Skip to main content

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats 


•anctBcm 


:^ 


"4C 


<^  ■?  ;^ 


;A, 


^  -it- 


M^ 


rsj: 


« 


.^^* 


*"fe 


* 


.^ji 


4- 


4- 


5%^ 


4.  ^   .*.  i*.?«  w-. 


- 1|>  *  tit  *  t$t  *  t$t  •*•  tit  •^'  m  *  t|* 

*-  «^  •*•  <|>  *-  fit  *  tit  *  ftf  *  tl*-  *  %i 


^ 


<y->  • ::-  ^S>  -^^  *S> 


50>  ■*■  ■ 


^ 


* 


^'C3«f 


;^.%  i  \w;j '.';!?.?/    *A9*<\,'^?!;'^./^c%'^';f?;5  ^  ;s;2<  4.  x«?4  4,  >^?A  4,  ^5;;  4,  ;f?j4  4, 

%J^  ^  ^«V  ^  Yr.ti  y /CSV  *  5*^^.1.5**^,1  '^^  T.5%»f  *  i^C^  T.5%»^,  ■   '"'^,L^"^,1 

i:  «S>  4  4^>  •:;•  ♦S^  *•  <f »  *  *S>  +  <£>  4  4a>  4-  <$>  4-  -fr^^  ^J-  4$^  4  4S>  4-  4S> 
»•*•*         '"^i         'V'         "V"         •>">         "^•'         '>*•         'V»         ''^*         '"^^         'V*         'v*- 

Yi^   ■■  Yifi       Ycti  ^  %SV  "^^  %:?«  "^   54:>V    •    YcSi  '^  Yc^  ^   Yc^  -^  YiH    ^  i^tsX    •   Yik 

<••  'A'  >-*.•  >A'  «.A.  "X'  ^A•  "A'  »<A.-  »A-  ^A•  »A'  >♦•  -A' 

«v»  4  4?'S»  4-  4K>  4  <S>  -c^-  4g>  4-  <«>  •;{>  <S>  4-  <?>  4-  <£>  4-  <»»•  4-  <«>•  4  ■«?>  4-  <-§>  i-  ^g-* 
•v>   •^'^    "^»   'V*    '^»   •♦>    'V'"   '♦»    'V"-    '♦•    '"^^   •■♦■*    '♦'    •V> 

A»  •A-  -A*  'A*  -A.  «A»  "A.  'A'  •A.  -A'  -A,  -A'  -A*  -A*  -A 

*  X^^  4  ^Sft-  4-  «?>  •:!>  <«>  4-  <S>  4-<S>  4-  <«»  4-  •frS^  -*-  <a>  4-  <-l|>  ^  ^^   "^  ^  ■  ^  ^  -"^^   '  ^^^  -'   ^^ 

••«••      .    •♦»  '-•«'»  '•*">  •■*•»  -V^  ••♦•»  '•*'♦  •*•  'V- 

''«'S<.I.^^.T/'*^.1^«^.I.^"\I^^.A.^*^,I  .-  „  "    .A.       -    .A         -     -A-    - 

'.:•.  >^\J^?A '4. '^*^.=i^'4    ^.<^'^-  "■?*.%  .U-.  ^9^ '.I-   ^^%  .sk'^-'f^'j  '^.^'4  *^;>i  '4.  ^J.%'4. "X9^  4.  '^9/i'4.  -«.?^ '4. ". 
-A'  *«6»''  *A»'  ^<<^'  '         'A.'"  ^A'  *-^*  *-«^*  *''^'  *A»»  *'^'  ^^'  '^'  *^'  ••V'* 

'^>  •  <!<•  4  f^f  4-  fS>  4  t§t  ■*■  m  *  t^t  •*•  5&t  •*•  *$t  ^^  tj^'  *  t*t  -^  ti>  *  fi^t  *  t^t  •*•  t$t 

^SPA  4..  ?P.?4  .t  ?J.¥»  4,  ?.?.%  4,  X«?;i  ,:.  X«?/.  4.  ^5X  .;.  ^<^.'>:    ;    ?5%  4   >?.%?  4.  ^.^  4.  >^?"'  -t  ^9/-  ^.  X?.?^  4.  , 
"Ox    .    ■'CS^    ^    <C!rr    .    ^tix    .    'CK    .   ^CJx     ,    ^iSK         »cJx     .     '&J"v         'Csv     .     '•Ci\    .    /-CJ^     .     '(.jx    ^    'Cox     . 
•>A"  ••'<-'  'A'  'A'  'A'  'A'  "A*  -A'  'A-  -A-  -A'  -A'  *A'  *  A/ 

«i-5»  4-  <<;v*  4-  *S»  ':^  4S>  4-  <S>  4-  -frS*  4-  <««-  4-  ^  4  ♦S-*'  4  <ii>  4  <?>>  4  •«-y>  4  <«►  4>  <«%> 
.^•.        .«j.,        *'^»        .^„        ,^»        ,.^v        .v«        •♦•        'V"        -v'        'V-        •■^-        'V*        ••♦■♦ 

-)=.^  <;.  >^?A  ,n  ;^;^  4.  X^?-'  4-.  iS?A  4,  ;#.^  4,  >s^?a  ...  ^s.^s  ^  ^s.?/  ,^  x9/-  4  «>?.?<  j,  ^'^^  +  x^^^  t. 

'■  -4^  *  <'i>  4  <$^  4  4-g>  4>  4i>  4-  4i>-  4-  <^  4-  *S>-  4-  «i>  4-  ■«|>  4  <^>  i^  <«K*-  4  <«> 

■^.  ,>■>  ,.^.  ^.^H  ,-^.  ,^.  <^, ..^^ .^, »-«-v .■^. ''*'*.«..'■♦' 


.'^,  *V»  .^,  -•<fv  .^»         ^      »V»  ♦"^» 

.J".   «'f.^«    A.    X»24    4.    ^S.?^    .1-.    rM^    4.    ^.^   4^   X\%    jK 

♦  YcSi  *  y«\  *  Yen  *  %jx  ^  ^d^  *  %:k  * 


•  A»  *A'  *A'  *'W>*  »A* 

#!►  4-  •♦S^  4-  -frS*  •*.  *i»  -*•  <>3> 
"*"•    .^  ''5'^-        ''*'*         'V* «'V'» 

^.%  4-.   >?.?4    .u.    t^^  A. 


4 


X9/; 


X\?<  4.  X«%i  4.. 


■s^* 


A.       ''"^.A.^^.A. 

4|^4-4^4-<«S>4<^4<^4fi^5>-«^4-^ 

"      XSJVJ  4  x«?^  .L  X9/'  ^  xv-  4,  x.%  4.  AS.%  .L. . 

4-  -«>>  4-  <p>  4-  4S>  4-  <fr^>  4>  ■«S>  4  -^$>  *  <§♦  4  -%♦  *  4«» 

'•^o         '"ir*  »V>         ••♦■»  '^»  '♦»     _   •♦.         '^v  .<^^ 


;*»/. 


*^s^  •  Ycr. 


;.   ^J;.J.  4.   4; 


4-  <|> 


*-  «^>  4-  <^>  4'  <«-^>  4-  <■$>•  *  ^t^  *  ^^^  *  *!*■  *  <&> 

A*  *A'  ■»A»  "A*  'A'  •■^'  *^*  '•^' 


^t  •*•  tit  *  tit  *  t*t  *  fv't  *  t^*  *  t^t  '*  f^t  *  t*t  ^^^  i^ 


^C5\ 


A' 


fCSf 


Ytj^  T  >ti>: 


A   ^^.A 


'C5x 


.f^' 


^  7»r  •  ^'  ^  ;v>      ^»     'Vi      '>r» "  *▼•      ^»     ■^▼^      ^¥»     'V*      '^ 

*•<!>  +  f$t  *  ^*>  ^^  m  *  fit  *  tit  ^  t^  ♦:it*.'^  ♦.^^♦.iP' ♦  ji:^  1^^  -^ 


;^ 


;^. 


V»  -V"'  •"♦•«  'V^    _^    •"♦••    „    '▼*    _^ 


i^. 


ftjl 


.^. 


^^ 


i^^ 


♦  ^t* 


Kv        %s*f       '*^Sv        "^V^ 

*  fit  *  tit  *  tit  *  tit  *  t|t  *f^i  *•  ^t  ^  t|t  *  t|t  +  tit  *  tit  ♦•tit  + 1|^  +  tlf  ♦^  ♦iff  ♦  ^  '^W* 


*  <$> 


fc^  ^  nst'  '  %>v  '  Ycti     Yc^  ■'■  Yi^  I  Yc^  '  Yt^  •  %:^^  ^  n:??  :  st*f  ^  Ytn  i  ytr  z  ^^     ^*f  T ' 

>A-  »A'  «A*  »*'  •■^*  '"♦•'  •^'  '■•<>»•  *A*  *♦•  •^*  *♦•  *♦•  *^»  ♦«^' 

•*  t|t  *  t^t  *  f%^  *  tpt  *  t?t  *■  t^t  *  tit  *  1^^  *  t5t  *  tit  ■*■  t5t  *■  lit  *  tft  ■*■  ift  ■*■  5ft 


^ 


4 


*#t#ti^*ltlct^t 


ifi<f 


if. 


•*• 


•*• 


'ox  -^  n^  ^^  Yc^  2  """^  1  ^'^^  1  ^""^1  '""  I  ""^  I  ^"^  I  ^^  A 

*  ^It  •*•  t|t  •*■  t|t  *  t|t  *  tit  *  t^t  •*•  t|t  ^^  t|t  *  ^t  •*•  t|t  *  % 

»A,.  •^'  «A..  -A'  «A,.  <Ai»  >A..  .A.»  »A..  .A'  .^ 


[g 


•*■ 


•A,    •*-    '^^ 

^>  +  ^s>  *  <§t  ♦ 


•♦• 


^:- 


J^. 


*vt  *  t^'^  *  tj^t  *  t|t  *  i^^ 
'  >s^}^'T  !^?a\^  ^?a\' ?$?a\' >$^^ 


voj^  >-C5^  ^C5'  ^cv 

^  '^e^     ns*e  ^  '<^s^  ^  Yc^ 


A..  .A- 


^?fi. 


t|f4 


t|t*f|t*5|t*5|t*l|t  +  i^* 


Vi^^ 


p* 


fm 


•*- 


^t|t* 


4- 


^Ci\ 


•*- 


sS?-? 


;«.:fe 


rV-v» 


7VT 


7^1 


?s?^ 


.9/i    +    ^'^.^    4.^.?^    4.    ^.'-^   4.    -94  4.   ^.'-^    4-        ..      ^.        .        ^        .         ^.      . 

■«A'  -A'  »A..  /.  ^    -A'  "A.  -A-  .A.  -A'  <A.  'A- 

*  <g>  *  -«3>  *  <S>  ^'  <§>•  4  <&>  4-  <S>  *  <i*  •*•  <§*•  *  ♦»►  *  <§>  * 

-■♦'•  »V>  -•^«  -♦*  '■^.  •■^^  'V.  •♦«    ^       '"♦'•  lV» 

isv  •  Yax  ^  %^  '  vt^  *  %*J  ^  V«v  ^  %bV      VcsV  '*  yjjV 

•A'            »A-             "A-            *A»            -A*            «^-             -A' 
■*■•    ._    '■♦'» •<-• 'V> '♦* -V" -♦• 'V" 'V» 'V 


1^ 


35t5^ 


&>* 


t|*  *  t|t  *  t|t  ■*•  fit  *  ^ 


m^mt  ^^ 


■^ 


'^T 


r^^ 


^*T 


r%fT 


4^  •Y-'» 


*  «^* 


Yt^  T  ^s^ 


:?/. 


* 


-      A  '"^""^  a/"". A   ^<^^ 


•A*  «^-  -A'  -.A-  ♦A-  vA.  "Af  •jA.    ""     .A» 


^«.?^  .i.  i^?A    ...   P^pA 

%s^  f^  v«>?  ^  Yta 


m  -^  ^|t  *  ^> 


Yt^ 


jt*f|t* 

%iV  *  %5V  ^  %jx  '  Vcs^  ^  ygff  *  ^tsv  ^  %iV  *  %sv     M:Jf  *  ^s^  *  5%^  *  >ts<f  *  M:^  *  vts^  T  HJf  *  ^*f  T  5*5^  :  5tsf  *  stir 


*q?t 


.7™    4-.    ^v^  ^  "'.T^    4.   «v.%   jfc   '*.Y*    4.    •^.T^ 

V.    '  f^\  ^  ;^:    "^  t^  ♦  ^  * 

bv  l^^  1^'^^  t'^  Z-""  ^ 
*  flt  *  tlt  +  fl*  *"  tlt  *  ^  + 


#t^t^t^ 


^$t  *  ^|t  ♦  fit  * 


4  <t^>  4^  <«:>  *  4^*  4  <w>  4  <'^>  4  <fr^>  *  <§>  4-  •ii>  4-  <$>  4 

•  A-  »A.  .A-  »^.  -A-  »A.  .A'  -A-  'A'  «A 

*  «S>  4>  <S»  4-  -«S>  4  <&>  4  <-S>  4  <«?«♦>  4  «S>  4  <S>  4  *S>  4-  <S>  * 


j=;{4  i .  ?f ;^  4,  x9fS  4.  >?.*^ 


-        „        „.     '^ii  ^  Yc$i  ^  yi§<  ^  vt$i       „        ..        ..        ..        ..        .. 

4^>  4-  «g>  4  <$>  4-  'f^>  4  "«^>  *•  -«t>  4-  <J^>  4  f^  4-  f0>  •♦■  <|f  *  5§^  4-  f ^>  4  ^  i'  f^  4  «^>  ♦ 


*;/■  4.  X'^.?^  4-.  i^^ 


4>   **.' 


m  *  $^  *  ^«  *  #  *  m  *  m  t  %$  *  *^. 


^* 


X«M    4. 

'ax  ^^^  l^^Z^ 
t|t  *■  tlt  *  ^  * 
" ^%^ 

■*&>  4 


t|t* 

4' 


*•  <S>  4-  <$>  4-  <$>  4>  <■$>  4-  «^>  4-  <$^  4-  ^a 

4.    X9>i   4    >S.^   .fc   X'^^    4.    ^9^   -t    ^.^   4.   X^^'   4. 

^  ycs^  ^/cse  j^  vt5'^  -  Yc$i  -^  Yc^  ^  »'-^ 

<g>  4  <5>  4^  ^*  -^  ♦§>  •:^  ^>  -4  <$>  4 

•♦•  »V^  •♦.  'V>  •♦•  'V" 

•^-  -A-  .A.  •A'  «A.  .A-  ^A- 

'•:>  4-  "frS^  4-  <■§>  4  <S>  4-  <g>  4-  ♦§►  4-  <S> 

^|t  *  t|t  •*•  t|t  *  t|*  *■  t|t  *  t|t  *  tlt  ^  t|t  -f^  t|t  ^  10t  ♦ 
^  %S<  ^  %Ve  2  Yen  2  ?<:S^  *  Yc^  J  ^Jf  *  v<:  •:  ^  «*?  !  n>f  *  S^  * 
*  ^:^    ••  t|t  ■*■  t|t  *  %'^  *  ^1^  *  t|t  *  tlt  ^    fit  ■*  t|t  "*-  ^  ♦ 

.1  "<=^  I  ^*"^'      "<^     5%9<  •  sts^  *  ^^  *  i«i^  A.*^,I  '^^.t,**^  ; 

■*•  f^  *  4S>  4>  <«|>  4  «|>  4-  ^  4  «|>  4  ••'|>  4  ^^  ik^l^'^  <^ 


♦  t$t*^*fit"*"f|t'*f^^ 


♦  ♦l^^ 


Yti 


^♦iSe 


♦  ^  ♦  tlt  *  >§ 


f|t  *  tJ'-  *; 


T*'' 


♦  ^^  * 


sS.%' 


%^r 


i*. 


%^ 


$t  *■  *$*"  *  ^ 


*  tlt  *  "«&*  *  <2>  ■*  <§►  ♦ 


POVJEST   HrVATA 


POVJEST    HrVATA 


OD  NAJSTARIJIH  VREMENA  DO  SVRSETKA  XIX.  STOLJECA 


NAPISAO  JU 


VJEKOSLAV    KLAIC, 

JAVNI  REDOV.  PHUKESOU  OHCE  I'OVJESTNICE  .\A  KH.  SVEI'('II,ISTU  EI5ANJE  JOSll'A  I. 


SVEZAK   DRUGI:   DIO   PRVI. 


TRKCE    DOBA:    VLADANJK    KHAIJKVA     IZ    RAZNIII    POKODICA    (i;«> I -!:.£«) 

I'llVA  KNJIOA.:   AN^iUVINCl  1   SIOISIUND  DO  OUUIXKA  DALMACIJE  (1301— HO!') 


SA  94  ILUSTRACIJE 


.^p^ 


\v 


'v«' 


igoo 

TISAK  I  NAKLADA  KNJIZARE  LAV.  HARTMANA  (KUGLl  I  DEUfSCir,  ZAGRKB 


G03530 


.-/ 


S  A  D  R  Z  A  J. 


I.  Karlo  Robert  (1301-1342.)  i 

Hrvatski  knezovi        3 

Karlo  Robert  bori  se  s  protukraljima    (1301. 

—  1309.) 7 

Hivatski  ban  Pavao  I.   obladao  Zadroin    1 311.  14. 
Borbe  Karla  Roberta  s  oligarhima  u  Ugarskoj 

i  Slavoniji,    13 10. — 132 1 24 

Ratovi  sa  Srbima    1319. —  1320.  ^o 

Hrvatske  zemlje  od   1312. — 1321.          ...  31 

Pad  bana  Mladina  IF.,    1322 39 

Smutnje  u  Hrvatskoj   i  Slavoniji  nakon    bana 

Mladina  do  god.    1329 43 

Vladanje  Karla    Roberta    u    Ugarskoj,     1321. 

'^       do   1334 ■.      .  51 

Banovanje  bana  Mikca  u  Slavoniji,    1325.   do 

1342 :        56 

Kncz  Nelipic  u  Hrvatskoj,    1330. — 1342.  6c 

Posljednje  godine  yladanja  Karla  Roberta  u 
Ugarskoj,  1335.-1342 65 

II  Ljudevit  I.  Veliki  (1342— 1382)  .     73 

Prvo  vrijeme   vladanja 7c 

Provala  bana  Nikole  u    Hrvatsku  god.    1344.        78 
Vojna  kraija  Ljudevita  u  Hrvatskoj,    1345.    .        8? 

Borbe  radi  Zadra,    1345.— 1346 85 

Prva  vojna  kraija  Ljudevita  u  Napulju   1347. 

do   1348 95 

Kralj  Ljudevit  dobio.  Ostrovicu  (1347.)  i  uta- 

nadio  primirje  s  Mletcima  {1348.)     ...        99 

Druga  vojna  u  Nai)ulju,    1350 106 

PIrvatski  herceg  Stjepan  ('349.  -  1354.)  i 
bani;  Pavao  Ugal  (1350.),  Stjepan  Lackovid 
(1351.- 1352.),  i  Nikola  Bani<f  od  Lendave 

(I353-— 1350) 108 

Vladanje  kraija  Ljudevita  u  Ugarskoj.  odnosi 

prema  Srbiji  i  Bosni  (1351.  — 1356.)  114 

Rat  s  Mletcima  za   Dalmaciju  CUS**-— '358.)      123 


Mir  u  Zadru  18.   veliafe  1358.   —  Dubrovnik  se 

sklcnio  pod  zakrilje  ugarsko-hrvatskoga  kraija      1 29 
Borbe  sa  Srbyoin,   Bosnoin   i  Bugarskom,   1358. 

<lo   «370 137 

Turci     ili  Osmanlije     do    boja     kod    Cmomena, 

26.   rujna  .1371 144 

Hrvatsko  kraljevstvo  do  hercega  Karla  Dra£koga, 

1359— 1371.      .     .  ..     • 153 

Ljudevit  zavladao  Poljskom,  17.  studenoga  1370.      160 
Ljudevit  prema  zapadnoj  Evropi    naro£ito  prema 

Italiji,   1356. -1378 164 

Ban  Stjepan  Tvrtko  proglasio  i  vjendao  se  kraljem 

bosanskim  i  srbskim,    1377 170 

Rat  s  .Mletcima   1,378. —  138c.     i     mir  u  Turinu 

8.   kolovoza    1 38 1 176 

Karlo  Dracki  u   Napufju   1380.  — 1382.     .     .     .      185 
Hrvatska  u  posljednjoj  cetvrti  Ljadevitova  kralje- 

vanja   1372.  — 1382 186 

Smrt  kraija  Ljudevita    11.   rujna   1382.      .      .      .      189 

III.  Marija  i  Karlo  DraCki  (1382. 

do   1387.)         .     .     .     .    • 195 

Prvo  vrijeme  Marijina  vladanja    1382.— 138?.    .      197 
Prilike  u   Poljskoj,   1382.   do  4.  oiujka    1386.     .      203 
Buna  u   Vrani  (1383.)  i  urota  u  Zadru  8.  srpnia 
1384.;  liga    hrvatskih    velikaia  (1384.)    i  uz- 

roci  zavjere 208 

fzmirenje  u  Poiegi,  27.  travnja.  —   16.  svibnja 

1385.,  i  osnova,  da  se  kraljica  .Marija  udade 

za  francuzkoga  kraljevida  Ljudevita  215 

Dolazak  Karla  Dra£koga  u  Hrvatsku   12.  rujna 

1385.  i  krunisanje    njegovo    u    Stolnom  Bio- 

gradu  31.   prosinca   1 385 220 

Vladanje  i  smrt  Karla  Draikoga  34.  velj.   1 386.     222 
Pokolj  kod  Gorjana    25.    srpnja    1386.    i    smrt 

kraljice  Klizabetc  u  sijcCnju   1387 320 

Krunisanje  kraija  Sigismunda     31.  oiujka    1387. 
i  oslobodjenje  kraljice  Marije  4.  lipnja  1387.     229 


IV.  Sigismund  i  protukralji    .    ?37 

Bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  kao  ociti  takinac 

Sigisinundov  (1387. — 1389.) 239 

Boj  na  Kosovu  (15.  lipnja  1389.)        ....     251 

Stjepan  Tvrtko  obladao  Hrvatskoin  i  Dalinacijom 

(1390.-1391.) 254 

Ladislav  Napuljski  ustaje  kao  protukralj  (1391. 
—  1392.);  banovanje  Ivana  Frankapana  (1392. 

— 1393-) 258 

Foraz    hrvatskih    ustasa    kod     Dobora    (1394)  i 

Knina 265 

Smrt  kraljice  Marije  (17.  svibnja   1395.);  veliki 

saber  hrvatsko  dalmatinski  u  Ninu  [lip.  «396.)  269 
Ratovi  s  Turcima;  Sigismund  porazen  kod  Ni- 

kopolja  (28.  rujna    1396.) 274 

Krvavi  sabor  u  Krizevcima  (27.   veljaie  1397.); 

celjski  grof  Herman  If.  u  Hrvatskoj  (1397.)  280 
Hrvoje  VukCid  dize  se  na    Sigismunda    (1398.); 

banovanje  Nikole  Gorjanskoga  (1397.  — 1401.)  288 
Sigismund  u  suzanjstvu  (1401.);    oslobodivsi  se 

odredjuje  austrijskoga    vojvodu  Albreclita  IV. 

za  svoga  nasljednika  (1402.)        294 


Sveobdi   pokret  u    Hrvatskoj     i   Ugarskoj    (1402. 

—  1403-) 298 

Kruni'sanje  napuljskoga  kralja  Ladislava   u  Zadru 

(5.  kolovoza   1403.)         .     .  ....     308 

Pobjeda  Sigismundova  u  Ugarskoj     u  rujnu  1403  ) 

i  povratak.  kralja  Ladislava  u  Napulj  (u    stu- 

denom   1403.) 314 

Bosanski  kralj   Stjepan  Ostoja  izinirio  se  sa  Sigis- 

mundom    (1403.);    bosanbka    vlastela    skidaju 

Stjepana  Ostoju  i  dizu  na  prijestolje  Tvrtka  H. 

Tvrtkovica  (1404) 318 

Tvrtko  II.   Tvrtko  vie   preina  Sigismundu     1404. 

— 1407-') 322 

Hrvatsko  kraljevstvo  godine  1404.  — 1408.  .  326 
Osudni  boj  kod  Uobora  (1408.);  posljedice  toga 

boja 333 

Ladislav   Napuljski    prodao  Dalinaciju  Mletcima 

(9.  srpnja  1409.) 337 

Prilozi      I 

I.  Prilog.   Izvori  i  pomagala  za   povjest   Hrvata 

u  trede  doba         I 

n.    Prilcg.  Transkripcija  isprava     .....  V 


SLIKE    I    IZPRAVE. 


Omamenat  s  rake  sv.  Simuna  u  Zadru     ...  3 

Karlo  Robert 7 

Kardinal  Gentilis,  papinski  legat 12 

Pecat  papinskoga  legata  Gentilisa 13 

Poveija  Pavla  I.  od  plemena  Subica,  bana  Hrvata 

i  gospodina  Bosne,  izdana  u   Sscradinu    4.  si- 

jednja   1307.  gradu  Rabu 15 

Pecati  knezov.i  Babonida  u  XIV.  stoljecu  19 
Slavonski  banovci,  kovani  za  bana  Stjepana  Ba- 

bon'da  (1310. — 1316.)         20 

Podor  Medvedgrada  u  gori  zagrebackoj  25 

Prvi  dvogabi  pe(at  Karla  Roberta        ....  27 
Inicijal  rukopisa    sto  ga  je  Ijednik  Vilim  Varig- 

nan»  posvetio  banu  Mladinu  II 43 

Knin   (Tenenuin,  Tminium)    u   Dalmaciji  (sredo- 

vjednoj  Hrvafskoj) 45 

Poveija  Karla  Roberta  od  4.  veljade  1323.  47 

Drugi   dvogubi  pe^at  Karla  Roberta     ....  51 

Nasrtaj  Felicijana  Zahe 54 

Slavonski  banovci,    kovani  za    bana    Mikca    Mi- 

haljevida  (1325.— 1343.) 58 

Podor  grada  Kljuia  a  Dalmaciji 61 

Vladislav  Lokietek,  kralj   poljski 67 

Pjenezi  Karla  Roberta 09 

Ornamenut  s  rake  sv.  Simuna  u  Zadru    ...  75 

Ljudevjt  I.   Veliki 77 

Peiat  bana  Nikole  Banida  od  Lendave     ...  79 
Slavonski  banovci.  kovani   za  bana  Nikole  Baniifa 

od  Lendave 80 

Prvi  veliki  peiat  kralja  Ljudevita   1 83 

Andrija  Dandulo 87 

Boj   pred   Zadrom   I.  srpnja    1 346 91 

Podor  grada  Zrinja  u  Hrvatskoj loi 

Poveija  kralja  Ljudevita  od    i.  oiujka   1347-  lo? 

Pefat  hercega  Stjepana 109 


Pismo  kralja  Ljudevita  od   I.  travnja    1348.  Ill 

Slavonski  banovac,  kovan  za  hercega  Stjepana.  113 

Poveija  hercega  Stjepana  od  ib.  svibnja  1354.  115 
Pjenezi  srbskoga  kralja  i  cara  St'epana  Dusana 

Silnoga 116 

Pjenezi  bosanskih   bana  u   14.  stoljecu.  .      .  117 

Ivan  Gradenigo  (-j-    1356.),  duzd   mletafki  125 

Skradin  (Scardona)  u   Dalmaciji 127 

Dubrovnik        133 

Drugi  dvogubi  pecat  kralja  Ljudevita  I.  Velikoga  143 

Sultan  Murat  I.  (f    1389.^ 147 

Kotorski  novae  cara  Stjepana   UroSa  IV.  .  15 1 

Poveija  herceginje  Margarete  od  lo.sijednja  135  J.  155 

Veliki  pedat  kraljice  Elizabete  157 

Veliki  pecat  slobodne  obcine  Gradac  .      .  159 

Pefat  hercega  Karla  Drafkoga lOi 

Poveija  krdkih,   modruskih,  senjskih   i  gatsnskih 

knezova  Stjepana  i   Ivana 166 

I'edati  krikih     knezova  Stjepana  i   Ivana    (Fran- 

kapana) 167 

PeSat  dvorskoga  sudca  Nikole  Sefia  .  .  .  .  1 73 
Slavonski  banovci,  kovani  za  bana  Nikole  Se£a 

(1346.— 1349.  i  1366. -1368.) 173 

Poveija     kralja  Stjepana  Tvrtka  od     12.  oiujka 

1380 175 

Poveija  kralja  Ljudevita  I.  od  19.  veljaie   1377.  181 

Duideva  pala£a  u  Mletcima 183 

Peiat  Petra  Cudara  (Sudora) 187 

Poveija  slavonskoga  bana  Nikole  Seda  188 
Srebrena  r.ika  sv.   Simuna  u  crkvi  istoga  imena 

u  2^dru '89 

Srebrena  raka  sv.  Simuna  u  Zadru       ....  191 

Poveija  Stjepana  i  Ivana  (Banida)  od  Lendate  .  193 

Ljudevit  I.  Veliki  i  supruga  mu  Elixabeta     .     .  194 

Omamenat  s  rake  sv.  Simuna  u  Zadru    .     .     .  107 


Dvogubi  peCat  kraljice  Marije !99 

Tajni  pe6at  kraljice  Marije 201 

Jadv'ga,  kraljica  poljska 205 

Podor  grada  Vrane   u   Dalmaciji 207 

Povelja  Stjepana  i   Ivana  (Banida)    od  Lendavc  209 

Povelja  kraljice  Nfarije  od  22.  lipnja   1384..        .  211 

Pecat  Nikole  Gorjanskoga 213 

Kralj  Karlo  Dracki        215 

Poiega  u  Slavoniji          217 

Povelja  kralja  Karia  Drackoga  od  22.  sije6.  1386.  323 

Dvogubi  pecat  Karla  Drackoga 224 

Dvogubi  peCat  Karla  Drackoga       .     '      .     .     .  225 

Novigrad  u   Dalmaciji 229 

Car  i  kralj  Sigismund 23 1 

Prvi  veliki  pedat  kralja     Sigismunda      ....  235 

Ornamenat  s  rake  sv.   Simuna  u  Zadru    .     .     .  239 

Kralj  i  car  Sigismund 243 

Pjenezi  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tvrtka   .      .  247 

Ladislav,  kralj   napuljski 259 

Rulevine  grada    Uobora 265 


Kruna  nadjena  u  grobn'ci   kraljice   Marije  .  27 1 

Mac  kralja  i  cara  Sigismunda 275 

Gjurgievac  (Stari  grad)  u   Hrvatskoj     ....  283 

Vedi  pecat  celjskoga  grofa  Herrnana     .      .      .     .  2S  j. 

Mali  pecat  celjskoga  grofa  Herrnana    ....  385 

Hrvoje  Vukdid,  herceg  spljetski 287 

Grb  hercega  Hrvoja 2S9 

Pjenezi    spljetskoga     hercega     Hrvoj  i      VukCida 

Hrvatinida 290 

Povelja    Nikole     Gorjanskoga,     ban^     kraljevina 

Dalmacije,  Hrvatske  i   Slavonije        ....  291 

i  ismo  (litteraeprorogatoriae)  Nikole  Gorjanskoja  293 

Povelja  kralja  Sigismunda  od   i.  listopada   '402.  299 

Zlatni  i  srebreiii  pjenezi  Sigismundovi        .  .  307 

Drugi  dvog  bi   pecat  kralja  Sigismunda    .      .     .  3  f3 

Eoj   ugarskih   ceta  s  Bosnjacima 325 

Kraljica   Barbara  kao   Venus         33 1 

Grb  kraljice   Barbare 335 

Mletci  u  XV.  stoljecu         339 


Opazka.     Portreti  mletackili    duzdtva    Andrije   Dandula    i    Ivana    Gradeniga    pometnjom    su    zamijenjeni ;    Andriju 
Dandula  prikazuje  lik.na  strani   125.,  a  Ivana  Gradeniga  lik  na  strani  87. 


TRECE  DOBA 


VLADANJE    KRALJEVA    IZ    RAZNIH    PORODICA 


(1301.— 1520.) 


PRVA    KNJIGA 


ANZUVINCI   I   SlGISxMUND  DO  GUBITKA    DALMACIJE 

(1301.-1409.) 


I. 


KARLO  ROBERT. 


1301.— 1342. 

Hrvatski  knezovi.  —  Karlo  Robert  bori  se  s  protukraljima  (1301  — 1309).  —  Hrvatski  ban  Pavao  I.  obladao 
Zadrom  (131 1).  —  Borbe  Karla  Roberta  s  oligarhima  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  (1310 — 132 1).  —  Ratovi  sa 
Srbima  (1319— 1320).  —  Hrvatske  zemlie  od  1312— 1321.  —  Pad  bana  Mladina  II.  (1322).  —  Smutnje  u  Hrvat- 
skoj  i  Slavoniji  nakon  bana  Mladina  do  god.  1329.  —  Vladanje  Karla  Roberta  u  Ugarskoj  (132 1 — 1334).  — 
Banovanje  bana  Mikca  u  Slavoniji  (1325— 1342).  —  Knez  Nelipic  u  Hrvatsk  ij  (1330 — 1342).  -  Posljednje 
godine  vladanja  Karla  Roberta  u  Ugarskoj  (1335.  — 1342). 


KARLO    ROBERT. 


(1301.-1342.) 


rvatski    knezovi.   Kralj   Koloman,  prvi  Arpadovic  na  hrvatskom  prije- 

stolju,  bija§e  primio  hrvatsko  kraljevstvo  uredjeno   na  starom  slavenskom 

\^  osnovu,  naime  na  plemenskom  vladanju.  Njegovi  nasljednici   nastojahu 

zatrti  tu  slavensku    osebujnost,  da  tako  novo  steCeno  kraljevstvo  sto  bolje 

izjednaCe  sa  svojom  djedovinom,  s  Ugarskom.  Tako  stadoSe  u  Hrvatsku  uvo- 

diti   feudalizam.  Njim  doduSe  podkopaSe  temelje  starohrvatskoga  plemen- 

skoga  i  zupnoga   uredjenja,  ali  podjedno    zasadi§e  i    prve  klice  oligarhiji, 

koja  Hrvatskoj  kao  ni    Ugarskoj  nije   dala  mirovati    sve    do    osudnoga    boja   na 

Muhaikom  polju. 

Premda  je  vec  zlatnom  bullom  od  god.  1222.  bilo  ustanovljeno  (clankom  16  ), 
da  kralj  ne  ce  »6itavih  zupanija  a  ni  casti  —  ma  koje  vrsti  —  darivati  ni  podjeljivati 
za  sva  vremena  u  nasljednu  ba§tinu«,  ipak  je  sve  viSe  mah  preotimalo  podjeljivanje 
nasljednih  feuda.  Prilike  su  bile  naime  jaCe  od  pisanih  zakona.  Boreci  se  pojedini 
vladari  iz  kuce  Arpadove  sad  s  Byzantom  a  sad  s  Mletcima,  a  u  drugu  opet  sa 
svojom  rodjenom  bracom  i  sinovima,  morali  su  obilato  nagradjivati  muzeve  i  poro- 
dice,  koje  su  vjerno  uz  njih  stajale  i  krv  svoju  za  njih  prolijevale. 

Tako  je  u  Hrvatskoj  postala  i  razvijala  se  feudalna  aristokracija.  U  drugoj 
poiovici  13  stoljeca  te  su  knezevske  porodice  tako  ojaSale,  da  su  znatno  utjecale 
i  u  povjest  ugarsku,  te  napokon  i  sa  skrajnjega  juga  Italije  dovele  novoga  kralja  i 
novu  dinastiju,  porijeklom  francuzke  Anfuvince. 


KARLO    ROBERT. 

4  • 

Najvece  zasluge  za  pokreta  u  prilog  rodu  Anzuvina  stekli  su  nedvojbeno  Bribirski 
knezovi  od  plemena  Subic,  na  celu  im  umni  i  odvazni  ban  Pavao  I.,  od  nedavn^  ne 
samo  ban  svih  Hrvata,  nego  i  gospodar  Bosne  ponosne.  Vec  darovnicama  kralja  Andrije 
I.  (11.)  od  1223.  i  Bele  III.  (IV.)  od  god.  1251.  bijahu  predji  bana  Pavla  postal!  nasljedni 
knezovi  (zupani)  u  zupi  Bribiru,  a  on  sam  bija§e  opet  nedavno  (1292.  i  1293.)  od  dva 
kralja  suparnika  primio  citavu  banovinu  Hrvatske  i  Dalmacije  kao  nasljedno  leno  za  se 
i  za  svoje  potomke  na  sva  vremena.  Anzuvinci  u  Napulju  zvali  su  ga  ponosito  svojim 
milim  »rodjakom«;  za  njegovu  milost  otimali  su  se  goridki  knezovi  u  njema^kom  carstvu, 
kao  i  Dubrovcani,  bdsanska  i  srbska  vlastela.  Kao  starjeSina  Bribirskih  knezova  (maior 
et  senior,  atque  pater)  i  Citavoga  plemena  Subica  odredjuje  on  poput  kucnog  gospo- 
dara  braci  i  sinovima  ne  samo  zemlje  i  posjede,  ne  samo  6asti  i  dohodke,  nego  i  zadatke 
i  poslove,  koje  moraju  vrsiti.  Braca  mu  knezuju  u  primorju  i  dalmatinskim  gradovima 
(knezovi   Juraj    i  :Mladin),    a    sinovi    upravljaju   pojedinim    zupama  u  hrvatskom  Zagorju. 

Kao  ban  je  knez  Pavao  I.  gotovo  svemocan  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Najmilija  mu 
je  stolica  Skradin  na  utoku  Krke  u  more;  taj  mu  je  tvrdi  grad  nekako  najzgodniji,  da 
drzi  na  okupu  i  Primorje  i  Zagorje.  Banska  vlast  digla  je  Pavla  do  velike  snage  i  ugleda, 
sad  on  opet  svojom  vrsnocom  podaje  banskoj  casti  sto  veci  sjaj.  Cini  se,  kao  da  mu 
viSe  ne  dostaje,  sto  je  ban  primorski  ili  Hrvatske  i  Dalmacije;  na  pecatu  svojem  zove  se 
on  »banom  citave  Slavonije«,  a  na  novcima  vec  je  »hercegom«  (dux),  prepustajuci  ime 
i  cast  bansku  svojim  sinovima,  koji  po  otcevoj  casti  zadobiSe  porodiCno  ime  »Banici«. 
Jo§  god.  1370.  znalo  se  na  papinskom  dvoru,  da  je  Pavao  I.  nekad  bio  »herceg«  (dux) 
Hrvatske  i  Dalmacije. 

Uz  bana  Pavla  i  Bribirske  knezove  od  plemena  Subic  gotovo  se  ni  ne  spominju 
drugi  hrvatski  knezovi,  tako  ih  je  zasjenio  sjaj  te  mocne  porodice.  U  zupi  Krbavi,  gdje 
nastava  pleme  Gusica,  stoluje  doduse  knez  Kurjak  (Cyriacus)  kao  nasljedni  zupan;  no 
taj  pradjed  silnih  poslije  knezova  Kurjakovica  vi§e  je  vazal  (kletvenik)  Pavla  bana,  nego 
xralja.  Pavao  doduSe  postiva  kneza  Kurjaka,  cijeni  ga  kao  svoga  rodjaka  i  spominje  ga 
6astno  u  svojim  izpravama;  no  zato  ipak  ne  zaca  se  pozvati  ga  na  svoj  sud  u  Vranu, 
da  mu  zabrani  dirati  u  posjede  slobodnih  i  plemenitih  Hrvata  od  plemena  Gusica.  I  knez 
Kurjak  (cognatus  noster  comes  Churiachus)  mora  pred  banom  sveCano  obecati,  da  ne  ce 
dirati  u  zemlje  slobodnih  muzeva  svoga  plemena.  Banu  Pavlu  pokoravaju  se  voljko  ili 
od  nevolje  i  knezovi  i  vojvode  od  plemena  SvaCica.  Ti  su  knezovi  u  ono  vrijeme 
stolovali  na  iztoku  Krke,  u  svojim  djedovskim  gradovima,  u  KamiCcu,  Necvenu,  a  mozda 
i  u  Sinju  na  Cetini.  Nekad  bijahu  prvi  —  ta  iz  njihova  plemena  bijaSe  potekao  Petar 
Svacic,  posljednji  kralj  hrvatske  krvi!  Nakon  pada  Petrova  potisnulo  ih  s  popriSta,  dok  se 
opet  na  po^etku  13.  stoljeca  ne  pridigose  za  kneza  Domalda  do  prvaSnje  visine.  No 
god.  1223.  opet  ih  survali,  a  mjesto  njihovo  zapremili  Bribirski  knezovi.  Nakon  zestoka 
odpora  povukli  se  knezovi  od  plemena  Svacica  opet  u  svoje  zabitne  zamke  i  gradove, 
u  one  divlje  romantiCne  krajeve  srednje  Krke,  kutreci  zlovoljno  i  izcekujuci  zgodu,  da 
§e  opet  pomole  na  vidiku  hrvatske  povjesnice.  U  to  vrijeme  svemocnoga  bana  Pavla  bio 
je  glava  tih  knezova  Juraj,  sin  Ivanov.  U  kneza  Jurja  bio  sin  Nelipic,  koji  je  malo 
poslije  —   za  dva   decenija    —    mnogo   doprinesao  tragi6nomu  padu  Bribirskih  kaezova. 

No  nije  samo  Hrvatska,  nego  i  susjedna  je  Bosna  priznavala  Pavla  bana  za  svoga 
gospodina  (dominus).  U  Dolnjim  krajevima  (partes  inferiores)  Bosne,  a  tik  uz  medju 
Hrvatsku  bio  je  knezom  Hrvatin,  sin  kneza  Stjepana.  I  taj  je  knez  Hrvatin  bio  rodjak 
bana  Pavla,  ali  uza  sve  to  njegov  vjerni  vazal.  Na  molbu  Pavlovu  bijahu  napuljski  vla- 
dari  kneza  Hrvatina  potvrdili  u  njegovu' vladanju;  pak  kao  da  to  ne  dostaje,  izdaje  i 
sam  ban  Pavao  svomu  milomu  rodjaku  Hrvatinu  2.  velja^e  1301.  povelju,  kojom  mu 
obecaje,  da  ce  ga  zajedno  sa  svojom  bracom  i  sinovima  poradi  njegovih  velikih  i  vjernih 
sluzba  vazda  §tititi,  i  braniti  njegove  zemlje  i  posjede    od    svakoga.    Knez   Hrvatin,    djed 


HRVATSKI  KNEZOVI.  t 

slavnoga  poslije  i  silnoga  hercega  Hrvoja  Vukdica  Hrvatinica,  bio  je  ne  samo  rodjak,  nego 
i  vjerni  podanik  bana  Pavla.  No  i  prava  Bosna  sve  do  Drine  slusala  je  rijec  silnoga 
bana  hrvatskoga.  Tamo  bijaSe  poslije  1290.  umro  ban  Stjepan  Kotroman,  zet  srbskoga 
razkralja  Stjepana  Dragutina.  Iza  Stjepana  Kotromana  bija§e  od  supruge  njegove  ostalo 
vise  djece,  medju  njima  Stjepan  i  Vladislav.  Za  tu  nedoraslu  djecu  prezeo  je  vladu  u 
Bosni  ban  Pavao,  te  povjerio  banovanje  najprije  bratu  svomu  Mladinu  1.,  a  zatim  sinu 
Mladinu  II.  Djecu  Stjepana  i  Vladislava  odveo  jamacno  u  Hrvatsku,  gdje  se  je  poslije 
Vladislav  ozenio  banovom  unukom  Jelenom. 

Od  mora  do  Drine,  od  Krbave  i  Like  do  Neretve  zapovijedao  je  silni  ban  Pavao. 
Svi  se  knezovi  u  Hrvatskoj  i  Bosni  klanjali  njemu  kao  svomu  gospodaru;  jedino  na 
skrajnjem  sjeverozapadu  nijesu  neki  knezovi  htjeli,  da  za  nj  znadu.  Bili  su  to  Krcki 
knezovi,  od  polovice  13.  stoljeca  zvani  Frankapani. 

Frankapani  bili  su  od  god.  1133.  (vjerojatno  vec  od  1118.)  knezovi  grada  Krka  i 
otoka  krckoga.  Ne  moze  se  ustanoviti,  da  li  su  Frankapani  bili  porijeklom  Hrvati  ili 
do§ljaci  iz  talijanskih  strana;  no  to  stoji,  da  ih  vec  u  13.  stoljecu  pisac  Rogerije  zove 
Frankapanima.  Prvi  po  imenu  poznati  knez  iz  te  porodice,  naime  Dujam,  bijaSe  oko 
god.  1118.  — 1133.  primio  grad  Krk  s  istoimenim  otokom  kao  leno  od  mletacke  obcine. 
Njegovi  potomci  stall  su  obilato  pomagati  kralje  Arpadovice  pri  njihovim  razlicitim 
podhvatima,  pak  tako  dobise  i  od  njih  zupe  i  gradove  u  leno.  Najprije  primi§e  zupu 
Mo  druse  (1193.),  onda  znamenitu  primorsku  zupu  Vinodol  od  Grobnika  i  Trsata  do 
Novoga  (grada).  NajviSe  se  proslavise  Frankapani  za  provale  Mongola,  te  ih  je  s  toga 
kralj  Bela  III.  (IV.)  obasuc  castima  i  posjedima.  No  tad  se  ocito  pokaza,  da  nije  moguce 
u  jedan  mah  sluziti  dva  gospodara.  Videci  Mlet6ani ,  kako  se  Frankapani ,  njihovi 
vazali,  priljubise  ugarsko-hrvatskim  kraljima,  proglasise  ih  za  nevjeru,  te  im  otese  otok 
Krk.  Mletadki  Ijetopisac  Andrija  Dandolo  javlja  o  tom  posve  lakonicki:  »Bartol  knez 
Krka  sa  svojim  rodom,  koji  je  prisegav  vjernost  Mletcima  drzao  kneziju  (u  Krku),  bijase 
primio  feudum  od  kralja  ugarskoga,  te  mu  se  posve  priklonio,  Na  to  duzd  lisi  njih 
kao  odmetnike  sviju  dasti  i  prava,  te  namjesti  za  kneza  svoga  sina  Lovrinca  Teupola«. 
Zgodilo  se  to  svakako  prije  god.  1248.,  jer  se  te  godine  spominje  kao  knez  u  gradu  i 
na  otoku  Krku  Mletcanin  Marko  Contareno,  a  za  vladanje  kneza  Bartola  i  njegove 
svojte  kaze  se,  da  je  vec  mnogo  prije  prestalo. 

Knezovi  Frankapani,  liseni  otoka  Krka,  nadjoSe  zaklona  u  Hrvatskoj,  gdje  su  vla- 
dali  zupama  Modrusama  i  Vinodolom,  koje  im  bijase  harni  kralj  Bela  god.  1251.  ponovo 
potvrdio.  No  vec  tom  prigodom  nagovijesta  kralj,  da  bi  moglo  nadoci  doba,  kad  bi  se 
on!  opet  dobavili  svoje  djedine.  I  zaista  se  Frankapani  vec  1260.  izmirise  s  Mletcima, 
te  im  vec  1260.  vrati  duzd  Rajnerije  Zeno  grad  i  otok  Krk  s  nekim  susjednim  otocima. 
Odsad  su  Frankapani,  podijeljeni  u  dvije  grane  (krcku  i  modru§ku),  opet  sluzili  dva  gospodara, 
te  si  svedjer  mnozili  svoju  vlast'i  imanje.  Godine  1271.  biSe  izabrani  nasljednim  potestatima 
(naCelnicima)  grada  S  en  j  a,  koju  im  6ast  i  vlast  potvrdiSe  ugarsko-hrvatski  kralji  god  1271., 
1275.  i   1279.  Pored  Senja  obladaSe  domala  i  zupom  Gackom  kao  i  gradom  OtoCcem. 

Za  borbe  izmedju  posljednjega  Arpadovica  i  Anzuvina  bila  je  porodica  knezova 
Frankapana  vrlo  brojna;  svaka  od  obiju  loza  imala  je  svoga  vladara  ili  regenta.  No  od 
svih  se  osobito  izti6e  knez  Dujam  II.,  sin  Friderika  II.,  od  kojega  su  i  potekli  svi 
potonji  Clanovi  te  porodice.  Knez  Dujam  bijase  se  u  prvi  mah  pridruzio  stranci  Anzuvina, 
te  je  6.  lipnja  1291.  zajedno  s  knezom  Radoslavom  Babonicem  odputovao  u  Napulj,  da 
tamo  pozdravi  Karla  Martella,  te  mu  pomogne  do  prijestolja.  S  toga  nije  dudo,  da  je 
poslije,  dne  8.  svibnja  1300.  napuljski  kralj  Karlo  II.  knezu  Dujmu  u  zasebnoj  povelji 
priznao  njegove  zasluge  za  kucu  Anzuvina,  te  mu  potvrdio  sve  tekovine  njegovih  predja 
kao  2upe  Modru§e,  Vinodol,  Gacku  s  Otodcem,  napokon  i  grad  Senj  i  Sast  nadelnika 
(potestata)  u   tom   gradu.    Taj    gordi  knez  Dujam,  osobiti  micenik  kralja  Karla  Roberta, 


5  •  KARLO    ROBERT. 

I 

da  Sto  da  nije  htio  znati  za  kneza  Pavla  I.,  bana  hrvatskoga  i  gospodara  Bosne.  Upiruci 
se  u  osobitu  milost  kraljevu  otimao  se  je  banskoj  vlasti  Pavlovoj;  tini  se  paCe,  da  je 
doslo  i  do  krvavih  sukoba  izmedju  njega  i  bana  Pavla.  To  slutimo  i  po  torn,  §to  je  ban 
Pavao  osobito  ugadjao  ziteljima  grada  i  otoka  Raba,  tim  starim  suparnicima  Frankapana, 
i  sto    im   je   poslije    potvrdio  tvrdi  Jablanac,  za  kojim  su  se  otimale  o6i  krdkih  knezova. 

Nije  nemoguce,  da  se  je  knez  Dujam  slabo  obazirao  na  bana  Pavla  i  za  to,  §to  je 
matica  njegova  vladanja,  zupa  Modruse,  bila  suvise  udaljena  od  sredista  Pavlove  vlasti, 
§to  se  je  sterala  na  skrajnjem  sjeveru  hrvatske  banovine,  na  samoj  medji  prema  Slo- 
vinskoj  zemlji  ili  Slavoniji.  A  u  Slavoniju  nije  dopirala  svemoc  bana  Pavla,  premda  je 
u  svoj  pecat  dao  urezati  napis  »ban  citave  Slavonije*.  Tu  u  Slovinskoj  zemlji,  od  Gvozda 
do  Kupe  i  Save,  i  od  medja  Kranjske  pak  sve  do  Bosne  gospodovali  su  opet  Babo- 
nici  (knezovi  vodiCki  ili  goridki),  koji  su  nastojali  u  slavonskoj  banovini  polufiiti  onako 
mjesto,  kako  ga  je  na  jugu  zapremao  ban  Pavao  sa  svojim  rodom.  I  Babonici  bill  su  za 
posljednjih  Arpadovica  koji  put  bani  Slavonije,  pa6e  i  bani  »6itave  Slavonije«,  a  i  sad  ih 
je  svijet  zvao  »velikim  knezovima«,  jer  im  je  vladanje  bilo  zaista  ogromno.  Ta  njihov 
je  rod  gospodovao  i  u  Kranjskoj,  u  Slavoniji  drzali  su  najznatnije  gradove  kao  Medvedgrad, 
Samobor,  Okie  na  zapadu,  a  Zrin,  Vrbaski  grad  i  Glaz  na  jugu.  Citave  zupe  i  zupanije 
bile  su  u  njihovoj  vlasti,  kao  oba  Pseta,  Gorica,  Gaj,  Dreznik  i  Novi  grad.  No  najznatniji 
bedem  i  srediste  njihove  vlasti  bio  je  tvrdi  Stenicnjak,  za  koji  se  bijaSe  vec  mnogo 
krvi  prolilo.  Stolujuci  u  Stenicnjaku  mogli  su  lakse  drzati  na  okupu  ogromno  imanje 
svoje,  a  i  po  volji  zakrcivati  prelaz  preko  Gvozda  na  jug  u  Hrvatsku. 

Knezovi  Babonici,  narocito  braca  Stjepan,  Ivan  i  Radoslav,  cudno  se  ponijese  za 
borbe  izmedju  posljednjega  Arpadovica  i  Anzuvina.  Sad  bi  se  priklonili  Andriji  Mletca- 
ninu,  sad  opet  Karlu  Robertu,  primajuci  od  oba  nagrade  za  »svoje  vjerne  slu2be<.  No 
odkad  se  je  Karlo  Robert  vjenSao  za  kralja  u  Zagrebu,  ostado§e  vjerni  njegovoj  zastavi. 

§to  su  knezovi  Babonici  bili  u  zapadnoj  i  juznoj  Slavoniji,  postadose  naskoro  kne- 
zovi Gorjanski  u  izto6noj.  Vlastnikom  grada  Gorjana  kod  Djakova  bijase  u  drugoj 
polovici  XIII.  stoljeca  neki  Ivan  od  plemena  Druzina  ili  Druzma  (Durusma,  Drusma) 
Njegov  sin,  magistar  Stjepan,  stoji  1296.  uz  slavonsku  herceginju  Tomasinu  Morosini, 
majku  kralja  Andriie,  a  vjerojatno  je,  da  je  u  to  ili  nesto  poslije  bio  ban  u  nekoj  pokra- 
jini.  Iza  magistra  i  bana  Stjepana  ostadoSe  tri  sina:  Pavao,  Ivan  i  Andrija.  Magistar  Pavao 
Gorjanski  bio  je  kastelan  grada  Pozege,  kad  je  ono  mladi  Karlo  Robert  iza  krunisanja 
u  Zagrebu  prolazio  Slavonijom,  primajuci  poklone  i  prisege  od  svojih  novih  podanika. 
Pavao  Gorjanski  pohitao  iz  Pozege  k  Savi,  kojom  je  mladi  kralj  plovio,  poklonio  mu  se, 
predao  mu  Pozegu  i  prisegao  mu  vjednu  vjernost.  I  tu  je  prisegu  rod  Gorjanskih  odrzao 
kao  ni  jedna  druga  velikaska  porodica  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj.  Kroz  stoljece  i  pol  ostali 
su  Gorjanski  najtvrdji  bedem  vlasti  Anzuvina  i  njihovih  bastinika  sve  do  kralja  Matije 
Korvina.  A  kako  im  se  je  ba§tina  sterala  na  domaku  banovini  Ma^vi,  oni  su  podjedno 
redovito  bili  i  bani  maivanski,  stojeci  vazda  na  strazi  prema  Srbiji  i  njezinim  vladarima, 
koji  su  svedjer  hlepili  za  tom  banovinom  i  tvrdim  Biogradom. 

No  ba§  u  taj  par  nije  bilo  prijeke  potrebe,  da  stanu  na  obranu  Madve  Jo§  od 
god.  1282.  upravljao  je  Macvom  srbski  razkralj  Stjepan  Dragutin,  po  svojoj  zeni 
Katarini  rodjak  izumrlim  Arpadovicima  i  nedavno  okrunjenomu  Anzuvincu  Karlu  Robertu. 
Li§en  od  svoga  mladjega  brata  Urosa  II.  Milutina  srbskoga  prijestolja,  sklonio  se  Stjepan 
Dragutin  u  Ugarsku,  gdje  mu  je  §urjak  Ladislav  III.  (IV.)  Kumanac  povjerio,  da  upravlja 
Macvom,  Bosnom,  zatim  Srijemom,  Biogradom  i  Branicevom.  Ne  zna  se,  kako  je  u  obce 
vladao  taj  najnoviji  kletvenik  ugarskih  Arpadovica;  po  poslanicama  rimskih  papa  od 
god.  1291.  sudeci  progonio  je  odiudno  patarenske  krivovjerce  u  svojoj  oblasti,  za  Sto  ga 
je  papa  i  primio  u  zaStitu  sv.  Petra.  Za  borbe  Andrije  Mletcanina  s  Anzuvinima  pristajao 
je  jamaino  uz  potonje,  pa6e  i  sin  njegov  Vladislav  bio  je  ocit  privrzenik  Karla  Martella. 


KARI.O    ROBERT    BORl    SE    S    PROTUKRALJIMA. 


S  toga  je  napuljski  dvor  i  odlikovao  srbskoga  kraljevica.  Jos  19.  kolovoza  1292.  izdade 
napuljski  kralj  Karlo  II.  povelju,  u  kojoj  spomenu  >iskrenu  odanost,  koju  je  velemozni 
muz  Vladislav,  prvorodjeni  sin  svijetloga  principa  Stjepana,  kralja  Srbije,  odavna ' njemu 
izkazivao,  te  mu  je  neprekidno  izkazuje,  pak  s  toga  podjeljuje  njemu  i  njegovim  nasljed- 
nicima  za  sva  vremena  hercegovinu  Slavoniju  (ducatum  Sclavoniae),  izuzev  zemlje,  koje 
posjeduje  ban  Radoslav  (Babonic)  sa  svojom  bracom,  nadalje  zemlje,  koje  drze  unutar 
recene  oblasti  knez  Ivan  krcki,  modru§ki  i  vinodolski  sa  svojim  bratom,  kao  i  knez 
Dujam,  bratic  pomenutoga  kneza  Ivana,  all  samo  dotle,  dok  potonji  uztraju  u  vjernosti 
prema  kralj u. 

Kraj  takili  prilika  prilidno  je  vjerojatno,  da  je  razkralj  Stjepan  Dragutin  sa  svojim 
sinom  Vladisiavom  i  dalje  ostao  odan  kuci  Anzuvina,  i  da  je  novi  kralj  Karlo  Robert 
bar  u  prvi  kraj  mogao  biti  siguran,  da  mu  ne  ce  nitko  smetati  na  granici  srbske  drzave. 

(Karlo  Robert  bori  se  s  pr  otukralj  ima  1301. — 1309).  Najmocniji  knezevski 
rodovi  hrvatskoga  kraljevstva  bijahu  odu§evljeno  docekali  i  priznali  mladoga  kralja  Karla 
Roberta  Anzuvinca.  No  bilo  je 
u  hrvatskim  zemljama  i  protiv- 
nika  njegovih.  Dalmatinski  gra- 
dovi,  narocito  Spljet  i  Trogir, 
bijahu  ostali  vjerni  Andriji  sve 
do  smrti  njegove;  pace  ni  poslije 
smrti  njegove  ne  htjedose  kroz 
dvije  tri  godine  priznati  Karla 
Roberta,  vec  spominjahu  u  svo- 
jim izpravama,  da  je  >prijestolje 
ugarskoga  kraljevstva  izpraz- 
njeno«  (vacante  sede  regni  Hun- 
garici).  Zanimljivo  je,  da  ni  ban 
Pavao,  a  ni  brada  njegova,  koji 
su  vr§ili  knezevsku  cast  u  tim 
gradovima,  nijesu  mogli  izraditi, 
da  dalmatinske  obcine  priznadu 
hrvatskoga  izabranika.  A  za 
dalmatinskim  obcinama  povo- 
dili  se  i  hrvatski  primorski  gra- 
dovi,  narodito  Senj  (1302.), 
premda  mu  je  bio  nadelnikom 
(potestas)  knez  Dujam  Fran- 
kapan. 

Nepovoljnije  bile  su  prilike  po  Karla  u  Slavoniji.  Tu  je  bio  zestok  protivnik  njegov 
zagrebacki  biskup  Mihajlo,  koji  je  za  predja§njih  prijestolnih  borba  sila  zla  pretrpio  od 
privrzenika  anzuvinskih,  tako  da  se  je  na  posljedku  morao  ukloniti  iz  Zagreba  i  otici  u 
Ugarsku.  No  najze§ci  neprijatelji  njegovi  bijahu  knezovi  Gisingovci,  braca  Henrik  i 
Ivan.  Dok  je  zivio  Andrija  Mletcanin,  Gisingovci  su  stajali  sad  uz  jednoga  takmaca,  a 
sad  uz  drugoga;  no  dim  je  posljednji  Arpadovic  umro,  oduproSe  se  svom  snagom 
mladomu  Karlu. 

A  vlast  Gisingovaca  bijaSe  velika  tako  u  Ugarskoj,  kao  u  Slavoniji.  §to  je  ugarskih 
zupanija  na  jugu  Dunava  uz  medju  austrijsko-Stajersku:  sopronjska,  mo§onjska,  zeljezna 
i  zalajska,  svima  su  zapovijedala  ta  silovita,  hajdudka  braca.  Knez  Ivan  banio  se  u 
sopronjskoj  i  moSonjskoj  zupaniji,  a  knez  Henrik  obladao  simezkom,  tolnanskom,  baranj- 
skom,  a  napokon  i  bodrozkom.  K  tomu  se  Sirila  njihova  vlast  i  preko  Drave:  tu  su  u  krize- 


Karlo  Robert. 

Iz  ilustrovane  kronike  (chronicon  pictum)  u  Beiu. 


g  KARLO    ROBEBT. 

vackoj  zupaniji  posjedovali  prostranih  imanja,uzino  grad  Koprivnicu.  Henrik  se  na  posljedku 
otimao  i  za  baniju  citave  Slavonije,  koju  su  cast  prije  vise  puta  obnasali  starija  braca  njegova. 

Bas  ti  Gisingovci  bijahu  od  god.  1301.  najzesci  pobornici  one  stranke,  koja  je  ne- 
umorno  snovala  i  radila,  da  se  Karlo  Robert  lisi  vladanja  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  Cinilo 
se  na  prvi  mah,  da  ce  ta  stranka  i  pretegnuti,  poSto  je  i  sam  papa  Bonifacije  VIII. 
nekako  smalaksao  poradi  nezgoda,  §to  ih  je  patio  od  francuzkoga  kralja,  rodjaka  Anzu- 
vina.  U  Ugarskoj  se  stvorila  tada  jaka  stranka,  koja  je  pregnula,  da  zakrci  Karlu  put 
do  prijestolja  Stranci  toj  stade  na  celo  sam  palatin  Matija  Cak  Trencinski,  a  oko  njega 
skupi§e  se  erdeljski  vojvoda  Ladislav,  tavernik  Dominik,  braca  Gisingovci,  napokon 
gotovo  svi  duhovni  velikasi  osim  nadbiskupa  ostrogonskoga.  Ovi  ne  htjedose  ni  cuti  za 
Karla,  jer  je  bio  papin  sticenik;  oni  ne  dadose,  da  rimska  stolica  namece  kralja  Ugarskoj 
i  da  razpolaze  s  krunom  sv.  Stjepana,  kao  da  je  Ugarska  leno  rimske  stolice. 

Ta  narodna  stranka  stala  se  ogledati  za  vladarem,  koga  bi  uzvisila  na  prijestolje. 
Na  Albertina  Morosina,  ujca  kralja  Andrije,  nije  nitko  ni  pomisljao.  No  bilo  je  jo§ 
rodjaka  arpadovaSkih  po  tankoj  lozi.  Napokon  je  iza  smrti  Andrije  ostala  kci  Elizabeta, 
zaru6ena  jos  1298.  s  ceskim  kraljevicem  Veceslavom.  Ali  ni  na  nju  nije  se  nitko  oba- 
zirao.  Svracale  se  oci  poglavito  na  dva  strana  vladara,  na  Otona,  vojvodu  bavarskoga, 
kojega  je  mati  Elizabeta  bila  rodjena  kci  kralja  Bele  III.  (IV.),  a  zatim  na  6eskoga  kralja 
Veceslava  II.,  kojega  je  majka  Kunigunda  bila  kci  Ane  Rastislavovne,  a  ova  opet  kci 
Bele  III.  (IV.)  i  sestra  Stjepana  VI.  (V.).*  Narodna  stranka  ugarska,  kojoj  se  poslije 
pridruzise  mnogi  gradovi,  narocito  Budim,  pozove  na  prijestolje  najprije  Otona  Bavar- 
skoga, a  kad  se  taj  ne  odazove,  posla  u  Ijetu  1301.  poslanike  u  Cesku  kralju  Veceslavu. 
No  ni  taj  ne  pribvati  ponudjene  mu  krune  za  sebe,  vec  ponudi  Ugrima  svoga  dvanaest- 
godisnjega  sina,  takodjer  Veceslava,  za  kralja.  Poslanici,  udobrovoljeni  bogatim  darovima 
i  obecanjima,  uzese  mladoga  Veceslava  sa  sobom  u  Ugarsku,  te  ga  povedose  u  Stolni 
Biograd,  gdje  ga  kolocki  nadbiskup  27.  kolovoza  okruni  kraljevskim  vijencem.  Novi  kralj, 
koji  je  svoje  dosadanje  ime  Veceslav  promijenio  u  Ladislav,  podje  zatim  u  Budim, 
gdje  su  ga  gradjani  razkriljenih  ruku  docekali.  Tu  nagradjiva§e  svoje  privrzenike.  Matiju 
Caka  potvrdi  za  palatina,  te  mu  darova  zupanije  TrenSin  i  Njitru,  kao  i  sva  kraljevska 
imanja,  gradove  i  varosi,  koje  bijase  na  ma  koji  god  nacin  stekao,  u  ba§tinu  za  sve  vijeke. 
Jednako  nadijeli  i  Gisingovce.  Knezu  Ivanu  izplati  mnogo  novca,  §to  mu  bijase  predao 
Ostrogon,  a  poslije  ga  obasu  i  fiastima.  Mladjega  brata  Henrika  Gisingovca  imenovaopet 
banom  citave  Slavonije.  Vec  20.  listopada  1301.  izdavaSe  Henrik  kao  ban  citave  Slavo- 
nije (banus  tocius  Sclauonie),  podjedno  zupan  simezki  i  tolnanski,  po  nalogu  i  puno- 
vlasti  kralja  Ladislava  razne  izprave  (significamus,  quod  cum  nos  ex  precepto  et  mandato 
domini  regis  nostri  Ladislai,  illustris   regis  Ungarie,  post  coronationem  eiusdem  ....). 


*POSLJEDNJI   ArPADOVICI    I    NJIHOVI    RODJACI 
Andrija  I.  (II.) 


Bela  III  (IV). 
1235—1270 


1205-  1235 

Koloman 
t    1241 


Stjepaa  VI  (V). 

1270 — 1'?72 


Ladislav  III  (IV). 
1272 — 1290 


Marija, 

suprug 

Karlo  II. 

Napuljski 

Karlo  Martcll 

t  "95 
Karlo  Robert 


Katarina,  su- 
prug Stjepan 
Drsgutin,  raz- 
kralj  srbski 
(ti3i6). 

Vladislav 
1292 


Ana  (Agnes), 
suprug  Rastislav 
Hali£ki,  onda  ban 
Madve 

Kunigunda,  suprug 
OtolOar  II,,  kralj 
CeSki    (f   1278) 

Vedeslav  II. 
t  1305 


Elizabeta, 

suprug  Henrik, 

vojvoda  bavarski 

Oto,  vojvoda   ba- 
varski   protukralj 
ugarski 
1305  — 1307 


Stjrpan, 
supruga  Tommasina 
Morosini 

Andrija    II    (III). 
1290  ~ 1301 


Vedeslav    III.    ili    Ladislav    V ,  (IV) 
kralj  ugarski  1301— 1305. 


protu 


Elizabeta, 

zarudena    1298. 

s  Vedeslavom  III. 


k 


KARLO  ROBERT  BORI  SE  S  PROTUKRALJIMA.  _ 

Medjutim  se  i  oko  Karla  Roberta  skupila  dosta  brojna  stranka.  Na  delu  joj  bijase 
ostrogonski  nadbiskup  Gregorije,  zatim  njitranski  biskup  Ivan.  Cini  se,  da  se  je  Karlu 
pridruzio  i  zagrebacki  biskup  Mihajlo.  Od  svjetovnih  velika§a  stajahu  uz  Karla  poglavito 
knezovi,  zupani  i  plemenita  vlastela  slavonska.  Planuo  zestok  gradjanski  rat  i  u  Ugarskoj 
i  u  Slavoniji.  Privrzenici  Karlovi  provalise  jo§  god.  1302.  sa  svojim  kraljem  sve  do  Bu- 
dima,  poharase  okolicu  njegovu,  pace,  cini  se,  prodrijese  u  sam  grad,  koji  je  tada 
cestimice  izgorio.  Ali  napokon  bi§e  ipak  prinudjeni  na  uzmak. 

