Skip to main content

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats


•anctBcm 



:^ 






"4C 



<^ ■? ;^ 



;A, 



^ -it- 



M^ 



rsj: 



« 






.^^* 









*"fe 



* 









.^ji 






4- 



4- 






5%^ 






4. ^ .*. i*.?« w-. 






- 1|> * tit * t$t * t$t •*• tit •^' m * t|* 

*- «^ •*• <|> *- fit * tit * ftf * tl*- * %i 




^ 


















<y-> • ::- ^S> -^^ *S> 









50> ■*■ ■ 






^ 















* 






^'C3«f 



;^.% i \w;j '.';!?.?/ *A9*<\,'^?!;'^./^c%'^';f?;5 ^ ;s;2< 4. x«?4 4, >^?A 4, ^5;; 4, ;f?j4 4, 

%J^ ^ ^«V ^ Yr.ti y /CSV * 5*^^.1.5**^,1 '^^ T.5%»f * i^C^ T.5%»^, ■ '"'^,L^"^,1 

i: «S> 4 4^> •:;• ♦S^ *• <f » * *S> + <£> 4 4a> 4- <$> 4- -fr^^ ^J- 4$^ 4 4S> 4- 4S> 
»•*•* '"^i 'V' "V" •>"> "^•' '>*• 'V» ''^* '"^^ 'V* 'v*- 

Yi^ ■■ Yifi Ycti ^ %SV "^^ %:?« "^ 54:>V • YcSi '^ Yc^ ^ Yc^ -^ YiH ^ i^tsX • Yik 

<•• 'A' >-*.• >A' «.A. "X' ^A• "A' »<A.- »A- ^A• »A' >♦• -A' 

«v» 4 4?'S» 4- 4K> 4 <S> -c^- 4g> 4- <«> •;{> <S> 4- <?> 4- <£> 4- <»»• 4- <«>• 4 ■«?> 4- <-§> i- ^g-* 
•v> •^'^ "^» 'V* '^» •♦> 'V'" '♦» 'V"- '♦• '"^^ •■♦■* '♦' •V> 

A» •A- -A* 'A* -A. «A» "A. 'A' •A. -A' -A, -A' -A* -A* -A 

* X^^ 4 ^Sft- 4- «?> •:!> <«> 4- <S> 4-<S> 4- <«» 4- •frS^ -*- <a> 4- <-l|> ^ ^^ "^ ^ ■ ^ ^ -"^^ ' ^^^ -' ^^ 

••«•• . •♦» '-•«'» '•*"> •■*•» -V^ ••♦•» '•*'♦ •*• 'V- 

''«'S<.I.^^.T/'*^.1^«^.I.^"\I^^.A.^*^,I .- „ " .A. - .A - -A- - 

'.:•. >^\J^?A '4. '^*^.=i^'4 ^.<^'^- "■?*.% .U-. ^9^ '.I- ^^% .sk'^-'f^'j '^.^'4 *^;>i '4. ^J.%'4. "X9^ 4. '^9/i'4. -«.?^ '4. ". 
-A' *«6»'' *A»' ^<<^' ' 'A.'" ^A' *-^* *-«^* *''^' *A»» *'^' ^^' '^' *^' ••V'* 

'^> • <!<• 4 f^f 4- fS> 4 t§t ■*■ m * t^t •*• 5&t •*• *$t ^^ tj^' * t*t -^ ti> * fi^t * t^t •*• t$t 

^SPA 4.. ?P.?4 .t ?J.¥» 4, ?.?.% 4, X«?;i ,:. X«?/. 4. ^5X .;. ^<^.'>: ; ?5% 4 >?.%? 4. ^.^ 4. >^?"' -t ^9/- ^. X?.?^ 4. , 
"Ox . ■'CS^ ^ <C!rr . ^tix . 'CK . ^CJx , ^iSK »cJx . '&J"v 'Csv . '•Ci\ . /-CJ^ . '(.jx ^ 'Cox . 
•>A" ••'<-' 'A' 'A' 'A' 'A' "A* -A' 'A- -A- -A' -A' *A' * A/ 

«i-5» 4- <<;v* 4- *S» ':^ 4S> 4- <S> 4- -frS* 4- <««- 4- ^ 4 ♦S-*' 4 <ii> 4 <?>> 4 •«-y> 4 <«► 4> <«%> 
.^•. .«j., *'^» .^„ ,^» ,.^v .v« •♦• 'V" -v' 'V- •■^- 'V* ••♦■♦ 

-)=.^ <;. >^?A ,n ;^;^ 4. X^?-' 4-. iS?A 4, ;#.^ 4, >s^?a ... ^s.^s ^ ^s.?/ ,^ x9/- 4 «>?.?< j, ^'^^ + x^^^ t. 

'■ -4^ * <'i> 4 <$^ 4 4-g> 4> 4i> 4- 4i>- 4- <^ 4- *S>- 4- «i> 4- ■«|> 4 <^> i^ <«K*- 4 <«> 

■^. ,>■> ,.^. ^.^H ,-^. ,^. <^, ..^^ .^, »-«-v .■^. ''*'*.«..'■♦' 



.'^, *V» .^, -•<fv .^» ^ »V» ♦"^» 

.J". «'f.^« A. X»24 4. ^S.?^ .1-. rM^ 4. ^.^ 4^ X\% jK 

♦ YcSi * y«\ * Yen * %jx ^ ^d^ * %:k * 






• A» *A' *A' *'W>* »A* 

#!► 4- •♦S^ 4- -frS* •*. *i» -*• <>3> 
"*"• .^ ''5'^- ''*'* 'V* «'V'» 

^.% 4-. >?.?4 .u. t^^ A. 



4 






X9/; 



X\?< 4. X«%i 4.. 






■s^* 






A. ''"^.A.^^.A. 

4|^4-4^4-<«S>4<^4<^4fi^5>-«^4-^ 

" XSJVJ 4 x«?^ .L X9/' ^ xv- 4, x.% 4. AS.% .L. . 

4- -«>> 4- <p> 4- 4S> 4- <fr^> 4> ■«S> 4 -^$> * <§♦ 4 -%♦ * 4«» 

'•^o '"ir* »V> ••♦■» '^» '♦» _ •♦. '^v .<^^ 









;*»/. 






*^s^ • Ycr. 



;. ^J;.J. 4. 4; 



4- <|> 



*- «^> 4- <^> 4' <«-^> 4- <■$>• * ^t^ * ^^^ * *!*■ * <&> 

A* *A' ■»A» "A* 'A' •■^' *^* '•^' 



^t •*• tit * tit * t*t * fv't * t^* * t^t '* f^t * t*t ^^^ i^ 









^C5\ 



A' 



fCSf 



Ytj^ T >ti>: 



A ^^.A 



'C5x 






.f^' 



^ 7»r • ^' ^ ;v> ^» 'Vi '>r» " *▼• ^» ■^▼^ ^¥» 'V* '^ 

*•<!> + f$t * ^*> ^^ m * fit * tit ^ t^ ♦:it*.'^ ♦.^^♦.iP' ♦ ji:^ 1^^ -^ 



















;^ 



;^. 






V» -V"' •"♦•« 'V^ _^ •"♦•• „ '▼* _^ 



i^. 






ftjl 






.^. 






^^ 






i^^ 










♦ ^t* 






Kv %s*f '*^Sv "^V^ 

* fit * tit * tit * tit * t|t *f^i *• ^t ^ t|t * t|t + tit * tit ♦•tit + 1|^ + tlf ♦^ ♦iff ♦ ^ '^W* 



* <$> 









fc^ ^ nst' ' %>v ' Ycti Yc^ ■'■ Yi^ I Yc^ ' Yt^ • %:^^ ^ n:?? : st*f ^ Ytn i ytr z ^^ ^*f T ' 

>A- »A' «A* »*' •■^* '"♦•' •^' '■•<>»• *A* *♦• •^* *♦• *♦• *^» ♦«^' 

•* t|t * t^t * f%^ * tpt * t?t *■ t^t * tit * 1^^ * t5t * tit ■*■ t5t *■ lit * tft ■*■ ift ■*■ 5ft 






^ 



4 



*#t#ti^*ltlct^t 



ifi<f 






if. 



•*• 






•*• 






'ox -^ n^ ^^ Yc^ 2 """^ 1 ^'^^ 1 ^""^1 '"" I ""^ I ^"^ I ^^ A 

* ^It •*• t|t •*■ t|t * t|t * tit * t^t •*• t|t ^^ t|t * ^t •*• t|t * % 

»A,. •^' «A.. -A' «A,. <Ai» >A.. .A.» »A.. .A' .^ 



[g 






•*■ 



•A, •*- '^^ 

^> + ^s> * <§t ♦ 






•♦• 






^:- 









J^. 



*vt * t^'^ * tj^t * t|t * i^^ 
' >s^}^'T !^?a\^ ^?a\' ?$?a\' >$^^ 



voj^ >-C5^ ^C5' ^cv 

^ '^e^ ns*e ^ '<^s^ ^ Yc^ 



A.. .A- 






^?fi. 



t|f4 



t|t*f|t*5|t*5|t*l|t + i^* 



Vi^^ 



p* 



fm 



•*- 






^t|t* 



4- 



^Ci\ 



•*- 



sS?-? 



;«.:fe 



rV-v» 



7VT 






7^1 



?s?^ 



.9/i + ^'^.^ 4.^.?^ 4. ^.'-^ 4. -94 4. ^.'-^ 4- .. ^. . ^ . ^. . 

■«A' -A' »A.. /. ^ -A' "A. -A- .A. -A' <A. 'A- 

* <g> * -«3> * <S> ^' <§>• 4 <&> 4- <S> * <i* •*• <§*• * ♦»► * <§> * 

-■♦'• »V> -•^« -♦* '■^. •■^^ 'V. •♦« ^ '"♦'• lV» 

isv • Yax ^ %^ ' vt^ * %*J ^ V«v ^ %bV VcsV '* yjjV 

•A' »A- "A- *A» -A* «^- -A' 
■*■• ._ '■♦'» •<-• 'V> '♦* -V" -♦• 'V" 'V» 'V 



1^ 






35t5^ 



&>* 



t|* * t|t * t|t ■*• fit * ^ 



m^mt ^^ 



■^ 









'^T 



r^^ 



^*T 



r%fT 



4^ •Y-'» 



* «^* 






Yt^ T ^s^ 



:?/. 



* 



- A '"^""^ a/"". A ^<^^ 



•A* «^- -A' -.A- ♦A- vA. "Af •jA. "" .A» 



^«.?^ .i. i^?A ... P^pA 

%s^ f^ v«>? ^ Yta 



m -^ ^|t * ^> 



Yt^ 



jt*f|t* 

%iV * %5V ^ %jx ' Vcs^ ^ ygff * ^tsv ^ %iV * %sv M:Jf * ^s^ * 5%^ * >ts<f * M:^ * vts^ T HJf * ^*f T 5*5^ : 5tsf * stir 



*q?t 



.7™ 4-. ^v^ ^ "'.T^ 4. «v.% jfc '*.Y* 4. •^.T^ 

V. ' f^\ ^ ;^: "^ t^ ♦ ^ * 

bv l^^ 1^'^^ t'^ Z-"" ^ 
* flt * tlt + fl* *" tlt * ^ + 









#t^t^t^ 



^$t * ^|t ♦ fit * 




4 <t^> 4^ <«:> * 4^* 4 <w> 4 <'^> 4 <fr^> * <§> 4- •ii> 4- <$> 4 

• A- »A. .A- »^. -A- »A. .A' -A- 'A' «A 

* «S> 4> <S» 4- -«S> 4 <&> 4 <-S> 4 <«?«♦> 4 «S> 4 <S> 4 *S> 4- <S> * 



j=;{4 i . ?f ;^ 4, x9fS 4. >?.*^ 



- „ „. '^ii ^ Yc$i ^ yi§< ^ vt$i „ .. .. .. .. .. 

4^> 4- «g> 4 <$> 4- 'f^> 4 "«^> *• -«t> 4- <J^> 4 f^ 4- f0> •♦■ <|f * 5§^ 4- f ^> 4 ^ i' f^ 4 «^> ♦ 



*;/■ 4. X'^.?^ 4-. i^^ 



4> **.' 



m * $^ * ^« * # * m * m t %$ * *^. 



^* 






X«M 4. 

'ax ^^^ l^^Z^ 
t|t *■ tlt * ^ * 
" ^%^ 

■*&> 4 



t|t* 

4' 












*• <S> 4- <$> 4- <$> 4> <■$> 4- «^> 4- <$^ 4- ^a 

4. X9>i 4 >S.^ .fc X'^^ 4. ^9^ -t ^.^ 4. X^^' 4. 

^ ycs^ ^/cse j^ vt5'^ - Yc$i -^ Yc^ ^ »'-^ 

<g> 4 <5> 4^ ^* -^ ♦§> •:^ ^> -4 <$> 4 

•♦• »V^ •♦. 'V> •♦• 'V" 

•^- -A- .A. •A' «A. .A- ^A- 

'•:> 4- "frS^ 4- <■§> 4 <S> 4- <g> 4- ♦§► 4- <S> 

^|t * t|t •*• t|t * t|* *■ t|t * t|t * tlt ^ t|t -f^ t|t ^ 10t ♦ 
^ %S< ^ %Ve 2 Yen 2 ?<:S^ * Yc^ J ^Jf * v<: •: ^ «*? ! n>f * S^ * 
* ^:^ •• t|t ■*■ t|t * %'^ * ^1^ * t|t * tlt ^ fit ■* t|t "*- ^ ♦ 

.1 "<=^ I ^*"^' "<^ 5%9< • sts^ * ^^ * i«i^ A.*^,I '^^.t,**^ ; 

■*• f^ * 4S> 4> <«|> 4 «|> 4- ^ 4 «|> 4 ••'|> 4 ^^ ik^l^'^ <^ 



♦ t$t*^*fit"*"f|t'*f^^ 



♦ ♦l^^ 






Yti 



^♦iSe 



♦ ^ ♦ tlt * >§ 



f|t * tJ'- *; 






T*'' 



♦ ^^ * 



sS.%' 






%^r 



i*. 



%^ 



$t *■ *$*" * ^ 



* tlt * "«&* * <2> ■* <§► ♦ 









POVJEST HrVATA 



POVJEST HrVATA 



OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOLJECA 



NAPISAO JU 



VJEKOSLAV KLAIC, 

JAVNI REDOV. PHUKESOU OHCE I'OVJESTNICE .\A KH. SVEI'('II,ISTU EI5ANJE JOSll'A I. 



SVEZAK DRUGI: DIO PRVI. 



TRKCE DOBA: VLADANJK KHAIJKVA IZ RAZNIII POKODICA (i;«> I -!:.£«) 

I'llVA KNJIOA.: AN^iUVINCl 1 SIOISIUND DO OUUIXKA DALMACIJE (1301— HO!') 



SA 94 ILUSTRACIJE 



.^p^ 



\v 



'v«' 



igoo 

TISAK I NAKLADA KNJIZARE LAV. HARTMANA (KUGLl I DEUfSCir, ZAGRKB 



G03530 



.-/ 












S A D R Z A J. 



I. Karlo Robert (1301-1342.) i 

Hrvatski knezovi 3 

Karlo Robert bori se s protukraljima (1301. 

— 1309.) 7 

Hivatski ban Pavao I. obladao Zadroin 1 311. 14. 
Borbe Karla Roberta s oligarhima u Ugarskoj 

i Slavoniji, 13 10. — 132 1 24 

Ratovi sa Srbima 1319. — 1320. ^o 

Hrvatske zemlje od 1312. — 1321. ... 31 

Pad bana Mladina IF., 1322 39 

Smutnje u Hrvatskoj i Slavoniji nakon bana 

Mladina do god. 1329 43 

Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj, 1321. 

'^ do 1334 ■. . 51 

Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325. do 

1342 : 56 

Kncz Nelipic u Hrvatskoj, 1330. — 1342. 6c 

Posljednje godine yladanja Karla Roberta u 
Ugarskoj, 1335.-1342 65 

II Ljudevit I. Veliki (1342— 1382) . 73 

Prvo vrijeme vladanja 7c 

Provala bana Nikole u Hrvatsku god. 1344. 78 
Vojna kraija Ljudevita u Hrvatskoj, 1345. . 8? 

Borbe radi Zadra, 1345.— 1346 85 

Prva vojna kraija Ljudevita u Napulju 1347. 

do 1348 95 

Kralj Ljudevit dobio. Ostrovicu (1347.) i uta- 

nadio primirje s Mletcima {1348.) ... 99 

Druga vojna u Nai)ulju, 1350 106 

PIrvatski herceg Stjepan ('349. - 1354.) i 
bani; Pavao Ugal (1350.), Stjepan Lackovid 
(1351.- 1352.), i Nikola Bani<f od Lendave 

(I353-— 1350) 108 

Vladanje kraija Ljudevita u Ugarskoj. odnosi 

prema Srbiji i Bosni (1351. — 1356.) 114 

Rat s Mletcima za Dalmaciju CUS**-— '358.) 123 



Mir u Zadru 18. veliafe 1358. — Dubrovnik se 

sklcnio pod zakrilje ugarsko-hrvatskoga kraija 1 29 
Borbe sa Srbyoin, Bosnoin i Bugarskom, 1358. 

<lo «370 137 

Turci ili Osmanlije do boja kod Cmomena, 

26. rujna .1371 144 

Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Dra£koga, 

1359— 1371. . . .. • 153 

Ljudevit zavladao Poljskom, 17. studenoga 1370. 160 
Ljudevit prema zapadnoj Evropi naro£ito prema 

Italiji, 1356. -1378 164 

Ban Stjepan Tvrtko proglasio i vjendao se kraljem 

bosanskim i srbskim, 1377 170 

Rat s .Mletcima 1,378. — 138c. i mir u Turinu 

8. kolovoza 1 38 1 176 

Karlo Dracki u Napufju 1380. — 1382. . . . 185 
Hrvatska u posljednjoj cetvrti Ljadevitova kralje- 

vanja 1372. — 1382 186 

Smrt kraija Ljudevita 11. rujna 1382. . . . 189 

III. Marija i Karlo DraCki (1382. 

do 1387.) . . . . • 195 

Prvo vrijeme Marijina vladanja 1382.— 138?. . 197 
Prilike u Poljskoj, 1382. do 4. oiujka 1386. . 203 
Buna u Vrani (1383.) i urota u Zadru 8. srpnia 
1384.; liga hrvatskih velikaia (1384.) i uz- 

roci zavjere 208 

fzmirenje u Poiegi, 27. travnja. — 16. svibnja 

1385., i osnova, da se kraljica .Marija udade 

za francuzkoga kraljevida Ljudevita 215 

Dolazak Karla Dra£koga u Hrvatsku 12. rujna 

1385. i krunisanje njegovo u Stolnom Bio- 

gradu 31. prosinca 1 385 220 

Vladanje i smrt Karla Draikoga 34. velj. 1 386. 222 
Pokolj kod Gorjana 25. srpnja 1386. i smrt 

kraljice Klizabetc u sijcCnju 1387 320 

Krunisanje kraija Sigismunda 31. oiujka 1387. 
i oslobodjenje kraljice Marije 4. lipnja 1387. 229 



IV. Sigismund i protukralji . ?37 

Bosanski kralj Stjepan Tvrtko kao ociti takinac 

Sigisinundov (1387. — 1389.) 239 

Boj na Kosovu (15. lipnja 1389.) .... 251 

Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskoin i Dalinacijom 

(1390.-1391.) 254 

Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj (1391. 
— 1392.); banovanje Ivana Frankapana (1392. 

— 1393-) 258 

Foraz hrvatskih ustasa kod Dobora (1394) i 

Knina 265 

Smrt kraljice Marije (17. svibnja 1395.); veliki 

saber hrvatsko dalmatinski u Ninu [lip. «396.) 269 
Ratovi s Turcima; Sigismund porazen kod Ni- 

kopolja (28. rujna 1396.) 274 

Krvavi sabor u Krizevcima (27. veljaie 1397.); 

celjski grof Herman If. u Hrvatskoj (1397.) 280 
Hrvoje VukCid dize se na Sigismunda (1398.); 

banovanje Nikole Gorjanskoga (1397. — 1401.) 288 
Sigismund u suzanjstvu (1401.); oslobodivsi se 

odredjuje austrijskoga vojvodu Albreclita IV. 

za svoga nasljednika (1402.) 294 



Sveobdi pokret u Hrvatskoj i Ugarskoj (1402. 

— 1403-) 298 

Kruni'sanje napuljskoga kralja Ladislava u Zadru 

(5. kolovoza 1403.) . . .... 308 

Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj u rujnu 1403 ) 

i povratak. kralja Ladislava u Napulj (u stu- 

denom 1403.) 314 

Bosanski kralj Stjepan Ostoja izinirio se sa Sigis- 

mundom (1403.); bosanbka vlastela skidaju 

Stjepana Ostoju i dizu na prijestolje Tvrtka H. 

Tvrtkovica (1404) 318 

Tvrtko II. Tvrtko vie preina Sigismundu 1404. 

— 1407-') 322 

Hrvatsko kraljevstvo godine 1404. — 1408. . 326 
Osudni boj kod Uobora (1408.); posljedice toga 

boja 333 

Ladislav Napuljski prodao Dalinaciju Mletcima 

(9. srpnja 1409.) 337 

Prilozi I 

I. Prilog. Izvori i pomagala za povjest Hrvata 

u trede doba I 

n. Prilcg. Transkripcija isprava ..... V 





SLIKE I IZPRAVE. 



Omamenat s rake sv. Simuna u Zadru ... 3 

Karlo Robert 7 

Kardinal Gentilis, papinski legat 12 

Pecat papinskoga legata Gentilisa 13 

Poveija Pavla I. od plemena Subica, bana Hrvata 

i gospodina Bosne, izdana u Sscradinu 4. si- 

jednja 1307. gradu Rabu 15 

Pecati knezov.i Babonida u XIV. stoljecu 19 
Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Ba- 

bon'da (1310. — 1316.) 20 

Podor Medvedgrada u gori zagrebackoj 25 

Prvi dvogabi pe(at Karla Roberta .... 27 
Inicijal rukopisa sto ga je Ijednik Vilim Varig- 

nan» posvetio banu Mladinu II 43 

Knin (Tenenuin, Tminium) u Dalmaciji (sredo- 

vjednoj Hrvafskoj) 45 

Poveija Karla Roberta od 4. veljade 1323. 47 

Drugi dvogubi pe^at Karla Roberta .... 51 

Nasrtaj Felicijana Zahe 54 

Slavonski banovci, kovani za bana Mikca Mi- 

haljevida (1325.— 1343.) 58 

Podor grada Kljuia a Dalmaciji 61 

Vladislav Lokietek, kralj poljski 67 

Pjenezi Karla Roberta 09 

Ornamenut s rake sv. Simuna u Zadru ... 75 

Ljudevjt I. Veliki 77 

Peiat bana Nikole Banida od Lendave ... 79 
Slavonski banovci. kovani za bana Nikole Baniifa 

od Lendave 80 

Prvi veliki peiat kralja Ljudevita 1 83 

Andrija Dandulo 87 

Boj pred Zadrom I. srpnja 1 346 91 

Podor grada Zrinja u Hrvatskoj loi 

Poveija kralja Ljudevita od i. oiujka 1347- lo? 

Pefat hercega Stjepana 109 



Pismo kralja Ljudevita od I. travnja 1348. Ill 

Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana. 113 

Poveija hercega Stjepana od ib. svibnja 1354. 115 
Pjenezi srbskoga kralja i cara St'epana Dusana 

Silnoga 116 

Pjenezi bosanskih bana u 14. stoljecu. . . 117 

Ivan Gradenigo (-j- 1356.), duzd mletafki 125 

Skradin (Scardona) u Dalmaciji 127 

Dubrovnik 133 

Drugi dvogubi pecat kralja Ljudevita I. Velikoga 143 

Sultan Murat I. (f 1389.^ 147 

Kotorski novae cara Stjepana UroSa IV. . 15 1 

Poveija herceginje Margarete od lo.sijednja 135 J. 155 

Veliki pedat kraljice Elizabete 157 

Veliki pecat slobodne obcine Gradac . . 159 

Pefat hercega Karla Drafkoga lOi 

Poveija krdkih, modruskih, senjskih i gatsnskih 

knezova Stjepana i Ivana 166 

I'edati krikih knezova Stjepana i Ivana (Fran- 

kapana) 167 

PeSat dvorskoga sudca Nikole Sefia . . . . 1 73 
Slavonski banovci, kovani za bana Nikole Se£a 

(1346.— 1349. i 1366. -1368.) 173 

Poveija kralja Stjepana Tvrtka od 12. oiujka 

1380 175 

Poveija kralja Ljudevita I. od 19. veljaie 1377. 181 

Duideva pala£a u Mletcima 183 

Peiat Petra Cudara (Sudora) 187 

Poveija slavonskoga bana Nikole Seda 188 
Srebrena r.ika sv. Simuna u crkvi istoga imena 

u 2^dru '89 

Srebrena raka sv. Simuna u Zadru .... 191 

Poveija Stjepana i Ivana (Banida) od Lendate . 193 

Ljudevit I. Veliki i supruga mu Elixabeta . . 194 

Omamenat s rake sv. Simuna u Zadru . . . 107 



Dvogubi peCat kraljice Marije !99 

Tajni pe6at kraljice Marije 201 

Jadv'ga, kraljica poljska 205 

Podor grada Vrane u Dalmaciji 207 

Povelja Stjepana i Ivana (Banida) od Lendavc 209 

Povelja kraljice Nfarije od 22. lipnja 1384.. . 211 

Pecat Nikole Gorjanskoga 213 

Kralj Karlo Dracki 215 

Poiega u Slavoniji 217 

Povelja kralja Karia Drackoga od 22. sije6. 1386. 323 

Dvogubi pecat Karla Drackoga 224 

Dvogubi peCat Karla Drackoga . ' . . . 225 

Novigrad u Dalmaciji 229 

Car i kralj Sigismund 23 1 

Prvi veliki pedat kralja Sigismunda .... 235 

Ornamenat s rake sv. Simuna u Zadru . . . 239 

Kralj i car Sigismund 243 

Pjenezi bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka . . 247 

Ladislav, kralj napuljski 259 

Rulevine grada Uobora 265 



Kruna nadjena u grobn'ci kraljice Marije . 27 1 

Mac kralja i cara Sigismunda 275 

Gjurgievac (Stari grad) u Hrvatskoj .... 283 

Vedi pecat celjskoga grofa Herrnana . . . . 2S j. 

Mali pecat celjskoga grofa Herrnana .... 385 

Hrvoje Vukdid, herceg spljetski 287 

Grb hercega Hrvoja 2S9 

Pjenezi spljetskoga hercega Hrvoj i VukCida 

Hrvatinida 290 

Povelja Nikole Gorjanskoga, ban^ kraljevina 

Dalmacije, Hrvatske i Slavonije .... 291 

i ismo (litteraeprorogatoriae) Nikole Gorjanskoja 293 

Povelja kralja Sigismunda od i. listopada '402. 299 

Zlatni i srebreiii pjenezi Sigismundovi . . 307 

Drugi dvog bi pecat kralja Sigismunda . . . 3 f3 

Eoj ugarskih ceta s Bosnjacima 325 

Kraljica Barbara kao Venus 33 1 

Grb kraljice Barbare 335 

Mletci u XV. stoljecu 339 



Opazka. Portreti mletackili duzdtva Andrije Dandula i Ivana Gradeniga pometnjom su zamijenjeni ; Andriju 
Dandula prikazuje lik.na strani 125., a Ivana Gradeniga lik na strani 87. 




TRECE DOBA 



VLADANJE KRALJEVA IZ RAZNIH PORODICA 



(1301.— 1520.) 



PRVA KNJIGA 



ANZUVINCI I SlGISxMUND DO GUBITKA DALMACIJE 

(1301.-1409.) 



I. 



KARLO ROBERT. 



1301.— 1342. 

Hrvatski knezovi. — Karlo Robert bori se s protukraljima (1301 — 1309). — Hrvatski ban Pavao I. obladao 
Zadrom (131 1). — Borbe Karla Roberta s oligarhima u Ugarskoj i Slavoniji (1310 — 132 1). — Ratovi sa 
Srbima (1319— 1320). — Hrvatske zemlie od 1312— 1321. — Pad bana Mladina II. (1322). — Smutnje u Hrvat- 
skoj i Slavoniji nakon bana Mladina do god. 1329. — Vladanje Karla Roberta u Ugarskoj (132 1 — 1334). — 
Banovanje bana Mikca u Slavoniji (1325— 1342). — Knez Nelipic u Hrvatsk ij (1330 — 1342). - Posljednje 
godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj (1335. — 1342). 




KARLO ROBERT. 



(1301.-1342.) 



rvatski knezovi. Kralj Koloman, prvi Arpadovic na hrvatskom prije- 

stolju, bija§e primio hrvatsko kraljevstvo uredjeno na starom slavenskom 

\^ osnovu, naime na plemenskom vladanju. Njegovi nasljednici nastojahu 

zatrti tu slavensku osebujnost, da tako novo steCeno kraljevstvo sto bolje 

izjednaCe sa svojom djedovinom, s Ugarskom. Tako stadoSe u Hrvatsku uvo- 

diti feudalizam. Njim doduSe podkopaSe temelje starohrvatskoga plemen- 

skoga i zupnoga uredjenja, ali podjedno zasadi§e i prve klice oligarhiji, 

koja Hrvatskoj kao ni Ugarskoj nije dala mirovati sve do osudnoga boja na 

Muhaikom polju. 

Premda je vec zlatnom bullom od god. 1222. bilo ustanovljeno (clankom 16 ), 
da kralj ne ce »6itavih zupanija a ni casti — ma koje vrsti — darivati ni podjeljivati 
za sva vremena u nasljednu ba§tinu«, ipak je sve viSe mah preotimalo podjeljivanje 
nasljednih feuda. Prilike su bile naime jaCe od pisanih zakona. Boreci se pojedini 
vladari iz kuce Arpadove sad s Byzantom a sad s Mletcima, a u drugu opet sa 
svojom rodjenom bracom i sinovima, morali su obilato nagradjivati muzeve i poro- 
dice, koje su vjerno uz njih stajale i krv svoju za njih prolijevale. 

Tako je u Hrvatskoj postala i razvijala se feudalna aristokracija. U drugoj 
poiovici 13 stoljeca te su knezevske porodice tako ojaSale, da su znatno utjecale 
i u povjest ugarsku, te napokon i sa skrajnjega juga Italije dovele novoga kralja i 
novu dinastiju, porijeklom francuzke Anfuvince. 



KARLO ROBERT. 

4 • 

Najvece zasluge za pokreta u prilog rodu Anzuvina stekli su nedvojbeno Bribirski 
knezovi od plemena Subic, na celu im umni i odvazni ban Pavao I., od nedavn^ ne 
samo ban svih Hrvata, nego i gospodar Bosne ponosne. Vec darovnicama kralja Andrije 
I. (11.) od 1223. i Bele III. (IV.) od god. 1251. bijahu predji bana Pavla postal! nasljedni 
knezovi (zupani) u zupi Bribiru, a on sam bija§e opet nedavno (1292. i 1293.) od dva 
kralja suparnika primio citavu banovinu Hrvatske i Dalmacije kao nasljedno leno za se 
i za svoje potomke na sva vremena. Anzuvinci u Napulju zvali su ga ponosito svojim 
milim »rodjakom«; za njegovu milost otimali su se goridki knezovi u njema^kom carstvu, 
kao i Dubrovcani, bdsanska i srbska vlastela. Kao starjeSina Bribirskih knezova (maior 
et senior, atque pater) i Citavoga plemena Subica odredjuje on poput kucnog gospo- 
dara braci i sinovima ne samo zemlje i posjede, ne samo 6asti i dohodke, nego i zadatke 
i poslove, koje moraju vrsiti. Braca mu knezuju u primorju i dalmatinskim gradovima 
(knezovi Juraj i :Mladin), a sinovi upravljaju pojedinim zupama u hrvatskom Zagorju. 

Kao ban je knez Pavao I. gotovo svemocan u Hrvatskoj i Dalmaciji. Najmilija mu 
je stolica Skradin na utoku Krke u more; taj mu je tvrdi grad nekako najzgodniji, da 
drzi na okupu i Primorje i Zagorje. Banska vlast digla je Pavla do velike snage i ugleda, 
sad on opet svojom vrsnocom podaje banskoj casti sto veci sjaj. Cini se, kao da mu 
viSe ne dostaje, sto je ban primorski ili Hrvatske i Dalmacije; na pecatu svojem zove se 
on »banom citave Slavonije«, a na novcima vec je »hercegom« (dux), prepustajuci ime 
i cast bansku svojim sinovima, koji po otcevoj casti zadobiSe porodiCno ime »Banici«. 
Jo§ god. 1370. znalo se na papinskom dvoru, da je Pavao I. nekad bio »herceg« (dux) 
Hrvatske i Dalmacije. 

Uz bana Pavla i Bribirske knezove od plemena Subic gotovo se ni ne spominju 
drugi hrvatski knezovi, tako ih je zasjenio sjaj te mocne porodice. U zupi Krbavi, gdje 
nastava pleme Gusica, stoluje doduse knez Kurjak (Cyriacus) kao nasljedni zupan; no 
taj pradjed silnih poslije knezova Kurjakovica vi§e je vazal (kletvenik) Pavla bana, nego 
xralja. Pavao doduSe postiva kneza Kurjaka, cijeni ga kao svoga rodjaka i spominje ga 
6astno u svojim izpravama; no zato ipak ne zaca se pozvati ga na svoj sud u Vranu, 
da mu zabrani dirati u posjede slobodnih i plemenitih Hrvata od plemena Gusica. I knez 
Kurjak (cognatus noster comes Churiachus) mora pred banom sveCano obecati, da ne ce 
dirati u zemlje slobodnih muzeva svoga plemena. Banu Pavlu pokoravaju se voljko ili 
od nevolje i knezovi i vojvode od plemena SvaCica. Ti su knezovi u ono vrijeme 
stolovali na iztoku Krke, u svojim djedovskim gradovima, u KamiCcu, Necvenu, a mozda 
i u Sinju na Cetini. Nekad bijahu prvi — ta iz njihova plemena bijaSe potekao Petar 
Svacic, posljednji kralj hrvatske krvi! Nakon pada Petrova potisnulo ih s popriSta, dok se 
opet na po^etku 13. stoljeca ne pridigose za kneza Domalda do prvaSnje visine. No 
god. 1223. opet ih survali, a mjesto njihovo zapremili Bribirski knezovi. Nakon zestoka 
odpora povukli se knezovi od plemena Svacica opet u svoje zabitne zamke i gradove, 
u one divlje romantiCne krajeve srednje Krke, kutreci zlovoljno i izcekujuci zgodu, da 
§e opet pomole na vidiku hrvatske povjesnice. U to vrijeme svemocnoga bana Pavla bio 
je glava tih knezova Juraj, sin Ivanov. U kneza Jurja bio sin Nelipic, koji je malo 
poslije — za dva decenija — mnogo doprinesao tragi6nomu padu Bribirskih kaezova. 

No nije samo Hrvatska, nego i susjedna je Bosna priznavala Pavla bana za svoga 
gospodina (dominus). U Dolnjim krajevima (partes inferiores) Bosne, a tik uz medju 
Hrvatsku bio je knezom Hrvatin, sin kneza Stjepana. I taj je knez Hrvatin bio rodjak 
bana Pavla, ali uza sve to njegov vjerni vazal. Na molbu Pavlovu bijahu napuljski vla- 
dari kneza Hrvatina potvrdili u njegovu' vladanju; pak kao da to ne dostaje, izdaje i 
sam ban Pavao svomu milomu rodjaku Hrvatinu 2. velja^e 1301. povelju, kojom mu 
obecaje, da ce ga zajedno sa svojom bracom i sinovima poradi njegovih velikih i vjernih 
sluzba vazda §tititi, i braniti njegove zemlje i posjede od svakoga. Knez Hrvatin, djed 



HRVATSKI KNEZOVI. t 

slavnoga poslije i silnoga hercega Hrvoja Vukdica Hrvatinica, bio je ne samo rodjak, nego 
i vjerni podanik bana Pavla. No i prava Bosna sve do Drine slusala je rijec silnoga 
bana hrvatskoga. Tamo bijaSe poslije 1290. umro ban Stjepan Kotroman, zet srbskoga 
razkralja Stjepana Dragutina. Iza Stjepana Kotromana bija§e od supruge njegove ostalo 
vise djece, medju njima Stjepan i Vladislav. Za tu nedoraslu djecu prezeo je vladu u 
Bosni ban Pavao, te povjerio banovanje najprije bratu svomu Mladinu 1., a zatim sinu 
Mladinu II. Djecu Stjepana i Vladislava odveo jamacno u Hrvatsku, gdje se je poslije 
Vladislav ozenio banovom unukom Jelenom. 

Od mora do Drine, od Krbave i Like do Neretve zapovijedao je silni ban Pavao. 
Svi se knezovi u Hrvatskoj i Bosni klanjali njemu kao svomu gospodaru; jedino na 
skrajnjem sjeverozapadu nijesu neki knezovi htjeli, da za nj znadu. Bili su to Krcki 
knezovi, od polovice 13. stoljeca zvani Frankapani. 

Frankapani bili su od god. 1133. (vjerojatno vec od 1118.) knezovi grada Krka i 
otoka krckoga. Ne moze se ustanoviti, da li su Frankapani bili porijeklom Hrvati ili 
do§ljaci iz talijanskih strana; no to stoji, da ih vec u 13. stoljecu pisac Rogerije zove 
Frankapanima. Prvi po imenu poznati knez iz te porodice, naime Dujam, bijaSe oko 
god. 1118. — 1133. primio grad Krk s istoimenim otokom kao leno od mletacke obcine. 
Njegovi potomci stall su obilato pomagati kralje Arpadovice pri njihovim razlicitim 
podhvatima, pak tako dobise i od njih zupe i gradove u leno. Najprije primi§e zupu 
Mo druse (1193.), onda znamenitu primorsku zupu Vinodol od Grobnika i Trsata do 
Novoga (grada). NajviSe se proslavise Frankapani za provale Mongola, te ih je s toga 
kralj Bela III. (IV.) obasuc castima i posjedima. No tad se ocito pokaza, da nije moguce 
u jedan mah sluziti dva gospodara. Videci Mlet6ani , kako se Frankapani , njihovi 
vazali, priljubise ugarsko-hrvatskim kraljima, proglasise ih za nevjeru, te im otese otok 
Krk. Mletadki Ijetopisac Andrija Dandolo javlja o tom posve lakonicki: »Bartol knez 
Krka sa svojim rodom, koji je prisegav vjernost Mletcima drzao kneziju (u Krku), bijase 
primio feudum od kralja ugarskoga, te mu se posve priklonio, Na to duzd lisi njih 
kao odmetnike sviju dasti i prava, te namjesti za kneza svoga sina Lovrinca Teupola«. 
Zgodilo se to svakako prije god. 1248., jer se te godine spominje kao knez u gradu i 
na otoku Krku Mletcanin Marko Contareno, a za vladanje kneza Bartola i njegove 
svojte kaze se, da je vec mnogo prije prestalo. 

Knezovi Frankapani, liseni otoka Krka, nadjoSe zaklona u Hrvatskoj, gdje su vla- 
dali zupama Modrusama i Vinodolom, koje im bijase harni kralj Bela god. 1251. ponovo 
potvrdio. No vec tom prigodom nagovijesta kralj, da bi moglo nadoci doba, kad bi se 
on! opet dobavili svoje djedine. I zaista se Frankapani vec 1260. izmirise s Mletcima, 
te im vec 1260. vrati duzd Rajnerije Zeno grad i otok Krk s nekim susjednim otocima. 
Odsad su Frankapani, podijeljeni u dvije grane (krcku i modru§ku), opet sluzili dva gospodara, 
te si svedjer mnozili svoju vlast'i imanje. Godine 1271. biSe izabrani nasljednim potestatima 
(naCelnicima) grada S en j a, koju im 6ast i vlast potvrdiSe ugarsko-hrvatski kralji god 1271., 
1275. i 1279. Pored Senja obladaSe domala i zupom Gackom kao i gradom OtoCcem. 

Za borbe izmedju posljednjega Arpadovica i Anzuvina bila je porodica knezova 
Frankapana vrlo brojna; svaka od obiju loza imala je svoga vladara ili regenta. No od 
svih se osobito izti6e knez Dujam II., sin Friderika II., od kojega su i potekli svi 
potonji Clanovi te porodice. Knez Dujam bijase se u prvi mah pridruzio stranci Anzuvina, 
te je 6. lipnja 1291. zajedno s knezom Radoslavom Babonicem odputovao u Napulj, da 
tamo pozdravi Karla Martella, te mu pomogne do prijestolja. S toga nije dudo, da je 
poslije, dne 8. svibnja 1300. napuljski kralj Karlo II. knezu Dujmu u zasebnoj povelji 
priznao njegove zasluge za kucu Anzuvina, te mu potvrdio sve tekovine njegovih predja 
kao 2upe Modru§e, Vinodol, Gacku s Otodcem, napokon i grad Senj i Sast nadelnika 
(potestata) u tom gradu. Taj gordi knez Dujam, osobiti micenik kralja Karla Roberta, 



5 • KARLO ROBERT. 

I 

da Sto da nije htio znati za kneza Pavla I., bana hrvatskoga i gospodara Bosne. Upiruci 
se u osobitu milost kraljevu otimao se je banskoj vlasti Pavlovoj; tini se paCe, da je 
doslo i do krvavih sukoba izmedju njega i bana Pavla. To slutimo i po torn, §to je ban 
Pavao osobito ugadjao ziteljima grada i otoka Raba, tim starim suparnicima Frankapana, 
i sto im je poslije potvrdio tvrdi Jablanac, za kojim su se otimale o6i krdkih knezova. 

Nije nemoguce, da se je knez Dujam slabo obazirao na bana Pavla i za to, §to je 
matica njegova vladanja, zupa Modruse, bila suvise udaljena od sredista Pavlove vlasti, 
§to se je sterala na skrajnjem sjeveru hrvatske banovine, na samoj medji prema Slo- 
vinskoj zemlji ili Slavoniji. A u Slavoniju nije dopirala svemoc bana Pavla, premda je 
u svoj pecat dao urezati napis »ban citave Slavonije*. Tu u Slovinskoj zemlji, od Gvozda 
do Kupe i Save, i od medja Kranjske pak sve do Bosne gospodovali su opet Babo- 
nici (knezovi vodiCki ili goridki), koji su nastojali u slavonskoj banovini polufiiti onako 
mjesto, kako ga je na jugu zapremao ban Pavao sa svojim rodom. I Babonici bill su za 
posljednjih Arpadovica koji put bani Slavonije, pa6e i bani »6itave Slavonije«, a i sad ih 
je svijet zvao »velikim knezovima«, jer im je vladanje bilo zaista ogromno. Ta njihov 
je rod gospodovao i u Kranjskoj, u Slavoniji drzali su najznatnije gradove kao Medvedgrad, 
Samobor, Okie na zapadu, a Zrin, Vrbaski grad i Glaz na jugu. Citave zupe i zupanije 
bile su u njihovoj vlasti, kao oba Pseta, Gorica, Gaj, Dreznik i Novi grad. No najznatniji 
bedem i srediste njihove vlasti bio je tvrdi Stenicnjak, za koji se bijaSe vec mnogo 
krvi prolilo. Stolujuci u Stenicnjaku mogli su lakse drzati na okupu ogromno imanje 
svoje, a i po volji zakrcivati prelaz preko Gvozda na jug u Hrvatsku. 

Knezovi Babonici, narocito braca Stjepan, Ivan i Radoslav, cudno se ponijese za 
borbe izmedju posljednjega Arpadovica i Anzuvina. Sad bi se priklonili Andriji Mletca- 
ninu, sad opet Karlu Robertu, primajuci od oba nagrade za »svoje vjerne slu2be<. No 
odkad se je Karlo Robert vjenSao za kralja u Zagrebu, ostado§e vjerni njegovoj zastavi. 

§to su knezovi Babonici bili u zapadnoj i juznoj Slavoniji, postadose naskoro kne- 
zovi Gorjanski u izto6noj. Vlastnikom grada Gorjana kod Djakova bijase u drugoj 
polovici XIII. stoljeca neki Ivan od plemena Druzina ili Druzma (Durusma, Drusma) 
Njegov sin, magistar Stjepan, stoji 1296. uz slavonsku herceginju Tomasinu Morosini, 
majku kralja Andriie, a vjerojatno je, da je u to ili nesto poslije bio ban u nekoj pokra- 
jini. Iza magistra i bana Stjepana ostadoSe tri sina: Pavao, Ivan i Andrija. Magistar Pavao 
Gorjanski bio je kastelan grada Pozege, kad je ono mladi Karlo Robert iza krunisanja 
u Zagrebu prolazio Slavonijom, primajuci poklone i prisege od svojih novih podanika. 
Pavao Gorjanski pohitao iz Pozege k Savi, kojom je mladi kralj plovio, poklonio mu se, 
predao mu Pozegu i prisegao mu vjednu vjernost. I tu je prisegu rod Gorjanskih odrzao 
kao ni jedna druga velikaska porodica u Hrvatskoj i Ugarskoj. Kroz stoljece i pol ostali 
su Gorjanski najtvrdji bedem vlasti Anzuvina i njihovih bastinika sve do kralja Matije 
Korvina. A kako im se je ba§tina sterala na domaku banovini Ma^vi, oni su podjedno 
redovito bili i bani maivanski, stojeci vazda na strazi prema Srbiji i njezinim vladarima, 
koji su svedjer hlepili za tom banovinom i tvrdim Biogradom. 

No ba§ u taj par nije bilo prijeke potrebe, da stanu na obranu Madve Jo§ od 
god. 1282. upravljao je Macvom srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj zeni 
Katarini rodjak izumrlim Arpadovicima i nedavno okrunjenomu Anzuvincu Karlu Robertu. 
Li§en od svoga mladjega brata Urosa II. Milutina srbskoga prijestolja, sklonio se Stjepan 
Dragutin u Ugarsku, gdje mu je §urjak Ladislav III. (IV.) Kumanac povjerio, da upravlja 
Macvom, Bosnom, zatim Srijemom, Biogradom i Branicevom. Ne zna se, kako je u obce 
vladao taj najnoviji kletvenik ugarskih Arpadovica; po poslanicama rimskih papa od 
god. 1291. sudeci progonio je odiudno patarenske krivovjerce u svojoj oblasti, za Sto ga 
je papa i primio u zaStitu sv. Petra. Za borbe Andrije Mletcanina s Anzuvinima pristajao 
je jamaino uz potonje, pa6e i sin njegov Vladislav bio je ocit privrzenik Karla Martella. 



KARI.O ROBERT BORl SE S PROTUKRALJIMA. 



S toga je napuljski dvor i odlikovao srbskoga kraljevica. Jos 19. kolovoza 1292. izdade 
napuljski kralj Karlo II. povelju, u kojoj spomenu >iskrenu odanost, koju je velemozni 
muz Vladislav, prvorodjeni sin svijetloga principa Stjepana, kralja Srbije, odavna ' njemu 
izkazivao, te mu je neprekidno izkazuje, pak s toga podjeljuje njemu i njegovim nasljed- 
nicima za sva vremena hercegovinu Slavoniju (ducatum Sclavoniae), izuzev zemlje, koje 
posjeduje ban Radoslav (Babonic) sa svojom bracom, nadalje zemlje, koje drze unutar 
recene oblasti knez Ivan krcki, modru§ki i vinodolski sa svojim bratom, kao i knez 
Dujam, bratic pomenutoga kneza Ivana, all samo dotle, dok potonji uztraju u vjernosti 
prema kralj u. 

Kraj takili prilika prilidno je vjerojatno, da je razkralj Stjepan Dragutin sa svojim 
sinom Vladisiavom i dalje ostao odan kuci Anzuvina, i da je novi kralj Karlo Robert 
bar u prvi kraj mogao biti siguran, da mu ne ce nitko smetati na granici srbske drzave. 

(Karlo Robert bori se s pr otukralj ima 1301. — 1309). Najmocniji knezevski 
rodovi hrvatskoga kraljevstva bijahu odu§evljeno docekali i priznali mladoga kralja Karla 
Roberta Anzuvinca. No bilo je 
u hrvatskim zemljama i protiv- 
nika njegovih. Dalmatinski gra- 
dovi, narocito Spljet i Trogir, 
bijahu ostali vjerni Andriji sve 
do smrti njegove; pace ni poslije 
smrti njegove ne htjedose kroz 
dvije tri godine priznati Karla 
Roberta, vec spominjahu u svo- 
jim izpravama, da je >prijestolje 
ugarskoga kraljevstva izpraz- 
njeno« (vacante sede regni Hun- 
garici). Zanimljivo je, da ni ban 
Pavao, a ni brada njegova, koji 
su vr§ili knezevsku cast u tim 
gradovima, nijesu mogli izraditi, 
da dalmatinske obcine priznadu 
hrvatskoga izabranika. A za 
dalmatinskim obcinama povo- 
dili se i hrvatski primorski gra- 
dovi, narodito Senj (1302.), 
premda mu je bio nadelnikom 
(potestas) knez Dujam Fran- 
kapan. 

Nepovoljnije bile su prilike po Karla u Slavoniji. Tu je bio zestok protivnik njegov 
zagrebacki biskup Mihajlo, koji je za predja§njih prijestolnih borba sila zla pretrpio od 
privrzenika anzuvinskih, tako da se je na posljedku morao ukloniti iz Zagreba i otici u 
Ugarsku. No najze§ci neprijatelji njegovi bijahu knezovi Gisingovci, braca Henrik i 
Ivan. Dok je zivio Andrija Mletcanin, Gisingovci su stajali sad uz jednoga takmaca, a 
sad uz drugoga; no dim je posljednji Arpadovic umro, oduproSe se svom snagom 
mladomu Karlu. 

A vlast Gisingovaca bijaSe velika tako u Ugarskoj, kao u Slavoniji. §to je ugarskih 
zupanija na jugu Dunava uz medju austrijsko-Stajersku: sopronjska, mo§onjska, zeljezna 
i zalajska, svima su zapovijedala ta silovita, hajdudka braca. Knez Ivan banio se u 
sopronjskoj i moSonjskoj zupaniji, a knez Henrik obladao simezkom, tolnanskom, baranj- 
skom, a napokon i bodrozkom. K tomu se Sirila njihova vlast i preko Drave: tu su u krize- 




Karlo Robert. 

Iz ilustrovane kronike (chronicon pictum) u Beiu. 



g KARLO ROBEBT. 

vackoj zupaniji posjedovali prostranih imanja,uzino grad Koprivnicu. Henrik se na posljedku 
otimao i za baniju citave Slavonije, koju su cast prije vise puta obnasali starija braca njegova. 

Bas ti Gisingovci bijahu od god. 1301. najzesci pobornici one stranke, koja je ne- 
umorno snovala i radila, da se Karlo Robert lisi vladanja u Ugarskoj i Slavoniji Cinilo 
se na prvi mah, da ce ta stranka i pretegnuti, poSto je i sam papa Bonifacije VIII. 
nekako smalaksao poradi nezgoda, §to ih je patio od francuzkoga kralja, rodjaka Anzu- 
vina. U Ugarskoj se stvorila tada jaka stranka, koja je pregnula, da zakrci Karlu put 
do prijestolja Stranci toj stade na celo sam palatin Matija Cak Trencinski, a oko njega 
skupi§e se erdeljski vojvoda Ladislav, tavernik Dominik, braca Gisingovci, napokon 
gotovo svi duhovni velikasi osim nadbiskupa ostrogonskoga. Ovi ne htjedose ni cuti za 
Karla, jer je bio papin sticenik; oni ne dadose, da rimska stolica namece kralja Ugarskoj 
i da razpolaze s krunom sv. Stjepana, kao da je Ugarska leno rimske stolice. 

Ta narodna stranka stala se ogledati za vladarem, koga bi uzvisila na prijestolje. 
Na Albertina Morosina, ujca kralja Andrije, nije nitko ni pomisljao. No bilo je jo§ 
rodjaka arpadovaSkih po tankoj lozi. Napokon je iza smrti Andrije ostala kci Elizabeta, 
zaru6ena jos 1298. s ceskim kraljevicem Veceslavom. Ali ni na nju nije se nitko oba- 
zirao. Svracale se oci poglavito na dva strana vladara, na Otona, vojvodu bavarskoga, 
kojega je mati Elizabeta bila rodjena kci kralja Bele III. (IV.), a zatim na 6eskoga kralja 
Veceslava II., kojega je majka Kunigunda bila kci Ane Rastislavovne, a ova opet kci 
Bele III. (IV.) i sestra Stjepana VI. (V.).* Narodna stranka ugarska, kojoj se poslije 
pridruzise mnogi gradovi, narocito Budim, pozove na prijestolje najprije Otona Bavar- 
skoga, a kad se taj ne odazove, posla u Ijetu 1301. poslanike u Cesku kralju Veceslavu. 
No ni taj ne pribvati ponudjene mu krune za sebe, vec ponudi Ugrima svoga dvanaest- 
godisnjega sina, takodjer Veceslava, za kralja. Poslanici, udobrovoljeni bogatim darovima 
i obecanjima, uzese mladoga Veceslava sa sobom u Ugarsku, te ga povedose u Stolni 
Biograd, gdje ga kolocki nadbiskup 27. kolovoza okruni kraljevskim vijencem. Novi kralj, 
koji je svoje dosadanje ime Veceslav promijenio u Ladislav, podje zatim u Budim, 
gdje su ga gradjani razkriljenih ruku docekali. Tu nagradjiva§e svoje privrzenike. Matiju 
Caka potvrdi za palatina, te mu darova zupanije TrenSin i Njitru, kao i sva kraljevska 
imanja, gradove i varosi, koje bijase na ma koji god nacin stekao, u ba§tinu za sve vijeke. 
Jednako nadijeli i Gisingovce. Knezu Ivanu izplati mnogo novca, §to mu bijase predao 
Ostrogon, a poslije ga obasu i fiastima. Mladjega brata Henrika Gisingovca imenovaopet 
banom citave Slavonije. Vec 20. listopada 1301. izdavaSe Henrik kao ban citave Slavo- 
nije (banus tocius Sclauonie), podjedno zupan simezki i tolnanski, po nalogu i puno- 
vlasti kralja Ladislava razne izprave (significamus, quod cum nos ex precepto et mandato 
domini regis nostri Ladislai, illustris regis Ungarie, post coronationem eiusdem ....). 



*POSLJEDNJI ArPADOVICI I NJIHOVI RODJACI 
Andrija I. (II.) 



Bela III (IV). 
1235—1270 



1205- 1235 

Koloman 
t 1241 



Stjepaa VI (V). 

1270 — 1'?72 



Ladislav III (IV). 
1272 — 1290 



Marija, 

suprug 

Karlo II. 

Napuljski 

Karlo Martcll 

t "95 
Karlo Robert 



Katarina, su- 
prug Stjepan 
Drsgutin, raz- 
kralj srbski 
(ti3i6). 

Vladislav 
1292 



Ana (Agnes), 
suprug Rastislav 
Hali£ki, onda ban 
Madve 

Kunigunda, suprug 
OtolOar II,, kralj 
CeSki (f 1278) 

Vedeslav II. 
t 1305 



Elizabeta, 

suprug Henrik, 

vojvoda bavarski 

Oto, vojvoda ba- 
varski protukralj 
ugarski 
1305 — 1307 



Stjrpan, 
supruga Tommasina 
Morosini 

Andrija II (III). 
1290 ~ 1301 



Vedeslav III. ili Ladislav V , (IV) 
kralj ugarski 1301— 1305. 



protu 



Elizabeta, 

zarudena 1298. 

s Vedeslavom III. 



k 



KARLO ROBERT BORI SE S PROTUKRALJIMA. _ 

Medjutim se i oko Karla Roberta skupila dosta brojna stranka. Na delu joj bijase 
ostrogonski nadbiskup Gregorije, zatim njitranski biskup Ivan. Cini se, da se je Karlu 
pridruzio i zagrebacki biskup Mihajlo. Od svjetovnih velika§a stajahu uz Karla poglavito 
knezovi, zupani i plemenita vlastela slavonska. Planuo zestok gradjanski rat i u Ugarskoj 
i u Slavoniji. Privrzenici Karlovi provalise jo§ god. 1302. sa svojim kraljem sve do Bu- 
dima, poharase okolicu njegovu, pace, cini se, prodrijese u sam grad, koji je tada 
cestimice izgorio. Ali napokon bi§e ipak prinudjeni na uzmak. 

Rat izmedju oba protukralja, od kojih je Karlu bilo trinaest godina, a Ladislavu 
dvanaest, bjesnio je citave godine 1302. Bit ce, da su privrzenici Ladislavljevi bili jaci, 
te je Ladislav nagradio Ivana Gisingovca time, sto ga je u travnjuimenovao palatinom. 
No naskoro stade stranka Karlova jacati. Dogodi se, te pomrijeSe neki crkveni dosto- 
janstvenici, kao nadbiskup koloc^ki Ivan i pecuvski biskup Pavao, a njih zamijenise pri- 
vrzenici Karlovi. Napokon ustade opet odlucni papa Bonifacije VIII. za svoga §ticenika 
On pozove poslanicom od 10. lipnja 1302. oba protukralja, da za §est mjeseci dodju 
pred njegov sud; a kad se ni 6eski kralj ni sin njegov Ladislav ne htjedose podvrci 
njegovu sudu, izrece papa 3I. svibnja 1303. konacnu odluku. Papa dokazivase, da se 
ceski kralj i sin njegov jedino upiru na izbor, a taj ne vrijedi, posto je Ugarska nasljedna 
kraljevina. Nasuprot je kraljica Marija kao prvorodjena kci kralja Stjepana VI. (V.) naj- 
bliza bastinica i pravna nasljednica svoga brata Ladislava Kumanca; s toga je i njezin 
sin Karlo Martell bio za zivota svoga malo ne obcenito priznat, a naroSito od rimske stolice. 
Papa izjavi, da jedino Mariju i njezina unuka patri pravo na ugarsko prijestolje, te zapo- 
vjedi svima ziteljima u drzavi pod kaznom crkvenoga prokletstva, da se njima pokora- 
vaju i da im pomazu; one pak. koji bijahu prisega vjernosti polozili kralju Ladislavu, 
odrijesi papa od te prisege. 

Presudu papinu razglasise ugarski nadbiskupi po citavoj drzavi. Sada se stadose 
redom odmetati privrzenici Ladislavljevi, narocito pak duhovnici i crkovnjaci. Pace i silni 
Matija Cak od Trencina iznevjeri se Ladislavu, te se poslije pridruzi Karlu. Napokon 
moradose potonjega priznati i dalmatinski gradovi, cemu je mnogo doprinesao 
spljetski nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan kraljice Marije i odlufini privrzenik 
Anzuvina. Cim se bija§e razglasila papina presuda, posla on u primorske gradove svoje 
Ijude, neka pozovu zitelje, da joj se pokore. U Trogiru osvanu u kolovozu 1303. magistar 
Lovrinac, vikar spljetskoga nadbiskupa Petra, te 21. kolovoza zaprijeti u stolnoj crkvi 
sv. Lovrinca u ime pape i nadbiskupa crkvenim prokletstvom, ako ne priznadu kralja 
Karla. Na to zakljudi obcinsko vijece, da biljeznici imaju odsad u javnim izpravama 
spominjati ime ugarskoga kralja Karla. I zaista se u svim potonjim spisima dalmatinskih 
gradova izrijekom kaze: >za vladanja gospodina nasega Karla Roberta, kralja Ungarije« 
(regnante domino nostro Carolo Roberto, rege Ungariae.) 

Odluka pape Bonifacija VIII. uzpiri medjutim jos jaci plamen gradjanskoga rata, u 
koji se poslije uplete i njemadki car Albrecbt I. iz kuce Habsburg. Ratovalo se ne samo 
u Ugarskoj, nego je Karlo Robert s carem Albrechtom provalio i u Cesku. U to vrijeme 
grozno je po Slavoniji razao i harao ban Henrik Gisingovac, radeci da zatre privrzenike 
Karlove. Najvise se je borilo u iztotnoj Slavoniji, gdje je Henrika suzbijao vjerni i nepoko- 
lebivi Pavao Gorjanski, kastelan grada Pozege. Pavlu pomagao je jo§ Aleksandar Aleksan- 
drovid od plemena Aba, gospodar Nasica, i vi§e manjih plemica. Sta je sve u to vrijeme 
prepatio Pavao Gorjanski, pripovijeda poslije potanko sam kralj Karlo Robert: >Kad je 
vojska bana Henrika. na§ega odmetnika, pusto§ila zupaniju Vukovo (de Wolko), te varos 
Engh zvanu svih njezinih pokretnih imanja li§ila, pomenuti je magistar Pavao muzevno 
udarao na recenu vojsku i s njom se borio, ugrabljeno blago pokrajini povratio i onu 
varos neostedenu spasao, pri tern je sam dopanuo smrtonosnih rana. Kad su na to sinovi 
Bagunovi s vojskom ili detama redenoga bana Henrika zupaniju Pozegu pustoSili i sve 



jQ KARLO EGBERT. 

do tvrde Pozege razorili, pootevsi stvari i blago tamo§njih zitelja, i opet je pomenuti 
magistar Pavao zajedno s naSim vjernima onoga kraja sinove Bagunove neprijateljski 
suzbijao i pobjedu nad njima odrzao. On je tada saSuvao onaj kotar, ali je dopanuo 
smrtnih rana, posto bi konj, na kojem je jahao, u onom boju ubijen. Nadalje kad su 
Ijudi ili puci zupanije Pozege, povjerovavsi kuznim govorima, pristali uz nasega protiv- 
nika, recenoga bana Henrika, te se odmetnuli od nasega velicanstva, i opet je magistar 
Pavao s na§im vjernim sluzbenicima udario na sabrane odmetnike u selu Paka, svladao 
ih, te ih prinudio da nam se pokore. I torn je prigodom zadobio tezkih rana«. 

Borbe u Slavoniji u zupaniji Pozegi i Vukovu bjesnile su negdje god. 1303. i 1304. 
Banu Henriku, koji je drzao sve ugarske zupanije na sjeveru Drave, a k tomu i prostrane 
posjede u zupaniji krizevatkoj, bilo je posve lako provaljivati u iztoCnu Slavoniju. U 
sijeCnju (23.) 1305. boravi ban Henrik u Vukovu (in Wlkou) kod sv. Jurja, te sudi sud. 
On odgadja neko ro6iste, posto seje upravo tada jedna pruca se stranka desila u njegovoj 
sluzbi (quia iidem nostris sunt ad presens serviciis occupati) Mora te je ban Henrik 
stra§no razao medju svojim protivnicima, jer je novi ostrogonski nadbiskup bio prinudjen, 
da 31. srpnja 1305. kazni njega i brata mu Ivana crkvenirn prokletstvom, a sve zemlje 
njihove interdiktom. No kletve nadbiskupove nijesu mnogo djelovale; Henrik Gisingovac 
ostao svemocan, te se je ponosito pisao: »ban citave Slavonije, magistar tavernika kralja 
ugarskoga, zupan Simezki, tolnanski, baranjski i bodrozki«. 

U to se sudbina ugarskoga prijestolja odlucila na drugoj strani. Jos u lipnju 1304. 
bija§e Ceski kralj Veceslav II. sa znatnom vojskom provalio u Ugarsku, da ucvrsti vla- 
danje svoga sina. No njemaSki car Albrecht, saveznik Karla Roberta, udari ga na to 
drzavnim progonom, te posla svoga sina Rudolfa s vojskom na Moravu. Tako bi Veceslav 
prinudjen, da se vrati na obranu svoga kraljevstva. Na polazku iz Ugarske povede sa sobom 
sina svoga, vec okrunjenoga kralja Ladislava, a s njim ponese kuci krunu, mac i plait 
sv. Stjepana. Sada provaliie i Albrecht i Karlo Robert u Cesku i prodrijese do Kutne 
gore. Ali ih na to sreca izdade, te moradoSe uzmaknuti. Slavodobitni Veceslav bio bi 
im sasvim odolio, ali umre 21. lipnja 1305. od susice u svojoj 34. godini. Mladi njegov 
tek Sestnaestgodisnji sin Veceslav III. utanaSi zatim 5. kolovoza 1305. mir s carem 
Albrechtom, razvrgnu zaruke s Elizabetom, kcerju posljednjega Arpadovica, te se u 
listopadu iste godine ozeni Violom, kderju tjesinskoga vojvode. Kako je odsad bio 
zaokupljen svojom djedovskom kraljevinom, a i borbama za polja6ko prijestolje, nije vise 
dospijevao, da se sam dalje natjece za Ugarsku. 

Ali ipak ne htjede, da je prepusti svomu takmacu Karlu. Jos iste godine 1305. 
sastade se Veceslav lit u Brnu s bavarskim vojvodom Otonom, te mu sporazumno sa 
svojim nazocnim privrzenicima ustupi sva svoja prava na Ugarsku. Podjedno mu predade 
krunu, mac^ i plast sv. Stjepana. 

Za novoga protukralja Otona nijesu prilike bile tako zgodne, kao nekad za Vece- 
slava. Ta on nije mogao ni uci u Ugarsku; na sjeverozapadu branio mu ulaz Matija Cak 
od Trendina, a na zapadu zakrcio mu prolaz kroz Austriju tamosnji vojvoda. Kradomice, 
obukav se u odijelo obicna trgovca, do^uljao se Oto kroz Austriju s male pratnje do 
Sopruna, gdje ga doceka§e Gisingovci. Oni ga odvedose u Budim, a odanle u Stolni 
Biograd, gdje ga 6. prosinca 1305. canadski biskup Antun i vesprimski Benedikt ovjen- 
ca§e krunom sv. Stjepana Ali novi kralj ne nadje mnogo privrzenika. Nekad tako brojna 
narodna stranka bijaSe se gotovo ved razpala; jedini Sasi u Erdelju bijahu Otonu iskreno 
odani. Gisingovcima, njegovim poglavitim pobornicima, bijase mozda vec prije njegova 
dolazka u Ugarsku Karlo Robert oteo tvrdi Ostrogon. Na pocetku veljaSe 1307. nala- 
zimo Otona u Varadinu; odanle podje u proljece u Erdelj, da se tamo vjenda s 
kcerju mocnoga vojvode Ladislava Apora, i tim ojaca svoje stanje. No izdajnidki vojvoda 
zarobi ga i baci u tamnicu, otevii mu krunu, maC i plait sv. Stjepana. Sad je nevoljnik 



KARLO ROBEBT BORl SE S PROTUKRAUIMA. 1 1 

dugo 6amio u zatvoru, na sto ga vojvoda predade knezu crveno-ruskomu, koji ga tek 
poslijc nove godine 1308. pusti na slobodu. Otona bijase minula volja, da se natjece za 
prijestolje u Ugarskoj. 

Godine 1307 6inilo se, da se je Karlo Robert sretno rije§io svih svojih takmaca. 
I novi papa Klement V., koji bijase prenio svoju stolicu u Avignon po zelji francuzkoga 
kraljd, pregnuo raditi za lticenii<a rimske stolice. Dne 1. lipnja 1307. obladao Karlo 
Robert Budimom, a 10. kolovoza izdao papa Klement bullu u prilog Karlu, zaprijetivsi 
prokletstvom i interdiktom, kao i gubitkom 6asti i imanja svima, koji bi se niemu opi- 
rali. Dva mjeseca zatim, u listopadu 1307. sastade se drzavni sabor ugarski na polju 
Rakosu kod Peste, gdje se skupi uz brojne biskupe i duhovnike i velik broj svjetovnih 
velikasa, pade i bivSih protivnika Anzuvina. ZakljuSeno bi, da se Karlo i njegovi po- 
tonici prime za kralje i naravne gospodare, kako se to pristoji po zakonitom nasljedsivu. 
Svi, koji bi se kratili, da mu se pokore, ili ne bi htjeli predati mu kraljevska imanja 
ili placati dace, bise proglaseni za izdajice i neprijatelje domovine. 

Jedino Gisingovci i erdeljski vojvoda Ladislav Apor, u kojega bijahu krunske drago- 
cjenosti, ne htjedose jos znati za kralja Karla. Njima se pridruzi Matija Cak Tren- 
dinski, koji se bija§e opet odmetnuo, da bude posve samosvojan u svojoj knezevini. 
Stalo se raditi, da se i ti mocni velikasi prikupe, kad se najednom proti Karlu podize 
novi suparnik, srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj supruzi Katarini svojak 
izumrlih Arpadovica. I on se pomamio za krunom sv. Stjepana, valjda da njom ovjen6a 
svoga sina Vladislava, kojemu bijase nestalo nade, da bi se ikad mogao popeti na 
srbsko prijestolje. Stjepan Dragutin, gospodar Macve, stao ugovarati s mocnim erdeljskim 
vojvodom Ladislavom Aporom. Utanacise, da ce kci vojvodina, nesudjena supruga zaro- 
bljenoga Otona, poci za Dragutinova sina Vladislava. U isti mah stao Dragutin progoniti 
privrzenike Anzuvina u svojim oblastima. Premamio i Ivana Erardova, koji je zatim ustao 
na magistra Ugrina, zupana u Vukovu i Srijemu. Ivan Erardov sa svojim ortacima ne- 
milo razao i bjesnio po Srijemu, progoneci prista§e Anzuvina. No i tu pomoze Karlu 
vrli Pavao Gorjanski. On skupi po izbor 6etu vjernih podanika, udari na Ivana, zarobi 
ga i predade ga magistru Ugrinu. Tako oslobodi Pavao domovinu od velike pogibli, 
koja joj bijase propascu zaprijetila (patriam ab excidio, quod sibi uerisimiliter intentabatur, 
liberauit). 

Borba sa srbskim razkraljem i njegovim privrzenicima mora da je bila zestoka i 
uporna, Stanje Ugarske i Slavonije bilo je s toga vrlo tuzno. U prosincu 1308. zaklinjase 
mletacki duzd Petar Gradonigo knezove Frankapane, neka nipo§to ne udadu u Ugarsku 
mladu kneginju Zanetu, kcer pokojnoga kneza Leonarda. Neka promotre, kakav su zivot 
provodile mnoge zene od kuce krdkih knezova, koje su bile udate u Ugarskoj, i kako 
su napokon svrsile; neka vide takodjer >vrlo lo§e, pade kuzno stanje, koje sada vlada 
u Citavu kraljevstvu Ugarske kao i u dijelovima njegovim (pessimum immo pestiferum 
statum, qui ad presens viget in toto regno et partibus Hungarie). Jo§ 1. rujna 1308. 
boravi Karlo Robert u Petrovaradinu, po svoj prilici da smiri posljednje trzaje odpornika; 
a na to se zuri preko Czegleda u Badim, kamo je dolazio u isto vrijeme papinski 
legal Gentilis. 

Sreca bija§e po Karla Roberta, da je papa izabrao ba§ ovoga umnoga, vjestoga 
i pomirljivoga kardinala, da kao namjestnik njegov u Ugarskoj utre put do prijestolja 
izabraniku rimske stolice. Kardinal Gentilis prolazio kroz Dalmaciju (u Spljetu 16. lipnja 
i 13. srpnja), zatimHrvatskom, gdje je u Senju 17. kolovoza 1308. Andriju, sina rabskoga 
kneza Marka Mihajlova, imenovao svojim dvorjanikom, nadalje Slavonijom, gdje je 
29. rujna kod Zagreba prisustvovao nekoj parbi izmedju zagrebadkoga biskupa i knezova 
Baboni6a radi Medvedgrada. Jama6no je kardinal na polazku kroz hrvatske zemlje bodrio 
prijatelje Anzuvina. Do§av napokon 8. studenoga u Budim nastojao je svom snagom i 



KAHLO ROBERT. 



%je§tinom svojom, da predobije posljednje i najznamenitije protivnike Karlove. Knez Ivan 
Gisingovac bijase se jos u travnju 1308. pokorio, a brat njegov Henrik, ban citave Sla- 
vonije, dade se sada od Gentila skloniti, te priznade Karla za svoga kralja. Napokon se 
kardinal 10. sludenoga sastade i s Matijom Trendinskim, pak i njega izmiri sa svojim 
sticenikom. Gentilis imenova Matiju zastavnikom i zastitnikom crkve, a kralj mu podijeli 
cast tavernika i zajedno mu povjeri kraljevski grad u Budimu. 

Malo zatim, dne 18. studenoga sastade se u Budimu obci drzavni sabor, koji bijase 
legat sazvao. Skupilo se sila svijeta: Henrik Gisingovac dosao sam glavom; Matija Tren- 
cinski i Ladislav Apor, erdeljski vojvoda, poslali svoje zastupnike. Kad je legat 27. stude- 
noga u oduljem govoru izlagao prava papinske stolice u pogledu Ugarske, prekidose ga 
velikasi i plemici glasnim mrmljanjem. Stadose dovikivati, da ni papi ni njegovu legatu 
ne pristoji pravo, da namjestaju kralja u Ugarskoj. Legat smije samo onoga, kojega su 
oni sami po starom obicaju na prijestolje podigli, u ime papinske stolice potvrditi. Pak 
i u buduca vremena smjeti ce crkva kruniti za kralja samo onoga, koji potjece iz kraljev- 
skoga roda, i koji je od njih slozno izabran. Mudri i oprezni Gentilis oditova na to, da 
je on jedino na molbe, kao i s narocitom privolom prelata, baruna i plemica potvrdio 

Karla za kralja, poSto mu to prijestolje ugarsko kao 
potomku stare kraljevske porodice pripada. Sad bi Karlo 
od svih nazocnih priznat za kralja; oni mu se poklonise, 
poloziSe zakletvu vjernosti, dadose mu poljubac mira, te 
ga uz glavno klicanje nosahu na svojim ledjima po 
saboru. Sinoda, koja se bijase poslije pocetkom prosinca 
u Budimu sastala, i kojoj je legat predsjedao, zaprijeti 
prokletstvom, interdiktom i gubitkom casti i imanja svima, 
koji bi se jos i sada kratili priznati Karla, te mu ne 
htjeli predati kralj evska imanja. 

Ogromna vecina ugarskih staleza nije se jamacno 

na to obazirala, sto je Karlo Robert bio jos god. 1300. 

okrunjen u Zagrebu, vec je zahtijevala, da se obcenito 

priznati kralj sada ponovo ovjenca krunom sv. Stjepana. 

No ta kruna bijase u rukama erdeljskoga vojvode Ladi- 

slava, koji je nikako nije htio predati. Sinoda u Budimu 

izjavi s toga, da se kruna sv. Stjepana, ako je erdeljski 

vojvoda ne bi do odredjenoga roka povratio, imade sma- 

trati za nesvetu i prokletu. Podjedno neka se dade na- 

Siniti nova kruna, kojuce legat posvetiti, i kojom cese tada 

vjencati i kralj Karlo Robert i njegovi zakoniti nasljednici. 

Vojvoda Ladislav nije medjutim htio ni 6uti, da predade krunu, vec je svasta 

zahtijevao, Sto se nije moglo izpuniti. Bilo se s toga bojati, da se opet ne porodi gradjanski 

rat. Dne 4. svibnja 1309. boravio je magistar Henrik Gisingovac, ban Citave Slavonije, 

u gradu Koprivnici, gdje je dijelio povlastice i povelje svojim podanicima. Mjesec dana 

poslije, 4. lipnja, izdade on izpravu, kojom obeca, da ce priznavati Karla za kralja, i 

ostati vjeran njemu i onda, ako bi se krunio kojom novom krunom i u kojem drugom 

gradu, nego u Stolnom Biogradu. Posto su sliSne izjave izdali i drugi neki velikasi, stalo 

se je spremati na krunisanje. 

Krunisanje Karla Roberta obavljalo se 15. lipnja 1309. u Budimu. Cletiri dana prije, 
dne 11. lipnja, posvetio je Gentilis novu krunu u nazocnosti svecenstva i naroda. Na 
samo krunisanje bijase se zgrnulo sila svijeta sa svih strana. No mnogi velikasi ipak ne 
dodjose, vec poslaSe svoje zastupnike. Iz hrvatskih zemalja ne dodje nitko, mozda zato, 
§to su matrali prvo krunisanje u Zagrebu dovoljnim i zakonitim. Bana hrvatskoga i 




Kardinal Gentilis. 

PAPINSKl LEGAT. 



KARLO ROBERT BORI ;^E S PROTUKRALJIMA. 



13 



gospodara Bosne, Pavla I. od plemena Subic zastupa§e spljetski nadbiskup Petar, bana 
6itave Slavonije Henrika Gisingovca i sinovca mu Nikolu zamjenjivaSe izabrani biskup 
gjurski Nikola, a »velike knezove slavonske« (magnis comitibus Sclauonie) Babonice, po 
imenu Stjepana, Ivana i Radoslava zastupase cazmanzki arcidjakon Ivan. Od hrvatskih 
plemica bijaSe, §to se znade, nazoian jedini Stjepan, sin Bogunov, iz zupanije Pozege. 
Vjencanje bilo je u velikoj crkvi sv. Marije u gradu Budimskom, a obavljao ga je 
ostrogonski nadbiskup. Najprije polozi Karlo prisegu, da ce »Boga slusati i njegove 
zapovijedi vrSiti, da ce katolicku vjeru, kako ju obca rimska crkva navijesta i uci, odr- 
zati; rimsku crkvu, kano i crkvu sv. Marije (u Budimu) i sv. Vojtjeha (u Ostrogonu) i 
sve crkve svoje drzave, njihove biskupe i predstojnike sa povjerenim njima od Boga 
stadima po Bozjoj volji postivati i braniti; da ne ce papi ni njegovim legatima smetati, 
nego ih stititi ; da ne ce prava rimske crkve kmjiti, niti njezina imanja i sto je na njima, 
hotimice oStecivati; da ne ce ugarske zemlje ni kraljevskih prava i prihoda smanjivati 
niti razdavati; nego pa6e drzavu Siriti, a Sto je od prava i prihoda protupravno razasuto, 
opet s Bozjom pomocu povratiti; da ce drzavnomu plemstvu njegova stara tradicijonalna 
prava i preimudtva uzdrzati i zasticivati ga od nasilja 
mocnih tirana; da ce ziviti u zakonitom braku (bio je 
tada vec ozenjen Marijom Katarinom, kcerju polja6koga 
vojvode Kazimira) i tim se zadovoljavati; napokon da 
ce blagostanje Bozjom providno§du povjerenoga mu 
naroda unapredjivati, te nikoga bez sudbenoga po- 
stupka osuditi.« Iza te prisege ovjenca mu ostrogonski 
nadbiskup glavu kraljevskom krunom, te stade po- 
zivati nazocne velika§e i zastupnike odsutnih pred zr* 
tvenik, gdje no polozivsi ruke na evandjelje prisegoSe 
Karlu vjecnu vjernost kao svomu kralju i gospodaru. 

Karlo Robert bijaSe sada dva put krunjeni kralj 
ugarski i hrvatski. Prva mu briga bija§e, da posljednje 
odpornike skrSi ili umiri, i da svoje vjerne privrzenike 
obilato nagradi. Dne 20. ozujka 1310. izdade u Barsu 
znamenitu povelju nepokolebivomu magistru Pavlu Gor- 
janskomu. U njoj izbroji sve potanko, sto je sve Pavao 
kroz deset godina za nj radio i prepatio, kako je suz- 
bijao Henrika Gisingovca i razkralja Stjepana Dragutina, 
kako je svladao pokrete u zupaniji Pozegi, i kako mu 

je pomagao na vojni u CeSkoj. Kralj ne moze ni da zabiljezi sve zasluge Pavlove, pak 
kaze, da je kud i kamo vise zavrijedio, nego §to mu eto daje, a to je imanje Drenovac 
uz rijeku Orljavu, koje pripada gradu Pozegi. Kralj poklanja tu zemlju svomu poborniku 
>po savjetu i s privolom vjernih baruna svojih.c 

No jo§ jedno uiini Karlo za umirenje Slavonije. Negdje iza 23. listopada 1309. 
umre dosadanji ban Slavonije, prevrtljivi i siloviti Henrik Gisingovac, ostavivSi za sobom 
sinove Petra i Ivana. U posljednji cas bijase doduse Henrik priznao Karla za svoga 
kralja i gospodara; no tko bi mogao bio jamciti, da ce toliko puta vjerolomni knez i 
uztrajati u vjernosti ? Smrt Henrikova dade kralju zgode, da baniju ditave Slavonije po- 
vjeri pouzdanu muzu, koji mu ne ce prvom prigodom vjerom krenuti. I tako izabere on 
za bana kneza Stjepana Babonica, »velikoga kneza* slavonskoga i gospodara 
grada Stenidnjaka (de Stenizuale). Stjepan bijase za prijestolnih borba zajedno s bracom 
svojom vazda stajao uz Anzuvine, te se je moglo odekivati, da ce i dalje ostati vjeran 
svomu gospodaru. Stjepan Babonic banovao sest do sedam godina (1310 — 1316). Prvi 
poznati tin novoga bana bio je, da je 18. kolovoza 1310. izdao mletadkoj obcini slobodni 




i'er.at papinskoga lkc.ata 
Gentilisa. 



,^ . KARLO ROBERT. 

"list, kojim je na njezinu molbu dozvolio njezinim podanicima, da mogu slobodno sa svojom 
trgovinom prolaziti »kroz njegove zemlje i njegovo vladanje« (per terras nostras et 
nostram potentiam). Malo dana poslije, 27. kolovoza zapovjedi kralj vjernomu svomu 
slavonskomu banu Stjepanu i njegovoj braci, da uzdrze slobodnoj obcini Gradac tik 
Zagreba njezin posjed Kobila. 

Cinilo se, da ce s banom Stjepanom nastati za izmorenu Slavoniju mirnije doba 
I na stolici zagreba^ke biskupije sjedio je tada mirni i krijepostni biskup A a gust in 
Kazotic (Cazzotti), kojega bijase jos 9. prosinca 1303. papa Benedikt XI. im novao 
za tu cast. Augustin bijase se za pro§lih gradjanskih smutnja s knezovima Babonicinn 
pravdao poradi Medvedgrada, koji su knezovi drzali; no cinilo se, da ce se sada biskup 
s novim banom lako pogoditi. 

Dok se je ovako Slavonija neSto umirila, zaprijetila je Ugarskoj pogibija od novih 
smutnja. Okorjeli erdeljski vojvoda nije unatoc prijetnjama i kletvama papinskoga legata 
htio da predade krunu sv. Stjepana. Njegovim odporom ohrabreni stadose se opet dizati 
drug! velikasi, a medju svima najgordiji Matija Cak Tren6inski. Sla1i Matiji pisma i posla- 
nike, nudili ga svacim, samo da ga smekSaju; ali on za sve ne mari, te ni ne daje odgo- 
vora. I gradjani Budima opet se uzjogunili, pak se opirali svomu sudcu. 

Napokon ipak izmiri erdeljski biskup Benedikt, sin vojvode Ladislava, otca svoga 
s kraljevskom strankom. Na njegovu ponuku sastaSe se 8. travnja 1310. ostrogonski 
nadbiskup i palatin Omodej s vojvodom u Segedinu, gdje no Ladislav obeca, da ce do 
1. srpnja krunu sv. Stjepana predati. Vojvoda odrza rijeC, a na to bi Karlo 27. kolovoza 
god. 1310. treci put okrunjen, i to u Stolnom Biogradu od ostrogonskoga nadbiskupa 
Tome, a krunom sv Stjepana. Sad vec nije mogao nitko vise dvojiti, da je on zakoniti 
nasljednik Arpadovica. Jedini Matija TrenSinski nije ni dalje htio da znade za njega. A 
pitanje je bilo, hoce 11 i drugi velikasi stajati skrstenih ruku, kad bude Karlo stao vrsiti 
svoju kraljevsku vlast, koja bija§e za posljednjih decenija posve propala. 

(Hrvatski ban Pavao I. obladao Zadrom, 1311.) Za prijestolnih borba u 
Ugarskoj i Slavoniji ne spominje se u tim zemljama ime bana Pa via. On je bio suvi§e 
udaljen od pozoriSta, gdje se je borba vodila, a k tomu je imao pune ruke posla u 
svojem vladanju. Izprva ga zaokupile neprilike u Bosni, gdje mu bijahu patareni ubili 
brata Mladina I., bana bosanskoga (1304.). Pavao dodu§e zamijenio brata svojim sinom, 
Mladinom II., koji je preuzeo bansku Cast u Bosni; no u Bosni bilo i dalje nemira, kako 
se moze naslucivati iz povelja, izdanih knezu dolnjih krajeva Hrvatinu, kao i po tom 
§to je ban Pavao posao jednom u pohode srbskomu kralju. 

Uz bosanske posle bavio se ban Pavao i hrvatsko-dalmatinskim primorjem. Njegova 
braca i sinovi obavljaju doduse Cast i sluzbu »knezova primorskih gradova Dalmacije;« 
no njemu kao starjeSini svoga roda i banu hrvatskomu pripadalo je pravo i duznost, da 
sve nadzire i drzi na okupu. S napuljskim dvorom ostao je svedjer u tijesnoj svezi; 
primao od njega godisnju penziju, pate se god. 1304. spremao u pohode napuljskomu 
kralju. Od svih hrvatskih knezova otimali se njegovoj banskoj vlasti jedini Frankapani, 
koji su medjutim takodjer bill gorljivi privrzenici Karla Roberta. Da bi Frankapanima 
sto vise naudio, pomaga§e u velike gradu Rabu na otoku istoga imena, koji je tada bio 
u mletaCkoj vlasti, a Cesto u razmirici sa susjednim knezovima Frankapanima. Bas ovima 
u prkos izdao je ban Pavao 4. sijeCnja 1307. u Skradinu gradu Rabu dvije povelje, 
kojima mu je gotovo kao suvereni vladar podijelio razlidite slobostine i pravice u svojoj 
banovini. U jednoj povelji govori ban ovako: »Mi Pavao, ban Hrvata i gospodin Bosne, 
dajemo na znanje svima, kojih se tide, ovim pismom, kako smo, promatrajuci iskreno 
prijateljstvo i cistu Ijubav, koju odliCni gospodin Marko Michieli, Castni knez Rabljana, 
na§ prisni i osobiti prijatelj, zajedno s obcinom, plemicima i svima Ijudima toga grada 
vazda goji.^e i neprekidno goje prema nama i naSoj banovini, — htjeli, odredili i iz po- 



MRVATSKI BAN PAVAO I. OBLAI>A() ZADROM 



15 



^S9pra»BpBHi^flf«pg«»|!W^pWI|ff'^^ 






3!" kh^ 



I 






^i if vfT^ jl 





Csi 



o "^ 
en ^ 



■^ N 



in 



o 

o 
c 



< 

s 



a- 



> 

o 

QU 



HRVATSKl BAN PAVAO I. OBLADAO ZADROM. ^ 

sebne Ijubavi dopustili, da svi gradjani Raba taj i drugi put, sada i vazda smiju po 
citavom nasem vladanju i banovini (per totum dominium nostrum et banatum), kao i 
po svima stranama kneza Kurjaka (per omnes partes Curiazii comitis), naSega dragoga 
i vjernoga rodjaka, slobodno, mirno i neograniceno prolaziti, boraviti, vracati se, te u 
ma kojem pazaru ili trgu kupovati i prodavati bez ikoje carine, danka ill trgovine, vec 
da uzivaju podpunu i svakovrstnu slobodu i sigurnost. Podjedno nalazemo i zapovijedamo 
ovim listom svim kastelanima, zupanima, sluzbenicima, plemicima i ostalim nasim vjer- 
nima, da sve Rabljane, velike i male, koji dolaze i odilaze iz nasega vladanja, drze za 
preporucene, te da postupaju s njima dobroliotno, prijateljski I 6astno; da im ne cine 
ni koju stetu, tezkocu ili nepriliku, ako ne ce uvrijediti nas i za sve vijeke na§u nemilost 
na sebe svaliti. A da ova nasa izkazana milost bude u svem vjere dostojna, izdasmo 
ovaj na§ list podkrijepljen nasim pedatom. Dano u Skradinu 4. sijecnja Ijeta Gospodnjih 
1307,* U drugoj povelji opet citamo. kako je >Pavao ban Hrvata i gospodin Bosne* 
na zahtjev rabskoga kneza Marka Michiela, sudaca, vijecnika i svih (zitelja) toga grada 
potvrdio za se i za svoje nasljednike Rabljanima >sve posjede, pasnjake i travnike, sto 
ih imadu u nasem vladanju* (in nostro dominio), po§to je to njima vec zajamceno kra- 
Ijevskim i banskim poveljama, tako glede grada Jablanca, kao i glede drugih mjesta. 

Dok je tako ban Pavao mitio Rabljane darovnicama, planu razmirica izmedju njega 
i grada Trogira. Razlozi ni povod nijesu poznati; ali se iini, da su Trogirani bill krivi. 
Ban zaprijetio Ijuto neharnomu gradu. No vec u lipnju 1308. poslase Trogirani poslanika 
u Skradin gospodinu banu s molbama i ponudama. Posto su ga jos ublazili darom (vinom), 
sestru njegovu Jelenu obskrbili zivezem, a sina ma Jurja II. izabrali kapetanom svoje 
obcine s godisnjom placom od 500 libara, izdade im on u kotaru gradu Nina blizu 
crkve sv. Kristofora 5 kolovoza 1308. povelju, kojom oprosti njima sve §tete, koje mu 
bijaha nanijeli, jer >voli dijeliti milosti nego kazniti«. U obce je tada banu Pavlu bilo 
mnogo stalo, da zive u najboljem miru i skladu s gradovima Dalmacije. Pace i sa 
Zadranima, koji su tada priznavali mletacku vlasl, vrlo je rado dogovarao, te im je 
bio dobar prijatelj i pomocnik. Kako je Bribirska zupa bila na domaku Zadru, bilo je 
vise puta spora izmedju zitelja zadarskih i bribirskih poradi zemalja, te su pruce se 
stranke ctsto dolazile u Skradin na sud k banu Pavlu. To nije bilo mletacikoj obcini 
ni malo drago; ona je pa6e nekomu zadarskomu gradjaninu zaprijetila globom od tisucu 
libara, ako bi se usudio poci u Skradin banu na sud. 

Ali Zadrani slabo su marili za sve prijetnje, te je ban Pavao sticao u Zadru sve 
vise prijatelja i privrzenika. Ta Zadrani bijahu zamrznuli na Mletke, jer su ih iza god. 
1204. nemilo potlacili, oduzevSi im sve stare povlastice i sloboStine, te udinivsi ih od 
saveznika svojim podanicima. Zadar primao je kneza i njegove savjetnike iz Mletaka, 
koje bi mu duzd poslao, birao je nadbiskupa Mletcanina, koji je bio pokoran patrijarhi 
mletadkomu, a suviSe je placao i danak od 150 perpera na godinu. U gradu bila posada 
mletacka, dok su Zadrani opet sluzili u mletaCkoj vojsci. Napokon su svi Zadrani, koji 
su navrsili 14. godinu, morali priseci vjemost mletackomu duzdu. Kraj takih prilika 
nije cudo, da su ponositi Zadrani vec odavna bili nezadovoljni s mletadkim vladanjem. 
Da bi ih posve razstavili od Hrvata i Hrvatske, koja je po^injala tik izpod zidina 
grada, bijahu Mletdani jo§ god. 1273. odredili, da se Zadrani ne smiju zeniti s Hrva- 
ticama. Ako bi pak koji Zadran n udavao svoju kcer za Hrvata, gubila je ona sva 
nasljedna prava na ba§tinu svojih roditelja u Zadru i njegovu kotaru. 

Zadrani su dakle vec odavna mislili na to, da se odmetnu od Mletaka. Sad se je 
dnilo, da ce im se zelja izpuniti. Mletacka se je obcina naime Ijuto zavadila s papom 
Klementom V. radi grada Ferrare, koji je ona htjela pokoriti svojoj vlasti, dok ga je 
papa svojatao kao papinsko leno. Kad su na to MIetci silom poku§ali predobiti Ferraru, 
dize Klement V. na njih vojsku, a uza to ih kazni (buUama od 1308. i 1309.) crkvcnim 

Hrv. poTJ. IL L 2 



i8 



KARLO HOHKHT. 



prokletstvom i interdiktom, pace rijesi sve podanike njihove prisege vjernosti, koju 
bijahu polozili duzdu Pettu Gradenigu. Sad se sve diglo na Mletke: u Italiji, Francuzkoj 
i Englezkoj stadoSe privrzenici papini otimati i plijeniti dobra i brodove njihove. Pace 
se skupila i krizarska vojska, koja ih je silom iztjerala iz Ferrare, tako da su napokon 
pokorno stall moliti papu za milost. Borbi s papom pridruzi se jos buna u samim Mlet- 
cima, koju je pokrenuo Bajamonte Tiepolo, rodjak bana Pavla, poSto je jedna 
kneginja bribirska bila udata za jednoga 61ana te porodice. S pomocu onih porodica, 
koje su bile ozlojedjene, sto je mletaSko vijece god. 1297. odredilo zatvor velikoga 
vijeca (serrata del gran consiglio), odluci Bajamonte Tiepolo zbaciti duzda i sebe na- 
metnuti za gospodara obcine Dne 15. lipnja 1310. planu za burne noci gradjanska borba 
u samom gradu. Urotnici bise doduse svladani i razprseni, ali u puku je dulje vrijeme 
vrjelo, tako da je uslijed toga snaga obcine malaksala. Sam Bajamonte Tiepolo pobjeze 
u Hrvatsku, gdje je jamacQo na§ao utociste kod Bribirskih knezova. 

Nezadovoljstvo Zadrana, borba s papom Klementom V. i urota Bajamonta Tiepola 
— sve to dodje banu Pavlu u najzgodniji 6as, da izvede svoju osnovu. Vec na 
pocetku godine 1310. obilazi on neprestano oko Zadra i zadrzaje se u okolici nje- 
govoj vi§e nego obicno. Duzd mleta^ki zapovijeda zato zadarskomu knezu 30. ozujka, 
neka ne ostavlja gradska vrata do kasne noci otvorena, a kljuce neka sam drzi i cuva. 
No ban ostao i dalje pred gradom; te duzd 5. svibnja opet opomenuo zadarskoga kneza, 
da bude na oprezu radi bana Pavla, koji vec dugo ondje stoji. Jamacno je ban tada 
poticao gradjane na bunu, spreman namah da im pritece u pomoc, kad bi mu se oda- 
zvali. Mletacko je vijece bilo u velikom strahu, te je izabralo namah odbor od petnaest 
lica, koji ce biti svedjer na okupu i budno motriti sve, §to se dogadja oko Zadra. 

No godina 1310. prodje ipak mirno. Jo§ 15. svibnja dozvolise MletCani svomu 
knezu u Zadru, da smije banu Pavlu pokloniti dar, pak i sam od bana dar primiti. Pace 
i svete moci, koje bijahu Zadrani uzeli Bozjacima u Vrani, te ih sahranili u svom gradu, 
vrati§e oni 4. lipnja na zahtjev bana, posto je papinski poslanik Gentilis potvrdio, da je 
ban Pavao poglavar i zastitnik crkve sv. Gregorija u Vrani, i da po nalogu papinu upravlja 
i cuva imanja netom ukinutoga reda Bozjackoga. 

Tek god. 1311. zgodi se one, sto je ban Pavao vec dulje vrijeme spremao. U 
Zadru je bio knezom Mletcanin Mihajlo Maurceno (Morosini), a vijecnici njegovi Ivan 
Justinijan i Marko Dandulo. Dne 6. ozujka planu u Zadru buna. Buntovnici uhvatise 
kneza i oba vijecnika, jednako zarobiSe i mletacku posadu u tvrdji, te ju iU posijekose 
ili u tamnice pobacase. I oba vijecnika utamniCise, jedino knez Mihajlo spasi se u 
Mletke. Neki naime plemici zadarski, skloni mletackoj obcini, izbavi§e ga iz zatvora i 
sakrise ga u kuci plemica Saladina; ondje ga obukose u redovni6ke haljine, te ga pustiSe 
iz grada. U Mletcima se poradi toga Ijuto zabrinu§e. Veliko vijece izabere vec 11. ozujka 
zaseban odbor, da se bavi zadarskim stvarima, te dade duzdu vanredne povlasti, da naime 
Zajedno s tim odborom moze i bez velikoga vijeca sve udesiti, §to drzi potrebito za spas 
drzave. Malo dana zatim zaplovi prema Zadru mletacko brodovlje pod vodjama Bartolom 
Michielom, Markom Justinijanom i Marinom Bembom, da pokori odmetni grad, pak da 
spasi 6ast i ugled republike. 

Mleta6ko je brodovlje pritisnulo Zadar udarajuci na nj ratnim strojevima i otima- 
juci hranu, koju su nosili u grad. Mimo to haralo je susjedne otoke, te hvatalo na moru 
zadarske i druge dalmatinske ladje. Ali Zadrani ne klonu§e duhom, vec s pomodu bana 
Pavla i hrvatskih Seta, koje je vodio banov sin, tada vec bosanski ban Ml ad in II., suz- 
bijahu silu silom. Podjedno poslase u Ugarsku kralju Karlu Robertu svoje poslanike,- 
naime dominikanca otca Stjepana i plemica Martina, koji se kralju u ime grada poklonise, 
te ga zamolise, da potvrdi stare slobode i privilegije njihove, narocito pravo, da si sami 
po svojoj volji biraju kneza (comes) i upravitelja (rector, potestas). U isti mah trazio je 



HRVATSKI BAN PAVAO I. OBLADAO ZADROM 



»9 






PeCATI KNEZOVA BaBONICA U XIV. STOUECU. 



Na pe^atn bana Stjepana B&boni6i od godine 1 295. (Povjest Hrvata I., strana 276) Tidjeli smo, da je stariji 
grb porodice Babonida sastojao od srcolika Stita sa tri kosa pratida, a vile grba bio je smjeSten krst. Poslije 
promijenili sn knezovi Babonidi svoj porodidni ; grb, ^pridodavSi ma joS slika lava. To dokaznja niihovi peiati. 

1. Peiat kneza Stjepana Babonida (potODJega bana) na jednoj listini od 15. ciajka 1308., koje se izvornik £ava 

n dvorskom arkiva n Btiu. Srcoliki £tit toga pedata razdijeljen je na drije polovice ; u dolnjoj poll Tidimo 
kose prnge, kao i a starijem grbn, a u gornjoj poli predDJi dio lava. ViSe itita je kaciga, nreScoa na tiemena 
grancicama. S obje strane Stita smjeSten je n orti pe^ata po iedan cvijet. Nadpis na pe(*ta gUsi: »S(iginam) 
comitis Stephani filii comitis Bab(one)g. f c 

2. Feint kneza Jnrja Babonida na jednoj liatini, izdanoj 27. prosinca 132 1, a Ozlja, koje se Uvomik £ava n muzeja 

a Ljabljani. Taj se pedat razliknje od prvoga tim, Sto je kac'ga krilata, a medja krilima jesa tri pannova 
oka na znjcdnidkcm diiain ; mjesto cvjetova n orti imade grandice. Nadpis glasio je valjda : »S(igillam) 
c(omitis) Georgii filii Stefiani Babonik.c 

3. Pedat kneza Ivana II. Babonida (sinovca bana Ivana) na povelji, izdanoj 22. rnjna 1 321 n Zagreba (izvomik 

a mazeja a Ljabljani). Na Stita se tek sUbj riub'ra k)3: p'ag<:, do': je lik Uva smisUca vAt (abraste 
kaci^e kao na'cit ((Cl:;iaoi). S obje strane grbt naluimo pi jedao hrastora graniicn sa pet listida. Nadpis^ 
»S(igillum) c(om)itis (3tep)ha(ni) &lii Stepiai banl fc. 



KARLO ROBERT. 







Slavonski banovci, kovani za bana Stjepana Babonica (1310. — 1316.) 



1. Lice: Kuna trdi na desno; dolje zvijezda, gore vi§e kune gornji trup uzpinjudeg se lava (s grba knezova 

Babonida). Nad pis u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta regis p(ro) Sclavonia.c Zalidje: Dvostruki 
krii na podnoiju, s obje mu stranr dvije okrunjene glave, jedna gledajudi u drugu ; gore desno (heral- 
didki) polumjesec, lijevo zvijezda. Kraj doljne prijeke grede kriia kao sigie slovo R i ptica, 

2. Kao predjaSnji (l) ; samo jedna sigla rnjesto slova R slovo TT (A). 

3. Lice kao br. i,, samo izpod kune rnjesto zvijezde krin; na zalidju vide se kao sigle slova K i S (mozda 

Karolas i Stephanus). 



HRVATSKl BAN PAVAO I, OBLADAO ZADROM. 

21 

i ban Pavao zaStite i pomoci za grad Zadar u pape Klementa V. Dne 16. lipnja 1311. 
pisa on iz Skradina papi poslanicu u Avignon, gdje mu uz ino govorase ovako: »Pavao 
ban Hrvata i gospodin Bosne . . . Razabrav progla§ene osude Vasega gospodstva (bulle 
od 1308. i 1309.) i vidivSi pokvarenost i tvrdokornost njihovu (mletacku) odazvah se na 
Cast i slavu svete matere crkve pozivu Zadrana, na§ih vjernih i odanih, koji su se pouzdali 
u Vasu svetost. te se odmetnuli od nasilnoga vladanja mletadkoga i dobavili si potre- 
bitu slobodu. Pozvan od istih (Zadrana), poslao sam svoga prvorodjenca 
bana Mladina, bana Bosnjana (Bosnensium) s vojenom snagom (cum po- 
tentia), da brani, ravna i stiti recene Zadrane, kao pokorne i odane sinove — proti 
Mletcima. No po§to MletSani neprestano brodovljem podsjedaju Zadar i otoke im pustose, 
a ja za sada nemam galija, da ih suzbijam, kako bi trebalo kao odmetnike sve te crkve, 
to molim Vasu svetost, da bi izvolili odrediti shodna glede Zadra, da Zadrani ne bi i 
dalje bill uznemirivani od Mlet^ana i njihovih saveznika, nego da bi posredovanjem, 
s pomocu i zastitom Va§om ostali slobodni i sigurni, paCe da bi ih posve primili u 
svoje okrilje. Tim bi se dao primjer i drugima, da i oni jednako ili vise uCine, te zelje 
i naloge Vase svetosti vrse zdu§nim posluhom; nasuprot da se Mletfiani ne bi dulje mogli 
ponositi svojom pokvarenoscu (odporom), nego da bude njihova kazna strah i trepet 
mnogima, pak da se s Bozjom voljom nitko vise ne usudi raditi nesto sli6no proti rim- 
skomu papi i sveobcemu vladanju (universale dominium) njegovu.* 

Da li je papa Klement V. sta ucinio za Zadrane, nije poznato. No zato je odludno 
stao na obranu njihovu kralj Karlo Robert. On pisa viSe odrjesitih pisama mletaCkomu 
duzdu (posljednje 20. srpnja 1311.), u kojima zahtijeva§e, da se Mletcani okane udarati 
na Zadar (quod vellemus ab iniuriis dictae civitatis et civium abstinere), jer taj grad 
po pravu pripada njemu. Mleta6ki duzd Marin Georgije odgovori na to kralju (4. listo- 
pada 1311.), da je grad >Zadar, kako je svagdje dobro poznato, bio njihov, i da su ga 
zakonito drzaU« od najdavnijih vremena. Sad su buntovnici; no Mletcani se nadaju, da 
ce njihovu nevjeru (perfidiam) satrti. Qvaj odgovor medjutim nije primio Karlo Robert, 
jer glasnik njegov u Mletcima nije htio na nj 6ekati. Kad su medjutim MIetdani i dalje 
udarali na Zadar, pozove ih kralj ponovo, da se okane dirati u grad, koji se jedobro- 
voljno sklonio pod njegovo okrilje. Na to odgovori duzd kralju 12. studenoga 1311. 
po prilici ovako: .... »Grad je ovaj, kako je svakomu i svagdje poznato, na§ od 
pradavnih i prastarih vremena, kojim se je vec spomen zaboravila; mi ga po punom 
pravu dobismo i posjedovasmo i posjedujemo. I Vase smo pravo u njem postivali radi 
poStovanja i Ijubavi izmed Va§ih i nasih pred§astnika; ne kanimo ga ni sada pogaziti, 
vec cemo ga pomagati i stititi. Poznato je to prave vase, da vas naime idu dva dijela 
tributa od vrata zadarskih (perceptio duarum partium tributi portae Jadrae); — to je 
pravo poslije vrsio ban zemlje, naime Pavao ban Hrvata (postmodum ipsum i u s h a b u i 
banus regionis, scilicet banus Paulus Croato) .... Ali Zadrani su buntovnici. . . 
Ta taj na§ grad i njegovi gradjani uzivali su pod srecnim i blagim nalim vladanjem — 
znade to sav svijet — tako lijepo mirno stanje i svega dobra obilje i preobilje bez 
prestanka, da ne bi smjeli zavidjeti nijednomu gradu ovoga svijeta za dobro njegovo, a 
njima bi morali zavidjeti gradjani svih drugih gradova, §to ih obasusmo s tolikim dobrim, 
§to ih bez prestanka milostima i otdinskom Ijubavi milovasmo, jer je naSe vladanje tako 
blago, umiljato i koristno za podanike, da se lako od svojih tegoba odpodinu. Zadrani 
se tako ugojiSe prevelikim dobrom, da su izgubili pamet.< 

Medjutim je Karlo Robert malo mario za izprike mletaCkoga duzda. Zamoliv§i 
10 listopada 1311. sam papu Klementa V., neka zapovjedi Mletcima, da se okane obsade 
Zadra i uznemirivanja kotara njegova kao i susjednih otoka, izdade on namah zatim 12. listo- 
pada nazodnim poslanicima zadarskim povelju, kojom potvrdi gradu Zadru stare njegove 
povlasti, kako ih je imao nekad za kralja Bele III. (IV.) Dozvoli narodito gradjanima, 



22 ^ KARLO ROBERT. 

da po svojoj volji biraju kneza, sudce i ostale obcinske sluzbenike, te da zivu po svojim 
zakonima i obicajima. Namali zatim pristupise Zadrani izboru novoga kneza, te progla- 
sise svojim knezom sina bana Pavla, junackoga bosanskoga bana Mladina II., koji je od 
lipnja s vojskom branio grad s kopnene strane. U jednoj izpravi grada'Zadra'od 21. listo- 
pada 1311. fiitamo vec: »U vrijeme gospodina Jakova, dastnoga nadbiskupa zadarskoga, 
i velemoznoga muza Mladina, kneza Zadra, principa Dalmacije i dru 
goga bana bosanskoga, zatim za gospodina Konrada Simonova iz Jakina, vrstnoga 
branitelja Zadra* Ocito je dakle, da je tada ban bosanski i knez zadarski Mladin II. 
branio grad na kopnu, dok je Karlo Simonov iz Jakina, kojemu je jos 24. travnja njegova 
obcina na molbu Mletcana zabranila odlazak u Zadar, valjda kao vojvoda na moru odbijao 
navale mletacke. Zadrani nijesu doduse imali velikih brodova kao mletadka obcina, ali 
su im namakli sajka i barcica ban Pavao sa svojim sinovima. Pa6e i Omisani pritekose 
u pomoc, pak tako zareda u Jadranskom moru gusarenje, od kojega su stradali i zitelji 
napuljskoga kraljevstva u juznoj Italiji. 

Rat oko Zadra i otoka njegovih sve do Paga otegnuo se silno, poSto ni jedna 
stranka nije bila tako jaka, da odrzi osudnu pobjedu. Mletcani poslaSe na pocetku go- 
dine 1312. nove cete s novim vojvodama pred Zadar. Za obskrbu vojske razpisa§e 2. 
ozujka 1312. novi porez. No ni Renier de Malo, zapovjednik kopnene vojske, kao ni 
Belletto Justinijan, vojvoda brodovlja, ne mogoSe nista odlu^na izvesti. 

Ali ni ban Pavao zajedno sa svojim sinovima ne bijase dosta jak, da otjera Mlet- 
cane izpred Zadra. Radovalo ga je, §to je pridruzio Zadar svojoj vlasti; ali poSto nije 
dobio pomoci ni od Karla Roberta ni iz Napulja, zabrinuo se Ijuto, hoce li modi Zadar 
i odrzati. Povjeri zato svomu sinu Jurju II., knezu primorskih gradova Dalmacije, da 
poku§a nagoditi se kako s mletaCkom obcinom, a osobito neka ju gleda skloniti, da 
povrati jedan brod, sto ga bijase otela OmiSanima. Zaista stigoSe u travnju 1312. posla- 
nici kneza Jurja u Mletke s izjavom, »da knez zeli biti u miru i ljubavi« s duzdom, te 
trazi, da mu se povrati brod omiski, §to su ga oteli podanici mletacki. Duzd odgovori 
u ime svoje i citave obcine, da on 2eli gojiti mir i Ijubav s citavim svijetom, pak tako 
i s banom Pavlom i njegovim sinovima, kojima je vazda zelio srecu, napredak i dobro 
stanje. No ban sa sinovima, vracajuci nemilo za drago, zdruzio se s odmetnicima u 
Zadru, pak im daje pomoci i podrzaje ih u nadi proti obcini. Da nije ban Zadrana tako 
pomagao, ne bi oni mogli tako dugo uztrajati u tolikoj nevjeri, vec bi se davno pokorili 
duzdu i mletaCkoj obcini. Duzd znade, da su Zadrani u torn ratu oboruzali i podigli na noge 
narod u Omi§u, i da su Zadrani bili primani u oblastima i lukama kneza Jurja. Napokon onaj 
brod, sto su ga zaplijenili mletadki podanici, opremljen bi u ime i na racun Zadrana, da se s 
njim udari na MletCane. U ostalom, ako knez zaista zeli mir, to je i duzdu vrlo milo; no po§to 
ne zna za uvjete mira, neka ih knez juraj napi§e, te ako budu pogodbe zgodne, duzd ce 
s obcinom pristati na mir. 

Vidi se, da je mletacka obcina jedva docekala, da se razpravlja o miru. Lukavi 
duzd hoce najprije zastrasiti bana i sinove njegove, a onda veledusno izjavljuje, da je 
gotov prihvatiti mir, ako budu pogodbe povoljnel No do mira nije tada ipak doslo pade 
Mletke zadesi u to nemala nezgoda. 

Vojvoda mletaCkoga brodovlja Belletto Justiniani oboli tezko, te morade leci u 
krevet. Brodovlje bija§e tako bez glavara, a pazka na ladjama nikakva ili slaba. To 
upotrebise Zadrani. IzabraSe dan, kad je na moru bjesnila oluja i nepogoda. Mletadki 
brodovi bijahu toga dana usidreni razdaleko jedan od drugoga, da se ne razbiju. 
Zadrani se pripravljahu cio dan. Svoje male ladje (sajke) oboruzaSe dovoljno Ijudima i 
ratnim spravama, da u sumracju u6ine juri§ na razasute mletacke brodove. Justinijan 
spavao je na svom vojvodskom brodu, shrvan bolescu, ni ne snivajuci, sta Zadrani snuju. 
Cim je zanocilo, Zadrani razapeSe jedra, te se potajice i neopazeni provukoSe izmedju 



IIRVATSKI BAN PAVAO I. OBI.ADAO ZADROM- 



23 



mietackih brodova. Dosav do vojvodske ladje skodise na nju, pohvatase ill poubiSe 
mom6ad, a vojvodu i castnike odvedose zarobljene na brodu sa sobom. Zatim nahrupi§e 
jo§ na jedan brod, te i njega odvukose u zadarsku luku, prije nego sto je mletaiko 
brodovlje moglo priskoditi u pomoc. Justinijan i zapovjednik druge ladje bi§e bateni u 
tamnicu; no on ne prozivi dugo svoje nesrece, vec umre malo zatim od boli i zalosti. 

Sad su Mletci od sramote i jada bjesnili, dok su Zadrani s Hrvatima od radosti 
klicali. No hrvatskoj radosti pridruzi se velika tuga, jer u to umre i ban Pavao u naj- 
osudnijem casu za Hrvatsku. Iza 18. travnja 1312. naime nestaje traga banu Pavlu. 
Spljecanin Miha Madije, suvremenik njegov, javlja njegovu smrt posve lakoni(iki : »Godine 1311. 
mjeseca ozujka orimetnuo se je grad Zadar od mletadke obcine i pokorio se vladanju 
(dominio) bana Pavla i njegovih sinova; slijedece pak godine (1312.) mjeseca svibnja 
umre ban Pavao, te bi odredjen za bana sin njegov Mladin.< Ban Pavao preminuo je 
dakle u svibnju, ne zna se koji dan. Sahranjen bi u djedovini svojoj, u Bribiru gradu, 
u crkvi franjevackoj sv. Marije, gdje je bila grobnica Bribirskih knezova, gdje su poslije 
pocivali sinovi i unuci njegovi.* 

Ban Pavao spada medju najznamenitija lica u povjestnici hrvatskoj. Gotovo ceter- 
deset godina bio je vodja hrvatskoga naroda. Sluzio je tri kralja, od kojih je treci, 
Karlo Robert, po njem i braci njegovoj postao vladar ne samo Hrvatske, nego i Ugarske. 
Moze se gotovo reci, da je on Ugarskoj Karia Roberta nametnuo za kralja. Bio je 
Pavao mudar, razborit i oprezan muz. Upotrebivsi zgodno borbe za prijestolje, koje su 
zaredale u zadnjem deceniju trinaestoga stoljeca, umio je polu^iti, daje bansku dast, 
koja se je dosad podjeljivala tek na jednu ili vi§e godina, dobio za se ne samo dosmrtno 
nego i kao nasljednu baStinu za svoju porodicu na sva vremena. Upravo 
tim polozio je temelj moci i sjaju svoje porodice. 



*Bribirski knezovi od plemena Subic 

a XIV. stoljedu. 
Knez Stjepko ili Stipko 

1239 -1274 

knez Trogira (1239 — 1 250) 

•j- 6. kolovoza 1274. 



Pavao I. 


Mladin 1. 




Jura) I. 




S tanisla va 


1272— 1312 


1276- 1304 




1277—1302 




1299- 1304 


Ban primorski ili hr- 


1278— 1301. knez 




1277. knez S'benika, 




predstojn ca opatica 


vatski (1274— 1312), 


Spljeta, 1302 bar 


I 


1280. knez Omiia, 




sv. Klare u samostana 


gospodin Bosne (l 299); 


Bosne, 1304. ubijen 


1286— 1302. knez 




sv. Elizabete kod 


•}• n svibnju 1312. 


od krivovjeraca u 




Trogira, 1294. 1*°" 




Skradina. 


Oienio se 1289. Ur- 


Bosni. 




dalmatinskih gradova 






som, koja je amrla 






(Nina, Sibenika, Tro- 






5. listopada 1303. 






gira i OmiSa). 
1302 sprema se na 






1 






odlazak u Mletke. 






Mladin II. Banid 


[uraj II. Kliiki 


Pavao II. Ostrovidki 




Gregor lie II. 


1301— 1322 


1301— 1330 


1301— 1346 




1301 — 1350 


prvorodjeni sin Pavla I. 


1303 1306. 


kntz 


1306 — 1322 knez 




1320—1322 knez 


13 1 1 knez 2Udra, princip 


Trogira, 1303 - 


-1322. 


Trogira, ■}■ u srpnja 




Sibenika. r346. apra 


Dalmacije i drag! ban Bosne 


knei Spljeta, 


I3H 


1346. Sapraga Eliza- 




vitelj Ostrovice i skr- 


1312 — 1322. ban Hrvata 


gradjanin mle 


ta^ki, 


beta, sestra krSkoga 




bnik nedorasloga 


i ditave Bosne. 


f u prosinca 


»33o. 


kneza Dajma III. 




kneza Jar)a III. 


Mladin III. Pavao HI 


Deodat, Jelena,uda- 


Katarina. 


J uraj III. 


K 


atarina. Prib^o. 


1333 — 1348 1342— 


t 13 t8 la se oko 


adala se 


1346—1361 


opatica u 


»343gT«djanin 1356 


god. 1338. 


za Ivana 


1346 joi djedak pod 


samostanu 


mletadki, f I. Snprnga 


za kneza 


JuriSida, 


skrbnidtvom svoga 


8V. 


Nikole 


svibnja 134S. njegova 


Vladislava, 


Bribir- 


strica Grrgorija 11 


a 


Zadra 


Snpniga Jele- Katarina, 


Kotroma- 


skoga. 


I347- 3i- srpnja nstn- 






na, sestra cara kdi Ivana 


nid*, otca 




pio kralju Ljadevitn I. 






Stjepana Du- Dandala. 


bosanskoga 




Ostrovicn, i primio 






iana Silnoga. 


kralja Stje- 




od njega Z r i n 






Mladin IV. 


pana Tvrt- 
k« L 




Prri knez Z r i n s k i. 







_. KARLO ROBERT. 

24 

Kao bana »Hrvata« zapadalo ga je ne samo pravo, nego i sveta duznost, dalskupi 
sve oblasti i kotare, u kojima je bilo Hrvata, i koji su bilo kad spadali na hrvatsko 
kraljevstvo VrSio je dakle samo svoju duznost, kad je pritezao k sebi otok i grad Rab, 
a narocito, kad je pomagao Zadru, da se otme vlasti mletackoga lava. Ta on je bio ban 
primorski ili ban 5itave Hrvatske i Dalmacije, ili kako se je najvolio zvati po hrvatskom 
shvacanju »ban Hrvata.« A da je zaokruzenu hrvatsku drzavu svojatao za se i za svoju 
porodicu — bilo je opet njegovo pravo. Ta on je od dva kralja — i to protukralja — 
primio Hrvatsku i bansku cast kao nasljedno leno za sva vremena, za svoje potomke, 
kao i za bastinike svojih potomaka. On je kao ban bio ne samo prvi castnik i dosto- 
janstvenik u hrvatskom kraljevstvu, on je u istoj Hrvatskoj bio i vlastelin, te su svi 
velikasi bili njegovi vazali, a sva plemena, sve gradske obcine podanici u njegovoj 
gospostiji (dominium). Dok je u Hrvatskoj bio i ban (drzavni castnik) i vlastelin (dominus): 
u Bosni je bio samo gospodin (dominus), koji namjeSta po svojoj volji i uvidjavnosti 
bane, knezove i druge dastnike. Njegova vlast dakle nije bila »dominatio arbitraria« t. j. 
samovoljna, kako je Lucie uztvrdio; on je svoju vlast vrsio u jednu ruku kao prvi 
dostojanstvenik kraljevstva, a u drugu kao nasljedni gospodin hrvatske zemlje, kako bi 
mu to podijeljeno privilegijama kralja Andrije II. (Ill), od godine 1293. i napuljskoga 
kralja Karla II. od god. 1295. 

Za sobom ostavio je ban Pavao cetiri sina, koje je narod po otcevoj casti prozvao Bani- 
cima, naime rodjenim banima. Najstariji Mladin II. bastinio je iza svoga otca cast bana hrvat- 
skoga, k tomu je bio knez Zadra i princip Dalmacije Juraj II. bio je knez primorskih gradova 
Dalmacije, Pavao II. knez grada Spljeta, a Gregorije valjda knez u 8ibeniku No s castima 
i vlascu otcevom bastinio je prvorodjeni Mladin II. takodjer rat s Mletcima poradi Zadra. 
(Borbe Karla Roberta s oligarhima u Ugarskoj i Slavoniji, 1310. do 
1321.). Karlo Robert ne mogaSe priteci u pomoc ni banu Pavlu, a ni sinu njegovu 
Mladinu II., da obrani Zadar od napadaja mletackih. Zaustavljale ga neprekidne borbe 
u Ugarskoj i Slavoniji, koje je morao voditi s gordim velikasima. Ovi ga bijahu doduse 
priznali za kralja, ali niti u snu ne snivahu, da bi mu pustili vrsiti kraljevsku vlast. 
Svaki njih smatrase se za kraljica u svojoj oblasti, te priznavaSe kralja samo po imenu, 
i u koliko se podudaralo s njihovim interesima. 

Najponositiji i najodrjesitiji od svih oligarha bijase nesumnjivo Matija Cak Tren- 
cinski. On bijaSe zasnovao gotovo samosvojnu drzavu, koja se je sterala od Komarna i 
Visegrada kod Vaca duz Njitre i Vaga sve do granice moravske i poljske. Matija pri- 
nudi vazale i podanike crkvene, da njemu placaju poreze i dace, harase prijedjele od 
Vaca do Tise, te provali pace u Ijetu 1311. pusto^edi sve do bedema grada Budima. 
Ako se je koji put dizao na neprijatelje kraljeve, 6inio je to samo pod izliku, da im 
pootme gradove i imanja, Matiji na iztoku, na pritocima gornje Tise, u zupanijama 
sipuSkoj, abaujvarskoj i zemplinskoj, pregnuo opet palatin Omodej iz plemena Aba, da 
se dobavi jednake vlasti i drzavine. Zaludo je papinski legat nakon pustih prijetnja 
6. srpnja 1311. kaznio Matiju Tren6inskoga i njegove ortake crkvenim prokletstvom, a 
zemlje njihove interdiktom: ni crkvene kazni nijesu vi§e djelovale, pa6e je Matija stao 
sada bjesniti proti crkvi i njezinim glavarima. Biskupu njitranskomu bude oteta sva 
njegova oblast, a tvrdjica u Njitri zajedno sa stolnom crkvom spaljena. 

Medjutim oslobodi se Karlo naskoro bar jednoga od tih oligarha. Palatin Omodej 
udari na grad KoSice, ali njemaSki zitelji toga grada ubiie njega i zarobiSe dva sina 
njegova. Udovica Omodejeva sa svojih sest sinova pokori se na to 8. listopada kralju, 
te mu obeca vratiti sve zupanije i gradove, sto ih je protupravno drzala, medju njima 
i tvrdi Munkac. No vec u proljecu 1312. ustadoSe sinovi Omodejevi opet na kralja, a 
njima se pridruzi brojno plemstvo. Sad se napokon podize i kralj Karlo Robert, podje 
s vojskom na sjevernu medju svoje drzave, te stade podsjedati tvrdju Saro.s kod PreSova, 



BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA. 



25 







^^^T^^ 






PoDOR Medvedgrada u gori zagrebaCkoj. 



BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA. 



27 



koja je pripadala Dimitriji, sinu Nikolinu, privrzeniku Matije Trendinskoga. Na to posla 
Matija 1700 moravskih kopljanika i sve ostale cete svoje u pomoc Dimitriji i Omode- 
jevim sinovima Blizu grada Kosica, u Rozgonjskoj dolini (Rozhanovci) zametnula 
se 15. lipnja 1312 krvava bitka. iJ boju izgibe mnogo Karlovih Ijudi, izmedju njih i 
stjegonoSa; ali protivnici bi§e pobijedjeni i u bijeg natjerani. Na bojnom polju ostadoSe 
mrtvi Dimitrija i dva sina Omodejeva. 

Omodejevici bise tako svladani; ali na Matiju Caka ne usudi se kralj ni sada uda- 
riti. Pace malo zatim digose se na Karla novi oligarhi. Neki Kopoz, koji je dulje vrijeme 
vrsio cast palatina, naumi kralja umoriti; a kad mu to ne podje za rukom, pobuni s 
bratom svojim Bekeom i s drugim velikasima god 1316. Erdelj i susjedne ugarske zupa- 
nije. No erdeljski vojvoda Doza razbi buntovnike kod Debrecina, na §to se Kopoz zatvori 
u neku tvrdju. Prisiljen medjutim gladom morade se Dozi predati, te bi po svoj prilici 
pogubljen. Jo§ opasnija bijase buna, koju bija§e pokrenuo u zapadnoj Ugarskoj g. 1315. 
velikas Andrija, sin Gregorijev. Tomu priskocise u pomoc ne samo prijatelji njegovi u 




Prvi dvogubi peCat Karla Roberta. 



Ugarskoj, nego i Nijemci iz susjednih austrijskih zemalja. Andrija priJetijaSe kroz viSe 
godina miru drzave, harajuci prijedjele uz austrijsku medju i udarajuci na gradove 
Soprun i Gjur. Njim potaknuti ustadoSe napokon 1316. opet Gisingovci Ivan i Petar, 
sinovi bana Henrika. 

Po otfievoj smrti mirovahu neko vrijeme braca Gisingovci. Dne 8. svibnja 1312. 
spominje se magistar Ivan kao kraljevski konjuSnik, a uz to zupan §imezki i tolnanski. 
Jo§ 7. oktobra 1315. boravi on u Koprivnici, te potvrdjuje privilegija svoga otca. Tada 
se zove »zupan simezki, tolnanski, baranjski i bodrozki*. No ved tada bijase na glasu 
kao zulumdar. Bracu Nikolu i Konrada bijaSe liSio djedovskih imanja u Baranji. Ali jo§ 
groznija nasilja poCinjao je u Slavontji, gdje je ustavSi proti kralju Roberta progonio 
njegove privrzenike. U svibnju 1317. prida sam kralj u jednoj povelji, kako je Ivan s 
bratom svojim Petrom bjesnio proti bradi Nikoli i Petru, sinovima magistra Lovrinca od 
plemena Aba, kako ih vec tri godine drzi zatvorene u gradu Vocinu (Vudinu), i kako 
je jednom Nikolu dao iznijeti pred vrata grada Vocina (ante portam castri Agyna), pri- 



28 



KARLO ROBERT. 



*vezao ga gola za konjski rep, te ga dao vuci tako, da je jedva na zivotu ostao. Ivan 
Gisingovac progonio je tako i druge privrzenike kraija Karla, te je od njegova zuluma 
osobito stradala krizeva6ka i pozezka zupanija. 

Silu magistra Ivana suzbijao je dakako slavonski ban Stjepan Babonic, kojega 
bijase Karlo jos god. 1310. namjestio. U obce je taj ban svom snagom radio, da sto 
bolje uredi povjerenu mu banovinu. On se je zato gledao u svakom sporu s dobra 
nagoditi, samo da ne dodje do smutnja i razmirica. Vec 13. sijecnja 1311. vidimo ga u 
Brezovici, gdje po svomu kastelanu Medvedgrada, Martinu, a uz privolu slavonskih 
velikaSa (regni nobilibus prebentibus consensum et assensum) gradjanima Gradca kod 
Zagreba dosudjuje posjed Kobilu proti Farka§u, sinu kneza Garduna. Dvije godine poslije, 
boraveci u lipnju 1313. u Toplicama (Topuskom), dijeli on s bracom svojom Ivanom i 
Radoslavom porodicna imanja i dohodke; torn zgodom bi odredjeno, da ban Stjepan sam 
pobira dohodak od zagreba6ke komore, dokle god bude po milosti kraljevoj vrSio bansku 
cast (donee banatum ipsum gratia regali teneret). U isti mah, 10. lipnja, pogadja se i sa 
zagrebaSkim biskupom Augustinom Kazoticem poradi Medvedgrada. Videci, da bi ga 
mogla snaci pogibija duse (detrimentum anime), sto drzi Medvedgrad . koji pripada 
crkvi zagrebacikoj, vraca ga crkvi, te ga opet prima od nje, da njim upravlja kao kastelan, 
ali ce zato prije dobiti novce, sto ih bijase nekad platio za odkup grada Marku, bratu 
Janovu! U svibnju 1314. po drugi put se ban Stjepan dijelio sa svojom bracom. Tom 
zgodom zapadoSe bana Stjepana dohodci od imanja i posjeda oko Steni^njaka, Ivana 
prijedjeli oko Zrinja, a Radoslava najiztocnije oblasti uz rijeku Sana. Ugled bana Stjepana 
Babonica bijase velik; za nj je znao i zanimao se i njemacki kralj Fridrik Lijepi iz 
kuce Habsburg. Taj Fridrik zove Stjepana Babonica u jednom pismu od 18. veljace 1316. 
ca i »hercegom Slavonije.« 

Imanje Babonica bijase u taj mah ogromno, po§to su oni dobili u Njema6koj 
zajam od 3520 maraka srebra. I prava je sreca, sto je tada Slavonijom upravljao tako 
silan i bogat ban, jer mu je lakse bilo suzbijati provale Gisingovaca. Zato razumijemo, 
§to je kralj Karlo Robert nakon smrti bana Stjepana (poslije 1. ozujka 1316.) imenovao 
banom brata njegova Ivana, nadajuci se, da ce 6vrsta ruka njegova drzati citavu Slavo- 
niju na okupu. 

Ivan Babonic banovao je §est do sedam godina (1316. — 1322.). Prva briga 
novoga bana bijaSe, da dokrajci zulum Ivank Gisingovca, koji je u to doba opet zestoko 
harao u zupaniji krizeva6koj. Banu Ivanu pomagahu brojni velikaSi slavonski i ugarski. 
Tu bija§e plemic Ladislav od Rakovca, zatim Stjepan Bogar, napokon i Mikac, sin 
Mihajlov od plemena Akuseva, tada kastelan tvrdinje Saro§ i zupan istoimene zupanije. 
Borba s Ivanom Gisingovcem mora da je bila zestoka. Ban Ivan obsjedao Gisingovce u 
njihovu gradu Zdencima, te ih osvoji, premda je dopanuo rana na ruci i nozi. Nakon 
pada Zdenaca zatvorili se Gisingovci u grad Moslavinu; no i taj grad zauzese privrzenici 
kraija Karla. Jednom drugom prilikom zarobi saroski kastelan Mikac sedamnaest sluzbe- 
nika Ivana Gisingovca, kad bijahii poSli robiti neka sela, pak ih odvede kralju svomu 
u suzanjstvo. Mikac dopanuo tada smrtnih rana, te izgubio dva svoja sluzbenika plemica. 

Ba§ junactvo i pozrtvovnost bana Ivana Babonica oslobodi Slavoniju od daljih 
provala Gisingovaca. Silni i odlucni ban nije Stedio ni rodjene brace svoje, kad bi vjerom 
krenuli svomu zakonitomu kralju. Radi tolikih zasluga izdade Karlo Robert jo§ 20. pro- 
sinca 1316. banu Ivanu povelju, u kojoj potanko izpripovjedi velike zasluge banove, 
te mu iz harnosti darova grad Moslavinu i druge gradove (Borsonouch, Polosnycha, 
Megenrunchye) i sela (gornju i dolnju Garesnicu) u zupaniji Garickoj. 

Po§to je tako trudom i zaslugom. bana Ivana Babonica bila umirena Slavonija, 
mogao je kralj Karlo Robert sve sile svoga kraljevstva skupiti, da jednom obra6una i 
s Matijom Trencinskim. Da bi ga lak§e svladao, utanaCi savez s Fridrikom Lijepim, voj- 



BORBE KARLA ROBERTA S OLIGARHIMA 



29 



vodom austrijskim i protukraljem njemafkim. U jeseni 1317. zapofie vojna. Najprije 
udari Karlo na tvrdi ViSegrad s desne strane Dunava, koji je svojim polozajem bio prvi 
bedem Matijina vladanja. Nakon pada ViSegrada stade zajedno sa svojim saveznikom 
Fridrikom podsjedati Komoran, koji iza odpora od vise tjedana takodjer osvoji (u listo- 
padu 1317.). Ali dalje u gore, u lavlju spilju Matijinu ne usudi se kralj provaliti, vec 
cekase na skoru smrt ostarjeloga protivnika svoga. Matija je u to gvozdenom snagom i 
najvecom bezobzirnoscu drzao svoje vladanje i podanike na okupu. Kad se je jednom 
neki privrzenik njegov odmetnuo od njega, ne samo da mu je zaplijenio imanje, nego 
mu je i zenu bacio u tamnicu, a sinovima njegovim dao je oci izvaditi. jo§ tri godine 
prkosio je Matija u svom tvrdom gnjezdu kralju Karlu. Nepobijedjen umre Matija 18. 
ozujka 1321. Poslije smrti njegove razpade se u tinji cas vlast njegova; vec u kolovozu 
1321. izdavaSe Karlo Robert povelje u gradu Tren6inu, nedavno jos nedobitnoj stolid 
silnoga Matije, kojega se je uspomena duboko usjekla u pamet slovackomu puku. Pri- 
vrzenici Matijini bijahu se razbjegli na sve strane; Felicijan Zaha, palatin njegov, priznao 
Karla za svoga kralja i gospodara. 

Da Karlo Robert nije posljednjih godina udarao na Matiju Trencinskoga svom 
snagom svojom, bilo je zamasnih razloga. Godine 1317. bijaSe Karlu umrla prva zena Marija 
Katarina, kci poljskoga vojvode Kazimira, ne ostavivSi za sobom poroda. Mladi kralj, od- 
gojen na francuzku i sklon razkalaSenu zivotu, zaboravio na krunitbenu zavjeru, pak si 
izabrao Ijubovcu s dunavskoga otoka Cepela, preselio se u Temesvar (u prosincu 1317.), 
te provodio s njom vrijeme u zabavama i vitezkim igrama. Kako se je osjecao sigumiji 
na prijestolju, stao zanemarivati drzavne poslove, puStajuci velikasima, da opet zatiru 
puk i svecenstvo svojim zulumom. Vec tim ozlojedi svecenstvo, koje mu bijase poglavito 
pomoglo do prijestolja. No jo§ ga je jace povrijedilo, kad je posve zaboravio na svoja 
obecanja prigodom krunisanja, te i sam stao raditi na zator prelata, svojih najodlucnijih 
privrzenika. Nehajnost i pustopasnost mladoga kralja, kojemu je Ijubovca god. 1318. 
rodila kopilana Kolomana, potaknu prelate napokon, da si sami pomognu. S proljeca 
1318. sastadose se u Koloci oba nadbiskupa i gotovo svi biskupi Ugarske i Slavonije 
(Augustin Kazotic zagrebacki, Juraj srijemski, Petar bosanski), te utanadce savez za medju- 
sobnu obranu. Uglavise jos, da ce crkvenim prokletstvom kazniti sve one, koji bi nametnuli 
kakove globe ili rabote crkvenim kmetovima ili posjedima. Napokon izabrase dva svoja 
Clana, pecuvskoga biskupa Ladislava i varadinskoga Ivanku, koji ce poci pred kralja, 
te ga pod prijetnjom crkvenoga prokletstva opomenuti, da se okani pustolovna zivota i 
da sabere drzavni sabor, kojega ne bijaSe vec osam godina sazvao, pak da se na saboru 
uredi zemlja i pomogne ugnjetenomu svecenstvu. 

Karlo posluSa opomene ugarskih i slavonskih prelata, te sazove sabor na RakoSko 
polje za prvoga srpnja 1318. Jos prije sabora bijase kralj osobito odlikovao zagrebackoga 
biskupa Augustina Kazotica, te njemu za volju potvrdio biskupiji njegovoj ditav niz starih 
privilegija i imanja. Nema sumnje, da je kralj obecao i ostalim crkvenim dostojanstve- 
nicima, da ce obzir uzeti na njihove opravdane tegobe i fiuvati prava njihova. Cini se 
medjutim, da Karlo ipak nije mogao ili htio svojih obecanja drzati, te su s toga na koncu 
godine gotovo zdvojni prelati poslali svoga druga, zagrebadkoga biskupa | Augustina 
Kazoti(*a, u Avignon, da u pape Ivana XXII. lijeka zatrazi. §ta je Augustin papi govorio, 
nije zabiljezeno; ali se znade, da je kralj poradi toga na nj Ijuto zamrzio, te od pape 
zahtijevao, da neharnika premjesti na drugu koju biskupiju izvan njegove driave. Zaludo 
je papa pismom od 1. listopada 1319. uvjeravao kralja, da je biskup Augustin o njemu 
vrlo dostojno i dedno govorio, i da su klevetnici Cestitoga biskupa nepravedno opadnuli: 
kralj nije Augustinu oprostio, pade mu nije dao vi§e ni imena spominjati u svojim po- 
veljama. Kraj takih prilika nije se ni Augustin usudio vratiti u svoju biskupiju; on je 



„ 1^ KARLO HOBERT. 

svedjer boravio u tudjini, dok ga nije papa 21. kolovoza 1322. imenOvao biskupom u 
Nuceriji u kraljevini Napulju. 

Vapaj ugarskih biskupa za pomoc nije dakle bio uslisan. No zato se je Karlo bar 
okanio sablaznjiva zivota. On zapusti svoju Ijubovcu, te stade traziti suprugu. }oS prije 
sabora na RakoSu bijase poslao svoje pouzdanike u Prag, da izprose za nj koju sestru 
kralja Ivana od Luksemburga. Poslanici izabrase mladju, trinaestgodisnju Bozenu, te 
ju dovedoSe u Ugarsku, gdje se je Karlo s njom jos u studenom 1318. vjencao. 
Bozena bi torn prigodom podjedno okrunjena za kraljicu. Ali neboga umre vec slijedece 
godine 1319; a na to se Karlo ozeni treci put, i to god. 1320. s Elizabetom, kcerju 
poljackoga kralja Vladislava Lokietka. Ta je zenitba imala vrlo zama§nih posljedica za 
potonju povjest Anzuvina. Jer ne samo da je njom utvrdjeno tijesno prijaieljstvo izmedju 
ugarsko-hrvatskih vladara i poljackih Fijastovica, koje je ostalo nepomuceno kroz dece- 
nija, nego bi podjedno utrt put Anzuvinima do poljskoga prijestolja, kad je ondje izu- 
mrla glavna loza dinastije Fijastovica. 

(Ratovi sa Srbima 1319. — 1320.) Jo§ jedno odvracalo je Karlo Roberta, da 
se nije mogao svom snagom oboriti na Matiju Trencinskoga. Bilo mu je osigurati jugo- 
iztocJne medje svoje drzave, gdje su mu mnogo smetali srbski Nemanjici. 

Vec bi spomenuto, kako se bijase podigao srbski razkralj Stjepan Dragutin, gospodar 
Macve, da utre sinu svomu Vladislavu put do ugarskoga prijestolja. Karlo bija§e g. 1308. 
s pomocu vjernoga Pavla Gorjanskoga dodu§e osujetio sve osnove svoga takmaca; ali 
ni u Srijemu ni u Macvi ne bijaSe ni poslije pravoga mira. Mnogo je tu smetao i 
srbski kralj Uro§ II. Milutin, koji je svoga brata Dragutina htio li§iti i onih oblasti, koje 
bija§e primio od svojih rodjaka, ugarskih kraljeva. Jo§ od god. 1302. bilo je u doljnoj 
Posavini neprestanih smutnja, te se dubrovaiki trgovci ne mogose vratiti za vremena u 
svoj rodni grad, po§to im kralj Uros Milutin ne dade prolaziti kroz svoju zemlju, a 
putove naokolo Drine bijahu zakrcili bosanski bani Mladin I. i Stjepan Kotroman. 

Dne 4. veljace 1314. boravio je Karlo Robert u Mitrovici (in villa sancti Demetrii), 
valjda da uredi prilike na jugoiztoku svoje drzave. Moguce da je tada li§io vladanja u 
Ma6vi svoga rodjaka Stjepana Dragutina, koji se bijase nedavno podigao proti njemu. 
Srbski razkralj podje u kaludjere, te umre kao monah Teoktist 21. ozujka 1316. Sad se 
pomami brat njegov Uros Milutin za MaSvom i drugim oblastima, kojima je pokojnik 
upravljao. Cini se, da je Urosu Milutinu zaista poslo za rukom, te je obladao Macvom, 
a zatim je stao udarati na Srijem i Bosnu. Vec u lipnju 1318. spremaju se Dubrovcani, 
kako ce strazama osigurati tvrdjicu sv. Lovrinca »poradi razmirica, koje ce sad na pla- 
nuti« izmedju kralja Urosa i bana hrvatsko-bosanskoga Mladina II. (propter novitates, 
que modo sunt parate occurere inter regem Urossum et Valmadenum). 

Navale kralja Urosa Milutina na MaCvu, Srijem i Bosnu prinudiSe napokon i kralja 
Karla Roberta, da sam glavom povede vojsku na jug svoje drzave. Rat sa srbskim 
kraljem vodio se je god. 1319. Vec u prvoj polovici godine bijaSe vojsci Karla Roberta 
poSlo za rukom, te oduze UroSu grad Ma6vu s drugim gradovima i varo§ima. Fosto je 
valjda srbski kralj pregnuo, da oteto opet zadobije, pozove Karlo Citavu svoju drzavu 
na oruzje, naredivSi, da se vojska skupi do 1. kolovoza (in octavis beati Jacobi apo- 
stoli .... quia tocius regni motus contra Urosium regem Seruie ipsis temporibus et 
diebus erat.). S tom vojskom prijedje Karlo Savu, provali u Ma6vu, te dopre sve do 
rijeke Kolubare, gdje je 16. rujna boravio i povelje izdavao (prope Kalabar in Macho). 
Dok je kralj udario na Srbe sa sjevera, pomagao ga je hrvatski i bosanski ban Mladin 
II. sa zapada, a stric kraljev Filip od Tarenta, bastinik Arbanaske i Drada, s juga. Banu 
Mladinu nanijeli su mnogo stete sinovi Branivojevi; no zato su opet mnogi podanici 
Uro§evi trazili utoCiSta u Dubrovniku, bjezeci jama6no izpred sile Mladinove. 



HRVATSKE ZEMLJE 



.11 



Rat produljio se i preko zime. Glavna vojska Karlova napredovala je sve dalje. Vec kod 
prelaze preko Save proslavio se magistar Nikola, kasnije kod podsade grada Macve i 
Kolubare steko§e velikih zasluga magistri Gregorije i Doroslav, braca i sinovi Doro- 
slava. Macvu bijaSe tezko osvojiti, jer su ju pomagali braniti neki ugarski nezadovoljnici, 
naro6ito Lothard, sin Dionizijev od plemena Guth-Keled, koji se bijase zajedno sa Srbima 
zatvorio u grad. Sam kralj podsjedaSe tada Ma6vu, te se torn prigodom osobito proslavi 
Nikola Gregorijev, koji na oci kraljeve dopade smrtonosnih rana. Napokon dodje i grad 
i ditava banovina Macva u kraljeve ruke. Vec 2. srpnja 1320. znao je i papa Ivan XXII. 
za pobjedu Karlovu, te je o torn obavijestio njemackoga protukralja Fridrika Lijepoga, 
poljskoga kralja Vladislava Lokietka, Ceskoga Ivana od Luksemburga, kao i austrijskoga 
vojvodu Leopolda i koru§koga Henrika. Papa javlja, da je Karlo >s jakom rukom i 
obilatom vojskom* srecno pobijedio razkolnike (schismatic!), i da je kraljevinu Srbiju 
(regnum Macedoniae) pokorio svojoj vlasti. Nadalje zeli, da bi slavodobitni kralj svladao 
sve razkolnike i nevjernike >sve do primorskih strana* (usque ad partes maritimas), te 
svagdje uveo katolidku vjeru; no posto on to sve sam ne bi mogao izvrSiti, poziva papa 
u pomoc i druge katolicke vladare, a nada sve njemackoga kralja Fridrika. Papa zaklinje 
kralja, neka pomaze Karla Roberta muzevno i snazno (asistas viriliter et potenter), pak 
ce onda i Bog njemu sve naplatiti. 

Nema sumnje, da se je rat svrSio pobjedom Karla Roberta. Ma6va, koja je od 
1282. bila u tudjim rukama, dodje opet pod kraljevsku vlast, te postade banovina, kako 
je i prije bila. Prvim banom bijase sada od 27. kolovoza 1320. vjerni i pozrtvovni Pavao 
Gorjanski, koji je tu cast vrsio kroz osam do devet godina (do veljace 1328). Da bi 
lakse branio povjerenu mu banovinu, podijeli mu kralj i vi§e susjednih zupanija, kao 
srijemsku, vukovarsku i bodrozku, tako da je drzavina Gorjanskih bila dosta obsezna i 
jaka za suzbijanje srbskih navala. No u prvi kraj nije to bilo potrebito, jer je malo zatim, 
29. listopada 1321. umro srbski kralj Uro§ II. Milutin, jedan od najokretnijih, najpod- 
hvatljivijih i najlukavijih vladara iz porodice Nemanjica. 

(Hrvatske zemlje od 1312. — 1321). Odkad je ban 6itave Slavonije Ivan Babonic 
suzbio Ivana i Petra Gisingovca preko Drave, te pooteo njima gradove, sto su ih drzali 
u Slovinskoj zemlji, odlanulo je i njemu i povjerenoj mu banovini. Dne 20. sijednja 1317. 
desio se je ban Ivan u svom gradu Zrinju, te je odanle pisao mletaCkomu duzdu Ivanu 
Superanciju, da mu izplati njegove novce (120 maraka), a na to ce on mletadkim trgov- 
cima izdati slobodno pismo, da smiju prolaziti »po oblastima njegova vladanja i njegovih 
prijatelja « Malo zatim, 22. svibnja spominje se ban Ivan u darovnici, kojom je kralj 
Karlo nagradio magistre Nikolu, Jakova, Ivana i Petra, sinove magistra Lovrinca od 
plemena Aba, darovavsi im Vocin i Novake s utvrdjenim gradovima Vocinom i Dre- 
novcem (Dornoch) za zasluge, sto ih bijahu stekli u borbi s odmetnim Gisingovcima. I 
sam ban nagradjivao je svoje pomocnike u borbi s Ivanom i Petrom Gisingovcem. Kad 
je 23. rujna 1320. boravio ban Ivan u gradu Vrbasu, dodje preda nj Ladislav, sin Ladi- 
slavljev od Rakovca (Rakonok), zajedno s mnogo plemica slavonskih, kao §to su bili 
Juraj Jurjevic, Petar Mihaljevid, Mihajlo Radomiric od Komarnice (Kamarcha), Ivacin 
Berivojevic, te zamoli bana, da bi mu poradi njegovih vjernih sluzba, njemu uiinjenih, 
dozvolio pobirati dohodak od mitnica u kotaru njegova posjeda Rakovca, a na velikoj 
cesti, koja vodi iz Krizevaca u Zagreb, i to kraljevskom vlaScu, koju vrSi u banovini 
(auctoritate regia, qua fungimur in banatu) Ban Ivan uvjeri se, da reiena velika cesta 
zaista prolazi kroz njegovo imanje, pak mu zaista dosudi zamoljeni dohodak, vec s 
obzirom na to, »§to je pomenuti magistar Nikola jo§ od rane mladosti svoje sudjelovao 
u svima podhvatima kraljevine Slavonije, bore<5i se muievno zajedno s banom za svetu 
krunu; a naro^ito tada, kad se je ban osobno podigao na sinove Henrika Gisingovca 
(cum DOS una cum filiis Henrici bellum sive prelium habuissemus personate), kojom je 



-2 ♦ KARLO ROBERT. 

prigodom magistar Nikola ne samo izgubio mnogo svojih rodjaka, nego i sam do- 
panuo rana.« 

Ban je Ivan u to sve vise sticao milost svoga kralja Karla Roberta. Pismom od 
2. veljace 1321. iz Temesvara povjeri mu, da rijesi spor izmedju zagrebackoga kaptola 
i slobodne obcine Gradca tik Zagreba. Gradjani naime slobodne obcine bijahu zaveli 
dvije nove vrsti daca na svom trgu: dacu na morsku sol, koju prozvase solmierom ili 
starom, i dacu na zivez, koju nazvaSe filjarScina, te zahtijevahu obje dace i od poda- 
nika crkve zagreba6ke, premda je bas kaptolu pripadalo pravo pobirati pijacovinu na 
Gradcu. Da bi taj spor rijeSio, a i druge poslove svoje banovine uredio, sazove ban Ivan 
sabor ili spraviSce u grad Zagreb. Sabor ce se sastati za svetkovine sv. Stjepana kralja, 
prije 20. kolovoza. 

Sabor se zaista sastao, a dodjose na nj svi plemici, sluzbenici kraljevskih gradova 
(castri iobagiones), i gradjani slobodnih obcina. Kad je ban Ivan pozvao pred sud pruce 
se stranke, podize se prvi notar obcine gradacke, po imenu Toma, te izjavi, da banu 
ne pristoji suditi obcini, jer imade kraljevsku povelju (zlatnu bullu), po kojoj gradjani 
obcine Gradca ne moraju odgovarati ni pred kojim drugim sudcem, nego samo pred 
kraljem. Ali ban ne znade Sale. Sporazumno s nazocnim plemicima izjavi, da ako i imade 
koje kraljevsko pismo, u kojem se ban Slavonije naro6ito ne spominje, to se ipak 
obcenitom klauzulom takova pisma ne krnji redovita jurisdikcija banova, posto je banija 
najuzvisenija cast u kraljevstvu Ungarije (cum in regno Ungarie excellentissima dignitas 
sit banatus). Medjutim banu ne pristoji samo redovita sudacka vlast (ordinaria iurisdiccio), 
nego mu je i posebnim kraljevskim pismom povjereno (iurisdiccio delegata), da izrece 
osudu u torn predmetu. Sada iznese opet notar Toma, da obcina imade takodjer kra- 
Ijevski privilegij, po kojem je vlastna uvadjati u svojem kotaru nove dace i nove namete, 
a tgj de privilegij podastrijeti saboru, samo neka mu se oznaci dan. Na odredjenom 
ro6i§tu izkaze se doista Toma kraljevskom poveljom, u kojoj su izbrojene sloboStine 
obcinske, ali se nigdje ne spominje, da bi smjela uvadjati nove namete, a najmanje 
solmieru i filjarscinu. Sada ban suglasno sa saborom osudi obcinu na gubitak parnice, 
te dohodak novih nameta dopita zagrebackomu kaptolu. Bilo je to 21. kolovoza, sutradan 
iza blagdana sv. Stjepana. Ban izabere jos dva pristava, kneza Nikolu, sina Stjepana 
Cupora iz Moslavine, zatim kneza Stjepana od Vinodola, da uvedu kaptol u njegovo pravo. 

Dok je ovako slavonski ban Ivan Babonic navracao svoju zemlju na stazu mira i 
reda, bilo je banovanje Mladina II. u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni kud i kamo burnije. 
Ta njemu bijase otac namro rat s mletackom obcinom radi Zadra, a nakon toga rata 
zaredase neprestane borbe, koje ne dado§e Mladinu ni odahnuti. 

Kako je Karlo Robert bio zabavljen bas 1312. u sjevernoj Ugarskoj , nije ni 
snivao o tom, da pomogne Zadru i banu Mladinu. No hoce li taj biti dosta jak, da 
odrzi najznamenitiju tecevinu svoga otca.? Ako podje Mladinu za rukom, te konacno 
oblada Zadrom, gdje ce onda biti kraj slavodobicu njegovu; ako pak izgubi Zadar, bit 
ce taj neuspjeh prvi udarac, koji ce s temelja potresti ponositu zgradu, §to no ju je podigao 
pokojni ban Pavao. Zalibog te su se u potonje vrijeme prilike znatno promijenile na 
stetu Hrvatske i bana Mladina. Mletafika obcina izmirila se s papom i pogodila radi 
Ferrare, te je tako naSla odu§ka na zapadu i mogla svu svoju paznju Svracati na iztok, 
narocito na grad Zadar, bez kojega joj ostade zatvorena izto6na polovica jadranskoga 
mora. No izmirenje Mletaka dojmilo se i Zadrana. Videci oni, kako je papa oprostio 
Mletcima i rijesio ih prokletstva i kako se opet slobodni Mletci spremaju na osudni 
udarac proti njihovu gradu, prepadoSe se Ijuto, pak uzeSe snovati, kako bi se i oni s 
republikom izmirili. Dne 30. rujna i namah opet 3. listopada 1312. poslase duzdu dva 
pisma, u kojima veliCahu ime Bo^je, a na koncu o6itova§e, da bi se htjeli pogoditi s 
Mletcima, ali se boje odpraviti svoje poslanike. Na to im duzd Marin Georgije 17. listo- 



I 



HRVATSKE ZEMLJE 

pada odgovori, da obcina rado prihvaca ponudu Zadraaa, koje je uvijek Ijubila kao 
otac rodjene sinove. »Ako se zaista zelite izmiriti*, zakljuiuje duzd, >po§ljite bez straha 
k nama svoje poslanike, koji 6e biti lijepo primljeni kao u svojoj kuci; inace cemo drzati. 
da vam nije stalo do mira, vec da jedno govorite, a drugo niislite.« 

Medjutim ovaj put ipak ne dodje do mira. B in Mladin srecno je suzbijao mletaiku 
vojsku, koju su voditi Tiofio Mauroceno (Morosini) i kapetan brodovlja Vid da Canale. 
Mozda su ga pri torn izda§no pomagali hrabri OmiSani sa svojim knezom Petrom 
Bogdanom. Zadrani se na to predomislise, te 03tado§e vjern' svotqu branitelju U jednoj 
zadarskoj izpravi od 16. studenoga 1312. d:itamo: »Za ugarskoga kralja Karia, nadbiskupa 
Aleksandra, Mladina drugoga bana Hrvata i Bosne, kneza Zadra i principa 
DalmaCije*, po 6em sudimo, da su Zadrani jo§ na koncu god. 1312. priznavali vlast 
kralja Karla Roberta i bana Mladina kao svoga kneza. 

iMladinu bijase dakle god. 1312. zaista poslo za rukom, te je odrzao Zadar u svojo 
vlasti. No da li ce moci i dalje odolijevati moznoj republic!, koja je odlucila Zadar poko- 
riti po §to po to? Kroz citavu zimu cinila je ona velike priprave. Uzela u sluzbu svoju 
kondotijera Dalmasija i njegove tri tisuce Katalonaca, koji su dosad za placu sluzili 
papu u ratu ferrarikom i mnogo krvi mletadke prolili. Dalmasije ostat ce u mletackoj sluzbi 
kroz tri mjeseca i primat ce za to ugovorenu placu. Tisuc njegoviii Ijudi poci ce na bro- 
dovlje, koje ce sastojati od 15 galija, a zapovijedat ce mu Baldovin Delfino; 2000 momaka 
(1000 pjeSaka i 1000 konjanik-a) vodit ce sam Dalmasije kao kopnenu vojsku. 

U mjesecu lipnju 1313. podje ta vojska prema Zadru. Najprije stade pred Ninom, 
gdje se izkrca kopnena vojska na otoku Ura (danas Pontadura-Vir) ProboravivSi tu osam 
dana predje dalje na samo kopno, te cde pod Zadar. Dok se je brodo\lje usidrilo pred 
Zadrom kraj otoka Ugljana, poce kopnena vojska pasati grad, da mu zaprijeci dovazanje 
lirane. No u to osvane pred gradom i ban Mladin s hrvatskim cetama i najmljenim oklop- 
nicima, te se utabori kod crkve sv Jakova izmedju zidina gradskih i logora Dalmasijeva (po 
tisudu koraka razdaleko), tako da mletadka vojska nije mogla nifi opasati grada niti mu zapri- 
jeCiti dovazanje hrane. Tako morade mletacka vojska skrStenih ruku stajati pred Zadrom. 

U to se primakla i jesen, a minula vec i tri mjeseca ugovorene sluzbe Dalmasijeve. 
Kondotijere po^alje u Mletke svoje poslanike, da pitaju, lioce li zadrzati njegove Ijude i 
njega za dalja tri mjeseca uz jednake uvjete i placu ? Mletdani, koji se bijahu dugotrajnim 
ratom iztroSili, odgovorise, da ce ga zadrzati jos mjesec dana, ali za polovicu dosadanje 
place. To silno ozlojedi Dalmasija, koji se je bojao bune medju svojim Kataloncima, ako im 
prikrati pogodjenu placu. Na to 22. kolovoza 1313. zakljudi vijece petnaestorice u Mletcima^ 
da ce zad zati Katalonce u svojoj sluzbi, ali da 6e im davati placu mleta^ki Cinovnici. Mletdani 
su jamadno tada vec posumnjali na Dalmasija, drzeci, da je ili nevjest vojvoda ili da snuje o izdaji. 

Medjutim dodijalo i Zadranima i banu Mladinu ratno stanje. Trgovina Zadrana 
propala, a s njom i blagostanje; ban Mladin pak uvjerio se bolan, da mu od kralja pomoci 
nema, a sam sa svojom snagom da ne bi mogao trajno odolijevati jo§ uvijek preteii- 
tijim Mletcima. Smisli dakle sve u jedno, te stade raditi, da Zadrane izmiri s republikom 
pcd §to povoljnijim uvjetima. Njegovi poslanici govorahu u Mletcima, neka prime Zadrane 
u svoje okrilje kao prijatelje, koji ce kao slobodni Ijudi radije stajati uz njih nego silom 
prinudjeni. Mladin pace i sastavi pogodbe mira, te ih predlozi po svojim poslanicima. No 
ponositi Mletci, premda sami u stisci, odbiSe banove poruke, te predloziSe posve druge, 
kud i kamo teie uvjete, po kojima bi Zadar opet postao podanikom njihovim. 

Taj postupak Mletiana ogord:i Mladina. Sad ce se sporazumiti s ozlojedjenim Dalma- 
sijem, da iznenadi mletaCku gospodu. Pozove ga na dogovor u odredjeni dan. Lukavi 
Dalmasije kazao Mlet^anima u svom taboru i na brodovima, da ide ugovarati o predaji 
Zadra, te s njihovom privolom po§ao na roSiSte No tu je posve drugo utanadio s banom. 
Dalmasije pre<5i 6e u sluzbu Mladinovu i primit 6e namah od njega tisudu zlatnih iorinti; 

Hrv. poTj. n. I- 3 



KA1\L0 fiOBERT. 
H # 

onda ce sa svojom vojskom poci u Zadar, koji ce mu otvoriti svoja vrata i izabrati ga za 
svoga upravitelja uz godiSnju placu od tisucu zlatnih forinti i druge dohodke u prirod- 
ninama (zitu, vinu i stoki). Dalmasije ostat ce upraviteljem grada, dokle ga bude volja, 
a onda ce Mladinovi brodovi prevesti njega, njegovu druzinu i prtljagu u Napulj. 

Lukavi Dalmasije vratio se u svoj tabor toboze bijesan, §to se nije mogao pogoditi 
s banom. Namah zapovjedi vojsci, da se spremi, jer ce sutradan udariti na Zadar. No 
kad je 1. rujna u ranu zoru posao pred grad, ne opre mu se nitko, vec mu otvori§e 
vrata, te ga docekase s velikim slavljem. Mletcani, koji su bili u njegovu taboru, kao 
i oni na brodovima, udari§e na to u bijeg, da ih ne zarobi njihov izdajnicki saveznik. 

