzave. Istom god. 799. slomljena 






bi moc avarska. Glavni tabor (bring = prsten, jer je bio okrugao poput koluta) avarski 
izmedju Ducava i Tise u danaSnjoj Ugarskoj bi osvojen i razoren, a ostatci naroda 
bise ili iztrijebljeni ili silom pokrsteni. U taboru zarobljen bi silan plijen, narocito mnogo 
srebra i zlata, koje su Avari ondje kroz dva stoljeca zgrtali. Sav plijen poslan bi Karlu 
Velikomu u Aachen, koji jedan dio blaga pokloni rimskomu papi. 

Ovako se Hrvati u Slovinskoj zemlji nakon tezkih patnja oslobodise Avara i njihove 
vlasti; ali spadoSe samo iz zla u gore, jer postado§e podanici franacki. Car Karlo ostavi 
doduse Hrvatima Slovinske zemlje domace knezove i zupane, ali im nametnu za svoga 
namjestnika furlanskoga markgrofa Ericha, muza doduse hrabra i oruzju vjesta, no 
srca kruta i nemilosrdna. Osim toga polijegoSe po citavoj zemlji i po Srijemu silne fra- 
na6ke vojske, toboz da brane franacko carstvo od susjednih Bugara. Te su se cete 
banile narodto u Srijemu, koji se je po njima tada i prozvao Francochorion, 
(t. j. zemlja Franaka). Franci osnovase u Srijemu i jedan grad Francavilla (danasnji 
Mangjelos), koji se cesto spominje i za kasnijih stoljeca. U obce mora da je frana^ka 
vlast u tome kraju bila jaka, po§to narod jo§ i danas zove srijemsku goru imenom 
»Fru§ka gora<, t. j. FranaSka gora (Frug =. Franak). 

Franci ne bijahu zadovoljni time, sto su srecno oborili avarsku drzavu i pokorili 
hrvatska plemena, koja su obitavala u staroj Panoniji. Franackomu markgrofu Erichu, 
gospodaru Istre, Furlanske i drugih zemalja, prohtjede se jos da svlada i hrvatska ple- 
mena, Sto su bila u staroj rimskoj Dalmaciji pod svojim knezovima i zupanima, a pod 
zastitom byzantskoga cara i rimskoga pape. U to ime 
dize Erich jo§ god. 799. vojsku na Bijele Hrvate. On 
provali iz Istre i prolazeci primorjem dopre do grada 
Trsata kraj Rijeke. No u Trsatu docekase ga Hrvati 
bas Ijudski. On poce grad podsjedati i juriSati, ali bi 
suzbit. Ziteiji grada Trsata bacahu na vojsku franaCku 
Ijute strjelice i ogromno kamenje, te ju potjerase u 
bijeg. Sam Erich pogibe u toj borbi. 

Poraz franacke vojske i smrt Ericha pod Trsatom 
silno se kosnu Franaka. Patrijarka oglejski Pavle zabu- 
gari u smrt Erichovu tuzaljkom, u kojoj prokune zemlju, 
gdje je franacki junak poginuo. A nasljednik Erichov, po 
imenu Kadolach, namah druge godine (800.) po na- 
logu Karla Velikoga upade u Bijelu Hrvatsku. Ali ni 
on ne pokori tih Hrvata. 

U to bi Karlo Veliki na sam Bozic godine 800. 
u gradu Rimu okrunjen od pape za rimskoga cara. 
CuvSi to hrvatski knezovi, ne htjedo§e se vi§e otimati 
njegovoj vlasti, vec ga priznaSe za vrhovnoga gospodina 
svoga, znajuci, da bi i onako njegovoj vecoj sili na po- 
sljedku podlegli. Novi se car sporazumi s Hrvatima lako: 
Hrvati (i bijeli i crveni) birat 6e si i dalje po svojoj 
volji svoje knezove, a izabranici po(5i <5e pred cara, po- 
kloniti mu se, te ga moliti, da ih potvrdi. U druge posle 
hrvatske ne <5e pa6ati ni car ni njegovi Ijudi; neka 
Hrvati zive po svojim starim obiiajima kao i dosada. 

Godine 814. umre car Karlo Veliki, a naslijedi ga sin Ljudevit Pobozni. Cim je 
ovaj sic na prijestolje, poteko§e preda nj u grad Paderbom i hrvatski knezovi, da mu 
se poklone. U Bijeloj Hrvatskoj vladase tada knez Borna, a u Slovinskoj zemlji u 
gradu Sisku knez Ljudevit. Oba bijahu dobri junaci i vrstne vojvode, ali pomamni za 

Karlo Veliki. 

Po mozaik slid a I^tennu (Rim). 


tudjim dobrom. Jedan i drugi ulagivao se caru i franaSkoj gospodi, ne bi li ga zapalo 
vladati svima Hrvatima. 

Franacka gospoda zamijetiSe tu neslogu i taj jal hrvatskih knezova. Osobito je lukavi 
markgrof Kadolach sve vise razpirivao surevnjivost hrvatskih knezova, ne bi H posve 
omrazio jednoga drugome. Sad bi radio u prilog Borni, ma dajeikriv bio; sad je opet 
prikratio Ljudevita, pak bio on prav i cist kao zlato. Tako se zavadise dva po Bogu i 
jeziku rodjena brata, dvije nesretne zemlje hrvatske, a sve tudjinu na uhar, koji je, za- 
vrgnuvSi obecanja Karla VeHkoga, sve se vise banio po ubogoj zemlji i upletao se u 
domace posle hrvatske. Kako je car Ljudevit Pobozni bio daleko, a k tome slab i ne- 
mocan, markgrof je Kadolach radio sve po svojoj volji, ne pazeci ni malo, sto je 
pravo i zdravo. 

Zulum markgrofa Kadolacha dodija najprije knezu Ljudevitu. Po§alje zato jeseni 
god. 818. svoje glasnike pred cara u Heristall. Oni ce caru potanko izpricati nasilja i 
okrutnosti Kadolachove, oni ce zatraziti lijeka svemu zlu. No car ni da 6uje, da je Ka- 
dolach ista kriv, ta kako bi vrana vrani oci izkopala ! Poslanici se vratise ne obavivsi ni§ta. 

Ljudevita se to tezko kosnulo. Mjesto da car uslisa pravedne tuzbe njegove, on 
mu glasnike nemilo odpravi, pa6e ga potvori, da snuje o nevjeri! Uvjerio se knez Lju- 
devit, da mu je zalud utjecati se caru slabicu, koji samo ono radi, u §to ga bezdusni 
savjetnici upucuju ; pace se Ljudevit morao bojati, da ce sad kivni mu Kadolach jos gore 
zulum6ariti. 1 zaista nam stare knjige pricaju, da su sada Franci u Slovinskoj zemlji 
gotovo pomahnitali. Bijes njihov bijase tolik, da su ca i sitnu djecu s materinjih grudi 
trgali, ubijali i psima za hranu bacali. Toga ne mogase Ljudevit vise gledati, te dize 
napokon sav narod svoj na oruzje, voleci slavno izginuti, nego sramotno robovati. Ali 
i Franci ne ostaSe skrstenih ruku. Cim su stigli glasi, da se je Slovinska zemlja odmet- 
nula, poslase namah jos god. 819. veliku vojsku iz Italije, na celu joj markgrofa Kado- 
lacha, da svlada buntovnike. No franaCka vojska prodje zlo: ona bi od Hrvata razbita, 
te se morade sramotno vratiti. Na povratku razboli se i umre Kadolach; Ijetopisi kazu, 
da ga je shrvala groznica, ali bit ce te nije mogao prezivjeti poraza u Slovinskoj zemlji. 

Car franacki boravio je u srpnju 819. u Ingelheimu, kad mu stigose tuzni glasi, 
da mu je vojska od Hrvata razbijena, a markgrof Kadolach da je umro. No jos ga vise 
iznenadi kad malo za tlm dodjose preda nj poslanici kneza Ljudevita, nudeci mu mir. 
Knez naime Ljudevit nije se uzoholio s pobjede svoje, vec znajuci, da je bojna sreca 
cudne cudi i promjenljiva, htjede se s carem izmiriti. Knez ce opet priznati vrhovnu 
vlast franacku, ako car pristane na neke uvjete. No car se ne htjede toboz s odmetni- 
kom nagadjati, vec zavrgne sve njegove uvjete i zahtijevaSe od njega, da mu se po- 
kori. Tomu opet ne mogase privoljeti Ljudevit, pak tako ne ostade drugo, nego da 
se nastavi rat. 

Obje se stranke spremahu sada na osudni rat. Knez Ljudevit znao je dobro, da 
mu se nije §aliti, jer ce se na nj dici sva sila ogromnoga carstva. Razumio je, da mu 
knezevini prijeti vehka pogibao, te da mu je taj put ili sjajno pobijediti ili sasvim pro- 
pasti. No kako da se mala knezevina Slovinska odupre ogromnoj sili franackoj? Zato 
se najprije pobrinu za saveznike. Lijepu mu pomoc pruzi patrijarka Gradski, podanik 
byzantskoga cara, koji se nije upravo pazio s franaCkim carem. Ovaj mu posalje cetu 
zidara i tesara, koji se razStrkaSe po Slovinskoj zemlji, gradeci kule i braniSta, i utvrdju- 
juci glavni grad Sisak, da bi mogao odoljeti franaSkim juriSima. Najvise pomoci iz6e- 
kivase Ljudevit od slavenskih srodnika, sto su bili naokolo knezevine njegove. I ne 
prevari se Slovenci u Korutanskoj, sto ill, je god bilo pod franatkom vladom od gornje 
Drave do So6e na jugu, digose se listom na noge, da se oslobode tlacitelja i krvnika 
svojih: Bavaraca i Franaka. I slavenska plemena na iztoku, koja se nedavno pokorise 
Francima, poimence Timo6ani oko rijeke Timoka (u danasnjoj Srbiji) odmetnu§e se 


opet i zgrnu§e se pod zastavu Ljudevitovu, da se bore za slobodu i nezavisnost svoju. 
Tako se okupise oko Slovinske zemlje svi Slaveni po6ev od izvora Drave, Save i Soce 
pak sve onamo do sutoka Timoka i Dunava. Samo s jednoga zazebe Ljudevita na dnu 
srca: najblizi brat njegov, bijelohrvatski knez Borna ne htjede ni cuti o tome, da bi ga 
pomagao, nego se nasuprot zdruzi s Francima na propast i zator njegov. Tuzne li brace, 
kad jedan gradi srecu svoju na propasti drugoga ! 

U to se pripraviSe i Franci. Car na mjesto Kadolacha imenova furlanskim mark- 
grofom Baldericha, te mu povjeri vojsku, koju ce voditi na Ljudevita. Balderichu se 
dobre volje pridruzi bijelohrvatski knez Borna, jer se nada§e, da ce iza pada Ljudevitova 
sjediniti njegovu zemlju sa svojom knezevinom. Odluceno bi, da se na Slovinsku 
zemlju udari s dvije strane: sa zapada iz Korutanske provalit ce Balderich, a s juga iz 
Bijele Hrvatske prodrijet ce knez Borna. 

Juna^ina Ljudevit razbere, kako ga snuju s dvije strane zasko5iti, te ce zato svoje 
neprijatelje preteci. Najprije upade s vojskom svojom u Korutansku, gdje se Slovenac 
bijaSe listom podigao, te podje odanle pred Baldericha. Ali ga zlo snaslo. Na gornjoj 
Dravi suzbio ga Balderich, te morade na to i Korutansku ostaviti. Balderich ga nije pro- 
gonio, vec bijase sav srecan, §to je svoju zemlju od neprijatelja oslobodio. U to se 
bijase i knez Borna podigao, da provali u Slovinsku zemlju, koju je tada velika i gusta 
suma Gvozd (danas Velika i Mala Kapela) razstavljala od Bijele Hrvatske. Borna prijedje 
Gvozd i krene na sjever prema rijeci Kupi. No tu ga doceka Ljudevit, vrativsi se iz 
Korutanske. Borna je imao veUku vojsku, a u njoj je bio i Dragomuz, tast Ljudevitov, 
koji je, bojeci se negdje Franaka, volio pristati uz Bornu, nego uza svoga zeta. U 
bitci naginjase pobjeda izprva sad jednoj, sad drugoj strani; no na jedanput odmetnu§e 
se od Borne Gadcani (zitelji zupe Gacke uz rijeku Gacku kod dana§njega Otocca) i 
prijedjose k Ljudevitu, ne htijuci, da krv svoju prolijevaju za propast svojih zemljaka. 
Borna bi sada sasvim porazen, pace bi i sam dopanuo rana ili suzanjstva, da ga nije 
obranila njegova tjelesna straza. Desilo se to negdje zadnjih mjeseci god. 819. 

Vrativsi se porazeni Borna kuci, nastojase da kazni nevjerne Gadcane, i da tako 
krvlju opere sramotu svoju. Ali mu ni to ne podje za rukom, jer je vec u prosincu iste 
godine u sred zime knez Ljudevit provalio s izabranom vojskom u Bijelu Hrvatsku, da 
Bornu u vlastitoj kuci potrazi. Silan strah zavlada sada u Bijeloj Hrvatskoj; Borna se 
ne usudi oprijeti ni docekati ga na otvorenom polju. Djecu, zene i starce, a i sve vred- 
nije stvari odpremi u tvrde gradove, §to su stajali sred zupa hrvatskih. a sam s naj- 
odabranijim junacima zacnc cetovati u onim gorskim krajevima, napadajuci na Ljudevita 
sad iza ledja, sad s boka, te uznemirivaSe tako njegovu vojsku dan i noc bez prestanka. 
Ljudevitova vojska, vikla zivotu u nizkoj Posavini, ne mogase u tim gorama 
sred cice zime neprestanim hajdudkim navalama Borninih 6eta dugo odolijevati. Ljudevit 
izgubi za te vojne do 3000 Ijudi i 300 i vise konja, a k tomu jos mnogo hrane i 
plijena. Videci napokon, da ne moze uz take prilike postici svoga cilja, vrati se kuci. 
Mogao se barem pohvaliti, da ga sve uz bratsku izdaju ni ovaj put nije franacka 
sila nadhrvala. Borna pak, srecan sto je ostao ziv i 6itav, poslje glasnike caru frana^- 
komu, te ga obavijesti kako mu je bilo; a uz to snovaSe pun gnijeva osnove, kako bi 
se Ljudevitu osvetio. 

U sije^nju 820. desio se car Ljudevit na drzavnome saboru franadkom u 
Aachenu. Tu se posve ozbiljno razpravljalo, kako da se svlada ustanak u Slovinskoj 
zemlji, koji je iza neuspjele vojne od proSIe godine tolik mah preoteo, da su svi Slo- 
venci uz Ljudevita pristali. Na zbor u Aachen dolao je i s^m knez Borna, da bude 
svojim savjetom Francima u pomoc. Na carskom dvoru uvjeriSe se, da se je ustanak 
vec tako razgranio, te se ne bi obiinim silama mogao uguSiti; zato bi odluieno, da se 
podignu tri velike vojske, koje ce s tri strane na Ljudevita udariti. I zaista, dim je zima 




minula i snijeg okopnio, §uma zalistala i trava probila iz zemlje, da bude hrana teglecoj 
marvi, krenuse tri ogromne vojske frana^ke put Slovinske zemlje. Juznoj vojsci bilo je 
poci iz Italije, sjevernoj iz Bavarske preko gornje Panonije, docim je srednja i glavna 
prolazila kroz Korutansku. Sve tri vojske sjedinit ce se na medji Slovinske knezevine i 
posve satrti ubogu zemlju. 

No Bozja providnost nije ni ovaj put dosudila, da Ljudevit podlegne. Juzna vojska 
docekana bi od hrvatskih i slovenackih ceta u gorama, te bi sustavljena; sjeverna 
vojska prevail doduse daleki svoj put Panonijom i dopre do Drave, ali preko ove rijeke 
ne mogase preci, jer su prelaz branili junaci kneza Ljudevita. 0dlu6na borba bijase i 
ovaj put u Korutanskoj, kamo bijase Ljudevit provalio, da zakr6i frana6koj vojsci put 
u svoju knezevinu. Ova franacka vojska bijase vrlo jaka, te sastoja§e od Sasa, iztocnih 
Franaka i Alemana. Tri put ogleda se s njom Ljudevit, ali svaki put morade uzmaci 
pred vecom silom, Na posljedku morade i Korutansku ostaviti, te se vratiti u svoju 
domovinu. Cim se Ljudevit udalji iz Korutanske, ubogi Slovenci, sto su bill priskocili 
njemu u pomoc, opet bise svladani i postadose kmetovi okrutnih Franaka. 

Sada provalise sve tri franacke vojske u knezevinu Slovinsku, te se sjedinise u 
jedno. Ljudevit videci, da ne bi mogao tolikoj sili odoljeti na otvorenom polju, zapo- 
vjedi svojemu narodu, da ostavi kuce i kucista, te da umakne u sume, mocvare i u 
zupne gradove. Sam pak zatvori se s izabranom cetom u jedan tvrdi grad, sto ga bijase 
na visoku i strmu brijegu sagradio, te suzbijase odanle neprijateljske juri§e. Franadka 
vojska ne mogase utvrdjenih gradova i mjesta nikako zauzeti; a videci, kako Ljudevit 
ne ce ni cuti, da se pokori, poce na sve strane ravno polje pustositi i ostavljene kuce 
paliti. Ljudevit, premda ga je dusa boljela, kad mu se je krasna zemlja obratila u pustoS, 
ostade ipak tvrd i postojan, doknije franacka vojska duhom klonula. U sjevernoj vojsci fra- 
naSkoj, koja bijaSe presla preko Drave, te je zatim morala prolaziti mocvarnim prijedje- 
lima, zavlada kuzna bolest. Ovo, pak i slaba nada, da bi Franci mogli naskoro osvojiti 
tvrda mjesta u Slovinskoj zemlji, skloni franacke vojvode na povratak u svoj zavicaj. 
Slovihska knezevina ostade doduSe poharana i oplijenjena, ali slobodna i nezavisna. 
Samo je Ljudevit ovaj put izgubio najvjerniju bracu svoju, Slovence, koji na novo spa- 
dose pod markgrofa Baldericha. 

I opet se u veljaci god. 821. sastao drzavni sabor franacki, gdje se je vijecalo, 
kako da se ipak jednom satre hrabri Ljudevit. Na taj sabor dodjose i glasnici Bijelih 
Hrvata; ovi javise caru, da im je umro knez Borna, te ga zamolise, da im potvrdi 
kneza Vladislava, sinovca Bornina, koga su za svoga vladara izabrali. Car privoli na to, a 
zatim odmah odredi, da se Ijeti opet priberu tri vojske, koje ce poci na kneza Ljude- 
vita. Vec u svibnju krenuSe sve tri vojske na hrvatskoga junaka, koji lisen svojih dosa- 
danjih saveznika nije vise mogao da docekuje Franke na otvorenom polju. On se opet 
zatvori u tvrde gradove i Franci opet opustosise ravno polje; ali zemlje ipak ne poko- 
ri§e, jer Ljudevit nije htio da zametne boja. Pobarav§i Franci Slovinsku zemlju vratiSe 
se zlovoljni kuci, i kad je polovinom listopada opet bio drzavni sabor u Diedenhofenu, 
obavijestiSe franaCke vojvode cara, da su Hrvatsku doduse straSno opustosili, ali Ljude- 
vita da nijesu svladali, jer on nije htio, da se s njima bori. 

Sve do konca god. 821. ne bi Slovinska zemlja svladana. Ljudevit je juna6ki uz- 
trajao kroz tet'm godine i suzbio navale od devet franackih vojska. No kraj ovih 
groznih borba bija§e i snaga njegove zemlje sasvim smalaksala. Kad je car frana6ki 
opet god. 822. poslao vojsku iz Italije, Ljudevit zdvoji o spasu Slovinske zemlje, i 
videdi, da se ne bi mogao oprijeti, ostavi svoj glavni grad Sisak i pobjeze preko Save 
i Bosne u Srbiju, gdje se udomi u nelcoga zupana. Odlazak Ljudevitov bijaSe smrtni 
udarac za ubogu Slovinsku zemlju; ustanak bi sasvim uguSen, a zemlja s furlanskom 
markgrofijom zdruzena. 




Nesrecni Ljudevit bude u Srbiji nezahvalan svomu domacinu. On ga naime ubije, 
otme mu grad i zupu i zavlada objema. Radi toga morade pobjeci iz Srbije. On 
umakne u Bijelu Hrvatsku i nadje zaklona u Ljudemisia, ujaka svoga suparnika Borne. 
AH ga tu dade Ljudemisl u potaji ubiti. Kad se je po franaSkom carstvu raznesla u 
svibnju god. 823. vijest o smrti Ljudevitovoj, nastade veliko veselje po citavoj zemlji, 
jer je nestalo muza, koji je kroz punih pet godina prijetio miru frana^ke drzave. 

Poznija predaja u Hrvata, kako ju je u polovici X. stoljeca zabiljezio byzantski 
car Konstantin Porfirogenet, nije se sjecala vise junadkoga i nesrecnoga Ljudevita, a 
jo§ manje njegove tuzne sudbine. Hrvati X. stoljeca nijesu mogli vjerovati, da bi oni 
bili podleglr u borbi s franadkom drzavom, koja je tada bila vec propala, vec su o ra- 
tovanju s Francima pri(iali po prilici ovako: 

» Hrvati, sto no su napucili Dalmaciju, pokorise se iza nekoga vremena Francima. 
Medjutim Franci postupahu s njima nemilo i okrutno, tako da su i sitnu djecu trgali s 
materinjih grudi, te ih ubijali i psima za hranu bacali Tolikoga zuluma ne mogose 
Hrvati vise podnositi. Pobunise se te poubise sve franacke poglavice u svojoj zemlji. 
Na to se digose na njih silne franacke vojske, da ih satru. Rat bjesnijase sedam go- 
dina; na posljedku pretegose ipak Hrvati. Oni svladase Franke, te ih ubi§e zajedno s 
njihovim vladarom Kocihnom. Postavsi tako slobodni i samosvojni zatrazise u rimskoga pape 
sveti krst; on im posla biskupe, koji ih pokrstise. Vladao je tada Hrvatima knez Porin.« 

Po ovom pricanju napisao je hrvatski pjesnik dr. Dimitrija Demeter operu >Porin«, 
koju je uglasbio Vatroslav Lisinski. 

Odlomak pluteja Iz crkve. IX. Hi X stoljcde. 

Izkopan u Biskupiji kod Knina. 


mrcu kneza Ljudevita i pokorenjem po njemu pokrenutoga ustanka 

^ nestade svake nade, da bi Slovinska zemlja mogla postati srediStem 

^' hrvatske povijesti. Ona je kao pokrajina franaSka izgubila svoju 

znamenitost, te je odslije kroz stoljeca igrala skroz podredjenu ulogu. 

Na popri&te stupa sada Bijela Hrvatska kao matica zemlja, 

oko koje se kupe sve oblasti i pokrajine buduce hrvatske drzave. 

U toj Bijeloj Hrvatskoj vladaSe iza smrti Bornine sinovac njegov 
Vladislav (821 — 835), kojega je franacki car Ljudevit na zelju hrvat- 
skoga naroda u Aachenu potvrdio. ZnaCajno je, da je iza Borne izabran 
za kneza njegov sinovac, dok je u i vrijeme zivio kud i kamo stariji 
/^(g)^V^ 61an Bornine porodice, naime Ljutomisl, za kojega se izrijekom kaze, da 
v-\ M^ je bio ujak kneza Borne. Kako se je LjutomiSl ponio prema svomu mla- 
djemu rodjaku na knezevom stolen, ne znamo; no vjerojatno je, da su se 
oba nagodila i da je Ljutomisla zapala zupanska cast, a mozda ca i banska. 

Ne zna se, §ta je Vladislav radio, dok je u Slovinskoj zemlji bjesnila 
posljednja borba za slobodu, no nije nevjerojatno, da se je s knezom Lju- 
devitom izmirio i da nije pomagao Franaka protiv vlastite krvi svoje. To 
nagadjamo po torn, §to je Ljudevit, ostavivsi svoju nesrecnu domovinu i 
pobjegavsi iz Srbije, sklonio se napokon u Hrvatsku, cesa nebi bio uSinio, da je zivio u 
neprijateljstvu s knezom bijelohrvatskim. No zato je Vladislav morao gledati nesreciie 






plodove politike svoga predSastnika; on je vidio, kako je Slovinska zemlja iznova pod- 
legla franackoj sili, mjesto da se sjedini s Bijeloin Hrvatskom. A i toj kao da je zaprije- 
tila veca pogibao, posto je bio mir u zemljama alpinskim i podunavskim. Godine 824- 
sklapao je franacko-rimski car Ljudevit mir s byzantskim carem Mihajlom; torn prigodom 
bi ponovo utvrdjeno, §to se vec prije vise puta utanacilo, da se sve hrvatske oblasti na 
tlu stare Dalmacije pokoravaju franacko-rimskomu caru, a jedino primorski gradovi 
s latinskim ziteljstvom da i dalje priznavaju vrhovnu vlast byzantskoga cara, upravo 
onako, kao i ponositi Mletci na italskoj otali Jadranskoga mora. 

Fremda je knez Vladislav slabo mario za te ugovore izmedju dva carstva, ipak su 
oni znatno smetali razvitku Bijele Hrvatske. Njegova se je knezevina tako politi6ki odijelila 
od latinskih gradova Dalmacije, a ti su bili sijela biskupija, kojima je doslije pripadala 
sva hrvatska zemlja. Sada su hrvatske oblasti ostale u crkvenom pogledu bez vrhovnih 
glavara, bez duhovnih pastira, koji bi narod krijepili i utvrdjivali u vjeri krScanskoj. U 
toj nevolji priskoci Hrvatima u pomoc sama rimska stolica. Papa naime, bojeci se, da 
dalmatinski biskupi kao byzantski podanici ne bi Hrvate odvratili od Rima, odluci u 
Bijeloj Hrvatskoj osnovati zasebnu biskupiju, koja bi bila pokorna izravno rimskoj sto- 
lici, a ne spljetskomu nadbiskupu. I zaista on to izvede, utemeljivSi u Ninu, staroj 
rimskfij Noni, biskupiju, kojoj se je poglavica zvao >biskup hrvatski« (episcopus Cruato- 
rum). Upravo poradi te biskupije bilo je poslije zestokih razmirica i smutnja. 

Dok se je tako Bijela Hrvatska svedjer ustaljivala, bila je Slovinska zemlja 
god. 823. od Franaka sasvim upokorena. Franci ostaviSe doduSe u njoj zupane i zupne 
uredbe, ali joj ne dadose kneza, vec joj nametnuse svoje cinovnike. Naskoro medjutim 
snadjose Slovinsku zemlju nove nevolje. Pokorivsi naime tu zemlju zajedno sa Srijemom 
bijahu Franci medje svoje drzave razmakli do utoka Save u Dunav i postali najblizi 
su.«;jedi silnim Bugarinia, kojima je na pocetku IX. stoljeca vladao nesmiljeni Krum 
(802.-815.), prozvan od Byzantinaca »drugim Sanheriboms. Bugarska je drzava tada 
obasezala ne samo zemlje i oblasti Dunavu na jugu, nego i na sjeveru Dunava citav 
danasnji Erdelj i iztocnu Ugarsku. U toj prostranoj drzavi naslijedio je Kruma hrabri i 
divlji Omortag ili Mortagon, Ijut neprijatelj krscanstva. Utanacivsi na pocetku svoga 
vladanja 30-godisnji mir s Byzantincima, svrati svoje it)6i na zapad. Namah iza pada i 
smrti kneza Ljudevita posla Omortag god. 824. prvi put svoje poslanike s pismom fra- 
na5komu caru Ljudevitu Poboznomu. Car se je gotovo prepao, kad mu stize poslanstvo 
od nepoznatog doslije vladara, pak prouciv pismo, nije znao §ta da uradi. PoSto nije 
nikad prije ni vidio poslanika iz Bugarske, poSlje .sada zasebnog glasnika Mahelma iz 
Bavarske knezu Omortagu zajedno s bugarskim poslanicima, neka izpita, sta bugarski 
vladar zeli i snuje. Kad je medjutim car u Aachenu bozicevao, stigose mu glasi, da je 
opet drugo poslanstvo bugarskoga kneza prispjelo u Bavarsku. Car izjavi, neka poslanstvo 
ondje ceka do zgodnoga casa, kad ce ga moci primiti. Iza Bugara dodje malo zatim 
i drugo poslanstvo Branicevaca, koji su nastavali uz Dunav naokolo utoka Moravc, te 
su se vec prije bili odmetnuli od Bugara, svojih susjeda, i pokorili Francima. Branicevce 
pusti car preda se i oni mu se potuzise, kako moraju kao njegovi podanici silu zla i 
licprijateljstva podnaSati od Bugara, pak ga mole za to za pomoc i zastitu. Car im od- 
govori, neka dodju opet prcda nj, kad ce primiti bugarske poslanike. Tek slijedede 
godine 825. u svibnju pozove car bugarske poslanike k sebi u carsku palacu u Aachen. 
Poslanici donijeSe mu darove i zahtijevahu, da se to6no ustanove medjasi obiju drzava. 
Po svoj prilici radilo se o tome, koga da zapadnu Branic^evci. Car dade Omortagu pis- 
meni odgovor i odpusti poslanike. No Omortagu ne svidje se careva poruka, vec zahti- 
jevase odlu6no, da se odrede sasvim todno medje, jer ce inade svoju zemlju s oruzjem 
braniti od neprijateljskog napadanja. To je bio gotov navjestaj rata, kojim je bugarski 
knez prijetio, da ce Branidevce silom svladati, ako se Franci dobre volje ne odreku 

Hrv. poTJ. 4 



vrhovne vlasti nad njima. Car krzma§e s odgovorom na te prijetnje, po§to se bija§e pro6ulo, 
da su boljari Omortaga zbacili sprijestolja, pa6e ga i pogubili. Ali kad se ta vijestnije obisti- 
nila, smatrao je car za najzgodnije, ako Omortagu nista ne odgovori. Uza sve to prodje 
god. 826, mirno, pa6e na saboru u Ingelheimu u lipnju te godine pohvalise se markgrofi 
Gerold i Balderich, da o kakovu sukobu s Bugarima na medjama nema ni spomena. 

Ali se prevariSe, jer su vec god. 827. Bugari na brodovima iz Dunava doprli u 
Dravu, te ploveci uz tu rijeku provalili u franacke oblasti. Tom prigodom stradase naj- 
vi§e Slovinska zemlja i Srijem, jer su ih Bugari plijenili, pak iz njih franacke Cinovnike 
protjerali i svoje Ijude namjestili. Kad je to car zacuo, Ijuto planu na Baldericha, sto se 
nije opro neprijatelju, te ga god. 828. skinu s markgrofije. Podjedno povjeri dalje rato- 
vanje s Bugarima svojemu sinu Ljudevitu Njemackomu. Taj se jos one godine zaratova s 
Bugarima; no poSto franafki Ijetopisi niSta ne javljaju o njegovu slavodobicu, tezko da 
je zdrav izasao. Bugari proslijediSe svoje provale i god. 829. Oni su i taj put plovili 
uz Dravu paleci gradove i sela s obje strane rijeke. Uslijed toga klonu franacka vlast 
u Slovinskoj zemlji i Srijemu, te propade sasvim, kad je poslije planula nesrecna borba 
izmedju cara Ljudevita Poboznoga i njegovih neharnih sinova. 

Navale bugarske i porodicne borbe u franackoj drzavi bijahu u prilog hrvatskim 
oblastima izmedju Drave i Save. U Srijemu se doduse ugnijezdise Bugari i osnova§e 
svoju vlast; ali u Slovinskoj zemlji na zapadu pojavi se opet oko god. 830. samosvojni 
knez Rati mar. Vlast njegova ne bijase doduse tako silna, kao nekad Ljudevitova, on 
je mozda u prvi kraj priznavao i vrhovnu vladu Bugara; no naskoro stao je raditi, da 
razmakne svoju drzavinu. 

Dok se je tako Slovinska zemlja zadobavila slobode, stall su Hrvati uz Jadransko 
more razvijati veliku snagu na moru. Oni su vec pri prvoj pojavi svojoj u primorju 
gradili brodove i podeli prelaziti u Italiju. Domala poprimise svu vjeStinu starih Liburna 
i Ilira u gradjenju brodova, te postadose brzo smioni mornari, koji su uznemirivali pro- 
lazece brodove susjednih zemalja. NajvjeStiji i najsmioniji brodari bill su upravo Neret- 
ljani, koji su rano ostavili kopno, te na svojim brzim ladjama poSli na more, osvojili 
i napudili nekad latinske otoke Bra6, Hvar i Korculu, te onda s tih zgodnih postaja 
udarali na tudje brodove, narocito na mletaCke. Za Neretljanima ne zaostajahu mnogo 
ni Bijeli Hrvati, koji bi 6esto doplovili sve do latinskih (romanskih) gradova u zapadnoj 
Istri, pa6e i do samih Mletaka. Sasvim je naravno, da je kraj takvih prilika i bijelo- 
hrvatski knez Vladislav imao lijepu mornaricu, koja je bila preteznija od mletacke, te 
je jedino uzmicala pred byzantskom. 

O bojevima Bijelih Hrvata i Neretljana s romanskim ziteljima Istre i Italije, naro- 
cito s Mletcima, pune su stare knjige. Tako je vec u trecoj desetini IX. stoljeca vi§e 
puta mletacka mornarica stradala od Neretljana, dok je napokon god. 830. mletacki 
duzd s njima utanacio nekaki mir, nastojeci ih podjedno predobiti za krScanstvo, sto 
mu medjutim nije poslo za rukom. No ni mir ne potraja dugo; jer kad su se god. 834. 
mleta6ki trgovci vracali po trgovini iz Beneventa, udarise na njih neretavski gusari, te 
ih uhvatise i ubise. Da je takih okrsaja bilo vise puta, sasvim je prirodno, ali bijelo- 
hrvatski knez nije mogao toga zaprijeciti, posto u ono doba hije jo§ neretljanski veliki 
zupan priznavao njegove vrhovne vlasti. Jedino da je svojim podanicima mogao braniti, 
da gusare po moru. 

Bijelo-hrvatskoga kneza Vladislava nasHjedio jeMojslav ih Mislav (835. — 850.) 
Taj je namah na pocetku svoga vladanja ratovao s MIetCanima. Uzrok i tedaj rata ne 
znamo; jedino nam je poznato, da je god. 839. mletaCki duzd Petar Tradonik s bro- 
dovljem udario na hrvatsko primorje. No dosav do nekoga primorskoga dvorca, po 
imenu sv. Martin (sancti Martini curtis), okani se borbe i utanaci s knezom Mojslavom 
mir. Na to udari na jug prama neretljanskim otocima, pak i ondje sklopi mir s velikim 



zupanom Druzcem (cum Drosaico Marianorum iudice.) No Neretljani ne ostadose mirni. 
Vec slijedece godine 840. pogazi novi neretljanski veliki zupan Ljudislav utanaceni mir, 
a duzd Petar ponovo se dize na njega. Ali Mletcani bise u morskoj bitci pobijedjeni: 
stotina i vise pade ih u boju, te se duzd osramocen povrati kuci svojoj. 

Knez Mojslav priblizio se opet nadbiskupu spljetskomu. Toga je vrijedjalo, sto se 
u obsegu njegove nadbiskupije pojavila hrvatska biskupija u Ninu, koje se je glavar 
izravno pokcravao rimskomu papi, a ne njemu. Stoga gledase, da se na ma koji nacin 
pogodi s knezom IMojslavom, samo da bi ninska biskupija dosla pod njegovu metro- 
poliju. Kako mu je to poSIo za rukom, ne znamo; samo je izvjestno, da se je spora- 
zumio s knezom Mojslavom, koji ga je priznao za metropolitu u citavom vladanju 
svojemu. Povrh toga darova knez crkvi blazenoga Jurja u Putaliju (Sucurcu), koja pri- 
pada§e spljetskomu nadbiskupu, neka svoja posjedovanja u Lazanima i Tugarima, kao i 
desetinu od knezevskih zemalja u Klisu. 

Za kneza Mojslava vladao je u Slovinskoj zemlji poznati vec knez Ratimar. Taj je 
bio razmaknuo svoju vlast i preko Save u danaSnju Bosnu, kad mu Franci na put sta- 
dose. Bijase naime primio i ugostio nitranskoga kneza Privinu i sina mu Kocela, 
kad su bjezali izpred markgrofa Ratboda. Na to Ratbod po nalogu kralja Ljudevita 
Njemackoga god. 838. provali u Slovinsku zemlju. Ratimar ne bijase dosta jak, da se 
opre franackoj sili, te pobjegne zajedno s Privinom preke Save u Bosnu. Franci na to 
opet obladase Slovinskom zemljom. Privina pak videci, da mu Ratimar ne moze po- 
moci, ostavi ga, prijedje Savu i ode koruSkomu grofu Salahu, koji ga malo zatim 
izmiri i s Ratbodom i kraljem Ljudevitom. 

Posljednja franacka provala u Slovinsku zemlju imala je zamaSnih posljedica i za 
Bijelu Hrvatsku. Knez Mojslav naime razmaknuo je tom prigodom svoju vlast na jugu 
Save po danasnjoj Bosni. ZauzevSi svu zemlju izmedju Vrbasa i Drine osnovao je nove 
banovine (bosansku, a mozda i usorsku), a prikucivsi se tim Srijemu, koji je bio tada u 
vlasti Bugara, postao je sada neposrednim susjedom drzave bugarske, gdje no je u to 
vrijeme bio knezom ratoborni Presjam. 

Sta se je medjutim dogadjalo sa Slovinskom zemljom iza propasti Ratimirove, 
nije poznato; pace do god. 872. ne spominje se u toj oblasti vise nijedan domaci knez. 
Gni se, da je u prvi cas ostala u neposrednoj vlasti franackoj; barem god. 845. desili 
su se njezini poslanici zajedno s bugarskima na dvoru kralja Ljudevita u Paderbornu. 
Privina pak, nekadanji knez ni- 
transki, postao domala miljenikom 
franackoga kralja, koji mu je dao 
u leno jedan dio dolnje Panonije 
na sjeveru Drave oko rijeke Sale, 
gdje su takodjer nastavala neka 
slavenska plemena. Privina podize 
ondje sred suma i mocvarina nov 

I^B grad, nazvan Blatno ill Blatni 

^^^ .Cjrad (Mosaburch, Urbs palu- 
darum, danas stoji tamo Zalavar 

I^P na utoku Zale u Blatno jezero) i 
osnuje novu slavensku knezevinu 
na sjeveru Drave pod vrhovnictvom frana^kim. Poslije je Privina onamo naseljivao sto 
vise Slavena, a uz to je nastojao, da u svojoj oblasti ukorijeni krScansku vjeru. Videci to 
kralj Ljudevit darova mu 12. listopada 849. citavu oblast kao podpuno vlastnicitvo. Iz za- 
hvalnosti sagradi god. 850. Privina u Blatnom gradu novu crkvu u dast djevici Mariji, koju 
posveti solnogradski biskup Liupram. Privina vladase i dalje svojom knezevinom do god. 861. 

Odlomak napisa iz dobe hrvatskoga kneza 
Trpimira (852). 

Nadjen na Kapitnln kod Knina n Dalmaciji. Razabira 
se samo: (Tr)piinir — so — . — 




Dok se je za kneza Mojslava Bijela Hrvatska povecala i osilila, zaprijetila je la- 
tinskim (romanskim) gradovima u byzantskoj Dalmaciji velika pogibao od Arapa. Jos od 
god. 827. udarali su africki Saraceni iz Kairvana na Siciliju, a sada stadose zalijetati 
se sve u Jadransko more, tako da su od njih stradali trgovci i italskog i hrvatsko- 
dalmatinskog primorja. Najpoznatije vodje tih saracenskih (arapskih) gusara bili su 
Kalfo i Saba, koji su sirili strah i trepet, gdje bi se samo pojavili. God. 840. zaplovili 
su sa 36 brodova prema juznoj Dalmaciji, i poharali su ondje vise gradova, niedju njima 
Budvu i Kotor; kasnije doprijese i na sjever do Dubrovnika, na koji udarahu do pet- 
naest mjeseci. Dubrovfani nadjose se u velikoj ne\ oiji i zamolise pomoc u byzantskoga 
cara, svoga gospodara. Cuvsi medjutim Saraceni od uhoda, da se primice grcka mor- 
narica, ostavise Dubrovnik i odplovise prema italskoj obali, gdje im podje za rukom 
osvojiti znamenite gradove Bari i Tarent (841.), odakle su uzneminvali citavo Jadransko 
more. U Carigradu vladase tada carica Teodora za svoga sina Mihajla III. Posto je 
suviSe slaba bila, da skrsi Saracene, posla ona nekoga patricija Teodora u Mletke, neka 
skloni duzda Petra Tradonika na rat s nevjernicima. Mletacki duzd privoli i podje sa 
60 brodova prema Tarentu, gdje se je desio saracenski knez Saba. No ondje bise 
Mletcani sasvim razbijeni; vecina ih ili izgibe i dopade robstva. Sad ce se Saraceni 
osvetiti. Oni provalise na sjever do otoka Cresa i spaliSe tamo na sam drugi dan 
uzkrsa grad Osor. Na povratku obratise grad Jakin u pepeo i pohvatase sila mletackih 
trgovaca, koji su se vracali iz Sicilije (842.). Saraceni ne mirovahu ni poslije. Iza dvije 
godine (8^4.) osvanuse opet s velikim brodovljem u Kvarnerskom zaljevu. Mletcani 
im podjo^e u susret, ali kod malenoga otoka Susaka (Sansego) bise razbijeni i u 
bijeg natjerani. 

Uspjesi Saracena ohrabrise opet Hrvate, narocito Neretljane na nova poduzeca. 
Godine 846. zaplovise morem hrvatski brodovi i zauzese mletacki otok Caorle (castrum 
Caprulense), pace smijerahu osvojiti iste Mletke. Po koji put udarahu Saraceni i na 
Hrvate, te bi ih mnogo zarobili, tako te su poslije mnogi Hrvati kao robovi dospjeli u 
Spaniju, gdje su omejevski kalifi u Kordovi sastavili od njih zasebnu tjelesnu strazu. 
Vojvode te hrvatske tjelesne straze, kao Wad ha el Ameri (1009. — 1013.) i Zohair 
Alameri (1018 — 1041) znamenita su lica u povijesti kordovskoga kalifata. 


Odlomak crkvenog ploteja. Iz IX. Molje^ 

Nacljen na Kapitulu kcd Knina. 



Srbima, gdje 
i Gojnik. No 


neza Mojslava zamijeni u Bijeloj Hrvatskoj Tirpimir (850. — 
865). Taj sjede na knezevsku stolicu upravo u zgodan cas. 
Franacka drzava bijase raztrgana, a byzantsko carstvo trglo 
u nazadak za skrbnika nedorasloga Miha)la III. Bijela se 
je Hrvatska tada prostirala od Save i Kupe na jug do Cetine, 
a od mora na iztok do Drine. Kako su prema Trpimiru stajale 
oblasti Neretva i Humska zemlja, nije poznato. 

Po§to je Trpimirova drzava na iztoku medjaSila s Bugarskom, bilo 
se bojati, da ce se Trpimir sukobiti s tadanjim bugarskim knezom Bo- 
risom (poznijim Miliajlom). Vec Borisov predsastnik Presjam bijase se upu- 
stio u borbu sa srbskim velikim zupanoni Vlastimirom (835.-844.), ali 
nije bio srecan, vec je iza trogodisnjega rata zaludo izgubio sila Ijudi. Pre- 
sjamov nasljednik Boris odluci pokoriti Srbe i Hrvate, te razmaknuti medje 
svoje drzave do Jadranskoga mora. Tu su mu bili prvi na udaru Hrvati, 
najblizi susjedi njegovi u Posavini i Podunavlju. Oko god. 853. dize on na 
njih vojsku, ali im ne naudi ni malo. Zato se skloni, da se s njima izmiri. 
Posia Trpimiru darove, koje njemu Trpimir uzvrati, pak onda sklopi^ie 
ne samo mir, vec i prijateljstvo. Poslije pokusa Boris svoju srecu sa 
su iza Vlastimirove smrti podijeliii oievinu sinovi njegovi Mutimir, Strojmir 
ni taj put ne bijase Borisu bolje Srbi mu pa6e uhvati§e sina Vladimira i 



dvanaest boljara, te on morade s njima utanaciti mir i obilato ih nadariti. Srbi pustise na 
to sina mu na slobodu, te sinovi Mutimirovi Borin i Stjepan izpratise mladoga knezevica 
sve do grada Rasa. 

Obranivsi Trpimir srecno svoju zemlju od Borisa, nastojaSe, da ju uredi po nadinu 
zapadnih evropskih drzava. Ratovati nije vi§e morao, jer je sa svih strana bio siguran. 
U obce je knez Trpimir bio pobozna srca, kao i sin mu Petar. Sa svojim je sinom i 
nekim zupanima kao pobozni putnik poSao u pohode u neki manastir u Italiji. 

Osobito je znamenita Trpimirova povelja od 4. ozujka 852., kojom je spljetskoj 
nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga predSastnika Mojslava, i suvise joj poklonio jos 
neke posjede. Ta je povelja najstarija sacuvana izprava hrvatskih vladara, te odise skroz 
poboznim duhom. Iz nje razbiramo, da je Trpimir doduse po imenu priznavao vrhovnu 
vlast zapadno-rimskoga carstva, ali inaCe da je bio sasvim samosvojan vladar. Sam se 
zove »Trpimir, knez Hrvata« (Trpimirus, dux Chroatorum), a svoju zemlju »kra- 
Ijestvo ili drzava hrvatska« (regnum Chroatorum); nadalje se vidi, da je ta drzava bila 
prostranija od same obsezne nadbiskupije spljetske, koja je tada dopirala od mora do 
Dunava. Trpimir imade vec svoju palacu i dvore u Bihacu (na moru); okruzen je 
zupanima i dvorskim castnicima poput zapadnih vladara, imade knezevsku pisarnu, 
zatim komornika (camerarius) i vise dvorskih kapelana. Saznajemo jos iz povelje, da je 
Trpimir gradio neki samostan za redovnike, pak posto nije za to imao dovoljno novaca, 
dao mu je >jedanaest libara srebra< (XI libras argenteas) spljetski nadbiskup Petar, 
kojega knez zove > svojim Ijubljenim kumom« (dilectus compater noster). Na darovnici 
podpisano je pet zupana, po§to je Trpimir sve radio i odlu6ivao »sa svima zupanima« 
(cum omnibus zuppanis), a niSta sam. 

Kako se je Trpimir ponio prema byzantskim gradovima Dalmacije, prema Mletcima 
i Saracenima, nije nista poznato; ali cini se, da je sa svima vlastima i narodima zivio u 
miru. Jedino na medjama, narocito na furlanskoj, bilo je koji put okrsaja, te se osobito 
spominje, da je furlanski markgrof Eberhard mnogo imao posla, dok je svoju zemlju 
od susjednih Hrvata osigurao. 

U Slovinskoj su zemlji za vladanja Trpimirova svedjer gospodovali Franci, ime- 
nito od onoga casa, kad su se i Bugari izmirili s franackom drzavom. Slovinskom su 
zemljom izprva upravljali frana^ki grofovi, no poslije, cini se, da je bila pridijeljena 
Privini, slavenskomu knezu u Blatnom gradu, koji je bio micenik franacke gospode Kad 
su Privinu ubili Moravani, njegovi krvni neprijatelji, naslijedio ga je u njegovoj kneze- 
vini sin mu Kocel (861.— 874). No taj nije dugo vladao Slovinskom zemljom, posto 
se vec god. 872. — 873. spominje u njoj opet domaci knez Mutimir, kojega je oblast 
u crkvenom pogledu tada pripadala obnovljenoj biskupiji srijemsko-panonskoj i njezinu 
biskupu sv. Metodiju. 

Iza blagoga i miroljubivoga Trpimira pope se u Bijeloj Hrvatskoj na knezevski 
stolac poduzetni i hrabri Domagoj (865.-876.), koji je svojim susjedima zadavao toliko 
jada, da su ga prozvali »najgorim knezom slavenskim« (Sclavorum pessimus dux), te 
protiv njega ca u pape trazili zaStite. Namah na poCetku njegova vladanja vidimo ga, 
gdje se bori s Mletcima, te im zadaje sila neprilika. Duzd Urso Particiacus skupi zato 
brodovlje, da kazni Domagoja. Kako je mletadka sila bila velika, a Domagoj u taj mah 
preslab, da joj s uspjehom odoli, ponudi on duzdu mir i dade mu talaca. 

U to se zgodise u Carigradu znamenite promjene. Tamo bi slabi car Mihajlo III., 
za kojega je planuo prvi razkol u krscanskoj crkvi, zbaCen s prijestolja, a na njegovo 
mjesto popeo se juna6ki i poduzetni Vasilije I. (867. — 886.), koji je odlucio ne samo 
ocistiti jadransko more od saracenskih gusara, nego takodjer i sve slavenske narode i 
zemlje na balkanskom poluotoku pokoriti vrhovnoj vlasti byzantskoga carstva. 



Najprije trebalo je Jadransko more oCistiti od Saracena. U to ime ponudi car 
Vasilije savez zapadno-rimskomu carstvu, da bi sjedinjenim silama oteli Saracenima 
Apuliju i Kalabriju, a naroc^ito njihovu glavnu tvrdinju, grad Bar. Vec pod. 869. pod- 
sjedne taj grad vojska zapadno rimskoga cara; domala stize i byzantska momarica od 
400 brodova. No poslije se savez medju carstvima razvrgnu, byzantska vojska vrati se 
u Korint, a od citave vojne ne bi upravo nista. Ozbiljnije se zapodjela vojna slijede(5e 
god. 870. Tada dodje s carem Ljudevitom II frana^ko-langobardska vojska pod Bar, 
a njoj se pridruziSe cete Domagojeve i crveno-hrvatskih vladara, koje su byzantski i 
dubrovacki brodovi prevezli na italsko kopno. Dok su te 6ete stajale pod Barom, zgodi se, 
da su poslanici pape Hadrijana II., po imenu Donat biskup od Ostije, Stjepan od Ne- 
pija i djakon Marin, vracajuci se sa sinode carigradske (869. — 870.), te ostavSi u DraCu 
bez za§tite, dopanuli §aka neretavskih gusara, koji su ih porobili, pace im oteli i spise 
koncilske. Tek na prijetnje careve i papine sklonise se Neretljani, te pustise zaroblje- 
nike na slobodu. Tu zigodu upotrebi car Vasilije, te pokusa obnoviti prava byzantskoga 
carstva na oblasti nekadanje rimske pokrajine Dalmacije. 

U to je tvrdi Bar na pocetku veljaCe 871. doSao opet u ruke krscanske, po§to je 
kroz trideset godina bio u vlasti saracenskoj. Uza sve to ne prestadoSe Saraceni uzne- 
mirivati Jadransko more. Vec u ozujku 872. osvanuse 6etiri muhamedovska gusara s 
otoka Krete, te poharavsi vise dalmatinskih i hrvatskih gradova dodjose i pred neretavski 
otok Brae, na koji udariSe, te se s golemim plijenom kuci svojoj povratiSe. God. 875. pace 
provalise sve do mletaSkog Grada, ali ga uslijed zestokog odpora ne mogose uzeti, vec 
poharase grad na otoku Comacchio. 

Uslijed nesrecnih vojna sa Saracenima bijaSe ugleda zapadno-rimskoga carstva u Ja- 
dranskom moru sasvim nestalo, jer Saraceni nijesu bili svladani, dok je car Ljudevit II. 
dopanuo robstva. Sad su opet Hrvati stali uznemirivati latinske (romanske) gradove, a 
narocito Mletke. Jo§ god. 872., kad su ono Saraceni bili udarili na BraC, mletadki je 
duzd poslao jednu ladjicu sa 14 Ijudi brzo prema Istri, da uhode, da li ce Saraceni 
po6i takodjer na Mletke, i kolika je njihova sila. Kad je ta ladjica posla iz Grada 
prema Istri, te htjela proci kraj luke Silvo fSilbo) u Istri, navaliSe na nju Hrvati, koji 
su u toj luci bili sakriveni, te zametnuse kresevo, u kojem bi mletacka ladjica zarob- 
Ijena, a s njom i svi MletCani, koji su u njoj bili. 

U obce se cini, da su u to vrijeme Hrvati strasno harali uz obale Jadranskoga 
mora, tako da je latinsko (romansko) ziteljstvo primorskih gradova stalo u pape 
Ivana VIII. vapiti za pomoc. Papa na to posla knezu Domagoju ovo pismo: >Slavnomu 
knezu Domagoju! Opominjemo tebe i tvoju gorljivost, da §to zeSce uzradis i planeS 
protiv morskih gusara, koji iznoseci tvoje ime bijesne protiv krscana, to vise, §to znades, 
da je po nevaljanStini ovih Ijudi doSlo i tvoje ime na zao glas. Moze se doduse vjero- 
vati, da gusari protiv tvoje volje dine zasjede brodovima; ali po§to se znade, da bi ih 
ti mogao prinuditi na min ne cemo te smatrati neduznim, ako ih zaista ne utjeraS u 
rog. Pisano je naime: »Tko grijehe i zlodine, ako ih moze, sam ne izpravi i ne za- 
prijeSi, kriv je kao da ih je sam po6inio«. 

No ovo je pismo papino slabo prudilo, jer su Hrvati i dalje bili i ostali neprijatelji 
susjednim Latinima. Pace god. 875., kad su i Saraceni zaprijetili Mletcima, te Comacchio 
oplijenili, doprijeSe hrvatski mornari do same Istre, te oplijeniSe i razorise tamo Cetiri 
grada: Umag, Novigrad, Cervere i Rovinj (Rovigno). Odanle spremise se da udare na 
Grado. Cuvsi to duzd skupi 30 brodova i pohita na obranu Grada. Uzput namjeri se 
na hrvatsko brodovlje, zametne boj i tako razbi Hrvate, da se nitko od njih nije svomu 
domu povratio. §to nije izginulo, dopanulo je suianjstva. Duzd je kasnije zarobljene 
Hrvate pustio na slobodu, jedino je crkvene dragocjenosti, §to ih bijahu u Istri ugrabili, 
njima oteo i povratio crkvama. Po kasnijim vijestima saznajemo, da je taj put hrvatske 



mornare vodio sam knez Inoslav (Inicus, Illicus), sin Domagojev. Uslijed toga okrSaja 
planu pravi rat izmedju Hrvatske i Mletaka, koji je trajao do smrti Domagojeve. O toku 
rata nijesmo obavijesteni; mletacki Ijetopisac kaze samo, da su iza smrti kneza Do- 
magoja (876.) mletacki duzd Urso i njegov sin Ivan sklopili s Hrvatskom mir i savez. 
Ali od toga mira bise narocito izkljuceni Neretljani, s kojima su Mletcani jos i dalje 
ostali u borbi. Najglavniji razlog, sto su Hrvati u obce tako zestoko ratovali s Mlet- 
canima, bijaSe taj, sto su mletacki trgovci zarobljene u rata Hrvate prodavali u tudjini 
kao roblje. Zato ustanovi sada duzd sporazumno sa svecenstvom tezke kazni za one 
trgovce, koji bi se usudili prodavati Ijude. 

Ne zna se. kako se je Domagoj ponio prema byzantskomu caru Vasiliju I., koji 
je htio i Bijelu Hrvatsku pokoriti svojoj vrhovnoj vlasti Istina, god. 870. poslao je 
Domagoj na poziv byzantskoga cara svoje cete na Saracene; ali inace, cini se, nije se 
htio pokoriti byzantskomu carstvu ni milom ni silom. Godine 872. tuzio se papa 
Ivan VIII. knezu Domagoju, kako se carigradski patrijarka Ignjatije pa6a u bugarske 
posle, kako si prisvaja u crkvenom pogledu vrhovnu vlast nad Bugarskom, i kako je 
onamo poslao za nadbiskupa >nekoga sizmatika« (quendam scismaticum sub nomine 
archiepiscopi destinavit). Jama6no ne bi se papa tuzio knezu Domagoju, da je taj u ono 
doba u ma kojem pogledu prianjao uz Carigrad. 

Domagoj stajao je dakle 6vrsto uz Rim i zapad, te se otimao sili byzantskoj. Ali 
se cini, da je upravo poradi toga u vlastitoj zemlji svojoj imao zestokih protivnika, koji 
su stajali uz cara Vasilija, a protiv svoga kneza. Protivnici radili su pa6e o glavi svome 
vladaru. Jedan od tih urotnika, kad se je odkrila zavjera, pobjegao je k nekomu popu 
Ivanu, papinu pouzdaniku u Hrvatskoj (a mozda je bio i biskup u hrvatskoj zemlji), 
te ga je molio, da izprosi za nj milost u kneza. Domagoj za volju popa Ivana pomilova 
urotnika; no kad je poslije pomenuti pop Ivan u sluzbi knezevoj (sui senioris serviciis 
occupatus) posao za nekim poslom, zaboravi knez na obecanu milost, te dade urotnika 
pogubiti. Pop Ivan s toga se razljutio i otisao u Rim papi Ivanu VIII., koji je god. 874, 
u tome poslu upravio poslanicu na narod hrvatski u Hrvatskoj i Dalmaciji. U isti mah 
svjetovao je papa i kneza Domagoja zasebnom poslanicom, neka onih, koji mu rade o 
glavi, ne kazni smrcu, nego progonstvom za neko vrijeme, »jer ako ih posted! poradi 
Boga, koji ih je njemu predao, to ce i njega ziva i zdrava §tititi i cuvati onaj, koji se 
nije kratio za spas sviju podnijeti smrt na krizu.« 

Za kneza Domagoja kao i za njegovih predsastnika opazaju se neke pojave u krs- 
canskoj crkvi u Dalmaciji, koje je vrijedno zapamtiti, da bi se razumjele neke poznije 
prilike i zgode. Tako je jos god. 849. za kneza Mojslava pobjegao iz Furlanske u Dal- 
maciju neki samostanac Gottschalk, te je govorom i pismom Sirio nauku o predesti- 
naciji, koja se je protivila dosadanjoj crkvenoj nauci. Nadalje pojavise Se u Bijeloj Hr- 
vatskoj i u dalmatinskim gradovima za pape Nikole I. (858.-867.), a u vrijeme kneza 
Trpimira neki krivi nazori o crkvenoj nauci i stegi, tako da je papa nei<e svecenike 
metropolije spljetske radi toga izobcio iz crkve i zabranio im vrsiti crkvene obrede. 
Tek za kneza Domagoja, kad je rimskom stolicom upravljao blagi Ivan VIII., oprostene 
bise tima svecenicima kazne za njihove bludnje uz uvjet, da se.kroztri godine utorkom, 
6etvrtkom i subotom ne usude iesti mesa niti piti vina, i da se klone novih bludnja. 


Za vladanja kneza Domagoja zgodile su se tako kod susjednih Slavena kao i u 
byzantskom carstvu znamenite stvari, koje su poslije znatno utjecale i u hrvatske pri- 
like. Naroc^ito se izticu Moravani i Bugari, koji su tada primili sv. krst. 

U Moravskoj vladao je od god. 846. knez Rastislav, koji se izprva pokoravao 
franackoj vrhovnoj vlasti; god. 855. odmetnuo se od Franaka i stao raditi, da svoju 


zemlju ucini u svakom pogledu samostalnom i nezavisnom. Dok je jos bio franacki po- 
danik, propovijedali su krscansku vjeru u njegovoj zemlji njemacki svecenici iz biskupije 
pasovske i solnogradske. Sad je medjutim Rastislav pregnuo, da i u crkvenom pogledu 
oslobodi svoju zemlju od Nijemaca. Zamoli zato byzantskoga cara Mihajla III. za 
vjerovjestnike, koji bi njegovu puku navijestali krscansku vjeru u slavenskom jeziku- 
Car mu posla bracu Konstantina i Metodija. 

Braca Konstantin i Metodije rodjeni su u gradu Solunu, koji je tada cvao svojom 
trgovinom i skolama. Otac njihov Leon bio je bogat i ugledan muz, koji je obavljao 
sluzbu drungarija (zapovjednika vojske) u Solunu. Vjerojatno je, da su braca bila pori- 
jetlom Slaveni. Konstantin (rodj. 827.) dodje po smrti otcevoj god. 842. kao djecak od 
ceternaest godina u Carigrad, gdje je njega i mladoga cara Mihajla odgajao potonji patri- 
jarka Fotije. Konstantin je bio njezan i skroman, te je najvolio samotovati. Najvise mu se 
je svidjao svecenidki stalez, pak se je s toga njemu i posvetio. Vec za rana odlikovao 
se svojom ucenosti, te je postao najprije bibliotekarom patrijarke, a onda profesorom 
filozofije. Kako je bio vjest razlicitim iztocnim jezicima, povjerise mu god. 851., da 
ide kao poslanik arapskomu kalifu. 

Konstantinov brat Metodije posvetio se izprva svjetovnomu stalezu. Posto je bio 
odlicnoga roda, povjerio mu je car upravu neke slavenske knezevine, valjda u tada jo§ 
slavenskoj Tesaliji. No iza nekog vremena okani se Metodije svijeta i podje u manastir na 
gori Olimpu. Malo zatim nastani se u tom samostanu i brat mu Konstantin, i odslije 
se braca vise ne razstavise. Kad je iza toga kan Kozara na Donu trazio od byzantskoga 
cara ucena covjeka, koji bi ga uputio, koja je vjera prava: zudijska, musulmanska ili 
krscanska, posla car k njemu svetu bracu. Konstantin nauci kozarski jezik, te mu podje 
za rukom obratiti kana na kr§cansku vjeru. U Herzonu nadje tada moci sv. Klimenta 

Kad se braca vratise iz kozarske zemlje, stize im poziv od cara, da idu na Mo- 
ravu knezu Rastislavu. Kazu, da je Konstantin bio vec prije udesio pismo za slavenske 
glasove; neki pace tvrde, da je vec tada bio preveo neke cesti sv. pisma, naro^ito 
evangjelje Ivanovo. Braca prihvatise rado poziv, te bise od kneza i naroda moravskoga 
u Vele gradu (danas Staro mjesto kod Ugarskoga Hradista, nedaleko od danasnjega 
Velegrada) svedano i srda^no dofiekani. NavijeStali su krscansku vjeru slavenskim 
jezikom, a uza to su prevadjali sv. pismo na slavenski jezik. Ali naskoro sukobi§e se 
braca s franackim privrzenicima, a naroCito s »trojezicnicima,« koji su tvrdili, da su 
samo tri jezika odabrana za sluzbu bozju, naime jevrejski, latinski i grdki. U to zacu za 
bracu i papa Nikola I., te ih pozove u Rim. Oni jedva to docekase, da dokazu svoje 
pravovjerje, po§to su ih protivnici bijedili, da su pristaSe Fotijevi. Uzev dakle moci sv- 
Klimenta i prijevod sv. knjiga podjose god. 867. u Rim. Papa ih primi vrlo Ijubezno 
(868.) i izpuni im sve zelje: odobrio im knjige, paCe sv. misa Sitala se u samom Rimu 
nekoliko puta u slavenskom jeziku. U to oboli od trajnoga napora Konstantin i umre 
u Rimu 14. veljace 869. u 42. godini svojoj, primiv kao samostanac ime sv. Ciril. 

Kad su sv. braca iz Morave polazila u Rim, bijahu se uz put svratili u zemlju slavensko- 
panonskoga kneza Kocela. sina Privinova, koji ih je veoma Ijubezno primio i dulje kod 
sebe zadrzao. Sada obnovi papa staru panonsko-srijemsku nadbiskupiju, te namjesti u 
njoj za nadbiskupa samoga Metodija (870). Metodije stolovase izprva u gradu Blatnom, 
a tek poslije prijedje u Moravsku u Velehrad, gdje je stolovao uz razne nepogode do 
svoje smrti 6. travnja 885. 

Pojava sv. (!!irila i Konstantina u Moravskoj i u Kocelovoj knezevini, slavensko 
bogosluzje i slavenske knjige: sve to doimalo se i hrvatskoga oaroda. Narodito je Slo- 
vinska zemlja uzivala blagodati toga apostolskoga djelovanja, poSto je pripadala obnov- 
Ijenoj nadbiskupiji panonsko-snjemskoj. Jo§ god. 873. pisao je papa Ivan VIII. slovin- 



skomu knezu *Mutimiru (duci Sclavinicae): »Opominjemo te, da slijedis, koliko moze§, 
obiCaje svojih predja i da se nastojiS povratiti pod panonsku biskupiju. I posto je ondje, 
hvala Bogu, od rimske stolice namje§ten novi biskup (Metodije), obrati se na nj i po- 

Sv. (5iril Papa NiKOla I St. MetoUiJe. 

Slavenski apostoli sv. CiRiL I Metodije. 

Po staroj slici iz podzemne bazilike sv. Klimenta ix Rimu. 
Papa Nikola I. odobrio sv. Cirilu prijevod sv. pisma i slavensku litargiju, a sv. Metodija imenovan panjnsko" 

moravskim biskapom. 

vjeri se njegovoj pastirskoj skrbi.« No i na Bijelu Hrvatsku utjecala su sveta braca Ciril 
i Metodije. To uz ino dokazuju predaje o moravskom knezu Svatopluku (Svetopelek) 



i Metodiju, koje su se kroz stoljeca odrzale medju Bijelim Hrvatima i koje je zabiljezio 
pop Dukljanin u svom Ijetopisu. 

U isto vrijeme, kad je Morava prigrlila krScansku vjeni, bile pokrsteni i Bugari. U 
Bugarskoj vladao je ratoborni knez Boris (Bogoris), koji je ratovao s bijelo-hrvatskim 
knezom Trpimirom i sa Srbijom. Kad je Rastislav pozvao sv. Cirila i Metodija, uvidi 
Boris, da njegovoj drzavi nema obstanka usred krScanskih vlasti, ako i njegov narod ne 
prihvati krscanske vjere. S toga se obrati najprije na franackoga kralja Ljudevita Nje- 
mackoga, koji je vec u proljecu 864. javljao papi, kako se nada, da ce se Boris pokr- 
stiti. No dogovori s Ljudevitom nijesu po svoj prilici bili uspjeli, jer domala okani se 
Boris zapada, te poput Rastislava zamoli byzantskoga cara Mihajla III. za vjerovjest- 
nike. Kad se je naime za rata s Byzantom u Bugarskoj pojavio Ijuti glad, Boris nakon 
nekoliko srecnih uspjeha najednom ponudi caru mir i ocitova se spremnim primiti sv. 
krst Upravo na onome istome mjestu, gdje se je sklapao mir, dade se Boris pokrstiti. 
Sam car bijase mu krstni kum, te Boris primi na krstu ime svoga kuma Mihajlo (864.), 

Bas kad su neki slavenski narodi prelazili na kr§cansku vjeru, planuo je u krscan- 
skoj crkvi koban razkol. Qpreka izmedju rimskoga pape i carigradskoga patrijarke, 
koja se je doslije vise puta oditovala, izrodi se na posljedku take, da se je izto6na 
(grcka) crkva odcijepila od zapadne (latinske), te da su se poslije obje crkve stale razi- 
laziti i naukom. Taj se je crkveni razkol narocito pogubno doimao slavenskih naroda, 
jer su se razdvojili vjerom. Papa Nikola I. i njegovi nasljednici Hadrijan II. i Ivan VIII. 
uvidjali su dobro, da bi se pokraj toga razkola mogli odvratiti od Rima svi slavenski puci, 
te su upravo zato slavenskim apostolima sv. Cirilu i Metodiju toliko ugadjali i u prilog 
radili, samo da ih pritegnu k Rimu i zapadnoj crkvi. No bojati se bilo za byzantsku 
Dalmaciju kao i za Bijelu Hrvatsku, po§to je byzantski car Vasilije bio pregnuo svima si- 
lama, da Hrvate u drzavnom i crkvenoni pogledu okupi pod mocnim zezlom svojim. 

Odlomak crkvenog arhitrava. Iz IX. stoljeda. 

Nadjen na Kapitulu kod Knina. 


za Domagoja bastinise knezevsku stolicu njegovi sinovi, od kojih 
r^;^ se poimence spominje Inoslav, valjda kao najstariji. No proti 
njima dize se najednom neki Sedeslav, potomak kneza Trpimira, 
kojega je valjda Domagoj bio lisio njegove djedovine. Znajuci, kako 
se byzantskomu caru otimlju oci za Bijelom Hrvatskom, podje Se- 
deslav u Carigrad, gdje zaklinjase Vasilija, da mu pomogne do knezevskoga 
stolca, obecavajuci mu za to, da ce biti njegov kletvenik (vazal), i da ce 
patrijarku Fotija priznati za duhovnog glavara hrvatskoga naroda. Car ga 
objerucke doceka, dade mu pomoci, a na to se Sedeslav nametnu Bijeloj 
Hrvatskoj za kneza. Sinovi Domagojevi pobjegose u Mletke. Zgodilo se 
to godine 878. 

Novi se knez Sedeslav (878. — 879) sklonio sasvim u krilo caru Vasiliju 
i patrijarki Fotiju O tome pripovijeda potonji car Konstantin Porfirogenet u 
svome djelu »0 upravi carstva (de administrando imperio)« ovako: »U vrijeme 
prepoboznoga cara Vasilija poslase Hrvati (knez Sedeslav) i Srbi do njega 
poslanike moleci ga, da bi pokrstio one od njih, koji jos nijesu krsteni; 
k tome pozeljese, da budu opet pokorni byzantskomu vladanju, kako su u 
prvi mah bili. Razumjevsi to blazeni car posalje jednoga svoga carskoga 

covjeka sa svecenicima, i tako bise pokrSteni svi, koji jos ne bijahu primili sv. krst. 

Podjedno odredi, da si Hrvati po volji biraju knezove iz onih porodica (plemena), 



koje najvise postivaju i vole. I od toga casa biraju si oni knezove iz jedne odredjene 
porodice a ne iz vi§e njih. Tako isto bi§e pokrsteni i Neretljani, koji su doslije nasta- 
vali u spiljama i nedohodnim mjestima « 

Da bi Sedeslav i dalje ostao odan cam i patrijarki, obnovi car neke ustanove 
nekadanjega sabora na Duvanjskom polju, pace ustanovi, da latinski gradovi Dalmacije 
opet placaju neki danak hrvatskomu knezu, kako su ga davali u prvo vrijeme. O torn 
opet pripovijeda pomenuti vec car Konstantin Porfirogenet ovako: »Odkad su Hrvati 
u Dalmaciji nastavali i citavu staru Dalmaciju sve do primorskih gradova (byzantske 
Dalmacije) zauzeli, romanski zitelji u tima gradovima nijesu imali ni malo kopna, vec 
su samo susjedne otoke obradjivali i od njih zivjeli. No posto su dnevice bili napa- 
stovani od Neretljana, koji su ih hvatali u roblje i ubijali, ostavise otoke, pak se htje- 
dose opet na kopnu siriti. Ali u tome prijecili su ih Hrvati, trazeci od njih, da im za 
uzivanje zemljista na kopnu placaju neki danak Posto tako Latini (Romani) u primorskim 
gradovima nijesu mogli zivjeti, poslase poslanike presvijetlomu caru Vasiliju, te ga oba- 
vijestise o svom nevoljnom stanju. Na to odiedi car, da gradovi sve ono, sto su 
dosad placali carskomu namjestniku za byzantsku Dalmaciju, davaju u buduce u ime 
mira Hrvatima; carskomu pak namjestniku neka placaju samo neznatnu svoticu u znak, 
da mu se pokoravaju, i da sluze cara i njegove namjestnike. I od onoga vremena pla- 
caju svi romanski gradovi danak, te su haracari hrvatskoga kneza; i to Spljet daje go- 
dimice 200 dukata, Zadar 110, Osor, Rab, Krk i Trogir po 100, svega dakle 710 dukata, 
Osim toga daju jos i vina i druge razlicite stvari.- Taj su danak romanski gradovi 
placali bijelo-hrvatskim vladarima sve do konca X. stoljeca. 

Okret u Bijeloj Hrvatskoj nedvojbeno je najvise zaiio rimski papa Ivan VllI, jer 
se je morao bojati, da ce mu nestati ugleda na balkanskom poluotoku. Ta upravo tada 
pregnuo je papa Ivan VIII. svom snagom, da predobije bugarskoga kneza Borisa za 
rimsku crkvu. S toga je i pokusao, da b!agim nacinom odvrati Sedeslava od Carigr.ida. 
Zgoda mu se nadala, kad je siljao svoga poslanika bugarskomu knezu. Bojeci se jos k 
tomu, da bi njegova poslanika na prolazku kroz hrvatsku zemlju mogle i druge 
neprilike zadesiti, upravi on na pocetku god. 879. na kneza Sedeslava pismo ovoga sa- 
drzaja: Dragomu sinu Sedeslavu, slavnomu knezu Slavena (Hrvata).'^ Dopro je i sve do 
nas glas, kako si blag i dobar, i kako stujeS Boga; pak zato s pouzdanjem nalazemo 
tvojoj slavi, da iz Ijubavi prema svetim apostolima Petru i Pavlu, vasim za§titnicima, 
ovoga poslanika, sto ga §aljem bugarskomu narodu, pustis zdrava i citava proci k Iju- 
beznomu sinu nasemu Mihajlu (Borisu), kralju bugarskomu. Molim te, da za Ijubav bozju 
dades njemu sve, sto mu je potrebito, da se prehrani i obuce, Cini to, premili sinko, 
pak ceS steci nagradu vjecnoga zivota*. 

Iz tih se redaka razabira jasno, da papa piSe tek prijazno i uljudno pisamce vla- 
daru, s kojim nije inace ni u kakvim odnosima. Medjutim bilo je pitanje, kako se 
doima hrvatskoga naroda taj okret, da li su svi Hrvati s njime sporazumni ili ne? Izvori 
o torn izravno ne govore, ali sudeci po svemu, sto se je poslije zgodilo, moze se 
slutiti, da je nedvojbeno bilo bana i zupana, kojima su novi red i nametnuti knez Se- 
deslav bili nepocudni. Moida je i papinski poslanik. koji je na pocetku 879. putovao 
po Hrvatskoj, potajno utjecao, poSto je vec u proljecu iste godine 6itava Hrvatska po- 
bunjena, a na 6elu buntovnika stoji zupan Branimir. Buna se svrSila tako, da je Se- 
deslava nestalo. Ubio ga je po svoj prilici sam Branimir, koji se je na to uzpeo na 
knezevsku stolicu. 

Kao §to je Sedeslav, protjerav§i Domagojeve sinove, udario sasvim novim poli- 
tidkim pravcem, tako je i Branimir (879.-890), dobavivSi se prijestola, navratio 
hrvatsku politiku u dnigu koloteCinu. On se je naime namah odlu^no odijelio od By- 
zanta, te je svom dusom svojom prionuo uz Rim i zapad. Tko je bio taj Branimir, da 



H je bio potomak kneza Trpimira, nije poznato; znade se samo, da je imao zenu po 
imenu M a r u s u. 

Cini se, da pri torn ponovnom okretu u Bijeloj Hrvatskoj nijesu zapadne vlasti 
mirno stajale. Barem papinski poslanik Ivan iz Mletaka, koji snuje i radi na Moravi i 
u Bugarskoj, namah je u Hrvatskoj, tek §to je Branimir sio na knezevski stolac. U taj 
mah bila je izpraznjena i hrvatska biskupija u Ninu, budi sto je prvai^nji biskup umro, 
budi sto je kao privrzenik Byzanta za posljednje bune nastradao. Sada bi izabran za 
biskupa u Ninu djakon Teodozije, odlucan prista§a rimskoga pape. Teodozije jos jace 
utvrdi kneza Branimira u odanosti prema Rimu, tako da je knez poslao papinskoga po- 
slanika Ivana iz Mletaka papi Ivanu VIII. zajedno s pismom, u kojem je papi pisao, 
da se sa svojim narodom opet vraca u krilo rimske crkve. Papa se je s toga osobito 
uzradovao, te je 21. svibnja 879., na dan uzaSaSca Gospodnjega, kod svecane mise bla- 
goslovio kneza Branimira i cio narod hrvatski. A malo zatim, dne 7. lipnja, upravi papa 
dvije poslanice, jednu na kneza Branimira, a drugu na hrvatski narod i svecenstvo, gdje 
ih zanosno hvali i slavi, sto su se vratili u krilo zapadne crkve. 

U poslanici na kneza Branimira govori papa po prilici ovako: »Dragomu sinku 
Branimiru. Citajuci pismo Tvoga gospodstva, sto si ga nama poslao po 6astnom popu 
Ivanu, uvidih jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno Stovanje gojis prema crkvi svetih 
apostola Petra i Pavla i prema nama. 1 jer pokorno izpovijedas, da zelis biti vjeran i u 
svem podlozan sinak svetomu Petru i nama, koji u njegovo ime vladamo: to Ti zahva- 
Ijujemo gospodstvu Tvojemu hvalom vrijednom Tvoga gospodstva ovim apostolskim 
pismom, pak Te s otcinskom Ijubavi kao najmilijega sinka primamo, gdje se vracas 
u krilo svete stolice apostolske, majke svoje, kod koje su se i Tvoji predji napajali iz 
najbistrijega vrela svete istine. Bit cemo Ti skloni apostolskom blagosti, da vazda lebdi 
nad Tobom blagoslov svetih apostola Petra i Pavla i nas; da od vidljivih i nevidljivih 
neprijatelja, koji prijete Ijudskomu spasu, budes vazda siguran i spasen, i da lak§e 

steces zudjenu pobjedu nad svojim neprijateljima 1 posto si nas 

kroz popa Ivana zamolio, da bi Te za veci Tvoj spas blagoslovili svojim blagoslovom, 
u6inili smo to rado. Kad smo naime na dan uzasasca Gospodnjega citali misu pred 
zrtvenikom svetoga Petra, digosmo ruke u vis, te blagoslovismo Tebe i narod Tvoj, i 
zemlju Tvoju, da uzmognes ovdje srecno vladati, a po smrti da se na nebesima radujes 
za sve vijeke. Ujedno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga popa Ivana odredili za po- 
slanika bugarskomu kralju, pak Te molimo, da za Ijubav Bozju dozvoli§, da to poslan- 
stvo obavi bez krzmanja, pak Ti zato Tvojoj Ijubavi mnogo puta zahvaljujemo«. 

Iz toga se.pisma jasno razabira, da je Hrvatska prije Branimira bila Rimu otudjena, 
nadalje da je Branimir radi svoga okreta imao vidljivih i nevidljivih neprijatelja. Nema 
sumnje, da je byzantski car prijekim okom gledao, sta se to zbiva u Hrvatskoj, te da 
je nastojao, da navrati prilike u toj zemlji na svoju stranu. 

Istoga dana i godine pisao je papa Ivan VIII. takodjer pismo na svecenstvo i 
narod hrvatski. U tome se pismu cita ovo: >Svim castnim svecenicima i citavomu 
hrvatskomu narodu. ProCitavSi poslanicu vasega kneza Branimira, koju nam posla po 
(iastnom popu Ivanu, vidjesmo ne samo njegovu, vec i vasu vjeru i iskrenu Ijubav 
prema sv. Petru i nama. I posto se kao premiH sinci zelite povratiti k svetoj crkvi 
rimskoj, te trazite na§u apostolsku milost i blagoslov: to smo se s toga u velike uzra- 
dovali. Primamo vas s razkriljenim rukama i s otcinskom Ijubavi, i bit cemo vama u 
svem skloni, ako u toj namjeri i zavjetu svom sve do kraja iskreno uztrajete. Jer 
Gospodin kaze: »Samo onaj, koji uztraje do kraja, spasit ce se«. Zato budite vjerni sv, 
Petru do smrti, kako obecaste, te cete dobiti krunu zivota, sto ju Bog daje onima, 
koji ga ljube.« 




Tz svega se toga vidi, da papa nije nekako pravo vjerovao narodu, poSto ga toliko 
opominje; s toga se je i osobito trsio, da si uzdrzi vjerna i odana novoizabranoga bi- 
skupa ninskoga Teodozija. U to ime upravi i na njega malo dana kasnije (17. lipnja) 
posebno pismo, dajuci mu razne savjete i bodreci ga, da uztraje u vjemosti rimskoj 
crkvi. Narocito ga opominje, neka se ne podvrgne kojoj drugoj strani i neka nipoSto 
ne primi posveta za biskupa od drugoga, nego od njega samoga u Rimu. 

Nadajuci se srecnomu uspjehu kod Hrvata poku§ao je papa Ivan VIII. u isto vrijeme 
skloniti i svecenstvo romanskih gradova u byzantskoj Dalmaciji, da se odrece Carigrada 
i prione za Rim. Zato poSalje on u isto vrijeme, dne 10. lipnja 879., zasebno pismo sve- 
censtvu i narodu romanskomu (latinskomu), i to biskupima: Vitalisu zadarskomu, Do- 
miniku osorskomu, zatim arcipopu spljetskomu Ivanu, i svim svecenicima i biskupima 
Dalmacije, zatim starjeSinama naroda i ziteljima grada Spljeta, Zadra i drugih gradova. 
U tom ih pismu papa Ivan VIII. opominje, da se vrate natrag pod rimsku stolicu, kao 
to su im bili predsastnici i predji; sjeca ih dalje, koliko su morali podnositi doslije 




Nekad a stolnoi crkvi n Nina, a god. 1746. odnesena n Mletke, gdje s<: sada duva a gradskom mtueju, koji je 

osnovan od Todora Correra. 

Napis na krstionici : Hec fons nempe sutnit infirmos. ut reddat illuininatos. Hie expiant scelera sua, ([uoil 
de primo snmpsernnt pareme, ut efficiantnr christicole salnbriter confitendo trinum perenne. 

Hoc Johannes presbiter snb tempore Wissasclavo dnci opus bene compoftiit devote, in honore 
videlicet sancti Johannis baptistc. nt intercedat pro eo clientnloqae suo. 

neprilika i zla, odkad su se kao tudjinci odcijepili od Rima. Budud da je upravo tada 
bila izpraznjena spljet.ska nadbiskupija, kaze im izrijekom, neka nadbiskup, kojega 6e 
birati, podje za sigurno u Rim, da primi posvetu i plaSt (pallium) od samoga pape. 
Budud da su se romanski svecenici donekle bojali Grka, kad bi se pridruzili Rimu, a 
zazirali od Hrvata, koji su imali svoga biskupa, to im obedaje papa, da 6e ih pomagati 



u svakom pogledu i zaSticivati od svakoga. Na posljedku im prijeti, da ce ih izobciti 
iz crkve, ako nebi njega slusali. Da bi to pismo uspjesnije djelovalo, posla ga po svom 
vjernom popa Ivanu u Dalmaciju, da on naustice jos vi§e kaze, te im zapovijeda, da 
sve tocno vjeruju i cine, §to bi im on nalozio u ime papino. Pop Ivan morao je poslije 
toga poci iz Dalmacije kroz Hrvatsku u Bugarsku, pak i ondje kod Mihajla Borisa raditi 
u prilog rimskoj crkvi. 

Nastojanje pape Ivana VIII. ostalo je medjutim kod dalmatinskih Romana bez- 
uspjesno. Budi sto su se bojali byzantskoga cara, budi sto su pretegli drugi razlozi, oni 
su se oglusili pozivu rimske stolice, te su ostali i dalje vjerni carigradskomu patrijarki. 
Srecniji je papa bio u Hrvatskoj. Novoizabrani biskup Teodozije u Ninu zaista poslusa 
papu, te nakon nekog vremena odputova u Rim, gdje bi posvecen za biskupa. Tom se 
prigodom papa jos vi§e uvjeri o osobitoj odanosti kneza Branimira i hrvatskoga naroda 
prema Rimu. Razveseljen s toga posla papa slijedece godine 880. Branimiru opet 
drugo pismo, kojemu je napis: »Preuzvisenomu gospodinu Branimiru, slavnomu knezu i 
Ijubljenomu sinu nasemu, zatim svim poboznim svecenicima i poStovanim zupanima, kao i 
citavome narodu mir i milost u ime Kristovo*. U tom pismu javlja papa, kako ga je 
biskup Teodozije uvjerio o Ijubavi i Stovanju Hrvata prema rimskoj stolici, kako se on 
s toga neizmjerno raduje, posto moze sada Hrvate ubrajati medju svoje ovce; te ih opo- 
minje, da ovako i dalje uztraju. Ujedno zeli, da nakon povratka biskupova poslju u 
Rim dostojne poslanike, da urede neke odnose izmedju hrvatske knezevine i rimske 
stolice; i on poslat ce u Hrvatsku svoje poklisare, kojima ce po obiSaju crkve cio 
narod vjeru i odanost obreci. Da li su papinski legati dosli u Hrvatsku i da li su ondje 
sta uradili, ne znamo; ali Hrvatska ostade odslije vjerna i odana Rimu. 

Drugcije je bilo s romanskim gradovima. Budi iz neke surevnjivosti prema Hrvatima 
i njihovomu biskupu, budi opet iz straha od Byzanta romanski biskupi ne htjedose da 
pristanu uz Rim. Kad su pace nekoga Marina izabrali novim nadbiskupom za Spljet, 
ne htjede on po papinoj zapovijedi poci u Rim po posvetu i plast, vec se dade sasvim 
protuzakonito posvetiti od akvilejskoga patrijarke Walberta. Taj je doduse pripadao 
rimskoj crkvi, ali je bio u prijateljstvu s carigradskim patrijarkom Fotijem, pak je po 
svoj prilici po nalogu i zelji Fotijevoj posvetio Marina za nadbiskupa. To se dade vrlo 
na zao papi Stjepanu VI. (885. — 891.), nasljedniku Ivana VIII., te on u zasebnom pismu 
ukori Walberta, sto je tim cinom prekoracio granice svoje vlasti. 

Odpor romanskoga svecenstva u dalmatinskim gradovima dobro dodje ninskomu 
biskupu Teodoziju. On se je ponosio, §to je njegova jedna biskupija kud i kamo pro- 
stranija od iste spljetske metropolije, koja je bila ogranicena samo na nekoliko ro- 
manskih gradova; on se je mogao nadati, da ce s pomocu drzavne vlasti i pape steci 
mozda i prvenstvo (primat) na zapadnoj strani balkanskoga poluotoka. Njemu je godilo, 
§to spljetski nadbiskup pristaje uz Byzant, jer je bio time rije§en njegove vrhovne 
vlasti Ali pitanje je bilo, sta ce se zgoditi, ako se spljetska nadbiskupija opet vrati u 
krilo rimske crkve, ne ce li onda spljetski nadbiskup traziti svoja metropolitanska prava 
i vrliovni^tvo nad nmskom biskupijom, ne ce li tada planuti borba izmedju starodrevne 
metropolije spljetske i mlade hrvatske biskupije za prvenstvo.? U taj par nije se moglo 
slutiti, da ce do»toga doci. No rimski papa Stjepan VI., koji nije nikada izgubio nade, 
da ce se spljetska metropolija ma kada vratiti u krilo rimske crkve, kao da je vec 
unapried slutio takovu razmiricu, pak zeleci ju vec prije nemogucom uciniti, i slijedeci 
stare predaje opomenu blagim rijedima hrvatskoga biskupa Teodozija, da se ne dize 
suviSe visoko. U jednome pismu od god. 886., u kojem kori biskupa, §to dopusta i 
u6i, da jedan muz moze imati dvije zene, opominje ga podjedno, neka se pokorava 
ustanovama starijih, i neka od tastine ne gramzi za sve vecom crkvom. Jasno se razabira 
po tome, da je vec Teodozije nesto snovao, sto papa nije smatrao za pravo i zakonito. 




Papa se je nedvojbeno bojao, da bi ninski biskup mogao prije ili poslije doci u 
sukob sa spljetskim nadbiskupom radi jurisdikcije. No u to nadodje jo§ jedan novi ele- 
menat. Kako ce se poslije izloziti, doprla je jo§ za Branimira slavenska liturgija iz Mo- 
rave u Bijelu Hrvatsku, te ju je ninski biskup zaveo u obsegu svoje crkve. Tako etc 
novoga povoda potonjim smutnjama. 

FrionuvSi Branimir uz zapadnu crkvu ostade joj vjeran do smrti svoje, Cinio je 
razne zadusbine, te je jednom sa svojom zenom Marusoin odputovao u Italiju i tamo 
pohodio znamenito neko zavjetno mjesto. God. 888. sagradio je u danaSnjem gornjem 
Mucu crkvu na cast blazene djevice Marije. Na ulazu u crkvu uzida kamen s napisom, 
da je to njegova zaduSbina. Kamen s napisom nadjen bi pred viSe godina, te se sada 
cuva u arkeolozkom muzeju u Zagrebu. Na napisu ditamo: (Tempore ducis) BRANIMIRl 
ANNOR(um) XPI SACRA DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)PS(it). S(eu) 

Vrijedno je jos obazrijeti se na odnose Branimirove prema susjedima, a uza to 
ogledati i prilike u Slovinskoj zemlji. 

Premda su Srbi zajedno sa crveno-hrvatskim oblastima (naroSito s Neretvom) ostali 
pod byzantskom vlasti i iztocnom crkvom, ipak je Branimir gojio s njima prijateljstvo. 
U Srbiji su tada vladala tri brata, Mutimir, Strojmir i Gojnik, koji su jos za Trpimira 




Nac^jen u gorryeni Mu(5u u Dalmaciji. • Narodni muzej u Zagrebu. 

srecno ratovali s Bugarima. No naskoro planu izmedju braCe razdor radi samovlade, 
koji se svr§i tako, da je Mutimir svladao bradu i poslao ih u roblje u Bugarsku. Jedino 
Gojnikova sina, po imenu Petra, pridrzao je uza se; no taj mladic srecno pobjegne i 
skloni se knezu Branimiru u Hrvatsku. 

Da li je Branimir dolazio u sukob s Mletcima, nije zabiljeieno; no zato se spo- 
minju to ze§ci okrSaji izmedju Mletaka i Neretljana. U kolovozu 887. podize se duXd 
Petar Kandian I., ne zna se zaSto, s brodovljem na Neretljane. povedavSi sa sobom 
dvanaest brodova. Do^avsi do podnozja gore Biokova, zametne bitku kod dana§nje 

Hrv. povj. 5 



Makarske (Mucules). Izprva mu se nasmija sreca, te unisti pet neretavskih brodova; 

no poslije oborise se Neretljani na nj svom snagom, te ga svlada§e i ubise (18. rujna). 

Tek poslije podje tribunu Andriji za rukom, te uze potajno njegov Ijes i sahrani 

ga u Gradu. 

SlovJnskom zemljom vladao je god. 872. i 873. knez Mutimir, te je njegova 

oblast u crkvenom pogledu pripadala biskupiji panonsko-srijemskoj, kojom je upravljao 

sv. Metodije. Kad je god. 874. u gradu Blatnom umro knez Kocel, preselio se je 

nadbiskup Metodije na Moravu, dok je moravski knez Svatopluk stao snovati, kako bi 

svojoj vlasti pokorio i Kocelovu knezevinu i Slovinsku zemlju. No poradi toga sukobio 

se Svatopluk s franackim vladarima. Sred tih okrsaja i bojeva pojavio se u Slovinskoj 

zemlji knez Braslav kao nasljednik Mutimirov. 

Nakon zestokih bojeva dodje god. 884. car Karlo III. Debeli u Panoniju, te se u 
Konigsstattenu sastade s moravskim knezom Svatoplukom. Tom se prigodom Svatopluk 
pokloni caru kao svomu vrhovnomu gospodaru, prisegne mu vjernost i obeca, da za 
careva zivota ne ce viSe dirati u franacku drzavu. Car ga za to obilato nagradi: podijeli 
mu slavensku zemlju (dolnju Panoniju) s Blatnim gradom sve do Drave, gdje je nedavno 
jo§ Kocel vladao. Na isti sastanak dosao i knez Slovinske zemlje Braslav, poklonio se 
caru i obrekao mu, da ce ga s vojskom pomagati u ratovima. Zanimljivo je, da Ijeto- 
pisac zove Braslavljevu oblast »drzavom« (regnum). Braslav ostao je i dalje odan svojim 
lenskim gospodarima. Za ratova, sto no su bjesnili izmedju iztocno-franacke drzave i 
Morave, odkad se je u franackoj drzavi zakraljio god. 887. Arnulf, knez je Braslav 
stajao vazda uz svoga gospodara, te ga pomagao s vojskom protiv kneza Svatopluka. 
Mozda su te borbe bitno doprinijele, te se je u nasem narodu kroz stoljeca uzdrzala 
ziva predaja o nekom silnom kralju Svatopluku (Svetopelek u Ijetopisu popa Dukljanina). 

Za kneza Branimira zgodise se dva znamenita dogadjaja, koji su se znatno doimali 
hrvatske povjesnice. Najprije je na Moravi u Velehradu umro nadbiskup Metodije (885.). 
Odredio je za svoga nasljednika svoga ucenika Gorazda; no posto je i njega i sla- 
vensku liturgiju knez Svatopluk slabo podupirao, stadose latinski i njemacki svecenici 
mah otimati i progoniti slavenske popove. Na celu svih njihovih protivnika bio je nji- 
transki biskup Wiching. God. 886. bise Gorazd i njegovi svecenici obijedjeni, da uce 
krivu nauku i rabe nedozvoljeni obred ; a na to posalje papa Stjepan VI. knezu Svato- 
pluku svoje poslanike, po kojima zabrani slavenski jezik u crkvi, i podjedno zapovjedi, da 
se skine nadbiskup Gorazd, kojega bijase Metodije protiv ustanova svetih otaca odredio 
za svoga nasljednika (quem Methodius sibimet contra omnium sanctorum patrum statuta 
constituere presumpsit). Knez Svatopluk poslusa papine poslanike, dade god. 887. ili 
888. skinuti Gorazda i poce goniti iz svoje zemlje slavenske svecenike. Bijase tih ne- 
srecnika do dvije stotine. Oni udarise prema jugu, te se onda razpr§i§e na sve strane. 
Jedan dio, na Celu im sv. Kliment, ode u Bugarsku, gdje ih je razkriljenih ruku docekao 
knez Mihajlo Boris; mnogi se pak zaklonise u Bijelu Hrvatsku, i tu ih je primio ninski 
biskup i knez Branimir. Tako se udomi u Bijeloj Hrvatskoj slavenska liturgija i svete 
knjige, pisane jezikom slavenskim, a pismenima (^irilovim. Slavensko bogosluzje otimaSe 
zatim sve vi§e mah po zemlji, te je na posljedku ninski biskup zaista bio u svakom 
pogledu duhovna glava Hrvata, ogradivsi se i jezikom pri sluzbi Bozjoj od biskupa by- 
zantsko-romanske Dalmacije. 

Na koncu Branimirova vladanja pojavi§e se nadalje Magjari u srednjoj Evropi. 
Magjari, narod finsko-uralske pasmine, biSe prinudjeni od neprijatelja svojih, da se izsele 
iz svoje domovine na najdaljem iztok'u, te bijahu dugo u Evropi zajedno sa Kozariraa, 
kojima su pomagali u bojevima. Kozari nastavahu tada u danaSnjoj juznoj Ruskoj naokolo 
rijeke Dona. Poslije se Magjari odvojise od svojih saveznika Kozara i pomakose k zapadu, 
te podjoSe sa svojom prtljagom u prostrane stepi izmedju Dnjepra i usca Dunavskoga 





(do Drstra ili Silistrije). Oni bijahu tada poput svih nomada podijeljeni na porodice 
rodove i plemena. Izprvice bijasc ih sedam plemena, kasnije pridruzi im se kao osmo 
jedno pleme Kozara, po imenu Kaban. Kao prvi knez Magjara, kojemu je vlast ve6 
dobrano omedjena, spominje se Arpad, sin Salmucesa. U njegovu plemenu ostade 
knezevska cast nasljedna. Magjari bijahu bogati naroSito rogatom stokom i konjma; 
povrh toga pribavljahu si lovom i otimacinom sve, sto im je bilo potrebito za zivot. 
Vec za cara Teofila (829. — 842.) vidimo ih, kako udaraju na susjedne narode; god. 862. 
prodrijeSe sve do medja iztocno-franackoga kraljestva, te ih franacki Ijetopisi tada prvi 
put spominju. Za kralja Arnulfa upozna ih tekar Evropa, te su s toga mnogi i mishH 
da su se tada prvi put u Evropi pojavili. God. 892 vec se sukobise s Moravom, koja 
je posHje i postradala od navala njihovih. 

Branimira naslijedio je u Bijeloj Hrvatskoj knez Mutimir (890. — 903.). Ne zna se. 
da li je bio sin Trpimirov; no svakako stoji, da je bio iz njegove porodice. On je stupio 
na vladu vec po pravu nasljedstva, poSto se ponosi, da sjedi >na otcinskom prijestolju« 
(residente paterno solio). Ne priznaje ni byzantskoga ni zapadno-rimskoga cara, vec se 
pise »s Bozjom pomocu knez Hrvata« (divino munere Chroatorum dux) Imade vec 
i uredjene dvore u Bihacu poput zapadnih vladara; njemu se pokoravaju i romanski 
gradovi byzantske Dalmacije (primjerice Spljet), u koje dolazi i u njima prebiva, kad 
ga je volja. Okruzen je i zasebnim dvorskim castnicima, koji ga sluze i dvore; tu je 
dvorski zupan (iupanus palatinus), buzdohanoSa (maccecharius iupanus), volar 
ih konju§nik (cavallarius iupanus), komornik (camerarius iupanus), peharnik 
(pincernarius iupanus), zupan kneginje (iupanus comitissae), buzdohanosa kne- 
g i n j e (maccecharius comitissae), zupan oruzjenoSa (armiger i upanus). Knez napokon 
imade i svoj pecat (anulo nostro). 

Kad je knez Mutimir stao vladati u Hrvatskoj, bio je biskupom u Ninu neki 
A da If red. Taj se bijase ugledao u svoga predsastnika Teodozija, pak je nastojaoi 
razmaknuti svoju vlast na §tetu spljetske nadbiskupije, pa6e i ondje, gdje se je protivilo 
oditim povlasticama od prijasnjih vladara. Tako htjede posvojiti crkvu sv. Gregorija u 
Putalju (Sucurac), koju je knez Trpimir darovao spljetskoj nadbiskupiji. S toga se porodi 
zestoka razmirica izmedju Adaltreda i spljetskoga nadbiskupa Petra, te oba dodjose pred 
Mutimira. Ovomu bijaSe bez dvojbe tezko da radi protiv svoga lirvatskoga biskupa a u 
prilog spljetskoj nadbiskupiji; no da ne pogazi darovnice svojih predsastnika i ne okrnji 
pravo, pozove on oba biskupa pred svoj sud, koji ce biti u nazocnosti velikasa i zupana 
(primates populi) hrvatskoga naroda. Na sudu zapoCe parnica. Nadbiskup spljetski izticase. 
da mu je spomenutu crkvu poklonio knez Trpimir i pokaza sva dokazala za svoje tvrdnje. 
Na to stade biskup Adalfred dokazivati, da crkva sv. Gregorija pripada njemu i hrvatskoj 
biskupiji. On priznade doduse, da je Trpimir izdao neku darovnicu, ali da on pomenute 
crkve nije poklonio spljetskoj nadbiskupiji za sva vremena, nego samo tadanjemu nad- 
biskupu na dosmrtno uzivanje. Mutimir uvidi, da se Trpimirova poveija ne moze pogaziti 
pak potvrdi nadbiskupu spljetskomu crkvu sv. Gregorija, i zasvjedoci tim cinom svoju 
najvecu nepristranost i pravdoljublje. Sud se je kraljevski bio sastao dne 28. rujna 892. 
Sutradan podje Mutimir sa svojim dvorom u grad Spljet, pak ondje u crkvi sv. Dujma 
i Anastazija prisegom potvrdi svoju osudu. 

Za Mutimirova vladanja stradala je susjedna Srbija od domacih smutnja. Vec bi 
spomenuto, kako je za srbskoga velikoga zupan Mutimira pobjegao u Hrvatsku Petar, 
sin Gojnikov, i kako se je sklonio kod kneza Branimira. Male zatim, god. 891., umre u 
Srbiji veliki zupan Mutimir, ostaviv§i za sobom tri sina: Pribislava, Branka i Stjepana. 
Cim je za to Cuo Petar, koji je svedjer boravio u Hrvatskoj, vrati se u Srbiju i skupivSi 
dovoljno privrzenika zbaci s vlade Pribislava i njegovu bracu, te upravlja§e odslije sam 
Citavom Srbijom (892.— 917.). Svrgnuti Pribislav zaklonio se s bra<5om u Hrvatskoj. 



Rodjaci Petrovi, razasuti po Hrvatskoj i Bugarskoj, poku§a§e vise puta, da ga skinu 
s veliko-zupanske stolice; ali on se je vazda srecno odrzao. On je priznavao byzant- 
skoga cara Leona VI. Mudroga za svoga vrhovnoga gospodara, a podjedno je prijateljevao 
i sa silnim bugarskim knezom Simeonom, pace je njegovu sinu bio krstni kum- 
Jedino prema Hrvatima nije se ponio, kako bi trebalo, poSto je oblast Neretvu, koja se 
je dosad pokoravala bijelo-hrvatskomu knezu, oko god. 913 oteo Hrvatskoj, te ju za 
neko vrijeme sdruzio sa Srbijom. 

U doba kneza Mutimira buknule su na sjeveru Save i Dunava Ijute borbe, koje su 
poslije imale koristnih i stetnih posljedica za Hrvatsku. Zapocele su izmedju iztocno- 
franackoga (njemackoga) kralja i moravskoga kneza Svatopluka, te su trajale od god. 
891—906. U te se borbe upletose na posljedku jos i Bugari i Magjari. 

Vec bi spomenuto, kako se je god. 884 moravski knez Svatopluk bio izmirio 
s carem Karlom III, i kako se je uslijed toga Svatoplukova vlast bila raz.^irila po citavoj 
staroj dolnjoj Panoniji sve do medja hrvatskih i bugarskih. Onom istom prigodom 
poklonio se je caru i Braslav, knez Slovinske zemlje. Napokon se je zapadno-rimski car 
sprijateljio i s bugarskim knezom Mihajlom Borisom, s kojim su Franci jo§ god. 864. u 
Tullnu utanacili mir i savez, te ih je on zatim vise puta pomagao u ratovima s Moravcima. 
No naskoro promijeni&e se sasvim neke prilike. U franackoj bi drzavi god. 887. Karlo III. 
sbacen s prijestolja, a mjesto njega postade iztoSno-franackim kraljcm Arnulf; u Bugarskoj 
l)ak odrece se god. 888. .stari Mihajlo Boris vlade i podje u samostan, odredivsi za svoga 
nasljedniUa starijega sina Vladislava (888. - 893.), koji je bio los i razkalasen vladar. 

Novi iztocno-franacki (njemacki) kralj Arnulf bijase zakleti neprijatelj moravskoga 
kneza Svatopluka. Nakon sastanka god. 890. u Omuntesbergu, gdje se ne mogose nikako 
sporazumiti, bukne iznova rat izmedju franackc drzave i Morave. Arnulfu se god. 892. u 
Hengstfeldu pridruzi Braslav, knez Slovinske zemlje. i obeca mu pomoc proti Svatopluku. 
Tom bi prigodom odluceno sa tri vojske provaliti u Moravu te ju satrti. Ali franacke 
vojske liarahu samo kroz cetiri tjedna nevoljnu zemlju; osvojiti je ne mogose nikako. 
Vrijedno je upamtiti vijest fuldijskoga Ijetopisa, da su vec u ovom ratu Arnulfa 
pomagale magjarske 6ete (Ungaris etiam ibidem ad se cum expeditione venientibus). 
frema tomu je izvjestno, da je Arnulf vec god 892. bio utanacio neki savez s Magjarima 
proti Moravi, te da je njihove konjanicke cete pozvao u pomoc, i tako prouzrocio sve 
nevolje, od kojih su poslije stradale Morava, Njema6ka i ostale susjedne zemlje. Arnulfu 
medjutim ne bijase ni to dosta. Tek sto se bijase vratio iz boja, poslje u rujnu poslanike 
s darovima knezu Vladimiru u Bugarsku Poslanicima bilo je skloniti kneza Vladimira, da 
obnovi i utvrdi Tullnski mir od g. 864., a zatim da ne dozvoljava izv^azati soli iz svoje 
zemlje na Moravu. Poslanici prolazili su Sloviiiskom zemljom najprije okolicom zagrebad- 
kom, onda po rijeci Odd preko Turopolja do utoka Odre u Kupu, napokon Kupom i 
Savom. Dosavsi u Bugarsku bise od Vladimira lijepo primljeni, te se povrati^e tek mjeseca 
svibnja slijedece godine. U to je franacki kralj s raznom srecom i dalje ratovao 
s Moravom, sto se svrsi tek u jeseni 894. smrcu junackoga Svatopluka. Njegovi sinovi 
Mojmir i Svatopluk utanaciSe na to mir s Arnulfom, ne zna se, uz koje pogodbe. 

U to se zgodi vazna promjena u Bugarskoj. Tamosnji knez Vladimir vladaSe tako 
lose, da se je sam otac njegov Mihajlo Boris s toga sgrazao. O.-^tavi zato manastir, da 
skine Vladimira. Mjesto njega uzvisi na prijestolje mladjega sina svoga Sim eon a 
(893. - 927.), najslavnijega vladara bugarskoga. Taj veliki vladar, kojega je drzava obuhva- 
cala ne samo zemlje Dunavu na jugu, nego i na sjeveru, narocito danasnju Rumunjsku, 
Erdelj i iztocnu Ugarsku, okani se sval^oga utjecanja u prilike evropskoga zapada, pak 
svrati svu paznju na byzantsko carstvo i na Carigrad. Tako se zarati s carem Leonom 
Mudrim, a taj pozove Magjare u pomoc, ba§ onako, kako ih je prosle godine kralj 
Arnulf bio dozvao u ratu s Moravom. God. 893. preveze ih drungarij Eustahije na grckim 

km;/.i>\i si;i>i;--i.av. hiommih i miiimih. 


brodovima preko Dunava, a na to provaliSe u Bugarsku. RazbivSi Simeona tri put, po- 
harase mu zemlju, pak prodrijevsi do njegove prijestolnice Prijeslave, tako ga utjeraSe 
u tjesnac, da je morao sklopiti mir s Byzantom. Uslijed toga vratiSe se Magjari k svojim 
kucama. Ali dozvani jednom od kraija Arnulfa i cara Leona stadose Magjari odsad i 
na svoju ruku udarati na susjedne zemlje, pa6e i na zemlje svojih prijatelja. Vec god. 894. 
predjose preko Dunava, te poharase najgroznije citavu statu dolnju Panoniju. Po svom 
obicaju poubijase tamo svu oruzju doraslu celjad, a djecu i zene odvedoSe sa sol om u 
robstvo. Dok su medjutim Magjari plijenili u Panoniji, zgodi se neSto osobito zamasna 
po svojim posljedicama. Kad su naime Bugari vidjeli, kako su jNIagjari iz svoga zavidaja 
posli na plijen, i kako su za cuvanje svoje zemlje, zena i djece ostavili samo malo Ijudi, 
pojagmise se Bugari, da im se osvete za provalu od prosle godine. Slozise se s Pece- 
nezima, starim neprijateljima njihovima, pak zajedno s njima udarise na magjarsku zemlju 
izmedju Dunava i Dnjepra. Sta su tamo zatekli puka, sve bi poubijano, sva imovina 
ugrabljena, a u samoj zemlji nastaniSe se Pedenezi. Vrativsi se Magjari iz Panonije s 
plijenom, nadjose svoju zemlju u tudjim rukama, pak ne moguci sada ni na iztok ni 
na jug, udarise prema zapadu i zauzese zemlju izmedju Tise i Dunava. 



Odkad su Magjari god. 895. obladali Potisjem i srednjim Podunavljem, prijetila je 
velika pogibao i Moravi i Slovinskoj zemlji, posto su Magjari gotovo neprestano na 
njih udarali, te ih robili i pustosili. Najvise je stradala stara dolnja Panonija, a naroeito 
nekadanja Kccelova knezevina; zato Arnulf tu slavensku knezevinu zajedno s Blatnim 
gradom god. 896. predade Braslavu, knezu Slovinske zemlje, da ju zajedno sa svojom 
zemljom brani od Magjara. 

Neuredjenim jos tada Magjarima bila bi lako odoljela Moravska, sjedinjena sa 
Slovinskom zemljom, a pomagana od franatke drzave; no o takovoj slozi nije bilo ni 


govora. Premda je iza Svatoplukove smrti odpala od Morave knezevina CeSka, bila bi 
se odhrvala i sama Morava, da je bila sva na okupu i slozna. No i u samoj Moravi 
bijahu planule razmirice izmedju brace Mojmira i Svatopluka, u koje se na posljedku 
umije§a§e i Franci. S toga se porodi novi rat god. 898. izmedju Franacke i Moravske, 
koji trajase do god. 901. Mjesto da bi se i Franci (Bavarci) i Moravci bill slozili u 
savez, da odbiju Magjare, oni su se medju sobom krvarili; a dotle su Magjari za svojih 
provala pustoSili neprijeceni viSe puta u Moravskoj, pace god. 899. i u Italiji. Franci, 
a osobito Bavarci za slabe vlade Ljudevita Djeteta gledali su to donekle s veselim 
okom, nadajuci se, kako ce im Magjari pomoci i Moravsku oboriti; no kad su Magjari 
stali udarati takodjer na Korusku i Bavarsku, uvjerise se Nijemci, da im nijesu prijatelji, 
pak zato odluciseizmiriti se s Moravom. Mir s Mojmirom utanaCen bi god. 901. u Regensburgu. 

AH sve bijase sada prekasno. Morava bija§e suvi§e oslabljena; ona ne mogase vise 
Magjara suzbijati. Slijedecih godina ucestase navale Magjara sve vise, a odpor Moravana 
bijase sve slabiji. Napokon god. 906. podlegne silna nekad moravska drzava navalama 
magjarskima. Zgodno pise o tom glasoviti njemacki historicar Diimmler: »Tezko da 
bi pogrijesili, ako propast veliCajne tvorbe Rastislavljeve i Svatoplukove stavimo u 
godinu 905. ili 906., za kojih se ne spominju nikakvi bojevi s Bavarcima. Izpraznjene 
zidine i dimece se rusevine oznacivahu sada ona mjesta, koja nekad posvetise Kon- 
stantin i Metodije svojim propovijedima; utvrde, na cije je bedeme njemacka hrabrost 
cesto zaludo jurisala, kao i razasuti, osiromasjeli i potla6eni puk ostade kao preostatak 
onoga nekad tako ponositog moravskog naroda, za koji se je cicilo, da ga je zapalo 
zvanje, da uz razpalu drzavu franacku osnuje mladu i cvatucu drzavu svih Slavena, za- 
dojenu svjezom kulturom». 

Kad je moravska drzava pala, nije vise bilo na zivotu Mutimira; Bijelom Hrvatskom 
vladao je tada vec knez Tomislav. 

Oraamenti na ploCama, kqje su valjda bile 6e8ti ambona ili 2rtvenika neke crkve a Solinskom poyu. 
Iz IX. Hi X. stoljeca. Starinarski muz^ u Spyetu. 



rodu kneza Tomislava, tko mu je bio otac, a tko mati, ne znamo nista. 
Ali stara hrvatska knjiga priSa za nj, da je bio hrabar mladic, jak na 
oruzju i vele podhvatljiv, »da je bio mlad i krepak u rvanjih*. I ne 
laze ta nasa knjiga starostavna. 

Kad je knez Tomislav postao knez Bijelih Hrvata, prijetila je velika 

pogibao Slovinskoj zemlji, a i samoj Bijeloj Hrvatskoj. Magjari bijahu 

vec oborili veliku nekad drzavu moravsku i zauzeli Kocelovu knezevinu 

s Blatnim gradom. Silan narod slavenski grnuo na jug preko Drave, da 

nadje zaklona u Slovinskoj zemlji. Tu staja§e dan i noc na braniku knez Braslav 

sa svojim pukom. Ali magjarski konjanici preplivase i plahu Dravu, pak ce udarati 

na sve strane po zemlji Slovinskoj. BijaSe tu Ijutih okr§aja i bojeva; Magjari opu- 

stosise ravnu zemlju, ali ne mogoSe uzeti tvrdih gradova. Za tih okr§aja ne stade 

i kneza Braslava. Braslavov brat, kome dodija prolijevanje krvi, ostavi svoj zavidaj 

i podje u daleku NjemaCku, da tamo u manastiru Fuldi strese sa sebe svjetski 

prah; a i majka Braslavova pobjeze iz nesrecne zemlje Slovinske, da pod okriljem 

njema6koga cara prozivi zadnje dane svoje u Bozjem miru. 

Kad su magjarske tete Slovinsku zemlju obratile u prah i pepeo, podeSe 
udarati i na Bijelu Hrvatsku. Ali ta zemlja sa svojim Gvozdom, krSnim Velebitom 
i visokom Dinarom bijase grob Arpadovim sokolovima. Ne mogoSe oni preletjeti na svojim 
brzim konjma tom zemljom kao ravnom Podravinom i Posavinom; a kad bi i koja 



6eta pregazila* gudure i klance, i pala u hrvatske zupe, do^ekao bi ju spreman knez 
Tomislav. Vise puta upadali Magjari u Bijelu Hrvatsku, ali se ili vratili razbijenih glava, 
ili opet netragom izginuli u hrvatskim planinama, kako nekad izgibe vojska kneza Lju- 
devita, kada zaratova na kneza Bornu. Lijepo biljezi stara knjiga hrvatska: >I kraljujuci 
Tomislav u to vrijeme bijaSe u kraljestvu ugarskom kralj imenom Arpad. I on skupi 
vojske i izadje s vojskom na kralja Tomislava. Bijase pak Tomislav mlad i krepak u 
rvanjih. I cinise medju sobom mnoga rvanja, i vazda Arpad, kada bojevahu, izgubljaSe, 
i napokon ne mogase suprotiviti se i pobjeze*. 

Knez Tomislav srecno obrani svoju knezevinu od magjarskih navala. Ali to ne bijase 
sve. Goneci cete magjarske iz svoje djedovine, usao je slavodobitno u Slovinsku zemlju, 
gdje ga je narod docekao kao spasitelja svoga. Magjari bjeze kraj Zagreba, kraj Pozege, 
kraj Vukovara, a iza Vukovara preplivase Dunav i vratise se tuzni pred lice kneza 
Arpada. A Tomislav na to svu tu ravnu zemlju pridruzio svome vladanju te ce odslije 
sezati drzava njegova do Drave i Dunava. Slovinski Hrvati veselo i zahvalno prionuli uz 

krv svoje krvi, uz svoga osloboditelja. Slo- 
vinska zemlja postala banovina hrvatska; za 
kneza Tomislava upravljat ce zemljom slovinski 
ban, koji ce stolovati u starodrevnom gradu 
Sisku , u onome gradu , gdje su prosloga 
stoljeca knezevali Ljudevit, Ratimar, Mutimir i 

Tako sjedJni knez Tomislav Slovinsku 
zemlju s Bijelom Hrvatskom, i izpuni ono, za 
sto su pred sto godina Ljudevit i Borna prolili 
toliko bratinske krvi. Slava Tomislavljeva raz- 
lijegala se svagdje, gdje je bilo srca i jezika 
hrvatskoga. Narod grnuo jatomice pod stijeg 
njegov, i tako je bilo Tomislavu mozno, da 
stvori vojsku, kakove je tada u Europi malo 
bilo. Grcki Ijetopisac a suvremenik kneza To- 
mislava, byzantski car Konstantin , pise u jednoj 
knjizi svojoj, da je za Tomislava » Hrvatska 
mogla dici Sestdeset tisuca konjanika i sto 
tisuca pjesaka; da je imala osamdeset velikih 
brodova, na svakome do cetrdeset Ijudi, i sto 
manjih brodova, na svakome deset do dvadeset 
momaka.« Zato nije cudo, sto su se za njegovu 
Ijubav i prijateljstvo otimali vladari susjednih 
oblasti hrvatskih i srbskih, i da su se pace i 
neki knezovi Crvene Hrvatske utjecali njegovu 
okrilju. Poimence Mihajlo ViSevic, ponositi knez 
Humske zemlje, gotovo da je Tomislava priznao za svoga gospodara. 

Ali se je jos netko trsio, da udje mocnomu Tomislavu u volju. Bijase to sam byzantski 
car Konstantin VI., a gonila ga na to preka nuzda, strah naime od bugarskoga kneza 
Sim eon a. Odkad je taj silni knez zavladao Bugarskom iza otca svoga Mihajla Borisa 
(god. 893.), byzantsko se je carstvo dnevice primicalo rubu propasti. Knez Simeon htio 
je po Sto po to, da obori tu slavnu carevinu, pak da onda sam zagospoduje u divnome 
Carigradu. Vec vise puta osvanuo je s hrabrim Bugarima pod zidinama toga grada, j 
s tezkom mukom i krvavim znojem suzbijali su Grci jurise njegove. Simeon nije mogao 


Po Kukuljevicu prikazuje sjededa osoba kralja 
Tomislava s krunom na glavi i s kriiem u ruci. 






Carigrada uzeti, jer nije bilo u njega brodovlja; ali zato on Grke do nogu razbi u 
krvavoj bitci na rijeci Aheloju 20. kolovoza 917. Iza ove sjajne pobjede udje slavodobitni 
Simeon u svoju prijestolnicu Veliku Prijeslavu, dade se tamo okruniti za Cara i prozove 
se j>car Bugara i samodrzac Grcima.« 

Cim je Simeon prvi put zaprijetio Carigradu, car se je byzantski ogledao za 
prijateljima i saveznicima, da suzbije silu bugarsku. A tko da mu bude valjaniji i bolji 
saveznik, nego mocni knez Tomislav.'' Istina, vec od Branimira nijesu hrvatski knezovi 
vi§e marili za Carigrad ni za byzantske careve, ali svakolika latinska Dalmacija sa 
svojim biskupima ostala je vjerna caru i njegovu 
namjestniku (strategu). Car se dosjeti, kako da 
udje u volju Tomislavu. Naredi, da se svi latinski 
gradovi u Dalmaciji, poimence Spljet, Zadar, Trogir, 
Osor, Rab i Krk u ime carevo dadu pod okrilje 
hrvatskoga kneza Tomislava, koji ce biti u neku 
ruku carev namjestnik ili sirateg u tima gra- 
dovima. Povrh toga pocasti car Tomislava jo§ i 
castnim naslovima, imenova ga svojim consu- 
lom, i obasu ga obilatim darovima. Knez Tomislav 
videci, da car ne trazi od njega, da mu bude po- 
danik, nego samo prijatelj i saveznik, rado pri- 
hvati careve ponude i casti. Uze pod svoje za- 
krilje latinske gradove Dalmacije, koji su sada 
opet placali danak hrvatskomu knezu. Kako su 
sada i biskupi dalmatinskih gradova spali pod 
Tomislava, nastojaSe on, da splitskoga prvostolnika 
i njegove podrucnike izmiri s rimskim papom i 
povrati u krilo latinske crkve. To mu i podje za 
rukom. Po njegovu savjetu i nutkanju c^itava Dal- 
macija odvrze se od carigradskoga patrijarhe i 
pridruzi se opet Rimu. Da bi sto vi§e u§ao u 
volju svojim novim podanicima, Tomislav ugadjase 
Latinima u svem i svacem; gotovo da je tim 
povrijedio i same Hrvate. Ali zato mogaSe se sada 
ponosito zvati knezom »Hrvatske i Dalmacije.* 

Odsad je Tomislav bio prijatelj byzantskoga 
cara i pomagao ga je, da se obrani od sile bu- 
garskoga cara Simeona. Tomislav nije doduse 
dizao svoje vojske, da bije boj s Bugarinom; ali 
je radio u prilog srbskim knezovima, starim pro- 
tivnicima Bugara, a podloznicima byzantskoga 
cara. USrbiji bijaSenaime jo§ veliki zupan Mutimir, 

suvremenik hrvatskoga kneza Sedeslava, oko god. 879. priznao vrhovnu vlast byzantskoga 
cara, te su i on i njegovi nasljednici vazda ostali vjerni caru i Carigradu, ma da su poradi 
toga sila jada od Bugara pretrpjeli. Osfbito je Simeon napeo sve sile, da satre Srbiju, 
koja ga je najvise smetala, kada je udarao na Carigrad. Kad god bi Simeon provalio u 
Srbiju (RaSu), veliki zupan srbski sa svojom porodicom i narodom svojim trazio bi zaklona 
u Hrvatskoj, te bi knez Tomislav srbske pribjege razkriljenim rukama doiekao i gostio, 
paCe bi im koji put i pripomagao, da se vrate u svoju milu domovinu. Najveca pogibija 
zaprijeti Srbima poslije Simeonove pobjede na rijeci Aheloju (917.). Simeon kaznit <5e 



srbskoga velikoga zupana Petra, sto je pomagao Grcima, pak ce u to ime citavu Srbiju 
svojoj vlasti podloziti. Ali ovaj put kao da se je Bugarima sreca iznevjerila. Hrabri Petar 
otima§e se junacki bugarskim vojvodama, te ga ne mogo§e silom svladati. Na to smislise 
prevaru. Pozva§e Petra preda se i pocese mu govoriti, da mu ne ce vise raditi o glavi, 
nego da ce se s njim izmiriti Nebogi Petar povjerova njihovim kletvama u zao cas 
po sebe, jer ga baciSe u tezke okove i odvedoSc sobom u Bugarsku, gdje no bolan 
umrije u tavnici. Kad se Simeon ovako dobavio Srbije, namjesti ondje velikim zupanom 
slijepoga Pavla, unuka Mutimirova, a sina Brankova. Pavao bijase gojence bugarsko, za 
to se nadase Simeon, da ce mu novi veliki zupan srbski biti odan i vjeran. Ali s torn 
promjenom ne bijase sporazuman car byzantski. U Carigradu desio se neki Zaharija, 
takodjer unuk Mutimirov a sin Pribislavov. Ovoga mladica skloni car Konstantin, da 
na svoje ime ide otimati Srbiju Bugarima i zupanu Pavlu. Ali bijase lose srece. Prova- 
livsi Zaharija u Srbiju, bi pobijedjen i ulovljen, a Pavao ga na to posalje svomu gospo- 
daru Simeonu, da kazni drznika. I tako zapade Zahariju mjesto zlacenoga prijestola 
bugarska tavnica (920.). 

Tako ostade velikim zupanom u Srbiji slijepi Pavao. No i njemu bilo je mucno 
podnositi bugarsku vlast. Kad je god. 923. bugarski car Simeon pokrenuo posljednji 
rat s byzantskom drzavom, te se pripravljao, da s ogromnom vojskom podje pod zidine 
Carigrada, slijepi Pavao, potaknut od grCkoga cara, a mozda i od hrvatskoga kneza 
Tomislava, odkaze posluh Bugarima. Simeon planu gnjevom s te nevjere, ali kako se 
bija§e vec spremio na Carigrad, ne htjede da ide glavom u Srbiju, nego izpusti iz 
tavnice zasuznjenoga Zahariju, te ga poslje na celu bugarskih 6eta u Srbiju, da skine 
Pavla i da sam sjedne na stolicu velikoga zupana. Na polazku morade Zaharija obreci 
Simeonu, da ce biti vazda vjeran i pokoran njemu i njegovim nasljednicima. Ali ni 
Zaharija ne odrzi vjere. Cim se dobavi vlade u Srbiji, odmetnu se od Bugara i pristade 
uz Grke. Simeona razljuti ta nevjera jos vise, jer bijase zamijenio losa slugu za losijega. 
Ali kako je vec polazio na Carigrad, ne podje s^m u Srbiju, nego poslje onamo svoje 
vojvode Marmaisa i Sigricisa, da kazne buntovnika. 

Dok je Simeon srecno ratovao pod zidinama Carigrada i snivao o buducem carstvu 
svojem, stize cete njegove u Srbiji Ijuta nevolja. Podupiran Grcima, a mozda i hrvatskim 
knezom Tomislavom, doceka Zaharija bugarsku vojsku i razbije ju do kraja. I bugarske 
vojvode Marmais i Sigricis bise zarobljeni. Zaharija dade im odrubiti glave, te ih poslje 
u znak svoje pobjede byzantskomu caru u Carigrad. Simeona kosnu se ta nesreca tako, 
da je malo zatim (9. studenoga 924.) sklopio mir s byzantskim carstvom i pohitao kuci, 
da osveti svoju sramotu. Vrativsi se u Bugarsku, pozove preda se srbskoga knezevica 
Ceslava, koga bijase na svome dvoru odhranio, te ga uputi, da ide u Srbiju, gdje ce 
zamijeniti neharnika Zahariju. Knezevicu Ceslavu pridijeli car veliku bugarsku vojsku i 
nekoliko svojih vjernih vojvoda, kojima zapovijedi, da protjeraju Zahariju, ali da ne na- 
mjeste Ceslava, nego da pretvore Srbiju u bugarsku pokrajinu. 