Rat  izmedju  oba  protukralja,  od  kojih  je  Karlu  bilo  trinaest  godina,  a  Ladislavu 
dvanaest,  bjesnio  je  citave  godine  1302.  Bit  ce,  da  su  privrzenici  Ladislavljevi  bili  jaci, 
te  je  Ladislav  nagradio  Ivana  Gisingovca  time,  sto  ga  je  u  travnjuimenovao  palatinom. 
No  naskoro  stade  stranka  Karlova  jacati.  Dogodi  se,  te  pomrijeSe  neki  crkveni  dosto- 
janstvenici,  kao  nadbiskup  koloc^ki  Ivan  i  pecuvski  biskup  Pavao,  a  njih  zamijenise  pri- 
vrzenici Karlovi.  Napokon  ustade  opet  odlucni  papa  Bonifacije  VIII.  za  svoga  §ticenika 
On  pozove  poslanicom  od  10.  lipnja  1302.  oba  protukralja,  da  za  §est  mjeseci  dodju 
pred  njegov  sud;  a  kad  se  ni  6eski  kralj  ni  sin  njegov  Ladislav  ne  htjedose  podvrci 
njegovu  sudu,  izrece  papa  3I.  svibnja  1303.  konacnu  odluku.  Papa  dokazivase,  da  se 
ceski  kralj  i  sin  njegov  jedino  upiru  na  izbor,  a  taj  ne  vrijedi,  posto  je  Ugarska  nasljedna 
kraljevina.  Nasuprot  je  kraljica  Marija  kao  prvorodjena  kci  kralja  Stjepana  VI.  (V.)  naj- 
bliza  bastinica  i  pravna  nasljednica  svoga  brata  Ladislava  Kumanca;  s  toga  je  i  njezin 
sin  Karlo  Martell  bio  za  zivota  svoga  malo  ne  obcenito  priznat,  a  naroSito  od  rimske  stolice. 
Papa  izjavi,  da  jedino  Mariju  i  njezina  unuka  patri  pravo  na  ugarsko  prijestolje,  te  zapo- 
vjedi  svima  ziteljima  u  drzavi  pod  kaznom  crkvenoga  prokletstva,  da  se  njima  pokora- 
vaju  i  da  im  pomazu;  one  pak.  koji  bijahu  prisega  vjernosti  polozili  kralju  Ladislavu, 
odrijesi  papa  od  te  prisege. 

Presudu  papinu  razglasise  ugarski  nadbiskupi  po  citavoj  drzavi.  Sada  se  stadose 
redom  odmetati  privrzenici  Ladislavljevi,  narocito  pak  duhovnici  i  crkovnjaci.  Pace  i  silni 
Matija  Cak  od  Trencina  iznevjeri  se  Ladislavu,  te  se  poslije  pridruzi  Karlu.  Napokon 
moradose  potonjega  priznati  i  dalmatinski  gradovi,  cemu  je  mnogo  doprinesao 
spljetski  nadbiskup  Petar,  nekadanji  dvorski  kapelan  kraljice  Marije  i  odlufini  privrzenik 
Anzuvina.  Cim  se  bija§e  razglasila  papina  presuda,  posla  on  u  primorske  gradove  svoje 
Ijude,  neka  pozovu  zitelje,  da  joj  se  pokore.  U  Trogiru  osvanu  u  kolovozu  1303.  magistar 
Lovrinac,  vikar  spljetskoga  nadbiskupa  Petra,  te  21.  kolovoza  zaprijeti  u  stolnoj  crkvi 
sv.  Lovrinca  u  ime  pape  i  nadbiskupa  crkvenim  prokletstvom,  ako  ne  priznadu  kralja 
Karla.  Na  to  zakljudi  obcinsko  vijece,  da  biljeznici  imaju  odsad  u  javnim  izpravama 
spominjati  ime  ugarskoga  kralja  Karla.  I  zaista  se  u  svim  potonjim  spisima  dalmatinskih 
gradova  izrijekom  kaze:  >za  vladanja  gospodina  nasega  Karla  Roberta,  kralja  Ungarije« 
(regnante  domino  nostro  Carolo  Roberto,  rege  Ungariae.) 

Odluka  pape  Bonifacija  VIII.  uzpiri  medjutim  jos  jaci  plamen  gradjanskoga  rata,  u 
koji  se  poslije  uplete  i  njemadki  car  Albrecbt  I.  iz  kuce  Habsburg.  Ratovalo  se  ne  samo 
u  Ugarskoj,  nego  je  Karlo  Robert  s  carem  Albrechtom  provalio  i  u  Cesku.  U  to  vrijeme 
grozno  je  po  Slavoniji  razao  i  harao  ban  Henrik  Gisingovac,  radeci  da  zatre  privrzenike 
Karlove.  Najvise  se  je  borilo  u  iztotnoj  Slavoniji,  gdje  je  Henrika  suzbijao  vjerni  i  nepoko- 
lebivi  Pavao  Gorjanski,  kastelan  grada  Pozege.  Pavlu  pomagao  je  jo§  Aleksandar  Aleksan- 
drovid  od  plemena  Aba,  gospodar  Nasica,  i  vi§e  manjih  plemica.  Sta  je  sve  u  to  vrijeme 
prepatio  Pavao  Gorjanski,  pripovijeda  poslije  potanko  sam  kralj  Karlo  Robert:  >Kad  je 
vojska  bana  Henrika.  na§ega  odmetnika,  pusto§ila  zupaniju  Vukovo  (de  Wolko),  te  varos 
Engh  zvanu  svih  njezinih  pokretnih  imanja  li§ila,  pomenuti  je  magistar  Pavao  muzevno 
udarao  na  recenu  vojsku  i  s  njom  se  borio,  ugrabljeno  blago  pokrajini  povratio  i  onu 
varos  neostedenu  spasao,  pri  tern  je  sam  dopanuo  smrtonosnih  rana.  Kad  su  na  to  sinovi 
Bagunovi    s   vojskom   ili  detama  redenoga  bana  Henrika  zupaniju  Pozegu    pustoSili  i  sve 


jQ  0  KARLO    EGBERT. 

do  tvrde  Pozege  razorili,  pootevsi  stvari  i  blago  tamo§njih  zitelja,  i  opet  je  pomenuti 
magistar  Pavao  zajedno  s  naSim  vjernima  onoga  kraja  sinove  Bagunove  neprijateljski 
suzbijao  i  pobjedu  nad  njima  odrzao.  On  je  tada  saSuvao  onaj  kotar,  ali  je  dopanuo 
smrtnih  rana,  posto  bi  konj,  na  kojem  je  jahao,  u  onom  boju  ubijen.  Nadalje  kad  su 
Ijudi  ili  puci  zupanije  Pozege,  povjerovavsi  kuznim  govorima,  pristali  uz  nasega  protiv- 
nika,  recenoga  bana  Henrika,  te  se  odmetnuli  od  nasega  velicanstva,  i  opet  je  magistar 
Pavao  s  na§im  vjernim  sluzbenicima  udario  na  sabrane  odmetnike  u  selu  Paka,  svladao 
ih,  te  ih  prinudio  da  nam  se  pokore.  I  torn  je  prigodom  zadobio  tezkih  rana«. 

Borbe  u  Slavoniji  u  zupaniji  Pozegi  i  Vukovu  bjesnile  su  negdje  god.  1303.  i  1304. 
Banu  Henriku,  koji  je  drzao  sve  ugarske  zupanije  na  sjeveru  Drave,  a  k  tomu  i  prostrane 
posjede  u  zupaniji  krizevatkoj,  bilo  je  posve  lako  provaljivati  u  iztoCnu  Slavoniju.  U 
sijeCnju  (23.)  1305.  boravi  ban  Henrik  u  Vukovu  (in  Wlkou)  kod  sv.  Jurja,  te  sudi  sud. 
On  odgadja  neko  ro6iste,  posto  seje  upravo  tada  jedna  pruca  se  stranka  desila  u  njegovoj 
sluzbi  (quia  iidem  nostris  sunt  ad  presens  serviciis  occupati)  Mora  te  je  ban  Henrik 
stra§no  razao  medju  svojim  protivnicima,  jer  je  novi  ostrogonski  nadbiskup  bio  prinudjen, 
da  31.  srpnja  1305.  kazni  njega  i  brata  mu  Ivana  crkvenirn  prokletstvom,  a  sve  zemlje 
njihove  interdiktom.  No  kletve  nadbiskupove  nijesu  mnogo  djelovale;  Henrik  Gisingovac 
ostao  svemocan,  te  se  je  ponosito  pisao:  »ban  citave  Slavonije,  magistar  tavernika  kralja 
ugarskoga,  zupan  Simezki,  tolnanski,  baranjski  i  bodrozki«. 

U  to  se  sudbina  ugarskoga  prijestolja  odlucila  na  drugoj  strani.  Jos  u  lipnju  1304. 
bija§e  Ceski  kralj  Veceslav  II.  sa  znatnom  vojskom  provalio  u  Ugarsku,  da  ucvrsti  vla- 
danje  svoga  sina.  No  njemaSki  car  Albrecht,  saveznik  Karla  Roberta,  udari  ga  na  to 
drzavnim  progonom,  te  posla  svoga  sina  Rudolfa  s  vojskom  na  Moravu.  Tako  bi  Veceslav 
prinudjen,  da  se  vrati  na  obranu  svoga  kraljevstva.  Na  polazku  iz  Ugarske  povede  sa  sobom 
sina  svoga,  vec  okrunjenoga  kralja  Ladislava,  a  s  njim  ponese  kuci  krunu,  mac  i  plait 
sv.  Stjepana.  Sada  provaliie  i  Albrecht  i  Karlo  Robert  u  Cesku  i  prodrijese  do  Kutne 
gore.  Ali  ih  na  to  sreca  izdade,  te  moradoSe  uzmaknuti.  Slavodobitni  Veceslav  bio  bi 
im  sasvim  odolio,  ali  umre  21.  lipnja  1305.  od  susice  u  svojoj  34.  godini.  Mladi  njegov 
tek  Sestnaestgodisnji  sin  Veceslav  III.  utanaSi  zatim  5.  kolovoza  1305.  mir  s  carem 
Albrechtom,  razvrgnu  zaruke  s  Elizabetom,  kcerju  posljednjega  Arpadovica,  te  se  u 
listopadu  iste  godine  ozeni  Violom,  kderju  tjesinskoga  vojvode.  Kako  je  odsad  bio 
zaokupljen  svojom  djedovskom  kraljevinom,  a  i  borbama  za  polja6ko  prijestolje,  nije  vise 
dospijevao,  da  se  sam  dalje  natjece  za  Ugarsku. 

Ali  ipak  ne  htjede,  da  je  prepusti  svomu  takmacu  Karlu.  Jos  iste  godine  1305. 
sastade  se  Veceslav  lit  u  Brnu  s  bavarskim  vojvodom  Otonom,  te  mu  sporazumno  sa 
svojim  nazocnim  privrzenicima  ustupi  sva  svoja  prava  na  Ugarsku.  Podjedno  mu  predade 
krunu,  mac^  i  plast  sv.  Stjepana. 

Za  novoga  protukralja  Otona  nijesu  prilike  bile  tako  zgodne,  kao  nekad  za  Vece- 
slava.  Ta  on  nije  mogao  ni  uci  u  Ugarsku;  na  sjeverozapadu  branio  mu  ulaz  Matija  Cak 
od  Trendina,  a  na  zapadu  zakrcio  mu  prolaz  kroz  Austriju  tamosnji  vojvoda.  Kradomice, 
obukav  se  u  odijelo  obicna  trgovca,  do^uljao  se  Oto  kroz  Austriju  s  male  pratnje  do 
Sopruna,  gdje  ga  doceka§e  Gisingovci.  Oni  ga  odvedose  u  Budim,  a  odanle  u  Stolni 
Biograd,  gdje  ga  6.  prosinca  1305.  canadski  biskup  Antun  i  vesprimski  Benedikt  ovjen- 
ca§e  krunom  sv.  Stjepana  Ali  novi  kralj  ne  nadje  mnogo  privrzenika.  Nekad  tako  brojna 
narodna  stranka  bijaSe  se  gotovo  ved  razpala;  jedini  Sasi  u  Erdelju  bijahu  Otonu  iskreno 
odani.  Gisingovcima,  njegovim  poglavitim  pobornicima,  bijase  mozda  vec  prije  njegova 
dolazka  u  Ugarsku  Karlo  Robert  oteo  tvrdi  Ostrogon.  Na  pocetku  veljaSe  1307.  nala- 
zimo  Otona  u  Varadinu;  odanle  podje  u  proljece  u  Erdelj,  da  se  tamo  vjenda  s 
kcerju  mocnoga  vojvode  Ladislava  Apora,  i  tim  ojaca  svoje  stanje.  No  izdajnidki  vojvoda 
zarobi  ga  i  baci  u  tamnicu,  otevii  mu  krunu,  maC  i  plait  sv.  Stjepana.  Sad  je  nevoljnik 


KARLO    ROBEBT    BORl    SE    S    PROTUKRAUIMA.  1 1 

dugo  6amio  u  zatvoru,  na  sto  ga  vojvoda  predade  knezu  crveno-ruskomu,  koji  ga  tek 
poslijc  nove  godine  1308.  pusti  na  slobodu.  Otona  bijase  minula  volja,  da  se  natjece  za 
prijestolje  u  Ugarskoj. 

Godine  1307  6inilo  se,  da  se  je  Karlo  Robert  sretno  rije§io  svih  svojih  takmaca. 
I  novi  papa  Klement  V.,  koji  bijase  prenio  svoju  stolicu  u  Avignon  po  zelji  francuzkoga 
kraljd,  pregnuo  raditi  za  lticenii<a  rimske  stolice.  Dne  1.  lipnja  1307.  obladao  Karlo 
Robert  Budimom,  a  10.  kolovoza  izdao  papa  Klement  bullu  u  prilog  Karlu,  zaprijetivsi 
prokletstvom  i  interdiktom,  kao  i  gubitkom  6asti  i  imanja  svima,  koji  bi  se  niemu  opi- 
rali.  Dva  mjeseca  zatim,  u  listopadu  1307.  sastade  se  drzavni  sabor  ugarski  na  polju 
Rakosu  kod  Peste,  gdje  se  skupi  uz  brojne  biskupe  i  duhovnike  i  velik  broj  svjetovnih 
velikasa,  pade  i  bivSih  protivnika  Anzuvina.  ZakljuSeno  bi,  da  se  Karlo  i  njegovi  po- 
tonici  prime  za  kralje  i  naravne  gospodare,  kako  se  to  pristoji  po  zakonitom  nasljedsivu. 
Svi,  koji  bi  se  kratili,  da  mu  se  pokore,  ili  ne  bi  htjeli  predati  mu  kraljevska  imanja 
ili  placati   dace,    bise  proglaseni  za  izdajice  i  neprijatelje  domovine. 

Jedino  Gisingovci  i  erdeljski  vojvoda  Ladislav  Apor,  u  kojega  bijahu  krunske  drago- 
cjenosti,  ne  htjedose  jos  znati  za  kralja  Karla.  Njima  se  pridruzi  Matija  Cak  Tren- 
dinski,  koji  se  bija§e  opet  odmetnuo,  da  bude  posve  samosvojan  u  svojoj  knezevini. 
Stalo  se  raditi,  da  se  i  ti  mocni  velikasi  prikupe,  kad  se  najednom  proti  Karlu  podize 
novi  suparnik,  srbski  razkralj  Stjepan  Dragutin,  po  svojoj  supruzi  Katarini  svojak 
izumrlih  Arpadovica.  I  on  se  pomamio  za  krunom  sv.  Stjepana,  valjda  da  njom  ovjen6a 
svoga  sina  Vladislava,  kojemu  bijase  nestalo  nade,  da  bi  se  ikad  mogao  popeti  na 
srbsko  prijestolje.  Stjepan  Dragutin,  gospodar  Macve,  stao  ugovarati  s  mocnim  erdeljskim 
vojvodom  Ladislavom  Aporom.  Utanacise,  da  ce  kci  vojvodina,  nesudjena  supruga  zaro- 
bljenoga  Otona,  poci  za  Dragutinova  sina  Vladislava.  U  isti  mah  stao  Dragutin  progoniti 
privrzenike  Anzuvina  u  svojim  oblastima.  Premamio  i  Ivana  Erardova,  koji  je  zatim  ustao 
na  magistra  Ugrina,  zupana  u  Vukovu  i  Srijemu.  Ivan  Erardov  sa  svojim  ortacima  ne- 
milo  razao  i  bjesnio  po  Srijemu,  progoneci  prista§e  Anzuvina.  No  i  tu  pomoze  Karlu 
vrli  Pavao  Gorjanski.  On  skupi  po  izbor  6etu  vjernih  podanika,  udari  na  Ivana,  zarobi 
ga  i  predade  ga  magistru  Ugrinu.  Tako  oslobodi  Pavao  domovinu  od  velike  pogibli, 
koja  joj  bijase  propascu  zaprijetila  (patriam  ab  excidio,  quod  sibi  uerisimiliter  intentabatur, 
liberauit). 

Borba  sa  srbskim  razkraljem  i  njegovim  privrzenicima  mora  da  je  bila  zestoka  i 
uporna,  Stanje  Ugarske  i  Slavonije  bilo  je  s  toga  vrlo  tuzno.  U  prosincu  1308.  zaklinjase 
mletacki  duzd  Petar  Gradonigo  knezove  Frankapane,  neka  nipo§to  ne  udadu  u  Ugarsku 
mladu  kneginju  Zanetu,  kcer  pokojnoga  kneza  Leonarda.  Neka  promotre,  kakav  su  zivot 
provodile  mnoge  zene  od  kuce  krdkih  knezova,  koje  su  bile  udate  u  Ugarskoj,  i  kako 
su  napokon  svrsile;  neka  vide  takodjer  >vrlo  lo§e,  pade  kuzno  stanje,  koje  sada  vlada 
u  Citavu  kraljevstvu  Ugarske  kao  i  u  dijelovima  njegovim  (pessimum  immo  pestiferum 
statum,  qui  ad  presens  viget  in  toto  regno  et  partibus  Hungarie).  Jo§  1.  rujna  1308. 
boravi  Karlo  Robert  u  Petrovaradinu,  po  svoj  prilici  da  smiri  posljednje  trzaje  odpornika; 
a  na  to  se  zuri  preko  Czegleda  u  Badim,  kamo  je  dolazio  u  isto  vrijeme  papinski 
legal  Gentilis. 

Sreca  bija§e  po  Karla  Roberta,  da  je  papa  izabrao  ba§  ovoga  umnoga,  vjestoga 
i  pomirljivoga  kardinala,  da  kao  namjestnik  njegov  u  Ugarskoj  utre  put  do  prijestolja 
izabraniku  rimske  stolice.  Kardinal  Gentilis  prolazio  kroz  Dalmaciju  (u  Spljetu  16.  lipnja 
i  13.  srpnja),  zatimHrvatskom,  gdje  je  u  Senju  17.  kolovoza  1308.  Andriju,  sina  rabskoga 
kneza  Marka  Mihajlova,  imenovao  svojim  dvorjanikom,  nadalje  Slavonijom,  gdje  je 
29.  rujna  kod  Zagreba  prisustvovao  nekoj  parbi  izmedju  zagrebadkoga  biskupa  i  knezova 
Baboni6a  radi  Medvedgrada.  Jama6no  je  kardinal  na  polazku  kroz  hrvatske  zemlje  bodrio 
prijatelje    Anzuvina.    Do§av   napokon    8.  studenoga  u  Budim  nastojao  je  svom  snagom  i 


KAHLO  ROBERT. 


%je§tinom  svojom,  da  predobije  posljednje  i  najznamenitije  protivnike  Karlove.  Knez  Ivan 
Gisingovac  bijase  se  jos  u  travnju  1308.  pokorio,  a  brat  njegov  Henrik,  ban  citave  Sla- 
vonije,  dade  se  sada  od  Gentila  skloniti,  te  priznade  Karla  za  svoga  kralja.  Napokon  se 
kardinal  10.  sludenoga  sastade  i  s  Matijom  Trendinskim,  pak  i  njega  izmiri  sa  svojim 
sticenikom.  Gentilis  imenova  Matiju  zastavnikom  i  zastitnikom  crkve,  a  kralj  mu  podijeli 
cast  tavernika  i  zajedno  mu  povjeri  kraljevski  grad  u  Budimu. 

Malo  zatim,  dne  18.  studenoga  sastade  se  u  Budimu  obci  drzavni  sabor,  koji  bijase 
legat  sazvao.  Skupilo  se  sila  svijeta:  Henrik  Gisingovac  dosao  sam  glavom;  Matija  Tren- 
cinski  i  Ladislav  Apor,  erdeljski  vojvoda,  poslali  svoje  zastupnike.  Kad  je  legat  27.  stude- 
noga u  oduljem  govoru  izlagao  prava  papinske  stolice  u  pogledu  Ugarske,  prekidose  ga 
velikasi  i  plemici  glasnim  mrmljanjem.  Stadose  dovikivati,  da  ni  papi  ni  njegovu  legatu 
ne  pristoji  pravo,  da  namjestaju  kralja  u  Ugarskoj.  Legat  smije  samo  onoga,  kojega  su 
oni  sami  po  starom  obicaju  na  prijestolje  podigli,  u  ime  papinske  stolice  potvrditi.  Pak 
i  u  buduca  vremena  smjeti  ce  crkva  kruniti  za  kralja  samo  onoga,  koji  potjece  iz  kraljev- 
skoga  roda,  i  koji  je  od  njih  slozno  izabran.  Mudri  i  oprezni  Gentilis  oditova  na  to,  da 
je  on  jedino   na  molbe,   kao   i  s  narocitom  privolom  prelata,  baruna  i  plemica   potvrdio 

Karla  za  kralja,  poSto  mu  to  prijestolje  ugarsko  kao 
potomku  stare  kraljevske  porodice  pripada.  Sad  bi  Karlo 
od  svih  nazocnih  priznat  za  kralja;  oni  mu  se  poklonise, 
poloziSe  zakletvu  vjernosti,  dadose  mu  poljubac  mira,  te 
ga  uz  glavno  klicanje  nosahu  na  svojim  ledjima  po 
saboru.  Sinoda,  koja  se  bijase  poslije  pocetkom  prosinca 
u  Budimu  sastala,  i  kojoj  je  legat  predsjedao,  zaprijeti 
prokletstvom,  interdiktom  i  gubitkom  casti  i  imanja  svima, 
koji  bi  se  jos  i  sada  kratili  priznati  Karla,  te  mu  ne 
htjeli  predati  kralj evska  imanja. 

Ogromna  vecina  ugarskih  staleza  nije  se  jamacno 

na  to  obazirala,  sto  je  Karlo  Robert  bio  jos  god.  1300. 

okrunjen  u  Zagrebu,  vec  je  zahtijevala,   da  se  obcenito 

priznati  kralj  sada  ponovo  ovjenca  krunom  sv.  Stjepana. 

No  ta  kruna  bijase  u  rukama  erdeljskoga  vojvode  Ladi- 

slava,  koji  je  nikako  nije  htio  predati.  Sinoda  u  Budimu 

izjavi  s  toga,  da  se  kruna  sv.  Stjepana,  ako  je  erdeljski 

vojvoda  ne  bi  do  odredjenoga  roka  povratio,  imade  sma- 

trati  za  nesvetu  i  prokletu.  Podjedno  neka  se  dade  na- 

Siniti  nova  kruna,  kojuce  legat  posvetiti,  i  kojom  cese  tada 

vjencati  i  kralj  Karlo  Robert  i  njegovi  zakoniti  nasljednici. 

Vojvoda   Ladislav   nije   medjutim   htio    ni    6uti,    da    predade   krunu,   vec  je    svasta 

zahtijevao,  Sto  se  nije  moglo  izpuniti.  Bilo  se  s  toga  bojati,  da  se  opet  ne  porodi  gradjanski 

rat.  Dne  4.  svibnja    1309.    boravio  je  magistar  Henrik    Gisingovac,  ban  Citave    Slavonije, 

u  gradu  Koprivnici,  gdje  je  dijelio    povlastice  i  povelje  svojim  podanicima.  Mjesec  dana 

poslije,    4.   lipnja,    izdade   on    izpravu,  kojom    obeca,   da    ce    priznavati  Karla  za  kralja,  i 

ostati  vjeran  njemu  i  onda,  ako  bi  se  krunio    kojom  novom  krunom  i  u  kojem  drugom 

gradu,  nego  u  Stolnom  Biogradu.  Posto  su  sliSne  izjave  izdali  i  drugi  neki  velikasi,  stalo 

se  je  spremati  na  krunisanje. 

Krunisanje  Karla  Roberta  obavljalo  se  15.  lipnja  1309.  u  Budimu.  Cletiri  dana  prije, 
dne  11.  lipnja,  posvetio  je  Gentilis  novu  krunu  u  nazocnosti  svecenstva  i  naroda.  Na 
samo  krunisanje  bijase  se  zgrnulo  sila  svijeta  sa  svih  strana.  No  mnogi  velikasi  ipak  ne 
dodjose,  vec  poslaSe  svoje  zastupnike.  Iz  hrvatskih  zemalja  ne  dodje  nitko,  mozda  zato, 
§to  su     matrali   prvo    krunisanje    u    Zagrebu   dovoljnim   i    zakonitim.   Bana  hrvatskoga    i 


Kardinal  Gentilis. 

PAPINSKl    LEGAT. 


KARLO  ROBERT  BORI  ;^E  S  PROTUKRALJIMA. 


13 


gospodara  Bosne,  Pavla  I.  od  plemena  Subic  zastupa§e  spljetski  nadbiskup  Petar,  bana 
6itave  Slavonije  Henrika  Gisingovca  i  sinovca  mu  Nikolu  zamjenjivaSe  izabrani  biskup 
gjurski  Nikola,  a  »velike  knezove  slavonske«  (magnis  comitibus  Sclauonie)  Babonice,  po 
imenu  Stjepana,  Ivana  i  Radoslava  zastupase  cazmanzki  arcidjakon  Ivan.  Od  hrvatskih 
plemica  bijaSe,  §to  se  znade,  nazoian  jedini  Stjepan,  sin  Bogunov,  iz  zupanije  Pozege. 
Vjencanje  bilo  je  u  velikoj  crkvi  sv.  Marije  u  gradu  Budimskom,  a  obavljao  ga  je 
ostrogonski  nadbiskup.  Najprije  polozi  Karlo  prisegu,  da  ce  »Boga  slusati  i  njegove 
zapovijedi  vrSiti,  da  ce  katolicku  vjeru,  kako  ju  obca  rimska  crkva  navijesta  i  uci,  odr- 
zati;  rimsku  crkvu,  kano  i  crkvu  sv.  Marije  (u  Budimu)  i  sv.  Vojtjeha  (u  Ostrogonu)  i 
sve  crkve  svoje  drzave,  njihove  biskupe  i  predstojnike  sa  povjerenim  njima  od  Boga 
stadima  po  Bozjoj  volji  postivati  i  braniti;  da  ne  ce  papi  ni  njegovim  legatima  smetati, 
nego  ih  stititi ;  da  ne  ce  prava  rimske  crkve  kmjiti,  niti  njezina  imanja  i  sto  je  na  njima, 
hotimice  oStecivati;  da  ne  ce  ugarske  zemlje  ni  kraljevskih  prava  i  prihoda  smanjivati 
niti  razdavati;  nego  pa6e  drzavu  Siriti,  a  Sto  je  od  prava  i  prihoda  protupravno  razasuto, 
opet  s  Bozjom  pomocu  povratiti;  da  ce  drzavnomu  plemstvu  njegova  stara  tradicijonalna 
prava  i  preimudtva  uzdrzati  i  zasticivati  ga  od  nasilja 
mocnih  tirana;  da  ce  ziviti  u  zakonitom  braku  (bio  je 
tada  vec  ozenjen  Marijom  Katarinom,  kcerju  polja6koga 
vojvode  Kazimira)  i  tim  se  zadovoljavati;  napokon  da 
ce  blagostanje  Bozjom  providno§du  povjerenoga  mu 
naroda  unapredjivati,  te  nikoga  bez  sudbenoga  po- 
stupka  osuditi.«  Iza  te  prisege  ovjenca  mu  ostrogonski 
nadbiskup  glavu  kraljevskom  krunom,  te  stade  po- 
zivati  nazocne  velika§e  i  zastupnike  odsutnih  pred  zr* 
tvenik,  gdje  no  polozivsi  ruke  na  evandjelje  prisegoSe 
Karlu  vjecnu  vjernost  kao  svomu  kralju  i  gospodaru. 

Karlo  Robert  bijaSe  sada  dva  put  krunjeni  kralj 
ugarski  i  hrvatski.  Prva  mu  briga  bija§e,  da  posljednje 
odpornike  skrSi  ili  umiri,  i  da  svoje  vjerne  privrzenike 
obilato  nagradi.  Dne  20.  ozujka  1310.  izdade  u  Barsu 
znamenitu  povelju  nepokolebivomu  magistru  Pavlu  Gor- 
janskomu.  U  njoj  izbroji  sve  potanko,  sto  je  sve  Pavao 
kroz  deset  godina  za  nj  radio  i  prepatio,  kako  je  suz- 
bijao  Henrika  Gisingovca  i  razkralja  Stjepana  Dragutina, 
kako  je  svladao    pokrete  u  zupaniji  Pozegi,    i  kako  mu 

je  pomagao  na  vojni  u  CeSkoj.  Kralj  ne  moze  ni  da  zabiljezi  sve  zasluge  Pavlove,  pak 
kaze,  da  je  kud  i  kamo  vise  zavrijedio,  nego  §to  mu  eto  daje,  a  to  je  imanje  Drenovac 
uz  rijeku  Orljavu,  koje  pripada  gradu  Pozegi.  Kralj  poklanja  tu  zemlju  svomu  poborniku 
>po  savjetu  i  s  privolom  vjernih  baruna  svojih.c 

No  jo§  jedno  uiini  Karlo  za  umirenje  Slavonije.  Negdje  iza  23.  listopada  1309. 
umre  dosadanji  ban  Slavonije,  prevrtljivi  i  siloviti  Henrik  Gisingovac,  ostavivSi  za  sobom 
sinove  Petra  i  Ivana.  U  posljednji  cas  bijase  doduse  Henrik  priznao  Karla  za  svoga 
kralja  i  gospodara;  no  tko  bi  mogao  bio  jamciti,  da  ce  toliko  puta  vjerolomni  knez  i 
uztrajati  u  vjernosti  ?  Smrt  Henrikova  dade  kralju  zgode,  da  baniju  ditave  Slavonije  po- 
vjeri  pouzdanu  muzu,  koji  mu  ne  ce  prvom  prigodom  vjerom  krenuti.  I  tako  izabere  on 
za  bana  kneza  Stjepana  Babonica,  »velikoga  kneza*  slavonskoga  i  gospodara 
grada  Stenidnjaka  (de  Stenizuale).  Stjepan  bijase  za  prijestolnih  borba  zajedno  s  bracom 
svojom  vazda  stajao  uz  Anzuvine,  te  se  je  moglo  odekivati,  da  ce  i  dalje  ostati  vjeran 
svomu  gospodaru.  Stjepan  Babonic  banovao  sest  do  sedam  godina  (1310 — 1316).  Prvi 
poznati  tin  novoga  bana  bio  je,  da  je  18.  kolovoza  1310.  izdao  mletadkoj  obcini  slobodni 


i'er.at  papinskoga  lkc.ata 
Gentilisa. 


,^  .  KARLO    ROBERT. 

"list,  kojim  je  na  njezinu  molbu  dozvolio  njezinim  podanicima,  da  mogu  slobodno  sa  svojom 
trgovinom  prolaziti  »kroz  njegove  zemlje  i  njegovo  vladanje«  (per  terras  nostras  et 
nostram  potentiam).  Malo  dana  poslije,  27.  kolovoza  zapovjedi  kralj  vjernomu  svomu 
slavonskomu  banu  Stjepanu  i  njegovoj  braci,  da  uzdrze  slobodnoj  obcini  Gradac  tik 
Zagreba  njezin  posjed  Kobila. 

Cinilo  se,  da  ce  s  banom  Stjepanom  nastati  za  izmorenu  Slavoniju  mirnije  doba 
I  na  stolici  zagreba^ke  biskupije  sjedio  je  tada  mirni  i  krijepostni  biskup  A  a  gust  in 
Kazotic  (Cazzotti),  kojega  bijase  jos  9.  prosinca  1303.  papa  Benedikt  XI.  im  novao 
za  tu  cast.  Augustin  bijase  se  za  pro§lih  gradjanskih  smutnja  s  knezovima  Babonicinn 
pravdao  poradi  Medvedgrada,  koji  su  knezovi  drzali;  no  cinilo  se,  da  ce  se  sada  biskup 
s  novim  banom  lako  pogoditi. 

Dok  se  je  ovako  Slavonija  neSto  umirila,  zaprijetila  je  Ugarskoj  pogibija  od  novih 
smutnja.  Okorjeli  erdeljski  vojvoda  nije  unatoc  prijetnjama  i  kletvama  papinskoga  legata 
htio  da  predade  krunu  sv.  Stjepana.  Njegovim  odporom  ohrabreni  stadose  se  opet  dizati 
drug!  velikasi,  a  medju  svima  najgordiji  Matija  Cak  Tren6inski.  Sla1i  Matiji  pisma  i  posla- 
nike,  nudili  ga  svacim,  samo  da  ga  smekSaju;  ali  on  za  sve  ne  mari,  te  ni  ne  daje  odgo- 
vora.  I  gradjani  Budima  opet  se  uzjogunili,  pak  se  opirali  svomu  sudcu. 

Napokon  ipak  izmiri  erdeljski  biskup  Benedikt,  sin  vojvode  Ladislava,  otca  svoga 
s  kraljevskom  strankom.  Na  njegovu  ponuku  sastaSe  se  8.  travnja  1310.  ostrogonski 
nadbiskup  i  palatin  Omodej  s  vojvodom  u  Segedinu,  gdje  no  Ladislav  obeca,  da  ce  do 
1.  srpnja  krunu  sv.  Stjepana  predati.  Vojvoda  odrza  rijeC,  a  na  to  bi  Karlo  27.  kolovoza 
god.  1310.  treci  put  okrunjen,  i  to  u  Stolnom  Biogradu  od  ostrogonskoga  nadbiskupa 
Tome,  a  krunom  sv  Stjepana.  Sad  vec  nije  mogao  nitko  vise  dvojiti,  da  je  on  zakoniti 
nasljednik  Arpadovica.  Jedini  Matija  TrenSinski  nije  ni  dalje  htio  da  znade  za  njega.  A 
pitanje  je  bilo,  hoce  11  i  drugi  velikasi  stajati  skrstenih  ruku,  kad  bude  Karlo  stao  vrsiti 
svoju  kraljevsku  vlast,  koja  bija§e  za  posljednjih  decenija  posve  propala. 

(Hrvatski  ban  Pavao  I.  obladao  Zadrom,  1311.)  Za  prijestolnih  borba  u 
Ugarskoj  i  Slavoniji  ne  spominje  se  u  tim  zemljama  ime  bana  Pa  via.  On  je  bio  suvi§e 
udaljen  od  pozoriSta,  gdje  se  je  borba  vodila,  a  k  tomu  je  imao  pune  ruke  posla  u 
svojem  vladanju.  Izprva  ga  zaokupile  neprilike  u  Bosni,  gdje  mu  bijahu  patareni  ubili 
brata  Mladina  I.,  bana  bosanskoga  (1304.).  Pavao  dodu§e  zamijenio  brata  svojim  sinom, 
Mladinom  II.,  koji  je  preuzeo  bansku  Cast  u  Bosni;  no  u  Bosni  bilo  i  dalje  nemira,  kako 
se  moze  naslucivati  iz  povelja,  izdanih  knezu  dolnjih  krajeva  Hrvatinu,  kao  i  po  tom 
§to  je  ban  Pavao  posao  jednom  u  pohode  srbskomu  kralju. 

Uz  bosanske  posle  bavio  se  ban  Pavao  i  hrvatsko-dalmatinskim  primorjem.  Njegova 
braca  i  sinovi  obavljaju  doduse  Cast  i  sluzbu  »knezova  primorskih  gradova  Dalmacije;« 
no  njemu  kao  starjeSini  svoga  roda  i  banu  hrvatskomu  pripadalo  je  pravo  i  duznost,  da 
sve  nadzire  i  drzi  na  okupu.  S  napuljskim  dvorom  ostao  je  svedjer  u  tijesnoj  svezi; 
primao  od  njega  godisnju  penziju,  pate  se  god.  1304.  spremao  u  pohode  napuljskomu 
kralju.  Od  svih  hrvatskih  knezova  otimali  se  njegovoj  banskoj  vlasti  jedini  Frankapani, 
koji  su  medjutim  takodjer  bill  gorljivi  privrzenici  Karla  Roberta.  Da  bi  Frankapanima 
sto  vise  naudio,  pomaga§e  u  velike  gradu  Rabu  na  otoku  istoga  imena,  koji  je  tada  bio 
u  mletaCkoj  vlasti,  a  Cesto  u  razmirici  sa  susjednim  knezovima  Frankapanima.  Bas  ovima 
u  prkos  izdao  je  ban  Pavao  4.  sijeCnja  1307.  u  Skradinu  gradu  Rabu  dvije  povelje, 
kojima  mu  je  gotovo  kao  suvereni  vladar  podijelio  razlidite  slobostine  i  pravice  u  svojoj 
banovini.  U  jednoj  povelji  govori  ban  ovako:  »Mi  Pavao,  ban  Hrvata  i  gospodin  Bosne, 
dajemo  na  znanje  svima,  kojih  se  tide,  ovim  pismom,  kako  smo,  promatrajuci  iskreno 
prijateljstvo  i  cistu  Ijubav,  koju  odliCni  gospodin  Marko  Michieli,  Castni  knez  Rabljana, 
na§  prisni  i  osobiti  prijatelj,  zajedno  s  obcinom,  plemicima  i  svima  Ijudima  toga  grada 
vazda  goji.^e  i  neprekidno  goje  prema  nama  i  naSoj  banovini,    —  htjeli,  odredili  i  iz  po- 


MRVATSKI    BAN    PAVAO    I.    OBLAI>A()    ZADROM 


15 


^S9pra»BpBHi^flf«pg«»|!W^pWI|ff'^^ 


3!"  kh^ 


I 


^i      if    vfT^     jl 


Csi 


o    "^ 
en    ^ 


■^      N 


in 


o 

o 
c 


< 

s 


a- 


> 

o 

QU 


HRVATSKl    BAN    PAVAO    I.    OBLADAO    ZADROM.  ^ 

sebne  Ijubavi  dopustili,  da  svi  gradjani  Raba  taj  i  drugi  put,  sada  i  vazda  smiju  po 
citavom  nasem  vladanju  i  banovini  (per  totum  dominium  nostrum  et  banatum),  kao  i 
po  svima  stranama  kneza  Kurjaka  (per  omnes  partes  Curiazii  comitis),  naSega  dragoga 
i  vjernoga  rodjaka,  slobodno,  mirno  i  neograniceno  prolaziti,  boraviti,  vracati  se,  te  u 
ma  kojem  pazaru  ili  trgu  kupovati  i  prodavati  bez  ikoje  carine,  danka  ill  trgovine,  vec 
da  uzivaju  podpunu  i  svakovrstnu  slobodu  i  sigurnost.  Podjedno  nalazemo  i  zapovijedamo 
ovim  listom  svim  kastelanima,  zupanima,  sluzbenicima,  plemicima  i  ostalim  nasim  vjer- 
nima,  da  sve  Rabljane,  velike  i  male,  koji  dolaze  i  odilaze  iz  nasega  vladanja,  drze  za 
preporucene,  te  da  postupaju  s  njima  dobroliotno,  prijateljski  I  6astno;  da  im  ne  cine 
ni  koju  stetu,  tezkocu  ili  nepriliku,  ako  ne  ce  uvrijediti  nas  i  za  sve  vijeke  na§u  nemilost 
na  sebe  svaliti.  A  da  ova  nasa  izkazana  milost  bude  u  svem  vjere  dostojna,  izdasmo 
ovaj  na§  list  podkrijepljen  nasim  pedatom.  Dano  u  Skradinu  4.  sijecnja  Ijeta  Gospodnjih 
1307,*  U  drugoj  povelji  opet  citamo.  kako  je  >Pavao  ban  Hrvata  i  gospodin  Bosne* 
na  zahtjev  rabskoga  kneza  Marka  Michiela,  sudaca,  vijecnika  i  svih  (zitelja)  toga  grada 
potvrdio  za  se  i  za  svoje  nasljednike  Rabljanima  >sve  posjede,  pasnjake  i  travnike,  sto 
ih  imadu  u  nasem  vladanju*  (in  nostro  dominio),  po§to  je  to  njima  vec  zajamceno  kra- 
Ijevskim  i  banskim  poveljama,  tako  glede  grada  Jablanca,  kao  i  glede  drugih  mjesta. 

Dok  je  tako  ban  Pavao  mitio  Rabljane  darovnicama,  planu  razmirica  izmedju  njega 
i  grada  Trogira.  Razlozi  ni  povod  nijesu  poznati;  ali  se  iini,  da  su  Trogirani  bill  krivi. 
Ban  zaprijetio  Ijuto  neharnomu  gradu.  No  vec  u  lipnju  1308.  poslase  Trogirani  poslanika 
u  Skradin  gospodinu  banu  s  molbama  i  ponudama.  Posto  su  ga  jos  ublazili  darom  (vinom), 
sestru  njegovu  Jelenu  obskrbili  zivezem,  a  sina  ma  Jurja  II.  izabrali  kapetanom  svoje 
obcine  s  godisnjom  placom  od  500  libara,  izdade  im  on  u  kotaru  gradu  Nina  blizu 
crkve  sv.  Kristofora  5  kolovoza  1308.  povelju,  kojom  oprosti  njima  sve  §tete,  koje  mu 
bijaha  nanijeli,  jer  >voli  dijeliti  milosti  nego  kazniti«.  U  obce  je  tada  banu  Pavlu  bilo 
mnogo  stalo,  da  zive  u  najboljem  miru  i  skladu  s  gradovima  Dalmacije.  Pace  i  sa 
Zadranima,  koji  su  tada  priznavali  mletacku  vlasl,  vrlo  je  rado  dogovarao,  te  im  je 
bio  dobar  prijatelj  i  pomocnik.  Kako  je  Bribirska  zupa  bila  na  domaku  Zadru,  bilo  je 
vise  puta  spora  izmedju  zitelja  zadarskih  i  bribirskih  poradi  zemalja,  te  su  pruce  se 
stranke  ctsto  dolazile  u  Skradin  na  sud  k  banu  Pavlu.  To  nije  bilo  mletacikoj  obcini 
ni  malo  drago;  ona  je  pa6e  nekomu  zadarskomu  gradjaninu  zaprijetila  globom  od  tisucu 
libara,  ako  bi  se  usudio  poci  u  Skradin  banu  na  sud. 

Ali  Zadrani  slabo  su  marili  za  sve  prijetnje,  te  je  ban  Pavao  sticao  u  Zadru  sve 
vise  prijatelja  i  privrzenika.  Ta  Zadrani  bijahu  zamrznuli  na  Mletke,  jer  su  ih  iza  god. 
1204.  nemilo  potlacili,  oduzevSi  im  sve  stare  povlastice  i  sloboStine,  te  udinivsi  ih  od 
saveznika  svojim  podanicima.  Zadar  primao  je  kneza  i  njegove  savjetnike  iz  Mletaka, 
koje  bi  mu  duzd  poslao,  birao  je  nadbiskupa  Mletcanina,  koji  je  bio  pokoran  patrijarhi 
mletadkomu,  a  suviSe  je  placao  i  danak  od  150  perpera  na  godinu.  U  gradu  bila  posada 
mletacka,  dok  su  Zadrani  opet  sluzili  u  mletaCkoj  vojsci.  Napokon  su  svi  Zadrani,  koji 
su  navrsili  14.  godinu,  morali  priseci  vjemost  mletackomu  duzdu.  Kraj  takih  prilika 
nije  cudo,  da  su  ponositi  Zadrani  vec  odavna  bili  nezadovoljni  s  mletadkim  vladanjem. 
Da  bi  ih  posve  razstavili  od  Hrvata  i  Hrvatske,  koja  je  po^injala  tik  izpod  zidina 
grada,  bijahu  Mletdani  jo§  god.  1273.  odredili,  da  se  Zadrani  ne  smiju  zeniti  s  Hrva- 
ticama.  Ako  bi  pak  koji  Zadran  n  udavao  svoju  kcer  za  Hrvata,  gubila  je  ona  sva 
nasljedna  prava  na  ba§tinu  svojih  roditelja  u  Zadru  i  njegovu  kotaru. 

Zadrani  su  dakle  vec  odavna  mislili  na  to,  da  se  odmetnu  od  Mletaka.  Sad  se  je 
dnilo,  da  ce  im  se  zelja  izpuniti.  Mletacka  se  je  obcina  naime  Ijuto  zavadila  s  papom 
Klementom  V.  radi  grada  Ferrare,  koji  je  ona  htjela  pokoriti  svojoj  vlasti,  dok  ga  je 
papa  svojatao  kao  papinsko  leno.  Kad  su  na  to  MIetci  silom  poku§ali  predobiti  Ferraru, 
dize  Klement  V.  na  njih  vojsku,  a  uza  to  ih  kazni  (buUama  od  1308.  i  1309.)  crkvcnim 

Hrv.  poTJ.  IL  L  2 


i8 


KARLO    HOHKHT. 


prokletstvom  i  interdiktom,  pace  rijesi  sve  podanike  njihove  prisege  vjernosti,  koju 
bijahu  polozili  duzdu  Pettu  Gradenigu.  Sad  se  sve  diglo  na  Mletke:  u  Italiji,  Francuzkoj 
i  Englezkoj  stadoSe  privrzenici  papini  otimati  i  plijeniti  dobra  i  brodove  njihove.  Pace 
se  skupila  i  krizarska  vojska,  koja  ih  je  silom  iztjerala  iz  Ferrare,  tako  da  su  napokon 
pokorno  stall  moliti  papu  za  milost.  Borbi  s  papom  pridruzi  se  jos  buna  u  samim  Mlet- 
cima,  koju  je  pokrenuo  Bajamonte  Tiepolo,  rodjak  bana  Pavla,  poSto  je  jedna 
kneginja  bribirska  bila  udata  za  jednoga  61ana  te  porodice.  S  pomocu  onih  porodica, 
koje  su  bile  ozlojedjene,  sto  je  mletaSko  vijece  god.  1297.  odredilo  zatvor  velikoga 
vijeca  (serrata  del  gran  consiglio),  odluci  Bajamonte  Tiepolo  zbaciti  duzda  i  sebe  na- 
metnuti  za  gospodara  obcine  Dne  15.  lipnja  1310.  planu  za  burne  noci  gradjanska  borba 
u  samom  gradu.  Urotnici  bise  doduse  svladani  i  razprseni,  ali  u  puku  je  dulje  vrijeme 
vrjelo,  tako  da  je  uslijed  toga  snaga  obcine  malaksala.  Sam  Bajamonte  Tiepolo  pobjeze 
u  Hrvatsku,  gdje  je  jamacQo    na§ao  utociste  kod  Bribirskih  knezova. 

Nezadovoljstvo  Zadrana,  borba  s  papom  Klementom  V.  i  urota  Bajamonta  Tiepola 
—  sve  to  dodje  banu  Pavlu  u  najzgodniji  6as,  da  izvede  svoju  osnovu.  Vec  na 
pocetku  godine  1310.  obilazi  on  neprestano  oko  Zadra  i  zadrzaje  se  u  okolici  nje- 
govoj  vi§e  nego  obicno.  Duzd  mleta^ki  zapovijeda  zato  zadarskomu  knezu  30.  ozujka, 
neka  ne  ostavlja  gradska  vrata  do  kasne  noci  otvorena,  a  kljuce  neka  sam  drzi  i  cuva. 
No  ban  ostao  i  dalje  pred  gradom;  te  duzd  5.  svibnja  opet  opomenuo  zadarskoga  kneza, 
da  bude  na  oprezu  radi  bana  Pavla,  koji  vec  dugo  ondje  stoji.  Jamacno  je  ban  tada 
poticao  gradjane  na  bunu,  spreman  namah  da  im  pritece  u  pomoc,  kad  bi  mu  se  oda- 
zvali.  Mletacko  je  vijece  bilo  u  velikom  strahu,  te  je  izabralo  namah  odbor  od  petnaest 
lica,  koji  ce  biti  svedjer  na  okupu  i  budno  motriti  sve,  §to  se  dogadja  oko  Zadra. 

No  godina  1310.  prodje  ipak  mirno.  Jo§  15.  svibnja  dozvolise  MletCani  svomu 
knezu  u  Zadru,  da  smije  banu  Pavlu  pokloniti  dar,  pak  i  sam  od  bana  dar  primiti.  Pace 
i  svete  moci,  koje  bijahu  Zadrani  uzeli  Bozjacima  u  Vrani,  te  ih  sahranili  u  svom  gradu, 
vrati§e  oni  4.  lipnja  na  zahtjev  bana,  posto  je  papinski  poslanik  Gentilis  potvrdio,  da  je 
ban  Pavao  poglavar  i  zastitnik  crkve  sv.  Gregorija  u  Vrani,  i  da  po  nalogu  papinu  upravlja 
i  cuva  imanja  netom  ukinutoga  reda  Bozjackoga. 

Tek  god.  1311.  zgodi  se  one,  sto  je  ban  Pavao  vec  dulje  vrijeme  spremao.  U 
Zadru  je  bio  knezom  Mletcanin  Mihajlo  Maurceno  (Morosini),  a  vijecnici  njegovi  Ivan 
Justinijan  i  Marko  Dandulo.  Dne  6.  ozujka  planu  u  Zadru  buna.  Buntovnici  uhvatise 
kneza  i  oba  vijecnika,  jednako  zarobiSe  i  mletacku  posadu  u  tvrdji,  te  ju  iU  posijekose 
ili  u  tamnice  pobacase.  I  oba  vijecnika  utamniCise,  jedino  knez  Mihajlo  spasi  se  u 
Mletke.  Neki  naime  plemici  zadarski,  skloni  mletackoj  obcini,  izbavi§e  ga  iz  zatvora  i 
sakrise  ga  u  kuci  plemica  Saladina;  ondje  ga  obukose  u  redovni6ke  haljine,  te  ga  pustiSe 
iz  grada.  U  Mletcima  se  poradi  toga  Ijuto  zabrinu§e.  Veliko  vijece  izabere  vec  11.  ozujka 
zaseban  odbor,  da  se  bavi  zadarskim  stvarima,  te  dade  duzdu  vanredne  povlasti,  da  naime 
Zajedno  s  tim  odborom  moze  i  bez  velikoga  vijeca  sve  udesiti,  §to  drzi  potrebito  za  spas 
drzave.  Malo  dana  zatim  zaplovi  prema  Zadru  mletacko  brodovlje  pod  vodjama  Bartolom 
Michielom,  Markom  Justinijanom  i  Marinom  Bembom,  da  pokori  odmetni  grad,  pak  da 
spasi  6ast  i  ugled  republike. 

Mleta6ko  je  brodovlje  pritisnulo  Zadar  udarajuci  na  nj  ratnim  strojevima  i  otima- 
juci  hranu,  koju  su  nosili  u  grad.  Mimo  to  haralo  je  susjedne  otoke,  te  hvatalo  na  moru 
zadarske  i  druge  dalmatinske  ladje.  Ali  Zadrani  ne  klonu§e  duhom,  vec  s  pomodu  bana 
Pavla  i  hrvatskih  Seta,  koje  je  vodio  banov  sin,  tada  vec  bosanski  ban  Ml  ad  in  II.,  suz- 
bijahu  silu  silom.  Podjedno  poslase  u  Ugarsku  kralju  Karlu  Robertu  svoje  poslanike,- 
naime  dominikanca  otca  Stjepana  i  plemica  Martina,  koji  se  kralju  u  ime  grada  poklonise, 
te  ga  zamolise,  da  potvrdi  stare  slobode  i  privilegije  njihove,  narocito  pravo,  da  si  sami 
po  svojoj  volji  biraju  kneza  (comes)  i  upravitelja  (rector,   potestas).  U  isti  mah  trazio  je 


HRVATSKI    BAN    PAVAO    I.    OBLADAO    ZADROM 


»9 


PeCATI    KNEZOVA    BaBONICA    U    XIV.    STOUECU. 


Na  pe^atn  bana  Stjepana  B&boni6i  od  godine  1 295.  (Povjest  Hrvata  I.,  strana  276)  Tidjeli  smo,  da  je  stariji 
grb  porodice  Babonida  sastojao  od  srcolika  Stita  sa  tri  kosa  pratida,  a  vile  grba  bio  je  smjeSten  krst.  Poslije 
promijenili  sn    knezovi    Babonidi    svoj    porodidni ;  grb,  ^pridodavSi    ma    joS    slika  lava.  To  dokaznja  niihovi  peiati. 

1.  Peiat  kneza  Stjepana  Babonida  (potODJega  bana)  na   jednoj  listini  od  15.  ciajka   1308.,  koje  se  izvornik  £ava 

n  dvorskom  arkiva  n  Btiu.  Srcoliki  £tit  toga  pedata  razdijeljen  je  na  drije  polovice  ;  u  dolnjoj  poll  Tidimo 
kose  prnge,  kao  i  a  starijem  grbn,  a  u  gornjoj  poli  predDJi  dio  lava.  ViSe  itita  je  kaciga,  nreScoa  na  tiemena 
grancicama.  S  obje  strane  Stita  smjeSten  je  n  orti  pe^ata  po  iedan  cvijet.  Nadpis  na  pe(*ta  gUsi:  »S(iginam) 
comitis  Stephani  filii  comitis  Bab(one)g.  f  c 

2.  Feint  kneza  Jnrja  Babonida  na  jednoj  liatini,  izdanoj  27.  prosinca  132 1,  a  Ozlja,  koje   se  Uvomik  £ava  n  muzeja 

a  Ljabljani.  Taj  se  pedat  razliknje  od  prvoga  tim,  Sto  je  kac'ga  krilata,  a  medja  krilima  jesa  tri  pannova 
oka  na  znjcdnidkcm  diiain ;  mjesto  cvjetova  n  orti  imade  grandice.  Nadpis  glasio  je  valjda :  »S(igillam) 
c(omitis)  Georgii  filii   Stefiani    Babonik.c 

3.  Pedat  kneza  Ivana  II.  Babonida  (sinovca  bana  Ivana)  na  povelji,   izdanoj  22.  rnjna  1 321    n  Zagreba    (izvomik 

a  mazeja  a  Ljabljani).  Na  Stita  se  tek  sUbj  riub'ra  k)3:  p'ag<:,  do':  je  lik  Uva  smisUca  vAt  (abraste 
kaci^e  kao  na'cit  ((Cl:;iaoi).  S  obje  strane  grbt  naluimo  pi  jedao  hrastora  graniicn  sa  pet  listida.  Nadpis^ 
»S(igillum)  c(om)itis  (3tep)ha(ni)  &lii  Stepiai  banl  fc. 


KARLO   ROBERT. 


Slavonski  banovci,  kovani  za  bana  Stjepana  Babonica  (1310. — 1316.) 


1.  Lice:    Kuna    trdi   na    desno;    dolje  zvijezda,  gore   vi§e    kune  gornji  trup  uzpinjudeg  se  lava  (s  grba  knezova 

Babonida).  Nad  pis  u  dvostrukom  vijencu  bisera:  »Moneta  regis  p(ro)  Sclavonia.c  Zalidje:  Dvostruki 
krii  na  podnoiju,  s  obje  mu  stranr  dvije  okrunjene  glave,  jedna  gledajudi  u  drugu ;  gore  desno  (heral- 
didki)  polumjesec,  lijevo  zvijezda.  Kraj  doljne  prijeke  grede  kriia  kao  sigie  slovo  R  i  ptica, 

2.  Kao  predjaSnji  (l) ;  samo  jedna  sigla  rnjesto  slova  R  slovo  TT  (A). 

3.  Lice  kao  br.   i,,  samo  izpod  kune   rnjesto  zvijezde  krin;  na  zalidju  vide  se  kao  sigle  slova   K  i  S  (mozda 

Karolas  i  Stephanus). 


HRVATSKl    BAN    PAVAO    I,    OBLADAO    ZADROM. 

21 

i  ban  Pavao  zaStite  i  pomoci  za  grad  Zadar  u  pape  Klementa  V.  Dne  16.  lipnja  1311. 
pisa  on  iz  Skradina  papi  poslanicu  u  Avignon,  gdje  mu  uz  ino  govorase  ovako:  »Pavao 
ban  Hrvata  i  gospodin  Bosne  .  .  .  Razabrav  progla§ene  osude  Vasega  gospodstva  (bulle 
od  1308.  i  1309.)  i  vidivSi  pokvarenost  i  tvrdokornost  njihovu  (mletacku)  odazvah  se  na 
Cast  i  slavu  svete  matere  crkve  pozivu  Zadrana,  na§ih  vjernih  i  odanih,  koji  su  se  pouzdali 
u  Vasu  svetost.  te  se  odmetnuli  od  nasilnoga  vladanja  mletadkoga  i  dobavili  si  potre- 
bitu  slobodu.  Pozvan  od  istih  (Zadrana),  poslao  sam  svoga  prvorodjenca 
bana  Mladina,  bana  Bosnjana  (Bosnensium)  s  vojenom  snagom  (cum  po- 
tentia),  da  brani,  ravna  i  stiti  recene  Zadrane,  kao  pokorne  i  odane  sinove  —  proti 
Mletcima.  No  po§to  MletSani  neprestano  brodovljem  podsjedaju  Zadar  i  otoke  im  pustose, 
a  ja  za  sada  nemam  galija,  da  ih  suzbijam,  kako  bi  trebalo  kao  odmetnike  sve  te  crkve, 
to  molim  Vasu  svetost,  da  bi  izvolili  odrediti  shodna  glede  Zadra,  da  Zadrani  ne  bi  i 
dalje  bill  uznemirivani  od  Mlet^ana  i  njihovih  saveznika,  nego  da  bi  posredovanjem, 
s  pomocu  i  zastitom  Va§om  ostali  slobodni  i  sigurni,  paCe  da  bi  ih  posve  primili  u 
svoje  okrilje.  Tim  bi  se  dao  primjer  i  drugima,  da  i  oni  jednako  ili  vise  uCine,  te  zelje 
i  naloge  Vase  svetosti  vrse  zdu§nim  posluhom;  nasuprot  da  se  Mletfiani  ne  bi  dulje  mogli 
ponositi  svojom  pokvarenoscu  (odporom),  nego  da  bude  njihova  kazna  strah  i  trepet 
mnogima,  pak  da  se  s  Bozjom  voljom  nitko  vise  ne  usudi  raditi  nesto  sli6no  proti  rim- 
skomu  papi  i  sveobcemu  vladanju  (universale  dominium)  njegovu.* 

Da  li  je  papa  Klement  V.  sta  ucinio  za  Zadrane,  nije  poznato.  No  zato  je  odludno 
stao  na  obranu  njihovu  kralj  Karlo  Robert.  On  pisa  viSe  odrjesitih  pisama  mletaCkomu 
duzdu  (posljednje  20.  srpnja  1311.),  u  kojima  zahtijeva§e,  da  se  Mletcani  okane  udarati 
na  Zadar  (quod  vellemus  ab  iniuriis  dictae  civitatis  et  civium  abstinere),  jer  taj  grad 
po  pravu  pripada  njemu.  Mleta6ki  duzd  Marin  Georgije  odgovori  na  to  kralju  (4.  listo- 
pada  1311.),  da  je  grad  >Zadar,  kako  je  svagdje  dobro  poznato,  bio  njihov,  i  da  su  ga 
zakonito  drzaU«  od  najdavnijih  vremena.  Sad  su  buntovnici;  no  Mletcani  se  nadaju,  da 
ce  njihovu  nevjeru  (perfidiam)  satrti.  Qvaj  odgovor  medjutim  nije  primio  Karlo  Robert, 
jer  glasnik  njegov  u  Mletcima  nije  htio  na  nj  6ekati.  Kad  su  medjutim  MIetdani  i  dalje 
udarali  na  Zadar,  pozove  ih  kralj  ponovo,  da  se  okane  dirati  u  grad,  koji  se  jedobro- 
voljno  sklonio  pod  njegovo  okrilje.  Na  to  odgovori  duzd  kralju  12.  studenoga  1311. 
po  prilici  ovako:  ....  »Grad  je  ovaj,  kako  je  svakomu  i  svagdje  poznato,  na§  od 
pradavnih  i  prastarih  vremena,  kojim  se  je  vec  spomen  zaboravila;  mi  ga  po  punom 
pravu  dobismo  i  posjedovasmo  i  posjedujemo.  I  Vase  smo  pravo  u  njem  postivali  radi 
poStovanja  i  Ijubavi  izmed  Va§ih  i  nasih  pred§astnika;  ne  kanimo  ga  ni  sada  pogaziti, 
vec  cemo  ga  pomagati  i  stititi.  Poznato  je  to  prave  vase,  da  vas  naime  idu  dva  dijela 
tributa  od  vrata  zadarskih  (perceptio  duarum  partium  tributi  portae  Jadrae);  —  to  je 
pravo  poslije  vrsio  ban  zemlje,  naime  Pavao  ban  Hrvata  (postmodum  ipsum  i  u  s  h  a  b  u  i 
banus  regionis,  scilicet  banus  Paulus  Croato)  ....  Ali  Zadrani  su  buntovnici.  .  . 
Ta  taj  na§  grad  i  njegovi  gradjani  uzivali  su  pod  srecnim  i  blagim  nalim  vladanjem  — 
znade  to  sav  svijet  —  tako  lijepo  mirno  stanje  i  svega  dobra  obilje  i  preobilje  bez 
prestanka,  da  ne  bi  smjeli  zavidjeti  nijednomu  gradu  ovoga  svijeta  za  dobro  njegovo,  a 
njima  bi  morali  zavidjeti  gradjani  svih  drugih  gradova,  §to  ih  obasusmo  s  tolikim  dobrim, 
§to  ih  bez  prestanka  milostima  i  otdinskom  Ijubavi  milovasmo,  jer  je  naSe  vladanje  tako 
blago,  umiljato  i  koristno  za  podanike,  da  se  lako  od  svojih  tegoba  odpodinu.  Zadrani 
se  tako  ugojiSe  prevelikim  dobrom,  da  su  izgubili  pamet.< 

Medjutim  je  Karlo  Robert  malo  mario  za  izprike  mletaCkoga  duzda.  Zamoliv§i 
10  listopada  1311.  sam  papu  Klementa  V.,  neka  zapovjedi  Mletcima,  da  se  okane  obsade 
Zadra  i  uznemirivanja  kotara  njegova  kao  i  susjednih  otoka,  izdade  on  namah  zatim  12.  listo- 
pada nazodnim  poslanicima  zadarskim  povelju,  kojom  potvrdi  gradu  Zadru  stare  njegove 
povlasti,  kako  ih  je  imao  nekad    za   kralja   Bele   III.   (IV.)   Dozvoli   narodito  gradjanima, 


22  ^  KARLO    ROBERT. 

da  po  svojoj  volji  biraju  kneza,  sudce  i  ostale  obcinske  sluzbenike,  te  da  zivu  po  svojim 
zakonima  i  obicajima.  Namali  zatim  pristupise  Zadrani  izboru  novoga  kneza,  te  progla- 
sise  svojim  knezom  sina  bana  Pavla,  junackoga  bosanskoga  bana  Mladina  II.,  koji  je  od 
lipnja  s  vojskom  branio  grad  s  kopnene  strane.  U  jednoj  izpravi  grada'Zadra'od  21.  listo- 
pada  1311.  fiitamo  vec:  »U  vrijeme  gospodina  Jakova,  dastnoga  nadbiskupa  zadarskoga, 
i  velemoznoga  muza  Mladina,  kneza  Zadra,  principa  Dalmacije  i  dru 
goga  bana  bosanskoga,  zatim  za  gospodina  Konrada  Simonova  iz  Jakina,  vrstnoga 
branitelja  Zadra*  Ocito  je  dakle,  da  je  tada  ban  bosanski  i  knez  zadarski  Mladin  II. 
branio  grad  na  kopnu,  dok  je  Karlo  Simonov  iz  Jakina,  kojemu  je  jos  24.  travnja  njegova 
obcina  na  molbu  Mletcana  zabranila  odlazak  u  Zadar,  valjda  kao  vojvoda  na  moru  odbijao 
navale  mletacke.  Zadrani  nijesu  doduse  imali  velikih  brodova  kao  mletadka  obcina,  ali 
su  im  namakli  sajka  i  barcica  ban  Pavao  sa  svojim  sinovima.  Pa6e  i  Omisani  pritekose 
u  pomoc,  pak  tako  zareda  u  Jadranskom  moru  gusarenje,  od  kojega  su  stradali  i  zitelji 
napuljskoga  kraljevstva  u  juznoj  Italiji. 

Rat  oko  Zadra  i  otoka  njegovih  sve  do  Paga  otegnuo  se  silno,  poSto  ni  jedna 
stranka  nije  bila  tako  jaka,  da  odrzi  osudnu  pobjedu.  Mletcani  poslaSe  na  pocetku  go- 
dine  1312.  nove  cete  s  novim  vojvodama  pred  Zadar.  Za  obskrbu  vojske  razpisa§e  2. 
ozujka  1312.  novi  porez.  No  ni  Renier  de  Malo,  zapovjednik  kopnene  vojske,  kao  ni 
Belletto  Justinijan,  vojvoda  brodovlja,  ne  mogoSe  nista  odlu^na  izvesti. 

Ali  ni  ban  Pavao  zajedno  sa  svojim  sinovima  ne  bijase  dosta  jak,  da  otjera  Mlet- 
cane  izpred  Zadra.  Radovalo  ga  je,  §to  je  pridruzio  Zadar  svojoj  vlasti;  ali  poSto  nije 
dobio  pomoci  ni  od  Karla  Roberta  ni  iz  Napulja,  zabrinuo  se  Ijuto,  hoce  li  modi  Zadar 
i  odrzati.  Povjeri  zato  svomu  sinu  Jurju  II.,  knezu  primorskih  gradova  Dalmacije,  da 
poku§a  nagoditi  se  kako  s  mletaCkom  obcinom,  a  osobito  neka  ju  gleda  skloniti,  da 
povrati  jedan  brod,  sto  ga  bijase  otela  OmiSanima.  Zaista  stigoSe  u  travnju  1312.  posla- 
nici  kneza  Jurja  u  Mletke  s  izjavom,  »da  knez  zeli  biti  u  miru  i  ljubavi«  s  duzdom,  te 
trazi,  da  mu  se  povrati  brod  omiski,  §to  su  ga  oteli  podanici  mletacki.  Duzd  odgovori 
u  ime  svoje  i  citave  obcine,  da  on  2eli  gojiti  mir  i  Ijubav  s  citavim  svijetom,  pak  tako 
i  s  banom  Pavlom  i  njegovim  sinovima,  kojima  je  vazda  zelio  srecu,  napredak  i  dobro 
stanje.  No  ban  sa  sinovima,  vracajuci  nemilo  za  drago,  zdruzio  se  s  odmetnicima  u 
Zadru,  pak  im  daje  pomoci  i  podrzaje  ih  u  nadi  proti  obcini.  Da  nije  ban  Zadrana  tako 
pomagao,  ne  bi  oni  mogli  tako  dugo  uztrajati  u  tolikoj  nevjeri,  vec  bi  se  davno  pokorili 
duzdu  i  mletaCkoj  obcini.  Duzd  znade,  da  su  Zadrani  u  torn  ratu  oboruzali  i  podigli  na  noge 
narod  u  Omi§u,  i  da  su  Zadrani  bili  primani  u  oblastima  i  lukama  kneza  Jurja.  Napokon  onaj 
brod,  sto  su  ga  zaplijenili  mletadki  podanici,  opremljen  bi  u  ime  i  na  racun  Zadrana,  da  se  s 
njim  udari  na  MletCane.  U  ostalom,  ako  knez  zaista  zeli  mir,  to  je  i  duzdu  vrlo  milo;  no  po§to 
ne  zna  za  uvjete  mira,  neka  ih  knez  juraj  napi§e,  te  ako  budu  pogodbe  zgodne,  duzd  ce 
s  obcinom  pristati  na  mir. 

Vidi  se,  da  je  mletacka  obcina  jedva  docekala,  da  se  razpravlja  o  miru.  Lukavi 
duzd  hoce  najprije  zastrasiti  bana  i  sinove  njegove,  a  onda  veledusno  izjavljuje,  da  je 
gotov  prihvatiti  mir,  ako  budu  pogodbe  povoljnel  No  do  mira  nije  tada  ipak  doslo  pade 
Mletke  zadesi  u  to  nemala  nezgoda. 