Dalmasije predlagase sada i Mletcima i Zadru mir. Zadrani ga prihvatise, jer im 
bijase dodijalo ratovanje i bijeda; a i ponositi Mletci se umeksali, jer su se bojali, da im 
Zadar ne izmakne za sva vremena Republika se pace zahvalila Dalmasiju za toliku 
Ijubav, te povjerila zapovjednicima svoga brodovlja, da ugovaraju o miru. I zaista bi 
utanaCen mir 23. rujna 1313 pred gradom Zadrom. Zadrani priznase opet vlast mletacku 
uz ove pogodbe: kn.za ce Zadrani odsad birati sami, ali izmedju mletackih plemica; 
knezeve vijecnike, sudce i sve c^inovnike birat ce Zadrani izmedju svojih gradjana, te ce 
oni upravljati gradom po starim zakonima i obicajima. Obje stranke vratit ce izmjenice 
zarobljenike i zaplijenjena dobra, Zadrani ce placati mleta^koj obcini svakoga prvoga 
ozujka danak od 150 perpera ili 3000 kunovih koza. Svi Zadrani po6ev od 14. godine 
priseci ce mletackomu duzdu zakletvu vjernosti, i ta ce se zakletva ponoviti svake desete 
godine. Zadrani ne ce stupiti u savez s gusarima, niti ce ih podupirati 6inom ni savjetom. 
Ona stranka, koja pogazi taj mir, platit ce drugoj globu od 100.000 maraka srebra. 

Odavna nije mletaCka obcina utanadila tako nepovoljna mira, a kamo li s odmetnim 
gradom, koji je smatrala svojim podanikom. Jos bi u pogodbi mira narocito odredjeno, 
da se ne smiju ukinuti obveze, sto ih imadu Zadrani prema ugarskomu kralju, kao ni 
utanaSenja s banom Mladinom i njegovom bracom, ucinjena za posljednjega rata. No 
zato se moradose Zadrani obvezati, da ce udesiti, te ce se ban Mladin II. odreci haslova 
kneza zadarskoga, kao i svih prava, koja se temelje na naslovu i vlasti knezevskoj, i da 
se ne ce vise zvati knezom ni on ni koja druga osoba. 

Gubitak Zadra bijase golem udarac za vlast i ugled bana Mladina II. Morao je 
saci s visine, na koju se bija§e otac njegov uzpeo, te se morao odreci osnova, koje je 
pokojni ban Pavao zamislio. Kad je Mladinu izmakao Zadar, ne ce li Mletci segnuti i za 
drugim gradovima Dalmacije ? Ne ce li u obce nastati reakcija proti prevelikoj moci Bri- 
birskih knezova? Vjere u nedobitnost bana bijase nestalo; ne ce li se sada drugi knezovi 
hrvatski pojagmiti, da budu ravni Bribircima? 

I zaista je nakon gubitka Zadra progonila nedaca bana Mladina i njegovu svojtu. 
Nije mu ni to pomoglo, sto se je 28. i 29. ozujka 1314 zajedno s bracom svojom dao 
proglasiti gradjanima obcine mletaCke; pate mu to gradjanstvo rodilo nove neprilike, jer 
su se Mletci sve vise stali uplitati u posle dalmatinske i hrvatske. Jamacno ponukom Mlet- 
6ana dize se proti banu grad Trogir, a na celu mu potestat Matija Zoric. Mladin pade 
u lipnju 1315. s vojskom pod Trogir, na sto Trogirani zatrazise pomoc u mleta^koga 
duzda Ivana Superancija. No ipak se u srpnju pogodise s banom. Obecase mu platiti 
10.000 libara u ime globe za svoju nepokornost, a na to im ban oprosti i ostavi njihov 
kotar. Slijedece godine 1316. darovaSe Trogirani banu konja Learda sa sedlom i uzdama, 
a uz to mu prirediSe brodove, kad se je spremao u pohode grofu Goridkomu. 

Jos viSe jada zadavahu Mladinu oporni hrvatski knezovi. S Frankapanima, knezovima 
Dujmom i sinom njegovim Friderikom b»o je u zavadi jos od god. 1314. Kavgali se 
poradi Jablanca, za koji su Frankapani tvrdili, da pripada njihovu gradu Senju, dok 
je Mladin poput otca svoga razpolagao s tim gradom po svojoj namisli i volji. 
Godine 1316. podigli se opet krbavski knezovi Budislav, Pavao i Gregorije, sinovi 



HUVATSKK ZKMIJK. 



35 



knt'za Kurjaka, a njima se pridruzio njihov surjak, vojvoda i knez Nelipic, sin Jurja 
Isanova. Jama6no su se tada stali odupirati banu takodjer ban i knezovi bosinski, 
kao Stjepanici ili Hrvatinici u Doljnim krajevima, Mihovilovici u Lijevnu, i napokon jo§ 
nedorasli ban Stjepan Kotromanic. Tezko bilo Mladinu odolijevati tolikim protivnicima 
od Gvozda i otoka Krka do Neretve, i od gradova Spljeta, Sibenika i Trogira onamo 
sve do rijeke Drine. U velja(!:i 1317. trazio je ban od Trogirana pomoci za vojsku 
»proti sinovima Kurjaka i vojvodi Neliptcu* ; no da li je tu pomoc primio i sta je dalje 
radio, ne moze se razabrati iz dosad poznatih spomenika. Usred borbe s hrvatskim knezo- 
vima stigao banu poziv od kralja Karla Roberta, da ga pomaze u ratu sa srbskim kraljem 
Uro§em II. Milutinom. Mladin morao priskoditi svomu kralju, sve da i nije htio, jer mu 
je bilo proti srbskomu kralju braniti svoju banovinu Bosnu i svoga Sticenika, mladoga 
bosanskoga bana Stjepana Kotromanica. No dok je kralj god, 1319. sre<5no ratovao u 
Macvi i obnovio svoju vlast u toj banovini, 6ini se, da je i tu bana Mladina snaSla 
nedaca. U lipnju 1319. miri se on sa srbskim kraljem Uro§em Milutinom, kojemu je 
morao dati taoce, medju njima i rodjenoga brata svoga. Srbski kralj predaje tada te 
taoce Dubrovcanima, te ce ih oni drzati u svom gradu dotle, dok ban izpuni zadata 
obecanja. Ban se naime zavjerio, da ce kralju ne§to povratiti (restituit); §to, nije zabilje- 
zeno. Svakako je banu Mladinu u polovici 1319. bilo vrlo tijesno, te se s toga ne d;udimo, 
§to se je u svojoj nevolji izjadao papi Ivanu XXII., kad ga je zamolio, da bi njegovu 
sticeniku Stjepanu Kotromanicu, banu bosanskomu, dozvolio ozeniti se kcerju grofa Mein- 
harda od Ortenburga, premda mu je rodjakinja u cetvrtom stepenu Papa je to posla- 
nicom od 18. srpnja 1319. rado dozvolio, te je podjedno drugim pismom od istoga dana 
zarkim rijecima bana sokolio, da trijebi i dalje patarensko krivovjerje u Bosni. »Tada bo 
ces«, zakljucuje papa, »zaista modi biti dobitnikom svojiii nepr ij at elj a, ako 
se budes trsio s Gospodnjega polja otjerati dusmane Kristova krsta « 

Mladin izaSao iz borbe sa srbskim kraljem slabiji, nego §to je prije bio. K tomu se 
skovala proti njemu i zavjera, kojoj je bio na 6elu potestat grada Sibenika, Kosa Ilijic 
sa svojom bracom Saracenom, Mihajlom i Ilijom, dosadanjim pouzdanicima bana Mladina. 
Zavjeri pristupise 1 neki hrvatski knezovi, izgledajuci tezko das, da zamijene Mladina na 
banskoj stolici. Urotnici smislise, da <5e banu oteti sva njegova imanja i dasti, te ga na 
posljedku i pogubiti. A da im lak§e zamisao podje za rukom, zatrazi§e pomoc u mletadkoga 
duzda Ivana Superancija, koji je jedva dodekao, da se uplete u prilike hrvatsko-dalmatinske. 

Mladin planuo te pregnuo, da razprsi zavjeru i kazni krivce. Odludio skuditi neharni 
Sibenik, te ga poniziti do obicne varosi hrvatske. A mogao je to punim pravom udiniti, 
jer Sibenik nije bio od starine poveljena obcina dalmatinska, nego hrvatski grad (poput 
Skradina), koji je tek miloscu nekih kraljeva i knezova Bribirskih do§ao do vecega ugled?, 
tako da se je mogao takmiti s dalmatinskim obcinama. Najprije zarobi kolovodju Kosu 
Ilijica i baci ga u tamnicu, gdje je poslije i poginuo; a onda u srpnju 1319. dodje s 
vojskom pred neharni grad. Gradjani mu na zahtjev predadoSe sve Ilijice, bracu Sara- 
cena, Mihajla i Iliju, koje dade pogubiti, a zatim zahtijevaSe, da mu se i grad predade 
na milost i nemilost. Sada Sibencani stadoSe vapiti za pomoc u Mletcima. Jednoga dana 
osvanu u banovu taboru mletadki gradjanin i plemic Marko Vitturi kao poslanik svoje 
obcine, pak ce toboze utanaditi mir izmedju ratujucih stranaka. PredlagaSe, neka Siben- 
dani obecaju, da ce banu izkazivati svu dast i priznavati sva njegova prava, kako su 
dinili za njegova otca i dosad za njega. No Mladin izjavi Marka Vitturiju, da njemu ne 
treba mletadkog posredovanja, da nije vile voljan primiti Sibenik pod starim pogodbama, 
nego da je odludio nezahvalni grad li§iti svih njegovih slobo^tina i privilegija, te ga 
posve pokoriti, da mu zitelji budu opet podanici kastela (castri Sibenici), kako su nekad bili. 

Odludne rijedi Mladinove silno uzrujaSe i MIetdane i Sibendane. Mletci se uzgoro- 
padiSe, kao da njima pristoji stititi autonomiju i slobodu dalmatinsko-hrvatskih obdina. 



i • kARLO ROBE^t. 

Misle6i, da je najzgodnije vrijeme, da se dobave Sibenika, stadole se toboz zivo zauzi- 
mati za slobodu njegovu. IzabraSe novo, svedano poslanstvo od tri lica, Tomu Sagreda, 
Angjela Bemba, i Marka Vitturija, koji ce sada odluino (instanter) zahtijevati od njega, 
da bi izvolio ostaviti §iben6ane u njihovu stanju i slobodi, a da se zadovolji onim 
pravima, koja je dosad uzivao otac njegov i on sam. A da bi Mladinu pokazali, da se 
ne §ale, zapovjedi§e, da se dize vojska i mornarica, pak ju onda posla§e u dalmatinsko 
more u pomoc Sibeniku. Zanimljivo je, kako su MletCani vec tada lukavo navjeScivali, 
da im nije stalo zadrzati mozda Sibenika za svoju obcinu, nego da mu jedino zele izra- 
diti, kako bi ostao u svojoj slobodi I 

Ban Mladin II. sad je gorko izkusio, sta je to biti mleta6ki gradjaninl Ne imajuci 
brodovlja, a kamo li takova brodovlja, koje bi se moglo ogledati s mletaSkim, morade 
se okaniti svoje namisli, da kazni odmetne sibenske gradjane. Ostavi polje izpred Sibe- 
nika, svaljujuci svu krivnju za svoju nedacu na lukave, vjerolomne Mletke. Sibencani pak 
slavljahu silno slavlje, te izabrase za svoga potestata mjesto poginuloga Kose Ilijica 
krbavskoga kneza Budislava Kurjakovida. Taj bijaSe zakleti neprijatelj bana Mladina, a 
jak i ugledan medju hrvatskim knezovima. Tim zadadoSe Siben6ani drugi udarac banu 
Mladinu, koji toga nije mogao oprostiti nekadanjemu miljen6etu svoje porodice. 

No Mladin kao da se jos nije okanio nade, da ce ipak jednom pokoriti Sibenik. 
Mislio je jadan predobiti mletacku obcinu i duzda joj Ivana Superancija, te skloniti ih, 
da ne pomazu odmetnoga grada. Poslat ce svoga pouzdanoga 6ovjeka, mudroga muza, 
vjeStoga i slavnoga IjeCnika svoga, Vilima Varinjanu, u Mletke, ne bi li mu po§lo za 
rukom, da nakloni duzda na Mladinovu stranu. Vilim Varinjana (Guillelmus de Vergnanai 
Verignana) bija§e sin Cuvenoga profesora medicine na sveucili§tu u Bologni, Bartolomeja 
Varinjane, a i sam jedan izmedju najodlidnijih Ijeioika svoga vijeka. Ban Mladin uzeo ga 
za svoga tjelesnoga Ijecnika, a uza to rabio ga i kao diplomatskoga savjetnika u 
vaznim politidkim poslovima. Taj dakle Vilim Varinjana, sam rodom Talijan, podje 
7. sijecinja 1320 za bana Mladina u Mletke, Najprije ce pozdraviti duzda u banovo ime 
kao njegova gospodina i prijatelja, onda ce pozdraviti i vijecnike, te izjaviti, da je ban 
spreman na svaku dopuStenu i 6astnu sluzbu. Cudit ce se nadalje Varinjana, §to je, 
nastala neka napetost i opreka izmedju bana i Mletaka, sto se je osobito ocitovalo onda 
kad su Mletcani za vrijeme »bune Sibenskih podanika proti 6asti banovoj poslali odmet- 
nicima u pomoc brodove i vojsku«. Ban se tomu osobito cudi, posto znade, da je zako- 
niti i vjerni gradjanin mletacke obdine. Neka Vilim pita za uzrok toj protivStini, neka 
se znade, da se uzmogne ukloniti. Ako bi uzrokom bile samo ustmene i pismene obijede 
zlih Ijudi, moglo bi se lako povratiti sve u prijasnje stanje, po§to ban zeli i dalje biti 
prijatelj duzdu i obcini. 

Na tu priliCno diplomatsku i skromnu poruku odgovorise Mletci upravo drzko. Oni 
sve priznaSe, §ta su dinili protiv bana Mladina, a u prilog Sibendanima. A kako to oprav- 
da§e? Evo kako odsjeko§e banu Mladinu 14. veljace 1320 »Mi znademo, da su vazda 
na§i predSastnici i obcina mletadka nastojali od najdavnijih vremena, da primorski krajevi 
Dalmacije zadrze svoju slobodu, i da ih nisu dali ni od koga pokoriti i podloziti. Nasli 
smo takodjer u starim spisima od dvije stotine godina natrag, kako je nekad (998) 
duid Petar (Orseoli), na§ predSastnik, primorske gradove Dalmacije svojom modnom 
desnicom oslobodio, kad ih je bio zauzeo i pokorio neki kralj i knez Hrvatske (Drzislav).* 
Eto tako se Mletci narugaSe hrvatskomu banu! Kao ito je nekad radio duzd Petar Orseoli 
za kralja hrvatskoga Drzislava, cinit ce Sada duzd Ivan Superancio za bana Mladina II 
Uza sve to poruCuje mu jo§ porugljivo, da ce postupati s njim kao s milim i iastnim 
gradjaninom mletadkim, ako ne bi on sam dao povoda ili uzroka za protivnol 

To je bilo zaista suvise za bana Mladina, koji je nekad dozivio sjajnih dana za 
svoga otca, bana Pavla. Stanje je njegovo dnevice postajalo nepovoljnije: ovamo mu se 



h 



HRVATSKE ZEMLJE. -^ 

odmedu hrvatski i dalmatinski gradovi u primorju, tu mu se opiru hrvatski knezovi, neka- 
danji vazali njegovi; a sve to pomaze mletacka obcina, koje je on pravi gradjaninl 
Ogordeni ban Mladin snovao je odsad jedino o torn, kako da se osveti Mletcima, koji 

V 

mu posve odvratiSe grad Sibenik. Ako se Mletcani nijesu zacali Surovati s odmetnim 
gradom, zasto da se on krati ortaSiti s dusmanima mletadke obcine ? U Hrvatskoj je tada 
zivio Bajamonte Tiepolo, mletadki plemic, koji bijase pred desetak godina skovao urotu, 
da obori vladu u Mletcima i sam se nametne za duzda. Bajamonte Tiepolo desio se u 
Hrvata kao bjegunac, iz6ekujuci zgodu, da bi se mogao vratiti u Mletke i obnoviti svoje 
poku^aje. Ovoga muza, kojega je tadanja mletadka vlada proglasila izdajicom svoje domo- 
vine i ucjenila mu glavu sa 10.000 libara, izabrao je ban Mladin za svoga prijatelja i 
pouzdanika. S pomocu njegovom nadao se je predobiti mozda i mletacki Zadar, pak 
tako Mletcima vratiti nemilo za nedrago. Kad god bi Mladin imao kakih posala ili 
razprava sa Zadranima, vazda je birao Bajamonta za svoga zastupnika i sudca. To je 
Mlet^ane silno smetalo, oni se pobojase, da ce opet doci do smutnja u Zadru. U pismu 
od 21. studenoga 1321. kore Zadrane, §to druguju >s Bajamontom Tiepolom, izdajicom, 
koji je izabran za sudca sa strane banove«. Dozivlju im u pamet ustanovu mira od 
god. 1313., po kojoj bi Zadrani morali >prijatelje i neprijatelje Mletcana smatrati za 
svoje prijatelje i neprijatelje*, pak onda dodaju: »Taj Bajamonte je ocit neprijatelj i 
izdajica na§e obcine, a vi njega primate za sudca i poCascujete ga, §to je proti na§oj 
casti i utana(5enim ugovorima*. 

Ukor i prijetnje, a jos vi§e budne o6\ mletadkoga kneza u Zadru pomrsile su 
osnove bana Mladina. Nema barem spomena Bajamontu kroz neko vrijeme u spomeni- 
cima. Mozda je i sam Mladin odustao od te osnove. 

No zato ipak nije mirovao. Trogirani bijahu vec tako ugrezli u mletafiku struju, 
da su i potestate svoje birali izmedju tamosnjih gradjana. Tako je od 27. srpnja 1321. 
bio njihovim potestatom mletacki gradjanin Stjepan Manolesso. Ban Mladin upro 
svu snagu, da prikloni na svoju stranu reCenoga potestata. Sta mu je nudio ili dao, ne 
moze se ustanoviti ; no ne prodje mnogo, a Stjepan Manolesso stupio potajno u sluzbu 
banovu. Upiruci se o savez s banom stao potestat haraciti medju Trogiranima. No s toga 
se rodi veliko nezadovoljstvo u gradu. Trogirani salju svoje poslanike k banu, da mu 
izloze tuzbe silovitoga potestata ; no Manolesso pretekao trogirske poslanike i prikazao 
svoja nasilja banu u drugom vidu. Mladin planuo, pak ce osakatiti krive tuzitelje. Bacio 
poslanike u tamnicu, te odredio, da se svakomu od njih izvade po dva zuba i jedno 
oko, neka pamte, kad su krivo obijedili svoga poglavara. No ipak se Mladen napokon 
predomislio : odvratili ga od toga neki vjerni mu Trogirani. 

U to se u Trogiru porodila smutnja. Sve stalo u jedan glas vapiti, da je svemu 
zlu kriv zulumCar Manolesso, da je bana krivo izvijestio, da radi na zator obcine. Videci 
napokon Manolesso, da mu nema duljega obstanka, ostavi grad na brzu ruku i pohita 
k svomu savezniku Mladinu, koji ga lijepo do6eka i ugosti. Izplati mu paie i placu, sto 
bi ju morao primiti od Trogirana za 6itavu godinu ; osim toga obe<5a mu nadoknaditi 
sve stvari, koje mu bijahu u Trogiru zaostale, te su ih ondje zaplijenili. A na to podize 
ban vojsku, da se osveti Trogiranima, §to su zbacili s potestata njegova dovjeka. 

No §to ce Mletci? Zar ne ce oni opet pohitati u pomoc Trogiru? Ovaj put nad- 
mudrit ce ban lukave Mletke. Mladin II., ban Hrvata i Bosne, pi§e 25. studenoga 1321. 
iz Skradina pismo svijetlomu, velemoznomu i mocnomu gospodinu Ivanu Superanciju, 
duzdu mletadkomu, gdje no ovako hvali i brani Manolessa : >Po§to je na naSu molbu 
plemeniti muz Stjepan Manolesso, va§ gradjanin, poradi svojih zasluga primio upravljanje 
i potestat naSega grada Trogira, te se u tom zvanju ponio dobro i zakonito, kako smo 
mogli razabrati iz izvjeltaja mnogih vjere dostojnih Ijudi, te se i sami uvjerili revnim 
vlastitim potrazivanjem, — do§lo je nedavno do naSega znanja, da je obdina grada 



g KAIUX) ROnKUT. 

Trogira recenoga Stjepana kod vas i mletacke obcine opadnula, da je nesta s nama 
utanadio, §to bi moglo biti na stetu i povreda istoga grada Trogira. Mi smo nasuprot 
i darove i milosti dosta znatne podijelili gradu upravo na molbu recenoga Stjepana. A 
posto smo krivnjom gradjana recenoga grada Trogira zatekli pomenutoga Stjepana 
izagnana i liSena njegovih stvari, to smo mu iz Stovanja prema vasoj obcini iz vlastite 
na§e kese izplatili ostatak place za ovu godinu. Mi cemo njemu prigodomice naknaditi 
i svu stetu i troSkove; no ovaj 6as ne mozemo toga udiniti radi novih slucajeva (casus 
novi), koji su se pojavili*. 

AU Mlet^ani ne dadose se nadmudriti. Oni poslaSe u Trogir Mateja Manolessa, 
otca bivsega potestata Stjepana, s pismom, u kojem su trazili razjaSnjenje. U odgovoru 
od 2. prosinca 1321 nastojahu Trogirani svu krivnju svaliti sa sebe i prikazati Stjepana 
Manolessa kao najvecega zlotvora svoga grada Oni ga obijedise, da je za Citavo vrijeme 
svoje uprave neprestano korio, tuzakao i obijedjivao, gdje je samo mogao, te tako raz- 
trovao nutarnje i vanjske prilike povjerene mu obcine. On je ocrnio ne jednoga, dva ill 
deset, nego upravo sve bez razlike, ne samo kod gospodina bana, nego kod svih u 
oblasti redenoga gospodina bana. On je pace opadnuo iste poslanike njihove, koje su 
poslali banu, tako da ih je taj dao uhvatiti i sramotno vrci u tamnicu. Ban bijaSe vec 
naredio, da se poslanicima izvade po dva zuba i po jedno oko, te bi se bilo to i izvr- 
silo, da nije bilo Boga i dobrih prijatelja. »No sto je jos gore«, nari6u Trogirani, 
»mi smo sve do danasnjega dana zatvoreni u gradu«. Mnogo zla pG6inio 
je Stjepan Manolesso od prvoga casa svoje uprave. Nijesu njega iztjerali Trogirani iz 
grada, vec su ga zaklinjali, da ostane medju njima, obecavSi mu, da ce postupati s njim 
castno. No silom ga nijesu mogli pridrzati. Trogirani kazu jos, da su oni Ijudi cestiti i 
priprosti, pak se preporucaju mietackoj obcini, neka se u sve dade uputiti po svojim 
gradjanima, koji su tada u Trogiru boravili. 

Jo§ u prosincu 1321. stajao je ban Mladin II. s vojskom izpred Trogira, da ga 
kazni poradi Stjepana Manolessa Mletci dakako da su opet stali na stranu Trogirana, 
da ih posve odvrate od bana Mladina, kako su pred dvije godine ucinili sa Sibenikom. 
Obcina mletadka smatrala je pate, da je osvanuo cas, kad bi mogla predobiti i Trogir 
i Sibenik. Dok je ban podsjedao Trogir, mletacka je obcina radila, da i Trogir i Si- 
benik, koji su dugo te dugo zivjeli u medjusobnoj zavadi, izmiri i skloni na savez za 
zajednicku obranu od bana Mladina. 

Mletacko je nastojanje uspjelo. Trogirsko vijece izabere 24. prosinca 1321. dva 
svoja zastupnika, Danila Jakovljevica i Fridrika Matijevica, da ugovaraju mir i savez sa 
Sibenikom. Jednako udiniSe i Sibendiani 22. sijednja 1322., izabravsi za taj posao cetiri 
svoja sugradjana : Bogdana Desinju, Franju Marinica, Mihajla Dragoja Kuzmica i Dismana 
Jurica. Zastupnici trogirski i sibenski sastase se u crkvi sv. Cubrijana na otoku Ciovu, 
te utana6ise ondje mir i savez, utvrdivSi sve prisegom na svete moci. Mir i savez biSe 
utanadeni narodito, »da se uklone buducim pogiblima« (futuris periculis obuiare), a proti 
svim »neprijateljima i protivnicima*. Sve dosadanje opreke, razmirice i pravde neka 
prestanu za sve vijeke. Neprijatelji i prijatelji jednoga grada neka budu neprijatelji i 
prijatdji drugoga. Oba se grada moraju medjusobno pomagati na kopnu i na moru po 
najboljoj snagi svojoj. Ako koja sranka prekrsi taj ugovor, platit ce globu od 50.000 
libara mletaikih denara ; polovica globe neka bude onda duzdu i obcini mietackoj, a 
druga polovica onoj stranci, koja je ugovor odrzala. 

Obranbeni ugovor i savez izmedju Trogira i Sibenika, a pod okriijem mletadkim, 
nedvojbeno je silno ogordio bana Mladina. Jama^no je tada Ijuto uvrijedjeni ban planuo, te 
se nemilo stao osvecivati opornim i odmetnim gradovima. Suvremeni Ijetopisac, Splje- 
canin Miha Madije pise, da je ban, saznavsi za taj ugovor, bio straSno uznemiren (turbatus 
est valde), i da je udarao s vojskom na obadva grada. Najprije je kroz mjesec dana 



PAD SANA MLADINA II. 

39 

harao Sibensko polje, sijekuci drvece i vinograde. Onda se je opet vratio pred Trogir, da 
i ondje sve pretvori u pustoS. 

Ali uzalud mu sav trud. Dok je on s kopnene strane pustosio kotare tih gradova, 
mletadko je brodovlje zasticivalo same gradove s mora, pak tako je banu Miadinu bilo 
upravo nemoguce, da ih osvoji. Naprotiv su njegove navale sklonile Trogirane i §i- 
benCane, da se sasvim odvrgnu od Hrvatske i Dalmacije, i da se povjere Mletcima. Oni 
ce se dati u zaStitu i podanictvo mletacke obcine, koja ce ih onda s vecim pravom 
braniti kao svoje podanike. Prvi se na to rijesi Sibenik, taj od starine hrvatski grad U 
obcinskom vijecu naslo se 2. veljade 1322. na okupu sedamdeset i sedam vijecnika, 
pak ti izabra§e obcinskoga konzula Bogdana Desinju, da kao zastupnik i poslanik grada 
ide u MIetke, i da ondje ugovori savez i podjedno da Sibenik predade Mletcima. Vec 
1. ozujka utanaci on pogodbu s duzdom Ivanom Superancijem. Grad Sibenik sa svim 
ziteljima i kotarom podade se gospodstvu Mletaka, >ne dirnuv 6asti i prava gospodina 
kralia ugarskoga<. Sibendani bit ce pod zastitom Mletaka ; njegovi zitelji drzat ce se 
kao i drugi podanici mletacki u Dalmaciji. Svake druge godine siljat ce mletacka obcina 
svoga gradjanina za kneza u Sibenik. Taj ce primati godimice samo placu od 1200 libara, 
(lok ce sva regalija i dohodci, koje su se dosad davali knezu, ostati obcini sibenskoj. 
Malo dana zatim, 15. ozujka, sastalo se u palaci vijeca sibenskoga opet gradsko vijece, 
te su najodlicniji plemici grada polozili prisegu vjernosti mletaikoj obcini. Duzda je torn 
prigodom zustupao Bartol Michieli, kojemu su takodjer predali klju^e grada. 

Za primjerom Sibencana povedose se malo zatim i Trogirani, predavSi se mle- 
tadkoj obcini uz iste pogodbe. Trogirani bijahu 12. ozujka poslali u MIetke svoje zastup- 
nike i poslanike: Danila Jakovljevica, Ivana Petrovica i Fridrika Matijevica. Ti utana6i§e 
pogodbu 17. travnja, a na to posla mletacka obcina Bartolomeja Michiela i Giustiniana 
Giustiniani u Trogir, da prime prisegu vjernosti. To se obavilo 14. svibnja, dim je i 
Trogir pcstao podanikom mletaSkim. 

Istomu Bartolomeju Michielu bijahu povjerili Mletcani, da podje k banu Miadinu, 
i da ga izvijesti, sto se je netom zgodilo. Podjedno ga je negdje pozivao, da se odsad 
kani dirati u te gradove, jer su mletadki, te ce ih mletadka obcina proti svakomu bra- 
niti. No lukavi duzd Ivan Superancio ne bijaSe ni tim zadovoljan. Jos 5. travnja napisa 
on pismo gradu Spljetu, koji bijase ostao vjeran banu Miadinu i bratu mu Jurju, te mu 
javi, da je mletacka obcina primila u svoju za§titu gradove Sibenik i Trogir, jer je ban 
nasilno s njima postupao i htio ih podjarmiti. Mletcani branit ce pokorne im gradjane 
od svakoga napastnika ; zato moli duzd Spljecane, neka ne napastuju tih gradova i ne 
pomazu Mladina, ako bi ih pozvao, da s njim na njih udaraju. Jamaino nije duzdu bilo 
toliko stalo, da tim pismom naprosto objavi Spljecanima, sta se je zgodilo sa Sibenikom 
i Trogirom, vec mu je bilo vi§e do toga, da sjeti Spljecane, da bi se i oni mogli od- 
metnuti od svoga bana ! 

(Pad bana Mladina II., 1322). Odmetnidtvo gradova Sibenika i Trogira bijaSe 
prevelik udarac za bana Mladina, a da bi ga mogao mirno podnesti. Planuo kao ranjeni 
lav, i odlucio sve udesiti, da osveli nanesenu sramotu. Namah jos u ozujku ili travnju 
1322. sazove sabor hrvatskih knezova, da se vijeca, kako bi se kraljevstvu povratili pome- 
nuti gradovi. Na sabor dodjose knezovi Budislav, Pavao i Gregorije Kurjakovici iz Krbave, 
vojvoda Nelipic s bratom Ivanom, knezovi Stjepanici (Hrvatinici) iz Doljnih krajeva Bosne, 
knezovi Mihovilovici iz Hlivna, a svakako i braca banova. Da li su bili i krdki knezovi 
Ft;ankapani, nije zabiljezeno Sta se je vijecalo i kako na torn saboru, nije poznato; samo 
je izvjestno, da je izmedju bana i knezova doslo do Ijutih okrSaja. Mora da je bilo vrlo 
zestokih prizora, poSto je ban spodtavao knezovima, da su oni bili sporazumni s Kosom 
Iliji<iem i njegovom bracom, da su se svi prisegom medju sobom zavjerili, da <5e ga 
skinuti i pogubiti. Sabor se svrSio sveob<^om smutnjom; razdrazeni knezovi ostavili bana, 



KARf.O ROBERT. 

pak utanad;ili savez medju sobom na propast bana Mladina. A da bi ga mogli lakSe 
svladati, obratise se na kralja Karla, kao i na slavonskoga bana Ivana Babonica. Ta ban 
Ivan Babonic bio je »ban ditave Slavonije*, a k tomu mu je djedovina bila na medji 
Hrvatske, upravo na pragu njezinu. 

Kralj Karlo, kojemu bija§e smrcu Matije Trencinskoga znatno odlanulo, motrio je 
vec od god. 1321. pomno sve, sta se je zgadjalo na obalama jadranskoga mora. Cini se, 
da je vec tada nesto snovao proti banu Mladinu, po§to je nekako na koncu 1321. povjerio 
banu Ivanu Babonicu, da strazi na skrajnjim medjama Slavonije prema banovini hrvatskoj. 
Da pak sama Slavonija ne ostane bez upravitelja, imenuje na pocelku god. 1322. jos 
jednoga bana :)6itave Slavonije «, naime Nikolu, sina Omodejeva. Taj je Nikola bio 
doslije zupan u Sopronu i Komoranu, te se bija§e proslavio svojom vjerno§cu i hrabroscu, 
boreci se proti buntovniku Andriji Gregorijevu, kojega su pomagali i Gisingovci i susjedni 
Nijemci. Posto je Nikola Omodejev vrSio poslove u Slavoniji izmedju Drave i Save, 
mogao je Ivan Babonic svu paznju svratiti na jug. I tek §to ga hrvatski knezovi dozvaSe 
u pomoc, on se namah njima odazove, pak se zajedno s banom bosanskim Stjepanorn 
Kotromanicem, do nedavno jos §ticenikom Mladinovim, pridruzi velikoj koaliciji na zatpr 
hrvatskoga bana. ' 

Mladin se je mozda ipak jos nadao, da ce mu pomoci kralj, da uzdrzi banslfu 
vlast i pokori odmetne gradove dalmatinske All se bolan prevario. ZaCuvSi kralj Karlo, 
sta se je zgodilo, posla naprosto u Mletke svoga premiloga rodjaka, ostrogonskoga nad- 
biskupa Boleslava, neka pita, §ta snuje obcina u6initi s pokorenim gradovima? Obcina 
mletadka pric^inila se nevjesta, te se pritajila. Docekala primasa ugarskoga s najvecom 
poCasti i odlikovanjima, a onda se izvinjavala i izpricavala, da je gradovima Hrvatske i 
Dalmacije samo pomoc (iuvamen et auxilium) pruzila, i to ne proti kralju, nego poradi 
casti njegova kraljevskoga imena. No kralj se nikako nije htio ni mogao odu§eviti za 
to preveliko prijateljstvo mletacko. On se je 3. kolovoza 1322. pismom iz TemiSvara 
doduSe na izliku zahvalio za podatu pomoc, all je podjedno molio, da u buduce ne bi 
mletadka obcina nista otimala ni svojoj vlasti podvrgavala, poSto on sam kani naskoro 
s jakom vojskom doci u one krajeve »za korist i mirno stanje njihovo.* 

No prije, nego §to je kralj mogao stici u Hrvatsku, bija§e sudbina bana Mladina 
vec rijesena. Kad je ono poslije tuznoga sabora hrvatskoga ban slavonski Ivan Babonid 
stao na celo njegovih protivnika, spremao se je Mladin na osudni boj. Pouzdavao se 
jedino u se i u moc svoje porodice, koja je jos svedjer bila znamenita. On i njegova 
braca Juraj II., Pavao II. i Gregorije II. drzali su jo§ uvijek najznatnije tvrdinje u Hrvatskoj, 
kao Ostrovicu, Bribir, Skradin i Klis; suvi§e bile su u njegovoj vlasti primorske obcine 
Nin i Omis. Radeci slozno sa svojom bracom bio bi Mladin dosta jak, da odoli svim 
svojim protivnicima. No u taj par izdade ga krv od krvi njegove, njegov rodjeni brat 
Pavao II., dosadanji knez grada Trogira. Smutili protivnici Pavla, pak se pomamio za 
hrvatskom banijom i digao ruku na starijega brata svoga. Vec 24. travnja 1322, utanacio 
je knez Pavao II. Banic sramotan ugovor s odmetnim gradom Trogirom proti bratu 
svomu, banu Mladinu. Pogodbe bijahu: 1. Knez Pavao duzan je dici vojsku na Mladina 
najdulje do Petrova (29. lipnja) one godine; 2. Pavao se ne smije izmiriti s bratom bez 
privole Trogirana; ako pak sklopi savez proti Mladinu s drugim knezovima, mora i 
Trogirane pitati, da li bi oni pristupili savezu 3. za rata bit ce Pavao vojvoda trogirskih 
6eta; 4. Knezu Pavlu i njegovim ietama dopusta se dolaziti u Trogir, kad ih bude volja; 
5. Trogirani pomagat ce kneza Pavla, da dobije banstvo u Hrvatskoj; ako to poludi 
s Bozjom pomodu, morat de njima ostaviti sve njihove sloboStine i posjede, a ne ce smjeti 
od njih nista drugo traziti, nego §to ga po pravu zapada; 6. Ako dodje do mira s banom 
Mladinom ili ako on umre, te tako nestane razlogu ovomu ratu, onda ce Trogirani davati 
knezu Pavlu godiSnju penziju od 1000 malih libara za to, §to je proti bratu vojevao. 



PAD BANA MLADINA II 



41 



Tomu savezu izmedju kneza Pavia i Trogirana pridruziSe se jo§ i krdki knezovi Franka- 
panl, narodito knez Friderik IV. sa sinom Dujmom, koji nije mogao zaboraviti, kako je 
nekad Mladin s Rabljanima smetao njihovu vladanju u hrvatskom primorju. 

Savez kneza Pavla II. s Trogirom i Frankapanima jo§ je ja6e oslabio bana Mladina. 
Jedina sreca bila je za nj, §to mu je u toj skrajnjoj tje>kobi ostao vjeran brat Juraj II , 
gospodar Klisa i Omisa, a s njim i grad Spljet, kojemu je Juraj bio knezom. 

Velik rat uzbjesnio u Ijetu god. 1322 Pozoristem bila mu je okolica grada Skradina, 
gdje je bila stolica bana Mladina. Kopnenu vojsku hrvatskih knezova vodio je ban fitave 
Slavonije Ivan Babonic, dok su gradovi Sibenik i Trogir uz svoje brodove primili takodjer 
galija iz Mletaka, a valjda i vojnika. Tolikoj sili nije mogao ban Mladin odoljeti. Sa 
svojim 6etama i privrzenicima stade uzmicati sve vise na jug, da bude blize svomu bratu 
Jurju i njegovoj tvrdinji Klisu. Uzmicuci take sve pred Ivanom Babonicem dodje napokon 
do mjesta, koje Miha Madije zove Bliska. Gdje je ta Bliska stajala, ne moze se odre- 
diti; no vjerojatno je, da je bila negdje izmedju Trogira i Spljeta, a blizu Klisa. Tu kod 
Bliske zametnuo se velik boj. Na jednoj strani borio se je Ivan Babonic s hrvatskim 
knezovima, a na drugoj ban Mladin s bratom Jurjem, zatim s Poljicanima i Vlasima, 
koji se tada prvi put spominju na tlu hrvatske zemlje. Boj se svrsio porazom bana 
Mladina, te su dobitnici zarobili sila Vlaha i njihove stoke. No to ne bijase jos sva 
nesreca bana Mladina. Dok se je on borio s hrvatskim knezovima kod Bliske, dotle su 
Trogirani i Sibendani jedne noci s pomocu mletadkih galija provalili iz Sibenskoga zatona 
do jezera Prukljana, udarili na stolicu bana Mladina, na grad Skradin, te ga poharali, 
kuce mu spalili i mnogo Ijudi, barka i drugih stvari zarobili. Od Skradina pohitaSe slavo- 
dobitno na jug do Omisa, pak i taj grad o5Voji§e i pohara§e. 

Iza poraza kod Bliske bijaSe Mladin pohitao u zupu Poljica, namjeravajuci odanle 
u Omi§, da se zajedno s bratom Jurjem pripravi za dalji rat. No vidivsi, kako mu nepri- 
jatelji otese i Omi§, vrati se opet natrag, te se zatvori u tvrdi, gotovo nedobitni Klis 
Tu staja§e i ^ekaSe, dok kralj Karlo Robert dodje u Hrvatsku. On se nadaSe, da ce mu 
kralj pomoci i kao hrvatskomu banu i kao sinu onoga muza, koji je Anzuvincima pro- 
krdio put do prijestolja ugarsko-hrvatskoga. Ta Mladin se ne bija§e ni 6ime ogrijesio o 
svoga kralja, kojemu je jamacno morale biti stalo, da na periteriji njegova vladanja bude 
mocan i ugledan ban. 

Karlo Robert boravio je jo§ u kolovozu 1322. u Temisvaru, kamo mu bijahu 
jamacno stigli glasi o zgodama u Hrvatskoj* Iz Temi§vara posao je u rujnu preko Pozege 
prema juznoj Hrvatskoj. U Pozegi desio se je 1. listopada, a odanle je valjda Posavinom 
i Pounjem sa 20.000 vojske udario prema Kninu. Slavonski ban Ivan Babonic nije bio 
s njim, posto je 8. listopada boravio u Zagrebu, te kao »kraljevom miloscu ban citave 
Slavonije c izdavao povelje. Bas negdje 8. listopada bio je Karlo Robert u gradu Kninu 
ili blizu njega. Sa svih strana grnuli su k njemu hrvatski velika§i. Jedan od prvih pohitao 
preda nj kriki knez Fridrik IV., sin Dujmov, poklonio mu se i zamolio ga, da mu potvrdi 
stara privilegija i povlasti, podijeljene Frankapanima od njegovih predsastnika. Za knezom 
Friderikom poveo se i vojvoda Nelipic, sin Jurjev, te izmolio u kralja potvrdu darovnice, 
kojom je nekad Bela III. (IV.) poklonio njegovu djedu Isanu jedan dio zupe Dreznika. 
MletCana dojmio se neugodno kraljev dolazak, jer se s pravom bojahu, da ce kralj zahti- 
jevati predaju dalmatinskih gradova, koje su one uzeli toboze u zastitu protiv nasilja 
bana Mladina, a na Cast kralju i njegovu imenu. Zato se je mletadka obcina spremala, 
da kralja makar i silom odbije, ako bi zatrazio gradove dalmatinskc i hrvatske. Medjutim 
i neki gradovi kao da su se predomi§ljali, §ta da Cine. Take je pred kraljem osvanuo 
poslanik grada Sibenika. poklonio se njemu i zamolio ga za potvrdu povelja i povlastica, 
koje su nekad gradu podijelili kralji Stjepan i Bela III. (IV.) No mozda je to bila samo 
varka, da se kralj obsjeni. 



^2 KARLO RODERT 

Jos dok se je kralj primicao Kninu, poslao mu Mladin u susret svoga brata Jurja II., 
da niu prinese obilatih darova i da ga u sve uputi. Cini se, da je poslanstvo poslo srecno 
za rukom, te da je kralj zazelio vidjeti sina onoga muza, koji mu je utro put do prije- 
stolja. No mozda se je i lukavi Anzuvinac pritajio, da se lakSe docepa kneza, koji se je 
jos jedini u citavom vladanju njegovu izticao osobitom vlascu Kako bilo da bilo, Mladin 
je, ohrabren porukom kraljevom, takodjer dosao u Knin, da se pokloni kralju. Sta se je 
ondje sve zgadjalo, nije povjesnica zabiljezila; ali jedno je izvjestno, da je kralj junac- 
koga bana zasuznjio, i da se Mladin nije nikad vi§e vratio na baniju. Miha Madije pri6a, 
da je kralj Mladina pod jakom vojniSkom strazom poveo sa sobom u Zagreb, a §ta je 
dalje s njim bilo, ne zna ili je zaboravio kazati. Jo§ mnogo poslije, kad vec Mladina 
bana jamacno nije bilo u zivotu, pridali su god. 1339 starci u Bagu, kako je Mladin 
camio u tamnici, kako je bio suzanj u Ugarskoj; no sta se je napokon s njim zgodilo, 
ostaje do danas neizvjestno. Tako je Karlo Robert nagradio zasluge Bribirskih knezova, 
koje je nekad nazivao svojim »milim rodjacima.* Smetale mu povlastice, koje su njegov 
djed i otac, a i on sam u vrijeme potrebe podijelili banu Pavlu i njegovu rodu, pak je 
upotrebio lukavo prvu zgodu, da se rijeSi muza, kojemu je bio duzan harnosti do vijeka. 
Tako je tragicno svrsio ban Mladin II. No jos tragicnija je njegova sudbina po 
torn, sto ga je i povjesnica zigosala kao tirjanina, samo da opravda njegov pad. Istorija 
se poziva na njegova suvremenika, na Ijetopisca Mihu Madiju Spljecanina, kojemu je 
junaSki Mladin trn u oku. Premda ne spominje ba§ nijednoga djela njegova, radi kojega 
bi ga mogao obijediti i prozvati siledzijom, ipak je on u oci boja kod Bliske udario u 
ovu nicim neopravdanu deklamaciju: »0j Bozja dobroto, koja ne ostavljas nijedno zlo 
nekaznjeno niti dobro nenagradjeno, vr§eci u ovom zivotu nad grjesnicima svoju osudu 
s milosrdnoscu, i ne htijuci trpiti tolika zla, koja su dnevice cinili u Hrvatskoj i Dalma- 
ciji upravitelji i sluzbenici toga bana (Mladina). Oni su naime otimali dohodke crkvama, 
brakove po Bogu udinjene nijesu ni malo poStivali, nego su zene i djevojke oskvrnjivali, 
trgovce su robili, kao §to su i zemlje i posjede gradjana primorskih i dalmatinskih silo- 
mice otimali i izmedju sebe zrijebom dijelili, tvrdeci, da njima pripada sve, §to je izvan 
gradova, ne samo po pravu djedovskom, nego i po pravu vlasti od Boga njima podi- 

jeljene Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladine, ti koji si prezirao silu svih kraljeva 

na zemlji; kamo ti sada tvoja oholija, kojom si prezirao postivati Boga i crkvu kato- 
li^ku, kad si redio biskupe, opate i opatice ? Kamo ti tvoja gordost, kojom si robio 
uboge gradjane Dalmacije i Hrvatske, koji su htjeli ziviti u miru i uzivati svoje pravice ? 
Gdje je tvoja razboritost. kad si volio slusati dousnike nego dobre savjetnike ? T i s i 
cesto citao sveto pismo, ali nijesi vrSio rijefii njegovih; zato te je kaznio Bog i 
odbacio te je, lisivsi te tvoje drzavine!* 

Strasna je to filipika ogorcena Talijanca, ali ni(^im opravdana. Ta ni sam Miha 
Madije ne spominje ni jednoga 6ina Mladinova, koji bi ga ovlastio na takovu osudu. 
Hi zar je bio grijeh, §to je Mladin uzeo u skrajnjoj nuzdi u pomoc Polji^ane i »Vlahe«, 
koje Miha Madije zove »bestijalnim Ijudima* ? Zar su Vlasi bili gori od Normana i Kata- 
lonaca? Hi je strasno, sto je bacao u tamnice i kaznio smrcu Ijude, koji su mu radili o 
glavi, a prije su biH Ijubimci njegovi? Zar da ih je nagradjivao za njihovu nevjeru? Ne, 
— ban Mladin II. nije bio tirjanin, vec tragic^an junak, kojega su smrvile jade prilike. 
Uz to je bio i pobozan, svojoj djedovskoj vjeri iskreno odan. Sam Miha Madije javlja, 
da je marljivo dtao sveto pismo; a znade se i to, kako je s najvecim pietetom dogradio 
zaduzbinu svoje majke i otca, naime crkvu i samostan na cast svoga krsnoga imena, 
sv. Ivana Krstitelja. K tomu je trijebio patarene u Bosni i pomagao svoga kralja u ratu 
proti srbskomu kralju razkolniku! 

No ban Mladin, premda se je neprestano kretao na vulkanskom tlu, bio je takodjer 
iskren prijatelj znanosti i umjetnosti. Njegov tjelesni IjeCnik Vilim Varinjana, glasovit 



SMUTNJK U IIRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA. 



43 



spisatelj inedicinskih djela, bio je njegov osobiti pouzdanik i sticenik. Zato mu je i posvetio 
jedno svoje djelo, kojega se rukopis cuva u drzavnoj knjiznici u Monakovu Na prvom 
je lislu posvcta, koja pocinje ovako: »Svima vitezkim krijepostima opasanomu i ne manje 
umnom krunom ovjencanomu velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu, 
Hrvata i Bo-ne banu i vrhovnomu gospodinu 6itave Humske zemlje njegov duhom 
podanik Vilim Varignana, profesor umjetnosti i znanosti medicinske*. Kako prva rijec 
posvete zapoc^inje rijedju >cunctis« (svima), to je poCetno slovo C izkiceno miniaturnom 
slikarijom. Miniranje je primitivno, guirlandska bordura zeleno, crveno, inodro, zuto, Ijubi- 
6asto bojadisana; u samom inicijalu vidimo na prijestolju lik purpurnom togom odjeven, 
bez brkova, u zelenim rukavima, s crvenom kapom na glavi, sasvim u noSnji mlelackih 
patricija, kojemu dovjek odjeven u Ijubi- 
castu togu kao da klececki predaje nekakvo 
djelo ili ga moli za neSto. Mletacki patri- 
cije bez sumnje je ban Mladin, knez od 
Bribira, koji se je kao mletacki gradjanin 
zaista tako nosio, i kojemu njegov tjelesni 
Ijecnik pruza svoje djelo. 

(Smutnje u Hrvatskoj i S 1 a- 
voniji nakon bana Mladina do 
god. 1329.) Karlo Robert jedva je dva tri 
dana boravio u Kninu i okoliSu njegovu. 
Stigli mu tuzni glasi iz Njemacke, da su 
mu razbijene kod Miihldorfa (26. rujna) 
6ete, koje bijase u pomoc poslao svojemu 
savezniku, njemackomu protukralju Fri- 
driku Lijepomu Habsburgovcu. Kraj takih 
prilika zurilo se Karlu,da se vrati u Ugarsku. 
Okani se s toga svakoga ratovanja u Hrvat- 
skoj, te se smjesta vrati u Zagreb, gdje 
je boravio nekoliko dana (14 — 16. listo- 
pada). Tu je bio uza nj i ban Ivan Babonic, 
a svakako i drugi dostojanstvenici i veli- 
kasi hrvatski. Po§to se ne nadase, da bi 
se opet naskoro mogao svratiti u te kra- 
jeve, bilo mu koje §ta urediti. Zagrebafika 
biskupska stolica bijase nedavno premje- 
Stenjem Augustina Kazotica u Nuceriju 
izpraznjena ; njegov 3 rujna od pape ime- 
novani nasljednik, dominikanac Jakov de 
Corvo, ne smijeraSe u svoju dijecezu ni doci, 

vec dade biskupijom upravljati po svom vikaru. Boraveci kralj Karlo u Zagrebu, izdade 
14. listopada dvije povelje ; jednom odredi, da kraljevski kastelan u Susjedgradu placa dacu 
od pet maraka banskih dinara samostanu cisterSana sv. Marije u Zagrebu, a drugom 
potvrdi slobodnoj obcini na brdu Gradcu privilegij kralja Bele III. (IV.) Prije svoga od- 
lazka u Ugarsku imenuje jos dosadanjega bana 6itave Slavonije, Ivana Babonica, banom 
citave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, povjerivSi mu podjedno, da umiri Hrvatsku, 
posto on sam nije dospio, da to izvede. Jo§ mu nalozi poveljom od 16. listopada, da 
primi u svoju zaStitu magistra Ivana, sina Egidijeva, zajedno s bratom i sinom njegovim, 
te da ih uvede u njihove posjede u Hrvatskoj, koje im bijase kralj povratio. 




IniGUAL RUKOPISA, 

Mo ga je Ijednik Vilim VarigDana posvetio banu 

Mladinn II. — Driavna biblioteka u MonakoTU 

(lat. nro. 26.640). 



KARLO ROBERT. 
44 

Ako je Karlo Robert mislio, da ce sada nastati mir u hrvatskim zemljama, Ijuto 
se je prevario. Jer hrvatski knezovi ne bijahu se digli na Mladina zato, da dodju pod 
drugoga bana ; ved je svaki od pjih snovao, kako bi se popeo do prvenstva medju 
svojim drugovima i preuzeo baStinu bana Mladina. Tek §to se je kralj makao iz Knina, 
navalise svi zajedno na taj kraljevski grad, u kojem dosad stolovahu mnogi banovi i 
banovci hrvatski, protjera§e iz njega kraljevsku posadu, te ga zauze§e. Upravu grada 
preuze knez i vojvoda Nelipic, koji ga je odsad drzao sve do smrti svoje. Za novoga bana 
Ivana Babonica ne htjedo§e ni cuti. Tk oni ga bijahu primiU samo onda, kad im je 
pomagao obarati nesrecnoga Mladina. Zanimljivo je, §to u torn pogledu trogirski knez 
javlja mletacikoj obcini 29. studenoga 1322. On pise: »Novin& nemam, da pi§em, nego 
samo to, da ban Ivan (Babonic) jos nije doSao u strane hrvatske. Knezovi Juraj, Pavao 
i Gregorije, braca nekadanjega bana Mladina, zajedno s vojvodom Nelipicem, koji drzi 
grad Knin, ne ce da bi reCeni ban doSao u banovinu (hrvatsku). Drugi opet hoce, i zato 
mislim, da ce se poroditi razdor medju njima«. 

Ne zna se, da li je ban Ivan Babonic do§ao u Hrvatsku. No ako je i do§ao, nije 
nista izvrsio. Mozda se je 6a i pridruzio odpornicima, po§to saznajemo, da ga je kralj 
god. 1323. lisio banske 6asti, te povjerio umirenje Hrvatske dosadanjemu slavonskomu 
banu Nikoli Omodejevu. A da bi ban Nikola mogao lakSe svladati hrvatske knezove, 
naredi, da mu se pridruzi bosanski ban Stjepan Kotromanid, kojega je kralj predobio 
tim, §to ga je u to vrijeme (1323.) ozenio daljom rodjakinjom svoje supruge, naime 
Jelisavom, kcerju kujavskoga vojvode Kazimira. Moguce da mu je tada povjerio i Humsku 
zemlju ili bar dio njezin, kojim je jo§ nedavno upravljao ban Mladin. 

Ban Nikola Omodejev zaista se je u Ijetu 1323. spremao na Hrvate. No prolazeci 
juznom Slavonijom po oblasti svrgnutoga bana Ivana Babonica opre mu se taj i ne dade 
mu proci na jug. DoSlo i do okrsaja, negdje kod SteniCnjaka ili Zrinja, u kojem je ban 
Nikola uz drugo zarobio do 400 konja. Tek nakon toga pogodio se nekako s knezom 
Ivanom i njegovom svojtom, te s njima zajedno provalio u Hrvatslcu. Tu pozove hrvatske 
knezove kao i gradove dalmatinske i hrvatske na sabor, koji se je sastao u blizini grada 
Knina na nekom polju (in campo Carnam). Sta se na saboru vijecalo, nije zabiljezeno. 
Onamo dodjo§e i poslanici obcine mleta^ke, da ga uvjere toboze o odanosti svojih 
gospodara prema kralju Karlu, ali vise da izvide, sta ban smijera. Banu medjutim ne 
bijase ni na kraj pameti, da smeta Mletcima; dade pace poslanicima dva svoja plemica 
kao jamce, da ne ce ni§ta na zao u6initi Zadru, ako bi ga put nanio u blizinu njegovu. 
Iza toga posao je ban u Spljet, gdje bi castno primljen od svecenstva i svjetovnjaka, i 
gdje se je desio jo§ 18. rujna. Toga dana ostavio je taj grad i posao prema Vrani, 
kamo mu bija§e opremio svoje poslanike zadarski knez Ugolin Justinijani s molbom, da 
ne dira u njegov kotar. 

Ne zna se, Sta li je ban Nikola dalje radio u Hrvatskoj i Dalmaciji. No svakako 
se je jos one godine vratio u Slavoniju, posto je vec 16. sijecnja 1324. po nalogu kra- 
Ijevu (ex precepto et mandato regis Caroli) skupio sabor citave Slavonije u Krizevcima. 
Na tom je saboru uz ino potvrdio magistru Jakovu Malomu posjed Canov (Canjevo) u 
krizeva6koj zupaniji, koji bijaSe pomenuti magistar kupio od Matije, sina Nikolina. 

Tek §to se je ban Nikola udaljio iz Hrvatske, obnovise se razmirice izmedju kne- 
zova. Stvorila se jaka koalicija proti knezu i vojvodi Nelipicu, kojoj je bio na 6elu 
Juraj IT. Banic, brat bana Mladina. Radilo se o tom, da se obori prevlast Nelipiceva, a 
naroCito da mu se otme znameniti grad tvnin. Koaliciji se pridruzili krfiki knezovi, grad 
Zadar i bosanski ban Stjepan Kotromanic. Nasuprot su uz Nelipica pristali njegovi 
Surjaci, knezovi Kurjakovici u Krbavi, knez Juraj Mihovilovic iz Hlivna, napokon dalma- 
tinski gradovi Sibenik i Trogir. Knez Juraj 11. skupio vojsku od Polji6ana i Vlaha, primio 
5ete od bosanskoga bana, pak u lipnju 1324. osvanuo kod grada Knina. Utaborio se na 



SMUTNJE U HRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON,BS.NV MI.\D[S\. 



4S 




y. 
y. 






a KARLO ROBERT. 

4" 

iztoku na ovisokom brdu Topolju kod slapa rijeke Krke, te stao odanle udarati na 
Knin. Tu je podjedno oSekivao vojsku krckih knezova, koju je vodio knez Fridrik, kao 
i zadarske cete, kojima je bio na celu Bajamonte Tiepolo, bjegunac mletacki. No i knez 
Nelipic primi obilatu pomoc od svojih saveznika; sam Juraj Mihovilovic dovede mu 300 
momaka. Dne 7. lipnja zametnula se bitka. Knez Juraj II. bude svladan i vojska mu 
razprSena. Sam Juraj zajedno s Bajamontom Tiepolom i mnogim odliSnim plemicima 
bude zarobljen, a i mnogo njegovih Ijudi ili pogibe u boju ili dopade suzanjstva. Bo- 
sanski ban nastavi rat, da osveti svoga saveznika. No Nelipicu priskoci u pomoc grad 
Trogir. Dne 9. srpnja 1324. skupi trogirski knez Nikola Venerio 5etu od 200 momaka, 
udini joj kapetanom Dujma Stjepanica i posla ju Nelipicu. Posebnim naputkom zapovjedi 
trogirski knez kapetanu Stjepanicu, da radi Nelipicu »u pomoc i korist proti bosanskomu 
banu Stjepanu, njegovu bratu i njegovim Ijudima*, da se vazda desi u oblastima NeJipi- 
cevim i njegovih saveznika, i da ne izlazi iz njih, osim ako bi trebalo zametnuti boj 
s banom Stjepanom i bratom njegovim. O daljem ratovanju nema vijesti, no izvjestno 
je, da ban Stjepan Kotromanic nije nista mogao uraditi proti Nelipicu, poSto je knez 
Juraj II. jos u ozujku 1325. camio u tamnici svoga protivnika. 

Suzanjstvo kneza Jurja II zadalo je silan udarac i onako spaloj vlasti Bribirskih 
knezova. Spljecani, koji su vec od 1323. bill krvno zavadjeni s knezom Jurjem, odmetnu^e 
se sasvim od Jurja, te izabrase njemu u prkos dobitnika Nelipica svojim knezom Mozda 
bi se posve razasulo vladanje Bribirskih knezova, da se nije junacka zena Jurjeva po- 
digla na obranu vlasti svoga muza. Da bi lakse odoljela brojnim protivnicima, utanaci 
ona 10. ozujka 1325. mir sa Spljetom posredovanjem nekih plemenitih Zadrana. Ona 
odpusti iz suzanjstva sve Spljecane, koji su blizu dvije godine bili zatvoreni u gradu 
Klisu, a zato joj spljetska obcina obeca i izplati odredjenu svotu novaca. 

Smutnje u Hrvatskoj bijahu tako iza odlazka bana Nikole jo§ jace, nego prije za 
bana Mladina. Miha Madije karakteri§e tadanje stanje ovako : »Oti§av ban Nikola iz 
Hrvatske i Dalmacije, upravi svoje korake prema Ugarskoj. Na to se svi velikasi zajedno 
sastadose na sastanak skupa s Mletcima i gradjanima dalmatinskim, i tu mnogo ustano- 
vi.^e proliv kralja i bana, po kralju poslana Oni misljahu tada, da ce moci odoljeti vlasti 
kraljevskoj i onima, koje bi on (kralj) poslao u Hrvatsku, te stvori§e zlu i prevratnu 
odluku. Sto mislite o svom kralju Karlu, koji vas je na va§ zahtjev oslobodio od tiranske 
vlasti, skinuvsi bana Mladina s banije hrvatske i dalmatinske, bacivsi ga u tamnicu, te 
potvrdivSi vama vasa privilegija i posjedovanja ? Sada pak ne priznajete nimalo dobro- 
Cinstva, ucinjena vama od recenoga gospodina kralja, vec se hocete odmetnuti od nje- 
gove milosti, te se pridruziti drugomu gospodaru. Oj robovi robova, zasto ne gledate 
kraljevsku moc svoga naravnoga kralja, koju on imade u kraljevstvu Ungarije i Poljske? 
Zar nijeste znali, da je mocan kod rimske stolice, i da vrsi kod nje svoju volju; mocan 
je nadalje u kraljevstvu francuzkom, sicilskom i napuljskom; njegove zapovijedi sluSaju 
vojvode Austrije i Stajerske, pak i kralj Ce§ke poradi rodbinstva i tastbine . . . Gdje vam 
je pamet, te ne znate, da (kralj) moze jednim udarcem unistiti vas i sve vase savjetnike? 
Brzo stici ce vas zalost radi nevjere vase, Doci ce dakle ricuci lav iz sjevernih krajeva 
u juzne strane, vukuci za sobom repinu najvece vojske, nebrojene vojske od raznih 
jezika. Obaci ce vas i va§e pukove i citavu pokrajinu, i propasti cete svi od zadaha 
lavljeva. I nitko ne ce pobjeci, jer ce se sa svih strana oboriti na vas gnjev kraljev«. 

I zaista je kralj Karlo Robert morao brzo pozaliti, §to je satro bana Mladina. Th 
kraljevska vlast ne bi ipak uzpostavljena 'u Hrvatskoj; Mladina naprosto zamijenio knez 
i vojvoda Nelipic. No dok je Mladin svima silama drzao na okupu 6itavu hrvatsku 
zemlju, pace i susjednu Bosnu sve do Drine; dok je Mladin pomagao svoga kralja u 
ratu sa srbskim kraljem UroSem Milutinom; dok je u jednu rijec ban Mladin radeci za 
se i za svoju porodicu radio podjedno i za svoga kralja i za sjaj krune njegove: pre- 



SMUTNJK U ITRVATi^KOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA. 



47 



otelo je sada mah obce razsulo. A ni knez Nelipic nije se poput Bribirskih knezova 
mogao pozivati na kraljevska privilegija, nego se je uzdavao jedino u pravo jaiega i u 
pomoc mletacke obcine, koja je neprestano nastojala, da ne bude nikad mira ni reda u 
Hrvatskoj. 



r<. :f H Xw! -d '« I aTl 14 ^ . 4-^1 te 4 a'l (J ^i 



' a_; '^J 't^ 



j-pji-'^.l 5 ■ r ''LIT I ^ -I 



j '1-1111 




U_^4|.^ 



i. 



Tm^^j^^^ 



CO 
CO 



> 



s s 



c^ 



< 



> 
o 
a. 



L"3W)?*-ir «:: - T'J^'iiji:^ 



Vec dva bana, poslana od kralja Karla, bijahu se vratili iz Hrvatske, ne poluciv^i 
niSta. No sto nije poSlo za rukom njima, mozda ce uspjeti trecemu. 

Koncem god. 1324. nestade bana Nikole Omodejeva, a na to bi imenovan od 
kralja za bana ditave Slavonije Mikac (Mikec, Mihajlo) Mihaljevic, jedan od naj- 



48 



KART.O nOBERT. 



zasluznijih muzeva za vladanje Karla Roberta. Taj je banovao sve do smrti kraljeve, 
pa(ie i neko vrijeme za sina mu Ljudevita. 

Mikac Mihaljevic, kojega se potomci poslije prozvase Prodavici po grada istoga 
imena u krizevaSkoj zupanij', bio je valjda porijetlom Malorus iz sjevero-iztoc^ne Ugarske. 
0:ac njegov, knez Mihalj izvodio je svoju lozu od plemena Aku§eva (de genere Akus), 
te je imao svoja imanja uz rijeku Veliki Kriz (magnus Crisius) u solnockoj zupaniji. 
Osim Mikca imao je jo§ dva mladja sina, Akusa i Eleka. Najstariji sin Mikac izti6e se 
vec god 1314. kao gorljiv i nepokolebiv privrzenik Karla Roberta, koji ga bijaSe na- 
mjestio za kastelana grada SaroSa i zupana §aro§ke zupanije. Mikac proslavio se u ratu 
s Matijom TrenCinskim, a najvise u borbi s odmetnim Gisingovcima, gdje je dopanuo 
smrtne rane. Radi osobitili zasluga darova mu kralj 2. sijecnja god. 1317. nelce zemlje u 
zupaniji zemplinskoj, koje bi§e oduzete buntovnicima. PoSto je Mikac i dalje neprekidno 
stajao vjerno uz svoga kralja, to ga je ovaj upravo obasuo imanjinia i Castima. Podijelio 
mu jo§ zupansku Cast u zemplinskoj zupaniji, a onda ga pozvao na svoj dvor. Tu je g. 
1322. vrSio najprije cast dvorskoga sudca kraljicina, a od god. 1323. 6ast magistra kra- 
Ijidnih tavernika. 

Toga dakle posve pouzdanoga, u vjernoj sluzbi kraljevskoj odrasloga muza izabere 
Karlo Robert za bana citave Slavonije, a uz to mu podijeli jos zupanije Soprunsku i 
simezku, tako da je sada uz baniju Citave Slavonije drzao i 6etiri ugarske zupanije. 
Ocito je kralj nastojao svoga Ijubimca opremiti sa §to vise casti i vlasti, samo da bi 
mu bio veci ugled pred hrvatskim velikaSima. Novi ban medjutim, dosav u svoju bano- 
vinu, uvjeri se naskoro, da su sami kralji mnogo doprinijeli, te je u potonje vrijeme 
banska vlast znatno spala. Ta kako je Karlo postupao s banom Mladinom i banom 
Ivanom Babonicem, s onim Babonicem, koji bija§e god. 1321. na saboru u Zagrebu 
izjavio, da je banija najuzviSenija cast u kraljevstvu Ungarijel No i predsastnici Karlovi 
okrnjili su koji put bansku vlast, narocito sudacku, tim, slo su gdje koje velika§ke po- 
rodice, zatim plemicke i varoSke obcine izravno podvrgli svojoj kraljevskoj sudad;koj 
vlasti, te tako pogazili staro naielo, po kojemu je ban bio najvisi sudac u zemljama 
hrvatskoga kraljevstva. 

Ban Mikac dakle, preuzevSi po milosti kraljevoj bansku Cast citave Slavonije, 
mi§ljaSe posve pravo, da ne ce moci u povjerenoj si banovini izvr§iti namijenjene mu 
zadace, ako se prije ne obnovi nekadanji sjaj i vlast hrvatskih bana. On to takodjer u 
zasebnom pismu objasni svomu kralju i gospodaru. Na to kralj Karlo izdade 8. srpnja 
1325. u gradu ViSegradu ovo vrlo znamenito pismo: »Mi Karlo, po Bozjoj milosti kralj 
ugarski, dajemo ovim na znanje svima, kojih se dostoji, da se kraljevsko lezlo sve vi§e 
uznosi, §to se viSe brig^ oprasta i sto dostojnije u6estnike vlade oko sebe gleda. Po- 
taknuti ovim razmatranjem mi, koji po nebeskoj providnosti upravljamo drzavom i o 
njezinu boljku (reformationem) osobitom nastojimo brigom, posto smo razabrali iz 
pisma velemoznoga gospodina Mikca, naSega miloga i vjernoga bana Citave kraljevine 
Slavonije, da je banska Cast u toj kraljevini (Slavoniji) glede sudova, oblasti i prava (in 
iudiciis, iurisdictionibus et iuribus) vrlo, paCe posve umanjena izuzetcima (per exemptiones), 
koje smo mi i nasi predsastnici na nepriliku samih prosaca (petencium) gotovo svim 
plemicima Slavonije podijelili; a zeleci, da se banska Cast uzveliCa (ut ipsius banatus 
honor sic magnifice moderetur), i da se velemozjem toga banata uzviSenost kraljev.ska 
uresi, kao Sto bijase u staro vrijeme: zato po savjetu i s privolom nasih prelata i ba- 
runa poriCemo i uniStujemo sve izuzetkd (oproste), §to su ih plemidi banovine od nas i 
nasih predsastnika zadobili, te se njima bansko sudstvo, oblast i pravo u Cem god krnji, 
pak iza promiSljena dogovora odredjujemo, da svi i sljednji Ijudi, stanujuci preko 
Drave u Citavoj banovini (ultra fluvium Drava, in tota terra banatus), bili plemeniti 
ili drugoga kakvoga dostojanstva, reda ili stale^a, podpadaju pod sud bana, koji je tada 



SMUTNJE U HRVATSKOJ I SLAVONIJI NAKON BANA MLADINA 

49 

namjeSten, i da ih nitko ne smije tuziti ni kod nadvornika ili palatina, ni kod sudca 
kraljevskoga dvora, ni kod drugoga suda ili sudca, niti izvaa suda, nego samo kod bana, 
koji ce biti postavljen, ili kod njegovih namjestnika u sudu, pak ovi neka mjesto kralja 
i kraljevskom vlaScu i po svojoj redovitoj oblasti kroje obilatu pravdu svima, kojima se 
nanese krivica, ili koji se prituze. Uz to naredjujemo, da ne bude slobodno ba§ nijednomu, 
sudcu protezati svoju oblast i svoj sud na parnice, koje su se porodile u banovini, ili 
na Ijude, koji pripadaju banovini; i takve parnice neka se po zupanima ili po kakvom 
osobitom nalogu (mandatum) ne prenose na drugoga sudca. Zato zapovijedamo kraljevskim 
ovim proglasom (edicto) svima sudcima nase drzave, palatinu, sudcu kraljevskoga dvora, 
zupanima i svima ostalima, koji za sada obstoje, tvrdo im nalazuci, da ni sviju ni pojedinih 
Ijudi iz banovine ne gone pred svoj sud, niti da se usude svoj sud i svoju oblast vrSiti u parni- 
cama, koje bi se medju onima (iz Slavonije) zametnule. Ako pak koji sudac ovu zapovijed 
prekrSi, ili se upusti u pomenute parnice, neka mu sud nema nikakove krijeposti i valja- 
nosti, a povrh toga ne ce ga minuti kraljevska srcba (nemilost). Dano u Visegradu petnaesti 
dan poslije narodjenja blaz. Ivana Krstitelja godine Gospodnje tisuc trista dvadeset i pete.c 

Ovim znamenitim proglasom nije kralj samo zabranio obicnim plemicima, da mu 
dodijavaju dolazeci izravno na kraljevski dvor sa svojim parnicama, nego je pogodio i 
hrvatske knezove, koji su prezirali bana, svoga druga. Osjecajuci se sada ban Mikac 
jacim, stade nastojati, da obnovi bansku, a po njoj i kraljevsku vlast u hrvatskim zem- 
Ijama. Najprije je uredjivao Slavoniju. Tu poote Gisingovcima, sinovima bana Henrika, 
posljednje ostatke njihove vlasti, a naro6ito im oduze tvrdi grad Koprivnicu nakon pod- 
sade, pri kojoj je banu pomagao magistar Lovrinac, sin Mirkov od plemena Osl. Poslije 
je po naroditom nalogu kraljevu od 15. srpnja 1326. nastojao, da biskupiji zagrebackoj 
povrati oteta joj imanja, i da zitelje skloni na placanje duzne crkvene desetine. To je 
bilo i zato nuzdno, sto je papa u ozujku iste godine mjesto nehajnoga Jakova imenovao 
zagrebackim biskupom Ladislava de Kobol, dosadanjega titeljskoga prepoSta i poslanika 
Karla Roberta na papinskom dvoru u Avignonu. Jamafino je ban Mikac u to dosao u 
sukob i s bivsim banom slavonskim, knezom Ivanom Babonicem. Taj se je napokon 
izmirio sa svojom sudbinom is kraljem Karlom, koji ga je na posljedku pozvao na svoj 
dvor, te ga imenovao magistrom kralji6inih tovarnika. Tu je sluzbu knez Ivan vr§io od 
kolovoza 1326. do 1333.; u to je postao i kastelanom u Palaku, te je jos 25. srpnja 1334. 
darivao redovnike sv. Pavla na uspomenu svoga otca i majke, a za spasenje svojih sinova. 

Umirivsi Slavoniju stade ban Mikac snovati, kako da obnovi bansku i kraljevsku 
vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji. U Hrvatskoj bijaSe mu skuditi kneza Nelipica, koji se je 
banio kao samosvojan vladar; u Dalmaciji opet bijase mu Mletcima oteti gradove, koje 
bijahu oni primili toboze pod svoje okrilje, da ih zastite od sile Mladinove. No sad se 
slozise i Mletci i knez Nelipic na zajednicku obranu od bana. Mletci dozvoliSe grado- 
vima Zadru, Trogiru i Sibeniku, da se pridruze Nelipicu, i da ga zajedno sa Spljetom. 
kojemu je Nelipic bio knezom, pomazu proti banu Mikcu. Nelipicu priskociSe u pomoc 
i njegovi surjaci, krbavski knezovi Kurjakovici, nadalje hlivanjski knez Mihovilovic, na- 
pokon i knez Tvrtko Vladislavic, sinovac bosanskoga bana. Tako se stvorila jaka koali- 
cija protiv Karla Roberta i njegova bana. 

Ali i ban Mikac nije ostao osamljen. Bribirski knezovi, potisnuti od kneza Nelipica 
zeljno izgledahu bana, da ih oslobodi Ijutoga protivnika, kojega su silno mrzili, premda 
je nedavno suznja Jurja II. pustio na slobodu. Bribircima pridruziSe se vazda vjerni Fran- 
kapani, koje je kralj opet god. 1323. obasuo novim poveljama i privilegijama. Napokon 
ce bana Mikca pomagati i bosanski ban Stjepan Kotromanic, rodjak kraljev, a krvni 
neprijatelj kneza Nelipida. 

U Ijetu 1326. provalio je ban Mikac s vojskom u Hrvatsku. Ljetopisac Miha Ma- 
dije zabiljeiio je njegovo ratovanje ovako: » Godine 1326. zauze ban Mikac (Michaz) 

Ilrv. povj. II, I. ^ 



^ KARLO ROBERT 

gradove sinova Babonicevih, a onda udje u Hrvatsku, gdje mu se pridruzise Stjepan 
knez bosanski sa svojom vojskom, zatim gospodin Friderik, knez kr^ki. Svi u Hrvatskoj 
primise Mikca za svoga gospodina i bana, te pohitaSe preda nj s darovima. Zauzev 
tvrdinju Unac podje ban u Zadar, gdje bi od Zadrana 6astno primljen. No napokon vi- 
deci, da ne moze izvesti svoje namjere glede gradova (castris) u Hrvatskoj, povrati se u 
Ugarsku k svomu kralju, ostavivsi nesto od svoje vojske u Bihacu.« 

Provala bana Mikca nije dakle urodila zudjenim plodom, kao ni pohodi predjaSnjih 
bana. Osvojio je samo tvrdinju Unac; ostale gradove, kao Knin, Ostrovicu i druge nije 
mu poslo za rukom predobiti. Do§lo i do krvavih borba, u kojima je ban Mikac Ijuto 
nastradao. Malo iza svoga povratka iz Hrvatske, dne 8. rujna 1326. boravio je Mikac u 
Krizevcima, te je ondje izdao povelju Matiji Matijevicu, koji ga je pratio na vojni u 
Hrvatskoj i Dalmaciji. Za velike zasluge darova ban Matiji neki posjed (Erneuch) izmedju 
Koprivnice i RoviSca, koji je prije pripadao braci Ivanu i Petru Gisingovcima, ali ga je 
ban oteo tim poznatim odmetnicima kraljevim. Ban Mikac potanko izbraja zasluge 
Matijine, te kaze doslovce: »Kad smo za uzvisenje svete krune kraljevske i za umno- 
zanje casti kraljevskoga veli6anstva, kao i za obnovu kraljevskih prava htjeli s oruzanom 
rukom uci u Hrvatsku, to su sinovi Kurjakovi, naime Budislav, Pavao i Gregorije, kao 
i Surjak njihov Nelipic, poznati nevjernici i protivnici kraljevskoga velicanstva, skupivSi 
vojsku, zametnuli s nama boj, te nas okruino svladali (nos crudeliter devicissent). U tom 
je boju pomenuti Matija stajao uz naSe krilo, te se je tako junafiki borio, da je nas 
neozledjena iznio iz redova neprijateljskih, te smo tako izmakli rukama nasih duSmana.* 

Vojna bana Mikca svrsila se dakle porazom, iz kojega je on sam jedva iznio zivu 
glavu. S ostatcima svojih ceta vratio se u Slavoniju, docim je knez Nelipic ostao nepobijedjen. 
Pogovaralo se doduse, da ce Mikac naskoro opet osvanuti na jugu, te su se dalmatinski 
gradovi spremali, kako da ga docekaju. Poslanici tih gradova, na celu: im trogirski poslanik 
Nikola Kazotic, ugovarali su za to s knezom Nelipicem i njegovim saveznicima; ali^nije bilo 
vise potrebe, da se pripremaju, jer se ban Mikac nije nikad viSe navracao u one strane. 

Iza tuzne vojne bana Mikca ostade knez Nelipic prvakom medju knezovima hrvatskim 
od Like i Krbave pak sve do u§ca rijeke Cetine. Bribirski knezovi, na celu im nepomir- 
ijivi knez Juraj II., otima§e se doduse i dalje prevlasti njegovoj, ali je ne mogaSe nad- 
biti, jer je Nelipica pomagala mleta^ka obcina. Knez je Juraj najviSe udarao na grad 
Spljet, koji bijase nedavno Nelipica izabrao svojim knezom; ali postize samo to, da se je 
18. kolovoza 1327. i taj grad predao u zastitu mletacku, upravo onako, kako bijahu 
nedavno ucinili gradovi Sibenik i Trogir. Za primjerom njegovim povede se napokon i 
grad Nin, koji 6. sijecnja 1329. priznade Mletke za svoje gospodare. Tako se smutnjama 
u Hrvatskoj okoristi najviSe mletacka obcina, koja sada oblada citavim hrvatsko-dalma- 
tinskim primorjem od usca Zrmanje do u§ca Cetine; jedino primorski gradovi Skradin 
i Omis ostadose i dalje u vlasti Bribirskih knezova. 

Dok je ovako mletacka obcina zadobila hrvatsko primorje, odkidao je bosanski ban 
Stjepan Kotromanic zupu za zupom u hrvatskom Zagorju. Tu je ban Stjepan, odkad je 
zadobio Hum, upravo grabio zupe i kotare. Najprije uze Imotu, onda Dumno ili Duvno, 
zatim Hlivno s gradom Bistrickim, a iza toga jos i zupu Dlamoc ili Glamoc. I mora se 
prohtjelo bosanskomu banu, te zauzeo oblast Krajinu (staru Neretvu) od rijeke Neretve do 
Cetine kod OmiSa. Krajinu s Imotom pridruzio Humu, a od Duvna, Hlivna i Dlamoda 
stvorio zasebnu oblast, koja se u bosanskim spomenicima zove »Zapadne strane* 
ili »Zavrsje«. 

Neharnost kralja Karla Roberta prema banu Mladinu osvetila se strasno. Veci dio 
Hrvatske zajedno s Dalmacijom odmetnuo se od njegove krune. Jezgra sa starom kra- 
Ijevskom i banskom stolicom, gradom Kninom, zapala nedobitnoga kneza Nelipica, a 
oblasti na periferiji razgrabili bosanski ban i MIetdani. Obcina je mletadka takodjer jos 



VLADANJE KARLA ROBERTA I IGARSKOJ. 



5» 



3. rujna 1326. pozvala na red krikoga kneza Fridrika, svoga gradjanina i podanika, §to 
se bijase pridruzio vojsci bana Mikca, te mu pomagao zborom i tvorom. Podjedno mu 
zaprijeti, da se viSe ne usudi slicno raditi. (Et ideo habemus sibi denotari, ut sibi caveat 
similia committere). 

(Vladanje Karl a Roberta u Ugarskoj, 1321. — 1334.) Ne moze se gotovo 
ni pojmiti, zasto je Karlo Robert dopustio, da mu citava Dalmacija postane plijenom 
mletadke obdine. Nagadja se, da se nije usudio borbe zapodeti, jer nije imao brodovlja, 
da se ogleda s himbenim prijateljem; zatim da se nije htio zavaditi do kraja s Mletcima. 
da mu ne smetaju u napuljskim poslovima. 

Karlo je medjutim i nakon smrti Matije Trencinskoga jo§ neko vrijeme imao pune 
ruke posla, dok je Ugarsku posve smirio. Godine 1324. pobunili se erdeljski Sasi pod 
svojim grofom Henningom. Tek oko godine 1327. bi§e svladani posljednji trzaji oligar- 
hije u Ugarskoj. Odsad je francuzki obrazovani kralj gledao, da poput svojih rodjaka u 
Francuzkoj posve predobije velika^e za se i za svoju porodicu Zasjenit ce ih sjajem 




Drugi dvogubi pecat Kabla Roberta. 



kraljevskoga prijestolja i dvora, prredjivat ce sveCanosti i vitezke igre, a vjeme i odane 
velikaSe nagradjivat ce §to obilatije. Zapustiv dosadanje kraljevske dvore u Budimu sta- 
novase neko vrijeme najradije u TemeSvaru, gdje je sagradio kraljevsku pala^u. No bit 
ce, te je moCvarna okolica Temesvara slabo prijala zdravlju kraljicinu; s toga napokon 
izabere Karlo za svoju stolicu ViSegrad (Altus lapis ili Altum castrum). Na desnoj 
obali Dunava, vi§e Vaca, gdje no ta velika rijeka skrece sa zapada k sjeveni, uzdiie se 
brdo, kojega je vrh resila stara i dvrsta tvrdinja. Brdu na podanku sagradi Karlo veli- 
danstvenu pala6u, koja je imala 350 dvorana, te je svojim sjajem zaiaravala goste kra- 
Ijeve. Pokraj palaCe nizali su se u dugom redu duz rijedne obale sjajni stanovi drzavnih 
velikaSa, koji su se vec rado okupljali oko svoga kralja i gospodara. 

Kralj izabrao je medjutim Visegrad za svoju stolicu i zato, da bude blizi evrop- 
skomu zapadu, kamo ga je srce vuklo, i u kojega se je zgode rado uplitao zborom i 
tvorom. Tako je pomagao s vojskom Habsburga Fridrika Lijepoga, kad se je borio za 
prijestolje u Njemadkoj. No Karlo se je zanimao i za 6e§ke prilike, gdje je vladao kralj 



5^ 



KARLO ROBERT 



Ivan od Luksemburga, tast njegov po drugoj zeni; a jos viSe zanimala ga je sudbina 
Poljske, osobito odkad se je ozenio treci put EUzabetom, kcerju kralja Vladislava Lo- 
kietka. Kao da je slutio, da ce jednom poljska kruna resiti glavu njegova potomka, pak 
je vazda s najvecim interesom i simpatijom pratio djelovanje svoga tasta, obnovitelja 
drzave poljske nakon tezkih smutnja i nevolja. Karlo je bio svomu tastu iskreno odan i 
privrzen, i vazda gotov da mu pomogne. Sa svojom trecom suprugom, Vladislavljevom 
kcerju Elizabetom, zivio je Karlo srecnije, nego s njezinim predsastnicama. Vec god. 1321. 
rodi mu ona sina Karla, koji je medjutim jos iste godine i umro. No potonji sinovi nje- 
zini: Ladislav (rodjen 1324.), Ljudevit ili Lajo§ (od Hrvata prozvan Laus, rodj. 1326.), 
i Andrija (rodj. 1327.) ostadose na zivotu, te je srecni otac smiSljao, kako da ih obskrbi, 
U to se god. 1327. podize 6e§ki kralj Ivan, da zaratuje na poljskoga kralja Vla- 
dislava Lokietka, pak da ga svrgne s prijestolja. Ce§ka vojska bijaSe vec provalila do 
Krakova, kad se umijesa Karlo Robert, da posreduje izmedju oba svoja tasta. Ce§ki kralj 
na zelju Karlovu obustavi dalje ratovanje, a na to predlo^i Karlo kralju Ivanu, da se 
njegova najmladja kci Ana zaruci s ugarskim kraljevicem Ladislavom. Ivan prihvati po- 
nudu vrlo rado. Utanaceno bi, da ce kraljevna Ana, kad navr.^i dvanaestu godinu, doci 
u Ugarsku i donijeti sa sobom miraz od 10*000 maraka srebra; Karlo opet odredi svomu 
najstarijemu sinu 15.000 maraka u ime bastine, i osigura mu nasljedstvo na prijestolju 
u Ugarskoj i Hrvatskoj. No nakon dvije godine umre kraljevic Ladislav, a od zaruka i 



RODOSLOVLJE PORODICE AnJOU ( AnJuVINACA). 

Karlo II., kralj napuljski, 

(1285.-1309.) 

Supruga Marija iz porodice Arpadovida. 



Karlo Martell, 
t 1295. 

I 
I. Karlo Robert, 

kralj hrvat. i ngar. 

1300.(7)- 1342. 

Supruga (3). Elizabeta, 

kdi poljskoga kralja 
Vladislava Lokietka. 



Robert, 
kralj napuljski, 
1309— 1343- 

Karlo 

herceg od 

Kalabrije 

t I328. 

Ivana 1., kra- 

Ijica napuljska, 

1342.- 1381. 

1. snprug kra- 
Ijevid ngarski 

Andrija 

(t 1345) 

2. suprug Ljud. 
od Tarenta 

(t 1362.) 

3. Jakov, kralj 
od Majorke 

(t 1374) 
4. Otto, voj- 

voda od 

Braunschweiga 

(od 1376) 



Filip 
knez od Tarenta 



Ivan, 

knez Achaje, 

t 1335- 



Robert, Ljudevit od Filip od 

naslovni Tarenta, Romanije, 

kralj na 

puljski, 

1346. do 

1362., 

supruga 

Ivana I., 

kraljica 



car 

Konstanti- 

nopolja 

t 1364 



naslovni 

car Kon- 

stantino- 

polja 

t 1373- 
Supruga 
Elizabeta, 
napuljska kdi hrvat. 
hercej[ft 
Stjepana. 



Karlo, Ljudevit. 

herceg od Draca, grof Gravinski, 
t 134'^. t 1362 



Margareta, 4 Karlo Mali ili 
supruga Karla Dracki 



Maloga ili Drȣ- 
koga. 



I369--I376. 
herceg hrvatski ; 
1381,-1386. 
kralj napuljski ; 
1385.- 1386. 
kralj ugarski i 

hrvatski ; 
supruga Marga- 
reta 

5. Ladislav, 
1386.— 1414. 

kralj napuljski ; 

1391. (1403.) 

do 1409. 

kralj hrvatski. 



2. Ljudevit 1 , kralj ugarski i 

hrvatski, 1342. — 1382. 

Druga supruga Elizabeta, kdi 

bosan. bana Stjep. Kotro- 

manida. 



Andrija, f 1345. 
suprug napuljske 
kraljice Ivane I. 



Stjepan, f 1354 Od g. 1349. 

herceg hrvat. Supruga 

Margareta, herceginja hr- 

vatska (l3S4— '358). 



Katarina, 
(1374) 



3. Marija, 

kraljica ugarska 

i hrvatska, 

1382.— 1395. 

Suprug kralj i>igis- 

mand iz porodice 

Luksemburga. 



Jadviga, 
kraljica poljska. 



Elizabeta, 

1366.— 1380. 

ndala se 1370. za 

svoga rodjaka 

Filipa od Romanije, 

naslovncga cara od 

Konstan tinopolja. 



Ivan, herceg hrvatski, 
1358.— 1360. 



VLAUANJE KARLA ROBERTA U UGARSKOJ. 

zenitbe ne bi ni§ta. Prijestoljnim nasljednikom postade sada Ljudevit, koji se zajedno 
s mladjim bratom Andrijom zove hercegom. Ba§ za toga hercega Andriju stao se u to 
otac brinuti, da i njemu pribavi kakvo prijestolje i krunu. 

Karlo Robert bijase prvorodjeni sin Karla Martella, najstarijega sina napuljskoga 
kralja Karla II. Kad je taj Karlo II. god. 1309. umro, patrilo je napuljsko prijestolje 
upravo njega; ali poSto je bio u Ugarskoj, a jo§ k tomu mlad i nemocan, namijeni 
rimska stolica napuljsku kraljevinu njegovu stricu Robertu, koji se je i zakraljio. Ona se 
je pri torn mogla pozvati i na oporuku pokojnoga kralja Karla II. od 16. ozujka 1308., 
kojom je pravo na napuljsko prijestolje dopitao svomu drugorodjenomu sinu Robertu, 
dok je svomu unuku Karlu Robertu po prvorodjencu Karlu Martellu ostavio tek go- 
to vih novaca. No Karlo Robert ipak ne smetnu s uma, da je on za pravo bastinik na- 
puljske drzave. Jedva §to se bijase malo ucvrstio na ugarskom prijestolju, stade misliti 
na svoju djedovinu. Nema sumnje, da je vec on snovao, kako bi skupio sve zemlje 
naokolo Jadranskoga mora, te svojoj porodici osigurao vladanje u toj prostranoj drzavi. 
U to ime zahtijevaSe jos god. 1317., da mu se predade bar vojvodina Salerno, koju je 
nekad otac njegov drzao. Ali zahtjev njegov bi tada odbijen. Nova mu nada sinu. kad 
je god. 1328. napuljskomu kralju Robertu umro jedini sin Karlo, herceg od Kalabrije, 
ostavivSi za sobom samo dvije kceri, Ivanu i Mariju. Robert je doduse imao jo§ dva 
brata, a svaki od njih po tri sina; no nedvojbeno je pravo Karla Roberta bilo prete i 
jace od svih drugih. S toga stade on sve odlucnije traziti, da mu se prizna nasljedstvo, pak 
da mu se privremeno predade vojvodina Salerno i gospo§tija Monte San Angelo. Me- 
djutim je kralj napuljski dosljedno i uztrajno odbijao sve njegove zahtjeve. To dodija na 
posljedku Karlu Robertu, te posla god. 1330. franjevca Ivana u Avignon k papi, zamo- 
livsi ga, da bi on posredovao. Ivan XXII. jedva to doCeka, jer je bio donekle ozlojedjen 
na kralja Roberta, gospodara Avignona i najmocnijega vladara u Italiji. Mrzila ga za- 
visnost od toga kralja, pak je rado prihvatio zgodu, da mu pokaze, kako je za pravo on 
vrhovni lenski gospodar u Napulju, i kako mu pristoji zapovijedati svomu kletveniku. No 
prije nego sto je papa ista uradio, malo da nije Karlo Robert zaglavio s Citavom poro- 
dicom svojom. 

Felicijan Zaha (Miha Madije zove ga Merz i Mericus), nekad palatin Matije Tren- 
cinskoga, a poslije jedan od najodanijih sluzbenika kraljevih, imao je mladu i krasnu 
kder Klaru, koja je bila dvorska gospojica kraljice Elizabete. Klara je vazda bila uz 
kraljicu, pak tako je i u proljecu 1330. boravila s kraljevskom porodicom u carobnim 
kraljevskim dvorima u Visegradu. Zgodilo se, da je bas tada doSao poljski kraljevic 
Kaiimir u pohode svojoj sestri, kraljici Elizabeti. Mladi kraljevic, inade vrlo nadaren, ali 
na zlu glasu poradi svoga Ijubakanja, zavolio Klaru. No kad mu ona Ijubavi ne uzvrati, 
on ju silom oskvrnu. Otac njezin uzplamti strasnim gnjeyom, te odlufii grozno osvetiti 
sramotu svoje kceri. Kraljevic Kazimir umakne osveti, pobjegavsi kuci u Poljsku; a na 
to odiuci Felicijan Zaha ubiti kraljicu, sestru njegovu, za koju se je govorilo, da je po- 
magala pustolovini svoga brata, poslavSi sirotu djevojku iz crkve u dvor po molitvenik 
ili dislo. Bilo je to 17. travnja 1330.; upravo u doba, kad je kraljevska porodica sjedila 
u blagovaoni za rudkom. Felicijan provali u dvoranu, naleti s madem na kraljicu i od- 
sijeie joj detiri prsta na desnoj ruci; kralj se obori na njega, ali bi takodjer ranjen na 
ruci. Sad 6e Felicijan ubiti i kraljeve sinove, Ljudevita i Andriju, ali im samo odsjekao 
neSto kosC; jer su pred njih stali njihovi odgojitelji Nikola Drugeth i Nikola Kneiic, 
koji dopadose tezkih rana. Teda negda podje dvorjaniku Ivanu Celenju za rukom, te 
obori bjesnoga Felicijana topuzinom na zemlju, na §to priskoCiSe sluge, te ga sasjekoSe 
na komade. Njegova uda bise izlozena u razliiitim gradovima; u Budimu pokazivahu 
glavu njegovu. Nesredni otac, koji bija5e pomihnitao poradi sramote kderine, platio je 
svoj zloCin smrcu ; no grozan i oduraa je bijes i promi§ljena okrutnost, kojom se je 



54 



KARIO ROBERT. 



Karlo osvecivao neduznim rodjacima njegovima. Klara, tuzna zrtva kraljeviceve pohote, 
osakadena bi na nosu, ustima i rukama, te privezana polumrtva na konja i vodjena po 
gradovima i selima. Vodi6i njezini klicahu: >Tako budi svakomu, koji dime u svoga 
kralja«. Jedini sin Zahin pobjeze s vjernim slugom svojim prema granici ; ali bi§e uhi- 
deni, privezani konjima za repove i po ulicama vuceni; trupla njihova bi§e bafiena psima 
za hranu. Stariju kcer Sebu dade zupan bar§ki pred gradom Levom pogubiti; njezin 
suprug Kopaj pogibe u tamnici. Ni tim ne zadovolji se krvozedni kralj. On sazove za 
24. travnja zbor drzavnih castnika, koji izrede po zelji kraljevoj strasnu osudu nad 
6itavim rodom Felicijana Zahe. Svi muzki 61anovi porodice sve do trecega koljena, pate 
i sinovi Felicijanovih sestara, bise osudjeni na smrt od krvnika, dalji rodjaci na vjecno 
robstvo, a svi svojaci na progonstvo s kraljevskoga dvora. Imanja osudjenika zapadoSe 
kralj a, koji ih poslije darova spasitelju svoje porodice, Ivanu Celenju. Da bi se oprav- 
dao tako strasan postupak, obijediSe dvorjanici kraljevi neboge zrtve s najgroznijih zlo- 
dina. Uza sve to ostaje grozna osveta Karlova kao crna Ijaga na njegovu vladanju. Ona 
pokazuje, da je Karlo Robert potomak onoga Anzuvinca, koji je onako nemilosrdno 

dao pogubiti posljednjega Hohen- 
staufovca, — da je clan one krvo- 
zedne porodice, koja se je medju- 
sobno zatirala i ubijala, dok nije 
u krvi svoga posljednjega Clana 
izginula. 

Namah nekako iza osude Za- 
hovaca stala Karla moriti bolest, 
od koje se nije mogao posve ope- 
ra viti sve do smrti svoje. Suvre- 
meni je svijet nagadjao, da je to 
Bozja kazan radi prestroge osude. 
Jednako je za Bozju kazan sma- 
trao nedacu, koja je Karla snasla 
jos one jeseni u ratu s Vlasima 
(Rumunjima). Karlo naime bijaSe 
provalio u vojvodinu VlaSku, da 
sku6i njezina gospodara Bazaraba. 
No 9. studenoga 1330. obkoli ga 
vlaska vojska u nekoj dolini, te 
sasijede najveci dio njegovih ceta. 
Sam Karlo jedva se nekako spase, 
Od toga 6asa nije vi§e Karlo dirao 




Nasrtaj Felicijana Zahe. 

Iz ilustrovane kronike (chronicon pictum) u Bedu. 



zamijenivgi odijelo i oruzje s jednim plemicem. 
u Vlahe. 

U to je Karlu i njegovu rodu papa Ivan XXII. utirao put do napuljskoga prije- 
stolja. Dne 26. sijednja 1331. napisao je papa poslanicu napuljskomu kralju Robertu i 
njegovoj drugoj supruzi Sanchi, kojom ih pozivaSe, da zadovole opravdanim zahtjevima 
ugarskoga kraija, Robertova sinovca. Nadalje im izlaga§e, kolika bi pogibija zaprijetila 
Napulju, kad bi se ugarski kralj podigao, da s oruzjem izvojSti svoje pravo na prijestolje. 
Napokon im predlozi, da bi se 6itavi spor dao lako izravnati i jedinstvo napuljske drzave 
uzdrzati, kad bi se koja kci pokojnoga^ vojvode od Kalabrije zarucila i poslije vjenCala 
s jednim sinom ugarskoga kraija. Papa izjavi se gotov podijeliti tada i dispenzaciju po- 
radi rodbinstva. Poboznoj kraljici Sanchi podje za rukom, te skloni svoga supruga, da 
prihvati predlog papin; a i Karlo Robert radostno privoli na sve. Stado§e sada ugovarati> 
te se napokon i sporazumiSe. Mladji sin Karlov, po imenu Andrija (rodjen 30. studenoga 



VI-ADANJE KARLA ROBERTA U UGABSKOJ. -_ 

1327.) ozenit ce Ivanu, stariju kcer vojvode od Kalabrije, pak ce onda oboje po smrti svoga 
djeda Roberta zajedno i s jednakim pravima kraljevati u Napulju. Kraljevic Andrija doci 
ce §to prije u Napulj, da odraste na dvoru svoga prastrica, te se odgoji po tamosnjim 
obicajima. 

Karlu Robertu bijase mnogo stale, da obskrbi svoga drugoga sina Andriju, jer 
mu se je u to (20. kolovoza 1332.) rodio treci sin, po imenu Stjepan. Posto mu je 
nekako u isto vrijeme stigao poziv od strica Roberta, da sto prije dovede sina svoga 
Andriju u Napulj, stade se Karlo spremati na put. Bit ce mu u pomoc vazda vjerni 
Frankapani, narocito knez Friderik, kroz kojega ce oblasti saci do mora u Senj, a odanle 
brodovima u Napulj. ZacuvSi mletad;ka obcina, da ce Karlo Robert stici u primorske 
strane, uzzurbala se i donekle zabrinula. Ta znala je dobro, kakim je naiinom dosla do 
gradova u primorju dalmatinskom i hrvatskom ! 

I zaista je kralj Karlo prvih dana prosinca 1332. ostavio svoju stolicu ViSegrad, 
te malo zatim sa sinom svojim Andrijom stigao u Stolni Biograd. No ondje ga opet 
pograbi bolest (podagra), te ne mogase dalje. VelikaSi ga s toga svjetovahu, da radi 
bolesti, kao i radi zime, koja je na domaku, napusti svoj put, pak da ga odgodi na 
zgodnije, toplije vrijeme. Sve to javi knez Friderik 16. prosinca mletadkoj obcini, koja 
se sada ponesto umiri. 

Karlo Robert bijase odgodio svoj put za dojducu godinu. No tada ga izprva zadrza 
smrt njegova tasta, poljskoga kralja Vladislava Lokietka, koji umre 2. ozujka g. 1333. 
Karlo namah posla poslanike svoje u Krakov, te preporu6i Poljacima za kralja svoga 
surjaka Kazimira, jedinoga sina Vladislavljeva. Kazimir bi izabran i 25. travnja okrunjen. 
Ali taj Kazimir bio je nesrecno ozenjen Anom, kneginjom litavskom, te nije od nje 
imao muzkoga poroda; s toga se je mogao Karlo vec sada nadati, da ce s pomocu svoga 
surjaka pribaviti poljsko prijestolje kojemu od svojih sinova. 

Nakon krunisanja Kazimirova stade se Karlo spremati na put u Napulj. Pratit ce 
ga oba nadbiskupa, ostrogonski i kolodki, vise biskupa i zupana, tjelesni Ijeinik, odgo- 
jitelj mladoga kraljevica Andrije, po imenu Nikola Drugeth, napokon i uiitelj njegov 
franjevac Robert. Vec 11. lipnja 1333. boravi Karlo s pratnjom svojom u Zagrebu, te 
ostaje u njemu do 18. lipnja. Tu potvrdjuje posjede crkve zagrebacke, zatim oslobadja 
gradjane slobodne obcine na brdu Gradcu od raznih daca. Kralj je jama^no tada obi- 
tavao na brdu Gradcu u paladi bana Mikca. Iz Zagreba udario je kralj prema Pokuplju, 
gdje je 27. lipnja (iuxta fluvium Culpam) izdavao povelje. Bit de, da je svedjer bolezljivi 
kralj vrlo polagano putovao i mnogo se u gradovima hrvatskih velikaSa odmarao, jer 
ga tek mjesec dana poslije odlazka iz Zagrebu, dne 17. srpnja nalazimo u Modrusama, 
stolici krekih knezova Frankapana. Tu ga uz ine velmoze i druzine do6eka§e poslanici 
dalmatinskoga grada Spljeta, koji se bijaSe nedavno podao u zastitu mletaiku. Poslanici, 
na celu im sam nadbiskup Dominik, donije§e kralju darove, uvjeravahu ga o odanosti i 
privrzenosti svojih sugradjana, te ga napokon zamoliSe, da potvrdi gradu Spljetu privi- 
legija svojih predSastnika. Ali kralj, kojega je jamadno ozlojedila ta dvolidnost Spljedana, 
porudi njima u zasebnom pismu, »da ce sve njihove dopuStene i poStene zahtjeve sva- 
kako izpunitis ali privilegija im ne moze potvrditi iz razloga, koje de im nadbiskup 
s ostalim poslanicima naustice saobditi. 

Iz Modrusa putovaSe kralj kroz oblast knezova Frankapana u Senj, gdje se ukrca 
u brodove i zaplovi morem put Napulja. U luci Viesti dodekaSe ga draiki vojvoda Ivan, 
a u Noli stari i sijedi stric Robert zajedno sa svojim drzavnim barunima, te ga odvede 
u Napulj. Dne 27. rujna bude §estgodi§nji Andrija s jednako sestgodi§njom Ivanom za- 
ruden i kao vojvoda od Kalabrije odredjen za nasljednika na prijestolju. Tom prigodom 
bijase viie talijanskih drzava poslalo svoje poslanike u Napulj, da pozdrave ugarskoga 
kralja. Karlo Robert proboravi neko vrijeme u Napulju, a onda ostavi ondje dadilju 



^c KARLO ROBERT. 

mladoga kraljevica Andrije zajedno s odgojiteljem Nikolom Drugethom i uCiteljem Ro- 
bertom, te se spremi na odlazak. U Ugarsku vrati se medjutim tek u proljecu slijedece 
godine 1334. Neki nagadjaju, da je zimu proboravio u blagom podneblju Dalmacije; 
drugi opet misle, da je iz Napulja poSao u Avignon u pohode devetdesetgodiSnjemu 
papi Ivanu XXII., da mu se zahvali za usluge, ucinjene njemu i rodu njegovu. 

(Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325 — 1342.). Odkad je ban »6itave 
Slavonije<, Mikac Mihaljevic od plemena Aku§eva onako zlo prosao god. 1326. u borbi 
s Kurjakovidima i Nelipicem, 6ini se, da su i on i kralj Karlo Robert posve napustili 
Hrvatsku s Dalmacijom, pak da je ban Mikac jedino o torn nastojao, da barem Slavo- 
niju uzdrzi za svoga kralja. Ali i u Slavoniji dekalo ga je dosta posla. 

Gisingovci bijahu dodu§e izgubili sva svoja posjedovanja u Slavoniji, a tako isto 
bijaSe se i razban Ivan Babonic pokorio kralju i postao dvorjanikom njegovim, naime 
magistrom kraljicinih tavernika; no uza sve to ne ostade Slavonija ipak mirna ni potonjih 
godina. Tu su pokretali najprije smutnje sinovci Ivana Babonica, braca naime Juraj, Ivan* 
Dionizije i Pavao, sinovi pokojnoga bana Stjepana Babonica; a u isti mah bjesnile su 
neprestane borbe izmedju zagreba6koga biskupa Ladislava de Kobol i njegovih vjernika 
poglavito radi crkvene desetine. Borbe su se koji put prometnule u obci odpor 6itave 
biskupije proti svomu duhovnomu poglavaru. 

Vec bi spomenuto, kako su knezovi Stjepan, Ivan i Radoslav bili podijelili ogromnu 
svoju drzavinu od kranjske medje do Bosne i od Save do Gvozda. Stjepan dobio je 
tada najzapadnije oblasti od kranjske medje do Gline sa stolicom u Stenicnjaku, Ivana 
zapali krajevi izmedju Gline i Une sa znamenitim gradom Zrinjem, a Radoslav zadobio 
kotare i zupe Uni na iztoku prema Sani, naokolo grada Blagaja, po kojem se potomci 
njegovi prozvase knezovi Blagajski. Dok se je knez Ivan jos 1323. pokorio kralju 
Karlu Robertu i njegovu banu Nikoli Omodejevu, te presao zatim u kraljevsku sluzbu, i 
torn prigodom poveo na kralj evski dvor i svoje sinovce, potomke kneza Radoslava: ostali 
su sinovi pokojnoga mu brata Stjepana, nekadanjega bana, i dalje odporni kralju i nje- 
govim banima. Braca Juraj, Ivan, Dionizije i Pavao kao susjedi Kranjske, gdje su takodjer 
drzali imanja, pouzdavali su se mnogo u pomoc ondje§njih vojvoda iz porodice Habsburg, 
te su prkosili novomu banu Mikcu. Osobito odkad je ban Mikac god. 1326. onako ne- 
milo bio suzbit od hrvatskih knezova, dizali su se ocito proti njemu i sinovi bana Stjepana. 

Rat izmedju Stjepanovih sinova i bana Mikca bjesnio je god. 1327. Ban skupio 
oko sebe mnogo gospode i plemica slavonskih. Bijase uza nj Nikola sin PetroV iz Lud- 
brega, Pavao i Nikola sinovi Mihajlovi, Stjepan sin Opojev, banovac Nikola, Ivan Pavlov 
kastelan Koprivnice, zatim vise drugih kastelana, kao Toma Martinov, i Benedikt i 
Andrija, sinovi Jurjevi. Cini se, da je bana pomagao i zagreba6ki biskup Ladislav de 
Kobol. Ban je s pomocu velikasa i plemica sabrao vrlo jaku vojsku (valido nostro exer- 
citu), te stao podsjedati stolicu knezova Jurja, Ivana, Dionizija i Pavla, njihov tvrdi grad 
SteniCnjak. Braca se donekle hrabro branila tako, da \e ban vrlo mnogo svojih Ijudi 
izgubio ; no na posljetku uvjeriSe se, da se ne bi mogli obraniti, te zamoli§e zagrebac- 
koga biskupa Ladislava, da ih izmiri s banom. Mikac u sporazumku sa svima plemicima 
kraljevstva Slavonije, koji su uza nj bili, oprosti odmetnicima dosadanju nevjeru njihovu, 
te im u ime kralja podijeli amnestiju. Ali zato moradoSe banu predati svoju dosadanju 
stolicu, svoj tvrdi SteniCnjak, a ban im dade u zamjenu za nj grad doljnu Moslavinu. 
Podjedno im ostavi druge neke gradove i posjede, kao grad Lipovac kod Samobora, 
Gradac na Kupi, i napokon imanja Bre'zovica i Sv. Petar u zagrebackom polju. Jos izpod 
grada SteniCnjaka sastavljena bi izprava o tom miru 16. rujna 1327., a na to u crkvi 
majke bozje prisego§e na evangjelje obje stranke, da <5e ustanove mira to6no izvrSiti. 
Pade ban Mikac obeca, da ce u kralja izraditi, te ce i on taj mir potvrditi. I zaista 
Karlo Robert 28. ozujka 1328. odobri banovu izpravu, te oprosti sinovima Stjepanovim, 



I 



BANOVANJE BANA MIKCA V SLAVONIJl. -y 

za koje kaze, da su >po krivim naputcima (ad falsas suggestiones) nekih nevjernika* 
bili sasli s puta vjernosti i odanosti prema kraljevskomu imenu. 

Gotovo u isto vrijeme, kad su sinovi bana Stjepana izgubili svoju stolicu Stenicnjak» 
liSio se je i knez Ivan Babonic sam svoje stolice Zrinja. Posto ga je oaime kralj Karlo 
Robert bio skinuo s banije, izmirio se je knez Ivan sa starim svojim protivnicima, s Gi- 
singovcima, pace je torn prigodom svoju kcer Anu dao za zenu Petru s pridjevom >Her- 
cegu«, sinu nekadanjega bana Henrika III., svoga najljucega nepriiatelja, No ta zenitba 
stajala je kneza Ivana vrlo skupo. Petar Herceg bunio se protiv kralja i poslije, te je 
mnogo §tete nanio kraljevim privrzenicima, narocito kraljevu zastavniku Lovrincu Totu 
i njegovoj braci. Zato bi Petar osudjen, da plati Lovrincu odstetu od 250 maraka. Ali 
posto je ne mogase smoci, morade tast njegov, knez Ivan Babonic, u rujnu 1328. zalo- 
ziti Lovrincu Totu svoj grad Zrinj (caput bonorum) na godinu dana, naime do 8. rujna 1329. 
Budi da knez Ivan nije imao odkupnine, budi da se je poslije inade pogodio, Zrinj ostade 
i dalje zastavniku Lovrincu i njegovu sinu Nikoli Konthu sve do god. 1347., kad ga je 
kralj Ljudevit I. darovao bribirskomu knezu Jurju. 

Drzavina knezova Babonica ovakim bi naCinom raztrgana i razasuta. Na skrajnjem 
iztoku od nekad ogromne oblasti njihove ostade samo Radoslavljevim potomcima kraj izmedju 
Une i Sane, te su oni odslije stall viSe utjecati u poslove bosanske, nego u prilike slavonske 
Radoslavljevi potomci ostadoSe i vjerni Anzuvincima, naro6ito knez Nikola, koji je kao vitez 
cesto boravio na kraljevu dvoru i pratio Karla na njegovim vojnama. Osobito se bijase 
proslavio u ratu s vlaSkim vojvodom Bazarabom u studenom 1330. Kad je ono vlaska 
vojska zakrcila put Karlu u svojim gorama, vrli je vitez (iuvenis adleta ut tiro fortis) 
Nikola sastavio sa zemljom pet vla§kih vojnika, koji su svakako htjeli do kralja doprijeti; 
pri torn je junak Nikola dopanuo sest rana na glavi i ledjima, i uz to izgubio dvadeset 
i pet svojih Ijudi u onoj >prokletoj dolini*. No zato je Karlo vjernoga viteza obilato 
nagradio. Vec 9. prosinca 1330. izdao mu je povelju, kojom mu je darovao grad Ostrozac 
s Dobernicom, i posjedovanja duz Une sve do grada Krupe. Dok je ovako Radoslavljeva 
loza Babonica ostala u kraljevskoj milosti, bunili su se i dalje sinovi bana Stjepana, ne 
moguci pregorjeti grada Stenicnjaka. Pri torn su ih pomagali susjedni habsburzki vojvode. 
Jo§ god. 1336. dne 7. sijednja utanacise u BeCu sinovi bana Stjepana, po imenu Juraj, 
Dionizije i Pavao, neki ugovor s habsburzkim vojvodama, naperen proti kralju Karlu. 
Ikaca izjaviSe tada, da su postali »dobrovoljni sluzbenici* (spontanei servitores) vojvoda 
Alberta i Ottona, pak se zavjeri§e, da se ne ce izmiriti s kraljem Karlom i njegovom 
suprugom »bez znanja, zapovijedi i privole reCenih vojvoda*. No zato nije ni Karlo litio 
znati za njih, kad je 11. rujna 1337. sklopio mir s Habsburgovcima, 

Banu Mikcu Mihaljevidu i njegovu rodu bijaSe samo u prilog razsulo Gisingovaca 
i Babonica. Vec prije bijase ga po kraljevoj milosti zapala sva imovina Gisingovaca u 
Slavoniji, osobito njihovi gradovi u Podravini, kao Koprivnica, Novigrad i Prodanic (Virje) ; 
a sada je jamad:no obladao i gradom Stenicnjakom i njegovim okoli§em. U obte je ban 
gramzio, da ste^e Citavu drzavinu sinova nekadanjega bana Stjepana Babonica. Ni to ne 
bija§e mu dosta. U samoj slobodnoj varoSi Gradcu kod Zagreba otimao se je za zapu- 
sienu neku palacu, koja je u drugoj polovici 13. stoljeda pripadala nekomu banu Stje- 
panu, te koju je reieni ban 1288. poklonio Gilionu. Premda je ta pala^a bila zapuStena 
i gotovo razvaljena, ipak ju je ban Mikac htio sebi prisvojiti tvrdeci, da ona nije bila 
vlastni6tvo banovo, nego bansko. Poradi te tuzne palate bilo je parnice god. 1332. sve 
pred kraljem, gdje je ban Mikac morao odustati od svoga zahtjeva, poSto je goridki 
arcidjakon Ivan dokazao neprijeporno pravo tadanjih vlastnika. 

Ban Mikac izgubio parnicu, no zato se je sve jednako trsio, da dodje do palade u 
obcini na brdu Gradcu. Tu mu u zgodan tas dodje nalog kralja Karla Roberta, da na 
brdu Gradcu podigne kraljevsku palacu. Kralj naime Karlo, Ijubeci po nadinu svojih 



58 



KARLO ROBERT 



francuzkih rodjaka sjaj i gizdu, zelio je i u stolici Slavonije imati svoju palacu, kako ih 
bijase vec viSe podigao u Ugarskoj. Nakon povratka Karlova iz Napulja stao ban Mikac 
graditi kraljevsku pala6u, i to na juznoj strani brda Gradca, ondje po prilici, gdje danas 
uz Strosmajerovo setaliste stoji kuca barunice Burati. No poSto je ban uz palacu htio 
u zidinama probusiti vrata, kroz koja bi se moglo silaziti niz brdo u podgradje (danaSnju 
Ilicu), ustadose protiv toga gradjani, zabrinuti za sigurnost svoga grada. Oni se pace 
poradi toga potuziSe i kralju, koji 29. studenoga 1335. iz ViSegrada posla banu ovo 
pismo: »Ljubljenomu i vjernomii, velemoznomu muzu Mikcu, bana 6itave Slavonije pozdrav 
i milost. Znajte da akoprem smo zapovjedili, da u nasem varo§u utvrdjenoga brda Gradca 
do Zagreba podignete i priredite uza zid kraljevski dvor (domum regalem), i premda to 
svakako hocemo da se izvede, to ipak, poSto natnjeravate blizu toga dvora naciniti ve- 











Slavonski banovgi, kovani za bana Mikca MniALjEviCA (1325. — 1343). 



1. Lice: Kuna trfii na lijevo (na prija§njini banovcima desno), nad kunom kruna, a izpod knne polumjesec 

i zvijezda. Nadpis: >Moneta regis p(ro) Sclavoni(a) t.« Zaliije: Dvostruki krii, pod njim dvije 
okrunjene glave, na prijekim gredama dvije ptice. Sigle: BM (Bsnus Mikcb?). 

2. Kao I.; samo je posve izpisano ^Sclavonia.€ 

3. Nadpis na lieu nije podpun; manjka iregis p(ro)« ; na zalijija je sigla 9 okrennta. 

4. Kao I ; samo nadpis je razliiit; 6ta se naime >Moneta regis I. Karoli f,« 



lika vrata, kako su se gradjani po svojim izaslanicima potuzili, ne cemo da probijate 
velika vrata, nego samo vrataSca (portellam), kroz koja bi mogao konj izaci ill unici, a 
da se ne ozledi. S toga vam ovim tvrdo zapovijedamo, da ne pravite velikih vrata na 
onom mjestu, nego samo malena, kako rekosmo, pak da ni sami ni po svojim sluzbe- 
nicima ne smetate nasih gosti u njihovim pravima, gazeci njihove slobostine. Dano u 
Visegradu u odi sv. Andrije godine 1335.« 

Nekako u isto doba, kad je ban Mikac gradio kraljevske dvore, uredio je i sebi 
svoju palacu. Ta je bila blizu kraljevske palace, valjda s druge strane malenih vratasca 
(dveraca), mozda ondje, gdje je danas vatrojavni toranj. K ovoj pala^i pripadao je i 
vinograd, zasadjen izpod nje na ju^nom obronku brda Gradca, nadalje i ribnjak pod 
vinogradom. 



BANOVANJK HANA MIKCA V SLAVOMJt -_ 

Cudno se je pona§ao ban Mikac, kad je zagrebadki biskup Ladislav de Kobol Za- 
jedno s kaptolom pregnuo nastojati, da se crkvi povrate imanja, koja joj bise za pri- 
ja§njih burnih vremena ugrabljena, i da joj se opet daje desetina, koja joj se je prestala 
placati. U toj borbi crkovnjaka sa svjetovnjacima, koja je dugo trajala, te se vise puta 
prometnula u krvavu bunu, pomagao je ban Mikac po kraljevu nalogu biskupa rije^ima 
i proglasima; ali je svojim zlim primjerom prednjacio drugima, ne davajuci sam desetine 
od svojih imanja i posjeda I upravo zato, §to je ban Mikac slabo djelom radio u prilog 
crkvi, otegla se je ta borba izmedju biskupa i njegovih duhovnih i svjetovnih podanika 
gotovo do smrti kralja Karla. 

Vec 12. listopada 1327. bijaSe ban Mikac po kraljevu nalogu izdao proglas na 
narod, kojim zapovjedi placanje desetine i objasni nacin, kako da se daje. U uvodu svoga 
proglasa veli ban: »kraj ostalih nasih briga glavna je ta, i o njoj svaki dan promislja- 
vamo, da se poboznim cuvstvom dostojno pocituje pravovjerna vjera, sto zelimo ne samo 
i mi sami, nego nam je i od kraljeva vel'canstva jednako nalozeno; odatle bo moze 
procvasti vremenita sreca i na§a i onih, koji su nasoj brizi povjereni, ako kralja kraljeva 
zahvalnim poditanjem veli6amo; a doista tim cemo najvece §tovanje Bozje posvjedo^iti, 
ako dademo zakonitu desetinu, koju si je pridrzao svevi§nji stvoritelj kao priznanje svoje 
velevlasti, i koju je opet namijenio svecenicima, pak da istu uznastojimo povratiti sve- 
censtvu crkve zagrebaCke, kojemu ste ju vec kroz dugo vrijeme zanijekali.< Nadalje veli, 
da je zrelo promozgao stvar, pak s toga nalaze, da svi zupani (knezovi), plemici, sluzbe- 
nici i svakoga staleza Ijudi moraju davati crkvenu desetinu u naravi, naime desetinu od 
ovaca, jarica i pcelinjih kosnica, zatim desetinu od psenice, razi, zobi, jedma, proje i 
inoga zita u zitnicama i vina u klijetima, napokon jos desetinu od jednogodiSnjih svinja 
i odojaka, kad god ce ju od njih zatraziti biskup ili njegovi desetinari. O vremenu, kada 
se ima desetinjati, odredjuje ban, da se desetina od pSenice, razi, zobi i jeCma ima po- 
brati do osmice Stjepanja ili do 27. kolovoza, od proje i druge jesenske zetve do osmice 
Svesveta ili do sedmoga studenoga; a desetina vinska i od svinja do osmice Martinja 
(18, studenoga). Ozna6iv§i tako rokove za davanje desetine javlja ban, da je suglasno 
s biskupom ustanovio, da ce se onim plemicima, zupanima i kastelanima, koji bi na 
oznaCene rokove dali podpunu desetinu i uznastojali, da ju i njihovi podanici (kmetovi) 
podmire, za ulozeni za to trud i uslugu odpustiti sestnaesti dio od sabrane desetine; 
dok <5e od onih, koji ne bi u odredjeni rok Ui najkasnije do osmice svetoga Andrije pre- 
dali podpunu desetinu, taj §estnaesti dio desetine pripasti onomu, komu ce ban naloziti, 
da ju utjera. Joste svaki plemic, koji imade grad ili veca posjedovanja a ne podmiri 
duzne desetine petnaest dana iza Andrijina, kaznit ce se jos i globom od pet maraka; 
manji plemic globit ce se jednom markom, a gradjani i kunovnjaci polovicom marke. 
Dozvoljava takodjer biskupskim desetinarima, da smiju zahtijevati i zatezne kamate budi 
od ditave zanijekane desetine budi od zaostaloga dijela Napokon povjerava ban zupanu 
zagrebaSkomu i krizevaCkomu, da bdiju po Citavoj biskupiji, da se banska zapovijed 
toCno vr§i, i da budu desetinarima na ruku. Ako uzrade protivno ovoj naredbi, ne samo 
da ce biti liSeni iupanske casti, nego ce ih biskup takodjer kazniti crkvenim prokletstvom. 

Naredba banova, premda ju je sam kralj 10. travnja 1328. potvrdio, urodila je 
slabim plodom. Ustanove njezine bile su pretegotne, sve da ih je narod bio i spreman 
vr§iti. NaroCito je nezgodno bilo davanje desetine u prirodninama. Na to je ban Mikac 
25. listopada 1328. izdao novi proglas na sve plemice, gradjane slobodnih gradova, kao 
i na ditavo stanovnidtvo biskupije zagrebaCke. U njem kaze, da premda bi mogao kao 
ban siliti narod na davanje desetine u naravi, nije ipak protivan tomu, da se moze i 
gotovim novcem odkupiti, poSto je sam biskup na to pristao. S toga odredjuje, da se 
mjesto desetine u prirodninama od pojedinih kupica pSenice, razi, je^ma, zobi, proje i 
sirka piati biSkupu do Martinja §est banskih dinara, kojih jedan vrijedi dvanaest malih 



5o ♦ KARLO ROBERT. 

bagatina. Od pojedinih kabli(^a desetinskoga vina neka se plati toliko dinara, za koliko 
se bude kablic novoga vina po gradovima prodavao. Svaki pak, koji ne odkupi desetine 
po odredjenoj cijeni do Martinja, morat ce za svaki kupic zita i kablic vina pridodati 
jos po dva dinara, jer ce za toliko poskociti cijena i zitu i vinu. Sto se tide jednogo- 
di§njih svinja i odojaka, neka se prigodom desetinjanja procijene i ustanovljena cijena 
novcem izplati. KoSnica i ovca moze se odkupiti s dinarom, a jare sa pol dinara. Usta- 
novivsi ovako odkup desetine nalaze napokon ban svim ziteljima, da dadu desetinu ili 
ju odkupe, jer ce ih inace na to prisiliii njegovi zupani, sudci, kastelani i drugi sluzbenici. 

No ni ta znatno ublazena naredba o placanju desetine nije koristila, jer je ni kme- 
tovi bana Mikca nijesu htjeli placati, kako se to iz pisma kralja Karla Roberta od 14. 
lipnja 1329. na bana razabira. A kralj je i sam imao razloga, da uredi desetinu i u 
Ugarskoj i u Slavoniji, kao i to, da osigura svecenstvu njegove prihode, jer su pape 
u Avignonu za namirenje svojih potreba i za ratovanje s krivovjernicima udarili velik 
namet na ugarske i slavonske crkovnjake. Trazili su naime od njih deseti dio svih nji- 
hovib prihoda; dvije trecine sabranih priloga zadrzali su z^ se, a jednu trecinu ostavili 
su kralju Karlu Robertu za rat s vlaSkim vojvodom i bosanskim patarenima. 

Dva zasebna papinska izaslanika, po imenu Jakov Berengarij, benediktinac, i Rajmund 
de Bonofato, oratorijanac , boravili su kroz §est godina (1332—1338.) u Ugarskoj i 
Slavoniji, sabiruci priloge za svoga gospodara. U zagrebackoj biskupiji skupiSe za tri 
godine 1127 maraka. Sam biskup Ladislav de Kobol platio je za prvu godinu 143 
marke; ostalo nije mogao skupiti kao ni pristojbu od 400 forinti za svoje imenovanje 
za biskupa. U toj nevolji stade god. 1333. cdlucnije utjerivati desetinu, kao i ostale 
dohodke svoje. No s toga se porodi buna najprije u Ivanicu, a onda u citavoj biskupiji. 
Medju buntovnicima bijase i plemica i predijalista; sve bijase slozno odupiruci se biskupu. 

Odpor i buna proti biskupu trajase vise godina. Glavne kolovodje bijahu biskupski 
podanici ili predijaliste u zupi ivanickoj, cazmanskoj i dubravaSkoj. Ban Mikac poma- 
gase slabo biskupa, premda je taj bio kum njegovim sinovirna. Tako se je biskup morao 
neprestano utjecati za pomoc kralju, koji je doduSe siljao poruke i dozivao buntovnike 
pred svoj sud, ali nije takodjer digao vojske, da svlada odpornike. God. 1340. pozvano 
bi sila buntovnika pred kraljevski vrhovni sud u Visegrad, kojemu je predsjedao kraljev 
kancelar Petar i podkancelar Totimir. Buntovnici bi§e osudjeni, ali jos prije osude po- 
bjegose u Hrvatsku. Tek po§to je kralj na predlog biskupov pomilovao osudjenike» 
usudio se je Ladislav de Kobol vratiti na svoju stolicu u Zagreb. No ipak je kralj na 
njegovu molbu 27 kolovoza 1340. poslao zasebna poklisara u Hrvatsku i s njim kra- 
Ijevska pisma na kneza Dujma Frankapana, kao i na bana Mikca i njegove sinove Stje- 
pana i Akusa, kojima im strogo nalozi, da cim doznadu, §to pisma kazu, namah izplate 
biskupu zagrebackomu desetinu od svojih posjeda, i da vi§e ne prijeie biskupovim Iju- 
dima pobirati desetinu od svojih podanika i kmetova. Iste godine 1340, dne 19. aprila, 
bijase kralj upravio pismo na bana Mikca, knezove Dujma i Bartola Frankapana, kao i 
na slobodne obcine i kastelane gradova, da ne daju uto6i§ta nekim ziteljima slobodne 
obcine Gradac kod Zagreba, koji bijahu radi bune kaznjeni izgonom iz grada. Po tom 
sudimo, da je bile smutnja i u toj obcini. 

Ban Mikac Mihaljevic boravio je redovito budi u gradu Zagrebu, budi u svojim 
gradovima i zamcima u Podravini, najviSe u Koprivnici i Prodavicu (Prodauiz, danas Virje). 
Cini se, da je posljednjih godina imao neprilika sa svojim sinovirna Godine 1341. dne 
4. veljaie izdade on sporazumno sa svpjim odanim sinovirna, magistrima Stjepanom, 
AkuSem i Ladislavom, povelju svomu Cetvrtomu sinu Lorandu, kojom mu za volju mira 
podijeli u ime njegova dijela grad Novigrad (castrum WyM^ar) sa svima pripadcima. 

(Knez Nelipic u Hrvatskoj, 1330. — 1342.) Odkako je Karlo Robert na- 
pustio Hrvatsku, gospodovao je u njoj poput samosvojna vladara silni knez Nelipic. 



KNEZ NELIPK*: U HRVATSKOJ. 



6l 




PODOH GRADA KuuCa U DaLMACIJI, 



62 



KAULO UOBKRT. 



Drzeci u svojoj vlasti stari kraljevski i banski grad Knin i mnogo drugih gradova uz 
Krku i Cetinu, odanle je uporno branio svoje prvenstvo s pomocu svojih rodjaka, 
krbavskih knezova Kurjakovica. Ali jc trebalo gotovo nad6ovjecne snage, da odrzi usur- 
piranu premoc svoju. Ta on se nije mogao nazivati ni banom, a jos je manje mogao 
osnivati svoju vlast na kraljevskim privilegijama, kako nekad bani Pavao I. i Mladin II. 
od plemena Subica. Knez Nelipic bio je nametnik, koji se je mogao odrzati jedino tako 
dugo, dok su prilike bile njemu u prilog. Na iztoku je ban bosanski Stjepan Kotromanic 
vrebao na svaku prigodu, da ugrabi koji kotar hrvatski; na zapadu je doduSe mletacka 
obcina oduSevIjeno radila, da pomogne Nelipicu zatrti svaki tracak kraljevske vlasti i 
ugleda u Hrvatskoj, ali nije bila ni malo voljna dopustiti, da mu krila suviSe ponarastu. 
A najmanje je bila spremna dozvoliti niu, da se uplice u poslove dalmatinskih i hrvatskih 
priinorskih gradova, koje bijaSe nedavno svojemu vladanju pridruzila. 

U samoj Hrvatskoj ostadose knezu Nelipicu najljuci protivnici potomci bana Pavla L, 
naime knezovi od Bribira U prosincu 1330. umre doduse knez Juraj II , Nelipicev ne- 
pomirljivi dusmanin; ali njega zamijeni jo§ odlucniji sin njegov Mladin III. Banic sa svojom 
bracom Pavlom III. i Deodatom. Taj Mladin III., kojega suvremenici prozvase »§titom Hrvata« 
(clipeus Chroatarum), prigrli sve tradicije svojih predaka. Drzeci sa svojom bra(5om tvrde gra- 
dove Skradin, Klis i Omi§ bijaSe jos uvijek dosta jak, da zanovijeta i knezu Nelipicu i od- 
metnim gradovinia dalmatinskima. Uz mladoga i krepkoga Mladina III. stao se javljati 
i stric njegov, nesrecni Pavao II., zeleci okajati svoj grijeh, §to ga bijase pocinio, podi- 
gavsi ruku na starijega brata svoga, bana Mladina II. Kako je mladi knez Mladin III. 
prkosio Nelipicu i Mletcima u svojim gradovima, narocito u Klisu, tako je stric njegov 
Pavao II., sada starjeSina Bribi skih knezova, branio ^ast i ostatke vlasti svoga roda u 
Ostrovici i Bribiru. Posto je drzavina Bribirskih knezova razstavljala Nelipica od primorskih 
gradova, nije se potonji mogao ni prikuciti moru, dok je njegovim protivnicima bila 
ziva na ramenu glava. Jedini grad Kljuc (Clavis, Glavez) na utoku Cikole u Krku, §to 
ga je drzao Nelipicev brat Isan, bio je doduSe vjecita prijetnja gradu Sibeniku, ali nije 
mogao nauditi vlasti Bribirskih knezova. 

Knezovi Mladin III. i Pavao II. uprijeSe u prvi kraj svu snagu svoju, da se osvete 
nevjernim dalmatinskim gradovima. Mladin iz Klisa udarao na Spljet, a Pavao sa svojim 
rodom i suplemenicima, narocito s knezom Budislavom Ugrinicem, gospodarom grada 
Roga na Krci, stao se obarati na odmetni Nin. Kad ta dva grada sku6e, doci ce na red 
Trogir i Sibenik. Upravo zajednicka pogibao od Bribirskih knezova zblizi jo§ jace kneza 
Nelipica i primorske gradove dalmatinske i hrvatske. Na ponuku mletacke obcine uta- 
naCiSe gradovi Spljet, Trogir i Sibenik 15. velja6e 1332. savez s knezom Nelipicem za 
medjusobnu obranu. Na uredeni dan nadjose se u nekoj dolini (in valle Stolpone) za- 
stupnici tih gradova, na celu im njihovi knezovi (Nikola de Molin spljetski, Ivan Grado- 
nigo trogirski, i Pantaleon Giustiniani Sibenski) na okupu s knezom Nelipicem, te ugovorise 
medjusobni ugovor, slogu i savez (tale pactum, concordiam et societatem adinvicem). 
Knez Nelipic branit ce pomenute tri gradske obcine, njihove kotare i Ijude od svih nji- 
hovih protivnika, te ce njihove neprijatelje smatrati za svoje. No zato ce ona tri grada 
podavati knezu pomoc od cetiri stotine pjeSaka protiv svih njegovih neprijatelja, izuzev 
jedino kralja ugarskoga i podanike mletacke obcine; te ce cete moci knez rabiti samo 
u Hrvatskoj (in Sclavonia tantum), ako bi neprijatelji njegovi htjeli nanijeti stete njemu 
ili njegovim podanicima, i to onda, ako bi ih sam glavom (personaliter) vodio, inade ne. 
Ako bi ipak knez htio povesti vojnu na kojega svoga neprijatelja, da ga oplijeni, ne 
smije sobom voditi tih gradskih pomocnih 6eta bez narotite dozvole tamo§njih knezova 
i obcinskih vijeca. Na taj ugovor prisegose sindici i prokuratori svih triju gradova. Jo§ 
bi utanaceno, da ce za tu pomocnu vojsku od cetiri stotine momaka dati Spljet stotinu 
Ijudi, Trogir sto i ietrdeset, a Sibenik sto i Sestdeset. 



KNEZ NELlPin IT HRVATSKOJ. 



63 



I 
I 



Na temelju pomenutoga ugovora zapoce knez Nelipic rat na kneza Mladina III. 
koji je iz svoga grada Klisa zanovijetao Spljecanima, robeci njihove trgovce i pobirucl 
od njih dacu za robu, koju su izpod njegova grada vozili. Nelipic sa svojim cetama 1 
s pomocnom vojskom triju gradova osvanu pred Klisom, stade ondje podizati novu tvrdju 
na brdu G r e b e n u, te iz nje udarati na kneza Mladina III. Tek 28. sijednja 1333. 
dodje do mira izmedju ratujucih stranaka. Mladin obeca, da ne ce vise pobirati dace od 
spljetskih trgovaca, a Nelipic obrede, da ce za osam dana porusiti tvrdinju na brdu Gre- 
benu. Imanja, ugrabljena u ratu, povratit ce izmjenice vlastnicima; ako bi pak kada do§lo 
do novih razmirica, rijesit ce ih mirovni sudci, koji ce se sastati u Solinu. Namah sutradan 
(29. sijednja) podje knez Mladin u Trogir, te utanaCi sli6an mir i s tim gradom, obe- 
cav^i naroCito, da ne ce napastovati trogirskih trgovaca niti smetati njihovoj trgovini. 

Medjutim se razglasilo, da ce naskoro kralj Karlo Robert doci u Hrvatsku. Vodit 
ce svoga mladjega sina u Napulj, a torn ce prigodom uz put pokuSati, da obnovi propali 
ugled kraljevski u Hrvatskoj. Mletci se silno uzkome§ali, a uz njih i hrvatski knezovi. 
Stalo se snovati, kako bi se zajednidkim silama oduprli kralju Karlu. Tako se zgodi, da 
su i knezovi Mladin III. i Pavao II., dosadanji najljuci protivnici mletacke obcine, smet- 
nuli s uma sve dosadanje oprijeke, te se zdruziJi s njima proti kralju Karlu Robertu, 
Taj je dodu§e god. 1333. prolazio po Hrvatskoj, ali nije dirao u hrvatske knezove, vec 
je najkracim putem isao kroz oblasti knezova Frankapana do Senja, gdje se je ukrcao 
u brodove. Tako minu pogibao od kralja, ali savez izmedju Mletaka i Bribirskih knezova 
se ne razpade, pace oba kneza jos odrjesitije prionuse uz obcinu. A i lukavi Mletci pri- 
grli§e Mladina III. i Pavla II. razkriljenih ruku, po§to nijesu htjeli, da se knez Nelipic 
suvise osili. Ta knez Nelipic bio je zajedno sa svojim bratom Isanom u taj par kud i 
kamo opasniji od Bribirskih knezova. Narocito je knez Isan iz svoga grada Kljuda stao 
mnogo smetati gradu Sibeniku i njegovim ziteljima. Zaludo je mletaCka obcina opomi- 
njala obijestnoga Isana, neka ne dira u Sibencane, neka im vrati zarobljene suznje i 
nadoknadi udinjene §tete; sve to nije hasnilo. Napokon odludi mletafiko vijece 12. listo- 
pada 1333. poslati u Dalmaciju svoga poslanika Bertucia Bocassia, pak ce on od Ceta 
pojedinih gradova sastaviti neku vrst domobranstva (paysanaticon), koje ce odsad odbi- 
jati navale hrvatskih knezova na primorske gradove. Knez Isan na to se smirio; ali brat 
njegov Nelipic zavadi se opet 1335. s Trogiranima. ProvalivSi u njihov kotar pohara ga 
i stade na medji kotara dizati tvrdjicu, odakle ce neprestano dodijavati gradu. Trogirani 
zatrazise pomoc u Mletcima, koji zaista i zaprijediSe dalje navale kneza Nelipica 
(29. svibnja 1335.) 

Godine 1336. planuse iznova borbe izmedju Bribirskih knezova i Nelipica. Taj se 
bijase podigao, da im oduzme sve gradove, najprije znamenitu Ostrovicu, dr^avinu 
kneza Pavla II. Uz kneza Pavla II. stajase brat mu Gregorije II. i sinovci njihovi, knezovi 
Mladin III. i Pavao III.; kneza Nelipica pomagase opet sinovac njegov Konstantin (sin 
kneza Isana), zatim knez Budislav Ugrinic, gospodar grada Roga na rijeci Krki a su- 
plemenik Bribirskih knezova. Borbe se napokon svrSise tako, da je Nelipic osvojio Ostro- 
vicu, te ju predao sinovcu Konstantinu, da njom upravlja. Gubitak Ostrovice bijaSe golem 
udarac za Bribirske knezove, a silna dobit za Nelipica, koji se bijaSe tim primakao pri- 
morskim gradovima Zadru i Ninu. Ali ba§ radi toga zabrinuSe se Mletci, koji se pobo- 
ja§e, da bi se mogla vratiti vremena bana Pavla I. i Mladina II. S toga nastojahu i Mletci 
i dalmatiuski gradovi, da se Ostrovica povrati Bribirskim knezovima, i jer su bili manje 
opasni, i jer bi njihovim posvemaSnjim padom ostao knez Nelipid bez takmaca u Hrvatskoj. 
Upravo posredovanjem dalmatinskih gradova dodje poslije do nekoga ugovora, kojim se 
je Nelipic obvezao, da ce dodi u Zadar i ondje utanaditi mir s Bribirskim knezovima, te 
vratiti knezu Pavlu II. Ostrovicu (u rujnu 1336,). Ako ne bi namah vratio Ostrovice, 
polozit ce 20.000 libara kao jamstvo, da 6e toino vrSiti sve uvjete, koje bi u Zadru 



64 KARLO ROBERT. 

ustanovili. Mir bi medjutim utanacen tek 14. travnja 1337. Tada se sastadose u Skra- 
dinskom zatonu na brodu mletackoga admirala Giacomella Dandula zastupnici dalma- 
tinskih gradova, skradinski biskup, a nedvojbeno i zavadjeni knezovi. Sve pogodbe nijesu 
poznate; izvjestno je samo, da je knez Nelipic primio od Bribirskih knezova odstetu od 
nekih 5000 libara, a na to im je povratio njihovu Ostrovicu 

Hrvatskim knezovima bijase jamaSno dodijala premoc nametnika Nelipica. Ne samo 
Bribirski knezovi i Ugrinici od plemena Subica, nego i surjaci Nelipicevi, dosad vazda 
mu odani Kurjakovici, stadoSe snovati, kako da se otresu svoga nepozvanoga zastitnika. 
Ne nadajuci se ni malo pomoci od Mletaka, koji su jedino radili da podrze nesklad i 
neslogu u Hrvatskoj, sjetiSe se ponisteni protivnici Nelipicevi, da imade i kralja jo§ u 
zivotu. Godine 1338. opremi knez Gregorije Kurjakokic svoje poslanike kralju Karlu 
Robertu u Visegrad, a za njim se povedose i Bribirski knezovi, moleci ga milost i pomoc 
proti knezu Nelipicu. Mozda se nadahu, da ce kralj i opet saci s vojskom na jug, te ih 
osloboditi Nelipida, kako ih bijase nekad rijesio bana Mladina. 

Nema sumnje, da se je kralj Karlo spremao odazvati molbama i vapajima hrvatskih 
knezova. No prije je htio, da si osigura pobjedu, pak je s toga opremio vise pisama u 
Hrvatsku i Dalmaciju Jedno upravi iz Visegrada na zitelje grada Trogira, dosadanje 
saveznike Nelipiceve. U torn pismu od 7. ozujka 1338. pise kralj okako: »Karlo po 
Bozjoj milosti kralj Ugarske, i t. d. vjernim svojim upraviteljima, sudcima i c^itavoj obcini 
grada Trogira pozdrav i milost. Nijesmo imali niti nemamo najmanje dvojbe o vama, 
da ste na§emu veli(!;anstvu i svetoj kruni kraljevskoj bili vazda vjerni, a da ste to i sada, 
po§to je nase dobro za va§ pokoj i za va§e dobro, kao i obratno. S toga vas kao svoje 
vjerne sladko (dulciter) molimo, opominjemo i navodimo, da nasim odmetnicima kao i 
onima, koji nijesu nama pravedni, ne budete u prilog ni sklonoscu, ni savjetom ni pomocu, 
osobito pak da prema njima ne vrSite gostoprimstva (specialiter eisdem nulli hospita- 
litem facientes).« Jednako milo i sladko pisao je Karlo Robert jamacno i hrvatskim 
knezovima. No ta su pisma izgubljena ih zametnuta. Imade samo pismo, sto ga je malo 
zatim knez Gregorije Kurjakovic 9. travnja 1338. pisao Trogiranima kao popratnicu, kad 
im je po nalogu kraljevu poslao svoga covjeka, da im predade kraljevu poruku od 
7. ozujka. U tom pismu hvali se knez Gregorije iz Bi§ca, kako je kralj lijepo docekao 
njegova poslanika, i sto mu je sve povjerio da izvrsi. »Zapovjedio mi je takodjer kralj, « 
pi§e Gregorije, *da budem protektor i da sklonoscu radim u prilog sinovima i unucima 
nekadanjega bana Pavla, posto se oni zele sporazumiti s gore recenim gospodinom 
kraljem i milost njegovu zadobiti « Napokon mu javlja kralj, da se »bez ikakva odga- 
djanja zuri doci u primorske strane« (omni dilatione postposita ad partes maritimas 
properare). 

Vijest o dolazku kralja Karla Roberta u Hrvatsku jamacno je silno uzrujala i 
Mletke i kneza Nelipica, kao sto je obradovala ostale hrvatske knezove. No slicne se 
vijesti neprestano pronosile i potonjih godina, a Karla ipak ne bi nikad u primorju. 
Tako ostade knez Nelipic neograniceni gospodar Hrvatske sve do smrti kraljeve. Protiv- 
nici njegovi nasuprot nastojahu, da si sami pomognu i odrze u svojem vladanju. Bri- 
birski knezovi stadose se utjecati bosanskomu banu Stjepanu Kotromanicu i srbskomu 
kralju Stjepanu Du§anu Silnomu. Dne 17. kolovoza 1338. vjencao je u gradu Klisu 
trogirski biskup Lampredije bosanskoga kneza Vladislava, brata banu Stjepanu Kotro- 
manicu, Jelenom, sestrom kneza Mladina III.; mozda u isto vrijeme ozenio se je i sam 
Mladin III. sestrom srbskoga kralja Stjepana Dusana, po imenu Leljkom (Jelenom). Ali 
najviSe se odsad Bribirski knezovi pouzdavahu u Mletke, kojima se posve baci§e u 
okrilje, ogorceni na kralja, koji ih bijase opet ostavio na cjedilu. Narofiito knez Pavao II. 
priljubi se svom dusom mletackoj obcini, da se bar odrzi na ruSevinama nekadanje 
velike drzavine roda svoga. Pavao II. i njegovi sinovci primat ce od Mletaka pomoc 



KNEZ NELlPir, U HRVATSKOJ. ^ 

protiv svakoga, a i oni ce pomagati mletacku obcinu svakom prigodom, pace i proti 
svomu nekadanjemu kralju Karlu Robertu. Kad se je malo zatim god. 1340. opet proiulo, 
da se kralj ipak sprema u Hrvatsku i Dalmaciju, knezovi Pavao II. i Gregorije II. sa 
svojim sinovcima Mladinom III. i Pavlom I.I. oduSevljeno se spremiSe, da zajedno s Mlet- 
cima zakrce Karlu Robertu put u Hrvatsku (volunt obviare adventum regis Ungariae). 
Bijahu pace gotovi predati Mletcima svoje gradove: Pavao II. ustupit ce im jedan grad, 
(valjda Ostrovicu), a Gregorije i dva, samo da ne dodju u ruke zatomiku njihove poro- 
dice. Jednako pomagahu Bribirski knezovi Mletcima i njihovim gradovima u Dalmaciji, 
kad se je malo zatim razvrglo prijateljstvo izmedju mletacke obcine i kneza Nelipica. 

Knez naime Nelipic uzgoropadio se jo§ viSe, odkad ga bijale minuo prvi strah od 
dolazka kraljeva. Odbio srecno navale bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, razkrstio 
se posve sa svojim surjacima Kurjakovicima, a onda stao udarati na dalmatinske gra- 
dove, svoje nekadanje saveznike. Najprije se oborio na Sibenik, a poslije i na Trogir. 
Jedini mu pomocnik bijase sinovac Konstantin, gospodar nedobitnoga grada Kljuca. 
MIetci se prepali, te stali ugovarati s Kurjakovicima, koji se 19. svibnja 1341. obvezaSe 
braniti grad Sibenik od svih njegovih neprijatelja. AH ni to ne pomoze. Mleladko vijece 
morade 11 rujna 1341. poslati zasebna poslanika Marina Venerija u Dalmaciju, da skloni 
Nelipica na mir sa Sibenikom i Trogirom. All taj ne izvr§i, sto hi mu nalozeno. Zato 
posla mletacko vijece 18. veljace 1342. drugoga poslanika, po imenu Marka Zuna, preko 
mora knezu Nelipicu. Tek drugomu poslaniku podje za rukom, te se nekako pogodi sa 
svemodnim knezom. Nelipic za volju Mletaka pomilova Sibenik, pa6e potvrdi mir i pri- 
segom. Medjutim taj mir ne potraja dugo. Knez Nelipic ne htjede sustati na pol puta, 
i tako vec iza nekoliko mjeseci planu zesca borba nego ikad prije. 

(Posljednje godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj, 1335. — 1342.) 
Vrativsi se Karlo Robert god. 1334. iz tudjine u Ugarsku, nastavio je utirati tlo sjajnoj 
buducnosti svoje porodice. Srecni uspjeh u Napulju bodrio ga, te je iz svoje omiljele 
stolice u Visegradu stao razapinjati mreze, da bi prije ili poslije njegov rod obladao 
prostranom tada kraljevinom Poljskom. Njega je donekle i patrilo, da se uplide u po- 
Ijadke poslove, poSto je bio ozenjen poljskom kraljevnom Elizabetom, kcerju Vladislava 
Lokietka. U to je ime vazda iskreno i odano pomagao svoga tasta, te je narocito mnogo 
doprinesao, da se je Vladislav pogodio sa svojim takmacem i suparnikom, s puslolovnim 
deskim kraljem Ivanom od Luksemburga, koji si je svedjer prisvajao pravo na poljsko 
prijestolje. Poljaci zavoljese svoga prijatelja i saveznika Karla Roberta, i kad je god. 1333. 
vrli i tezko izkuSani Vladislav Lokietek umro, najvise su nastojanjem ugarskoga kralja 
izabrali svojim vladarem Vladislavljeva jedinca Kazimira Velikoga (1333.-1370.) Karlo 
Robert prionu jos vecom Ijubavi i paznjom uz svoga iurjaka, tako da se njihovi prija- 
teljski odnosi nijesu nikad pomrsili ni najmanjom sitnicom. A bilo je i razloga, da Karlo 
Robert svomu dragomu §urjaku u svem ugadja. Jer Kazimir, ozenjen litavskom kneginjom 
Anom, nije imao muzkoga poroda, i s toga je mogao Karlo ocekivati, da ce poljsko 
prijestolje jednom zapasti najstarijega mu sina Ljudevita, sina poljske kraljevne Elizabete. 

Karlo je Robert posljednjih godina ba§ dosljedno nastojao, da osigura svomu sinu 
Ljudevitu poljsku krunu. Za svoga §urjaka Kazimira nije ni dvojio, da ce mu raditi u 
prilog. No §to ce reci deski kralj Ivan, koji se jos uvijek ne bijase odrekao svojih aspi- 
racija, a Sto Ivanov sin Karlo? Hoce li lomu privoljeti i ostali susjedi, narodito Habs- 
burgi? U dobar cas dodje tu Karlu poziv, da bude mirovni sudija izmedju Poljske i 
reda njemadkih vitezova, koji bi§e od Poijaka u boju svladani. Njemadki vitezovi bijahu 
izabrali sudcem Ceskoga kralja Ivana, a poljski kralj svoga Surjaka Tu pngodu upotrebi 
Karlo Robert, da poradi takodjer za svoje ciljeve. Tijesno prijateljstvo njegovo s deSkim 
kraljem bija§e se razvrglo, pade izrodilo u rat radi poljskih i austrijskih stvari; sada 
odluCi Karlo izcrpsti lijepu zgodu, te se izmiriti s deSkim kraljem, koji se je jo§ uvijek 

Hrv. poTJ. II, I. 5 



66 



KARLO ROBERT. 



nazivao poljskim kraljem, te bi mu mogao pomrsiti njegove osnove u pogledu Poljske 
PrJike bijahu za to vrlo zgodne. Kralju Ivanu prijetio je rat s austrijskim vojvodama, 
pak se je opet trsio, da predobije Karla, na sto je taj rado privolio. U isto vrijeme zgodi 
se, da se je po smrti slezkoga vojvode Henrika stao za njegovu bastinu otimati poljski 
kralj, dok je opet Slezkom kao lenom ceSke krune obladao Ivanov sin Karlo, markgrof 
u Moravskoj. 

Bilo je dakle svakakih pitanja, koje je trebalo rijesiti A da sve izadje onako, kako 
je Karlo zudio, pozove on sve susjedne vladare u goste na svoj dvor u ViSegrad, gdje 
ce vijecati mirovni sud. 

U studenom 1335. skupiSe se pozvani kralji i knezovi na dvoru u ViSegradu. Prvi 
stize kraljev Surjak, poljski kralj Kazimir; nekoliko dana zatim feski kralj Ivan sa tri 
odliCna zastupnika njema6koga reda, a napokon i moravski markgrof Karlo, sin ceskoga 
kralja. Uz ove dodjose i vojvode Saske, Ljegnice i Luzice u pratnji mnogo odlicne 
gospode, svjetovnih i duhovnih velikaSa. Bilo tu sjaja i zabava svake ruke, da se toliki 
gosti razvesele. Ljetopisac Ivan Turcanski prida, da je druzina poljskoga kralja trebala 
dnevice 1500 hljebova kruha, a 6eljad Ceskoga kralja i 2500 Vina se popilo 180 vedara; 
da li dnevice ili za 6itavo vrijeme sastanka, ne kaze to5no pomenuti ljetopisac. Usred 
zabava i gostba rje§avao je Karlo Robert sva prijeporna pitanja tako mudro, da je vec 
za nekoliko dana uklonio sve opreke. On spozna naime brzo, da se kod kralja Ivana, 
koji je radi svojih pustolovina bio u vjecitim neprilikama, dade sve poluciti novcem; 
s toga navrati vec s pocetka sve razprave na takov pravac, koji je 6e§komu kralju po- 
davao zgode, da se zadobavi novaca. Tim predobi Ivana i skloni ga, da je podupirao 
njegove osnove. Uz take prilike utanaceno bi brzo ovo: Kralj Ivan odrice se naslova 
poljskoga kralja i svih svojih prava na Poljsku (o torn bi izdana izprava, koju je Karlo 
Robert uza se pridrzao); nasuprot odrice se poljski kralj Kazimir vojvodine Slezke, koju 
je i onako vec ceSki kralj bio zauzeo, te se obvezuje platiti 20.000 gira srebra, i to 
6000 vec do uzkrsa. Ako to ne bi Kazimir ucinio, mora Karlo Robert ili platiti mjesto 
njega ustanovljenu svotu ili povratiti izpravu, kojom se je kralj Ivan odrekao prava na 
poljsku krunu. U isto doba rijesen bi spor izmedju poljskoga kralja i njemaCkoga reda, 
te ustanovljeni todni medjaSi tih susjeda. SuviSe izplati Karlo Robert s mjesta ce§komu 
kralju Ivanu 500 maraka zlata (40.000 zlatnih forinti), koje mu je bio duzan poljski 
kralj, ali pod pogodbom, da ni ceski kralj a ni njegovi sinovi ne ce smetati ugarskomu 
kraljevicu Ljudevitu, ako bi se iza smrti Kazimirove natjecao za poljsku krunu. Tako 
izmiri Karlo svoje susjede medjusobno, a na to se gosti njegovi, bogato nadareni, razi- 
djoSe svojim kucama. 

Kako je Karlo u ViSegradu obnovio nekadanji savez i prijateljstvo s 6e§kim kraljem, 
morade mu podati pomocnih Seta, kad je Ivanu zaprijetio rat s habsburzkim vojvodama 
i njemaSkim carem Ljudevitom Bavarcem. Bas s pomocu ugarskoga kralja bijase Ivan 
skupio toliku vojsku, da su se protivnici njegovi zacali rata, te mu ponudili primirje, iza 
kojega bi poslije utanaden mir izmedju austrijskih vojvoda i kralja Ivana. Taj mir pri- 
hvati i potvrdi na to i sam Karlo Robert (11. rujna 1337.) No iz toga mira bise naro 
Cito izkljuSeni knezovi Babonici, naime braca Juraj, Dionizije i Pavao, koji bijahu za 
rata vjerom krenuli svomu kralju, te se pridruzili austrijskim vojvodama Albrechtu 
i Otonu. 

Karlo Robert radio je i dalje neumorno, da ostvari svoju omiljelu ideju, pak je 
zato upotrebio svaku zgodu. Kad se je godine 1338. ce§ki kraljevic i moravski markgrof 
Karlo vracao iz Tirolske i pohodio ga u njegovu dvoru ViSegradu, utanaci s njim 
1. ozujka ugovor, po kojem je svoga sina i nasljednika Ljudevita zarucio s njegovom 
kcerju Margaretom. Markgrof Karlo dat ce svojoj kceri miraz od 10.000 maraka srebra, 
a ugarski kralj svomu sinu 15.000 maraka. Mlada zaruenica doci ce nakon godine dana 



POSLJEDNJK GODINE VLADANMA KAIU.A MOBKIITA U UftARSKOJ. 



67 



preko Brna u Ugarsku, da nauci jezik i obicaje te zemlje. Jo§ bi sastavljena druga 
izprava, po kojoj se je markgrof Karlo prisegom obvezao, da ce svojemu buducemu 
zetu Ljudevitu ili njegovim potomcima pomoci do poljskoga prijestolja, ako bi Kazimir 
umro bez muzkih potomaka; obratno se zavjeri Karlo Robert za se i za svoje sinove, 
da ce se odvratiti od Kazimira, ako bi ce§komu kralju i njegovim sinovima uzkracivao 
prava, koja ih zapadaju u poljskom kraljevstvu (narocito u pogledu slezkih vojvodina). 




Vladislav Lokietek, khalj poijski. 

Fo slid Ivana Matcjkn, 



Sve te izprave i ugovore nije Karlo Robert smatrao za dovoljne» da osigura svomu 
sinu nasljedstvo u Poljskoj. On je tezio za tim, da i poijski narod zajamSi njegovo pravo. 
S toga je vec kroz duije vrijeme mitio darovima i godi§njim nagradama najodliinije veli- 
kaSe u Poljskoj. Napokon mu tu pomoze sam Surjak njegov, kralj Kazimir, kojemu je 
baA supruga Ana bila na umoru. Kazimir skupi 7. svibnja 1339. drzavni sabor poijski u 



68 



KARLO ROBERT. 



Krakovu, gdje ce se njemu odrediti nasljednik, posto mu je Bog uzkratio sina i baSti- 
nika. Na saboru bilo je dodu§e glasova, koji su predlagali mazovske knezove ili opolj- 
skoga vojvodu, sve clanove iz porodice Piastovica; ali na to stade besjediti sam kralj, 
te vatrenim rijecima skloni nazocne staleze, da su jednodusno proglasili nasljednikom 
njegova necaka, ugarskoga kraljevica Ljudevita. U to umre i kraljica Ana; i vec deveti 
dan nakon njezine smrti slize Kazimir sa najviSim drzavnim i duhovnim dostojanstvenicima 
poljskima u Stolni Biograd. Tu bi nasljedni ugovor sastavljen i od oba kralja potvrdjen, 
a na to proglasise nazo6ni biskupi i velikaSi poljski Ljudevita i njegove muzke potomke 
za zakonite nasljednike na poljskom prijestolju. 