Zacuvsi Zaharija, da se primiCe velika bugarska vojska s Ceslavom, a ne uzdajuci 
se, da ce i dalje srbska gospoda uza nj pristajati, ostavi svoju zemlju Bugarima i po- 
bjeze u Hrvatsku, gdje ga je knez Tomislav gostoljubivo i bratski u svome dvoru primio- 
Odanle nadase se on, da ce se kojom zgodom uz pripomoc Hrvata opet dobaviti svoje 
djedovine. Bugarska se vojska u to s Ceslavom priblizi medjama srbske zemlje, te bu- 
garske vojvode pozvase srbske zupane, da dodju k njima i da prime iz njihovih ruku 
novoga vladara Ceslava. Srbska gospoda ne htjedose izprva vjerovati Bugarima; ali kad 
se vojvode zaklese, da im ne ce niSta na zao uciniti, dodjose na svoju zalost. Svikolici 
bi§e okovani u verige i zajedno s kraljevicem Ceslavom poslani u Bugarsku na robiju. 
Sada tek provali bugarska vojska u Srbiju. Nesrecni narod, li§en svojih vodja, stradase 
grozno; mnogo ga pogibe od maca, a sto preostade, staro i mlado, bude odvedeno u 



bugarsko suzanjstvo. Srecom da je vec za prija§njih smutnja mnogo puka pobjeglo u 
susjedne hrvatske zemlje, narocito u Crvenu Hrvatsku. Zemlja srbska Ijuto bi poharana 
te je prilicila gotovoj pustoSi, u kojoj je, kako se priCa, ostalo jedva nesio preko pet 
deset Ijudi (924.) 

Srbija bijase uniStena. Ali kraj pogazene Srbije stajase jo§ mocna i svjeza Hrvatska, 
jaka na kopnu i na moru kao nikad prije ni poslije. Hrvatski knez Tomislav primao je 
i zakriljivao srbske bjegunce, kao da je htio Simeonu pokazati, da ga se ne boji, pa6e 
da se zeli s njime i ogledati. I Simeon se uvjeri, da mu se je pobiti s Hrvatskom, jar 
da inace ne ce nikada postici svoga cilja. U to ime podne kupiti vojsku na Hrvate. Ako 
pobijedi Hrvate, pasti ce i Carigrad, te ce njegova vlast sezati od Jadranskoga mora sve 
do onih mora, koja dijele Evropu od Azije. 

Godine 925. polazila je bugarska vojska pod vojvodom Alogoboturom na Hrvate. 
Bile joj je prevaliti krsne gore hrvatske, da se prikuci moru, gdje je bilo srce hrvatske 
drzave. AU bas u tim neprohodnim gorama stize bugarske cete zla kob. Tomislav doceka 


Bugare u nepristupnim klancima, te ih razbije tako, da se je malo koji vratio domu 
svojemu. Jo§ u kasnija stoljeca spominjahu grCki Ijetopisci slavnu pobjedu hrvatsku, 
pace i ruski Ijetopisac Nestor zabiljezi taj znameniti dogadjaj ovim rijecima: >Simeon 
podje na Hrvate, i pobijedjen bi od Hrvata*. 

Poraz u hrvatskim gorama bija§e za Simeona najveci udarac, jer se tim jedinim 
dogadjajem razbi§e sve velike osnove njegove. Bugarska zvijezda po6e tamniti, a k tome 
umrije 27. svibnja 927. i s^m car Simeon. Poslije smrti njegove, za njegova sina 
Petra propada§e Bugarska dnevice, dok nije napokon postala byzanstkom pokrajinom. 



Pobjedom nad Bugarima sjedinio je knez Tomislav sve dosadanje velike i male 
ohlasti hrvatske i srbske u jednu veliku drzavu, koja je obuhvatala sav narod hrvatski 
i srbski, a i sve latinske gradove uz morsku obalu (Dalmaciju). K tomu je Tomislav 
vec odprije bio prijatelj i byzantskoga cara i rimskoga pape. Kao sto se je Simeon iza 
pobjede na Aheloju dao ovjencati carem Bugara, tako pozeli sada i Tomislav, da si 
glavu okiti kraljevskom krunom i da se proglasi kraljem Hrvatske i Dalmacije. 

Umah negdje iza pobjede nad Bugarima pozvan bi sav narod hrvatski, da se nadje 
na okupu na Duvanjskom polju, gdje ce biti veliki sabor (skupStina). Doci ce onamo 
bani i zupani, doci ce poslanici rimskoga pape, spljetski prvostolnik sa svojim podruc- 
nicima, a i crveno-hrvatski i srbski veliki zupani, koji su nedavno priznali Tomislava za 
starjesinu. Knez Tomislav vjenSat ce se za kralja svih Hrvata i uredit ce se mnogi 
drugi poslovi. 

Na ureceni dan prekrio je Duvanjsko polje silan narod, s oruzjem u ruci, a raz- 
dijeljen po plemenima i rodovima. Eto vec i kralja, gdje u svecanu provodu ide u 
crkvu. Najprije ide sjajna kraljeva tjelesna straza u oklopima sa srebrnim i pozlacenim 
sljemovima na glavi, sa stitom u jednoj ruci, a kopljem u drugoj Za njima dolazi sve- 
censtvo slavenskoga i latinskoga obreda s uzganim svijecama noseci takodjer krstove, 
sv. moci, i razne crkvene posude. Zatim dolaze zupani, nacelnici gradova, upravitelji 
(kastelani) zupnih i kraljevskih gradova, bani i knezovi raznih banovina i oblasti. Na 
celu im je dvorski zupan, uz njega djed (maior domus), dvorski kancelar ili biskup 
hrvatski, dvorski riznicar ili blagajnik, zupan maconosa s kraljevskim macem krstasem, 
zupan stjegonosa s kraljevskom zastavom, zupan kopljono§a s kraljevskim kopljem, zupan 
stitonoSa s bogatim kraljevskim stitom, zupan peharnik ili vinoto6 sa zlatnim peharom, 
zupan konjusnik sa zlatnim stapom, zupan ubrusar sa zlatnim vilicama, zupan posteljnik 
s bogato izvezenim jastukom, zupan kljucar ili vratar sa zlatnim kljucem, zupan bravar i 
zupan volar, zupan psar, zupan sokolar, zupan tepcija; ovih pet posljednjih nose po svoj 
prilici darove, kojima ce kralj darivati svoj narod. Napokon dolazi i kralj. Odjeven je u 
grimizne haljine, a opasan dragocjenim pasom. Ne ima na njem jos ni plasta ni krune. 
U ruci nosi dragocjenu posudu s darovima za svecenika, koji ce ga vjencati i poma- 
zati; kako prolazi kraj naroda, pada taj nidice i veselim uzklicama prekida dvorske Sastnike, 
koji pjevaju hvalospjev: »U zdravlje i slavu kraljevu* i »Na mnoga ljeta«. Pred crkvom 
6eka kralja vise svecenstvo, papini poslanici s prvostolnikom spljetskim i drugim bisku- 
pima, te vode kralja u crkvu. U sred crkve pita krunitelj narod, hoce li, da bude novi 
kralj zakonito krunjen. Kad narod odgovori, da hoce, odvede krunitelj svecenik kralja 
na jedno uzviseno mjesto kraj zrtvenika, gdje je vec namjesteno kralj evo prijestolje. Nakon 
priziva sv. Duha pozva krunitelj kralja, da na sveto evangjelje narodu i crkvi polozi sve- 
canu prisegu, a poslije primi sv. pricest. Zatim opasa krunitelj kralja posvecenim kra- 
ljevskim macem, pomaza klececega svetim uljem radosti, postavi mu obima rukama 
krunu na glavu, i dade mu u ruke kraljevsko zezlo kao sibiku pravde, kreposti i spa- 
senja. Postavi ga napokon na prijestolje pravde »u ime otca i sina i svetoga duha< uz 
kratku molitvu: »Da ga Bog ogradi i svojom i Duha svetoga silom, da mu ukrijepi 
mi.sice, da usadi u njegovo srce strah Bozji i milost prema gresnicima, da ga sacuva 
neporo6na u vjeri, a u6ini jaka branioca crkvenih zakona, da sudi svima Ijudma pra- 
vedno, da brani uboge od sile i progona, i da bude dostojan carstva nebeskoga«. 

Iza molitve uze krunitelj sa stola, koji je stajao tik do prijestolja, cipele i plaSt, 
predade ih rizni(!;aru, a taj uz pripomoc komornika ogrnu plaStem kralja i obuje mu 
cipele. Sada ustade kralj i tri puta poklonivSi se prema zrtveniku rece glasno: »Va 
visnjih Bogu i na zemlji mir va Selovecjeh blagovolenije«, pak sjede na prijestolje. Na 
to stupahu redomice podloznici kraljevi iz svih staleza pred prijestolje, da svomu gospo- 
daru Ijube ruke i skute njegovih posvecenih haljina. Napokon stupi na ambon (poviSe 



mjesto pred oltarom) jedan odliCniji svecenik, da odpjeva slavu Bozju. Pjevalo se 
pak ovako: 

; >S1ava Bogu na visini, a mir Ijudima na nizini ! 

Slara i hvala Bogu, koji se smilova narodu, te mu dade krunjena kralja. 

Slara i hvala svetomu otcu papi rimskoma. 

Slara i hvala svijetloma i dobromu kralja hrvatskoma (Tomislavu). 

Slava i hvala i zdravlje. 

Blago narodu, koji doiivi taj veliki dan, da vidi krunjena svoga kralja. 

Blaieni dan novoga iivota naroda hrvatskoga. 

Blaieni dan, koji Tebi kralju darova vijenac vrh tjemena Tvoga. 

Slava i hvala Bogu, koji Te uresi kraljevskim znakovinia. 

Slava i hvala Bogu, koji Te prikaza natodu kao kralja velika i mozna. 

Cuvao te Bog u zdravlju na mnoga Ijeta, na slavu i srecu naroda ! 

Uslisi Gospodi molitvu puka tvoga; uslisi Gospodi ! 

Na mnoga Ijeta, na mnoga Ijeta, slava i hvala i zdravlje svijetlomu kralju hrvatskoma (Tomislavu 

i svijetloj kraljici i njegovoj djeci i njegovoj svojti. 
Na mnoga Ijeta slava i hvala i zdravlje!* 

Poslije ovih hvalospjeva nadari kralj svoga krunitelja. Taj mu prvi cestita, a za 
njim svi glavni dostojanstvenici kraljevstva. dok narod (vojska) klice: Na mnoga Ijeta! 
Sad izadju istim redom iz crkve. Kralj zajasi pripravljena konja, te na uzviSenijem 
mjestu stupi med narod (vojsku), pak zasjece macem na sve cetiri strane svijeta za znak, 
da ce braniti svoju kraljevinu od neprijatelja sa svih strana. Poslije toga dariva kralj 
narod (vojsku) sjajnom gostbom, a poglavice plemena i oblasti donose kralju razne darove. 

Ovako po prilici proslavljeno bi krunisanje kralja ^Tomislava na Duvanjskom polju. 
I poslije toga svecanoga cina ostade narod jo§ vise dana na okupu. Novi kralj Hrvata 
milostivo je darivao svoje vjerne sluzbenike, a poimence one junake, koji se proslaviSe 
u bugarskom ratu. Kraj toga ucini mnogo zadusbina, potvrdi mnoge povlastice i darov- 
nice svojih predja i predsastnika, a ne zaboravi ni na sveceni5ke zborove i redovni^ke 
samostane, osobito na redovnike sv. Benedikta, kojih je vec tada bilo mnogo u Hrvatskoj. 
Napokon bise uredjene i prilike novo stecenih pokrajina i oblasti, ponamjesteni bani 
i zupani, a i razmjestena neka plemena hrvatska u nove oblasti. Valjda bi tom prilikom 
jos ustanovljeno, da bude kraljevska cast nasljedna u rodu kralja Tomislava, a kad ta 
porodica izumre, da pristoji hrvatskim banima birati novoga kralja i novu kraljevsku 
porodicu. Bani pak birat ce se iz najodlicnijih zadruga ovih §est plemena. KaCica, 
Kukara, Svacica, Cudomerica, Mogorovica i Subica; a birat ce ih dvanaest plemena 
bijelo-hrvatskih, kuja su i dosad tvorila plemstvo u kraljevstvu hrvatskom. 

1 poslije svecanoi^a krunisanja na Duvanjskom saboru bilo je kralju Tomislavu ra- 
tovati s Bugarima, da obrani srbsku bracu od njihova tiacenja. Rat trajaSe jo§ dvije 
tri godine; no napokon se umijtsa rimski papa, te dokrajci taj ziokobni rat. On posalje 
god. 927. svoje poslanike, biskupa Madalberta i svijetloga vojvodu od Kume, po imenu 
Ivana, u nase krajeve, te oni izradi§e, da je kralj Tomislav utanacio mir s bugarskim 
carem Petrom Simeonovicem. Uslovi mira nijesu poznati, ali je izvjestno, da iza toga 
mira nije nikad vise bilo krvi izmedju rodjene brace hrvatske i bugarske. 

Malo vremona iza mira s Bugarskom umre i Tomislav, prvi kralj hrvatski. Kako i 
gdje je umro, ne znamo; a ne znamo ni to, gdje su sahranjeni ostatci utemeljitelja 
hrvatske drzave. 

Odlomak kamenog obruba s ornamentima. 

Nadjen na Kapitulu kod Knina. 


K tomu 

to je postojala hrvatska biskupija u Ninu, promijenila su se u njoj 
P tri biskupa: Teodozije, Adalfred i Gregorije. Najznamenitiji i najsrcaniji 
^- bio je Gregorije, suvremenik kralja Tomislava. 

Dok je Tomislav bio naprosto knez Hrvata, lako je bilo biskupu 
Gregoriju. On je bio knezev doglavnik i savjetnik, a i kancelar; nje- 
gova je biskupija obuhvatala citavu zemlju bijelo-hrvatsku, te se je svagdje 
pjevala slava Bozja jezikom slavenskim i 6itale svete knjige slavenske, koje 
ostadose svetom ba§tinom iza apostola sv. Cirila i Metodija. U duhovnim 
stvarima nije Gregorije imao gospodara do pape u Rimu: ovaj ga bijaSe za 
biskupa posvetio i narodnu crkvu hrvatsku pod svoje okrilje primio. 

Gorki dani osvanuse za biskupa Gregorija, kad no oko god. 914. latinski 
gradovi Dalmacije dodjose pod Tomislava, i kad se prvostolnik spljetski sa 
svojim podrucnicima povrati zapadnoj crkvi i njezinu glavaru. Od toga casa 
zaredase borbe izmedju latinskoga i hrvatskoga svecenstva, izmedju slaven- 
skoga i latinskoga jezika u crkvi, a i izmedju glavara hrvatske narodne crkve 
u Ninu i nadbiskupa u Spljetu. Latinski biskupi, na celu im nadbiskup u 
Spljetu, zahtijevahu, da se ulcine hrvatska biskupija u Ninu, posto je nezako- 
nita, te se njezin glavar namece citavoj hrvatskoj zemlji, dok je od davne 
sva zemlja hrvatska bila pod nadbiskupom spljetskim i njegovim podrudnicima. 
da je hrvatski biskup uveo u sluzbu Bozju nekaki surovi jezik slavenski, a i 




knjige, §to ih je sastavio krivovjerac Metodije, dok se u krScanskoj crkvi smije slaviti 
Bog samo posvecenim jezicima: zidovskim, latinskim i grckim. U sav glas zahtijevaSe 
sada latinsko svecenstvo, da se ukine hrvatska biskupija u Ninu i da se slavenski jezik 
posve iztrijebi iz crkve; zemlja hrvatska pak da se vrati onim latinskim biskupima, pod 
koje je od starine spadala, i koje su krsdanstvo med hrvatskim narodom razSirile. 

Biskup hrvatski Gregorije branio se je od prigovora i napadaja latinskih svedenika 
i biskupa, kako je samo mogao, a uza nj pristajahu hrvatski popovi (glagolaSi) i sav 
hrvatski narod. Gregorije je dokazivao, da je nadbiskup spljetski izgubio pravo na 
hrvatsku zemlju, kad se je odmetnuo od rimskoga pape i podlozio patrijarhi u Carigradu, 
da je sam papa osnovao za Hrvate biskupiju u Ninu i posvecivao tamosnje biskupe, da 
je hrvatski biskup prvak u citavom vladanju Tomislavljevu, i da se ne mora pokoravati 
prvostolniku spljetskomu, do nedavna jo§ odmetniku, nego jedino glavaru zapadne crkve 
u Rimu. A sto se tice slavenskoga jezika i svetih knjiga slavenskih u crkvi, najlakse je 
bilo Gregoriju da se brani, kad je mogao pokazati toHke poslanice papinske, koje su 
odobravale citav rad slavenskih apostola! 

All sav trud bio mu je zalud. Latinski popovi bijahu tvrde glave, pak ne popusti§e. 
I tako planu Ijuta borba izmedju obih stranaka, koje su dozivale u pomoc i rimsku 
stolicu i kneza Tomislava. No Tomislav nije se dugo pacao u te razmirice. Bilo mu je 
suzbijati Magjare, a zatini braniti Srbe i Crvene Hrvate od sile bugarskoga cara Simeona. 
Istom nakon sjajne pobjede nad Bugarima, posto se je Tomislav ovjencao kraljem 
hrvatskim i uredio prostranu drzavu svoju, mogao je pomisljati i na to, kako da se u 
njegovoj kraljevini rijesi ovaj spor izmedju latinskoga • hrvatskoga svecenstva. JamaCno 
ga je na to nutkao i papa rimski Ivan X., koji se bijase nekako nagodio s carem by- 
zantskim i patrijarhom carigradskim, te je sada htio, da se urede crkveni poslovi u 
Hrvatskoj i Bugarskoj. A bilo je u Hrvatskoj pokraj borbe med nadbiskupom spljetskim 
i biskupom hrvatskim, a i pokraj pitanja o slavenskom jeziku u crkvi jo§ i drugih 
stvari, koje su se morale nekako urediti. Godine naime 925. dosle su pod okrilje kralja 
Tomislava crveno-hrvatske oblasti Neretva, Zahumlje, Travunja i Dukija, a i neke srbske 
oblasti, koje su se doslije u crkvenim stvarima pokoravale carigradskomu patrijarhi. To- 
mislav nije htio, da te pokrajine ostanu i dalje uz istoSnu crkvu; zato mu bijase 
nesto uciniti, da se tu rimska crkva utvrdi, narocito bijase mu odluciti, da li ce se stare 
biskupije tih oblasti: stonska, dubrovacka i ko tor ska iznova podrediti prvostol- 
niku spljetskomu, kako su nekad bile, ili ce se mozda koja od njih uzvisiti na nad- 
biskupiju r Napokon bijahu i u samoj crkvi zavladali mnogi neredi i nepodobstine; sve- 
cenici nijesu svagdje zivjeli prema crkvenim ustanovama i odredbama, a i svjetovnjaci 
radili su mnogo toga, sto nije bilo u skladu s naukom i predajama vjere kr§canske. 
Trebalo je s toga uvesti neke odlucne preinake i reforme u crkvi hrvatskoj i dalmatinskoj. 
Da se dakle sva ova pitanja rije§e i reforme izvedu, naumi papa Ivan X., spora. 
zumivsi se s kraljem Tomislavom i crveno-hrvatskim knezovima, sazvati crkveni sabor 
citave Dalmacije i Hrvatske, koji bi se s^stao u gradu Spljetu, u stolici prvaka 
svih biskupa. Na ovom saboru, gdje ce biti najglavniji biskupi, opati i drugi svecenici, 
ali i neki svjetski velikasi s kraljem, vijecat ce se o ovim stvarima: 

1. Izravnat ce se spor o prvenstvo izmedju prvostolnika spljetskoga i biskupa 

2. Iztrazit ce se i odluditi o slavenskom jeziku u crkvi. 

3. Uredit de se crkveni posli u crveno-hrvatskim i srbskim oblastima. 

4. Uvesti ce se neke poboljSice glede crkvene stege, a tako isto izdat ce se nai^edbe^ 
da se pobolj§a cudoredni zivot tako svecenika kako svjetovnjaka. 

JoS god. 925, namah iza krunisanja Tomislavljeva, prispje^^e u Hrvatsku dva po- 
slanika papina, po imenu Ivan, biskup Jakinski, i Leon, biskup Prenestinski. Njima 



povjeri papa, da sazovu u njegovo ime sabor crkovnjaka u Spljet, da njime ravnaju, i 
da na posljedku donesu u Rim zakljudke saborasa, da ih papa ili odobri ili zavrgne. 
Poslanici papini donijese sa sobom i vise pisama papinskih, §to ih Ivan X. napisa bisku- 
pima hrvatsko-dalmatinskima i kralju Tomislavu. U pismu biskupima govorio je papa uz 
ino ovako: »Ivan (X.) biskup, sluga sluzbenika Bozjih, prefiastnomu i presvetomu bratu 
nasemu Ivanu, nadbiskupu svete crkve solinske i svim njegovim podrucnicima. 
Sto ste se vi kroz toliko godina i mjeseci klonili svete rimske apostolske i katolicke 
crkve, svakako se 6udimo. I poSto je do nas dopro glas, da se uz vase mucanje i odo- 
bravanje siri u vasem vladanju druga neka nauka, koje nema u svetim knjigama, to se 
veoma zalostimo. Daleko bilo vjernicima i dobrim krscanima, da bi se, zabacivsi ustanove 
evangjelja i apostolske naredbe, ravnali po nauku nekoga Metodija, kojega nigdje ne 
nalazimo medu svetim piscima. Zato vas opominjemo ozbiljno, moji najmiliji, da spora- 
zumjevsi se s mojim poslanicima, biskupom Ivanom i Leonom, nastojite odlucno sve 
stvari popraviti u zemlji slavenskoj (hrvatskoj), tako da se u zemlji slavenskoj (hrvatskoj) 
obavlja sluzba Bozja po obicaju rimske crkve jezikom latinskim, a ne stranim . . .« I 
kralja Tomislava i kneza humskoga Mihajla podasti papa poslanicom, u kojoj im govorase: 
»Biskup Ivan, sluga sluzbenika Bozjih, Ijubljenomu sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mi- 
halju, presvijetlomu knezu Humljana, svima zupanima, i svemu narodu po Dalmaciji i 
Slavenskoj zemlji. Svemoguci Bog odredio je tako, te je nama povjerena briga i skrb 
nad svima crkvama, a to zato, da bi mogli duhovnom vlasti svagdje sjeme zloce i tmine 
cupati, a osobito kod onih, koji se smatraju najodabranijim sinovima rimske crkve. 
Njima pribrajate se i vi, jer tko da o tome i dvoji, da se kraljevstva slavenska imaju 
uvrstiti medju prvijence crkve, posto je vasa sadanja domovina primala dusevnu hranu 
od ucenika apostolskih. S vama je tako isto, kao s Anglosasima, koji nasalise Britaniju; 
ovima je nas blazenog spomenuca predsastnik papa Gregorije I. uz krscansku vjeru 
donio i ucenu izobrazenost, i to u jeziku apostolske matice crkve. U siarom zavjetu 
naime pisano je, da imamo prvijence i desetinu svoje imovine prinositi Bogu; novi nam 
zavjet pak nalaze, da posvetimo Bogu ne samo desetinu nascga imetka, nego i desetinu 
nasega zivota na zemlji; a tomu cete zadovoljiti jedino onda, ako djecu svoju od rane 
mladosti saljete u skole, da uce koristne znanosti; a djeca ova moci ce onda svojim 
znanjem vlastite svoje roditelje odvracati od zabluda. Ta koji odabrani sin svete rimske 
stolice, kao sto ste vi, da se nasladjuje, kad se Bozja sluzba obavlja slavenskim ili bar- 
barskim jezikom ? Zato vas i opominjemo, da u svem sluSate nase punomocnike, biskupe 
Ivana i Leona, i da im sve vjerujete. To vam tim bolje preporucamo, i sto god vama 
oni naloze, da se trsite sto prije pokorno izvrsiti, ako ne cete, da budete izobceni iz 
naSega druStva*. 

Crkveni sabor u Spljetu sastade se jo§ iste god. 925. Na nj dodje prvostolnik 
Ivan, biskup zadarski Formin, i drugi mnogi biskupi, medju njima i hrvatski biskup 
Gregorije iz Nina. Bilo je i drugih svecenika; ali latinskih popova dovrvilo iz dalma- 
tinskih gradova kud i kamo vi§e, nego hrvatskih glagolasa. Ta latinskih biskupija bilo 
je nekih desetak, a hrvatska samo jedna jedita. Vjerojatno je, da su se na saboru bar 
neko vrijeme desili i kralj Tomislav, knez humski Mihajlo ViSevic i drugi svjetovni veli- 
kaSi, ali ovi nijesu utjecali u razprave, nego su tek postrance slusaH, sta su duhovnici 
govorili. Ne znamo, kako se je na onom saboru glasalo, ali vidimo, da su latinski 
popovi pretegli i mnogo toga ustanovili, sto je bilo narodnoj hrvatskoj crkvi na zator. 
Hrvatski biskup odupirao se svojim protivnicima, kako je znao i mogao, ali mu je sve 
slabo prudilo, jer je ostao sam samcat sred svojih protivnika. U sve stvorio je sabor 
ovih petnaest zakljucaka ili 61anaka: 

1. PoSto je u davnoj starini bl. Dujmo bio poslan od sv. Petra, da u Saloni na- 
vijesta krscansku vjeru, to se naredjuje, da salonsko-spljetska crkva, u kojoj po^ivaju 


moci bl. Dujma, imade prvenstvo nad svima crkvama ove pokrajine (hrvatsko dalma- 
tinske), i da bude prvostolna biskupija nad svima biskupijama, da se u njoj posvecuju 
biskupi podrucnici, i da se tu drze crkveni sabori. 

2. Neka se u svima crkvama (biskupijama), za koje se znade, da su nekad imale 
svoga biskupa, a sada imaju dovoljan broj svecenika i dosta puka, opet namjesti biskup, 
jer po odredbi otaca nije dozvoljeno u malim varo§ima Hi na selima osnivati biskupske 
stolice, da tim biskupsko ime i cast ne izgubi svoga ugleda. Biskup, koji nema stolice, 
moze se uz privolu prvostolnika i drugih biskupa smjestiti u kojoj izpraznjenoj biskupiji. 

3. Posto se nikako ne smiju biskupijama razmicati medje, ustanovljene od otaca 
(predja^l, zato neka se svaki biskup drzi oznaceniii mu medja, i neka nipoSto ne poseze 
za tudjom biskupijom. Samo svojom smije upravljati, u njoj posvecivati crkve, rediti 
misnike, i t. d. 

4. Crkvena posjedovanja, darovana od poboznih Ijudi u ime zadusbine a na slavu 
svetaca, neka ne sluze ni najmanje svjetovnim svrhama, jer stvari, posvecene jednom 
Bogu, ne smiju se vise namjenjivati Ijudskoj porabi. 

5. Crkve, i u obce sve zemlje, koje su pravovjernici izpravama i pod kletvama 
darovali matici crkvi sv. Petra (rimskoj stolici), neka se toj svrsi ne uzkrate, jer su i 
darovatelji i darovane stvari pod okriljem sv. Petra. 

6. Ako bi se po Bozjem sudu zgodilo, te bi za narodne bunc knez ili poglavica 
zemlje ostao mrtav (ubijeii od puka); — buduc da ono, sto mnogi pocine, ostaje ne 
osveceno (nekaznjeno), to neka barem oni, koji su (smrti knezevoj) krivi, dijele milo- 
stinje za dusu ubijenoga. Ako je pak (ubijeni knez) crkve gradio ili robove na slobodu 
pustao, neka vrijede i dalje njcgove odredbe; osim toga neka krivci po§tivaju udovu 
njegovu i brane siro(5ad njegovu 

7. Ako bi tko, potaknut od vraga, hotimice ubio svoga gospodara, neka mu se 
priveze kamen za vrat, a tijelo gvozdenim obruSem opase, pak neka tako u progon- 
stvu 6ini pokoru. 

8. Biskupi kotorski i dubrovacki, kojih su biskupije nekad bile jedno, neka tu 
biskupiju podijele na jednake dijelove tako, da ako jedan od njih umre, drugi njegovom 
biskupijom upravlja, sve dok se novi biskup zaredi. 

9. Biskup Licinije neka ostane zadovoljan biskupijom, za koju je posvecen. Neka 
nadalje nitko ne misi u biskupskoj ni u svecenickoj crkvi, dok je njezin biskup neposveti. 

10. Neka se ne u>udi nijedan biskup ove pokrajine (t. j. nadbiskupije) povisiti na 
koji vi§i red onake, koji bi bili vjesti samo slavenskomu (brvatskomu) jeziku; oni pak, 
koji vec jesu povi§eni, smiju Bogu sluziti samo u nizim redovima ili kao redovnici. 
Neka takovu (slavenskomu sveceniku) ne dopusti nijedan biskup u kojoj crkvi svojoj 
misiti; ako bi pak nastala nestasica svecenika latinskih, neka se zamoli rimski papa, da 
bi takovim (slavenskim) svecenicima dozvolio tim jezikom svoju svecenicku sluzbu vrSiti. 

11. Biskup hrvatski (Gregorije), kao Sto i ostali biskupi Dalmacije, neka bude pod- 
lozan prvostolniku (u Spljetu). 

12. Ako bi kralj hrvatski i gospoda hrvatska zelila, da sve biskupije u obsegu 
spljetske nadbiskupije podrede svomu (brvatskomu) biskupu, to ne ce nitko od nas u 
njihovoj zemlji ni krstiti, ni svecenike rediti, ni crkve posvecivati. Neka oni zajedno sa 
svojim biskupom odgovaraju za to pred Bogom, ako ce od toga trpjeti sama kricanska vjera. 

13. U crkvi, gdje je svedenik ubijen, ne smije se misa titati, dok se taj grijch ne 
okaje. Svecenicima J nije slobodno crkveno dobro raztepati, niti preuzevSi jednu crkvu 
(zupu) bez razloga je ostaviti. Ako koji to udini, dok raztepeno (dobro crkveno) ne 
naknadi, ili dok se ne vrati svojoj crkvi, neka bude izobden. 

14. Zene ne mogu se vile odpustati (tjerati), jedino radi nevjere. Ako se je tko 
sa zenom razstavio, neka ostane razdruzen. Roditelji moraju svoju djecu slati u 

Hrv. povj. 



(latinske) §kole, da ih ova poslije odvracaju od zabluda, jer ce radije sluSati svoju 
djecu, nego strance. 

15. Svecenici, koji su ozenjeni, neka zadrze svoje zene, ali neka zivu kao brat i 
sestra. Ako bi se koji svecenik s nova zenio, neka bude izobcen. 

Sve ovo uglaviSe latinski saborasi — a ovih je bilo najvise — u gradu Spljetu. 
Clancirna: prvim, desetim i jedanaestim zadase smrt hrvatskoj narodnoj crkvi, a clankom 
dvanaestim zaprijetise istomu Tomislavu, kad bi se usudio tome uzprotiviti. Papini po- 
slanici bijahu posve sporazumni sa svima clancirna, te ce ih sada odnijeti u Rim, da ih 
papa potvrdi. Njima se pridruzi jos i Petar, svecenik nadbiskupije spljetske, da u ime 
svoga gospodara jo§ i naustice papu upucuje. AH papa Ivan X., premda je inace bio 
podhvatljiv i odlufian, ipak je krzmao, da kaze odlucnu rijec. Najprije se prepade clanka 
dvanaestoga, jer razabra, da se ugledni i veliki kralj hrvatski Tomislav slabo slaze s 
latinskim popovima, kad mu ca i prijete kletvom ili interdiktom (obustavom), ako ne 
pristane uz njih. Nadalje uvidi papa, da se je na saboru malo pazilo na rijec i glas 
hrvatskoga biskupa Gregorija, da je dapace na saboru sisao sapat i mrmor od usta do 
usta«, a najjace da su se mrgodili i rogoboriH hrvatski glagola§i, kad bi jedanaestim 
dlankom odredjeno, da se hrvatski biskup Gregorije mora pokoravati prvostolniku spljet- 
skomu. A i hrvatski biskup Gregorije ne ostade skrstenih ruku. On se svecano ogradi 
kod pape proti svim zakljuccima sabora na zator hrvatske narodne crkve, te se 6ini, da 
je i sam pohitao u Rim, da obrani svoje pravo. Jamacno je sa sobom nosio i pisma 
pape Ivana VIIl. od god. 879. i 880 , kojima je biskupa Teodosija podlozio izravno 
rimskoj stoHci, te ga po neki nacin uclnio prvakom hrvatske narodne crkve. Oslanjajuci 
se na te povlastice zahtijevao je Gregorije odlucno, da i dalje ostane samosvojan i ne- 
zavisan od prvostolnika spljetskoga. 

Papa Ivan X., premda je voho latinskomu svecenstvu, ipak nije mogao na prosto 
pogaziti povlastice, dane od njegovih predsastnika. Znao je dbduse, da je spljetski prvo- 
stolnik sve do razkola u crkvi krscanskoj imao prvenstvo u citavoj staroj Dalmaciji, ali 
je i to uvidjao, da je prvostolnik svoje prvenstvo izgubio, cim se je pridruzio cari- 
gradskomu patrijarhi, dok je jedini hrvatski biskup u Ninu ostao vjeran rimskoj stolici, 
te je tako postao samosvojan i jedino podlozan papi. Upravo s toga ne htjede papa 
naprecac suditi, vec odluci ditavu stvar pomnije iztraziti. U to ime pisa pismo dalma- 
tinskim biskupima, kojim potvrdi sve zakljucke sabora spljetskoga, jedino jedanaestoga 
clanka ne potvrdi, posto se je proti ovomu clanku digao jak odpor hrvatskoga svecenstva. 
Da bi se ipak spor ma kako dokoncao, pozove papa u Rim na svoj papinski sud i 
biskupa ninskoga, a i nadbiskupa spljetskoga, pak da ce se pred papom parbiti, dok 
papa posljednju ne rede. Napokon izjavi papa svoju veliku zalost, sto je na crkvenom 
saboru bilo nemira i smutnja, te se tako osujetio sporazumak, a tim da je pretrpjela 
veliku stetu i crkva i vjera. 

Kroz pune dvije godine vodile su se sada razprave u gradu Rimu. Neutrudivi 
Gregorije napeo sve sile, da odrzi hrvatsku narodnu crkvu. Spljetski prvostolnik pozivao 
se na prvenstvo svoje crkve prije dolazka Hrvata, a Gregorije izticao , kako je 
ninska biskupija za pape Ivana VIII. postala prva u Hrvatskoj i nezavisna od Spljeta. 
Papa ne mogase spora dokrajSiti inac^e, vec se rijeSi, da ce sazvati jos jedan pokrajinski 
sabor za Hrvatsku i Dalmacija u gradu Spljetu, a §to ovaj odluci, neka onda vrijedi. 
U to ime izabere i novoga poslanika za taj sabor, naime biskupa Madalberta. 

Godine 927. dodje biskup Madalbert zajedno s vojvodom od Kume, Ivanom, u 
Hrvatsku. Odavle podje u Bugarsku, gdje okruni na ime papino mladoga cara Petra 
Simeonovica i izmiri Bugare s Hrvatima. Na to se vrati u Hrvatsku i otvori drugi crkveni 
sabor u Spljetu. Na saboru bijase Ivan, nadbiskup spljetski, a i Gregorije, biskup ninski. 
I na ovome saboru preteglo latinsko svecenstvo. One zabaci sve, §to se bijase u devetom 


stoljecu zgodilo, kao nezakonito, i uze za temelj svojih razprava stanie crkve u Hrvatskoj 
i Dalmaciji prije crkvenoga razkola, kad su jo§ latinski biskupi Dalmacije priznavali 
rimskoga papu za svoga glavara. Na ovoj podlozi zakljucise crkvene starjesine ovako: 

1. Da crkva sv. Dujma, t. j. spljetska nadbiskupija, imade zaista prvenstvo u ditavoj 
Hrvatskoj i Dalmaciji. 

2. Da sve biskupije, podredjene Spljetu, za koje se zna, da su od starine posto- 
jale, ostanu i dalje; ali da se svaki biskup drzi svojih starinom opredijeljenih medja, i 
da nikako ne zalazi u tudje biskupije. Takove stare biskupije jesu: zadarska, rabska, 
krdka i osorska na sjeveru; a stonska, dubrovacka i kotorska na jugu. 

3. Za ninsku biskupiju znade se, da nije od starine imala biskupa, nego samo 
nadpopa, koji je bio podlozan biskupu zadarskomu. Za to se mora biskupija ninska 
ukinuti, a njezin biskup Gregorije moze se smjestiti u gradu, gdje je nekad bilo sijelo 
biskupije. A taka mjesta jesu Skradin, Sisak i Duvno. Ova su mjesta dobro naseljena, 
te imaju dosta svecenstva i naroda. Ako je Gregoriju tako mio i ugodan biskupski 
teret, te nije zadovoljan s jednom od ovih triju biskupija, neka si uzme sve tri, ali na 
pogibio svoju i svoga stada, jer niti ce moci puk uzivati milosti biskupske casti po 
odredbama svetih otaca, niti ce on moci tocno obavljati u svima svoje duznosti, posto 
su veoma prostrane, te ih je mucno obaci 

Kako vidimo, spljetskim saborasima bilo je najvise do toga, da se ukine upravo 
ninska biskupija, jer padom njezinim pasti ce i povlasti njezine, a tim ce prestati i 
hrvatska narodna crkva. Jer cim se ukine ninska biskupija, koja nije nikad spadala pod 
Spljet, a dosadanji ninski biskup primi koju od napomenutih biskupija, ne ce on biti 
vi§e svoj, nego ce postati podrufinik spljetskoga nadbiskupa, kojemu su ove biskupije 
nekad bile podlozne. Evo mudrolije latinske! Jamacno da se je i ovaj zakljucak spljet- 
skoga sabora zivo kosnuo hrvatskoga puka i njegovih glagolasa. Ako se ukida ninska 
biskupija — govorili su negdje ovi — samo zato, sto je nije bilo od starine, e onda 
bi se morale dokinuti i sve druge biskupije, jer je bilo doba, kad i njih nije bilo! Ta 
nije ni spljetsko-solinsko nadbiskupija postojala od stvorenja svijeta! 

Zanimivo je svakako, da se na drugom spljetskom saboru nije ni rijec spomenula 
o slavenskom bogosluzju. Po tome se cini, da je latinsko svecenstvo valjda odustalo od 
daljega progona slavenskoga jezika, nadajuci se mozda, da ce padom ninske crkve 
propasti i slavensko bogosluzje u Hrvata. Ali se prevariSe spljetski crkovnjaci: Hrvati 
uzdrzase i kasnije taj svoj amanet kroz stoljeca pokraj svega nastojanja latinskih popova. 

Papin poslanik Madalbert bijaSe u svem sporazuman sa zakljudcima spljetskoga 
sabora, premda je i opet biskup Gregorije proti njima prosvjedovao. Madalbert dapade 
zaprijeti svakomu, koji bi htio da ove zakljucke prekrSi, a onda ih ponese sa sobom 
u Rim, da ih papa potvrdi i da poSlje prvostolniku spljetskomu Ivanu nadbiskupski 
plaSt. Ba§ kad je Madalbert stigao u Rim, zgodi se promjena na papinskoj stolici: od- 
lucni i podhvatljivi Ivan X. silom bi svrgnut, a njegovo mjesto zauze Leo VI. Do^im 
se je Ivan X. bar donekle obazirao na zelje Hrvata, pristaja§e Leo sasvim uz dalma- 
tinske biskupe. On namah jos god. 928. potvrdi sve zakljudke sabora spljetskoga i po- 
Salje u to ime svecenstvu Dalmacije i Hrvatske ovu poslanicu: 

» Biskup Leo, sluga sluzbenika Bozjih, Forminu biskupu zadarskomu, Gregoriju 
ninskomu, i svim ostalim biskupima u Dalmaciji. PoSto ste miloScu Bozjom biskupi, 
zapada vas, da se pokoravate svomu prvostolniku, spljetskomu nadbiskupu, i da ga 
osobito poStujete. Th §to se moze pomisliti gorega, nego biskup nepokoran svomu prvo- 
stolniku? I posto znademo, da biskup ne smije svoga prvostolnika prezirati ni zanema- 
rivati, zasto vi dalmatinski biskupi prezirete svoga glavara, te poput hajduka grabite 
tudje biskupije? Opominjemo vas, da svi budete medjama svojih biskupija zadovoljni . . . 
A za nadbiskupa spljetskoga zelimo, da mu se oblast prostire i po zemlji hrvatskoj, bas 



ju onom obsegu, koji je nekad imala salonska nadbiskupija; jer biskupija ne moze se 
sastojati samo od grada medju gradskim zidinama, nego i od prostranih zupa, zemalja, 
sela, vinograda i crkava na otvorenom polju. Gregoriju pak, koji je za nepovoljnih 
i zlih vremena postao biskupom u zemlji Hrvata, zapo vi jeda mo, da bude bisku- 
pom jedino u skradinskoj biskupiji; u tudje biskupije neka vise ne dira, jer 
kad bi to cinio, znajte, da bi ga namah iz crkve izobcio.« 

Ovom poslanicom pape Leona VI. bijase borba za hrvatsku narodnu crkvu svrsena. 
Ubogi Gregorije kao dobar sin rimske crkve s tezkim srcem posluhne papu, te ostavi 
Nin i podje u Skradin. Ponosna stolica u Ninu opusti, a hrvatski narod spade pod la- 
tinskoga nadbiskupa u Spljetu. Ali misao hrvatske narodne crkve ne bi tim ipak ugu- 
§ena ona ozivi iza jednoga stoljcca na novo, dakako u nesto drugom obliku. 

Odiomak crkTenor* plntej*. u ix. Ui X. itoljcte. 

Nadjen u Biskuptji Kod Knina. 



\ -^-"^l^^^^f^^^) omislava, prvoga kralja hrvatskoga, naslijedi oko god 930. sin njegov 
'r^?*^-^ ^^fi^-,.-:=^5^ Kresimir I., koji je srecno odrzao brvatsko kraljevstvo onako 

jako i silno, kako ga je ostavio veliki otac njegov. Izprva doduse bilo 

je bojazni, da ce jo§ mladi kralj tezko odoljeti mnogim svojim 

du^manima i odpatnicima, koji se na nj podigose; no uz pomoc 

svoga ujca srecno se odrva svim neprilikama i utvrdi prijestolje 

svoje. NajviSe mu zadavase jada vjerolomni ban bosanski, koji 

bija§e zauzeo tri zupe uz medju hrvatsko-bosansku, naime Uskoplje 

(Skoplje), Luku (Dnoluka) i Plivu. Ali mladi KreSimir zaratova na 

bana, razbi ga negdje na Vrbasu, te ga na posljedku prinudi, da je 

X ^yC^dM^T^ ostavio svoju banovinu i pobjegao nekamo u Ungariju. SvladavSi jos i 

^ ^T^y^ druge odpadnike, vladaSe srecno i slavno u Hrvatskoj i Dalmaciji. 

Mnogo je puta dolazio u pohode i latinskim gradovima, osobito gradu 

Zadru, gdje je u Latina imao svojte i rodjaka, naroiito veoma odIiCnog 

gradjanina Madija. Deseci se tako jednom u Zadru, po.^jeti tamoSnji 

samostan sv. Krsevana, te darova na molbu opatovu crkvi i samostnnu 

»za spas du§e svoje* nekoliko zemalja u Hrvatskoj. 

Kresimir, kojega su njegovi potomci poslije nazivali Starijim za 
razliku od njegovih nasljednika istoga imena, umre oko god. 945. jos u najboljim go- 
dinama, te ostavi za sobom vise nedoraslih sinova. Najstarijega Miroslava zapade 



kraljevsko prijestolje. No kako bijase i on jos malodoban, upravljase za njega kraljev- 
stvom bijelo-hrv^atski ban Pribina, koji je banovao jos za otca mu Kresimira. Ban 
Pribina pomami se za krunom, te uze raditi djetetu o glavi. I podje mu nedjelo za 
rukom. Mladjanoga Miroslava dade iza cetiri godine ubiti, a na to se sam nametnu 
Hrvatskoj za vladara. 

Tim zlocinom raztepe nevrijedni Pribina hrvatsku drzavu. Gotovo nijedan ban ne 
htjede da priznade krvnika za svoga glavara, vec se redom odmetahu. Tako se u tinji 
6as odvrze bosanska banovina, a za njom se povedoSe i crveno-hrvatske oblasti, te se 
neke torn prigodom za sve vijeke odruzise od hrvatske drzave, Ovo razsulo hrvatskoga 
kraljevstva dodje u dobar cas srbskomu velikomu zupanu Ceslavu (Sejslavu), koji bijaSe 
god. 935. pobjegao iz bugarskoga suzanjstva i vratio se u Srbiju, da s pomocu byzant- 
skih careva opet okupi i podigne srbski narod. Obnovivsi vec prije veiikozupansku vlast 
u RaSi i drugim oblastima, pridruzi mu se sada i banovina bosanska, a iza nje i crveno- 
hrvatske oblasti i pokrajine, koje su se radije pokoravale obnovitelju srbske slave, 
nego banu krvniku. 

Nesretnomu banu Pribini ostade tako jedino Bijela Hrvatska sa Slovinskom zem- 
Ijom. Kako je hrvatska kraljcvina tolike zemlje izgubila, smanji joj se znatno i ratna 
snaga. Mjesto osamdeset velikih brodova imala ih je sada samo trideset; tako isto bi- 


Nadjen na Kapitulu k.od Knina. 
Napis : „Hunc Pribin(a) . . . . , annus post ..." 

jase pje§aka i konjanika kud i kamo manje, nego prije za srecnih vremena. K tomu 
zaredaSe i u samoj Bijeloj Hrvatskoj neprestane bune i urote, samo da se obori s pri- 
jestolja nametnik Pribina. 

Na posljedku podize se Drzislav, jedan od mladjih sinova kralja Kresimira I., da 
osveti smrt bratovu. Pribina pogibe u Borbi, a Drzislav se proglasi kraljem. Bilo je to 
oko god 970. Ali kako tuznu primi sada slavnu nekad drzavu hrvatsku! Kako nije 
mogao vi§e ni snivati o torn, da povrati svojoj vlasti crveno-hrvatske oblasti i banovinu 
bosansku, nastoja§e Drzislav svima silama, da barem preostalu kraljevinu ojaia i uredi. 




^'--KSSOJ- £feO> 

*< 1^^' 




* f'Vt^iy^J 









kojom ostavlja svoje nekrctninc i poki'tnni' unostanu s\ i:i (sancti Clirisoi;.>iii^^ u /:uliu. l/.voinik te 

izprave 5uva se u kr. zemaljskom arkivu u /agrebu kao najstinji (iokumenit iz dobc narodne dinastije hrvatske. 

U izpravi se ka2e, da je izdana god. 9'og.; no Ra6ki ju stavlja u god. 999. (i). 


U torn ga podupirase izprva i s£lm car byzantski, komu je prijetila pogibija najprije 
od Rusa, a zatim od Bugara. Car byzantski priznade rado Drzislava za kralja Hrvatske 
i Dalmacije, ostavi mu latinske gradove Dalmacije, pafe ga obaspe darovima i poda- 
stima. Poimence se spominje, da ga je odlikovao (iastnim naslovom »eparha« ili »pa- 
tricija«. A Drzislav bijase i zahvalan svomu prijatelju i savezniku. On ga pomagase u 
borbi s Bugarima, te su s toga i mnogi bugarski boljari (velikaSi), protjerani od bugar- 
skoga cara Samuila, trazili utocista kod Drzislava. Tako dodje negdje god. 978. neki 
boljar Pen6a, bratuced cara Samuila, u Hrvatsku, te se ovdje nastani s bracom, sestrom 
i sinom Plesom. Drzislav ugosti nesrecne pribjege, nastani ih tik Spljeta u podgradju 
grada Klisa, a povrh toga pokloni im neke posjede kod razvalina grada Salone, i doz- 
voli im, da si uzmu od razvaljenoga kazali§ta salonskoga kamenja, da si sagrade crkvu 
sv. Mihajla i dva mlina. 

Drzislav vladase kroz lijepo dislo godina Hrvatskom slavno i srecno. No najednom 
skupise se nad njegovom glavom tamni oblaci. Najprije se zavadi s byzantskim carem 
Vasilijem II. Bugarobijcem, jer se bija§e pridruzio bugarskomu caru Samuilu. Vasilije II., 
da se osveti hrvatskomu kralju, poce sada svima silama pomagati Mletke, koji su i 
onako kroz ditavo stoljece 1 dulje muCno podnosili hrvatsko gospodstvo na moru, pla- 
cajuci danak hrvatskim knezovima i kraljima. Mletafki duzd Petar II. iz odli^ne poro- 
dice Orseola, muz vrlo nadaren i poduzetan, poSalje sada god. 992. svoje poslanike 
u Carigrad, da se poklone caru i izrade hrisovulju (pismo sa zlatnim pecatom) za mle- 
tacke trgovce, da bi slobodno plovili i trgovali po Citavom carstvu gr^kom. Car Vasilije 
jedva doceka te poslanike, pocasti ih svima podastima, a najzad im dragovoljno podijeli 
sve, sta su sami trazili. 

Ohrabren ovako carem grckim ponese se silno duzd Petar II. Orseoli, i stade 
raditi o tome, da na Jadranskom moru satre moc hrvatsku, a podigne mletacku. Naj- 
prije odkaza danak hrvatskomu kralju Drzislavu, §to su ga kroz stoljece i p6 placali 
Mletci, a zatim po§alje oko god. 994. vojvodu Badovarija Bragadina sa sest brodova, 
da zauzme otok Vis, tu prvu predstrazu hrvatskoga primorja. Bragadin zaskoci doduse 
grad Vis i zauze ga, ali namah zatim povrati se u Mletke, jer se hrvatska mornarica 
bijase Visu prikucila. 

Poradi ovoga nasrtaja planu Ijuta mrznja izmedju hrvatskoga kralja i mletadkoga 
duzda. Oba se spremahu na odlucan boj za gospodstvo na Jadranskom moru. MIetdani, 
da bi lak§e pobijedili, pocese tajno odvracati latinske gradove dalmatinske, a uza to 
prihvatise pomoc hrvatskoga izdajice. Bijase to Svetoslav, s nadimkom Surinja, stariji 
brat kralja Drzislava. Svetoslav Surinja ne mogase pregorjeti, sto mu se je mladji brat 
popeo na prijestolje, docim je samog sebe smatrao pravim nasljednikom otca Kresimira I. 
A da bi se bratu osvetio, Sto ga bijase li§io kraljevskoga prijestolja, ponudi se sada 
Mletcima, da ce sa svojim pristalicama pokrenuti bunu u Hrvatskoj, te mletafikoj mor- 
narici pomoci, da svlada kralja Drzislava. I tako se slozi kraljevic Svetoslav Surinja 
snajvecim dusmanima hrvatskoga naroda, da satre brata svoga, a s njim i svoju domo- 
vinu! UgovoriSe tuzni saveznici, da ce Mletdani s velikom silom dojedriti u hrvatsko 
primorje, a u isti mah didi ce se Surinja na brata svoga. 

PoSto su sve priprave bile gotove, a i mletadk'i brodovi bill spremni da zaplove 
morem, sabere mletadki duzd na Spasovo 28. svibnja 998. sve oblasti, svedenstvo, puk, 
vojsku i mornare u hramu sv. Petra na otoku Olivolu. Biskup Dominik odpjeva sluzbu 
Bozju, te izmohv§i zatim molitvu, da mletadko oruzje pobijedi, predade duzdu »stijeg 
pobjede«. Jo§ isti dan otisnu se brodovlje na morsku pudinu. Za nekoliko dana osvane 
Petar II. Orseoli pred gradom i otokom Osorom. Latinski zitelji grada, ve6 prije od- 
vracani od svoga kralja, ne opirahu se Mletcima, pa6e ih doieka§e s velikim slavljem. 
Cim se je produlo, da je mletadki duzd s velikim brodovljem doplovio, zgrnuSe se zitelji 



oblizih mjesta, Latini i odmetnici Hrvati, te prisegose duzdu zakletvu vjernosti. U Osoru 
proboravi duzdo Duhovski blagdan (5. lipnja), a na to zapovjedi svima, koji mu se po- 
klonise, da se pridruze njegovim cetama. Mnogi se odazvase pozivu i stupise za novae 
medju vojnike njegove; a zatim odplovi slavodobitni duzd ravno prema Zadru. Kad se 
ovomu gradu priblizi, dodjose mu u susret gradski nafielnik sa starje§inama i biskup sa 
svecenstvom, te ga odpratise u grad. Tu mu se poklonise i drugi svjetovni i duhovni 
poglavari latinskih gradova Dalmacije, narocito biskupi Krka i Raba s nacelnicima 
ovih gradova. 

Kralj Drzislav gledase skrstenih ruku ovo slavlje mletackoga duzda. Iznevjerili mu 
se latinski gradovi, izdao ga rodjeni brat sa svojimi hrvatskim pristasama, a on ostao 
gotovo bez brodovlja, uzdajuci se jedino u kopnenu vojsku svoju, koja mu bijase ostala 
vjerna. No ova ne mogase se ogledati s mletackom mornaricom; zato posla u Zadar k 
duzdu svoje poslanike, nudeci mu mir, ako ostavi hrvatsko primorje. Ali srecom opojeni 


NacJjen u groblju na Kapitulu kod Knina. 

Napis: .... cl(a)u dux Hroator(um) in te(m)pus D(oinini) .... 

Petar II. Orseoli videci, kako ga pomazu car byzantski, latinski gradovi, a najvise 
hrvatski odmetnici, na celu im nesudjeni kralj Svetoslav Surinja, ne htjede ni cuti o 
miru. Pa6e proboraviv§i pet dana u Zadru i ojacavsi svoju vojsku latinskim 6etama dal- 
matinskih gradova, odplovi na jug, da uzme skroz hrvatski grad Belgrad. Grad branila 
je hrvatska posada; zato se MletSani 'ne usudiSe izkrcati na kopno, vec stadose kod 
blizega otoka Pasmana, da odanle udaraju na grad. Najprije posla duzd poslanike u 
grad j pozva gradjane, da mu se s dobra predadu, te de ih zapasti njegova milost; ako 
pak toga ne udine, razvalit ce grad i odvesti ce sve zitelje u suzanjstvo. Belgradski 



I^P gradjani nadjose se u velikoj nevolji. Tezko im bija§e iznevjeriti se svomu kralju Drzi- 
slavu, a u drugu ruku bijahu uvjereni, da je mletacka sila ovaj put velika, i da joj ne 
hi mogli odoljeti, posto im kralj ne moze pomoci. Napokon skrseni strahom poklonise 
se mletackomu duzdu na o6igled hrvatske posade, koja je sa svoje kule morala sve 
to mirno gledati. 

Petar II. Orseoli podje na to na jug prema gradu Trogiru. Do§av pred grad, po- 
kloni mu se biskup sa svecenstvom i latinskim pukom, a na to udje duzd u grad. U 

I^B Trogiru zivio je u posljednje doba i nesrecni kraljevic Svetoslav Surinja., radeci odanle 
na zator svoga brata i domovine. Duzd Petar ulazio u grad, a kraljevic Surinja, potomak 
slavne kraljevske porodice, podigao se, ali ne da goni tudjina — ta on ga bijase sam 
dozvao — , vec da se duSmaninu svoga naroda smijerno pokloni. Cim je duzd usao u 
Trogir, eto preda nj Surinje, gdje mu se klanja i prisegom zavjeruje! A da ce i u 



Nadjen u groblju na Kapitulu kod Knina. 
Napis: ». . . (D)irziscl(a)u duce(in) magnu(m) . . .€ 

napred biti ortak i sluga mletaeki, i duzda proti svojemu rodu pomagati, daje duzdu 
jedinca sina Stjepana za taoca! Tuzne li slike iz proSlosti hrvatske; tuinije nema ni 
za kobnih turskih vremenal 

Poradi o6ite izdaje kraljevica Surinje zavlada u hrvatskom kraljestvu metez i buna, 
te kralju Drzislavu ne bi mogu(5e, da ovaj put sustavi slavodobitne Mletiane. Od Trogira 
podje duzd u Spljet, najodli^niji grad dalmatinski. Spljedani, premda su vedinombili La- 
tinjani, ipak se tezka srca rije§i§e, da ostave svoga kralja Driislava. Ali da ne bude zlo 
i gore, podjose i oni s nadbiskupom Petrom duzdu u susret i zavjeriSe se duzdu za- 



kletvom vjernosti. K tome nastojahu, da u svem ugode duzdu, samo da bi ponesto 
ublazili njegov gnjev na hrvatskoga kralja. 

PohodivSi jogte otoke Korculu i Lastovo, primivsi poklon od grada Dubrovnika i 
sklopivsi mir s Neretljanima, krene slavodobitni duzd kuci u Mletke. Sa sobom povede 
kraljevica Stjepana, sina Svetoslavljeva, i ^.est neretavskih plemica, sve talaca. U Mletcima 
prozove se ponosito »vojvodom Dalmacije«, te namah poslje u latinske gradove 
Dalmacije tnletacke plemice, koji ce u njegovo ime upravljati tima gradovima. Sina 
svoga Otona posla u Spljet, a unuka svoga u Dubrovnik. 

Slavlje u Mletcima bijase sada veliko. Vojnom od god. 998. slomljena bi premoc 
hrvatskoga kraljevstva na Jadranskom moru. O starom danku ne bi viSe ni spomena, a 
mletacka trgovina bijase osigurana. Mletacka obcina postade gospodarica Jadranskoga 
mora. Odredjeno bi, da se uspomena na vojnu od god. 998. slavi kroz sva stoljeca po- 
sebnom svetkovinom. Svake godine na Spasovo, naime na dan, kad je vojna zapo^ela, 
zaplovio bi duzd na velikom brodu na puCinu morsku, pak se onda slavilo vjendanje 
duzda s morem. Ova svetkovina uzdrzala se sve do propasti mietacke obcine. 

Crni dani osvanuse sada za ubogu Hrvatsku. Bijase odtisnuta sasvim od mora 

i lisena primorskih 
gradova, te tako 
gotovo razstavljena 
od ostaloga svijeta. 
Ipak Drzislav ne 
klonu duhom. Naj- 
prije nastojase smi- 
riti smutnje medju 
Hrvatima i odpad- 
nike kazniti, a zatim 
sabirase sile , da 
odmazdi Mletcima. 
Pomagan bijelohr- 
vatskim banom Go- 
dimirom otjeraMlet- 
cane najprije iz Bel- 
grada, a zatim po6ne 
raditi, da opet la- 
tinske gradove pre- 
dobije. To mu se 
cinja§e tim lasnije, 
jer je latinskim zi- 
teljima brzo dodi- 
jalo nasilie mletacko, 
posto nijesu Mlet- 
cani postivali starih 
pravica, vec su gradovima nametali svoje plemice za nacelnike. Ne prodjose ni dvije 
godine, a grad Spljet, koji se je i onako tezka srca pokorio jaCoj sili, opet se vrati pod 
okrilje hrvatskoga kralja Drzislava. Duzdev sin Oton protjeran bi iz grada, a nacelnikom 
Spljeta postade neki Florin, koji je podjedno bio glavar susjednoga hrvatskoga grada 
Klisa (1000). 

U to umre tezko izkusani kralj Drzislav, a naslijedi ga Kresimir II, koji uze 
mladjega brata Gojslava za suvladara. Kre§imir II. nastavi djelo svoga predSastnika. 
Srecno mu poSlo za rukom, te je za nekoliko godina opet podlozio svojoj vlasti sve 

I Crkva sv. Krsevana (Chrysogonus) u Zadru. 

Osnovana, kako predaja kaze, god. 908. za priora (nacelnika) zadarskih Fuskula i 
Andrije. DanaSnja crkva, sagradjena u romanskom slogu, potjece iz druge polo- 
vice XIV. stoljeda (posvedena 1407.). 



gradove dalmatinske i otoke na moru. S toga se upravo prepade mletacki duzd Oto, 
sin Petra II. Orseola, all ni srcem ni duhom nalik na slavnoga otca svoga. Da ne bi 

^■1 y£ 

i ' 

BizANTSKi CAR Vasilije H. Bugarobijac (976. - 1025.). 

Posvetna slika u oarava psoltim. Miniatura \z konca X. stotjeda. Ki^j inioa sv. Marka u Mlotcima. (Po Lnbortu ) 

upravo sve teievine otdeve propale, zaplovi Oto god. 1018. s brodovljem prema hrvatskoj 
obali. Uzput mu se poklonise gradovi Osor, Krk i Rab ni otocima, te mu iznova zapri- 



segose vjecnu vjernost. Gradova latinskih na kopnu ne mogase medjutim uzeti, vec se 
nakon zaludnih pokusa opet vrati u Mletke. Tako ostadose sjeverni otoci latinske Dal- 
macije u vlasti mletackoj, dok su gradovi na kopnu i dalje priznavali hrvatskoga kralja. 
Mozda bi kralj Kresimir II. bio odrzao i otoke, da mu u taj cias nije zaprijetila velika 
pogibija od byzantskoga cara Vasilija II. Bugarobijca. Taj bija§e nakon krvavoga rata 
od 6etrdeset godina posve svladao slavnu nekad bugarsku drzavu, pokorio zatim sve 
crveno-hrvatske i srbske oblasti, te se prikucio i samoj hrvatskoj kraljevini. Kresimiru 
i bratu mu ne preostade drugo, nego da se i oni ili pokore silnomu caru grSkomu ili 
da s njim zapodjenu borbu za zivot ili smrt. Kresimir odabra prvo, te se god. 1019. 
Zajedno sa svojim bratom i s nekim hrvatskim banima dobre volje pokori dobitniku, 
caru Vasiliju II. Ovaj pak radostan, sto ne mora vise krvi prolijevati, zadovolji se time, 
sto ga je hrvatski kralj priznao za svoga vrhovnoga gospodara, pak ostavi hrvatskomu 
kralj evstvu sve stare pravice i slobostine, pace samoga Kresimira obasu castima, imeno- 
vavsi ga patricijem, i povrh toga poSalje mu jos bogate darove. 

Sva se Hrvatska poklonila byzantskomu caru, jedini Sermo, ban kitnjastoga 
Srijema, otimase se sili grckoj. On ne htjede slusati ni svoga kralja ni byzantskoga 
cara, vec se ponese, kao da je samosvojan vladar. Zato bi iz Carigrada zapovidjeno 
Konstantinu Diogenu, upravitelju susjedne bugarske pokrajine na jugu Dunava, da Ser- 
mona nadrva i pokori. No Kontantin upotrebi radije prijevaru. On poSlje Sermonu iz 
svoje stolice Biograda glasnike i poruci mu, da se zeli s njime negdje sastati i o nekim 
stvarima porazgovoriti. Da se ban ne bi bojao zasjede ili izdaje, predlozi mu, da ce se 
sastati na medji svojih oblasti, na rijeci Savi ili Dunavu, ali da nijedan ne smije sobom 
povesti vise od tri sluge. Sermo uzvjeruje lukavomu Grku i dodje na rociSte. FoSto su 
neko vrijeme razgovarali, Konstantin naglo izvadi noz, sto ga bijaSe sakrio u njedrima, 
i turi ga Sermonu u rebra. Sermo pade mrtav na zemlju, do6im se sluge njegove od 
straha razbjegose. Na to Konstantin na brzu ruku skupi ne§to vojske i provali u Srijem. 
Prestravljenu udovicu Sermonovu zastrasi tim jos vi§e> te koje silom koje obecanjima 
skloni ju, da je predala Srijem grckomu caru. Ona sama ode na to u Carigrad, gdje 
se poslije udade po drugi put za odlicnog velikasa; Srijem pak ne vrati se vise pod 
Hrvatsku, nego bi podcinjen izravno byzantskomu carstvu. Prvi namjestnik carski u 
Srijemu bijase sam Konstantin Diogenes (1019.). 

Kazu stare price i predaje, da je bas u to doba negdje hrvatski kralj KreSimir II. 
poc^eo prijateljevati s Magjarima na sjeveru svoje drzave. Magjari naime, posto su za 
svoga kneza Arpada i prvih mu nasljednika jos pol stoljeca srednju Evropu oblijetavali 
i pustosili, na jedan put se iza krvavoga poraza kod Augsburga (955.) smiriSe, a njihovi 
knezovi pocese misliti i snovati, kako bi svoj narod priucili urednu zivotu. Knez Gejza 
dapaCe dade se i pokrstiti i dozvoli krScanskim svecenicima, da navije§taju rijec Bozju 
po Ungariji. Jos veci prijatelj krscanske vjere i reda bijaSe Gejzin sin Stjepan Sveti, 
suvremenik hrvatskoga kralja Kresimira II. Stjepan najprije svlada sve protivnike krs- 
canske vjere medju Magjarima, a zatim osnuje u Ungariji nadbiskupiju u Ostrogonu i 
vise drugih biskupija. Tim udje u volju rimskome papi Silvestru II., koji trudoljubcu 
Stjepanu po§alje kraljevsku krunu na dar. Stjepan dade se upravo god. 1000. ovom 
krunom okruniti i prozva se »apostolskim« kralj em Ungarije. Da bi lakSe u svoj em kra- 
Ijevstvu mogao bolje utvrditi krScanstvo i druge dobre uredbe, nastoja§e kralj Stjepan, 
da zivi sa svojim susjedima vazda u prijateljstvu i Ijubavi. Tako zavoli i hrvatskoga kralja 
Kresimira II., a stare predaje tvrde, da je Stjepan i svoga jedinca sina Emerika htio ozeniti 
kcerju hrvatskoga kralja. No Emerik raz,deran bi u lovu od divljega vepra, te se s toga ne 
izpuni zelja Stjepanova; ali ipak potraja Ijubavi sloga medju kraljima sve do smrti Stjepanove. 

Dok je u Hrvatskoj vladao kralj Kre§imir II., zivio je njegov striievi6 Stjepan, 
sin nesrecnoga Svetoslava Surinje, kroz mnogo godina u Mletcima. Kako ga je naime 



otac god. 998. predao za taoca duzdu Petru II. Orseolu, odvede ga taj sa sobom u 
Mletke, gdje ga je na svom dvoru dao odgajati sasvim na latinsku, ne bi li se pro- 
metnuo u citavog Latina. 
Na sjajnom dvoru duz- 
devu vidio, 6uo i uzi- 
vao je mladi Stjepan 
mnogo toga, o cem nije 
ni slutio u svojoj do- 
movini. U MIetcima bo 
iivjelo se tada na duz- 
devu dvoru gotovo kao 
i na carskom dvoru u 
Carigradu. Mlada duz- 
devica Marija, rodom 
Grkinja, bija§e tako raz- 
kosna i objestna, da 
se nije htjela ni umi- 
vati vodom zdencani- 
com, vec su hitre sluge 
morale ranom zorom ku- 
piti bisernu rosu, u kojoj 
bi se ponosita Grkinja 
kupala. A nije ni jela 
hvatala prstima , kako 
je tada bio obicaj, vec 
bi joj eunuhi rezali jest- 
vine najprije u sitne ko- 
made, a onda bi ih ona 
dodavala ustima zlatnom 
spravom, koja je imala 
po dva siljka. I sobe 
Marijine vonjale su vazda 
najugodnijim mirisavka- 
ma. Uz ovu Mariju i nje- 
zine driige odhranio se 
hrvatski kraljevic Stjepan. 
Mora da se je dobrano 
polatinio, jer mu je duzd 
Petar II. negdje oko 
godine 1008. dao svoju 
rodjenu kcer Hicelu za 
zenu. Tako kraljevic 
Stjepan dodje u svojtu 
i grckomu caru , te 
ostade udilj u MIetcima 
i za vladanja svoga 
Sure, duzda Otona I. 
No godine 1026. bukne 
u MIetcima buna proti 
porodici Orsela: duzd 




Izvornik se 6uva u Icr. zemayskom arkivu u Zngrebu (2). 



Oto I. bi skinut i sa citavom svojtom svojom poslan u Carigrad, te se nikad 
vise ne vrati u domovinu. Ovom prilikom ostade hrvatski kraljevic Stjepan bez 

Sv. Stjepan, prvi kralj ugarski. 

Poprsje od srebra u riznici prvostolne crkve u Zagrebu. 

kuce i kucista. Ne znamo, kuda je sve vrludao; no na posljedku se vrati u Hr- 



|^'vr> I-- 4- -^ aO <-.< '\->^ iCOt Ctv .- 


.vu: uti-u 



y^UJlMtl^ \ti- 





Prepis izvoruik. it XIII. stoljcda 4uv« se u /emaljskom .rkivn ». Z.grebu. Na ,om prepisn xabilieien. ic 
god. 1040., koja Kudki i/pravlja u go.!. 1.156 ( ;). 

Hrv. povj. 




vatsku, gdje ga primi stric KreSimir II. Kad je zatim godine 1035. Krefiimir II. umro, 
uzpne se na hrvatsko prijestolje s^m Stjepan. 

Stjepan I. (1035. — 1058.) bijase zakleti dusmanin mletaikoj obcini, koja bijase 
njegove rodjake iz svoga krila izbacila. Zato je svakom prigodom nastojao, da naskodi 
Mletcima, a naroCito da im otme one gradove dalmatinske, koji su jo§ bili u njihovoj 
vlasti. Pri ovakim poduzecima pomagao ga je izprva i ugarski kralj Petar, nasljednik 
kralja Stjepana, a sin protjeranoga mletackoga duzda Otona I. Orseola. Ugarski kralj 
Petar bio je takodjer kivan na Mletke, sto su mu otca lisili dostojanstva, te je zato 
rado pomagao svomu tetku, hrvatskomu kralju, kad je Mletcima otimao dalmatinske otoke. 

Ni s byzantskim carstvom nije kralj Stjepan I. u prvi kraj zivio u najboljem spo- 
razumku. Jo§ predSastnik njegov Kre§imir II. bijaSe se oko god. 1024. zavadio s by- 
zantskim carem, valjda Sto nije htio dulje priznavati vrhovne vlasti njegove. No car nije 
znao §ale; on zapovjedi svomu strategu u Baru, po imenu Bojanu (Bugiano), da s bro- 
dovljem udari na hrvatsko primorje. Ljetopisci javljaju, da je strateg Bojan u toj vojni 
zarobio suprugu i sina kralja Kre§imira, te ih oboje odveo sobom u Bar, a odanle ih 
poslao u Carigrad. 

Sta se je iza toga zgadjalo, nije poznato; znade se samo, da se je Kresimir pri- 
Ijubio dalmatinskim Latinima, samo da lakse obrani svoju vlast i od Byzanta i od Mle- 
taka. Stupio paSe u rodbinske sveze s vrlo uglednom porodicom Madijevaca u Zadru, 
koji su redovito obnasali najviSe casti u svom rodnom gradu. Upravo tada bio je Ma- 
dije II. nacelnikom (prior) gradskim, a brat njegov Prestancije biskupom. Tako su Ma- 
dijevci znatno doprinijeli, da su gradovi na kopnu dalmatinskom ostali uz kralja Kresi- 
mira. Madija II. zamijenio oko god. 1033. sin Gregorije kao prior, dok je Cast gradskoga 
tribuna zapala drugoga sina Dobronju. 

Gregorije i Dobronja jos su za ziva KreSimira dolazili u Carigrad byzantskomu 
caru Romanu Argiru. Ti su lukavi Latini umjeli hrvatskoga kralja, svoga rodjaka, opet 
izmiriti s byzantskim dvorom, te su se vazda vracali kuci obasuti darovima i castima. 
Gregorije dobi cast protospatara i stratega citave Dalmacije, a Dobronja prozvan bi 
toparhom i arhontom dalmatinskim. 

U travnju 1034. umre byzantski car Roman Argir, te se zacari Mihajlo IV. Pafla- 
gonac. Kad je zatim 1035. i u Hrvatskoj sio na prijestol novi kralj Stjepan I., poslan 
bi Dobronja opet u Carigrad, da se caru pokloni u ime novoga hrvatskoga kralja. Bilo 
je to negdje god. 1036. Po savjetu carevih dvorjanika primljen bi Dobronja taj put 
vrlo neprijazno, pate bi bacen u tamnicu carskoga pretorija. Podjedno bi poslano bro- 
dovlje, da podvrgne hrvatsko-dalmatinsko primorje izravno byzantskoj carevini. Tako 
planu rat izmedju Hrvatske i Byzanta. Kako se je vodio, ne znamo; griki spisatelj 
Kekaumenos kaze samo, da je byzantska vojska bez velikoga truda obladala dalma- 
tinskim primorjem, zarobila Dobronjinu ienu i sina, te ih odvela u Carigrad na tamno- 
vanje u pretorij. Ondje u tamnici umro je Dobronja za cara Konstantina Monomaiia 
(poslije 1041.), dok se je sin njegov s velikim trudom oslobodio suzanjstva i pobjegao. 

Kralj Stjepan bija§e dakle uslijed byzantske nevjere u prvo vrijeme svoga vladanja 
izgubio latinske gradove na kopnu dalmatinskom, imenito Zadar i Spljet. Ali ve6 za 
nekoliko godina povratio ih je opet svojoj drzavini, po§to se je po svoj prilici pogodio 
s novim byzantskim carem Konstantinom Monomahom. God. 1042. stolovase ved bijelo- 
hrvatski ban Stjepan Praska u gradu Zadru, te darivale zajedno sa svojom zenom Ma- 
rijom ondje§nji samostan sv. Kr§evana obilatim posjedima. Posto se ban zove ^carskim 
protospatarom< (imperialis protospatarius), nema dvojbe, da je hrvatski kralj Stjepan I. 
zivio tada u najboljem sporazumku s byzantskim dvorom. Ali zato planu§e domala ie- 
stoke borbe s Mletcima, koji ne mogoSe gledati Zadra u hrvatskoj vlasti. Mletadki duzd 



Dominik zapoce vec god. 1044. rat, koji trajase viSe godina, te se svrsi tako, da je 
napokon god. 1050. grad Zadar opet zapao Mletcane. Ta sestgodisnja borba bila je 
vrlo krvava; neprestano se vojevalo oko Zadra, Osora, Raba i Krka, koji su svedjer 
mijenjali svojc gospodare. Ratne grozote bile su tako strasne, da ih pobozni biskup 
osorski Gaudencije nije mogao dulje svojim ocima gledati; zato se odrcce svoje biskupske 
casti i vrati u svoju domovinu Italiju. 

Kralj Stjepan I. nije dakle odrzao grada Zadra, ali se bar pokazalo, da je hrvatska 
mornarica ojacala i da se moze ogledati s mletackim brodovljem. 

Oko god. 1058. umre Stjepan I. i ostavi za sobom sina Petra Kresimira, koji iz- 
Ycde srecno sve, za cim je otac njegov zalud tezio. 

U jednoj povelji od god. 1069. spominje kralj Petar Kresimir, da mu otac Stjepan 
srecno pociva >u elisijskom polju (in elisio campo)<; no Racki misli, da je to pogresno, 
te da bi morale stajati »u Kliskom polju (in Clisio cainpo)*. Prema tomu bio jc kralj 
Stjepan 1 sahranjen na polju, sto no se proteze izpod Klisa prema rusevinama grada 
Salone (Solina), mozJa u crkvi sv. Stjepana, koju bijasc sagradila neka kraljica Jelena, 
i u kojoj bi poslije sahranjen i kralj Petar Kresimir. 




"^ %Sf '^'^.^^f^^. etar Kresimir, sin kralja Stjepana I. i mletacke duzdevne Hicele, primi 

hrvatsko kraljevstvo iz ruku ocevih prilicno jako i oporavljeno, premda 

nije bilo ni iz daleka onako silno i prostrano, kako za prvoga kralja 

Tomislava. Crveno-hrvatske oblasti bijahu vec od bune bana Pribine 

X za sve vijeke odruzene od Bijele Hrvatske, te je ba§ nedavno Stjepan 

Vojslav (1042.) sjedinio Duklju, Travunju i Humsku zemlju u jednu samo- 

stalnu drzavu, koja je poslije izasla na glas pod imenom kraljevine Dukljanske. 

I banovina bosanska bijase odavna svoja, dok je banovina srijemska iza tuzne 

smrti nesrecnoga bana Sermona ostala svedjer pokrajinom byzantskom. Tako jc 

^«!*'^^SS1 Petar KreSimir u prvi cas vladao jedino banovinama bijelohrvatskom i Slo- 

vinskom, k tome su mu vlast priznavali neki gradovi latinske Dalmacije, 

narocito Spljet i Trogir. No zato je ©stale gradove latinske, kao Zadar na 

kopnu, zatim gradove Krk, Rab i Osor na otocima zatekao u mletaCkim 

rukama, premda mu se je otac Stjepan I. kroz ditavo vladanje svoje ne- 

prestance trudio, da ih pridobi pod svoje zezlo. 

(f^ '^ Cim se je Petar Kresimir zakraljio i u nazoCnosti papina poslanika 

* > Majnarda ovjendao kraljevskim vijencem, prva mu jc briga bila, da Zadar i 

Jl druge latinske gradove iztrgne iz vlasti mletadke, pak da tako hrvatska 

drzava opet zahvati 6itavo primorje od Istre do rijeke Cetine. I nije ga kidala sumnja 

da li ce mu djelo poci za rukom. Tk on je bio u volji latinskim ziteljima ovih gradova, 




posto je i u njem tekla latinska krv, kad ga je rodila majka Latinka. K tomu bio je 
u rodu ili bar u svojti s najodliCnijim tada porodicama u Zadru, imenito s Madijem i 
njegovom bracom, koji su obnasali najvece casti u gradskoj obcini. Sam Madije bio je 
nekad gradski nacelnik, a brat mu Dujam vrlo ugledan gradjanin. On je sa svojom 
zenom Vekenegom rodio vise djece, od kojih je Petar Kresimir najvi§e volio Ciku, 
gotovo kao rodjenu sestru. 

Kad je dakle Petar Kresimir poceo snovati, da otme Mletcanima Zadar, sami su 
zadarski gradjani radili njemu u prilog. A za Zadrom povedo§e se i gradovi na otocima 
to radije, sto se je u njima kao i u samom Zadru bilo nastanilo vec mnogo hrvatskih 
porodica, koje su voljele hrvatskoga kralja, nego mletackoga duzda. Na posljedku nije 
se tome protivio ni novi byzantski car Isak Komnen, koji se bijaSe netom zacario u 
Carigradu. I tako se zgodi, da su se jednoga dana Zadar i gradovi na otocima odmet- 
nuli od Mletaka i dali pod zakrilje PePa Kresimira i hrvatske drzave. 

Sada bijaSe u vlasti Petra Kresimira citava latinska (ili romanska) Dalmacija sve 
do usca Cetine, naime gradovi Zadar, Spljet i Trogir na kopnu, a Rab, Krk, Osor s 
nekim manjim gradovima na otocima. Radostan s toga prozove se Petar Kresimir 
kraljem Dalmacije, i uzvisi tijem ove gradske obcine na kraljevinu, ravnu Hrvatskoj. 
A da ne bi bilo vise smutnja ni nesporazumka, uredi Petar Kresimir ba§ potanko, kako 
ce ti gradovi vladati sami sobom i kako ce se ponijeti prema svomu kralju. Gradovi 


\ ( .... ..^ ... • , 

God. 1070. u Ninu, Radovan unuk Leljkov, dariva samostanu sv. krsevana u Zadru 


Izprava u zemaljskom arkivu u Zagrebu (5). 

latinski ne ce se pokoravati bijelo-hrvatskomu banu, nego jedino kralju Hrvatske i Dal- 
macije, koji ce vladati njima u ime byzantskoga cara. Svaki grad imat ce svoje oblast- 
nike, koje ce si birati sami gradjani; najveci je oblastnik gradski nacelnik ili prior, koji 
upravlja gradom. Zadarski nacelnik bit ce zastupnik i poglavica svih nacelnika, zvat ce 
se zato strateg ili k a tap an, te ce biti posrednik med kraljem i gradskim obcinama, 
a predvodit ce i brodovlje gradskih obcina. Kralj Petar Kresimir nadari joS bogato 
romanske gradove obilatim povlasticama: da ne ce pacati u izbor gradskih zvaniCnika 
i biskupa, vec da ce potvrditi svakoga, koji bude redovito izabran, da ih ne ce podloziti 





■^' — t-r^ v*^vn|>^f>a^ Mitf?klt« <«C<»»^^ 



«f><? x^^ii!:fr%n4 


(Flaueico, Postimana) pripada samostanu SV. Kr§evana u Zadru. 

lavomik se Suva u zemaljakom arkivu u Zagrebu (4). 


ni baninia ni zupanima, itd. Nasuprot obveznsc se gradovi, da ce svoga kralja darivati 
darovima, da ce mu placati dio svoga dohodka od luka, i da ce ga svojim brodovima 
pomagati, ako bi morao poci na vojnu. 

Malo zatim desio se je mjeseca velja^e 1059. kralj Petar Kresimir u hrvatskom 
gradu Belgradii, u kojem su se posljednji hrvatski kralji krunili. Upravo s toga poceo 
se je Belgrad smatrati glavnim gradom Hrvatske, premda hrvatski vladari nijesu imali 
stalne prijestolnice, vec su boravili sad u Kninu, sad u Ninu, sad opet u Belgradu ili 
kojem latinskom gradu. Petar KreSimir do§ao u grad, da se sastane s odlicnicima i 
velmozama svoga kraljevstva u mali saber ili u kraljevsko vijece. U gradu ga do6ekali 
nacelnik Dragoslav i domaci biskup Teodosije, a domala dohrli amo bijelo-hrvatski ban 
Gojko i zupani susjednih zupa, kao lu6ki zupan Prvaneg i sidrazki zupan Jurina. Kralja 
pak dopratili njegovi dvorski castnici, poimence tepcija Boleslav, vratar Juraj, i drugi. 
Mora da se je vijecalo o vaznim stvarima, posto se je u vijecu desio i opat Majnardo, 
poslanik pape Nikole II. Kad se vijecanja svrsise, dodjose pred kralja podanici njegova 
kraljevstva, budi da im sudi, budi da im milosti i povlastice dijeli. Tako dodje preda nj 
i Benediktinac Andrija, opat nedavno osnovanoga samostana sv. Ivana u Belgradu, te 
zamoli kralja, da podijeli mladjanomu manastiru sve slobostine i povlasti, koje su tada 
uzivali drugi samostani po Hrvatskoj i Dalmaciji. Petar Kre§imir usli§a molbu opatovu, 
pace i sam nadari samostan, poklonivSi mu citavi otok Zirje (Zuri) i dvorac Rogovo 
nedaleko od grada Belgrada. 

Petar Kresimir nastojase svakom prilikom, da vladanje svoje utvrdi, i da kako u 
Hrvatskoj tako u Dalmaciji uvede stalan mir i red, da se vise ne vrate prijaSnja burna 
vremena. Upravo zato obilazio je redom sve oblasti i sve banovine, a i zupe, te bi 
svagdje mirio i redio, kako je nuzno bilo. Negdje g. 1062. desio se u svome svratistu 
u gradu Ninu, okruzen dvorskim castnicima tepc^ijom Bolesla\om, djedom Volesom, po- 
steljnikom Budcem, volarom Zovicem , §titono§om Drugonjom, vinotocem Djedovitom, 
i drugima. Bio je tu i njegov dvorski kapelan Ivan, zatim biskup hrvatski Adam, na 
posljedku i dva susjedna zupana: ninski zupan Adamic i lucki zupan Vlkic (Vukic). 
Dosao u to na kraljevski dvor opat samostana sv. Krsevana iz Zadra i zamolio kralja, 
da potvrdi samostanu sve povlasti i slobostine, §to mu ih podijelise slavni predji nje- 
govi. Kralj na to izdade samostanu ovu povelju: »Ja Kresimir, koji se drugim imenom 
zovem i Petar, kralj Hrvata i Dalmatinaca, obznanjujem svima, da mi se je Cinilo pravo 
i zdravo, da se ne zavrgnu odredbe mojih pradjedova, a najmanje one, koje su udinjene 
za spas njihovih dusa! Nasli smo naime medju djelima pradjeda nasega Kresimira Sta- 
rijega, da je on za sve vjekove darovao manastiru sv. Krsevana u Zadru neki posjed 
Diklo. Taj posjed ostade netaknut vlastnicima za njegova vladanja i za njegova sina 
Drzislava, tako isto za vrijeme Svetoslava i brace mu Kresimira i Gojslava, pak i za 
njegova sina Stjepana, otca moga. Zato i mi to potvrdjujemo, te hocemo da to stoji u 
sve vijeke. A tko bi poslije moje smrti htio da ovu povelju pogazi, neka ga stigne 
srSba posljednjega sudca. Dano u gradu Ninu<. 

Dok je Petar Kresimir ovako obilazio svojom drzavom, i svadje mirio i redio, 
zgodilo se na sjeveru Hrvatske nesto, na §to je morao da svrati svoju pozornost. U 
Ugarskoj naime vladao je od god. 1046., kad su Magjari protjerali svoga kralja Petra, 
muz vrlo poduzetan i hrabar, po imenu Andrija. Kralj Andrija bio je Hrvatima opasan 
susjed, jer nije poput Petra bio u rodu s hrvatskim Kresimirovicima; zato se Petar 
Kresimir vec u prvi das pobrinu, da u Slovinskoj banovini namjesti bana jaka i odludna. 
Tako postade banom slovinskim Dimitrija Zvonimir, za koga ne znamo, iz kojega je 
plemena hrvatskoga potekao; jedino je poznato, da je imao ujaka Stresu. 

Slovinski ban Zvonimir nijc samo branio svoju banovinu, nego je koji put i uticao u 
poslove ugarske. U susjednoj Ugarskoj bija§e Andrija I. zarudio svoga sina Salamuna s 


njemackom carevnom Juditom, ali tim je ozlovoljio korenjake magjarske, te se na nj 
digose. Andrija pogibe god. 1061., a naslijedi ga brat Bela. No i taj umre vec iza dvije 
godine i tad nastadose u Ugarskoj silne smutnje i nemiri: jedni prianjahu uz Beline 
sinove Gejzu i Ladislava, a drugi pomagahu Salamona, sina Andrije I. U te borbe umije§a 
se i slovinski ban Zvonimir, pristajuci uz stranku Gejze i Ladislava. Tek god. 1065. 
izmirise se protivnici u PeCuhu. Gejza i Ladislav priznaSe svoga bratica za kralja, ali 
svaki njih dobi za to jedan dio Ugarske, da njime upravlja kao herceg. Bit ce, da je 
hercegovina Ladislavljeva medjasila sa slovinskom banovinom, te je tako ban Zvonimir i 
dalje prijateljevao s ugarskim kraljevicima. Braca Gejza i Ladislav zavolise ga na pos- 
Ijedku tako, da su mu jos iste godine 1065. svoju rodjenu sestru Jelenu (Hrvati ju 
prozvase Lijepa) dali za zenu. Tako postade ugarska kraljevna hrvatskom banicom. 

Kralj Petar Kre§imir jamacno se je veselio, kad je vidio, da mu je ban i podanik 
postao Surom ugarskih kraljevica. Sad je hrvatska drzava na sjeveru mirna, a moglo bi 
se zgoditi, da Zvonimir postane i kraljem ugarskim. No u drugu ruku hvatao je Kre- 
simira strah, kad je u svom vladanju vidio mocnog bana, osiljena tudjom pomoci, 
koji bi mogao jednom uciniti ono, sto je nekad uradio ban Pribina iza Kresimira I. Strah 
kraljev bio je jo§ veci, sto nije sam imao od srca muzkoga poroda, nego jedino kcer 
Nedu. Ni braca nijesu mu bila vise na zivotu, zato se zivo zabrinu, kome da namre 
svoju drzavu, da ne bude iza smrti njegove popristem otimacine i tudjih spletaka. U toj 
nevolji svrati svoje oci na mladoga Stjepana, svoga sinovca, te ga god. 1066. odredi 
za svoga suvladara, a iza smrti svoje za nasljednika. Stjepan ne ce biti ni kralj ni ban, 
ali ce zapovijedati i banima, ako nema kralja u zemlji: on ce biti kraljev namjestnik u 
citavoj drzavi. Zvat ce se herceg (po latinski dux); a cim umre kralj, zamijenit ce ga 
na prijestolju, da ne bude smutnja ni nemira u zemlji. 

Ovako misljase Petar KreSimir da je osigurao mir Hrvatskoj i poslije smrti svoje. 
Malo zatim desio se je u utvrdjenom gradu Sibeniku. Mora da se je ondje vijecalo o 
vrlo vaznim crkvenim stvarima, jer su se oko kralja skupili svi biskupi hrvatski i 
dalmatinski. Bijase tu duhovni prvak citavoga kraljevstva, nadbiskup spljetski Lovrinac, 
zatim zadarski biskup Stjepan, hrvatski biskup Rajnerije, trogirski biskup Ivan, belgradski 
biskup Dabro, rabski biskup Drago i osorski biskap Petar. Upravo je kralj slavio Bozic 
u kolu ovih duhovnih pastira, kad preda nj dodje rodjakinja mu Cika iz grada Zadra. 
Muz Cikin Andrija bijase nedavno tuzno umoren od ubojica, a to se tako zivo kosnulo 
plemenite gospodje, da je odlucila okaniti se svijeta i njegova nistavila, te poci u 
samostan. U to ime sagradi sama u Zadru nov samostan sv. Marije za duvne, gdje ce 
Bogu sluziti sa starijom kceri svojom Domnamom, docim joj se je mladja kci Vekenega 
udala za plemica Dobroslava. Izgradivsi i uredivsi taj manastir, dodje Cika sada vec kao 
predstojnica njegova u Sibenik pred >brata svoga?, kralja Petra Kresimira, da Svomu 
djelu izradi »kraljevsku slobodu* i druge povlasti. Kresimir doceka »milu sestru* raz- 
kriljenih ruku, i s privolom svoga sinovca, herceg Stjepana, i nadbiskupa spljetskoga 
podijeli novomu manastir u sve, §to je Cika zatrazila. 

Pored duhovnih posala nije Kresimir zaboravljao ni svjetovnih stvari. Mozda ga 
je vec od prvoga dana njegova vladanja gonila ziva zelja, da Hrvatskoj vrati onu snagu 
na moru, §to ju je imala za kralja Tomislava, kada su njoj i sami ponositi Mletci placali 
danak. U njegovoj vlasti bili su doduSe svi primorski gradovi i otoci Jadranskoga mora 
sve do Cetine, te je mogao sabrati lijepo cislo brodova; ali najglavniji pomorci, smioni 
Neretljani, koji su nekad bili strah i trepet Mletaka, nijesu ga priznavali za svoga kralja. 
Odluci zato osvojiti Citavu oblast Nertetvu sa svima otocima, i tako razSiriti hrvatsku 
drzavu na jugu od Cetine do Neretve. Kako je Neretva bila tada sama za se, te nije 
spadala ni na dukljansku ni na srbsku drzavu, bilo je Kresimiru vrlo lako, da svlada 
tu malenu oblast, te ju pridruzi Bijeloj Hrvatskoj. Osim triju zupa neretavskih na kopnu 


(duvanjske, makarske i rastodke) bise pridruzeni hrvatskoj drzavi i veliki otoci Brae, 
Hvar i Vis, a valjda i KorSula. Petar KreSimir namjesti u osvojenim zupama i na oto- 
cima najpouzdanije svoje zupane, a Cini se, da je torn prilikom onamo naselio i pleme 
Kacica, koje se je poslije upravo ondje proslavilo. Od makarske zupe postala je morska 
zupa, te se vec malo zatim spominje morski zupan Rusin, po svoj prilici od plemena Kadica. 

Odkako je Petar Kresimir pridruzio hrvatskomu kraljevstvu nekadanju Neretvu, 
podigla se je upravo silno hrvatska mornarica. Broj brodova i mornara povecao se 
znatno, a Hrvati se opet dobavili stare premoci na Jadranskom moru. Mletcani nijesu 
sad ni snivali, da bi se mogli prikuCiti hrvatskim obalama, vec su bili srecni, §to ih 
nijesu uznemirivali hrvatski mornari. 

Godine 1069., po§to bi Neretva pridnizena hrvatskoj zemlji, sazvao je opet Petar 
Kresimir mali sabor ili vijece najuglednijih hrvatskih velmoza. Saborovalo se u kra- 
Ijevskom dvoru u Ninu. Tom prigodom napisao je hrvatski biskup Anastasije, kancelar 
kraljevskoga dvora, u ime kralja Petra Kre§imira ovu povelju: >Ja Kresimir, upravljajuci 
Bozjom miloscu Hrvatskom i Dalmacijom, i kraljujuci iza djeda svoga blazene uspo- 
mene kralja Kresimira i oca svoga kralja Stjepana, — koji oba srecno podivaju u 
Kliskom polju — stolovao sam u svom svrati§tu (dvoru) u Ninu, te sam zajedno s pri- 
sutnim zupanima, knezovima ibanovima, a i kapelanima moga kraljevskoga 
dvora poceo razmisljati, kako bi svemoguci Bog ocuvao podijeljeno mi vladanje moga 
nasljednoga kraljevstva i podijelio dusama mojih predja i pred§astnika vje^ni pokoj. I 
pronadjoh, da od djela milosrdja nije Bogu nista povoljnije i naSega zemskoga dvora 
dostojnije, nego kad se posveceni stanovi svetaca i nebesnika snabdjevaju posjedima i 
dostojnim darovima. I posto je svemoguci Bog nase kraljevstvo na kopnu 
i po moru razprostranio, odlucismo i spremna srca ustanovismo, da demo samo- 
stan sv. mudenika Krsevana {u Zadru) pocastiti posjedima i zemljama. Nadjosmo takodjer 
u djelima predsastnika na§ih, preuzvisenih naime kraljeva (hrvatskih), da su i oni taj 
samostan darivali mnogim posjedima i zemljama; a mi, ne htijuci ni cime odstupiti od 
staze predja na§ih, dajemo i darivamo za spas du§e moje i svih mojih pokojnika tebi, 
blazeni Krsevane, i po tebi gospodinu Petru, vrijednomu opatu tvoga svetoga dvora, 
nas vlastiti (kraljevski) otok, koji se prostire u nasem dalmatinskom moru, 
a zove se Maon, kojemu se s iztocne strane stere otok, koji se u hrvatskom jeziku zove 
Vir. Ovaj otok (Maon) dakle neka posjeduje manastir sv. Krsevana u sve vijeke i neka 
ga nitko od umrlika u tome ne smeta, jer tako je odredila na§a dobra volja uz privolu 
i na molbe velmoza ditavoga kraljevstva na§ega. Da pak ova darovnica na§a 
bude trajna i vrijedna kroz sva vremena, potvrdjujemo ju i podpisujemo mi sami zajedno 
s naSim biskupima, i odredjujemo, da svaki dovjek, koji bi, ne spominjudi se Bozjega 
suda i preziruci nasu kraljevsku Cast, htio da otme ovaj otok redenomu samostanu 
bude krivac na posljednjem sudu; neka ga u vjecnosti stigne sudbina Heroda, Jude i 
Simone maga, neka bude proklet od Boga i njegovih apostola, od svih svetaca, a naro- 
cito od sv. Krsevana. Naredjujemo jos, da ovaki zlodinac plati naSemu dvoru, — bilo 
to za kojega od mojih nasljednika kralja, budi zupana ili bana — globu od sto libara 
zlata, i da bude u ditavom kraljevstvu nasem za uvijek nepoSten (da izgubi sva prava). 
Ja Kre§imir, kralj Hrvata i Dalmacije. Ja Stjepan, biskup zadarski, podpisah. I ovo su 
imena svjedoka, koji su tome dinu prisustvovali: Adamic, ninski zupan, svjedok. Boleslav, 
dvorski zupan, svjedok. Vlkic, zupan ludki, svjedok. VoleSa, djed, svjedok. Budec, po- 
steljnik, bribirski zupan, svjedok. Ivan, kraljevski kapelan, svjedok. Petar, sudac kraljev- 
skoga dvora, svjedok. Studec, kraljevski vinotod, svjedok. Leo, carski protospatarij i 
katapan ditave Dalmacije, svjedok. Selislav, ninski sudac, svjedok. Adam kaludjer, opat 
sv. Bartolomeja, svjedok. Petar, zupan sidrazki, svjedok. Dragomir, zupan cetinski, svjedok. 
Andrija, belgradski nadelnik, svjedok. U gradu Ninu, Amen.t 



^ U ono vrijeme — oko god. 1069. — bijase Petar Kresimir na vrhuncu svoje 

moci i slave. Nijedan kralj iza Tomislava nije se mogao ponositi, da je kralj samo po 
»Bozjoj milosti*, vcc su svi vise ili manje priznavali vrhovnu vlast byzantskih careva* 
Odavna vec nije mogao nijedan hrvatski kralj zvati Jadransko more »svojim dalma- 
tinskim morem«, to je tek mozno bilo Petru Kresimiru, odkad je zavladao latinskom 
Dalmacijom i Neretvom. Zato i nije pusta hvala, kad se kralj ponosi, da mu je »sve- 
moguci Bog razprostranio kraljevstvo po kopnu i moru«, ta Hrvatska je sezala tada od 
Drave na jug do Neretve; a sto je prikupio zemalja prema iztoku, nije nam povijest 
zabiljezila, vec samo nasluc'ujemo, posto su ga u Ninu dvorili »knezovi i banovi«. 
Ta ostale su nam samo darovnice, sto ih je podijelio manastirima primorskih gradova, 
a da su se kojom srecom sacuvala i druga pisma, kako bi nam se sjajna ukazala doba 
kralja Petra Kresimira, koga su punim pravom noviji povjesnici hrvatski prozvali Ve- 
il kim. A i jest bio velik kralj, jer je Hrvatsku iza dubokog pada opet podigao i star! 

joj sjaj povratio. On je 
»obnovitelj hrvatske 
drzave* , kako ga je 
okrstio znameniti neki 
njemaCki povjestnik. 

Zadnjih godina svoga 
vladanja zivio veliki kralj 
hrvatski posve mirno. Nje- 
gova rijec slusala se od 
Drave do Neretve, od 
mora na iztok do Vrbasa 
i mozda do Drine. A 
Petar Kresimir, srecan 
sto ga je Bozja milost 
tako obilato nadarila, cinio 
zadusbine i Bogu ugodna 
djela. Za njegovim pri- 
mjerom povedose se i 
velikasi i plemici kra- 
Ijevstva hrvatskoga. Petar, 
zupan sidraski, poklonio 
sa svojim bratom Slavicem 
samostanu sv. Krsevana 
svoj posjed u Obrovcu. 
Gradjani ninski, braca 
Zovinja, Desimir, Petar, 
Gromela i Slavic darovali 
takodjer istomu samostanu 
svoj posjed u Obrovcu, 
a tu darovnicu potvrdio god. 1072. kralj Kresimir, kad je sa svojim dvorom boravio u 
Ninu. Slicnih darovnica izdadose jos i drugi. Dvorski djed kralja Kresimira, po imenu 
Ivan, dobi na poklon od svoga kralja neku zemlju »Brda«, te ju poslije s kraljevom 
dozvolom pokloni samostanu sv. Kr§evana; istomu samostanu darova i plemic Hrvatin 
sa svojim bratom Ljutstrahom svoj posjed u Sikiranima. Kralj Petar Krefeimir najvolio 
je boraviti medju svojim hrvatskim podanicima. Jednom prigodom, prolazeci sidrazkom 
zupom, svrati se dobri kralj sa svojom zenom i druzbom u kucu svoga vjernoga soko- 
lara Aprica. Kralj ostade 6itav dan na dvoru ovoga plemenitoga Hrvata, da bi se od- 

Pecat kralja Petra kresimira Velikoga 

na povelji, kojom je 8. srpnja I071. u Belgradu ustanovio medjase Rabske 

biskupije. Premjer peiata imade 10'/^ cm. Kralj sjedi na prijestolju ; \i 

desnici drii zezlo, a u Ijevici zetnalisku kruglju. 

Napis: f Sigilhim regis Cresimirri Dalm(acie) ac Chroa(cie). 




2 -'h 

I ^ r 

^ ^ 


"^_ 'i *-^ ..^ 

I S I ^ jT I ? ^ -'-i 

I -rl I § J I- M H ^ 

- ^ 

5: . '^^ ^ V 



;: 2 E 


5- ■ ^ ■ ^ 
- — * |M 

2 -I "I 'u ^' 

_rf -^ v" C 

5 ^ 


O o 


morio od putovanja. Srecni Apric podvorio je Ijubljenoga kralja bas kraljevski, a pod 
vecer, kad se je KreSimir spremao na polazak, pokloni Apric kralju najboljega svoga 
konja i momka, kraljici najvjeStiju robinjicu, kraljevu stitonosi §tit i koplje, a ostalim 
dvoranicima druge darove. Premda je to Apric po tadanjem obicaju bio duzan da cini, 
kralj ne htjede darova badava primiti, vec pokloni vjernomu sokolaru svomu posjed u 
Jelcanima, koji je kasnije Apric darovao samostanu sv. Ivana u Belgradu. Ma da je 
Petar Kresimir osobito volio Hrvate i najradije boravio u njihovu kolu, ipak je cijenio 
i osobito pazio i svoje latinske podanike, a narocito njihove biskupe. Nadbiskup spljetski, 
umni Lovrinac, i biskup trogirski Ivan, koji bi kasnije od pape proglasen svetcem, bijahu 
glavni savjetnici i doglavnici njegovi iza bana i vojvode i u svjetovnim stvarima. Pa 
kako je kralj Ijubio svoje podanike obiju jezika, tako su se i sami podanici poceli 
medju sobom paziti, cijeniti i Ijubiti. Hrvatske djevojke udavale se u latinske gradove, 
a ponosite Latinke polazile za plemenite Hrvate. Latinka Vecenega udala se tako za 
Hrvata Dobroslava. Latini, ovako srecni i zadovoljni pod zezlom hrvatskoga kralja, za- 
boravili lako na byzantskoga cara i mletackoga duzda, te su i u javnim izpravama svojim 
spominjali samo ime Petra Kresimira, kome su i hvalospjeve pjevali u svojih crkvama. 

Godine 1070. zgodise se dvije znamenite promjene u hrvatskom kraljevstvu. Ban 
bijelo-hrvatski Gojko ili umre ili odstupi, a na njegovo mjesto dodje dosadanji slovinski 
ban Dimitrija Zvonimir, rodjak ugarskoga kralja. Dnigo bijase jos znamenitije. Petar 
Kresimir pridruzio se ove godine sto tjesnije rimskomu papi Aleksandru II., zeleci se 
ovako u jedno kolo uhvatiti s ostalim vladarima zapadne Evrope, koji se okupise oko 
rimskoga pape, da ih moc njegova ojaca i pridigne. Jer bas tada pocela se iz Rima 
Siriti nauk, da kao §to je Bog stvorio dva nebeska svjetla — sunce i mjesec, — da 
preko trakova njihova svjetla covjecje oko moze gledati Ijepotu svijeta, da je tako isto 
Gospodin Bog ucinio dvije vlasti, apostolsku (papinsku) i kraljevsku, da cuvaju red u 
Ijudskom druztvu, da ne dospije covjecji rod, stvoren na spodobu tvorca, u bogomrzke 
bludnje. Te dvije vlasti pak da je Bog uredio tako, da je papinskoj dao prvenstvo pred 
kraljevskom, poSto ova potjece od apostolske, JDas kao sto i mjesec dobija svoju svjet- 
lost od sjajnoga sunca. 

Koncem god. 1073. umre negdje slavni kralj Petar KreSimir. Sahranise ga sveCano 
na Solinskom ili Kliskom polju, gdje su pocivali kosti slavnih predja njegovih. Ondje 
naime stajale su dvije crkve: sv. Stjepana i sv. Marije, sto ih bijase sagradila i darovala 
spljetskoj nadbiskupiji neka hrvatska kraljica Jelena. U crkvi sv. Stjepana bile su grob- 
nice knezova i kralj eva hrvatske krvi; tu bi pokopan i Petar Kresimir. Ali ne ostade 
miran u tom svojem grobu. Za groznih navala turskih razorena bi crkva sv. Stjepana; 
samostanci, koji su tu bdili nad grobovima hrvatskih kraljeva i kraljica, bise raztjerani, 
a grobnice unistene. Tako ne znamo danas vise, gdje je bio grob Petra Kresimira Ve- 
likoga, da se poklonimo njegovu pepelu i pomolimo za dusu njegovu. 


1074.— loSS, 

amali po smrti kralja Pctra Kresim'ra digosc se u hrvatskom kraljevstvu 
tri stranke. Jedna htjede za vladara Stjopana, sinovca Kresimirova, 
druga prianjase uz bana Zvonimira, docim je treca nastojala da uzvisi 
na prijestolje zupana Siavica od plemena Svacica. Stjepanovih prisrasa 
'<ti^ bilo je u dalmatinskim gradovima i medju latinskim svccenstvom, Zvo- 
nimira pomagahu njegovi magjarski rodjaci, docim se je Slavicu priklonio naj- 
veci dio hrvatskoga naroda, kojemu nije bilo posve pocudno, sto je pokojni 
kralj Petar Kresimir toliko ugadjao latinskim ziteljima, te se priljubio rimskomu 
papi kao cestit sinak dobromu ecu. Ova narodna stranka hrvatska prctegnu, 
i lirvatskim kraljem postade Slavic od plemena Svacica. No proti njemu digoso 
se Latini i latinsko svecenstvo, a i sam papa rimski ne htjede ga priznati. U 
Hrvatskoj nastadoSe smutnje i nemiri, te su protivnici Slavicevi pozvali u 
pomoc hrabre Normane iz juzne Italije. Slavic se dize da otjera Noimanc, all 
bija§e lose srece: Normani pod knezom Amikom zarobise ga i povedose sa 
sobom u svoju domovinu, gdje mu nestade traga i glasa. 

Tako ostade hrvatska drzava na koncu god. 1075. bcz kralja. Glasoviti 
rimski papa Gregorije VII. nastojaSe sada, da hrvatskim vladarom postanc 
^ovjek, koji bi poSao tragom Petra KreSimira, te se sto bolje priljubio rimskoj 
stolici. Gregorije VII. htjede naime, da jos vise uzvisi papinsku vlast, nego sto je bila 
za njegovih predSastnika. Svi vladari Evrope neka budu jedna zadruga, kojoj ce po- 



glavar biti papa, namjestnik Bozji na zemlji. Papa bit ce takodjer prvi vojvoda ^itavoga 
kr§canskoga svijeta; pod njegovim stijegom ici ce kr§canski vojnici, s krizem na prsima, 
daleko preko mora, u svetu zemlju Palestinu, pak ce tamo nevjernicima otimati Jeruzolim 
i druga sveta mjesta, gdje je Spasitelj na§ zivio, naucao i umro. 

Kako je veliki papa Gregorije VII. htio, da mu svi krSdanski vladari budu po- 
slusni i da ga podupiru: tako je zelio, da mu i novi hrvatski vladar bude posve odan 
pristasa Upravo zato nalozio je svome poslaniku u Hrvatskoj i Dalmaciji, biskupu si- 
pontskomu Gerardu, da radi u prilog samo takovu covjeku, koji bi obrekao, da ce 
u svem slusati papu. Kraljevic Stjepan, sinovac Petra Kresimira, bijaSe u taj 5as tezko 
bolestan, te se sklonio u samostan, da umre u miru Bozjem; ostade dakle jedini ban 
Dimitrija Zvonimir od sva tri takmaca. Ovaj privoli na zahtjeve i zelje papine, pak zato 
skupi papinski poslanik sve svoje sile, da i Hrvati i Latini izaberu Zvonimira za svoga 




r- '> 


^ '^ 



God. 1075. — 1076. Petar, opat sv. Krsevana u Zadru, dozvoljava Maju, sinu Barbinu, 


Izprava u zenia\jskom arkivu u Zagrebu 

kralja. I tako bi negdje u polovici godine 1076. Zvonimir gotovo jednodusno izabran 
kraljem Hrvatske i Dalmacije, 

Papa Gregorije VII. odlu6i sada sto sjajnije odlikovati svoga odabranika. Posto 
sam nije mogao doci, poslau Hrvatsku posebnoga poslanika, koji ce u njegovo ime 
ovjencati izabranoga kralja kraljevskim vijencem. Poslanik taj bijaSe Gebizon, opat sv. 
Aleksija i Bonifacija u rimskom samostanu na brijegu Aventinu. 

Dan 8. listopada 1076. znamenit je u povijesti hrvatskoj. Polegla toga dana sila 
naroda po prostranom polju solinskom, da svojim oCima gleda krunisanje kralja Zvoni- 

Hrv. povj, ^ 



mira. Tu se sabrala kita duhovnih pastira: tu je prvostolnik spljetski Lovrinac, biskup 
zadarski Stjepan, hrvatski biskup Gregorije, biogradski biskup Teodosije, osorski Vasilije, 
ninski Formin, trogirski Ivan. Dosli i bani, zupani (Dobrila hlivanjski, Pribina cetinski), 
a i drug! velikasi kraljevstva. Izabranoga kralja okruzili njegovi dvorski castnici, od 
kojih se poimence napominje tepcija Dominik. Krunisanje obavljalo se u crkvi sv. Petra. 
Iza sveCane mise stupi opat Gebizon pred sabrani narod i proglasi, da je Dimitrija 
Zvonimir sloznim izborom naroda i privolcm svecenstva izabran za kralja Hrvatske i 
Dalmacije. Zatim podje do Zvonimira, te ga u ime pape Gregorija VII., gospodara 
svega krScanskoga svijeta, naresi znakovima kraljevske casti i vlasti, istim znakovima, 
koji su nekad resili Tomislava i njegove nasljednike. Na posljedku stavi mu na glavu 
i hrvatsku krunu. OvjenCani kralj klekne na to pred papina poslanika, podigne desnicu 
te prisegne vjecnu vjernost i privrzenost rimskoj stolici ovom zavjernicom: 

»Ja Dimitrija, koji se zovem i Zvonimir, s pomocu Bozjom kralj Hrvatske i Dal- 
macije, obvezujem se, obridem i obecajem tebi, opate Gebizone, koji si mi podijelio 
kraljevsku krunu u ime papino, da cu nepromijenjeno vrSiti sve, sto mi tvoja svetost 
bude nalozila. U svem i svacem cuvat cu vjeru apostolskoj stolici i neopozovno (5u 
braniti, sto su u ovoj kraljevini apostolska stolica i poslanici njezini odredili, i §to ce 
jo§ odrediti. Gojit cu pravdu, branit cu crkve, i brinut cu se za prvijence, desetine, i 
sve, §to ide crkvu. Nastojat cu oko zivljenja biskupa, svecenika, djakona i poddjakona 
da 6isto i dostojno zive; stitit cu siromake, udove i sirotcad; prijecit cu nedopu§tene 
brakove izmedju rodjaka, ustanovit cu zakonito vjencanje prstenovanjem i blagoslovom 
svecenickim, a ustanovljeno ne cu pustiti da se razrijesi. Protivit cu se prodaji Ijudi, 
te cu se s Bozjom pomocu pokazati pravedan u svem, sto je pravo. Uza to odredjujem 
po savjetu svih mojih velemoza, da se svake godine na uzkrs plati sv. Petru iz kra- 
ljevske blagajne danak od dvije sto byzantskih dukata, te zelim i nalazem, da ovo cine 
i moji nasljednici. Osim toga poklanjam, prepustam i potvrdjujem apostolskoj stolici 
samostan sv. Gregorija, koji se zove Vrana, i sve blago, sto ga ima: naime srebreni 
kovceg, u kojem je sv. tijelo blazenoga Gregorija, zatim dva kriza, kalez i patenu, 
dvije zlatne krune draguljima oblozene, evangjelje u srebro vezano; napokon jo§ po- 
kretna i nepokretna dobra (samostana), da bude taj samostan za uvijek svratiste po- 
slanika sv. Petra, i posve u vlasti njihovoj. Posto je dalje Bogu sluziti isto, Sto i kra- 
lj evati, predajem se i preporuSam u tvoje ruke mjesto u ruke sv. Petra i nasega gospo- 
dara pape Gregorija i njegovih nasljednika; i ovu zavjernicu potvrdjujem prisegom. Ja 
dakle Dimitrija Zvonimir, s Bozjom pomocu i darom apostolske stolice kralj, bit cu od 
ovoga casa vazda vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Gregoriju i zakonitim mu na- 
sljednicima, ne cu sudjelovati ni rijecju ni cinom, da budi on ili buduce pape iza njega 
ili poslanici njihovi zivot ili uda izgube, ili da budu zarobljeni; a savjet, koji bi mi po- 
vjerili, ne cu nikome na njihovu stetu odkriti. Kraljevstvo pak, koje mi se predaje po 
tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdrzat cu vjerno, te ga ne cu nikako odvratiti od apo- 
stolske stolice. Gospodara mojega papu Gregorija i njegove nasljednike, a i poslanike 
papinske, ako dodju u moju oblast, primat cu 6astno, i 6estito cu s njima postupati, i 
tako ih odpraviti, te odkle god bi me zvali, sluzit cu im bez krzmanja, koliko cu moci. 
Tako mi Bog pomogaol« 

Krunisanje bijase tim obavljeno. NovovjenCani kralj podje na to s mnoztvom ve- 
likasa i biskupa u kraljevske dvore na polju solinskom, da predsjeda velikomu i ma- 
lomu saboru. Hrvatski bani i zupani pokloniSe mu se prvi, a zatim mu se zavjeriSe 
biskupi i nadelnici latinskih gradova u ime Dalmacije. Sabor trajase nekoliko dana. 
Bilo je tu rane proSlih nemira i smutnja izvidati, zatim mnoge razmirice i prijepore 
izravnati. S^m Zvonimir prednjacio je svima: on se izmiri s porodicom prijasnjega kralja 
Slavica, pa6e zadrza njegova bana Petra Svadica za svoga prvoga bana. Za nj ego vim 


primjerom povedo§e se i velikasi kraljevstva, i tako se svrSi solinski sabor obcim iz- 
mirenjem. Zvonimir nadari ovom prilikom takodjer neke od svojih pristasa obilatim da- 
rovima. Prvostolniku spljetskomu Lovrincu, koji je mozda najvise doprinesao, da ga je 
zapalo hrvatsko prijestolje, potvrdi darovnice, koje su nekad spljetskoj nadbiskupiji po- 
dijelili blage uspomene knezovi Trpimir i Mutimir. 

Cudna su cuvstva obuzela negdje Dimitriju Zvonimira, kad je krunitbeno slavlje 
utihnulo i sabor se razisao, a on se opet desio sam u kolu porodice svoje i vjernih 
svojih. Vidio je, kako mu se je izpunila davna zelja, kako sjedi na prijestolju hrvatskom! 
Zemlja mu je bila uredjena, mir i red vladase svagdje, a obce pomirenje na saboru so- 
linskom ukrijepilo ga, da ce ta sloga i dalje trajati. Mozda ga je jedino ponesto smetalo, 
sto se je poradi hrvatskoga prijestolja proglasio gotovo podanikom rimskoga pape Gre- 
gorija VII., te mu prisegao vje5nu vjeru i odanost. Ali i s toga mogao se je lako 
umiriti, kad je svratio pogled na druge evropske drzave, narocito na mocnu nekad i 
veliku drzavu njemacku. 

Upravo u onaj 6as, kad je hrvatski narod pod stijegom i zakriljem rimskoga pape 
birao i krunio Zvonimira svojim kraljem, dogadjahu se u Njemackoj cudne stvari. Silni 
car i kralj njemaSki Henrik IV., koji nikako nije htio da pristane uz osnove pape Gre- 
gorija VII., pace mu se zivo opirao, stradase sada Ijuto. U kratko vrijeme naime umio 
je Gregorije naci sebi u Nijemaca toliko pristaSa, da se je u samoj Njemackoj digla 
velika stranka protiv kralja Henrika. Bijase polovicom listopada 1076 , upravo u vrijeme, 
kad se je slavilo krunisanje u Hrvatskoj. Veliko se cislo njemacke gospode sastalo na 
sabor u Tribuni, a pristase rimske stolice razpravljali sasvim ozbiljno, ne bi li svoga 
kralja Henrika IV. svrgli s prijestolja, i izabrali za kralja muza, odana rimskoj stolici. 

Zato su plemenita gospoda hrvatska, koja se sa krunisanja i solinskoga sabora 
povratise svojim kucama, mogla biti srecna i zadovoljna, sto je malena inace drzava 
hrvatska uz pripomoc rimskoga pape postala sada ravna vecim krscanskim drzavama. 
Zato ih i nije ni najmanje zaboljela glava, sto je novoga kralja hrvatskoga ovjencala 
ruka strana opata, jer su se male ne svi vladari onoga vijeka gotovo natjecali, da od 
pape dobe znakove kralj evske vlasti i casti. Englezki i danski kralj upravo su se po- 
nosiU time, sto su bili pod »okriljem sv. Petra« i papinske stolice, a i Boleslav Smjeli, 
kralj poljski, ponosio se, §to je primio krunu od Gregorija VII. Ca i veliki knez ruski 
Izjaslav, koji stolova§e u Kijevu gradu, upravo se trsio, da mu papa bude prijatelj i zastitnik! 

Dimitrija Zvonimir poklonio se Bozjemu namjestniku na zemlji, a tim je izaslo 
kraljevstvo hrvatsko na glas medju krscanskim pucima i drzavama. A Zvonimir ostao 
je vjeran svojoj zakletvi, dokle god je zivio njegov zakrilnik Gregorije VII. Zvonimir 
pomagao je papu i s oruzjem u ruci, kad je ovaj Ijutu borbu zapodjeo s njemackim 
kraljem Henrikom IV. Zato je papa svakom prigodom priskocio u pomoc svomu §ti- 
ceniku, kad bi mu god pogibija zaprijetila. Kad se je god. 1079. drznuo neki Veselin, 
da se digne na Zvonimira, eto namah pape, gdje prijeti goropadniku: »Veseline, ple- 
meniti viteze! Znaj, da ti se veoma 6udimo, sto se ti, koji si odavna obrekao vjeru 
sv. Petru i nama, sprema§ na onoga, koga je apostolska vlast postavila za kralja u Dal- 
maciji. S toga te opominjemo, i u ime sv. Petra zapovijedamo ti, da se vise ne usudis 
podici oruzje na ovoga kralja. Sto god uciniS njemu, znaj da si ucinio apostolskoj 
stolici. Ako misli§, da ima§ §ta proti njemu, valja ti u nas izprositi sud, te radije cekati 
na pravicu, nego svoje ruke oruzati na njega i tako uvrijediti apostolsku stolicu. Ako 
se ne pokajeS za svoju drzost, nego se usudi§ raditi prikorno proti nasoj zapovijedi, 
tada znaj nesumljivo, da cemo mai bl. Petra izvuci na tvoju drzost, te njime, ako se 
ne opametiS, kazniti preuzetnost tvoju i svih onih, koji te budu u tom pomagali. Budes 
li pak po razboru poslu§ao, kako se pristoji krScaninu, tad 6eh kao pokoran sin steci 
milost bl. Petra i blagoslov apostolske stolice. « 



" Ali naskoro svanuSe crni dani za papu Gregorija VII. Njemacki kralj svladao 

papine prista§e a svoje protivnike u NjemaSkoj, onda digao vojske, pak ce u Italiju, da 
se osveti Gregoriju. Pao pod Rim, i obkolio papu u njegovoj prijestolnici. No papa ne 
klonu duhom. On muzevno uztraja, te se ne dade uplasiti, a u isti cas dize iznova na 
noge svoje pristase u Njemac^koj, da tako prisili kralja na povratak u domovinu. Svi 
vladari Evrope neka pomognu papinovcima u Njemackoj, a najviSe hrvatski kralj Di- 
mitrija Zvonimir, i njegov §ura ugarski kralj Ladislav. I oba se kralja zaista slozila, te 
god. 1082. provalila u njemacku tad pokrajinu Korusku, gdje je Henrikovu stranku vodio 
vojvoda Leopold. Kazu njemacke knjige, da je Zvonimir izprva bio dobre srece, no na 
posljedku da je Leopold izagnao hrvatske 6ete iz svoje vojvodine, i da nije bilo nove 
magjarske vojske u pomoc, nastradala bi i sama Hrvatska. No tako se hvale Nijemci, 
a od Hrvata nije nitko zapisao, kako je u istinu bilo. Tri godine zatim, dne 25. svibnja 
1085. umre veliki papa Gregorije VII. 

Premda je Dimitrija Zvonimir koji put pomagao svoga zastitnika Gregorija, ipak 
je inace bio prijatelj mira. Vi§e puta spominje se u njegovim spisima, kako je bio 
srecan, §to mu po >osobitoj milosti Bozjoj vlada mir i tisina u citavom kralj evstvu«. 
Tada bi Zvonimir obilazio kraljevinom svojom od rijeke Drave i otoka Krka sve na 
jug do neretavske zemlje, dijeleci pravdu i milosti, podizuci samostane, crkve i ine za- 
dusbine. Tako pohodi jednom na otoku Krku samostan sv. Lucije, gdje su zivjeli re- 
dovnici sv. Benedikta, a pristase slavenskoga jezika u crkvi. Da Zvonimir nije progonio 
pope glagolase, najbolje se vidi po tom, sto je upravo ovaj glagolaSki samostan na- 
dario zemljom ili >ledinom's, kako se jos i danas moze citati na kamenu u crkvi sv 
Lucije na otoku Krku. 

Najznamenitije djelo Zvonimirova vladanja u Hrvatskoj jest gradnja i posveta 
stolne crkve biskupa hrvatskoga u Kninu. Jo§ za Zvonimirovih predsastnika naime, a u 
one doba, kad su dalmatinski gradovi bill u vlasti mletackoj, osjetila se potreba, da se 
u Hrvatskoj osnuje nekoliko novih biskupija. Tako bise jo§ prije Petra KreSimira ute- 
meljene tri biskupije: ninska (obnovljena), belgradska i kninska sa sijelom u gradovima 
istoga imena. Najznatnija, najbogatija i najprostranija od tih triju biskupija bijase kninska 
u gradu Kninu; ona se je posebice vec od god. 1043. zvala hrvatska biskupija, 
te je obuhvatala gotovo svu zemlju Hrvata, tako da je na sjeveru dopirala upravo do 
Drave. Biskup hrvatski u Kninu bio je veoma znamenita licnost na kraljevu dvoru; 
on je slijedom slijedio svoga kralja i njegov dvor, on je bio predstojnik kraljevske 
pisarne, te je u kraljevo ime izdavao povelje i izprave. 

Ovi dakle hrvatski biskupi, kojima je bilo sijelo u hrvatskom gradu Kninu, poze- 
Ijese, da bi imali dostojne dvore i sto velicanstveniju stolnu crkvu. Biskupski dvori bise 
podignuti izvan grada u krasnom prijedjelu, koji se i danas jos zove »Biskupija«; a malo 
podalje poce se jo§ za KreSimira Velikoga ili prije njega graditi veliSanstvena stolna 
crkva na 6ast blazene djevice Marije. Prvih godina Zvonimirova vladanja bi dovrsena, 
a god. 1078. slavila se posveta njezina. Na tu slavu dodjo§e svi biskupi hrvatske drzave, 
na celu im prvostolnik spljetski Lovrinac, zatim mnogo svjetovnih velikasa, zupana i 
vlastele, da i sam kralj Zvonimir, koji se nastani u svom kraljevskom dvorcu. DoSlo 
i mnogo poboznoga puka, i tako bi uz veliko slavlje posvecena stolna crkva hrvatskoga 
biskupa Petra, kojega se ugled bijase time silno podigao. 