Vojvoda  mletaCkoga  brodovlja  Belletto  Justiniani  oboli  tezko,  te  morade  leci  u 
krevet.  Brodovlje  bija§e  tako  bez  glavara,  a  pazka  na  ladjama  nikakva  ili  slaba.  To 
upotrebise  Zadrani.  IzabraSe  dan,  kad  je  na  moru  bjesnila  oluja  i  nepogoda.  Mletadki 
brodovi  bijahu  toga  dana  usidreni  razdaleko  jedan  od  drugoga,  da  se  ne  razbiju. 
Zadrani  se  pripravljahu  cio  dan.  Svoje  male  ladje  (sajke)  oboruzaSe  dovoljno  Ijudima  i 
ratnim  spravama,  da  u  sumracju  u6ine  juri§  na  razasute  mletacke  brodove.  Justinijan 
spavao  je  na  svom  vojvodskom  brodu,  shrvan  bolescu,  ni  ne  snivajuci,  sta  Zadrani  snuju. 
Cim  je   zanocilo,    Zadrani    razapeSe   jedra,  te  se  potajice  i  neopazeni  provukoSe  izmedju 


IIRVATSKI    BAN    PAVAO    I.    OBI.ADAO    ZADROM- 


23 


mietackih  brodova.  Dosav  do  vojvodske  ladje  skodise  na  nju,  pohvatase  ill  poubiSe 
mom6ad,  a  vojvodu  i  castnike  odvedose  zarobljene  na  brodu  sa  sobom.  Zatim  nahrupi§e 
jo§  na  jedan  brod,  te  i  njega  odvukose  u  zadarsku  luku,  prije  nego  sto  je  mletaiko 
brodovlje  moglo  priskoditi  u  pomoc.  Justinijan  i  zapovjednik  druge  ladje  bi§e  bateni  u 
tamnicu;    no    on    ne   prozivi  dugo  svoje  nesrece,  vec  umre  malo  zatim  od  boli  i  zalosti. 

Sad  su  Mletci  od  sramote  i  jada  bjesnili,  dok  su  Zadrani  s  Hrvatima  od  radosti 
klicali.  No  hrvatskoj  radosti  pridruzi  se  velika  tuga,  jer  u  to  umre  i  ban  Pavao  u  naj- 
osudnijem  casu  za  Hrvatsku.  Iza  18.  travnja  1312.  naime  nestaje  traga  banu  Pavlu. 
Spljecanin  Miha  Madije,  suvremenik  njegov,  javlja  njegovu  smrt  posve  lakoni(iki :  »Godine  1311. 
mjeseca  ozujka  orimetnuo  se  je  grad  Zadar  od  mletadke  obcine  i  pokorio  se  vladanju 
(dominio)  bana  Pavla  i  njegovih  sinova;  slijedece  pak  godine  (1312.)  mjeseca  svibnja 
umre  ban  Pavao,  te  bi  odredjen  za  bana  sin  njegov  Mladin.<  Ban  Pavao  preminuo  je 
dakle  u  svibnju,  ne  zna  se  koji  dan.  Sahranjen  bi  u  djedovini  svojoj,  u  Bribiru  gradu, 
u  crkvi  franjevackoj  sv.  Marije,  gdje  je  bila  grobnica  Bribirskih  knezova,  gdje  su  poslije 
pocivali  sinovi  i  unuci  njegovi.* 

Ban  Pavao  spada  medju  najznamenitija  lica  u  povjestnici  hrvatskoj.  Gotovo  ceter- 
deset  godina  bio  je  vodja  hrvatskoga  naroda.  Sluzio  je  tri  kralja,  od  kojih  je  treci, 
Karlo  Robert,  po  njem  i  braci  njegovoj  postao  vladar  ne  samo  Hrvatske,  nego  i  Ugarske. 
Moze  se  gotovo  reci,  da  je  on  Ugarskoj  Karia  Roberta  nametnuo  za  kralja.  Bio  je 
Pavao  mudar,  razborit  i  oprezan  muz.  Upotrebivsi  zgodno  borbe  za  prijestolje,  koje  su 
zaredale  u  zadnjem  deceniju  trinaestoga  stoljeca,  umio  je  polu^iti,  daje  bansku  dast, 
koja  se  je  dosad  podjeljivala  tek  na  jednu  ili  vi§e  godina,  dobio  za  se  ne  samo  dosmrtno 
nego  i  kao  nasljednu  baStinu  za  svoju  porodicu  na  sva  vremena.  Upravo 
tim  polozio  je  temelj  moci  i  sjaju  svoje  porodice. 


*Bribirski  knezovi  od  plemena  Subic 

a  XIV.  stoljedu. 
Knez    Stjepko  ili  Stipko 

1239  -1274 

knez  Trogira  (1239 — 1 250) 

•j-  6.  kolovoza    1274. 


Pavao   I. 

Mladin    1. 

Jura)  I. 

S tanisla  va 

1272— 1312 

1276- 1304 

1277—1302 

1299- 1304 

Ban  primorski    ili  hr- 

1278— 1301.  knez 

1277.    knez    S'benika, 

predstojn  ca  opatica 

vatski    (1274— 1312), 

Spljeta,   1302    bar 

I 

1280.    knez    Omiia, 

sv.  Klare  u  samostana 

gospodin  Bosne  (l  299); 

Bosne,  1304.  ubijen 

1286— 1302.  knez 

sv.     Elizabete    kod 

•}•  n  svibnju    1312. 

od  krivovjeraca  u 

Trogira,   1294.  1*°" 

Skradina. 

Oienio    se   1289.    Ur- 

Bosni. 

dalmatinskih    gradova 

som,  koja  je  amrla 

(Nina,  Sibenika,  Tro- 

5.  listopada  1303. 

gira  i  OmiSa). 
1302    sprema  se  na 

1 

odlazak  u  Mletke. 

Mladin    II.    Banid 

[uraj  II.    Kliiki 

Pavao  II.  Ostrovidki 

Gregor  lie  II. 

1301—  1322 

1301— 1330 

1301— 1346 

1301  — 1350 

prvorodjeni  sin   Pavla  I. 

1303      1306. 

kntz 

1306  — 1322  knez 

1320—1322  knez 

13 1 1    knez  2Udra,  princip 

Trogira,    1303  - 

-1322. 

Trogira,  ■}■  u  srpnja 

Sibenika.    r346.  apra 

Dalmacije  i  drag!  ban  Bosne 

knei  Spljeta, 

I3H 

1346.    Sapraga  Eliza- 

vitelj  Ostrovice  i  skr- 

1312 — 1322.   ban  Hrvata 

gradjanin  mle 

ta^ki, 

beta,  sestra  krSkoga 

bnik  nedorasloga 

i  ditave  Bosne. 

f  u  prosinca 

»33o. 

kneza  Dajma   III. 

kneza  Jar)a  III. 

Mladin  III.      Pavao  HI 

Deodat,    Jelena,uda- 

Katarina. 

J  uraj   III. 

K 

atarina.             Prib^o. 

1333  — 1348          1342— 

t    13 t8      la  se  oko 

adala  se 

1346—1361 

opatica  u 

»343gT«djanin          1356 

god.    1338. 

za   Ivana 

1346    joi  djedak  pod 

samostanu 

mletadki,    f   I.        Snprnga 

za  kneza 

JuriSida, 

skrbnidtvom  svoga 

8V. 

Nikole 

svibnja    134S.         njegova 

Vladislava, 

Bribir- 

strica  Grrgorija  11 

a 

Zadra 

Snpniga  Jele-        Katarina, 

Kotroma- 

skoga. 

I347-  3i-  srpnja  nstn- 

na,  sestra  cara      kdi   Ivana 

nid*,  otca 

pio  kralju  Ljadevitn  I. 

Stjepana  Du-        Dandala. 

bosanskoga 

Ostrovicn,    i  primio 

iana   Silnoga. 

kralja  Stje- 

od njega  Z  r  i  n 

Mladin  IV. 

pana    Tvrt- 
k«  L 

Prri    knez   Z  r  i  n  s  k  i. 

_.  KARLO    ROBERT. 

24  0 

Kao  bana  »Hrvata«  zapadalo  ga  je  ne  samo  pravo,  nego  i  sveta  duznost,  dalskupi 
sve  oblasti  i  kotare,  u  kojima  je  bilo  Hrvata,  i  koji  su  bilo  kad  spadali  na  hrvatsko 
kraljevstvo  VrSio  je  dakle  samo  svoju  duznost,  kad  je  pritezao  k  sebi  otok  i  grad  Rab, 
a  narocito,  kad  je  pomagao  Zadru,  da  se  otme  vlasti  mletackoga  lava.  Ta  on  je  bio  ban 
primorski  ili  ban  5itave  Hrvatske  i  Dalmacije,  ili  kako  se  je  najvolio  zvati  po  hrvatskom 
shvacanju  »ban  Hrvata.«  A  da  je  zaokruzenu  hrvatsku  drzavu  svojatao  za  se  i  za  svoju 
porodicu  —  bilo  je  opet  njegovo  pravo.  Ta  on  je  od  dva  kralja  —  i  to  protukralja  — 
primio  Hrvatsku  i  bansku  cast  kao  nasljedno  leno  za  sva  vremena,  za  svoje  potomke, 
kao  i  za  bastinike  svojih  potomaka.  On  je  kao  ban  bio  ne  samo  prvi  castnik  i  dosto- 
janstvenik  u  hrvatskom  kraljevstvu,  on  je  u  istoj  Hrvatskoj  bio  i  vlastelin,  te  su  svi 
velikasi  bili  njegovi  vazali,  a  sva  plemena,  sve  gradske  obcine  podanici  u  njegovoj 
gospostiji  (dominium).  Dok  je  u  Hrvatskoj  bio  i  ban  (drzavni  castnik)  i  vlastelin  (dominus): 
u  Bosni  je  bio  samo  gospodin  (dominus),  koji  namjeSta  po  svojoj  volji  i  uvidjavnosti 
bane,  knezove  i  druge  dastnike.  Njegova  vlast  dakle  nije  bila  »dominatio  arbitraria«  t.  j. 
samovoljna,  kako  je  Lucie  uztvrdio;  on  je  svoju  vlast  vrsio  u  jednu  ruku  kao  prvi 
dostojanstvenik  kraljevstva,  a  u  drugu  kao  nasljedni  gospodin  hrvatske  zemlje,  kako  bi 
mu  to  podijeljeno  privilegijama  kralja  Andrije  II.  (Ill),  od  godine  1293.  i  napuljskoga 
kralja  Karla  II.  od  god.  1295. 

Za  sobom  ostavio  je  ban  Pavao  cetiri  sina,  koje  je  narod  po  otcevoj  casti  prozvao  Bani- 
cima,  naime  rodjenim  banima.  Najstariji  Mladin  II.  bastinio  je  iza  svoga  otca  cast  bana  hrvat- 
skoga,  k  tomu  je  bio  knez  Zadra  i  princip  Dalmacije  Juraj  II.  bio  je  knez  primorskih  gradova 
Dalmacije,  Pavao  II.  knez  grada  Spljeta,  a  Gregorije  valjda  knez  u  8ibeniku  No  s  castima 
i  vlascu  otcevom  bastinio  je  prvorodjeni  Mladin  II.  takodjer  rat  s  Mletcima  poradi  Zadra. 
(Borbe  Karla  Roberta  s  oligarhima  u  Ugarskoj  i  Slavoniji,  1310.  do 
1321.).  Karlo  Robert  ne  mogaSe  priteci  u  pomoc  ni  banu  Pavlu,  a  ni  sinu  njegovu 
Mladinu  II.,  da  obrani  Zadar  od  napadaja  mletackih.  Zaustavljale  ga  neprekidne  borbe 
u  Ugarskoj  i  Slavoniji,  koje  je  morao  voditi  s  gordim  velikasima.  Ovi  ga  bijahu  doduse 
priznali  za  kralja,  ali  niti  u  snu  ne  snivahu,  da  bi  mu  pustili  vrsiti  kraljevsku  vlast. 
Svaki  njih  smatrase  se  za  kraljica  u  svojoj  oblasti,  te  priznavaSe  kralja  samo  po  imenu, 
i  u  koliko  se  podudaralo  s  njihovim  interesima. 

Najponositiji  i  najodrjesitiji  od  svih  oligarha  bijase  nesumnjivo  Matija  Cak  Tren- 
cinski.  On  bijaSe  zasnovao  gotovo  samosvojnu  drzavu,  koja  se  je  sterala  od  Komarna  i 
Visegrada  kod  Vaca  duz  Njitre  i  Vaga  sve  do  granice  moravske  i  poljske.  Matija  pri- 
nudi  vazale  i  podanike  crkvene,  da  njemu  placaju  poreze  i  dace,  harase  prijedjele  od 
Vaca  do  Tise,  te  provali  pace  u  Ijetu  1311.  pusto^edi  sve  do  bedema  grada  Budima. 
Ako  se  je  koji  put  dizao  na  neprijatelje  kraljeve,  6inio  je  to  samo  pod  izliku,  da  im 
pootme  gradove  i  imanja,  Matiji  na  iztoku,  na  pritocima  gornje  Tise,  u  zupanijama 
sipuSkoj,  abaujvarskoj  i  zemplinskoj,  pregnuo  opet  palatin  Omodej  iz  plemena  Aba,  da 
se  dobavi  jednake  vlasti  i  drzavine.  Zaludo  je  papinski  legat  nakon  pustih  prijetnja 
6.  srpnja  1311.  kaznio  Matiju  Tren6inskoga  i  njegove  ortake  crkvenim  prokletstvom,  a 
zemlje  njihove  interdiktom:  ni  crkvene  kazni  nijesu  vi§e  djelovale,  pa6e  je  Matija  stao 
sada  bjesniti  proti  crkvi  i  njezinim  glavarima.  Biskupu  njitranskomu  bude  oteta  sva 
njegova  oblast,  a  tvrdjica  u  Njitri  zajedno  sa  stolnom  crkvom  spaljena. 

Medjutim  oslobodi  se  Karlo  naskoro  bar  jednoga  od  tih  oligarha.  Palatin  Omodej 
udari  na  grad  KoSice,  ali  njemaSki  zitelji  toga  grada  ubiie  njega  i  zarobiSe  dva  sina 
njegova.  Udovica  Omodejeva  sa  svojih  sest  sinova  pokori  se  na  to  8.  listopada  kralju, 
te  mu  obeca  vratiti  sve  zupanije  i  gradove,  sto  ih  je  protupravno  drzala,  medju  njima 
i  tvrdi  Munkac.  No  vec  u  proljecu  1312.  ustadoSe  sinovi  Omodejevi  opet  na  kralja,  a 
njima  se  pridruzi  brojno  plemstvo.  Sad  se  napokon  podize  i  kralj  Karlo  Robert,  podje 
s  vojskom  na  sjevernu  medju  svoje  drzave,  te  stade  podsjedati  tvrdju  Saro.s  kod  PreSova, 


BORBE    KARLA    ROBERTA    S    OLIGARHIMA. 


25 


^^^T^^ 


PoDOR  Medvedgrada  u  gori  zagrebaCkoj. 


BORBE    KARLA    ROBERTA    S    OLIGARHIMA. 


27 


koja  je  pripadala  Dimitriji,  sinu  Nikolinu,  privrzeniku  Matije  Trendinskoga.  Na  to  posla 
Matija  1700  moravskih  kopljanika  i  sve  ostale  cete  svoje  u  pomoc  Dimitriji  i  Omode- 
jevim  sinovima  Blizu  grada  Kosica,  u  Rozgonjskoj  dolini  (Rozhanovci)  zametnula 
se  15.  lipnja  1312  krvava  bitka.  iJ  boju  izgibe  mnogo  Karlovih  Ijudi,  izmedju  njih  i 
stjegonoSa;  ali  protivnici  bi§e  pobijedjeni  i  u  bijeg  natjerani.  Na  bojnom  polju  ostadoSe 
mrtvi  Dimitrija  i  dva  sina  Omodejeva. 

Omodejevici  bise  tako  svladani;  ali  na  Matiju  Caka  ne  usudi  se  kralj  ni  sada  uda- 
riti.  Pace  malo  zatim  digose  se  na  Karla  novi  oligarhi.  Neki  Kopoz,  koji  je  dulje  vrijeme 
vrsio  cast  palatina,  naumi  kralja  umoriti;  a  kad  mu  to  ne  podje  za  rukom,  pobuni  s 
bratom  svojim  Bekeom  i  s  drugim  velikasima  god  1316.  Erdelj  i  susjedne  ugarske  zupa- 
nije.  No  erdeljski  vojvoda  Doza  razbi  buntovnike  kod  Debrecina,  na  §to  se  Kopoz  zatvori 
u  neku  tvrdju.  Prisiljen  medjutim  gladom  morade  se  Dozi  predati,  te  bi  po  svoj  prilici 
pogubljen.  Jo§  opasnija  bijase  buna,  koju  bija§e  pokrenuo  u  zapadnoj  Ugarskoj  g.  1315. 
velikas  Andrija,  sin   Gregorijev.  Tomu    priskocise  u  pomoc  ne  samo  prijatelji  njegovi  u 


Prvi  dvogubi  peCat  Karla  Roberta. 


Ugarskoj,  nego  i  Nijemci  iz  susjednih  austrijskih  zemalja.  Andrija  priJetijaSe  kroz  viSe 
godina  miru  drzave,  harajuci  prijedjele  uz  austrijsku  medju  i  udarajuci  na  gradove 
Soprun  i  Gjur.  Njim  potaknuti  ustadoSe  napokon  1316.  opet  Gisingovci  Ivan  i  Petar, 
sinovi  bana  Henrika. 

Po  otfievoj  smrti  mirovahu  neko  vrijeme  braca  Gisingovci.  Dne  8.  svibnja  1312. 
spominje  se  magistar  Ivan  kao  kraljevski  konjuSnik,  a  uz  to  zupan  §imezki  i  tolnanski. 
Jo§  7.  oktobra  1315.  boravi  on  u  Koprivnici,  te  potvrdjuje  privilegija  svoga  otca.  Tada 
se  zove  »zupan  simezki,  tolnanski,  baranjski  i  bodrozki*.  No  ved  tada  bijase  na  glasu 
kao  zulumdar.  Bracu  Nikolu  i  Konrada  bijaSe  liSio  djedovskih  imanja  u  Baranji.  Ali  jo§ 
groznija  nasilja  poCinjao  je  u  Slavontji,  gdje  je  ustavSi  proti  kralju  Roberta  progonio 
njegove  privrzenike.  U  svibnju  1317.  prida  sam  kralj  u  jednoj  povelji,  kako  je  Ivan  s 
bratom  svojim  Petrom  bjesnio  proti  bradi  Nikoli  i  Petru,  sinovima  magistra  Lovrinca  od 
plemena  Aba,  kako  ih  vec  tri  godine  drzi  zatvorene  u  gradu  Vocinu  (Vudinu),  i  kako 
je  jednom  Nikolu  dao  iznijeti  pred  vrata  grada  Vocina  (ante  portam  castri  Agyna),  pri- 


28 


KARLO    ROBERT. 


*vezao  ga  gola  za  konjski  rep,  te  ga  dao  vuci  tako,  da  je  jedva  na  zivotu  ostao.  Ivan 
Gisingovac  progonio  je  tako  i  druge  privrzenike  kraija  Karla,  te  je  od  njegova  zuluma 
osobito  stradala  krizeva6ka  i  pozezka  zupanija. 

Silu  magistra  Ivana  suzbijao  je  dakako  slavonski  ban  Stjepan  Babonic,  kojega 
bijase  Karlo  jos  god.  1310.  namjestio.  U  obce  je  taj  ban  svom  snagom  radio,  da  sto 
bolje  uredi  povjerenu  mu  banovinu.  On  se  je  zato  gledao  u  svakom  sporu  s  dobra 
nagoditi,  samo  da  ne  dodje  do  smutnja  i  razmirica.  Vec  13.  sijecnja  1311.  vidimo  ga  u 
Brezovici,  gdje  po  svomu  kastelanu  Medvedgrada,  Martinu,  a  uz  privolu  slavonskih 
velikaSa  (regni  nobilibus  prebentibus  consensum  et  assensum)  gradjanima  Gradca  kod 
Zagreba  dosudjuje  posjed  Kobilu  proti  Farka§u,  sinu  kneza  Garduna.  Dvije  godine  poslije, 
boraveci  u  lipnju  1313.  u  Toplicama  (Topuskom),  dijeli  on  s  bracom  svojom  Ivanom  i 
Radoslavom  porodicna  imanja  i  dohodke;  torn  zgodom  bi  odredjeno,  da  ban  Stjepan  sam 
pobira  dohodak  od  zagreba6ke  komore,  dokle  god  bude  po  milosti  kraljevoj  vrSio  bansku 
cast  (donee  banatum  ipsum  gratia  regali  teneret).  U  isti  mah,  10.  lipnja,  pogadja  se  i  sa 
zagrebaSkim  biskupom  Augustinom  Kazoticem  poradi  Medvedgrada.  Videci,  da  bi  ga 
mogla  snaci  pogibija  duse  (detrimentum  anime),  sto  drzi  Medvedgrad .  koji  pripada 
crkvi  zagrebacikoj,  vraca  ga  crkvi,  te  ga  opet  prima  od  nje,  da  njim  upravlja  kao  kastelan, 
ali  ce  zato  prije  dobiti  novce,  sto  ih  bijase  nekad  platio  za  odkup  grada  Marku,  bratu 
Janovu!  U  svibnju  1314.  po  drugi  put  se  ban  Stjepan  dijelio  sa  svojom  bracom.  Tom 
zgodom  zapadoSe  bana  Stjepana  dohodci  od  imanja  i  posjeda  oko  Steni^njaka,  Ivana 
prijedjeli  oko  Zrinja,  a  Radoslava  najiztocnije  oblasti  uz  rijeku  Sana.  Ugled  bana  Stjepana 
Babonica  bijase  velik;  za  nj  je  znao  i  zanimao  se  i  njemacki  kralj  Fridrik  Lijepi  iz 
kuce  Habsburg.  Taj  Fridrik  zove  Stjepana  Babonica  u  jednom  pismu  od  18.  veljace  1316. 
ca  i  »hercegom  Slavonije.« 

Imanje  Babonica  bijase  u  taj  mah  ogromno,  po§to  su  oni  dobili  u  Njema6koj 
zajam  od  3520  maraka  srebra.  I  prava  je  sreca,  sto  je  tada  Slavonijom  upravljao  tako 
silan  i  bogat  ban,  jer  mu  je  lakse  bilo  suzbijati  provale  Gisingovaca.  Zato  razumijemo, 
§to  je  kralj  Karlo  Robert  nakon  smrti  bana  Stjepana  (poslije  1.  ozujka  1316.)  imenovao 
banom  brata  njegova  Ivana,  nadajuci  se,  da  ce  6vrsta  ruka  njegova  drzati  citavu  Slavo- 
niju  na  okupu. 

Ivan  Babonic  banovao  je  §est  do  sedam  godina  (1316. — 1322.).  Prva  briga 
novoga  bana  bijaSe,  da  dokrajci  zulum  Ivank  Gisingovca,  koji  je  u  to  doba  opet  zestoko 
harao  u  zupaniji  krizeva6koj.  Banu  Ivanu  pomagahu  brojni  velikaSi  slavonski  i  ugarski. 
Tu  bija§e  plemic  Ladislav  od  Rakovca,  zatim  Stjepan  Bogar,  napokon  i  Mikac,  sin 
Mihajlov  od  plemena  Akuseva,  tada  kastelan  tvrdinje  Saro§  i  zupan  istoimene  zupanije. 
Borba  s  Ivanom  Gisingovcem  mora  da  je  bila  zestoka.  Ban  Ivan  obsjedao  Gisingovce  u 
njihovu  gradu  Zdencima,  te  ih  osvoji,  premda  je  dopanuo  rana  na  ruci  i  nozi.  Nakon 
pada  Zdenaca  zatvorili  se  Gisingovci  u  grad  Moslavinu;  no  i  taj  grad  zauzese  privrzenici 
kraija  Karla.  Jednom  drugom  prilikom  zarobi  saroski  kastelan  Mikac  sedamnaest  sluzbe- 
nika  Ivana  Gisingovca,  kad  bijahii  poSli  robiti  neka  sela,  pak  ih  odvede  kralju  svomu 
u  suzanjstvo.  Mikac  dopanuo  tada  smrtnih  rana,  te  izgubio  dva  svoja  sluzbenika  plemica. 

Ba§  junactvo  i  pozrtvovnost  bana  Ivana  Babonica  oslobodi  Slavoniju  od  daljih 
provala  Gisingovaca.  Silni  i  odlucni  ban  nije  Stedio  ni  rodjene  brace  svoje,  kad  bi  vjerom 
krenuli  svomu  zakonitomu  kralju.  Radi  tolikih  zasluga  izdade  Karlo  Robert  jo§  20.  pro- 
sinca  1316.  banu  Ivanu  povelju,  u  kojoj  potanko  izpripovjedi  velike  zasluge  banove, 
te  mu  iz  harnosti  darova  grad  Moslavinu  i  druge  gradove  (Borsonouch,  Polosnycha, 
Megenrunchye)  i  sela   (gornju  i  dolnju  Garesnicu)  u  zupaniji  Garickoj. 

Po§to  je  tako  trudom  i  zaslugom.  bana  Ivana  Babonica  bila  umirena  Slavonija, 
mogao  je  kralj  Karlo  Robert  sve  sile  svoga  kraljevstva  skupiti,  da  jednom  obra6una  i 
s  Matijom  Trencinskim.  Da  bi  ga  lak§e  svladao,   utanaCi  savez  s  Fridrikom  Lijepim,  voj- 


BORBE    KARLA    ROBERTA    S    OLIGARHIMA 


29 


vodom  austrijskim  i  protukraljem  njemafkim.  U  jeseni  1317.  zapofie  vojna.  Najprije 
udari  Karlo  na  tvrdi  ViSegrad  s  desne  strane  Dunava,  koji  je  svojim  polozajem  bio  prvi 
bedem  Matijina  vladanja.  Nakon  pada  ViSegrada  stade  zajedno  sa  svojim  saveznikom 
Fridrikom  podsjedati  Komoran,  koji  iza  odpora  od  vise  tjedana  takodjer  osvoji  (u  listo- 
padu  1317.).  Ali  dalje  u  gore,  u  lavlju  spilju  Matijinu  ne  usudi  se  kralj  provaliti,  vec 
cekase  na  skoru  smrt  ostarjeloga  protivnika  svoga.  Matija  je  u  to  gvozdenom  snagom  i 
najvecom  bezobzirnoscu  drzao  svoje  vladanje  i  podanike  na  okupu.  Kad  se  je  jednom 
neki  privrzenik  njegov  odmetnuo  od  njega,  ne  samo  da  mu  je  zaplijenio  imanje,  nego 
mu  je  i  zenu  bacio  u  tamnicu,  a  sinovima  njegovim  dao  je  oci  izvaditi.  jo§  tri  godine 
prkosio  je  Matija  u  svom  tvrdom  gnjezdu  kralju  Karlu.  Nepobijedjen  umre  Matija  18. 
ozujka  1321.  Poslije  smrti  njegove  razpade  se  u  tinji  cas  vlast  njegova;  vec  u  kolovozu 
1321.  izdavaSe  Karlo  Robert  povelje  u  gradu  Tren6inu,  nedavno  jos  nedobitnoj  stolid 
silnoga  Matije,  kojega  se  je  uspomena  duboko  usjekla  u  pamet  slovackomu  puku.  Pri- 
vrzenici  Matijini  bijahu  se  razbjegli  na  sve  strane;  Felicijan  Zaha,  palatin  njegov,  priznao 
Karla  za  svoga  kralja  i  gospodara. 

Da  Karlo  Robert  nije  posljednjih  godina  udarao  na  Matiju  Trencinskoga  svom 
snagom  svojom,  bilo  je  zamasnih  razloga.  Godine  1317.  bijaSe  Karlu  umrla  prva  zena  Marija 
Katarina,  kci  poljskoga  vojvode  Kazimira,  ne  ostavivSi  za  sobom  poroda.  Mladi  kralj,  od- 
gojen  na  francuzku  i  sklon  razkalaSenu  zivotu,  zaboravio  na  krunitbenu  zavjeru,  pak  si 
izabrao  Ijubovcu  s  dunavskoga  otoka  Cepela,  preselio  se  u  Temesvar  (u  prosincu  1317.), 
te  provodio  s  njom  vrijeme  u  zabavama  i  vitezkim  igrama.  Kako  se  je  osjecao  sigumiji 
na  prijestolju,  stao  zanemarivati  drzavne  poslove,  puStajuci  velikasima,  da  opet  zatiru 
puk  i  svecenstvo  svojim  zulumom.  Vec  tim  ozlojedi  svecenstvo,  koje  mu  bijase  poglavito 
pomoglo  do  prijestolja.  No  jo§  ga  je  jace  povrijedilo,  kad  je  posve  zaboravio  na  svoja 
obecanja  prigodom  krunisanja,  te  i  sam  stao  raditi  na  zator  prelata,  svojih  najodlucnijih 
privrzenika.  Nehajnost  i  pustopasnost  mladoga  kralja,  kojemu  je  Ijubovca  god.  1318. 
rodila  kopilana  Kolomana,  potaknu  prelate  napokon,  da  si  sami  pomognu.  S  proljeca 
1318.  sastadose  se  u  Koloci  oba  nadbiskupa  i  gotovo  svi  biskupi  Ugarske  i  Slavonije 
(Augustin  Kazotic  zagrebacki,  Juraj  srijemski,  Petar  bosanski),  te  utanadce  savez  za  medju- 
sobnu  obranu.  Uglavise  jos,  da  ce  crkvenim  prokletstvom  kazniti  sve  one,  koji  bi  nametnuli 
kakove  globe  ili  rabote  crkvenim  kmetovima  ili  posjedima.  Napokon  izabrase  dva  svoja 
Clana,  pecuvskoga  biskupa  Ladislava  i  varadinskoga  Ivanku,  koji  ce  poci  pred  kralja, 
te  ga  pod  prijetnjom  crkvenoga  prokletstva  opomenuti,  da  se  okani  pustolovna  zivota  i 
da  sabere  drzavni  sabor,  kojega  ne  bijaSe  vec  osam  godina  sazvao,  pak  da  se  na  saboru 
uredi  zemlja  i  pomogne  ugnjetenomu  svecenstvu. 

Karlo  posluSa  opomene  ugarskih  i  slavonskih  prelata,  te  sazove  sabor  na  RakoSko 
polje  za  prvoga  srpnja  1318.  Jos  prije  sabora  bijase  kralj  osobito  odlikovao  zagrebackoga 
biskupa  Augustina  Kazotica,  te  njemu  za  volju  potvrdio  biskupiji  njegovoj  ditav  niz  starih 
privilegija  i  imanja.  Nema  sumnje,  da  je  kralj  obecao  i  ostalim  crkvenim  dostojanstve- 
nicima,  da  ce  obzir  uzeti  na  njihove  opravdane  tegobe  i  fiuvati  prava  njihova.  Cini  se 
medjutim,  da  Karlo  ipak  nije  mogao  ili  htio  svojih  obecanja  drzati,  te  su  s  toga  na  koncu 
godine  gotovo  zdvojni  prelati  poslali  svoga  druga,  zagrebadkoga  biskupa  | Augustina 
Kazoti(*a,  u  Avignon,  da  u  pape  Ivana  XXII.  lijeka  zatrazi.  §ta  je  Augustin  papi  govorio, 
nije  zabiljezeno;  ali  se  znade,  da  je  kralj  poradi  toga  na  nj  Ijuto  zamrzio,  te  od  pape 
zahtijevao,  da  neharnika  premjesti  na  drugu  koju  biskupiju  izvan  njegove  driave.  Zaludo 
je  papa  pismom  od  1.  listopada  1319.  uvjeravao  kralja,  da  je  biskup  Augustin  o  njemu 
vrlo  dostojno  i  dedno  govorio,  i  da  su  klevetnici  Cestitoga  biskupa  nepravedno  opadnuli: 
kralj  nije  Augustinu  oprostio,  pade  mu  nije  dao  vi§e  ni  imena  spominjati  u  svojim  po- 
veljama.   Kraj    takih   prilika    nije   se    ni  Augustin  usudio  vratiti  u  svoju  biskupiju;  on  je 


„  1^  KARLO  HOBERT. 

svedjer   boravio    u  tudjini,    dok   ga  nije  papa   21.  kolovoza  1322.  imenOvao  biskupom  u 
Nuceriji  u  kraljevini  Napulju. 

Vapaj  ugarskih  biskupa  za  pomoc  nije  dakle  bio  uslisan.  No  zato  se  je  Karlo  bar 
okanio  sablaznjiva  zivota.  On  zapusti  svoju  Ijubovcu,  te  stade  traziti  suprugu.  }oS  prije 
sabora  na  RakoSu  bijase  poslao  svoje  pouzdanike  u  Prag,  da  izprose  za  nj  koju  sestru 
kralja  Ivana  od  Luksemburga.  Poslanici  izabrase  mladju,  trinaestgodisnju  Bozenu,  te 
ju  dovedoSe  u  Ugarsku,  gdje  se  je  Karlo  s  njom  jos  u  studenom  1318.  vjencao. 
Bozena  bi  torn  prigodom  podjedno  okrunjena  za  kraljicu.  Ali  neboga  umre  vec  slijedece 
godine  1319;  a  na  to  se  Karlo  ozeni  treci  put,  i  to  god.  1320.  s  Elizabetom,  kcerju 
poljackoga  kralja  Vladislava  Lokietka.  Ta  je  zenitba  imala  vrlo  zama§nih  posljedica  za 
potonju  povjest  Anzuvina.  Jer  ne  samo  da  je  njom  utvrdjeno  tijesno  prijaieljstvo  izmedju 
ugarsko-hrvatskih  vladara  i  poljackih  Fijastovica,  koje  je  ostalo  nepomuceno  kroz  dece- 
nija,  nego  bi  podjedno  utrt  put  Anzuvinima  do  poljskoga  prijestolja,  kad  je  ondje  izu- 
mrla  glavna  loza  dinastije  Fijastovica. 

(Ratovi  sa  Srbima  1319. —  1320.)  Jo§  jedno  odvracalo  je  Karlo  Roberta,  da 
se  nije  mogao  svom  snagom  oboriti  na  Matiju  Trencinskoga.  Bilo  mu  je  osigurati  jugo- 
iztocJne  medje  svoje  drzave,  gdje  su  mu  mnogo  smetali  srbski  Nemanjici. 

Vec  bi  spomenuto,  kako  se  bijase  podigao  srbski  razkralj  Stjepan  Dragutin,  gospodar 
Macve,  da  utre  sinu  svomu  Vladislavu  put  do  ugarskoga  prijestolja.  Karlo  bija§e  g.  1308. 
s  pomocu  vjernoga  Pavla  Gorjanskoga  dodu§e  osujetio  sve  osnove  svoga  takmaca;  ali 
ni  u  Srijemu  ni  u  Macvi  ne  bijaSe  ni  poslije  pravoga  mira.  Mnogo  je  tu  smetao  i 
srbski  kralj  Uro§  II.  Milutin,  koji  je  svoga  brata  Dragutina  htio  li§iti  i  onih  oblasti,  koje 
bija§e  primio  od  svojih  rodjaka,  ugarskih  kraljeva.  Jo§  od  god.  1302.  bilo  je  u  doljnoj 
Posavini  neprestanih  smutnja,  te  se  dubrovaiki  trgovci  ne  mogose  vratiti  za  vremena  u 
svoj  rodni  grad,  po§to  im  kralj  Uros  Milutin  ne  dade  prolaziti  kroz  svoju  zemlju,  a 
putove  naokolo  Drine  bijahu  zakrcili  bosanski  bani  Mladin  I.  i  Stjepan  Kotroman. 

Dne  4.  veljace  1314.  boravio  je  Karlo  Robert  u  Mitrovici  (in  villa  sancti  Demetrii), 
valjda  da  uredi  prilike  na  jugoiztoku  svoje  drzave.  Moguce  da  je  tada  li§io  vladanja  u 
Ma6vi  svoga  rodjaka  Stjepana  Dragutina,  koji  se  bijase  nedavno  podigao  proti  njemu. 
Srbski  razkralj  podje  u  kaludjere,  te  umre  kao  monah  Teoktist  21.  ozujka  1316.  Sad  se 
pomami  brat  njegov  Uros  Milutin  za  MaSvom  i  drugim  oblastima,  kojima  je  pokojnik 
upravljao.  Cini  se,  da  je  Urosu  Milutinu  zaista  poslo  za  rukom,  te  je  obladao  Macvom, 
a  zatim  je  stao  udarati  na  Srijem  i  Bosnu.  Vec  u  lipnju  1318.  spremaju  se  Dubrovcani, 
kako  ce  strazama  osigurati  tvrdjicu  sv.  Lovrinca  »poradi  razmirica,  koje  ce  sad  na  pla- 
nuti«  izmedju  kralja  Urosa  i  bana  hrvatsko-bosanskoga  Mladina  II.  (propter  novitates, 
que  modo  sunt  parate  occurere  inter  regem  Urossum  et  Valmadenum). 

Navale  kralja  Urosa  Milutina  na  MaCvu,  Srijem  i  Bosnu  prinudiSe  napokon  i  kralja 
Karla  Roberta,  da  sam  glavom  povede  vojsku  na  jug  svoje  drzave.  Rat  sa  srbskim 
kraljem  vodio  se  je  god.  1319.  Vec  u  prvoj  polovici  godine  bijaSe  vojsci  Karla  Roberta 
poSlo  za  rukom,  te  oduze  UroSu  grad  Ma6vu  s  drugim  gradovima  i  varo§ima.  Fosto  je 
valjda  srbski  kralj  pregnuo,  da  oteto  opet  zadobije,  pozove  Karlo  Citavu  svoju  drzavu 
na  oruzje,  naredivSi,  da  se  vojska  skupi  do  1.  kolovoza  (in  octavis  beati  Jacobi  apo- 
stoli  ....  quia  tocius  regni  motus  contra  Urosium  regem  Seruie  ipsis  temporibus  et 
diebus  erat.).  S  tom  vojskom  prijedje  Karlo  Savu,  provali  u  Ma6vu,  te  dopre  sve  do 
rijeke  Kolubare,  gdje  je  16.  rujna  boravio  i  povelje  izdavao  (prope  Kalabar  in  Macho). 
Dok  je  kralj  udario  na  Srbe  sa  sjevera,  pomagao  ga  je  hrvatski  i  bosanski  ban  Mladin 
II.  sa  zapada,  a  stric  kraljev  Filip  od  Tarenta,  bastinik  Arbanaske  i  Drada,  s  juga.  Banu 
Mladinu  nanijeli  su  mnogo  stete  sinovi  Branivojevi;  no  zato  su  opet  mnogi  podanici 
Uro§evi  trazili  utoCiSta  u  Dubrovniku,  bjezeci  jama6no  izpred  sile  Mladinove. 


HRVATSKE    ZEMLJE 


.11 


Rat  produljio  se  i  preko  zime.  Glavna  vojska  Karlova  napredovala  je  sve  dalje.  Vec  kod 
prelaze  preko  Save  proslavio  se  magistar  Nikola,  kasnije  kod  podsade  grada  Macve  i 
Kolubare  steko§e  velikih  zasluga  magistri  Gregorije  i  Doroslav,  braca  i  sinovi  Doro- 
slava.  Macvu  bijaSe  tezko  osvojiti,  jer  su  ju  pomagali  braniti  neki  ugarski  nezadovoljnici, 
naro6ito  Lothard,  sin  Dionizijev  od  plemena  Guth-Keled,  koji  se  bijase  zajedno  sa  Srbima 
zatvorio  u  grad.  Sam  kralj  podsjedaSe  tada  Ma6vu,  te  se  torn  prigodom  osobito  proslavi 
Nikola  Gregorijev,  koji  na  oci  kraljeve  dopade  smrtonosnih  rana.  Napokon  dodje  i  grad 
i  ditava  banovina  Macva  u  kraljeve  ruke.  Vec  2.  srpnja  1320.  znao  je  i  papa  Ivan  XXII. 
za  pobjedu  Karlovu,  te  je  o  torn  obavijestio  njemackoga  protukralja  Fridrika  Lijepoga, 
poljskoga  kralja  Vladislava  Lokietka,  Ceskoga  Ivana  od  Luksemburga,  kao  i  austrijskoga 
vojvodu  Leopolda  i  koru§koga  Henrika.  Papa  javlja,  da  je  Karlo  >s  jakom  rukom  i 
obilatom  vojskom*  srecno  pobijedio  razkolnike  (schismatic!),  i  da  je  kraljevinu  Srbiju 
(regnum  Macedoniae)  pokorio  svojoj  vlasti.  Nadalje  zeli,  da  bi  slavodobitni  kralj  svladao 
sve  razkolnike  i  nevjernike  >sve  do  primorskih  strana*  (usque  ad  partes  maritimas),  te 
svagdje  uveo  katolidku  vjeru;  no  posto  on  to  sve  sam  ne  bi  mogao  izvrSiti,  poziva  papa 
u  pomoc  i  druge  katolicke  vladare,  a  nada  sve  njemackoga  kralja  Fridrika.  Papa  zaklinje 
kralja,  neka  pomaze  Karla  Roberta  muzevno  i  snazno  (asistas  viriliter  et  potenter),  pak 
ce  onda  i  Bog  njemu  sve  naplatiti. 

Nema  sumnje,  da  se  je  rat  svrSio  pobjedom  Karla  Roberta.  Ma6va,  koja  je  od 
1282.  bila  u  tudjim  rukama,  dodje  opet  pod  kraljevsku  vlast,  te  postade  banovina,  kako 
je  i  prije  bila.  Prvim  banom  bijase  sada  od  27.  kolovoza  1320.  vjerni  i  pozrtvovni  Pavao 
Gorjanski,  koji  je  tu  cast  vrsio  kroz  osam  do  devet  godina  (do  veljace  1328).  Da  bi 
lakse  branio  povjerenu  mu  banovinu,  podijeli  mu  kralj  i  vi§e  susjednih  zupanija,  kao 
srijemsku,  vukovarsku  i  bodrozku,  tako  da  je  drzavina  Gorjanskih  bila  dosta  obsezna  i 
jaka  za  suzbijanje  srbskih  navala.  No  u  prvi  kraj  nije  to  bilo  potrebito,  jer  je  malo  zatim, 
29.  listopada  1321.  umro  srbski  kralj  Uro§  II.  Milutin,  jedan  od  najokretnijih,  najpod- 
hvatljivijih  i  najlukavijih  vladara  iz  porodice  Nemanjica. 

(Hrvatske  zemlje  od  1312. — 1321).  Odkad  je  ban  6itave  Slavonije  Ivan  Babonic 
suzbio  Ivana  i  Petra  Gisingovca  preko  Drave,  te  pooteo  njima  gradove,  sto  su  ih  drzali 
u  Slovinskoj  zemlji,  odlanulo  je  i  njemu  i  povjerenoj  mu  banovini.  Dne  20.  sijednja  1317. 
desio  se  je  ban  Ivan  u  svom  gradu  Zrinju,  te  je  odanle  pisao  mletaCkomu  duzdu  Ivanu 
Superanciju,  da  mu  izplati  njegove  novce  (120  maraka),  a  na  to  ce  on  mletadkim  trgov- 
cima  izdati  slobodno  pismo,  da  smiju  prolaziti  »po  oblastima  njegova  vladanja  i  njegovih 
prijatelja  «  Malo  zatim,  22.  svibnja  spominje  se  ban  Ivan  u  darovnici,  kojom  je  kralj 
Karlo  nagradio  magistre  Nikolu,  Jakova,  Ivana  i  Petra,  sinove  magistra  Lovrinca  od 
plemena  Aba,  darovavsi  im  Vocin  i  Novake  s  utvrdjenim  gradovima  Vocinom  i  Dre- 
novcem  (Dornoch)  za  zasluge,  sto  ih  bijahu  stekli  u  borbi  s  odmetnim  Gisingovcima.  I 
sam  ban  nagradjivao  je  svoje  pomocnike  u  borbi  s  Ivanom  i  Petrom  Gisingovcem.  Kad 
je  23.  rujna  1320.  boravio  ban  Ivan  u  gradu  Vrbasu,  dodje  preda  nj  Ladislav,  sin  Ladi- 
slavljev  od  Rakovca  (Rakonok),  zajedno  s  mnogo  plemica  slavonskih,  kao  §to  su  bili 
Juraj  Jurjevic,  Petar  Mihaljevid,  Mihajlo  Radomiric  od  Komarnice  (Kamarcha),  Ivacin 
Berivojevic,  te  zamoli  bana,  da  bi  mu  poradi  njegovih  vjernih  sluzba,  njemu  uiinjenih, 
dozvolio  pobirati  dohodak  od  mitnica  u  kotaru  njegova  posjeda  Rakovca,  a  na  velikoj 
cesti,  koja  vodi  iz  Krizevaca  u  Zagreb,  i  to  kraljevskom  vlaScu,  koju  vrSi  u  banovini 
(auctoritate  regia,  qua  fungimur  in  banatu)  Ban  Ivan  uvjeri  se,  da  reiena  velika  cesta 
zaista  prolazi  kroz  njegovo  imanje,  pak  mu  zaista  dosudi  zamoljeni  dohodak,  vec  s 
obzirom  na  to,  »§to  je  pomenuti  magistar  Nikola  jo§  od  rane  mladosti  svoje  sudjelovao 
u  svima  podhvatima  kraljevine  Slavonije,  bore<5i  se  muievno  zajedno  s  banom  za  svetu 
krunu;  a  naro^ito  tada,  kad  se  je  ban  osobno  podigao  na  sinove  Henrika  Gisingovca 
(cum  DOS   una    cum  filiis  Henrici  bellum    sive  prelium  habuissemus  personate),  kojom  je 


-2  ♦  KARLO    ROBERT. 

prigodom  magistar  Nikola  ne  samo  izgubio  mnogo  svojih  rodjaka,  nego  i  sam  do- 
panuo  rana.« 

Ban  je  Ivan  u  to  sve  vise  sticao  milost  svoga  kralja  Karla  Roberta.  Pismom  od 
2.  veljace  1321.  iz  Temesvara  povjeri  mu,  da  rijesi  spor  izmedju  zagrebackoga  kaptola 
i  slobodne  obcine  Gradca  tik  Zagreba.  Gradjani  naime  slobodne  obcine  bijahu  zaveli 
dvije  nove  vrsti  daca  na  svom  trgu:  dacu  na  morsku  sol,  koju  prozvase  solmierom  ili 
starom,  i  dacu  na  zivez,  koju  nazvaSe  filjarScina,  te  zahtijevahu  obje  dace  i  od  poda- 
nika  crkve  zagreba6ke,  premda  je  bas  kaptolu  pripadalo  pravo  pobirati  pijacovinu  na 
Gradcu.  Da  bi  taj  spor  rijeSio,  a  i  druge  poslove  svoje  banovine  uredio,  sazove  ban  Ivan 
sabor  ili  spraviSce  u  grad  Zagreb.  Sabor  ce  se  sastati  za  svetkovine  sv.  Stjepana  kralja, 
prije  20.  kolovoza. 

Sabor  se  zaista  sastao,  a  dodjose  na  nj  svi  plemici,  sluzbenici  kraljevskih  gradova 
(castri  iobagiones),  i  gradjani  slobodnih  obcina.  Kad  je  ban  Ivan  pozvao  pred  sud  pruce 
se  stranke,  podize  se  prvi  notar  obcine  gradacke,  po  imenu  Toma,  te  izjavi,  da  banu 
ne  pristoji  suditi  obcini,  jer  imade  kraljevsku  povelju  (zlatnu  bullu),  po  kojoj  gradjani 
obcine  Gradca  ne  moraju  odgovarati  ni  pred  kojim  drugim  sudcem,  nego  samo  pred 
kraljem.  Ali  ban  ne  znade  Sale.  Sporazumno  s  nazocnim  plemicima  izjavi,  da  ako  i  imade 
koje  kraljevsko  pismo,  u  kojem  se  ban  Slavonije  naro6ito  ne  spominje,  to  se  ipak 
obcenitom  klauzulom  takova  pisma  ne  krnji  redovita  jurisdikcija  banova,  posto  je  banija 
najuzvisenija  cast  u  kraljevstvu  Ungarije  (cum  in  regno  Ungarie  excellentissima  dignitas 
sit  banatus).  Medjutim  banu  ne  pristoji  samo  redovita  sudacka  vlast  (ordinaria  iurisdiccio), 
nego  mu  je  i  posebnim  kraljevskim  pismom  povjereno  (iurisdiccio  delegata),  da  izrece 
osudu  u  torn  predmetu.  Sada  iznese  opet  notar  Toma,  da  obcina  imade  takodjer  kra- 
Ijevski  privilegij,  po  kojem  je  vlastna  uvadjati  u  svojem  kotaru  nove  dace  i  nove  namete, 
a  tgj  de  privilegij  podastrijeti  saboru,  samo  neka  mu  se  oznaci  dan.  Na  odredjenom 
ro6i§tu  izkaze  se  doista  Toma  kraljevskom  poveljom,  u  kojoj  su  izbrojene  sloboStine 
obcinske,  ali  se  nigdje  ne  spominje,  da  bi  smjela  uvadjati  nove  namete,  a  najmanje 
solmieru  i  filjarscinu.  Sada  ban  suglasno  sa  saborom  osudi  obcinu  na  gubitak  parnice, 
te  dohodak  novih  nameta  dopita  zagrebackomu  kaptolu.  Bilo  je  to  21.  kolovoza,  sutradan 
iza  blagdana  sv.  Stjepana.  Ban  izabere  jos  dva  pristava,  kneza  Nikolu,  sina  Stjepana 
Cupora  iz  Moslavine,  zatim  kneza  Stjepana  od  Vinodola,  da  uvedu  kaptol  u  njegovo  pravo. 

Dok  je  ovako  slavonski  ban  Ivan  Babonic  navracao  svoju  zemlju  na  stazu  mira  i 
reda,  bilo  je  banovanje  Mladina  II.  u  Hrvatskoj,  Dalmaciji  i  Bosni  kud  i  kamo  burnije. 
Ta  njemu  bijase  otac  namro  rat  s  mletackom  obcinom  radi  Zadra,  a  nakon  toga  rata 
zaredase  neprestane  borbe,  koje  ne  dado§e  Mladinu  ni  odahnuti. 

Kako  je  Karlo  Robert  bio  zabavljen  bas  1312.  u  sjevernoj  Ugarskoj ,  nije  ni 
snivao  o  tom,  da  pomogne  Zadru  i  banu  Mladinu.  No  hoce  li  taj  biti  dosta  jak,  da 
odrzi  najznamenitiju  tecevinu  svoga  otca.?  Ako  podje  Mladinu  za  rukom,  te  konacno 
oblada  Zadrom,  gdje  ce  onda  biti  kraj  slavodobicu  njegovu;  ako  pak  izgubi  Zadar,  bit 
ce  taj  neuspjeh  prvi  udarac,  koji  ce  s  temelja  potresti  ponositu  zgradu,  §to  no  ju  je  podigao 
pokojni  ban  Pavao.  Zalibog  te  su  se  u  potonje  vrijeme  prilike  znatno  promijenile  na 
stetu  Hrvatske  i  bana  Mladina.  Mletafika  obcina  izmirila  se  s  papom  i  pogodila  radi 
Ferrare,  te  je  tako  naSla  odu§ka  na  zapadu  i  mogla  svu  svoju  paznju  Svracati  na  iztok, 
narocito  na  grad  Zadar,  bez  kojega  joj  ostade  zatvorena  izto6na  polovica  jadranskoga 
mora.  No  izmirenje  Mletaka  dojmilo  se  i  Zadrana.  Videci  oni,  kako  je  papa  oprostio 
Mletcima  i  rijesio  ih  prokletstva  i  kako  se  opet  slobodni  Mletci  spremaju  na  osudni 
udarac  proti  njihovu  gradu,  prepadoSe  se  Ijuto,  pak  uzeSe  snovati,  kako  bi  se  i  oni  s 
republikom  izmirili.  Dne  30.  rujna  i  namah  opet  3.  listopada  1312.  poslase  duzdu  dva 
pisma,  u  kojima  veliCahu  ime  Bo^je,  a  na  koncu  o6itova§e,  da  bi  se  htjeli  pogoditi  s 
Mletcima,  ali  se  boje  odpraviti  svoje  poslanike.  Na  to  im  duzd  Marin  Georgije  17.  listo- 


I 


HRVATSKE    ZEMLJE 

pada  odgovori,  da  obcina  rado  prihvaca  ponudu  Zadraaa,  koje  je  uvijek  Ijubila  kao 
otac  rodjene  sinove.  »Ako  se  zaista  zelite  izmiriti*,  zakljuiuje  duzd,  >po§ljite  bez  straha 
k  nama  svoje  poslanike,  koji  6e  biti  lijepo  primljeni  kao  u  svojoj  kuci;  inace  cemo  drzati. 
da  vam  nije  stalo  do  mira,  vec  da  jedno  govorite,  a  drugo  niislite.« 

Medjutim  ovaj  put  ipak  ne  dodje  do  mira.  B  in  Mladin  srecno  je  suzbijao  mletaiku 
vojsku,  koju  su  voditi  Tiofio  Mauroceno  (Morosini)  i  kapetan  brodovlja  Vid  da  Canale. 
Mozda  su  ga  pri  torn  izda§no  pomagali  hrabri  OmiSani  sa  svojim  knezom  Petrom 
Bogdanom.  Zadrani  se  na  to  predomislise,  te  03tado§e  vjern'  svotqu  branitelju  U  jednoj 
zadarskoj  izpravi  od  16.  studenoga  1312.  d:itamo:  »Za  ugarskoga  kralja  Karia,  nadbiskupa 
Aleksandra,  Mladina  drugoga  bana  Hrvata  i  Bosne,  kneza  Zadra  i  principa 
DalmaCije*,  po  6em  sudimo,  da  su  Zadrani  jo§  na  koncu  god.  1312.  priznavali  vlast 
kralja  Karla  Roberta  i  bana  Mladina  kao  svoga  kneza. 

iMladinu  bijase  dakle  god.  1312.  zaista  poslo  za  rukom,  te  je  odrzao  Zadar  u  svojo 
vlasti.  No  da  li  ce  moci  i  dalje  odolijevati  moznoj  republic!,  koja  je  odlucila  Zadar  poko- 
riti  po  §to  po  to?  Kroz  citavu  zimu  cinila  je  ona  velike  priprave.  Uzela  u  sluzbu  svoju 
kondotijera  Dalmasija  i  njegove  tri  tisuce  Katalonaca,  koji  su  dosad  za  placu  sluzili 
papu  u  ratu  ferrarikom  i  mnogo  krvi  mletadke  prolili.  Dalmasije  ostat  ce  u  mletackoj  sluzbi 
kroz  tri  mjeseca  i  primat  ce  za  to  ugovorenu  placu.  Tisuc  njegoviii  Ijudi  poci  ce  na  bro- 
dovlje,  koje  ce  sastojati  od  15  galija,  a  zapovijedat  ce  mu  Baldovin  Delfino;  2000  momaka 
(1000  pjeSaka  i  1000  konjanik-a)  vodit  ce  sam  Dalmasije  kao  kopnenu  vojsku. 

U  mjesecu  lipnju  1313.  podje  ta  vojska  prema  Zadru.  Najprije  stade  pred  Ninom, 
gdje  se  izkrca  kopnena  vojska  na  otoku  Ura  (danas  Pontadura-Vir)  ProboravivSi  tu  osam 
dana  predje  dalje  na  samo  kopno,  te  cde  pod  Zadar.  Dok  se  je  brodo\lje  usidrilo  pred 
Zadrom  kraj  otoka  Ugljana,  poce  kopnena  vojska  pasati  grad,  da  mu  zaprijeci  dovazanje 
lirane.  No  u  to  osvane  pred  gradom  i  ban  Mladin  s  hrvatskim  cetama  i  najmljenim  oklop- 
nicima,  te  se  utabori  kod  crkve  sv  Jakova  izmedju  zidina  gradskih  i  logora  Dalmasijeva  (po 
tisudu  koraka  razdaleko),  tako  da  mletadka  vojska  nije  mogla  nifi  opasati  grada  niti  mu  zapri- 
jeCiti  dovazanje  hrane.  Tako  morade  mletacka  vojska  skrStenih  ruku  stajati  pred  Zadrom. 

U  to  se  primakla  i  jesen,  a  minula  vec  i  tri  mjeseca  ugovorene  sluzbe  Dalmasijeve. 
Kondotijere  po^alje  u  Mletke  svoje  poslanike,  da  pitaju,  lioce  li  zadrzati  njegove  Ijude  i 
njega  za  dalja  tri  mjeseca  uz  jednake  uvjete  i  placu  ?  Mletdani,  koji  se  bijahu  dugotrajnim 
ratom  iztroSili,  odgovorise,  da  ce  ga  zadrzati  jos  mjesec  dana,  ali  za  polovicu  dosadanje 
place.  To  silno  ozlojedi  Dalmasija,  koji  se  je  bojao  bune  medju  svojim  Kataloncima,  ako  im 
prikrati  pogodjenu  placu.  Na  to  22.  kolovoza  1313.  zakljudi  vijece  petnaestorice  u  Mletcima^ 
da  ce  zad  zati  Katalonce  u  svojoj  sluzbi,  ali  da  6e  im  davati  placu  mleta^ki  Cinovnici.  Mletdani 
su  jamadno  tada  vec  posumnjali  na  Dalmasija,  drzeci,  da  je  ili  nevjest  vojvoda  ili  da  snuje  o  izdaji. 

Medjutim  dodijalo  i  Zadranima  i  banu  Mladinu  ratno  stanje.  Trgovina  Zadrana 
propala,  a  s  njom  i  blagostanje;  ban  Mladin  pak  uvjerio  se  bolan,  da  mu  od  kralja  pomoci 
nema,  a  sam  sa  svojom  snagom  da  ne  bi  mogao  trajno  odolijevati  jo§  uvijek  preteii- 
tijim  Mletcima.  Smisli  dakle  sve  u  jedno,  te  stade  raditi,  da  Zadrane  izmiri  s  republikom 
pcd  §to  povoljnijim  uvjetima.  Njegovi  poslanici  govorahu  u  Mletcima,  neka  prime  Zadrane 
u  svoje  okrilje  kao  prijatelje,  koji  ce  kao  slobodni  Ijudi  radije  stajati  uz  njih  nego  silom 
prinudjeni.  Mladin  pace  i  sastavi  pogodbe  mira,  te  ih  predlozi  po  svojim  poslanicima.  No 
ponositi  Mletci,  premda  sami  u  stisci,  odbiSe  banove  poruke,  te  predloziSe  posve  druge, 
kud  i  kamo  teie  uvjete,  po  kojima  bi  Zadar  opet  postao  podanikom  njihovim. 

Taj  postupak  Mletiana  ogord:i  Mladina.  Sad  ce  se  sporazumiti  s  ozlojedjenim  Dalma- 
sijem,  da  iznenadi  mletaCku  gospodu.  Pozove  ga  na  dogovor  u  odredjeni  dan.  Lukavi 
Dalmasije  kazao  Mlet^anima  u  svom  taboru  i  na  brodovima,  da  ide  ugovarati  o  predaji 
Zadra,  te  s  njihovom  privolom  po§ao  na  roSiSte  No  tu  je  posve  drugo  utanadio  s  banom. 
Dalmasije  pre<5i   6e  u  sluzbu  Mladinovu  i   primit  6e  namah  od  njega  tisudu  zlatnih  iorinti; 

Hrv.  poTj.  n.  I-  3 


KA1\L0   fiOBERT. 
H  # 

onda  ce  sa  svojom  vojskom  poci  u  Zadar,  koji  ce  mu  otvoriti  svoja  vrata  i  izabrati  ga  za 
svoga  upravitelja  uz  godiSnju  placu  od  tisucu  zlatnih  forinti  i  druge  dohodke  u  prirod- 
ninama  (zitu,  vinu  i  stoki).  Dalmasije  ostat  ce  upraviteljem  grada,  dokle  ga  bude  volja, 
a  onda  ce  Mladinovi  brodovi  prevesti  njega,  njegovu  druzinu  i  prtljagu  u  Napulj. 

Lukavi  Dalmasije  vratio  se  u  svoj  tabor  toboze  bijesan,  §to  se  nije  mogao  pogoditi 
s  banom.  Namah  zapovjedi  vojsci,  da  se  spremi,  jer  ce  sutradan  udariti  na  Zadar.  No 
kad  je  1.  rujna  u  ranu  zoru  posao  pred  grad,  ne  opre  mu  se  nitko,  vec  mu  otvori§e 
vrata,  te  ga  docekase  s  velikim  slavljem.  Mletcani,  koji  su  bili  u  njegovu  taboru,  kao 
i    oni  na  brodovima,   udari§e    na    to  u  bijeg,    da  ih  ne  zarobi  njihov  izdajnicki  saveznik. 

Dalmasije  predlagase  sada  i  Mletcima  i  Zadru  mir.  Zadrani  ga  prihvatise,  jer  im 
bijase  dodijalo  ratovanje  i  bijeda;  a  i  ponositi  Mletci  se  umeksali,  jer  su  se  bojali,  da  im 
Zadar  ne  izmakne  za  sva  vremena  Republika  se  pace  zahvalila  Dalmasiju  za  toliku 
Ijubav,  te  povjerila  zapovjednicima  svoga  brodovlja,  da  ugovaraju  o  miru.  I  zaista  bi 
utanaCen  mir  23.  rujna  1313  pred  gradom  Zadrom.  Zadrani  priznase  opet  vlast  mletacku 
uz  ove  pogodbe:  kn.za  ce  Zadrani  odsad  birati  sami,  ali  izmedju  mletackih  plemica; 
knezeve  vijecnike,  sudce  i  sve  c^inovnike  birat  ce  Zadrani  izmedju  svojih  gradjana,  te  ce 
oni  upravljati  gradom  po  starim  zakonima  i  obicajima.  Obje  stranke  vratit  ce  izmjenice 
zarobljenike  i  zaplijenjena  dobra,  Zadrani  ce  placati  mleta^koj  obcini  svakoga  prvoga 
ozujka  danak  od  150  perpera  ili  3000  kunovih  koza.  Svi  Zadrani  po6ev  od  14.  godine 
priseci  ce  mletackomu  duzdu  zakletvu  vjernosti,  i  ta  ce  se  zakletva  ponoviti  svake  desete 
godine.  Zadrani  ne  ce  stupiti  u  savez  s  gusarima,  niti  ce  ih  podupirati  6inom  ni  savjetom. 
Ona    stranka,    koja    pogazi    taj    mir,  platit    ce   drugoj    globu  od   100.000  maraka  srebra. 

Odavna  nije  mletaCka  obcina  utanadila  tako  nepovoljna  mira,  a  kamo  li  s  odmetnim 
gradom,  koji  je  smatrala  svojim  podanikom.  Jos  bi  u  pogodbi  mira  narocito  odredjeno, 
da  se  ne  smiju  ukinuti  obveze,  sto  ih  imadu  Zadrani  prema  ugarskomu  kralju,  kao  ni 
utanaSenja  s  banom  Mladinom  i  njegovom  bracom,  ucinjena  za  posljednjega  rata.  No 
zato  se  moradose  Zadrani  obvezati,  da  ce  udesiti,  te  ce  se  ban  Mladin  II.  odreci  haslova 
kneza  zadarskoga,  kao  i  svih  prava,  koja  se  temelje  na  naslovu  i  vlasti  knezevskoj,  i  da 
se  ne  ce  vise  zvati  knezom  ni  on  ni  koja  druga  osoba. 

Gubitak  Zadra  bijase  golem  udarac  za  vlast  i  ugled  bana  Mladina  II.  Morao  je 
saci  s  visine,  na  koju  se  bija§e  otac  njegov  uzpeo,  te  se  morao  odreci  osnova,  koje  je 
pokojni  ban  Pavao  zamislio.  Kad  je  Mladinu  izmakao  Zadar,  ne  ce  li  Mletci  segnuti  i  za 
drugim  gradovima  Dalmacije  ?  Ne  ce  li  u  obce  nastati  reakcija  proti  prevelikoj  moci  Bri- 
birskih  knezova?  Vjere  u  nedobitnost  bana  bijase  nestalo;  ne  ce  li  se  sada  drugi  knezovi 
hrvatski  pojagmiti,  da  budu  ravni  Bribircima? 

I  zaista  je  nakon  gubitka  Zadra  progonila  nedaca  bana  Mladina  i  njegovu  svojtu. 
Nije  mu  ni  to  pomoglo,  sto  se  je  28.  i  29.  ozujka  1314  zajedno  s  bracom  svojom  dao 
proglasiti  gradjanima  obcine  mletaCke;  pate  mu  to  gradjanstvo  rodilo  nove  neprilike,  jer 
su  se  Mletci  sve  vise  stali  uplitati  u  posle  dalmatinske  i  hrvatske.  Jamacno  ponukom  Mlet- 
6ana  dize  se  proti  banu  grad  Trogir,  a  na  celu  mu  potestat  Matija  Zoric.  Mladin  pade 
u  lipnju  1315.  s  vojskom  pod  Trogir,  na  sto  Trogirani  zatrazise  pomoc  u  mleta^koga 
duzda  Ivana  Superancija.  No  ipak  se  u  srpnju  pogodise  s  banom.  Obecase  mu  platiti 
10.000  libara  u  ime  globe  za  svoju  nepokornost,  a  na  to  im  ban  oprosti  i  ostavi  njihov 
kotar.  Slijedece  godine  1316.  darovaSe  Trogirani  banu  konja  Learda  sa  sedlom  i  uzdama, 
a  uz  to  mu  prirediSe  brodove,  kad  se  je  spremao  u  pohode  grofu  Goridkomu. 

Jos  viSe  jada  zadavahu  Mladinu  oporni  hrvatski  knezovi.  S  Frankapanima,  knezovima 
Dujmom  i  sinom  njegovim  Friderikom  b»o  je  u  zavadi  jos  od  god.  1314.  Kavgali  se 
poradi  Jablanca,  za  koji  su  Frankapani  tvrdili,  da  pripada  njihovu  gradu  Senju,  dok 
je  Mladin  poput  otca  svoga  razpolagao  s  tim  gradom  po  svojoj  namisli  i  volji. 
Godine    1316.    podigli    se    opet    krbavski    knezovi    Budislav,    Pavao    i    Gregorije,    sinovi 


HUVATSKK    ZKMIJK. 