Nastojanje, da sinu svomu osigura poljsku krunu, prijedilo je Karla Roberta, da 
nije gotovo ni mislio na Hrvatsku i Dalmaciju, K tomu ga je mucila i bolest, nesnosni 
ulozi, kojih se bijase zadobavio jos 1330, u ratu s vlaskim vojvodom. Posljednje pak 
dvije tri godine zadavahu mu brige nemiri na jugoiztocnoj medji njegove drzave Odkad 
se bijaSe god. 1331. u Srbiji zakraljio Stjepan Dusan Silni, nije bilo pravoga mira u 
banovini Macvi, koju je mladi kralj srbski nastojao pridruziti svojoj drzavi. Macvanski 
bani i kastelani grada Macve morali su neprekidno suzbijati navale srbskoga kralja, te 
se vec 1335. spominje »kraljevskd vojska, koja je krenula na srbske strane« (exercitus 
regis, versus partes Serviae moti). Bojevi u Macvi bivali su sve ze§ci, te je Karlo Robert 
god. 1338. sam morao poci s vojskom na jug preko Save. Mora da je daleko provalio, 
jer 22. rujna izdaje povelju »u Kucevu blizu rijeke Obnice« (in Kuchen prope fluvium 
Obona), Na toj vojni pratio gaje uz ine i Nikola Lendavski, koji je dopanuo rana, »kad je 
htio preci rijeku Obnicu« (cum per aquam Abona transire voluisset). Mora da je tada 
bilo zestokih borba na jugu Save i Dunava, jer je papa Benedikt XII. na molbu Karlovu 
17. sijecnja 1338. pozivao citavu Ugarsku na krizarsku vojnu protiv razkolnika. Kad su 
iste godine ugarski biskupi tuzili papi kralja Karla, §to je po svojim kraljevskim Ijudima 
okupirao gradove, varo§i i zamke izpraznjene nadbiskupije kolocko-ba6ke, izpriCavao se 
je kralj tim, da je on to ucinio »na obranu granica kraljevstva Ungarije, da ne bi razkol- 
nicki kralj srbski pokuSao te varosi osvojiti.« 

Kat se oduljio i poslije 1339., te je macvanski ban Dominik tezkom mukom odoli- 
jevao srbskomu kralju. U to umre i kralj Karlo Robert u ViSegradu u 54. godini dobi 
svoje. On predade Bogu dusu 16. srpnja 1342. nakon dugotrajne bolesti od nemilih 
uloga. Vijest o njegovoj smrti raztuzi ne samo podanike njegove, nego i susjedne kne- 
zove. Poljski kralj Kazimir i moravski markgrof Karlo pohitaSe u Stolni Biograd, kamo 
bi truplo njegovo preneseno iz Visegrada, da se oproste s njime, prije nego ce ga u 
grobnicu sahraniti. Papa Klement VI. u Avignonu i vojvoda austrijski Albrecht u Koruskoj 
dadoSe sluziti sve5ane zadu§nice za pokoj duse njegove, Karlo Robert ostavi za sobom 
udovicu Elizabetu sa tri sina: najstariji Ljudevit zasjesti ce prijestolje ugarsko i hrvatsko, 
a mozda s vremenom i poljsko, srednji sin Andrija boravio u Napulju kao ba§tinik 
tamo§nje krune, a najmladjemu Stjepanu namijenio otac 6ast hercega citave Slavonije. 
Dugotrajno vladanje Karla Roberta bilo je sudbonosno za Ugarsku, a donekle i. za 
Slavoniju. Suvremenik njegov, zagrebacki kanonik i goricki arcidjakon Ivan, prvi spisatelj 
stare Slavonije, karakteri§e u svom djelu »Statuta capituli Zagrabiensis« vladanje Karla 
Roberta ovako: »Taj je kralj od pocetka svoga vladanja kroz mnogo godina podnosio 
mnogo protivStina od tirana, odmetnika svoga kraljevstva, no napokon postao je jak, te 
je umro u umirenom kraljevstvu ostavivSi za sobom tri sina, hercega Ljudevita, koji je 
poslije postao kralj te ga naslijedio, hercega Andriju, koji je postao kraljem Sicilije, i 
Stjepana, hercega Dalmacije, Slavonije i Hrvatske, koji sada u svojoj hercegovini vlada, 
naime godine Gospodnje 1354. « (Iste rex multas adversitates fuit perpessus a principio 
sui regiminis per annos quamplures a tirannis sui regni infidelibus et tandem factus fuit 
potens et in regno pacifico vitam finivit relictis filiis tribus . . .). 



I'OSIJEUNJE CODINE VLAKANJA KAHLA HOHKUTA U UGARSKOJ. 



69 



Karlo Robert bija§e potekao iz znamenite porodice Anzuvina, koja je na podetku 
XIV. stoljeca kraljevala u 6etiri kraljevstva: u Francuzkoj, gdje joj je bila kolijevka, u 
Englezkoj, u Napulju, i napokon u Ugarskoj i Hrvatskoj. Poput svojih francuzkih i napulj- 
skih rodjaka bio je Karlo Robert odusevljen za viteztvo i njegove obidaje, prijatelj udob- 
nijega zivota, sjaja, igara a i poezije, koja je tada uz vitezki zivot cvala. No uza to nije 
Karlo Robert zatajio svoga porijekla ni tim, §lo je poput francuzkih i napuljskih 
viadara hlepio za neograniCenom, absolutnom kraljevskom vlascu, i sto mu je interes 
njegov i njegove porodice vise vrijedio, nego boljitak povjerene mu drzave i naroda. 
Tek je slucaj bio, sto se je u onaj mah interes Ugarske donekle podudarao s njegovim 
licnim interesom, posto je Ugarskoj trebalo mocna viadara, da se oporavi od posljedica 
silnih smutnja za posljednja tri decenija Xlll. stoljeca. 

Prva, veca polovica Karlova vladanja izpunjena je krvavim borbama s dinastima ili 
tiranima, kako ih zove Ivan, arcidjakon goricki. Tek od god. 1326. nastaje mirnije doba, 
i tih Sestnaest do sedamnaest godina upotrebio je kralj Karlo, da utvrdi svoju vlast i 
ugled ne samo u zemlji, nego i kod susjednih drzava. A pri torn sluzio se je viSe 
oprezom, mudroscu i diplomacijom, nego surovom silom. Jedino tako mu je poslo za 
rukom konsolidovati svoju vlast, i osigurati sjajnu buducnost svomu sinu Ljudevitu. 

Po francuzkom nadinu obrazovani, a vitezkim duhom opojeni kralj umio je u svojoj 
novoj domovini viteztvo prenuti na nov zivot, te vitezove uciniti podporom drzave i 







Pjenezi Karla Roberta, 

kovani a ngarskim kornicama po nsora slaTonskih banovaca. 

1. Lice: Pnnoliko poprsje kraljevo, s nadpisom : >Moneta regis Kamli.t ZaliCje: DTostruki kri£ na podnoijn, 

s dvije okrunjene glave, a gore dva krina mjesto polnmjeseca i zvijezde. Sigle : dvije ptice. 

2. Lice: SIoto K, medju krakovima slova dva cvijeta, s obje strane po jedna kmas. Nadpis : »Moneta regis 

Karnli f.c Zaliije: Dvostrnki krii, gore i dolje po dva krina, izmedjn ramena krsta dva cvijeta 
Sigle : dvije kmnt. 



kraljevstva. Priredjivao je vitezke igre, kod kojih je sam sudjelovao; ugarsku gospodu 
primamljivao je pak tim, §to je dobitnike nagradjivao grbovima, koji su ostali kroz sva 
vremena njima i njihovim porodicama kao uspomena na nekadanju pobjedu. Jednako je 
Karlo u to ime osnovao redove zlatne ostruge i sv. Jurja, da odlikuje one, koji su stekli 
zasluge za kralja i domovinu. Vitezova sv. Jurja (statut od god. 1326) bilo je 50, koji 
su se svakoga mjeseca kod kralja sa.stajali, >da se kralj nauzije miloga druztva onih, 
koji zaSticuju njegovo tijelo, te brane njegov zivot i drzavu.* Ovim nacinom umio je 
Karlo velika^e, koji su se nekad njemu svima silama opirali, okupiti na svom sjajnom 
dvoru, te ih uciniti svojim najvjernijim sluzbenicima. No bilo je i drugih nadina, po 
kojima je kralj k sebi pritegao visoko i nizko plemstvo. U jednu je ruku vrlo rado 
mijenjao visoke drzavne castnike, pace je i koji put revne i zasluzne muzeve odpuStao 
iz slu2be bez ikakva povoda, samo da pokaze, kako je ba§ sve zavisno od njegove 
milosti; u drugu raku opel podjeljivao bi osobito zasluznim i pouzdanim muzevima sve 
protiv postojedih zakona vi§e sluzba, pa6e po dvije, tri i ietiri zupanije za upravu. Osobito 
je u torn pogledu odlikovao slavonskoga bana Mikca Mihaljevida od plemena AkuSeva; 



KARLO ROBERT. 
70 

I 

taj je ne samo kroz 18 godina neprekidno (1325. — 1342 ) vrsio 6ast bana citave Slavo- 
nije, nego je podjedno bio zupan cetiriju zupanija: saroSke, zemplinske, §opronske i 
simezke. Jednako je kralj mitio knezove Gorjanske, koji su redom bili bani Macve, a 
uza to su drzali po Setiri zupanije: srijemsku, vukovsku, baranjsku i bodrozku. Dok je 
ovako kralj neke osobito odane muzeve i porodice podizao i mod im Sirio, nastojao je 
nasuprot posve skuciti najmocnije i najstarije knezevske porodice Take je u Hrvatskoj 
ponizio i oslabio Bribirske knezove i Babonice, ali je postigao jedino, da su se mnoge 
takove porodice posve od njega odvratile. U citavoj Hrvatskoj ostadose mu vjerni i 
odani jedini knezovi Frankapani, pak i oni samo zato, da se uz njega lakse izvinu izpod 
vrhovne vlasti mletadke. 

Ovako bija§e Karlo najprije silom, a onda milom skucio veliko i malo plemstvo u 
Ugarskoj i Slavoniji. Gradjanstvo je predobio tim, sto je gradjanskim obcinama potvr- 
djivao stara privilegija i obsipavao ih novima, te pomagao dizati obrt i trgovinu. Tako 
se je u gradovima mnozilo i obogacivalo pudanstvo, koje je odludno stajalo uz kralja; 
k tomu je Karlo poljepsavao gradove, podizuci u njima palade i crkve. U Zagrebu i 
Temisvaru sagradio je kraljevsku palacu, a u drugim podigao je i pregradjivao veliCan- 
stvene crkve, kao primjerice u KoSicama. I s papama, koji su mu ba§ najviSe po- 
mogli do prijestolja, i koji su po zahtjevu njegovih francuzkih rodjaka stolovali u Avignonu, 
pogadjao se je dobro, ali na Stetu ugarske crkve i njezinih sloboStina. Pape su i mogli 
raditi njemu u prilog, kad je mirno gledao, kako su oni od ugarskih i hrvatskih biskupa 
trazili velike svote za potvrdu, nadalje desetinu od svih samostana i bogatijih crkvenih 
sluzba za rat s nevjernicima, napokon i annate (jednogodisnji dohodak od izpraznjenih 
crkvenih sluzba), i kako su ne pazeci na prava kraljeva po svojoj volji i namisli redom 
imenovali biskupe za izpraznjene stolice, pace popunjavali i kanonidka mjesta. Kralj je 
sve to mirno gledao, po§to bi njemu opetovano, a 1332. za vise godina ustupljena citava 
trecina svih tih dohodaka za rat na razkolnike i krivovjerce. Kralj se je tako slozio s pa- 
pama, da oglobi biskupe i svecenstvo svoje. Veliko nezadovoljstvo preote mah, kad je 
Karlo od biskupa stao traziti jos neku novu vrst dace, naime toboz kao dar na novo 
Ijeto od svakoga nadbiskupa po 200 maraka, a od svakoga biskupa po 50; kad je na- 
dalje pridrzavao za se blago pokojnih biskupa i zatezao popunjenjem izpraznjenih stolica, 
samo da za to vrijeme pobira dohodke crkvene. Postupak kralja Karla ogorci tako 
biskupe, da su oni god. 1338. predali tajnu tuzbu na papu, u kojoj su uz ino bijedili kralja, 
da ih sili na ratnu sluzbu, da ih poziva pred svjetovne sudove. Tuzbu svoju obnoviSe 
god. 1339.; no papa Benedikt XII. tek je s nekoliko blagih, opreznih rijeci pozvao Karla 
na opravdanje. 

Potisnuv ovako i plemstvo i svecenstvo u Ugarskoj i Slavoniji ukide Karlo takodjer 
i sabore u obima zemljama (vetitos esse generales ordinum conventus, in quibus regni 
status temperabatur). Nema barem spomena saboru u Ugarskoj u drugoj polovici nje- 
gova vladanja, a ni u Slavoniji za banovanja bana Mikca. Mjesto sabora okupio bi kralj 
kad i kad najpouzdanije svjetovne i duhovne velika§e i odabrane plemice oko sebe, da 
s njima budi razpravlja o zakonima, budi da sudi sud. No kako je taki sud sudio, naj- 
bolje se razabira po tom, kako je ugadjao kraljevoj osveti, osudivsi i najneduznije rodjake 
Felicijana Zahe. Jasan znak kraljeva absolutizma odaje i zakljucna formula nekih nje- 
govih naredaba: »Ako ti je stalo do na§e milosti, ne ce§ drugCije uraditi.* 

Absolutisticki kralj Karlo radio je podjedno svom snagom, da preporodi povjerenu 
si drzavu u svakom pogledu On podize ratnu i poreznu snagu svojega kraljevstva, 
uredi nov6arstvo, upravu i sudstvo, pri 6em mu je bila uzorom francuzka kraljevina. 

Stara podloga vojnoga sustava u Ugarskoj, po kojoj su sluzbenici (podanici, iobba- 
giones) zupanijskih gradova vrSili ratnu sluzbu, bija§e jako uzdrmana; podanici zupanijskih 
gradova postadose ili poveljeni plemici ili nevoljni kmetovi velikaSa. Da bi nadomjestio 



I'OSIJKKNJK TiODINK VI.AItANJA KAF<LA RUIlEHTA U UGAH.SKOJ ,. 

7* 

zupanijsku vojsku, koje je sada bilo vrlo malo, podupirao je kralj u jednu ruku razvitak 
viteztva, a u drugu je na osnovu feudalizma uvodio banderijalni sustav (bandiera = talij. 
zastava, stijeg). Banderij sastojaSe od 500 Ijudi, a manji odjeli sastojahu od polovice, 
cetvrtine i osmine njegove. Po torn biSe svjetovni i duhovni velika^i primorani, da prema 
velicini svojili posjedovanja i prema broju svojih imanja dadu kralju odredjen broj oru- 
zanih Ijudi za rat. Kako je Karlo Robert zivo zudio, da stvori sto brojniju, izvjezbaniju, 
ratoborniju vojsku, podjeljivao je svojim vjernim bogate posjede i unosne sluzbe, da im 
take omoguci opremiti §to viSe banderija, koji ce vrSiti ratnu sluzbu takodjer izvan 
zemlje. Nadalje ustanovi jo§, da svaki velikas, koji mu dade 50 Ijudi, smije tu svoju detu 
sam pod svojom zastavom voditi u rat. Tko je dakle imao svoju vlastitu zastavu i svoj 
grb, ratovao je za pravo pod kraljevom zastavom; zvao se je zastavnik, te se je po- 
slije ubrajao u vi§i ra^red drzavnih baruna; tko je manje oruzanih Ijudi doveo ill posve 
sam u tabor doSao, vojevao je pod zastavom zupanijskom. Pojedinim privilegovanim 
druzinama bi dopusteno, da se od ratne duznosti odkupe novcem, koje je onda kralj 
upotrebio za uzdrzavanje placenika. 

Ovim uredbama ne samo da je kralj podigao broj vojske, nego ju je takodjer 
uc^inio spretnijom za ratovanje. Osobitu paznju svratio je nadalje na financijalno stanje. 
On unapredi kopanje zlatnih i srebrenih ruda, te dade kovati dobre pjeneze; on je prvi 
od ugarskih kralja dao kovati zlatne pjeneze po primjeru grada Firence (odatle je i novae 
dobio ime florin = forinta). Napokon uvede on god. 1323 za Ugarsku i neku zemlja- 
rinu, po kojoj se je od svakoga zemljista moralo placati 18 dinara (po nasem novcu 
1 forint i 20 novc). Dekretom od 2. veljace 1342. ustanovi poslije, da se taj porez od 
18 dinara placa od svakih kucnih vrata (lat. porta), kroz koja su mogla proci kola, na- 
tovarena sijenom ill zetvom. Podjedno uvede za citavu Ugarsku jednako vrijedne pjeneze, 
zabraniv rabiti sve stare i tudje. 

Karlo Robert preustroji takodjer sudstvo po francuzkom uzoru. Uz ino zavede i 
zupanijske sudove, zatim dozvoii, da podanik vlastelinski smije prizvati od suda svoga 
gospodara na kraljevsku kuriju. Zupanije bise radi lakse uprave i sudjenja razdijeljene 
prema velid:ini svojoj na vi§e ili manje kotara ili stolova (processus), najobicnije na fietiri, 
a u svakom je bio po jedan stolni sudac (iudex nobilium) i vise stalnih priseznika 
(iurassores, iurati assessores). Pri sudbenom postupku ukide dokaz vatrom i vodom, ali 
zadrza dvoboj, koji je ugadjao tadanjem vitezkom duhu. 

Svojim reformama bijaSe Karlo ucinio Ugarsku jakom i bogatom. Obilatim sred- 
stvima, koja su pritjecala u kraljevsku blagajnu, uzdrzavao je sjajan dvor, gradio veli- 
canstvene palace i crkve, uzdrzavao §kole i duhovne zavode, a napokon je i mitio strane 
vladare i velikaSe, da ih stece za prijatelje i privrzenike. Uza sve to skupio je ogromno 
blago, od kojega je udovica njegova Elizabeta god. 1343. sobom ponijela 21000 ma- 
raka zlata i 27 000 maraka srebra, do 2'!^ milijuna forinti, kad je posla u Rim i Napulj, 
da radi u prilog svojemu mladjemu sinu Andriji. 




-»^^*^ 



II. 



LJUDEVIT I. VELIKI. 

(1342.— 1382.). 

Prro Trijeme vladanja. — Provala bana Nikole Banida a Hrratskn god. 1 344. — Vojna kraija Ljndevita n 
Hrvatskoj (1345. )• — Borbe radi Zadra (1345 — 1346.). — Prva vojna kraija Ljudevita u Napaljn (1347. do 
1348.). — Kralj Ljndevit dobio OstrOvicu (1347) i utanacio primirje s MIetcima (1348.). — Lruga vojna u 
Napnlja (1350.). — Hrvatski herceg Stjepan (1349 — 1354.). ' bani : Pavao Ugal (1350.), Stjepan Lackovid 
(1351. i 1352.), i NikoU Banid od Lendave (1353. — 1356). — Vladanje kraija Ljndevita u Ugarskoj, odnosi 
prema Bosni i Srbiji. (1351.— 1356.). — Rat s MIetcima za Dalmaciju (1356. — 1358.). — Mir u Zadia 
18. veljade 1358. Dnbrovnik se sklonio pod zakrilje ugarskohrvatskoga Vralja. — Borbe sa Srbijom, Bojnom ' 
Bugarskom (1358 — 1370.). — Turci ili Osmanlije do boja kod Crnomena (2O. rujna 1371.) — Hrvatsko 
kraljevstvo do hercega Karla Dradkoga (1359.— 1369). — Ljudevit zavladao Poljskom (17. studenoga 1370.). — 
Ljadevit prema zapadnoj Evropi, narodito prema Italiji (1356. — 1378.). — Ban Stjepan Tvrtko proglasio se 
kraljem bosanskim i srbskim (1377.). — Rat s MIetcima (1378 — 1381.). i mir u Turinu (8. kolovoza 1381.). — 
Karlo Dradki u Napulja (1380. - 1382.). — Hrvalska u posljednjoj detvrti Ljadevitova kraljevanja (1372. — 1382.). 

— Smrt kraija Ljadevita (11. rujna 13S2.). 




Oroamsn^t s rake sv Simuna u Zatlra. 



LJUDEVIT I. VELIKI 



(1343.— 1382.). 




rvo vrijeme vladanja. Sesti dan iza smrti Karla Roberta, a drugi 

y iza pokopa njegova, dne 21 srpnja vjencan bi u Stolnom Biogradu 

za kralja najstariji sin njegov Ljudevit, koji ne bijaSe jos prevalio 

sedamnaeste godine. Krunisanju prisustvonaSe ujak njegov, poljski 

kralj Kazimir, zatim moravski markgrof i ce§ki nasljednik prijestolja, 

po imenu Karlo, kojega je kci Margareta vec odprije bila zarucena s mladim 

kraljem Ljudevitom. No Ljudevit kao da nije volio svoje zarucnice, jer je 

malo dana iza krunisanja, dne 3. kolovoza utanadio s njezinim otcem ugovor, 

kojim bi radi mladosti njegove i zarucnice mu odgodjeno vjendanje na detiri 

godine. Medjutim se vec god. 1345. spominje Margareta kao supruga Ljude- 

vitova, po tern sudimo, da se je Ljudevit njom ozenio i prije ustanov- 

Ijenoga roka. 

Mladi kralj Ljudevit bijase namah nakon krunisanja zajedno s najviSim 
dvorskim castnicima i drzavnim dostojanstvenicima posao u Veliki Varadin 
na grob svetoga Ladislava, svoga zaStitnika, pak se zavjetovao, da 6e poci 
njegovim stopama. Medjutim je Ljudevit udario stazom, utrtom otcem svojim, 
snujuci kroz dugo vladanje svoje poglavito o tom, kako da pro§iri vladanje 
svoje i podigne sjaj porodice Anzuvina. Njegova politika bijase skroz dina- 
sti6ka, kao i otca mu Karla; no dok se je otac njegov nakon gorkih izkustva za mladjih 
dana svojih sluzio naro^ito diplomatiikim sredstvima: to je vitezki i ratoborni Ljudevit, 
rodjen i odgojen za srecnih i sjajnih dana otievih, madem u ruci §irio vlast i slavu 



76 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



svoju i svoga roda. I premda nije bio dosljedan ni uztrajan, ipak mu je po§lo za rukom, 
te je svojoj drzavi pribavio obseg i znamenitost, kako je nije imala nikad prije ni poslije 
njega. A bio je jos srecan i po torn, §to je za zivota nasao zivotopisca, svoga tajnoga 
pisara Ivana (Joannes archidiaconus de Kikullew), koji je u 55 poglavlja nacrtao njegov 
rad i djelovanje, te je taj spis poslije Ivan TurCanski uvrstio u svoju ugarsku kroniku. 
Desna ruka mladomu kralju od prvoga 6asa i gotovo do smrti njegove bila je 
njegova mati Elizabeta, sestra poljskoga kralja Kazimira. Elizabeta bila je vlastohlepna 
zena, ali podjedno umna i odluina, te je u mnogim prigodama bila najodanija savjet- 
nica i pomocnica svoga sina. U Slavoniji je mladomu kralju bio najja6om podporom 
stari i izkusni ban Mikac Mihaljevic od plemena AkuSeva, koji bijaSe zajedno sa svojim 
brojnim sinovima stekao ogromnih zasluga za Karla Roberta i njegovo vladanje Sluzeci 
svoga kralja kroz dugi niz godina, kako ni jedan ban prije njega, bijase stekao tolik 
ugled i vlast u banovini 6itave Slavonije, da je Karlo gotovo sasvim njemu prepustio 
vladanje na jugu Drave. I premda je Karlo Robert imao tri sina, nije ipak nijednoga 
slao za hercega u Slavoniju, jer je tako bio zadovoljan banovanjem izkalanoga i oda- 
noga Mikca. 

I mladi kralj Ljudevit povjerio se posve banu Mikcu, te nije poslao svoga najmla- 
djega brata Stjepana za hercega u Slavoniju, premda mu je otac tu 6ast namijenio. Lju- 
devit pace pouzdavaSe se u bana Mikca i u onim poslovima, koji se ticahu same Ugarske, 
gdje je ban imao prostranih imanja, narocito u zemplinskoj i saroskoj zupaniji. Vec 
23. rujna 1342. dozvoli kralj Ljudevit banu Mikcu i njegovim sinovima Stjepanu, Akusu, 
Ladislavu, Lorandu i Nikoli, od kojih su prva tri bill vitezovi na kraljevskom dvoru 
(aule nostre militibus), da u §aro§koj zupaniji usred svojih posjedovanja podignu na 
nekom brdu veliki grad s tvrdim zidovima i obkopima, da bude branikom ne samo 
njihovih imanja, nego da podjedno Stiti ugarsku medju prema poljskim i ruskim zem- 
Ijama (pro maiori et cerciori tuicione ac defensione confiniorum regni nostri circa con- 
finia regnorum Polonie et Ruthenie constitutorum). Jos iste godine, dne 14. prosinca 
pisa kralj Ljudevit iz ViSegrada pismo »vjernomu svomu, velemoznomu muzu Mikcu, 
banu citave Slavonije*, kojim mu nalozi, da oslobodi zagrebacku crkvu od davanja vina, 
zita i dinara od grada Medvedgrada, sto je sve doslije ban Mikac primao. 

Velik gubitak za kralja Ljudevita bijaSe, §to je negdje u prvoj polovici (poslije 
23. ozujka) slijedece godine 1343. stari ban Mikac umro. Da bar nekako nadoknadi taj 
gubitak, imenova kralj za bana Citave Slavonije vjernoga i zasluznoga Nikolu Banica, 
gospodara grada Doljne Lendave u zalajskoj zupaniji. Taj Nikola Banic (magj. Banffy) 
bija§e sin nekadanjega bana slavonskoga Stjepana, a unuk velikoga Haholda (Hoholth), 
pradjeda znamenite poslije porodice Banica ili Banovica od Dolnje Lendave i Virovitice. 
Ved otac Nikolin, ban Stjepan (1278.), po kojemu se potomci njegovi prozvaSe Banici, 
bija§e si stekao velikih zasluga za porodicu Anzuvina, zaSto mu je i Ivan Gisingovac 
oteo njegov grad Lendavu. Saim Nikola bijase vec od rane mladosti na dvoru Karla 
Roberta (regiae aulae iuvenis), te je u svim prigodama revno sluzio svoga kralja, tako 
da mu je ovaj nakon pada Gisingovaca povratio god. 1323. njegov djedovski grad Len- 
davu, i podjedno ga imenovao zupanom zalajskim. Sad je Nikola Banic jos gorljivije po-^ 
magao svoga kralja, narocito u ratu sa Srbima u banovini MaSvi, gdje bijase dopanuo 
i rana prigodom prelaza preko rijeke Obnice. Najvi§e poradi tih velikih zasluga darovao 
mu je sam kralj Ljudevit jos 23. ozujka 1343. drugi grad (Nempty) uz rijeku Krku u 
zalajskoj zupaniji, a sada mu je nakon smrti bana Mikca povjerio upravu citave Slavonije. 
Novi ban Nikola Banic, kojega su od svih hrvatskih knezova priznavali jedini Fran- 
kapani, vr§io je svoju vlast ved u srpnju 1343. Prva mu je briga bila, da uredi flnanci- 
jalne prilike u Slavoniji i u onom neznatnom dijelu Hrvatske, koji se je tada pokoravao 
kralju Ljudevitu. Tu bija§e najprije urediti tridesetinu (tricesima, harmica), koju je po- 



PRVO VRIJEMK VLADANJA 



77 



birala kraljica Elizabeta. Tridesetinu placali su samo strani trgovci zlatnim ill srebrenim 
novcem od zivotinja i robe, koju su iz tudjine, kao iz Italije i Njemadke, u Slavoniju 
dovazali. Glavna tridesetnica bila je Gradec kod Zagreba; povrh toga pobirala se je tri- 
desetina izpod Susjedgrada (od robe iz Njemadke) i u ModruSama (od robe prekomorske). 
AH po^to su u potonje vrijeme stall traziti trideselinu i od domacih trgovaca, kao takodjer 




Ljudevit I. Veliki. 

Po tlici Ivana Matejka. 



za robu, koja se je iz Slavonije izvazala, pace i od gotovih novaca, naro6ito od florina, 
potuzise se kraljici Elizabeti gradjani zagrebadki, koji su poradi te novotarije najvise 
stradali. Kraljica nalozi banu Nikoli, da stvar izvidi i onda odredi, §to bude pravo. Ban 
pozove 2. srpnja iz Modrusa kaptol zagrebadki i kneza Dujma Frankapana, da mu izlo2e, 
kako i od dega se je doslije tridesetina pla<5ala. Kad mu ti odgovoriSe, sazove on sabor 



78 



rJUDEVlT I. VELIKI. 



citave Slavonije u Krizevce, pak ondje u nazocnosti velikasa i plemica ustanovi 8. kolo- 
voza, da se odsad pobira tridesetina kao nekad samo od one robe, koja se iz Njemacke 
ili Italije uvaza u Slavoniju. Bit ce, da se je na torn saboru vijedalo i o drugim poslo- 
vima, ali to nije zabiljezeno. 

Uredjujuci prilike Slavonije naiSao ban Nikola na odpor Tako mu se uzprotiviSe 
sinovi pokojnoga bana Mikca, koji mu ne htjedo§e predati nekih posjedovanja iza svoga 
otca, pa6e ni ono, sto je pokojnik uzivao kao ban. Najvise mu se odupirahu ba§ 
braca Stjcpan i Akus, koji bijahu vitezovi na kraljevskom dvoru. Opreke se tako izostrise, 
da je napokon kralj zapovjedio palatinu Nikoli i magistru svojih tavernika, da pruce se 
stranke izmire. Dne 18. veljaSe 1344. utana6ena bi u ViSegradu nagoda. Sinovima Mik- 
6evim ostadose neki posjedi, kao Hothkow i Gjurgjevac (Scenthgyurgh) u krizevadkoj 
zupaniji, koje bijase otac njihov primio u ime odstete za banovStinu i kunovinu, zatim 
Rakovec (Rakonuk), koji mu bijase sudom dopitan; nasuprot ustupiSe oni banu Nikoli 
svoju palacu na Gradcu kraj Zagreba, koja stajase tik do kraljeve palace, i kojoj je 
pripadao vinograd s ribnjakom. Ta je palaCa bila dodu§e porodiCna svojina Mikcevih 
sinova; ali posto su primili posjede, sto ih bijaSe otac njihov stekao kao ban, ustupise 
ju ipak novomu banu i njegovim potomcima Jedva se je smirila ta razmirica, sukobi se 
ban Nikola sa zagrebackim biskupom Jakovom od Placencije, jer je njegovoj Laskoj 
ulici (in vico Latinorum) u Zagrebu nametnuo neki novi namet, koji se je pobirao kod 
crkve sv. Antuna. Biskup medjutim potuzi se kralju, koji posebnim pismom zapovjedi 
banu, da ukine nepravedni namet. Ban Nikola na to poveljom od 13. travnja 1344., 
izdanom u Zagrebu, zadovolji kraljevu nalogu, opravdavajuci se, da je kao nevjeza bio 
od drugih na to napucen, te mu se je cinilo, da radi pravo. U toj izpravi spominje ban 
izrijekom, da je bansku cast primio »po milosti najuzvisenijega vladara gospodina Lju- 
devita« (cum nos ex gracia excellentissimi principis domini Ludovici . . . dignitatem ba- 
natus fuissemus adepti), i da je po narocitoj zapovijedi svoga kralja revno nastojao, da 
svakoga, a narocito svetu majku crkvu uzdrzi u njezinim pravima. 

Uredivsi financijalne prilike pregnuo ban Nikola, da uvede red i u novcarstvu 
Slavonije. No u to mu najednom stize poziv od kralja, da skupi vojsku i da provali 
s njom u Hrvatsku, ne bi li pokorio knezove Nelipice, Kurjakovice i Bribirce. Kralju 
naime Ljudevitu bijaSe 1343. poslo za rukom, te je svladao ustanak nezadovoljnih Sasa 
u Erdelju. Kad je zatim s vojskom svojom htio provaliti u susjednu Vlasku, da osveti 
ncdacu svoga otca od god. 1330., osvanu najednom pred njim vlaski vojvoda Aleksandar, 
nasljednik i mozda sin Bazaradov, pak prinesav mu darove prisegne mu zakletvu vjer- 
nosti i obeca. da ce odsad priznavati vrhovnu vlast ugarskoga kralja. Obodren tim 
srecnim uspjehom rijeSi se Ljudevit pokoriti sada i hrvatske knezove, te povratiti hrvatsku 
kraljevinu opet svomu vladanju. Cinilo se, da je za to odabrao najzgodnije vrijeme. 

(Provala bana Nikole u Hrvatsku god. 1344.) Mir izmedju kneza NeHpica 
i grada Sibenika nije dugo trajao. Bas u ono vrijeme, kad se je zgodila promjena 
na ugarskom prijestolju, uzbjesnio je rat ponovno, te je Sibenik osobito stradao od Ne- 
lipiceva sinovca Konstantina (Kostadina), gospodara nedobitnoga grada Klju^a. Uz Sibenik 
i Mletcane pristali su i opet Bribirski knezovi, pace isti surjaci Nelipicevi, knezovi Kurja- 
kovici u Krbavi. 

Na pocetku god. 1343. bio je knez Nelipic na vrhuncu svoje moci. Podlegli mu 
svi knezovi hrvatski, a Strepili pred njim mleta6ki gradovi u Dalmaciji. Surjak njegov 
Gregorije Kurjakovic nije vise mogao podnijeti sile njegove, pak je po§ao u Ugarsku i 
ondje primio sluzbu u kraljice majke Elizabete. Bribirski knezovi opet povjerili se posve 
Mletcima, pak zajedno s njima radili, da odole svemocnomu Nelipicu. Jo§ u rujnu 1342., 
kad je knez Konstantin od Kljufia prijetio Sibeniku, preporucivala je mletacka obcina taj 
grad knezovima Pavlu II. i Mladinu III., uzdajuci se u njihovu moc (de eorum potentia 



PROVALA BANA NIKOLE I! IHWATSKU. 



79 



I 



plene confidimus). A da ih nagradi za pruzenu pomoc, imenova mietacka obcina 
23 travnja 1343. kneza Pavla od Ostrovice (po drugi put), kao i njegove sinovce Mla- 
dina IH. i Pavla III svojim gradjanima. Upravo u to vrijemc nudio je takodjer knez 
Mladin III. Mlelcima, da od njega kupe njegov grad Skradin s kotarom, jer bi mogao 
dopanuti tudjih ruku, mozda takovih, koje ne bi bile prijateljske Mletcima. 

Premoc kneza Nelipica napokon do skrajnosti dodija mletackoj obcini. S toga se 
ona rijeSi pokrenuti velik, otvoren rat na njega, te ga smrviti. Prikupit ce u svoje kulo 
sve hrvatske knezove, pace i bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, a mozda i srb- 
skoga kralja. UtanaCit ce sa svima ovima velik savez na zator kneza Nelipica, a mozda 
i na zajednicku obranu od kralja Ljudevita, ako bi se kada sjetio dalmatinskih gradova. 
LJ srpnju 1343. mletaCki su providuri einili sve pripreme za rat u Dalmaciji i Hrvatskoj, 
pace i Andrija Morosini izabran bi vojvodom vojske, koja ce ratovati. Tih ozbiljnih i 
odlucnih priprava preplasio se napokon knez Nelipic, pak u kolovozu 1343. sam ponudio 
mir. Mletci jedva to docekaSe, pak nakon dogovora tijekom mjeseca rujna utanacen bi 
mir 4 listopada 1343. 




s)"i^' 



Pkcat bana Nikole Banica od Lendavr 

(•343.— '346- i 1353- US^). 

Pedat snimljen s povelje banove od 2J. rvijna 1345 , koje se izvornik {uva u kr. driavnom arkiva n Bndim- 
peJti. Na pedatu prikazana ie bikovlja glava ; medju rogovima bio je smjeSten valjda krii Nadpis: 
»(S. Nicojlai bani tociua Sclavonie* 



Toga dana sastadose se zastupnici prucih se stranaka kod Slap a rijeke Krke 
blizu Skradina, da ulvrde mir. Dosao amo s jedne strane sam knez Nelipic, a s druge 
mletadki providuri Nikola Prioli i Nikola Pisani. S njima doslo i mnogo odliCne gospode 
kao svjedoci mira; bili to kninski biskup Nikola, knez Budislav Ugrinic od plemena 
Subic, Dmine Ludovic, Angelus Amicus, Sibenski biljeznik, Kazota Kazotic Trogiranin i 
Ivan Egidije Spljecanin. Uslovi utanadenoga mira bijahu ovi. Nelipic obecaje u ime svoje 
i svoga sinovca, da ne ce vi§e napastovati Sibenika ni drugih mleta^kih podanika u Dal- 
maciji, pod prijetnjom, da ce izgubiti onu jamdevinu, koju ce u tu svrhu poloziti. Siben- 
6ani i drugi mletadki podanici mogu slobodno trgovati po Nelipidevim i Konstantinovim 
oblastima, a ne ce placati nikoje druge dace osim one, koju su davali prije rata. Ako bi 
kad Nelipid i Konstantin napastovali Sibencane ili druge mletaike podanike, morat 6e 
se opravdati pred knezom onoga grada, koji je napadnut, pak ako bi bio kriv, morat 6c 



8o 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



Stetu nadoknaditi. Nelipic moze proti osudi prizvati na mletacko vijece i ako ga ovo 
rije§i krivnje, platit ce troskove priziva ona stranka, koja ga je tuzila; inaCe ce on na- 
miriti Stetu i trosak. U mir se uklju6uju Bribirski knezovi i Gregorije Kurjakovic. Nelipic 
i sinovac njegov ne smiju dirati u njiiiova posjedovanja pod prijetnjom globe, koja je 
ustanovljena za napastovanje mleta^kih podanika; no i bribirski knezovi kao i Kurjako- 
vici moraju poloziti jamdevinu poput Nelipica, jer ce se inace smatrati, da nijesu ukljuceni 
u mir. Kao odstetu za §tete, nanesene Sibeniku, mora Nelipic platiti 13.000 libara u 
gotovu ili u stoki, koja bi toliko vrijedila, i to do 18. listopada 1343. Tvrdjicu, koju je 
knez Konstantin podigao na stetu Sibencana, moraju poruSiti do 1. ozujka 1344. U ime 
jamstva, da ce doista porusiti tvrdjicu do odredjenoga roka, polozit ce knez Nelipic 
10.000 libara, i ako dotle to ne obavi, izgubit ce jamCevinu. izuzev slucaj, da mu vijece 
produlji rok. Jos mora knez Nelipic poloziti neki poklad (depositum) od 20.000 libara, 
koje ce MletCani uloziti u svoju banku i placati mu obicne kamate. Napokon mora 
Nelipic povrh svega dati jamcevinu od 10.000 libara kojemu gradu u Dalmaciji (Spljetu, 
Trogiru ili Sibeniku), da tim zasvjedoci, da ce obdrzavati sve tocke mira. Ako bi pak 
prekrsio mir, kaznit ce ga MIetCani stanovitom globom iz te jamcevine. Providuri nasuprot 







Slavonski banovgi, kovani za bana Nikole Baniga od Lendave. 

(I343.-I346. i I353.-I35<J)- 



1. Lice; Knna trCi na lijevo, viSe nje kruna, pod njom list djeteline. Nadpis: »Moncta Nicolai bani.< 

Zalidje: Dvostruki krii na podnoiju, s obje mu strane po jedna bikovlja glava s kriiem medju 
rogovima; gore dva polumjeseca. Sigle: N B (Nicolaus banus.) 

2. Kao predjaSnji (l) s nadpisom : »Moneta Nicolai ban •(•.« 



obricu knezu, da ce njemu i njegovu sinovcu povratiti sva imanja, oteta za rata, dim 
nadoknadi stete Sibeniku, te polozi onaj poklad i jamcevinu. Tako isto modi ce odsad 
Nelipic i njegovi podanici slobodno dolaziti u mletacke gradove dalmatinske, te ondje 
trgovati kao i prije rata. Zarobljenici, ako ih imade, medjusobno ce se zamijeniti. Knez 
Nelipic i sinovac mu Konstantin imenovat ce se mletadkim gradjanima. Ako bi se zgo- 
dilo, da bi se Konstantin odijelio od svoga strica, te ne bi imali vi§e zajednickoga 
imetka, ne ce vise knez Nelipic biti duzan, da jamci za svoga sinovca glede obdrzavanja 
mira. Napokon prisizu obje ugovarajude stranke (Nelipic i providuri za mleta6ku obcinu), 
da ce drzati mir, i u to ime zalazu sva imanja svoja i svojih podanika. 

Ali ni ovaj, tako svefiano utanadeni mir ne trajaSe dugo. Pogodbe njegove bijahu 
suviSe tegotne za Nelipica i njegova sinovca Konstantina, da bi ih htjeli i mogli izpu- 
niti. Vec na podetku 1344. plijeni knez Konstantin Sibenski kotar i hara mjesto Benicu, 
a malo zatim udaraju stric i sinovac na Mladina III. Sibencani i Bribirski knezovi vape 
u Mletcima za pomoc, a vijece nalaze 15. svibnja 1344. §ibenskomu knezu, da trazi u 
Nelipica zadovoljstinu. Ali taj je ne dade ni he mogaSe dati, jer je malo zatim — u polo- 




PROVALA BANA NIKOLE U HRVATSKU. 



St 



vici mjeseca lipnja — umro, ostavivsi za sobom udovicu Viadislavu i jedinca sina, 
nedorasloga IvanaNelipica. 

Smrt kneza Nelipica jednim mahom promijeni situaciju u Hrvatskoj i Dalmaciji. 
Cim je kralj Ljudevit zacuo za njegovu smrt, namah odludi izvesti ono, cega se je otac 
njegov i on sam sve dosad zacao, naime provaliti s odabranom vojskom u Hrvatsku, te 
ju napokon pokoriti svojoj vlasti. U prvom ce redu obladati ostavinom kneza Nelipica, 
te opet preuzeti kraljevski i banski grad Knin, taj kljud: prekovelebitske Hrvatske, koji 
je kroz dvadeset i dvije godine bio u rukama kneza usurpatora. Medjutim sama slutnja, 
da bi kralj Ljudevit mogao osvanuti u juznoj Hrvatskoj, prometnu u tili 6as Ijute pro- 
tivnike Nelipiceve u oduSevljene privrzenike i branitelje obudovljele kneginje Vladislave 
i nejakog joj sina Ivana. I opet zaigraSe Mletci prvi kolo, da sloze svu hrvatsku gospodu 
u veliki savez na obranu udovice Vladislave od sile kralja Ljudevita i njegovih bana. 
Sto se izvjestnije cuje o pripremama kralja Ljudevita, sve se odiudnije mletadka obdina 
sprema na odpor. Vec 28. lipnja 1344 nalaze svojim gradovima Spljetu, Trogiru i §i- 
beniku, da pohitaju junaCkoj udovi Vladislav! u pomoc, 6im ona to zatrazi, jer je grad 
Knin »klju6 ditave Dalmacije«, odakle bi kralj mogao lake smetati primorskim grado- 
vima. Osobito napregnuse Mletci svoje sile u mjesecu srpnju. Dne 20. srpnja pozvaSe 
jo§ Zadar, Nin, Rab, zatim otoke Hvar i Brad, da pomazu kneginju; a u isti cas saletiSe 
takodjer Kurjakovice i Frankapane. Njihov poslanik imao je redom obaci jedne i druge 
knezove. Gregoriju i Budisiavu Kurjakovicu imao je predoditi, »kako se skuplja vojska, 
da se nanese §teta njihovu necaku«, nedoraslomu knezu Ivanu Nelipicu, i da mu se 
otme Knin i ostala mjesta njegova; neka nadalje poslanik zaklinje oba kneza, da za 
volju dovjednosti i prirodnoga zakona (iure naturali) stanu na obranu svoje rodjene sestre 
Vladislave i sina joj Ivana, kojega Ijube kao rodjenoga sina svoga. Od Kurjakovica neka 
podje poslanik Frankapanima, bradi Bartolu i Dujmu, te neka osobito nastoji oko kneza 
Bartola, da ga predobije za kneginju Viadislavu. Neka kaze knezu Bartolu, da bi morao 
kneginju Viadislavu §tovati »kao majku svoju« poradi Ijubavi i srodstva, koje ga s njom 
veze, jer je ona bila nekad »njegovo pleme« (quia olim genus suum fuit), te bi s toga 
i njezino dedo, nedorasli knez Ivan, moralo biti njemu drago »kao rodjeni sin*. 

Ne zna se, sta je mletacki poslanik opravio kod hrvatskih knezova, ali obcina 
mletadka nije ni poslije mirovala, jer je dobro znala, sta ju ceka, ako kraljevska vojska 
svlada kneginju Viadislavu i njezina sina. Dne 8. kolovoza piSe knezovima svojih gradova 
u Dalmaciji, da knezu Ivanu i njegovoj majci rade u prilog savjetom, pomodu i sklo- 
nosdu (dare debeatis omne consilium, auxilium et favorem in omnibus); a 28. kolovoza 
obecaje Bribirskim knezovima sve i svasta, samo da se i oni obrane od sile kraljeve. 
Dne '60. kolovoza nije se u Mletcima vise ni dvojilo »o dolazku Ugara u primorske 
strane«; vijedeje stoga izabralo tri svecana providura, koji ce podi u Dalmaciju i Hrvatsku, 
te s Banidima (Bribirskim knezovima) i Ivanom Nelipidem slozno nastojati, da hrvatski 
gradovi ne dodju u ruke ugarske (ne ipsorum fortalicie ad Ungarorum manus valeant 
pervenire). Napokon odredi obdina jos i to, da se svi niezini trgovadki i driavni brodovi, 
koji bi prolazili uz obalu dalmatinsku, zadrzavaju neko vrijeme u pojedinim primorskim 
gradovima, da se time ohrabre zitelji tih gradova i ostanu vjerni obdini mletadkoj. 

Sve te priprave nijcsu bile suviSne, jer je zaista u rujnu 1344. slavonski ban Ni- 
kola Banid s vojskom od 4000 Ijudi provalio na jug u Hrvatsku. Najprije se utabori 
pred gradom Kninom i pozove Viadislavu, da mu predade kraljevski nekad grad, i da 
se Zajedno sa svojim sivom pokori. Ali junadka Vladislava ne htjede o tom ni da duje, 
tk snaga roda Nelipideva osnivaSe se na gradu Kninu. Sad je bio red na banu Nikoli, 
da juriga na grad. No grad i pod njim varo§ bila je tako utvrdjena, da se na to nije 
moglo ni pomisljati, to manje, sto je Vladislava sa svojom izabranom detom bila spremna 
braniti grad do zadnjega daha. Ban Nikola nasao se u nemaloj neprilici, ne znajudi, sto 

Hit. poTJ. U. I. 6 



82 LJUDEVIT I. VELIKI. 



da radi. Sa svojih 4000 Ijudi stao harati po Kninskom polju: palio usjeve, tamanio vino- 
grade, rusio kuce i seliSta po pitomom polju. Najzad se ipak rijeSio, da ce jurisati na 
strmo brdo Spas, na kojem se je kocila ponosita tvrdinja. Opasao brdo sa svih strana, 
a onda se stao uzpinjati na nj. No losa mu sreca bila : hrabre vojnike njegove odbijala 
jos hrabrija posada. Cinilo se banu, da grad ne brane obidni, slabi Ijudi, nego »bijesni 
lavovic, a na 6elu im lavica Vladislava. Tako se borba pred Kninom otegla; nitko nije 
mogao ni slutiti, kako ce se svrSiti ni kada. 

U to se kneginjapredomislila. Ban ne moze uzeti Knina juriSem, ali vojska njegova 
moze ga tako opasati, da ga na posljedku prinudi gladom na predaju. To je napokon 
Vladislavu i sklonilo, te se je stala s banom pogadjati. Ona ce poslati ravno pred kralja 
svoga zasebnoga poslanika, koji ce se u ime njezino i sina joj Ivana kralju pokloniti i 
obecati, da ce ona vazda biti vjerna kletvenica svete krune, a po torn ce kralju predati 
Knin i druge gradove, kojih mu treba, da osigura svoju vlast u Hrvata. Ban na to pri- 
volio, i srecan, sto se je sve lijepo udesilo, poSao s vojskom svojom izpod grada Knina. 
Vec 11. listopada znalo se u Mletcima, da je ban Nikola ostavio hrvatsku zemlju. 

Ban Nikola digao podsadu Knina, a kneginja poslala na to svoga poslanika pred 
kralja. Taj je bio doduSe vrlo kivan na rod Nelipicev poradi trajne nevjere pokojnoga 
kneza, ali na posljedku ne htjede se oglusiti molbe one, koja se bijase utekla njegovu 
prijestolju, pak je milostivo primio njezina poslanika. A ovaj stao u nazo6nosti mnogih 
bana (velikasa) govoriti kralju ovako: »Preblagi gospodine i kralju! Vladislava i 6edo 
joj Ivan, koji me pred Vas poslase, sklopljenih ruku i klececi na koljenima iznicuju 
VaSemu Velicanstvu sasvim sebe i sva svoja imanja. Oni Vam predaju svoja polja, svoje 
varosi i sve svoje tvrdinje, a na zapovijed Vasega VeliCanstva i sve drugo, sto bi kra- 
Ijevska milost htjela primiti«. Kralju, koji je i onako tezio, da sve tvrde gradove u 
Hrvatskoj skupi pod svoju vlast, u dobar cas dodje ta ponuda, te on sve prihvati, 6\me 
ga bijase poslanik kneginje Vladislave zanudio. Privoli pa6e, da i sama Vladislava sa 
sinom svojim dodje na njegov dvor, gdje ce se onda sve potanko utanaditi. 

No u to se bijahu prilike u Hrvatskoj opet promijenile. Tek sto bija§e mletacka 
obcina zacula, da je Vladislava spremna pokoriti se kralju, i da je ban Nikola otiSao 
izpod Knina, napese sve svoje sile, da to zaprijede. Vec 11. listopada poruCivahu 
Mletcani kneginji i njezinoj braci Kurjakovicima, neka niposto ne predadu Knina u 
kraljevske ruke; a onda stadoSe raditi, da sve hrvatske knezove sloze u veliki savez, 
pace im obecaSe 11. studenoga svoju pomoc od 200 Ijudi, ako se odupru kralju. Do 
saveza ne dodje ipak, jer se hrvatski knezovi ne mogoSe sporazumjeti ni pogoditi; ali 
kneginja Vladislava, uzdajuci se u pomoc mletacke obcine i hrvatskih knezova odluci, 
da ne ce poci pred kralja niti mu predati grada Knina. I tako ostade sve pri starom kao 
i prije provale bana Nikole. 

Ban Nikola bijase se medjutim vratio s vojskom svojom u Slavoniju, gdje je 
nastavio uredjivati financijalne prilike. U prvoj polovici studenoga 1344. sazove on sabor 
citavoga plemstva slavonskoga (universorum nobilium regni Sclavonic nobiscum existen- 
cium) u grad Zagreb. Na tom saboru utanaci uz ino na samo Martinje (11. studenoga) 
znameniti najamni ugovor s gradackim (zagrebadkim) gradjanom Jakovom, sinom Ulfar- 
dovim, po kojem je njemu i njegovim drugovima (Nikoli, sinu Pavlovu, i Cvetku, sinu 
Stavljenovu, gradjanima koprivnickima, zatim magistrima Rataelu i Mihajlu, bratu rete- 
noga Nikole) dao na godinu dana u zakup zagrebadku kovnicu banskih novaca zajedno 
s dobiti banske komore, kao i sve druge dace izmedju Urave i Save. Za kovnicu i 
dobit komore placat ce godiSnju zakupninu od 300 maraka (u mjesecnim obrocima po 
25 maraka) ; a za ostale poreze i dace (collecciones marturinarum cum banoschinis, 
nezethis et ponderibus in nostro banatu constitutas) davat ce opet godimice po 1350 maraka. 
Podjedno bi potanko odredjeno, kakve ce novce ti novdari (monetarii) kovati, kakva 



VOJNA KRALJA LJUDEVITA U HRVATSKOJ. 



83 



vrijednost ima biti tim banovcima, i kako ce se stari novci zamjenjivati za nove. Jos bi 
zabranjeno izvazanje srebra, zlata i starog novca iz zemlje, .te odredjeno, da se kazae 
zapljenom imetka i zatecenog blaga oni, koji bi tu zabranu prekrsili. Napokon bi odre- 
djeno, da ce sluzbenike i cinovnike tih nov6ara najamnika suditi sam ban, a nipoSto 
zupani ili obi^ni sudci. 

(Vojna kralja Ljudevita u Hrvatskoj, 1345.). Kad je kralj Ljudevit zacuo, 
da se je kneginja Vladislava predomisliia, te se opet odvrgla od njega, planuo je strasnim 
gnjevom. Suvremeni Ijetopisac, po imenu nepoznati pricalac podsade Zadra (Obsidionis 
ladrensis libri duo) kaze, da je kralj odlu6io sve gradove i tvrdinje za sva vremena svojoj 
vlasti pokoriti, makar razasuo polovicu blaga svoje drzave (si dimidii regni sui thesaurus 
in conlusione esset dispergendus). 

Vec od pocetka godine 1345. cinio je Ljudevit priprave, da skupi veliku vojsku, 
pak da do kraja zatre hrvatske knezove. Cini se, da su glasi o njegovim pripremama 
silno zabrinuli hrvatsku gospodu. Ali samo jedan se nasao, koji je pohitao, da trazi u 




PrVI VELIKI PECaT KRALJA LJUDEVJTA I. 



h 



njega milost. Bio je to knez BudisIavUgrinicod plemena §ubic, gospodar grada Roga i 
otoka Visovca. Taj Budislav Ugrinic, premda je bio od istoga plemena kao i Bribirski 
knezovi (Banici), nije se vec odavna pazio sa svojim suplemenicima. K tomu je dosljedno 
bio zestok protivnik Mletcana i njihovoj vlasti u dalmatinskim gradovima. Osobito odkad 
se je Nin pokorio mleta^koj obcini (1329), knez je Budislav Ugrinic neprestano smetao 
Ninjanima i njihovim gospodarima. God. 1333. bio je u Ijutoj razmirici s Mletcima, koji 
ga prozva§e >javnom ubojicom i neprijateljem svojim* (homicidam publicum et ini- 
micum nostrum), te mu ucijenise glavu sa 1000 florina. Budislav je i poslije ostao 
krvni dusmanin mletaike obcine, a osobito od onoga dasa, kad su se njegovi supleme- 
nici, knezovi Banici, posve povjerili okrilju njezinu. Nije s toga ni 6udo, Ito je sada 
odu§evljeno stao uz kralja Ljudevita, kad se je taj digao na zator hrvatskih knezova i 
mleta^ke vlasti u hrvatskoj zemlji. Dne 16. travnja 1345. izdade kralj Ljudevit u Vi§e- 
gradu povelju, kojom je »posmotriv§i vjernost plemenitoga muza kneza Budislava, sina 



84 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



nekad Ugrina od Bribira, i njegovo prolijevanje krvj za 6ast svete krune, kako je o torn 
kralj obavijesten po kazivanju stalnih nekih svojih baruna, a posebice velemoznoga muza 
gospodina Nikole, bana 6itave Slavonije, i Stjepana Zadranina, dvorskoga svoga mladica 
(iuvenis),« primio njega (kneza Budislava) u svoju pravu i istinsku milost, oprostivsi mu 
podjedno posve i nevjeru, ako je koju mozda po6inio po naputku kraljevih odmetnika. 
S toga mu potvrdi i njegov grad Rog (danas Rogovi kod Rozkog slapa rijeke Krke), 
zatim otok (Visovac u rijeci Krci); a povrh toga podijeli mu jo§ i ostav§tinu iza pokojnog 
plemenitog muza Ivana, sina Jurja Jurisica od Bribira, koji je umro bez potomaka, te je 
s toga sva njegova imovina pripala po pravu knezu Budislavu kao najblizemu rodjaku. 

Dok se je ovako knez Budislav Ugrinic utekao kralj u, svi su ostali knezovi staii 
uz Mletke. A ti sve moguce cine za obranu njihovu i svojih gradova u Dalmaciji. Dne 27. 
lipnja salju u Dalmaciju tri providura, koji ce upravljati obranom gradova; u Nin odpre- 
maju (28. lipnja) dvije satnije strijelaca iz Trevisa, a 29. lipnja naimlju jos sto novih 
strijelaca i nalazu knezovima Hvara, Raba i Paga, da i oni po§lju ceta na kopno, 
ako bude potrebe; napokon 5. srpnja Salju u Dalmaciju dvije oruzane ladje i mnogo 
oruzja, koje de se razdijeliti po njihovim gradovima i medju hrvatskim knezovima, te 
unovaduju novih (100 — 200) strijelaca za Nin i druge gradove u Dalmaciji. 

Junadka kneginja Vladislava stolovala je jos 23. ozujka 1345. u gradu Kninu, gdje 
bijase u glavnoj dvorani svoje palade skupila sjajno druztvo (in catro Tenini, in sala 
palacii domine comitisse). U lipnju, dne 17. bill su kod nje poslanici mletacki, hrabreci 
nju i brata joj Gregorija Kurjakovica na odpor proti kralju. No vec namah iza toga 
stajahu u drugoj polovici lipnja pred Kninom slavonski ban Nikola Banic i bosanski ban 
Stjepan Kotromanic. Oni bijahu sa svojim detama (nekih 10.000 Ijudi) dosli kao prednja 
straza kraljeve velike vojske, da joj utru i osiguraju prolaz kroz hrvatske zupe i oblasti. 
Stojeci pod Kninom pokuSaSe skloniti Vladislavu i sina joj Ivana, da se dobre volje 
pokore kralju. Kneginja pokaza se sklonom predati kralju Knin i jos neke druge gradove, 
koje bijaSe pokojni Nelipic ugrabio kraljevskoj vlasti; ali zahtijevase nasuprot, da se 
njezinu sinu zajamci njegova bastina po djedovima, i da mu se dade odSteta za Knin. 
Bani privoliSe na pogodbe kneginje Vladislave i utana6i§e s njom 23. lipnja u oci 
sv. Ivana Krstitelja svedan ugovor. Vladislava i sin joj Ivan obecase, da ce kralju povra- 
titi cetiri utvrdjena grada i povrh ajih jo§ dva, ako se knezu Ivanu ostave i potvrde 
njegovi djedovski gradovi u zupi Cetini i u zupi KliSkoj. 

Tek sto su bani utanadili taj ugovor, dodje kralj iz Slavonije do Bihaca, Dne 27. 
lipnja bio je u Gjurgjevcu (iuxta villam Zengiurg), a 13. srpnja 1345. bio je kod Bihaca 
na Uni, gdje mu se pridruziSe oba bana i neki hrvatski knezovi. Nedaleko od Bihaca, 
kod izvora potoka Klokota, pritoka Unina, utaborio se kralj Ljudevit s citavom vojskom 
svojom od 30.000 momaka, te je ondje boravio nekih osamnaest dana (16. srpnja izdaje 
povelju >in descensu nostro in Kalkochfeu,« a 22. srpnja >in descensu nostro iuxta 
Byhygh«). Onamo je doSla i kneginja Vladislava sa sinom Ivanom, a i brat njezin knez 
Gregorije Kurjakovic, da se konadno pogode s kraljem prema ugovoru s banima. Kralj 
dodeka junacku zenu i Ijubecu majku vrlo prijazno, te prihvati gotovo sve, Sto su bani 
utanadiH. On primi iz ruku kneginje Vladislave i sina joj Ivana tvrdi grad Knin, koji je 
i onako starinom bio kraljevski grad, a uza nj i neke druge gradove u Lici i Krbavi. 
No zato povrati kralj knezu Ivanu Nelipicu sve zemlje i gradove njegove porodice (tutte 
le terra e castelli di sua casa), naime grad Sinj na Cetini, Brezovo polje, a narocito 
plemen§tinu i djedinu Nelipica, grad Kamidac na Krci (castrum suum hereditarium 
Chanoshaz). Nekoliko mjeseci iza pohoda svoga u Hrvatsku, dne 21. studenoga 1345. 
izdade kralj Ljudevit posebnu povelju, kojom oprosti knezu Ivanu Nelipicu dugolrajnu 
njegovu nevjeru (perdona la lunga ribellione), te mu ponovo pismom potvrdi sve, kako 
bija§e u taboru na Klokotu utanadeno. Knez Ivan Nelipic ostade odsad najodaniji pri- 



VOJNA KRALJA LJUDEVITA U HRVATSKOJ. 



85 



vrzenik i podanik svoga kralja, a majka njegova Vladislava skloni se u mleta6ki grad 
Spljet, gdje je boravila do 8. prosinca 1346., uredjujuci svoje imovinske prilike. Poslije 
1346. nema joj vi§e traga u poznatim spomenicima. 

Kralju Ljudevitu bijaSe se pokorio mladi knez Ivan Nelipic, a uza nj i njegovi ujci, 
knezovi krbavski Gregorije i Budislav Kurjakovic. Po§to mu se bijase vac prije poklonio 
takodjer knez Budislav Ugrinic, obladao je kralj SItavom zagorskom Hrvatskom. Sad bi 
bio red, da kralj udari i na primorsku Hrvatsku, gdje su Bribirski knezovi ill Banici 
drzali znamenite gradove: knez Pavao II. nada sve vaznu Ostrovicu, a sinovci njegovi 
Mladin III. i Pavao III. gradove Skradin, Klis i Omis. Dok nije obladao tima gradovima, 
nije se Ljudevit mogao pohvaliti, da je gospodar Hrvatske. No Bribirski knezovi ni ne 
sanjahu o torn, da bi mu se dobre volje poklonili i predali svoje tvrde gradove, vec se 
)os bolje priljubi§e Mletcima, koji su bili tezko zabrinuti za svoje dalmatinske gradove 
i otoke. Tk u kralja bila je jaka vojska od 30.000 Ijudi! Pak ipak ne udari niti na Bri- 
birske knezove niti na MIetke, vec ostaviv§i bana Nikolu s posadom u gradu Kninu, 
vrati se jos 10. kolovoza 1345. u Ugarsku. Mozda nije htio osudnoga boja zapodeti, §to 
nije imao brodovlja, a mozda i zato, sto mu bijahu stigli tuzni glasi iz Napulja. 

Odkad je kralj Ljudevit obladao Kninom, te pokorio Kurjakovi(5e i Nelipice, pro- 
mijenio je i ban Nikola svoj naslov. Dok se je prije naprosto zvao banom Citave Slavo- 
nije, pi§e se odsad ban 6itave Slavonije i Hrvatske* (tocius Sclavonie et Croacie 
banus). Ve6 13. ozujka 1346. potvrdjuje on kao ban citave Slavonije i Hrvatske magistru 
Petni Gregoridu i sinovima Mikovljevim posjed Vinifino uz rijeku Lonju u kotaru grada 
Velikoga Kalnika u krizevaCkoj zupaniji. 

(Borbe radi Zadra, 1345. — 1346.) Mletci su dobro slutili, da ce njih dolazak i 
boravak kralja Ljudevita u Hrvatskoj skupo stajati. S toga su i nastojali, da kralju otez- 
6aju boravak, braneci dovazanje hrane u Senj za njegovu vojsku. U isto vrijeme siljali su 
neprestano glasnike i pisma dalmatinskim gradovima, javljajuci im, sta sve rade za nji- 
hovu sigurnost, i bodreci ih, da im ostanu vjerni. Naro^ito Zadar po6asti§e sa pet takovih 
poslanica kroz mjesec dana (od 18. lipnja do 28. srpnja). 

No dalmatinski gradovi miSljahu drugaCije. Oni se bijahu sklonili pod mletaCko 
okrilje da ih obcina obrani od hrvatskih knezova i da ih sacuva >za kralja ugarskoga 
i hrvatskoga*, a kad tamo, Mletci ih u6ini§e svojim podanicima, ne misleci ih nikad 
vratiti pod zezlo zakonitoga kralja. S toga dalmatinski gradovi jedva docekaSe dolazak 
kraljev, te poslase, ne pitajuci Mletcana, svoje poslanike u kraljev tabor na Klokotu, da 
mu se poklone kao svomu gospodaru. Za ostaHm gradovima povede se i Zadar, u 
kojemu je jos od god. 1313. bila jaka hrvatska stranka, koja je tezkim srcem gledala 
mletaCkoga plemica na 6elu svoje obcine. Zadrani odpremiSe u kraljev tabor tri odli^na 
plemica, Martina Butovana, Mihu Sopica i Nikolu Galetica s bogatim darovima, da kralja 
pozdrave te mu se poklone, a podjedno da ga potajno zamole, neka njihov grad oslo- 
bodi od Mletaka i primi u svoje okrilje. No zadarski poslanici putovahu vrlo sporo, te 
stigoSe u Bihac, kad je kralj Hrvatsku vec ostavio. Miha Sopic predlagaSe doduse 
svojim drugovima, da pohite za kraljem; ali oni ne privoljeSe, i tako se poslanici vrati§e 
praznih ruku u Zadar. 

U gradu Zadru nastade sada silna gungula protiv nemarnih poslanika. Hrvatska 
stranka spoticala njima nehajnost i tromost, a mletaiki se privrzenici rugali njima, da ce 
sada biti namah kraljevski, kada su se toliki gradovi u Hrvata predali kralju Ljudevitu. 
Od same razjarene hrvatske stranke palo je rijefii, po kojih se je razabiralo, §ta je po- 
slanicima bilo izvrSiti. Sve to javile dou§nici u MIetke. Natucalo se ondje joS i viSe, 
naroCito da je mletaCka vlada uhvatila pisma, iz kojih se je doznalo za tajne dogovore 
izmedju kralja i zadarskoga plemstva; da su Zadrani traXili ne§to vojske za posadu, da 
su htjeli^nahrupiti na svoga kneza Marka Cornara (iz Mletaka poslana) i sve Mletdane 



35 LJUDEVIT I. VELIKI. 

u gradu i po Citavoj Dalmaciji, da ih zarobe i tako dobiju jamstvo za zivot svojih sugra- 
djana, koji su se u taj das desili u Mletcima ili gdje drugdje pod oblascu te obcine. 

Mletacka obcina pozuri se sada, da kazni Zadrane za toliku nevjeru. Dne 4. kolo- 
voza 1345. zaklju6i naoruzati veliku kopnenu i pomorsku vojsku, te se svom silom oboriti 
na Zadrane, koji biSe proglaseni neprijateljima drzave i buntovnicima. Zapovjednikom 
kopnene vojske imenovan hi Marko Giustiniani, a brodovlja Petar Canal e. Dok 
je Giustiniani imao najprije skupljati kopnenu vojsku kod Nina, odplovi Petar Canale sa 
pet galija pod Zadar, kamo stize 12. kolovoza, te namjesti svoje galije tako, da nitko 
nije mogao u grad ni iz njega bez njegova znanja. Da ne oda svoje prave namjere, 
razglasi, da ide toboz za obicnim poslom, da naime po obicaju razgleda dalmatinske 
gradove. Zatim pozove Marka Cornara, kneza zadarskoga, da dodje k njemu sa dva pie- 
mica zadarska (Bivaldom Botonom i Jurjem Grbonosom). Sada ocitova Cornaru namjere 
mletacke vlade i zadrzi ga uza se. Zadrani se zacudise videci, da im kneza nema natrag 
u grad; tek kad se je jedan od njihovih plemica, Bivald Boton, povratio s mletackoga 
brodovlja, dozna§e jadni, sta se sprema na njih. Drugoga plemica, Jurja Grbonosa, valjda 
gorljiva Hrvata, bija§e Canale takodjer pridrzao, pa6e ga prinudio, da je i porodicu svoju 
morao preseliti na mletacko brodovlje. Umah zatim posla vojvoda Canale glasnika u 
Zadar, da razglasi: svaki Mletcanin neka iznese iz toga grada sve svoje stvari za cetiri 
dana. Prestravljeni s toga Zadrani po&lju na to k vojvodi dominikanca Nikolu Krcanina, 
da ga zamoli, neka im dopusti poslati svecano poslanstvo u Mletke. On im to dozvoli, a 
oni namah izabrase za svoje poslanike svoga nadbiskupa Nikolu Matafarica i dva plemica: 
Martina Butovana i Tomu Petricu, koji se s mjesta uputise u Mletke. Uza sve to voj- 
voda Canale zapoSe sutradan (13. kolovoza) rat. Sta je taj dan dolazilo zadarskih bro- 
dova u luku, dade sve pohvatati i potonuti u more; Ijude pak, pa6e i sitnu djecu, dade 
poubijati i pobacati u vodu. I puk i vlastela zadarska zajauknuse s tolikoga nasilja. 
Opremise opet dominikanca Nikolu KrCanina k vojvodi, neka ne zapocinje rata, dok se 
poslanici zadarski ne vrate iz Mletaka. Ali im Canale odgovori, da ima zapovijed od 
svoje vlade, neka im kaze, da si jedno od ovoga dvojega izaberu: ili da razvale zidine 
svoga grada i sve tvrdjavice i kule predadu mletackoj obcini; ili ako na to ne privole, 
bit ce proglaseni za neprijatelje Mletaka. A da pokaze, kako ne zna sale, podje Canale 
jo§ istoga dana na zadarski tada otok Pag, zarobi ondje kneza iz Zadra namjestena i sve 
Zadrane (12 plemica i 37 pucana), te ih posla na robiju u Mletke, a otok Pag pridruzi 
neposredno mletackoj obcini. 

Sada pu6e Zadranima medju odima, za §to je Canale do§ao. I vlastela (plemici) i 
pucani zavjerise se jednoduSno, da ce pokusati sve moguce, prije nego bi ovako sra- 
motno sami svoj grad upropastili. StadoSe oru2je sabirati, gradske bedeme utvrdjivati, 
strojeve kraj zidova namjestati, i sto vise hrane dovazati (hrana je vec tada bila u gradu 
za jednu godinu i pol). Dne 16. kolovoza pak poslaSe u Ugarsku kralju Ljudevitu Franju 
Gjorgjita s bogatim darovima, moleci ga, da ih primi u svoju mocnu zastitu. 

Na koncu kolovoza dobi Canale vise novih brodova iz Mletaka, te zapoce ozbiljno 
udarati na Zadrane. Najprije se obori na zadarske otoke, gdje no zarobi do 200.000 glava 
rogate stoke, te spali selista otocana i zaseoke Zadrana. Na to se spremaSe, kako da 
posve opaSe (blokira) sam Zadar, koji se stere na poluotoku. Najprije ce posve zatvoriti 
ulaz u luku. No ni Zadrani ne ostadose lijeni. I oni stado§e utvrdjivati svoj grad raznim 
utvrdama, nabacivati nasipe i jaruge; a da za§tite svoju luku i svoje brodove u njoj od 
mletaCkih brodova, zatvori§e 30. kolovoza ulaz u nju debelim lancem, koji je bio opleten 
oko 13 balvana. Medjutim gotovo u isto doba osvanu u zadarskom kotaru i Marko 
Giustiniani s kopnenom vojskom od 20.000 Ijudi, koje bijase skupio u Ninu. Ta je vojska 
kroz tri dana neprestano harala po kotaru, te palila sela i zaseoke. Nevoljni seljaci sta- 
dose bjezati u grad, da se zaklone iza gradskih zidina. Tako se u Zadru zgrnu do 



nORBE RAPI ZADRA. 



87 



28 000 dusa (medju njima samo 6000 za oruzje sposobnih) ladanjskoga svijeta, koji je 
bio samo na stetu, jer je i prijecio djelovanje braniteija i pomagao trositi hranu, sprem- 
Ijenu u gradu. 

Mletackoga vojvodu Canala mnogo je smetao lanac, koji je branio ulaz u luku, 
jer nije s te strane mogao opasati grada. S toga odludi najprije razkinuti taj lanac. Dne 
6. rujna provali sa dvije dobro oruzane galije sve do lanca, da ga raznim orudjem slomi. 
Ali Zadrani namah pohitase na brodove, da obrane lanac. Borba trajaSe od zore do 
mraka, te se je svrsila porazom mletackoga vojvode. Nakon te nedace spremise se obje 
mletadke vojvode na redovitu podsadu. Canale opa§e Zadar s morske strane sve do 
ulaza u luku, a Giustiniani utabori se na izto6noj strani grada, naime blizu onoga mjesta, 
gdje se poluotok zadarski hvata ostaloga kopna. Tu kod nekoga vrela (zdenca) stade 
Giustiniani 14. rujna graditi veliku i jaku tvrdjavu, koja ce braniti pristup do grada 
s kopnene strane, i iz koje ce takodjer udarati na Zadar. Ta se je jaka tvrdjava od 
drva zvala bastida. Hrvati i Dalmatinci pro- 
zva§e ju sticata ili sticada (po torn u ugar- 
skim izvorima: munitio Scekach ili castellum 
Strigach). IJastida (ili sticatum) bila je s tri 
strane opasana jakim zidovima od kamena, sa 
cetvrte (juzne) strane oplakivalo ju je more. 
Utvrdjena je bila sa 28 kula i tornjeva, iz kojih 
se je bacalo kamenje, strjelice i drugo. Tvrdja 
je bila tako prostrana, da se je u nju mogla 
skloniti citava mletadka vojska, sto je bilo oso- 
bito zgodno za slucaj, ako bi koja vojska 
(banska ili kraljevska) dosia Zadru u pomoc. 

Medjutim nije bilo tako lako Zadra uzeti. 
Najprije su Zadrani bili vrlo oduSevljeni za 
boj, Pobjeda njihova od 6. rujna, a jo§ viSe 
poruka kraija Ljudevita od 25. kolovoza, koju 
primiSe 8. rujna, ohrabri ih na dalji odpor. K 
tomu imali su oni i na susjednim otocima 
vise utvrdjenih mjesta: dok ta Mletdani ne osvoje, 
ne mogu ni misliii, da sasvim opasu sam Zadar^ 
Jedna je tvrdjica, ona sv. Mihajla, bila na 
cunjastom brdu gotovo usred otoka Uljana, a 
druga, sv. Kuzme i Damjana, na otoku Pa§- 
manu. Dne 27. rujna poslase mletacke vojvode 

cetu od 600 momaka prema otoku Uljanu. Ona se nocu izkrca u zatonu sv. Eufemije i 
sakri za nekim brdom (Briacel Varh), da sutradan udari na tvrdju sv. Mihajla, i da ju 
osvoji. Ali Zadrani za vremena oikrise dosljakc, te ih sutradan (28. rujna) na otvorenom 
polju docekase, razbise, i u more zatjerase. Do 500 mletacikih vojnika ostade na bojnom 
polju ili se potopi u moru; od zadarske posade pogibose samo trojica. 

Mletcani uvidjese sada, da ce ih jos mnogo truda i krvi stajati, dok im podje za 
rukom svladati Zadar. StadoSe s toga Sto vi§e vojske i brodovlja sabirati oko odmetnoga 
grada. PozvaSe i ostale dalmatinske gradove, da im po§alju brodove u pomoc, zatim 
zaklinjahu i hrvatske knczove, da im budu saveznici. Ali jedino Bribirski knezovi osta- 
do§e im fajno vjerni; Kurjakovidi ne usudiSe se iznevjeriti kralju, koji ih je nedavno 
primio u milost, dociim su knezovi Frankapani odito pomagali Zadrane. U prilog Zadru 
radio je i oglejski patrijarka Bertrand, stari protivnik mletadke obcine. No i Zadrani se 
uvjerise, da ne ce mod sami odolijevati mletaCkoj sili, te da ce sigurno podieci, ako im 




A.NDiujA Dandulo, 

mleU^ki duld (1343. — 1354.) > spisatelj zname- 
nite kronike mletaike (do god 1280.). 



88 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



za vremena ne priteku u pomoc kralj Ljudevit i njegovi bani: ban slavonsko-hrvatski 
Nikola Banic i ban bosanski Stjepan Kotromanic. Dne 19. listopada, bas kad su 
Mletcani poja6ali svoju vojsku i brodovlje pred Zadrom, usulja se u grad zadarski po- 
slanik, franjevac Marin, te javi svojim sugradjanima, da ce naskoro stici obecana pomoc 
od kralja. Odu§evljeni s toga Zadrani smjestise na zidine osamnaest strojeva, da s njima 
udaraju na mletacku bastidu, te izvjesiie na najviSem gradskom tornju kraljevsku zastavu 
uz svirku glasbe i klicanje naroda. 

Malo zatim, prvih dana mjeseca studenoga 1345. stize napokon tezko izgledana 
pomoc. Ban slavonsko-hrvatski Nikola Banic i bosanski Stjepan Kotromanic dovedoSe 
vojsku od 10.000 momaka, te se 6. studenoga utaborise u Mogorovoj dubravi 
(god. 1069. poklonio je kralj Petar Kresimir Veliki samostanu sv. Tome u Belgradu na moru 
kraljevsku zemlju kod mjesta Rasohatica »iuxta terram Mogorouici*) blizu Vrane u zupi 
Luki, 2 milje daleko od mora, a 8 milja daleko od Zadra. No Zadrani se prebrzo raz- 
odarase u svojoj radosti. Bani vidjese, da ne bi sa svojom malom vojskom mogli niSta 
opraviti, pak stadose ugovarati s mletackim vojvodama. Zaludo su im Zadrani siljali po- 
slanike i pozivali ih (13. studenoga), da navale na bastidu: bani se izvinjavahu koje kako, 
i ne dado§e se skloniti na boi. UtanadiSe pa6e s mletackim vojvodama neki ugovor 
(compositio), kojim se potonji obvezaSe, da ne ce plijeniti ni otimati zemljiSta kraljeva i 
njegovih podanika, a onda se oko 20. studenoga opet povratise svojim kucama. Nepo- 
znati rodoljubni pisac o podsadi Zadra bijedi bane, da su primili mito od Mletcana, te 
ostavili Zadrane na cjedilu. No Zadrani ipak ne klonuSe duhom, pace na praznik 
sv, Krsevana, svoga gradskoga zastitnika, izvjesiSe na velikom stupu kraljevsku zastavu* 
koju im bijaSe sam kralj darovao. Zastavu bijase pri svecanoj sluzbi bozjoj blagoslovio 
sam nadbiskup Nikola Matafaric, te tom prigodom zivom besjedom ohrabrio narod za 
dalju borbu. 

OCito je bilo, da je vojska hrvatskoga i bosanskoga bana bila preslaba za osudni 
boj s mletaSkom silom. Trebalo je, da sam kralj dodje sa sto brojnijom vojskom. To su 
Mletcani i slutili, te su svom snagom stali raditi, da osvoje grad prije dolazka kraljeva. 
Pojacat ce, doticno izmijeniti prorijedjenu kopnenu vojsku, zamijenit ce staro brodovlje 
novim, a uz to ce imenovati i nove vojvode na moru i na kopnu. Podjedno Salju vjestoga 
mjernika Franju delle Barche (a Barchis), da dize nove utvrde i da smislja, kako bi 
razbio lanac u luci. Saveznik njihov, Bribirski knez Mladin III. zauzeo i spalio Vranu, 
paCe se spremio udariti na kraljevski grad Knin, ali mu to ne dopusti mletaCka obcina. 
Novom godinom 1346. zaredase nevolje i nesrece po Zadrane. Jo§ u prosincu pro§le 
godine zauzese Mletcani tvrdjicu sv. Kuzme i Damjana na otoku Pasmanu, a 23. sijecnja 
podje novomu zapovjedniku brodovlja, Petru Civranu, za rukom, te razkinu lanac, 
koji je zatvarao ulaz u luku zadarsku. Od toga casa bijaSe Zadranima sve teze odbijati 
navale neprijateljske, to teze, §to su Mletci sve vi§e vojske i brodovlja zgrtali oko nji- 
hova grada. Preko 40 velikih galija stajalo je tada pod vrhovnim zapovjednikom Petrom 
Civranom, koji je zajedno s kopnenom vojskom svaki cas spremao jurise na nesrecni 
grad. U to doba nastoje neki vladari, da izmire mletacku obcinu s kraljem Ljudevitom, 
i sa Zadrom. Prvi je to poku§ao Humbert Viennski, grof od Dauphineje; za njim trude 
se austrijski vojvoda Albrecht, bosanski ban, napokon i srbski kralj Stjepan Du§an Silni. 
Ali nijednomu ne podje nastojanje za rukom, jer ni jedna stranka nije htjela da 
i§ta popusti. 

U proljecu 1346. stade se kralj Ljudevit ozbiljno spremati na osudnu borbu s Mlet- 
cima. Da bi lakse mogao ratovati, gleda§e po sto po to zadobiti grad Ostrovicu, 
koju je jo§ svedjer drzao gorljivi privrzenik MletCana, bribirski knez Pavao II. Kralj je 
zelio steci znamenitu Ostrovicu, da mu bude uporiSte i izlaziSte za ratovanje pred Zadrom. 
Posredovanjem kneza Dujma Frankapana, svoga gorljivoga privrzenika, nastojao je kralj 



BORBE RADI ZAORA. 



«9 



skloniti kneza Pavla, da mu predade Ostrovicu. Dujam Frankapan bio je rodjak kneza 
Pavia, naime surjak njegov po sestri svojoj Elizabeti, te je ozbiljno radio u prilog svomu 
kralju. No mletacki knez u Sibeniku saznade za te dogovore, te obavijesti o svem 
mletaSku vladu, koja napne sve sile, da se kraljeva zelja ne izpuni. Njezini kapetani i 
providuri odvratise kneza Pavla s pomocu sinovca njegova Mladina III., koji je u to sam 
s vojskom dosao u mletacki tabor pred Zadrom, da se bori proti kralju i Zadranima. 
U isti mah, dne 14. svibnja, posla§e Mletcani jednoga svoga biljeznika knezu Dujmu 
Frankapanu, da ga ukori i odvrati od kralja. 

PoSto je sve izvjestnije bilo, da ce kralj Ljudevit naskoro stici s velikom vojskom 
na jug, odluci mletacka vlada prije njegova dolazka uciniti veliki, obci juri§ na Zadar, 
da bi tako kralja pretekla. Vrhovni zapovjednik Petar Civrano odredi za obci juri§ dan 
16. svibnja 1346. Borba trajase toga dana od tri sata u jutro sve do noci. Glavni juris 
poduze brodovlje, poduprto s kopna vojskom iz bastide. Civrano bija§e izabrao cetiri 
najvece galije, te namjestio na njih mostove, Siroke 6 stopa i duge 24 koraka, da se po 
njima cete uzpnu na gradske zidine. Svaka tih galija, koje su pratile vece i manje ladje, 
imala je po 300 momaka. Jednu galiju smjesti nasuprot velikoj tvrdji zadarskoj, drugu 
kod vrata sv. Dimitrije kraj luke, trecu nasuprot vratima sv. Marije, a 6etvrtu kraj prije- 
djela Arsane. NajzeSci boj bio je kod vrata sv. Dimitrije. Premda se je mletacka vojska 
hrabro borila, bise ipak sve njezine navale suzbijene, te se je boj svrSio uzmakom njezinim. 
Mletac^ke vojske bude toga dana ubijeno i ranjeno do 800 Ijudi. 

Slavodobitni Zadrani poslase namah (20. svibnja) franjevca Marina pred kralja, da ga 
obavijeste o pobjedi i zamole za brzu pomoc, posto novoga jurisa ne bi vi§e mogli 
izdrzati. Poslanik srete kralja 27. svibnja vec na potoku Klokotu blizu Bihaca, te mu sve 
saobci, na sto se kralj jo§ vise pozuri. No i Mletdani stadose se pripravljati za dalji boj. 
Poslase novih ceta, hrane i bojnih sprava, a dalje ratovanje povjeriSe zasebnomu zboru 
od jedanaest lica. Na telu zbora bija§e Petar Civrano, a njemu bi§e pridijeljeni vojvode 
i podvojvode (Marino Falieri, Nikola Barbadigo, Petar Canale, Bernardo Giustiniani, 
Marin Grimani), kao i pet providura. 

U to je kralj Ljudevit doSao s vojskom svojom, te se je utaborio u okoli§u Zemu- 
nika (in confinio Semelnici districtus Jadre), sedam do osam milja Zadru na iztoku 
Uz put bijahu mu se pridruzili ban slavonski i hrvatski Nikola Banic, akvilejski patri- 
jarka Bertrand, knezovi Dujam i Bartol Frankapan, napokon i knez Gregorije Kurjakovic 
sve preko svoje volje. U tabor kod Zemunika stigo§e jos neki hrvatski knezovi (valjda 
Ugrinic i Nelipic), a napokon i bosanski ban Stjepan Kotromanic sa 10.000 Ijudi. U kra- 
Ijevoj vojsci bilo je ne samo Hrvata i Magjara, nego i Kumana, Ceha, pad;e i njemaSkih 
placenika. Broj vojske ne moze se ustanoviti; neki izvori spominju jedva 30000 Ijudi, a 
drugi 200.000. Svakako je vojska bila ogromna ; po svoj prilici 80 — 100.000 Ijudi, iz- 
medju njih 30.000 konjanika oklopnika. Kralj Ljudevit podje 10. lipnja sa sjajnom i 
brojnom pratnjom od 2000 izabranih konjanika iz tabora pred Zadar do crkve sv. Jakova 
kraj luke, da grad pregleda. Ugledav§i ga Zadrani izletiSe preda nj, te mu stadoSe Iju- 
biti ruke i noge iz zahvalnosti, sto ill je doSao osloboditi. Kralj ih primi prijazno i uvje- 
ravaSe ih, da je staino odluiio ili grad osloboditi ili pred njim poginuti. Na to se vrati 
u tabor. Uzhiceni Zadrani torn izjavom njegovom poslase sutradan (11. lipuja) k njemu 
sveCano poslanstvo, koje mu predade gradske klju6e. Cetiri dana poslije (15. lipnja) 
dodje kralj s ditavom vojskom svojom pod Zadar, te se utabori naokolo mletaSke bastide. 
Vojska njegova bijaSe tako brojna, da se nije mogla iitava smjestiti na ravnici i po 
bregovima, nego je ostalo teta i onkraj bregova. U Zadru nastade zbog dolazka kraljeve 
vojske veliko veselje; gradska vrata bi§e otvorena, a upravitelji grada, praceni brojnim 
plemstvom i pukom, te vodjeni od nadbiskupa s krizem u ruci, i pjevajnci pobozne 
pjesme, uputiSe se namah kralju, baciSe mu se pred koljena, da mu se zahvale, §to ih 



9o LJUDEVIT I. VELIKI. 

je dosao osloboditi. Predadose mu i lijep dar: dva krasna konja, pokrivena skrletom, sa 
zlatnom i srebrenom ormom. 

Kralj Ljudevit uvjeri se, da ie mletacka bastida dobro utvrdjena, te da ju Ireba 
redovito podsjedati. Po§to mu je manjkalo podsadnih strojeva, dade iz Zadra izvuci jeda- 
naest velikih strojeva i naperiti prema bastidi, da na nju danju i nocu neprestano udaraju. 
Strojeve je ^titilo 2000 kraljevih vojnika i 800 zadarskih pjesaka, a prvi kraljevi velika^i, 
na celu im ban Nikola Banic, rukovodili su podsadu. Mletcani su nasuprot sve moguce 
cinili, da spase bastidu. U isto vrijeme kuSali su sve moguce, da kralja sklone na lijepi 
nacin na povratak i pomirenje. No kralj ne htjede ni primiti mletackih poslanika. Tada 
stadose Mletcani surovati i pogadjati se sa kraljevim vojvodama, narocito s bosanskim 
banom, ne bi li se s njihovom pomoci pogodili s kraljem. Predlozisc ove pogodbe: ako 
se kralj odrece Zadra i citave Dalmacije, dat ce mu oni ili 100,000 u jedan mah ili po 
5000 dukata svake godine kao dar, a ne kao danak; a vojvodama, koji bi kralja sklo- 
nili na mir, platit ce 20.000 dukata za nagrade. Brodova za prevoz vojske u Napulj 
(kamo je kralj smijerao poci) ne mogu dati; nasuprot traze, da se u mir ukljuce i Bri- 
birski knezovi Mladin III. i Pavao II. 

Ljudevit ne htjede ni c^uti o kakvoj pogodbi, vec pozove mietacke vojnike u 
bastidi, neka za tri dana predadu tvrdju; inace da ce svakoga objesiti, koga ulivati Posto 
mu se ne odazvase, odluci, da ce 1. srpnja jurisati s citavom vojskom na bastidu, 

U oci glavnoga juri§a (30. lipnja) usulja se u bastidu mletafiki uhoda, te dojavi 
zapovjednicima, da ce kralj jos onu noc ili dojduce jutro poduzeti glavni juris, pak da 
se nada, da ce tvrdinju zapaliti izdajom nekih mletackih placenika. Namah zapovjedise 
vojvode, da se utrnu sve vatre i svijece (izuzev jedino stan zapovjednika), te postavise 
straze na sve strane, neka paze, da se vatra ne podmetne. Posto su jedna drvena kula 
i neki tornjevi bili osteceni od neprijateljskih strojeva, dado§e to zapovjednici jos one 
noci popraviti; graditelji izvrsiSe taj posao lako do zore, jer ih kraljevske cete nijesu 
smetale, posto su se pripravljale za sutraSnji juriS. Na to smjestise vojvode u svaku kulu 
i toranj po jednu cetu vojnika, a takodjer i mnoztvo kamenja, lukova i strjelica, nadalje 
i vode, pace i vina i kruha, umocena u vino, za okrepu boraca. 

Slijedecega jutra, u subotu 1. srpnja, na dan sv. Marcijala poduze kralj zaista juris 
na bastidu, u kojoj je moglo biti do 16.000 vojnika. U ranu vec zoru na glas zvona 
pograbi kraljevska i zadarska vojska oruzje i poreda se u bojni red. Najprije imao je 
poduzeti juri§ jedan odio vojske; ako taj iznemogne, zamijenit ce ga drugi. S toga bude 
napred odpremljeno 3000 zadarskih placenika i stanovit broj kraljevih ceta, dok je ostala 
vojska, vecinom konjanicka, opasala bastidu na sve tri kopnene strane. One napred po- 
slane cete biSe oskrbljene razliditim strojevima i spravama za jurisanje, kao kolima i 
kolicama, na kojima su biU strojevi, zatim Ijestvama, bakljama, posudama sa smolom i 
lojem, grmljem, granama i drugim zapaljivim stvarima, napokon gvozdenim kvakama 
i mlatovima. Te prednje cete zapoCese juriS silnom vikom i odvazno. Najprije stadoSe 
zatrpavati jaruge pred bastidom, a onda skacu preko njih i vuku strojeve k zidovima, 
Tu se sada razvija silna borba: jedni podkapaju zidove, drugi ih razbijaju gvozdenim 
mlatovima i kvakama, treci se uzpinju po Ijestvama na zidove, da se prikuce kojoj kuli 
i da ju zapale, 6etvrti napokon udaraju bojnim strojevima, kamenjem, kopljima, strjeli- 
cama i drugim oruzjem po zidovima i njihovim braniteljima. Ali ovi bijahu pripravni na 
juris, te do6ekase napadace hrabro i junacki. Ne samo kopnena vojska sa zidina, nego 
pomorska s brodova stade sipati strjelice, kamenje i koplja na napada6e; zatim stade 
kopnena vojska odkidati Ijestve sa zidova ili sjeci ih, a one, koji bi se popeli na zidove, 
bacati natrag na zemlju. Pa6e i zastavnika, koji se je penjao po Ijestvama, da kraljevsku 
zastavu zasadi na vrh zida bastide, pogodi neprijateljska strjelica, i on se strovali zajedno 
sa zastavom u ponor. Nastao tolik stropot od udaranja bombarda, strjelica i drugoga 



BORBE RADI ZADRA. 



9« 




o ■= 



< 
SJ 



C o 
C2 .2 



♦ LJUDEVIT I. VELIKI. 

oruzja, da se nije mogao Cuti ni tiji glas; pa6e i sunce, koje je toga dana bas krasno 
sjalo, potavnilo je od mnozine oruzja, koje je po zraku letilo. Ali sve to ne uplasi Za- 
drana ni kraljevskih 6eta, koje svojim strojevima i strjelicama protjeraSe Mletcane iz 
triju kula na bastidi. Na to pohitase, prislonise Ijestve i uzpe§e se do jedne od tih triju 
kula, te ju zauze§e i zapaliSe. Na srecu Mlet^ana nije toga dana bilo vjetra, te se vatra 
nije mogla brzo razpiriti. Tako se sabrase mletaCke cete, nagrnu§e prema kuli, te utrnuse 
vatru i suzbise neprijatelje. Videci kralj Ljudevit, da su mu prve 6ete suzbijene, poSlje 
u boj druge; ali premda je od zore do podneva vi§e puta izmijenio cete, ne mogase 
ipak tvrdinje osvojiti. Svi juriSi bi§e suzbijeni, te kraljevske 6ete moiadose redom 
uzmaknuti. 

Ohrabreni Mletcani, §to su srecno obranili bastidu, stadose sada sami udarati na 
kraljevu vojsku. OtvoriSe sva vrata bastide, te provalise na polje, da podju u potjeru za 
suzbijenim detama, i da se onda obore na citavu kraljevu vojsku. Ali ne samo branitelji 
bastide, nego i cete s brodova izadjose sada, da biju osudni boj. Vodja brodovlja Pelar 
Civrano prislonio svojih 30 galija i mnoz drugih ladja uz obalu, te izkrcao svoje cete, 
da i one doprinesu k pobjedi. Tako dodje kraljeva vojska medju dvije vatre, s prijeda 
uzmica§e pred braniteljima bastide, a s boka udarahu na nju 6ete s brodova. Silna vojska 
kraljeva ne imadjase ni dovoljno prostora, da se razvije. Mletcani pognase ju sve do 
njezinih §atora i do zadarskih jaruga, tako da nije mogla obraniti svojih utvrda i stro- 
jeva, vec ih Mletcani popali§e ili sruSise. 

Boj se svrsi pobjedom Mlet6ana. Preko 7000 kraljevskih i zadarskih vojnika po- 
gibe, a jos vise ostade ih ranjeno (samo Zadrana 400). MIetcana izgibe 500 — 600 Ijudi, 
ali kud i kamo vi§e bijaSe ranjeno. U kraljevskoj vojsci proslavio se je osobito Nijemac 
(Wlueng) Harsandorfer, koji je hrabrost svoju glavom platio. Izmedju hrvatskih i ugarskih 
velikaSa ponio se je junacki ban Nikola Banic sa svojim banderijem. On je jurisa- 
juci na bastidu na oSigled kralja izgubio mnogo svojih Ijudi, a sam je dopanuo dviju 
smrtonosnih rana, koje ga ucinise nesposobnim za neko vrijeme, da vr§i bansku cast 
(cum nos castellum Strigach obsidentes expugnare cum nostro exercitu voluissemus, idem 
dominus Nicolaus banus audacter dimicans duo lethalia vulnera nobis intuentibus in se 
recipiens . . .) 

Zadrani bijedili su poslije kralj eve vojvode, narocito bosanskoga bana Stjepana Ko- 
tromanica (belialis alumnus), zatim erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, da su oni skri- 
vili poraz, jer da su se dali podmititi od lukavih MIetcana Mleta^ka je vlada doduse 
obecavala prije boja i banu bosanskomu i ostalim kraljevim savjetnicima nagradu od 
20.000 dukata, ako izrade u kralja, da se odreCe Zadra i da ode s vojskom izpred njega; 
ali nema nikakva dokaza, da bi bosanski ban u samom osudnom boju bio i§ta uCinio ili 
propustio, 6im bi skrivio poraz kraljeve vojske. Vjerojatnije je, da je Ljudevitova vojska 
bila odbijena zato, sto je bila prebrojna, te se nije mogla pravo ni kretati, osobito pak 
onda, kad su ju napali s dvije strane: s pro6elja i s boka. K tomu je u kraljevoj vojsci 
bilo sve samih konjanika, a manje, gotovo nista pjeSaka, narocito vjestih strijelaca; a 
konjanici nijesu bill podobni ni vjesti za juri§anje na utvrde. Napokon nije u Ljudevita 
bilo ni dovoljno ni dosta velikih strojeva i drugih sprava za redovito podsjedanje. 
A i to je mnogo doprinijelo, Sto kraljeva vojska nije imala nikakva brodovlja, te nije 
s toga s morske strane bila ni malo za§ti(5ena. 

Vec 4. srpnja znalo se je u Mletcima za tu pobjedu. Toga dana pohvali mletadko 
vijece svoje Ijude pred Zadrom, a podjedno poru6i vojvodama, da je proCitavsi njihova 
pisma o dogovorima s banom pripravno na mir s kraljem Ljudevitom, i da ce mu dati 
za citavu Dalmaciju 100.000 dukata, a velikaSima njegovim 20.000 dukata. Ako bi se 
radilo samo o Zadru, a ne o ostalim gradovima Dalmacije, neka ponude kralju 60.000 
dukata i vojvodama 10.000 dukata, ali uz pogodbu, da kralj s Sitavom vojskom ostavi 



BORBA RADI ZADRA. .. 

zadarski kotar, i da ne 6ini nikakve stete mletackiin zCiUljama i podanicima. Kralj Lju- 
devit medjutim s prezirom odbi mletacke ponude, te se poce vracati kuci. Na povratku 
stade 3. srpnja kod Ostrovice, koja je svedjer bila u vlasti bribirskoga kneza Pavla II. 
Pokusa barem nju uzeti; no nakon prvoga juri§a, poSto mu zalud pogibe ne§to vojnika, 
okani se i toga podhvata. Dne 6. srpnja desio se je u dolini Luki (in valle Luka in 
descensu nostro) kod Vrane, a 15. srpnja opet u Bihacu, odakle se je Slavonijom vratio 
u Ugarsku, spremajuci se na drugo poduzece, koje je bilo zamasnije za njegovu porodicu. 

Prije povratka svoga u Ugarsku namjesti Ljudevit u Slavoniji i Hrvatskoj novoga 
bana mjesto tezko ranjenoga Nikole Banica. On namijeni tu 6ast vjernomu i odanomu 
sluzbeniku svomu Nikoli Secu (Zech, Zeech), koji je poslije spadao medju najzname- 
nitije muzeve u drzavi. Nikola Sec bio je sin magistra Petra Seca, te je izvodio svoju 
lozu od plemena Baloga (de genere Bolough, Balough). Godine 1343. bio je Nikola sa 
svojim bratom Ivankom pozvan pred borsodski zupanijski sud radi nasilja, no poslije 
udje u milost kraljevu, te obnasase razne dvorske sluzbe (1345. magister dapiferorum). 
Sada u srpnju ili kolovozu postade banom, te zapoce svoju sluzbu tim, §to je 16. kolo- 
voza 1346. izdao u Zagrebu povelju zagrebackomu biskupu Jakovu, kojom mu je potvrdio 
crkvenu desetinu onako, kako bijase nekad ustanovio kralj Karlo Robert. 

Novi ban ditave Slavonije i Hrvatske nastojao je takodjer, da pomogne Zadranima, 
koji su nakon nedade Ljudevitove sve teze odbijali navale mletacke. Dne 10. kolovoza 
bijase mletackoj vojsci posrecilo, te oblada po izdaji tvrdjicom sv. Mihajla na otoku 
Uljanu. Odsad su Mletdani mogli opasati grad sa svih strana, posto nije vise imao 
nikakva uporista izvan zidina. Malo zatim, 21. kolovoza dodjo§e mletacki poslanici, pak 
pozvase Zadrane u hrvatskom i talijanskom jeziku, da im se za osam dana dobro- 
voljno predadu, pak da ce im ostaviti sve imanje, i ne ce nikomu nista na zao udiniti. 
Hrvatski knezovi Frankapani, Kurjakovici, Nelipici i Ugrinidi nijesu zajedno s banom 
mogli pomoci nevoljnomu gradu, jer je uz Mletke nepokolebivo stajao bribirski knez 
Mladm UI., krvni neprijatelj kralja Ljudevita. Ta Mladin III, bijase navlastito dosao u 
mletacku bastidu, da suzbija kralja, zatornika njegova roda. A mletacka je obcina i cijenila nje- 
govu sluzbu. Kad se je u studenom govorkalo, da ce hrvatski ban Nikola Sec doci s 
vojskom Zadru u pomoc, knez se je Mladin III. upravo spremao, da se za nekim poslom 
odveze u Mletke. Ali mletadka ga vlada 17. studenoga zaklinjase, da se ne mite izpred 
Zadra, jer on vrijedi ondje za njih toliko, koliko ditava jedna vojska (cum habeamus 
personam suam pro uno alio nostro exercitu parte ibi). 

Strah Mletcana od hrvatskoga bana bio je medjutim posve suviSan. Pa6e nije proSlo 
zatim ni mjesec dana, a tuzni Zadar morao im se napokon predati. U gradu bijaSe naime 
zavladao strasan glad. Neprijatelji bijahu Zadar u potonje vrijeme tako dvrsto opasali, 
da mu se nije moglo ni s jedne strane hrane donijeti; a ni ban Nikola Set nije mogao 
pomoci, prvo jer nije bio tako jak, da si silom prokrCi put, a drugo je tezko i sam 
skupio dovoljno hrane, posto je upravo one godine i u Hrvatskoj i po ostalom svijetu 
bilo glada i oskudice. Kako je u Zadru sve viJe nestajalo hrane, stali su siromaSniji 
pucani jesti konje, mule, macke i miseve, same da si uzdrze zivot. Hrpe gladnoga puka 
prolazile su ulicama vapeci za hranom; mnogi iznemogli padahu na zemlju, mnogi 
oboljeSe od gladi, a mnogi i pomrije§e. Napokon stao puk galamiti i zahtijevati, da se 
utanad mir s Mletcima. Plemstvo zadarsko morade se odazvati glasu puka, te se skupi 
25. studenoga u veliko vijece (od 200 clanova). Dok je tu razpravljalo ne znajuci §ta 
da u6ini, zgrnulo se na trgu do 200 oruzanih pudana, koji stadoSe vapiti za mirom. Tko 
je proti izmirenju, zavrijedio je smrt Plemici se poboja§e za svoj zivot, pak pograbivSi 
oruzje provalise na trg i raztjeraSe pobunjene puCane. 

Poslije podne sastade se vijece nanovo. Sad ustade neki starac od preko sedam- 
deset godina, te plaCnim glasom i sa suzama u odima predloii, da se grad predade 



g^ ^ UUDEVIT r. VELIKI, 

MIetcima, jer je sadanje zivovanje vise nalik na smrt nego na zivot. Iza duge prepirke 
bude predlog primljen i cetiri poslanika poslana k mletackim vojvodama, da ugovaraju 
o predaji. Vojvode medjutim zahtijevahu, da im Zadrani najprije dadu taoce, a onda 
mogu poslati svoje poslanike u Mletke, da ugovaraju o miru. Zadrani pristado§e i na to, 
te pcslase 6. prosinca §est odliSnih gradjana za taoce, naime Matiju Rosu, Matiju Botona, 
Matiju Grisogona, Matiju Fanfonju, Pavla (Ivanova) Varikasu i Ivana Asroganta. Na to 
obskrbiSe vojvode grad hranom, da gradjani dulje ne ginu od gladi , a podjedno 
dozvoli§e, da mogu svoje punomocnike poslati u Mletke. Zadarsko malo vijece (od 48 
cilanova), izabra na to po punomoci od velikoga vijeca 7. prosinca §est plemica, koji ce 
ugovarati mir, naime Pavla (Stassijeva) Varikasu, Petra Matafarica, Bartola Zloradica, 
Nikolu Galetica, Marina Kalcinu i Mihajla Cedulinica. Ti suiradan (8. prosinca) odplo- 
vi§e u Mletke. 

Kad su stigli onamo, sjati se silan svijet, da ih vidi. Poslanici bi§e odvedeni pred 
vijece, gdje odkrise glave i prignuse koljena pred duzdom Andrijom Dandulom, a onda 
suznih ociju priznase svoju zabludu i zamolise milost, predavSi i sebe i svoj grad 1 
imanje u ruke i vlast republike. Na to se udaljise iz dvorane, a vijece stade razpravljati, 
§ta da ucini. Bilo je clanova, koji su predlagali, da se Zadrani ne pomiluju, nego da se 
podsada produlji tako dugo, dok se grad madem osvoji, a zatim da se do temelja sruSi, 
jer je bio MIetcima vazda neharan, pak da ce i poslije biti uzrokom nevolja i zla, ako 
se to osinje gnjezdo za dobe ne razori. AH vecina vijecnika odluCi, da se Zadrani primu 
u milost, te im se zajamci sigurnost osobe i imetka. 

Na temelju ove odluke bude 15. prosinca 1346. u tana cen mir. Zadarski puno- 
mocnici podpisase izpravu, kojom priznase, da je njihov grad od davne davnine mletadki, 
pak zato, ako su se kad Zadrani odmetnuli od Mletaka ili sklopili ugovore s drugim 
vlastima, da je to bilo protupravno; s toga se ti ugovori proglasuju niStetnima, te se 
grad Zadar zajedno sa svojim kotarom opet predaje u bezuvjetnu vlast Mletcana, koja 
nije stegnuta ni kakvim municipalnim pravima, jedino se ziteljima zajamc^uje sigurnost 
osobe i imetka. Obje stranke prisizu, da ce drzati mir; ako ga koja pogazi, platit ce 
drugoj 10.000 dukata globe. 

Iza toga podje jedan punomocnik, po imenu Mihajlo Cedulinic natrag u Dalmaciju, 
da tamosnjim mletackim vojvodama predade grad. Predaja Zadra obavljena bi na dan 
sv. Tome (21. prosinca 1346.). Sva vrata s morske strane bise otvorena, znatan broj 
zadarskih plemica i gradjana morade otici na mletacke brodove, a zatim budu sve gradske 
utvrde posjednute mletackom vojskom. Tada tek dodjose s morske strane oba zapo- 
vjednika s dovoljnim brojem vojske pred otvorena gradska vrata, gdje ih doceka svecen- 
stvo, plemstvo i brojan narod; zapovjednici primi§e tu gradske kljuce, a zatim krenuSe 
s Cetama i praceni narodom najprije u stolnu crkvu, gdje je stariji zapovjednik Marko 
Giustiniani s propovjedaonice ponovo uvjerio narod, da mu Mlet6ani praStaju sve zablude, 
te ga opet primaju u svoju milost. Ohrabren tim narod podje na veliki gradski trg, gdje 
bi skinuta zastava kralja Ljudevita, i podignuta zastava sv. Marka. Tom prigodom opomenu 
drugi zapovjednik Andrija Morosini s gradske vijecnice narod, neka ostane nepokolebivo 
i trajno vjeran MIetcima, kako je obecao, a oni ce poStivati zajamSenu sigurnost osobe 
i imetka. Poslije toga preuzeSe zapovjednici upravu grada, a onda primiSe 23. prosinca 
od plemstva i 24. prosinca od gradjanstva prisegu vjernosti. 

Tako se vrati Zadar pod mletacka vlast, kojoj se je kroz Sestnaest mjeseci otimao. 
Borba ta stajala je Mletke ogromnih zrtava. Kroz to vrijeme troSili su oni svakoga mjeseca 
po 40 — 60 (paCe i 70) tisuca dukata samo za placu vojske, a osim toga ogromne svote 
za gradnju brodova, utvrda, za nabavu strojeva i drugo. ^itava vojna stajala je republiku 
do tri milijuna dukata. 



PRVA VOJNA KRALJA LJUDEVITA U NAPULJU. 

95 

Ali sta ce na to kralj Ljudevit ? Ne ce li on prvu prigodu upotrebiti, da obaovi 
borbu za grad, za koji je s punim pravom drzao, da pripada kruni njegovoj ? 

(Prva vojna kralja Ljudevita u Napulju 1347.— 1348.). Stari kralj napuljski 
Robert, prastric kralja Ljudevita, bijase umro 16. sijednja 1343., ostavivSi na samrti 
oporuku, kojom zabaci porodicni ugovor od god. 1333., te ustanovi, da njegova starija 
unuka Ivana zajedno sa svojim suprugom Andrijom, kojima je obima bilo tada §est- 
naest godina, imadu stupiti na prijestolje tek nakon svoje dvadeset i 6etvrte godine, a 
dode neka upravlja drzavom njegova udovica, kraljica Sancha s pomocu pridijeljenoga 
joj vijeca. Andrija neka dotle drzi vojvodinu Salerno. Ako bi pak kraljevna Ivana umrla, 
nema ju naslijediti njezin suprug Andrija, nego mladja joj sestra Marija. Vec torn oporukom 
povrijedjeno bi pravo Andrijino. K tomu se namah iza smrti staroga kralja Roberta podi- 
gose najopasniji spletkari na dvoru, na delu im Katarina Valois, vojvodkinja od Tarenta, 
radeci da razvrgnu brak izmedju Andrije i Ivane, pak da se Ivana udade za Filipa od 
Tarenta, najstarijega sina vojvodkinje, i da se onda oba podignu na prijestolje. Spljet- 
karima podje za rukom skloniti najodlicnije velika§e, da su Ivana poslije okrunili, Andriju 
pak ne. Kad je na to umrla i udovica kraljica Sancha, posreci drzkoj Katarini zavaditi 
mladu Ivanu sa suprugom, te ga posve omraziti narodu. Ivana zamrznu na svoga supruga 
Andriju, i stegne mu vlast u svakom pogledu. 

Nebogi Andrija salijetao je neprekidno svoga brata, kralja Ljudevita, pismima, u 
kojima mu je crtao svoje nevoljno stanje. Ljudevitu se to dade na zao, te odpravi po- 
slanike papi Klimentu VI. u Avignon, moleci ga za pomoc. Kad ni to nije koristilo, 
zamoli kralj svoju majku Elizabetu, da ona sama podje u Napulj, i da uredi poslove 
svoga sina Andrije Podhvatljiva i odlu(^na majka rijeSi se na daleki put, ponesavSi sa 
sobom sila zlata i srebra. Osim toga uze za pratnju najodlicnije velika§e ugarske i 
hrvatske. Od hrvatskih pridruzi joj se krbavski knez Gregorije Kurjakovic, zatim braca 
Frankapani, knezovi Bartol i Dujam. Vec 8. lipnja 1343. bijase ostavila Visegrad i posla 
na jug prema Zagrebu, da se pripravi za dalji put. Dne 18. lipnja moli iz Brinja knez 
Bartol Frankapan mletaCku obcinu, neka mu dozvoli uzeti njihovu jednu galiju sa Cresa, 
kojom ce kraljicu pratiti u Napulj; isti dan moli i kraljica Elizabeta (in Boppernincha^ 
mletackoga kneza Andriju na otoku Rabu, da joj priredi galije i ladje, na kojima ce se 
prevesti preko mora, Vec 22. lipnja dozvoljava mleta^ka obcina knezu Bartolu, da uzme 
zamoljenu galiju; a 1 srpnja dopu§ta opet na molbu kraljice Elizabete knezu Dujmu, da 
smije pratiti kraljicu, te mu za duzno polaganje zakletve vjernosti produljuje u to ime 
rok do dojducega Miholja (29. rujna). 

U prvoj polovici srpnja stigla kraljica u Senj, pak posla odanle s Frankapanima i Kurja- 
kovicem u Napulj, kamo je dosla 25. srpnja. Neocekivani dolazak kraljice silno smete 
sve spletkare, koji se sada stadose pretvarati. No Elizabeta bijaSe u sve dobro upucena, 
a k tomu je mnogo toga vidjela na svoje oci, po cem je mogla razabrati, da je zivot 
njezina sina u velikoj opasnosti. S toga ona odluCi, da ce Andriju kuci odvesti. No ta 
odluka silno uznemiri Katarinu Valois, koja je dobro slutila, da bi kralj Ljudevit svoga 
brata na 5elu jake vojske natrag doveo, te tako njezine osnove za sva vremena pomrsio. 
PoSto su se tomu protivili i prijatelji mladoga Andrije, pate i sama supruga njegova 
Ivana, koja ga je zaklinjala, da uz nju ostane, dade se Elizabeta skloniti, da ostavi sina 
u Napulju, to viSe, §to se je i sam papa o6itovao pripravan dozvoliti, te se Andrija 
okruni za kralja napuljskoga. Kraljica s toga povjeri sina svoga paznji Bertranda od Bauxa, 
grofu od Monte Scaglioso, te umirena ostavi na podetku godine 1344. Napulj i vrati se 
4. travnja u Visegrad. 

No tek sto kraljica Elizabeta bijaSe ostavila tlo Italije, pogorSa se ponovo stanje 
Andrijino. Dozvola za krunisanje ne stize od pape, poSto je proti tomu radio dradki 
vojvoda Karlo, koji se je dodule pridinjao, da je prijatelj Andrijin, ali je na papinskom 



o^ LJUDEVIT I. VELIKI. 

dvoru preporucivao samog sebe, narocito od onoga casa, kad se je ozenio Marijom, 
mladjom sestrom kraljice Ivane. A i Katarinu Valois (udova iza tarentskoga kneza Filipa, 
brata Karla Martella) zaigrala opet vrazje kolo, te odvratila nestaSnu i lakomislenu Ivanu 
od zakonitoga supruga, udesivsi, da je stala Ijubakati s njezinim mladjim sinom Ljude- 
vitom od Tarenta, najljepSim muzem u citavoj napuljskoj kraljevini. Tako se zgodi, da 
su Andriju na razkalasenom napuljskom dvoru stall sve viSe zametavati, pa6e oCito i 
vrijedjati. Al on je po savjetu svojih vjernih sve mirno podnosio, nadajuci se, da ce sve 
navratiti na drugi pravac, cim se jednom dobavi vlasti I lukavi vojvoda dracki Karlo 
svedjer ga bodrio i tjeSio, da se strpi. U Ijetu 1345. obazna napokon Andrija, da ce mu 
tezko izgledana dozvola za krunisanje naskoro stici. To ga tako obradova, da je smetnuo 
s uma dosadanju mudru opreznost. Stade prijetiti svojim dusmanima osvetom, pace dodje 
jednom na vitezke obdulje sa zastavom, na kojoj je izpod kraljevskoga grba bio naslikan 
panj i sjekira Neprijatelji njegovi, Karlo Artus i njegov sin Bertrand, Roger od San 
Severina, grof Terlizzi i drugi razumjeSe njegovu prijetnju, te se urotise s Katarinom 
Valois proti njemu, da ga umore, kad vec ne mogu zaprije^iti njegova krunisanja. Po 
potonjim dogadjajima jasno se razabira, da je i kraljica Ivana bila sporazumna s urot- 
nicima, kao i oba sina Katarine Valois. 

Urotnici moradose se pozuriti, jer je dozvola za krunisanje bila vec stigla, pak je 
bio ustanovljen i dan vjencanja. U samom gradu Napulju ne usudise se navaliti na 
Andriju, jer se zacahu drackoga vojvode Karla, kojega drzahu za prijatelja i privrzenika 
njegova. Domamise s toga 18. rujna Andriju u Aversu, toboze na lov. Onamo dodje i 
supruga njegova Ivana sa svojim dvorom, zatim dojka njegova Isolda, koja ga je volila 
kao rodjeno 6edo svoje. Poslije lova podje citavo druztvo u samostan sv. Petra izvan 
grada, gdje je jedno krilo bilo priredjeno za kraljevski dvor, pak ce se ondje uz bogatu 
gostbu odmoriti. Zabava trajase do ponoci, na §to odose svi spavati, a i Andrija i Ivana 
sklonise se u svoju spavaonicu. Ali tek §to je minuo jedan sat, kad no Andriju glasna 
buka iza sna probudi, te ga poznati glas pozivase u pokrajnu odaju. Jedva sto je presao 
preko praga, dokrade se notar Nikola Milazzo k vratima, te ih zabravi, na sto se urot- 
nici oboriSe na Andriju, da ga zadave, jer su vjerovali, da mu je mati dala cudotvorni 
prsten, koji ga brani od otrova i maCa. Medjutim cim je Andriju minula prva smetnja, 
otme se on svojim neprijateljima, te potece prema svojoj spavaonici, da pograbi oruzje. 
Vrata medjutim nadje zatvorena; a Ivana, koja je dobro cula, sta se je zgadjalo, te je 
vrlo dobro znala, da joj je vojno u smrtnoj pogibiji, niti se ne mace, da ga spase, 6im 
ona sukrivnju na sebe svali. Andrija pohita k drugim vratima, ali i ta bijahu zakljucana. 
Sada stade vikati za pomoc, ali na njegovo zapomaganje dodje samo Isolda, koja takoder 
vapijaSe iz svega grla, ali zaludo, jer pomoci ne bi ni s koje strane. U to se ubojice 
ponovo oboriSe na svoju zrtvu. Bertrand pograbi Andriju, odvu6e ga s pomocu drugih 
do prozora, s kojega se je gledalo na vrt, sveza mu uzicu oko vrata, zadavi ga, te baci 
IjeSinu u vrt. ObavivSi grozno djelo uklonise se urotnici. Isolda medjutim nema§e mira, 
vec pohita do vrata kraljevskoga noci§ta, te dozivase glasno Andriju, sto taj nije vi§e 
mogao 6uti, jer bijase vec izdahnuo, dok se Ivana nije htjela da ozove. Na to probudi 
Isolda sluge i samostance, te stade s njima zajedno traziti Andriju. NadjoSe ga zaista 
u vrtu s uzicom oko vrata, vec mrtva, te odnijeSe truplo u crkvu. A Ivana, koja je 6ula 
ditavu borbu i vapaje muzeve, ali nije htjela iz sobe ni izaci, ode sutradan iz samostana, 
ni ne pogledavsi ohladnjelo tijelo svoga supruga, i ne proliv§i ni jedne suze za njim. 

Vijest o krvavom dogadjaju stize brzo u Napulj, odakle vojvode dradki i tarentski, 
kao i drugi pohitaSe oruzani u Aversu. Andrijino tijelo bude preneseno u Napulj u crkvu 
svetoga Januarija. To bija§e medjutim sve, Sto su dvor i vojvode za nj uCinili. Kad je 
kanonik Ursilo Minoculo vidio, da se nitko ne brine za ukop nesrecnoga kralja, izvr§i 
tuznu pocast sam, sahraniv ga u grobnici kapelice svetoga Ljudevita. 



II 



I 



PRVA VOJNA KRALJA LJUDEVITA U NAPUUU. 97 

Glasi o umorstvu osupnuSe sve i u Napulju i u Provenci; svagdje zahtijeva§e narod, 
da se ubojice kazne, pak bill tko mu drago. Vojvoda dra(!;ki Karlo, koji je mrzio Ivanu, 
jer nije njega, supruga svoje sestre, htjela imenovati za vojvodu Kalabrije, i koji se je 
u drugu ruku nadao, da ce se svojim postupkom ulaskati ugarskomu kralju Ljudevitu. 
pridruzi se velikomu sudcu Monte Scagliosu, te stade odlu6no trazili, da se krivci iznadju 
i kazne; podjedno obavijesti kralja Ljudevita o tuznoj zgodi, te ga pozove, neka dodje u 
zemlju, da osveti smrt bratovu, pak da sam zauzme prijestolje. Obeca mu jos, da 6e ga poma- 
gati Zajedno sa svojim prijateljima. I zaista bi§e sumnjivci utamni^eni, ali samo oni, koji 
su nalog izvrsili, dok se proti glavnim krivcima nije ni iztraga povela Da se umiri puk, 
koji je glasno zahtijevao smrt ubojica, i da se takodjer zaprijece kompromitujuci izkazi, 
budu Tommaso del Pace, notar Nikola Milazzo, grof Terlizzi, Robert de Cannabis i 
Rajmondo pogubljeni. Karlo Artus i sin njegov Bertrand umakose jos za dobe; ali Ka- 
tarina Valois, koja se je zacala i njihovih izjava, te se je htjela osloboditi svake sumnje, 
dade Karla Artusa od njemackih i ceSkih placenika u gradu Santa Agata potraziti i ubiti; 
a Bertrando umre u Malfiju u tamnici. Samoj Ivani, koja je nakon krvavoga dana neko 
doba hinila strah i zalost, dodija brzo ta komedija, pak stade naskoro zivjeti veselo i 
razkala§eno kao i prije. Proti njoj ne bi povedena iztraga, kao ni proti vojvodama, premda 
nije ni najmanje dvojbe bilo, da su i oni sukrivci. Ivana nije se nicesa bojala, jer se je 
pouzdavala u zaStitu pape Klimenta VI A da ju je papa zaista stitio, pokaza se osobito, 
kad je papu pismom zamolila, da kumuje njezinu, malo zatim rodjenomu sinu, koji 
je joS prije rodjenja ostao nesrecni sirotan bez otca. Kliment odazove se njezinoj molbi, 
te ju ovlasti, da mu za sveti krst sama izabere zamjenika 

Grozna smrt Andrijina bijaSe gorko raztuzila kralja Ljudevita i majku njegovu. 
Jedva §to se bijase kralj oporavio od prve boli, odluci osvetiti smrt bratovu. Pohita 
namah u Bee, te utana^i s ondje boravecim carem Ljudevitom Bavarcem i austrijskim 
vojvodom Albrechtom savez proti Napulju; jednako pozove svoje prijasnje saveznike na 
osvetnu vojnu. I ostalim dvorovima u Evropi saobci tuznu zgodu, te se oni pozurise, da 
mu sauceScem svojim ublaze tezku bol. Posebnim pismom obrati se na papu Klimenta VI. 
spoticuci mu, §to je odgadjanjem krunisanja sve nehotice radio u prilog urotnicima, te 
ga pozove kao lenskoga gospodara Napulja, da Ivanu skine s prijestolja, te proti njoj 
kao i proti ostalim ubojicama podigne parnicu. Podjedno neka posmrtnoga sina Andri- 
jina (Karla Martella) predade kraljici materi Elizabeti, koja ce zajedno s bratom kra- 
Ijevim, hercegom slavonskim Stjepanom, upravljati kraljevinom napuljskom, dok doraste 
nejako dijete. 

Uslijed odlucnoga postupka Ljudevitova posla Kliment VI. dne 2. veljade 1346. 
bullu u Napulj, u kojoj izrede, da njega zapada suditi o zlodinu, po6injenu na Andriji, te 
proglasi, da se krivci, bili ma kojega staleza, imadu izkljuciti iz druztva pravovjernih i 
liSiti svih gradjanskih prava; njihove kuce neka se razvale, zemlje i oblasti njihove za- 
plijene, a podanici njihovi rijeSe zakletve vjernosti. Podjedno obeca papa kralju Ljude- 
vitu, da ce poradi todnije iztrage poslati kardinala u Napulj, te da ne ce nikako dopustiti, 
da zlodinci ostanu nekaznjeni Ali kako se je moglo predvidjeti, izmako§e ba§ glavni 
krivci pravednoj osudi. Ivana bi poradi nedostatnih dokaza rijesena od obtuzbe, a na to 
se ona, jedanaest mjeseci nakon grozne smrti svoga supruga, sve bez dozvole i dispen- 
zacije papinske udade za svoga rodjaka i dosadanjega Ijubavnika, vojvodu Ljudevita od 
Tarenta. Tako postize Katarina Valois svoj cilj: njezin se sin popeo na prijestolje. 

Kraj takih prilika odlu6i Ljudevit, da ce sam s vojskom udariti na Napulj i kazniti 
ubojice svoga brata. Najprije htjede poci po moru, ali poSto nije dobio brodova ni od 
Mletaka, kao ni od Genove, a ni od guvernera Sicilije, rije§i se na tegotniji i duiji put 
po kopnu Na po^etku god. 1347. posla njitranskoga biskupa Nikolu sa zupanima Ni- 
kolom Kontom i Ladislavom SoStm u Ferraru, da ugovaraju s talijanskjm knezovima, 

Hrv. poTJ. IL I. 7 



98 LJUDEVIT I. VELIKI. 

kroz kojih ce oblasti prolaziti, i da sabiru placenika. Oboje podje im srecno za rukom 
preko svake nade. Talijanski knezovi pa6e obrekose svoju pomoc; a sva sila lutajucih 
vitezova, koji su dosad vojevali za razne go^podare, stupi sada u sluzbu ugarskoga kralja. 
Dne 11. studenoga 1347. podje sam Ljudevit na put s vojskom, vecinom od plemica i 
velikaSa, koji su sa svojim banderijima dobrovoljno i o svom troSku kralja pratili. Pred 
vojskom dao je Ljudevit nositi veliku crnu zastavu s blijedim likom zadavljenoga brata. 

Vijest o dolazku ugarske vojske, odu§evljenje, kojim su ju svagdje docekivali, pri- 
pravnost, kojom su joj knezovi dopuStali prolaz ti kroz svoje oblasti, sve to napuni silnim 
strahom Ivanu i ostale sukrivce u kraljevskoj porodici. Stali se spremati na odpor. Da 
bi vojvodu Karla Dra6koga predobila, imenova ga Ivana vojvodorn Kalabrije, sto je tako 
dugo zudio, te ga namjesti za vodju jednog vojnog zbora. S torn vojskom osvanu Karlo 
pred zidinama grada Aquile, kojega se gradjani bijahu zavjerili ugarskomu kralju, te ga 
stade podsjedati. No sami glasi o dolazku Ljudevitovu skloniSe ga, da se okani podsade 
i natrag povuce. U prosincu stupi glavna vojska ugarska na napuljsko tlo. Tu obazna 
kralj Ljudevit, da ga kod Kapue 6eka s vojskom Ljudevit od Tarenta, suprug kraljice 
Ivane. Jedan odio ugarske vojske, koji bi poslan proti njemu, raztjera njegove cete. 
Ljudevit od Tarenta pobjeze na to u grad Napulj, te uzbudi u torn gradu jos veci strah. 
Malo dana poslije kraljica Ivana sa suprugom svojim skloni se na brodove, te pobjeze 
u Provencu, da tako umakne osveti kraljevoj. Ljudevit stize 18. sijecnja 1348. u Aversu, 
gdje ga pred vratima grada dodekaSe Karlo Dracki, Filip od Tarenta i vise druge gospode. 
Karlo Dradki miSljaSe, da ce mu kralj oprostiti, sto je po nalogu Ivane podsjedao grad 
Aquilu, vec s obzirom na to, sto je nekad s njim prijateljevao nesrecni Andrija, i Sto je 
on ugarski dvor prvi izvijestio o groznoj smrti Andrijinoj. Karlo DraCki meijutim nije 
slutio, da kralj Ljudevit dobro znade za motive svih tih zgoda, pak se je tako sam dobre 
volje predao u ruke osvetnoj pravdi. 

Kralj se Ljudevit nastani u istom samostanu, u kojem su Andriju zadavili. On 
pregleda pozoriste umorstva, a i mjesto, s kojega su mrtvo tijelo Andrijino bacili u vrt. 
Na to zapita oba vojvode: >Za§to nijesu dosli ostale vojvode?« OdvratiSe mu, da su u 
Napulju, i da ce ga ondje sve^ano pozdraviti. Ali na kraljevu zelju dodjoSe poslije braca 
Ljudevit od Gravine i Robert, a s njima i Robert od Tarenta u Aversu, da mu se vec 
tu poklone. Kralj Ljudevit pozove ih sve na veselu gostbu, kakova bija§e ono nedavno 
u tom samostanu. Gostilo se u kasnu noc, kad no kralj Ljudevit, ne moguci vise su- 
sprezati svoga gnjeva, ovim ostrim rijedima navali na vojvodu Karla Drackoga: >Prokleti 
vojvodo, znaj, da ti je poradi tvojih izdajni^kih djela umrijeti. Ali prije nego pogines, 
priznaj svoje zlocine. Zasto si po svom ujcu, kardinalu Talleyrandu, izradio, da se je 
otegnulo krunisanje moga brata, §to je bio poglaviti uzrok smrti njegove? Zar ce§ to 
tajiti? Eto, li«tovi s tvojim podpisom i tvojim pecatom svjedoCe protiv tebe. Ti si znao, 
da je Marija oporukom svoga djeda bila odredjena za suprugu meni ili mojemu bratu 
Stjepanu, a ipak si ju ti prevarom oteo i sam se njom ozenio. Istina je, da si ubojice 
moga brata kaznio i mene na osvetu dozvao; ali zaSto si po nalogu Ivane moje vjerne 
u Aquili podsjedao ? Sve to odaje tvoje ostale izdajnicke osnove : ti si mene dozvao, 
da sa svojom pretezitom silom satrem Ivanu i njezina muza, pak da onda ti, ako nadjeS 
sredstava, i nas uklonis s puta, ili da nakon nasega odlazka na§e namjestnike protjeras 
i sam zemljom obladaS. No tvoje su se osnove izjalovile, nijesi nas mogao nadmudriti*. 

Osudne rijeci kraljeve strasno prestravise vojvodu. Kad se je malo osvijestio, stade 
sebe i svoja djela izpriCavati, ali mu se kralj ne smilova. Sutradan osudi ga kraljevo 
vije<5e na smrt. U istoj dvorani, gdje bi Andrija zadavljen, bude i Karlu glava odrubljena 
(23. sijecnja), a truplo njegovo kroz isti prozor baceno u vrt. Kad je puk u Napulju 
zatuo za njegovu smrt, navali na njegovu palaCu, te ju grozno opljaSka. S tezkom mukom 
mogase se vojvodkinja Marija sa svojom djecom spasti i pobjeci u Provencu. 



KRALJ UUDEVIT DOBIO 05TR0VIGU I UTANaCiO PRIMFRJE S MLETCIMA. 



99 



Dne 24. sijednja 1348. udje kralj Ljudevit u prijestoljni grad Napulj, gdje mu se 
poklonise poglavari grada. Tu predade sudu jos preostale sukrivce bratove smrti. U isto 
vrijeme proglasi svoga sinovca, Andrijino sirotCe, jos dojence, Karla Martella, kojega 
bijaSe nemajka ostavila u Napulju, za vojvodu od Kalabrije i nasljednika na prijestolju. 
Dijete bi poslano u Ugarsku svojoj baki Elizabeti, da odraste pod njezinim nadzorom, 
polto ga je rodjena majka odbacila. S njim bi§e i ostale vojvode kraljevske kuce odve- 
dene u Ugarsku, pak smjeStene u Visegrad, gdje su ih drzali u castQom zatvoru Karlo 
Martello umre medjutim vec 19. lipnja 1348 Ljudevit nazove se kraljem Sicilije (na- 
puljskim) i preuze upravu zemlje, §to dojavi i papi. Ali papa Kliment VI. ne odobri 
postupka kraljeva, na §to se Ljudevit izjavi spreman predati kraljevstvo onomu, komu 
ga papa dosudi, ali pod tu pogodbu, da se prije Ivana, koju titav svijet smatra za 
ubojicu svoga muza, po zasluzi kazni Po§to je u to u Napulju stala haraditi grozna kuga, 
prozvana crna smrt, odluCi kralj povratiti se u svoju domovinu. Obranu glavnoga grada 
povjeri Nijemcu Ulrichu Wolfhardu, a namjestnikom svojim u kraljevstvu imenova erdelj- 
skoga vojvodu Stjepana Lackovica (Apora), kojemu pridruzi vise velikasa i dosta 
vojske. Na to se kralj u Barletti s malom pratnjom ukrca u brodove i odplovi prema 
Dalmaciji. Koncem svibnja izkrca se na hrvatskoj obali u okolici nekadanjega kraljev- 
skoga grada Belgrada, a onda prodje kraj Vrane i Ostrovice na sjever, te se nastani u 
Budimu, posto su u Visegradu bile zatocene napuljske vojvode. 

Kralj Ljudevit dobio Ostrovicu (1347.) i utanacio primirje s Mlet- 
cima (1348.) Nedaca pred Zadrom 1. srpnja 1346. bija§e Ljudevita uvjerila, da ne ce tako 
dugo moci uspjesno ratovati s Mletcima, te ih slavodobitno iztjerati iz Dalmacije, dok 
sasvim ne satre Bribirske knezove Pavla II. i Mladina III., koji su odu§evljeno pomagali 
mleta^ku vojsku pri podsadi Zadra. K tomu su u njihovoj vlasti bili znameniti gradovi 
Ostrovica, Skradin i Klis, bez kojih nije bilo ni pomisljati, da se prikuci primorju. Ta 
ovi su gradovi bili stil i zaledje primorskim mjestima: Ostrovica bila je kljuc Zadru, a 
Klis Spljetu. 

Ljudevit je dakle odluSio nastaviti mali rat s Mletcima i uznemirivati kotare nji- 
hovih dalmatinskih gradova; a u isti je mah stao raditi, da posve sku^i Bribirske kne- 
zove, te im otme Ostrovicu, Skradin i Klis. To je narocito bio zadatak novomu banu 
Nikoli Se6u, kojega ce pri torn pomagati vazda vjerni knezovi Frankapani, knez krbavski 
Gregorije Kurjakovic, a donekle i cetinski knez Ivan Nelipic. 

Kralju se sreca nasmijala, posto je jos u srpnju ili kolovozu 1346. umro knez 
Pavao II. Banic, gospodar grada Ostrovice, a zakleti du^manin njegove vlasti. Ostavio 
za sobom udovicu Elizabetu, sestru krdkoga kneza Dujma Frankapana, a s njom nedo- 
rasla sina Jurja III , i dvije ili tri kceri, od kojih je jedna, po imenu Katarina, bila duvna 
u samostanu koludrica sv. Nikole u Zadru. Prije svoje smrti — ne zna se todno kada — 
ali svakako 1346, sastavio je knez Pavao II. oporuku, u kojoj je odredio svoga brata 
Gregorija II. skrbnikom svoga nedorasloga sina Jurja III., a i svojim nasljednikom, ako 
bi sin Juraj umro za zivota striieva, a bez potomka. NajzamaSnije mjesto u oporuci jest 
ovo: »Sina svoga Jurja odredjujem za svoga baStinika. Njemu dajem i ostavljam grad 
moj Ostrovicu, sela i ostala imanja moja; ali poSto je taj moj sin jos djeCak, to rec!:e- 
noga sina i moj grad preporudam i predajem u ruke moga brata Gregorija i ustanov- 
Ijujem, da se reteni grad predade u ruke moga brata takim na£inom, da receni brat 
ima prised nad tijelom Kristovim, da ce moga sina, grad i sva njegova dobra ciuvati 
i drzati zakonito, dobrom vjerom bez prevare, dok moj sin dodje do zakonite dobe, da 
bi mogao sobom i svojim upravljati. I tada ce morati mojemu sinu grad Ostrovicu i 
ostala imanja njegova predati i izruiiti ih u njegove ruke. Ali po§to iza Boga svu svoju 
nadu ulazem u gospodstvo Mletaka, hocu, da se to saobdi duzdu i obdini mletadkoj, 
oznaCiivsi gospodinu duzdu, da on sam odredi u pogledu stanja i zivota djefiakova, i 



lOO -w. ■ ■■ LJUDEVIT I. VELIKI. 

kako da se grad i imanja saCuvaju za d|e6aka. I ako se taj naciin bude 6inio sigurnim, 
dobro je; no ako bi se drugi put na^ao, bolji za sigurnost i zastitu djecaka, neka bude 
onako, kako oni odrede. Neka moj brat, kad bude polagao prisegu, narocito kaze u 
svojoj zakletvi, da ce raditi i da ne ce mimoici ni u cem zapovijedi gospodina duzda u 
toj stvari tako glede djecaka, kako glede grada i svih mojih imanja. I ako bi moj sin 
po Bozjem sudu preminuo, §to Bog sacuvaj, prije nego sto bi do§ao do zakonite dobe 
tada hocu i odredjujem, da re6eni moj brat Gregorije naslijedi i zadobije tako spome- 
nuti grad kao i sva ostala dobra moja, ali pod uvjet, da bude podlozan duz- 
devu gospodstvu k ao sto sam ja«. 

Evo Pavao II. Banic, dineci svoju oporuku, ni jednom se rijedju ne sjeca, da je 
podanik ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita! On se jedino pouzdaje u Boga i mleta6ku 
obcinu, njoj i njezinu duzdu daje u zakrilje svoga nejakoga sina, svoj grad Ostrovicu 
i sva imanja svoja. A mletacka se obcina i pozurila, da izvrsi njegovu posljednju volju. 
Cim su glasi o Pavlovoj smrti stigli u Mletke, obcina namah, 21. kolovoza, posla u 
Hrvatsku svoga notara knezu Gregoriju II., da pripazi, hoce li se tocno i doslovce uciniti 
sve prema oporuci pokojnikovoj. MletaSki notar o6itovat ce najprije knezu Gregoriju, 
kako je obcina silno raztuzena poradi smrti kneza Pavla, svoga premiloga i odanoga 
prijatelja, u kojega je nasla svaku dobru nadu, spremnost i vjernost, i za kojega se je 
stanje i uzdrzavanje od srca brinula. Obcina zeli i nastojat ce sve to odrzati i prema 
onima, koji su ostali iza njega, samo 6e i oni morati jednako vjerni biti. Posto je nadalje 
razabrala, da je pokojni knez svojom oporukom ostavio svoga sina, gradove i imanja 
knezu Gregoriju, da njima ravna i upravlja, to je s toga vrlo utjeSena, te se nada, pace 
cvrsto vjeruje, da ce se knez Gregorije po duznosti svojoj zaista brinuti za povjerenog 
mu sinovca, njegove gradove i imanja, a uz to da ce MIetcima biti vjeran i odan kao 
pokojni brat, 6im ce obcinu samo u6initi sklonijom, da stoji za njega. S toga se ona 
ocituje pripravna diniti sve, sta bi bilo spasonosno za djecaka i njegovu bastinu; ona je 
spremna pomagati ga svojim cietama, te cuvati i osigurati mu grad i sva ostala imanja. 
PoSto je medjutim u oporuci kneza Pavla odredjeno, neka knez Gregorije polozi zakletvu, 
da ce cuvati i braniti vjerno i zakonito nedorasloga svoga sinovca, a uz to da ce biti 
vjeran i pokoran mleta6komu gospodstvu, to misli obcina, da bi zgodno bilo, da Gre- 
gorije tu zakletvu i polozi, Ona doduse posve vjeruje knezu, ali radi casti i za umirenje 
svoje moli ona, da bi knez pomenutu zakletvu zaista i polozio, i to pred notarom, kojega 
je eto k njemu poslala. Notar imade punovlast, da sve cini i udesi na obranu i uzdr- 
zanje grada Ostrovice. Kada god bi knezu Gregoriju uztrebalo ceta za obranu Ostrovice 
i drugih imanja, dobit ce ih od mleta^ke obcine. 

Nema sumnje, da je knez Gregorije II. odredjenu prisegu polozio u ruke mle- 
tackoga biljeznika. Jama^no je takodjer preuzeo upravu Ostrovice, kao i ostalih imanja 
svoga sinovca. Ali sa sinovcem samim, s nedoraslim knezom Jurjem III. nije mogao 
nista uCiniti ni razpolagati, jer je taj djeCak zajedno s majkom svojom Elizabetom i 
svojim sestrama od nedavna bio kod ujaka, naime kod krckoga kneza Dujma u Modru- 
§ama. Sada nastade gotova hajka za nejakim djetetom. Dvije se protivne siranke otimlju 
za nj: knez Gregorije II. i sinovac njegov Mladin III. zele ga domamiti u svoje krilo, 
te njega i njegov grad Ostrovicu sacuvati za svoju kucu i za mletacke interese; knez 
Dujam opet zajedno s bratom Bartolom ne pusta iz svojih ruku necaka, jer ga hoce 
izmiriti s kraljem Ljudevitom. Kftezovi kr6ki pomazu u isto vrijeme Zadrane i hrvatskoga 
bana, dok su Gregorije i Mladin gotovr.sve u£initi za Mletke, samo da se osvete zator- 
niku svoje porodice, kralju Ljudevitu. Na ponuku potonjih salje mletacka obcina 7. stu- 
denoga 1346. zasebna poslanika u Senj knezovima Dujmu i Bartolu. On de izvr§iv ine 
poslove nastojati oko toga, kako bi sklonio krtke knezove, da djecu pokojnoga kneza 
Pavla II. predadu u mletadku zaStitu i obskrbu, ako ne sve, barem sina Jurja. Ali krcki 
knezovi ne htjedoSe za to ni da 6uju. 



KRAI.J I.JLDEVIT DOBlO OSTROVICU I LTANaCiO PRIMIRJE S MLETCIMA. 










PODOR GRADA ZrINJA U HrvATSKOJ. 



102 # LJUDEVIT I. VELIKI. 

Borba za kneza Jurja i njegovu Ostrovicu uzplamti jo§ ja6e, odkad je koncem god. 

1346. Zadar opet dosao u ruke mletacke. Obcina je dobro znala, da je Ostrovica u 
vlasti njezinoj branik Zadru, a u tudjim rukama opet vjecna prijetnja i mletaCkomu 
Zadru i ostalomu posjedu njihovu u Dalmaciji. U drugu ruku stadoSe na pocetku 1347. 
privrzenici kralja Ljudevita zajedno s banom hrvatskim Nikolom Secom i banom bo- 
sanskim raditi svima silama, da obladaju tim znamenitim gradom. Pace i samomu Zadru 
stade tada prijetiti kraljevska vojska. Mlet6ani staviSe s toga prvih dana mjeseca sijecnja 

1347. u Zadar posadu od 200 konjanika i 600 pje§aka, a u tvrdju sv. Mihajla 50 Ijudi; 
podjedno utvrdi§e grad novim utvrdama. Jednako utvrdiSe providuri mletacki ostale 
gradove, a knezu Gregoriju II. poslaSe pomocnih 6eta za obranu Ostrovice. 

U to vrijeme kusahu redom razni vladari i dostojanstvenici, da izmire kralja Lju- 
devita s Mletcima. Bijahu to najprije bosanski ban Stjepan Kotroinanic, onda 6e§ki kralj 
Karlo IV., napokon akvilejski patrijarka Bertrand i saski vojvoda. Ali svima bijaSe trud 
uzalud: borba u Hrvatskoj i Dalmaciji bi nastavljena, te kralj evi Ijudi uprijeSe sve sile, 
da ma kojim naSinom zadobe Ostrovicu. Jo§ 8. ozujka 1347. zapovjedi mletacka obcina 
svomu knezu i kapetanu u Zadru, da namah pohita sa svojim cetama u Ostrovicu, ako 
bi to zatrazio knez Gregorije ; u obce da na njegov zahtjev po§lje u zaStitu pomenutoga 
grada 25 do 30 pjesaka, ali da uz to ne zaboravi na sigurnost Zadra. Podjedno zaklju^i 
mletacko vijece na molbu Gregorijevu, da ce ponovno poslati zasebna poslanika krckomu 
knezu Dujmu, koji bi izradio u njega, da odpusti svoga necaka Jurja i njegove sestre. 

No sve to naprezanje Mletaka nije napokon koristilo. Sam knez bribirski Grego- 
rije n., budi sto se je uvjerio, da ne bi mogao odrzati Ostrovice svojemu rodu, budi 
sto su ga kr6ki knezovi na to putili, odlu6i razkrstiti se s mletackom obcinom, te sebe 
i svoga sinovCa Jurja izmirili sa svojim zakonitim kraljem. Negdje u polovici god. 1347. 
posla knez Gregorije dva svoja poslanika kralju Ljudevitu. Bili su to GrduS (Gordus) 
od reda eremita, i Petar, sluzbenik Bribirskih knezova. Poslanicima bilo izjaviti kralju u 
ime kneza Gregorija i sinovca mu Jurja III., da zale, §to su s pokojnim knezom Pavlom 
II. tako dugo bili nevjerni svetoj kruni kraljevoj, pak mole, da ih primi u svoju kra- 
Ijevsku milost i zaboravi na njihovu dugotrajnu nevjeru. A da dokazu, kako su ozbiljno 
odlu^ili odsad biti vjerni i odani, predaju oni svoj grad Ostrovicu u kraljevske ruke. 

Kralj Ljudevit I, valjda vec upucen od kr6koga kneza Duj ma, primio je poslanike 
Gregorijeve vrlo milostivo. On je pa6e s privolom svoje majke, svoga brata hercega 
Stjepana, bana hrvatskoga i slavonskoga Nikole SeCa i drugih velikasa obim Bribirskim 
knezovima posve oprostio, te im o tom 31. srpnja 1347. izdao posebnu povelju. U toj 
povelji o6ituje uz ino: 

»Cinimo plemenito djelo, ako onima, koji su ludoscu krivnje pali, pomognemo 
brzim lijekom milosti. S toga hocemo, da znadu svi i svatko, kako su knez Gregorije, 
sin kneza Pavla, nekad bana, i Juraj, sin kneza Pavla, brata istoga Gregorija, osta- 
vili put bludnje i nevjere, kojim su dosad lutali, kako se 6ini, jo§ od vremena 
preblagoga gospodina Karla, nekad slavnoga kralja ugarskoga i naSega predragoga rodi- 
telja, pak su sada nadahnucem Bozje milosti od bludnje nevjere svratili se na put 
vjernosti i odanosti k nama i svetoj kruni. A po§to su odlud;ili napredovati u savr- 
senoj vjernosti, predali su u nase kraljevske ruke grad Ostrovicu, podpuno sa svima 
koristima i ma kojim pripadcima. S toga mi, koji volimo smilovati se nego osvetiti se, 
na poniznu i gorljivu molbu istoga kneza Gregorija i Jurja, sinovca njegova, podastrtu 
nama po bratu GrduSu od reda eremita i Petra, njihova sluzbenika, kao i radi gorljive 
vjernosti i iskrene odanosti, koju sada prema nama ocituju, primamo njih Ijubezno u 
krilo milosti nase, te opra§tamo njima sve uvrede i izgrede, koje su u tom pogledu proti 
naSemu veli^anstvu po^inili. Osim toga opra§tamo njima i njihovim potomcima po osobitoj 
milosti i vlasti kraljevskoj sve Stete i nepravde, §to su ih dinili oni i njihovi predji, i to 



KRALJ LJUDEVIT DOBIO OSTROVICU I UTANaCiO PRIMIRJE S MLETGIMA. 103 

tako, da ih radi toga nijedan sudac, a naroCito ban ditave Slavonije i Hrvatske, sadanji 
ni buduci, ne moze pozvati na sud . . . .« 

Ovom poveljom oprostio je kralj Ljudevit posve dosadanju nevjeru kneza Grego- 
rija II. i njegova sinovca. No kralj nije htio ni to, da zadrzi Ostrovicu bez ikakve odStete. 
On zato istoga dana, naime 31. srpnja 1347., izdade jos drugu povelju, kojom je knezu 
Gregoriju II. i njegovu sinovcu Jurju III. u zamjenu za ustupljenu Ostrovicu darovao za 
sva vremena grad Zrin u Slavoniji. Povrh toga darovao je kralj njima jo§ i dtavu 
Buzku zupu (comitatus Busan) u Hrvatskoj; no te povelje sada nema, nego se je odr- 
zala samo izprava krckoga kneza Dujma, izdana 22. listopada 1347. u trgu Modrusama, 
kojom je zajedno sa svojom sestrom Elizabetom potvrdio darovnicu kraljevu i obecao, 
da ce sa svim svojim dobrim Ijudima bditi, da se kraljevske darovnice odrze. 

U drugoj povelji od 31. srpnja 1347., raduje se takodjer kralj Ljudevit, §to su se 
knezovi Gregorije II. i Juraj III. vratili pod okrilje njegove milosti i ustupili mu grad 
Ostrovicu. No on ne ce, da ostanu poradi toga bez nagrade, nego ih hoce odlikovati 
darom kraljevske sklonosti, da bi to i drugi vidjeli i odanije se utekli milosti kraljevske 
dobrote. On im dakle poklanja grad Zrin u Slovinskoj zemlji (castrum Zryn ... in terra 
Sclavonia) sa svima pripadcima i koristima, posjedima i selima, varosima, ba§ onako, 
kako je to drzao dosadanji vlastnik Lovrinac Tot, zupan u Zeljeznom i Soprunu, koji 
ce primiti dolidnu zamjenu. Tako se je god. 1347. jedan ogranak Bribirskih knezova 
preselio iz Ostrovice u Zrin, iz Hrvatske u banovinu Slavoniju. Taj se ogranak odsad ne 
zove vise Bribirski knezovi, nego knezovi Zrinski (comes de Zrin, Zrign, Zerin). Kneza 
Gregorija II. nestaje namah zatim s obzorja, te se prvim knezom Zrinskim ima smatrati 
Juraj III. (I., 1347. — 1361). Od njega su potekli svi potonji Zrinski, kojima se ponosi 
hrvatski narod u svojoj pro§losti. 

Vec na pocetku kolovoza znalo se je u Mletcima, da su u Hrvatsku stigle nove 
date kraljevske, all se naculo i to, da se radi o nekom ugovoru (de tractatu), po kojem 
bi se Ostrovica imala predati kralju Ljudevitu. Mletacko vijece 5. kolovoza izabira jednoga 
dvorskoga biljeznika, koji ce otici preko mora u Zadar, te o svem vijecati s knezom i 
vijecnicima toga grada. Odanle neka podje knezu Gregoriju, neka ga lijepo pozdravi, 
pak obavijestiv ga o svem, sto se je proculo, neka ga puti i opominje lijepim rijefiima, 
da zadrzi i obrani Ostrovicu, i neka mu za to ponudi i dva mletaika banderija, ako bi 
mu trebalo pomoci. Cini se, da su se Mletcani uvjerili, da knez Gregorije zaista neSto 
snuje, jer su opet 22. kolovoza zakljuSili pisati njemu u toj stvari. Sjetit ce ga oporuke 
kneza Pavla II, i kako je njom Mletcima povjereno, da bdiju i paze na njegova sina 
Jurja III. i njegov grad Ostrovicu; sjetit ce Gregorija na njegovu prisegu, koju je proSle 
godine polozio, da ce Stititi svoga sinovca i njegovo imanje. Culi su dodu§e, da ugarski 
kralj radi, kako bi dobio Ostrovicu (per multos et diversos tractatus), ali se nadaju, da 
knez Gregorije ne ce pogaziti svoje svedane prisege. Mletcani ce poraditi svima silama, 
da se mladi Juraj III. sa svojim sestrama dobavi slobode; podjedno nalazu svomu knezu 
i kapetanu u Zadru, da pomaze knezu Gregoriju vojskom i svim, sto bi mu trebalo. 
MletaCki notar Ivan Guido sad je neprestano dolazio i odlazio od kneza Gregorija. Naj- 
prije mu je u ime obcine nudio godiSnju placu od tisucu libara, ako predade Ostrovicu 
Mletcima, da ju toboz cuvaju (in nostra custodia) za nj i njegova sinovca. Kad to nije 
pomoglo, poslase MletCani 1 listopada 1347. ponovo svoga notara k njemu, te ga pozvase, 
da prema oporuci svoga brata pridrzi i saduva grad bar za se i za svoga sinovca, a oni 
ce mu za to davati po 500 libara godisnje provizije. 

Ali sve to nije hasnilo. Napokon se je podigao kli§ki knez Mladin III., da bar on 
spase Ostrovicu za svoju porodicu i za svoje saveznike Mletdane. Na pofetku studenoga 
1347. nudio se je Mladin, da ce silom oteti grad sa svojim 6etama, samo neka mu 
MIetci dadu u pomoc svoje vojnike iz Zadra. Sad je zima na domaku, sad <5e lako pre- 



I04 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



dobili taj grad, poSto mu ne ce moci'ni odkuda poslati pomoci. Mletcani su dobro uvi- 
djali, da ce s gradom Ostrovicom, ako njom zavlada kralj Ljudevit, zaprijetiti »propast i 
zator svim njihovim gradovima« (consumptio et destructio omnium nostrarum civitatum); 
zato je i Ivan Sanudo, bivsi knez u Zadru, predlagao, neka se knezu Mladinu podade 
pomoc iz Zadra, i to 25 konjanika i 100 pjeSaka. No mletacko vijece ipak nije prihva- 
tilo toga predloga, nego je zapovjedilo knezu i vijecnicima u Zadru, neka nastoje novcem 
ili ma kojim god drugim nacinom poraditi, da Ostrovica dodje u mleta^ke ruke, ili bar 
da njom ne bi obladao ugarski kralj. To bi zakljufieno 8. studenoga god. 1347. Malo 
dana poslije stize u Mletke pismo kneza Mladina, u kojem javljase, da je Ostrovica vec 
u vlasti kralja Ljudevita, koji je u njoj namjestio svoje kastelane i posadu. Mletacko 
vijece odpisa na to 20. studenoga knezu, da je to »vrlo tuzno i tegotno« (multum grave 
et molestum) za nj, ali da je vec poslalo svoje svetane poslanike kralju ugarskomu, da 
s njim utanaci »mir i ljubav«, pak da osiguraju tako i mletadku drzavinu i gradove 
knezu Mladinu. Do povratka poslanika neka s toga Mladin miruje, i neka nastoji, da 
bude s kraljevskim kastelanima Ostrovice u §to boljem sporazurnku. 

Mletcani dakle videci, da im je Ostrovica ovaj put izmakla, pobojase se i gorega, 
te nastojahu sada, da se s kraljem Ljudevitom izmire. A i kralju Ljudevitu bijaSe u taj 
mah do toga, da se nagodi s Mletcima, jer se je spremao na vojnu u juznu Italiju, da 
osveti svoga nesrecnoga brata Andriju. Uza sve to oteglo se ipak ugovaranje o miru, 
a poslije o primirju vi§e mjeseci, po§to je i jedna i druga stranka htjela sto povoljnije 
uyjete poluSiti. 

Prve mletatke ponude bijahu ove. Mletci zadrzat ce sve, sto imadu u Dalmaciji, a 
pravo kraljevo na dalmatinske gradove odstetiti ce novcem. Za Zadar, na koji imadu 
od davne davnine neosporivo pravo, ne daju mu nista; a za ostale gradove, kao sto su 
Nin, Sibenik, Trogir i Spljet, dati ce mu ili 60.000 dukata u jedan put ili po 3000 du- 
kata svake godine. Kralj evi doglavnici dobit ce 8000 dukata nagrade. Mletci ne moraju 
kralja ni njegovih 6eta prevesti u Napulj, a^i mu ne ce prelaza ni prijeciti. Napokon ce 
zahtijevati poslanici, da se i Bribirski knezovi ukljuce u mir. S tima ponudama bijase 
mletaCkim poslanicima poci u Ugarsku, kad no stigoSe glasi, da je kralj Ljudevit s vojskom 
svojom vec posao po kopnu put Italije, te da se priblizuje mletaCkom vladanju. S toga 
§est plemica pohita pred kralja, te ga 26. studenoga 1347. pozdravi na mletatkoj medji 
i odprati kroz 6itavu mletadku oblast na jug, a ugovaranje o miru odgodjeno bi na 
zgodnije vrijeme. 

Dok je kralj Ljudevit srecno napredovao u Napulju, hrvatski je ban Nikola Sec 
s odanim hrvatskim knezovima nastavio rat u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mletacka se je ob- 
cina zivo zabrinula za svoj posjed u Dalmaciji, kao i za gradove Bribirskih knezova 
Mladina III. i Pavla III., svojih odlucnih privrzenika. Njezin providur Pavao Loredano 
obilazi redom gradove, a sama obcina salje svedjer nove cete na obranu njihovu. U to 
stigose vijesti iz Napulja, da je kralj Ljudevit osvojio ditavo kraljevstvo. Mletci se silno 
prepadose, pak odluciSe po §to po to izmiriti se s kraljem. Dne 13. ozujka 1348. salju u 
Napulj tri najodlidnija plemica, Marka Giustiniana, Andriju Morosina i Nikolu Gradoniga, 
te ih ovlastuju, da za mito kraljevim savjetnicima potroSe i 20.000 dukata, samo da 
privole kralja na mir. Mletcane pomaze sada i veronezki vladar Mastin (de la Scala). 
Obcina nudi kralju kud i kamo povoljnije pogodbe od prvih; ona ce mu ustupiti sve 
dalmatinske gradove osim Zadra, pade ce i njega i njegove Ijude prevesti na svojim 
galijama iz Napulja u Ugarsku. Ali kralj Ljudevit kratio se je prihvatiti i te povolj- 
nije ponude. 

U to su Mletke stigle nove nevolje. Najprije im se stao buniti Zadar, gdje su 
13. ozujka morali iztjerati do sto sumnjivih gradjana, zatvoriti luku lancem i utvrditi 
grad s onoga kraja, gdje su bill zidovi poruSeni. Malo zatim javi se u Dalmaciji i strasna 



I 



KRALJ L.IUDKVIT DOBIO OSTROVICU I UTANA^IO PRIMIRJE S MLETCIMA. 105 

kuga, crna smrt, koja je god. 1348. po Citavoj Evropi nemilo bjesnila. Gradovi pri- 
morski gotovo su opustjeli, te nijesu ni pomi§ljali na obranu od neprijatelja s kopna. 
Najvi§e je stradao Nin, koji je gotovo ostao pust, tako te je obcina morala obecati za- 
sebne povlastice onima, koji bi se u njemu nastanili. U to doba ponudi§e se Mletcima 
dva slavenska vladara, dva rimska cara, zapadno-rimski car Karlo (ceski kralj Karlo IV.) 
i srbski kralj i car Du§an Silni, da ce za njih posredovati kod kralja Ljudevita. No Karla 
odbise sami Mletci, jer mu ne vjerovahu; a poslanici Du§anovi ne izvrSise u Napulju 
bas niSta. 

Sred toga meteza zadesi MIetke jos veci udarac: dne 1. svibnja 1348. umre u Tro- 
giru knez Mladin III., najodaniji prijatelj i saveznik njihov do zadnjega casa svoga. Taj 
zakleti protivnik kralja Ljudevita bijase posljednjih godina sve udesio, da se osveti za- 
torniku svoje porodice i da uzdrzi ostatak vlasti svoga roda. S toga je dozvolio, da mu 
se mladji brat Pavao III. ozeni s mletaSkom patricijkom, ponositom Katarinom, kcerju 
Ivana Dandula; a u listopadu 1347. vjen^ao se je sam s Jelenom, sestrom srbskoga cara 
Stjepana Du§ana, s kojim je zajedno radio na zator kralja Ljudevita. Ali na jednom svlada 
hrvatskoga junaka Ijuta bolest. Slomljen posao Mladin u mletacki grad Trogir, da se 
lije^i. Dne 1. ozujka 1348. javlja trogirski knez Marko Ruzini spljetskomu knezu Ivanu 
Gradonigu, da je knez Mladin jako bolestan (aegrotare valde). Dva mjeseca zatim, bas 

1. svibnja 1348. umre nevoljni Mladin. Citava Hrvatska zaplace sa smrti njegove. Sahra- 
nise ga u stolnoj crkvi sv. Lovrinca u Trogiru, gdje mu je jo§ i danas na grobnici 
uklesan nadgrobni napis u latinskim stihovima. Tu se u velike slavi >velemozni knez 
kliski Mladin, gospodar Omisa i Skradina«. Pjesnik iztice njegove vrline i zove ga 
»hrabrim Stitom Hrvata« (Croatorum clipeus fortis), i govori Hrvatima, da je kne- 
zeva smrt kazna za grijehe hrvatskoga naroda. »Placite, Hrvati, za plemenitim sinovcem 
(unukom) banova*, kliie na svrsetku raztuzeni domorodni pjesnik. 

Iza Mladina ostade nejaki sin Mladin IV., za kojega je upravljao imanjem njegovim 
stric Pavao III. Ali taj ne bija§e dosta jak, da u ono osudno doba stoji na braniku<ije- 
dovske plemenScine. Jos manje mogla se je mletacka obcina u nj pouzdavati; pace 
6. lipnja govorilo se u Mletcima, da je Pavao i tjelesno obnemogao, te se mislilo, da 
ne ce dugo izdrzati. No Pavao je ipak preturio bolest, te je onda nekako zivotario do 
godine 1356., kad mu nestaje traga. 

Nova nada sinu Mletcima, kad se ba§ u ono vrijeme iznevjerila sreca i kralju Lju- 
devitu u Napulju. Pace i njegovu vojsku prorijedi kuga, a Mletcani na to namah svoje 
ponude opet smanjiSe. Tako se posve razbi dogovaranje u Napulju, te se Mletci sada po- 
jagmise, da ma kojim nacinom obladaju gradovima pokojnoga kneza Mladina. Knezu 
Pavlu III. nudjahu 2000 malih libara, pace i 1000 dukata na godinu, ako im ustupi 
gradove svoga brata. U isti mah gledahu iste gradove dobiti makar i izdajom, te razpi- 
saSe nagradu od 3000 dukata za predaju Skradina, a 4000 dukata za Klis. Ali se ipak 
ne nadje izdajica, koji bi se za dukatima pomamio. 