Premda je Zvonimir cijenio hrvatskoga biskupa Petra, a uza to dopustao i hrvatskim 
popovima, da po rimskom obredu Bogu slavu poje u slavenskom jeziku, ipak je po- 
glavito slusao savjete latinskoga svecenstva i njihova glavara, spljetskoga nadbiskupa. 
Moze se reci, da je prvostolnik Lovrinac bio zaista prvi 6ovjek u lirvatskom vladanju. 
On je bio vazda uz kralja Zvonimira, koji ga je nazivao »svojim duhovnim ocem«. Cini 
se, da se je nadbiskup Lovro i u svjetovnim stvarima svojim ugledom podigao nad iste 



vojvode i bane, koji su jos za Petra Kresimira bili prvi doglavnici kraljevi. Upravo 
silni upliv latinskoga svecenstva i tijesna sveza Hrvatske sa zapadnim drzavama udinise, 
da je Zvonimir i u drzavnom zivotu poceo uvadjati mnoge njemacke, francusk^ i tali- 
janske obicaje i uredbe. Za prijaSnjih kraljeva hrvatskih ne bijaSe nikakve razlike iz- 


kojom opaticama sv. Benedikta u Spljetn dariva zemlju Pasticu u Lazanima (8). 

Zem. arkiv u Zagpi^bu. 

medju hrvatskoga plemstva, za Zvonimira po6e se na§e plemstvo prvi put dijeliti na vi§e 
razreda: na barune (barones), velikaSe (primates) i knezove (comiles). Tako isto podeli 
su stare hrvatske zupane nazivati latinskom rijeii comes (kome§). Nadalje smanjena bi 
znatno i banska vlast. Ban! hry^atski, kako Petar Svadic, spominju se dodu§e, ali ne 



«*itjecu vi§e toliko u poslove kraljevstva, kao prije. Zato nalazimo dva nova cinovnika: 
Jakova, vojevodu pomorskoga u bivsoj oblasti Neretvi, i kraljevskoga namjestnika (vikara) 
Pribimira. Zvonimir se napokon prozvao »kraljem po Bozjoj milosti«, htijuci valjda po- 
kazati, da nije vi§e prvi izmedju bana, i da svoju kraljevsku vlast nije primio od naroda, 
nego od Boga, pak zato ne mora mnogo slusati, sta hoce bani i zupani. 

Inace je Zvonimir vladao pravedno i dobro. Ima vi§e prilika, gdje je pokazao, kako 
Ijubi pravdu. Jednom zgodom pokuSa bribirski zupan Strezinja, da samostanu sv. Ivana 
u Belgradu otme neki posjed. S toga se porodi pravda izmedju Strezinje i opata toga 
manastira, Petra. Oba odose u Nin pred Zvonimira na sud. Posto se pred kraljem iztu- 
ziSe, izrede tepcija Dominik u kraljevo ime osudu, a posjed ostade i dalje samostanu 
sv. Ivana. Drugom prilikom opet darova sam kralj svomu ujaku Stresi neke zemlje oko 
planine Mosora. Zvonimir naime miSljase, da su te zemlje kraljevske i da s toga njemu 
pristoji pravo, da radi s njima po volji. Ali zemlje bijahu svojina samostana sv. Petra 
kod Solina, i kad ih je Stresa silom stao otimati samostancima, podje opat samostana 
u Sibenik pred Zvonimira. Kad mu ondje dokaza, da je samostan sv. Petra ove zemlje 
kupio, opozove kralj svoju darovnicu, zaprijetiv o§tro svakomu, koji bi se usudio dirati 
u svojinu toga samostana. 

Kako je Dimitrija Zvonimir bio dobar i pravedan, nije cudo, da ga je osobito puk 
Ijubio i da ga se i poslije smrti zahvalno spominjao. Pak ba§ prema puckomu pri6anju 
slavi i jedna stara knjiga hrvatska vladanje kralja Zvonimira ovim rije6ima: »I osta 
kraljem Zvonimir, koji posteni kralj, sin dobroga spomenuca, po6e crkve veoma stovati 
i Ijubiti. I po6e dobre pomagati, a progoniti zle. I bi od svih dobrih poljubljen, a od 
zlih nenavidjen, jer ne moga§e zla vidjeti. I tako ne bise on za Hrvate, zaSto oni ne 
ce biti dobrotom dobiti, da bolji su pod strahom. I za dobroga kralja Zvonimira bi§e 
vesela sva zemlja, jer bise sva puna i uresena svakoga dobra, i gradovi puni srebra i 
zlata. I ne bojase se ubogi, da ga izjede bogati, i nejaki da mu uzme jaki, ni sluga da 
mu u6ini nepravo gospodin. Jer kralj svih branjaSe, zaSto ni samo bezpravedno ne po- 
sjedaSe, tako ni inim ne dadi§e. I tako veliko bogatstvo bi§e tako u Zagorju kako u 
Primorju, za pravednoga kralja Zvonimira. I biSe puna zemlja svakoga blaga, i bise vi§e 
vrijedna ureha (ures) na zenah i mladih Ijudih i na konjih, ner inada sve imanje. I 
zemlja Zvonimirova bise obilna svakom razkosi, ni se nikoga bojase, ni jim nitkore mo- 
gase nauditi, razmi (osim) gnjev gospodina Boga, koji dodje svrhu ostatka njih, kako 
pismo govori: »Otci zobase kiselo grozdje a sinovom zubi utrnuse«. 

Cini se, da je Dimitrija Zvonimir jos od god. 1086. poboljevao, jer nalazimo u to 
vrijeme kraljevskoga namjestnika Pribimira, kako izvrsuje njegovu vlast. No malo zatim, 
negdje god. 1088. umrije Zvonimir, te bi po svoj prilici sahranjen poput Petra KreSi- 
mira u kraljevskoj grobnici na Solinskom polju. Kasnija pri^a medjutim umije pripo- 
vijedati, da Zvonimir nije umro naravnom smrti, nego da su ga ubili Slovinci, naime 
zitelji Slovinske banovine, gdje je za Kresimira banovao. Stari hrvatski spisatelj Tomasic 
pri6a to ovako: Kralj Zvonimir bio je 6ovjek veoma hrabar, i veoma vjest vojnik, a 
osobito gorljiv branilac krscanske vjere. Za to odluci podici veliku vojsku, te poci 
na daleki iztok i oteti i osloboditi grob Spasiteljev, koji bijaSe pao nevjernicima u ruke. 
Zapovjedi dakle svojim podanicima pod vjeru, da pograbe oruzje i da se spremni skupe 
na Petrovu polju. Kad su medjutim Slovinci razumjeli zapovijedi i nalog kraljev, bude 
im zao zena i djece njihove, pak uzeSe govoriti: »Sta radi taj kralj, nikad vi§e ne cemo 
vidjeti djece, zen^, ni domovine svoje. A zasto nas zove i puti, da prijedjemo preko 
mora (u daleku zemlju)?« Na to sklonise nevrijedni Slovinci kraljeva tajnika i ujedno 
peharnika mu Tadiju Slovinca, da ubiju kralja. Ovi udjoSe 20. travnja pod kraljev §ator, 
te ubi§e Zvonimira na istom polju kraj crkve sv. Cecilije. Prije smrti svoje dade smrtno 
ranjeni kralj sve svoje podanike dozvati preda se, te govora§e ove rijeSi: »0j vi ne- 



vjerni Slovinci, tko vas je zaslijepio te me ubiste?« A zatim: »Oj vi vjerna braca 
moja Hrvati i Dalmatinci, iz dubine srca zalim, §to sam va§ posljednji kralj, i §to cete 
odsad biti podanici tudjim kraljima i knezovima*. Ovo govoreci izdahnu, te bi sahranjen 
u kninskoj crkvi sv. Bartolomeja kraj velikoga zrtvenika. Oj nesrecna Hrvatska, kad si 
tolikog i takova kralj a izgubila!* 

Niti je Zvonimir poginuo prijekom smrti, niti je on bio upravo posljednji hrvatski 
kralj; ali je doista bio posljednji veliki kralj Hrvata, pak se je narod za kasnijih 
burnih vremena rado sjecao lijepoga mira i sigurnosti za njegova vladanja. Sve jo§ 
god. 1527. opominjali su se na§i djedovi na saboru u Cetingradu, da je Hrvatska za kralja 
Zvonimira bila svoja, i da je poslije nije nitko nikad pridobio ni oruzjem ni silom. 



1091. — 1102. 

imitar je Zvonimir imao od svoje zene Jelene Lijepe, ugarske kraljevne, sina 
Radovana, koji je god. 1078. — 1083. pratio otcev kraljevski dvor, te po- 
magao otca u drzavnim poslovima. No posljednjih godina Zvonimirova vladanja 
ne spominje se vise kraljevic Radovan, po svoj prilici da se je jos prije 
otca razkrstio sa svijetom i legao u grob. Tako ostade iza kralja Zvonimira 
samo njegova udovica Jelena Lijepa. 

Tko ce sada biti hrvatski kralj ? Od slavnoga roda Kresimirovica zivio je jos 
jedan jedini koljenovic, po imenu Stjepan, komu bijase jos Petar Kresimir namijenio 
prijestolje hrvatsko, te ga u to ime god. 1066. imenovao hercegom hrvatskim. No 
po smrti Kre§imirovoj ote Stjepanu prijestolje najprije Slavic, a kad je Slavic do- 
panuo normanskoga suzanjstva, ne mogase opet sjesti na prijestolje, jer ga bijase 
shrvala Ijuta bolest. Tako postade kraljem Dimitrija Zvonimir, do6im se je kraljevic 
Stjepan zavukao med skromne zidine samostana sv. Stjepana kod Solina, da u 
Boijem miru doceka posljednje dane svoje. Kako mu je bilo pri du§i, razabiremo iz 
njegove darovnice od god. 1078., kojom je on u nazo6nosti kralja Zvonimira, kra- 
Ijice Jelene Lijepe i kraljevica Radovana nadario samostan sv. Stjepana, u koji se bi- 
jase sklonio. U toj darovnici govori Stjepan ovako: »Ja Stjepan, nekad svijetli 
herceg Hrvata, shrvan tezkom bolesdu dozvah k sebi 6astne svecenike hrvatskoga 
kraljevstva, da mi nadju lijeka za moje grijehe. Po njihovu savjetu pobrinuh se, te^se 
dadoh prenijeti u samostan sv. Stjepana. Tu se odrekoh svih svojih casti, i odabrah si 



ftuivf iSil'v.. 


. r^*xJ>:?>v:^^S'. isS mo^^ ttniro tneljoh jfcnK fftjart^itc 

:«>fi^uvr v;uc. cosmos?, uii <aAV ^■'^- i^^- -'-n-v nol^.l^u Con^l^c lli^tl^a. ^u.0 

-* \ 

"r^Mfi^-.T »c ^tKvn.'jtfijjr \>TH-\« ^r*«. ^uiii^jfTi uolui/vr. j+mi'T^n: . . 

! ,• 

icm^ p.vJt5J- ivnffef-io-fr riMcLcAtCi 

- nfca:nop«)>.r_t: 

pCwr-r • 


U fT»v»! ru vVM 4 h L 

ia.M. !^N..,, .^K^ 

')«Uc«c4W>^^^vlai(«ne wwli>> 



kojom lotvrdjuje darovnicu kralja Zvonimira opaticama sv. Benedikta u Spljetu (9). 

Zema^ski arkiv o ZagraDo. 



grobnicu, preponicivsi se opatu samostana, da me spominje u svojim molitvama*. Stjepan 
dakle bijase tezko bolestan i pripravlja§e se na smrt; zato se i zaklonio u samostan, 
§to ga je sagradila kraljica Jelena, da tamo uz kraljevske grobnice djedova i pradjedova 
svojih sprovede posljednje dane tuznoga zica svoga. I zaista za citave vlade Zvonimirove 
nema Stjepanu ni traga ni glasa. On ostade u zabiti, budi da je neprestance poboljevao, 
budi da nije htio pacati u svjetske posle, posto se bija§e svijeta odrekao. Ali kad je 
Zvonimir umro ne ostavivSi muzkoga poroda, tada navali sav hrvatski narod, a i Latini, 
da Stjepan ostavi tihe samostanske zidine i da sjedne na prijestolje svojih djedova. 
I tako morade Stjepan izaci iz samostana, te bi od citavoga naroda za kralja pro- 
glasen i svecano okrunjen. 

Stjepan II. pisao i zvao se je poput svojih predsastnika »Boijom milo§cu kralj 
Hrvata i Dalmatinaca*. Oko njega sabrala se u gradu Sibeniku izabrano cislo svjetovnih 
i duhovnih velikasa, da mu se poklone i da 6uju njegove zapovijedi. BijaSe tu nad- 
biskup Lovrinac, biskup trogirski Ivan, vojvoda pomorski Jakov, zupani: bribirski, cetinski, 
zagorski, poljicki, dridski, zastobrinjski; — a uz njih sila plemstva svih razreda. 

Na nesredu Hrvata vladaSe Stjepan II. samo dvije godine. On umre na koncu 
god. 1090. ili u podetku 1091., a na to nastade u hrvatskom vladanju silno komesanje, 
silne smutnje, koje se na posljedku svrSise tako, da je Hrvatskom i Dalmacijom zavladao 
kralj tudjega jezika i porijetla, kralj, komu je matica zemlja bila druga kraljevina, 
naime Ungarija. 

Kako je naime Stjepanom II. izumrla slavna porodica Kre§imirovica, zapade sada 
hrvatske velika§e i starjeSine hrvatskih plemena tezka zadaca, da biraju novoga kralja iz 
nove kraljevske porodice. Ali hrvatska se gospoda ne mogo§e nikako sloziti. O razdoru, 
koji se bijase sada u Hrvatskoj pojavio, prica se ovo: >Po§to je sav kraljevski rod 
izumro, nije vise bilo nikoga, koji bi imao u hrvatskom kraljevstvu zakonito naslijediti. 
Poce indi medju svima velikasima kraljevstva nastajati velika nesloga. Raztrgani na 
stranke, sad si je ovaj a sad onaj iz puke pohlepe za vladanjem prisvajao vladavinu 
zemlje, nastaSe nebrojene otimacine, pljadkanja, umorstva i legla svih opadina, jer nije 
prestajao dnevice jedan drugoga progoniti, napadati i ubijati. Bijase u to vrijeme jedan 
hrvatski velikas, kojega su njegovi drugovi i suplemenici progonili mnogim uvredama i 
mnogim stetama, pak ne nadajuci se, da bi se inace mogao toliku zlu oprijeti, ode u 
Ungariju. Tamo stupi pred kralja Ladislava (brata hrvatske kraljice Jelene Lijepe), te ga 
stade nagovarati i puliti, da podje osvojiti kraljevinu Hrvatsku, i pokoriti ju svomu go- 
spodstvu, uvjeravajuci ga pouzdano, da bi to mogao lako izvesti, posto je kralj evstvo 
izpraznjeno i ostalo bez za§tite kraljevske moci«. Ugarski neki Ijetopisac pi§e opet 
ovako: »Zvonimirova udovica Qelena), sestra kralja Ladislava, progonjena mnogim ne- 
pravdama od neprijatelja svoga pokojnoga muza, zaiska u ime Isusa Krista pomo<5 od 
svoga brata, kralja Ladislava «. 

Obje vijesti kazu, da je iza Stjepana II. bilo u Hrvatskoj mnogo smutnja i gotovo 
bezvladje, i da nijesu znali, koga ce za kralja priznati, po§to je bilo mnogo takmaca. 
No bila je u kraljevstvu i taka stranka, koja je radila za ugarskoga kralja Ladislava, a 
toj se stranci pribrajahu prijatelji i pristaSe Zvonimirove udovice Jelene. Ne znamo, kako 
su se stranCari medju sobom ponijeli, ali to se znade, da je protiv privrzenika La- 
dislavljevih ustala druga stranka, koja je podigla na prijestolje domadega sina, naime 
biv§ega bana Petra od plemena Sva6ica. Tako bi bar dijelomice priznat kraljem Petar 
Sva6ic, kojega je pleme bilo tada najuglednije i najsilnije u Hrvatskoj. Cim je postao 
kraljem, odabra si za prijestolnicu jako utvrdjeni grad Knin u sredini zemlje, da bi 
odanle lakSe odolijevao svojim supamicima. 

Ako je ugarski kralj ve<5 odprije bio donekle sklon, da se odazove svojim privr- 
zenicima i prijateljima sestre Jelene, nije vise krzmao duvSi, da je jedna stranka hrvatska 

124 ^ 

uzvisila Petra Svacica na kraljevsku cast, Ladislav vladaSe iza smrti brata Bele (1077.) 
Ugarskom srecno i mocno. U pape bija§e izradio, da je rimska stolica prvovjenCanoga 
kralja ugarskoga Stjepana i sina mu Emerika proglasila svetcima, a na to utvrdi u 
svojoj kraljevini krscansku vjeru i zapadnu prosvjetu. Godine 1086. srecno suzbi Po- 
lovce (Plavce) ili Kumane, koji bijahu provalili u Ugarsku, a god. 1087. cutio se je take 
jak, da je njemackim knezovima nudio svoju vojenu pomoc. Sada se spremase, da podje 
na poziv jedne stranke u Hrvatsku. On nije isao, da Hrvatsku osvoji kao neprijatelj, 
nego je, kako ugarski Ijetopisac tvrdi, trazio samo svoje pravo, >j er je njemu po 
vladalaCkoj pravdi pripadala (hrvatska) bastina, poSto mu je kralj Zvo- 
nimir bio u prvom stupnju svojte, a nije za sobom ostavio bastinika** 

Ovako misled prijedje Ladislav god. 1091. negdje blizu Vaske rijeku Dravu i pro- 
vali u banovinu slovinsku, te udari putem prema jugozapadu, prema staromu gradu 
Sisku. Kako je bas taj dio Hrvatske najvise ravan, nije se narod mnogo odupirao. La- 
dislav redom zauze tamosnje zupe slovinske s mjestima Dubravom i Cazmom, i dopre 
do utvrdjenoga grada Siska. Tu je bilo po svoj prilici borbe sa slovinskim banom, te 
je napokon i Sisak dopanuo ruku Ladislavljevih. Mnogo teze bijaSe magjarskim konja- 
nicima na jugu Kupe i Save. Vec kod Gora nedaleko od danasnje Petrinje bilo je 
Ijutih okrsaja, u kojima pogibe Seledin, jedan od glavnih vojvoda magjarskih. Tako 
dopre Ladislav do Gvozda i htjede provaliti u bijelo-hrvatsku banovinu. Hrvati bijahu 
doduse i tu neslozni, te se je svako pleme branilo za sebe, ali visoke gore i tvrdi 
klanci ne dadoSe Ladislavu, da se protuce. Bilo mu je uzimati klanac za klancem, grad 
za gradom, te je tako slabo napredovao, da nije ni pravo u hrvatsku banovinu za§ao. 
U to mu stigose glasi, da su sjedinjeni Kumani i Pecenezi s iztoka provalili u Ugarsku, 
pak zato morade ostaviti Hrvatsku i pohitati kuci. Tamo odbije doduse Pecenege i Ku- 
mane, ali ne dodje vise da nastavi vojnu u Hrvatskoj. 

Ladislav zadovolji se onim, sto bijase zauzeo god. 1091., naime banovinom slo- 
vinskom izmedju Drave i Gvozda. Osvojenu zemlju ne pridruzi svojoj kraljevini Unga- 
riji, vec ju ostavi samosvojnu i dade joj za kralja svoga sinovca Alma, sina Belina. 
Tako se hrvatska drzava razdvoji: sjevernom kraljevinom upravljao je ugarski kraljevic 
Almo, a juznom s glavnim gradom Kninom vladao Petar Svacic. Almo ostade u svojoj 
novoj kraljevini do cetiri godine. On i stric njegov nastojahu u to svima silama, kako bi 
u zauzetoj zemlji sto bolje utvrdili svoju vlast i tako ju sasvim odvratili od ostale Hr- 
vatske. Najzgodnije cinilo im se, da bi podigli zasebnu biskupiju u Slovinskoj zemlji; 
ova pak nova biskupija da ne bude podlozna hrvatskomu biskupu u Kninu ni spljet- 
skomu prvostolniku, nego poglavici biskupa u Ugarskoj. Negdje god. 1093. dozvaSe Ceha 
Duha i ucinise ga prvim biskupom slovinskim. Stolica novoga biskupa ne ce biti banski 
grad Sisak, po§to je valjda bio razvaljen, nego grad Zagreb nedaleko od Save, a na 
obronku zelene gore. 

Grad se Zagreb nije spominjao za prija§njih stoljeca gotovo nimalo, tek jednom napo- 
minje se mimogredce ime njegovo. U ono doba izgledao je grad po prilici ovako: Na 
brijegu iznad potoka MedveScaka, tamo gdje je danas gornji grad, stajala je velika i 
6vrsta zgrada s kulama. Bio je to zupni grad neke slovinske zupe, kojoj ne znamo za 
ime. Po ovom zupnom gradu dobio je i sam brijeg ime Gradec. Izpod grada bilo je u 
gorskoj dolini ovece mjesto s mnogo kuca i seli§ta, a samo je mjesto bilo ogradjeno 
nasipom. PoSto se je u starom jeziku zvao nasip = greb, prozvano bi mjesto Zagreb, 
t. j. mjesto iza nasipa. U ovom dakle Zagrebu nastani se novi slovinski biskup Duh, 
te pote graditi stolnu crkvu i dvore, u kojima ce prebivati. Da bi pak novi biskup imao 
i dohodaka prema svojoj 6asti, pokloni mu kralj Ladislav velike posjede Cazmu i Dubravu 
sa svima zemljama, §umama i kmetovima. Ovako postade slabo dosad poznati Zagreb si- 
jelom biskupije, te se za kratko vrijeme podize nad sve druge gradove Slovinske zemlje. 



Ali hrvatski narod muCno je podnosio, lead je gledao slovinsku banovinu u vlasti 
Almovoj. Koncem god. 1094. ill po6etkom 1095., upravo u ono vrijeme, kad je u 
Ugarskoj umro kralj Ladislav, dize se sav narod na onizje. Borba nije dugo trajala. 
Almo bio je covjek lakouman i prevrtljiv, odan vise lovu i zabavi, nego ozbiljnomu 
radu, pak s toga nije bio dosta jak, da zauzetu banovinu slovinsku posve smiri i trajno 
uzdrzi. Cim je narod ustao na noge, morade Almo svoju kraljevinu ostaviti i preko 
Drave u Ugarsku pobjeci; kraljevstvo hrvatsko pak razsiri se opet na sjever do Drave. 
Protjerani kralj nije vi§e ni sanjao o torn, da se povrati u Hrvatsku. On ostade u 
svojoj domovini, gdje mu stariji brat Koloman, postavsi kraljem u Ugarskoj, podijeli 
neku knezevinu u Ugarskoj, da njom upravlja. 

Tako bi slovinska banovina opet oslobodjena i sjedinjena s materom zemljom. No 
zato se malo ne u isti 6as odvrze od hrvatske drzave latinska Dalmacija. Vec namah 
iza smrti kralja Stjeparva II. osovise se latinski gradovi na svoje noge, ne htijuci viSe 
priznavati novoga kralja Petra Svacica. To dodje u zgodan cas mletadkomu duzdu 
Vitalu Michielu, koji pozeli da se vrate vremena Petra II. Orseola, i da se latinska 
Dalmacija opet pokori mletackoj obcini. Ne§to mu pri torn pomagase i car byzantski, 
ali najvise doprinijese krizari, koji su god. 1096. prolazili Hrvatskom i Dalmacijom, i na 
svom putu mnogo nasilja poSinjali. S toga se prepado&e latinski zitelji, te gotovo zeljno 
docekase mletacke poslanike, koji ih dodjose pozvati, da se dadu u zakrilje mocne 
mletacke obcine. I tako se zgodi, da su god. 1097. latinski gradovi dalmatinski pristali 
uz Mletke, pace jos obecali, da ce ovu obcinu pomagati svojim brodovljem, ako bi 
poslala svoju mornaricu na krizarsku vojnu. Svi latinski gradovi prisegoSe ovom 
prigodom duzdu vjecnu vjeru, a njihovi nacel- 
nici i biskupi podpisase zavjernice, u kojima 
izticahu, da su se za to sklonili pod mleta(iko 
okrilje, >jer su se dovoljno osvjedocili, da 
im je prikladno i najsigurnije ziviti pod vlada- 
vinom tolike gospode i ostati pod njihovom 
brizljivom skrbi i providnom za§titom<. 

Jo§ se nijesu Hrvati pravo razabrali od 
ovoga udarca, zaprijeti im nova pogibao sa 
sjevera. U Ugarskoj vladase od god. 1095. 
kralj Koloman, sinovac Ladislavljev a brat 
Almov. Jedni Ijetopisci ugarski kazu za nj, da 
je bio prava rugoba u Ijudskoj spodobi: razrok, 
rutav, corav, grbav, hrom i jecav; drugi opet 
hvale du§evne mu vrline, da je bio uljudjen i 
pismen, ozbiljan, trudoljubiv i podhvatna duha. 
Koloman u svem oponasase strica svoga, te 
htjede i Hrvatsku zauzeti, za koju je mislio, 
da ga ide po pravu nasljedstva. No u prvi Cas 
ne mogase izvoditi zelje svoje, a niti brata 

svoga Alma povratiti u Slovinsku zemlju. Pade godine 1097., kad su krizarske vojske 
prolazile Ugarskom, bilo mu je tako tijesno, da se je ca i sprijateljio s hrvatskim kraljem 
Petrom Sva6i<5em. Te godine bija§e si takodjer izprosio za zenu Busilu, kder sicilskoga 
grofa Rogera I., te kad je ova polazila svomu vojnu u Ugarsku, izkrcala se je u hrvatskom 
Belgradu, pak je onda hrvatskom zemljom proSla u Ugarsku. I slijededih godina ne 
mogaSe Koloman na to misliti, da osvoji Hrvatsku, jer se bijaSe umijeSao u ruske posle, 
pohitavsi u pomoc kijevskomu velikomu knezu proti nekomu udjelnomu knezu. Ali taj 
put prodje zlo: vojska ugarska bi razbita, te sam Koloman jedva ziv uteie u svoju domovinu. 

Koloman, kralj ugarskl 

Is angsbarikog izdanja kronike I^aua 




Istom god. 1101. mogao je Koloman misliti na Hrvatsku i raditi o torn, da to 
kraljevstvo pokori svojoj vlasti. Ali se poboja, da bi mu osirn kralja Petra Svacica mogli 
smetati i Mletcani, osobito kad bi uz Hrvatsku posegao i za Dalmacijom. U dobar cas 
dodje mu s toga poziv mletaCkoga duzda Vitala Michiela, koji mu je nudio prijateljstvo 
i savez i proti Hrvatima i proti Normanima u juznoj Italiji. Posavjetovav§i se sa svojim 
velikasima, prihvati objeruSke savez s Mletcima, jer se nadaSe ovako Mlet6ane zavarati, 
da bi u to mogao svladati osamljene Hrvate. Koloman utanadi s mletaCkim duzdom i 
pismeni ugovor, u kojem ima i ovo mjesto: »Ja Koloman, kralj Ugarske, drzat cu od 
danas u buduce pravo i tvrdo prijateljstvo i suglasje s tobom Vitalom Michielom, voj- 
vodom mletackim, dalmatinskim i hrvatskim, i podrzavat cu s mojima tebe i tvoje, i sve 
gradove, podlozne tvojoj vojvodini, i sve tvrdje i mjesta, podvrzena i poslusna vlasti tvojoj, 
i ne cu im nikako smetati. I ako bi tko od mojih izagnao ili uvrijedio jednoga od vaSih, 
te bi to ostalo nekaznjeno, popravit cu u roku od trideset dana. Ali jer velikasi i sta- 
rjesine sumljaju, imadem li tebe (duzda) zvati vojvodom Hrvatske i Dalmacije, to ja za 
podrzavanje prijateljstva, kao sto je ustanovljeno, hocu a i zelim, kako bi se od tebe i 
tvojih, a tako isto i od mene i mojih svaka dvojba sto prije uklonila, da se jedan 
drugomu nipo§to ne opiremo u nijednom slucaju, gdje se moze izvjestno dokazati, sto 
ide tebe po tvojim, a mene po mojim predsastnicima«. 

Iz ovoga se ugovora jasno razabira, da se je Koloman, prije nego ce se oboriti 
na Hrvate, htio osigurati u Mletcima, koji su si takodjer prisvajali neka prava na Dal- 
maciju, te mu s toga mogli smetati u njegovim poduzecima. Upravo zato ne htjede 
on nijekati duzdu pravo na Dalmaciju, vec privoli, da svaki ostane pri svom, ne bi li 
ovako Mlet^ane lukavo nadmudrio, da skrstenih ruku glede, kad ce on ratovati s Hrvatima. 

Sada tekar 1102. spremi se Koloman, da zauzme Hrvatsku. Skupivsi vojsku povede 
ju do Drave. Ali doSavsi onamo spazi bolan, da se je tu velika hrvatska vojska sabrala 
i da se sprema na odpor. Ne ce mu biti onako lako, kao nedavno stricu Ladislavu, 
koji je gotovo bez zapreke zauzeo Slovinsku zemlju od Drave do Gvozda. Takoj slozi 
Hrvata nije se Koloman nadao. Premda je bio hrabra srca, ipak poce razmisljati, kako 
je bojna sreca nestalna, i kako mu je ovaj put izaSao u susret velik dio naroda, a ne 
neslozna plemena. I tako mu mune glavom misao, ne bi li pokusao, da poluci ono 
mirnim putem i sporazumkom, za sto bi mozda zaludo krv prolijevao. Ne htjede za to 
zametnuti boja, nego posalje k Hrvatima preko Drave svoje poslanike, neka se s njima 
prijateljski pogadjaju i onda ugovor sklope. Ako su Hrvati voljni priznati njegovo na- 
sjjedno pravo po tetci Jeleni, ako ga hoce za svoga kralja, cemu da se onda krv prolijeva? 

Poslanici Kolomanovi dodjose u hrvatski tabor i doglasi§e poglavicama i vojvodama 
vojske, §ta zeli kralj ugarski. Vojvode hrvatske sazvase na to narod, kako je stajao pod 
oruzjem, u sabor, te se po starom obi6aju hrvatskom vijecalo, ima li se Koloman i nje- 
govi zakoniti potomci posaditi na hrvatsko prijestolje, to jest, ima li se priznati, da je 
pravo na hrvatsko kraljevstvo po Zvonimirovoj zeni preslo na porodicu ugarskih Arpa- 
dovi<5a? Kako se je vijecalo, ne znamo; ali odluceno bi, da se Petar Sva6ic mora odreci 
prijestola, a da se onda ugovara s Kolomanom. Sabor dakle prihvati poruku Kolo- 
manovu, te posla k njemu dvanaest svojih poglavica, naime starjesine od dvanaest 
plemena hrvatskih. Bijahu to: knez Juran od plemena Kacica, knez Ugrin od plemena 
Kukara, knez Mrmonja od plemena Subica, knez Pribisav od plemena Cudomerica, knez 
Jurina od plemena Sva^ida, knez Petar od plemena Mogorovica, knez Pavao od plemena 
Gu§ica, knez Martin od plemena Karinjana i Lapcana, knez Pribisav od plemena Polet- 
dica, knez Obrad od plemena Lisniciic^, knez Ivan od plemena Jamometica i knez Mi- 
ronja od plemena Tugomerida. Ovi dakle knezovi odo§e u tabor kralja Kolomana, da 
mu kazu, sto je sabor ustanovio. Kralj ih primi vele castno, pozdravi ih cjelovom mira, 
i za^ne s njima ugovarati. Kaze stara predaja, da je sporazumku mnogo doprinesao zagre- 


badki biskup, koji je mnogo vrijedio u Kolomana. Hrvatske se starje§ine s kraljem po- 
godise, a na to podjo§e i Hrvati i Koloman u grad Krizevce, gdje hi i pismo sastav- 
Ijeno, na koje prisegoSe i Hrvati i Koloman. 

Ovim ugovorom ili pismom priznase Hrvati Kolomana za zakonitoga kralja Hrvatske 
i Dalmacije (ili hrvatske drzave), Koloman pak zavjetova se, da ce §tititi i braniti sva 
prava hrvatskoga kraljevstva, da ce hrvatska plemena ostaviti, neka zive po starim obi- 
dajima svojima, a da ne ce nikakove dace placati kralju za svoje posjede. Starjesine 
hrvatskih plemena opet obrekoSe, da ce kralja pomagati sa svojimi druzinama tako, da 
ce svaki od njih dovesti za rata kralju u pomoc po trideset momaka, i to do Drave, 
naime do medje kraljevstva o svom troSku, a preko Drave o kraljevu troSku. Jos bi 
jamadno ugovoreno, da ce se kralj i nasljednici vazda posebice kruniti krunom hrvatskom, 
da ne ce u Hrvatsku naseljivati tudjinaca, da ce dolaziti u zemlju na sabore, da ne ce 
ukinuti banske ni hercezke casti, a mozda i to, da ce §to prije povratiti hrvatskomu 
kraljevstvu latinske gradove Dalmacije, koji su u taj cas bill u vlasti mleta6koj. 

Kralj Koloman podje sada na jug prema moru. No presav Savu i Kupu uvjeri se, 
da ima jos hrvatskih zupa, koje ne ce da znaju za njega i koje vole razkralja Petra 
Svacica. I zaista pribere Petar Svacic svoje prijatelje i privrzenike, te se odupre Kolo- 
manu u prijedjelu, §to je izmedju Kupe i Gvozda. Bija§e tu Ijute borbe i prolilo se 
mnogo krvi, dok napokon prevlada Koloman, pomagan hrvatskim cetama. Nakon odajne 
borbe pade i sam Petar Svadic u planini, koja se je po njem za sva vremena pro- 
zvala Petrova gora. On pade tuzno, a s njim i nekadanja podpuna nezavisnost 
kraljevstva hrvatskoga. 

Bilo je to god. 1102. Preko Ijesova Petrovih junaka stupi Koloman na tlo bijelo- 
hrvatske banovine trazeci svagdje, da mu se narod pokori. Poslije krvavog sukoba u 
Petrovoj gori nije mu se nitko vi§e opirao, i tako mu srecno podje za rukom, da zauzme 
svu slovinsku i hrvatsku zemlju sve do Neretve i gradova dalmatinskih. Na to sazove 
veliki sabor Hrvata u kraljevski grad Belgrad. Tu bi iznova potvrdjen za kralja, a na to 
se u nazoCnosti hrvatskih i ugarskih velikaSa dade u istom gradu okruniti za kralja 
Hrvatske i Dalmacije starodrevnom krunom hrvatskom, koja je nekad resila Tomislava, 
Petra Kresimira i Dimitriju Zvonimira. Dok se je dosad zvao i pisao naprosto »kralj 
Ungarije*, ponosio se je od toga 6asa naslovom »kralj Ungarije, Hrvatske 
i Dalmacije*. 


azvoj hrvatske drzave. Hrvatska su plemena u prvoj polo- 

vici VII. stoljeca zauzela i napuc^ila stare rimske pokrajine Dal- 

maciju, Panoniju i dio Ilirika, te su tako obladala prostorijom, 

kojoj su bile medje: na jugu rijeka Bojana, na iztoku dolnja Bosna 

ili Vrbas, na sjeveru Drava i Dunav, a na zapadu rijeka Sana, 

Istarske gore (Ucka) i rijeka Rasa u Istri. Po torn je nova domo- 

vina Hrvata obsezala nekih 20000 milja ili llOOQ myriam., te je obuhva- 

cala sasvim ili cestimice danasnje zemlje: Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, 

dio Bosne, Hercegovinu, Crnu goru, i najiztoSnije cesti Stajerske, Kranjske i 

Istre. Jo§ su hrvatska plemena posjela otoke Jadranskoga mora od Krka do 

Korcule i Mljeta. 

Na toj prostoriji medjutim nijesu zivila samo hrvatska plemena, nego i 
ostatci drugih naroda, koji su tu prije Hrvata obitavali. Bilo je nesto ilirsko- 
keltskih zitelja, dakako vec romanizovanih, onda ostataka germanskih plemena 
kao §to su Goti i Gepidi, svakako nesto Avara, a i lijepi broj S la vena, 
koji su budi kao rimski koloni (naseljenici), budi kao saveznici Germana 
(Gota) i Avara u te zemlje dolazili i u njima se nastanili. No najjaci bili 
su svakako Romani (Latini), koji su se i nakon hrvatske okupacije odrzali. 
Dok su ostali narodi bili ili preslabi ili suviSe malobrojni, da bi mogli trajno sacuvati 
svoje osebine, vec su se ili s Hrvatima stopili ili ih je inaCe nestalo: to su se Romani 



vazda od Hrvata razlikovali i narodnost svoju odrzali. Prema tomu nalazimo u potonje 
doba na flu hrvatskih zemaija dvije glavne narodnosti: Romane ili Latine, koji su 
doduse bili potisnuti iz zagorskih krajeva ali su u primorju kao cjelina bili na okupu, 
i Hrvate, koji su pretezno nastavali zagorske zupe i kotare, ali ih je bilo i u primorju 
i na otocima. 

Zapremiv§i Hrvati pokrajine Dalmaciju i Panoniju nijesu stvorili u njima namah 
Jedinstvenu drzavu, vec su prema prirodnim pnlikama svoje nove domovine i prema 
svojim plemenskim osebinama osnovali vise oblasti, koje su bile jedna od druge vi§e ili 
manje nezavisne. Oblasti te bijahu: uz Jadransko more Duklja (Zeta), Travunja, 
Zahumlje, Neretva, Bijela Hrvatska i Liburnija, a u nutarnjoj zemlji S 1 o- 
vinska zemlja (Slavonija) i Sri jam (Sirmium). Od svih tih oblasti bijase upravo 
najznamenitija Bijela Hrvatska (Bijeli Hrvati) izmedju rijeka Zrmanje i Cetine, posto je 
i po proslosti i po polpzaju svojem bila najzgodnija, da iz nje potece drzavni zivot u 
Hrvata. Ona najdalje prodire u more, primorje joj je dobro razvedeno, a uz obale nje- 
zine nize se lijepo 6isIo kopnenih otoka. Vec za Rimljana izticala se je ona, po§to se 
u njoj razviSe municipija i kolonije rimske: Jadera (Zadar), Tragurion (Trogir), a naro- 
6ito Sal on a (Solin). Tako vidimo, da vladari te oblasti vec od najstarijega doba nastoje 
o tom, da skupe oko nje sve susjedne oblasti. Jo§ na koncu VIII. stoljeca poSlo im je 
za rukom pokoriti Liburniju izmedju Zrmanje i Rase, te su od te oblasti stvorili prvu 
hrvatsku banovinu. Iza toga stadoSe dalje posezati pak nastojati, da pridruze svojoj 
vlasti Slovinsku zemlju, Bosnu i Neretvu. Cim bi koju oblast pokorili, namah bi ju pre- 
tvorili u banovinu i dali joj bana za glavara. 

No kroz citavo IX. stoljece nije nastojanje bijelo-hrvatskih vladara pravo napredo- 
valo; ne§to zato, sto su se i sami bijelo-hrvatski knezovi morali otimati sad byzantskim 
a sad franacko-rimskim carevima, a neSto i zato, sto su se vladari tih susjednih oblasti 
zivo opirali teznjama njihovim. Tek u prvoj Setvrti X. stoljeca, kad je istoCno carstvo 
za rata s Bugarima bilo na rubu propasti, i kad je njemadko-rimsko carstvo Ijuto stradalo 
za vlade nejakoga djeteta, poslo je bijelo-hrvatskomu knezu Tomislavu za rukom, 
te je teznje svojih predaka ostvario. On je gotovo sve hrvatske oblasti sjedinio i stvorio 
hrvatsku drzavu, pak se onda okrunio za kralja i uzvisio tako Hrvatsku na 
kraljevinu (925.). 

Hrvatska drzava, kako ju je stvorio prvi kralj Tomislav, nije dugo obstojala u 
prvobitnom obsegu. Vec u polovici X. stoljeca odkinuSe se od nje primorske oblasti od 
Neretve do Bojane, pak se pridruziSe Srbima, a u polovici XI. stoljeca stvori se od njih 
zasebna drzava, poznata pod imenom Crvena Hrvatska, koja je izprva vladala 
srbskim oblastima, ali je poslije u XII. stoljecu spala pod srbsku drzavu, pak se za sve 
vijeke otudjila Bijeloj Hrvatskoj. 

Vec od kralja Drzislava (1000.) kraljevina Hrvatska ne dopire na jugu dalje od 
rijeke Neretve i Duvanjskoga polja. U polovici XI. stoljeca, naroCito za kralja Petra 
Kresimira Velikoga hrvatska kraljevina obuhvata prostoriju od lOOOQmiija ili SSOQmy- 
riametara. Granice su joj po prilici ove: na sjeveru Drava i Dunav do utoka Vuke, na 
iztoku crta od utoka Vuke u Dunav do utoka Usore, rijeka Usora, gornji Vrbas i Du- 
vanjsko polje, na jugu rijeka Neretva, na zapadu Jadransko more, Istra, Kranjska i voj- 
vodina Karintija. Dijelila se je pak na dvije banovine: na hrvatsku (bijelo-hrvatsku) i na 
slovinsku (Slavoniju), koje je razstavljala planina Gvozd (Alpes ferreae, danas Velika i 
Mala Kapela). Nekadanja oblast Neretva izmedju istoimene rijeke i Cetine stala se tada 
nazivati K raj in a (Craina, Maroniae ducatus). 

Hrvatskoj drzavi pripadala je podev od X. stolje(5a obiino (dakako ne uvijek) i 
romanska Dalmacija (thema Dalmatia). Ta romanska Dalmacija nije nego ostatak 
stare rimske pokrajine Dalmacije i obuhvata zemljilte (kotare) nckih rimskih municipija 

llrv pov'i 9 


^ # 

i gradova; citavo preostalo zemljiste provincije Dalmacije bijahu zapremili Hrvati, te ga 
prozvali Hrvatskom. Romanska Dalmacija sastojala je tada od gradova Zadra, Trogira, 
Spljeta, Dubrovnika i Kotora u primorju, a od gradova Krka, Osora i Raba na otocima. 
Pociev od hrvatske provale pak do byzantskoga cara Vasilija I. u IX. stoljecu prizna- 
vala je romanska Dalmacija kao i prije vrhovnu vlast iztocno-rimskih careva, te se je 
pokoravala u gradjanskim i vojnickim poslovima carskomu namjestniku, koji se je zvao 
»prokonzul ili strateg* (kadkada i dux, praefectus, catapanus), a stolovao je redovito u 
gradu Zadru. Mnogi od tih dalmatinskih stratega bili su odlikovani i cascu »proto- 
spathara«. Gradovi odavali su svoju zavisnost od byzantskoga carstva time, §to su cara 
pomagali u ratovima brodovljem i vojskom, i sto su mu placali neki godisnji danak; 
inace bili su sasvim samosvojni, te su imali svoju vlastitu municipalnu upravu, kao i 
Mletci. Car Vasilije I. promijenio je te odnose god. 878. — 879. tako, da je romanska 
Dalmacija morala dio dosadanjega danka placati knezovima Bijele Hrvatske, i to Spljet 
200 dukata, Zadar 110, Trogir, Krk, Osor i Rab po 100 dukata na godinu, a uz gotov 
novae i odredjenu mjeru vina i drugoga priroda. 

Odsad nastojahu hrvatski vladari, da romansku Dalmaciju pridruze svojoj drzavi. 
To podje za rukom kralju Tomislavu, koji se prvi zove kraljem Dalmatinaca. Poslije 
njega odmetala se je Dalmacija vise puta od hrvatske drzave, ali za Petra KreSimira 
Velikoga (1058.) pridruzena bi joj konacno, te se je odsad vazda smatrala bitnim dijelom 
njezinim. Pojedinim gradovima ostala je doduse podpuna municipalna uprava, pace vlast 
lirvatskoga bana nije u njima vrijedila; ali zato su gradovi hrvatskomu i dalmatinskomu 
kralju placali danak i primali od njega potvrdu svojih zakljucaka i izbora (naroCito ob- 
cinskih nacelnika ili priora). Pace i u sudbenim stvarima bio je kralj posljednja oblast. 

Ustroj hrvatske drzave. Osnova svemu javnomu zivotu u Hrvata kao i 
ostalih Slavena je zadruga (u staro vrijeme kuca ili hiza, latinski domus). Zadruga 
je skup svih blizih i daljih rodjaka jednoga roda, koji imadu zajednicki imetak i zajed- 
nickoga glavara, obicno najstarijega clana citavoga roda. Zajednicki imetak zadruge 
zove se bast in a ili djedina, a glavar zadruge zove se starjeSina. On upravlja 
zadrugom i njezinim imetkom, rijesava pravde izmedju zadrugara, a u pogansko doba 
prinosi i zrtve bogovima. Nadalje se brine za potrebe kako citave zadruge, tako poje- 
dinili clanova njezinih. Mjesto, gdje se je zadruga naselila, zove se mnogo puta po 
samoj zadruzi (patronimicka imena); no mnoga mjesta prozvana su i po zemljistu, po 
vodama, rastlinama, a i po svojstvima i zanimanju zitelja. Kad se zadruga suvise umnozi, 
jedna se loza odijeli od nje i osnuje novu zadrugu. 

Vi§e ili mnogo zadruga cine pleme (lat. generatio, genus), a zemlja, na kojoj 
pleme prebiva, zove se zupa. U starim spomencima spominju se za zupu ovi nazivi: 
*(ou-av'!a, jupa, juppania, provincia, regio, napokon i comitatus na koncu XI. stoljeca. 
Sta se tice imena zupa, uzeta su vise od polozaja zupa uz rijeke, more, gore, polja, 
Sume ili od glavnoga grada, nego od plemena, koje je u njoj stanovalo. Prvo potvrdjuju 
imena hrvatskih zupa: cetinske, gatacke (gadske), krbavske, li6ke, primorske, gorske, za- 
gorske, podgorske, lucke, poljicke, zastoborske, zatinske, toplicke, humske, sanske, a 
drugo imena zupa: kninske, ninske, kliske, bribirske, i t. d. Zitelji zupe prebivali su sto 
u gradu, §to u selima zupe. Grad (lat. castrum, castellum) bio je nasipom ili zidinama 
ogradjen i utvrdjen, ali nije bio prostran; on je bio sijelo zupana i branik citave zupe. 
Pred gradom ili ispod njega bilo je podgradje (suburbium), gdje su bili stanovi ostalih 
zitelja, a na prostoru izmedju grada i predgradja skupljao se je narod na trg, svetkovine, 
sudove i zborove. Naokolo grada bila su po citavoj zupi razasuta sela (ves, latinski 
villa), u kojima su nastavale zadruge. 

Glavar zupe bio je zupan (iupanus, zupanus, na koncu XI. stoljedu vec i comes). 
Zupan je bio vrhovni vojvoda zupne i plemenske vojske, kao i branilac zupe u vrijeme 



rata; bio je uza to i vrhovni sudac u zupi, kad nije bilo kralja ili njegova zamjenika. 
U starije vrijeme prije kralja Tomislava bila je vlast zupana ososito jaka, poSto je go- 
tovo svaka zupa bila za sebe; no po6ev od X stoljeca vlast se je zupana vise stezala, 
te su postajali sve zavisniji od vrhovnoga vladara. Uz zupane spominju se podzupani 
(postiuppus), koji su upravljali manjim kotarima u zupi, zatim satnici, koji su vodili 
pojedine odjele zupne vojske i pomagali zupanu na sudu. Napokon su bili pristavi 
(pristaldi), koji su izvrsivali odluke zupnoga suda. 

Vise zupa sa(^injavalo je jednu o blast, kojoj je bio na celu veliki zupan ili 
knez (dux). Najznamenitija oblast bila je Bijela Hrvatska, od koje se je razvila 
hrvatska drzava. Glavar te oblasti zove se vec u IX. stoljecu »dux Chroatorum*, a 
njegova zemlja »regnum Chroatorum«. U oblastima, koje bijelo-hrvatski knezovi 
pridruzuju svojoj vlasti, namjestaju oni bane (ban bosanski, ban slovinski ili slavonski). 
Odkad se je Tomislav god. 925. vjencao za kralja, svi se njegovi nasljednici zovu kmlji 
(reges), i to redovito >rex Chroaciae et Dalmaciae* ili »rex Chroatorum Dal mat in or uni- 
que*, kadkad i »rex totius Chroatiae simulque Dalmatiae«. Naslovu im se koji put pri- 
daje jo§ sgloriosus, inclytus«, t. j. slavni, svijetli. 


(U crkvi sv. Lucye kod BaSke na otoku Krku). 

Na ovom se nspisu uz ino spominje i kralj Zvonimir, koji je boraveci jednom na otokn Krku, darovao crkvi 

sv. Locije nekn zemlja (ledinn). 


Jur knezovi hrvatski, a jo§ vise kraljevi okruzeni su sjajnim dvorom. Najodlidniji 
dvorski Castnici jesu u knezevsko doba: zupan dvorski (palatinus), zupan komornik (ca- 
merarius), zupan peharnik (pincernarius), zupan konjusnik (cavallarius), zupan Stitono^a 
(armiger) i zupan buzdovanar; u kraljevsko doba: tepCi ili tepadija (prije dvorski zupan), 
posteljnik, vinotod, §ditono§a, volar, djed (maior domus), ubrusar, dvorski sudac, sokolar, 
psar i t. d. Dvoru pripadao je napokon i dvorski kancelar, koji je bio predstojnik kra- 
Ijevske pisarne; tu je dast redovito obnaSao kninski ili hrvatski biskup, koji je bio Za- 
jedno i kraljevski biskup, te je obidno putovao s kraljevskim dvorom. 


Kraljima hrvatskim XI. stoljeca pripadala su sva vladarska prava, koja su po- 
tekla iz pojma krscansko-evropskoga vladaoca. Kako je poznato, prava te vrsti jesu tako 
zvana obca prava vladalaCka, kao ^to su pravo zakonodavstva, pravo vrhovne uprave po 
drzavnim zakonima i narodnim obicajima, onda odanle izticuce pravo ovrSbe, da naime 
kazni zlikovce, a dijeli nagrade i milosti vrijednim i zasluznim licima. Naravno je, da 
hrvatski kralji nijesu vrsili svoje vlasti skroz neograniceno, nego uz sudjelovanje naroda, 
narocito pak uz pripomoc kraljevskoga vijeca i narodne skupstine 
(shod, sabor) 

Dohodci kraljevske blagajne (regalis fiscus) bili su redoviti i izvanredni. Medju 
redovite ubrajali su se prihodi od kraljevskih zemalja (terrae regales). (J samoj Bijeloj 
Hrvatskoj pribrajala se kraljevskim zemljama citava zupa Cetina, zatim kotar Bosiljinski, 
Sminski, Mosorski, Rasohatica i Rogovo kod Belgrada, Jasenica i Drazani u Sidrazkoj 
zupi, nadalje neki gradovi (castra) kao Radosic, Labin, i sela kao Srinjine, Osik, Stolac, 
Jelfiani, napokon i neki otoci, kao Maon blizu Paga i Zirje (Zuri) kod Sibenika. Nema 
sumnje, da su kralji i u ostalim oblastima imali svojih kraljevskih zemalja. Kralj je na- 
dalje pobirao i porez (tributum) od svojih podanika. Taj se je porez placao od zemalja, 
i to budi u gotovu novcu budi u naravi. Kralj je mogao oprostiti od poreza ne samo 
pojedine Ijude, nego i citava plemena i druzine. Vrelo kraljevim prihodima bili su jo§ i 
darovi (honorificentia), koje su u nekim prigodama drzjvljani prikazivali svojim vladarima 
u znak svoje odanosti. Ti su se darovi davali izprvice dobrovoljno, no poslije promet- 
nuli su se u duznost. Ako bi kralj koga oprostio od placanja poreza, ne bi ga zato 
oslobodio od darivanja. U kraljevsku blagajnu placale su se jos i globe (mulctae), koje 
su bile nametnute onima, koji nijesu vrsili kraljevske volje ili odredbe. Globe iznosile 
su koji put i po 100 libara zlata. Napokon spadase medju duznosti podanika i to, da 
prime i ugoste kralja s njegovim dvorom, kad bi se putujuci k njima svratio. Takovi 
pohodi (descensus), koji se danas smatraju za milost, bili su nekad vrlo tegotni, te 
su ih podanici nastojali ili sasvim ukinuti ili bar ograniciti. Tako je jednom kralj Petar 
Kresimir Veliki putujuci po Bijeloj Hrvatskoj zajedno sa svojom suprugom i citavom 
pratnjom odsio kod sokolara Aprica. Taj je kralja docekao sjajnom vecerom, a po- 
slije stao darivati kralja i njegove Ijude pocastnim darovima. Kralju je dao najboljega 
inomka s najboljim konjem, kraljici najbolju sluzavku, kraljevu stitonosi stit s kopljem, a 
drugima razlicite druge darove. 

Hrvatski knezovi i kraljevi nijesu dugo imali sta^ne, odredjene prijestolnice, nego 
su obilazili zemljom i gotovo u svakom vecem mjestu imali svoja svratista, gdje bi 
stanovali, kad bi za drzavnim poslom onamo dosli. Takav dvor i svrati§te (coenaculum) 
imali su u Ninu, Kninu, Sibeniku, Spljetu i t. d. Tek na koncu XI. stoljeca poceli su 
grad Belgrad (Belogradon, Alba civitas) smatrati kraljevskim gradom (urbs regia), 
po svoj prilici zato, §to su se u njem neki kralji krunili. 

Skupimo li sve u jedno, sto smo doslije kazali o uredjenju hrvatske drzave, to 
nam se u XI. stoljecu prikazuje, ova slika: Na celu citavomu kraljevstvu stoji kralj kao 
glavar drzave; on je okruzen brojnim dvorom, te dvorski dastnici dvore njega i njegovu 
porodicu. Kralju su podlozni bani, koji su njegovi namjestnici u pojedinim oblastima 
(banovinama); najznamenitiji ban je bijelo-hrvatski. Banima se pokoravaju zupani, oni 
su glavari zupa, kojih ima u jednoj oblasti vise, a u drugoj manje. Zupaiiima napokon 
podlozni su podzupani i satnici, kao i drugi nizi castnici, kojih imena ne poznamo. 

Vec bi spomenuto, da su se hrvatski vladari zvali takodjer kralji Dalmacije, i da 
je romanska Dalmacija pripadala hrvat-skoj drzavi, narocito od polovice XL stoljeca. 

U Dalmaciji, koja je sastojala tek od nekoliko gradova u primorju i na otocima, 
nijesu bani ni zupani vrSili nikakve vlasti. Dalmatinski gradovi bili su slobodne obcine, 
municipija ili »civitates«, kako se sami zovu. Medju romansko-dalmatinske »civitates« 



broje se Spljet, Zadar, Trogir, Dubrovnik i Kotor na kopnu, a Osor, Krk i Rab na 
otocima. Zitelji tih gradova jesu gradjani »cives«, i dijele se na dvoje: na svecenike 
(clerus) i na svjetovnjake (populus). Svjetovnjaci dijele se opet na plemice (nobiles) i 


neplemide (ignobiles). Gradjani bave se zanatima, obrtima i trgovinom, a uza to i bro- 
darstvom i ribolovom. 


Na celu svakomu dalmatinskomu gradu je nacelnik ili prior, kojega bira gra- 
djanstvo, a potvrdjuje ga hrvatsko-dalmatinski kralj. Prior gradski neposredno je pod- 
lozan kralju; on je zajedno s banima i hrvatskim zupanima u kraljevskom vijecu, te 
spada poput ovih medju velikaSe (primates, magnates) hrvatske drzave. Od svih priora 
najugledniji je zadarski, te je na neki nacin poglavica svih priora, naro^ito ako ga je 
byzantski car odlikovao cascu stratega ili katapana citave Dalmacije. Prior gradski je 
glavar gradskoga vijeca, koje sastoji od tribuna, sudaca (indices) i biijeznika (notarii). 
Za sve vaznije stvari saziva se gradska skup§tina, u koju dolazi gradski biskup sa sve- 
censtvom, plemstvo i prosti puk. 

Crkva U hrvatskoj dr^avi. Jos prije dolazka Hrvata spadao je najveci dio 
potonje hrvatske drzave u crkvenom pogledu pod salonsku (solinsku) nadbiskupiju, te 
su se svi biskupi Dalmacije pokoravali soHnskomu nadbiskupu kao svomu metropoHti. 
Padom SoHna i okupacijom Dalmacije po Hrvatima bi§e doduse i crkvene prilike u toj 
pokrajini poremecene; no kad se je iza god. 679. mjesto razvaljenoga Solina podigao 
grad Spljet, te bi u njem obnovljena solinska nadbiskupija, to je prvi solinsko- 
spljetski nadbiskup Ivan svojoj metropoliji vratio stari obseg, te su mu se pokorili bi- 
skupi u Osoru, Krku i Rabu, zatim u Zadru, Dubrovniku i dalje na jugu. 

Obnovljena na koncu VII. stoljeca metropolija solinska, sada spljetska, djelovala 
je veoma blagotvorno na Hrvate, medju kojima je jako brzo razSirila krscansku vjeru. 
Tako ostade do IX. stoljeca. No kad se je u IX. stoljecu Hrvatska pridruzila zapadu, 
dok je byzantska Dalmacija sa Spljetom ostala uz Carigrad, to se je naskoro u politicki 
odijeljenih Hrvata pojavila nova biskupija u Ninu, koja je narocito u drugoj polovici 
IX. stoljeca stekla veliku znamenitost, posto su joj sami rimski pape radili u prilog. 
Ninski biskupi htjedoSe napokon svoju duhovnu vlast protegnuti na sve zemlje i oblasti, 
u kojima su nastavali Hrvati, tako da bi spljetskomu metropoliti i njegovim podrucnim 
biskupima ostala jedino byzantska Dalmacija. No poradi toga se u prvoj polovici X. sto- 
ljeca, posto se je spljetski metropolita vratio u krilo rimske crkve, zapodjela zestoka 
borba za prvenstvo, koja se svrsi tako, da je spljetski metropolita odrzao pobjedu, i da 
je rimski papa biskupiju u Ninu ukinuo (928). 

Od toga vremena ostala je spljetska nadbiskupija neprijeporno metropolom ci- 
tave krscanske crkve u drzavi hrvatskoj, te je njezin glavar bio primas i »nadbiskup 
citave Hrvatske i Dalmacije* (archiepiscopus totius Dalmatiae et Croatiae). Njemu su 
se pokoravali ovi biskupi u Hrvatskoj i Dalmaciji: osorski, krcki, rabski, zadarski, ninski, 
belgradski, trogirski, makarski, stonski, i kninski ili hrvatski. Najznamenitija od svih 
biskupija bila je u XI. stoljeca upravo kninska ili hrvatska. Ona je bila najprostranija i 
najbogatija, a njezina je vlast dopirala na sjeveru do rijeke Drave. Svecenstvo tih bisku- 
pija bilo je pretezno latinsko; sastojalo je naime ili od pravih Latina (Romana) ili od 
Hrvata, koji su bili odgojeni u latinskom jeziku i u latinskim Skolama. No pored ovih 
bilo je i posve hrvatskih svecenika, koji nijesu znali ni rijeCi latinski, vec su Bozju 
sluzbu obavljali u slavenskom jeziku. Slavenska liturgija bila je doduSe vise puta zabra- 
njena i progonjena, ali sasvim se izkorijeniti nije dala nikada, nego se je narocito u 
krckoj (poslije senjskoj) biskupiji vazda odrzala. 

Zastupnici biskupija, naime biskupi i njihovi namjestnici, sastajali su se cesto na 
crkvene zborove ili koncile (synode), vecinom u Spljetu, da vijecaju o crkvenim poslo- 
vima. Tim pokrajinskim synodama prisustvovali su i papinski poklisari, a uz njih desto 
i hrvatski vladari i njihovi zastupnici. Sto bi se na crkvenom saboru zaklju6ilo, Siljalo 
se je papi na potvrdu. 

Svedenstvo u Hrvatskoj i Dalmaciji bilo je tada kao po citavoj Evropi osobito 
§tovano i cijenjeno. Vazda ga odlikuju i svagdje mu je prvo mjesto. Osobitomu sto- 
vanju bio je uzrok ne samo uzvi§eno zvanje, koje je svecenstvo vrsilo, nego i njegova 



obrazovanost, kojom se je znatno odlikovalo od svjetovnjaka. Svecenici ne bijahu samo 
uCitelji puka u crkvi, nego i malenih u skoli; oni su bili u ono doba jedini gojitelji 
znanosti i umjetnosti. Crkva u Hrvatskoj imala je vec tada golem imetak, tako da su 
pojedine biskupije imale po citave zupe. Crkveni imetak bio je pod zastitom i crkvenih 
i svjetovnih zakona, osim toga je crkva po kraljevskoj milosti uzivala svakojake po- 
laksice od obcih drzavnih tereta. Svecenicima placala se je desetina. Vec knez Trpimir 
kaze god 852., da je njegov predSastnik po6eo davati crkvi dcsetinu, a Zvonimir obvezao 
se je god. 1076. papi, da ce se brinuti za prvijence, desetinu i druge dohodke crkvene. 
Da li je u ono vrijeme bilo u Hrvatskoj sljedbenika grcko-iztocnih .? O privrzeni- 
cima grcko-iztodne crkve ill opet rimske ne moze za ono doba biti pravo govora. 
Opreka medju obima crkvama bila je tada jos posve neznatna, a mnogi pojavi u 
hrvatsko-dalmatinskoj crkvi pokazuju, da se u nas nije jos tada pravila razlika izmedju 
zapadhoga i iztocnoga obreda, Tako je primjerice oko god. 1050. nadbiskup spljetski 
Dobrila, da bi se opravdao, §to je imao zenu i djecu, izjavio, da zivi u braku zakonito 


r" butfrrimi'eftlcdr-'- 
'; T) jittioBmfjtiUf 

T nXAude r>^f 

' 6rUim>netontt»\io 

-"*' ipifuicdpu-.uunr- 

f ?^ •*• mi fMmtrrr 

'-'••' bte fiiof.\/c<rrfui ■ 

^*^ ftimmtfn*i- 

'^*"' fu^imramuerlX 

.^ - -' p creunT^nxMznof 
^ *" rpdnrvliTrt 


Xyicyf iUjs»x . 
'*-ini I It -f «»>♦• 

k.v'nt r Lr Tien 
1. -^'-'•' • ,' <• ' 
^■- / t/-t ■»• -• 

.. ,..' 4 '. ,• ■f y 
■'-rtttt tltfStr 

X tic-t'i i liys'tv 
1. .^/<<.vA.,', . 




. -■-, :<r / . 

• » IrvroK 
„ > / v;'-.- . • . • • 
.AT 7 1*1/ r !£>«''< 

, ,<.■».'<<. ' ,r- ■ 

, .' w ♦-••-. < , ji'-. - 
Jtynf r lry»<m 

r ^*'^ »'•-. y/'A -»': -. A. 
JtVMt ■ 



m/nib. fcnc «i>I«7~«t 

■ jtrm-af-riin pr^y^f*' '. 

- ^lundtmifcrrti "o^-i 
^UlT»(Uf'prT.iii;» rnurS; 

'tt. ' ■' ' 


Zbornik se Suva u franjevafikom samostanu u Sibeniku. 

»po obiSaju iztocne crkve*. Kad su nadalje na spljetskom saboru god. 1059 60. /abra- 
nili slavensku liturgiju i slavenski jezik u crkvi, dodali su namah, da se sluzba Bozja 
smije obavljati samo u »latinskom i grdkom jeziku*. Iz pisma pape Aleksandra II. od 
god 1067. razabiramo napokon, da je u rimokatoliSkoj nadbiskupiji Barskoj bilo samo- 
stana i latinskih i grCkih ili slavenskih (t. j. reda sv. Vasilija), i da je sve nadzirao 
metropolita dukljansko-barski. 

U Hrvatskoj i Dalmaciji bilo je za narodne dinastije ne samo svjetovnih svecenika, 
nego i mnogo redovnika. Svi samostani muzki i zenski, koji su bili latinskoga obreda, 


pripadali su redu sv. Benedikta. Kao sto je benediktinski red zasluzan za sve zemlje, 
u kojima se je nastanio, tako je osobito mnogo privrijedio za Hrvatsku. Vec knez 
Trpimir gradio je oko god. 852. samostan za redovnike. Od benediktinskih manastira 
iztidu se osobito u Zadru muzki samostan sv. KrSevana ili Krizogona i zenski samostan 
sv. Marije, koji je oko god. 1066. utemeljila Cika, rodjakinja kralja Petra Kresimira 
Velikoga. U Belgradu ili kod njega bili su na glasu: samostan sv. Ivana, osnovan 
god. 1059. od kralja Petra Kresimira, i zenski samostan sv. Tome. U Spljetu i kod 
njega bili su glasoviti: kod Spljeta samostan sv. Stjepana, §to ga je sagradila kraljica 
Jelena, gdje je bila kraljevska grobnica; zatim u samom Spljetu opatidki samostan, §to 
ga osnovao nadbiskup Lovro oko god. 1069. Ti su samostani kao i drugi bili srediSta 
kulture, i jedina pristaniSta vilama umjetnicama. Benediktinci stekli su osobite zasluge za 
razvoj graditeljstva, jer su oni podizali samostane i hramove. Osim toga bavili su 
se i knjigom. 



II02. — I3OI. 


1102. — II3I. 

im se bijase Koloman u Belgradu okrunio za kralja Hrvatske i Dal- 
macije, zaboravi namah na svoje saveznike i prijatelje Mletcane, kao 
i na ugovor, §to ga je nedavno utanacio s njihovim duzdom. Ne 
htijuci sustati na pol puta, ne zadovolji se samom Hrvatskom, vec 
se pomami i za Dalmacijom. Ta on bijase ovjencani kralj Dalmacije, 
pak zato bija§e i duzan, da ju iztrgne iz mletac^kih ruku, te ju opet 

sjedini s hrvatskim kralj est vom. A mozda su ga i hrvatska gospoda nukala, 

da se toga podhvati. 

I tako se rijesi Koloman osvojiti latinske gradove Dalmacije upravo 
u onaj 6as, kad su MletCani bili u svetoj zemlji na krizarskoj vojni. Naj- 
prije pade pod prvostolni gradSpljet (1103.) i pozove njegove gradjane 
da mu se pokore, ako ne ce da unisti njih i sve njihovo. Ali Spljecani 
mjesto odgovora utvrdise zidove svoga rodnoga grada i postaviSe na 
njih straze, bojedi se pasti pod kralja strana i nepoznata im naroda, i 
ne znajuci, §ta Koloman smijera u^initi s gradom. S toga odpora ozlovolji 
se kralj i vojvode njegove, pak misleci, da ih Spljecani preziru, uzese im 
sve vise prijetiti. NaCinivSi nedaleko od grada logor pustoSili su polja 
gradjana, i plijenili su, sto bi gdje zatekli. Sad se rije§i§e Spljecani, da 

ce radije podnijeti sve nevolje i pogibili, nego da se dadu pod jaram ugarskoga kralja. 

Za neko vrijeme sazna§e medjutim, da je kralj sa svojim pukom krSdanin i da se zeli 


s njima s dobra nagoditi, ako mu se sami mirno pokore. Sada se sabrase u skupstinu, 
gdje ce vijecati, sta da cine. Na posljedku poslaSe svoga nadbiskupa, da ugovara s kraljem. 

U Spljetu ne bijase vi§e na zivotu nadbiskupa Lovrinca. On je umro jo§ godine 
1097., po§to je upravljao do detrdeset godina crkvom hrvatsko-dalmatinskom, i sluzio 
tri kralja: Petra Kresimira, Zvonimira i Stjepana II. Njega naslijedi papom imenovani 
Krescencije, rodom Rimljanin, 6ovjek izvrstan i naresen svakom dobrotom. Ovaj dakle 
podje u ime Spljecana u tabor Kolomanov. Kralj ga primi prijazno, privoli na sve nje- 
gove zelje i sklopi mir. Bise popisane sve pogodbe i pravice grada Spljeta, te kralj 
Koloman sa svojim velmozama prisegne, da de ih vjerno drzati i cuvati. Sutradan opet 
poloziSe Spljecani zakletvu vjernosti, da ce u sve vijeke biti vjerni Kolomanu i njegovim 
zakonitim nasljednicima. Na to udje kralj sveCano u grad, te bi lijepo primljen od sve- 
censtva i puka, na sto iznovice potvrdi sve povlastice gradjana i obilato nadari nad- 
biskupa Krescencija. 

Od Spljeta krene Koloman dalje prema gradu Trogiru. Ondje je biskupovao 
glasoviti Ivan, koji je bio biskup jo§ od kralja Petra Kresimira. I pred Trogirom dodje 
gotovo do krvi, ali na posljedku posredova biskup Ivan, koji bi poslije progla.sen 
svetcem. Pri6a se, da je kralja sklonila na pomirenje 5udna nocna prikaza. BijaSe naime 
vec odlucio, da ce upaliti grad, jer mu se s dobra ne htjede predati; no u to da je 
nocu, kad je u svojoj pala6i izvan grada spavao, usao u njegovu loznicu biskup Ivan 
straSna lica, da ga je pograbio i poceo vuci za kose, a napokon da ga je i Ijuto iz- 
sibao. Kad ga je biskup iz saka pustio, a Koloman se iz sna prenuo, nije vise vidio 
biskupa, ali je osjecao bol i vidio na svome tijelu mastnice od siba. Upravo s toga pre- 
pade se silno Koloman, pak se radostno pogodi s Trogiranima, dim mu je samo biskup 
Ivan ponudio ruku pomirnicu. 

Sad se Koloman spremi, da zauzme jos i Zadar i gradove na otocima. Otoci Krk 
i Osor namah mu se'pokorise, ali zato mu tim vise jada zadavase grad Zadar, a uza nj 
i grad Rab na otoku istoga imena. Ondje je latinsko ziteljstvo bilo najbrojnije, ti su 
se gradovi takodjer i za kraljeva hrvatske krvi najradije otimali zakrilju hrvatskoga 
kralja. Koloman izgubi pune dvije godine (1103. — 1105.), dok mu se pokorise. Osobito 
Rab odolijevase uztrajno, sticen svojim polozajem na moru. Koloman morade dva put 
odpremiti svoje brodovlje, da ga svlada. Prvi put posalje svoga bana Ugrina (mozda od 
plemena Kukara) s jakom vojskom i brodovljem. Taj dodje iznebuha do otoka, izkrca 
se na njem i oplijeni ga. Zastrasivsi tako zitelje, vrati se na brodove i izdekivase, §ta 
ce Rabljani raditi. U njega bijase trinaest brodova. No zitelji grada Raba ne predadose 
se, vec se utekoSe svomu za§titniku sv. Kristoforu, pak opremivsi tri dvoveslice navalise 
na bana Ugrina. Ugrin bijaSe bolji vojnik nego vojvoda, pak nije dekao, dok mu se 
neprijateljski brodovi prikuce, vec je namah na podetku bitke bacao na dusmane svu 
svoju zairu kamenja i strjelica, a to je sve popadalo u more, posto su neprijatelji jos 
suvise udaljeni bili. Oni pak navalise na nj tek onda, kad je ostao goloruk. U prvi 
kraj zarobise mu jednu ladju; ostalo mu brodovlje razbi§e, a na to dune ostra bura, 
koja mu brodove po morskoj pu6ini porazbaca i unisti. 

Tuzni udes bana Ugrina razjari Kolomana, te odluci drugo brodovlje poslati na 
Rabljane. Vodit ce ga vojvoda Sergije. On pokupi lijepo cislo brodova od Senjana, 
Cresana i Krdana, te se izkrca kod sv. Petra na Rabu Namah po6e po otoku harati 
polja i lugove. Rabljani se uvjeri§e, da mu se ne mogu oprijeti na otvorenom polju; 
pak zato jedni osta§e u gradu, da ga brane, a drugi se ukrcaSe u ona tri broda. Sergije 
ostavi svoje brodove bez velike straze, i trpaSe u njih samo plijen, sto bi ga na kopnu 
oteo. No u to podje Rabljanima za rukom, te mu zapaliSe brodove, a on bi na to 
s ditavom vojskom svojom zasuznjen. 




Jednako nesrecno vojevaSe sam Koloman pod gradom Zadrom. StajaSe pred njim 
vec dvije godine, ali mu se on ne predade. Napokon ne moguci ga silom dobiti, po- 
kusa jos jednom milom. Vrli nadbiskup Krescencije i biskup trogiski Ivan bijahu mu 
posrednici. »Ako se kraljevoj milosti pokorite«, poru6ivao kralj Zadranima, »primit cu 
vas i va§ grad za prve u mojem kraljestvu, jer volim imati dragovoljne prijatelje, nego 
prisiljene podanike«. I zaista najprije Zadrani, a za njima i Rabljani poceSe se poga- 
djati s kraljem. Koloman sazove na polju pred Zadrom veliku skupStinu latinskih zitelja 
i svecenika, i tu se pode razpravljati, uz koje ce ga pogodbe priznati za kralja Dalma- 
cije. Na skupstini Lilo je i hrvatskih velikasa i zupana, a i ugarskih velikaSa i citavo 
6islo biskupa, kao ostrogonski nadbiskup Lovrinac, vacki biskup Marcelo, peSuvski 
biskup Simon, kolocki biskup Fulberto, i drugi. Krescencije i biskup trogirski Ivan, 
koji su u ime Dalmacije ugovarali s kraljem, htjeli su biti sigurni, da ce Koloman i 
njegovi nasljednici Stovati i cuvati kroz sva vremena stare sloboStine dalmatinskih gra- 
dova, pak su zato zahtijevali, da se pogodba sastavi u nazocnosti brojnih svjedoka. Kralj 
morade na sve povlasti Dalmacije prisegom priseci, a jednako udiniSe i nazocni ugarski 
velikaSi: biskupi, zupani, pace i satnici. Ali ni to ne bi jos dosta. Kralj dade na uspo- 
menu te svoje pogodbe naciniti tri zlatna kriza, te ih dade u zalog trima biskupima 
Dalmacije i Hrvatske: jedan biskupu zadarskomu, drugi biskupu rabskomu, a treci prvo- 
stolniku citave Dalmacije i Hrvatske. 

Tek sada otvorise se Kolomanu vrata grada Zadra, te bi svecano primljen, kao 
pred dvije godine u Spljetu. Sad je Koloman bio kralj Dalmacije ne samo po imenu, 
nego i 6inom. A i ziteiji dalmatinskih gradova bili su srecni, sto su iza visegodisnjih 
borba docekali mirnije dane. Oni su slavili Sas, kad je »s Bozjom milosti po Kolomanu 
vracen mir i poredak na kopnu i na moru«, te je sada svaki opet mogao ici za svojim 
poslom. Godina 1105., kad je Koloman prvi put u slavlju uljegao u grad Zadar, duboko 
se je usjekla u pamet tamosnjim ziteljima. Sam Ko- 
loman dade na opatickoj crkvi sv. Marije podici nov 
zvonik, posto se je stari valjda za podsade srusio, te 
dade na zvoniku uklesati ove rije(^i: » Godine od upu- 
cenja gOi>podina na§ega Isusa Krista 1105. Iza pobjede 
i mira, i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o 
svom trosku podici Koloman, kralj ugarski, hrvatski i 
dalmatinski«. Kad je malo zatim umrla opatica Veke- 
nega, posljednja od zenskoga roda kralja Petra KreSi- 
mira, uklesase joj na grobnici, da je umrla god. 1111., 
to jest »pete godine kraljevanja Kolomanova* 
u Hrvatskoj i Dalmaciji. (Vidi grobni spomenik na 
strani 133.) 

Koloman bija§e sada kralj Dalmacije. No sta ce 
na to Mletci i njihov duzd, koji se smatrase jedinim 
gospodarom latinske Dalmacije? Mlet^ani ne uiinise 
nista, posto bijahu zabavljeni na dalekom iztoku, ali 

zato smatrahu Kolomana vjerolomnikom, jer bijase pogazio ugovor od god. 1101., gdje 
no priznade pravo Mletaka na Dalmaciju Koloman medjutim slabo je mario, sta Mlet- 
6ani o njem misle, vec je nastojao, da svakako ugodi svojim novim podanicima. Upravo 
za to potvrdi svakom latinskomu gradu posebice njegove povlastice i stare pravice, 
te izdade svakomu ovakovo po prilici slobodno pismo: »Ja Koloman, kralj Ugarske, 
Hrvatske i Dalmacije, prisizem na sveti kriz, da cu Vama, mojim vjernim gradjanima 
(spljetskim, trogirskim, zadarskim) duvati tvrdi mir. Ne cete pladati dace ni meni, niti 
momu sinu, niti mojim nasljednicima. Biskupa i nadeinika, koga svecenstvo i puk izaberu, 

Monogram kralja Kolomana 


u Zadru. 


potvrdit cu. Dopustit cu Vam, da se sluzite davnim vasim obicajima i zakonima. Od 
prihoda gradske luke, sto ga placaju stranci, neka budu dva dijela kralju, treci dio na- 
eelniku grada, a desetina biskupu. U gradu ne cu dopu§tati, da se nastani koji Ugrin 
ili koji drug! inorodnik, van ako Vi koga po svojoj volji primite. Kada pak k Varna 
dodjem, ili da se krunim, ili da u Vasem gradu sazovem sabor kraljevstva, nijedan gra- 
djanin ne ce morati da prima gosti na silu, vec ce svakome biti na volju, da primi 
koga hoce. Ako bi slu6ajno kadgod moja vlada ikome dotezdala, pak bi se htio kamo 
drugamo odseliti, slobodno mu budi, da podje sa zenom i djecom, i sa svim sto ima«. 
Ovako je Koloman u prvi cas gledao, da svima mogucim povlasticama i slobosti- 
nama ste6e Ijubav i odanost dalmatinskih zitelja. U to ime dolazio je i poslije vise puta 
u Hrvatsku i Dalmaciju, gotovo svake trece godine. No kad je za nekoliko godina 
opazio, da se je i Hrvat i Latinac novomu redu nekako prilagodio, poCe on zaboravljati 
kletve i obecanja svoja, pak onako s Hrvatima i Latinima raditi, kako prvo s Mletcanima. 
Ma da je Hrvatima bio obrekao, da ne ce od njih traziti nikakvih daca, na jedan put 
po6e im neki kraljevski danak nametati, pace poSalje u Hrvatsku svoga Sovjeka, koji 
ce taj danak pobirati. Kraljevski se poreznik nastanio u gradu Spljetu. Malo zatim po- 
salje ugarske cete u Dalmaciju, da toboze brani primorske gradove od navala mletackih. 
Spljecani bi§e prisiljeni, da izprazne jednu kulu na iztocinoj strani svoga grada, i u tu 
kulu smjesti se sada kraljevski vojvoda sa svojim cetama. No jo§ vece nasilje ucini Ko- 
loman god. 1112. U Spljetu naime umrije nadbiskup Krescencije, pak se radilo o izboru 
novoga prvostolnika. Po staroj pravici zapadalo sada pravo svecenstvu i puku spljetskomu, 
da si bira duhovnoga pastira, kojega ce kralj samo potvrditi. AH Koloman umijesa svoje 
prste, pak si stvori u Spljetu jaku stranku od gradjana, koja poce raditi o tom, da se 
izabere za biskupa covjek prijazan i odan Kolomanu. I tako se zgodi, da je najvise 
vikom i bukom ovih ugarskih privrzenika izabran za nadbiskupa neki Manase, bivsi 
prije na dvoru Kolomanovu, a osobiti Ijubimac njegov. Ovako dodje prvi Ugrin na nad- 
biskupsku stolicu u Spljetu. Posto ga je papa potvrdio, zalazio bi cesto u Ugarsku na 
kraljev dvor i tamo bi nesto snovao. Ali djelo mu jos ne izadje na vidjelo, jer u to 
umrije Koloman god. 1114. naglom smrti. Mletcani vjerovahu, da ga je stigla Bozja 
kazna, sto je pogazio rijec i vjeru njima zadatu. 

Ugarskom, Hrvatskom i Dalmacijom zavlada sada Stjepan III. (II.), nedorasli sin 
Kolomanov. Nesta&no to dijete zlo bi odgojeno, i kad odraste, bijase gotovo straSilo. 
Vec za rana vikao zapovijedati, postade lakomisljen, raspuSten, strastven a i okrutan. 
Sve ga se bojalo kao zive vatre; majke plasile plaCnu djecu samim imenom njegovim. 
Kako je bio okrutne cudi, kaznio bi svoje protivnike tako, da bi im dao kapati goruce 
baklje na najnjeznije udove tijela. Na posljedku obuze toga mahnitoga kralja gotovo 
ludilo, u kom i umre (1131.) u tridesetoj godini svoga zivota. 

Vec prvih godina Stjepanova vladanja pozurise se njegovi skrbnici, da rade u zator 
slobo§tina Hrvatske i Dalmacije, koje bijase Koloman tolikim kletvama utvrdio. Pomagali 
su ih neki suvi§e revni privrzenici ugarskoga dvora u nasoj domovini. A svima je bio 
na 6elu nadbiskup spljetski Manase, koji je neprekidno tajno surovao sa Stjepa- 
novim skrbnicima. 

Zapovjednik ili vojvoda ugarske posade u gradu Spljetu stanovao je u nekoj 
kuli na iztoinoj strani grada, a imao je dosta veliku posadu. Ovomu vojvodi, budi da 
su ga iz Ugarske putili, budi da je na svoju ruku radio, mune na jednom u glavu 
6udna misao, da nasuprot svim svetim ugovorima silom zauzme citavi Spljet i da ga 
oplijeni. Posavjetova se za to sa svojim Castnicima, a ovi mu rekoSe, da se to ne bi 
inade moglo zgodno izvesti, nego kad bi se sporazumjeli s nadbiskupom Manasom. 
Pozovu dakle i njega na dogovor. On dodje i pristane na urotu, pace sam razlozi 
iitavu osnovu, kako da se naum izvede. Za koji dan posvetit ce se novo sagradjena 

KOI.OMAN I ^;T.FI•:I>\^■ III. 


crkva izvan grada na nekom brdu, po imenu »Gospodi pomil,uj« (Kyrie eleison). 
Sav puk spljetski pohitat ce na taj dan iz grada, da prisustvuje crkvenoj slavi. Kad ce 
se tako gradjani desiti izvan gradskih zidina, ugarski vojnici, koji ce biti u knli, uzpet 
ce se na gradske zidine, a drugi vojnici, koji ce biti spremnt izvan grada, Cim im se 
dade znak, svi ce prisko^iti u pomoc, i tako ce grad, lisen svake obrane, sasvim lako 
past! u ruke ugarskoj posadi. Osnova nadbiskupova svidje se vojvodi i njegovim cast- 
nicima, te bi s toga i prihvacena. 

U to vrijeme bio je nacelnik grada Spljeta neki odvazni i umni 6ovjek, po imenu 
Adrijan, rodom Talijanac iz grada Treviza. On je vise mario za boljak svojih sugra- 
djana, nego za svoju cast; i kad je slucajno doznao za ugarsku zavjeru, izdade sve gra- 
djanima spljetskim, a zatim pobjegne u svoju domovinu, bojeci se ugarske osvete. 
Spljecani pak videci, da im se radi o giavi, slozise se kri§em s Trogiranima i drugim 
ziteljima Dalmacije, te smjestiSe na sve strane jake straze, da budu vazda na oprezu- 

Belgrad na moru (danas). 

Krunitbeni grad hrvatskih kraljeva i kraUa Kolomana (1102.) — Razoren od MleWana 1124. 

Na ureceni dan, kad ce se crkvena slava slaviti, svi ce gradjani po6i toboz na brdo 
»Gospodi pomiluj<, zeleci se uvjeriti, da li je istina, §to im je Adrijan odao. U istinu 
medjutim poslase iz grada samo djecu, zene i starce na sveCanost, dodim se sva oruzju 
dorasla momdad posakrije u gradu Kad je na to svedanost zapoiela, na jedan put za- 
mnijese trublje na ugarskoj kuli, a vojnici sa zastavama provali§e iz kule i razstrkaSe 
se po gradskim zidinama. No na to izadjo§e Spljecani iz svojih skrovista, pak §to brze 
potekoSe prema kuli, koju zapaliSe, a zatim oboriSe sa zidina sve vojnike, koji se bijahu 
uzpeli. Sto je bilo vojnika u kuli, ili izgoriSe u vatri, ili postradaSe skaCuci s visokc 




kulc na golo kamenje. Oni ugarski vojiiici, koji su izvana provalili u grad, bifee poubi- 
jani, drugi pak prepadose se Ijuto, pak se od straha i smetnje razbjego§e na sve strane. 

Spljecani spasose tako srecno svoj rodni grad. Nadbiskup Manase, kad mu djelo 
izadje na vidjelo, ostavi zastidjen i posramljen grad Spljet i ne vrati se nikad vise u 
svoju biskupiju. Spljecani pak, a i drugi zitelji gradova dalmatinskih, ozlojedjeni s tolike 
nevjere, odlufise odmetnuti se od kralja Stjepana i traziti drugoga zastitnika. To jedva 
doceka mletacki duzdo Ordelaf Falieri. Ne moguci Mletcani i onako pregorjeti, sto im 
je Koloman na vjeru oteo Dalmaciju, trazili su samo zgodu, da se opet umijesaju u 
dalmatinske posle. A sad im se nadade lijepa prilika kao nikad prije, te se mogahu 
nadati, da ce ih latinski zitelji primiti razkriljenih ruku, gotovo kao svoje osloboditelje. 

U to ime zapoce Ordelaf Falieri joS god. 1115. vojnu za Dalmaciju. U kolovozu 
krenu on s velikim brodovljem iz Mletaka i dodje najprije pod Zadar. Sama varo§ pade 
mu brzo u ruke, jer su mu i zitelji bili skloni; ali zadarske tvrdje ne mogase uzeti, 
poSto je u njoj bila jaka kraljevska posada, a on nemase dovoljno kopnene vojske. 
Ostavi zato Zadar i podje na ju^ pred hrvatski kraljevski grad Belgrad, koji je bio 
gotovo predstraza zadarska. Belgradjani ne mogose mu odoljeti, i premda nijesu voljeli 
Mletcane, moradose se predati. Duzd uze od Zadrana i Belgradjaca taoce, dade oba 
grada utvrditi i posadu kraljevsku u tvrdjavi zadarskoj obkoliti, a na to se vrati kuci, 
uvjerivsi se, da nema dovoljno pjeSadije, da bi mogao uspjesnije ratovati. 

Druge godine 1116. dosao je mjeseca ozujka u Mletke njemacko-rimski car Henrik V., 
koji obeca pomoc za vojnu na ugarsko-hrvatskoga kralja Stjepana. Ordelaf Falieri 
obrati se takodjer na byzantskoga cara Aleksija Komnena, pak i taj posalje mu po- 
mocnih ceta. Pripremivsi se ovako bas valjano, podje duzd u svibnju put Dalmacije. 
Bijase i skrajnje vrijeme, da dodje, posto se je vec jaka vojska hrvatska pod banom 
Aleksijem primicala zadarskoj tvrdji, da izpred nje odtjera mletacke cetc. Tik pred za- 
darskom tvrdjom zametnula se 29. lipnja velika bitka, koja se je svrsila podpunim po- 
razom ugarske i hrvatske vojske. Ban Aleksije pobjeze glavom bez obzira, a mnogi 
odlicni plemici padose u mletacko suzanjstvo. Sad se ne moga§e vi§e uzdrzati ni posada 
u tvrdji zadarskoj, vec se predade duzdu dragovoljno, samo da izadje slobodna. 

RazbivSi ovako hrvatsko-ugarsku vojsku prolazio je sada slavodobitni duzd pri- 
morjem od grada do grada. Najprije dodje do Belgrada, koji mu se bijase vec pro^le 
godine pokorio, i tu potvrdi samostanu sv. Ivana darovnice kralja Petra KreSimira. 
Zatim osvane pred utvrdjenim gradom Sibenikom, koji se je smatrao nedobitnom tvrdjom 
hrvatskom. Ali jakoj vojsci duzdevoj ipak ne odoli: on bi osvojen i na to gotovo do 
temelja razvaljen, da ne bude vi&e uporistem hrvatskoj vojsci. Odanle podje k Trogiru 
i Spljetu, koji mu se rado poklonise i priznase vrhovniCtvo mletacko. U svim gradovima 
uze duzd taoce i darove, pak se onda s njima i obilatim ratnim plijenom vrati slavo- 
dobitan u Mletke. 

Ordelafo Falieri nije se ipak cijenio dosta siguran, da ce odrzati Dalmaciju. Vra- 
tivSi se kuci, posalje namah u Ugarsku tri poslanika, sina svoga Vitala Faliera, Ursa 
Justiniana i Marina Maurocena, da bi s kraljem Stjepanom III. sklopili petgodiSnje pri- 
mirje. No vec slijedece godine 1117., kad su Mletci s citavom Italijom stradali od kobnih 
potresa, dize Stjrpan opet vojsku na Dalmaciju, koja je srecno napredovala i Mletcane 
gotovo iz svih gradova iztjerala. Cini se paCe, da su ca i otoci Rab, Krk i Osor (Cres) 
pristali na novo uz ^voga zakonitoga kralja. 

Slavodobice hrvatske i ugarske vojske prisili Ordelafa Faliera na trecu vojnu. 
Sabere god. 1118. i lijepo brodovlje i sjajno oboruzano konjaniCtvo s ravnica lom- 
bardskih, te ga preveze u Dalmaciju. Cim je prispio u Zadar, pozuri se, da udari na 
hrvatsko-ugarsku vojsku, da ju kao predlani u jedan mah u prvoj vatri smrvi. Po svom 
dosadanjem obicaju sam je duzd i ovaj put sudjelovao u bitci, boreci se kao prosti 



r- ,.»i wiiiJuun BWI 




noli C4nnl 


kojom je rabskoj biskupiji potvrdio sve iupe i incdje, kako ih bijaSe nstanovio kralj Petar KrcMmir svojim nri- 

vilegijem od 8. srpnja 107 1. (n) 

(Izvorna povelja u zemaljakom arkivu u Zagrebu.) 





vojnik. Na nesrecu svoju bude umah na po^etku bitke ranjen, te su ga morali odnijeti 
s bojista. Konjanici njegovi borili su se jo§ neko vrijeme, dok se ne smetoSe, ne videci 
pred sobom vojvode svoga. Ostavljajuci mrtve na bojiStu uze§e u najvecoj smetnji bje- 
zati u Zadar. Mletcani bise do nogu razbijeni; sam duzdo izdahnu iza nekoliko dana od 
smrtnih rana. Mrtvo mu tijelo odnijese na brod, da ga prevezu u Mletke zajedno s 
ostatcima vojske. Tamo su ocekivali vesele vijesti, jer nijesu ni dvojili o tome, da ce 
Ordelafo novo slavlje slaviti; a kad tamo, koliki uzas zavlada medju gradjanima, kad 
ugledase tek ostatke brodovlja, nesto malo preostale vojske, a k tomu jos i mrtvoga duzdal 

Novi duzd Dominik Michieli nije u prvi kraj ni sanjao o odmazdi. Ne mogu<5i rata 
sada nastaviti, zadovolji se onim, §to mu je u Dalmaciji preostalo, naime Zadrom na 
kopnu i gradovima na otocima. Gradovi Spljet i Trogir, kao i Sibenik i Belgrad vratiSe 
se opet pod svoga kralja. 

Ali zato Dominik Michieli ne smetnu s uma tih gradova, niti ne zaboravi sra- 
mote svoga rodnoga grada. Godine 1124. u svibnju vracaSe se on s velikim, jakim 
brodovljem iz dalekoga iztoka, iz svete zemlje, kamo bijase na poziv papin po§ao. Pro- 
lazedi mimo hrvatskoga primorja uhvati zgodnu priliku, pak ce zaskoditi gradove Spljet i 
Trogir, gdje nijesu ni slutili, da bi krstonosac mogao omastiti svoje ruke kr§canskom 
krvi. Duzd zate^e nepripravne kraljevske posade u Spljetu i Trogiru, odtjera ih i prisili 
tako oba giada na predaju. 

Citavo primorje hrvatsko od Kvarnerskoga zaljeva do grada Spljeta bijaSe sada u 
rukama mletackim. Jedini hrvatski grad Belgrad ostao je vjeran svomu kralju. U njem 
zbirale su se posade, protjerane iz Spljeta i Trogira; iz njega su cete hrvatske i prije 
i sada udarale na odmetne latinske gradove. Kako je Belgrad imao zgodan polozaj, a 
bio blizu Zadra, nikad ne bi mogla kraj njega mirna obastati mletacka vlast a Zadru. 
K tomu je Belgrad bio kraljevski grad i spominjao svakoga na slavna vremena Petra 
KreSimira i Zvonimira! Dok ce taj grad stajati, nije sigurna mletacka vlast u Dalmaciji. 
Duzd ga odluci zato osvojiti i razoriti. Svom silom i bijesom obori se na nj i provali 
u nj. Vojsci svojoj obeca za plijen blago Sitavoga grada i dozvoli joj, da radi sto joj 
volja. Grad bi razoren do temelja, da mu se zatre trag za sve vjekove. Tako su Mlet- 
cani htjeli izbrisati s lica zemlje uspomenu na hrvatske kralje i njihova prava na Dalmaciju. 

Nesrecni zitelji razorenoga Belgrada preselise se u blizi Skradin, kamo bi prene- 
sena i biskupija; a zemljiste belgradsko spade pod obcinu zadarsku. Tako nestade slav- 
noga i sjajnoga nekad Belgrada. Na njegovu mjestu podize se kasnije malo mjesto, koje 
danas ima jedva 150 kuca i 700 hrvatskih zitelja. Dalmatinski gradovi vratise se poslije 
opet pod hrvatsko-ugarske kralje, svoje zakonite gospodare; ali je hrvatski narod krvavo 
to platio, jer je izgubio krunu svih svojih gradova, svoj kraljevski grad Belgrad. 

Vladanje kralja Stjepana III. bijase kobno ne samo za Hrvatsku, nego i za Ugarsku. 
On je u Ugarskoj naselio Kumane ili Polovce (Plavce), koji su bili tada pogani i gotovi 
hajduci. Kralj je Kumane osobito volio; vodju njihova zadrzao je na svom dvoru. a 
sa zenama njihovim zivio je razbludno, tako da je time vrijedjao i od sebe odvracao 
sav ostali narod u Ugarskoj. Divlja i nepostojana cud kraljeva potaknula je mnoge, te 
su ga stall drzati za bjesomucnika, kojega treba zbaciti s prijestolja. Ta'co se stvorila 
napokon velika stranka, koja je stala raditi, da pomogne do kraljevstva najprije njegovu 
stricu Almu, a onda naravnomu bratu njegovu Borisu Kolomanovidu. 

Kraljevid Almo, brat Kolomanov, bio je nekad kralj hrvatski (1091. — 1095. 'i u 
jednom dijelu izmedju Drave i Save. Kad ga Hrvati protjera§e, dade mu brat, kralj 
Koloman, za vladanje neku knezevinu, koja je obsezala jednu trecinu Ugarske. No 
.Almo nije bio tim zadovoljan, ved se pojagmio za kraljevskim vijencem. Nije mu bilo po 
cudi, §to je Koloman odredio za svoga nasljednika sina si Stjepana, Sto ga je imao od 
svoje zene Buzile, sicilske kneginje, vec je radio, da se iza smrti Kolomanove sam 



popne na prijestolje. Jos za ziva Kolomana skova Almo urotu zajedno s nekim velika- 
§ima; no Koloman god. 1113. odkrije urotu i dade brata Alma uhvatiti, te zajedno s pe- 
togodiSnjim mu sinom, neduznim kraljevicem Belom oslijepiti. Bio bi ih dao i pogubiti, 
da ih nijesu spasli redovnici nekoga manastira, u koji se bijahu nevoljni slijepci sklonili. 

Drugi takmac kralju Stjepanu bijase njegov naravni brat Boris Kolomanovic. Ko- 
loman naime bijase se nakon smrti svoje prve zene Buzile drugi put vjencao s ruskom 
kneginjom Eufemijom, kcerju ruskoga velikoga kneza Vladimira Monomaha u Kijevu, 
s kojim je vec prije prijateljevao. Ali taj brak ne bijase nimalo srecan. Bilo da ruska 
kneginja nije Ijubila Kolomana, za kojega pisu, da je bio gotova nakaza od covjeka, 
bilo sta drugo: Eufemija krenu svomu vojnu vjerom. Koloman to doznade, pak ju sve 
trudnu otjera kao preljubnicu kuci u Kijev, gdje ona rodi sina Borisa. Taj bi Boris 
sasvim po ruski odgojen od svoje majke Eufemije, koja umre u Kijevu god. 1139. 

Stranka u Ugarskoj, nezadovoljna s vladanjem kralja Stjepana III., svracala najprije 
o£i na Alma, koji je onako slijep bio pobjegao u Carigrad i ondje se zaklonio kod cara 
Ivana Komnena, svoga svojaka, posto je Ivan bio ozenjen Irenom, kcerju kralja Ladislava, 
a njegova strica. Dakako da je sada i byzantski car izdasno pomagao bjegunca Alma 
i njegove privrzenike u Ugarskoj. Kad je na to kralj Stjepan III. stao progoniti prijatelje 
Almove, pocese i oni bjezati u Carigrad. Kralj sada zahtijevaSe od cara po svojim po- 
slanicima, da protjera Alma sa svoga dvora. No car se ne odazove, i s toga planu rat 
izmedju Ugarske i byzantskoga carstva. 

Pozoristem toga rata bio je ubavi Srijem. Srijem ili Sirmium, koji se u spomeni- 
cima XII. stoljeca zove i Fran co chorion (M^payyi/Z'^p^o'^), bio je tada dobrano napuCen. 
Za prvoga krizarskoga rata (1096.) pripadase Srijem Ugarskoj, koja je tada dopirala do 
Save i dolnjega Dunava. Osim staroga Sirmija (Mitrovice), koji je tada bio u razvali- 
nama, te imao samo hram sv. Dimitrije (odatle Dimitrovica, Dmitrovica, Mitrovica), spo- 
minju se u tadanjem Srijemu jos gradovi Francavilla ili Afrankbilla (danas Man- 
gjelos) i Mai evil la (kod danaSnjega Zemuna). U potonjem gradu stolovao je godine 
1096. neki zupan Guz. Savi i Dunavu na jugu, a nasuprot Malevilli sterala se je vec 
bugarska zemlja, tada u vlasti byzantskoj, a prvi bugarski grad nasuprot Malevilli bio je 
Biograd (Belegraua civitas Bulgarorum), odakle je stari vojnicki (rimski) drum vodio 
preko Ni§a (Naissus, Naisos) i Sredca (Sardika, Sofija) sve do Carigrada. Biogradu na 
iztoku poredalo se uz Dunav vise znamenitih gradova, izmedju njih i Branicevo 
(Brandiz, Brundusium) na uscu Mlave u Dunav, kraj danaSnjega Kostolca, a na mjestu 
rimskoga Viminaciuma. 

Rat zapo6e god. 1128. kralj Stjepan, provaliv§i sa svojom vojskom preko Save i 
Dunava u bugarsku zemlju. Najprije se obori na Biograd, koji razori do temelja. Ka- 
menje razvaljenoga grada dade prevesti u Srijem i sagradi ondje uz staru Malevillu 
tvrdju, koja se zajedno s varoSem prozove Zemunom (Zouyfj/zi). OborivSi medja§nu 
tvrdju Biograd robio je i dalje po bugarskoj zemlji. Na velikom drumu, koji je vodio 
iz Biograda u Carigrad, prodre do Sredca (Sofije), pohara taj grad, a zatim udari prema 
Plovdivu, gdje ga sustavi byzantska vojska. Vracajuci se Stjepan u Ugarsku, poruci caru 
Ivanu, da nije vrijedan zvati se carem ni kralj em, jer je star^ic i baka, koja samo miruje 
i planduje. Car mu na to odgovori, da ce ga jo§ one godine pohoditi i vratiti mu milo 
za drago. 

I zaista se car Ivan spremi na rat, premda je u to Almo bio ve6 umro (1128.) 
I tako se ratovanje produlji u godinu 1129. Premda se je Stjepan valjano pripravio i 
primio pomoci od svoga saveznika, Ceskoga kneza Sobjeslava, ne mogase odoljeti jacoj 
sili carevoj, koji odrza sjajnu pobjedu kod tvrdje Hrama na utoku rijeke Karasu u Du- 
navu. Rijeka Karasu bijase tom prigodom pocrvenila od krvi ugarskih vojnika, te bijaSe 
tako prepunjena Ijesovima palih junaka, da su bjegunci preko njih prelazili kao preko 



kakova mosta. Car zauze medjaSnu tvrdju Hram na lijevoj obali Dunava i zarobi obilat 
plijen; a zatim podje na zapad, te posjede titav Srijem zajedno s netom podignutom tvrdjom 
Zemunom. Iza toga vrati se slavodobitan u svoju carevinu. Da bi se zaStitio od daljih 
navala ugarskih, u6ini mjesto razvaljenoga Biograda glavnom tvrdjom na Dunavu grad 
BraniCevo, smjesti u nj byzantsku posadu i dade joj za vojvodu Kurtikija. 

Nedaca kralja Stjepana na dolnjem Dunavu ohrabri brojne mu protivnike. Stadose 
snovati, kako da zbace s prijestolja kralja, koji je u taj mah u Jegru bolestan lezao. 
Kad se k tomu jos proculo, da Stjepan ne ce preboljeti, proglasi§e nezadovoljnici za 
kralja Borisa Kolomanovica, koji se bijase nedavno iz Kijeva svratio u Ugarsku. No 
Stjepan na jednom ozdravi i dade pogubiti neke buntovnike. Boris pobjeze u Carigrad 
caru Ivanu, a Stjepan na to odredi, da ni Boris ni njegovi potomci ne smiju nikad vise 
na kraljevski dvor u Ugarsku. Ali se sada tezko zabrinu radi nasljednika na prijestolju. 
Sam nije imao od srca poroda, pak komu da ostavi kraljevstvo? Stric Almo je mrtav, 
a naravni brat Boris pobjegao u tudjinu. U toj ga nevolji utjeSise dva velikasa, koji su 
nekad bili savjetnici kralja Kolomana, odkrivSi mu tajnu, da jo§ zivi nebogi kraljevic, 
slijepi Be la, kojega bijahu redovnici nekoga samostana sakrili izpred bijesa Koloma- 
nova. Stjepana silno uzraduje ta vijest. On dade slijepoga Belu dovesti na svoj dvor i 
odredi ga s privolom velikasa za svoga nasljednika. 

Sada stade Stjepan III. raditi, da se osveti caru Ivanu za posljednji poraz na 
Dunavu. U to ime sprijatelji se sa srbskim velikim zupanom Belom UroSem, koji je 
takodjer bio kivan na byzantskoga cara, jer mu bijase oteo nekadanju stolicu velikih 
zupana, naime tvrdi Ras (kod danasnjeg Novog Pazara), te u nj smjestio byzantsku 
posadu s vojvodom Kritoplom na celu. Stjepan se sporazumio s Belom Urosem, a da 
bude savez trajniji i tvrdji, zamoli u Bele UroSa kcer Jelenu za svoga nasljednika, slije- 
poga Belu. Jos bi utanaceno, da ce Srbi i Ugri u jedan mah ustati i provaliti u byzantske 

Jo§ u jeseni god. 1129. zapocese zajednicku borbu s carem Ivanom. Prvi ustado§e 
Srbi i razvaliSe tvrdi Ras. Gotovo u isti mah digose se i Ugri, pak otjerav§i grcke 
posade iz Zemuna i Hrama provaliSe preko Dunava i doprijese pod Branicevo. Vojvoda 
Kurtikije branio je grad hrabro. On je ostavio posljednji gradske zidine, po§to je nepri- 
jatelj vec svom silom provalio u grad te ga zapalio. Sad planu car Ivan strasnim gnje- 
vom. Skupi vojsku da naknadi gubitke; ali uza to odludi nemilo kazniti muzeve» 
kojima bijase povjerio obranu Rasa i Braniceva. 

DoprijevSi car Ivan do srbske medje izkali svoj gnjev na nesretnom Kritoplu, kto 
nije Rasa obranio. Dade ga obuci u zenske haljine, posaditi na magarca i vodati po 
taboru, da mu se vojnici narugaju. Onda udari prema Branicevu. I tamosnjega vojvodu 
Kurtikija osramoti Ijuto: obijedivsi ga s izdaje dade ga po ledjima izbiti sibama. Zatim 
gleda§e, da Branicevo opet sto prije dogradi i utvrdi. Po§to je pak za to mnogo vremena 
potratio, i uza to mu vojska stala pogibati, koje od nastajuce zime koje od nestaSice, 
odludi kralj Stjepan brze preci preko Dunava i udariti na iznemoglu vojsku byzantsku. 
U Ugarskoj zivlja§e medjutim neka odlidna i bogata gospodja latinskoga roda, koja po 
glasnicima caru izdade, §ta Stjepan snuje. Ivan se uvjeri, da se taj put ne bi mogao 
ogledati s jaCim kraljem, pak ostavi posadu u Branicevu i stade se vradati kuci. Da ga 
uz put ne bi zatekla ugarska vojska, koja ce nesumnjivo poci za njim u potjeru, posao 
je car vele mucnim i gotovo neprohodnim krajem. Uza sve to stize ga ugarska vojska, 
udari na straznje tete njegove, ali ote samo neke stvari iz careva §atora, kojih ne 
mogase sobom povesti, jer nije imao teglece marve. 

Iza ovog okrSaja dodje do mira izmedju oba vladara. Posrednikom mira bio je 
jamacno biskup Fulbert. Oba se vladara sastado§e na jednom dunavskom ostrvu. Tu 
se najprije medju sobom obtuzivahu i izvinjavahu, a onda utana6i§e mir, kojega pogodbe 



nijesu poznate. Nakon mira posla kralj Stjepan III. biskupa Fulberta u Carigrad, da 
prenese u Ugarsku tijelo nesretnoga Alma, koje hi zatim svecano sahranjeno. 

Godinom 1130. prestade rat izmedju Ugarske i Byzanta, te se ne obnovi vise za 
zivota cara Ivana. No uplitanje byzantskoga dvora u ugarske poslove ne bi tim dovr- 
seno, poSto je u Carigradu zamijenio Alma kraljevic Boris, koji se je smatrao zakonitim 
bastinikom u Ugarskoj. Nakon mira s carem Ivanom pobolijevase kralj Stjepan III, sve 
jace. Osjecajuci, da mu se priblizava samrtni tas, dade se obuci u redovnicke haljine i 
umre u aprilu 1131. u tridesetoj godini svoga zivota. Pusti zivot bijase mladica godi- 
nama preobrazio u nemocna starca. 

B E L A I. (II.) SL IJ E PI 

1131.— 1141. 


ela I. okrunjen bi za kralja 28. travnja 1131. Njega nije mogla zasli- 
jepiti kruna ni njezin sjaj; ali koprena, koja mu je zastirala vid, po- 
mracila mu je i duh. S toga ne bijase jak, da u ono burno doba vlada 
prostranom drzavom. 

Cim je sio na prijestolje, pojavi§e se dvije stranke. Neki sum- 
njahu, da li moze drzavom upravljati covjek, koji je od ranoga dje- 
tinjstva bio slijep i zatvoren medju samostanskim zidinama ? Drugi opet 
smatrahu Borisa Kolomanovica pravim nasljednikom, kojemu je po krivdi 
zakrden put do prijestolja. Na posljedku su i oni, koji su za Kolomana i 
Stjepana revnovali proti Almu i sinu mu Beli, gledali plahim o6ima krunu 
na glavi onoga, kojemu su jos nedavno radili o glavi. Svisu ti bili, naravno, po- 
tajni ili o6iti privrzenici Borisa Kolomanovica. Ovima nasuprot stajalaje stranka, 
koja je za posljednjih vladara bila progonjena, a jezgru stranke sa(5injavaIo 
je svecenstvo, koje bijaSe kralja spaslo i u svom ga krilu odhranilo. 

Mudar i jak vladar bio bi mozda lidnim vrlinama svojim obje stranke 
izmirio, ali Bela nije bio tomu podoban. On je pate bio tako slab, da se 
je posve povjerio svojoj vlastohlepnoj zeni Jeleni, kceri srbskoga vladara 
Bele Urosa Ona namah na podetku 1132. sazove ugarski sabor u Arad, na 
koji dodjo§e privrzenici obiju stranaka, ne slutedi nista zlo. Kad je kralj vec sjedio 
na prijestolju, dodje kraljica Jelena s djecom svojom i stade ovako govoriti sabranomu 


narodu: »Cujte svi vjerni nasi plemici i pucani, stari i mladi, bogati i ubogi, cujte! 
Svakomu je od Vas Bog udijeJio ocinji vid; zasto je kralj i gospodin nas lisen ociju, 
tko je pocinio to zlo? Kazite mi i osvetite nas, pogubite krivce!* Na to skoSi ogorceni 
narod na gospodu, koja bijahu nekad svjetovala, da se Bela oslijepi. Neke pogubise, a 
neke sputase u verige. U svem izgibc sestdeset i osam velikasa groznom smrti, a poro- 
dice njihove bise lisene svih svojih posjeda i blaga. 

Nema sumnje, da je pokolj u Aradu bio pripravljen od kraljevske stranke, da bi 
se uklonili s puta svi, koji bi mogli biti nezadovoljni s novom vladom. No tim bi po- 
stignuto samo, da se je protivna stranka okupila i javno ustala, da podigne na prijestolje 
Borisa Kolomanovica. Borba, §to no je tada zapocela, traje uz neke stanke kroz citavo 
vladanje Belino, te se nastavlja i za njegova sina Gejze sve do smrti Borisove godine 
1156. Borisova je stranka kroz to vrijeme (1132.- 1156.) dobijala pomoci ne samo od 
ruskih i poljskih vladara, nego takodjer od francuskoga kralja, njemackoga i byzantskoga 
cara. Beli naprotiv pomagali su kao saveznici: rodjak njegov ceski knez Sobjeslav, i 
markgrof austrijski Leopold III., kojega se je sin Albert ozenio jednom sestrom Belinom. 
Boris bijase jos god. 1129. pred kraljem Stjepanom III. pobjegao u Carigrad i 
sklonio se pod okrilje cara Ivana, koji mu dade mnoge casti i neku svoju rodjakinju 
za zenu. No kad je car Ivan utanacio mir s Ugarskom, ostavi Boris byzantsko carstvo 
i svrati se u Rusku, pak nastojase skloniti ruske i poljske knezove, da mu pomognu 
dobaviti se prijestolja u Ugarskoj. Desio se je jos u Ruskoj, kad se je zgodio pokolj 
na saboru u Aradu. Privrzenici njegovi i bjegunci skupili se u Poljskoj na dvoru kneza 
Boleslava III. Krivoustoga i pozivali Borisa iz Ruske da provali s njima u Ugarsku. 
Sam knez Boleslav stade na celo citavomu podhvatu. Na to dodje i Boris u Poljsku, 
vodeci sobom pomocne cete ruske. 

U jeseni god. 1132. zapoce rat. Boleslav Krivousti sa svojom vojskom i s Borisom 
provali preko Karpata u Ugarsku, te prolazeci sipuskom zupanijom prodre do rijeke 
Saja. Tu ga sustavi ugarska vojska, koja se bija§e utaborila s one strane rijeke. Ali u 

kraljevoj vojsci bijase takodjer mnogo nezadovoljnih i sumljivih 
Ijudi, za koje se je mislilo, da bi u boju mogli izdati kralja. 
Zato predlozi dvorska stranka, koja bijase priredila krvavi sabor 
u Aradu, neka kralj skupi oko sebe svu gospodu, da se toboz 
s njima posavjetuje. Kad gospoda dodjose, zapita ih kralj, znadu 
li tocno, da li je Boris kopilan ili rodjeni sin kralja Kolomana? 
Privrzenici kraljevi izjavise u sav glas, da je Boris nesumljivo 
kopilan i niposto vrijedan da sjedne na kralj evsko prijestolje; 
Borisovci nasuprot krzmahu reci istinu, te odgovarahu neiz- 
vjestno ili dvolicno. Na to se obori dvorska stranka na to- 
boznje izdajice i stade ih redom ubijati. Tek neki spaso§e se i 
Novel KRALJA Bele II. pobjegose u poljski tabor, medju njima i Samson. Taj iza neko- 

liko dana iznenada banu u ugarski tabor i stade kralja ovako 
grditi: »Sta radis, odurno pseto, s kralj estvom, pusti krunu 
Borisu, a ti podji u samostan i zivi ondje, kako ti je otac 
cinioc Vojvode i velikasi oko kralja bijahu od toga prizora tako osupnuti, da se 
nitko gotovo ni maknuo nije. Tada negda uzklikne neki Ivan, sin Otonov: »Sta tu 
stojimo, za§to da ga ne uhvatimo?« Sada se tek razabrase vojvode. Ali Samson skoci 
brzo na konja i pobjeze. Vojvode nijesu mogle za njim, jer nijesu imale pripravnih 
konja; no na viku njihovu skoci jedan sluga na neosedlana konja i pohita za Samsonom 
u potjeru. Stize ga i probode bas, kad je htio da prephva rijeku Sajo. 

Premda su obje vojske bile odijeljene jedino rijekom Sajom, koja se je mogla 
lake predi, ipak ne dodje do boja. Bit ce, da se je Bela uklanjao sukobu s razloga 


za koji cemo namah saznati. Bela pace posla u poljski tabor poslanike, koji su poljskomu 
knezu i ruskim vojvodama govorili ovako: »Ne pristoji se, da vi proti pravu trazite krunu za 
kopilana. Valjda vam je poznato, da Bela kraljuje po zakonu 
i pravu, i da on vlada sporazumno s citavom kraljevinom.« 
No poslanstvo slabo je hasnilo. Medjutim seje nesta zgodilo, 

sto je Boleslava prinudilo na povratak. Dok je naime on t^ a ^ 

stajao u taboru pred Sajom, podize se Belin rodjak i saveznik, ^ «^ ^ 

ceski knez Sobjeslav, te 18. listopada provali u Poljsku, ''2 5 ^ 

grozno harajuci pokrajinu Sleziju. Po ovom biva jasna bojna ^^""5 ''^ 

osnova ugarsko-deska. Ugarska vojska morala je samo susta- »^jK^^^ § 

viti Boleslava i braniti mu dalju provalu u Ugarsku, dok je -^-3 ^g ^5 

Cehe zapala zadaca, da prisile Boleslava na povratak. ^ -^ ^ 

Vojna Boleslavljeva na Ugarsku god. 1132. ostade dakle -i?" ^^^^ 

jalova, pace urodi tim, da su mu Cesi poharali cvatucu po- t---^ 5 !fy 

krajinu Sleziju. Ali on ne klonu duhom, vec nastavi rat i ^^ %' -3 
slijedecih godina 1133. i 1134. Bela medjutim srecno suzbi 
i te navale. Uza sve to zazeli izmiriti se sa svojim protiv- 

nikom. Kad se je u kolovozu 1135. njemacko-rimski car ''^ <n3 c^ 

Lotar II. desio na drzavnom saboru u Merseburgu, stigose S ^"3 ,^ 

onamo ceski knezovi Sobjeslav i Boleslav, koji je potonji S^ t» 9 

imao Pomorje kao leno od cara Lotara. Na sabor stize ^ 1^ ^ 

medjutim i poslanik kralja Bele, te davsi mu obilate darove jPT ^ ^ ^ 

(medju njima i dva bogato osedlana bijela konja) zamoli ga g jV if^ Jj 

u ime svoga kralja, da posreduje mir. Najprije bi utanaSeno = 1 iS ^ 

primirje (1135.), a dvije godine zatim konacni mir. Boleslav ^~^ ^ ^ ^ 

Krivousti morade se okaniti, da dalje podupire pretendenta '^ ^ ^ c§ 

Borisa, koji je bio povod dosadanjim smutnjama izmedju ^ -)^ ^ ^ 

T? fi ^ ^ 

Poljske i Ugarske. M ')2 ^-- 7 

Tim mirom odlanu Beli. Pretendent Boris liSen bi nade, % ia,^ 5^ > 

da ce se naskoro popeti na zudjeno prijestolje, to manje, <^ c2. ^ ^ 

sto je namah druge godine umro njegov gorljivi zastitnik, j{ p ~^ 

poljski knez Boleslav. Sad je Boris vi§e godina kao bje- J. T' ^ i 

gunac obijao pragove evropskih dvorova, dok mu opet sinu ^ P • — §v 

nova nada za Belina sina Gejze. "^ (^ ^ 

Poslije god. 1137. zivio je kralj Bela mirno ne radeci § -ji "'I) 

gotovo niSta. Ugarski Ijetopisac Ivan Turcanski pise za nj, c_^ ,g' ^- 

da je utvrdiv svoju vlast u Ugarskoj podao se picu. Cesto ^-S ^ ^j" 

je pijan od vina razdavao sto sta svojim dvorjanicima, cesa -^ ^ u? 

poslije nije mogao opozvati. Napokon ga shrva vodena bo- 'c 1 ** 

lest, od koje umre 13. velja^e 1141., navr§iv tek nesto preko 2 '^ Jo 

trideset godina. Zena Jelena rodila mu je d:etiri sina: Gejzu, /^ "*s '^ 

Ladislava, Stjepana i Alma, od kojih su prva tri prezivjela «g P s 

otca. Najstariji naslijedit ce prijestolje, a mladja dva brata ^ o 5 

dobit ce udijelne oblasti, kojima ce upravljati. ji - ^5 

Za slaboga, nemocnoga, i picu odanoga kralja Bele ^^^ ^ \ 
nije se u hrvatskom kraljevstvu zgadjalo osobitih stvari, da 
bi ih Ijetopisci bili zabiljezili. U Dalmaciji ostalo je gotovo 
sve onako, kako je bilo za kralja Stjepana III. Jedan dio 

Dalmacije, naime grad Zadar s otocima Krkom, Rabom i Cresom bili su u vlasti mle- 
tadke obcine i njezina duzda Petra Polana, dok su gradovi Spljet i Trogir zajedno 



s juznim otocima priznavali ugarsko-hrvatskoga kralja. Zanimljivo je cuti, da su Hrvati 
god. 1133. na svoju ruku pokusali Mletcima oteti grad Krk s otokom, i da je poradi 
toga doslo do sukoba. U isti mah javlja se na mletackom tada otoku Krku znamenita 
porodica, koja je poslije mnogo vrijedila u Hrvata. Posto su naime Mletcani obranili 
Krk od Hrvata (1133), ucinise oni ugovor s tamosnjim knezom Dujmom, po kojemu 
se Krk dade u zastitu Mletaka s obvezom, da ce placati danak. Taj knez Dujam 
(1133.— 1153.) najstariji je poznati nam clan glasovite kasnije porodice knezova krSkih, 
koji su se napokon prozvali Frankapani. Vec njegov sin Bartolomej igra znamenitu 
ulogu u povjesnici hrvatskoj, te siri vlast svoga roda po hrvatskom kopnu. 

Okolnost, sto je hrvatska Dalmacija od god. 1124. bila podijeljena medju dva 
gospodara i protivnika, prouzrokovala je mnogo zalostnih posljedica. U prvi se mah to 
opazalo na crkvenom polju. Posto je naime Zadar bio odijeljen od ostale Dalmacije, 
nastojali su njegovi biskupi, da se odcijepe od spljetske nadbiskupije, pak da postanu 
samosvojni. A cinilo se, da ce lako cilj svoj postici, posto je spljetska metropolija ostala 
bez glavara iza izdajnika Manasa, te je njom upravljao arcidjakom Dabro, koji je opet 
radio, da se nadbiskupska stolica tako brzo ne popuni. Kraj takih prilika poceo je zadarski 
biskup Mihajlo uzkracivati posluh spljetskoj crkvi, a uz to je nastojao, da mu biskupija 
postane nezavisnom od spljetske metropolije. Hrvatski Ijetopisac Toma arcidjakon pise 
o torn ovako: 

» Posto je nadbiskup Manasse pobjegao iz Spljeta, ostade crkva dugo bez vrhov- 
noga pastira, te je njom upravljao arcidjakon Dabro. U isto doba bijase biskupom u 
Zadru neki Mihajlo. Njemu obeca Dabro, da ce mu pomoci do nadbiskupije spljetske, i 
primi zato od njega obilatih darova. No Dabro kano da nije mario izpuniti svoga obe- 
canja, premda ga je Mihajlo neprestano opominjao. Napokon ce Dabro Mihajla lukavo 
nadmudriti. Oznaci mu dan, kad ce doci u Spljet, tamo misiti i narod sjetiti, da ne 
ostavi dulje svoje crkve bez pastira; a na to ce Dabro njega predloziti za nadbiskupa. 
No kad je Mihajlo dosao u Spljet, pak nakon mise narod opomenuo, da si izabere 
duhovnu glavu, Dabro je mudro sutio. Osramoceni i gnjevni Mihajlo ostavio Spljet i vratio 
se u Zadar, pak odlucio uzkratiti crkvi spljetskoj posluh i izvinuti se njezinoj jurisdikciji*. 
On to zaista i ucini, a poslije njegove smrti (oko 1034.) povede se za njim i njegov 
nasljednik. Pomagala ih u torn nastojanju mletacka obcina, koja je zudila, da se bisku- 
pije zadarska i susjednih otoka posve odcijepe od Spljeta i podvrgnu mletackoj patri- 
jarsiji u Gradu. 

Da se razdor u dalmatinskoj crkvi ne odulji, bilo je najprije potrebito, da se 
spljetska nadbiskupija popuni vrijednim glavarom. Tako bi god. 1136. izabran za nad- 
biskupa dosadanji zupnik kod crkve sv. Anastazija u Spljetu, po imenu Gaudije, rodjeni 
Spljecanin, odlican i naobrazen svecenik, a uz to i dobro poznat na kraljevskom dvoru. 
No upravo njegova gorljiva privrzenost prema kralju Beli malo da ne pomrsi svaki red 
u Dalmaciji. On se naime dade posvetiti od ostrogonskoga nadbiskupa i uvrijedi tim 
Ijuto rimskoga papu. Tek iza opetovanih poslanstva i molba kralja Bele umiri se papa, 
te pismom od 24. svibnja 1138. oprosti mu i posla mu nadbiskupski plaSt. Gaudije 
ostade na to nadbiskupom sve do god. 1158., ah kako je bio miljenik ugarskoga dvora, 
prouzro6io je svojim nerazboritim postupanjem poslije mnogo zla. 

Za vladanja kralja Bele postaje takodjer jasnija povjesnica zagrebac^ke biskupije. 
Poznato je, kako je ugarski kralj Ladislav tu biskupiju jos god. 1093. osnovao skroz u 
ugarskom interesu, podlozivSi ju ostrogonskomu nadbiskupu u Ugarskoj, a ne hrvatsko- 
dalmatinskoj metropoliji u Spljetu. Prvi biskup zagreba6ki bijase neki Ceh po imenu 
Duh; njega naslijedi biskup Francika, a' za Bele I. nalazimo kao zagrebackoga biskupa 
Macihna. Njemu bijase simezki zupan Adalbert oteo zemlju i posjed Dubravu, koju 
bija§e zagrebacka biskupija dobila na dar jo§ od kralja Ladislava. No s toga se potuzi 




Aii-l'i qut ftliuno ,wlW:r 8cfpmcnfi CjTo.Coftp f.iILtntio Comrrf: "'iA.-SIjf<>jai|iyt j'jrnc 
:t' [nWl'V'X^i^titnA q^xX m^yn-xmt.hornin j^ovc^; nohiUm confilto ^4^'it*i^rcilmin; 

q>txii'ii"VidFliaxift^^' error tdoUnw^dr a'.lu Graaiici»r fccc?3r, qulif ^u) 


rii • pontic tucb- 

i'i)ri' PcU fli*5x,^^ (jqTv liT^nrtc f 4i :nvn??; fcrfrn triierF <x< j -tt 

cjicin calf pov'ttn cicdubtTA-cutin liiivx fibt .ppcndatTc-Tanfarto J;-np.t)-;jo tc,„p^j.^ rammtxc 
rfi5,c Sttplutic pills: n 11 fencicA lUi colt' cj^jni' xrtottc • Aijuocli mm noxc Sidaipu^^ j - "^dicli 

i!ic' Jinuit. tu'Iiun r rifc r .| . tCH'kt^i u'jr'fiv;^lo{ne}X/potit!ftan 4I'c()t rpl(i«cticiof'dlCiAfttt:.' ■" 

^ iufccptr-carqpfHk^lajiciui .icikuvctaifan ar^ ucpinV tnflTi?c' Jf-i^itiaif: it cede AUcihniii 
i{)cnjrottnitrairCii o cpc orrfin-vr dtXcrciojcptVin .nmo adittrai^ fi^k*lUtm Commf Smtiu^ii 

cnrtrCi-inicj'iua 'ci:ctm;fA A: Fctrofi-c'cT c^'fiiclirPi. .itttrq; qiu vUml''ciiiEtrimcUoriV'c!cpdtikv 
Tiltu viccdi0 WirHiaifi -Ta^ipo i^4{rt?ii .'yn • hmcUctmii <In^tncnfc".tttln q|a tttij^n irtunj.-. 