35 


knt'za  Kurjaka,  a  njima  se  pridruzio  njihov  surjak,  vojvoda  i  knez  Nelipic,  sin  Jurja 
Isanova.  Jama6no  su  se  tada  stali  odupirati  banu  takodjer  ban  i  knezovi  bosinski, 
kao  Stjepanici  ili  Hrvatinici  u  Doljnim  krajevima,  Mihovilovici  u  Lijevnu,  i  napokon  jo§ 
nedorasli  ban  Stjepan  Kotromanic.  Tezko  bilo  Mladinu  odolijevati  tolikim  protivnicima 
od  Gvozda  i  otoka  Krka  do  Neretve,  i  od  gradova  Spljeta,  Sibenika  i  Trogira  onamo 
sve  do  rijeke  Drine.  U  velja(!:i  1317.  trazio  je  ban  od  Trogirana  pomoci  za  vojsku 
»proti  sinovima  Kurjaka  i  vojvodi  Neliptcu*  ;  no  da  li  je  tu  pomoc  primio  i  sta  je  dalje 
radio,  ne  moze  se  razabrati  iz  dosad  poznatih  spomenika.  Usred  borbe  s  hrvatskim  knezo- 
vima  stigao  banu  poziv  od  kralja  Karla  Roberta,  da  ga  pomaze  u  ratu  sa  srbskim  kraljem 
Uro§em  II.  Milutinom.  Mladin  morao  priskoditi  svomu  kralju,  sve  da  i  nije  htio,  jer  mu 
je  bilo  proti  srbskomu  kralju  braniti  svoju  banovinu  Bosnu  i  svoga  Sticenika,  mladoga 
bosanskoga  bana  Stjepana  Kotromanica.  No  dok  je  kralj  god,  1319.  sre<5no  ratovao  u 
Macvi  i  obnovio  svoju  vlast  u  toj  banovini,  6ini  se,  da  je  i  tu  bana  Mladina  snaSla 
nedaca.  U  lipnju  1319.  miri  se  on  sa  srbskim  kraljem  Uro§em  Milutinom,  kojemu  je 
morao  dati  taoce,  medju  njima  i  rodjenoga  brata  svoga.  Srbski  kralj  predaje  tada  te 
taoce  Dubrovcanima,  te  ce  ih  oni  drzati  u  svom  gradu  dotle,  dok  ban  izpuni  zadata 
obecanja.  Ban  se  naime  zavjerio,  da  ce  kralju  ne§to  povratiti  (restituit);  §to,  nije  zabilje- 
zeno.  Svakako  je  banu  Mladinu  u  polovici  1319.  bilo  vrlo  tijesno,  te  se  s  toga  ne  d;udimo, 
§to  se  je  u  svojoj  nevolji  izjadao  papi  Ivanu  XXII.,  kad  ga  je  zamolio,  da  bi  njegovu 
sticeniku  Stjepanu  Kotromanicu,  banu  bosanskomu,  dozvolio  ozeniti  se  kcerju  grofa  Mein- 
harda  od  Ortenburga,  premda  mu  je  rodjakinja  u  cetvrtom  stepenu  Papa  je  to  posla- 
nicom  od  18.  srpnja  1319.  rado  dozvolio,  te  je  podjedno  drugim  pismom  od  istoga  dana 
zarkim  rijecima  bana  sokolio,  da  trijebi  i  dalje  patarensko  krivovjerje  u  Bosni.  »Tada  bo 
ces«,  zakljucuje  papa,  »zaista  modi  biti  dobitnikom  svojiii  nepr  ij  at  elj  a,  ako 
se  budes  trsio  s  Gospodnjega  polja  otjerati  dusmane  Kristova  krsta  « 

Mladin  izaSao  iz  borbe  sa  srbskim  kraljem  slabiji,  nego  §to  je  prije  bio.  K  tomu  se 
skovala  proti  njemu  i  zavjera,  kojoj  je  bio  na  6elu  potestat  grada  Sibenika,  Kosa  Ilijic 
sa  svojom  bracom  Saracenom,  Mihajlom  i  Ilijom,  dosadanjim  pouzdanicima  bana  Mladina. 
Zavjeri  pristupise  1  neki  hrvatski  knezovi,  izgledajuci  tezko  das,  da  zamijene  Mladina  na 
banskoj  stolici.  Urotnici  smislise,  da  <5e  banu  oteti  sva  njegova  imanja  i  dasti,  te  ga  na 
posljedku  i  pogubiti.  A  da  im  lak§e  zamisao  podje  za  rukom,  zatrazi§e  pomoc  u  mletadkoga 
duzda  Ivana  Superancija,  koji  je  jedva  dodekao,  da  se  uplete  u  prilike  hrvatsko-dalmatinske. 

Mladin  planuo  te  pregnuo,  da  razprsi  zavjeru  i  kazni  krivce.  Odludio  skuditi  neharni 
Sibenik,  te  ga  poniziti  do  obicne  varosi  hrvatske.  A  mogao  je  to  punim  pravom  udiniti, 
jer  Sibenik  nije  bio  od  starine  poveljena  obcina  dalmatinska,  nego  hrvatski  grad  (poput 
Skradina),  koji  je  tek  miloscu  nekih  kraljeva  i  knezova  Bribirskih  do§ao  do  vecega  ugled?, 
tako  da  se  je  mogao  takmiti  s  dalmatinskim  obcinama.  Najprije  zarobi  kolovodju  Kosu 
Ilijica  i  baci  ga  u  tamnicu,  gdje  je  poslije  i  poginuo;  a  onda  u  srpnju  1319.  dodje  s 
vojskom  pred  neharni  grad.  Gradjani  mu  na  zahtjev  predadoSe  sve  Ilijice,  bracu  Sara- 
cena,  Mihajla  i  Iliju,  koje  dade  pogubiti,  a  zatim  zahtijevaSe,  da  mu  se  i  grad  predade 
na  milost  i  nemilost.  Sada  Sibencani  stadoSe  vapiti  za  pomoc  u  Mletcima.  Jednoga  dana 
osvanu  u  banovu  taboru  mletadki  gradjanin  i  plemic  Marko  Vitturi  kao  poslanik  svoje 
obcine,  pak  ce  toboze  utanaditi  mir  izmedju  ratujucih  stranaka.  PredlagaSe,  neka  Siben- 
dani  obecaju,  da  ce  banu  izkazivati  svu  dast  i  priznavati  sva  njegova  prava,  kako  su 
dinili  za  njegova  otca  i  dosad  za  njega.  No  Mladin  izjavi  Marka  Vitturiju,  da  njemu  ne 
treba  mletadkog  posredovanja,  da  nije  vile  voljan  primiti  Sibenik  pod  starim  pogodbama, 
nego  da  je  odludio  nezahvalni  grad  li§iti  svih  njegovih  slobo^tina  i  privilegija,  te  ga 
posve  pokoriti,  da  mu  zitelji  budu  opet  podanici  kastela  (castri  Sibenici),  kako  su  nekad  bili. 

Odludne  rijedi  Mladinove  silno  uzrujaSe  i  MIetdane  i  Sibendane.  Mletci  se  uzgoro- 
padiSe,  kao  da  njima  pristoji  stititi  autonomiju  i  slobodu    dalmatinsko-hrvatskih    obdina. 


i  •  kARLO    ROBE^t. 

Misle6i,  da  je  najzgodnije  vrijeme,  da  se  dobave  Sibenika,  stadole  se  toboz  zivo  zauzi- 
mati  za  slobodu  njegovu.  IzabraSe  novo,  svedano  poslanstvo  od  tri  lica,  Tomu  Sagreda, 
Angjela  Bemba,  i  Marka  Vitturija,  koji  ce  sada  odluino  (instanter)  zahtijevati  od  njega, 
da  bi  izvolio  ostaviti  §iben6ane  u  njihovu  stanju  i  slobodi,  a  da  se  zadovolji  onim 
pravima,  koja  je  dosad  uzivao  otac  njegov  i  on  sam.  A  da  bi  Mladinu  pokazali,  da  se 
ne  §ale,  zapovjedi§e,  da  se  dize  vojska  i  mornarica,  pak  ju  onda  posla§e  u  dalmatinsko 
more  u  pomoc  Sibeniku.  Zanimljivo  je,  kako  su  MletCani  vec  tada  lukavo  navjeScivali, 
da  im  nije  stalo  zadrzati  mozda  Sibenika  za  svoju  obcinu,  nego  da  mu  jedino  zele  izra- 
diti,  kako  bi  ostao  u  svojoj  slobodi  I 

Ban  Mladin  II.  sad  je  gorko  izkusio,  sta  je  to  biti  mleta6ki  gradjaninl  Ne  imajuci 
brodovlja,  a  kamo  li  takova  brodovlja,  koje  bi  se  moglo  ogledati  s  mletaSkim,  morade 
se  okaniti  svoje  namisli,  da  kazni  odmetne  sibenske  gradjane.  Ostavi  polje  izpred  Sibe- 
nika, svaljujuci  svu  krivnju  za  svoju  nedacu  na  lukave,  vjerolomne  Mletke.  Sibencani  pak 
slavljahu  silno  slavlje,  te  izabrase  za  svoga  potestata  mjesto  poginuloga  Kose  Ilijica 
krbavskoga  kneza  Budislava  Kurjakovida.  Taj  bijaSe  zakleti  neprijatelj  bana  Mladina,  a 
jak  i  ugledan  medju  hrvatskim  knezovima.  Tim  zadadoSe  Siben6ani  drugi  udarac  banu 
Mladinu,  koji  toga  nije  mogao  oprostiti  nekadanjemu  miljen6etu  svoje  porodice. 

No  Mladin  kao  da  se  jos  nije  okanio  nade,  da  ce  ipak  jednom  pokoriti  Sibenik. 
Mislio  je  jadan  predobiti  mletacku  obcinu  i  duzda  joj  Ivana  Superancija,  te  skloniti  ih, 
da  ne  pomazu  odmetnoga  grada.  Poslat  ce  svoga  pouzdanoga  6ovjeka,  mudroga  muza, 
vjeStoga  i  slavnoga  IjeCnika  svoga,  Vilima  Varinjanu,  u  Mletke,  ne  bi  li  mu  po§lo  za 
rukom,  da  nakloni  duzda  na  Mladinovu  stranu.  Vilim  Varinjana  (Guillelmus  de  Vergnanai 
Verignana)  bija§e  sin  Cuvenoga  profesora  medicine  na  sveucili§tu  u  Bologni,  Bartolomeja 
Varinjane,  a  i  sam  jedan  izmedju  najodlidnijih  Ijeioika  svoga  vijeka.  Ban  Mladin  uzeo  ga 
za  svoga  tjelesnoga  Ijecnika,  a  uza  to  rabio  ga  i  kao  diplomatskoga  savjetnika  u 
vaznim  politidkim  poslovima.  Taj  dakle  Vilim  Varinjana,  sam  rodom  Talijan,  podje 
7.  sijecinja  1320  za  bana  Mladina  u  Mletke,  Najprije  ce  pozdraviti  duzda  u  banovo  ime 
kao  njegova  gospodina  i  prijatelja,  onda  ce  pozdraviti  i  vijecnike,  te  izjaviti,  da  je  ban 
spreman  na  svaku  dopuStenu  i  6astnu  sluzbu.  Cudit  ce  se  nadalje  Varinjana,  §to  je, 
nastala  neka  napetost  i  opreka  izmedju  bana  i  Mletaka,  sto  se  je  osobito  ocitovalo  onda 
kad  su  Mletcani  za  vrijeme  »bune  Sibenskih  podanika  proti  6asti  banovoj  poslali  odmet- 
nicima  u  pomoc  brodove  i  vojsku«.  Ban  se  tomu  osobito  cudi,  posto  znade,  da  je  zako- 
niti  i  vjerni  gradjanin  mletacke  obdine.  Neka  Vilim  pita  za  uzrok  toj  protivStini,  neka 
se  znade,  da  se  uzmogne  ukloniti.  Ako  bi  uzrokom  bile  samo  ustmene  i  pismene  obijede 
zlih  Ijudi,  moglo  bi  se  lako  povratiti  sve  u  prijasnje  stanje,  po§to  ban  zeli  i  dalje  biti 
prijatelj  duzdu  i  obcini. 

Na  tu  priliCno  diplomatsku  i  skromnu  poruku  odgovorise  Mletci  upravo  drzko.  Oni 
sve  priznaSe,  §ta  su  dinili  protiv  bana  Mladina,  a  u  prilog  Sibendanima.  A  kako  to  oprav- 
da§e?  Evo  kako  odsjeko§e  banu  Mladinu  14.  veljace  1320  »Mi  znademo,  da  su  vazda 
na§i  predSastnici  i  obcina  mletadka  nastojali  od  najdavnijih  vremena,  da  primorski  krajevi 
Dalmacije  zadrze  svoju  slobodu,  i  da  ih  nisu  dali  ni  od  koga  pokoriti  i  podloziti.  Nasli 
smo  takodjer  u  starim  spisima  od  dvije  stotine  godina  natrag,  kako  je  nekad  (998) 
duid  Petar  (Orseoli),  na§  predSastnik,  primorske  gradove  Dalmacije  svojom  modnom 
desnicom  oslobodio,  kad  ih  je  bio  zauzeo  i  pokorio  neki  kralj  i  knez  Hrvatske  (Drzislav).* 
Eto  tako  se  Mletci  narugaSe  hrvatskomu  banu!  Kao  ito  je  nekad  radio  duzd  Petar  Orseoli 
za  kralja  hrvatskoga  Drzislava,  cinit  ce  Sada  duzd  Ivan  Superancio  za  bana  Mladina  II 
Uza  sve  to  poruCuje  mu  jo§  porugljivo,  da  ce  postupati  s  njim  kao  s  milim  i  iastnim 
gradjaninom  mletadkim,  ako  ne  bi  on  sam  dao  povoda  ili   uzroka  za  protivnol 

To  je  bilo  zaista  suvise  za  bana  Mladina,  koji  je  nekad  dozivio  sjajnih  dana  za 
svoga  otca,  bana  Pavla.  Stanje  je  njegovo  dnevice  postajalo  nepovoljnije:  ovamo  mu  se 


h 


HRVATSKE    ZEMLJE.  -^ 

odmedu  hrvatski  i  dalmatinski  gradovi  u  primorju,  tu  mu  se  opiru  hrvatski  knezovi,  neka- 
danji  vazali  njegovi;  a  sve  to  pomaze  mletacka  obcina,  koje  je  on  pravi  gradjaninl 
Ogordeni    ban    Mladin  snovao   je  odsad  jedino  o  torn,  kako  da  se  osveti  Mletcima,  koji 

V 

mu  posve  odvratiSe  grad  Sibenik.  Ako  se  Mletcani  nijesu  zacali  Surovati  s  odmetnim 
gradom,  zasto  da  se  on  krati  ortaSiti  s  dusmanima  mletadke  obcine  ?  U  Hrvatskoj  je  tada 
zivio  Bajamonte  Tiepolo,  mletadki  plemic,  koji  bijase  pred  desetak  godina  skovao  urotu, 
da  obori  vladu  u  Mletcima  i  sam  se  nametne  za  duzda.  Bajamonte  Tiepolo  desio  se  u 
Hrvata  kao  bjegunac,  iz6ekujuci  zgodu,  da  bi  se  mogao  vratiti  u  Mletke  i  obnoviti  svoje 
poku^aje.  Ovoga  muza,  kojega  je  tadanja  mletadka  vlada  proglasila  izdajicom  svoje  domo- 
vine  i  ucjenila  mu  glavu  sa  10.000  libara,  izabrao  je  ban  Mladin  za  svoga  prijatelja  i 
pouzdanika.  S  pomocu  njegovom  nadao  se  je  predobiti  mozda  i  mletacki  Zadar,  pak 
tako  Mletcima  vratiti  nemilo  za  nedrago.  Kad  god  bi  Mladin  imao  kakih  posala  ili 
razprava  sa  Zadranima,  vazda  je  birao  Bajamonta  za  svoga  zastupnika  i  sudca.  To  je 
Mlet^ane  silno  smetalo,  oni  se  pobojase,  da  ce  opet  doci  do  smutnja  u  Zadru.  U  pismu 
od  21.  studenoga  1321.  kore  Zadrane,  §to  druguju  >s  Bajamontom  Tiepolom,  izdajicom, 
koji  je  izabran  za  sudca  sa  strane  banove«.  Dozivlju  im  u  pamet  ustanovu  mira  od 
god.  1313.,  po  kojoj  bi  Zadrani  morali  >prijatelje  i  neprijatelje  Mletcana  smatrati  za 
svoje  prijatelje  i  neprijatelje*,  pak  onda  dodaju:  »Taj  Bajamonte  je  ocit  neprijatelj  i 
izdajica  na§e  obcine,  a  vi  njega  primate  za  sudca  i  poCascujete  ga,  §to  je  proti  na§oj 
casti  i  utana(5enim  ugovorima*. 

Ukor  i  prijetnje,  a  jos  vi§e  budne  o6\  mletadkoga  kneza  u  Zadru  pomrsile  su 
osnove  bana  Mladina.  Nema  barem  spomena  Bajamontu  kroz  neko  vrijeme  u  spomeni- 
cima.  Mozda  je  i  sam  Mladin  odustao  od  te  osnove. 

No  zato  ipak  nije  mirovao.  Trogirani  bijahu  vec  tako  ugrezli  u  mletafiku  struju, 
da  su  i  potestate  svoje  birali  izmedju  tamosnjih  gradjana.  Tako  je  od  27.  srpnja  1321. 
bio  njihovim  potestatom  mletacki  gradjanin  Stjepan  Manolesso.  Ban  Mladin  upro 
svu  snagu,  da  prikloni  na  svoju  stranu  reCenoga  potestata.  Sta  mu  je  nudio  ili  dao,  ne 
moze  se  ustanoviti ;  no  ne  prodje  mnogo,  a  Stjepan  Manolesso  stupio  potajno  u  sluzbu 
banovu.  Upiruci  se  o  savez  s  banom  stao  potestat  haraciti  medju  Trogiranima.  No  s  toga 
se  rodi  veliko  nezadovoljstvo  u  gradu.  Trogirani  salju  svoje  poslanike  k  banu,  da  mu 
izloze  tuzbe  silovitoga  potestata ;  no  Manolesso  pretekao  trogirske  poslanike  i  prikazao 
svoja  nasilja  banu  u  drugom  vidu.  Mladin  planuo,  pak  ce  osakatiti  krive  tuzitelje.  Bacio 
poslanike  u  tamnicu,  te  odredio,  da  se  svakomu  od  njih  izvade  po  dva  zuba  i  jedno 
oko,  neka  pamte,  kad  su  krivo  obijedili  svoga  poglavara.  No  ipak  se  Mladen  napokon 
predomislio :  odvratili  ga  od  toga  neki  vjerni  mu  Trogirani. 

U  to  se  u  Trogiru  porodila  smutnja.  Sve  stalo  u  jedan  glas  vapiti,  da  je  svemu 
zlu  kriv  zulumCar  Manolesso,  da  je  bana  krivo  izvijestio,  da  radi  na  zator  obcine.  Videci 
napokon  Manolesso,  da  mu  nema  duljega  obstanka,  ostavi  grad  na  brzu  ruku  i  pohita 
k  svomu  savezniku  Mladinu,  koji  ga  lijepo  do6eka  i  ugosti.  Izplati  mu  paie  i  placu,  sto 
bi  ju  morao  primiti  od  Trogirana  za  6itavu  godinu ;  osim  toga  obe<5a  mu  nadoknaditi 
sve  stvari,  koje  mu  bijahu  u  Trogiru  zaostale,  te  su  ih  ondje  zaplijenili.  A  na  to  podize 
ban  vojsku,  da  se  osveti  Trogiranima,  §to  su  zbacili  s  potestata  njegova  dovjeka. 

No  §to  ce  Mletci?  Zar  ne  ce  oni  opet  pohitati  u  pomoc  Trogiru?  Ovaj  put  nad- 
mudrit  ce  ban  lukave  Mletke.  Mladin  II.,  ban  Hrvata  i  Bosne,  pi§e  25.  studenoga  1321. 
iz  Skradina  pismo  svijetlomu,  velemoznomu  i  mocnomu  gospodinu  Ivanu  Superanciju, 
duzdu  mletadkomu,  gdje  no  ovako  hvali  i  brani  Manolessa  :  >Po§to  je  na  naSu  molbu 
plemeniti  muz  Stjepan  Manolesso,  va§  gradjanin,  poradi  svojih  zasluga  primio  upravljanje 
i  potestat  naSega  grada  Trogira,  te  se  u  tom  zvanju  ponio  dobro  i  zakonito,  kako  smo 
mogli  razabrati  iz  izvjeltaja  mnogih  vjere  dostojnih  Ijudi,  te  se  i  sami  uvjerili  revnim 
vlastitim    potrazivanjem,    —  do§lo   je  nedavno  do    naSega   znanja,    da    je   obdina    grada 


g  KAIUX)    ROnKUT. 

Trogira  recenoga  Stjepana  kod  vas  i  mletacke  obcine  opadnula,  da  je  nesta  s  nama 
utanadio,  §to  bi  moglo  biti  na  stetu  i  povreda  istoga  grada  Trogira.  Mi  smo  nasuprot 
i  darove  i  milosti  dosta  znatne  podijelili  gradu  upravo  na  molbu  recenoga  Stjepana.  A 
posto  smo  krivnjom  gradjana  recenoga  grada  Trogira  zatekli  pomenutoga  Stjepana 
izagnana  i  liSena  njegovih  stvari,  to  smo  mu  iz  Stovanja  prema  vasoj  obcini  iz  vlastite 
na§e  kese  izplatili  ostatak  place  za  ovu  godinu.  Mi  cemo  njemu  prigodomice  naknaditi 
i  svu  stetu  i  troSkove;  no  ovaj  6as  ne  mozemo  toga  udiniti  radi  novih  slucajeva  (casus 
novi),  koji  su  se  pojavili*. 

AU  Mlet^ani  ne  dadose  se  nadmudriti.  Oni  poslaSe  u  Trogir  Mateja  Manolessa, 
otca  bivsega  potestata  Stjepana,  s  pismom,  u  kojem  su  trazili  razjaSnjenje.  U  odgovoru 
od  2.  prosinca  1321  nastojahu  Trogirani  svu  krivnju  svaliti  sa  sebe  i  prikazati  Stjepana 
Manolessa  kao  najvecega  zlotvora  svoga  grada  Oni  ga  obijedise,  da  je  za  Citavo  vrijeme 
svoje  uprave  neprestano  korio,  tuzakao  i  obijedjivao,  gdje  je  samo  mogao,  te  tako  raz- 
trovao  nutarnje  i  vanjske  prilike  povjerene  mu  obcine.  On  je  ocrnio  ne  jednoga,  dva  ill 
deset,  nego  upravo  sve  bez  razlike,  ne  samo  kod  gospodina  bana,  nego  kod  svih  u 
oblasti  redenoga  gospodina  bana.  On  je  pace  opadnuo  iste  poslanike  njihove,  koje  su 
poslali  banu,  tako  da  ih  je  taj  dao  uhvatiti  i  sramotno  vrci  u  tamnicu.  Ban  bijaSe  vec 
naredio,  da  se  poslanicima  izvade  po  dva  zuba  i  po  jedno  oko,  te  bi  se  bilo  to  i  izvr- 
silo,  da  nije  bilo  Boga  i  dobrih  prijatelja.  »No  sto  je  jos  gore«,  nari6u  Trogirani, 
»mi  smo  sve  do  danasnjega  dana  zatvoreni  u  gradu«.  Mnogo  zla  pG6inio 
je  Stjepan  Manolesso  od  prvoga  casa  svoje  uprave.  Nijesu  njega  iztjerali  Trogirani  iz 
grada,  vec  su  ga  zaklinjali,  da  ostane  medju  njima,  obecavSi  mu,  da  ce  postupati  s  njim 
castno.  No  silom  ga  nijesu  mogli  pridrzati.  Trogirani  kazu  jos,  da  su  oni  Ijudi  cestiti  i 
priprosti,  pak  se  preporucaju  mietackoj  obcini,  neka  se  u  sve  dade  uputiti  po  svojim 
gradjanima,  koji  su  tada  u  Trogiru   boravili. 

Jo§  u  prosincu  1321.  stajao  je  ban  Mladin  II.  s  vojskom  izpred  Trogira,  da  ga 
kazni  poradi  Stjepana  Manolessa  Mletci  dakako  da  su  opet  stali  na  stranu  Trogirana, 
da  ih  posve  odvrate  od  bana  Mladina,  kako  su  pred  dvije  godine  ucinili  sa  Sibenikom. 
Obcina  mletadka  smatrala  je  pate,  da  je  osvanuo  cas,  kad  bi  mogla  predobiti  i  Trogir 
i  Sibenik.  Dok  je  ban  podsjedao  Trogir,  mletacka  je  obcina  radila,  da  i  Trogir  i  Si- 
benik,  koji  su  dugo  te  dugo  zivjeli  u  medjusobnoj  zavadi,  izmiri  i  skloni  na  savez  za 
zajednicku  obranu  od  bana  Mladina. 

Mletacko  je  nastojanje  uspjelo.  Trogirsko  vijece  izabere  24.  prosinca  1321.  dva 
svoja  zastupnika,  Danila  Jakovljevica  i  Fridrika  Matijevica,  da  ugovaraju  mir  i  savez  sa 
Sibenikom.  Jednako  udiniSe  i  Sibendiani  22.  sijednja  1322.,  izabravsi  za  taj  posao  cetiri 
svoja  sugradjana :  Bogdana  Desinju,  Franju  Marinica,  Mihajla  Dragoja  Kuzmica  i  Dismana 
Jurica.  Zastupnici  trogirski  i  sibenski  sastase  se  u  crkvi  sv.  Cubrijana  na  otoku  Ciovu, 
te  utana6ise  ondje  mir  i  savez,  utvrdivSi  sve  prisegom  na  svete  moci.  Mir  i  savez  biSe 
utanadeni  narodito,  »da  se  uklone  buducim  pogiblima«  (futuris  periculis  obuiare),  a  proti 
svim  »neprijateljima  i  protivnicima*.  Sve  dosadanje  opreke,  razmirice  i  pravde  neka 
prestanu  za  sve  vijeke.  Neprijatelji  i  prijatelji  jednoga  grada  neka  budu  neprijatelji  i 
prijatdji  drugoga.  Oba  se  grada  moraju  medjusobno  pomagati  na  kopnu  i  na  moru  po 
najboljoj  snagi  svojoj.  Ako  koja  sranka  prekrsi  taj  ugovor,  platit  ce  globu  od  50.000 
libara  mletaikih  denara ;  polovica  globe  neka  bude  onda  duzdu  i  obcini  mietackoj,  a 
druga  polovica  onoj  stranci,  koja  je  ugovor  odrzala. 

Obranbeni  ugovor  i  savez  izmedju  Trogira  i  Sibenika,  a  pod  okriijem  mletadkim, 
nedvojbeno  je  silno  ogordio  bana  Mladina.  Jama^no  je  tada  Ijuto  uvrijedjeni  ban  planuo,  te 
se  nemilo  stao  osvecivati  opornim  i  odmetnim  gradovima.  Suvremeni  Ijetopisac,  Splje- 
canin  Miha  Madije  pise,  da  je  ban,  saznavsi  za  taj  ugovor,  bio  straSno  uznemiren  (turbatus 
est  valde),  i  da  je  udarao  s  vojskom   na   obadva   grada.    Najprije   je   kroz   mjesec  dana 


PAD    SANA    MLADINA    II. 

39 

harao  Sibensko  polje,  sijekuci  drvece  i  vinograde.  Onda  se  je  opet  vratio  pred  Trogir,  da 
i  ondje  sve  pretvori  u  pustoS. 

Ali  uzalud  mu  sav  trud.  Dok  je  on  s  kopnene  strane  pustosio  kotare  tih  gradova, 
mletadko  je  brodovlje  zasticivalo  same  gradove  s  mora,  pak  tako  je  banu  Miadinu  bilo 
upravo  nemoguce,  da  ih  osvoji.  Naprotiv  su  njegove  navale  sklonile  Trogirane  i  §i- 
benCane,  da  se  sasvim  odvrgnu  od  Hrvatske  i  Dalmacije,  i  da  se  povjere  Mletcima.  Oni 
ce  se  dati  u  zaStitu  i  podanictvo  mletacke  obcine,  koja  ce  ih  onda  s  vecim  pravom 
braniti  kao  svoje  podanike.  Prvi  se  na  to  rijesi  Sibenik,  taj  od  starine  hrvatski  grad  U 
obcinskom  vijecu  naslo  se  2.  veljade  1322.  na  okupu  sedamdeset  i  sedam  vijecnika, 
pak  ti  izabra§e  obcinskoga  konzula  Bogdana  Desinju,  da  kao  zastupnik  i  poslanik  grada 
ide  u  MIetke,  i  da  ondje  ugovori  savez  i  podjedno  da  Sibenik  predade  Mletcima.  Vec 
1.  ozujka  utanaci  on  pogodbu  s  duzdom  Ivanom  Superancijem.  Grad  Sibenik  sa  svim 
ziteljima  i  kotarom  podade  se  gospodstvu  Mletaka,  >ne  dirnuv  6asti  i  prava  gospodina 
kralia  ugarskoga<.  Sibendani  bit  ce  pod  zastitom  Mletaka  ;  njegovi  zitelji  drzat  ce  se 
kao  i  drugi  podanici  mletacki  u  Dalmaciji.  Svake  druge  godine  siljat  ce  mletacka  obcina 
svoga  gradjanina  za  kneza  u  Sibenik.  Taj  ce  primati  godimice  samo  placu  od  1200  libara, 
(lok  ce  sva  regalija  i  dohodci,  koje  su  se  dosad  davali  knezu,  ostati  obcini  sibenskoj. 
Malo  dana  zatim,  15.  ozujka,  sastalo  se  u  palaci  vijeca  sibenskoga  opet  gradsko  vijece, 
te  su  najodlicniji  plemici  grada  polozili  prisegu  vjernosti  mletaikoj  obcini.  Duzda  je  torn 
prigodom  zustupao  Bartol  Michieli,  kojemu  su  takodjer  predali  klju^e  grada. 

Za  primjerom  Sibencana  povedose  se  malo  zatim  i  Trogirani,  predavSi  se  mle- 
tadkoj  obcini  uz  iste  pogodbe.  Trogirani  bijahu  12.  ozujka  poslali  u  MIetke  svoje  zastup- 
nike  i  poslanike:  Danila  Jakovljevica,  Ivana  Petrovica  i  Fridrika  Matijevica.  Ti  utana6i§e 
pogodbu  17.  travnja,  a  na  to  posla  mletacka  obcina  Bartolomeja  Michiela  i  Giustiniana 
Giustiniani  u  Trogir,  da  prime  prisegu  vjernosti.  To  se  obavilo  14.  svibnja,  dim  je  i 
Trogir  pcstao  podanikom  mletaSkim. 

Istomu  Bartolomeju  Michielu  bijahu  povjerili  Mletcani,  da  podje  k  banu  Miadinu, 
i  da  ga  izvijesti,  sto  se  je  netom  zgodilo.  Podjedno  ga  je  negdje  pozivao,  da  se  odsad 
kani  dirati  u  te  gradove,  jer  su  mletadki,  te  ce  ih  mletadka  obcina  proti  svakomu  bra- 
niti. No  lukavi  duzd  Ivan  Superancio  ne  bijaSe  ni  tim  zadovoljan.  Jos  5.  travnja  napisa 
on  pismo  gradu  Spljetu,  koji  bijase  ostao  vjeran  banu  Miadinu  i  bratu  mu  Jurju,  te  mu 
javi,  da  je  mletacka  obcina  primila  u  svoju  za§titu  gradove  Sibenik  i  Trogir,  jer  je  ban 
nasilno  s  njima  postupao  i  htio  ih  podjarmiti.  Mletcani  branit  ce  pokorne  im  gradjane 
od  svakoga  napastnika  ;  zato  moli  duzd  Spljecane,  neka  ne  napastuju  tih  gradova  i  ne 
pomazu  Mladina,  ako  bi  ih  pozvao,  da  s  njim  na  njih  udaraju.  Jamaino  nije  duzdu  bilo 
toliko  stalo,  da  tim  pismom  naprosto  objavi  Spljecanima,  sta  se  je  zgodilo  sa  Sibenikom 
i  Trogirom,  vec  mu  je  bilo  vi§e  do  toga,  da  sjeti  Spljecane,  da  bi  se  i  oni  mogli  od- 
metnuti  od  svoga  bana  ! 

(Pad  bana  Mladina  II.,  1322).  Odmetnidtvo  gradova  Sibenika  i  Trogira  bijaSe 
prevelik  udarac  za  bana  Mladina,  a  da  bi  ga  mogao  mirno  podnesti.  Planuo  kao  ranjeni 
lav,  i  odlucio  sve  udesiti,  da  osveli  nanesenu  sramotu.  Namah  jos  u  ozujku  ili  travnju 
1322.  sazove  sabor  hrvatskih  knezova,  da  se  vijeca,  kako  bi  se  kraljevstvu  povratili  pome- 
nuti  gradovi.  Na  sabor  dodjose  knezovi  Budislav,  Pavao  i  Gregorije  Kurjakovici  iz  Krbave, 
vojvoda  Nelipic  s  bratom  Ivanom,  knezovi  Stjepanici  (Hrvatinici)  iz  Doljnih  krajeva  Bosne, 
knezovi  Mihovilovici  iz  Hlivna,  a  svakako  i  braca  banova.  Da  li  su  bili  i  krdki  knezovi 
Ft;ankapani,  nije  zabiljezeno  Sta  se  je  vijecalo  i  kako  na  torn  saboru,  nije  poznato;  samo 
je  izvjestno,  da  je  izmedju  bana  i  knezova  doslo  do  Ijutih  okrSaja.  Mora  da  je  bilo  vrlo 
zestokih  prizora,  poSto  je  ban  spodtavao  knezovima,  da  su  oni  bili  sporazumni  s  Kosom 
Iliji<iem  i  njegovom  bracom,  da  su  se  svi  prisegom  medju  sobom  zavjerili,  da  <5e  ga 
skinuti  i  pogubiti.  Sabor  se  svrSio  sveob<^om  smutnjom;  razdrazeni  knezovi  ostavili  bana, 


KARf.O    ROBERT. 

pak  utanad;ili  savez  medju  sobom  na  propast  bana  Mladina.  A  da  bi  ga  mogli  lakSe 
svladati,  obratise  se  na  kralja  Karla,  kao  i  na  slavonskoga  bana  Ivana  Babonica.  Ta  ban 
Ivan  Babonic  bio  je  »ban  ditave  Slavonije*,  a  k  tomu  mu  je  djedovina  bila  na  medji 
Hrvatske,  upravo  na  pragu  njezinu. 

Kralj  Karlo,  kojemu  bija§e  smrcu  Matije  Trencinskoga  znatno  odlanulo,  motrio  je 
vec  od  god.  1321.  pomno  sve,  sta  se  je  zgadjalo  na  obalama  jadranskoga  mora.  Cini  se, 
da  je  vec  tada  nesto  snovao  proti  banu  Mladinu,  po§to  je  nekako  na  koncu  1321.  povjerio 
banu  Ivanu  Babonicu,  da  strazi  na  skrajnjim  medjama  Slavonije  prema  banovini  hrvatskoj. 
Da  pak  sama  Slavonija  ne  ostane  bez  upravitelja,  imenuje  na  pocelku  god.  1322.  jos 
jednoga  bana  :)6itave  Slavonije «,  naime  Nikolu,  sina  Omodejeva.  Taj  je  Nikola  bio 
doslije  zupan  u  Sopronu  i  Komoranu,  te  se  bija§e  proslavio  svojom  vjerno§cu  i  hrabroscu, 
boreci  se  proti  buntovniku  Andriji  Gregorijevu,  kojega  su  pomagali  i  Gisingovci  i  susjedni 
Nijemci.  Posto  je  Nikola  Omodejev  vrSio  poslove  u  Slavoniji  izmedju  Drave  i  Save, 
mogao  je  Ivan  Babonic  svu  paznju  svratiti  na  jug.  I  tek  §to  ga  hrvatski  knezovi  dozvaSe 
u  pomoc,  on  se  namah  njima  odazove,  pak  se  zajedno  s  banom  bosanskim  Stjepanorn 
Kotromanicem,  do  nedavno  jos  §ticenikom  Mladinovim,  pridruzi  velikoj  koaliciji  na  zatpr 
hrvatskoga  bana.  ' 

Mladin  se  je  mozda  ipak  jos  nadao,  da  ce  mu  pomoci  kralj,  da  uzdrzi  banslfu 
vlast  i  pokori  odmetne  gradove  dalmatinske  All  se  bolan  prevario.  ZaCuvSi  kralj  Karlo, 
sta  se  je  zgodilo,  posla  naprosto  u  Mletke  svoga  premiloga  rodjaka,  ostrogonskoga  nad- 
biskupa  Boleslava,  neka  pita,  §ta  snuje  obcina  u6initi  s  pokorenim  gradovima?  Obcina 
mletadka  pric^inila  se  nevjesta,  te  se  pritajila.  Docekala  primasa  ugarskoga  s  najvecom 
poCasti  i  odlikovanjima,  a  onda  se  izvinjavala  i  izpricavala,  da  je  gradovima  Hrvatske  i 
Dalmacije  samo  pomoc  (iuvamen  et  auxilium)  pruzila,  i  to  ne  proti  kralju,  nego  poradi 
casti  njegova  kraljevskoga  imena.  No  kralj  se  nikako  nije  htio  ni  mogao  odu§eviti  za 
to  preveliko  prijateljstvo  mletacko.  On  se  je  3.  kolovoza  1322.  pismom  iz  TemiSvara 
doduSe  na  izliku  zahvalio  za  podatu  pomoc,  all  je  podjedno  molio,  da  u  buduce  ne  bi 
mletadka  obcina  nista  otimala  ni  svojoj  vlasti  podvrgavala,  poSto  on  sam  kani  naskoro 
s  jakom  vojskom  doci  u  one  krajeve  »za  korist  i  mirno  stanje  njihovo.* 

No  prije,  nego  §to  je  kralj  mogao  stici  u  Hrvatsku,  bija§e  sudbina  bana  Mladina 
vec  rijesena.  Kad  je  ono  poslije  tuznoga  sabora  hrvatskoga  ban  slavonski  Ivan  Babonid 
stao  na  celo  njegovih  protivnika,  spremao  se  je  Mladin  na  osudni  boj.  Pouzdavao  se 
jedino  u  se  i  u  moc  svoje  porodice,  koja  je  jos  svedjer  bila  znamenita.  On  i  njegova 
braca  Juraj  II.,  Pavao  II.  i  Gregorije  II.  drzali  su  jo§  uvijek  najznatnije  tvrdinje  u  Hrvatskoj, 
kao  Ostrovicu,  Bribir,  Skradin  i  Klis;  suvi§e  bile  su  u  njegovoj  vlasti  primorske  obcine 
Nin  i  Omis.  Radeci  slozno  sa  svojom  bracom  bio  bi  Mladin  dosta  jak,  da  odoli  svim 
svojim  protivnicima.  No  u  taj  par  izdade  ga  krv  od  krvi  njegove,  njegov  rodjeni  brat 
Pavao  II.,  dosadanji  knez  grada  Trogira.  Smutili  protivnici  Pavla,  pak  se  pomamio  za 
hrvatskom  banijom  i  digao  ruku  na  starijega  brata  svoga.  Vec  24.  travnja  1322,  utanacio 
je  knez  Pavao  II.  Banic  sramotan  ugovor  s  odmetnim  gradom  Trogirom  proti  bratu 
svomu,  banu  Mladinu.  Pogodbe  bijahu:  1.  Knez  Pavao  duzan  je  dici  vojsku  na  Mladina 
najdulje  do  Petrova  (29.  lipnja)  one  godine;  2.  Pavao  se  ne  smije  izmiriti  s  bratom  bez 
privole  Trogirana;  ako  pak  sklopi  savez  proti  Mladinu  s  drugim  knezovima,  mora  i 
Trogirane  pitati,  da  li  bi  oni  pristupili  savezu  3.  za  rata  bit  ce  Pavao  vojvoda  trogirskih 
6eta;  4.  Knezu  Pavlu  i  njegovim  ietama  dopusta  se  dolaziti  u  Trogir,  kad  ih  bude  volja; 
5.  Trogirani  pomagat  ce  kneza  Pavla,  da  dobije  banstvo  u  Hrvatskoj;  ako  to  poludi 
s  Bozjom  pomodu,  morat  de  njima  ostaviti  sve  njihove  sloboStine  i  posjede,  a  ne  ce  smjeti 
od  njih  nista  drugo  traziti,  nego  §to  ga  po  pravu  zapada;  6.  Ako  dodje  do  mira  s  banom 
Mladinom  ili  ako  on  umre,  te  tako  nestane  razlogu  ovomu  ratu,  onda  ce  Trogirani  davati 
knezu   Pavlu    godiSnju  penziju   od    1000   malih  libara  za  to,    §to  je  proti  bratu  vojevao. 


PAD    BANA    MLADINA    II 


41 


Tomu  savezu  izmedju  kneza  Pavia  i  Trogirana  pridruziSe  se  jo§  i  krdki  knezovi  Franka- 
panl,  narodito  knez  Friderik  IV.  sa  sinom  Dujmom,  koji  nije  mogao  zaboraviti,  kako  je 
nekad  Mladin  s  Rabljanima  smetao  njihovu  vladanju  u  hrvatskom  primorju. 

Savez  kneza  Pavla  II.  s  Trogirom  i  Frankapanima  jo§  je  ja6e  oslabio  bana  Mladina. 
Jedina  sreca  bila  je  za  nj,  §to  mu  je  u  toj  skrajnjoj  tje>kobi  ostao  vjeran  brat  Juraj  II , 
gospodar  Klisa  i  Omisa,  a  s  njim  i  grad  Spljet,  kojemu  je  Juraj  bio  knezom. 

Velik  rat  uzbjesnio  u  Ijetu  god.  1322  Pozoristem  bila  mu  je  okolica  grada  Skradina, 
gdje  je  bila  stolica  bana  Mladina.  Kopnenu  vojsku  hrvatskih  knezova  vodio  je  ban  fitave 
Slavonije  Ivan  Babonic,  dok  su  gradovi  Sibenik  i  Trogir  uz  svoje  brodove  primili  takodjer 
galija  iz  Mletaka,  a  valjda  i  vojnika.  Tolikoj  sili  nije  mogao  ban  Mladin  odoljeti.  Sa 
svojim  6etama  i  privrzenicima  stade  uzmicati  sve  vise  na  jug,  da  bude  blize  svomu  bratu 
Jurju  i  njegovoj  tvrdinji  Klisu.  Uzmicuci  take  sve  pred  Ivanom  Babonicem  dodje  napokon 
do  mjesta,  koje  Miha  Madije  zove  Bliska.  Gdje  je  ta  Bliska  stajala,  ne  moze  se  odre- 
diti;  no  vjerojatno  je,  da  je  bila  negdje  izmedju  Trogira  i  Spljeta,  a  blizu  Klisa.  Tu  kod 
Bliske  zametnuo  se  velik  boj.  Na  jednoj  strani  borio  se  je  Ivan  Babonic  s  hrvatskim 
knezovima,  a  na  drugoj  ban  Mladin  s  bratom  Jurjem,  zatim  s  Poljicanima  i  Vlasima, 
koji  se  tada  prvi  put  spominju  na  tlu  hrvatske  zemlje.  Boj  se  svrsio  porazom  bana 
Mladina,  te  su  dobitnici  zarobili  sila  Vlaha  i  njihove  stoke.  No  to  ne  bijase  jos  sva 
nesreca  bana  Mladina.  Dok  se  je  on  borio  s  hrvatskim  knezovima  kod  Bliske,  dotle  su 
Trogirani  i  Sibendani  jedne  noci  s  pomocu  mletadkih  galija  provalili  iz  Sibenskoga  zatona 
do  jezera  Prukljana,  udarili  na  stolicu  bana  Mladina,  na  grad  Skradin,  te  ga  poharali, 
kuce  mu  spalili  i  mnogo  Ijudi,  barka  i  drugih  stvari  zarobili.  Od  Skradina  pohitaSe  slavo- 
dobitno  na  jug  do  Omisa,  pak  i  taj  grad  o5Voji§e  i  pohara§e. 

Iza  poraza  kod  Bliske  bijaSe  Mladin  pohitao  u  zupu  Poljica,  namjeravajuci  odanle 
u  Omi§,  da  se  zajedno  s  bratom  Jurjem  pripravi  za  dalji  rat.  No  vidivsi,  kako  mu  nepri- 
jatelji  otese  i  Omi§,  vrati  se  opet  natrag,  te  se  zatvori  u  tvrdi,  gotovo  nedobitni  Klis 
Tu  staja§e  i  ^ekaSe,  dok  kralj  Karlo  Robert  dodje  u  Hrvatsku.  On  se  nadaSe,  da  ce  mu 
kralj  pomoci  i  kao  hrvatskomu  banu  i  kao  sinu  onoga  muza,  koji  je  Anzuvincima  pro- 
krdio  put  do  prijestolja  ugarsko-hrvatskoga.  Ta  Mladin  se  ne  bija§e  ni  6ime  ogrijesio  o 
svoga  kralja,  kojemu  je  jamacno  morale  biti  stalo,  da  na  periteriji  njegova  vladanja  bude 
mocan  i  ugledan   ban. 

Karlo  Robert  boravio  je  jo§  u  kolovozu  1322.  u  Temisvaru,  kamo  mu  bijahu 
jamacno  stigli  glasi  o  zgodama  u  Hrvatskoj*  Iz  Temi§vara  posao  je  u  rujnu  preko  Pozege 
prema  juznoj  Hrvatskoj.  U  Pozegi  desio  se  je  1.  listopada,  a  odanle  je  valjda  Posavinom 
i  Pounjem  sa  20.000  vojske  udario  prema  Kninu.  Slavonski  ban  Ivan  Babonic  nije  bio 
s  njim,  posto  je  8.  listopada  boravio  u  Zagrebu,  te  kao  »kraljevom  miloscu  ban  citave 
Slavonije c  izdavao  povelje.  Bas  negdje  8.  listopada  bio  je  Karlo  Robert  u  gradu  Kninu 
ili  blizu  njega.  Sa  svih  strana  grnuli  su  k  njemu  hrvatski  velika§i.  Jedan  od  prvih  pohitao 
preda  nj  kriki  knez  Fridrik  IV.,  sin  Dujmov,  poklonio  mu  se  i  zamolio  ga,  da  mu  potvrdi 
stara  privilegija  i  povlasti,  podijeljene  Frankapanima  od  njegovih  predsastnika.  Za  knezom 
Friderikom  poveo  se  i  vojvoda  Nelipic,  sin  Jurjev,  te  izmolio  u  kralja  potvrdu  darovnice, 
kojom  je  nekad  Bela  III.  (IV.)  poklonio  njegovu  djedu  Isanu  jedan  dio  zupe  Dreznika. 
MletCana  dojmio  se  neugodno  kraljev  dolazak,  jer  se  s  pravom  bojahu,  da  ce  kralj  zahti- 
jevati  predaju  dalmatinskih  gradova,  koje  su  one  uzeli  toboze  u  zastitu  protiv  nasilja 
bana  Mladina,  a  na  Cast  kralju  i  njegovu  imenu.  Zato  se  je  mletadka  obcina  spremala, 
da  kralja  makar  i  silom  odbije,  ako  bi  zatrazio  gradove  dalmatinskc  i  hrvatske.  Medjutim 
i  neki  gradovi  kao  da  su  se  predomi§ljali,  §ta  da  Cine.  Take  je  pred  kraljem  osvanuo 
poslanik  grada  Sibenika.  poklonio  se  njemu  i  zamolio  ga  za  potvrdu  povelja  i  povlastica, 
koje  su  nekad  gradu  podijelili  kralji  Stjepan  i  Bela  III.  (IV.)  No  mozda  je  to  bila  samo 
varka,  da  se  kralj  obsjeni. 


^2  KARLO  RODERT 

Jos  dok  se  je  kralj  primicao  Kninu,  poslao  mu  Mladin  u  susret  svoga  brata  Jurja  II., 
da  niu  prinese  obilatih  darova  i  da  ga  u  sve  uputi.  Cini  se,  da  je  poslanstvo  poslo  srecno 
za  rukom,  te  da  je  kralj  zazelio  vidjeti  sina  onoga  muza,  koji  mu  je  utro  put  do  prije- 
stolja.  No  mozda  se  je  i  lukavi  Anzuvinac  pritajio,  da  se  lakSe  docepa  kneza,  koji  se  je 
jos  jedini  u  citavom  vladanju  njegovu  izticao  osobitom  vlascu  Kako  bilo  da  bilo,  Mladin 
je,  ohrabren  porukom  kraljevom,  takodjer  dosao  u  Knin,  da  se  pokloni  kralju.  Sta  se  je 
ondje  sve  zgadjalo,  nije  povjesnica  zabiljezila;  ali  jedno  je  izvjestno,  da  je  kralj  junac- 
koga  bana  zasuznjio,  i  da  se  Mladin  nije  nikad  vi§e  vratio  na  baniju.  Miha  Madije  pri6a, 
da  je  kralj  Mladina  pod  jakom  vojniSkom  strazom  poveo  sa  sobom  u  Zagreb,  a  §ta  je 
dalje  s  njim  bilo,  ne  zna  ili  je  zaboravio  kazati.  Jo§  mnogo  poslije,  kad  vec  Mladina 
bana  jamacno  nije  bilo  u  zivotu,  pridali  su  god.  1339  starci  u  Bagu,  kako  je  Mladin 
camio  u  tamnici,  kako  je  bio  suzanj  u  Ugarskoj;  no  sta  se  je  napokon  s  njim  zgodilo, 
ostaje  do  danas  neizvjestno.  Tako  je  Karlo  Robert  nagradio  zasluge  Bribirskih  knezova, 
koje  je  nekad  nazivao  svojim  »milim  rodjacima.*  Smetale  mu  povlastice,  koje  su  njegov 
djed  i  otac,  a  i  on  sam  u  vrijeme  potrebe  podijelili  banu  Pavlu  i  njegovu  rodu,  pak  je 
upotrebio  lukavo  prvu  zgodu,  da  se  rijeSi  muza,  kojemu  je  bio  duzan  harnosti  do  vijeka. 
Tako  je  tragicno  svrsio  ban  Mladin  II.  No  jos  tragicnija  je  njegova  sudbina  po 
torn,  sto  ga  je  i  povjesnica  zigosala  kao  tirjanina,  samo  da  opravda  njegov  pad.  Istorija 
se  poziva  na  njegova  suvremenika,  na  Ijetopisca  Mihu  Madiju  Spljecanina,  kojemu  je 
junaSki  Mladin  trn  u  oku.  Premda  ne  spominje  ba§  nijednoga  djela  njegova,  radi  kojega 
bi  ga  mogao  obijediti  i  prozvati  siledzijom,  ipak  je  on  u  oci  boja  kod  Bliske  udario  u 
ovu  nicim  neopravdanu  deklamaciju:  »0j  Bozja  dobroto,  koja  ne  ostavljas  nijedno  zlo 
nekaznjeno  niti  dobro  nenagradjeno,  vr§eci  u  ovom  zivotu  nad  grjesnicima  svoju  osudu 
s  milosrdnoscu,  i  ne  htijuci  trpiti  tolika  zla,  koja  su  dnevice  cinili  u  Hrvatskoj  i  Dalma- 
ciji  upravitelji  i  sluzbenici  toga  bana  (Mladina).  Oni  su  naime  otimali  dohodke  crkvama, 
brakove  po  Bogu  udinjene  nijesu  ni  malo  poStivali,  nego  su  zene  i  djevojke  oskvrnjivali, 
trgovce  su  robili,  kao  §to  su  i  zemlje  i  posjede  gradjana  primorskih  i  dalmatinskih  silo- 
mice  otimali  i  izmedju  sebe  zrijebom  dijelili,  tvrdeci,  da  njima  pripada  sve,  §to  je  izvan 
gradova,    ne    samo   po    pravu    djedovskom,  nego  i  po  pravu  vlasti  od  Boga  njima  podi- 

jeljene Kamo  ti  sada  tvoja  sila,  bane  Mladine,  ti  koji  si  prezirao  silu  svih  kraljeva 

na  zemlji;  kamo  ti  sada  tvoja  oholija,  kojom  si  prezirao  postivati  Boga  i  crkvu  kato- 
li^ku,  kad  si  redio  biskupe,  opate  i  opatice  ?  Kamo  ti  tvoja  gordost,  kojom  si  robio 
uboge  gradjane  Dalmacije  i  Hrvatske,  koji  su  htjeli  ziviti  u  miru  i  uzivati  svoje  pravice  ? 
Gdje  je  tvoja  razboritost.  kad  si  volio  slusati  dousnike  nego  dobre  savjetnike  ?  T  i  s  i 
cesto  citao  sveto  pismo,  ali  nijesi  vrSio  rijefii  njegovih;  zato  te  je  kaznio  Bog  i 
odbacio  te  je,  lisivsi  te  tvoje  drzavine!* 

Strasna  je  to  filipika  ogorcena  Talijanca,  ali  ni(^im  opravdana.  Ta  ni  sam  Miha 
Madije  ne  spominje  ni  jednoga  6ina  Mladinova,  koji  bi  ga  ovlastio  na  takovu  osudu. 
Hi  zar  je  bio  grijeh,  §to  je  Mladin  uzeo  u  skrajnjoj  nuzdi  u  pomoc  Polji^ane  i  »Vlahe«, 
koje  Miha  Madije  zove  »bestijalnim  Ijudima*  ?  Zar  su  Vlasi  bili  gori  od  Normana  i  Kata- 
lonaca?  Hi  je  strasno,  sto  je  bacao  u  tamnice  i  kaznio  smrcu  Ijude,  koji  su  mu  radili  o 
glavi,  a  prije  su  biH  Ijubimci  njegovi?  Zar  da  ih  je  nagradjivao  za  njihovu  nevjeru?  Ne, 
—  ban  Mladin  II.  nije  bio  tirjanin,  vec  tragic^an  junak,  kojega  su  smrvile  jade  prilike. 
Uz  to  je  bio  i  pobozan,  svojoj  djedovskoj  vjeri  iskreno  odan.  Sam  Miha  Madije  javlja, 
da  je  marljivo  dtao  sveto  pismo;  a  znade  se  i  to,  kako  je  s  najvecim  pietetom  dogradio 
zaduzbinu  svoje  majke  i  otca,  naime  crkvu  i  samostan  na  cast  svoga  krsnoga  imena, 
sv.  Ivana  Krstitelja.  K  tomu  je  trijebio  patarene  u  Bosni  i  pomagao  svoga  kralja  u  ratu 
proti  srbskomu  kralju  razkolniku! 

No  ban  Mladin,  premda  se  je  neprestano  kretao  na  vulkanskom  tlu,  bio  je  takodjer 
iskren    prijatelj    znanosti   i    umjetnosti.   Njegov  tjelesni    IjeCnik  Vilim  Varinjana,  glasovit 


SMUTNJK    U    IIRVATSKOJ    I    SLAVONIJI    NAKON    BANA    MLADINA. 


43 


spisatelj  inedicinskih  djela,  bio  je  njegov  osobiti  pouzdanik  i  sticenik.  Zato  mu  je  i  posvetio 
jedno  svoje  djelo,  kojega  se  rukopis  cuva  u  drzavnoj  knjiznici  u  Monakovu  Na  prvom 
je  lislu  posvcta,  koja  pocinje  ovako:  »Svima  vitezkim  krijepostima  opasanomu  i  ne  manje 
umnom  krunom  ovjencanomu  velemoznomu  gospodinu,  svomu  vazda  gospodaru  Mladinu, 
Hrvata  i  Bo-ne  banu  i  vrhovnomu  gospodinu  6itave  Humske  zemlje  njegov  duhom 
podanik  Vilim  Varignana,  profesor  umjetnosti  i  znanosti  medicinske*.  Kako  prva  rijec 
posvete  zapoc^inje  rijedju  >cunctis«  (svima),  to  je  poCetno  slovo  C  izkiceno  miniaturnom 
slikarijom.  Miniranje  je  primitivno,  guirlandska  bordura  zeleno,  crveno,  inodro,  zuto,  Ijubi- 
6asto  bojadisana;  u  samom  inicijalu  vidimo  na  prijestolju  lik  purpurnom  togom  odjeven, 
bez  brkova,  u  zelenim  rukavima,  s  crvenom  kapom  na  glavi,  sasvim  u  noSnji  mlelackih 
patricija,  kojemu  dovjek  odjeven  u  Ijubi- 
castu  togu  kao  da  klececki  predaje  nekakvo 
djelo  ili  ga  moli  za  neSto.  Mletacki  patri- 
cije  bez  sumnje  je  ban  Mladin,  knez  od 
Bribira,  koji  se  je  kao  mletacki  gradjanin 
zaista  tako  nosio,  i  kojemu  njegov  tjelesni 
Ijecnik  pruza  svoje  djelo. 

(Smutnje  u  Hrvatskoj  i  S 1  a- 
voniji  nakon  bana  Mladina  do 
god.  1329.)  Karlo  Robert  jedva  je  dva  tri 
dana  boravio  u  Kninu  i  okoliSu  njegovu. 
Stigli  mu  tuzni  glasi  iz  Njemacke,  da  su 
mu  razbijene  kod  Miihldorfa  (26.  rujna) 
6ete,  koje  bijase  u  pomoc  poslao  svojemu 
savezniku,  njemackomu  protukralju  Fri- 
driku  Lijepomu  Habsburgovcu.  Kraj  takih 
prilika  zurilo  se  Karlu,da  se  vrati  u  Ugarsku. 
Okani  se  s  toga  svakoga  ratovanja  u  Hrvat- 
skoj, te  se  smjesta  vrati  u  Zagreb,  gdje 
je  boravio  nekoliko  dana  (14 — 16.  listo- 
pada).  Tu  je  bio  uza  nj  i  ban  Ivan  Babonic, 
a  svakako  i  drugi  dostojanstvenici  i  veli- 
kasi  hrvatski.  Po§to  se  ne  nadase,  da  bi 
se  opet  naskoro  mogao  svratiti  u  te  kra- 
jeve,  bilo  mu  koje  §ta  urediti.  Zagrebafika 
biskupska  stolica  bijase  nedavno  premje- 
Stenjem  Augustina  Kazotica  u  Nuceriju 
izpraznjena ;  njegov  3  rujna  od  pape  ime- 
novani  nasljednik,  dominikanac  Jakov  de 
Corvo,  ne  smijeraSe  u  svoju  dijecezu  ni  doci, 

vec  dade  biskupijom  upravljati  po  svom  vikaru.  Boraveci  kralj  Karlo  u  Zagrebu,  izdade 
14.  listopada  dvije  povelje  ;  jednom  odredi,  da  kraljevski  kastelan  u  Susjedgradu  placa  dacu 
od  pet  maraka  banskih  dinara  samostanu  cisterSana  sv.  Marije  u  Zagrebu,  a  drugom 
potvrdi  slobodnoj  obcini  na  brdu  Gradcu  privilegij  kralja  Bele  III.  (IV.)  Prije  svoga  od- 
lazka  u  Ugarsku  imenuje  jos  dosadanjega  bana  6itave  Slavonije,  Ivana  Babonica,  banom 
citave  Slavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije,  povjerivSi  mu  podjedno,  da  umiri  Hrvatsku, 
posto  on  sam  nije  dospio,  da  to  izvede.  Jo§  mu  nalozi  poveljom  od  16.  listopada,  da 
primi  u  svoju  zaStitu  magistra  Ivana,  sina  Egidijeva,  zajedno  s  bratom  i  sinom  njegovim, 
te  da  ih  uvede  u  njihove  posjede  u  Hrvatskoj,  koje  im  bijase  kralj  povratio. 


IniGUAL    RUKOPISA, 

Mo  ga  je  Ijednik  Vilim  VarigDana  posvetio  banu 

Mladinn  II.  —  Driavna  biblioteka  u  MonakoTU 

(lat.  nro.  26.640). 


KARLO    ROBERT. 
44 

Ako  je  Karlo  Robert  mislio,  da  ce  sada  nastati  mir  u  hrvatskim  zemljama,  Ijuto 
se  je  prevario.  Jer  hrvatski  knezovi  ne  bijahu  se  digli  na  Mladina  zato,  da  dodju  pod 
drugoga  bana ;  ved  je  svaki  od  pjih  snovao,  kako  bi  se  popeo  do  prvenstva  medju 
svojim  drugovima  i  preuzeo  baStinu  bana  Mladina.  Tek  §to  se  je  kralj  makao  iz  Knina, 
navalise  svi  zajedno  na  taj  kraljevski  grad,  u  kojem  dosad  stolovahu  mnogi  banovi  i 
banovci  hrvatski,  protjera§e  iz  njega  kraljevsku  posadu,  te  ga  zauze§e.  Upravu  grada 
preuze  knez  i  vojvoda  Nelipic,  koji  ga  je  odsad  drzao  sve  do  smrti  svoje.  Za  novoga  bana 
Ivana  Babonica  ne  htjedo§e  ni  cuti.  Tk  oni  ga  bijahu  primiU  samo  onda,  kad  im  je 
pomagao  obarati  nesrecnoga  Mladina.  Zanimljivo  je,  §to  u  torn  pogledu  trogirski  knez 
javlja  mletacikoj  obcini  29.  studenoga  1322.  On  pise:  »Novin&  nemam,  da  pi§em,  nego 
samo  to,  da  ban  Ivan  (Babonic)  jos  nije  doSao  u  strane  hrvatske.  Knezovi  Juraj,  Pavao 
i  Gregorije,  braca  nekadanjega  bana  Mladina,  zajedno  s  vojvodom  Nelipicem,  koji  drzi 
grad  Knin,  ne  ce  da  bi  reCeni  ban  doSao  u  banovinu  (hrvatsku).  Drugi  opet  hoce,  i  zato 
mislim,  da  ce  se  poroditi  razdor  medju  njima«. 

Ne  zna  se,  da  li  je  ban  Ivan  Babonic  do§ao  u  Hrvatsku.  No  ako  je  i  do§ao,  nije 
nista  izvrsio.  Mozda  se  je  6a  i  pridruzio  odpornicima,  po§to  saznajemo,  da  ga  je  kralj 
god.  1323.  lisio  banske  6asti,  te  povjerio  umirenje  Hrvatske  dosadanjemu  slavonskomu 
banu  Nikoli  Omodejevu.  A  da  bi  ban  Nikola  mogao  lakSe  svladati  hrvatske  knezove, 
naredi,  da  mu  se  pridruzi  bosanski  ban  Stjepan  Kotromanid,  kojega  je  kralj  predobio 
tim,  §to  ga  je  u  to  vrijeme  (1323.)  ozenio  daljom  rodjakinjom  svoje  supruge,  naime 
Jelisavom,  kcerju  kujavskoga  vojvode  Kazimira.  Moguce  da  mu  je  tada  povjerio  i  Humsku 
zemlju  ili  bar  dio  njezin,  kojim  je  jo§  nedavno  upravljao  ban  Mladin. 

Ban  Nikola  Omodejev  zaista  se  je  u  Ijetu  1323.  spremao  na  Hrvate.  No  prolazeci 
juznom  Slavonijom  po  oblasti  svrgnutoga  bana  Ivana  Babonica  opre  mu  se  taj  i  ne  dade 
mu  proci  na  jug.  DoSlo  i  do  okrsaja,  negdje  kod  SteniCnjaka  ili  Zrinja,  u  kojem  je  ban 
Nikola  uz  drugo  zarobio  do  400  konja.  Tek  nakon  toga  pogodio  se  nekako  s  knezom 
Ivanom  i  njegovom  svojtom,  te  s  njima  zajedno  provalio  u  Hrvatslcu.  Tu  pozove  hrvatske 
knezove  kao  i  gradove  dalmatinske  i  hrvatske  na  sabor,  koji  se  je  sastao  u  blizini  grada 
Knina  na  nekom  polju  (in  campo  Carnam).  Sta  se  na  saboru  vijecalo,  nije  zabiljezeno. 
Onamo  dodjo§e  i  poslanici  obcine  mleta^ke,  da  ga  uvjere  toboze  o  odanosti  svojih 
gospodara  prema  kralju  Karlu,  ali  vise  da  izvide,  sta  ban  smijera.  Banu  medjutim  ne 
bijase  ni  na  kraj  pameti,  da  smeta  Mletcima;  dade  pace  poslanicima  dva  svoja  plemica 
kao  jamce,  da  ne  ce  ni§ta  na  zao  u6initi  Zadru,  ako  bi  ga  put  nanio  u  blizinu  njegovu. 
Iza  toga  posao  je  ban  u  Spljet,  gdje  bi  castno  primljen  od  svecenstva  i  svjetovnjaka,  i 
gdje  se  je  desio  jo§  18.  rujna.  Toga  dana  ostavio  je  taj  grad  i  posao  prema  Vrani, 
kamo  mu  bija§e  opremio  svoje  poslanike  zadarski  knez  Ugolin  Justinijani  s  molbom,  da 
ne  dira  u  njegov  kotar. 

Ne  zna  se,  Sta  li  je  ban  Nikola  dalje  radio  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  No  svakako 
se  je  jos  one  godine  vratio  u  Slavoniju,  posto  je  vec  16.  sijecnja  1324.  po  nalogu  kra- 
Ijevu  (ex  precepto  et  mandato  regis  Caroli)  skupio  sabor  citave  Slavonije  u  Krizevcima. 
Na  tom  je  saboru  uz  ino  potvrdio  magistru  Jakovu  Malomu  posjed  Canov  (Canjevo)  u 
krizeva6koj  zupaniji,  koji  bijaSe  pomenuti  magistar  kupio  od  Matije,  sina  Nikolina. 

Tek  §to  se  je  ban  Nikola  udaljio  iz  Hrvatske,  obnovise  se  razmirice  izmedju  kne- 
zova.  Stvorila  se  jaka  koalicija  proti  knezu  i  vojvodi  Nelipicu,  kojoj  je  bio  na  6elu 
Juraj  IT.  Banic,  brat  bana  Mladina.  Radilo  se  o  tom,  da  se  obori  prevlast  Nelipiceva,  a 
naroCito  da  mu  se  otme  znameniti  grad  tvnin.  Koaliciji  se  pridruzili  krfiki  knezovi,  grad 
Zadar  i  bosanski  ban  Stjepan  Kotromanic.  Nasuprot  su  uz  Nelipica  pristali  njegovi 
Surjaci,  knezovi  Kurjakovici  u  Krbavi,  knez  Juraj  Mihovilovic  iz  Hlivna,  napokon  dalma- 
tinski  gradovi  Sibenik  i  Trogir.  Knez  Juraj  11.  skupio  vojsku  od  Polji6ana  i  Vlaha,  primio 
5ete  od  bosanskoga  bana,  pak  u  lipnju  1324.  osvanuo  kod  grada  Knina.  Utaborio  se  na 


SMUTNJE    U    HRVATSKOJ    I    SLAVONIJI    NAKON,BS.NV    MI.\D[S\. 


4S 


y. 
y. 


a  KARLO    ROBERT. 

4" 

iztoku  na  ovisokom  brdu  Topolju  kod  slapa  rijeke  Krke,  te  stao  odanle  udarati  na 
Knin.  Tu  je  podjedno  oSekivao  vojsku  krckih  knezova,  koju  je  vodio  knez  Fridrik,  kao 
i  zadarske  cete,  kojima  je  bio  na  celu  Bajamonte  Tiepolo,  bjegunac  mletacki.  No  i  knez 
Nelipic  primi  obilatu  pomoc  od  svojih  saveznika;  sam  Juraj  Mihovilovic  dovede  mu  300 
momaka.  Dne  7.  lipnja  zametnula  se  bitka.  Knez  Juraj  II.  bude  svladan  i  vojska  mu 
razprSena.  Sam  Juraj  zajedno  s  Bajamontom  Tiepolom  i  mnogim  odliSnim  plemicima 
bude  zarobljen,  a  i  mnogo  njegovih  Ijudi  ili  pogibe  u  boju  ili  dopade  suzanjstva.  Bo- 
sanski  ban  nastavi  rat,  da  osveti  svoga  saveznika.  No  Nelipicu  priskoci  u  pomoc  grad 
Trogir.  Dne  9.  srpnja  1324.  skupi  trogirski  knez  Nikola  Venerio  5etu  od  200  momaka, 
udini  joj  kapetanom  Dujma  Stjepanica  i  posla  ju  Nelipicu.  Posebnim  naputkom  zapovjedi 
trogirski  knez  kapetanu  Stjepanicu,  da  radi  Nelipicu  »u  pomoc  i  korist  proti  bosanskomu 
banu  Stjepanu,  njegovu  bratu  i  njegovim  Ijudima*,  da  se  vazda  desi  u  oblastima  NeJipi- 
cevim  i  njegovih  saveznika,  i  da  ne  izlazi  iz  njih,  osim  ako  bi  trebalo  zametnuti  boj 
s  banom  Stjepanom  i  bratom  njegovim.  O  daljem  ratovanju  nema  vijesti,  no  izvjestno 
je,  da  ban  Stjepan  Kotromanic  nije  nista  mogao  uraditi  proti  Nelipicu,  poSto  je  knez 
Juraj  II.  jos  u  ozujku   1325.  camio  u  tamnici  svoga  protivnika. 

Suzanjstvo  kneza  Jurja  II  zadalo  je  silan  udarac  i  onako  spaloj  vlasti  Bribirskih 
knezova.  Spljecani,  koji  su  vec  od  1323.  bill  krvno  zavadjeni  s  knezom  Jurjem,  odmetnu^e 
se  sasvim  od  Jurja,  te  izabrase  njemu  u  prkos  dobitnika  Nelipica  svojim  knezom  Mozda 
bi  se  posve  razasulo  vladanje  Bribirskih  knezova,  da  se  nije  junacka  zena  Jurjeva  po- 
digla  na  obranu  vlasti  svoga  muza.  Da  bi  lakse  odoljela  brojnim  protivnicima,  utanaci 
ona  10.  ozujka  1325.  mir  sa  Spljetom  posredovanjem  nekih  plemenitih  Zadrana.  Ona 
odpusti  iz  suzanjstva  sve  Spljecane,  koji  su  blizu  dvije  godine  bili  zatvoreni  u  gradu 
Klisu,  a  zato  joj  spljetska  obcina  obeca  i  izplati  odredjenu  svotu  novaca. 