Medjutim bijaSe se i kralj Ljudevit povratio u Ugarsku. UvjerivSi se, da ne ce moci 
Napulja odrzati, ako bi ga Mletd;ani prijedili, da salje onamo pomocnih £eta po moru, 
odlu6i izmiriti se s republikom, makar samo za neko vrijeme. Njegovi poslanici, njitranski 
biskup Nikola i segedinski kastelan Ivan, stigo§e zadnjih dana mjeseca srpnja u MIetke, 
gdje no namah zapodeSe dogovaranja. No posto se ni jedna stranka ne htjede odreci 
Dalmacije, ne mogase doci do pravoga mira; ve6 bi utanaceno samo primirje na 
osam godina (5. kolovoza 1348.) Uvjeti primirja bijahu ovi: 1. Obje stranke obvezuju 
se, da ce mirovati kroz osam godina, i da si medjusobno ne ce nanaSati nikakvih Steta; 

2. Podanici obiju driava smiju medjusobno obciti i prolaziti slobodno po zemljama jedne 
i druge stranke, i po kopnu i po moru bez ikake zapreke. 3. U mir se ukljuCuje i knez 
Pavao III., gospodar Klisa, Skradina i Omi§a sa ditavim svojim zemljiStem i svojim po- 



I06 LJUDEVIT I. VELIKI. 

danicima. 4. Tko prekr§i ovo primirje, ili ma koju ustanovu njegovu, platit ce svaki put 
globu od 100 maraka. 5. Obje stranke zalazu svoja pokretna i nepokretna dobra kao 
jamstvo, da ce primirje obdrzavati. 6. Kralj i duzd obvezuju se, da ce svaki sa svojih 
20 najodliSnijih velikasa i savjetnika priseci, da ce drzati uvjete primirja. O toj prisegi 
sastavit ce se spis, potvrdjen s drzavnim peCatima, jedan s kraljevim. a drugi s duzdovim. 
7. Prisegu i potvrdu primirja imadu obje stranke obaviti do 4. listopada; ako toga ne 
uCine, neka se smatra, da primirje nije ni utanaceno. 

Primirje bi zaista utvrdjeno, a radovao mu se je i kralj Ljudevit i mletacka obcina. 
Ljudevit je mogao sada bez straha posvetiti svu svoju paznju napuljskim poslovima, dok 
su se Mletci opet nadali, da ce im za osam godina primirja poci za rukom skloniti 
kralja na konaCni mir, dakako njima povoljan. 

(Druga vojna u Napulju, 1350.). I zaista bija§e skrajnje doba, da se kralj 
posveti napuljskim poslovima. Ondasnjemu narodu bijaSe naime ugarsko vladanje brzo 
dodijalo. Talijani ne htjedose placati silnih nameta, kojima su se uzdrzavale cete place- 
nika; k tomu po6ini§e ugarski vojnici koje kakva nasilja i zulume. Obce nezadovoljstvo 
u Napulju dodje u dobar cas kraljici Ivani i suprugu joj Ljudevitu od Tarenta: oni se 
vratise s vojskom u Italiju, da zauzmu Napulj Ugarski namjestnik Stjepan Lackovic 
(Apor), kojemu bija§e kuga vojsku silno prorijedila, morade ostaviti prijestolnicu, u koju 
slavodobitno udjoSe Ivana sa suprugom svojim. Premda je zatim Lackovic pribrao sa 
svih strana 6ete svoje, te s njima izpred grada Napulj a pobijedio mnogobrojniju vojsku 
Ljudevita od Tarenta, pak ga zatjerao natrag medju zidove glavnoga grada, ipak nije 
ta pobjeda ugarskomu namjestniku nista koristila, jer su se sada odmetali od njega drugi 
gradovi, iz kojih bijase nedavno odazvao ugarske posade. Lackovic ne mogase, da sa 
svojom malom i slabom vojskom pokori sve odmetne gradove, s toga mu ne preostade 
drugo, nego da u Manfredoniju i jos neke gradove, koji su ostali vjerni, smjesti posade, 
pak da obranu njihovu povjeri vjeStim i pouzdanim muzevima, a sam da podje na to 
u Ugarsku, da obavijesti kralja o svem, sto se bijaSe zgodilo. 

Pouzdanje Stjepana Lackovica u one, kojima bija§e povjerio obranu gradova i ka- 
§tela, bijaSe opravdano, poSto se junacko oduprije§e svima navalama Ljudevita od Tarenta. 
Kad se je poslije namjestnik vratio s novom vojskom ugarskom, razbi on Ljudevita od 
Tarenta drugi put izpred grada Napulja. Odsad ne zadavahu Lackovicu toliko jada sami 
Talijani, koliko vise placenici pustolova Wernera, kojima nije namjestnik dopuStao, da 
plijene i robe po miloj volji svojoj. Oni se pace uroti§e i zasnova§e, kako ce Lackovica 
zarobiti, te ga za dobru placu predati kraljici Ivani. Stjepan Lackovic saznade jo§ za 
vremena za urotu, ali ne mogase drugo uSiniti, nego opet uzmaknuti, i po drugi put 
u Ugarsku otici, da svoga gospodara sam glavom u sve uputi. 

Sad se rijesi kralj Ljudevit, da povede joS jednu vojsku u Napulj. PoslavSi Stje- 
pana Lackovica s malom 6etom napred, krene on u prvoj polovici travnja 1350. iz 
Budima na put. Njemu se pridruzise najmocniji i najodliiniji velika§i sa svojim bande- 
rijima, kao Gileti, Se6i, Bubeki, Konti, Drugeti i drugi, zatim vi§e biskupa. Od hrvatskih 
velika§a podjose na vojnu knezovi Blagajski od roda Babonida, po imenu braca Nikola 
i Ivan, potonji sa svojim sinom Petrom, nadalje zagrebaCki biskup Nikola i prior vranski 
fra Monialis. Ni Mletcima ni napuljskomu kralju ne bijase milo, sto se je Ljudevit po- 
novno dao na put u Italiju. Mlet6ani mu paSe uzkratise galije za prevoz, za §to im se 
napuljski kralj Ljudevit od Tarenta 10. travnja posebice zahvali. No sve to nije kralja 
Ljudevita smetalo. On dodje do Senja\ te se ukrca u brodove Ivanovaca i knezova 
Frankapana, koji ga odanle prevezoSe u Napulj. Ondje osvoji u kratko vrijeme Citavo 
kraljevstvo, te se vi§e puta proslavi svojom hrabro§cu. Kod navale na Canosu dopade 
rane; kod podsade Averse (1. srpnja do 5. kolovoza 1350.) bija§e jedan od prvih, koji 



DRUGA VOJNA U NAPUUU. 



107 



se je popeo na gradske zidine. Za te podsade hike ranjeni knezovi Nikola i Ivan Bla- 
gaji, a Ivanov sin Petar ostade mrtav na bojnom polju. No najvise se proslavi Ljudevit 







?^ • S -28 ^ -S "* i M A "^ • r^ 













i *^ 



;§^'W/: 




CO 



p 
>^5 
O 



Q 
O 

< 

> 

Q 
P 

►J 

< 



> 
O 



blizu grada Serre, fgdje no spase mladoga junaka Szerdaja, kojega bija§e poslao, da 
iztrazi plitka mjesta nabujale rijeke Negra. 



108 ♦ LJUDEVJT I VELIKI. 

Ugarska vojska zauze i glavni grad Napulj, te kraljica Ivana sa svojim suprugom 
morade pobjeci u Gaetu. No sada uvidi kralj Ljudevit, da bi mu vrlo tezko bilo odrzati 
osvojeno kraljevstvo, pak da bi morao iztrositi svu snagu svoje naslijedjene drzave, kad 
bi to htio poluciti. K tomu mu stize poslanstvo od pape, koji mu obecavase, da ce 
obnoviti parnicu proti Ivani, te ju po zasluzi kazniti, ako ju pronadje krivom. Na to se 
vrati kralj u jeseni 1350. kuci, ostavivsi Stjepana Lackovica s malo vojske u Napulju. 
Papa medjutim, koji je od prvoga maha radio u prilog Ivani, proglasi lijepu grijeSnicu 
nevinom poradi pomanjkanja dokaza, vrati joj kraljevstvo uz pogodbu, da plati ugarskomu 
kralju u ime odstete 300.000 zlatnih forinti. Nasuprot ce se ugarski kralj odreci svoga 
prava na Napulj i zarobljene napuljske kraljevice pustiti na slobodu. Kralj Ljudevit 
odazove na to svoje cete iz Napulja, ali odstete od 300.000 zlatnih forinti ne htjede 
primiti, da mu ne bi mogli spod;itavati, da se je dao smiriti krvninom za brata svoga. 

U napuljskim vojnama bijaSe najvi§e zasluga stekao erdeljski vojvoda Stjepan 
Lackovic (Apor). Da mu se oduzi, izdade mu kralj sporazumno s majkom svojom Eli- 
zabetom i bratom Stjepanom, hercegom hrvatskim, jos 30. listopada 1350. povelju, 
kojom je njemu i njegovim sinovima (Dioniziju, Nikoii, Emeriku, Stjepanu i Ladislavu) 
za.sva vremena darovao gradove Strigovo (Oztrogo) i Cakovac izmedju Drave i Mure. 
Tim postadose Lackovici slavonski velikasi, te pocese sve vise utjecati u zgode hrvat- 
skoga kraljevstva. 

Hrvatski herceg Stjepan (1349—1354.) i bani: Pavao Ugal (1350), 
Stjepan Lackovic (1351—1352), i Nikola Banic od Lendave (1353—1356.). 
U Slavoniji i Hrvatskoj banovao je Nikola Sec od kolovoza 1346. negdje do druge 
polovice 1349. U prostranoj banovini svojoj od Mure i Drave do Cetine na jugu imao 
je toliko posla, da nije gotovo mogao ni odahnuti. Najvise mu zadavahu brige borbe u 
Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje je bilo vjecitih okrSaja izmedju mletackih i kraljevskih po- 
danika, i gdje ga bijase zapala zadaca, da posve skuci Bribirske knezove. Ali uza to 
nalazimo ga svedjer zabavljena i u Slavoniji. Dne 15. travnja 1347. dariva gradjanima 
slobodnoga grada Gradca tik Zagreba komad zemljista u susjednoj gori Medvednici, da 
ondje izkapaju sol (ad aperiendas fodinas salium). Kad se je u srpnju knez Gregorije 
sa svojim sinovcem Jurjem pokorio kralju, te od njega za Ostrovicu primio u zamjenu 
grad Zrin, podigoSe se neki ylastnici zemalja u okoliSu Zrinja, kojih posjedi bise pometnjom 
privaljeni kotaru grada Zrinja, te stadose traziti svoja imanja natrag. Radi toga, kao i 
poradi drugih pitanja sazvao je ban Nikola Sec sabor slavonskih staleza (cum universis 
nobilibus regni Sclavonie generalem celebrassemus congregationem) u Zagreb, gdje se 
je 21. prosinca 1347. spor rijeSio. Jedva se je to smirilo, nastade izmedju zagrebackoga 
kaptola i krbavskoga biskupa Radoslava pravda poradi desetine u Kladusama i susjednim 
mjestima. No posto je Ivan, arcidjakon goricki i zastupnik zagrebackoga kaptola, dokazao 
pravo toga zbora na redenu desetinu, dosudi ju ban Nikola Sec 2. rujna 1348. zagre- 
batkomu kaptolu. Osobito se je ban Nikola trsio, da ukine sve nepravedno nametnute 
terete i bezpravno uvedene pijacovine, carine, mostarine, koje su po6eli pobirati vec 
njegovi predSastnici, bani Mikac i Nikola Banic, kao i drugi velikasi. Na molbu sviju 
plemica kraljevine Slavonije izmedju Drave i Save (universi nobiles regni Sclauonie 
inter Dravam et Zavam existentesj pozove on (quia nostro banatui incumbit officio, ut 
nobilibus regni de necessitate ipsorum provideamus remedio opportune) 29. travnja 1349. 
kaptol zagreba6ki, da izasalje svoga Covjeka, koji bi zajedno s banovim pouzdanikom 
Benediktom od Kalande, kastelanom maloga Kalnika i zupanom od Moravca, pred 6itavim 
plemstvom ustanovio sve nepravedno i nezakonito nametnute dace. Kaptol izabra za 
taj posao varazdinskoga arcidjakona Dionizija, koji je zaista s kastelanom Benediktom 
oba§ao zemlju i sve tuzbe saslu§ao. O tom je i kaptol 19. svibnja izvijestio bana Ni- 
kolu Se6a. 



HRVATSKI HERCEG STJEPAN I BANi: PAVAO IIGAL, STJ. LAHKOVIC I NIKOI.A BANIC. 109 



Jo§ iste godine 1349. odstupio je Nikola Se6 s baaije, a kralj jena to da koncu 
godine povjerio upravu citavoga hrvatskoga kraljevstva svojemu mladjemu bratu Stje- 
panu, kojemu je tada bile osamnaest godina. Kraljevic Stjepaa zove se u spomenicima 
od god. 1349. >herceg Erdelja (ili Ugarske), i gospodar zemlje §ipu§ke i §aro§ke<; no od 
po6etka 1350. pi§e se kroz citavu godinu »Stjepan po Bozjoj milosti citave 
Slavonije, Hrvatske i Dalmacije herceg«. Pace kad je u travnju kralj Ljudevit 
posao u Italiju, herceg je Stjepan zajedno s majkom svojom Elizabetom upravljao i 
Ugarskom, te s toga nije zalazio u svoju hercegovinu, vec je ostao stolovati u gradu Bu- 
dimu. Kralj Ljudevit trazio je za svoga mladjega brata zgodnu suprugu. Neko vrijeme 
(u travnju 1349.) snovao je, da bi ga ozenio obudovljelom napuljskom kraljevnom Ma- 
rijom, sestrom kraljice Ivane; no kad se je to izjalovilo, trazio mu je suprugu u Njemackoj. 

Herceg se je Stjepan; za- 
jedno s majkom svojom Eliza- 
betom mnogo trudio, da olaksa 
bratu svomu ratovanje u Napulju. 
Mletd;ani naime, po§to nijesu mogli 
zaprijeciti kralja Ljudevita, da 
predje u Italiju, gledali su unatoc 
primirju, da mu na svaki moguci 
nacin otezcaju boravak u tudjini. 
Jo§ 8. ozujka 1350. tuzakahu se 
kralju, da njegovi kastelani uKninu 
i Ostrovici sve pored primirja robe 
i uznemiruju njihove podanike u 
Hrvatskoj, a te svoje tuzbe opeto- 
vahu svedjer za ditava boravka 
kraljeva u tudjini. Kralj im se do- 
duSe 18. travnja izpricavao, da nije 
ni on ni brat njegov Stjepan kriv, 
ako su kastelani i posade njegove 
u Ostrovici i Kninu orobili njihove 
podanike, narocito Sibencane; u 
ostalom da je odredio, neka se novi 
hrvatski ban i namjestnik brata nje- 
gova, hercega Stjepana, svrati do 
20. svibnja u one strane, te neka 
zajedno s mletadkim povjerenikom 
ustanovi pocinjene §tete i popravi 
sve, kako i§te pravni red (iuris ordo). 

Novi ban bijase u to vrijeme magistar Pavao od Ugla, sin Ivankin i kum kralja 
Ljudevita. Sve doslije obnasao je ^ast protonotara kod kraljevskoga dvorskoga sudca 
Pavla. ]ok 1343. bijase ga kralj nadario za njegove zasluge nekim posjedima u §imezkoj 
zupaniji, a g. 1350. imenovao ga je herceg Stjepan banom i zamjenikom svojim u Hrvatskoj 
(vices tenentem ipsius Stephani ducis in predictis ducatibus Dalmatie, Chroatie et Sclavonic). 
Novi ban boravio je 6. ozujka 1350. u Topuskom (in Thopolcha), gdje je na molbu 
ondjeSnjega opata Guillerma potvrdio neke stare povlastice samostanske, podijeljene jo§ 
od kralja Andrije I. (II ). Zanimljivo je, Sto u dotidnoj izpravi sam ban Pavao izpovijeda, da 
ga je herceg Stjepan namjestio za bana kraljevina Slavonije i Hrvatske (per domipum 
Stephanum, Dei gracia tocius Sclavonic, Croacie et Dalmacie ducem, in dictis regnis 
Sclavonic et Croacie banus constitutus). Premda je dakle ban Pavao od Ugla jo§ u 




PeCat hercega Stjepana. 

Nadpis: S(^igillum) domini Stephani (De)i gracia ducis Transilvanie. 



no LJUDEVIT I. VELIKI. 

ozujku bio u Topuskom ili Toplicama, ipak nije po obecanju kralja Ljudevita do§ao 
20. svibnja u Hrvatsku, da izpita tuzbe mletackih podanika. Odvratila ga je od toga 
kraljica Elizabeta sa svojim sinom, hercegom Stjepanom, koji su podjedno u Mletcima 
zatrazili drugi, dalji rok za sastanak komisije. Mletcima dalo se to na zao, te 28. svibnja 
obnovi§e svoj zahljev, pridodavsi jo§ tuzbe na 6ete njezina sina kralja Ljudevita, koje da 
su pocinjale velikih nasilja mletaCkim podanicima ne samo na moru, nego ca i u kralje- 
vini napuljskoj. Jama6no su tada podanici ugarsko-hrvatskoga kralja samo uzvracali nemilo 
za nedrago, poSto su Mletcani prigodom prelaza kralja Ljudevita u Napulj svakake 
zapreke Cinili, pa6e mu i galije za prevazanje uzkratili. Na ponovni zahtjev mletacke 
vlade odvrati kraljica Elizabeta iz Budima 6. srpnja, da je vec poslala »plemenitoga i 
odliCnoga muza Pavla od Ugla, bana Citave Slavonije« u primorske strane, pak neka i 
obdina po§lje svoje poslanike u Knin, gdje ce ban po nalogu hercega Stjepana zadovo- 
Ijiti tuziteljima, u koliko su zaista povrijedjeni (satisfaciet querulantibus iuxta eorum meram 
lesionem). Lukava kraljica Elizabeta znala je medjutim, da je Mletcima vi§e do bruke i 
neprilika, nego do od§tete njihovih podanika, pak s toga ih podjedno zamoli, da bi pre- 
vezli kralju Ljudevitu u Napulj njezina covjeka, koji vodi onamo za sina joj konje i 
druge stvari. A da ih predobije, zamoli ih jos za provodno pismo za poslanike, koje ce 
poslati u Mletke. 

MletaCka obcina odgovori kraljici 24. srpnja obseznim pismom. Najprije joj zahva- 
Ijuje, §to je poslala bana u Knin; i obcina ce onamo opraviti svoje Ijude, da se pitanje 
o odSteti §to prije rijesi. Nada se, da kraljevi kastelani i podanici ne ce vi§e dirati u 
mletacke podanike, nego da ce s njima ziviti u prijateljstvu. Zatim se s mnogo rijeci 
izpricavaju, §to ne mogu njezina covjeka prevesti u Napulj kralju Ljudevitu, i jer ce 
njihovo brodovlje naskoro odploviti na daleki iztok, i jer se boje neprijateljskih napa- 
daja. Poslanicima ugarskim ne treba posebna provodnog pisma, pogto obcina zivi u 
miru i Ijubavi s kraljem Ljudevitom; no ipak ce ona izdati zamoljeno pismo i do 
13. kolovoza prirediti u Senju veliku barku, na kojoj ce ugarski poslanici moci lagodno 
odputovati u Mletke. Poslanik kraljice Elizabete i hercega Stjepana zaista je dosao u 
Mletke, gdje se je potuzio, da bas podanici obcine nanose stetu kraljevim Ijudima, 
kada putuju u Napulj. Cini se, da je ugarski poslanik svoje tvrdnje i dokazao, jer se 
obcina svakojako izvinjava i podjedno obecava, da ce kraljidinoj tuzbi zadovoljiti, 6im 
se samo stvar razvidi. Mletcani se silno raduju, sto je kraljica voljna poraditi, da se 
primirje pretvori u trajan mir, te se zahvaljuju kraljici za njezinu spremnost. Oni se 
pouzdavaju posve u osobiti razbor njezin, da ce ona smisliti naCine i putove, kojima bi 
se moglo do mira doci. Mletcane ce naci u toj stvari vazda najpripravnije. 

Vrativsi se kralj Ljudevit s vojne na Napulj, odluci posve promijeniti upravu hrvat- 
skoga kraljevstva. Brata svoga Stjepana, koji je samo za ratovanja u Napulju obnaSao 
cast hercega hrvatskoga, posla na skrajnji iztok svoje drzave, u Erdelj, gdje je kroz 
dvije godine (1351 — 1352.) ostao i upravljao tom vojvodinom. Vec u ozujku 1351. izdaje 
Stjepan kao »Dei gracia dux Transylvanus« povelje i izprave, i kaze u njima, da je to 
»prva godina njegova hercegovanja« (ducatus nostri anno primo) u Erdelju. U Hrvatskoj 
pak namjesti kralj za bana biv§ega erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, koji 
se bijaSe toliko proslavio u Napulju i kojemu je kralj nedavno darovao gradove Strigovo 
i Cakovac u Medjumurju. 

Stjepan Lackovic spominje se vec 9. sijecnja 1351. u kraljevskoj povelji kao »ban 
Citave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije«. Jamacno je kralj zelio, da kraj nestalnih 
prilika, kraj nesigurna primirja s Mletcima, bude u hrvatskom kraljevstvu banom Citav 
muz, posve odan kraljevskomu prijestolju, a uz to vrstan i hrabar vojvoda. Sto je kralj 
u prvo vrijeme novoga bana zvao i banom Dalmacije, jasno odaje, da je vec tada snovao, 
da u zgodan 6as obnovi borbu s Mletcima za hrvatsko primorje. 



HRVATSKI HERCEG STJEPAN I BANi: PAVAO UGAL, STJ. LACKOVIC I NIKOLA BANIC iii 



Cd 



* X 






»^J^c^ 



1^^ 11 fed J 






i:r3*«^vf ■:, 



i ^^i 













f > 

s i 



6 




Stjepan Lackovic bio je ban »ditave Slavonije i Hrvatske* pune dvije godine 
(1351.— 1352). O njegovu banovanju itna dovoljno podataka. Negdje u kolovozu 1351. 
boravio je u blizini Zadra, u zupa> 
niji LuCkoj, gdje se bijaSe hrvatsko 
plemstvo sastalo na sabor (in di- 
strictu Luke apud villam Podbur- 
sana). Na torn saboru (universes 
nobiles Croatos eidem nostre con- 
gregationi adherentes) jamaCno se 
uredjivala zupanija Luka, kojoj je 
odslije bio sijelo i stolica grad 
Ostrovica. Tom je prigodom tre- 
balo ustanoviti, tko pripada sta- 
romu hrvatskomu plemstvu, a tko 
ne, jer su se valjda osnivali »sto- 
lovi< (sudovi) za plemenite Ijude 
u zupanijama. Ustalo pleme Vi- 
revica (de Virovnygh), te zahtije- 
valo, da se i ono uvrsti u staro 
hrvatsko plemstvo. Sabrani pleme- 
niti Hrvati izjavise, da Virevici 
doduSe ne potjecu >ni iz jednoga 
od dvanaest plemena hrvatskih*, 
all da su uzimali svoje zene iz tih 
plemena, pak privolise, da ih ban 
uvrsti u plemstvo Lu^ke zupanije. 
Nekoliko mjeseci poslije, dne 31. 
listopada 1351., desio se je ban 
Stjepan Lackovic u Zagrebu, gdje 
je » Zajedno s juratima, plemickim 
sudcima i dnigim plemicima kra- 
ljevstva« drzao banski sud Tom 
zgodom dodjo§e preda nj zastup- 
nici plemena Koranice, te se po- 
tuzi§e, da kastelani i Cinovnici 
grada Stenicnjaka dozivaju clanove 
njihova plemena pred svoj sud^ 
gazeci tim njihove slobo§tine. Pleme 
voli, da ga razaspu sasvim i li§e 
plemenstine, nego da mu dlanovi 
ni krivi ni duzni postanu kmetovi. 
Na to izjaviSe jurati, plemicki sudci 
i ostali na sudu sabrani plemici 
jasno i odito, da je pleme Kora- 
nica od davnine bilo plemenito, i ° 

da se nije pokoravalo ni kojemu .o 

kastelanu ni sluzbeniku kraljevine - m 

Slavonije. Prema tomu izre(^e ban 

presudu, da slobodno pleme Koranica imade dolaziti na sud jedino pred bana i zupana 
zagrebaikoga, a da ih nijedan kastelan ni drugi sluzbenik ne smije vi§e preda se pozivati. 





o 






M 






09 






► 






o 






je 


j^^ 




> 


:£ 




3 






u 






« 






s 






^ 


<i 






t> 


00 


Q 


o 


CO 


,^ 




rH 


a 


O 


< 

*-5 




e« 
B 


Z 


NH 


"m 


> 


C« 


es 


< 


a' 


a 


H 


S 


> 


tH 


JO 


te 




75 


3 






b 


3 


T3 


O. 


O 


O 


3 




G. 


00 


<: 


tt 


3" 


H 


TS 


n 


> 


«r 


< 


a 


E 


— 


Q 






3 
"^ 

J 


'3 

"S 

1 


te 




^ 


» 


■> 




o 





~~i 


(X 


u 


^ 







< 


a 


s 


a 






u 




a 




(A 


« 


o 




0. 


g 


a 


u 


rn 


EkO 


55 


dJ 


3 






b 


3 




•a 


te 

3 




•" 


CU 




S 


3 




« 


a> 




> 


^ 




b 


a 




o 






a: 


1 



112 LJtJDEVIT I. VEtJKT. 

Ban Stjepan Lackovic i slijedede je godine vise puta vijecao na saborima s plemstvom 
hrvatskim i slavonskim. Na koncu listopada skupio je staleze u mjestu Svetom Ivanu (in 
nostra congregatione generali in villa Scenthivan celebrata) u danaSnjoj Belovarsko-kri- 
zevackoj zupaniji. Taj je sabor trajao vi§e dana (do 5. studenoga), te se je na njem 
razpravljalo i odlucivalo koje §ta Medju inim je ban rjeSavao pravde i kaznio siledzije; 
narocito je sudio u parnici radi otimacine izmedju Stjepana sina Petrova od Gorbonoka 
i magistra Bekea, sina Stjepanova. Posljednji je poznati cin banovanja Lackoviceva 
izprava, izdana 5. prosinca u Zagrebu gradjanima slobodne obcine Gradca, kad im je 
potvrdio privilegij bana Mikca, kojom je taj slobodnu obcinu oslobodio od placanja dobiti 
za bansku komoru. Malo poslije toga zgodila se nova promjena u upravi hrvatskoga 
kraljevstva, jer je kralj Ljudevit namjestio opet svoga brata Stjepana za hercega citave 
Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, te njemu pridijelio za bana Stjepana Banida od Lendave. 
Taj bijase izlijedio rane, koje je dopanuo prigodom podsade Zadra. Razlog toj ponovnoj 
promjeni bijaSe nedvojbeno politika Ljudevitova prema Mletcima. 

Ljudevit naime ne bijase postigao cilja, poradi kojega je utanacio god. 1348. pri- 
mirje. s Mletcima na osam godina. Kraljevstvo napuljsko bijaSe za nj propalo za sva 
vremena. S toga nije ni primirje s Mletcima imalo prave vrijednosti za njega, pace mu 
je smetalo, da nije mogao s dobrim razlogom obnoviti borbu za Dalmaciju. A sad 
mu se ba§ nudjala divna prilika, odkad se Mletci god. 1351. zaratiSe s Genovezima, 
svojim starim takmacima na iztoku. Genovezi pace ponudise kralju u rujnu god. 1352. 
sami savez protiv Mletaka. Sve pored primirja prihvati Ljudevit genovezke ponude, te 
utana^i 22. listopada s njima ugovor na dvije godine, po kojem ce zajedno s Genovom 
zaratovati na Mletke. Sto se osvoji gradova i oblasti u Dalmaciji, zapasti 6e kralja, a 
sto u ostalim krajevima mletackoga vladanja, zadrzat ce Genovezi. Ako saveznici sto 
zajednicki osvoje, dijelit ce plijen i zarobljenike na jednake dijelove; ina^e svaki saveznik 
moze sam plijeniti i robiti, gdje ratuje. 

Dok je ovako kralj Ljudevit svaki cas bio gotov, da pogazi utanaceno primirje, 
radili su Mletci za rata s Genovom groznicavo, da ugovore pravi i trajni mir s kraljem. 
Ali Ljudevit ne htjede sada ni cuti o definitivnom miru, pak da se oslobodi daljega 
napastovanja, namjesti na poietku god. 1353. svoga brata za hercega hrvatskoga, kojega 
se toboz ne tice, §to je prije kralj ugovarao s Mletcima. A malo zatim, 27. travnja, posla 
Ljudevit iz Ostrogona mletackim poslanicima Marku Cornaru i Marinu Faletru, koji su 
dosad ugovarali o miru, ovo odkazno pismo: »Neka znade va§a plemenitost, da se 
ugovor, koji bi se morao utanaciti izmedju nas i mietacke obcine, ne moze ostvariti, 
posto mu gospodin Stjepan, herceg <5itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, nas premili 
brat, nije htio dati privole. S toga receni ugovor nijesmo mogli izvesti, jer smo vladanje 
redene hercegovine (hrvatske) povjerili njegovu gospodstvu za vjedna vremena, kako je 
poznato i vama i drugima. Nije zato vi§e potrebito, da se u tom poslu k nama potrudite. 
Medjutim mi ne cemo s duzdom i ob6inom mletackom zapoceti rata, ako ga prije tri 
ditave sedmice ustmeno kroz glasnika ili pismom ne navijestimo«. 

Ljudevit je dakle u travnju 1353. prekinuo sve dogovore s Mletcima, te je bio 
spreman zajedno s Genovezima zapoCeti rat. Ali Mletci slutili su vec, §ta kralj snuje, 
te bijahu jos u ozujku poslali svoje poslanike u Bee caru i kralju Karlu IV., neka bi 
odvratio kralja Ljudevita od rata. Car Karlo bijase dosao u Bee vojvodi Alebrechtu, da 
se ondje sastane s Ljudevitom i drugim knezovima. Posto se je Karlo bas tada 
spremao na vojnu u Italiju, da satre mocnoga Giovanna Viscontija, bijase mu mnogo 
stalo do prijateljstva mletackoga. Navali zato na Ljudevita, neka ne gazi primirja; ako pak 
vec mora ratovati, neka bar po6eka, dok primirje mine. Ljudevit se zaista smiri i odu- 
stane od rata; ali tim opet pogazi utanaceni savez s Genovom, koja bijase u proljecu 
1353. svoju mornaricu poslala u jadranskq more. 



H 



HRVATSKI HERCEG STJEPAN I n.\Ni: PAVAO UGAL, STJ. LAHKOVK'. I NIKOLA BANIC. 113 

Premda je Ljudevit privremeno odustao od rata s Mletcima, ostade ipak brat njegov 
Stjepan hercegom hrvatskim. Taj je pace odlucio sasvim preseliti se u Hrvatsku, te stolo- 
vati u Zagrebu, u tvrdom Gradcu, gdje je jos od Karla Roberta stajala kraljevska palada. 
Herceg Stjepan bijale od god 1350. ozenjen Margaretom (Anom), kcerju njemackoga 
cara Ljudevita Bavarskoga, koja mu je rodila dvoje djece, sina Ivana i kcer Elizabetu. 
Posljednjih dana travnja 1353. stigao je herceg u Zagreb, gdje su ga sve6ano docekali 
velikasi, plemici, gradjanstvo i kaptol, pjevajuci boguduhe pjesme i noseci modi svetaca. 
Po starom obiCaju obasuse hercega darovima i pogostise ga obilato. S hercegom je 
jamacno dosao i novi ban Nikola Banic, stari znanac slavonskih i hrvatskih staleza. I 
hercegu i banu bilo je koje sta urediti, sto nije mogao izvrsiti predjasnji ban Stjepan 
Lackovic. Vec 8. svibnja sastao se je u Zagrebu sabor slavonskoga plemstva, kojemu je 
predsjedao herceg Stjepan zajedno s banom Nikolom, na kojem su uz ino sva posje- 
dovanja Vladislava, Bazarada i Brikcija Mihajlovica, zatim Ivana i Blaza Vokerovica 
dosudjena hercegu i banu. Poshje toga ostao je herceg stalno u Zagrebu, te je na 
Tjelovo (23. svibnja) posao iz svoje palace u stoinu crkvu, gdje je prisustvovao sveca- 
nomu obhodu. Pet dana zatim (28. svibnja) izdao je »Stjepan, po bozjoj milosti herceg 
Sitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije« znamenitu povelju, kojom je crkvi zagrebackoj 
potvrdio sva stara privilegija svojih predsastnika, kraljeva i hercega Herceg sam u 




Slavonski banovac, kovan za hercega Stjepana 

(1350., I3S3--I354.) 

Lice: Veliki krin u sredini, naokolo u dvostrukoj bisernoj okolici nadpis : vM(oneta) d(iici)s p Sclavoniam +♦. 
ZaliSje: Kaciga, na njoj kruna, kao nakit (Kleinod) nojeva glava s podkovom na kljunu, a sa strane dva nojeva 
pera. Sigle NI BA (Nicolsns Banus?). 



povelji kaze, da mu je to »prva godina hercegovanja* (dicti nostri ducatus anno primo), 
te se zahvalno sjeca, kako su ga Zagrebiani nedavno Castno i dostojno docekaH, bas 
kako se pristoji za potomka kraljevskoga roda (prout regie stirpis). Dne 28. hpnja opet 
nalaze herceg dazmanskomu kaptolu, da ustanovi medje nekim posjedovanjima samo- 
stana eremita sv. Pavla u Garickim brdima (de montibus Garich). U polovici rujna 
boravio je herceg Stjepan u Budimu, odakle je 16. rujna zapovjedio kaptolu sv. Petra u 
Pozegi, neka izabere jednoga svoga pouzdanoga Clana, koji ce zajedno s hercegovim 
covjekom iztraziti vjerodostojnost neke izprave, radi koje bijaSe izmedju Nikole sina 
Ivahunova i Dominika sina Radinova doslo do krvavih izgreda. 

Dok je herceg boravio vecinom u Zagrebu, bija§e ban Nikola posao na jug u 
Hrvatsku, te sazvao po nalogu njegovu (de mandato et praecepto . . . ducis) sve plemice 
i staleze hrvatske na sabor u grad Knin. Na taj sabor bise pozvani javno (publica pro- 
clamatione facta) ne samo svi plemici hrvatskoga kraljevstva, nego i drugi Ijudi ma 
kojega staleza, stanja, kao i osobita ugleda; zadaca pak sabora bija^e »ustanoviti prava 
hercegova velifianstva* (pro requirendis iuribus ducalis maiestatis). Tako dodjoSe na taj 
sabor knezovi Frankapani (knez Bartol sa svojim sinovima Stjepanom i Ivanom), knezovi 
Kurjakovici iz Krbave, i napokon knez Hudislav Ugrinic, gospodar grada Roga i gorljivi 
privrzenik kralja I^judevita. Za Ivana Nelipida, kneza cetinskoga, ne spominje se, da je 

Hrv. povj, II. I. 8 



LJUDEVIT I. VELIKI. 
114 

bio nazocan, premda se znade, da je bai^ u to vrijeme vjerno stajao uz svoga kralja, te 
mnogo smetao kneginji Jeleni, udovi Bribirskoga kneza Mladina III. i sestri srbskoga 
cara Stjepana Dusana Napokon je na sabor doslo i crkvenih dostojanstvenika, od kojih 
se izrijekom spominje kninski biskup Blaz. 

Sabor u Kninu trajao je viSe dana, od 9. rujna do 19., a mozda i dulje. Sta se je na 
njemu razpravljalo i odluCivalo, nije zabiljezeno; samo se znade, da su se uz ino i par- 
nice rjesavale. Tako je jednoga dana ustao kninski biskup Blaz, te se potuzio na plemstvo, 
koje mu je uzkracivalo desetinu, te tim biskupiji veliku stetu prouzrokovalo. U razpra- 
vama o toj tuzbi sudjelovali su prvi velikasi, te bi napokon odluCeno, da odsad ne pla- 
caju desetine oni plemici, koji ne imadu vise od deset podanika. Jos bi uredjeno, kako 
da se desetina placa i od cega, kao i to, da si biskup moze po volji imenovati zupana 
u svojoj pokrajini. 

I god. 1354. boravi herceg vecinom u Zagrebu. Dne 6. sijecnja zapovijeda magistru 
Tomi, sinu Ladislavljevu, svomu kastelanu u gradu Koprivnici, da ne smeta niti ne brani 
gradjanima i gostima varoSi Koprivnice, ako bi za svoju potrebu sjekli drva u nj ego vim 
Sumama. Dne 15. svibnja desi se opet herceg u gradu Ivanicu (in Ivanch). Tu dolazi 
preda nj Nikola, sin Kadkov (filius Katchk), sluzbenik grada Moravia (jobbagyo castri 
de Moroucha), te ga moli u ime svoje i svojih rodjaka, da bi citavu njegovu zadrugu 
oslobodio od tezke sluzbe gradu i zupanu od Moravda, te ih uzvisio na plemice i kra- 
Ijevske sluzbenike. Nikola spominje, koliko se je on sa svojim rodom borio jo§ uz bana 
Mikca, a poslije za kralja Ljudevita, koliko je svojih zadrugara u tim bojevima izgubio, 
i koliko ih je ostalo osakacenih udova. Herceg smatra, da mu je usliSati molbu onih, 
koji su se zrtvovali za prijestolje, pak zaista Nikolu i njegove zadrugare, kao i sve po- 
tomke i posjedovanja njihova oslobadja sasvim od podaniCtva i sluzbe, koju su dosad Cinili 
gradu Moravcu, pak ih veledusno uvrStuje u kolo »cistih plemica kraljevstva i kraljevskih 
sluzbenika« (in coetum et numerum purorum regni nobilium et servientium regalium), 
tako da ne ostane na njima ni kakva Ijaga predjasnje neplemenitosti (nulla pristinae 
ignobilitatis macula super eisdem reservata). Podjedno zapovijeda banu, zupanima, kao i 
plemickim sudcima zupe moravacke, da Nikole i zadrugara njegovih ne uzmiruju vise 
radi toga, §to su bill prije podanici (kmetovi) grada Moravca. 

To je posljednji poznati cin hercega Stjepana. Malo iza toga razboli se herceg i 
umre 9. kolovoza 1354, ba.s u vrijeme, kad je brat njegov, kralj Ljudevit, bio podigao 
vojsku na Srbe. Stjepan, koji ne bijase navr§io ni pune dvadeset i dvije godine, sahra- 
njen bi u Zagrebu u stolnoj crkvi sv. Stjepana. Iza njega ostade udovica Margareta 
s nejakim sinom Ivanom i kcerju Elizabetom. PoSto su Ivanu bile tek dvije, tri godine, 
prozvala se je majka njegova »herceginjom 6itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije«, te je 
stolovala i dalje u Zagrebu, gdje je slijedecih godina (1355—1356.) vise puta izdavala 
povelje, i inace utjecala u javne poslove. No god. 1358. udade se Margareta drugi put 
za grofa Gerlacha od Hohenlocha, pak ode u NjemaCku, ostavivsi sina svoga Ivana na 
dvoru kralja Ljudevita. 

Desna ruka obudovljeloj herceginji bio je izprva prokusani ban Nikola Banic. AH 
u veljaSi 1356. odstupi on; pak posto je u ozujku banska stolica bila prazna, sjede na 
nju u travnju Leustahije, koji je podjedno bio zupan u ^upanijama: simezkoj, stolno- 
biogradskoj i tolnanskoj. On je vrsio bansku 6ast sve do god. 1361 Obidno se zove 
naprosto »ban Citave Slavonije*, no koj4 put i >glavni namjestnik kraljevine 6itave Sla- 
vonije* (regni totius Sclavoniae vicarius generalis). 

Vladanje kralja Ljudevita u Ugarskoj, odnosi prema Srbiji i 
Bosni (1351. — 1356.). Ljudevit bijaSe se uvjerio, da mu nije moguce osigurati prijestolja 
u Napulju ni sebi ni svojim potomcima. Vrativsi se s toga s napuljske vojne svrati oso- 
bitu paznju na Poljsku, gdje je kraljevao ujak njegov Kazimir Veliki. Po§to je bivalo 



VLADANJE KRALJA LJI'DEVITa U UGARSKOJ. ODNOSI PRE>U SRBIJI I BOSNI. 











i<^ i^'*- "^"^ ' t^^'Cb^'^J,-^^ 











< 

z 

< 

< 

a 

(S 

s 

•< 

3 

o 



E V 



be 

s 



'- E 



sve vjerojatnije, da ce iza stnrti Kazimirove zapasti poljsko prijestolje Ljudevita i nje- 
govu djecu, pomagase on svoga ujca u svim njegovim podhvatima. Jos na koncu 1349. 
bijaSe Kazimir u srecnom ratu s litavskim knezom Lubartom osvojio nekadanje kneze- 
vine Halic i Vladimirsku zajedno s gradovima Lavovom, Vladimirom i Hlumom. No 
namah slijedece godine pre- 
ote§e mu Litavci gotovo sve 
te oblasti, te stadoSe pade 
provaljivati i robiti po starim 
poljskim zemljama. U toj ne- 
volji pohita kralj Ljudevit 
svomu ujcu u lipnju 1351. 
u pomoc PoSto je Kazimir 
tezko obolio, stade sam Lju- 
devit na celo poljackih i 
ugarskih 6eta, i prolazale u 
kolovozu petnaest dana po 
Sumama, da se ogleda s Li- 
tavcima. Lubartov brat Kej- 
stut, koji je s brafom svojim 
Olgierdom vladao u Litvi, ne 
usudi se s njime sukobiti, 
vec se dade skloniti, te podje 
sam u ugarski tabor, gdje no 
15 kolovoza utanaci mir s 
kraljemLjudevitom. Tom pri- 
godom obeca, da ce se sa 
svojom bracom i citavim na- 
rodom pokrstiti, ako mu Lju- 
devit izmoli kraljevsku krunu 
u pape. Jos se obveza, da ce 
ugarskoga kralja pomagati u 
njegovim ratovima, ako bi 
taj Zajedno s poljackim kra- 
Ijem njima opet pribavio 
oblasti, koje im bijahu ugra- 
bili vitezovi njemaikogareda, 
i ako bi ih branili tako od po- 
tonjih kao i od Tatara. Kad 
je medjutim Ljudevit pustio 
na slobodu Lubarta, kojega 
bijaSe prije toga p'^ljacki kralj 
zarobio u nekom zamku nje- 
govu, pobjeze i Kejstut nocu 
iz ugarskoga tabora, te se 
vrati u svoju zemlju. U ozujku 
1352. prijedje Ljudevit po- 

novo preko Karpata i pridruzi se svomu ujaku Kazimiru, koji je s velikom vojskom pod- 
sjedao tvrdi grad Helz. Nakon zestokoga jurisa, za kojega je i ugarska i poljska vojska Ijuto 
stradala, te je i sam Ljudevit od dobadena drvena topuza dopanuo tezke rane, zadovo- 
lji§e se oba vladara tim, da im se je Belz formalno pokorio. Na gradu bi izvje§ena 



1 

o 
o. 

E 



ii6 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



ugarska zastava mjesto litavske, a na to se Ljudevit i Kazimir povratise kuci. Ljudevit 
pogodi se sa svojim ujakom tako, da mu je za svotu od 100.000 zlatnih forinti ustupio 
sva svoja prava na Halic i Vladimirsku (Crvenu Rusku). Ako bi Kazimir umro bez 
muzkih potomaka, pripasd ce te zemlje zajedno s poljskom drzavom i onako ugarskomu 
kralju; u protivnom slucaju pristoji ugarskomu kralju pravo, da ih odkupi za jednaku 
svotu od 100.000 zlatnih forinti. Kazimir medjutim izgubi nadu, da bi mogao citavu 
Crvenu Rusku obraniti i odrzati protiv Litavaca, kao i protiv Tatara, koji su zajedno 
s Litavcima ceSce iz juzne Ruske provaljivali na zapad. Zato se i pogodi s litavskim 
knezovima tako, da ce on kroz dojduce dvije godine zadrzati oblasti HUic i Lavov, a 
litavskim knezovima neka ostane Vladimir, Hlum, Luck i Belz. 

Pored rata s Litvancima bavio se je u to vrijeme kralj Ljudevit i s nutarnjim pri- 
likama Ugarske, nastojeci narocito, da podigne i uredi vojnictvo. Znamenit je u tom 
pogledu sabor od god. 1351., &to ga je kralj zajedno s majkom Elizabetom po svoj 
prilici u Budimu obdrzavao i na kojem je sporazumno s velikasima i plemstvom izdao 
dekret od 11. prosinca 1351. Najprije je kralj na molbu plemstva potvrdio zlatnu bulu, 





PjENEZI SRBSKOGA KRALJA I CARA StJEPANA DuSANA SiLNOGA. 

(1331.-1355.) 

1. Novae Stjepana DuSana kao kralja. Lice: Spasitelj na krstu, punolik, s'edi na prijestolju, s piknjastom osjen- 
kom oko glave, do koje su s obje strane kratice IC — XC (Jesus Christus) ; u rukaiiia drli knjigu. S obje strane 
prijestolja sigle : NO. Zalicje: Dolje kaciga sa dvije detverokutne rupice za o5i, nad njom se dize kao 
nakit Cetverokutua zastavica, sastavljena od tri razite pruge (srednja piknjasta) ; na svakom uglu po jedan 
ktinov cvijet. Iz zastavice diie se na dvostrukoj palici okrug, koji je iznutra prazan, a nad njim je troperna 
perjanica. Nadpis naokolo ruba: »Stepharxiis Dei gra(cia) rex". 

2. Novae Stjepana Du.sana kao cara. Lice: Spasitelj na krstu, puQolik, sjedi na prijestolju, s ravn')m osjenkom 
oko glave, do koje su kratice IC — XC. S obje strnne prijestolja sigle: R — V. Zalicje: Nema nikakove slike 
nego samodirilskinapisu fetiri redkaovako: -J- COHl} — BTs X(\ KS K/I — rOB"fcPH — UP"bl€ 
= t S(te)f(a)nt vh H(rist)a B(og)a bl(a)govern(i) c(a)rbje. 



izuzev cetvrtu tocku, koja bi tako promijenjena, da plemic, koji umre bez djece, ne moze 
razpolagati sa svojim imanjem (darovati ga komu ili prodati), nego da ono imade pri 
pasti njegovoj braci i njihovim potomcima; ako pak ne bi nikoga od roda bilo, da pri- 
padne kraljevskoj kruni. Da bi se. dohodci kraljevske blagajne i plemstva umnozili i tim 
obranbena snaga zemlje ojacala (jer bi i kruna i gospodari banderija mogli uzdrzavati 
vece cete), izdana bi odredba, po kojoj su podanici i na kraljevskim, kao i na duhovnim 
i plemickim imanjima imali odsad davati svojim zemaljskim gospodarima devetinu od 
svega prihoda. Tima ustanovama bi omoguceno, te je vojna snaga ugarska, koja bijasc 
za predjasnjih smutnja duboko pala, opet se tako podigla, da je Ljudevit napokon raz- 
polagao s vojskom od 200.000 momaka. Na saboru bise i drugi zakljudci stvoreni. 
Seljacima bi opet potvrdjena sloboda setenja, zemljarina t. j. porez od svakih dverih ili 
porte (doticno od svakoga kucista) ustanovljena bi opet na 18 dinara. Jos bi odluceno, 
da djeca i rodjaci zlocinaca ne smiju biti progonjeni, nadalje da plemici budu slobodni 
od svake carine, i napokon da proti plemicima imade voditi parnice zupanijski plemicki 
Slid. Znamenita je nada sve ustanova u pogledu slavonskih plemica. Ta ustanova odre- 



VLADANJE KRALJA LJUDEVITA U UGAIISKOJ, ODNOSI PREMA SRBIJI I BOSNI. 



117 



djuje, da >plemici izmedju Drave i Save, kao i oni u zupaniji Pozegi i Vukovu« nemaju 
viSe placati ni kunovine ni banske zaiazine (zaluzine), kako su kroz stoljeca cinili, nego 
ce odsad placati poput ugarskih plemica samo »dobit kraljevske komorec Tim bi§e 
slavonski plemici izjednaSeni s ugarskim plemstvom, a sama Slavonija i pravnim ustano- 
vama odijeljena od Hrvatske, kako je dosad bila administrativno od nje razstavljena. Pod- 
jedno bi tim utrt put slavonskomu plemstvu, da polazi ugarske sabore, cemu prije nema traga. 
Kralj Ljudevit bijase jo§ od otca svoga bastinio rat sa srbskim carem Stjepanom 
Dusanom. Pozoriste tomu ratu bijahu poglavito banovina Maiva i Srijem. Bani macvanski 
Nikola (1335.— 1340), a za njim brat njegov Dominik (1341.— 1352.) suzbijahu 
s najvecim trudom navale srbskoga kralja, koji je zilavo radio, da prosiri svoju vlast na 
sjeveru u Podunavlju. Dominik ban bijase u ratu srecan: ne samo da je suzbio provale 
Dusanove u Macvu i Srijem, vec je te opustosene oblasti napufiio novim naseljenicima, 
a onda je iz Macve stao udarati na jug na oblasti kralja srbskoga, vracajuci mu nemilo 
za nedrago, te harajuci i robeci po njegovu kraljevstvu. Poradi tolikih zasluga izdade 
kralj Ljudevit 26. svibnja 1345. macvanskomu banu Dominiku, sinu Oslovu, znamenitu 






PjeNEZI BOSANSKIH SANA U 14. STOLJECU. 

1. Novae bana Stjepana Kotromanida (f 1353.). Lice: Spasitelj na krstu, puuolik, s pikojastom osjeakom oko 
glave, desnicom dijeli blagoslov, a Ijevica mn je naslonjena na knjigu, koju drii a krilu. rrijcsloljc nema 
straga naslona, nego se njegove pobodne strane zdruzuju piknjastim Idkovima s osjeiikom. Do prijestolja su 
s obje strane kratice IC XC, izpod njih sigle N i S, a izpod potoajih po jedna Sestolista ruia. Z a 1 i £ j e : 
Ban punolik stoji izmedju dva piknjasta liika, u desnici drii goli mad, a a Ijevici kratko iezlo s krizem. Nadpis 
naokolo raba: „Stephar,us banns B(osne)''. 

2. Novae bana Stjepana Tvrtka (1353. — 1377.). Lice: Spasitelj punolik, s piknjastim os^enkom oko glave, stoji 
izmedju dva piknjasta luka ; desnicom dijeli blagoslov, a Ijevicom drii knjigu na prsima. Izvaa lokova dvije 
sigle i dvije iestoliste ruie. Zalidje: Ban stojedi, punolik, gologlav, brVat i btadat, u bogatom cdijela, koje 
se uz tijelo prislanja; u desnici drzi goli mad, a u Ijevici iezio s kriiem na vrhu. Nadpis: „Tvertco . .. 
ban(as) Bosne". 






darovnicu, u kojoj je potanko sve izpriCano, §ta je hrabri ban za obranu Madve uradio. 
Dominik je tako do god. 1345. ne samo odrzao Madvu, nego svakako prije 1346. i vlast 
svoga kralja znatno razSirio, pridobivSi znamenite gradove Biograd i Golubac, kao i 
mnoga druga mjesta na jugu Save i Dunava. 

Srbski kralj Stjepan Dusan nije dakle mogao odoljeti na sjeveru svoje drzave. 
Uzrok toj nedaci bijaSe svakako, §to je u isti mah vodio upornu borbu s byzantskim 
carstvom, kojemu je upravo radio o glavi. Pootevsi mu redom pokrajine i oblasti, .dade 
se napokon u sijecnju 1346. u Skoplju proglasiti i ovjeniati za >cara Srbima, Grcima i 
Bugarima*, pak snovaie odsad o torn, da sam zasjedne byzantsko prijestolje u Carigradu. 
No kako de uzeti Carigrad, gdje nema brodovlja, bez kojega sc ne moze ni pomisliti 
na podsadu toga grada? A hoce li u to mirovati Ljudevit u Podunavlju? Da si osigura 
i brodovlje i mir s ugarske strane, radio je Stjepan DuSan god 1345. o savezu s mle- 
taSkom republikom, koja je ba§ u ono vrijeme ratovala s kraljem Ljudevitom radi 
Zadra. Stjepan pomagat ce MIetdane u Dalmaciji, a oni ce mu dati brodovlje za navalu 



Ilg IJUDEVIT 1. VELIKI. 

na Carigrad. No Mletci ne utana6i§e ipak god. 1346. formalnoga saveza sa srbskim 
carem, ali mu se pokazase svakom prigodom kao prijatelji, dozvolivsi mu voziti oruzje 
iz svoga grada i ustupivSi mu oboruzanih galija. 

Bit ce, te su se Mletcani zacali saveza sa srbskim carem poradi bosanskoga bana 
Stjepana Kotromanica, koji je odavna bio njihov prijatelj, ali je podjedno vazda 
stajao uz svoga svojaka, ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. Ta bosanski ban pomagao 
je vazda Ljudevita i njegove bane ne samo u hrvatskim vojnama, nego i prigodom obrane 
Zadra god. 1346; taj je bosanski ban takodjer poput macvanskih bana bio poglaviti 
protivnik srbskoga kralja i cara na jugu Save. K tomu nije srbski car nikako mogao 
oprostiti bosanskomu banu, &to je otcu njegovu oteo Humsku zemlju i tako srbsku 
drzavu li§io velikoga dijela lijepoga primorja. S toga bijaSe vje6itih borba izmedju cara 
i bana, a te je borbe jo§ jace uzpirivao kralj Ljudevit, svojak i vrhovni gospodar bosan- 
skoga bana. Jos god. 1346. prijetila je pogibao, da bukne veliki rat izmedju Bosne i 
Srbije. Dne 21. studenoga 1346 javljaju Mletcani banu Stjepanu Kotromanicu, da je 
srbski car mletatkoj obcini za volju spreman ziviti s banom u miru i prijateljstvu, ali 
se tuzi, da je ban zauzeo i da drzi neku zemlju (Hum), koja po pravu njemu pripada. 
Neka mu vrati ugrabljenu zemlju, pak eto mira. Ako ban dvoji o njegovu pravu na tu 
zemlju, neka se sastanu vjesti Ijudi, da izpitaju, 6ije je pravo starije. Ne ce li pak ban, 
da se vec sada o torn odlu6uje, car je zadovoljan, da se privremeno sklopi primirje 
na dvije ili tri godine, ali s jamstvom, da se ne ce primirje ni pod koji nacin prekrSiti. 

Cini se, da je Mletcima zaista poSlo za rukom, te su oba vladara sklonili na pri- 
mirje. No vec god. 134-9. bukne opet razmirica svom zestinom. I ovaj put nastojabu 
Mletci, da opreke izravnaju, ali im trud ostade jalov. U polovici srpnja desi se bosanski 
poslanik u Mletcima. Najprije moli, da bi Mletcani udostojali jos jednom pokusati, da 
poluCe slogu, sporazumak i Ijubav izmedju cara i bana; a zatim javlja, da je ban Stjepan 
u Humskoj zemlji dao podici utvrdjeno mjesto, te moli Mletcane, da bi za gradnje te 
tvrdje odbijali sve navale s morske strane, posto je ban s kopnene strane dovoljno 
siguran. Na prvu molbu ukaza se mletacko vijece najpripravnije, te odgovori, kako je 
upravo zapovjedilo svojemu poslaniku, koji je posao k caru, da gleda izmiriti Srbiju 
s Bosnom. Drugom molbom banovom bijahu Mletcani neugodno iznenadjeni. Vikli da 
sami gospoduju u jadranskom moru ne mogose dopustiti, da ban podigne jaku tvrdju 
u primorju, odakle bi mogla zaprijetiti pogibao i njihovim gradovima u Dalmaciji; u 
drugu ruku opet ne mogose zabraniti banu, da u svojoj zemlji gradi grad po svojoj 
volji. Pritajise zato svoj strah i zlovolju, te stadose bana putiti, da odustane od gradnje 
pomenute tvrdje, jer bi tim mogao osujetiti sporazumak s carem. Taj bi naime mogao 
uztvrditi, da je ba§ njegovo ono mjesto, gdje ban dize tvrdju, pak bi tako doSlo do 
novih razmirica. 

Medjutim je planuo vec oditi rat izmedju Bosne i Srbije. Dok se je naime car bavio 
uredjivanjem svoje prostrane drzave i na saboru izdavao svoj glasoviti zakonik, udari 
ban Stjepan Kotromanic, potaknut i pomagan od kralja Ljudevita, sa 50.000 konjanika 
i 30.000 pje§aka iz Huma na zemlje DuSanove. Najvise je stradala tom prigodom stara 
knezevina Travunja, kojom bijase ban (preko Gackoga i Rudina) provalio sve do grada 
Kotora. Bilo je to negdje u drugoj polovici god, 1349. Caru se je to vrlo na zao dalo. 
U svojoj poruci mletaCkoj obcini od 13. travnja 1350. potuzi se on gorko po svomu 
poslaniku Mihajlu BuCicu, da je za Ijubav mletackomu duzdu postupao s banom prija- 
teljski; ali ban odvratio mu je Ijubav zlim, posto je orobio njegove Ijude i osvojio neke 
oblasti i mjesta, pak to jos i sada udilj tim. Mletadka obdina neka zato nastoji, da ban 
odustane od daljega uznemirivanja srbskih zemalja, i da ucinjeno zlo sto prije popravi, 
jer se inade car ne bi mogao suspregnuti, vec bi se morao Ijuto osvetiti. Mletcani sada 
napeSe sve sile, da izmire oba vladara. Caru DuSanu obecase, da ce bosanskomu banu 



VLADANJE KRALJA UUDEVITA U UGARSKOJ, ODNOSI PHEMA SRBIJI 1 BOSNl. 119 

pisati zasebno, odlu^no pismo, i spotaknuti mu ucinjenu nepravdu, te izjavise svoju nadu, 
da ce kod bana uspjeti. Na to poslase 11. srpnja svecane poslanike i banu i caru. Dva 
svecana poslanika imala su poci najprije u Dubrovnik, i ondje se tocno obavijestiti, a 
zatim bija§e im poci ili zajedno ili pojedince i do cara i do bana, te u ime republike 
raditi o miru i sporazumku obiju vladara. Ako poslanicima ne bi uspjelo utanacJiti mir, 
neka nastoje, da se bar privremeno obustave neprijateljstva, dok im stignu novi nalozi 
iz Mletaka. 

No ni ovo sjajno poslanstvo mietacko nije koristilo. Car Stjepan Dulan, da bi se 

za lanjsku provalu bana Stjepana osvetio, udari s vojskom na Bosnu u 6asu, kad se 

ugarski kralj Ljudevit bijaSe odputio u Napulj. Ban Stjepan umakne u §ume i gore, a 

Dusan dodje pod Bobovac, stolicu njegovu. Mnogi nezadovoljni velikasi bosanski, tajni 

ili ociti privrzenici patarena, pridruzise se srbskomu caru. No sve pored nevjere bosanskih 

urodjenika ne mogase Dusan tvrdoga Bobovca osvojiti, vec opustosi Bosnu, te preko 

Duvanjskoga polja prijedje u Hum. O daljem ratovanju u Humskoj zemlji nema poda- 

taka. Na koncu rujna 1350. poru6i§e mletackoj obcini poslanici njezini kod bana i cara, 

kako nemaju nade, da bi ma kojim naSinom doSlo do sporazumka izmedju oba vladara; 

a na to ih pozove mletadko vijece, da toplo preporuce srbskomu caru mletacke poda- 

nike zajedno s njihovim zemljama i mjestima, pak da se povrate kuci, ako se uvjere, 

da im je dalji boravak na carskom dvoru suvisan. No vec 6. listopada bojahu se u 

Mletcima, da ce srbski car htjeti mozda Dubrovdanima oteti Stonski Rat i druga mjesta, 

koja im bijase jo§ 1333. darovao bosanski ban; zato zapovjedi vijece svojim poslanicima, 

da i dalje ostanu na svom mjestu, dok se ne uvjere, da ne prijeti ni Dubrovniku ni 

njegovoj drzavini nikakva pogibija od cara Dusana. Bojazan medjutim Mletaka nije se 

ovaj put izpunila, jer se je srbski car malo zatim ukrcao u brodove i odplovio na jug u Kotor. 

Opreka medju srbskim barem i bo.«5anskim banom potrajala je i dalje. To je jamacno 

poglaviti razlog, da se je bosanski ban Stjepan Kotromanic jos jace priljubio kralju Lju- 

devitu. A i taj je bana osobito zavolio, smatrajuci ga prvim i glavnim pobornikom svoje 

vlasti na balkanskom poluotoku. Ljudevitu trebase bosanskoga bana, i jer je suzbijao 

premoc srbskoga cara, i jer mu je mogao biti najboljim saveznikom protiv Mletaka. 

S toga su odnosi izmedju kralja Ljudevita i bana bosanskoga nakon god. 1350. postajali 

sve tjesniji i pouzdaniji. Ban je vec odavna bio u svojti s kraljem Ljudevitom po zeni 

svojoj Elizabeti, rodjenoj Poljakinji. Sad je kralj Ljudevit poradio, da podigne jos vise 

ugled svoga odanoga kletvenika i rodjaka. Nekako oko godine 1351. udade banovu 

rodjakinju ili sestru Mariju u Njemacku za grofa Ulrika od Helfensteina; a god. 1353. 

oieni se sam banovom krasnom kcerju Elizabetom, i postade tako zet svoga kletvenika. 

Kralj naime Ljudevit bijase vec od vi§e godina udovac, posto mu je god. 1349. 

umrla prva zena Margareta, kci deskoga kralja Karla IV. Na dvoru kraljevu boravilo je 

uz strogu i ponositu majku njegovu Elizabetu vise mladih kneginjica, a medju njima i 

krasna kci bosanskoga bana, takodjer Elizabeta po imenu, za kojom su se otimale oti 

ranogih knezova i velikaSa. 1 srbski car Dusan trazio je lijepu banovu kcer za svoga 

sina Urosa. Ali mlada i lijepa Elizabeta zavoli svoga rodjaka, ugarskoga kralja, udovca, 

koji takodjer planu Ijubavi prema njoj. 1 premda je kralj Ljudevit bio s njom u ietvrtom 

stepenu srodstva, on se ipak sve bez dozvole papinske s njom ozeni. VjenCanje bi 

obavljeno 20. lipnja 1353., po svoj prilici u Budimu. Tek nakon vjenfianja zamoli kralj 

Ljudevit dispenzaciju u pape Inocentija IV., koji na to 31. kolovoza naknadni oprost i 

dozvoli. U posebnoj poslanici na biskupa zagrebadkoga i njitranjskoga pi§e papa ovako: 

>Ugarski kralj Ljudevit i plemenita gospodja Elizabeta, kci Stjepana bana bosanskoga 

(ducis Bosniae), i ako su znali, da su srodnici u detvrtom stepenu, ipak su iz izvjestnih 

razloga (ex certis causis) stupili u brak. Oni su se obratili na papu radi opro§tenja ove 

zapreke, poSto ovakav brak povladi ekskomunikaciju za sobom«. No po§to bi se razpustom 



I20 LJUDEVIT I. VELIKI. 

toga braka izazvala velika sablazan, nalaze papa jednomu ili drugomu od pomenutih 
biskupa, neka oprosti kralja i njegovu zenu od crkvenoga prokletstva, koje ih je snaslo. 
Neka se kraljevski supruzi pod zakletvom zavjetuju, da ne ce vi§e takova §ta uciniti, i 
da ce se pokajati. Neka sada po njihovoj razsudbi, bez obzira na srodstvo, iznova sklope 
brak, a djeca od toga braka neka vrijede kao zakonita Osim toga neka za dvije godine 
placaju crkvama po petdeset maraka srebra. 

Udajom banove kceri Elizabete za kralja Ljudevita bija§e se silno digao ugled 
Stjepana Kotromanica. Papa ga zove »hercegom« (dux), a dragi opet ca i kraljem. No 
i kralju Ljudevitu bijaSe odatle koristi. Ne samo da mu je ban Stjepan u ime miraza 
svoje kceri ustupio Humsku zemlju, koja bijase doslije kamen smutnje izmedju Bosne i 
Srbije, nego se je kralj mogao nadati, da ce ga ban jos izdasnije i odanije pomagati tako 
u borbama sa srbskim carem, kao i u osudnom boju s MIetcima radi Dalmacije. Jer 
Ljudevit nije mogao ni smio pregorjeti Dalmacije, i samo nastojanju cara njemackoga i 
podjedno ^eskoga kralja Karla IV. bijase nedavno uspjelo, te je zaprijecio, da Ljudevit 
nije pogazio osmogodisnje primirje i obnovio rat s MIetcima. 

Ali prije nego §to je ban Stjepan mogao djelotvorno i§ta poraditi u prilog svomu 
zetu, razstavi se on s ovim svijetom. U drugoj polovici godine 1353. — mozda 
28. rujna — umre ban Stjepan, te bi sahranjen u samostanu Milesevu (na desnoj obali 
Bosne, danas Milesevac u Gradackom kotaru), koji bijase sam podigao. Nema sumnje, 
da je sada kralj Ljudevit, zet njegov i vrhovni gospodar Bosne, svom snagom nastojao, 
da sto jace sku6i banovinu bosansku. To je tim lakse mogao, sto pokojni ban nije za 
sobom ostavio muzkoga poroda, te je sada na bansku stolicu bosansku stupio njegov 
sinovac, petnaestgodisnji Stjepan Tvrtko, sin njegova brata Vladislava i kneginje 
Jelene od roda Bribirskih knezova. Nijesu poznate prilike u Bosni u prvo vrijeme Tvrtkova 
banovanja; no nedvojbeno su bile tezke pogodbe, pod kojima je kralj Ljudevit potvrdio 
Tvrtka u banskoj Casti. Suvi§e bilo je i protivnika njegovu vladanju u samoj Bosni 
izmedju patarena i mocne vlastele. God. 1354. » pride gospoda bana mati (Jelena) s Ugr 
(iz Ugarske) sa svojim sinom (mladjim), knezom Vlkom (Vukom)« u Bosnu, a na to »bi 
stanak (sabor) na Mileh (u Mile§evu) vse zemlje Bosne i Doljnih kraj, i Zagorija i Humske 
zemlje«, na kojem je »prisegla gospoja bana mati i nje sin gospodin ban Tvrtko* knezu 
Vlatku Vlkoslavicu iz Kljuda podpunu slobodu i sigurnost, te mu zajamcila sva imanja, 
koja je stekao i drzao u vrijeme bana Stjepana. Nedvojbeno je knez Vlatko Vlkoslavic 
bio protivnik mladoga Tvrtka, te ga je trebalo ovakim nacinom primiriti. 

Kralj Ljudevit ne samo da je skucio mladoga bana Tvrtka, nego je kroza nj nastojao 
obladati i onim dijelom Hrvatske, koji se je svedjer otimao njegovoj vlasti. A to bijase 
oblast Bribirskih knezova, naro6ito gradovi Omis, Klis i Skradin, kojima je iza smrti 
kneza Mladina III. (1348.) za njegova sina Mladina IV. upravljao neko vrijeme njegov 
stric Pavao III., a kad je taj obolio, majka nedorasloga Mladina, junacka Jelena, sestra 
srbskoga cara Stjepana Du§ana. Brizna majka vec je od godine 1351. branila poput 
lavice bastinu svoga sina, a osobito kad se je mjesto slaboga i nemocnoga Pavla stala 
pacati u te poslove vlastohlepna supruga njegova Katarina, ponosita kci Mlet6anina Ivana 
Dandula. Jos u kolovozu te godine nastojali su Mletci, da izmire obje kneginje, Srbkinju 
Jelenu i Mletcanku Katarinu, koja je nesumnjivo radila, da svomu rodnomu gradu pri- 
bavi posljednje ostatke vladanja Bribirskih knezova. Ali na tu bastinu imala je neko 
pravo i Jelena, mati bosanskoga bana Tvrtka. I ba§ kroz tu banovu majku nastojao je 
i kralj Ljudevit, da oblada gradovima Omisem, Klisom i Skradinom. Ako ih zadobije 
bosanski ban i njegova mati, pripasti ce tim drzavi kralja Ljudevita. Kralj pak Stitit ce 
opet mladoga bana od sile srbskoga cara. 

Jamacno u sporazumku s kraljem, a mozda i po njegovoj zapovijedi dosao je 
bosanski ban Tvrtko s majkom svojom i vojskom u travnju ili svibnju "1355. u Hrvatsku 



i 



VLADANJE KRALJA UUDEVITA U UGARSKOJ, ODNOSI PRKMA SRBIJI I BOSNI. 121 

i Dalmaciju. Tu je najprije uslijed pogodbe (per concordium) zauzeo gradove nekada- 
njega vojvode Gregorija, kao i grad gospodje Katarine, koji je dosad driao neki Novko 
Cubranic, pri cem ga je pomagala i majka sa svojim cetama ; a zatim je posreiiovanjem 
hrvatskoga banovca iz Knina utanacio mir ili primirje s cetinskim knezom Ivanom Neli- 
picem. U isto vrijeme spremala se je po nalogu kralja Ljudevita i njegova mati, da 
podje u Klis svojoj rodjakinji Jeleni, sestri srbskoga ca^a, koje se bija§e nedavno pridigla 
od bolesti. Jelena iciala se sastati sa kneginjom kliskom, da joj izporu(^i neke poruke od 
kralja (aliqua commissa per regem refferenda), koji je nedvojbeno zahtijevao, da mu 
predade gradove Omi§, Klis i Skradin, baStinu svoga nedorasloga sina Mladina. Zanim- 
IJivo je, kako bas u to doba dubrova<5ki knez javlja u Mletke, da ce se ugarski kralj 
izmiriii sa srbskim carem, i da ce onda Ljudevit doci u primorske strane. 

Nema sumnje, da je kralj Ljudevit u svibnju 1355. radio, kako bi posredovanjem 
bosanskoga bana i njegove majke obladao gradovima Bribirskih knezova, i tako Mlet- 
cima zakr^io dalje sirenje njihove vlasti u Dalmaciji i Hrvatskoj, Ali misija banove 
majke Jelene nije uspjela, i tako nije Ljudevitu ostalo drugo, nego da opet pograbi za 
oruzje. Vec 20. srpnja 1355. javlja iSIletcima krbavski knez Gregorije Kurjakovic, da se 
kralj Ljudevit sam glavom sprema poci u primorske strane. No kralja ipak ne bi, vec 
hrvatski ban Nikola Banic (Banfi) dize vojsku, da otme kliskoj kneginji gradove njezina 
sina. Mletci se s toga Ijuto zabrinuse, osobito od onoga casa, kad je grad Omis, ne zna 
se kako, negdje u rujnu doSao u vlast hrvatskoga bana i kralja. Sad se pojagmiSe 
Mletci, da njih zapanu bar Klis i Skradin. Oni porucuju svojim providurima, da te gra- 
dove svakako pribave obcini, makar i novcem: neka kneginji za sam Klis ponude i 
50.000 malih libara. Podjedno nastoje se sporazumiti s krbavskim knezom Gregorijem 
Kurjakovicem, da se zajedno opru banu; svomu knezu i kapitanu u Zadru daju naputke, 
kako da brani grad od navala kastelana Ostrovice, a Trogiranima Salju 13. listopada za 
novae oruzani brod, da bi se branili od navala Omisana. 

Kliska kneginja Jelena nasla se sada medju dvije vatre. Da se u taj osudni das 
odrzi, zatrazi pomoc u svoga brata, srbskoga cara Stjepana DuSana. Vec 31. listo- 
pada 1355. znadu u Mletcima, >da srbski kralj zeli imati gradove kneginje* ; s toga poru- 
cuje obcina svojim providurima u Dalmaciji, neka gledaju srbskoga cara preteci. Ako 
on nije gradove vec dobio, neka ponude kneginji 70.000 malih libara za Klis, a za 
Skradin do 40,000; druzina njezina neka se podmiti sa 3000 libara, samo da skloni 
kneginju na prodaju. Ali sve to nije koristilo. Car Stjepan Dusan poslao svoje cete i 
vojvode sestri u pomoc, te je na to planula borba izmedju njih i hrvatskoga bana. 
Mletci se jos jace uznemirili. Dne 21. studenoga zele se na svaki na£in izmiriti s ugar- 
skim kraljem, a dva dana poslije zapovijedaju, da se osnuje domobranstvo u njihovim 
kotarima Dalmacije i Hrvatske. 

Nije potanko poznato, kako se je ratovalo. Dne 12. prosinca 1355. javlja iz Spljeta 
bribirski knez Pavao III. mletaCkoj obcini, da Skradinjani nijesu voljni ostati pod vlaScu 
cara srbskoga. Nadalje kaze, da je najviSi kasteo grada Klisa, u koji se je jamacno 
zatvorila kneginja Jelena sa svojom djecom, u vlasti srbskoga vojvode Palmana, kojega 
je car sestri u pomoc poslao; ali podgradje grada Klisa s gornjim vratima i s utvr- 
djenom stijenom (cum saxo Oprack) da drzi hrvatski ban Nikola u ime kralja ugarskoga, 
te se utvrdjuje u njima. Napokon poruCuje jos, da se u Kninu sabire silna vojska 
(maxima congregatio gentium), jamadno da podje u pomoc banu Nikoli. 

U prosincu 1355. razmahala se dakle borba oko Skradina i Klisa. U Skradin uSao 
srbski vojvoda Juras Ilijic sa svojom bracom, a u Klisu branio kneginju Jelenu i njezinu 
djecu vojvoda Palman sa svojim drugom Mrzotom (Mersota). No Skradinjani nekako 
nijesu voljeli Srbima, zato je domala u Skradin, valjda na poziv kneza Pavia III. i iene 
mu Katarine, usla i mletadka posada, toboz da ga zajedno s Jurasom brani od navala 



122 ■' ^ LJUDEVIT I. VELIKI 

hrvatskih Ceta. Mletci se tako zdruzili sa Srbima na obrami Skradina. Klisu nijesu mogli 
pomoci, jer ga je opasao ban Nikola, nastojeci ga prinuditi na predaju Dne 16. prosinca 
§alje mletacki knez u Zadru pomoc gradu Skradinu, a podjedno javlja u Mletke, sta to 
radi ban s Ugrima i Hrvatima kod Klisa. Mletcima je vi§e do Klisa nego do Skradina, 
pak upinju sve sile, da ga zadobe. Oni bune pleme Cubranica i druge Hrvate proti banu 
i njegovu pomocniku, cetinskomu knezu Ivanu Nelipicu, a u isti mah nastoje kroz svoje 
providure podmititi i bana i kneza Nelipica sa 10000 malih libara, da odustanu od 
dalje obsade grada. Dne 28. prosinca nastoje skloniti srbskoga vojvodu Palmana, da 
predade njima Klis; a u isti mah gledaju naputiti srbskoga zapovjednika u Skradinu, 
Jurasa Ilijica, da ostavi sa svojim 6etama taj grad i da ga predade mletackoj obcini. 
Mletci rade sada upravo groznicavo: oni §alju u Dalmaciju zapovjednika za domobranstvo 
i svoje ratno brodovlje; jednako porucuju svojim poslanicima na srbskom carskom dvoru, 
neka izrade u cara, da im za 140.000 malih libara ustupi i Klis i Skradin. Ali ni ban 
Nikola ne miruje. Iz podgradja kliskoga razgla§uje poziv na Hrvate, neka udaraju na 
mletacke gradove i oblasti, i neka Stede jedino grad Spljet s kotarom. Mletci se s toga 
nemilo zabrinuli; boje se, da bi se Spljet mogao od njih odmetnuti. S toga prijete 
Spljetu i brane mu obciti s banom; ne dozvoljavaju mu ni da podaje hrane banu i 
Omisanima. All i knezu Ivanu Nelipicu ne moze obcina oprostiti, sro se je pridruzio banu; 
ona mu pi§e i prijeti, zeleci ga tako zastrasiti. 

Godina 1356. zapocela zlo za Mletcane i njihove privrzenike. Prvih dana mjeseca 
sijeCnja podje hrvatskomu banu Nikoli i knezu Ivanu Nelipicu za rukom, te prinudise 
tvrdinju Klis na predaju. Vojvoda srbski Palman jama^no se je sa svojim cetama vratio u 
domovinu, a s njim je mozda otisla i kneginja Jelena, sestra cara srbskoga. Sin njezin 
Mladin IV. medjutim sa jednom svojom sestricnom, kcerju kneza Pavla, bise predani 
kao taoci hrvatskomu banu. Jedva sto je ban Nikola obladao Klisom, stall se siriti gla- 
sovi, da je silni car srbski Stjepan Dusan umro. Glasi bijahu istiniti, jer se je Stjepan 
zaista razstavio sa svijetom jos 20. prosinca 1355. u najboljim svojim godinama. Vec na 
prve vijesti o carevoj smrti klonu njegov vojvoda Juras u Skradinu duhora, te 10. sijecnja 
1356. predade povjereni mu grad Mletcima. U predajnom pismu od istoga dana tuzi se 
juras, da ne moze dulje drzati Skradina »poradi sile ugarskoga kralja i njegove vojske, 
koja je u gradu Klisu, i koja nastoji da zauzme i Skradin u ime svoga kralja« (propter 
potentiam regis Hungarie et gentis eius, que est in castro Clisse, querentis et volentis 
occupare dictum castrum Scardone nomine dicti regis). Mletadke vojvode, pomorski 
generalni kapetan Bernardo Justiniani, i glavni kapetan domobranstva Laurencije Celsi, 
primiSe namah Skradin u svoju vlast, te izdase vojvodi Jurasu Ilijicu i njegovoj braci 
pismo, kojom ih uzeSe u mletacku zastitu za slu6aj, kad bi ih srbski car, ako zivi, ili 
njegov sin pozvali na odgovornost radi predaje Skradina. 

Borba za bastinu Bribirskih knezova svrsila se je tako, da su gradovi Qmis i Klis 
zapali hrvatskoga bana Nikolu, a Skradin mletaSku obcinu. Tuznim potomcima knezova 
Bribirskih ostade jedino njihova djedovina, naime zupa Bribirska s gradom istoga imena. 
Medjutim ni kralj Ljudevit ni Mletci ne bijahu zadovoljni onim, sto bijahu zadobili: 
Ljudevit s banom Nikolom nastcjaSe da predobije Skradin, dok je mletaSka obcina 
snovala, kako da ugrabi Klis i Omi§. S toga se je ratovanje nastavilo svom zestinom. 
Jos 23. sijecnja 1356. tuze se Mletci milanskomu vojvodi, kako je »velika vojska Ugara 
i Hrvata oboruzana i neprijateljski sasla (u primorske strane), te hara i plijeni zemlje i 
mjesta njihova u Hrvatskoj, i ta se vojska dnevice mnozi« (magnus exercitus Hunga- 
rorum et Sclavorum manu armata et hostiliter descenderunt et sunt ad damnum terrarum 
et locorum nostrorum parcium Sclavonie, et cotidie augetur exercitus supradictus). No 
polto je za koji mjesec imalo izminuti primirje, utanaceno s kraljem Ljudevitom na 
osam godina, stado§e Mletcani opet raditi, kako bi se sa svojim protivnikom konafino 



RAT S MLETCIMA ZA DALMACIJU. 123 

izmirilj. Oni se bijahu Ijuto iztroSili i izkrvarili u ratu s Genovom, te se zacahu velikoga 
rata s ugarskim kraljem. Da bi lakse postigli izmirenje, utjecaliu se i papi Inocentiju VI. 
u Avignonu, da bi bio njihov posrednik i zagovornik kod kralja. Ali ni papa ne mogase 
zaprije6iti ra'a, koji je malo zatim planuo 

Rat s iMletcima za Dalmaciju (1356 — 1358). Odkad su Mletci gotovo pre- 
varom obladali gradom Skradinom, odlu6io je kralj Ljudevit jednom posve obraCunati 
s torn obcinom. Zapocet ce veliki rat za citava Dalmaciju, da povrati svojoj kruni, §to 
ju po pravu zapada. Rat ce se voditi ne samo u Dalmaciji i Hrvatskoj, vec ce kralj 
udariti i na same Mletke, da im snagu s temelja potrese No kako nema brodovlja, ne ce 
se upu§tati u borbu na mora, jer se ne pouzdaje u Genoveze, nego ce skupiti veliku 
kopnenu vojsku, te s njom po kopnu provaliti u Italiju i osvanuti pred kraljicom jadran- 
skoga mora, da ju pogazi i smrvi. 

Od sijecnja 1356. pripravlja se Ljudevit za taj osudni boj. Jo§ u sije^nju ugovara 
on s austrijskim vojvodom Albrechtom, da mu dade pomocnih ceta i da mu dozvoli 
prolaziti kroz svoje zemlje i oblasti. S privolom vojvode snubi on austrijske vitezove i 
njemacke placenike, poSto ugarska vojska sastoji gotovo od samih lakih konjanika. Kralj 
nadalje sklapa savez s Gorickim grofovima, kao i s akvilejskim patrijarhom, susjedima 
mletacke obcine, a pri torn mu pomaze njemadki car i 6eski kralj Karlo IV., do nedavna 
tast njegov, koji ga imenuje svojim vikarom. Dok se ovako sprema za provalu u Italiju, 
u isti mail udeSuje sve u Hrvatskoj, da skupi svoje privrzenike u jedan tabor. Knezu 
Budislavu Ugrinicu i njegovim sinovima Gregoriju i Jurju, gospodarima grada Roga na 
rijeci Krki, potvrdjuje 28. travnja 1356. darovnicu svoju od god 1345.; u isti mah 
nastoji §to bolje prikovati uza se i cetinskoga kneza Ivana Nelipica. Knezovi Frankapani 
stoje kao i dosad vjerno uza nj, te jedva cekaju zgodu, da se otresu mletacke vlasti- 
Jedino krbavski knez, star! Gregorije Kurjakovic, nekako sara, ne znajuci komu bi pre- 
voljeo; no zato je sin njegov Juraj gorljiv privrzenik kraljev, osobito odkad ga je Ljudevit 
imenovao za kraljevskoga kastelana grada Dobre kuce u zupaniji krizevackoj u Slavoniji. A da 
bi se lakse i uspjesnije moglo ratovati s Mletcima, imenuje kralj za hrvatsko kraljevstvo opet 
dva bana, kako je nekad bilo. Banom >ditave Slavonije* i na neki nat^in zamjenikom hrvat- 
skoga hercega postade u travnju Leustahije, koji uza to drzi krizevacku i vise juzno- 
ugarskih zupanija (§imezku, tolnansku i stolnobiogradsku), a banska 6ast za Dalmaciju i 
Hrvatsku namijenjena bilvanu Cuzu (Joannes Chuz), vlastelinu medjumurskomu i poslije 
gospodaru Ludbrega u Slavoniji. Leustahije kao vrhovni ban upravljat ce kraljevstvom, a 
Ivan Cuz vodit ce vojsku, koja ce otimati Mletcima Dalmaciju i posvojene hrvatske gradove. 

Mletdani su nedvojbeno slutili, na sto se to kralj Ljudevit sprema. S toga su jos u 
veljadi 1356. stali opet kralju nuditi mir. Ali ovaj put Ljudevit nadmudri Mletcane. 
PriCini se nevjeSt, te urod;i mletacke poslanike, da dodju u polovici velikoga posta (na 
poSetku travnja) u Zagreb, gdje ce se on tada desiti i ugovarati s njima o miru. Obcina 
se s toga gotovo obveseli, te vec 26. ozujka sastavi za svoje poslanike naputak, kako ce 
i Sto ^e sve traziti. Ona se paCe nada§e, da bi mogla dobiti Klis i Omi§. Ali sastanka 
u Zagrebu ne bi u odredjeno vrijeme. Tek u travnju idu poslanici mletacki preko Senja 
u Hrvatsku i Ugarsku, dakako s novim naputcima. Neka nastoje, da kralj pusti na slobodu 
mladoga kneza Mladina IV. i njegovu sestricnu, koje drzi zarobljene kao taoce. Ali to 
poslanstvo nije ni malo bilo sredno. Vec 5. svibnja znadu u Mletcima, da Ljudevit 
smijera na njih udariti, pak s toga poruduju nacielnicima svojih gradova i deta u Istri i 
Dalmaciji, da budu spremni na obranu povjerenih im oblasti. Malo zatim javljaju isto 
upraviteljima marke Trevisanske, kao i zapovjednicima svoga brodovlja. U svibnju prodaje 
obcina na Rabu konje svojih poslanika, koji se bezuspjeSno vratiSe iz Ugarske, a napokon 
bira obcina zaseban odbor od dvadeset i pet lica, da s malim vijecem rjesava sve poslove, 
koji se tidu razmirice s ugarsko-hrvatskim kraljem. 



124 UUDEVIT I. VELIKI. 

Cini se, da je u to osudno vrijeme stao u prilog Mletcima raditi i papa Inocen- 
tije VI. No Ljudevit nadmudri ovaj put i papu. On bijase jo§ u svibnju 1356. dosao u 
Zagreb, te sabirase tu vojsku sa svih strana. Da umiri i papu i Mletke, razglasi, da se 
sprema krizarski rat na Srbe razkolnike. U isti mah dojavi papi, da Mletci §uruju sa 
Srbima sizmaticima, pace da se nijesu kratili utanaciti saveza (confederationem et ligam) 
s njima. Skupiv§i brojnu vojsku od nekih 40.000 Ijudi izdade 4. lipnja u Zagrebu vatren 
proglas, kojim objavi, da po nalogu i zelji papinoj vodi krizarsku vojnu na Srbe razkol- 
nike. Ali mjesto da ide na jugoiztok, okrenu najednom s vojskom na zapad, te kroz 
Kranjsku i Furlansku provali u gornju Italiju, da satre vjerolomnu mletacku obcinu. 

Vec 28. lipnja dodjose pred mletacki grad Treviso ugarske prednje cete, sasto- 
jece od njemackih, furlanskih i ugarskih konjanika. Prvih dana srpnja stize onamo i kralj 
Ljudevit s glavnom vojskom, u kojoj je bilo najmanje 40.000 konjanika. Vladari gornjo- 
italskih gradova, kao Carrare, della Scala i Visconti podupirabu kraljevo poduzece, cim 
se uvjerise, da je Ljudevit samo za to do§ao, da skuci Mletke. Za nekoliko dana zauze 
kralj vise utvrdjenih mjesta u trevizkoj marki, kao gradove Asolo, Ceneda i Conegliano, 
onda se smjesti u Padovi, koju mu bijase Franjo Carrara predao, te stade udarati na 
sam Treviso. Tu predade papinski poslanik, biskup Bonjoannes, kralju pismo papino od 
4. srpnja, u kojem se Inocentije gorko tuzi, §to ga je prevarila nada, >da ce mocna ruka 
kraljeva opornu Siju nevjernika Gospodnjih prignuti, iztaknute rogove odpadnika odbiti 
i progonjenim pravovjernicima u Srbiji pomoci do slobode«. Ljudevit opet u svom odgo- 
voru ocitova svoju zalost, §to mu je nevjera mletacka onemogucila podhvat, do kojega 
mu je bilo neizmjerno mnogo stalo, te se i sad izjavi gotovim izmiriti se s obcinom, 
prepustajuci papi, da rije§i razmiricu. Dne 10. kolovoza pisa papa mletaCkomu duzdu, 
kako je kralj naklon miru, te ga opomenu, neka poradi, da se mir zaista utanaci. Biskup 
Petar Toma, koji bija§e papino pismo donio u Mletke, podje zatini i u kraljev tabor, te 
i njemu donese papinsku poslanicu i zastavu oznacenu krizem, kao i vi§e duhovnih 
darova, samo da bi ga sklonio, da se izmiri s Mletcima i onda zaratuje na Srbe. Ali 
Ljudevit zahtijevase, da mu se bez ikakve odstete povrati citava ugrabljena Dalmacija, 
o cem Mletci ne htjedose ni cuti. 

U to trajaSe svedjer podsada Trevisa, koji su branili providuri Ivan Delfino, Marko 
Justiniani i Pavao Loredani. Za podsade umre mleta6ki duzd Ivan Gradenigo, a na to bi 
14. kolovoza izabran duzdom Ivan Delfino, koji bijase zatvoren u Trevisu Obcina posla 
kralju svoje poslanike, neka izmole, da pusti Ivana Delfina slobodno otici u Mletke. 
Kralj to veledusno dozvoli. Poslanici stado§e podjedno ugovarati o miru, te iznijese pred 
kralja ove pogodbe: Zadar neka bude svoj, nezavisan i od kralja i od obcine, neke gradove 
vratit ce obcina kralju, a za neke placat ce godisnji danak; napokon namirit ce obcina 
sama sav ratni tro§ak. Ali kralj zahtijevaSe naprosto, da mu se povrati citava Dalmacija 
sa svima otocima, te se ne htjede ni malo pogadjati, premda ga je na to putio austrijski 
vojvoda i neki njegovi savjetnici. Jednako je uporno podsjedao Treviso, koji je vjesto 
branio Jakov Cavalli. Nije kralja smetalo, §to je grad bio obilato snabdjeven svim potre- 
bitim, dok je njegova vojska stradala, a njemaCki se placenici bunili. Napokon kad se 
je podsada suviSe otegla, a kralja su poslovi gonili u Ugarsku, predade on zapovjed- 
nictvo nad vojskom Tomi od Moslavine, bratu ostrogonskoga nadbiskupa Nikole, te se 
23. kolovoza povrati u Budim. Nakon njegova odlazka poku§ase MletSani, da obladaju 
opet Coneglianom, ali bi§e suzbijeni, te izgubi§e mnogo Ijudi. Jos veca nedaca stize 
Mletke, kad je palatin Nikola Kont doveo nove cete iz Ugarske, te s njima osvojio 
Serravalle i Musestre. Zatim je stao udarati i na Castelfranco; ali vec nakon nekoliko dana 
ostavi dalje podsjedanje vrhovnomu vojvodi Tomi od Moslavine, te se povrati u Ugarsku. 

Sada posla mletadiko vijece ponovno poslanike kralju Ljudevitu, da ugovaraju mir. 
Poslanstvu se pridruzi i papinski legat, da ga podupire, Ali Ljudevit ne htjede ni malo 



RAT S MLETCIMA ZA DALMACIJU. 



125 



popustiti, vec zahtijevasc citavu Dalmaciju, pak s toga se ugovaranje otegnu. Napokon 
podje legatu Petru Tomi za rukom, te skloni kralja, da je MIetcima dozvolio primirje 
na pet mjeseci, od 11. studenoga 1356. do uzkrsa (9. travnja) 1357. Podjedno obeca 
kralj gorljivomu legatu, kojega je osobito cijento, da ce tijekom slijedecih deset godina 
svakako poduzeti krizarsku vojnu proti krivovjercima i razkolnicima. 

Vrijeme primirja upotrebilo se, da se ugovori konacni mir. Kralj je na posljedku 
popusiio, te je odustao od svoga prvotnoga zahtjeva, da mu MIetci povrate citavu Dal- 
maciju, pak se je ocitovao prihvatiti mir, ako mu MIetci povrate gradove Spljet, 
Trogir, Sibenik i Skradin za ostatak Dalmacije plate neku odredjenu svotu novaca, i na- 
mire 100 000 zlatnih forinti u ime ratnoga tro§ka. Povrh toganeka mu ustupe dva ratna broda 
za rat proti Srbiji, a gradu Zadru neka povrate prija§nju slobodu njegovu. MIetci me- 
djutim otezahu pristati i na te pogodbe, i tako se kralj uvjeri, da nema druge, nego na- 
staviti rat do skrajnosti. Okani se s toga daljih dogovora, te se pripravlja§e za dalji rat 
PoSto se je u Dalmaciji i Hrvatskoj dosad borilo bez ikakva uspjeha, odluci sve moguce u6i- 
niti, da i tu odrzi podpunu pobjedu. Cini se, da 
je tu banu Ivanu Cuzu smetao bosanski ban Stjepan 
Tvrtko sa svojom majkom Jelenom i bratom Vu- 
kom. Zato ce Ljudevit najprije bana Tvrtka posve 
skuciti. Prica se, da se je ban Tvrtko desio 
negdje na koncu godine 1356. ili prvih mjeseci 1357. 
u Ugarskoj na dvoru kralja Ljudevita i svoje bratu- 
tede Elizabete, koji ga bijahu lijepo docekali i 
ugostili. No kad se je htio vratiti u svoju bano- 
vinu, ne dade mu kralj otici, dok nije s njim uta- 
nacio zaseban ugovor. Poglavite pogodbe toga 
ugovora bijahu: Kralj potvrdjuje Tvrtku i njegovu 
bratu Vuku banovinu Bosnu i Usoru, ali zato ustupa 
ban kralju kao miraz svoje bratu^ede citavu Humsku 
zemlju (koliko je drzi) sa svima gradovima Na- 
dalje se ban obvezuje, da ce iz svoje banovine pro- 
tjerati sve patarene i razkolnike. Napokon zavieri 
se ban na vje^itu vjernost kralju, da ce ga sluziti 
pri svakom poduzecu, kad ga god kralj pozove 
(in omni expedicione fideliter tenebitur seruire, 
quando per dominum regem fuerit requisitus); i 
suviSe da ce se vazda ili on ili brat njegov osobno 
desiti na kraljevu dvoru. Da bi bana bosanskoga 
jo§ jace skucio i u6inio ga svojim podpunim kletvenikom, odvrati kralj od njega i kne- 
zove Dolnjih krajeva, koji su jos od pada bana Mladina II. priznavali vrhovnictvo bo- 
sanskih bana. U to ime izdade kralj 14. ozujka 1357. povelju Gregoriju i Vladislavu, 
sinovima Pavla Hrvatinica, zatim Gregoriju Stjepanicu, gospodarima gradova Grebena i 
Dlamoca (GlamoSa), kojom uze njili i njihovu plemenstinu u svoju »zasebnu kraljevsku 
zastitu*, te ih podjedno oslobodi vlasti i suda bana bosanskoga (a potestate et iurisdictione 
Bani Bozinensis vos in perpetuum eximendo). 

Svim tim znatno se podize vlast bana Ivana Cuza u Dalmaciji i Hrvatskoj. Njega 
ce u borbi s MIetcima pomagati ne samo dosad vjerni knezovi hrvatski, kao Frankapani, 
Ugrinici i Nelipici, nego i knezovi Hrvatinici, a mozda i bosanski ban Tvrtko. Podjedno 
se hrvatskoj banovini polagano vraca stari njezin obseg; sve oblasti i zupe, koje joj 
ote§e bosanski bani, opet joj se pridruzuju: Dlamoi, Livno, Duvno na iztoku, a Imota 
na jugu. K tomu <lobija i Humsku zemlju do srednje Neretve (grad Novi u zupi Ludkoj), 




Ivan Gradenigo (j 1356.), 

dnid mletaiki. 

I2 c^ela , Fasti Ducales" od Palatija. 



126 ^ LJUDEVIT I. VELIKI 

a mozda i do Dubrovnika. Hrvatski ban Ivan Cuz drzi sada najtvrdje gradove (Ostro- 
vicu, Klis, Omis, Imotu, Novi), iz kojih moze udarati na mletacku drzavinu i potiskivati 
ju iz hrvatsko-dalmatinskog primorja. Jz Novoga u Humskoj zemlji nioze poraditi, da se 
priku6i gradu Dubrovniku, kojega je nadbiskup Ilija Saraka ios od god. 1345 neprestano 
§urovao i sastajao se s kraljem Ljudevitotn (1345, 1348). Jer Dubrovniku bija?5e vec 
odavno dodijalo mletaSko vladanje, te je samo cekao zgodu , da se od MIetaka 
odmetne. 

Pripraviv se tako obnovi kralj Ljudevit rat s Mletcima u travnju 1357. U Tarvizkoj 
marki nastavio je podsadu Trevisa junacki vojvoda Toma od Moslavine, a u Dalmaciji 
udarao je na Zadar i druge mletacke gradove ban Ivan Cuz. Posada u Trevizu provali 
iz grada, ali ju Toma junacki suzbi. Malo zaHm svlada on na polju kod Nervose duzda 
Ivana Delfina, koji bijaSe poveo vojsku, da oslobodi Treviso od podsjedanja. Mala, no 
izabrana vojska duzdeva bi gotovo sasvim razprsena ; od zarobljenog oruzja i zaire 
dobiSe Padovanci punih petdeset kola. Trecu pobjedu odrza Toma Moslavacki na lijevoj 
obali Brente nad cetom placenika, koje bijahu Mletcani skupili u Njemackoj. I Castel- 
franco, prinudjen gladom, morade se Tomi predati, a za njim vecina gradova i mjesta 
u Tarviskoj marki; jedini Treviso branio i drzao je jo§ svedjer vitezki zapovjednik njegov 
Jakov Cavalli. 

U to dodje do osudna okreta u Dalmaciji. Grad Spljet vec je od god. 1355. na- 
ginjao kralju i banu, jer mu bijahu dodijali mletacki gospodari i knezovi. I u Trogiru 
kao i u Sibeniku bila je odavna jaka stranka hrvatska. K tomu je te gradove vrijedjao 
i na^in, kako je mletacka obcina pazarila s njima, ugovarajuci mir s kraljem Ljudevitom. 
Napokon je Spljedanima smetalo nepouzdanje MIetaka, koji su budnim okom pratili 
svaki pokret njihov, a k tomu je udarila u nazadak i njihova trgovina, odkad je Klis 
bio u vlasti hrvatskoga bana. Suvise je i novi ban hrvatski Ivan Cuz neprestano udarao 
na kotare tih primorskih gradova, ne dajuci im ni da pravo odahnu. Sve to bude po- 
vodom, te su Spljecani i Trogirani zasnovali zavjeru, kako ce skinuti sve mletacke 
oblastnike u svojim gradovima, pak se onda odmetnuti od mletacke republike i vratiti 
pod okrilje svoga zakonitoga kralja. 

Najprije planu buna 8. srpnja 1357. u gradu Spljetu. Bijase subota. Rano jutrom, 
jo§ prije jutarnje molitve, oruzase se potajno plemici i mnogi pucani, te se skupise u 
stolnoj crkvi sv. Dujma. Odanle se razasuse po gradu, provaljujuci u kuce i mjesta, gdje 
su prebivali mletacki placenici. PohvatavSi bez borbe i vike sanene mletacke vojnike, 
zatvorise ih u tvrda mjesta, narocito u crkvu sv. Matije i crkvu sv. Tome nize crkve 
sv. Ivana Krstitelja. Na to tek provalise u knezevsku palacu, gdje je stanovao mletadki 
potestat i nacelnik, te zahtijevahu od njega gradske kljuce, jer ce grad predati gospo- 
dinu kralju ugarskomu. Mletacki knez Ivan Quirino (Querini) uvidi, da im se ne moze 
oprijeti, posto mu je 6itava vojska zarobljena i zatvorena; s toga se oboruza i izadje iz 
svoje komore. Dosav pred buntovnike bacj pred njih goli mac i pozove ih, da mu 
poStede zivot, a na to im namah predade gradske kljuce. Sutradan 9. srpnja pobunise 
se Trogirani. Mletadki knez toga grada bijase u jutro oko 8 sati posao iz grada na 
veliku misu u samostan franjevaca, koji je bio izpred gradskih zidina. Poslije mise htjede 
se vratiti u grad, ali nadje gradska vrata zatvorena. Ne znajuci, sta se jucer zgodilo, 
podje knez u Spljet, misleci, da je taj grad jos u vlasti mletackoj. Spljecani medjutim 
primise ga castno, te ga onda sa svojim bivsim knezom, i s njihovim porodicama i 
druzinama o svom troSku na oruzanim barkama dadose odvesti u Mletke. Iza toga 
poslase Spljecani poslanike po bana Ivana Cuza (Zuus), te zasadise na svojim zidovima 
zastavu kralja Ljudevita, Ban Ivan Cuz dodje u Spljet, a onda u Trogir, gdje se poklo- 
ni§e zitelji svomu kralju, na sto ban obim gradovima potvrdi stara njihova privilegija i 
kotare, sto je poslije i sam kralj odobrio. 



RAT S MLETCIMA ZA DALMAGIJTJ. 



127 



Bana Ivana Cuza silno obradova preokret dalmatinskih gradova. Cim je obladao 
Spljctom i Trogirom, namali posia svoga vjernoga covjeka (familiaris) Pavla Vlceca 
(WIchec) kralju Ljudevitu, da ga o svem obavijesti. I kralj se je poveselio, te je teklica 
obilato nagradio. Ali zato se mletaSka obcina nemilo prepade, kad joj stigo§e glasi o 
buni dalmatinskih gradova. Duzd Ivan Delfino pisa na to 15. srpnja odmetnuvsim se gra- 
dovima ovo pismo: »Plemenitim i mudrim muzevima, sudcima, vijecu i obcini gradova 
Spljeta i Trogira, milim vjernima, pozdravljenje i milost. Culi smo na ne malo naSe ne- 
zadovoljstvo, da su mediu vama bile nekakve smutnje, za kojih ste nase knezove i cete 
odpravili. Radi till smutnja mora da se vrlo cudimo, ne znajuci da ima s na§e sfrane 
za to kakva razloga, vec prije protivno, Ta mi smo vazda s vama kao s bracom i sino- 
vima postupali. Kada se bo sjecamo, preljubljeni vjerni, kako smo vas od pretuznog 
jarma prvotnoga robstva i tiranide priveli u stanje slobode, te vas primili u krilo naSe 
milosti, i kako smo se sladko i Ijubezno brinuli za va§e odrzanje i boljitak, pak nasto- 



, V."?-- 







Skradin (Sgahdona) u Dalmaciji. 



jali oko obrane vase i vasih: to ne mozemo nikako vjerovati, da su pomenute smutnje 
nastale uslijed nevjere, nego prije s nekih sluiajnih povoda, kako se dnevice dogadja. 
Valja jo§ uzeti na um, koliko smo truda i troSka ulozili mi i nasa drzava proti gospo- 
dinu kralju ugarskomu, jedino da obranimo vaSu slobodu, i da vas uzdrzimo u vjernosti 
i milosti nasoj; zatim koliko smo Ijudi i stvari u rata s njim (kraljem) pogubili poradi 
vas. Dobro znate, da nismo od toga imali ni kakve dobiti ni ine druge koristi. Th i 
vaSi poslanici u MIetcima morali su priznati, da smo s mnogo potezkoca i troska odre- 
dili uzdrzavati vazda dvije stotine konjanika i mnogo pjeSaka^ da bi s njima i s ligom 
u hrvatskim oblastima mogli vas i vaSe zaStititi od gospodstva ugarskoga. Kako je dakle 
u vase srce mogla zaci misao, te ste se tako Ijubljeni vjernici i sinci, tolikim naporom 
sticeni, tolikim pogiblima obranjeni, htjeli donekle nama iznevjeriti, moze svatko prosu- 
diti, koji ima zdravu pamet. Opominjemo s toga vasu razboritost, da to sve revno u svojoj 



128 UtJDEVlT r. VELIKI 

du§i promozgate; iznosimo pred vas blagost nasega vladanja, i divljadtvo i strogost go 
spodstva ugarskoga, koje je vama posve nesnosno, pak s toga izvolite uztrajati u pokor- 
nosti i obicnoj vjernosti prema nama. Ako je sto protivno (tomu) ucinjeno, morate 
popraviti i nasu milost traziti, koju vam pripravno i spremno podajemo, oprostivSi svaku 
nepravdu. Cvrsta nam je nakana, imati vas za predrage i preporucene, kako smo vas 
svagda imali, te od srca cemo se brinuti za vase uzdrzanje i boljitak, pak cemo rado 
izlagati nase osobe i imanje za vas, kako to cini dobar otac za svoje sinove. O tomu 
svemu ocekujemo vas mili odgovor. Dano u nasoj duzdevoj pala6i dne 15. srpnja 
10. indikcije*. 

Ne zna se, da li su Spljecani i Trogirani ista odgovorili; ali sudeci po zapisnicima 
obcinskoga vijeca spljetskoga, koji su nam sacuvani, nijesu se ti gradovi vi§e vratili pod 
vlast mletacku. Spljecani su izprva ostali pod upravom gradskih konzula, dok je u du- 
hovnim stvarima odlucivao nadbiskup Hugolin ili Ugolin. Dne 30. srpnja bise izabrani 
novi konzuli (Nicola di Lucaro, Francesco di Damiano, Crestolo di Pietro, Jancio di Leone, 
Novaco di Matteo); u istoj skup§tini izabra vijece spljetsko poslanike, koji ce poci kralju 
Ljudevitu, da mu se poklone i zamole potvrdu starih privilegija. Da je to poslanstvo i 
poslo pred kralja, sudimo po torn, sto je kralj Ljudevit zaista 30. kolovoza potvrdio 
gradu Spljetu stara njegova prava i slobostine. Od toga se tasa i u javnim izpravama 
kao u zapisnicima grada Spljeta vazda spominje ime kralja Ljudevita kao vladara. No 
grad nije mogao ostati bez kneza. S toga je vijece u svojoj skup§tini 19. studenoga 1357. 
opet izabralo kneza ili potestata, po imenu G e n t i 1 a iz grada Calli u marki jakinskoj, 
koji je ostao nacelnikom sve do 31. kolovoza 1358, kad ga je vijece rijeSilo dalje 
sluzbe u gradu. 

Odkad su se Trogir i Spljet vratili pod hrvatskoga bana i kralja, napeo je Ivan 
Cuz svu snagu, da predobije Zadar, koji je vec odprije podsjedao. Franjo Carrara, 
namjestnik njemackoga carstva u Padovi, poslao mu je u to ime u pomoc cetu njemadkih 
placenika pod Burchardom Ellerbachom (Conradum Eldebordum). Dok su sad njemaciki 
placenici stajali pod Zadrom, poSao je ban pred susjedni grad Nin, koji je tako opasao, 
da mu Mletci nijesu mogli nikakve pomoci podati. 

Sad su Mletci pregnuli, da barem spase Sibenik i Skradin. Tamo skupise svoju 
mornaricu, koja ce drzati u pokornosti ne samo te gradove, nego i sve otoke. Pace 
mletacko brodovlje zajedno sa SibenSanima podje do otoka Suleta (Maslinica, Solta), 
koji je pripadao gradu Spljetu, te ga nemilo opustosi. Suvremeni Ijetopisac spljetski 
A Cutheis pise, da su Mlet6ani sa Sibencanima »Sulecane porobili, usjeve palili, Ijude ubi- 
jali i zene davili, i mnoga druga zla cinili, a sve na prezir i sramotu Spljecana '. Medjutim 
ba§ ta nasilja mletackih placenika i mornara ozlojedise vjerne jos gradove u Dalmaciji. 
Pace i sami Sibencani ne mogose dulje podnositi zuluma mleta6ke vojske, te se napokon 
i oni odmetnuse. Oni otjerase iz svoga grada mletackoga kneza Andriju Justinijana i 
gradjanina Gregorija Dragoja, pak poslaSe svoje poslanike (nobilem virum Rodolanum 
Crasuneracich) pred Nin banu Ivanu s izjavom, da se pokoravaju kralju Ljudevitu i nje- 
govoj svetoj kruni. Ban se je s toga vrlo obradovao, te im je u taboru pred gradom 
Ninom (in obsidione civitatis Nonae) dne 14 prosinca 1357. izdao znamenitu povelju, 
kojom im najprije oprosti » sve nepravde, uvrede i izgrede, koji su po6inili proti kraljevu 
Velidanstvu ili njegovim podanicima sve do toga casa«; a onda im potvrdi sve stare 
ustanove, uredbe, darovnice i privilegija, dam im od predjasnjih kraljeva. Napokon im 
potvrdi otoke Srimac i Zirje, mlinove na slapu rijeke Krke i citav njihov kotar sa svima 
selima. Jo§ bi ustanovljeno, da se u kotaru grada Sibenika ne smije podizati ni kakva 
utvrda ni grad, da Vlasi ne smiju pasti svoja stada na njegovim pasnjacima, i napokon 
da ban ne moze uzimati talaca od Sibencana, nego da njih idu sve milosti, obca i posebna 
sloboda, koju uzivaju ostali gradovi Dalmacije. 



MIR U ZAnnU. — DUBROVNIK SR SKLONIO POD ZAKRIME UG.-HRV. KRAUA. 129 

Tek §to se predao Sibenik, malo dana zatim, dne 17. prosinca, oblada ban i 
Zadrom. Tu mu bijase pomogao vodja njemackih placenika Burchard Ellerbach. On je 
prije sa svojim Ijudima bio u mletadkoj sluzbi, te je neko vrijeme bio u posadi u Zadru. 
Tako je poznavao to^no grad i njegove utvrde, gdje su najslabije, pak i prilike u gradu, 
a narocito je znao, kako su vec odavna zitelji nezadovoljni s mletaikim vladanjem. Taj 
Nijemac dakle sporazijmi se s opatom benediktinskoga samostana sv. Mihajla, koji je 
stajao tik do gradskog zida, i opat udesi, da su se nocu njemacki i hrvatski vojnici 
Ijestvama uzpeli preko zidina i u§li u samostanski dvor, odakle su onda provalili u varo§, 
da poubiju mletacku posadu i otvore gradska vrata. Vec kod prvoga okrSaja pogibe 
Burchard Ellerbach; ali njegovi ortaci otvorise srecno gradska vrata, te sva vojska pro- 
vah u grad. Citava varo§ pade u ruke dobitnika, jedino gradska tvrdja ostade u mletadkoj 
vlasti, te se u nju sklonise ostatci mletacke posade. Ban Ivan namah razasla po Dalma- 
ciji i Hrvatskoj glasnike, da objavi pad Zadra; u Spljet dodje banov pouzdanik, magistar 
Konja (Kogna) s pismom banovim, u kojem bi javljeno uzece Zadra. VeseH Spljecani 
nadariSe 28. prosinca glasnika sa 40 dukata. 

Iza pada Zadra odmetahu se redom otoci. Prvih dana mjeseca sije^nja 1358. pobuni 
se otok Brae, a na to se Omisani, Spljecani i Trogirani na svojim brodovima priku6i§e 
otoku i gradu Hvaru, te ga zapali§e. MletaCki knez na Hvaru, Nikola Cornelio, spasi se 
jedino tako, da se je sklonio u tvrdju. Napokon predade se i Nin nakon duge podsade, 
za koje su branitelji pogibali od gladi, tako da su se morali hraniti i konjskim mesom. 
Tako ostade jo§ jedina tvrdja grada Zadra u vlasti mletackoj. Jos 10. sije6nja 1358. 
trazio je kralj Ljudevit od Spljecana, da mu poSlju zidara, tesara i drugih radnika za 
podsadu tvrdje zadarske (ad belando castrum Jadere); ali prije, nego §to je pala i ta tvrdja, 
utanacen bi mir izmedju kralja Ljudevita i Mletcana. 

(Mir u Zadru 18. velja6e 1358. — Dubrovnik se sklonio pod zakrilje 
ugarsko-hr vatsko ga kralja). Vec od srpnja stizavahu radostne vijesti kralju Lju- 
devitu u Ugarsku. U Italiji bijahu Mlet6ani izgubili najveci dio svojih posjedovanja na 
na kopnu, pace i samomu Trevisu prijetila je pogibao, da ce se napokon ipak morati 
na milost i nemilost predati; u Dalmaciji je mletaCka vlast dnevice padala. To i skloni 
Ljudevita, da je u mjesecu studenom 1357. odlucio poci sam u Dalmaciju, da bude 
nazofian slavlju svoga bana. Dne 28. studenoga desio se je u Zagrebu, a u prosincu 
dosao je u Dalmaciju, te je po svoj prilici namah i usao u netom (17. prosinca) osvo- 
jeni Zadar. Tu ga nadjoSe i punomocnici mletadke republike, Petar Trevisano, Ivan 
Gradenigo i kancelar Bounintendi, koji bijahu do§li, da po §to po to u ime svoje obcine 
utanace mir. Mletci naime bijahu se uvjeriU, da taj put ne ce modi kralju odoljeti, pak 
bijahu gotovi i na najvece zrtve, samo da spase, sto bi se jo§ spasti moglo. 

Kralj se je izprva kratio, da ugovara o miru, ali ga je na to sklonio njegov vjerni 
saveznik Franjo Carrara, namjestnik njemackoga cara u Padovi. Stalo se ugovarati na 
temelju punomoci i naputka, Sto su ga duzd Ivan Delfino i obcinsko vijece mletadko 
podijelili svojim poslanicima jos 28. studenoga 1357. Ali ugovaranje se oteglo, i tek 
18. veljade 1358. ugovoren bi u Zadru u samostanu sv. Franje, u sakristiji crkvenoj, defi- 
nitivni mir, vele znamenit za povjest hrvatsku u srednjem vijeku. Medju inim natezalo se 
mnogo poradi grada Dubrovnika, za koji mletacki povjerenici ne htjedose izprva ni iuti, 
tvrdeci da Dubrovnik ne pripada Dalmaciji. No posto Ljudevit nije htio od svoga zahtjeva 
odustati, moradoSe napokon i na odstup toga grada privoljeti. 

Poglavite ustanove mira jesu ove: Mletci se za sve vijeke odriiu svih prava i 
zahtjeva u pogledu Dalmacije, te ustupaju kralju Ljudevitu ditavu Dalmaciju »od sredine 
Kvarnera sve do medjaSa grada Dra6a« (a medietate Quarnerii usque ad confines Du- 
racii) sa svima gradovima, zemljama, tvrdinjama, otocima, lukama i pravima, i to poimence 
gradove Nin, Zadar, Skradin, Sibenik, Trogir, Spljet i Dubrovnik na kopnu (in terra 

Urv. povj. II. I. 9 



130 # LJUDEVIT I. VELIKI. 

firma), zatim gradove i zemlje na otocima Osoru i Cresu, Krku, 'Rabu, Pagu, Bracu, 
Hvaru (Lesne) i KorSuii. Duzd mletacki odride se za sva vremena naslova: herceg Dal- 
macije i Hrvata< (dux Dalmatie et Croatie), koji su njegovi predsastnici rabili od davnine 
(naime od god. 998., kad je taj naslov primio duzd Petar II. Orseolo). Obcina mletacka 
obvezuje se dalje, da ce sva mjesta, koja joste drzi, za dvadeset i dva dana nakon ovoga 
ugovora izprazniti i svoje Ijude iz njih odazvati; te se u obce ne ce vi§e pacati u stvari 
dalmatinske. Nasuprot vraca kralj, koji zeli ostati u prijateljstvu s duzdom i obcinom 
(volente, ipsum ducem et commune habere perpetuo in amicos carissimos), sve zemlje, 
tvrdje i mjesta, koja je osvojio on ili njegovi podanici u marki Tarvizkoj, u oblasti Ce- 
netenskoj, kao i u Isiri, i to takodjer za dvadeset i dva dana; no Mletci ne smiju se 
ziteljima tih oblasti osvecivati niti ih progoniti, sto su u posljednjem ratu pristali uz 
kralja, vec im moraju veledusno oprostiti. Zarobljenici obiju stranaka imadu se pustiti 
na slobodu. Obje stranke obvezuju se, da ne ce u svojim oblastima trpiti gusara, te 
zajam^uju svojim gradjanima medjusobnu slobodu brodarenja i trgovanja. Ona stranka, 
koja prekrSi mir, neka bude od druge pozvana pred papu, koji ce izreci osudu za mjesec 
dana, te krivca kazniti interdiktom i crkvenim prokletstvom. Obje stranke napokon neka 
prisegom zajamde, da ce mir tocno drzati. U mir bise ukljuceni saveznici u dosadanjem 
ratu: akvilejski patrijarka Nikola, gospodar Padove Franjo Carrara, Goricki knezovi 
Albert i Meinhard, Cenetenski biskup Gaspar, knezovi od CoUalta, plemeniti muzevi i 
gospodari od Porcila, de la Parte, de Vonico, i od Canina; napokon i gradovi Feltri i 
Belluno, u obce svi, koji su pomagali kralja Ljudevita. Posebnim ugovorom obvezase 
se Mletci, da ce u svojim diljama za kralja Ljudevita o njegovu troSku sagraditi i opre- 
miti dvadeset i cetiri galije. 

Jos istoga dana, naime 18. velja6e, priseze kralj Ljudevit na mir. S njim polozi 
zakletvu petnaest njegovih najodli6nijih prelata, baruna i savjetnika, izmedju njih zagre- 
badki biskup Stjepan, bosanski biskup Petar, prior vranski Baudonus Cornuti, dvorski 
sudac Nikola Sec, i Ivan Cuz, ban Dalmacije i Hrvata. Dva dana poslije, dne 20. veljade, 
povjeri kralj zagrebackomu biskupu Stjepanu i dvorskomu sudcu Nikoli Secu, da sa mle- 
tackim poslanicima podju u Mletke, pak da onda u njihovoj nazocnosti duzd s gradja- 
nima prisegom mir potvrdi. U Mletcima se dodu§e bijase podigla jaka stranka proti 
miru, smatrajuci gubitak Dalmacije za >propast repubUke«; ali prijatelji mira pretegoSe, 
te 25. veljaCe u prisucu kraljevih poslanika duzd sa dvadeset i cetiri vijecnika, plemica 
i drugih gradjana svecano priseze, da ce mir sveto vrsiti i uzdrzati. 

Namah iza utanadena mira stadose Mletcani odazivati svoje knezove i posade iz 
onih dalmatinskih gradova, koji su jo§ ostali u njihovoj vlasti. Najprije predadose kralju 
tvrdju grada Zadra, koje je zapovjednik prije bio Andrija Zane, a tada Petar Badoario; 
onda izpraznise tvrdi Skradin, koji nije mogla nikako osvojiti banova vojska; napokon 
odazvase knezove i njihove druzine: Jakova Cornelija (Cornara) s Raba, Jakova Ciurana 
s Paga, Nikolu Cornelija (Cornario) s Cresa, Nikolu Cornelija s Hvara, Ivana Georgia 
s otoka Kor6ule, i napokon Marka Superancija (Soranzo) iz grada Dubrovnika. Korcu- 
lanski knez Ivan Georgio medjutim kratio se je pokoriti zapovijedi, posto je njegova 
porodica jos od god. 1252. gospodovala tim otokom, primivSi ga od mletaCke obcine 
za nasljedno leno. Ivan Georgio htio je ostati knezom na otoku i za vladanja ugarsko- 
hrvatskih kraljeva, te su paSe Mletci 10. ozujka 1358. preporucivali kralju Ljudevitu 
»osobu njegovu i njegovo pravo na recenu kneziju« (personam et iura sua de comitatu 
predicto); no Ljudevit slabo je za to n>ario, te je Ivan Georgio poslije od mleta6ke 
obcine trazio od§tetu za izgubljenu kneziju. Dok se je republika u jednu ruku trsila, da 
Ivana Georgia odrzi u njegovoj Sasti, povela je parnicu proti bivSemu knezu i kapetanu 
zadarskomu Mihajla Faletru, obijedivsi ga, da je on kfiv gubitku Zadra. Nevoljni knez 
osudjen bi 8. ozujka 1358. na tezku tamnicu na dvije godine, iza toga na izgon iz mle- 



MIR U ZADRU. — DUBROVNIK SE SKLONIO POD ZAKRILJE UG.-HRV. KRALJA. 131 

ta6ke drzave kroz pet godina, i napokon na gubitak svih 6asti za sva vremena. I Simeon 
od Ferrare, drug Falelrov, kojemu je osudne noci bila povjerena straza u gradu Zadru, 
osudjen bi na pol godine tezke tamnice i izgon iz mleta6ke drzave za sva vremena. 
Jos prije utanacena mira bijaSe kralj Ljudevit 10. veljad;e 1358. gradu Zadru izdao 
povelju, kojom ga nagradi za sve patnje, stradanja i progone, §to ih je morao pretrpiti 
poradi njega i njegovih predsastnika od raznih neprijatelja, narocito Mletiana, »njegovih 
i njegove drzave poznatih takmaca« (nostrorum et regni nostri notoriorum aemulorum). 
U toj povelji potvrdi kralj Zadranima sav njihov posjed i one medje, koje je njihova 
obcina imala prije netom svrsena rata ; dalje potvrdi, da tako Zadrani, kao i njihovi 
gosti imadu dolaziti na sud pred gradskoga kneza i gradske sudce; jedino ako koja 
stranka ne bi bila zadovoljna knezevom osudom, da moze prizvati na kralja i njegov 
sud. Jednakim nadinom nastojase ugoditi i drugim primorskim gradovima, gdje su odsad 
sami gradjani opet stall birati svoje knezove, potestate, konzule i sudce. U tvrdjama i 
kaStelima hrvatskim, koje bijase kralj primio od Mletaka, ponamjesti kralj svoje pouzdane 
Ijude kao kastelane i knezove. Klis povjeri knezu Ivanu, a Omisem upravljao je vec od 
proslih godina knez Stjepan, koji zivi u iskrenoj slozi sa spljetskom obcinom. Kako je 
kralj uredio prilike na otocima, nije poznato; znademo samo, da je otoke Brae i Hvar 
povjerio zadarskomu gradjaninu Jakovu de Cessano, vitezu svoga dvora, kojega je pod- 
jedno imenovao vrhovnim zapovjednikom svega brodovlja na moru (Jacobus de Cessano, 
aulae nostrae miles, amiratus noster maritimus ac comes insularum nostrarum Farie et 
Bratie). Taj je Jakov jamacno bio vrhovni zapovjednik brodova, koje su kralju davali 
primorski gradovi dalmatinski za obranu primorja, a i onoga brodovlja, koje se je imalo 
tek u Mletcima sagraditi. 

Uredivli u prvi mah najpotrebitije, ostavi kralj dalju brigu hrvatskomu banu Ivanu 
Cuzu, zatim kolo6komu nadbiskupu Nikoli, svojemu kancelaru, kojemu je o.stavio i svoj 
veliki kraljevski pecar, pak se negdje namah jos 18 veljaCe stade vracati u Ugarsku. 
Dne 27. veljace bio je vec u Krizevcima, gdje je gradjanima slobodne obcine Gradca 
tik Zagreba dosudio posjedovanja arcidjakona Benedikta. Tu je povelju kralj morao pod- 
krijepiti pccatom slavonskoga bana Leustahija, jer nije svoga pe5ata uza se imao (propter 
absenciam sigilli nostri). Nije nevjerojatno, da je kralj Ljudevit na povratku u Ugarsku 
vodio sa sobom u suzanjstvo krbavskoga kneza, staroga Gregorija Kurjakovida, zarobivsi 
ga poradi nevjere, sto je u posljednjem ratu s Mletcima ugadjao i pomagao vi§e ovinia, 
nego svomu zakonitomu kralju. Kralj je kneza Gregorija poslije zatvorio u grad Leva, 
nedaleko od rijeke Grona u Barskoj zupaniji, te mu je oduzeo sva njegova imanja 
(»propter infidelitatis notam«), medju njima i kucu na trgu sv. Stosije u Zadru, koju je 
1389. kralj Sigismund kao kraljevsku kucu darovao knezu Petru Zrinskomu Gregorije 
Kurjakovic camio je u suzanjstvu u Levi do dvije godine, te je iz tamnice dva put pisao 
mletad:koj republici. U prvom strasno zdvojnom pismu od 22. lipnja 1358. boji se ostarjeli 
knez Gregorije, da ce izgubiti glavu, kao sto je izgubio sve svoje imanje osim onoga, 
§to ga je dao Mletcima u pohranu. Starac se tuzi na svoje nevjerne prijatelje, pa6e na 
svoga sina Jurja, i moli Mletke, da mu niSta ne dadu od poklada njegova. Gregorije 
nema niSta osim pedatnoga prstena, a vjeran mu je ostao samo njegov sluga (Jabon Vrana). 
Nesto pouzdatljivije je pismo od 27. sije6nja 1360, po§to je minula pogibao, da bi mogao 
izgubiti glavu. Knez Gregorije pise duzdu, »kako je u kraljestvu Ungarije obci glas (commu- 
nis fama), da je on radio proti 6asti gospodina ugarskoga kralja Ljudevita, a u prilog duzdu 
(favendo vobis), pak tim postao nevjeran i protivnik reCenomu kralju*. Poziva s toga 
za svjedoka Boga i duzda, »koji dobro znade za njegovu pravu vjeru prema gospodinu 
kralju*. Sa sinom Jurjem kao da se je izmirio, jer moli duzda, da mu po njemu posalje novaca. 

Mirom u Zadru bija§e i grad Dubrovnik doSao pod vlast kralja Ljudevita. Tim 
se izpuni ziva zelja Dubrov6ana, koji su vec odavna nastojali rijeSiti se mrzkih im Mle- 



132 



L.IIIDKVIT I. VELIKI. 



taka, te pridruziti Hrvatskoj i Dalmaciji, s kojima su nekad, jo§ za narodne dinaslije 
hrvaiske, bili zajedno. Glava ugarsko-hrvatske stranke u Dubrovniku bio je nadbiskup Ilija 
Saraka, kojega je jamacno bodrila zelja, da s pomocu ugarskoga i hrvatskoga kralja 
zatre §izmatike i patarene tako u Srbiji kao u ostalim zemljama Balkanskoga poluotoka. 
S toga se je nadbiskup Ilija jo§ od god. 1345. vise puta sastajao s kraljem Ljudevitom, 
te se s njim dogovarao. 

Vec 28. veljace 1358. spremi se dosadanji mletacki knez u Dubrovniku, po imenu 
Marko Superancio (Soranzo) sa svojom druzinom na odlazak; Dubrov6ani izkazase mu 
torn prigodom rijedke 6asti i izprati^e ga najudvornije iz svoga grada Namah zatim, jo§ 
istoga dana, izabra veliko vijece na dva mjeseca tri upravitelja, koji ce sa sudcima i 
s malim vijecem vrSiti svu vlast, §to ju je dosad imao knez sa sudcima i malim vijecem. 
Upravitelji bijahu tri vlastelina, po imenu Petar Ranjina, Maroje Bunic i Ivan P. Gun- 
dulic. Nakon dva mjeseca izabrat ce se tri nova upravitelja, od kojih ce svaki vladati 
gradom po dvadeset dana. Jos bi u velikom vijecu toga dana zakljuceno, da se poSlje 
poslanstvo kralju Ljudevitu. Sutradan, 1. ozujka bise izabrana cetiri poslanika, po imenu 
Petar Ranjina, Ivan Bunic, Ivan Gundulic i Ivan Crijevic, koji ce zajedno s nadbiskupom Ilijom 
Sarakom poci preko Senja u Ugarsku, da se ondje u ViSegradu poklone kralju i 
utana6e, uz koje ce pogodbe obcina dubrovacka ostati pod zastitom krune sv. Stjepana. 
Ako koji od izabranih poslanika ne bi htio preuzeti zadatka, platit ce globu od 1000 
zlatnih forinti. Poslanici biSe sjajno opremljeni; morem ce ploviti na dobro oruzanoj galiji, 
a na kopnu mogu uzeti konja, koliko ih volja. 

Poslanici krenuSe na put 11. travnja. Morem doploviSe do Senja, a onda udari^e 
starim putem preko Modrusa i Zagreba, te stigose prvih dana svibnja u ViSegrad, kamo 
je i kralj doSao iz Budima. Poslanstvo imalo je svecana odijela i sluge s livrejama, zatim 
zasebna svecenika i notara. Kralju donijese na dar krasnih sokolova. Dne 11. svibnja 
sastalo se u Visegradu kraljevsko vijece, te se je razpravljalo u nazofinosti kraljevoj i 
dubrovackih poslanika. Od ugarskih i hrvatskih velikasa bili su prisutni Nikola, nadbiskup 
kolocki i kancelar kraljev, srijemski biskup Toma i bosanski biskup Petar, zatim palatin 
Nikola Kont, erdeljski vojvoda Petar, hrvatski i dalmatinski ban Ivan Cuz, glavni vikar 
(ban) citave Slavonije Leustahij, i mnogi drugi. Najprije se digo§e dubrovadki poslanici, 
te izjavise po prilici ovako: »Premda bi Dubrovnik po pravu morao pripadati kraljima 
ugarskima (ad ius dictorum regum pertinere), ipak nije, sto imade Ijudskoga pametara, 
bio zaista u vlasti i podanictvu njihovu; nego je, bit ce tomu nekih sto i dvadeset godina, 
uslijed izvjestnih ugovora i pogodaba stajao pod gospodstvom mletackim. No posto je 
s obilatom pomocu Spasiteljevom kraljevstvo Dalmacije nakon mocna slavodobica preSlo 
u ruke kraljevskoga Velicanstva, te se je duzd zajedno s obcinom mletackom odrekao 
svakoga prava zajedno s naslovom, ako ga je u obce imao: to je citava obcina grada 
Dubrovnika nakon mudra i zrela razglabanja upravila svoje poslanike pred lice kraljevske 
uzvisenosti, da priznadu kralja i.njegova sina ili sinove, ako mu ih Bog dade, ill slavnoga 
gospodina hercega Ivana, sinovca kraljeva i sina nekad gospodina hercega Stjepana, kao 
i sve kraljeve potomke i nasljednike kraljeve za naravne gospodare obcine 
dubrovaCke (dominos naturales), pak da ju podloze vlasti, jurisdikciji i modi kraljeva 
velicanstva, moleci ga kledeci, da kralj to poklonstvo i gospodstvo (recognitionem et 
dominium civitatis) najmilostivije prihvati«. Na tu izjavu dubrovadkih poslanika odgovori 
kralj, da je on od prvoga dasa svoga vladanja svu svoju brigu i trud ulagao, da povrati 
svojim kraljevinama njihove medje i kotare, pak da nije zalio postici to budi ratovanjem 
budi drugim zgodnim putovima i nacinima, sto znade citav svijet. PoSto je nadalje ne- 
dvojbeno ustanovljeno, da je grad i obcina Dubrovnik utemeljen i smjeSten u njegovoj 
kraljevini Dalmaciji, te dosljedno tomu pripada njegovu kraljevskomu pravu (ad ius 
nostrum regium pertinentem), to on, obziruci se na razlozitu i smijernu molbu gradjana 



MIR U ZADRU. DUBHOVNIK SE SKLONIO POD ZAKRILJE IIG.-IIRV. KRALJA. 



133 



dubrovadkih i njihovih 
zastupnika, ponudjeno 
mu gospodstvo nad 
gradom (dominium ci- 
vitatia) potvrdjuje, odo- 
brava i prima, te je 
podjedno spreman po- 
tvrditi sve, sto gradjani 
od njega traze. Sad bise 
ustanovljeni uvjeti, te 
odredjeno, sta ce Du- 
brovnik ciniti kralju, a 
sta opet ima da kralj 
6\n\ za obcinu Posto 
bi ugovor sastavljen, 
prisegoSe na nj, me- 
tnuv&i ruke na sveto 

evangjelje, najprije 
kralj, a za njim svi na- 
zocni velikasi, s njima 
ban hrvatsko-dalmatin- 
ski i slavonski. Dubro- 
vaSki poslanici, na celu 
im nadbiskup Ilija, po- 
lozise takodjer zakletve; 
podjedno bi odredjeno, 
da ce kralj poslati u 
Dubrovnik zasebna pu- 
nomocnika, pred kojim 
ce i tamosnje gradjan- 
stvo priseci vjecnu vjeru 
i pokornost kralju i nje- 
govoj svetoj kruni. 

Malo 'dana zatim, 
dne 27. svibnja 1358., 
izdade kralj Dubrovniku 
zasebnu povelju, u ko- 
joj se spominje, §to se 
je naustice utanaSilo 
u kraljevskom vijecu. 
Tu su takodjer zabilje- 
zene pogodbe, uz koje 
je Dubrovnik primljen 
u zakrilje i za^iitu kralja 
Ljudevita. Pogodbejesu 
ove: Obcina grada Du- 
brovnika, ili izvjestni 
gradjani njezini priseci 
ce, taknuv^i sveto evan- 
gjelje, vjernost i po- 




se 
a 
s 
Q 



134 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



kornost za vremena kralju, kao i njegovim baStinicima i nasljednicima, i to pred kraljevim po- 
vjerenikom, koji ce se odrediti. U znak pokornosti i podanictva placat ce obcina svake 
godine kralju pet stotina dukata dobre i pravedne tezine. Onih 2500 zlatnih perpera, §to ih 
je obcina godimice davala kralju raskomu (srbskomu), kao i onih pet stotina zlatnih perpera 
(dva perpera vrijede jednu forintu), sto ih placala bosanskomu banu, podaniku kraljevu, 
samo zato, da bude zasticena od njihova zadirkavanja (pro redimenda vexatione), kao i sve 
drugo, sto je dosad obiSavala davati, sve to obecaje obcina placati u buduce kralju i nje- 
govim nasljednicima, ako ce ih moci obraniti od navala re6ene gospode (a predictis do- 
minis impugnantibus). Svake godine pjevat ce se na 6ast kralju i njegovim nasljednicima 
u stolnoj crkvi dubrovackoj tri put svecani hvalospjevi (laudes). Obcina ce vazda rabiti kra- 
ljevu zastavu tako na kopnu kao i na svojim brodovima. Ako bi se zgodilo, te bi do§ao u 
grad kralj ili sin njegov, pak i sinovac njegov (Ivan) i koji drugi nasljednik, treba ga primiti 
s duznim pocastima, kako se pristoji za kraljevsko veli^anstvo, te mu na trosak obcine dati 
dva objeda i dvije vecere. Nadalje ako bi se zgodilo, te bi kralj o svom trosku podigao 
pomorsku vojsku, mora mu obcina na njegovih 30 galija opremiti i dati jednu, koja ce 
ostati u kraljevoj sluzbi, dokle potraje rat; ako bi pak kralj u boj pozvao brodovlje 
dalmatinskih gradova o troSku tih gradova (absque stipendio), onda ce mu dubrovacka 
obcina od 10 galija spremiti i dati jednu. Kralju pristoji pravo, da po volji odabere 
jedan ili drugi naCin mobilizacije. Nasuprot obecaje kralj sa svoje strane, da ce obcinu 
grada Dubrovnika i njezine gradjane braniti od svakoga, naro6ito pak od raskoga 
(srbskoga) kralja i bosanskoga bana, svoga podanika (fideli nostro). Posto nadalje obcina 
treba zgodna teritorija (za svoj razvoj), to joj kralj na molbu njezinih poslanika dariva 
za sva vremena neku nenaseljenu zemlju blizu mora na medjama njezina kotara, koja se 
prostire od Kurila do Stona. Kralj jo§ hoce, da uprava (vladanje) grada Dubrovnika i 
njegova kotara na cvrstom kopnu, gdje god i §to god sada drzi, ostane u vlasti gradjana, 
i da se obdrzavaju pri tom ustanove statuta, zakona i stari obicaji; onim pak, sto obcina 
drzi na moru, neka obcina upravlja, kako je to cinila za mletackoga vladanja. Kneza 
(comitem) ce si nadalje birati obcina izmedju kraljevih podanika (ex fidelibus regni 
nostri), a kralju pristoji pravo, da izabranika potvrdi. Knez ce uzivati placu, casti i prava, 
kao §to je bilo dosad obiCajno; duznosti ce pak iste vrSiti kao nekad za vladanja 
mletackoga, dakako uz savjet razboritih muzeva, koje ce veliko vijece obcine izabrati za 
njegove pomocnike i savjetnike. Kralj potvrdjuje obcini sav posjed, sto ga sada imade 
budi na kopnu budi na moru. Kada bi nadalje koji podanik kraljev imao kakvu parnicu 
ili pravni posao s Dubrov^aninom, ili obratno, ima se tuzitelj obratiti na sudiste obtuze- 
noga (actor teneatur sequi forum rei); samo ako bi se obje stranke nahodile u mjestu, 
gdje se je zgodio prekrSaj ili gdje je utanacen ugovor, neka im onda sudi sudac onoga 
mjesta. No te ustanove ne vrijede ni za priraorske gradove Dalmacije, kao ni za Hum, 
Bosnu i Zetu, posto s tima zemljama imade Dubrovnik zasebnih ugovora i obiSajnih usta- 
nova. Napokon priseci ce obcina i gradjani Dubrovnika, da ce kraljevi prijatelji biti 
i njihovi prijatelji, a kraljevi neprijatelji takodjer njihovi duSmani. Ako bi se koji kraj 
Dalmacije odmetnuo od kralja i njegovih nasljednika, te bi ga trebalo pokoriti pomorskom 
silom, priskofiiti ce obcina na poziv u pomoc s jednom galijom, te ce ju o svojem 
troSku kroz tri mjeseca u kraljevoj sluzbi uzdrzavati. Ako bi se pak kralj, njegovi sinovi 
ili sinovac zaratio budi s mletackom obcinom budi s kraljem srbskim, mogu i smiju 
Dubrovdani sve pored toga (eo non obstante) trgovati i putovati po oblastima srbskim 
i mletaCkim, dok ne ce ciniti §ta takova, sto bi bilo proti stanju ili 6asti kraljevoj. 

Izvrsujuci savjestno ustanove ugovora, po kojem je Dubrovniku zajamten posjed na 
moru, kako ga je imao za vladanja mletackoga, odredi Ljudevit namah sutradan 
28. svibnja, da se otok Lastovo imade iznova pokoriti Dubrovniku i priznavati svojim 
gospodarom onoga kneza, kojega ce Dubrovcani izabrati. Podjedno skine s casti dosada- 



MIR U ZADRU. — DUBROVNIK SE SKLONIO POD ZAKHFLJE UG.-HRV. KRALJA. 135 

njega lastovskoga kneza, kojega bija§e ondje namjestio hrvatski ban Ivan (!!uz (comite 
moderno per Johannem banum constituto — aufferendo). Napokon izabere bosanskoga 
biskupa Petra, da s dubrova6kim poslanicima podje u Dubrovnik, gdje ce predati kraljeve 
povelje i primiti prisegu vjernosti od gradjana. Biskup Petar podje na put 3. lipnja 1358., 
te stize polovicom srpnja u Dubrovnik, gdje ga dociekase s najvecim odusevljenjem. 
Dne 18. srpnja sastade se veliko vijece, u koje dodje 125 vijecnika, te bi onda od vijec- 
nika, sudaca i gradjana polozena prisega vjernosti i odanosti kralju Ljudevitu, a naroSito, 
da ce obcina to(!:no drzati utanaCeni ugovor s kraljem. SuviSe izabra vijece jos Cetiri 
vlastelina, koji ce bosanskoga biskupa izpratiti do Stona. i napokon nagradi kraljeva 
poslanika sa 200 dukata u zlatu. 

Poput DubrovcSana nastojali su i ostali dalmatinski gradovi, da si posebnim privile- 
gijama osiguraju kod kralja ne samo svoja stara prava i posjedovanja, nego i nove te6e- 
vine. Vijece grada Spljeta izabra na poziv kraljev 26. ozujka 1358. dva poslanika, arci- 
djakona i Novaka Matijevica, koji ce poci na kraljevski dvor, te ondje ustanoviti medje 
spljetskoga kotara i urediti jo§ druge poslove. Spljetski knez Gentilis de Callio sastavi 
za te poslanike vjerodajnicu i naputak, sto ce sve od kralja moliti i traziti. Najprije 
neka izrade, da kralj obcini potvrdi medjaSe njezina kotara, a onda neka nastoje, 
da kralj ustupi obcini spljetskoj Citav otok Bra6, poSto je taj otok najblizi gradu Spljetu, 
kao ni jednomu drugomu. Siiine zelje iznosili su jama6no i drugi gradovi dalmatinski, 
kao Zadar, Trogir i Sibenik. K tomu su dolazile na kraljevski dvor i tuihe, naroCito 
iz Mletaka, da se njihovim podanicima cine Stete od Zadrana, sve »protiv ustanovama 
mira (contra formam pacis)*. Napokon trebalo je urediti i prilike u Hrvatskoj, gdje je 
nakon rata i prija§njih smutnja bilo sve u neredu, tako da je primjerice Bia6, neka- 
danji dvorac hrvatskih knezova i kraljeva. posve opustio. 

PoSto je vecina velikaSa, koje bija§e kralj u veljaci ostavio u Hrvatskoj, poslije 
po§la na kraljevski dvor, odlu6i Ljudevit u travnju, da ce ponovo poslati povjerenstvo 
od vi§e baruna na jug, da konaSno uredi prilike u novo stecenim oblastima. Vec 
19. svibnja stigla je u Spljet vijest, da ce »6etiri veda baruna kraljeva doci u one 
strane, da prou6e stanje gradova dalmatinskih Cper conoscere lo stato delle citta della 
Dalmazia).« Malo zatim znalo se i u Mletcima, da ce stici u Dalmaciju neki baruni 
»poradi uredjenja pokrajine« (pro regulanda contracta). Vijece spljetsko odlu(5i na to 
19. srpnja izabrati zaseban odbor, koji ce opunovlastiti, da ugovara o svemu s kraljev- 
skim povjerenicima. U odbor biSe izabrani knez (potestat) Gentilis, sedam plemica i tri 
obcinska sudca. 

Posljednjih dana srpnja stigro^e zaista kraljevi povjerenici u Hrvatsku. Bijahu to 
nadbiskup kolo^ki i kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, velikovaradinski 
kanonik 6uvar Gregorije i sudac kraljevskoga dvora Nikola Se6, nekadanji ban slavonski 
i hrvatski, Njima se pridruzio i tadanji hrvatski i dalmatinski ban Ivan Cuz. Nadbiskup 
kolotki bijase sa sobom ponio i veliki peCat kraljevski (u jednoj povelji od 9. kolovoza, 
izdanoj u Visegradu, kaze kralj: »quoniam sigillum nostrum mai'js de quibusdam aliis 
arduis negociis regni nostri cum domino archiepiscopo Colocensi in partibus Dalmaciae 
habemus*). Dolazak kraljevih povjerenika silno je uzbudio dalmatinske gradove. Spljetsko 
vijede nadaSe se s pomocu bana Ivana (!!uza mnogo poluiiti. Dne 1. kolovoza 1358. 
sastavi spljetski naCelnik Gentilis de Calls poseban naputak za 6etiri poslanika svoje 
obdine, koji 6e ugovarati s barunima (transmissorum ad partes Dalmatiae et Croatie). 
Neka najprije zatra^i toino odredjenje medjaSa, onda neka nastoje izprositi otok Bra6. 
U nekoj parnici, Sto ju obcina vodi, neka nastoje obraniti obcinu svim Irudom i marom 
U obce neka za svaku stvar traze savjeta, pomodi i naklonosti u bana Ivana. Ako bi 
pak baruni iznijeli kakve novotarije, koje bi bile naperene proti obcini i njezinoj slobodi 
zajamcienoj kraljevskim privilegijama, neka ne Cine nista bez znanja i naloga obcine i 



^36 L.TUDEV1T I. VELFKI. 

nacelnika, kojega treba da sto prije obavijeste. Oprezni Gentilis kao da je vec tada 
nagadjao, da baruni neSto snuju na zator obcinske slobode dalmatinske. 

Povjerenici zanimahu se najprije za prilike grada Zadra. No ne znajuci dobro, kakvo 
je stanje toga grada bilo za mletackoga vladanja, zamolise mletaSku obcinu po svom 
poslaniku, da im prepusti statut grada Zadra, njegova privilegija i obcinska prava. 
MletaCka obcina 18. kolovoza dade trazeno, jer §to ce joj statut bez grada. Malo zatim 
dodjoSe povjerenici u opreku s nacelnikom i obcinom grada Spljeta. Vec 13. kolo- 
voza 1358. nalaze nacelnik Gentilis poslanicima spljetskim, neka izjave baranima, da se 
»njihovi zahtjevi protive slobodi grada Spljeta i njegovih gradjana, da ce se 6itav grad 
oprijeti njihovim trazbinama, i da ce se poslati posebno poslanstvo kralju, koje ce pred 
svetom krunom izloziti prituzbe protiv zahtjeva, sto no ih iznijese baruni*. Ali baruni ne 
znadijahu sale. Dne 19. kolovoza znalo se u Spljetu za poglaviti njihov zahtjev: oni su 
naime trazili, da u buduce upravlja Spljetom >knez povoljan kralju «, (conte a benepla- 
cito del Re), i da se dosadanji nafcelnik Gentilis namah odrece svoje vlasti i casti, koje 
ne moze vrsiti, posto nije podanik kralja Ljudevita, nego tudjinac iz Italije. Prijatelji i 
privrzenici Gentilovi uprijeSe sada sve sile, da ga odrze u 6asti. Stadose bijediti kraljeve 
povjerenike, da rade protiv privilegija, potvrdjenih od kralja, da zele uvesti novotarija i 
drugo. Siljali se poslanici i pisma, dokazivalo se i natezalo se koje kako; ali kraljevi 
povjerenici ostadose tvrdi, jer su bill u pravu. Oni zahtijevahu, da se Gentilis kao tudjinac 
zahvali, onda neka se za kneza slobodno izabere ma koji drugi, samo ako je podanik kralja 
ugarskoga i hrvatskoga, pak ce biti jainacno potvrdjen i priznat. 

Gentilu i Spljecanima ne ostade, nego da se pokore. Kad se je 31. kolovoza sastalo 
vijece u Spljetu, izjavi§e sudci i vijecnici: Gospodin Gentilis de Callio, potestat grada, 
moli s izvjestnih zakonitih uzroka i zakonitih dozvoljenih razloga (certis legitimis de 
causis et legitimis et Ileitis rationibus), neka mu se dozvoli odstupiti od uprave, otici iz 
Spljeta i vratiti se kuci svojoj sa svojim sluzbenicima i porodicom. S toga predlazu vijecu, 
neka Gentilu dade dozvolu za odlazak, ako se to ne protivi statutu. Na to ustade Franjo 
Damjanov, te predlozi, neka se dozvoli Gentilu, da ostavi cast svoju i grad, premda jo& 
nije minula godina njegova upravljanja, pade neka mu se dade i ostatak place za ono 
vrijeme, koje bi jo§ morao sluziti. SuviSe neka se pohvali, §to je mudro, dobro i zako- 
nito postupao. Predlog bi primljen sa petdeset glasova protiv pet, te tako ostavi Gentil 
grad Spljet. No gradjani ne htjedose birati novoga nacelnika ili kneza, vec povjeri§e 
upravu trima rektorima na tri mjeseca. 

Medjutim odlazkom potestata Gentila iz Spljeta ne bijaSe prestala opreka izmedju 
Spljecana i kraljevih komesara. Spljet naime bijaSe obnovio staru pravdu s gradom Tro- 
girom poradi medja, zatim je vodio parnicu sa svojim gradjaninom Kamurcijem Franji- 
nim, a bilo je tuzba protiv njega i od Bracana, koje je svakako htio da skuci pod svoju 
vlast. Radi tih i drugih stvari §iljali su Spljecani 11. i 14. rujna svoje sugradjane Franju 
Damjanova i Ivana Prvoslavova pred kraljeve povjerenike. Da su kraljevi povjerenici 
mnogo toga uredjivali, svjedoci povelja od 3. rujna 1358., kojom je kralj Ljudevit tro- 
girskomu biskupu Bartolu i njegovoj biskupiji potvrdio zupu Drid. Dne 11. rujna opet 
je objavio Ivan Pavlov iz Ugarske, sinovac kliskoga zupana Ivana, pred spljetskim 
kaptolom, kako je po nalogu ugarskoga kralja i hrvatsko-dalmatinskoga bana Ivana 
zapovjedio ziteljima Ostroga, da se pokoravaju spljetskomu nadbiskupu Ugolinu. Medjutim 
povjerenici ne htjedose popustiti od svoga Jtahtjeva, da Spljecani biraju nacelnika ili kneza, 
i to kojega podanika kraljeva. Napokon privoli na to i spljetska obcina. U sjednici 
obcinskoga vijeca od 23. rujna odluceno bi najprije, da se bira na godinu dana novi 
knez ili naCelnik, koji ce primati placu od 1000 malih lira, te koji ce drzati biljez- 
nika i osam sluga, a upravljat ce gradom po ustanovama statuta. Kad bi to primljeno 
sa 46 glasova proti 7, bi§e predlozena dva kandidata, oba podanici hrvatskoga kralja i 



i 



BORBE SA SRBIJOM, BOSNOM 1 BUGARSKOM, 1358. — 1370. 137 

velikasi hrvatski. Franjo Damjanov predlozi liSkoga kneza Kurjaka Disislavica od ple- 
mena Mogorovica, a Toma Franic krupskoga kneza Dionizija, sina nekadanjega slavon- 
skoga buna Stjepana Babonica. Prvi dobi 34 glasa, a drugi 31; i tako bi izabran knez 
Kurjak Disislavic. Vijece odredi jos Gregorija Petrova i Franju Damjanova za poslanike, 
koji ce kneza Kurjaka obavijestiti o izboru, te u kraljevskih povjerenika izraditi potvrdu 
njegovu. 

Komesari kraljevski postigli su jos, da su i Trogirani izabrali za svoga kneza doma- 
cega (!:ovjeka, naime Zadranina Franju Jurjeva, koji se poslije zove »kraljevski vitez i po 
kraljevoj odredbi knez« (regius miles et de regis mandate comes). Negdje prvih dana 
listopada ostaviSe kraljevski povjerenici Hrvatska i Dalmaciju, po§to su u svim dalma- 
tinskim gradovima namjestili za knezove same domace Ijude, podanike svoga kralja. U 
Hrvatskoj ostade sam ban Ivan Cuz, koji stoluje 6. listopada u gradu Kninu. Vlast toga 
bana je velika, kako nije bilo od Pavla, kneza Bribirskoga, jer on banuje od Gvozda 
sve do Dubrovnika: ditavom Hrvatskom, Dalmacijom, pade i onim dijelom Huma, koji 
je pred dvije godine kralju morao ustupiti bosanski ban Stjepan Tvrtko. S toga je ban 
Ivan svomu naslovu pridao rijeci ;>gospodar Humske zemlje< (dominus terre Halme). 

U studenom 1358. nestaje bana Ivana Cuza, a njegovo mjesto zapremio dosadanji 
dvorski sudac Nikola Sec, koji je vec jednom (1346 — 1349.) banovao u Hrvatskoj. 
Novomu banu bijaSe prva zadaca, da sto jace skuci dalmatinske gradove, te da ih ne- 
posredno pokori svojoj vlasti. S toga je nastojao, da ga u svim gradovima izaberu za 
svoga kneza, kako je to bilo nekad za Bribirskih knezova. Sreca mu se nasmijala. Jos 
22. studenoga 1358. izabran bi za kneza u Zadru, a zatim slijedece godine i u Spljetu. 
Spljetskomu vijecu stize naime 3. svibnja 1359. pismo od kralja Ljudevita, u kojem ih 
izravno pozivase, da njegova bana izaberu za kneza I opet se dize Franjo Damjanov, 
te predlozi, da se kraljevu pozivu zadovolji. Vijece mu se odazva, te jednoglasno sa 71 
glasom proglasi bana Nikolu Seca za svoga kneza. Izabra ga na dvije godine, dakako 
uz placu, koju su dobivali dosadanji knezovi. 

Nastojanje bana Nikole Seca zabrinu tezko Dubrovcane, koji se pobojase, da bi 
se on i njima mogao nametnuti za kneza. Opremise zato pod konac god. 1359 dva 
svoja poslanika kralju Ljudevitu u Visegrad, koji su uz druge molbe i zelje imali izmoliti 
od kralja, da im iznova potvrdi pravo, da mogu slobodno po svojoj volji birati kneza 
za svoju obcinu. Kralj im na to zaista 3. sijednja 1360. izdade pismo, kojim obnovi, da 
smiju »sIobodno birati i primiti za kneza, odakle god koga hoce (undecumque), izuzev 
samo Mletcane i njihove privrzenike, kao i druge neprijatelje i protivnike (emulis) 
njegove«. 

(Borbe sa Srbijom, Bosnom i Bugarskom, 1358 — 1370.). Slavnim mirom 
u Zadru podigla se silno vlast kralja Ljudevita. Nijedan vladar po6ev od Kolomana ne 
bijase pod svojim zezlom skupio toliko hrvatske zemlje; njegovo bijase iitavo primorje 
hrvatsko-dalmatinsko od Trsata pak sve do juznih granica republike dubrovadke, njegovi 
bijahu svi otoci od Krka do Lastova i Lokruma. Mocni knezovi Frankapani, koji su 
dosad morali sluziti dva gospodara, bili su sada izkljud:ivo njegovi podanici; ne samo 
loza modruSka, kojoj je tada bio na te\u knez Bartol (VII.) sa svojim sinovima Stje- 
panom I. i Ivanom V. i koja je odavna vec naginjala hrvatsko-ugarskim vladarima, nego 
i loza krika, koja bijase spala na jednoga dlana, na kneza Nikolu. Ban Nikola SeC stao 
se tada nazivati »banom citave Dalmacije i Hrvatske*. Knezovi hrvatski, ti nekad gordi 
protivnici kraljevske vlasti, bijahu ili ponisteni. kao Bribirski knezovi i knez Gregorija 
Kurjakovic, ili se grijahu na suncu kraljevske milosti, kao knezovi Disislavici od ple- 
mena Mogorovic u Lici i Podgorju, Gregorije (mladji), Toma, Butko i Nikola Kurjakovidi 
(sinovi Budisavljevi) u Krbavi, kao i knezovi Ugrinici od plemena Subic u gradu Rogu 
na Krci. Pa6e i knez Ivan Nelipic bijase se zabrinuo za svoju driavinu; s toga je 9. 



138 IJUDEVIT 1. VEI.IKT. 

svibnja 1358. od svojih rodjaka odkupio povelju kralja Andrije I. od god. 1210., kojom 
je taj kralj knezu Domaldu darovao zupu Cetinu s Triljem. I brat Ivana Nelipica, po 
imenu Kostadin (Konstantin) od Necvena, pojagmio se, da ste6e kraljevu milost; mozda 
ga je kralj vec tada namjestio za kastelana grada Skradina. 

Citava Hrvatska i Dalmacija bijaliu pokorne svemoznomu kralju Ljudevitu. Na jugu 
je sezala vlast hrvatskoga bana do srednje Neretve, a i preko nje do granica Dubrov- 
nika; na iztoku bi bosanskomu kralju oteto citavo ZavrSje, naime zupe Dlamoc (GlamoC), 
Dlmno (Duvno) i naroCito Hlivno s tvrdim gradom Bistricom. Jo§ pol stoljeca poslije 
spominjahu se u Livnu, kako je ta zupa bila u vlasti kralja Ljudevita. Kad je naime 
god. 1400. bosanski kralj Stjepan Ostoja velikomu vojvodi bosanskomu Hrvoju Vukticu 
Hrvatinicu darovao zupu Hlivno (Lijevno) s gradom Bistricom, zapovjedi on trima svojim 
zupanima, »da poju u Hlivno, i da zberu vladanje k sebi osidnike plemenite Ijude, i ine 
vrste dobre Ijudi, koji bi se onde premineli, da ih pitaju do njih rote (pod prisegu), 
tko bi koje plemenScine od korena u Hlivanjskoj vrhovini i u zupi, po6ansi od Zavoda 
do vrhovine, §to pristoji gradu Bistrickomu, navlastito kada posla Lau§ (Ljudevit) kralj 
dvadeset i Cetiri rotu na moceh postaviti vsakoga u njih pravimi i nad 6im tko sta ondi 
u ono vreme, jer kralj Liu§ kralj vazda IjubljaSe pravdu s nasimi prvimi . . .« 

Ali i bosanski ban Stjepan Tvrtko, bratuced kraljeve supruge Elizabete, bijaSe od 
1357. posve skuSen i potiSten, tako da su ga Dubrovcani smatrali vi§e za sluzbenika 
kraljeva (de mandato regali banus), nego za samosvojna vladara. Kraj takih prilika nije 
6udo, da se je svemozni Ljudevit namah nakon utanacena mira s Mletcima stao spre- 
mati na rat sa Srbijom, i da se osveli za vjecite provale u Ma6vu, a i da ugodi papi, 
koji je svedjer vapio za krizarskim ratom na Srbe razkolnike i patarene u Bosni. Tk 
papa Inocentije bio je gotovo ogor6en, kad je ono Ljudevit u lipnju 1356. s vojskom, 
sabranom u Zagrebu za krizarski rat, udario na Mletke mjesto na Srbiju. 

Prilike za rat na Srbiju bijahu najpovoljnije, te se kralj moga§e nadati sjajnom, 
uspjehu. Car naime Stjepan Du§an Silni bijase u cas svoje smrti (20 prosinca 1355.) 
ostavio svomu nejakomu sinu Uro§u IV. ogromnu srbsku drzavu posve negotovu i nesje- 
dinjenu. Bijase tu razlicitih pokrajina, svaka sa svojim zasebnim tradicijama, koje su 
prekratko vrijeme bile pod jednim glavarom, a da bi se mogle osjecati kao jedna cje- 
lina. K tomu je Dusan zatro doduse u Srbiji staro vlasteosko plemstvo, ali je stvorio 
novo od drzavnih i dvorskih fiastnika, koje je bilo to pogibeljnije za jedinstvo drzavno, 
§to su pojedine porodice drzavnih namjestnika ugrabile svu vlast u razlicitim pokrajinama 
i oblastima. Tako se pojaviSe u Zeti Balsici, u jednom dijelu Huma Vojinovici, zatim u 
drugim oblastima VukaSin i UgljeSa Mrnjavcevici, Brankovici, Hrebeljanovici i drugi. 
Zgodno karakterise tadanje stanje Srbije byzantski Ijetopisac Chalkokondylas: »Od naj- 
moznijih velikaSa jedni su caru (UroSu), ako mu se i nijesu pokoravali kao svomu gospo- 
daru, pomagali kao svomu drugu i prijatelju, drugi prevoljeli su njegovu stricu Simeonu, 
dok su ostali, ne pristajuci ni za jednim ni za drugim, cuvali Sta su imali, 6ekajuci tko 
ce biti jaCi, pak da k njemu pristupe. I tako je bila buna na sve strane*. 