Z nxnuhcio.nc\n tiddt'ca £mcta P.wcunfif 7iJalm\Xi23^ci!itrS.iliu cfakf^Jbwiitwn\piml 
tec cfctc tVnarc'dv cinitir.tti -it dc nohdxor}''' a^\^cVe \at\\rh\' iliaktl -tiniwtu .*^p. Ucti.\ .'• : 
*^4ini^icjri\r«ctc u»pTamA c-ittomcta' itinuJcnmlJUsiiii<>iJic> tinqfriicnfircrctcjfiii'ntco exi^Vcinv 

••mio fine cirnlit cpi t|Ci| .i^rjx prtin;.n- ji,;!-.,^'"'''^^ iir.ihtj^ <le«a auP-.i^,!: itt'um-pnmivi-.f'o 




(Nadbiskupski arkiv u Zag:rebu.) 



god 1134. biskup Macilin pred ostrogonskim nadbiskupom Felicijanom, koji dosudi 
Dubravu prijasnjemu vlastniku. O lorn bi sastavljeno pismo, a to je pismo najstarija 
izprava, koja se tice zagrebacke biskupije i Slovinske zemlje. 

Premda je Belino vladanje bilo u obce slabo, ipak se je zgodilo, da je jedna 
nekadanja hrvatska oblast do§la pod njegovu vlast Jest to banovina Bosna. Poznato 
je, da je Bosna neSto prije, nego sto je izumrla domaca kraljevska porodica u Hrvatskoj, 
zapala dukljanskoga kralja Bodina, koji je u stedenoj banovini namjestio za svoga 
namjestnika kneza Stjepana. Sad na jednom nalazimo Bosnu u vlasti kralja Bele Slije- 
poga. Na saboru naime u Ostrogonu god, 1135. podijeli on uz privolu svih sabranih 
velikasa i plemica banovinu Bosnu svojemu mladjemu sinu Ladislavu kao hercegovinu, 
da pobira od nje dohodke. Nije vjerojatno, da je Ladislav sam upravljao Bosnom, posto 
mu je bilo tek nekoliko godina; bit ce, da je samo primao dohodak od zemlje, docim 
su njom i dalje upravljali bani. Zanimljivo je, da je kralj Bela, netom sto je dobio 
Bosnu, namah povecao svoj kralj evski naslov, prozvavsi se » kralj Rame* (rex Rame), 
poSto su Ugri po rijeci Rami zvali Ramom zemlju, koja se inace zove Bosna po rijeci 
istoga imena. Prvi put se Bela zove kraljem Rame u jednoj povelji od god. 1135., a po 
tom sudimo, da ju je te godine i dobio. 



1141. — 1161. 


lijepoga Belu naslijedi na ugarskom i hrvatskom prijestolju najstariji 
^ sin Gejza, koji bi okrunjen u Stolnom Biogradu treci dan iza otceve 
1^ smrti. No Gejza bijase jos nejaCak, te ne mogase da sam vlada 
drzavom; zato bi sastavljena skrbnicka vlada, kojoj je glava bio gla- 
soviti B e 1 u §. 
Belu§ bio je najznamenitija licnost u Hrvatskoj i Ugarskoj gotovo za ci- 
tavog vladanja Gejzina. On je ravnao sudbinom kraljevina od 1141. — 1158, 
te je u to doba bio stit i obrana Ugarske. Najprije je bio hercegom (dux), 
a poslije je obnaSao redom najvise casti u Ugarskoj i Hrvatskoj: sad je bio 
ban hrvatski, sad palatin ugarski, a kadkad oboje zajedno. O porijeklu toga 
odlicnoga muza znade se malo. Grcki povjesniCar Cinnamus piSe, da je bio 
iz Dalmacije u sirem smislu, pak zato sudimo, da je bio Hrvat ili Srbin. 
Belus imao je za zenu takodjer jednu kcer srbskoga velikoga zupana Bele 
Urosa, naime sestru kraljice Jelene, te je po torn bio tetak mladomu kralju 
Gejzi. Sada lako dokuCujemo, kako je Hrvat mogao postati prvim 6ovjekom 
u Citavom vladanju. Ta on je kao tetak imao najvi§e prava, da bude skrb- 
nikom mladomu kralju, koji ga je na svoju srecu vazda slusao i njemu se 
povjeravao. Tako je Gejza namah s privolom Belu§evom potvrdio brata svoga 
Ladislava za vojvodu Bosne, a i najmladjemu bratu Stjepanu podijelio je po obiiaju 
Arpadovica Cast hercega i jedan dio ugarske zemlje, da njom upravlja. 





Vrlomu i umnomu Belusu, koji je na Gejzin dvor dozvao i druge znamenite 
muzeve iz hrvatskih i srbskih zemalja, kao svoga §urjaka Urosa, bijaSe prije svega stalo 
do toga, da utvrdi prijestolje svomu gojencetu. S toga je gledao, da udvrsti najprije pri- 
jateljstvo izmedju Ugarske i Srbije. No tim je uzbudio sumnju u Carlgradu, gdje je 
god. 1143. postao carem odlucni i podhvatljivi Emanuel Komnenac (1143. — 1180) 
No Belus nije bio zadovoljan samo tim, sto je Srbiju tjesnije prikovao uz Ugarsku;on 
je gledao obnoviti stare prijateljske sveze s ruskim knezovima, koje su nekad obstojale 
za Kolomana, ali su zatim poradi Borisa bile prekinute. To mu podje za rukom, te 
mlada ruska kneginja Eufrozina, kci velikoga kneza kijevskoga Mstislava, zarucena bi 
1 142. s mladim kraljem Gejzom, kojemu je tada bilo oko dvanaest godina. Prijateljske 
sveze s Ruskom trajahu i dalje, pace god. 1150. udade sam Belu§ svoju kcer za kneza 
Vladimira Dorogobuzskoga, brata kraljice Eufrozine i Izjaslava II. Eufrozina bija§e umna 
i znadajna zena, te je sada Belus mogao biti donekle siguran, da ruski knezovi ne ce 
viSe pomagati pretendenta Borisa. 

Dok se je tako Belus osigurao na jugu i iztoku, zaprijeti mu pogibao na sjeveru 
i zapadu. U Ce§koj naime bija§e (1140.) prijatelja i saveznika Sobjeslava zamijenio knez 
Vladislav II., sin Vladislava I., a zestok protivnik Gejze i Ugarske. Sobjeslavljevi sinovi 
pobjegose na to u Ugarsku, te nastojahu ondale s pomocu nezadovoljnih velika§a ceskih 
zbaciti Vladislava s prijestolja (u proljecu 1142.). Jamacno da ih je i BeluS pomagao, 
ali oni uza sve to ne naudi§e novomu knezu. Taj pak prometnu se sada u jo§ Ijucega 
neprijatelja Ugarske. 

Ne prodje iza toga koja godina, pojavi se opet nesrecni Boris. Gdje je on kroz 
desetak godina (1135. — 1145.) boravio, nije poznato, ali god. 1146. eto ga u Njemackoj. 
Kad je naime te godine njemaSki kralj i car Konrad III Hohenstaufovac saborovao 
u Aachenu, skupiv§i ondje mnogo njemacke gospode, a s njima i kneza Vladislava II., 
eto na jednom preda nj Borisa, gdje mu se tuzi, kako je po krivici liSen ugarskoga 
prijestolja, pak mu nudi novaca i zaklinje ga, da mu pomogne. Borisa su zivo zagovarali 
ceski knez i austrijski markgrof, a i car je jedva docekao zgodu, da se uplete u ugar- 
ske poslove. Tako bi odluceno Borisu priteci u pomoc. 

Banu Belusu nije bilo ni malo ugodno, kad zaCu, §ta se u Njemackoj zasnovalo. On 
zato stade pomagati Welfovce u Njemackoj, da zabavi cara i markgrofa austrijskoga. 
Medjutim Boris na svoju ruku skupi u Njemackoj placenika, te zajedno s Ratbodom, 
zapovjednikom austrijskih medjasnih tvrdja, navali god. 1146. na Pozun i osvoji ga. 
Gubitak toga znamenitoga grada bijase velik udarac za Ugarsku; s toga se Ugri pozuriSe, 
da ga opet otmu, prije nego §to ce velika njema6ka vojska provaliti u Ugarsku. Dobivsi 
grad stala se izmedju Mosonja i Litave sabirati velika ugarska vojska — do 70.000 — 
da doceka Nijemce. U to je vec uz lijevu obalu Litave dolazio austrijski markgrof 
Henrik II. Jasomirgott s austrijskim, bavarskim i saskim detama, te se utaborio na rijeci 
FiSahi. U jutro 11. rujna 1146., kad ce se zametnuti osudni boj, po§aoje mladi kralj Gejza 
u kapelu sv. Ane, gdje bi proglasen za oruzje doraslim i opasan madem. Na to poreda 
vrli Belus vojsku u bojne redove. Prve tete sadinjavahu sikulski i kumanski strijelci, 
na obim krilima stajahu zupanijske 6ete, a u sredistu bija§e Belu§ s kraljem i 12.000 
izabrane momCadi. Boj se svr§i porazom Nijemaca; po ugarskim izvorima pade u boju 
7000 Nijemaca i 3000 Ugara. Mira ne utanaciSe neprijatelji; ali Nijemci okanige se 
pomagati nesrednoga Borisa. 

U to sinu Borisu nova nada, kad se je god. 1147. kr§canski svijet spremao na 
drugu krizarsku vojnu. Vec u veljaCi 1147. doSao je k francuzkomu kralju Ljudevitu VII. 
u grad Etampes poslanik Borisov s pismom, u kojem je pretendent izjadao svoje jade 
i zaklinjao kralja, da mu prolazedi kroz Ugarsku vrati ugrabljeno prijestolje. Kralj mu 
na to odgovori, da dodje k njemu u Francuzku. No u to je ved njemaCki kralj Konrad III. 



s Nijemcima prolazio kroz Ugarsku, te Boris pohiti preda nj moleci ga za pomoc. Konrad 
se nadje u nemaloj neprilici. U jednu ruku rado bi bio osvetio poraz njemacke vojske 
od prosle godine, a na to su ga nukali ne samo ceski knez i austrijski markgrof, nego 
i obzir prema byzantskomu caru Emanuelu, koji bi rado bio vidio Borisa na ugarskom 
prijestolju; no u drugu ruku kako da oskvrne sveto poduzece i udari na kralja, koji naj- 
pripravnije pu§ta da prolazi njegovom zemljom. Konrad ne pomoze Borisu, ali zato je 

udario na Gejzu nametima, oplijenio samo- 
stane, i 6inio druga nasilja. Jedan ugarski 
Ijetopisac kaze, da se Konrad nije ponio 
kao vojnik Kristov, nego kao tiranin i hajduk. 
Iza toga prolazila je Ugarskom fran- 
cuzka vojska. Ona je h)ila vikla vecemu 
redu i stegi, a ni kralj Ljudevit VII. nije 
se ponasao onako dvolicno kao Konrad. 
Ljetopisac ugarski hvali Ljudevita, da 
se je ponio, kako se pristoji hodocastniku 
Kristovu. No malo da ipak ne dodje do 
sukoba izmedju Ljudevita i Gejze. Boris 
naime osvanu na jednom u francuzkom 
taboru, dosuljav se toboze neopazen medju 
francuske vojnike. Javno se francuzki kralj 
nije za nj zanimao, ali jamacno da je za 
njega znao, jer seje poslije u francuzkom 
taboru pogovaralo, da ga Ljudevit nije 
htio otjerati s obzira prema byzantskomu 
caru. No Boris malo da nije poradi toga 
nastradao. Jer francuzka vojska ne bijase 
jos ostavila Qgarske, kad Gejza saznade, 
gdje Boris boravi, pak posla svoje Ijude 
kralju Ljudevitu s molbom, da mu pre- 
dade krvnoga dusmanina. Ljudevit pri- 
cinio se nevjest, pak dozvolio ugarskim 
poslanicima, da pretraze njegov tabor, ne 
bi li gdje zatekli onoga, koga traze. Boris 
sada htjede umaknuti i stade se s nekim 
konjanikom boriti za konja. Ali na to 
bi uhvacen i doveden pred kralja Ljude- 
vita, kojemu se odade. Francuzki kralj 
sazove na to vijece velikasa, pak po- 
savjetovavsi se s njima odgovori ugarskim 
poslanicima, da je voljan drzati mir s kra- 
Ijem Gejzom, ali da ne moze izdati to- 
vjeka, koji se je k njemu u nevolji utekao. 
Kralj Gejza iza toga povuce se sa svojom 
vojskom u nutarnju zemlju, dok je Boris s Francuzima otisao u Carigrad. 

Ni krizari dakle ne pribavise Borisu zudjenoga prijestolja. Ali sad ustade sam 
byzantski car Emanuel, da se bori za svoga rodjaka, za nesrecnoga bjegunca Borisa. Car 
Emanuel podigao byzantsko carstvo na visok stepen moci i slave, kako je bilo rijedko 
kada prije, a nikad vi§e poslije. Vec za predSastnika njegovih Aleksija Komnena 
(1081. — 1018.) i Ivana Komnena (1118. — 1143.) bijaSe se drzava znatno podigla, tako 

Krizari njema6koga cara Konrada III, 


Iz iliistrovane ugarske kronike Ivana TurCanskoga, 
koja se fuva u carskoj knjiinici u Beiu. 




da je Emanuel mogao snovati o torn, kako da ne samo obnovi ugled iztoino-rimskoga 
carstva, nego da svoju vlast razastre i po nekadanjim zapadno-rimskim oblastima. Sam 
Emanuel bijase nadaren sjajnim darom vojvodskim, uza to je bio licno hrabar, pravi 
vitez, te je pronio slavu byzantskoga oruzja na sve strane tadanjega svijeta Citavo vla- 
danje njegovo izpunjeno je neprekidnim bojevima. 

Emanuel je bio krvave bojeve s Normanima u juznoj Italiji. No jo§ zesce oba- 
rao se je na Ugarsku i njezina kralja Gejzu. Prvo mu bijaSe Gejza kriv, §to je onako 
nemilo postupao s Borisom, njegovim rodjakom. Nadalje nije caru bilo pocudno, §to se 
je Gejza ozenio Eufrozinom, sestrom kneza Izjaslava II., koji je bio ocit duSmanir. 
Byzantu. No najvise je byzantskoga cara peklo, §to su ugarski Arpadovici na pocetku 
XII. stoljeca obladali hrvatskom dr^avom, narodito pak dalmatinskim gradovima. Ovaj 
po byzantskom shvatanju drzki pokus imali bi Arpadovici strasno platiti: ne samo Hrvatska 
i Dalmacija vratit ce se opet pod vrhovnu vlast byzantskoga carstva, nego i sama 
Ugarska mora postati pokrajina byzantska. A i za to ce Arpadovici stradati, §to su se 
usudili Srbe dici na byzantsko carstvo. Da bi lakse svladao Ugarsku, Srbe i Normane, 
utanaSi Emanuel savez s njemackim carem i Mletcima. Kralj pak Gejza pouzdavase se u 
Normane, Srbe i W'elfovce u Njemackoj, koji su bili zakleti protivnici carske porodicc 
Hohenstaufa. Tako napokon planu rat god. 1148., koji je naskoro 6itavu Evropu razdijelio 
na dva velika tabora. 

Car Emanuel borio se najprije s Normanima i Srbima, kojima je od god. 1149 
bio veliki zupan Uros, nazvan Prvoslav, sin Bele Urosa i ujak kralja Gejze. Godine 1151. 
navijesti Emanuel rat i kralju Gejzi, pak povedavsi sobom bjegunca Borisa, provali 
preko Save u Srijem i prinudi tvrdi Zemun na predaju. Gejza pohitao iz Halica, gdjc 
se je borio s knezom Vladimirkom, na obranu svoje drzave. Emanuel prelazio upravo 
preko Save, kad mu stize vijest, da se primice Gejza s ogromnom vojskom i da se zeli 
jednom ogledati s byzantskom silom. No do boja ipak ne dodje, pace oba se vladara 
napokon izmirise uz uvjete, koji nijesu poznati. 

All mir ne potraja dugo. Godine 1152. utanaci car Emanuel savez s novim njemackim 
carem Fridrikom I. Barbarossom, koji je dvije godine zatim (1154.) Konrada, bavar- 
skoga grofa u Dahovu (Monakovu na sjeverozapadu) imenovao hercegom Hrvatske i 
Dalmacije. Gejza nasuprot zadobavio se je novih protivnika tim, 
&to je godine 1152. proglasio hercegom i suvladarom svoga ne- 
dorasloga sina Stjepana, htijuci mu tako osigurati nasljedstvo. No 
tim Ijuto uvrijedi svoju bracu Stjepana i Ladislava, koji su ga 
doslije vjerno pomagali i svagdje ga pratili. Kako u ono doba 
nije u Ugarskoj bio jo§ stalno odredjen red nasljedstva, te nije 
bilo ustanovljeno, da li kralja ima naslijediti najstariji brat (se- 
niorat) ili prvorodjeni sin (primogenitura), to su braca Gejzina sma- Byzantski car 

trala, da imadu prece pravo na prijestolje, nego njihov sinovac. Emanuel Komnenac. 
Cini se, da je doSlo i do ozbiljnih smutnja, jer je malo zatim ^^.^^^.^ ^^ ^^^^ ^oe pas- 
Gejzin brat Stjepan pobjegao u Carigrad. te je sada Emanuel za- ^^^^^ '° terram sanctam- 
kriljivao dva pretendenta: Borisa i Stjepana. To iznova ogordi 

kralja Gejzu, pak kad se je god. 1153. car spremao za novi rat s Normanima, Gejza 
opet stade smetati Emanuelu na Dunavu. 

Da bi se za normanskoga rata osigurao od Ugarske, povjeri car upravu pogra- 
ni^nih mjesta na Dunavu (Biograda, Branideva) svomu rodjaku Androniku Komnenu, 
kojemu takodjer predade i Nis. Andronik bijaSe pristao i hrabar dovjck, ali lukav i 
nepouzdan. Pomamio se za carskom krunom, pak stao tajno iurovati s Gejzinim Ijudima. 
On de kralju predati gradove Ni§, Biograd i Braniievo, a zato 6e mu Gejza pomo<fi 
do byzantskoga prijestolja. 

Hrv. povj 1 1 



Prema dogovoru s Andronikom, a valjda napucen od sicilskoga kralja, s kojim 
je Emanuel tada, premda s malo srece, ratovao, skupi Gejza veliku vojsku, u kojoj je 
osim Ugara bilo Ceha i nedavno u Ugarsku doseljenih Sasa. Gejzi pridruzi se i tadanji 
bosanski ban Boric. S torn velikom vojskom prijedje kralj preko Dunava i podje prema 
gradu Branicevu. U to bijase car Emanuel saznao za zavjeru Andronikovu, te ga bacio 
u tamnicu, a u Branic^evo smjestio novu posadu. Tako zatece Gejza god. 1154. ondje 
neprijatelje mjesto saveznika, pak morade grad podsijedati. Malo zatim dodje pred Bra- 
ni6evo i Emanuel, ali s nedostatnim silama, da bi mogao Ugre suzbiti i osloboditi grad. 
Zeleci Branicevce ohrabriti na §to dulji i uztrajniji odpor, dobacit ce im Emanuel strje- 
licom pismo, u kojemu javlja, da ce pomoc naskoro stici. No strjelica s carevim pismom 
pade u ugarski tabor. Gejza se preplasi, pak spaliv§i strojeve za podsadu, odlu6i vratiti 
se kuci. PoSto se pak bijase Dunav razlio, ne moga§e namah preci preko rijeke, vec 
udari k zapadu prema Biogradu, docim se je bosanski ban Boric, iduci uz Savu, imao 
preko Drine vratiti u svoju banovinu. 

Emanuel posla za banom Boricem u potjeru svoga vojvodu Vasilija, a njemu pri- 
druzi i ugarske bjegunce, na celu im Borisa i Gejzina brata Stjepana. Ali Vasilije vise 
vatren i smion junak, nego vjeSt i razborit vojvoda, pak upuden valjda jos od Borisa 
i Stjepana, ne podje u potjeru za bosanskim banom, vec udari na glavnu vojsku, koja 
je iSla prema Biogradu. Ugri misljahu u prvi kraj, da je na njih udarila citava byzantska 
vojska, pak stadose uzmicati; no videci, da je neprijatelj slab, oborise se na nj svom 
snagom. Ljuta se bitka zametnula. Prvi nagnuse bjezati pribjegli u Carigrad Ugri, na 
celu im Boris ^i Stjepan, a onda stade uzmicati citava grcka vojska. Vojvode Vasilije i 
kraljevic Stjepan umako§e srecno; svi ostali ili izgibose ili dopanuSe robstva. Medju 
mrtvima na bojnom polju lezao je i nesrecni Boris Kolomanovic, proboden strjelicom 
nekoga Kumana. 

Posljedice byzantskoga poraza god. 1154. bile su kobne. Slavodobitna ugarska 
vojska udarila na to ravno prema Biogradu, kojega se zitelji tako prepadose, da su se 
sami htjeli Gejzi predati. Car poslje brzo onamo Kankatuzena, koji pohvata u gradu 
ugarske privrzenike i kolovodje njihove, pak onda ohrabri gradjane i pripravi grad za 
obranu. Emanuel bijase gotovo bijesan poradi tolike nedace, te htjede namah i sam 
pohitati za Gejzom i sramotu oprati. Ali vojvode odvracahu ga od toga smionog nauma. 
Car im popusti, te odluci dojduce godine 1155., dim osvane proljece, sto odluCnijom 
vojnom osvetiti poraz svoje vojske. 

I zaista u proljecu 1155. podize car ogromnu vojsku, da s njom provali u srce 
Ugarske. Dopro vec do Dunava i Sekao na brodovlje, koje ce prevesti silnu vojsku. 
Gejza se uvjerio, da nema sale, pak poslao k caru najodlicnije velikase kraljevstva, da 
rade o miru. Car se izprva nijeckao i branio, ali napokon privolio i on na mir. Odsad 
ne Sujemo sve po smrti Gejzine, da bi doslo do sukoba izmedju oba vladara. Emanuel 
medjutim ne bijase se odrekao svojih osnova, on ih je samo odlozio na zgodnije vrijeme. 
Ta on je i dalje drzao na svom dvoru kraljevica Stjepana, pace ga je ozenio i carevnom 
Marijom. Kasnije je opet ugostio drugoga brata Ladislava. Uza to je svakom prigodom 
radio u prilog obim kraljevicima. Kad je god. 1157. poslao poslanike njemackomu 
caru Fridriku Barbarossi, dozvoli da im se pridruzi i Stjepan, pac^e preporuCi poslanicima, 
da ga §to jade podupiru kod cara. I zaista je njemadki car pozvao Gejzu, da zadovolji 
zahtjevima brata svoga. Na to Gejza 1158. posla dvorskoga sudca Henrika i rabskoga 
biskupa Gervazija, da cara u sve valj^no upute. Poslanici govorahu Fridriku, da je 
Gejza brata si Stjepana u svem u5inio sebi ravnim, da mu je dao sve casti osim kraljev- 
skoga naslova, a da ga je iz drzave otjerao jedino zato, §to se je bio na nj podigao. 
Stjepan se tuzi na njega samo zato, Sto nije mogao izvesti svojih izdajniSkih osnova; 


s toga neka car prestane podupirati takog nevrijednika. Car, kojemu je u to trebalo 
Gejzine pomoci za rat u Itallji, okani se zaista dalje zagovarati Stjepana. 

Gejza umrije 1161. u najboljoj muzevnoj dobi. Za sobom ostavi tri nedorasla 
sina: Stjepana, Belu i Gejzu, i tri kceri. Najstariji sin Stjepan, koji je vec desetak godina 
obnasao cast hercega, odredjen bi za nasljednika na prijestolju, mladja braca Bela i 
Gejza dobit ce uz casti i po jedan dio Ugarske, da njima upravljaju kao hercezi. 

Kako je Gejza gotovo kroz citavo vladanje svoje vodio krvavu borbu za obstanak, 
nije cudo, da se malo znade o njegovu radu u hrvatskom kraljevstvu. Stupivsi na pri- 
jestolje potvrdio je po obicaju svojih predaka sve povlastice dalmatinskih gradova. Take 
je u svibnju 1142. potvrdio sloboStine grada Spljeta, pak ih znatno i razsirio. Kralj 
obeca Spljecanima, da ne ce traziti od njih talaca u znak vjernosti, da mogu slobodno 
trgovati po citavoj drzavi njegovoj, da ne ce placati nikakova danka ni poreza, da si 
sami mogu birati nadbiskupe i nacelnike, koje ce kralj potvrdjivati, da su oslobodjeni 
od zalazine, kad bi kralj dosao da se kruni ili vijeca o boljku zemlje i t. d. Poslije 
je kralja zamjenjivao glasoviti ban Bel us (1144. — 1157.), koji se u izpravama vazda 
spominje namah iza kralja. 

Za Gejzina vladanja zgodi se jos, da se je onaj dio Dalmacije, koji je bio poli- 
ticki pod Mletcima, i u crkvenom pogledu odvojio od spljetske nadbiskupije. Smutnje u 
metropoliji spljetskoj za nadbiskupa Gaudija upotrebi zadarski biskup Lampridije, te 
izradi u pape Anastazija IV., da je taj 17. listopada 1154. izdao buUu, kojom je zadarsku 
biskupiju uzvisio na nadbiskupiju, te joj podredio cetiri druge biskupije u Dalmaciji, 
naime osorsku, krcku, rabsku i hvarsku. Tim bi staroslavna nadbiskupija solinsko- 
spljetska opet znatno stegnuta i oslabljena. No ni novi nadbiskup zadarski nije se dugo 
nauzio slavlja. Na ponuku mletacke obcine izdade Anastazijev nasljednik Hadrijan IV. 
namah druge godine 1155. bulu, kojom podade mletackomu patrijarki Henriku na 
Gradu i njegovim nasljednicima vrhovnu vlast nad zadarskim nadbiskupom i njegovim 


ek sto je Gejzin petnaestgodisnji sin Stjepan IV. sio na prije- 
stolje ugarsko i hrvatsko, namah se opet podize byzantski car 
Emanuel, da izvrsi ono, sto mu za ziva Gejze ne bijase poslo za 
rukom Grcki spisatelj Cinnamus prica, kako je u ono doba u 
Ugarskoj vrijedio zakon, da kralja imadu vazda naslijediti na pri- 
jestolju prezivjela ga braca. Upravo na osnovu toga zakona zahti- 
jevao je Emanuel, da se Gejzin sin zbaci, a na njegovo mjesto 
uzvisi koji od njegovih striceva, Stjepan V. ili Ladislav 11. 

Vec Ijeti 1162. osvanuo je Emanuel u gradu Sredcu, vodeci sa 
sobom protjerane kraljevice Ladislava II. i Stjepana V. Potonji bijase 
mu kud i kamo miliji, jer je bio ozenjen njegovom rodjakinjom, li- 
jepom Marijom, dok se Ladislav nije htio zeniti, da si ne bi mozda 
lim onemogucio povratak u domovinu. Jos prije svoga polazka u Sredec 
bijase Emanuel poslao glasnike u Ugarsku zahtijevajuci, da se po 
pravu starjesinstva uzme vladanje Gejzinu sinu, pak dade njegovu 
sticeniku Stjepanu V. Cuvsi Ugri samo ime Stjepanovo, gotovo se 
zgrozi§e, jer je bio rodjak carev te su se bojali, da bi bio kletvenik 
(vazal) cara Emanuela: OdpraviSe zato poslanike ne htijuci o tome ni 
6uti. Caru Emanuelu bijaSe medjutim stalo, da pomogne Stjepanu V. do prijestolja, i 
radi slave i radi danka, kao i radi toga, sto je mislio, da ce mu njegov sticenik ustu- 






piti Zemun i citav Srijem. Da bi Ugre uplasio, podje od Sredca na sjever k Dunavu, 
do gradova Biograda i Braniceva, te posla odanle svomu sticeniku Stjepanu, koji bijase 
vec prije u Ugarsku provalio, Aleksija Kontostefana u pomoc. Taj zauze tvrdi Hram. 
Ugarska se gospoda prepado§e, a na to ih Kontostefan nastoja§e predobiti obecanjima 
i darovima. No uza sve to ne dadose se skloniti, da pristanu uz Stjepana V., bojeci ga 
se kao zive vatre. Oni govorahu: ako vrijedi nasljedstvo po starjc§instvu, zapada kruna 
prije starijega brata Ladislava, nego mladjega Stjepana. Napokon izjavi§e se za Ladislava> 
a brata mu Stjepana priznaSe jedino za njegova nasljednika. 

Tako postade u kolovozu 1162. ugarskim kraljem Ladislav II. On vladase samo 
sest mjesecir-do 1. veljace 1163. O njegovu vladanju ne ostade pametara, ne zna se 
ni za jedan dogodjaj ni djelo njegovo. Sinovac mu Stjepan IV. bijase s majkom i 
bracom, kao i s poglavitim privrzenicima pobjegao u zapadne strane Ugarske, boraveci 
najvi§e u Pozunu i cekajuci ondje, dok osvane zgodnije vrijeme. 

U to umre Ladislav 1. veljaSe 1163., a sad zaredase nove borbe izmedju strica 
Stjepana V. i sinovca mu Stjepana IV. Uz strica stajahu poglavito velikasi i gospoda 
juzne Ugarske, Hrvatske i Bosne, kao bosanski ban Boric i slavni Belus, koji je opet bio 
hrvatski ban. Stjepan V. bi vec 11. veljace u Ostrogonu okrunjen za kralja. No naskoro 
pokvari si on sve sam. Posto je bio dodijao svojim podloznicima, stadose se sve vise 
od njega odmetati, tako da je napokon bio prinudjen zatraziti pomoc u cara Emanuela. 
Ovaj pohita namah s vojskom iz Carigrada prema Plovdivu. Ondje se utabori s citavom 
vojskom, a samo jedan odio pod vojvodom Aleksijem, sinom Kontostcfanovim, posalje u 
Ugarsku. S pomocu te byzantske 
vojske svlada Stjepan V.odpornike, 
pak osjecajuci se opet siguran 
odpusti svoje saveznike kuci. Alise 
grdno prevari. Protivna mu stranka 
digne se ponovo na noge, te ga 
uze bijediti, da je izdao domovinu, 
posto je vec ustupio ill obecao 
ustupiti Emanuelu neke zemlje, 
po svoj prilici Srijem. Naskoro 
ojaca protivna mu stranka jako, 
te u boju 19. lipnja 1163 bude 
on do nogu razbijen. U tom 
boju izgibe mnogo ugarske go- 
spode; sam Stjepan V. pobjeze 
iz Ugarske, a mjesto njega za- 
vlada opet sinovac mu Stjepan IV.. 
sin Gejzin. 

Sad ce se car Emanuel opet 
podici, da pomogne svomu stice- 
niku i rodjakii. No uvjeriv^i se, 

da mu ne bi mogao pribaviti i osigurati prijestolja, privoli na mir, §to mu ga je Stjepan IV 
nudio. Prefekt carske straze Juraj Paleolog ugovori s kraljem mir uz pogodbu, da car 
ne ce vi§e podupirati njegova strica. No zato morade Stjepan caru predati na odgojivanje 
svoga mladjega brata Belu i obecati, da ce mu ustupiti onu oblast, koju mu bija§e otac 
jo§ na samrti namijenio. Bila je pak ta oblast ili sam Srijem ili mozda 6itava Hrvatska 
s Dalmacijom. Na to odvede Juraj Paleolog mladoga Belu u Carigrad, gdje ga car 
imenova despotom i nazove Aleksijem. Uza to ga stade svima pokazivati kao svoga na- 
sljednika na prijestolju, govoredi da ce ga ozeniti svojom rodjenom k<5erju Marijom. 

Kralj Stjepan IV. (III.) 

Iz ilustrovane kronike Ivana TurCanskoga u Bedu. 

1 66 


No to je sve Emanuel cinio zato, da bi i dalje imao prigode uplitati se u ugarske 
posle. Jer tek §to se je Bela u Carigradu udomio, stade car od Stjepana zahtijevati, da 
predade bratu obecanu oblast, kao pravu bastinu, a ne samo za upravljanje, kako je 
dosad bio obidaj u porodici Arpadovoj. Kad ugarski kralj na to ne privoli, zapoce rat 
iznova god. 1164. Ratovalo se je na vise strana, najvise u zemljama hrvatskoga kra- 
Ijevstva, jer je Emanuelu bilo najvise do toga, da upravo te zemlje povrati svojemu 

Grckoj vojsci zapovijedao je sam car Emanuel. Posav iz Carigrada starom vojnickom 
cestom, koja je kraj Sredca i Nisa vodila do Biograda, prijedje ondje rijeku Savu i 
provali u pokrajinu Srijem, koji je tada obuhvatao ne samo danasnji Srijem, nego i 
sadanju Backu izmedju Dunava i Tise. U tinji cas prodre car sa svojom ogromnom 
vojskom do Petrovaradina, gdje se cvrsto utabori, da mu bude laksi i slobodniji prelaz 
u Ugarsku. Iz Petrovaradina posla kralju Stjepanu ovo pismo: »Nijesmo dosli, sinko moj, 
da na Ugarsku zaratujemo, nego da vratimo Beli njegovu baStinu, koje ti ne otesmo 
silom, nego nam je ti i tvoj otac vec prije dobre volje ustupiste. Ako se je dakle 
slucilo, te bi Bela s tvojom privolom imao postati nas zet, — a ti si to i ugovorom 
potvrdio — zasto mu onda ne dajes njegove bastine,/ pak se uza to ne koristis na§om 

naklonosti i saveznictvom? Ako 
se pak zacas nasega rodbinstva 
i svoje duznosti, te ti dull vec za 
drugim tezi: budi uvjeren, da ne 
cemo nikako dopustiti, da nam 
se ma kakova sila nanese«. Od 
Petrovaradina podje Emanuel 
preko Dunava do grada Bacr, 
koji je tada bio prvi grad u cita- 
vom Srijemu i sijelo nadbiskupa. 
Kuda je car prolazio, svagdje mu 
je narod sa svecenstvom dolazio 
u susret i pozdravljao ga pjes- 
mama i hvalospjevima po grc- 
komu obredu. Stigavsi napokon 
pred Bac, utabori se Emanuel u 
vrlo cvrstom taboru. 

U to nije ni ugarsko-hrvatski 
kralj Stjepan IV. mirovao. Njemu 
priskoci u pomoc 6eski kralj Vla- 
dislav II., a na to krenuse oba 
u juznu Ugarsku, da suzbiju cara. 
Cuvsi Emanuel, da je uz Stjepana 
i ceski kralj Vladislav, potrazi 
u svom taboru Moravljanina 
Bagotu, koji bijase jos pred sedamnaest godina za krizarske vojske ostao u Cari- 
gradu. Nasavsi ga dade ga obuci u strano odijelo, te mu zapovjedi, da podje u neprija- 
teljski tabor, i kad dodje do ceskoga kralja, da mu saobci ovu poruku: »Kamo putujes ? 
Kamo si posao sa svojom vojskom? Zar ne znas, da dize§ ruku na velikoga cara, s ko- 
jim je opasno ratovati i s pravednih razloga, a kamo sada, kad ga Ugri vode za nos 
otevsi kraljevicu Beli bastinu, koju su mu podijelili, te tako svoje zaklctve pogazili i 
ruglu izvrgli. Zar ne zna§, da se i onaj, koji s obiCnim covjekom sklopi ugovor, smatra 
po zakonu za krivca, ako se predomisli i ugovor razkine ? A[Ugri, koji su prekrsivsi ugovor 

Kralj Stjepan V. (IV.) 

Iz ilustrovane kronike Ivana Turcanskoga u Befiu, 





uvrijedili velikoga cara, da ostanu nekaznjeni? Niposto. Zar car ne vodi pravedan rat i 
zar se ratna sreca ne naklanja uvijek pravednoj stvari? Promisli jos: ti kao sluga dolazi§ 
da ratujes sa svojim gospodarom, ne kao sluga, kome je silom nametnuto da sluzi, nego 
kao dobrovoljni sluga, §to vi zovete kletvenik (vazal). II se ne sjeca§, §to si nekad govo- 
rio u Carigradu, kad si s rimskim carem i§ao na krizarsku vojnu put iztoka? Do5im sada 
od tvoje odluke zavisi konac i uspjeh stvari, dobro promisli, §to prudi tebi i tvojim 
Cesima«. Na te rijeci odgovori ceski kralj Vladislav: »Nijesmo do§li ovamo, da nane- 
semo rat velikomu caru, dobri moj dovjece, niti smo zaboravili na ono, §to smo s njim 
ugovorili, vec smo do§li da obranimo mladoga kralja Stjepana od njegovih neprijatelja. 
Akojetaf kralj Stjepan §to proti velicanstvu carevu sagrijesio (dujem, da je zauzeo zemlju, 
sto zapada Belu), to ce on uz na§ sud i posredovanje vratiti oteto i okajati svoj 6in.« 
Rekavsi ovo odpusti kralj Bogotu, koji se je vratio u carev logor i tamo sve izkazao. 
Emanuelu bijase ta poruka veoma mila, pak da ne prolijeva krvi, prihvati ponudu ceSkoga 
kralja. Utanacen bi na to mir izmedju Ugarske i byzantskoga carstva, te kralj Stjepan 
dodijeli svomu bratu dio zemlje, koji ga je zapadao, naime citavi Srijem. Car pak, 
ostaviv§i Nikefora Kalufa da upravlja Srijemom, vrati se u svoju prijestolnicu. Uz put 
ponese iz Mitrovice (iz hrama sv. Dimitrije) ruku mucenika sv. Prokopija i sahrani ju 
u gradu Nisu, gdje je tijelo ovoga svetca pocivalo. 

Mir ne trajase dugo. Ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV. pozeli si opet kitnjastoga 
Srijema, pak Ijeti 1165. provali u nj, da ga otme Grcima. U tinji cas zauze citavu 
pokrajinu sve do grada Zemuna, kojega ne moga§e u jedan mah osvojiti, posto je bio 
utvrdjen, a k tomu ga je branila i jaka grcka posada. Emanuel posalje za obranu grada 
i pokrajine nove cete, a kralju Stjepanu zaprijeti ovom poslanicom: »Nepravedno radis, 
vele plemeniti muzu, kad kr§i§ nedavno 
meni zadatu vjeru glede Srijema i Ze- 
muna. Znaj dakle, ako sto prije ne ode§ 
iz oblasti, koja nije tvoja, stradat ces ne 
samo zato, sto cu ti Srijem opet oteti, 
nego cu ti namah zatim dati zemlje tvoje 
poharati i spaliti od svojih Ijudi. Zar ne 
znas, koliko je zlo snaslo Ugarsku, sto 
je tvoj otac Gejza uvrijedio byzantsko 
carstvo? Ali kazna za njegove grijehe bila 
je za nj spasonosna. Ti pak pazi, da se 
ne bi kasno i zaludo kajao*. 

Kralj Stjepan IV. malo je mario za 
prijetnje careve, vec je i dalje udarao 
na Zemun. Ne moguci ga silom uzeti 
posluzi se izdajom. Dogovori se naime 
tajno s ugarskim ziteljima, a svojim privrze- 
nicima, koji su bili u gradu, te mu oni 
nekoga dana otvorise gradska vrata. Zgodilo se to u travnju god. 1166. 

Pad Zemuna, najtvrdjega grada u Citavom Srijemu, silno se kosnu cara Emanuela. 
On odluCi strasno kazniti kralja Stjepana. Jo§ za podsade Zemuna spremao se je na 
luc^nu borbu s ugarsko-hrvatskim kraljem, te je u to ime na sve strane trazio savez- 
nike i sabirao vojnike. NeSto pomoci poslaSe mu ruski knezovi Rastislav i Jaroslav; 
osim toga pozvao je na oruzje Srbe, pade je sklopio savez i s turskim sultanom. Sku- 
piv&i ovako ogromnu vojsku, stize mu stra§na vijest o padu Zemuna. 

Premda je caricu upravo onih dana shrvala Ijuta bolest, ostavi ipak car prijestolnicu 
svoju i podje s vojskom na sjever. Koncem lipnja bijase vec u Sredcu, gdje pribira§e 

Stjepan V. (IV.) bjezi iz Ugarske. 

Iz ilustrovane kronike Ivana Turdanskoga u Bedu. 



jo§ vi§e vojske. Tu smisli i osnovu, kako ce ne samo Srijem uzeti i kralja Stjepana 
kazniti, nego uza to osvojiti i sve zemlje i oblasti, sto su nekad spadale na hrvatsku 
drzavu. Hrvatska, Dalmacija, pak i Bosna neka se vrate pod byzantsku vrhovnu vlast, 
kojoj su se toboz pokoravale, dok ih nije lakomi Koloman ugrabio zakonitomu gospo- 
daru. U to ime razdijeli Emanuel svoje 6ete u dvije vojske: jednu povede sam u Srijem 
a drugu povjeri vojvodi Ivanu Duki, da s njom osvaja Bosnu, Hrvatsku, Duklju i Dal- 
maciju, naime one zemlje, koje su nekad spadale na rimsku Dalmaciju. 

Ivan Duka sredno svrsi, sto mu bijase car povjedo. Iz Sredca prodje kroz Srbiju 
u Bosnu, gdje pokori bana; a zatim provali u Hrvatsku i Dalmaciju. Tu mu se slabo 
opirao ban Ompudin, posto su kraljevske cete bile poSle u Srijem na cara Emanuela. 
Grada Zadra ne mogaSe Ivan Duka uzeti, jer je bio u mletackoj vlasti, ali zato predobi 
susjedne gradove hrvatske, narocito Ostrvicu i Skradin, koji je u to doba poceo 
cvjetati mjesto razvaljenoga Belgrada. Odanle krene slavodobitno na jug. Uz put zauze 
Trogir i Spljet, zatim pokori citavu Neretvu i slavno vec tada pleme Kacica. Iz 
Neretve provali u kraljevinu Duklju, te osvoji sve nekadanje crvenohrvatske oblasti 
Zajedno s Dubrovnikom, Kotorom i drugim gradovima. Tako je Ivan Duka osvojio svega 
pedeset i sedam tvrdih gradova i vratio byzantskomu carstvu citavu rimsku 
pokrajinu Dalmaciju. U Hrvatskoj i sjevernoj Dalmaciji postade na to carskim upraviteljem 
Nikefor Kalufo, koji je jos nedavno bio namjestnik u Srijemu; a u kraljevini Duklji 
i juzno-dalmatinskim gradovima (Dubrovniku i Kotoru) zavlada u ime carevo vojvoda 
Izak. Nicefor Kalufo stolovaSe u gradu Spljetu, a vojvoda Izak po svoj prilici u Dracu 
ili Skadru na Bojani. 

Dok je vojvoda Ivan Duka osvajao hrvatske i dalmatinske krajeve, udarao je car 
Emanuel na tvrdi grad Zemun u Srijemu. Kralj Stjepan spremao je doduse vojsku, da 
obrani grad i citavu pokrajinu, ali se ipak nije usudio, da se ogleda s carem. U to 
zapade posada ugarsko-hrvatska u Zemunu u toliku bijedu, da su vojvode poslale Ema- 
nuclu poslanike, te mu ponudili, da ce mu grad predati, ako ih pusti s vojskom zdrave 
i citave otici. No car im poruci, da ne ce na to privoljeti, dok vrhovni vojvoda Gre- 
gorije i drugi vojvode u gradu ne metnu uzeta na vrat, pak gologlavi i bosonogi ne 
dodju preda nj moliti za milost. Odpravivsi tako poslanike dade car jos jednom jurisati 
na grad, te ga na posljedku zauzme. Na to dodjose preda nj vrhovni vojvoda Gregorije 
i druge vojvode, bas onako kako bijase nalozio, pak ga placuci moljahu za milost. Car 
ih izprva ne htjede ni gledati, no na molbu kraljevica Bele pokloni im zivot, ali ih dade 
pobacati u tavnice. Na to provalise razjareni byzantski vojnici u grad, pak ubijahu Ijude 
kao jaganjce i oplijenise grad nemilo. Po silnim mrtvacima bilo je vidjeti, da se je 
grad junacki branio. Medju mrtvima nadjena bi i neka zena vracarica, koja se bijase 
za podsade popela na gradske zidine, te htjela da vracarijom spase grad; — ali ju u 
sred vracarija pogodila strjelica grckoga vojnika. 

Kralj Stjepan Ijuto se prepao, kad je zacuo za pad Zemuna, jer gotovo nije ni 
vjerovao, da bi se taj grad mogao tako brzo osvojiti! No jos ga vise potrese, kad se 
je proculo, da je i citava Hrvatska s Dalmacijom spala u §ake byzantske. Ne mogav 
uza to dobiti obecane pomoci ni iz Ceske ni iz Ruske, posalje slavodobitnomu caru 
Emanuelu svoje poslanike nudeci mu mir. Poslanici bijahu sami odlicni Ijudi, medju 
njima i srijemski biskup. Oni izjavise u ime kralj^vo, da ce on drage volje ustupiti 
caru Srijem i svu nekadanju rimsku Dalmaciju, samo ako pristane na mir. Car odvrati 
poslanicima ujedljivo: »Velika i cudna je stvar, kad tko hoce pokloniti ono, Sto je vec 
izgubio. Mi imamo Srijem, osvojismo Zemun, zauzesmo silom Dalmaciju, i tako smo 
postali gospodari svega onoga, sto nam hocete da ustupite, posto Vam je oteto. IH zar 
imade u Vas jos jedan Srijem, jos jedan Zemun, ili koja druga Dalmacija?* Narugavsi 
se ovako do volje ugarskim poslanicima okrenu govorom i zavrSi: »Ali da vidite, kako 




cestito i posteno mislim s vama raditi, jer ste krscani, pristajem na mir, ali vam je pri- 
seci, da cete mir i drzati«. Na to se poslanici zaista zaklese u ime kraljevo, da ce drzati 
mir i da ustupaju Srijem i Dalmaciju. 

Ali kralju Stjepanu IV. ne bijase iskreno stalo do mira. Cim mu je malo odlanulo, 
namah je opet snovao, kako da vrati izgubljene zemlje svojoj drzavi. Pomagala su ga 
pri torn i mnoga hrvatska gospoda, kojima se ne moga§e sviknuti grdko vladanje. Nad- 
biskup spljetski Petar ostavi prvi svoju stolicu i ode u Ugarsku, ne htijuci se pokoravati 
caru razkolniku, a i mnogi hrvatski zupani ne htjedo§e se iznevjeriti svomu zakonitomu 
kralju, pace nastojahu, da bi i latinske gradove odvratili od byzantskoga cara. Videci 
to kralj Stjepan IV. posalje u Hrvatsku i Dalmaciju nekoga vojvodu ili bana Relju, 
covjeka mocna i ugledna, da se stavi na telo nezadovoljnicima, pak da protjera Grke 
iz tih kraljevina. Cim je Relja dosao u Hrvatsku, grnuo narod odasvud pod njegovu 
zastavu, te zupa za zupom i grad za gradom odmetase se od byzantskoga cara. To pri- 
sili carskoga namjestnika u Spljetu, Nicefora Kalufa, da izadje sa svojim cetama u susret 
vojvodi Relji. No prolazeci kroz hrvatske zupe oslavljali ga redom njegovi Ijudi, bjezeci 
i razilazeci se na sve strane, tako da se je napokon Nicefor s posve malom cetom 
nasao pred neprijateljem. On se je doduSe s ostatcima svoje vojske hrabro borio, ali 
mu nije pomoglo. Ceta bi mu razprSena, a on sam bi zarobljen. 

Iza ovoga poraza odmetnu se od byzantskoga carstva citava Hrvatska, a valjda s 
njom i Bosna. A i neki gradovi dalmatinski pokori§e se opet kralju Stjepanu. Jedini 
Spljet, gdje su osobito svjetovnjaci revno pristajali uz cara, ne htjede se predati. Zato 
odluci vojvoda Relja, da ce ga silom uzeti. O torn priCa Ijetopisac Toma arcidjakon 
ovako: Vojvoda Relja nastojase na svaki nacin, da postane gospodar i nacelnik grada 
Spljeta, ali ga caru odani Spljecani ne htjedoSe bojeci se, da ne bi spali pod vlast muza 
hrvatskoga porijekla. Na to pocne vojvoda udarati na grad. Dolazio bi sve pod zidine 
gradske i odvodio silu Ijudi i stoke za plijen. Spljecani se ne usudise oprijeti velikoj 
sili njegovoj, vec se branijahu iza svojih zidina; samo kadkad provaljivali bi iz grada i 
nanosili stete svomu dusmaninu. Zgodi se jednom, da je vojvoda Relja sabrao veliku 
vojsku, te utaboriv se pred gradom, stao harati i sjeci vinograde i plodonosno drvece. 
Videci to tuzni Spljecani, posalju preda nj poslanike moleci ga, neka bi se s njima 
nekako nagodio. Ali Relja odgovori: »Ja ne cu prestati haranjem, dok ne posije6em sve 
vase vinograde tako, da vam sasvim nestane vina, pak da ga nemate ni toliko, koliko 
treba za jednu misu«. Tuzni poslanici odose, a vojvoda pane opet pod zidine, poce 
gradjane grditi i pozivati ih na mejdan. Na to se Splicani ipak jednom ohrabrise, pak 
pograbivsi oruzje provalise na gradska vrata. Razdijelise se u dvije cete; jedna ce se 
ogledati s Hrvatima, a druga ce im zaci za ledja, te iz zasjede na njih navaliti. Domala 
dodje do bitke, i sred bitke provaliSe oni iz zasjede. Nastade Ijuto kresevo, te sam voj- 
voda Relja pogibe prvi u boju. Cim on pade, cete njegove nagnuSe u bijeg. Spljecani 
proganjahu neko vrijeme bjezece Hrvate, a zatim se vratise veseli u grad. Uzput odru- 
bise glavu palomu vojvodi Relji, te ju natakose na gradske zidine, neka se znade, tko 
je pobijedio. 

Ali Spljecani ne mogoSe ipak odoljeti. Jo§ iste godine 1167. pokorise se kralju 
Stjepanu, a s njima i gradovi Trogir i Sibenik. Kralj Stjepan potvrdi na to sve povla- 
stice tih gradova, §to ih dobise od njegovih predja; a papa Aleksandar III. imenova 
na molbu Spljecana novoga prvostolnika, nekoga Girarda iz Verone, Ijuta protivnika 
grckoga cara. 

U isto vrijeme, kad se je Hrvatska s Dalmacijom vratila pod svoga kralja, voje- 
vase druga ugarsko-hrvatska vojska u Srijemu. Vodio ju je glasoviti vojvoda Dionizije. 
On zatece jednom prilikom rano u zoru nepripravne gr^ke vojvode Gabrasa i Branu, 
te ih potude i razprSi im svu vojsku. Vojvode same jedva zivi umakoSe. Dionizije dade 


pale Grke pokupiti i sve na jednom mjestu sahraniti, a nad grobom njihovim podize 
veliku mogilu, da bi se cinilo, da ih je kud i kamo vise izginulo. 

Kad je za sve to cuo car Emanuel, dodija mu vjerolomni kralj Stjepan. Namah iza 
uzkrsa 1168. dodje sam u Sredec, te sabirase vojsku sa svih strana svoga carstva, da 
ucini jednom kraj i konac zulumu ugarskomu. Deseci se u Sredcu stigoSe mu glasi, da 
seje oddva mjedena kipa, sto su stajala na trgu u Carigradu, tejedan prikazivao Ugarsku, 
a drugi byzantsko carstvo, onaj byzantski od trosnosti srusio, docim je ugarski ostao 
citav. Namah zapovjedi, da se ugarski kip srusi, a byzantski na novo podigne, hoteci 
tako ozna6iti sudbinu obih drzava. SabravSi zatim veliku vojsku, stade razmiSljati, dali bi 
sam posao u rat ili bi vojsku povjerio kojemu vojvodi. Svjetovahu ga, da ostane u 
Sredcu i da imenuje vojvode, jer ako pobijede, bit ce veca slava, ako budu porazeni, 
bit ce manja sramota. Na to povjeri citavu vojsku svomu rodjaku Androniku Kontoste- 
fanu i poduci ga, kako ce vojevati s Ugrima. 

Vec iza nekoliko dana predje Andronik Savu i dopre s velikom vojskom svojom 
do Zemuna. U isto vrijeme prispije i ugarska vojska, koju je vodio hrabri Dionizije. 
Priblizivsi se Ugrima, ne htjede Andronik namah zametnuti boja, vec razasla svoje Ijude, 
da uhvate kojega Ugrina, koji bi im izkazao polozaj i broj neprijateljske vojske. I zaista 
zarobljen bi jedan Ugrin, koji izprida, da ugarsku vojsku, vodi 37 vojvoda (zupana,) a 
na te\u im je hrabri Dionizije; vojnika da ima 15.000 konjanika, oklopnika, strijelaca i 
pracara. Ugri da su tako smjeli, da ne ce gr6ka vojska ni prvoj navali njihovoj odoljeti. 

Andronik izabcre dan sv. Prokopija (18. srpnja) za bitku. U to mu stize pismo od 
cara Emanuela, gdje mu zapovjedi, da bitku odgodi na zgodniji dan. No vojvoda turi 
pismo u dzep i povede vojsku u bojne redove. Poredav§i vojsku i osokolivSi ju vatrenom 
besjedom, poce ju voditi u boj. Iduci na neprijatelja dodjose do onoga mjesta, gdje je 
prosle godine Dionizije podigao mogilu na grobu palih vojnika grcikih. Svi poskakaSe 
ondje s konja, te se prisegom zavjerise, da ce smrt svojih drugova Ijuto osvetiti. 

Dionizije cuv§i, da se Grci primicu, nije si mnogo za to glave razbijao. Kako se 
i suvise uzdavase u svoju snagu, smijase i rugase se neprijateljima, pace zapovjedi svojim 
Ugrima, da se ponapiju vina i da nekoliko vrceva izkape u zdravlje dolazecih Grka. A 
na to se digose brzi Ugri, pograbiSe oruzje, i stavise se u bojni red. Bitka zapoce. 
Izprva kao da ce Ugri pobijediti, ali na posljedku pretegnu grcka sila. Ugri nagnuse u 
bijeg, a Grci za njima, te ih poubise sila, da je bojno polje bilo prekrito Ijesovima 
ugarskih junaka. Zarobljena bi i ogromna zastava, koja je bila tolika, da su ju morali 
voziti na kolima; tako isto uhvacen bi i Dionizijev konj s citavom opremom, te je sam 
Dionizije jedva ziv nekim 6udom umakao. Zasuznjeno bi jos mnogo vojvoda, medju 
njima pet zupana, zatim osam stotina vojnika. 

Ovom osudnom bitkom svrsi se dugotrajni rat izmedju cara Emanuela i kralja 
Stjepana. Srijem, Bosna, i citava Hrvatska s Dalmacijom (izuzev Zadar) spadose u ruke 
careve, kojima namah posalje svoje vojvode i upravitelje u te zemlje i pokrajine. Malo 
zatim zaruci car kraljevica Belu ili Aleksija, koji se je svedjer desio u Carigradu, sa 
svojom kcerju Marijom i odredi ga za svoga nasljednika na byzantskom prijestolju, na- 
dajuci se ovako, da ce Bela svoju bastinu za sve vijeke sjediniti s carstvom. 

Hrvatska s Dalmacijom ostade sada pod byzantskim carstvom kroz trinaest godina, 
naime sve do smrti cara Emanuela. Namjestnikom carskim postade Konstantin Sebastos, 
koji se je ponosno zvao » vojvoda citavoga kraljevstva dalmatinskoga i hrvatskoga.« 
Stolovase u gradu Spljetu i nastojase odanle, da pokori hrvatske zupane i plemena, koja 
nijesu htjela da skuce svoj vrat pod by^antsku vladu. Osobito se u tima borbama pro- 
slavise zitelji hrvatskoga grada Klisa, zatim plemena Kukari i Kacici. No napokon prevlada 
grCka sila, i za dvije ili tri godine ne bija§e nikoga vise, koji bi se otimao s oruzjem 
u ruci byzantskim vojvodama. Ti pak, pokoriv§i Hrvate, nastojahu sada, da im u svem 




ugode, pak da tako steku iskrenih privrzenika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Toma arcidjakon 
pripovijeda o torn ovako: Citava Dalmacija i gotovo cijela Hrvatska bijase podlozna caru 
Emanuelu. Ova] pako bijase veoma milostiv prema svim svojim podanicima. Nije pobirao 
daca, vec je veledasno razpoklanjao svoja dobra. Sve bi castio, koji su k njemu dolazili 
na poklon, pace bi im putne troskove iz svoje carske blagajne namirivao. Doznav^i pak, 
koliko ima dusa u gradu Spljetu, siljao je svima podpore, ca i djeci u koljevkama da- 
rovao je po jedan dukat. Vojvode njegove dosavsi s velikom vojskom, imali su vazda 
sila i obilje novaca za trosak, te nijesu bill na teret gradjanima*. 

Sve se pokori caru Emanuelu, samo glavar katolicke crkve, nadbiskup Girard u 
Spljetu ne htjede ni cuti za cara razkolnika. Svjetovnjaci spljetski zahtijevahu od svoga 
nadbiskupa, da i on podje na poklon novomu gospodaru Hrvatske i Dalmacije, pak da 
bi mu svecenstvo njegovo u to ime moralo skupiti novaca za put. Ali Girard ne htjede 
na to privoliti, vec ode u Rim k papi Aleksandru III., a taj izdade god. 1170. poslanicu, 
kojom oslobodi svecenstvo hrvatsko i dalmatinsko od placanja svake podpore, ako bi 
nadbiskup isao u pohode ili na poklon budi cara byzantskomu, budi kralju ugarskomu. 
Girard vrati se na to u Spljet misleci, da ce se gradjani primiriti; ali kad su sada 
spljetski svjetovnjaci, na celu im nacelnik Ivan, jos odlucnije trazili, da ide u Carigrad. 
ostavi on drugi put svoju 
stolicu, te se ne vrati 
vise sve do smrti svoje 
(1175.). Spljecanima dadc 
se to na zao, te kusahu 
poslanstvom na papu do- 
mamiti Girarda u Spljet. 
Girard obeca, da ce se 
vratiti, ali samo uz po- 
godbu, ako mu se gradski 
nacelnik i citavo gra- 
djanstvo prisegom obveze, 
da ce vazda braniti prava 
njegova i crkvena, a naro- 
cito da ga ne ce ni sami 
siliti, ni pustiti.da ga drugi 
sile, da podje pokloniti 
se caru Emanuelu. Splje- 
cani medjutim ne prista- 
do§e na to, i tako se 
Girard vi§e ne vrati na 
svoju stolicu. 

Po smrti Girardovoj 
imenova papa na molbu 
Spljetcana nadbiskupom 

nekoga Talijana Rajnerija, koga su Hrvati prozvali Arnerijem. Ovaj Arnerije bijase, 
kako se prica, imucan (Jovjek, a uza to uman i razborit biskup. Cim je doSao u Spljet, 
saletise ga gradjani, da ucini ono, Cemu se je Girard toliko otimao, da naime podje 
u Carigrad na poklon caru Emanuelu. Na veliko veselje gradjana privoli Arnerije na 
to, i namah bise izabrani poslanici, koji ce s nadbiskupom poci u Carigrad. Dosavsi 
onamo primljen bi Arnerije vrlo prijazno, te pozdravi cara najpokornije u ime gradjana 
spljetskih. Iza toga ostade duze vremena u Carigradu, a trosak za boravak njegov i 
spljetskih poslanika namirivala je carska blagajna. Kad je napokon Arnerije zamolio 

Po miniaturi u sarodnqj biblioteci u Parizu. 



cara, da ga milostivo odpusti, car obilato nadari i njega i Spljecane, te im dozvoli, 
da se vrate u domovinu. 

Tako nije byzantsko carstvo imalo vise ni jednoga protivnika u gradu Spljetu. 
Arnerije sa svojim svecenstvom pokoravao se je carskim zapovijedima, a zato je opet 
novi carski namjestnik, vojvoda Rogerije, radio u prilog nadbiskupu, kad bi se samo 
zgoda desila. I Arnerije nastojao je zivo ne samo oko boljega zivota svecenstva i oko 
pouke puka, nego se je i mnogo brinuo, da uredi svoju biskupiju i da joj vrati izgub- 
Ijene povlasti i posjede. Bas radi posjeda zavadi se jednom prigodom s lirvatskim 
plemenom Kacica, koji su tada drzali zupu Poljicku, dio Krajine i grad Omis na utoku 
Cetine u more. Povod razmirici bile su neke zemlje, poimence selo Srinjine na podanku 
gore Mosora, koje si prisvajaSe u jednu ruku pleme Kacica, a u drugu nadbiskup Arne- 
rije za svoju biskupiju. Razmirica se tako zaostri, da se je Arnerije na posljedku obratio 
za pomoc caru Emanuelu, trazeci u njega zastite proti Kacicima. Car izdade namah 
nalog svomu namjestniku Rogeriju, neka izvidi, da li je istina, sto nadbiskup tvrdi za 
Srinjine, i da li ima u njega pismo, kojim bi mogao dokazati, da je to selo njegovo. 
Ako je nadbiskup vlastnik, neka mu se s mjesta povrate Srinjine, koje su mu Kacici 
nedavno oteli. Na to dozove 10. lipnja 1180. vojvoda Rogerije nadbiskupa i svecenstvo, 
zatim vi§e gradskih nacelnika i hrvatskih zupana na sud, koji se je sastao u Spljetu 
izpred kule cara Emanuela. Onamo dodjose osim prucih se stranaka jos i Mireo, biskup 
senjski, Flasko, biskup kninski, zatim hrvatski zupani De§a, Nikola, Miroslav, Stjepan, 
Grubisa, Drago, i mnogi drugi. Na sudu ne bijase govora o Srinjinama, nego samo o 
posjedu crkve sv. Bartola, i taj bi zaista podijeljen Arneriju u vlastnictvo. Ujedno dade 
vojvoda Rogerije nadbiskupu dva pristava, koji ce ga uvesti u dosudjeni mu posjed. O 
Srinjinama nije se nista odlucilo, jer nadbiskup nije valjda mogao svoga prava dokazati. 
Medjutim ode Arnerije sa svojim pristasama, da preuzme zemlju. Ogledavsi medjase i 
ustanovivSi ih dodje i do sela Srinjine; no ondje ga doceka knez Nikola Kacic s bracom, 
rodjacima i citavim plemenom. Ka6ic s druzbom obkoli nadbiskupa i svi pocnu na nj 
vikati: »Sta ti radis, zli glavaru ? Sta snujes proti nam? Ako te namah ne bude nestalo, 
znaj da je to posljednji dan tvoga zivota*. Ali Arnerije se ne presirasi, vec odvrati 
prkosno: >Nije to vaSa zemlja, nego crkvena, koju ste silom ugrabili«. Sada tek nastade 
prava gungula; Kacic sa svojim plemenom pograbi kamenje i bacase ga na nadbiskupa, 
dok ga ne pokopase pod gomilom kamenja. Dok su ovako Kacici kamenovali nadbiskupa, 
pobjegose oba pristava i drugi Ijudi, koji bijahe nadbiskupa dopratili, u grad Spljet, da 
jave gradjanima tu nesrecu. Kao gromom osinuti prenuse se gradjani, pograbise oruzje, 
pak koje po moru, koje po kopnu pohitase k brdu Mutograsu (Monte grasso, Debelo 
brdo), gdje se bijase nesreca dogodila. Kacici u to sa svojim plemenom umakose, a 
Spljecani razvalise gomilu kamenja, te odnijese Ijes svoga nadbiskupa u Spljet, gdje ga 
sveSano sahraniSe. Kasnije podigose na istome mjestu, gdje je nadbiskup tuzno zaglavio^ 
malu crkvicu, koja i sad jos stoji. 

Nadbiskup Arnerije pogibe 4. kolovoza 1180. Nekoliko tjedana poslije (24. rujna) 
umrije i byzantski car Emanuel. Cim je oci sklopio, 6itava Hrvatska s Dalmacijom listom 
se dize na noge, odmetne se od Carigrada, i vrati se u krilo svoga zakonitoga kralja. 

B E L A II. (III.) 

1173.— 1190. 


ralj Stjepan IV. umro je 3. svibnja 1173., ne navr§iv ni trideset 
godina. PoSto nije ostavio muzkoga poroda, patrilo je prije- 
stolje u Ugarskoj i Hrvatskoj brata mu Belu ili Aleksija, koji se 
je odavna vec desio u Carigradu na dvoru cara Emanuela. Taj 
ga bijase izprva odredio za svoga nasljednika, te ga i zarucio 
sa svojom kcerju Marijom; no kad je Emanuelu god. 1169. druga 
zena rodila sina Aleksija, opozove car sve svoje prijasnje odredbe, 
te ozeni ugarskoga kraljevica Anom (Agnezom), sestrom svoje druge supruge. 
Premda je dakle Belu islo prijestolje, ipak je bilo malo nade, da bi 
ga mogao zadobiti. Udova kralja Stjepana IV. izticase, da je trudna pak za- 
htijevase, da se poceka, dok se vidi, hoce li dobiti sina. Uza to zacahu se svje- 
tovni velikasi Bele, koji je, odgojen na dvoru stranog i neprijateljskog vladara, 
mozda se i odmetnuo od svoga naroda; svecenstvo pak zazira§e od dovjeka, 
koji je bio odrasao u krilu iztodne crkve, te se bilo bojati, da <5e progoniti 
ili bar odnemarivati latinsku crkvu. Glavni protivnik Belin bijaSe ostrogonski 
nadbiskup Luka Banfi. Domala se digne protiv Bele brojna stranka, koja je 
radila, da se na prijestolje uzvisi njegov mladji brat, po imenu Gejza. Njima 
se pridruzi i sama majka Eufrozina, voledi sina, koji je vazda bio uz nju, 
ncgo drugoga, kojemu je bila gotovo odvikla. No ipak se naSlo dosta muzeva, koji 
su otvoreno pristajali uz Belu, jer ga je po zpkonu i pravdi iSlo prijestolje. Ti na- 



pokon pretegose, te bi izabrano poslanstvo, koje ce poci u Carigrad i Belu pozvat 
na prijestolje. 

Ugarski poslanici sretose se jos na putu u Sredcu s carem Emanuelom. Cuvsi naime 
car, da je Stjepan IV. umro, skupi brzo vojsku i podje s Belom prema Dunavu, da ga 
posadi na ugarsko i hrvatsko prijestolje. Poslanici ocitovase Emannelu, kako su Ugri 
dobre volje spremni priznati Belu za svoga kralja; a na to car odustade, da ide sam u 
Ugarsku, vec posia onamo Belu sa suprugom i dade mu za pratioce protosebasta Ivana 
i neke druge odlicne muzeve. Prije odlazka morade se Bela svomu dobrocinitelju zavje- 
riti, da ce vazda raditi u prilog njemu i byzantskomu carstvu. 

U Ugarskoj snasle su Belu nove nezgode. Premda je dvadeset i petgodisnji kralj 
svojim uljudnim i Ijubaznim postupanjem predobio mnogo svoje prijasnje protivnike, 
ipak mu ostade dusmaninom ostrogonski nadbiskup, koji ga nikako ne htjede kruniti. 
Bela obrati se na to papi Aleksandru III., a taj zapovjedi nadbiskupu kolockomu, da 
iznimice obavi krunisanje. I tako bi Bela napokon 13. sijecnja 1174. okrunjen za kralja. 
No neki protivnici njegovi rovali su i dalje proti njemu, a na celu im je bio mladji 
brat Gejza. Da bi ga namirio, udijeli Bela bratu jedan dio slovacke zemlje, kao herce- 
govinu (knezevinu), da njom upravlja. No Gejza se pomamio upravo za krunom, te se 
svedjer bunio. To dodija Beli. On baci Gejzu u tamnicu (1176.), u kojoj je onda pet- 

naest godina camio;- majku pak Eufro- 
zinu zatvori najprije u jedan tvrdi 
grad, a zatim ju posla u Carigrad. I 
privrzenici Gejzini bise strogo kaznjeni. 
U to vrijeme, a i poslije kroz cetiri 
godine kralj se je Bela vazda savjestno 
drzao ugovora, sto ga bijase utanacio 
s carem Emanuelom. Premda ga je 
boljelo, sto je najveci dio kraljevstva 
hrvatskoga zajedno s banovinom Bos- 
nom bio u vlasti byzantskoj, tako da 
je njemu preostao jedino zapadni dio 
Slovinske zemlje i cest Hrvatske od 
Gvozda do Zrmanje i Krke, on je 
vazda gorljivo prianjao uz Emanuela, 
pace ga je pomagao i s vojskom, kad 
je ratovao na iztoku sa seldzuckim 
sultanima. No kad je Emanuel god. 1180 
umro, smatrao je Bela, da je rijesen 
svake obveze i svakoga obzira prema 

U obce je smrcu Emanuelovom u 
tinji tas odlanulo svima narodima i 
drzavama, koje su medjasile s njego- 
vom drzavom, te su kroz 6etrdeset i sedam godina bile u neprestanom strahu i trzanju, 
Osobito na balkanskom poluotoku kano da se rodio nov zivot, posto je doslije gvozdenom 
rukom njegovom bilo sve pritisnuto i osudjeno na mrtvilo. Srbski veiiki zupan Stjepan 
Nemanja proglasi se namah nezavisnim, ne priznavajuci vi§e ni po imenu vrhovne vlasti 
byzantske; Nemanjin sinovac Miroslav^ knez u Humu, postade tako silovit, da je stao 
uznemirivati Ilrvatsku i Dalmaciju; u Bosni pak pojavi se namah god. 1180. ban Kulin, 
kojega je sestra bila udata za humskoga kneza. Svi ti v^adari, oslobodjeni od silnoga 
Emanuela, pregnuse, da se osile i prosire svoje oblasti. 

Bela II. (III.) 

I2 ilustrovane kronike Ivana Turfianskoga u Be6u 

BELA II. (til) 



Uz take prilike nije ni Bela III. mogao mirovati. Ta bio je duzan kao hrvatski 
kralj, da povrati naslijedjene zemlje svojoj vlasti. Da sve toga i nije htio s obzirom 
prema svojim rodjacima u Carigradu, on se je morao pozuriti, da ga vladari srbski i 
bosanski ne preteku, te se ugnjezde u zemljama hrvatskim. Pak tako on mozda vec 
godine 1180., no svakako 1181. pregnu svom snagom, da otudjenu Hrvatsku s Dalma- 
cijom i Srijemom povrati svojemu vladanju. LJspjeh bijaSe podpun, jer se je ziteljstvo 
svagdje rado vracalo pod zastavu svoga kralja, te je on bez prolijevanja krvi obladao 
zemljama hrvatskoga kraljestva. Jedini Spljet, koji je onako revno i odusevljeno prianjao 
uz Emanuela, kao da se je kratio vratiti pod okrilje svoga zakonitoga vladara. Bela je 
zato htio poslije kazniti taj grad tim, sto mu je uzkratio mnoge prije podijeljene 
povlastice, a naro6ito mu je oteo pravo birati si nadbiskupa. Znao je naime Bela, kako 
je pokojni Rajnerije ugadjao Carigradu, i kako je to silno djelovalo, pak je htio tomu 
za sva buduca vremena doskociti. Spljecani se medjutim potuzi§e papi Aleksandru III., 
koji pisa Beli 6. srprija 1181. pismo, u kojem ga svjetova, neka vrati Spljecanima pravo 
biranja nadbiskupa, jer je to prema ustanovama kanonic^koga prava. Jos mu pi§e, da ce 
to njemu samomu biti u priiog, jer ce time utvrditi zitelje grada u vjernosti, te im ne ce 
podati zgode, da se tuze na njegovo vladanje. Uslijed papine poslanice odustao je kralj 
od prvih strogih mjera, te je gradu povratio stare, poveljene povlastice. Spljecani na to 
iz zahvalnosti izabrase za nadbiskupa Petra, rodom Ugrina iz odlicne porodice. Tako je 
Bela bio sada siguran, da ce novi nadbiskup raditi njemu u priiog. 

Sjediniv tako Bela citavu Hrvatsku, Dalmaciju i Srijem sa svojom drzavom poluCio 
je jo§ i to, da je mogao odluc^nije utjecati u prilike ostalih balkanskih drzava. Prva je 
posljedica bila, da je namah zatim bosanski ban Kulin priznao vrhovnu vlast ugarsko- 
hrvatskoga kralja onako, kao §to je to nedavno cinio ban Boric. Napokon bi Belina 
vlast priznata i u Humu, gdje je knez Miroslav morao raditi po kraljevim nalozima. 
Pa6e kad je Miroslav jednom, prigodom spljetskomu nadbiskupu oteo neke novce, pozivao 
je papa Aleksander III. kralja Belu, da kraljevskom vlascu prinudi humskoga kneza na 
povratak ugrabljenoga blaga. PaSe i srbski veliki zupan Stjepan Nemanja ukazuje se iza 
god. 1180. vazda i svagdje kao saveznik i prijatelj Belin. 

Jo§ je kralja Belu Ijuto kidalo, kad je velik dio Dalmacije, naime grad Zadar s 
otocima Krkom, Pagom, Cresom i Osorom (Losinjem) gledao u vlasti mletaSkoj. Ta on 
je bio kralj citave Dalmacije; k tomu su MletCani u potonje vrijeme svom snagom nasto- 
jali, da se §to jace ugnjezde u onom dijelu Dalmacije, koji je njima pripadao. Oni su 
s toga stezali gradjanske i crkvene povlastice dalmatinskih obcina. Pace ni dovoljnc 
sigurnosti nijesu uzivali od samih svojih gospodara. Tako su Mletcani brodeci po moru 


uznemirivali Zadar, te se je duzd Aureo Mastropetro morao posebnim pismom izprid;ati, 
da to nije ucinjeno s njegovim znanjem i voljom. Kraj takih prilika bio je narod u 
mletaCkoj Dalmaciji vrlo nezadovoljan, te je zeljno izgledao zgodu, da se rije§i nesno- 
snoga jarma. 

Cim je god. 1180. vojska kralja Bele osvanula u Hrvatskoj i Dalmaciji, pobuniSe 
se Zadrani, protjera§e iz svoga grada Ijude i privrzenike mletaike, te se poklonise svomu 
zakonitomu vladaru. Za Zadrom povedose se i otoci, pak tako je Beli posredilo, te je 
gotovo u jedan mah obladao dosadanjom byzantskom i mletadkom Dalmacijom. Ve6 u 





veljadi 1181. desi se u Dalmaciji Belin vojvoda Mavro (totius maritime provincie studi- 
osus exercitator =. fiitave primorske oblasti gorljivi vojvoda). On se je najprije utaborio u 
gradu Belici, gdje su ga okruzili hrvatski biskupi i zupani, a onda je posao s hrvatskim 
zupanima i s vojskom u grad Zadar, da po naredbi kraljevoj uredi neke poslove. Mavru 
bija§e kralj zapovjedio, da svagdje i uvijek radi pravedno i po savjetu hrvatskih zupana. 
Medju inim bijace mu nalozio, da utvrdi grad Zadar i stavi u nj posadu, koja ce ga 
braniti od buducih navala mletackih; jamacno bijaSe mu jo§ povjerio, da opremi i mor- 
naricu za obranu otoka. Malo zatim, u ozujku 1181. boravio je u Zadru ugarski palatin 

Farka§, okruzen hrvatskim biskupima i velikasima, 
te je razgledao, da li je grad valjano utvrdjen i svime 

U polovici god. 1181. mogao se je Bela od srca 
radovati, jer je u njegovim rukama bila citava Hrvat- 
ska i Dalmacija, kako ju je nekad drzao kralj Ko- 
loman. U obnovljenom kraljestvu namjesti sada za 
bana Dionizija, koji se bijase proslavio za Stjepana IV. 
Malo zatim boravio je u kolovozu kralj Bela u Stol- 
nom Biogradu, slaveci po starom obicaju praznik 
kralja Stjepana. Uz kralja desili su se palatin Farka&, 
koji se je vratio iz Zadra, zatim ban Dionizije, zagre- 
backi biskup Prodan i mnogi drugi veiikasi. Torn 
se je prigodom spominjalo, kako je jos nedavno bila 
drzava raztrgana i razrovana, pak se slavilo, sto je opet zavladao mir i citava se zemlja 
vratila pod svoga zakonitoga vladara. Srecni kralj darivase svoje vjerne podanike pove- 
Ijama i raznim povlasticama; tako vrati zagreba6komu kaptolu Toplice kod Varazdina, 
koje im bijase nekad darovao ban Aleksije, a poslije za burnih vremena oteo varaz- 
dinski zupan Belec. 

bkupivSi svoju drzavu, osjecase se Bela tako jak, da se je odsad stao uplitati u 
posle balkanske i byzantske. Narocito pregnu, da u Carigradu pomogne svojim carskim 
rodjacima proti nametniku Androniku Komnenu. Taj je naime god. 1182. obudovljelu 

caricu Mariju bacio u tamnicu, te je stao 
sam drzavom upravljati za nedorasloga Alek- 
sija, sina Emanuelova. Nesrecna carica Marija 
zatrazi sada pomoc u svoga svaka, kralja Bele. 
Primivsi Bela II. pismo carice Marije i 
nadajuci se mnogim pogodnostima, ako 
nadjaca njezina stranka, skupi u polovici 1182. 
vojsku i stade udarati na Biograd i Bra- 
ni6evo. Po svjedoianstvu zapadnjackih Ijeto- 
pisa kralj je Bela zaista nekoliko byzantskih 
medjaSnih gradova osvojio, ali pravoga cilja 
svoga nije polucio, pace je caricu Mariju 
upropastio. Andronik je naime nju obijedio, da je izdala carstvo pozvavsi stranog vladara 
u zemlju, pak ju dade 27. kolovoza 1182. otrovati. Jednako nemilo postupase Andronik s 
nejakim carem Aleksijem: u oktobru 1183. dade ga zadaviti, pak onda samoga sebe pro- 
glasi vladarom byzantske drzave. 

Namah iza smrti caricine obnovi kralj Bela svoje navale na byzantsku drzavu, a 
jo§ se vi§e razzesti, kad mu stigose glasi o silovitoj smrti mladoga cara Da bi namet- 
nika satro, zdruzi se sa starim saveznicima Ugarske, sa Srbima i njihovim velikim zupa- 
nom Stjepanom Nemanjom. Ugarska vojska slavodobitno prodre do Ni§a i Sredca, goneci 

Zlatni pecat Bele II. (III.) 

(Narodni muzej u Budimpegti.) 

BELA II. (ill.) 


byzantske vojvode sve do Trajanovih vrata; iz Sredca ponese Bela sa sobom moci 
bugarskoga svetca Ivana Rilskoga i sahrani ih onda u Ostrogonu. U isti mah zaprijeti 
i Stjepan Nemanja byzantskoj vlasti, poharavsi ili razvalivsi (1183.) gradove Biograd, 
Branicevo, Nis, Sredec, Skoplje, Prizren, Lipljan, oba Pologa, te pridruzivSi pomenute 
oblasti svojoj drzavi. Bugari u tim zemljama, gnjeteni dosad od Byzantinaca, smatrahu 
Belu i Nemanju za svoje osloboditelje; pace Bugari u iztocnijim krajevima stadose se 
dizati na noge, da obnove svoje carstvo, koje bijase god. 1018. tuzno propalo. S toga se 
porodi u Carigradu silanjstrah i smutnja: sve je bijedilo nametnika Andronika Komnena, 
da je on skrivio svu nevolju. Kad su se napokon u Ijetu 1185. digli i Normani, te 


Veliki pec.\t Bele II. (III.) 

osvojili grad Solun, porodi se u Carigradu buna. Andronik bi svrgnut s prijestoija i od 
puka ubijen (11. rujna 1185.), a carem bi proglasen Izak II. Angelo (1185.— 1195.) 

Novi car nastoja§e svom snagom, da odvrati od svoje drzave buru, koja joj bijase 
propaScu zaprijetila. Najprije suzbi Normane, a onda utanaci mir i savez s kraljem Belom. 
Da sloga bude trajnija, zarudi se car s desetgodiSnjom kcerju Belinom, Margaretom, te 
dobi za miraz one gradove, koje bija§e ugarski kralj u posljednjem rata oteo byzant- 
skomu carstvu. 

Mir izmedju Bele i cara Izaka II. god. 1186. bijase osudan za svu potonju povjes- 
nicu Balkanskoga poluotoka. PoSto se je ovim sporazumkom byzantski dvor konadno 

Hrv. povj. 12 



odrekao svih aspiracija tako glede Ugarske kako glede Hrvatske, nije se u gar sko-hr vat- 
skim vladarima bilo vi§e bojati nikakve zadjevice iz Carigrada. Dosljedno tomu promijeni 
Bela svoju politiku prema balkanskim Slavenima. Dok su kroz citavo dvanaesto stoljece 
ugarsko-hrvatski vladari u tijesnoj slozi sa Srbima opirali se hegemoniji byzantskoj, 
stade sada Bela raditi, da prosiri svoju vlast na Balkanskom poluotoku. S toga se njegovo 
prijateljstvo sa Stjepanom Nemanjom prometnu naskoro u protivnidtvo; a jednako nepri- 
jateljski ponese se i prema Bugarima, kad su oni god. 1186. pod bracom Petrom i Ase- 
nom ustali, da obnove staru drzavu. Bela i njegovi nasljednici radili su odsad neprekinuto 
proti slobodi i samosvojnosti Srba i Bugara, kao da su preuzeli tradicije byzantskih 
careva. Tako dodjose balkanski Slaveni medju dvije vatre: s juga ih jo§ uvijek drzali 
za svoje podanike byzantski carevi, a sa sjevera ih pritiskivao Bela i njegovi nasljednici. 
Nije se zato cuditi, §to su i srbski veliki zupan Stjepan Nemanja i bugarske vodje Petar 
i As^n pohitali pred njemackoga cara Fridrika Barbarossu, kad je on u Ijetu god. 1189.> 
iduci na krizarsku vojnu, prolazio Balkanskim poluotokom. I Srbi i Bugari izgledali su 
pomoci od velikoga i slavnoga cara. Pa6e kad je kasnije car Fridrik, ozlojedjen nevje- 
rom Grka, snovao, kako ce se oboriti na sam Carigrad, bijahu Bugari spremni pomoci mu 
sa 40.000 Ijudi, a Srbi sa 20.000 momaka. 

Dok je medjutim Bela sirio svoju vlast i ugled na jugo-iztoku, malo da nije opet 
izgubio Dalmacije. U Hrvatskoj i Dalmaciji banovao je od god. 1181. Dionizije, 
muz 6estit i pravedan. On je cesce oko sebe skupljao hrvatske zupane, pak je radio po 
njihovu savjetu. Vise puta boravio je u netom steienom gradu Zadru, ugadjajuci i 
Hrvatima i Latinima, samo da im omili vladanje kralja Bele. A to je bilo i potrebito, 
poSto Mletci ne mogoSe pregorjeti izgubljenih gradova i otoka. Jos god. 1181. podize 
se duzd Aureo Mastropetro, da ih opet osvoji. Cini se, da je duzd neke otoke, naro- 
Cito Pag, osvojio; ali samoga Zadra ne mogase uzeti, jer ga je junacki branio ban 
Dionizije. No tim ne bijase sve svrseno. Hrvatima bilo zao, §to su Mletcani neke otoke 
zauzeli; Mletcani pak htjedoSe imati Zadar, te je tako i daljih godina bilo neprestanih 
borba (1181. — 1187.). Napokon zamohse Mletci god. 1188. kralja Belu za primirje na 
dvije godine, toboze zato, sto im je poci u svetu zemlju. Bela, koji je bio u IJgarskoj 
zabavljen prolazkom krizarske vojske njemacke, savjestno je drzao primirje, pa6e je u 
Zadru god 1189. namjestio posebnoga banovca (podbana) Makarija, da bdije nad redom 
i brani grad od neocekivanih napadaja mletackih podanika. Mletci pak jedva su doce- 
kali da primirje mine, posto su pogodbe njegove bile za njih jamacno nepovoljne. I cim 
je na po6etku god. 1190. izasao rok primirja, mletacki duzd obnovi rat i udari na Zadar, 
U gradu nije u taj par bilo ni banovca Makarija ni kraljevske posade, te se Zadrani 
moradose braniti sami. Ipak ne klonuSe duhom, vec suzbise neprijatelje, pace zauzese 
neki mletacki kaSteo na predbrezju Treni (in promontorio Treni). Pobjeda zadarska 
zgodila se nesto prije 14. svibnja 1190. Slavodobitni gradjani, na celu im Damjan Desinja» 
gradski naCelnik, sa svjetovnim castnicima i svecenstvom sjajno proslavise svoju pobjedu 
u crkvi sv. Krsevana, svoga zastitnika, hvaleci mu od srca, sto ih je spasao od otite 
pogibije. Po.sto se je nadbiskup Petar upravo desio u Ugarskoj, misio je svecanu misu 
zahvalnicu hvarski biskup Nikola, te je zatim govorio svecanu besjedu u slavu pobjede. 
Zadrani vratise tom prigodom svomu zastitniku sv. KrSevanu otok Maun, koji bija§e 
nekad darovao kralj KreSimir, a poslije oteo neki zadarski nacelnik radi gradskih po- 
treba. Podjedno moljahu Zadrani svoga zaStitnika, da ih i u buduce 6uva od vidljivih 
i nevidljivih neprijatelja. Mlet(!:ani, ovaj put suzbijeni od samih Zadrana, moradoSe opet 
sklopiti primirje s kraljem Belom na dvije godine. 

U posljednjoj vojni ratovahu zitelji grada Raba zajedno s MletCanima proti gradu 
Zadru. Videci sada, da su Mletci pobijedjeni, odmetnuse se Rabljani od svojih dosadanjih 
gospodara, te poslaSe svoje poslanike k Zadranima, da se s njima izmire. Na celu poslan- 

BELA II. (ill.) 


'"p H <n ^r 

-J 1- ^ W# •* O "^ JC 

!>?=? i5 

K *fe: ^--i' ^' 

-i ^ 

»■• ^ "^^ — ^ ^ p* ^ 

^ i^- •Si r. Si-/.*:*-' I* w 

., p if 'T ** ^ -' ^ N» e if 

Hr ^ "X* ^ - « E *r 

-5 £ 

S c 


a p 

\- "^ c ^ 

«— ^-. <" t» 

^- 31^ ^-'" " D,_ ii '" i' 



BELA II. (hi.) ,8, 

stva bijahu rabski biskup Andrija, podnaCelnik Petric (posto je mleta(^ki nacelnik bio 
protjeran), sudac Stjepan Martinov i drugi. U Zadru sastase se 26. lipaja 1190. s tamos- 
njim nacelnikom Damjanom i vise sudaca na dogovor mira, te obnovise stare obicaje i 
zakone medju obima obcinama. Izmiriv se sa Zadrom priznase Rabljani ponovo vlast 
kralja Bele i ostado§e pod njegovom mocnom zastitom do god. 1 193. Da bi Zadar zajedno 
s Dalmacijom i u buduce odolijevao Mletcima, imenova kralj Bela za c^itavu Hrvatsku 
i Dalmaciju od Drave do Neretve jednoga gubernatora ili prokuratora, naime pecuvskoga 
biskupa Kalana, koji je tu cast vrSio od god. 1190. do 1193 Kalan bio je muz podu- 
zetljiv i vrlo razborit, koji je svoju sluzbu uspjesno vr§io, kako u Zagrebu tako u juznim 
krajevima hrvatskim. 

Medjutim dok je zivio Aureo Mastropetro, nije se bilo bojati novih navala od 
mletacke strane. Cini se pace, da je za Kalanova upravljanja Belina se vlast razmakia 
od Raba na Pag i Osor, pak i na Krk, gdje no je zivio knez Bartolomej, sin Dujmov. 
U to umre duzd Aureo Mastropetro, a njega naslijedi osvetoljubivi i osobito poduzet- 
Ijivi Henrik Dandolo (1192. — 1205.), koji smatra§e prvom i glavnom zadacom svojom, 
§to prije opet predobiti Zadar i nedavno izgubljene otoke. Posto je ba§ izteklo pri- 
mirje, skupi brodovlje, te udari i na Zadar i na otoke. Bilo je to u polovici god. 1193. 
Zadru ne mogaSe ni malo nauditi, jedino sto je njegovim brodovima zaprijec^io putovati 
po moru, kod otoka bijase srecniji, jer pokori Pag i Rab. Na Pagu namjesii za nacelnika 
E)ominika Michiela; Rab pako ne htjede ni sada priznati vrhovnu vlast mletaCku, dok se 
sam duzd Dandolo prisegom ne obveza, da ce cuvati pravice i obicaje svih sebi pod- 
loznih gradova, te upravljati njima pravedno i posteno. Istom tada mogao je 7. rujna 
unici u grad Rab duzdev dovjek Petar Foskari, te od gradjana primiti poklonstvo i 
prisegu vjernosti. 

Poslije bezuspjesne navale na Zadar god. 1193. ubijedi se duzd Henrik Dandolo, 
a s njima i ostali Mlet^ani, da ne ce biti tako lako u normalnim prilikama obladati 
opet Zadrom. Mnogi mletacki zitelji i privrzenici obcine u Zadru, videci, da se ne ce tako 
skoro vratiti mletacko vladanje. odluciSe iz grada se izseliti i sve svoje u njemu prodati. 
Medju tima bijase i Rogerije, sin Dominika Maurocena, nekadanjeg nacelnika zadar- 
skoga za mletadkog vladanja. Rogerije imao je u Zadru dvije kuce, jednu pravu svoju 
s kulom pred crkvom sv. Marije, a drugu kao bastinu iza svoga otca. Ne nadajuci se, 
da ce se ikad vise vratiti mletacka vlast, prodade obje kuce zajedno s kulom Matiji 
sinu Zorobabelovu za 350 zlatnih perpera. 

Za mletacko-hrvatskih borba oko Zadra god. 1181.-1193. stekao si je osobite 
zasluge za kralja Belu knez Bartolomej Frankapan, gospodar otoka Krka. On je doduse 
iza otceve smrti zajedno s bratom Gvidom god. 1163. primio otok Krk od mletaike 
obcine i postao tako njezin kletvenik (vazal); no to ga nije ni malo prijeSilo, da bude 
usluzan kralju Beli II. Taj ga zato obilato nagradi podijelivsi njemu i njegovim potom- 
cima za sva vremena hrvatsku zupu Modru§e. U dotiCnoj darovnici od god. 1193. hvali 
Bela kneza Bartolomeja poradi njegovih zasluga i vjernosti, te mu daje zupu ModruSe 
u bastinu pod pogodbu, da sluzi kralja za rata u Hrvatskoj sa deset oruzanih konjanika, 
a izvan nje sa detiri. Bartolomej mora poci na vojnu svaki put, kad kralj digne na noge 
hrvatsku vojsku (exercitus chroaticus). Tom darovnicom postao je knez Bartolomej 
hrvatskim velikasem, te su njegovi potomci odsad znatno utjecali u sudbinu hrvatskoga 
naroda. Cineci or.i usluge sada Mletcima, a sad ugarsko-hrvatskim vladarima, umjeli su 
moc svoje porodice svedjer jacati, te su postali napokon onako silni i ugledni, kako 
ih nalazimo na koncu srednjega vijeka. 

Godine 1194. oduze Bela upravu Hrvatske i Dalmacije zasluznomu gubernatoru 
Kalanu i namjesti za vladara citavoga hrvatskoga kraljestva od Drave do Neretve prvo- 
rodjenoga sina svoga Emerika. Toga Emerika bijaSe god. 1185. dao okruniti za ugar- 



skoga kralja, da bi mu tako osigurao nasljedstvo i u obce ustanovio nasljedstvo po 
primogenituri; god. 1194. dade ga drugi put okruniti, i to jamacno za kralja Hrvatske i 
Dalmacije, a na to ga imenova hercegom ili upraviteljem hrvatskoga kraljestva. I prije 
se je zgadjalo za Arpadovaca, da je odredjeni nasljednik prijestolja upravljao jos za 
ziva otca hrvatskim kraljestvom, a tomu ima traga i za vladara hrvatske krvi; no ti su 
upravitelji bili naprosto »hercegi« (dux, duces), docim je Emerik dva put vec krunisani 
kralj. Emerik vladao je od srpnja 1194. do ot^eve smrti gotovo nezavisno i samostalno, 
tako da se je u javnim izpravama spominjalo njegovo ime uz otcevo. Njemu je bio 
pokoran ca i hrvatski ban, koju je dast onih godina obnasao neki Dominik, rodjak 
kralja Bele i sina mu Emerika. 

Imade jedan spis iz doba kralja Bele, u kojem se govori o kraljevskim dohod- 
cima, nadalje o dohodcima pojedinih nadbiskupa. Taj spis sastavljen bi od dvorjanika 
Belinih i poslan na francuzki dvor, da se prikaze obilje i bogatstvo njegova vladanja, 
kad je od francuzkog kralja trazio ruku kralj evne Margarete (oko god. 1185.). Iz spisa se 
doznaje, da je tada hrvatskim kraljestvom upravljao herceg (dux), koji je od dohodaka 
svoje hercegovine davao kralju godimice 10.000 maraka srebra. Za biskupa zagrebackoga 
pise se, da spada pod koloSku nadbiskupiju i da imade godisnji dohodak od 1500. ma- 
raka srebra. U ostaloj Hrvatskoj i u Dalmaciji dvije su nadbiskupije: zadarska i spljetska; 
obje imadu deset podrucnih biskupa, zadarski nadbiskup ima godisnji dohodak od 500 
maraka srebra, spljetski samo 400. Znacajne su rijeci, kojima se spis zapocinje. Tu se 
kaze: »U vladanju kralja Bele ove su zemlje: Ugarska matica zemlja, Hrvatska, Dalma- 
cija i Rama (Bosna).« Po ovom sudimo, da je kralj sa svojim dvorom smatrao Hrvatsku 

i Dalmaciju za nesto razlidito od Ugarske. 
Ugarski Ijetopisci hvale Belu kao 
vrstna vladara. Kazu, da je progonio 
hajduke i tate, koji se bijahu za pri- 
jasnjih nemirnih vremena pojavili, da 
je zaveo pismene molbe i razprave u 
parnicama, kako je vec prije bilo obi- 
cajno na carigradskom dvoru i kod 
rimske stolice. U obce da je Bela, pro- 
zivivsi mlade dane svoje u Carigradu, 
okoristio se grckom kulturom; on je u 
svojoj drzavi uveo mnoge koristne 
stvari, a ipak nije prihvatio byzantskoga 
despotizma. I za Hrvatsku bilo je nje- 
govo vladanje srecno. U hrvatskim spo- 
menicima zovu ga nedobitnim i pre- 
slavnim kralj em, pak se cesce napo- 
minje, kako je svojim hercezima i 
banima nalagao, da budu vazda pra- 
vedni i blagi. Djedomir hvali naroc^ito god. 1182. bana Dionizija, da je Ijubio pravdu i 
vazda slijedio stope preblagoga kralja Bele. No najveca je zasluga Belina, sto je 
opet diitavo hrvatsko kraljestvo okupio pod svojim zezlom i §to je svoga sina Emerika 
dao okruniti za kralja Hrvatske i Dalmacije, §to nijedan nasljednik Kolomanov — 
koliko se znade — 6inio nije. 

Bela nagradjivao je za vjerne sluzbe ne samo pojedince (kao knezove krcke), 
nego i 6itave zborove. God. 1175. potvrdio je zagrebackomu kaptolu zemlje Zelinu i 
Novi, a gubernator Kalan podijelio je zagrebackomu biskupu Dominiku god.^ 1193. 

Emerika krune. 

JIz ilusirovane kronike Ivana Tur5anskoga u Be6u. 

BELA II. (ill.) 



desetinu od svega ziveza u Krapini, Okicu i Podgorju, koju su doslije pobirali hrvatski 
hercezi. Tako isto dosudi Kalan zagrebackomu biskupu predij Kamenik ili Kalnik, pri 
cem su bill svjedoci sami hrvatski zupani, kao vaSkanski, dubravski, kamenicki ili kal- 
nidki, napokon i krizevacki. Bela je u velike ugadjao i vitezkomu redu Templara ili 
Bozjaka, koji su jo§ od god. 1169. drzali samostan sv. Gregorija u Vrani, darovan nekad 
rimskoj stolici od kralja Dimitrije Zvonimira. Kralj Bela II. podijeli im grad Senj sa 
svima pripadcima i crkvom sv. Jurja, a to potvrdi i papa Lucije 22. studenoga 1184. 

Od prve zene svoje Agneze ili Ane, sestre supruge cara Emanuela, imao je Bela 
dva sina: Emerika i Andriju. OzenivSi se poslije drugi put francuzkom kraljevnom Mar- 
garetom, poboja se za svoju djecu iz prvoga braka, pak dade prvorodjenca Emerika jo§ 
god. 1185. okruniti za kralja, dok je mladjemu Andriji namijenio vojvodinu Halic ili 
Galiciju, koju bijase malo prije pridruzio svojoj vlasti. No vec nakon detiri godine iz- 
gubi Bela opet Halici, a Andrija ostade bez dijela. 

Kako je u ono vrijeme sav krscanski svijet plamtio od oduSevljenja i zelje, da se 
odrzi sveta zemlja protiv nevjernika, spremao se je i kralj Bela na krizarsku vojnu. No 
prije nego §to se je valjano pripravio, stize ga smrt 23. travnja 1196. Na samrti povjeri 
svomu mladjemu sinu Andriji, da izpuni njegovu gorucu zelju, da naime povede krizarsku 
vojnu na iztok, te mu u to ime namijeni blago i sve drugo, sto bija§e za to podu- 
zece skupio. 


1 1 96. — 1205. 

remda je Bela II. u drugoj polovici svoga vladanja svom snagom radio, da 
u svojoj drzavi uvede red i stvori nesto trajna, to ipak poslije nje- 
gove smrti podje sve po starom, pace postade i gore. 

Glavni razlog svim potonjim nezgodama bijaSe preokret u po- 
litic! prema juznim Slavenima: Srbima i Bugarima. Dok su ugarsko- 
hrvatski vladari prije Bele II. svakom prigodom radili kao prijatelji i savez- 
nici Slavena u obce, a Srba napose, vec je Bela prvi stao snovati proti slo- 
bodi i nezavisnosti,, balkanskih Slavena. Nasljednici njegovi isli su istim 
utrenikom, zeleci ne samo Srbiju, nego i Bugarsku skuciti pod svoju vrhovnu 
vlast. Nastojanje ugarsko-hrvatskih kraljeva podupirala i promicala je rimska 
stolica, na kojoj su u ono vrijeme sjedili samo odrje§iti muzevi, a izmedju 
sviju najodlu6niji Inocentije III. (1198. — 1216.) Rimske su pape tada pregnule 
svom snagom, da citav svijet okupe pod sjajem svoga sunca, da iztrijebe 
sve krivovjernike, pa6e da razkolnike (sizmatike) privedu u krilo svoje 
crkve. U tom pogledu osobitu su paznju svracali na Balkanski poluotok, 
na Srbe i Bugare, koji su pripadali iztocnoj crkvi. Oni su zeljelite razkol- 
nike dovesti u krilo katolicke, crkve, a uza to su radili, da iztrijebe krivovjerce 
Bogomile ili Patarene, koji se bijahu ugnijezdili na 6itavom poluotoku, a naj- 
vi§e u banovini Bosni. Po§to im pri tom podhvatu nije dostajala njihova duhovna vlast* 
trebalo im je u pomoc i svjetovnoga ma6a. Najnaravniji i najpouzdaniji pomo6nici bili 


su im ugarsko-hrvatski kraljevi, vjerni privrzenici Rima, koji su se i onako s politi6kih 
motiva uplitali u balkanske posle. I tako se zgodi, da je od kralja Emerika obstojala 
neka alijanca izmedju rimskoga dvora i ugarsko-hrvatskih vladara, naperena proti poli- 
tickoj J vjerskoj slobodi balkanskih naroda. 

Cinilo se, da ce se Emeriku vec u prvi mah nadati zgoda, da se uplete u srbske 
i bugarske poslove. U Srbiji je naime veliki zupan Stjepan Nemanja 25. ozujka 1196. 
odrekao se vladanja, te zakaludjeriv se posao kao monak Simeon najprije u manastir 
Studenicu, a onda na Svetu Goru u samostan Hilandar, gdje je i umro 13. veljace 1199. 
Qstavio je za sobom tri sina: Stjepana, Vukana i najmladjega Rastka, koji bijase posao 
u Svetu Goru za kaludjera, i tamo se prozvao Savom. Taj sv. Sava postade poslije 
preporoditeljem srbske drzave u vjerskom pogledu i osnovateljem srbske narodne crkve. 
Otca naslijedi u citavom vladaaju najstariji sin Stjepan, prozvan Prvovjencani 
(1196. — 1224.); mladji pak sin Vuk ill Vukan dobi po slavenskom zadruznom pravu 
Duklju (Zetu), Hum i onaj dio Dalmacije, sto je bio Duklji na jugu. Otac bija§e uza to 
nalozio Vukanu, da bude vazda posluSan starijemu bratu kao svomu vrhovnomu gospo- 
daru. Gotovo u isto vrijeme zgodila se je promjena i na bugarskom prijestolju. Tamo 
je nakon silovite smrti starije brace postao carem najmladji brat Kalijanco (1196. do 
1207.), koji postade strah i trepet Grka, koji su ga s toga prozvali psetom Ivanom ili 

Emerik bio bi mozda vec u prvi das svoga vladanja dosao u sukob i sa Stjepa- 
nom Prvovjencanim i s Kalijancom, da nije bio zabavljen domacim smutnjama u vlastitoj 
kuci. Jer tek sto je sio na prijestolje, ustade na njega mladji brat Andrija i podize 
proti njemu bunu. Emerik bio je muz strastven, bez snage i uztrajnosti; tjelesna slaboca 
6inila ga je jo§ razdrazljivijim. Sad bi planuo gnjevom, sad bi mu opet snaga malaksala. 
Kad se je razigrao, bio bi smion i podhvatljiv, ali zato ne bijase jak, da radi promisljeno, 
odlucno i uztrajno. Brat mu Andrija bio opet tast slabic, koji je hlepio za vlascu, dok 
je nije stekao; kad je pak postao vladarom, nije bilo u njega snage, da vr§i stecenu 
vlast. Uza to je bio lahkouman i razsipan, te nije mario ni za pravdu, ni za mudre 
savjete, vec se je dao zavoditi laskavcima i slusao njihove klevete na starijega brata- 
Tako je Andrija postao povodnikom mnogim smutnjama i nevoljama. 

Andrija je posve zaboravio na zadacu, koju mu bijaSe otac na samrti namijenio. 
Blago otcevo bija§e uzeo, ali za krizarsku vojnu nije htio ni 6uti, vec je istim novcem 
skupio vojsku i sabrao si privrzenika. Na to zahtijevase od brata, da mu predade sasvim 
u ba§tinu Hrvatsku i Dalmaciju s Ramom ili Bosnom, po prilici onako, kako je to prije 
Stjepan IV. na zahtjev cara Emanuela morao dati mladjemu bratu Beli. No Andrija 
snovase jos i dalje, kako bi brata mogao skinuti s prijestolja i sam se zakraljio. Naravno, 
da je poradi toga doSlo do sukoba izmedju brace, posto Emerik nije htio da pristane 
na njegove zahtjeve. 

Gradjanski rat planuo je vec god. 1197. Kako je u Andrije bilo mnogo novaca, 
a i vojske, koju bijase skupio toboze za krizarsku vojnu, bilo mu je lako ratovati s 
bratom. Emerik nije se mogao pravo pouzdati ni u svoje privrzenike, jer kad ih je 
pozvao na oruzje, stadose se mnogi izvinjavati, da ne smiju poci u svjetovni rat, poSto 
su se jo§ za ziva Bele zavjetovali, da ce ici na svetu vojnu u Palestinu. Na to se Emerik 
obrati za pomoc papi Celestinu III. Taj zaprijeti Andriji i njegovim privrzenicima, da ce 
ih izbaciti iz crkve, ako se ne predomisle i namah ne podju u krizarski rat; osim toga 
zagrozi se crkvenim prokletstvom svima, koji bi s Andrijom obcili ili ga ca i pomagali. 
No sve je to slabo hasnilo. Svecenstvo u Ugarskoj bilo je doduse od najvede desti uz 
Emerika, a i u Hrvatskoj pristajao je uza nj zagrebadki biskup Dominik, koji je za to 
morao mnogo zla pretrpiti od Andrijinih privrzenika; ali zato su svjetovni velika§i jato- 
mice grnuli pod zastavu Andrijinu. U Slovinskoj zemlji bio je najodlifiniji pristaSa njegov 



Vratislav, sin Vratislavljev, kojega se je posjed sterao oko Susjedgrada i po Zagorju. 
Taj je Vratislav poradi Andrije pretrpio vrlo mnogo; protivnici poharase mu dvore, otese 
sva imanja, tako da je ostao siromak bez kuce i kuci§ta. 

Rat izmedju Andrije i Emerika vodio se je god. 1197. ponajvise u Ugarskoj i 
Slovinskoj zemlji medju Dravom i Savom. U juznoj Hrvatskoj i Dalmaciji priznavahu 
jo§ u prosincu iste godine jedinoga Emerika za svoga zakonitoga vladara. U to postade 
u sijecnju 1198. rimskim papom odrjesiti i strogi Inocentije III. Jedva bijaSe sio na 
prijestolje, namah posla 29. sijecnja hercegu Andriji poslanicu, u kojoj mu zapovijedi> 
da po otcevoj odredbi ide u svetu zemlju, a da se okani dalje borbe s bratom i da mu 
se pokori, jer ce ga inace li§iti nasljedstva i prenijeti pravo na prijestolje na mladjega 
(Salamuna), Pismo papino slabo je medjutim prudilo. Andrija je malo mario za papine 
prijetnje, vec posto je srecno napredovao u Slovinskoj zemlji, podje preko Save i Kupe 
na jug. U polovici veljaCe 1198. bio je vec na jugu Velebita, te su sa svih strana 
grnuli k njemu svjetovni i duhovni velikaSi, da mu se poklone; a na koncu ozujka sto- 
lovao je i u samome Zadru, okruzen najvecim castnicima Hrvatske i Dalmacijc. Tu se 
je ponosito prozvao >Bozjom miloscu herceg Zadra, citave Dalmacije i Hrvatske, kao i 
Humske zemlje«, tu je imao svoj posebni dvor i dvorsku kancelariju, tu se je uza nj 
desio i hrvatski ban Andrija, zatim novi zadarski nadbiskup Nikola, nacelnici gradova 
Zadra i Spljeta, napokon i neki hrvatski zupani, kao krbavski i sanski. Andrija ponasao 
se je gotovo kao sasvim samostalan vladar. Iz Zadre ode na jug k Spljetu, gdje su ga 
opet do6ekali svi nadbiskupi i biskupi hrvatski i dalmatinski, a s njima ban Andrija i 
nada sve vjerni mu Vratislav od Susjedgrada. Pred Spljetom sazove herceg Andrija 
vijece ili mali sabor hrvatskih velika§a i vlastele, te uCini mnoge koristne odredbe. Pro- 
savsi tako citavu Hrvatsku i Dalmaciju, i sklonivSi koje milom koje silom sve hrvatske 
zupe i latinske gradove, da su mu se pokorili, bio je vec u travnju 1198. jedini gospodar 
hrvatskoga kraljestva pocev od Drave i sve do Humske zemlje. 

Sada tek poce raditi, kako bi se izmirio s rimskim papom, te mu usao u volju 
U to ime dize vojsku na susjednu oblast Hum, gdje se bijaSe ukorijenila kriva vjera 
popa Bogomila, a tako isto zaratova i na srbskoga velikoga zupana Stjepana Prvovjen- 
canoga, koji je pristajao uz iztocnu crkvu. On pobijedi i humskoga kneza i velikoga 
zupana srbskoga; ali na to se umah vrati u Hrvatsku, da je vec u svibnju opet bio u Zadru. 

Andrija boravio je vec u Zadru, kad mu stize druga poslanica od papa Inocentija III., 
koja je bila kud i kamo blaza od prve. Papa ga je nastojao lijepim nacinom uputiti, da 
bude sklon i pokoran svomu bratu. Valjda su se braca i prije kuSala izmiriti, jer papa 
svjetuje hercega Andriju, da ostane trajno pokoran i vjeran svomu bratu, da stuje brata 
kao svoga kralja, a brat ce njega postivati kao hercega. Na posljedku javi papa Andriji 
jos i to, da je nalozio nadbiskupu ostrogonskomu i kolo6komu, da ga izobce iz crkve, 
a hercegovinu njegovu da udare crkvenom kletvom (interdiktom), ako bi iznova pokusao, 
da digne oruzje na svoga brata. 

Iz ovoga dakle razabiremo,. da je valjda po.sredovanjem biskupa i nadbiskupa ugar- 
skih i hrvatskih do§lo izmedju brace do nekoga sporazumka, te da je Emerik priznao 
Andriju samostalnim hercegom Hrvatske i Dalmacije, a Andrija Emerika svojim kraljem 
i gospodarom. Ali taj mir nije dugo potrajao. Jo§ u prosincu 1198. izobci papa Andriju 
iz crkve, bez dvojbe zato, sto je iznovice trgao mac na brata svoga. Odmetnomu her- 
cegu pridruzise se taj put i nadbiskupi zadarski i spljetski, zato nalozi papa ostrogonskomu 
nadbiskupu i zagrebackomu biskupu Dominiku, da povedu proti ovim crkvenim pogla- 
vicama Sto stroziju iztragu, pak ako su zarista krivi, da ce ih tada skinuti s njihovih Casti- 

Godine 1199. bjesnio je opet ociti rat izmedju brace. Cini se, da je Andrija taj 
put kuSao, da oruzanom silom provali u samu Ugarsku i da brata s prijestolja skine. 
No kao sto je Andrija u svojim oblastima bio mnogo ja6i, tako je u samoj Ugarskoj 




stranka Emerikova bila brojnija i mogucnija S toga ostade Andrija kratkih rukava. Eme- 
rik ga pobijedi, a Andrija izgubi ne samo nadu, da bi se mogao popeti na kraljevsko 
prijestolje, nego bi lisen i hercezke Casti u hrvatskom kraljestvu. Za te borbe iztaknuo 
se osobito zagrebacki biskup Dominik kao revan pristasa Emerikov. Slavodobitni Emerik 
namjesti sada za bana Hrvatske i Dalmacije nekoga Nikolu, a nesrecni herceg Andrija 
ute6e i sakri se najprije kod ugarskoga velikasa Ladislava, a zatim pobjegne u susjednu 
Austriju k vojvodi Leopoldu VI. No ni ondje ne bijase siguran, jer je brat ma zahti- 
jevao od vojvode, da mu nevjernika predade ili da ga barem iztjera iz svoje zemlje. 
Leopold ne htjede na to privoliti; a kralj Emerik provali u Austriju, te ju pohara. Bilo 
bi tada do§lo do krvavih bojeva, da se opet nije umijesao rimski papa. Njegov poslanik 
Krescencije zajedno s nekim njemackim knezovima i s Konradom, nadbiskupom grada 
Mainza, uze moliti Emerika, da oprosti bratu, pak da onda izmirena braca podju u 
svetu zemlju vojevati na nevjernike. Emerik se dade namoliti, te oprosti drugi put vjero- 
lomnomu bratu i vrati mu sve casti u Hrvatskoj i Dalmaciji. Jos god. 1200. opet se je 
Andrija ponosio kicenim naslovom »herceg Dalmacije, Hrvatske i Humske zemlje*. 

Ali vlastohlepni Andrija ne mogase mirovati ni brata svoga gledati na kraljevskom 
prijestolju. Ne minuse ni dvije godine, a braca se na novo zavadise. Nasta grozan rat u 
Ugarskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji. Andriji se sreca nasmijala, te se cinilo, da ce starijega 
brata nadhrvati. Velikasi i vlastela jatomice grnuli pod njegov barjak, a zakonitoga 
kralja redom sve ostavljalo. Jednom zgodom sastale se obje vojske kod rijeke Drave 
nedaleko od grada Varazdina. Emerik staja^e na ugarskoj obali, Andrija na hrvatskoj. 
Ni jedan ni drugi ne usudi se zametnuti boja; Emerik, jer je bio slabiji, a Andrija neuz- 
davajuci se u dosadanju srecu svoju. Prodje neko vrijeme, a protivnicke vojske ni makac- 
U to se dosjeti kralj Emerik, §ta da ucini. Ostavi vojsku svoju, pak sam, goloruk, no- 
seci u ruci jedino kraljevsku §ibiku, predje preko Drave u Andrijin tabor. Kad stize 
onamo, ditava se vojska gotovo preseneti, ugledav§i svoga kralja. Sve se uklanja§e sa 
strahom i poditanjem pomazanomu kralju, koji je dostojanstveno izmedju vojnika pro- 
lazio. Kad Emerik dodje usred tabora, stade i doviknu ovako osupnutim delijama: >Ej 
Ijudi, evo vasega kralja ! Tko da se od vas usudi, omastiti si ruke krvlju svoga kru- 
njenoga kralja« } I nitko niti pisnu niti rukom ne mate, vec sva momcad pohita pred 
kralja, da ga moli za oproStenje. Na to kralj podje u sator brata Andrije, koji nije 
ni slutio, sto se je zgodilo u njegovoj vojsci. Ni Andrija ne znadijase, kamo da se 
krene, vec poniknu nikom; a kralj na to zapovjedi momcima, da neharnoga brata svezu 
i za njim odvedu. Sada se obje vojske sjedinise, a sva Hrvat.ska i Dalmacija priznade 
kralja Emerika za svoga jeditoga gospodara. Nesrecni herceg Andrija dopade robije; 
on bi zatvoren od brata svoga u tvrdu kulu Kneginec kraj Varazdina, u kojoj je 
camio sve do smrti bratove god 1204. Suzanj Andrija boravio je tuzne dane u tavnici; 
jedina mu utjeha bijase, sto su destiti zitelji grada Varazdina svomu nekadanjemu her- 
cegu bill na ruku, te mu tako olakSali nesnosno tamnovanje. Jo§ i sada vide se na 
putu iz Varazdina u Ijekovite toplice varazdinske podrtine stare kule Kneginca, koja 
je nekad od sunca krila hrvatskoga hercega. 

Razmirice s bratom Andrijom izpunjanju veliki dio Emerikova vladanja. Kako je 
imao pune ruke posla kod kuce, nije mario uplitati se u vanjske zamrsaje; ali on je to 
ipak fiinio viSe, nego §to je bilo potrebito i koristno. On se je padao ne samo u prilike 
podlozne mu banovine Bosne, nego i u smutnje u Srbiji i Bugarskoj. 

U Bosni vlada§e jo§ od god. 1180. ban Kulin, za koga kaie narodna predaja, da 
je bio vrstan vladar, tako da su se Bosnjaci jos za kasnijih tmurnih vremena, kad bi ih 
samo Sasak ogrijalo sunce, puni nade govorili: »Vracamo se u vremena Kulinova«. 
Kulin priznavase dobre volje vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih vladara, ali bijaSe uza to 
dosta samostalan, tako da jena svoju ruku mogao utanativati drzavne ugovore i podje- 


Jjivati svojim susjedima razne povlastice. Tako on poveljom od 29. kolovoza 1189. po- 
dijeli Dubrovcanima slobodu trgovanja u citavom svom vladanju. 

S politickih dakle razloga nije se Emerik mogao mijesati u bosanske stvari. No tim 
boljega povoda dadose tamoSnje vjerske prilike. poSto ga je u torn bodrio i papa Ino- 
centije III, trazeci od njega kao od vrhovnoga gospodara Bosne, da stane na obranu 
katoli^ke vjere proti nauku popa Bogomila. A Bogomili ili Patareni bijahu u Bosni silno 
preoteli maha, tako da je i sam ban Kulin sa svojom zenom i sestrom, i sa 10.000 
svojih Ijudi prigrlio novu vjeru. Iz Bosne pak razsirila se patarenska vjera u Hrvatsku, 
pa5e u dalmatinske gradove, tako da je u gradu Spljetu obstojala zasebna patarenska 
obcina, kojoj su bili na celu Mato i Aristodije, zanatom slikari i zlatari. 

Po§to su Patareni ili Bogomili bili ociti protivnici ne samo krScanskoj crkvi obo- 
jega zakona, nego i drzavnomu redu, nije cudo, da su ih progonile i duhovna i svjetovna 
vlast. Vec u listopadu 1200. pozove Inocentije III. kralja Emerika posebnom poslanicom, 
da se digne na bosanske Patarene; — i tako zapoce zestoka borba protiv bosanskih 
Patarena, koja je uz neke stanke trajala dva stoljeca i pol, te se je napokon svrsila 
tim, da su bosanski Patareni voljeli prigrliti Muhamedovu vjeru i postati Turci, nego 
se pokoriti rimskoj stolici. 

Emerik prihvatio objerucke poziv rimske stolice i pozvao bana Kulina na odgo- 
vornost. Kulin sluteci zlo, sto mu prijeti, izprica se lijepo braneci se, da Patarene nije 
drzao za krivovjerce, nego za dobre krscane, i da je pripravan poslati neke od njih u 
Rim, da papi objasne svoje vjerovanje i svoj zivot. Na taj susretljivi korak Kulinov pri- 
miri se papa, pak tako nastade zivahnije obcenje izmedju Rima i Bosne u tu svrhu, da 
se obrate bosanski Patareni. God. 1202. pace posla papa spljetskoga nadbiskupa Bern- 
harda i Ivana de Casamaris u Bosnu, da iztraze citavu stvar, te Patarene i privedu 
u krilo katolicke crkve. Osobito gorljiv bijase u tom pogledu Ivan de Casamaris, 
papinski dvorski kapelan, kojemu podje za rukom odvratiti od patarenstva i bana i neke 
poglavice te vjere. Na to se 8. travnja 1203 sastadose na Bjelinom polju kod rijeke 
Bosne papinski legat Ivan, dubrovacki arcidjakon Marin, ban Kulin i mnogi Patareni, od 
kojih se po imenu spominju Dragisa, Ljubin, Dragota, PribiSa, Ljuben, Rados i Vlados. 
Pred papinim poslanikom odrekose se ban Kulin i njegovi Ijudi svecano svojih dosa- 
danjih bludnja, te obecase posluh i vjernost rimskoj crkvi za sva vremena. Svrsivsi to 
pred narodom u Bosni, podje papinski legat s banom Kulinom i bivsim patarenskim 
poglavicama u Ugarsku, gdje opet svi prisegose pred kraljem Emerikom, nadbiskupom 
kolockim, biskupom pecuvskim i mnogim drugima, da ce se tocno drzati onoga ocito- 
vanja na Bjelinom polju. Jos se ban Kulin obveza jamcevinom od 10.000 maraka srebra, 
da ce platiti toliku globu, ako bi trpio u svojoj zemlji budi ove obracenike, kad bi se 
opet odmetnuli, budi ine krivovjerce. Tako se privremeno rijesi patarensko pitanje u 
Bosni, da za koje vrijeme jos jace izbije na povrsinu. 

Dok se Emerikovo uplitanje u bosanske prilike dade jos razumjeti i opravdati, 
ba§ je zazorno njegovo pacanje . u srbske poslove. U Srbiji bijase se mladji brat 
Vukan, gospodar Duklje i juzne Dalmacije digao na starijega brata, na kralja Stjepana 
Prvovjencanoga, da ga zbaci s prij stolja. Odmetni Vukan zatrazi pomoc u pape Ino- 
centija III. i ugarsko-hrvatskoga kralja Emerika. Prvomu obeca, da ce preci u krilo 
rimske crkve; a drugomu, da ce mu priznavati vrhovnu vlast, kao i ban Kulin. Za cudo 
je, da je papa, koji je u Ugarskoj branio zakonitost proti buntovnomu hercegu Andriji, 
u Srbiji stajao uz odmetnika Vukana proti legitimnomu kralju. Dakako da su ga na to 
nukali interesi katolicke crkve. I Emerik,^ koji se bijase izmirio sa svojim bratom Andri- 
jom, prihvati ponude srbskoga kraljevica, koji se je vec stao nazivati »kraljem Duklje i 
Dalmacije*. God. 1199. nalazimo Vukana u zivahnom obcenju s rimskom stolicom. 
S toga se prepao srbski kralj Stjepan Prvovjen6ani. Sad se i on nastojaSe pribliziti papi, 



pak mu obecava§e, da ce biti odan limskoj stolid. Inocentiju bija§e napokon svejedno, 
tko sjedi na srbskom prijestolju, samo ako poluSi svoj cilj, da Srbi opet prionu uz 
rimsku crkvu. K tomu je volio podupirati zakonitoga vladara, nego odmetnika, pak je 
zato nalozio dukljanskomu metropoliti, da okruni Stjepana Prvovjendanoga kraljevskom 
krunom, koju ce mu poslati iz Rima na dar. 

Preokret papine politike vrlo smuti kralja Emerika. Ne samo §to je zalio, da je 
papa odnemario njegova Sticenika Vukana, nego se je i tomu protivio, da bi srbski 
vladar dobio kraljevsku krunu, tvrdeci, da je Srbija vec citavo stoljece podlozna vrhov- 
noj vlasti ugarskih^ kraljeva. Zamoli zato papu, da ne Salje Stjepanu ni poslanika ni 
krune, jer se to protivi ugarskim zakonima, po§to je Srbija pod njegovim pokrovitelj- 
stvom. On ce sam srbske stvari urediti i privesti zemlju u krilo rimske crkve. 

Veliki pecat kralja Emerika. 

Na taj prosvjed svoga prijatelja i dosadanjega saveznika prekinu papa dalje dogo- 
vore sa Stjepanom Prvovjentanim, te se opet prikloni Vukanu. No Stjepan kao da je 
slabo mario i za papu i za Emerika, pak zato se potonji digne, da silom pribavi ugled 
svojoj vlasti. Godine 1202. podiie vojsku, pridruzi joj dete brata svoga Andrije, i pro- 
vali u srbske zemlje. Rat bi svrSen vec u jeseni iste god. 1202., jer se Emerik hvali 
papi, da je u zemlji velikoga zupana uzpostavio svoju vlast. On se i prozove kraljem 
Srbije (rex Servie), i taj naslov ostade odsad ugarsko-hrvatskim vladarima kroz sva 
potonja stoLjeda u znak njihova vrhovnog gospodstva nad Srbijom, premda ga zaista 



nijesu vr§ili. Stjepan bi skinut s prijestolja, a velikim zupanom postade Vukan, §ticenik 

No dok se je Emerik uplitao nepozvan u strane drzave, zanemario je svoju nasli- 
jedjenu drzavu, te sejetako moglo zgoditi, da je upravo god. 1202. grad Zadar dopanuo 
mletackih ruku. 

Upravo god. 1202. diglo se na papino nutkanje vise francuzkih i talijanskih veli- 
kasa i plemica, da povedu cetvrtu krizarsku vojnu. Na celu krizarima bili su Balduin, 
grof od Flandrije, i Simon, grof od Montforta. Kako ti velikasi nijesu imali svoga bro- 
dovlja, sporazumise se s mleta6kom obcinom, da ce ih ona na svojih 50 galija i ICO 
tovarnih brodova prevesti na iztok. Zato obecaSe obcini placu od 85.000 maraka srebra, 
zatim polovicu osvojenih zemalja i plijena. Obje stranke zaklese se na sveto evangjelje, 
da ce utanadene pogodbe tocno vrsiti. Medjutin:i kad se krizari htjedose ukrcati u galije, 
manjkase im od pogodjene svote jo§ 34.000 maraka srebra. Sad zahtijevase stari, 93 go- 
disnji duzd Henrik Dandolo, da podju za naknadu duznih prevoznih trosaka uzput rato- 
vati na neprijatelje mletacke obcine. Bilo je krizara, koji su se svom snagom tomu 
zahtjevu opirali; no vecina pristane na sve, samo da dodju u svetu zemlju. 