Smutnje  u  Hrvatskoj  bijahu  tako  iza  odlazka  bana  Nikole  jo§  jace,  nego  prije  za 
bana  Mladina.  Miha  Madije  karakteri§e  tadanje  stanje  ovako :  »Oti§av  ban  Nikola  iz 
Hrvatske  i  Dalmacije,  upravi  svoje  korake  prema  Ugarskoj.  Na  to  se  svi  velikasi  zajedno 
sastadose  na  sastanak  skupa  s  Mletcima  i  gradjanima  dalmatinskim,  i  tu  mnogo  ustano- 
vi.^e  proliv  kralja  i  bana,  po  kralju  poslana  Oni  misljahu  tada,  da  ce  moci  odoljeti  vlasti 
kraljevskoj  i  onima,  koje  bi  on  (kralj)  poslao  u  Hrvatsku,  te  stvori§e  zlu  i  prevratnu 
odluku.  Sto  mislite  o  svom  kralju  Karlu,  koji  vas  je  na  va§  zahtjev  oslobodio  od  tiranske 
vlasti,  skinuvsi  bana  Mladina  s  banije  hrvatske  i  dalmatinske,  bacivsi  ga  u  tamnicu,  te 
potvrdivSi  vama  vasa  privilegija  i  posjedovanja  ?  Sada  pak  ne  priznajete  nimalo  dobro- 
Cinstva,  ucinjena  vama  od  recenoga  gospodina  kralja,  vec  se  hocete  odmetnuti  od  nje- 
gove  milosti,  te  se  pridruziti  drugomu  gospodaru.  Oj  robovi  robova,  zasto  ne  gledate 
kraljevsku  moc  svoga  naravnoga  kralja,  koju  on  imade  u  kraljevstvu  Ungarije  i  Poljske? 
Zar  nijeste  znali,  da  je  mocan  kod  rimske  stolice,  i  da  vrsi  kod  nje  svoju  volju;  mocan 
je  nadalje  u  kraljevstvu  francuzkom,  sicilskom  i  napuljskom;  njegove  zapovijedi  sluSaju 
vojvode  Austrije  i  Stajerske,  pak  i  kralj  Ce§ke  poradi  rodbinstva  i  tastbine  .  .  .  Gdje  vam 
je  pamet,  te  ne  znate,  da  (kralj)  moze  jednim  udarcem  unistiti  vas  i  sve  vase  savjetnike? 
Brzo  stici  ce  vas  zalost  radi  nevjere  vase,  Doci  ce  dakle  ricuci  lav  iz  sjevernih  krajeva 
u  juzne  strane,  vukuci  za  sobom  repinu  najvece  vojske,  nebrojene  vojske  od  raznih 
jezika.  Obaci  ce  vas  i  va§e  pukove  i  citavu  pokrajinu,  i  propasti  cete  svi  od  zadaha 
lavljeva.   I  nitko    ne  ce   pobjeci,   jer   ce  se  sa  svih  strana  oboriti  na  vas  gnjev  kraljev«. 

I  zaista  je  kralj  Karlo  Robert  morao  brzo  pozaliti,  §to  je  satro  bana  Mladina.  Th 
kraljevska  vlast  ne  bi  ipak  uzpostavljena 'u  Hrvatskoj;  Mladina  naprosto  zamijenio  knez 
i  vojvoda  Nelipic.  No  dok  je  Mladin  svima  silama  drzao  na  okupu  6itavu  hrvatsku 
zemlju,  pace  i  susjednu  Bosnu  sve  do  Drine;  dok  je  Mladin  pomagao  svoga  kralja  u 
ratu  sa  srbskim  kraljem  UroSem  Milutinom;  dok  je  u  jednu  rijec  ban  Mladin  radeci  za 
se  i  za  svoju  porodicu  radio  podjedno  i  za  svoga  kralja  i  za   sjaj    krune    njegove:    pre- 


SMUTNJK    U    ITRVATi^KOJ    I    SLAVONIJI    NAKON    BANA    MLADINA. 


47 


otelo  je  sada  mah  obce  razsulo.  A  ni  knez  Nelipic  nije  se  poput  Bribirskih  knezova 
mogao  pozivati  na  kraljevska  privilegija,  nego  se  je  uzdavao  jedino  u  pravo  jaiega  i  u 
pomoc  mletacke  obcine,  koja  je  neprestano  nastojala,  da  ne  bude  nikad  mira  ni  reda  u 
Hrvatskoj. 


r<.  :f  H  Xw!  -d  '«  I  aTl  14  ^  .  4-^1  te  4  a'l  (J  ^i 


'  a_;  '^J  't^ 


j-pji-'^.l  5  ■  r      ''LIT  I  ^ -I 


j '1-1111 


U_^4|.^ 


i. 


Tm^^j^^^ 


CO 
CO 


> 


s  s 


c^ 


< 


> 
o 
a. 


L"3W)?*-ir   «::  -  T'J^'iiji:^ 


Vec  dva  bana,  poslana  od  kralja  Karla,  bijahu  se  vratili  iz  Hrvatske,  ne  poluciv^i 
niSta.  No  sto  nije  poSlo  za  rukom  njima,  mozda  ce  uspjeti  trecemu. 

Koncem  god.  1324.  nestade  bana  Nikole  Omodejeva,  a  na  to  bi  imenovan  od 
kralja  za  bana  ditave   Slavonije    Mikac  (Mikec,   Mihajlo)   Mihaljevic,  jedan  od  naj- 


48 


KART.O    nOBERT. 


zasluznijih  muzeva  za  vladanje  Karla   Roberta.    Taj   je    banovao    sve   do    smrti    kraljeve, 
pa(ie  i  neko  vrijeme  za  sina  mu  Ljudevita. 

Mikac  Mihaljevic,  kojega  se  potomci  poslije  prozvase  Prodavici  po  grada  istoga 
imena  u  krizevaSkoj  zupanij',  bio  je  valjda  porijetlom  Malorus  iz  sjevero-iztoc^ne  Ugarske. 
0:ac  njegov,  knez  Mihalj  izvodio  je  svoju  lozu  od  plemena  Aku§eva  (de  genere  Akus), 
te  je  imao  svoja  imanja  uz  rijeku  Veliki  Kriz  (magnus  Crisius)  u  solnockoj  zupaniji. 
Osim  Mikca  imao  je  jo§  dva  mladja  sina,  Akusa  i  Eleka.  Najstariji  sin  Mikac  izti6e  se 
vec  god  1314.  kao  gorljiv  i  nepokolebiv  privrzenik  Karla  Roberta,  koji  ga  bijaSe  na- 
mjestio  za  kastelana  grada  SaroSa  i  zupana  §aro§ke  zupanije.  Mikac  proslavio  se  u  ratu 
s  Matijom  TrenCinskim,  a  najvise  u  borbi  s  odmetnim  Gisingovcima,  gdje  je  dopanuo 
smrtne  rane.  Radi  osobitili  zasluga  darova  mu  kralj  2.  sijecnja  god.  1317.  nelce  zemlje  u 
zupaniji  zemplinskoj,  koje  bi§e  oduzete  buntovnicima.  PoSto  je  Mikac  i  dalje  neprekidno 
stajao  vjerno  uz  svoga  kralja,  to  ga  je  ovaj  upravo  obasuo  imanjinia  i  Castima.  Podijelio 
mu  jo§  zupansku  Cast  u  zemplinskoj  zupaniji,  a  onda  ga  pozvao  na  svoj  dvor.  Tu  je  g. 
1322.  vrSio  najprije  cast  dvorskoga  sudca  kraljicina,  a  od  god.  1323.  6ast  magistra  kra- 
Ijidnih  tavernika. 

Toga  dakle  posve  pouzdanoga,  u  vjernoj  sluzbi  kraljevskoj  odrasloga  muza  izabere 
Karlo  Robert  za  bana  citave  Slavonije,  a  uz  to  mu  podijeli  jos  zupanije  Soprunsku  i 
simezku,  tako  da  je  sada  uz  baniju  Citave  Slavonije  drzao  i  6etiri  ugarske  zupanije. 
Ocito  je  kralj  nastojao  svoga  Ijubimca  opremiti  sa  §to  vise  casti  i  vlasti,  samo  da  bi 
mu  bio  veci  ugled  pred  hrvatskim  velikaSima.  Novi  ban  medjutim,  dosav  u  svoju  bano- 
vinu,  uvjeri  se  naskoro,  da  su  sami  kralji  mnogo  doprinijeli,  te  je  u  potonje  vrijeme 
banska  vlast  znatno  spala.  Ta  kako  je  Karlo  postupao  s  banom  Mladinom  i  banom 
Ivanom  Babonicem,  s  onim  Babonicem,  koji  bija§e  god.  1321.  na  saboru  u  Zagrebu 
izjavio,  da  je  banija  najuzviSenija  cast  u  kraljevstvu  Ungarijel  No  i  predsastnici  Karlovi 
okrnjili  su  koji  put  bansku  vlast,  narocito  sudacku,  tim,  slo  su  gdje  koje  velika§ke  po- 
rodice,  zatim  plemicke  i  varoSke  obcine  izravno  podvrgli  svojoj  kraljevskoj  sudad;koj 
vlasti,  te  tako  pogazili  staro  naielo,  po  kojemu  je  ban  bio  najvisi  sudac  u  zemljama 
hrvatskoga  kraljevstva. 

Ban  Mikac  dakle,  preuzevSi  po  milosti  kraljevoj  bansku  Cast  citave  Slavonije, 
mi§ljaSe  posve  pravo,  da  ne  ce  moci  u  povjerenoj  si  banovini  izvr§iti  namijenjene  mu 
zadace,  ako  se  prije  ne  obnovi  nekadanji  sjaj  i  vlast  hrvatskih  bana.  On  to  takodjer  u 
zasebnom  pismu  objasni  svomu  kralju  i  gospodaru.  Na  to  kralj  Karlo  izdade  8.  srpnja 
1325.  u  gradu  ViSegradu  ovo  vrlo  znamenito  pismo:  »Mi  Karlo,  po  Bozjoj  milosti  kralj 
ugarski,  dajemo  ovim  na  znanje  svima,  kojih  se  dostoji,  da  se  kraljevsko  lezlo  sve  vi§e 
uznosi,  §to  se  viSe  brig^  oprasta  i  sto  dostojnije  u6estnike  vlade  oko  sebe  gleda.  Po- 
taknuti  ovim  razmatranjem  mi,  koji  po  nebeskoj  providnosti  upravljamo  drzavom  i  o 
njezinu  boljku  (reformationem)  osobitom  nastojimo  brigom,  posto  smo  razabrali  iz 
pisma  velemoznoga  gospodina  Mikca,  naSega  miloga  i  vjernoga  bana  Citave  kraljevine 
Slavonije,  da  je  banska  Cast  u  toj  kraljevini  (Slavoniji)  glede  sudova,  oblasti  i  prava  (in 
iudiciis,  iurisdictionibus  et  iuribus)  vrlo,  paCe  posve  umanjena  izuzetcima  (per  exemptiones), 
koje  smo  mi  i  nasi  predsastnici  na  nepriliku  samih  prosaca  (petencium)  gotovo  svim 
plemicima  Slavonije  podijelili;  a  zeleci,  da  se  banska  Cast  uzveliCa  (ut  ipsius  banatus 
honor  sic  magnifice  moderetur),  i  da  se  velemozjem  toga  banata  uzviSenost  kraljev.ska 
uresi,  kao  Sto  bijase  u  staro  vrijeme:  zato  po  savjetu  i  s  privolom  nasih  prelata  i  ba- 
runa  poriCemo  i  uniStujemo  sve  izuzetkd  (oproste),  §to  su  ih  plemidi  banovine  od  nas  i 
nasih  predsastnika  zadobili,  te  se  njima  bansko  sudstvo,  oblast  i  pravo  u  Cem  god  krnji, 
pak  iza  promiSljena  dogovora  odredjujemo,  da  svi  i  sljednji  Ijudi,  stanujuci  preko 
Drave  u  Citavoj  banovini  (ultra  fluvium  Drava,  in  tota  terra  banatus),  bili  plemeniti 
ili  drugoga  kakvoga  dostojanstva,  reda  ili  stale^a,  podpadaju  pod  sud  bana,  koji  je  tada 


SMUTNJE    U    HRVATSKOJ    I    SLAVONIJI    NAKON    BANA    MLADINA 

49 

namjeSten,  i  da  ih  nitko  ne  smije  tuziti  ni  kod  nadvornika  ili  palatina,  ni  kod  sudca 
kraljevskoga  dvora,  ni  kod  drugoga  suda  ili  sudca,  niti  izvaa  suda,  nego  samo  kod  bana, 
koji  ce  biti  postavljen,  ili  kod  njegovih  namjestnika  u  sudu,  pak  ovi  neka  mjesto  kralja 
i  kraljevskom  vlaScu  i  po  svojoj  redovitoj  oblasti  kroje  obilatu  pravdu  svima,  kojima  se 
nanese  krivica,  ili  koji  se  prituze.  Uz  to  naredjujemo,  da  ne  bude  slobodno  ba§  nijednomu, 
sudcu  protezati  svoju  oblast  i  svoj  sud  na  parnice,  koje  su  se  porodile  u  banovini,  ili 
na  Ijude,  koji  pripadaju  banovini;  i  takve  parnice  neka  se  po  zupanima  ili  po  kakvom 
osobitom  nalogu  (mandatum)  ne  prenose  na  drugoga  sudca.  Zato  zapovijedamo  kraljevskim 
ovim  proglasom  (edicto)  svima  sudcima  nase  drzave,  palatinu,  sudcu  kraljevskoga  dvora, 
zupanima  i  svima  ostalima,  koji  za  sada  obstoje,  tvrdo  im  nalazuci,  da  ni  sviju  ni  pojedinih 
Ijudi  iz  banovine  ne  gone  pred  svoj  sud,  niti  da  se  usude  svoj  sud  i  svoju  oblast  vrSiti  u  parni- 
cama,  koje  bi  se  medju  onima  (iz  Slavonije)  zametnule.  Ako  pak  koji  sudac  ovu  zapovijed 
prekrSi,  ili  se  upusti  u  pomenute  parnice,  neka  mu  sud  nema  nikakove  krijeposti  i  valja- 
nosti,  a  povrh  toga  ne  ce  ga  minuti  kraljevska  srcba  (nemilost).  Dano  u  Visegradu  petnaesti 
dan  poslije  narodjenja  blaz.  Ivana  Krstitelja  godine  Gospodnje  tisuc  trista  dvadeset  i  pete.c 

Ovim  znamenitim  proglasom  nije  kralj  samo  zabranio  obicnim  plemicima,  da  mu 
dodijavaju  dolazeci  izravno  na  kraljevski  dvor  sa  svojim  parnicama,  nego  je  pogodio  i 
hrvatske  knezove,  koji  su  prezirali  bana,  svoga  druga.  Osjecajuci  se  sada  ban  Mikac 
jacim,  stade  nastojati,  da  obnovi  bansku,  a  po  njoj  i  kraljevsku  vlast  u  hrvatskim  zem- 
Ijama.  Najprije  je  uredjivao  Slavoniju.  Tu  poote  Gisingovcima,  sinovima  bana  Henrika, 
posljednje  ostatke  njihove  vlasti,  a  naro6ito  im  oduze  tvrdi  grad  Koprivnicu  nakon  pod- 
sade,  pri  kojoj  je  banu  pomagao  magistar  Lovrinac,  sin  Mirkov  od  plemena  Osl.  Poslije 
je  po  naroditom  nalogu  kraljevu  od  15.  srpnja  1326.  nastojao,  da  biskupiji  zagrebackoj 
povrati  oteta  joj  imanja,  i  da  zitelje  skloni  na  placanje  duzne  crkvene  desetine.  To  je 
bilo  i  zato  nuzdno,  sto  je  papa  u  ozujku  iste  godine  mjesto  nehajnoga  Jakova  imenovao 
zagrebackim  biskupom  Ladislava  de  Kobol,  dosadanjega  titeljskoga  prepoSta  i  poslanika 
Karla  Roberta  na  papinskom  dvoru  u  Avignonu.  Jamafino  je  ban  Mikac  u  to  dosao  u 
sukob  i  s  bivsim  banom  slavonskim,  knezom  Ivanom  Babonicem.  Taj  se  je  napokon 
izmirio  sa  svojom  sudbinom  is  kraljem  Karlom,  koji  ga  je  na  posljedku  pozvao  na  svoj 
dvor,  te  ga  imenovao  magistrom  kralji6inih  tovarnika.  Tu  je  sluzbu  knez  Ivan  vr§io  od 
kolovoza  1326.  do  1333.;  u  to  je  postao  i  kastelanom  u  Palaku,  te  je  jos  25.  srpnja  1334. 
darivao  redovnike  sv.  Pavla  na  uspomenu  svoga  otca  i  majke,  a  za  spasenje  svojih  sinova. 

Umirivsi  Slavoniju  stade  ban  Mikac  snovati,  kako  da  obnovi  bansku  i  kraljevsku 
vlast  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  U  Hrvatskoj  bijaSe  mu  skuditi  kneza  Nelipica,  koji  se  je 
banio  kao  samosvojan  vladar;  u  Dalmaciji  opet  bijase  mu  Mletcima  oteti  gradove,  koje 
bijahu  oni  primili  toboze  pod  svoje  okrilje,  da  ih  zastite  od  sile  Mladinove.  No  sad  se 
slozise  i  Mletci  i  knez  Nelipic  na  zajednicku  obranu  od  bana.  Mletci  dozvoliSe  grado- 
vima  Zadru,  Trogiru  i  Sibeniku,  da  se  pridruze  Nelipicu,  i  da  ga  zajedno  sa  Spljetom. 
kojemu  je  Nelipic  bio  knezom,  pomazu  proti  banu  Mikcu.  Nelipicu  priskociSe  u  pomoc 
i  njegovi  surjaci,  krbavski  knezovi  Kurjakovici,  nadalje  hlivanjski  knez  Mihovilovic,  na- 
pokon i  knez  Tvrtko  Vladislavic,  sinovac  bosanskoga  bana.  Tako  se  stvorila  jaka  koali- 
cija  protiv  Karla  Roberta  i  njegova  bana. 

Ali  i  ban  Mikac  nije  ostao  osamljen.  Bribirski  knezovi,  potisnuti  od  kneza  Nelipica 
zeljno  izgledahu  bana,  da  ih  oslobodi  Ijutoga  protivnika,  kojega  su  silno  mrzili,  premda 
je  nedavno  suznja  Jurja  II.  pustio  na  slobodu.  Bribircima  pridruziSe  se  vazda  vjerni  Fran- 
kapani,  koje  je  kralj  opet  god.  1323.  obasuo  novim  poveljama  i  privilegijama.  Napokon 
ce  bana  Mikca  pomagati  i  bosanski  ban  Stjepan  Kotromanic,  rodjak  kraljev,  a  krvni 
neprijatelj  kneza  Nelipida. 

U  Ijetu  1326.  provalio  je  ban  Mikac  s  vojskom  u  Hrvatsku.  Ljetopisac  Miha  Ma- 
dije    zabiljeiio   je   njegovo  ratovanje   ovako:    » Godine    1326.  zauze   ban  Mikac  (Michaz) 

Ilrv.  povj.  II,   I.  ^ 


^  KARLO  ROBERT 

gradove  sinova  Babonicevih,  a  onda  udje  u  Hrvatsku,  gdje  mu  se  pridruzise  Stjepan 
knez  bosanski  sa  svojom  vojskom,  zatim  gospodin  Friderik,  knez  kr^ki.  Svi  u  Hrvatskoj 
primise  Mikca  za  svoga  gospodina  i  bana,  te  pohitaSe  preda  nj  s  darovima.  Zauzev 
tvrdinju  Unac  podje  ban  u  Zadar,  gdje  bi  od  Zadrana  6astno  primljen.  No  napokon  vi- 
deci,  da  ne  moze  izvesti  svoje  namjere  glede  gradova  (castris)  u  Hrvatskoj,  povrati  se  u 
Ugarsku  k  svomu  kralju,  ostavivsi  nesto  od  svoje  vojske  u  Bihacu.« 

Provala  bana  Mikca  nije  dakle  urodila  zudjenim  plodom,  kao  ni  pohodi  predjaSnjih 
bana.  Osvojio  je  samo  tvrdinju  Unac;  ostale  gradove,  kao  Knin,  Ostrovicu  i  druge  nije 
mu  poslo  za  rukom  predobiti.  Do§lo  i  do  krvavih  borba,  u  kojima  je  ban  Mikac  Ijuto 
nastradao.  Malo  iza  svoga  povratka  iz  Hrvatske,  dne  8.  rujna  1326.  boravio  je  Mikac  u 
Krizevcima,  te  je  ondje  izdao  povelju  Matiji  Matijevicu,  koji  ga  je  pratio  na  vojni  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Za  velike  zasluge  darova  ban  Matiji  neki  posjed  (Erneuch)  izmedju 
Koprivnice  i  RoviSca,  koji  je  prije  pripadao  braci  Ivanu  i  Petru  Gisingovcima,  ali  ga  je 
ban  oteo  tim  poznatim  odmetnicima  kraljevim.  Ban  Mikac  potanko  izbraja  zasluge 
Matijine,  te  kaze  doslovce:  »Kad  smo  za  uzvisenje  svete  krune  kraljevske  i  za  umno- 
zanje  casti  kraljevskoga  veli6anstva,  kao  i  za  obnovu  kraljevskih  prava  htjeli  s  oruzanom 
rukom  uci  u  Hrvatsku,  to  su  sinovi  Kurjakovi,  naime  Budislav,  Pavao  i  Gregorije,  kao 
i  Surjak  njihov  Nelipic,  poznati  nevjernici  i  protivnici  kraljevskoga  velicanstva,  skupivSi 
vojsku,  zametnuli  s  nama  boj,  te  nas  okruino  svladali  (nos  crudeliter  devicissent).  U  tom 
je  boju  pomenuti  Matija  stajao  uz  naSe  krilo,  te  se  je  tako  junafiki  borio,  da  je  nas 
neozledjena  iznio  iz  redova  neprijateljskih,  te  smo  tako  izmakli  rukama  nasih  duSmana.* 

Vojna  bana  Mikca  svrsila  se  dakle  porazom,  iz  kojega  je  on  sam  jedva  iznio  zivu 
glavu.  S  ostatcima  svojih  ceta  vratio  se  u  Slavoniju,  docim  je  knez  Nelipic  ostao  nepobijedjen. 
Pogovaralo  se  doduse,  da  ce  Mikac  naskoro  opet  osvanuti  na  jugu,  te  su  se  dalmatinski 
gradovi  spremali,  kako  da  ga  docekaju.  Poslanici  tih  gradova,  na  celu:  im  trogirski  poslanik 
Nikola  Kazotic,  ugovarali  su  za  to  s  knezom  Nelipicem  i  njegovim  saveznicima;  ali^nije  bilo 
vise  potrebe,  da  se  pripremaju,  jer  se  ban  Mikac  nije  nikad  viSe  navracao  u  one  strane. 

Iza  tuzne  vojne  bana  Mikca  ostade  knez  Nelipic  prvakom  medju  knezovima  hrvatskim 
od  Like  i  Krbave  pak  sve  do  u§ca  rijeke  Cetine.  Bribirski  knezovi,  na  celu  im  nepomir- 
ijivi  knez  Juraj  II.,  otima§e  se  doduse  i  dalje  prevlasti  njegovoj,  ali  je  ne  mogaSe  nad- 
biti,  jer  je  Nelipica  pomagala  mleta^ka  obcina.  Knez  je  Juraj  najviSe  udarao  na  grad 
Spljet,  koji  bijase  nedavno  Nelipica  izabrao  svojim  knezom;  ali  postize  samo  to,  da  se  je 
18.  kolovoza  1327.  i  taj  grad  predao  u  zastitu  mletacku,  upravo  onako,  kako  bijahu 
nedavno  ucinili  gradovi  Sibenik  i  Trogir.  Za  primjerom  njegovim  povede  se  napokon  i 
grad  Nin,  koji  6.  sijecnja  1329.  priznade  Mletke  za  svoje  gospodare.  Tako  se  smutnjama 
u  Hrvatskoj  okoristi  najviSe  mletacka  obcina,  koja  sada  oblada  citavim  hrvatsko-dalma- 
tinskim  primorjem  od  usca  Zrmanje  do  u§ca  Cetine;  jedino  primorski  gradovi  Skradin 
i  Omis  ostadose  i  dalje  u  vlasti  Bribirskih  knezova. 

Dok  je  ovako  mletacka  obcina  zadobila  hrvatsko  primorje,  odkidao  je  bosanski  ban 
Stjepan  Kotromanic  zupu  za  zupom  u  hrvatskom  Zagorju.  Tu  je  ban  Stjepan,  odkad  je 
zadobio  Hum,  upravo  grabio  zupe  i  kotare.  Najprije  uze  Imotu,  onda  Dumno  ili  Duvno, 
zatim  Hlivno  s  gradom  Bistrickim,  a  iza  toga  jos  i  zupu  Dlamoc  ili  Glamoc.  I  mora  se 
prohtjelo  bosanskomu  banu,  te  zauzeo  oblast  Krajinu  (staru  Neretvu)  od  rijeke  Neretve  do 
Cetine  kod  OmiSa.  Krajinu  s  Imotom  pridruzio  Humu,  a  od  Duvna,  Hlivna  i  Dlamoda 
stvorio  zasebnu  oblast,  koja  se  u  bosanskim  spomenicima  zove  »Zapadne  strane* 
ili    »Zavrsje«. 

Neharnost  kralja  Karla  Roberta  prema  banu  Mladinu  osvetila  se  strasno.  Veci  dio 
Hrvatske  zajedno  s  Dalmacijom  odmetnuo  se  od  njegove  krune.  Jezgra  sa  starom  kra- 
Ijevskom  i  banskom  stolicom,  gradom  Kninom,  zapala  nedobitnoga  kneza  Nelipica,  a 
oblasti  na  periferiji  razgrabili  bosanski    ban  i  MIetdani.    Obcina  je  mletadka  takodjer  jos 


VLADANJE    KARLA    ROBERTA    I      IGARSKOJ. 


5» 


3.  rujna  1326.  pozvala  na  red  krikoga  kneza  Fridrika,  svoga  gradjanina  i  podanika,  §to 
se  bijase  pridruzio  vojsci  bana  Mikca,  te  mu  pomagao  zborom  i  tvorom.  Podjedno  mu 
zaprijeti,  da  se  viSe  ne  usudi  slicno  raditi.  (Et  ideo  habemus  sibi  denotari,  ut  sibi  caveat 
similia  committere). 

(Vladanje  Karl  a  Roberta  u  Ugarskoj,  1321. — 1334.)  Ne  moze  se  gotovo 
ni  pojmiti,  zasto  je  Karlo  Robert  dopustio,  da  mu  citava  Dalmacija  postane  plijenom 
mletadke  obdine.  Nagadja  se,  da  se  nije  usudio  borbe  zapodeti,  jer  nije  imao  brodovlja, 
da  se  ogleda  s  himbenim  prijateljem;  zatim  da  se  nije  htio  zavaditi  do  kraja  s  Mletcima. 
da  mu  ne  smetaju  u  napuljskim  poslovima. 

Karlo  je  medjutim  i  nakon  smrti  Matije  Trencinskoga  jo§  neko  vrijeme  imao  pune 
ruke  posla,  dok  je  Ugarsku  posve  smirio.  Godine  1324.  pobunili  se  erdeljski  Sasi  pod 
svojim  grofom  Henningom.  Tek  oko  godine  1327.  bi§e  svladani  posljednji  trzaji  oligar- 
hije  u  Ugarskoj.  Odsad  je  francuzki  obrazovani  kralj  gledao,  da  poput  svojih  rodjaka  u 
Francuzkoj    posve   predobije   velika^e   za   se  i  za  svoju   porodicu     Zasjenit  ce  ih  sjajem 


Drugi  dvogubi  pecat  Kabla  Roberta. 


kraljevskoga  prijestolja  i  dvora,  prredjivat  ce  sveCanosti  i  vitezke  igre,  a  vjeme  i  odane 
velikaSe  nagradjivat  ce  §to  obilatije.  Zapustiv  dosadanje  kraljevske  dvore  u  Budimu  sta- 
novase  neko  vrijeme  najradije  u  TemeSvaru,  gdje  je  sagradio  kraljevsku  pala^u.  No  bit 
ce,  te  je  moCvarna  okolica  Temesvara  slabo  prijala  zdravlju  kraljicinu;  s  toga  napokon 
izabere  Karlo  za  svoju  stolicu  ViSegrad  (Altus  lapis  ili  Altum  castrum).  Na  desnoj 
obali  Dunava,  vi§e  Vaca,  gdje  no  ta  velika  rijeka  skrece  sa  zapada  k  sjeveni,  uzdiie  se 
brdo,  kojega  je  vrh  resila  stara  i  dvrsta  tvrdinja.  Brdu  na  podanku  sagradi  Karlo  veli- 
danstvenu  pala6u,  koja  je  imala  350  dvorana,  te  je  svojim  sjajem  zaiaravala  goste  kra- 
Ijeve.  Pokraj  palaCe  nizali  su  se  u  dugom  redu  duz  rijedne  obale  sjajni  stanovi  drzavnih 
velikaSa,  koji  su  se  vec  rado  okupljali  oko  svoga  kralja  i  gospodara. 

Kralj  izabrao  je  medjutim  Visegrad  za  svoju  stolicu  i  zato,  da  bude  blizi  evrop- 
skomu  zapadu,  kamo  ga  je  srce  vuklo,  i  u  kojega  se  je  zgode  rado  uplitao  zborom  i 
tvorom.  Tako  je  pomagao  s  vojskom  Habsburga  Fridrika  Lijepoga,  kad  se  je  borio  za 
prijestolje  u  Njemadkoj.  No  Karlo  se  je  zanimao  i  za  6e§ke  prilike,  gdje  je  vladao  kralj 


5^ 


KARLO    ROBERT 


Ivan  od  Luksemburga,  tast  njegov  po  drugoj  zeni;  a  jos  viSe  zanimala  ga  je  sudbina 
Poljske,  osobito  odkad  se  je  ozenio  treci  put  EUzabetom,  kcerju  kralja  Vladislava  Lo- 
kietka.  Kao  da  je  slutio,  da  ce  jednom  poljska  kruna  resiti  glavu  njegova  potomka,  pak 
je  vazda  s  najvecim  interesom  i  simpatijom  pratio  djelovanje  svoga  tasta,  obnovitelja 
drzave  poljske  nakon  tezkih  smutnja  i  nevolja.  Karlo  je  bio  svomu  tastu  iskreno  odan  i 
privrzen,  i  vazda  gotov  da  mu  pomogne.  Sa  svojom  trecom  suprugom,  Vladislavljevom 
kcerju  Elizabetom,  zivio  je  Karlo  srecnije,  nego  s  njezinim  predsastnicama.  Vec  god.  1321. 
rodi  mu  ona  sina  Karla,  koji  je  medjutim  jos  iste  godine  i  umro.  No  potonji  sinovi  nje- 
zini:  Ladislav  (rodjen  1324.),  Ljudevit  ili  Lajo§  (od  Hrvata  prozvan  Laus,  rodj.  1326.), 
i  Andrija  (rodj.  1327.)  ostadose  na  zivotu,  te  je  srecni  otac  smiSljao,  kako  da  ih  obskrbi, 
U  to  se  god.  1327.  podize  6e§ki  kralj  Ivan,  da  zaratuje  na  poljskoga  kralja  Vla- 
dislava Lokietka,  pak  da  ga  svrgne  s  prijestolja.  Ce§ka  vojska  bijaSe  vec  provalila  do 
Krakova,  kad  se  umijesa  Karlo  Robert,  da  posreduje  izmedju  oba  svoja  tasta.  Ce§ki  kralj 
na  zelju  Karlovu  obustavi  dalje  ratovanje,  a  na  to  predlo^i  Karlo  kralju  Ivanu,  da  se 
njegova  najmladja  kci  Ana  zaruci  s  ugarskim  kraljevicem  Ladislavom.  Ivan  prihvati  po- 
nudu  vrlo  rado.  Utanaceno  bi,  da  ce  kraljevna  Ana,  kad  navr.^i  dvanaestu  godinu,  doci 
u  Ugarsku  i  donijeti  sa  sobom  miraz  od  10*000  maraka  srebra;  Karlo  opet  odredi  svomu 
najstarijemu  sinu  15.000  maraka  u  ime  bastine,  i  osigura  mu  nasljedstvo  na  prijestolju 
u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.    No  nakon    dvije  godine  umre  kraljevic  Ladislav,  a  od  zaruka  i 


RODOSLOVLJE   PORODICE    AnJOU    (  AnJuVINACA). 

Karlo  II.,  kralj  napuljski, 

(1285.-1309.) 

Supruga  Marija  iz  porodice  Arpadovida. 


Karlo  Martell, 
t   1295. 

I 
I.   Karlo  Robert, 

kralj   hrvat.  i  ngar. 

1300.(7)- 1342. 

Supruga  (3).  Elizabeta, 

kdi  poljskoga  kralja 
Vladislava  Lokietka. 


Robert, 
kralj  napuljski, 
1309— 1343- 

Karlo 

herceg  od 

Kalabrije 

t  I328. 

Ivana  1.,   kra- 

Ijica  napuljska, 

1342.- 1381. 

1.  snprug  kra- 
Ijevid  ngarski 

Andrija 

(t  1345) 

2.  suprug  Ljud. 
od  Tarenta 

(t   1362.) 

3.  Jakov,  kralj 
od  Majorke 

(t   1374) 
4.  Otto,  voj- 

voda  od 

Braunschweiga 

(od   1376) 


Filip 
knez  od  Tarenta 


Ivan, 

knez   Achaje, 

t   1335- 


Robert,       Ljudevit  od      Filip  od 

naslovni         Tarenta,        Romanije, 

kralj   na 

puljski, 

1346.  do 

1362., 

supruga 

Ivana  I., 

kraljica 


car 

Konstanti- 

nopolja 

t    1364 


naslovni 

car  Kon- 

stantino- 

polja 

t  1373- 
Supruga 
Elizabeta, 
napuljska  kdi  hrvat. 
hercej[ft 
Stjepana. 


Karlo,  Ljudevit. 

herceg  od  Draca,    grof  Gravinski, 
t   134'^.  t   1362 


Margareta,        4    Karlo  Mali  ili 
supruga   Karla  Dracki 


Maloga  ili  Drȣ- 
koga. 


I369--I376. 
herceg  hrvatski  ; 
1381,-1386. 
kralj   napuljski  ; 
1385.- 1386. 
kralj   ugarski  i 

hrvatski ; 
supruga  Marga- 
reta 

5.  Ladislav, 
1386.— 1414. 

kralj  napuljski  ; 

1391.  (1403.) 

do   1409. 

kralj   hrvatski. 


2.  Ljudevit  1 ,  kralj  ugarski  i 

hrvatski,    1342.  — 1382. 

Druga  supruga  Elizabeta,  kdi 

bosan.  bana    Stjep.  Kotro- 

manida. 


Andrija,  f  1345. 
suprug  napuljske 
kraljice  Ivane  I. 


Stjepan,  f  1354    Od  g.   1349. 

herceg  hrvat.   Supruga 

Margareta,  herceginja  hr- 

vatska  (l3S4— '358). 


Katarina, 
(1374) 


3.  Marija, 

kraljica  ugarska 

i  hrvatska, 

1382.— 1395. 

Suprug  kralj  i>igis- 

mand  iz  porodice 

Luksemburga. 


Jadviga, 
kraljica  poljska. 


Elizabeta, 

1366.— 1380. 

ndala  se   1370.  za 

svoga  rodjaka 

Filipa  od  Romanije, 

naslovncga  cara  od 

Konstan  tinopolja. 


Ivan,  herceg  hrvatski, 
1358.— 1360. 


VLAUANJE  KARLA  ROBERTA  U  UGARSKOJ. 

zenitbe  ne  bi  ni§ta.  Prijestoljnim  nasljednikom  postade  sada  Ljudevit,  koji  se  zajedno 
s  mladjim  bratom  Andrijom  zove  hercegom.  Ba§  za  toga  hercega  Andriju  stao  se  u  to 
otac  brinuti,  da  i  njemu  pribavi  kakvo  prijestolje  i  krunu. 

Karlo  Robert  bijase  prvorodjeni  sin  Karla  Martella,  najstarijega  sina  napuljskoga 
kralja  Karla  II.  Kad  je  taj  Karlo  II.  god.  1309.  umro,  patrilo  je  napuljsko  prijestolje 
upravo  njega;  ali  poSto  je  bio  u  Ugarskoj,  a  jo§  k  tomu  mlad  i  nemocan,  namijeni 
rimska  stolica  napuljsku  kraljevinu  njegovu  stricu  Robertu,  koji  se  je  i  zakraljio.  Ona  se 
je  pri  torn  mogla  pozvati  i  na  oporuku  pokojnoga  kralja  Karla  II.  od  16.  ozujka  1308., 
kojom  je  pravo  na  napuljsko  prijestolje  dopitao  svomu  drugorodjenomu  sinu  Robertu, 
dok  je  svomu  unuku  Karlu  Robertu  po  prvorodjencu  Karlu  Martellu  ostavio  tek  go- 
to vih  novaca.  No  Karlo  Robert  ipak  ne  smetnu  s  uma,  da  je  on  za  pravo  bastinik  na- 
puljske  drzave.  Jedva  §to  se  bijase  malo  ucvrstio  na  ugarskom  prijestolju,  stade  misliti 
na  svoju  djedovinu.  Nema  sumnje,  da  je  vec  on  snovao,  kako  bi  skupio  sve  zemlje 
naokolo  Jadranskoga  mora,  te  svojoj  porodici  osigurao  vladanje  u  toj  prostranoj  drzavi. 
U  to  ime  zahtijevaSe  jos  god.  1317.,  da  mu  se  predade  bar  vojvodina  Salerno,  koju  je 
nekad  otac  njegov  drzao.  Ali  zahtjev  njegov  bi  tada  odbijen.  Nova  mu  nada  sinu.  kad 
je  god.  1328.  napuljskomu  kralju  Robertu  umro  jedini  sin  Karlo,  herceg  od  Kalabrije, 
ostavivSi  za  sobom  samo  dvije  kceri,  Ivanu  i  Mariju.  Robert  je  doduse  imao  jo§  dva 
brata,  a  svaki  od  njih  po  tri  sina;  no  nedvojbeno  je  pravo  Karla  Roberta  bilo  prete  i 
jace  od  svih  drugih.  S  toga  stade  on  sve  odlucnije  traziti,  da  mu  se  prizna  nasljedstvo,  pak 
da  mu  se  privremeno  predade  vojvodina  Salerno  i  gospo§tija  Monte  San  Angelo.  Me- 
djutim  je  kralj  napuljski  dosljedno  i  uztrajno  odbijao  sve  njegove  zahtjeve.  To  dodija  na 
posljedku  Karlu  Robertu,  te  posla  god.  1330.  franjevca  Ivana  u  Avignon  k  papi,  zamo- 
livsi  ga,  da  bi  on  posredovao.  Ivan  XXII.  jedva  to  doCeka,  jer  je  bio  donekle  ozlojedjen 
na  kralja  Roberta,  gospodara  Avignona  i  najmocnijega  vladara  u  Italiji.  Mrzila  ga  za- 
visnost  od  toga  kralja,  pak  je  rado  prihvatio  zgodu,  da  mu  pokaze,  kako  je  za  pravo  on 
vrhovni  lenski  gospodar  u  Napulju,  i  kako  mu  pristoji  zapovijedati  svomu  kletveniku.  No 
prije  nego  sto  je  papa  ista  uradio,  malo  da  nije  Karlo  Robert  zaglavio  s  Citavom  poro- 
dicom  svojom. 

Felicijan  Zaha  (Miha  Madije  zove  ga  Merz  i  Mericus),  nekad  palatin  Matije  Tren- 
cinskoga,  a  poslije  jedan  od  najodanijih  sluzbenika  kraljevih,  imao  je  mladu  i  krasnu 
kder  Klaru,  koja  je  bila  dvorska  gospojica  kraljice  Elizabete.  Klara  je  vazda  bila  uz 
kraljicu,  pak  tako  je  i  u  proljecu  1330.  boravila  s  kraljevskom  porodicom  u  carobnim 
kraljevskim  dvorima  u  Visegradu.  Zgodilo  se,  da  je  bas  tada  doSao  poljski  kraljevic 
Kaiimir  u  pohode  svojoj  sestri,  kraljici  Elizabeti.  Mladi  kraljevic,  inade  vrlo  nadaren,  ali 
na  zlu  glasu  poradi  svoga  Ijubakanja,  zavolio  Klaru.  No  kad  mu  ona  Ijubavi  ne  uzvrati, 
on  ju  silom  oskvrnu.  Otac  njezin  uzplamti  strasnim  gnjeyom,  te  odlufii  grozno  osvetiti 
sramotu  svoje  kceri.  Kraljevic  Kazimir  umakne  osveti,  pobjegavsi  kuci  u  Poljsku;  a  na 
to  odiuci  Felicijan  Zaha  ubiti  kraljicu,  sestru  njegovu,  za  koju  se  je  govorilo,  da  je  po- 
magala  pustolovini  svoga  brata,  poslavSi  sirotu  djevojku  iz  crkve  u  dvor  po  molitvenik 
ili  dislo.  Bilo  je  to  17.  travnja  1330.;  upravo  u  doba,  kad  je  kraljevska  porodica  sjedila 
u  blagovaoni  za  rudkom.  Felicijan  provali  u  dvoranu,  naleti  s  madem  na  kraljicu  i  od- 
sijeie  joj  detiri  prsta  na  desnoj  ruci;  kralj  se  obori  na  njega,  ali  bi  takodjer  ranjen  na 
ruci.  Sad  6e  Felicijan  ubiti  i  kraljeve  sinove,  Ljudevita  i  Andriju,  ali  im  samo  odsjekao 
neSto  kosC;  jer  su  pred  njih  stali  njihovi  odgojitelji  Nikola  Drugeth  i  Nikola  Kneiic, 
koji  dopadose  tezkih  rana.  Teda  negda  podje  dvorjaniku  Ivanu  Celenju  za  rukom,  te 
obori  bjesnoga  Felicijana  topuzinom  na  zemlju,  na  §to  priskoCiSe  sluge,  te  ga  sasjekoSe 
na  komade.  Njegova  uda  bise  izlozena  u  razliiitim  gradovima;  u  Budimu  pokazivahu 
glavu  njegovu.  Nesredni  otac,  koji  bija5e  pomihnitao  poradi  sramote  kderine,  platio  je 
svoj  zloCin  smrcu  ;  no  grozan  i  oduraa  je  bijes     i    promi§ljena   okrutnost,   kojom   se  je 


54 


KARIO    ROBERT. 


Karlo  osvecivao  neduznim  rodjacima  njegovima.  Klara,  tuzna  zrtva  kraljeviceve  pohote, 
osakadena  bi  na  nosu,  ustima  i  rukama,  te  privezana  polumrtva  na  konja  i  vodjena  po 
gradovima  i  selima.  Vodi6i  njezini  klicahu:  >Tako  budi  svakomu,  koji  dime  u  svoga 
kralja«.  Jedini  sin  Zahin  pobjeze  s  vjernim  slugom  svojim  prema  granici ;  ali  bi§e  uhi- 
deni,  privezani  konjima  za  repove  i  po  ulicama  vuceni;  trupla  njihova  bi§e  bafiena  psima 
za  hranu.  Stariju  kcer  Sebu  dade  zupan  bar§ki  pred  gradom  Levom  pogubiti;  njezin 
suprug  Kopaj  pogibe  u  tamnici.  Ni  tim  ne  zadovolji  se  krvozedni  kralj.  On  sazove  za 
24.  travnja  zbor  drzavnih  castnika,  koji  izrede  po  zelji  kraljevoj  strasnu  osudu  nad 
6itavim  rodom  Felicijana  Zahe.  Svi  muzki  61anovi  porodice  sve  do  trecega  koljena,  pate 
i  sinovi  Felicijanovih  sestara,  bise  osudjeni  na  smrt  od  krvnika,  dalji  rodjaci  na  vjecno 
robstvo,  a  svi  svojaci  na  progonstvo  s  kraljevskoga  dvora.  Imanja  osudjenika  zapadoSe 
kralj  a,  koji  ih  poslije  darova  spasitelju  svoje  porodice,  Ivanu  Celenju.  Da  bi  se  oprav- 
dao  tako  strasan  postupak,  obijediSe  dvorjanici  kraljevi  neboge  zrtve  s  najgroznijih  zlo- 
dina.  Uza  sve  to  ostaje  grozna  osveta  Karlova  kao  crna  Ijaga  na  njegovu  vladanju.  Ona 
pokazuje,  da  je  Karlo   Robert   potomak   onoga    Anzuvinca,   koji  je    onako   nemilosrdno 

dao  pogubiti  posljednjega  Hohen- 
staufovca,  —  da  je  clan  one  krvo- 
zedne  porodice,  koja  se  je  medju- 
sobno  zatirala  i  ubijala,  dok  nije 
u  krvi  svoga  posljednjega  Clana 
izginula. 

Namah  nekako  iza  osude  Za- 
hovaca  stala  Karla  moriti  bolest, 
od  koje  se  nije  mogao  posve  ope- 
ra viti  sve  do  smrti  svoje.  Suvre- 
meni  je  svijet  nagadjao,  da  je  to 
Bozja  kazan  radi  prestroge  osude. 
Jednako  je  za  Bozju  kazan  sma- 
trao  nedacu,  koja  je  Karla  snasla 
jos  one  jeseni  u  ratu  s  Vlasima 
(Rumunjima).  Karlo  naime  bijaSe 
provalio  u  vojvodinu  VlaSku,  da 
sku6i  njezina  gospodara  Bazaraba. 
No  9.  studenoga  1330.  obkoli  ga 
vlaska  vojska  u  nekoj  dolini,  te 
sasijede  najveci  dio  njegovih  ceta. 
Sam  Karlo  jedva  se  nekako  spase, 
Od    toga   6asa   nije    vi§e   Karlo   dirao 


Nasrtaj  Felicijana  Zahe. 

Iz  ilustrovane  kronike  (chronicon  pictum)  u  Bedu. 


zamijenivgi    odijelo    i   oruzje   s  jednim    plemicem. 
u  Vlahe. 

U  to  je  Karlu  i  njegovu  rodu  papa  Ivan  XXII.  utirao  put  do  napuljskoga  prije- 
stolja.  Dne  26.  sijednja  1331.  napisao  je  papa  poslanicu  napuljskomu  kralju  Robertu  i 
njegovoj  drugoj  supruzi  Sanchi,  kojom  ih  pozivaSe,  da  zadovole  opravdanim  zahtjevima 
ugarskoga  kraija,  Robertova  sinovca.  Nadalje  im  izlaga§e,  kolika  bi  pogibija  zaprijetila 
Napulju,  kad  bi  se  ugarski  kralj  podigao,  da  s  oruzjem  izvojSti  svoje  pravo  na  prijestolje. 
Napokon  im  predlozi,  da  bi  se  6itavi  spor  dao  lako  izravnati  i  jedinstvo  napuljske  drzave 
uzdrzati,  kad  bi  se  koja  kci  pokojnoga^  vojvode  od  Kalabrije  zarucila  i  poslije  vjenCala 
s  jednim  sinom  ugarskoga  kraija.  Papa  izjavi  se  gotov  podijeliti  tada  i  dispenzaciju  po- 
radi  rodbinstva.  Poboznoj  kraljici  Sanchi  podje  za  rukom,  te  skloni  svoga  supruga,  da 
prihvati  predlog  papin;  a  i  Karlo  Robert  radostno  privoli  na  sve.  Stado§e  sada  ugovarati> 
te  se  napokon  i  sporazumiSe.  Mladji  sin  Karlov,  po  imenu  Andrija  (rodjen  30.  studenoga 


VI-ADANJE    KARLA    ROBERTA    U    UGABSKOJ.  -_ 

1327.)  ozenit  ce  Ivanu,  stariju  kcer  vojvode  od  Kalabrije,  pak  ce  onda  oboje  po  smrti  svoga 
djeda  Roberta  zajedno  i  s  jednakim  pravima  kraljevati  u  Napulju.  Kraljevic  Andrija  doci 
ce  §to  prije  u  Napulj,  da  odraste  na  dvoru  svoga  prastrica,  te  se  odgoji  po  tamosnjim 
obicajima. 

Karlu  Robertu  bijase  mnogo  stale,  da  obskrbi  svoga  drugoga  sina  Andriju,  jer 
mu  se  je  u  to  (20.  kolovoza  1332.)  rodio  treci  sin,  po  imenu  Stjepan.  Posto  mu  je 
nekako  u  isto  vrijeme  stigao  poziv  od  strica  Roberta,  da  sto  prije  dovede  sina  svoga 
Andriju  u  Napulj,  stade  se  Karlo  spremati  na  put.  Bit  ce  mu  u  pomoc  vazda  vjerni 
Frankapani,  narocito  knez  Friderik,  kroz  kojega  ce  oblasti  saci  do  mora  u  Senj,  a  odanle 
brodovima  u  Napulj.  ZacuvSi  mletad;ka  obcina,  da  ce  Karlo  Robert  stici  u  primorske 
strane,  uzzurbala  se  i  donekle  zabrinula.  Ta  znala  je  dobro,  kakim  je  naiinom  dosla  do 
gradova  u  primorju  dalmatinskom  i  hrvatskom  ! 

I  zaista  je  kralj  Karlo  prvih  dana  prosinca  1332.  ostavio  svoju  stolicu  ViSegrad, 
te  malo  zatim  sa  sinom  svojim  Andrijom  stigao  u  Stolni  Biograd.  No  ondje  ga  opet 
pograbi  bolest  (podagra),  te  ne  mogase  dalje.  VelikaSi  ga  s  toga  svjetovahu,  da  radi 
bolesti,  kao  i  radi  zime,  koja  je  na  domaku,  napusti  svoj  put,  pak  da  ga  odgodi  na 
zgodnije,  toplije  vrijeme.  Sve  to  javi  knez  Friderik  16.  prosinca  mletadkoj  obcini,  koja 
se  sada  ponesto  umiri. 

Karlo  Robert  bijase  odgodio  svoj  put  za  dojducu  godinu.  No  tada  ga  izprva  zadrza 
smrt  njegova  tasta,  poljskoga  kralja  Vladislava  Lokietka,  koji  umre  2.  ozujka  g.  1333. 
Karlo  namah  posla  poslanike  svoje  u  Krakov,  te  preporu6i  Poljacima  za  kralja  svoga 
surjaka  Kazimira,  jedinoga  sina  Vladislavljeva.  Kazimir  bi  izabran  i  25.  travnja  okrunjen. 
Ali  taj  Kazimir  bio  je  nesrecno  ozenjen  Anom,  kneginjom  litavskom,  te  nije  od  nje 
imao  muzkoga  poroda;  s  toga  se  je  mogao  Karlo  vec  sada  nadati,  da  ce  s  pomocu  svoga 
surjaka  pribaviti  poljsko  prijestolje  kojemu  od  svojih  sinova. 

Nakon  krunisanja  Kazimirova  stade  se  Karlo  spremati  na  put  u  Napulj.  Pratit  ce 
ga  oba  nadbiskupa,  ostrogonski  i  kolodki,  vise  biskupa  i  zupana,  tjelesni  Ijeinik,  odgo- 
jitelj  mladoga  kraljevica  Andrije,  po  imenu  Nikola  Drugeth,  napokon  i  uiitelj  njegov 
franjevac  Robert.  Vec  11.  lipnja  1333.  boravi  Karlo  s  pratnjom  svojom  u  Zagrebu,  te 
ostaje  u  njemu  do  18.  lipnja.  Tu  potvrdjuje  posjede  crkve  zagrebacke,  zatim  oslobadja 
gradjane  slobodne  obcine  na  brdu  Gradcu  od  raznih  daca.  Kralj  je  jama^no  tada  obi- 
tavao  na  brdu  Gradcu  u  paladi  bana  Mikca.  Iz  Zagreba  udario  je  kralj  prema  Pokuplju, 
gdje  je  27.  lipnja  (iuxta  fluvium  Culpam)  izdavao  povelje.  Bit  de,  da  je  svedjer  bolezljivi 
kralj  vrlo  polagano  putovao  i  mnogo  se  u  gradovima  hrvatskih  velikaSa  odmarao,  jer 
ga  tek  mjesec  dana  poslije  odlazka  iz  Zagrebu,  dne  17.  srpnja  nalazimo  u  Modrusama, 
stolici  krekih  knezova  Frankapana.  Tu  ga  uz  ine  velmoze  i  druzine  do6eka§e  poslanici 
dalmatinskoga  grada  Spljeta,  koji  se  bijaSe  nedavno  podao  u  zastitu  mletaiku.  Poslanici, 
na  celu  im  sam  nadbiskup  Dominik,  donije§e  kralju  darove,  uvjeravahu  ga  o  odanosti  i 
privrzenosti  svojih  sugradjana,  te  ga  napokon  zamoliSe,  da  potvrdi  gradu  Spljetu  privi- 
legija  svojih  predSastnika.  Ali  kralj,  kojega  je  jamadno  ozlojedila  ta  dvolidnost  Spljedana, 
porudi  njima  u  zasebnom  pismu,  »da  ce  sve  njihove  dopuStene  i  poStene  zahtjeve  sva- 
kako  izpunitis  ali  privilegija  im  ne  moze  potvrditi  iz  razloga,  koje  de  im  nadbiskup 
s  ostalim  poslanicima  naustice  saobditi. 

Iz  Modrusa  putovaSe  kralj  kroz  oblast  knezova  Frankapana  u  Senj,  gdje  se  ukrca 
u  brodove  i  zaplovi  morem  put  Napulja.  U  luci  Viesti  dodekaSe  ga  draiki  vojvoda  Ivan, 
a  u  Noli  stari  i  sijedi  stric  Robert  zajedno  sa  svojim  drzavnim  barunima,  te  ga  odvede 
u  Napulj.  Dne  27.  rujna  bude  §estgodi§nji  Andrija  s  jednako  sestgodi§njom  Ivanom  za- 
ruden  i  kao  vojvoda  od  Kalabrije  odredjen  za  nasljednika  na  prijestolju.  Tom  prigodom 
bijase  viie  talijanskih  drzava  poslalo  svoje  poslanike  u  Napulj,  da  pozdrave  ugarskoga 
kralja.  Karlo  Robert  proboravi    neko   vrijeme   u   Napulju,   a    onda    ostavi    ondje    dadilju 


^c  KARLO  ROBERT. 

mladoga  kraljevica  Andrije  zajedno  s  odgojiteljem  Nikolom  Drugethom  i  uCiteljem  Ro- 
bertom,  te  se  spremi  na  odlazak.  U  Ugarsku  vrati  se  medjutim  tek  u  proljecu  slijedece 
godine  1334.  Neki  nagadjaju,  da  je  zimu  proboravio  u  blagom  podneblju  Dalmacije; 
drugi  opet  misle,  da  je  iz  Napulja  poSao  u  Avignon  u  pohode  devetdesetgodiSnjemu 
papi  Ivanu  XXII.,  da  mu  se  zahvali  za  usluge,  ucinjene  njemu  i  rodu  njegovu. 

(Banovanje  bana  Mikca  u  Slavoniji,  1325 — 1342.).  Odkad  je  ban  »6itave 
Slavonije<,  Mikac  Mihaljevic  od  plemena  Aku§eva  onako  zlo  prosao  god.  1326.  u  borbi 
s  Kurjakovidima  i  Nelipicem,  6ini  se,  da  su  i  on  i  kralj  Karlo  Robert  posve  napustili 
Hrvatsku  s  Dalmacijom,  pak  da  je  ban  Mikac  jedino  o  torn  nastojao,  da  barem  Slavo- 
niju  uzdrzi  za  svoga  kralja.  Ali  i  u  Slavoniji  dekalo  ga  je  dosta  posla. 

Gisingovci  bijahu  dodu§e  izgubili  sva  svoja  posjedovanja  u  Slavoniji,  a  tako  isto 
bijaSe  se  i  razban  Ivan  Babonic  pokorio  kralju  i  postao  dvorjanikom  njegovim,  naime 
magistrom  kraljicinih  tavernika;  no  uza  sve  to  ne  ostade  Slavonija  ipak  mirna  ni  potonjih 
godina.  Tu  su  pokretali  najprije  smutnje  sinovci  Ivana  Babonica,  braca  naime  Juraj,  Ivan* 
Dionizije  i  Pavao,  sinovi  pokojnoga  bana  Stjepana  Babonica;  a  u  isti  mah  bjesnile  su 
neprestane  borbe  izmedju  zagreba6koga  biskupa  Ladislava  de  Kobol  i  njegovih  vjernika 
poglavito  radi  crkvene  desetine.  Borbe  su  se  koji  put  prometnule  u  obci  odpor  6itave 
biskupije  proti  svomu  duhovnomu  poglavaru. 

Vec  bi  spomenuto,  kako  su  knezovi  Stjepan,  Ivan  i  Radoslav  bili  podijelili  ogromnu 
svoju  drzavinu  od  kranjske  medje  do  Bosne  i  od  Save  do  Gvozda.  Stjepan  dobio  je 
tada  najzapadnije  oblasti  od  kranjske  medje  do  Gline  sa  stolicom  u  Stenicnjaku,  Ivana 
zapali  krajevi  izmedju  Gline  i  Une  sa  znamenitim  gradom  Zrinjem,  a  Radoslav  zadobio 
kotare  i  zupe  Uni  na  iztoku  prema  Sani,  naokolo  grada  Blagaja,  po  kojem  se  potomci 
njegovi  prozvase  knezovi  Blagajski.  Dok  se  je  knez  Ivan  jos  1323.  pokorio  kralju 
Karlu  Robertu  i  njegovu  banu  Nikoli  Omodejevu,  te  presao  zatim  u  kraljevsku  sluzbu,  i 
torn  prigodom  poveo  na  kralj  evski  dvor  i  svoje  sinovce,  potomke  kneza  Radoslava:  ostali 
su  sinovi  pokojnoga  mu  brata  Stjepana,  nekadanjega  bana,  i  dalje  odporni  kralju  i  nje- 
govim banima.  Braca  Juraj,  Ivan,  Dionizije  i  Pavao  kao  susjedi  Kranjske,  gdje  su  takodjer 
drzali  imanja,  pouzdavali  su  se  mnogo  u  pomoc  ondje§njih  vojvoda  iz  porodice  Habsburg, 
te  su  prkosili  novomu  banu  Mikcu.  Osobito  odkad  je  ban  Mikac  god.  1326.  onako  ne- 
milo  bio  suzbit  od  hrvatskih  knezova,  dizali  su  se  ocito  proti  njemu  i  sinovi  bana  Stjepana. 

Rat  izmedju  Stjepanovih  sinova  i  bana  Mikca  bjesnio  je  god.  1327.  Ban  skupio 
oko  sebe  mnogo  gospode  i  plemica  slavonskih.  Bijase  uza  nj  Nikola  sin  PetroV  iz  Lud- 
brega,  Pavao  i  Nikola  sinovi  Mihajlovi,  Stjepan  sin  Opojev,  banovac  Nikola,  Ivan  Pavlov 
kastelan  Koprivnice,  zatim  vise  drugih  kastelana,  kao  Toma  Martinov,  i  Benedikt  i 
Andrija,  sinovi  Jurjevi.  Cini  se,  da  je  bana  pomagao  i  zagreba6ki  biskup  Ladislav  de 
Kobol.  Ban  je  s  pomocu  velikasa  i  plemica  sabrao  vrlo  jaku  vojsku  (valido  nostro  exer- 
citu),  te  stao  podsjedati  stolicu  knezova  Jurja,  Ivana,  Dionizija  i  Pavla,  njihov  tvrdi  grad 
SteniCnjak.  Braca  se  donekle  hrabro  branila  tako,  da  \e  ban  vrlo  mnogo  svojih  Ijudi 
izgubio ;  no  na  posljetku  uvjeriSe  se,  da  se  ne  bi  mogli  obraniti,  te  zamoli§e  zagrebac- 
koga  biskupa  Ladislava,  da  ih  izmiri  s  banom.  Mikac  u  sporazumku  sa  svima  plemicima 
kraljevstva  Slavonije,  koji  su  uza  nj  bili,  oprosti  odmetnicima  dosadanju  nevjeru  njihovu, 
te  im  u  ime  kralja  podijeli  amnestiju.  Ali  zato  moradoSe  banu  predati  svoju  dosadanju 
stolicu,  svoj  tvrdi  SteniCnjak,  a  ban  im  dade  u  zamjenu  za  nj  grad  doljnu  Moslavinu. 
Podjedno  im  ostavi  druge  neke  gradove  i  posjede,  kao  grad  Lipovac  kod  Samobora, 
Gradac  na  Kupi,  i  napokon  imanja  Bre'zovica  i  Sv.  Petar  u  zagrebackom  polju.  Jos  izpod 
grada  SteniCnjaka  sastavljena  bi  izprava  o  tom  miru  16.  rujna  1327.,  a  na  to  u  crkvi 
majke  bozje  prisego§e  na  evangjelje  obje  stranke,  da  <5e  ustanove  mira  to6no  izvrSiti. 
Pade  ban  Mikac  obeca,  da  ce  u  kralja  izraditi,  te  ce  i  on  taj  mir  potvrditi.  I  zaista 
Karlo  Robert  28.  ozujka  1328.  odobri  banovu    izpravu,  te  oprosti  sinovima  Stjepanovim, 


I 


BANOVANJE    BANA    MIKCA    V    SLAVONIJl.  -y 

za  koje    kaze,   da   su    >po    krivim  naputcima   (ad  falsas   suggestiones)  nekih  nevjernika* 
bili  sasli  s  puta  vjernosti  i  odanosti  prema  kraljevskomu  imenu. 

Gotovo  u  isto  vrijeme,  kad  su  sinovi  bana  Stjepana  izgubili  svoju  stolicu  Stenicnjak» 
liSio  se  je  i  knez  Ivan  Babonic  sam  svoje  stolice  Zrinja.  Posto  ga  je  oaime  kralj  Karlo 
Robert  bio  skinuo  s  banije,  izmirio  se  je  knez  Ivan  sa  starim  svojim  protivnicima,  s  Gi- 
singovcima,  pace  je  torn  prigodom  svoju  kcer  Anu  dao  za  zenu  Petru  s  pridjevom  >Her- 
cegu«,  sinu  nekadanjega  bana  Henrika  III.,  svoga  najljucega  nepriiatelja,  No  ta  zenitba 
stajala  je  kneza  Ivana  vrlo  skupo.  Petar  Herceg  bunio  se  protiv  kralja  i  poslije,  te  je 
mnogo  §tete  nanio  kraljevim  privrzenicima,  narocito  kraljevu  zastavniku  Lovrincu  Totu 
i  njegovoj  braci.  Zato  bi  Petar  osudjen,  da  plati  Lovrincu  odstetu  od  250  maraka.  Ali 
posto  je  ne  mogase  smoci,  morade  tast  njegov,  knez  Ivan  Babonic,  u  rujnu  1328.  zalo- 
ziti  Lovrincu  Totu  svoj  grad  Zrinj  (caput  bonorum)  na  godinu  dana,  naime  do  8.  rujna  1329. 
Budi  da  knez  Ivan  nije  imao  odkupnine,  budi  da  se  je  poslije  inade  pogodio,  Zrinj  ostade 
i  dalje  zastavniku  Lovrincu  i  njegovu  sinu  Nikoli  Konthu  sve  do  god.  1347.,  kad  ga  je 
kralj  Ljudevit  I.  darovao  bribirskomu  knezu  Jurju. 

Drzavina  knezova  Babonica  ovakim  bi  naCinom  raztrgana  i  razasuta.  Na  skrajnjem 
iztoku  od  nekad  ogromne  oblasti  njihove  ostade  samo  Radoslavljevim  potomcima  kraj  izmedju 
Une  i  Sane,  te  su  oni  odslije  stall  viSe  utjecati  u  poslove  bosanske,  nego  u  prilike  slavonske 
Radoslavljevi  potomci  ostadoSe  i  vjerni  Anzuvincima,  naro6ito  knez  Nikola,  koji  je  kao  vitez 
cesto  boravio  na  kraljevu  dvoru  i  pratio  Karla  na  njegovim  vojnama.  Osobito  se  bijase 
proslavio  u  ratu  s  vlaSkim  vojvodom  Bazarabom  u  studenom  1330.  Kad  je  ono  vlaska 
vojska  zakrcila  put  Karlu  u  svojim  gorama,  vrli  je  vitez  (iuvenis  adleta  ut  tiro  fortis) 
Nikola  sastavio  sa  zemljom  pet  vla§kih  vojnika,  koji  su  svakako  htjeli  do  kralja  doprijeti; 
pri  torn  je  junak  Nikola  dopanuo  sest  rana  na  glavi  i  ledjima,  i  uz  to  izgubio  dvadeset 
i  pet  svojih  Ijudi  u  onoj  >prokletoj  dolini*.  No  zato  je  Karlo  vjernoga  viteza  obilato 
nagradio.  Vec  9.  prosinca  1330.  izdao  mu  je  povelju,  kojom  mu  je  darovao  grad  Ostrozac 
s  Dobernicom,  i  posjedovanja  duz  Une  sve  do  grada  Krupe.  Dok  je  ovako  Radoslavljeva 
loza  Babonica  ostala  u  kraljevskoj  milosti,  bunili  su  se  i  dalje  sinovi  bana  Stjepana,  ne 
moguci  pregorjeti  grada  Stenicnjaka.  Pri  torn  su  ih  pomagali  susjedni  habsburzki  vojvode. 
Jo§  god.  1336.  dne  7.  sijednja  utanacise  u  BeCu  sinovi  bana  Stjepana,  po  imenu  Juraj, 
Dionizije  i  Pavao,  neki  ugovor  s  habsburzkim  vojvodama,  naperen  proti  kralju  Karlu. 
Ikaca  izjaviSe  tada,  da  su  postali  »dobrovoljni  sluzbenici*  (spontanei  servitores)  vojvoda 
Alberta  i  Ottona,  pak  se  zavjeri§e,  da  se  ne  ce  izmiriti  s  kraljem  Karlom  i  njegovom 
suprugom  »bez  znanja,  zapovijedi  i  privole  reCenih  vojvoda*.  No  zato  nije  ni  Karlo  litio 
znati  za  njih,  kad  je  11.  rujna  1337.  sklopio  mir  s  Habsburgovcima, 

Banu  Mikcu  Mihaljevidu  i  njegovu  rodu  bijaSe  samo  u  prilog  razsulo  Gisingovaca 
i  Babonica.  Vec  prije  bijase  ga  po  kraljevoj  milosti  zapala  sva  imovina  Gisingovaca  u 
Slavoniji,  osobito  njihovi  gradovi  u  Podravini,  kao  Koprivnica,  Novigrad  i  Prodanic  (Virje) ; 
a  sada  je  jamad:no  obladao  i  gradom  Stenicnjakom  i  njegovim  okoli§em.  U  obte  je  ban 
gramzio,  da  ste^e  Citavu  drzavinu  sinova  nekadanjega  bana  Stjepana  Babonica.  Ni  to  ne 
bija§e  mu  dosta.  U  samoj  slobodnoj  varoSi  Gradcu  kod  Zagreba  otimao  se  je  za  zapu- 
sienu  neku  palacu,  koja  je  u  drugoj  polovici  13.  stoljeda  pripadala  nekomu  banu  Stje- 
panu,  te  koju  je  reieni  ban  1288.  poklonio  Gilionu.  Premda  je  ta  pala^a  bila  zapuStena 
i  gotovo  razvaljena,  ipak  ju  je  ban  Mikac  htio  sebi  prisvojiti  tvrdeci,  da  ona  nije  bila 
vlastni6tvo  banovo,  nego  bansko.  Poradi  te  tuzne  palate  bilo  je  parnice  god.  1332.  sve 
pred  kraljem,  gdje  je  ban  Mikac  morao  odustati  od  svoga  zahtjeva,  poSto  je  goridki 
arcidjakon  Ivan  dokazao  neprijeporno  pravo  tadanjih  vlastnika. 