Rat sa Srbijom zapo6e kralj Ljudevit jos u jeseni 1358. Dne 6. listopada 1358. 
pi§e hrvatski ban Ivan (!!uz iz stolice svoje, grada Knina, mletaSkoj republici: »Po§to 
gospodin na§ kralj ugarski sada ratuje s kraljem ili carem RaSe ili Srbije, zelimo neko- 
liko brodova poslati po moru proti neprijateljima naSega kralja. S toga molimo gorljivo 
va§e prijateljstvo, neka izvoli vaSim galijama pisati, da ne bi naSim Ijudima, koji idu po 
moru, skodili ili im smetali, Jer nasi Ijudi ne ce nikomu stete nanositi, nego jedino duSma- 
nima na§ega kralja*. Rat se nastavio i slijedece godine, i to ne samo u juznom primorju, 
nego i u Podunavlju, gdje je jo§ od god. 1355. u Ma6vi banovao mladi, vrlo poduzetni 
i hrabri Nikola Gorjanski, suzbijajudi navale Srba na banovinu, kao i na Biograd i Go- 
lubac. Kako firentinski kroniciar M. Villani pripovijeda, dosao je u to vrijeme k banu 



BORBE SA SRBIJOM, BOSNOM I BUGARSKOM 1358.— 1370. I39 

Nikoli Gorjanskomu neki srbski velikas, kojega se je oblast prostirala u Podunavlju 
(mozda je to bio knez Lazar Hrebeljanovic), pak je u njega trazio pomoci protiv svo- 
jega protivnika, od kojeg ga nije mogao ili htio obraniti slabasni car Uros. Srbski 
velikaS obecavase, da ce prigrliti katoliCku vjeru, mozda i to, da ce priznati vrhovnu 
vlast ugarsko-lirvatskoga kralja. Kad niu je na to poslo za rukom, te je s pomocu ugarskih 
ct'ta svoga protivnika svladao i ubio, pomagaSe on Ugrima udarati na Srbiju. U svibnju 
1359. podje sam kralj Ljudevit s brojnom vojskom na jug, te stize 31. svibnja do Slan- 
kamena. Najprije poSlje jedan od"o preko Dunava ili Save; taj dopre sve do juznoga 
kraja ravnice, gdje se sukobi sa srbskom vojskom, koju nakon zestoka boja zatjera u 
susjedne gore. Na to podje i sam kralj s glavnom vojskom, te se stade probijati kroz 
gorske klance. No posto mu se Srbi nijesu nigdje vise odupirali, nego su vazda pred njim 
uzmicaii i u §ume se zaklanjali, ne preostade ni Ljudevitu, nego da se sa svojom vojskom 
iz tih neprohodnih krajeva vrati. Jos 6. srpnja ratovao je Ljudevit u Srbiji (in descensu 
exercituali in Servia), a 1. koiovoza bio je vec u Vi§egradu. Pohod njegov u Srbiji pri- 
bavio mu je bar to, da je svojoj drzavi osigurao banovinu IMaCvu, i da je jedan srbski 
velikas priznao vrhovnu vlast njegovu. 

Jedva §to se je kralj Ljudevit slavodobitno vratio iz srbskoga Podunavlja, stadoSe 
mu Srbi vracati nemilo za nedrago. Velmoza srbski Vojslav Vojinovic, knez Huma, ko- 
jega je oblast dopirala od srbske Morave preko Sjenice i Gackoga do primorja izmedju 
Dubrovnika i Kotora, stao je udarati na Dubrovnik i njegov kotar. Vec 13. koiovoza 
javlja dubrovacki knez Ivan Bunic poslaniku obcine na ugarskom dvoru, Marinu Guceticu, 
ove tuzne vijesti: >Knez Vojslav Vojinovic posla 6. ovoga mjeseca svoju vojsku na Rijeku 
(Ombla), Rozat (Ragatum) i Sumet (Conchetum), te dade sve opustoSiti i zarobiti Klimu 
Tome Drzica. Poslasmo na to k njemu za poslanika Ivana Pavla Gundulica sve na Gacko. 
Taj se je ondje s njim dogovarao i zatekao ga je straSno gnjevna na nas. Govorio je: 
»Doci cu eto 'sa svojom vojskom sve do Lesne (zeljezne) ploce, i ondje cu stajati 
s ditavom vojskom i dati cu opusto§iti citav kotar dubrovaciki, te ne cu postediti ni crkve. 
I uzet cu vama Stonski rat, jer je moj. Ja sam knez Huma, a Stonski r.it je stolica 
knezova humskih, pak je s toga moj*. I jos mnogo i nebrojeno je prijetio, kako ce doci 
s citavom silom svojom na zator citave nase zupe (kotara), govoreci, da imade za to 
zapovijed od kralja raSkoga, jer je gospodin kralj ugarski provalio u zemlju srbsku (ex 
eo quod dominus rex Hungarie ivit super terrenum eius). I to nam je javio na§ poslanik 
u svom pismu, da je knez Vojslav neku karavanu, za koju je doznao, da dolazi s Prije- 
polja, dao zaustaviti. Povodom tih nepravda i povreda Vojslavljevih, kao i zato, §to je 
uztrajao u svojoj vrlo zloj odluci, Saljemo naSa pisma gospodinu kralju i palatinu, i nala- 
zemo tebi, da recena pisma predade§, te se za odgovor pobrines; podjedno moras kralju 
i palatinu kazati sve ono, sto ti se cini zgodno za nas boljak i spasenje Jer taj Vojslav 
skuplja dnevice vojsku, koliko samo moze, da nam otme Stonski rat i nanese Sto vise 
Stete. O svem tom obavijestili smo takodjer gospodina bana Dalmacije i Hrvatske, kao 
i bana Bosne«. U zasebnom pismu na kralja tuze se Dubrovcani ovako: >Tek sto se je 
vaSe kraljevsko Velidanstvo vratilo iz Slavonije (Srbije) u Ugarsku, nanesene su nam 
mnoge nepravde i uvrede sa znatnom stetom po nekom Vojslavu Vo|inovicu, barunu 
kralja raskoga (srbskoga), koji se naziva knezom Huma. Taj je vec dao plijeniti jedan 
dio na§ega kotara (zupe) i zarobiti nekoga nasega vlastelina; a nedavno je dao zadrzati 
vise nasih trgovaca, koji su se sa svojim mnogo vrijednim trgom vracali iz Srbije. Kako 
nas obavjestuje neki nas poslanik, smijera on opustositi sav na§ kotar, govoreci, da mu 
je tako zapovjedio srbski kralj. Sve to dojavili smo velemoznomu gospodinu Nikoli (Sedu), 
po va§oj oviasti (mandato) banu Dalmacije i Hrvatske, kao i velemoznomu muzu, gospo- 
dinu Tvrtku, po vaSoj kraljevskoj oviasti banu Bosne. S toga molimo smijerno vaSe 
veliCanstvo, da udostojite i blagoizvolite nama, svojim vjernima, zgodnim nadinom pomodi*. 



I40 L.7UDEVIT I. VKLIKI. 

ft 

U poslanicama na hrvatskoga i bosanskoga bana jednako se tuze, pak zavr§uju: >A sada 
se (Vojslav) vjerojatno s velikom vojskom sprema na nas. I vec je blizu nas, samo za 
jedan dan. Posto ste u svojim listoviina nama obznanili, da vam je od vaSega kralja 
izdan nalog, da nas morate braniti od svih, koji hoce u nas dirati, neka blagoizvoli va§e 
gospodstvo priteci nama u pomoc, te obraniti nas od redenoga neprijateija i njegovih 
privrzenika*. Ali 6ini se, da ni jedan ban nije pritekao Dubrovniku u pomoc, jer vec 
26 kolovoza 1356. javljaju Dubrovcanu kralju, da su se s Vojslavom Vojinovicem pogo- 
dili. U torn pismu kazu, da je humski knez Vojslav, »covjek nevjeran i zao« (perftdus 
et nequam), zaprijetio, kako ce njima »poru§iti s temelja crkve i domove, izcupati vino- 
grade i drvece, i ciniti im svaku mogucu stetu, a s nijednoga drugoga razloga, nego 
sto su vjerni podanici kraljeva velicanstva«. Da ga se oslobode, odkupi§e se njemu sa 
svotom od 6etiri tisuce perpera ili dvije tisuce forinti, a za to ce ih »ostaviti u miru*. 
Ali on je nevjera; pak za to javljaju sve to kralju, nadajuci se, da ce on Vojslava svla- 
dati i njih osvetiti. 

No svi vapaji Dubrovcana nijesu koristili. Kralj Ljudevit pacie kao da je zajedno 
s banom Nikolom Secom snovao, kako da izrabi nevolju Dubrovcana, da ih §to jace 
sku6i i ogranici njihove povlastice. Tako ne preostade Dubrovniku drugo, nego da se 
s Vojslavom Vojinovi(iem sasvim izmiri. I knez Vojslav zaista umre u drugoj polovici 
god. 1363 kao prijatelj svoje susjede, dubrova^ke obcine. 

Medjutim bijahu se pomrsili odnosi izmedju kralja Ljudevita i njegova kletvenika, 
bosanskoga bana Tvrtka. Koji su bili uzroci i povodi toj razmirici, ne da se prema 
dosad poznatim izvorima ustanoviti. Kralj Ljudevit i ugarski Ijetopisci kazu, da je kralj 
pokrenuo na Bosnu krizarski rat, poglavito da iztrijebi »nebrojeno mnoztvo heretika i 
patarena«, koji bijahu posve mah preoteli i gotovo iztisnuli katoli6ku vjeru; no nema ni 
najmanje sumnje, da je kralj zapoceo rat i s politickih razloga. Ta kralj Ljudevit odvracao 
je jos 1357. knezove Hrvatinice od bana, a i potonje bune bosanskih knezova proti banu 
dokazuju, da se je kralj Ljudevit suvise uplitao u bosanske poslove. Mozda mu se je 
ban Stjepan Tvrtko i nakon ustupa Huma cinio suvise jak, a mozda je i ban Tvrtko 
snovao, da se otrese skrbnictva, pod koje bijase spao. A mozda su i prilike u Srbiji 
doprinijele, te je planuo razdor i rat izmedju kralja i bana. 

Rat se je vodio u Ijetu godine 1363. Kralj Ljudevit odluiio udariti na Bosnu sa 
dvije strane i sa dvije vojske. Jednu ce vojsku voditi palatin Nikola Kont i ostrogonski 
nadbiskup Nikola, kraljev kancelar; ta ce vojska iz iztocne Slavonije provaliti preko Save 
u banovinu Usoru, te ondje redom osvojiti poglavite tvrdjave, narocito znameniti Srebrenik, 
Drugu ce vojsku povesti sam kralj Ljudevit u pravu Bosnu, te ce iz Hrvatske preko 
Hlivna i Dlamoda prodrijeti prema gradu Jajcu na Vrbasu. 

Vec u veljaci 1363. znalo se je u Dalmaciji, da ce kralj s kraljicom do6i u Zadar, 
te 14. veljace §alju Trogirani svoje poslanike u Zadar, neka zamole kralja, da posjeti 
i Trogir. Potonjih mjesecih neprestano i kralj i ban Nikola Sec traze od Trogirana 
razliditih stvari za opremu vojnika, pace jo§ 29. lipnja dozvoljava trogirsko vijece kralju 
vojnika i oruzja (mittantur regi 4 balistrerii, 4 panisii cum sagittis ipsis sufficientibus)- 
U isto vrijeme zabrinuto je vijece grada Dubrovnika za svoje trgovce u Bosni; 20. svibnja 
vijeca, §ta da se »poradi smutnja« u Bosni (in partibus Bossine propter nova que ha- 
bentur) ucini »za spas recenih trgovaca« (pro conservacione dictorum mercatorum), a 
5. lipnja zabranjuje svojim trgovcima u Bosni pod globu od 500 perpera, »da se nijedan 
ne usudi budi sam unici budi svoju robu poslati u kaStele onih krajeva*. Tu svoju zabranu 
opetuje i pooStruje dubrovadko vijece 18. lipnja. 

U to bijase se kralj Ljudevit vec pripremio za rat. Ne spominje se doduse, ali 
nema sumnje, da mu se je pridruzilo vise hrvatskih knezova, a nedvojbeno cetinski knez 
Ivan Nelipic, kojega je kralj pred 6etiri ili pet godina obasuo novom miloscu, te ga 



BORBE SA SRiujoM, BOSNOM I bi;garskom 1358 — 1370. 141 

imenovao zupanom Sane i Vrbasa (comitatum de Orbas et Zana honorem tenentem). 
Mozda su uz kralja bi'i i Frankapani (knez Stjepan), a inozda i koji od knezova Babo- 
nica (Blagajskih). Hrvatski ban Nikola Sec bijase ostao u svojoj banovini, jer su ga ondje 
7adrzavali drugi poslovi. 

Prvih dana mjeseca srpnja bijase Ljudevit dopro do zupe Plive naokolo rijeke 
istoga imena (pritok Vrbasa), te je stao pred tvrdim gradom Sokolom, da ga podsjedne 
i osvoji. Dne 8. srpnja izdade on dvije povelje »u Plivi za podsjedanja grada Sokola u 
zemlji Bosni« (in Plyua in obsidione castri Zokol terre Boznensi), a 10. srpnja pisa »iz 
logora blizu Sokola* (in castris prope Zakol) pismo mleta6koj republici, kojim ju pozove, 
neka po-^lje u Hrvatsku svoga Covjeka, koji bi zajedno s banom Nikolom Se^om izravnao 
razmirice izmedju njezinih i njegovih podanika. §ta se je dalje zgadjalo, nije zabiljezeno; 
ali je nedvojbeno, da kralj Ljudevit nije taj put Tvrtka svladao, vec da su ga bosanski 
knezovi suzbili. Najvise je torn prigodom pomogao banu veliki vojvoda bosanski Vukac 
Mrvatinic, otac slavnoga Hrvoja. Cini se, da je upravo Vukac Hrvatinic suzbio kraljevu 
vojsku pod tvrdim Sokolom. Tri godine iza toga rata, naime 11. kolovoza 1366. izdade 
u zupi Rami pod gradom Frozorom »ban Tvrtko, sin gospodina kneza Viadislava i 
sinovac velikoga i slavnoga bana Stjepana, miloScu bozjom gospodin mnogim zemljam*, 
povelju vojvodi Vukcu Hrvatinicu, kojom mu darova citavu zupu Plivu s gradom Sokolom 
»za plemenito«. U toj povelji pripovijeda ban doslovce: »Stvorih milost svoju gospodsku 
svojemu vjernu sluze u ime vojvode VIkcu Hrvatinicu za njegovu vernu sluzbu u 
ono vreme, kada se podvize na me ugrski kralj u ime Ludovik, i pri- 
hodi u Plevu pod Sokol, i ondazi mi vojvoda Vlkac verno posluzi<. 

Provala kralja Ljudevita u Bosnu u srpnju 1363. nije dakle imala zudjena uspjeha. 
No ni ona druga vojska, koja bijase udarila na Usoru^ nije bila srecna. Ljudevitov 
zivotopisac, arcidjakon Ivan de Kikullevv^, za§utio je mudro puraz kraljeve vojske u 
zapadnoj Bosni, ali za drugu vojsku, koja je pod palatinom Nikolom Kontom i kolockim 
nadbiskupom Nikolom, s mnogim prelatima i velikasima dosla u Usoru pod grad Srebrenik, 
kaze naroCito, da nije mogla zauzeti te tvrdje, vec da se je vratila izgubiv.^i sila Ijudi i 
imanja. Ta je vojska nastradala tako Ijuto, da je izgubila i veliki kraljevski pecat, sto ga 
je nadbiskup Nikola kao kraljevski kancelar vazda sa sobom nosio. Da li je pecaia 
sludajno nestalo (casualiter amissi), ili je ukraden ili pak otet, ne moze se ustanoviti ; 
no kad se je to po Ugarskoj i Hrvatskoj proCulo, navalilo je sve na kralja, da im izdade 
povelje i podkrijepi no vim peiatom. 

Tvrtko bijaSe godine 1363. silu silom odbio i svoju banovinu odrzao. Dakako dB 
su .se tomu najvise radovali Mletci, koji nijesu nikako mogli pregorjeti Dalmacije, vec su 
svaku zgodu tezko izgledali, da namaknu svomu protivniku neprilika. S toga se i pozu- 
rise, te 7. rujna 1364. bana Tvrtka, njegova brata Vuka (Wolf), i njihovu majku Jelenu 
Subicevu primiSe za svoje prave gradjane zaradi tiste vjere, pune odanosti prema repu- 
blici. Medjutim Ljudevit nije klonuo duhom nakon prve nedace. Ne moze se poradi 
oskudnih izvora ustanoviti, §ta je sve Ljudevit snovao i radio, ali nije nevjerojatno, da 
je bosansku vlastelu bunio proti banu, obecavajuci im svoje zasebnu zaStitu, ako se 
odmetnu od bana. Tako se u prvoj polovici godine 1366 zgodi velika buna u Bosni, 
kojoj se pridruzi mladji brat banov Vuk. Jo§ 4. veljaie 1366. nije se u Dubrovniku 
slutilo, da bi moglo biti smutnja u Bosni. Toga dana naime salju Dubrovdani svoga 
sugradjanina Pribka Utoldica u Bosnu »k banu Tvrtku, njegovu bratu Vuku i majci 
njihovoj kneginji«, neka izradi u njih, da §tite dubrovadke trgovce i njihove stvari, kao 
Sto su dosad cinili, i neka ne dopuStaju, da se dubrovaikim trgovcima otima njihova 
roba. Poslanik neka u toj stvari govori takodjer s knezom Sankom kao i s knezovima 
Dabisicima (Vladislavom, Purcom i Vukom), u koje se obcina osobito uzdaje. Medjutim 
dubrovacki poslanik zatekao je gospodu bosansku u najve(5oj zavadi. Jedan di«> vlastele 



H2 L.IUDEVIT I. VELIKI. 

# 

podigao se proti banu Tvrtku, na celu im knezovi Dabisici; buntovnici protjerase bana 
Tvrtka i njegovu majku Jelenu, te proglasise banom mladjega mu brata Vuka ili Vukica. 
To se je dogadjalo u veljaci i prvoj polovici ozujka, jer vec u dragoj polovici toga 
mjeseca nalazimo Tvrtka opet na banskoj stolici Pomogao mu je do vlasti kralj Ljudevit, 
u kojega je protjerani ban trazio zastite. Slavodobni Tvrtko uhvatio Viadislava i Vuka 
DabiSica, te prvomu dao izvaditi oci, a drugoga i mnoge pristalice njihove pobacao u 
tamnice. Brat banov Vuk pobjeze srecno zajedno s Purcom DabiSicem, po nekima u 
Ugarsku, a po drugima u Dubrovnik. Jos ne bijase Tvrtko posve svladao bunu, stize od 
mletacke republike poslanik, po imenu magistar Anastazije, te zahtijevase od njega, da 
zastiti mletacke podanike u Bosni, koji stradaju od njegovih Ijudi, zatim da progoni onu 
bosansku vlastelu, koja kuju krive novce. Tvrtko odgovori na to 29. ozujka Mletcima, 
da ne zali blaga ni zivota svoga, samo da obrani prava Mletcana, a podjedno vrlo zali, 
sto neka njegova vlastela Sire krive novce. A onda zavrsuje opisujuci svoje bijedno stanje 
ovako: »Vlastela nasega kraljevstva, kako su prije bila nevjerna Bogu, tako se iznevje- 
rise i nama, te nas sramotno s banske stolice skinuse i zajedno s naSom majkom posve 
protjerase. Po smilovanju gospoda Boga i po milosti slavnoga vladara, gospodina Ljude- 
vita, kralja ugarskoga, ucinjena bi nam pravda poradi nase vjernosti, te bismo na novo 
donekle primljeni u nasu drzavu, akoprem ne u citavu, pak s toga ne mozemo tako s 
mjesta onu vlastelu radi nepravde nama i vama nanesene kazniti i pobacati u tamnice. 
Molimo vas s toga vrlo castno i revno, da se zadovoljite za sada s nasom dobrom 
voljom, dok se utvrdimo i dobro osiguramo u nasoj drzavi. A onda cemo iza malo 
vremena, ako Bog dade, zadovoljiti pravdi posve i podpuno.* 

U ozujku 1366. dakle jo§ je posve slaba vlast bana Tvrtka. On se pi§e >Tvrtko, 
bozjom i gospodina naSega kralja Ljudevita miloscu ban Bosne,« te uvjerava zajedno 
sa svojom >premilom roditeljicom« Mlet^ane, da im je najodaniji prijatelj, samo da mu 
i oni ne bi mozda smetaji. U kolovozu iste godine osjeca se ban Tvrtko nesta sigur- 
niji; kad dariva vojvodu Vukca Hrvatinica za njegovu vjernu sluzbu zupom Plivom i 
gradom Sokolom, okruzen je lijepim cislom bosanskih velikasa i vlastele: tu je uza nj 
Kaznac Sanko s bracom, od Usore vojvoda Tvrtko s bracom, od Luzaca zupan Stjepko 
Vukovic i zupan Milten Hrvatinic, zatim jo§ drugi knezovi, zupani i dvorski castnici. 
AH brata Vuka nema uza nj; taj se sklonio u Dubrovnik, pak odanle svedjer snovao i 
radio protiv brata svoga. Vuk ili Stjepan Vuk preuze sada ulogu proti bratu banu, koju 
je nekad izvodio srbski kraljevic Vukan proti bratu svomu, kralju Stjepanu Prvovjenca- 
nomu. Trazio zaStite i pomoci u pape Urbana V., a kroza nj u kralja Ljudevita. 
Godine 1368. razlagase papi u posebnom pismu, kako su dosadanji vladari bosanski 
bili »vecim dijelom razkolnici i krivovjerci;« on jedini da je gorljiv privrzenik katolicke 
vjere i protivnik heretika, koje ce progoniti svima silama. Tuzi se nadalje, kako ga je 
stariji brat Tvrtko, slijedeci odurne stope svojih predSastnika, poceo progoniti i kako 
mu je vec silne Stete nanio, uzkracujuci mu paSe i dio bastine njegove. S toga moli 
papu, neka za nj poradi kod ugarskoga kralja, na kojega je dvoru dugo vremena boravio, 
te napokon oc^ituje se spreman doci papi na poklon. Na te i druge jadikovke odasla 
papa Urban V. 14. prosinca 1369. dva pisma, jedno na Stjepana Vuka, a drugo na 
kralja Ljudevita. U pismu na Ljudevita moli papa, neka kralj pomogne pravovjerniku 
Stjepanu Vuku, »mladjemu banu Bosne,« i neka skloni Tvrtka, da se okani dosadanjih 
bludnja i vrati mladjemu bratu zemlje i imanja, koja mu je oteo. U drugom pak pismu 
» Stjepanu, mladjemu banu Bosne« javlja papa, da je zaista po njegovoj zelji pisao kralju 
Ljudcvitu; zatim ga tjesi, sto mora toliko^ za vjeru katolicku podnosid, te mu javlja, kako 
bi mu ugodno bilo, kad bi mu doSao u pohode. 

Ljudevitu je jamac^no godio razdor izmedju brace, jer je tako lakse mogao obuzda- 
vati vatrenoga bana Tvrtka. No 6ini se, da ipak nije na prvi poziv papin provalio u 



BORnF, >;A SRBIIOM, BOSNdM I lUT, \ U-~K( iM 1358 — 1370 



«43 



Bosnu, jer se je u to bio upleo u poslove bugarske, gdje je jednako uslijed razdora u 
vladarskoj porodici nastojao utvrditi svoju vlast. 

Negdje u proljecu 1365., ako ne i prije, umre bugarski car Aleksandar, posljednji 
znamenitiji vladar te drzave. Na samrti razdijeli carstvo medju svoja dva sina: jezgru 
driave sa prijestolnicom Trnovom, sa Silistrijom, Sofijom, Nikopoljem i Jambolom, kao 
i s Plovdinom (Plovdivom) i drugim oblastima na jugu Baikana ostavi svomu mladjemu 
sinu Ivanu SiSmanu III., sto mu ga je rodila neka lijepa zidovka; do(^im je starijemu 
sinu Ivanu Sracimiru, kojega je imao od svoje prve zene, kceri vlaskoga vojvode, nami- 
jenio tek zapadni die svoje drzave s gradom Vidinom (Bdinom), tako zvanu vidinsku 
oblast. Poradi te nepravedne diobe carstva zivjela sa braca vazda u zavadi. Nesiogu 
careva upotrebi^ najprije neki vlastelin Dobrotic u sjeveroiztoCnom dijelu drzave, u crno- 



^ # 

''^ 

/.'■^••-y 














/ 



I 



Drugi dvogubi pegat kralja Ljudevita I. Velikoga. 

Na prednjoj si rani sjedi kralj na prijestoljo, drieci u rnkama zaakove kraljevslce vlastu Na desnoj strani prije- 
stolja smjeitcn je grb ugarskih Aniuvina, a na lijevoj grb ugar?ki s dvognbim kritem. Nadpis naokolo niba: 
»f Lodovicus gracia Hungarie Dalmatie Croacie Rame Servie Gallicie Lodomerie C(umani)e Balgarieqfue) rex, 
princeps Salernitanns et honoris montis sancti Aogeli domiDusc. Na strainjoj strani vidimo a tronglu ititn opet 
dvogubi krii na brijega od tri vrhanca, koji je nakicen krinom (liljanom) ; a polje naokolo ^tita okruieno sa 
osam polukrugova i nareicno oruamentikom, u kojoj se osobito izticu krinovi. Nadpis naokolo rnba: »f S(igiUam) 
secundum Lodovici Dei gTa(tia) regis Hungarie et aliornm regnor(ana) in alio pari! sigilli expressoramc. Izvornik 

pe£ata iavA se u driavnom arkiru a Budimpeiti. 



morskom kraju Bugarske, te se odmetne i proglasi samosvojnim gospodarom svoje 
oblasti, koja se po njemu sve do danas zove DobruSom. No ni s te nesrece ne opame- 
tiSe se braca, vec nastaviSe medjusobne borbe. Tako dadoSe i kralju Ljudevitu povoda, 
da se uplete u bugarske poslove. Tk ugarski su se vladari jo§ od god. 1270. zvali 
>kralji Bugarske. c 

Ne zna se, sto je Ljudevitu dalo uzroka, da se umijeSa u bugarske prilike. Lju- 
devitov zivotopisac, arcidjakon Ivan de Kikullev, priSa po prilici ovako: >Poslije toga je 
(Ljudevit) provalio u kraljevstvo Bulgariju s velikom vojskom. Zauzeo je varo§ Vidin 
(Bodon) i pokorio si kraljevstvo; vladara pak te zemlje, po imenu Sracimira (Strach- 
merum), koji se je nazivao carem Bugarske, zarobio je i poslao u Ugarsku, gdje ga je 
drzao neko vrijeme u Castnoj uzi u gradu zagrebadkoga biskupa, koji se zove Gumnik 



144 LJUDEVIT I. VELIKI. 

(Gomnech, Gumach, Gymnich ^ Bosiljevo kod Cazme)«. Pri6anje Ivana arcidjakona 
potvrdjuju drugi spomenici, narocito kraljeve povelje, po kojima znademo, da je Ljudevit 
26 travnja 1365. boravio u Slankamenu, a 30. svibnja »pred nasim gradom Vidinom u 
Bugarskoj« (ante civitatem nostram Bodoniensem in Bulgaria). Kralj povjeri izprva 
upravu i obranu osvojene zapadne bugarske drzave erdeljskomu vojvodi Dioniziju, koji 
se u viSe povelja kraljevih, izdanih u Ijetu 1366., zove »kapetan grada i oblasti Vidinske 
kraljevstva nasega Bulgarije« (capitaneus civitatis et districtus Bidiniensis regni nostri 
Bulgariae). Podjedno posla iz Bosne osam Franjevaca, koji stadose razkoinike i krivo- 
vjerce (patarene) u Bugarskoj obracati na katoliCku vjeru. I zaista se bugarski narod 
rado odazivase poziva franjevaca: sve na hrpe hrlili su velikasi s narodom, da primu sv. 
krst Osobito se skloni pokazase patareni. Tako se zgodi, da je ono nekoliko franjevaca 
za petdeset dana preko 200000 Bagara privelo u kriio katoli6ke crkve. No to ne bijase 
ni treci dio tamosnjega puka. Jo§ u studenom 1367. vele Dubrovcani, da se Ugarska 
prostire »sve do Vidina«. U to je vrijeme kralj Ljudevit od vidinske oblasti, kao i od 
nekih staro-ugarskih kotara (OrSava, SebeS, Temesvar) stvorio zasebnu banovinu bugarsku, 
te joj imenovao za bana najprije magistra Ladislava, sina Filpusova; no vec 1. ozujka 
1368. povjerio je tu banovinu (banatum regni nostri Bulgariae) magistru Benediktu, sinu 
Pavla Heemova. Benedikt, ban kraljevstva Bulgarije, branio je sa svojom bracom i rodja- 
cima hrabro i uztrajno povjerenu mu banovinu; zato mu kralj 22. lipnja 1369. podijeli 
»pravo maca i torture* u njegovim posjedovanjima. Medjutim se je Ljudevit mozda jos 
iste godine, no svakako prije 18. ozujka 1370. (jer se toga dana za Benedikta kaze 
»quondam banus Bodoniensis«) pogodio sa zarobljenim carem Ivanom Sracimirom. Izvadio 
ga iz tamnice, vratio mu drzavu uz neke izvjestne pogodbe i za neke sluzbe, a na to 
zasio Ivan Sracimir carsku stolicu u Vidinu kao kletvenik ugarskoga kralja. Jamacno 
nije Ljudevit mogao sam obraniti bugarske banovine od navala trnovskoga cara, pak je 
s toga volio vratiti Vidin njegovu gospodaru kao svomu vazalu. Za taoce i jamce svoje 
vjernosti i odanosti ostavio je car Ivan Sracimir na dvoru kralja Ljudevita dvije svoje 
kceri, koje su odsad zivjele kao dvorske gospojice uz kraljevu majku i suprugu. Jedna 
od till kceri umre brzo; druga, po imenu Doroteja, udje radi svojih krijeposti u volju i 
milost kralja Ljudevita. Poslije se mladi ban bosanski Tvrtko zaljubi u nju, te se ozeni 
njom godine 1374. 

Dok su godine 1365. i 1366 glavne slavenske drzave na balkanskom poluotoku 
bile ill u posvemasnjem razsulu ill skroz nemocne, podigla se upravo silno vlast kralja 
Ljudevita na jugu njegove drzave. Citava Bosna s jednim dijelom Huma, velik dio sje- 
verne Srbije s Biogradom, i zapadna Bugarska bijahu u njegovoj posrednoj ili nepo- 
srednoj vlasti. Po milosti njegovoj vladao je ban Tvrtko u Bosni, i poslije car Ivan 
Sracimir u Vidinu; njegovu je vlast priznavao i jedan srbski knez na jugu banovine 
MaCve, po svoj prilici knez Lazar Hrebeljanovic. Da je Ljudevit skupio sile svih tih 
svojih vazala i njihovih zemalja, mogao bi bio jos za vremena odvratiti od balkanskoga 
poluotoka veliku pogibao, koja mu bijase zaprijetila dolazkom Osmanlija ili Turaka u 
Evropu. Bas za vlade Ljudevitove bijahu se Turci ili Osmanlije ugnjezdili na balkanskom 
poluotoku, te prodrii gotovo sve do oblasti, koje su bile vise ili manje pokorne ugar- 
skomu kralju. Ali Ljudevit nije shvadao zamasaj turske provale, te nije nista radio na 
obranu svojih vazalnih knezova; pace je iza 1370. svu paznju svracao na Poljsku, na 
zapadnu Evropu, kao i na Italiju. Tim je i skrivio svu potonju nevolju, koja je zadesila 
krScansku Evropu od Turaka ili Osmanlija. 

(Turci ili Osmanlije do boja kod Crnomena, 26. rujna 1371.) Na 
medji Evrope i Azije uvalilo se prostrano Kaspijsko jezero ili Hvalinsko more. Njemu 
na iztoku puklo je golemo nizozemlje Turan ili Turkestan, kojega velik dio izpunjuju 
prostrane stepi. Na njima se nekad skitahu i jos svedjer skicu poludivlja plemena, ne 



TURCI ILI OSMANLIJE DO BOJA KOD f.RNOMENA. 145 

imajuci stalnili selista ni kuci§ta. Plemena se ta zovu Turci. Jedno pleme tih Turaka, 
bjezeci izpred silnih Mongola, ostavi jos u 13. stoljecu svoju staru domovinu na iztoku 
Kaspijskoga mora, te se preseli na zapad u Malu Aziju (Anadol) Vodja plemena, po 
imenu Osman (1288.— 1326.), sin Ertogrulov, primi tu sa svojim pukom sluzbu nekoga 
seldzuckoga sultana, koji mu ustupi komad zemlje u sjeverozapadnoj Frigiji. Nakon razsula 
seldzucke drzave proglasi se Osman samostalnim sultanom (1299.) i stvori samosvojno 
carstvo, kojega se podanici po njemu prozvase Osmanlije. Vec Osman razSiri svoju 
drzavu po Bitiniji, te dopre do Bijeloga (Mramorskoga) mora. 

Osmana naslijedi sin Urkan ili Orkan (1326. — 1362.). On bijase malo prije 
smrti otceve osvojio znameniti grad Brusu (1326.), te ju sada ucini prijestoljnicom svoje 
drzave. Nadalje oblada do kraja Bitinijom i ostalim oblastima u sjeverozapadnoj Maloj 
Aziji, tako da se je prikuSio uzkim morskim vratima, koja razstavljaju Aziju od Evrope. 
Od toga casa prijetijahu Turci ili Osmanlije Evropi, a u prvom redu byzantskomu carstvu 
i slavenskim drzavama na Balkanskom poluotoku. Medjutim ni Byzant ni slavenske drzave 
ne uiinise nista, da ih odbiju od Evrope, pace im sami utrijese put u svoje oblasti i 
zemlje U byzantskom carstvu naslijedio je cara Andronika III. nedorasli sin njegov 
Ivan V. Paleolog (1341. — 1391.), po majci svojoj Ani unuk savojskoga vojvode Ama- 
deja V. Mladomu, tek devetgodisnjemu caru podize se suparnik Ivan Kantakuzen, koji 
je drzavom upravljao kao car sve do god. 1356. Za borba, §to ih je carica majka Ana 
vodila s Kantakuzenom, a i za ratova byzantskih na srbskoga cara Stjepana Dusana, 
cesto su puta ratujuce stranke dozivale u pomoc susjedne Turke i kao saveznike i kao 
placenike, te su ih tako sami mamili u Evropu. Nije zato cudo, sto je sultan Urkan 
6ekao tek na zgodu, kako da uhvati cvrste stope na evropskom kopnu. Medjutim ga 
prete(^e hrabri i ponositi njegov sin Sulejman, koji je stolovao u Bigi, blizu Dardanelskih 
vrata. Godine 1353 pozove on jednoga dana najznatnije vojvode turske: Adzebega, Gazi- 
Fazila, Evrenosa i Hadzi-Ilbeka na dogovor, kako da se dokopaju koje tvrdinje na trackom 
poluotoku (Chersonesu), koji tek uzka vrata Dardanele (stari Hellespont) razstavljaju od 
Azije. Izbor pade na okolicu Galipolja, narocito na tvrdjicu Tzympe (danas Cini ili 
Dzemenlik), sat i pol vise Galipolja. Adzebeg i Gazi-Fazil sjednu odmah prve noci poslije 
toga dogovora u 6amac i prijedju na drugu stranu, da razmotre polozaj i prilike. Tu 
uhvate u vinogradima jednoga Grka i prevedu ga na drugu stranu k samom Sulejmanu, 
koji od njega saznade sve, sto mu je trebalo. Doznavsi tako, gdje je najslabije mjesto 
tvrdjice i da je posada njezina malena, odluci namah da izvede svoj naum. Kako nije 
imao spremnih ladja, on na brzu ruku skupi nekoliko splavi, pak se na njima preveze 
na drugu stranu sa svojih 80 najodabranijih vojnika. Sve mu podje srecno za rukom, 
i tvrdjica Tzympe bude uzeta bez ikake tegobe. Poslije bi turska posada u tvrdjici po- 
vecana na 3000 momaka. Kad je zatim 2. ozujka 1354. zestok potres razvalio mnoge 
gradove i mjesta uz obale Bijeloga mora, te pokopao sila tamosnjih zitelja, provaliSe 
novi osmanlijski copori iz Male Azije, te pabirkovahu robeci izmedju svjezih ruSevina. 
Tom prigodom zauzese Turci i cvatuci trgovacki grad Galipolje, >kljuc Carigrada i 
citave Evrope*. Sulejman namjesti u zauzetom Galipolju za zapovjednike Adzebega i 
Gazi-Fazila, kojih se grobovi jo§ i danas vide i pokazuju u pomenutom gradu. Tako 
obladaSe Turci ili Osmanlije sigurnim prelazom preko Dardanela, i nikakvim mol- 
bama ni diplomatskim mudrolijama, pak ni novcem ne mogaSe Ivan Andronik skloniti 
lukavoga sultana Urkana, da vrati Byzantincima tu neprocjenjivu tekovinu svoga sina. 
Pa6e potonje politidke prilike omoguci§e Sulejmanu, te je mogao bez ikake zapreke 
turske dopore voditi preko Dardanella, pak ih naseljivati po gradovima i selima, a brojne 
Grke siliti, da sele u Aziju. Tako oblada Sulejman posve poluotokom tradkim, pade se 
na posljedku i sam na njem nastani. Vojvoda njegov Hadzi-Ilbeki razSiri mu drzavinu 
sve do Rodosta i do doljne Marice. 

Hrv. povj. II. I. 10 



146 LJUDEVIT I. VELIKI. 

Dok je tako Sulejman uhvatio Cvrste stope u Evropi, bavio se je otac njegov ure- 
djivanjem drzave i vojske. Sve do njega sastojala je osmanlijska sila od samih lakih 
konjanika, koji su doduse strasno harali i razali, kamo su stizali, ali nijesu bili podobni, 
da se penju na zidove. Da i tomu pomogae, bijase Urkan jo§ oko god, 1330 sastavio 
pjeSadiju, naime cetu janji^ara (jeni — ceri = nova ceta), koji su posHje kroz sto- 
Ijeca bili strah i trepet citavoga svijeta. Janjicari bili su krscanska djeca, ugrabljena rodi- 
teljima, pak onda odgojena u Muhamedovoj vjeri. Tako su krscanske poturice postale 
Ijuci Turci od samih Osmanlija. 

Godine 1358. umre vatreni i junacki Sulejman, a god. 1362. i otac njegov Urkan 
od kuge. Sultanom osmanlijskim postade sada mladji sin Urkanov Murat I. (1362 — 1389), 
junak prvoga reda, a uza to strog, pravedan, darezljiv i neutrudljiv. Taj pregnu svom 
svagom, da pokori citav Balkan. Pri tom mu u jednu ruku pomagahu vrstne vojvode 
njegove, kao Hadzi Ilbeki, Lalasahin i Evrenos-beg, a u drugu skrajnje razsulo medju 
Grcima, Bugarima i Srbima. Vec druge godine svoga vladanja prijedje u Evropu, te 
stade redom osvajati gradove. Najprije padose mu u ruke gradovi Corla, Didimotika, a 
napokon i znamenito Drinopoljeili Odrin (1363). Od toga maha ne bi mira ni 
Bugarima ni Srbima. Pace godine 1365. prenese svoju prijestolnicu iz Bruse u Aziji u 
nedavno osvojeno Drinopolje (Edreneh = Jedrene), gdje no bijaSe sagradio novi carski 
dvor ill saraj. Malo zatim osvoji njegov vojvoda Lalasahin Staru Zagoru i znameniti 
Piovdin (Plovdiv), u kojem stade stolovati kao prvi beglerbeg Rumelije. Iza krvavih bojeva 
kod Rakovice i Cepine prinudjen bi i bugarski car Ivan Sisman III., koji stolovase u 
Trnovu, da se pokori Muratu i da postane njegov kletvenik (vazal). Kao zalog svoje 
tvrde vjere dade Sisman sultanu Muratu svoju sestru za zenu, te i danas jos slavi bu- 
garska narodna pjesma Marulju, lijepu Bugarku, koja je i kao turska carica voljela ostati 
krscanka, premda joj je sultan nudio citavu dzamiju, napunjenu srebrenim svijecnjacima, 
ako se poturCi. Mozda je ba§ sudbina trnovskoga cara Ivana Sismana sklonila ugarskoga 
i hrvatskoga kralja Ljudevita, te je udario na zapadnu Bugarsku, osvojin Vidin i odveo 
tamoSnjega cara Ivana Sracimira u suzanjstvo. 

Vec prvi pojav sultana Murata u Evropi bijase potaknuo misao, da se Osmanlije 
natrag otjeraju u Aziju. U proljecu 1363. bijaSe vladar otoka Cipra, kralj Petar I, od 
Lusignana, doSao na dvor pape Urbana V. u Avignon, te ga zamolio, da pokrene kri- 
zarsku vojnu na Osmanlije, koji prijetijahu i Cipru i redu Ivanovaca na Rodu (Kreta 
bijase u vlasti Mletaka). SluCajno desio se je tada u Avignonu i francuzki kralj Ivan 
Dobri, koji se sve pored nesrecnoga rata s Englezima izjavi pripravan povesti takovu 
vojnu. Papa s toga prihvati njegovu ponudu, te ga imenova vrhovnim vojvodom za sveti 
rat na nevjernike. Odredjeno bi, da se vojna zapodne 1. ozujka 1365. Sada pozove papa 
Urban V. dne 25. svibnja 1363. i ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita I., da se i on 
pridruzi tomu podhvatu: njegova je drzava blize Osmanlijama nego oblasti drugih vla- 
dara, k tomu mu je Bog dao i vecu snagu i moc, nego ostalim knezovima. Poziv svoj 
obnovio je papa 5. prosinca iste godine. No do zasnovane krizarske vojne nije ipak 
do§lo; jedino sto je kralj Ljudevit zaista god. 1365. provalio u zapadnu Bugarsku, te 
njom obladao. 

Medjutim pad DrinopoIja, koji je zalud hrabro branio grcki vojvoda Hadrianos, 
kao i prijenos prijestolnice turske iz azijske Bruse u Drinopolje zabrinu zivo byzantskoga 
cara Ivana V. Paleologa, i njegovu majku, savojsku groficu Anu. Oni odlu6ise sve 
pokuSati i upotrebiti, da odole Turcima, i da ih protjeraju s byzantskoga zemljista. Oso- 
bitoj se pomoci u tom pogledu nadahu od znamenitoga i junackoga grofa savojskoga 
Amadeja VI. (1343 — 1383), koji je bio necak obudovljele carice Ane, a bratuced cara 
Ivana V. Oni ocekivahu, da bi on kao susjed i prijatelj pape u Avignonu mogao pokre- 
nuti rat zapadne Evrope u prilog kr^canskomu iztoku. Na koncu godine 1365. boravio 



TURCI ILI OSMANLIJE DO BOJA KOD f.RNOMENA. 



147 



je savojski grof Amadej kod pape Urbana V. u Avignonu, te ga je nagovarao, neka 
pokrene krizarski rat protiv Osmanlija. Nema sumnje, da je savojski grof obecavao, da 
ce byzantski car s citavim narodom svojim preci u krilo katoli6ke crkve. Dne 25. sijecnja 
god. 1366 upravi papa Urban V. obsirnu poslanicu na byzantskoga cara Ivana, u kojoj 
ga opominjase, neka po svojem obecanju privede svoj narod »na pokornost i sjedinjenje 
s rimskom crkvom«, jer je tomu najzgodnije vrijeme, »posto se sila Latina (zapadnih 
naroda) primiie medjama njegove drzave, te poCinje udarati na tirane Krstovih nepri- 
jatelja*. »Znade§ naime«, nastavlja papa, »kako se sa kopnene strane sin nas Ljudevit, 
premocni i preodani vladar, priblizava na zator onih neprijatelja, dok sa morske strane 
Petar, svijetli kralj Cipra, s pomocu nekih plemenitih Latina, slavi cudotvorne pobjede 
nad dusmanima; napokon i Ijubljeni sin, plemeniti muz Amadej, grof od Savoje, tvoj 




Sultan Murat i. (f 1389.) 



\z knjige: Ttirkische Chronica (Frankfurt, 1577.). 



rodjak i donosilac ove poslanice, u kojega se s punim pravom moze§ pouzdati, sprema 
se, da s velikom pratnjom velika§a podje u one krajeve, pak da ratuje u sluzbi naSega 
Spasitelja. Po veliranstvenim djelima ovih vladara i plemica, kao i drugih zapadnjaka, 
koji ce se vjerojatno za njima povesti, nadamo se, da ce se u onomu, kojemu se u prilog 
radi, vjera katolidka zasaditi, i da 6e se drzka sila bezboznih Saracena i Turaka, tvojih 
zakletih duSmana, svladati. Sta dakle 5ekas, a §ta dieka narod tvoj?«. 

Potaknut mozda ovom papinskom poslanicom, a mozda i po vlastitoj zamisli odludi 
car Ivan V. poci sam glavom u Ugarsku, te zatraziti u kralja Ljudevita pomoci protiv 
Turaka. U prvoj Cetvrti godine 1366., nekako mjeseca ozujka, osvanu car Ivan u Budirau 



148 LJUDEVIT I. VELIKI. 

na dvoru kralja Ljudevita. Obecavase, da ce sa svojim sinoviina Emanuelom i Mihajlom 
preci u krilo katolidke crkve, a uz to vapijase za obilatom pomoci kraljevom. Ljudevitu 
bijaSe jama6no milo, §to mu se je doSao klanjati car silae nekad carevine, ali kao da 
nije pravo vjerovao u obecanja njegova. Kako je bio oprezan, odluii o svem izvijestiti 
papu Urbana. I tako posla on u Avignon svoga pouzdanika, njitranskoga biskupa Stje- 
pana, kojemu se pridruzi i carev kancelar, vitez Magincaires; oba ce papi izloziti, o cem 
se radi, a Magincaires ce povrh toga iznijeti zelje i odluku svojega vladara. Iz Ugarske 
podje nevoljni car Ivan na jug u Trnovo, gdje je kao turski vazal vladao poznati vec 
bugarski car Ivan Si^man III. Ivan se nadase, da ce i njega skloniti, da se odmetne od 
sultana Murata i pridruzi savezu ostaiih krScanskih vladara protiv Osmanlija. Ta Ivanov 
sin Andronik bijase od godine 1355. ozenjen kcerju bagarskoga cara; pak premda se 
je neharni sin vi§e puta dizao na svoga otca, da mu ugrabi vladanje, ipak je Ivan o6e- 
kivao, da ce SiSman stati u redove krscanskih vladara. Ali se bolan prevario, SiSman III. 
ga budi iz osvete budi iz straha pred Muratom zarobi, i drzase ga zarobljena preko 
godinu dana. 

Dok je ovako byzantski car Ivan V. stradao u bugarskom suzanjstvu, ugarsko- 
hrvatski kralj Ljudevit kao da se je ozbiljno spremao na rat s Muratom i njegovim 
krScanskim saveznicima. Vec 10. svibnja 1366. znalo se u Mletcima za namjeru kralja 
Ljudevita, da »osobno s velikom vojskom po kopnu i po moru podje u pomoc rimskom 
ili byzantskom carstvu protiv Turaka« (de eundo personaliter cum magno exercitu per 
terram et per mare in subsidium imperii Romanic contra Turchos), i da to cini »na 
poziv i s odobrenjem gospodina cara u Konstantinopolju« (de requisitione et beneplacito 
domini imperatoris Constantinopolis). Poslanik kraljev trazio je tada u Mletcima, da 
ustupe njegovu gospodaru dvije do pet galija za sest mjeseci, te je uvjeravao obcinu, 
da kralj ne smijera poci na Siriju ili Egipat, toboze radi steta, koje bi odatle nastale za 
ditav svijet (a narocito za mletacku trgovinu), nego da hoce galije imati na moru 
pripravne >kod strand Satalie i kod zatona, da zaprijeci, te Turci ne bi mogli saci iz 
strana Gr6ke nad Turciju*. Mletci obreko§e najspremnije kralju zamoljene galije na sest 
mjeseci, na §to im se kralj 20. lipnja najsrdacnije zahvali s primjetbom, da ce ih vec u 
odredjeno vrijeme obavijestiti, kad ce mu te galije trebati, i oznaiiti mjesto, kamo bi 
imale poci. O tim galijama bilo je spomena i poslije, i jos u prosincu siljao je kralj 
zagrebaCkoga gradjanina Petra Ligerija u torn poslu u Mletke. Paie 5. ozujka 1367. 
zahvalio se je kralj obcini za dvije poklonjene mu galije, te im je podjedno javio, da 
ce njegovi poslanici te galije u Mletcima opremiti i onda odvesti. 

Dok se je tako Ljudevit pogadjao s Mletcima, boravili su njegov poslanik, biskup 
njitranski Stjepan, i kancelar Magincaires na papinskom dvoru u Avignonu. Papa Urban V. 
kao da takodjer nije pravo vjerovao u obecanja byzantskoga cara Ivana. Dne 22 lipnja 
god. 1366. pisao je papa Ljudevitu pismo, u kojem mu izlagase, kako su Grci vise puta 
rimsku crkvu svojim obecavanjima zavarali, te se s toga moze i ovaj put sumnjati, da ne 
rade »od odane gorljivosti i s iskrenom voljom, nego prinuzdeni, da steku njegovu 
pomoc« (coacti pro tuo succurso*). Zato ga papa opominje na opreznost; i ako se je 
mozda zavjerio ili zakletvom obvezao, da ce refienomu caru Ivanu u blizem kojem odre- 
djenom roku podati pomoc, to papa odgadja izvrsenje te obveze ili prisege na godinu 
dana od izdanja njegove poslanice. No zato bi ipak papa odobravao, kad bi kralj re6e- 
nomu caru i njegovim sinovima, ako se sjedine s katoli6kom crkvom, poslao medjutim 
ne§to oruzanih Ijudi u pomoc (interim de aliqua armigera gente succuras). 

Ali vec nakon nekoliko dana promijenio je papa svoje nazore. Dne 1. srpnja 1366. 
poslao je vise pisama i na cara byzantskoga, kao i na ugarsko-hrvatskoga kralja, njegove 
rodjake, prelate i barune. U obSirnoj poslanici caru Ivanu obnavlja sve potanko, sto je 
car Ivan doslije uradio, da sa svojim sinovima Emanuelom i Mihajlom prijedje u krilo 



TURCl ILl OSMANLIJE DO BOJA KOD CrNOMENA. 



>49 



katolidke crkve, veseli se porazu neprijatelja crkve poradi toga sjedinjenja, pate izlaze i 
6itavu vjeroizpovjed, koju ce car prihvatiti. U poslanici pak na ugarskoga i hrvatskoga 
kralja od istoga dana poziva Urban Ljudevita, da s pomocu njegovih poslanika provede 
uniju, dopusta mu, da udari na Turke, pade ga hrabri, da to sto prije izvede. O istoj 
stvari piSe Urban i kraljevoj majci Elizabeti, palatinu Nikoli Kontu, ostrogonskomu nad- 
biskupu i drugim prelatima, napokon i hrvatskomu banu Nikoli Setu. Posebnim posla- 
nicama od istoga dana poziva papa sve nadbiskupe u Ugarskoj i Hrvatskoj (ostrogon- 
skoga, kolockoga, zadarskoga, spljetskoga i dubrovackoga), da propovijedaju u svojim 
oblastima oprost ili indulengciju svima, koji bi pograbili oruzje i posli u rat na Turke. Malo 
dana zatim, 23. srpnja, odpravi papa i svoje poslanike u Ugarsku, da budu Ljudevitu i 
caru Ivanu u pomoc u poslu unije. Ali sve nastojanje ostade izprazno, jer je car Ivan, 
o kojemu se je radilo, damio u suzanjstvu bugarskoga cara. Tako najednom opet sve zaSuti, 
te je papa 6. listopada pozivao Ljudevita, da pomaze samo ciparskoga kralja Petra i 
Ivanovce na otoku Rodu. 

U to tuzno doba pobrinuo se je za spas cara Ivana i njegove drzave jedino jo§ 
njegov bratuced, junadki grof savojski Amadej VI. Prema osnovi, utanacenoj jo§ u Avi- 
gnonu, imao je on s brodovljem odploviti do Dardanella i odanle navaliti na Turke, 
dok bi kralj Ljudevit sa 60000 Ijudi provalio iz Podunavlja u Bugarsku, oslobodio iz 
suzanjstva cara Ivana, te odanle prodirao do Drinopolja i dalje. Amadej odrzao je svoju 
rijed. Skupio je svojih Ijudi, zatim francuzkih i talijanskih vitezova, pak s mletadkim i 
genuvezkim brodovima, i s tom lijepom vojskom osvanuo u Ijetu 1366. u grckim vodama 
blizu Dardanella ili I iellesponta. Prva mu je zadaca bila, da Turcima otme Galipolje, Sto 
mu nakon smiona juriSa zadnjih dana kolovoza 1366. podje za rukom. U Galipolju dodje 
mu u pohode carigradski patrijarka, kojega zapita za svoga stridevica, cara Ivana V.; 
ali ga patrijarka obavijesti, da nebogi Ivan svedjer jo§ cami u bugarskom suzanjstvu. 
Na to ga Amadej zapita za ugarskoga i hrvatskoga kralja Ljudevita, ali o njemu ne 
znadijase patrijarka nista kazati. »Bog s njim,« rece grof, >ugarski mi je kralj obecao, 
da ce sa svom silom svojom doci meni u pomoc; na njegovu sam rijeS posao u rat. 
DoSao medjutim on ili ne, ja cu sam nastaviti rat na nevjernike, neprijatelje cara i 
krScanstva*. Sada navijesti rat bugarskomu caru SiSmanu, da oslobodi iz suzanjstva 
svoga bratuceda, cara Ivana. Vec 2. rujna stize do Bosfora, a onda provali u Crno more, 
te stade udarati na crnomorsko primorje, u koliko je pripadalo bugarskomu caru. Tu 
osvajase redom gradove sve do Mesembrije, koju takodjer uze nakon silna krvoprolica- 
Iza toga stade podsjedati Varnu Napokon se zitelji toga grada ponudiSe, da ce izra- 
diti mir izmedju njega i svoga gospodara. Njih dvanaest podje k caru Sismanu, te izja- 
vi§e, da ce Amadej odustati od dalje podsade Varne, ako SiSman pusti na slobodu 
njegova rodjaka. Si§man na to privoli: caru Ivanu vracena bi sloboda, a grof Amadej 
dize obsadu Varne, te se onda u srpnju godine 1367. vrati slavodobitno u Italiju. 

Po svemu, sto je ovdje izlozeno, nije vjerojatno, da je kralj Ljudevit zajedno s 
grofom Amadejem ratovao proti Turcima, Ali magjarski povjestnidari ipak tvrde, da je 
kralj god. 1366. — 1367. vodio rat na Turke, paCe da je odrzao u Jednom boju sjajnu 
pobjedu. Dokazuju pak svoju tvrdnju tim, sto je gospodar Mantove, Franjo Carrara, 
9. veljace 1367 molio dozvolu u Mletcima, da smije kroz njihove zemlje i na njihovim 
brodovima poslati u Senj tri sto pjeSaka za svoga prijatelja i saveznika Ljudevita, a jo§ 
vise legendom, koja se je saduvala o glasovitoj zavjetnoj crkvi u Maria Zellu u sjevernoj 
Stajeiskoj. Neki Manesdorfer (Menestarffer), rodom Bedanin, a doktor prava, pripovijeda 
u svom spisu >0 postanju crkve blazene djevice u Zellu (Cell)* od god. 1487, dakle sto 
godina i vise nakon smrti Ljudevitove — po prilici ovo: >Po§to je narod Turaka preko 
Hellesponta preSao u Thraciju, te po6eo harati i osvajati Panoniju, zatim gornju i dolnju 
Moesiju, koje sada Vla§kom zovemo, digao se je nedobitni kralj Ljudevit na njih sa 



ISO 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



20.000 konjanika i pjeSaka. No kad je spazio mnoztvo neprijatelja, kojih je bilo 80.000, 
prepade se Ijuto i odluci pobjeci Medjutim svladan od sna dodje mu na pamet, sto je 
prije od mnogih cuo, kako je blazena djevica Marija u Zellu slavaa sa svojih velikih 
fiudesa. I ta preslavna djevica Marija ukaze mu se u snu, te ga stade hrabriti, pace mu 
zapovjedi, da sa slikom njezinom, koju mu bijase stavila na grudi, udari na neprijatelje 
i s njima boj zametne. ProbudivSi se i nasav sliku na grudima kralj sve saobci svojoj 
druzini, koja se ohfabri, te s kraljem na neprijatelja udari. Odrzavsi srecnu pobjedu i 
vrativ§i se s vojskom, kralj po svom obecanju podje u Zell. No poSto je ondjesnja crkva, 
podignuta od markgrofa, bila premalena, dade ju kralj razvaliti, te o svom trosku sagra- 
diti onu, koju sada vidimo. Suvise pokloni crkvi pomenutu sliku, ukrasenu zlatom i 
dragim kamenjem, zatim plocicu sa svetackim mocima, koju obicava§e nositi na vratu, 
nadalje zlatan kalez s patenom, svete odore, ukra§ene liljanima, kao i mnoge druge 
dragocjenosti, koje su sve oznacene njegovim grbom, te su sahranjene u crkvenoj riznici«. 

Sve da je susta istina, sto nam pobozna legenda kazuje, da je dakle zaista kralj 
Ljudevit god. 1366. ili 1367. ratovao s Turcima i odrzao nad njima pobjedu, stanje na 
Balkanskom poluotoku nije se nimalo promijenilo u prilog krSdanima. Turci ili Osman- 
lije zadrzali su i dalje Drinopolje, pace prijetila je pogibao, da Murat opet osvoji, sto 
mu bijaSe savojski vojvoda oteo. Ljudevit je jedino obranio zapadnu Bugarsku s Vidinom, 
koju je god. 1370., kako bi vec spomenuto, povratio svomu vazalu Ivanu Sracimiru. 

Medjutim se cinilo, da ce Srbima poci za rukom, §to nije uspjelo ni Grcima, ni 
Bugarima, a ni zapadnoj Evropi. Izmedju brojnih velikasa, koji su se odvrgli od srbskoga 
cara Urosa IV. Nemanjica, sina Dusanova, bijahu najmocniji Vukasin i Ugljesa Mrnjav- 
6evici. Oni se bijahu 1366. posve odmetnuli od Urosa, pace Vukasin proglasio se za 
srbskoga kralja. Vukasin obladao citavim juznim dijelom srbske carevine i carskim 
prijestolnicama Skopljem i Prizrenom. Najcvr§ci oslonac njegove vlasti bijase brat njegov 
despot Ugljesa, koji je od svoga tasta, cesara Vojihne, naslijedio njegovu oblast sa sto- 
licom u Drami. Odkad su se braca Vukasin i Ugljesa odmetnuli od srbskoga cara, 
nastojahu takodjer, da svoje oblasti i u crkvenom pogledu odkinu od patrijar§ije u Feci. 
S toga ce se izmiriti s patrijarkom u Carigradu i povratiti svoje zemlje njegovoj vlasti, a tim 
ce u velike ugoditi brojnim svojim podanicima grckoga jezika. U torn poslu desili su se 
poslanici Uglje§ini i VukaSinovi onih godina u Carigradu, gdje bi napokon u svibnju 1371. 
poluceno crkveno izmirenje izmedju Grka i Srba. Medjutim poslanici VukaSinovi radili 
su, i o tom, da utanaSe neki savez byzantske carevine i njihovih zemalja, pak da se zajed- 
nickim silama obore na Turke, koji su vec stall udarati i na njihove (srbske) oblasti i 
gradove. U to vrijeme pada sacuvani nam govor grfikoga rhetora Dimitrije Kydonija, 
koji je Byzantincima odusevljeno govorio, neka ni posto ne puste iz svojih ruku Gali- 
polja, koje je tek nedavno savojski grof predobio. 

Byzantski car Ivan ozbiljno je pregnuo, da pokrene osudni boj s Turcima. Kako 
sam nije imao dovoljno ni vojske ni novaca za rat, ostavi sina svoga Andronika za 
regenta u Carigradu, a sam podje po drugi put traziti pomoci u zapadnoj Evropi (1369.)- 
All se bolan gorko prevario. Mletci, koji su bili zavadjeni s Genovezima, uzkratiSe mu 
pomoc; tako isto i francuzki kralj Karlo V., koji je ratovao s Englezima i svojim opornim 
vazalima. Dosav u Rim, morade ondje 18. hstopada 1369. podpisati izpravu, kojom izjavi, 
da se u dogmama posve slaze s katolickom crkvom i da priznaje papu za prvoga i 
vrhovnoga glavara krscanskoga svijeta. Ali od svega toga bijase mu slabe koristi, pa6e 
on se tako na putu iztroSi, da su ga vjerovnici na povratku u Mletcima zadrzali. Tek 
kad mu je mladji sin Emanuel, namjestnik u Solunu, poslao novaca, mogao je svoje 
nemile vjerovnike u Mletcima namiriti, te se god. 1370. u Carigrad povratiti. 

Medjutim su se braca Uglje§a i VukaSin pripravili za boj s Osmanlijama. Cas se 
je dinio osobito zgodan, jer je sultan Murat morao boraviii u Aziji, da svlada tamo§nje 



TURCI ILI OSMANLIJE DO BOJA KOD CrNOMENA. 



151 



smutnje. Braca zajedno s drugim nekim srbskim velikasima skupila lijepu vojsku od 
60.000 Ijudi, te se primakli Drinopolju, da se na nj obore. IJeglerbeg rumelijski Lala- 
§ahin nadje se u velikoj neprilici, kad mu stigose glasi, da su se Srbi utaborili negdje 
blizu, na srednjoj Marici. Kako nije imao dovoljno vojske, da im se odupre, posla hra- 
broga vojvodu Hadzi-Ilbekoga sa 4000 Ijudi, da uhodi neprijateljsku vojsku. Srbi se 
bijahu utaborili kod Crnomena (danas Cirmen) na desnom brijegu Marice, samo dva 
dana hoda vise Drinopolja, pak su, uzdajuci se u svoju veliku snagu, priredili veselu pijanku, 
ni ne brineci se za Turke, koje su omalovazavali. Za mrkle noci (od 25. na 26. rujna 1371.) 
nahrupi Hadzi Ilbeki na Srbe, premda mu je vojska bila petnaest put slabija od njih. 
Sa svih strana provalise Turci u logon Nasta strasna smutnja i krvava sjeca, za koje 
nestade Vukasina, UgljeSe i sila velmoza. Sto nije izginulo od turskoga maca, vecinom 
se potopi u rijeci Marici. Kad je sutradan sunce granule, bijase ponosita srbska vojska 
izginula, i samo malo junaka vratilo se u domovinu. Turci jo§ i danas zovu mjesto boja 
>Sirb-sindigi«, naime »pogibija Srba«. 

Slavodobitni Osmanlije razasuse se nakon te neocekivane pobjede po srbskim 
zemljama, robeci i paleci. Najvise stradase Macedonija, gdje no pokorise redom sve 
velmoze, medju njima i Vukasinova sina, kralja Marka u Prilipu, kojega slavi narodna 




KOTORSKI NOVAC GARA StjEPANA UroSa IV. 

(t ^371.) 

Lice: Svetitelj (Trifun) stoji izmedju dva luka pnnolik, u dngoj odori; u desnici drii na grudima paominu 
graniicu, a u lijevoj ruci krii. Nadpis naokolo ruba: »S. Triphon Kataren(sis)€. Izmedja nadpisa i luka 
kao sigla slovo N. 

Zalidje: Car ponolik, s kninom, u dugum odijelu, sjedi na prijestolju bez naslona, ali s obje strane po jednom 
lavljom glavom ukrasenu ; u desnici drii iezlo s krinovim cvijetom na vrhu, a u Ijevici zemaljsku kruglju 
8 jednostavnim kriiem. Nadpis: >Urosias imperator*. 



pjesma i prica pod imenom Kraljevica Marka. Jo§ iste godine 1371. (2. prosinca) umre 
u Nerodimlju car Uros IV., posljednji vladar iz kuce Nemanjica. Njega naslijedi u pre- 
ostalom (sjevernom) dijelu srbske drzave car Lazar Hrebeljanovic, koji je morao 
vlast dijeliti sa svojim zetom Vukom Brankovicem, s Nikolom Altomanovidem, i Balsi- 
cima u Zeti. 

Pobjeda osmanlijska kod Crnomena uzrujala je i zapadnu Evropu. Novi papa Gre- 
gorije XL pregnuo svom snagom, da izvede ono, Sto njegovu predsastniku nije poslo 
za rukom. Poslanicom od 14. svibnja 1372. saleti kralja Ljudevita, da se podigne na 
obranu krsdanstva. Razlagase mu, kako su » Turci provalili u velikom broju u neke 
prijedjele Grdke, te su pokorili neke srbske magnate, koji su u njima vlada]i«, kako su 
nadalje >prostrane zemlje zauzeli, te doprli sve do medja njegova kraljevstva Ungarije i 
kraljevstva Rasije (Srbije), pate i do granica Albanije i Slavonije (Zete?). te se treba bojati, 
da ce prodrijeti do primorja i zauzeti luke na Jadranskom moru«; a zatim kaze, kako 
se sada ne moze podici krizarski rat, posto je svijet viSe no obidno u zlu stanju (mundus 
plus solito est positus in maligno), pak s toga moll i ziklinje kralja, ^da poput hrabra 
lava ustane na obranu svoga naroda i ditavoga krscanstva. Papa ce se obratiti takodjer 



152 ♦ LJUDEVIT I. VELIKI. 

na mletaikoga duzda, da i on pomaze kralja s brodovljem, ako bi ga njemu trebalo. Jednake 
poslanice upravi papa i na obje kraljice Elizabete, majku kraljevu i suprugu, zatim na 
hrvatskoga hercega Karla DraCkoga, kao i na prelate i magnate u Ugarskoj i Hrvatskoj. 
PaCe i mletackoga duzda Andriju Contarena pozivao je, da bude kralju u pomoc. Ali 
ni tim nije se papa zadovoljio. On snovaSe, da bar sve vladare i vlasti na iztoku zdruzi 
u savez na zajednicku obranu. Zastupnici tih vladara i vlasti imali bi se sastati u Te 
bama (u staroj GrSkoj) dne 1. listopada 1373., te utanaciti savez protiv Turaka. Na taj 
sastanak doSli bi odaslanici ugarski, napuljski, mleta6ki i genovezki. Poslanicom od 
13. studenoga 1372. pozove Gregorije XI. kralja Ljudevita, da i on poslje do odredjenog 
roka u Tebe svoje poslanike. Papa jadikuje, kako su Turci odrzali veliku pobjedu tprotiv 
nekih magnata i naroda u stranama Gr6ke, VlaSke i kraljevine Ra§ije«, te su tako mah 
preoteli (prevaluerunt), da su »neke narode reCenih strana sve do blizu medja kraljevstva 
Rasije i Albanije, kao i knezevine Achaje i hercegovine Atinske svojoj vlasti pokorili, 
pak ih sada drze u svom nemilom robstvu«. 

Cini se, da se je papa Gregorije XI. zaista nadao, da ce doci do snovana saveza, 
i da ce Ljudevit pokrenuti krizarski rat. Dne 23. ozujka 1373. nalaze papa nadbiskupima 
u Ugarskoj i Hrvatskoj, a tih je bilo tada pet (ostrogonski, koloCki, zadarski, spljetski i 
dubrovacki), da propovijedaju u svojim oblastima krizarski rat, i da proglase obcu indul- 
genciju ili oprost za krizare. Papa uvjeravase nadbiskupe, da ce kralj Ljudevit »sam 
osobno s kraljevskom silom poci protiv Turske« (in persona propria cum regali po- 
tentia); ali ipak nije ni sam u to vjerovao, vec je pozivao nadbiskupe, neka sklone kralja 
na prisegu, »da ce on obecani krizarski rat za godinu dana, radunajuci od dojducega 
svibnja, sam zapoceti i tako dugo nastaviti, dok reSene Turke sve do morskoga tijesna, 
koje je izmedju Konstantinopolja i otoka Arkipelaga, i koje je od nekih prozvano »rame 
sv. Jurja«, po svoj mogucnosti progoniti* (quod assumet negocium dicte crucis, et illud 
bona fide infra unum annum a proximo futuro mense Mali inchoandum personaliter 
prosequetur et continuare curabit, et ipsos Turchos usque ad striatum maris, quod est 
inter Constantinopolim et insulas Agiopelagi, et quod a nonnuUis bracchium sancti Ge- 
orgii appellatur, posse suo feliciter persequetur). 

Ne zna se, da li je kralj tu zakletvu polozio; ail je izvjestno, da nije u svibnju 
1374. poveo krizarske vojne, kako ju je papa bio zasnovao. Jos 19. rujna te godine 
Salje papa Ljudevitu po njegovim poslanicima, zagrebackom biskupu Stjepanu i slavonskom 
banu Petru Cudaru poslanicu, u kojoj ga opominje, da drzi, sto je obecao saveznicima. 
T^ njegova je drzava susjeda Turcima, pak se s toga takav podhvat ne malo ti^e ba§ 
njega i njegovog kraljevstva. A kad tamo, doSao k papi carigradski vitez Ivan Laskari, 
pak se potuzio, da Ljudevit ne drzi svojih obecanja, zadata saveznicima, narofiito da ne 
daje odredjen broj galija, koje bi vazda morale biti pripravne za ratovanje. Medjutim 
Ljudevit oglusio se i ovoj jadikovki pape Gregorija XL I u sijec!:nju 1375. opetuje papa svoj 
poziv; a 27. listopada 1375. vec mu spoti(!;e, §to nije dozvolio u svojoj drzavi navijeStati 
krizarsku vojnu, niti je „svoju kraljevsku vojsku poslao na Turke « (nee contra Turcos 
eosdem tuum regalem exercitum direxisti). A napokon ga posljednji put moli i zaklinje, 
da bi „onu kraljevsku vojsku, koju bijaSe nekad namjerio poslati protiv Turaka, ili bar 
manju, prema svojoj volji, Sto prije moguce odpraviti udostojao* (quatenus .... ilium 
regalem exercitum, quem olim contra dictos Turcos deliberaueras mittere, vel saltem 
minorem, ad beneplacitum tuum, quam cito poteris, destinari digneris). Ali sve molbe, 
jadikovke, pa6e i prijetnje papine bijahu ,zaludo, jer Ljudevit nije, Sto se znade, poveo 
ni prije ni poslije krScanske vojske na Osmanlije. Moguce, da je kralj bio ozlovoljen, 
sto papa nije na njegovu molbu htio njegovih prelata osloboditi od desetine, koju im 
bijaSe nametnuo, da svlada Viskontije; moguce i to, da Ljudevit nije htio sam pokrenuti 
rata, poSto papa nije navijestao krizarske vojne u drugim drzavama. Mozda se je Lju- 



HRVATSKO KRALJEVSTVO DO HERCEGA KARLA DRaCkOGA. 



»$3 



devit bojao sile turske, a moJda nije shvacao pogibao, koja je zaprijetila njegovoj drzavi 
dolazkom Turaka u Evropu. Svakako stoji, da su kralja od god. 1370. vise zanimale 
poljske prilike, a i talijanski poslovi, nego krvave borbe na jugu i jugoiztoku njegove 
drzave. 

(Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Drackoga, 1359 — 1371.). Oba 
bana hrvatska, i ban Citave Slavonije Leustahije, kao i ban c^itave Dalmacije i Hrvatske 
Nikola Sec imali su pune ruke posla, da u svojim oblastima zatru §tetne posjedice dosa- 
danjih neprestanih ratova i borba. 

U Slavoniji sve se je vise zaboravljalo, da je ban prvi sudac zemlje ili kraljevine, 
kako se u to vrijeme Slavonija redovito naziva. Zaboravilo se i na povelju Karla Ro- 
berta od 1325., kojom bi obnovljena vlast banska i odredjeno, »da svi i pojedini Ijudi 
tako plemici kao i drugi ma kojega staleza onkraj rijeke Drave podpadaju sudu i 
jurisdikciji bana*. Naro^ito brojni plemici iz Ugarske, koji su miloscu kraljevom dobijali 
zemlje i posjeda u Slavoniji, nijesu se obazirali na posebne povlastice svoje nove domo- 
vine, vec su u svakom pogledu nastojali, da slavonsko plemstvo izjednafie s ugarskim. 
JamaCno su ovi novajlije takodjer izradili, te je Ljudevit na saboru u Budimu god. 1351. 
kraljevskim dekretom odredio, da plemici izmedju Drave i Save, kao i oni u zupaniji 
Poiegi i Vukovu nemaju vise placati ni kunovine ni banske zalazine (zaluzine), nego 
poput ugarskih plemica samo »dobit kraljevske komore*. Nastojanje, da se Slavonija u 
svakom pogledu sto jade sljubi s Ugarskom, potaklo je nedvojbeno kralja, te je poceo 
i o tom snovati, kako da ukine posebne slavonske novce, banovce, a i slavonske kov- 
nice, pak da uvede ugarske novce, kovane u ugarskim kovnicama. Medjutim staro, uro- 
djeno plemstvo, koje nije rado gledalo Lackovice, Cuze i Cudare, stalo se otimati kra- 
Ijevim novotarijama. Ono je takodjer izradilo, te je kralj 29. kolovoza 1359. morao u 
Vi§egradu izdati znamenitu povelju, kojom je ponovno utvrdio sudacku vlast bana. »Bri- 
nuci se mi«, govori kralj u toj povelji, »za mirnije stanje (de statu tranquiliori) nasih 
vjernih plemica i drugih Ijudi u na§em kraljevstvu Slavoniji, podasmo im tu milost, da 
ih nijedan Covjek ne moze pozivati na sud na na§ dvor ili pred kojega stranoga sudca 
s ove strane Drave; nego ako tko imade kakovu parnicu s kojim Covjekom kraljevstva 
Slavonije, neka ga po zakonu pozove pred bana iste kraljevine Slavonije ili pred nje- 
gova zamjenika. Jedino ako koja stranka nije zadovoljna sa sudom bana ili njegova 
zamjenika, smije doci pred nas i na§e prelate i barune na kraljevski dvor, da se raz- 
pravlja o banskoj osudi*. Ovom znamenitom poveljom, koja bi na zahtjev slavonskih 
plemica godine 1377. poncvo potvrdjena, osigurana bi bar sudatka vlast banova u zemlji. 
Jednako se je poslije slavonsko plemstvo oprlo kraljevoj novotariji u pogledu slavonskih 
novaca, te je postiglo, da su za iitavog daljeg vladanja kralja Ljudevita ostali Slavoniji 
vlastiti banovci i zasebne kovnice novaca. Jo§ je vrijedno spomenuti, da je kralj Ljudevit 
27. rujna 1359. slobodnoj kraljevskoj obcini na brdu Gradcu kod Zagreba potvrdio sva 
privilegija svojih predsastnika. 

Kud i kamo teza zadaca nego slavonskoga bana Leustahija zapala je izkusnoga 
i pouzdanoga Nikolu Se6a, bana Dalmacije i Hrvatske, koji je podjedno bio knez dalma- 
tinskih gradova Zadra i Spljeta. Vec obseg njegove banovine bio je prostran, a k tomu 
vedi dio njegove banovine bio je do nedavno u tudjoj vlasti, koja nije nikako mogla pre- 
gorjeti krasnoga primorja dalmatinskoga. U dalmatinskim gradovima, narodito u Zadru i 
Ninu bilo je mogo kuca i posjeda mletaikih podanika, koje je trebalo ili odkupiti ili 
vlastnike inade odstetiti. Nadalje su se u primorju i na otocima, pak i na morskoj pudini 
zbivali svedjer sukobi izmedju Mlettana i dalmatiaskih zitelja. Napokon su i Dubroviani 
neprestano salijetali bana, da im pomaze u borbi s humskim knezom Vojslavom Vojino- 
vicem. A i na bosanskoga bana Stjepana Tvrtka trebalo je pripaziti, da se suviSe ne 
osili. U samoj Hrvatskoj pak bilo je koje §ta urediti i izravnati: tu su pojedini velikaSi 



154 # LJUDEVIT I. VELIKI. 

bili u borbi s nizim plemstvom, tu je trebalo obnoviti kraljevska prava i oznaCiti, sto 
pripada kralju, sto velikasima (knezovima), a sto slobodnim plemickim obcinama; tu je 
napokon biio urediti prilike Vlaha, koji su jatomice stali grnuti u Hrvatsku, te zadavali 
mnogo neprilika i primorskim dalmatinskim gradovima, kao i ostalim starosjediocima 

Prve dvije tri godine banovanja Nikole Seda bilo je dakle vrlo mnogo posla, jer 
je trebalo novo steCene oblasti s temelja orgaaizovati. S toga nalazimo bana Seca nepre- 
stano u Zadru i Kninu. Dakako da je bilo i mnogo nezadovoljnika, naroCito u dalma- 
tinskim obcinama, kojima se nijesu izpunile nade, te su stali uzdisati za mletaSkim vla- 
danjem. Vrlo je zanimljivo, sto u torn pogledu pise 16. sijecnja 1360. iz Senja mletaSki 
poslanik Bartol Ursio svomu gospodaru, duzdu u Mletcima. On potanko opisuje, §ta je 
sve Cinio i govorio s banom Nikolom Secom u poslu mletafikih podanika, koje je trebalo 
odStetiti za njihova imanja u Hrvatskoj i Dalmaciji, a onda dodaje ove znadajne rijeci: 
»Prilike pak u Dalmaciji jesu u tako vrlo losem stanju, da nitko ne bi vjerovao, kad 
ne bi vidio i cuo. Gotovo svi pla6u za mletackim vladanjem i tuze se na sadanje, govo- 
reci, da su za na6ega (mletackoga vladanja) bile tako obcine kao i pojedine osobe 
bogate, a sada je sve protivno, te se nitko ne usudjuje pokazati §ta lijepa, ako ga imade«. 
(Condiciones autem Dalmatie sunt in tam pessimo statu, quod nemo crederet, quin 
videret et audiret, nam quasi omnes plorant de dominio vestro, et de modern© conque- 
runtur, dicentes, quod sub nostro dominio erant tam comunia quam singulares persone 
divites, et modo est totum contrarium, nee audent demonstrare pulcrum quid, si habent). 
Mletacki poslanik javlja jos, da ban Nikola Sec u gradu Kninu, u kojem je tada stolovao, 
priprema nekake svatove, a onda se hvali, kako ga je ban lijepo docekao i ugostio 
tako da je poslanik malo potrosio. 

Premda je kralj Ljudevit bio zadovoljan s oba bana, popunio je ipak jo§ 1359. 
Cast hrvatskoga hercega, namijevSi ju svomu sinovcu I v a n u, sinu svoga pokojnoga brata 
Stjepana. Mladomu Ivanu moglo je tada biti sedam do osam godina; no uza sve to 
spominje se ipak vec 2. kolovoza 1359. kao »presvijetli herceg Slavonije, Hrvatske i 
Da!macije«, i to u pogodbi, kojom je kralj Ljudevit obnovio savez s austrijskim vojvodom 
Albrechtom. No mladomu hercegu ne bi duga vijeka. Uniro je negdje u drugoj polo- 
vici god. 1360., po§to se Ljudevit 17. studenoga iz Zagreba zahvaljuje mletaCkoj repu- 
blici za sazaljenje, §to ga bijase po svom poslaniku Bartolu Ursiu izjavila povodom smrti 
hercegove. Gdje je Ivan umro i gdje je pokopan, ne znamo; ali nije nemoguce, da su 
ga sahranili uz pokojnoga otca Stjepana u stolnoj crkvi u Zagrebu. 

Jamacno su zama§ne stvari bile, poradi kojih je kralj Ljudevit u studenom 1360. 
boravio u Zagrebu, gdje ga nalazimo i na koncu te godine. Ba§ tada bijase po zasebnom 
kraljevskom nalogu (de regio special! mandato) slavonski ban Leustahije sazvao sabor 
svega plemstva i naroda izmedju Save (Drave) i Gvozda u grad Zagreb. Sabor se sastao 
16. studenoga, te^se je na njem uz ino razpravljalo o sporu opata u Toplicama (Topuskom) 
sa susjednim plemicima. Bilo je svakako i drugih znamenitih posala na torn saboru, ali 
nam nije ni§ta zabiljezeno. Dok je ovako kralj Ljudevit boravio u Zagrebu, uredjujuci 
prilike Slavonije, po.<5lao je na jug u Hrvatsku i Dalmaciju svoju majku Elizabetu s 
vise odlicnih baruna, da u ime njegovo a s pomocu baruna provede neke stvari, kojih 
valjda nije mogao izvesti ban Nikola Sec. 

Kraljica Elizabeta bijase stigla u Dalmaciju na koncu listopada ili prvih dana stude- 
noga 1360., te se je sa svojom pratnjom i barunima nastanila u gradu Zadru. Vec 3. stude- 
noga izabra vijece grada Trogira tri z^sebna poslanika, Andriju Gregorijeva, Donata 
Kazotica i Petra Josipova, koji ce zajedno s gradskim knezom Franjom Jurjevicem (de 
Georgio)-poci na susret kraljici, da ju pozdrave. Malo zatim, 13. studenoga, oCekivali su 
kraljicu u Trogiru, a 19. poslase Trogirani na zahtjev kraljice ietiri poslanika, da s njom 
razpravljaju. Ti su poslanici imali bogato nadariti kraljica i barune; ali dobise podjedno 



HRVATSKO KRALJKVSTVO DO HERCEGA KARLA DRAfiKOGA. 



155 







^#i^^t 



^,<t*. 






6 Ll-fe ; ' 



^^f:> 



^-fJ 











f 



%|jtii4 




-if 



f 



% 






Ac, 









i^A4. 



l~U^it-i*'tfl^i 




(f- '^ 



uln. 





a 




TJ 




O 




V 




^ 


^ 


»t 




9 


vd 


09 


lO 




CO 

T-t 


V 

a 




«, 


-< 


"?" 


>-» 




z 




>« 




» 


a' 



naputak, da se ne upuStaju ni u §to, ako bi kraljica htjela stogod udniti »protiv slobode 
grada*. Jamacno je to kraljica i uradila, jer 3. prosinca salje trogirsko vijece svoga kneza 
pred kralja,da»popraviodluku — — — ^ 

izreSenu po gospodi barunima -^ 

u stvari trogirske obcine«. 

Elizabetu bijase poslao 
kralj LjudevituZadar, »da"po- 
pravi stanje kraljevinaDalma- 
cije i Hrvatske* (ad reforma- 
cionem status regnorum Dal- 
macie et Croatie), zatim >da iz- 
nese prava kralj evska* (nee 
non iurium nostrorum rega- 
lium extirpanda), i napokon 
>da dijeli pravdu svakomu, 
kojijetrazi« (ac cuilibet que- 
rulantipro exhibendaiustitia). 
Sasvim je naravno, da se je 
oko kraljice u Zadru zgrnulo 
sila svijeta iz svih krajeva Hr- 
vatske i Dalmacije, trazeci od 
nje svoje pravo. A kraljica je 
zaista drzala sud od vi§e dana 
redomice. Pomagali su ju pri- 
tom ne samo baruni, koji bi- 
jahu s njom do§li, nego i 
mnogi domaci plemici i veli- 
kasi, koji su poznavali prilike 
svoje domovine. Narocito se 
spominje,da sujoj bili u pomoc 
dvadeset i cetiri osidnika ili 
priseznika (iurati assessores), 
koje bijase kralj imenovao »za 
potrazivanje kraljevskih pra- 
va*, (pro exquirendis iuribus 
regalibus) , kao i dvanaest 
osidnika,koje bijase kralj na- 
mjestio »za sudjenje i vrsenje 
javne pravde u kraljevini Hr- 
vatskoj* (pro iudicatu et co- 
muni iustitia observanda in 
regno Croatie). Ti su osidnici 
ili priseznici, njih dvanaest, i 
dvadeset i cetiri — valjda po 
jedan i dva od dvanaest pra- f. 

starih plemena hrvatskih , '^ 

imali izloziti kraljici prilike 
prucih se stranaka, pak i pri- 

segom (rotom) potvrditi istinitost svoga kazivanja. Medju inim bilo im je ozna- 
divati medjaSe posjeda kraljevskih, velikaskih, kao i plemenskiii obcina, zatim izvjes- 



H 

< 
PC 

z 
3 

o 

cs 



> 

o 



a a, 



■H. a 



156 - LJUDEVIT I. VELIKI. 

civati, tko je plemic starinom, a tko po povelji; njima je jama6no bilo svjetovati, 
kako da se zaokruze velike zupanije, sastavljene od starohrvatskih zupa, napokon gdje 
da se osnuju zupanijski stolovi (sudovi) i plemicki stolovi. Tk vi§e od pol stoljeca nije 
u Hrvatskoj na jugu Gvozda bilo pravoga reda ni zakona, ve<5 je narocito onamo od 
pada bana Mladina II. (1322.) bila preotela mah sila i samovolja knezova i drugih sile- 
dzija. Sad su starohrvatske knezevske porodice bile ili zatrte ili posve skucene, te se 
grijale, na suncu kraljevske milosti; sad je trebalo podici nize plemstvo, koje se nije 
didilo knezevskim naslovom, nego je izvodilo lozu od dvanaest starohrvatskih plemena, 
koja su nekad utanaiila nasljedni ugovor s prvim hrvatskim kraljem ugarske krvi, 
s kraljem Kolomanom. 

Zabiljezene su nam dvije tri parnice, koje bise iznesene pred kraljicu EIi?:abetu u 
Zadru. Jednoga dana dodjoSe pred nju brojni plemici od plemena Lapcani, koji su drzali 
zemlju Karin, po imenu NaSman Petrovic, Jurislav Slavinic, Radoslav Martinic, Ivan Matic, 
Radoslav Ivanic, Mladin Gregoric, pak u ime svoje i c^itavoga plemena izjavise kraljici, 
kako imade opadnika, koji im zavide, te tvrde, da im ne pripada zemlja Karin, na kojoj 
stoje, jer nije njihova plemenita plemenStina. Medjutim recena je zemlja njihova bastina 
i plemenstina jos od kralja Dimitrije Zvonimira Taj je kralj naime svoju kcer Klaudiju 
udao za nekoga plemica od plemena Lap6ana, koji se je zvao Wnyka (Winicha), te mu 
je poklonio za miraz zemlju Karin. Pomenuti plemici od plemena Lapcani jesu izravni 
potomci Zvonimirova zeta, te su doslije bez ikake zapreke uzivali svoju djedovsku ba- 
stinu, te ih hije nijedan kralj smelao u njihovu posjedu. Ali eto digoSe se zavidni im 
opadnici tvrdeci, da oni nijesu potomci Zvonimirova zeta, jer je taj umro bez djece, te 
je njegovo imanje pripalo kralj u; s toga da zemlja Karin nikako njima ne pripada. Ple- 
mici sada mole kraljicu, da 6itavu stvar iztrazi, pak da im onda recenu zemlju iznova za 
sva vremena potvrdi kao njihovu pradjedovsku plemenStinu. Na tu molbu pozove kra- 
Ijica 24 jurata za potrazivanje kraljevskih prava i 12 jurata sudija, da pod prisegom 
izkazu pravu i cistu istinu. A ti zaista pod zakletvom na sveti kriz jednodusno izjaviSe, 
da su Nasman Petrovic i ostali plemici od plemena Lapcani potomci i nasljednici Zvo- 
nimirova zeta, pak da im po nasljednom pravu (titulo iuris hereditarii) pripada zemlja 
Karin, koju su jo§ od kralja Zvonimira sve bez ikakva prigovora od strane kraljeva i 
banova u mirno i ratno vrijeme neprijeporno uzivali, te ju i sada jo§ uzivaju. 

Dne 25. studenoga, drugi dan iza blagdana sv. Krsevana, opet je kraljica sa svojim 
barunima sudila sud u gradu Zadru. Uz nju je bio i knez cetinski Ivan Nelipic, gorljiv 
privrzenik kraljev i njezin, koji je nedavno po milosti kraljevoj postao zupanom u zupaniji 
Vrbaskoj i Sanskoj. Najednom podigose se proti knezu Ivanu Nelipicu neki Ivan i Lackov, 
sinovi Tvrdojevi, pak Tvrtko sin Jurja Grubica, te sasuse na kneza Nelipica ovu tezku 
obtuzbu: »Mi smo u zupaniji Cetini od djeda i pradjeda plemici, uzivasmo vazda sva 
plemicka prava, koja zapadaju plemice od dvanaest plemena kraljevine Hrvatske (nobiles 
duodecim generationum regni Croatie), te smo imali i moramo imati plemen§tinu (ple- 
meniii posjed) u zupaniji Cetini. No knez Ivan nepravedno nas je iz nje izkljucio i izbacio, 
tako da smo sada, liseni neduzni po knezu Ivanu nasih prava, spali u skrajnje siro- 
mastvo, tako da moramo boraviti pod tudjim krovovima«. Cuvsi to knez Ivan odgovori: 
»Ivan Lackov i Tvrtko nijesu nikad imali niti imaju plemen§tine ili kakve baStine u 
Cetini, niti im je pripadao ili pripada koji dio ili porcija pomenute zupe, a niti sam ih 
iz nje izbacio; nasuprot ja sam odrzao i drzim citavu zupaniju Cetinu sa svim, §to joj 
pripada, po kraljevskoj darovnici*. Na to pokaza knez Ivan povelju kralja Andrije I. (II.), 
kojom je taj zupu Cetinu s Triljem god. 1210. darovao knezu Domaldu, praroditelju 
Nelipicevu. Ivan, Lackov i Tvrtko prigovorise, da su i oni imali drugu povelju kralja 
Andrije glede zupe Cetine, kojom je darovnicu, prikazanu po knezu Ivanu, poslije opozvao 
i ni§tetnom proglasio. Ali knez Ivan da ih je zarobio, te im oteo ta privilegija i pisma, 



HRVATSKO KRALJEVSTVO DO HERCKGA KARLA DRaCkOGA. 



'57 



§to mogu bezodvlacno posvjedociti sa §est osidnika (jurata), koje ce imenovati. Tomu 
prigovori knez Ivan, da je retene Ivana, Lackova i Tvrtka zaista vec odavna jednoin 
bio zatvorio i drzao zarobljene, no radi toga, sto mu nijesu platili dada niti vrSili 
duzne sluzbe; ali pisama i privilegija nije im oteo, pace nije ni znao ni cue, da bi ih 
ikada imali, U toj ditavoj stvari posve je neduzan i nekriv. I sad pristupise osidnici ili 
jurati, njih dvadeset i dva, da pod prisegom izkazu Sistu i golu istinu. Nakon dogovora 
prisegose oni, da Ivan, Lackov i Tvrtko, a ni njihovi predci ne potjeCu ni iz jednoga 
od dvanaest plemena kraljevine Hrvatske, nego da ih je plemstvo hrvatsko pribrajalo 
svomu stalezu i zvalo plemicima u onomu injestu, gdje su ba§ osobno prebivali. Jurati 
ne znaju niti su culi, da bi oni imali kakva privilegija i pisma glede Cetine, a niti da 
ih je radi till pisama knez Ivan zarobio i pisma im ugrabio. 

Prije medjutim, hego §to je kraljica u toj parnici mogla izreci konaCnu odluku, morade 
ona iznenada ostaviti Zadar i Dalmaciju (propter repentinum recessum de Jadra), na sto 




Veliki peSat kraljice Elizabete. 

Kraljica na prijestolju, na glavi joj otvorena kiuna, a u desnici drzi iezlo s krinovima na vrhu. Desno od pri- 

je?tolja §tit Ea srebrenim i crvenim vodoravnim gredama, a s lijeva grb s dvogubim kriiem. Nadpis naokolo 

ruba: »+ S(igillutn) Elizabeth Dei gr8(tia) HuDg(a)ri(e) regina prioceps Salernitana*. 



se mnoge pruce se stranke obratise na kralja Ljudevita u Zagrebu. Kralj Ljudevit bijaSe, 
Jos 28. studenoga potvrdio Na^manu Peirovicu i njegovim rodjacima od plemena Lapdani 
staru plemenstinu njihovu Karin; a sada je nastavio parnicu protiv kneza Nelipica. Po§to 
su pred majkom njegovom u Zadru prisegla samo dvadeset i dva osidnika ili jurata, 
dade on u Zagrebu priseci jo§ dvojici, naime Gregoriju, sinu krbavskoga kneza Budi- 
slava, i Nasmanu Petrovidu od plemena Lapcana, kojih nije 25. studenoga bilo u Zadru; 
a na to kralj 28. prosinca 1360. ponovo potvrdi poveljom knezu Ivanu Nelipidu zupu Cetinu, 
a njegovim protivnicimu Ivanu, Lackovu i Tvrtku nalozi vjednu Sutnju (perpetuum silen- 
tium) u tom predmetu. Ba§ istoga dana. 28. prosinca 1360, potvrdi kralj i knezovima 
Dioniziju i Pavlu Babonicu, sinovima bana Stjepana, grad Krupu za sve vijeke. 

Za boravka kraljeva u Zagrebu i kraljiCina u Zadru h\ke nedvojbeno mnoge stvari 
uredjene i parnice rijeSene. Uza sve to ostade dosta posla banima. U Slavoniji je kroz 



^158 LJUDEVIT I. VELIKI. 

citavu godinu 1361. vr§io poslove ban Leustahije; dana 1. do 16. svibnja vijedao je u Zagrebu 
na saboru slavonskih staleza, te je uz ino konafino rijesio spor izmedju opata u Toplicama 
(Topuskom) i susjednih plemica. Na koncu 1361 nestaje baaa Leustahija, te je onda od 
21. svibnja do 25. srpnja 1362. banska stolica slavonska izpraznjena. Tek od 2. stude- 
noga 1362. vrsi zagrebacki biskup Stjepan Kanizaj 6ast i sluzbu >glavnoga vikara ditave 
Slavonije« (regni tocius Sclavoniae vicarius generalis), te ju obavlja do 17. srpnja 1366. 
Jos u prvoj polovici te godine bio je biskup i banske 6asti namjestnik Stjepan Kanizaj 
u osobitoj milosti kralja Ljudevita, koji kaze, da je upravu Slavonije povjerio biskupu 
>iz osobite Ijubavi* (ex nostra dilectione speciali); no malo zatim pomrsi§e se ti njezni 
snosaji izmedju kralja i biskupa. Na krive tuzbe i opadanja palatina Nikole Konta skinu 
kraij Stjepana s casti banskoga namjestnika, baci ga u tamnicu kao nevjernika, a onda 
ga protjera iz svoje drzave. Biskup ode na papinski dvor, i tek poslije pozove ga kralj 
opet kuci, poSto je dokazao svoju nevinost. Kralj ga tada obasu milostima, pa6e ga 
izabra za krstnoga kuma svojoj kceri Katarini. 

U Hrvatskoj i Dalmaciji je i dalje sve do srpnja 1366. banovao vazda vjerni i 
odani Nikola Se6. Citavo to vrijeme bio je on i knez Zadra, docim je u Spljetu od 
god. 1363. vrsio cast kneza Zadranin Ivan de Grisogonis, takodjer pouzdanik i Ijubimac 
kralja Ljudevita. Banu Nikoli utjecali su se Dubrovcani za svoje borbe s humskim knezom 
Vojslavom Vojinovicem, njemu su Siljali svoje poslanike radi Omisana i Krajinaca, koji su 
udarali na Ston; na njegov pozlv poslali su oni 2. prosinca 1362. svoga kancelara Todora 
s peCatom svoje obcine, da se s njim potvrdi ugovor kralja Ljudevita s austrijskim voj- 
vodom. Kao ban ili glavni vikar kraljev, i kao >predstavnik osobe kraljevskoga veliSan- 
stva« (personam regie maiestatis repraesentans) utjecao je u sve javne poslove. Dae 
25. ozujka 1362. boravi u Trogiru, te obecaje Trogiranima, da ce iz njihova kotara 
ukloniti Vlahe, i zadaje im tvrdu vjeru, da po6ev od Gjurgjeva ne ce vi§e nijedan Vlah 
(nullus Morlaccorum) niti drugi od toga roda dolaziti s blagom svojim u kotar grada. 
Jednako se zauzima za Trogirane na kraljevskom dvoru, kad kastelan grada Klisa smeta 
njihovim trgovcima, trazeci od njih razne dace za njihovu trgovinu. Ban Nikola napokon 
brani podanike svoga kralja od nasilja i §tete, koje im 6'me stranci, narocito Mlet^ani. 
Godine 1363. navalio je Nikola Faletro, zapovjednik mletackog brodovlja u jadranskom 
moru, kod mjesta Sveti Spas sa dvije galije na brod Ivana Trogira:nina, te je bez ikakva 
razlozita uzroka dao brod potopiti. S mjesta posla ban Nikola iz Knina dne 15. travnja 
pismo na mletacku obcinu, zahtijevajudi zadovoljstinu za postradalog Ivana. Jos odluSnije 
nstaje ban u travnju 1364., kad su mletacke galije nanijele stete zadarskim gradjanima; 
jedino njegovoj energiji poSlo je za rukom obcinu prinuditi, da je krivce kaznila i stetu 
nadoknadila. Nikola Sec brine se i za boljitak crkvenih poglavara. Boraveci 7. ozujka 1366. 
u gradu Kninu potvrdi kninskomu biskupu povelju bana Nikole Banica od god. 1353., 
kojom mu je zajamcena desetina u. njegovoj biskupiji. 

U srpnju 1366. ostavi ban Nikola Se6 Hrvatsku i Dalmaciju, te se preseli u Zagreb. 
Kralj ga bija§e imenovao banom citave Slavonije na mjesto svrgnutoga biskupa zagre- 
koga Stjepana Kanizaja. Cast slavonskoga bana vrSio je Nikola kroz dvije godine (do 
lipnja 1368.), kad je kraij tu sluzbu namijenio svomu dosadanjemu magistru vinoto5a, Petru 
Cudaru (Zudar), koji ju je onda obavljao kroz punih dvanaest godina (do 1380,). Bani 
Hrvatske i Dalmacije bijahu u to: najprije magistar Konja Se6en (1366. i 1367.), sin 
erdeljskoga vojvode Tome, onda Emerik -(1368.), i Simun Mauricijev od plemena Pok 
(1369. i 1370.). Godine 1371. napokon preuze baniju u Hrvatskoj i Dalmaciji kraljev 
rodjak Karlo Dracki, kojemu bijase Ljudevit jos prije namijenio 6ast hercega hrvatskoga 
(slavonskoga). 

Karlo, herceg od Dra6a, bio je sin gravinskoga grofa Ljudevita, prastricevica kra- 
Ijeva, koji je bio zestok protivnik napuljske kraljice Ivane i njezina drugog supruga, 



HRVATSKO KRAUEVSTVO DO HERCEGA KARL A DRaCkOGA 159 

Ljudevita od Tarenta. Boreci se gravinski grof proti kraljici Ivani bude od nje zarobljen 
i bacen u tamnicu, gdje je i umro (1362.). Iza njega ostade nejaki sin Karlo, prozvan 
Mali. Papa Urban V. pobrinu se za sirotana, te ga preporudi ugarskomu i hrvatskomu 
kralju Ljudevitu. Poslanicom od 31. srpnja 1364. pozivase kralja, »neka svrati oci kra- 
Ijevske milosti na stanje Ijubljenoga sina, plemenitoga Karla Drackoga, svoga nedora- 
sloga rodjaka*, i »neka mu pruzi milost svoje Ijubavi i sklonosti.« Ljudevit nije se dao 
dva put moliti. U jednu ruku nije tada jos imao ni kakva poroda ni od svoje druge 
supruge, bosanske banovne Elizabete, a u drugu ne bijase se nikad posve odrekao 
napuljske bastine i osvete poradi smrti brata svoga Andrije. S toga objerucke prihvati 
poziv papin, te odluci Karla Maloga, hercega Dradkoga, primiti pod svoje okrilje. Vec 
god. 1365. nalazimo Karla u Dalmaciji. Kralj poziva Spljecane, da caste Karla »kao sina 
i rodjaka njegova*, i da mu uzajme novaca, koji ce se njima vratiti od dohodka soli. 
Spljetcani na to 19. studenoga daju Karlu 200 zlatnih dukata. U isto doba dozvoljavaju 
Trogirani, da se iz njihova grada smije izvesti zito za gospodina Karla, hercega Drac- 




Veliki pecat slobodne obcine Gradac 

tik Zagreba iz XIV. stoljeca. 

Na pedata vide se tri kule od tesaaa kamenn, koje stoje na gromadi s ; rijeda zidom zaSticenih pecins ; asred 
zida jesu velika Siljata vrsta, a sa svake strane po tri nrezana krnniita (Kerbzinnen). Srednja kula je najviSa, te 
otraga spojena s prostranim, koso gradjenim zidom, koji imade sa svake strane po dva krani§ta. Ova srednja 
kula imade liljati krov sa dva kruniSta, sa svake strane jedno, i prozor povrh iiljatih vrata; ostale dvije pokrajne 
kule imadu samo zaobljfna vrata i na vrhu po tri nrezana kniniSta. S lijeve strane knlS stoji rogovima gore 
okreonti polumjesec, vrh njega tri peterolatidne rozete, a ispod njega dvije na tankoj gran^ici. S desne strane 
kuI4 vidimo osmerotraku zvijezdu, a vrh nje i izpo<l nje po jednu malu rozeto. Izmedja vanjskoga zrnatoga raba 
i nutarnjega kolobara stoji nadpis: »f S(igillnm) com(m)uni(tati5) dc monte Graci(ensi). 
Izvomi pe^atnik, koji je urezan u plofu od inte mjedi, fuva se u arkiva kr. glavnoga grada Zagreba. 



koga. Iza toga posao je Karlo u Zadar, a onda 1366. preko Senja u Ugarsku, gdje ga 
je kralj Ljudevit dao odgojiti na kraljevsku. Nije nevjerojatno, da ga je kralj tada smijerao 
u^initi svojim nasljednikom. No malo zatim rodi se kralju kdi Katarina, iza koje onda 
dobi jo§ dvije kceri, Mariju (1370) i Jadvigu (1371.). 

Odkad je kralj imao svojih potomaka, promijenio je i namjere svoje glede Karla 
Dradkoga. Premda je bio tek dalji rodjak njegov, a niti sin niti brat, narnijeni mu privre- 
meno cast hercega Dalmacije i Hrvatske O tom obavijesti i papu Urbana V., koji ga 
poradi toga posebnom poslanicom 11. prosinca 1369. ovako pohvali: > Milost tvoje blagosti 
zasluzuje veliku hvalu za to, §to si Ijubljenoga sina, plemenitoga muza Karla Dradkoga, 
svoga rodjaka odgojio na kraljevsku i otSinskom brigom (regalibus moribus et magni- 
ficentia studioque paterne sollicitudinis educasti), i §to si mu netom posebnim veleduSjem 
darovao hercezku cast u Dalmaciji i Hrvatskoj, premda nema za nju svojstva po svojoj 



i6o UUDEVIT I. VELlKt. 

kraljevskoj krvi«. . . Medjutim Ljudevit pobrinuo se je i za to, da svoga Sticenika zgodno 
ozeni. Izabrao mu je za zenu njegovu bratuSedu Margaretu, kcer vojvode Karla Drackoga 
Starijega (f 1348.) i kraljevne Marije, sestre kraljice Ivane. Tim je Ljudevit htio na 
neki nacin okajati, §to je Margaretina otca dao pred dvadeset i jednom godinom pogu- 
biti. No poSto je Margareta bila s Karlom Malim u srodstvu, i to po otcu u drugom 
stepenu, a po majci u cetvrtom, trebalo je u pape izmoliti dispenzaciju. Kralj posla za 
to k papi Urbanu V. svoje poslanike, po imenu vackoga biskupa Ivana i magistra Ivana 
de Brixia doktora prava, koji ce taj posao izvrSiti. Medjutim se uplela u te stvari i 
napuljska kraljica Ivana, zabrinuta valjda za svoje stanje. No Ljudevitovi poslanici umi- 
riSe ju, utanaciv§i s njom u ime svoga kralja i hercega Karla nekaki ugovor (quaedam 
pacta), kojega sadrzaj nije poznat, ali se je papi 6inio razborit i zgodan (rationabilia 
nobis videntur). Posto je tako Ivana privolila na udaju svoje necake, te ju bogato opre- 
mila imanjima pokojnog joj otca, napisa i papa Urban V. dne 9. sijecnja 1370. poslanicu 
kralju Ljudevitu, kojom podijeli zamoljenu dispenzaciju, narocito »poradi boljka i mira 
kraljevine Sicilije< (pro bono et pace regni Sicilie). Iste godine 20. listopada udade kralj 
Ljudevit i svoju sinovku Elizabetu, kcer pokojnoga brata Stjepana, za tarentskoga kneza 
Filipa od Romanije, koji je takodjer pripadao napuljskoj lozi Anzuvina. Ovakim nacinom 
nastojase se kralj donekle izmiriti sa svojim napuljskim rodjacima, na §to ga je osobito 
putila i ta okolnost, §to kraljica Ivana ni od svojega trecega supruga, kralja Jakova III. 
od Majorke, nije imala potomaka. 

Herceg Karlo Mali (Parvus) ili Dra6ki (de Duracio) preuze upravu svoje hercego- 
vine god. 1371., te ostade u njoj do druge polovice 1376. Nazivao se je »herceg kra- 
ljevine Slavonije« ili »herceg Dalmacije i Hrvatske«. Za njegova hercegovanja nijesu 
Dalmacija i Hrvatska imale zasebnih bana, nego je herceg vrSio poslove banske (Dal- 
macie et Croacie banatum tenente); u Slavoniji bio je kroz to citavo vrijeme banom 
Petar Cudar. U svibnju 1371. boravio je Karlo Dracki u Zagrebu. Tu povjerava 6. svibnja 
zupanu zagrebafikom i kastelanu samoborskomu Leustahiju, da zajedno sa sudcima pie- 
mica zupanije zagrebacke povede iztragu proti kastelanu zagrebaikoga biskupa, koji je 
tuzen, da je silom orobio i ijuto izranio magistra Ladislava. U isto vrijeme izdao je 
herceg Karlo slobodnoj plemickoj obcini u Turopolju povelju, kojom je potvrdio starija 
privilegija njezina. Na toj povelji imade i pecat hercegov s trouglim stitom i u njem 
obiteljski grb Anzuvina (liljani); a naokolo pefiata nadpis: »S(igillum) Karoli de Duracio 
duc(is tocius Sclav)onie.« Iz Zagreba posao je herceg Karlo na jug, te se je napokon na- 
stanio u Zadru, koji mu je bio stolica za ditavog vladanja u Hrvatskoj. Dne 1. listo- 
pada 1372. poslaSe Trogirani svoje poslanike u Zadar, da izkazu pocast hercegu, i da 
mu predadu dar od petdeset dukata. 

(Ljudevit zavladao Poljskom, 17. studenoga 1370.). Jo§ godine 1339. bijaSe 
odredjeno, da ce Ljudevit naslijediti svoga ujaka Kazimira Velikoga na poljskom pri- 
jestolju, ako bi potonji umro bez zakonitih muzkih potomaka. Ljudevit bija§e se vec tada 
obvezao, da ce u tom slu6aju saduvati neoskvrnjenu cjelovitost kraljevine Poljske, da 
ne ce namitati poreza bez dozvole sabora, te da ce casti i sluzbe dijeliti samo domacim 
sinovima. Kao odredjeni baStinik poljskoga prijestolja pomagao je poslije vi§e puta svoga 
ujaka, narocito u ratovima s Litavcima (1351. — 1352), a uz to je budnim okom pazio, 
da mu ne izmakne obecano kraljevstvo. S toga si je god. 1355, pravo nasljedstva dao 
potvrditi od poljskih velikasa, suviSe je i s kraljem Kazimirom vise puta obnavljao uta- 
nateni ugovor (8. svibnja 1364. u Krakovu, i 1369. u Budimu). Napokon je i poljskoga 
vojvodu opoljanskoga Vladislava, sina svoje polusestre Eufemije, dozvao na svoj dvor, 
te ga 1367. imenovao za palatina ugarskoga. 

U to mu se najednom nadade zgoda, da izpuni svoju davnu zelju. Kralj Kazimir 
pao na lovu s konja tako nesrecno, da je malo zatim 5. studenoga 1370. u Krakovu umro. 



LJUDEVIT ZAVLADAO POLJSKOM. 



i6i 



Cini je l^judevit doznao za nezgodu ujcevu, posla namah opoljanskoga vojvodu i pala- 
tina svoga Vladislava u Krakov, da zaprijeci svako nepovoljao utjecanje na umirucega 
kralja. Kad je Kazimir izdahnuo, pohitase krakovski biskup i drzavni kancelar u Ugarsku, 
da pozovii Ljudevita na prijestolje. On ih doceka u Visegradu, okruzen svojim savjetni- 
cima i najvisim dostojanstvenicima. Ljudevit pritaji svoju radost, pak na poziv poljskih 
dostojanstvenika i na nutkanje svojih savjetnika probesjedi ovako : » Vi ne shvacate 
(poljski poslanici), sta trazite, a vi opet (ugarski savjetnici) ne pojmite, sta mi svjetujete. 
Dva posve razlicita, jedno od drugoga odaljena stada ne moze jedan pastir valjano 
cuvati; zato zabranjuju crkvene ustanove, da jedan biskup upravija dvima biskupijama. 
Kad je drzava sastojala tek od nekoliko koliba, bila su joj dva kralja suvise; ja se bojim, 




Pec AT HERCEGA Karla DraCkoga. 

Na pefstu v'di se porodidni grb Anlnvina (krir.ovi ili liljani). Nadpis: »S. Karoli de Daracio d{ucis tocins 
Scla)vonie.€ Pedat visi dr Jednoj povelji od god, 137I1 te se iava. u arki^^a plemicke obdine Turo- 
poljske n Velikoj Gorici. 



da ce za dvije velike drzave biti jedan kralj nedostatan, te da ce poradi toga stradati 
jedno ili drugo kraljevstvo, ili mozda oba«. Ali ipak posla namah svoju majku Elizabetu u 
Poljsku. da predusretne nemirima, a nakon par dana podje i sam na put. Pratili su ga 
najodlicniji prelati i baruni, medju njima zagrebaCki biskup Stjepan Kanizaj i slavonski 
ban Petar Cudar. 

Dosav u Krakov, prijestoljnicu posljednjih dvaju kralja va iz kuce Pijastove, ozlo- 
jedi narod jo§ prije krunisanja. Prvo nije znao ni nauiio poljskoga jezika, premda je vec 
pred trideset i jednom godinom bio odredjen za vladara poljske drzave. Jo§ viSe je 
^ozlojedio plemstvo, kad je zabacio oporuku svoga ujaka i pred.^astnika , kojom je 

Hrv. poTJ. II. I. 1 1 



I62 LJUDEVIT I. VELIKI. 

pokojnik nagradio svoje vjerne savjetnike i barune, te obskrbio svoje nezakonite sinove 
i zakonite kceri, kao i svoju trecu suprugu Jadvigu. U toj oporuci bijase kralj Kazimir 
Veliki takodjer obilato nadario svoga unuka Kazimira (IV.), sina kceri svoje Elizabete, 
kojega bija§e silno zavolio, te ga na svom dvoru odgojio. Kralju Ljudevitu smetase 
osobito taj izravni potomak pokojnoga kralja. Mladi vojvoda Kazimir bio je surjak 
6e§koga i njemackoga kralja, k tomu je odrasao na kraljevskom dvoru u Krakovu 
poznavao je jezik cud i obi^aje poljskoga naroda, te su mnogi pomisljali, da bi on bio 
zgodniji za kralja nego vladar susjedne Ugarske. Ljudevit s toga nije htio ni cuti, da se 
vojvodi Kazimiru dade, ^to mu bijase djed u oporuci namijenio, naime vojvodine Dobrzyn, 
L^czyc, Siradija i dio Kujavije, zajedno s gradovima KruSvicama, Bidgoscem i drugima. 
Tek nakon duga natezanja privoli, da mu se podijeli vojvodina Dobrzyn s nekim grado- 
vima, i to kao leno poljske krune; all se zato morade odreci svih prava na L(^czyc i 
Siradiju. Jedva §to se je spor poradi oporuke pokojnoga kralja nekako rije§io, pojavi se 
pitanje, gdje ce se kralj kruniti, da li u Gnijeznu u Velikoj Poljskoj ili u Krakovu u 
Maloj Poljskoj ? Gnijezno bila je kolijevka poljske drzave, te su se ondje krunili svi poljski 
vladari do konca 13. stoljeca; tek posljednja dva Fijastovica, Vladislav Lokietek i sin 
njegov Kazimir Veliki vjendali su se u Krakovu, jer su vise naginjali plemstvu Male 
Poljske. Napokon pogodi se Ljudevit tako, da ce se krunisati u Krakovu, a zalim ce 
s grimiznim haljinama, krunom, zezlom i drzavnom jabukom poci u Gnijezno, ondje se u 
stolnoj crkvi narodu pokazati, te namah ondje i krunske dragocjenosti sahraniti. Sada 
tek bi Ljudevit okrunjen u Krakovu u stolnoj crkvi 17. studenoga 1370. Nazoc^ni bijahu 
biskupi iz Gnijezna, Krakova i Lebusa, zatim vojvode Kazimir, unuk Kazimira Velikoga, 
i Vladislav opoljanski, napokon i neslo malo velikasa. Poslije krunisanja dade kralj 
vojvodi Kazimiru u leno obecanu mu vojvodinu Dobrzyn ; jednako nadari obilato 
svoga necaka i Ijubimca, vojvodu opoljanskoga Vladislava mnogim gradovima, koje 
bijase Kazimir Veliki utemeljio. Dva dana poslije sahranjen bi pokojni kralj Kazimir uz 
veliko ucesce naroda, koji je gorke suze lijevao za velikim i Ijubljenim vladarom svojim. 
Sada pohita Ljudevit u Veliku Poljsku. U Kali§u doceka ga brojan narod, da mu se 
svecano zavjeri. Na to stize u Gnijezno, gdje bijahu vec sve udesili za drugo krunisanje. 
No kralj ne htjede se ni javno pokazati u crkvi, da se toboze ne izvrgne ruglu. Probo- 
ravivSi samo dva dana u Gnijeznu vrati se preko Poznanja, L^czyca i Sieradza u Krakov. 
Ali ni ondje ne ostade dugo. On povjeri vladanje poljskoga kraljevstva svojoj vec 6staroj 
majci Elizabeti, sestri pokojnoga kralja Kazimira, misleci, da ce tako ugoditi Poljacima, 
a onda se povrati sa svojom ugarskom druzinom u Budim. 

Vladanje pristare Elizabete bijase gotova nesreca za Poljsku. TaSta i vlastohlepna 
zena, koja je umjetnim sredstvima umjela uzdrzati svedjer svoju Ijepotu,* uSini kraljevski 
dvor u Krakovu srediStem zabava, igranaka i glazbenih izvadjanja, ali i neprestanih zadje- 
vica i intrigua. Tu su se banili njezini pouzdanici iz Ugarske, a od domace vlastele 
ugrabili su svu vlast mladi podkancelar Zavisa Kurozw^ki, sin krakovskoga palatina Dobie- 
slava, a uza nj se podize smutljivi prepoSt Nikola Kurnik. Posto je kraljica svagdje i 
vazda ugadjala mladopoljskoj gospodi, te im povjeravala najodli6nije sluzbe i casti, 
izostrila se jo§ jace opreka izmedju Male i Velike Poljske. U Mazoviji vladaSe gotovo 
samostalno knez Semovit 111. iz porodice Pijastove, ne mareci sta se zgadja u ostaloj 
Poljskoj, dok su opet Litvanci udarali na ruske oblasti, koje su bile pripale poljskoj 
drzavi. Sred toga obcega razsula snovao je Ljudevit ipak, da svojoj porodici osigura poljsko 
kraljevstvo. 



* Kaie se, da je kraljica Elizabeta rabila neki iivotni eliksir, kojim se je pomladjivala. Po njoj prozvao 
se je lijek La Reine d'HoDgrie, te se je recept za nj pokazivao kao Cudoviite u carskoj knjiinici u BeCu. Na 
otokn Hvaru prekapljuju iz ruimarinova liSda kralji^iau vodu, koja je nekad bila na glasu pod imenom 
»Aqua reginae Hungariac.c 



I 



LJUDKVIT ZAVLADAO POFJ.SKOM. 163 

Prema prijaSnjim ugovorima i pogodbama bijase nasljedstvo u Poljskoj osigurano 
kralju Ljudevitu i njegovim muzkim potomcima. No Ljudevit nije imao sinova, nego 
redom tri kceri: Katarinu, Mariju i Jadvigu. S toga po6e najprije raditi, da mu Poljaci 
priznadu pravo nasljedstva najstarijoj kceri Katarini. NajviSe vjeStim nastojanjem spome- 
nutoga vec Zavise podje mu za rukom, te sabeie u jeseni 1373. najodlicnije drzavne 
castnike i zastupnike glavnih gradova na saber u KoSicama, gdje ih skloni, da su pri- 
znali najstariju kcer njegovu Katarinu za bastinicu poljskoga prijestoija, ako bi on umro 
bez muzkih potomaka. Ali malo iza toga sabora promijeni svoje osnove u pogledu Kata- 
rine, pak stade svima silama nastojati, da prinudi poljsko plemstvo na priznanje zenskoga 
nasljedstva u obce. I pri torn ga poslu pomagaSe Zavisa, ne zaleci nikakvih sredstava 
pak ni obecanja, prijetnja, ni mita. Medjutim se tomu protivilo velikopoljsko plemstvo, 
kojemu bijaSe mrzko i to, sto je biskupom u Poznanju postao krakovski prepost Nikola 
Kurnik iz porodice Grymata. 

Ljudevit bijase opet pozvao poljske velikaSe i plemice, da se sto brojnije u Ijetu 
1374. nadju na okupu u KoSicama, pak da vijecaju o razlicitim poslovima. I zaista, veliko- 
poljsko i malopoljsko plemstvo, kao i citavo visoko svecenstvo odazove se kralju, te 
jatomice pohita u taj grad, koji bijase opasan tvrdim bedemima Razpravljalo se o raznim 
poslovima, kao naroSito o nekom porezu: kad najednom kralj pozove sakupljene staleze, 
da priznadu zensko nasljedstvo i proglase za bastinicu prijestoija onu njegovu kcer, koju 
ce oznad;iti budi on budi mati njegova. Tomu se pozivu opre velikopoljsko plemstvo, na 
celu mu sam nadbiskup Ivan Suchiwilk iz Gnijezna, Ne nadajuci se, da bi prosvjedom 
sto postigli, odluciSe svi velikopoljski plemici sto prije iz Kosica otici i tako dalje sabo- 
rovanje osujetiti. Ali Zavisa s malopoljskim plemstvom pristajaSe uz kralja, te ga svjeto- 
va§e, neka te stvari vise ne odgadja, makar i silom prinudio odpornike, da ostanu u 
gradu. Kralj dade brzo zatvoriti sva gradska vrata, i uhvati tako svoje protivnike u 
stupicu. Nakon toga prihvatise poljski stalezi 17. rujna 1374. ne samo toli i^eljkovano 
zensko nasljedstvo, nego i mnoge druge ustanove, kojima bi s temelja preobrazen dosa- 
danji ustav kraljevine Poljske. Sve te ustanove sadrzaje spis, koji se moze smatrati za 
prva »pacta conventa,* a redigovao ga je jamacno svemocni drzavni kancelar Zavisa. 
Taj novi temeljni drzavni zakon sastoji od devetnaest clanaka, kojima bise jasno odre- 
djeni drzavopravni odnosi krune prema ostalim drzavnim faktorima. Staro, patrijarkalno 
plemstvo bi potisnuto, a poglavitim zastupnikom naroda postade feudalno plemstvo kao 
u Ugarskoj; seljak i gradjanin vrijedi malo ili ba§ niSta. Prva dva 61anka priznavaju 
zensko nasljedstvo prema izboru i odredbi kraljevoj; trecim Slankom zajamcuje kralj 
cjelokupnost poljske drzave. Ostalim clancima opet obvezuje se kralj da ce samo doma- 
cim sinovima podjeljivati najviSe sluzbe, dostojanstva i diasti, a narodito sudacke, i to 
tako, da ce u svakoj pokrajini samo tamoSnji urodjenici biti namjesteni. Tek kad su 
nazocni velikaSi sve te clanke prihvatili i podpisali, otvoriSe se opet gradska vrata, te 
se velikopoljsko plemstvo vrati »zastidjeno« i pobijedjeno u svoju domovinu. 

Sad je Ljudevit stao graditi velike osnove za buducnost svoje porodice, narodito 
za svoje kceri Mariju i Jadvigu, posto mu bijase prvorodjena kci Katarina nedavno 
umrla. Stariju kcer svoju Mariju namijeni Sigismundu, sinu deskoga kralja Karla IV. 
i prvoga tasta svoga. Sigismund bit ce markgrof u Braniboru, mozda ce kada tada dobiti 
jo§ Luzicu, pak i desku krunu. Mladju kcer Jadvigu, kojoj su bile tek tri godine, 
zaruci opet 1375. s Vilimom, sinom austrijskoga vojvode, te dade tu djecu 15. sijeCnja 
god. 1378. u Hainburgu od ostrogonskoga nadbiskupa vjeniati. 

Medjutim je vladanje kraljice majke Elizabete dodijalo i Poljacima i njoj samoj. 
U polovici 1375. ostavi ona Krakov i ode u Dalmaciju, na Sto sam Ljudevit dodje u 
Poljsku, te u njoj kroz nekoliko mjeseci proboravi. Medjutim kralj nije mogao ondje 
dugo ostati, jer mu toboze podneblje nije prijalo; a kraljica majka opet je brzo pozalila 



l64 ^ LJUDEVIT I. VELTKI. 

svoj odlazak. Tako se zgodi, te se je Elizabeta god. 1876. vratila u Krakov. Ali sada 
stizavase nju i povjerenu joj drzavu jedna nevolja za drugom. Narod pak zamrzi Ijuto 
nju i njezinu ugarsku pratnju, svaljujuci uzrok svojim bijedama na njih. Bilo je jedne 
nedjelje 7. prosinca 1376. — iz kraljevskoga dvora razlijegase se glas lutnje i pijev 
Ijudskoga grla — kad najednom zamnije vika: »Eto ubijaju Ugre«. Poljaci i Ugri bijahu 
se zavadili poradi kola, natovarenih sijenom. Nastade strka. Starosta Jaszko Kmyta pohita 
na zapovijed kraljicinu, da povrati mir, kad na nj neki Ugrin odape strjelicu. Vidjevsi 
Poljaci, da im je poginuo zemljak, planu§e osvetom, pak navalise na Ugre, sijekuci ih 
bez obzira na stalez i rod Razboritiji Poljaci htjedose sjecu zaprije6iti, ali zaludo: vi§e 
od sto i sestdeset zrtava pogibe torn zgodom. Kraljica nastojase doduse, da povrijedjene 
Poljake smiri, te imenova sina poginuloga Kmyte, po imenu Petra, za starostu u L^czycu; 
all naskoro i sama uvidi, da joj nema vi§e obstanka u Poljskoj, pak nakon male dana 
ostavi Krakov i zemlju. Bijase joj tada 70 godina. Poslije dodje jos jednom na kratko 
vrijeme u Poljsku (1379.), ali vec 6. travnja 1380. sastavi u Budimu svoju oporuku, te 
umre jo§ iste godine. Nakon njezina odlazka raztroji kralj poljske zemlje i povjeri ih 
trima namjestnicima; god. 1380. pak ili na po6etku 1381. odijeli od poljske drzave 
zemlju Halic ili Crvenu Rusku, te ju pridruzi Ugarskoj, a upravu njezinu povjeri Petru 
Cudaru, dotadanjemu banu slavonskomu. No pored svih tih odredaba ne bi ipak vi§e 
mira u poljskoj drzavi sve do snnrti kraljeve. 

(Ljudevit prema zapadnoj Evropi, naroc^ito prema Italiji, 1356 - 1378). 
Dinaslicka politika, koja je Ljudevitu svedjer lebdila pred ocima, nije mu dopuStala 
nikad pravo mirovati. Da podigne sjaj svoje kuce i osigura buducnost svoje porodice, 
uplitao se je svagdje, samo da sto privrijedi S toga i nema njegovo djelovanje one 
potrebite dosljednosti; on svasta zapocinie, a malo kad sto do kraja dotjeruje, vec ili 
zapocete stvari u obce napusta ili ih vise puta odgadja. I Firentinac M. Villani kaze za 
nj, da lako i brzo plane (essendo naturalmente di subito movimento). Jedino dosljedno i s 
gvozdenom uztrajnoscu utire put k moci i slavi svoje porodice. Kako mu dinasticki interesi 
nalazu, on je sad u tijesnom prijateljstvu sa svojim tastom, njema6kim carem i ce§kim 
kraljem Karlom IV. Luksemburgom; malo zatim (1369.) ugovara velik savez na zator 
Ceskoga kraija, a dvije godine poslije (1371.) nudi opet svoju netom rodjenu kcer Mariju 
za suprugu kraljevicu Sigismundu, drugomu sinu svoga tasta a nedavnoga protivnika. 

Najvise medjutim, gotovo bez prestanka, zanimao se je Ljudevit za prilike u Italiji. 
I tu nije mogao zatajiti, da je porijetlom iz Italije, a potomak napuljskih Anzuvina. Na- 
ro^ito je s najvecom pozornoscu motrio, §ta se zgadja u Napulju, a §to u Mletcima. On 
se bijase dodu§e odrekao svojih prava na Napulj (1352.), zatim se bijase izmirio s Mlet- 
cima (1358.); no uza sve to ne pusti s vida ni jedne ni druge drzave. Kada su razbludnoj 
napuljskoj kraljici Ivani djeca redom umirala, zanimalo je Ljudevita silno, tko ce 
jednom biti bastinik napuljskoga prijestolja; za Mletke opet znao je suviSe dobro, da su 
mu tek od skrajnje nuzde ustupili Dalmaciju, te da jedva c^■kaju zgodu, da mu odmazde. 
S toga je on unatoc miru, utanacienom u Zadru, svedjer pomagao neprijatelje Mletaka, 
ne bi li tako tu mocnu republiku sasvim oslabio i zatro. U tom je poslu nepokolebivo 
stajao uza nj njegov stari saveznik, padovanski gospodar Franjo Carrara, Ijuti dusmanin 
Mletaka. Koji put pomagale su ga i druge talijanske obcine, narocito Firenza. Ali najviSe 
bija§e Ljudevitu stalo, da sasvim predobije papu, koji mu je mogao u velike koristiti u 
svakom pogledu, a osobito u Napulju. 

Vec od Inocentija VI. (1352 — 1362.) snovali su pape, kako bi se iz Avignona 
povratili u Rim, i tako oslobodili francuzkoga skrbniStva No po§to je velik die papinske 
drzave bio u stranim rukama, posla Inocentije u proljecu 1353. kardinala Egidija. Albor- 
noza u Italiju, da kao njegov legat i generalni vikar obnovi papinsku vlast. Taj zapo6e 
boj s pojedinim signorima, koji bijahu ugrabili dijelove papinske drzave. Ljudevit se 



I 



I 



LJUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAROfilTO PREMA ITALIJI. 165 

pozuri, da se pokaze papi usluzao, te posla 1359. Nikolu Lackovica s cetama u Italiju, 
da pomaze Albornoza u borbi s Franjom Ordelafom, gospodarom od ForHja i Cesena. 
Dakako da je tim u velike ugodio papi. Kako je Inoceatije bas u ono vrijeme bio 
u zavadi s njema^kim carem Karlom IV., razglasilo se je na sve strane, kako papa spora- 
zumno s nadbiskupima u Mainzu i Koinu, kao i s drugim knezovima izbornicima smijera 
Karla IV. s carske stolice skinuti, te kralja Ljudevita na njegovo mjesto uzvisiti. Kad je 
zatim u proljecu 1360. Barnabo Visconti, jedan od triju vladara Milana, s velikom vojskom 
pao pod Bolognu, koju bijase papinski legat zauzeo, iztaknu se opet Ljudevit najvecom 
gorljivoscu za obranu crkve. Sve nepozvan odasla glasnika u Italiju, neka skloni Barnaba, 
da se okani dirati u papu, a zatim posla nekoJiko tisuca vojske pod knezom Simunom, 
da pomaze Albornoza Bologna bi srecno oslobodjena od podsade. No knez Simun nije 
bio dosta jak, da obuzdava svoje divlje cete, pak tako stado§e one robiti i druga nasilja 
Ciniti. Poradi toga razljuti se Ljudevit tako, da je svoje cete odazvao iz Italije, a Simuna 
bacio u tamnicu. I na pocetku godine 1364. nud)a§e kralj Ljudevit svoju pomoc novomu 
papi Urbanu VI. (1362 — 1370) proti Barnabu Viscontiju; ali ju papa odkloni, po§to se 
je s milanskim vladarom izmirio. Medjutim je kralj za svoje usluge trazio i dolicnu 
nagradu. Jos iste god. 1364. uznemiri silno mletacku obcinu vijest iz Avignona, kako je 
kralj Ljudevit zaprosio papu, neka dozvoli akvilejskomu patrijarki, da ustupi njemu 
markgrofiju Istru uz znatnu godisnju zakupninu. Tim bi Ljudevit bio postao neposrednlm 
susjedom mletadkomu vladanju. 

Pomoc kralja Ljudevita svakako je mnogo doprinijela, te se je papa Urban VI. 
zaista mogao 18. listopada 1367. preseliti u Rim, u kojem je ostao sve do god. 1370. 
Tu se pokloni§e papi njemadki car Karlo IV., napuljska kraljica Ivana i ciparski kralj 
Petar. I Ljudevit se pozuri, da pozdravi papu po svojim poslanicima. Bijahu to biv§i 
hrvatski ban Ivan Cuz od Ludbrega, Ivan Trentul i Zadranin Stjepan Franjin. Oni sta- 
dose tom prigodom izlagati papi pravo svoga kralja na napuljsko prijestolje, te izjavise 
u njegovo ime, da on ne ce smetati Ivane u vladanju, dok ona zivi; ali poslije njezine 
smrti ne ce dopustiti, da napuljsko prijestolje zapane kojega stranca. Papa se nadje u 
velikoj neprilici, §ta da mu odgovori. Da ne bude zamjere ni s koje strane, posla mu 
27. kolovoza 1368. poslanicu, u kojoj ga nastoja§e umiriti obdenitim rijecima. Obeca 
mu, da ne ce uzmanjkati ciniti pravo, pa6e izkazivati mu milost i raditi mu u prilog 
»koliko to dopu§ta savjest, a ne gazi se pravo drugoga* (in quantum patitur conscientia, 
et ius alterius non laeditur). Ljudevit se u taj par zadovolji i takovom izjavom, te 
posla papi slavonskoga bana Petra Cudara s vojskom, da ga pomaze u borbi s milanskim 
Viscontima. 

Ni nakon povratka pape Urbana u Avignon ne prestade Ljudevit svracati paznju 
svoju na Italiju. U ozujku i travnju 1371. boravio je u juznoj Hrvatskoj i Dalmaciji, 
obilazeci gradove Knin, Vranu, Nin i Zadar. Byzantski car Ivan vracao se je tada na mle- 
tackim brodovima iz Italije u Carigrad, pak se je Ljudevit jamacno bojao, da ne bi 
mletacka mornarica iznebuha nahrupila na koji od dalmatinskih gradova. Cini se, da su 
tada bili vrlo napeti odnosi izmedju kralja i obcine, jer je potonja poslala svoje bro- 
dovlje u jadransko more, sumljajuci, da i Ljudevit nesto protiv nje snuje. Medjutim se 
Mletci slijedece godine 1372. zavadise s padovanskim gospodarom Franjom Carrarom. 
Papa Gregorije XI i kralj Ljudevit nastojahu posredovati i izmiriti prude se stranke, ali 
im to poradi tvrdokornosti mletacke vlade ne podje za rukom. Tako planu na koncu 
god. 1372. rat izmedju Carrare i obcine, a Ljudevit se namah pozuri, da svomu oda- 
nomu savezniku prisko6i u pomoc. Jamacno ga je na to nutkao i jedan od najuglednijih 
hrvatskih velikasa, naime knez modruSki, senjski i krcki Stjepan Frankapan, koji se 
bijase bas u ono vrijeme (poslije 2. lipnja 1372.) vjencao s Katarinom, kcerju Franje 
Carrare. Mletiani nastojahu sada svom snagom odvratiti kralja od saveza s padovanskim 



1 66 



I,.IUr)B:VIT I. VELIKI. 



gospodarom. PoslaSe k njemu Pantaleona Barba, koji mu govorase, da je Carrara najmio 
ubojice, da ubiju tri njemu omrazena mletaika plemica, da je nadalje on prvi pogazio 
niir i prinudio obcinu, da se masi oruzja. Ali kralj poznavase dobro Mletcane: kako su 
doslije prijecili trgovinu dalmatinsku, i kako nijesu odrzali obecanja, zadatih pri skla- 




> 

c 



5 .^ 



- Q-2 



o 

tuO o 



.2. « 



- o 

a 



5 



J « a 
> o 

O '-' .* 






panju zadarskoga mira, pak ne htjede ni cuti, da se iznevjeri svomu savezniku. Na to 
se stade mletacko vijece u javnim proglasima tuziti na Ljudevita, kako ne drzi nikakvih 
ugovora, kako namjerice podrzaje rat i smutnje u Italiji, pace kako protiv crkvenih 
zakona podupire ubojice. Ali ni kralj ne|[ostade im duzan. U posebnom manifestu od 



I 



UUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAROfilTO PREMA ITALIJI. 



167 



7. velja6e 1373. svaljiva§e svu krivnju poradi krvoprolica na Mlet6ane, koji nakon 
posljednjega mira nijesu prestali progoniti njegovih saveznika, te su i sada odbili pra- 
vedne ponude Carrarine, da se odrzi mir. S toga je odlucio na kopnu i na moru na 
njih udariti, da skrSi njihovu obijest i obrani potlaciene, pak poziva sve narode i vla- 
dare, kojima je sveto pravo i postenje, da ga u torn ratu pomazu. Podjedno dopuSta 
svima i svakomu, da udaraju na Mletd;ane i na njihove oblasti, da ih robe na moru i 





< 

z 

<! 

■< 

Z 
< 

05 

< 
Z 

> 



z 

< 
a. 
» 

■-» 

H 

< 
> 

O 

» 
z 



us 

■>o 

< 
►a 

u 



P -.o 



•5 IS 



-o » 



» * 






Mi 



'a S 



•o 



S ;= ^ 

> o ^ 
2 S> 



(i: s 



■a j^ — - 

8 5 «= 
z' S _ 



* e 



« P 



.5- o 






g =« 2 






v* (1 c 



o a. ^ "5 

^ JS * ii 

s '= ■> - 

S ^- « ti 

.5 o --2 s 

a »> M a 

*" '^ rt — 






^ S 42 



S s s -a 

u O i- *j 



cu a. vii 
.^ o Ji 

•* o 






.5 E 



•Si. 2 J, 



^ «« r2 



Su* 



.0 

u 



:i 8 ^ 5 



o .2 M 

.s -o o 



a- -o ^ « .. N 

Z a -^ i: M ^ 
. C8 g o "^ ^ 



.2 B -O 



X -3 TS 



V "^ Tf 



^ -if 

S s I 



•- c« *^, 



o S 



*■* c 



- O *j 







kopnu, da im otimlju galije i brodove i sve, Ito je u njima; napokon otvara neprijate- 
Ijinia MIetaka sve luke i primorske gradove Dalmacije, da u njima traze i nadju uto- 
ciste i zaklona, i da smiju u njima hrane kupovati. 

Medjutim bijaSe kraljev vojvoda Stjepan Lackovid sa 12.000 konjanika, kojima se 
je pridruzilo 1000 Austrijanaca.^provalio^u Italiju, gdje se je sjedinio s ietama Franje 
Carrare i drugih mletaikih protivnika. Kod'jPiave'di Sacco^udarise Lackovic i Carrara u 



l68 LJUDKVIT I. VELIKI. 

svibnju 1373. na mletacku vojsku, kojoj je bio vrhovni vojvoda Tadija Giustiniani. Jezgra 
mletackih ceta, sve sami Mletcani, odolijevahu izprva srcano; no njihovi placenici sta- 
dose uzmicati i smetose tako ostalu vojsku, da je citava nagnula u divlji bijeg. Giusti- 
niani i druge odlicne vojvode bise zarobljeni; velik dio vojske ili dopade suzanjstva ili 
izgibe na bojnom polju, tek malen ostatak zakloni se za zidine tvrdoga Trevisa. Ali vec 
iza nekoliko sedmica nasmija se sreca Mletcima. Dne 1. srpnja god 1373. odrzi njihova 
vojska sjajnu pobjedu kod Lupe u padovanskoj oblasti (in partibus Lupae territorii 
Paduani), gdje se je borilo do 3000 ugarskih vojnika. Sam vojvoda Stjepan Lackovic, 
zatim 30 drugih odlidnih ugarskih vitezova dopade suzanjstva. PoSto se na to i u samoj 
Padovi digo^e neprijatelji na Franju Carraru, a s njima i braca njegova, zeleci ga s po- 
mocu Mletaka zbaciti s vlade, prinudjen bi on 21. rujna utanaciti vrlo nepovoljan mir 
s mletaSkom obcinom. Izmedju kralja Ljudevita i Mletaka ne bi sklopljen ni mir ni pri- 
mirje; jedna i druga stranka odgodi osudni boj na zgodniji cas. 

Nedaca u ratu s Mletcima nije medjutim kralja Ljudevita ni malo smela. Sada 
obrati svu paznju na napuljsko kraljevstvo, ni najmanje razocaran neizvjestnom porukom 
pape Urbana od god. 1368. Ta u njega bile su tri kceri, Katarina, Marija i Jadviga, — 
a samo dvije bastine, s kojima je mogao razpolagati, naime Ugarska s Hrvatskom i 
Poljska. Trebalo je i trecoj kceri nesto namaknuti, a to bi bilo kraljevstvo napuljsko, 
koje i onako starinom pripada rodu Anzuvina. Ondje vlada Ivana, kojoj su pomrla djeca, 
pak se nadaju toj baStini njegovi rodjaci u Francuzkoj, narocito vojvoda Ljudevit Anzu- 
vinac, brat kralja Karla V. iz porodice Valois. Da to zaprijeci, zasnova kralj Ljudevit 
udati koju od svojih triju kceri za francuzkoga kraljevica Ljudevita, mladjega sina 
Karla V., pak ce onda na ovaj mladi par prenijeti svoja prava na napuljsko prijestolje. 
U to ime posla 17. travnja 1374. zasebne poslanike svoje u Francuzku, da utanaCe 
s Karlom V. zenitbeni ugovor. Poslanici bijahu slavonski ban Petar Cudar, zagrebacki 
biskup Stjepan Kanizaj, i napokon vitez Simon de Podio. Oni ugovorise 10. kolovoza u 
Parizu zaista zaruke izmedju ugarskih Anzuvina i francuzkih Valoisa. Drugorodjeni sin 
francuzkoga kralja, orleanski vojvoda Ljudevit, uzet ce, kad doraste, za zenu jednu od 
triju kceri ugarskoga kralja, i to najstariju Katarinu, ako ugarski kralj u pape izradi, da 
jasno i o6ito priznade nasljedno pravo njegovo i njegovih potomaka na napuljsko prije- 
stolje; ako bi se pak ocitovanje papino oteglo, ozenit ce se francuzki kraljevic onom od 
triju kceri ugarskoga kralja, koju ce otac oznaciti, bila to prvorodjena Katarina ili koja 
druga. Iz Pariza podjose ugarski poslanici u Avignon k papi Gregoriju XL, kojega oba- 
vijestiSe, da su ugovorili zenitbu izmedju nedorasle djece svoga i francuzkoga kralja, a 
zatim zahtijevahu od pape, neka izjavi, da kraljevstvo napuljsko pripada kralju ugarskomu 
(petierunt per nos declarari, regnum prefatum ad eundem regem Ungarie pertinere), 
Papa se otimao tomu zahtjevu, opiruci se na deklaraciju pape Bonifacija VIII , kao i na 
oporuku kralja Karla II. od 16, ozujka 1308., kojom bi napuljsko prijestolje namijenjeno 
potomcima drugorodjenoga sina Karlova; ali ugarski poslanici nastavise dogovore, bra- 
nedi prava svoga vladara. Napokon, kad nije papa nikako htio popustiti, stadose za svoga 
kralja zahtijevati, da mu se bar dosudi vojvodina Salerno i gospo§tija Monte San Angelo, 
zatim grofovije Provence i Piemont kao bastina iza djeda njegova Karla Martella, koji 
je takodjer bio zakoniti sin Karla II. K tomu nijesu te oblasti nikakva lena papinske 
stolice, te ih s toga ni Bonifacije VIII. ne spominje u svojoj deklaraciji. Papa Gregorije XI, 
bijase sada u najvecoj neprilici, sta da uSini, jer ugarski poslanici nijesu htjeli ostaviti 
njegova dvora bez izvjestna odgovora. Nakon bezuzpje§na vijecanja s kardinalima obrati 
se papa 22. rujna 1374. na svoju sticenicu, lijepu ali grijesnu Ivanu, neka mu ona po- 
mogne, te posla nekoliko vjestih i izkusnih muzeva, koji bi umjeli obrazloziti njezina 
prava, a i citavo pitanje objasniti, tako da bi onda i on mogao odgovoriti kralju Lju- 
devitu, da ne bude ni komu krivo. 



LJUDEVIT PREMA ZAPADNOJ EVROPI, NAllofilTO PREMA ITALIJI. 



109 



Dok su ugarski poslanici boravili u Parizu i Avignonu, te u potonjem mjestu uzalud 
nastojali prikloniti papu svomu gospodaru, spremao je sam kralj Ljudevit fteprilike kra- 
Ijici Ivani u Napulju. Za to je izabrao svoga i njezina rodjaka Karla Drackoga, od 1371. 
hercega dalmatinskoga i hrvatskoga. Kroz citavu godinu 1374. radilo i priredjivalo se je 
u Dalmaciji, kako ce se herceg Karlo sa suprugom svojom Margaretoin prevesti u Napulj. 
Svi dalmatinski gradovi morali su za taj put dati svoje galije i brodove, tako gradovi 
Nin, Zadar, Sibenik, Trogir i Spljet, paCe i Dubrovnik. Vec 1. travnja salju Trogirani 
tri poslanika u Zadar, da ugovaraju s kraljevskim poslanicima u poslu prevoza hercega 
Karla i supruge mu Margarete u Napulj. Malo dana poslije, 10 travnja, javljaju opet 
Zadrani kralju po svojim poslanicima, »da galija za odlazak gospodina hercega i njegove 
supruge u Napulj stoji pripravljena. Nadalje konji i ine stvari gospode, natovarene na 
dovoljni broj brodova, vec su krenule; i na nista se drugo ne ceka za njihov put, nego 
na galiju Dubrovcana; cim ta stigne, poci ce odmah gospodin (herceg) s gospodjom*. 
U to su i DubrovCani opremili svoju galiju, imenovali joj zapovjednikom Mihajla Boba- 
Ijevica, te mu 13. travnja dali i naputak, sta da radi. Neka odplovi ravno u Zadar, ondje 
neka se predstavi gospodinu hercegu i kraljevim poslanicima, i neka im izjavi, da je po 
zapovijedi gospodina kralja pripravan s dubrovackom galijom prevesti gospodina hercega 
i herceginju do napuljskoga kraljevstva. Kad dodje onamo, neka ih izkrca te im prepo- 
ru6i dubrovacku obcinu i njezine trgovce, a onda neka se ravnim putem povrati u Du- 
brovnik. Ako ga ne bi htjeli pustiti, neka im pokaze kraljevsko pismo, kojim mu je 
dozvoljeno, da se namah povrati, cim ih na odredjeno injesto odpremi. 

Pripreme za prevoz hercega Karla cinile su se medjutim i dalje. Dne 31. listo- 
pada 1374. stiglo je u Spljet kraljevo pismo, neka obcina ustupi jednu galijicu za prelaz 
Karla, za koji imadu doprinesti i ostale obcine dalmatinske. kao ninska, trogirska, Sibenska 
i zadarska. Rukovodio je pak sve te pripreme neki magistar Ivan Bissenus, kojega bijase 
kralj navlastice za taj posao poslao iz Ugarske. Jo§ 12. studenoga ustanovilo je zadarsko 
vijece placu za 87 veslaca, koji bijahu za njihovu galiju odredjeni, doznacivsi svakomu 
po 4 forinta mjesecno; nadkapetan imat ce na mjesec 15 forinti, kapetan 10, a svaki 
od 8 mornara po sest forinti. No uza sve te pripreme nije, cini se, herceg Karlo od- 
plovio u Napulj; ili ako je posao, vratio se je nakon nekoga vremena natrag, jer ga vec 
u kolovozu 1375. i poslije opet nalazimo u gradu Zadru, gdje vrsi poslove hrvatskoga 
hercega. Jednako nijesu nista opravili poslanici kraljevi u Avignonu, a nije ni doslo do 
zaruka izmedju francuzkoga kraljevica i ugarske kraljevne Katarine. U studenom 1374. 
boravili su doduse svecani poslanici francuzkoga kralja u Mletcima, gdje im je obcina 
dozvolila, da se na njihovu brodu prevezu u Senj, odakle ce poci u Ugarsku kralju 
Ljudevitu; no od snovanih zaruka ne bi nista, jer je u to kraljevna Katarina umrla, a 
preostale dvije kceri zarucio je na to Ljudevit s drugim knezovima: Mariju s 6e§kim 
kraljevicem Sigismundom, a Jadvigu s austrijskim vojvodom Vilimom. 

Ovako se je napuljska kraljica Ivana oslobodila s pomocu svoga zastitnika, pape 
Gregorija XL, velike pogibli, koja joj bijase god. 1374 zaprijetila. Da bi se mogla i 
dalje braniti od kralja Ljudevita i njegova izabranika, hercega Karla Dradkoga, odludi 
se i po Cetvrti put udati, poJ>to joj bijase godine 1374. umro treci suprug, kralj Jakov 
od Majorke. Dne 25. ozujka 1376. vjenca se ona sveSano s knezom Otonom od Braun- 
schweiga, koji je dosad bio vodja njemadkih placenika u Italiji Ta zenitba izazva silnu 
sablazan na apeninskom poluotoku. Razabire se to iz pisma firentinske obcine, sto ga je 
malo zatim, 2. travnja, upravila na kralja Ljudevita >Na veliko 6u6o na§e i <!:itave Italije« 
tako zapodinje pismo, »a jos na vecu tugu nasu doznasmo netom, da je po odredbi 
papinoj gospodja Ivana, kraljica Jerusolima i Sicilije, sklopila brak s nekakim gospodinom 
Otonom od Braunschweiga, koji je kao prost vojnik jo§ od mladosti svoje takodjer 
u Italiji vojevao sluzeci za placu. Ne mozemo ni izkazati, koUka nas je zaiost poradi toga 



,7o LJUDEVIT I. VELIKI. 

svladala. Vidimo naime, kako se preslavna porodica i presveta krv onoga dicnoga vla- 
dara Karla Prvoga mijeSa s krvlju Nijemaca (Germanorum).« Obcina narice dalje, kako 
je zalud slavni Karlo I. Anzuvinac srecnim pobjedama iztrijebio u napnljskom kraljevstvu 
>Nijemce (Teutonicos), koji su poput zarazne kuge u onim krajevima bjesnili (qui quasi 
pestis contagiosa illis in partibus seuiebant)«, kako je utaman ubio Manfreda i pogubio 
Konradina, jer je sada slavna porodica »obez6ascena tako nakaznom zenitbom« (poUui 
tarn monstroso connubio). Tk takovu bi zenitbu odbila svaka matrona italska, makar 
sama potekla od neuglednih roditelja! 

Ljudevit medjutim nije cekao na taj vapaj Firentinaca. Jo§ 6. travnja bijase on 
obznanio gradjanima i ziteljima Zadra, Trogira, Spljeta i Sibenika, kao i drugim grado- 
vima i otocima kraljevine Dalmacije, da je odlucio hercega Karla Drackoga i njegovu 
suprugu Margaretu povratiti u njihovu domovinu, te ih je podjedno pozvao, da do 
1. svibnja 1376. skupe u luci zadarskoj potrebito brodovlje za prevoz. Tomu se pozivu 
odazvase sve obcine, te se onda poslije 6. svibnja zaista herceg Karlo preveze u Napulj. 
Cini se medjutim, da je slabo napredovao, jer nije imao dovoljno vojske, da svlada svoju 
suparnicu. K tomu se je 17. sijecnja 1377. preselio u Rim i papa Gregorije XL, gorljivi 
zastitnik kraljice Ivane. Protiv pape digla se je opet narodna liga talijanska od 80 gra- 
dova i viSe, i tako je planuo obci rat na poluotoku, koji se je smirio tek smrcu papinom 
27. ozujka 1378. Na to se u tinji cas promijenise prilike u prilog Karlu Dracikomu, a 
na zator kraljice Ivane. 

(Ban Stjepan Tvrtko proglasio i vjencao se kraljem bosanskim i 
srbskim, 1377.). Odkad se je Ljudevit uzpeo na poljsko prijestolje, sve se je manje 
zanimao za prilike na jugu svoje drzave. Tako se zgodi^ da su se vladari jugoslavenskih 
oblasti, koje bijase prije skucio, redom oslobadjali izpod njegove vrhovne vlasti. A nije 
im bilo ni do zastite njegove, ta on nije na tolike vapaje papinske stolice gotovo niSta 
ucinio za obranu kr§canskoga svijeta od svedjer napredujuce sile osmanlijske. 

Nehajem Ljudevitovim kao da se je najvise okoristio bosanski ban Stjepan Tvrtko. 
No izprva smetao mu je mnogo razdor s mladjim bratom Stjepanom Vukom (Vukicem), 
koji je nasao zastite u pape Urbana V. Jos 14. prosinca 1369. bijase taj papa pozvao 
kralja Ljudevita, neka pomogne pravovjernika Stjepana Vuka, >mladjega bana Bosne«, 
i neka skloni Tvrtka, da se odrece svojih dosadanjih bludnja, i da vrati mladjemu bratu 
zemlje i imanja, koja mu bija§e oteo, Ljudevit medjutim oglusio se prvomu pozivu pa- 
pinske stolice, a ban Tvrtko kao da se je ohrabrio. Na njegovu dvoru zivila je neka 
hrvatska knjeginja, kci bribirskoga kneza Gregorija II., a unuka slavnoga hrvatskoga 
i bosanskoga bana Pavla I. od plemena Subica. Tvrtko je s majkom svojom Jelenom na- 
mjeravao tu svoju rodjaku udati za sina srbskoga kralja Papa se prepade, kad je za to 
cuo, te nastojase zaprijeciti, da katolicka djevojka podje za kraljevi^a razkolnika S toga 
on 8. travnja 1370. napisa vi§e pisama kralju Ljudevitu, suprugi mu Elizabeti, pak i 
samomu banu Tvrtku. U pismu na kralja Ljudevita zahtijeva, da se Gregorijeva kci 
vrati roditeljima ili poslje na ugarski dvor, gdje da se udade po zelji svojih roditelja 
i po odredbi kralja Ljudevita. Jednako pi&e papa kraljici Elizabeti, zovuci bana Tvrtka 
»bratom njezinim«. Napokon i pismo Tvrtku istoga je sadrzaja; u njem zapovijeda 
papa, da poSlje kcer Gregorijevu ili njezinim roditeljima ili na dvor kralja Ljudevita, 
»svoga rodjaka*. 

Cini se, da je sada tek kralj Ljudevit neSto ucinio za volju papinu, i da odvrati 
Tvrtka od snovane udaje, i da povrati Stjepana Vuka u Bosnu. Valjda je kralj poslao 
vojsku na Tvrtka, a s njom i brata njegova Stjepana Vuka (Vukica). Kraljeva vojska 
kao da je udarala na grad Bobovac, koji je branio bosanski vlastelin Stjepan Rajkovic. 
Taj obrani povjereni mu grad, a podjedno mu podje za rukom, te izmiri zavadjenu 
bracu, bana Tvrtka s bratom Vukicem. Izmirena braca izdadose na to jos iste godine 1370. 



BAN STJEPAN TVRTKO PROGLASIO I VJENCAO SE KRALJEM BOSANSKIM I SRBSKIM. 171 

ili poslije Stjepanu Rajkovicu povelju, kojom mu darova§e iz zahvalnosti vi§e mjesta u 
Bosni i na Usori. U povelji pi§e Drazeslav dijak uz ino: >Pravi gospodin ban Tvrtko, 
kada se b^hmo svadili (oba bana), tada nas Stipan Rajkovic umiri, i da nam nas grad 
Bobovac, a ne da ga dati Ugrom*. 

Izmiriv se ban Tvrtko s bratom Stjepanom Vukom (Vukicem), stade sve vecu 
paznju svracati na susjednu Srbiju, koja je stradala i propadala tako od domacih smutnja, 
kao od navala osmanlijskih. Poraz kod Crnomena (25. — 26. rujna 1371), gdje je poginuo 
kralj Vukasin, a malo zatim smrt Urosa IV. (2. prosinca 1371.), posljednjega vladara iz 
porodice Nemanjica, uskori§e razsulo srbske drzave. Kako je Stjepan Tvrtko po svojoj 
baki Jelisavi bio u rodu Nemanjicima, smatrao se je on sada i bastinikom njihove drzave 
i prijestolja. Nije doduse mogao zaprijeciti, kad je jedan dio Srbalja proglasio svojim 
vladarom Lazara (Prib^evica) Hrebeljanovica, koji je bio ozenjen Dusanovotn rodjakom 
Milicom; ali se je koristio borbama Lazarevim s drugim srbskim knezovima, da razmakne 
svoju drzavinu na iztoku i jugu. 

Najzesci protivnik kneza Lazara bio je zupan Nikola Altomanovic (1366 — 1374.), 
sinovac humskoga kneza Vojslava Vojinovica. On bijase obladao zemljom svoga strica, 
protjeravsi iz nje njegovu udovicu i sinove. Vladanje njegovo obuhvatase zapadne dije- 
love Ra§e, juzni dio Huma i citavu staru Travunju (Trebinje); na zapadu medjasio je 
s obcinom dubrovackom, na sjeveru s Bosnom, na jugu sa zetskim knezovima BalSicima, 
a na iztoku s drzavom kneza Lazara. Vec od god. 1370 bio je u zavadi s Dubrovnikom, 
posto je od njega trazio godisnji dohodak od 2000 perpera, sto ga je dosad Dubrovnik 
placao srbskim kraljima i carevima. Kad mu to Dubrovcani uzkratise, provali u njihov 
kotar i nemilo ga oplijeni. Na to posla dubrovadko vijece god. 1371. Dobru Kalicevica 
i Ivana Gradica na dvor kralja Ljudevita, moleci ga za pomoc proti zupanu Nikoli. U 
naputku za te poslanike (^od 24. ozujka 1371.) opisuje se Nikola kao najljuci zulumcar 
izmedju svih srbskih velikasa, koji ne ce da s obcinom zive u miru i Ijubavi, vec trazi 
od nje dohodak od 2000 perpera, sto ga Dubrovnik svake godine o Dmitrovu danu 
placa srbskomu kralju. Kusalo se zupana Nikolu umiriti s darovima, ali on za uzdarje 
posla svoju vojsku, koja pohara i oplijeni dubrovacki kotar; povrh toga trazi 6000 du- 
kata u ime neplacena dohodka za proSle godine. »Zemlja nam je«, tuze se Dubrovdani, 
>opustosena, a mnogi su zitelji, braneci svoje imanje, izgubili svoj zivot ili su dopanuli 
robije. Pored svih opomena kralja Ljudevita ne ce Nikola da se pokori, vec robi po zemlji 
dubrovackoj, muceci zarobljene dubrovacke zitelje, koji od gladi i nevolje pogibaju*. 
Iza toga smijerno mole kralja za pomoc, sjecajuci ga njegove zakletve, jer ako Dubrov- 
niku ne pritece, grad ne ce modi dulje uztrajati. Zaklinju ga, neka ih ne pusti propasti, 
niti ubijati im Ijude i rusiti grad. Bude li pak zupan Nikola ukrocen, preplaSit ce se 
drugi velikaSi srbski. Na tu jadikovku povjeri kralj madvanskomu banu Nikoli Gorjan- 
skomu, da ucini red. No Gorjanski, Cini se, viSe je radio u prilog zupanu Nikoli, nego 
Dubrovniku Dne 3. svibnja 1371 tuze se opet Dubrovcani svojim poslanicima u Ugarskoj, 
kako nijesu ni malo koristile kraljeve opomene kod zupana Nikole, pa6e ni to, §to je 
maivanski ban poslao k njemu svoga poslanika, jer zupan Nikola sveudilj mu6i dubro- 
vacke suznje, i sveudilj hara dubrovaCki kotar. Osim onih 4000 dukata, koje mu platise 
suznjevi, nanio je obcini Stete preko 30.000 dukata. Ako kralj Ljudevit ne pomogne 
osvetiti se Nikoli i prisiliti ga na naknadu podinjene §tete, Dubrovnik ce propasti i ne ce 
nikada mira imati od svojih susjeda. U maCvanskoga bana Gorjanskoga neka se ne uz- 
daju, jer taj slabo mari za Dubrovnik, vec zasticuje Nikolu. Ali sve te jadikovke dubro- 
vadke nijesu koristile. Na koncu godine 1371. ili na poCetku 1372. moradose se du- 
brovcani s njim izmiriti, te mu obecati godisnji dohodak, sto su ga dosad pladali 
srbskomu caru. 



172 LJUDEVIT I. VELIKI. 

Medjutim zaprijeti Dubrovniku jos veca pogibao. Kad je ono kralj Ljudevit god. 