Osvetoljubivi duzd Henrik Dandolo ne mogase pregorjeti Zadra, te povede krizare, 
najprije na taj grad. Na pocetku listopada 1202. ostavi brodovlje od 72 galije i 140 
tovarnih ladja Mletke, te 10. studenoga silom udje u zadarsku luku, raztrgavsi jake 
gvozdene lance, koji su ulaz u luku branile. Zatim se krizari izkrcase na kopno, nacinise 
tabor i pocese udarati na grad. Zadrani bijahu se zavjerili, da ce se braniti kao nekad 
Kartazani i Numantinci, k tomu su i gradski bedemi bili vrlo cvrsti. Uza sve to prepa- 
dose se velike krizarske vojske, pak stadose misliti nauvjetnu predaju, premda su ih od 
toga sami neki krizari (kao opat Guido od Vauxa) odvracali. No do pogodbe ipak ne 
dodje. Cetiri dana odbijali su Zadrani hrabro sve jurise krizara; peti dan, videci da nema 
ni odkuda pomoci, predadose se na milost i nemilost (24. studenoga). MIetcani sa kri- 
zarima nemilo poharaSe i oplijenise grad; vecina pak Zadrana ostavi svoj rodjeni grad, 
te se naseli po susjednoj Hrvatskoj i po otocima. 

Krizari s Mletcanima nastani§e se u opustjelom gradu, te ostadose u njem kroz 
citavu zimu. Papa je doduse radi toga nasilja prokleo Mletke, ali Henrik Dandolo malo 
je za to mario. Usred zime planu izmedju krizara i Mletc^ana Ijuta borba poradi stanova 
(jer su MIetcani sve bolje i Ijepse za se zadrzali), koja je trajala osam dana. Tek 
15. svibnja 1203. ostavi Henrik Dandolo nesrecni Zadar i odplovi preko Krfa na iztok. 
Prije odlazka dade razvaliti tvrde bedeme gradske, premda mu bijase papa zapovijedio, 
da toga ne cini. 

Pad Zadra u mletacke ruke bija§e velik udarac ne samo za njegove gradjane, koji 
su ostali bez kuce i kuciSta, nego i za kralja Emerika, koji je tako izgubio znamenito 
mjesto u Dalmaciji. MIetcani pak zadobili su uporiste za sirenje svoje vlasti na iztoCnoj 
obali Jadranskoga mora. Hrvatski povjesnicar Toma, arcidjakon spljetski, smatra pad 
Zadra Bozjom kaznom, jer su se zitelji njegovi bih odvratili od rimske crkve i prionuli 
uz Bogomile. Najodli^niji Zadrani da su rado primali te krivovjerce i kod sebe ih drzali. 
MIetcani opet bijedili su Zadrane pred svijetom i krizarima, da su bili gusari i robili 
mletacke brodova, kad bi plovili po moru. 

Duzd bijase prije svoga odlazka u polu razvaljenom gradu namjestio svoje Ijude, 
da njim upravljaju. Namah se digose na sve strane razprSeni zitelji, da se opet vrate u 
rodni grad. Ne nadajaci se pomoci od svoga zakonitoga vladara, koji je bio zabavljen 
s bratom Andrijom, Zadrani sami na svoju ruku skupiSe brodove i stadose gusariti, 
salijetajuci osobito mletacke ladje. Na to i Mlet6ani posla§e svoje brodovlje prema Zadru, 
a mletacka vojska podize po nalogu duzdeva sina Rajnerija Dandola tik pred gradom 





na otoku Malconseju malu tvrdjicu, u koju bi smjestena posada s brodovljem, da brani 
Zadranima gusarenje i povratak u rodni grad. 

Sada priskoci u pomoc Zadranima i kralj Emerik. Kako nije sam mogao dodi s 
vojskom na jug, povjeri spljetskomu nadbiskupu Bernhardu, da pomaze Zadrane. Taj 
Bernhard bioje vrlo ugledan i uman muz, a osobito cijenjen od kralja, kojemu je nekad 
bio ucitelj. On zaista spremi pomoc, kako je kralj zelio. Po njegovu nalogu podje u 
Vranu templarima i primi od njih veliku svotu srebra, koju bija§e njima dao kralj u 
poklad, ako bi kad zaredala tezka vremena. S tim je novcem kupio Bernhard placenike. 
Upravo u onaj par bijase doplovilo u Dalmaciju deset napuljskih brodova iz Gaete. 
Nadbiskup stade s njima ugovarati, i ponudivsi im nagradu, predobi ih, da su stall u 
kraljevu sluzbu u pomoc nesrecnim Zadranima. 

Sjedinjeno brodovlje zadarsko-napuljsko zapodne borbu s Mlet6anima, koji nijesu 
bili odvec jaki, posto im je glavna snaga bila na iztoku. Prvi posao bijase, da im se 
otme tvrdja na otoku nasuprot Zadru. Napuljci sa Zadranima napokon provaliSe u tvrdju, 
poubija§e posadu, a tvrdju samu razoriSe. Na to podjole slavodobitni Zadrani u svoj 
polu razvaljeni grad, nastaniSe se u njem, te ga stadoSe opet utvrdjivati. Bijase to na 
koncu god. 1203. ili na poSetku god. 1204. MletCani ne mogose medjutim podnijeti 
tolike sramote. Duzdev sin i namjestnik spremaSe se svima silama, da osveti taj poraz. 
Stade sabirati brodovlje, i da skuci Zadar, i da se obori na Spljet, posto je upravo 
spljetski nadbiskup najvise doprinesao potonjemu porazu. 

Zadrani se Ijuto prepadose. Bojeci se katastrofe od god. 1202., a ne nadajuci se ni 
od kuda pomoci, odlucise dobre volje pokoriti se Mletcima i priznati im vrhovnu vlast, 
kako su cinili do god. 1180. Poslase poslanike u Mletke Rajneriju Dandolu, da mu se 
poklone i utanace predaju. Pogodbe predaje bijahu vrlo tezke, gotovo ubitacne za ne- 
voljne Zadrane. 

Ustanovilo se god. 1204. ovo. Zadrani birat ce za svoga nadbiskupa vazda rodjenog 
Mletcanina, koji ce bit! pokoran mletadkomu patrijarki na Gradu. Svecenstvo pjevat ce 
svakoga bozica i uzkrsa u velikoj crkvi slavospjeve (laudes) mletackomu duzdu i patri- 
jarki. Nadalje ce Zadrani birati samo MletSane za nacelnike (comites) svoga grada. Ako 
koji izabranik ne bi htio cast! primiti, morat ce dotle birati, dok jedan privoli. Toga 
ce duzd potvrditi, a na to ce mu gradjani priseci prisegu vjernosti. Svi se Zadrani pocev 
od 14 godine moraju zavjeriti mletackomu duzdu, i ta se prisega mora obnoviti svake 
desete godine. Ako bi duzd dosao u grad, imadu ga lijepo primiti i poiastiti, te mu 
doznaciiti zgodan stan, ako ne bi htio stanovati u nadbiskupskom dvoru. Zadarska 
vojska i brodovlje imade se svaki put pridruziti mletackoj vojsci, kad god bude pozvana 
na oruzje. Kod svih vojnih podhvata moraju Zadrani prema svojim silama sudjelovati. 
U obce ce sve mletadke prijatelje i neprijatelje smatrati za svoje prijatelje i neprijatelje. 
Nadalje ce Zadrani placati prvoga ozujka svake godine 150 dukata ili 3000 dobrih 
kuninih koza mletackoj obcini u ime danka. Napokon ce Zadrani poslati u Mletke 30 
svojih Ijudi, koji ce ondje boraviti kao taoci svojih sugradjana. 

Ovim pogodbama bude Zadar sasvim sputan u mleta^ke verige, te postade robom 
Venecije. Stara privilegija, koja su Zadrani uiivali za narodne dinastije i za Arpadovica, 
pate i u prvo vrijeme mletatkoga vladanja, bise ovim ugovorom sasvim ukinuta. Mlet- 
cani su pa6e sada sastavili i obrazac, po kojem je svaki novi nadelnik morao polagati 
prisegu vjernosti duzdu i mletackoj ob6ini. Premda je tim ugovorom zadovoljeno Mlet- 
cima, ipak duzdev sin Rajnerije krenu s brodovljem, da toboze kazni spljetskoga nad- 
biskupa Bernarda, §to je pritekao u pomoc Zadranima. No slabo mu se sreda nasmijala. 
Spljet je bio suviSe jak, te se ne usudi na nj ni udariti, zato razvali samo jednu paladu 
s kulom na jednom otoku (danas poluotok Vranjice) tik Solina. 


Katastrofa zadarska od god. 1202. mogla je kralja Emerika poduciti, da se suviSe 
ne brine za susjedne drzave. Uza sve to uplitase se on u bugarske poslove, htijuci 
ondje skuciti cara Kalojanca. No bugarski car nadje zaklona u pape Inocentija III., i 
tako malo da se Emerik ne zavadi s rimskom stolicom. Na posljedku ipak Emerik 
popusti i morade dozvoliti, da njegovom drzavom prodje papinski legat kardinal Leon, 
koji je 8. studenoga 1204. u Trnovu okrunio Kalojanca krunom, §to ju je poslao sam 
papa iz Rima. 

Malo dana zatim, 30. studenoga 1204., umre kralj Emerik. Pred smrt bija§e se zivo 
zabrinuo za buducnost svoga sina i nasljednika Ladislava, kojega mu rodi zena Kon- 
stancija, kci aragonskoga kralja Alfonsa II. Da bi mu osigurao prijestolje, dade ga jos 
za zivota svoga okruniti za kralja (26. kolovoza 1204.). Onda izvadi iz tamnice grada 
Kneginca brata Andriju, oprosti mu sve i ucini ga skrbnikom nedorasloga sina i pod- 
jedno upraviteljem drzave. 

Premda je Emerik ovako velikoduSno postupao sa svojim bratom, i premda je sam 
Andrija svecano obrekao papi Inocentiju, da ce stititi mladoga kralja i pravedno postu- 
pati s njegovom majkom udovicom, ipak ne odrza zadate rijeci. Potaknut svojom vlasto- 
hlepnom zenom Gertrudom, koja je mrzila Konstanciju, stade nevoljnu udovicu vrije- 
djati i uzkracivati joj prihode. Napokon dodje do tolike opreke, da se Konstancija nije 
vise osjecala sigurna, te je sa sinom pobjegla u Austriju vojvodi Leopoldu, ponesav sa 
sobom krunu i druge znakove kraljevske vlasti i casti. Vojvoda Leopold doceka bjegunce 
i njihovu pratnju u Becu vrlo prijazno i ukaza se spreman njima pomoci. Andrija zahti- 
jevase opet, da mu preda majku i sina zajedno s krunom; a kad on toga nije htio 
uciniti, malo da ne planu rat. Austrijska vojska bijase vec doprla do ugarske medje, 
kad na jednom umre mladi kralj Ladislav 7. svibnja 1205. Rabski biskup sahrani na to 
kralja u Stolnom Biogradu, a mati njegova Konstancija vrati se domu otca svoga. 
Ugarsko-hrvatskim kraijem postade pak Andrija. 

AN D RIJ A I. (II.) 

1205— 1235. 

If; ndrija bio je prvi ugarsko-hrvatski kralj, koji je prigodom krunisanja 

29. svibnja 1205. morao poloziti krunitbenu prisegu. No on nije bio 

(^ovjek, koga bi prisega vezala. Kako je bio slab i tast, obecavao 

je svasta, ali nije bio jak ni spreman, da drzi obecanje. Bio je sasvim 

^' rob svoje zene Gertrude, kceri Bertolda grofa Meranskoga, koja ga 

je jo§ za ziva Emerika bunila proti bratu, tako da je na posljedku 

morala otici iz Ugarske. No namah poslije smrti Emerikove vrati se opet 

k svojemu muzu, te stade spletkariti proti Konstanciji i sinu joj Ladislavu. Sad 

je neograniCeno stala vladati Ugarskom, gazedi zakon i narodne obidaje, dozi- 

vajuci strance, osobito Nijemce, u Ugarsku. Svojim rodjacima razdavala je 

najznatnije sluzbe i najvece Sasti, cim je dakako vrijedjala ponosito i bogato 

domace plemstvo. 

Vec u prvi 6as svoga vladanja i/radi Andrija, potaknut od svoje zene 
Gertrude, da su njezina brata, bamberzkoga opata Bertolda, izabrali za ko- 
loikoga nadbiskupa. Bertold znao je dodu§e ne§to slabo latinski, ali o crkvcnom 
pravu nije imao ni pojma; k tomu je bio premasio tek dvadesetu godinu i 
tako upravo nesposoban za tu 6ast. Zato inu ne htjede papa Inocentije po- 
j^ dijeliti nadbiskupskoga plaSta; no po§to ga je Andrija neprestano salijerao, privoli 
J napokon i posla mu palij. Ali tim prouzrodi veliko nezadovoljstvo u Ugarskoj. 
Kao §to je Emerik svoje oCi svracao na Balkanski poluotok, tako se je Andrija 
uplitao na sjeveru u HaliCu iii Galiciji. Na Balkanskom poluotoku pruzalo mu se u onaj 

Hrv. povj. 13 



6as malo prilike: u Bugarskoj zaredali iza Kalijanca vrstni vladari, od kojih je bio 
najznamenitiji Ivan Asen II. (1218. — 1241.); u Srbiji pak bijahu se zavadjena braca Stje- 
pan Prvovjendani i Vukan izmirili posredovanjem trecega brata sv. Save, kojega bijahu 
navlas zato dozvali iz Svete Gore u Srbiju. Andriji u dobar cas dodje poziv halickoga 
kneza Danila, koji se ne mogase obraniti od sjedinjenih Poljaka, Rusa i Polovaca (1206.). 
On provali u Halic, suzbi protivnike Danilove, a onda Danila namjesti za kneza u Vla- 
dimirskoj, Halic^ pak predade Jaroslavu, sinu suzdaljskoga velikoga kneza Vsevoloda. Oba 
kneza moradose priznati vrhovnu vlast Andrijinu, koji svojemu naslovu pridade »kralj 
Halica i Vladiniirske« (rex Gallicie Lodomerieque). 

Iz Halica pohita Andrija u Ugarsku, posto mu stigose glasi, da mu je zena rodila 
sina. Spazivsi naime, da mu je zena zatrudnjela, bijase zamolio papu, neka zapovijedi 
svjetovnim i duhovnim velikasima, da se zavjere mladomu sinu, cim se porodi. Cini se 
po nekim podatcima, da je kralj vec god. 1208. svoga prvorodjenca Belu dao vjencati 
kraljevskim vijencem, samo da bi mu osigurao nasljedstvo. 

U to se je kraljicin brat Bertold banio u Ugarskoj tako, da je i sam papa pozalio, 
sto ga je potvrdio za nadbiskupa, te mu je ca zaprijetio crkvenim prokletstvom. No tone 
bi jo§ sve. God. 1208. osvanuse u Ugarskoj i druga braca kraljicina, bamberzki biskup 
Ekbert i istarski markgrof Henrik, Else okrivljeni, da su sudjelovali kod umorstva nje- 
mackogr-j kralja Filipa Svabskoga, te pobjegoSe u Ugarsku, gdje ostadose do god. 1211. 

Gertruda odlikovala ih svakom prigodom, 
a kralj Andrija razdavao imanja i blago 
njima i njihovim sluzbenicima. Napokon 
imenova kralj na koncu god. 1209. Ber- 
tolda banom hrvatskim, koju su 6ast dosad 
obnasali kud i kamo vrijedniji muzevi: 
Merkurije (1205.), Stjepan Mihajlov 
(1206. — 1207.) i glasoviti u povijesti Benko 
ili Bank (Benedikt 1208. do 1209.). 

Bertold banovao je u Hrvatskoj od 
konca 1209. do konca 1211. ili do pocetka 
1212. Kako je njegovim uzvi§enjem na 
stolicu kolocke nadbiskupije bila uvrije- 
djena Ugarska, tako je sada imenovanjem 
njegovim za bana bila ogorcena Hrvatska. 
Obce nezadovoljstvo poveca jos nesnos- 
Ijiva cud kraljicina i ugadjanje kraljevo 
tudjincima. Tako se napokon i u Ugarskoj 
i u Hrvatskoj podigla stranka, koja je 
gledala Andriju zbaciti s prijestolja Neza- 
dovoljnici svratise o6i na Gejzu, mladjega 
brata Bele II., koji je jos od god. 1190. 
boravio u Carigradu, tamo se ozenio i 
vi§e djece imao. [God. 1210. izabra Andriji protivna stranka poslanike, koji ce poci u 
Carigrad Gejzinim sinovima, pak ih pozvati na prijestolje ugarsko i hrvatsko. Poslanici 
bijahu stigli vec u grad Spljet, gdje ce se ukrcati i odploviti, kad ih na jednom 
sustavi knez Do ma I do, sin Saracenov, nacelnik gradova Spljeta i Sibenika. UgrabivSi 
im pisma, koja su nosili u Carigrad, zasuznji knez Domaldo poslanike, okuje ih u okove» 
pak posalje njih i pisma natrag u Ugarsku kralju Andriji. Pokret bi ugu§en, a knez 
Domaldo dobi za to od kralja u bastinu zupu Cetinu s Triljem i postade tako najmocniji 
velika§ u Hrvatskoj. 

r. '^ 

|.| ! 

I i 



Krunisanje kralja Andrije I. (ll.) 

Iz ilustrovane kronike Ivana Turdanskoga u Befiu. 

ANDRIJA I. (ll.) 


Z .2 

U = 




ANDRIJA I. (it.) 


Posljednja zavjera ne udini Andriju ni malo razboritijim ni opreznijim. On razda- 
vase i dalje svojim Ijubimcima dobra i dohodke drzavne. Jo§ razsipnija bija^e kraljica> 
koja je za svoju djecu imala kolijevke i kupke od kovanoga srebra. U to se Andriji 
pruzi prilika, da se opet umijesa u poslove Halica. Knez naime Danilo morao je 
god. 1207. pobjeci a Ugarsku, poSto je suvise ugadjao rimskoj crkvi, dok je narod nje- 
gov prianjao uz iztocnu crkvu. U Hali^u i Vladimirskoj postadose knezovima Vladimir 
i Roman, ali i ti bise god. 1212 za nocne bune u gradu Halicu zajedno sa svojim 
zenama i djecom umoreni. Halicani na to pozvaie Andriju. neka im dade svoga mla- 
djega sina Kolomana za kralja. Premda Andrija nije bio podoban, da vlada naslijedjenom 
drzavom, on ipak pozudno prihvati ponudu, samo da svomu petogodisnjemu sinu namakne 
koju zemlju. No prije nego sto ce krenuti na put, povjeri drzavnu upravu kraljici i 


bratu joj Bertoldu, a njima pridruzi kao palatina vrijednoga i zasluznoga Benka (Banka), 
nekad hrvatskoga bana, koji medjutim nije zajedno s ostrogonskim nadbiskupom Ivanom 
mogao mnogo dobra uraditi kraj svemocnoga silnika Bertolda. Urediv tako regenciju, 
podje Andrija pod jesen u Halid, povedavsi sa sobom nedorasloga Kolomana. 

Sada tek (1213.) nastade pravi metez u Ugarskoj. Bertold bijase drzkiji nego ikad 
prije i razdrazi jos jade velikaSe. Oni bijahu na njega tako kivni, da su jednom prova- 
lili u njegov dom, pak Ijuto izbili i njega i svedenike, koji mu bijahu pritekli u pomoc. 
No Bertold ne opameti se ni sada. PremdaJ^je bio svecenik, planu grijeSnom ljubav» 



prema zeni palatina Banka. No krijepostna zena ne htjede ni cuti za Ijubezne ponude 
njegove. Zato ce upotrebiti prevaru. Sestra njegova, kraljica Gertruda, pozove lijepu 
suprugu Bankovu na dvor, ana to ju Bertold silom obljubi u odajama svoje sestre. S toga 
zlocina uzplamti sav narod. Bertold brzo ugrabi blago, sto ga biJaSe njegova sestra kod 
nekog ostrogonskog gradjanina dala u pohranu za svoju djecu, pak pobjeze iz Ugarske. 
Mjesto njega stradala je sama kraljica. Prijatelji Bankovi dosudise joj smrt, na sto pri- 
stade i ostrogonski nadbiskup Ivan. Urotnici, na celu im zupan Petar i hrvatski ban 
Simun navalise god. 1214. na nevrijednu i grijesnu zenu u njezinim odajama, ill kako 
drugi vela, u nekom satoru, te ju razkomada§e na komade. Djecu njezinu, krunjenoga vec 
kralja Belu, najmladjega sina Andriju i kcer Mariju sakrije i spasi odgojitelj njihov 
Salamon. Vojvoda austrijski Leopold, koji bijase dosao kraljici u pohode, spasi jedino 
bijegom svoj zivot. Zupan Petar bude doduse druge noci umoren od kralji6inih privrze- 
nika, no ostali urotnici umakose srecno. 

Cuvsi Andrija, sto se je zgodilo, pohita brzo kuci. Tu nadje sve u najnepovoljnijim 
prilikama. Blagajne pokojne kraljice bijahu porobljene, kraljevski pecat izgubljen, a citava 
zemlja uzrujana. NaSla se i stranka, koja je htjela, da uzvisi na prijestolje kraljeva prvo- 
rodjenca Belu, misleci sama upravljati drzavom za nedoraslo dijete. Uz takvo stanje nije 
Andrija mogao ni pomisliti na to, da se osveti ubojicama svoje zene. Jedini ban Simun 
kaznjen bi tek iza cetrnaest godina tim, sto mu bi otet sav posjed. Andrija gledaSe se 
osloboditi svih neprilika i nevolja tako, da se je utekao pod okrilje pape Inocentija III. 
No i u onaj mah, kad mu se je prijestolje drmalo, snovao je kralj o vanjskim pod- 
uzecima, radeci da zadrzi za sina si Kolomana Halic i Vladimirsku. Zamoli zato papu, 
neka bi dozvolio ziteljima, koji ce preci k rimskoj crkvi, da zadrze grcke obrede, i pod- 
jedno ovlasti ostrogonskoga nadbiskupa, da okruni Kolomana. Papa privoli, a Andrija 
na to poSalje sina si i nadbiskupa Ivana s vojskom u Halic, gdje bi Koloman 1215. 
okrunjen za kralja u nazocnosti krakovskoga biskupa Vincentija Kadlubeka. Da bi vlast 
sinovu osigurao od navale ruskih knezova, zaruci ga Andrija s trogodisnjom kcerju 
poljskoga kneza Ljeska. 

Posto je Andrija istodobno umirio i Ugarsku, ozeni se god. 1216. drugi put Jolan- 
tom, sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Malo zatim umre u Carigradu 11. lipnja 
1216. nenadano latinski car Henrik, ne ostavivsi za sobom potomka. Kod izbora bise 
predlozena dva nova kandidata, ugarsko-hrvatski kralj Andrija i tast njegov Petar de 
Courtenay. Izbornici prionuse uz Andriju misleci, da bi on kao ugarski kralj mogao 
lakSe uzdrzati i latinsko carstvo. PoslaSe mu poslanike, koji mu ponudiSe krunu. Andrija 
se s toga vrlo obradova i obavijesti o svem papu, moleci ga za potvrdu izbora i svih 
odredaba u Ugarskoj za njegova izbivanja. No papom ne bijase vi§e Inocentije III., 
nego Honorije III., koji se je bojao, da bi snaga Ugarske suviSe narasla. Odgovori zato 
pismom od 30. sijecnja 1217., kako se raduje, sto je kralju ponudjeno carsko dosto- 
janstvo, ali svojega mnijenja ne moze jo§ kazati. Sjeca ga medjutim na davno obecanje 
njegovo, da ce poci na krizarsku vojnu, i poziva ga, da najdulje do uzkrsa spremi kri- 
zarsku vojsku, ako ne ce uvrijediti Boga i apostolsku stolicu, te samoga sebe osramotiti. 
Uslijed toga pisma stao je Andrija krzmati. No sada ga prete^e njegov tast Petar de 
Courtenay, koga su predlozili samo za taj sluSaj, ako Andrija ne bi ponudjene casti 
primio. Ne cekajuci konaSne odluke zetove, Petar brzo prodade svoja imanja i s mjesta 
pohita u Rim, gdje ga 9. travnja papa okruni za latinskoga cara. Kad je zatim s malenom 
vojskom putovao kroz Epir u Carigrad, zarobi ga tamosnji vladar Teodor Komnen i 
baci u tavnicu, u kojoj druge godine umre. Latinskim carem pako postade mladi 
sin njegov Robert. 

Andrija se medjutim sasvim ozbiljno spremase na krizarsku vojnu. PoSto bijase 
otcu obecao, da ce poci u svetu zemlju, smatraSe on, da su sve nesrece, sto no su zade- 

ANDRIJA I. (ri.) 



Prjzori iz zivota Spasiteljeva 

na velikim drvenim vratima stolne crkve sv. Dajma u Spljetu.*^ 

Izrezao ih Ir drva hrvatski slikar, Spljedania Andrija Guvina (psr migistratn Aadreatn GarinAin pictorem 

de Spaleto) god. 1214. 

ANDRIJA I. (ll.) 

20 1 

sile i njega i njegovu porodicu, prava kazan Bozja, §to nije dosad izpunio svoga obe- 
canja. Sad ce ipak odrzati rijec. Poci ce morem iz Dalmacije. No odakle da uzme bro- 
dovlje za daleki put? Obrati se zato na Miet^ane, davne neprijatelje hrvatske i ugarske. 
Na pocetku god. 1217. posla u Mletke priora templara Poncija de Cruce i erdeljskoga 
vojvodu Aleksandra, da ugovaraju s duzdom Petrom Zianom. Pogodbe ugovora bijahu 
vrlo tegotne. Evo ih. Kralj Andrija odrice se za se i za* sve svoje nasljednike za sva 
vremena svakoga prava na grad Zadar i njegov kotar, te ni on ni njegovi nasljednici 
ne ce Mletcana uznemirivati radi toga grada. O tome ustupu izdat ce kralj izpravu sa 
zlatnim pecatom, koju mora potvrditi apostolska stolica. Ugarski podanici smiju slobodno 
putovati i trgovati po mletackim zemljama, a mletacki zitelji po ugarskim, ako plate na 
medjama osamdesetinu; za ures od zlata, za dragulje, biser i svilu ne placa se nista. 
Mlet6ani se obvezuju dati kralju za prevoz u svetu zemlju 10 galija od 5000 centi 
tovara, za svaku galiju platit ce kralj 550 gira najamnine; tovarni brodovi moraju nositi 
bar 3000 centi. Jedan dio najamnine platit ce kralj na Duhove, drugi dio mjeseca svibnja, 
a ostale dvije 6etvrtine osam dana prije odlazka brodovija iz luke Rialto. Brodovi mo- 
raju posve opremljeni stici najdulje do Jakovljeva (25. srpnja) u spljetsku luku. Utana- 
Sivsi ovako sve glede prevoza i uzajmivsi novaca, ucini kralj konacne odredbe o upravi 
zemlje za njegova odsuca. Nasljednicima imenova redom sinove Belu, Kolomana i 
Andriju; Ugarskom upravljat ce ostrogonski nadbiskup Ivan, a namjestnikom u Hrvatskoj 
bit ce prior templara Poncij de Cruce, premda je upravo tada opet banovao vrijedni 
Benko ili Bank. 

Sad podje Andrija na put. Pratilo ga vi§e stranih i ugarskih velikasa. Od susjednih 
vladara pridruzi mu se austrijski vojvoda Leopold Slavni s lijepim 6islom krizara. Put 
ih je vodio na jug do Drave, a onda Slovinskom zemljom kraj Zagreba i preko Gvozda 
(Kapele) kod Modrusa u Hrvatsku, zatim dolinom Zrmanje sve do Spljeta. Kad je doSao u 
Zagreb, zamolise ga biskup i kaptol, da potvrdi povlastice zagrebacke crkve, sto on rado 
i ucini; tako isto dade od nazocnih nadbiskupa posvetiti crkvu sv. Stjepana. Kad je 
i§ao dalje na jug, pridruzise mu se neki hrvatski velikasi, kao vodicki (blagajski) knez 
Stjepan, brat Babonicev, sa svojim i bratovim podanicima. Stjepan vodio je sa sobom 
250 konjanika, koje je on citavim putem na svoj tro§ak hranio i uzdrzavao. 

Kad se je kralj Andrija priblizavao, a u spljetskoj luci stajali pripravni mleta6ki 
brodovi, bijahu Spljecani vrlo uzrujani, bojeci se nevjere ma s koje strane. 

Najprije osvane u Spljetu sila Sasa iz Erdelja kao predstraza; svi bijahu pobozni 
Ijudi, oznaceni krizem, Videci to Spljecani, ustupiSe im ditavo spljetsko predgradje za 
stanovanje. Zatim dovezo§e mnogo hrane i zaire, osobito rogate marve, sto sve nije 
moglo stati u grad. Napokon dodje i kraljeva pratnja, koja se je medjutim morala 
smjestiti izvan grada na prostom polju. Sam kralj stize pred Spljet 23. kolovoza 1217. 
Njemu podje u susret gradjanstvo sa svecenstvom, na 6elu mu nadbiskup Bernhard. Cim 
mu se Spljecani priblizise, sadje kralj s konja te podje pjeSke u grad, gdje bi u stolnoj 
crkvi sv. Dujma obavljena sluzba zahvalnica. Svega zajedno imao je kralj uza se 10.000 
redovite vojske, a uz to sila poboznoga svijeta. Kralj ostade u Spljetu tri dana, a na 
to stade ukrcavati svoju vojsku. Pokaza se, da je malo brodova, pak premda su i Splje- 
cani dali kralju u pomoc svoja dva broda, ipak se velika dest krizara morade kuci 
vratiti, jer nijesu imali mjesta na brodovima. Dne 8. rujna bija§e kralj vec na otoku 
Cipru, gdje bi po nalogu papinom sveiano primljen od tamoSnjega^^kralja, od jeruzo- 
limskoga patrijarke i od velikih meStara vitezkih redova. Na Cipru bi zasnovana bojna 
osnova, na Sto svi zajedno odplovi§e prema Ptolomaidi (St. Jean d'Acre). 

Andrija boravio je u svetoj zemlji tri mjeseca (od studenoga 1217. do sijednja 1218.), 
ali izvrsio nije nista znatno. Malo da nije i sam nastradao, jer je tezko obolio, te su 
suvremenici govorili, da je otrovan, pak da se radi toga nije nikad vi§e mogao opo- 


raviti. Neuspjeh ratovanja i bolest skloniSe napokon kralja, da je odiucio kuci se po- 
vratiti. K tomu jo§ docu, da je u Ugarskoj maha preoteo silan nered, da se vlastela 
medju sobom krvare i robe, da jedna stranka zatire drugu. Napokon ga spopade strah 
od Srba i Bugara, koji su nemoc Ugarske upotrebili sebi u prilog. U Srbiji se je Stjepan 
Prvovjencani god. 1217. ozenio drugi put i uzeo za zenu unuku mletackoga duzda 
Henrika Dandola. Mlet6anka umjela je svoga vojna odvratiti od iztoCne crkve i skloniti, 
da se pridruzi Rimu, pace da od pape Honorija III. zatrazi kraljevsku krunu. Papa mu 
je obeca; ali to ne bijase Andriji milo, jer se je sam zvao kraljem Srbije i smatrao 
tu zemlju zavisnom od svoje vrhovne vlasti. 

U veljade 1218. stade se Andrija vracati iz svete zemlje, premda ga je papin legat 
od toga odvracao, a jeruzolimski patrijarka da i prokleo. Andrija iSao je kopnenim 
putem, sklapajuci uz put saveze i brakove. U Antiohiji zaruci svoga najmladjega sina 
Andriju s kcerju armenskoga kralja Leona; u Niceji opet izprosi za svoga prvorodjenca 
Belu kcer cara Teodora Laskarisa, Mariju, te ju namah i sobom povede. DoSav zatim 
do medje bugarske zarobi ga car Ivan Asjen II. i drzase ga zarobljena, dok mu nije 
staino obecao, da ce mu svoju najstariju kcer Mariju dati za zenu. 

Pusten na slobodu od bugarskoga cara stize Andrija napokon u Ugarsku. No 
kako tuzan bijase taj povratak. Vojske bijase mu nestalo, a Jeruzolima nije ni vidio. 
Citava dobit od vojne bijahu neke relikvije, sto ih bijase skupio na iztoku. No jo§ 
tuzniju zatekao je svoju drzavu. On se sam ovako izjadao papi Honoriju III.: xKad se 
vratismo u Ugarsku, vidjesmo, kako su i svjetovnjaci i duhovnici 6inili zlo preko svake 

mjere; drzavni dohodci bill su razasuti 
tako, da nisam mogao platiti dugova, 
koje sam ucinio za svete vojne. Bojim 
se, da mi ne ce doteci ni petnaest 
godina, dok uredim drzavu, kako je 
prije bila«. U drugom pismu bugari 
opet: »Mnogi se velikasi poput sluga 
satanovih nisu zacali vrijedjati na§u 
kraljevsku visost, oni su gazili na§e 
odredbe i ruSili zemaljski mir. Kad je 
nadbiskup Ivan htio njihova nedjela 
prijeciti, otese mu imanje i dohodak, 
zarobise ga, te ga na posljedku otje- 
rase iz zemlje. < 

No ni Andrijinim dolazkom ne kre- 
nu§e stvari na bolje, jer je bio preslab, 
da priudi redu ponosito i drzko plem- 
stvo. Tako nestade reda i zakona u 
dtavoj zemlji; pace sam kralj stade 
raditi nezakonito, samo da se dobavi 
novaca. On iznajmi zidovima i izmaeli- 
canima sve drzavne pristojbe, poreze, pak i solare, on stade zalagati krunska imanja; 
napokon snizi i vrijednost srebrenoga novca, tako da je u njem bilo vrlo malo srebra. 
No uza sve to nije mu dostajalo novaca, osobito kad je 1219. — 1221. vodio bezuspjeSan 
rat u Halidu za svoga sina Kolomana, kojega bijahu odanle iztjerali, jer su savjetnici 
njegovi odvise bezobzirno gonili naroci, da prigrli rimski zakon. 

Ali sve to ne bijase jos najgore zlo. Da dodje nesreca i razvracenost do vrSka, 
bukne god. 1220. razmirica u samoj kraljevskoj porodici. Najstariji sin Bela, herceg 
Hrvatske i Dalmacije, dize se na svoga otca, i tako se razdvoji^e i Ugarska i Hrvatska 

Krizarska vojna Andrije I. (ii.) 

Iz ilustrovane kronike Ivana Turdanskoga u Be6u. 

ANDRIJA I. (ll.) 


na dva velika neprijateljska tabora. Bela imao je poput svoga otca svoj zasebni dvor i 
vrsio je u svojoj hercegovini gotovo kraljevsku vlast. Na^Io se medjutim Ijudi, koji su 
bunili sina proti otcu i otca proti sinu. Narocito Belini savjetnici putili su mladoga 
hercega, da se §to vise uplice u kraljevske posle, posto se otac ne brine za drzavu, vec 
je tura u gotovu propast. Bela stade sada raditi, da oteta krunska imanja opet povrati, 
da skrsi oholiju nekih silnika i da obnovi ugled kraljevskoj vlasti. No nastojanje herce- 
govo, koji je bio vec krunjeni kralj, nije bilo pocudno ot^evim doglavnicima, naro6ito 
palatinu Nikoli i blagajniku Dioniziju, koji su ga svedjer pred otcem opadali. Osobito 
su mrzili Belinu suprugu Mariju misleci, da upravo ona potice svoga vojna, te izradise 
napokon u Andrije, da je sinu Beli zapovjedio, neka se razstavi sa svojom zenom Ma- 
rijom, premda ju je od srca Ijubio. 

Tako nastade gotov jaz izmedju otca i sina. Svi, kojima bija§e dodijala nemoc i 
razsipnost Andrijina i drzost pojedinih velikasa, stadose se sada kupiti oko hercega, 
pa6e htjedose Andriju silom zbaciti s prijestolja. Naravno, da je tim povodom planuo 
gradjanski rat po citavoj Ugar^koj i Hrvatskoj. U potonjem kraljestvu stajaSe uz kralja 
zagrebacki biskup Stjepan I., docim su clanovi kaptola s prepoStom prijanjali uz hercega. 
Buknu rat u Zagrebu, za kojega je zagrebaSka biskupija pretrpila veliku §tetu, te je 
tada i crkva sv. Stjepana u Zagrebu bila spaljena. 

Zaludo je papa Honorije III. crkvenim proklestvom prijetio svima, koji su pristajali 
uz sina proti otcu: prijetnja papinih nije nitko slusao. Mozda bi doslo i do drzavnoga 
razsula, da se ne podigose neki dvorski dostojanstvenici i crkveni prelati, radeci da iz- 

Zlatni pecat Andrije i. (ii.). 

Po ori^nalu u Kallayevu porodifinom arkivu. 


mire kralja sa sinom i narodom. Muzevi ti poluciSe svoj cilj. Oni skIoni§e kralja, te je 
sazvao veliki drzavni sabor. Na torn saboru morade Andrija god. 1222. izdati zlatnu 
bullu (bulla aurea), koja ce za sve vijeke dokrajciti kraljevu samovolju, ali ce pod- 
jedno ukloniti sve zloporabe plemstva, a njegova prava podkrijepiti. 

Zlatna bulla od god. 1222. bila je sastavljena u sedam primjeraka, ali saiuvao se 
nije nijedan izvornik, nego manje ili vise toSni prepisi, tako da je tekst izprave na 
mnogim mjestima nerazamljiv. Sastoji se pak ta izprava od uvoda i zaglavka, zatim od 
31 poglavlja. Eto je 6itave u hrvatskom prijevodu: 



U ime svetoga Trojstva i nerazdjelivog jedinstva. Andrija, po Bozjoj milosti kralj 
Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Halica i Vladimirske u sve vijeke. Posto 
je sloboda tako plemica nasega kraljestva, kao takodjer i drugih Ijudi osnovana od 
sv. Stjepana, nasiljem nekih kraljeva, budi da se osvete u svojoj srcbi, budi da su slusali 
savjete zlih Ijudi, u mnogim stvarima bila vrlo stegnuta; to su mnogo puta nasi plemici 
molbama i zahtjevima dolazili pred nasu visost i pred nase pred§astnike trazeci, da se 
stanje nase drzave poboljSa i uredi. Mi dakle hocemo po svojoj duznosti, da u svem 
zadovoljimo njihovim proSnjama, narofiito posto je radi toga vise puta izmedju nas 
doslo do velikih neugodnosti, a to se mora ukloniti, da bi se posve sacuvalo kraljevsko 
dostojanstvo (a to se ne moze ni po kom bolje uciniti nego po njima); zato podjelju- 
jemo mi tako njima kao i drugim Ijudima nasega kraljestva slobodu danu od kralja 
Stjepana. Da bi jos suvise popravili stanje naSe drzave, odredjujemo ovo: 

1. Duzni smo svake godine slaviti svetkovinu svetoga kralja (Stjepana, 20. kolovoza) 
u Stolnom Biogradu, osim kad bi nas prijecili vazni poslovi ili kakova bolest. Ako bi 
mi bili zaprijeceni, mora mjesto nas onamo doci palatin, te saslusaii sve parnice. Svi 
plemici, koji samo hoce, mogu se ondje slobodno sabrati. 

2. Ni mi ni nasljednici nasi ne smiju kojemu mogucniku za volju zatvarati ni pro- 
goniti plemica, ako nisu bili prije pred sud pozvani i od redovitoga suda osudjeni. 

3. Od imanja plemickih ne smijemo zahtijevati ni porez ni denare slobodnjaka; u 
plemicke kuce i selista ne cemo se svracati, jedino ako budemo pozvani. Tako isto 
ne cemo ni od crkvenih podanika utjerivati ni porez ni dace . 

4. Ako umre plemic ne ostaviv za sobom sina, neka cetvrtina njegova imanja 
pripadne kceri; s ostalim neka razpolaze po volji. Ako bi pak umro bez ikakve odredbe, 
neka bastine njegova porodica ili blizi rodjaci. Ako nema nikakova roda ni nasljednika, 
pripada bastina kralj evskoj blagajni. 

5. Zupani (comites parochiani) nisu vlastni suditi o imanju plemickom, izuzev 
glede stvari novcanih i desetine. Satnici pak comites curie parochiani) ne smiju suditi 
nego podanicima svoga grada (kotara). Tatima pak i razbojnicima sudit ce kraljevski 
sudci (bilochi regales), ali u nazocnosti zupana. 

6. Ziteljima kojega mjesta ne budi vise dozvoljeno, da svi zajedno pod prisegom 
izkazu tata, kako je dosad bivalo. 

7. Ako bi kralj poveo vojsku izvan drzave, ne moraju s njim poci plemici, osim 
ako ih plati svojim novcem. Nakon povratka ne moze kralj pozvati pred vojni sud one 
(koji nisu i§li s njim). Ako pak na zemlju udari neprijateljska vojska, moraju svi ple- 
mici ustati na oruzje. Tako isto, kad bi vodili rat izvan zemlje, moraju s nama o naSem 
trosku ici svi oni, koji imaju koiu zupaniju (comitatus) za leno. 

8. Palatin sudi svima Ijudima nasega (ugarskoga) kraljestva bez iznimke, ali pie- 
mice ne smije odsuditi na smrt i gubitak (imanja) bez nasega znanja i privole. Tako 
isto ne smije on imati namjestnih sudaca, osim jednoga na svom dvoru. 

9. Nas dvorski sudac (curialis comes) smije svakomu suditi, dok boravi na nasem 
dvoru, a zapocetu parnicu smije na svakom mjestu zavrSiti. No cim ode na svoje 
imanje, ne moze imenovati ni pristava (t. j. dati izvrsiti osudu) ni stranke preda se dozivati, 

10. Ako koji kraljevski sluzbenik (iobbagio) pogine u ratu, mora se sinu ili bratu 
-njegovu podijeliti jednaka sluzba. Ako pak pogine obiCni plemic (serviens), nagradit 

ce kralj njegova sina po svojoj volji. 

11. Gosti ili stranci (hospites), t. j.^ dobri Ijudi, ako se nasele u kraljestvu, ne mogu 
dobiti sluzbe ni casti bez privole Citavoga kraljestva. 

12. Udovicama onih muzeva, koji umru ili poginu sudbenom osudom, ili padnu u 
dvoboju, ili nastradaju na ma koji nacin, ne smije se nikako uzeti ,njihov miraz. 





13. Drzavni plemici, kad prate kraljevski dvor ili kad u obce putuju, ne smiju siro- 
maka ni tlaciti ni robiti (plijeniti). 

14. Ako se zupan ne ponaSa prema svojoj casti i sluzbi, ili ako bi tlacio i globio 
narod svoga grada (zupe), pak kad mu se to dokaze, imade se pred 6itavim kraljestvom 
sramotno liSiti svih casti. Suvise mora jo§ i vratiti, sto je uzeo. 

15. Kraljevski konjuSnici (agazones), psari (caniferi) i sokolari (falconarii) ne smiju 
zalaziti na plemicka selista. 

16. U buduce ne cemo citavih zupa a ni casti (ma koje vrsti) podjeljivati za sva 
remena sTpravom nasljedstva. 

17. Nikomu se ne smije oteti posjed, koji je po§tenom i pravednom sluzbom stekao. 

18. Dozvoljavamo plemicima, da mogu slobodno poci (od nas) k na§emu sinu, kao 
toboz od starijega k mladjemu, a zato ne ce trpiti nikakve stete. Ako je koga nas sin 
pravomocno osudio, ne cemo ga mi nikako primiti; tako isto ne cemo primati parnica 
koje su zapocete pred nasim sinom. Jednako radit ce i na§ sin. 

19. Cuvari ili™strazari zupanijskih gradova (jobbagiones castri) neka zivu prema 
slobostinama, koje su im podijeljene od kralja Stjepana; tako isto neka uzivaju povla- 
stice i prvotno im podijeljena privilegija gosti ili stranci (hospites), bili ma koje narodnosti. 

20. Desetina neka se ne placa srebrom (novcem), nego onim cim zemlja rodi: 
vinom ili zitom. Ako bi se tomu opirali biskupi, ne cemo im raditi u prilog. 

21. Biskupi nijesu duzni, da daju desetinu za nase konje od plemickih posjedovanja, 
tako isto ne moraju njihovi podanici donositi svoju desetinu na kraljevska imanja. 

22. Svinje nase ne smiju se pasti u §umama ili na paSnjacima plemica bez 
njihove dozvole. 

23. Svaki nas novi novae neka vrijedi kroz godinu dana od jednoga uzkrsa do 
drugoga; denari pak neka budu takovi (dobri), kako su bili za kralja Bele (II.). 

24. Predstojnici kovnica (comites camerarii monetarum), prodavaci soli i porezni 
dinovnici mogu biti jedino plemici na§e drzave, a nipoSto zidovi ili izmaelicani. 

25. Sol neka se ne drzi u sredini zemlje osim samo u Sabolcu i Segedinu, vec na granici. 

26. Nepokretno imanje ne smije se podjeljivati Ijudima izvan drzave. Ako je 
takova imanja poklonjeno ili razdano strancima, mora se vratiti narodu, da ga odkupi. 

27. Kunovina (marturinae) neka se pobira onako, kako je jo§ Koloman ustanovio. 

28. Ako sud osudi nekoga, ne smije ga nijedan velikaS stititi. 

29. Zupani neka imadu svoje redovite dohodke; sve ostalo ide kralja, kao cibri- 
ones (zito i vino), danci, goveda i dvije trecine od prihoda zupanijskih zemalja. 

30. Izuzev cetiri drzavna Sastnika: palatina, bana (hrvat.skoga), dvorskoga zupana 
kraljeva i dvorskoga zupana kraljiCina ne smije nitko (u jedan mah) obnasati dvije sluzbe. 

31. Da bi pak ova nasa povelja vrijedila i za nasega vladanja i za nasih nasljednika, 
dadosmo ju napisati u sedam primjeraka, te ih podkrijepismo nasim pe6atom. Jedan 
primjerak poslasmo papi, da ga unese medju svoje spise, drugi sahranismo kod Ivano- 
vaca, treci kod Templara, cetvrti bit ce kod kralja, peti kod ostrogonskoga kaptola, 
§esti kod kolodkoga kaptola, docim ce sedmi cuvati palatin. Taj neka imade vazda pred 
odima povelju i neka bdije, da ne gaze njezinih ustanova ni on sam ni kralj ni plemici. 
Plemici neka uzivaju svoje slobostine, ali zato neka budu vjerni nama i naSim nasljed- 
nicima, i neka kraljevskoj kruni nikad ne uzkrate duzni posluh. Ako bi pak mi ili koji 
od nasih nasljednika bilo kadgod radili proti toj povelji, to bez ikakve povrede veli- 
6anstva mogu tako biskupi kao i drugi velikaSi i plemici nasega kraljevstva ili svi Za- 
jedno ili pojedince, sadanji i bududi, kao i njihovi potomci oprijeti se i protusloviti 
nama i nasim nasljednicima. 

U isto vrijeme, kad je Andrija izdao zlatnu bullu (1222.), nastoje velikaSi ugarski i 
hrvatski, da izmire kralja s prvorodjenim sinom Belom, okrunjenim vec kraljem i her- 


cegom hrvatskim. Najvise se je trudio oko toga zagrebacki biskup Stjepan, kojemu je 
vec radi njegove biskupije bilo stalo, da dodje do sloge i sporazumka izmedju otca i 
sina. Zahvalni Bela izdade zato jos one godine zagrebackomu biskupu povelju, kojom 
mu darova zemlju Pser ili Psarjevo. Izmirivsi se Bela s otcem, vladaSe odsad gotovo 
kraljevskom vlaScu ne samo u citavoj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego i u prekodravskim 
ugarskim zupanijama: Zalajskoj, Simezkoj i Baranjskoj. Pa6e i preko Save sezala je nje- 
gova vlast u Bosnu i Humsku zemlju. Prema tomu nije se vise nazivao naprosto »her- 
cegom Dalmacije i Hrvatske*, vec je primio ponositi naslov: »po Bozjoj milosti 
kral) i herceg citave Slovinske zemlje* (dei gracia rex et dux totius Scla- 
vonie). Sijelo mu je medjutim i dalje bilo u Hrvatskoj, narocito se spominje drevni grad 
Krapina kao stolica njegova. 

Zlatnom bullom i izmirenjem kralja Andrije sa sinom Belom bile su sada uklo- 
njene sve razmirice, koje su mutile mir i slogu u dva kraljestva. Andrija htjede ugoditi 
i svecenstvu, pak izdade i njemu povelju, u kojoj su zama§ne narocito dvije ustanove: 
nijedan svecenik ne moze se dozvati pred svjetovni sud, nego samo pred duhovni; — 
zatim: svecenstvo je slobodno od svake dace i poreza, — tko bi to od njega silom 
trazio, smatrat ce se za tata i razbojnika. 

Sve ustanove medjutim slabo su vrijedile, posto Andrija u obce nije bio muz, 
koji bi se bio mogao drzati prava i zakona. On je izdao zlatnu bullu, jer je bio na to 
prinudjen; on je oprostio sinu, ali ne od srca. Ne prodje mnogo, a kralj stade sam 
gaziti redom ustanove zlatne bulle. Kad Andrija nije pazio na zakon, nijesu naravno ni 
velikaSi, pak tako zavlada naskoro opet stari metez. Vec 15. prosinca 1222. morao je 
opet papa Honorije III. posredovati. I sa sinom Belom zavadi se Andrija ponovo. Povod 
razmirici ne znamo, samo je to izvjestno, da je Bela god. 1223. zajedno sa zenom 
svojom, Grkinjom Marijom, morao pobjeci k austrijskomu vojvodi Leopoldu, koji je bje- 
gunca rado primio. Na to dade Andrija robiti po medjaSnim krajevima austrijskim, do6im 
je Leopold pustosio pograni^ne zupanije ugarske. Napokon se Andrija obrati za pomoc 
papi Honoriju III., koji izradi, da se je u travnju 1224. drugi put izmirio sin 
s otcem. Tom prigodom obeca austrijski vojvoda Leopold, da ce kralju za poharane 
zupanije platiti odstetu od 2000 maraka srebra; Andrija opet oprosti sinu sasvim i po- 
vrati mu hercezku cast. 

U svibnju 1224. bijase Bela opet u Hrvatskoj i ostade hercegom do kolovoza 1226. 
U to vrijeme od dvije godine gledaSe Bela, da svojoj hercegovini zacijeli rane, od 
kojih je vec 6etvrt stoljeca krvarila. Pri torn radu pomagali su ga hrvatski bani Buzad 
(1224.) i Aladar (1225.), prvi ban Citave Slovinske zemlje (tocius Sclavonic), zajedno sa 
prvim poznatim primorskim banom Vojnicem (de maritimis banus, 1225.), napokon i 
ban Valengin (1226.). Jos je Beli bio desna ruka njegov ujak Nikola, markgrof istarski, 
kojega herceg zove >svojim ravnateljem« (»rectorem nostrum*). 

Najprije bija§e hercegu stalo, da uredi zagrebaiku biskupiju, koja je za prija§njih 
smutnja osobito stradala, tako da je i sama stolna crkva sv. Stjepana izgorjela. Kaptol 
zagrebacki bijase tako osiroma§io, da nije mogao vi§e placati u6itelja za odgojivanje 
duhovne mladezi. Kraj toga bijase i samo svecenstvo gotovo podivljalo. Trebalo je zato 
namjestiti na izpraznjenu biskupsku stolicu muza dostojna i odlucna. Tako pade izbor 
na Stjepana II., dosadanjega kancelara kralja Andrije, koji je bio vjerojatno iz zname- 
nite porodice Babonica (Blagajskih knezova). Stjepan bude god. 1225. za biskupa po- 
svecen i djelovaSe blagoslovno do svoje smrti (10. srpnja 1247.). 

Novi biskup pomagao je hercega ' ne samo u drzavnim poslovima, nego se je i 
sam trsio ozbiljno oko preporoda svoje biskupije. Veliki protivnik Hrvata, suvremenik 
njegov, Toma arcidjakon spljetski, kaze za nj, da je bio bogat zlatom i srebrom, pri- 
jatelj svjetovnoga sjaja, vrlo uljudan, prema svakomu dobrostiv, ali ipak pohlepan za 

Po fotograTyi. 

ANDRIJA I. (ll.) ^^ 

Ijudskom pohvalom i narodnim priznanjem. Ivan arcidjakon GoriCki, koji je zivio za 
citavo stoljece poslije, piSe opet: >Kaze se, da je bio slavan covjek« (dicitur fuisse so- 
lempnis homo). Stjepan 11. bio je zaista vrijedan biskup. On je materijalno podigao za- 
greba6ki kaptol, imenovao za njegove clanove same domade sinove, podizao mnoge 
nove zupe i crkve, dao sastaviti strucne knjige za poduku svecenstva, osnovao kaptol 
6azmanski (zacezanski, 1232.), i napokon nastanio u zemlji Dominikance, Franjevce i 
druge redovnike. Vrsak njegova nastojanja bija§e, da je zagrebaSku biskupiju htio 
udiniti nezavisnom od ugarskog episkopata, narocito od kolocke nadbiskupije, pak ju 
uzvisiti na metropolu citave Hrvatske i Dalmacije mjesto osiroma§jele i propadajuce 
nadbiskupije spljetske. 

Koliko je mladi kralj i herceg Bela cijenio biskupa Stjepana, svjedoci ovaj doga- 
djaj. Neki Mutimir Mutimirovic, vlastelin u Medjumurju i vlastnik Bistrice i otoka Sigeta, 
duze je vremena neprijateljevao s nekim Pavlom, bratom Egidijevim, te mu je nanio ne 
samo ogromnu §tetu, nego ga i oslijepio na obje oci. Radi toga groznoga zlocina pri- 
tuzio se je Egidije hercegu Beli, a taj odsudi, da se tuzitelj i krivac medju sobom biju, 
i odredi im za ro6i§te grad Zagreb. No Mutimir ne dodje na roSiste, niti ne posalje 
svoga zamjenika; zato ga herceg Bela s ogluhe osudi na globu od 200 maraka, da tom 
globom namiri slijepoga Pavla. Sad se Mutimir utece okrilju biskupa Stjepana, da bi 
za nj molio. I herceg zaista za volju svojemu dragomu i vjernomu biskupu privoli, da 
se snizi globa na 150 maraka, na sto je napokon pristao i Egidije. 

Bela medjutim nije polucio sve tim, §to je vrijednoga Stjepana uzvisio na stolicu za- 
grebacke biskupije; onje i sam mnogo radio u povjerenoj mu hercegovini. On je putovao 
po zemlji, da joj rane vida i parbe rijeSava; on je podizao slobodne obcine i podu- 
pirao crkvene zavode i sirotinju. Dne 26. svibnja 1224 nalazimo ga u Topuskom, gdje 
mu jos otac Andrija bijaSe god. 1205. osnovao samostan Cistercita; tu on rje§ava parbe 
izmedju Cistercita i Templara. God. 1225. u lipnju boravi on u svojoj stolici Krapini, a 
uza nj su spljetski nadbiskup Guncel, krbavski biskup Martin, kninski biskup Mika, zatim 
mnogi zupani i dvorski dostojanstvenici. Tu u Krapini dariva on za spas duse svoje i 
majke svoje Gertrude samostanu Cistercita u Topuskom kunovinu od §est plemena u 
Gorskoj zupi. Da bi uredio dohodak hercegov i osigurao si vojenu snagu, ako bukne 
rat, proglasi on zasluzna plemena po Hrvatskoj kraljevskim slobodnjacima, to jest on 
ih oslobodi od zupanske vlasti, ali ih zato ne rijeSi drzavljanskih duznosti. Tako on 
24. prosinca 1224. proglasi Radusu i sav rod njegov, koji je sacinjavao Klokodko pleme 
u Gorskoj zupi, pravim kraljevskim slobodnjacima, ali s uvjetom, da ce oni svake godine 
placati hercegu za svoje kmetove i naseljenike u ime kunovine deset dinara, a u ratu 
da 6e u hrvatsku vojsku poslati 15 oklopnika (konjanika) i 100 pjeSaka. Jednakim je 
nacinom god. 1225. proglasio slobodnjacima Cakana i bracu njegovu u krizevackoj zu- 
paniji; iste godine ucinio je slobodnjacima Buduna i njegovu bracu u zupaniji zagre- 
backoj, te je tako polozio temelj potonjoj plemenitoj obcini u Turopolju. Napokon je 
god. 1225. podijelio varosi Petrinji sloboStine i oslobodio ju od banske vlasti. 

Sve, sto se dosad spominjalo o radu i djelovanju hercega Bele, tide se poglavito 
Slovinske zemlje izmedju Drave i Gvozda. U juznoj Hrvatskoj od Gvozda do Neretve, 
kao i u jednom dijelu Huma bijahu prilike sasvim druge. Tu su se na koncu XII. sto- 
Ijeca podigle neke knezevske porodice, koje su stale zivlje utjecati u javni zivot. Ve<5 
bi spomenuto, kako su miloScu i darom kralja Bele II. knezovi krdki dobili zupu Mo- 
druse i tako postali hrvatski velikaSi. Kud i kamo silniji bijahu u to doba knezovi od 
plemena Kaiica u Omisu, Poljicama i Krajini. To je pleme jo§ u XIL stoljedu za svoga 
kneza Nikole (1167.— 1180.) bilo strah i trepet susjedima. Ime Kadda bilo je radi gu- 
sarenja straSno; Dubrov6ani i Kotorani sklapali su s njim ugovore i saveze, samo da 
ih OmiSani ostave na miru. Pa^e i njemaCko-rimski car Fridrik Barbarosa zaprijetio je 

Ilrv. povj. ^4 


god. 1189. KaCicima i Omisanima, jer su dirali u njegove podanike u Italiji. Uz kne- 
zove od plemena Kacica iztice se osobito neki knez Domald, sin Saracenov, a unuk slije- 
poga Zolonje (Zoloyna). Ne znamo, kojega je bio plemena, ali vlast mu je bila silna. 
Drzao je svu zemlju od rijeke Krke do Zadra, zalim zupu Cetinu s Triljem, a uz to je 
bio izprva naCelnik grada Zadra, poslije pak gradova Sibenika i Spljeta. Osobito se 
podigao onda, kad je ono u Spljetu zarobio protivnike kralja Andrije, koji bijahu naka- 
nili poci u Carigrad, da pozovu Gejzine sinove na prijestolje. God. 1210.— 1223. bio je 
knez Domald mocniji i ugledniji u kraljevstvu od samoga bana. No prevelika sreca izo- 
bijestila kneza Domalda, i kad se je ono god. 1223. herceg Bela ponovo zavadio 
s otcem, onda se i knez Domald digao na svoga kralja, skupio vojsku u tudjini, te 
provalio s njom u Hrvatsku. No Andrija svlada buntovnika i liSi ga svih njegovih ze- 
inalja. Svu zemlju od rijeke Krke do Zadra podijeli na to kralj Andrija god. 1223. 
braci Gregoriju i Stjepanu od plemena Subica. 

Knezovi Gregorije i Stjepan spominju se vec god. 1201. kao gospodari grada 
Bribira u zupi istoga imena. Njihov stric Gregorije bio je tada biskup u Kninu, dok je 
drugi rodjak njihov, knez Visan, gospodovao u gradu Zvonigradu na rijeci Zrmanji u 
Lici. Darovnicom kralja Andrije postadose knezovi Bribirski od plemena Subic prvi ve- 
likaSi u hrvatskom kraljestvu. Naro^ito knez Gregorije preuzima sve casti nevjernika 
Domalda; poslije, god. 1226. spominje se kao nacelnik grada Spljeta. Toma arcidjakon 
kaze za njega, da je bio bogat i moguc, a vjest upravnik i poduzetan. Jo§ veli, da je 
bio osobito srecan, da je imao krasnu i brojnu porodicu, i da mu je svaki podhvat 
po§ao za rukom. Sve svoje protivnike redom je svladavao, tako da napokon nije bilo 
nikoga, koji bi se usudio dici ruku na njega ili na njegovu bracu. Ali i clanovi nje- 
gova roda i plemena morali su se pokoriti njegovoj vlasti. Jednom se zavadio knez 
Gregorije od Bribira sa svojim rodjakom, knezom Vi§anom od Zvonigrada. Digose 
vojske i zametnuse borbu. Visan bijase izprva srecniji, pak razbi Gregorija i zatvori ga 
u njegovu gradu Bribiru, tako da nije mogao iz grada izaci, ni u nj uci. Ali se Gre- 
gorije dosjeti varci, pak jednom iznebuha provali iz grada. Vojska Visanova bi raztje- 
rana, sam ViSan zarobljen. Nevoljni Visan molio se Gregoriju, da mu pokloni zivot; ali 
ovaj bija§e tvrda srca, pak ce se osvetiti. Dade s ViSana skinuti oklop, a onda ga probode 
sam svojim macem. 

Kad su se clanovi pojedinih knezevskih porodica medju sobom krvarili, nije 6udo, 
da su se i citave porodice otimale za vlast. Tako se je u juznoj Hrvatskoj podigla ve- 
likaSka oligarhija, koja je silno smetala i kralju i hercegu i banu Pace ni primorski 
gradovi nisu bili od njili sigurni, te su ih s toga birali za svoje na^elnike, samo da 
u njih ne diraju. 

Naro6ito grad Spljet, sijelo metropolije i prirodno srediste dalmatinskoga primorja, 
bio je prvi na udaru. Spljecani su zato redom hrvatske knezove birali za svoje nacel- 
nike, i to obidno onoga, koji je upravo bio najjaci. Tako iza kneza Domalda izabraSe 
1221. nacelnikom kneza ViSana iz Zvonigrada; ovoga zamijeni humski knez Petar 
(1222. — 1226.) No uza sve to ne bijahu Spljecani mirni od ostalih knezova hrvatskih. 
Za nacelnikovanja ViSanova uznemirivahu Spljecane cetinski knezovi Budislav i Hrani- 
slav; za-kneza Petra udarise Tolen i Vudeta, sinovi Butkovi, na spljetsko mjesto Ostrog, 
te ga zauzeSe. Spljecani s pomocu svoga nacelnika Petra, kneza humskoga, skupise na 
to vojsku od 3000 momaka, te osvoji§e opet oteti im Ostrog. Napokon dodijavase 
Spljecanima i knez Domald, nekadanji nacelnik njihov; za jedne jedite navale ote njima 
30.000 ovaca, a uz to zarobi i mnog© Ijudi, koje je tekar nakon godine dana pustio 
na slobodu uz veliku odkupninu. 

Ovo nekoliko podataka pokazuje, kakvo je stanje bilo u juznoj Hrvatskoj nakon 
neprekidnih gradjanskih smutnja. No najgore zlo bijaSe gusarenje Omisana i drugih po- 

ANDRTJA I. (ll.) 


danika knezova od plemena Kacica. Tuzbe na Omi§ane doprije§e i do pape Honorija III., 
koji na to nalozi svomu poslaniku za Ugarsku i Bosnu, po imenu Akonciju, da uz- 
radi nesto i proti omiSkim gusarima. Akoncije dodjc 1221. u Spljet, no po§to su tada 
upravo bjesnile gradjanske borbe u Ugarskoj i Hrvatskoj, ne dobi pomoci od drzavne 
vlasti, vec skupi brodovlje i kopnenu vojsku na svoju ruku, te udari na Kadice i Omi- 
sane. Mnogo ih potuce, otete brodove spali, te ih napokon prisili, da su morali doci 
moliti za milost i obecati, da ne ce vi§e uznemirivati krscana. No njihovo obecanje slabo 
je vrijedilo. Cim je Akoncije ostavio Hrvatsku i Dalmaciju, nastavi§e oni svoj stari zanat 
na strah i trepet svima susjedima. 

Jednako nepovoljne kao politicke prilike bile su i crkvene. Vrli i udeni spljetski 
nadbiskup Bernard, koji se je mnogo brinuo za svoje stado, bija§e umro jo§ god. 1217. 
Iza njegove smrti ne htjede spljetski kaptol da odredi novi izbor, samo da dulje pobira 
nadbiskupske prihode. No najednom ustade jedna stranka, koju je vodio djakon Petar, 
te zahtijevase, da se bira novi nadbiskup. Ona preporucivase kojega odlicnijega Ugrina, 
koji bi radio u prilog Spljecanima na kraljevskom dvoru. Toj stranci pridruzi se palatin 
Jula, bivsi nekad hrvatski ban, te izradi, da je nadbiskupom bio izabran njegov rodjak 
Gun eel, muz odlidna roda, ali inace malo vrijedan. (1221.) Guncel bio je neuk, te je 
radi svoje prostote omrznuo svim Spljecanima, tako da su i njegovi izbornici brzo po- 
zalili, §to su doprinijeli k njegovu iz- 
boru. Pace kad je Akoncije stigao u 
Spljet, dodje s tim nadbiskupom u 
sukob, skinu ga s casti i zapovjedi mu, 
da ide u Rim opravdati se papi. Tek 
nakon dvije godine (1224.) vracena bi 
Guncelu njegovu nadbiskupska cast. 

Kraj takovihprilika u crkvi hrvatsko- 
dalmatinskoj nije Cudo, da je i sama 
vjera stradala. Bogomili ili Patareni, 
koji se u Bosni opet pojavise, stado§e 
se siriti i po susjednoj Hrvatskoj. Mnogi 
knezovi u Hrvatskoj prigrlise Bogomi- 
lovu nauku , kao zvonigradski knez 
Visan, za kojega se narocito kaze, da 
je bio »zastitnik krivovjeraca* (fautor 
haereticorum.) I humski knez Petar bio 
je pataren; pak kad je postao nacel- 
nikom Spljeta, stajahu uz njega samo 
svjetovnjaci, docim su duhovnici od 
njega zazirali, pa6e crkvena vrata pred 
njim zatvorili. No svjetovnjaci ote§e 
silom crkvene kljuce i dovedose kneza 
u crkvu. Kad je to cuo Akoncije, udari 
Spljet kletvom (interdiktom), koje se oslobodi tek iza godine dana. 

Izlozeno politicko i vjersko stanje u Hrvatskoj izmedju Gvozda i Neretve odaje, 
da je hercegu Beli bilo i tu prostrano polje za rad i reforme. Ne dostaje nam izvora, 
koji bi nas poudili, §ta je Bela radio, da i ovdje uredi stvari. Vidimo ga doduSe vise 
puta u druztvu spljetskoga nadbiskupa Guncela, zatim kninskoga i krbavskoga biskupa 
i hrvatskih zupana, ali §ta je s njima vijecao, ne znamo. Jedino iujemo, da je svom 
snagom nastojao zatrti gusarenje Omisann, koji su svojom drzkosdu zavodili i druge. 
Posto je papa OmiSane iz crkve izobcio i prokleo, dize herceg Bela god. 1225. na njih 

Andrija I. (ii.) 

!z ilustrovane kronike Ivana TurCanskoga u BeCu. 



vojsku. Iz jednoga pisrtia pape Honorija III. od 11. lipnja 1226. razbiramo, da su Omi- 
§ani bill pokoreni, da su oni i Kacici bili spremni okaniti se gusarenja, kad bi opet 
stekli milost rimske stolice, i kad bi im kralj Andrija vratio njihovu djedinu, koju im 
bija§e herceg Bela u torn ratu oteo. 

U to je herceg Bela u srpnju 1226. morao ostaviti hrvatsko kraljestvo i poci u 
Ugarsku, da bude desna ruka svome otcu; a hercegom hrvatskim postade njegov mladji 
brat Koloman, ovjendani kralj Halica, ali protjeran iz svoje kraljevine. Vec 1. kolo- 
voza 1226. desi se Koloman u Spljetu, te ostade hercegom hrvatskim do provale Tartara 
ili Mongola (1241). Koloman bijase pun dobre volje, da nastavi u Hrvatskoj Belom za- 
po^eto djelovanje, ali mu nije dostajalo Beline odvaznosti. Toma arcidjakon kaze za nj, 
da se je odUkovao viSe poboznoscu, nego gorljivoscu u javnim poslovima. 

Dok je Bela u Hrvatskoj hercegovao, dotle se je otac njegov Andrija borio u 
Ugarskoj s neprestanim neprilikama. Zlatna bulla od god. 1222. bila je samo na papiru, 
jer je nijesu obdrzavali ni kralj Andrija ni plemici. Kralj se je na novo omrazio privi- 
legovanim stalezima, jer je izvodio samo one ustanove zlatne bulle, koje su bile njemu 
u prilog, a stalezima na u§trb. Upravo s toga dize se proti Andriji velika oporba, te je 
kralj bio prinudjen odazvati god. 1226. hercega Belu iz Hrvatske i uciniti ga svojim 
suvladarom u Ugarskoj. 

Mladi kralj Bela bijaSe u Ugarskoj kud i kamo odlucniji od svoga otca. On puto- 
vase naokolo po citavoj zemlji i ukidase zloporabe, gdje bi ih samo zatekao. Poglavito 
nastojase, da povrati kruni ogromna imanja, koja bija§e otac njegov prije god. 1222. u 
ludo razpoklonio ili u bezcijenu prodao. On stade iztrazivati posjed svjetovnih i du- 
hovnih velikasa: tko ne bi vlastnictvo svoje mogao dokazati valjanim i vjerodostojnim iz- 
pravama, ili se je pokazalo, da imanje nije stekao kupom ili zaslugama, oduzeo bi mu 
se posjed i povratio drzavi. Tako su mnoge porodice, koje su dosad plivale u lasti i 
slasti, izgubile sav svoj imetak. Pa6e i mnogi neduzni i pravedni postrada§e, po§to se 
je pri potrazivanju postupalo priliSno povrSno i pristrano. Svi, koji ostadoSe tako bez 
posjeda, skupiSe se u jaku stranku, te odluciSe i Andriju i Belu lisiti prijestolja, pogu- 
biti ih, te onda Ugarsku medju se podijeliti. Kad im to ne podje za rukom, obratise se 
na austrijskoga vojvoda Fridrika II. Ratobornoga, moleci ga, neka skloni cara i kralja 
Fridrika II. Hohenstaufovca, da dodje u Ugarsku za kralja. No kralj Andrija uhvati po- 
slanike i pisma urotnika. Ali mjesto da bi ih strogo kaznio, postupase s njima blago. 
Nijednoga urotnika ne dade pogubiti, vec nekima oprosti sasvim, a druge protjera iz 
zemlje. Samo onima, koji su jos sto posjedovali, oduzme imanja i dade ih svojim 

No uza svu otimaSinu imanja ostajahu kraljevske blagajne vazda prazne. Sad opet 
stade Andrija prodavati sluzbe, kovati loSe novce, i povisivati cijenu soli. K tomu ne 
placaSe, na §to bi se obvezao, a napokon poCe zalagati ponovo drzavne prihode zidovima 
i muhamedovskim Bugarima (Ismaelitama), koji su osobito nevoljni puk tlacili, samo da 
bi §to vise obogatili. Dogadjalo se, da su mnogi siromasi, ne moguci nasmagati novaca, 
da bi namirili zidovske najamnike, prodavali svoje sinove u roblje, a kceri svoje dali 
oskvrnjivati; pace mnogi su primali zidovsku ili muhamedovsku vjeru, samo da bi ugo- 
dili okrutnim najamnicima. To zlosrecno stanje, koje su podrzavali losi savjetnici kraljevi, 
na telu im nevrijedni palatin Dionizije, dodija narofiito duhovnim stalezima, koji su bili 
i onako ogorceni, §to bijahu lolika imanja izgubili. Oni ustadose sada god. 1231. na 
kralja, te ga prinudise, da je morao obnoviti zlatnu bullu i o tom izdati zasebnu izpravu. 

Izprava od god. 1231. razlikuje sd u nekim stvarima od zlatne bulle god. 1222., 
prvo sto ima Cetiri poglavja vise (35), zatim sto su neke ustanove preinacene. Pridodane 
ustanove jesu ove: Crkveni prelati, nadbiskupi i biskupi duzni su prisustvovati (zboru), 
slu§ati tuzbe siromaka i braniti povrijedjenu slobodu (2); ako bi palatin lo§e obavljao 

ANDRIJA I. (ll.) 2, 2 

poslove kraljevske i drzavne, mogu nas velikasi moliti, da namjestimo vrijednijega, a 
mi cemo njihovu molbu usliSati (3); svima, kojima smo ja ili moj sin nakon sedam- 
naeste godine moga vladanja (naime iza zlatne bulle od god. 1222.) bez suda oduzeli 
njihov imetak, moramo ga podpuno povratiti (5); onima, koji bi bili redovito osudjeni, 
smijemo njihova dobra zadrzati ili ih drugomu darovati, ali ne smijemo dozvoliti, da im 
se seliSta spale (35). 

Osim till pridanih tocaka promijenjena je zakljucna ustanova. Dok 31. toCka zlatne 
bulle daje i pojedinim plemicima i svima zajedno »pravo odpora i prigovora*, ako kralj 
ne bi vrsio ustanova zlatne bulle, to u izpravi od god 1231. nema ni spomena svemu 
tomu, nego se naprosto ovlaStuje nadbiskup ostrogonski, da kralja opominje i kazni 
crkvenim proklestvom, ako ne bi vrSio odredaba te izprave. 

No ni izprava od god 1231. nije mnogo vrijedila, poSto se kralj Andrija nje nije 
drzao. On postajase dnevice nesposobniji, ostavljajuci vladanje svojim Ijubimcima, pala- 
tinu Dioniziju i blagajniku Nikoli. Po njihovu naputku gazio je ne samo prava i po- 
vlastice svjetovnih velikasa, nego je stao dirati i u privilegija crkvena, tako da je na- 
pokon pobirao porez od duhovnib staleza i njihovih kmetova. Time ogorSi svecenstvo, 
pace razpali i papu Gregorija IX. Nadbiskup ostrogonski Robert pozove ga najprije, da 
postiva povlastice svecenstva, a kad to nije koristilo, udari u prosincu 1232. cSitavu 
Ugarsku interdiktom (kletvom). U buUi iztiCe nadbiskup Robert, da je to udinio, posto 
Andrija progoni i zatire uboge, vrijedja krscansku vjeru, globi i plijeni crkve, te od 
svecenstva pobira porez, S toga se progla§uje interdikt za citavu ostrogonsku i kolocku 
nadbiskupiju, zabranjuje se sluzba Bozja, zvonjenje zvona, i zatvaraju se crkve. Nadalje 
ne smiju se dijeliti svetotajstva; jedino se smiju krstiti djeca i umirucima dijeliti odrije- 
senje grijeha i posljednje pomazanje; no zato se mrtvi ne smiju pokapati po crkvenim 
obredima. Nadbiskup stedi i taj put kralja: on ga ne ce izobciti iz crkve, jer se nada, 
da ce se popraviti; no zato proklinje njegove lo§e savjetnike, koji su ga na zlo napu- 
civali. Naro6ito izobcuje iz crkve palatina Dionizija, jer je uz ino pozunskoga prepo§ta 
izcuSkao i inade ga pogrdio, a nije se zato pokajao, zatim jer stiti i podupire patarene 
i muhamedance. 

Interdikt u srednjem vijeku djelovao je silno: strah i trepet zavladao bi zemljom, 
koju bi kletva snaSla. Ljudi vjerovahu, da ih je Bog prokleo, da je nestalo Bozjega 
blagoslova, da su nebeska vrata zatvorena. I samoga Andrije kosnu se Ijuto udarac, 
koji stize njegovu drzavu, te se odludi izmiriti s papom i nadbiskupom. On je god. 1233. 
tri put slao sina Belu k nadbiskupu, da ukine interdikt; no taj privoli samo, da se 
obustavi za vrijeme od uzkrsa do Stjepanja (20. kolovoza). Ali u isto vrijeme posla 
k papi palatina Dionizija, rabskoga zupana Simuna i velikoga meStra Ivanovaca Rem- 
balda, da tuze nadbiskupa. Da bi Ugarsku primirio, poSlje na to papa Gregorije IX, 
prenestinskoga biskupa Jakova u Ugarsku, da posreduje mir. On sazove skupStinu u 
§umi Bereg, gdje izdade Andrija dne 20. kolovoza 1233. ovu izpravu: 

1. U buduce ne ce Saracenima ni zidovima dozvoliti, da pobiru drzavne dohodke, 
ne ce im povjeravati financijalnih poslova, a ne ce ih ni uzimati za drzavne dinovnike, 

2. Zidovi i Saraceni morat ce se luditi od kr§cana vanjskim obiljezjima; oni ne ce 
smjeti kupovati kr§canske robove, niti ih drzati kod sebe, 

3. Palatin i drugi drzavni iinovnici pazit ce na zidove i Saracene, i pomagat ce 
biskupima proti njima. 

4. Zenitbe izmedju krs(5ana s jedne, a Saracena ili iidova s druge strane nisu 

5. Crkvama ne smije se kratiti njihov deputat soli; Sto im se je dosad uzkratilo, 
mora se naknaditi. 



6. Parnice o mirazu kao u obce zenitbene parnice spadaju pred duhovni sud. 

7. Svecenici i duhovnici ne placaju nikakova poreza, a njihove povlastice moraju 
se postivati. 

Ovu povelju moradose osim Andrije potvrditi i njegovi sinovi, i to svaki posebice. 
Osim toga zajamci§e ju prisegom i svi nazo6ni drzavni cinovnici. Legat Jakov nalozi na 
to bosanskomu biskupu Ivanu, da kazni kralja poklestvom, a Ugarsku interdiktom, ako 
se kralj ne bi drzao ustanova te izprave. Na to tek rijesena bi Ugarska interdikta. 

Posljednje dvije godine svoga vladanja zanimao se je kralj Andrija vanjskim po- 
slovima. U susjednoj Austriji vladao je od god. 1230. herceg Fridrik II. Ratoborni, koji 
je neprestano pomagao protivnike Andrijine. Od toga nije ga odvracalo ni to, §to je 
bio u rodu Andriji, posto je imao za zenu Sofiju, sestru Beline zene Marije. On pace 
uvrijedi Belu i njegovu zenu Ijuto, kad je god. 1232. otjerao svoju suprugu Sofiju, 
toboz §to je bila nerodna. Na koncu god. 1233. vec se vodi rat izmedju Austrije i 
Ugarske. Mladi kralj Bela, sloziv§i se sa svojim rodjakom, ceSkim kraljem Vedeslavom II., 
provali najprije u Stajersku, a onda prodre i u Austriju. Fridrik bio bi zlo pro§ao, da se 
nije Andrija prenaglio, te da nije vec u proljecu god. 1234. utanacio s njim mir. No uza sve 
to nije se vlastohlepni Fridrik okanio svojih osnova. Zamolioje u njemaSkoga cara 2000 
maraka srebra i najmio placenike, s kojima ce udariti na Ugarsku. To je silno raz- 
drazilo Andriju. On je iznova podigao vojsku, te sa sinovima Belorn i Kolomanom, kao i 
s pomocu ceSkih pomocnih ceta opet provalio u Austriju. Vojvoda Fridrik bi nedaleko 
od Beca porazen, a posto mu je u isti mah zaprijetila pogibao i od vlastitih podanika 
i od njemackoga cara, izkupi si mir od kralja Andrije. 

Vrativsi se Andrija s austrijske vojne kuci, zivljase jo§ samo nekoliko mjeseci. 
Umre na poSetku studenoga 1235. u 62. godini zivota svoga. Bija§e tri put ozenjen: 
prva zena Gertruda umorena bi god. 1214; druga zena Jolanta, koju uze god. 1216., 
umre jos za zivota njegova, a na to se on kao 60 godisnji starac ozeni treci put 
Beatricom da Este, kcerju markgrofa Aldobrandinija. Prva mu zena rodi sinove Belu, 
Kolomana i Andriju, zatim kceri Elizabetu i Mariju; druga zena rodi mu kcer Jolantu 
a treca tek poslije njegove smrti sina Stjepana. 

Herceg Koloman, koji bijase god. 1226. dosao u Hrvatsku, ostao je hercegom i 
poslije smrti otceve. Vec prve godine svoga upravljanja pokloni on u gradu Spljetu 
biskupiji trogirskoj kraljevsku zemlju Drid; god. 1231. podijeli mjestu Vukovu (Vuko- 
varu) gradsko pravo, a god. 1234. dade Virovitici razne sloboStine. God. 1232, nalazimo 
ga u borbi s mladjim bratom Andrijom, koji bijase provalio u Hrvatsku, da mu otme 
hercezku cast i vlast. 

B E L A III. (IV.) 


eli bijase 29. godina, kad se je uzpeo na prijestolje. Premda je bio vec 
okrunjen za kralja i ponosio se kraljevskim naslovom, sazove ipak 
namah iza otceva pogreba sabor u Stolni Biograd, i dade se tamo 
drugi put svecano ovjen6ati. Pri toj je slavi bio nazo6an i brat njegov, 
hrvatski herceg Koloman, zatim prognani halicki knez Danilo Roma- 
novic. Prvi je nosio mac, a drugi je vodio konja, na kojem je kralj jasio. 
Beli bijase prva i poglavita zadaca, da podigne kraljevsku vlast, koja 
bijase za njegova otca duboko pala. Najprije ukloni lo§e savjetnike, koji 
su kralja Andriju na zlo napucivali; neke otjera, druge pobaca u tavnice, a 
najvecega zlotvora, palatina Dionizija oslijepi. Onda se obori na premocne 
velikase. Njemacki kroniSar Oto iz Freisingena pise, da su drzavni 
velikasi, dolazeci na kraljevski dvor, donosili sa sobom svoje stolice, pak 
sjedeci kralju iznosili svoje tegobe ili ga svjetovali. To si pravo prisvojiSe 
polagano i takovi, kojima nije pristojalo. »Da se dakle sku(!;e obijestni ba- 
runit, naredi kralj, da osim najviSih drzavnih dastnika i biskupa ne smije 
nitko u nazod;nosti kraljevoj sjediti, pak dade svima stolice spaliti. Ta na- 
redba povrijedi ponos velikasa. Jo§ glasnije i obdenitije tuzbe zaredase, kad 
je kralj obnovio ustanovu svoga djeda Bele II., da nitko, ma ni najviii 
plemici, ne smije naustice kralju svoju tuzbu ili molbu podnijeti i namah odluku traziti, 
nego da se moraju pismene molbenice kancelarima predavati, a onda na odluku dekati. 



Gospoda stadoSe se tuziti, da moraju sada predugo na kraljevskom dvoru o svom 
trosku boraviti i 6esto neobavivsi niSta kuci se povratiti; kancelarima spoCitavahu, da 
su samovoljni i pristrani, »da su oni kralji, jer drugoga kralja vise ne ima«. 

No kakva tek graja nastade, kadje Bela pregniio, da povrati kruni prostrana dobra i 
imanja, koja bijase lakomisljeni i razsipni otac njegov u nemar porazdao, ili su ih gospoda za 
prijasnjih meteza razgrabila! Vec na prvom saboru naredi kralj Bela, da se imadu sva suvi§na 
i neopravdana darovanja nekih njegovih predsastnika opozvati. U to ime ustanovi on gotovo 
za svaku zupaniju zasebne sudce, koji ce iztrazivati sve posjede, §to ih drze velikasi i plemici, 
pak ih onima oduzeti, koji ne bi mogU dokazati, da su ih stekli pravednim nacinom. Potraga 
protegla se i na crkvena dobra, naro^ito na imanja i posjede nedavno utemeljenih 
crkvenih redova, kao §to su bili Cistercani, Bozjaci (Templari), Ivanovci i drugi. Na to 
dade Bela imanja, za koja se je moglo ustanoviti, da su drzavna dobra i da se nijesu 
smjela razdati, oduzimati i duhovnicima i svjetovnjacima, prijateljima i neprijateljima. 
Ne da se ni pomisliti, kako su te konfiskacije uzrujale duhove, pak da su se obavljale 
i najpravednije. »To je bio ma6«, veli suvremeni povjesni^ar Rogerije, »koji je u srce 
ranio Ugre; jer mnogi, koji su prije bili bogati i mocni, te bili okruzeni neobuzdanom 
druzinom, mogli su se sada tek sami prehranjivati«. I papa je podigao svoj glas pro- 
glasivsi oduzimanje crkvi jednom darovanih imanja otimacinom i grijehom, te je zahti- 
jevao, da se sve opet crkvi povrati. AH Bela se ne dade smeksati. On izjavi, da ne ce 
crkvi oduzimati pravicno stecenih imanja; ali ina6e ne ce narocito stediti samostana, jer 

primaju prividno za dar kruni ugrab- 
Ijene posjede, samo da si ih nepoSteni 
vlastnici osiguraju. 

Jo§ ja6e rogoborila su svjetovna 
gospoda, od koje su mnogi spali na 
prosjacki §tap. Ali ne mogose kralju 
ni malo nauditi, jer je zivio u krasnoj 
slozi sa svojim bratom Kolomanom 
hercegom hrvatskim, koji je jednako 
postupao u svojoj hercegovini. 

U obce je herceg Koloman, koji 

je bio takodjer krunjeni kralj halicki 

(rex Ruthenorum), blagoslovno djelovao 

u svojoj drzavini. God. 1236. on po 

nalogu svoga brata i kralja oduzima 

Bozjacima nepravedno steCene posjede; 

papa ga radi toga opominje, ali on se 

izpriCava, da tako radi ne po svojoj 

namisH, nego po zapovijedi bratovoj. 

Godine 1237. ukida opet »suvi§na i 

nekoristna darovanja«, u6injena od 

predsastnika Andrije i Emerika svje- 

tovnim velika§ima, pri 6em ga vjerno pomaze ban Opoj. No zato se ipak ne krati i 

popraviti, ako je komu §to krivo ucinjeno. Upravo pravednost hercegova ugadjala je 

svima prijateljima mira. 

Koloman je medjutim u isto doba gorljivo radio, da izkorijeni Patarene u Bosni. 
Tu je od god. 1232. banovao Matej l^inoslav, privrzenik patarenske vjere. Koloman 
je proti njemu pomagao usorskoga kneza Sebislava i majku njegovu Anku, te je jos 
od god. 123 1-. vodio krifarski rat na bosanske krivovjerce. Godine 1236. pi§e papa 
Gregorije IX., da je katoli^ki knez Sebislav u Usori »kao hljan medju trnjems naime 

, Krunisanje Bele m. (iv.) 

Iz ilustrovane kronike Ivana Turdanskoga u Becu. 

BELA III. (iV.) 


medju patarenskim bosanskim velmozama u Bosni. No vec god. 1237. napredovala je 
srecno krizarska vojska: herceg Koloman pobijedio bana Mateja Ninoslava, skucio 
Bosnu, pak iz nje provalio u Humsku zemlju, i tamo ubrao slavlje kao otac njegov 
Andrija pred detrdeset godina. Sad se je odlucno radilo, da se u Bosni iztrijebi pata- 
renska vjera. Papa imenova 1238. katoliCkim biskupom za Bosnu i Hum dominikovca 
Ponsu, a herceg Koloman dao za nj u zupi Vrhbosni u mjestu Brdu (Blazuju) podici 
stolnu crkvu sv. Petra s kaptolom. Podjedno je umnozio dohodke biskupu i kaptolu, 
odredio mu desetinu u Usori, Solima i Dolnjim krajima, i suvise mu darovao mjesto 
Djakovo u Vukovskoj zupaniji, koje postade za potonjih burnih vremena sijelom bo- 
sanskih biskupa. Napokon je god. 1239. kolodki nadbiskup podigao u Bosni na zgodnim 
mjestima vise tvrdjava, da budu >na obranu rimske vjere i crkve i za trijebljenje 

Jedva §to je herceg Koloman skucio Bosnu i patarene, planuse borbe u Hrvatskoj 
i Dalmaciji. Grad Spljet podigao se na Poljicane, Omisane i Kacice, koji su bili i gusari 
i patareni, te su vi§e puta pristajali uz bosanske i humske nevjernike. Spljecanima se 

Zborna (nekad stolna) crkva sv. LovRiNCA u Trogiru. 

pridruzio i grad Trogir, gdje je bio na^elnikom bribirski knez Stjepko od plemena 
Subic. Iza kracega ratovanja ugovori omiSki knez Stjepan i druzina [njegova mir sa 
Spljecanima: ako bi OmiSani pogazili mir, platit ce globu od 1000 perpera. Budi za to» 
sto su Spljecani sklopili mir na svoju ruku, budi s drugoga povoda, planu sada razmirica 
izmedju Spljeta i Trogira, te na(!:elnik trogirski knez Stjepko nanese mnogo stete pro- 
tivnicima. No u srpnju 1239. postade spljetskim naielnikom Garganus de Arsignis, te 
on opet izmiri svoj grad s Trogiranima. U izpravi o miru izriiito se spominje sedam- 
naest prijepornih to(!:aka, o kojima se razpravljalo. Izmirivsi se s Trogirom nastavio je 



irGargan god. 1240. rat s Omisanima i Ka6icima. Sinovi naime kneza Malduca Ka6ica, po 
imenu Pribislav i Osor, kao i sinovac njegov Toljen, bijahu pogazili netom utanaceni 
mir, te osvojili otoke Brae i Hvar. Gargan udari najprije na grad (castrum) Omis; no 
po§to je bio dobro utvrdjen, ne mogase ga uzeti. Na to skupi Gargan mornaricu sa 
1200 momaka i obori se na kneza Osora, koji se stolovao na Bracu. Nakon vi§e okr§aja 
bude knez Osor ranjen i zarobljen. Iza toga utanaSen bi mir. Omisani i Kacici mora- 
dose Spljecanima predati svojih §est velikih brodova i vise manjih, te se okaniti gusa- 
renja na moru. K tomu moradose obecati. da ce biti prijatelji Spljecanima i platiti 
2000 dukata globe, ako bi opet gusarili ili uznemirivali strane brodove na moru. 

Kako se je herceg Koloman ponio za tih ratova, ne znamo; jedino je izvjestno, 
da je Spljet god. 1239. u velike cijenio :^preblagoga kralja slovinskoga Kolomana«. 
Herceg je jamacno u taj mah bio zabavljen drugim poslovima On daje 8. veljace 1240. 
zasluznomu magistru Dimitriji od porodice Aba posjed Nasice, oslobodivsi ga od svih 
danaka i duznosti »u kraljevstvu Slovinskom«. U isti mah daje on zajedno s banom 
Nikolom »gostima« (hospitibus) u Petrinji razne slobostine: da im nitko ne smije suditi 
osim njihova nacelnika (maior ville), kojega ce sami birati, da svatko smije svojim 
imetkom, razpolagati, ako nema djece, da ne moraju banu nista osim stana dati, ako 
bi se k njima svratio, da si mogu po voiji svecenika birati, i drugo. No jos je nesto 
snovao herceg Koloman. Kako je spljetska nadbiskupija u posljednje doba bila jako osiro- 
masila i spala, narocito odkad su se od nje odmetnule zadarska biskupija i druge bisku- 
pije mletacke Dalmacije, mislio je Koloman, potaknut valjda od zagrebackoga biskupa 
Stjepana, da bi dobro bilo, kad bi se spljetska nadbiskupija sjedinila sa zagreba5kom, 
pak da bi onda Zagreb postao metropoh^m 6itave Hrvatske i Dalmacije. Koloman posla 
u to ime svoga kancelara Petra u Rim k papi Gregoriju IX. Na to odgovori papa 
6. lipnja 1240. po prilici ovako: »Kolomanu kralju i hercegu Slovinaca. Saznao sam od 
tvoga poslanika Petra, da je spljetska crkva uslijed navala mnogih zlotvora spala u 
toliku bijedu, da je nadbiskup spljetski gotov prosjak, pak se zato hoce zahvaliti, a nje- 
gova crkva neka se pridruzi zagrebackoj, osobito posto si ti spreman podijeliti zagre- 
backomu biskupu »hercegovinu slovinsku« (ducatum Slavonic), da se podigne spljetska 
crkva. No u tako zamasnom poslu mora se postupati zrelo, zato treba zatraziti za to 
privolu od kolockoga nadbiskupa Ugrina, zagrebackoga biskupa Stjepana, kao i od 
kaptola obiju biskupija. Istom poslije toga moci ce apostolska stolica nesto konacno 
odrediti«. No od svega ne bi ipak nista, jer su u to i Ugarskoj i Hrvatskoj zaprijetili 
M o n g o 1 i ili T a t a r i. 

U prostranoj Aziji zivljahu od davnih vremena na sjeveru kitajskoga carstva divlji 
Mongoli, podijeljeni u vise plemena. Bijahu goropadniji i krvolocniji od istih Avara 
(Obara). Za vladanja ugarsko-hrvatskoga kralja Andrije sjedini Temudzin sva mon- 
golska plemena u jednu ogromnu drzavu (1207.). Kad je naime jednom sabrao brojne Mon- 
gole na izvoru rijeke Amura, ustade neki stari zrec (poganski svecenik) i navijesti Mon- 
golima, da je njihov bog darovao. Temudzinu 6itavu zemlju, i da ce se on zato odsad 
zvati dzingis-kan, t. j. veliki gospodar. Na to povede veliki kan vojsku svoju na Kitaj i 
osvoji sjeverne cesti njegove, obori zatim drzavu turskih Kovarezmijaca (1218.) i dopre 
sve do medja Evrope. Poslije predje preko Kavkaza, provali u Evropu, te razbi Ruse 
u krvavoj bitci kod rijeke Kalke (1224.). Ruski knezovi bijahu digli na noge do sto 
tisuca Ijudi, ali ni s tom ogromnom vojskom ne mogo§e odoljeti mongolskoj sili. Jer 
mongolske vojske, ogromne kao njihove visoke gore, a nedosezne kao njihove pustare, 
brojile su do pol milijuna Ijudi i vi§e, 'a bile su kud i kamo okretnije, uvjezbanije i 
brze od ma koje vojske onoga vremena. Sto je bilo preci evropskomu vojniku za tri 
dana, to je Mongol ucinio na svom malom i mrSavom, ali uztrajnom konjicu 6esto 
puta u jednoj noci. Neprijatelje svoje znali bi brzinom preteci, a njihovu silu i polozaj 




Portal zborne (nekad stolne) crkve sv. Lovrinca u Trogiru 

Sagradio ga god 1240. hrvatski amjetnik Radovan (Radnanus), kako to latinski napis srjedoii 

BELA III. (iV.) 

uvijek bi dobro poznavali. A i strjelice njihove dobro su gadjale, te ih je rijedko obiCni 
evropski stit mogao da odbija. Nije pomagalo niti s mira se predati, jer su te nakaze 
bile gola nevjera. Tko bi im se dobre volje predao, lijepo bi ga danas i najprijaznije 
primili, pade mu koje sta lijepa i obecali, a sutra bi ga kao ludu izsmijali i zatim 
ga nemilo zaklali. 

Temudzina naslijedio sin Ogotaj ili Oktaj. On udari opet na Kitaj, te ga do 
kraja osvoji. Iza toga posalje sinovca svoga Batija (Batu-kana) s pol milijuna Ijudi na 
Evropu. Batij provali najprije u Rusku, te osvoji redom tamoSnje knezevine zajedno sa 
slavnim gradom Kijevom (1240.), koji su Rusi zvali majkom svih gradova svojih. Iz 
Ruske podje u Poljsku, opustosi ju i osvoji znameniti grad Krakov (1241.). Tu u Polj- 
skoj razdijeli ogromnu vojsku svoju u tri dijela: jedan dio poSalje na sjevernu Nje- 
ma6ku, drugi na Ce§ku, a sam udari s najvecim dijelom na Ugarsku. Jo§ uz put posalje 
svoje glasnike kralju Beli i pozove ga, neka mu dragovoljno preda sebe i svoju drzavu, 
ako hoce da se spase od gotove propasti. 

Cim je kralj Bela cuo, da se Mongoli njegovu vladanju primicu, namah uze raditi, 
kako bi ih juna^ki dodekao. Glasnici njegovi razidjose se po obima kraljevinama, pak 
noseci u rukama krvave maceve pozivahu narod na oruzje. Ali u Ugarskoj malo se tko 
odazva kraljevu pozivu. Mocni velikaSi, osilivSi i ponijevsi se za kralja Andrije, bijahu 
kivni na kralja Belu, sto je stezao njihove povlastice i netom stecene pravice, da bi 
tako opet okrijepio moc kraljevsku. Nezadovoljnici pocese sada govoriti, da su svi 
glasovi o dolazku Mongola puke bajke, a da su ih izmislili popovi, naroCito biskupi, 
kojima se ne ce poci u Rim na crkveni sabor, jer stoji mnogo novaca. Ali i seoski 
puk bijase zlovoljan na svoga kralja. Vrijedjalo ga, Sto je Bela nedavno udomio u 
Ugarskoj do 40.000 porodica Kumanskih, koje su pobjegle izpred sile mongolske, a upravo 
bijaSe ogor^en, kad je kralj u svem ugadjao tim doSljacima, koji su u raznim kraje- 
vima zemlje pocinjali najveca nasilja. Gotovo slavodobitno klicao je uvrijedjeni narod: 
»Neka kralju sada pomognu njegovi miljenici Kumani, koje je pozvao u Ugarsku protiv 
naroda ugarskih«. 

Uz take prilike nije se kralj Bela mogao onako pripraviti, kako bi trebalo. U prvi 
cas bilo mu je moguce jedino to, da je poslao svoga palatina Dionizija s nesto 
vojske u klance karpatske, da brani Mongolima prelaz 
u Ugarsku. U isto vrijeme sazove ugarski sabor, gdje 
su velikasi i plemici pravu istinu doznali. Sve se 
zabrinu, te gotovo jednodusno bi prihvaceno, da se sav 
narod digne na oruzje. Ali ve<5 bijase prekasno. Jo§ za 
saborovanja doglasi Dionizije iz Karpata, da se ne ce 
moci odrzati kraj svih umjetnih obkopa i sumskih zasjeka, 
a malo dana zatim, 15. ozujka 1241. dohrli sam kao bez 
duse u Budim, te javi, kako je pred tri dana njegova 
vojska od Tatara razbijena i razprSena, i kako je eto sam 
jedva zivu glavu iznio. Jo§ isti dan doprli su pojedini 
Copori mongolski sve do PeSte, koji je tada bio njemadka 

naseobina, te su kralj i gospoda ugarska mogla iz Budima svojima o^ima gledati, kako 
gore sela i gradovi, zapaljeni od divljih Mongola. 

Spljetski arcidjakon Toma, koji je tada zivio i mnogo sam vidio, opisuje Mon- 
gole ovako: »Ti su Ijudi maleni, ali prsa su im iiroka. Spodoba njihova je grozna; go- 
lobrado lice i plosnato, nos tup, a male o6i razdaleko jedno od drugoga. Odijelo im je 
neprodirno, a sastavljeno je od sloiene koze te nalidi Ijuskama. Kacige su im od koze 
ili od zeljeza. Oruzje im je zavinuta sablja, tulac, luk i strjelica s oltricom od zeljeza 
ili kosti, koja je za detiri prsta duza od naSe. Na svoje crno-bijele zastave mecu na 




vrh vunenu kitu. Njihovi konji, koje ja§e bez sedla, maleni su ali jaki, vikli naporu i 
gladu; premda nijesu podkovani, penju se i veru po pecinama kao divokoze, a i poslije 
trodnevnog napornog trka zadovoljavaju se s malo odmora i hrane. A ni Ijudi ne brinu 
se mnogo za svoju hranu, kao da zivu od same okrutnosti; ne jedu kruha, hrana im je 
meso, a pice konjsko mlijeko i krv. Sa sobom vuku velik broj zarobljenika, osobito 
oruzanih Kumana. Silom ih gone u bitku i ubijaju ih, cim vide, da slijepo ne srcu u 
boj. Mongoli sami ne idu rado u boj. Ako pak koji od njiii pogine, odmah ga poko- 
paju na onom mjestu, tako da mu se grob ne pozna iz vana. Gotovo nema rijeke> 
preko koje ne bi sa svim konjima preplivali. Preko velikih rijeka ipak se prevoze na 
svojih mjehovima ili camcima. Satori su im od kostrijeti ili od koze. Premda ih ima 
ogromna mnozina, ipak nema u njihovu taboru stropota niti halabuke, vec mukom 
mu6eci liodaju i mukom mu5e, kada se bore.« 

Bijase proslo vec preko mjesec dana, sto su Mondoli prodrli u Ugarsku, a jos se 
ugarska vojska nije mogla skupiti ni pripraviti na osudnu bitku. U to vrijeme poharase 
Mongoli sjevero-iztocnu Ugarsku i citavi Erdelj, te se napokon, cuvsi da je kralj Bela 
posao s vojskom na njih, pocese skupljati sa svih strana na velikoj pustari Muhijskoj, 

koju presijeca rijeka Sajo ili Slana. Kako se je 
Bela sa svojom vojskom od 65.000 Ijudi polagano 
naprijed kretao, povukose se Mongoli za rijeku 
Sajo i utaboriSe se na lijevoj obali njezinoj, ceka- 
juci kraljevu vojsku. Mongolskomu taboru za le- 
djima bile su prostrane mocvare, a pred njim 
otvorena ravnica, gdje se je mongolskomu konja- 
nictvu nudjala najbolja prilika, da razvije svu svoju 
divlju silu. U to prispije i kralj Bela s bratom 
svojim Kolomanom, hercegom hrvatskim, koji je 
vodio hrvatsku vojsku. Ni kralj ni brat mu Ko- 
loman ne bijahu vicni ratu ni boju, pak smjestise 
svoje cete posve nespretno. Stisnuse ih naime u 
malen tabor, da su ih Mongoli mogli lako obko- 
liti, a k tomu ogradise tabor kolima i izprepletose 
■^ M \ ^^° gustom mrezom sav prostor svoga taborista 

^^ /■ brojnim uzetima, kojima su privezali cadore uz 

■ I ^i^J kolce. Kan Batij bijase se popeo na jedan humak 

H V >>tr*'^ J gledao, kako se Belina vojska redjala; i kad je 

S ^IL , / vidio, kako je zlo smjestena, re6e svojim Ijudima: 

»Ne ce ovi uteci mojima rukama, jer su se stisli 
u jedan tor kao u ov6arnicu.« Pokraj slabe vjestine 
vojvoda bilo je i u samoj vojsci malo oduSevljenja 
za boj. Mnogi su plemici i velmoze upravo zudili, 
da kralj bude pobijedjen, misleci, da ce se tako 
pokoriti njegov gordi duh prema plemstvu. A bilo 
je i takih, koji su smatrali pobjedu nad divljim Mongolima za posve laku stvar, pak 
se rugali onima, koji su se bojali bitke. 

Kralj bijase odredio, da svake noci jedna ceta od tisuc momaka cuva prelaz preko 
rijeke i mosta, §to je bio na rijeci Saju. No uza sav taj oprez ipak bi ugarsko-hrvatska 
vojska zate6ena, kad jedne veceri dohfli neki ruski prebjeg i javi kralju, da ce jo§ one 
noci Batij udariti na kraljev tabor. Na tu vijest sabra herceg Koloman svoje hrvatske 
Cete i sjedinivsi se s junackim nadbiskupom Ugrinom, podje oko ponoci do mosta, gdje 
zaista nagazi na neke mongolske copore, koji bijahu preSli; preko rijeke. Namah navali 


Iz Kremlja u Moskvi. 




na njih i protjera ih preko vode. Zatim stavi na most straze i vrati se slavodobitno u 
tabor. Ali jos iste noci dovede Batij sedam bojnih strojeva i stade sipati kamenje na 
most. Ugarska straza bi protjerana, a na to jo§ pred zoru citava mongolska vojska predje 
preko rijeke, jedni po mostu, a drugi po vodi nize mosta. 

O osvitku drugoga dana opasase Mongoli u slici konjske podkove sav ugarski 
tabor. Nebrojene strjelice mongolske, sto su stale padati kao kisa i led na krscansku 
vojsku, Zajedno s vikom strazara, koji su od mosta bjezali, poremetiSe u tinji cas svaki 
red u ugarskoj vojsci. Zaludo su vojvode zapovijedale, nitko ih nije slusao. Cadori se 
upalise, a tuca mongolskih strjelica pokri 6itavo ugarsko taboriste. Jedini herceg Ko- 
loman, koji je s hrvatskom vojskom ostao pod oruzjem citavu noc, provali iz tabora, 
da suzbije neprijatelja; njemu se pridruzi nadbiskup Ugrin, i mestar Bozjaka, koji je 
vodio talijanske cete. Citav dan borio se je Koloman uz svoje poput lava, nadajuci se 
svedjer, da ce se ostala vojska osvijestiti i u pomoc mu priteci. Ali ga prevari nada, 
jer Ugri uzmicahu sve dalje, i kad dodjo.se do glavne ceste, stado§e hrpimice bjezati, 
ne slu§ajuci ni kralja ni svojih vojvoda, od kojih vecina pogibe ili u bitci ili na bijegu. 
Koloman i nadbiskup Ugrin, bivsi smrtno ranjeni i izgubivSi trecega druga, meStra* 
Bozjaka, koji je s iitavom cetom svojom na bojiStu poginuo, moradoSe takodjer 

Provala Tatara u Ugarsku. 

(Ingressus Tartarorum in Hungariam tempore regis Bele (juarti). 
(Iz kronike Ivana Turfianskoga u Augsburgu.). 

na posljedku uzmaknuti. Ugarska vojska, sto je bjezala velikim drumom i prostranom 
ravnicom, razbita bi sasvim; trupla ubijenih kr^cana lezala su na prostoriji od drvlja i 
kamenja, a krv je pod njima tekla poput bujnog potoka. Do 56.000 junaka ugarskih i 
hrvatskih bijaSe pokrilo bojno polje. Herceg Koloman spase se srecno drugim putem u 
Pestu, a odanle ode kroz Simezku zupaniju u Slovinsku zemlju, gdje se nastani u Cazmi 
(Cesmi), da preboli zadobivene rane. Ali ih ne preboli, ved umre jo§ iste god. 1241., 
te bi sahranjen u cazmanskoj crkvi reda sv. Dominika, gdje mu postaviSe velidanstveni 
spomenik, koji su poslije razorili Mongoli. 



Nakon pobjede na rijeci Saju zauzeSe Mongoli svu zemlju ugarsku s lijeve obale 
Dunava. Sto nije naroda izginulo od ma6a i strjelica njihovih, razbjeza se po visokim 
gorama, Spiljama i §umama, koje su bile pune gole i gladne celjadi. Mongoli ne htje- 
do§e Sitavo Ijeto i jesen da predju preko Dunava, vec cekahu, dok dozrije Ijetina, pak 
ce onda uzeti preostalu Ugarsku i Hrvatsku, te poci u potjeru za kraljem Belom. Ne- 
srecni vladar bija§e namah iza poraza na Saju sa zenom i djecom pobjegao u susjednu 
vojvodinu Austriju, kamo ga je pozvao herceg Fridrik II. Ratoborni. Ali cudan domacin 
bfjaSe taj Fridrik. On orobi svoga gosta, pace ga prisili, da mu je morao ustupiti tri 
ugarske zupanije, koje su medjasile s Austrijom. Tuzni kralj Bela ostavi na to Austriju 
i ode u Hrvatsku, da se pripravi za dalji rat s Mongolima. 

Prolazeci Slovinskom zemljom sustavi se kralj Bela u Zagrebu, gdje ostade deset 
mjeseci, docim je zenu s djecom umah dalje poslao u Dalmaciju. Iz Zagreba pisa Bela 
papi (18. svibnja 1241.), moleci ga za pomoc. Fridriku II., njema6komu caru, koji je 
bas tada ratovao s papom, ponudi sebe i drzavu svoju za kletvenika (vazala), ako mu 
posalje pomoci. I u druge zemlje evropske, narocito u CeSku, Francuzku i Italiju po- 
§alje svoje poslanike; ali sve zalud. Jedini papa Gregorije IX., starac od osamdeset 
godina, smilova se kralju, te mu posalje §to je mogao, svoj blagoslov naime i pismo, 
kojim podijeli veliko opro§tenje grijeha, kao pri polazku u svetu zemlju, svima onima, 
koji bi pograbili oruzje na obranu kralj a Bele od Mongola. 

Deseci se u Zagrebu vijecao je kralj mnogo i s hrvatskom gospodom i velmozama, 
izmedju kojih su bili najznatniji ban Dionizije, zagrebackibiskup Stjepan, knez Hudina, Ivan 
Jaroslavljev od Okica grada, Abraham i Nikola zupani od Moravca, i drugi. U Zagrebu 
je dalje Bela sabirao novu vojsku i naredjivao, kako da se utvrde neki gradovi. Ovamo 
dade takodjer iz Stolnoga Biograda prenijeti moci ugarskoga kralja sv. Stjepana i sve kra- 
lj evske i crkvene dragocjenosti Zajedno s krunom, stoje sve poslije u Dalmaciju odpremio. 
U to nadodje zima. Dunav se smrzne nekako pred Bozi6, a na sam Bozic pre- 
djose Mongoli po ledu preko rijeke i provalise u zapadnu Ugarsku, koju su upravo 
strasno poharali. Malo ne sve gradove i poveca mjesta obratiSe u prah i pepeo. Kamo 
je stupila noga mongolska, prestala je rasti trava i nestalo je traga prijasnjemu zivotu. 
U prvi cas htjede kralj Bela, da se na novo ogleda s Mongolima, ali se predomisli, te 
ostavi ca i Slovinsku zemlju, i ode u juznu Hrvatsku, nadajuci se, da ce se tamo u 
primorskim gorama lakse cprijeti divljoj nemani. Za kraljem bjezao je silan narod iz 
Podravine i Posavine: muzko, zensko, bogato i ubogo. Sve se je nadalo, da ce se spasti 
u visokim gorama juzno-hrvatskima. 

Jedva §to je kralj s banom Dionizijem i drugim velmozama, a i s vojskom svojom 
odmakao od Zagreba, provalise Mongoli na vise mjesta u Slovinsku zemlju. Premda ih 
je varazdinski zupan sa svojim cetama sustavljao, ipak ih ne mogase suzbiti. Jedna velika 
6eta razori grad BanoStor, sijelo slavne biskupije srijemske, a onda pohara sav iztocni 
kraj Slovinske zemlje. Tom prigodom propade i znameniti grad Orljava u pozezkoj zu- 
paniji. Druga velika rulja Mongola provali preko Drave u krizevaCku zupaniju, te se 
ondje sjedinl s ostalom vojskom, koja je doSla iz iz^ocne zemlje Slovinske. Sva sila 
mongolska navali sada na Cazmu (Cesmu), razori to veliko mjesto do temelja, a na to 
udari prema Zagrebu. Uz put pohara (^itavu zemlju i srusi sve gradove; jedini tvrdi 
Kalnik-grad obrani junacki Filip Bebek. I kraljevski grad Zagreb sa svojom stolnom 
crkvom prometnu se razvalinom. Posto je kan Batij poharao Slovinsku zemlju, podje 
na jug u Hrvatsku i Dalmaciju, jer je docuo, da se je onamo kralj Bela sklonio. A 
ba§ za kraljem bijase se pomamio, j^er misljase, da se ne ce tako dugo moci zvati 
gospodarom Ugarske i Hrvatske, dok mu kralj Bela ne dopane saka. PresavSi goru 
Gvozd (Veliku Kapelu) nije se gotovo nigdje sustavljao, vec je hrlio sa svojim coporima 
na jug, ne bi li gdje zatekao kralja Belu. Narod hrvatski bjezao je pred silom njego- 

BELA III. (iV.) 


govom na sve strane, trazeci zaklona u visokim gorama, Spiljama i pecinama, kojih u 
juznoj Hrvatskoj obilato imade. Da bi ove bjegunce zastra§io, stade kan Batij negdje u 
Lici kod vode Sirbium (danas Srebrenica kod Srba), da izvede grozno djelo. UtaborivSi 
se naime na ravnom polju kraj rijeke, sabere svu silesiju suznjeva, sto ih je iz Ugarske 
i Slovinske zemlje sobom vodio, i dade sav taj ubogi puk u jedan mah pogubiti. Grozan 
bijase plac i jauk nesretnih zrtava, a neopisive muke njihove, kojima su paklene zvijeri 
mongolske mucile te nevine, svezane Ijude. Neiovjeini divljaci, posto su poubijali tisude 
krStenih du§a, zapalise oko zrtava svojih krijesove i zaigraSe kolo, smijuci se i veseleci, 
kao da su po5inili najvece junactvo. Jos dugo iza odlazka Batijeva lezala su trupla tih 
nesrecnika na onom polju kao pobacano snoplje zita. 

Na to predje kan Batij preko Velebita i udari prema tvrdim gradovima u primorju 
dalmatinskom. Kralj Bela bijase medjutim srecno stigao u Spljet; ali ga umah ostavi i 
podje u susjedni Trogir, jer je taj grad bio tada na otoku, pak se je lakSe mogao 
braniti. Nacelnik grada bio je tada knez Stjepko od Bribira, od plemena Subica, koji 
je nevoljnoga kralja veoma castno primio. Na obranu kraljevu nadjoSe se torn prigodom 
u Trogiru jos i mnogi drugi zupani i knezovi hrvatski; no izmedju svih bijahu najod- 
lidniji i najmocniji knezovi s otoka Krka, slavni Frankapani. Oni su bili kao gospodari 
Krka podanici mletacki, all su podjedno bili i podanici hrvatsko-ugarskoga kralja, po§to 
su jo§ god. 1193. dobili od kralja Bele il. (III.) citavu zupu ModruSe za vjerne 
sluzbe svoje. Zahvalni za toliku milost pohitase i sada, da obrane unuka svoga dobrotvora. 



Prvih dana mjeseca ozujka 1242. osvanu§e prve 6ete mongolske na Mosorskim 
gorama iznad grada Spljeta. Silan narod, koji se bija§e skupio pred gradom, nadajuci 
se spasu uz kraljevu vojsku, prepozna namah Mongole, te kako se bija§e prepao, poteCe 
glavom bez obzira jatomice na sva vrata u grad, da se spase. Jedni pobjego§e u crkve, 
da se pri6este i s Bogom izmire, drugi opet lijetahu gradom jauiiuci i jadikujud. Mnogi 
umakose tako brzo, da su ostavili izvan grada svoje konje i blago, paie i djecu svoju. 
Sve ulice spljetske bi§e tako u jedan tas napunjene bjeguncima. Tu su lezale najodlie- 
nije gospodje pod vedrim nebom ili na pragu crkve, ondje opet jagmile se velmoie i 

Hnr. povj. *5 



siromasi, starci i djeca, da se utisnu pod krov i ugrabe komadic kruha. Sto je god 
zivo ostalo izvan grada, sve pogibe: mac mongolski pogubi ih ne oprostivsi ni mladu 
ni staru, ni zdravu ni bolestnu. 

Spljecani priredise vec bojne strojeve, da brane svoj rodni grad. Ali ceta mon- 
golskih nestade jos istoga dana izpred Spljeta. Malo dana zatim nadodje sam kan Batij 
s glavnom vojskom svojom i podje osvajati susjedni grad Klis, jer bijase nacuo, da se 
je kralj Bela u njem sakrio. Ali bijase lose srece. Mongol! stadose najprije bacati na 
gradske ograde otrovne svoje strjelice, ali ne naudise gradu. Ni hitci iz stra§nih bojnih 
strojeva ne opravise niSta, jer su visoki i tvrdi zidovi odoljeli i njima. Na to poskakaSe 
Mongol! s konja, te se po6ese verati uz klisure, pomazuci si rukama i 'nogama, ne bi 
li se uzpeli do gradskih zidina. No branitelji bacahu sa zidina na juriSajuce nemani 
veliko kamenje, te ih sila poubiSe. Razdrazeni s toga divlji Mongoli penjahu se u naj- 
vecoj jarosti sve do bedema i samih kuca, koje su stajale pred gradskim platnom, i 
stadoSe se rvati na Sake s gradjanima. Ali ipak ne uzeSe grada, jer ih junaSki brani- 
telji suzbise, te se moradose razbijenih glava vratiti izpred Klisa grada. 

Ba§ se je kan Batij vracao od Klisa, kad mu stigose glasi, da je dzingis-kan 
Ogotaj u Aziji umro. Nedaca pred Klisom, a jos vise ova vijest skloni ga, da se je 
rije§io sto prije vratiti u domovinu. No ipak pokuSa jo§ jednom, da zarobi kralja Belu, 
za kojega bijaSe 6uo, da boravi u gradu Trogiru. Jos dok se je kan primicao gradu, 
svjetova knez Stjepko svoga kralja, da ostavi Trogir i da bjezi sa zenom, djecom i 
blagom svojim na susjedne otoke. Bela poslusa vjernoga kneza i odplovi na jug, te se 
nastani na malenom otocicu, koji se i danas jo§ zove Kraljevac (Kraljev kamen) na 
uspomenu kraljeva boravka. Odanle je, ploveci morem amo i tamo, motrio neprijatelja 
i pazio, §ta radi pred Trogirom. U to dodje Batij pod grad. Najprije ogleda, da li bi 
s konjima mogao doprijeti do samih gradskih zidina; a kad se uvjeri, da ne moze pre- 
gaziti vode, sto je rastavljala grad od kopna, posla pred grad glasnika, da pozove gra- 
djane, neka se dobre volje predadu. Glasnik dodje sve do gradskoga mosta i dovikivase 
gradjanima u hrvatskom jeziku ovako: »Porucuje vam kan Batij, vodja nepobijedjene 
vojske, da ne branite kralja i Ijude tudje krvi, nego da predate neprijatelje u nase ruke, 
pak cete izbjeci njegovoj osveti, i ne cete u ludo poginuti.« Ali strazari iza zidina ne 
odgovorise mu ni rijec^i. 

Kan Batij se uvjeri, da su primorski gradovi u Hrvatskoj i Dalmaciji suvise jaki, 
da bi ih mogao na brzu ruku uzeti. K tome nestade takodjer u krsevitoj zemlji hrane 
za mongolske konje, i zato odluci, da ce se vratiti opet u Posavlje, Podravlje i Podu- 
navlje. Udarit ce istim putem, kojim je i dosao. Ostavi Trogir, Spljet i Khs, te krene 
na sjever, da predje preko Velebita. Ali tamo mu zakrci put hrvatski narod, ne dajuci 
da mu iznova opustosi tuznu domovinu. I sam kralj Bela bija§e uz pripomoc kr6kih 
knezova Frankapana doplovio na otok Rab, pak je odanle sve udesavao, da se Mongo- 
lima zaprijeci put preko klanaca Velebitskih. I kad je Batij malo zatim stigao pred 
Velebit, eto mu zakrSenih dolina i provalija, koje vode preko te krsne gore. Ne ostade 
mu drugo, nego da se spusti Podgorskom zupom, pak da se onda protuce do Senja. 
I zaista Mongoli padoSe u Podgorje, gdje no i danas jos staro i mlado znade za Paso- 
glavce i njihova kralja. Prolazeci Podgorjem doznade nekako Batij, da kralj Bela 
s mnogo velikaSa i mnogo blaga boravi na otoku Rabu. S te vijesti gotovo pobjesni 
mongolski kan. Namah negdje namakne brodove i splavi, pak zapovjedi svojim 6etama, 
da zaplove morem i uhite kralja. Nebogi kralj Bela nadje se opet u velikoj nevolji. 
Kako nije ni u snu slutio, da bi ga Mongoli mogli i na moru potraziti, nije imao ni 
mnogo Ijudi uza se; a kad je sada vidio brojne splavi i brodove mongolske, kako se 
primiCu otoku Rabu, sasvim zdvoji o svom spasu. Ali ga ni taj put vjerni Hrvati ne 
ostavige. U osudni cas dohrlise hrvatski zitelji sa susjednih otoka, da obrane svoga 









BELA III. (rV.) 229 

kralja. Na 6elo im stadose stanovaici otoka i grada Paga. U nazoCnosti kraljevoj za- 
metnula se bitka pred otokom Rabom. JunaSki oto(!;ani navaliSe strjelicama, kopljima 
i drugim oruzjem oda svih strana na Mongole, koji udari§e u bijeg. Ali vje§tim mor- 
narima hrvatskima ne mogose uteci moru nevjesti Mongoli. Hrvati ih otvorenih jedara 
stigoSe i sve do jednoga uniStiSe; mnoge poubi§e, a druge utopise u moru. U torn se 
boju proslavise i knezovi krd:ki, braca Friderik i Bartolomej Frankapan. Sa svojom rod- 
binom i druzinom ubise oni nekoliko mongolskih vojvoda i sila vojske, a k tome zaro- 
bise i neke zive, te ih darovaSe svomu kralju. Ali i oni izgubiSe mnogo svojih rodjaka 
i Ijudi, pade i sami dopanuse rana. 

Iza ove pobjede ode kralj Bela uz najvece slavlje na otok Pag, gdje ga primiSe 
s velikim veseljem. Kako je sav puk bio odu§evljen s pobjede, odluceno bi Mongole 
sada i na kopnu potraziti, te ih sasvim protjerati. Odu§evljeni Pazani snabdjese u to 
ime kralja svim potrebitim, pace mu darovase i novaca, a na to kralj sa slavodobitnim 
otocanima (Frankapanima) odplovi prema P o d g o r j u, da se tamo izkrca Ali tu se 
na morskoj obali zametnu Ijuta borba. Kralj se je vec zivo pobojao za svoju glavu, kad 
mu u osudni 6as stigo§e u pomoc one hrvatske Cete, koje su branile klance u Velebitu. 
Na celu im bijahu braca Kres, Kupisa i Rak iz Snjema. Kralj Bela prica sam o junactvu 
ove brace ovako: >Zestoka bitka s Tatarima jur je zapoCela na obali morskoj, a ja sam 
stajao obkoljen od mnozine borecih se ceta mongolskih; mrtva tjelesa mongolskim 
strjelicama i macevima ubijenih junaka lezahu oko mene nagomilana kao zid i ograda, 
i to u tolikom broju, da nisam mogao ni napred poci ni natrag uzmaknuti, nadajuci 
se pomoci od jedinoga Boga: — kad iznenada, u vrijeme najzeScega boja i najvece 
opasnosti doletiSe tri brata Kres, Kupisa i Rak sa trideset i osam brace i rodjaka svojih 
iz ravnoga Srijema, kao iz neba poslani angjeli, te pobivsi se s tatarskim 6etama pro- 
drije^e kroz najgusce gomile tatarske do mene, spasose moju glavu i kraljevsku zastavu, 
i podijelise tim meni i mojim braniteljima novu snagu. Junacina Kres, ugledav§i nekog 
tatarskog vodju, koji je potajno niSanio lukom svojim na mene, naperi svoju strjelicu 
na njega, te mu prostrijeli obje oc^i, i odsijede mu zatim glavu u mojoj nazocnosti, te 
mu baci truplo u dubljinu morske pucine. Zatim navali smjelo sa svojim drugovima na 
ostale cete mongolske i na §ance njihove, obrativ se onamo, gdje je bila najzeSca bitka, 
te stade neprijatelje sjeci ma^em, gaziti nogama i bacati trupla njihova u more kao 
guske u ribnjak . . .« 

Boreci se ovako braca Kres, KupiSa i Rak uz svoje rodjake kao mladi lavovi, 
posto ih je dvadeset i pet mrtvih palo, suzbise srecno Mongole iz blizine kraljeve. Na 
to se sjediniSe s ostalom hrvatskom vojskom, udarise s njom poput i)lahe kise na uzmi- 
cuce Mongole, te ih napokon natjeraSe u bijeg. Pobjeda hrvatska u Podgorju bijase 
sjajna, a poraz Mongola podpun. Od Mongola pogibe neki V u 1, ponajznatniji vojvoda 
iza kana Batija, a ubi ga strjelicom knez Aleksandar od plemena Abova u nazodnosti 
samoga kralja. Uz Aleksandra proslavi se u bitci jos hrvatski ban Dionizije, zatim knez 
Hudina, zupani Abraham i Nikola od Moravda, knezovi Tomo, Filip i Lovro Radici, 
Ivan knez Okicki, i mnogi drugi, kojih poimence ne spominjemo. 

Razbijeni Mongoli umakose u nutarnju zemlju sve prema izvoru rijeke Krkc. 
Odanle predjole u Bosnu, Srbiju i Bugarsku, te opustosise te zemlje. U Hrvatsku ne 
vratiSe se nikad vise. 

Pod jesen 1242. vrati se kralj Bela s banom Dionizijem i mnogim drugim velmo- 
zama i junacima u Slovinsku zemlju, poimence u Zagreb. Ali nadje taj grad gotovo 
sasvim razvaljen, zato se morade nastaniti kod krizevaikoga vlastelina Hudine, koji jc 
svoga kralja bas gospodski dvorio. Bela ostade viSe mjeseci u Slovinskoj zemlji, nasto- 
jeci odanle tuznu svoju drzavu podici iz praha i pepela. 