Ban  Mikac  izgubio  parnicu,  no  zato  se  je  sve  jednako  trsio,  da  dodje  do  palade  u 
obcini  na  brdu  Gradcu.  Tu  mu  u  zgodan  tas  dodje  nalog  kralja  Karla  Roberta,  da  na 
brdu  Gradcu  podigne  kraljevsku  palacu.  Kralj  naime  Karlo,  Ijubeci  po  nadinu  svojih 


58 


KARLO    ROBERT 


francuzkih  rodjaka  sjaj  i  gizdu,  zelio  je  i  u  stolici  Slavonije  imati  svoju  palacu,  kako  ih 
bijase  vec  viSe  podigao  u  Ugarskoj.  Nakon  povratka  Karlova  iz  Napulja  stao  ban  Mikac 
graditi  kraljevsku  pala6u,  i  to  na  juznoj  strani  brda  Gradca,  ondje  po  prilici,  gdje  danas 
uz  Strosmajerovo  setaliste  stoji  kuca  barunice  Burati.  No  poSto  je  ban  uz  palacu  htio 
u  zidinama  probusiti  vrata,  kroz  koja  bi  se  moglo  silaziti  niz  brdo  u  podgradje  (danaSnju 
Ilicu),  ustadose  protiv  toga  gradjani,  zabrinuti  za  sigurnost  svoga  grada.  Oni  se  pace 
poradi  toga  potuziSe  i  kralju,  koji  29.  studenoga  1335.  iz  ViSegrada  posla  banu  ovo 
pismo:  »Ljubljenomu  i  vjernomii,  velemoznomu  muzu  Mikcu,  bana  6itave  Slavonije  pozdrav 
i  milost.  Znajte  da  akoprem  smo  zapovjedili,  da  u  nasem  varo§u  utvrdjenoga  brda  Gradca 
do  Zagreba  podignete  i  priredite  uza  zid  kraljevski  dvor  (domum  regalem),  i  premda  to 
svakako  hocemo  da  se  izvede,  to  ipak,  poSto  natnjeravate    blizu  toga  dvora  naciniti    ve- 


Slavonski  banovgi,  kovani  za  bana  Mikca  MniALjEviCA  (1325. — 1343). 


1.  Lice:  Kuna  trfii  na  lijevo    (na    prija§njini    banovcima   desno),   nad    kunom    kruna,    a    izpod  knne  polumjesec 

i    zvijezda.    Nadpis:    >Moneta    regis    p(ro)    Sclavoni(a)    t.«    Zaliije:    Dvostruki    krii,    pod    njim    dvije 
okrunjene  glave,  na  prijekim  gredama  dvije  ptice.   Sigle:   BM  (Bsnus  Mikcb?). 

2.  Kao   I.;  samo  je  posve  izpisano   ^Sclavonia.€ 

3.  Nadpis  na  lieu  nije  podpun;  manjka  iregis  p(ro)« ;  na  zalijija  je  sigla  9    okrennta. 

4.  Kao   I  ;  samo  nadpis  je  razliiit;  6ta  se  naime  >Moneta  regis  I.  Karoli  f,« 


lika  vrata,  kako  su  se  gradjani  po  svojim  izaslanicima  potuzili,  ne  cemo  da  probijate 
velika  vrata,  nego  samo  vrataSca  (portellam),  kroz  koja  bi  mogao  konj  izaci  ill  unici,  a 
da  se  ne  ozledi.  S  toga  vam  ovim  tvrdo  zapovijedamo,  da  ne  pravite  velikih  vrata  na 
onom  mjestu,  nego  samo  malena,  kako  rekosmo,  pak  da  ni  sami  ni  po  svojim  sluzbe- 
nicima  ne  smetate  nasih  gosti  u  njihovim  pravima,  gazeci  njihove  slobostine.  Dano  u 
Visegradu  u  odi  sv.  Andrije  godine  1335.« 

Nekako  u  isto  doba,  kad  je  ban  Mikac  gradio  kraljevske  dvore,  uredio  je  i  sebi 
svoju  palacu.  Ta  je  bila  blizu  kraljevske  palace,  valjda  s  druge  strane  malenih  vratasca 
(dveraca),  mozda  ondje,  gdje  je  danas  vatrojavni  toranj.  K  ovoj  pala^i  pripadao  je  i 
vinograd,  zasadjen  izpod  nje  na  ju^nom  obronku  brda  Gradca,  nadalje  i  ribnjak  pod 
vinogradom. 


BANOVANJK    HANA    MIKCA    V    SLAVOMJt  -_ 

Cudno  se  je  pona§ao  ban  Mikac,  kad  je  zagrebadki  biskup  Ladislav  de  Kobol  Za- 
jedno s  kaptolom  pregnuo  nastojati,  da  se  crkvi  povrate  imanja,  koja  joj  bise  za  pri- 
ja§njih  burnih  vremena  ugrabljena,  i  da  joj  se  opet  daje  desetina,  koja  joj  se  je  prestala 
placati.  U  toj  borbi  crkovnjaka  sa  svjetovnjacima,  koja  je  dugo  trajala,  te  se  vise  puta 
prometnula  u  krvavu  bunu,  pomagao  je  ban  Mikac  po  kraljevu  nalogu  biskupa  rije^ima 
i  proglasima;  ali  je  svojim  zlim  primjerom  prednjacio  drugima,  ne  davajuci  sam  desetine 
od  svojih  imanja  i  posjeda  I  upravo  zato,  §to  je  ban  Mikac  slabo  djelom  radio  u  prilog 
crkvi,  otegla  se  je  ta  borba  izmedju  biskupa  i  njegovih  duhovnih  i  svjetovnih  podanika 
gotovo  do  smrti  kralja  Karla. 

Vec  12.  listopada  1327.  bijaSe  ban  Mikac  po  kraljevu  nalogu  izdao  proglas  na 
narod,  kojim  zapovjedi  placanje  desetine  i  objasni  nacin,  kako  da  se  daje.  U  uvodu  svoga 
proglasa  veli  ban:  »kraj  ostalih  nasih  briga  glavna  je  ta,  i  o  njoj  svaki  dan  promislja- 
vamo,  da  se  poboznim  cuvstvom  dostojno  pocituje  pravovjerna  vjera,  sto  zelimo  ne  samo 
i  mi  sami,  nego  nam  je  i  od  kraljeva  vel'canstva  jednako  nalozeno;  odatle  bo  moze 
procvasti  vremenita  sreca  i  na§a  i  onih,  koji  su  nasoj  brizi  povjereni,  ako  kralja  kraljeva 
zahvalnim  poditanjem  veli6amo;  a  doista  tim  cemo  najvece  §tovanje  Bozje  posvjedo^iti, 
ako  dademo  zakonitu  desetinu,  koju  si  je  pridrzao  svevi§nji  stvoritelj  kao  priznanje  svoje 
velevlasti,  i  koju  je  opet  namijenio  svecenicima,  pak  da  istu  uznastojimo  povratiti  sve- 
censtvu  crkve  zagrebaCke,  kojemu  ste  ju  vec  kroz  dugo  vrijeme  zanijekali.<  Nadalje  veli, 
da  je  zrelo  promozgao  stvar,  pak  s  toga  nalaze,  da  svi  zupani  (knezovi),  plemici,  sluzbe- 
nici  i  svakoga  staleza  Ijudi  moraju  davati  crkvenu  desetinu  u  naravi,  naime  desetinu  od 
ovaca,  jarica  i  pcelinjih  kosnica,  zatim  desetinu  od  psenice,  razi,  zobi,  jedma,  proje  i 
inoga  zita  u  zitnicama  i  vina  u  klijetima,  napokon  jos  desetinu  od  jednogodiSnjih  svinja 
i  odojaka,  kad  god  ce  ju  od  njih  zatraziti  biskup  ili  njegovi  desetinari.  O  vremenu,  kada 
se  ima  desetinjati,  odredjuje  ban,  da  se  desetina  od  pSenice,  razi,  zobi  i  jeCma  ima  po- 
brati  do  osmice  Stjepanja  ili  do  27.  kolovoza,  od  proje  i  druge  jesenske  zetve  do  osmice 
Svesveta  ili  do  sedmoga  studenoga;  a  desetina  vinska  i  od  svinja  do  osmice  Martinja 
(18,  studenoga).  Ozna6iv§i  tako  rokove  za  davanje  desetine  javlja  ban,  da  je  suglasno 
s  biskupom  ustanovio,  da  ce  se  onim  plemicima,  zupanima  i  kastelanima,  koji  bi  na 
oznaCene  rokove  dali  podpunu  desetinu  i  uznastojali,  da  ju  i  njihovi  podanici  (kmetovi) 
podmire,  za  ulozeni  za  to  trud  i  uslugu  odpustiti  sestnaesti  dio  od  sabrane  desetine; 
dok  <5e  od  onih,  koji  ne  bi  u  odredjeni  rok  Ui  najkasnije  do  osmice  svetoga  Andrije  pre- 
dali  podpunu  desetinu,  taj  §estnaesti  dio  desetine  pripasti  onomu,  komu  ce  ban  naloziti, 
da  ju  utjera.  Joste  svaki  plemic,  koji  imade  grad  ili  veca  posjedovanja  a  ne  podmiri 
duzne  desetine  petnaest  dana  iza  Andrijina,  kaznit  ce  se  jos  i  globom  od  pet  maraka; 
manji  plemic  globit  ce  se  jednom  markom,  a  gradjani  i  kunovnjaci  polovicom  marke. 
Dozvoljava  takodjer  biskupskim  desetinarima,  da  smiju  zahtijevati  i  zatezne  kamate  budi 
od  ditave  zanijekane  desetine  budi  od  zaostaloga  dijela  Napokon  povjerava  ban  zupanu 
zagrebaSkomu  i  krizevaCkomu,  da  bdiju  po  Citavoj  biskupiji,  da  se  banska  zapovijed 
toCno  vr§i,  i  da  budu  desetinarima  na  ruku.  Ako  uzrade  protivno  ovoj  naredbi,  ne  samo 
da  ce  biti  liSeni  iupanske  casti,  nego  ce  ih  biskup  takodjer  kazniti  crkvenim  prokletstvom. 

Naredba  banova,  premda  ju  je  sam  kralj  10.  travnja  1328.  potvrdio,  urodila  je 
slabim  plodom.  Ustanove  njezine  bile  su  pretegotne,  sve  da  ih  je  narod  bio  i  spreman 
vr§iti.  NaroCito  je  nezgodno  bilo  davanje  desetine  u  prirodninama.  Na  to  je  ban  Mikac 
25.  listopada  1328.  izdao  novi  proglas  na  sve  plemice,  gradjane  slobodnih  gradova,  kao 
i  na  ditavo  stanovnidtvo  biskupije  zagrebaCke.  U  njem  kaze,  da  premda  bi  mogao  kao 
ban  siliti  narod  na  davanje  desetine  u  naravi,  nije  ipak  protivan  tomu,  da  se  moze  i 
gotovim  novcem  odkupiti,  poSto  je  sam  biskup  na  to  pristao.  S  toga  odredjuje,  da  se 
mjesto  desetine  u  prirodninama  od  pojedinih  kupica  pSenice,  razi,  je^ma,  zobi,  proje  i 
sirka  piati  biSkupu  do  Martinja  §est  banskih  dinara,  kojih  jedan    vrijedi   dvanaest    malih 


5o  ♦  KARLO    ROBERT. 

bagatina.  Od  pojedinih  kabli(^a  desetinskoga  vina  neka  se  plati  toliko  dinara,  za  koliko 
se  bude  kablic  novoga  vina  po  gradovima  prodavao.  Svaki  pak,  koji  ne  odkupi  desetine 
po  odredjenoj  cijeni  do  Martinja,  morat  ce  za  svaki  kupic  zita  i  kablic  vina  pridodati 
jos  po  dva  dinara,  jer  ce  za  toliko  poskociti  cijena  i  zitu  i  vinu.  Sto  se  tide  jednogo- 
di§njih  svinja  i  odojaka,  neka  se  prigodom  desetinjanja  procijene  i  ustanovljena  cijena 
novcem  izplati.  KoSnica  i  ovca  moze  se  odkupiti  s  dinarom,  a  jare  sa  pol  dinara.  Usta- 
novivsi  ovako  odkup  desetine  nalaze  napokon  ban  svim  ziteljima,  da  dadu  desetinu  ili 
ju  odkupe,  jer  ce  ih  inace  na  to  prisiliii  njegovi  zupani,  sudci,  kastelani  i  drugi  sluzbenici. 

No  ni  ta  znatno  ublazena  naredba  o  placanju  desetine  nije  koristila,  jer  je  ni  kme- 
tovi  bana  Mikca  nijesu  htjeli  placati,  kako  se  to  iz  pisma  kralja  Karla  Roberta  od  14. 
lipnja  1329.  na  bana  razabira.  A  kralj  je  i  sam  imao  razloga,  da  uredi  desetinu  i  u 
Ugarskoj  i  u  Slavoniji,  kao  i  to,  da  osigura  svecenstvu  njegove  prihode,  jer  su  pape 
u  Avignonu  za  namirenje  svojih  potreba  i  za  ratovanje  s  krivovjernicima  udarili  velik 
namet  na  ugarske  i  slavonske  crkovnjake.  Trazili  su  naime  od  njih  deseti  dio  svih  nji- 
hovib  prihoda;  dvije  trecine  sabranih  priloga  zadrzali  su  z^  se,  a  jednu  trecinu  ostavili 
su  kralju  Karlu  Robertu  za  rat  s  vlaSkim  vojvodom  i  bosanskim  patarenima. 

Dva  zasebna  papinska  izaslanika,  po  imenu  Jakov  Berengarij,  benediktinac,  i  Rajmund 
de  Bonofato,  oratorijanac ,  boravili  su  kroz  §est  godina  (1332—1338.)  u  Ugarskoj  i 
Slavoniji,  sabiruci  priloge  za  svoga  gospodara.  U  zagrebackoj  biskupiji  skupiSe  za  tri 
godine  1127  maraka.  Sam  biskup  Ladislav  de  Kobol  platio  je  za  prvu  godinu  143 
marke;  ostalo  nije  mogao  skupiti  kao  ni  pristojbu  od  400  forinti  za  svoje  imenovanje 
za  biskupa.  U  toj  nevolji  stade  god.  1333.  cdlucnije  utjerivati  desetinu,  kao  i  ostale 
dohodke  svoje.  No  s  toga  se  porodi  buna  najprije  u  Ivanicu,  a  onda  u  citavoj  biskupiji. 
Medju  buntovnicima  bijase  i  plemica  i  predijalista;  sve  bijase  slozno  odupiruci  se  biskupu. 

Odpor  i  buna  proti  biskupu  trajase  vise  godina.  Glavne  kolovodje  bijahu  biskupski 
podanici  ili  predijaliste  u  zupi  ivanickoj,  cazmanskoj  i  dubravaSkoj.  Ban  Mikac  poma- 
gase  slabo  biskupa,  premda  je  taj  bio  kum  njegovim  sinovirna.  Tako  se  je  biskup  morao 
neprestano  utjecati  za  pomoc  kralju,  koji  je  doduSe  siljao  poruke  i  dozivao  buntovnike 
pred  svoj  sud,  ali  nije  takodjer  digao  vojske,  da  svlada  odpornike.  God.  1340.  pozvano 
bi  sila  buntovnika  pred  kraljevski  vrhovni  sud  u  Visegrad,  kojemu  je  predsjedao  kraljev 
kancelar  Petar  i  podkancelar  Totimir.  Buntovnici  bi§e  osudjeni,  ali  jos  prije  osude  po- 
bjegose  u  Hrvatsku.  Tek  po§to  je  kralj  na  predlog  biskupov  pomilovao  osudjenike» 
usudio  se  je  Ladislav  de  Kobol  vratiti  na  svoju  stolicu  u  Zagreb.  No  ipak  je  kralj  na 
njegovu  molbu  27  kolovoza  1340.  poslao  zasebna  poklisara  u  Hrvatsku  i  s  njim  kra- 
Ijevska  pisma  na  kneza  Dujma  Frankapana,  kao  i  na  bana  Mikca  i  njegove  sinove  Stje- 
pana  i  Akusa,  kojima  im  strogo  nalozi,  da  cim  doznadu,  §to  pisma  kazu,  namah  izplate 
biskupu  zagrebackomu  desetinu  od  svojih  posjeda,  i  da  vi§e  ne  prijeie  biskupovim  Iju- 
dima  pobirati  desetinu  od  svojih  podanika  i  kmetova.  Iste  godine  1340,  dne  19.  aprila, 
bijase  kralj  upravio  pismo  na  bana  Mikca,  knezove  Dujma  i  Bartola  Frankapana,  kao  i 
na  slobodne  obcine  i  kastelane  gradova,  da  ne  daju  uto6i§ta  nekim  ziteljima  slobodne 
obcine  Gradac  kod  Zagreba,  koji  bijahu  radi  bune  kaznjeni  izgonom  iz  grada.  Po  tom 
sudimo,  da  je  bile  smutnja  i  u  toj  obcini. 

Ban  Mikac  Mihaljevic  boravio  je  redovito  budi  u  gradu  Zagrebu,  budi  u  svojim 
gradovima  i  zamcima  u  Podravini,  najviSe  u  Koprivnici  i  Prodavicu  (Prodauiz,  danas  Virje). 
Cini  se,  da  je  posljednjih  godina  imao  neprilika  sa  svojim  sinovirna  Godine  1341.  dne 
4.  veljaie  izdade  on  sporazumno  sa  svpjim  odanim  sinovirna,  magistrima  Stjepanom, 
AkuSem  i  Ladislavom,  povelju  svomu  Cetvrtomu  sinu  Lorandu,  kojom  mu  za  volju  mira 
podijeli  u  ime  njegova  dijela  grad  Novigrad  (castrum  WyM^ar)  sa  svima  pripadcima. 

(Knez  Nelipic  u  Hrvatskoj,  1330. — 1342.)  Odkako  je  Karlo  Robert  na- 
pustio    Hrvatsku,  gospodovao   je   u   njoj    poput   samosvojna    vladara   silni    knez  Nelipic. 


KNEZ    NELIPK*:    U    HRVATSKOJ. 


6l 


PODOH    GRADA    KuuCa    U    DaLMACIJI, 


62 


KAULO  UOBKRT. 


Drzeci  u  svojoj  vlasti  stari  kraljevski  i  banski  grad  Knin  i  mnogo  drugih  gradova  uz 
Krku  i  Cetinu,  odanle  je  uporno  branio  svoje  prvenstvo  s  pomocu  svojih  rodjaka, 
krbavskih  knezova  Kurjakovica.  Ali  jc  trebalo  gotovo  nad6ovjecne  snage,  da  odrzi  usur- 
piranu  premoc  svoju.  Ta  on  se  nije  mogao  nazivati  ni  banom,  a  jos  je  manje  mogao 
osnivati  svoju  vlast  na  kraljevskim  privilegijama,  kako  nekad  bani  Pavao  I.  i  Mladin  II. 
od  plemena  Subica.  Knez  Nelipic  bio  je  nametnik,  koji  se  je  mogao  odrzati  jedino  tako 
dugo,  dok  su  prilike  bile  njemu  u  prilog.  Na  iztoku  je  ban  bosanski  Stjepan  Kotromanic 
vrebao  na  svaku  prigodu,  da  ugrabi  koji  kotar  hrvatski;  na  zapadu  je  doduSe  mletacka 
obcina  oduSevIjeno  radila,  da  pomogne  Nelipicu  zatrti  svaki  tracak  kraljevske  vlasti  i 
ugleda  u  Hrvatskoj,  ali  nije  bila  ni  malo  voljna  dopustiti,  da  mu  krila  suviSe  ponarastu. 
A  najmanje  je  bila  spremna  dozvoliti  niu,  da  se  uplice  u  poslove  dalmatinskih  i  hrvatskih 
priinorskih  gradova,  koje  bijaSe  nedavno  svojemu  vladanju  pridruzila. 

U  samoj  Hrvatskoj  ostadose  knezu  Nelipicu  najljuci  protivnici  potomci  bana  Pavla  L, 
naime  knezovi  od  Bribira  U  prosincu  1330.  umre  doduse  knez  Juraj  II ,  Nelipicev  ne- 
pomirljivi  dusmanin;  ali  njega  zamijeni  jo§  odlucniji  sin  njegov  Mladin  III.  Banic  sa  svojom 
bracom  Pavlom  III.  i  Deodatom.  Taj  Mladin  III.,  kojega  suvremenici  prozvase  »§titom  Hrvata« 
(clipeus  Chroatarum),  prigrli  sve  tradicije  svojih  predaka.  Drzeci  sa  svojom  bra(5om  tvrde  gra- 
dove  Skradin,  Klis  i  Omi§  bijaSe  jos  uvijek  dosta  jak,  da  zanovijeta  i  knezu  Nelipicu  i  od- 
metnim  gradovinia  dalmatinskima.  Uz  mladoga  i  krepkoga  Mladina  III.  stao  se  javljati 
i  stric  njegov,  nesrecni  Pavao  II.,  zeleci  okajati  svoj  grijeh,  §to  ga  bijase  pocinio,  podi- 
gavsi  ruku  na  starijega  brata  svoga,  bana  Mladina  II.  Kako  je  mladi  knez  Mladin  III. 
prkosio  Nelipicu  i  Mletcima  u  svojim  gradovima,  narocito  u  Klisu,  tako  je  stric  njegov 
Pavao  II.,  sada  starjeSina  Bribi  skih  knezova,  branio  ^ast  i  ostatke  vlasti  svoga  roda  u 
Ostrovici  i  Bribiru.  Posto  je  drzavina  Bribirskih  knezova  razstavljala  Nelipica  od  primorskih 
gradova,  nije  se  potonji  mogao  ni  prikuciti  moru,  dok  je  njegovim  protivnicima  bila 
ziva  na  ramenu  glava.  Jedini  grad  Kljuc  (Clavis,  Glavez)  na  utoku  Cikole  u  Krku,  §to 
ga  je  drzao  Nelipicev  brat  Isan,  bio  je  doduSe  vjecita  prijetnja  gradu  Sibeniku,  ali  nije 
mogao  nauditi  vlasti  Bribirskih  knezova. 

Knezovi  Mladin  III.  i  Pavao  II.  uprijeSe  u  prvi  kraj  svu  snagu  svoju,  da  se  osvete 
nevjernim  dalmatinskim  gradovima.  Mladin  iz  Klisa  udarao  na  Spljet,  a  Pavao  sa  svojim 
rodom  i  suplemenicima,  narocito  s  knezom  Budislavom  Ugrinicem,  gospodarom  grada 
Roga  na  Krci,  stao  se  obarati  na  odmetni  Nin.  Kad  ta  dva  grada  sku6e,  doci  ce  na  red 
Trogir  i  Sibenik.  Upravo  zajednicka  pogibao  od  Bribirskih  knezova  zblizi  jo§  jace  kneza 
Nelipica  i  primorske  gradove  dalmatinske  i  hrvatske.  Na  ponuku  mletacke  obcine  uta- 
naCiSe  gradovi  Spljet,  Trogir  i  Sibenik  15.  velja6e  1332.  savez  s  knezom  Nelipicem  za 
medjusobnu  obranu.  Na  uredeni  dan  nadjose  se  u  nekoj  dolini  (in  valle  Stolpone)  za- 
stupnici  tih  gradova,  na  celu  im  njihovi  knezovi  (Nikola  de  Molin  spljetski,  Ivan  Grado- 
nigo  trogirski,  i  Pantaleon  Giustiniani  Sibenski)  na  okupu  s  knezom  Nelipicem,  te  ugovorise 
medjusobni  ugovor,  slogu  i  savez  (tale  pactum,  concordiam  et  societatem  adinvicem). 
Knez  Nelipic  branit  ce  pomenute  tri  gradske  obcine,  njihove  kotare  i  Ijude  od  svih  nji- 
hovih  protivnika,  te  ce  njihove  neprijatelje  smatrati  za  svoje.  No  zato  ce  ona  tri  grada 
podavati  knezu  pomoc  od  cetiri  stotine  pjeSaka  protiv  svih  njegovih  neprijatelja,  izuzev 
jedino  kralja  ugarskoga  i  podanike  mletacke  obcine;  te  ce  cete  moci  knez  rabiti  samo 
u  Hrvatskoj  (in  Sclavonia  tantum),  ako  bi  neprijatelji  njegovi  htjeli  nanijeti  stete  njemu 
ili  njegovim  podanicima,  i  to  onda,  ako  bi  ih  sam  glavom  (personaliter)  vodio,  inade  ne. 
Ako  bi  ipak  knez  htio  povesti  vojnu  na  kojega  svoga  neprijatelja,  da  ga  oplijeni,  ne 
smije  sobom  voditi  tih  gradskih  pomocnih  6eta  bez  narotite  dozvole  tamo§njih  knezova 
i  obcinskih  vijeca.  Na  taj  ugovor  prisegose  sindici  i  prokuratori  svih  triju  gradova.  Jo§ 
bi  utanaceno,  da  ce  za  tu  pomocnu  vojsku  od  cetiri  stotine  momaka  dati  Spljet  stotinu 
Ijudi,  Trogir  sto  i  ietrdeset,  a  Sibenik  sto  i  Sestdeset. 


KNEZ    NELlPin    IT    HRVATSKOJ. 


63 


I 
I 


Na  temelju  pomenutoga  ugovora  zapoce  knez  Nelipic  rat  na  kneza  Mladina  III. 
koji  je  iz  svoga  grada  Klisa  zanovijetao  Spljecanima,  robeci  njihove  trgovce  i  pobirucl 
od  njih  dacu  za  robu,  koju  su  izpod  njegova  grada  vozili.  Nelipic  sa  svojim  cetama  1 
s  pomocnom  vojskom  triju  gradova  osvanu  pred  Klisom,  stade  ondje  podizati  novu  tvrdju 
na  brdu  G  r  e  b  e  n  u,  te  iz  nje  udarati  na  kneza  Mladina  III.  Tek  28.  sijednja  1333. 
dodje  do  mira  izmedju  ratujucih  stranaka.  Mladin  obeca,  da  ne  ce  vise  pobirati  dace  od 
spljetskih  trgovaca,  a  Nelipic  obrede,  da  ce  za  osam  dana  porusiti  tvrdinju  na  brdu  Gre- 
benu.  Imanja,  ugrabljena  u  ratu,  povratit  ce  izmjenice  vlastnicima;  ako  bi  pak  kada  do§lo 
do  novih  razmirica,  rijesit  ce  ih  mirovni  sudci,  koji  ce  se  sastati  u  Solinu.  Namah  sutradan 
(29.  sijednja)  podje  knez  Mladin  u  Trogir,  te  utanaCi  sli6an  mir  i  s  tim  gradom,  obe- 
cav^i  naroCito,  da   ne  ce  napastovati    trogirskih   trgovaca    niti    smetati   njihovoj    trgovini. 

Medjutim  se  razglasilo,  da  ce  naskoro  kralj  Karlo  Robert  doci  u  Hrvatsku.  Vodit 
ce  svoga  mladjega  sina  u  Napulj,  a  torn  ce  prigodom  uz  put  pokuSati,  da  obnovi  propali 
ugled  kraljevski  u  Hrvatskoj.  Mletci  se  silno  uzkome§ali,  a  uz  njih  i  hrvatski  knezovi. 
Stalo  se  snovati,  kako  bi  se  zajednidkim  silama  oduprli  kralju  Karlu.  Tako  se  zgodi,  da 
su  i  knezovi  Mladin  III.  i  Pavao  II.,  dosadanji  najljuci  protivnici  mletacke  obcine,  smet- 
nuli  s  uma  sve  dosadanje  oprijeke,  te  se  zdruziJi  s  njima  proti  kralju  Karlu  Robertu, 
Taj  je  dodu§e  god.  1333.  prolazio  po  Hrvatskoj,  ali  nije  dirao  u  hrvatske  knezove,  vec 
je  najkracim  putem  isao  kroz  oblasti  knezova  Frankapana  do  Senja,  gdje  se  je  ukrcao 
u  brodove.  Tako  minu  pogibao  od  kralja,  ali  savez  izmedju  Mletaka  i  Bribirskih  knezova 
se  ne  razpade,  pace  oba  kneza  jos  odrjesitije  prionuse  uz  obcinu.  A  i  lukavi  Mletci  pri- 
grli§e  Mladina  III.  i  Pavla  II.  razkriljenih  ruku,  po§to  nijesu  htjeli,  da  se  knez  Nelipic 
suvise  osili.  Ta  knez  Nelipic  bio  je  zajedno  sa  svojim  bratom  Isanom  u  taj  par  kud  i 
kamo  opasniji  od  Bribirskih  knezova.  Narocito  je  knez  Isan  iz  svoga  grada  Kljuda  stao 
mnogo  smetati  gradu  Sibeniku  i  njegovim  ziteljima.  Zaludo  je  mletaCka  obcina  opomi- 
njala  obijestnoga  Isana,  neka  ne  dira  u  Sibencane,  neka  im  vrati  zarobljene  suznje  i 
nadoknadi  udinjene  §tete;  sve  to  nije  hasnilo.  Napokon  odludi  mletafiko  vijece  12.  listo- 
pada  1333.  poslati  u  Dalmaciju  svoga  poslanika  Bertucia  Bocassia,  pak  ce  on  od  Ceta 
pojedinih  gradova  sastaviti  neku  vrst  domobranstva  (paysanaticon),  koje  ce  odsad  odbi- 
jati  navale  hrvatskih  knezova  na  primorske  gradove.  Knez  Isan  na  to  se  smirio;  ali  brat 
njegov  Nelipic  zavadi  se  opet  1335.  s  Trogiranima.  ProvalivSi  u  njihov  kotar  pohara  ga 
i  stade  na  medji  kotara  dizati  tvrdjicu,  odakle  ce  neprestano  dodijavati  gradu.  Trogirani 
zatrazise  pomoc  u  Mletcima,  koji  zaista  i  zaprijediSe  dalje  navale  kneza  Nelipica 
(29.  svibnja  1335.) 

Godine  1336.  planuse  iznova  borbe  izmedju  Bribirskih  knezova  i  Nelipica.  Taj  se 
bijase  podigao,  da  im  oduzme  sve  gradove,  najprije  znamenitu  Ostrovicu,  dr^avinu 
kneza  Pavla  II.  Uz  kneza  Pavla  II.  stajase  brat  mu  Gregorije  II.  i  sinovci  njihovi,  knezovi 
Mladin  III.  i  Pavao  III.;  kneza  Nelipica  pomagase  opet  sinovac  njegov  Konstantin  (sin 
kneza  Isana),  zatim  knez  Budislav  Ugrinic,  gospodar  grada  Roga  na  rijeci  Krki  a  su- 
plemenik  Bribirskih  knezova.  Borbe  se  napokon  svrSise  tako,  da  je  Nelipic  osvojio  Ostro- 
vicu, te  ju  predao  sinovcu  Konstantinu,  da  njom  upravlja.  Gubitak  Ostrovice  bijaSe  golem 
udarac  za  Bribirske  knezove,  a  silna  dobit  za  Nelipica,  koji  se  bijaSe  tim  primakao  pri- 
morskim  gradovima  Zadru  i  Ninu.  Ali  ba§  radi  toga  zabrinuSe  se  Mletci,  koji  se  pobo- 
ja§e,  da  bi  se  mogla  vratiti  vremena  bana  Pavla  I.  i  Mladina  II.  S  toga  nastojahu  i  Mletci 
i  dalmatiuski  gradovi,  da  se  Ostrovica  povrati  Bribirskim  knezovima,  i  jer  su  bili  manje 
opasni,  i  jer  bi  njihovim  posvemaSnjim  padom  ostao  knez  Nelipid  bez  takmaca  u  Hrvatskoj. 
Upravo  posredovanjem  dalmatinskih  gradova  dodje  poslije  do  nekoga  ugovora,  kojim  se 
je  Nelipic  obvezao,  da  ce  dodi  u  Zadar  i  ondje  utanaditi  mir  s  Bribirskim  knezovima,  te 
vratiti  knezu  Pavlu  II.  Ostrovicu  (u  rujnu  1336,).  Ako  ne  bi  namah  vratio  Ostrovice, 
polozit  ce  20.000    libara    kao  jamstvo,  da   6e   toino    vrSiti    sve    uvjete,  koje  bi  u  Zadru 


64  KARLO    ROBERT. 

ustanovili.  Mir  bi  medjutim  utanacen  tek  14.  travnja  1337.  Tada  se  sastadose  u  Skra- 
dinskom  zatonu  na  brodu  mletackoga  admirala  Giacomella  Dandula  zastupnici  dalma- 
tinskih  gradova,  skradinski  biskup,  a  nedvojbeno  i  zavadjeni  knezovi.  Sve  pogodbe  nijesu 
poznate;  izvjestno  je  samo,  da  je  knez  Nelipic  primio  od  Bribirskih  knezova  odstetu  od 
nekih  5000  libara,  a  na  to  im  je  povratio  njihovu  Ostrovicu 

Hrvatskim  knezovima  bijase  jamaSno  dodijala  premoc  nametnika  Nelipica.  Ne  samo 
Bribirski  knezovi  i  Ugrinici  od  plemena  Subica,  nego  i  surjaci  Nelipicevi,  dosad  vazda 
mu  odani  Kurjakovici,  stadoSe  snovati,  kako  da  se  otresu  svoga  nepozvanoga  zastitnika. 
Ne  nadajuci  se  ni  malo  pomoci  od  Mletaka,  koji  su  jedino  radili  da  podrze  nesklad  i 
neslogu  u  Hrvatskoj,  sjetiSe  se  ponisteni  protivnici  Nelipicevi,  da  imade  i  kralja  jo§  u 
zivotu.  Godine  1338.  opremi  knez  Gregorije  Kurjakokic  svoje  poslanike  kralju  Karlu 
Robertu  u  Visegrad,  a  za  njim  se  povedose  i  Bribirski  knezovi,  moleci  ga  milost  i  pomoc 
proti  knezu  Nelipicu.  Mozda  se  nadahu,  da  ce  kralj  i  opet  saci  s  vojskom  na  jug,  te  ih 
osloboditi  Nelipida,  kako  ih  bijase  nekad  rijesio  bana  Mladina. 

Nema  sumnje,  da  se  je  kralj  Karlo  spremao  odazvati  molbama  i  vapajima  hrvatskih 
knezova.  No  prije  je  htio,  da  si  osigura  pobjedu,  pak  je  s  toga  opremio  vise  pisama  u 
Hrvatsku  i  Dalmaciju  Jedno  upravi  iz  Visegrada  na  zitelje  grada  Trogira,  dosadanje 
saveznike  Nelipiceve.  U  torn  pismu  od  7.  ozujka  1338.  pise  kralj  okako:  »Karlo  po 
Bozjoj  milosti  kralj  Ugarske,  i  t.  d.  vjernim  svojim  upraviteljima,  sudcima  i  c^itavoj  obcini 
grada  Trogira  pozdrav  i  milost.  Nijesmo  imali  niti  nemamo  najmanje  dvojbe  o  vama, 
da  ste  na§emu  veli(!;anstvu  i  svetoj  kruni  kraljevskoj  bili  vazda  vjerni,  a  da  ste  to  i  sada, 
po§to  je  nase  dobro  za  va§  pokoj  i  za  va§e  dobro,  kao  i  obratno.  S  toga  vas  kao  svoje 
vjerne  sladko  (dulciter)  molimo,  opominjemo  i  navodimo,  da  nasim  odmetnicima  kao  i 
onima,  koji  nijesu  nama  pravedni,  ne  budete  u  prilog  ni  sklonoscu,  ni  savjetom  ni  pomocu, 
osobito  pak  da  prema  njima  ne  vrSite  gostoprimstva  (specialiter  eisdem  nulli  hospita- 
litem  facientes).«  Jednako  milo  i  sladko  pisao  je  Karlo  Robert  jamacno  i  hrvatskim 
knezovima.  No  ta  su  pisma  izgubljena  ih  zametnuta.  Imade  samo  pismo,  sto  ga  je  malo 
zatim  knez  Gregorije  Kurjakovic  9.  travnja  1338.  pisao  Trogiranima  kao  popratnicu,  kad 
im  je  po  nalogu  kraljevu  poslao  svoga  covjeka,  da  im  predade  kraljevu  poruku  od 
7.  ozujka.  U  tom  pismu  hvali  se  knez  Gregorije  iz  Bi§ca,  kako  je  kralj  lijepo  docekao 
njegova  poslanika,  i  sto  mu  je  sve  povjerio  da  izvrsi.  »Zapovjedio  mi  je  takodjer  kralj, « 
pi§e  Gregorije,  *da  budem  protektor  i  da  sklonoscu  radim  u  prilog  sinovima  i  unucima 
nekadanjega  bana  Pavla,  posto  se  oni  zele  sporazumiti  s  gore  recenim  gospodinom 
kraljem  i  milost  njegovu  zadobiti  «  Napokon  mu  javlja  kralj,  da  se  »bez  ikakva  odga- 
djanja  zuri  doci  u  primorske  strane«  (omni  dilatione  postposita  ad  partes  maritimas 
properare). 

Vijest  o  dolazku  kralja  Karla  Roberta  u  Hrvatsku  jamacno  je  silno  uzrujala  i 
Mletke  i  kneza  Nelipica,  kao  sto  je  obradovala  ostale  hrvatske  knezove.  No  slicne  se 
vijesti  neprestano  pronosile  i  potonjih  godina,  a  Karla  ipak  ne  bi  nikad  u  primorju. 
Tako  ostade  knez  Nelipic  neograniceni  gospodar  Hrvatske  sve  do  smrti  kraljeve.  Protiv- 
nici njegovi  nasuprot  nastojahu,  da  si  sami  pomognu  i  odrze  u  svojem  vladanju.  Bri- 
birski knezovi  stadose  se  utjecati  bosanskomu  banu  Stjepanu  Kotromanicu  i  srbskomu 
kralju  Stjepanu  Du§anu  Silnomu.  Dne  17.  kolovoza  1338.  vjencao  je  u  gradu  Klisu 
trogirski  biskup  Lampredije  bosanskoga  kneza  Vladislava,  brata  banu  Stjepanu  Kotro- 
manicu, Jelenom,  sestrom  kneza  Mladina  III.;  mozda  u  isto  vrijeme  ozenio  se  je  i  sam 
Mladin  III.  sestrom  srbskoga  kralja  Stjepana  Dusana,  po  imenu  Leljkom  (Jelenom).  Ali 
najviSe  se  odsad  Bribirski  knezovi  pouzdavahu  u  Mletke,  kojima  se  posve  baci§e  u 
okrilje,  ogorceni  na  kralja,  koji  ih  bijase  opet  ostavio  na  cjedilu.  Narofiito  knez  Pavao  II. 
priljubi  se  svom  dusom  mletackoj  obcini,  da  se  bar  odrzi  na  ruSevinama  nekadanje 
velike    drzavine    roda   svoga.    Pavao   II.    i  njegovi    sinovci  primat  ce  od  Mletaka  pomoc 


KNEZ    NELlPir,    U    HRVATSKOJ.  ^ 

protiv  svakoga,  a  i  oni  ce  pomagati  mletacku  obcinu  svakom  prigodom,  pace  i  proti 
svomu  nekadanjemu  kralju  Karlu  Robertu.  Kad  se  je  malo  zatim  god.  1340.  opet  proiulo, 
da  se  kralj  ipak  sprema  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  knezovi  Pavao  II.  i  Gregorije  II.  sa 
svojim  sinovcima  Mladinom  III.  i  Pavlom  I.I.  oduSevljeno  se  spremiSe,  da  zajedno  s  Mlet- 
cima  zakrce  Karlu  Robertu  put  u  Hrvatsku  (volunt  obviare  adventum  regis  Ungariae). 
Bijahu  pace  gotovi  predati  Mletcima  svoje  gradove:  Pavao  II.  ustupit  ce  im  jedan  grad, 
(valjda  Ostrovicu),  a  Gregorije  i  dva,  samo  da  ne  dodju  u  ruke  zatomiku  njihove  poro- 
dice.  Jednako  pomagahu  Bribirski  knezovi  Mletcima  i  njihovim  gradovima  u  Dalmaciji, 
kad  se  je  malo  zatim  razvrglo   prijateljstvo    izmedju    mletacke    obcine  i  kneza    Nelipica. 

Knez  naime  Nelipic  uzgoropadio  se  jo§  viSe,  odkad  ga  bijale  minuo  prvi  strah  od 
dolazka  kraljeva.  Odbio  srecno  navale  bosanskoga  bana  Stjepana  Kotromanica,  razkrstio 
se  posve  sa  svojim  surjacima  Kurjakovicima,  a  onda  stao  udarati  na  dalmatinske  gra- 
dove, svoje  nekadanje  saveznike.  Najprije  se  oborio  na  Sibenik,  a  poslije  i  na  Trogir. 
Jedini  mu  pomocnik  bijase  sinovac  Konstantin,  gospodar  nedobitnoga  grada  Kljuca. 
MIetci  se  prepali,  te  stali  ugovarati  s  Kurjakovicima,  koji  se  19.  svibnja  1341.  obvezaSe 
braniti  grad  Sibenik  od  svih  njegovih  neprijatelja.  AH  ni  to  ne  pomoze.  Mleladko  vijece 
morade  11  rujna  1341.  poslati  zasebna  poslanika  Marina  Venerija  u  Dalmaciju,  da  skloni 
Nelipica  na  mir  sa  Sibenikom  i  Trogirom.  All  taj  ne  izvr§i,  sto  hi  mu  nalozeno.  Zato 
posla  mletacko  vijece  18.  veljace  1342.  drugoga  poslanika,  po  imenu  Marka  Zuna,  preko 
mora  knezu  Nelipicu.  Tek  drugomu  poslaniku  podje  za  rukom,  te  se  nekako  pogodi  sa 
svemodnim  knezom.  Nelipic  za  volju  Mletaka  pomilova  Sibenik,  pa6e  potvrdi  mir  i  pri- 
segom.  Medjutim  taj  mir  ne  potraja  dugo.  Knez  Nelipic  ne  htjede  sustati  na  pol  puta, 
i  tako  vec  iza  nekoliko  mjeseci  planu  zesca  borba  nego  ikad  prije. 

(Posljednje  godine  vladanja  Karla  Roberta  u  Ugarskoj,  1335. — 1342.) 
Vrativsi  se  Karlo  Robert  god.  1334.  iz  tudjine  u  Ugarsku,  nastavio  je  utirati  tlo  sjajnoj 
buducnosti  svoje  porodice.  Srecni  uspjeh  u  Napulju  bodrio  ga,  te  je  iz  svoje  omiljele 
stolice  u  Visegradu  stao  razapinjati  mreze,  da  bi  prije  ili  poslije  njegov  rod  obladao 
prostranom  tada  kraljevinom  Poljskom.  Njega  je  donekle  i  patrilo,  da  se  uplide  u  po- 
Ijadke  poslove,  poSto  je  bio  ozenjen  poljskom  kraljevnom  Elizabetom,  kcerju  Vladislava 
Lokietka.  U  to  je  ime  vazda  iskreno  i  odano  pomagao  svoga  tasta,  te  je  narocito  mnogo 
doprinesao,  da  se  je  Vladislav  pogodio  sa  svojim  takmacem  i  suparnikom,  s  puslolovnim 
deskim  kraljem  Ivanom  od  Luksemburga,  koji  si  je  svedjer  prisvajao  pravo  na  poljsko 
prijestolje.  Poljaci  zavoljese  svoga  prijatelja  i  saveznika  Karla  Roberta,  i  kad  je  god.  1333. 
vrli  i  tezko  izkuSani  Vladislav  Lokietek  umro,  najvise  su  nastojanjem  ugarskoga  kralja 
izabrali  svojim  vladarem  Vladislavljeva  jedinca  Kazimira  Velikoga  (1333.-1370.)  Karlo 
Robert  prionu  jos  vecom  Ijubavi  i  paznjom  uz  svoga  iurjaka,  tako  da  se  njihovi  prija- 
teljski  odnosi  nijesu  nikad  pomrsili  ni  najmanjom  sitnicom.  A  bilo  je  i  razloga,  da  Karlo 
Robert  svomu  dragomu  §urjaku  u  svem  ugadja.  Jer  Kazimir,  ozenjen  litavskom  kneginjom 
Anom,  nije  imao  muzkoga  poroda,  i  s  toga  je  mogao  Karlo  ocekivati,  da  ce  poljsko 
prijestolje  jednom  zapasti  najstarijega  mu  sina  Ljudevita,  sina  poljske  kraljevne  Elizabete. 

Karlo  je  Robert  posljednjih  godina  ba§  dosljedno  nastojao,  da  osigura  svomu  sinu 
Ljudevitu  poljsku  krunu.  Za  svoga  §urjaka  Kazimira  nije  ni  dvojio,  da  ce  mu  raditi  u 
prilog.  No  §to  ce  reci  deski  kralj  Ivan,  koji  se  jos  uvijek  ne  bijase  odrekao  svojih  aspi- 
racija,  a  Sto  Ivanov  sin  Karlo?  Hoce  li  lomu  privoljeti  i  ostali  susjedi,  narodito  Habs- 
burgi?  U  dobar  cas  dodje  tu  Karlu  poziv,  da  bude  mirovni  sudija  izmedju  Poljske  i 
reda  njemadkih  vitezova,  koji  bi§e  od  Poijaka  u  boju  svladani.  Njemadki  vitezovi  bijahu 
izabrali  sudcem  Ceskoga  kralja  Ivana,  a  poljski  kralj  svoga  Surjaka  Tu  pngodu  upotrebi 
Karlo  Robert,  da  poradi  takodjer  za  svoje  ciljeve.  Tijesno  prijateljstvo  njegovo  s  deSkim 
kraljem  bija§e  se  razvrglo,  pade  izrodilo  u  rat  radi  poljskih  i  austrijskih  stvari;  sada 
odluCi  Karlo   izcrpsti   lijepu  zgodu,  te  se  izmiriti  s  deSkim  kraljem,  koji  se  je  jo§  uvijek 

Hrv.  poTJ.  II,  I.  5 


66 


KARLO    ROBERT. 


nazivao  poljskim  kraljem,  te  bi  mu  mogao  pomrsiti  njegove  osnove  u  pogledu  Poljske 
PrJike  bijahu  za  to  vrlo  zgodne.  Kralju  Ivanu  prijetio  je  rat  s  austrijskim  vojvodama, 
pak  se  je  opet  trsio,  da  predobije  Karla,  na  sto  je  taj  rado  privolio.  U  isto  vrijeme  zgodi 
se,  da  se  je  po  smrti  slezkoga  vojvode  Henrika  stao  za  njegovu  bastinu  otimati  poljski 
kralj,  dok  je  opet  Slezkom  kao  lenom  ceSke  krune  obladao  Ivanov  sin  Karlo,  markgrof 
u  Moravskoj. 

Bilo  je  dakle  svakakih  pitanja,  koje  je  trebalo  rijesiti  A  da  sve  izadje  onako,  kako 
je  Karlo  zudio,  pozove  on  sve  susjedne  vladare  u  goste  na  svoj  dvor  u  ViSegrad,  gdje 
ce  vijecati  mirovni  sud. 

U  studenom  1335.  skupiSe  se  pozvani  kralji  i  knezovi  na  dvoru  u  ViSegradu.  Prvi 
stize  kraljev  Surjak,  poljski  kralj  Kazimir;  nekoliko  dana  zatim  feski  kralj  Ivan  sa  tri 
odliCna  zastupnika  njema6koga  reda,  a  napokon  i  moravski  markgrof  Karlo,  sin  ceskoga 
kralja.  Uz  ove  dodjose  i  vojvode  Saske,  Ljegnice  i  Luzice  u  pratnji  mnogo  odlicne 
gospode,  svjetovnih  i  duhovnih  velikaSa.  Bilo  tu  sjaja  i  zabava  svake  ruke,  da  se  toliki 
gosti  razvesele.  Ljetopisac  Ivan  Turcanski  prida,  da  je  druzina  poljskoga  kralja  trebala 
dnevice  1500  hljebova  kruha,  a  6eljad  Ceskoga  kralja  i  2500  Vina  se  popilo  180  vedara; 
da  li  dnevice  ili  za  6itavo  vrijeme  sastanka,  ne  kaze  to5no  pomenuti  ljetopisac.  Usred 
zabava  i  gostba  rje§avao  je  Karlo  Robert  sva  prijeporna  pitanja  tako  mudro,  da  je  vec 
za  nekoliko  dana  uklonio  sve  opreke.  On  spozna  naime  brzo,  da  se  kod  kralja  Ivana, 
koji  je  radi  svojih  pustolovina  bio  u  vjecitim  neprilikama,  dade  sve  poluciti  novcem; 
s  toga  navrati  vec  s  pocetka  sve  razprave  na  takov  pravac,  koji  je  6e§komu  kralju  po- 
davao  zgode,  da  se  zadobavi  novaca.  Tim  predobi  Ivana  i  skloni  ga,  da  je  podupirao 
njegove  osnove.  Uz  take  prilike  utanaceno  bi  brzo  ovo:  Kralj  Ivan  odrice  se  naslova 
poljskoga  kralja  i  svih  svojih  prava  na  Poljsku  (o  torn  bi  izdana  izprava,  koju  je  Karlo 
Robert  uza  se  pridrzao);  nasuprot  odrice  se  poljski  kralj  Kazimir  vojvodine  Slezke,  koju 
je  i  onako  vec  ceSki  kralj  bio  zauzeo,  te  se  obvezuje  platiti  20.000  gira  srebra,  i  to 
6000  vec  do  uzkrsa.  Ako  to  ne  bi  Kazimir  ucinio,  mora  Karlo  Robert  ili  platiti  mjesto 
njega  ustanovljenu  svotu  ili  povratiti  izpravu,  kojom  se  je  kralj  Ivan  odrekao  prava  na 
poljsku  krunu.  U  isto  doba  rijesen  bi  spor  izmedju  poljskoga  kralja  i  njemaCkoga  reda, 
te  ustanovljeni  todni  medjaSi  tih  susjeda.  SuviSe  izplati  Karlo  Robert  s  mjesta  ce§komu 
kralju  Ivanu  500  maraka  zlata  (40.000  zlatnih  forinti),  koje  mu  je  bio  duzan  poljski 
kralj,  ali  pod  pogodbom,  da  ni  ceski  kralj  a  ni  njegovi  sinovi  ne  ce  smetati  ugarskomu 
kraljevicu  Ljudevitu,  ako  bi  se  iza  smrti  Kazimirove  natjecao  za  poljsku  krunu.  Tako 
izmiri  Karlo  svoje  susjede  medjusobno,  a  na  to  se  gosti  njegovi,  bogato  nadareni,  razi- 
djoSe  svojim  kucama. 

Kako  je  Karlo  u  ViSegradu  obnovio  nekadanji  savez  i  prijateljstvo  s  6e§kim  kraljem, 
morade  mu  podati  pomocnih  Seta,  kad  je  Ivanu  zaprijetio  rat  s  habsburzkim  vojvodama 
i  njemaSkim  carem  Ljudevitom  Bavarcem.  Bas  s  pomocu  ugarskoga  kralja  bijase  Ivan 
skupio  toliku  vojsku,  da  su  se  protivnici  njegovi  zacali  rata,  te  mu  ponudili  primirje,  iza 
kojega  bi  poslije  utanaden  mir  izmedju  austrijskih  vojvoda  i  kralja  Ivana.  Taj  mir  pri- 
hvati  i  potvrdi  na  to  i  sam  Karlo  Robert  (11.  rujna  1337.)  No  iz  toga  mira  bise  naro 
Cito  izkljuSeni  knezovi  Babonici,  naime  braca  Juraj,  Dionizije  i  Pavao,  koji  bijahu  za 
rata  vjerom  krenuli  svomu  kralju,  te  se  pridruzili  austrijskim  vojvodama  Albrechtu 
i  Otonu. 

Karlo  Robert  radio  je  i  dalje  neumorno,  da  ostvari  svoju  omiljelu  ideju,  pak  je 
zato  upotrebio  svaku  zgodu.  Kad  se  je  godine  1338.  ce§ki  kraljevic  i  moravski  markgrof 
Karlo  vracao  iz  Tirolske  i  pohodio  ga  u  njegovu  dvoru  ViSegradu,  utanaci  s  njim 
1.  ozujka  ugovor,  po  kojem  je  svoga  sina  i  nasljednika  Ljudevita  zarucio  s  njegovom 
kcerju  Margaretom.  Markgrof  Karlo  dat  ce  svojoj  kceri  miraz  od  10.000  maraka  srebra, 
a  ugarski  kralj  svomu  sinu  15.000  maraka.  Mlada  zaruenica  doci  ce  nakon  godine  dana 


POSLJEDNJK    GODINE    VLADANMA    KAIU.A    MOBKIITA    U    UftARSKOJ. 


67 


preko  Brna  u  Ugarsku,  da  nauci  jezik  i  obicaje  te  zemlje.  Jo§  bi  sastavljena  druga 
izprava,  po  kojoj  se  je  markgrof  Karlo  prisegom  obvezao,  da  ce  svojemu  buducemu 
zetu  Ljudevitu  ili  njegovim  potomcima  pomoci  do  poljskoga  prijestolja,  ako  bi  Kazimir 
umro  bez  muzkih  potomaka;  obratno  se  zavjeri  Karlo  Robert  za  se  i  za  svoje  sinove, 
da  ce  se  odvratiti  od  Kazimira,  ako  bi  ce§komu  kralju  i  njegovim  sinovima  uzkracivao 
prava,    koja   ih    zapadaju  u  poljskom  kraljevstvu  (narocito  u  pogledu  slezkih  vojvodina). 


Vladislav  Lokietek,  khalj  poijski. 

Fo  slid  Ivana  Matcjkn, 


Sve  te  izprave  i  ugovore  nije  Karlo  Robert  smatrao  za  dovoljne»  da  osigura  svomu 
sinu  nasljedstvo  u  Poljskoj.  On  je  tezio  za  tim,  da  i  poijski  narod  zajamSi  njegovo  pravo. 
S  toga  je  vec  kroz  duije  vrijeme  mitio  darovima  i  godi§njim  nagradama  najodliinije  veli- 
kaSe  u  Poljskoj.  Napokon  mu  tu  pomoze  sam  Surjak  njegov,  kralj  Kazimir,  kojemu  je 
baA  supruga    Ana  bila  na  umoru.  Kazimir  skupi  7.  svibnja  1339.    drzavni  sabor  poijski  u 


68 


KARLO    ROBERT. 


Krakovu,  gdje  ce  se  njemu  odrediti  nasljednik,  posto  mu  je  Bog  uzkratio  sina  i  baSti- 
nika.  Na  saboru  bilo  je  dodu§e  glasova,  koji  su  predlagali  mazovske  knezove  ili  opolj- 
skoga  vojvodu,  sve  clanove  iz  porodice  Piastovica;  ali  na  to  stade  besjediti  sam  kralj, 
te  vatrenim  rijecima  skloni  nazocne  staleze,  da  su  jednodusno  proglasili  nasljednikom 
njegova  necaka,  ugarskoga  kraljevica  Ljudevita.  U  to  umre  i  kraljica  Ana;  i  vec  deveti 
dan  nakon  njezine  smrti  slize  Kazimir  sa  najviSim  drzavnim  i  duhovnim  dostojanstvenicima 
poljskima  u  Stolni  Biograd.  Tu  bi  nasljedni  ugovor  sastavljen  i  od  oba  kralja  potvrdjen, 
a  na  to  proglasise  nazo6ni  biskupi  i  velikaSi  poljski  Ljudevita  i  njegove  muzke  potomke 
za  zakonite  nasljednike  na  poljskom  prijestolju. 

Nastojanje,  da  sinu  svomu  osigura  poljsku  krunu,  prijedilo  je  Karla  Roberta,  da 
nije  gotovo  ni  mislio  na  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  K  tomu  ga  je  mucila  i  bolest,  nesnosni 
ulozi,  kojih  se  bijase  zadobavio  jos  1330,  u  ratu  s  vlaskim  vojvodom.  Posljednje  pak 
dvije  tri  godine  zadavahu  mu  brige  nemiri  na  jugoiztocnoj  medji  njegove  drzave  Odkad 
se  bijaSe  god.  1331.  u  Srbiji  zakraljio  Stjepan  Dusan  Silni,  nije  bilo  pravoga  mira  u 
banovini  Macvi,  koju  je  mladi  kralj  srbski  nastojao  pridruziti  svojoj  drzavi.  Macvanski 
bani  i  kastelani  grada  Macve  morali  su  neprekidno  suzbijati  navale  srbskoga  kralja,  te 
se  vec  1335.  spominje  »kraljevskd  vojska,  koja  je  krenula  na  srbske  strane«  (exercitus 
regis,  versus  partes  Serviae  moti).  Bojevi  u  Macvi  bivali  su  sve  ze§ci,  te  je  Karlo  Robert 
god.  1338.  sam  morao  poci  s  vojskom  na  jug  preko  Save.  Mora  da  je  daleko  provalio, 
jer  22.  rujna  izdaje  povelju  »u  Kucevu  blizu  rijeke  Obnice«  (in  Kuchen  prope  fluvium 
Obona),  Na  toj  vojni  pratio  gaje  uz  ine  i  Nikola  Lendavski,  koji  je  dopanuo  rana,  »kad  je 
htio  preci  rijeku  Obnicu«  (cum  per  aquam  Abona  transire  voluisset).  Mora  da  je  tada 
bilo  zestokih  borba  na  jugu  Save  i  Dunava,  jer  je  papa  Benedikt  XII.  na  molbu  Karlovu 
17.  sijecnja  1338.  pozivao  citavu  Ugarsku  na  krizarsku  vojnu  protiv  razkolnika.  Kad  su 
iste  godine  ugarski  biskupi  tuzili  papi  kralja  Karla,  §to  je  po  svojim  kraljevskim  Ijudima 
okupirao  gradove,  varo§i  i  zamke  izpraznjene  nadbiskupije  kolocko-ba6ke,  izpriCavao  se 
je  kralj  tim,  da  je  on  to  ucinio  »na  obranu  granica  kraljevstva  Ungarije,  da  ne  bi  razkol- 
nicki  kralj  srbski  pokuSao  te  varosi  osvojiti.« 

Kat  se  oduljio  i  poslije  1339.,  te  je  macvanski  ban  Dominik  tezkom  mukom  odoli- 
jevao  srbskomu  kralju.  U  to  umre  i  kralj  Karlo  Robert  u  ViSegradu  u  54.  godini  dobi 
svoje.  On  predade  Bogu  dusu  16.  srpnja  1342.  nakon  dugotrajne  bolesti  od  nemilih 
uloga.  Vijest  o  njegovoj  smrti  raztuzi  ne  samo  podanike  njegove,  nego  i  susjedne  kne- 
zove. Poljski  kralj  Kazimir  i  moravski  markgrof  Karlo  pohitaSe  u  Stolni  Biograd,  kamo 
bi  truplo  njegovo  preneseno  iz  Visegrada,  da  se  oproste  s  njime,  prije  nego  ce  ga  u 
grobnicu  sahraniti.  Papa  Klement  VI.  u  Avignonu  i  vojvoda  austrijski  Albrecht  u  Koruskoj 
dadoSe  sluziti  sve5ane  zadu§nice  za  pokoj  duse  njegove,  Karlo  Robert  ostavi  za  sobom 
udovicu  Elizabetu  sa  tri  sina:  najstariji  Ljudevit  zasjesti  ce  prijestolje  ugarsko  i  hrvatsko, 
a  mozda  s  vremenom  i  poljsko,  srednji  sin  Andrija  boravio  u  Napulju  kao  ba§tinik 
tamo§nje  krune,  a  najmladjemu  Stjepanu  namijenio  otac  6ast  hercega  citave  Slavonije. 
Dugotrajno  vladanje  Karla  Roberta  bilo  je  sudbonosno  za  Ugarsku,  a  donekle  i.  za 
Slavoniju.  Suvremenik  njegov,  zagrebacki  kanonik  i  goricki  arcidjakon  Ivan,  prvi  spisatelj 
stare  Slavonije,  karakteri§e  u  svom  djelu  »Statuta  capituli  Zagrabiensis«  vladanje  Karla 
Roberta  ovako:  »Taj  je  kralj  od  pocetka  svoga  vladanja  kroz  mnogo  godina  podnosio 
mnogo  protivStina  od  tirana,  odmetnika  svoga  kraljevstva,  no  napokon  postao  je  jak,  te 
je  umro  u  umirenom  kraljevstvu  ostavivSi  za  sobom  tri  sina,  hercega  Ljudevita,  koji  je 
poslije  postao  kralj  te  ga  naslijedio,  hercega  Andriju,  koji  je  postao  kraljem  Sicilije,  i 
Stjepana,  hercega  Dalmacije,  Slavonije  i  Hrvatske,  koji  sada  u  svojoj  hercegovini  vlada, 
naime  godine  Gospodnje  1354. «  (Iste  rex  multas  adversitates  fuit  perpessus  a  principio 
sui  regiminis  per  annos  quamplures  a  tirannis  sui  regni  infidelibus  et  tandem  factus  fuit 
potens    et    in  regno  pacifico  vitam  finivit  relictis  filiis  tribus  .  .  .). 


I'OSIJEUNJE    CODINE    VLAKANJA    KAHLA    HOHKUTA    U    UGARSKOJ. 


69 


Karlo  Robert  bija§e  potekao  iz  znamenite  porodice  Anzuvina,  koja  je  na  podetku 
XIV.  stoljeca  kraljevala  u  6etiri  kraljevstva:  u  Francuzkoj,  gdje  joj  je  bila  kolijevka,  u 
Englezkoj,  u  Napulju,  i  napokon  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Poput  svojih  francuzkih  i  napulj- 
skih  rodjaka  bio  je  Karlo  Robert  odusevljen  za  viteztvo  i  njegove  obidaje,  prijatelj  udob- 
nijega  zivota,  sjaja,  igara  a  i  poezije,  koja  je  tada  uz  vitezki  zivot  cvala.  No  uza  to  nije 
Karlo  Robert  zatajio  svoga  porijekla  ni  tim,  §lo  je  poput  francuzkih  i  napuljskih 
viadara  hlepio  za  neograniCenom,  absolutnom  kraljevskom  vlascu,  i  sto  mu  je  interes 
njegov  i  njegove  porodice  vise  vrijedio,  nego  boljitak  povjerene  mu  drzave  i  naroda. 
Tek  je  slucaj  bio,  sto  se  je  u  onaj  mah  interes  Ugarske  donekle  podudarao  s  njegovim 
licnim  interesom,  posto  je  Ugarskoj  trebalo  mocna  viadara,  da  se  oporavi  od  posljedica 
silnih  smutnja  za  posljednja  tri  decenija  Xlll.  stoljeca. 

Prva,  veca  polovica  Karlova  vladanja  izpunjena  je  krvavim  borbama  s  dinastima  ili 
tiranima,  kako  ih  zove  Ivan,  arcidjakon  goricki.  Tek  od  god.  1326.  nastaje  mirnije  doba, 
i  tih  Sestnaest  do  sedamnaest  godina  upotrebio  je  kralj  Karlo,  da  utvrdi  svoju  vlast  i 
ugled  ne  samo  u  zemlji,  nego  i  kod  susjednih  drzava.  A  pri  torn  sluzio  se  je  viSe 
oprezom,  mudroscu  i  diplomacijom,  nego  surovom  silom.  Jedino  tako  mu  je  poslo  za 
rukom    konsolidovati    svoju    vlast,    i   osigurati    sjajnu   buducnost    svomu    sinu    Ljudevitu. 

Po  francuzkom  nadinu  obrazovani,  a  vitezkim  duhom  opojeni  kralj  umio  je  u  svojoj 
novoj   domovini    viteztvo   prenuti    na    nov    zivot,  te   vitezove    uciniti    podporom  drzave  i 


Pjenezi  Karla  Roberta, 

kovani  a  ngarskim  kornicama  po  nsora  slaTonskih  banovaca. 

1.  Lice:  Pnnoliko  poprsje  kraljevo,  s  nadpisom  :   >Moneta  regis  Kamli.t   ZaliCje:  DTostruki  kri£   na  podnoijn, 

s  dvije  okrunjene  glave,  a  gore  dva  krina  mjesto  polnmjeseca  i  zvijezde.  Sigle :  dvije  ptice. 

2.  Lice:   SIoto    K,    medju    krakovima    slova    dva    cvijeta,    s  obje  strane  po  jedna  kmas.  Nadpis :   »Moneta  regis 

Karnli    f.c    Zaliije:    Dvostrnki   krii,   gore    i   dolje    po    dva  krina,  izmedjn  ramena  krsta  dva  cvijeta 
Sigle :  dvije  kmnt. 


kraljevstva.  Priredjivao  je  vitezke  igre,  kod  kojih  je  sam  sudjelovao;  ugarsku  gospodu 
primamljivao  je  pak  tim,  §to  je  dobitnike  nagradjivao  grbovima,  koji  su  ostali  kroz  sva 
vremena  njima  i  njihovim  porodicama  kao  uspomena  na  nekadanju  pobjedu.  Jednako  je 
Karlo  u  to  ime  osnovao  redove  zlatne  ostruge  i  sv.  Jurja,  da  odlikuje  one,  koji  su  stekli 
zasluge  za  kralja  i  domovinu.  Vitezova  sv.  Jurja  (statut  od  god.  1326)  bilo  je  50,  koji 
su  se  svakoga  mjeseca  kod  kralja  sa.stajali,  >da  se  kralj  nauzije  miloga  druztva  onih, 
koji  zaSticuju  njegovo  tijelo,  te  brane  njegov  zivot  i  drzavu.*  Ovim  nacinom  umio  je 
Karlo  velika^e,  koji  su  se  nekad  njemu  svima  silama  opirali,  okupiti  na  svom  sjajnom 
dvoru,  te  ih  uciniti  svojim  najvjernijim  sluzbenicima.  No  bilo  je  i  drugih  nadina,  po 
kojima  je  kralj  k  sebi  pritegao  visoko  i  nizko  plemstvo.  U  jednu  je  ruku  vrlo  rado 
mijenjao  visoke  drzavne  castnike,  pace  je  i  koji  put  revne  i  zasluzne  muzeve  odpuStao 
iz  slu2be  bez  ikakva  povoda,  samo  da  pokaze,  kako  je  ba§  sve  zavisno  od  njegove 
milosti;  u  drugu  raku  opel  podjeljivao  bi  osobito  zasluznim  i  pouzdanim  muzevima  sve 
protiv  postojedih  zakona  vi§e  sluzba,  pa6e  po  dvije,  tri  i  ietiri  zupanije  za  upravu.  Osobito 
je  u  torn  pogledu  odlikovao  slavonskoga  bana  Mikca  Mihaljevida  od  plemena    AkuSeva; 


KARLO    ROBERT. 
70 

I 

taj  je  ne  samo  kroz  18  godina  neprekidno  (1325. — 1342  )  vrsio  6ast  bana  citave  Slavo- 
nije,  nego  je  podjedno  bio  zupan  cetiriju  zupanija:  saroSke,  zemplinske,  §opronske  i 
simezke.  Jednako  je  kralj  mitio  knezove  Gorjanske,  koji  su  redom  bili  bani  Macve,  a 
uza  to  su  drzali  po  Setiri  zupanije:  srijemsku,  vukovsku,  baranjsku  i  bodrozku.  Dok  je 
ovako  kralj  neke  osobito  odane  muzeve  i  porodice  podizao  i  mod  im  Sirio,  nastojao  je 
nasuprot  posve  skuciti  najmocnije  i  najstarije  knezevske  porodice  Take  je  u  Hrvatskoj 
ponizio  i  oslabio  Bribirske  knezove  i  Babonice,  ali  je  postigao  jedino,  da  su  se  mnoge 
takove  porodice  posve  od  njega  odvratile.  U  citavoj  Hrvatskoj  ostadose  mu  vjerni  i 
odani  jedini  knezovi  Frankapani,  pak  i  oni  samo  zato,  da  se  uz  njega  lakse  izvinu  izpod 
vrhovne  vlasti  mletadke. 