1373. poslao vojsku u Italiju padovanskomu gospodaru Franji Carrari, koji se bijase za- 
ratio s mletackom republikom, zasnovalo je mletac^ko vijece, kako da se osveti ugarskomu 
kralj u. Osvojit ce i satrti grad Dubrovnik s pomocu zetskoga kneza Jurja Bal^ica i zu- 
pana Nikola Altomanovica. Vec 16. svibnja javlja dubrovacko vijece svomu kralju, da 
se mletacka republika dogovara s njegovim susjedima, Jurjem naime Balsicem i Nikolom 
Altomanov;dem na propast i zator kraljevih zemalja, imenito obcine dubrovaike. Knez 
zetski i zupan humski opasat ce Dubrovnik s kopna, a mletacko brodovlje s morske 
strane. Za nagradu dobit ce Balsic gradove Kotor i Drac, a zupan Nikola zavladat ce 
Stonskim Ratom Vijece zaklinje kralja, neka ne dopusti, da dodje do toga saveza, jer 
inace je Dubrovnik propao. 

U to doba, dini se, utanacise srbski knez Lazar i bosanski ban Tvrtko savez na 
zator zupana Altomanovica. Mozda ih je na to sjetio kralj Ljudevit, kojega su bili 
kletvenici, a mozda je tomu doprinesao nesto i macvanski ban Nikola Gorjanski. Ali i 
zupan Nikola zdruzi se s Jurjem BalSicem, te mu ustupi zupe Dracevicu, Konavle i Tre- 
binje, gotovo citavu knezevinu Travunju, samo da ga sto izdaSnije pomaze. Ratovalo se 
negdje god. 1374. Nikola ne mogase odoljeti na otvorenom polju, vec se zatvori u tvrda 
Uzicu, Ali dobitnici podjose za njim; Lazar ga u Uzici zarobi i oslijepi (1374.) Na to 
razdijeliSe medju se zemlju njegovu: Lazar dobi zemlje na iztoku, a Tvrtko na zapadu; 
rijeke Lim i Drina bijahu u glavnom medja njihovih dijelova. 

Padom zupana Nikole bijaSe ban Tvrtko znatno razsirio svoju vlast. On je sada 
drzao citavu humsku zemlju i krajeve oko gornje Drine, k tomu se je prikutio i zetskim 
Bal§icima i pregnuo, da im otme zupe Dracevicu, Konavle i Trebinje. Nakon tolika sla- 
vodobica nakanio se ban Tvrtko zeniti. Izabrao si za drugu carevnu Doroteju, kcer vi- 
dinskoga vladara Ivana Sracimira, koja je po svojoj prilici tada boravila na dvoru kralja 
Ljudevita. Dne 16. studenoga 1374. pozivase jelena, majka bana Tvrtka i brata mu Stje- 
pana, Spljecane na svecano vjenSanje svoga sina. Malo zatim, mozda bas 8. prosinca 

1374 , na blagdan neoskvrnutog zaceca blazene djevice Marije, slavila se je svatba bana 
Tvrtka u Bosni, u mjestu zvanom sv. Uija ili Ilijinci (in villa seu loco Elye, Zenthilie). 
Vjencao je bana sam bosanski biskup Petar. Na uspomenu toga sveCanoga dana izdao 
je ban biskupu Petru povelju, u kojoj je iztaknuo, kako mu je biskup u mnogim tezkim 
poslovima i poduzecima bio usluzan, a »po3ebice kod gospodina kralja ugarskoga*; pak 
mu je za to sporazumno s majkom Jelenom i s mladjim bratom Stjepanom (Vukom) 
darovao posjed Jelsavicu tik uz biskupsko imanje Dubnicu. 

Malo poslije svoje zenitbe, dne 9. veljafie 1375. boravio je ban Tvrtko u svom 
stolnom mjestu Bobovcu. Onamo dodjo§e k njemu poklisari dubrovacke obcine, po imenu 
knez Vitko Gucetic i knez Dinko Benesic, jamacno da se banu zahvale, sto je njihov 
grad oslobodio od Ijuta protivnika. Tom prigodom ucini Tvrtko Dubrovniku osobitu milost, 
izdavSi povelju, kojom oslobodi njegove trgovce od placanja carine i drugih daca u svojoj 
banovini. Tvrtko se je tada spremao na rat s Jurjem BalSicem, da mu otme nekadanje 
zupe Nikoline, naime Konavle, Dracevicu i Trebinje. Zato i bijahu Dubrovcani jo§ 25. 
sijecnja svojim poslanicima nalozili, da se sto brze iz Bosne povrate u Dubrovnik, i to 
putem uz Neretvu. Ako bi ban zelio, da idu s njegovom vojskom, neka mu izloze ne- 
volje, koje bi poradi njihova boravka u bosanskom taboru mogle snaci dubrovacke 
trgovce u zemlji Balsicevoj, posto je oh »covjek bijesan, u kojega nema razloga« (homo 
furioso et chi non possede rason), te bi im u zlobi svojoj mogao nanijeti mnogo skode. 
Rat izmedju bana i BalSica svrSio se je negdje 1376. pobjedom bosanskom, te su po- 
menute zupe Dracevica, Trebinje i Konavli napokon zapale bosanskoga bana. Jos prije 
23. veljaCe 1377. bio je sluzbenik bosanskoga bana Hrsoje s nekim Trebinjcima u 
Dubrovniku, po tern sudimo, da je Trebinje tada bilo u bosanskoj vlasti. 



B.\N STJEPAN TVRTKO PROGLASIO I VJEn6.\0 SE KRALJRM BOSANSKIM I SRBSKIM. 



173 



Od god. 1377. bio je bosanski baa Tvrtko ne same gospodar Huina, nego i »Pri- 
morja« izmedju Dubrovnika i Kotora, za koje su doslije Dubrovcani placali na dan sv. 
Dimitrije srbskim vladarima dohodak od 2000 perpera. Pored toga drzao je ban Tvrtko 
i jedan dio stare Rase sve do Senice. U njegovoj vlasti bilo je i znamenito Milesevo, 
gdje je bio grob sv. Save, srbskoga prosvjetitelja. Dok je ovako Tvrtkova vlast znatno 
ponarasla, bila je moc njegova susjeda Lazara Hrebeljanovica pala, osobito odkad je 
osmanlijski sultan Murat osvojio tvrdi grad Nis (1375.), i tako neposredno zaprijetio nje- 
govu vladanju. Tvrtko je tako bio najmocniji vladar na slavenskom jugu. Od kralja 




Pegat dvorskoga sudca Nikole Sega. 

Snimljen s povelje od god. 13S2., kojoj se izvornik Suva u kr. drzavnom arkivu u Budimpelti. Na pe£ata je prikazan 
orao sa dvije glave. Nadpis: S(igillum) Nico(lai) d(e) Zech iudicis curie regis (et) comitis Posoniensis*. 
Jednaki pefat rabio je Nikola Se6 kao ban Citave Siavonije, samo s dnigim nadpisom. 





Slavonski banovci, KovANi ZA BANA NiKOLE Seca (1346 — 1349. i 1366-1368.). 

1. Lice. Kuna trii lijevo, gore dvije orlove glave (i? grba Nikole Saca), dalje zvijezda. Nadpis: »Moneta regi 

(ostalo pobrkano). Zaliije: Dvije okriinjene glave vi§e kriia, dolje dvije orlove glave. Siglc: N. I. 

2. Lice. Pod glavom knne kao slovo U; nadpis jo§ pobrkaniji. Zalidje kao kod br. i. 



Ljudevita nije mu bilo zazirati, jer je ovaj bio previse zaokupljen poslovima poljskim i 
talijanskim, te se je bas u oriaj mah bio zapleo u novu borbu s mletackom repu- 
blikom. S toga nije 6udo, §to se je Tvrtko u taj zgodni cas odludio proglasiti i okruniti 
za kralja, te tako uzvisiti svoju drzavu na kraljeviou. Donekle ga to i patrilo, poSto 
je po ienskoj lozi bio potomak slavnih Nemanjica, a k tomu je drzao i jedan dio matice 
srbskih zemalja. 

Tvrtko se zakraljio god. 1377. (to6nije izmedju 23. veljade 1377. i 10. travnja 1378). 
Ne pitajuci nikoga dade se u Milesevu na grobu sv. Save ovjenSati »sugubim vi- 



174 



UUDKVIT I. VELIKI. 



jencem«, bosanskim i srbskim; vijencem bosanskim, koji mu pripadaSe od starine, i 
srbskim, koji naslijedi od svojih praroditelja, od >gospode srbske«. Uslijed toga kruni- 
sanja prisvajase si odsad ne samo prava bosanskih bana, nego i duznosti srbskih vladara. 
Pace da iztakne svoje pravo na srbsko prijestolje, prozva se »kralj Srbljem«, sto su 
iza njega 6inili svi vladari bosanski. Dok se je prije naprosto zvao »Tvrtko, milo§cu 
bozjom ban bosanski«, zove se nakon krunisanja >Stefan Tvrtko v Hrista Boga 
kralj Srbljem, Bosni i Primorju«. 

Novoga kralj a bosanskoga i srbskoga priznale su namah i druge vlasti. Prvi ga 
priznadose kraljem Srbije Dubrovcani, koji su mu poceli placati godisnji dohodak od 
2000 perpera, §to su ga dosad davali srbskim vladarima na dan sv. Dimitrije. I mletacka 
republika priznade ga vladarom Srbije, te ga odsad u sluzbenim spisima nazivase » kraljem 
srbskim«. Prema novoj casti svojoj bijaSe si Tvrtko uredio i svoj »kraljevski dvor«, za- 
vedavsi i nova dvorska dostojanstva, kao 6ast logotheta, protovestijara, i drugo. Osim 
toga okruzio se je najznamenitijim vojvodama i knezovima, od kojih su vec tada bili 
glasoviti vojvode Vlatko i Hrana Vukovic, Radin Sablanic i sin njegov Pavao Radinovic, 
a osobito vojvoda Vukac Hrvatinic i sin njegov knez Hrvoje Vukcic. Tako isto dijelio 
je odsad i povlastice poput srbskih kraljeva. Krunisanje Tvrtkovo medjutim znamenito 
je ne samo s toga, sto se njim proglasio kraljem i pravnim nasljednikom Nemanjica, nego 
i za to, sto je tim cinom uzvisio dosadanju banovinu bosansku na samosvojnu kralje- 
vinu, §to je i ostala do propasti svoje god. 1463. 

Stjepan Tvrtko shvacaSe vrlo ozbiljno svoju zadacu, sto ju bijase preuzeo okitiv§i 
se kraljevskim vijencem. To dokazuju najbolje njegove rijeci u jednoj povelji od god. 1378: 
>I spodobi me (Hristos) sugubim vencem«, pise on sam, >jako oboja vladiC'stvija izprav- 
lati mi, prv^je ot isprva v bogodarovan'ne nam zernli Bosne, po tom ze gospodu mojemu 
bogu spodobl'su me nasledovati prestol moih pr^roditelj, gospode srbske, za nje bo ti 
b6hu moi preroditelije v zeml'nem carstve carstvovase, i na nebesnoe carstvo preselili 
se: mene ze videscu zemlju preroditel moih po nih ostavl'su i neimuscu svojego pastira, 
i idoh v srbskuju zemlju, zelaje i hote ukrepiti prestol roditel moih, i tamo s'dSu mi 
vencan bih bogom darovanim mi vencem na kraljevstvo preroditel moih, jako biti mi 
o Hriste Isuse blagov^rnomu i bogom postavljenomu Stefanu kralju Srbljem i Bosne i 
Pomoriju i Zapadnim stranam, i po tom naceh s bogom kraljevati i praviti prestol 
srbskije zemlje, zelaje pad§aja sa vzdvignuti i razorsaja se ukrepiti.. .« 
Uzvisene li zadace za vladara »padse podignuti i razoreno ukrijepiti«! 

Novi kralj, zvan prije naprosto narodnim imenom Tvrtko, nadjenu si kod kruni- 
sanja krScansko ime Stjepan, odabravsi prvomucenika Stjepana za zastitnika svojemu 
rodu. Po njegovu primjeru nazivahu se poslije svi bosanski kralji istim imenom, kao nekad 
srbski carevi i kraljevi. 

Neko vrijeme poslije vjenCanja, dne 10. travnja 1378. desio se Stjepan Tvrtko tik 
pred gradom Dubrovnikom u travunjskoj zupi Zrnovnici, okruzen vlastelom svojom, zu- 
panomBrankom Pribinicem, dvorskim Vukoslavom §tefkovicem, Dobrasinom Stefanovicem, 
vojvodom Vlatkom Vukovicem, knezom Vukasinom Milatovicem, zupanom Belijakom 
Sankovicem, stavilcem Tvrtkom Mastnovicem i drugima. SaznavSi Dubrovcani za do- 
lazak nedavno krunjenoga kralja bosanskoga i srbskoga, poslase namah preda nj svoje 
poslanike, po imenu Marina Mencetica, Mihajla Bobaljevica, Dobreta Kalicevica, Mateja 
Zurgovica, Zun Gradica i Nikolu Gundulica, da mu se poklone i zamole potvrdu povlasti 
svoje obcine. Poslanicima bijase takodjer urediti odnosaje Dubrovnika prema novomu 
kralju kao gospodaru nekadanjih srbskih zemalja. Posto su Dubrovdani za slobodu trgo- 
vanja i ine povlasti u srbskim zemljama placali vladarima njihovim godisnji dohodak, 
zahtijevaSe sada taj dohodak i kralj Tvrtko, Tako su odsad DubrovCani placali Tvrtku 
i njegovim nasljednicima za slobodu svoje trgovine u Bosni godiSnjih 500 perpera na 



BAN STJEPAN TVRTKO PROGLASIO I VJEnCaO SE KRALJEM BOSANSKIM I SRBSKIM. i75 



m^ 



iJ^M^: ''-'"'^i 







■X) " 



c o 



8 

< s 

^ O 

> a 

< „ 






176 # LJUDEVIT I. VELIKI 

» 

dan sv. Kate, a zatim 2000 perpera u ime srbskoga dohodka na dan sv. Dimitrije. Tvrtko 
im zato obnovi sve zakone i ugovore, sto su ih imali s gospodoin srbskom, i to spo- 
razumno >s bogodarovanom kraljicom materju, gospojom kyra Jelenoni i s gospodjom 
kraljicom kyra Dorotejom i s izabranoin vlastelom« kraljevstva bosanskoga. Vrativ§i se 
kralj poslije u svoj slavni kraljevski dvor u Trstivnici, potvrdi u lipnju ovaj dogovor 
s Dubrovnikom zasebnom poveljom. 

Izmedju vlastele bosanske, koja su Stjepana Tvrtka pomagali u potonjim podhva- 
tima, bijase jamacno najznamenitiji knez Doljnih krajeva, po imenu Vukac Hrvatinic. 
On bija§e god. 1363. obranio grad Sokol od sile kralja Ljudevita, te je za to dobio od 
bana taj isti grad Sokol s citavom zupom Plivom. Poslije je Vukac Hrvatinic postao 
velikim vojvodom kraljevstva bosanskoga. No god. 1378. ili 1379. umre on, ostavivsi za 
sobom vi§e sinova, po imenu Hrvoja, Vuka, Dragisu i Vojslava, koji bise prozvani po 
otcu Vukcici, te su kao susjedi hrvatski poslije mnogo utjecali u zgode hrvatskoga kra- 
ljevstva. Najznamenitiji od svih bio je Hrvoje, kojega je kralj Stjepan Tvrtko poveljom, 
izdanom 12. ozujka 1380. u kraljev.skom dvoru na MoiStri, imenovao otcevim nasljednikom 
u casti velikoga vojvode bosanskoga, i povrh toga mu darovao tri sela u zupi LaSvi. 
U pomenutoj povelji govori »Stefan Tvrtko, po milosti gospoda Boga kralj Srbljem, 
Bosni, Primorju, Hlmsci zemlji, Donjim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli i Podrinju 
i k tomu« doslovce ovako: »Tako isto kraljevstvo mi stvori milost knezu Hrvoju, sinu 
vojvode Vukca, kada gospodin Bog pozove s ovoga svijeta vojvodu Vukca, njegova 
otca, onda mi, vidjevsi, da se ni njegovo sjeme izrodilo nije, i posavjetovavsi se s kra- 
ljevstva mi vlastelom i vidjevsi recenoga kneza Hrvoja dostojna casti njegova otca, dasmo 
mu veliko vojvodstvo umjesto recenoga Vukca«. Poslije se je veliki vojvoda Hrvoje 
Vukcic Hrvatinic ozenio Jelenom, kcerju cetinskoga kneza Ivana Nelipica, te je tako 
postao i vlastelinom hrvatskim. 

(Rat s Metcima 1378—1381. i mir u Turinu 8. kolovoza 1381.). Kralj Lju- 
devit nije mogao zaprijeciti krunisanja Tvrtkova za kralja srbskoga i bosanskoga, jer je 
u to bio posve zaokupljen talijanskim prilikama. 

Ljudevit bijase god. 1358. utanacio s Mletcima mir u Zadru, po kojem ga je zapala 
citava Hrvatska i Dalmacija sa svima otocima od polovice Kvarnera pak onamo na jug 
do Draca. Tako je kralj stekao znatan komad primorja, te je stao snovati, kako da 
osnuje veliku pomorsku vlast. S toga je i posebnim ugovorom bio utanacio s Mletcima, 
da o njegovu trosku sagrade i opreme za nj 24 galije. To bi imao biti temelj njegove 
mornarice. Za tu mornaricu bijase vec 1358. imenovao zadarskoga gradjanina Jakova de 
Cessano admiralom, povjerivsi mu podjedno upravu otoka Hvara i Braca. Kraljevsko 
brodovlje popunjavat ce dalmatinski gradovi, svaki sa jednom galijom i drugim brodo- 
vima. Ljudevit je tako mislio za kratko vrijeme osnovati pomorsku silu, koja bi se mogla 
ogledati mozda i s mletackom. ]ok god. 1365 — 1369. obavljao je Baltazar de Sorba, 
Genovezac, cast vrhovnoga admirala morskoga, te je podjedno bio knez otoka Hvara, 
Braca i Korcule (fidelis noster Baldassar de Sorba, de Janua, comes Fare, Braze et 
Corzule, et amiratus noster maritimus generalis). 

Ali Ljudevit bijase se prevario u svojim osnovama. Mlet6ani nijesu ni sanjali o 
tom, da mu sagrade one 24 galije, a dalmatinski gradovi podavali su mu tek toliko 
brodova, da je mogao Karla Drackoga opremiti u Napulj. Tako mu je posve slabo 
prudilo, sto se je bio priku^io k moru. Mletcani nasuprot, potisnuti s jednoga dijela 
iztocne obale jadranskoga mora, bijahu papeli sve sile, da taj gubitak nadoknade tim, 
da posve obladaju samim morem I oni to polu^ise tako, da su naskoro bili jedini i 
neograni^eni gospodari jadranskoga mora. Pa6e njihovi brodovi zalijetali bi se svaki cas 
i do hrvatsko-dalmatinskoga primorja, te je od njih strepio isti Dubrovnik, kao i ostali 
gradovi primorski, koji su vecinom s morske strane ostali slabo ili nikako utvrdjeni, 



ft AT S MLteTCiMA I MIR U tURINU. ly^ 

kako su bill nedavno za mletackoga gospodstva. Tomu nije mogao dosko£iti kralj -Lju- 
devit i poradi kratkoga vremena, sto je vladao Dalmacijom, i poradi toga, sto su prihodi 
od trgovine primorskih gradova bili odvi§e neznatni, da hi s njima mogao utvrditi gradove 
s morske strane. Nije mu pomoglo ni to, §to se je oko god. 1369. sklonio pod njegovu 
zaStitu i grad Kotor, samo da se obrani od zetskih BalSica ; tim je Ljudevita zapala tezka 
zadaca, da i taj grad Stiti od sile mletaSke. 

Hegemonija mletacka na jadranskom moru bija§e upravo nesnosna za kralja Lju- 
devita. Kapetan njihova brodovlja na torn moru (capetaneus culfi) nije dao gotovo ni 
dahnuti hrvatskim priniorcima, pak tako nije ni Ljudevitu ni njegovim podanicima u 
Dalmaciji bilo ni najmanje koristi od toga, sto je kralj zavladao Dalmacijom. Paie i 
trgovina trgla u nazadak, jer su Mletcani monopolizovali svu trgovinu, braneci talijanskim 
obcinama uz italsku obalu svaki promet i trgovinu s hrvatskim primorjem i obratno. 
Hrvatski primorci nijesu imali kamo izvoziti svoje sirovine, a ni kupovati robu za svoje 
potrebe; sve je bilo zavisno od milosti i dobre volje Mletcana. NaroCito su Mletcani 
branili Dalmatincima voziti sol u Ferraru i Padovu, vec su siljali onamo svoju sol. 

Premoc mletaCka na jadranskom moru bijaSe silno ozlovoljila ne samo kralja Lju- 
devita i dalmatiniko-hrvatske primorske obcine, nego i mnoge talijanske gradove i 
obcine. Sve je tezko ocekivalo cas, da se nesto Mletcima zgodi, pak da se onda svi 
sloze i obore na tu premocnu obcinu. Vec god. 1376 bijaSe Ljudevit utanadio savez na 
50 godina s padovanskim gospodarom Franjom Carrarom, akvilejskim patrijarkom 
Marquardom, grofom goridkim i furlanskim stalezima. Kralj obveza tom prigodom sebe 
i svoje nasljednike, da ce svom snagom svojom stititi svoje saveznike protiv svakoga, 
izuzev papu, njemackoga cara i austrijske vojvode; saveznici opet zavjerise se medju- 
sobno, da ne ce, ako rat plane, nijedan bez privole ostalih sklapati primirja ni mira. 
Ugovor taj potvrdjen bi 21. lipnja u Visegradu od kralja Ljudevita uz jamstvo prelata 
i baruna njegovih. 

Saveznici nijesu morali dugo cekati, da se obore na Mletke. Stari takmaci MIetaka 
na iztoku, Genovezi, bijahu se Ijuto zavadili s njima poradi otoka Teneda uz maloazijsko 
primorje. Odatle rodi se krvav rat izmedju tih dviju talijanskih republika, Genovezi, da 
smrve svoju protivnicu, poslase poslanike kralju Ljudeviiu, nudeci mu savez proti Mlet- 
cima. Taj prihvati objerucke ponudu, jos vise ogorcen na mletaCku obcinu, koja bijaSe 
netom zabranila dovazanje soli s otoka Paga u svoje oblasti i gradove. Uz kralja pri- 
stadoSe svi saveznici njegovi, kao Franjo Carrara, patrijarha akvilejski, gospodar vero- 
neski Scala, stalezi furlanski, a potajice i neki primorski gradovi italski (Jakin, Bolonja 
i dr.). I Mletci dobiSe saveznika, kao milanskoga gospodara Barnabu Vinscontija i 
ciparskoga kralja. 

Kralj Ljudevit s Genovezima zasnova ovu ratnu osnovu. Kako su Mletci najslabiji 
na kopnu, provalit ce njegova vojska kroz Goricu i Furlansku u mleta6ku oblast, pak ce 
Zajedno s Franjom Carrarom udariti na tamoSnje gradove i kotare. Na moru nastojat ce 
Ljudevit samo oko toga, da obrani protegljasto primorje dalmatinsko od pretezitog bro- 
dovlja mletackog. Obranu Hrvatske i Dalmacije povjerio je opet prokuSanomu Nikoli Secu, 
koji je od godine 1377. vec treci put bio banom tih zemalja. A njega ce s morske 
strane pomagati genovezko brodovlje, koje ce u to ime doploviti u jadransko more, te 
se smjestiti uz dalmatinsku obalu, pak s pomocu mornarice dalmatinskih gradova odbijati 
navale mletaikoga brodovlja. 

Vec u lipnju 1378. bijaSe nekadanji bugarski ban Benedikt sa 5000 konjanika presao 
preko Piave, te se zdruzio s Franjom Carrarom, koji je imao 11.000 Ijudi. Najprije 
zauzeSe margerski konao, da tako Mletcima zakrCe dovazanje hrane. Na to stadoSe pli- 
jeniti i robiti po okoliSu Trevisa, te suzbi§e pomocne 6ete Barnaba Viscontija i prisiliSe 
ga na primirje od tri mjeseca. Medjutim bijahu Mletci svoga vojvodu Vettora Pisanija 

Ilrv. jMiVJ. II. I 12 




178 UUDEVIT I. VELIKI. 

poslali u tirensko more, da zabavi genovezko brodovlje, te mu zaprijeCi dolazak u 
jadransko more. Pisani bijase sobom poveo 36 galija i mnogo manjih brodova. S torn 
mornaricom razbi on 30. svibnja genovezkoga vojvodu Ljudevita Fiesca u boju kod 
Antija, Tiberinu uScu na jugu, te mu zarobi pet galija. Ali i sam nastrada Ijuto, pak 
s toga ne mogase zaprijeCiti Genoveza, da poslije udju u jadransko more. Genoveze je 
tada vodio novi admiral Lucijan Doria (de Auria). I Pisani odplovi u jadransko more, 
da potrazi genovezko brodovlje. Bilo je 17. srpnja 1378. Ploveci uz dalmatinsko primorje 
stize do Boke kotorske i do Kotora, koji ne bijaSe valjda dovoljno zaSticen, vec vise 
sam sebi prepuSten. Pisani namah udari na Kotor, te ga 14. kolovoza 1378. na juris 
osvoji, pohara i oplijeni. Kotoranima dalo se osobito na zao, §to im bijase oteo neke 
svete modi. StavivSi posadu u kotorsku tvrdjicu, podje traziti genovezko brodovlje, koje 
zaista 10. listopada zatede u napuljskom primorju bliza glavice sv. Marije kod Otranta. 
Brodovlje sastojaSe od 17 galija. On podje za njim u potjeru, ali ga ne mogaSe dostici. 
Za to uzme u napuljskom primorju hrane, pak onda §to hitrije odplovi na sjever prema 
Zadru, da prestigne Genoveze. I zaista pred Zadrom ne bijaSe nikakva brodovlja stra- 
noga. Vettore Pisani ocekivaSe tu Genoveze, udarajuci bombardama na luku i grad 
Zadar, kojih medjutim ne mogaSe uzeti. Tu pred Zadrom pridruzi mu se 22. listopada 
jos daljih §est galija No ni s tima ne mogase Zadru nauditi, posto je grad bio raz- 
mjerno dobro utvrdjen. Ali ni Genoveza ne doceka, vec mu stize vijest, da su se Ge- 
novezi sklonili pred Trogir, jer su taj grad sa zgodnom okolicom izabrali za izhodiste 
svojih operacija na jadranskom moru. 

Ratna osnova Genoveza bila je zaista dobro zamisljena. Trogir je ne samo gotovo 
u sredini otegnutog primorja hrvatsko-dalmatinskog od Krka do Kotora, nego su takodjer 
susjedni kanali i otoci vrlo prikladni za smjestenje velikoga brodovlja, kojemu je dvojaka 
zadaca: braniti primorje od Trogira do Senja i od Trogira do Dubrovnika, kao i opet 
zalijetavati se na morsku pucinu i smetati mletackim brodovima, koji su dovazaii hranu 
iz juzne Italije u Mletke. K tomu je sada bio zaklonjen i Spljet, kojega je luka bila 
posve otvorena i nimalo utvrdjena, te bi bila lako dopanula neprijateljskih saka. 

Glavna dakle sila Genoveza pod admiralom Lucijanom Doriom namjestila se kod 
Trogira i otoka Ciovo (Bua). Tuj stajaSe Lucijan Doria sa 17 galija, dok je njegov 
podvojvoda Petar Piccone krstario po moru hvatajuci brodove, koji su vozili zito iz Na- 
pulja u Mletke. Doriji pridruzise se po zapovijedi bana Nikole Seda takodjer mnogi 
brodovi dalmatinskih gradova; podjedno je ban Nikola Sec skupio jaku kopnenu vojsku, 
koja je imala podupirati operacije genovezkoga admirala Najodusevljenije pomagali su 
Genoveze i hrvatskoga bana upravo Dubrov6ani, Ijuto zabrinuti za buducnost svoga 
grada, kad bi Mletcani odrzali pobjedu na moru. Osobito se prepadose, kad je Pisani 
obladao gradom Kotorom. Oni se pobojaSe, da bi Mletdani mogli udariti na Ston, te su 
s toga sve sile napregli, da §to bolje utvrde i vojskom obskrbe to znamenito mjesto. 
Dubrovadko vijece zakljuci 25. rujna 1378. zamoliti kneza Embricha u Imoti, da im 
poslje za obranu Stona tisucu i vi§e vojnika; podjedno zatrazise pomoci u kneza humskoga, 
kao i u Tvrtka, kralja bosanskoga i srbskoga. Suvise utvrdise svoj grad i luku, te 
namjestiSe bombarde, zapovjedivsi kapetanima, da namah udare na neprijatelja, cim im 
se ukaze. 1 ziteljima na otocima zapovjediSe 22. rujna, da se sa svojim porodicama 
sklone u grad. 

Udesiv§i ovako sve za obranu Dubrovnika i Stona, stade vijece raditi, da pobuni 
Kotorane proti mletadkomu vladanju. Namah iza pada Kotora bijase otvorilo lirom vrata 
svoga grada onim kotorskim bjeguncima, koji ne htjedoSe ostati pod mletackom vladom. 
Vec 27. kolovoza bijaSe primilo prve kotorske bjegunce, a 3. rujna posla franjevca Petra 
Gisdu ravno u Kotor, neka objavi i vlasteli i pucanima, da moze svatko s porodicom 
doci u Dubrovnik, gdje ce biti primijen za gradjanina. Petra bijase jos zapala zadaca, 



I 



RAT S MLETCIMA I MIR U TURINU. 179 

neka skloni Kotorane, da zbace mletaSku vladu, te se povrate pod okrilje ugarsko- 
hrvatskoga kralja. Kad to nije prudilo, zamoli vijece bosanskoga i srbskoga kralja Tvrtka, 
neka zabrani dovazanje hrane u Kotor, da se tako mletacka posada u torn gradu prinudi 
na odlazak. 

Medjutim se nesto zgodi, na §to nijesu mislili ni Genovezi ni hrvatski ban. Mle- 
tadki admiral Vettor Pisani, doznavsi, kako su se i Genovezi i hrvatski ban pripravili 
na obranu Trogira, Spljeta i tamosnjih otoka (Braca, Hvara i Korcule), a ne mogavsi 
osvojiti Zadra, odlu^i udariti na jedno mjesto, na koje su svi zaboravili, naime na Sibenik. 
Dne 24. listopada odplovi Pisani sa citavim brodovljem svojim na jug prema Sibeniku, 
koji se stere u velikom zatonu istoga imena. Taj sibenski zaton ili fjord dug je preko 
7 kilometara, sirok ^jt, kilometra, a s morskom puiinom spaja ga maleni i uzki konao 
sv. Antuna, kojemu na ulazu stoji na sjeveru rt s kamenom stijenom (punta Jadria), a 
na jugu je vac onda bila utvrda sv. Nikole. Vojvoda Pisani, ulazeci u konao i odanle u 
zaton, bojao se, da mu ne bi Genovezi kojim slu6ajem zakrcili povratak iz zatona, pak 
namjesti kod rta dvije galije, a kod sv. Nikole opet dvije, da brane konao sv. Antuna. 
S ostalim pak brodovljem udje u zaton, te posla providura Ljudevita Loredana, neka 
pozove Sibencane na predaju. Providur govoraSe Sibencanima ovako: >Pisani dolazj 
k vama, drzeci u jednoj ruci maslinovu grancicu mira, a u drugoj moc. Ako prihvatite 
prvo, siguran vam je zivot i imetak, ako drugo, bit ce vama kao i Kotoranima*. Ali 
gradjani ne htjedose cuti o predaji, vec se pripravise na odpor. Na to Pisani udari na 
grad, osvoji ga, te ga nemilo orobi i napokon zapali. 

Bojeci se medjutim, da ga Genovezi ne bi u Sibenskom zatonu zatvorili, Pisani 
namah iza pada Sibenika odplovi opel pred Zadar. U luku zadarsku ne moga§e, jer 
bijase lancem zatvorena, no za to ostade ipak ondje (in aquis Jadre apud Jadram), da 
zaprijeci genovezkim galijama pristup u luku. Stojeci tako pred Zadrom, posla 7. stude- 
noga providura Ljudevita Loredana sa deset galija na sjever, da osvoji grad i otok Rab. 
Loredano osvane pred gradom kao nedavno pred Sibenikom, te ga pozove na predaju. 
Rabljani bijahu silno zastra§eni udesom Sibenika, te se ne usudiSe oprijeti. Dne 9. stu- 
denoga sastade se gradsko vijece, u kojem od 85 vijecnika glasovase 81, da se grad 
predade Mletcima. Izabrase i zastupnike, medju njima Stjepana Dominisa i Pribu Marti- 
nusica, koji ce ugovarati o predaji. Izaslanici ti dodjo§e sutradan 10. studenoga pred 
mletacko brodovlje, koje je stajalo kod luke grada Raba, te utanaciSe ondje na jednom 
brodu pogodbe o predaji. Grad Rab s otokom vraca se pod vlast mletacku, te predaje 
u to ime kljuce svojih vrata. Obcina zivjet ce po svojim starim obi6ajima i statutima, 
samo ce mletacka republika imenovati kneza ili nacelnika, te mu odredjivati prava i 
duznosti, kao i placu. Od dohodaka obcinskih placat ce se najprije knez ili na^elnik i 
ostali sluzbenici, a ostatak smiju Mletci upotrebiti za utvrdjivanje grada i nabavu obran- 
benih strojeva. Nasuprot obveza se Ljudevit Loredano u ime mletacke obcine, da ce 
Stititi i braniti grad od svih neprijatelja. 

Pad Sibenika i predaja Raba silno uzruja ostale dalmatinske gradove, a narofiito 
Dubrovnik. Vijece njegovo svedjer se obraca na bana Nikolu Se6a i trazi od njega 
pomoci za obranu Stona. Ban §alje nesto svojih Ceta, a podjedno zapovijeda humskomu 
vojvodi Stjepanu Pribilovicu i drugoj vlasteli humskoj, da sa svojim Ijudima priteku u 
pomoc. Ali vijece je zabrinuto i za sam grad Dubrovnik. Dne 18. studenoga dokazuje 
nekomu kapetanu Setiriju genovezkih galija, da bi >za korist rata i za dobit Genoveza* 
bilo najzgodnije, kad bi se on smjestio u samu luku dubrovadku, a to javlja i samomu 
admiralu Lucijanu Dorii. Dok su tako dalmatinski gradovi strepili za svoj obstanak, 
salijetali su mletacki providuri, ohrabreni dosadanjom srecom, admirala Pisana, da ostavi 
zadarsku okolicu, i da udari na Trogir, pak da ondje zapodjene osudnu borbu s geno- 
vezkim brodovljem i hrvatskim banom. Pisani se mnogo tomu otimao, sluteci, §ta ga 



I 



l8o LJUDEVIT 1. VELIKI. 

6eka kod Trogira; no na posljedku se ipak rijeSio, jer je pogibao prijetila, da ce geno- 
vezka mornarica, pojadana novim galijama iz Genove i dalmatinskim ladjama, posve zakr- 
citi dovazanje hrane u Mletke. 

Dne 16. studenoga 1378, pod veder doplovi Pisani sa brodovljem pred luku grada 
Trogira, koja je zasticena privaljenim otokom Ciovom (Bua). Trogirani se u prvi mah 
prepadose, jer je genovezko brodovlje bilo poSlo prema otoku Hvaru progoneci trgo- 
vaCke brodove mletac^ke. No nocu vrati se Lucijan Doria s brodovljem u luku, a i ban 
Nikola Se6 skupi hrvatske konjanike i Vlahe na obranu grada. I drugim nacinom bijase 
obilato skrbljeno za obranu grada, a jos viSe same luke. Sutradan 17. studenoga stade 
Pisani sa zapadne strane provaljivati u luku, povjerivSi podjedno svomu podvojvodi 
Jakovu Valaressu, da s jednim dijelom brodovlja obidje otok Ciovo, te s izto6ne strane 
udje u luku. Ali svi pokusi i navale mletaCke biSe suzbijene. U luku ne mogahu pro- 
drijeti, jer Genovezi i Trogirani bijahu ulaz zagradili u more baCenim kamenjem i trima 
potonulim brodovima, a na kopno ne dado§e im izkrcati se hrvatski i vlaSki vojnici. Sve 
navale mletadke biSe suzbijene, te je Pisani toga dana izgubio 600 mrtvih i 700 ranjenih. 
On se s mjesta uvjeri, da je trogirska luka gotovo nedobitna i okani se dalje navale. 
S brodovljem svojim uzmakne na zapad do predbrezja Diomedova, pak stajase ondje 
preko mjesec dana, da bar zastiti trgovacke brodove mletadke, koji su dovozili hranu 
u Mletke. Ali polozaj njegov u ono zimsko vrijeme (u prosincu) i u onom pustom, 
neprijatnom kraju postaja§e dnevice nesnosniji; s toga on pred Bozic ostavi Diomedovo 
predbrezje, te se s 6itavim brodovljem svojim povrati u Mletke, gdje ozlojedjen s potonje 
nedace polozi svoju cast, 

Poraz mleta^ki pred Trogirom ohrabri dalmatinske gradove na novo. Trogirsko 
vijece izabra 3. prosinca tri plemica, Petra Josipova, Augustina Ka^otica i Stjepana Ni- 
kolica, koji ce zajedno s knezom i sudcima odlucivati u svim ratnim poslovima, a 
11. prosinca izpraznise Trogirani sve samostane gradske, da se u njima nastane Genovezi. 
Osobito se uzgoropadise Dubrovcani, Njihovo vijece zapovjedi Petru BeneSicu, da s oru- 
zanim brodom plovi na jugoiztok sve do Olguna (Dulcigno), i da putem pohvata i do- 
vede u Dubrovnik sve neprijateljske brodove, koje bi susreo. Posto se Kotorani nijesu 
usudili vratiti pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja, nalozi dubrovacko vijece takodjer 
kapetanu svomu Stjepanu Sorkocevicu, neka ide s oruzanim brodovljem do luke ko- 
torske i ondje zaplijeni sve brodove kotorske, male i velike, te ih dovede u Dubrovnik; 
one pak, koje ne bi mogao povesti, neka na mjestu spali. Ako bi se kotorsko brodovlje 
desilo sluiajno izvan zatona, neka podje za njim u potjeru. 

Mletdani medjutim osjecahu tezko premoc Genoveza i njihovih saveznika na ja- 
dranskom moru, Svaki cas izgubili bi svoje brodove, koji su im dovazali hranu, tako 
da je napokon u Mletcima ponestalo ziveza, Nevolja gola prinudi mletadko vijece, te u 
veljaCi 1379. posla opet Pisanija s brodovljem na more. On najprije doplovi pred Trogir, 
ne bi li mu sada posrecilo, da uzme luku i grad. Ali genovezka mornarica bijase jaCa 
nego prije, jer je primila nove pomoci od svoje obcine, kao i od dalmatinskih gradova; 
sam pak Trogir bija§e zajedno s lukom svojom tako utvrdjen, da Pisani nije ni pomisliti 
mogao na navalu. Okani se s toga Trogira, te po nalogu vijeca odplovi na sjever u 
Pulj, da odanle pripazi na dalje kretnje neprijatelja, Tu ce u Pulju galije, kojih je imao 
36, popraviti, i onda mom6ad popuniti, jer mu bija§e od bolesti i napora sila Ijudi iz- 
ginulo, tako da ih je u svem imao tek za deset galija. 

Uzmak mleta6koga brodovlja jos viSe osokoli i Genoveze i dalmatinske gradove, 
Lucijan Doria podje s brodovljem prema Zadru, gdje no udje u luku, koja bijaSe dosad 
lancem zatvorena. Ovamo poslaSe 26. travnja i Dubrovcani svoju galiju s kapetanom 
Gundulicem, da se pridruze ostaloj mornarici. Vijece dubrovacko bijase zapovjedilo 
svojemu kapetanu, da plovi pokraj Hvara i da pazi na mletadke brodove; ako bi ih slu- 



RAT S MLETCIMA I MIR U TURINU. 



l8i 




^ > 



CO 



< 



0^ 



< Ji 

> V 

a .5 



> 

o 



i82 LJUDEVIT I. VELIKI. 

6ajno srio, neka se skloni u Sibenik ili Skradin. Ako dodje srecno u Zadar, neka se 
predstavi najprije banu NikoU Se6a, a onda genovezkomu admiralu, te neka im kaze, 
da je poslan u ime ugarskoga kralja, koji je Dubrovniku pismom nalozio, da svoju oru- 
zanu galiju pridruzi genovezkoj mornarici, da sluzi na slavu kraljevu a na zator Mletcana, 
njegovih i dubrovafikih neprijatelja. 

U to bija§e kralj u proljecu 1379- poslao novih 10.000 momaka u Italiju. Ta je 
vojska Zajedno s padovanskim 6etama redom osvajala mletaCke gradove i mjesta na 
kopnu, tako da je republic! od svega preostalo tek nesto malo s tvrdim Trevisom. 
Jamafino su vijesti o srecnom napredovanju kopnene vojske potakle genovezkoga admi- 
rala Lucijana Doriu na odlucno djelo. On ostavi Zadar i odplovi sa 23 galije prema 
Pulju, gdje je jo§ svedjer boravio Pisani, popravljajuci svoje galije i popunjajuci svoju 
vojsku. Dne 7. svibnja sakri Lucijan deset galija iza nekoga predbrezja, a s ostalima do- 
plovi pred Pulj, gdje izazivaSe Mletcane na mejdan. Momcad mleta^kih galija uzkipi od 
jeda, te prisili svoga admirala, da prihvati boj. Doria medjutim nagne toboz u bijeg i 
dovabi mletaCko brodovlje u zasjedu, gdje no planu zestoka bitka. Namah na pocetku 
boja pade Lucijan Doria, pace i njegova admiralska galija bi zarobljena; ali njegov za- 
mjenik Ambrozije Doria zataji njegovu smrt, nastavi boj i odrza sjajnu pobjedu. Dobitnici 
otese Mlet6anima 15 galija, zarobiSe 2400 Ijudi, te ugrabise svu bojnu zairu i novce. 
Nesrecni Pisani umakne sa sedam galija u Mletke, gdje ga vijece osudi na robiju. 

Nakon toga poraza zaredase udarci za udarcima na republiku mletacku. Dubrovcani 
posla^e namah 15. lipnja Stjepana Sorkocevica, da udara na Kotor i njegovu okolicu. 
Pu6ani u Kotoru ne mogoSe vise snositi tolikih nevolja, pak se pobuniSe. Protjerase 
svoje glavare i vlastelu, te se opet pokorise kralju Ljudevitu. Vec 20. lipnja odpravise 
Dubrovcani svoga poslanika Ivana Longa, da izjavi njihovo veselje, §to su se Kotorani 
vratili pod okrilje ugarskoga kralja. Ali kud i kamo veci udarac zadesi Mletke, kad je 
novomu admiralu genovezkomu, Petru Doriji, poslo za rukom, te je s pomocu Franje 
Carrare dne 16. kolovoza 1379. osvojio Chioggiu (Clugia) u neposrednoj blizini Mle- 
taka, pak se onda pripravljao, da navali i na samu ponositu stolicu duzdevu. Prigodom 
osvajanja Chioggie ostade 860 Mletcana na boji§tu, a 3800 bi zasuznjeno. Mletacka 
zastava bi poderana, te izvjeSene zastave saveznika: genovezka na mjestnom trgu, pado- 
vanska na vratima palace, a ugarska na kuli. 

Prestravljeni Mletci zamoli§e genovezkoga admirala za mir. Poslase k njemu Petra 
Giustiniana s bijelim listom, neka na nj napise pogodbe, koje hoce. Mudri i oprezni 
Carrara svjetovase, da se utanafii mir, ali Dorija ne htjede o njem ni cuti. Tako se rat 
produlji. Sad pokusase Mletci, da bar kralja Ljudevita odvrate od saveza. Poslase zato 
vec prije 25. svibnja svoje poklisare u Budim, gdje je tada boravio nekadanji herceg 
hrvatski Karlo Dracki, koji se bijase sklonio k svomu rodjaku, poSto se nije mogao 
odrzati u Napulju. Ljudevit gotovo nije htio ni sluSati mletaCkih poklisara, vec ih je na 
zahtjev padovanskih i genovezkih poslanika na svom dvoru uputio, da se vrate u Italiju^ 
gdje ce njegovi punomocnici sa zastupnicima ostalih zaveznika ugovarati s njima o miru. 
Mjesto dogovora neka bude Sacile, a rok za sastanak 1. kolovoza 1379. Upravljat ce 
pak ugovaranjem herceg Karlo Dradki, kojega su tada stall nazivati »Karlom od mira* 
(Karolus de la Pace, Karolus a Pace), koji ce se jamacno trsiti, da se sto brze utanaci 
mir, jar ce on onda s ugarskim cetama poci na jug, da osvoji kraljevinu napuljsku. 
Ljudevit mislio je Mletcane prinuditi na najnepovoljnije uvjete. Trazio je uz ino 
300.000 forinti odStete za ono, Ito je dao pripomoci padovanskomu gospodaru, 30.000 forinti 
za konje, koji su postradali u dosadanjoj vojni, i do 400000 forinti za ostale ratne 
troSkove, za gubitak od prodaje pazke soli i u ime stete, nanesene dalmatinskim trgov- 
cima. Suvise trebalo bi nadoknaditi i Stete, nanesene njegovim podanicima u Kotoru i 
Sibeniku. Da bi od mletadke republike sto vise iznudio, posla novih 6eta u Italiju, da 



RAT S MLETCIMA I MIR U TURINU. 



183 



I 



Zajedno s Padovancima i akvilejskim patrijarhom osvoje ostatak kopna (terra ferma) 
mletackoga. Pa6e i austrijske vojvode navijestiSe republic! rat, te pridruzise vi§e stotina 
svojih Ijudi vojsci kralja Ljudevita. 

Dne 20. srpnja podje herceg Karlo Drafiki iz Budima u Italiju. Putem mu se pri- 
druzio gjurski biskup Vilim sa svojom druzinom. Vec 8. kolovoza bijase Karlo u Videmu, 
gdje je ocekivao palatina Nikolu Gorjanskoga i slavonskoga bana Petra Cudara. Kra- 
Ijevski sudac Jakov bijase ve<5 prije dosao, dociim je bivsi bugarski ban Benedikt jo§ od 
proSle godine boravio u Italiji. Tek 23. kolovoza zapocese u Sacilu dogovori. No po- 
godbe ugarskih punomocnika bijahu upravo strasne, jer su htjeli, da ne samo slome 
moc mletadku, nego da i podpuno uniSte samosvojnost ponosite republike. Mletci neka 
ustupe Treviso s Citavim kotarom i grad Trst, neka plate saveznicima ratnu odstetu od 
milijun dukata; nadalje ce priznati vrhovnu vlast ugarskoga kralja i placati mu godiSnji 
danak od 100.000 dukata. Pregovori se otegli sve do mjeseca studenoga, te su Mletci 





I 



DUZDEVA PALACA U MlETCIMA. 
Snimljeno s drvoreza 1 5. stoljeda, na kojein su prikazani fiitavi Mlelci (zradni vidik). 



bili vec spremni na najvece zrtve: namirit ce pol milijuna dukata ratne odstete, priznat 
ce vrhovnu vlast ugarsku i placat ce kralju godiSnji danak od 10.000 dukata. 

Medjutim probudi se u Mletcima staro odusevljenje i pozrtvovna Ijubav za zavi6aj. 
Prije nego ce prihvatiti pogubne pogodbe saveznika, odlu6ise jo§ jednom sve pokusati 
za obranu svoje domovine. Pozvase s iztoka drugoga admirala Karla Zena, koji je dosad 
u Levanti harao obale Genovezana, te ih pa6e protjerao iz Konstantinopolja. Bas na 
novu godinu 1380. dojedri on s bogatim plijenom u jednu luku mletaiku, te privede 
svojoj otacbini 52 dobro opremljena broda. U isto vrijeme diglo se u samim Mletcima 
sve za obranu grada. Pozrtvovni gradjani dadose svoje blago, s kojim bi sagradjeno 
novo brodovlje; iz tamnice izvadiSe Vettora Pisana, te mu povjerise opet zapovjedniitvo 
nad vojskom. Pisani najprije suzbi Genoveze izpred Mletaka, a onda obkoli njihovo bro- 
dovlje u Chioggii. Genovezima dodje doduse 6. lipnja u pomoc drugi admiral MarutTo 
sa 23 galije, ali mu Mletiani ne dadoi^e, da se prikudi obkoljenim zemljacima. Take se 



Ig4 UUDEVIT I. VELIKI. 

zgodi, da su se na posljedku Genovezi, zatvoreni u Chioggiji, morali 24. lipnja 1380. 
predati Pisanu na milost i nemilost. On zarobi torn prigodom 17 genovezkih galija 
i sila manjih brodova, zatim svu ratnu zairu sa 4000 Genoveza i velikom 6etom 
piadenika. 

Porazom Genoveza kod Chioggije okrenu se sreca Mletcima. Vitezki admiral njihov 
Pisani pohita namah, da potjera drugo genovezko brodovlje pod Maruffom, pak da svo- 
jemu rodnomu gradu povrati hegemoniju na jadranskom moru. Vec 3. srpnja podje 
prema otoku Rabu, gdje je bilo do trideset neprijateljskih galija. DoSav 7. srpnja do 
oto6ica sv. Petra (Niemensem insulam) zarobi jedan genovezki brod, te sazna, da je 
dvanaest genovezkih galija odplovilo od Zadra u Manfredoniju (na talijanskoj obali) po 
zito. Sad se obori na Zadar, te stade na nj udarati (bombardando). Ali ni taj put ne 
mogaSe ga uzeti; s toga pote harati dalmatinske obale, te po moru hvatati i paliti 
hrvatske brodove, natovarene zitom, solju i drugim trgom. Zatim odjedri 6. kolovoza 
prema Napulju, da potrazi umakle brodove genovezke. Uo§av medjutim do Manfredonije 
umre Vettor Pisani 13. kolovoza, a njega zamijeni dosadanji providur Ljudevit Loredani. 
Taj se vec 14. kolovoza povrati, da opet hara hrvatsko-dalmatinsko primorje i lovi trgo- 
va6ke brodove. Tako stize 29. kolovoza i do grada Senja, koji zapali i tim ogromnu 
stetu nanese ziteljima. Od Senja podje prema otoku Krku. Sam grad Krk nakon prvih 
navala namah se predade i priznade mletac^ku vlast; BaSka (locus Boscharii) stala se 
otimati, ali bi spaljena. Ne ima vijesti, §ta su u to osudno doba kralj Ljudevit i novi 
ban Emerik Bubek radili za obranu Dalmacije; znade se samo, da je kralj Ljudevit u 
svibnju i lipnju boravio u Hrvatskoj (od 27. svibnja do 13. lipnja u Zagrebu i Krizev- 
cima), i da je 2. lipnja uzajmio od kneza Stjepana Frankapana 10.000 zlatnih forinti, te 
za to njemu i supruzi njegovoj zalozio grad Steni^njak u Slavoniji. 

I godine 1381. svedjer su Mlet^ani dobivali na moru. U svibnju je glavni kapetan 
njihov Karlo Zeno krstario oko Dubrovnika, gdje su se 24. svibnja ukazale 22 genovezke 
galije. Zeno podje za njima u potjeru, ali mu umako§e. Malo zatim odplovi on u tirensko 
more i stade harati genovezko primorje, ne bi li tim prinudio njihovo brodovlje, da ostavi 
jadransko more. Na kopnu medjutim bijahu saveznici svedjer jadi od Mlet^ana, pa6e 
Carrara udarase na jedini jos mletacki grad Treviso tako zestoko, da je svaki 6as oce- 
kivao njegovu predaju. Da se to ne dogodi, ustupi mletaiko vijece 5. travnja 1381. taj 
znameniti grad s kotarom i grofovijom Cenedom austrijskomu vojvodi Leopoldu pod 
pogodbu, da najdulje do 2. veljace dojduce godine zapoine rat s Carrarom. 

Medjutim do toga ne dodje, jer se je u to vrijeme vec ugovarao mir. Premda se 
ratujuce stranke bijahu Ijuto izkrvarile i iztrosile, ne htjede ipak ni jedna zatraziti mira. 
Tad se digne junadki i plemeniti savojski grof Amadej VI., te stade raditi oko izmirenja 
zavadjenih vlasti. On predlozi, da se u njegovoj prijestolnici, u gradu Turinu u Piemontu 
sastanu zastupnici ratujucih drzava na dogovore. Predlog njegov prihvatise svi, pak i 
kralj Ljudevit s punomocu, izdanom 13. veljace 1381. u Budimu, povjeri pecuvskomu 
biskupu Valentinu i zagrebadkomu biskupu Pavlu Horvatu, da ga zastupaju pri tom 
kongresu. Nakon dugih razprava utanaCen bi napokon mir 8. kolovoza 1381. Mletci i 
kralj Ljudevit povrati§e si izmjenice sve, §to bijahu u potonjem ratu osvojili i zarobili, 
pa6e Mletci ustupiSe kralju i grad Kotor. Nadalje obveza§e se Mletci, da de kralju svake 
godine placati kao neku odstetu po 7000 dukata, a za to se kralj odrece svoga zahtjeva, 
da se iz njegovih zemalja uvaza sol i druga roba u rijeke mletackoga zatona. Na zahtjev 
akvilejskoga patrijarhe ustupi§e Mletci njemu grad Trst, koji se bijaSe i onako god. 1380. 
s pomocu genovezke mornarice od njih odmetnuo i patrijarhi pridruzio. 

Nakon utana^ena mira predade zaista 26. rujna 1381. Jakov de Rippa, mletadki 
kastelan tvrdje u Kotoru, pomenutu tvrdju Ljudevitovu povjereniku, Zadraninu Pavlu 
Jurjevicu. Dne 26. studenoga potvrdi i kralj Ljudevit turinski mir u nazoCnosti velikaSa 



I 



I 



KARLO URAfiKI U NAPULJU. 185 

ugarskih i hrvatskih, naro^ito pred zagreba<ikim biskupom Pavlom Horvatom i hrvatsko- 
dalmatinskim banom Emerikom Bubekom. Pred istim svjedocima potvrdi jos, da je primio 
od mletaCke obcine grad Kotor, kao i 7000 dukata za prvu godinu. Iza toga zapovijedi 
6. prosinca banu Emeriku Bubeku, neka poradi kod zitelja dalmatinskih, da vrate mle- 
tackim podanicima u Dalmaciji zemlje i posjede, koje im bijahu za posljednjeg rata oteli, 
jednako tia namire dugove, koje nijesu mletadkim ziteljima u ratno vrijeme placali. 

Posljednjih mjeseci god. 1381. i na po5etku 1382. zalazio je kralj Ljudevit desce u 
Hrvatsku (4. studenoga u Virovitici, 6 prosinca 1381. u Krizevcima, 5. sijecnja 1382. u 
Zagrebu). Kad je 5. sijecnja 1382. boravio u Zagrebu, dodjose preda nj poklisari i zastup- 
nici grada Kotora, po imenu Damjan i Marko, da mu se poklone u ime svoje obcine i 
da izmole potvrdu njezinih starih povlastica. Poslanici govorahu, kako je Kotor silno 
stradao od vatre, a zatim jos vise od mletacke sile, tako se je mnogo gradjana izselilo 
ca u daleke zemlje i gradove. Kralj im na to dragovoljno potvrdi sve dosadanje povlasti 
uz primjetbu, da ce on sam, ako Bog dade, doci u Kotor, ili pak svoju suprugu, kraljicu 
Elizabetu, onamo poslati, pak ce se onda tocnije iztraziti povlastice grada, te uSiniti sve, 
sto ce biti podesnije i sigurnije za stanje njegovo. Medjutim ni kralj ni kraljica ne vidjese 
nikad Kotora, 

(Karlo Dracki u Napulju 1380. — 1382.). Karlo Dracki bijase u svibnju 1376. 
odplovio iz Dalmacije u Napulj, da oblada tom kraljevinom. Ali kako nije imao dovoljno 
vojske, nije se mogao odrzati proti kraljici Ivani; s toga se god. 1378. povrati u Ugarsku, 
na dvor svoga rodjaka, kralja Ljudevita, moleci ga za pomoc. 

Medjutim promijenise se prilike u Italiji njemu u prilog. Dne 27. ozujka 1378. umre 
u Rimu gorljivi zastitnik kraljice Ivane, papa Gregorije XI. Kardinali na to izabrase 
8. travnja za papu barskoga nadbiskupa Bartolomeja, koji se prozva Urban VI. Ali vec 
nakon nekoliko mjeseci iznevjerise se francuzki kardinali, kojih bijase znatna vecina, 
novomu papi, koji im je bio mrzak kao Talijan i strog covjek, proglasi§e s ni§tetnih 
razloga njegov izbor ni^tetnim, te ovjen6a§e 20. rujna papinskom tiarom svoga druga, 
zenevskoga grofa Roberta, koji se prozva Klement VII. Ovoga priznade namah kralj 
francuzki i s njim zdruzena Skotska; uz njih pristade i napuljska kraljica Ivana, kivna 
na Urbana, sto nije htio da okruni za kralja 6etvrtoga joj supruga, Otona od Braun- 
schweiga. Ali Urban VI. ne znadijase sale. Odlufii Ivani osvetiti se, te ju s prijestolja 
zbaciti. Posla zato svoga komornika Martina Taranta u Ugarsku, nudeci kralju Ljudevitu 
napuljsko prijestolje ; ako ga on sam ne bi htio primiti, neka poslje svoga rodjaka Karla 
Dratkoga. Ljudevitu stize papinski poziv u najzgodniji cas. Poslat ce Karla Drackoga, 
da zavrsi rat s Mletcima, a onda neka s ugarskim Cetama prevail u Napulj, te sjedne 
na prijestolje svojih djedova. 

Vec bi spomenuto, kako je herceg Karlo Dracki 20. srpnja 1379. po§ao iz Budima 
u sjevernu Italiju, gdje je boravio kroz ciitavu drugu polovicu godine, ugovarajuci mir 
s Mletcima. Prije svoga odlazka iz Ugarske morade se Karlo Dracki sve^anom prisegom 
zavjeriti, da ne ce nikad niSta raditi ni poduzeti protiv Ljudevitovih kceri Marije i Jadvige, 
da se ne ce otimati ni za Ugarsku ni za Poljsku, vec vazda stititi i braniti pravo svojih 
rodjakinja. Tim je kralj Ljudevit mislio, da je osigurao buducnost svojim kcerima. 

Tek god. 1380. mogao je Karlo Dracki na to misliti, da iz mletaike oblasti podje 
kroz srednju Italiju na jug. Ljudevit mu je u to ime poslao novih fieta, koje je vodio 
madvanski ban Ivan Horvat, brat zagrebaCkoga biskupa Pavla. Uz bana Ivana bilo je vise 
ugarskih i hrvatskih velikasa, kao drugi brat njegov Ladislav, Nikola Cuz od Ludbrega, 
Ladislav Bubek i mnogi drugi. Zadaca bana Ivana bila je vrlo tezka, jer nije imao ni 
dovoljno vojske ni novaca, da se protude kroz srednju Italiju. Svojim ietama pridruzi 
placenike, a da ih uzmogne placati, prinudi firentinsku obcinu na zajam od 40.000 forinti. 
Kad se je ugarska vojska pribliiavala Kimu, ohrabri se papa Urban VI., te navijesti 



l86 LJUDEVIT I. VELIKI. 

napuljskoj kraljici rat. Obijedi ju s krivovjerja, uvrede veliCanstva i urote prema njegovoj 
osobi, te ju lisi svih njezinih zemalja, imanja, casti i prava, a podanike njezine oslobodi 
prisege vjernosti. Ivana se sada zivo zabrinu za svoju glavu. Dne 29- lipnja 1380. proglasi 
ona povelju, kojom uz privolu avignonskoga pape Klementa posini anzuvinskoga vojvodu 
Ljudevita, brata francuzkoga kralja Karla V , te ga podjedno imenova svojim bastinikom 
u Napulju, u grofovijama Provenci, Forcalquienu i Piemontu. Napokon mu s mjesta povjeri 
upravu vojvodine Kalabrije, te pozove svoje podanike, da mu se poklone kao svomu 
buducemu gospodaru. 

Anzuvinski vojvoda Ljuclevit ne mogase namah na put. Najprije se zadrza u Provenci, 
pogadjajuci se s papom Klementom i skupljajuci vojsku; a kad se bijase vec spremio, 
umre mu brat, kralj francuzki Kario V., te morade jos neko vrijeme ostati, da upravlja 
drzavom mjesto nedorasloga sinovca svoga Karla VI , kojemu je bilo tek dvanaest godina. 
Tako je Karlu Drackomu bilo moguce, da oblada Napuljem. Posto se je pogodio s papom 
Urbanom VI , imenova ga taj rimskim senatorom, dade mu napuljsko kraljevstvo u leno, 
te ga 2 lipnja 1381. okruni za kralja. Namah zatim pohita Karlo Drad;ki u Napulj. Na 
medji kraljevstva opre mu se Oto od Braunschweiga, da obrani drzavinu svoje supruge ; 
ali bi kod S. Germana razbijen. Dobitnik Karlo udje na to 16. srpnja 1381. u glavni 
grad Napulj. Ivana pobjeze iz prijestolnice svoje u tvrdju Castell dell' Uovo, gdje se je 
^etrdeset dana branila. Suprug Oto dodje joj u pomoc, ali bi svladan i zarobljen. Sada 
se i Ivana predade Karlu Drafikomu. Izprva postupaSe s njom castno i blago, te ju posti- 
vaie kao kraljicu; no kad se je poslije 1. rujna u Napulju izkrcalo provengalsko brodovlje 
od deset galija, dade ju Karlo zatvoriti u kasteo San Angelo. U studenom stize u Napulj 
Margareta, supruga Karla Dradkoga, sa svojom djecom Ladislavom i kcerju Ivanom, na 
§to bi i ona 25, studenoga ovjencana kralj evskom krunom. 

Tek u proljecu 1382. podize se anzuvinski vojvoda Ljudevit, da s izvrstno oprem- 
Ijenom vojskom provali u Napulj. Na prve vijesti o njegovu dolazku stao se broj njegovih 
privrzenika sve vise mnoziti. S toga se zivo zabrinu Karlo Dracki, te dade zasuznjenu 
kraljicu Ivanu 22. svibnja 1382. zadaviti i truplo njezino javno u jednoj crkvi napuljskoj 
izloziti, neka se narod osvjedodi, da je vi§e nema u zivotu. Kralj Ljudevit mogao je biti 
sada zadovoljan, jer je nesrecni brat njegov Andrija bio osvecen. Ali i miran mogao je 
biti, da Karlo Dracki ne ce smetati njegovim kcerima, posto je obladao talijanskom 
djedovinom Anzuvina S toga je svima silama radio, da se Karlo na stecenom prije- 
stolju uzdrzi, i da suzbije francuzkoga kraljevica. Dne 1. svibnja i 20. srpnja 1382. pozi- 
vase hrvatskoga i dalmatinskoga bana Emerika Bubeka, kao i obcine dalmatinskih gradova 
i otoka, da opreme galije i brodove, s kojima ce u zgodan 6as pohitati u pomoc njegovu 
»bratu«, kralju Karlu Dra6komu. I kraljeva supruga Elizabeta bija§e jo§ 23. travnja 
zapovjedila gradovima Zadru, Dubrovniku, Sibeniku, Trogiru, Spljetu i Kotoru, kao i 
otocima Hvaru, BraCu, Rabu i Cresu, da skupe sve svoje galije i svake vrsti ladje, koje 
bi bile zgodne za rat, pak da ih po nalogu bana Emerika Bubeka valjano opreme i 
s mom^adi obskrbe. Ban ce im takodjer u odredjeni cas kazati, kamo da ih na obranu 
Karla Drackoga poSlju. Dalmatinske obcine, premda su u posljednjem ratu mnogo stradale, 
rado se odazvaSe pozivu svoga kralja i kraljice, da pomognu Karlu Dradkomu, kojega 
bijahu kao hercega hrvatskoga zavoljele. Osobito se je iztaknuo grad Zadar, nekad stolica 
hercegova, koji bija§e jo§ 11. rujna 1381. priredio veliku svecanost u proslavu pobjede 
Karla Drackoga nad Ivanom i njezinom suprugom Otonom. Obcine skupise brodovlje, 
s kojim je onda ban Emerik Bubek u rujnu 1382. zaista odplovio u juznu Italiju. 

(Hrvatska u posljednjoj 6etvrti Ljudevitova kraljevanja 1372.— 1382.) 
Godine 1371. — 1376. bio je hercegom hrvatskim Karlo Dracki, a uza nj je bio banom 
slavonskim znameniti vojvoda Petar Cudar (Sudor 1368. — 1380.), koji se je proslavio u 
ratovima u Poljskoj i u Italiji, te ga je kralj i u diplomatskim poslovima siljao sve u Pariz 




I 



HRVATSKA u posLjEDNjoj Cetvrti LJUDEVITOVA KRALJEVANJA (1372. — 1382.). 187 



i Avignon. Herceg Karlo stolovase redovito u Zadru, odakle je upravljao i dubrovackim 
poslovima. Tu u Zadru rodila se Karlu i kci (u lipnju 1373.), §to je probudilo obcu 
radost u gradovima dalmatinskim. Oni nadarise mladu herceginju obiladm darovima; 
Trogirani pace nagradise sa dvanaest zlatnih forinti i poklisara hercegova, koji im bijase 
tu radostnu vijest priobcio. Inace se je herceg rado uplitao u nutarnje poslove dalma- 
tinskih obcina, te je sve zajedno sa svojom suprugom Margaretom preporucivao obci- 
nama, koga da biraju za sudce. No herceg bavio se je i hrvatskim stvarima, izdajuci 
povolje i djjeleci povlastice. Posljednja vijest o njegovu boravku u Hrvatskoj i Dalma- 
ciji potjece iz godine 1376. Dne 6. svibnja pomenute godine boravio je herceg u Spljetu, 
te je ondje izdao neku izpravu, opozvavsi svoju prijasnju odluku, kojom bijase cetin- 
skomu knezu Ivanu Nehpicu dosudio neke zemlje, a pripadale su drugima. 

Uz hercega i bana utjecao je u upravu Hrvatske i Dalmacije i sam kralj Ljudevit. 
Godine 1371. boravio je Ljudevit mjeseca ozujka i travnja sam glavom u Hrvatskoj i 
Dalmaciji; 26. ozujka bio je u Kninu, poslije u Vrani i Ninu, a 5. travnja u Zadru. I 
Trogirani nadali su se, da ce pohoditi njihov grad. Najprije mu poslase 500 for, a 
poslije ga zamoli§e, da im dade utvrditi gradski kasteo, 
i to dohodkom od tridesetine za sol. Prije i poslije svoga 
boravka na jugu zanimao se fje kralj u velike za stvari 
dalmatinske; dne 2. sijecnja podijeH zadarskomu nadbi- 
skupu Dominiku vlast pecata, da smije naime poput drugih 
biskupa i kaptola svojim pecatom ovjerovljivati javne izprave- 
Malo zatim , 6. ozujka , dosudi rabskomu biskupu desetinu 
u zupanijama Lidkoj i Buzkoj (Buzani), koju mu htjede oteti 
krbavski biskup. Dne 9. srpnja opet darova magistru Sara- 
cenu, knezu svoje komore u Srijemu i Pecuhu, otoke Cres i 
Lo§inj (insulam Absari i Kersi), »s onim povlasticama, po ko- 
jima ostaH plemici kraljevina Hrvatske i Dalmacije uzivaju 
svoja vlastita imanja.* Osobito pak odlikova Zadar, kojemu 
podijeii Citav otok Pag, cim medjutim povrijedi zitelje grada 
Raba, koji su od starine drzali jedan dio onoga ostrva. 

Godine 1376. zgodise se znamenite promjene u upravi 
Ugarske i Hrvatske. Najprije postade palatinom u Ugarskoj 
Nikola Gorjanski, koji je dosad kroz mnogo godina bio 
banom u Ma6vi. Time se rod Gorjanskih uzpeo do najvise 
vlasti i ugleda ne samo u Hrvatskoj, nego i u Ugarskoj. 
Nikola Gorjanski ostao je palatinom do smrti kraljeve, te je narocito za kraljeve bo- 
lesii skupio svu vlast u svojim rukama, koje nije htio pustiti ni poslije smrti nje- 
gove. Mjesto Gorjanskoga postade banom u Macvi Ivan H or vat, sin obicna plemica. 
Otac njegov Petar Horvat imao je posjeda u Ivanicu blizu Cazme, gdje su bila imanja 
biskupa zagrebat^koga. Odkad je Ivan Horvat miloScu kralja Ljudevita postao banom 
u Macvi, njegov je rod sve vi§e utjecao u javne poslove ugarske i hrvatske. Sam Ivan 
mora da je vec u one vrijeme bio jak i bogat imanjem, poSto mu 16. veljaCe 1376- 
dozvoljava papa Gregorije XI., da na svom vlastitom imanju (in feudo proprio) u bi- 
skupiji peduvskoj sagradi samostan za Franjevce, koji ce propovijedati razkolnicima i 
patarenima. Jo§ se silnije podize rod Horvata, kad je malo zatim Ivanov brat Pavao 
Horvat postao biskupom zagrebadkim (1379.). U prvi kraj bavio se je biskup Pavao 
duhovnim poslovima, te je primjerice 29. rujna 1380. osnovao poboznu bratovStinu, 
kojoj bijase svrha moliti za pokojnike i dijeliti milostinju zivima, te koja je slavila svoju 
godiSnjicu na blagdan sv. Jeronima. No vec god. 1381. dao se je biskup Pavao na diplo- 
matsko polje, te je zastupao svoga kralja na kongresu u Turinu, kad se je ugovarao 



Pecat Petra Cudaha 
(Sudora), 

bana (itave Slayonijc 

(1368.— 1380.). 

Polje pe£ata izpnnjeno je orna- 

mentikom. Nadpis : „S(iginuin) 

Petri Sodor bani". 

Izvomik u dr2avnom arkivu u 
BudimpeSti. 



i88 



LJUDEVIT I VELIKI. 



mir izmedju Mletaka i njihovih protivnika. I brat biskupov, ban Ivan, bija§e tada po 
nalogu svoga gospodara ostavio tuznu Macvu, te na 6e\u ugarske vojske po§ao u Italiju, 
da vodi boj za Karla Dra6koga. Tako se braca Horvati u jedan kraj proslavise, a u drugi 
spoznase s potonjim takmacem Ljudevitove kceri Marije. 

I u Hrvatskoj i Dalmaciji zgodila se god. 1376. odlazkom hercega Karla DraSkoga 
promjena na banskoj stolici. Kako je prijetio rat s Mletcima, povjeri kralj bansku cast 
u Hrvatskoj po tre6i put izkusnomu i pouzdanomu Nikoli Secu (1377—1380.). Vec 
je izlozeno, kako se je ban Nikola trsio, da za rata obrani dugu obalu hrvatsko-dalma- 
tinsku od Krka i Senja do Kotora, i kako je bitno doprinesao, da je mletaSki admiral 
Pisani bio godine 1378. pred Trogirom suzbijen. Nije njegova krivnja, §to nije mogao 
zaprijeciti manje nezgode, kao uzece Kotora i navaiu na Sibenik, ta on nije imao svoga 
brodovlja, vec je bio posve zavisan od Genoveza! Poput Nikole Seca trsio se je i ban 
Petar Cudar u Slavoniji, da odrzi red i mir u ono burno doba. On je neprestano mirio 
pruce se stranke, te je narocito nastojao izmiriti zagrebaSkoga biskupa s gradjanima 
slobodne obcine na brdu Gradcu. Podjedno je s pomocu banovca i krizevackoga zupana 















fiew-** (V.'j^ C.I-,.. ...^ J5j n,^>.^-^.-' ^^^A,:: Qr, 






POVELJA SLAVONSKOGA BANA NiKOLE Se6a 

od 1. studenoga 1372., kojom potvrdjuje pavUnskomu samostanu sv. Marije na predbrezju zagrebadkom (u Reme- 
tama) darovnicu Mikule, sina Miroslavljeva i Stjepana Jurjeva, izdanu za zemlju Luku (Lonca) god. 1292. (10.) 

Zemaljski arkiv u Zagrebu. 



(Petrus Chyrke) progonio razbojnike i ubojice u zemlji. Nastojanje banova pomagao je 
i kralj Ljudevit. Godine 1377. obnovio je svoju odredbu od 1359., da svi Ijudi u kra- 
Ijevini Slavoniji podpadaju jedino sudu bana i banovaca; a god. 1380. poostrio je svoju 
zapovijed, da se u ono ratno vrijeme ne smije izvoziti zito u strane zemlje i drzave, 
naredivsi podjedno, da se zito zaplijeni svima, koji bi ga vozili preko medja kraljevstva. 
Kad se je kralj iste godine desio u Hrvatskoj, skupio je 13. lipnja sabor prelata i baruna 
u Krizevcima, gdje je uz ino urekao drugi sabor, koji bi se naskoro obdrzavao u 
Zagrebu, i na kojem bi se konafino rijesio stari spor izmedju zagrebackoga kaptola i 
gradjana na brdu Gradcu poradi kule (na danaSnjem Vrazovu setalistu) i nekih zemalja. 
Na koncu godine 1380. odstupiSe oba bana: slavonskomu banu Petru Cudaru povje- 
rena bi uprava Hali^a (Crvene Ruske), a hrvatsko dalmatinski ban Nikola Se6 primi opet 
Cast vrhovnoga sudca na kraljevu dvoru. Banom hrvatsko-dalmatinskim postade sada 
Emerik Bubek, a banom slavonskim Stjepan Banic od Lendave, sin nekada- 
njega bana Nikole Banica. Stjepana Banica pomagao je vi§e puta u poslovima brat 



SMRT KRALJA LJUDEVITA 11. RUJNA 1382. 



189 



njegov Ivan, te se s toga i on koji put zove banom. Slavonskim banima bio je u pomoc 
sam kralj Ljudevit, koji je na koncu godine 1381. i na po5etku slijedece posljednji put 
boravio u Hrvatskoj. Dne 4. studenoga 1381. bio je u Virovitici, a 6. prosinca u Kri- 
zevcima, te je u oba mjesta izdavao izprave u prilog knezu Pavlu Zrinskomu, sinu onoga 
Jurja, koji mu je nekad morao ustupiti znamenitu Ostrovicu. Prvih dana sijecnja 1382. 
opet je bio kralj u Zagrebu, gdje je potvrdio povlastice nedavno stecenoga grada Kotora. 
Novi ban hrvatsko-dalmatinski Emerik Bubek nastupio je svoju cast jos u pro- 
sincu 1380. Suvremeni Ijetopisac, Zadranin Pavao Pavlovic, koji u svojem >Memo- 
rialu< izlaze zgode svoga vremena do godine 1409., zabiljezio je dolazak banov ovim 




Srebrena raka sv. Simuna u crkvi istoga imena u Zadru. 

Izradio ju je n Zadrn god. 1377. — 1380. milanski zUtar Fraaciscas de Mediolano (Francesco orefice, 
q. Antonio, da Sesto, territorio di Milano, abitante di Zara) po nalogu i o troSku kraljice Elizabete, supmge 
kralja Ljudevita I. Na pokrovca vidimo s jedne strane kip sv. Simuna u naravnoj velidini, a ca drngoj strani 
prikazani su na tri polja razni prizori, u srednjem sam nmjctnik Franciscas, kako izradjuje rakn. Na pobo£nim 
stranama pokrovca smjeSten je po jedan grb ugarskih Aoiuvina s kacigom, koja je nakicena nojevom glavom, 

kako drii podkovu u kljanu. S obje strane grba nalazimo slova L(udovicus) R(ex). 
Sama raka razdijeljena je na osam polja ; obje glavne strane imadu po tri polja, a svaka poboina jednu. Tu su 
prikazane razliiite cgode i dndesa, koja se t\tn modi svetieTih. Naia slika prikazoje dvije strane pokrovca i dvije 

strane same rake sa £etiri prizora. 




rijecima: » Godine 1380. dne 19. prosinca stigao je u Zadar novi ban, naime Henrik 
(Emerik), a 25. prosinca ostavio je grad gospodin Nikola Se6«. Novi ban imao je pune 
ruke posla, da pripravi brodovlje i vojsku, s kojim ce poci u pomoc Karlu DraCkomu u 
Napulj, §to je nakon razliiitih neprilika srecno i izveo. 

(Smrt kralja Ljudevita 11. rujna 1382.). Vec od viSe godina poboljevao je 
kralj Ljudevit. Silni napori rane mladosti, kad je s jednoga bojnoga polja hrlio na drugo, 
neprestani rad satre prije reda tijelo njegovo. S toga ne ide vise sam u rat, nego §alje 
onamo pouzdane svoje vojvode, Lackovice, Horvate, Bubeke i druge. Ali i duhom bijaSe 



190 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



veliki kralj klonuo: iztroSila se i duSevna snaga njegova, pak je postao gotovo neosjetljiv 
za sve, §to se je oko njega zgadjalo. S toga se i ne cudimo, sto je narocito u posljednjem 
ratu s Mletcima pokazivao premalo energije, te se je tako rat suvise otegnuo. 

Uz tjelesnu i dusevnu nemoc mucila je kralja zlovolja i briga. On bijaSe sav svoj 
vijek upotrebio, da pridigne moc i slavu svoje drzave i porodice, pak sta je napokon 
postigao? Cemu mu borbe u Srbiji i Bugarskoj, u VlaSkoj i Moldavi, u Poljskoj i Litvi, 
u Ceskoj i Austriji, pak i u Italiji od medje istrijanske do Sicilije ? Slava njegova i 
njegovih junaka pronosila se doduSe po Evropi, te se je s poSitanjem spominjalo ime 
njegovo, ali koja korist drzavi njegovoj, a jos vise porodici njegovoj? Napuljskoga kra- 
Ijevstva morao se odreci za se i za svoje izravne potomke; pace je u onaj par bilo vrlo 
dvojbeno. hoce li njegov sticenik i rodjak odoljeti francuzkornu pretendentu ? Ponosite 
Mletke bijase dva put pobijedio i ponizio, ali uza sve to ne bijaSe siguran, da ce dalma- 
tinsko primorje dugo ostati zdruzeno s njegovom drzavom, posto mu ne bijaSe uspjelo, 
da stvori veliku ratnu mornaricu, koja bi se mogla mjeriti s mletackom. A kakvi su 
bili rezultati na Balkanskom poluotoku? Njegov se nekadanji kletvenik Stjepan Tvrtko 
proglasio samosvojnim kraljem bosanskim i srbskim, dok je sama Srbija pod Lazarom 
Hrebeljanovicem jedva odbijala navale Osmanlija, kojima se vec pokoravahu bugarski 
vladari. Tu bijase Ljudevit zanemario najzgodnije vrijeme, da utvrdi medju juznim Sla- 
venima svoju vlast, pak da odlufinim, dosljednim i juna6kim ratovanjem odbije Osmanlije 
od Evrope. Sta je napokon postigao u Poljskoj, s koje nije svracao paznje ni jedan 
casak svoga zivota? Ba§ ziva zelja, da barem poljsku drzavu osigura svojoj dinastiji, 
narocito svojoj starijoj kceri Mariji, skloni ga, te je staleze poljske dozvao za 25. srpnja 1382. 
na sabor u Zvolen u sjevernoj Ugarskoj. Kad se nadjo§e na okupu, dovede pred njih 
svoju kcer Mariju kao buducu kraljicu njihovu, a podjedno im predstavi njezina zarucnika 
Sigismunda kao buducega kralja. Poljacima bija&e to vrlo neugodno, jer se bojahu za 
svoju slobodu i samosvojnost; ali napokon privoljese ipak, te se poklonise Mariji i Sigis- 
mundu kao buducim svojim vladarima. Na to odredi kralj, neka Sigismund podje namah 
u Poljsku, da nau6i jezik i upozna obicaje svojih buducih podanika. Kralj povjeri sestnaest- 
godisnjega mladica nadbiskupu Bodzanti u Gnijeznu, kapetanu Velike Poljske Domaratu, 
kao i kapetanu Male Poljske, Sendzivoju Subinu u Krakovu; suvise mu dade vojsku od 
Ceha i Ugara, da ga §tite i brane, narocito od mazovskoga kneza Semovita, koji je 
kao potomak Fijastovica trazio poljsko prijestolje. 

Nakon sabora poljskoga u Zvolenu podje Ljudevit u Trnavu, gdje no umre 
11. rujna 1382. u petdeset i Sestoj godini svoga zivota, posto je slavno vladao cetrdeset 
godina, jedan mjesec i dvadeset dana. Pet dana zatim (16 rujna) sahranise ga svecano 
u Stolnom Biogradu u kapelici, koju je sam sagradio uz crkvu sv. Marije. Zivotopisac 
njegov, arcidjakon Ivan de Kikullew, kaze, da je bila tolika zalost za njim, da su svi 
oplakivali kao svoju smrt (ut omnes quasi mortem suam deflerent). Obcinsko vijece u 
Trogiru zakljuci 5. listopada, »da svaki plemic mora u petak (10. listopada), subotu (11.) 
i ponedeljak (13.) poci na misu, koja ce se pjevati za dusu pokojnoga kralja*. 

Ljudevit je za svoga dugoga vladanja podigao Ugarsku tako visoko, da je postala 
jednom od prvih drzava u tadanjoj Evropi. On se je zaista uspjesno natjecao sa svojim 
slavnim suvremenicima, kao sto su bili Karlo u CeSkoj, Kazimir Veliki u Poljskoj, 
Rudolf IV. u Austriji, napokon i car Stjepan DuSan u Srbiji. Mnogo je tomu doprineslo, 
§to je vec otac njegov bio samu Ugarsku tako umirio, da se za Ljudevitova vladanja 
u njoj ne javlja ni najmanji pokret (izuzev neznatnu bunu erdeljskih Sasa god. 1343.). 
Tako je Ljudevit mogao u Ugarskoj vladati bas neogranideno, kako ni jedan od nje- 
govih predSastnika. Sve svoje odredbe, pa6e i one o porezima, izdavao je kralj bez pri- 
vole sabora, vec jedino nakon savjetovanja s prelatima, barunima i visokim dostojan- 
stvenicima, koji su mu bili bezuvjetno odani. Godine 1351. potvrdio je doduSe zlatnu 



SMRT KRALJA LJUDEVITA 11. RUJNA 1382. 



191 



bullu Andrije II. s nekim promjenama i dodatcima, htijuci tim nagraditi velikaSe i pie- 
mice za izkazane mu vjerne sluzbe, naroSito na osvetnim vojnama u Napulju; ali bas 
najzamasniju ustanovu buUe, da se naime svake godine imade sazvati sabor i razpravljati 
s njim o drzavnim poslovima, odnemario je sasvim. Cini se, da za tri posljednja decenija 
svoga vladanja nije sabora ni jedan put sazvao. Javni zivot ogleda se tek u zupanijskim 
skupstinama, gdje se narodito rjeSava vecina parnica, zatim u sastancima erdeljskih Sasa, 
kao i u gradovima, koji se svedjer mnoze 

Sve pored brojnih ratova, koje je Ljudevit vodio izvan granica svoga vladanja, i 
za koje je uzimao u svoju sluzbu strane placenike, narocito njemacke, cini se, da je 
novCano stanje njegovo bilo tako povoljno, te mu nije trebalo sazivati sabora, da trazi 
od njega pomoci. Dohodci kraljevske blagajne, narocito dohodci od carine i maltarine 
pomnozase se znatno, jer je kralj gorljivo svakim nacinom podupirao gradove, kojima 





I 



Srebrena raka sv. Simuna u Zadru. 

Otvoreni lijes sa svetim modima i zavietnim darovima. 



je neposredno zapovijedao, a uz procvale gradove podigla se znatno trgovina i obrti. 
SuviSe zavede Ljudevit god. 1351. i novi porez, koji su u Sitavoj drzavi, izuzev samo 
zidovima opasane gradove, placali svi krunski podanici, BijaSe to >devetina« od zita i 
vina, koja se je utjerivala nakon ubrane crkvene desetine. Taj isti porez dozvoli pobirati 
takodjer prelatima i plemicima od njihovih podanika, ^da bi mu drzavni zitelji Sto vjer- 
nije sluzili«. Zeleci dakle biskupima i velikaSima omoguciti, da ga u ratno vrijeme §to 
izdaSnijim banderijima pomazu, nije se zacao moc i onako vec vrlo bogatih magnata i 
crkvenih poglavara povecati, pak je tako stvorio novu oligarhiju, koja je mogla manje 
jaku vladaru biti vrlo opasna. On sam dakako nije se morao bojati sile njihove, jer ih 
je umio obuzdavati. Baruni pokoravali su se njemu voljko i natjecali su se, kako 6e mu 
ugadjati; jednako su i gradovi stajali vjerno uza nj, poSto im je uStio toliko samosvoj- 
nosti, da su se mogli slobodno razvijati i napredovati. Uslijed sve to veceg blagostanja 



192 LJUDEVIT 1. VELIKI. 

i zivahnog prometa s evropskim zapadom, osobito s Italijom, podigla se i dusevna kul- 
tura Takmeci se sa susjednim vladarima, s 6e§kim i poljskim kraljem, kao i s austrijskim 
vojvodama, koji su u svojim prijesfolnicama podigli sveucilista, osnova i on god. 1367. 
univerzu u Pe6uhu, za koju medjutim papa ne dozvoli bogosloviju, po§to je to tada od 
njega zavisilo. Ako ogledamo sve, sto je Ljudevit ucinio u Ugarskoj i za nju, moramo 
samo povladiti ugarskim povjestni6arima, koji su toga znamenitoga vladara prozvali » Velikim*. 
Ljudevitovo vladanje bijaSe zamasno i za Hrvatsku. Njemu bija§e posredilo, te je u 
svojim rukama skupio vi§e hrvatskih zemalja, nego §to ih je drzao i jedan vladar nakon 
izumrca narodne dinastije. Hrvatsko-dalmatinsko primorje proteglo se do Dubrovnika, 
pade do Kotora, a s njim bi hrvatskomu kraljevstvu privaljeno i 6itavo oto6je uz izto6nu 
stranu jadranskoga mora. A i na kopnu bijase obnovio granice uze Hrvatske, oduzevsi 
bosanskomu banu sve zupe i gradove, §to su ih nekad predji njegovi od Hrvatske 
odkinuli. Ban hrvatski zapovijedao je odsad ne samo Klisu i OmiSu, nego i gradu 
Bistrici u Hlivanjskoj zupi, Imoti u Imotskoj zupi, pace i nekim gradovima na srednjoj 
Neretvi. U tim su gradovima bili namjeSteni kastelani ili knezovi, koji su se pokoravali 
hrvatskomu banu, a onda kralju. 

Dok je Ljudevit u jednu ruku granice hrvatskoga kraljevstva znatno razmakao, 
nastojao ga je u drugu oslabiti, te ga bolje pritegnuti centralnoj vlasti. Vac od prije 
bijase doduSe Slavonija izmedju Drave i Gvozda radi uprave odijeljena od ostale Hrvatske 
i Dalmacije. Ljudevit htjede Slavoniju jos jace otudjiti ostaloj Hrvatskoj i tim, sto je 
plemstvo njezino kusao izjedna6iti i sbratimiti s ugarskim. Sto je nadalje u prijaSnja 
vremena bila tek iznimka, postade za Ljudevita, i to od god 1356. pravilom, da naime 
zaseban ban upravija Hrvatskom i Dalmacijom, a opet drugi ban Slavonijom. 

Najvise medjutim trsio se ie Ljudevit, da zatre ih bar sku6i one starohrvatske kne- 
zevske rodove, koji su sve do njega biU zastupnici hrvatskoga naroda, a po tom i 
pokretaci javnoga zivota u Hrvatskoj. Kako je mrzio svaku inu vlast pored svoje, on je 
s najvecom bezobzirnoscu postupao s tima starohrvatskim knezovima, koji su i po pori- 
jeklu i po vlasti svojoj bih stariji od njegove mlade dinastije. Najnemihja sudbina stigla 
je Bribirske knezove, koji su njegovu rodu utrU put do prijestolja. Pootimao im je sve 
gradove, koje su drzah bUzu primorja, a onda je jednu granu premjestio u Slavoniju u 
Zrin, dok su potomci druge grane poslije kuburili kao obicni plemici u svojoj plemenitoj 
djedovini naokolo grada Bribira. Jednako je skudio knezove Nelipice, kojima je oteo 
temelj njihove vlasti, grad Knin; jednoga je Nelipica, kneza Ivana, premjestio u zupu 
Cetinu, da se ondje nateze sa susjednim bosanskim knezovima, a drugoga, Kostadina od 
Nec^vena, namjestio je za kastelana u Skradinu. Oba pak sku5io je tako, da su se srecni 
cijenili, kad su se mogli grijati na suncu njegove kraljevske milosti. Ni Kurjakovicima 
u Krbavi nije bilo bolje. Kneza Gregorija Kurjakovica poveo je Ljudevit sa sobom u 
suzanjslvo u Ugarsku, gdje je mozda i poginuo, a sina mu Jurja preselio u Slavoniju, 
gdje je sluzio kao kastelan kraljevskoga grada Dobre kuce u krizevadkoj zupaniji. Ostali 
Kurjakovici bili su sudbinom staroga kneza Gregorija tako zastraseni i klonuli, da su se 
Gregorijevi sinovci, knezovi Nikola i Toma, gotovo natjecali, kako ce bolje ugadjati 
svomu kralju i gospodaru. Kako su knezovi Ugrinici od plemena Subic, narocito knez 
Budislav i sinovi njegovi Juraj i Gregorije iz neke mrznje na Bribirske knezove ved od 
prvoga kraja prianjali uz kralja Ljudevita, poznato je i suvise. I knezovi Frankapani, ti 
vazali dvaju gospodara, priljubili se jo§ otcti Ljudevitovu, da bi se tako s pomocu Anzu- 
vina mogli otresti vrhovne vlasti mletaCke, sto im je napokon i poslo za rukom. U 
posljednje vrijeme Ljudevitovo izticu se osobito kao gorljivi i vjerni podanici kraljevi 
knezovi Stjepan i Ivan Frankapan; Stjepan se ozenio Katarinom Carrarovom, sestrom 
najodludnijega saveznika kraljeva, a knez Ivan Anom, sestrom gori^koga grofa Main- 



p 



SMRl KRALJA LJI'DP-.VITA 11. Rl'JNA 1 3S2. 



193 




"s • 

U hi 



s 

oi 



8 



u 

'■J 



■S^niflliJiji^ 



,-•* '1,1 »<ii'l 1'. - 



I & 
S c 

C4 T 



harda VII., koji je takodjer pomagao Ljudevita u ratu s Mletcima. Napokon su i knezovi 
Babonici, tada vec Blagaji zvani, bili zaboravili na tezke udarce, zadane im od Karla 
Roberta, te su zrtvovali sada krv i 
blago svoje za proslavu njegova 
sina. 

Citavo dakle visoko plemstvo 
hrvatsko, ti nekadanji gordi feu- 
dalni knezovi, bili su ili smrvljeni 
ili vjerni, pokorni sluzbenici kra- 
Ijeve svijetlosti. Odporna njihova 
snaga bijase slomljena bar za neko 
vrijeme. A da se vise tie podignu, 
mislio je Ljudevit postici na dva 
nacina. 

Prvo je kralj nastojao kao u 
Ugarskoj, da stvori novo visoko 
p 1 e ms t v o od drzavnih i dvorskih 
castnika, koji bi jedino sluzili njega, 
i kojih bi sjaj i napredak bio tijesno 
skopcan s njegovom dinastijom 
S toga je bas gvozdenom do- 
sljednoscu od svili drzavnih i 
dvorskih 6asti izkijuiivao danove 
starih, feudalnih knezevskih poro- 
dica. Za ditava njegova vladanja 
od cetrdeset godina nije bansku 
cast obnasao nijedan clan hrvatske 
feudalne aristokracije. Kralj je ban- 
sku 6ast tako u Hrvatskoj i Dal- 
maciji, kao u Slavoniji izkljucivo 
povjeravao nizim plemicima, koji 
su prije zasluge stekli za kralja 
budi na bojnom polju, budi kao 
dvorski castnici ili upravnici u 
drugim oblastima (naro6ito u Er- 
delju). Pak i tu nije kralj uzimao 
plemice iz hrvatskih oblasti na jugu 
Gvozda, nego izkljucivo iz Sla- 
vonije, vecinom takove muzeve, 
kojih su tek jedna ili dvije gene- 
racije zivile na jugu Drave, i koji 
su jos imali roda i posjeda onkraj- 
Drave u Ugarskoj. Od starih uro- 
djenika odlikovao je kralj jedino 
porodicu Gorjanskih, koja se je 
upravo po odanoj sluzbi Anzuvin- J 

cima podigla do najvise vlasti i < .-. 

sjaja. No pored tih urodjenika 

podigoSe se Banici od Lendave, Lackovici, Cuzi, Seti i Secenji, Cudari i Bubeki, koje 
je kralj obilato obskrbio imanjima u Slavoniji, nadaju(5i se, da 6e oni jednom biti glavna 

llrv. povl. II. I. *3 




> 

^ - 
z 

c 
o 

i 3 



< 



"Wi 



11 



ilH'^rT 



c/1 



IX, 







u 



194 



LJUDEVIT I. VELIKI. 



podpora njegovoj kceri. Tek posljednjih godina Ljudevitova vladanja zadobaviSe se vlasti 
i ugleda takodjer potomci stare urodjenicke porodice, naime braca Horvati: Ivan kao 
ban macvanski, a Pavao kao biskup zagrebaSki. 

Drugo sredstvo, da se nikad vi§e ne pridignu feudalni knezovi hrvatski, bijaSe 
Ljudevitu to, da je u Hrvatskoj na jugu Gvozda stao osobito pogodovati nizemu plem- 
stvu, koje je bilo podijeljeno u plemena, te koje je vazda bilo u oprijeci prema feudalnim 
knezovima, U jednu ruku bise osvjezene uspomene na one vjijeme, kad jos nije bilo 
feudalnih knezova, vec su plemenitim plemenima bill na celu zupani plemenski, a u 
drugu se je ruku stala uvadjati uredba ugarskih zupanijskih plemickih sudova (stolova). 
Tako je hrvatsko nize plemstvo s torn reorganizacijoin postalo jako i ugledno, a podjedno 
mocnom podporom kraljevstva protiv feudalnih knezova i njihove premoci. Po parni- 
cama, koje su se god. 1360. pred kraljevom majkom Elizabetom razpravljale u Zadru, 
naroCito po onoj parnici izmedju cetinskih plemica Grubica i kneza Ivana Nelipica, 
mozemo lako suditi, kako se je u ono vrijeme digla gotova hajka na hrvatske knezove. 

Uz malo plemstvo podupirao je Ljudevit i u Hrvatskoj gradove i varo^i. U Slavo- 
niji bijase jo§ god. 1347. >gradjanima i gostima* trga Krapine izpod istoimenog grada 
podijelio poveljom razne slobode i pravice; jednako je potvrdio i obnovio privilegija 
drugih kraljevskih gradova i trgoviSta. U Dalmaciji je osobito odlikovao Dubrovnik i 
Kotor — a uz njih Zadar, u koji je 5esto dolazio i sam i sa svojom majkom i suprugom. 
Narodito supruga njegova Elizabeta, kci bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, zavo- 
lila je osobito grad Zadar, te mu je darovala dragocjenu umjetninu, koja se i danas jos 
Stuje kao svetinja. Kraljica je naime poklonila gradu Skrinju ili raku od srebra, u kojem 
su sahranjene svete modi sv. Simuna Pravednoga. Srebrena raka s mocima cuva se u 
crkvi sv. Simuna. 

O tom darovanju kraljice Elizabete znade se ovo. Godine 1377. boravila je Elizabeta 
mladja, supruga kralja Ljudevita, u »vjernom« gradu Zadru, gdje se je poklonila modima 
sv. Simuna Pravednoga. Tu joj se dade na zao, sto tijelo svetdevo nije imalo pristojna 
lijesa, u kojem bi pocivalo. S toga kraljica prigodom odlazka svoga iz grada darova tisucu 
maraka srebra, da se nadini srebrena raka; podjedno zamoli pet odlicnih gradjana, da se 
za to pobrinu. Oni povjerise posao zlataru Franji Antonijevu iz Milana, koji je tada u 
Zadru zivio, i koji ga je god. 1380. srecno dovrSio, kako to nadpis na lijesu kaze. Raka 
je duga 1-95 met., visoka 130 m., a Siroka 079 m. Iznutra i izvana ukraSena je kipo- 
vima i ornamentima od srebra, koji prikazuju razlicite prizore iz zivota svetceva, zatim 
kraljicu Elizabetu s kcerima, bolest njezina otca, bana Stjepana Kotromanica, grb Anzu- 
vina s inicijalima L. R. (Ludovicus rex), brod na moru, i drugo. 




Ljudevit I. Veliki i supruga mu Elizabeta. 

Po reliefu iz crkve u mjestu Maria Zell u Stajerskoj. 



in. 
MARIJA I KARLO DRACKI. 

(1382.-1387.). 

Prvo vrijeme Marijina vladanja (1382. 138J.) — Prilike u Poljskoj (I382. — 4. oiujka 1386.J, — Buna u 

Vrani (1383.) i urota u Zadru (8. srpnja 1384); liga hrvatskih vclik&5a (1384.) i uzroci zavjere. — Izmirenje u 

Poiegi. (27. travnja — 16. svibnja 1385.) i osnova, da se kraljica Marija udade za francuzkoga kraljevica Lja- 

devita. — Dolazak Knrla Drnckoga o Hrvatsko (12. rujna 1385.) i krunisanje njegovo u Stolnom Biogradu 
(31. prosinca 1 385.). — Vladauje i smrt kralja Karla Dradkogn (24. veljafe 1386.). — Pokolj kod Gorjana 

(25. srpnja Ij86.) i stnrt kraljice Elizabete (a sijednju 1387.). — Kruaisanje kralja Sigismiinda (31. oiajk* 1387.) 

i oslobodjenje kraljice Marije {4. lipnja 1387.) 



Ornamenat s rake sv. Straunu u Zadru. 



MARIJA I KARLO DRACKI 



(1382.- 1387.). 




I 



rvo vrijeme Marijina vladanja, 1382.— 1383. Namah 
sutiadan iza pokopa kralja Ljudevita vjencana bi u Stolnom Bio- 
gradu njegova starija kci Marija za kralja (17. rujna 1382.). Za tu 
slavu ne bijase sazvan zasebni sabor, vec su krunisanju prisustvo- 
vali oni velikaSi, prelati i plemici, koji bijahu dosli na pogreb po- 
kojnoga kralja. Tako nije kraljica imala ni prigode, da potvrdi stare povla- 
stice kraljevina Ugarske i Hrvatske, a narodito zlatnu bullu Andrijinu. 

Kraljica Marija bijase jos od god. 1374. zarudena s braniborskim 
markgrofom Sigismundom,mladjim sinom slavnoga ceSkoga kraljaKarIaIV.(I.) 
Mladoj kraljici bijase tada nekih dvanaest godina, te ne bijaSe s toga ni 
malo podobna, da uzdrzi naslijedjenu drzavu na onoj visini, na koju ju 
bijase podigao veliki otac njezin. AH u prvi kraj nije se ipak to moglo 
slutiti, poSto je vladanje mjesto nedorasle kceri preuzela majka joj Eliza- 
beta. Ta umna i odludna zena, bratudeda bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka, 
bijase jo§ posljednjih godina svoga vojna mnogo utjecala u drzavne po- 
slove, te je s toga bila dovoljno spremna i jaka, da zamijeni kralja Ljude- 
vita. K tomu je kraljici majci bio desna ruka palatin Gorjanski, kojega je 
porodica tradicijonalno bila najjaCi stup Anzuvinima izmedju plemstva ugar- 
skoga i hrvatskoga, dok je on sam za pokojnoga kralja stajao najprije na braniku 
banovine Mac^ve, a od god. 1376. kao palatin na celu svemu javnoinu zivotu u Ugarskoj. 
Skrbnici nedorasle Marije stali su zaista drzavom upravljati sasvim u duhu pokoj- 
noga kralja. I u nutarnjoj politici kao i u vanjskoj poSli su sigurnim utrenikom njegovim. 



igS MARIJA 1 KAHLO DllACKf. 

Pace ni dvorskih ni drzavnih castnika ne izmijeni§e. Nikola Se6 ostade i dalje dvorskim 
sudcem, a Nikola Zambov tavernikom; jedino magistrom peharnika postade mjesto Jurja 
Cudara zlokobni poslije Blaz Forgac, koga je mlada kraljica vec prvih mjeseci svoga 
kraljevanja nadarila nekom kraljevskom zemljom. U Hrvatskoj i Dalmaciji banovao je i 
dalje zasluzni Emerik Bubek, docim je banom citave Slavonije ostao Stjepan Banic od 
Lendave, kojega je vise puta u tezkoj sluzbi pomagao brat Ivan. I prelati zadrzase na- 
ravno svi svoja mjesta, naroCito za crkvu i drzavu vrlo zasluzni zagrebaCki biskup Pavao 
Hotvat Brat njegov, nekadanji ma6vanski ban Ivan borio se je tada zajedno s trecim 
bratom Ladislavom u napuljskom kraljevstvu, da obrani i utvrdi prijestolje Ljudevitovu 
gojencu, Karlu Drackomu. 

Osobito bijaSe stalo i kraljici majci Elizabeti, kao i palatinu Nikoli Gorjanskomu, 
da primorske gradove u Dalmaciji sto cvrsce k sebi pritegnu. Ta ti su gradovi od vajkada 
bill nestalni i nepouzdani, te su tek nedavno bili opet pridruzeni vladanju ugarsko-hrvat- 
skoga kralja, pak je bilo premalo vremena proslo, da bi se bili privikli novomu redu i 
gospodaru. K tomu se je bilo bojati, da ce i Mletci poceti iznova razapinjati svoje mreze, 
ne bi li sada mozda postigli, na sto za ziva Ljudevita nijesu mogli ni misliti. Bojazan 
medjutim skrbnika bila je, sto se tice dalmatinskih gradova, tada posve neopravdana. 
U svini gradovima bila je kud i kamo pretezitija stranka, koja se je s uzasom spomi- 
njala mletaCkoga vladanja i koja je nastojala sto bolje priljubiti se Hrvatskoj i njezinim 
vladarima, da se tako osigura od Mletaka za sva potonja vremena. Tako se zgodi, da 
su ba§ dalmatinski gradovi najprvi i najodusevljenije pozdravili i priznali novu vladu. 
Od svih pak gradova najvise se iztaknu Zadar, kojega je i cuvstvo zahvalnosti privezalo 
uz kraljicu majku Elizabetu. Ta ne bijahu prosle ni dvije tri godine, sto se je Zadar 
ponosio krasnim i dragocjenim darom njezinim, srebrenom rakom sv. Simuna Pra- 
vednoga. 

Kad je u Zadar stigla prva vijest o krunisanju kraljice Marije u Stolnom Biogradu, 
boravio je u gradu knez Butko Budislavov Kurjakovic, tada starjesina krbavskih knezova. 
Dne 8. listopada sastade se on s ovlastenim zastupnicima obcine zadarske u manjoj 
kancelariji gradske vijecnice, te prisegom utvrdi s njima »savez, bratimstvo i vjecno 
prijateljstvo, i da ce se medjusobno pomagati po svim silama i znanju uz vje5nu vjernost 
i uztrajnu vjeru nasim gospodjama kraljicama*. Zadarsko gradjanstvo bijase vec prije u 
velikom vijecu ovlastilo svoga nacelnika i rektore, kao i neke odli^nije gradjane, izmedju 
njih i povjestniCara Pavla Pavlovica, da tu prisegu poloze. Dva dana poslije te sveSane 
zavjere, 10. listopada 1382. poslase Zadrani tri svoja poklisara kraljici Mariji u Budim. 
Bijahu to nadbiskup Petar, nadalje plemeniti muzevi Andrija Grizogono i Marin Oranic, 
kojima bi povjereno, da podju u ime obcine pokloniti se kraljici, njezinim skrbnicima i 
savjetnicima. Poklisari ponijese sa sobom preporucna pisma i za braniborskoga markgrofa 
Sigismunda, zarudnika kralji^ina, zatim za opoljanskoga vojvodu Vladislava, palatina Nikolu 
Gorjanskoga, biskupa zagrebaCkoga Pavla, dvorskoga sudca Nikolu Seca, bivsega slavon- 
skoga bana Petra Cudara, erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica i druge velika§e. 

Prije medjutim, nego §to je zadarsko poslanstvo izvrsilo svoju zadacu, bijaSe kraljica 
majka Elizabeta poslala svoga pouzdanika, vesprimskoga zupana Ivana Bissena, za nekim 
zamasnim poslom u Dalmaciju. Posebnim pismom od 25. listopada obavijesti ona iz Njitre 
»rektore, konsule i obcine gradova Zadra Sibenika, Spljeta, Nina, Trogira, kao i ostalih 
obcina u kraljevinama Dalmaciji i Hrvatskoj*, da je k njima poslala Ivana Bissena »u 
nekim svojim i drzavnim poslovima*, pak im zapovijeda, da zupanu sve vjeruju, po§to 
je »podpuno upucen u njezine namjere*. Zupan Ivan jamaino je imao zadacu, da dalma- 
tinske obcine upozori na pogibli, koje su im po mnijenju kraljevskoga dvora prijetile od 
mleta6ke republike. U drugoj polovici studenoga bio je Ivan Bissen vec u Zadru, te je 
vije(5ao o zamasnim stvarima s ondjeSnjim vijecem. Vec 2. prosinca pisu Zadrani kraljici 



PRVO VHIJFME MAniJlNA VLADANJA (1382. — 1383.) 



199 



Elizabeti, da je Ivan Bissen trazio u njih savjeta, kako da se uzdrze oni krajevi (super 
quibusdam, conseruationem hariim partium concernentibus, consilium expetendo), i da 
su mu po najboljem znanju na sve zrelo i promiSIjeno odgovorili, sto se ti6e »o6uvanja 
onih strana*. 

Iz Zadra posao je Ivan Bissen u druge primorske gradove. Nije poznato, sta je 
ondje radio, ali nema sumnje, da je sve gradove zatekao spremne na sluzbu novoj vladi. 
Jer ti su se gradovi i sami bojali Mletaka, pak i susjeda hrvatskih na kopnu, a narocito 
bosanskoga kraija Stjepana Tvrtka. Osobito je grad Dubrovnik bio upro svu snagu, da 
odoli i Mletcima i bosanskomu kralju. U Dubrovniku naime bija§e se proculo, da su 
>MIetci namah po smrti kraija Ljudevita odlucili pokuSati, kako bi po drugi put osvo- 
jili Dalmaciju*. Znajuci Dubrovcani, da bi »gubitak ostale Dalmacije bio i za njih od 




DvoGUBi pe6at kraljice Marije. 

Na prednjoj strani sjedi kraljica na prijestolju, drieci u rukama kraljevske znakove. Desno prijestolju grb ugarskih 
Aniuvina, a lijevo grb s dvostrukim kriiem. Nadpis u dva redka: *f Maria dei gra(cia) Hungarie Dalmaci(e) 
Croacie Rame Stryie Galicie Lodomerie Comanie Bnlgarieqne regina princeps Sallernitana et honoris ac mootit 
Sancti Ang(e)li domina*. Na stralnjoj strani grb s dvostrukim kriiem, lijevo i desno grba po jcdan noj s pod- 
kovom n kljunu ; vi^e grba sv. Lsdislav. a oiie grba zmaj. U kutovima ornamentike gore dva andjela, a dolje 
dva zmaja. Nadpis: >Aliad par sigilli domine Marie dei gra(cia) regine Hangarie et alio(rn)m regnoram alio 

pari expresso(ni)m«. 

Izvomik u dr2avnom arlcivu u Be^u. 



velike §tete«, jer im je susjedstvo mletacke vlasti bilo kud i kamo opasnije, nego vladanje 
ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji nijesu imali ni znatne mornarice, pregnuse svom snagom, 
da sve dalmatinske gradske obcine sloze u velik savez za zajednidku obranu i sigurnost. 
Jos 22. listopada 1382. zakljutilo je vijece umoljenih u Dubrovniku, da se utanadi savez 
(ligam et unionem) s gradom Zadrom i ostalini gradovima Dalmacije protiv Mletaka. 
Svi gradovi dalmatinski obvezaSe se, da ce jedan drugoga pomagati, ako bi mletadka 
obcina koji od njih zauzela ili doSla da na nj udari. Savez taj imao je vrijediti i proti 
svima susjedima na kopnu (de terra firma), ako bi koji htio svladati ili ostetiti dalma- 
tinske gradove. Dubrovdiani su pri torn jamacno misHli na bosanskoga kraija Stjepana 
Tvrtka, koji im je vec od nekoga doba mnogo jada zadavao. Njegovoj drzavi naime 
trebase mora i brodovlja, a tu mu smetaSe u jednu ruku grad Dubrovnik, a u drugu 



2O0 MAHIJA I KAlU.O nRACKI. 

vlast ugarsko hrvatske kraljice Marije, koja je iza otca bastinila grad Kotor Da zatre trgo- 
vinu Dubrovnika, pa kojoj je ta obcina bila jaka i ugledna, a podjedno da odkine i 
Kotor od kraljice Marije, podize Tvrtko na ulazu u carobnu Boku kotorsku na vrlo zgodnu 
mjestu nov grad, koji nazove Sv. Stjepan. Poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je 
ime Ercegnovi (Castelnuovo). Taj grad neka bude glavno primorsko trgoviste bosanskih 
i srbskih zemalja, neka se u njem usredotoci sva trgovina, a Dubrovnik i Kotor neka 
propadnu. Sve unatoc starim ugovorima i povlasticama, podijeljenim odprije obcini dubro- 
vaCkoj, podize kralj Stjepan Tvrtko u novo osnovanom gradu slanicu, i ucini ga trgom 
za prodaju soli. Tim bi Dubrovcanima nanesen velik udarac, te nije cudo, sto bijahu 
utanaiili savez s ostalim dalmatinskim gradovima. U isto vrijeme posiljahu svoje posla- 
nike k bosanskomu kralju, da ga odvrate od njegovih namjera. Dimitrija BeneSic i Gjon 
Sorko6evic ne mogose niSta izvrSiti, tek knez Dragoje Gucetic pogodi se s kraljem. On 
zatece Tvrtka u Humu, u zaseoku Biscu izpod staroga grada Blagaja. Tu mu stade izla- 
gati, >kako Dubrovnik ima zakone stare sa vs^mi raskimi gospodari, da u primorju ne 
bude nigd^re postavljen novi trg, razv6 na m^sto, gde jest bil postavljen u prvih obicni 
trg i mesta«. Ne zna se, da li je Tvrtka smeksalo izlaganje dubrovackoga kneza, ili je 
opet sto doprinesao vesprimski zupan Ivan Bissen; bilo sto bilo: kralj je Stjepan Tvrtko 
dne 2. prosinca 1382. izdao Dubrovniku povelju, kojom je odredio, »da ne budet u 
onom gradu Ijubo pod gradom (Novim) trg soli prodanija do veka«. 

Izlozene prilike jasno pokazuju, da je kraljica Elizabeta bila opravdano zabrinuta 
za >sa6uvanje onih strana«, i da nije bez razloga poslala Ivana Bissena u Dalmaciju. Jer 
da Mletci neSta snuju, mogla je domisljata kraljica nagadjati vec po tom, sto je ta inaSe 
vrlo uctiva obcina kroz citavu godinu 1382. odgadjala, da joj izkaze svoju sucut poradi 
smrti njezina supruga, kralja Ljudevita. Sad bi obcina zaklju6ila, da to obavi pismeno, 
sad opet izabrala bi zasebne poslanike Petra Morosina i Petra Bragadina, koji medjutim 
ipak ne podjose na put. Bas to kolebanje mletacke obcine odavase jasno, da sama 
ne zna, kako da se prema novoj vladi pona§a; da li bi ju naime priznala ili ne. Kraj 
takih prilika [smatrase kraljica Elizabeta za potrebito, da si novim prisegama zajamci 
vjernost dalmalinskih obcina. 

Na po^etku godine 1383. osvanu na jugu Velebita zasebni punomocnik kraljice 
Elizabete i Marije, da utvrdi u vjernosti i odanosti'dalmatinske obcine, a s njima i ditavu 
Hrvatsku. BijaSe to Nikola, prepoSt kaptola sv. Petra u Pozegi. Njemu se pridruzi Detrik 
Bubek, zamjenik (locum tenens) hrvatskoga bana Emerika Bubeka. Vec 15. sijeCnja 
saobci dubrovaSko vijece svoje zaklju6ke obim kraljicama kroz banskoga namjestnika 
Detrika Bubeka Malo zatini nalazimo prepoSta Nikolu i namjestnika Detrika Bubeka u 
gradu Zadru. Tu se oni predstaviSe kao zasebni poklisari i punomocnici kraljevskoga 
dvora, te pozvase gradsko vijece, da u ime gradjanstva polozi zakletvu vjernosti, pokor- 
nosti i odanosti kraljici Elizabeti, kao i njezinim obim kcerima, Mariji i Jadvigi, posto 
njima poradi pomanjkanja muzkih potomaka pripada pravo na prijestolje i krunu ugarsku. 
Zadrani se radostno odazvase tomu pozivu. Dne 2. velja6e sastade se veliko vijece gradsko, 
svega sedamdeset i pet vijecnika, a medju njima nacelnik (vicarius) Otonello de Scalz 
(de Discalciis) iz Padove, rektori Ivan Zloradic, Saladin Saladinic i Augustin de Zigalis, 
nadalje Toma de Rosa, opat brda sv. Krsevana, onda Pavao Jurjevic (de Georgiis), 
kraljevski vitez i knez grada i varo§i ^ibenika, i drugi. Skupivsi se u velikoj obcinskoj 
palaii prisegose svi redom pred poklisarima »prisegu vjernosti i poklonstva* kraljicama 
Elizabeti, Mariji i Jadvigi. Podjedno se svefiano zavjeri^e, »da ce svaku urotu, izdaju, 
netrjeru, i sve sto bi vrijedjalo ili umanjilo cast, korist, ili osobe njihovih velicanstva, 
odkriti i preprijediti, cim bi §to o tom doculi, i da ce sve ono uciniti i izpuniti, sto su 
svi dobri, pravi, vjerni, zakoniti i plemeniti gradjani i podanici duzni ciniti i vrsiti*. Jo§ 
istoga dana obavijestise Zadrani kraljice, kako su se njihovu pozivu odazvali. 



PHVO VUUKMK MARI.IINA VLADANJA (1382—1383) 



Iz Zadra podjo§e prepo§t Nikola i banski namjestnik Detrik Bubek u druge gradove 
dalmatinske, gdje no jednakim na6inom primiSe prisegu vjernosti. Oko 16. veljade stigose 
u Dubrovnik, gdje se zadrzase viSe dana I tu je knez Andrija Sorkocevic s citaviin 
yijecem svedano prisegao, ga priznaju gospodje kraljice, Jelisavu naime i kceri njezine 
Mariju i Jadvigu nasljednicatna na kraljevskorii prijestolju i svojim naravnim gospoda- 
rima, te ce im vjerni i odani ostati, kao §to su bill njihovu biage uspomene predsastaiku. 
U zakletvi se primjecuje, da se dubrovacka obcina odazivlje pozivu kraljica s obzirom 
na slobode, podijeljene joj od Ljudevita, kao i na Ijubav, koju je on gojio prema gradu; 
ali pored zakletve vjernosti i odanosti da ostanu ipak nepovrijedjene sve slobode i povla- 
stice, milosti i obicaji, koje je blage uspomene kralj Ljudevit vjernoj obcini podijelio, 
potvrdio i savjestno obdrzavao. 

Prepost Nikola razpravljao je po nalogu kraljica s Dubrovcanima i o drugim 
zamaSnim pitanjima, narocito o obrani Dalmacije, kad bi se Mletcima opet prohtjelo 
udariti na tu zemlju. Narocito je Nikola trazio od dubrovackog vijeca, neka mu svjetuje, 
da li bi zgodno bilo obnoviti savez s Genovom, starom takmicom mletaCke obcine. 
Dne 21. veljace izabere malo vijece dubrovacko tri muza, po imenu Martola Tudisica, 
Luku Bunica i Ivan Gradica, kojima bi povjereno, da 
razmisljaju, §to da se kraljicama svjetuje u pogledu sa- 
veza (lige) s Genovezima. Jama6no je prepoSt Nikola pri- 
mio dobre upute, s kojima se je vratio kraljicama u Ugarsku. 

Namah iza odlazka Nikolina pohitaSe zastupnici i 
poslanici dalmatinskih gradova u Budim, da zamole u 
kraljica potvrdu svojih starih sloboda i privilegija, i pod- 
jedno da izvrse neke poslove. Dubrovcani posla§e 
16. ozujka dva svoja posianika, po imenu Petra Gundu- 
lica i Stjepana Lukarica. Oni ce najprije predati godiSnji 
dohodak od pet stotina dukata, a onda ce traziti zastite 
od srbskoga i bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka, koji 
je unato6 svojoj povelji od proSIe godine grad Novi u 
zupi Dradevici svedjer dizao, te ga uiinio glavnim trgom 
u primorju bosanskom, tako da su i zitelji hrvatski i 
dalmatinski grnuli onamo, vozeci vino i sol. Tim je 
zaprijetila velika pogibao trgovini dubrova6koj, a i ko- 
torskoj. Bas na molbu dubrovafikih posianika izdade 
kraljica Marija 11 travnja u Budimu sporazumno sa 
svojom majkom Elizabetom , kao i s prelatima i ba- 

runima proglas na sve zitelje kraljevina Dalmacije i Hrvatske, kojim zabrani njima 
dovazati vino i sol u grad Novi u zupi Dracevici, posto se to protivi sloboStinama i obi- 
dajima grada Dubrovnika. Malo dana zatim, dne 17. travnja, potvrdi kraljica Marija »sve 
i pojedine ugovore i konvencije«, koje bijaSe dubrovacka obcina kroz stoljeca utanadila 
s raSkim i bosanskim kraljevstvom, dakako, »u koliko ti ugovori nijesu proti tasti krune 
ugarske i njezina kraljevskog veli6anstva«. Kraljica je tom potvrdom odito uzela u 
zaStitu dubrovaSku obcinu proti boaanskomu kralju, koji je stao gaziti stare ugovore na 
zator vjerne obcine. Na toj povelji zapisani su svi tadanji duhovni i svjetovni dosto- 
janstvenici u Ugarskoj i Hrvatskoj; od hrvatskih prelata spominju se nadbiskup zadarski 
Petar, spljetski Ugolin i dubrovafiki Ugo, biskup zagrebaCki Pavao (Horvat), bosanski 
Juraj, srijemski Tvan, kninski Pavao, ninski Dimitrija, trogirski Grisogono, Sibenski Matej, 
hvarski Stjepan, makarski Jakov, skradinski Mihajlo i senjski Toma; nadalje od svjetovnih 
dostojanstvenika palatin Nikola Gorjanski, ban ditave Slavonije Stjepan Banic od Lendave, 
ban hivatski i dalmatinski Emerik Bubek, madvanski ban Stjepan Filipov i drugi. 




Tajni peCat kraljice Marije. 

Usred peCata grb iigarskih Aniuvina, 
a naokolo ruba nadpis: „f S(igillum) 
secre(tnm) Marie regi(n)e Hiing«r(ie) 
et C(roatie)". 

Arkiv u BudimpeSti 



202 MARIJA I KARLO DHAGKI. 

Osim dubrovackih poslanika boravili su tada na kraljevskom dvoru i zastupnici 
ostalih gradova dalmatinskih i hrvatskih. Grad Sibenik bijale poslao Tomu, Dominika i 
Ivana Naplavica, koji su se uz ino potuzili na nasilja, sto su ih po6injali u kolaru grada 
Sibenika Vlasi, tako kraljevski, kao i oni cetinskoga kneza Ivanisa Ivanovica Nelipica. 
Ti su Vlasi, doseljenici iz iztocnih strana, sa svojim stadima dolazili u podrucje grada 
Trogira, popasli ondjeSnje livade i travnike, a uz to pocinjali i drugih Steta, pace robili 
i ubijali. Kraljica Elizabeta na molbu Sibenskih poslanika zapovjedi pismom od 27. travnja 
hrvatskomu banu Emeriku Bubeku, da re6ene Vlahe iz kotara sibenskoga silom iztjera, 
a za podinjena nasilja nov6anom globom kazni Podjedno nalaze kraljica banu, neka ne 
dopuSta Vlasima dolaziti na Bosiljinu, jer nanose stete kraljevskoj komori soli, a uz to 
uznemiruju i one, koji plove po moru. Pismo kraljicino na bana prili6no je ostro sastav- 
Ijeno, narocito gdje mu spotice, sto se nije u torn pogledu obazirao na prijasnja pisma 
njezina (admirare non sufficimus, cur littere nostre maiestatis, de qua ipsum honorem 
banatus conservatis apud vos, qua presumcionis audacia parvi penduntur et aspernantur: 
vobis exinde nimium improperamus). Napokon se je na kraljevskom dvoru desio tada i 
trogirski biskup Grisogono, kojemu je kraljica Marija 11. svibnja posebnom poveljom 
podijelila autenticni pe6at, s kojim smije poput ostalih biskupija i kaptola javne izprave 
potvrdjivati i podkrijepljivati. U toj zanimljivoj povelji iztice kraljica Marija, da je ona 
po nasljednom pravu i po redu rodjenja (iure successorio et ordine geniturae) zadobila 
prijestolje i krunu ugarsku, posto joj je otac umro ne ostavivsi muzkih potomaka (absque 
prole masculina de medio sublato). U obce se u kraljevskim poveljama onoga doba 
mnogo puta iznosi to nasljedno pravo kraljice Marije. U povelji pace, koju je takodjer 
11. svibnja izdala banima 6itave Slavonije, braci Stjepanu i Ivanu Banicima od Lendave, 
kaze kraljica Marija, da je ona naslijedila otcevo prijestolje »kao pravi sin* (tanquam 
filius masculinus). Nema sumnje, da kraljica svoje nasljedno pravo iztide narocito 
za to, sto je jamacno bilo Ijudi, koji su poricali pravo njezino. 

Medjutim su se kraljice nekako pogodile i sa Mletcima. Tek poslije 4. veljade 1383. 
bijahu se mletacki poslanici Pavao Morosini i Petar Bragadini spremili na put u Ugarsku. 
Vijece republike dade im onoga dana naputak, kako da izvr§e svoje poslanstvo. Duzd 
Antun Venerio doznaci po &est dukata dnevice za svakoga, dade im za pratnju osam 
sluga, jednoga biljeznika, blagajnika, pa6e i kuhaca. Cim dodju na kraljevski dvor, neka 
najprije izkazu duboku zalost obcine poradi smrti kralja Ljudevita, i radost, §to se kraljice 
nalaze u dobrom stanju, i napokon neka im ocituju spremnost obcine za svaku dobru 
sluzbu na njihovu cast. Ako bi kraljice ili baruni zapodjeli govor o stvarima, koje bi se 
ticale obcine i njezina stanja, neka odgovore obcenito, kako vec umiju; ako bi pak 
stvari bile vrlo zamaSne, te se sudarale s cascu i koriscu republike, neka pisu vijecu i 
Cekaju na njegov odgovor. Sami da ne zapocnu nikakih dogovora, ve6 ako ne bi kra- 
ljice toga ucinile, neka se dastnp oproste s njima i s velikasima, pak neka se onda kuci 
povrate. 

Negdje u ozujku ili travnju boravili su mletacki poslanici na kraljevskom dvoru u 
Ugarskoj. Jamacno su dobivene naloge tocno izvrSili, kako im je naputak odredjivao. 
Sta se je inace zgadjalo, nije zabiljezeno; samo se znade, da su im neki velikaSi, kao 
palatin Nikola Gorjanski, erdeljski vojvoda Ladislav, i senjski biskup Toma predlagali, 
kako bi zgodno bilo, kad bi se utanacio savez (liga) izmedju republike i Ugarske. Veli- 
kaSi su jamadno tim savezom mislili u jednu ruku osigurati Dalmaciju od svake navale 
mleta6ke, a u drugu steci u Mletaka pomoci za rimskoga papu i napuljskoga kralja 
Karla Drackoga, koji su ba§ u to vrijeme mnogo stradali od pretendenta, francuzkoga 
kraljevica Ljudevita Anzuvina. Ali mletacki poslanici, drzeci se zadana im naputka, odgo- 
vori§e, da nemaju od svoje obcine punomoci za taj posao, s toga da ce prije svoje 
vijece obavijestiti. Vrativsi se na koncu travnja kuci, priobcise poslanici ponudu velikaSa, 



PRILIKE U I'OLJSKOJ (1382. — 1386.). 203 

na sto vijece u svojoj sjednici 4. svibnja zakljuci, neka poslanici pisu toboz u svoje ime 
recenim velikaSima, da je vijece rado i dobrohotno (placibiliter et benigne; saslu^alo 
ponude njihove, i da bi se po onom, Sto su dokudili, mogao naci nacin, da se utvrdi 
dobro bratinstvo izmedju obiju drzava. Medjutim ipak do saveza ne dodje, vec bi na- 
prosto potvrdjen turinski mir. Poslije toga stize u Mletke bosanski biskup Juraj, kao 
poslanik kraljica, te 15. svibnja 1383. primi od duzda i vijeca u nazoc^nosti mletackoga 
kancelara i povjeslnicara Raphaina de Caresinis prisegu na evangjelje, da ce turinski 
mir i sve njegove uvjete vjerno i tocno obdrzavati. Namah zatim posla i mletacka obcina 
svoga poslanika Saracena Dandula u Ugarsku, da pred njim poloze jeiinaku prisegu 
kraljice Elizabeta i Marija. Nazocnost mletadkoga poslanika na kraljevskom dvoru dade 
opet povoda, te se je stalo natucati o savezu izmedju obiju drzava; ali ni taj put ne bi 
nista utana6eno. Pace mletacka obcina pribJizi se zatim bosanskomu kralju Stjepanu 
Tvrtku, oSitomu tada protivniku kraljica, primi ga 30. srpnja 1383 za svoga gradjanina, 
pace mu poslije dozvoli, da si u Mletcima o svom troSku dade sagraditi dvije galije. 

Kraljica Elizabeta kao skrbnica nedorasle svoje kceri ucini u to promjenu u upravi 
Hrvatske i Dalmacije. Posto je dosadanji ban Emerik Bubek i onako bio mnogo zabavljen 
izvan svoje banovine, a k tomu ga je i sada cekala druaa zadaca, rijesi ga ona u milosti 
dosadanje casti njegove (banatum Dalmatiae et Croatiae magnifico viro Enrico . . salva 
dilectione auferentes), pak povjeri banovinu brvatsku prija^njemu erdeljskomu vojvodi 
Stjepanu Lackovicu. Posebnim pismom, izdanim 15 lipnja u Budimu, obavijesti kraljica 
o toj promjeni nacelnike, obcine i grad|ane gradova Zadra, Sibenika, Trogira, Spljeta, 
Dubrovnika, Raba i Nina, zapovjedivsi im podjedno, da novoga bana u svem siusaju i 
duzno mu pocitanje izkazuju. 

Novi ban Stjepan Lackovic dodje u Zadar bas prvoga kolovoza 1383. 
kako je to zabiljezio suvremeni Ijetopisac zadarski Pavao Pavlovic. On bijase sin neka- 
danjega hrvatskoga bana Stjepana Lackovica (1351. — 1352.) od plemena Apor, koji se 
bijase za Ljudevita proslavio u Napulju, pak za nagradu primio od njega gradove Ca- 
kovac i Strigovo u Medjumurju. Porodica dakle Lackovica bijaSe po milosti kralja Lju- 
devita ugledna i jaka, te se je za to i kraljica Elizabeta mogla nadati, da ce sin slav- 
noga bana Stjepana starijega zajedno sa svojom bracom (Emerikom, Nikolom, Ladislavom) 
vjerno i nepokolebivo braniti pravo nasljedstva njegove kceri Marije i zarucnika joj 
Sigismunda. No da li su njezine nade bile opravdane, imale su tek potonje zgode pokazati. 

(Prilike u Poljskoj, 1382. do 4. ozujka 1386.). Kralj Ljudevit bijaSe malo 
pred svoju smrt sklonio poljske staleze, da su kcer njegovu Mariju priznali za svoju 
buducu kraljicu, a njezina zarucnika Sigismunda za buducega kralja. Sigismund bijase 
pa6e poSao u Poljsku, da obikne tamoSnjemu zivotu, i da udje u volju poljskoj gospodi. 
Tu mu bijahu glavni savjetnici nadbiskup gnijezdanski Bodzanta, zatim vrhovne staroste 
Domarat i Sendzivoj. Mladi Sigismund naziva§e se vec tada »ba§tinik« ill >gospodar kra- 
Ijevstva poljadkoga* (heres regni Polonie). 

Ali dim se je kralj Ljudevit razstavio s ovim svijetom, promijeni§e se namah prilike 
u Poljskoj. Ugarsko vladanje kroz dvanaest godina nije nimalo bilo Poljacima pocudno, 
a sad se podize veliko-poljsko plemstvo, te izjavi, da ce Sigismunda samo onda primiti 
za kralja, ako odpusti omrazenoga starostu Domarata, te se uza to obveze, da ce zajedno 
sa svojom suprugom stalno prebivati u poljskoj drzavi. Sigismund, koji nije jo§ navrSio 
ni petnaest godina, te je bio sasvim u vlasti Domarata i njegovili prijatelja, odkloni te 
zahtjeve, jer da je prihvatio narodito drugi, bio bi se morao odreci Ugarske i Hrvatske, 
koje ne bi jamacno htjele biti nuzzemlje polja^ke. Ali ni Poljaci ne popustiSe, vec zakiju. 
di§e malo zatim 28. studenoga 1382 na saboru u Radomsku, da ce za svoju kraljicu 
priznati samo onu od Ljudevitovih kceri, koja ce biti spremna sa svojim suprugom sta- 
novati u Poljskoj. Tim zakljudkom zakrdiSe put do prijestolja kraljici Mariji i njezinu 



204 MARIJA I KARLO DRaCkI. 

zarufiniku Sigismundu, i utrijeSe put mladjoj sestri Jadvigi. Zajednica medju Ugarskom i 
Poljskom bude tim takodjer prekinuta, a Sigismundu, koji je imao nesto privrzenika u 
Maloj Poljskoj, ne preostade drugo, nego da se vrati u Ugarsku, ne odrekavSi se ipak 
svake nade, da bi se mogao kada tada ovjen^ati krunom Pijastovica 

Cini se, da je istoj kraljici majci Elizabeti u neku ruku godio odpor Poljaka proti 
Sigismundu. Donekle nije voljela pravo Sigismundu, a k tomu ju je i boljelo, §to joj je 
mladja kci Jadviga ostala bez itega, dok je otac starijoj kceri namijenio dvije krune. 
Napokon morala je Elizabeta ugadjati i zeljama poljskoga naroda, po§to je svedjer 
obstojala jaka stranka, koja nije htjela da 5uje ni za jednu kcer njezinu, vec se je oku- 
pila oko mazovskoga kneza Semovita, potomka Pijastovica. 

Sve te prilike doprinesle su nedvojbeno, te je sama kraljica Elizabeta stala raditi 
za svoju mladju kcer Jadvigu. ]ok u prosincu 1382. poru^i Poljacima, da uztraju u svojoj 
odanosti prema Ljudevitovim kcerima, i da se ne poklone nikomu, pac!;e ni Sigismundu. 
Na koncu veljace 1383. javi opet Poljacima, da ih u ime svoje kceri Marije oslobadja 
svake zakletve, polozene budi njoj budi njezinu zarucniku; mjesto nje neka prime Jadvigu, 
te neka ju buducega uzkrsa okrune za svoju kraljicu. Poljski stalezi prihvatiSe tu ponudu 
28. ozujka na saboru u Sieradzu, te odredise jo§, da Jadviga do Duhova (10. svibnja) 
dodje u Krakov, gdje ce ju ovjencati kraljevskom krunom. 

Duhovi medjutim osvanuse, a Jadvige ne bi. Velikasi poljski bijahu do§li u Sandecz, 
da dodekaju kraljicu Elizabetu i Jadvigu, pak da ih odvedu u Krakov. No ondje im stize 
poziv od Elizabete, da dodju k njoj u KoSice. Oni se odazvase, te podjose u KoSice, 
gdje su s kraljicama Elizabetom i Marijom ponovo ugovarali (oko 17. svibnja). Jadviga 
bi doduse pridrzana za kraljicu, ali njezino krunisanje odgodjeno bi do Martinja (11. stude- 
noga) 1383. SuviSe bi jos utana6eno, da ce Jadvigu, ako bi umrla bez potomaka, nasli- 
jediti u Poljskoj starija sestra Marija, a obratno ce Jadviga baStiniti Ugarsku, ako Marija 
ne bi imala poroda. 

Ocito je, da je kraljica Elizabeta na stanku u KoSicama opet poradila u prilog 
svojoj starijoj kceri Mariji, te se je unatod prijasnjim dogovorima pomiSljalo sve na 
mogucnost, da bi se obje drzave opet jednom mogle naci pod jednim glavarom. Bit ce, 
da su u tom pogledu djelovali na kraljicu majku ugarski velikaSi, narodito palatin Nikola 
Gorjanski, kojima je jamacno bilo stalo, da Poljska i dalje ostane uz Ugarsku. No vrlo je 
vjerojatno, da je i ceski kralj Veceslav u to pregnuo, da osveti sramotu svoga brata 
Sigismunda, koji je nedavno morao gotovo umaknuti iz Poljske. Veceslav je jamadno 
zahtijevao od Elizabete, da se izpune ugovori i odredbe pokojnoga kralja Ljudevita, pak 
da se Sigismundu makar silom prokrci put na poljsko prijestolje. Elizabeta morala je 
privoliti na taj zahtjev, to vise, §to se je bio u Poljskoj proglasio kraljem mazovski 
knez Semovit. I tako kraljica majka, mjesto da prema dogovorima u Kosicama opremi 
mladju kcer Jadvigu, posla u Poljsku markgroia Sigismunda sa 12.000 vojske, pridje- 
livsi mu za savjetnike ostrogonskoga nadbiskupa, kardinala Dimitrija, i druge velikase. 
Cete ugarske nemilo poharase ditavu Mazoviju i susjedne oblasti, pace i posjedovanja 
gnijezdanskoga nadbiskupa bi§e Ijuto opusto§ena. Tek posredovanjem opoljanskoga vojvode 
Vladislava, nekadanjega palatina ugarskoga, utanaceno bi na pocetku listopada 1383. 
primirje izmedju Sigismunda i Semovita do dojducega proljeca. Kraj takih prilika ne 
bija§e ni spomena, da bi kraljevna Jadviga prema obecanju svoje majke dosla na Martinje 
u Krakov, i ondje bila ovjeniana za kraljicu. Pa6e poljacki poslanik, krakovski kastelan 
Sendzivoj, koji je poradi toga potrazio kraljicu Elizabetu u dalekom Zadru, ba6en bi od 
nje u tamnicu, iz koje se medjutim srecno spase. 

Poljacima bijase napokon dodijalo to neizvjestno stanje. Dne 2. ozujka 1384. sku- 
piSe se u velikom broju na saboru u Radomsku, te poslase odanle priprosta plemica 
kraljici Elizabeti u Ugarsku, da joj izporudi njihovu posljednju rijed. Ako do 8. svibnja 



I'niMKK V POLJSKOJ (1382. — 1386.). 



405 



ne bude Jadvige u Krakovu, neka Elizabeta viSe ne o6ekuje poljaCkih poslanika, jer se 
je sabor prisegom zavjerio, da ce toga dana birati drugoga kralja. Na tu poruku imenova 
kraljica Elizabeta Sigismunda namjestnikom za Poljsku, te ga s novim Cetama posla prema 
toj zemlji. Ali sada planuse ogorCenjem i dosadanji privrzenici Anzuvina, te sav narod 
odlud:! oduprijeti se nametniku. Sigismund bijase dopro tek do Lublova u sipuSkoj zupa- 
niji, kad mu dodjo§e u logor poslanici krakovskoga i sandomirskoga plemstva, te mu 
ocitovase, da ga nikad ne ce priznati ni za kralja ni za namjestnika; ako bi pak s vojskom 
prekoraCio medju, docekat ce ga kao neprijatelja. Sigismund se uvjeri, da mu je poljsko 




Jadviga, kraljica poljska. 

Fo slid n stolnoj crkvi u Krakovu. 



prijestolje izmaklo, pak'stade ugovarati. Obeca uz ino, da ce sam kraljicu Elizabetu sklo- 
niti, da najkasnije do Duhova poSIje Jadvigu u Poljsku. Da li je Sigismund obedanje 
svoje smijerao izpuniti, vise je nego dvojbeno. 

Medjutim i Duhovi 1384. prodjoSe, a Jadvige ne bi. Nezadovoljstvo je s toga medju 
Poljacima sve vile mah otimalo; napokon bi za 22. rujna ureden sabor, na kojem 6e se 
birati novi kralj. Sad se prepade Elizabeta, te posla napokon Jadvigu u Krakov. Pridru- 
zila joj ostrogonskoga nadbiskupa Dimitrija, danadskoga biskupa Ivana, i viSe svjetovnih 



2ob MARTJA I KARLO DRaCkI. 

velika§a. Dolazkom Jadvige umiri se opet poljsko kraljevstvo, te 15. listopada 1384. 
ovjen6ase u Krakovu gnijezdanski nadbiskup Bodzanta i krakovski biskup Ivan RadJicki 
kcer Ljudevita Anzuvinca starom krunom Pijastovica. 

Na prijestolju poljskom usred Krakova, a u kraljevskom gradu Wawelu stolovala 
je sada mlada kraljica Jadviga, djevojka od trinaest godina. A bila je ne samo mlada, 
nego i Ijepota na glasu. Poljski Ijetopisac DJugosz kaze, da joj u ono doba nije bilo 
takmice u 6itavom svijetu (neque enim pro ea tempestate in universe orbe parem aesti- 
mata est in pulchritudine habuisse); dok opet talijanski pisac iz Padove priCa, da se je 
po svim stranama siroke zemlje slavila mila i sjajna Ijepota mlade kraljice (per tutte le 
parti del mondo era nota la chiara e splendida bellezza della regina). Glas o Ijepoti 
mlade kraljice bijaSe dopro sve u pogansku Litvu, te je veliki knez litavski Jagelo 
(JagieWo) zazelio, da mu bude supruga. Potaknut mozda i poljskom vlastelom, posla on 
na po6etku god 1385. svoje poslanike u Krakov, koje su vodila braca njegova Skirgielo 
i Boris. Ti stupise 18. sije6nja pred cetrnaestgodisnju kraljicu, snubeci ju za svoga kneza 
Jagela. Ako ona privoli, Jagelo ce s 6itavim rodom svojim, s plemstvom i pukom svojim 
ostaviti poganstvo, te preci u krilo rimokatolicke crkve, te ce 6itavo blago svoje potro- 
siti za boljitak obiju drzava. Sve, sto je Poljska za prijaSnjih vremena izgubila, povratit 
ce joj svojim trudom i troskom; sve poljacke suznje, koje su Litvani za minulih ratova 
zarobili, pustit ce na slobodu. Napokon obeca, da ce sve litavske i ruske oblasti svoga 
vladanja zdruziti s poljskim kraljevstvom u jednu drzavu. Sve te sjajne ponude ne mogase 
medjutim Jadviga prihvatiti, posto je jo§ god. 1378. kao dijete od sedam godina bila 
vjencana s austrijskim vojvodom Vilimom, sinom Leopoldovim, s kojim se je poslije vi§e 
puta sastala, te ga od srca zavoljela. No posto su ju velikasi salijetali, da ne odbije tako 
moguca prosca, posla ona litavske poslanike k majci svojoj u Ugarsku, neka se s njom 
dogovore. Poslanici zaista podjose, da u prevejane Elizabete izrade, §to nijesu mogli 
dokon^ati u Krakovu. Lukava Elizabeta docekala ih kraljevski, pak stala onda na sve 
strane plesti i snovati, ne mareci toliko za rane srdca kcerina, koliko za moc i slavu 
svoje porodice. U to do§ao u Budim i austrijski vojvoda Leopold, otac supruga Jadvi- 
gina, da obrani pravo svoga sina; ali Elizabeta nadmudrila ga pustim obecanjima 
(28. srpnja), a u to se ohjerucke prihvatila posla, da sveze dijete svoje s poganinom 
Jagelom. Nakon nekoliko mjeseci javnih i tajnih dogovaranja pukao sud Jadvigi: poljska 
se gospoda sporazumila s kraljicom majkom, a onda WJodek Krakowski i Nikola Osso- 
linski u kolovozu 1385. posli u Litvu. U Krevi zatekose kneza Jagela, te mu od Eliza- 
bete i poljskoga plemstva donijese dobre glase. 

Medjutim pozali Jadviga, §to nije naprecac odbila litavskoga kneza Jagela. Ne mo- 
guce dulje zatomiti boli srdca svoga, posla tajno svoga pouzdanika Gniewosza Dalewicza 
k svomu suprugu Vilimu, te ga pozove, da §to prije dodje u Krakov, pak da jednom ucini 
kraj svima spletkama. Vilim jedva to docekao. Skupio kicenu druzinu, nagomilao blaga 
i zlata, te osvanuo pred Krakovom bas u onaj cas, kad su se poljski poslanici rocili 
s Jagelom u Litvi. Vilim u§ao vec u varos, pak ce da pohita u kraljevski grad Wawel, 
da zagrli svoju vjencanu drugu; ali eto zla: pred njim zatvorio vrata kastelan krakovski 
Dobieslav Kurozw^ki, privrzenik litavskoga kneza. Nevoljni Vilim morao se nastaniti u 
varo§i izpod kraljevskoga grada, te se tu sastajao sa svojom suprugom u blagovalistu 
franjevackoga samostana, kamo bi Jadviga gotovo svaki dan dolazila. Poslije se Vilim 
kradom usuljao i u kraljevski grad. Ali^ na jednom zaCu za to kastelan Dobieslav. Bijesan 
pohitao u odaje, ali viSe ne nadje Vilima. DomiSljata Jadviga pustila ga po konopu iz 
grada, pak se tako bijedni Vilim spasao od Ijutog dusmanina svoga. Sad Dobieslav stao 
jos budnije paziti na kraljicu. Zavjerio se, da se ona ne ce vi§e sastati s Vilimom, pak 
bilo §ta mu drago. Vilim se opet nastanio u varosi, a Jadviga pohitala, da ga pohodi. 
Htjela ona da sa druzinom svojom izadje iz grada Wawela; ali kad tamo, gradska vrata 



PRILIKE U POIJSKOJ (1382. — 1386.). 



307 



zaniandaljena. Dobieslav zapovjedio strazi, da ill ne otvara ni sanioj kraljici. Pianula 
Jadviga, ali straza je ne slu§a. Skupilo se gospode i dvoranika. Kraljica se tuzi, §to joj 
ne dadu, ni da se razstane sa svojim vojnom; ali Dobieslav ostaje tvrd i gluh. Mlada 
kraljica, zastidjena i osramocena, pianula od silna gnjeva. Skotila k strazaru, silom mu 
iz ruku iztrgla sjekiru, pak poletila da razsijeSe mandalu. Ali u to navaliSe gospoda, te 
ju molbama i zaklinjanjem odvratili od toga nauma. 

Nebogi Vilim morade na to pobjeci iz Krakova, ni ne oprostiv§i se sa svojom 
zenom, a tuzna Jadviga vrati se slomljena srca u odaje kraljevskoga dvora. Ali je nasla 
i tjesitelja u zalosti svojoj. Nadbiskup gnijezdanski, biskup krakovski, staroste, kastelani 
i sva sila poljske vlastele zgrnula se oko kraljice, pak ju tjeSili i bodrili, da zaboravi 
na Vilima. Neka pregori svoju Ijubav, da udini srecnom i kraljevinu Poljsku i knezevinu 
Litvu, neka podje za kneza Jagela, pak ce spasti milijune poganskih dusa i osnovati 
mocnu dinastiju, koja ce sjajno vladati najvecom i najmocnijorn drzavom na iztoku 
Evrope. Ostavljena i osamljena kraljica na posljedku privoljela na tu zrtvu. 







4--^gr5^ 



■•^^^ *,*• '^-^ 




PODOR GRADA VrANE U DaLMACIJI 
(u sredovjefnoj HrvaUkoj). 



Vec 12. sijeinja 1386. boravilo je novo polja6ko poslanstvo u Wolkowysku u Litvi 
Jagelo vjenCat 6e se s Jadvigom, a brak njezin s Vilimom Habsburgom razrijeSit ce sveta 
stolica rimska. Suprug Jadvigin bit ce kralj poljski i veliki knez litavsko-ruski. Kad bi 
sve utana(!:eno, podje Jagelo u Poljsku, te 12. veljade 1386. udje svecano u Krakov. 
Jagelo ostade sav zacaran, kad mu knezovi mazovski i kujavski dovedose bajnu kraljicu 
svoju pred oci. A i Jadviga se ponesto smiri, kad ugleda Jagela, muza krasna u najljepSim 
godinama, pravoga viteza i kneza. Tri dana zatim (15. veljade) primi Jagelo s ditavim 
nekrStenim rodom svojim sv. krst po obredu rimske crkve, a 18. veljafie privede k zrtve- 
niku lijepu Jadvigu, po§to bijaSe njezin brak s vojvodom Vilimom razvrgnut. Jagelo dobi 
na krstu ime Vladislav. Nekoliko dana poslije, dne 4. ozujka 1386. ovjendan bi za kralja 
poljackoga. Ba§ onoga dana , kad je gnijezdanski nadbiskup Bodzanta uresio Vla- 
dislava Jagela krunom Pijastovica, vratio se je nesrecni Vilim otcu svomu u Bec^. 

Ovako se je Poljska posve odvojila od Ugarske. Nova dinastija JagelovicJa ne samo 
da je vladala srecno i slavno svojom kraljevinom, nego je poslije viSe puta znatno utje- 



2o8 MAKMA I KAIU.O DRAf.KI. 

cala u sudbinu Ugarske i Hrvatske. Potomci pa6e Jagela i Jadvige popese se u XV. sto- 
Ijecu i na prijestolje ugarsko i hrvatsko. 

Buna u Vrani (1383.) i urota u Zadru (8. srpnja 1384.); liga hrvatskih 
velikaSa (1384.) i uzrocizavjere. U isto vrijeme, kad je kraljica Marija sa svojim 
zarucnikom Sigismundom izgubila kraljevinu Poljsku, potresena bi vlast njezina i majke 
joj Elizabete u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mnogo su tomu doprinesli MIetci i uz njih bosanski 
kralj Stjepan Tvrtko, ali najvi§e neki velikasi hrvatski. Od tih pak stao se'u to vrijeme 
osobito izticati Ivan Palizna, poglavica ili prior reda Ivanovaca u Hrvatskoj i Ugarskoj» 
kojemu je bila stolicom znamenita Vrana na jugoiztoku Zadra. Red vitezova Ivanovaca 
drzao je prostrana imanja ne samo u Hrvatskoj, nego i u Ugarskoj, pak tako je pogla- 
vica tih vitezova bio jedan od najsilnijih i najuglednijih velikasa. 

Nije jos tocno protrazeno porijetlo i porodicne prilike toga znamenitoga muza. 
Spomenici ga zovu »Johannes de Palisna (Palixna, Palysna, Palishna). U bjelovarsko- 
krizevackoj zupaniji, a u kotaru i obcini GareSnici stoji i danas maleno selo PaleSnik 
sa 123 kuce i 620 stanovnika; god. 1334 spominje se »ecclesia s. Petri de Palichna« 
u arcidjakonatu komarnickom (de Kamarclia) uz mjesta Ludbreg, Koprivnicu, Rasinju, 
Rovisce, Virje (Prodauiz) i Gjurgjevac (Susicha). Prema tomu sude noviji povjestnidari 
hrvatski, da je Ivan Pahzna bio rodom iz stare zupanije krizevacke, a danasnje bjelo- 
varsko-krizevacke. Imade medjutim i u danaSnjoj Dalmaciji neko mjesto Polesnik 
(Policnich) u ninskoj obcini izmedju sela DraCevca, Slivnice i Izlama; tu se na sjevernom 
kraju sela Polesnika na odignutom brijegu koSe ostatci sredovjecnoga grada sa dvije 
oble kule, koji bi nekad podignut na ruSevinama rimskoga logorista (castrum). Mozda 
je taj grad bio djedovina Ivana od Palizne ? Bilo medjutim jedno ili drugo, Ivan Palizna 
bio je porijetlom i srcem Hrvat, kao i brat njegov, knez Toma, i kao njegovi sinovci 
Ivan mladji, Nikola ili Miklos, i Berislav (Werislaw), koji su svi znatiio utjecali u sudbinu 
svoga naroda. 

Ivan Palizna bio je priorom Vrane jos za kralja Ljudevita. Dne 26. svibnja 1381. 
tuzili su ga kralju Ljudevitu, sto si je prisvojio dva sela u okoli§u zadarskom, naime Bojisce 
i Zablace. Malo poslije smrti kraljeve opet zalozi on 29. rujna 1382. Nove dvore (Uj udvar) 
na rijeci Kanizi u zaladskoj zupaniji za 4000 dukata, i to sa znanjem i privolom kraljice 
Elizabete, jer da mu je vrlo potrebita ta svota novaca »za obranu i uzvelicanje svete 
matere crkve«. I u prvoj polovici god. 1383. zivio je Ivan Palizna jos nekako u spora- 
zumku s obim kraljicama. Dne 22. travnja bijaSe zupan kraljevskih udvornika u zupaniji 
tolnanskoj, po imenu magistar Jakov de Kolus, navalio na priorov posjed Gerenas u 
istoj zupaniji, te mu silom odvukao na kraljevsko zemljiste njegova podanika Ivana, sina 
Wogizova. Poradi toga nasilja potuzio se je Ivan Palizna kraljici Mariji, koja je povjerila 
stolnobiogradskomu kaptolu, da pretrazi stvar. I zaista je kaptol ustanovio 9. svibnja, da 
je zupan kraljevskih udvornika po6inio nasilje, s kojega je bio okrivljen. 

Mozda nije prior Ivan Palizna dobio trazene zadovoljStine radi toga nasilja zupana 
kraljevskih udvornika, mozda je bio takodjer ozlojedjen, §to nije mogao dokraj^iti parnice 
proti drugomu svomu protivniku, naime proti mestru kraljevskih konjuSnika, Stjepanu 
Dionizijevu. Ali mozda su bile i druge, posve politi6ke stvari, koje su priora Ivana Paliznu 
u sredini godine 1383. potakle, te se je podigao protiv kraljica Elizabete i Marije. Ne ce 
biti presmiono, ako nagadjamo, da je vec tada bosanski kralj Stjepan Tvrtko sa svojim 
velikim vojvodom Hrvojem Vukiicem Hrvatinicem, a mozda sporazumno s Mletcima, 
naputio i onako zlovoljnoga priora Ivana Paliznu, da podigne bunu protiv kraljica i 
njihova svemozna palatina i savjetnika Nikole Gorjanskoga. 

Bilo sto mu drago, svakako je utvrdjeno, da je prior Ivan Palizna u srpnju ili kolo- 
vozu 1383. zasnovao bunu, kojoj je bilo sijelo ba§ njegova stolica u Vrani. Tko je 
sve stao uza nj, ne zna se: ali nije nevjerojatno, da mu se je pridruzio i novi hrvatsko- 



BUNA U VRAM I UROTA U -ZADRU;''lIGA HRVATSKIH VELIKaSa I UZROCi ZAVJERE. 209 

dalmatinski ban Stjepan Lackovic, u kojega se je Elizabeta tako slijepo pouzdavala. No 
nije dugo proSlo, te sa glasi o buni Ivana Palizne stigli u Badim obima kraljicama, Vec 
6. rujna javlja Elizabeta rektorima i vijecu grada Trogira, da ce naskoro s pomocu 
Bozjom doci u kraljevinu Dalmaciju, gdje <5e urediti neke zamasnije poslove. A vec 
prije bijase zapovjedila Trogiraninu Augustinu Kazoticu, da joj privede ne§to vojnika 
(balistrarios) u njezinu sluzbu. Jamacno je skupljala vojsku , da svlada bunu vran- 
skoga priora. 

Kraljica Elizabeta odrzala je svoju rijed:. Dne 24. listopada stize ona zaista u Zadar. 
S njom bijase i kci njezina, kraljica Marija, novi ban Emerik Lackovic, i pecuvski biskup, 
kardinal Valentin. Jamacno su kraljicine 6ete namah pohitale prema Vrani, koja se nije 
mogla drzati, vec se je 28. listopada predala. Slavodobitna kraljica skinu s mjesta priora 
Ivana Paliznu sa svih njegovih casti, na sto on po svoj prilici pobjeze u Bosnu k svomu 
prijatelju, kralju Stjepanu Tvrtku. Elizabeta ostade sada vise od dva mjeseca u hrvatskom 



fCTS*^ i><---'-t '■■ •^- ' MC~;.W c"~» ,■^•..V^. .-V^nKVr 



^.d r^O r-^ ..A ^-^ ,.a^ ^'O:- ' '' 




POVEUA StJEPANA I IVANA (BaNICa) OD LeNDAVE, 
banova kraljevine Slavonije, 

izdana u Dnbici 6. sijeinja 1385., kojom pozivaja knezove Blagaj? i druge knezove, da Stite redovnike crkve 

blaiene djevice Marije kod Dabice. (12.) 

Zemaljski arkiv u Zag^reba. 

kraljevstvu, da zatre svaku klicu nezadovoljstva i odpora. Pri torn je, dakako, postupala 
vi§e blagoscu, nego silom. Treci dan Svesveta, 3. studenoga 1383. objavi ona svomu 
admiralu, Genovezu Simonu, zatim svojim predstojnicima komore, solana i tridesetnica, 
da od njezinih kraljevskih dohodaka izplate gradu Trogiru 2000 zlatnih forinti, da se 
tim novcem poprave gradske zidine i zgrade, koje su ostale iza posljednjeg mletackog 
rata oStecene. Sutradan podje kraljica u Vranu, gdje je po svoj prilici namjestila novoga 
priora, a onda se namah povrati u Zadar, gdje no 5. studenoga potvrdi gradu Sibeniku 
stara privilegija, statut i druga prava. I Zadrane same nastojase utvrditi u vjernosti, 
te odlikova naroCito kastelana i vikara gradskoga Vladislava, kao i kronicara Pavla 
Pavlovica, tadanjega rektora, kojemu bi povjereno, da 6uva klju6 rake sv. Simuna 

Osim Zadra i Vrane obadje Elizabeta i druge gradove i mjesta po Hrvatskoj i 
Dalmaciji. Na koncu studenoga i u prosincu 1383. boravila je u Slavoniji, gdje se je 

Hrv. povj. IL L 14 



2 JO MARTJA I KARLO DRAfiKI. 

bavilau Zagrebu i Krizevcima. U Zagrebu desila se je svakako dulje vrijeme, posto 1. travnja 
1384. nalaze iz Budima slavonskim banima Stjepanu i Ivanu Banicima od Lendave, neka 
od podanika njezinih u svojoj banovini skupe novaca, da namire gradjanima u Gradcu 
kod Zagreba >tro§kove za zivez«, Sto su ih imali prigodom njezina boravka u torn 
gradu. Ba§ u Zagrebu zapovijedi 25. studenoga kraljica Marija zagreba6komu biskupu 
Pavlu Horvatu, da samostanu Pavlina u Dubici povrati posjed Otok, koji im bijase oteo 
Ivan Palizna, nek ad prior vranski (condam prior Auranae). U oci Bozica, dne 20. pro- 
sinca 1383, bila je Elizabeta u Krizevcima, gdje je izdala povelju mazovskomu knezu u 
Poljskoj. Jo§ 3. sijecnja 1384. boravila je u SuSici (in villa Susicha) kod Gjurgjevca, a 
3. ozujka u Mitrovici (in Sancto Demetrio); a onda se je vratila u Ugarsku, misleci, da je 
hrvatsko kraljevstvo posve primirila. 

Medjutim kraljica se Ijuto prevarila. Nema ujamcenih vijesti, ali nije sumnje, da se 
je namah nakon njezina odlazka iz hrvatskih oblasti stala dizati buna i odpor po Citavom 
hrvatskom kraljevstvu od Drave do medje bosanske. Pokret u hrvatskim zemljama stao 
se siriti i preko Drave u Ugarskoj, gdje su velmoze i plemici rogoborili, §to kraljiCe 
nijesu sazivale sabora, a jos viSe, sto nijesu htjele potvrdili ni zlatne bulle Andrijine, a 
ni dekrete kralja Ljudevita. Kraj takih prilika mislila je kraljica Elizabeta zajedno sa 
svojim pouzdanikom Nikoiom Gorjanskim, da u jednu ruku treba zadovoljiti pravednim 
tegobama plemstva, a u drugu silom ugusiti svaki i najmanji pokret. 

U Slavoniji bili su posve pouzdani bani Stjepan i Ivan Banici od Lendave, ali nijesu 
bili dovoljno jaki ni ugledni, da vrSe svoju vlast. Sve pored opetovanih naloga kraljice 
Elizabete nijesu mogli prinuditi slavonsku gospodu, da namire troSak boravka obiju kraljica 
u gradu Zagrebu. U Hrvatskoj i Dalmaciji opet nije bilo bana, odkad se je iznevjerio 
Stjepan Lackovic. Elizabeta s toga negdje poslije 30. ozujka 1384. oduze Stjepanu Lacko- 
vicu baniju u Hrvatskoj i Dalmaciji, te povjeri bansku ^ast u tim kraljevinama nekomu 
Tomi (Tomasinu) od sv. Jurja, vjernomu i odlucnomu muzu. Taj se s mjesta uputi na 
jug, te 15. svibnja svecano udje u grad Zadar. Novoga bana pomagat ce novi prior vranski, 
po imenu Rajmund de Bellero Monte, nasljednik svrgnutoga i prognanoga Ivana Palizne. 