Prva briga kralja Bele bijase, kako bi svoju drzavu uredio i osigurao, ako bi jos 
Mongoli ku§ali u nju provaliti. Trebalo mu je zato najprije dovoljno tvrdih gradova i 
utvrdjenih mjesta, u koja bi se narod sklonio za tezke nevolje. Stade s toga osobito 
raditi u prilog osnivanju gradskih obcina i naseljivanju stranaca (hospites) u pustu zemlju 
u obce, a naroCito u utvrdjena mjesta. Tako se uz ine sada podize i slobodna gradska 
obcina Gradac tik Zagreba. 

Jos za kralja Ladislava, koji je osnovao biskupiju u Zagrebu, stajala je uz desni 
brijeg potoka Crkvenika (kasnije Medvescaka) na jednom brezuljku cvrsta zgrada 
s kulama. Bio je to zupni grad zagrebacke zupe, koja se je prostirala izpod brezuljka 
u ravnici rijeke Save. Od grada dobio je citavi brezuljak ime Gradac ili Gradec. Naokolo 
zupnoga grada stali se naseljivati domaci i strani zitelji, najvise Nijemci, koji su svoju 
naseobinu podeli nazivati Gratz (Gradac) ili Grecz. Tako je uz zupni grad nastala 6itava 
malena varos, kojoj su stanovnici za tatarske provale mnogo stradali, jer su im ostale 
kuce spaljene i sav imetak unisten. 

Bela dakle, zeleci se osigurati od dojducih provala tatarskih, odluci naseobinu 
Gradec (Grecz) na brijegu istoga imena proglasiti slobodnom varosi, naseliti ju novim 
gostima ili strancima, te ju onda opasati cvrstim zidovima i kulama, da bude jakim 
branikom onog citavog dijela Slovinske zemlje. Deseci se 16. studenoga 1242. u Viro- 
vitici Zajedno s vrlim banom Dionizijem, skupi oko sebe najodlicnije veJikaSe, da se 
s njima posavjetuje. Bijase tu uz ine i zagrebacki biskup Stjepan, zatim rodjak kraljev 
Angelo, gospodar Srijema i zupan backi. Tom prigodom uzvisi kralj naseobinu na 
Gradcu na slobodnu varoSku obcinu i podijeli joj obilate povlastice pod uvjet, da gra- 
djani sami o svom trosku podignu sto cvrsce zidine oko svoga obitavali§ta. Glavne 
povlastice novih gradjana bijahu: 1. Gradjani i njihovi podanici iz okolisnjih sela imaju 
svoga vlastitoga varoskoga sudca. Akoje sudac sumnjiv, neka se sazovu starjesine varo§i, te 
neka se onda u prisucu sudcevu stvar obavi. Ako pruca se stranka ucini priziv na kralja 
to jedino sudac ide pred kralja. 2. Gradjani slobodno biraju svoga sudca, makar ga 
svake godine mijenjali, samo ga moraju kralju predstaviti (za potvrdu). 3. Ako tko na 
samrti nema potomaka, moze po volji razpolagati svojim stvarima. 4. Ako koji gradjanin 
umre bez djece i oporuke, dva dijela njegova imetka neka budu ubogima i crkvi u 
gradu, a treci dio neka zapadne varosku obcinu. 4. Sajam neka bude u gradu dva put 
na tjedan, u ponedeljak i petak, osim svakdanjega. 5. Varos je obvezana sluziti kralja, 
kad ide ratovati u primorske krajeve, u Korusku ili Austriju; tad mu mora dati deset 
vojnika s vojnickim oruzjem. Osim toga moraju gradjani dati kralju, kad bi onuda pro- 
lazio, za rucak 12 volova, 1000 hljebova kruha, 4 barila vina, a hercegu citave Slo- 
vinske zemlje, ako je kraljevskoga roda, polovicu spomenutih stvari. Banu pak, a ne 
banovcu (vicebano), ne moraju nista drugo dati, nego pri nastupu banovanja jednoga 
vola, sto hljebova kruha, i jedno barilo vina, i to jedan put za uvijek. No od svih tih 
sluzba bit ce slobodni kroz (prvih) pet godina. 

Tako je po milosti kralja Bele postanula slobodna obcina Gradec, matica danasnje 
hrvatske prijestolnice Zagreba. Jednako je Bela jos iste godine 1242. potvrdio povlastice 
»gostima« grada Varazdina, a takodjer »gostima« u Samoboru blizu grada Okica. Samo- 
boru je podijelio iste povlasti, koje je pokojni herceg Koloman dao Petrinji. Podjedno 
je povjerio knezu Stjepanu, bratu Babonicevu, da ustanovi i popise medje obcine Samobora. 

No jo§ je nesto Bela ucinio prije svoga povratka u Ugarsku. Smrcu Kolomanovom 
bilo je izpraznjeno mjesto hercega hrvatskoga. Kako je Belin sin Stjepan bio jos nedo- 
rasao, nije mogao povjeriti djetetu upravu hrvatskoga kraljevstva, pak s toga dosadanjemu 
vjernomu i zasluznomu banu Dioniziju podijeli cast hrvatskoga hercega. Tako je Dio- 
nizije postao prvi nama poznati herceg (dux) nekraljevske krvi. Dionizije se je odsad 
kroz nekoliko godina (1242. — 1247.) ponosito zvao i pisao »ban citave Slovinske zemlje 

BELA III. (iv). 







« 5 




































-f ^ 

1 '^ t^..J?4i 

BELA III. (iV.) 


i primorskih strana, i herceg citave Slovinske zemlje«, ili opet »knez Dionizije, po 
Bozjoj milosti herceg i ban Citave Slovinske zemlje« (comes Dionysius, dei gracia dux 
et banus tocius Sclavoniae). 

Herceg i ban Dionizije imao je zaista pune ruke posla, da uredi hrvatsko kra- 
Ijestvo iza grozne provale tatarske. Jo§ u Virovitici dne 21. studenoga 1242. uredi neke 
poslove izmedju plemena Bratila i moraveckoga zupana Abrahama, a onda pohita na 
jug. Narocito u Hrvatsicoj trebalo je opet ustanoviti, §to je 6ije; §to pripada kraljevskim 
gradovima, sto knezevskim porodicama, a sto hrvatskim plemenima. Napokon je bilo i 
nuzdno, priskociti u pomoc Zadranima. 

Dok je jos kralj Bela kao bjegunac izpred Tatara boravio u svibnju 1242. u 
tvrdom gradu Klisu, — gdje su mu umrle dvije kceri, Margareta i Katarina, koje bise 
u Spljet prenesene i tamo u stolnoj crkvi sv. Dujma sahranjene, — dodjose k njemu 
poslanici grada Zadra, moleci ga, da ih prime pod svoje vladanje. Zadrani naime pri- 
znavahu jos od god. 1217., kad ih bijaSe izdao kralj Andrija, mletacku vlast, ali su 
tezko snosili verige, u koje ih je ta obcina okovala. Zato su oni jo§ s hercegom Kolo- 
manom ugovarali, kako bi se opet vratili pod okrilje svoga zakonitoga vladara. Sada, 
kad je sam kralj Bela sa svojim dvorom boravio u Dalmaciji, smatrahu oni zgodnim, 
da izvedu svoju namjeru. Oni otjeraSe mletackoga kneza Ivana Michaela iz grada, a 
onda poslaSe svoje poslanike kralju Beli u Klis, da mu se poklone kao svomu vladaru* 
Bela ih primi u svoju milost. Mletcani su doduse prijekim okom gledali, sta se to 
zgadja u Dalmaciji, ali ne mogose nista zaprijediti, posto su u taj mah bili zapleteni u 
Italiji[ u rat s carem Fridrikom II. Hohenstaufovcem. Pritajise se zato, pak kao da su i 

Zlatni pecat na bulli kralja Bele ni. (iv.) od god. 1242. (vmi str. 231.) 

Na prednjoj strani je lik kraljev sa iezlom u desnici i zemaljskom kmgljom u Ijevici, a naokolo napis : f Rela 
D(ei) gra(cia) Hungr. Dalmac. Crohac. Ram. Svie Galic. Lodom. Cuinaie. rex. Na strainjoj strani je 
trougli Jtit i u njem dvogubi krst, a naokolo napis : f Sigillum quart! Bele secundi Andree regis filii. 

sami voljni rijesiti se Zadra, zahtijevahu samo, da im se predadu njihovi gradjani u 
Zadru, koji bi§e pridrzani kao suznji, a uz to i pohranjeni novci u gradu. Tek poslije. 
kad ih minu pogibao od njemackoga cara, stade duzd Rajnerije Zeno snovati, kako da 
se Zadranima osveti. On skupi brodovije od 26 galija i 20 manjih ladja, smjesti u nj 
jaku i hrabru vojsku, zatim bojne sprave, te se oko Petrova (29. lipnja) 1243. uputi 
pod Zadar. 

Herceg i ban Dionizije pohita brzo u pomo6 Zadru, povedav§i sa sobom tete 
hrvatske . i ugarske. Ali duzd raztrga veliki lanac luke zadarske i stade udarati na grad 


sa najslabije mu strane, naime sa sjeverne, koju bija§e herceg zaboravio valjano utvrditi. 
Zadrani se otimahu, koliko mogahu. No osmi ili deseti dan zgodi se, da je hereeg za- 
dobio malenu ranu od strjelice. Da se izlijeci, dade se od vojnika iznijeti iz grada. 
Zadrani se prepadoSe misleci, da je Dionizije mrtav, pak podvojiSe o svom spasu. 
Okani§e se dalje borbe, i pograbivsi u kucama, sto je tko mogao sobom ponijeti, pohi- 
tase gradskim vratima, razbise ih i izadjose iz grada. Mnogi se uzpese i na zidine, te 
se uzetima spustahu iz grada Mletdani videci grad prazan, sadjose oruzani s brodova, 
te zauzese Zadar bez odpora. Ubogim Zadranima dozvoli herceg Dionizije, da se nastane 
u gradu Ninu; grad pak Zadar napucise Mletcani novim, vecinom talijanskim stanov- 
nictvom, kojemu poslase za kneza ili nac^elnika u prosincu 1243. Leonarda Kvirina. 
Bela, koji je imao pune ruke posla na drugim mjestima, ne moga§e ni misliti na od- 
mazdu, pace morade 29. lipnja 1244. utanaiiti mir s mIetaSkim duzdom Jakovom 
Teupolom. Uslovi mira bijahu: grad »Zadar s pripadcima« prepusta Mletcima; branit ce 
svojim podanicima, narocito Kacicima i Zadranima, koji su otisli iz grada, da uznemiruju 
Mletcane; prebjegle Zadrane uklonit ce na 6etiri milje od kotara zadarskoga i ninskoga; 
ne ce se s nikim rotiti protiv MIetaka, niti podavati pomoci ni savjeta njihovim neprija- 
teljima. Nasuprot zavjerise se Mletci, da ce na kraljev zahtjev pomagati njega savjetom 
i cinom, osobito u primorskim krajevima. 

Bela je zajedno s hercegom Dionizijem popustio Mletcima, jer je njegovoj vlasti 
zaprijetila velika pogibao od vlastitih podanika u Dalmaciji, narocito od grada Spljeta. 
U tom je gradu vec od duze vremena bila jaka latinska stranka, koju je vodio inace 
znameniti zgodopisac Toma arcidjakon. Ta je stranka izradila, da su Spljecani prestali 
uzimati za svoje nacelnike hrvatske knezove, i da su 1239. izabrali svojim nacelnikom 
Talijana Gargana de Arsignis. Gargan bijase uvrijedio kralja Belu, kad je trazio zaklona 
u Spljetu bjezeci izpred Tatara. Toma arcidjakon pise doduse, da su Spljecani bjeguncu 
kralju bas sve radili po volji, samo da mu nijesu mogli jedne galije opremiti tako 
brzo, kako je zelio, da se ukloni tatarskomu bijesu. No bit ce i drugih vaznih razloga, 
s kojih je kralj bio Ijuto uvrijedjen, te je s mjesta sa svojom suprugom i djecom otiSao 
iz grada, pak se sklonio u vazda vjerni Trogir, kojemu je bio nacelnikom knez Stjepko 
Bribirski od plemena Subic. Zahvalni je kralj na to vjernomu Trogiru 18. ozujka 1242. 
izdao povelju, kojom je potvrdio sve stare povlasti njegove, a i kotar gradski >od stupa, 
koji je smjesten izpod Ostroga, pak sve do sela Smokvice«. 

Bas tom poveljom kralja Bele smatrali su se Spljecani prikraceni , jer su 
drzali, da imadu prece pravo na selo Ostrog nego Trogirani. Tako se namah iza odlazka 
kralja Bele iz Hrvatske i Dalmacije zavadise dva susjedna grada, i stadose jedan drugomu 
smetati. NaSelnik spljetski Bernard s brodovljem podje prema Trogiru, zarobi putem 
nekih petdeset Trogirana, te ih kao suznje odvede u Spljet. Sred najzeSce borbe iz- 
medju oba grada dodje u Dalmaciju odlidni i sa svoje svetosti glasoviti franjevac Girard 
iz Mutine zajedno sa dva druga svoja, Pavlom i Andrijom. Girardu dade se na zao, §to 
su se braca krvarila, pak ce neprijateljske gradove izmiriti. Dne 11. rujna 1243. ugovarao 
se mir. Trogirski biskup Treguan i nacelnik knez Stjepko od plemena Subic privo- 
li§e na sve. Selo Ostrog neka ostane Spljetu, bolje stolnoj crkvi sv. Dujma, kako bijase 
prije dolazka kralja Bele u Dalmaciju; glede zemlje »Bihaca i sv. Vitala* neka ostane 
spor nerije§en. Trogirani ne ce vi§e primati neprijatelje Spljecana, niti ce ih pomagati; 
sve »ba§tine«, koje su u kotaru budi spljetskom budi trogirskom, neka ostanu vlastnicima; 
medjusobno nanesene uvrede i stete neka se oproste. Koja bi stranka u buduce pogazila 
taj sporazumak, platit ce globu od 200 maraka srebra, od kojih ce polovicu dobiti 
trpeca stranka, a polovicu kraljevska blagajna. 

No s tim izmirenjem nije bio sporazuman kralj Bela. On je u jednom pismu od 
3. prosinca 1243. izjavio, da su Spljecani silom iznudili od Trogirana posljednje po- 

BEL A III. (iV.) 


godbe mira, pak je zato proglasio ni§tetnima obecanja Trogirana i ponovo potvrdio 
njihove povlastice zbog vjernosti njemu izkazane. U drugom pismu opet javio je Tro- 
giranima, da je zapovjedio banu i hercegu Dioniziju, »svomu namjestniku u onim kra- 
jevima«, neka podje u pomoc njima i neka im povrati sve, §to su im Spljecani pooteli. 

Tako planu god. 1244. iznova rat izmedju Trogira i Spljeta. Novi spljetski nacelnik 
Bernard skupio brodovlje, pak odplovio prema Trogiru, da mu gradjane zastraSi. No 
Trogirani s pomocu jedne velike troveslice, koju im bijase ostavio kralj Bela, odoljese 
sili spljetskoj, te prisilisc Bernarda na uzmak. Iza toga stadose uz Trogirane mnogi 
hrvatski knezovi i zupani, kao citava porodica knezova Bribirskih od plemena Subic, 
knez Nelipic od plemena Svacic, zupani Danilo, Kristofor i Krajnik, i mnogi drugi. Ovi 
stadose udarati na Spljecane s kopna i s mora, tako da je Spljet dnevice padao u vecu 
nevolju. Napokon se Spljecani dosjetise jadu. Stadose se ogledati za saveznikom, pak ga 
i nadjoSe. Oni izabrase za svoga nac^elnika (kneza) bosanskoga bana Mateja Ninoslava, 
koji se je upravo u ono doba bio ponovo podigao proti kralju Beli. Bosanski ban jedva 
doceka poziv Spljecana. On skupi jaku i brojnu vojsku, te zajedno sa Spljecanima pro- 
vali u trogirsko polje, gdje je harao i robio gotovo kroz dvije sedmice: nistio vino- 
grade, sjekao drvece i pogazio sve usjeve. Na to ostavi u Spljetu za nacelnika nekog 
svoga rodjaka Rikarda, rodom Kalabreza, obranu grada povjeri jednomu od svojih 
sinova sa jakom konjanickom cetom, a sam se povrati u Bosnu. 

Dvoboj izmedju Spljeta i Trogira prometnuo se tako u obci rat u Hrvatskoj i 
Bosni. Uz Trogir stall gotovo svi hrvatski knezovi, koji su bill vjerni kralju Beli, a 
Spljetu pritekli u pomoc bosanski ban Matej Ninoslav, humski knez Andrija, Poljicani 
s Kacicima, zupani Brativoj i Vuksa, sve muzevi, koji su se opirali vlasti ugarsko- 
hrvatskoga kralja. Ratovalo se dakle izmedju kraljevske i prot u kralj evske stranke u 
Hrvatskoj, Bosni i Humu. Toga dakako nije kralj Bela mogao mirno gledati. Odluci 
zato protivnike svoje skuciti, pak stade dvije vojske kupiti. Jednu ce voditi Dionizije, 
ban citave Slovinske zemlje i Dalmacije, te ce pokoriti Spljecane i Poljicane, a drugu 
ce voditi sam kralj na Bosnu i kazniti drzkoga bana Mateja Ninoslava. 

Herceg i ban Dionizije spremao se zaista na osudni korak. Pridruzio mu se pe- 
6uvski biskup Bartol, varazdinki zupan Mihajlo, napokon gotovo svi knezovi i zupani u 
Hrvatskoj. Spljecani, a na c^elu im smutljivac Toma arcidjakon, koji je zudio postati 
nadbiskupom spljetskim, prepadose se Ijuto, pak poslaSe kralju, koji je tada kroz 
Hrvatsku isao u Bosnu, svoje poslanike moleci ga za milost. ObecaSe pace izabrati za nad- 
biskupa cazmanskoga prepo§ta Ugrina, ucena i plemenita muza. Kralj se je priSinjao, 
kao da im je oprostio, ali u istinu nije na to ni mislio. 

U to dodje herceg i ban Dionizije s velikom vojskom i utabori se na Solinskom 
polju. Spljecani ga htjedo§e najprije predobiti bogatim darovima i laskavim rijecima. 
No ban prema kraljevu nalogu zahtijevase taoce i veliku svotu novaca. Gradjani se po- 
zivahu na svoja privilegija, te se oprijese njegovu zahtjevu. Na to ban ditavu vojsku 
priraakne gradu i zametne boj 12. srpnja 1244. u predgradju spljetskom. Boj je bio 
zestok; ban Dionizije razdijelio vojsku u vise bojnih redova: jedan je vodio sam ban, 
drugi pecuvski biskup Bartol. treci zagrebacki prepost File, u Setvrtom su bili Trogirani, 
u petom dete pod kastelanom grada Klisa. Vodje su bili Trogirani, koji su se uzpeli 
na brdo s iztocne strane, te juriSali na onaj dio grada, koji je bio najslabiji. Spljecani 
nadjose se u velikoj pogibelji, to vise, sto su neprijatelji zapalili grad, te se je bile 
bojati, da cc sav izgorjeti. Pod veder poslase Spljecani poslanike k banu, moleci ga za 
mir, jer su mislili, da je to »posljednji dan njihova grada«. Dionizije medjutim, i veseo 
radi pobjede, i ogorSen radi odpora gradjana, odgovori poslanicima prijetnjama. Sutradan 
predomisli se ipak, te stade s njima ugovarati. Mir bi utanaien 19. srpnja uz tezke po- 


godbe. Spljetski kaptol i obcina morado§e priseci vjernost kralju i njegovu sinu, te 
u ime vjernosti dati §est gradjana za taoce. Nadalje moradoSe obecati, da ne ce primati 
u svoj grad nepriiatelja ni odmetnika kraljevih. Nacelnika birat ce samo iz kraljestva i 
to takva, koje je vjeran kralju, a ne tudjinca; nacelnika pak potvrdit ce kralj Selo 
Ostrog s Citavim kotarom po6ev od stupa pak do Trogira ustupit ce Spljecani posve 
Trogiranima; kuce, posjede i vinograde, koje su Spljecani drzali u kotaru trogirskom, 
ustupit ce Trogiranima, jednako ce i ovi ustupiti one posjede, kuce i vinograde, koje 
su imali u Spljetu. Napokon vracaju Spljecani Trogiranima otok sv. Stjepana, posto su 
ga ovi prije posjedovali. Ako bi koja stranka u buduce pogazila taj mir i pokrenula 
razmirice, platit ce u krr-jljevsku blagajnu 1000 maraka srebra osim sudbene globe. 

Tako je Dionizije izmirio Spljecane sa svojim kraljem i s Trogiranima. Jednako 
se izmiri§e medjusobno hrvatski knezovi i zupani, koji su pomagali budi jedne, budi 
druge. Izuzeti od toga mira bi§e samo oni, koji su u obce bili nevjerni kralju Beli, a 
to su bili bosanski ban Matej Ninoslav, humski knez Andrija, Polji6ani s Kacicima, 
i drugi neki knezovi. Na bana bosanskoga Mateju Ninoslava vodio je pace u isti mah 
vojsku sam kralj Bela. U polovici lipnja (15. — 21.) desio se je Bela u gradu Glazu na 
medji oblasti Usore, te je odanle provaljivao u pravu Bosnu. Kako je ratovao, ne znamo; 
no izvjestno je, da se je rat brzo svrsio, jer je vec 20. srpnja 1244. kralj Bela iz- 
dao bosanskomu biskupu znamenitu povelju, kojom mu je podijelio znatnih povlastica i 
potvrdio sav posjed njegove crkve u Bosni i izvan nje. Iz te povelje saznajemo, da je 
bosanska biskupija drzala prostrana imanja u Usori, Solima i Dolnjim krajima, a i u 
pravoj Bosni, i da je ta posjedovanja velikim dijelom darovao ban Matej Ninoslav sa 
svojom bracom, prinudjen valjda na to od kralja Bele, kojega je vrhovnu vlast morao 
na novo priznati. 

Jos u taboru u Glazu, prije nego sto je pokorio bosanskoga bana, sjetio se je 
Bela velikih zasluga hercega i bana Dionizija, te mu je 15. lipnja 1244. izdao povelju, 
kojorri mu je darovao Vrbovec, Hrast i Cerovo brdo u Krizevackoj zupaniji. Kralj u 
povelji potanko pripovijeda, kako je Dionizije jo§ od rane mladosti vjerno stajao uza nj, 
kako se je hrabro borio s Tatarima na rijeci Saju, i kako se je osobito pozrtvovno 
brinuo za bjegunca kralja i njegovu porodicu, kad je boravio u primorskim krajevima. 
Bas poradi tih zasluga imenovao je kralj Dionizija banom i hercegom citave Slovinske 
zemlje, te je Dionizije i kao ban dopanuo rana za svoga kralja, hrabro se boreci naro- 
6ito u boju, sto se je zbio u primorkim stranama. Uz dobitnika kralja i bana okupili 
se bili svi knezovi i zupani hrvatski, a iplemena sa svojim starjeSinama. Osobitom gorljivoscu sta- 
jali su uz Belu mocni krcki knezovi Frankapani, kojimaje radi njihove privrzenosti prema 
kralju mletaCka obcina jos god. 1243. otela otok Krk, te ih kaznila drzavnim progonom. 
Uz Frankapane izticahu se knezovi Bribirski od plemena Subic, knezovi Krbavski od 
plemena Gusic, i knez Nelepic od plemena Svacic. Kralj je sve knezove darivao po- 
veljama i povlasticama. Jednako je kralj odlikovao i vjerne gradske obcine. Tako je go- 
dine 1245., boraveci 11. travnja ii Bribiru, potvrdio gradu Sibeniku privilegij, sto ga je 
njemu podijelio jos kralj Andrija, 

Medjutim je kralj Bela morao svratiti svoje oci na drugu stranu. Kidala ga je 
briga za buducnost njegova roda. Namah iza smrti kralja Andrije bijase treca zena njegova, 
Belina maceha, po imenu Beatrica, preobuCena u muzke haljine pobjegla iz Ugarske, i 
po§la u Italiju k svomu bratu, estenskomu markgrofu Azu VII. Prolazeci Dalmacijom 
sustavila se u Spljetu, te tamo u nazo6nosti mnogih velikaSa izjavila, da je zatrudnjela. 
I zaista ona malo zatim kod svoga brata rodi sina Stjepana, kojega su njegovi rodjaci 
i prijatelji iztirali kao pretendenta za ugarsko i hrvatsko prijestolje. Cini se, da su i 
Mletcani radili za nj, jer je kralj Bela, sklapajuci s njima mir god. 1244. radi Zadra, 
zahtijevao narocito od mletacke obcine, da ne pomaze njegovih neprijatelja, »a posebice 

BELA III. (iV.) 


i poimence ne gospodju Beatricu, udovicu kralja Andrije, i njezina sina*. Upravo radi 
toga zurio se je Bela, da sto prije osigura prijestolje svomu sinu Stjepanu. Kad se je 
20. kolovoza 1245., na Stjepanje, desio u Stolnom Biogradu i ondje skupio drzavni sa- 
bor, dade on po tadasnjem obicaju svojega sina, petgodisnjega Stjepana okruniti 
za kralja i Jmenova ga podjedno hercegom hrvatskim. Od toga casa ne zove 
se vise ban Dionizije hercegom, poSto je ta cast zapala potomka kraljevske krvi. Mladi 
kralj Stjepan zaru6en bi tada s kumanskom djevicom Elizabetom, da bi se tako Kumani 
jo§ bolje priljubili porodici Arpadovoj. Vec odprije bijaSe Bela dao svoju kcer Anu 
ruskomu knezevicu Rastislavu Mstislavicu za zenu, a uz to mu podijelio knezevinu 
Halic. No Rastislav ne mogaSe se ondje odrzati, vec se 1244. vrati u Ugarsku, na sto 
ga kralj na koncu godine 1246, imenova banom hrvatskim, po§to je dotadanji ban 
Dionizije postao palatinom u Ugarskoj. 

Osignravsi ovako svoju porodicu snovase o tom, kako da se osveti austrijskomu 
hercegu Fridriku II. Ratobornomu iz kiice Babenberga. Taj ga bijaSe za tatarske provale 
upravo nemilo orobio, otevSi mu tri medjasne zupanije: mosonjsku, Sopronsku i zeljeznu. 
Jo§ na koncu godine 1245. utanaci Bela s (^eSkim kraljem Veceslavom I. savez proti 
austrijskomu hercegu. U Ijetu 1246. provali Bela s brojnom i dobro opremljenom vojskom 
u Austriju. Na desnom brijegu Litave, nasuprot Novomu Mjestu utabori se ugarska 
vojska; na drugoj obah rijeke smjesti se vojvoda Fridrik II. sa svojim cetama. Dne 
15. lipnja stadose prednje cete ugarske, Kumani i druzina knezova Frakapana prelaziti 
preko rijeke. Boj zapoce i postajase sve zesci; Kumani bise suzbiti ili okrenuse namje- 
rice po obidaju ledja; Fridrik, koji se je borio u prvim redovima, pohita neoprezno za 
bjezecima; u to mu se srusi konj, pogodjen strjelicom u celo, i prije, nego se je Fridrik 
mogao podici, turi mu netko (po kronicaru Hanthaleru knez Bartol Frankapan) mac u oko 
i rani ga smrtno. Smjesta prestade boj; Kumani vratiSe se natrag preko rijeke, koju 
jezgra ugarske vojske jos ne bija§e prebacila. Austrijanci odnijese mrtvo tijelo hercega 
Fridrika u Novo Mjesto, i tako se svrSi boj bez posebna mira. 

Smrcu hercega Fridrika II. Ratobornoga, koji je poginuo upravo na svoj trideset i 
peti rodjendan, ostadose vojvodine Ausirija i Stajerska bez gospodara, poSto je s Frid- 
rikom izumro muzki rod Babenberga. Za tu bogatu bastinu otimahu se sada mnogi 
vladari, narocito njemacki car Fridrik II. Hohenstaufovac, ceski kralj Veceslav I., a i 
ugarsko-hrvatski kralj Bela. Potonji je namah pridruzio Ugarskoj otudjene zupanije: 
mosonjsku, §opronsku i zeljeznu, a onda se stao pripravljati na boj za baStinu Baben- 
berga. No u to se proculo, da se Mongoli u Ruskoj spremaju ponovo navaliti na 
drzavu Belinu. Trebalo je dakle citavu drzavu na sve strane osigurati i za obranu i za navalu. 

Kralj Bela radio je u tom pogledu godine 1247. i 1248. ba§ groznicavo. Vec 
odprije postojaSe na izto(^noj granici Ugarske banovina Severinska (od god. 1233.), 
koja je obuhvatala Malu VlaSku do rijeke Alute, te je bila branik Ugarske prema Ta- 
tarima i Bugarima. Da bi se ta banovina jos jade mogla otimati neprijateljskim navalama, 
predade godine 1247. i nju i 6itavu Kumaniju (danaSnju Moldavu) vitezkomu redu Iva- 
novaca, te utanaci u to ime s njihovim mestrom 1. lipnja poseban ugovor. Ivanovci bra- 
nit ce svoju banovinu od svih neprijatelja, naselit ce puste krajeve naseljenicima, i 
osnivat ce varosi i utvrdjene gradove. Svaki novi mestar reda u Ugarskoj polozit ce 
pri nastupu svoje sluzbe prisegu vjernosti kralju i kraljevstvu. Izmedju banovine Seve- 
rinske i Bosne osnuje kralj Bela nekako iste godine 1247. banovinu MaCvu, koja se 
je prostirala u danaSnjoj sjeverozapadnoj Srbiji, i obuhvatala porjeCje Kolubare; vi§e puta 
pripadale su Macvi jo§ oblasti Branifievo i Kudevo u Podunavlju, a i Srijem, U toj ba- 
novini Madvi namjesti za bana svoga zeta Rastislava, koji je doslije bio ban hrvatski. 

Ogradiv§i svoju drzavu na iztoku i jugoiztoku dvjema banovinama, pobrinu se Bela 
i za kraljevstvo hrvatsko, koje je odlazkom Rastislavljevim ostalo bez gospodara. Prvoro- 


djeni sin Belin, Stjepan, vec krunjeni kralj i imenovani herceg Sitave Slovinske zemlje, 
bijase jos djecak od osam godina, s toga morade upravu hrvatskoga kraljestva povje- 
riti muzu odliSnu, vjeStu i vjernu. Tako se zgodi, da je Bela godine 1248. imenovao 
hrvatskim banom dosadanjega palatina Stjepana, koji je banovao Hrvatima do dva- 
naest godina (1248. — 1260.) Stjepan, odsad »ban citave Slovinske zemlje«, bija§e se vec 
prije proslavio u boju s Tatarima na rijeci Saju, gdje se je tezkom mukom spasao; 
poslije je kralja pratio u Hrvatsku i Dalmaciju, i svagdje uza nj stajao, tako da ga je 
kralj imenovao dvorskim sudcem i njitranskim zupanom. Iza toga proslavio se je Stjepan 
u boju s austrijskim hercegom, na §to ga je kralj ucinio simezkim zupanom i palatinom 
ugarskim. Sada napokon povjerio mu je, da banuje u kraljevstvu hrvatskom. Glavni za- 
datak novoga bana oznacuje kralj Bela u jednom pismu Trogiranima, gdje im javlja, 
da svoga preljubljenoga i vjernoga Stjepana, bana citave Slovinske zemlje (muza, §to ga 
je nasao po srcu svojemu), salje u primorske krajeve, i da mu daje punu vlast kraljevsku 
»aedificandi et plantandi honestos ac probos, reprobos vero destruendi« (da postenjake 
i cestite podize, a nevaljale da poniStuje). Podjedno bi banu Stjepanu povjereno, da 
odijeli imanja i zemljista kraljevskih gradova od imanja i bastina hrvatskih plemena, da 
na zgodnim mjestima dize utvrde i utvrdjena mjesta za obranu kraljevstva, da puste pre- 
djele napuci novim ziteljstvom, u jednu rijec, da uredi hrvatsko kraljevstvo. 

Ban Stjepan svim je zarom i odusevljenjem pristupio k poslu. Vec prve godine 
1248. vidimo ga u zupaniji Lici, gdje iztrazuje, sta pripada kraljevskim gradovima, a 
§ta plemenu Mogorovica. Pri tom radu pomazu ga dvadeset i cetiri plemenita sudca 
osidnika iz Like, zatim brojni satnici i drugi vjesti Ijudi. Slijedece godine 1249. desi se 
ban Stjepan u Slovinskoj zemlji, u zupaniji Dubickoj, gdje uredjuje posjede knezova 
Babonica, i u Turopolju, gdje vraca kraljevskim gradovima posjede, otete im poslije 
smrti hercega Kolomana. U isto vrijeme daje on s dozvolom kralja Bele knezu Ivanu, 
sinu Jaroslavljevu, brdo Lipovac kod Samobora, da tamo podigne cvrst grad >na cast 
i obranu kraljestva*. Vec godine 1251. hvali kralj Bela bana Stjepana, da je iz hrvatskih 
zemaija »nevjernike iztjerao i izkorijenio, da je neutvrdjena mjesta utvrdio i puste kra- 
jeve mnoztvom naroda napucio«. Kralj zaista nije odvise bana hvalio. Iste naime godine 
osnova ban Stjepan grad Jablanac ili Jablanic na istoimenom brdu, i podijeli njegovim 
ziteljima sve povlasti, sto su ih imali ostali gradovi u Primorju. Slijedece godine 1252. 
opet proglasi ban Krizevce slobodnom kraljevskom obcinom, podijelivsi im sve slo- 
bostine, koje su uzivali »gosti« u Gradcu kod Zagreba. Medju inim dozvoli ziteljima 
njihovim, da si sami izabiru starjesinu ili nacelnika (maior villae), koji ce im suditi i 
i koji ne ce na poziv banov morati poci ni preko Drave ni preko Gvozda. Gradjani ne ce 
morati ici u vojsku kraljevu ili banovu, niti ce biti prinudjeni primati bana u svoje kuce. 
Ne ce placati nikakvih poreza, jedino za svoju slobodu dati ce banu svake trece godine 
po cetrdeset denara od svake porte (vrata); od dohodka sajmovine dobivat ce ban dvije 
trecine, a ostatak gradjani. 

Tako je ban Stjepan zaista radio po zelji svoga kralja. Godine 1251. svratio se 
opet sam kralj Bela u Hrvatsku i Dalmaciju, da vidi uspjeh nastojanja njegova. Kralja 
je pratila velika pratnja, zato bi mu priredjeno posebno svratiSte kod crkve sv. Petra 
izmedju Spljeta i Trogira. Ovamo je narod hrvatski odasvuda grnuo, i da vidi svoga 
kralja, i da s njime obavi razne poslove. Jednoga dana ukrcao se je kralj na galiju, pak 
odplovio u Spljet. Izlazeci na kopno zaodio se Bela svim kraljevskim sjajem, nakitio se 
kraljevskim znamenjima, i onda unilazio u grad, gdje ga svecenstvo i puk do6ekase 
s velikim veseljem. Ta trebalo je nedavnu nevjeru oprati, da bi Spljetu opet sinulo 
sunce kraljevske milosti. VrativSi se iz Spljeta u svoje svratiSte kod sv. Petra, proboravio 
je kralj ondje jo§ neko vrijeme. Nema sumnje, da su se oko kralja okupili gotovo svi 
zupani i knezovi hrvatski. Bio je tu nedvojbeno kliSki zupan Aleksandar, kojega kralj 

BELA III. (iV.) 


zove svojim >kumom« (compater); bill su tu nedvojbeno kr^ki i bribirski knezovi. Krikim 
knezovima Fridriku, Bartolu i Vidu, sinovima kneza Vida, potvrdi opet zupe Modruse 
i Vinodol uz pogodbu, da mu sluze s jednom sajkom i jednom barkom, kad bi sam do- 
§ao u primorske strane; ako bi se pak podigla hrvatska vojska (exercitus croaticus), 
da sluze u njoj do gore Gvozda sa 20 dobro opremljenih vojnika, a iza Gvozda sa deset. 
Kralj se sjetio ovaj put i bribirskih knezova od plemena Subic. U posebnoj povelji 
od 23. studenoga 1251. spominje on, kako su vjerni knezovi Stjepko i Jakov, sinovi 
kneza Stjepana, zajedno sa svojim rodjacima, plemicima od Bribira, vjerno stajali uz 
kralja svakom zgodom: i za odmetnika Domalda i za tatarske pro vale, a i za smutnja 
poslije odlazka Tatara; zato im potvrdjuje zupu Bribir, koju im bijahu nekad darovali 
praroditelji njegovi. No i druge vjerne dariva§e kralj. Ljubljenomu banu Stjepanu podi- 
jeli za njegove velike zasluge neke zemlje i posjedovanja izmedju Kupe i Novigrada, 
zatim izmedju Knina i Une; banovcu (vicebanu) Api, rodjaku bana Stjepana, darova 
neku zemlju kod grada Pseta ili PaScenika. Ali ne zaboravi ni vjernih gradova pri- 
morskih. Na molbu bribirskoga kneza Danila potvrdi vjernomu gradu Sibeniku stara 
njegova privilegija i citav kotar Bosiljine. 

Tako je kralj Bela nastojao primiriti i udobrovoljiti kraljevstva i banovine na me- 
djama svoje drzave, da bi mogao svu svoju paznju obratiti na zapad, na bogatu ba§tinu 
Babenbergovaca. Pri torn pomagat ce ga zasluzni ban Stjepan. Ugarska vojska vec je 
od god. 1248. provaljivala u Stajersku, a od god. 1250. i u vojvodinu Austriju. Naj- 
opasniji takmac Belin bio je 6e§ki kralj Veceslav I., koji je radio, da obje vojvodine 
pribavi svomu sinu Otokaru. Potonji se pa6e ozenio godine 1252. mnogo starijom 
Margaretom, rodjakom posljednjega Babenbergovca, da bi tako stekao i neko pravo na 
Austriju i Stajersku. I zaista su austrijski stalezi priznali ceskoga kraljevica za svoga 
gospodara. No ni Bela nije mirovao. On se je zdruzio s bavarskim vojvodom, svojim 
zetom, pak poslao bogate darove u Stajersku, da predobije tamosnje staleze, te pro- 
glase hercegom sina njegova Stjepana, vec krunjenoga kralja ugarskoga. I zaista su 
god. 1252. stigli u Ugarsku poslanici stajerski, koji su pozvali mladoga kralja Stjepana, 
da dodje vladati u njihovu zemlju. 

No ni Otokar ni Bela ne bijahu zadovoljni jednom vojvodinom. Otokar provali u 
Stajersku i prisili sve gradove do Gradca, da mu se pokore; Bela opet posla jednu 
vojsku na Austriju, a drugu na Moravu. Potonja zemlja nije se mogla braniti, jer je 
Otokar bio odsutan, a otac njegov, kralj Veceslav I., nije bio dovoljno pripravan; u 
Austriji prodrla je ugarska vojska sve do Tullna. Kronicari priCaju s uzasom, kako su 
ugarski vojnici, narocito Kumani, bjesnili, kako su tisuce Ijudi bez razlike staleza, spola 
i dobi zarobili i sa sobom odvukli, ali trajnoga uspjeha nijesu poludili. 

Slijedece godine 1253. posla Bela lako konjaniStvo, naroCito Kumane, na Moravu, 
koji su robeci i paleci sve dalje prodirali i vec 25. lipnja stajali izpred Olomuca, dok 
su opet njegovi zetovi i saveznici, poljski knez Boleslav i kralj Danilo od Halida pro- 
valili s druge strane. Svrha tih provala bijaSe zaprijeCiti kralja Veceslava, da ne ide u 
pomoc svomu sinu Otokaru. I zaista bi cilj postignut, jer je kralj Veceslav morao ostati 
kod kuce na obranu CeSke i Zlatnoga Praga. Bela pak sam povede na koncu svibnja, 
veliku vojsku — kaze se, nekih 80.000 Ijudi — u Stajersku na Otokara, potjera ga iz 
zemlje, pokori odmetne gradove 1 gospodu, te onda provali do Beda. No u taj das 
umijeSa se rimski papa Inocentije IV. On posla svoga legata, koji donese Beli, Vece- 
slava i Otokaru pismo s pozivom, da se izmire. »Mi zastupamoc pisao je papa, ne 
kakva Sovjeka, nego Boga na zemlji . . . . po Boijoj milosti mi smo na Celu svima 
vladama na svijetu*. Sad se stalo ugovarati o miru. No u to umre u Ceskoj 22. rujna 
kralj Veceslav I. Otokar pohita u CeSku, da prime krunu i vladanje, te posla tek slije- 
dece godine 1254. svoje poslanike u Ugarsku, koji se 3. travnja sporazumje§e s punomoc- 


240 ^ 

nicima kralja Bele. Bela dobi veci, juzni dio Stajerske od Semmeringa do koruske 
medje, a Otokar sjeverni. Ugarski kralj odrece se Austrije, a novi ceski kralj Przemysl II. 
Otokar preostale Stajerske. Malo zatim, dne 1. svibnja sastadoSe se oba kralja u Pozunu, 
te utanaSiSe konacni mir. Otokar odrece se torn prigodom naslova vojvode stajerskoga. 

Sada posla Bela svoga prvorodjenca Stjepana u Stajersku, da bude ondje vojvodom 
(dux). No prije ozeni petnaestgodisnjega mladica kumanskom djevicom Elizabetom^ 
s kojom ga bijase vec pred deset godina zaruSio. Da bi mladi vojvoda mogao uspjesnije 
novo stecenom zemljom upravljati, dade mu za savjetnika izkusnoga i vjernoga bana 
hrvatskoga Stjepana. Mladi kralj zove se odsad vojvoda ili dux Stajerske, a ban Stjepan 
»kapetanom Stajerske* (banus totius Sclavoniae et capitaneus Styriae). Uz bana Stjepana 
pomaze mladoga kralja i vojvodu takodjer Nikola Babonic, knez od Blagaja. Vec u 
rujnu 1254. desi se ban Stjepan u stajerskom Gradcu, pak okruzen od domacih velikasa 
drzi tamo sud. Posto su ga medjutim vazni poslovi zvali u hrvatsko kraljevstvo, ne 
mogase dulje ostati uz svoga gospodara, vec imenuje zemaljskog sudca Gottfrieda od 
Maribora i zemaljskoga marsala Fridrika Optujskoga, svojim namjestnicima. No to bijase 
zlo, jer je time ozlojedio ostalu gospodu stajersku, koja su bila zavidna svojim drugovima. 

Kralj Bela bijase god. 1254. na vrhuncu svoje srece, modi i slave. Hrvatskom i 
Dalmacijom upravljao je tada drugi neki ban Stjepan, koji se zove »ban primorski* i 
zupan triju polja«, te koji je tako zamjenjivao odsutnoga bana 6itave Slovinske zemlje. 
U Bosni bijase vec oko 1250. nestalo vrloga bana Mateja Ninoslava; poslije njega uzpeo 
se na banski stolac njegov rodjak Prijesda; no posto je on bio osobito odan katolidkoj 
crkvi i kralju Beli, zaredase opet u Bosni smutnje i borbe. Za till smutnja izgubio je 
doduse Prijesda svoju banovinu, ali i Bosna izgubi svoju slobodu, jer ju je kralj Bela 
p^korio (1254.) i nametao joj bane po svojoj volji. U isti mah svladao je Bela i Humsku 
z2mlju, kojoj se gospodar ne zove vise knezom, nego samo zupanom, i koji sam u jednoj 
izprayi od 22. svibnja 1254. izpovijeda: »ja zupan Radoslav jesam vjeran kletvenik 
(vazal) gospodinu kralju ugarskomu*. Tu premoc kralja Bele mucno je gledala mletacka 
obcina, pak je nastojala, da smeta vladanju njegovu u dalmatinskom primorju i na 
otocima. Ona je u to vrijeme pokorila otok Korculu svojoj vlasti, te je tim pogazila 
ugovor od god. 1244. No ban Stjepan pohita iz Stajerske na jug i zaprijeci duzda 
Rajnerija Zena u daljem napredovanju; neki tvrde, da je mletacka obcina morala ca i 
Zadar Beli povratiti, no za to nema nikakvih dokaza. 

Velika je bila vlast bana Stjepana u to doba. On je zapovijedao od Semmeringa. 
do Dubrovnika, i od Senja do Drine. Upravo ogromna ta drzavina bila je i razlog, da 
nije mogao svagdje onako djelovati, kako bi trebalo. Narocito u Stajerskoj smetao je 
6eski kralj svedjer njegovim gospodarima, kralju Beli i mladomu vojvodi Stjepanu, radeci 
neprestano svakim nacinom, da oblada prije ili poslije i torn vojvodinom. On je u to 
ime upotrebio i smutnje radi nadbiskupije solnogradske, pod koju je Stajerska spadala; 
a nije se ni zacao buniti Stajersku gospodu proti vojvodi Stjepanu i njegovu zamje- 
niku. Tako planu iznova zestok rat izmedju ceSkoga i ugarskoga kralja (1258.), za 
kojega je ban Stjepan svima silama radio, da uzdrzi Stajersku svojim gospodarima. Jos 
25. svibnja 1259. saborovao je mladi kralj Stjepan u stajerskom Gradcu, gdje se bijahu 
oko njega skupila svjetovna i duhovna gospoda te vojvodine; no vec u prosincu iste 
godine pobunila se vecina stajerskih staleza proti njemu, te priznala ceSkoga kralja za 

* Nekako namah iza tatarske provale bijasfc kralj Bela upravu hrvatskoga kraljevstva ovako uredio: Kra- 
Ijevstvom vladat de h e r c e g (dux) od kraljevskoga roda, a njemu de biti pokoma d v a bana : hrvatsko- 
dalmatinski i slovinski (slavonski). Ako nema hercega kraljevskoga roda, vrsi njegovu vlast slovinski 
ban kao ban ditave Slovinske zemlje, a njemu de se pokoravati hrvatsko-dalmatinski ban i zvat de se 
tada primorski ban (banus maritimus). 

BELA III. (iV.) 


svoga gospodara. Mladi je kralj Stjepan morao ostaviti Gradac i povuci se na jug u Ptuj, 
dok su Otokara na Bozic u Gradcu proglasili za vojvodu Stajerskoga. 

Osudna borba uzplamtila je godine 1260. Otokar sa svojim prijateljima i privrze- 
nicima skupio vojsku od lOO.OCK) Ijudi, a i Bela sa svojim rodjacima i saveznicima po- 
digao jednako brojnu vojsku. Vojske polegle s obje strane Morave na medji austrijsko- 
ugarskoj. Ugarska vojska utaborila se na lijevom brijegu Morave, do dva sata sjeverno 
od Pozuna; ceSka vojska zapremila Moravsko polje uz desnu obalu rijeke. PoSto su obje 
vojske kroz vise tjedana jedna nasuprot drugoj stajale, prijedje 13. srpnja jedan dio 
ugarske vojske s mladim kraljem Stjepanom preko rijeke i utabori se kod Kressen- 
brunna (Kroissenbrunna). Na te cete obori se srediste Otokarove vojske i natjera ih u 
bijeg. Mladi kralj bi smrtno ranjen i jedva iznese zivu glavu. Bjegunci smetose ostatak 
ugarske vojske s onu stranu Morave; sam kralj Bela morade uzmaknuti u nutarnjost 
svoje drzave, ostavivsi svoj logor sa svim blagom isvomzairom neprijatelju, koji je na to 
slavodobitno bez zapreke prodro do Pozuna. Tu ga potrazi palatin Roland, te mu ponudi 
mir. Utanaceno bi: kralj Bela i sin njegov Stjepan odiicu se posve Stajerske, koju pre- 
pustaju Otokaru. Da se utvrdi mir i sporazumak, vjendat ce se mladji sin kralja Bele, 
po imenu Bela, s Kunigundom, necakom kralja Otokara, a kcerju markgrofa Otona 
Braniborskoga. Papa ce mir potvrditi, pak ce ona stranka, koja ga pogazi, platiti 11 000 
maraka srebra u papinsku riznicu. Oba kralja, (5e§ki i ugarsko-hrvatski, sastat ce se do 
godine na uzkrs u Becu, da podpisu mir; dotle ce cetiri ugarska velikasa ostati kao 
taoci kod ceskoga kralja. Uslijed toga mira morao je i ban Stjepan sa svojim 6etama 
izaci iz Ptuja, koji je doslije hrabro branio, i vratiti se u svoju banovinu. 

Za ratovanja s 6e§kim kraljem nije kralj Bela zanemario hrvatskoga kra- 
lj evstva. Jos 12. sijecnja 1257. izdade on »gostima« u Jastrebarskom u zupaniji Podgorskoj 
povelju, kojom im podijeli jednake slobostine kao i »gostima« u Petrinji i Samoboru. 
Podjedno zapovjedi banu 6itave Slavonije i kapetanu Stajerskomu Stjepanu, da tima 


Slavonski banovci kralja bele ni. (iv.). 

1. Dinar. Lice: Kuna tr5i na desno, izmedju dvije zvijezde. Napis u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta B(elae) 

regis p(ro) Sclavonia«. ZaliCje: Dvostruki krii na podnoiju, s obje ma strane dvije okrunjene glave, 
jedna gledajudi u dnigu; gore desno (heraldidki) zvijezdi, lijevo polurajesec s kolobarora. Iz sredi^ta 
kriia nidu mali kolobari. Kraj doljne prijeke grede kriza smjestena su kao sigle dva kolobarida. 

2. Dinar kao predjasnji ^i.) s napisom: *Moneta regis p(ro) Sclavonia* (dakle bez iBc). 

3. Dinar, koji ima na zaliSju kao sigle dvije ptice, s napisom: »Moneta regis p(ro) Sclavoniac. 

Imade iz doba Bele III. banovaca s napisom: >Moneta due is p(ro) Sclavoniac. 

gostima doznaci ne§to zemalja u okolisu njihova mjesta. U primorskim stranama vla- 
da§e u to vrijeme najveci mir. Ban Stjepan vrsio je u dalmatinskim gradovima, naro- 
tito u Spljetu i Trogiru, knezevsku vlast, dok su hrvatski knezovi obavljali u istima 
gradovima Cast naCelnika i potestata. Bana ditave Slavonije Stjepana zamjenjivali su u 
njegovoj odsutnosti »primorski« bani, koji se takodjer zovu bani »Hrvatske i Dalmacije*. 
Tako je god. 1243. primorskim banom (banus maritimus) bio neki Stjepan, a god. 1259. 
knez Butko, sin Julijanov, koji se bijaSe proslavio za tatarske provale. Bas ti pri- 
morski bani strazili su budnim okom u hrvatskom primorju, te su poludili, da su Hrvatska 

Hrv. povj. id 


i Dalmacija bile posve mirne. Nije se bilo bojati ni domacih smutnja, ni vanjskih na- 
vala neprijateljskih. Pa6e i Omi§ani s Kacicima mirovali su u to vrijeme, pak je kralj 
Bela III. god. 1258. »plemice OmiSke, na ime kneza Osora, Radosa i citavu obcinu 
(Omis)« primio u svoju milost, te im podijelio mnoge sloboStine, koje su uzivali ostali 
plemici njegova kraljevstva. Zajamcio im je torn prigodom slobodno uzivanje njihovih 
kuca, zemalja i vinograda, te odredio, da ni ban ni kastelan ne smije nijednoga od 
njih zarobiti ni baciti u tamnicu, ako to ne bi prije sud odredio. Jedino je kralj pridrzao 
kasteo Omiski, kao i neke zarobljenike, kao Juru, valjda za taoce. Kao svjedok te 
kraljevske darovnice navodi se Stjepan, ban citave Slavonije i kapetan §tajera, zatim 
neki zupani, izmedju njih i varazdinski zupan Andrija. No dok su Omi§ani i dalje miro- 
vali, pobunise se god. 1259. zitelji zupe Poljica u susjedstvu Spljeta. Ne zna se, sto su 
Poljidani skrivili, no Spljecani ih obijedise, da su nevjerni »kraljevskoj kruni«. Spljecani, 
kojima je tada bio potestatom krCki knez Vid, utanadise savez s Trogiranima proti 
Poljicanima, pak pozvase i primorskoga bana Butka, da ih pomaze u ratu »za cast kra- 
ljevske krune«. Butko, »Bozjom i kraljevskom miloscu primorski ban«, odazvao se Splje- 
canima, te 19. ozujka 1259. utanacio s njima ugovor, da ce pomagati u tom ratu 
gradove Spljet i Trogir, i da ne ce bez njih ugovarati o miru. Kako se je rat vodio i 
svrsio, nije zapisano. 

Nakon mira s Seskim kraljem Otokarom kralj je Bela uCinio neke promjene u 
vladanju svoje drzave, koje su bile kobne ne samo za nj i njegovu porodicu, nego i 
za ditavu drzavu, tako da je posljednji decenij njegova vladanja izpunjen samim smut- 
njama u kraljevskoj porodici. Godinom 1260. nestade takodjer vrloga i vjernoga bana 
Stjepana — bit ce da je umro; — i tako je kralj izgubio mudra i odana savjetnika. 
Cini se, da je odsad vise nego prije stala na kralja Belu djelovati njegova supruga 
Marija, grcika carevna, pak da je kralj njoj za volju koje §ta Cinio, 6im je pokrenuo 
grozne smutnje. Sluti se, da je Bela upravo po naputku kraljice stao odnemarivati svoga 
prvorodjenca sina Stjepana, mladoga kralja, pak da je poceo pogodovati mladjega sina 
svoga Belu. No mozda je tomu doprineslo i to, §to se je mladji sin Bela imao ozeniti 
Otokarovom necakom Kunigundom, te je otac htio, da i njega opremi §to sjajnije 
vlaScu i zemljama. 

Bilo kako mu drago, kralj je Bela jos god. 1260. ucinio zamasne i kobne pro- 
mjene u upravi svoje drzave. Prvorodjencu svomu, kralju Stjepanu, oduze dosadanju cast 
hercega Citave Slavonije, te mu predade na upravu iztocne krajeve svoje drzave, naime 
vojvodinu Erdelj i zemlju Kumana (dux Transilvaniae et dominus Cumanorum), kao i 
neke slavonske zupanije, narocito pak Vukovsku i Srijemsku. Za hercega Citave Slavo- 
nije proglasi mladjega sina svoga Belu, jos djecaka, za kojega bi upravljala hercegovi- 
nom majka Marija. Da bi ona mogla uspje§nije upravljati, imenuje kralj za bana citave 
Slovinske zemlje dosadanjega palatina ugarskoga, Rolanda od plemena Ratolthova, koji 
je banovao od 1261. — 1267. No sve te promjene nijesu bile pocudne ni Hrvatima, a 
jos manje prvorodjencu Stjepanu. 

Vec god. 1261. desi se kraljica u Slovinskoj zemlji, u gradu Zagrebu, te sama 
veli, »da je do&la u kraljevslvo Slavonije poradi uredjenja i obnovljenja svega stanja' u 
hercegovini sina svoga, hercega Bele« (cum in regnum Sclavonic ad ordinandum et re- 
formandum totum statum ducatus filii sui ducis Bclae intrasset.) Tu u Zagrebu saletiSe 
ju tegobama gradjani brda Gradca, te ih ona oslobodi od placanja 200 pensa, §to bi ih 
morali davati svake godine banu. Osim toga proglasi ona obcinu na brdu Gradcu posve 
nezavisnom i slobodnom od svake vlasti zagrebackoga biskupa. Iz Zagreba i§la je kraljica 
sa sinom, djeCakom Belom, najug, vodeci sobom veliku vojsku Ugara, Slavcna i Kumana, 
i pozivajuci hrvatske velikase i plemena, da se poklonc Bcli kao svomu hercegu. Tako 
dodje ona napokon u Knin, gdje je dulje boravila, okruzcna velikim brojem velikaSa 

BEL A III. (iV.) 


(principum) i vojnika. Tu u Kninu skupila je takodjer sabor hrvatskih svjetovnih i du- 
hovnih knezova, da s njima razpravlja o poslovima kraljevstva. 

Dok je kraljica Marija sa sinom, hercegom Bel ;m, stolovala u Kninu, zgodilo se, 
da je kraljevska posada u gradu Klisu, u kojoj je bilo i Ugara, za zetve iz obijesti 
provalila na Solinsko polje, pak tamo stala Spljccanima otimati njihove plodinc. Kad 
se je to proculo u gradu Spljetu, neki vatreniji mladici planu§e i pohitase, da silu suzbiju 
silom. Oborise se na posadu i ubiSe torn prigodom dva Ugrina. 

Cuvsi za sve to kraljica Marija, koja je jos od provale Tatara mrzila Spljecane, 
odiuci svima silama osvetiti sc Spljetu. Gradsko vijece posla doduse k njoj poslanike, 
da ju umire i zadovolj§tinu ponude; ali ona ne htjede izprika ni slu§ati. Ostavi s vojskom 
Knin i udje u Klis, da odanle kazni Spljecane. Gradjani poslaSe na to k njoj nadbiskupa 
Rogerija; no ona sve bjesnija malo da i njega ne baci u tamnicu. PoSto ni dalja poslan- 
stva nisu koristila, a vojska kraljiiina stala udarati na Spljet, te pocela paliti, harati i 
robiti, to se napokon i gradjani pripremiSe na odpor. Sad se kraljica posluzi prevarom. 
Posla Spljeoinima 6etiri kneza i do trideset samo madem oruzenih vojnika, da se toboz 
pogode s dobra sa Spljecanima. Ti povjerovase ludo i poslase iz grada svoje zastupnike 
na dogovor. No kraljidini Ijudi zarobise te poslanike, po imenu Desu Mihaljevica i sina 
njegova Nikolu, Mihajla Leonardovica, Ivana Vitaljevica i Petra Crncica, same gradske 
sudce. Kraljica na to ode iz Klisa i odvede zarobljene Spljecane u Knin, gdje su 6amili 
u tamnici do dvije godine. Kad se je na to kraljica vratila u Ugarsku, siljali su Spljecani 
svoje poslanike pred kralja s molboni, da pusti na slobodu njihove neduzne sugradjane. 
No kraljica znala je to svaki put zaprijeciti. Tek nakon dvije godine uredi sve to ban 
Roland, koji je bio podjedno knez grada Spljeta. Kralj pusti na slobodu zarobljene 
sudce spljetske, a mjesto njih primi, dosavSi u Hrvatsku, u Bihac na Uni dvadeset 
djecaka za taoce i jamce, da ce Spljet ostati vjeran i odan njegovoj kruni. 

Jedva §to je kralj Bela III. ovakim naCinom smirio smutnje u Hrvatskoj i Dalmaciji, 
planuse Ijute razmirice izmedju njega i prvorodjenoga mu sina Stjepana. Kralj Bela HI. 
bija§e prema utanacenim pogodbama koncem ozujka 1261. zajedno sa suprugom Marijom 
i s oba sina po§ao u Bee, pak se sastao s ceskim kraljem Otokarom. Kralja su pratili 
jo§ liali^ki knez Danilo Romanovic, maCvanski ban Rastislav sa svojom kcerju Kunigundom, 
srbski kralj Stjepan Uros sa sinovima Dragutinom i Milutinom, i do petdeset odlicne 
gospode i velikaSa. Tom prigodom ne bi samo papom potvrdjeni ugovor mira podpisan, 
nego je deski kralj takodjer zamolio Belu, da mu dade svoju najmladju kcer Margaretu 
za zenu. No dvadesetgodisnja djevica ne htjede ni cuti, da ostavi samostan, u kojem je 
dosad boravila; za to se Otokar zaruii s lijepom Kunigundom, kcerju bana Rastislava, 
a unukom kralja Bele. Vjentianje bi obavljeno 25. listopada u Pozunu, a na to bi mlada 
kraljica na Bozic s velikim slavljem okrunjena u Pragu. 

Zenitbom tom sljubio se kralj Bela III. tijesno s ^eSkim kraljem. No to nije bilo 
pocudno prvorodjencu sinu njegovu Stjepanu, koji je takodjer bio kivan na otca i 
majku, sto su vi§e voljeli i mazili mladjega brata Belu. U proljecu 1262. bukne oth rat 
izmedju otca i sina; no ipak podje za rukom zaprije6iti krvoprolice u kraljevskoj poro- 
dici. U Pozunu dodje do mira, koji je bio osobito povoljan za mladoga kralja. Stjepan je 
odsad kao »mladji kralj* drzao iitav iztodni dio driave s Erdeljem i zemljom Kumana, 
zatim je dobivao polovicu od dohodka soli. Oba su kralja, svaki u svojoj drzavnoj polo- 
vici, bili posve suvereni; svaki je imao svoga kancelara, Bela nadbiskupa ostrogonskoga, 
Stjepan nadbiskupa koloikoga, svaki je imao svoga podkancelara, svoje zasebne drzavne 
i dvorske Cinovnike. Odnosi izmedju otca i sina ne bijahu ni nakon mira dobri Vec 
nekoliko mjeseci poslije sastadose se oba nadbiskupa i drugi crkovnjaci u mjestu Po- 
roszlo na srednjoj Tisi, te moradose pozunskomu ugovoru pridati nove ustanove i raz- 
jaSnjenja; suviSe biSe na zelju obaju kralja ugovori od pape potvrdjeni, i odredjeno, da 


se onaj, koji bi mir pogazio, zajedno sa svojim najodli6nijim 6astnicima kazni crkvenim 
prokletstvom i interdiktom. 

Uza sve to ne bi mira izmedju otca i sina. Mladi kralj oteo svojoj majci neke 
posjede u Erdelju, nadalje ugrabio vise gradova udovici nedavno umrloga bana ma- 
cvanskoga Rastislava, svojoj rodjenoj sestri Ani i ujezinim sinovima Mihajlu i Beli. Bilo 
je to god. 1264. Tek nastojanju pape Urbana IV. podje za rukom, te iznova utana^i mir 
izmedju otca i sina. Malo iza toga slavio je nesrecni kralj Bela III. veliku porodiCnu 
slavu, naime vjenc^anje svoga Ijubimca sina Bele, hercega hrvatskoga, s braniborskom 
kneginjom Kunigundom. Obavljalo se vjendanje blizu utoka Fisave u Dunav (tri milje 
nize Be6a) dne 5. listopada 1264. u dragocjenim Satorima. Otokar opremio zaru^nicu i 
kao domacin priredio gostbu, na koju je pozvao knezove i plemstvo susjednih zemalja. 
Sam Otokar doveo mladenku, a kralj Bela sa suprugom Marijom Ijubimca sina. Oba se 
dvora takmila, koji ce veci sjaj pokazati. Ljetopisci pri^aju, da su Ugri imali grimizne 
haljine, obrubljene sivim i §arenim krznom, kalpake zakitili nojevim perjem, a duge 
brade izprepleli draguljima i biserjem. Mlada Kunigunda bila ovjen^ana diademom, vri- 
jednijim od kraljevske krune englezke. Nakon vjen6anja izvodile se vitezke igre, a na 
to mladi herceg Bela jos onu ve6er odputova sa svojom suprugom u Hrvatsku, u grad Knin. 

Poslije god. 1264. nije stari kralj Bela III. docekao vise srecnih ni radostnih dana. 
Zivot mu ogorcavao prvorodjeni sin Stjepan. Nakon ponovnih borba ugovoren bi opet 
23. ozujka 1266. mir. Stjepan ostade nezavisan u svom vladanju i posve ravan svomu 
otcu. No ne prote6e ni godina, a rat buknu i opet. Za pravi se uzrok ratu ne zna 
tocno. Stjepan se doduse tuzio, da ga roditelji nepravedno progone, a njegovje sin La- 
dislav IV. Kumanac, poslije jednom prigodom uztvrdio, da je Bela III. htio sina Stjepana 
liSiti prvorodstva i prava na prijestolje; ali se ne moze ustanoviti, da li te tvrdnje stoje. 
Medjutim nema dvojbe, da je taj put ba§ kralj Bela III. navalio na sina, i da se je 
valjano pripravio za rat. Izprva bilo je mladomu kralju vrlo tijesno; neprijatelji zarobili 
mu suprugu i sina, a njega sama zatjerali u skrajnji kut Erdelja i opasali ga u nekom 
gradu nedaleko od Brasova. No najednom okrenula se sreda. Stjepan se oslobodio i 
potjerao neprijatelje na zapad. Kod Isaszega, tri milje PeSti na iztoku, zametnula se 
osudna bitka (1267.) Vojsku staroga kralja vodili su macvanski ban Bela, sin obudov- 
Ijele kraljevne Ane Rastislavne, zatim tadanji palatin Henrik Gisingovac, i napokon 
austrijski vitez Preussel. No mladi kralj Stjepan odrzao pobjedu. Preussel pogibe u boju, 
palatin Henrik sa svoja dva sina bi zarobljen, jedini macvanski ban Bela spase se bi- 
jegom. Nesrecni kralj Bela III. morade se sada opet pomiriti sa sinom. Uslovi mira 
nijesu poznati, no jamacno se nijesu razlikovali od predjaSnjih ugovora. Stjepan ostade 
i dalje gospodar iztocne Ugarske i Erdelja, dok je mladji brat Bela zadrzao cast i 
vlast hercega u Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. 

Sve do konca god. 1267. herceg je Bela stajao pod skrbnictvom svoje majke 
Marije i bana Rolanda. On se doduse vazda zove »herceg 6itave Slavonije« ili >slavni 
herceg Slavonije« (inclytus dux Sclavoniae); no on ne izvrsuje sam nikakve vlasti. Tek 
god. 1268. preuzima Bela sambstalno upravu svojega vladanja (ducatys anno primo). 
On se odsad u javnim izpravama zove »herceg c^itave Slavonije, Dalmacije i Hrvatske«, 
on imade svoj zasebni dvor i svoga kancelara, koju Cast vrsi kninski biskup Vladislav. 
Brojne povelje i druga pisma iz god. 1268. i prve polovice 1269. svjedode, da je herceg 
Bela u svojoj oblasti mnogo i koristno radio, dakako vazda sporazumno sa svojim 
otcem, a uz pomod novoga bana Henrika Gisingovca, nedavno jo§ ugarskoga palatina. 
Tek §to je Bela samostalno stao upravljati svojom hercegovinom (cum post emancipa- 
tionem per patrem regem Belam regimen ducatus adeptus fuisset), potvrdjivao je 
povelje svoga otca u Zagrebad;koj, KrizevaCkoj i Zagorskoj zupaniji. U travnju 1269. 
izdade Bela (dux totius Sclavoniae, Dalmatiae et Croatiae) povelju knezu Ivanu od 

BEL A III (iV.) 


plemena Drusina (Drusma, Durusma) i magislni Stjepanu, svomu madonoSi (ensiferi), 
kojom njima za njihove vjerne sluzbe darova selo Gorjani u Vukovskoj zupaniji. Time, 
polozi on temelj potonjoj mod knezovb. Gorjanskih. Ugled hercega Bele bijaSe tolik, 
da su gradske obcine u Dalmaciji stale u svojim izpravama spominjati njegovo ime 
mjesto otceva. Tako citamo u jednoj spljetskoj izpravi od 20. lipnja 1269.: >u 
vrijeme Bele slovinskoga hercega i rodjenog gospodina* (temporibus Belae Sclavoniae 
ducis et domini nati.). 

No slava hercega Bele nije dugo trajala. Negdje u Ijetu jo§ iste godine 1269. 
stigla ga je smrt. Otac njegov, kralj Bela, bijaSe sa smrti svoga Ijubimca sina gorko 
raztuzen. U jednoj je svojoj povelji od 3. listopada 1269. probugario razcviljeni otac, sto 
ga je gospodin Bog lisio >premiloga« sina Bele, presvijetloga hercega citave Slavonije. 
Otac se osjeca nesrecnim, pak sluti, da ga je Bog mozda »ranio strjelicama vjecne 
goriinec radi njegovih grijeba. Da okaje svoje grijehe, izmiri se sada ubogi otac 
s »premilim prvorodjencem svojim, slavnim kraljem Stjepanom, koji mu je jedini preostao 
na njegovu utjehu.« 

Smrt hercega Bele kao da je zaista smeksala srce nesrecnoga kralja Bele prema prvo- 
rodjenomu sinu. No Stjepan, mladi kralj, kao da je slabo za to mario, premda ga je 
otac u to imenovao hercegom citave Slavonije. U Stjepanovoj glavi rojile su se tada 
sasvim druge misli. O pravom, iskrenom sporazumku izmedju otca i sina nije bilo ni 
govora, jer su se oba i u politifkim pitanjima razilazili. Bela III. radio je upravo sustavno u 
prilog gradjanstvu i njemaCkomu zivlju. Stjepan nasuprot nije za strance mario, pace ih 
je zavrgavao, te su i Sasi u Erdelju god. 1267. stajali uz otca a proti njemu. Nadalje je 
kralj Bela — postomu senastojanjeizjalovilo, da se dokopa bastine Babenberga -, svom 
snagom radio, da zive u slogi i prijateljstvu s Ceskim kraljem Otokarom, pak mu je 
s toga dao svoju unuku za zenu, dok je svoga mladjega sina ozenio njegovom necakinjom. 
Mladi kralj Stjepan svracao je opet svoje oci na posve drugu stranu, da obezbijedi 
svojim potomcima bolju buducnost. 

Jos u rujnu 1269. stigo^e na Stjepanov dvor Ijudi iz daleke zemlje, poslanici naime 
Karla I. Anzuvinskoga, od dvije godine kralja obiju Sicilija (Napulja). Oni ce u ime 
svoga kralja utanaciti savez s prijestolnim nasljednikom ugarskim. Kralj napuljski obeca- 
vase Stjepanu, da ce ga pomagati proti svim njegovim neprijateljima, narodito proti 
Nijemcima i njihovim privrzenicima, koji bi njemu bili blizu na d;etiri dana puta, kao i 
proti svima, koji bi htjeli oduzeti mu koju zemlju ili bi njegove podanike bunili. 06ito 
je taj savez bio naperen proti staromu kralju Beli, a mozda i proti CeSkomu kralju Otokaru, 
kojegaje drzava medjasila sa Stjepanovom obla§cu, odkad je taj postao hercegom hrvatskim. 
No jos se neSto torn prigodom utanaSilo. Poslanici zamoliSe Stjepana u ime svoga kralja, 
da bi svoju mladju kcer Mariju dao za zenu napuljskomu kraljevicu Karlu Hromomu. 
Stjepan to ob)eru6ke prihvati, pate i sam zatrazi za svoga prvorodjenog sina Ladislava 
ruku napuljske kraljevne Izabele (Elizabete). Malo dana zatim podje kraljevna Marija 
s poslanicima na put u Napulj, da ondje postane pramati porodice, koja se je poslije 
popela na hrvatsko i ugarsko prijestolje. 

U to je obolio stari kralj Bela. Shrvala ga zalost i tuga. Za tezke bolesti njegovaSe 
ga kci Ana, udovica Rastislavljeva i punica Otokarova. Ana skloni otca, koji nije nikako 
mogao zavoljcti svoga sina, te je njoj predao mnoge drzavne dragocjenosti iz kraljevske 
riznicc, kao jednu krunu, ma6, draguljima i biserjem oblozeni kriz, zlatne lance, zlatne 
i srebrene posude. Pun nepouzdanja prema sinu preporu^i Bela malo pred smrt kralju 
Otokaru svoju suprugu, kcer Anu i »sve velikaSe, koji su mu vjerni bili«; on zamoli, 
»da bi im Otokar dao utodiSte te ih otiinski zagrlio, i podao im savjeta i pomodi, ako 
bi se kad poslije njegove smrti k njemu utekli.« Na to umre kralj Bela 2. svibnja 1270- 
Za suprugom leze brzo i kralj ica Marija u grob. 

S T J E P A N VI. (V.) 

1270. — 1272. 

'ralj Stjepan namah iza ot6eve smrti pohita u Stolni Biograd, i 
dade se ondje drugi put okruniti za kralja. S njim zajedno ovjen- 
cana bi i kraljica Elizabeta. Tom se je prigodom naslo na okupu 
sila svjetovnih i duhovnih velikaSa, kao i citavo plemstvo, najbolji 
znak, kako se je narod novomu kralju radovao. Stjepan se zajedno 
sa svojom suprugom zakune, da ce domovinu braniti i oko njezina 
dobra nastojati, da ce pravice i slobostine plemstva postivati, te 
sva imanja i posjedepovratiti, kojesupredji njegovi zakonitim vlastnicima pooteli. 
Stjepan bijase podhvatljiv i odlucan vladar. Dakako da je uza to bio i 
silovit, tvrd a mozda i okrutan, 6emu su jamadno doprinijeli njegovi doziv- 
Ijaji za otc^eva zivota. Nije s toga ni tudo, da su se njega zacali svi ne- 
kadanji protivnici njegovi. Tako se zgodi, da je namah na poCetku njegova 
vladanja pobjegla iz Ugarske rodjena sestra njegova Ana i otisla k svomu 
zetu, 6eskomu kralju Otokaru. Ana ponijela sa sobom i sve krunske drago- 
cjenosti, §to ih bijaSe dobila od pokojnog otca (krunu, mac, i drugo). S njom 
umace i vise velika§a, medju njima Henrik Gisingovac, ban ditave Slavonije, 
sa svojim sinom Ivanom, koji je drzao na stajerskoj medji vise tvrdih gradova, 
te je sada sve to predao svomu zaStitniku. 
Kralj planu, kad je za to doduo, te odluci obnoviti rat s ceSkim kraljem. No 
razloga ratu bilo je»i drugih. Vojvoda koruski Ulrik bijase jos godine 1268. imenovao 



Otokara baStinikom svojim ne samo u svojoj naslijedjenoj vojvodini Koru^koj, nego i u 
Kranjskoj i Slovenskoj (vindickoj) marki, koje bijaSe primio od svoje supruge Agneze- 
No potonja bijaSe svoje zemlje jo§ god. 1262. namijenila svomu najblizemu rodjaku, 
ugarsko-hrvatskomu kralju Beli III, otcu Stjepanovu. Proti Otokaru dize se medjutim 
jo§ i akvilejski patrijarka Filip, brat koruSkoga vojvode Ulrika. Premda se bijaSe prije 
odrekao svih svojih nasljednih prava, ipak se sada pomamio za svjetovnom vlaScu i za 
bastinom iza brata svoga, te obladao Koruskom i ostalim zemljama. 

PoSto ceski kralj nije htio izdati bjegunaca ni vratiti ugrabljenog krunskog blaga ni 
gradova na medji, odluii Stjepan zaratovati na njega. On se s toga zdruzi s akvilejskim 
patrijarkom Filipom. Cini se medjutim, da ni Otokar nije stajao skrstenih ruku, nego 
da se je i on ogledao za saveznikom. A najnaravniji saveznik bio mu je nedvoj- 
beno pretendent Stjepan, sin kralja Andrije I. od trece zene Beatrice Estenske. Taj 
Stjepan (»Posthumus«) bio se je do mile volje nalutao po svijetu; neko vrijeme boravio 
je kod svoje polusestre, aragonske kraljice Jolante, a onda je bio nac^elnikom (potestas) 
u talijanskom gradu Raveni. Odatle je morao pobjeci, te posao u Mletke, gdje se udomio 
i ozenio Tomasinom iz patricijske porodice Morosini. Ako je mletafka obcina vec prije 
radila u prilog udovici kraljici Beatrici i njezinu sinu, to je sada jo§ vise pregnula, 
da pomogne svomu sugradjaninu, kad je snovao obladati drzavom svoga polubrata. 
Nema gotovo sumnje, da je i ce§ki kralj, postavsi najblizim susjedom mletac^ke obcine u 
Istri, upotrebljavao BeatriSina sina, da smeta ugarskomu i hrvatskomu kralju Stjepanu VI. 

Borbe izmedju oba kralja svrsise se primirjem, §to ga utanadiSe 16. listopada 1270. 
Primirje imalo bi trajati do 11. studenoga 1272. To vrijeme smijerase Otokar upotre- 
biti, da skrSi svoga suparnika, akvilejskoga patrijarku Filipa. Vec u studenom podje on 
s vojskom preko Semeringa, pokori Kranjsku, posto je Ljubljanu i Kostanjevicu nakon 
kratkoga odpora osvojio, a na to provali u KoruSku, te i nju svlada. No upravo sreca 
Otokarova probudi zavist u kralja Stjepana, te on skupi vojsku od nekih 60.000 Ijudi. 
provali do Semeringa i zakrci pobjedniku povratak na sjever. No Otokar prodje drugim, 
mu6nijim putem, te se onda bas oStrim rijecima potuzi zboru kardinala i evropskim 
vladarima na vjerolomnoga protivnika svoga. Podjedno skupi veliku vojsku od nekih 
90.000 Ijudi, te uzevsi sa sobom strojeve za podsjedanje provali uprvoj polovici travnja 1271. 
preko Morave u Ugarsku. U tinji 6as osvoji on Devin, Pozun, Trnovo, Njitra, te za tri 
tjedna zauze velik dio Ugarske sve do rijeke Grona. Na to prijedje kod Pozuna preko 
Dunava, otjera 9. svibnja Ugre i Kumane, koji mu htjedo^e prelaz zakrditi, te osvoji 
15. svibnja ugarski Starigrad i razori Mo§onj (Mysenburg). U to bijaSe i kralj Stjepan 
skupio svoju vojsku onkraj Rabnice. No ipak posla vesprimskoga biskupa i bivSega 
bana Rolanda nudeci Otokaru mir. Otokar medjutim ne privoli, ne htijuci vratiti osvo- 
jenih krajeva. Na to se 21. svibnja zametnula bitka izmedju Mosonja i Rabnice. Oba 
kralja svojatahu za sebe pobjedu. Otokar je tvrdio, da je Ugre suzbio i s velikim gu- 
bitcima odtjerao preko Rabnice. No potonje zgode pokazuju, da se boj nije svrSio 
njemu u prilog. On morade brzo uzmaknuti prema Betu, toboz radi pomanjkanja hrane, 
pa£e njegova se je vojska razasula, tako da su Ugri mogli bez zapreke provaliti na 
Moravsko polje i pustoSiti juznu Moravu sve do Brna. Posto je i Stjepanov surjak, 
dolnjobavarski herceg Henrik sa 1000 vojnika provalio u Austriju, pokaza se sada i 
Otokar skloniji miru. 

Stalo se o miru razpravljati, ne zna se, gdje ni kada. Stjepana zasiupaSe vesprimski 
biskup Pavao, pokladnik Egidije, bivSi ban Roland (Lorant) i podkancelar Benedikt. 
Vec 2. srpnja jamiio je kolofiki nadbiskup Stjepan sa §est drugih biskupa, da ce njihov 
kralj sve pogodbe toCno i vjerno drzati, a isto je udinio i solnogradski nadbiskup sa 
§est biskupa za Otokara. Izpravu o miru potvrdio je kralj Stjepan 3. srpnja u svom 
logoru kod Pozuna, a ieSki kralj 14. srpnja u Pragu. Poglavite pogodbe mira bijahu: 



1. Granice obiju drzava ostaju, kako su bile za smrti kralja Bele III.; razmirice, koje hi 
mogle nastati radi medja, konacno ce rijesiti ostrogonski nadbiskup i olomuSki biskup 
(parbe na medjama Kranjske, KoruSke i Slovenske marke prema Hrvatskoj rje§avat ce 
^banus totius Sclavoniae* i kapetani KoruSke i Kranjske). 2. Stjepan kralj odrice se u ime 
svoje i svojih nasljednika svih prava na Stajersku, Korusku, Kranjsku i Slovensku 
marku. 3. Jos se odride svih krunskih dragocjenosti , koje je njegova sestra Ana, 
udovica bana macvanskoga, odnijela k svomu zetu u Cesku. 4. Stjepan prekida svaki 
savez s akvilejskim patrijarkom; nasuprot obecaje Otokar, da ne ce pomagati Stjepana 
Mletcanina, posmrtnoga sina Andrije I. (ut Ungariae rex a Philippi, electi Aquileensis, 
et Bohemus a Stephani Lorn bard i, nepotis marchionis Estensis, foe- 
dere discederent.) 5. Gradovi i tvrdinje ugarskih velikaSa, koji su prebjegli u 
Cesku, vracaju se ugarskoj kruni; ti se prebjegi moraju zadovoljiti imanjima, koja im 
je Otokar podijelio u svojim zemljama. Ako bi Ugarsku uznemirivali, izgubit ce i ona 


(Prednja strana). 

imanja, te ce biti prognani iz ce§ke drzave. Stjepan ne ce ih vise k sebi primiti, a tako 
ce ukloniti i one barune, koji su iz Otokarovih zemalja do§li u Ugarsku. 6. U buduce 
ne ce nijedan kralj primati prebjega niti ce ih zaSticivati. 7. Stete nanesene u ratu na- 
doknadit ce se izmjenice, kako je utanaceno. 8. U taj mir ukljucuje Stjepan sve 
svoje saveznike: francuskoga kralja Filipa III., sicilskoga kralja Karla I. i njegova 
prvorodjenca Karla (svoga zeta), bizantske careve, Belu herCega od Ma5ve i Bosne 
(svoga necaka), srbskoga kralja Stjepana Urosa I. i njegova sina Stjepana Dragutina 
(svoga zeta), cara bugarskoga, viSe knezova ruskih i poljskih, i napokon bavarskog 




hercega Henrika Otokar opet ukljudio je u mir svoje saveznike: kralja spanjolskoga i 
englezkoga, njemackoga kralja Rikarda, zatim nadbiskupe, biskupe, vojvode, knezove i 
talcgrofe. 9. Da ce se mir i njegovi uslovi todno vr§iti, jam6e za Stjepana sicilski kralj 
Karlo i bavarski herceg Henrik, a za Otokara miSanjski markgrof Henrik i braniborski 
markgrof Oto. 10. Osim nadbiskupa i biskupa obiju drzava utvrdit 6e mir prisegom jos 
vise velika§a, koji se poimence spominju, kao sa strane Stjepanove palatin Mojsija, 
vrhovni pokladnik Egidije, hrvatski (citave Slavonije) ban Joakim Pektar, i erdeljski 
vojvoda Matija Cak. Napokon bi jo§ odredjeno zamoliti papu, da i on potvrdi taj mir. 
Ovim mirom izgubio je dakle Stjepan Mlet6anin ili Lombardac, koji se je vec 
stao nazivati i pisati hercegom citave Slavonije, barem za neko vrijeme svaku nadu, da 
bi se s pomocu Ceskoga kralja mogao popeti na prijestolje ugarsko i hrvatsko. Ta 
kralj Stjepan bio je u najljepSim godinama, a imao je i sinova: Ladislava, vec zarucena 
s napuljskom kraljevnom, i Andriju. Uza sve to Stjepan Mletdanin nije se htio okaniti 

(Strainja strana). 

svojih teznja, to manje, §to je od Mletdanke Tomasine dobio sina Andriju. Ba§ god. 1271. 
ucini Stjepan Mletcanin oporuku, u kojoj ustanovi, da ga imade sin Andrija naslijediti 
kao herceg hrvatski. Joste odredi, sta bi sve Andrija imao dati drugoj bradi i sestrama 
nezakonitim. Fapi i zboru kardinala preporudi djecu svoju; sinu Andriji zapovjedi, sto 6t 
sve darovati papi i kardinalima, ako postane herceg hrvatski. No tini se, da je jo§ one 
godine preminuo, pak tako kralja Stjepana rijesio daljih neprilika. 

U Hrvatskoj banova§e za kralja Stjepana izprva Henrik Gisingovac kao ban Citave 
Slavonije. No kad je ban Henrik s kralj evom sestrom Anom pobjegao u CeSku, postade 



hrvatskim banom Joakim ili IvaSin Pektar (1270—1272.), sin Stjepana de genere 
Gutkeled, koji je za Bele III. bio ban 5itave Slavonije i kapetan Stajera. Taj je Joakim 
pomagao vjerno svoga kralja ne samo pri vanjskim poduzecima, nego i u upravi hrvat- 
skoga kraljevstva. Bio je pak Joakim Ijubimac kraljice Elizabete. Kralj Stjepan ne samo 
da je u Hrvatskoj potvrdjivao darovnice i privilegija svojih predsastnika, nego je takodjer 
nagradjivao redom svoje privrzenike, koji su ga prije pomagali u borbi s otcem. Stjepan 
kralj boravio je koji put i u Hrvatskoj. U kolovozu 1271. desio se je u Bihacu na 
Uni, a u lipnju 1272. u Toplicama, danasnjem Topuskom. Cini se, da je i svoga prvo- 
rodjenoga sina Ladislava imenovao hercegom Sitave Slavonije; no po.^to je taj sin bio 
jos dijete, vrsio je sam hercezku vlast. Zanimljivo je, da ga ceski kralj u izpravi, kojom 
sklapa s njime mir, narofiito zove » hercegom citave Slavonije*. Godine 1272. darova 
kralj Stjepan blagajskomu knezu Nikoli iz porodice Babonica, koji mu bijase mnoge 
sluzbe u6inio, dok je jo§ bio vojvoda u Stajerskoj, mjesto Samobor, da mu tako nadoknadi 
§tetu, koju mu bijase nanio ceski kralj Otokar, otev§i mu nakon mira sve njegove 
gradove i posjede u Stajerskoj. 

Jo§ u drugoj polovici lipnja 1272. bio je hrvatskim banom Joakim Pektar. No 
poslije kano da se je s kraljem razkrstio, jer se kao bani spominju bivsi palatin Mojsija 
i onda Henrik Gisingovac, koji se bijaSe iz Ceske vratio i s kraljem izmirio. U isto 
vrijeme po prilici bijaSe kralj Stjepan posao na jug u Srbiju, da utalozi razmiricu izmedju 

Slavonski banovci kralja Stjepana vi. (v.). 

1. Lice: Kuna trCi na desno, pod njora zvijezda, vise nje krst, valjda grb bana (Joakima Pektara?). Napis: 

Moneta regis p(ro) Sclavonia. Zalicje: Uz krst i dvije okrunjene glave nalaze se jos i sigle : 
S R (Stephanus rex). 

2. i 3. Lice: Kuna trii desno izmedju dvije zvijezde. Napis: Moneta regis p(ro) Sclavonia. ^a icje: Dvo- 

struki krst na podnozju, s obje mu strane dvije okrunjene glave, jedna gledajuci u drugu ; gore 
desno zvijezda, lijevo polumjesec. Kraj dolnje prijeke grede krsta smjestene su sigle: SR (Stephanus rex). 

kralja Stjepana UroSa I. i njegova sina Stjepana Dragutina, svoga zeta. No deseci se 
u tudjini docu najednom, da je bivsi ban hrvatski Joakim Pektar ugrabio njegova 
starijeg sina Ladislava i odveo ga sa sobom u grad Koprivnicu. Stjepan planu kao 
Ijuti ris, ostavi s mjesta Srbiju i pohita za otmicarem. Ali od jada i napora u Ijetnoj 
zegi razboU se i umre malo zatim u svojoj trideset i trecoj godini. 

Stjepan VI. ostavi za sobom dva sina, spomenutoga vec Ladislava i Andriju, 
zatim 6etiri kceri. Katarina bijase posla za srbskoga kraljevica Stjepana Dragutina, a 
Marija za napuljskoga kraljevica Karla, potonjega kralja Karla II. 

L A D I S L A V III. (IV.) K U M A N A C. 

1272. — 1290. 


!!- adislavu III. Kumancu bijase tek deset godina, kad ga je zapalo prije- 
stolje. Otac ga bijase jos kao malo dijete ozenio Isabelom, kcerju 
napuljskoga (siciliskoga) kralja Karla I. iz porodice Anzuvinske. Posto 
mu je i sestra Marija bila udata za napuljskoga kraljevica, to su vladari 
napuljski iz Anzuvinske kuce stali odsad mnogo utjecati u prilike ugar- 
skoga i hrvatskoga kraljevstva. Vec 22. srpnja 1272. poziva§e napuljski 
kralj Karlo I. sve prelate, knezove i barune u Ugarskoj, da budu vjerni 
i odani zetu njegovu Ladislavu i zeni mu Isabeli. 

Za nedorasloga kralja Ladislava upravljaSe drzavom majka njegova Eli- 
zabeta Kumanka, a glavni savjetnik i pomaga6 njezin bija§e njezin Ijubimac, 
sada opet ban 6itave Slavonije Joakim (Ivadin) Pektar. No tini se, da je nova 
vlada imala brojnih i zestokih protivnika ne samo u Ugarskoj, nego i u hrvat- 
skom kraljevstvu. Jedva §to bi Ladislav vjentan za kralja u Stolnom Biogradu, 
prijeti on 24. kolovoza 1272. ziteljima grada Trogira u Dalmaciji ovim pismom: 
»Neka znade vasa vjernost, da smo ovjenfani krunom kraljevstva naSega i okru- 
njeni s Bozjom pomocu. Kralji i vladari drzava, koje se naokolo nas prostiru, 
s nama su u dobrom miru i savezu. S toga vam tvrdo zapovijedamo nalazudi, da u 
svem, ko se tide nas i naSega Ijubljenoga bana Joakima, postupate vjerno tako, 
da vas mozemo svakim dobrom nadijeliti. Znajte bo, da premda smo sada jo5 u djeiadkoj 
dobi, ipak imademo po Boijoj milosti toliku viast, da moiemo snaino svladati sve, koji 



bi se digli na nas. Ako bi se dakle ikakva nevjera u vaSim srcima rodila, ne cete 
izbjeci nasim rukama. Hodemo s toga, da vase starje§ine dodju k nama kao k svomu 
naravnomu gospodaru, brzo i bez straha, a da se drugo ne drznu uciniti.« 

Prijetnje su jamacno djelovale, jer su se Trogirani, kojima je tada bio nacelnikom 
bribirski knez Pavao I. od plemena Subic, namah pozurili, da se novomu kralju poklone. 
Oni su pace poslali nekoga Kuzmu kralju Ladislavu, koji ce predati pismo puno izprika 
i izjava vjernosti. Na to im kralj 20. studenoga 1272. odgovori poslanicom, u kojoj im 
se zahvali za vjernost, obecavsi podjedno, da ce ih drzati u svojoj milosti i postivati 
njihove povlastice i prava, podijeljena njima od njegovih pred§astnika. 

U to se i na kralj evskom dvoru sporazumjeli najugledniji velikaSi, te medju se 
porazdijelili najodlic^nije Casti i sluzbe. Roland ostao palatinom, a Joakim Pektar postao 
magistrom tavernika. Mjesto njega preuzeo 2. prosinca 1272. banovanje u Hrvatskoj 
Matija, »ban 6itave Slavonije.« Jo§ se spominju ovi bani: Henrik (valjda Gisingovac) kao 
ban Usore i Soli, Pavao ban od Severina, Stjepan ban Bosne, i Gregorije ban Kuceva 
i Braniceva. Ne zna se, tko je postao banom hrvatskim ili primorskim; no nije nevjero- 
jatno, da je ta cast vec tada zapala bribirskoga kneza Pavla I. od plemena Subic, koji 
se slijedece godine spominje kao knez Spljeta i Trogira. 

Novi ban citave Slavonije Matija pohitao, da uredi prilike svoje banovine. Jo§ 
god. 1272. izdade vi§e povelja; deseci se na Bozic u Zagrebu potvrdi neke odredbe 
zagrebackoga zupana PerSina (comes trium camporum)^ koji je u ono vrijeme sve do 
silovite smrti svoje (1279.) igrao znamenitu ulogu. Slijedece godine 1273. dne 
20. travnja skupio je ban Matija sabor ili obceniti zbor citavoga kraljevstva Slavonije (in 
generali congregatione totius regni Sclavoniae). Posto je to prvi nama poznati 
sabor Slovinskoga kraljevstva, vrijedno je da se njim potanje pozabavimo. 

Ne spominje se poimence osim bana Matije ni jedan saboras, samo se obcenito 
kaze, da su se na njem sastali »plemici i sluzbenici utvrdjenih gradova« (nobiles et 
iobagiones castrorum). Ne znamo nadalje, iz kojih je sve zupanija bilo plemica, izrijekom 
napominje se samo zupanija zagrebacka, krizevacka i zagorska (nobiles in Zagoria). 
ZakJjucaka saborskih zabiljezeno je nekih trideset i tri, a ticu se sudstva i sudjenja (1 — 20), 
nasljedstva plemickih posjeda, vojnicke duznosti, i napokon raznih poreza i davaka. 
Znamenit je zaklju6ak, da plemenska bastinaljudi, koji umru bez bastinika, imade pripasti 
plemenu pokojnika (item portio hareditaria sine haerede decedentis generation! suae 
debeat remanere). Glede vojne duznosti bi odredjeno: »Ako bi neprijateljska provala 
ili vojska snaSla kraljevstvo, ili bi kralj sam glavom poSao na vojsku, tada su plemici 
kraljevstva Slavonije duzni pojedini i svi zajedno poci na vojsku, ali tako, da im stoji 
prosto pridruziti se po volji kojemu velikasu (cum hostilis incursus vel exercitus venerit 
super regnum, aut dominus rex processerit in expeditionem personaliter, tunc nobiles 
regni de Sclavonia singuli et universi ire in exercitum tenebuntur, ita tamen, quod 
iidem cum baronibus quibus voluerint, exercituandi habebunt liberam facultatem). 

O daljemu radu bana Matije nema spomena; cini se, da je namah zatim svoju 
dast ili izgubio ili polozio, jer se vec 23. svibnja 1273. spominje kao ban fiitave Slavonije 
opet Henrik Gisingovac, uza nj Egidije kao ban Madve i Bosne, a Joakim Pektar napokon 
kao magistar tavernika. Biv§i pak ban Matija postao je ili namah ili neSto kasnije sudcem 
kraljeva dvora. Cini se, da je u obce Henrik Gisingovac u to vrijeme mnogo vrijedio 
na kraljevu dvoru. CeSki kralj Otokar naime ustao proti mladomu kralju, te poslao 
u Ugarsku svoga §urjaka Belu Rastislayovica kao pretendenta. No Henrik Gisingovac 
navalio na Belu na otoku sv. Margarete kod Pe§te, te ga sasjekac na komade Radi 
toga zaratovao je kralj Otokar na Ugarsku, te osvojio u Ijetu i jeseni 1273. velik dio 
zapadne Ugarske s obje strane Dunava, gdje su se sterala imanja i gradovi Gisingovaca. 
Henrik Gisingovac prema tomu vjerno pristajao uz kralja Ladislava proti ceskomu kralju. 

LADISLAV in. (iV.) KUMANAd. 253 

U ob(fe je strah od 6e§koga kralja god. 1273. drzao ugarske velikase na okupu 
uz mladoga Ladislava i njegovu majku Elizabetu, koja je s privolom svih velikasa 
(omnium baronum consensu) te godine darovala magistru Aladaru neke posjede u Pozezkoj 
zupaniji. No vec god. 1274. pojaviSe se razmirice i smutnje tako u Ugarskoj kao u Hrvatskoj. 

Najprije planuse razmirice u Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje je bio banom bribirski 
knez Pavao I. Subic, podjedno knez gradova Trogira i Spljeta. Vec na pocetku 
god. 1274. bijaSe zestokih borba radi tvrdinje Klisa. »Gosti« grada Klisa bill su napadnuti 
od nekoga, valjda od protivnika kralja Ladislava, a njima su u pomoc pritekli kralju 
vjerni Trogirani. Malo zatim pojaviSe se razmirice izmedju Spljeta i Sibenika s jedne 
strane, a Trogira s druge. Trogir se zavadio sa Spljetom radi medja, a sa Sibenikom 
radi toga, sto se Sibendani u crkvenom pogledu nijesu htjeli viSe pokoravati trogirskoj 
biskupiji, vec su radili, da se u njihovu gradu osnuje zasebna biskupija. Vec 
24. travnja 1274. zapoyijeda kralj Ladislav »potestatu Jurju i obcini sibenskoj«, da puste 
Trogir na miru i da vi§e ne nanose §tete tomu gradu, jer je on Trogir primio u 
>svoJu zasebnu milost i zastitu<. Poziva jo§ Sibendane, da k njemu poslju »dastne 
ljude«, jer ce i on domala doci u one krajeve, ako Bog dade. Dne 10. kolovoza pise 
opet kralj pismo Spljecanima, koreci ih, sto uznemiruju Trogirane, i sto su protjerali 
iz svoga grada neke njegove privrzenike. Ladislav ih s toga poziva, da se okane dirati u 
Trogirane, ako ga priznavaju za naravnoga gospodara Ugarske i Hrvatske (si eum 
naturalem dominum regni Hungariae et Croatiae cognoscunt), zatim da prime opet 
prognane sugradjane, i da do Miholja (29. rujna) po§lju na njegov dvor neke odlicnije 
gradjane, koji ce s njim potrebito udesiti za dobro stanje kraljevine Hrvatske (de bono 
statu regni Croatiae). 

Za till borba izrnedju dalmatinsko-hrvatskih primorskih gradova bijase se primorski 
ban Pavao jamacino priklonio Spljetu i Sibeniku. Ali Trogirani stall proti banu dozivati 
kralja. Ladislav na to pisao iz Budima i Trogiranima i banu Pavlu, obima 13. kolovoza 
1274. U pismu Trogiranima tje§i i bodri ih kralj ovako: »Po§to ste djela vjernosti vazda 
neumorno izvrSivali, to vas kraljevskom sklonosti nagradjujemo. Kako medjutim poradi 
ratnih nezgoda ne mozemo u taj mah otici u one krajeve, obznanjujemo vasoj 
vjernosti, da cemo naskoro poslati k vama takva Covjeka, koji ce vas braniti 
i od Pavla, koji zamjenjuje primorskoga bana, kao i od gradova Spljeta i Sibenika, a 
i od svih, koji vas uznemiruju. » Banu Pavlu pak porucuje kralj: »Ladislav banu Pavlu 
pozdravljenje i milost. Tuzila se je nama obcina gradjana trogirskih, da ih ti ne prestajes 
uznemirivati, trazeci od njih talaca, da bi li bili duzni sluziti, i navaljujuci na zemlje 
njihove, i nanoseci im mnoge druge nepravde. Posto mi ne damo, da nase goste 
(hospites) itko uznemiruje, zapovijedamo ti tvrdo ovime, da se posve okaniS dirati u 
Trogirane, i da ne da§ toga ciniti ni braci svojoj ni ikomu drugomu, pak ni gradjanima 
Spljeta i Sibenika. Ako si primio taoce, povrati ih, ako ih oni (gradovi) imadu, neka 
ih oni natrag dadu. Nemoj inaCe raditi, tako ti milosti moje! Sudce u gradovima Trogiru, 
Sibeniku i Spljetu ne trpi nipoSto, ako nijesu iz nase drzave; a zitelje, koji su radi 
vjernosti prema nama iztjerani iz Spljeta, dovedi natrag u ime nasega ugleda, i povrati 
njima sva dobra i imanja njihova.« 

Ne zna se, kako su djelovale kraljeve poslanice. No ved 16. kolovoza spominje 
se u jednoj izpravi, kako je trogirski biskup Kolumban prokleo izabranoga biskupa 
§ibenskoga Pavla (Ugrina) i sve, koji su doprinijeli k njegovu izboru, a povrh toga je 
obcinu sibensku i njezin kotar udario crkvenim interdiktom. Na to su zaredale straSne 
smutnje ne samo u primorju, nego i u ditavom kraljevstvu hrvatskom. Uz Splje(5ane i 
Sibencane pristali i hrvatski velikaSi (Spalatenses et Sybenzani nobilibus omnibus et 
potentioribus Sclauoniae sociati contra civitatem Traguriensem), pak zahtijevali, da 
trogirski biskup priznade samosvojnost §ibenske biskupije i njezina biskupa Pavla 


i da obcina povrati Spljetu sve zemlje i posjede, koji su njemu nekad pripadali. a Trogir 
ih je krivicom dobio. Ako toga ne bude, ne samo da ce imanja Trogirana pustoSiti, 
nego i sam grad s temelja razoriti. Kraj takih prilika u hrvatskom primorju stali Omisani 
opet po moru gusariti, tako da je napokon napuljski kralj Karlo Anzuvinski 4. rujna 1274. 
s gradovima Spljetom i Sibenikom utanacio savez na zator Omisana i njihovih ortaka. 

Kralj Ladislav i njegova majka Elizabeta nijesu mogli u taj par ni misliti, da 
obnove red u Hrvatskoj i Dalmaciji. Bilo to u kolovozu ili rujnu, da su se na kralja 
digli najznamenitiji velikasi u Ugarskoj i Slavoniji. Na celu im je bio prevrtljivi Henrik 
Gisingovac, ban citave Slavonije, i nekadanji ban Joakim Pektar, sada vrhovni pokladnik. 
Oni ugrabise materi mladjeg brata kraljeva Andriju, pak ce njega proglasiti kraljem. 
Buntovnici obkolise Ladislava i majku njegovu kod Budima. Ali i privrzenici kraljevi 
digoSe se na noge. Obje stranke ogledale se kod sela Fuena u Bakonjskoj §umi. Buntov- 
nici bise svladani: nevjerni ban Henrik Gisingovac pogibe u boju, Joakim Pektar spasio 
se, ali bi li§en svih svojih casti i imanja. Iza bana Henrika Gisingovca ostadose cetiri 
sina; tri sina: Ivan, Nikola i Henrik preuzeli su tradicije i aspiracije otceve; Cetvrti, po 
imenu Petar, bijaSe odabrao svecenicki stalez, te je vec u lipnju 1275. postao biskupom, 
u Vesprimu. 

Iza Henrika Gisingovca (| 1274.) bija^e banom citave Slavonije najprije Dionizije 
Okicki, a za njim neki To ma. Kraljica Elizabeta dala se proglasiti herceginjom Citave 
Slavonije (ducissa totius Sclavoniae), da zamjenjuje svoga mladjega sina Andriju, koji je 
takodjer u to doba primio naslov slovinskoga hercega. No vec u proljecu 1275. izmirila 
se kraljica sa nedavnim buntovnicima. Nekadanji Ijubimac njezin Joakim Pektar bude 
pomilovan, te postade prvim savjetnikom kraljevim, bez kojega se nije odsad ni§ta 
poduzimalo. Jednako primi kralj s majkom u svoju milost i Gisingovce, pace Ivan 
Gisingovac bijase vec u lipnju 1275. opet ban citave Slavonije, premda i Toma u to 
vrSi i dalje podijeljenu mu 6ast. 

Cim je Joakim Pektar opet postao svemocan na kraljevu dvoru, pobrinu se, da 
svlada pokret u Hrvatskoj i Dalmaciji, koji se bijase za posljednje bune u Ugarskoj 
raz§irio i po Slavoniji. On izradi, da je kralj Ladislav skinuo s primorske banije bribir- 
skoga kneza Pavla I., pak tu cast namijenio Joakimovu bratu Nikoli. Nikola odrzao je 
u Hrvatskoj jos iza otca svoga (slavnoga bana Stjepana u doba Bele III.) citavu zupaniju 
Gatansku (Gacku). Novoga bana, koji se u spomenicima zove ili » totius Croatiae 
et Dalmaciae banus« ili opet naprosto »banus maritimus«, 6ekase tezka zadaca, da 
uredi zamrSene prilike u Hrvatskoj. No tu mu je jamaCno bio u pomoc brat Joakim. 

Ban Nikola radio je oprezno. Iza dugih razprava poslo mu je za rukom, te je 
sklonio Trogirane, da su se sami odrekli nekih prepornih zemalja, koje je zatim kralj 
potvrdio gradu Spljetu. Druge posjede povratio je ban Trogiranima, te im je u to ime 
6. listopada 1275. izdao pred gradom Ninom povelju. Tu pripovijeda »Nikola ban 
citave Hrvatske i Dalmacije, knez od Gacke (zupe)«, kako je nekad otac njegov, ban 
citave Slavonije, Stjepan, oduzeo Trogiranima neke zemlje kod sv. Petra od Klobucica 
izpod Ostroga, te ih predao kaStclu u Klisu; no Trogirani su na sudu dokazali izpravama, 
da je to njihovo vlastnictvo, pak zato ih ban Nikola njima vraca, te im podjedno daje 
za pristava plemenitoga muza Radoslava, sina nekadanjega kneza Jakova od Bribira, 
da ih on uvede u posjed recenih zemalja. Uredivsi medjase izmedju Spljeta i Trogira 
jamaCno je ban Nikola nastojao, da dokrajfii i spor radi biskupije u Sibeniku, no tu su 
mu smetali knezovi od Bribira, koji su svom snagom radili, da u torn hrvatskom gradu 
ostane biskupija. 

Medjutim se je ban Nikola trsio, da dodje do podpunog izmirenja izmedju Spljeta 
i Trogira, a mozda i Trogira sa Sibenikom. Vec 7. svibnja god. 1276. radilo se u 
trogirskom vijedu o pogodbama, pod kojima ce se utanaCiti mir s protivnicima. Slijedede 



godine 1277. postao je potestatom u Trogiru uz kneza Ivana bribirski knez Mladin, 
brat kneza Pavla, te je nedvojbeno i on mnogo doprinesao sporazumku. Oba grada izabra§e 
na to kneza Jurja I. Bribirskoga, od nedavna vec i kneza u Sibeniku, da on zajedno 
sa dva zadarska gradjana konadno rijesi spor izmedju njih. I tako dodje 30. lipnja 1277. 
opet do mira i sloge izmedju oba grada. U to vrijeme nestade i bana Nikole iz primorskih 
strana, a dostojanstvo primorskoga ili hrvatskoga bana preuze opet knez Pavao I. od Bribira. 

Promjena na banskoj stolici u Hrvatskoj bila je svakako u savezu s odporom, 
koji se bijaSe pojavio jo§ godine 1276. u Ugarskoj i Hrvatskoj proti premocnomu 
Joakimu Pektaru. Kakvo je bilo razpolozenje prema Joakimu, najbolje se razabira iz 
jednoga pisma, §to ga je god. 1276. pisao ceski kralj Otokar svojoj rodjakinji Katarini, 
zeni srbskoga kraljevica Stjepana Dragutina, a sestri Ladislava III. Tu kaze Ce§ki kralj, 
da je kralj Ladislav, »napucivan perfidnim uputama kneza Joakima, koji nije vjeran 
niti kralju, niti kraljevstvu ugarskomu. Joakim da je skrivio smrt njezina otca (kraija 
Stjepana VI.), kad mu je ugrabio sina; Joakim je nedavno oteo mladjega brata kraljeva 
Andriju i tako prouzrocio nesklad i prolijevanje krvi u kraljevskoj porodici; taj Joakim 
napokon i sada je tako obladao mladim kraljem, >da se receni kralj ne usudjuje 
ciniti nego po mnijenju toga Joakima* (ut praefatus rex nil nisi iuxta ipsius Joachimi 
arbitrium audeat operari). 

Nema sumnje, joakim Pektar bio je trn u oku ne samo ceSkomu kralju Otokaru, 
nego i mnogim velikasima u Ugarskoj i Hrvatskoj. A razlog je tomu valjda bio, sto 
je Joakim odvracao i otudjivao svoga kraija sve vise od 6e§koga kraija, i nastojao ga 
predobiti za Habsburgovca Rudolfa I., koji je od god. 1273. bio njemaSkim kraljem, 
te koji je svima silama radio, da otme ceskomu kralju bastinu Babenberga, za koju 
se je vec toliko krvi prolilo izmedju Ugarske 
i CeSke. Mozda je Joakim Pektar vec 
god. 1274. o torn snovao, kad je ugrabio 
mladjega brata kraljeva Andriju, mozda 
je vec tada radio sporazumno s Habsbur- 
govcem Rudolfom, da mladoga Andriju 
zaruCi s kojom kcerju kraija Rudolfa. No 
nastojanju Joakimovu oduprli su se jamadno 
god. 1276. brojni velika§i ugarski i hrvatski, 
a na te\u im Gisingovci, naroCito pak 
knez Ivan, tada ban citave Slavonije. 

Borba izmedju privrzenika i protivnika 
Joakima Pektara vodila se je god. 1276. 
i 1277. Prvih dana kolovoza 1276. spominje se 
Joakim kao ban citave Slavonije; po svoj prilici 
da je tada zapodjeo upornu borbu sa svojim 
brojnim protivnicima u hrvatskim zemljama. 
Rat se vodio naroCito u Slovinskoj zemlji, 
gdje je uz Joakima vjerno stajao Petar, knez 

od Pakraca, sin magistra Benedikta. Jos vise godina poslije spominje se kralj kneza Petra, 
koji bijaSe velikih zasluga stekao >skuCivsi Hrvate i prekodravske Ijude, kad se htjedoSe 
izvinuti izpod vlasti kraljeve* (in compescendis Croatis et hominibus Transdravanis, 
qui se de iurisdictione regia volebarit alienare). Iz Slovinske zemlje poSao je ban Joakim 
s knezom Petrom na jug, »da svlada divljadtvo hrvatskoga puka< (ad coercendas seu 
compescendas ferocitates croaticae gentis). Tu na jugu sastao se Joakim jamadno 
s bratom svojim, primorskim banom Nikolom, te se borba nastavila. Kaze se narodito, 
da je hrvatski narod ustao, potaknut nekim velikasima, medju kojima je bio Finta, sin 

Napis : Henr(i)ci bani tocias S(clavonie) 

^e6 Vladanje krai.jeva arpadovi6a. 


Davidov de genere Aba, bivSi palatin. Taj bijase zauzeo neki kraljevski grad ili kasteo; 
kad je Joakim na taj grad udario, knez Petar Pakra6ki bijaSe se tako hrabro ponio, da 
ga je neprijateljsko kamenje gotovo obasulo, te su ga ranjena morali odnijeti s bojista. 

O daljim borbama Joakima Pektara ne ima potankih vijesti; samo se znade, da 
se je Joakim poslije borio s Babonicima, koji su drzali velik dio zemlje izmedju Gvozda 
i Kupe. Tu u ratu s Babonicima pogibe i Joakim: ubio ga u boju god 1277. knez 
Stjepan Babonic. S njegovom smrcu nestade i vlasti brata mii Nikole u Hrvatskoj i Dal- 
maciji. Ban citave Slavonije je u studenom 1277. Henrik Gisingovac, a primorski ili 
hrvatski ban opet Pavao I., knez Bribirski od plemena Subic. 

No smrcu Joakimovom nijesu klonuli njegovi privrzenici, ni zaspale njegove ideje. 
Mladji brat kralja Ladislava, po imenu Andrija, koji se je vec od god. 1275. nazivao 
hercegom »6itave Slavonije i Hrvatske« ili bolje » citave Slavonije, Dalmacije i Hrvatske«, 
buda zaista odredjen, da stupi u rodbinsku svezu s Habsburgovcima. U srpnju 1277. 
desili su se u Bedu poslanici kralja Ladislava, te su ondje 13. srpnja s njemackim carem 
i kraljem Rudolfom utanacili savez proti ceskomu kralju Otokaru, te ujedno torn 
prigodom ugovorili, da ce mladji kraljev brat Andrija ozeniti Klemenciju, kcer cara 
Rudolfa. Malo zatim, u studenom iste godine sastadose se Rudolf i Ladislav u Haim- 
burgu; njemadki car primi Ladislava i brata mu Andriju za svoje posinke, no zato mu 
morade ugarski kralj ponovo obecati, da ce ga pomagati u osudnom boju s ceSkim 
kraljem. Kad je na to car Rudolf god. 1278. spremao vojnu na Otokara, pozove i La- 
dislava, da odrzi zadatu rijec. Ladislav mu posla u pomoc vojsku od 30.000—40.000 
Ijudi pod palatinom Matijom, i ugarska je vojska mnogo doprinesla kobnomu porazu 
kralja Otokara kod Diirnkruta na Moravskom polju (26. kolovoza 1278.). Zanimljivo je, 
da su u tom ratu Gisingovci stajali uz Ceskoga kralja i pomagali ga proti svomu 
vladaru; narocito Ivan Gisingovac pljackao je na austrijsko-Stajerskoj medji juzno od Dunava. 

U isto doba, dok je kralj Ladislav, vojskom pomagao Rudolfa Habsburgovca i 
bitno doprinesao padu de§koga kralja Otokara (II.), bjesnio je svedjer rat u hrvatskim 
zemljama. Naro6ito naokolo Gvozda, na medji Hrvatske i Slavonije, vazda je bilo 
okrSaja i krvi. Gatacki knez Nikola, bivsi primorski ban i brat Joakima Pektara, digao 
na noge citavo svoje pleme, sve prijatelje i privrzenike, pak se oborio na Babonice, da 
osveti smrt svoga brata. Uz kneza Nikolu, koji se svedjer zove banom, pristali i Gisin- 
govci, braca Ivan, Henrik i Nikola. Tako je sav zapadni dio Slovinske zemlje krvario 
od neprestanih borba izmediu knezova i velikasa. Bila to podpuna anarhija: rat sviju 
proti svima. Gisingovci bili su uza to privrzenici Otokarovi, dok su knezovi Babonici, 
od nedavna susjedi Habsburgovaca, pristajali uz Rudolta. No Habsburgovcima bili su 
protivni i Anzuvinci u Napulju, pak tako se je i kralj napuljski Karlo I. upleo u tu 
borbu. On je na po6etku kolovoza 1277. opremio dvanaest galija i poslao ih u Hrvatsku. 
Na celu toga brodovlja bili su kapetan Jakov de Bursona i marsal Vilim Brunello; ti 
su vodili u Slavoniju placenike, naime 200 konjanika i 120 strijelaca. Da 11 je i ta Seta 
sudjelovala u bojevima, nije poznato; no izvjestno je, da je nastojanju tih napulj- 
skih vojvoda poSlo za rukom, da ratujuce stranke izmire. 

Najprije se pogodiSe Gisingovci s Babonicima. Bilo je to u Dubici na Uni dne 
20. travnja 1278. Osim napuljskih vojvoda najviSe je izmirenju doprinesao magistar 
Girard, poglavica Bozjaka u Ugarskoj i Slavoniji. Poglaviti uvjeti mira bili su ovi: 
magistar Ivan Gisingovac i njegov rod oprastaju Babonicima (banu Stjepanu) sve ono, 
§to su ti u ratu kome drago skrivili. Gisingovci ne ce nadalje radi smrti bana Joakima 
dizati se na Babonice niti pomagati Joakimovoj braci protiv njih, sve kad bi im to 
zapovjedio kralj ili kraljica, suvise priteci ce im u pomoc, ako bi Joakimova braca 
navalila na njih. Zarobljenike i taoce izmijenit ce bezplatno, osim zarobljenike magistra 
Nikole, brata bana Joakima, i grad Stenidnjak, cija je stvar u ovom ugovoru ostavljena 



na stranu. Magistar Ivan Gisingovac i rodbina njegova na molbu vojvode napuljskoga 
kralja, a uz privolu hrvatskoga hercega Aodrije (kojemu je Ivan Gisingovac blagajnik), 
daju Stjepanu Babonicu i rodu njegovu dvije zupanije Pset, Goricu, Gaj, Dreznik, Novi- 
grad i selo Petrinju, Za osiguranje mira daju obje stranke svoje sinove za taoce, i to 
do uzkrsa dojduce godine 1279. Stranka, koja pogazi mir, platit ce 2000 maraka globe. 

Tako se izmirili Gisingovci s Babonicima. No rat izmedju Babonica i rodjaka 
Joakima Pektara nastavio se, premda su prijatelji mira nastojali, da se i medju ovim 
rodovima postigne sporazumak. Malo iza utanacena mira sazvao je Gisingovac Nikola, 
ban iitave Slavonije, sabor kraljevstva slovinskoga (congregationem regni Sclavoniae) 
za 9. svibnja 1278. u Zagreb. Na taj sabor dosla je sva sila nizega plemstva (multitudo 
copiosa), naroCito iz prostrane zupanije zagrebadke. Tu su sluzbenici zagrebaikoga grada 
potanko izlozili sve svoje stare pravice i povlastice, koje je onda ban ponovo potvrdio. 
U isto je doba i herceg Andrija u svibnju i lipnju 1278. stao izvrSivati svoju vlast, 
izdavajuci povelje ili sam ili kroz svoga pokladnika Ivana Gisingovca. Medjutim je i 
napuljski kralj Karlo 21. kolovoza 1278. potvrdio pogodbu izmedju Gisingovaca i 
Babonica, za koju veil, da »sluzi na 6ast ugarskomu kralju i kraljici, i da je na dobro zemlje*. 

Nastojalo se jos izmiriti Babonice s bracom Joakima Pektara: Nikolom, Stjepanom 
i Pavlom. Cini se, da je o torn radio i sam kralj Ladislav, kao i vrli zagrebadki biskup 
Timotija. Dne 9. lipnja 1278. izdade kralj Ladislav u prisucu svoje sestre Elizabete i 
mnogih duhovnih i svjetovnih velikasa 
u Canadu vrlo znamenitu povelju knezu 
Stjepanu, bratu Joakima Pektara. On 
ga prima u svoju »osobitu milost« (in 
nostram gratiam specialem), imenuje 
gasvojim dvorskim sudcem i zupanom 
mosonjskim, i daje mu povrh toga 
jo§ godisnju placu od 1000 maraka 
Nadalje mu potvrdjuje sva njegova 
imanja, kao i posjede, koje je nekad 
drzao brat njegov Joakim. Xapokon ob- 
rice i prisize kralj, da ne ce nikad opo- 
zvati te svoje darovnice, »osim ako bi 
poslije ovoga darovanja pocinio ta- 
kove izgrede, radi kojih se moraju 
velikasi lisiti casti« (nisi tales exces- 
sus post datum praesentium commi- 
serit . . . pro quibus honoribus spoliari 
debeant et privari). 

U isto doba gotovo, kad je kralj 
Ladislav primio Stjepana, brata Joa 
kima Pektara, u svoju osobitu milost, 
nastojao je takodjer, da izmiri rod Joa- 

kimov s Babonicima. Bila bi to zadaca hrvatskoga hercega Andrije; no taj je negdje 
izmedju srpnja i listopada 1278. umro. S toga povjeri kralj taj posao vrlomu zagrebaS- 
komu biskupu Timotiji, a njemu dade uz bok palatina Matiju, magistra Templara Gi- 
rarda, preposta zagrebaSkoga Mihajla, arcidjakona sanskoga, dubiikoga i vrbaskoga 
Girarda, i gorickoga arcidjakona Manfreda. Mirovni sudci nadjose se na okupu u Za- 
grebu dne 16. studenoga 1278. Od Joakimove brace dodjo§e sva tri: Nikola, ban diwve 
Slavonije, moSonjski zupan i sudac kraljeva dvora Stjepan, i magistar Pavao; BaboniCe 
i njihovo pleme zastupahu ban Stjepan, knez Radoslav, knez Nikola Babonid i knez Vuk. 

Hrv. poTJ. *7 

Ladislav hi. (rv.) Kumanac. 

Iz ilustrovane kronike Ivana Turfianskoga u Bedn. 



Dugo se razpravljalo i natezalo, jer je ban Nikola bio tvrda srca, te nije htio ni cuti o 
izmirenju, dok se ne osvcti ubojicama svoga brata. Posrednici izlagahu, kako se tim 
kraljevstvo Slavonije do kraja ponistuje, kako je narocito zelja kraljeva, da dodje do mira. 
Tek nakon duga nagovaranja smek^a se srce bana Nikole, te privoli na mir. Glavne 
pogodbe bijahu: Ban citave Slavonije Nikola ustupa Babonicima u vjecno imanje grad 
Stenicnjak, a Babonici ustupaju Nikoli zemlju Zlat. Ban Nikola pristaje nadalje, da Babonici 
zadrze svoja nasljedna i stecena imanja u Podgori, Sani i drugdje, za koje imaju povelje; 
osim toga dopusta, da Babonici zadrze Dreznik, obje zupe Pset, Novigrad, Goricu i Pe- 
trinju, sto im bijahu nedavno (20. travnja 1278.) ustupili knezovi Gisingovci s privolom 
pokojnoga hercega Andrije. Ban Nikola ne moze traziti od Ijudi (podanika) knezova Ba- 
bonica ni banskog konaka ni poreza od sedam dinara, ni druge banske poreze, jer ih 
je ban Joakim bio nemilo opljadkao. I ako bi kada ban Nikola htio u poslu bano- 
vine da potegne na odgovor Stjepana iRadoslava Babonica, neka to bude u nazoCnosti 
budi biskupa budi kaptola. Obje stranke zaklinju se na razpelo, da ce tvrdo drzati ovaj mir, 
koji ce i kralj Ladislav potvrditi. Da li je to kralj Ladislav zaista u6inio, nije izvjestno; 
no 1. srpnja zaprijetio je ostrogonski nadbiskup Vladimir na molbu zagrebadkoga biskupa 
Timotije crkvenim prokletstvom onima, koji bi prekrsili tezkom mukom utana6eni mir. 
Ali mira ne bi ipak, ni u Slavoniji ni u Ugarskoj, a kriv je tomu bio sam kralj 
Ladislav sa svojom majkom Elizabetom. Ladislav bio je od svoje majke, rodjene Kumanke, 
vrlo zlo odgojen, te je kao mladic stao zivjeti pustopasno i neuredno. Za svoju zakonitu 
zenu, Isabelu napuljsku, stao slabo mariti, vec se pomamio za lijepim i razkalaSenim 
Kumankama. U obce je sasvim zavolio Kumane. A ti su jos zivjeli posve na nomadsku 
bez stalnih obitavalista, u svojim pustenim satorima, preziruci krscansku vjeru i drzeci 
se svojih starih poganskih obicaja. Cesto bi provaljivali u pitome krajeve ugarskih velikasa 
i crkvenih dostojanstvenika, te bi nebrojene krScane hvatali i vodili u robstvo. Zulum 
Kumana dodijao napokon i rimskoj stolici. Papa Nikola III. posla pod jesen 1278- 
zasebnoga legata, firmanskoga biskupa Filipa u Ugarsku, da pokrene crkvene i politicke 
reforme u toj zemlji. Izprva je kralj Ladislav kuSao papinskomu legatu 6initi zapreke; 
no poslije je ipak podupirao njegovo nastojanje, da se Kumani uljude i privedu u krilo 
krScanstva. Ljeti 1278. obecase dvije starjesine kumanske u ime svojega puka, da ce 
svi, koji jos nijesu krsteni, primiti sveti krst i zivjeti po odredbama crkvenim, da ce 
nastavati u stalnim prebivaii§tima i drzati se obicaja krScanskih, da ce se okaniti robljenja 
i ubijanja, te vratiti sve zarobljenike i imanja, oteta plemicima i crkvama. Nasuprot obeca 
kralj Kumanima, koje je proglasio ravnima ugarskim plemicima, da ce im dati za stano- 
vanje krajeve izmedju Tise i Dunava i uz pritoke Tisine, koji su ostali pusti iza tatarske 
provale. No ne prodje mnogo, a nestaini kralj udario opet protivnom strujom. Kad je 
legat u rujnu 1279. u Budimu sazvao pokrajinsku sinodu, da izradi reformu ugarskoga 
svecenstva i da osigura prava crkve i svecenstva od nasilja svjetovnoga i od drzavne 
vlasti, zapovjedi kralj gradskomu sudcu i gradjanima u Budimu, da ne puste prelate 
k legatu u kasteo, i da im ni za novae ne dadu hrane. Pace kralj sam podje medju 
Kumane, primi njihov nacin 2ivljenja, te odnemari uz kumansku Ijubavnicu svoju zakonitu 
suprugu, kcer napuljskoga kralja Karla I. Anzuvinca. Kad je na to legat kaznio Ugarsku 
interdiktom, a kralja crkvenim prokletstvom, zarobi Ladislav god. 1280. legata i predade 
ga Kumanima. No zato zarobiSe opet velikaSi kralja, te ga pustise na slobodu tek onda, 
kad je u kolovozu iste godine legatu dao zadovoljstinu i obrekao, da ce tocno izvrSiti 
sva prije zadata obecanja, a narodito odredbu proti krivovjercima. Jednako obeca 
19. kolovoza 1280. i kraljeva mati Elizabeta, koja se zove >starija kraljica Ugarske, 
herceginja Ma6ve i Bosne«. I ona obre6e legatu Filipu, da ce u svojim oblastima MaCvi 
i Bosni, kao i u zupaniji Pozezkoj i Vukovskoj izvrsivati sve odredbe protiv krivovjeraca, 
a to ce 6initi i njezini podanici. 