Ovako  bija§e  Karlo  najprije  silom,  a  onda  milom  skucio  veliko  i  malo  plemstvo  u 
Ugarskoj  i  Slavoniji.  Gradjanstvo  je  predobio  tim,  sto  je  gradjanskim  obcinama  potvr- 
djivao  stara  privilegija  i  obsipavao  ih  novima,  te  pomagao  dizati  obrt  i  trgovinu.  Tako 
se  je  u  gradovima  mnozilo  i  obogacivalo  pudanstvo,  koje  je  odludno  stajalo  uz  kralja; 
k  tomu  je  Karlo  poljepsavao  gradove,  podizuci  u  njima  palade  i  crkve.  U  Zagrebu  i 
Temisvaru  sagradio  je  kraljevsku  palacu,  a  u  drugim  podigao  je  i  pregradjivao  veliCan- 
stvene  crkve,  kao  primjerice  u  KoSicama.  I  s  papama,  koji  su  mu  ba§  najviSe  po- 
mogli  do  prijestolja,  i  koji  su  po  zahtjevu  njegovih  francuzkih  rodjaka  stolovali  u  Avignonu, 
pogadjao  se  je  dobro,  ali  na  Stetu  ugarske  crkve  i  njezinih  sloboStina.  Pape  su  i  mogli 
raditi  njemu  u  prilog,  kad  je  mirno  gledao,  kako  su  oni  od  ugarskih  i  hrvatskih  biskupa 
trazili  velike  svote  za  potvrdu,  nadalje  desetinu  od  svih  samostana  i  bogatijih  crkvenih 
sluzba  za  rat  s  nevjernicima,  napokon  i  annate  (jednogodisnji  dohodak  od  izpraznjenih 
crkvenih  sluzba),  i  kako  su  ne  pazeci  na  prava  kraljeva  po  svojoj  volji  i  namisli  redom 
imenovali  biskupe  za  izpraznjene  stolice,  pace  popunjavali  i  kanonidka  mjesta.  Kralj  je 
sve  to  mirno  gledao,  po§to  bi  njemu  opetovano,  a  1332.  za  vise  godina  ustupljena  citava 
trecina  svih  tih  dohodaka  za  rat  na  razkolnike  i  krivovjerce.  Kralj  se  je  tako  slozio  s  pa- 
pama, da  oglobi  biskupe  i  svecenstvo  svoje.  Veliko  nezadovoljstvo  preote  mah,  kad  je 
Karlo  od  biskupa  stao  traziti  jos  neku  novu  vrst  dace,  naime  toboz  kao  dar  na  novo 
Ijeto  od  svakoga  nadbiskupa  po  200  maraka,  a  od  svakoga  biskupa  po  50;  kad  je  na- 
dalje pridrzavao  za  se  blago  pokojnih  biskupa  i  zatezao  popunjenjem  izpraznjenih  stolica, 
samo  da  za  to  vrijeme  pobira  dohodke  crkvene.  Postupak  kralja  Karla  ogorci  tako 
biskupe,  da  su  oni  god.  1338.  predali  tajnu  tuzbu  na  papu,  u  kojoj  su  uz  ino  bijedili  kralja, 
da  ih  sili  na  ratnu  sluzbu,  da  ih  poziva  pred  svjetovne  sudove.  Tuzbu  svoju  obnoviSe 
god.  1339.;  no  papa  Benedikt  XII.  tek  je  s  nekoliko  blagih,  opreznih  rijeci  pozvao  Karla 
na  opravdanje. 

Potisnuv  ovako  i  plemstvo  i  svecenstvo  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  ukide  Karlo  takodjer 
i  sabore  u  obima  zemljama  (vetitos  esse  generales  ordinum  conventus,  in  quibus  regni 
status  temperabatur).  Nema  barem  spomena  saboru  u  Ugarskoj  u  drugoj  polovici  nje- 
gova  vladanja,  a  ni  u  Slavoniji  za  banovanja  bana  Mikca.  Mjesto  sabora  okupio  bi  kralj 
kad  i  kad  najpouzdanije  svjetovne  i  duhovne  velika§e  i  odabrane  plemice  oko  sebe,  da 
s  njima  budi  razpravlja  o  zakonima,  budi  da  sudi  sud.  No  kako  je  taki  sud  sudio,  naj- 
bolje  se  razabira  po  tom,  kako  je  ugadjao  kraljevoj  osveti,  osudivsi  i  najneduznije  rodjake 
Felicijana  Zahe.  Jasan  znak  kraljeva  absolutizma  odaje  i  zakljucna  formula  nekih  nje- 
govih naredaba:  »Ako  ti  je  stalo  do  na§e  milosti,  ne  ce§  drugCije  uraditi.* 

Absolutisticki  kralj  Karlo  radio  je  podjedno  svom  snagom,  da  preporodi  povjerenu 
si  drzavu  u  svakom  pogledu  On  podize  ratnu  i  poreznu  snagu  svojega  kraljevstva, 
uredi   nov6arstvo,   upravu    i    sudstvo,    pri    6em    mu   je  bila  uzorom  francuzka  kraljevina. 

Stara  podloga  vojnoga  sustava  u  Ugarskoj,  po  kojoj  su  sluzbenici  (podanici,  iobba- 
giones)  zupanijskih  gradova  vrSili  ratnu  sluzbu,  bija§e  jako  uzdrmana;  podanici  zupanijskih 
gradova  postadose  ili  poveljeni  plemici  ili  nevoljni  kmetovi  velikaSa.  Da  bi  nadomjestio 


I'OSIJKKNJK    TiODINK    VI.AItANJA     KAF<LA     RUIlEHTA    U    UGAH.SKOJ  ,. 

7* 

zupanijsku  vojsku,  koje  je  sada  bilo  vrlo  malo,  podupirao  je  kralj  u  jednu  ruku  razvitak 
viteztva,  a  u  drugu  je  na  osnovu  feudalizma  uvodio  banderijalni  sustav  (bandiera  =  talij. 
zastava,  stijeg).  Banderij  sastojaSe  od  500  Ijudi,  a  manji  odjeli  sastojahu  od  polovice, 
cetvrtine  i  osmine  njegove.  Po  torn  biSe  svjetovni  i  duhovni  velika^i  primorani,  da  prema 
velicini  svojili  posjedovanja  i  prema  broju  svojih  imanja  dadu  kralju  odredjen  broj  oru- 
zanih  Ijudi  za  rat.  Kako  je  Karlo  Robert  zivo  zudio,  da  stvori  sto  brojniju,  izvjezbaniju, 
ratoborniju  vojsku,  podjeljivao  je  svojim  vjernim  bogate  posjede  i  unosne  sluzbe,  da  im 
take  omoguci  opremiti  §to  viSe  banderija,  koji  ce  vrSiti  ratnu  sluzbu  takodjer  izvan 
zemlje.  Nadalje  ustanovi  jo§,  da  svaki  velikas,  koji  mu  dade  50  Ijudi,  smije  tu  svoju  detu 
sam  pod  svojom  zastavom  voditi  u  rat.  Tko  je  dakle  imao  svoju  vlastitu  zastavu  i  svoj 
grb,  ratovao  je  za  pravo  pod  kraljevom  zastavom;  zvao  se  je  zastavnik,  te  se  je  po- 
slije  ubrajao  u  vi§i  ra^red  drzavnih  baruna;  tko  je  manje  oruzanih  Ijudi  doveo  ill  posve 
sam  u  tabor  doSao,  vojevao  je  pod  zastavom  zupanijskom.  Pojedinim  privilegovanim 
druzinama  bi  dopusteno,  da  se  od  ratne  duznosti  odkupe  novcem,  koje  je  onda  kralj 
upotrebio  za  uzdrzavanje  placenika. 

Ovim  uredbama  ne  samo  da  je  kralj  podigao  broj  vojske,  nego  ju  je  takodjer 
uc^inio  spretnijom  za  ratovanje.  Osobitu  paznju  svratio  je  nadalje  na  financijalno  stanje. 
On  unapredi  kopanje  zlatnih  i  srebrenih  ruda,  te  dade  kovati  dobre  pjeneze;  on  je  prvi 
od  ugarskih  kralja  dao  kovati  zlatne  pjeneze  po  primjeru  grada  Firence  (odatle  je  i  novae 
dobio  ime  florin  =  forinta).  Napokon  uvede  on  god.  1323  za  Ugarsku  i  neku  zemlja- 
rinu,  po  kojoj  se  je  od  svakoga  zemljista  moralo  placati  18  dinara  (po  nasem  novcu 
1  forint  i  20  novc).  Dekretom  od  2.  veljace  1342.  ustanovi  poslije,  da  se  taj  porez  od 
18  dinara  placa  od  svakih  kucnih  vrata  (lat.  porta),  kroz  koja  su  mogla  proci  kola,  na- 
tovarena  sijenom  ill  zetvom.  Podjedno  uvede  za  citavu  Ugarsku  jednako  vrijedne  pjeneze, 
zabraniv  rabiti  sve  stare  i  tudje. 

Karlo  Robert  preustroji  takodjer  sudstvo  po  francuzkom  uzoru.  Uz  ino  zavede  i 
zupanijske  sudove,  zatim  dozvoii,  da  podanik  vlastelinski  smije  prizvati  od  suda  svoga 
gospodara  na  kraljevsku  kuriju.  Zupanije  bise  radi  lakse  uprave  i  sudjenja  razdijeljene 
prema  velid:ini  svojoj  na  vi§e  ili  manje  kotara  ili  stolova  (processus),  najobicnije  na  fietiri, 
a  u  svakom  je  bio  po  jedan  stolni  sudac  (iudex  nobilium)  i  vise  stalnih  priseznika 
(iurassores,  iurati  assessores).  Pri  sudbenom  postupku  ukide  dokaz  vatrom  i  vodom,  ali 
zadrza  dvoboj,  koji  je  ugadjao  tadanjem  vitezkom  duhu. 

Svojim  reformama  bijaSe  Karlo  ucinio  Ugarsku  jakom  i  bogatom.  Obilatim  sred- 
stvima,  koja  su  pritjecala  u  kraljevsku  blagajnu,  uzdrzavao  je  sjajan  dvor,  gradio  veli- 
canstvene  palace  i  crkve,  uzdrzavao  §kole  i  duhovne  zavode,  a  napokon  je  i  mitio  strane 
vladare  i  velikaSe,  da  ih  stece  za  prijatelje  i  privrzenike.  Uza  sve  to  skupio  je  ogromno 
blago,  od  kojega  je  udovica  njegova  Elizabeta  god.  1343.  sobom  ponijela  21000  ma- 
raka  zlata  i  27  000  maraka  srebra,  do  2'!^  milijuna  forinti,  kad  je  posla  u  Rim  i  Napulj, 
da  radi  u  prilog  svojemu  mladjemu  sinu  Andriji. 


-»^^*^ 


II. 


LJUDEVIT  I.  VELIKI. 

(1342.— 1382.). 

Prro  Trijeme  vladanja.  —  Provala  bana  Nikole  Banida  a  Hrratskn  god.  1 344.  —  Vojna  kraija  Ljndevita  n 
Hrvatskoj  (1345. )•  —  Borbe  radi  Zadra  (1345 — 1346.).  —  Prva  vojna  kraija  Ljudevita  u  Napaljn  (1347.  do 
1348.).  —  Kralj  Ljndevit  dobio  OstrOvicu  (1347)  i  utanacio  primirje  s  MIetcima  (1348.).  —  Lruga  vojna  u 
Napnlja  (1350.).  —  Hrvatski  herceg  Stjepan  (1349 — 1354.).  '  bani :  Pavao  Ugal  (1350.),  Stjepan  Lackovid 
(1351.  i  1352.),  i  NikoU  Banid  od  Lendave  (1353.  — 1356).  —  Vladanje  kraija  Ljndevita  u  Ugarskoj,  odnosi 
prema  Bosni  i  Srbiji.  (1351.— 1356.).  —  Rat  s  MIetcima  za  Dalmaciju  (1356. —  1358.).  —  Mir  u  Zadia 
18.  veljade  1358.  Dnbrovnik  se  sklonio  pod  zakrilje  ugarskohrvatskoga  Vralja.  —  Borbe  sa  Srbijom,  Bojnom  ' 
Bugarskom  (1358 — 1370.).  —  Turci  ili  Osmanlije  do  boja  kod  Crnomena  (2O.  rujna  1371.)  —  Hrvatsko 
kraljevstvo  do  hercega  Karla  Dradkoga  (1359.— 1369).  —  Ljudevit  zavladao  Poljskom  (17.  studenoga  1370.). — 
Ljadevit  prema  zapadnoj  Evropi,  narodito  prema  Italiji  (1356.  — 1378.).  —  Ban  Stjepan  Tvrtko  proglasio  se 
kraljem  bosanskim  i  srbskim  (1377.).  —  Rat  s  MIetcima  (1378  — 1381.).  i  mir  u  Turinu  (8.  kolovoza  1381.).  — 
Karlo  Dradki  u  Napulja  (1380.  -  1382.).  —  Hrvalska  u  posljednjoj  detvrti  Ljadevitova  kraljevanja  (1372. — 1382.). 

—  Smrt  kraija  Ljadevita  (11.  rujna  13S2.). 


Oroamsn^t  s  rake  sv    Simuna  u  Zatlra. 


LJUDEVIT  I.  VELIKI 


(1343.— 1382.). 


rvo  vrijeme  vladanja.  Sesti  dan  iza  smrti  Karla  Roberta,  a  drugi 

y    iza  pokopa  njegova,  dne  21    srpnja  vjencan  bi  u    Stolnom  Biogradu 

za    kralja    najstariji    sin    njegov    Ljudevit,   koji  ne  bijaSe  jos  prevalio 

sedamnaeste    godine.   Krunisanju   prisustvonaSe    ujak   njegov,  poljski 

kralj  Kazimir,  zatim  moravski  markgrof  i  ce§ki  nasljednik  prijestolja, 

po  imenu  Karlo,  kojega  je  kci  Margareta  vec  odprije  bila  zarucena  s  mladim 

kraljem    Ljudevitom.    No   Ljudevit    kao   da    nije    volio  svoje  zarucnice,  jer  je 

malo  dana  iza  krunisanja,  dne  3.  kolovoza  utanadio  s  njezinim  otcem  ugovor, 

kojim  bi  radi  mladosti  njegove  i  zarucnice  mu  odgodjeno  vjendanje  na  detiri 

godine.  Medjutim  se  vec  god.  1345.  spominje  Margareta  kao  supruga  Ljude- 

vitova,    po    tern    sudimo,    da    se   je    Ljudevit    njom    ozenio    i    prije    ustanov- 

Ijenoga  roka. 

Mladi  kralj  Ljudevit  bijase  namah  nakon  krunisanja  zajedno  s  najviSim 
dvorskim  castnicima  i  drzavnim  dostojanstvenicima  posao  u  Veliki  Varadin 
na  grob  svetoga  Ladislava,  svoga  zaStitnika,  pak  se  zavjetovao,  da  6e  poci 
njegovim  stopama.  Medjutim  je  Ljudevit  udario  stazom,  utrtom  otcem  svojim, 
snujuci  kroz  dugo  vladanje  svoje  poglavito  o  tom,  kako  da  pro§iri  vladanje 
svoje  i  podigne  sjaj  porodice  Anzuvina.  Njegova  politika  bijase  skroz  dina- 
sti6ka,  kao  i  otca  mu  Karla;  no  dok  se  je  otac  njegov  nakon  gorkih  izkustva  za  mladjih 
dana  svojih  sluzio  naro^ito  diplomatiikim  sredstvima:  to  je  vitezki  i  ratoborni  Ljudevit, 
rodjen  i  odgojen    za  srecnih    i    sjajnih   dana   otievih,   madem    u   ruci   §irio  vlast  i  slavu 


76 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


svoju  i  svoga  roda.  I  premda  nije  bio  dosljedan  ni  uztrajan,  ipak  mu  je  po§lo  za  rukom, 
te  je  svojoj  drzavi  pribavio  obseg  i  znamenitost,  kako  je  nije  imala  nikad  prije  ni  poslije 
njega.  A  bio  je  jos  srecan  i  po  torn,  §to  je  za  zivota  nasao  zivotopisca,  svoga  tajnoga 
pisara  Ivana  (Joannes  archidiaconus  de  Kikullew),  koji  je  u  55  poglavlja  nacrtao  njegov 
rad  i  djelovanje,  te  je  taj  spis  poslije  Ivan  TurCanski  uvrstio  u  svoju  ugarsku  kroniku. 
Desna  ruka  mladomu  kralju  od  prvoga  6asa  i  gotovo  do  smrti  njegove  bila  je 
njegova  mati  Elizabeta,  sestra  poljskoga  kralja  Kazimira.  Elizabeta  bila  je  vlastohlepna 
zena,  ali  podjedno  umna  i  odluina,  te  je  u  mnogim  prigodama  bila  najodanija  savjet- 
nica  i  pomocnica  svoga  sina.  U  Slavoniji  je  mladomu  kralju  bio  najja6om  podporom 
stari  i  izkusni  ban  Mikac  Mihaljevic  od  plemena  AkuSeva,  koji  bijaSe  zajedno  sa  svojim 
brojnim  sinovima  stekao  ogromnih  zasluga  za  Karla  Roberta  i  njegovo  vladanje  Sluzeci 
svoga  kralja  kroz  dugi  niz  godina,  kako  ni  jedan  ban  prije  njega,  bijase  stekao  tolik 
ugled  i  vlast  u  banovini  6itave  Slavonije,  da  je  Karlo  gotovo  sasvim  njemu  prepustio 
vladanje  na  jugu  Drave.  I  premda  je  Karlo  Robert  imao  tri  sina,  nije  ipak  nijednoga 
slao  za  hercega  u  Slavoniju,  jer  je  tako  bio  zadovoljan  banovanjem  izkalanoga  i  oda- 
noga  Mikca. 

I  mladi  kralj  Ljudevit  povjerio  se  posve  banu  Mikcu,  te  nije  poslao  svoga  najmla- 
djega  brata  Stjepana  za  hercega  u  Slavoniju,  premda  mu  je  otac  tu  6ast  namijenio.  Lju- 
devit pace  pouzdavaSe  se  u  bana  Mikca  i  u  onim  poslovima,  koji  se  ticahu  same  Ugarske, 
gdje  je  ban  imao  prostranih  imanja,  narocito  u  zemplinskoj  i  saroskoj  zupaniji.  Vec 
23.  rujna  1342.  dozvoli  kralj  Ljudevit  banu  Mikcu  i  njegovim  sinovima  Stjepanu,  Akusu, 
Ladislavu,  Lorandu  i  Nikoli,  od  kojih  su  prva  tri  bill  vitezovi  na  kraljevskom  dvoru 
(aule  nostre  militibus),  da  u  §aro§koj  zupaniji  usred  svojih  posjedovanja  podignu  na 
nekom  brdu  veliki  grad  s  tvrdim  zidovima  i  obkopima,  da  bude  branikom  ne  samo 
njihovih  imanja,  nego  da  podjedno  Stiti  ugarsku  medju  prema  poljskim  i  ruskim  zem- 
Ijama  (pro  maiori  et  cerciori  tuicione  ac  defensione  confiniorum  regni  nostri  circa  con- 
finia  regnorum  Polonie  et  Ruthenie  constitutorum).  Jos  iste  godine,  dne  14.  prosinca 
pisa  kralj  Ljudevit  iz  ViSegrada  pismo  »vjernomu  svomu,  velemoznomu  muzu  Mikcu, 
banu  citave  Slavonije*,  kojim  mu  nalozi,  da  oslobodi  zagrebacku  crkvu  od  davanja  vina, 
zita  i  dinara  od  grada  Medvedgrada,  sto  je  sve  doslije  ban  Mikac  primao. 

Velik  gubitak  za  kralja  Ljudevita  bijaSe,  §to  je  negdje  u  prvoj  polovici  (poslije 
23.  ozujka)  slijedece  godine  1343.  stari  ban  Mikac  umro.  Da  bar  nekako  nadoknadi  taj 
gubitak,  imenova  kralj  za  bana  Citave  Slavonije  vjernoga  i  zasluznoga  Nikolu  Banica, 
gospodara  grada  Doljne  Lendave  u  zalajskoj  zupaniji.  Taj  Nikola  Banic  (magj.  Banffy) 
bija§e  sin  nekadanjega  bana  slavonskoga  Stjepana,  a  unuk  velikoga  Haholda  (Hoholth), 
pradjeda  znamenite  poslije  porodice  Banica  ili  Banovica  od  Dolnje  Lendave  i  Virovitice. 
Ved  otac  Nikolin,  ban  Stjepan  (1278.),  po  kojemu  se  potomci  njegovi  prozvaSe  Banici, 
bija§e  si  stekao  velikih  zasluga  za  porodicu  Anzuvina,  zaSto  mu  je  i  Ivan  Gisingovac 
oteo  njegov  grad  Lendavu.  Saim  Nikola  bijase  vec  od  rane  mladosti  na  dvoru  Karla 
Roberta  (regiae  aulae  iuvenis),  te  je  u  svim  prigodama  revno  sluzio  svoga  kralja,  tako 
da  mu  je  ovaj  nakon  pada  Gisingovaca  povratio  god.  1323.  njegov  djedovski  grad  Len- 
davu, i  podjedno  ga  imenovao  zupanom  zalajskim.  Sad  je  Nikola  Banic  jos  gorljivije  po-^ 
magao  svoga  kralja,  narocito  u  ratu  sa  Srbima  u  banovini  MaSvi,  gdje  bijase  dopanuo 
i  rana  prigodom  prelaza  preko  rijeke  Obnice.  Najvi§e  poradi  tih  velikih  zasluga  darovao 
mu  je  sam  kralj  Ljudevit  jos  23.  ozujka  1343.  drugi  grad  (Nempty)  uz  rijeku  Krku  u 
zalajskoj  zupaniji,  a  sada  mu  je  nakon  smrti  bana  Mikca  povjerio  upravu  citave  Slavonije. 
Novi  ban  Nikola  Banic,  kojega  su  od  svih  hrvatskih  knezova  priznavali  jedini  Fran- 
kapani,  vr§io  je  svoju  vlast  ved  u  srpnju  1343.  Prva  mu  je  briga  bila,  da  uredi  flnanci- 
jalne  prilike  u  Slavoniji  i  u  onom  neznatnom  dijelu  Hrvatske,  koji  se  je  tada  pokoravao 
kralju  Ljudevitu.    Tu  bija§e  najprije  urediti  tridesetinu    (tricesima,  harmica),   koju  je  po- 


PRVO    VRIJEMK    VLADANJA 


77 


birala  kraljica  Elizabeta.  Tridesetinu  placali  su  samo  strani  trgovci  zlatnim  ill  srebrenim 
novcem  od  zivotinja  i  robe,  koju  su  iz  tudjine,  kao  iz  Italije  i  Njemadke,  u  Slavoniju 
dovazali.  Glavna  tridesetnica  bila  je  Gradec  kod  Zagreba;  povrh  toga  pobirala  se  je  tri- 
desetina  izpod  Susjedgrada  (od  robe  iz  Njemadke)  i  u  ModruSama  (od  robe  prekomorske). 
AH  po^to  su  u  potonje  vrijeme  stall  traziti  trideselinu  i  od  domacih  trgovaca,  kao  takodjer 


Ljudevit  I.  Veliki. 

Po  tlici  Ivana  Matejka. 


za  robu,  koja  se  je  iz  Slavonije  izvazala,  pace  i  od  gotovih  novaca,  naro6ito  od  florina, 
potuzise  se  kraljici  Elizabeti  gradjani  zagrebadki,  koji  su  poradi  te  novotarije  najvise 
stradali.  Kraljica  nalozi  banu  Nikoli,  da  stvar  izvidi  i  onda  odredi,  §to  bude  pravo.  Ban 
pozove  2.  srpnja  iz  Modrusa  kaptol  zagrebadki  i  kneza  Dujma  Frankapana,  da  mu  izlo2e, 
kako  i  od  dega  se  je  doslije  tridesetina  pla<5ala.  Kad  mu  ti  odgovoriSe,  sazove  on  sabor 


78 


rJUDEVlT    I.    VELIKI. 


citave  Slavonije  u  Krizevce,  pak  ondje  u  nazocnosti  velikasa  i  plemica  ustanovi  8.  kolo- 
voza,  da  se  odsad  pobira  tridesetina  kao  nekad  samo  od  one  robe,  koja  se  iz  Njemacke 
ili  Italije  uvaza  u  Slavoniju.  Bit  ce,  da  se  je  na  torn  saboru  vijedalo  i  o  drugim  poslo- 
vima,  ali  to  nije  zabiljezeno. 

Uredjujuci  prilike  Slavonije  naiSao  ban  Nikola  na  odpor  Tako  mu  se  uzprotiviSe 
sinovi  pokojnoga  bana  Mikca,  koji  mu  ne  htjedo§e  predati  nekih  posjedovanja  iza  svoga 
otca,  pa6e  ni  ono,  sto  je  pokojnik  uzivao  kao  ban.  Najvise  mu  se  odupirahu  ba§ 
braca  Stjcpan  i  Akus,  koji  bijahu  vitezovi  na  kraljevskom  dvoru.  Opreke  se  tako  izostrise, 
da  je  napokon  kralj  zapovjedio  palatinu  Nikoli  i  magistru  svojih  tavernika,  da  pruce  se 
stranke  izmire.  Dne  18.  veljaSe  1344.  utana6ena  bi  u  ViSegradu  nagoda.  Sinovima  Mik- 
6evim  ostadose  neki  posjedi,  kao  Hothkow  i  Gjurgjevac  (Scenthgyurgh)  u  krizevadkoj 
zupaniji,  koje  bijase  otac  njihov  primio  u  ime  odstete  za  banovStinu  i  kunovinu,  zatim 
Rakovec  (Rakonuk),  koji  mu  bijase  sudom  dopitan;  nasuprot  ustupiSe  oni  banu  Nikoli 
svoju  palacu  na  Gradcu  kraj  Zagreba,  koja  stajase  tik  do  kraljeve  palace,  i  kojoj  je 
pripadao  vinograd  s  ribnjakom.  Ta  je  palaCa  bila  dodu§e  porodiCna  svojina  Mikcevih 
sinova;  ali  posto  su  primili  posjede,  sto  ih  bijaSe  otac  njihov  stekao  kao  ban,  ustupise 
ju  ipak  novomu  banu  i  njegovim  potomcima  Jedva  se  je  smirila  ta  razmirica,  sukobi  se 
ban  Nikola  sa  zagrebackim  biskupom  Jakovom  od  Placencije,  jer  je  njegovoj  Laskoj 
ulici  (in  vico  Latinorum)  u  Zagrebu  nametnuo  neki  novi  namet,  koji  se  je  pobirao  kod 
crkve  sv.  Antuna.  Biskup  medjutim  potuzi  se  kralju,  koji  posebnim  pismom  zapovjedi 
banu,  da  ukine  nepravedni  namet.  Ban  Nikola  na  to  poveljom  od  13.  travnja  1344., 
izdanom  u  Zagrebu,  zadovolji  kraljevu  nalogu,  opravdavajuci  se,  da  je  kao  nevjeza  bio 
od  drugih  na  to  napucen,  te  mu  se  je  cinilo,  da  radi  pravo.  U  toj  izpravi  spominje  ban 
izrijekom,  da  je  bansku  cast  primio  »po  milosti  najuzvisenijega  vladara  gospodina  Lju- 
devita«  (cum  nos  ex  gracia  excellentissimi  principis  domini  Ludovici  .  .  .  dignitatem  ba- 
natus  fuissemus  adepti),  i  da  je  po  narocitoj  zapovijedi  svoga  kralja  revno  nastojao,  da 
svakoga,  a  narocito  svetu  majku  crkvu  uzdrzi  u  njezinim  pravima. 

Uredivsi  financijalne  prilike  pregnuo  ban  Nikola,  da  uvede  red  i  u  novcarstvu 
Slavonije.  No  u  to  mu  najednom  stize  poziv  od  kralja,  da  skupi  vojsku  i  da  provali 
s  njom  u  Hrvatsku,  ne  bi  li  pokorio  knezove  Nelipice,  Kurjakovice  i  Bribirce.  Kralju 
naime  Ljudevitu  bijaSe  1343.  poslo  za  rukom,  te  je  svladao  ustanak  nezadovoljnih  Sasa 
u  Erdelju.  Kad  je  zatim  s  vojskom  svojom  htio  provaliti  u  susjednu  Vlasku,  da  osveti 
ncdacu  svoga  otca  od  god.  1330.,  osvanu  najednom  pred  njim  vlaski  vojvoda  Aleksandar, 
nasljednik  i  mozda  sin  Bazaradov,  pak  prinesav  mu  darove  prisegne  mu  zakletvu  vjer- 
nosti  i  obeca.  da  ce  odsad  priznavati  vrhovnu  vlast  ugarskoga  kralja.  Obodren  tim 
srecnim  uspjehom  rijeSi  se  Ljudevit  pokoriti  sada  i  hrvatske  knezove,  te  povratiti  hrvatsku 
kraljevinu    opet    svomu    vladanju.    Cinilo    se,  da  je    za  to    odabrao    najzgodnije   vrijeme. 

(Provala  bana  Nikole  u  Hrvatsku  god.  1344.)  Mir  izmedju  kneza  NeHpica 
i  grada  Sibenika  nije  dugo  trajao.  Bas  u  ono  vrijeme,  kad  se  je  zgodila  promjena 
na  ugarskom  prijestolju,  uzbjesnio  je  rat  ponovno,  te  je  Sibenik  osobito  stradao  od  Ne- 
lipiceva  sinovca  Konstantina  (Kostadina),  gospodara  nedobitnoga  grada  Klju^a.  Uz  Sibenik 
i  Mletcane  pristali  su  i  opet  Bribirski  knezovi,  pace  isti  surjaci  Nelipicevi,  knezovi  Kurja- 
kovici  u  Krbavi. 

Na  pocetku  god.  1343.  bio  je  knez  Nelipic  na  vrhuncu  svoje  moci.  Podlegli  mu 
svi  knezovi  hrvatski,  a  Strepili  pred  njim  mleta6ki  gradovi  u  Dalmaciji.  Surjak  njegov 
Gregorije  Kurjakovic  nije  vise  mogao  podnijeti  sile  njegove,  pak  je  po§ao  u  Ugarsku  i 
ondje  primio  sluzbu  u  kraljice  majke  Elizabete.  Bribirski  knezovi  opet  povjerili  se  posve 
Mletcima,  pak  zajedno  s  njima  radili,  da  odole  svemocnomu  Nelipicu.  Jo§  u  rujnu  1342., 
kad  je  knez  Konstantin  od  Kljufia  prijetio  Sibeniku,  preporucivala  je  mletacka  obcina  taj 
grad  knezovima  Pavlu  II.  i  Mladinu    III.,  uzdajuci   se  u  njihovu  moc  (de  eorum  potentia 


PROVALA    BANA    NIKOLE    I!    IHWATSKU. 


79 


I 


plene  confidimus).  A  da  ih  nagradi  za  pruzenu  pomoc,  imenova  mietacka  obcina 
23  travnja  1343.  kneza  Pavla  od  Ostrovice  (po  drugi  put),  kao  i  njegove  sinovce  Mla- 
dina  IH.  i  Pavla  III  svojim  gradjanima.  Upravo  u  to  vrijemc  nudio  je  takodjer  knez 
Mladin  III.  Mlelcima,  da  od  njega  kupe  njegov  grad  Skradin  s  kotarom,  jer  bi  mogao 
dopanuti  tudjih  ruku,  mozda  takovih,  koje  ne  bi  bile  prijateljske  Mletcima. 

Premoc  kneza  Nelipica  napokon  do  skrajnosti  dodija  mletackoj  obcini.  S  toga  se 
ona  rijeSi  pokrenuti  velik,  otvoren  rat  na  njega,  te  ga  smrviti.  Prikupit  ce  u  svoje  kulo 
sve  hrvatske  knezove,  pace  i  bosanskoga  bana  Stjepana  Kotromanica,  a  mozda  i  srb- 
skoga  kralja.  UtanaCit  ce  sa  svima  ovima  velik  savez  na  zator  kneza  Nelipica,  a  mozda 
i  na  zajednicku  obranu  od  kralja  Ljudevita,  ako  bi  se  kada  sjetio  dalmatinskih  gradova. 
LJ  srpnju  1343.  mletaCki  su  providuri  einili  sve  pripreme  za  rat  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj, 
pace  i  Andrija  Morosini  izabran  bi  vojvodom  vojske,  koja  ce  ratovati.  Tih  ozbiljnih  i 
odlucnih  priprava  preplasio  se  napokon  knez  Nelipic,  pak  u  kolovozu  1343.  sam  ponudio 
mir.  Mletci  jedva  to  docekaSe,  pak  nakon  dogovora  tijekom  mjeseca  rujna  utanacen  bi 
mir  4    listopada    1343. 


s)"i^' 


Pkcat  bana  Nikole  Banica  od  Lendavr 

(•343.— '346-  i  1353-  US^). 

Pedat  snimljen  s  povelje  banove  od  2J.  rvijna  1345  ,  koje  se  izvornik  {uva  u  kr.  driavnom  arkiva  n  Bndim- 
peJti.  Na  pedatu  prikazana  ie  bikovlja  glava  ;  medju  rogovima  bio  je  smjeSten  valjda  krii  Nadpis: 
»(S.   Nicojlai  bani  tociua  Sclavonie* 


Toga  dana  sastadose  se  zastupnici  prucih  se  stranaka  kod  Slap  a  rijeke  Krke 
blizu  Skradina,  da  ulvrde  mir.  Dosao  amo  s  jedne  strane  sam  knez  Nelipic,  a  s  druge 
mletadki  providuri  Nikola  Prioli  i  Nikola  Pisani.  S  njima  doslo  i  mnogo  odliCne  gospode 
kao  svjedoci  mira;  bili  to  kninski  biskup  Nikola,  knez  Budislav  Ugrinic  od  plemena 
Subic,  Dmine  Ludovic,  Angelus  Amicus,  Sibenski  biljeznik,  Kazota  Kazotic  Trogiranin  i 
Ivan  Egidije  Spljecanin.  Uslovi  utanadenoga  mira  bijahu  ovi.  Nelipic  obecaje  u  ime  svoje 
i  svoga  sinovca,  da  ne  ce  vi§e  napastovati  Sibenika  ni  drugih  mleta^kih  podanika  u  Dal- 
maciji, pod  prijetnjom,  da  ce  izgubiti  onu  jamdevinu,  koju  ce  u  tu  svrhu  poloziti.  Siben- 
6ani  i  drugi  mletadki  podanici  mogu  slobodno  trgovati  po  Nelipidevim  i  Konstantinovim 
oblastima,  a  ne  ce  placati  nikoje  druge  dace  osim  one,  koju  su  davali  prije  rata.  Ako  bi 
kad  Nelipid  i  Konstantin  napastovali  Sibencane  ili  druge  mletaike  podanike,  morat  6e 
se  opravdati  pred  knezom  onoga  grada,  koji  je  napadnut,  pak  ako  bi  bio  kriv,  morat  6c 


8o 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


Stetu  nadoknaditi.  Nelipic  moze  proti  osudi  prizvati  na  mletacko  vijece  i  ako  ga  ovo 
rije§i  krivnje,  platit  ce  troskove  priziva  ona  stranka,  koja  ga  je  tuzila;  inaCe  ce  on  na- 
miriti  Stetu  i  trosak.  U  mir  se  uklju6uju  Bribirski  knezovi  i  Gregorije  Kurjakovic.  Nelipic 
i  sinovac  njegov  ne  smiju  dirati  u  njiiiova  posjedovanja  pod  prijetnjom  globe,  koja  je 
ustanovljena  za  napastovanje  mleta^kih  podanika;  no  i  bribirski  knezovi  kao  i  Kurjako- 
vici  moraju  poloziti  jamdevinu  poput  Nelipica,  jer  ce  se  inace  smatrati,  da  nijesu  ukljuceni 
u  mir.  Kao  odstetu  za  §tete,  nanesene  Sibeniku,  mora  Nelipic  platiti  13.000  libara  u 
gotovu  ili  u  stoki,  koja  bi  toliko  vrijedila,  i  to  do  18.  listopada  1343.  Tvrdjicu,  koju  je 
knez  Konstantin  podigao  na  stetu  Sibencana,  moraju  poruSiti  do  1.  ozujka  1344.  U  ime 
jamstva,  da  ce  doista  porusiti  tvrdjicu  do  odredjenoga  roka,  polozit  ce  knez  Nelipic 
10.000  libara,  i  ako  dotle  to  ne  obavi,  izgubit  ce  jamCevinu.  izuzev  slucaj,  da  mu  vijece 
produlji  rok.  Jos  mora  knez  Nelipic  poloziti  neki  poklad  (depositum)  od  20.000  libara, 
koje  ce  MletCani  uloziti  u  svoju  banku  i  placati  mu  obicne  kamate.  Napokon  mora 
Nelipic  povrh  svega  dati  jamcevinu  od  10.000  libara  kojemu  gradu  u  Dalmaciji  (Spljetu, 
Trogiru  ili  Sibeniku),  da  tim  zasvjedoci,  da  ce  obdrzavati  sve  tocke  mira.  Ako  bi  pak 
prekrsio  mir,  kaznit  ce  ga  MIetCani  stanovitom  globom  iz  te  jamcevine.  Providuri  nasuprot 


Slavonski  banovgi,  kovani  za  bana  Nikole  Baniga  od  Lendave. 

(I343.-I346.  i  I353.-I35<J)- 


1.  Lice;    Knna   trCi    na    lijevo,   viSe    nje    kruna,    pod    njom    list    djeteline.    Nadpis:     »Moncta    Nicolai    bani.< 

Zalidje:    Dvostruki    krii    na    podnoiju,    s    obje    mu    strane    po    jedna   bikovlja  glava   s  kriiem  medju 
rogovima;  gore  dva  polumjeseca.  Sigle:  N  B  (Nicolaus  banus.) 

2.  Kao  predjaSnji  (l)  s  nadpisom :   »Moneta  Nicolai  ban  •(•.« 


obricu  knezu,  da  ce  njemu  i  njegovu  sinovcu  povratiti  sva  imanja,  oteta  za  rata,  dim 
nadoknadi  stete  Sibeniku,  te  polozi  onaj  poklad  i  jamcevinu.  Tako  isto  modi  ce  odsad 
Nelipic  i  njegovi  podanici  slobodno  dolaziti  u  mletacke  gradove  dalmatinske,  te  ondje 
trgovati  kao  i  prije  rata.  Zarobljenici,  ako  ih  imade,  medjusobno  ce  se  zamijeniti.  Knez 
Nelipic  i  sinovac  mu  Konstantin  imenovat  ce  se  mletadkim  gradjanima.  Ako  bi  se  zgo- 
dilo,  da  bi  se  Konstantin  odijelio  od  svoga  strica,  te  ne  bi  imali  vi§e  zajednickoga 
imetka,  ne  ce  vise  knez  Nelipic  biti  duzan,  da  jamci  za  svoga  sinovca  glede  obdrzavanja 
mira.  Napokon  prisizu  obje  ugovarajude  stranke  (Nelipic  i  providuri  za  mleta6ku  obcinu), 
da  ce  drzati  mir,  i  u  to  ime  zalazu  sva  imanja  svoja  i  svojih  podanika. 

Ali  ni  ovaj,  tako  svefiano  utanadeni  mir  ne  trajaSe  dugo.  Pogodbe  njegove  bijahu 
suviSe  tegotne  za  Nelipica  i  njegova  sinovca  Konstantina,  da  bi  ih  htjeli  i  mogli  izpu- 
niti.  Vec  na  podetku  1344.  plijeni  knez  Konstantin  Sibenski  kotar  i  hara  mjesto  Benicu, 
a  malo  zatim  udaraju  stric  i  sinovac  na  Mladina  III.  Sibencani  i  Bribirski  knezovi  vape 
u  Mletcima  za  pomoc,  a  vijece  nalaze  15.  svibnja  1344.  §ibenskomu  knezu,  da  trazi  u 
Nelipica  zadovoljstinu.  Ali  taj  je  ne  dade  ni  he  mogaSe  dati,  jer  je  malo  zatim  —  u  polo- 


PROVALA    BANA    NIKOLE    U    HRVATSKU. 


St 


vici  mjeseca  lipnja  —  umro,  ostavivsi  za  sobom  udovicu  Viadislavu  i  jedinca  sina, 
nedorasloga  IvanaNelipica. 

Smrt  kneza  Nelipica  jednim  mahom  promijeni  situaciju  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji. 
Cim  je  kralj  Ljudevit  zacuo  za  njegovu  smrt,  namah  odludi  izvesti  ono,  cega  se  je  otac 
njegov  i  on  sam  sve  dosad  zacao,  naime  provaliti  s  odabranom  vojskom  u  Hrvatsku,  te 
ju  napokon  pokoriti  svojoj  vlasti.  U  prvom  ce  redu  obladati  ostavinom  kneza  Nelipica, 
te  opet  preuzeti  kraljevski  i  banski  grad  Knin,  taj  kljud:  prekovelebitske  Hrvatske,  koji 
je  kroz  dvadeset  i  dvije  godine  bio  u  rukama  kneza  usurpatora.  Medjutim  sama  slutnja, 
da  bi  kralj  Ljudevit  mogao  osvanuti  u  juznoj  Hrvatskoj,  prometnu  u  tili  6as  Ijute  pro- 
tivnike  Nelipiceve  u  oduSevljene  privrzenike  i  branitelje  obudovljele  kneginje  Vladislave 
i  nejakog  joj  sina  Ivana.  I  opet  zaigraSe  Mletci  prvi  kolo,  da  sloze  svu  hrvatsku  gospodu 
u  veliki  savez  na  obranu  udovice  Vladislave  od  sile  kralja  Ljudevita  i  njegovih  bana. 
Sto  se  izvjestnije  cuje  o  pripremama  kralja  Ljudevita,  sve  se  odiudnije  mletadka  obdina 
sprema  na  odpor.  Vec  28.  lipnja  1344  nalaze  svojim  gradovima  Spljetu,  Trogiru  i  §i- 
beniku,  da  pohitaju  junaCkoj  udovi  Vladislav!  u  pomoc,  6im  ona  to  zatrazi,  jer  je  grad 
Knin  »klju6  ditave  Dalmacije«,  odakle  bi  kralj  mogao  lake  smetati  primorskim  grado- 
vima. Osobito  napregnuse  Mletci  svoje  sile  u  mjesecu  srpnju.  Dne  20.  srpnja  pozvaSe 
jo§  Zadar,  Nin,  Rab,  zatim  otoke  Hvar  i  Brad,  da  pomazu  kneginju;  a  u  isti  cas  saletiSe 
takodjer  Kurjakovice  i  Frankapane.  Njihov  poslanik  imao  je  redom  obaci  jedne  i  druge 
knezove.  Gregoriju  i  Budisiavu  Kurjakovicu  imao  je  predoditi,  »kako  se  skuplja  vojska, 
da  se  nanese  §teta  njihovu  necaku«,  nedoraslomu  knezu  Ivanu  Nelipicu,  i  da  mu  se 
otme  Knin  i  ostala  mjesta  njegova;  neka  nadalje  poslanik  zaklinje  oba  kneza,  da  za 
volju  dovjednosti  i  prirodnoga  zakona  (iure  naturali)  stanu  na  obranu  svoje  rodjene  sestre 
Vladislave  i  sina  joj  Ivana,  kojega  Ijube  kao  rodjenoga  sina  svoga.  Od  Kurjakovica  neka 
podje  poslanik  Frankapanima,  bradi  Bartolu  i  Dujmu,  te  neka  osobito  nastoji  oko  kneza 
Bartola,  da  ga  predobije  za  kneginju  Viadislavu.  Neka  kaze  knezu  Bartolu,  da  bi  morao 
kneginju  Viadislavu  §tovati  »kao  majku  svoju«  poradi  Ijubavi  i  srodstva,  koje  ga  s  njom 
veze,  jer  je  ona  bila  nekad  »njegovo  pleme«  (quia  olim  genus  suum  fuit),  te  bi  s  toga 
i  njezino  dedo,  nedorasli  knez  Ivan,  moralo  biti  njemu  drago   »kao  rodjeni  sin*. 

Ne  zna  se,  sta  je  mletacki  poslanik  opravio  kod  hrvatskih  knezova,  ali  obcina 
mletadka  nije  ni  poslije  mirovala,  jer  je  dobro  znala,  sta  ju  ceka,  ako  kraljevska  vojska 
svlada  kneginju  Viadislavu  i  njezina  sina.  Dne  8.  kolovoza  piSe  knezovima  svojih  gradova 
u  Dalmaciji,  da  knezu  Ivanu  i  njegovoj  majci  rade  u  prilog  savjetom,  pomodu  i  sklo- 
nosdu  (dare  debeatis  omne  consilium,  auxilium  et  favorem  in  omnibus);  a  28.  kolovoza 
obecaje  Bribirskim  knezovima  sve  i  svasta,  samo  da  se  i  oni  obrane  od  sile  kraljeve. 
Dne  '60.  kolovoza  nije  se  u  Mletcima  vise  ni  dvojilo  »o  dolazku  Ugara  u  primorske 
strane«;  vijedeje  stoga  izabralo  tri  svecana  providura,  koji  ce  podi  u  Dalmaciju  i  Hrvatsku, 
te  s  Banidima  (Bribirskim  knezovima)  i  Ivanom  Nelipidem  slozno  nastojati,  da  hrvatski 
gradovi  ne  dodju  u  ruke  ugarske  (ne  ipsorum  fortalicie  ad  Ungarorum  manus  valeant 
pervenire).  Napokon  odredi  obdina  jos  i  to,  da  se  svi  niezini  trgovadki  i  driavni  brodovi, 
koji  bi  prolazili  uz  obalu  dalmatinsku,  zadrzavaju  neko  vrijeme  u  pojedinim  primorskim 
gradovima,  da  se  time  ohrabre  zitelji  tih  gradova  i  ostanu  vjerni  obdini  mletadkoj. 

Sve  te  priprave  nijcsu  bile  suviSne,  jer  je  zaista  u  rujnu  1344.  slavonski  ban  Ni- 
kola Banid  s  vojskom  od  4000  Ijudi  provalio  na  jug  u  Hrvatsku.  Najprije  se  utabori 
pred  gradom  Kninom  i  pozove  Viadislavu,  da  mu  predade  kraljevski  nekad  grad,  i  da 
se  Zajedno  sa  svojim  sivom  pokori.  Ali  junadka  Vladislava  ne  htjede  o  tom  ni  da  duje, 
tk  snaga  roda  Nelipideva  osnivaSe  se  na  gradu  Kninu.  Sad  je  bio  red  na  banu  Nikoli, 
da  juriga  na  grad.  No  grad  i  pod  njim  varo§  bila  je  tako  utvrdjena,  da  se  na  to  nije 
moglo  ni  pomisljati,  to  manje,  sto  je  Vladislava  sa  svojom  izabranom  detom  bila  spremna 
braniti  grad  do  zadnjega  daha.  Ban  Nikola  nasao  se  u  nemaloj  neprilici,  ne  znajudi,  sto 

Hit.  poTJ.  U.  I.  6 


82  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


da  radi.  Sa  svojih  4000  Ijudi  stao  harati  po  Kninskom  polju:  palio  usjeve,  tamanio  vino- 
grade,  rusio  kuce  i  seliSta  po  pitomom  polju.  Najzad  se  ipak  rijeSio,  da  ce  jurisati  na 
strmo  brdo  Spas,  na  kojem  se  je  kocila  ponosita  tvrdinja.  Opasao  brdo  sa  svih  strana, 
a  onda  se  stao  uzpinjati  na  nj.  No  losa  mu  sreca  bila :  hrabre  vojnike  njegove  odbijala 
jos  hrabrija  posada.  Cinilo  se  banu,  da  grad  ne  brane  obidni,  slabi  Ijudi,  nego  »bijesni 
lavovic,  a  na  6elu  im  lavica  Vladislava.  Tako  se  borba  pred  Kninom  otegla;  nitko  nije 
mogao  ni  slutiti,  kako  ce  se  svrSiti  ni  kada. 

U  to  se  kneginjapredomislila.  Ban  ne  moze  uzeti  Knina  juriSem,  ali  vojska  njegova 
moze  ga  tako  opasati,  da  ga  na  posljedku  prinudi  gladom  na  predaju.  To  je  napokon 
Vladislavu  i  sklonilo,  te  se  je  stala  s  banom  pogadjati.  Ona  ce  poslati  ravno  pred  kralja 
svoga  zasebnoga  poslanika,  koji  ce  se  u  ime  njezino  i  sina  joj  Ivana  kralju  pokloniti  i 
obecati,  da  ce  ona  vazda  biti  vjerna  kletvenica  svete  krune,  a  po  torn  ce  kralju  predati 
Knin  i  druge  gradove,  kojih  mu  treba,  da  osigura  svoju  vlast  u  Hrvata.  Ban  na  to  pri- 
volio,  i  srecan,  sto  se  je  sve  lijepo  udesilo,  poSao  s  vojskom  svojom  izpod  grada  Knina. 
Vec  11.  listopada  znalo  se  u  Mletcima,  da  je  ban  Nikola  ostavio  hrvatsku  zemlju. 

Ban  Nikola  digao  podsadu  Knina,  a  kneginja  poslala  na  to  svoga  poslanika  pred 
kralja.  Taj  je  bio  doduSe  vrlo  kivan  na  rod  Nelipicev  poradi  trajne  nevjere  pokojnoga 
kneza,  ali  na  posljedku  ne  htjede  se  oglusiti  molbe  one,  koja  se  bijase  utekla  njegovu 
prijestolju,  pak  je  milostivo  primio  njezina  poslanika.  A  ovaj  stao  u  nazo6nosti  mnogih 
bana  (velikasa)  govoriti  kralju  ovako:  »Preblagi  gospodine  i  kralju!  Vladislava  i  6edo 
joj  Ivan,  koji  me  pred  Vas  poslase,  sklopljenih  ruku  i  klececi  na  koljenima  iznicuju 
VaSemu  Velicanstvu  sasvim  sebe  i  sva  svoja  imanja.  Oni  Vam  predaju  svoja  polja,  svoje 
varosi  i  sve  svoje  tvrdinje,  a  na  zapovijed  Vasega  VeliCanstva  i  sve  drugo,  sto  bi  kra- 
Ijevska  milost  htjela  primiti«.  Kralju,  koji  je  i  onako  tezio,  da  sve  tvrde  gradove  u 
Hrvatskoj  skupi  pod  svoju  vlast,  u  dobar  cas  dodje  ta  ponuda,  te  on  sve  prihvati,  6\me 
ga  bijase  poslanik  kneginje  Vladislave  zanudio.  Privoli  pa6e,  da  i  sama  Vladislava  sa 
sinom  svojim  dodje  na  njegov  dvor,  gdje  ce  se  onda  sve  potanko  utanaditi. 

No  u  to  se  bijahu  prilike  u  Hrvatskoj  opet  promijenile.  Tek  sto  bija§e  mletacka 
obcina  zacula,  da  je  Vladislava  spremna  pokoriti  se  kralju,  i  da  je  ban  Nikola  otiSao 
izpod  Knina,  napese  sve  svoje  sile,  da  to  zaprijede.  Vec  11.  listopada  poruCivahu 
Mletcani  kneginji  i  njezinoj  braci  Kurjakovicima,  neka  niposto  ne  predadu  Knina  u 
kraljevske  ruke;  a  onda  stadoSe  raditi,  da  sve  hrvatske  knezove  sloze  u  veliki  savez, 
pace  im  obecaSe  11.  studenoga  svoju  pomoc  od  200  Ijudi,  ako  se  odupru  kralju.  Do 
saveza  ne  dodje  ipak,  jer  se  hrvatski  knezovi  ne  mogoSe  sporazumjeti  ni  pogoditi;  ali 
kneginja  Vladislava,  uzdajuci  se  u  pomoc  mletacke  obcine  i  hrvatskih  knezova  odluci, 
da  ne  ce  poci  pred  kralja  niti  mu  predati  grada  Knina.  I  tako  ostade  sve  pri  starom  kao 
i  prije  provale  bana  Nikole. 

Ban  Nikola  bijase  se  medjutim  vratio  s  vojskom  svojom  u  Slavoniju,  gdje  je 
nastavio  uredjivati  financijalne  prilike.  U  prvoj  polovici  studenoga  1344.  sazove  on  sabor 
citavoga  plemstva  slavonskoga  (universorum  nobilium  regni  Sclavonic  nobiscum  existen- 
cium)  u  grad  Zagreb.  Na  tom  saboru  utanaci  uz  ino  na  samo  Martinje  (11.  studenoga) 
znameniti  najamni  ugovor  s  gradackim  (zagrebadkim)  gradjanom  Jakovom,  sinom  Ulfar- 
dovim,  po  kojem  je  njemu  i  njegovim  drugovima  (Nikoli,  sinu  Pavlovu,  i  Cvetku,  sinu 
Stavljenovu,  gradjanima  koprivnickima,  zatim  magistrima  Rataelu  i  Mihajlu,  bratu  rete- 
noga  Nikole)  dao  na  godinu  dana  u  zakup  zagrebadku  kovnicu  banskih  novaca  zajedno 
s  dobiti  banske  komore,  kao  i  sve  druge  dace  izmedju  Urave  i  Save.  Za  kovnicu  i 
dobit  komore  placat  ce  godiSnju  zakupninu  od  300  maraka  (u  mjesecnim  obrocima  po 
25  maraka) ;  a  za  ostale  poreze  i  dace  (collecciones  marturinarum  cum  banoschinis, 
nezethis  et  ponderibus  in  nostro  banatu  constitutas)  davat  ce  opet  godimice  po  1350  maraka. 
Podjedno    bi  potanko   odredjeno,   kakve    ce  novce   ti   novdari   (monetarii)  kovati,  kakva 


VOJNA    KRALJA    LJUDEVITA    U    HRVATSKOJ. 


83 


vrijednost  ima  biti  tim  banovcima,  i  kako  ce  se  stari  novci  zamjenjivati  za  nove.  Jos  bi 
zabranjeno  izvazanje  srebra,  zlata  i  starog  novca  iz  zemlje,  .te  odredjeno,  da  se  kazae 
zapljenom  imetka  i  zatecenog  blaga  oni,  koji  bi  tu  zabranu  prekrsili.  Napokon  bi  odre- 
djeno, da  ce  sluzbenike  i  cinovnike  tih  nov6ara  najamnika  suditi  sam  ban,  a  nipoSto 
zupani  ili  obi^ni  sudci. 

(Vojna  kralja  Ljudevita  u  Hrvatskoj,  1345.).  Kad  je  kralj  Ljudevit  zacuo, 
da  se  je  kneginja  Vladislava  predomisliia,  te  se  opet  odvrgla  od  njega,  planuo  je  strasnim 
gnjevom.  Suvremeni  Ijetopisac,  po  imenu  nepoznati  pricalac  podsade  Zadra  (Obsidionis 
ladrensis  libri  duo)  kaze,  da  je  kralj  odlu6io  sve  gradove  i  tvrdinje  za  sva  vremena  svojoj 
vlasti  pokoriti,  makar  razasuo  polovicu  blaga  svoje  drzave  (si  dimidii  regni  sui  thesaurus 
in  conlusione  esset  dispergendus). 

Vec  od  pocetka  godine  1345.  cinio  je  Ljudevit  priprave,  da  skupi  veliku  vojsku, 
pak  da  do  kraja  zatre  hrvatske  knezove.  Cini  se,  da  su  glasi  o  njegovim  pripremama 
silno  zabrinuli  hrvatsku  gospodu.   Ali    samo  jedan  se  nasao,  koji  je  pohitao,    da   trazi    u 


PrVI    VELIKI    PECaT    KRALJA    LJUDEVJTA    I. 


h 


njega  milost.  Bio  je  to  knez  BudisIavUgrinicod  plemena  §ubic,  gospodar  grada  Roga  i 
otoka  Visovca.  Taj  Budislav  Ugrinic,  premda  je  bio  od  istoga  plemena  kao  i  Bribirski 
knezovi  (Banici),  nije  se  vec  odavna  pazio  sa  svojim  suplemenicima.  K  tomu  je  dosljedno 
bio  zestok  protivnik  Mletcana  i  njihovoj  vlasti  u  dalmatinskim  gradovima.  Osobito  odkad 
se  je  Nin  pokorio  mleta^koj  obcini  (1329),  knez  je  Budislav  Ugrinic  neprestano  smetao 
Ninjanima  i  njihovim  gospodarima.  God.  1333.  bio  je  u  Ijutoj  razmirici  s  Mletcima,  koji 
ga  prozva§e  >javnom  ubojicom  i  neprijateljem  svojim*  (homicidam  publicum  et  ini- 
micum  nostrum),  te  mu  ucijenise  glavu  sa  1000  florina.  Budislav  je  i  poslije  ostao 
krvni  dusmanin  mletaike  obcine,  a  osobito  od  onoga  dasa,  kad  su  se  njegovi  supleme- 
nici,  knezovi  Banici,  posve  povjerili  okrilju  njezinu.  Nije  s  toga  ni  6udo,  Ito  je  sada 
odu§evljeno  stao  uz  kralja  Ljudevita,  kad  se  je  taj  digao  na  zator  hrvatskih  knezova  i 
mleta^ke  vlasti  u  hrvatskoj  zemlji.  Dne  16.  travnja  1345.  izdade  kralj  Ljudevit  u  Vi§e- 
gradu  povelju,  kojom  je  »posmotriv§i  vjernost  plemenitoga  muza    kneza    Budislava,   sina 


84 


LJUDEVIT   I.   VELIKI. 


nekad  Ugrina  od  Bribira,  i  njegovo  prolijevanje  krvj  za  6ast  svete  krune,  kako  je  o  torn 
kralj  obavijesten  po  kazivanju  stalnih  nekih  svojih  baruna,  a  posebice  velemoznoga  muza 
gospodina  Nikole,  bana  6itave  Slavonije,  i  Stjepana  Zadranina,  dvorskoga  svoga  mladica 
(iuvenis),«  primio  njega  (kneza  Budislava)  u  svoju  pravu  i  istinsku  milost,  oprostivsi  mu 
podjedno  posve  i  nevjeru,  ako  je  koju  mozda  po6inio  po  naputku  kraljevih  odmetnika. 
S  toga  mu  potvrdi  i  njegov  grad  Rog  (danas  Rogovi  kod  Rozkog  slapa  rijeke  Krke), 
zatim  otok  (Visovac  u  rijeci  Krci);  a  povrh  toga  podijeli  mu  jo§  i  ostav§tinu  iza  pokojnog 
plemenitog  muza  Ivana,  sina  Jurja  Jurisica  od  Bribira,  koji  je  umro  bez  potomaka,  te  je 
s  toga  sva  njegova  imovina   pripala    po    pravu  knezu  Budislavu  kao  najblizemu  rodjaku. 

Dok  se  je  ovako  knez  Budislav  Ugrinic  utekao  kralj u,  svi  su  ostali  knezovi  staii 
uz  Mletke.  A  ti  sve  moguce  cine  za  obranu  njihovu  i  svojih  gradova  u  Dalmaciji.  Dne  27. 
lipnja  salju  u  Dalmaciju  tri  providura,  koji  ce  upravljati  obranom  gradova;  u  Nin  odpre- 
maju  (28.  lipnja)  dvije  satnije  strijelaca  iz  Trevisa,  a  29.  lipnja  naimlju  jos  sto  novih 
strijelaca  i  nalazu  knezovima  Hvara,  Raba  i  Paga,  da  i  oni  po§lju  ceta  na  kopno, 
ako  bude  potrebe;  napokon  5.  srpnja  Salju  u  Dalmaciju  dvije  oruzane  ladje  i  mnogo 
oruzja,  koje  de  se  razdijeliti  po  njihovim  gradovima  i  medju  hrvatskim  knezovima,  te 
unovaduju  novih  (100 — 200)  strijelaca  za  Nin  i  druge  gradove  u  Dalmaciji. 

Junadka  kneginja  Vladislava  stolovala  je  jos  23.  ozujka  1345.  u  gradu  Kninu,  gdje 
bijase  u  glavnoj  dvorani  svoje  palade  skupila  sjajno  druztvo  (in  catro  Tenini,  in  sala 
palacii  domine  comitisse).  U  lipnju,  dne  17.  bill  su  kod  nje  poslanici  mletacki,  hrabreci 
nju  i  brata  joj  Gregorija  Kurjakovica  na  odpor  proti  kralju.  No  vec  namah  iza  toga 
stajahu  u  drugoj  polovici  lipnja  pred  Kninom  slavonski  ban  Nikola  Banic  i  bosanski  ban 
Stjepan  Kotromanic.  Oni  bijahu  sa  svojim  detama  (nekih  10.000  Ijudi)  dosli  kao  prednja 
straza  kraljeve  velike  vojske,  da  joj  utru  i  osiguraju  prolaz  kroz  hrvatske  zupe  i  oblasti. 
Stojeci  pod  Kninom  pokuSaSe  skloniti  Vladislavu  i  sina  joj  Ivana,  da  se  dobre  volje 
pokore  kralju.  Kneginja  pokaza  se  sklonom  predati  kralju  Knin  i  jos  neke  druge  gradove, 
koje  bijaSe  pokojni  Nelipic  ugrabio  kraljevskoj  vlasti;  ali  zahtijevase  nasuprot,  da  se 
njezinu  sinu  zajamci  njegova  bastina  po  djedovima,  i  da  mu  se  dade  odSteta  za  Knin. 
Bani  privoliSe  na  pogodbe  kneginje  Vladislave  i  utana6i§e  s  njom  23.  lipnja  u  oci 
sv.  Ivana  Krstitelja  svedan  ugovor.  Vladislava  i  sin  joj  Ivan  obecase,  da  ce  kralju  povra- 
titi  cetiri  utvrdjena  grada  i  povrh  ajih  jo§  dva,  ako  se  knezu  Ivanu  ostave  i  potvrde 
njegovi  djedovski  gradovi  u  zupi  Cetini  i  u  zupi  KliSkoj. 

Tek  sto  su  bani  utanadili  taj  ugovor,  dodje  kralj  iz  Slavonije  do  Bihaca,  Dne  27. 
lipnja  bio  je  u  Gjurgjevcu  (iuxta  villam  Zengiurg),  a  13.  srpnja  1345.  bio  je  kod  Bihaca 
na  Uni,  gdje  mu  se  pridruziSe  oba  bana  i  neki  hrvatski  knezovi.  Nedaleko  od  Bihaca, 
kod  izvora  potoka  Klokota,  pritoka  Unina,  utaborio  se  kralj  Ljudevit  s  citavom  vojskom 
svojom  od  30.000  momaka,  te  je  ondje  boravio  nekih  osamnaest  dana  (16.  srpnja  izdaje 
povelju  >in  descensu  nostro  in  Kalkochfeu,«  a  22.  srpnja  >in  descensu  nostro  iuxta 
Byhygh«).  Onamo  je  doSla  i  kneginja  Vladislava  sa  sinom  Ivanom,  a  i  brat  njezin  knez 
Gregorije  Kurjakovic,  da  se  konadno  pogode  s  kraljem  prema  ugovoru  s  banima.  Kralj 
dodeka  junacku  zenu  i  Ijubecu  majku  vrlo  prijazno,  te  prihvati  gotovo  sve,  Sto  su  bani 
utanadiH.  On  primi  iz  ruku  kneginje  Vladislave  i  sina  joj  Ivana  tvrdi  grad  Knin,  koji  je 
i  onako  starinom  bio  kraljevski  grad,  a  uza  nj  i  neke  druge  gradove  u  Lici  i  Krbavi. 
No  zato  povrati  kralj  knezu  Ivanu  Nelipicu  sve  zemlje  i  gradove  njegove  porodice  (tutte 
le  terra  e  castelli  di  sua  casa),  naime  grad  Sinj  na  Cetini,  Brezovo  polje,  a  narocito 
plemen§tinu  i  djedinu  Nelipica,  grad  Kamidac  na  Krci  (castrum  suum  hereditarium 
Chanoshaz).  Nekoliko  mjeseci  iza  pohoda  svoga  u  Hrvatsku,  dne  21.  studenoga  1345. 
izdade  kralj  Ljudevit  posebnu  povelju,  kojom  oprosti  knezu  Ivanu  Nelipicu  dugolrajnu 
njegovu  nevjeru  (perdona  la  lunga  ribellione),  te  mu  ponovo  pismom  potvrdi  sve,  kako 
bija§e    u   taboru   na   Klokotu  utanadeno.  Knez  Ivan  Nelipic  ostade  odsad  najodaniji  pri- 


VOJNA    KRALJA    LJUDEVITA    U    HRVATSKOJ. 


85 


vrzenik  i  podanik  svoga  kralja,  a  majka  njegova  Vladislava  skloni  se  u  mleta6ki  grad 
Spljet,  gdje  je  boravila  do  8.  prosinca  1346.,  uredjujuci  svoje  imovinske  prilike.  Poslije 
1346.  nema  joj  vi§e  traga  u  poznatim  spomenicima. 

Kralju  Ljudevitu  bijaSe  se  pokorio  mladi  knez  Ivan  Nelipic,  a  uza  nj  i  njegovi  ujci, 
knezovi  krbavski  Gregorije  i  Budislav  Kurjakovic.  Po§to  mu  se  bijase  vac  prije  poklonio 
takodjer  knez  Budislav  Ugrinic,  obladao  je  kralj  SItavom  zagorskom  Hrvatskom.  Sad  bi 
bio  red,  da  kralj  udari  i  na  primorsku  Hrvatsku,  gdje  su  Bribirski  knezovi  ill  Banici 
drzali  znamenite  gradove:  knez  Pavao  II.  nada  sve  vaznu  Ostrovicu,  a  sinovci  njegovi 
Mladin  III.  i  Pavao  III.  gradove  Skradin,  Klis  i  Omis.  Dok  nije  obladao  tima  gradovima, 
nije  se  Ljudevit  mogao  pohvaliti,  da  je  gospodar  Hrvatske.  No  Bribirski  knezovi  ni  ne 
sanjahu  o  torn,  da  bi  mu  se  dobre  volje  poklonili  i  predali  svoje  tvrde  gradove,  vec  se 
)os  bolje  priljubi§e  Mletcima,  koji  su  bili  tezko  zabrinuti  za  svoje  dalmatinske  gradove 
i  otoke.  Tk  u  kralja  bila  je  jaka  vojska  od  30.000  Ijudi!  Pak  ipak  ne  udari  niti  na  Bri- 
birske  knezove  niti  na  MIetke,  vec  ostaviv§i  bana  Nikolu  s  posadom  u  gradu  Kninu, 
vrati  se  jos  10.  kolovoza  1345.  u  Ugarsku.  Mozda  nije  htio  osudnoga  boja  zapodeti,  §to 
nije  imao  brodovlja,  a  mozda  i  zato,  sto  mu  bijahu  stigli  tuzni  glasi  iz  Napulja. 

Odkad  je  kralj  Ljudevit  obladao  Kninom,  te  pokorio  Kurjakovi(5e  i  Nelipice,  pro- 
mijenio  je  i  ban  Nikola  svoj  naslov.  Dok  se  je  prije  naprosto  zvao  banom  Citave  Slavo- 
nije,  pi§e  se  odsad  ban  6itave  Slavonije  i  Hrvatske*  (tocius  Sclavonie  et  Croacie 
banus).  Ve6  13.  ozujka  1346.  potvrdjuje  on  kao  ban  citave  Slavonije  i  Hrvatske  magistru 
Petni  Gregoridu  i  sinovima  Mikovljevim  posjed  Vinifino  uz  rijeku  Lonju  u  kotaru  grada 
Velikoga  Kalnika  u  krizevaCkoj  zupaniji. 

(Borbe  radi  Zadra,  1345. — 1346.)  Mletci  su  dobro  slutili,  da  ce  njih  dolazak  i 
boravak  kralja  Ljudevita  u  Hrvatskoj  skupo  stajati.  S  toga  su  i  nastojali,  da  kralju  otez- 
6aju  boravak,  braneci  dovazanje  hrane  u  Senj  za  njegovu  vojsku.  U  isto  vrijeme  siljali  su 
neprestano  glasnike  i  pisma  dalmatinskim  gradovima,  javljajuci  im,  sta  sve  rade  za  nji- 
hovu  sigurnost,  i  bodreci  ih,  da  im  ostanu  vjerni.  Naro^ito  Zadar  po6asti§e  sa  pet  takovih 
poslanica  kroz  mjesec  dana  (od  18.  lipnja  do  28.  srpnja). 

No  dalmatinski  gradovi  miSljahu  drugaCije.  Oni  se  bijahu  sklonili  pod  mletaCko 
okrilje  da  ih  obcina  obrani  od  hrvatskih  knezova  i  da  ih  sacuva  >za  kralja  ugarskoga 
i  hrvatskoga*,  a  kad  tamo,  Mletci  ih  u6ini§e  svojim  podanicima,  ne  misleci  ih  nikad 
vratiti  pod  zezlo  zakonitoga  kralja.  S  toga  dalmatinski  gradovi  jedva  docekaSe  dolazak 
kraljev,  te  poslase,  ne  pitajuci  Mletcana,  svoje  poslanike  u  kraljev  tabor  na  Klokotu,  da 
mu  se  poklone  kao  svomu  gospodaru.  Za  ostaHm  gradovima  povede  se  i  Zadar,  u 
kojemu  je  jos  od  god.  1313.  bila  jaka  hrvatska  stranka,  koja  je  tezkim  srcem  gledala 
mletaCkoga  plemica  na  6elu  svoje  obcine.  Zadrani  odpremiSe  u  kraljev  tabor  tri  odli^na 
plemica,  Martina  Butovana,  Mihu  Sopica  i  Nikolu  Galetica  s  bogatim  darovima,  da  kralja 
pozdrave  te  mu  se  poklone,  a  podjedno  da  ga  potajno  zamole,  neka  njihov  grad  oslo- 
bodi  od  Mletaka  i  primi  u  svoje  okrilje.  No  zadarski  poslanici  putovahu  vrlo  sporo,  te 
stigoSe  u  Bihac,  kad  je  kralj  Hrvatsku  vec  ostavio.  Miha  Sopic  predlagaSe  doduse 
svojim  drugovima,  da  pohite  za  kraljem;  ali  oni  ne  privoljeSe,  i  tako  se  poslanici  vrati§e 
praznih  ruku  u  Zadar. 