Dok su se Elizabeta i Nikola Gorjanski nadali, da ce ban Toma od sv. Jurja 
ugusiti svaki pokret u Hrvatskoj i Dalmaciji, mislili su nezadovoljnike u Ugarskoj umiriti 
tim, da se potvrdi zlatna bulla Andrijina i dekret kralja Ljudevita. To su smijerali uciniti 
vec i za to, sto su ugarski velikasi i plemici bili poslali na kraljevski dvor svoje posla- 
nike, po imenu literata Pavla (de Poduersia) i Dionizija, sina Dominikova (de Oztopan) 
s molbom, da im potvrde dekret kralja Ljudevita. I zaista izdade kraljica Marija 22. lipnja 
god. 1384. s privolom svoje majke Elizabete svecanu povelju, kojom potvrdi ne samo 
otfiev dekret, nego i zlatnu buUu kralja Andrije. U popisu duhovnih i svjetovnih dosto- 
janstvenika na koncu povelje spominje se Pavao Horvat jos kao biskup zagreba^ki, Nikola 
Se5 kao sudac kraljevske kurije, i Nikola Zambov kao magistar tavernika i pozunski 
zupan, o6it znak, da ili nijesu jo§ tada pristajali uz svrgnutoga bana hrvatskoga Stjepana 
Lackovica, ili da se na kraljevskom dvoru nije jos znalo za njihovu nevjeru. 

Medjutim povelja Marijina bijase izaSla prekasno. Tako u Hrvatskoj kao u Ugarskoj 
dizale se svaki 6as bune i ustanci. Nikola Gorjanski bija§e prinudjen da sabire vojsku na 
ustaSe. Dne 30. lipnja pi§e on pismo svomu pobratimu, plemenitomu i velemoznomu 
muzu Ladislavu, sinu Stjepanovu od Lucenca (de Lossoncz), u kojem mu porucuje ovako: 
»Volja je na§e gospodje kraljice, da ^sa svim svojim 6etama i druzinom podjete u rat, 
a drugo da ne cinite. I ako hocete, darovat ce vam ona jedan od svojih gradova, u koji 
dete moci smjestiti svoju gospodju suprugu, dok joj bude moguce pokloniti vam veca 
imanja. Izvolite o torn svoju nakanu gospodji kraljici priob<5iti«. 

Dok je palatin Nikola Gorjanski kupio vojsku, da svlada nezadovoljnike u Ugarskoj, 
naroCito u porjeCju Vaga, u nekadanjoj oblasti Matije Trendinskoga: odkrita bi 8. srpnja 



BUNA U VRANI I UROTA U ZADRUj LIGA HRVATSKIH VELIKaSa I UZROCI ZAVJERE. 211 



god. 1384. urota u samom Zadru, u tadanjoj stolici bana Tome od sv. Jurja, Nije zabi- 
Ijezeno, §ta su urotnici smijerali, ni s kim su bill u savezu, ali se znade za imena njihova* 




=- s 



00 
CO 



CM 



O 

"i V 

< .2 
* o 

i "5 

< .ti 

« s 

9 

< J 
U it 

H -^ 

ii < 

^ b 

O -^ 

a, r 



Bili su to Ivan Draperij, zet njegov dum Karol, Petar Fraoka Lance i Mi§ko MileSic. 
Mora da su mnogo sakrivili, jer se je s njima postupalo vrlo strogo. Dne 11. srpnja bi§e 



2ti MARIJA I KARLO DRACKI. 

Ivan, Karol i Petar javno na trgu pogubljeni, te su kroz citav dan bila njihova tjelesa 
s odrubljenim glavama izlozena, da se tako zastrase ostali zitelji zadarski. Poslije bise od 
posebnih sudaca razprodana imanja urotnika, te namireni njihovi vjerovnici. Banu Tomi 
od sv, Jurja medjutim cinilo se je, da nije dovoljno, sto su onako strogo kaznjeni urot- 
nici. Na njegov zahtjev moradose upravitelji grada Saladin Saladinic, Franjo Cedulinic i 
Koza Benjic sazvati za 18. srpnja gradsko vijece, te su onda ovi upravitelji zajedno sa 
dvadeset i tri vijecnika obnovili savez (unitas) s banom u prilog kraljici majci Elizabeti 
i njezinim kcerima Mariji i Jadvigi. Poslije toga podjose u crkvu sv. Barbare, pak polo- 
zise na moci sv. Krsevana prisegu vjernosti i odanosti recenim kraljicama. 

Odlu6nim postupkom bana Tome od sv. Jurja ne bi samo ugusena zavjera u Zadru, 
nego je u obce ostala mirna citava Hrvatska s Dalmacijom. No zato planu namah svom 
zestinom buna u Slavoniji. gdje se je glavnomu kolovodji Stjepanu Lackovicu pridruzio 
zagrebacki biskup Pavao Horvat, bivsi dvorski sudac Nikola Sec i mnogi drugi. O torn 
pokretu pisa sama kraljica Elizabeta 14. kolovoza 1384. iz Temisvara vjernim gradjanima 
u Gradcu tik Zagreba po prilici ovako: »Posve izvjestno obavijesteni smo po kazivanju 
vrlo mnogih plemica i gradjana, nasih vjernih podanika, da Pavao, biskup zagrebacki, 
Stjepan (Lackovic), sin nekadanjega vojvode Stjepana, Nikola Sec, zatim njihova 
braca i saveznici kao skroz himbeni odmetnici ne samo kroz listove i poslanike, nego i 
osobno idu i obilaze nase vjerne podanike, pak da ih svojim nevrijednim podmetanjem 
zavode u svoju stranku i sebi u prilog, a na odpor prema nasemu veliSanstvu (. . . sumus 
informate, ut Paulus, episcopus zagrabiensis, Stephanus, Alius condam Stepbani wayuode, 
Nicolaus de Zeech et fratres ac colligati eorumdem, tamquam perversi dolositate rebelles 
tarn per litteras et nuncios, quam personaliter irent et circuirent seducendo nostros fideles 
subditos per ipsorum iniquas suggestiones ad eorum partem et favorem in contentum 
nostre maiestatis). Hoteci s toga takovoj himbenoj nevaljanstini promiSljenom razbori- 
toscu predusresti, zelimo i vasoj vjernosti tvrdo nalazemo, da cim ugledate ovo pismo, 
javno medju sobom proglasite, da se ni jedan plemic, neplemic i ma kojega drugoga 
staleza, zanimanja i dostojanstva covjek, pak ni vas sugradjanin, pod kazan nevjere ne 
usudi uz one himbenike i odmetnike pristati ili im priteci u pomoc savjetom, sluzbom 
ili subsidijama, da tako uztraju u svojoj nevaljanstini i odmetnictvu. Hocemo i zapovije- 
damo, ako bi koji od reCenih buntovnika ili njihovih priVrzenika i sluzbenika dosao u 
vasu sredinu, da zarobite njih i njihove stvari, i da ih onako zarobljene drzite u znak 
vase vjernosti. Jednako isto zapovijedamo zupanu i podzupanu, kao i sudcima plemenitih 
Ijudi u zagrebackoj zupaniji . . .« Nema sumnje, da je kraljica Elizabeta ovakove posla- 
nice razaslala i na druge gradove i zupanije, pozivajuci narod, da ostane vjeran i da 
hvata odmetne velikaSe. No i pojedinim velika&ima ute6e se za pomoc budna Elizabeta. 
Istoga dana, naime 14. kolovoza, upravi ona iz Temi§vara slicno pismo na magistra Ubula 
de Kallo. »Buduci da su roditelji i predji va§ic, pisa mu ona, »pak i vi sami vazda vjerni 
bill svetom kraljevskom diademu, i dosljedno tomu nekad gospodinu kralju Ljudevitu, 
nasemu predragomu suprugu, pak i nama i nasim slavnim kcerima (natis) . . ., nalazemo 
vasoj vjernosti, da se niposto ne usudite poci na dogovor i u zajednicu naSih o6itih 
odmetnika, nekadanjega vojvode Stjepana i njegovih saveznika, koji nastoje zavesti nase 
vjerne i odvratiti ih od gorljive vjernosti prema nama; nasuprot izradite u ime nase kod 
svih, koji su s vama zdruzeni po bratimstvu, rodbinstvu, prijateljstvu i drugovanju, da ne 
pristupe k onomu dogovoru i zajednici (colloquium et consortium) recenih saveznika, 
na§ih odmetnika i kraljevstva nasega protivnika«. 

Iz ovih pisama kraljice Elizabete razabiramo jasno, da je u kolovozu 1384. po- 
stojao vec velik savez hrvatske i ugarske gospode, naperen proti kraljicama i palatinu 
Gorjanskomu. Ti su saveznici (»colligati«) sabirali privrzenike ne samo u Hrvatskoj, nego 
i u Ugarskoj, a sluzili su se pri tom ne samo poslanicama i poklisarima, vec i sami 



BUNA U VRANI I UROTA U ZADRU; LIGA HRVATSKIH VEMKASA I UZROCl ZAVJERE 213 



zacetnici pokreta obilazili su po zemlji, nastojeci k sebi primamiti velikase, plemice, zupanije 
i gradove. Buntovnici spremali su se tada upriliciti nekakvi dogovor ili stanak (» collo- 
quium*), na kojem bi proglasili svoje tegobe i stvorili zakljucke za svoj dalji rad. Iz kra- 
Ijicinih pisama saznajemo nadalje, da je glava te velikaske lige bio nekadanji erdeljski 
vojvoda i potonji hrvatski ban Stjepan Lackovic, a prvi do njega da su bili zagrebacki 
biskup Pavao Horvat i sudac kraljevskoga dvora Nikola Sec. Bivsi prior Ivan Palizna 
boravio je valjda kao bjegunac na bosanskom dvoru, dok je opet Ivan Horvat, brat 
zagrebackoga biskupa i nekadanji ban macvanski, boravio u Italiji, gdje je ratovao za 
Karla Drackoga proti njegovu takmacu Ljudevitu Anzuvincu. Uz Ivana Horvata vojevao 
je u Napulju i jedan sinovac Ivana Palizne. 

Stjepanu Lackoyicu, biskupu Pavlu Horvatu i Nikoli Secu pridruzili se naskoro 
drugi velikasi i plemici, narocito u Slavoniji. Poimence se spominje jos Andrija Lackovic, 
zatim Stjepan od Simontorje, nedavno jos konjusnik 
na kraljevskom dvoru, i napokon Nikola Zambov, 
koji je prije tri mjeseca bio mestar kraljicinih tovar- 
nika. Od hrvatskih velika^a navodi se poimence medju 
odpornicima krcki i modruski knez Stjepan Fran- 
kapan, dok se za njegova brata Ivana ne moze usta- 
noviti, uz ko^^a je bas taj cas pristajao. Posto su 
buntovnici bili vecinom visoki duhovni i svjetovni 
dostojanstvenici, od kojih su neki do najposljednjega 
casa obnasali i najvise dvorske casti, te bili, tako 
reci, drugovi po zvanju palatina Gorjanskoga, nije 
nevjerojatno, da je nepusredni povod njihovu odporu 
dao ba§ sam palatin, koji je svoje drugove potiskivao, 
samo da se sva vlast drzavna sjedini u njegovim 
rukama. Suvremeni mletacki spisatelj Laurentius de 
Monacis pripovijeda potanko, kako je Nikola Gorjanski 
izrabio povjerenje kraljice Elizabete, da joj ostale 
velikase omrazi i utuvi u glavu, kako je on sam 
jedino uzdanje njezino i kceri njezine. »Zar ne vidis«, 
govorio bi on kraljici majci, »da ti velikasi ni naj- 
manje ne mare za tebe, koja vladaS ovom drzavom. 
Oduzmi ovomu baniju, onomu zupaniju, da se ne bi 
suvise ponijeli i digli na tebe, pak razdaj 6asti i mi- 
losti onima, koji stoje uza te. Nema nikoga osim 
mene, koji bi se spominjao neizmjernih zasluga 
pokojnoga kralja«. Kraljica zaista posve se povje- 
rila umnomu i odanomu palatinu, Sim je naravno 

povrijedila ostale zasluzne muzeve u drzavi. Nije im doduse otimala banije i zupanije, 
ali ih je zavrgavala i uzkracivala im casti, za kojima su gramzili. S toga se porodi 
ba§ veliko nezadovoljstvo medju najvisim dostojanstvenicima, pade neki pomisljahu 
na to, da kraljevsko zezlo oduzmu zenskoj glavi i da uzvise na prijestolje kojega 
muzkarca. Nezadovoljnici govorahu: »Sta mislimo, dokle cemo trpiti vladavinu zensku, 
zavodljivu i na srSbu sklonu? Na§e joj usluge ne gode; mrzkim nas okom gledaju (kra- 
ljica mati i kci), zaboraviSe na na§u krv, koju smo nekad prolili u sluzbi poboznoga 
kralja. Kolike pogibli i muke pretrpismo, kad si je kralj Ljudevit s na§im ma6em poko- 
ravao druge narodel Kraljica nas gleda ukloniti s dasti, na koje bismo nekad uzviSeni; 
pred nosom nam se zatvaraju vrata, koja su nam nekad bila otvorena. A nitko joj osim 
palatina Gorjanskoga nije po cudi. Valja da tomu nadjemo lijeka, da nam mahnita iena 




Pecat NiKOLE Gorjanskoga. 

U ietverokiitnom poljn, kcje je obrubljeno 

sa ietiri obruda, vide se dvije dvostrnko 

u nakrst savijene zmije. Nadpis: „S{igillatn) 

domini Nicola i Huogatie palatini". 

Arkiv u Bud:mp9§li. 



214 MARIJA I KARLO DRaCkI. 

(Elizabeta) ne prolije krvi, da nam ne izpije du§u, i da nam ne otme naSega blaga krvlju 
stecena>! 

Po prifianju MletCanina Laurencija de Monacis bill su dakle poglaviti uzroci pokreta 
zensko vladanje i svemoc palatina Nikole Gorjanskoga. No bit ce, da su se hrvatski 
velikasi takodjer zacali Sigismunda, zaru6nika Marijina, smatrajuci ga Nijemcem, tudjincem, 
kojemu treba zakrSiti put do prijestolja. I tako nije cudo, da su saveznici napokon 
odlu6ili zbaciti s prijestolja Mariju i majku joj Elizabetu, pak proglasiti kraljem muzku 
glavu, dosadanjega napuljskoga kralja Karla Dra^koga. Ta njega su poznavali svi u 
dusu; on je nekad kroz vise godina bio herceg u kraljevstvu hrvatskom, on je podjedno 
bio najblizi muzki rodjak kralja Ljudevita. Nije ih nimalo pri torn smetalo, sto se je 
Karlo Dracki, polazeci u Napulj, bio odrekao svakoga i najmanjega prava na ugarsko i 
hrvatsko prijestolje, niti sto on zaista nije imao nikakovih prava, posto je to prijestolje 
patrilo samo Karla Roberta i njegove izravne potomke. 

Borba izmedju kraljevske i protukraljevske stranke mora da je planula jo§ u kolo- 
vozu 1384. No u Slavoniji kao da su u prvo vrijeme bili jaci privrzenici kraljica Eliza - 
bete i Marije, a narocito vjerni ban Stjepan Banic od Lendave, kojemu Elizabeta 16. rujna 
iz Sigeta tvrdo zapovijeda, da ipak jednom skupi od podanika njezinih u svojoj banovini 
novce, s kojima neka namiri gradjanima zagrebackim troSkove za uzdrzavanje njezino 
prigodom boravka njezina u torn gradu. U obce su gradjani na Gradcu zagrebackom 
odusevljeno stajali uz kraljice, dok su zitelji u biskupskom i kaptolskom gradu morali 
pomagati biskupa Pavla Horvata i njegove drugove. Za tih borba bijase nastradao Ivan 
de Pensauro, glavni kolektor apostolske stolice i odluSni privrzenik kraljica, kojemu 
bijahu biskup Pavao i njegov vikar nanijeli ogromnu stetu. Na njegovu tuzbu napisa 
kraljica Elizabeta 29. rujna 1384. u Kosicama pismo sudcima i gradjanima grada Zagreba, 
u kojem nalozi njima, da s mjesta, cim im stigne pismo, navale na dvore zagrebackoga 
biskupa (ad curiam ipsius episcopi et cellarium suum Zagrabie habitum), i da zaplijene 
ondje sve, sto nadju; Ijude pak, koji bi stajali uz biskupa i njegova vikara, kao i dru- 
zinu njihovu neka zarobe, okuju u okove i drze za kraljicu. Ako toga ne bi ucinili, 
neka se slobodno boje skrajnje nemilosti njezine (gravissimam indignacionem incurrere 
pertimescitis). 

Medjutim se naskoro okrenula sreca biskupu Pavlu Horvatu i njegovim privrzeni- 
cima. U listopadu 1384. znalo se u Mletcima, da napuljski kralj Karlo Dracki drzi na 
jadranskom moru pripravno ceternaest oboruzanih galija, koje bi mogao ili bolje morao 
poslati prema Hrvatskoj i Dalmaciji poradi koristi i napredka svojih posala. Preokret u 
prilog Karlu Drackomu i njegovoj stranci proizveo je nedvojbeno nekadanji macvanski 
ban Ivan Horvat, brat zagreba6koga biskupa Pavla. Ivan Horvat jos je nedavno u Na- 
pulju ratovao za Karla Drackoga protiv francuzkoga pretendenta, a sada se je slavo- 
dobitno vratio u svoju domovinu, da i opet radi u prilog svojemu odabraniku. Cim se 
je negdje Ivan Horvat sa svojim cetama pojavio u Slavoniji, nestade s popriSta dosa- 
danjih bana Stjepana i Ivana Banica od Lendave, na sto se negdje na koncu rujna ili 
na poCetku listopada sam Ivan Horvat proglasi »banom citave Slavonije*. On se nastani 
ba§ u Zagrebu, da obrani stolicu svoga brata biskupa, pak stade zivo raditi, da sto prije 
dopremi Karla Drackoga u Hrvatsku. U to ime dopisivase s njim revno, predo6ujuci 
mu jamaSno, kako bi potrebito bilo, da se Sto prije dade na put. Jedno takovo pismo 
posla mu kroz Trogirane, koje zamoli,posebnom popratnicom, da mu ga posalju. Ta je 
popratnica glasila po prilici ovako: »Ivanis ban iitave Slavonije Ijubljenim i vjernim 
sudcima, vijecu i 6itavoj obcini grada Trogira Ijubav i milost. Zahtijevamo od vas gor- 
Ijivo, da na§e pismo, upravljeno na kralja Karla, odpravite re6enomu kralju po nekomu 
izmedju vas, koji je za to sposoban. Ne trazimo od vas, da to udinite iz duznosti ili 
od obiSaja, nego po vaSoj dobrohotnosti i naklonosti, pak cemo i u vecim stvarima 



IZMIRENJE U POJeGI (26. TRAVNJA — 16. SVIBNJA 1385.). 



215 



ugoditi vasoj volji. Dano u Zagreba petnaest dana iza Miholja*. Sta je u pismu bilo, 
nije poznato; ali Karlo Dracki mogao se je sada lako odazvati pozivu hrvatskih svojih 
privrzenika, jer je has u to umro njegov protivnik Ljudevit Aozuvinski (10. listopada 1384.), 
s kojim se je dosad morao boriti za prijestolje napuljsko. 

Dok je ovako u Slavoniji pretegla stranka Horvata, umio je baa Toma od sv. Jurja 
uzdrzati mir u Hrvatskoj i Dalmaciji. Njega je gorljivo pomagao novi vranski prior 




Kralj Karlo DraCki. 

Po jednom bakrorezu iz XVIK. stolje<5a od Summonte-a. 

Rajmund de Bellero Monte, koji je uz ino 16. studenoga 1384. izdao u Zadru banu 
Tomi povelju, kojom mu je ustupio tri sela u zupaniji sopronskoj uz pogodbu, da mu 
za njih daje godiSnji dohodak od sto zlatnih forinti. U povelji iztife prior naroiito, koliko 
je ban stekao zasluga za crkvu, red Ivanovaca, kao i za prioriju u Vrani. 

(Izmirenje u Pozegi, 27. travnja — 16. svibnja 1385., i osnova, da se 
kraljica Marija udade za francuzkog'a kraljevica Ljudevita). Kraljica se 



2l6 MARIJA I KARLO DRaCkI. 

Elizabeta u to 2ivo zabrinula za buducnost svoje kceri Marije. Horvati i Lackovici nijesu 
nasli samo odziva u Slavoniji, nego i kod samoga kralja Karla DraSkoga, a bosanski 
kralj Stjepan Tvrtko neprestano je bodrio hrvatsku gospodu na odpor, pace ugostio bje- 
gunca Ivana Paliznu. Elizabeta dobro je slutila, da se sprema velika bura, pak je nastojala, 
da joj predusretne. 

Na koncu veljace 1385. boravila je kraljica Elizabeta s kcerju Marijom i s citavim 
dvorom svojim u gradu Pozegi (in Pozega vara, ubi erat curia reginalis; in Posegavar, 
opido reginali). Uz njih bijahu mnogi crkveni dostojanstvenici, kao biskup bosanski Juraj, 
zatim palatin Nikola Gorjanski, vojvoda Crvene Ruske Emerik Bubek, Juraj Bubek, i 
mnogi baruni, vitezovi, plemici i podanici. 06ito bijase kraljica dosla na jug, da stane na 
put daljemu Sirenju pokreta. Tu u Pozegi dodjose pred Elizabetu poslanici francuzkoga 
kralja Karla VI. moleci, da pusti na slobodu neke odlicne francuzke suznje, koji bijahu 
doSli u pomoc francuzkomu pretendentu u Napulju, ali bise zarobljeni od Dubrovcana, jer 
su im nanijeli znatnu stetu. Dogovaranja izmedju francuzkih poslanika i kraljica trajahu 
vise dana, sve do 8. ozujka. Poslanici francuzkoga kralja nastojali su uz glavnu zadacu 
obaviti i druge poslove, koje im bijase povjerio njihov vladar i gospodar. Osobito su se 
trsili, da ugode premocnomu palatinu Nikoli Gorjanskomu, kojega je pace kralj Karlo VI. 
dne 7. ozujka u Parisu imenovao svojim vijecnikom (consiliarium nostrum), te mu podjedno 
doznacio sve dohodke od te casti. Cini se, da su vec tada francuzki poslanici iznijeli 
predlog, da se mlada kraljica Marija okani svoga dosadanjega zarucnika, markgrofa Sigis- 
munda, koji nije bio pocudan ni Ugrima ni Hrvatima, pak da se vjenca s orleanskim 
vojvodom Ljudevitom, bratom francuzkoga kralja. Elizabeta i njezini dvorjanici jamacno 
su odusevljeno prihvatili ponudu, i da se oslobode nepocudnog im Sigismunda, a jos 
vi§e da zakr6e napuljskomu kralju Karlu Drackomu put do hrvatskoga i ugarskoga prije- 
stolja. A mozda ce se primiriti i hrvatski nezadovoljnici, kojima je dodijalo zensko vladanje. 
Sabrani dakle u Pozegi velikasi odobriSe odluku kraljice Elizabete, te se francuzki posla- 
nici vratiSe zadovoljni svojoj kuci. 

Medjutim je palatin Nikola Gorjanski pokuSao, da predobije za kraljice bosanskoga 
kralja Stjepana Tvrtka, koji je doslije bio glavna podpora hrvatskih odpornika. Cini se, 
da je palatin sam glavom posao u Bosnu, te potrazio bosanskoga kralja. Dne 28. ozujka 1385. 
izdade Stjepan Tvrtko u svom stolnom mjestu Sutisci pismo, kojim obeca Nikoli Gorjan- 
skomu, svojemu predragomu prijatelju i kumu (compatri nostro), da ce mu u buduce sve 
do smrti svoje biti vjeran saveznik >proti svakoj osobi u mjestu i vremenu zgodnu, 
izuzev jedino presvijetle gospodje i preljubljene sestre (predilectis sororibus nostris) Eliza- 
betu i Mariju u Ugarskoj, a Jadvigu u Poljskoj«. Tvrtko medjutim nije tek od puke 
Ijubavi prionuo uz svoje rodjakinje, vec je za to primio obilatu nagradu. Kraljice naime 
Elizabeta i Marija nijesu zalile nikakih zrtava, samo da si osiguraju prijateljstvo i naklonost 
bosanskoga kralja, te su mu raalo zatim ustupile znameniti grad Kotor, za kojim je 
odavna njegovo srce ceznulo, a kraljice ga nijesu mogle za se odrzati. Svakako prije 
20. srpnja 1385. bio je vec Kotor u vlasti bosanskoga kralja, jer toga dana odludi mle- 
tacko vijece poslati k Stjepanu Tvrtku svoga poslanika, koji bi u kralja izmolio povla- 
stice za mletacke trgovce, kad bi polazili za trgovinom u Kotor. I zaista podijeli Stjepan 
Tvrtko 23. kolovoza 1385. u svom stolnom mjestu Sutisci mletackim trgovcima sve povla- 
stice, §to su ih uzivali u Kotoru za prijasnjih mu gospodara. 

Srecan uspjeh u Bosni ohrabri palatina Nikolu Gorjanskoga, te naputi kraljice, neka 
pokusaju nagodu i s hrvatskim odpornicima. Cini se, da je kraljica Elizabeta zaista pozvala 
Horvate, Lackovice, Se6a i Zambova na dogovor u Pozegu, koji ce biti u mjesecu 
svibnju 1385. Na taj dogovor doci ce i privrzenici kraljicini, medju njima i krbavski 
knezovi, pak i knezovi Ivan i Stjepan Frankapan. 



IZMIRENJE U PO^EGI '^26. TRAVNJA — 16, SVIBNJA 1385.). 



317 




< 
■J) 



2i8 MARIJA I KARLO DRaCkI. 

Vec 27. travnja 1385. boravila je kraljica Elizabeta u Pozegi. S njom je bila i 
kraljica Marija, zatim nedvojbeno palatin Nikola Gorjanski. Osim ugarskih i hrvatskih 
velikaSa razli6itih stranaka doSli su onamo takodjerposlanici dubrovacke obcine, po imenu 
Kliment Gucetic i Marin Bunic, s nalogom, neka izmole u kraljice Elizabete, da zabrani 
daimatinskim gradovima dovazati sol na trg pod gradom Brstatiikom, po§to je to bilo na 
§tetu dubrovackoj obdini. Kraljica uslisa molbu vazda vjerne i odane dubrovacke obcine, 
te izdade 1. svibnja zatrazenu zabranu. NamirivSi Dubrovcane stala se pogadjati s hrvat- 
skim velikasima. Razpravljalo se preko dvije sedmice» i na posljedku doSlo do nekoga 
sporazuma. Dne 16 svibnja izdado§e u Pozegi zagreba^ki biskup Pavao Horvat, njegov 
brat ban Ivanis, Nikola Se6 i Nikola Zambov u ime svoje, kao i u ime ostalih velikaSa 
»brace, rodjaka, prijatelja, drugova i privrzenika svoga saveza« (et adhaerentes nostrae 
ligae) proglas na stanovnike grada Pozuna, u kojem javljaju, da su kraljice Elizabeta i 
Marija zajedno s barunima i prelatima izravnale razmirice, koje su dosad obstojale izmedju 
clanova lige i nekih zitelja Ugarske. Podjedno pozivlju gradjane pozunske, da reCenim 
kraljicama budu na pomoc u svim poslovima, narocito pri obrani drzavnih granica. 

U Pozegu bijahu tada stigli novi francuzki poslanici, bez dvojbe da za orleanskoga 
vojvodu sluzbeno zatraze ruku kraljice Marije. Majka i kci privoljeSe »po savjetu dtave 
drzave«, pa6e jedan francuzki vitez po imenu Jean la Personne, bude kao zastupnik 
vojvode Ljudevita zarucen s mladom kraljicom. OduSevljeni velika§i ugarski i hrvatski 
izabra§e na to tri svoja druga, koji ce na delu sjajnoga poslanstva sa 150 konja poci u 
Francuzku po novoga kralja svoga. Bijahu to erdeljski vojvoda Ladislav, krfiki i modruski 
knez Ivan Frankapan, i krbavski knez Juraj Kurjakovic. Vec 27. lipnja bijahu oni u Brinju, 
odakle pisa knez Juraj Kurjakovic pismo mletackoj obcini, u kojem joj najavi svoje putovanje. 

Stanak u Pozegi u svibnju 1385. svrsio se je dakle obcim izmirenjem. Zensko 
vladanje naskoro ce prestati; ali na kraljevsko prijestolje ne ce se popeti ni Luksembur- 
govac Sigismund, a ni napuljski kralj Karlo Dracki, nego orleanski vojvoda Ljudevit, 
koji ce zasnovati novu dinastiju u Ugarskoj i Hrvatskoj. Cini se, da su s dogovorima u 
Pozegi bile zadovoljne sve stranke. Kraljice Elizabeta i Marija ostale jos prvu polovicu 
mjeseca lipnja u Slavoniji Dne 5. i 12. lipnja nalazimo ih u Krizevcima, gdje je Eliza- 
beta od kalnickih plemica primila poslanike, po imenu zupana Jakova, sina Ivanke od 
Potocca, i Stjepana, sina Ivanova od Jalsevca. Na njihovu molbu potvrdila je ona sve 
povlastice, koje je nekad ban Stjepan Lackovic god. 1352. bio podijelio kalniikim plemi- 
cima. U isto vrijeme, dne 8. lipnja boravio je u Krizevcima i zagreba6ki biskup Pavao 
Horvat, ocit znak, da je tada bio posve izmiren i sporazuman s kraljicama. 

Ali slogu i sve osnove kraljica i velikaSa pomrsi sada markgrof Sigismund, zaruSnik 
kraljice Marije. Premda bija§e izkusio mrznju kraljice majke Elizabete, premda je znao, 
da ga velika stranka ugarskih i hrvatskih velikasa prezire kao tudjinca, ipak se ne htjede 
odreci kraljevstva ni zaruSnice svoje. Cuv§i sta se zgodilo, odlu6i s oruzjem obraniti svoje 
pravo. Vec u svibnju 1385. pripravlja§e se u Brnu za rat u Ugarskoj i Hrvatskoj, ne 
zaleci nikakve zrtve, da zadobije pomoci od svoga brata, ceSkoga kralja Veceslava, kao 
i od svojih bratica, Jodoka moravskoga i Prokopa. U srpnju provali preko Njitre s vojskom 
u Ugarsku, te dopre do grada Po2una, kojega su gradjane nedavno pozvali braca Horvati, 
da pomazu kraljice pri obrani drzavnih medja protiv tudjinaca. Ali gradjani, gotovo sami 
Nijemci, ni ne snivahu o odporu, vec otvorise sirom vrata Sigismundu. Zato im taj izdade 
16. kolovoza povelju, kojom potvrdi sve stare povlastice njihove. U povelji kaze mark- 
grof uz ino i ovo: »Nasuprot odredbama, koje je kralj Ljudevit ucinio izmedju Marije i 
nas, dogadjaju se nama mnoga otezanja i pogrde. Ali mi ih ne cemo dulje podnositi, 
nego demo bez prekidanja nase poslove u Ugarskoj goniti . . .« 

Jo§ dok se je negdje Sigismund spremao na provalu u Ugarsku, bijahu se uvjerili 
braca Horvati i njihovi privrzenici, da se dogovori u Pozegi ne ce moci izvesti. Ta put 



I 



I 

I 



IZMIRENJE U POJegI (26. TRAVNJA — 16. SVIBNJA 1385.). 219 

a Francuzku je dalek, a Sigismund je na vratima Ugarske, pak ce sve osujetiti. Da se 
to ne dogodi, odluciSe hrvatski odpornici markgrofa preteci, te posla§e biskupa zagrebac- 
koga Pavla Horvata u Napulj, da dovede njihova izabranika Karla Drackoga u Hrvatsku. 
Po Ugarskoj razglasiSe, da je biskup oti§ao u Rim papi u pohode; a kad tamo, posao je 
u Napulj na dvor kralja Karla Drackoga, koji bijase s papom Urbanom VI. zavadjen, te 
od njega jo§ 15. sijecnja 1385 iz crkve izobcen. 

Jednoga Ijetnoga dana — mjeseca kolovoza 1385. — stize biskup Pavao u Napulj. 
Cim se je nastanio u svrati§tu, podje namah u kraljevski dvor, ni ne odmorivSi se od 
tegotna puta, nego obukavsi samo na brzu ruku svecane haljine. DoSav pred kralja 
Karla Drac^koga pokloni mu se koljenima po talijanskom obicaju, pozdravi ga u ime svih 
svojih drugova i velika§a u Hrvatskoj i Ugarsko], pak mu onda predade pismenu po- 
ruku, snabdjevenu s mnogo pecata. Kralj se gromko zacudi s te nenadane poruke, pak 
se zagleda u strop, kao da se necemu domislja. Onda opet svrati svoje oci na biskupa, 
i videci mu veselo lice, uvjeri se, da se tu ne snuje ni o kakvom zlu. Sad se tekar prene 
i sabere, pak odzdravi biskupu na pozdrav, sto mu ga donese preko mora. Odpusti jos i 
sve svoje dvorjanike, sto su se uza nj desili, da se s biskupom povjerljivo porazgovori 
i savjetuje. 

Kad je biskup ostao sam s kraljem, probesjedi po prilici ovako: »Veledusni gla- 
varu, uspomena na tvoje slavne predje jos nije u nas spala u nezahvalnu zaborav, pak 
nas'je to i ohrabrilo, da se obratimo na te, U tebi tece krv slavnih kralja ugarskih, tebi 
jedinomu pripada zezlo kraljevstva. Zenska ruka ne umije upravljati drzavom; ona ne 
moze smiriti borbe, koje je potakla; i tako je kraljevstvo, koje si nekad gledao bo- 
gato i srecno, od bijesna rata gotovo unisteno .... Zovemo te dakle, da izmiris ne- 
slozno kraljevstvo, da ujedinis neslozne vojvode . . . tebe ide po pravu kraljevstvo, tebi 
se dobre volje pokoravamo, da uzljubis one, koje su Ijubili predji tvoji«. Razabravsi 
kralj, sto biskup hoce, ne odgovori mu u prvi mah ni§ta, vec ga milostivo odpusti, jer 
da ce stvar promisliti. 

Velika borba nastade sada u dusi kraljevoj, §ta da ucini. Sve ga viSe ne§to nukalo, 
da prihvati ponudu hrvatskih velikasa. Po§to se bija§e gotovo vec i rijesio, da ce na sve 
pristati,' odlu^i pitati jos i svoju zenu, kraljicu Margaretu. Udje zato u njezine odaje, te 
joj ovako progovori: »Neocekivana mi je ponuda stigla, zovu me, da idem kraljevati u 
Ugarsku. Premila zeno, odlu^io sam poci i sina nasega sobom povesti; ondje cu urediti 
sve stvari, predat cu sinu kraljevstvo, a na to cu se vratiti u Italiju. U novije doba 
sna§le su nas nevolje na sve strane: papa me je prokleo, a Francuzi se hruste, da ce 
nam uzeti iivot i vladanje. A sto da spominjem jo§ siromaStvo, koje nas bije! Ako nam 
pak dobri Bog pomogne, te se popnem na ugarsko prijestolje, sve ce se to mo(ii ugar- 
skim silama nadoknaditi. Kazi mi, kako ti se svidja ova stvar ?« Tuzna se kraljica Mar- 
gareta gotovo upropasti razabravsi, §ta kralj snuje. Suznih o6iju i neprestance uzdisuci 
odgovori ona kralju: »Kani se, premili kralju, neslozne i nepouzdane Ugarske, ta mi smo 
iskusili nevjeru onoga naroda. Ne pouzdavaj se u narod, koji gazi svoje obecanje. NaSe 
neprijatelje suzbit ce visnji Bog, kako je i druge na§e duSmane u toliko prilika smrvio; 
on ce nam se i dalje smilovati, te nam pokazati put, kojim da krenemo, da svladamo 
sve nevolje, §to nas biju<, Ali kralj bijaSe se vec pomamio za krunom, pak ne htjede 
sluSati opomene zene svoje. Dozove pace biskupa preda se, i odituje mu odluku svoju, 
samo mu o§tro zapovjedi, da o tom ni rijedi ne spominje kraljici Margareti. 

Kralj Karlo Draiki po6e se sada spremati na odlazak. Povesti ce, kako je na- 
mislio, i sina svoga Ladislava sa sobom, ne bi li mu poSlo za rukom, da na nj prenese 
svoja prava i da ga ovjenfia kraljem. Ali tomu se opre kraljica svom silom. Jednoga 
dana vracaSe se kralj sa sinom svojim u grad iz luke, gdje je opremao brodove. Spa- 
ziv§i kraljica, da sin ide s otcem, gotovo pomahnita, pak ogordena navali na kralja: >0j 



# 

220 MARIJA I KARLO DRa6kI. 

najludji svih otaca, zasto vodi§ sobom sina u ocitu smrt? Ako se ti ne bojis smrti, koju 
ti svi proricu, pak ako ti nije stalo za sebe, smiluj se barem meni i ostavi mi tuznoj 
sina na utjehu. Ja cu inacie razpletenih kosa poletiti u grad, pak citav puk uzdisuci i 
jadikujuci moliti, da mi vrati sina, sto si mi ga oteo«. Kralja neugodno zatece jadikovka 
kraljicina, te ju poce moliti, da suti. AH ona ne da se smesti, nego udari u jos zesce 
tuzbe. Kralj plane, zaboravi na svoju cast, te udari rukom kraljicu po lieu, pace joj za- 
prijeti, da ce ju baciti u more, ako ne zasuti. Gorko raztuzena i uvrijedjena kraljica 
ostavi kralja i zavuce se u samocu svojih odaja, da tamo izjada tezku nevolju svoju. 
Velika bol kraljicina umeksa na posljedku i kralja, te se okani misli, da bi sobom vodio 
sincica Ladislava. 

U to svanu i dan odlazka kraljeva iz Barlette (4. rujna\ Kraljica mu bijase vec 
oprostila nanesenu uvredu, te ga je kod polazka odpratila na morsku obalu. Prije ra- 
stanka jos mu rece ovo: »Nisam vidjela covjeka tvrdje glave od tebe, koji bi dobre 
volje hrlio u propast. Eto, ti odlazis, a ja cu kraljevske haljine, kojima sam te prisutna 
slavila, namah skinuti, pak cu pripraviti crno odijelo za udovu. Vazda cu se bojati gla- 
snika, koji bi mi javio tvoju smrt«. Ali kralj nije vise slusao rije^i kraljicine, niti je 
mario za uzdisaje njezine. Uzdajuci se u svoje privrzenike i nadajuci se skoromu povratku 
povede sa sobom samo cetiri galije s malom pratnjom. Od napuljskih velikasa podjo§e 
s njim knez Alberico da Barbiano, Navarello Dentico i Jakov Scrovegna. U Napulju 
vladat ce za njegova odsuca kraljica Margareta. 

(Dolazak Karla Drackoga u Hrvatsku 12. rujna 1385. i krunisanje 
njegovo u Stolnom Biogradu 31. prosinca 1385). Poslije voznje od osam dana 
doplovi Karlo Dracki na hrvatsku obalu u Senj (12. rujna 1385). Tamo ga docekaSe 
njegovi prijatelji i odpratise ga dalje u Zagreb, gdje ga je biskup Pavao »u obilju 
mnogih stvari blagodarnom gostoljubivosti primljena njegovao«. Zidine grada Zagreba 
nijesu bile krunjenome gostu nepoznate, ta on se je desio jos pred petnaest godina 
medju njima kao herceg hrvatski. Sada je ovdje boravio kao izabrani kralj hrvatski, te 
su se oko njega u biskupovu gradu skupili velikasi i prijatelji sa svih strana hrvatskih, 
da vijecaju i pripravljaju za buducu krunitbu. Po narodu pusti§e glase, da je kralj Karlo 
Dracki dosao osloboditi oba kraljevstva od vlade lakoumnih zena i silovitoga palatina 
Gorjanskoga. Tim mu utrijeSe put i u Ugarsku. Trebalo je medjutim i njegovim pri- 
vrzenicima vremena, dok ce svoje cete sabrati, a dotle je kralj boravio i dalje u gradu Zagrebu. 

Na ugarskom dvoru u Budimu zavladao je u to strah i uzas, Sto li ce se sve iz- 
leci iz toga dogadjaja? Kraljica Elizabeta smisli sada svemu najprije tako doskociti, da kcer 
svoju Mariju sto prije vjenca sa prijasnjim zarucnikom njezinim Sigismundom, koji je 
jednako iz Pozuna prijetio Visegradu i Budimu. Premda se je mlada Marija bila vec 
predomislila, te se neckala, da podje za nestasnoga i neljubljenoga Sigismunda, ipak 
dodje on u Budim, te se joS prtje 28. rujna 1385 njome ozeni.* Ah joj on ne pomoze, 
pa6e njemu samomu ne bi obstanka u Ugarskoj, jer su mu brojni protivnici zasjede ci- 
nili. On zato bolan utece u Ce§ku, ostavivSi svoju zenu nepredvidjenoj sudbini. Kad ze- 
nitba kraljice Marije ne pomoze, domisli se majka drugomu, da bi utisala nezadovoljne 
Ugre. Sporazumivsi se sa svojim dosadanjim Ijubimcem Nikolom Gorjanskim, skine ga 
8. listopada kao narodu nepocudna s palatinske casti i uzvisi na tu 6ast Nikolu Se6a, 
jednoga od glavnih kolovodja 6itavoga pokreta. Napokon sazove kraljica jos i ugarski 
saber za 8. studenoga u Budim, pozvavSi u nj iz svake zupanije po Cetiri odlicnija pie- 
mica. Sabor se sastao; izaslanici zupanija tuzili se i izticali, da im se vrijedjaju »slobo- 



* Svedano poslanstvo, koje bijaSe poSlo po orleanskoga vojvodu Ljudevita, stiglo je u prvoj polovici 
rujna u Francuzku. Mladi vojvoda bijaSe se ved spremio na put i doSao do Troyesa, kad mu l6. listopada stiie 
vjjest, da je kraljica Marija poMa za Sigismunda. 



DOLaZAK KARLA ORACKOGA U HRVATSKtr I KRUKlSANJfi NJEGOVO U STOLNOM BIOGRAbU. itl 

§tine, povlastice i prava za prija§njih kraljeva ste6ena,c te poslali svoje punomocnike 
pred kraljice, da zatraze od njih potvrdu tih prava. Kraljica je Marija zaista sedmi dan 
sabora (15. studenoga) posebnom poveljom potvrdila prava i povlastice staleza i redova 
kraljevine, i obrekla, da ce ih ona sama neoskvrnjene cuvati i obdrzavati. Sabrano 
plemstvo priznade joj za to kao za uzdarje supruga Sigismunda za »tutora i upravitelja 
kraljevstva«. 

Ali sve bijase prekasno, jer je u to stranka Karla Drackoga vac suvise mah pre- 
otela. Hrvatski velika§i, poimence Horvati, Lackovici, Ivan Palizna (koji se je vratio iz 
Bosne), i drug! skupise svoje cete, pak na celu hrvatske vojske povedoSe u prosincu 1385. 
svoga izabraoika iz Zagreba ravno u Budim. Kad se je vojska priblizavala Budimu, kra- 
ljica Elizabeta, kao da ne zna, za sto Karlo dolazi, posalje pred njega poslanika, da ga 
zapita, dolazi li kao gost ili kao neprijatelj .^ Karlo odgovori glasniku po prilici ovako: 
»Vazda se zahvalna srca sjecamo, kako je kralj Ljudevit slavno osvetio smrt otca na- 
sega. Potaknuti joste bratinskom Ijubavi, koju gojimo prema sestri svojoj, pohrlismo, da 
kraljevstvo, ratovima razdvojeno, ujedinimo, da neslozne velmoze izmirimo, pak da izmi- 
reni narod pod okrilje sestrino povratimo. To je povod nasemu dolazku*. Kraljice, 
majka i kci, videci sada, da silom ne bi nista postigle, odlucise sluziti se prevarom, ne 
bi li Karla ipak nadmudrile. UCinise zato, kano da vjeruju njegovim rijecima, te raz- 
glasiSe po gradu, kao da on dolazi s njihovom voljom. Pace, kad se je vec primicao 
Budimu, podjo^e mu u susret u zlatnim kocijama uz sjajnu i brojnu pratnju. Dosavsi pak 
u Budim ponudise mu kraljice, da se nastani u kraljevskom dvoru; ali Karlo budi s ded- 
nosti budi s opreznosti, zahvali se kraljicama za ponudu, te ode na stan u jednu gradjansku 
kucu. Kraljice ga izpratise sve do njegova svratista, pak ga pohodise i u stanu njegovu. 
Kad je ondje Karlo medju obima kraljicama sjedio, rece mu mati Elizabeta: >Premili 
sinko, ugodna je tvoja Covjecnost i velika je tvoja zahvalnost prema kralju Ljudevitu, 
kad si ti ostavio kraljevstvo, zenu i djecu, te si iz tako daleke zemlje pohitao, da ugusis 
pokret u Ugarskoj i nama bjednicama pomogne§. Mi ne mozemo dovoljno da ti hvalimo 
i da te nagradimo, neka ti plati svemoguci Bog*. Posto je kraljica svoje rijeSi tihim 
uzdasima popratila, kralj Karlo ponikne nikom i odgovori joj ovo: >Castna majko, dokle 
bude zive duse u nama, vazda ce se zahvalno srce na§e spominjati velikodulnoga 
kralja Ljudevita*. Na to se kraljice oproste sa svojim gostom, te se povratise u kra- 
lj evske dvore. 

Za malo dana, cim se je i iz Ugarske prikupilo Karlovih privrzenika, ocitovaSe 
njegovi hrvatski prijatelji, po §to su zaista dosli. Proglasise ga naime upraviteljem (gu- 
bernatorom) drzave, a on se namah na to preseli u kraljevske dvore i sazove sabor 
(colloquium) za Bozic. Na saboru nadjo§e se sami prijatelji njegovi; oni uzbunise puk, 
te gotovo sav Budim zahtijevaSe Karla za kralja. >Ovoga Karla«, vika§e svjetina, tposla 
nam sam Bog s neba, njega, muza, hocemo za kralja «. Na to sabor jednoglasno proglasi 
Karla za kralja ugarskoga i hrvatskoga. Kad to vidjeSe kraljice Elizabeta i Marija, Ijuto 
se zabrinuSe. No jos se vi§e prepadose, kad no stize u kraljevske dvore poslanik sabora 
zahtijevajuci, da se Marija odrece krune i kraljevstva. >Budite zadovoljne*, govorase 
glasnik, >sto ste dosad po Bozjoj i na§oj volji kraljevale; sad vam se je odredi i krune 
i vladanja. Ne cemo vi§e, da nam zena zapovijeda. A ni po pravu ne ide vas kraljevstvo; 
vi ste zene, a Ugarskoj nije nikad kraljevala zena. Pak niste ni vrstne, da tolikom 
drzavom ravnate. To moze jedino muz. Ovo, §to rekoh, volja je sviju. Dobro je zato, 
da popustite volji staleza, osobito kad ina£e udesiti ne mozete*. Kraljica kosnu§e se 
duboko ove r\']et'i, zanijemise i gotovo da se onesvijestiSe. Prva se dozove k svijesti 
kraljica Marija, te suznih odiju probesjedi ovako: »Ne cu da se odredem otdeva prije- 
stolja, jer me zapada po pravu; medjutim radite vi po svojoj volji, kako ste zapodeli, 
ja sam suviSe slaba zena, da bi se mogla protiviti. Molim vas jedino, da poStedite zivot 



222 MARIJA 1 KARLO DRA^KI. 

moj i majke moje, i da me pustite otici iz Ugarske, pak da odem k svomu suprugu, 
kojega ste otjerali*. 

Sad se tek sjeti majka Elizabeta, da kcer u bolje uputi. Zato refie najprije glasniku: 
»Mili moj sinko, u veliku si nas bijedu turio, jer traziS, da ti mi slabe zene namah 
odgovorimo. Podji i kazi onima, koji su te poslali, da si izvrSio, sto ti povjerise. Mi smo 
pod jednim krovom s Karlom, te cemo same odgovoriti njemu na ovu poruku«. Kad 
glasnik ode, kraljice navalise plakati, a po§to se izplakaSe, pocese se dogovarati, sta da 
u6ine. Izkusna majka svjetovase kcer, neka popusti, da ne bude gorega zla; mozda ce 
svanuti bolji dani, kad ce joj se vratiti izgubljeno prijestolje. Nesto od straha za zivot, 
a jos vise upucena lukavom majkom, Marija se na posljedku rijeSi, da se odre6e krune. 
Dozove kralja Karla Drackoga, te mu rece: »Holim Ugrima, narodom neobuzdanim, ne 
moze zena da vlada; za to primi ti zezlo predja tvojih, pak vladaj, kako umijes i hoces«. 
Poput munje proleti ova poruka gradom Budimom, i sve je vjerovalo, da se je kci kralja 
Ljudevita dobre volje odrekla prijestolja. 

Ovako se je Karlo DraSki s pomocu hrvatskih velika§a uzpeo na prijestolje ugarsko. 
Umah zatim spremao se je, da se vjenca i starom krunom kraljevskom. Bijase to ba§ 
na staru godinu 1385., a vjencao ga je ostrogonski nadbiskup Dimitrija. Na polazku iz 
Budima u Stolni Biograd pratile su Karla obje kraljice, neka svijet vidi, da su one spo- 
razumne, i da mu je Elizabeta zaista majka, a Marija sestra. No vec putem mnogi su 
plemici sazaljevali tuzne kraljice, sto su poput robkinja morale gledati slavlje svoga 
protivnika. Jos vi§e ozlovolji se narod za samoga krunisanja, Bas kad je slavlje u crkvi 
bilo najvece, obje kraljice padose na grob kralja Ljudevita, pak vrelim suzama nakvasi^e 
mramor grobnice njegove. To dirnu skupljeni narod silno, i kad je zatim nadbiskup 
ostrogonski tri put pitao narod, hoce li Karla za kralja, nije crkva ozvanjala oduSevljenim 
klicanjem, nego muklim saptom, koji je svaki put bio sve slabiji. I druga zlosrecna zna- 
menja potakose mnoge, te pocese slutiti zlo. Tako zajasi Karlo poslije vjencanja konja, 
da prodje ulicama Stolnoga Biograda; a kad su htjeli da iznesu iz crkve zastavu sv. Stje- 
pana, da ju nose pred kraljem, udari^e njom o crkvena vrata te ju razbise. Puk je namah 
nagadjao, da ce se nesta zgoditi. Jos neugodnije slutnje obuzese pucane, kad je Karlo 
ulazio u Budim, pak je nastala strasna oluja s grmljavinom i potresom, s kojega se 
razpukoSe zidine kraljevske palace. Fade i samoga Karla, pricaju, stale su moriti erne 
slutnje. Jednoga dana doletila sila vranih gavranova i stali udarati krilima po prozorima 
kraljevske palace i graktati, da je sve ozvanjalo. Gonili ih — ali sve zaludo, oni se ne 
dadose preplasiti. 

I zaista se je spremala krunjenomu kralju crna kob. Kraljica je Elizabeta dan i 
noc snovala sa svojim Ijubimcem Nikolom Gorjanskim, kako da se rijesi neugodna gosta 
u kraljevskim dvorima. Dok je Karlo Dracki, okruzen od svojih hrvatskih i talijanskih 
pratilaca, gotovo bezbrizno lastovao, dijeleci nagrade svojim vjernim sluzbenicima, dok 
je zena njegova Margareta, dobiv§i prve glase o njegovu krunisanju, slavila slavlje 
s Citavim narodom u Napulju: dotle je lukava i himbena Elizabeta neprestano smisljala, 
kako da se osveti (!;ovjeku, koji je njoj ugrabio vladu, a kceri krunu i prijestolje. A 
osnove je svoje mogla lako izvesti, tk stanovala je sa svojim najljucim dusmaninom pod 
jednim krovom! 

(Vlada nje i smrt Karla Drackoga 24. velja6e 1386.). Mjeseca sijecnja 
god. 1386. boravio je Karlo Dracki neprestano u gradu Budimu. Stanovao je zajedno 
s kraljicama u kraljevskom dvoru, dao im izkazivati kraljevske po5asti, dopustao im pace, 
da obce s kim ih volja, ne braneci pohadjati ih ni onima, koji su njega ocito mrzili, jer 
im bijase oduzeo Casti njihove. 

O samom vladanju njegovu imade malo podataka. Nema sumnje, da je vrstnoga 
vojvodu i davnoga prijatelja svoga Ivana Horvata potvrdio za bana ditave Slavonije, dok 



VLADANJE I SMRT KARLA DRACkOGA (24. VELJaCe 1386.). 



223 




II 



'4;- 



•t -.. 



v'M-t 



mt 






?JI 



^-■'' r* If f 







i^E 



■:; e ^:: 



Mi 









!^i rd*vTf KrP^-t•l• 



,K"'' 



it 









HBi* 



?.•'' - 
p ''X/ 



•sts-. 



i- 



5 rr 






t'i? 


























sS 



^ B 



je opet Ivanu Palizni povjerio bansku dast u Hrvatskoj i Dalmaciji. Da li je za palatina 
u Ugarskoj pridrzao Nikolu Se6a, ili je imenovao drugoga, ne moze se ustanoviti. Cini 
se medjutim, da je ban Ivan Horvat znatno utjecao i u ugarske poslove (>de mandate 
domini Joannis banni* izdaje se po- 
velja ugarskim plemicima). Naro- 
6ito pak nagradio je Karlo Dradki 
svoga odlucnoga privrzenika, krd:- 
kogai modruskoga kneza, Stjepana 
Frankapana, kojega zove »dragim 
rodjakom i vjernim svojim<. 
On mu 22. sijednja izdade zname- 
nitu povelju, u kojoj slavi Stje- 
panove »velike, koristne i plodo- 
nosne sluzbe*, koje je dosad njemu 
neumorno c^inio, ne stedeci svoje 
osobe ni svojih stvari, kao ni truda 
ni troSka, pak mu za to dozvo- 
Ijava, da sav svoj imetak prenese 
na svoju kcer Elizabetu, ako ne 
bi imao muzkih potomaka. Po- 
sljednji cin Karlova vladanja jest 
povelja, koju je 5. veljace izdao u 
Budimu Valentinu Mihajlovu iz §i- 
mezke zupanije. Namah zatim za- 
desi ga nemila sudbina, koju mu 
bijase po kazivanju Laurencija do 
Monacis pripravio bivSi palatin Ni- 
kola Gorjanski sporazumno s kra- 
Ijicom Elizabetom. 

Dne 7. veljade, trideset i de- 
veti dan iza Karlova krunisanja, 
udje u kraljevski dvor Nikola Gor- 
janski s velikom pratnjom svojih 
Ijudi. Govorilo se, da ce se opro- 
stiti s kraljicama, jer se sutradan 
vraca u Slavoniju, da u Gorjanu 
proslavi pir svoje kceri. Oruzane 
dete, koje ce ga na putu pratiti, 
a i druge, koje bijaSe potajno do- 
zvao, stajale su pripravne u varosi 
i pred vratima kraljevskoga dvora. 
Pod vecer zamoli Elizabeta kralja 
Karla Dradikoga, da dodje za d:as 
k njoj u njezine odaje (dvorane), jer 
da ce mu saobciti neke glase, koj i joj ^ S 

stigoSe od zeta Sigismunda. Karlo .2 

dodje, te bi neobidno prijazno do- 

iekan. Po§to mu kraljica napomenu, da ce govoriti o drzavnim poslovima, odpusti on svoje 
talijanske dvoranike (medju njima i kneza Alberika), dok mu se tjelesni strazari razStr- 
ka§e po hodnicima. Na jednom udju u dvoranu Nikola Gorjanski i prvi peharnik Blaz 



00 
CO 



z 



a 
o 

<: 

o 

o 



a 

< 

5 
< 



> 

o 



!=' S 



i±i 



MARI.TA I KARLO DRAfiKI. 



ForgaC, da se toboze s kraljicom oproste. Razgovor se medjutim i u njihovu prisucu 
nastavio. Kada se je u to Karlo licem okrenuo prema kraljici i odvratio od oba muzkarca, 
namigne Gorjanski Forga6u, a taj izvu6e svoju topuzinu izpod kabanice i zakala ju Karlu 
u glavu. Ubojica se na to maSuci krvavim topuzom protura kroz nado§le tjelesne strazare 
i pohita k cetama Gorjanskoga, te ih dovede u dvoriste palace. Kraljica Elizabeta pala 
toboze u nesvjesticu; a Gorjanski izletio iz dvorane, da krvlju zapoceto djelo zavrSi. 




DvoGUBi pe6at Karla Drackoga 

na povelji od 22. sijeCnja 1 386. 
(Prednja strana), 

Promjer toga lijepoga, u ranom gothskom slogu izradjenoga pedata, broji 9 cmt. Na prednjoj strani vidimo, kako 
u polju, koje je posuto krinovima (liljaniiha), sjedi na sjajnom prijestolju okrunjeni kralj, dried u rukama znakove 
kraljevske vlasti, a odjeven u dugu kraljevsku tuniku s pallijem. Kraj prijestolja vidimo okrunjeni porodidni 
grb napuljskih Aniuvinaca s tako zvanim turnirskim ovratnikom, znakom mladje grane; a lijevo je okrunjeni grb 
kraijeva jeruzolimskih. Pod svakim grbom stoji lav. Nadpis: „•}■ Karolus Tertius Dei gra(tia Rex Sicijlie ducatus 

Apulie Provincie et Forcalerii ac Pedimontis comes". 



Karlo medjutim ne bijaSe mrtav, nego samo omamljen; osvijestiv se malko odtetura u 
svoje odaje. U to bi talijanska tjelesaa straza Karlova iz dvora potjerana, te dvorom 
zavlada Gorjanski, koji dade polumrtva Karla pomno straiiti. Sutradan navijeStali su 
glasnici po ulicama Budima grada, da je Karlo mrtav, a zakonita kraljica Ugarske i 
Hrvatske da je Marija, koja prasta veledusno svima, koji su budi milom budi silom poma- 
gali njezine krvne neprijatelje. Budimska svjetina, koja je nedavno klicala Karlu, tako je 
isto odusevljeno pozdravljala Mariju, pak da oduSka dade svojoj radosti, porobila je ducane 



VLADANJE I SMRT KARLA DRA^KOGA (24- VELJAGE 1386.). 



225 



lijanskih trgovaca. Hrvatske Cete pak, i hrvatski velikaSi, koji su Karia dopratili u 
Budim, vratise se s talijanskim savjetnicima i strazarima njegovim u Hrvatsku, hoteci 
tako pokazati, da ne pristaju uz kraljicu Mariju. Hrvatske 6ete vodili su kuci ban Ivan 
Horvat i Stjepan Lackovic, izvojevav§i si u krvavom boju izlazak iz grada Budima (et nisi 
ille Joiiannes Horvathii, banus, in forti suorum Croacorum manu, portam sabbati, cruento 
certamine sibi vendicasset: ibidem graues sui demeriti poenas luisset). 






X 



DVOGUBI PE6aT KaRLA DRAfiKOGA 

na povel)i od 22, sije<5nja 1386. 

(Strainja strana). 

Na strainjoj strani vidimo polje, posato kriuovima (liljanima), a u njem jaSi kralj n oklopa na konjn, koji je 
pokriven pokrivalom s nvezenim liljanima. Glava kraljeva pokriveaa je tnmirskom kacigom, koja je ovjeniana 
krnnom i nre^ena poznatim nakitom aniavinske porodice, oaime nojevom glavom s podkovom a kljunn. Kralj 
drii desnicom mai i Ijevicom §tit, na kojem je sjedinjcni grb porodice AnioTina i kraljevine Jerazolim. U polju 
su detiri jernzolimska kriia. Nadpis: ^Diligite iustitiam vos qui indicatis terram in vit . . ." 



1^' 



Isti dan, kad je Gorjanski dao Mariju proglasiti za kraljicu, odveden bi smrtno 
ranjeni Karlo iz Budima u tvrdi ViSegrad. Ondje ga je duvala jaka straza, iekajuci na 
njegovu smrt. Ali jaka narav Karlova kao da ce preboljeti smrtonosne rane. Kad to kraljice 
zaiuSe, zapovjedise, da se ubije. Jedni tvrde, da su ga zadavili, a drugi, da su ga otrovali. 

Karlo Dracki pogibe tuzno 24. veljace 1386., ostavivSi za sobom razklimani prijestol 
napuljski, i uz udovu Margaretu jedva desetgodi§njega sina Ladislava i kcer Ivanu. BijaSe 

Hrv. poTj. II. I. 15 



226 MARIJA I KARLO DRa6kI. 

« 

mu tekar cetrdeset godina. A bio je uman i valjan vladar. U svojoj nasljednoj kraljevini 
(Napulju) proslavio se kao vrstan vojvoda i vladar, kao piijatelj znanosti i umjetnosti, 
koji je rado tasove dokolice provodio medju udenjacima i pjesnicima, I u Hrvatskoj stekao 
si je jo§ kao herceg poglavito tima vrlinama mnogo privrzenika i oduSevljenih prijatelja, 
koji su se od njega nadali spasu svoje domovine. 

(Pokolj kod Gorjana 25. srpnja 1386. i smrt kraljice Elizabete 
u sijecnju 1387.). Mjeseca veljace 1386. zasjel^ je kraljica Marija ponovo prijestolje, 
oskvrnuto krvlju nesrecnoga Karia DraSkoga. Elizabeta i Nikola Gorjanski primise opet 
drzavno kormilo u ruke. Ubojica Karlov, peliarnik Blaz Forga6, bude od kraljice Marije 
obilato nagradjen gradovima i posjedima, jer ju je »oslobodio kralja Karla i tako uzpo- 
stavio njezinu krunu i vladanje*. Karla Dracikoga obijedila pak Marija, da je bio na- 
kanio »u potaji pogubiti majku joj Elizabetu sa svim njezinim prelatima i barunima, a 
nju samu protjerati iz zemlje*. 

Uzpostavljena vlada imala je medjutim pune ruke posla. Najprije morala se je 
pogadjati sa Sigismundom, suprugom kraljice Marije, koji bijaSe opet pohitao u Ugarsku, 
da o6uva svoja prava proti kraljici Elizabeti i Gorjanskomu, za koje je s pravom sumnjao, 
da ga smijeraju ponovo maknuti. Sigismunda dopratio taj put stariji brat njegov, ceSki 
kralj Veceslav na celu vojske, kojoj se bijahu pridruzili i bratici njihovi Jo§t i Prokop. 
Veceslav bijase s vojskom svojom u travnju 1386. provalio sve do Gjura, kad se Eliza- 
beta rijesi, da se s Luksemburgima pogodi. Ona podje s kcerju svojom u Gjur, te vec 
1. svibnja povjerise obje kraljice Veceslavu, da rijesi njihov spor izmedju njih i Sigis- 
munda »kao takodjer izmedju njih i moravskih markgrofa }o§ta i Prokopa, kojima bijase 
Sigismund poslije svoga vjencanja s Marijom zalozio jedan dio sjeverozapadne Ugarske 
medju Dunavom i Vagom. Nakon duljih razprava izrece kralj Veceslav svoju odluku. 
Sigismund ne smije se padati ni u buduce u vladanje ugarsko, niti ga bez narodite pri- 
vole Veceslavove ne smiju okruniti za kralja ugarskoga; ali ipak mu se dopusta, da zivi 
sa svojom suprugom Marijom i da boravi u Ugarskoj, gdje ga je volja. Za uzdrzavanje 
svoje prima zeljeznu zupaniju, grad Trencin, i napokon one oblasti i dohodke na medji 
Austrije i Morave, koje je nekad drzao herceg Stjepan, brat kralja Ljudevita. Dugovj, 
koje je Sigismund ucinio povodom potonjih smutnja, namirivat ce se ugarskim dohod- 
cima; markgrofi moravski vratit ce sjeverozapadnu Ugarsku uz odstetu od 200.000 zlatnih 
forinti, koji im se moraju platiti do Martinja. Elizabeta napokon zadrzat ce miraz, svoju 
udovninu i sva svoja druga posjedovanja. Namah iza te pogodbe ostavi Sigismund Za- 
jedno s bratom svojim Ugarsku, te ga tek potonje krvave zgode prinudise, da se povrati 
u krilo svoje supruge. 

Elizabeta bijaSe se pozurila, da se ma kako nagodi s Luksemburgima, jer se je u 
to bilo pobunilo citavo hrvatsko kraljevstvo. Kad se je naime razglasila smrt Karla Drac- 
koga, Ijubimca hrvatskoga, zajauce sva zemlja od Drave do mora. Bilo je doduSe poje- 
dinih velikasa, koji su pohitali, da se poklone Mariji i majci njezinoj; ali najveci dio 
hrvatskoga naroda odvracao se je s uzasom od kraljica krvnica, pak je vapio za osvetom. 
Ivan Palizna ostao banom u Hrvatskoj i Dalmaciji, da ih cuva za Karlova sina, mladoga 
Ladislava, dok je Ivan Horvat, zvan ban Ivanis, posao s bratom Ladislavom u Slavoniju, 
a odanle u nekadanju svoju banovinu Macvu, da i tu oblast podigne na noge, pak da 
plane sva zemlja od Morave do mora. Za kratko vrijeme podje Ivanu Horvatu za rukom, 
te zauze Ma6vu s kraljevskim gradovima Bitvom, Kupinovim i sa znamenitim gradom 
Biogradom, a zatim oblada Srijemom, zupanijom vukovskom i pozezkom, pak ce odanle 
udarati i na samu Ugarsku. 

Silan strah obuze kraljicu Elizabetu, kad zacu, §ta se ono zbiva na obalama Save 
i Dunava. Povjeri s toga dosadanjemu madvanskomu banu, svomu pouzdaniku Stjepanu 
od Korogja, da pokori hrvatske ustase. Stjepan ogleda se s Ladislavom Horvatom, razbije 



P()K(»LJ KOD GORJANA I SMRT KRALJICE ELIZABETE. 227 

mu 6ete, te osvoji banovinu Ma^vu s ona tri grada. Ali taj poraz nije ustase pokorio, 
vec ih je podstreknuo na sto ze§ci odpor. Ivan Horvat i Ivaa Palizna pohita§6 sa svojim 
cetama, da se pridru^e razbijenomu Ladislavu i da sjedinjenim silama udare na bana 
Stjepana. UstaSka vojska razbije kraljevsku, protjera ju preko Save, pohara dvore bana 
Stjepana, zarobi veliko roblje, osvoji zupaniju pozezku i vukovsku, pak se onda spremi, 
kako ce provaliti u Ugarsku. Stjepan Korogj nadje se sada u velikoj nevolji. U srecan 
cas stize mu pomoc od ugarskih velikaSa, pak ojaCavsi tako, sadje opet na jug Drave i 
zainetne boj s ustasama, u kojem ih razbije i potisne. 

Premda je kraljevska vojska pobijedila, ipak ne bijase ban Stjepan tako jak, da 
bi magao ustaSe svladati i pokoriti. Razbijena vojska ustaska povukia se u zapadne 
strane Slavonije, pak se spremala na novu, zescu borbu. To dodija Nikoli Gorjanskomu, 
kojega su gradovi i posjedi takodjer mnogo stradali za toga ratovanja, te odluci jednim 
udarcem skrsiti ustase u svom zavicaju. On sam vodit ce vojsku na njih; a da bi ih 
lak§e pokorio, skloni obje kraljice, Mariju i Elizabetu, da ga i one prate na bojno polje, 
pak da svojom nazo^nosti pomognu k odlucnoj pobjedi. 

U polovici srpnja 1386. silazile su kraljice s Nikolom Gorjanskim u juzne strane 
k vojsci bana Stjepana. Pratila ih je sjajna pratnja, sav rod knezova Gorjanskih (Nikolini 
sinovi Ivan i Nikola, zatim prastrifievici njegovi Pavao Stjepanov i Ivan Pavlov), nadalje 
Mikac Prodavic, Ivan Morovic, Karlov ubojica Blaz Forgad, Poljak Scibor Sciboric, i 
mnogi drugi velikasi, koji se poimence napominju. Kraljice predjoSe s odlicnom pratnjom 
svojom rijeku Dravu, a onda krenuse ravno prema Djakovu i gradu Gorjanu, bastini 
knezova Gorjanskih. Hrvatske ustase jedva doCekase taj cas, da se s ubojicama svoga 
Ijubimca kralja sukobe. Ban Ivanis Horvat, 6im je 5uo, da su kraljice presle preko 
Drave, raza^alje svoje uhode, da ju traze i da mu dojave, kojim je putem udarila. 
Saznavsi za sve, stavi zasjede, da ulovi i kraljice i 6itavu pratnju njihovu. Zorom 25. srpnja 
prolazile su kraljice s pratnjom svojom cestom od Djakova prema Gorjanu, ne sluteci 
nista zla. Joste je bila samo jedna ura hoda do grada Gorjana, kad no na jednom navali§e 
na njih ustaSe, vodjeni bracom Ivanom i Ladislavom Horvatima i Ivanom Paliznom. 
Jaka konjanicka ceta ustasa obkoli ih i zametne boj. Mnoge 6ete kraljevske pobjego§e 
glavom bez obzira, a §to ne mogase umaknuti, bi posjeceno. Prvi se obori na ustase 
Blaz Forgac, krvnik Karlov, ali ga zbaci s konja ustaSko koplje. Na to prisko5i§e ustase, 
te mu na ocigled kraljica odrubiSe glavu. Videci to Nikola Gorjanski, skoci s konja, 
pak stade uz kola kraljicina, da brani sebe i njih. Borio se je bas junaCki i odbijao 
udarce neprijateljske, dok se napokon jedan usta§a uvuce pod kraljicina kola, te ga 
potegne za noge, tako da je na zemlju pao. Sad se obori§e na nj drugi vojnici, pak ga 
pred ocima obiju kraljica razkomadase. Dvorjanici i velikasi popadase sada redom, ili 
pak bise zivi zarobljeni. OstadoSe napokon same kraljice sa svojim dvorjankinjama, koje 
su bile u kolima. Razjarene ustase navalise sada na kola, prevalise ih i izvuko§e iz njih 
obje kraljice. Uz neprestane pogrde i uvrede dovedoSe ih pred Ivanisa Horvata, koji ih 
oStrim rijecima uze koriti i spocitavati im ubojstvo Karla Drackoga. Kraljice bijahu u 
smrtnoj stisci. Ljetopisac Ivan Turdanski prica, da je Elizabeta pala Ivanu pred noge, 
te ga sklopljenih ruku molila: >Pomiluj, bane, pomiluj; sjeti se dobroga kralja Ljudevita, 
pak se ne sveti neduznoj kceri njegovoj. Ja sam zamislila onaj zloSin; moj sukrivac, koji 
ga je izveo, okajao je netom smrcu svoj grijeh. Smiluj se slaboj zeni, tako ti casti tvoje, 
tei nisam ni ja bez razloga sagrijesilac. Ban IvaniS ne htjede ruke si omastiti krvlju zene 
kraljevskoga roda i rodjakinje svoga pobratima bosanskoga kralja Tvrtka; zato oprosti 
kraljicama, i majci i kceri, ali zapovjedi, da se zajedno sh zarobljenim velika§ima i dvo- 
rjanicima zatvore u tvrde gradove po Hrvatskoj. Od pratilaca naime kraljidinih pobjegoSe 
samo Ivan Morovid i Nikola Gorjanski mladji sredno svojim kucama; svi ostali ili izgibose 
ili padoSe s »blagom neizmjerne mnozine i velike vrijednosti« u ustaSke ruke. 




228 • MARIJA I KARLO DRACkI. 

Sada se napuni§e tamnice grada Pozege i Oriovca u Slavoniji, Cakovca u Medju- 
murju i Poditelja u Krbavi. Zarobljene kraljice odvede Ivan Palizna najprije u Ivanid, 
odanle u Gumnik (sada Bosiljevo), dvorac biskupa zagrebaikoga kod Cazme, a na posljedku 
u Novigrad na moru (gradu Zadru na sjeveroiztoku), u tu tezko pristupacnu tvrdju, da 
tako onemoguci ili bar otezca oslobodjenje njihovo. Prifiaju neki, da su ustaSe mrtvomu 
Nikoli Gorjanskomu odrubili glavu, te ju poslali u Napulj kraljici Margareti, neka vidi, 
kako su Hrvati osvetili tuznu smrt svoga Ijubimca a njezina vojna. 

Posljedica pokolja kod Gorjana bijase, da je citava Hrvatska s Dalmacijom i Sla- 
vonijom do&la u vlast bana Ivanisa Horvata i njegovih privrzenika. Uz Hrvatsku oblada 
on i Macvom, pace i banovinom severinskom. Ivan Horvat s bratom Ladislavom zadrzi 
Slavoniju i Macvu, a Hrvatsku i Dalmaciju prepusti svojem drugu Ivanu Palizni i nje- 
govim rodjacima. Medjutim i u samoj Ugarskoj ne bijaSe nikakve vlade, poSto su obje 
kraljice bile zarobljene, a gotovo svi drzavni dostojanstvenici ili izginuli ili u suzanjstvu 
iirvatskih ustaSa. Tako je i sudbina Ugarske zavisila o bududim dogadjajima u Hrvatskoj. 
U taj 6as obcsga razsula dodje opet Sigismund u Ugarsku, da preuzme vladanje te kra- 
Ijevine u ime svoje zarobljene supruge. Dne 15. rujna boravio je u Ugarskom Starigradu^ 
a 27. listopada u Stolnom Biogradu. Oko njega stadose se skupljati prijatelji staroga 
reda, kao i privrzenici zarobljenih kraljica, te ga proglasiSe upraviteljem i >kapetanom 
kraljevstva Ungarije« (regni Hungariae capitaneus, dominus et capitaneus). Kao »ka- 
petan Ugarske* poSe on izdavati povelje, te nagradjivati privrzenike svoje i supruge 
svoje. Ali glavno mu bijase nastojanje, da ugusi pokret u hrvatskim zemljama, te oslobodi 
zasuznjene kraljice i velikase. Za vrhovnoga zapovjednika vojske, koja ce poci na ustase, 
bude imenovan Ladislav od Lu6enca (de Lossonz), koji je jo§ od god. 1384. gorljivo 
pomagao obje kraljice; cast pako macvanskoga bana podijeljena bi Nikoli Gorjanskomu, 
mladjemu sinu poginuloga palatina. Oba ta skroz pouzdana inuza imala su se oboriti na 
Ivana i Ladislava Horvata, na Ivana od Palizne i ostale ustase, te od njih ocistiti sve 
zemlje na jugu Drave. Ladislavu od Lucenca namijenjeno bi bojiste u Hrvatskoj, a Nikoli 
Gorjanskomu u Slavoniji i Madvi Pace i sam Sigismund predje na koncu godine 1386. 
preko Drave u Slavoniju, te se bavljase u krajevima, sigurnijim od ustasa, da tako bude 
blizi ratnomu pozorigtu. Dne 10. sijecnja 1387. nalazimo ga u Koprivnici, gdje je napisao 
pismo cazmanskomu kaptolu. 

Medjutim dolazak ugarskih vojska i kapetana Sigismunda na hrvatsko tlo skloni 
hrvatske ustase na jos zesci odpor. Vodje pokreta skupi§e se na pocetku sijecnja 1387. 
u Zadru, da se posavjetuju, kako ce silu suzbiti silom. Tu nekomu od njih munu u 
glavu misao, da se makne s ovoga svijeta zasuznjena kraljica Elizabeta, koja je jo§ svedjer 
camila u tamnici grada Novigrada. Ustase smatrahu bas nju za svoju najljucu protiv- 
nicu, pak odluciSe ukloniti glavni kamen dosadanjih smutnja. Pored toga misljahu za- 
straSiti i Sigismunda, da ne dira u njih, jer bi se jednako moglo dogoditi i mladjoj 
kraljici Mariji, njegovoj suprugi. I tako se zgodi, da su usta§e ili njihovi krvnici kraljicu 
majku Elizabetu prvih dana mjeseca sijecnja 1387. u tamnici grada Novigrada nemilo 
pred ocima njezine kceri, kraljice Marije zadavili. Potankosti toga groznoga djela nijesu 
poznate; znade se samo, da je vec 16. sijecnja 1387. stigla u Zadar vijest, da je kra- 
ljica Elizabeta umrla u suzanjstvu u Novigradu. A da je bas zadavljena od usta§a 
ili njihovih Ijudi, i _ia odigled kraljice Marije, njezine kceri, potvrdjuje sama Marija u 
jednoj svojoj povelji od 14. rujna 1387 (nobis cernentibus immaniter iugularunt). Malo 
dana zatim preneseno bi truplo kraljice' Elizabete u Zadar, te bi 9. velja6e sahranjeno 
u samostanu sv, KrSevana. Tako pogibe tuzno slavna kci bosanskoga bana Stjepana 
Kotromanica i bratuceda kralja Stjepana Tvrtka. Ustage hrvatski mrzili su tu duhovitu i 
odvaznu zenu nada sve, mozda najviSe zato, Sto je u njezinim zilama tekla hrvatska krv. 
Oni joj ne mogoSe oprostiti, §to je, zabrinuta za buducnost svojega djeteta, onako izdaj ■ 



KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA I OSLOBODJENJE KRAUICE MARIJE. 



229 



nicki umoiila hrvatskoga odabranika. Cini se, da im je lebdila pred ocima ona narodna: 
>Tko se ne osveti, taj se ne posveti«. 

(Krunisanje kralja Sigismuntla 31. ozujka 1387. i oslobod j enj e kra- 
Ijice Marije 4. lipnja 1387.). Padovanski Ijetopisac A. Gattaro pripovijeda, da su 
kraljicu Elizabetu zadavili po zapovijedi i u nazoc^nosti bana Ivana Horvata, i da se je 
njeinu kraljica Marija zagrozila osvetom, ako bi se kada dobavila slobode. No da to sve 
i ne stoji, ustase su svakako mogli slutiti, da ce sada tek planuti pravi rat izmedju njih 
i privrzenika pokojne kraljice. I nijesu se prevarili. Hrvatski pisac Fabijan zabiljezio je 
na glagolskom brevijaru Franjevaca na otoku Krku za godinu 1387, ove rijeci: >A tada 
bise knez Anz (Ivan Frankapan) gospodin Krku i Gacki i Senju i vesce. I v tovrime 
bise smutnja u ugarskom kraljevstvi velika po Karli krali, koga 
ubise Ugre.« 

Sigismund bijase dodu§e u prvi cas, do6uv§i za silovitu smrt svoje punice, uzmakao 
preko Drave u Ugarsku, bojeci se, da i onako ogorCene ustase jos ja6e ne razdrazi, pak 




NOVIGRAD U DaLMACIJI 
(n sredovjednoj Hrvatskoj). 



da mu ne zadave i suprugu; ali male zatim stade se u veliko spremati, kako bi svladao 
pokret i oslobodio svoju zenu. A bilo je i potrebito, da zapodjene nesta odlufna, jer je 
prijetila velika pogibao, da se sve hrvatske zemlje posve ne odcijepe od kraljice Marije. 
Poslije smrti kraljice Elizabete bija§e naime sve tako zastraseno, da su se banu Ivanu 
Falizni i banu Ivanu Horvatu redom pridruzivali i oni, koji su doslije bili ili njihovi 
protivnici ili su skrStenih ruku gledali njihovu borbu. Da bi Ivan Palizna, »ban Slavo- 
nije, Hrvatske i Dalmacijet, skupio §to vi§e sredstava za dalji rat, dade on Firentincu 
Marinu za stanovitu svotu novaca u zakup sav prihod soli i carine u Dalmaciji. Tu svoju 
pogodbu proglasio je Ivan Palizna 28. sijednja 1387. svim gradovima Dalmacije s nalogom, 
da podupiru zakupnika Marina i njegove dnovnike Dalmatinski gradovi zaista se od 
nevolje odazvaSe nalogu njegovu; pa6e vijece grada Trogira bijaSe jos 22. sijecnja poslalo 
svoje poslanike k braci Ivanu i Pavlu Horvatu, kao i banu Ivanu Palizni. Sto nije s dobra 
priznalo novu vladu, bude silom pokoreno. Tako je Ivan Palizna nastavio osvajati u 



230 MARIJA I KARLO DRAfiKI. 

Hrvatskoj i Dalmaciji, te se je 28. sijecnja 1387. desio u logoru pri podsadi nekoga 
grada (castri Nomach). 

Kolovodje pokreta pobojase se medjutim, da se ipak ne bi mogli trajno obraniti 
od Sigismunda i njegovih privrzenika u Ugarskoj i izvan nje, ako se za vremena ne 
osiguraju za pomoc u tudjini. A tu su mogli o6ekivati podpore poglavito iz Napulja i 
Bosne, poSto je jednomu i drugomu dvoru morale biti stalo, da se pokret odrzi. S napulj- 
skom kraljicom, s udovicom Margaretom, bill su i onako u neprestanom dodiru, ta oni 
su i ratovali pod zastavom nedorasloga joj sina Ladislava. Ali sada trebalo je s kraljicom 
utanaciti jamaSno zama§nih stvari, poSto su kolovodje ustanka namah iza svoga sastanka 
u Zadru poslali u Napulj zasebne poslanike. Bijahu to zagrebacki biskup Pavao Horvat, 
Toma Palizna, brat priora i bana Ivana, nadalje Zadranin Pavao Gjorgjic sa vise svojih 
sugradjana. Oni se 22. veljace 1387. ukrcase u Zadru, te odplovise put Napulja. Ali jo§ 
vise uzdavahu se ustaSe u bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka i njegova velikog vojvodu 
Hrvoja Vuk6ica Hrvatinica. Ti su jo§ od prvoga Casa pokretali bunu u Hrvatskoj, te 
razkriljenih ruku primali sve protivnike kraljice Marije i njezine majke. Godine 1385. 
bijase se doduSe Stjepan Tvrtko za volju Kotora nekako pogodio s palatinom Nikolom 
Gorjanskim, pace se i pridruzio svojim rodjakama, kraljicama, ozlojedjen mozda, sto su 
hrvatski kolovodje pristali uz nekadanjega hercega svoga Karla Drackoga; no namah 
poslije grozne smrti Karlove stupio je Tvrtko u kolo hrvatskih ustasa, te ih pomagao i 
zakriljivao na svaki nacin. Odkad se je pak Sigismund kao kapetan Ugarske podigao, da 
ugusi hrvatski pokret, stall su i kralj Stjepan Tvrtko i veliki vojvoda njegov Hrvoje bas 
na 6elo pokreta. Vec prije 9. travnja 1387. mora da je bosanski kralj bio najocitiji nepri- 
jatelj kraljice Marije, jer je utanacivsi toga dana prijateljstvo i savez s gradom Dubrov- 
nikom pridao pogodbi i ove rijeci: >ako b^ se vr^me slucilo, tere gospodja Mareja 
kraljica ugrska bdla u svoju oblast i svobodna, tere bi tirala volja iskalagospo- 
dina kralja Stefana, §ta bog upasi, a u onoj vreme gospodin kralj Stefan i njegove 
vlastele b61i u Dubrovniku, t'da se ob^tuje opcina dubrova(^ka gospodinu kralju Stefanu, 
da mu prepov^, i da mu da rok prav i podobu, kako do roka moze on gospodin kralj 
Stefan poci, izl^sti iz grada Dubrovnika, gdd Ijubo njemu godd bude . . . .« Stjepan Tvrtko 
bojao se je dakle tada, da bi moglo doci vrijeme, kad bi ga kraljica Marija »tirala 
ih iskala.« 

A imao je zaista i razloga, da se boji osvete Marijine, jer su ba§ utjecanjem njegovim 
i njegova vojvode Hrvoja malo pred tim pali najjaci bedemi Marijine vlasti u Slavoniji 
u ruke ustasa. Bijahu to slobodna kraljevska obcina Gradec kod Zagreba i tvrdi Medved- 
grad u zagrebackoj gori. Slobodna obcina Gradec stajala je jo§ od prvih dana pokreta 
nepokolebivo uz kraljice, te je »u svojoj vjernosti sjala nad svima gradovima kao mjesec 
nad zvjezdama<. Gradjanima na brdu Gradcu bilo je tezko odrzati vjeru kraljicama i za 
to, sto je doljni grad Zagreb hoce§ ne ce§ morao stajati uz svoga gospodara, biskupa 
Pavla Horvata. Negdje na po6etku godine 1387. doSao pred Gradac i Zagreb Sigismundov 
vojvoda Ladislav od Lu6enca, koji se u tadanjim spomenicima zove »vrhovni kapetan 
kraljevina Slavonije, Dalmacije, Hrvatske i ban severinski*, pak se s vojskom svojom 
utaborio pred Zagrebom i stao udarati na dvore biskupa Pavla Horvata. U isto negdje 
vrijeme bude biskup Pavao skinut sa svoje Casti, te zagrebaCkim biskupom imenovan 
neki Ceh, po imenu Ivan. Tako je ozbiljna pogibao zaprijetila biskupu Pavlu Horvatu, 
da izgubi svoju stolicu, a s njom i obilate dohodke, s kojima je dosad uzdrzavao ustaske 
5ete. Sam Pavao Horvat bijaSe u to odputovao u Napulj, te ne mogaSe braniti svoje 
biskupije ; s toga pohita njegov brat, ban Ivan, 23. veljace 1387. iz grada Zadra na sjever 
u Slavoniju, da obrani i Zagreb i da protjera Sigismundova vojvodu. Vojska bana Ivana, 
u kojoj je nedvojbeno bilo i bosanskih 6eta, mora da je bila jaka, jer je Ladislav od Lucenca 
bio prinudjen okaniti se podsade Zagreba, te se zatvoriti u utvrdjeni Gradac, odakle je 



KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA 1 OSLOBODJENJK KRAI JICE MARIJE. 



231 



I 



udarao na biskupski i kaptolski grad. Tu u Gradcu izdade kapetan Ladislav 1. ozujka 1387. 
proglas na gradjane te obcine ovoga sadrzaja: »Ladi>lav od Lvicenca, vrhovni kapetan 
kraljevina Slavonije, Dalmacije, Hrvatske i ban severinski mudrim i obzirnim muzevima' 
sudcima, juratima i svima stanovniciina brda Gradca blizu Zag'-eba pozdrav. Znademo iz 
vjerodostojne obavijesti, da su Ivan, bivSl prije ban Macive, i drugi Ivan, biv§i prije prior 
Vrane, s Hrvojem (cum Herwoe) i mnogim drugim odmetnicima, svojim ortacima ' 
privrzenicima, skupili ogromnu i veliku vojsku protiv svih vjernih (podanika) kraljicina 
velicanstva, a narocito proti vasoj gradskoj obcini (civitatem), koja u svojoj vjernosti sjaje 
nad svima gradskim obc'nama, kao mjesec nad zvijezdama. Znademo pak dalje, da je 
zagrebacki kaptol utvrdjen i opasan jarkom, kao i drvenim stupovima, ali da je posve 
liSen svake straze radi odsutnosti . nekih odmetnickih kanonika, koji pristaju uz recene 





Car I KRALJ SlGlSMUND. 
Po starom bakrorcEU. 



buntovnike; a k tomu vidimo i razabiramo, ako bi spomenuti kaptol ovako slucajno dopa- 
nuG ruku istih buntovnika, da bi se tim ditavo kraljevstvo Slavonije o^tetilo (totum 
regnum Sclauonie lederetur), a nada sve bi sama gradska obcina brda Gradca sasvim 
bila uni&tena. Da tomu predusretnemo, zapovijedamo s toga vama i svima vaSima pod 
kazan nevjere, da cim ugledate nazocno (pismo), hitro sadjete do kaptola, da poruSite 
zidove i stupove s temelja, te da rusevine (i odkinute drvene stupove) ponesete svojim 
kucama. Inako (ne dnite), ako ne zelite protiv sebe ogorciti milost kraljidinu i mark- 
grofovu (Sigismundovu). Dano na brdu Gradcu, 1. ozujka 1387. « 

Poziv kapetana Ladislava, a i sve priprave njegove, dini se, slabo su koristile. Ban 
Ivan Horvat ne samo da je spasao biskupski grad Zagreb za svoga brata, nego je takodjer 
osvojio tvrdi Medvedgrad u zagrebatkoj gori. Paie i Gradac, taj posljednji bedem Mari- 



232 MARIJA I KARLO DRa6kI. 

jinih i Sigismundovih privrzenika dospije u njegove ruke, posto je razbio i protjerao 
kapetana Ladislava od Lucenca. Nakon toga razstadose se opet slavodobitni ustase: 
ban Ivan Horvat s bratom svojim Ladislavom i mladim Berislavom, sinovcem Ivana 
Palizne, podje u iztodnu Slavoniju i Macvu, a Ivan Palizna ostade sam da brani Hrvatsku 
i Dalmaciju, i da strazi dragocjene suznje u Po6itelju i Novigradu. 

Posljednji udarac u Slavoniji, pad naime Gradca kod Zagreba, potaknu i Sigismunda 
i njegove privrzenike u Ugarskoj na sto odlucniji rad. Mnogo je doprinesao i mletacki 
poslanik Pantaleon Barbo, koji je jo§ od lipnja 1386 boravio u Ugarskoj, te su se napokon 
velikasi ugarski rije§ili, da kapetana Sigismunda okrune za kralja. Na samu cvjetnicu, 
31. ozujka 1387. vjencan bi Sigismund u Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana. Sve- 
cani 6'm obavio je vesprimski biskup Benedikt, posto je nadbiskupska stolica ostrogonska 
uslijed smrti kardinala Dimitrije bila izpraznjena. Na sam dan krunisanja proglasi novo 
vjencani kralj mletaCkoga poslanika Pantaleona Barba vitezom, da ga nagradi za njegovu 
gorljivu revnost. Sada je Sigismund kao okrunjeni kralj mogao odlucnije postupati, da 
izpuni obje zive zelje zvoje, naime da umiri Hrvate i da oslobodi svoju suprugu, kraljicu 
Mariju iz suzanjstva. U vijecu, koje je on prigodom krunisanja skupio, zaklju6eno bi 
podici vojsku na ustase u ju^nim stranama. Vec cetiri dana poslije krunitbe, na veliki 
cetvrtak, dne 4. travnja 1387. izdade Sigismund na Hrvate ovaj proglas: ^Sigismund 
Bozjom milosti kralj Ugarske, Dalmacije Hrvatske i t. d. markgrof braniborski svim 
svojim vjernim plemicima i drugoga staleza stanovnicima, koji su u naSim kraljevinama 
Dalmaciji i Hrvatskoj, pozdrav i milost. PoSto su Ivan Horvat, nekada ban, i Ivan (Pa- 
lizna), koji se drzi za vranskoga priora, ociti protivnici sv. krune, kraljevine Ugarske i 
nasega veli^anstva, vec dosad u nasim kraljevinama pocinili silnih bezakonja, pak se 
opet, kako se cuje, spremaju da ib poc^ine: to cemo, ako Bog dade, za kratko vrijeme 
Zajedno sa svojim vjernim biskupima i velikasima kraljevine Ugarske odluciti, da se pri- 
hvate zgodna sredstva, pak da se ti naSi buntovnici valjano kazne za svoju tvrdokornost. 
Zato vjernosti va§e molimo i ozbiljno vam nalazemo, da uztrajete u vjernosti, u kojoj 
bijahu dosad predji vasi za proSlih kraljeva, i u kojoj bijaste i vi, i jo§ jeste, kako se 
nadamo, pak da se recenim protivnicima muzevno oprete; 6esa cemo se vazda veledusno 
sjecati i (hvaliti) svakomu od vas. Dano u Budimu na veliki cetvrtak (in die coenae 
domini) god. 1387. 

Medjutim svi proglasi kraljevi bili bi slabo koristili, da Sigismund nije tra^io i 
nasao pomoci u Mletcana. Obcina naime bija§e se Ijuto zabrinula, odkad su Hrvati stali 
dozivati napuljske kralj e za vladare Hrvatskoj i Ugarskoj. Ona se bojase, da bi joj pro- 
palo prvenstvo na jadranskom moru, kad bi se u Ugarskoj i Hrvatskoj uzpeo na prije- 
stolje vladar, koji bi podjedno kraljevao u Napulju. S toga je voljela gledati u Budimu na 
prijestolju Mariju i Sigismunda, nego Karla Drackoga ili njegova sina Ladislava. Vec u 
lipnju 1386. bijaSe ona poslala svoga pouzdanika Pantaleona Barba u Ugarsku, da uta- 
na6i savez s Nikolom Gorjanskim i kraljicama. Obcina je od dva zla izabrala manje, pak 
je rado pregorjela ponizenje, naneseno joj od kralja Ljudevita mirom u Turinu, samo da 
zaprijeci vece zlo. Poglavito zato nastojao je njezin poslanik Pantaleon Barbo, da se Sigis- 
mund §to prije okruni za kralja; a namah zatim ugovarao je s kralj em i njegovim savjet- 
nicima savez, kojim bi se pomoglo osloboditi kraljicu Mariju i pokoriti Hrvate. O tim 
dogovorima izvijesti poznati vec Laurencije de Monacis u ime poslanika Pantaleona Barba 
mletaCku obdinu ovako: »Prejasni gospodin Sigismund, kralj ugarski, rece na dan uzkrsa 
gospodinu poslaniku u perivoju pred velikaSima i biskupima: Mi bismo rado i zelimo 
utanaditi savez s gospodinom knezom i obcinom mleta6kom, kao §to su htjele i zeljele 
majka (punica) i supruga na§a; zato vas molimo, da poSljete u tu svrhu u Mletke biljez- 
nika gospodstva (Laurencija de Monacis), a vi da ovdje ostanete. . . . Dne 9. travnja, u 
kraljevskoj kapeli, kad se je misa sluzila, rede kralj poslaniku: Gospodine poslanice! 



KRUNISANJE KKALJA SIGISMUNDA I OSLOBODJENJE KRALJICE MARIJE 



'■33 



Povjeravam vam tajnu. Ja sam sa svojim velmozama i biskupima odlucio, da dvije sed- 
mice poslije Duhova podjem na vojnu proti Ivanu banu i prioru (vranskomu), nasim 
odmetnicima, da ih po mogucnosti unistim, pak da onda doprem do mjesta, gdje su 
gospoje, nasa majka (punica) i supruga. Ali posto se bojimo, da bi ih buntovnici mogli 
prevesti po moru na druge strane, molimo vas, koliko mozemo, da po biljezniku (Lau- 
renciju de Monacis) molite republiku, da izvoli na more postaviti galije, koje bi straziie, 
da ne budu odvedene. Ali to bi trebalo namah uciniti, jer bi mnogo vremena proslo, 
kad bi se cekalo, da se prije savez utana6i«. 

Nastojanje poslanika Pantaleona Barba, doti^no biljeznika Laurencija de Monacis 
urodilo je zaista dobrim plodom. Vec 15. travnja pozivase mletacka obcina dalmatinske 
obcine Zadar, Spljet i Trogir, da budu vjerne kruni ugarskoj, a narocito Zadar, o kojega 
se je vjeri sumnjalo, posto su se u njem sastajali kolovodje ustanka. Dalmatinski gradovi 
pohitase uvjeravati mletacku vladu o svojoj vjernosti, »od koje — pisu Spljecani — ne ce 
se dati ni smrcu ni macem odvratiti«, kao sto nijesu ni dosad od nje odstupili, premda 
su poradi toga mnogo trpili i sveudilj joi trpe. Mletci medjutim zadovoljise i glavnoj 
molbi Sigismundovoj. Oboruzase dvadeset i cetiri galije, snabdjeSe ih dovoljnom vojskom, 
te ih povjerile zapovjedniku Ivanu Barbadicu s nalogom, da ne samo zaprijeci, ako bi 
ustase htjeli Mariju iz Novigrada drugamo po moru prevesti, nego da podupre podjedno 
kraljevu vojsku na kopnu, kad bude oslobadjala kraljicu. 

Gotovo u isti mah, kad su Mletci odlucno stali pomagati Sigismunda, ponudi mu 
svoju vjernu sluzbu i jedan od najmocnijih velikasa hrvatskih. Bijase to Ivan ili Anz 



Knezovi Frankapani 

od polovice 14. stoljeda do smrti kralja Sigismnoda (1437.). 

Bartol (VII). 

t 13^3 



Stjepan (I ), f 1388. 

Supruga Katarina Carrara, 

kdi padovanskoga vojvode 

Franje. 



Elizabeta, 1386; 

udata za celjskoga grofa 

Fridrika II,, i umorena od 

DJega oko god. 1422. 



Ivan (V.) ili Ani, 

•f 29. studenoga 1393. 

Ban Slavonije, Dalmacije i 

Hrvatske 1391. — 1393- 

Supruga Ana, kdi goridkoga 

grofa Meinharda VII. 

(t 5. rujna 1402.). 



Nikola (Mikula de Frankapan) 

t 26. lipnja 1432. 

Ban DalmaciieiHrvat'(l426. — 143a). 

1. supruga Doroleja, (valjda) k(5i pa- 
Istina Nikole Gorjanskoga. 

2. sapruga Blanka Sfurza. 



Ivan VI.,(Ani, Stjepan (II.) Nikola, Bartol (VlII ) Martin Du)am(IV.) 
Angelo) Stariji, f 1480. u I435. — t °^^ ^45^- f 4- ^'^topada 1435. — 

zaietnik Ce- ModruSania. )459. Su- Zadetnik 1479; poko- 1468. 

tinske loze; Ban Dalmacije praga Trzacke loze. pan na Zadetnik 

t 1436. i Hrvat. Barbara Supruga Trsatu. SluDJske 

Ban Dalmacije 1433. — 1437. Wallsee. Jelia i. ienajelena loze. 



i Hrvat' i opet 1 463. 
1433.— 1436. ZaCetnik 
bupruga Rata- Ozaljske loze. 
rina, kdi Iva- 
niia Ivanovida 
Nelipida. 



I 



(Elizabeta). Lipovaika. 
2. Doroteja, 
udova kneza 
I/anila Bla- 
gajskoga. 

Izumiro : 

Cetinska loza godine 1542. 

Slnnjska , „ 1572. 

Ozaljska „ „ 1577. 

Triaeka „ „ I&71. 



Andrija Sigismund Ivan mladji 
1435.— (^ikmund) (VII.) 

1439. f 14O8. 1435. -i486. 
ienn Jclena ^eua Eliza- 
(1489 ). beta. Godine 
1480. ustupio 
Mletcima 
otok Krk. 



234 MARIJA 1 KARLO DRACKI. 

Frankapan, knez krcki, modruski i senjski. On i brat njegov Stjepan bijahu nekad 
gorljivi pomagaci kralja Ljudevita, vjerni njemu >u svako vrijeme, ratno i mirno«; no dok 
je poslije knez Stjepan, suprug padovanske kneginjice Katarine Carrare, pristao uz Karla 
DraCkoga, ostao je knez Ivan vjeran Ljudevitovoj kceri i supruzi. Namah iza krunisanja 
Sigismundova pisa Ivan kralju u Budim pismo, kojim mu se sam ponudi, da bi oslobodio 
suprugu njegovu iz suzanjstva u Novigradu, »kad bi mu poslali vojske i kad bi od mora 
imao pomoci« (si mitteremus sibi gentem et haberet subsidium a mari, recuperaret ipsas). 
Sigismund je dakako objerucke prihvatio ponudu mocnoga kneza Ivana, te mu nedvojbeno 
poslao i ne§to vojske u pomoc. 

U svibnju 1387. podize se knez Ivan Frankapan iz Senja ili Modrusa, pak sjedi- 
nivSi se s krbavskim i li^kim knezovima Butkom, Nikolom i Tomom, sinovima Budislava 
Kurjakovica, a vjernim podanicima kraljice Marije, naiirupi na znameniti grad Po6itelj u 
Lici. Tu je boravio Ivan Palizna i strazio strazu, da mu ne uteku suznji Stjepan Korogj, 
Stjepan Kanizaj i drugi, koje bija§e jo§ prosle godine zarobio kod Gorjana, Kako je Ivan 
Frankapan Paliznu naglo zasko6io, nije taj mogao grada dugo braniti. Pomoci nije se 
ni odkuda mogao nadati, jer su druge vojske Sigismundove udarale na njegove drugove. 
Ivan Palizna borio se je hrabro, te je danju i nocu provaljivao iz grada i napadao na 
podsadne cete. Ali na posljedku ponestade u Pocitelju hrane, pak tako prisili Paliznu 
Ijuta glad, da se pogadja o predaji grada. Knez Ivan Frankapan trazio je od njega, da 
pusti kraljicu Mariju na slobodu, a za to moze slobodno izaci iz grada i poci, kamo ga 
je volja. Ivan Palizna izprva nije htio da na to prlvoli; ali na posljedku »satrven gladom 
i neprekidnim bojem« pristane na sve, te izadje iz grada. Predajom Pocitelja oslobodise 
se suzanjstva svi ugarski i hrvatski velika§i, koji su dosad u njem camili; a sam grad 
preuzese valjda vec tada krbavski knezovi Kurjakovici, braca Butko, Nikola i Toma. 

Iz Pocitelja pohita Ivan Palizna preko Velibita na jug u Novigrad, da barem taj 
grad obrani od neprijateljske sile, pak da usuprot svomu obecanju i dalje zadrzi kraljicu 
Mariju u suzanjstvu. No Ivan Frankapan zajedno s krbavskim knezovima pohita namah 
za njim i podsjedne grad s kopna, dok je mletacki vojvoda Ivan Barbadico valjda jos 
prije sa svojim galijama usao u Novigradsko more, te opasao grad s morske strane. 
Uza sve to nije Ivan Palizna bio covjek, koji bi se tako lako predao, vec se je hrabro 
otimao sjedinjenoj vojsci mletaCkoj i Frankapanovoj. Napokon ne preostade mu ipak 
drugo, nego da se pogadja o predaji. S knezom Ivanom Frankapanom ne htjede ugo- 
varati, posto je bio vojvoda Sigismundov, kojega nije priznavao za zakonitoga kralja; 
za to pozove ivana Barbadica, da se s njim pogadja. Ivan Palizna pustit ce zarobljenu 
kraljicu na slobodu, ali za to dati ce mu mletacki vojvoda taoce u ime jamstva, da se 
ne ce nikakvo zlo dogoditi ni n;emu ni njegovim Ijudima. 1 tako kraljica Marija dne 
4. lipnja 1387. bude izpu§tena iz Novigrada, u kojem je do deset mjeseci bila zatvorena. 

Jo§ onoga dana, kad je kraljica Marija i^aSla iz Novigrada, imenova ona zasluznoga 
kneza krbavskoga Butka svojim dvorskim zupanom. Deseci se istoga dana, naime 4. lipnja 
u selu Dolje u zupi Luci (Luchae in villa Dolae) posla plemica Tomu Sovica iz Sibenika 
u gradove Spljet, Sibenik i Trogir, da s tamoSnjim knezovima u ime njezino obavi neke 
poslove. Kako nije imala uza se nikakva svoga pecata, podkrijepila je vjerodajnicu za 
svoga poslanika pecatom svoga dvorskoga zupana Butka (sigillo Butcho comitis Corbaviae, 
curiae nostrae magistri ofpatini = hofpalatin). Iz zupe Luke odplovi zatim kraljica na 
mletackim brodovima u Nin, gdje ju dodjose redom pozdraviti njezini privrzenici. Dne 
7. lipnja podje iz Zadra zasebno poslanstvo, na 6elu mu suvremeni pisac Pavao Pavlovic, 
u Nin, te se 8. lipnja pokloni Mariji. Nakon boravka od vise dana poveze mletacki 
vojvoda Ivan Barbadico kraljicu 15. lipnja u Senj, kamo stize namah sutradan u nedjelju 
16. lipnja. Kraljica ostade sada u Senju do konca lipnja, dok je vojvoda Ivan Barbadico 
s mletackim galijama odjedrio na jug prema Skradinu. U Senju, u gradu Frankapana, 



KRUNISANJE KRALJA SIGISMUNDA I OSLOBODJENJE KRALJICE MARIJE. 



215 



I 



Marija se je oporavljala od nevolja, pretrpljenih u suzanjstvu. Tu je takodjer 19. lipnja 
primila sveSano poslanstvo mletacke obcine, po imenu Leonarda Dandula, Jakova Delfina, 
Pavla Maurocena, Petra Bragadina, Marina Maripetra i Remigija Superancija, koji joj 
dodjoSe cestitati na oslobodjenju. Kraljica primi poslanike vrlo fastno (dignissime), te se 
zatim 30. lipnja posebnim pismom iz Senja zahvali duzdu Antunu Veneriju i obcini za 
pruzenu pomoc, preporu6iv§i podjedno kapetana Ivana Barbadica, »svoga viteza*, poradi 
njegovih zasluga za njezino oslobodjenje. Od mletaikih poslanika vratiSe se cetiri kuci, 
a dva, po imenu Leonardo Dandulo i Pavao Mauroceno pridruziSe se kralji6inoj pratnji, 
kad je ona 1. srpnja iz Senja poSla prema Zagrebu. Onamo stize kraljica 4. srpnja, i 
nadje ondje svoga supruga Sigismunda i mleta^koga poslanika Pantaleona Barba, koji 
joj bijahu posli u susret. U Zagrebu proslavili su dolazak kraljice velikim slavljem (magna 




I 



PrVI VELIKI PECAT KRALJA SlGISMUNDA. 

Na j)rednjoj strani vidimo kralja, kako sjedi na prijestolju i drii u ruci kraljevske znakove. Desno njemu je sa- 
stavljeni grb ngarski (grede) i luksemburiki (orao), a na lijevo opet sastavljeni grb ugarski (grede) i 6t§ki (lav). 
Nad svakim grbom stoji po jedan orao. Nadpis u dva redka: „-j- Sigismundus Dei gracia Hungarie Dalmacie 
Croacie Rame Servie Galicie Lodomerie Comanie Bulgarieque rex, marchio Braudembargensis, sacri Romani im- 
perii archiecamerariiis atquc Boemie et Lucemburgensis heres". Na strainjoj strani na lestolistom polju na poje- 
dinim listidima zmnjevi, a u sredini grb s dvogubim kriiem. Nadpis: „S(igillum) secuadum Sigismundi Dei gracin 
regis Hungarie et aliorum regnornm in alio parij sgilli expressorum". 

Narodni muzej u BudimpeSti 




sollemnitate), kojom je prigodom kralj Sigismund mletackoga plemida Paula Maurocena 
proglasio vitezom. 

Oslobodjenje kraljice Marije probudi veliku radost u svih prijatelja i privrzenika 
njezinih i supruga joj Sigismunda. Papa Urban VI., primivSi prve vijesti, namah se pismom 
od 13. lipnja zahvali mletaikomu duzdu, §to je za oslobodjenje kraljice Marije poslao 
mornaricu, pate za nju dao i taoce; drugim pismom Cestitao je kralju Sigismundu, Sto 
je opet dobio suprugu. Jednako je papa pisao i kraljici Mariji. U pismu se papinom uz 
zasluge mletadke obcine jednako dastno priznavaju i zasluge ivana Frankapana, kneza 
kr^koga, modruskoga i senjskoga. 

Jednaka nedaca, kao kod Podtelja i Novigrada, bijaSe hrvatske ustaSe sna§la u 
Ijetu 1387. i na drugim boji^tima. Ivan Horvat bijaSe u proljecu te godine zajedno s bratom 



236 MARIJA I KAHLO I)Ra6kI. 

svojim Ladislavom, kao i s mladim Berislavom obladao iztoinom Slavonijom i Mafivom. 
Slavodobitnicima pridruziSe se poslije i drugi velikasi slavonski, kao Ladislav od Zuglaka, 
Stjepan od Hedervara, braca Ivan i Ladislav od Korpada, i drugi. Primivsi ban Ivan 
Horvat jos i bosanskih ceta od kralja Stjepana Tvrtka, pace i srbskih junaka od kneza 
Lazara (Pribcica) Hrebeljanovica, osjecase se tako jak, da je ne samo obladao vukovskom 
i srijemskom zupanijom, nego je u travnju presao preko rijeke Drave u zupaniju Baranju, 
te poharao i sam grad Pecuh. Protivnici bijedili su poslije bana Ivana, da su njegove 
Cete plijenile crkve i samostane, te svuda razale, harale i palile. Sigismundove vojvode 
Nikola Gorjanski, Stjepan od LuSenca i Ivan Morovic ne mogoSe dugo odoljeti slavo- 
dobitniku Ivanu. No nakon pada Poditelja i Novigrada iznevjeri se bojna sreca i njemu. 
Sigismundovim vojvodama pridruziSe se sada jos biv§i ban Stjepan Korogj i drugi suznji 
iz Poiitelja, pak ojatanoj vojsci kraljevskoj podje za rukom, potisnuti ustase preko 
Drave, a onda ih svladati i razasuti. Banu Stjepanu Korogju pridaje se slava, da je ustaSka 
vojska, u kojoj je bilo i bosanskih i srbskih Seta, bila porazena, te protjerana preko 
Save u Bosnu; da su nadalje u tim bojevima zarobljeni Berislav Palizna, Stjepan Zuglak 
i Stjepan Hedervari s rnnogo Hrvata, Bosanaca i Srba. Jamacno je ovom prigodom po- 
ginuo i Ladislav Horvat, brat bana IvaniSa. Sam ban Ivan bijaSe se s ostatcima vojske 
utaborio u kotaru i gradu Ceregu (in districtu Chereg; moze biti Cernik kod Nove Gra- 
diske, ali vjerojatnije Cerevic na Dunavu blizu Iloka), gdje ga zatekoSe Nikola Gorjanski, 
Stjepan od Lu6enca i Ivan Morovic. U zestokom boju bude Ivan Morovic ranjen; ali 
vojska Ivanova bi razbita i razpr§ena. Jedan dio pobijedjenih skloni se u grad Ilok, ali 
bise zarobljeni i poslani gralju Sigismundu, medju njima i Emerik Lackovic, sin vojvode 
Andrije; sam ban Ivanis protuce se do Pozege, te se zatvori u taj tvrdi grad. No Nikola 
Gorjanski opasa Pozegu i prisili bana Ivana na predaju. Nikola Gorjanski predade dra- 
gocjena suznja Stjepanu Simontornji, da ga cava, a sam podje preko Save, da otme 
Srbima banovinu MaCvu. Ali Simontornja, nekadanji drug i ortak bana Ivana Horvata, a 
jo§ i sad srcem privrzenik njegov, odvede zarobljenika »svojom lisiCjom lukavosti« 
najprije iz grada Pozege u svoj logor, da toboz pomnije na nj pripazi, a onda mu po- 
tajno dopusti, da pobjegne. Ban Ivani§ ode preko Save u Bosnu ravno k svomu savez- 
niku, kralju Stjepanu Tvrtku. 

Tako bi ugu§en pokret i u iztocnoj Slavoniji. Ostatke ustasa u Dalmaciji pokori 
mletacki kapetan Ivan Barbadico. On podje 16. lipnja ravno iz Senja na jug prema 
Skradinu, gdje se bijahu usta§e uSvrstili Premda se je taj grad smatrao »nedobitnim«, 
ipak ga Barbadico osvoji i predade kralju Sigismundu. 

Sam kralj Sigismund boravio je s kraljicom Marijom jo§ dva mjeseca (srpanj i 
kolovoz) u zapadnoj Slavoniji, da ugusi posljednje trzaje pokreta. Tu mu pomagahu knez 
Ivan Frankapan, a poslije i vazda vjerni Nikola Gorjanski. Namah iza oslobodjenja kralji- 
6ina bijase mu se predao Gradac, stari privrzenik kraljiSin ; trebalo mu samo jo§ poko- 
riti gradove i kotare nekadanjega zagrebaSkoga biskupa Pavla Horvata. Malo zatim pokori 
mu se i kaptolski grad Zagreb, dok je knez Ivan Frankapan osvojio Medvedgrad. U isto 
vrijeme osvojen bi i grad Cakovac u Medjumurju, stolica Stjepana Lackovica. Dne 
3 kolovoza boravio je Sigismund u Grabrovnici, 6. kolovoza u Krizevcima, 13. kolovoza 
zauzeo je biskupov grad Gumnik (Gomnech, Bosiljevo), a 23. kolovoza desio se je u Cazmi, 
gdje je pred mletackim poslanicima prisegao na turinski mir. 

Vec 2. rujna 1387. boravio je Sigismund s kraljicom i dvorom svojim u Vi§egradu. 
Tu i u Budimu nastojao je urediti tako Ugarsku kao i Hrvatsku. U prvom redu nagra- 
djivao je one velikase, koji su mu pomogli do krune i kraljevstva. Tako se sjeti i kneza Ivana 
Frankapana, te mu 25. studenoga 1387. darova grad Cetin s klokockim kotarom. 



IV. 



It 



SIGISMUND 1 PROTUKRALJI 

(1387.-1^09.): 

STJEPAN TVRTKO, STJEPAN DABISA, 



(1387.— 139c.) 



(1391.--13Q4.) 



LADISLAV NAPULJSKI, 

(1 39 1. —1409.) 

Bosanski kralj Stjepan Tvrtko kao oditi takniac Sigismundov (13S7. — 1389.). — Boj na Kosovu (15. lipnja 1389.). 

— Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskom i DalmaCijom (1390. — 139 1.';. — Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj 
(1391. — 1392); banov^anje Ivana Frankapsna (1392.— 1393.). — Foraz hrvatskih ustaSa kod Dobora (1394.) i 
Knina. — Smrt kraljice Marije (17. svibnja 1395.); veliki sabor hrvatsko dalmatinski u Niiiu (lipnja 1396.). — Ra- 
tovi s Turcima ; Sigismund poraien kod Nikopolja (28. rujna 1396 ). — Krvavi sabor u Kriievciiiia ^27. veljai-e 1397.); 
ceijski grof Herman II. u Hrvatskoj (1397*) — Hrvoje VukCic diie se na Sigismunda (1398.) ; banovanje Nikole 
Gorjanskoga (1397. — 1401.). — Sigismund u suianjstvu (1401.) ; oslobodivsi se odredjuje austrijskoga vujvodu 
Albrechta IV. za svoga nasljedaika (1402,). — Sveobdi pokret u Hrvatskoj i Ugarskoj (1402. — 1403.). — Kru- 
nisanje napuljskoga kralja Ladislava u Zadru (5. kolovoza 1403.) — Pobjeda Sigismundova u Ugarskoj (u rnjnu 1403. 
i povratak kralja Ladislava u Napulj (u studenom 1403.). — Bosanski kralj Stjepan Ostoja izmirio se sa Sigis- 
mundom (1403.); bosanska vlastela skidaju Stjepana Ostoju i diiu na prijestoljs Tvrtka H. Tvrtkovida (1404.) 

— Tvrtko II. Tvrtkovid prema Sigismundu (1404. — 1407.). — Hrvatsko kraljevstvo godicie 1404. — 1408. — 
Osudni boj kod Dobora (1408.); posljedice toga boja. — Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Mletcima 

(9. srpnja 1409.). 




Ornunenat s rake st. dimuoa a Zadio. 



SIGISMUND I PROTUKRALJI 



(1387.— 1409.). 




osanski kralj Stjepan Tvrtko kao oCiti takmac Sigis- 
mundov (1387.— 1389.). U kolovozu 1387. mogao se je Si- 
gismund sa svojom suprugom Marijom nadati, da ce naskoro vladati 
podpuni mir na obalama Save i jadranskoga mora. Na stolici zagre- 
backe biskupije nije vise sjedio njegov nepomirljivi dusmanin Pavao 
Horvat; toga je vec odprije zamijenio Ceh Ivan Smilo, odani privrzenik 
svoga zemljaka. Jedan brat biskupa Pavla, po imenu Ladislav, bijase nedavno 
poginuo u Slavoniji; a drugi brat, doslije nedobitni ban Ivani§, samo je 
prevarom umakao svojcj sudbini i kuburio je sada kao bjegunac na dvoru 
bosanskoga kralja. Citava Slavonija biia je bezuvjetno pokorna zakonitomu 
kralju: tu se s duznim pocitanjem slusala rije6 kralja Sigismunda i njegova 
odana i prokusana bana Ladislava od Lucenca, koji se u to vri- 
jeme zove »ban ditave Slavonije*. Pa6e i Macva je mirna, jer se je tamo 
zabanio uzdanica Sigismundova, prevjerni Nikola Gorjanski, sin nekadanjega 
palatina. §to je velikaSa u Ma6vi i Slavoniji, svi se rado pokoravaju kralju 
i njegovim banima; pa6e i oni rodovi hrvatski, koji su na medji banovine 
slavonske i hrvatske, znadu samo za kralja Sigismunda i za kcer slavnoga 
kralja Ljudevita. NaroCito knez Pavao Zrinski i njegovi susjedi Nikola i Stjepan 
Blagaji, potonji po majci svojoj Margareti rodjaci znamenitoga palatina Nikole Gorjan- 
skoga, sunCaju se jedino o sjaju kraljeve i kraljiSine milosti. 



240 ♦ SIOISMUND I PROTUKRAUI. 

U Hrvatskoj i Dalmaciji nijesu takodjer prilike nepovoljne. Najmocnije dvije kne- 
zevske porodice, Frankapani krcki i Kurjakovici krbavski, stoje nepomicno uz 
Sigismunda i Mariju, koju su lijevajuci svoju krv oslobodili iz suzanjstva, te ju opet podigli 
na prijestolje. Pace ni Nelipici ne krate se pokoravati vlasti kraljevoj; jedan paCe, sin 
Konstantinov od Necvena, vr§i u to vrijeme sluzbu kastelana u kraljevskom gradu Skra- 
dinu, koji je nedavno mletaCki kapetan Ivan Barbadico oteo usta§ama. I udovica Ivana 
Nelipica Cetinskoga, po imenu Margareta, premda je najbliza susjeda, a mozda vec i 
punica bosanskoga velikoga vojvode Hrvoja Vukcica, kao da je u taj mah zajedno sa 
svojim nedoraslim sinom Ivanisem vjerna podanica kralja Sigismunda, po§to se kralj i 
poslije pouzdaje u njezinu odanost. I svi primorski gradovi Dalmacije nepomicno stoje 
uz svoga nedavno krunjenoga kralja. Pa5e i Dubrovnik, koji bijaSe pred godinu i pol 
krunisanje Karla Drackoga proslavio svecanom sluzbom bozjom, nastojao je tu svoju 
nesmotrenost okajati jos u travnju 1387., kad je ugovarao savez i prijateljstvo s bosanskim 
kraljem. Sad je pak na zahtjev kralja Sigismunda obnovio zakletvu vjernosti, polozenu 
jo& 1383. kraljici Mariji, a na to je namah poslao kralju Sigismundu u Budim dva svoja 
poslanika, Junija Sorkocevica i Marina Bunica, da mu se poklone i izmole potvrdu privi- 
iegija. Kralj zaista 28. listopada 1387. izdade povelju, kojom potvrdi Dubrovniku sve 
stare slobode i povlastice, a narocito »da si slobodno bira kneza i sudce na svoju koristi 
ali izmedju Ijudi odanih kruni kraljevskoj.« 

Sve je gotovo u Hrvatskoj i Dalmaciji priznavalo vlast kralja Sigismunda i njegove 
supruge Marije. Jedino neki zabitni gradovi uz bosansku medju kao da nijesu htjeli cuti 
za njega. S njima naporedo drzali su se i neki gradovi u primorju, narocito oni, koji su 
nekad pripadali Bribirskim knezovima, a od tih se je najviSe izticao grad Klis Ali nada 
sve opirala se kralju Sigismundu tvrda Vrana, ta nedobitna stolica ustaskoga vodje 
Ivana od Palizne. Ba§ ta dva grada, Vrana i Klis, stajala su i sad nepomicno uz priora 
Ivana Medjutim se je Sigismund ipak nadao, da ce Ivana Paliznu iztisnuti takodjer iz 
Vrane. Ta knez Ivan Frankapan obladat ce i tim gradom, kao nedavno Pociteljem i 
Novigradom. Sigismund je u to ime dao izabrati novoga priora vranskoga, po imenu 
Alberta Lackovica, sina Stjepanova; a da bi se novo izabrani prior mogao lak§e 
dokopati svoje stolice, povjeri njegovu bratu Ladislavu Lackovicu bansku c^ast u Dalma- 
ciji i Hrvatskoj Valjda ce novi ban zajedno s knezom Ivanom Frankapanom ipak satrti 
osamljenoga i ostavljenoga Ivana Paliznu! 

Ali Sigismund se je prevario, jer se je u taj cas bosanski kralj Stjepan Tvrtko 
javno i o6ito podigao kao takmac njegov, da oblada Hrvatskom i Dalmacijom. 

Bosanski kralj bijaSe se vec namah iza smrti kralja Ljudevita okoristio smutnjama 
u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj, da povrati svojoj drzavi sve, §to je nekad od nje 
odkinuo premocni kralj Ljudevit. Da zaokruzi svoju drzavu, oblada najprije onim dijelom 
Huma, §to ga je nekad morao ustupiti svojoj bratuCedi Elizabeti, a onda stade redom 
osvajati zupe i gradove na medji hrvatskoj, kao Hlivno, Duvno i Dlamoc, pri demu ga 
objerudke pomagase njegov veliki vojvoda Hrvoje Vukcic Hrvatinic. Kraljica Elizabeta i 
Marija, a s njima i palatin Nikola Gorjanski nastojahu predobiti mocnoga bosanskoga 
kralja, paCe im on neSta i obeca, narocito kad ga podmitise Kotorom (1385.); ali uza 
sve to vrebao je na svaku zgodu, da se okoristi. S toga je i primao na svoj dvor 
hrvatske odpornike: Horvate, Palizne i Lackovice, pak im koji put priskocio u pomoc sa 
svojim detama. Ocito medjutim nije stupio na popriSte, ta hrvatski ustase radili su za 
strana vladara, Karla Drackoga. A Stjepanu je Tvrtku napokon bilo sve jednako, da li 
se je krunom sv. Stjepana ovjendao Karlo DraSki ili Sigismund. Njemu je samo moglo biti 
do toga, da u susjednim zemljama ne bude mira ni jake vlade, pak da njemu bude 
lakSe izvoditi svoje osnovel 




I 



I 



BOSANSKI KRALJ STJEPAN TVRTKO KAO OfilTI TARMAC SIGISMUNDOV (1387 — 1389). 24I 

Smrcu Karla Drackoga promijenila se medjutim politika bosanskoga kralja. Hrvatski 
su usta§e doduse namah proglasilt svojim kraljem Karlova sina Ladislava Napuljskoga, 
ali taj je tada bio dijete od deset godioa, a k tomu je i sudbina njegova otca mogla 
poduSiti skrbnike njegove, da ne §alju djeteta u ludo u tudji svijet. Kad je dakle 
poslanstvo hrvatsko s biskupom Pavlom Horvatom i Tomom Paliznom, koje bija§e jos 
22. veljace 1387. odputovalo iz Zadra, stiglo u Napulj, tezko da je izvrsilo zadana mu 
naloga. Ta kraljica Margareta ne bijase jo§ oplakala svoga supruga, pak da izgubi sada 
i sina, poradi kojega se je pred dvije godine sporjeckala s nesrecnim muzem svojim! 
K tomu je Margareta imala pune ruke posla, da svomu sinu obrani napuljsko prijestolje, 
njegovu djedovinu, za koju se opet stao otimati jedan francuzki kraljevic. Nema s toga 
nikakve dvojbe, da poslanici hrvatski nijesu u Napulju niSta izvrSili. Jamacno nije kra- 
ljica Margareta ni cuti htjela, da se sa sinom svojim dade na pustolovinu, koja je supruga 
njezina stajala zivota. 

Kraj takih prilika nije se moglo ni nagadjati, hoce li se i kada ce se Ladislav 
odazvati pozivu hrvatskih nezadovoljnika. A u to je Sigismund slavio pobjedu za pobjedom, 
te gotovo do kraja razasuo ligu hrvatsku. §to nije podleglo sili Sigismundovoj, na§lo se 
na okupu kod bosanskoga kralja. U taj mah sinula je Stjepanu Tvrtku misao, da sam ustane 
kao takmac kralju Sigismundu i Mariji. On ne ce posezati za krunom sv. Stjepana niti 
za Ugarskom; njemu je dovoljno, ako oblada Hrvatskom i Dalmacijom. A na te kra- 
Ijevine mislio je, da ima neko prece pravo, nego i Marija i Sigismund. Sigismund je 
tudjinac, Nijemac, koji je nariout, a Marija je kci njegove bratucede. A u njemu tete 
krv slavnih Bribirskih knezova, koji su nekad bili nasljedni bani Hrvatske i Dalmacije, 
a k tomu i gospodari Bosne. Ta njegova majka Jelena rodjena je sestra onoga slavnoga 
kneza Mladina III. (f 1348.), koji je nekad branio posljednje ostatke vlasti Bribirskih 
knezova od plemena Subica. Kralj je Ljudevit silom oteo rodu njegove majke (1356.) 
Klis i druge gradove. On ce sada ustati kao osvetnik Bribirskih knezova, obladat ce 
Klisom, Ostrovicom, Skradinom, Vranom i citavom nekadanjom drzavinom njihovom, a 
bude li srece, cijelom Hrvatskom i Dalmacijom. kako ju je nekad na podetku ovoga stoljeca 
drzao slavni ban Pavao I. 

Nije zabiljezeno, ali nema sumnje, da su hrvatski bjegunci na dvoru bosanskoga 
kralja prihvatili osnove njegove. Ta Ladislav Napuljski je daleko i ne mari za njih, a sa 
Sigismundom i Marijom nema izmirenja, naroCito odkad su se on i supruga Marija naj- 
groznijim nacinom stali osvecivati svojim dosadanjim protivnicima. Tako bi simezki vla- 
stelin Ivan od Korpada na zapovijed kraljevu u Badimu na konjskom repu po ulicama 
povladen, a onda mu glava odsjefiena, tijelo razSetvoreno i preko gorskih zidina badeno. 
Jednaka ili slicna nemila sudbina stize i druge zarobljenike, kao Berislava Paliznu, Stje- 
pana Hedervara, Emerika Lackovica i druge. Tako se je znatno prorijedila liga hrvatskih 
ustasa. Ne§to ih izginulo, a mnogi od straha prignuli vrat i pokorili se dobitniku Sigis- 
mundu. U bosanskoga kralja pak imade junaka, koji ce oduSevljeno pograbiti za oruzje. 
Tu je citav rod knezova Hrvatinica, koji su starinom Hrvati i rodjaci Bribirskih knezova, 
k tomu kao gospodari Doljnih krajeva najblizi susjedi hrvatskoga kraljevstva. StarjeSina 
toga roda, veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukcic, i dosad je gorljivo pomagao hrvatski 
pokret; sad ce uza nj ratovati za kralja bosanskoga i braca njegova Vuk VukCic, Dra- 
gisa Vukdic i Vojslav Vukcic. Osim Vukcica Hrvatinica borit ce se za svoga kralja i 
druga bosanska vlastela, kao Vlatko i Hranja Vukovici, Kle§ici, Jablanici i Radivojevici. 

Jos je kralj Sigismund u srpnju 1387. s oslobodjenom suprugom boravio u Zagrebu, 
te se spremao, da u zapadnoj Slavoniji osvoji posljednje bedeme hrvatskih ustasa (Gumnik, 
Medvedgrad), kad u Hrvatskoj zapode pokret u prilog bosanskomu kralju. Prvi zaigra kolo 
grad Klis, u kojemu je jos bila svjeza uspomena na Bribirske knezove i na kneginju 
Jelenu, majku Stjepana Tvrtka. Obdina toga grada izabra naime poslanstvo od tri lica: 

Hrv. poTJ. II. L 1 6 



242 



SIGISMUND I PROTUKRALJI, 



nadpopa Franka, Matiju Rogovica i Ostoju Juradina, da podju u Bosnu, da se poklone 
Tvrtku u ime svoga grada, te ga priznadu svojim kraljem i gospodarom. Poslanici sti- 
gose oko 22. srpnja na kraljev dvor u Sutisku, gdje im Stjepan Tvrtko izdade poveliu, 
kojom primi Klis u svoju zaStitu. Suvise potvrdi obcini kliskoj sve povlasti i povelje, 
sto ih je dobila za Bribirskih knezova od plemena Subica, narodito banova Mladina i 
Pavla, kao i za kneza Jurja (conseruabimus in omnibus ordinationibus, quas dicunt 
liabuisse tempore predecessorum nostrorum d. d. banoram Mladini et Pauli, atque comitis 
Georgii . ). U povelji kaze kralj uz ino i ovo: »Ako je hvale dostojno uzdrzati stare 
dobre obicaje i municipalne zakone: jednako je pohvalno, kada se prvasnji obicaji od 
nove vlasti potvrde, da se drzave i kraljevine uzmognu umnazati takovima (obcinama), 
koje uzivaju dobre zakone i odobrene obicaje*. 

Ovim poklonom kliskih poslanika dobi Stjepan Tvrtko u svoje ruke jedan od naj- 
znamenitijih gradova hrvatskih, za koji se jo§ nedavno otimalm Mletci, Srbija i Ugarska. 
Grad bo Klis, stojeci na visu, koji gospoduje nad glavnim prolazom iz Bosne i Huma 
u srce dalmatinskoga primorja, daje kljuS do Spljeta, toga prirodnoga sredista Dalma- 
cije, odakle se lasno razastire vlast nad ostale gradove te zemlje. Namjestiv u Klisu svoju 
posadu, prijetio je Tvrtko neprestano metropoli Dalmacije, gradu Spljetu, radeci uza to 
neumorno i dosljedno, da zavlada citavoj Hrvatskoj i Dalmaciji. To je u ostalom mogao 
to lakse polu6iti, posto je i znameniti grad Vrana bio u vlasti Ivana Palizne, najodani- 
jega mu privrzenika. Sigismund bija§e dodu§e dao izabrati priorom Vrane Alberta Lac- 
kovica, koji je s pomocu krbavskih knezova Tome i Butka Kurjakovica htio zauzeti svoju 
stolicu; ali ziteiji Vrane ostadose svedjer vjerni Ivanu Palizni i njegovoj posadi u gradu. 

Jedva je Stjepan Tvrtko zadobio Klis i metnuo u nj svoju posadu, vec je na koncu 
istoga mjeseca srpnia stao uznemirivati susjedni Spljet. Spljecani, svedjer gorljivi pri- 
vrzenici Marije i Sigismunda, silno se prepadose. Zacuvsi, da se bosanska vojska primice, 
sastade se gradsko vijece pod nadelnikom Ivanom Pizzacolijem 1. kolovoza 1387, te 
odluci poslati u Bosnu svoga sugradjanina Mihu Madijeva. Njemu bi nalozeno, da ide 
»do preblagoga i preslavnoga gospodina Stjepana Tvrtka, kralja Rase, Bosne i Primorja« 
i da mu svom smijernosti preporuci Spljecane i njihov grad. Neka ga uvjeri, da je on 



RoDOSLOVLjE Hrvoja Vukgica Hrvatinica. 

Stjepaa, knez. 



Hrvatin (1299. — 1304.) 
knez Dolnjih krajeva (Partes inferiores, Olfeld). 



Vukac Hrvatinic, veliki vojvoda bosanski, 
(1357.- 1378.). 



Hrvoje Vukdid 1380. — 1416 , iena 

Jelena Nelipid; veliki vojvoda 
bosanski, poslije htrceg spljetski. 



BalSa (Hercegovid) (1400.— 1416.) 



Katarina (1323.) 

supruga Tvrtka 

Borovinida, kneza 

bosanskoga. 



Doroleja '1423.), 

iena Ivani§a 

Blagsjskoga ; 

drugi put udata 

za kneza Martina 

Frankapana (iza 

1448). 



Dragila Vukdid, 
knez bosanski 
(1392.-1401.). 

lvani§ Dragi.sid, 
(1434.), vojvoda. 



Vuk Vukfiid 
(f 149'-) 

ban hr- 

vatski i 

dalmatinski 

(1392 — 

1394); 
2eua Anka 

»banica« 

(1412). 

Katarina 

(Jelena) 
1396.- 1421. 
supruga veil- knezPavao, knez Marko, 
koga vojvode (1446.) {1446.) 
bosanskoga 

Sandalja 

llranida. 



Vojslav Vuk6i(5, 
(1399.--1401.). 



Juraj Vojsalid 
(i309—'4'?4)- 

Petar, Juraj 
vojvoda (1434.) 
Dolnjih 
krajeva 
(1434 - 

1452.)- 



Vuiica, 

udata za 

strica 

Vukalina i 

Vukmira 

Zlato- 
nosovi(fa. 



knez Juraj 
(1446.) 



Res a 

(I393-)- 

Suprug 

tepadija 

Batalo 

Santid, 

gospodar 

Toriiana, 

Lasve 

i Sane 

(1.392.— 

1400.), 



BOSANSKI KRALi STJEPAN TVRTKO KAO OCITI TAKMAC SIGISMUNDOV (1387. — 1389). 24.3 



I 



iza zakonitoga im vladara njihov glavni gospodar, kojema se Spljet preporuca. Ako 

je a ostalom njegovo velicanstvo odredilo i odaslalo svoju silnu vojsku u spljetski kotar, 

da ondje cini stetu, neka poslanik izjavi, da se takova naredba ne bi slagala sa smijer- 

nim po^tovanjem grada 

Spljeta prema kralju, bu- 

duc da su Spljecani sve- 

udilj spravni izpunjavati 

zapovijedi njegove viso- 

sti, samo neka od njih 

ne trazi nista, sto bi ih ve- 

leizdajom zigosalo. Na- 

pokon nalazu Spljecani 

svomu poslaniku, neka 

nastoji, da se svakako 

Spljet ostavi na miru, 

a grad Omis da se sa- 

cuva za kraljicu Mariju. 

Medjutim poslanik Mi ha 

Madijev nije ipak posao 

u Bosnu, posto je bilo 

prekasno. Vec sutradan 

2. kolovoza bijase bo- 

sanska vojska provalila 

u spljetski kotar. Premda 

je vojska bila jaka, nije 

ipak taj put podsjela 

Spljeta, vec je naprosto 

poharala njegov kotar. 

Tvrtkonaime nitijeimao 

sprava, a ni vremena za 

dugotrajno podsjedanje 

tako cvrsta grada, vec 

je mislio cescim nava- 

lama prisiliti Spljecane, 

da se napokon za volju 

mira i koristi svoje po- 

kore vrhovnoj vlasti bo- 

sanskoj. 

Vojska bosanska ne bi 
bila mogla podsjedati 
Spljet, jer su se u to i 
privrzenici kralja Sigis- 
munda spremili na bor- 
bu. Na 6elu im bijase 
spomenuti vec Albert 
Lackovic, izabrani prior 
vranski, koji medjutim 
nije mogao u Vranu 

uljesti, jer je u njoj bio Ivan Palizna. Albertu Lackovicu pridruzise se braca Toma i 
Butko Kurjakovici, knezovi krbavski, te s njim zajedno odoSe pred Vranu, da ju silom 




KrALJ I CAR SiGISML'ND. 

Po itToiDoi slici Albrtchta Diirera (1471,-1528) u g«:rni»nskoiD 
mazejn n Niimbergn. 



244 STGISMUND I PROTUKRALJI. 

otmu Ivanu Palizni. U listopadu vec je ta sjedinjena vojska udarala na Vranu. Dne 12. listo- 
pada 1387., ^za podsjedanja Vrane«, poslase braca Toma i Butko Kurjakovici, knezovi 
krbavski, Kazotu Kazotida k svim dalmatinskim gradovima i otocima: Dubrovniku, Spljetu, 
Trogiru, Sibeniku, zatim Brac^u, Hvaru i Korduli za poslanika, te preporucise tima obci- 
nama novoga priora vranskoga Alberta Lackovica, brata Ladislava Lackovica, tadanjega 
bana Hrvatske i Dalmacije, koji da je poslao onoga poslanika obcinama radi nekih posala 
kralja Sigismunda; ujedno zahtijevahu od obcina, da u6ine ono, sto bi bilo na slavu i cast kralja 
Sigismunda! Kazoti Kazoticu bilo je jamacno povjereno, da skloni dalmatinske obcine, pak da 
dadu vojenu pomoc Albertu Lackovicu proti Ivanu Palizni, ne bi li lakse osvojio grad Vranu. 

Ali ni Ivan Palizna ni kralj Stjepan Tvrtko nijesu mirovali. Ivan Palizna hrabro je 
kroz sav mjesec listopad odbijao navale svojih protivnika, a na to mu mjeseca studenoga 
stize u pomoc vojska bosanska. Da bi vojska bosanska odvratila neprijatelje od Vrane, 
provali 11. studenoga u kotar zadarski, te ga strasno pohara. Zaplijeni 700 volova i 
700 krava, 300 magaraca i 3000 glava stoke, i ucini mnogo druge skode, te poubija 
sila ijudi svake vrsti. Tom provalom dignuta bi posada Vrane. Kraljevska vojska pod 
Albertom Lackovicem. morade ostaviti Vranu, te uzmaknuti na sjever do Nina, u koji 
se i zatvori. Dne 17. studenoga bijase Albert vec u Ninu, te pisa odanle pismo svojim 
dragim prijateljima Spljecanima, koji su takodjer tezko podnosili c^este provale bosanske 
vojske. U torn pismu javi im Albert, da je poradi mnoztva i sile bosanskih krivovjernika 
morao ostaviti otvoreno polje i povuci se u starodrevni grad Nin; zato ih moli, da bi 
poput ostalih dalmatinskih gradova sto prije posHli k njemu jednoga ili dva poslanika 
svoja, koji bi s njim razpravljali »o mnogim poslovima i potrebama sv. krune ugarske, 
kao sto i o njihovim i ostalih dalmatinskih gradova*. Podjedno im poruci, kako je 
netom cuo, da se kralj Sigismundo sa svom silom sprema na jug, i da ce naskoro doci; 
zato ih bodri, da §to vise uztraju u vjernosti. 

No kralj Sigismund bio je daleko, a bosanska vojska i oslobodjeni Ivan Palizna 
imali su sada slobodne ruke. Cim se je kraljevska vojska sklonila u Nin, ostavise bosanske 
cete 18 studenoga zadarski kotar, te odose prema Vrani, gdje se sjediniSe s oslobo- 
djenim Ivanom Paliznom. Taj odluci sada vratiti Albertu nemilo za nedrago. Zajedno s 
bosanskom vojskom krene na sjever, te poce pustositi sav zadarski kotar, pace stade 
podsjedati samoga Alberta u gradu Ninu. Obsada Nina trajase do 17. prosinca. Albert 
bijase u velikoj nevolji, tako da mu je grad Trogir morao 10. prosinca poslati vojenu 
pomoc pod svojim kapetanom. Bosanskoj vojsci nije doduSe poslo za rukom uzeti grada 
Nina; ali zato osvoji ona oko 17. prosinca znamenitu i 6vrstu Ostrovicu, nekad grad 
Bribirskih knezova od plemena Subic, odakle je mogla udarati na Zadar i Nin, kao §to 
je s Klisa uznemirivala Spljet. 

Ti doista znatni uspjesi bosan.ski zastraliSe silno dalmatinske gradove, kojima je 
sada bilo o6ekivati sve vecih neprilika od Stjepana Tvrtka i Ivana Palizne. Sasvim je 
s toga naravno, da se je u dalmatinskim gradovima javljalo Ijudi, koji su podeli govoriti, 
da ne bi s gorega bilo pokloniti se bosanskomu kralju, posto ih zakoniti kralj Sigismund 
ili ne ce ili ne moze braniti. Dne 26. prosinca zakljuci gradsko vijece u Trogiru, da se 
posalju poslanici kralju Sigismundu; ali ujedno odredjen bi poslanik vojvodama bosanskih 
ceta u Hrvatskoj. Sutradan 27. prosinca zaklju6eno bi vojvodama bosanskim poslati samo 
list, a ne poslanika; a ujedno utvrditi grad, po svoj prilici za to, da se odbije prijeteca 
navala od strane bosanske. No radi fee odredbe podigne bosanska stranka u Trogiru 
nemire, koji se izrodiSe u Ijutu borbu (27. i 28. prosinca). U toj borbi bija§e i krvavih 
glava; Petar Josipovic, Stjepan Dojmi i Augustin Kazotic poginuse »na glas naroda«, posto 
su bili privrzenici stranke Sigismundove; drugi privrzenici ugarskoga kralja jedva zivi 
utekose i spasiSe tako svoje ruse glave. U Trogiru na to prevlada stranka prijatna kralju 
Tvrtku i njegovoj politici. 



I 



I 



BOSANSKI KHALJ STJEPAN TVRTKO KAO oClTI TAKMAC SIGISML'NDOV (1387. — 1389) 245 

Ostali gradovi dalmatinski bijahu s tih smutnja trogirskih, a i s napredka Tvrtkove 
vlasti jos jace uznemireni. Odluce zato poslati poslanike kralju Sigismundu i moliti ga za 
sto brzu pomoc. Zadar izabere 8. sijecnja 1388. Ljudevita Gjorgjica, Damjana Ciprija- 
nova i Andriju Grizogona, koji su vec sutradan zorom krenuli u Ugarsku. Poslanstvu 
pridruzi se i Zadranin Pavao Pavlovic, Ijetopisac suvremenih zgoda, kojemu je bilo izvije- 
stiti Mariju i Sigismunda o smutnjama u Trogiru. Grad Sibenik izabere za poslanike Tomu 
Dinkova i Saracena Nikolica; Spljet pak posla na ugarski dvor Matu Kristofora i Nikolu 
Sricu, te im dade 19. sijecnja obsezan naputak, kako da se vladaju na dvoru i §to da 
govore kralju i kraljici. 

Poslanici spljetski imali su najprije destitati kralju na krunisanju, a kraljici na njezinu 
oslobodjenju, te izpricati Spljecane, Sto im se nijesu dosad poslanstvom poklonili. Za razlog 
tomu zadocnjenju neka navedu: >rat, State i potezkoce, Sto ih pocinise gradu kralj 
bosanski i vranski prior i ostale ustaSe, i sto ne ce prestati, ako Bog i kralj Sigismund 
ne pomognu* . . . Poslanici pripovijedat ce kralju »trpnje, stiske, muke, obsade* koje je 
Spljecanom u ovo vrijeme bilo podnositi poradi vjernosti njegovoj kruni. > Pripovijedat 
cete«, nalaze spljetsko vijece, »koliku su stetu pocinili kralj bosanski, prior vranski i 
Klisani u naSem kotaru; kako su mnogi gradjani umoreni. mnogi pohvatani i odkupljeni, 
zene spljetske zlostavljene, dohodci grada dva put poplijenjeni , kako su unisteni mli- 
novi, kako su vinogradi i vocnjaci posjeceni, kako polja pogazena. Sve ovo bilo bi mu6no 
podnositi i vecim gradovima, a nekmo li Spljetu*. Zato ce poslanici moliti Sigismunda, 
neka gradu pomogne, jer je vec dio imovine izgubio, poSto su ga kralj bosanski i Kli- 
Sani dugo podsjedali, a i sada ga biju, tako da se ni jedan Spljecanin ne usudjuje na polje 
zaci bez velike stete svoje. Poslanici imali su jos u kralja izraditi, da bi se izravnale 
razmirice sa Klisom i OmiSem radi medja, tako da bi spljetske medje prema ovim obci- 
nama bile rijeke Cetina i Solin. Buduc da je gradski kotar s kopna bio izvrgnut raznim na- 
valama, te nije zemljiSte njegovo davalo gradu dovoljno dokodka, imali su poslanici 
jos zamoliti kralja Sigismunda, da podijeli Spljetu otoke Hvar, Kor6ulu i Brae. Sigismund 
medjutim nije na sve ove molbe i zelje vazda mu vjernih Spljecana nista uCinio. Jedino 
Sto se je po zelji njihovoj poceo ugovarati s mletaCkom republikom. Spljecani se odatle 
nadahu za se velikoj koristi. 

U to je na pocetku godine 1388. bila vlast kralja Tvrtka u Hrvatskoj vrlo znatna. 
Imao je u svojim rukama znamenite gradove Klis, Vranu i Ostrovicu, a po svoj prilici 
i Knin, »kljud tadanjoj Hrvatskoj*. Namjestnikom i banom svojim u Hrvatskoj imenova 
Ivana Paliznu, koji je u to doba boravio u Klisu, te je odande svedjer uznemirivao grad 
Spljet. Tako je 18. veljace s bosanskom vojskom pritisnuo gradski kotar i Ijuto ga 
opljackao. PoSto kralj Sigismund nije poslao vojene pomoci, bilo se je bojati, da ce 
dalmatinski gradovi napokon Tvrtku podleci. U to se ponudi Tvrtku prijatni grad Trogir 
za posrednika medju Spljetom i bosanskim kraljem. Vec 1. ozujka Salju Trogirani jednoga 
poslanika svoga u grad Klis k Ivanu Palizni, samo da saznadu, Sto im hoce da kaze. 
Namah zatim, 6. ozujka, poklanjaju Trogirani Ivanu Palizni, »prioru vranskomu i banu 
Dalmacije i Hrvatske* 100 kupljenika zita. Dva dana iza toga, 8. ozujka, Salju Trogirani 
svoje poslanike u Spljet i Klis, da posreduju mir izmedju Spljecana i Ivana Palizne. No 
ipak nije doSlo do sporazumka. 

Sada je Tvrtko stao odlu(inije raditi, da postigne svoj cilj i da dalmatinske gra- 
dove, napose Spljet, pokori svojoj kruni. Najprije poSalje 19. ozujka dva svoja pouzdanika, 
vojvodu Vlatka Vukovica i Stanoju Jelaiica put Klisa, da ondje ugovaraju s dalmatinskim 
gradovima. Grad Trogir odlikova poslanike, darovav im 50 libara, ne bi li tako sto viSe 
uSao kralju u volju. Ostali gradovi medjutim ne htjedoSe znati za te poslanike. Malo 
zatim obrati se Tvrtko na Mletke. Vec 17. travnja dozvoljavaju mu Mletdani, da moze 
tzvesti iz njihova grada malvasijskoga vina za dvije sto dukata, a namah iza toga moli 



246 SIGISMUNI) I PROTUKRAUI. 

ih Tvrtko, da bi k njemu htjeli poslati svoga covjeka, koji bi cuo, §ta zeli Mletcima 
doglasiti. MletCani medjutim, koji su bas tada bili u dogovoru sa Sigismundom, odvrati§e, 
da ne mogu poslati svoga poslanika, jer bi se tim odvi§e vremena izgubilo, vec neka 
kralj §alje svoga poslanika u Mletke. Kralj na to pristane, te njegov poslanik dodje u 
Mletke, i vec 3. svibnja vracase se domu svojemu. 

U isto vrijeme ratovalo se svedjer po Hrvatskoj i Dalmaciji, te je osobito u Hr- 
vatskoj vlast Tvrtkova sve vise mah preotimala. Od gradova dalmatinskih ostao je jedini 
Trogir u dobru sporazumku s Tvrtkom, te je dne 13. travnja poslao svoje poslanike u 
Bosnu, na zelju kraljevu, da duje, §ta kralj hoce. Po svoj prilici radilo se i sada o torn, 
da bi Trogirani posredovali, da se Spljet kralju predade. No dogovori se valjda opet 
razbili, a na to odluci kralj Tvrtko na novo na Spljet navaliti. Dok je ovako kralj 
Tvrtko svedjer napredovao, nije se Sigismund na sve prosnje dalmatinskih obcina gotovo 
ni maknuo. Jedino, sto je u to doba ucinio, jest, da je 7. svibnja pisao pismo na hrvatske 
velikaSe i dalinatinske gradove, neka pomognu njegovu privrzeniku Kazotu Kazoticu, koji 
je proSle godine morao za bune iz Trogira pobjeci. Pismo Sigismundovo upravljeno je 
na Albert a Lackovica, priora vranskog, na Nikolu, Tomu, Butka i Pavla, knezove krbavske, 
na Margaretu, kneginju cetinsku. i Nelipica Konstantinova, kastelana grada Skradina. 
Osim toga obrati se u torn poslu na gradove Dubrovnik, Spljet, Zadar, Sibenik i Nin 
Dok je kralj Sigismund jedino preporukama mislio svoje privrzenike obraniti, po- 
digao je Tvrtko opet vojsku, te sjediniv ju s cetama Ivana Palizne, zapovjedi joj, da 
provali u spljetski kotar. Bosanska vojska ostade pod Spljetom kroz 13 dana (po6ev 
od 18. svibnja), te poharav grozno sav gradski okolis vrati se opet na koncu svibnja. 
Tvrtko uvidi dobro, da se primorski grad Spljet ne bi mogao nikada samo s kopna 
osvojiti, zato odluci prvom zgodom obkoliti grad s mora i kopna, te ga tako prisiliti na 
predaju. U to ime nalozi, da se u gradu Kotoru njegovim troSkom dogradi mornarica 
(nesto brodova imao je odprije), i da to brodovlje doplovi pod Spljet. 

Spljecani, jedva oslobodjeni haranja bosanskoga, grozno se prepadoSe, cuvSi za te 
nove priprave Tvrtkove. Uvidise, da za Sigismunda zalud pogibaju, dok se on za njih 
ni malo ne brine. Zato izabrase 10. lipnja 1388. malobracanina Nikolu, da ide pred 
Sigismunda za poslanika, i da ga ozbiljno opomene na njegova kraljevsku duznost. 
Poslanik imao je u ime Spljecana govoriti kralju i kraljici, i to svakomu napose. 

»Vec vise od tri godine«, tako je imao besjediti kralju poslanik Spljecana, »bije 
nas mac kralja bosanskoga, a vec osamnaest godina trpimo progona od Ivana Palizne. 
Ti su nas duSmani nasi nekad razdijeljeni uznemirivali, no od 18. veljace ove godine 
gnjetu nas zajednickim silama, progone nas i uniStuju. Banovina Bosna i grad Klis puni 
su naSih zarobljenika, mrtvaca, plijena i odkupa za zarobljenike. Sve, §to imamo, je o§te- 
ceno, uniSteno, popaljeno sve do zidina samoga grada; a sto je jo§ gore, nasi su za- 
robljenici ne samo nemilosrdno muceni, nego i gladom i zedjom moreni, pa6e ih i 
udova li§avaju, te s toga umiru. Trupla naSa nesahranjena daju se vucima i bacaju se 
psima. Svi nam se usjevi grabe, da i ognjem uniStuju; dohodci nasega grada posve su 
do ni§tice smanjeni, a troSkovi silno pomnozani. Od morske strane o^ekujemo svaki dan 
navalu brodovlja, koje je na zapovijed i troSak kralja Tvrtka u Kotoru sagradjeno . . . 
Lanjske godine 2. kolovoza provalila je silna vojska bosanska u nase polje, a sada je 
vojska kralja bosanskoga, sjediniv se s vojskom priora vranskoga, 18. svibnja opet 
udarila na na§ kotar i ostala tuj irinaest dana, ruseci vinograde i sjekuci drvece . . . 
Uvijek stojimo u oruzju, nocju ne spavamo . . . nemamo mirna dana«. 

»Predpostaviv§i i iztaknuvSi ovo<, veli dalje naputak za poslanika, »molite smijerno 
i muzevno, da nam kralj brzo pomogne, mate pogibosmo. Ako nas pak ne bi mogao on 
osloboditi zbog drugih posala i jo§ tezih zapreka, onda zamolite od njega Slobodan i 
otvoien list, po kojem da nam bude slobodno bez ziga veleizdaje pobrinuti se za svoje 



BOSANSKl KRALJ STJEPAN TVUTKO KAO oClTl TAKMAC S1G16MUND0V (1387. 1389). 247 

stanje, kako god mozemo . . . Ako ne bi mogli dobiti recenoga lista, onda ulozite javno 
pred velika§ima taj prosvjed: da nam se neka ne upise u grijeh, ako bi uciinili sto njim 
nepovoljna, jer cemo to uciniti prisiljeni i li§eni svake nade u spas. Ako bi nam pomoc 
obecali, onda recite: da cemo ju samo jos kroz mjesec srpanj, a ne dulje izcekivati, jer 
tolikom nevoljom oboreni ne mozemo dulje trpiti«. 

Ova muzevna izjava Spljecana ostaia je medjutim glas vapecega u pustinji. Sigismund 
je jamacno spljetskomu poslaniku obecao svaku pomoc, pace Spljecane sokolio, da 
uztraju u vjernosti prema njemu, ali nije dospijevao, da im pomogne. Iz jednoga lista 
Sigismundova od 22. rujna, sto ga je pisao mleta^komu duzdu Antunu Veneriju, sazna- 
jemo dodu§e, da se je u ono vrijeme spremao s vojskom svojom na Stjepana Tvrtka i 
nevjerne mu ustase; ali te vojne nije ipak poduzeo, vec je jedino kuSao posredovati 
s pomocu Mletcana. 

Premda dakle Spljecani nijesu imali nikakve koristi od svoga poslanstva, i premda 
im je bosanska vojska bila vazda na vratu, uznemirujuci ih iz grada Klisa, ipak se jo§ 
ne htjedose predati bosanskomu kralju Odluci§e sada pozvati sve dalmatinske obcine i 
hrvatske knezove, da sklope medju sobom savez za obranu od bosanskoga kralja. U to 





PjENEZI BOSANSKOGA KRALJA StJEPANA TvRTKA. 

(I377.-I39I-)- 

1. Lict: Svetilel) stojtci, punolik, sa zrnatom osjeakom oko glave, u ongom odijelu; u desnici drli biskupski 

§tap, a Ijevicom knjigu na grudima. Nadpis : „S. Gregor{i)us Nazazenns". Zalidje: Dolje §tit, nn 
lijevo nagniit, a u njem otvorena krana i pod njom slovo T; nad stitom kaciga s otvorenom kranom, 
iz koje se diie palica i na njoj borovnica Desno i lijevo kacige sigle RT. Nadpis: „D(omi)n(n)s 
Tuartco rex Bosne". 

2. Lice: Kao broj I samo nz lijevu ruku svetitelja smjeStenje krinov cvijet. Nadpis: „S. Gregorins Nazazea(u)s". 

Zalidje: kao i pod broj i., ali neSto povrSnije izradjeno. Nadpis: „D(omi)n(n)s Tartco rex Bosn(e)''. 



ime sastade se dne 28. kolovoza spljetsko vijece, te izabere gradjanina Petra Zorica, da 
glavom ide u Skradin i Sibenik, zatim knezu Nelipicu, knezu bribirskomu Vidu Ugrinicu, 
pa6e »ako bude potrebito*, i krbavskim knezovima, te da nastoji medju ovim obcinama 
i velikasima uglaviti uzajamni obranbeni savez. U naputku, Sto ga je naCelnik Malatesta 
dao poslaniku, narofiito se izti^e, da bi se taj savez imao sklopiti »proti ustasama i 
protivnicima svete krune ugarske«, i to na godinu dana i vise u toliko, koliko ce biti 
po volji kralju Sigismundu. To se jo§ dodaje: »I posto smo mi (Spljecani) u vecoj ne- 
volji od ostalih, te bivamo svednevice tladeni od kuznoga priora vranskoga, a preCesto 
i od kralja bosanskoga*; a zatim mole Spljecani re^ene obcine i knezove, da bi sjedinili 
sve svoje sile i dosli udarati na Ivana Paliznu u gradu Klisu, jer tim ce Ivana zarobiti, 
moci 6e se lako osvojiti i gradovi, §to ih drzi. 

Poslanstvo Spljecana bilo je taj put srecnije. Vec 6. listopada 1388. skupiSe se 
poslanici gradova i knezovi hrvatski na sastanak u Skradinu, i ondje u crkvi sv. Kata- 
rine ugovoriSe savez, te ga i podpisaSe. NazoCni bijahu: knez Nelipic sin Konstantinov» 
kastelan skradinski; knez Vid Ugrinic, koji zastupa§e takodjer svoga brata Gregorija; 



248 SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

zatim gospodja kneginja Jelisava, udova Nikole Ugrinica. Od gradova bijahu tu zastupnici 
spljetski: Komulovic, Tomo Dobrulic i Petar Zoric, zatim odaslanici sibenski Dujtno Zo- 
retic, Ivan Naplavic, Saracen Nikolic i Tomo Dinkovic. U ugovoru narocito se iztide, 
da su povod savezu ili ligi »nemiri i razne pobune, s kojih kraljevine Dalmacija i Hr- 
vatska stradaju, a najvise od kralja bosanskoga Stjepana Tvrtka i Ivana Palizne i od 
ostalih nevjernika, neprijatelja i buntovnika krune ugarske«. Svrha saveza oznaduje se 
tako: >da saveznici medjusobnom podporom sacuvaju sebe i zemlju i svu imovinu svoju 
u vjernosti, duznoj kruni ugarskoj*. Jedna stranka da bude duzna drugoj pomoci svjetom 
i podporom proti kralju bosanskomu i vranskomu prioru, kao u obce proti svim nevjer- 
nicima, neprijateljima i buntovnicima krune ugarske i proti njihovim pomaga6ima. Obrana 
ima biti zajednicka ; no pojedinim clanovima ipak je slobodno braniti se i posebice, kada 
bi bas potrebito bilo. Savez ima trajati, dok se bude svidjelo kralju Sigismundu. Osobito 
je znamenita ova to6ka ugovora: >Ako bi se u kraljevini Ugarskoj silom okolnosti dogo- 
dila kakova promjena (na prijestolju), ne moze i ne smije nijedna od ugovarajucih stra- 
naka pristati uz drugoga vladara, gospodara, osobu ili obcinstvo bez privole ostalih ugo- 
vornika*. Po tom se vidi, da su saveznici mislili i na taj slucaj, kad bi se ugarsko 
prijestolje izpraznilo mozda kojim nasilnim nafiinom. 

Medjutim ni ovaj savez dalmatinskih obcina i hrvatskih knezova nije imao zudjena 
ploda, to manje, §to je knez Nelipic domala zapodjeo razmiricu sa gradom Trogirom. 
Vlast kralja bosanskoga i njegova bana Ivana Palizne ostade netaknuta; znameniti gradovi 
Klis, Vrana, Ostrovica, a napose Knin ostadose i nadalje u njihovim rukama. Vlast dapac^e 
Tvrtkova u to znatno ojada, te on posla u studenom one godine u Hrvatsku kneza i 
vojvodu Hrvoja VukCica i brata mu Vojslava kao zastupnike svoje. Oba su do§la u 
Knin, tada u bosanskoj vlasti, te su odanle ozbiljno pozvali dalmatinske gradove, da 
priznaju Tvrtka za svoga kralja. Trogirani na to zaista 11. studenoga poslase svoga pokli- 
sara k Hrvoju, ali da ni§ta ne utanaci, nego da naprosto duje, §ta Hrvoje zeli. Po tim 
podatcima sudeci imao je Tvrtko na koncu studenoga 1388. citavu Hrvatsku u svojoj 
vlasti, a tako isto nadase se svaki 6as, da ce mu se i Dalmacija predati. On posla sada 
u Hrvatsku za svoga namjestnika Vlatka Vukovica, koji je uz Ivana Paliznu zastupao 
interese bosanske, te valjda bio i vojvoda bosanske vojske. 