Uz ovake prilike u Ugarskoj nije 6udo, da nije bilo mira ni u Slavoniji. Najmodnije 
tri knezevske porodice: Gisingovci, Joakimovci i Babonici ostadose unatod ugovorima 
od god. 1278. svedjer u medjusobnoj zavadi. Svaka je od njih za sebe svojatala bansku 
6ast, tako da su u isti mah bila po dva i tri bana, sve po jedan od svake porodice. 
Cini se medjutim, da je najmocniji od svih bio Nikola Gisingovac, koji se god. 1278. 
i 1279. zove >banom citave Slavonije*. Smutnje, 6ini se, postadoSe jo§ vede, kad se je 
koncem godine 1279. kao ban diitave Slavonije pojavio Petar PakraCki, sin kneza 
Benedikta, onaj Petar, koji se bijase pred nekoliko godina proslavio zajedno s Joakimom 
Pektarom, boreci se za kralja Ladislava »proti Hrvatima i prekodravskim Ijudima*, koji 
se htjedoSe osloboditi od kraljevske jurisdikcije. Petar Pakra^ki vec je 31. prosinca 1279- 
ban Citave Slavonije; kao takav sazvao je sabor ili obci zbor (generalis congregatio) 
kraljevine Slavonije u Rovisce (Ryucha), u kojem uz ino » zajedno sa svojim drugovima 
i plemicima kraljevstva* (cum sociis et nobilibus regni) potvrdjuje razlidita privilegija i 
darovnice. Mozda je njegovu utjecanju po&lo za rukom, te je sklonio kralja Ladi- 
slava, da je 18. lipnja 1280. u Budimu izdao povelju, u kojoj je izjavio, da pokojni 
ban Joakim nije bio nevjeran izdajica, kako su ga njegovi protivnici razglasili, nego 
da je »magistar Joakim radi vjernosti svoje prema kraljevskoj kruni bio od svojih 
protivnika ubijen*. 

Cini se, da su se uslijed ove kraljeve povelje primirila braca pokojnoga Joakima 
Pektara. No za to je i dalje bjesnio rat izmedju Gisingovaca i knezova Babonica, kojima 
su se u to pridruzili krcki i modruski knezovi Ivan i Dujam, kao i zupan (knez) Gardun. 
Borba izmedju tih porodica mora da je bila uzasna, jer je dovela gotovo do razsula i 
skrajnjega siroma§tva kraljevine Slavonije. Napokon se je morao i tu umijeSati sam 
kralj Ladislav, zapovjedivsi knezovima Gisingovcima, da se izmire sa svojim protivnicima. 
Bilo je to 30. listopada 1280. u gradu Ozlju. Tu se nadjo§e na okupu tri Gisingovca, 
magistar Ivan, zupan Vrbasa i Sane, Nikola ban citave Slavonije, i vesprimski biskup 

Slavonski banovci kralja Ladislava in. (iv.). 

'Lice: Kuna tr6i na desno, izmedju dvije zvijezde. Napis u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta regis p(ro) 
Sclavonia*. Zalicje: Fatrijarkalni (dvostruki) krst na podnoiju, s objc mu strane dvije okninjene glave, 
jedna gledajudi u dnigu; gore desno zvijezda, lijevo polumjesec. U poluiniesecu cvijetak. Sigle: 
R L (rex Ladislaus). U novije vrijeme tvrdi dr. Giro Truhelka, da se napis na banovcima mora ovako 
iitati: »Moneta regis p{er) Sclavonia(m).« 


Petar. Oni utanaaiSe mir s Babonicima (banom Stjepanom, knezom Radoslavom, Nikolom 
i Stjepanom), krdkim knezovima Ivanom i Dujmom, kao i zupanom Gardunom. Obje 
ratujuce stranke oprostile si medjusobno nanesene nepravde i stele, a Gisingovci 
obrekoSe, da ne ce dirati u posjede knezova Babonica ni u imanja zupana Garduna. Ugovor 
mira potvrdio je i zagrebadki kaptol 17. studenoga 1280. 

Ali Slavonija uza sve to nije doiekala mirnih dana, poSto je sama kraljica mati 
Elizabeta, >herceginja Citave Slavonije. gazila pravo i zakon. Kao vlastnica zupanija 
iztoCno-slavonskih: vukovske, pozeike i virovititke uzkracivala ona dohodke i stezala 



prava zagrebaCkoga biskupa Timotije. Narocito njezini podanici u virovitidkoj zupanijij 
zitelji Virovitice i Lipove, ne htjedose zagrebackomu biskupu placati desetine. Na to je 
cazmanski prepo§t Jakov, po nalogu papinskoga legata Filipa, pomenute zitelje tri put 
pozvao, da svoju duznost vrSe; no oni se njegovim pozivima ne odazva§e. Napokon na 
same Sesvete 1280. prepost cazmanski Jakov po nalogu papinskoga poslanika kazni 
nepokorne zitelje crkvenim kaznama. Sluzeci naime na reCeni dan u crkvi sv. Duha u 
Cazmi misu, iza evangjelja receni prepo§t zitelje Virovitice i Lipove s dvadeset i cetiri 
glavara, starjesine i priseznika tih dvaju sela svec^ano udari crkvenim prokletstvom, te 
imena prokletih izbroji redom; a poslije toga proglasi crkveni interdikt za ditavu zemlju, 
koja je pripadala drzavini kraljice majke Elizabete (totam terram dominae reginae senioris 
ecclesiastico subieci interdicto). 

Tako je uz ine nevolje ubogu Slavoniju na koncu godine 1280. zatekao Jos i 
crkveni interdikt. Sad se tekar razgoropadise knezovi i vlastela slovinska. Najljuce su 
bjesnili upravo Gisingovci, braca Ivan, Nikola i Henrik. Oni se oboriSe na zagrebackoga 
biskupa Timotiju, po svoj prilici da ugode kraljici majci. Stadose mu grabiti imanja, kao 
zupaniju Garesnicu i grad Garic. Uzese pace u svoju sluzbu razbojnike i hajduke, s kojima 
nastojahu zatrti zagrebackoga biskupa. Najgorc je pustosio neki hajduk Wryz (totius 
regni praedo et publicus latro), koji je biskupovo mjesto Vasku kod Drave gotovo 
sasvim unislio i zitelje raztjerao. Pet zena izagnao je sred najvece zime iz njihovih 
kuca, te su se nevoljnice smrzle. Gisingovci opet pobirali mjesto biskupa desetinu, vodili u 
suzanjstvo podanike i sluzbenike biskupove, pak ih onda dali mu6iti od hajduka Wryza. 
To napokon dodija biskupu Timotiji, koji je 13. ozujka 1281. sam svojim o6ima morao 
gledati, kako mu je Vaska bila grozno poharana i unistena. Biskup Timotija iz Vaske 
podje u Viroviticu, pak ondje 25. ozujka 1281. udari crkvenim prokletstvom sva tri 
Gisingovca (bana citave Slavonije Nikolu, zupana Sane, Vrbasa, Garica i Gorice Ivana, 
i Henrika), kao i njihove privrzenike i pomagace, na celu im spomenutoga vec hajduka. 

Podpuna anarkija u Ugarskoj i Slavoniji potrajala kraj takih prilika i dalje. Mjesto 
Gisingovca Nikole, koji je bio izobcen iz katolicke crkve, bio je sada banom citave 
Slavonije Petar Pakracki (1280. — 1283.). On je revno pomagao kraljicu majku 
Elizabetu, koja se je u to (1282. — 1283.) svedjer zvala >herceginja citave Slavonije, 
Macve i Bosne«, te je uz to neposredno upravljala iztocno-slavonske zupanije: vukovsku, 
pozezku i virovitifiku. MozJa po njezinu naputku, ili bar u sporazumku s njom podijelio 
je kralj Ladislav koncem godine 1283. Macvu i Bosnu svomu surjaku Stjepanu Dragutinu, 
kojega bijaSe brat Uros II. Milutin lisio srbskoga prijestolja. U isto vrijeme obasuo je 
Ladislav slavonskoga bana Petra castima i imanjima, sve radi njegovih zasluga stecenih 
u borbi s prekodravskim nezadovoljnicima u Slavoniji. Jos 24. travnja povratioje kralj banu 
Petru posjed Oziag u Baranskoj zupaniji; poslije opet darovao mu je zupaniju Garesnicu 
i grad Garic, sto je nedavno jo§ pripadalo biskupu zagrebackomu. Po tom sudimo, da 
je sve jo§ god. 1283. trajao razdor izmedju kraljevske porodice i zagrebackoga biskupa. 
Tako se je ban Petar miloscu kralja Ladislava silno podigao, te se je u listopadu 1283. 
ponosito pisao »Petar, ban citave Slavonije, zupan Baranje i Gare§nice«. Njegova imanja 
sterala su se po velikom dijelu iztoCne Slavonije: on je drzao zemlje u zupaniji Baranj- 
skoj, Pozezkoj i Krizevackoj, a bio je jama6no protivnik biskupa zagrebackoga, po.^to 
je primio njemu oteta imanja i zupe. 

Po svem se tini, da je kralj Ladislav zajedno s majkom Elizabetom prkosio rim- 
skoj stolici, te da je slabo mario za interdikt, kojim bijase kaznjena oblast njegove 
majke. K tomu je upravo u to vrijen\e odrzao sjajnu pobjedu nad Kumanima u Ugarskoj- 
Odkad se je naime stalo raditi, da se Kumani pokrste i priviknu uredjenu zivotu, 
zavladalo je medju njima nezadovoljstvo. Pa6e godine 1282. digoSe se oni na kralja 
pod svojim vodjom Oldamurom. No Ladislav zatrazi pomoc u austrijskoga vojvode 



zpIo rti DOW a. Or/»tf^ otpivoK^b^ift^f^ 

roo% ^i^to o^^x/hw Qtm^.dvuiffi'n %A^^^ tun dvOcrv 






f/p^ u-vi*^u/ mfC^?c/6 ^vjju^ ^J^^ f 


j^wi/o wtn,ip^ (j%<^V6» ojii»y^x/buJ\,t)wL^D)'uqyi*k<^^€/hJ* 


Snimak jedito^a rukopisa iz druge pjlovice XV. ili po£etka XVI. stoljcca. Cuva sc u knjiinici kr. svenCiliita 

Franje Joaipa I. (10.) 


Albrechta I., sina cara Rudolfa Habsburzkoga, te primivsi ju svlada Kumane u krvavom 
boju kod jezera Hood, Segedinu na sjeveroiztoku. Na to ih pokori, premda su mnogi 
od njih, ostaviv svoje porodice i svoje blago, pobjegli k nogajskim Tatarima. 

Na koncu god. 1283. bilo je stanje u Slavoniji tako nesnosno, da je knez Ivan 
Okicki, sin kneza Jaroslava, svoj grad Lipovac kod Samobora prodao Radoslavu Babo- 
nicu, jer ga nije mogao dalje drzati. U dotifnoj povelji kaze knez Ivan izrijekom, da 
je njegov grad Lipovac s kotarom radi neprestanih ratova ostao »zapusten i lisen 
svojih stanovnika* (propter guerram diuturni et impacati temporis desolatis et habita- 
toribus suis destitutis). Jamafino je nevoljnim prilikama mnogo doprinijelo, §to je ve<f 
od god. 1281. citava Slavonija bila udarena crkvenim interdiktom. Napokon stade kralj 
Ladislav zajedno s majkom Elizabetom nastojati, da crkvene prilike u Slavoniji uredi. 
Sama kraljica Elizabeta izjavi u jednoj izpravi, koju je izdala u Virovitici 16. studenoga 1283., 
da je bila krivo obavijestena u pogledu desetine (plodina, vina, kunovine i t. d.) od 
mjesta Virovitice i Lipove, kao i citave zupanije virovitiCke. Kraljica priznaje, kako je 
vjerovaia, da ta desetina njoj pripada; no poSto su ju i crkvenjaci i svjetovnjaci uputili, 
da recena desetina ide crkvu zagrebacku, ona ju vraca biskupu i njegovoj crkvi. Tim 
bi utrt put izmirenju izmedju kraljevske porodice i zagrebackoga biskupa. Slijedece 
godine 1284. dne 24. svibnja nalozi kralj svojoj majci, da povrati crkvi zagrebackoj 
mjesto Va§ku, koje joj bijase nepravedno otela. Malo zatim, dne 7. lipnja 1284 potvrdi 
kralj Ladislav, a posebice istoga dana i njegova supruga Isabela, da se je kraljica 
mati izmirila i pogodila sa zagrebaCkim biskupom Timotijom, te mu povratila desetinu 
Virovitice i Lipove, kao i citave zupanije viroviti6ke. U obce je Ladislav u drugoj 
polovici god. 1284. sve moguce 6inio, da ugodi zagrebaikomu biskupu. Dne 7. lipnja povrati 
mu za njegovu vjernost i primljene sluzbe zupaniju Garesnicu, 25, kolovoza potvrdi mu 
grad Garic, koji mu bija§e prigodom svoga krunisanja darovao; 15. rujna napokon 
obznani kralj svim plemicima i drugim Ijudima u zupaniji Gare§nici, da je biskupu 
Timotiji opet podijelio tu zupaniju, i da ce odsad vrSiti prava i primati dohodke od nje* 
Tako se je na koncu godine 1284. izmirila kraljevska porodica sa zagrebadkim biskupom; 
u isti cas nema vi§e Petra Pakrackoga kao bana citave Slavonije, tu 6ast vrsi odsad 
opet Ivan Gisingovac, dok mu je brat Nikola postao palatinom. 

Na pocetku god. 1285. snadje Ugarsku Ijuta nevolja. Oni Kumani, koji bijahu pri- 
bjegli k nogajskim Tatarima, provali§e zajedno s njima oko nove godine u Ugarsku, opu- 
stosiSe grozno svu zemlju do Pe§te i sipuske zupanije, te poubise tisuce muzeva, 
zena i djece, ili ih odvedose u robstvo. Provalnici bise napokon ipak suzbijeni; no iza 
toga stade opet kralj Ladislav ugadjati Kumanima bolje nego ikad prije. On pote po- 
novo zalaziti medju njih, te Ijubakati s njihovim zenama. Svoju zakonitu suprugu, napuljsku 
kraljevnu Isabelu (Elizabetu), koja je jo§ prosle godine utjecala i u drzavne poslove, za- 
nemari posve, paCe ju zatvori u samostan na Margaretinu otoku izmedju Pe§te i Bu- 
dima, gdje je mnogo stradala i oskudijevala. tini se, da se je u to f avadio i s rodjenom 
majkom svojom, cemu je mnogo doprinesao neki Jakov Ponicev, pouzdanik njezin. 

Nestasnost i razkala§enost kralja Ladislava iznova je uzburkala titavu Ugarsku i 
Slavoniju. Ostrogonski nadbiskup Vladimir vi§e se je puta obracao na rimskoga papu, 
iznoseci ostre tuzbe i tegobe proti kralju. Mnogi velikasi u Ugarskoj i Slavoniji opet 
se dizali na kralja, pate mnogi pomi§ljali i na to, da se Ladislav zbaci s prijestolja. 
Medju tima iztidu se osobito Gisingovci, koji se neprestano s kraljem svadjaju i mire. 
Cini se medjutim, da je kralju god. 1285. poSlo za rukom svladati sve nezadovoljne 
velikaSe. No sad se digao protiv njega novi protivnik, naime Andrija Mletcanin 
(Lombardac), unuk kralja Andrije. Jo§ otac njegov Stjepan bijale ga god. 1271 u 
svojoj oporuci odredio za svoga nasljednika, i testamentamo mu ostavio naslov hercega 
slavonskoga (hrvatskoga). Sada ieli taj herceg Andrija ostvariti svoje pravo na ugarsko 


prijestolje. Tu ce mu pomagati njegova majka Tomasina i ujak Albertin Morosini 
(Mauroceno) sa svojim prijateljima u Mletcima. No Andrija iz6ekivao je pomoci i od 
mleta^ke obcine. U svibnju 1286. trazi on pomoc i savjet u mletackoga duzda. MIetacko 
je vijece spremno pomoci svojemu gradjaninu; jedino ne zna, kakva da bude ta pomoc- 
Gotovo u isto vrijeme priblizio se Andrija i gorifikomu grofu Albertu. Dne 6. lipnja 1286. 
sklapaju u Divinu (Duino) goricki grof Albert i Mletcanin Albertin Morosini ugovor, 
kojim potonji kao punomocnik »svijetloga gospodina Andrije, Bozjom miloscu hercega 
slavonskoga« (pro illustri domino Andrea, dei gracia duce Sclavoniae, nepote olim 
serenissimi domini Andree regis) obecaje, da ce se vojvoda Andrija ozeniti grofovom 
kcerju Klarom. Tom zgodom bijahu svjedoci ugovora: mletaCka gospoda Albertin 
Morosini i Marin Pasqualigo za hercega Andriju, zatim plemeniti muz Hugo od Divina 
ijakov de Ragonia, koji su takodjer u crkvi sv. Ivana taj ugovor potvrdili prisegom. 

Iz svega se toga razabira, da je herceg Andrija god. 1286. ozbiljno radio, da se 
s pomocu mletaCke obcine i goriSkih grofova zadobavi prijestolja u Ugarskoj i Hrvatskoj. 
Ne ima sumnje, da je Andrija pri torn nastojanju nasao privrzenika izmedju nezadovoljnih 
velikasa ugarskih i hrvatskih. Izvjestno je, da je Andrija i u Ugarsku provalio, budi da 
sjedne na prijestolje, budi da zavlada bar nekim dijelom drzave. No kralj Ladislav i 
njegovi prvr^enici suzbiSe srecno i ovaj put nametnika. Herceg Andrija obladao je doduse 
jednim dijelom drzave, pace je predobio Gisingovce, imenovavsi Gregorija, sina Henrikova, 
svojim »magistrom dapiferorum« (lipnja 1287.); no poslije ne mogase se odrzati proti 
jacemu kralju Ladislavu. On bi napokon prinudjen, da zajedno sa svojom porodicom 
bjezi iz Ugarske u susjednu Austriju, gdje je naSao zaklona i obskrbe u habsburzkoga vojvode 
Albrechta I. U njega je Andrija ostao kao bjegunac sve do smrti kralja Ladislava. 

Ladislav bija§e srecno odvratio pogibao, koja mu bijase zaprijetila od Andrije 
MletCanina. No zato se sada dize na njega rimski papa Honorije IV., kojemu bijahu 
dodijali vjediti vapaji iz Ugarske. On zaprijeti u ozujku 1287. kralju crkvenim kaznama, 
pa6e i krizarskim ratom protiv pogana, Tatara i drugih Muhamedovaca, koje je kralj 
zaSticivao. BuUe papinske ne bise doduse odaslane, jer je Honorije IV. u to umro. No 
zbor kardinala podhvati se bar zadatka, da izradi slobodu zarobljenjoj kraljici, i da joj 
se povrate oteti dohodci. U to ime obratiSe se oni 2. kolovoza god. 1287. na ostrogon- 
skoga nadbiskupa Vladimira, kojemu priposlase i poslanicu, pripravljenu od pape Honorija IV. 
Zanimljivo je, da se je zbor kardinala obratio takodjer na bracu Gisingovce (vesprimskoga 
biskupa Petra, i bracu njegovu Ivana, Nikolu i Henrika), neka rade sporazumno s ostro- 
gonskim nadbiskupom, da se kraljica Isabela oslobodi suzanjstva u m^anastiru na Marga- 
retinu otoku. 

Spisi kardinalskoga zbora biSe procitani u drzavnom saboru u Budimu na pocetku 
prosinca 1287. Svi nazo^ni duhovni i svjetovni velikasi, kao i plemici zakljuciise, da se 
kraljici imadu povratiti svi dohodci, koji ju idu. Malo zatim obeca i sam kralj kod 
Ostrogona, da ce se popraviti i okajati sve, sto je dosad zlo uradio; pace u lipnju 1289. 
izmirio se na drzavnom saboru u Fuenu sa svojom zakonitom suprugom. No vec 
slijedecega proljeca podigao je papa Nikola IV. iznova tuzbe protiv kralja, daje prigrlio 
obiSaje Tatara i Kumana, da je svoju suprugu odvrgao, i da je tim narusio mir u 
drzavi. Papa odluci opet svoga legata poslati u Ugarsku, »da dovede kralja od krivoga 
puta bludnje na put istine i vjere, te da ga povrati obredima krScanske religije«. Uza 
to de nastojati, da ga izmiri sa suprugom. No prije nego §to je legat poSao na put, 
stigla je kralja Ladislava smrt. 

Kako je Ladislav zivio, tako je i umro. Zanemarivsi posve svoju zakonitu suprugu, 
bacio se u krilo Kumanima, te Ijubakao s njihovim lijepim, no razkala§enim zenama. 
Lutajuci s kumanskim vodjama po Biharskoj zupaniji, utaborio se nedaleko od tvrdinje 
Korosszega. Nocu 10. srpnja god. 1290. provalise tri Kumana u njegov sator, te ga umorise- 


Vladanje kralja Ladislava bijaSe gotova nesreca za Ugarsku i Slavoniju. Vise 
plemstvo preotelo posve mah i privelo drzavu do razsula. Poganski Kumani. koje je 
Ladislav najvolio, pocinjali su svojom obijesti silne izgrede i bezzakonja; zidovi pak, 
koji su uzeli u zakup sav prihod kraljevske blagajne, izsisali su narod, oglobili ga i 
upropastili. Bolnim rijecima oplakuje tuznu sudbinu Ugarske tadanji papa Nikola IV. 
»Kraljevsko prijestoljec bugari on, »stenje pod pritiskom, a poSto je kralj izgubio sav 
ugled, to se u drzavi otimlju ne samo imanja vjernika, nego se plijene i crkveni 
posjedi, a i pobozne zaklade. Bogu je plakati, kolika pogibija prijeti spasu du§a, po§to 
se Ijudi grozno ubijaju i tvore nebrojena zla« Ugarski Ijetopisac Ivan Turcanski prida 
opet o kralju Ladislavu ovako: ^^Za njegova vladanja pocela je Ugarska padati s visine 
moci svoje. Poradi domacega razdora gradovi su opustjeli, sela ostadose spaljena, a mira 
i sloge ponestade. BogataSi osiromasise, plemici pak prometnuSe se u nevoljne kmetove- 
U to doba bise takodjer i dvokolice uvedene, a narod ih prozva kolima Ladislavljevima, 
posto je radi sveudiljnog haraSenja i robljenja ponestalo teglece stoke, pak su mjesto 
nje morali uprezati u kola ljude«. 

Od god. 1278. pak za 6itavog daljeg vladanja kralja Ladislava bio je primorskim 
banom (Hrvatske i Dalmacije) bribirski knez Pavao I. od plemena Subic. Dok je 
Ugarska sa Slavonijom krvarila od neprestanih borba i smutnja, Hrvatska na jugu 
Gvozda uzivala je zajedno s Dalmacijom prilican mir. To je bila zasluga moznoga i 
vrloga bana Pavla i njegove brace Jurja I., i Mladina I., koji je obladao svim dalmatinskim 
gradovima (osim mletackoga Zadra) u primorju, te izradio, da su ti gradovi birali 
njegovu bracu za svoje knezove. Osim toga pokorio je ban Pavao i Omi§ane, te stao 
na kraj njihovu gusarenju. Ali poradi Omi§a bijaSe ban Pavao dosao u sukob 
s mletackom obcinom, koja je takodjer svojatala grad Omi§ radi sigurnosti svojih 
otoka Bra^a i Hvara. Ban napokon posla svoje poslanike u Mletke, koji 14. svibnja 1290. 
utanacise mir s mletackim duzdom Petrom Gradonigom na tri godine. Braca bribirska: 
ban Pavao I. i knezovi Juraj I. i Mladin I. zavjeri.se se, da ne ce uznemirivati Mletcana 
niti sami, niti kroz Omisane, niti kroz svoje ostale podanike, nego da ce ih pustit mime 
i sigurne kako na kopnu tako na moru. Narocito ne ce dirati u otoke Brae i Hvar, 
kao ni u mletacke brodove, koji plove po Jadranskom moru. Krstareci po moru prema 
Mletcimanece ici dalje od Jakina (duz talijanske obale) ni od otoka Unije (Nia, Ania)kod 
Cresa na hrvatsko-dalmatinskoj strani. Jo§ obecaSe Bribirski knezovi, da ce dalmatinski 
gradovi Trogir, Spljet i Sibenik, kao i pojedini gradjani Zadra jamCiti sa 20.000 mle- 
tadkih dinara, da ce se taj mir tvrdo drzati i sve pogodbe njihove. S druge strane 
obrece opet duzd za se i za mletacku obcinu, da ne ce dirati ni u osobe ni u stvari 
budi Bribirskih knezova budi OmiSana, nego da ce ih pustiti mime i sigurne kako 
na moru tako i na kopnu. 

U Bosni javio se kao ban god. 1287. opet Prijezda, rodjak nekadanjega bana 
Matije Ninoslava. Prijezda je 8. svibnja pomenute godine boravio u zupi Zemaljniku 
kod Vrbasa, te je s privolom velikaSa i plemica svoje drzave upravo tu zupu darovao 
svomu zetu Ladislavu, prvorodjenomu sinu bana Stjepana Babonida. Darovnicu ottevu 
blagohotno prihvati§e sinovi bana Prijezde, po imenu Stjepan, Prijezda i Vuk. Ban 
Prijezda malo je iza toga umro, jer se vec 23. srpnja 1290. njegovi sinovi, tplemenitj 
muzevi Stjepan i Prijezda*, spominju kao bani bosanski. 


(1290— 1301). 

ralj Ladislav Kumanac, koji je umio u svojoj dvadeset i osmoj 
godini, nije za sobom ostavio djece. Posto je i njegov mladji brat 
Andrija umro jo§ u jeseni 1278., to je sada jedini muzki potomak 
porodice Arpadovica bio Andrija Mletcanin, unuk kralja An- 
drije I. (II.) i njegove zene Beatrice. Taj Andrija, koji se je jo§ za 
Ladislava ponosio naslovom slavonskoga hercega i smatrao basti- 
nikom ugarskoga i hrvatskoga prijestolja, zivio je od nekoga 
vremena kao bjegunac u Austriji, gdje ga bijase vojvoda Albrecht I. 
k sebi primio. No austrijski vojvoda drzao je svoga gosta u nekoj castnoj 
uzi, bojeci se, da mu ne bi umakao. 

Namah iza smrti Ladislava Kumanca slozise se inac^e spori velika§i ugarski, 

te proglasise za kralja Andriju Mletcanina. Na poziv njihov ostavi on, kako 

se pri6a, potajno i odjeven u kaludjersko odijelo grad Be6 i pohita u 

Ugarsku. Pokus nekih njegovih protivnika, da ugrabe krunu sv. Stjepana i da 

tim zaprijece njegovo krunisanje, osujeti oprezni prepost biogradski Teodor 

Rumi, koji je poslije postao njegov podkancelar. Vec 28. srpnja 1290., 

osamnaest dgna nakon smrti njegova pred^astnika, okrunjen bi Andrija u 

> Stolnom Biogradu. Podigao se doduse neki Ugrin, koji se je proglasio za 

pokojnog brata kralja Ladislava, i stekao nesto privrzenika; no taj lazni Andrija lako 

bi svladan i utopi se na to u nekoj rijeci u Poljskoj. 





























Medjutim digose se na Andriju MletCanina zestoki njegovi protivnici izvan njegove 
drzave. Austrijski vojvoda Albrecht bija§e za njegova predSastnika osvojio vi§e medjaSnih 
gradova ugarskih (Pozun, 

Traovo), medju njima i ^ J 

glavne zamke Gisingo- 
vaca, pak se je sada kratio 
te krajeve povratiti. PaCe 
otac njegov, kralj i car 
Rudolf, prisvajaSe si ne- 
ku vrhovnu vlast nad 
Ugarskom. Ta on sam bio 
je jos kao grof nekad svje- 
dokom, kad su god. 1241. 
poslanici kralja Bele III. 

ocitovali pred Fridri- 
kom II., da bi ugarski kralj 
rado priznao vrhovnu len- 
sku vlast njemacke drzave, 
kad bi sam car ili bar 
njegov sin do§ao u pomoc 
Ugarskoj proti Mongo- 
lima. Upiruci se na to 
o6itovanje,proglasi Rudolt 
Ugarsku izpraznjenim le- 
nom drzavnim, te ju po- 
dijeli 31. kolovoza svomu 
sinu Albrechtu, vojvodi 
austrijskomu. Dakako da 
je Rudolf zaboravio na 
to, da njemacki car Fri- 
drik II. nije izpunio po- 
godbe, pod kojomje kralj 
Bela dao onu izjavu. U 

ostalom ni Albrechtu nije 

bilo toliko do toga, da 

oblada Sitavom Ugarskom, 

koliko viSe da steSe neko 

pravo, po kojem bi se 

mogao uplitati u poslove 

ugarske, a uza to bi zadr- 

zao i osvojene medjaSne 


No proti Rudolfu i Al- 
brechtu podize se rimski 

papa Nikola IV., koji je '^ i 

prema davnim nazorima 1^ 

rimske stolice smatrao U- 

garsku za svojinu rimske 

crkve. On opomsnu kralja Rudolfa i sina njegova, da se ne drznu dirati u prava rim- 

skoga pape, kojega zapada popuniti izpraznjeno prijestolje u Ugarskoj. Uza sve to bijaSe 



^ g 

OS > 

Q '■' 

i ^ I 



1-^ ^1 H 



se Andrija sam ucvrstio na ugarskom prijestolju. Najveca cest hrvatskih i ugarskih veli- 
kasa bijase se okupila oko njega, izmedju njih i Gisingovci, koji su se nadali, da ce uz 
mogucega kralja opet zadobiti svoja posjedovanja, oteta njima od austrijskoga vojvode. 
Oni se s toga priljubiSe §to jace novomu kralju: Nikola postade palatinom i simezkim 
zupanom, brat njegov Ivan dobi cast magistra taverniqorum i poslije zupana sopron- 
skoga, Henrik pak proglaSen bi za bana 6itave Slavonije. 

Da bi svim svojim protivnicima pomrsio osnove, podijeli Andrija na drzavnom 
saboru u Stolnom Biogradu u veljaci 1291. ugarskim stalezima nove koncesije, kojima 
njihovu vlast znatno razSiri, a kralja jos zavisnijim od njih ufiini. On obreSe, da 
ce svake godine sazvati drzavni sabor u Stolni Biograd, na koji ce dolaziti ne samo 
velikasi i dostojanstvenici, nego i obicni plemici, i na kojem ce se razpravljati o stanju 
drzave, te osobito izpitivati uprava vrhovnih zupana. Nadalje obeca, da ce najvise 
drzavne casti, kao mjesto palatina, podkancelara, magistra tavernicorum i dvorskoga 
sudca popunjavati samo po savjetu plemstva, da ne ce zupanija u baStinu davati, da 
ne ce sluzaba ni gradova (tvrdinja) darivati strancima, ni poganima, kao ni neplemicima, 
i da ih ne ce primati u svoje vijece. Crkvama, plemicima i Sasima ne ce dodijavati dacama 
ma koje vrsti ni priselicom, a podjedno vratit ce crkvi sve, sto joj je oteto. Vrhovni 
zupan neka sudi sud zajedno sa cetiri plemica svoje zupanije, a i palatin, kad putujuci 
sudi, neka izdaje' odluUe zajedno s njima i s podzupanom. Podjedno bi odredjeno, da 
se svi plemici i erdeljski Sasi moraju podici na oruzje i pohitati pod kraljevsku 
zastavu, ako bi koji strani vladar navalio na Ugarsku, ili ako bi koji dio drzave uzkrat'io 
kralju posluh i pokornost. 

Potonja odredba, za koju se osobito zanimahu 
Gisingovci, bijase ocito naperena proti austrijskomu 
vojvodi Albrechtu. I zaista je Andrija zahtijevao od 
njega, da mu vrati sve zemije i gradove, koje bijase 
Ugarskoj ugrabio. Kad se je vojvoda tomu zahtjevu 
odupro, navijesti mu kraij rat, proglasi obci ustanak, 
i razvi u stolno-biogradskoj crkvi drzavnu zastavu. 
Sredinom srpnja 1291. predje brojna vojska ugarska 
rijeku Litavu i poplavi citavu ravnicu do Be6a i No- 
voga mjesta. Vojvoda Albrecht ne bijase dovoljno 
jak, da na otvorenom polju doceka ugarsku vojsku, 
koja je brojila oko 80.000 momaka. On se zato 
zatvori u Bee, te morade skrstenih ruku gledati, kako 
je ugarska vojska sve naokolo harala i plijenila. 
Tvrdoga Beca ne mogoAe dakako ugarski konjanici 
osvojiti. Ali predgradje bi spaljeno i mnoge manje 
tvrdinje osvojene. 

Napokon dodje ipak do mira (u Haimburgu.) 
Dne 28. kolovoza proglasise pouzdanici obiju stra- 
naka (nadbiskup ostrogonski Vladimir i kolocki Ivan 
s ugarske — biskupi Wernhard pasovski i Leopold sekavski s austrijske, zatim po dva 
plemica od svake strane), sta bijahu utanacili Albrecht morade vratiti sve u Ugarskoj osvojene 
gradove i zamke, narocito Po^un, Trnovo i Gising (Nemet-Ujvdr); no zato ce se svi 
gradovi i zamci,koji nepripadaju neposredno kralju, razvaliti, a narocito zamci Gisingovaca, 
iz kojih su ovi tako 6esto napadali na austrijsku i Stajersku zemlju. Svi zarobljenici pustit 
ce se na slobodu, a privrzenicima Albrechtovim u Ugarskoj podijelit ce se amnestija. 
Ovim mirom, kao i savezom, sto ga je Andrija ugovorio s vojvodom, osigurao je 
medje svoje drzave na zapadu. Kralj je snovao sada o torn, kako da doprati svoju majku 

Andrija n. (iii.) 

Iz augsbur2kog izdanja kronike Ivana 

Andrua II. (ill.) mlet6anik 



Tomasinu Morosini iz Mletaka, pak da onda zajedno s njom i s ujakom Albcrtinom 
stane uredjivati svoje vladanje. Prvih dana mjeseca rujna 1291. bijahu Tomasina i 
Albertina na pocastnom brodu posli iz Mletaka u Dalmaciju. Mleta^ka vlastela opremise 
sjajno svoje sugradjane, jer odekivahu veliku korist od njih. Poslije 18. rujna stigose u 
mietaeki Zadar, gdje je bio knezom njihov rodjak Rogerije Morosini. Cetiri gradska 
vijecnika zaplovi§e na najljepsem brodu na more, da ih pozdrave. Grad im pokloni sto 
janjaca, sto mjerica boljega vina i prodade im sto mjerova zita. I Trogirani, duvsi za 
njihov dolazak, bijahu jo§ 18. rujna zakljucih', da poSlju na obcinskoj galiji pred njih 
cetiri gradska plemica, koji ce im u ime obcine takodjer darovati sto janjaca, sto mjerica 
boljega vina, i prodati sto mjerova zita. 

Tz Zadra bilo je majci 
i ujcu kraljevu kroz Hr- 
vatsku i Slavoniju poci u 
Ugarsku. No kako ce pro- 
laziti kroz krajeve tudje 
i nepoznate, u kojima je 
bilo i protivnika Andri- 
jinihr Kralj im bijase vec 
prije poslao u susret u 
primorske strane nekoga 
Ugrina; no toga bijahu 
zarobili neprijatelji nje 
govi. Sada zapovjedi kralj 
banu Radoslavu Babonicu, 
da oslobodi Ugrina. Ra- 
doslav obori se na pro- 
tivnike kraljeve svojskom 
te oslobodi zarobljena 
Ugrina. U torn okrsaju 
bijase ban izgubio jed- 
noga svoga rodjaka i pet 
vojnika; ranjenih bijaSe 
sva sila. Uza sve to ne 
bijaSe Ugrin dosta jak, 
da dovede kraljevu majku 
i ujaka u Ugarsku. Sam 
kralj ne moga§e njima 
osobno doci u susret, 
jer je bio zaokupljen dru- 
gim drzavnim poslovima. 
I opet priskodi ban Ra- 
doslav. >0n skupi svoje 

sile (6ete), pak ne Stedeci truda ni tro§ka dovede kraljevu majku unatoi zasjedama ne- 
prijatelja sa svom duznom pocasti sve^ano u kraljevstvo, potro§iv§i pri tom ogromnu 
svotu novaca*. 

Nema dvojbe, da su glavni protivnici kraljevi u to doba bili opet Gisingovci, koji 
ne mogoSe oprostiti Andriji, §to je prema uslovima mira s vojvodom Albrechtom dao 
razvaliti gradove i zamke njihove. Oni krenu§e vjerom Andriji, te se jo§ u drugoj polo- 
vici 1291. prikloniSe napuljbkoj kraljici Mariji i njezinu sinu Karlu Martellu. Njima 
se pridruziSe jamadno i drugi hrvatski i slavonski velikasi, tako da je ve6 na koncu 

Karlo Martell. 

S rodoslovlja cessra Maksimiiyana I. 


2^o vLadanje kraljeva arpadoviga. 

' m 
1291. hrvatsko kraljevstvo bilo podijeljeno na dva tabora. Dok su mnogi velikasi slali uz 
napuljskoga kraljevica, ostali su gotovi svi gradovi j hrvatski i dalmatinski vjerni 
kralju Andriji. Medju hrvatskim gradovima iztice se osobitom odano§cu prema njemu 
slobodna obcina Gradec u Zagrebu zajedno sa svojim gradjanima, dok je nasuprot zagre- 
backi biskup Ivan stupio u kolo najodrjesitijih protivnika Andrijinih. 

Kraljica Marija osnivala je svoje pravo na ugarsko i hrvatsko prijestolje na torn, 
sto je ona bila rodjena sestra pokojnoga kralja Ladislava Kumanca. No ni ona ni njezin 
suprug Karlo II. iz porodice Anzuvinaca nijesu trazili prijestolja za sebe, nego za svoga 
sina Karia Martella. Kako je medjutim napuljski kralj Karlo II. bio zabavljen neprestanim 
ratom u Siciliji, da osveti sicilsku vecernjicu, bio bi se morao okaniti svih svojih osnova 
glede Ugarske, da ga nisu izdaSno pomagali rimski pape. Ta oni bijahu Anzuvince dozvali 
na napuljsko prijestolje, a sada im odluciSe namaknuti i ugarsko, za koje vjerovahu 
tvrdo, da njima patri s njim razpolagati. 

Jo§ 8. rujna 1290. dade papa Nikola IV. po svom legatu okruniti napuljskoga 
kraljevica Karla Martella za kralja. Od toga Sasa radi on zajedno s kraljem Karlom II. 
i kraljicom Marijom, da mu i pribave prijestolje. Papa zato salje u Ugarsku svoga legata, 
biskupa Benvenuta Eugubina, zatim prijeti njemackomu caru Rudolfu i sinu njegovu 
vojvodi Albrechtu. U isti mah rade i papa i napuljski kralj sa suprugom svojom svima 
silama, da odvrate ugarske i hrvatske duhovne i svjetovne velikaSe od kralja Andrije, 
pak da ih predobe za svoga sticenika. U Slavoniji nastoje ugoditi Gisingovcima, koji 
su se i onako odmetnuli od Andrije; u Hrvatskoj i Dalmaciji polazu najvece nade u 
Bribirske knezove, u slavnoga primorskoga bana Pavla I. i njegovu bracu Jurja I. 
Mladina I. Ta Bribirski knezovi jesu rodjaci ili bar svojaci napuljske kraljevske porodice 
te je naro6ito Juraj I., »knez dalmatinskih gradova«, vec i prije koji put (1285., 1290.) 
boravio u Napulju na dvoru Anzuvinaca. Jo§ na koncu god. 1291. salju napuljski vladari 
zita u Hrvatsku i Dalmaciju, da se hranom obskrbe gradovi bana Pavla i njegove brace 

Jos jace razmahala se agitacija za Karla Martella god. 1292. Napuljski kralj Karlo II 
desio se tada sa suprugom i sinom u gradu Aixu u Provenci (danas jugoiztocna Francuska) 
Dne 5. sijecnja podijeliSe kralj Karlo II. sa suprugom Marijom svojemu vjernomu 
plemicu Ivanu Gisingovcu, sinu bana Henriku »slobodu ratovanja* (liberum belli ius et 
ferri licentiam) proti Andriji, kojega zovu provalnikom u kraljevstvo ugarsko (invasorem 
eiusdem regni). Sutradan u nedjelju 6. sijecnja, na samo Bogojavljenje, proglasi kraljica 
Marija u prisucu sjajnoga plemstva napuljskoga i poslanika hrvatskih, da poSto njoj 
jeditoj iza prijeke smrti brata Ladislava ugarskoga pripada pravo na ugarsko prijestolje: 
prenosi ona svu vlast i pravo svoje na prvorodjenca svoga Karla Martella, kojega ujedno 
uzvisuje zlatnom krunom i zastavom na izpraznjeno prijestolje, njega i njegove potomke, 
te mu k tomu daje i svoj materinski blagoslov. 

Gisingovci i Bribirski knezovi ustali su sada, da utru put Karlu Martellu ne samo 
u Hrvatsku, nego i u Ugarsku. Kraljica Marija nagradi vjerne sluzbe Gisingovca Ivana 
tako, da je njemu i sinu njegovu Jurju podijelila u leno zupaniju Sopronjsku i Zeljeznu, 
§to je poslije 12. travnja potvrdio i Karlo Martell. Osobito se iztako§e Bribirski knezovi, 
poSto im Karlo Martell ovako pise: »Plemenitim muzevima knezu Jurju i knezu Mladinu, 
braci i t. d. Primili smo blagohotno pismo va§e vjernosti, koje ste nedavno nama 
poslal., pak smo iz njegova sadrzaja razabrali, da ste vi s vasima (privrzenicima) revno 
stall raditi za nas u poslu naSega kraljevstva ugarskoga, i da ste voljni jos 
gorljivije zapoceto nastaviti. Hvaleci mi dakle vasu iskrenost dostojnom hvalom, opomi- 
njemo, zahtijevamo i zapovijedamo, da, ono, §to ste hvale vrijedno zapoceli, jos hvale 
vrjednije u buduce proslijedite, pak da zajedno s plemenitim muzem Pavlom, banom 
hrvatskim i drugim vaSim (privrzenicima) muzevno nastojite odoljeti svima pokusima 
reCenog nametnika kraljevstva Ungarije. Osim toga budite na ruku providnomu i poboz- 

ANDRIJA 11. (in.) MLETfiANIN. 



nomu muzu Hugonu de Monte Rotundo, nasemu posebnorru poslaniku i pouzdaniku, 
kojega smo navlastice poslali u one krajeve . . . Poslat cemo nadalje u pomoc galije 
u te krajeve, dim se samo odaledi onaj provalnik, kako smo dull od poslanika 
vasih i drugih. Kanimo §to prije poslati u one krajeve vikara naSega s dostojnom i 
Castnom druzinom; i onda, ako Bog dade, sami glavom doci, da konaCno svladamo 
nametnika i njegove privrzenike, sve za korist i mir reCenog kraljevstva Ungarije, a za 
uzvisenje vase i svih drugih, koji Ijube nase ime«. 

Pismo ovo odaje, da je god. 1292. bilo zivahno obcenje izmedju Karla Martella 
i Bribirskih knezova. Slali se poslanici iz Hrvatske u Napulj i obratno, te se ozbiljno 
spremalo utrti put Karlu Martellu u Hrvatsku, a odanle u Ugarsku. Dosao pouzdanik 
napuljskoga kraljevica takodjer u Spljet, pak zahtijevao od gradjana, da mu poloze 
prisegu vjernosti. Spljecani nadjoSe se u nemaloj neprilici, pak zatraziSe savjeta u 
Trogirana. Tu se sastalo vijece, pak ce razpravljati, §ta da se uradi? Predlagalo se 
koje §ta. Neki misljahu, da se o svem mudro suti, pace ni banu Pavlu da se nista ne 
kaze o zahtjevu kralja Karla, dok sam ban obcinu na to ne pozove. O pozivu Anzuvinaca 
neka se obavijeste i Sibendani. Drugi opet, po imenu Toma Zanic, svjetovaSe, neka se 
po§alje u Spljet koji pametni muz i neka izvijesti, da se poslaniku Karla Martella ne 
moze za sada odgovoriti, posto se onaj obi6no kruni u kojem gradu (ugarskom), koji 
postaje kraljem ugarskim; stoga ce se i grad Trogir pokloniti onomu, koji bude okru- 
njen za kralja. Napokon predlozi Matija Zanic, da se posalje zaseban glasnik banu 
Pavlu, te mu saobci sve, §to se je vijecalo, i kako su se zakljucci priobdili gradovima 
Spljetu i Sibeniku. 

Dalmatinski gradovi zacali se odazvati pozivu 
Anzuvinca jama6no najvi§e s toga, sto je ba§ 
tada kralj Andrija II. boravio u hrvatskim zem- 
Ijama, da utalozi buru, koja se bijase proti njemu 
podigla. Kralj se prije toga oborio na Gisingovce, 
kojima je bila djedina u zapadnoj Ugarskoj, te ih 
prinudio, da mu se pokore. Tu u Simegu primi on, 
valjda nakon pobjede nad Gisingovcima, odasla- 
nike zagrebadkoga kaptola 26. lipnja 1292., te 
darova torn prigodom kaptolu dohodak od trgovine 
(tributum fori seu telonii) u gradu Zagrebu. Iz Si- 
mega podje u »prekodravske krajevef , prije svega 
u Zagreb, kamo stize svakako prije 13. srpnja, 
kojega dana spominje meStar Templara u Hrvat- 
skoj Guylermus de Peimis, da je Andriju dopratio 
do Zagreba. §ta je Andrija dalje radio u hrvatskim 
zemljama, nije poznato; no vjerojatno je nastojao, 
da udvrsti u vjernosti jedne, a prikloni druge, 
koji mu se jos nijesu pokorili. Zestoki protivnik 
njegov, zagreba5ki biskup Ivan, bijaSe iz Zagreba 
otiSao, samo da se s njim ne sastane. 

Deseci se u hrvatskim zemljama imenovao je Andrija takodjer svoju majku Toma- 
sinu Morosini »herceginjom 6itave Slavonijet, teje valjda njoj i ujaku svomu predao, da 
upravljaju hrvatskim kraljevstvom. Iza toga kralj se sprema§e na povratak u Ugarsku. 
Najprije posla vojsku, a onda sam udari prema Sopju kod VaSkc, da na prcvozu predjc 
preko Drave. Ali ondje ga iznebuha zaskodi Ivan Gisingovac, te ga uhvati. Bio bi zarobio 
i kraljevu prtljagu, da nije s njom srecno umakao podkancelar Teodor Rumi. Tako 
Andrija dodje u ruke svojim protivnicima. Najvjerniji privrienici Andrijini pohita§c sada, 

Pe6at bana Pavla I. Bribirskoga. 

S povelje izdane gradu Raba god. 1307. 
N» pe£ata od voska vidi se grb bana I'avU 
(orlovo krilo a £titu s kacigom) i napis: 
S(igilluin) I'auli Breberii comitis tocins Scla- 
Tonie b(ani). 



da oslobode svoga kralja iz suzanjstva. Bijahu to Ohuz, sin Buzadov, Duruslav Rumi i 
drugi. Oni dado§e Gisingovcu svoje sinove za taoce, a tako dade i Teodor Rumi, kraljev 
podkancelar, za taoce tri svoja sinovca i brata Ladislava. Ovako oslobodise kralja Andriju, 
doCim je Ivanka, koji bi zajedno s kraljem zarobljen, camio u tamnici gotovo citavu godinu. 

Nedaca kralja Andrije ohrabri sada iznova njegove protivnike na jugu Drave. 
Biskup zagreba^ki Ivan opec se vratio na svoje mjesto, te stao nemilo progoniti sve pri- 
vrzenike Andrijine. Mnoge vrstne i ugledne kanonike lisi sluzbe i casti, te namjesti 
mjesto njih tudjince, naro6ito Talijane, za koje bijase uvjeren, da ce ga u svem sluSati. 
Gisingovcima opet pokloni biskup zupaniju Garesnicu, kao da ih je htio nagraditi, §to 
su zarobili kralja. Sada zaredaSe ponovo darovnice napulj skill Anzuvinaca. Karlo II. iz- 
dade 19. kolovoza 1292. povelju Bribirskim knezovima, kojom ih obilato nadari za vjerne 
sluzbe njihove. »Promatrajuci iskrenu odanost, koju su plemeniti muz Pavao, ban Hr- 
vatske i Dalmacije, i braca njegova, knezovi Juraj i Mladin, odavna gojili prema nama 
i neprestano jo§ goje, uzevSi nadalje u obzir njihove mile usluge, koje su nam dosad 
cinili, i koje ce 6initi u buduce, to iz csobite milosti i s izvjestnim znanjem ustupamo, 
dajemo i potvrdjujemo redenoj braci i svima njihovim zakonitim nasljednicima i potom- 
cima za sve vijeke oblast ili kotar zvan od puka Dyesnich (Dreznik), kao i koljeno ili 
pleme, koje se zove Suczunny i Pset, te se prostire uz spomenutu oblast, pak odanle 
sve do medja pokrajine, koja se zove Bosna. Ustupamo nadalje i dajemo recenoj braci i 
njihovim bastinicima od Hrvatske i Dalmacije toliko, koliko se (one) steru od medja zupe 
Hlivanjske sve do Senja, Gacke i Modru§a, sa svima velikasima, kletvenicima (vasallibus), 
varoSima, tvrdinjama i selima, kao i s otocima uz primorje, sa svima pravima i pripad- 
cima, da sve to drze i posjeduju po svojoj volji*. Dan prije toga dade Karlo Martell 
Vladislavu, prvorodjencu srbskoga kralja, za zasluge sto ih je za nj stekao, kao i za 
sve »buduce usluge «, >banovinu slavonsku za sve vijeke*. Izuze samo ono, sto su vec 
drzali ban slavonski Radoslav Babonic sa svojom bracom, zatim Ivan, knez krcki, mo- 
druski i vinodolski sa svojim bratum i braticem Dujmom. Po ovim darovnicama 
sudimo, da su tada uz Karla Martella pristajali ne samo Gisingovci u Slavoniji i Bribirski 
knezovi u Hrvatskoj, nego takodjer Frankapani i Babonici, a i susjedni srbski vladari. 
Pace u Slavoniji priklonio se uz biskupa zagregackoga Ivana i medvedgradski kastelan, 
knez Gardun, kralju Karlu Martellu. Taj knez Gardun bio je u obce velik prevrtljivac, 
pak je bio sad za Andriju, a sad za Karla Martella. Jednom se zavadi sa zagrebackim 
kaptolom, pak ce toboz u ime kralja Karla Martella skrsiti oporne kanonike. S posadom 
medvedgradskom i okolisnjim seljacima udari na Zagreb i podsjedne kaptol. Gradjani 
slobodnoga grada Gradca pohitaSe svojoj braci u pomoc. Na otvorenom polju izpod 
brda Gradca a kod vrela Mladusevca sukobi§e se obje stranke. Boj bijase Ijut, te 
je potok Crkvenica (danas Medvescak) pocrvenio od prolivene krvi. Stari spisatelji 
tvrde, da je mjesto, gdje je najvise krvi proteklo, dobilo poslije ime krvavi most. 
U boju bi Gardun svladan i zarobljen, te odveden pred kralja Andriju. Taj mu oprosti> 
ali mu ote Medvedgrad. 

Na pocetku god. 1293. spremao je Karlo II. vojsku, koja ce mu sina odvesti u 
Hrvatsku i Ugarsku. Ali vojska ipak ne podje na put. Prvo je Karlo II. jos svedjer imao 
borba s odmetnom Sicilijom, a drugo su dalmatinski gradovi, kao u obce svi gradovi 
zajedno s nizim plemstvom vjerno stajali uz kralja Andriju. K tomu bijase jos 4. travnja 1292. 
umro papa Nikola IV., gorljivi zaStitnik Anzuvinaca, pak kako je sada preko dvije godine 
papinska stolica ostala nepopunjena, nije se Karlo Martell mogao nadati nikakvoj 
podpori s te strane. Tako se je na jedan put sreca nasmijala Andriji. Pa6e i Bribirski 
knezovi kao da su u to vrijeme dvojili, hoce li kada zasjesti na prijestolje Anzuvinac. 
Samo tako mozemo razumjeti povelju, kojom je kralj Andrija god. 1293. banu Pavlu i 
njegovoj braci za sva vremena darovao kao nasi j ednu bastinu 5itavu »primorsku bano- 



vinu« ili kraljevinu Hrvatsku s Dalmacijom. >Promotrili smo (zasluge)*, govori Andrija, 
»ljubljenih i vjernih nasih muzeva, vitezova Pavla bana primorskoga, i knezova Jurja i 
Mladina, njegove brace, koji su kao njekim nasljednim pravomu mnogim i velikim bojevima 
zasluzili, da se ovjencaju vitezkim lovorom. Oni su nas vi§e puta moliH po glasnicima* 
a narod:ito po poboznom i prijaznom muza bratu Desideriju od reda samostanaca sv. 
Augustina, da bi s obzirom na mnoge sluzbe, §to su ih 6inili njihovi predji i oni sami 
na§im predsastnicima i nama, pridali neSto (darovnicima nasili predja), da bi naime po- 
klonili njima i njihovim potomcima primorsku banovinu sa svima pravima, koristima i 
dohodcima banskima; a oni ce se za to obvezati u ime svoje i svojih bastinika, da ce 
drzati vojsku od pet stotina (500) Ijudi, te nas pomagati u srima nasim kraljevskim 
podhvatima (vojnama) i proti vanjskim neprijateljima kao i proti domacim protivnicima . . . 
Mi dakle usliSasmo molbe re6ene brace, te dajemo primorsku baniju sa svima pravima. 
koristima i dohodcima njima i njihovim bastinicima kao pravo vlastniCtvo (iure proprie- 
tatis) i gospostiju (et perpetui dominii) uz gore redene pogodbe, kao jos uz neke druge. 
naime da i nase vehcanstvo i preblagu s Bozjom pomocu herceginju ditave Slavonije 
i primorskih strana kneginju, naSu premilu majku (Tomasinu), priznadu, te joj davaju 
strenu . . . po obicaju kraljevstva naSega. Napokon jos odredjujemo, da pozvani dodju 
k nama i nasoj majci ili sami, ili ako su zakonito zaprijedeni, da nam §alju budi svoju 
bracu ili sinove, budi koje drago njima odane osobe . ... »U isto vrijeme po prilici 
pridruzige se i knezovi Babonici kralju Andriji. Dne 11. srpnja 1293. darova Andrija 
banu Radoslavu Babonicu grad Zelin u zagreba^koj zupaniji poradi njegovih velikih 
zasluga za majku njegovu Tomasinu. 

PjENEZl HRVATSKOGA BANA PavLA I. §UBICA (1274.— 1312.) I SINA MU MlADINA II. (1312. — 1322.), 

Ti pjcnezi nijesu nimalo nalik na slavonske banovce, ved su izradjeni po mleta^kom uioru (soldini). 

1. Lice: Svetitelj punolik, stojeci ; oko glave osjenka od bisera ; svetitelj daje desnicom banu barjak, a Ijcvicom 

drii knjigu. Desno do svetitelja stoji ban, punolik, uzpravan; uzima desnicom barjak, a u lijevoj ruci 
dizi kratko iezlo. Napis do svetitelja: DUX FAULv ; niz driak barjaka : BAN, do bana: MLADEN. 
Zal i i j e : Isus, punolik, sjedi na prijestolju, oko glave osjenka s kritom. Do glave monogram! : IC XC. 

2. Inace kao l., samo napis na lieu: DUX PAULv — BAN MLAD SECUNDUS; n.i zaliiju monogrami : I+" X^. 

3. J 

Napis na lieu: DUX PAUL — BANHLAh — SECVIIDi\(S) ; — na xaliiju monogrami: IC i-C 


I zaista vrSi sada kraljeva majka Tomasina Morosini kroz dvije tri godine hercczku 
vlast u hrvatskim zemljama. Ona se god. 1293. zove »hcrceginja eitave Slavonije i 
primorskih strana vojvodkinja* (ducissa totius Sclavoniae et maritimarum partium princi- 
pissa), te stoluje budi u Zagrebu budi u Pozegi, toj staroj stolici slavonskih vcgvoda. 
Godine 1295. pa6e preda joj sin za upravljanje jo§ i iitavu zapadnu Ugarsku s desne 
strane Dunava, tako da se ona ponosito piSe »herceginja eitave Slavonije i upraviteljica 
krajeva onkraj Dunava sve do mora (ducissa totius Sclavoniae et gubernatrix partium 
citra Danubialium usque od mare). U to vrijeme izdaje ona i povelje, kojima nagradjuje 
privrzenike svoga sina. Deseci se u Pozegi 8. studenoga 1295. podijeli magistru 

Hrv. povj. *' 



Koraldu neki posjed, koji je nepravedno drzao biskup Benedikt u bugarskom Biogradu 
(Alba Bulgariae). Zatim nagradjuje kneza Ladislava sina Nikolina, koji se bijase prosle 
godine sam Ivanu Gisingovcu ponudio za taoca, samo da oslobodi svoga kralja iz 
suzanjstva. Napokon odlikuje ona jos Tvrdislava i Blaza, sinove Grubuceve iz Vrbaske 
zupanije u danaSnjoj Bosni, te im daje polovicu dohodka od prevoza na Savi kod 
Gradi§ke, a to za njihove zasluge, sto ih bijahu stekli boreci se u svoje doba za kralja 
Andriju proti nevjernomu tada banu Radoslavu Babonicu, kojemu bijahu oteli njegov 
utvrdjeni VrbaSki grad (Wrbazeu, kod danasnje Banjaluke). 

Medjutim nijesu se ni Anzuvinci odrekli nade, da bi mogli pomoci do prijestolja 
Karlu Martellu. Oni svedjer stoje u savezu s banom Pavlom i njegovom bracom. Dne 
8. srpnja 1293. proglasuju Karlo II. napuljski, supruga mu Marija i sin Karlo Martell, 
okrunjeni vec kralj ugarski, da su podijelili slobodu i podpunu sigurnost banu Pavlu i 
knezu Jurju, kao i njihovim zamjenicima, kad bi htjeli budi pojedince budi zajedno doci 
u Napulj, pak tamo boraviti. U studenom 1293. opet nastoji Karlo II. »na zahtjev kneza 
Jurja, svoga vjernoga iz krajeva SIavonije«, da se naknadi §teta Trogiraninu Damjanu, 
kojega bijahu orobiH napuljski podanici. Premda i slijedece godine 1294. dalmalinske 
i hrvatske primorske obcine cvrsto stoje uz kralja Andriju, te ga dosljedno i uztrajno 
spominju u svojim izpravama uz knezove od Bribira, ipak Anzuvinci uNapulju ne miruju. 
Dne 20. lipnja 1294. Karlo II. i sin mu Karlo Martell sami ocituju, da su oni »u poslu 
kralj evstva Ungarije odlucili dogovarati se s banom Pavlom i koristovati se njegovim 
savjetom, te su zato obnasli recenoga Pavla prizvati u svoju nazocnost«. U to ime izdaju 
njemu i njegovoj braci Jurju i Mladinu slobodno pismo, da mogu dolaziti u Napulj, ondje 
boraviti i opet otici zajedno sa svojom porodicom i druzinom, a da im nitko ne smije 
nista na zao uciniti. Isto slobodno pismo ponovno izdaju oba kralja zajedno s kraljicom 
Marijom 8. srpnja 1294. Napokon 17. lipnja 1295. izdaje kralj Karlo II. banu Pavlu 
znamenitu povelju, u kojoj doslovce kaze: »Obziruci se na velike mile i primljene usluge, 
koje je plemeniti muz Pavao, ban primorski, gospodin Hrvata, »nas Ijubljeni i vjerni 
rodj ak«, odano cinio nekad ocu nasemu, neprestano cini nama i Karlu, nasemu prvo- 
rodjencu, kralj u Ungarije, a nadamo se, da ce ih 6initi i u buduce, pristajemo i hocemo, 
da redeni kralj ugarski, nas prvorodjenac, podijeli istomu banu Pavlu za citav zivot 
baniju ili vlast bansku (dominium banatus) u hrvatskim i dalmatinskim stranama onako, 
kako je tu baniju drzao i sada drzi. Potvrdjujemo sve, sto ce receni kralj ugarski podje- 
Ijenjem banije istomu Pavlu u6initi, pak i mi, koliko je do nas, dajemo njemu baniju. « 

Cinilo se u obce god. 1295., da ce napokon Anzuvincima poci za rukom, ostvariti 
svoje nastojanje. Ta od 23. prosinca 1294. sjedio je na papinskoj stolici papa Bonifacije VIII. 
odiucan i gorljiv privrzenik njihove kuce. Premda je tada Bonifacije bio vec starac od 
77 godina, ipak je gotovo mladenackim zarom pregnuo, da podigne papinstvo do staroga 
sjaja, te da obnovi sva prava njegova. Volio je osobito Anzuvince, koji su mu svagdje 
ugadjali, te pa^e i uzde drzali njegovu konju, kad je ulazio u lateransku crkvu. On 
ih je zato neumorno podupirao i na Siciliji, kao i u Ugarskoj i Hrvatskoj. 

No bas u taj mah stize Anzuvince Ijut udarac. Godine 1295. stala haraciti po 
Italiji kuga, koja je u crno zavila i kraljevski dvor u Napulju. U polovici godine, 
negdje na koncu lipnja, obolio od nje Karlo Martell, predestinovani kralj Ungarije i 
Hrvatske, te umro od nje naglom smrcu, ostaviv§i za sobom samo sitnu djecu. Cetiri 
mjeseca iza njega (21. hstopada) umro je i zagreba^ki biskup Ivan, jedan od najgorljivijih 
i najvjernijih privrzenika njegovih. 

Smrcu biskupa Ivana odlahnu znatno kralju Andriji. On se po savjetu kolockoga 
nadbiskupa pozuri, te popuni tu znamenitu biskupsku stolicu svojim covjekom, erdeljskim 
prepostom Mihajlom. Novi biskup udje s vojskom u svoju biskupiju, pak okruzen 
od vojske dade se ustoliCiti u stolnoj crkvi zagrebackoj. Na to stade kanonike progoniti. 




Ijude u tamnice bacati, i ukidati sve naredbe, koje su spominjale na pokojnoga biskupa 
Ivana, jerda je bio zaveden od strasti i udvorica. Osigurav§i se tako u Zagrebu podje 
Andrija dalje. Kako je ostao udovac iza prve zene Fenene, ozeni se napodetku god. 1296. 
Agnezom, kcerju austrijskoga vojvode Albrechta. Tako se nekadanji protivnik njegov 
prometnu u prijatelja i saveznika. Kad je na to u jeseni te godine Andrija digao vojsku 
na Gisingovce, koji se bijahu opet odmetnuli, pomagao je ba§ vojvoda Albrecht 
izdaSno svoga zeta. S pomocu austrijskih ^eta oduze kralj Andrija Gisingovcima najznatnije 
gradove i zamke, kao Kisek, Simeg, i druge. 

Da si jos bolje osigura i utvrdi svoju vlast, u6ini Andrija takodjer promjenu na 
jugu Drave. Dok je god. 1296. herceginjom ditave Slavonije bila majka njegova Tomasina, 
povjeri on 1297. tu cast jacim rukama, naime svomu ujaku Albertinu Morosinu, koji 
bija§e dosad vec ogromnih zrtava doprinesao za svoga necaka. Albertin >herceg ditave 
Slavonije i zupan Pozege< izabra si za svoju stolicu grad Pozegu, a svojim kancelarom 
imenova zagrebackoga biskupa Mihajla. Vec 1. rujna 1297. izdaje biskup Mihajlo kao 
hercegov kancelar u Pozegi povelju, kojom je redovnicima sv. Augustina u Vaski dao 
u zamjenu neku svoju zemlju. Jos prije toga, dne 24. srpnja 1297. bijahu svjetovni i 
duhovni velikaSi u Budimu kraljeva ujaka Albertina primili medju kraljevu druzinu, te 
mu podjedno priznali plemstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. 

Herceg slavonski Albertin radio je zajedno s biskupim Mihajlom s najvecom 
odluCnosti za svoga necaka. Albertin se sada i potonjih godina zove »s Bozjom pomoci 
svijetli i velemozni gospodin herceg Citave Slavonije i zupan Pozegec, a gospoduje i u 
Pozegi i u Zagrebu. Gradjanima slobodne obcine Gradca kod Zagreba namece paCe 
neke danke, poradi kojih se gradjani utjeCu zaStiti kralja Andrije. Zasluge hercega 
Albertina bijahu tolike, da mu je Andrija 1. kolovoza 1299. u Budimu podijelio za 
sve vijeke hercegovinu 6itave Slavonije, »koja je prva cast u kraljevskoj porodici* 
(quae est prima dignitas regiae prolis), kao i zupaniju Pozegu, »koja po pravu pripada 
kralju ili kraljici« (qui ad ius pertinet regale seu reginale). Mozda je Albertin doprinesao 
i tomu, da su i Babonici odlucno stali uz Andriju. Knez Stjepan Babonic opet je banom 
Citave Slavonije, a 1. kolovoza 1299. opraSta kralj Andrija banu Stjepanu Babonicu i 
njegovim rodjacima sve dosadanje zablude i nevjere, ali pod pogodbu, da mu povrate 
nepravedno stecene gradove Susjedgrad kod Zagreba, Vrbaski grad (kod danasnje 
Banjaluke) i Glazki grad na medji banovine Usore. 

Dok je ovako kralj Andrija kroz viSe godina utvrdjivao svoju vlast u Ugarskoj i 
Slavoniji, nijesu mirovali ni Anzuvinci. Njima je bio glavni zastitnik papa Bonifacije VIII., 
koji je smatrao Ugarsku za papinsko leno, gdje no zapada pa ii pravo da namje§ta , 
vladare. Kraljica napuljska Marija bija§e se namah po smrti svoga sina Karla Martella 
zajedno sa svojom unuCadi, Martellovom djecom, sklonila pod okrilje silnoga i odlu6- 
noga pape. Bonifacije je zaista njezine molbe usliSao, te je 24. sijednja 1297. proglasio 
za kralja ugarskoga i hrvatskoga njezina unuka Karla Roberta, najstarijega sina 
pokojnoga kralja Karla Martella. No papa nije bio time zadovoljan, vec je pregnuo 
svom snagom, da svomu odabraniku utre put do prijestolja. PoSto je vecina dalmatinskih 
gradjana bila jos svedjer za Andriju, a proti Anzuvincima, nastojao je papa poluiiti 
svoj cilj s pomocu svecenstva. Gdje god bi se izpraznila koja biskupska stolica, popunio 
bi ju privrzenicima svoga kandidata. U Spljetu bijaSe vc6 izabran za nadbiskupa Jakov; 
ali poSto on priznavase Andriju, papa ga je svrgnuo, jer se toboz kroz tri mjeseca nije 
prijavio u Rimu za potvrdu. Na njegovo mjesto imenova naprosto u svibnju god. 1297. 
svoga (^ovjeka, po imenu Petra, dosad dvorskoga kapelana kraljice Marije, za kojega se 
mogase stalno nadati, da ce raditi za Anzuvince. Malo zatim premjesti opet zadarskoga 
nadbiskupa u Italiju u grad Trani, te mu odredi za nasljednika talijanskoga Franjevca. 
Najvise medjutim ugodi papa Hrvatima, kad je 1. svibnja 1298. na molbu kraljice na- 



puljske Marije i kneza Jurja I. Bribirskoga u hrvatskom gradu Sibenikil ostiovao bisku- 
piju, te tako dokrajcio du^otrajne i zestoke borbe izmedju Sibenika i Trogira. Papa pak 
mogao je ocekivati, da ce novi sibenski biskup nedvojbeno biti njegov odani privrzenik, 
a i bibencani da ce se vazda Zahvalno spominjati, sto je papa njihovu obcinu uzvisio 
od obicne varoSi (oppidum) na biskupski grad (civitas). 

Malo iza toga desila se Bonifaciju VIII prilika, da i u samoj Ugarskoj poradi u 
prilog svomu izabraniku. Jo^ u sijecnju 1298. bijaSe ondje umro ostrogonski nadbiskup 
Vladimir, odluini privrzenik Andrijin. Namah zatim proglasi ostrogonski kaptol po zelji 
Andrijinoj za nadbiskupa gjurskoga biskupa i kraljeva podkancelara Gregorija 
Bo do da. No posto je proti njegovu izboru prosvjedovao jedan dio kaptola, poboja se 
Gregorije, da ga ne ce papa potvrditi, pak se zato odmetne od kralja Andrije. Ali i 
papa bijase oprezan. Bojeci se, da se ne bi i od njega odvrnuo, cim bi ga u casti po- 
tvrdio, imenova ga 28. sijecnja 1299. samo upraviteljem nadbiskupije ostrogonske i 
biskupije stolno-biogradske. 

Odkad se je u ozujku 1298. novi nadbiskup ostrogonski Gregorije odvratio od 
Andrije III., ojacala je iznova u Ugarskoj i Slavoniji stranka anzuvinska. I opet se po- 
digli Gisingovci, a uz njih i Ugrin, sin Puzev, od plemena Cakova. Na to svjetovahu 
privrzenici Andrijini svoga kralja, da sazove drzavni sabor. Taj se sastade 5. kolov. 1298. 
u Pesti. Tu su biskupi i ugarski plemici, Sikulci, Sasi i Kumani — svjetovnih dosto- 
janstvenika nije bilo — stvorili niz zakljucaka, kojima se imala podici kraljevska vlast 

i utvrditi vladanje kralja Andrije (ut domi- 
num Andream, ex regali stirpe descendentem, 
revereamur tamquam dominum regni natu- 
ralem). Zaklju6eno bi torn prigodom, da se 
imadu kralju i kraljici vratiti sva prava i 
imanja, koja su im nepravedno oteta. Jednako 
neka se ucini s pravima i posjedima crkava 
i plemica. Svi zamci i gradovi, koji su u 
posljednje doba podignuti bez kraljeve do - 
vole, moraju se s mjesta razvaliti. Oni veli- 
kasi, koji bi se protivili tima zakljuccima, 
pak nastavili razbojstva i otimacinu, kaznit 
ce se u jednu ruku crkvenim prokletstvom 
i interdiktom, a u drugu gubitkom imanja. 
No dok se je strogim ustanovama nastojalo 
stati na put zulumu obijestnih velikasa, 
gledalo se takodjer zaprijediti samovoljno 
vladanje kraljevsko. Odredjeno bi, da se 
svaka tri mjeseca izmjenjuju kao nekakvo 
vijece po dva biskupa i dva plemica, koji 
ce kralju stajati uz bok, tako da ne ce smjeti 
bez njihova savjeta i privole ni darov- 
nica izdavati ni visih casti podjeljivati, a ni o vaznijim stvarima odluSivati. 

Na saboru u Pesti ne bijase svjetovnih velikaSa, a ni ostrogonskoga nadbiskupa 
Gregorija. On nije doSao ni u srpnju 1299. na drugi sabor na polje Rakosko, koji bi 
sazvan za uredjenje crkvenih i drzavnih posala, kao i za to, da se ucvrsti vladanje 
kralja Andrije. Nasuprot je Gregorije sazvao poseban sabor u Vesprim, pak kad biskupi 
i plemici na nj ne dodjose, zaprijeti im crkvenim i svjetovnim kaznama. S toga kao i 
poradi toga, §to je Gisingovce oslobodio prokletstva, kojim ih bija§e udario njegov 
predsastnik, podigla se proti njemu tolika oporba u Ugarskoj, da je ostavio Ostrogon i 


Na pccatu je grb (srcolik stit sa tri kosa prutica i 
vise njega krst), i naokolo njega napis : S(igillum) 
Stepha(ni) ban(i) to(cius) Sclavonic f . 

ANlUilJA II (111."^ MI.KTr.AMN 



po§ao preko Drave u Slavoniju, gdje je prebivao u nekom tvrdom fjradu, mozda u 
Kalniku, blizu Krizevaca fin quodam castro nefandissimo, apud S. Crucem in partibus 
ultra Dravanis). Obratno je opet zagrebac^ki biskup Mihajlo, privrzenik Andrijin, ostao u 
Ugarskoj. jer se nije vi§e sa sabora na polju Rakosu usudio povratiti na svoju stolicu. 
U to su Anzuvinci zajedno s papom Bonifacijem VIII. neumorno radili, da predobe 
do kraja Hrvatsku i Dalmaciju s Bosnom i drugim oblastima na jugu Save. Najjata 
podpora bijase im tu ban Pavao I. sa svojom bracom, Bribirskim knczovima. Pavao, 
ban Hrvata, postao na poSetku god. 1299. i »gospodin Bosne«, gdje mu je bio 
u rodu ill svojti Hrvatin Stjepanic, knez Dolnjih krajeva (partes inferiores), koji je 
takodjer stupio u redove privrzenika anzuvinskih. Napuljski kralj Karlo II. izdade 
14. srpnja 1299- knezu Hrvatinu povelju, kojom potvrdi njegovo vladanje u dolnjim 
krajima bosanskim. sObziruci se< pise Karlo, »na Sistocu vjernosti, kao i na druge, 
koristne i primljene sluzbe, §to su ih knez Hrvatin kao i njegovi sinovi i braca, rodjaci i 
svojaci plemenitih muzeva Pavla, bana Hrvata, kao i brace njegovejurja i Mladina, knezova 
dalmatinskih gradova, Ijubljeni i vjerni na§i, nama dinili i sada jo§ dine u poslu kra- 
Ijevstva Ungarije .... potvrdjujemo recenomu Hrvatinu, sinovima i braci njegovoj 
Dolnje kraje zemlje bosanske, koje sada drze i posjeduju*. Malo dana poslije, 4. kolo- 
voza 1299. izdade kralj Karlo II. zajedno sa suprugom Marijom ponovno povelju Bri- 
birskim knezovima, u kojoj potanko pripovijeda o velikim uslugama, koje su iinili 
njemu i njegovima »plemeniti muzevi ban Pavao i braca njegova Juraj i Mladin. knezovi 
dalmatinskih gradova, njegovi Ijubljeni rodjaci, svojaci i vjemici« (dilectos consan- 
guineos, affines et fideles nostros). Da bi njemu pribavili kraljevstvo ugarsko, >podnijeli 
su toliko neprijateljskih zasjeda i nasrtaja, tezke nevolje, brige i potezkoce*; zato im 
on potvrdjuje sve gradove, kaStele, sela, zemlje i posjede u kraljevstvu Ugarske i Sla- 
vonije, u zemlji Hrvatskoj i Dalmaciii, sve kako im je prije darovao sin njegov Karlo 
Martell, sa Ijudima i vazalima, takodjer i njihovim potomcima obojega roda za sve 

Slavonski banovci kkalja Andrije II. (m.) 

1. Obol. Lice:'Kuna na dcsno, izincdju dvijc zvijezde. Nupis: Rex Scl uvonic. Na z a 1 i <i j u s<jjlc ; R A 

(Rex Andreas). 

2. Napis na lieu: Moncta regis p Sclavonia ; na zaliCju sigle R A (Rex .\ndreas). 

3. Napis na lieu: Moneta regis p Sclavonia; na zaliCrju sigla : O T; od kojih sigla T oznacujc inoida licrce 

ginju Tomasinu. 

vijeke (in feudum nobile). No zato trazi od njih naroiito jednu sluzbu, da ga naimc 
pomazu pri obrani njegovih prava na Ugarsku ^proti ncprijateljskim napadajima i zasje- 
dama, kad god bude uztrebao, s obilatom vojskom (cum copioso e.xercitu), koliko je 

samo mogu skupiti«. 

Sad stadoSe Bribirski knezovi diniti ozbiljne priprave, da jednom dovedu Karla 
Roberta preko mora. Brodovi i barke kneza Jurja krstarile neprestano izmedju Napulja 
i Hrvatske. Njegov pouzdanik Prudencijc od Barula dolazi s dvjema barkama u Napulj, 
te mu kralj Karlo dne 9. studenoga dozvoljava prolaz kroz sve luke svoga kraljevstva. 



No u to stadose kneza Jurja na jedan put smetati Mletcani, koji su jama^no vec tada 
slutili, §ta ih ceka, ako bi kad Anzuvinci sjeli na prijestolje ugarsko i hrvatsko. S toga 
je Karlo II. upravio duzdu, vijecu i obcini mleta^koj 11. sije6nja god. 1300. prili6no 
odlu6no pismo, moleci ih, da ne diraju u kneza. »Prisiljeni smo«, pise kralj, »da izkazu- 
jemo milost i sklonost knezu Jurju iz Hrvatske, rodjaku kralj ice nase supruge (consan- 
guineum regine consortis nostra) . . . Hocemo dakle da se znade, da je on podanik i 
vazal nase supruge i onoga od nase djece, koji se bude mjesto nje namjestio za kralja 
Ungarije, — pak za gradove, tvrdje, sela i podanike, sto ih drzi u hrvatskim stranama 
ili inace gdje u kraljevstvu Ungarije, on je nama i kraljici obvezan i pokoran. Posto 
dakle mi toga kneza kao svoga zasticujemo, s pravom zahtijevamo, da tako postupaju 
s njim i nasi dragi prijatelji. S toga iskrenost i prijateljstvo va§e od srca zaklinjemo, 
da s obzirom na nas imate recenog kneza preporucena — da njegove gradove, tvrdinje, 
sela, njegova imanja i podanike, sto ih drzi u Hrvatskoj, zasticujete snagom prijaznosti 
kao nase, i da ne dopustate, da mu ma bio tko nanese kakovu nepravdu, nepriliku ili 
uvredu. Znajte, da cemo ubrojiti i pripisati vama, sto se god recenomu knezu ufiini, i 
da cemo vama biti to zahvalniji, sto budete skloniji recenomu knezu*. Isti dan bas 
nalaze kralj svima sluzbenicima kraljevine Napulja, da budu u prilog i pomoc knezu 
Jurju, koji obavlja poslove njegove, te radi toga mora slati i primati poslanike po moru; 
osobito pak nalaze, da njegova pouzdanika Prudencija de Barulo puste sa dvije njegove 
barke ici boraviti i vracati se bez ikakve zapreke i smetanja, kuda samo hoce, i to 
kroz godinu dana. 

Koncem sijecnja ili pocetkom veljace god. 1300. posao je sam knez Juraj u Napulj, 
da povede Karla Roberta preko mora. No priprave za odlazak otegnule se jos nekoliko 
mjeseci. U to su dosli u Napulj i drugi velikasi duhovni i svjetovni iz Ugarske i Hrvatske, 
medju njima i Dujam, knez Krka, Modrusa, Vinodola i Gacke. Dne 6. svibnja odredjen 
bi Odon de Romania, da podje u Hrvatsku, pak da preuzme upravu jednoga kaStela 
(valjda Klisa), dok Karlo Robert stigne sa svojom druzinom. U isto doba prispjese vijesti 
u Napulj, da je slavonski ban Stjepan Babonic sa svojom bracom i rodjacima ostavio 
kralja Andriju i presao na stranu Anzuvinca. Karlo II. zato iz zahvalnosti potvrdjuje 
18. svibnja 1300- braci Stjepanu, Ivanu, Radoslavu i Otonu Babonicima svu njihovu 
drzavinu, naime »jedan dio Slavonije pocev od Teutonije (Njemacke) sve do Bosne? 
1 od rijeke Save do gore Gvozda«, i suvise jos Medvedgrad kod Zagreba. 

Teda negda, skupivsi i novaca i zita i dosta druzine, ostavi Karlo Robert poslije 
28. srpnja Barlettu, te zaplovi morem prema Hrvatskoj i Dalmaciji. Pratila ga lijepa kita 
napuljskih, ugarskih i hrvatskih velikasa, a svima na celu Juraj Bribirski, knez Dalmacije. 
Hrvatski Ijetopisac, Miha Madije, koji boravi u gradu Spljetu, zabiljezio je dolazak Karla 
Roberta kratko i jezgrovito s ovo nekoliko rijeci: »Ljeta Gospodnjega 1300. mjeseca 
kolovoza gospodin Karlo (Robert), unuk sicilskoga kralja, doplovi po moru na galijama 
u Spljet, gdje je ostao kroz mjesec dana ili gotovo dva«. Kralja i njegovu pratnju 
od 150 konjanika docekao svecano spljetski nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan 
kraljice Marije. I gradjani spljetski odavahu mu svaku postu, ali ga ipak ne htjedose 
priznati za kralja, jer bijahu prisegli vjecitu vjeru kralju Andriji. No zato su to odusevljenije 
pozdravili Anzuvinca hrvatski knezovi, narocito ban Pavao, koji se je pa5e podhvatio, 
da odvede mladoga kralja u stolicu Slavonije, u Zagreb, a odanle u samu Ugarsku. 

Vec u rujnu 1300. vodio je slavodobitni ban Pavao svoga sticenika kroz Hrvatsku 
i Slavoniju u Zagreb Tu su se medjutim skupili knezovi, zupani i vlastela 6itave hrvatske i 
slavonske zemlje, a s njima dosao je iz svoga zaklona i ostrogonski nadbiskup Gregorije, 
koji ce Karla Roberta ovjen^ati kraljevskim vijencem. Mladoga kralja nastanise u 
dvorima magistra Ugrina, Puzeva sina, veleposjednika i zupana Dubrave. Iza toga obavila 

ANDRIJA II. (ill.) MLEt6aNIN. 


se u stolnoj cilcvi sv. Stjepana rijedka slava, kakve Zagreb nije nikad prije ni poslije 
vidio: nadbiskup Gregorije pomazao i okrunio Karla Roberta za kralja. 

Cudno je bilo kralju Andriji, kad mu stigoSe glasi, sta se to zbilo u gradu 
Zagrebu. Udario bolan u jadikovke na papu, a onda podigao kuku i motiku, da se 
opre Anzuvincu. Ali sred priprava za rat umre Andrija 14. sijednja 1301. S njim izumre 
i porodica Arpadovica, koja je u Hrvatskoj kraljevala kroz dva citava stoljeca. 

Izvori zalibog ne javljaju, sta je mladi Karlo Robert radio namah iza krunisanja 
u Zagrebu. No namah poslije smrti Andrijine stao je sa svojim privrzenicima obilaziti po 
Slavoniji, gdje su ga velikaM, plemici i pucani odusevljeno dodekivali i svojim kraljem 
progla§ivali. Iz oblasti knezova Babonica po§ao je niz Savu prema iztodnoj Slavoniji, 
narocito prema pozezkoj zupaniji Tu u gradu Pozegi, koja je jo§ nedavno bila stolica 
slavonskoga hercega Alberta Morosina, bio jc tada kastelanom magistar Pavao Gorjanski, 
sin macvanskoga bana Stjepana Gorjanskoga. Cuvsi Pavao Gorjanski, da novi kralj 
dolazi (valjda ladjom po Savi), pohita iz Pozege na savsku obalu, doceka ondjc Karla 
Roberta, predade mu kljuCe Pozege, te ga priznade za svoga kralja i gospodara (cum 
post mortem regis Andree, felicis recordacionis nostri carissimi patruelis regnum ungarie 
nobis debitum iure et ordine geniture adiissemus, idem magister Paulus castrum nostrum 
de Posoga, quod tunc idem ut castelanus tenebat, in fluuio Zona uocato nobis occurrens 
in manus nostras statuit, nos pro domino et rege naturali recognoscens). 

Karlo Robert imao je sada i na skrajnjoj iztocnoj medji hrvatskoga kraljevstva 
fTorljive privrzenike, knezove Gorjanske. Oni su njemu i njegovu rodu ostali vjerni i 
odani kroz sva potonja vremena, te su tako poslije postali i sami najmocnija porodica 
ne samo u Hrvatskoj, nego i u Ugarskoj. 


II02. — I3OI. 

dkad se je Koloman godine 1102. okrunio u hrvatskom gradu Belgradu 

V na moru za hrvatskoga kralja (postquam coronalus fui Belgradi supra 

mare in urbe regia), nije se vise zvao naprosto »rex Hungariae«, nego 

»Dei gratia rex Hungariae, Chroatiae atque Dalmatiae*. 

Godine 1135. pridodano bi kraljevskomu naslovu jo§ »kralj Rame«, te 

su se onda kralji Arpadovici kroz citavo XII. stoljece pisali »dei gracia 

Hungariae, Dalmatiae, Chroatiae Ramaeque rex«. U jednom izvjescu iz dobe 

kralja Bele II. (III.) u posljednjoj cetvrti XII stoljeca (1173. -1196.) citamo: 

»U drzavi ugarskoga kralja Bele jesu ove zemlje : Ugarska matica drzave, Hrvatska, 

Dalmacija i Rama«. (In regno Bele regis Ungariae sunt hae terrae: Ungaria caput 

regni, Croacia, Dalmacia ?t Rama). 

U XML stoljecu nastojali su Arpadovici, da prosire svoju drzavinu, te su prema 
tomu sve viSe pridavall svojemu kraljevskomu naslovu. Emerik prozvao se je 
god. 1202. »kraljem Srbije«, a Andrija I. (II) proglasio se je god. 1205. »kraljem 
Halifa i Vladimirije«. Sin njegov Bela ill. (IV). primio je prve godine svoga vla- 
danja (1235) naslov »kralj Kumanije«; napokon se je Stjepan VI. (V.) god. 1270. 
proglasio »kraljem Bugarske«. Tako su se posljednji Arpadovici ponosili kicenim 
naslovom »Dei gracia Hungariae', Dalmatiae, Croatiae, Ramae, Serviae, Gallitiae, 
Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque rex«. 

Vecina zemaija medjutim, koje su Arpadovici spominjali u svojem kraljev- 
skom naslovu, pripadala je njima ili samo destimice ili opet kroz posve kratko vrijeme. 



Narocito u Halicu. Srbiji i Bugarskoj bilo je njihovo vladanje ili samo prolazno ili tek 
po imenu. Jedino Hrvatsku s Dalmacijom drzali su oni stalno, poSto su njom obladali i 
po nasljedstvu i po slobodnom izboru. 

Smatrajuci Arpadovici hrvatsku drzavu naslijedjenom baStinom svoje porodice, nijesu 
ie pridruzili matici zemlji Ugarskoj. Kralj Ladislav htio je od nje stvoriti sekundogeni- 
turu, namjestivSi u zauzetom dijelu Hrvatske svoga sinovca Alma za kralja, tako da bi 
njegova loza posve nezavisno od glavne loze vladala tim kraljevstvom. No vec njegov 
nasljednik Koloman odustade od te namisli, pak se sam ovjenda kraljevskom krunom 
hrvatskom. Svi potonji Arpadovici smatrali su Hrvatsku s Dalmacijom za zasebno kra- 
Ijevstvo, premda se vi§e ni za jednoga ne spominje izrijekom, da bi se bio okrunio za- 
sebice hrvatskom krunom. No imade podataka, po kojima bi mogli poslutiti, da su ipak 
neki nasljednici Kolomanovi u XII. stoljecu dali vjeneati za hrvatske kralje ili sebe ili 
svoje sinove. Ta jo§ kralj Stjepan IV. u povelji izdanoj god. 1167. §iben6anima kaze 
doslovce: »Ako bi do§ao k Vama na krunisanje (cum autem od vos coronandus 
aduenero) ili na sabor, ne cete morati nikoga pod silu primati na stant. Znade se na- 
dalje. da je Emerik, sin kralja Bele II. (Ill), jos za ziva otca svoga kao dva put 
okrunjeni kralj [bis coronato] god. 1194.— 1195. upravljao Hrvatskom i Dalmacijom. 
Isti je Emerik poslije kao nasljednik svoga otca dao svoga sina Ladislava okruniti od 
nadbiskupa spljetskoga Bernarda za kralja; vjerojatno je Bernard krunio Ladislava za 
kralja Hrvatske i Dalmacije, posto je vjenCavanje za ugarskoga kralja obavljao jedino 
nadbiskup ostrogonski. 

Hrvatska se je za Arpadovica kao i za vladara narodne krvi dijelila na pravu 
Hrvatsku i na Dalmaciju. Pod Dalmacijom razumijevale su se izprva samo primorske 
obcine Zadar, Trogir i Spljet. zatim gradovi Krk, Rab, Pag i Osor na otocima. No poslije 
stadoSe pribrajati Dalmaciji i juzne otoke Brad, Hvar i Kor6ulu, pace i neke prvobitno 
hrvatske gradove u primorju, kao Sibenik i Nin, poSto su bili uredjeni sasvim po kalupu 
dalmatinskih gradova, Dok je tako u primorju stalo opet otimati mah staro ime Dalma- 
cija, po(5elo je u nutamjoj zemlji, narocito u dijelovima na medjama prema Ugarskoj, izbijati 
na povrSje ime Slavonija ili Slovinska zemlja (Slovinci). 

Slavonijom stao se u 13 stoljecu nazivati onaj dio hrvatskoga kraljevstva, koji je 
nekad za Rimljana pripadao pokrajini Panoniji, a u srednjem je vijeku bio zasebna 
knezevina hrvatska sve do kralja Tomislava. Tu je Slavoniju na sjeveru razstavljala od 
Ugarske rijeka Drava, dotiSno Dunav od utoka Drave do utoka Save; na jugu dopirala 
je preko Save i Kupe do razvodnih gora, koje lu^e crnomorske rijeke od jadranskih, 
Jedan dio tih razvodnih gora zvao se je Gvozd (na latinski krivo prevedeno Alpes 
ferreae, danas Mala i Velika Kapela). Na iztok dopirala je Slavonija izmedju Drave i 
Save tako daleko, da je njoj pripadala stalno Pozega sa iupanijom istoga imena, a 
redovito i Vukovo (Vukovar) s istoimenom zupanijom. Na jugu Save obuhvatala je 
Slavonija zupaniju Dubidku, Vrba^ku, Sansku, pa6e i Glazku s gradom Glazem na medji 
banovine Usore. U ob<5e se je obseg Slavonije podudarao s obsegom zagrebafike bisku- 
pije, koja je, kako je poznato. bila podredjena ugarskoj nadbiskupiji u Kolo^i, a ne 
hrvatsko-dalmatinskoj nadbiskupiji u Spljetu. Ba§ ta okolnost, §to je Slavonija od 
konca 11. stoljeca bila u crkvenom pogledu odijeljena od ostale Hrvatske, i pridruSena 
Ugarskoj, bila je uzrokom, da se je naskoro i u upravnom pogledu podela luditi od 
Hrvatske i smatrati za zasebnu oblast (territorij). Najprije ju staSe zvati banovinom ili 
hercegovinom (banatus sive ducatus Sclavoniae), poslije pak i kraljevinom (regnum). No 
kralji iz ku<5e Arpadove nijesu nikad svomu naslovu pridodali »rex Sclavoniae*, jer su 
ju nedvojbeno i dalje smatrali za sasiavni dio hrvatskoga kraljevstva, dodim su ju 
stranci (naroCito rimski pape i napuljski vladari) koji put pribrajali Ugarskoj, kojoj je 
zaista i pripadala u crkvenom pogledu. 



Dok je ovako sva zemlja od Drave do Gvozda prozvana Slavonijom, ostalo je ime 
Hrvatska zemlji od Gvozda na jug do usca Neretve. Najsjevernija zupa hrvatska bila 
je Modruse na juznom podanku Gvozda (odatle i modruski Gvozd); a najjuznija oblast 
hrvatska bila je Primorje ili Krajina (stara Neretva ili Paganija) izmedju usca rijeke 
Cetine i Neretve. Ta se oblast zove i Maronia u arcidjakonu Tomi. Na jugoiztoku 
obuhvatala je Hrvatska jos i zupu Hlivno (danas Lijevanjsko polje, comitatus de Chelun)> 
a koji put i Duvno (Dlmno, Dumno), danas Duvanjsko polje. Na iztoku prema Bosni 
izgubila je Hrvatska u 13. stoljecu zupe Plivu (kod Jajca), Luku (danas Dnoluka) i 
Uskopje ili Skoplje (supa Vozcopla, Uscople) na gornjem Vrbasu. Od Plive i Luke stvorila 
se poslije zasebna oblast bosanska, zvana Dolnji kraji (Partes inferiores). 

Arpadovici nijesu mogli odrzati citave Dalmacije, kako je bijase Koloman zauzeo. 
Vec god. 1118. bijahu im MletSani oteli Zadar, koji je onda ostao u mletackoj vlasti, 
izuzev vrijeme od 1181. — 1202. i 1242.-1244, kad je priznavao hrvatsko-ugarske Arpado- 
vice. Uz Zadar zapadose Mletcane i sjeverni otoci Rab, Pag, Krk, Cres i LoSinj, koji su 
svedjer ostali u njihovoj vlasti. Tako su kraljevi iz porodice Arpadove zadrzali od Citave 
Dalmacije samo gradove Spljet i Trogir. 

Kralji iz kuce Arpadove zalazili su cesto u Hrvatsku, ali nijesu stalno u njoj stolo- 
vali. S toga siljahu u Hrvatsku svoje namjestnike, da kraljevstvom upravljaju. Namjestnici 
zvahu subani. Oni dakle pridrzase ime i cast, koju bijahu zatekli po izumrcu narodne 
dinastije. Prvi bani u prvoj polovici 12. stoljeca bijahu Ugra, Sergije i Aleksije, a 
poslije njih znameniti Belus (1141. — 1163.), za kojega se je banska vlast i cast podigla 
do osobita ugleda. BeluS (iMkonic, Belus, Belos) bio je za kralja Gejze I. (II.) kao 
rodjak njegov prvi dovjek ne samo u hrvatskom kraljevstvu, nego i u Ugarskoj; on je 
bio ne samo ban hrvatski, nego podjedno i palatin ugarski, pace koji put zovu ga i 
hercegom (dux). No najvise cijenila se njegova banska cast, te grdki spisatelj Cinnamus 
pi§e naroCito, da su Ugri tada prvoga dostojanstvenika uz kralja zvali banom ([/.Tvavov 
vocant eiusmodi dignitatem apud Hungaros = primas apud regem). 

Uz bane, koji su bill redoviti namjestnici kraljevi, Siljahu Arpadovici i clanove svoje 
porodice kao svoje zamjenike u Hrvatsku. Bili su to ili mladja braca vladajucega kralja, 
ili opet njegovi sinovi, vecinom prvorodjeni. Takav zamjenik kraljev iz kraljevske 
porodice zvao se je herceg (dux). Prvi poznati herceg u Hrvatskoj bio je u drugoj 
polovici XII. stoljeca Bela Stjepanov, kojega su dohodci bili toliki, da je od svoje 
hercegovine davao kralju godisnjih deset tisuda maraka srebra. Kad je u Hrvatskoj 
stolovao herceg kraljevske krvi, bio je ban njemu podredjen zajedno sa svima velika- 
sima i dostojanstvenicima u zemlji. 

Na koncu 12. stoljeca bio je hercegom Andrija (1197. — 1203.), brat kralja Emerika. 
On se zove »bozjom miloscu herceg Dalmacije i Hrvatske« ili jo§ vise » herceg Dalma- 
cije, Hrvatske i Huma«. Vlast mu seze od Drave na jug do Neretve i dalje. On je 
vrhovni upravitelj zemlje, kojemu se kao sluzbenici (iobagiones) pokoravaju i ban i 
velikasi (principes, magnates), kao i svi zupani (varazdinski, krbavski i sanski); on je 
vrhovni sudac u obsegu svoje hercegovine (infra terminos dominii nostri), te sudi sud 
zajedno s velikaSima (cum magnatibus nostris); on je napokon i vojvoda hrvatske vojske, 
te ju vodi na Humljane i Srbe. Nasljednici Andrijini u hercezkoj casti* drze redovito 
osim Hrvatske i Dalmacije jos i Bosnu, a i neke ugarske zupanije na sjeveru Drave, u 
kojima zive pretezito Slaveni pak se s toga ne zovu vi§e naprosto > herceg Dalmacije 
i Hrvatske*, nego »herceg ditave Slavonije< (dux tocius Sclavoniae). Tomasina 

* Hrvatski hercegi u XIII. stoljedu: Andrija (1197. — 1203.), sin njegov Bela (1220. — 1226.), drugi 
sin njegov Koloman (1226. — 1241.), Stjepan Belin (1246. — 1247., 1270.), Bela Belin (1260. — 1269.), 
Ladislav Stjepanov (1270), El iz abet a, mati kralja Ladislava Kuinanca (1275., 1280, — 1283.), Andrija 
Stjepanov (1275. — 1278.), Tomasina Morosini (1292. — 1296.), Albertin Morosini (1297. — 1301.). 



03 N 








Morosini pace, mati posljednjega Arpadovica, zvala se je ^herceginja iitave Slavonije 
i upraviteljica prekodunavskih krajeva sve do primorja« ili »herceginja titave Slavonije 
od Dunava do mora* (1295.), te je ona preira tomu upravljala i fiitavom jugozapadnom 
Ugarskom izmedju Dunava, Drave i austrijsko-stajerske granice. 

Prihodi hrvatskih, poslije slavonskih hercega bili su znatni. Uz ino imale su ih 
zapasti sve zemlje u hercegovini, kojih bi vlastnici umrli bez potomaka [hereditates 
omni spe sobolis privatorum ad ius ducatus devolvi debent]. Njima su nadalje pripadale 
6itave zupe i zupanije (n. pr. Gorska, Pozezka s gradom Pozegom). Stolovali su pak u 
Zagrebu, Pozegi, Kninu, Klisu, koji put i u Krapini. Imali su svoj hercezki dvor, svoju 
kancelariju, te su izdavali povelje poput kraljeva. 

Hercegima (3itave Slavonije bili su podlozni bani. U XII. stoljecu bio je redovito 
samojedan ban za (iitavo kraljevstvo; u XIII. stoljecu poceli su kralji namjeStati u isti mah 
po dva bana, jednoga za Hrvatsku i Dalmaciju od Gvozda do Neretve, a drugoga za 
Slavoniju od Gvozda do Drave. Ako nije bilo hercega kraljevskoga roda, onda je jedan 
ban kao j>ban 6itave Slavonije« zamjenjivao hercega (banus totius Sclavoniae), a 
njemu je bio onda podrrdjen >ban primorski-^ (banus maritimus), koji je upravljao 
Hrvatskom i Dalmacijom. Osim bana bilo je i banovaca (vicebanus) ili podbana, 
§to su bili redovito zupani kojc zupanije, kao zagrebaCke, krizevaike, kninske, i t. d. 

Bani, naroc^ito bani citave Slavonije, imali su znamenitu vlast. Bani 6itave Slavonije 
vr§ili su vlast gotovo kao i hercegi. Znameniti su u torn pogledu, bani iza provale 
Tatara do konca XIII. stoljeca. Od primorskih bana najslavniji je ba§ posljednji, 
naime Pavaol. Bribirski od plemena Subic, koji je banovao nekih cetrdeset godina 
(1272. — 1312.). On je baniju primorsku (Dalmaciju i Hrvatsku) primio od kraija An- 
drije II. (III.) god. 1293. u nasljedno leno za svoju porodicu na sve vijeke. Jednako su 
radili knezovi Stjepan i Ivan Babonici u Slovinskoj zemlji, da postanu nasljedni bani 
Citave Slavonije. No njima su u torn pogledu mnogo smetali njihovi takmaci Gisingovci. 

Ban 6itave Slavonije bio je vrhovni upravitelj kraljev.stva. On je sazivao sabor 
kraljevstva (generalis congregatio totius regni Sclavoniae) kao i zupanijske skupstine, 
te je predsjedao obima. U torn su pogledu zanimljivi zakljuCci sabora, §to ga je ban 
Matija drzao 20. travnja 1273. u Zagrebu, kao i razprave na saborima od 9. svi nja 1278. 
u Zagrebu (ban Nikola) i 31. prosinca 1279. u RoviScu (ban Petar Pakradki). Na tima 
saborima nazoSni su plemici i sluzbenici svih kraljevskih gradova (nobiles et iobagiones 
castrorum), te se rijesavaju najrazliditiji poslovi kraljevstva. Na saboru god. 1273. stvorili 
su trideset i tri zakljuCka: najviSe ima ustanova kaznenih za prekrsaje i zlodine, zatim 
neke se ticu nasljednoga prava, vojne duinosti, napokon ima odredaba glede raznih 
poreza i davaka, koji su se tada placali u zemlji. Na saboru u Zagrebu 9. svibnja 1278. 
potvrdio je ban Nikola sve stare pravice i povlastice sluzbenika grada zagrebad:koga 
(iobagiones castri Zagrabiensis), dok je na saboru u RoviScu 31. prosinca 1279. ban Petar 
nekim plemicima potvrdio staru njihovu povlast, da ne moraju dolaziti pred niiiji sud, 
nego samo pred bana (solum iudicio bani totius Sclavoniae astare tenentur). 

Ban je nadalje bio iza kraija prvi i vrhovni sudac u kraljevstvu. To potvrdjuju 
nebrojene izprave, kojima ban rje.^ava parbe najrazliCitije vrsti. Kad je kralj Bela II. (III.) 
godine 1193. darovao krdkomu knezu Bartolu zupu Modru§e kao nasljedno leno (bene- 
ficium), naro6ito je ustanovio, »da zitelji te zupe ne podpadaju niiijemu sudu, nego svoga 
zemaljskoga gospodara; no ipak kad bi se ban desio u toj zupi, neka ima vlast sudjenja 

nad njima « Bilo je medjutim sve vile slu6ajeva, da su kralji sudsku vlast bansku okrnji- 

vali. Najprije su oduzimali njihovoj sudbenosti sve gradske slobodne obcine, narofito 
one, u kojima su se nastanili »gosti« (hospites) ili stranci, pridrzavSi sebi vrhovnu sudaCku 
vlast u njima; poslije stade se i plemstvo otimati banskomu sudu, te traiiti pravdu budi 
u samoga kraija, budi u sudca kraljevskoga dvora. To vrijedi narodito za Slavoniju 


izmedju Drave i Gvozda; u Hrvatskoj na jugu Gvozda odrzala se duze neokrnjena 
sudacka vlast banova. Jos god. 1298. sudi Pavao, »ban svih Hrvata« (totius Chorvacie) 
u Vrani u parbi izmedju krbavskih plemica Gusica i krbavskoga kneza Kurjaka. Valjda 
je ban Pavao bio tada sazvao u Vranu sabor hrvatski, posto je bio oknizen plemstvom 
hrvatskim (coram nobilibus viris regni Chorvatorum circa nos existentibus). 

Redovito je ban bio i vrhovni vojvoda hrvatske vojske (exercitus chroaticus). 
Napokon je ban citave Slavonije kovao i novce, koji su se zvali banovci (moneta 
banalis, denarii banales). Dvije stotine banovaca ill banskih dinara vrijedilo je jednu 
marku. Prvi ban, koji je dao kovati dinare, bio je slavni Stjepan od plemena Guth-keled 
(1248. — 1260); najstarija pak kovnica bila je u Pakracu (1256.), koja bi oko god. 1260 
prenesena u Zagreb, gdje je bila najprije u danaSnjem dolnjem gradu (denarii zagrabienses) 
a onda u gornjem na brdu Gradcu (denarii grechenses). Na 6elu banske komore 
(camera banalis), u kojoj se je kovao novae, bio je zasebni komorni grof (comes camerae) 
Tehni6ki upravitelj kovnice zvao se je monetar, koji nije bio odgovoran obicnomu sudu 
vec jedino banu, te je jam^io za zakonitu tezinu i vrijednost novca.* 

Kao zamjenik kraljev imao je ban Citave Slavonije jo§ mnoge druge povlasti 
prava. On je osnivao gradove i kastele, neutvrdjena mjesta obskrbljivao je utvrdama 
naseljivao je pusta mjesta i preseljivao plemena i rodove, progonio nevjernike (krivo- 
vjerce), podjeljivao slobo§tine raznim obcinama, plemenima, naseobinama, gostima (hos- 
pites), odjeljivao plemenske posjede i zem^je od kraljevskih i drugih. Napokon je ba- 
nova komora (camera banalis) kao vrhovna financijalna oblast pobirala poreze i dace, 
koje je narod u obsegu hrvatskoga kraljevstva placao. Najpoznatije dace i porezi za 
Arpadovica bili su ovi: 

a. Kunovina (marturina, mardurina). Podavanje kuninih krzna vrlo je staro, ne 

samo u Hrvata, nego i u svih drugih Slavena. Posto je kuna u staro vrijeme bilo 
veliko obilje, to se je njihovim krznom placao porez i globe. Tako je jamacno bilo 
vec za vladara hrvatske krvi. Na koncu XII. stoljeca, kad je nestajalo kuna, stala se 
kunovina namirivati i novcem (de marturinis vel de proventibus, qui loco marturinarum 
exhibentur). Napokon je preteglo placanje kunovine novcem, te bi odredjeno, da se u 
ime kunovine imade od svakoga oporezovanika pobirati po dvanaest dinara na godinu. 
Pobiradi toga poreza zvahu se marturinarii (takodjer collectores marturinarum). No zna 
se, tko jesve placao taj porez; no nema sumnje, da sujos od Kolomana bili oprosteni 
od njega svi potomci onih dvanaest hrvatskih plemena, koja su s njim utanaCila 
ugovor od god. 1102. Poslije su kraljevi oprastali posebnim privilegijama od placanja 
kunovine razne druzine, obcine i pojedince; tako 1209. citavo svecenstvo u Slavoniji i 
D.'.imaciji, 1217. ponovno kaptol zagrebacki, 1277. obcinu sv. Martina kod Va§ke, Sabor 
citave Slavonije, drzan 20. travnja 1273. u Zagrebu, odredio je, da pobiraci kunovine 
smiju samo sa 12 Ijudi i 14 konja kunovinu po zemlji pobirati, te da svaka obcina 
(ili pleme), u koju dodju, mora za obskrbu dati njima jednu ovcu, sest kokosi, jednu 
gusku, 6etiri kabla vina, dvanaest kabala graha i t. d. 

b. Dob it komore (lucrum camerae, cambium monetagium). Taj je porez izprva 

bio neizravan, a placao ga je samo onaj, koji je stare novce zamjenjivao za nove, 
te torn prigodom dobivao dva nova novca za tri stara. Posebni mijenjaci (camp- 

* Na prednjoj strani tih banskih dinara (denarii banales, banowcz) utisnuta je poprijeko u sredini kuna 
(grb kraljevstva), kako bjezi na desno ; nad njom i ])od njom smjestena je po jedna zvijezda, naokolo ruba pak 
stoji napis: moneta regis p. Sclavonia, ili moneta -ducis p. Sclavonia, ili moneta bani p. Sclavonia. Na obratnoj 
strani je dvostruki kriz, kojemu na gornjoj poprijeCnoj gredi na lijevo stoji polumjesec, a desno zvijezda danica, 
pod dolnjom pak poprijednom gredom nalazi se s jedne i druge stranc po jedna krunjena glava obmuta jedna 
prema drugoj ; nad glavama napokon stoji po^etno slovo onoga kralja, hercega ili bana, koji je doticni dinar 
(banovac, kunovina = mardurina, kriianac) dao kovati. 


sores, monetarii, numularii) donosili bi nove novce na javne trgove, te bi ih izlagali na 
posebnim tablama, a narod je do odredjenoga dana morao zamijeniti, §to je bilo 
starijega novca u njega. Hercegi i bani ciiave Slavonije kovali su svake godine nove 
novce i primorali narod da stari promijeni. Od toga je bila velika dobit komori, poSto 
je narod svaki put jednu trecinu svoga novca gubio; no bas zato bio je taj porez 
narodu vrlo nesnosan. S toga ga oko god. 1260. zamijenise izravnim porezom od sedam 
dinara (collecta septem denariorum), koje je odsad svaki slobodni covjek godimice placao. 
c. Osim tih glavnih i obcih poreza bila je jos sva sila raznih davaka. Primorski gra- 
dovi Dalmacije i Hrvatske placali su kralju, doti^no hercegu ili banu, porez zvan 
trgovina (introitus portus civitatis, tributum portus). Sav naime dohodak (uvozoina) 
od luke kojega primorskoga grada razdijelio se je tako. najprije je desetinu svega 
primio biskup ili svecenstvo toga grada, a od ostatka dobio je trecinu knez grada, a 
dvije trccine kralj, doticno herceg ili ban. Kolik je to bio prihod, vidi se po torn, sto 
su se gradovi Spljet i Trogir voljeli odkupiti sa deset tisuca libara na godinu. Osim 
trgovine bili su po svim znatnijim mjestima i gradovima citavoga kraljevstva t r i d e s e t- 
nice (tricesimae), gdje je svaki trgovac od dovezene robe platio trideseti dio od 
onoga, koliko je roba bila procijenjena. Velik je jos bio prihod od sol an a, kao i 
od mit nica. 

Osim poreza pobirali su bani (kao zamjenici kraljevi) i darove, i to pod moras. 
Izmedju takih prisiljenih darova bila je najtegotnija zalazina i zaluzina (descensus, 
descensus bani vulgariter zuluzina vocata), koja je obb^tojala jo§ za kraljeva hrvatske 
krvi. Zalazina osniva se na prastarom obicaju, da podanici udome i ugoste svoga 
vlastelina s njegovom druzinom, kad se on putujuci k njima svrati. Vec kraljevi hrvatske 
krvi boravili su ovako sa svojim dvorom i druzinom kod svojih podanika. Za Arpadovica 
znade se, da su pravo na zalazinu imali ne samo kralj, nego i herceg i ban. No posto 
je to vrlo skupocjeno bilo, nastojale su druzine, obcine, plemena i pojedinci, da se te tegotne 
duznosti oslobode. Zlatnom bullom od god. 1242 odredio je kralj Bela III. za slobodnu 
obcinu Gradec tik Zagreba: >Gradjani su duzni, ako kralj dodje, dati mu za hranu 
dvanaest volova, lisucu hljebova i cetiri lagva vina; ako ih posjeti herceg, koji je od 
kraljevske krvi, dat ce mu samo polovicu toga ziveza. Banu pak, i to samo onda, kad 
nastupi bansku cast, dat ce jednoga vola, sto hljebova i lagav vina<. Primorski gradovi 
Dalmacije bili su posve oslobodjeni od zalazine (cum ad vos advenero, nemini civium 
vis inferetur domorum suorum, nisi quem dilectio vestra susceperit). 

Citava Hrvatska zajedno sa Slavonijom (a bez Dalmacije) bila je za kraljeva iz 
kuce Arpadove razdijeljena na zupe i zupanije. Kad su naime Arpadovici obladali 
Hrvatskom, zatekose ju podijeljenu na stare hrvatske zupe, posve malene oblasti, 
kojima su bili na celu zupani. U svakoj zupi nastavalo je po jedno pleme, kojemu je 
srediste bio utvrdjeni grad (castrum). Plemena su u zupama zivjela posve po starohrvatskim 
obicajima, te su si sama birala zupane, podzupane i satnike. 

Za Arpadovica promijenilo se starohrvatsko zupno uredjenje u dvojakom smjeru. 
Prvo su Arpadovici po viSe starohrvatskih zupa sjedinjivali u ve<5e oblasti, u zupanije, 
kako su obstojale vec u Ugarskoj, te im uza to i davali onako uredjenje, kako su imale 
ugarske zupanije. Glavna je razlika bila, da zupane tih zupanija nije vi§e birao narod, 
nego da ih je kralj imenovao. No te promjene nisu bile za Arpadovica posve dovr§ene, 
tako da su tada uz zupanije obstojale i starohrvatske zupe. Zupanijsko uredjenje bilo je 
vecim dijelom provedeno u Slavoniji, dok su u Hrvatskoj izmedju Gvozda i Neretve jo§ 
svedjer obstojale starohrvatske zupe. U Slavoniji su najprije po ugarskom kalupu uredili 
zupaniju vukovsku i pozezku, zatim zagrebadku; u obscgu potonjc zupanije 
krizcvafike postojale su jo§ u XIII. stoljecu ove starohrvatske zupe: kriievaSka (de 
Cris, Crisiensis), kalnicka (de Kemnuk, Kemluk), rovi.^canska (de Roicha), cazmanska 


(chasmensis), garicka (de Garig. Guarig), garesnicka (de Gerzenche), grdjevacka (Kordua, 
Gordova), moslavafika (de Monoslou) i t. d. I zagrebacka zupanija postala je od vise 
starohrvatskih zupa, kao §to su ivanicka, dubravska, moraveCka i t. d. Jos god. 1227. 
citamo, da je posjed Vrazji laz »u zupaniji zagrebackoj, a u zupi morave6koj« (in dis- 
trictu zagrabiensi, de comitatu Moroclia constituta.) Koji put pace dogadjalo se je, da 
su kralji koju starohrvatsku zupu izmedju Drave i Save pridruzili kojoj ugarskoj zupa- 
niji na sjeveru Drave, narodito zupanijama zalajskoj, simezkoj i baranjskoj. Tako je neko 
vrijeme (1239. —1256.) zupa Garic pripadala zupaniji Simezkoj. No to je bivalo redovito 
samo prolazno, naro^ito onda, kad je zupan koje juzne zupanije ugarske imao posjeda 
na jugu Drave, pak i tu zelio vrsiti svoju vlast kao zupan. 

Druga znamenita promjena bila je, da su Arpadovici uvodili feudalizam, te pojedinc 
starohrvatske zupe davali svjetovnim i duhovnim velikaSima u nasljedno leno. Tako je 
u tim zupama starohrvatskog zupana, kojega je dosad birao narod iz neke odredjene 
porodice, zamijenio nasljedni vazal (kletvenik) kraljevski, koji se je zvao knez (comes). 
Prvi je tako radio kralj Bela II (III.), koji je god. 1193. darovao knezu krSkomu Bar- 
tolu zupu Modruse u leno (beneficium) pod pogodbu, da mu za to u ratu pomaze sa 
deset konjanika (oklopnika). Poslije je iiasljednih knezova bilo sve vise. Malo zatim 
dobio je neki zupan iz plemena Subic zupu Bribir, onda 1210. zupan Domald zupu 
Cetinu s Triljem, napokon i neki krbavski zupan od plemena Gusic zupu Krbavu. Tako 
postadoSe u Hrvatskoj nasljedni knezovi: ModruSki (koji su poslije jos dobili zupe 
Gacku i Vinodol), Krbavski, Bribirski, i napokon Cetinski. U Siavoniji pojavise se jed- 
nakim nadinom knezovi Gori6ki, koji su dobili u nasljedno leno goricku zupu (poslije 
Blagajski). Napokon su zupe dobivali u nasljedno leno i duhovni glavari kao i razne 
crkvene druzine. God. 1211. darovao je kralj Andrija redu Cistercana Gorsku zupu, koju 
su prije drzali hercegi iz kraljevske porodice. Druzina Bozjaka (Templara) dobi tako 
zupu Dubicu, a god. 1277. darova kralj Ladislav Kumanac zagrebackomu biskupu Ti- 
motiji i njegovim nasljednicima za vjecna vremena zupu Garesnicu. 

Svaka zupanija imala je poput zupe kao srediste i branik svoj utvrdjeni zupanijski 
grad (castrum), kojim je upravljao kastelan ili gradscik (castellanus, poslije hrvatski 
porkulab od njem. Burggraf). U gradu zivjeli su gradski plemici, zvani »castrenses( ili 
>iobagiones« (paSe i »burgenses«), kojima je bilo braniti grad. Pod zupanijskim gradom 
redovito je nastala naseobina, »podgradje« ili suburbium zvana, od kojih se razvise 
varoSi (oppida) i poslije gradovi (civitates). Zitelji tih naseobina morali su razne sluzbe 
ciniti zupanijskomu gradu (vigilias seu custodias servare, vineas et terras colere, aquam 
portare, onera et alia servitia consueta lacere), od kojih bi se ili odkupili novcanim 
svotama, koje bi placali svake godine, ili bi ih kralji, hercegi i bani oslobadjali tih 
tereta, podigav radi osobitih zasluga zitelja njihove obcine na slobodne obcine. Tako 
postadoSe u Hrvatskoj kraljevska slobodna i poveljena mjesta, trgovista i varoSi (gradovi). 
Osobito XIII. stoljece (narocito nakon tatarske provale) bijaSe povoljno za postanje 
slobodnih, poveljenih mjesta. Kralji, hercegi i bani podjeljivali su mjestima, trgovima i 
varo§ima sloboStine, naroCito onima, gdje bi se nastanih stranci ili hospites, najviSe 
Nijemci. Dakako da su i uredbe tih slobodnih poveljenih mjesta bile uzajmljene od 
njema6kih gradskih obcina. Tako postadose slobodna mjesta i gradovi: Varazdin (1209), 
Petrinja (1225), Vukovo (1231), Virovitica (1234), Samobor (1242), Gradec kod Zagreba 
(1242), Krizevci (1252), Jastrebarsko (1257), Bihac (prije 1271.) i t. d. Na celu tim 
slobodnim gradskim obcinama bio je gradski starjesina ilimaior villae, koji je bio 
poglavito sudac gradjana, pak su ga s toga u nekim mjestima i nazivaH sudcem (iudex, 
u Varazdinu »richtardus«). Od njegova suda nije se prizivalo na bana, nego ravno na 
kralja ili na njegova tovarnika, koji je pobirao i davke tih obcina. Znatnije prizive na 
osobu kraljevu nosio je sam gradski starjeSina pred kralja. Uz starjesinu postojala je 

ttnVATSKA ZA Ant^AnovfrA. 


xmixcc acyoew X>\{cxyxxXKjL Cutv • ftc 9xctar ocit «y mo tf^ 
£|<c- ll^'u: g f uv bCtr^xivf JCyoruf orb ^a:l^ucr^^ pen*' 

I rod ^p^laiensi 


[ cid «4lic4n| 

\ \ 35q) ri?^b3 lihs Spfam ar (D:;i'a^u\uufe^\ 
inter rpalaten ct trAc^xinea beilu} cjeacair 
emcrfit . quoD crA^-uit^n cccaiTicc miDajpu- 

re3ahb;fnsci§cpfcffit. , ,, 

>J ' * • [lob tr«yurin<i 



Hrv. pov] 



obiCno kurija ili magistral, naime zbor prisjednika, sastojeci od priseznika (iurati) i vijecnika 
(consilarii). Ako je grad ili varoS bila utvrdjena zidovima i vratima, imala je i gradskoga 
kastelana, koji je bio glava gradske straze, zatvarao pod veSer gradska vrata, a u jutro 
ih otvarao. Bilo jei biljeznika (notarii), koji su vodili sudbene i druge gradske 
zapisnike. Gradjani tih poveljenih mjesta imali su razIiCite povlastice. Poglavita prava 
njihova bila su, da su se po svojoj volji smjeli doseliti i odseliti, i da su mogli razpo- 
lagati svojim posjedom i onda, ako nijesu imali zakonitih potomaka. 

Dok su slobodni gradovi u nutarnjoj zcmlji bili urcdjeni po njemackom kalupu, 
razvijali su se hrvatski gradovi u primorju po uzoru romanskih gradova Dalmacije, 
koji su jos za kraljeva hrvatske krvi imali svoja zascbna prava i uredbc. Vec god. 1167. 
dobio je Sibenik jednake povlastice, kako su ih vec odprije imali gradovi Spljct i 
Trogir. Znatno mfinja prava dobio je grad Nin god. 1205. U obce se povlastice toga 
grada znatno razlikuju od privilegija dalmatinskih gradova. Kralj Andrija podijelio mu 
je onom prigodom ova prava: Gradjani mogu si birati vazda za kneza (comes), odakle 
koga hoce, pak taj je sudac, i nitko drugi nema sudacke vlasti nad njima. Nijedan 
herceg, ban ili banovac ne smije gradjana pozivati pred svoj sud, niti traziti od njih 
kakovu sluzbu ili dacu, tek jedan put u godini, ako bi se desilo, te bi do^ao u Nin za 
poslom budi kraljevim budi kraljevine, smije zahtijevati rucak ili veceru za trideset 
Ijudi. S vecim brojem Ijudi ne smije u obce ni uci u grad bez dozvole gradjana. Nijedan 
herceg, ban ili banovac ne moze u gradu ni u svoje ime ni u ime kraljevo podici 
kakovu utvrdu, niti zahtijevati, da se vec gotove utvrde njemu predadu. Gradjani su 
za sve vijeke oslobodjeni od davanja talaca, te mogu slobodno uzivati svoja prava i 
ziviti po svojim starim obiCajima. No zato ne smiju nikakve pomoci pruzati nikomu 
koji bi bio kralju nevjeran ili bi se protiv njega bunio. Ako bi kralj do§ao u primorje 
i htio unici u grad, moraju ga gradjani doCekati na gradskim vratima, te ga po moguc- 
nosti §to dostojnije ugostiti. Pratnja kraljeva nema prava unutar gradskih zidova traziti 
stana ni obskrbe, nego samo za svoj novae, ako gradjani na to privole. Kad je ban 
citave Slavonije Stjepan god. 1251. izpod brda Jablanica (Jablanca) osnovao grad, 
podijelio je Rabljanima, koji se u nj naselise, »onu istu slobodu, koju su uzivali Trogir, 
Sibenik i drugi kraljevski gradovi u primorju*. Jcdino je ban za kralja i za se pridrzao 
tri Cetvrtinc dohodka od »trgovine«, dok je cetvrti dio ostavio gradjanima za njihove 
potrebe. Posve druge pravice i duznosti imao jc grad Omi s, gdje je kasteo nad gradom 
kao i u Skradinu bio u kraljevskoj vlasti, te je njim zapovijedao hrvatski ban. JoS su 
manje povlasti gradova Senj a (koji je najprije zapao Bozjake, a onda krdke knezove). 
Baga (Scrisalea) i drugih manjih primorskih mjestn. U Bagu je primjerice hrvatski ban 
uzimao citavu »trgovinu«. 

Uz gradjanski stalez, koji se je lijepo razvio za Arpadovica i u nutarnjoj zemlji, 
zgodile su se znamenite promjene i u plemickom stalez u. Jo§ za kraljeva hrvatske 
krvi stali su se plemeniti Hrvati dijeliti na vi§c plemst vo (velikaSi, magnates, barones) 
i na nizeplemstvo (nobiles, universa nobiUtas; ViSemu plemstvu pripadale su porodice, 
kojih su clanovi obnasali razne drzavne i plemenske sluibe, od kojih su se naime birali 
bani i zupani; u nize plemstvo ubrajali su se svi slobodni Hrvati, podijeljeni u plemena^ 
kojih je na podetku 12. stoljeca izmedju Gvozda i Ncretve bilo dvanaest ili bolje 
trinaest. Svaki je Hrvat pripadao nekomu pleinenu, i samo onaj .smatrao se je 
plemenitim, za kojega se je znalo, od kojega plemena potjete. Za Arpadovica 
promijenilo se koje sta. 

Najprije su mnogi velikasi, kojih su porodice obavljale zupansku Cast u raznim 
zupama, primali te zupe od kraljeva kao nasljedna Icna (bencficia) uz pogodbu, da dine 
kralju razne sluzbe, naroiito da ga pomazu u ratu s odrcdjenim brojem vojske. Tako 
se te zupanske porodice prometnuSe u feudalne knezevske porodice. Prvi se pojaviJe 



Krcki knezovi (poslije Frankapani) kao knezovi zupe u ModruSama (1193.); iza njih 
popese se na popriSte Bribirski knezovi od plemena Subic kao gospodari zupe Bribira, 
onda Krbavski knezovi od plemena Gusic u Krbavi, napokon knezovi Nelipici od ple- 
mena Svacic, koji dobise zupu Cetinu. U Slavoniji pojavise se knezovi Goricki ill Ba- 
bonici (poslije Blagajski) od nepoznata plemena, nadalje Gorjanski knezovi od plemena 
Druzina (Drusma) u Vukovskoj zupaniji. Pojedine knezevske porodice sticale su miloscu 
kraljeva sve prostranijih posjeda, pace bi obladali s vi§e zupa. Tako su Krcki knezovi 
poslije uz Modruse primili jos i zupu Vinodol, napokon Gacku i gradSenj; Goricki knezovi 
(Babonici) razsirili su svoju vlast od Gvozda do Save, i od bosanske medje do kranjske 
granice. NajviSe pak osilise se Bribirski knezovi od plemena Subic, koji su na koncu 
XIII. stoljeca postali ca i nasljedni bani citave Hrvatske i Dalmacije. 

Neki Arpadovici stall su i velikasima iz Ugarske darivati zupe i zupanije, a i 
manje oblasti u hrvatskom kraljevstvu. Tako dobi ban Stjepan od plemena Guthkeled 
god. 1251. neke krajeve izmedju Kupe, Novigrada i bosanske medje; jednako dobise i 
ugarski Gismgovci Koprivnicu i druga mjesta. Tako se narocito u Slavoniji (Slovinskoj 
zemlji) uz urodjene hrvatske velikase ugnjezdise neke ugarske velikaske porodice, koje 
su znatno utjecale u povjesnicu hrvatsku. 

Premda je nize plemstvo hrvatsko, koje je izvodilo svoju lozu od dvanaest ili 
trinaest plemena, budno bdilo nad svojim povlasticama, nije ipak moglo zaprijeciti raz- 
vitak novoga plemstva. To je pak postalo tako, sto su kralji Arpadovici pojedinim 
zasluznim Ijudima, porodicama, pace i citavim obcmama zasebnim poveljama podjeljivali 
plemstvo i plemicke slobostme. Tako postade tako zvano donatarno (poveljenoj 
plemstvo, u koje treba ubrojiti i plemicke obcine u Klokocu i Turovom polju. U 
plemickoj obcini nijesu svi zitelji izvodili svoje porijeklo od jednoga pradjeda kao u 
plemenu, all su po kraljevskoj milosti stekli jednaka prava kao i plemeniti 61anovi staro- 
lirvatskih plemena. Zato su se poslije i citave obcine zvale latinskim nazivom » gene- 
ratio*, kojim se je izprva oznacivalo samo pleme. 

Osim plemenitih, posve slobodnih Ijudi bilo je u Hrvatskoj i podanika. Dok je 
plemeniti covjek zivio na svojoj zemlji, na »p lemens c ini«, podanik je zivio na tudjoj 
zemlji, na zemlji svoga gospodara. On je uzivao zemlju svoga gospodara, te je prema 
tomu morao njemu sluziti. Podanika ili vazala (vasallij bijase vise vrsti: podanici na 
kraljevskim ili hercezkim imanjima zvali su se udvornici (udvornici regis), podanici 
duhovnih velikaSa i druzina bill su predijaliste (praedialesj, a podanici svjetovnih 
velikasa kmetovi (colonij. Kmet, kojega je njegov vlastelin [gospodarj naselio na 
svojoj zemlji, nosiojesve duznosti i terete, morao je obradjivati zemlje i vinograde svoga 
gospodara, placao mu kunovinu i ine dace, ratovao je s njim u vojsci, te nije smio 
oporuciti svoje imovine. Onakvi kmetovi, koje su gospodari poradi osobitih zasluga 
oslobodili kmetskih duznosti, te im darovali uzivane zemlje, zvali su se s 1 o b o d- 
n j a c i (libertini.). 

Najnizi razred pucanstva il Hrvatskoj bill su robovi ili sebri (servi, mancipia). 
Posto nijesu imali nikakva posjeda, bili su obidno zanatlije ili radnici svojih gospodara. 
Oni, koji su se sami podali robstvu, zvali su se »adscripti«, a njihova djeca »originarii«. 
Robove su gospodari mogli i prodavati. Tako je primjerice god. 1269. neki Farkas 
Damjanov opatiji u Toplicama (Topuskom) prodao 12 robova za 17 zagreba6kih dinara. 
Zagrebadki biskup Stjepan II. poklonio je opet cazmanskomu kaptolu vi§e robova 
s njihovom djecom. 

* * 

Znatne je promjene za Arpadovica dozivila crkva rimokatolidka. U doba 
kraljeva hrvatske krvi citava je hrvatska drzava (zajedno s Dalmacijom) pripadala 
solinsko-spljetskoj metropoliji, koje je vlast sezala od mora do Drave i Dunava. 


Nadbiskupi solinsko-spljetski bill su prvi dostojanstvenici u hrvatskoj drzavi, eesto put 
i duhovni otci i skrbnici hrvatskih vladara Od njihovih podruenika (suffra^ana) najodlif- 
niji je bio hrvatski biskup u Kninu, mnogo puta i kraljev kancelar; njegovo je podruCje 
obuhvatalo svu zemlju od Knina na sjever do Drave. 

Za Arpadovica promijenilo se mnogo na gore. Vec Ladislav zadao je metropoliji 
spljetskoj i biskupiji kninskoj golem udarac. osnovav?5i u Zagrebu zasebnu biskupiju ri093.), 
koju je podredio ugarskomu nadbiskupu u Kolodi. Tim je ne samo kninski biskup 
izgubio velik dio svoga podruCja, nego se je i spljetska metropolija znatno suzila. Jo§ 
veci udarac snaSao je spljetsku metropoliju, kad se je od nje u polovici 12. stolje<5a 
(god. 1154.) odkinula zadarska biskupija, te postala nadbiskupijom. zavisna od mleta6koga 
patrijarke. Novoj nadbiskupiji u Zadru bise podredjene i one biskupije, koje su tada 
politicki spadale pod mleta^ku obcinu. Tako izgubi spljetski metropolita ne samo 
zadarsku nadbiskupiju, nego uz nju jo§ i biskupiie na otocima Krku, Rabu i Osoru 
(Cresu). Nadbiskupi ja spljetska, kako se razabire iz spisa crkvenoga sabora od god. 1185., 
ostala je tako ogranicena na Hrvatsku izmedju Gvozda i Neretve, kao i na one dijelove 
Dalmacije, koji nijesu bili pod mleta^kom vlaScu. Njezino nepo<!redno podrufje obuhvacalo 
je mjesta i zupe: Klis, Skale, Sminu. Cetinu, Citavu zupu Hlivno, citav Mosor i sva 
Poljica do Vrulje. Podredjene joj biskupiie bile su ove: kn inska (Kninsko polje, Vrhrika 
i Pset), trogirska (Skradin, Bribir, Belgrad i Citava Sidraga). n inska (Nin, ditava Luka 
i polovica Like), senjska (Senj, Vinodol, Gacka i Buzani), krbavska (Krbava. polovica 
Like, Novigrad, Dreznik, Plasi i Modruse), i napokon hvarska (otoci Hvar, Bra6, Vis, 
Kor6ula, Lastovo, i na kopnu Citava Krajina od Vrulje do Neretve). Ovim biskupijama 
pridruzila se je na koncu 13. stoljeca jo§ i sibenska (1298.), koje je kotar prije 
pripadao biskupiji trogirskoj. 

Nadbiskupija spljetska ne bijaSe se samo znatno smanjila, nego i silno pala ugledom 
svojim. Dohodci spljetskoga nadbiskupa bili su sada manji (na godinu 400 maraka 
srebra), nego nadbiskupa zadarskoga (godisnjih 500 maraka) ili biskupa zagrebaikoga 
(takodjer 500 maraka na godinu). Osim toga sjedili su na nadbiskupskoj stolici vecinom 
tudjinci, nametnuti budi od ugarskoga dvora budi od rimske stolice. Napokon je bilo i 
velikih nereda: tu su se stali Siriti krivovjerci patarenski, ondje opet bjesnile su borbe 
izmedju latinskoga i hrvatskoga svecenstva radi jezika. Patareni se pojavi^e u Krajini 
(Kacici), u Lici (u Zvonigradu knez ViSan), pace u dalmatinskim gradovima biSe osno- 
vane patarenske vjerske obcine. Da se zaprijedi ^irenje patarenske vjere, dozvoli na- 
pokon god. 1248. papa Inocentije IV. senjskomu biskupu Mireju porabu slavenske litur- 
gije i glagolice u crkvi, za koju se je tada mislilo, da joj je zaCetnik sv. Jeronim. Kako 
je duboko bila pala i osiroma^ila metropolija spljetska, najbolje dokazuje osnova hercega 
Kolomana, kad je ono god. 1240. sporazumno s nadbiskupom spljetskim Guncelom i 
zagreba(^kim biskupom Stjepapom II. radio, da se obje biskupije sjedine u jedou, pak 
da se zagrebacka proglasi samosvojnom nadbiskupijom i metropolijom za ^itavu 
Hrvatsku i Dalmaciju. 

U obce je biskupija zagrebacka od XIII. stoljeca postajala sve prostranija, ugled- 
nija i bogatija. Uz postojeci ved kaptol u Zagrebu osnovao je biskup Stjepan II. 
god. 1232. kaptol u Cazmi (Za6esanu, ^esmi). Kaptol sv. Petra kod PoJege pripadao je 
biskupiji u Pefuhu, a kaptol sv. Ireneja u BanoStoru (a poslije u Mitrovici) biskupiji 
srijemskoj. God. 1226.— 1241. poklonio je hrvatski herceg Koloman bosanskomu biskupu 
Djakovo (possessio Dyacon), te je to mjesto poslije postalo sijelom biskupa i kaptola 
bosanskoga. Kaptoli bili su vrlo ugledne i bogate duhovne druiine. le su osobito iza^ili 
na glas kao mjesta vjerodostojnosti (locus credibilis), obavljajud brojne pravne 
poslove, koje su poslije vrSili javni biljefnici. Podjedno se je kaptol zajedno s biskupom 
brinuo za izudavanje mladezi, osobito za svecenidki staled Osim prihoda od svojih 

2g. • vladanjb: kraljkva ahpadovica. 

imanja imali su biskupi i kaptoli dohodak od crkvene desctine (dccimae), koju 
ie morao davati svatko, plemic i neplemic, od svega sto je rodilo i raslo. U Xlli. sto- 
Ijccu pobirala se je u zagrebackoj biskupiji desetina samo od ovaca, koza, svinja i 
kokosi, zatim od p§enicc, razi, jecma, zobi, proje, bara, sijerka i sociva, napokon od 
meda i pcelinskih kosnica, voska, lana, konoplje i vina. 

Osim svjetovnoga svecenstva bilo je u Hrvatskoj iredovnika. Za kraljeva 
hrvatske krvi pripadali su svi samostani redu sv. Benedikta; na pocetku XIII. stoljeca 
razSiri se u Hrvatskoj novi red Cistercana (po crno-bijelom odijelu prozvani s r a- 
kari), kojima herceg Andrija oko god 1200. sagradi prvi samostan u Hrvatskoj s veli- 
canstvenom crkvom sv. Marije u Toplicama (Topuskom). Iza njih nastanise se Domi- 
nikanci, Franjevci i Pavlini (samostan Remete kod Zagreba). Narocito prva dva 
reda proslavise se i u Bosni trijebeci krivovjerce, a Franjevci se tako razsirise, da su 
imali svoje samostane gotovo u svakom vecem mjestu 

Jos prije ovih redova, u drugoj polovici XII. stoljeca naselio se je u hrvatskom 
kraljevstvu vitezki red Templara i Bozjaka. Sijelo njihovo bijase vec oko god. 1169. 
u Vrani u manastiru sv. Gregorija, koji bijahu dobili od rimske stolice; odanlc raz- 
siriSe se na sve strane. Oni stekose poslije grad Senj i zatim dubiSku zupaniju; u Za- 
grebu im oko god. 1185. biskup Prodan sagradi samostan i crkvu u Novoj Vesi tik 
kaptola. Bilo ih je nadalje u Bozjakovini, Glogovnici, gdje ih je takodjer naselio biskup 
Prodan; napokon i u Nasicama. God. 1239. poklonio je potonjima pecuvski biskup 
Bartol svoju desetinu u Nasicama; samo ako bi se u okolici odkrio majdan zlata ili 
srebra (auri vel argenti fodina), onda ce Bozjaci desetinu od prihoda rudokopa davati 
pecuvskim biskupima. 

U XII. i XIII. stoljecu stala se je iz Bosne u hrvatske zemlje siriti nauka popa 
Bogomila. Sljedbenici te nauke u Bosni i Hrvatskoj, zvani patareni, nadjose privrzenika 
i kod hrvatskih velikasa, kao i u dalmatinskim gradovima. Pace u Slavoniji, narocito u 
pozezkoj i vukovskoj zupaniji, udomise se patareni. 

Nauka patarenska ne bijase sasvim nova. Zacetnik njezin bijase prihvatio mnoge 
nazore starih krivovjeraca Maniheja, pak ih prilagodio slavenskomu misljenju. Prema 
tomu vjerovahu oni doduse u jednoga Boga i u trojstvo, ali ne drzahu Boga za 
tvorca neba i zemlje. Bog je samo stvorio duh i nevidljivi svijet Po shvatanju njihovu 
sastoji covjek od dvije ne samo po sucnosti, nego i po postanju razlicite cesti: od du§e, 
stvorene Bogom ali od njega odpale, i tijela, stvorena djavlom. Boga staroga zavjeta 
smatrahu zlim bogom, zato i zabacivahu sveto pismo staroga zavjeta. Posto su duse 
nebeskoga izvora, moraju se vratiti u nebo, a zato treba da svrse svoju pokoru. Da bi 
se pak to lakse postiglo, dosao je Isus na zemlju, da duse covjecje pouci o njihovoj 
naravi i o njihovu porijetlu, pak da im pokaze pravi put, kako ce se prije k Bogu 
povratiti. Isus sam nije Bog, vec najvisi od andjela; tijelo mu je bilo samo prividmD, 
pak zato nije mogao ni trpjeti ni umrijeti. Ni sv. Duh nije pravi Bog, vec takodjer 
jedan od najvisih andjela. Pokora, kojom se dusa moze povratiti k Bogu, sastoji u tomi 
da se vjeruje u tu nauku Za mrtve ne treba moliti, jer duse, ako su pokoru obavile, 
dolaze u nebo; ako pak nijesu, prelaze iz jednoga tijela u drugo, dok se sasvim ne 
ociste. Uskrsnuca tijela nema, i)o.sto je tvar tijela stvorena od djavla. 

Patareni su vjerovali, da je Isus samo svoju nauku Ijudima ostavio, pak su s toga zabaci- 
vali sva svetotajstva kr§canske crkve. Narocito su osudjivali krstenje, osobito krstenje 
djece, tvrdeci, da im se uzalud podjeljjjje, posto jos ne mogu vjerovati, pak se s toga ne 
mogu ni spasti prije, nego sto dodju k razboru. 

Primanje u patarensku crkvenu obcinu obavljalo se je svecanim nacinom. Patareni 
su naime svakoga, koji bi ih zamolio, da ga prime u svoju crkvu, drzali za necista 
kao pseto, pak ga je zato trebalo najprije ocistiti postom i molitvom, a onda tek 






primiti. Primanje opisuje se ovako: »Kaci se tko prijavi patarentma, oni mu najphje 
odrede vrijeme za izpovijest i za discenje i za molitvu, a onda mu stave na glavu evan- 
djelje, sto ga je napisao sv. Ivan, i sazivaju svoga svetoga Duha i pjevaju 0£ena§. To 
je njihov krst. Poslije ovakoga krstenja odrede pokrStcniku opet vrijeme za nastavu i 
za ostriji zivot i Cistiju molitvu, a onda zaiStu, da se posvjedoti, da li je junadki vojevao 
i sve izvrsio, kako treba. Ako to posvjedoci sve, i muzko i zensko, onda ga odvedu na 
posvecenje: okrenu ga na iztok, metnu mu na glavu evandjelje, Ijudi i zene poloze 
na nj ruke i pjevaju pjesme, hvaleci Boga. sto je opet jedna dusa potrazila svoj spas. 
Suvise kazuje se jo§ i to, da se je obracenik obukao u dugadku crnu haljinu, kao 
kakav kaludjer, a patareni moleci nad njim molitve, duhali su u nj i mazali ga od 
glave do pete. 

Clanovi bogomilske vjere dijelili su se na dva razreda: na svrsitelje ili svrSene, 
zatim na obi en e vjernike. Samo savr§ene (ilanove primali su u obcinu netom 
opisanim nacinom; obiCni vjernici dobivali su samo krst. No zato su savrSeni Clanovi 
mogli postati glavari crkvenih obcina. Patareni su dodu.se zabacivali crkvene redove. 
posto su nijekali, da je Isus ustanovio biskupe i svecenike; no zato su ipak morali i 
sami imati kakvo takvo crkveno uredjenje. Svaka patarenska crkva bila je sama za se 
i nezavisna od druge; one nijesu imale zajednickoga glavara: no zato su ipak pojedine 
crkve izmedju sebe obcile, kad bi to potrebito bilo. Na celu svakoj crkvi (na pr. crkvi 
bosanskoj) stajao je djed ili did, a njemu su bili pokorni strojnici ili uSitelji 
(u Bosni bilo ih je dvanaest), od kojih su najodlicniji bili gost i starac. Gost se je obicno 
smatrao zamjenikom i nasljednikom djedovim. Pravoga svecenstva nije bilo u njih, po§to 
je svaki savrseni clan smio nauCati i §iriti vjeru. 

Bogosluzje u patarena bilo je vrlo jednostavno. Oni su zabacivali hramove, jer se 
Bog moze svagdje castiti. Hulili su nadalje na propelo ina slike po crkvama. Kako 
bi se mogao krscanin klanjati krizu — umovahu oni — , kad su na njemu zidovi propeli 
sina Bozjega? Da tko ubije kraljeva sina drvom,-zar bi moglo biti kralju milo todrvo? 
Tako ne moze ni Bogu da bude mio kriz. I nakiti u crkvama, sjajne odjece i sudovi, 
i sama posvecena vodica, sve su to prezirali kao djelo zlotvorovo. Prema tomu bili su 
hramovi Patarena posve obicne kuce bez zvonika i zvona (jer su zvona drzali za 
djavolske trube), bez ikakva nakita i naprave, bez slika i kipova, i bez umjetnih propo- 
vjedaonica. Klupe, stol, prekrit bijelim platnom, rabeci za zrtvenik, a na njem otvoreno 
evandjelje, to je bio sav ures njihove zbornice. No i takve bogomolje imali su samo 
u vecim mjestima; inace su se sastajali, gdje im je bilo najzgodnije: tas, u gradu i u 
kuci, cas u kolibi ili pod vedrim nebom u Siimi, na polju. u dolini i u pecinama. 

U patarenskim zbornicama vr^ili su se ovi bogo§tovni obredi: Sluzba bozja, 
obca izpovijest, primanje obi(inih vj ernika i svrsitelja, napokon red j enje 
strojnika (uditelja). Sluzba bozja bila je Sto jednostavnija. a sastojala se je od molitve 
gospodnje v05e na§% koja je bila jedina molitva njihova, od ditanja odlomaka iz novoga 
zavjeta, od propovijedi i blagoslova. 

Patareni, narodito svrsitelji njihovi, iivjeli su vrlo oskudno i trijezno. Savrseni 
pataren ostavio se svijeta, i odrekao blaga i njegovih slasti. On je zivio siromaSno, bio 
zadovoljan onim, sto je od prijeke potrebe za svakidasnji zivot, razstavio se sa svojom 
zenom i djecom, pa6e zanemario i stare prijatelje, ako se nijesu naSli s njim u njegovoj 
crkvi. U javnom zivotu ne bijase za nj mjesta ni u sudnici (jer nije htio prisizati) ni 
na junackom mejdanu (poSto je osudjivao ubijanje Ijudi). Ziveci u skromnosti hranio se 
biljnom hranom, a od zivotinja mogao je okusiti samo ribe; jela je zaCinjao uljem, jer 
mu mast i maslo bijaSe zabranjeno. Najobidnija hrana njihova bijaSe kruh i povrce, 
a pice voda. Odijevahu se ni prebogato ni preprosto; najvifte noSahu erne haljine, a pod 
njima vrpcu od konca ili vune, Sto je svaki dobio, kad su ga primili medju savrsene 


Njihovo ponaSanje bijase u obce cedno i smjerno. >Oni ne trguju, — pi§e se u jednoj 
staroj knjizi — samo da bi se uklonili lazi, prevari i prisegi, nego zivu od zanata, a ima iz- 
medju njih i ucitelja, koji su krojaci. Ne zgrcublaga ni bogatstva, a potrebe suimmalene. 
Oni su Cisti, umjereni su jeduci i pijuci; ne zalaze u krcme i ne mare ni za pies ni za 
druge kakve igre. Uztezu Ijutinu; svagda rade i uce sebe ili druge, a zato su im molitve 
kratke. Cuvaju se brbljanja i klevetanja, kao i lazi i kletve, te ne govore »zaista«, 
»jamacno« i §to je na to nalik, jer i to sve drze da je prisega. Kad ga zapitaS, malo 
ce ti kad ravno ogovoriti. I govore jos, da im je zabranjen svaki odgovor osim: da, 
da; — ne, ne«. 

Tako trijezpo i oskudno zivjeli su samo savrSeni patareni. Kud i kamo veci dio 
njih, svi naime obicni vjernici mogli su posjedovati i teci biago; zatim ratove voditi i 
mesom se hraniti. Pa6e i zeniti su se mogli, te su uzimali zene pod uvjet, da im budu 
vjerne, i da ill mogu odpustiti po volji. No zato se je i obicni vjernik morao svaki 
mjesec javno izpovijedati, i obecati, da ce svakako, ako ne prije, a to barem na samrti 
stupiti u kolo savrsenih clanova (svrsitelja). Posto su patareni zavrgavali ne samo mnoge 
uredbe krscanske crkve (zapadnoga i iztocnoga obreda), nego se pace opirali i drzavnim 
zakonima, ne hoteci ni na sud ni u rat: to se domala i glavari krscanskih crkava i 
svjetovni vladari digose na njih, da ih utamane. U Hrvatskoj zatirali su ih u prvoj po- 
lovici XIII. stoljeca, ali ih nijesu mogli do kraja iztrijebiti. 


Knjizevnost u Hrvatskoj za Arpadovica bila je dvojaka i po sadrzaju (crkvena 
i svjetovna), i po jeziku (latinska i hrvatska). 

Romani u dalmatinskim gradovima rabili su i u crkvi i u gradjanskom zivotu 
latinski jezik. Taj je jezik bio takodjer sluzbeni ne samo na dvoru Arpadovica, nego 
su se njim u obce pisale sve javne izprave po citavoj hrvatskoj zemlji, ako su ih izda- 
vali visi sluzbenici, narocito hercegi, bani i banovci. Nize oblasti, kao zupani i satnici, 
pak i knezovi rabili su u sluzbenim izpravama i hrvatski jezik, koji su pisali i cirilicom 
i glagolicom. Najstarija cirilicom pisana izprava potjeSe iz god. 1185.; to je darovnica, 
kojom su knez Brecko i zupan Prvos na molbu kaludjera Radka povratili neke zemlje 
samostanu sv. Ivana na otoku Bracu. Najstariji svjetovni spomenik, pisan glagolicom, 
jest Vinodolski zakon od god. 1288. 

U crkvi rabili su Hrvati jos za narodne dinastije slavenske knjige, pisane glago- 
licom, Bilo je tu misala i casoslova, psaltira i evandjelistara, koji su se u XII. i Xlll. sto- 
Ijecu svedjer prepisivali i Sirili. Osobito od god. 1248., kad je papa Inocentije IV. 
dozvolio slavensko bogosluzje i glagolicu, mnozile su se sve vise slavenske bogo- 
sluzne knjige. Na glasu je psaltir Nikole Rabskoga od godine 1222. Uz crkvenu sla- 
vensku knjizevnost pojavile su se apokrifne ili lazne knjige, za koje se misli, da 
potjec^u od patarena. U tim se spisima pripovijeda o osobama i zgodama staroga i 
novoga zavjeta, ah posve drugcije nego u pravim, svetim knjigama. Izmedju tih seknjiga 
najviSe razsirise one, koje su bile najbhze puckomu shvacanju: poetidne legende i price, 
praznovjerne pripovijesti starih krscana, legende o cudesima, koje kakve Ijekarske i ga- 
tala^ke knjige, carobije i zvjezdarske, bilinske i razliSite znakovne knjige. 

Osim crkvenih knjiga bilo je jamacno i povjestni6kih spisova u pu6kom 
hrvatskom jeziku. Ti su povjestni spisi bih sastavljeni po narodnom pricanju i po 
junackim narodnim pjesmama, koje su se u ono doba pjevale. Tako je nastala »Slo- 
vinska kronika* (libellum Gothopum, quod latine Sclavorum dicitur regnum), koju 
je poslije u XII. stoljecu upotrebio neki pop Dukljanske nadbiskupije za svoje u latin- 
skom jeziku pisano historiCko djelo »Presbyteri Diocleatis regnum Slavorum.« 
Dukljanski Ijetopisac preveo je naprosto slovinsku kroniku iz hrvatskogajezika na latinski 
(ex sclavonica lingua verterem in latinam), a uz to je pridodao koje sta budi po ust- 



menom kazivanju, budi po drugim spomenicima Tako je rabio jo§ >librum Sclavorum, qui 
dicitur Methodius« — zatim grfiku legendu o sv. Vladimiru. Latinski Ijetopis popa 
Ehikljanina sacuvao se sve do danas; slovinskim kronikama, koje je upotrebio, nema 
vise ni traga vKronika hrvatska* opet je prijevod Dukljaninove kronike. 

U polovici XIII. stoljeca napisao je T o m a, arcidjakon prvostolne crkve u Spljetu 
(1200. — 1268), u latinskom jeziku znamenitu povjesnicu solinske ili spljetske nadbiskupije 
od osnutka njezina pak do svojega doba. Ta historija spljetske crkve (Thomae archi- 
diaconi Spalatensis Historia Salonitana) sadrzaje doduse najvise crkvene povjes- 
nice, ali je podjedno prvi i najstariji domaci (pouzdaniji) izvor za poliiicku povjest tako 
za kraljeva hrvatske krvi, kao za vladara iz porodice Arpadove. Najobseznije pri5a 
Toma o vladanju kraljeva XIII. stoljeca, a bas potanko o provali Tatara (Mongola) 
u Hrvatsku. 

Za Arpadovica znatno je napredovala i umjetnost, narocito graditeljstvo. Spo- 
minjemo samo stolnu crkvu u Zagrebu, samostan Cisterdana i crkvu sv. Marije u To- 
puskom, brojne crkve i samostane dominikana i franjevaca i t. d. Nakon tatarske pro- 
vale opasavali se gradovi i znatnija mjesia zidinama. podizali sa zamci i kasteli i t. d. 
U Petrovaradinu stajala je vec u XIII. stoljecu kraljevska palada. Poznati su kipari 
(vajari) Andrija Guvina, koji je oko god. 1214 radio u Spljetu (vidi sir. 199), ratini 
Radovan oko god. 1240. u Trogiru (vidi str. 219) 



P R I L O G I. 


nogi pitaju, za sto nijesam pisuci povjest Hrvata navodio izvora, iz kojih 
sam crpao znanje o pro§lim zgodaraa ? Njima oilgovaram, da se je u novije 
vrijeme prestalo veca znanslvena djela — a napose histori^ka — obtere- 
'/ civati izvodiraa iz izvora, kako to dokazuju djela Mommsenova, Curtiusova, 
i 6itava Onckenova zbirka, a da ne spominjem stotine francuzkih, englezkih 
i talijanskih djela. 

A nema ni pravoga smisla, kad se suvislo pricanje prekida vjefiitim 
navadjanjem citata. To smeta ditateljevu oku i umu. Napokon nema ni 
prakticne vrijednosti. Jer pravo veil Rus Hilferding u uvodu k svojoj istoriji Srba i 
Bugara, da od navadjanja izvora i citata izpod teksta nije prave hasne, po§to ne- 
vjeza i onako onih kratica i izvadaka (koji su obidno u stranim jeziciraa pisani) ne 
razumije niti za njih ne mari ; dok onaj, koji se iztrazivanjem povjesnice bavi, ve- 
cinom znade ili bi bar morao znati, odakle je pisac crpao svoje znanje o dogadja- 
jima, §to no ih suvislo prikazuje. 

S ovih razloga, a i zato, da ustedim Sto vi§e prostora za samo prikazivanje, 
nijesam svoje knjige nakaradio citatima iz izvora. Da sara svaku rije£ htio ukrije})iti 
izvorima, izaSia bi knjiga dva put veda, te bi bilo viSe opazaka nego teksta; a da 
sam navodio samo poneSto, ne bi nikomu koristilo: ni strucnjaku ni izvjedljivu dita- 
telju. Napokon i citati iz izvora, onako sakali i iztrgnuti iz cjeline, ^esto ])obudjuju 
posve krive pojmove i nazore. Dogadjalo se pa£e i nekim naiim historiiarima 
novijega doba, da su na temelju pojedinih izreka iz izvora koji put doSli do posve 
krivih rezultata. 
Da medjutim ditatelja bar donekle uputim, kako bi mogao nadzirati moje pri(^anje, i ako 
je voljan, da se mjesto moga suhoparnog i moida subjektivnoij pripovijedanja nauiije naivna 
i nepomucena prikazivanja prvih izvora; namjerio sam na koncu svake cesti mojega «ljela 
sastaviti kratak pregled poglavitih izvora i pomagala, po kojima sam radio, i po kojima se 
mo2e kontrolisati moj rad. 

jo^ PRILOG I. 


642. — 1102. 

Za ritavog vkidanja knezova i kraljeva hrvatske krvi nije se naslo domace celjade, koje 
bi natnjerice zabiljezilo zgode svoga vremena, da im se uspomena sacuva, Hrvati nemaju do- 
rnactg Ijetopisca prije god. 1102.; gotovo sve, sto o i)rva cetiri stoljeca hrvatske povjesnice 
znademo, zabiljezili su strani, Hrvatima vecinom neprijatni Ijetopisci. S toga su i vijesti iz toga 
doba vrlo mrsave i cesto pristrane; tudji kronicari nijesu naime biljezili diciia djela praotaca 
nasih, vec samo ono, sto je hrvatskim sasjediira bilo u piilog. 

Najstariji domaci Ijelopisac je spljetski arcidjakon T o m a iz XIII. stoljeca (1200. — 1268.). 
Napisao je povjesnicu soh'nsko-spljetske nadbiskupije s napisom ^Historia Salonitana* 
(najnovije izdanje od dra. Ft. Rackoga u zborniku jugoslavenske akademije: Monumenta spec- 
tantia liistoriarn Slavorum meridionaliiim, volumen XXVI. Zagrabiae, 1894.), u kojoj prikazuje 
sudbinu te prastare biskupije od njezina osnutka do smrti nadbiskupa Rogerija god. 1266. 
Toma arcidjakon bio je za2[rizeni Talijanac, a odlucaii protivnik Hrvata i svega, sto je hrvatsko. 
Narocito mrzi popove glagolase i slovinski jezik u crkvi, te se ne zaca upotrebiti i paskvile, 
kad mu je niglu izvrgnuti toboznje neznanje glagolasa Ali ni Ugarske ne voli osobito ; njemu 
se vazda oci kradu za zemljom onkraj mora. Napokon pise on crkvenu povjesnicu, te se po- 
litickom bavi tek nuzgre:lno, koliko mu treba da objasni zgode sob'nsko spljetske metropolije. 
S toga su njegovi podatci o vladanju knezova i kraljeva hrvatske krvi posve mrsavi ; tek 
nuzgredice ciijemo za ime kojega kneza ili kralja ; pravoj pob'tickoj historiji nema do 1102. 
gotovo ni traga. 

Nesto prije Tome arci^jakona, a svakako poslije god. 1102. pisao je drugi, po iraenu 
nam nepoznati svecenik metropohje dukljansko-barske neku kroniku ili Ijetopis, koji je poznat 
po naslovu »Presbyteri Diocleatis regnum Slavorum*. Od toga Ijetopisa imade i 
stari hrvatski prijevod s napisom: »Kronika hrvatska«. Obje kronike, latinski izvornik i 
hrvatski prijevod izdao je posljednji put s uvodom i turaacem dr. Ivan Crncic u knjizi: 
Popa Dukljanina Ijetopis po latinsku i toga nekoliko i jos nesto po hrvatsku, u Kraljevici, 1874. 

Ljetopis popa Dukljanina p )daje vrlo raalo gradje za politicku povjesnicu Hrvata do 
XII. stoljeca. Dukljanin je skupio pucke predaje, koje se rijedko kada podudaraju s kriticnom 
historijom, te je te razlicite pucke predaje sastavio posve samovoljno u cjelinu. No ipak pop 
Dukljanin nije posve na odmet. Ima u njemu dragocjenih podataka o nutarnjem zivotu hrvat 
skoga naroda kroz mnogo stoljeca, o najstarijem obsegu hrvatske drzave i o njezinim obla- 
stima, na koje se je dijelila. Tu se potanko opisuje krunisanje hrvatskoga kralja, tu se prica, 
kako se je narod sastajao na sabor, i sta se je sve tada vijecalo i odredjivalo. 

Posto su domaci Ijetopisci posve nedostatni, traziii nam je podatke i vijesti u kronicara 
i spisatelja susjednih naroda i drzava. Od grckih ili byzantskih pisaca bave se Hrvatima: car 
Kon Stan tin Porfirogenet (oko 950) u svojim djelima, napjse u spisu »De admini- 
strando imperio«; zatim Cedren (do god. 1057.), Skylitzes (811. — 1057,), Zonaras 
(od stvorenja svijeta do 1118), Glykas Mihajlo (do 11 18.), Nice for Bryennius, 
Kekaumenes i drugi; od franackih Ijetopitaca: Laureshamski Ijetopis (703. — 803.), 
Ijetopis Einharda (741. — 829,), koji je takodjer napisio zivot cara Karia Velikoga; nadalje 
dva zica cara Ljudevita Poboznoga, a narocito Ijetopis Fuldijski (830. — i io8.)« ^I'lo 
mnogo podataka vadimo jo§ iz mletackoga Ijetopisa »C h r o n i c o n V e netum (za god. 830. — 
1 1 08.) od nekoga Ivana, zatim iz kronike Andrije Dandula (Andreae Danduli chronicon), 
Ugarski Ijetopisci 2.a cudo vrlo malo javljaju o Hrvatskoj prije XTI. stoljeca; tek nekoliko 
vijtsti donose Simon Keza (Simonis de Keza gesta Hunnorum et Hungarorum) i Ivan 
Turcanski (Joannis de Thwrocz chronica Hungarorum.), 

O svim domacim i stranim kronicarima napisao je dr. Fran jo Racki krasnu i obseznu 
studiju: Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest srednjega vijeka (u Knjizevniku od 
god. 1864, str. 33 — 77, 200 — 227, 358—388 i dalje). Tu je studiju poslije Racki dopunio 
razpravom : Scriptores rerum chroaticarum pred Xil. stoljecem (u Radu jugoslavenske akademije, 
knjiga LI od god. 1880.). 

Pored svih domacih i stranih Ijetopisaca bila bi povjesnica Hrvata do 1102 vrlo mrsava, 
da nema jos jedna vrst izvora, naime spomenika, narocito pisanih ostataka iz onih vre- 
mena. Hrvatski vladari izdavali su pocev od IX. stoljeca mnogo poveija ili diploma tako raz- 
licitira zborovima, kao pojedinim osobama. Mnogo se je tih izprava izgubilo ; no ostalo ih je 


ipak od knezova Trpimira i Mutimira, zatira od kraljeva KreSimira Starijega, Driislava, Petra 
Kresimira Velikoga, Dimitrije Zvonimira i Stjepana II. Osim tih kraljevskih pcvelja saduvalo 
se je nesto izprava i od raznih crkvenih dostojanstvenika i zborova, kao i od privatnih Ijudi. 
Imade nadalje i pisama, §to ih je rimska stolica pisala hrvatskim knezovima i kraljiraa. Na- 
pokon preostalo je iie§to spisa od crkvenih sabora (sinoda) koji su se u vrijeme vladara hr- 
vatske krvi sastajali i vijecali. 

Povelje hrvaiskih knezova i kraljeva, izprave privatnih Ijudi, dopise papinske i spise 
(akte) crkvenih sabora izdavali su itampom vec za pro§lih stoljeda stariji historiografi §ime 
Ljubavac, Ciccarelli, Lucius (Lucid) i Farlati ; no prvi podpuni zbornik svih pisanih spome- 
nika za vriieme od god. 503. do 1102. objelodanio je Ivan Kukuljevic Sakcinski 
s naslovom: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, dio I. od 503 — 1102. 
U Zagrebu 1874. Kukuljevicev zbornik (codex> obaseze zajedno s indeksom 256 strana u 
cetvrtini, i sadrzaje upravo sve pisane spomenike iz vladanja vladara hrvatske krvi. No tomu 
izdanju s punim je pravom kritika puno prigovarala (Racki u Radu jugosl. akad. XXVII. p. 294, 
i obrana Kukuljeviceva u Arkivu za jugosl. povjestnicu, XII. str. in), te se s toga prihvatio 
dr. Franjo Rr.iki posla, da svu tu gradju jos jednom po zahtjevima diplomatike na svjetlo iznese. 

Pripravljajudi se za to izdanje priobcio je Radki u Radu jugoslavenske akademije ova 
izvjesca i razprave : Iztrazivanja u pismarah i knjiznicah dalmatinskih (Rad, 26), Hrvatska dvorska 
kancelarija i njezine izprave za vladavine narodne dinastije (Rad 35), Stari prepisi hrvatskih iz 
prava do XII. vieka prema maticam (Rad 36), Podmetnute, sumnjive i preradjene listine do 
XII. vieka (Rad 45), i Izpravak k razpravi: Podmetnute, sumnjive i preradjene listine do 
XII. vieka* (Rad 48). Rezultat svih tih studija Rackoga je obsezno i znamenito djelo »Do- 
cumenta historiae chroaticae periodum antiquam il lus tr a n t i a «, edidit 
academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium. Zagrabiae 1877. (Monumenta spectan- 
tia historiam Slavorum rceridionalium, volumen VII.). 

Rackoga >Documenta« obasezu 544 strane, a sadrzaju upravo sve izvore (Ijetopisce i 
spomenike) za povjest Hrvata do god 1102., koliko su u ono vrijeme bili poznati. UdeSeno 
je pak djelo tako zgodno i pomno, da se i novajlija moze lako upudti u sve, §to je donle na 
polju hrvatske historiografije najstarijega doba bilo uradjeno. 

Documenta razdijeljena su na tri desti. 

U prvom (str. 3 - 182) s napisom >Acta« stampane su 143 razliiite izprave budi Cifave 
budi u izvodu, i to ne samo povelje hrvatskih knezova i kraljeva, nego i izprave dostojanst- 
venika i privatnih Ijudi, zatim poslanice rimskih papa na hrvatske vladare i biskup', napokon 
i razliciti popisi samostanskih posjeda. Bas torn cesti stekao je Racki najvece zasluge, po§to 
nije bio zadovoljan, da stara pisma naprosto preStampa iz starijih zbornika, vec je vazda na- 
stojao, da pronadje izvomike ili bar najstarije prepise izprava, i da ih onda po pravilima diplo- 
matike i paleografije iznese na svjetlo u prs'obitnom obliku. S toga je mnoge izprave, koje su 
se prije sraatrale za prave, uvrstio medju sumnjive ; neke je proglasio za podmetnute, druge za 
preradjene, nekima je promijenio datum (godinu izdanja), a nekima je popravio tekst po izvor- 
nicima. U obce moze se reci, da je nastojao, kako bi sva akta izdao prema zahtjevima 
modeme znanosti. 

Druga cest (str. 185 — 214) s napisom >Rescripta et synodalia< sadriaje spise 
crkvenih sabora ili sinoda, koje su se u X. i XI. stoljecu u Hrvatskoj i Dalmaciji (naroiito u 
Spljetu) obdrzavale. 

Treda iest napokon (str. 217 — 489) je najobseznija, te imade napis > Excerpt a e 
scriptoribus*. Tu su nakrcani izvodi iz svih Ijetopisa, domacih i stranih, koliko se tiiu 
hrvatske povjesnice do god. 1102. Izvodi su prestampani iz najboljih izdanja tih Ijetopisa. 
Podatci su poredjani kronologicki, tako da je od brojnih ekscerpta iz razliditih Ijetopisaca sa- 
stavljena kao neka zasebna hrvatska kronika. 

Obilje opazaka i nota iza svake izprave, tumad osobnih i mjestnih imena, citati iz histo- 
ricke literature i napokon vrlo pomno sastavljeni indeks imena i stvari dine zbornik dra. Rid- 
koga dragocjenom i neobhodno potrebitom knjigom za svakoga, koji se zanima za istoriju 
Hrvata prije god. 1102. U njoj je zabiljeieno sve, §to se je do god, 1877. moglo znati o 
najstarijoj periodi hrvatske proslosti. Od onoga doba (1877.) pak do danas odkriveno je \tIo 
malo novih izvora, kojima se » Documenta* moraju popuniti. 

Najprije je god. 1880. nadjeno viie poslanica rimskih papa na hrvatske knezove i biskupe, 
koje prije nijesu bile poznate. Te su poslanice Stampane u Starinama jugoslavenske akademije, 
knjiga XII., s napisom: Novo nadjeni spomenici izIX. i XI. vieka za panonsko- 
moravsku, bugarsku i hrvatsku poviest, priobdili dr. Fr. MikloSid i dr. Fr. Radkl 
Medju tima poslanicama osobito su znamenita pisma pape Ivana VIII. hrvatskonm kneiu Do- 

Hrv. povj. 



PftlLO(i t. 

magoju, i pismo pape Aleksandra II. kralju Dalmacije (Petru Kre§imiru). — Godinu dana zatim 
(1881.) priobcio je ruski u(^enjak V. Vasiljevski u »^urnalu ministerstva narodnoga prosvS§ce- 
nija« (S. Peterburg 1881. cast CCXV— CCXVI) izvadke iz djela grcko-byzantskoga spisatelja 
Kekauraena, koji je u XI. stoljecu napisao neku vrst strategikona. U Kekaumena imade 
vise podataka za historiju Duklje i Bugarske, i jedna biljezka o toparhu Dobronji, gospodaru 
dalmatinskih gradova Zadra i Spljeta u prvoj polovici XL stoljeca. Poslije je Vasiljevski izdao 
6itavog Kekaumena (Cecaumeni strategicon et incerti scriptoris de ofificiis regiis libellus, edide- 
runt V. Vasiljevskij et V. Jernstedt. Zapiski histor. filol. fakulteta c. universiteta u Peterburgu, 
1896., cast 38., str. 113). 

Gradja za povjest Hrvata stala se mnoziti, odkad su u dana§njoj Dalmaciji, a na tlu 
stare Hrvatske poceli izkapati sredovjecne starine. Izkapanja na Kninskom i Solinskom polju 
iznijela su na vidjelo ne samo ru§evine starih crkava i grobova, nego i vise napisa na kamenu, 
koji budi utvrdjuju budi objasnjuju ostale spomenike onih vremena. Sve sto je do godine 1888. 
izkopano, prikazao i objasnio je Fran Bulic u djelu: Hrvatski spomenici u Kninskoj 
okolici uz ostale suvremene dalinatinske iz dobe narodne dinastije. Svezak I. 
Izdala jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. U Zagrebu 1888. Sto je iza te godine 
nadjeno, objavljenoje u starinarskim casopisima (kao sto je primjerice »Starohrvatskaprosvjesta« itd.) 

Po ma gala za najstariju povjest Hrvata do god. 1102. imade citava literatura u hr- 
vatskom i stranim jezicima. Od te obilate literature napomenut cu samo najglavnije, §to i 
danas vrijedi : 

— Diimmler Ernst, dr., Ueber die alteste Geschichte der Slaven in Dalmatien, 
549 — 928. Stampano u »Sitzungsberichte der philosophischhistorischen Classe der kaiserlichen 
Akademie der Wissenschaften in Wien« (XX. Band, Jahrgang 1856., Heft I. — III. str. 353.). 

Radki Fran jo, dr., Kada i kako se preobrazi hrvatska knezevina u kraljevinu? 
(Rad XVII. 70.). 

— Drinov M., Juznije Slavjane i Vizantija v X. v6ke. Moskva 1876. 

— Rafiki Franjo, dr, Borba juznih Slavena za drzavnu neodvisnost u XI. vieku 
(Rad XXIV. 80., XXV. 180., XXVII 77., XXVIII. 147. XXX. 75., XXXI. 196.). 

— Racki Franjo, dr., Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljisni obseg i narod 
(Rad LVI. i LVII.) ; nadalje obsezna studija istoga pisca: Nutarnje stanje Hrvatske prije 
XII. stoljeca; i. Druztvo (Rad LXX.) ; 2. Crkva (Rad LXXIX.); 3. Vrhovna drzavna vlast. 
Odnosaj medju crkvom i drzavom (Rad XCI.) ; 4. Drzavno uredjenje. A. Vladalac i njegova 
vlast. B ^upa i grad. (Rad XCIX.); 5. Imovni i gospodarski odnosaji (Rad CV.); 6. A. Obuka 
i pismenost (Rad CXV.); B. Umjetnost i umjetni obrt (Rad CXVL). 


1102. — 1301. 

A. Izvori. a. Scriptores (Pisci). Od domadih Ijetopisaca vrijedi za citavo dvanaesto i 
trinaesto stoljece do god. 1266. poznati nam vec To ma arcidjakon spljetski, koji o doga- 
djajima XIII. stoljeca pise kao suvremenik, a cesto i kao ocevidac. Za dogadjaje pocev od 
god. 1290. sluzi nama Spljecanin Micha Madius de Barbazanis, koji je napisao spis : 
Historia de gestis romanorum imperatorum et summorum pontificum (stampan u djelu Ivana 
Ludica, De regno Dalmatiae et Croatiae, na strani 371 — 380). — Izmedju ugarskih Ijetopisaca 
vrijedi za to doba Simon de Keza, Gesta Hunnorum et Hungarorum, koji je sastavio svoje 
djelo u vrijeme kralja Ladislava III. Kumanca (izdao ga Endlicher u zborniku: Rerum hunga- 
ricarum monumenta Arpadiana, I. str. 83 — 123); zatim Ivan Tur can ski (Joannes de Thwrocz) 
u svojoj > Chronica Hungarorum « (stampana u zborniku Joan. Georg. Schwandtnera 
Scriptores rerum Hungaricarum, I. str. 47-366), — Od mletackih Ijetopisaca slu2i nama A. 
Dandulo sa svojim »Chronicon« (stampao ga Muratori u zborniku Scriptores rerum Itali- 
carum, knjiga XII.) ; a od byzantsko-grSkih spisatelja Johannes Cinnamus i Nicetas 
Acominates, zvan obicno Choniates (oba u Bonnskom zborniku Corpus scriptorum historiae 

b. Monumenta (Spomenici): Kukuljevic Ivan pL, Codex diplomaticus regni Croa- 
tiae, Slavoniae et Dalmatiae, dio II., u Zagrebu, 1876. (obseze citavo XII. stoljece); — 
Tkaldid Ivan, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis saeculo XII. et XIII. Knjiga I. 


U Zagrebu, 1873; Kukuljevid Ivan pi., Regesta documentorum regni Croatiae, Slavoniae 
et Dalmatiae saeculi XIII. (Starine jugoslavenske akademije, XXI., XXII., XXIII., XXIV., XXVL, 
XXVII., XXVm., Zagreb 1889. — 1896.) U rim je regesrima skupio Kukuljevid sve izprave 
XIII. stoljeca, §to ih je nasao budi u stampanim djelinia, budi u njemu pristupnim rukopisima. 
Spomenicima pribrojid nam jei Vinodolski Itatut od god. 1288., koji je vi§e puta 
^tampan, a posljednji put god. 1890. od dra. Rackoga u zbomiku jugoslavenske akademije: 
Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalum (volumen IV.). 

B. Pomagala. Nema djela, u kojem bi se suvislo prikazivala povjest Hrvata za vla- 
danja Arpadovica. Vece ili raanje monografije o pojedinim dogadjajima ili epokama jesu: 

— Vasiljevski V. G. Iz historii Vizanriji v XII. vSk6. (Slavjanskij zbornik, Tom. II. 
S. Peterburg, 1877.). 

— Grot Konstantin, Iz istorii Ugrii i Slavjanstva v XIL v^k6 (1141. — 1173.), 
Varsava 1889. 

— Ljubic S., Krizobojnici u Zadru. Ulomak iz mletadkoga krizoboja 1202.— 1204. 
(Program gimnazije u Osijeku od god. i86'/2-)- 

— Tkaldiclvan, Prieporod zagrebacke biskupije u XIII. vieku (Rad jugoslavenske 
akademije XLI., 1877.). 

— Kukuljevid Ivan, Borba Hrvata s Mongoli i Tartari. U Zagrebu 1863. 

— Bradaska Franz, Der Kampf des letzten Arpaden Andreas III. um seine Herr- 
schaft, namentlich mit dem Hause Anjou, unter besonderer Beriicksichtigung Croatiens, Slavo- 
niens und Dalmatians (Program zagrebacke gimnazije od god. 1858.). 

— Tkalcid Ivan, Borba naroda hrvatskoga za anzuvinsku kudu proti ugarskomu 
kralju Arpadovcu Andriji III. (Rad XXXIV. Str. i — 34.) 

— Szentgyorgyi Sandor, Borba Aniuvinaca za prijestolje ugarsko-hrvatsko do prve 
krunidbe Karla Roberta. U Zagrebu. 1893. 

— Mikoczy Joseph i, Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad saeculum XIV. 
usque perducta series anno Domini 1792. (Arkiv za jugosl. povjesnicu, XL, i — 206.). 

— Wertner M. dr., Ungarns Palatine und Bane im Zeitalter der Arpdden (Ungarische 
Revue, 1894., p. 144.— 177.). 

— Truhelka Ciro dr., Slavonski banovci. Prinos hrvatskoj numizmatici (Glasnik ze- 
maljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IX. 1897., str. i — 160.). 

— Thalloczy Ljudevit dr., Historicka iztrazivanja o plemenu gorickih i vodickih 
knezova (Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IX. 1897. str. 333. — 397-)- 

— Huber Alfons dr., Studien zur Geschichte Ungarns im Zeitalter der Arpaden (U 
izdanju Becke akademije: Archiv fiir osterreichische Geschichte, 1884., svezak 65., str. 153 — 230). 

P R I L O G II. 


I. (Str. 87.) In Christi nomine et eiusdem anno incarnationis DCCCCXCVIIII indictione 
XII, sub die fere quinto decimo mense Julii, in ciuitate Jadera. Imperantibus piissimis et per- 
petuis augusris Constantino et Basilio, cathedra pontificali regente Basilio episcopo et domino 
Maio priore. Maturiori namque et salubri consilio a maioribus prouisum est, ut omiiis homo 
ante dispensare et deliberare suas facultates debeat, priusqaam repenrine calaraitatis casu peri- 
culo (ingru)ente morris raetu urgueat, ne differente deliberatio aut articulum (lingue loquendi car) 
eat usu\ut distributor in ultima corporis angustia (positus sub celeri transi)tu optata sibimet 
testarione explicare non queat. (Idcirco ego tantilla Agape) peccatrix, filia Dabro tribuni, diuino 
iubamine (freta, posiu in infirmita)te super proprium meum decumbens lectulum, licet uiribus 

(corporis inualida, tamen) mente, deo auxiliante, tuta, integro autem consilio hunc 

is de heredidate nostra scribere rogauimus, ita demum ut post 

obitum meum ita maneat deo auctore firmum et stabilem .... ac si quidem pagina sub- 
scripta uidentur. In priniis uolo et iubeo, (ut) cenaculo cum corte et quoquina et orto, que est 
post ipsa quoquina, sit in eclesia sancri Chrisogoni; doroum, ubi fomax fuit, cum orticello, que 



est ante ipsam, similiter; orticello, que est ante ecclesiam sancti Chrisogoni, similiter; por- 
ciones de terras, q le habeo in Uculo, similiter; portiones de salinas, que habeo inter meos pa- 
rentes, similiter; artatikio serico I, inuestitura de serico I, panno serico I, lisica I, pennulas II, 
pirestres XX, mappas UK, antelectulos III, capilectulo I, mappula ad calicem operiendum I . . . 

s ir, racinas II, culcitras II, culcitrino 1, capitales III, capitale de serico (I) a de 

serico I, caldarias raaiores II, frixorias maiores II, cucuma ortario hereo I, sella fer- 

rea I, urceo hereo cum aquiminile, casnastras II, deuteras II, archiscamno I, arcella I, buttes II, 
tina I, bussedo I, raacinaspario I, turabulo hereo I, stagniolo I. Hec omnia sit in ecclesia sancti 
Chrisogoni ; et sicut prelibata est, ita deo auctore permaneat. NuUus umquara ea audeat uiolare. 
Quicumque uero nostre deliberationi contraire uoluerit, iratum habeat oatrem et filium et spiritum 
sanctum, et maledictionem a CCCX et VIII sancti patres, et in inferno cum diabolo et angeli 
eius ac Juda Scariothen muneretur. Actum tempore, die et loco ac consulibus, ut supra dictum 
est. His palam testibus: (f Signum) manus Basilio supra dicto episcopo. (f Signum) manus 
Mains prior supra dicto. f Signum manus Dabro tribunus frater eius. f Signum f manus An- 
dreas presbiter. f Signum f manus Drago tribunus de Spalato. f Signum f manus Uiato tri- 
bunus de Apsaro. f Signum f manus Maius tribunus marre insaco. f Signum f manus 
Mains tribunus sclimaula. 

2. (Str. 95,) In nomine domini dei eterni. Anno ab incarnatione eiusdem millesimo 
XXX^IIII. Regnante piissimo imperatore Romano ; in ciuitate autem Jadera presidente domino 
Andrea episcopo ; prioratus autem eiusdem ciuitatis regente Gregorio decentessimo uiro. Qualiter 
ego Sauina, uxor Gimmai, cogitaui diuina inspirante clementia meo animo pro remedium anime 
mee octaua pars de domus, que uisa sum habere et que me tangere uidetur, in monasterio sancti 
(irisogoni offere pro anime mee remedio, quatinus ea pars, uidelicet octaua. monasterium pos- 
sideat in perpetuum ; et ab eodem rectore, qui in eodem monasterio in die obitus mei uisus 
fuerit fore, infelici corpori meo sepulturam tribuatur. Si quis autem post meum decessum in ali- 
quo contrarius eiusdem octave partiuncule esse uoluerit, habeat mecum una cum meis here- 
dibus ; habeatque maledictionem dei et sanctorum omnium ; sitque cum apostata dampnatus in 
die aduentus domini. f Ego Andreas episcopus, testis, j Ego Gregorius prior, testis. Ego Prestan- 
tius tribunus testis. Ego Dabro tribunus, testis. Ego diaconus Petrus, testis 

Ego Anfredus presbiter scripsi et roboraui. 

3. (Str. 97.) Anno ab incarnacione domini nostri Jesu Christi millesimo LVI, indiccione 
nona. Regnante Theodora imperatrice, et cathedra ecclesie ciuitatis Jadere regente domino Andrea 
episcopo, sub tempore Grubisse prioris et domini Gisi abbatis. Facimus recordacionem atque 
commemoracionem nos omnes monachi cum ciuibus Jaderensibus de porciuncula, quam omnes 
cripatores huius ciuitatis dederunt pro salute anime sue in ecclesia beati C(h)risogoni martiris : 
unam talem partem, qualem unusquisque haberet; ut si quis contra hec, superbia tumidus erec- 
taque ceruice, noluerit dare supra dictam porciunculam, iram dei et ecclesiasticam censuram se 
nouerit incurere. Nos hec recordamur et testificamus, quia quando beatissimus C(h)risogonus, 
auxiliante deo, reconditus est a nobis atque colocatus in sarcofago nouo, supra dictus Andreas 
episcopus fecit amonicionem atque sermonem in plebe: ut si quis aliquod beneficium ad pro 
merendum anime sue remedium dare tali patrono et intercessori pro nobis ad deum uoluerit, 
utique cum magna caritate atque alacri corde deberet offerre ; quia satis uituperabile esse uidetur, 
ille dicebat, ut in die tante festiuitatis sueque consecracionis ex hoc, quod nobis dominus con- 
tulit, raunusculum aliquod non daremus ; quia quis quid pro amore suo et sancta eius festiuitate, 
quam modo nos in terris ueneramur, ei contulerit, sciat pro certo, quia magnam retribucionem 
apud iustum iudicem promerebit in die iudicii ci m Sanctis et electis suis in regno celorum. 
Cumque coram omni populo hec amonicio prolata esset, episcopus subiunxit et dixit: »Audite, 
frates et iil i, omnia monasteria libera debent habere iura sua; et sub nullius dominio uel su- 
bieccione atque oppressions malorum hominum debet diraittere episcopus, qui preest, nisi omni- 
potentis dei seruicio et beati Benedicti regula«. Cumque intenti essent omnes ad huius amo- 
nicionis uerba, episcopus iterum dixit: »omnes (uos) a maiori usque ad minorem scitis, quia 
sanctus Chrisogonus abuit unum beneficium ab antecessoribus nostris in ista ciuitate, id est ut 
omnes cripatores unam partem darent ei, qualem haberet unusquisque eorum, qui piscarent. Propter 
quod ego, pro amore huius consecracionis beati martiris Chrisogoni, concedo et confirmo coram 
priore uestro Grubissa et coram uobismet ipsis, ut ipsam partem, quam supra diximus, sub no- 
stris temporibus in posterum integram dent piscatores atque confertam beati Chrisogoni mona- 
sterio tiusque sancte congregationi. Unde eciam precipiraus, ut ipsi, qui hoc beneficium dederint, 
si pro aliqua causa se subtraere uoluerint et non impleuerint uotum, quod promissum est, non 


permittantur ab illis, qui presunt, prevaricari, eo quod ipsi promte et uolunurie delegatum esse di- 
noscitur. Et ut apercms uobis insinuem, quod homo deo dederit, rttraere non debet, sancti 
euangelii textum requiramus, ubi Zacheus dixit ad dominum : doroine, ecce (iimidium bonorum 
meorura do pauperibus; et si quid aliquid defraudauero, reddo ciuadruplum, Unde et ego, 
quamuis indignus episcopus, precepta domini nostri Jesu Christi imitari precipio : ut si quis trans- 
gresus hoc fuerit, componat XII. aureos; si auttra tam fuerit improbus, quod stare in hoc 
contempserit, tarn diu ab ecclesia separetur, quamdiu peniteat usque ad sadsfacionem congruam < 

4. (Str. 103.) Terrilorium sancti Chrisogoni in insula in loco, qui andquo nomine Fla- 
ueico dicitur, nunc uero Postimana nominatur. In qi o loco Prestanciui episcopus una cum Maio 
fratre suo, priore, edificauerant ecclesiam ad honorem beati archangeli Michahelis, et quibus ualue- 
rant, dotarunt btneficiis. Traso deniqne, qui illis diebus huic nostro cenobio preerai abbas, pro - 
spiciens hunc locum sibi suisque fratribus satis esse congruum et ad suam utilitatem nimis 
proficuum, uocauit ad se dictos fratres, et petiu t ilium, disponens eis necessitatem suorum fra- 
trum ac domus dei. Cuius uoluntatem r.c peticionem consecuti sunt dictus presul et frater eius ; 
obtuleruntque in obsequio abbatis et fratrum tam ecclesiam, quam edificauerant, quamque adia- 
cencia territoria et ut perpetuo beati martiris cella fieret, tradentes earn legaliter coram nonnulis 
Jaderensium, stabiliunt et confirmant. Quod factum ut que inconuulsum mansit temporibus ipsorum ; 
sed post obitum illorum quidam temptabant subtrahere aliquid de donatis iam ecclesie dei terri- 
toriis. Qua de causa ueniens ad insulam filius dicti prori-;, Gregorius, similiter Jaderensis prior 
et imperialis patrikyus ac tocius Dalniacie stratigo, ad insulam cum suis consobrinis filii(s) d:cti 
episcopi; quatinus quis iam nunquam posset in aliquo seruos dei molestare, predicta territoria, 
sicut a suis patribus sacro cenobio donata fuerant, clarius propalauerunt, confirmarunt et his 
terminis terminarunt: a mari uidelicet usque ac moncium summitates et a fundo uallis, que in oriente 
post prephatam ecclesiam esse cernitur, in quo fossatus hab^tur, qui contra ipsos monies mitti 
uidetur usque maceriam, que ultra desertum oppidum in parte occidentali similiter habetur, cjuo 
eciam tunc ob sui facti memoriam lapidum pro signo pussillum statuunt aceruum. Et hec quippe 
nomina sunt eorum, qui huius rei cum eo tunc adiutores, cooptratores et testes affuerunt, quo- 
rum iussu et uoluntate et hoc cyrographum scribere fecimus: in primis scilicet Prestancius tribunus, 
Dabro tribunus, Martinus tribunus, Ceriieca, Andreas tribunus qui pustea prior electus est, Dabro 
tribunus, Sergius tribunus, Georgius tribunus, Mains tribunus, Ursana tribunus, Petrus tribunus, 
Pancella tribunus; et alii plurimi. 

Ego Stephanus iaderensis episcopus horum et aliorum nobilium plurimorum consilio et 
uoluntate et testificacione, curis prepeditus nonnullis, cyrographum hoc ruscico sermone conscripsi. 

5. (Str. 102.) f Anno ab incarnacione domini nostri Jesu Christi millesimo LXX, indic- 
cione Villi. Regnante Romano imperatore tercio ; rege Chrobacie Dalmaciecjue Petro, Suinnimir 
banc. Actum in ciuitate Nona, Adamizo iupano. Ego Radouanus trado omnem possessionem 
meam in terris et uineis, queque fuit aui meo Lilici, in monasterio sancti Chrisogoni, abbate 
Petro presente, iure perpetuo possidenda. His coram testibus: capellano Petro teste, Desinna 
iupano teste, Adamizo iupano teste, Souinna setenico teste, Johannes dedu teste, Uitodrago 
teste, Nepostoy teste, Petro presbiter teste, Michahel presbiter teste, Prodano teste, Rugota test« , 
Andreas presbiter teste. Si quis autem banc conscripcionis uel donacionis (cartulam) uoluerit 
corrumpere cupiditate deceptus, superni numinis iram incurrat, sortemcjue possideat cum his, (jui 
dixerunt domino deo: irecede a nobis<, nee ut iudicetur sed ut perpetuo damnetur resurgat. 

Ego Adam presbiter et monachus ueritate comperta rogatus manu mea scripsi. 

6. (Str. 109.) t Anno ab incarnatione domini nostri Jesu Christi MLXXI, indictione Villi, 
die octava mensis iulii. Tempore dorani Alexandri pape urbis Rome. Ego Cresimir, rex Dalma- 
tinorum ac Chroatorum, insimul meis cum principibus iustitiam arbensis ecclesie retinentes et 
eam in protectione nostra suscipientcs uolumus et perpetuo iure assentientes firmaraus, ut dicta 
ecclesia habeat suas parochias, silicet iuppani, que fuit sub alpibus a castro latine Murula uoci 
tato sclauonice Steni^e usque ad flumen Copriue et ecclesiam sancti Georgii in Ravtma; Kissam 
suis cum pertinentiis, tantum retinentes de iure suo paucas uillas Pagi: Pegani, Muiowlani. 
Wlasi^i, quas, et si pro malo habet, nouo dedimus episcopo nonensi; iuppam Licche, iuppam 
Bu^ani et Bogachi Et hoc statutum uolumus perpetuo inuiolabile manere, sicut semper a maio- 
ribus natu didicimus dicte iam ecclesie inuiolabile perstitisse. Quicumcjuei gitur nostris de succes- 
soribus hoc priuilegium perturbare et ei uim inferre aliquo molimine ateraptauerit, noitro iudicio 
pellatur a regno ; de inferioribus sanctimus componere centum librys auri, regali curie medietatem 
et saiicte predicte arbensi ecclesie aliam medietatem. Ad roborem et uigorem nostre<]ue cartule 
dationis assentionisque iustitie mitram nominis nostri impressis litteris prclibate donamus ecclesie 


et nostri sigilli impressione firmando roboramus. Indictione Villi. Datum est hoc priuilegium 
Arbensi ecclesie in castro Belgrade per nianura Johannis diaconi et domini regis notarii coram 
commii curia. — Hr vat ski prijevod: »t. Godine od upudenja gospodina nasega Isusa 
Krista MLXXI (107 1), indikcije Villi (9), dan osmi mjeseca julija. U vrijerae gospodina Alek- 
sandra pape u gradu Rimu. Ja Kresimir, kralj Dalmatinaca i Hrvata, zajedno s mojom vlastelom 
braneci pravice Rabske crkve (biskupije) i uzimajuci je u svoju zaStitu hocemo i vjecnim za- 
konom potvrdjujemo, da recena crkva imade (zadrzi) svoje 2upe, naime zupu, koja se steraSe 
pod gorama (Podgorje) od grada latinski zvanog Murula a slovinski Stenica (Stinica) sve do 
rijeke Koprive i crkve Sv. Jurja u Ravnu (Ravanjskoj) ; Kissu (grad na otoku Pagu) sa svim sto 
joj pripada, pridrzavsi od njezina prava samo neka sela na Pagu, kao Pecane, Murovlane i 
Vlaside, koja, premda za zlo uzima, dadosmo novomu biskupu u Ninu; (napokon) 2upu Liku, 
zupu Buzane i Bocace. I ova odredba hocemo da do vijeka ostane netaknuta, kako smo po 
starijima doznali da je bila nepovrijedjena vise recenoj crkvi od vijeka. Tko bi dakle od nasih 
nasljednika pokusao taj privilegij pogaziti i silu mu nanijeti, neka se prema naSem sudu pro- 
tjera s kraljevstva; za manje (od kralja) odredjujemo, da plate (globu) po sto libara zlata, po- 
lovicu kraljevskomu dvoru, a drugu polovicu svetoj crkvi Rabskoj. Za podkrijepu i potvrdu 
na§eg darovanja i privole dajemo recenoj crkvi ovo pismo s nasim imenom i potvrdjujemo 
ga nasim pecatom. Indikcije Villi (9). Taj je privilegij Rabskoj crkvi izdan u gradu Belgradu 
rukom Ivana djakona i notara gospodina kralja pred obicnim^ dvorora (kraljevskim). 

7. (Str. 113.) fin nomine dei eterni. Future recordacionis litteris notificare satagimus, ut 
posteris pateant, ut si quis a ueritate exorbitare uoluerit, ipsas litteras eundem arguat. Ego de- 
nique Petrus sancti Chrisogoni abbas breuis litteris facio de quodam terras in campo Laucarani, 
ab ecclesia sancti Laureneii quasi passos sexaginta in parte occidentali, quem Dabro, filio Ni- 
chifori, pro remedio anime sue in domo sancti Laureneii offerens, post eius uero obitus Maius, 
filio Barbe, abstraere non metuit, sed abstracta aliquantulum uineas ibidem sibi composuit. Pro 
qua re ego quadam dies in episcopatum iadertine sedis conueni presente domino Stephano, 
eiusdem cathedra residente, et Candido prior et Maius iudex et aliis plures nobilibus, quos longum 
esset narare; ibique plurima sunt memorata; et quod iniuste a domo dei fuerat abstractum, 
iuste reddere est iudicatum, ut terras et uineas sit in perpetuum in ecclesia sancti Laureneii et 
nobis nostrisque successoribus possidendum. Hoc actum est coram supra memorati testes. 

Sed tandem, diuina clemencia inspirante atque misericordia commotus, placuit michi meisque 
confratribus, ut ipsas uineas ad ipso Maio in uita sua sine aliquo censo retinere concedimus; 
post abscessum uero eius si quis ex suo genere eas retinere uoluerit, reddat quarta in do(mo 
sancti Laureneii. Et hoc actum est presente is testibus: inprimis Fusco Branza, Dominico Ti- 
chine, Dabro filio Nichifori, Andreas filio diaconi Martini et Dabrana filio Petri Lipe). 

8. (Str. 117.) In Christi nomine. Ego Suinimir nutu dei Chroatorum et Dalmatinorum 
rex. Nobis, diuina clemencia concedente, in regali solio inuiolabiliter residentibus undique uterque 
sexus militum, uidelicet utriusque uite laicorum, seruorum et ancillarum, nostram aflueiis pro 
rebus sibi oportunis curiam ac causis sibi necessariis perquirens semper astabat. Inter quos 
([uedam sanctimonialium mater, Maria uidelicet, cenobii sancti Benedicti, in soUempnitate con- 
secracionis ecclesie nostri episcopatus, sancte Marie uocabulo, auxilium immo subsidium memo- 
rati cenobii a nobis perquirens et regali throno cum suis quibusdam sororibus coram nobis 
astitit. Unde consultu omnium seruorum dei et nobiUum nostrorum, qui gracia dei dicte solemp- 
nitati aduenerant, propensione et uoluntate prefate abbatisse, et quia locus teritorii eidem mo- 
nasterio contiguus uidebatur, nostra, regali potestate, quod Pustiza nominatur, perpetuo iure pos- 
sidendum sibi inuiolabiliter concessimus in Lazani Actum est hoc in uilla regali, quo in loco iam 
dicta ecclesia sancte Marie (sita uidetur^ his) coram testibus : in primis coram Laurencio ueiiera 
(bili archiepiscopo, Petro chroatensi episcopo, Stephano iaderensi episcopo, Johanne traguriensi 
episcopo, Johanne sancti Bartholomei abbate, Petro belgradensi abbate, Dominico tep)zi, Jurina 
tenenstico, Uiseno polstico. Isti ad (nostram) confirmacionem cum (innumerabili multi)tudine ibidem 
astante sufficiant. Jacobum uero ducem marianorum ex parte nostra legatum et introductorem 
abbatisse fieri in memoratis terris permisimus. Si quis uero regum uel principum, iupanoruni, 
parua siue magna persona huic nostre don^cioni contraire temptauerit: trinum et unum deum 
habeat iratura, et ccc torum decern et oclo sanctorum consequatur malediccionem. Et molendinum, 
que est uita ipsorum, similiter fiat. 

Ego Theodorus presbiter, ct ecclesie sancti Domnii et eiusdem regis cancellarius, scripsi et 
sum testis ibidem. 


9. (Str. 12 1.) f In Christi nomine. Stephanus ego, nutu dei Chroat(orum et nalmatinorum 
rex). Huius paginis seriem uel dictaminis causam cunctis nostri regni conprovincialibus ad fu- 
turam (diuini numin)is notare his studui scriptis. Cum igitur omnipotentis dei pietas me 
sua clemencia pa(trum), auum, proauuraque solio (in) regie, omnibus Chroacie et Dalraacie nobi- 
libus coUaudantibus, exaltauerit honore: undique u(niuersa nobilitas, seu exigui populi manus, ac 
ceteri ecclesiarum cenobiorumque rec(tores u)el retroact(is pro) causis (aut con)firmacio(nis 
r)erum, uel gracia comunis nostri regni utilitatis ad nostram, ut moris est (omnibus) imperantibus, 
confluere (ce)penmt. Itaque matei et procu(ratri)x s?nctinonialium spalatini cenobii, sancti 
uidelicet Benedicti martiris, inter hos nostri presencia una cum quibusdam suis sororibus quo- 
dam scriptura a nuper rege defuncto Suinimiro concessum sibi hoc ad opus sui cenobii de 
quodam teritorio regah*. quod in loco, qui dicitur Lasani, habetur, secum deferens, in die nati- 
uitatis sancte dei genitricis et uirginis Marie se medium statuit; et hoc idcirco e(t i)ta, ut, 
• [uemaramodum a memorato rege illud donacionis scriptura habebatur ratum atque firmatum, 
pari modo immo meliori a nostra regali dignitate cum nostri impressione sigilli roborari nee 
non perpetim deberet firmari. Quo cognito, turn illarum precibus flexi, turn nostrorum nobilium 
consilio suffulti, quod postulauerant, adimpleri illis precepimus. Igitur memoratum territorium 
iam dicto in loco inconcnssura perpetualiter atque inuiolatum ad opus prescripti monasterii 
cum terris, que Pustiga nominatur, firmamus, ita ([uidem ut nostrorum successorum nullus, uel 
cuiuslibet persona, magna uel parva, nuUo modo his nostris firmacionibus et sigilli impressioni 
contraire debeaL Quodsi, quod absit, aliud aliquis agere temptauerit, et prenominatam 
domum dei his (terris) disuestire uoluerit, trinum et unum deum habeat iratum et ccctorum et 
XVIII. sanctorum patrum consecjuatur malediccionem, et cum Juda traditore in inferno manci 
petur. Actum est hoc apud castrum Sibinico in die prefate solempnitaiis ante noticiam horum 
testimoniorum: in primis Laurencii archiepiscopi, Johannis traguriui episcopj, Petri spalatini ar- 
chidiaconi, presbiteri Petri spalatini, Jacobi morstici, (Lu)bomiri (t)epgi, S'.resigna hrebiristici, 
Uiseni zetinstigi, Dragoslaui sagorstici, Uratina polstici, Osrina drid'Stigi, Desimiri (ubrusa)ri 
. ^ , . . uone . . s(astobrins)cici, Tole(mir) (t)epki(ja ac ceterorum nostrorum nobilium. 

Ad hec quotjue causa diuini a moris a parte nostri sibi concessimus prope Salone molen- 
dinum, similiter et starea, que est propria nostra; (hec tiuo(|ueepredic)tis testibus confirmantibus. 
Quibus eis omnibus legatum iupanum Centene, Uisenum uidelicet, (dediraus). 

10. (Str. 133.) Gore. 


S lijeve strane. S desne strane. 




pvMCRVM, Hvic f:scat. 







excolvit, voceqve dei h.\s monvit. 
hostis ab insidiis aditvs bene cavit ovieis. (^)vaqve 

re(;ente domvs, crevit et iste locvs. 
in festo sacri cosme migrat ac damiani. vt sit in 

arce dei, vita perhennis ei. 

312 ♦ Pl^^'f^^^ "• 

11. (Str. 145.) Anno dominice incarnationis MCXI. indictione IV. epacta Villi., concur- 
rentibus VI. Ego Colomanus dei gratia rex Hungarorum, per misericordiam dei potitus regno 
Dalmacie atque Chroacie, assentimus, et quantum ad nos pertinet, confirmamus arbensi ecclesie 
suas parochias, iuppam sub alpibus, suis cum terminis, a castro latine Murula vocitato, sclauo- 
nice autem Stenice, usque ad flumen Copriue, Chissam suis cum terminis, iuppam Liche, 
iuppam Bucani et Bochacchi, sicut semper didicimus habuisse per priuilegium Crescimiri regis, 
et idoneos testes, quos Paulus eiusdem ecclesie presul induxit, cognouimus, decreuimus quoque, 
ad honorem et dignitatem illiu? ecclesie, inuestituras tarn ecclesiarura, quam episcoporum et 
abbatum absque regis consilio, quemadmodum fuisse probauimus, fieri debere. Postea necessa- 
rium duximus cum utriusque regni uniuerso copsilio, ut qua libertate fruuntur clerici Hungarie, 
fruantur et clerici Dalmacie, scilicet ut qualiscumque potentie sigillo non constrigantur, sed solo 
archiepiscoporum et archidiaconorum suorum sigillo, lege canonum cogantur et iudicentur, hoc 
modo : Decimacionem quemadmodum in Hungaria accipiant. Prestaldus regis cum prestaldis 
episcoporum ex decimatione episcopi ipsi accipiant decimam partem, ex qua prestaldus regis 
dimidiam partem illius deciraationis accipiat. Prestaldi vero aliam dimidiam cum curiali comite 
sui episcopi per medium diuidant, et sic curialis comes dimidiam sibi habeat, prestaldi uero 
aliam dimidiam inter se diuidant. Indictione IV. Datum est hoc priuilegium dicte arbensi 
ecclesie per manus venerabilis Laurencii strigoniensis archiepiscopi, perpetuo ex concessione 
Colomanni regis Ungarie et Dalmacie atque Chroacie, in presencia suorum episcoporum ac co- 
mitum, quorum nomina hec sunt: Marcelli waciensis episcopi, Siraonis quinqueecclesiensis epis- 
copi, Mathei wesprimiensis episcopi, Georgii geuriensis episcopi, Sixti waradiensis episcopi, Ful- 
berti colocensis episcopi. Comitum vero Johannis palatini comitis, Claodini, Marci, Sauli, Sau- 
nici, Ugareni, Theobaldi, Jandini et quam plurium aliorum dalmatinorum episcoporum et asse- 
rentium et testificantium, per quorum testimonium probauit predictus presul dicta, arbensis 
ecclesia semper ita habuisset. Crescencii spalatensis archiepiscopi, Anasthasii, tiniensis episcopi, 
Johannis, traguriensis episcopi, Boni albensis episcopi, Marci iadrensis episcopi, Dominici 
vegliensis episcopi, Petri absarensis episcopi, et generalis domini regis curie. Et ut hoc priuile- 
gium ratum et stabile perpetuo maneat, nostro iubemus sigillo imprimi atque roborari. 

12. (Str. 155.) In nomine patris et filii et spiritus sancti. Amen. 

Regnante nobilissimo rege Ladislauo, strigoniensis vero ecclesie primatum Acha guber- 
nante, et baaciensi archiepiscopo Fabiano existente, vesprimensi episcopo Cosma, palatino comite 
Jula, semegiensi comite Grab, predictus rex diuina gratia inspirarte, horum ceterorumque nobi- 
lium consilio zagrabiensem constituit episcopatum ; videlicet ut quos error idolatrie a dei cultura 
extraneos fecerat, episcopalis cura ad viam veritatis reduceret. Ad instruendam igitur huius 
plebis ignorantiam, quendam boemicum venerabilis vite virum, nomine Duch, idoneum reperit, 
quem cidem ecclesie pastorem per suum capelanum Francicam delegauit, qui etiam illi ecclesie 
officinarios de semigiensi et zalensi comitatu ordinauit. Preterea alter capellanus Cupan nomine, 
precepto eiusdem regis, dedit eidem ecclesie populum de Dumbroa cum terra et silua sibi 
appendeiite. Transacto igitur non paruo tempore, regnante rege Stephano, predict© vero Fran- 
cica illius ecclesie episcopatum tenente, a quodam viro nomine Sudengna, de predicta silua 
ecclesie iniuria illata est. Quod episcopus egre ferens, ad regis patrocinium confugit, qui totam 
causam Feliciano strigoniensi archiepiscopo discutiendam commisit. Illius igitur ecclesie aduer- 
sarii ad indicium vocati, cum ad determinatum diem venire noluissent, nee L. pensas secundum 
legem terre persoluere potuissent, archiepiscopi iudicio predicta silua per pristaldum Ysaac 
nomine ecclesie restituta est; et quamdiu Fraacica illi ecclesie prefuit, nuUus ei aliam iniuriam 
inferre presump.sit. Defuncto igitur rege Stephano, piissimus Bela diuina gracia largente Pannonie 
sceptra feliciter gubernanda susicepit, cuius gracia predictus Francica ad baaciensem archiepis- 
Copatum translatus est, zagrabiensi vero ecclesie Macilinus iherosolomitanus canonicus, epis- 
copus ordinatus est. Tercio igitur episcopatus sui anno, Adilbreth frater Kaladini comitis, 
sumigiensis comes, una cum Clanisa et Petro fratre eius, et Sudangna, aliisque quam pluribus 
eiusdem terre meHoribus, de predicta silua in concilio waradiensi, tempore Walterii episcopi, 
ante Felicianum strigoniensem archiepiscopum litigium renouauit. Cuius iudicio II. episcopi, 
videlicet Francica baaciensis, et Macilinus zagrabiensis, salua episcopaH dignitate, pro iusticia 
sancte ecclesie veritatem dixerunt, III. vero de nobilioribus eiusdem ecclesie, scilicet Barkis, 
Mahal, Dersihna, super sacrum altaie waradiensis ecclesie in presentia canonicorum iuiauerunt, 
Augustino strigoniensis ecclesie canonico existente pristaldo. Quod factum est anno dominice 
incarnacionis MC XXXIV, epacta XXIII. VI. kalendas maii. Archiepiscopus veio volens suum 
indicium inmobile permanere, alteram eis pristaldum, nomine Maicellum, filium Gira comitis, 
dedit, qui priore pristaldo, scilicet predicto Ysaac, premonstrante singulas metas renouauit, et 


ecclesie siluam ea condicione restituit, ut nullus in ea omnino sine consensu episcopi quicquam 
agere presumat, vel (v)enando, vel a liquid de ea auferendo, vel introuiittendo. Huius rei testes 
sunt archiepiscopi iudicio assidentes: Nicolaus nitriensis episcopus, Euzidinus comes de Saunic, 
Geuril filius Andree comitis. Laurencius filius Salamonis canonicus waradiensis ecclesie, Bene- 
dictas custos, Opus decanus, Sebastianus. 

13. (Str. 179.) In nomine sancte trinitatis et indiuidue unitatis. Bela dei gracia Hun- 
garie, Dalmatie, Chroatie, Ramcque rex in perpetuura. Quum fidelitas suscipit incrementum, 
cum merces fidelitatis digna retributione corapensatur, dignum dudmus illis regie munificentie 
manum copiosius aperiri, quos longeue fidelitatis experientia, et exhibitio deuotionis continua, 
gracie nostre rcddit comraendatos. Attendentes itaque occulo benigniori sinceritatem ac deuoti- 
onem dilecti ac fidelis nostri comitis Bartl.olomei, totam terram pertinentem ad comitatum Mo- 
drus, cum pertinentiis et totis redditibus, ei et heredibus suis iure hereditario contulimus, per- 
petuis temporibus possidendam, tali pactionis interuentu, quod prenominatus comes in exercitu 
serenitatis nostre, infra limites regni, cum decern loricis, in reconpensatione suscepti beneficii 
nobis asistat. Extra regnum vero cum quatuor loricis nobis seruiat, tali tamen tempore citatus 
veniat, in quo exercitus chroaticus ex precepto regio uniuersaliter ad exercitum fuerit conuo- 
catus. Sub hac quoque conditionis forma includere decreuimus, quod si iam dictus comes 
absque prole ingrederetur viam camis uniuerse, unus ex filiis fratnim ipsius, eodem conuen- 
tionis mcdo obseruato, sub nostre serenitatis dominio terram tranquille possideat et quiete. 
Preterea volumus et regia auctoritate decernimus, quod omnes homines de terra ilia nuUius 
iudicio assistere teneantur, nisi proprii domini ; tamen si banus in eadem terra presens fuerit, 
quamdiu presens fuerit, iudicandi habeat potestatem, sed alias eos determinari non faciat, venim- 
tamen dominus eorum si de hominibus suis aduersariis eorum iustitiam facere voluerit, et (lue- 
rela ante banum peruenerit, pro hominibus suis ante banum in solo tali casu teneatur respon- 
dere. Si autem sepedictus comes cum tot loricis quot in conuentione suscepit se exhibiturum, 
ad exercitum nostrum non venerit, et constiterit serenitati nostre, per pigriciam aut per incuriam 
et negligentiam factum esse, ad proximum sequentem exercitum duplicatis loricis accedat; vel 
quot ex loricis defuerint, in alio exercitu totidem recompenset Ut igitur hec nostre donationis 
pagina prepetue firmitatis robur optineat, et quod nuUi liceat eidem donationi quicquam sub- 
trahere, aut imminuere, imaginis nostre in aurea bulla impressione fecimus communiri. Datum 
per manus magistri Katapani albensis prepositi, Hungarie cancellarii. Anno ab incarnatione 
domini millesimo centesimo nonagesimo tercio. Venerabili Job strigoniensi archiepiscopo exi- 
stente. Saulo colochensi archiepiscopo. Kalano quinqueecclessiensi episcopo et eodem Dalmatie 
atque Chroatie gubernatore. Crispino senadiensi episcopo. Dominico zagrabiensi episcopo. Mog 
palatine comite et eodem baachiensi. Dominico curiali comite et eodem budrigiensi. Andrea 
coraite de suprun. Both comite de Bihor. Fulcone comite de Vaswar. Machario comite de Zaunuk. 

14. (Str. 195.) In Nomine Sancte Trinitatis et Individue Unitatis. Andreas dei gratia hunga- 
rie, dalmacie, croacie, Rame, seruie, Gallicie, Lodomeiieque Rex in perpetuum. Ordo Juris expo- 
stulat et racio exigit equitatis vt bone fidei contractus perpetue stabilitatis gaudeat firmitate, 
nee inicjuorum fraudibus dissolvatur, que ab initio ex equitatis processerunt, hinc est, quod ad 
peticionem fidelis nostri Poch Palatini et Comitis Musuniensis et maxime fidele servicium hos- 
pitum nostrorum in vila Varasd commorancium quod nobis denote fldelitercjue, dum in Kene 
detineremur in carcere exhibuerunt, pio affectu Regio considerantes, eis tam in presenti exi- 
stcntibus, quam eciam superuenientibus perpetuo Jure contulimus statum huiusmondi libertatis ac 
terram circumdatam vndique metis precepimus eis assignare. Libertas prenominatorum hospitum 
nostrorum hec est: quod Comes vel suus Comes Curialis non habeat potestatem eos iudicandi, 
sed inter eos quemcunque uolunt Judicem constituant, quem Rihtardum solent appelare, nullus 
autem Burgensis tributum et tricesimam solvere teneatur, nisi qui vadit in Theuthoniam cum 
suis mercimonijs de quolibet curru ponderato solvet tres denarios, de singulis vero equis vena- 
libus duos denarios, de duobus Bobus vnum denarium, de tribus porcis vnum denarium, in 
portu drave de quolibet curru vnum denarium. Item idem Hospites tenentur soluere comiti 
eiusdem Castri in Festo sancti Martini ile qualibet curia ducdecim denarios, (|uos Judex eonindem 
debet colligere, quocies autem comes castri renouatur, tenentur ei dare viginti cubulos vini, 
centum panes & vnum bouem. Si quis autem herede carens decesserit, libere disponat suam 
possessionem sine ecclesie seu cuilibet suorum cognatorum. Si quis vero uoluerit de villa rece 
dere, venditis omnibus suis edificijs libere possit abire. Quicunque vero Burgensis per aliqiem 
extraneum in rebus suis dampnum pateretur, et idem Malefactor ab eodem burgense in villa 
sua recognosceretur, Rihtardus eius loci inter eos faciat Justiciam. Prima meta tcrre eorum 



incipit de villa Ivanc, ab oriente et tendit versus meridiem ad arborem narfa vocatam et pro- 
tendit vsque aquam Pline infra capellam sancti Petri, vadit super aquam ad occidentem, per- 
uenitur ad riuulum (jui vulgo dicitur Blizna, et per eundem riuulum vertitur ad meridiem, per- 
venitur ad ([uandam vallem et ascendit ad magnam viam, per quam itur ad Thoolitz, ibi tenet 
metas cum Zelko, et cum terra ThopHcz, et inde per viam superius eundo peruenitur ad duas 
arbores Zilfa vocatas, inde tendit ad roontem qui dicitur Pechize, vbi sunt cauerne in eodem 
monte, et progreditur versus occidentem vsque viam leuatam, ibi tenet metas cum Vekozlau et 
cum Gurdon in quodam laco aqueo, et inde gradiens per eamdem viim leuatam ad aquilonera 
pertransit pontem muratum et duos lacus, conterminatur ville Episcopi et tenet metas cum ea 
in ([uodam lacu Deinde progradiens versus meridiem cadit ad predictum fluuium Plinc et exit 
ad quandam viam leuatam, itur per eandem, cadit ad aquam, que vulgo dicitur Bzenice, et 
per eandem itur ad occidentem, conterminatur ville Bere (Beretinec) et tenet metas cum ea, 
inde vadit ad caput aque, ibi cum Radomer tenet metas, deinde tendit ad aquilonem, cadit ad 
predictam aquam Plinc, inde conterminatur ville Domse et tenet metas cum ea. Deinde tendit 
ad magnam viam per quam itur ad terram Cruciferorum et tenet metas cum ea. Deinde gra- 
diens ad aquilonem itur ad dumum Coruli, iuxta quem est meta, inde vadit ad viam, ibi est 
meta terrea circumfossa, inde vadit ad magnam viam per quam itur ad Theutoniara iuxta quam 
est meta terrea circumfossa, deinde vadit ad arborem que dicitur Zilfa iuxta quam est meta, 
ibi est conmetaneus Iner lobagio Castri. D^nde vadit ad portum Drave fluuij magni, per quem 
fluuium circuit Insulam que vulgo dicitur Zrepichar, quam nunquam aqua separare possit ab 
hospitibus nostris. Deinde progradiens per maiorem cursum fluuij magni peruenit ad predictam 
villam Ivanc in qua gradiens priori mete conterminatur. Prestaldi autem nostri Gurdon de ca- 
stro Greben, et Zelko terrigena de villa Pritice. Vt igitur hec Regia donacio ipsis ipsorumque 
posteris in perpetuum consistat, presentem paginam scribi et Sigillo nostro fecimus communiri. 
Datum per manus Magistri Thome aule Regie Cancellarij. Anno ab Incarnacione Domini M°* 
qo. qo. nono. Venerabili Johanne Strigoniensi Archiepiscopo. Reuerendo Bertoldo Colocensi 
electo et bano existentibus. Stephano Zagrabiensi, Calano Quinque-Ecclesiensi, Boleslao Waciensi, 
Capano Agriensi. Roberto Bespremiensi electo, Desmo (Desiderio ?) Chanadiensi, Symone Wara- 
diensi, Petro Geuriensi ecclesias feliciter gubernantibus. Poch palatino et comites musuniensi, 
Michaele Vayvoda existentibus. Zacharia Comite tunc tempore warasdiensi, Marcello Vaciensi. 
Jula Budrugiensi. Bancone bichariensi. Nicolao Kemeriens'. Ochuz Supruniensi. jMoyse ferrei 
castri. Mocrone posuniensi. Buzad Geuriensi Comitatus tenentibus. Regni nostri anno Quinto. 

15. (Str. 231.) In nomine sancte trinitatis et individue unitatis. Amen. Bela, dei gratia 
Hungarie, Dalmatie, Choroatie, Rame, Seruie, Gallitie, Lodomerie, Cumanieque rex in perpetuum. 
Regum celsitudo requirit et sublimium dignitati debetur, ut tanto amplius in multitudine plebis 
gaudeat, quanto ipsi auctoritate ceteros antecellunt. Hinc est, quod tam presentibus quam posteris 
harum serie declaramus, quod cum nostre placuisset voluntati in Zagrabia, in monte Grech, ci- 
vitatem liberam construere, et ibidem hospites convocare, et illam partem regni ad securitatem 
confinii et alia commoda munire et firmare, communicato consilio cum dilecto et fideli nostro 
Dionisio bano totius Sclauonie et aliis regni principibus, nostram banc intentionem et voluntatem 
unaniraiter approbantibus, nostrum propositum perduximus ad effectum, concedentes, ut in pre- 
dicto monte libera civitas fiat, hospites libere conveniant, terras et possessiones, conditiones et 
libertates a nobis assignatas et subscriptas habeant, teneant et custodiant inconcussas. Conditi- 
ones itaque et libertates hospitum in predicto monte habitantium et convenientium, quas ipsi 
inter se fecerunt et nos approbavimus tales habentur: Quod si iidem hospites in districtu Hun- 
garie, Dalmatie, Chroatie. Sclauonie spoliati per latrones vel alios malefactores fuerint, dominus 
terre in qua spoliati fuerint, aestimata quantitate pecunie iuxta arbitrium bonorum virorum et 
sacramentum concivium ad hoc electorum, vel ablata lefundat vel malefactorem ostendere tene- 
atur. Item tributa infra regales terminos in nullo loco solvere teneantur. Item, quicumque civis 
alium civem vituperiis, obprobriis aut contumeliis affecerit, si inde convictus fuerit, leso decem 
pensas, in communes expensas centum denarios solvat; qui si post trinam correctionem se non 
emendaverit, rebus omnibus in commune applicatis tamquam infamis de civitate turpiter expel- 
latur. Si quis etiam alapam alteri dederit, vel per crines malitiose traxerit, eandem penam pa- 
ciatur. Si quis vero cutello, gladio, lancea aut sagitta, aut aliquo tali modo alium vulneraverit, et 
vulneratus sine defectu membrorum resanatus fujerit, medico lesi satisfaciat, et leso viginti quinque pensas, 
quinque vero ad usus civitatis persolvat. Si vero in aliquo membrorum, debilitatus fuerit, medico lesi 
satisfaciat, et leso decem marcas et ad usus civitatis decem pensas solvere teneatur. Si vero mortiius fu- 
erit, due partes rerum suarum cedant parentibus occisi, tercia pars civitati. Si vero captus fuerit, secundum 
consvetudinera de ipso vindicta sumatur; nisi quis in ludo, sine premeditata malicia aliquem inter- 


fecerit, in hoc enim casu, centum pensas cognatis interfecti, viginti vero pensas ad communes 
usus refundat interfector, cui, si facultas non suflfecerit, civium arbitrio relinquatur. Item si quis 
de extraneis intrans civitatem, sive in vico, sive in domo, sive in foro similia, ut supra notatum 
est, perpetraverit, per iudicem civitatis iudicetur, et eisdem penis subiaceat condempnatus. Si vero 
ex incolis civitatis aliquis, sive extraneus, infra terminos civitatis in furto vel latrocinio depre- 
hensus fuerit, per iudicem civitatis puniatur. Item, si quis extraneus, alifiuem de civitate in causa 
pecuniaria vel illata injuria voluerit convenire, coram iudice civitatis conveniat; et nulla causa 
ad duellura iudicetur, sed per testes et iuramenta terminetur, sive sit cum extraneis, sive cum 
indigenis. Testes autem eiusdem conditionis et libertatis, cuius sunt isti, assumantur. Eodem modo 
sive extraneus inveniat apud incolas, sive incola apud extraneos equum aut lx)vem, aut aliquas 
res furtivas, semper testes, ut supra diximus, producantur. Item, cives de predicta civitate vel 
jobagiones de villis ad ipsam pertinentibus, que prope territorium ipsius civitatis fuerint site, 
nuUius iudicio, nisi iudicis civitatis astare teneantur; quod si iudex suspectus habebitur, 
et actor legitimam causam recusationis allegaverit, convocatis omnibus maioribus civitati««, ipso 
iudice piesi'^ente, negocium decidatur, de quorum sentencia, si adhuc contigeret dubitari, et actor 
inportunus eos ad regis citaverit presentiara, solus iudex pro aliis omnibus ad regem ire teneatur. 
Eodem modo pro quacumque causa iudicem civitatis et cives, vel cives solos ad regis presentiam 
quis citaret, non tenetur ire, nisi solus iudex civitatis. Et si quis aliquem civem vel cives, non 
recjuirens antea iusticiam sibi fieri a iudice civitatis ad regem citaverit, pro illo vel illis iudex ire 
tenebitur, et ei citator refundet expensas, eo (juod contempta auctoritate regalis privilegii sibi 
cogniti, irrequisito iudice civitatis, fatigavit eum frustra laboribus et expensis. Cives autem liberam 
habeaiit undecumque voluerint eligendi facultatem iudicem civitatis nobis presentandum, et mu- 
tandi eundem annuatim pro sue arbitrio voluntatis. Item, si quis de civitate sine herede deces- 
serit, de rebus suis mobilihus liberam habeat disponendi cuicumque voluerit facultatem. Res vero 
immobiles, demos, ciu-iam, vineas, terras et hedificia, suorum concivium habito consilio, uxori sue 
vel alicui cognatorum suorum relinquat, ita tamen, quod nee per ipsum, nee per uxorem, nee 
per cognates a iurisdictione civitatis possit alienari vel eximi vel avelli. Item, si quis intestatus 
decesserit, et nee uxorem, nee filios, nee eognatos habuerit, due partes rerum suanim per viros 
fide dignos, consilio civium ad hoc deputatos, pauperibus et ecclesie eiusdem civitatis distribu- 
antur, tercia vero pars ad utilitatem civitatis reservetur. Item statuimus, quod in eadem civitate 
forum sollempne duobus diebus in ebdomada, videlicet die Lune et die Jouis eelebretur, et pre- 
terea forum cottidianum cottidie habeatur. Universitas vero civitatis supradiete nobis tenetur ad 
servitia infrascripta. Cum enim rex Hungarie expeditionem ad partes maritimas vel Carinthiam 
vel Austriam facere voluerit, d'cti cives decern railites mittere teneantur enm armis militaribus 
apparatos. Preterea domino regi quando ipsum illuc ire eontigerit, debent dare pro prandio du- 
odeeim boves, mille panes, quatuor tunellas vini. Duci autem totius Sclauonie, si sit de proJe 
regia medietatem predictorum dare tenentur. Bano vero pro tempore constituto, nee tamen vice- 
bano, nichil aliud solvere, nisi in prineipio introitus sui banatus, unum bovem, centum panes, 
tunellam unam vini semel quamdiu duraverit in banatum Sane ab omnibus istis servitiis usque 
quinquennium erunt liberi et immunes; transacto quinquennio, tenebuntur. Item, iidem cives vo- 
luntate spontanea super se assumpserunt, quod expensis propriis dictum montem Grech muro 
firniissimo communirent. Ad sustentationem autem hospitum in predicto monte habitantium de- 
dimus terram circa eundem montem Grech, statuentes eam per dilectum ac fidelem nostrum 
Dionisium banum totius Sclauonie eisdem hospitibus sub certis metis et distinctis perpetuo pos- 
sidendam; cuius terre mete sic vadunt: Prima nieta est in portu Sawe, qui Kyralrewy dicitur, 
iuxta magnam viam, et per eandem tendit usque ad rivum qui Zoysca dicitur, quem rivum 
transit per pontem; deinde per eandem viam tendit versus aquilonem, transiens aquam, que 
Malaca dicitur, et p)ervenit ad monticulum, iuxta quem est meta terrea, que dividit terram po- 
pulorura regis a parte orientali; deinde transiens minorem Malakam, pervenit ad magnam viam, 
que vulgo Ettewen dicitur, per quam veniens pervenit ad rivum Cyrkuenich, ibi est pons, hinc 
superius per eundem rivum iuxta montem Grech, vadit directe versus aquilonem metatim, ten- 
dens ad fontem, (jui dicitur Cubulkut, iuxta quem est meta terrea, a quo superius per rivulum 
Cyrkuenych versus aquilonem pervenit ad rivulum, qui dicitur Zopotnika, hinc transiens monti- 
culum cadit in quandara vallem, per cjuam transit in rivulum, qui dicitur Lorazky potok, deinde 
ascendit ad mctam capituli zagrabiensis, altera est hospitum de Grech, tercia filiorum Dobcha 
de genere Aga; deinde procedit ad cacumen eiusdem montis, vocabulo Medwenicha, versus 
occidentem, et pervenit ad melam filiorum Micula, que Plesiwicha dicitur, iuxta quem est meU 
terrea, deinde transcendit a cacumine eiusdem montis versus partem meridionalem metatim ad 
arborem castaneam iuxta quam est crux et iuxta 2am est meta terrea; deinde descendit ad 
caput fontis, qui Chicheria dicitur, qui fons dividit terram Endre a terra prepredicta, et sic 


descendendo per eundem divertit aliquantulum versus occidentem ad montem, et ibi est arbor 
castanea cruce signata, iuxta quam est meta terrea, deinde ad cacumen montis eiusdem piocedit 
versus meridiem dividendo terram ecclesie zagrabiensis ; deinde per girura ad occidentem ali- 
quantulum divertitur et ibi transit rivulum, qui vocatur Neznich potoka, et inde ascendendo 
superius de terra Endre per vallem ad verticem unius montis, ibi est meta, hinc separando per 
veteres metas terram Gremla, descendit ad arborem que vocatur ihor, et ibi est meta, et cadit 
in viam, que exit de villa Gremla, deinde per eandera versus meridiem procedit ad campum 
ad metam terream inde aliquantulum divertit ad sinistram per viam et pervenit ad paludes, que 
Mlaca dicuntur, ibi est meta iuxta eandem Mlakara, a sinistra parte vadit ad arborem nucis, ibi 
est meta, deinde ad sambucum, sub qua est meta terrea, dehinc metatim procedit et cadit in 
fluvium Zawe, inde ad metam priorem descendit et sic terminatur. Ut igitur dicta ordinatio nostra 
et dictorum libertas hospitum firma et inviolabilis perpetuo perseveret presens eis privilegium 
concessimus auree buUe nostre munimine perpetuo confirmantes. Datum apud Wereuzha per 
manus magistri Benedicti prepositi albensis, aule nostre cancellarii^ electi in archiepiscopum co- 
locensem, Bartholomeo quinqueecl siensi, Cleto agriensi, Stephano zagrabiensi, Bartholomeo (ni- 
triensi), Blasio chenadiensi, episcopis, Benedict© waradiensi et postulate jeuriensi, Stephano wa- 
ciensi et postulate in archiepiscopum strigoniensera, ecclesias dei gubernantibus. Dilecto cognato 
nostro Johanne Angelo, domino Syrmie et comite bachiensi, Ladislao palatino, Matheo tawar- 
nicorum et comite (sopro)niensi, Rolando dapiferorum et comite nitriensi, Mauricio pincernarum, 
Stephano agasonum magistris, Arnoldo symigiensi, Paulo albensi magistratus et comitatus tenen- 
tibus. Anno ab incarnatione domini millesimo ducentesimo quadragesimo secilndo, sextodecimo 
kalendas decembris. Regni nostri anno octavo. 

16. (Str. 261 ) Vii ime b(o)zie amen, let gnih c s. o. z. indicio pravo dan. e. misecajenvara. 
V vreme krala ladislava p(r)eslavnoga krala uga(r)skoga, kralestva nega leto .e. na deset, 

va vrime ubo velikih muzi gospode fedriga, ivana, leonarda duima, bartola i vida krckih vino- 
dolskih i modruskih knezi. zac dole kr — videci ludi, ki bludeci svoih starii — ku§enih zakon 
za to ubo edin po edinom i — ludi vinodolski zeleci one stare e — (z)akone shraniti e na 
puni ke nih prvi — da su — ne ni neureeni. skupi^e se v — na kup — crikveni tako prie 
proSci ludi sversenem — c zda ve svet u novom gradu pred obrazom — ga istoga kneza 
leonarda zgora imenovana izbrase se od vsakoga grada vinodolskoga ne vse st — isi na vkup 
na keviahu da se bole sponinahu v zakonih svoih otac i od svoih ded, ca bihu sliSali, i nim 
narediSe i ukazase tesnim zakonom da bi vse dobre stare iskusene zakone u vinodol ciniti po- 
loziti v pisma od kih bi se mogli spomenuti ili sliSati od svoih otac i ded zgora recenih, 
tako od sada naprid mogu se uleci bluenja te ri(ii i nih defce vrime ko pride da nimaju pri- 
misalja v tih zakonih. ki ubo buduc izabrani na to od tih istih ludi vinodolskih z novoga grada 
crna dvornik vsega vinodola i od knezi zgora recenih tako od sada naprid mogu se uleci. 

17. (Str. 267.) Nos Andre(as) dei gracia rex Hungarie. Memorie commendantes signifi- 
camus universis quibus expedit presencium per tenorem, quod comes Nicolaus filius Iwan ad 
nostram accedens presenciam exhibuit nobis patentes litteras Johannis bani tocius Sclauonie 
super terra Chanou confectas, petens a nobis cum instancia ut ipsas ratas habere dignaremur. 
Quarum tenor tahs est: Nos Johannes banus tocius Sclauonie, comes Suprunieusis et Castri 
ferrei significamus quibus expedit universis et presentes ostendentur, quod consideratis meri- 
toriis serviciis Nicolai filii Iwan, quandam terram Chanou vocatim in comitatu Crisiensi exi- 
stentem, vacuam et habitatoribus destitutam, dedimus, donaviraus et contulimus ipsi Nicolao 
iure perpetuo possidendam. Datum in Solcun in festo beatorum Fabiani et Sebastiani. Anno 
domini MCC nonagesimo. — Nos itaque peticionem ipsius Nicolai comitis iustam esse atten- 
dentes, in hac parte dictas litteras Johannis bani ratas habentes auctoritate preeencium duximus 
confirmandas. Datum sub castro Scepus in vigilia Andree apostoli. Anno domini MCC nonagesimo. 

18. (Str. 283.) Nos Capitulum Chasmensis ecclesie significamus tenore presencium quibus 
expedit vniversis: qvod nobihs vir magister Dominicus filius Rodini personaliter ad nostram 
accedens presenciam, exhibuit nobis qvasdam litteras priuilegiales Mathey quondam bani tocius 

Sclavonic, petens a nobis cia ut easdem nostris litteris de verbo ad verbum trans- 

scribi, et nostri sigilli apposicione consignari faceremus: quarum quidem litterarum tenor talis 
est: Nos Matheus banus tocius Sclavonic, significamus omnibus presencium per tenorem, quod 
in congregacione regni tocius Sclavonie generali, nobiles et Jobagiones Castrorum hec iura 
regni et Banatus infrascipta, redacta in scriptis, nobis exhibuerunt; petentes, quod ea in Judiciis 
exercendis et banatus Juribus ex ... . mus per nostros Judices observari Nos itaque, utpote 


qui de bonis regni et utilitatibus gratulamur, ipsorum peticionem iustam, eo, quod premissa 
Jura veris et legitimis racionibus fundabantur, admisimus debito cum effectu. Primum siquidem 
.... Pristaldum, suum consanguineum, uel cognatum, aut seruientem, uel suum parodiialem 
sacerdotem, pro testimonio recipere nuUus possit. Ad hec, si citacio fiat in presenciam nostram, 
quindena diei citacionis, si vero in presenciam nostronim Judicum, citacio debet pro termino 
. . . gnari et actor in primo citacionis edicto in litteris Judicis suam exprimet accionem, ne 
locus fraudibus reserveur; et si conventus in pnmo non comparuerit termino, quadraginta 
denariorum Judicio subiacebit, pro ceterorum vero obmissionibus terminorum consveta iudicia 
regni solventur. Item, citatus in causa possessionis, furti, violencie, homicidii, aut infideiitatis, si 
personaliter, uel per bominem suum comparuerit, responsio peremptoria, sine Judicii grauamine, 
usque ad septiinum terminum debeat prorcgari, et in recepcione cuiuslibet termini, quindecim 
dierum inducie observentur, uel pro septem edictis, que legitime recipi possent, vnus terminus 
peremptorius assignetur; et si quis in prettissis casibus in septimo termino non comparuerit, 
JiKlex in octavo termino publice faciet proclamari : quod reusjuri parere debeat; quare in pri- 
prioribus terminis non comparuerit, ostensurus iustam et legitimara racionera; qui si eciam tunc 
se absentauerit, actor mittetur causa rei servande in possessionem contumacis, pro modo debiti, 
uel maleficii, in litteris iudicis declarati. Preterea, si quis pristaldo contradixerit, uel maculam 
obiecerit falsitatis, si ipsum legitime convincere non poterit, soluet pro iudicio marcam vnam. 
Item, si quis pristaldum verberaverit, uel hominem capituli, datum pro testimonio, convictus 
taraen legitime, pene decern marcarum subiacebit Si quis autem in figura iudicii Uteris capituli 
uicium opposuerit falsitatis, et non convicerit regni legitimis documentis, decem marcarum 
penara soluet. Ceterura, cum quis in causa pecuniaria condempnatus, iudici, uel adversario suo, 
usque ad secundum terminu r satisfacere non curauerit, in tercio termino vnus de judicibus, 
per Regnuro constitutis, ibit cum homine Comitatus Zagrabiensis, uel Crisiensis, adhibito testi- 
monio capituli Zagrabiensis, uel Chasmensis, et de bonis, seu rebus contumacis, juxta condig- 
nam estimacionem iustum exiget Judicatum. In peculio autem petito magne quantitads, Judices, 
inspecta qualitate personarum, secundum suam discrecionem moderabuntur terminos, pro solu- 
cionibus taciendis. Item, si qjis alteri crimen obiecerit lese maiestatis, uel dixerit, quod falsam 
incudi faciat monetara, si convincere non poterit, penam pati debeat talionis. Statutum fuit 
eciam, si quis contra alterum in Judicio proposuerit, quod in Regno ducat uitam publice vio- 
lentam, et non conuicerit, secundum Juris processum soluet dimidii homicidii Judicium, pensas 
scilicet sexaginta ; si vero actor proposuerit contra reum, quod ipse rerum t uarum fur exsti- 
terit, sine latro, et legitime non convicerit, Judicia duo solvet. Si quis autem in iudicio consti- 
tutus, aduersarium suum in presencia iudicis vituperauerit, Judicium lingue soluet, scilicet vi- 
ginti quinque pensas. In minoribus autem causis conuictus, solo Judicio aggrauatur. Item, si 
cui obiectum fuerit in Judicio, quod super domum alterius manu venerit uiolenta, et non con- 
vicerit Justicia mediante, Judicium duplex soluet. Adiectura fuit eciam premissis, quod in quo- 
libet genere actoris, adiudicato ad duellum, sine sacramentum, si partes composicionem fecerint, 
Judex ultra formam composicionis habite, plus petere non valebit. Item, in omni causa, siue 
actor reo deferat, siue reus actori referat sacramentum, Judex inter ipsos duellum non possit 
iudicare, sed per sacramentum causa debeat terminari, nisi partes examen duelli assumpserint 
spontanea voluntate. Exstitit eciam ordinatum, quod causa homicidii, uel furti, si quis per 
sacramentum adiudicatum se purgabit, soluet purgacionis denarios quadraginta, et eciam in 
causis vinearum, ac molendinorum, si adiudicatum fuerit sacramentum, idem debet Judicium 
observari. Item in causa pecuniaria reus convictus nuUatenus debet captivari, nisi pecunia, vel 
possessione carere inventus fuerit raanifeste In accione eciam furti, siue violencie, vel cuiuslibet 
maleficii, homo possesionatus, sine caucione fideiussoria iudicei:ur. Item, alter pro alterius de- 
licto, sicut pater pro filio emancipato, vel e converse, aut frater pro fratre, divisionis titulo 
separato, non debeat condempnari, nisi fuerint conscii, uel participes criminis perpetrati; sed 
quisque in bonis propriis et porcionibus, iuxta suum meritum aggravetur. Item, porcio heredi- 
taria, sine herede decedentis, generacioni sue debeat remanere. Nee pretermittimus, quod si 
terra alicuius reambulatur, Judex, ad fructus, uel vtilitates eius non debebit mittere manus suas, 
donee causa inter partes fuerit fine debito terminata. Item, cum hostilis incursus, uel exerdtus 
ucnerit super regnum, aut dominus rex processerit in expedicionem personaliter, tunc nobiles 
regni de Sclavonia, singuli et vniversi, ire in exercitum tenebuntur. Ita tamen, quod iidem cum 
baronibus, quibus voluerint, exercituandi habebunt liberam facultatem. Item, super de- 
bitores Zulusinarum, uel procuracionum, aut descensuum, exhibita satis fa ccione, banus descensum 
facere non debet, nisi iusta causa regni et legitima imminente, et nobiles ac jobagiones castro- 
rum, de descensibus bani, debent usque octauas sancti Martini raodis omnibus expediri. Item, 
si quis in soluendo marturinas, collectam septem denariorum, Judicia exercitualia, uel aliam 


PRIL06 tt. 

collectam, quam in regno fieri continget, seu Judicia, in quibus est convictus, contumax ex- 
stiterit et rebellis, Comes Zagrabiensis, uel Crisiensis, cum vno de coniudicibus sibi deputatis, 
ad exigendum procedet, assumpto secum testimonio capituli Zagrabiensis uel Chasmensis, pro 
eo, ne plus iusto debito exigatur, et in processu suo super aliquem nobilera uel Jobagionem 
castri descensum facere non debebit, sed expensas, quas fecerit in eundo, de bonis eciam re- 
cipiet conturaacis. Nee volumus sub silentio preterire, quod nobiles in Zagoria, et aliis Comi- 
tatibus consimilibiis existentes, Comiti parochiali descensum dare non tenentur, nee eius astare 
Judicio, sed banus eos iudicabit, pro tempore constitutus. Sane collectores eciam marturinarum, 
non cum pluribus procedere debeant, nisi cum duodecim hominibus, habentes quatuordecim 
equos, et non plures, quibus quidem de qualibet generacione pro uictualibus administrari de- 
beat ouis vna, seu galline, anser vnus, quatuor cubuli de vino, cum cubulo trium palmarum, 
duodecim cubuli de pabulo, cum cubulo quatvor palmarum, et non vltra; prout felicis recor- 
dacionis domini nostri illustris regis Bele in priuilegio continetur. Collectores autem septem 
denariorum, vel Judiciorum exercitus, dimidietatem habebunt descensus memorati, dictique col- 
lectores marturinarum, in curiis nobilium, uel Jobagionum castri, domos aliquas, aut domum 
villici, uel preconis, molendina et stubas dicare non debeant, uUo modo, villico eciam domus 
una in curia sua pro recipiendis hospitibus libera relinquatur, et talis debet habere villicum et 
preconem, qui decem Jobagiones possidet et non infra, item, aliqui commorantes super terris 
nobilium, uel Jobagionum castri, dicari non debent, sed Jobagiones eorum, si quos habent. Et 
quod omnia premissa debito ordine obseruentur, cum Comite Zagrabiensi quatuor nobiles et 
duo Jobagiones castri et totidem cum Comite Crisiensi, quos regnum eligendos duxerit, iudica- 
bunt, qui si omnes interesse non possent, tres, uel duo, iuxta Comitem, sufficiant ad iudicium 
faciendum Ut autem hec Statu ta suprascripta, seu Constituciones, robur perpetue ob- 
tineant firmitatis, presentes concessiraus literas sigilli nostri munimine roboratas. Datum Zagra- 
bie quarta feria proxima post octauas Pasce. Anno ab incarnacione domini M™°- CC™°- sep- 
tuagesimo tercio. Nos vero peticionibus predicti Dominici annuectes, predictas Litteras privile- 
giales de uerbo ad uerbum transscribi et nostri Sigilli apposicione fecimus consignari. Datum 
die dominico proximo post festum beati Galli confessoris. Anno Domini M"^°- CCC™°- 

19. (Str. 289.) Odlomci snimljeni su sa cetiri rukopisa: spljetskoga, vatikanskoga, trogir- 
skoga i zagrebackoga. 

De sancto Domnio et sancto Domnione, Primus itaque beatus Paulus apostolus (fuit), 
qui ab Jerusalem usque Illiricum repleuit euangelio Christi ; non tamen ipse per se intrauit 
lUiricum predicare, sed misit Tytum discipulum suum, sicut dicit ad Timoteum: Crescens abiit 
in Galatiaro, Titus in Dalmatiam. Hie ergo beatus Titus ad Dalmatie par(tes) 

Memoriale bone memorie domini Thome, quondam archidiaconi spalatensis, 

(Spljetski kodeks). 

Iste Martinus fuit Spalatinus natione. Hie fecit ecclesie unum chalicem magnum cum sua 
pathena de auro purissimo. Ab isto Drisisclano ceteri successores eius reges Dalmacie et Chro- 
acie apelati sunt. Accipiebant enim regie dignitatis insignia ab imperatoribus Constantinopoli- 
tanis, et dicebantur eorum epharhi siue patricii. Habebant namque ex successione sue originis 
patrum et proauorum dominium regni Dalmacie et Chroacie. . . . (Vatikanski kodeks). 

De bello, quod emersit inter Spalatenses et Traguiienses. Itaque temporibus istis inter 
Spalatenses et Tragurienses bellum ex ea causa emersit, quod Tragurenses occasione cuiusdam 
privilegii, quod rex Bela, Tragurii positus, super quibusdam regalibus teris eis concessit, .... 

(Trogirski kodeks). 

De promotione Laurentii archiepiscopi. Ea tempestate quidam apostolice sedis legatus 
ad ecclesiam spalatensem accedens prouincialem sinodum congregauit. Ubi cum omnes spala- 
latensis metropolis episcopi conuenissent, antequam dimiteretur concilium, tractatum est de 
ellectione metropolitani .... (Zagrebacki kodeks.) 

5WC T »Ek. 

- ;^e5v ^ /CSV 
Life: ... 1*;^ 


Ai .1. X^Ji 





"^» '"<^'>'„.'"^^ •♦'• •"♦'•.-„ -■ ^» '"^* 'V» 


<|f *<!>.*. 





iti' yiSi ^_.- ..„, .^. ^ ^ ^ ^ -..-^ 

" NC3^ ^^vcv ^ \C5^ . i£2^. T >K5i!: . x^T/L . >.«a^ . .sot ! : 


.^?A. 4-. iwi. ^-^ ^?i. 4-. 

.9'> ''V'* 'V"* 't'* 'V'* 't * 'V* ""^ » 

^■^\ 'V* 'V» '•V'» 'V"> 'V» 'V"" '"^v '^V' 

f>. *V» 'V* 'V* "V'* 'V' ♦"*"• 'V* 'V* 'V^ 

i^?/^ I- A9^ 4=. ^9*^ .t ""^.^^ .*. J«.=^ .;=. ^?r 4. ^9>i 4- ^?6 ^"' 




flP» »*?' »V\ i»"V*» »■»'• •'V* •♦* '"▼*» 'V* 'V* 'V* 'V* 'V» 'V» 'V» 'V"« '"V"' 'V 

'^ ^cv vcv X ^M(; 4, ^?A A. ?S>^- 4. ^«;^ .i. ^;- -t ^^. 4. ^.^ a. ^.% 4. ^^ .*. ^.% 4. ^9^ .•. ^^ 4. ?*.% 4. ^\?< 

»► * <w> 


^- ^/<5V : res 


*• f *t * fit * f§t •*• t^t * tit * ^ * -^t '^ t5t •*•<!>"*• w •*■ t$t * tit * t§t ■*• t*t * W" •*• 

&.» ;v« •-;'' »'^> 'V* 'V* 'V" ••▼• 'V* '^» 'V'> 'V» 'V* '"^■> 'V* '♦« '^^ 'V» 


4. X9-< «. ^^ A ^.^ 4-- X9X .::.. ^?A A: ^9-^ 4. i^ Z X9^ 4. ^.^ 4. X^i^S .... Af.?^ 



!>«• •>^' ^A' ^'^' ^-^Z '.«' , ^4^" *A' ^A' ^♦' *♦' '♦' *♦* ».^* *♦• "♦' *♦' •^' 

:/^f;^= 4- }S3^ l^i^^ .4. ^9' ^. X9« -i. ^;^ .i. X9^ .t. ^^ .-. x<:.% .:. X9X 4. ^9/^ .+. X<i%i 4=. J^,% .^ X<:.% ... x«% ..fc. X9^ .... X9;S .a. ^9 

'■^» .->^ y.^. 

^9-^- .i X«^ 4. ^.?^ :• 

^9A A: ^^ 4, X9« A-i^PA^Sk^A 




yc^ ^ '/ov 



vc3< 'vev . x<;;fec . ASa: . ;!?%; .. ^s^Jx .-. >^A .-. ^^ .,. c*^ - ^^'^ - ^^2- ^'^ ^«3^ ^«5^ ^«5^ ^«5^ ^^^ 

k^^ .:.. ?<:.?^ 


X\^ 4. ^?A ZS^ * jS96 4. h9rr 4. rf.^: 4 ^?r. -■-■ ^"« ^"'^ >-^^ 







■=t. ^'a? '^ «>'ii 



S'?A 4. ^.% 4. A^.^. 4. "9/ -i A9-^ 4. -9/^ i. ^9 
siiV 2 ^«*^ ^ ^^^ ^"^ ^^^'^ ^«i'^ '^«5' 


>§.^ A. X\% 




. X9^'.4-.'^.?^ 

A: nf 

■7. v., 

Yen .YCi^ 

.i. ^?A 4. ^.^ .:. -9^ ^. X9'< 4. A«3!l .;. 



<^^ * <^> * 





V. ' :VT "^ Tip . 

i. X9>i A: >S^?A ^.. ^A A^^^ A. kPA A: ^?A A. ^?A A: ^?> 

. >S^?A ,u kZJifi .J >S^?^ 4. 69/. 4. A9/ .... ^?/ 4. ^.?^ 4. ^.3^ 4. A<?^ 4, >S.?< 4. ^?A A: >^?^ A: 

r»\V5 A: *^.^ A: «^.V 


;?ic ., j^ ., i^ :^ iJ?fei .: i;fec :■: j^ ;,: ;^ :^: ijft:: 7 ^A 


:t * <^|> -^J^ <-^> * tvt 
.' ^.?;i' '^.?;^' u*;$3/. .;. ^5,% 

* -l^t * i^t -^ t^t * t^^ * Mt^ <s* •*• -^^^ -*• 

vc:;^ ;^ Yo\ ■' Ycs^ - Yc^. -^ Yc-s< •;• YoX ^ ... ^ .., „. ^ 
.X«%5 4. ^^?A 4, X«%J ,t. AO^ ., X:% 

4- 0: 


•t * ■ 

:> ■i> < 




eV/a ... 



i: ^?A ,^ >$.¥, ... ?9?A ,. ^.¥. 4. ^?A .t ;*?.% ... Jf.% ..t X<Y^ 

: /«•? : Yc^ ^ %3V f YiSi ^ %*f • vi^- * iki^ f y«^ 







^?A A. kOA...^^ 

•X- -«*.. -A' 

4. X«.2^ . fc ^.% 



"9/ .i/x9/. 

Y<^ * nsV 


'V.r- 4. H?^ 4. ^ 4. '^^^ 4. -9r 4. «*.^ 

Mt -•• t*t •^- fW * t^t * *^t * fp * fit * t^* ^ <$♦ ■*• t|> t- ^|f i^ life> * 

.i^^ ^A A- >i^ A ^?A A: k^?A A. kOA ^..'^?A ,4. >4?A 4. -^/^ 

^.% .=1. ^s>< 





'V- »■»"'> "«'>..,-<•'■ '"♦•» '■^» 'V« •"»'» ">■• ._ '^ 


*• "*"^t * t^t ■*■ t^t * 

..t. 5«;i< 4. X«?S .^ xc% .v?;^ >$% x«%5 >j;5j' x9-^ .^. X«^.% .=;. i$?A A ^.^ 4. ^.'- .t. ^9/- .:. ^.'^ 4. ^?^ 





:> 4> <:.•:> 4 4y>> 

*• 4- 4^"' 4- -^g* 

'?A ^ i^?A 

>^.' ■^■^ '"A** *'A»' *'A** *'A'- 

*" t^ *" t$t *■ tp*" * *v* * ^ * "*§* 
■^ ^^6 ^ ^^^:^ ^?^\\^ >^y'^\' ^?y>' 4^ >^?^ 4^ 


tvt * t^ * 

•vv:: :^ 


<■$> 4- ■«•$♦ 4- 

"«R> 4 <&>- 4 <«5> 4 'fr:-;> 4 

.5>-. '•^. •♦> 'V 


«^> 4^ <^ ^ <^ 4- <«? 


.^ 4. ^>\^- 

» •*• <«^ 4- 4^?» 4 •♦'•»' 


♦ ' ^-O^- •■♦■' *♦' 

<g> 4 <§♦ 4 ♦2«- 4^ <S> 4 
'«X * 5^«V ' VoV * 5%»r * Yen 


4- fy-' 

!^ t;5;t ^ t$f * ^t * t^ * t$> 

t^t ^ 4> *• t$f ^ ti> * tif •*• t$f * tit •• f$t * % *■ tst * fv^ ^ 

t. X9X ^. ^f.J^ .K X9>? .. ^.Ji^ .1.. x<:.% .^. x«% ,. ^% ., ?^.%5 .b. ^ 4. ^ .+. x«*^ .=1. >«.5^ 4. x«% 

^> 4 <|t 





-JV. ,^^ ,^^ ,^^ ,^^ ,^ 

X9/^ ^ ^.% 4 >$?A ... .^9j 

^ 4- f^-fr- 4 


\ ' .s^; ' /tr '■ T?^, ;!^T T^. T^T 75r TST ~ ^? 

. ^.^- .-i. ^.^ ,-|.\\\% 4. ^.^ 4. ^,^ 4;. ^9/. .0=. ^.% 4.: ^S^ 4. ^.*i I X<V?< 4.. 

fSf * f^^ *• ^ •*• %^ •* tspt "* l^t * t$t ■*■ t*t ■•*■ 

yik * 5?jx r ytk ^ ycs^ t %:j^ ^ j%s^ t y<:^ ^ %s^ : y^^ i ^^ 

i: <«^> 4- <^> 4 4-^ * ^^ 4- "fr^i- 4- -icl^ -i 
v vcv X9< 4. iSJ!A I. >S?A ... X9;5 I ^.-^ 



*> 4- <-S" 4- '^i* 4 «<i> 4- -«>> 4- <g 





**t * "^st * ' 



4)' «4>' ^■^' ^A' <A' «^' *.^' '•■6" 'X' «'^'' '.6'' ^A' *^' 

►Sj- 4- 4S> 4- -frS^ * 4S>> * <«>> 4- 4K> 4- 4S> 4- 4S>> 4- 4S> <> <«5> 4- 4S> 4> <S*- 4- <:>* 4 

; f ^. ^*> -1^ ^^ * m 4- tit * tit ^ tit * f |> * t$t *^ t$^ * fit + l|^ ♦ ^ 
fr. •V" •♦• '■^« 'V* 'V' 'V"* '♦» '<^ •♦» '^^ '▼» »▼» 

=**• ^ ri^ • ,v>v /«^ ^ Yak ' n5^ ^ %*: ^ ycsc * ^tJ * !^S{ "^ it*J ^ ns? * 5W< ,„, ,,.. .