Sigismund nije na to slavodobice bosanskoga kralja mogao dulje mirovati. Imenova 
sada Ladislava od Lu^enca, bana citave Slavonije, gubernatorom Dalmacije i Hrvatske, 
a i vojvodom kraljevske vojske. Ladislav od Lucenca krene na to put juga, te 23. pro- 
sinca stigne u Zadar, po svoj prilici da odanle zapocne vojnu proti Tvrtku. Ta se je 
vojna imala voditi slijedece godine 1389. sto odlu6nije U to ime poSalju Sigismundu 
vjerni Sibencani 4. sijecnja banu pomoc od 50 momaka, a 8. veljace ostavi ban Ladislav 
Zadar, te podje na ustaSe. Po svoj prilici da je ban Ladislav bio razbijen, jer vec u 
ozujku 1389. stoji bosanski vojvoda Vlatko Vukovic s vojskom pred Spljetom, te nalaze 
dalmatinskim gradovima, da salju poslanstva pred kralja Tvrtka i da mu se poklone. 
Pade ustaSe i bosanske cete osjecale su se tada tako jake i sigurne, da su na koncu 
ozujka iz Vrane provalile prema Zadru i spalile kuce Zadrana. Pozivu vojvode Vlatka 
odazvase se donekle Spljecani i Trogirani. Spljetsko vijece sastade se 24. ozujka, te oda- 
bere Nikolu Sricu i Ivana Marina za svoje punomocnike. Iz naputka, sto im ga je vijece 
dalo, jasno se razabire, kako bi Spljecani i dalje voljeli bili ostati u svezi s Ugarskom. »Ako 
kralj zatrazi*, tako nalaze gradsko vijece svojim zastupnicima, »da mu budemo pokorni, 
kao Sto smo nekad bili kralju Ljudevitu, slusajte najprije nakane ostalih gradova Dalma- 
cije, koji ce takodjer biti ondje zastupani po svojim poslanicima. Scijenimo, da ce oni 
traziti rok, do koga da im bude dozvoljeno poslati svoje poslanike kralju ugarskomu za 
pomoc. Taj rok, i to po mogucnosti sto dulji, molit cete i vi ovim naSinom: Prejasni 
vladaoCe i gospodaru na§l Mi Spljecani zelimo biti sluge prejasnosti va§e, ali na taj 



I 



BOSANSKI KRAIJ STJKPAN TVUTK.O KAO oClTI TAKMAC SIGISMUNDOV (1387 — 1389)- 249 

nadin, da 6ast va§ega veli^anstva i mi sami ostanemo Cisti od ziga izdajstva. S toga bismo 
zelili poslati ugarskomu kralju poslanike, da mu prijavimo svoje stanje i da ga za pomoc 
zamolimo; ina6e ne mozemo vise uztrajati i prisiljeni smo slcrbiti za sebe, kako najbolje 
znademo. Ako nam on do zamoljena roka pomogne, ostat cemo njemu vjerni kao prije; 
ne pomogne li nama, onda zelimo biti vasi, i preci jednakim nacinom pod vasu vladu. 
Ako nam dakle kralj ugarski ne bi pomogao u ureceno vrijeme, te se u to i druge obcine 
daimatinske sklone pod vladu i zaStitu vasega velicanatva, podvrgnut cemo se i mi va§emu 
velicanstvu uz molbu, da nam dade i potvrdi slobostine, podijeljene nasim predjima.* 

Kralj Stjepan Tvrtko ukaze se vrlo sklon molbama dalmatinskih obcina, a naro- 
tito grada Spljeta. Ustanovi tri roka, posljednji Spljecanima do 15 hpnja, do kojega 
se imadu pokoriti bosanskoj kruni. Spljecanima posebice dozvoli, da slobodno budu 
»od posljednjih u Dalmaciji, koji ce se podati zastiti< bosanskoga kralja. Ali im uza to 
ozbiljno zaprijeti, da ce ih nakon minula roka stegnuti na sam nutarnji grad i tako ih 
prisiliti na predaju. Na takav odlucan odgovor bosanskoga kralja Spljecani su 18. svibnja 
poslali na ugarski dvor svoga nadelnika Malatestu i sugradjanina Nikolu Sricu, koji se je 
netom vratio iz Bosne. Jednako su i Trogirani ucinili, odaslavsi Guereria Petraceva i Ivu 
Grgureva. Spljetski su poslanici po svojem naputku imali kralju Sigismundu izloziti 
nevoljno stanje grada i dogovor s bosanskim kraljem, te ga zamoliti, da im ili pomogne 
do ustanovljenoga roka, naime do 15. lipnja, ili da im dopusti >pobrinuti se za sebe*. 
U naputku se jos dodaje, da poslanici, ako bi izmedju kralja Sigismunda i Stjepana 
Tvrtka bio mir utanacen ili ako bi se o njem radilo, lijepo zamole, da se urede medje 
spljetske obcine prema Omisu i Klisu, i da im se jednom vec zamoljeni otoci ustupe. 

Kralj je Sigismund poslanicima dalmatinskih obcina sve moguce obecao. No u to 
minuse kraljem Stjepanom Tvrtkom odredjeni rokovi, te se gradovi dalmatinski pobojaSe 
sile njegove. |o§ dok su jedni poslanici boravili u Ugarskoj, posla trogirsko vjece 23. svibnja 
druge u Bosnu, da zamole kralja, neka bi s.izvolio odgoditi rok do povratka poslanika iz 
Ugarske, da se obcina trogirska ne pokaze nevjerna naprama kraljevskomu velicanstvu 
ugarskomu*. Poslanici odpremljeni u Bosnu imali su po naputku ondje ostati sve do 
povratka svojih drugova iz Ugarske. Bilo im je zamoliti kralja, da poSalje u Trogir svoga 
pouzdanika, a ujedno ga uvjeriti, da Trogirani ne ce zaostati za ostalim Dalmatincinia, 
ako slozno razviju zastavu bosanskoga kralja; pace da ce oni prvi razviti njegovu zastavu, 
ako kralj zadobije jamstvo od ostalih gradova, da ce i oni jednako u^initi. Malo zatim 
minu i rok odredjen Spljecanima. Ti se ustrucavahu Stjepanu Tvrtku pokoriti se, pak posto 
im obecana pomoc iz Ugarske jos ne bija^e stigla, poslase u Bosnu 30. lipnja poslanika 
Ivana Marina, neka zamoli kralja, da sjecajuci se svojih rijeci, kako ne ce Spljecana 
siliti da mu se pokore, dok toga ne uiine ostali gradovi: »neka grada ne uznemiruje 
niti ga ne dade uznemirivati, dok mu se drugi gradovi ne pokore.* 

Na prvi je mah gotovo nedokucivo, zasto je kralj Sigismund malo ne )une dvije 
godine stajao skr§tenih ruku, te dopustao, da se od kolovoza 1387. do ozujka 1389. sve 
to jade utvrdjuje vlast bosanskoga kralja u Hrvatskoj i Dalmaciji .'' Zar nije mogao skupiti 
ogromnu vojsku, te jednim udarcem protjerati iz Hrvatske Stjepana Tvrtka i njegove 
privrzenike, kako je to nekad 6inio tast njegov kralj Ljudevit.-* Razliciti su medjutim 
razlozi. poradi kojih nije Sigismund mogao nista odlucna poduzeti za obranu Dalmacije 
i Hrvatske. 

Najprije je Sigismundu nedostajalo novaca za ma koje ve<5e poduzece. Kako je bio 
potreban novaca, najbolje dokazuje, §to je 22. svibnja 1388. morao markgrofiju Braniboi 
zalo^iti svomu stricevicu Jodoku na pet godina za 565.263 forinta. Pak uza svu tu 
ogromnu svotu novaca nije mu ostalo ni§ta, jer je u isto vrijeme morao uzajmiti 
25.000 forinti. Kraj nestasice novaca snalazile su Sigismunda i druge neprilike, naro6ito su se 
na periferiji njegove drzave dizali svedjer novi protivnici. Jo§ u velja6i 1387., kad mu je 



250 SIGISMUNI) 1 PHOTUKHALJI. 

supruga Marija 6amila u suzanjstvu, a on jos nije bio okrunjen za kralja, bijase se po- 
digla njegova svast, a Marijina sestra, poljska kraljica Jadviga, da otme Ugarskoj Crvenu 
Rusiju (Halic), koja je po pravu pripadala Poljskoj, ali je od vremena Ljudevitovih bila pri- 
druzena Ugarskoj. Narod u toj zemlji bijase i onako nezadovoljan s ugarskom vladom, 
pak tako je Jadviga gotovo bez ikakva odpora obladala Crvenom Ruskom i cvatucim 
trgovackim gradom Lavovom. Sada zareda§e i dalje neprilike. Moldavskomu knezu Petru 
dodje u debar cas, sto se je poljska drzava razmakla do medja njegove oblasti, pak se 
i on podize, da strese vrhovnu vlast ugarsku. Jos u jeseni 1387. dodje on sam u Lavov, 
te se Zajedno sa svojim velikasima pokloni kralju Vladislavu Jagelu kao svomu gospo- 
daru. Posto Sigismund nije ni§ta poduzeo, da odmetnoga vojvodu kazni za nevjeru, vec 
je nasuprot 29. rujna 1388. s poljskim kraljem utanacio primirje na godinu dana, povede 
se za primjerom moldavskoga vojvode i vlaski vojvoda Mirca. Taj smioni knez, koji se 
je ponosito pisao i zvao > vojvoda Fogarasa i Omlasa, ban severinski, despot Dobruce i 
gospodar Silistrije«, ne samo da se je takodjer odmetnuo od Sigismunda, nego je pace 
poslao poslanika u Poljsku, pak je ondje u prosincu 1389. utanacio s kraljem Vladi- 
slavom Jagelom savez proti Ugarskoj i njezinu kralju. 

Nestasica novaca dakle, a jos viSe obce odmetnictvo na sjeveroiztoku i na iztoku 
Ugarske ne dadose Sigismundu pravo ni dahnuti, a kamo li da pokrene osudnu vojnu 
za Hrvatsku i Dalmaciju. A k svemu tomu nastojao je bosanski kralj Stjepan Tvrtko, da 
ne bude ni na juznoj granici drzave nikad pravoga mira. Dok su jedne cete bosanske 
pomagale Ivana Paliznu u Hrvatskoj i Dalmaciji, druge su vojske svedjer napastovale 
iztocnu Slavoniju i Macvu, tako da ni u torn kraju nijesu Sigismundovi bani nikad imali 
oduSka. Tu je neprestano ban Ivan Horvat provaljivao iz Bosne, narodito iz Usore, u 
zupanije vukovsku i srijemsku, te zadavao silnih jada macvanskomu banu Nikoli Gorjan- 
skomu i velikasima Sigismundove stranke. A sto je najgore, provale bana Ivana Horvata 
podupirao je i srbski knez Lazar Hrebeljanovic, vjerni saveznik bosanskoga kralja, radeci 
svima silama, da u to vrijeme obce borbe i velikih pokreta pridruzi svojoj drzavi bano- 
vinu MaCvu s Biogradom, za koje se bijase vec toliko krvi prolilo u bojevima izmedju 
Ugarske i Srbije. 

Tako naporedo s ratovanjem u Hrvatskoj i Dalmaciji bjesne godine 1387 — 1389. 
borbe u iztocnoj Slavoniji i Ma6vi. Bjegunac ban Ivanis Horvat vi§e je puta u to vrijeme 
provaljivao preko Save u iztocnu Slavoniju, ali ga je obicno suzbio maSvanski ban Nikola 
Gorjanski ili drugi velikaSi, kao Stjepan od Korogja, izabrani prior vranski Albert Lac- 
kovic i drugi. Nakon vi§e bezuspje§nih provala stao je bana Ivanisa pomagati srbski 
knez Lazar. Kako srbski Ijetopisi pripovijedaju, knez je Lazar navalio na Biograd i ra- 
zorio ga, »da se ne bi Ugri ondje ugnjezdili«, a onda je osvojio i Macvu, premda je 
ugarskim banom u toj oblasti bio njegov zet Nikola Gorjanski. Tek potonja navala srbskoga 
kneza potaknu kralja Sigismunda na odlucnije postupanje. Dne 24. veljace 1389. javlja 
on iz Lipe u pismu na TibaldoVa sina Ivana, da se sprema na srbskoga kneza Lazara, 
»da ga u buduce odvrati od napadaja dotad njegovoj drzavi nanesenih, i da ga pri- 
nudi na vrSenje njegovih zapovijedi« (. . nos de praesenti contra Lazarum proficis- 
cemur, eum ab insultibus regno nostro bactenus illatis prohibendo, eumque ad nostra 
mandata adstringendo) Medjutim nije ni taj put, 6ini se, doslo do osudne borbe. Sigis- 
mund se hvali poslije, da je madvanski ban Nikola Gorjanski, zet Lazarov i Ijubimac 
ugarskoga kralja, izmirio oba vladara. Gorjanski da je takodjer svoga tasta »Lazara, 
kneza ra§koga, prijateljstvom i gorljivoscu povratio u krilo naSega (Sigismundova) veli- 
canstva, da vr§i one sluzbe i daje dace, na koje se bijaSe obvezao za kralja Ljudevita*. 

Nije nevjerojatno, da je knez Lazar bio tada gotov pogoditi se sa Sigismundom i 
uz neke zrtve, posto je u onaj par zaprijetila velika pogibija od Turaka ili Osmanlija 
i njemu i bosanskomu kralju. 



I 



I 



BOJ NA KOSOVU (15 Lil'NJA 1389). 25I 

(Boj na Kosovu, 15. lipnja 1389.)- Nakon pobjede kod Crnomena (26. rujna 1371.) 
Sirila se je sve vise vlast Turaka i njihova sultana Murata. Vapaji rimskih papa, da se 
pomogne kr§canima na iztoku, i da se protjeraju Osmanlije iz Evrope, ostadose pusti i 
bezuspje^ni. Napredak Turaka ne mogaSe se zaustaviti ni zato, sto je iza smrti posljed- 
njega Nemanjica UroSa IV. (2. prosinca 1371.) u srbskoj drzavi preotelo mah obce raz- 
sulo, pak je Muratu bilo moguce, da redom pokori pojedine srbske oblasti. Tako se je 
Murat sve blize primicao jezgri stare srbske drzave, kojom je upravljao knez Lazar 
Hrebeljanovic. Uz kneza Lazara pristajao je izmedju svih srbskih dinasta jedino njegov zet 
Vuk Brankovic, gospodar Kosova polja. Jo§ je knezu Lazaru bio iskreno odan bosanski 
kralj Stjepan Tvrtko, premda se bijase sam ovjencao za srbskoga kralja. Lazar i Stjepan 
Tvrtko bijahu narodito iskreni saveznici, suzbijajuci premoc ugarskih kraljeva na bal- 
kanskom poluotoku. Sasvim je prirodno, da ih je zajednicka pogibao od Turaka nukala, 
da se medjusobno pomazu i u bojevima sa sultanom Muratom. 

Bugarski carevi Si§man u Trnovu i Ivan Sracimir u Vidinu, rodjena braca, a oba 
vec turski vazali, otimahu se vec duze vrijeme (1371. — 1378.) za grad Sredec, danasnju 
Sofiju, koja je od davne davnine bila jedna od najznamenitijih prometnih tocaka na 
citavom balkanskom poluotoku. Razdor medju bracom upotrebi sultan Murat, da sam 
oblada gradom Sredcem. God. 1382. osvane pod zidinama toga grada Indse-Balaban beg 
s osmanlijskom vojskom, te ga stade podsjedati. Dugo se je grad branio, ali napokon 
bi prevarom osvojen. 

Pad Sredca (1382.) bijase golem udarac i za Bugarsku i za Srbiju. Sultan Murat 
naprezao je sada svu snagu, da zavlada vojni^kom cestom, koja je jos od rimskoga vladanja 
vodila iz Sredca preko Nisa (stari Naissus) k rijeci Moravi, a onda dolinom te rijeke u 
Podunavlje, narocito k gradu Biogradu. Godine 1386. vodila se je vec krvava borba za 
znameniti grad Nis, nekad jedno od Cetiri glavna ratna skladi^ta byzantske carevine, 
a stjeci§te cesta za Srbiju, Bugarsku i Ugarsku. Sam sultan Murat bijase doveo vojsku 
pod zidine grada Nisa. Dvadeset i pet dana jurisao on taj grad, a branitelji hrabro odbijali 
navale njegove, na posljedku morade se Ni§ predati pretezitoj sili osmanlijskoj (1386). 
Odsad stajaSe Muratu otvoren put u maticu srbske drzave, kojom je vladao knez 
Lazar i njegov zet Vuk Brankovic. Lazar upro svu snagu, da odoli bujici turskoj, pak 
se jos tjesnije priljubio bosanskomu kralju, svomu susjedu. I bas s pomocu bosanskih 
teia razbi knez Lazar slijedede godine 1387 kod Plocnika na rijeci Toplici (u proku- 
packom srezu Srbije) tursku vojsku tako silno, da je tek petina Turaka iznijela iz boja 
zivu glavu. Ali bas ta prva pobjeda srbska potaknu sultana Murata na osudnu borbu. 
To je i Lazar slutio, te se spremao, da se dobro pripravi. Podigao svu Srbiju, koja mu 
je bila pokorna, a u isti mah izmirio se posredovanjem svoga zeta Nikole Gorjanskoga i 
s kraljem Sigismundom. Od susjednih krscanskih vladara poslao mu izdaSniju pomoc 
jedini bosanski kralj Stjepan Tvrtko. Premda je ba§ u taj mah smijerao dalmatinske 
gradove konacno pokoriti svojoj vlasti, smatrao je ipak prijetecu navalu tursku tako 
ozbiljnom, da je svoga vojvodu Vlatka Vukovica odazvao iz Hrvatske, te ga sa 20000 vojske 
poslao u pomoc knezu Lazaru. Bosanskoj vojsci pridruzio se i nekadanji ban Ivan 
Horvat, koji je tada kao bjegunac zivio na dvoru Stjepana Tvrtka. On bijaSe skupio 
detu krizara, pak s njom odpratio bosansku vojsku u Srbiju (domino Johanne banno 
cum crucesignatis). 

Osudni boj bio je na Kosovu polju (campus merularum, campus turdorum, 
Amselfeld), na kojem se je i prije i poslije mnogo puta rje^avala sudbina balkanskoga polu- 
otoka. Potankih suvremenih opisa toga zama^noga boja nema, a potonji pisci srbski i 
turski okitili su po ustmenoj predaji borbu takovim stvarima, za koje se ne zna, da li 
su se zaista zgodile ili ne. Svakako stoji, da je bitka bila (ili zapo6ela) na Vidovdan, u 
utorak 15. lipnja 1389. Borilo se hrabro s obje strane. Izprva je pobjeda naginjala 



252 SIGlSMU>iD ] I'UOTUKHALJI. 

Srbima, te je slavodobice srbsko postiglo svoj vrsak, kad je Milos Kobilic u Satoru 
handzarom umorio sultana Murata; no poslije se smrcu svoga gospodara razpaljeni Turci 
tolikom silom oboriSe na Srbe, da su ih prinudili na uzmak, te zarobili kneza Lazara i 
odsjekli mu glavu, da osvete smrt sultanovu. Prema tomu bit ce najvjerojatnija kratka 
biljezka u jednom dubrovackom Ijetopisu (iz 15 stoljeca), koja kaze ovo: >1389, 15. juna, 
na Vidov dan, u utorak, bijaSe bitka izmedju Srba i turskoga cara. Od Srba su bili: 
Lazar, srbski kralj, Vuk Brankovic i Vlatko Vukovic, vojvoda. I bi velika pogibija i 
turska i srbska, i malo ih se vratilo natrag; car Murat ubijen bi, a i srbski kralj. Pobjede 
nijesu dobili ni Turci ni Srbi, jer je bila velika pogibija. Boj je bio na Kosovu polju«. 

Smrt cara Murata, a jo§ vise okolnost, sto Turci, koji bijahu takodjer iznemogli, 
nijesu progonili pobijedjene Srbe, rodi u prvi 6as misao, da su Srbi odrzali i pobjedu. 
Pace bosanski kralj Stjepan Tvrtko vjerovaSe tvrdo u pobjedu srbsku, te razglasi to 
toboznje slavodobice na sve strane. U pismu, sto ga je 1. kolovoza 1389. iz grada Su- 
tiske pisao obcini grada Trogira, javlja kralj, da je on »neprijatelja krscanskoga puka i 
pravoslavne vjere, nevjernoga Amurata, koji si je vec mnoge narode pokorio, ... i koji je 
vec stao nase zemlje uznemirivati i nakanio poslije navaliti na va§e, poSto je dosao sa svoja 
dva sina i sa svojim sljedbenicima Turcima, zametnuo s njima bitku dne 15. mjeseca junija 
minuloga, te uz pomoc bozje ruke, odrzavsi megdan s pobjedom, svladao i na zemlju bacio 
zarobljene tako, da je malo njih zivu glavu odnijelo, dakako uz neki gubitak svojih, ne ipak 
mnogih«. Jednako se je negdje pohvalio Stjepan Tvrtko i drugim prijateljima. Obcina 
grada Firence u Italiji, saznavsi iz njegova pisma »za preslavnu pobjedu, koju mu je 
milost svemoznoga i vjecnoga boga udijelila*, cestitase mu 20- listopada 1389., te izjavi 
svoju radost, »sto je 15. lipnja ponositi i drzoviti Murat, sljedbenik Muhamedov, koji, 
prisvojivSi si silom vlast carsku, nakanio bija§e sa lica zemlje izbrisati krscanstvo i ime 
spasiteljevo, i koji bijase ludo navalio na medje bosanske, na polju Kosovu (campus 
turdorum) uz nebrojene tisuce vojnika i sa svoja dva sina krvavo poginuo«. »Srecno 
polje tolikoga poraza«, k\\6e nadalje firentinska obcina, »koje ce kosti poginulih, vjeciti 
spomenik pobjede, sa6uvati kroz mnoge vjekove. Srecna kraljevina Bosna, kojoj bi dano 
biti tako slavan boj i izvojevati desnicom Krstovom toliku pobjedu. Srecne i presrecne 
misice onih dvanaest velikasa, koji probivsi neprijateljske copore i deve u okrug svezane, 
maSem si utrijese put i doprijeSe do Muratova satora. Srecan nad ostalima i onaj, koji 
je tako silna vojvodu, turiv mu mac u grlo i skut, junacki umorio; a srecni su svikolici, 
koji su kao zrtve umorenoga vojvode nad onom groznom trupinom slavnom mucenictva 
smrcu zivot i krv zrtvovali, a od svih je vaSe velicanstvo najsrecnije, koje je posvetilo tako 
slavna i nezaboravna pobjeda, i komu je, ako je pravim Krsta vojnicima i junacima, 
kako valja vjerovati, bog pripravio carstvo nebesko, pridrzana ona prava i bezkrajna slava«. 

Medjutim smrt sultana Murata bija§e Osmanlije osupnula samo u prvi kraj, te nije 
za dalji razvitak turske vlasti imala nikakvih stetnih posljedica. Jos na bojnom polju 
proglasen bi stariji sin njegov Bajazit za nasljednika, kojemu je bila prva briga, da dade 
pogubiti brata svoga Jakovbega, da mu poslije ne bi smetao. A onda se obori Bajazit 
na Srbe, da osveti smrt otca svoga. Nakon svrsena boja odpremi Bajazit tijelo ot6evo u 
Brusu u Malu Aziju, da ga ondje sahrane uz njegove predsastnike. Tijelo poprati fermanom 
na kadiju u Brusi, u kojem opisa otdevu smrt ovako: »Kad ovaj moj visoki ferman stigne, 
budi znano, da se je nakon boja, koji bi po naredbi bozjoj na polju Kosovu zametnut, 
moj otac, sultan Murat, kojega je zivot bio srecan, a smrt mucenicka pored svega toga, 
^to se je on poslije u snu vidjene pfikaze sveviSnjemu stvoritelju molio, da ga mu6e- 
nidtva dostojnim utini, neozledjen u podpunom zdravlju s bojiSta u cador, koji do neba 
size, povratio. I bas kada smo najvecu radost i zadovoljstvo osjecali gledajuci, kako se 
odsjecene glave banov^ pod konjskim kopitima valjaju, kako neki svezanih ruku, a drugi 
s izprebijanim miSicama stoje: onda je iznenada jedan, po imenu MiioS Kopilic 



BOJ NA KOSOVU (15. LIPNJA 1389). 251 

(Kobilic), dosavSi s lukavStinom i pritvorno§cu, kazao, da je islamsku vjeni primio, moleci 
podjedno, da se primi u redove pobjedonosne vojske. I kad su ga na njegovu molbu 
pripustili, da Ijubi noge svijetlomu caru, on je, mjesto da to izvrsi, otrovni handzar, koji 
mu je bio sakriven u rukavu, neustra§ivo na dicno tijelo presvjetloga cara upravio, i 
zadavsi mu tezku ranu, napojio ga muceni^kim sladkim picem (serbetom) . . . Po§to je 
re6eni Milo§ ovo djelo izveo, stao je bjezati izpred vojnika, koji su se kao zvijezda na 
nebu blistali, ali bi od hrabrih vojnika dostignut i na komade sasijecen. Uuvsi ja za taj 
dogadjaj, bio sam se uputio k muceni6kom odru, ali sam njega, cara, mrtva zatekao; u 
isto vrijeme desilo se je, te se je i moj brat Jakob beg u vjecnost preselio. ja sam svijet- 
leci se lijes s tijelom moga otca po pouzdanim Ijudima poslao, da se ondje (u Brusi) 
sahrani. Kada dakle tijelo onamo stigne, vi cete ga sahraniti, ne odavsi nikomu, sta 
se je dogodilo, vec cete nasuprot pred svijetom pokazati znakove pobjede, da ne bi 
neprijatelji mogii stogod zamijetiti.« 

Dok dakle smrt cara Murata nije za Turke imala pogubnih posljedica, vec se je 
naprosto mjesto njega popeo na vladu njegov vatreni i nemirni sin Bajazit, prozvan od 
Turaka »ildirim< (munja), postradala je Srbija smrcu kneza Lazara Ijuto. Ta Srbija je 
vec za Lazara bila u razsulu, te je jedino njegova licna energija drzala ostatke srbske 
drzave donekle na okupu. K tomu je knez Lazar bio ozenjen kneginjom Milicom iz 
posvecene kuce Nemanjica, dok su njegove kceri bile poudate za same takove muzeve, 
koji su vlasti Lazarevoj mogli izravno ili neizravno raditi u prilog. Jedna bijase poMa 
za bugarskoga cara §i§mana u Trnovu, druga za Vuka Brankovica, go^podara Kosova, 
treca za zetskoga gospodara Jurja II. Stracimirovica, a cervrta za maCvanskoga bana 
Nikola Gorjanskoga. Dok je ovaj potonji nastojao izgladiti ili bar ublaziti opreke izmedju 
svoga kralja i tasta, dotle su drugi zetovi Lazarevi odano pomagali svoga tasta, prizna- 
vajuci i vrhovnu vlast njegovu i podupinici ga svojim £etama pri njegovim podhvatima. 

Svih tih vezova i obzira nestade smrcu Lazarovom u jedan tren. Srbska drzava 
razasu se posve, te udova Lazareva sa svoja dva sina, Stjepanom i Vukom, ostade sama 
i ostavljena u neposrednoj oblasti svoga pokojnoga supruga, izlozena na sjeveru Ugarskoj, 
a na jugu Osmanlijama. Zet njezin Vuk Brankovic namah se poslije bitke na Kosovu 
odmetnuo od nje i njezina sina Stjepana Lazarevica, pace se sam proglasio »gospodarom 
Srbljem i Podunavlju*, iztaknuvSi tako sebe za nasljednika i baStinika vlasti Lazareve. 
A i ugarski kralj Sigismund podigao se i polakomio se za drzavinom kneza Lazara, svoga 
nekadanjega kletvenika. Jedva bijase zacuo Sigismund za smrt Lazarevu, posia on vec 
7. srpnja 1389- vojvodi Vuku Brankovicu svoga vjernoga macvanskoga bana Nikolu Gor- 
janskoga, da s njim utanaci neke pogodbe, koje bi bile na korist Vukovu i zemlje Ra*ie 
(tractare et concludere, que utilitatem vestram et terre Rascie concernere dinoscuntur). 
Sta su oba pasanca ugovorila i smislila, nije poznato, ali je jamacno bilo napereno protiv 
kneginje Milice i njezinih sinova. Mozda je Sigismund priznao Vuka Brankovica za pravoga 
nasljednika u srbskoj drzavi, a taj se je za to mozda oditovao pripravan zrtvovati svoju 
punicu i surjake, a mozda i koji dio njihove oblasti uz medju ugarsku. Ta bi se slutnja 
mogla podkrijepiti i tim, §to je jo§ iste godine 1389., negdje u listopadu, sam kralj 
Sigismund iz banovine Ma£ve provalio u oblast kneza Stjepana Lazarevica i njegove 
majke. U Sigismunda bijase tada dosta znatna vojska, koju su mu priveli velikasi, kao 
braca Kanizaji, kovinski zupan Stjepan, sin Pilipa od Korogja, i drugi. Kralj provali daleko 
u zemlju sve do Rudnika i dalje, te se zaustavi tek u dolini Gruze, gdje je stajao grad 
Borad: (Borych, Boroch, Borith), omiljelo boraviste Stjepana Lazarevida. Oko 8. stude- 
noga predadose mu RaSani taj grad, na §to ga on povjeri Petru sinu Ladislavljevu od 
Gyulaliaza, svojemu jo§ nedavno odmetniku. LJ isto vrijeme zauze kralj i 2 — 3 sata od 
Bor6a udaljeni grad Cestin (Chestyn, Chesnek) Ali poradi nastale zime vrati se Sigismund 
namah zalim u Ugarsku, te ga vec 1 prosinca nalazimo u TemeSvaru, gdje je uz ostalo 



2 54 SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

nagradio Jakova iz Sredne u ungvarsko} zupaniji za zasluge, koje bijase stekao u prosloj 
vojni »protiv Srba, njegovih buntovnika, osobito kod osvajanja tvrdinja Bor6a i Cestina.* 

PoSto se je iza smrti kneza Lazara gotovo sve oborilo na njegova sina, »kneza« 
ili »samodrzca i gospodina srbskije zemlji i Podunavlju«, ne cemo se cuditi, kad vidimo, 
kako se Stjepan Lazarevic nastoji sporazumno s majkom >kneginjom Milicom« i mladjim 
bratom Vukom pogoditi s Turcima i njihovim slavodobitnim sultanom Bajazitom. Jo§ 
iste godine utanaci^e poslanici sultana Bajazita mir i savez sa Stjepanom Lazarevicetn. 
Taj morade obecati sultann, da ce odsad u svim njegovim ratovima vojevati sa svojim 
6etama pod zastavom turskom; suvise da ce mu danak placati, narocito od dohodaka 
srebrenih rudnika. Da se taj mir i savez utvrdi, morade Stjepan svoju najmladju sestru 
Oliveru (Milenu) dati Bajazitu za zenu. 

Tako postade sin kneza Lazara kletvenikom ili vazalom turskim. Njegov surjak Vuk 
Brankovic nadao se je nekovrijeme, da ce se od?vati turskoj sili. Ali vec godine 1390. trazio je 
utociSte u Dubrovniku, ako ne bi mogao »drzati zemlju srbsku, nu ga izdenu Ugri ili 
Turci*. Vuk Brankovic pokorio se medjutim takodjer sultanu Bajazitu. Dne 21. stude- 
noga 1392. pise sam ovako: »da jest vedomo vsakomu cloveku, kako slozih mir s Turci 
i prilozih velikomu caru Bajazitu, i slozih s njim mir; i kada slozih s njim mir, razpisah 
zemlju vsu, koliko jest u oblasti mojoj, kako cemo placati danak Turkom.« 

To su prve posljedice boja na Kosovu za Srbiju. Ali gorke posljedice toga boja 
osjecale su naskoro i hrvatske zemlje, a s njima i Ugarska. Jer odsad je Turcima stajao 
put otvoren u srednje Podunavlje i Posavlje. 

(Stjepan Tvrtko obladao Hrvatskom i Dalmacijom, 1390—1391.) Dok 
su bosanske cete pod Vlatkom Vukovicem krvarile na Kosovu, boreci se za krst castni 
i slobodu zlatnu, dotle su ban i namjestnici kralja Sigismunda, po imenu slavonski ban 
Ladislav od Lucenca, i rodjak njegov, hrvatsko-dalmatinski ban Dionizije od Lucenca, 
svima silama radili, da iztisnu vlast Stjepana Tvrtka iz Hrvatske, i da tako oslobode 
dalmatinske gradove od prijetece im pogibli. Vec 5. lipnja desio se je slavonski ban Ladi- 
slav od Lucenca, zajedno vojvoda kraljevske vojske, u gradu Zadru, a malo zatim za- 
pocela je borba. Ivan Palizna, ne imajudi uza se pomocnih ceta bosanskih, ne mogase 
dugo odolijevati, i tako se zgodi, da je negdje mjeseca srpnja 1389. Klis sa drugim gra- 
dovima bosanskoga kralja dosao u ruke Sigismundovih Ijudi. 

To bijaSe velik udarac za Stjepana Tvrtka. Bijase mu se bojati, da sasvim ne iz- 
gubi Hrvatske, a tim i nadu, da bi ikada mogao zavladati Spljetu i ostalim ponositim 
gradovima dalmatinskim. Posalje zato negdje u kolovozu pomoc svomu privrzeniku 
Ivanu Palizni. Dne 30. kolovoza dolazase s kliske strane nova vojska bosanska; a 
20. rujna odlucise Spljecani kulom utvrditi prelaz kod Vranjice. No taj put ne bijase im 
se bojati sile bosanske, jer vojska prodje samo kraj njihova grada i krene na sjever 
prema Vrani. Ondje se sjedini s Ivanom Paliznom, koji na to umah 30. rujna provali 
u zadarski kotar i spali kuce Zadrana sve do vrata njihova grada. 

Ban hrvatski i dalmatinski Dionizije od Lucenca, sin Tomin, bijase preslab, da odoli 
i Ivanu Palizni i vojsci bosanskoj. Zato se spremi sam grad Zadar, da bana sto izdasnije 
podupre. U to ime odludi zadarsko vijece 16 listopada poslati poslanike, medju kojima 
bijase i suvremeni Ijetopisac Pavao Pavlovic, krckomu knezu Ivanu Frankapanu, da ga 
zamole neSto konjanika, kojih je osobito nuzdno trebalo. Prvi put vratise se poslanici 
od kntza Ivana 19. listopada ne izvrsiv^i ni§ta, jer je knez Ivan bio ozlojedjen, sto ga 
krbavski knezovi bijahu opadnuli pred kraljem Sigismundom; s toga podjose dva dana 
zatim na novo k njemu. Taj put bijahu srecniji. No prije nego §to su stigli konjanici kneza 
Ivana, provali 15. studenoga velika vojska bosanska u zadarski kotar i zaplijeni mnogo 
marve. Tek sutradan dodje u pomoc konjanicka ceta kneza Ivana, brojeci 400 mornaka, 
a vodjena Markom Spinelom. Ta se ceta 20. studenoga sjedini s vojskom zadarskom od 



I 



t 



STJEPAN TVRTKO OBLADAO HRVATSKOM I DALMACIJOM (1390. — 1391). 255 

1000 pjesaka, koja je polazila na jug, da kraljevskoj vojsci pomogne uzeti grad Vranu, 
tada posljednje utociste Ivana Palizne. Putem pridruzi se 21. studenoga cetama zadar- 
skim do 200 Pazana, tako da je ta domaca vojska brojala 1200 pjesaka i 400 konja- 
nika. Prenocivsi 21. studenoga u HraStanima, sjedini se sutradan ta vojska pod Vranom 
s kraljevskim cetama. Jo§ isti dan (22. studenoga) zametnula je prvi boj s Ivanom Pa- 
liznom, koji bi u bedro ranjen. Dva dana zatim na praznik sv. KrSevana (24 studenoga), 
slijedila je druga, zeSca bitka, u kojoj je Ivan Palizna izgubio 120 momaka i vise konja 
i marve. Kraljevska vojska, .sjedinjena sa zadarskom, prisvajaSe sebi pobjedu onoga dana. 

No kukavna bijase ta pobjeda. Vec malo dana zatim, 10. prosinca vrati se za- 
darska vojska »sramotno« izpod grada Vrane, po§to bi od Bosnjaka razbita; a namah 
zatim, 25. prosinca predade se bosanskomu kralju na novo grad Klis, ne moguci vise 
suzdrzati navala bosanskili. Srecnom obranom Vrane i padom Klisa bijase na novo vlast 
bosanskoga kralja utvrdjena. Mjesto Vlatka Vukovica imenova Stjepan Tvrtko za na- 
namjestnika svoga u Hrvatskoj Ivana Horvata, a za vojvodu svojih ceta Pavla Klesica. 

Sada bijase vec posve jasno, da dalmatinske obcine ne ce vise bosanskomu kralju 
odoljeti. No tu se upletoSe na jednom Mletcani, pozudni, da uberu plodove trogodisnjega 
nastojanja Tvrtkova. Dne 30. sijednja 1390. posla mletacko vijece svoga poslanika 
kralju Sigismundu i kraljici Mariji, da im javi, sto se je doznalo iz Bosne. Namah zatim, 
3. veljafe javlja vijece Sigismundu, da je Tvrtko zauzeo i stekao na novo gradove Klis 
i Vranu, i da mnogo nastoji, kako bi zadobio samu Dalmaciju. Gradovi i mjesta dalma- 
tinska poradi toga su u velikoj nevolji, jer se boje, da ne ce moci sili njegovoj odoljeti. 
Videci Mletcani, da se kralj Sigismund ni na ove vijesti ne mice, odluce sami srecu po- 
kusati, ne bi li se dalmatinske obcine u tolikoj stisci i nevolji radije njima poklonile, 
nego bosanskomu kralju. U to ime poslaSe 29. travnja 1390. svoga poslanika u Dalma- 
ciju, neka razvidi po tamosnjim gradovima, da li su skloni stupiti pod mletacku vlast } 
No taj put se lukavi Mletcani prevariSe, te obustavise 26. svibnja dogovore sa svojim 
privrzenicima u Dalmaciji, posto su u to dalmatinski gradovi bili vec poslali svoje poslanike 
kralju Tvrtku, da mu se poklone i pokore. 

Jos u travnju 1390. bijase kralj Tvrtko opremio u Spljet krbavskoga kneza Jurja 
Kurjakovica s vjerovnim pismom i trazio od grada, da pusti na slobodu zarobljenike 
proslih vojna, i da posalje na bosanski dvor poslanike, koji bi ugovorili predaju grada. 
Na taj poziv odpravi vijece 28. travnja svoje poslanike i kraljevu namjestniku Ivanu u 
Trogir i samomu kralju u Bosnu, dav§i im punu vlast razpravljati o toj stvari po svom 
razboru. Poslanici, po imenu Petar Zoric, Dionizije Ilic, Nikola Srica i Milia Madijev do- 
bise 8. svibnja obcenit naputak, da naime bosanskomu kralju preporuce grad i nastoje 
ugovoriti s njim »mir i slogu na cast istomu kralju, a za dobro i korist obcine spljetske*. 
Ako toga ne bi mogli inade postici, neka slobodno rade s kraljem o predaji grada uz 
uvjete dastne po njega, a koristne za obcinu. Za primjerom grada Spljeta povedoSe se 
i ostale obcine dalmatinske, poimence grad Sibenik, zatim otoci Brae, Hvar, a valjda i 
Korcula. Jedini Trogir, koji je dosad od svih najviSe naginjao kralju bosanskomu, uze 
se braniti u posljednji c^as. U Trogiru bija§e se 9 svibnja sastalo gradsko vijece, da izaberc 
poslanike za Bosnu i uzme razpravljati o predaji grada i kotara pod gospodstvo Tvrt- 
kovo. U sjednici uze prvi govoriti Luka Mikadic, da se poziv Tvrtkov odbije, a grad da 
ostane vjeran Sigismundu i Mariji. Rije^i njegove ohrabri§e vecinu vijeca, te bi zaklju- 
ceno, da ce Trogir i nadalje cuvati vjernost sv. kruni ugarskoj, a da se ne ce pokoriti 
kralju bosanskomu. 

No ta pusta igra Trogirana ne mogaSe viSe sustaviti zapo^ete akcije. Vec 2. lipnja 1390. 
izruci§e poslanici spljetski Petar Zoric, Dionizije Ilic, Nikola Srica i Miha Madijev svoj 
rodni grad vlasti i zaStiti kralja Tvrtka. Deseci se poslanici spljetski torn prilikom na 
aljevu dvoru u Sutisci, izloiiSe mu takodjer svoje tegobe i molbe, Ito su ili toliko 



256 SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

puta bili zaludo pred kralja Sigismunda iznijeli. Narocito zahtijevaju, da kralj to6no 
oznaci medje njihove obcine prema svojim gradovima Klisu i Omisu, posto su kroz 
tolike minule godine trajale Ijute kavge i krvoprolica izmedju Kli§ana i njih bas radi 
medja. Kralj Stjepan Tvrtko, osobito radostan, sto se je njemu poklonio najznamenitiji grad 
Dalmacije, potvrdi najprije sve povelje i slobostine, sto ih je Spljet uzivao za prijasnjili 
vladara svojih, a zatim rado uslisa i molbe poslanika. Po zelji Spljecana opredijeli tocno 
medje njihovoj obcini tako prema Klisu, kao prema Omisu i Poljicima, a uz to odredi 
svoga protovestijara Trifuna, kninskoga biskupa Mihajla, kneza Stanoja Jela6ica i logofeta 
Vladoja, da podju u Spljet i da na lieu mjesta oznace posve tocno nove medje spljetskoj 
obcini. Napokon izdade o tom i posebnu povelju, sastavljenu od kninskoga biskupa Mi- 
hajla, a potvrdjenu od kneza Dabise, kneza Stipoja Hrvatinica, kneza Pavla Radinovica, 
usorskoga vojvode Vlatka i zupana Belijaka Sankovica. 

U to se predomisliSe Irogirani, pak se i oni 8. lipnja kralju Stjepanu Tvrtku 
pokoriSe. Iza njih dodjose u Sutisku poslanici grada Sibenika, Dujmo Juratic i Ivan 
Naplavic, da se u ime svoga grada kralju poklone i da ga zamole, neka Sibeniku potvrdi 
stare povlastice, slobostine i milosti, sto ih je uzivao za prija§njih vladara, a naroiito za 
kralja Ljudevita. Stjepai Tvrtko, znajuci, da je »hvale vrijedno stare dobre obicaje i 
municipalne zakone uzdrzati«, te »imav§i svjet i dogovor s nazocnom vlastelom bo- 
sanskom«, rado zadovolji molbama Sibencana i potvrdi im sve, sto bijahu zazelili. Uza to 
im obrecle, da ce ih vazda braniti od svih neprijatelja njihovih i to zato, §to su na zivotvo- 
reci krst prisegli, da ce uvijek biti vjerni njemu i njegovim potomcima. I o tom bi 
II. lipnja sastavljena posebna povelja u hrvatskom i latinskom jeziku. Poslije gradova 
na kopnu poklonise se odaljenije obcine otoka Braca, Hvara i Kor(^ule. Bracani poslase 
u Sutisku Jurja Dujmova, Niksu Petrulova i Miju Baloja. Njih preporuci posebnim pismom 
ban Ivan Horvat, namjestnik Tvrtkov u Hrvatskoj i Dalmaciji. Posto su poslanici kralju 
izjavili, da su svi zitelji otoka Braca pred svojim javnim biljeznikom Radinom Dragotom 
prisegli vje6nu vjernost njemu i njegovim nasljednicima, izdade Stjepan Tvrtko 23. srpnja 
i otoku Bra6u u dva jezika (hrvatskom i latinskom) povelju, kojom mu poivrdi sve stare 
slobostine, oprostivSi zitelje njegove svake dace i ostavivsi im pravo, da si sami biraju 
knezove, koje ce medjutim vazda on potvrdjivati. Slicne povelje podijeli Stjepan Tvrtko 
ziteljima Hvara i Kor6ule 

Tako postade mjeseca lipnja i srpnja 1390. Stjepan Tvrtko kraljem i gospodarom 
Hrvatske i Dalmacije. Njegova vlast obsezase svu zemlju od Velebita do Cetine, i od 
Cetine na jug do Kotora. Osim toga pokoravahu mu se veliki otoci dalmatinski Brae, 
Hvar i Korcula, a po svoj prilici priznaSe ga svojim vrhovnim gospodarom i neki kne- 
zovi krbavski od porodice Kurjakovica. Jedini grad Zadar ostade vjeran kralju Sigismundu. 
Videci Stjepan Tvrtko velik dio Hrvatske i Dalmacije u svojoj vlasti, prozove se kraljem 
Hrvatske i Dalmacije. On je sada bio vladar velikomu dijelu zemalja krune Zvonimirove 
i Dusanove, te je tako poludio, za cim su hrvatski i srbski vladari zaludo tezili, da naime 
pod svojim zezlom sjedine Hrvate i Srbe u jednu drzavu. Bosna, koja je nekad bila 
prikovana sad uz Srbiju, sad uz Hrvatsku, postala je sredistem, oko koje se skupise 
pojedine fiesti drzave hrvatske i srbske. 

Novi kralj hrvatsko- dalmatinski nastojaSe sada, da uredi stecene kraljevine. Vec 
1. kolovoza 1390. borave u Spljetu njegovi punomocnici, protovestijar Trifun Bucic Koto- 
ranin, kninski biskup Mihajlo Dubrovcanin i logofet Vladoje, da ustanove medje spljetske 
obcine prema Klisu i Omisu. Uz kraljeve Ijude dese se ondje knez Juraj Radivojevic iz 
maUarskoga primprja, Juraj Drazo'evic iz Poljica i druga vlastela bosanska i hrvatska. 
U nazoCnosti ovih bise ustanovljene medje spljetske obcine, tako da se je sada §irila od 
Solina do Cetine. Zadovoljiv Spljecane odlu6i napokon ugoditi i spljetskomu nadbiskupu, 
kojega je gotovo Citava nadbiskupija netom dosla pod bo.sansku vlast. Stjepan Tvrtko 



I 



STJEPAN TVRTKO OBLADAO HRVATSKOM I DALMACIJOM (1390 —1391.). 257 

dobro je znao, da ce najbolje utvrditi vlast svoju u Hrvatskoj i Dalmaciji, ako bude 
ugadjao katolickoj crkvi i njezinim pastirima. Kada je dakle koncem kolovoza dosao u 
Sutisku i sam nadbiskup spljetski Andrija Gvaldo, da se novomu kralju pokloni, izdade 
mu Stjepan Tvrtko 30. kolovoza 1390. povelju. kojom primi nadbiskupiju spljetsku u 
svoju kraljevsku zastitu. »Ako se«, govori kralj u povelji, »povisuje kraljevska uzviSenost, 
te joj hvala i cast raste i njezino se ime uzdize i drzava srecno §iri, kad ona dijeli da- 
rove veledusnosti na izmjenu zahvalnosti, i podanicima za njihove zasluge daje nagrade 
jednakom mjerom: koliko se vi§e (kraljeva uzvisenost dize), kada se ona iz obzira na 
onoga, po kom kraljevi kraljuju i vladaoci gospoduju, izkazuje osobito u pravednim 
zahtjevima milostivom, priklonom i dobrostivom prema crkvama katolicke vjere i prema 
crkvenim, osobito sebi podloznim osobama. Uvazivsi dakle sve to, i buduci da kroz onoga 
kraljujemo, koji je crkve katolicke, koje se biljkom castim biti, osnovatelj, glava i vladar, 
i pastir crkvenih osoba, te njihov i sviju nas gospodin i cuvar; pak posto je Castni u 
gospodu Krstu otac gospodin Andrija Gvaldo, po bozjoj milosti nadbiskup nasega grada 
Spljeta, vjerni savjetnik i duhovni nas kapelan, k nama dosao, moleci nas pokorno, da 
recenu crkvu njegovu u njezinim pravima, imanjima, desetinama, dohodcima i obicajima, 
kako ih je imala za kralja Ljudevita, potvrdimo, uzdrzimo i branimo: mi obaziruci se na 
vjernost njegovu i uslisav pokorne pravedne molbe njegove .... primamo njegovu crkvu, 
njegove nasljednike sa svima imanjima, zemljama, medjama, selima, Ijudima i ziteljima 
u na§u osobitu zastitu, te joj sve potvrdjujemo. Na temelju toga nalazemo velemoznomu 
gospodinu, Ijubljenomu Pavlu Klesicu, vojvodi kraljevine Hrvatske, i drugim nasim sluzbe- 

nicima, sadanjim i buducim u naSim kraljevinama Dalmacije i Hrvatske , da za nas 

i u ime nase gospodina nadbiskupa i njegovu spljetsku crkvu i njegove nasljednike, 
koji ce pristajati uz nas i nase potomke, stite i brane, i da ne dadu nikomu, da ih 
vrijedja, ozledjuje ili stetu im nanaSa « 

Cim se bijahu kralju Stjepanu Tvrtku pokorili dalmatinski gradovi, saobci on iz 
Sutiske pismom od 17. lipnja svojim dragim prijateljima Mletcanima svoju veliku srecu, 
i javi im, da je naumio k njima poslati svoje poslanike, i da mu za to posalju galiju u 
koji grad dalmatinski, da se poslanici sigurnije u Mletke prevezu. Mletcani mu odgo- 
vori§e 8. srpnja vrlo laskavim pismom, i ujedno mu javise, da ce 8. kolovoza njihova 
galija ocekivati u Sibeniku poslanstvo njegovo. I zaista stigose koncem kolovoza u Mletke 
poslanici bosanski. Oni izvijestise »predrage prijatelje« svoga kralja najprije potanko o 
njegovim poduzecima i srecnim uspjesima, a zatim uzese izlagati zelje i osnove nje- 
gove. Iztaknuse, kako kralj zivo zudi, da poput ostalih gradova dalmatinskih oblada jo§ 
i Zadrom, koji je jedini vjeran ostao kralju Sigismundu, te zamoli§e obcinu u ime kra- 
Ijevo za pomoc, da bi mogao ostvariti zelju svoju. Nadalje javise, da bi kralj htio s njima 
sklopiti obcenit savez, tako da bi prijatelji i neprijatelji njegovi bili njihovi prijatelji i 
neprijatelji. Tim savezom zelio je Stjepan Tvrtko odvratiti mletacku obcinu od kralja 
Sigismunda, s kojim je tada zivila u miru; pak se je zato njoj i nudio za posrednika 
da ju izmiri sa napuljskim kraljem Ladislavom i majkom mu Margaretom, udovom 
nesrecnoga Karla DraSkoga. Mletcani se gotovo prepadoSe tih predloga bosanskoga 
kralja, te se uze§e izvinjavati koje kako, samo da ga ne bi morali pomagati. Govorahu 
poslanicima, da zive u miru s kraljem ugarskim, i da ne ce mira krsiti pomaiuci Bosnu 
proti Zadru; glede predlozena saveza pak izticahu Mletcani, da ga ne mogu sklopiti, jer 
bi stradala njihova obcina, koja zivi jedino o trgovini. 

Bosanski poslanici odadoSe taj put mletadkoj obdini jos nesto znamenito. Stjepanu 
Tvrtku bijaSe u to vrijeme ili jo§ prije umrla prva zena Doroteja, te se on smijerase 
drugi put ozeniti. Ogledajuci se po tadanjim evropskim dvorovima, zapne mu oko o kcer 
austrijskoga vojvode Alberta III. iz modne ved tada porodice Habsburga. Stjepan Tvrtko 
nadase se od toga braka velikoj koristi za svoju drzavu i porodicu; a i Mletdani saznav^i 

Hrv. povj. II. I. 17 



258 SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

od poslanika za njegov izbor, radovahu se s toga, »posto je obcina njihova uvijek bila 
u osobitoj prijazni i Ijubavi sa uzviSenom kucom austrijskom, a napose sada s gospodinom 
vojvodom Albertom*. No od snovane zenitbe, kao §to ni od drugih osnova Stjepana 
Tvrtka ne bi nista, jer je malo zatim, 23. ozujka 1391., slavni taj kralj umro, poSto je 
kroz trideset i osam godina naslijedjenom si drzavom srecno vladao. NeSto prije, 16. veljace 
bijase umro i Ivan Palizna, njegov najgorljiviji privrzenik i prijatelj u Hrvatskoj. 

(Ladislav Napuljski ustaje kao protukralj, 1391. — 1392.; banovanje 
Ivana Frankapana 1392. — 1393.). Stjepanu Tvrtku bijase napokon poslo za rukom 
obladati jednim dijelom Hrvatske i Dalmacijom, po§to je bas dosljedno obarao Sigis- 
mundovu vlast sa dva kraja: na zapadu u Hrvatskoj, i na sjeveru u iztocnoj Slavoniji. Dok 
je glavna sila bosanskoga kralja udarala na Hrvatsku, provaljivao je svedjer ban Ivani§ 
Horvat iz bosanske Usore budi u zupanije iztoSne-slavonske, budi u banovinu Macvu. 
Tako bijase jo§ godine 1389., namah iza boja na Kosovu, udario na Ma6vu i u kotar 
Bjelinu (Boly, Beleen, districtus nostros Belyn et Macho), ali ga suzbi macvanski ban 
Nikola Gorjanski. No to nije Ivana Horvata smetalo, vec je svoje provale nastavio, dok 
nije Stjepanu Tvrtku poSlo za rukom obladati Hrvatskom i Dalmacijom. 

Stjepana Tvrtka naslijedi na bosanskom prijestolju Stjepan DabiSa, po svoj prilici 
mladji brat njegov. Mletacka obcina, cim je zacula za promjenu na prijestolju bosan- 
skom, pozuri se namah, te 1. lipnja 1391. novoga kralja imenova svojim gradjaninom. 
I Dubrov6ani poslase svoje poslanike Stipana Lukarevica i Ratajla Gudetica »s postenimi 
i mnogocinnimi dari i castmi« na kraljevski dvor u Trstivnici, gdje je tada boravio kralj 
Dabisa sa svojom suprugom, kraljicom Jelenom, vlastelom i velikasima kraljevstva svoga. 
Slijedece godine 1392., dne 17. lipnja izdade kralj Stjepan Dabi§a, deseci se »va cestitoj 
vojsci kraljevstva u Dolnjih krajih u Luscih«, DubrovSanima povelju, kojom potvrdi sve 
povlastice i slobostine, podijeljene njima od njegovih praroditelja i pred§astnika, a naro- 
dito od »brata mu, svetopocivSega gospodina kralja Stjepana Tvrtka«. Povelju tu potvr- 
di§e ne samo supruga kraljeva Jelena, nego i nazoSna vlastela, veliki vojvoda Hrvoje VukCic, 
usorski vojvoda Vlatko, knez Stipoje Hrvatinic, knez Radoslav Pribinic, knez Dobroslav 
Divosevic, knez Gojak Dragosalic, zupan Tvrdoslav Tuica, knez Vucihna Vlatkovic, knez 
Vojsav Vojvodic i drugi. I u Hrvatskoj i Dalmaciji priznat bi Stjepan DabiSa za kralja, 
te je kroz godinu 1392. vrsio sa svojim banom Vukom Vukdicem, bratom Hrvojevim, u 
tim kraljevinama svoju kraljevsku vlast. Spljecani pisahu u javnim izpravama: »za vladanja 
preblagoga vladara i gospodina Stjepana Dabise, bozjom milosti preslavnoga kralja Srbljem, 
Bosni i Dalmaciji* (u jednoj povelji spljetskoj od 27. sijecnja 1392.: »regnante serenis- 
simo principe ac domino Stephano Dabiscia dei gracia Rasciae, Bosnae, Dalmatiae . . 
inclyto rege< — a u jednoj povelji hvarskoj od 9. ozujka 1394.: >regnante serenissimo 
principe et domino nostro, domino Stephano de Rassia, regnorum Bossine, Rassie, Dal- 
matie et Croatie rege . .«). VrSeci svoja vladalacka prava, potvrdi Stjepan Dabisa 
25 travnja 1392. gradu Trogiru starodavna prava i povlastice, priznate mu takodjer od 
kralja Stjepana Tvrtka. Njegov ban Vuk Vuk6ic (»ban kraljevina Dalmacije i Hrvatske«), 
njegov namjestnik, dozvoli spljetskomu nadbiskupu Andriji, da smije na crkvenoj zemlji 
kod mora u Lukacu sagraditi dvorac i tvrdju, te prijavi to obcinama gradova Spljeta i 
Trogira, kao i dvorskim zupanima u Klisu, Opraku i Omisu. 

Svi ti podatci o6ito dokazuju, da su kralja Stjepana Dabisu i njegove namjestnike 
u Hrvatskoj i Dalmaciji priznavali, te im se i pokoravah. Njemu pace malo da ne podje 
za rukom, za dim se je predsastnik njegov zalud trudio. Grad Zadar naime zavadi se u 
to vrijeme sa Sigismundovim banom, te se sprijatelji s Vukom Vukcicem i njegovom 
bracom tako, te se je (iinilo, kao da smijera poput ostalih gradova dalmatinskih pristati 
uz bosanskoga kralja. Dne 13. veljafie 1392. dodje u Zadar knez Dragisa, brat bana Vuka 
Vukdica, da se pokloni mocima sv. Simuna. Nekoliko mjeseci poslije podje Zadranin 



LADISLAV NAPCLJ>KI USTAJE KAO PROTIKUALJ; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA. 259 

Pavao Pavlovic kao poslanik svoga rodnoga grada u Klis, gdje je boravio Vuk Vukdc 
sabiruci vojsku. Uslijed toga poslanstva odnosi se Zadra prema bosanskomu kralju tako 
promijenise, da su 8. rujna 1392. ban Vuk Vukcic i njegov podban (banovac) Ivan Mislje- 
novic imenovani zadarskim gradjanima, te je potonji na to dosao u Zadar, gdje je u ime 
svoje i svoga poglavara polozio prisegu vjernosti u nazoc^nosti dvaju knezova Nelipica. 




Ladislav, krai.j napuljski. 

Po bakrorczn iz XVIIf. stoljeda (Samnaonte). 



Medjutim je vlasti kralja Stjepana DabiSe u Hrvatskoj i Dalmaciji zaprijetio mladi 
napuljski kralj Ladislav, kojega bijahu vodje hrvatskoga pokreta jos godine 1386, namah 
iza kobne smrti otca njegova, proglasili kraljem lih kraljevina. Dok je Stjepan Tvrtko 
zivio, nije se Ladislav uplitao u hrvatske prilike, i jer je bio suvise mlad, i jer mu nije 
bila joJ osigurana napuljska kraljevina. No vidivsi, kako je Stjepan Tvrtko radeci toboze 



26o SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

za njega u istinu svojoj vlasti podlozio Hrvatsku i Dalmaciju, odluci namah^ poslije smrti 
njegove iztaknuti svoje pravo na te kraljevine nasuprot nasljedniku njegovu Stjepanu 
DabiSi. Vjerojatno su ga na to nukali i neke hrvatske ustase, kojima nije osobito ugadjalo 
bosansko vladanje. Biskup Pavao Horvat barem neprestano dolazi u Napulj i odilazi iz 
njega, a to je jamacno cinio sporazumno sa svojim bratom Ivanom, pak i s drugim orta- 
cima, koji se nijesu mnogo uzdavali u Tvrtkova nasljednika. Vec s 15. lipnjem 1391. stade 
Ladislav vrsiti svoju kraljevsku vlast u hrvatskim zemljama, dijeleci povelje i darovnice 
svojim privrzenicima i onima, koje je zelio k sebi pritegnuti. Tako je pomenutoga dana 
svojim vjernima, braci Pavlu i Ivanu saroskim darovao imanja u vukovskoj i pozezkoj 
zupaniji, koja je drzao Sigismundov privrzenik Ivan Treutul. Malo zatim, 7. srpnja, podi- 
jeli Ladislavu Crniljevicu takodjer neke posjede u vukovskoj >banovini«. Dne 17. srpnja 
opet izdade u Gaeti >s privoljenjem i vlaScu majke svoje i skrbnice Margarete, kao i 
skrbnika svoga, kardinala Angela« znamenitu povelju, kojom s obzirom na vjernost 
prema otcu njegovu, Karlu Drackomu, i njemu samomu izkazanu, potvrdi vojvodi Hrvoju 
i bratu njegovu, banu Vuku Vukcicu »banovinu (banatum) kraljevina Dalmacije i Hrvatske 
sa zemljama, selima, gradovima, trgovima, i pravima i svim, kako su ju drzali nekad bani 
za kralja Ljudevita. »S toga zapovijedamo vasoj vjernosti«, tako im govori kralj dalje u 
recenoj poveiji, »da primivsi rado i spremno (ylariter et liberaliter) taj teret sve, §to se 
tice banovine i sto na nju spada, vjerno i budno nastojite na cast i vjernost nama izvr- 
§iti, da bi uzvisenost nasa mogia prema zaslugama vasim i izkustvu podici vas na jos 
vece casti«. Napokon obecaje kralj obima, da ce posebnim pismom pozvati sve knezove, 
zupane, velikase, kastelane gradova i nacelnike gradskih obcina, da se njima moraju 
pokoravati i sluSati ih »kao bane pomenutih kraljevina*. Istoga dana odlikova kralj Ladi- 
slav i trecega brata vojvode Hrvoja, po imenu kneza Dragisu Vukcica, darovavsi mu 
varos Sridu u hrvatskoj tada zupi Sani, a uza to i selo Zabic, koje je pripadalo gradu 
Klju6u. Rod Vukcica obasu kralj Ladislav tolikim milostima najvise s toga, sto ga je 
smatrao >glavnim braniteljem svoje casii, staleza i imena«, i sto je Hrvoja i njegovu 
bracu drzao za izkusne i ugledne muzeve, koji bi mu mogli pomoci, da oblada Hrvatskom. 
Ah on ne zaboravi ni na bana IvaniSa Horvata, koji se bijase doslije mozda najvise 
trudio za napuljske Anzuvine. Njega, pouzdanika pokojnoga otca a slavnoga vojvodu, 
imenova Ladislav glavnim namjestnikom svojim ne samo za Hrvatsku i Dalmaciju, nego 
i za samu Ugarsku. Kao glavni zamjenik njegov u Ugarskoj i drugim pridruzenim kralje- 
vinama (Johanni banno Machoviensi in regno Ungarie et aliorum regnorum annexorum 
nostro vi carlo generali) bit ce Ivani§ Horvat vidljiva glava njegove stranke u tim 
zemljama. Cini se, da je ban Ivanis povjerenu mu zadacu vjerno i vrSio, i da se je nje- 
govom ponukom stalo zivlje raditi za kralja Ladislava. To bi moglo posvjedociti pismo 
toga kralja od 8. listopada 1391o sto ga je poslao onim prvim dostojanstvenicima i veli- 
kasima u Ugarskoj i Hrvatskoj, za koje je mislio, da su njegovi ociti ili bar tajni pri- 
vrzenici. Tu im javlja, da je najmilostivije sasluSao sve, sto mu je o nekim stvarima u 
ime njihovo izlozio zagrebacki biskup Pavao, njegov savjetnik i Ijubljeni vjernik, pak 
s toga salje k njima dva svoja pouzdanika, Ugrina Sebastijana i nekoga drugoga, da 
s njima zajedno i opet sa svakim posebice dalje u ime njegovo naustice ugovaraju. Sta 
je tim pouzdanicima napuljskoga kralja bilo govoriti i ugovarati, ne znamo, kao ni to, 
da 11 su zaista preko mora poSli; ali iz svega razabiramo, da je Ladislav tada kroz biskupa 
Pavla zaista podrzavao sveze s hrvatskim i nekim ugarskim velikasima. Pismo vjerovno 
za poslanike upravio je Ladislav na ove velikase i dostojanstvenike: na vojvodu i palatina 
ugarskoga Stjepana, na svoga glavnoga vikara Ivana bana ma^vanskoga, Stjepana sina 
nekadanjega vojvode Dionizija, biv§ega bana slavonskoga Ladislava od Ludenca, bana 
Emerka i njegova brata Detrika, Jurja sina nekadanjega ugarskoga palatina Nikole Seca, 
kao i njegova brata Gregorija, Vukca sina vojvode Petra, Nikolu Zambova i Ivana Vuica. 



I 



VLADISLAV NAPULJSKI USTAJE KAO PROTUKRALJ; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA. 261 

Po ovomu popisu moze se nagadjati, koji su tada bili privrzenici napuljskoga kralja, ili 
bar, koje je on smatrao za svoje Ijude. A bilo je izmedju njih i takovih, koji su jo§ 
nedavno obnaSalt 6ast slavonskoga bana, kao Ladislav od LuSenca, paCe i onakih, koji 
su ju bas tada vr§ili. Medju te ubrajamo Detrika Bubeka, koji se jos 30. ozujka 1391. 
spominje kao Sigismundov ban Citave Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a 27. ozujka 1392. 
kao ban Slavonije. 

Kralj Ladislav nije sustao ni slijedece godine 1392., da sabire, nagradjuje i hrabri 
svoje privrzenike. Dne 15. listopada odpravi on dva znamenita pisma preko mora: jedno 
na >Ivana ma6vanskoga bana i svoga generalnoga vikara u Ugarskoj i drugim pridru- 
zenim kralj evinama«, kao i vojvodi bosanskomu Hrvoju, banu kraljevina Dalmacije i 
Hrvatske; a drugo na ugarskoga palatina Stjepana Lackovica. U tim pismima dade on 
svojima namjestnicima punovlast, da proglase amnestiju za sve obcine, velikaSe, plemice 
i ine vrste Ijude, koji su doslije bili privrzenici »braniborskoga markgrofa* Sigismunda, 
a protivnici i odmetnici njegovi. Malo zatim, 19. listopada 1392. podijeli plemicu Herku 
Matijevicu i braci njegovoj, zatim Ladislavu i Ostoji MikSicima sela Lipovac i sv. Martin 
u zupi Vrbasu; jednako darova toga dana braci Petru, Milosu, Dioniziju, Ivanu, Stjepanu 
i Vlahu, sinovima bosanskoga vojvode Pavla, vise sela (Vojskovo) u zupi Vrbasu i grad 
Starigrad u zupaniji pozezkoj. Napokon 28. listopada 1392. pokloni Ivanu Grizogonu iz 
Zadra grad Obrovac u Hrvatskoj. 

Medjutim Ladislav ne zadovoljava se vise proglasima i darovnicama. U isti mah, 
kad je svoje namjestnike opunovlastio, da objave obcu amnestiju njegovim protivnicima, 
snovase i o savezu s turskim sultanom Bajazitom, najopasnijim neprijateljem krscanstva. 
Dne 18. listopada 1392. poslan bi iz Napulja zaseban poslanik na sultanov dvor, nedvoj- 
beno za to, da izmoli u Bajazita pomoc protiv kralja Sigismunda. Sultanu moglo je biti 
samo zgodno, kad bi mu pngodom navala na Ugarsku pomagao i napuljski kralj. S toga 
mu bija§e i stalo, da dodje do saveza, i privoli zato rado na molbu napuljskoga posla- 
nika, da dade koju od svojih kceri za zenu mladomu napuljskomu kralju. Jo§ u rujnu 1393. 
vozio se je iz Dalmacije poslanik turskoga cara na jednom brigentinu u Napulj, da uta- 
na6i konacno sve u pogledu te zenitbe (pro complemento nuptiarum tractatarum inter 
ipsum dominum regem et filiam dicti Basaiti). 

Dva se dakle vladara godine 1391. i 1392. otimala za kraljevine Dalmaciju i 
Hrvatsku: bosanski kralj i napuljski kralj. To bijaSe zgodan das za Sigismunda i Mariju, 
da pokusaju opet obnoviti svoju vlast u tim zemljama. Za to im je pak najprije trebalo 
povjeriti taj posao skroz odanu, a uza to uglednu i modnu muzu. A to je nedvojbeno 
bio proslavljeni i silni knez Ivan Frankapan, junacki spasitelj kraljice Marije. 

Sigismundovi bani nijesu u svoje vrijeme mogli zaprijeciti, da Stjepan Tvrtko ne 
bi obladao Hrvatskom i Dalmacijom. Ni Ladislav od Lucenca, ban slavonski, a ni njegov 
rodjak Dionizije od LuSenca, ban hrvatski i dalmatinski, ne bijaliu dosta jaki, da suzbiju 
bosanskoga kralja i njegove privrzenike. Cini se pa^e, da su na posljedku i i?ami vjerom 
malaksali. Vec u rujnu 1389. nema vi§e slavonskoga bana Ladislava od Ludenca, docim hrvat- 
skoga i dalmatinskoga bana Dionizija nestaje u ozujku 1390. (u povelji jednoj od 29. ozujka 
te godine citamo: honore banatus regnorum Dalmatiae et Croatiae vacante). Cast slavonskoga 
bana povjeri Sigismund jos god. 1389. Detriku Bubeku, baniju pak hrvatsku i dalmatinsku 
ne popuni, jer je bal u ono vrijeme velik dio Hrvatske i gotovo ditava Dalmacija (osim Zadra) 
dosla pod vlast bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka. Slavonskomu banu Detriku povjereno 
bi tada, da brani kukavne ostatke Hrvatske i grad Zadar od sile bosanske; s toga se ban 
Detrik zove koji put i banom 6itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. Detrik Bubek bija§e 
pa6e pokusao, da otme bosanskomu kralju ugrabljenu Hrvatsku, pak je iz Slavonije u 
rujnu 1390. provalio sve do Knina, kljuca prekovelebitske Hrvatske, da ga osvoji za 
svoga kralja i gospodara. Onamo u Knin bijahu i Zadrani 15. rujna poslali svoje posla- 



262 SIGISMUND 1 PROTUKPAIJI. 

nike Pavla Pavlovica i Pavla Gjorgjica, jamaSno da bana pozdrave, te mu savjetom i djelom 
pomazu. Ali nista se ne javlja, da je banu Detriku Bubeku poslo za rukom obladati 
Kninom i ostalom Hrvatskom. Jamacno se je vratio, ne mogavsi odoljeti jadoj sili bosan- 
skoga kralja. 

Tek nakon smrti Stjepana Tvrtka mogao je Sigismund opet misliti, da obnovi 
svoju vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji. A tu mu je bilo u prilog, sto su se za te kraljevine 
takmili dva njegova protivnika, Stjepan Dabisa i Ladislav Napuljski. Namah iza smrti 
kralja Tvrtka bijase kraljica Marija posla u Slavoniju, gdje ju 14. travnja 1391. nalazimo 
u Ladislavu, selu zagrebackoga biskupa u tadanjoj krizevackoj zupaniji, a nedaleko od 
mjesta Palizne. Tu je kraljica izravnala razpru izmedju zagrebackoga biskupa Ivana i 
Stjepana od Predavca (selo kod Belovara), koji bijase selo Ladislav opustosio i osvojio. 
Iz Ladislava posla je kraljica u Viroviticu, gdje je boravila jos o Gjurgjevu. Jamacno je 
tada nastojdla utvrditi slavonske velikase i plemice u vjernosti i odanosti, te iztrijebiti 
javne i tajne privrzenike svojih protivnika, medju kojima su bill i sincevacka vlastela 
Tibald i Ivan (Tibaldus filius Deseu de Zenche, assecla Ivannis . . . de Palisna). Iza 
kraljice Marije dodje jos iste godine sam Sigismund u Slavoniju, gdje ga nalazimo prvih 
dana (5. i 6.) rujna u Pozegi. Tu mu stoji uz bok slavonski ban Detrik Bubek, kojemu 
povjerava razne zadatke, naroSito da izravna razmirice izmedju gradjana obcine Gradca 
i zagrebackoga biskupa Ivana. 

Ban Detrik Bubek banuje u Slavoniji jos u ozujku 1392. No poslije toga nestaje 
mu za neko vrijeme traga; mozda se je odmetnuo i pridruzio kralju Ladislavu. Mjesto 
njega banovao je u Slavoniji kratko doba (u kolovozu 1392) neki Ladislav, sin Petrov; 
a onda je Sigismund imenovao banom svoga vjernoga i odanoga kneza Ivana Franka- 
pana, spasitelja kraljice Marije. Ivan ili Anz Frankapan upravljat ce ne samo Slavonijom, 
nego njemu bi jos povjereno, da vrati kruni sv. Stjepana ugrabljenu Hrvatsku i Dalma- 
ciju. Zato se Frankapan odprvoga casa zove »ban kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske«. 
Knez Ivan Frankapan, jos od 7. srpnja 1386. gradjanin mletacki, bijase u ono vri- 
jeme uz ma6vanskoga bana Nikola Gorjanskoga jamacno najmocniji i najglasovitiji velikas 
citave Hrvatske i Ugarske. Radi njegovih junackih djela kod Pocitelja i Novigrada po- 
hvalio ga je isti papa Urban VI. Nakon smrti svoga brata Stjepana (1388.) ostade on 
kao jedini bastinik citavoga roda Frankapana. Sa suprugom svoga brata Stjepana, Kata- 
rinom Carrara, kao i s kcerju njegovom Elizabetom, potonjom nesrecnom groficom celj- 
skom, bijase se tako pogodio, da ce ih namiriti odpravninom od 40.000 zlatnih forinti, 
a za to preuze on sam ogronmu bastinu svojih pradjedova. A ta zaista nije bila malena. 
Citav otok Krk, prostrane zupe Vinodol i Modruse s mnogim gradovima i zamcima, 
grad Senj, gradovi Stenicnjak, Slunj, Dreznik, pak od najnovijega doba i grad Cetin 
s Sitavim kotarom klokockim: sve to bila je drzavina njegova. U njegovoj vlasti bilo 
je gotovo sve, sto bijase preostalo od Hrvatske, izuzev jedino zupe i oblasti krbavskih 
knezova Kurjakovica. Osim toga drzao je on po svojoj sapruzi Ani, kceri gorickoga 
grofa Meinharda VIL, vise mjesta i gradova u Gorici i Istri (Raspurch, i Novigrad-Castrum 
novum). O ono osudno doba, gdje su se dva vladara takmila za vlast u Hrvatskoj i 
Dalmaciji, bio je silni knez Ivan ili Anz jedino uzdanje kralja Sigismunda i njegove 
supruge, kraljice Marije. Kralj ga je zato obasuo darovnicima i milostima kao nikoga 
drugoga. U poveljama zove ga Sigismund 3>velemozni i postovani muz, gospodin Ivan, 
knez kr6ki, modruSki i senjski, i kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske ban, nas 
Ijubljeni rodjak (dilectus affinis) i vjernik . .« Dne 11. studenoga 1392. podijelio mu 
je kralj namah dvije povelje; jednom mu je potvrdio sve darovnice i privilegija svojih 
predsastnika; drugom dozvolio je poradi osobitih njegovih zasluga njemu i njegovim po- 
tomcima, da mogu na svojim imanjima (intra dominium ipsorum) bez svake dace traziti, 
vaditi i kopati budi kakovu rudu, bila zlatna, srebrena, olovna ili zeljezna. 



VLADISLAV NAPULJSKI USTAJE KAO PROTUKRAU; BANOVANJE IVANA FRANKAPANA. 263 

Nepovoljne bijahu prilike, za kojih je knez Ivan Frankapan primio bansku dast, a 
osobito tezka zadaca, koju mu je bilo izvesti. Jedino mu je bilo u prilog, §to nije bilo 
prave sloge i sporazumka izmedju njegovih protivnika. Jer dok su Hrvoje i brat njegov 
Vuk Vuk6i<5 radili samo za svoga kralja Stjepana Dabisu, ne mareci mnogo za bezpred- 
metne darovnice dalekoga kralja napuljskoga, priklanjali su se braca Ivan i Pavao Hor- 
vati viSe Ladislavu, smatrajuci ga pravim ba§tinikom kralja Ljudevita. Uz njih stajali su 
I sinovci pokojnoga Ivana Palizne, od kojih je Ivan mladji drzao Vranu i nazivao se 
priorom vranskim, dok je drugi brat Miklos (Nikola) bio knezom u Ostrovici. Izmedju 
njih i Dabisina bana Vuka Vukcica bija§e doslo do zestokih opreka, tako da je ban 
Vuk jos 7. veljace 1392. posao s vojskom iz Karina, te udario na njih. Vec 12. veljace 
znalo se u Zadru, da je ban Vuk zarobio Ivana i MikloSa, te po svoj prilici obladao i 
njihovim gradovima. Posto je opreka izmedju bosanskih velikasa i hrvatskih pouzdanika 
kralja Ladislava trajala i dalje, mogao se je ban Ivan Frankapan nadati, da ce mu na- 
pokon poci za rukotn iztisnuti oba takmaca kralja Sigismunda. I zaista je u prvoj po 
lovici 1393. stala malaksati vlast kralja Dabise u Hrvatskoj i Dalmaciji. Trogir barem u 
polovici 1393. nije nikoga priznavao za kralja (vacanti regni dominie regali). 

Medjutim ban Ivan Frankapan malo da u to nije izgubio sam Zadar. Vec bi spo- 
menuto, kako je taj grad godine 1392. surovao s banom Vukom, kako su u Zadar do- 
lazili i iz njega izlazili ban Vuk, brat njegov Dragisa, i ostali pouzdanici bosanskoga 
kralja. Pace 8. rujna bijahu Zadrani bana Vuka i njegova banovca Ivana Misljenovica 
imenovali svojim gradjanima, ocit znak, da su stall naginjati Stjepanu Dabi§i. Valjda su 
ih ban Vuk i njegovi rodjaei mamili, nudeci im od svoga kralja vece povlastice i slo- 
bode, nego §to su ih imali za Sigismunda. Kad je na to postao Sigismundovim banom 
knez Ivan Frankapan, planu namah opreka izmedju njega i Zadrana. Glavni povod raz- 
mirici dadose sami Zadrani, koji su, zavedeni obecanjima bosanskih velikasa, sve na- 
suprot ujamcenom pravu hrvatskih bana uzkratili Ivanu Frankapanu duzni dohodak od 
tridesetnice u svom kotaru, a k tomu jos nijesu pustali bezplatno izvazati sol u banove 
komore. Ban Ivan Frankapan naslucivao je s toga, da se Zadar hoce odmetnuti od nje- 
gova kralja, pak je odlu6io nepokorne Zadrane silom prinuditi, da vrse svoje duznosti. 
Doslo i do okrsaja izmedju bana i gradjana, te su banove cete iz tvrdinje Ljube (na 
jugoiztoCnom kraju otoka Paga) udarale na zadarski kotar. Uza sve to ne mogase ban 
opornih Zadrana pokoriti. Zato odluci podsjednuti grad s kopna i mora. Po§to sam nije 
imao dovoljno brodova, obrati se u travnju 1393. Mletcima za pomoc. Posla naime 
onamo senjskoga biskupa Leonarda s molbom, da Mletci njemu, svomu gradjaninu i 
prijatelju, dadu tri galije proti Zadranima, kako bi ih prinudio, »da budu pokorni kruni 
i kralju Ugarske, pak i njemu kao banu Dalmacije (pro damnificando Jadratinos, ut sint 
obedientes domino regi et corone Hungarie ac sibi tanquam bano Dalmatie). 

Ivanov poslanik, senjski biskup Leonard, imao je medjutim jo§ jedan zadatak da 
obavi u Mletcima. Njemu bijase utrti put savezu izmedju Mletaka i kralja Sigismunda 
protiv turskoga cara i njegove sile. No Mletci, kojim je nada sve bilo do njihove koristi, 
ne htjedoSe ni 6uti za takav savez, kojim bi stradala njihova trgovina na iztoku. Oni se 
u svom odgovoru od 29. travnja 1393. udvornim rijedima izvinjavahu ovako: »Jasno i otvo- 
reno uvidjamo, da je gospodin knez (Ivan Frankapan) potaknuo pitanje o savezu iz 
iskrene Ijubavi i tople privrzenosti, koju je uvijek odavao prema nama i naSoj obcini, 
tako isto iz poznate revnosti, koju je gojio i goji za saCuvanje dasti i stanja kraljevine 
i krune Ugarske, koje nas protivStine i progonstva, bog budi svjedok, vrlo tiSte. Ali kako 
dobro znade njegova velemoznost, kojoj je kao i nama sve poznato, §to uCinismo za 
umnozanje i saCuvanje one kraljevine, obstoji medju istim gospodinom kraljem i krunom 
Ugarske i medju nama i naSom obdinom takova Ijubav, da nam se ved iz toga razloga, 
a ni iz mnogih inih razboritih i po§tenih ne dini potrebito upustati se u ugovaranje 



264 SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

saveza. U ostalom, ako bi gospodinu kralju za uzdrzanje njegove kraljevine bilo sto 
potrebito, sto bismo mogli uSiniti, pripravni smo, koliko god se puta od nas bude trazilo, 
u torn zadovoljiti njegovu velicanstvu«. Jedaako odbi mletacko vijece i molbu banovu 
za galije protiv Zadrana. »Uvjereni smo«, tako se izvinjavalo i laskalo, »da je i gospodin 
knez osvjedocen, kako bismo rado ugodili njegovoj velemoznosti u svemu, sto se slaze 
s nasom 6ascu. Ali pristati na taj zahtjev bilo bi skopcano s prevelikim za nas teretom 
i protiv nasih na6ela, po kojima svedjer vladasmo i sada vladamo : da naime sa svima, 
osobito sa susjedima zivimo u miru; jer nema sumnje, da bi se Zadrani mogli na nas 
potuziti, kad bi njegovoj velemoznosti dali zatrazene galije. S toga molimo, neka nas 
izvoli izpricati uvaziv ovo i koje §ta drugo, sto ne treba spominjati*. 

Ba§ u onaj cas, kad su se Mletci banovim ponudama i molbama oglusili, boravio 
je on 28. travnja u Zagrebu, gdje se je zadrzavao i mjeseca svibnja. Dok su valjda 
njegove 6ete nastavile udarati na zadarski kotar, on je uredjivao poslove u Slavoniji. 
Tu je narodito po nalogu kraljevu nastojao izravnati razmiricu izmedju obcine Gradca 
kod Zagreba i Pavla i Gregorija, sinova Mastenovih od Cica, koji bijahu gradjanima 
pomenute obcine ugrabili i poharali posjedovanja Hrasce i Petrovinu. Poslije toga valjda 
je u srpnju posao u iztocnu Slavoniju, da pozdravi kralja Sigismunda, koji je dolazio u 
Djakovo na sastanak s bosanskim kraljem Stjepanom DabiSom. 

I u Zadru bijahu medjutim doznali, da ce kralj Sigismund naskoro doci u Djakovo, 
da ugovara mir s bosanskim kraljem. Izabrase zato namah dva poslanika, po imenu 
Teobalda Nasica i Mazola Fanfognu, koji ce kralju tuziti bana Ivana Frankapana. U na- 
putku, sto ga 20. svibnja 1393. dade zadarska obcina svojim poslanicima (ituris ad 
locum Diaco, ubi futurus est serenissimus dominus noster rex Hungariae et dominus rex 
Boemiae 3= Bosniae pro pace tractanda), potanko je prikazana razmirica s banom Ivanom, 
te se podize tuzba na bana i na njegove Ijude, koji provaljuju u kotar grada. Kaze se, 
da je grad ve6 kroz poslanike nastojao bana odvratiti od takova postupanja, i da ga je 
zamolio, neka naknadi stete pocinjene gradjanima; ali sve zaludo, jer je ban pace zatajio, 
da nije primio ni kraljeva pisma, koje mu odstetu nalaze. S toga se povjerava poslani- 
cima, neka izmole u kralja drugoga bana za Dalmaciju, »samo da se oslobode od jarma 
toga bana, koji ih gleda tako nesmiljeno i protiv svake pravice i prava unistiti«. Mole 
nadalje kralja, da im ostavi citav prihod od tridesetnice i soli, kojega je polovicu bio 
dosudio hrvatskomu banu, jer im je taj prihod u onoj nevolji potrebit za uzdrzavanje 
tvrdinje Zemunika, znamenita svojim polozajem protiv usta§a i BoSnjaka. A da kralja sto 
lakse na to sklone, izlazu mu znamenitost svoga grada za krunu, izticu dosadanju nje- 
govu vjernost, koja bi mogla djelovati i na sve ostale odmetne gradove, da se opet 
vrate pod okrilje kraljevo. Ako se pak ne bi izpunile njihove zelje, navijestaju, da bi se 
i sam Zadar mogao iznevjeriti, narocito kad bi Zemunik dopanuo neprijateljskih ruku. 
Jo§ su zadarski poslanici imali kralju preporuciti mir ili bar primirje s Bosnom; ako bi 
se utanacio mir s bosanskim kraljem, neka se u pogodbama izrijekom spomene i grad 
Zadar. Zanimljivo je, sto se poslanici na kraju naputka ovlasduju, da mogu od dohodka 
tridesetnice ponuditi 200 dukata palatinu, a 300 nadbiskupu ostrogonskomu, kraljevu 
kancelaru, ako izrade, da sav dohodak ostane gradu. Zadrani javljaju napokon kralju, 
kako §alju zasebne poslanike u Mletke, koji ce se zahvaliti obcini, sto nije poduprla 
bana Ivana Frankapana proti njihovu gradu. 

Nije poznato, da li su zadarski poslanici zaista posH u Djakovo, i da U su §to izradili 
u kralja Sigismunda. Cini se medjutim, da je borba njihova s banom i dalje trajala- 
Tek 12. studenoga stigose u Zadar krbavski biskup Nikola i ninski biskup Ivan, da utanace 
mir i sporazumak izmedju bana Ivana Frankapana i obdine zadarske. Ne javlja se medjutim, da 
li im je to i po§lo za rukom. Nekoliko dana poslije, dne 29. studenoga 1393., umre u 
Senju slavni ban i knez Ivan Frankapan, te bi 1. prosinca sahranjen u crkvi otaca Franjevaca. 



V Na 



PORAZ HRVATSKIH USTA§A KOD DOBORA (1394.) I KNINA. 



365 



Na baa^koj stolici zamijeni kneza Ivana opet jedan hrvatski knez, naime krbavski 
knez Butko Kurjakovic, sin Budislava. Taj je jos od smrti kralja Ljudevita nepoko- 
lebivo stajao uz Mariju, te joj prvi bio na uslugu, kad se bijase oslobodila suzanjstva u 
Novigradu. Dne 15. kolovoza 1393. bijahu >Tomas i Butko, krbavski, licki, buski i 
procaja knezi< izdali hrvatsku, glagolicom pisanu povelju »pod Pociteljom*, kojom su 
potvrdili mir izmedju svojih podanika Dujma Mlnicevica i Netrnica. Novomu banu Butku 
bijase prva briga, da se pogodi sa Zadranima, sto mu i podje za rukom. Pavao Pavlovic 
javlja, da je 27. sijecnja 1394. hrvatsko-dalmatinski ban Butko zajedno sa svojim sinovcem, 
knezom Karlom, utanacio savez sa Zadranima. Tri rektora i sest za to odredjenih pie- 
mica i^medju njima i Pavao Pavlovic) prisego§e torn prigodom na svete moci, da ce s banom 
podrzavati vjecito prijateljstvo i savez \ligu) protiv svih neprijatelja kralja Sigismunda. 




Rl'§evine~grada Dobora 

n sjeverno) Bosni (a sredovje^Doj Usori). 



(Poraz hrvatskih ustasa kod Dobora (1394.) i Knina). Bosanski kralj 
Stjepan Dabi§a bijase se brzo uvjerio, da nije dovoljno jak za takmenje i s kr?.ljem 
Sigismundom i s napuljskim kraljem Ladislavom, te da ce prije ili poslije izgubiti Hr- 
vatsku i Dalmaciju. K tomu se nije pravo pouzdavao u Horvate i Palizne, koji su vi§e 
naginjali napuljskomu kralju, a ni u svoje vlastite velikaSe Vukcice i Hranide, koji su 
vise radili za sebe, nego za svoga kralja. Napokon ga je obuzeo strah od Turaka ili 
Osmanlija. koji se bijahu prikucili bosanskoj drzavi, odkad je Stjepan Lazarevic postao 



266 SIGISMUND I PROTUKUALJI. 

kletvenikom sultana Bajazita. Sve to, kao i pojava bana Ivana Frankapana, a mozda i drugi, 
nepoznati razlozi sklonise kralja Stjepana Dabisu, da se izmiri s kraljem Sigismundom. 

Ved hi spomenuto, kako se je jo§ u svibnju 1393. znalo u Zadru, da ce naskoro 
kralj Sigismund doci u Djakovo, da ugovara mir s bosanskim kraljem Stolica bosanskoga 
biskupa izabrana bi jamacno za to, da bi lakse posredovali i sam biskup i mafivanski 
ban Nikola Gorjanski. Oba se kralja zaista sastadose u Djakovu u srpnju 1393. Potankih 
vijesti o dogovorima izmedju njih nema; jedino je izvjestno, da je torn prigodom Stjepan 
Dabisa ustupio Sigismundu Hrvatsku i Dalmaciju, koje su kroz tri godine bile sjedinjene 
s bosanskom drzavom. Osim toga priznao je Sigismund Stjepana Dabisu zakonitim 
kraljem bosanskim i utvrdio s njim vjeciti mir, dok je u drugu ruku Stjepan Dabisa 
privolio, da iza smrti njegove predje bosansko prijestolje na Sigismunda kao na pravoga 
i zakonitoga vladara Bosne. 

Sigismundu bijase vrlo drago, sto je utanacio tako povoljan mir, te je sada u znak 
Ijubavi svomu prijatelju, bosanskomu kralju, podielio 6ast velikoga zupana simezke zupa- 
nije. No znajuci, kako su mocna i uplivna vlastela bosanska, ne smatraSe djakovaSki mir 
dovoljno osiguranim, dok ga i vlastela bosanska ne potvrde. Medju inima prihvati ugovor 
djakovacki i vojvoda Hrvoje Vukcic, koji 23. kolovoza 1393. u gradu Lucanima kod 
Sinja izdade pismo ovoga sadrzaja: >Mi Hrvoje, vojvoda Dolnjih krajeva Bosne, dajemo 
na znanje svakomu, komu se pristoji, da mi ovim listom, imajuci pouzdanje iskrene privr- 
zenosti i vjernosti prema prejasnim vladaocima i gospodarima gospodinu Sigismundu, 
bozjom milosti kralju, i gospoji Mariji, kraljici Ugarske, Dalmacije i Hrvatske . . . hoto- 
mice i znajuci obecajemo njima odsad nadalje svaku vjernost, duznu pokornost i posto- 
vanje naprotiv bud kojim knezovima, velikasima i drugim Ijudima koga im drago staleza, 
stepena, zvanja, dostojanstva, Casti i preimuctva, izuzev jedino slavnoga vladara gospodina 
Stjepana Dabisu, kralja bosanskoga, kojemu zelimo vjerno sluziti dok zivimo, osim ako 
bi isti gospodin kralj bosanski ustao, §to bog ne daj, proti recenomu gospodinu kralju i 
gospoji kraljici ugarskoj; onda smo duzni odustati od sluzbe gospodina kralja (bosan- 
skoga), a podnipo§to ne predati svojih sila ma na koji na6in proti istomu kralju i kraljici 
Ugarske. Poslije smrti pak reSenoga Stjepana Dabise, kralja bosanskoga, ne cemo, dok 
zivimo, nikomu drugomu sluziti osim pomenutomu kralju i kraljici Ugarske; njihove cemo 
zapovijedi, koiiko mozemo, uvijek i neumorno, slobodno i uspjesno vrsiti, vjerno im vazda 
sluzeci, i od sada nadalje posvetit cemo se mi i nasi potomci i nasljednici njihovim 
zeljama i nalozima*. Osim Hrvoja prihvati djakovacki ugovor i zupan Vukmir Semkovic 
s bracom Tvrtkom i Stjepanom; a Sigismund im na to izdade povelju, kojom im potvrdi 
sve povlasti i prava, »jer ste vi s privolom i hotenjem slavnoga vladara gospodina 
Stjepana Dabise, bosanskoga kralja, predragoga nam prijatelja, i gospoje Jelene, supruge 
njegove, cistom iskrenosti vjecnu vjernost obecali i zaprisegli nasemu velidanstvu, te ste 
se svojim pismom priklonitije obvezali: da cete na§e veli6anstvo poslije smrti re6enoga 
gospodina kralja Stjepana Dabise, sadanjega kralja Bosne, primiti, imati i drzati za svoga 
pravoga naravskoga (zakonitoga) glavara.« 

Sjepan Dabisa, a s njim i nekoja odlicnija vlastela bosanska, bijahu kralju Sigis- 
mundu ustupili Hrvatsku i Dalmaciju, pa6e mu obrekli i nasljedstvo na bosanskom prije- 
stolju. No uza sve to podize se proti djakovaSkomu miru velik dio bosanske vlastele, a 
i neki vodje hrvatskoga pokreta. Od potonjih iztaknu se osobito ban Ivan Horvat, nekad 
Tvrtkov namjestnik u Hrvatskoj i Dalmaciji, a poslije glavni namjestnik kralja Ladislava 
u svima zemljama krune ugarske. JoS prije srpanjskoga sastanka u Djakovu nagovaraSe 
Ivan Horvat u lipnju 1393. iz svoga zakloniSta u gradu Omi§u mletaiku republiku, da 
se zdruzi u savez s napuljskim kraljem Ladislavom proti kralju Sigismundu. No Mletdani 
ne htjedo§e njegovih predloga prihvatiti; a posto je malo zatim Hrvatska s Dalmacijom 
dosla pod Sigismunda, morade Ivan Horvat po drugi put ostaviti svoju domovinu i pobjeci 



PORAZ HRVATSKIH USTaSa KOD DOBORA (1394.) I KNINA. 267 

u Bosnu. U rujnu iste godine 1393. desio se je >ban Ivani§< vec uz kraija Stjepana 
Dabisu, a s njim bijase na dvoru bosanskom i brat njegov Pavao Horvat. Ondje nasto- 
jahu svima silama, da obore djakovaCki mir i da opet Bosnu podignu proti kralju 
Sigismundu. Napokon odluci i sam kralj Sljepan Dabisa odustati od mira djakovackoga. 
Opozvavsi sve, sto bija§e onom prilikom obrekao, zapovjedi banu Vuku Vukcicu, da na 
novo podigne zastavu bosansku u Hrvatskoj i Dalmaciji, a u isto vrijeme dozvoli braci 
Ivanu i Pavlu Horvatu, da u oblasti Usori u cvrstom gradu Doboru skupljaju vojsku, 
s kojom 6e preko Save provaliti u Slavoniju i obnoviti pokret hrvatski. 

Zacuvsi Sigismund za nove smutnje na juznoj medji svoje drzave, zivo se zabrinuo. 
Vec 5. srpnja 1394. pozove iz Lipce grad Kremnicu, da mu uzajmi 1000 dukata i da 
mu ih posalje do Jakovljeva (25. srpnja), jer ce poslije toga roka povesti vojnu na 
bana bosanskoga i neke neprijatelje i nevjernike svoga kralj evstva. U prvoj polovici 
kolovoza kretase se vec vojska ugarska prema jugu, da preko Save provali u Bosnu, 
narocito u Usoru, gdje se bijahu braca Horvati u gradu Doboru utvrdili. Na celu vojske 
bija§e sam Sigismund, a njega pratijahu velika§i sa svojim cetama, medju njima i novi 
ban hrvatski Nikola Gorjanski i brat njegov Ivan, tavernik Nikola, i dvorski vratar Stjepan 
Kanizaj. Kad se je kraljevska vojska priblizavala gradu Doboru, Ivan Horvat izadje iz 
njega, bojeci se, da se ne bi mogao u njemu odrzati. Na to opasa Sigismund grad Dobor, 
osvoji ga i dade ga zapaliti, da ne bude vi^e zakloniStem hrvatskih ustasa. Zatim podje 
u potjeru za ustasama, te zarobi bracu Horvate i uz njih jos mnoge druge kolovodje. 
Prestravljen s tolike nesrece kralj Stjepan Dabi§a pohita Sigismundu u susret, pokloni 
mu se, te obnovi djakovacki ugovor »povrativsi sebe i svoje podanike u podanstvo i 
poslusnost kralju i kruni ugarskoj.« 

Slavodobitno vracase se sada Sigismund u Ugarsku, vodeci sa sobom bracu Horvate 
i mnogo drugih suznjeva, da im se strasno osveti. Ne mogase docekati ni grada Budima, 
nego dade Ivana Horvata skoncati jos uz put u gradu Pecuhu. Po zahtjevu svoje supruge 
Marije osudi ga na groznu smrt. Najprije ga privezaSe konju za rep, te ga dadose po- 
vlaciti po ulicama grada Pecuha. Poslije ga mucahu usijanim kljestama, a napokon mu 
tijelo razsjekose na cetvero, te pribiSe ta detiri komada na gradska vrata, da tako zastiaSe 
svijet. S ostalim suznjevima podje Sigismund u Budim, gdje im je dao odrubiti glave 
na trgu sv. Jurja, a onda ih sahraniti u crkvi Spasovoj u predgradju budimskom. Trideset 
i jednoga plemica dao je tada voditi preda se; nijedan mu se nije poklonio, niti ga za 
milost molio: zato bi§e svi redom pogubljeni. Kad je kralj, okruzen od svojih dvorjanika, 
uzivao gledajuci to krvoprolice, dodje red na Stjepana Konta. Taj najprije ogleda 
sigurnim okom mac krvnikov, a onda reie: j Mnogo sam puta gledao smrti u lice, te se 
nje ne bojim ni sada«. Junacka a tuzna smrt Kontova dirnu njegova mladoga maco- 
no§u Covka, te navali plakati i naricati za svojim gospodarom. Kad to Sigismund vidje, 
stade tjesiti vjernoga momka. ^^Ne prolijevaj suza«, re6e mu, »prestani plakati; eto ja cu 
biti tvoj gospodar, a mogu ti mnogo vise darovati, nego onaj, koji je izgubio glavu«. 
Ali ogorceni momak odgovori ubojici svoga gospodara: >Ja tebe, bohemska s . . . o 
(scrophae bohemicali) ne cu nikad sluziti*. Krvnici pograbise momka, te on bijaSe trideset 
i drugi, koji je izgubio glavu. Jedini biskup Pavao Horvat ostade na zivotu. Sigismund 
ga poStedi, jer je bio svecenik. Ali se biskupu Pavlu izgubio poslije svaki trag. Ugri 
ne mogoSe Sigismundu nikad oprostiti toliko krvoprolice, pak zato nije sve do konca 
njegova vladanja bilo viSe pravoga sporazuma izmedju njega i naroda. 

Vjerojatno jo§ prije pohoda u Bosnu, a svakako poslije pada grada Dobora bijase 
Sigismund dosadanjega maivanskoga bana Nikolu Gorjanskoga imenovao banom Dal- 
macije i Hrvatske, a sada mu je povjerio, da te kraljevine otme bosanskoj vlasti, pak 
da onda u njima uvede red i mir. Nakon katastrofe kod Dobora, nakon grozne smrti 
hrvatskih kolovodja bio je novomu banu lak posao u prestravljenoj Hrvatskoj i Dalmaciji. 



268 SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

Kad je on zaista s bratom svojim Ivanom provalio u doslije bosansku Hrvatsku na jugu 
Velebita, opre mu se jedino kod Knina ban Vuk Vukcic. AH ban Vuk bi suzbit, Knin 
osvojen, a s njim dodjose u jedan mah svi ostali gradovi, varoSi i tvrdinje u vlast Nikole 
Gorjanskoga Kralj Sigismund mogao se je sada pohvaliti, da je opet zadobio Dalmaciju 
i Hrvatsku, te ih svojemu gospodstvu i vlasti pridruzio, a kraljevinu Bosnu umirio i po- 
vratio u prijasnje stanje« (exercitu ipsius Wlk bani prope castrum Tinnyn devicto prae- 
scripta duo regna — Dalmatiae et Croatiae nostris manibus et dominio cum aliis castris, 
civitatibus et fortalitiis in eisdem habitis recuperarunt). Bosanske se vojvode vratise u 
svoj zavicaj, a hrvatske ustase, koliko ih je jo§ bilo, razbjegose se na sve strane, trazeci 
vecinom zaklona kod svojih bosanskih rodjaka, i cekajuci ondje bolja vremena. Ban pak 
Sigismundov Ivan Gorjanski smiri iza pobjede kod Knina posljednje trzaje hrvatskoga 
pokreta nadajuci se, da se ne ce nikad vi§e vratiti doba Ivana Palizne i Ivana Horvata. 

Na po^etku godine 1395. nalazimo vec posve uredjene prilike u hrvatskim zemljama. 
Nikola Gorjanski ostao je i dalje banom Dalmacije i Hrvatske, gdje je na§ao pune ruke 
posla, da zacijeli rane proslih burnih dvanaest godina; njega zamijeniSe u banovini Macvi 
Stjepan Korogj i Nikola Treutul (Trentul), oba vlastelina u iztodnoj Slavoniji; banom 
napokon citave Slavonije postade opet Detrik Bubek. Svi ti bani rade, da do kraja umire 
povjerene im banovine. Slavonski ban narocito se je trudio, da naknadi slobodnoj obdini 
Gradec kod Zagreba sve §tete i gubitke, koje bijase pretrpila potonjih godina poradi 
vjernosti svoje prema kralju Sigismundu i Mariji. Ta je obcina tek nakon vise opomena 
mogla platiti kralju duzni dohodak (coUectam in die strennarum, v^^lgo Beud dicta) za 
posljednje tri godine (1393. — 1395.), sto joj je zatim 15. ozujka magistar Emerik od 
Zeline, vitez kraljevskoga dvora, pismom potvrdio. Na to je kralj 26. travnja 1395. za- 
povjedio iz Budima Ivanu de Senis, vikaru zagrebackoga biskupa, da ne dira u gradjane 
slobodne obcine na brdu Gradcu, nego da ih uzdrzi »u pravima i obicajima, koje su 
doslije uzivali*. Medjutim zitelji Gradca imali su i drugih protivnika, narocito u Turovom 
polju, koji im bijahu oteli njihova posjedovanja u Petrovini i Hrascu. Najljuci njihovi 
protivnici bijahu tu neki zitelji Odre i Lomnice; s njima parbili su se Gradcani kroz 
ditavu godinu pred banom Detrikom Bubekom kao i pred Martinom Drzicem (Ders), 
banovcem i zagrebackim zupanom. Sred te parnice zavadiSe se gradjani Gradca opet 
s vikarom Ivanom de Senis, koji je od njih na neobican nacin pobirao desetinu za 
zagrebackoga biskupa. S toga planu tako zestoka razmirica, da je vikar slobodnu obcinu 
udario crkvenim interdiktom. No na tuzbe Gradcana zapovjedi kralj Sigismund 1. rujna 1395. 
iz Ostrogona pomenutomu vikaru, da pobira desetinu po dotadanjem obicaju, i zabrani 
mu podjedno za takove stvari kazniti gradjane crkvenom kletvom. 

U Dalmaciji bijase jos na koncu godine 1394. grad Spljet izabrao za svoga kneza 
ili nacelnika hrvatskoga bana Nikolu Gorjanskoga, obnovivsi tako obiCaj, kako je obstojao 
za kralja Ljudevita. U Trogiru opet prestadose birati dosadanjega svoga kneza Ivanisa 
Ivanovica Nelipica (1393. — 1394), kneza cetinskoga i surjaka Hrvojeva. Namah na 
pocetku godine 1395. sazove ban Nikola Gorjanski zastupnike dalmatinskih gradova u 
Spljet. Tu nastojaSe uz ino izmiriti protivne stranke u gradu Trogiru, koje su se 
predja§njih godina medju sobom borile i krv prolijevale. Ban izradi (ipsius pacis tractator), 
da su se obje stranke 23. sijednja pogodile, ustanovivSi podjedno, »da se u buduce nikada 
vise ne spominje krv, koja je medju trogirskim plemidima prolivena«. Jamacno ponukom 
banovom sastado§e se malo zatim u ozujku u gradu Sibeniku punomocnici svih gradova 
dalmatinskih (Zadra, Spljeta, Trogira), te utanaci§e medju sobom mir, slogu i savez. 

Nastojanje obiju bana oko mira i reda pomagali su i kralj Sigismund i kraljica 
Marija. Potonja bija§e i sama saSla u Slavoniju, te je 7. sijecnja 1395. boravila u Viro- 
vitici, gdje je izdavala povelje. Sigismund opet ne samo da je odobravao sve, sto su 
njegovi bani odredjivali, nego je takodjer na molbu plemica citave Slavonije, u ime kojih 



SMRT KRALJICE MARIJE; VELIKI SABOR HRVAtSKO-DALMATlNSKi U NINtJ. 269 

bijahu dosli u Budim Ivan sin Cuporov od Moslavine i Stjepan od Vocina (de Athyna), 
dne 31. svibnja 1395. potvrdio privilegij kralja Ljudevita, da se plemici Slavonije (regni 
Sclauonie) na jugu Drave (ex ista parte fluvii Drave) ne smiju pozivati ni pred ciji sud, 
nego najprije pred njihova bana. Za primjerom kraljevim i njegovih bana povedose se 
velikasi, plemici i druge vrste Ijudi, te je sve radilo o obcem izmirenju. Tako se 
10. listopada 1395. nagodi i spljetski nadbiskup Andrija s cetinskim knezom Ivanisem 
Ivanovicem Nelipicem za desetinu u knezevim oblastima; toj nagodi prisustvovahu i neki 
dostojanstvenici i knezovi hrvatski, kao banovac hrvatski Pavao Mihajlovic (Michaele), 
vazda vjerni krbavski knez i bivsi ban Butko Kurjakovic, knez Gevraio Butkovid i drugi. 
U izpravi o toj pogodbi kaze se, da je sastavljena >za vladanja preblagoga principa i 
naravnoga gospodara Sigismunda, Bozjom milo§cu Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i t. d. 

slavnoga kralja i markgrofa braniborskoga, u vrijeme velemoznoga i poduzetnoga 

muza, gospodina Nikole Gorjanskoga, bana kraljevina Dalmacije i Hrvatske, kao i vrlo 
postovanog kneza grada Spljeta*. 

Cini se pace, da je kralj Sigismund pokuSao predobiti za se i neke bosanske veli- 
kase, koji su dosad bili poglaviti protivnici njegovi. Tako je Vuku Vukcicu, nedavno jos 
hrvatskomu banu bosanskoga kralja, nakanio darovati gradove Krupu i Ostrozac, koji su 
doslije pripadali knezovima Blagajima (Babonicima). No tomu se opre zagrebacki kanonik 
Stjepan knez Blagaj u ime svojih rodjaka, koji su u ptijasnje burno vrijeme krvlju svojom 
branili Ostrozac od navala bosanskih ceta. Napokon je kralj popunio stoiicu vranskoga 
priora, imenovavsi za tu cast Emerika Bubeka, sina slavonskoga bana Detrika. Jos 24. kolo- 
voza 1395. izdao je kralj u Moslavini (in villa Monozlou) proglas na palatina i dvorskoga 
sudca, na bane kraljevine Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, kao i na sve sudce sirom 
svoje drzave, da budu novomu prioru na ruku, da sto prije skupi imanja svoga reda. 

(Smrt kraljice Marije, 17. svibnja 1395.; veliki sabor hrvatsko-dalma- 
tinskiuNinu, u lipnju 1396.). Uspjesi u Hrvatskoj i Dalmaciji kao da su kralja 
Sigismunda ohrabrili, te je stao raditi, da pokori i druge zemlje i vladare, koji se bijahu 
njegovoj vrhovnoj vlasti oteli. Narodito je svratio paznju svoju na iztok i sjeveroiztok, 
gdje se bijahu u osudno doba odmetnuli od njega moldavski i vlaski vojvoda. Na koncu 
godine 1394. ili na pocetku 1395. poduze vojnu na Moldavu ili >malu Vlasku< (minor 
Valachia seu terra nostra Moldavia), gdje je tada vladao vojvoda Stjepan, nasljednik 
onoga kneza Petra, koji se bijase pred vi§e godina pokorio vrhovnoj vlasti poljskoga 
kralja. Sigismunda je na toj vojni pratio sikulski knez Stjepan Kanizaj, te je sa svojim bande- 
rijem i sa Sikulcima utirao put kraljevoj vojsci, razgonedi moldavske cete, koje bijahu 
posjele klance i prevale u onim gorama. Tako prodre kralj srecno sve do stolice vojvo- 
dine, do Suczave, gdje se s vojskom svojom utabori. Tu dodje preda nj vojvoda Stjepan, 
pak mu se sa svojom druzinom i s Vlasima pokloni i zamoli, da mu oprosti dosadanju 
nevjeru. Podjedno mu se prisegom i pismom obveza, da ce opet placati obicajni danak. 

Nakon pobjede nad moldavskim vojvodom Stjepanom vratio se Sigismund posljednjih 
dana veljace u Erdelj, gdje no u ozujku 1395. dodje k njemu u Bra.^ov vlaski vojvoda 
Mirca, jos nedavno njegov zestoki protivnik. Mirca bijase u taj mah u velikoj nevolji, 
jer ga je turski sultan iztjerao iz njegove drzave. Gordi vojvoda vlaSki (>vayvoda Tran- 
salpinus, dux de Fogaras et banus de Zewrin* — u drugim spomenicima, cirilicom 
pisanim: >Dobru6e i Dristra gospodar, velikij vojevoda i gospodin vsej zemi Ungro-vla- 
hijskoj i zaplaninskim stranam i oba pola po vsemu Podunavju daze do velikago morja*) 
bija§e doduse 10. listopada 1394. u boju na »Rovinah« suzbio Turke i njihova sultana; 
ali ove godine 1395. provali Bajazit opet preko Dunava u njegovu zemlju, osvoji Malo 
Nikopolje (danas Turnul), oblada Vlaskom i zbaci Mirdu s vojvodske stolice. Mirda dodje 
kralju Sigismundu u BraSov, te utanaci s njim 7. ozujka 1395. savez, kojim se opet 
pokori kralju i obveza, >da <5e sam sa svojom vojskom idi u pomoc kralju, kad i koliko 



27o SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

god put bi taj vojsku vodio na Turcina ili njegove saveznike«. Sad provali Sigismund 
u svibnju 1395. u Vlasku, da oslobodi tu zemlju od turske poplave i da ju vrati svojemu 
kletveniku. No sred slavodobica u Vlaskoj stize mu vijest, da mu je supruga Marija umrla. 

Vijest bijase istinita. Iza 7. sijecnja 1395., kad je kraljica Marija boravila u Virovi- 
tici, nema joj vise spomena u poznatim spomenicima. Poljski Ijetopisac Dtugosz javlja 
naprosto, da je umrla u Budimu u ponedjeljak, 17. svibnja 1395.; a po jednoj povelji 
Sigismundovoj saznajemo, da je sahranjena u Velikom Varadinu. Mariji bija§e nekih 
dvadeset i pet godina, kad se je razstavila s ovim svijetom. Prozivjela je tuznu mladost: 
vidjela pokolj kod Djakova, gledala na svoje oci, kako joj majku zadavise, a i sama 
probavila preko deset mjeseci u suzanjstvu, Strepeci dan i nod za svoj zivot. Onda joj 
opet bilo zivjeti uz neljubljena supruga, dok ju nije smrt oslobodila svih muka i stradanja. 
A izdahnula bas u ^as, kad se je cinilo, da ce se nakon silna krvoprolica ucvrstiti na 
prijestolju svoga otca. Nije zabiljezeno, da li su narodi blagoslivljali ili proklinjali njezinu 
uspomenu; jedino se spominje, da se je vec 22. svibnja u Dubrovniku znalo za smrt 
njezinu, i da je veliko vijece toga grada 8. lipnja jednoduSno zakljucilo, da se obave 
svecane zaduSnice prigodom smrti njezine. 

Medjutim smrt kraljice Marije bijase velik udarac za kralja Sigismunda. Pomenuti 
Ijetopisac poljski dodaje, kako su mnogi velikasi »pregnuli, da si izaberu novoga kralja, 
jer je toboze Sigismund smrcu svoje supruge prestao biti njihovim kraljem« (. . . Hunga- 
rorum primates ad sufficiendum sibi novum regem, quasi Sigismundus, coniuge mortua, 
rex eorum esse desierit, animos intenderant . .) Da je smrcu Marijinom utrnulo Sigis- 
mundovo pravo na Ugarsku i Hrvatsku, sudila je i njezina sestra, poljska kraljica Jadviga. 
Njezin suprug pace, kralj Vladislav Jagelo, spremio se, da provali u Ugarsku i da zauzme 
bastinu, uvjeren jamacno, da ce se njemu pridruziti velik dio velikaSa. Ali nadbiskup 
ostrogonski Ivan Kanizaj, kojega bijase Sigismund za svoga izbivanja odredio za svoga 
namjfestnika, sacuva Ugarsku od novoga gradjanskoga rata. On skupi nesto vojske i 
zatvori s njom sve klance i prevale u Karpatima, a nesto vojske posla opet u Kosice, i 
take zakr6i poljskomu kralju put u Ugarsku. 

Medjutim Sigismund nije se ni poslije osjecao posve siguran. Nekoliko mjeseci iza 
smrti kraljice Marije umre u Bosni 6. rujna 1395. u gradu Sutisci kralj Stjepan Dabisa. 
Po djakovaSkom ugovoru imalo je sada prijestolje bosansko zapasti Sigismunda; ali silni 
bosanski velikasi ne htjedoSe za nj ni cuti, vec povjerise vladanje DabiSinoj udovici Jeleni, 
koja se zove takodjer narodnim imenom Gruba. Oko nje okupiSe se svi ugledniji velikasi, 
kao Hrvoje Vuk6ic, knez Pavao Radinovic, i napokon Sandalj Hranic. S pomocu njihovom 
odrzala se je kraljica Jelena na prijestolju, te se je jos 1397. mogla Dubrovcanima pohva- 
tili:« da znate, po milosti gospodina boga svedrzitelja kraljevstvo na§e jest dobre i zdravo 
i u dobre stanji«. 

Nedaca u Bosni, gdje su velikaSi zavrgli djakovacki ugovor jamadno zato, sto su 
takodjer sudili, da je smrcu kraljice Marije utrnulo Sigismundovo pravo na ugarsku 
krunu, podsjeti kralja, da mu je i u Hrvatskoj i Dalmaciji sve udesiti, da se ne vrate 
predjasnja burna vremena. NaroCito fiinio mu se sumnjiv grad Dubrovnik, koji je bio 
neSto ozlovoljen, §to mu kralj nije podijelio jos god. 1394. zamoljene otoke Kordulu, 
Brae i Hvar. Dubrovcani bijahu takodjer jos 22. prosinca 1395. poslali svoje poslanike 
novoj bosanskoj kraljici Jeleni, da s njom utvrde stare ugovore svoje obcine s bosanskom 
gospodom. Sigismund pobojao se s toga, da bi mu se mogao Dubrovnik iznevjeriti, sto 
bi bio golem udarac za njegovu vlast na obalama jadranskoga mora. Zato posla na 
koncu godine 1395. pismo na kneza Luku Bunica i na veliko vijece zahtijevajuci, da svi 
Dubrovcani prisegnu vjernost njemu i svetoj kruni ugarskoj, da se nadalje o toj zakletvi 
sastavi izprava, i da se ona njemu posalje (et formam, quam dicti iuramenti per nos 
prestiti mittere dicte eius regie maiestati). Dne 20. veljace 1396. vijecalo je o torn kra- 



SMRT KRAUICE MARIJE; VELIKI SABOR HRVATSKO-DALM A IINSKI U NINU. 



47t 



Ijevu pozivu vijece umoljenih, a dva dana zatim, 22. veljace sastali su se u dvorani veli- 
koga vijeca (in sala maiori, ubi congregatur maius consilium) knez, vijecnici i citava 
obcina grada Dubrovnika, te su na sveto pismo polozili zahtijevanu prisegu, dakako pod 
pogodbu, da i kralj vjerno drzi zadata im privilegija, milosti, slobode i obi6aje. U izpravi, 
koja bi o toj prisegi sastavljena i kralju poslana, podsjecaju Dubrovcani kralja, da su 
oni ovakovu prisegu vec prije drugom zgodom (iam prius alia vice) polozili, i da su u 
vjernosti »iskreno i stalno< uztrajali. 

Osiguravsi si take Dubrovnik ponovnom zakletvom vjernosti, gledao je Sigismund, 
da ukloni svaki povod nezadovoljstvu po ostaloj Dalmaciji i Hrvatskoj. (J Slavoniji je 
ive moguce Sinio ban Detrik Bubek, da smiri sve razmirice, a njega je pomagao njegov 
banovac Martin Drzic (Ders), zupan zagrebacki. U svibnju je odredio rok za rjesavanje 
parnice radi medja izmedju stanovnika Gradca i nekih zitelja u Oresju; a 30. srpnja, 
boraveci vec u kraljevskoj vojsci (in campestri regio descensu prope villam Hudos) zabranio 
je medvedgradskomu kastelanu Ivanu Hygedu na savskim lukama (skelama) pobirati od 
zitelja obcine Gradca ma kakvu dacu za lijes, §to ga voze u svoju obcinu za podizanje 
zgrada. Ban se poziva u toj odredbi na pismo kraljevo, kojim bi gradjanima na deset 
godina oproStena svaka daca za dovazanje toga lijesa. 




KRUNA NADJENA U GROBNICI KRALJICE MARIJE. 
Cnvii se n dvorskom nmjetDidko-historiikom mnzeju n Beiu. 



Dok je u Slavoniji razmirice rje^avao sam ban, bile su u Dalmaciji i Hrvatskoj 
prilike kud i kamo zamrsenije i zamaSnije. Da se sve pravedno rije§i, odluci kralj 
sazvati veliki sabor ilisinodu za citavu Dalmaciju i Hrvatsku, kako ga vec odavna 
nije bilo na okupu. Saboru ce uz bana Nikolu Gorjanskoga i brata mu Ivana predsjedati 
zasebni kraljevski povjerenik, koju je dast kralj povjerio zagrebadkomu biskupu Ivanu, 
ucenu i pravnim stvarima vje§tu muzu (decretorum doctor). Na sabor bit ce pozvahi svi 
stalezi Dalmacije i Hrvatske: prelati, velikasi, nize plemstvo, a i zastupnici gradova. Pri- 
morski gradovi, po imenu Trogir^ Dubrovnik, Spljet, Skradin, Nin i Osor poslat ce svaki 
dva do tri poslanika; povrh ovih mogu dodi i svi oni, koji iele iznijeti pred sabor 
kakovu tuzbu ili parnicu. 

Jamadno je izdan proglas na zitelje u zemlji, u kojem bi izlozen povod saboru i 
ure^en dan sastanka, a i mjesto saborovanja. Sabor ce se sastati u ponedjeljak 5. lipnja 1396. 
gradu Ninu. Poziv na sabor razaslan bi svakako jo§ u ozujku, jar je trogirsko vijece 
vec 14. travnja siljalo svoga kneza sa dva plemica u Zadar, da pozdravc zagrebaCkoga, 



272 



SiGlSMUND I PROTUKRAL.TI. 



biskupa Ivana i njegova druga Ivana Gorjanskoga. No povjerenik kraljev stize u Zadar 
tek 23. svibnja, na sto i opet trogirsko vijece posla 28. svibnja dva svoja poklisara na 
poklone biskupu i njegovu drugu. Dne 30. svibnja podjose oba u Nin, da sve priprave 
za sabor. U to se sabirahu u Ninu i sabora§i. Sto se znade, dodjose od prelata Irogirski 
biskup Grisogono i ninski biskup Ivan; od velikasa spominju se samo krbavski knezovi 
Butko i Pavao Kurjakovic. Bilo je i nizega plemstva; po imenu se spominju brojni cla- 
novi od plemena LapCana, kao Ratko Utisenic, Pribko Jurjevic, Cvitan Vran^anid, Juraj 
Hlapotic, Ivan i Cvitko Vojinici i drugi. Dalmatinski gradovi poslase po dva ili tri za- 
stupnika: iz Zadra podjoSe jo§ 31. svibnja u Nin tri, po imenu Pavao Gjorgjic, Marin de 
Gliinanis i Pavao Pavlovic, iz Trogira dodjose Pavao Marini, Marko Cipiko i Mato Pe- 
trovic, iz Spljeta Nikola Teodozijev. Zitelje otoka i grada Paga zastupaliu Ivan pop Ratic 
i gradjanin Belota, a iz grada Osora bijase ih nahrupilo nekih jedanaest. Da li je Du- 
brovnik poslao svoje zastupnike, nije zabiljezeno. Od Frankapana bijase tada samo jedan 
na zivotu, naime knez Nikola, sin slavnoga kneza Ivana (Anza); no taj se tada valjda 
radi mladosti svoje nije pacao u javne poslove. Da li je na saboru bio cetinski knez 
Ivani§ Ivanovic Nelipic, ne znamo; no jamadno je uz bana Nikolu Gorjanskoga bio i 
banovac hrvatsko-dalmatinski Pavao Mihajlovic, zatim zupani i kastelani kraljevskih gradova 

Zadatci sabora (congregatio generalis regnorum Dalmacie et Croacie, — faciendi 
synodum), koji bi sazvan po nalogu kraljevu (ex mandato et speciali commissione domini 
regis), oznaceni su u izpravama poglavito ovi: ustanoviti kraljevska prava (pro inquirendis 
iuris regalibus), suditi prucim se strankama (universis querulantibus iudicio et iustitia 
impendendis), reformisati upravu kraljevina i dalmatinskih gradova (quibusuis defectibus 
et incommoditatibus ipsorum regnorum et civitatum). Sabor je trajao devetnaest dana, od 
5. lipnja do 24. Sta se je sve na njem razpravljalo, nije zapisano, narocito se nista ne 
zna, Sto je odredjeno u pogledu kraljevskih prava i reforme u upravi. Odrzali su se samo 
spisi o cetirim parnicama, koje je biskup Ivan kao vikar i vrhovni kraljevski sudac 
(vicarius et iudex regis generalis) zajedno sa prisutnim velikasima i plemicima rjeSavao. 
U pomoc biskupu i banu bili su po starom obicaju »osidnici« (iurati assessores) kra- 
Ijevstva hrvatskoga, i to dvadeset i cetiri njih, kojima je zapadalo ustanovljivati kraljevska 
prava, a dvanaest, koji su bili nazocni kod parnica (sudjenja). 

Najvi§e se je sabor zanimao parnicom izmedju gradova Paga i Zadra. )os kralj Lju- 
devit bijaSe (1358.) grad i otok Pag podvrgao obcini grada Zadra. Ali Pazani podna§ahu 
nerado vlast zadarsku, te tezko izgledahu zgodu, da se nje oslobode. Ta im se prilika 
nadade, kad se je ono knez Ivan Frankapan kao ban hrvatski i dalmatinski bio zavadio 
god. 1393. sa Zadrom radi svojih dohodaka. Dne 11. ozujka 1394. bukne na Pagu buna. 
Zitelji izabrase si tri svoja domaca sina za upravitelje, a knezu zadarskomu, Ivanu de 
Soppe, zapovjedise, da se za tri dana pod kazan smrti ukloni s otoka. Zadarsko vijece 
posla na to 15. i 16. ozujka dvije galije i vi§e ladjica, oboruzanih s vojskom, pod svojim 
zapovjednikom Damjanom Na§icem, da buntovnike kazni i otok pokori. Zadarska vojska 
sukobi se s otocanima kod grada Paga, razbi ih i raztjera, a mnoge i zarobi, medju njima 
i dva upravitelja, dok je treci srecno umakao na otok Rab. Zarobljenici, njih 86 sto du- 
hovnika, a §to svjetovnjaka, bi§e dne 20. ozujka odvedeni na vecoj galiji u Zadar i ondje 
sudjeni. ViSe bi ih muceno, a viSe i objeSeno; trima odlidnjacima bise pace oci izvadjene. 
Odsad ne bi viSe mira izmedju Paga i Zadra. Obje stranke utjecale se kralju Sigismundu, 
koji je napokon pravo dosudio otocanima, te grad i otok Pag pokorio neposredno 
svojoj vlasti (30, svibnja 1395.), poslavSi onamo za zupana Ivana Cubretica od plemena 
(^ubranica. Ali Zadrani ne htjedose popustiti, pak tako morade napokon sabor odluCiti. 
Zadrani bijahu poslali u Nin tri svoja zastupnika, a Pazani popa Ivana Ratica i gradja- 
nina Belotu. Razprave se otegnule, i tek posljednji dan sabora, dne 24. lipnja progla- 
5ena bi presuda, po kojoj bi Pag oslobodjen svake vlasti zadarske, te uvrsten u cislo 



SMRT KRALJICE MARIJE: VELIKI SABOR IIRVATSKO-DALMATINSKI U NINU. 273 

ostalih slobodnih kraljevskih gradova u Dalmaciji (cetui universe et consortio ceterarum 
liberarum civitatum regalium Dalmatinarum), pak tako izravno podvrgnut samomu kralju. 
Pazani su na tu odluku klicali od radosti; zadarski pak zastupnici ulozili su utok na 
kralja, te su se jo§ istoga dana vratili u svoj rodni grad. 

Slicna razmirica bijaSe nastala izmedju magistra Ivana Saracena, zupana otoka Cresa 
i Osora (LoSinja), i njegovih podanika na tima otocima. Oba otoka bijaSe nekad darovao 
kralj Ljudevit svomu vjernomu magistru Jakovu Saracenu, a po njegovoj smrti potvrdi 
ih kraljica Marija pomenutomu magistru Ivanu, da ih drzi onako, kako »ostali plemici u 
Hrvatskoj i Dalmaciji drze svoja posjedovanja i podanike na njima*. No na jednom po- 
bunise se proti njemu zitelji onih otoka, te uzkratise mu posluh i sve obi6ajne duznosti. 
Magistar Ivan pozove ih s toga na sabor u Nin, da se rijesi spor izmedju njega i njih. 
Na njegovu tuzbu zastupnici otoka i gradova na njima izjavise, da su on! Ivanu Saracenu 
vazda bili poslusni i davali mu dokodke, koji mu pripadaju kao njihovu knezu, ali da 
su zitelji i gradjani tih otoka od davnih vremena plemici, te da su vazda uzivali one 
plemicke povlastice, koje imadu ostali plemeniti gradjani dalmatinskih gradova, pak prema 
tomu nijesu duzni ciniti nikakve druge sluzbe, nego sto cine gradjani tih dalmatinskih 
gradova kraljevu veli^anstvu i od njega namjestenim knezovima. Cresani i Osorani dakle 
branili su se tim, da su slobodni i plemeniti gradjani, pokorni Ivanu Saracenu jedino 
kao knezu (comes), a niposto njegovi podanici (jobbagiones), posto on nije njihov ze- 
maljski gospodin niti pomenuti otoci njegova gospoStija (dominium) Ali magistar Ivan 
podkrijepio je svoje pravo poveljom kraljice Marije, dok nevoljni otocani nijesu mogli 
iznijeti nikakvih pismenih dokaza za svoje tvrdnje. I tako je sabor, pou6en narodito jo§ 
hrvatskim osidnicima (signanter iuratis assessoribus nostre generalis congregacionis . . . 
euidenter edocti) potvrdio magistra Ivana Saracena u podpunoj gospostiji otoka Cresa i 
Osora (merum ius et plenum dominium insulis habere in predictis), proglasivsi podjedno 
sve zitelje tih otoka za njegove podanike ili kmetove. Osuda ta izrecena bi petnaesti 
dan sabora, 21. lipnja 1396. 

Na sabor bijase do§ao takodjer Ratko UtiSenid, sudac plemenitih Ijudi plemena 
Lapcani, pak se potuzio na neke clanove svoga plemena, §to mu uzkracuju polovicu 
zemalja i posjedovanja od koljena Vojslavica, koja ga po hrvatskom pravu patri. Sabor 
medjutim smatrao se je valjda neovla§tenim, da sudi o parnici, za koju je obstojao redo- 
viti plemenski sud, naime lapa6ki stol u gradu Konobi, pak je jamacno tuiitelja naputio, 
da svoju tuzbu iznese ondje, sto je poslije i ucinio. Jos je na saboru ustao Spljecanin 
Nikola Teodozijev za se i za svoga brata Dujma, te podigao tuzbu proti obcini grada 
Trogira za svotu 1100 dukata. Pomenuta braca bijahu naime jo§ pred c^etiri godine dala 
Trogiraninu Nikoli Jakovljevicu u polog §est tovara sukna razne boje i jedan tovar 
porketa, koji su kratko vrijeme zatim neki trogirski gradjani, vrativSi se kudi iz pro- 
gonstva, pomenutomu Nikoli oteli i razgrabili. Na prituzbu spljetskih trgovaca Nikole i 
Dujma obveza se trogirska obcioa, da ce im za ugrabljenu robu platiti odstetu od 
1100 dukata, i to od dohodaka ribarije (pescarie). Medjutim sve do toga dasa odplacen 
bi spljetskim trgovcima tek deseti dio, pak zato iznije§e oni svoju tuzbu pred sabor. 
Biskup Ivan ne mogaSe osude izreci na saboru, jer je vec 25. lipnja na barki odplovio 
s Ivanom Gorjanskim i krbavskim knezom Butkom na otok Pag, da uredi upravu otoka. 
Tu u Pagu u paiadi pazke knezije proglasi on 27. lipnja odluku, neka Spljecani najprije 
25. srpnja u crkvi Trogirskoj pred kaptolom spljetskim poloze prisegu, da je roba nji- 
hova bila zaista vrijedna onih 1100 dukata; a kad to ucine, neka im obcina trogirska 
ostatak svoga duga izplati 

Bit ce, da mnoge stranke nijesu bile zadovoljne s odlukama sabora i kraljeva 
vikara, zagrebackoga biskupa Ivana. Jamadno da su poput Zadrana i drugi prizvali na 
samoga kralja. Ali on se nije mogao u taj mah odazvati, jer je bio zabavljen ratom s Turcima. 

Hrv. povj. U. I. »8 



274 



SIGISMUND I PROTUKRALJI. 



(Ratovi s Turcima; Sigismund porazenkod Nikopolja 28. rujna 1396.). 
Ne zna se za stalno, da li je knez Lazar u oci boja na Kosova zatrazio pomoc u kralja 
Sigismunda; ali je izvjestno, da u onom boju nije bilo ugarskih Ceta. Tk kako bi Si- 
gismund pomagao svojim kletvenicima, koji su mu sve do onoga 6asa smetali, podupi- 
ruci lirvatske odinetnike! Sigismund je paCe po smrti kneza Lazara udario na njegova sina 
Stjepana Lazarevica, te ga tako prinudio, da se skloni pod okrilje turskoga sultana Bajazita! 
Odkad ie Stjepan Lazarevic postao turskim vazalom, prikucila se je turska sila 
medjama hrvatskoga i ugarskoga kraljevstva. Vec godine 1390. bori se severinski ban 
Nikola Perenji s Turcima u Srbiji, u oblasti Stjepana Lazarevica. Cini se, da je ban 
Nikola taj put Turke nakon zestoka boja pobijedio, jer mu kralj vec 29. rujna 1390. u 
Erdelju (Olnasu) izdaje za nagradu povelju, u kojoj slavi njegovo junactvo. No Turci 
vratise namah slijedece godine 1391. zao za sramotu, provalivSi prvi put preko Save na 
tlo hrvatskoga kraljevstva, naime u srijemsku zupaniju. Oni prodrijese tom prigodom do 
grada Mangjelosa (Magiolaz, Frankavilla), gdje ih doceka Ivan Morovic, potonji ban ma- 
6vanski. Turci bise suzbijeni, ali zarobise Ivanova brata Dionizija. 

Da Turke zastrasi, a mozda i Stjepana Lazarevica od njih odvrati, odluci kralj 
Sigismund sam god. 1392. povesti vojnu na Srbiju. Vec u proljecu te godine skupljala 
se u Ugarskoj velika vojska, na koju je kralj pozvao ne samo sve domace velikase, nego 
je najmio ceta i vitezova takodjer iz susjednih zemalja. Medju tima bijahu Albert Sternberg 
Svjetlovski i Vuk, vojvoda opolsko-strelicki. Napokon pridruzi se kralju i celjski grof 
Vilim, kojega je otac Ulrik I. nekad sudjelovao u bojevima Ljudevita Velikoga. No Vilim 
oboli na toj vojni, te umre malo nakon svoga povratka u domovinu (19. rujna 1392.). 
Vec u svibnju vodio je kralj svoju vojsku (28. svibnja izdaje povelju »in descensu nostro 
campestri prope Ersomlio), a mjesec dana posllje, naime 28. lipnja stoji s vojskom blizu 
nekoga grada »Grebencz« ili »Grebuncz«. Glavna vojska, koju je sam kralj vodio, a u 
pratnji velikasa, medju kojima su bili Nikola Gorjanski, Scibor Sdiboric i celjski grof 
Vilim, iSla je kracim putem kroz juznu Ugarsku prema doljnomu Dunavu, dok su po- 
modne cete iz austrijskih zemalja prolazile uz Hrvatsku (in metis Croatiae iuxta Danu- 
bium), te na njezinoj medji stojale o Ivanju, a onda se sjedinile s glavnom vojskom. 
Sjedinjena vojska previa je kod Kovinja (Kewe) rijeku Dunav, na kojega je desnom bri- 
jegu stajala turska vojska, posto je valjda nesto prije zauzela znameniti grad Golubac. 
Turci stadoSe uzmicati dolinom Mlave, a Sigismund prijedje Dunav i podje za njima. 
Robeci i paleci na sve strane prodre kraljeva vojska do tvrdinje Zdrela (castrum Isdryl), 
gdje no staja§e manastir i crkva, sagradjena jos od kneza Lazara. U klanac, koji pocinje 
kod toga mjesta, a dug je sedam sata, ne usudi se uci kraljeva vojska, bojeci se zasjede. 
Na to se kralj vrati preko Dunava u Ugarsku, ostavivsi dalju obranu medja hrabromu i 
pozrtvovnomu Nikoli Gorjanskomu. 

Vojeni pohod kralja Sigismunda nije medjutim imao nikakvih drugih posljedica, 
nego §to je potaknuo sultana Bajazita na odlucnije ratovanje. On smisli najprije pokoriti 
sasvim Bugarsku i VlaSku, da bi onda mogao iz dolnjega Podunavlja bez ikakvih zaprijeka 
provaljivati u Sigismundove zemlje. Vec u proljecu 1393. posla na Bugarsku vojsku sa 
dva zapovjednika: jedan bijase njegov sin Sulejman Celebija, a drugi Ali-pasa. Sulejman 
osvoji 17. srpnja Trnovo, glavni grad iztocne Bugarske, Ali-pa§a opet obkoli cara Ivana 
Si§mana u Nikopolju, prinudi ga na predaju, te ga odvede u Plovdin (Plovdiv). Nakon pada 
iztocne Bugarske spremi se sultan slijedece godine 1394., da pokori Vlasku na sjeveru 
Dunava, u kojoj je tada bio vojvodom glasoviti Mirca (Mircea eel Mare, 1386.— 1418.). 
Na tu vojnu pozove sultan i svoje srbske vazale, kao kneza Stjepana Lazarevica, kralja 
Marka Vuka§inovica iz Prilipa (u narodnoj pjesmi i predaji Kraljevic Marko) i Konstantina 
Dejanovica, koji se pridruziSe turskoj vojsci »ne voljeju, no po nuzdi«. U jesen 1394. 
provali sam sultan preko Dunava u VlaSku. Zivotopisac Stjepana Lazarovida pripovijeda, 



hAtOVI S TURCIMA; SIGISMUND PORAZEN KOD NIKOPOLJA (28. RUJNA 1396.). 275 



I 




da je u oci glavnoga boja Marko Vukasinovic (Kraljevid Marko) rekao Konstantinu Deja- 
novicu: »Molju gospoda jeze hristijanom biti pomostnik; az ze prvij v mrtvih na rati sej 
da budu*. Zelja se Markova izpunila: Bog je Vla- 
sima pomogao, te su oni malo zatim a osudnoj 
bitci >na Rovinah« dne 10. listopada 1394. odrzali 
pobjedu nad Turcima i srbskim pomownim cetama. 
I Marko Vukasinovic pogibe u boju, pak mu se 
tako i ta zelja izpunila. 

Sultan Bajazit ne mogase medjutim toga po- 
raza podnijeti. Namah negdje na pocetku go- 
dine 1395. provali ponovo u VJasku, da opere svoju 
sramotu od prosle godine. Vojvoda Mirca, ne osje- 
cajuci se dovoljno jak, da sam odoli Turcima, 
podje kralju Sigismundu, koji se je tada nalazio u 
sjsjednom Erdelju, te utanaci snjim 7. ozujka 1395. 
savez u Brasovu. Mirca se tada prisegom obveza, 
>da ce sam sa svojom vojskom ici u pomoc 
kralju, kada i koliko god puta bude ovaj vojsku 
vodio na Turcina ili na njegove saveznike*. Pod- 
jedno obeca, da ce pustati Sigismundovoj vojsci 
slobodno prolaziti kroz svoju zemlju, i da ce ju 
pace obskrbljivati i hranom, dakako sve na njezin 
troSak. Sigismundu dodje u debar cas taj savez 
s vlaskim vojvodom, posto se je i onako vec dvije 
tri godine spremao za rat s Turcima. U to ime 
ugovarao je jos godine 1394 s Mletcima, kojima 
bijase saobcio >da je odlucio mjeseca svibnja sli- 
jedece godine podici silnu vojsku i poci na Turke 
na stem i zator njiliov« (mense mail proxime ven- 
turo movere se cum potenti exercitu suo et ire 
contra dictos Turchos ad damnum et destructionem 
suam), pak ih je s toga zamolio za njihovu pomoc. 
Mletcani mu 6. rujna 1394. zazelise najbolji uspjeli; 
a glede pomoci ocitovase, da su gotovi 6\n\ti ono, 
>sto bi se dastno i razborito moglo od njih uci- 
niti«. Ne uzdajuci se mnogo u Mletke, koji su 
vazda radili samo za svoju korist, te se nijesu 
kratili s Turcima bratimiti, posla Sigismund na po- 
cetku godine posebno poslanstvo u zapadnu Evropu, 
narodito u Italiju i Francuzku, da trazi pomoc. Na 
celu till poslanika bijase tavernik Nikola Kanizaj, 
koji je na prolazku takodjer posjetio Mletke. Onamo 
bijaSe medjutim vec prije ugarskih poslanika stigao 
glasnik burgundijskoga vojvode, naime njegov 
marSal Vilim de Tremouille, te je vec u si- 
jefnju 1395. u ime svoga gospodara, kao u ime 
orleanskoga i lancasterskoga vojvode pozvao moc- 
nu morsku republiku, da zajedno s njima podigne f >., - 

krizarsku vojnu protiv sultana Bajazita, koji je baS u ono yrijeme bio zaprijetio J 
Konstantinopolju i tamosnjemu caru Emanuelu, MIetci ne htjedoSe burgundijskomu tnar^lu 




MA(i KRAUA I CARA SiGlSML'NDA. 
Kr. muzcj u Pniidl«ijtatak 



276 SIGISMUND I PROTUKRALJl. 

nista obecati, dok toboz ne dodju ugarski poslanici. No ni nakon dolazka potonjih ne 
htjede se oprezna republika ni u sto upustiti bez sigurna jamstva, da ce djelo poci za 
rukom. Ona izjavi 10. ozujka 1395., da ce samo onda sudjelovati u ratu, ako bi se 
vodio s velikom silom, i ako bi se pridruzili englezki i francuzki kralj; u torn slu6aju 
spremna je ona dati i opremiti cetvrti dio galija, naime sest od dvadeset i pet. Ina6e ne 
ce ni Suti o ratu, jer Turci lijepo primaju mletacke trgovce i republika zivi s njima u 
najboljem miru. 

Sigismund medjutim nije taj put mogao cekati, dok se vrate njegovi poslanici 
iz zapadne Evrope. Trebalo mu pohitati u pomoc Mirci, jer Turci bijahu u Vlaskoj osvojili 
tvrdinju Malo Nikopolje (minus castrum Nicopol nuncupatum, danas Turnul =. Turnu 
Magureli), zbacili MirCu, te namjestili drugoga vojvodu, koji ce pomagati njih sa svojim 
narodom na daljoj vojni. Sigismund ostavi nadbiskupa ostrogonskoga Ivana Kanizaja za 
svoga namjestnika, a onda u svibnju ili lipnju 1395. provali s vojskom u Vlasku. Od 
hrvatskih velikasa pridruzise se njemu hrvatsko-dalmatinski ban Nikola Gorjanski, brat 
njegov Ivan, i napokon Ivan Morovic sa svojim banderijima. Najprije potjera Turke i 
one Vlahe, koji se bijahu njima pokorili, u bijeg, a onda podje ravno do tvrdinje Maloga 
Nikopolja, te ga otme turskoj sili. Borbe oko toga grada bijahu vrlo zestoke i Ijute. 
Sam Sigismund priznao je poslije, da su hrvatske cete najvise doprinijele, te je obladao 
Nikopoljem nakon kratke podsade. Ivan Morovic bi tom prigodom tezko ranjen. Sigismund 
smjesti na to u osvojeni grad posadu, te se stade vracati u Erdelj. No na tom povratku 
bio bi nastradao, da ga nije spasao vazda vjerni ban hrvatski Nikola Gorjanski. Vlaski 
naime vojvoda MirCa, zaboravivsi na zadanu vjeru, posjede klance, kroz koje se je kralj 
s vojskom svojom vracao, pak obkoliv§i ga sa svojim cetama stade na nj sipati otrovne 
i smrtonosne strjelice. AH ban Nikola srecno razbi vlaske cete i >osigura kralju prolaz«, 
tako da je vec 6. srpnja opet bio u Erdelju. 

Srecna vojna u Vlaskoj ohrabrila je kralja Sigismunda na veca, zamasnija poduzeca. 
K tomu ga je nukala i ta okolnost, sto je nakon pobjeda kod Dobora i Knina (1394 ) 
vladao podpun mir u zemljama hrvatskoga kraljevstva. Napokon mu je bilo stalo i do 
toga, da si slavnim pobjedama nad Turcima utvrdi vlast i prijestolje, posto je bilo Ijudi, 
koji su mislili, da ga poslije smrti kraljice Marije ne zapada nikakovo pravo na krunu 
sv. Stjepana. Sve to, pak i molbe byzantskoga cara Emanuela, koji bijase u Ugarsku 
poslao svoga zasebna poslanika, ucvrsti Sigismundovu odluku, da god. 1396. poduzme 
veliku, osudnu vojnu na Turke, kojom bi mogao ne samo obraniti Carigrad od prijetece 
pogibli, nego mozda i Turke protjerati sasvim iz Evrope. Vec u veljaci 1396. utanaci on 
ugovor s byzantskim carem Emanuelom i obeca mu, da ce do konca svibnja sa svojom 
vojskom stici do Dunava, a do konca lipnja doprijeti do Carigrada. U isto vrijeme 
nastavljali su kraljevi poslanici dogovore u Mletcima i na raznim zapadno-evropskim dvo- 
rovima. Pak i sam Sigismund zazivao je pismeno pomoc njema^kih knezova, veljkoga 
mestra Ivanovaca, Filiberta od Naillaca, i drugih; docim je papa Bonifacije jo§ od Ijeta 1394. 
navijestao krizarski rat u Austriji, Tirolu, Salzburgu i Bavarskoj Osobita je odziva nasao 
Sigismund u Francuzkoj, gdje su za nj radili ratoborni marsal Boucicaut i connetable 
grof d'Eu, zeleci se kralju oduziti za izkazano im gostoljublje pred vise godina. Posto 
je ba§ u ono vrijeme jenjao rat izmedju Francuzke i Englezke, podupirase molbe 
ugarskoga kralja i vojvoda od Burgundjje, kojega je rijeS u ono doba u Parizu mnogo 
vrijedila. Napokon i sama mletadka obcina poruci kralju na opetovane molbe njegove 
dne 11. travnja 1396., da ce ona prema svomu obecanju od prosle godine dati cetvrtinu 
galija, koje bi zapadni vladari skupili i oboruzali protiv Turaka; pace da ce ona, premda 
se jo§ niSta ne cuje o pomo(^i sa zapada, staviti kralju na razpolaganje 6etiri opremljene 
galije, koje ce u polovici srpnja poci u Romaniju i ondje ga cekati do polovice kolovoza 
i jos dulje; s toga neka obavijesti o svom vojenom pohodu zapovjednika mletackoga brodovlja. 



RATOVI S TUUCIMA; SIGISMUND POUAZKN KOI) NIKOPOIJA (28. RUJNA 1396.). a;; 

U to se u Francuzkoj i ostalim zemljama ozbiljno sabirale 6ete krizara. Na pocetku 
travnja bijase u Dijonu na okupu ve6 10.000 vojske (1000 vitezova i 1000 sluga, ostalo 
placenici), koje je vodio sin burgundijskoga vojvode, naime Ivan grof od Neversa. Njemu 
se pridruzi vi§e rodjaka kraljevih, kao grofovi od Bara i de la Marche, zatim najslavniji 
junaci, connetable F^ilip od Artoisa, grof d'Eu, admiral Ivan de Vienne, mar^al Boucicaut 
i Enguerand de Coucy. Najprije podjo§e prema Regensburgu, a onda preko Be6a put 
Budima, kamo stigo§e u polovici lipnja 1396. Uz put bijahu se ojacali njemafikim cetama, 
koje im dovedoSe Ruprecht Falacki, sin potonjega njemadkoga kralja, zatim Ivan od 
Zollerna, porkulab grada Niirnberga. U Budimu pridruii im se jos 1000 Engleza pod 
sinom vojvode od Lancastra, zatim tete Ivanovaca, napokon ceSki i poljski vitezovi, U isto 
vrijeme bijase i francuzko brodovlje stiglo u Mletke, pak sjedinivsi se ondje s mletaCkim 
galijama odjedrilo pod Tomom Mocenigom prema Bosporu. 

Sigismund bijase pozvao na oruzje takodjer ugarsku i hrvatsku gospodu. Tako se 
skupi§e pod njegovim stijegom ban hrvatsko-dalmatinski Nikola Gorjanski zajedno s bratom 
Ivanom, nadalje ratoborni Ivan Morovic s bratom Dionizijem, i napokon Stjepan Lackovic, 
nekadanji ban hrvatski. Vlasteli pridruzilo se mnogo gradjana i pucana iz Dalmacije i 
Hrvatske; od njih se poimence iztit^e Trogiranin Nikola Andrijevic. Dalmatinske obcine 
podigle svoju mornaricu; tako je grad Zadar vec 20. srpnja 1396. opremio na iztok 
oboruzanu galiju pod zapovjednikom Filipom Gjorgjicem. Napokon je i celjski grof 
Herman II. doveo austrijske 6ete. Tako se skupila ba§ lijepa vojska, najmanje 60.000 Ijudi, 
gotovo samiii konjanika, koja je na koncu srpnja ili na pocetku kolovoza presla juznu 
medju ugarsku, te provalila u zapadnu Bugarsku (Sigismund izdaje povelju 18. kolovoza 
>in descensu nostro campesti in regno nostro Bulgariae prope Neugrad*). Na prelazu 
preko Dunava pridruzio se Sigismundu vlaski vojvoda Mirca, koji je jamacno pozalio, 
sto je prosle godine kralja onako izdajni6ki iz svoje zemlje izpratio. 

U prvi kraj nasmija se sreca krizarima. Grad Vidin, u kojemu je jos svedjer 
stolovao zapadno-bugarski car Ivan Sracimir kao turski kletvenik, bude juri^em uzet i 
tamosnja turska posada zarobljena. Malo zatim osvojise krizari takodjer tvrdjicu Raliovo 
(Oreava), Vidinu na iztoku. Oko 12. rujna osvanuSe pred zidovima Velikoga Nikopolja 
(danas selo Nikjup) blizu Trnova u nekadasnjoj iztocnoj Bugarskoj. Taj je grad branio 
hrabri Toghanbeg. Krizari opasase grad, te stadose na nj jurisati, ali ih jaka posada 
svedjer odbijase. U to dozna kralj Sigismund 27. rujna, da je sultan Bajazit, zaduv za 
provalu ugarsko-franacke vojske u Bugarsku, ostavio Carigrad, koji je dosad podsjedao, 
te s vojskom svojom preko Odrina i Balkana pohitao do Trnova, i da se sprema sutradan 
udariti na krscansku vojsku kod Nikopolja. 

I zaista 28. rujna (na praznik sv. Veceslava) ugledase kr§cani pred sobom tursku 
vojsku, a na 6elu joj sultana Bajazita. Vojska njegova brojila je oko 100.000 Ijudi, te 
je po torn bila znatno jaca od krSdanske. U prvi bojni red stupise Francuzi; iza njih 
poredase se ostale iete: na desnom krilu stajase Stjepan Lackovic, na lijevom vojvoda 
Mirca s Vlasima, a u sredini kralj Sigismund s Nikolom Gorjanskim i celjskim grofom 
Hermanom. Prvi boj zapodeSe Francuzi, ne htijuci ratne .slave prepustiti drugima, premda 
ih je kralj molio, da ostave prvi okrSaj njegovim Ijudima i Vlasima, koji bolje od njih 
poznaju Turke i njihov nadin ratovanja. Ba§ ta okorjelost Francuza bijaSe glavni povod 
krScanskomu poiazu. Oni doduse suzbise juna6ki prvi bojni red turski, koji je sastojao 
od pjesadije, narodto od janjidara; tako isto potisnuSe oni i drug! bojni red od trideset 
tisuca konjanika; ali sad tek namjeriSe se na Bajazita, koji se bijase zaklonio za bre- 
zuljak, te zadrzao uza se rezervu od jake konjice. S tim konjaniitvom obori se sultan 
na Francuze, koji bijahu dosadanjim bojem Ijuto izmoreni, te ih u tinji 6as obkoli, prije 
nego §to im je ostala vojska mogla pohitati u pomoc. Tako bi vojska francuzka iza 
zdvojna odpora poubijana ili zarobljena Vojnici na obima krilima vidjeSe konje francuzkih 



278 SIGISMUND I PROTUKRALJI. 

vitezova, kako lutaju bez svojih gospodara, pak stadose u neredu i sami uzmicati. 
S ostatkom vojske u sredistu obori se kralj Sigismund na Turke i zametne straSan boj. 
Pobjeda se vec naginjale krscanima, kad u osudni Cas priskoSi turskoj vojsci u pomo6 
srbski knez Stjepan Lazarevic sa svojih 5000 konjanika, te odrzi pobjedu nad izmorenim 
Setama kralja Sigismunda. On morade sada uzmaknuti na sjever k Dunavu k svojoj 
mornarici, koju bijase na srecu svoju sobom poveo. Ali brodovlje moga§e primiti samo 
jedan dio razbijene vojske; sve ostalo progutase valovi Dunava ili zarobise Turci. Sam 

-kralj Sigismund jedva utece u ladju, na kojoj zajedno s nadbiskupom Ivanom Kanizajem 
i bratom njegovim Stjepanom odplovi u Carigrad; na drugoj ladji spasose se ban Nikola 
Gorjanski i celjski grof Herman II., te pohitase za kraljem. Nikolin brat Ivan Gorjanski 
bude sa jos nekoliko vjernih poslan kuci *za obranu kraljevine«. 

Posljedice poraza kod Nikopolja bijahu grozne za kr§canstvo. Prva vojska, koju 
je zapadna Evropa podigla na Turke, bijaSe eto razbijena i razprsena. Na bojnom polju 
ostalo mrtvih najmanje 12.000 krscana, a toliko mozda dopanulo ih turskoga robstva. 
No i Bajazit izgubio je sila vojske, nekih 20.000 do 30.000 Ijudi. Da se osveti za toliki 
gubitak, dade sutradan nekoliko tisuca (preko 3000) krscanskih suznjeva nemilosrdno 
posjeci. Jedino najodlicnije suznje, kao grofa od Neversa, grofa d'Eu, marsala Boucicauta 
i druge postedi, jer se je nadao velikoj odkupnini. I zaista su si ti suznji slijedece 
godine 1397. kupili slobodu za 200.000 dukata, od kojili je polovicu platio kralj Sigismund. 
Fobjedom turskom kod Nikopolja bijase sudbina bugarskih i srbskih zemalja odlu- 
cena. . Bajazit mogao je sada po miloj volji bez ikake zapreke udarati na Ugarsku i 
Slavoniju, kao i na kraljevinu Bosnu. Cini se, da je on u prvi mah mislio i na to, da 
osvoji fiitavu Ugarsku sa samim Budimom. Pripovijeda se barem, da se je nakon pobjede 
svoje zaprijetio, da ce Budim osvojiti, Njemacku i Italija pokoriti, pak da ce konj njegov 
zob zobati sa zrtvenika sv. Petra u Rimu. Cini se pace, da je prijetnju svoju pokusao i 
jzvesti. Dok je naime Sigismund negdje lutao na iztoku, provali on svakako jo§ god. 1396, 
u izto6nu Slavoniju, te udari najprije na znameniti grad Dimitrovicu ili Mitrovicu (civi- 

'tatem nostram Zaua Zenth Demeter, Sancto Dymitrio, San Dimitri), koji je tada bio 
veltko trgoviSte sa cvatucom naseobinom dubrovackorn, a uz to i glavno izhodiste za 
ugarske vojne u Macvi i Srbiji. Obrana grada bija§e povjerena nekomu Matku od 
sv. Martina, odavna potajnomu protivniku kralja Sigismunda. Matko izdade grad sultanu, 
paCe predje sam u njegovu sluzbu. Bajazit spali Dimitrovicu, a na to sa svojim cetama 
poplavi citavu Slavoniju izmedju Save i Drave, pace prodre u Stajersku, gdje no spali 
grad Optuj i zarobi silno roblje. Ali namah zatim ostavi Bajazit opet te zemlje, te se 
vrati na iztok. Od daljega ratovanja odvracala ga nesto bolest, a nesto uvjerenje, da 
nije dovoljno pripravan za borbu na zapadu. Dalje vrijeme svoga vladanja izpunio je 
navalama na Carigrad, kao i ratom s malim drzavicama u Helladi i Peloponnezu, po§to 
bijase naumio, da posve osvoji i skuci balkanski poluotok, prije nego bi udario na 
zapadne zemlje evropske. No sred till manjih ratova zaprijeti njemu i njegovoj mladoj 
drzavi gotova propast od mongolskoga dzingiskana Timurlenka. U boju sa silnim mon- 
golskim kanom kod Angore (20. srpnja 1402.) bude Bajazit svladan i zarobljen; na sto 
planuSe medju njegovim sinovima Ijute borbe za prijestolje, koje su tursku drzavu tako 

'Xjslabile, da nije kroz dva decenija ozbiljno prijetila krScanskim susjedima. 

• -..Medjutim je pobjeda turska silno uzrujala krscanski svijet i za to, sto se dugo 
nije m6glo doznati za udes kralja Sigismunda. U Ugarskoj i Hrvatskoj znalo se samo, 
da je kralj umakao na ladji i odplovio Dunavom, no da li se je spasao i kamo je dospio, 
nije nitko mogao ni slutiti. Ne samo ugarski stalezi, nego i kraljev brat, ceSki kralj 
Veceslav zivo se zabrinuli za Sigismunda, te poslali poslanike u Mletke, ne bi li ondje 
&ta doznali? Tek u polovici prosinca 1396. moglo je mletaiko vijece izvijestiti, da se 
je kralj Sigismund zaista spasao i srecno dosao do mletackoga brodovlja, koje je bilo 



RATOVl S TURCIMA; SIGISMUND PORA^EN KOD NIKOPOUA (28. RUJNA 1396). 279 

smje§teno u okolisu Carigrada. Odanle se je na mletadkim brodovima, kojima se je 
pridruzila i zadarska galija, stao naokolo Moreje vracati u jadransko more. Dne 6. pro- 
sinca bio je vec stigao do mletackoga grada Modona u jugozapadnoj Moreji (Pelopon- 
nezu), a zatim je nastavio put prema Dalmaclji, te je 18. prosinca osvanuo pred dubro- 
vackim otokom Lokrumom. 

Jo§ istoga dana stigoSe glasi u Dubrovnik, da su u vecernji suton vidjeli kralja 
Sigismunda s trima mletackim galijama blizu Lokruma. Namah sutradan odluci vijece 
umoljenih poslati dva vlastelina na brigentinu, da potraze kralja i da ga dovedu u 
Dubrovnik. Dne 21. prosinca 1396. doplovi Sigismund oko dvadeset i dietvrte ure (6 sati 
na vecer) pred grad, gdje ga docekase s velikim slavljem. Knez Maroje Rastic pozdravi 
ga Zajedno s vijecem i vlastelom, te mu predade gradske kljuCe u znak odanosti. Kralj 
proboravi sa svojom pratnjom bozicne dane u Dabrovniku, te stanovase kroz to vrijeme 
u knezevoj palaii. Vlastela i gradjani izkazivahu mu tada sve dasti, kako se kralju 
pristoji. Uz ostalo darovase mu znatnu svotu novaca (2000 dukata), a povrh toga platiSe 
mu godiSnju zakitninu (1000 dukata) za dvije godine unapred. Sigismund da nagradi 
toliku odanost, obeca, da ce Dubrovcane drzati u svojim zemljama kao svoje najvjernije 
podanike ; nadalje imenova dubrovackoga kneza vitezom reda zlatne ostruge, odredivsi, 
da sve te znakove odlikovanja nose i potonji knezovi; napokon dozvoli obcini, da kuje 
srebreni novae s njegovim likom. 

Dne 29. prosinca u 11. sati u jutro odplovi kralj na mletackim galijama, kojima je 
zapovijedao Toma Mocenigo, iz Dubrovnika u Spljet. Pratili su ga na tom puta 4 pocastni 
poslanici dubrovaS