U  gradu  Zadru  nastade  sada  silna  gungula  protiv  nemarnih  poslanika.  Hrvatska 
stranka  spoticala  njima  nehajnost  i  tromost,  a  mletaiki  se  privrzenici  rugali  njima,  da  ce 
sada  biti  namah  kraljevski,  kada  su  se  toliki  gradovi  u  Hrvata  predali  kralju  Ljudevitu. 
Od  same  razjarene  hrvatske  stranke  palo  je  rijefii,  po  kojih  se  je  razabiralo,  §ta  je  po- 
slanicima  bilo  izvrSiti.  Sve  to  javile  dou§nici  u  MIetke.  Natucalo  se  ondje  joS  i  viSe, 
naroCito  da  je  mletaCka  vlada  uhvatila  pisma,  iz  kojih  se  je  doznalo  za  tajne  dogovore 
izmedju  kralja  i  zadarskoga  plemstva;  da  su  Zadrani  traXili  ne§to  vojske  za  posadu,  da 
su  htjeli^nahrupiti    na   svoga    kneza    Marka  Cornara  (iz  Mletaka  poslana)  i  sve  Mletdane 


35  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

u  gradu  i  po  Citavoj  Dalmaciji,  da  ih  zarobe  i  tako  dobiju  jamstvo  za  zivot  svojih  sugra- 
djana,  koji  su  se  u  taj    das    desili  u  Mletcima    ili    gdje   drugdje   pod    oblascu  te  obcine. 

Mletacka  obcina  pozuri  se  sada,  da  kazni  Zadrane  za  toliku  nevjeru.  Dne  4.  kolo- 
voza  1345.  zaklju6i  naoruzati  veliku  kopnenu  i  pomorsku  vojsku,  te  se  svom  silom  oboriti 
na  Zadrane,  koji  biSe  proglaseni  neprijateljima  drzave  i  buntovnicima.  Zapovjednikom 
kopnene  vojske  imenovan  hi  Marko  Giustiniani,  a  brodovlja  Petar  Canal  e.  Dok 
je  Giustiniani  imao  najprije  skupljati  kopnenu  vojsku  kod  Nina,  odplovi  Petar  Canale  sa 
pet  galija  pod  Zadar,  kamo  stize  12.  kolovoza,  te  namjesti  svoje  galije  tako,  da  nitko 
nije  mogao  u  grad  ni  iz  njega  bez  njegova  znanja.  Da  ne  oda  svoje  prave  namjere, 
razglasi,  da  ide  toboz  za  obicnim  poslom,  da  naime  po  obicaju  razgleda  dalmatinske 
gradove.  Zatim  pozove  Marka  Cornara,  kneza  zadarskoga,  da  dodje  k  njemu  sa  dva  pie- 
mica  zadarska  (Bivaldom  Botonom  i  Jurjem  Grbonosom).  Sada  ocitova  Cornaru  namjere 
mletacke  vlade  i  zadrzi  ga  uza  se.  Zadrani  se  zacudise  videci,  da  im  kneza  nema  natrag 
u  grad;  tek  kad  se  je  jedan  od  njihovih  plemica,  Bivald  Boton,  povratio  s  mletackoga 
brodovlja,  dozna§e  jadni,  sta  se  sprema  na  njih.  Drugoga  plemica,  Jurja  Grbonosa,  valjda 
gorljiva  Hrvata,  bija§e  Canale  takodjer  pridrzao,  pa6e  ga  prinudio,  da  je  i  porodicu  svoju 
morao  preseliti  na  mletacko  brodovlje.  Umah  zatim  posla  vojvoda  Canale  glasnika  u 
Zadar,  da  razglasi:  svaki  Mletcanin  neka  iznese  iz  toga  grada  sve  svoje  stvari  za  cetiri 
dana.  Prestravljeni  s  toga  Zadrani  po&lju  na  to  k  vojvodi  dominikanca  Nikolu  Krcanina, 
da  ga  zamoli,  neka  im  dopusti  poslati  svecano  poslanstvo  u  Mletke.  On  im  to  dozvoli,  a 
oni  namah  izabrase  za  svoje  poslanike  svoga  nadbiskupa  Nikolu  Matafarica  i  dva  plemica: 
Martina  Butovana  i  Tomu  Petricu,  koji  se  s  mjesta  uputise  u  Mletke.  Uza  sve  to  voj- 
voda Canale  zapoSe  sutradan  (13.  kolovoza)  rat.  Sta  je  taj  dan  dolazilo  zadarskih  bro- 
dova  u  luku,  dade  sve  pohvatati  i  potonuti  u  more;  Ijude  pak,  pa6e  i  sitnu  djecu,  dade 
poubijati  i  pobacati  u  vodu.  I  puk  i  vlastela  zadarska  zajauknuse  s  tolikoga  nasilja. 
Opremise  opet  dominikanca  Nikolu  KrCanina  k  vojvodi,  neka  ne  zapocinje  rata,  dok  se 
poslanici  zadarski  ne  vrate  iz  Mletaka.  Ali  im  Canale  odgovori,  da  ima  zapovijed  od 
svoje  vlade,  neka  im  kaze,  da  si  jedno  od  ovoga  dvojega  izaberu:  ili  da  razvale  zidine 
svoga  grada  i  sve  tvrdjavice  i  kule  predadu  mletackoj  obcini;  ili  ako  na  to  ne  privole, 
bit  ce  proglaseni  za  neprijatelje  Mletaka.  A  da  pokaze,  kako  ne  zna  sale,  podje  Canale 
jo§  istoga  dana  na  zadarski  tada  otok  Pag,  zarobi  ondje  kneza  iz  Zadra  namjestena  i  sve 
Zadrane  (12  plemica  i  37  pucana),  te  ih  posla  na  robiju  u  Mletke,  a  otok  Pag  pridruzi 
neposredno  mletackoj  obcini. 

Sada  pu6e  Zadranima  medju  odima,  za  §to  je  Canale  do§ao.  I  vlastela  (plemici)  i 
pucani  zavjerise  se  jednoduSno,  da  ce  pokusati  sve  moguce,  prije  nego  bi  ovako  sra- 
motno  sami  svoj  grad  upropastili.  StadoSe  oru2je  sabirati,  gradske  bedeme  utvrdjivati, 
strojeve  kraj  zidova  namjestati,  i  sto  vise  hrane  dovazati  (hrana  je  vec  tada  bila  u  gradu 
za  jednu  godinu  i  pol).  Dne  16.  kolovoza  pak  poslaSe  u  Ugarsku  kralju  Ljudevitu  Franju 
Gjorgjita  s  bogatim  darovima,  moleci  ga,  da  ih  primi  u  svoju  mocnu  zastitu. 

Na  koncu  kolovoza  dobi  Canale  vise  novih  brodova  iz  Mletaka,  te  zapoce  ozbiljno 
udarati  na  Zadrane.  Najprije  se  obori  na  zadarske  otoke,  gdje  no  zarobi  do  200.000  glava 
rogate  stoke,  te  spali  selista  otocana  i  zaseoke  Zadrana.  Na  to  se  spremaSe,  kako  da 
posve  opaSe  (blokira)  sam  Zadar,  koji  se  stere  na  poluotoku.  Najprije  ce  posve  zatvoriti 
ulaz  u  luku.  No  ni  Zadrani  ne  ostadose  lijeni.  I  oni  stado§e  utvrdjivati  svoj  grad  raznim 
utvrdama,  nabacivati  nasipe  i  jaruge;  a  da  za§tite  svoju  luku  i  svoje  brodove  u  njoj  od 
mletaCkih  brodova,  zatvori§e  30.  kolovoza  ulaz  u  nju  debelim  lancem,  koji  je  bio  opleten 
oko  13  balvana.  Medjutim  gotovo  u  isto  doba  osvanu  u  zadarskom  kotaru  i  Marko 
Giustiniani  s  kopnenom  vojskom  od  20.000  Ijudi,  koje  bijase  skupio  u  Ninu.  Ta  je  vojska 
kroz  tri  dana  neprestano  harala  po  kotaru,  te  palila  sela  i  zaseoke.  Nevoljni  seljaci  sta- 
dose    bjezati   u   grad,  da  se    zaklone   iza   gradskih    zidina.    Tako   se    u   Zadru  zgrnu  do 


nORBE    RAPI    ZADRA. 


87 


28  000  dusa  (medju  njima  samo  6000  za  oruzje  sposobnih)  ladanjskoga  svijeta,  koji  je 
bio  samo  na  stetu,  jer  je  i  prijecio  djelovanje  braniteija  i  pomagao  trositi  hranu,  sprem- 
Ijenu  u  gradu. 

Mletackoga  vojvodu  Canala  mnogo  je  smetao  lanac,  koji  je  branio  ulaz  u  luku, 
jer  nije  s  te  strane  mogao  opasati  grada.  S  toga  odludi  najprije  razkinuti  taj  lanac.  Dne 
6.  rujna  provali  sa  dvije  dobro  oruzane  galije  sve  do  lanca,  da  ga  raznim  orudjem  slomi. 
Ali  Zadrani  namah  pohitase  na  brodove,  da  obrane  lanac.  Borba  trajaSe  od  zore  do 
mraka,  te  se  je  svrsila  porazom  mletackoga  vojvode.  Nakon  te  nedace  spremise  se  obje 
mletadke  vojvode  na  redovitu  podsadu.  Canale  opa§e  Zadar  s  morske  strane  sve  do 
ulaza  u  luku,  a  Giustiniani  utabori  se  na  izto6noj  strani  grada,  naime  blizu  onoga  mjesta, 
gdje  se  poluotok  zadarski  hvata  ostaloga  kopna.  Tu  kod  nekoga  vrela  (zdenca)  stade 
Giustiniani  14.  rujna  graditi  veliku  i  jaku  tvrdjavu,  koja  ce  braniti  pristup  do  grada 
s  kopnene  strane,  i  iz  koje  ce  takodjer  udarati  na  Zadar.  Ta  se  je  jaka  tvrdjava  od 
drva  zvala  bastida.  Hrvati  i  Dalmatinci  pro- 
zva§e  ju  sticata  ili  sticada  (po  torn  u  ugar- 
skim  izvorima:  munitio  Scekach  ili  castellum 
Strigach).  IJastida  (ili  sticatum)  bila  je  s  tri 
strane  opasana  jakim  zidovima  od  kamena,  sa 
cetvrte  (juzne)  strane  oplakivalo  ju  je  more. 
Utvrdjena  je  bila  sa  28  kula  i  tornjeva,  iz  kojih 
se  je  bacalo  kamenje,  strjelice  i  drugo.  Tvrdja 
je  bila  tako  prostrana,  da  se  je  u  nju  mogla 
skloniti  citava  mletadka  vojska,  sto  je  bilo  oso- 
bito  zgodno  za  slucaj,  ako  bi  koja  vojska 
(banska    ili    kraljevska)    dosia    Zadru  u  pomoc. 

Medjutim  nije  bilo  tako  lako  Zadra  uzeti. 
Najprije  su  Zadrani  bili  vrlo  oduSevljeni  za 
boj,  Pobjeda  njihova  od  6.  rujna,  a  jo§  viSe 
poruka  kraija  Ljudevita  od  25.  kolovoza,  koju 
primiSe  8.  rujna,  ohrabri  ih  na  dalji  odpor.  K 
tomu  imali  su  oni  i  na  susjednim  otocima 
vise  utvrdjenih  mjesta:  dok  ta  Mletdani  ne  osvoje, 
ne  mogu  ni  misliii,  da  sasvim  opasu  sam  Zadar^ 
Jedna  je  tvrdjica,  ona  sv.  Mihajla,  bila  na 
cunjastom  brdu  gotovo  usred  otoka  Uljana,  a 
druga,  sv.  Kuzme  i  Damjana,  na  otoku  Pa§- 
manu.  Dne  27.  rujna  poslase   mletacke  vojvode 

cetu  od  600  momaka  prema  otoku  Uljanu.  Ona  se  nocu  izkrca  u  zatonu  sv.  Eufemije  i 
sakri  za  nekim  brdom  (Briacel  Varh),  da  sutradan  udari  na  tvrdju  sv.  Mihajla,  i  da  ju 
osvoji.  Ali  Zadrani  za  vremena  oikrise  dosljakc,  te  ih  sutradan  (28.  rujna)  na  otvorenom 
polju  docekase,  razbise,  i  u  more  zatjerase.  Do  500  mletacikih  vojnika  ostade  na  bojnom 
polju  ili  se  potopi  u  moru;  od  zadarske  posade  pogibose  samo  trojica. 

Mletcani  uvidjese  sada,  da  ce  ih  jos  mnogo  truda  i  krvi  stajati,  dok  im  podje  za 
rukom  svladati  Zadar.  StadoSe  s  toga  Sto  vi§e  vojske  i  brodovlja  sabirati  oko  odmetnoga 
grada.  PozvaSe  i  ostale  dalmatinske  gradove,  da  im  po§alju  brodove  u  pomoc,  zatim 
zaklinjahu  i  hrvatske  knczove,  da  im  budu  saveznici.  Ali  jedino  Bribirski  knezovi  osta- 
do§e  im  fajno  vjerni;  Kurjakovidi  ne  usudiSe  se  iznevjeriti  kralju,  koji  ih  je  nedavno 
primio  u  milost,  dociim  su  knezovi  Frankapani  odito  pomagali  Zadrane.  U  prilog  Zadru 
radio  je  i  oglejski  patrijarka  Bertrand,  stari  protivnik  mletadke  obcine.  No  i  Zadrani  se 
uvjerise,  da  ne  ce  mod  sami  odolijevati  mletaCkoj  sili,  te  da  ce  sigurno  podieci,  ako  im 


A.NDiujA  Dandulo, 

mleU^ki  duld  (1343. — 1354.)  >  spisatelj  zname- 
nite  kronike  mletaike  (do  god     1280.). 


88 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


za  vremena  ne  priteku  u  pomoc  kralj  Ljudevit  i  njegovi  bani:  ban  slavonsko-hrvatski 
Nikola  Banic  i  ban  bosanski  Stjepan  Kotromanic.  Dne  19.  listopada,  bas  kad  su 
Mletcani  poja6ali  svoju  vojsku  i  brodovlje  pred  Zadrom,  usulja  se  u  grad  zadarski  po- 
slanik,  franjevac  Marin,  te  javi  svojim  sugradjanima,  da  ce  naskoro  stici  obecana  pomoc 
od  kralja.  Odu§evljeni  s  toga  Zadrani  smjestise  na  zidine  osamnaest  strojeva,  da  s  njima 
udaraju  na  mletacku  bastidu,  te  izvjesiie  na  najviSem  gradskom  tornju  kraljevsku  zastavu 
uz  svirku  glasbe  i  klicanje  naroda. 

Malo  zatim,  prvih  dana  mjeseca  studenoga  1345.  stize  napokon  tezko  izgledana 
pomoc.  Ban  slavonsko-hrvatski  Nikola  Banic  i  bosanski  Stjepan  Kotromanic  dovedoSe 
vojsku  od  10.000  momaka,  te  se  6.  studenoga  utaborise  u  Mogorovoj  dubravi 
(god.  1069.  poklonio  je  kralj  Petar  Kresimir  Veliki  samostanu  sv.  Tome  u  Belgradu  na  moru 
kraljevsku  zemlju  kod  mjesta  Rasohatica  »iuxta  terram  Mogorouici*)  blizu  Vrane  u  zupi 
Luki,  2  milje  daleko  od  mora,  a  8  milja  daleko  od  Zadra.  No  Zadrani  se  prebrzo  raz- 
odarase  u  svojoj  radosti.  Bani  vidjese,  da  ne  bi  sa  svojom  malom  vojskom  mogli  niSta 
opraviti,  pak  stadose  ugovarati  s  mletackim  vojvodama.  Zaludo  su  im  Zadrani  siljali  po- 
slanike  i  pozivali  ih  (13.  studenoga),  da  navale  na  bastidu:  bani  se  izvinjavahu  koje  kako, 
i  ne  dado§e  se  skloniti  na  boi.  UtanadiSe  pa6e  s  mletackim  vojvodama  neki  ugovor 
(compositio),  kojim  se  potonji  obvezaSe,  da  ne  ce  plijeniti  ni  otimati  zemljiSta  kraljeva  i 
njegovih  podanika,  a  onda  se  oko  20.  studenoga  opet  povratise  svojim  kucama.  Nepo- 
znati  rodoljubni  pisac  o  podsadi  Zadra  bijedi  bane,  da  su  primili  mito  od  Mletcana,  te 
ostavili  Zadrane  na  cjedilu.  No  Zadrani  ipak  ne  klonuSe  duhom,  pace  na  praznik 
sv,  Krsevana,  svoga  gradskoga  zastitnika,  izvjesiSe  na  velikom  stupu  kraljevsku  zastavu* 
koju  im  bijaSe  sam  kralj  darovao.  Zastavu  bijase  pri  svecanoj  sluzbi  bozjoj  blagoslovio 
sam  nadbiskup  Nikola  Matafaric,  te  tom  prigodom  zivom  besjedom  ohrabrio  narod  za 
dalju  borbu. 

OCito  je  bilo,  da  je  vojska  hrvatskoga  i  bosanskoga  bana  bila  preslaba  za  osudni 
boj  s  mletaSkom  silom.  Trebalo  je,  da  sam  kralj  dodje  sa  sto  brojnijom  vojskom.  To  su 
Mletcani  i  slutili,  te  su  svom  snagom  stali  raditi,  da  osvoje  grad  prije  dolazka  kraljeva. 
Pojacat  ce,  doticno  izmijeniti  prorijedjenu  kopnenu  vojsku,  zamijenit  ce  staro  brodovlje 
novim,  a  uz  to  ce  imenovati  i  nove  vojvode  na  moru  i  na  kopnu.  Podjedno  Salju  vjestoga 
mjernika  Franju  delle  Barche  (a  Barchis),  da  dize  nove  utvrde  i  da  smislja,  kako  bi 
razbio  lanac  u  luci.  Saveznik  njihov,  Bribirski  knez  Mladin  III.  zauzeo  i  spalio  Vranu, 
paCe  se  spremio  udariti  na  kraljevski  grad  Knin,  ali  mu  to  ne  dopusti  mletaCka  obcina. 
Novom  godinom  1346.  zaredase  nevolje  i  nesrece  po  Zadrane.  Jo§  u  prosincu  pro§le 
godine  zauzese  Mletcani  tvrdjicu  sv.  Kuzme  i  Damjana  na  otoku  Pasmanu,  a  23.  sijecnja 
podje  novomu  zapovjedniku  brodovlja,  Petru  Civranu,  za  rukom,  te  razkinu  lanac, 
koji  je  zatvarao  ulaz  u  luku  zadarsku.  Od  toga  casa  bijaSe  Zadranima  sve  teze  odbijati 
navale  neprijateljske,  to  teze,  §to  su  Mletci  sve  vi§e  vojske  i  brodovlja  zgrtali  oko  nji- 
hova  grada.  Preko  40  velikih  galija  stajalo  je  tada  pod  vrhovnim  zapovjednikom  Petrom 
Civranom,  koji  je  zajedno  s  kopnenom  vojskom  svaki  cas  spremao  jurise  na  nesrecni 
grad.  U  to  doba  nastoje  neki  vladari,  da  izmire  mletacku  obcinu  s  kraljem  Ljudevitom, 
i  sa  Zadrom.  Prvi  je  to  poku§ao  Humbert  Viennski,  grof  od  Dauphineje;  za  njim  trude 
se  austrijski  vojvoda  Albrecht,  bosanski  ban,  napokon  i  srbski  kralj  Stjepan  Du§an  Silni. 
Ali  nijednomu  ne  podje  nastojanje  za  rukom,  jer  ni  jedna  stranka  nije  htjela  da 
i§ta  popusti. 

U  proljecu  1346.  stade  se  kralj  Ljudevit  ozbiljno  spremati  na  osudnu  borbu  s  Mlet- 
cima.  Da  bi  lakse  mogao  ratovati,  gleda§e  po  sto  po  to  zadobiti  grad  Ostrovicu, 
koju  je  jo§  svedjer  drzao  gorljivi  privrzenik  MletCana,  bribirski  knez  Pavao  II.  Kralj  je 
zelio  steci  znamenitu  Ostrovicu,  da  mu  bude  uporiSte  i  izlaziSte  za  ratovanje  pred  Zadrom. 
Posredovanjem  kneza  Dujma  Frankapana,  svoga  gorljivoga  privrzenika,  nastojao  je  kralj 


BORBE    RADI   ZAORA. 


«9 


skloniti  kneza  Pavla,  da  mu  predade  Ostrovicu.  Dujam  Frankapan  bio  je  rodjak  kneza 
Pavia,  naime  surjak  njegov  po  sestri  svojoj  Elizabeti,  te  je  ozbiljno  radio  u  prilog  svomu 
kralju.  No  mletacki  knez  u  Sibeniku  saznade  za  te  dogovore,  te  obavijesti  o  svem 
mletaSku  vladu,  koja  napne  sve  sile,  da  se  kraljeva  zelja  ne  izpuni.  Njezini  kapetani  i 
providuri  odvratise  kneza  Pavla  s  pomocu  sinovca  njegova  Mladina  III.,  koji  je  u  to  sam 
s  vojskom  dosao  u  mletacki  tabor  pred  Zadrom,  da  se  bori  proti  kralju  i  Zadranima. 
U  isti  mah,  dne  14.  svibnja,  posla§e  Mletcani  jednoga  svoga  biljeznika  knezu  Dujmu 
Frankapanu,  da  ga  ukori  i  odvrati  od  kralja. 

PoSto  je  sve  izvjestnije  bilo,  da  ce  kralj  Ljudevit  naskoro  stici  s  velikom  vojskom 
na  jug,  odluci  mletacka  vlada  prije  njegova  dolazka  uciniti  veliki,  obci  juri§  na  Zadar, 
da  bi  tako  kralja  pretekla.  Vrhovni  zapovjednik  Petar  Civrano  odredi  za  obci  juri§  dan 
16.  svibnja  1346.  Borba  trajase  toga  dana  od  tri  sata  u  jutro  sve  do  noci.  Glavni  juris 
poduze  brodovlje,  poduprto  s  kopna  vojskom  iz  bastide.  Civrano  bija§e  izabrao  cetiri 
najvece  galije,  te  namjestio  na  njih  mostove,  Siroke  6  stopa  i  duge  24  koraka,  da  se  po 
njima  cete  uzpnu  na  gradske  zidine.  Svaka  tih  galija,  koje  su  pratile  vece  i  manje  ladje, 
imala  je  po  300  momaka.  Jednu  galiju  smjesti  nasuprot  velikoj  tvrdji  zadarskoj,  drugu 
kod  vrata  sv.  Dimitrije  kraj  luke,  trecu  nasuprot  vratima  sv.  Marije,  a  6etvrtu  kraj  prije- 
djela  Arsane.  NajzeSci  boj  bio  je  kod  vrata  sv.  Dimitrije.  Premda  se  je  mletacka  vojska 
hrabro  borila,  bise  ipak  sve  njezine  navale  suzbijene,  te  se  je  boj  svrSio  uzmakom  njezinim. 
Mletac^ke  vojske  bude  toga  dana  ubijeno  i  ranjeno  do  800  Ijudi. 

Slavodobitni  Zadrani  poslase  namah  (20.  svibnja)  franjevca  Marina  pred  kralja,  da  ga 
obavijeste  o  pobjedi  i  zamole  za  brzu  pomoc,  posto  novoga  jurisa  ne  bi  vi§e  mogli 
izdrzati.  Poslanik  srete  kralja  27.  svibnja  vec  na  potoku  Klokotu  blizu  Bihaca,  te  mu  sve 
saobci,  na  sto  se  kralj  jo§  vise  pozuri.  No  i  Mletdani  stadose  se  pripravljati  za  dalji  boj. 
Poslase  novih  ceta,  hrane  i  bojnih  sprava,  a  dalje  ratovanje  povjeriSe  zasebnomu  zboru 
od  jedanaest  lica.  Na  telu  zbora  bija§e  Petar  Civrano,  a  njemu  bi§e  pridijeljeni  vojvode 
i  podvojvode  (Marino  Falieri,  Nikola  Barbadigo,  Petar  Canale,  Bernardo  Giustiniani, 
Marin  Grimani),  kao  i  pet  providura. 

U  to  je  kralj  Ljudevit  doSao  s  vojskom  svojom,  te  se  je  utaborio  u  okoli§u  Zemu- 
nika  (in  confinio  Semelnici  districtus  Jadre),  sedam  do  osam  milja  Zadru  na  iztoku 
Uz  put  bijahu  mu  se  pridruzili  ban  slavonski  i  hrvatski  Nikola  Banic,  akvilejski  patri- 
jarka  Bertrand,  knezovi  Dujam  i  Bartol  Frankapan,  napokon  i  knez  Gregorije  Kurjakovic 
sve  preko  svoje  volje.  U  tabor  kod  Zemunika  stigo§e  jos  neki  hrvatski  knezovi  (valjda 
Ugrinic  i  Nelipic),  a  napokon  i  bosanski  ban  Stjepan  Kotromanic  sa  10.000  Ijudi.  U  kra- 
Ijevoj  vojsci  bilo  je  ne  samo  Hrvata  i  Magjara,  nego  i  Kumana,  Ceha,  pad;e  i  njemaSkih 
placenika.  Broj  vojske  ne  moze  se  ustanoviti;  neki  izvori  spominju  jedva  30000  Ijudi,  a 
drugi  200.000.  Svakako  je  vojska  bila  ogromna  ;  po  svoj  prilici  80 — 100.000  Ijudi,  iz- 
medju  njih  30.000  konjanika  oklopnika.  Kralj  Ljudevit  podje  10.  lipnja  sa  sjajnom  i 
brojnom  pratnjom  od  2000  izabranih  konjanika  iz  tabora  pred  Zadar  do  crkve  sv.  Jakova 
kraj  luke,  da  grad  pregleda.  Ugledav§i  ga  Zadrani  izletiSe  preda  nj,  te  mu  stadoSe  Iju- 
biti  ruke  i  noge  iz  zahvalnosti,  sto  ill  je  doSao  osloboditi.  Kralj  ih  primi  prijazno  i  uvje- 
ravaSe  ih,  da  je  staino  odluiio  ili  grad  osloboditi  ili  pred  njim  poginuti.  Na  to  se  vrati 
u  tabor.  Uzhiceni  Zadrani  torn  izjavom  njegovom  poslase  sutradan  (11.  lipuja)  k  njemu 
sveCano  poslanstvo,  koje  mu  predade  gradske  klju6e.  Cetiri  dana  poslije  (15.  lipnja) 
dodje  kralj  s  ditavom  vojskom  svojom  pod  Zadar,  te  se  utabori  naokolo  mletaSke  bastide. 
Vojska  njegova  bijaSe  tako  brojna,  da  se  nije  mogla  iitava  smjestiti  na  ravnici  i  po 
bregovima,  nego  je  ostalo  teta  i  onkraj  bregova.  U  Zadru  nastade  zbog  dolazka  kraljeve 
vojske  veliko  veselje;  gradska  vrata  bi§e  otvorena,  a  upravitelji  grada,  praceni  brojnim 
plemstvom  i  pukom,  te  vodjeni  od  nadbiskupa  s  krizem  u  ruci,  i  pjevajnci  pobozne 
pjesme,  uputiSe  se   namah    kralju,  baciSe  mu  se  pred  koljena,  da  mu  se  zahvale,  §to  ih 


9o  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

je  dosao  osloboditi.  Predadose  mu  i  lijep  dar:  dva  krasna  konja,  pokrivena  skrletom,  sa 
zlatnom  i  srebrenom  ormom. 

Kralj  Ljudevit  uvjeri  se,  da  ie  mletacka  bastida  dobro  utvrdjena,  te  da  ju  Ireba 
redovito  podsjedati.  Po§to  mu  je  manjkalo  podsadnih  strojeva,  dade  iz  Zadra  izvuci  jeda- 
naest  velikih  strojeva  i  naperiti  prema  bastidi,  da  na  nju  danju  i  nocu  neprestano  udaraju. 
Strojeve  je  ^titilo  2000  kraljevih  vojnika  i  800  zadarskih  pjesaka,  a  prvi  kraljevi  velika^i, 
na  celu  im  ban  Nikola  Banic,  rukovodili  su  podsadu.  Mletcani  su  nasuprot  sve  moguce 
cinili,  da  spase  bastidu.  U  isto  vrijeme  kuSali  su  sve  moguce,  da  kralja  sklone  na  lijepi 
nacin  na  povratak  i  pomirenje.  No  kralj  ne  htjede  ni  primiti  mletackih  poslanika.  Tada 
stadose  Mletcani  surovati  i  pogadjati  se  sa  kraljevim  vojvodama,  narocito  s  bosanskim 
banom,  ne  bi  li  se  s  njihovom  pomoci  pogodili  s  kraljem.  Predlozisc  ove  pogodbe:  ako 
se  kralj  odrece  Zadra  i  citave  Dalmacije,  dat  ce  mu  oni  ili  100,000  u  jedan  mah  ili  po 
5000  dukata  svake  godine  kao  dar,  a  ne  kao  danak;  a  vojvodama,  koji  bi  kralja  sklo- 
nili  na  mir,  platit  ce  20.000  dukata  za  nagrade.  Brodova  za  prevoz  vojske  u  Napulj 
(kamo  je  kralj  smijerao  poci)  ne  mogu  dati;  nasuprot  traze,  da  se  u  mir  ukljuce  i  Bri- 
birski  knezovi  Mladin  III.  i  Pavao  II. 

Ljudevit  ne  htjede  ni  c^uti  o  kakvoj  pogodbi,  vec  pozove  mietacke  vojnike  u 
bastidi,  neka  za  tri  dana  predadu  tvrdju;  inace  da  ce  svakoga  objesiti,  koga  ulivati  Posto 
mu  se  ne  odazvase,  odluci,  da  ce  1.  srpnja  jurisati  s   citavom  vojskom  na  bastidu, 

U  oci  glavnoga  juri§a  (30.  lipnja)  usulja  se  u  bastidu  mletafiki  uhoda,  te  dojavi 
zapovjednicima,  da  ce  kralj  jos  onu  noc  ili  dojduce  jutro  poduzeti  glavni  juris,  pak  da 
se  nada,  da  ce  tvrdinju  zapaliti  izdajom  nekih  mletackih  placenika.  Namah  zapovjedise 
vojvode,  da  se  utrnu  sve  vatre  i  svijece  (izuzev  jedino  stan  zapovjednika),  te  postavise 
straze  na  sve  strane,  neka  paze,  da  se  vatra  ne  podmetne.  Posto  su  jedna  drvena  kula 
i  neki  tornjevi  bili  osteceni  od  neprijateljskih  strojeva,  dado§e  to  zapovjednici  jos  one 
noci  popraviti;  graditelji  izvrsiSe  taj  posao  lako  do  zore,  jer  ih  kraljevske  cete  nijesu 
smetale,  posto  su  se  pripravljale  za  sutraSnji  juriS.  Na  to  smjestise  vojvode  u  svaku  kulu 
i  toranj  po  jednu  cetu  vojnika,  a  takodjer  i  mnoztvo  kamenja,  lukova  i  strjelica,  nadalje 
i  vode,  pace  i  vina  i  kruha,  umocena  u  vino,  za  okrepu  boraca. 

Slijedecega  jutra,  u  subotu  1.  srpnja,  na  dan  sv.  Marcijala  poduze  kralj  zaista  juris 
na  bastidu,  u  kojoj  je  moglo  biti  do  16.000  vojnika.  U  ranu  vec  zoru  na  glas  zvona 
pograbi  kraljevska  i  zadarska  vojska  oruzje  i  poreda  se  u  bojni  red.  Najprije  imao  je 
poduzeti  juri§  jedan  odio  vojske;  ako  taj  iznemogne,  zamijenit  ce  ga  drugi.  S  toga  bude 
napred  odpremljeno  3000  zadarskih  placenika  i  stanovit  broj  kraljevih  ceta,  dok  je  ostala 
vojska,  vecinom  konjanicka,  opasala  bastidu  na  sve  tri  kopnene  strane.  One  napred  po- 
slane  cete  biSe  oskrbljene  razliditim  strojevima  i  spravama  za  jurisanje,  kao  kolima  i 
kolicama,  na  kojima  su  biU  strojevi,  zatim  Ijestvama,  bakljama,  posudama  sa  smolom  i 
lojem,  grmljem,  granama  i  drugim  zapaljivim  stvarima,  napokon  gvozdenim  kvakama 
i  mlatovima.  Te  prednje  cete  zapoCese  juriS  silnom  vikom  i  odvazno.  Najprije  stadoSe 
zatrpavati  jaruge  pred  bastidom,  a  onda  skacu  preko  njih  i  vuku  strojeve  k  zidovima, 
Tu  se  sada  razvija  silna  borba:  jedni  podkapaju  zidove,  drugi  ih  razbijaju  gvozdenim 
mlatovima  i  kvakama,  treci  se  uzpinju  po  Ijestvama  na  zidove,  da  se  prikuce  kojoj  kuli 
i  da  ju  zapale,  6etvrti  napokon  udaraju  bojnim  strojevima,  kamenjem,  kopljima,  strjeli- 
cama  i  drugim  oruzjem  po  zidovima  i  njihovim  braniteljima.  Ali  ovi  bijahu  pripravni  na 
juris,  te  do6ekase  napadace  hrabro  i  junacki.  Ne  samo  kopnena  vojska  sa  zidina,  nego 
pomorska  s  brodova  stade  sipati  strjelice,  kamenje  i  koplja  na  napada6e;  zatim  stade 
kopnena  vojska  odkidati  Ijestve  sa  zidova  ili  sjeci  ih,  a  one,  koji  bi  se  popeli  na  zidove, 
bacati  natrag  na  zemlju.  Pa6e  i  zastavnika,  koji  se  je  penjao  po  Ijestvama,  da  kraljevsku 
zastavu  zasadi  na  vrh  zida  bastide,  pogodi  neprijateljska  strjelica,  i  on  se  strovali  zajedno 
sa  zastavom  u  ponor.    Nastao   tolik    stropot   od    udaranja   bombarda,  strjelica  i  drugoga 


BORBE    RADI    ZADRA. 


9« 


o     ■= 


< 
SJ 


C      o 
C2     .2 


♦  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

oruzja,  da  se  nije  mogao  Cuti  ni  tiji  glas;  pa6e  i  sunce,  koje  je  toga  dana  bas  krasno 
sjalo,  potavnilo  je  od  mnozine  oruzja,  koje  je  po  zraku  letilo.  Ali  sve  to  ne  uplasi  Za- 
drana  ni  kraljevskih  6eta,  koje  svojim  strojevima  i  strjelicama  protjeraSe  Mletcane  iz 
triju  kula  na  bastidi.  Na  to  pohitase,  prislonise  Ijestve  i  uzpe§e  se  do  jedne  od  tih  triju 
kula,  te  ju  zauze§e  i  zapaliSe.  Na  srecu  Mlet^ana  nije  toga  dana  bilo  vjetra,  te  se  vatra 
nije  mogla  brzo  razpiriti.  Tako  se  sabrase  mletaCke  cete,  nagrnu§e  prema  kuli,  te  utrnuse 
vatru  i  suzbise  neprijatelje.  Videci  kralj  Ljudevit,  da  su  mu  prve  6ete  suzbijene,  poSlje 
u  boj  druge;  ali  premda  je  od  zore  do  podneva  vi§e  puta  izmijenio  cete,  ne  mogase 
ipak  tvrdinje  osvojiti.  Svi  juriSi  bi§e  suzbijeni,  te  kraljevske  6ete  moiadose  redom 
uzmaknuti. 

Ohrabreni  Mletcani,  §to  su  srecno  obranili  bastidu,  stadose  sada  sami  udarati  na 
kraljevu  vojsku.  OtvoriSe  sva  vrata  bastide,  te  provalise  na  polje,  da  podju  u  potjeru  za 
suzbijenim  detama,  i  da  se  onda  obore  na  citavu  kraljevu  vojsku.  Ali  ne  samo  branitelji 
bastide,  nego  i  cete  s  brodova  izadjose  sada,  da  biju  osudni  boj.  Vodja  brodovlja  Pelar 
Civrano  prislonio  svojih  30  galija  i  mnoz  drugih  ladja  uz  obalu,  te  izkrcao  svoje  cete, 
da  i  one  doprinesu  k  pobjedi.  Tako  dodje  kraljeva  vojska  medju  dvije  vatre,  s  prijeda 
uzmica§e  pred  braniteljima  bastide,  a  s  boka  udarahu  na  nju  6ete  s  brodova.  Silna  vojska 
kraljeva  ne  imadjase  ni  dovoljno  prostora,  da  se  razvije.  Mletcani  pognase  ju  sve  do 
njezinih  §atora  i  do  zadarskih  jaruga,  tako  da  nije  mogla  obraniti  svojih  utvrda  i  stro- 
jeva,  vec  ih  Mletcani  popali§e  ili  sruSise. 

Boj  se  svrsi  pobjedom  Mlet6ana.  Preko  7000  kraljevskih  i  zadarskih  vojnika  po- 
gibe,  a  jos  vise  ostade  ih  ranjeno  (samo  Zadrana  400).  MIetcana  izgibe  500 — 600  Ijudi, 
ali  kud  i  kamo  vi§e  bijaSe  ranjeno.  U  kraljevskoj  vojsci  proslavio  se  je  osobito  Nijemac 
(Wlueng)  Harsandorfer,  koji  je  hrabrost  svoju  glavom  platio.  Izmedju  hrvatskih  i  ugarskih 
velikaSa  ponio  se  je  junacki  ban  Nikola  Banic  sa  svojim  banderijem.  On  je  jurisa- 
juci  na  bastidu  na  oSigled  kralja  izgubio  mnogo  svojih  Ijudi,  a  sam  je  dopanuo  dviju 
smrtonosnih  rana,  koje  ga  ucinise  nesposobnim  za  neko  vrijeme,  da  vr§i  bansku  cast 
(cum  nos  castellum  Strigach  obsidentes  expugnare  cum  nostro  exercitu  voluissemus,  idem 
dominus  Nicolaus  banus  audacter  dimicans  duo  lethalia  vulnera  nobis  intuentibus  in  se 
recipiens  .  .  .) 

Zadrani  bijedili  su  poslije  kralj  eve  vojvode,  narocito  bosanskoga  bana  Stjepana  Ko- 
tromanica  (belialis  alumnus),  zatim  erdeljskoga  vojvodu  Stjepana  Lackovica,  da  su  oni  skri- 
vili  poraz,  jer  da  su  se  dali  podmititi  od  lukavih  MIetcana  Mleta^ka  je  vlada  doduse 
obecavala  prije  boja  i  banu  bosanskomu  i  ostalim  kraljevim  savjetnicima  nagradu  od 
20.000  dukata,  ako  izrade  u  kralja,  da  se  odreCe  Zadra  i  da  ode  s  vojskom  izpred  njega; 
ali  nema  nikakva  dokaza,  da  bi  bosanski  ban  u  samom  osudnom  boju  bio  i§ta  uCinio  ili 
propustio,  6im  bi  skrivio  poraz  kraljeve  vojske.  Vjerojatnije  je,  da  je  Ljudevitova  vojska 
bila  odbijena  zato,  sto  je  bila  prebrojna,  te  se  nije  mogla  pravo  ni  kretati,  osobito  pak 
onda,  kad  su  ju  napali  s  dvije  strane:  s  pro6elja  i  s  boka.  K  tomu  je  u  kraljevoj  vojsci 
bilo  sve  samih  konjanika,  a  manje,  gotovo  nista  pjeSaka,  narocito  vjestih  strijelaca;  a 
konjanici  nijesu  bill  podobni  ni  vjesti  za  juri§anje  na  utvrde.  Napokon  nije  u  Ljudevita 
bilo  ni  dovoljno  ni  dosta  velikih  strojeva  i  drugih  sprava  za  redovito  podsjedanje. 
A  i  to  je  mnogo  doprinijelo,  Sto  kraljeva  vojska  nije  imala  nikakva  brodovlja,  te  nije 
s  toga  s  morske  strane  bila  ni  malo  za§ti(5ena. 

Vec  4.  srpnja  znalo  se  je  u  Mletcima  za  tu  pobjedu.  Toga  dana  pohvali  mletadko 
vijece  svoje  Ijude  pred  Zadrom,  a  podjedno  poru6i  vojvodama,  da  je  proCitavsi  njihova 
pisma  o  dogovorima  s  banom  pripravno  na  mir  s  kraljem  Ljudevitom,  i  da  ce  mu  dati 
za  citavu  Dalmaciju  100.000  dukata,  a  velikaSima  njegovim  20.000  dukata.  Ako  bi  se 
radilo  samo  o  Zadru,  a  ne  o  ostalim  gradovima  Dalmacije,  neka  ponude  kralju  60.000 
dukata  i  vojvodama  10.000   dukata,  ali  uz   pogodbu,  da   kralj   s  Sitavom  vojskom  ostavi 


BORBA    RADI    ZADRA.  .. 

zadarski  kotar,  i  da  ne  6ini  nikakve  stete  mletackiin  zCiUljama  i  podanicima.  Kralj  Lju- 
devit  medjutim  s  prezirom  odbi  mletacke  ponude,  te  se  poce  vracati  kuci.  Na  povratku 
stade  3.  srpnja  kod  Ostrovice,  koja  je  svedjer  bila  u  vlasti  bribirskoga  kneza  Pavla  II. 
Pokusa  barem  nju  uzeti;  no  nakon  prvoga  juri§a,  poSto  mu  zalud  pogibe  ne§to  vojnika, 
okani  se  i  toga  podhvata.  Dne  6.  srpnja  desio  se  je  u  dolini  Luki  (in  valle  Luka  in 
descensu  nostro)  kod  Vrane,  a  15.  srpnja  opet  u  Bihacu,  odakle  se  je  Slavonijom  vratio 
u  Ugarsku,  spremajuci  se  na  drugo  poduzece,  koje  je  bilo  zamasnije  za  njegovu  porodicu. 

Prije  povratka  svoga  u  Ugarsku  namjesti  Ljudevit  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj  novoga 
bana  mjesto  tezko  ranjenoga  Nikole  Banica.  On  namijeni  tu  6ast  vjernomu  i  odanomu 
sluzbeniku  svomu  Nikoli  Secu  (Zech,  Zeech),  koji  je  poslije  spadao  medju  najzname- 
nitije  muzeve  u  drzavi.  Nikola  Sec  bio  je  sin  magistra  Petra  Seca,  te  je  izvodio  svoju 
lozu  od  plemena  Baloga  (de  genere  Bolough,  Balough).  Godine  1343.  bio  je  Nikola  sa 
svojim  bratom  Ivankom  pozvan  pred  borsodski  zupanijski  sud  radi  nasilja,  no  poslije 
udje  u  milost  kraljevu,  te  obnasase  razne  dvorske  sluzbe  (1345.  magister  dapiferorum). 
Sada  u  srpnju  ili  kolovozu  postade  banom,  te  zapoce  svoju  sluzbu  tim,  §to  je  16.  kolo- 
voza  1346.  izdao  u  Zagrebu  povelju  zagrebackomu  biskupu  Jakovu,  kojom  mu  je  potvrdio 
crkvenu  desetinu  onako,  kako  bijase  nekad  ustanovio  kralj  Karlo  Robert. 

Novi  ban  ditave  Slavonije  i  Hrvatske  nastojao  je  takodjer,  da  pomogne  Zadranima, 
koji  su  nakon  nedade  Ljudevitove  sve  teze  odbijali  navale  mletacke.  Dne  10.  kolovoza 
bijase  mletackoj  vojsci  posrecilo,  te  oblada  po  izdaji  tvrdjicom  sv.  Mihajla  na  otoku 
Uljanu.  Odsad  su  Mletdani  mogli  opasati  grad  sa  svih  strana,  posto  nije  vise  imao 
nikakva  uporista  izvan  zidina.  Malo  zatim,  21.  kolovoza  dodjo§e  mletacki  poslanici,  pak 
pozvase  Zadrane  u  hrvatskom  i  talijanskom  jeziku,  da  im  se  za  osam  dana  dobro- 
voljno  predadu,  pak  da  ce  im  ostaviti  sve  imanje,  i  ne  ce  nikomu  nista  na  zao  udiniti. 
Hrvatski  knezovi  Frankapani,  Kurjakovici,  Nelipici  i  Ugrinidi  nijesu  zajedno  s  banom 
mogli  pomoci  nevoljnomu  gradu,  jer  je  uz  Mletke  nepokolebivo  stajao  bribirski  knez 
Mladm  UI.,  krvni  neprijatelj  kralja  Ljudevita.  Ta  Mladin  III,  bijase  navlastito  dosao  u 
mletacku  bastidu,  da  suzbija  kralja,  zatornika  njegova  roda.  A  mletacka  je  obcina  i  cijenila  nje- 
govu sluzbu.  Kad  se  je  u  studenom  govorkalo,  da  ce  hrvatski  ban  Nikola  Sec  doci  s 
vojskom  Zadru  u  pomoc,  knez  se  je  Mladin  III.  upravo  spremao,  da  se  za  nekim  poslom 
odveze  u  Mletke.  Ali  mletadka  ga  vlada  17.  studenoga  zaklinjase,  da  se  ne  mite  izpred 
Zadra,  jer  on  vrijedi  ondje  za  njih  toliko,  koliko  ditava  jedna  vojska  (cum  habeamus 
personam  suam  pro  uno  alio  nostro  exercitu  parte  ibi). 

Strah  Mletcana  od  hrvatskoga  bana  bio  je  medjutim  posve  suviSan.  Pa6e  nije  proSlo 
zatim  ni  mjesec  dana,  a  tuzni  Zadar  morao  im  se  napokon  predati.  U  gradu  bijaSe  naime 
zavladao  strasan  glad.  Neprijatelji  bijahu  Zadar  u  potonje  vrijeme  tako  dvrsto  opasali, 
da  mu  se  nije  moglo  ni  s  jedne  strane  hrane  donijeti;  a  ni  ban  Nikola  Set  nije  mogao 
pomoci,  prvo  jer  nije  bio  tako  jak,  da  si  silom  prokrCi  put,  a  drugo  je  tezko  i  sam 
skupio  dovoljno  hrane,  posto  je  upravo  one  godine  i  u  Hrvatskoj  i  po  ostalom  svijetu 
bilo  glada  i  oskudice.  Kako  je  u  Zadru  sve  viJe  nestajalo  hrane,  stali  su  siromaSniji 
pucani  jesti  konje,  mule,  macke  i  miseve,  same  da  si  uzdrze  zivot.  Hrpe  gladnoga  puka 
prolazile  su  ulicama  vapeci  za  hranom;  mnogi  iznemogli  padahu  na  zemlju,  mnogi 
oboljeSe  od  gladi,  a  mnogi  i  pomrije§e.  Napokon  stao  puk  galamiti  i  zahtijevati,  da  se 
utanad  mir  s  Mletcima.  Plemstvo  zadarsko  morade  se  odazvati  glasu  puka,  te  se  skupi 
25.  studenoga  u  veliko  vijece  (od  200  clanova).  Dok  je  tu  razpravljalo  ne  znajuci  §ta 
da  u6ini,  zgrnulo  se  na  trgu  do  200  oruzanih  pudana,  koji  stadoSe  vapiti  za  mirom.  Tko 
je  proti  izmirenju,  zavrijedio  je  smrt  Plemici  se  poboja§e  za  svoj  zivot,  pak  pograbivSi 
oruzje  provalise  na  trg  i  raztjeraSe  pobunjene  puCane. 

Poslije  podne  sastade  se  vijece  nanovo.  Sad  ustade  neki  starac  od  preko  sedam- 
deset    godina,   te   plaCnim    glasom    i   sa    suzama   u    odima  predloii,  da  se  grad  predade 


g^  ^  UUDEVIT    r.    VELIKI, 

MIetcima,  jer  je  sadanje  zivovanje  vise  nalik  na  smrt  nego  na  zivot.  Iza  duge  prepirke 
bude  predlog  primljen  i  cetiri  poslanika  poslana  k  mletackim  vojvodama,  da  ugovaraju 
o  predaji.  Vojvode  medjutim  zahtijevahu,  da  im  Zadrani  najprije  dadu  taoce,  a  onda 
mogu  poslati  svoje  poslanike  u  Mletke,  da  ugovaraju  o  miru.  Zadrani  pristado§e  i  na  to, 
te  pcslase  6.  prosinca  §est  odliSnih  gradjana  za  taoce,  naime  Matiju  Rosu,  Matiju  Botona, 
Matiju  Grisogona,  Matiju  Fanfonju,  Pavla  (Ivanova)  Varikasu  i  Ivana  Asroganta.  Na  to 
obskrbiSe  vojvode  grad  hranom,  da  gradjani  dulje  ne  ginu  od  gladi ,  a  podjedno 
dozvoli§e,  da  mogu  svoje  punomocnike  poslati  u  Mletke.  Zadarsko  malo  vijece  (od  48 
cilanova),  izabra  na  to  po  punomoci  od  velikoga  vijeca  7.  prosinca  §est  plemica,  koji  ce 
ugovarati  mir,  naime  Pavla  (Stassijeva)  Varikasu,  Petra  Matafarica,  Bartola  Zloradica, 
Nikolu  Galetica,  Marina  Kalcinu  i  Mihajla  Cedulinica.  Ti  suiradan  (8.  prosinca)  odplo- 
vi§e  u  Mletke. 

Kad  su  stigli  onamo,  sjati  se  silan  svijet,  da  ih  vidi.  Poslanici  bi§e  odvedeni  pred 
vijece,  gdje  odkrise  glave  i  prignuse  koljena  pred  duzdom  Andrijom  Dandulom,  a  onda 
suznih  ociju  priznase  svoju  zabludu  i  zamolise  milost,  predavSi  i  sebe  i  svoj  grad  1 
imanje  u  ruke  i  vlast  republike.  Na  to  se  udaljise  iz  dvorane,  a  vijece  stade  razpravljati, 
§ta  da  ucini.  Bilo  je  clanova,  koji  su  predlagali,  da  se  Zadrani  ne  pomiluju,  nego  da  se 
podsada  produlji  tako  dugo,  dok  se  grad  madem  osvoji,  a  zatim  da  se  do  temelja  sruSi, 
jer  je  bio  MIetcima  vazda  neharan,  pak  da  ce  i  poslije  biti  uzrokom  nevolja  i  zla,  ako 
se  to  osinje  gnjezdo  za  dobe  ne  razori.  AH  vecina  vijecnika  odluCi,  da  se  Zadrani  primu 
u  milost,  te  im  se  zajamci  sigurnost  osobe  i  imetka. 

Na  temelju  ove  odluke  bude  15.  prosinca  1346.  u tana cen  mir.  Zadarski  puno- 
mocnici  podpisase  izpravu,  kojom  priznase,  da  je  njihov  grad  od  davne  davnine  mletadki, 
pak  zato,  ako  su  se  kad  Zadrani  odmetnuli  od  Mletaka  ili  sklopili  ugovore  s  drugim 
vlastima,  da  je  to  bilo  protupravno;  s  toga  se  ti  ugovori  proglasuju  niStetnima,  te  se 
grad  Zadar  zajedno  sa  svojim  kotarom  opet  predaje  u  bezuvjetnu  vlast  Mletcana,  koja 
nije  stegnuta  ni  kakvim  municipalnim  pravima,  jedino  se  ziteljima  zajamc^uje  sigurnost 
osobe  i  imetka.  Obje  stranke  prisizu,  da  ce  drzati  mir;  ako  ga  koja  pogazi,  platit  ce 
drugoj   10.000  dukata  globe. 

Iza  toga  podje  jedan  punomocnik,  po  imenu  Mihajlo  Cedulinic  natrag  u  Dalmaciju, 
da  tamosnjim  mletackim  vojvodama  predade  grad.  Predaja  Zadra  obavljena  bi  na  dan 
sv.  Tome  (21.  prosinca  1346.).  Sva  vrata  s  morske  strane  bise  otvorena,  znatan  broj 
zadarskih  plemica  i  gradjana  morade  otici  na  mletacke  brodove,  a  zatim  budu  sve  gradske 
utvrde  posjednute  mletackom  vojskom.  Tada  tek  dodjose  s  morske  strane  oba  zapo- 
vjednika  s  dovoljnim  brojem  vojske  pred  otvorena  gradska  vrata,  gdje  ih  doceka  svecen- 
stvo,  plemstvo  i  brojan  narod;  zapovjednici  primi§e  tu  gradske  kljuce,  a  zatim  krenuSe 
s  Cetama  i  praceni  narodom  najprije  u  stolnu  crkvu,  gdje  je  stariji  zapovjednik  Marko 
Giustiniani  s  propovjedaonice  ponovo  uvjerio  narod,  da  mu  Mlet6ani  praStaju  sve  zablude, 
te  ga  opet  primaju  u  svoju  milost.  Ohrabren  tim  narod  podje  na  veliki  gradski  trg,  gdje 
bi  skinuta  zastava  kralja  Ljudevita,  i  podignuta  zastava  sv.  Marka.  Tom  prigodom  opomenu 
drugi  zapovjednik  Andrija  Morosini  s  gradske  vijecnice  narod,  neka  ostane  nepokolebivo 
i  trajno  vjeran  MIetcima,  kako  je  obecao,  a  oni  ce  poStivati  zajamSenu  sigurnost  osobe 
i  imetka.  Poslije  toga  preuzeSe  zapovjednici  upravu  grada,  a  onda  primiSe  23.  prosinca 
od  plemstva  i  24.  prosinca  od  gradjanstva  prisegu  vjernosti. 

Tako  se  vrati  Zadar  pod  mletacka  vlast,  kojoj  se  je  kroz  Sestnaest  mjeseci  otimao. 
Borba  ta  stajala  je  Mletke  ogromnih  zrtava.  Kroz  to  vrijeme  troSili  su  oni  svakoga  mjeseca 
po  40 — 60  (paCe  i  70)  tisuca  dukata  samo  za  placu  vojske,  a  osim  toga  ogromne  svote 
za  gradnju  brodova,  utvrda,  za  nabavu  strojeva  i  drugo.  ^itava  vojna  stajala  je  republiku 
do  tri  milijuna  dukata. 


PRVA    VOJNA    KRALJA    LJUDEVITA    U    NAPULJU. 

95 

Ali   sta   ce    na   to   kralj  Ljudevit  ?  Ne  ce  li   on  prvu  prigodu  upotrebiti,  da  obaovi 
borbu  za  grad,  za  koji  je  s  punim  pravom  drzao,  da  pripada   kruni    njegovoj  ? 

(Prva  vojna  kralja  Ljudevita  u  Napulju  1347.— 1348.).  Stari  kralj  napuljski 
Robert,  prastric  kralja  Ljudevita,  bijase  umro  16.  sijednja  1343.,  ostavivSi  na  samrti 
oporuku,  kojom  zabaci  porodicni  ugovor  od  god.  1333.,  te  ustanovi,  da  njegova  starija 
unuka  Ivana  zajedno  sa  svojim  suprugom  Andrijom,  kojima  je  obima  bilo  tada  §est- 
naest  godina,  imadu  stupiti  na  prijestolje  tek  nakon  svoje  dvadeset  i  6etvrte  godine,  a 
dode  neka  upravlja  drzavom  njegova  udovica,  kraljica  Sancha  s  pomocu  pridijeljenoga 
joj  vijeca.  Andrija  neka  dotle  drzi  vojvodinu  Salerno.  Ako  bi  pak  kraljevna  Ivana  umrla, 
nema  ju  naslijediti  njezin  suprug  Andrija,  nego  mladja  joj  sestra  Marija.  Vec  torn  oporukom 
povrijedjeno  bi  pravo  Andrijino.  K  tomu  se  namah  iza  smrti  staroga  kralja  Roberta  podi- 
gose  najopasniji  spletkari  na  dvoru,  na  delu  im  Katarina  Valois,  vojvodkinja  od  Tarenta, 
radeci  da  razvrgnu  brak  izmedju  Andrije  i  Ivane,  pak  da  se  Ivana  udade  za  Filipa  od 
Tarenta,  najstarijega  sina  vojvodkinje,  i  da  se  onda  oba  podignu  na  prijestolje.  Spljet- 
karima  podje  za  rukom  skloniti  najodlicnije  velika§e,  da  su  Ivana  poslije  okrunili,  Andriju 
pak  ne.  Kad  je  na  to  umrla  i  udovica  kraljica  Sancha,  posreci  drzkoj  Katarini  zavaditi 
mladu  Ivanu  sa  suprugom,  te  ga  posve  omraziti  narodu.  Ivana  zamrznu  na  svoga  supruga 
Andriju,  i  stegne  mu  vlast  u  svakom  pogledu. 

Nebogi  Andrija  salijetao  je  neprekidno  svoga  brata,  kralja  Ljudevita,  pismima,  u 
kojima  mu  je  crtao  svoje  nevoljno  stanje.  Ljudevitu  se  to  dade  na  zao,  te  odpravi  po- 
slanike  papi  Klimentu  VI.  u  Avignon,  moleci  ga  za  pomoc.  Kad  ni  to  nije  koristilo, 
zamoli  kralj  svoju  majku  Elizabetu,  da  ona  sama  podje  u  Napulj,  i  da  uredi  poslove 
svoga  sina  Andrije  Podhvatljiva  i  odlu(^na  majka  rijeSi  se  na  daleki  put,  ponesavSi  sa 
sobom  sila  zlata  i  srebra.  Osim  toga  uze  za  pratnju  najodlicnije  velika§e  ugarske  i 
hrvatske.  Od  hrvatskih  pridruzi  joj  se  krbavski  knez  Gregorije  Kurjakovic,  zatim  braca 
Frankapani,  knezovi  Bartol  i  Dujam.  Vec  8.  lipnja  1343.  bijase  ostavila  Visegrad  i  posla 
na  jug  prema  Zagrebu,  da  se  pripravi  za  dalji  put.  Dne  18.  lipnja  moli  iz  Brinja  knez 
Bartol  Frankapan  mletaCku  obcinu,  neka  mu  dozvoli  uzeti  njihovu  jednu  galiju  sa  Cresa, 
kojom  ce  kraljicu  pratiti  u  Napulj;  isti  dan  moli  i  kraljica  Elizabeta  (in  Boppernincha^ 
mletackoga  kneza  Andriju  na  otoku  Rabu,  da  joj  priredi  galije  i  ladje,  na  kojima  ce  se 
prevesti  preko  mora,  Vec  22.  lipnja  dozvoljava  mleta^ka  obcina  knezu  Bartolu,  da  uzme 
zamoljenu  galiju;  a  1  srpnja  dopu§ta  opet  na  molbu  kraljice  Elizabete  knezu  Dujmu,  da 
smije  pratiti  kraljicu,  te  mu  za  duzno  polaganje  zakletve  vjernosti  produljuje  u  to  ime 
rok  do  dojducega  Miholja  (29.  rujna). 

U  prvoj  polovici  srpnja  stigla  kraljica  u  Senj,  pak  posla  odanle  s  Frankapanima  i  Kurja- 
kovicem  u  Napulj,  kamo  je  dosla  25.  srpnja.  Neocekivani  dolazak  kraljice  silno  smete 
sve  spletkare,  koji  se  sada  stadose  pretvarati.  No  Elizabeta  bijaSe  u  sve  dobro  upucena, 
a  k  tomu  je  mnogo  toga  vidjela  na  svoje  oci,  po  cem  je  mogla  razabrati,  da  je  zivot 
njezina  sina  u  velikoj  opasnosti.  S  toga  ona  odluCi,  da  ce  Andriju  kuci  odvesti.  No  ta 
odluka  silno  uznemiri  Katarinu  Valois,  koja  je  dobro  slutila,  da  bi  kralj  Ljudevit  svoga 
brata  na  5elu  jake  vojske  natrag  doveo,  te  tako  njezine  osnove  za  sva  vremena  pomrsio. 
PoSto  su  se  tomu  protivili  i  prijatelji  mladoga  Andrije,  pate  i  sama  supruga  njegova 
Ivana,  koja  ga  je  zaklinjala,  da  uz  nju  ostane,  dade  se  Elizabeta  skloniti,  da  ostavi  sina 
u  Napulju,  to  viSe,  §to  se  je  i  sam  papa  o6itovao  pripravan  dozvoliti,  te  se  Andrija 
okruni  za  kralja  napuljskoga.  Kraljica  s  toga  povjeri  sina  svoga  paznji  Bertranda  od  Bauxa, 
grofu  od  Monte  Scaglioso,  te  umirena  ostavi  na  podetku  godine  1344.  Napulj  i  vrati  se 
4.  travnja  u  Visegrad. 

No  tek  sto  kraljica  Elizabeta  bijaSe  ostavila  tlo  Italije,  pogorSa  se  ponovo  stanje 
Andrijino.  Dozvola  za  krunisanje  ne  stize  od  pape,  poSto  je  proti  tomu  radio  dradki 
vojvoda  Karlo,  koji  se  je  dodule    pridinjao,  da  je  prijatelj  Andrijin,  ali  je  na  papinskom 


o^  LJUDEVIT   I.   VELIKI. 

dvoru  preporucivao  samog  sebe,  narocito  od  onoga  casa,  kad  se  je  ozenio  Marijom, 
mladjom  sestrom  kraljice  Ivane.  A  i  Katarinu  Valois  (udova  iza  tarentskoga  kneza  Filipa, 
brata  Karla  Martella)  zaigrala  opet  vrazje  kolo,  te  odvratila  nestaSnu  i  lakomislenu  Ivanu 
od  zakonitoga  supruga,  udesivsi,  da  je  stala  Ijubakati  s  njezinim  mladjim  sinom  Ljude- 
vitom  od  Tarenta,  najljepSim  muzem  u  citavoj  napuljskoj  kraljevini.  Tako  se  zgodi,  da 
su  Andriju  na  razkalasenom  napuljskom  dvoru  stall  sve  viSe  zametavati,  pa6e  oCito  i 
vrijedjati.  Al  on  je  po  savjetu  svojih  vjernih  sve  mirno  podnosio,  nadajuci  se,  da  ce  sve 
navratiti  na  drugi  pravac,  cim  se  jednom  dobavi  vlasti  I  lukavi  vojvoda  dracki  Karlo 
svedjer  ga  bodrio  i  tjeSio,  da  se  strpi.  U  Ijetu  1345.  obazna  napokon  Andrija,  da  ce  mu 
tezko  izgledana  dozvola  za  krunisanje  naskoro  stici.  To  ga  tako  obradova,  da  je  smetnuo 
s  uma  dosadanju  mudru  opreznost.  Stade  prijetiti  svojim  dusmanima  osvetom,  pace  dodje 
jednom  na  vitezke  obdulje  sa  zastavom,  na  kojoj  je  izpod  kraljevskoga  grba  bio  naslikan 
panj  i  sjekira  Neprijatelji  njegovi,  Karlo  Artus  i  njegov  sin  Bertrand,  Roger  od  San 
Severina,  grof  Terlizzi  i  drugi  razumjeSe  njegovu  prijetnju,  te  se  urotise  s  Katarinom 
Valois  proti  njemu,  da  ga  umore,  kad  vec  ne  mogu  zaprije^iti  njegova  krunisanja.  Po 
potonjim  dogadjajima  jasno  se  razabira,  da  je  i  kraljica  Ivana  bila  sporazumna  s  urot- 
nicima,  kao  i  oba  sina  Katarine  Valois. 

Urotnici  moradose  se  pozuriti,  jer  je  dozvola  za  krunisanje  bila  vec  stigla,  pak  je 
bio  ustanovljen  i  dan  vjencanja.  U  samom  gradu  Napulju  ne  usudise  se  navaliti  na 
Andriju,  jer  se  zacahu  drackoga  vojvode  Karla,  kojega  drzahu  za  prijatelja  i  privrzenika 
njegova.  Domamise  s  toga  18.  rujna  Andriju  u  Aversu,  toboze  na  lov.  Onamo  dodje  i 
supruga  njegova  Ivana  sa  svojim  dvorom,  zatim  dojka  njegova  Isolda,  koja  ga  je  volila 
kao  rodjeno  6edo  svoje.  Poslije  lova  podje  citavo  druztvo  u  samostan  sv.  Petra  izvan 
grada,  gdje  je  jedno  krilo  bilo  priredjeno  za  kraljevski  dvor,  pak  ce  se  ondje  uz  bogatu 
gostbu  odmoriti.  Zabava  trajase  do  ponoci,  na  §to  odose  svi  spavati,  a  i  Andrija  i  Ivana 
sklonise  se  u  svoju  spavaonicu.  Ali  tek  §to  je  minuo  jedan  sat,  kad  no  Andriju  glasna 
buka  iza  sna  probudi,  te  ga  poznati  glas  pozivase  u  pokrajnu  odaju.  Jedva  sto  je  presao 
preko  praga,  dokrade  se  notar  Nikola  Milazzo  k  vratima,  te  ih  zabravi,  na  sto  se  urot- 
nici oboriSe  na  Andriju,  da  ga  zadave,  jer  su  vjerovali,  da  mu  je  mati  dala  cudotvorni 
prsten,  koji  ga  brani  od  otrova  i  maCa.  Medjutim  cim  je  Andriju  minula  prva  smetnja, 
otme  se  on  svojim  neprijateljima,  te  potece  prema  svojoj  spavaonici,  da  pograbi  oruzje. 
Vrata  medjutim  nadje  zatvorena;  a  Ivana,  koja  je  dobro  cula,  sta  se  je  zgadjalo,  te  je 
vrlo  dobro  znala,  da  joj  je  vojno  u  smrtnoj  pogibiji,  niti  se  ne  mace,  da  ga  spase,  6im 
ona  sukrivnju  na  sebe  svali.  Andrija  pohita  k  drugim  vratima,  ali  i  ta  bijahu  zakljucana. 
Sada  stade  vikati  za  pomoc,  ali  na  njegovo  zapomaganje  dodje  samo  Isolda,  koja  takoder 
vapijaSe  iz  svega  grla,  ali  zaludo,  jer  pomoci  ne  bi  ni  s  koje  strane.  U  to  se  ubojice 
ponovo  oboriSe  na  svoju  zrtvu.  Bertrand  pograbi  Andriju,  odvu6e  ga  s  pomocu  drugih 
do  prozora,  s  kojega  se  je  gledalo  na  vrt,  sveza  mu  uzicu  oko  vrata,  zadavi  ga,  te  baci 
IjeSinu  u  vrt.  ObavivSi  grozno  djelo  uklonise  se  urotnici.  Isolda  medjutim  nema§e  mira, 
vec  pohita  do  vrata  kraljevskoga  noci§ta,  te  dozivase  glasno  Andriju,  sto  taj  nije  vi§e 
mogao  6uti,  jer  bijase  vec  izdahnuo,  dok  se  Ivana  nije  htjela  da  ozove.  Na  to  probudi 
Isolda  sluge  i  samostance,  te  stade  s  njima  zajedno  traziti  Andriju.  NadjoSe  ga  zaista 
u  vrtu  s  uzicom  oko  vrata,  vec  mrtva,  te  odnijeSe  truplo  u  crkvu.  A  Ivana,  koja  je  6ula 
ditavu  borbu  i  vapaje  muzeve,  ali  nije  htjela  iz  sobe  ni  izaci,  ode  sutradan  iz  samostana, 
ni  ne  pogledavsi    ohladnjelo    tijelo   svoga    supruga,  i  ne   proliv§i    ni  jedne  suze  za  njim. 

Vijest  o  krvavom  dogadjaju  stize  brzo  u  Napulj,  odakle  vojvode  dradki  i  tarentski, 
kao  i  drugi  pohitaSe  oruzani  u  Aversu.  Andrijino  tijelo  bude  preneseno  u  Napulj  u  crkvu 
svetoga  Januarija.  To  bija§e  medjutim  sve,  Sto  su  dvor  i  vojvode  za  nj  uCinili.  Kad  je 
kanonik  Ursilo  Minoculo  vidio,  da  se  nitko  ne  brine  za  ukop  nesrecnoga  kralja,  izvr§i 
tuznu  pocast  sam,  sahraniv  ga  u  grobnici  kapelice  svetoga  Ljudevita. 


II 


I 


PRVA    VOJNA    KRALJA    LJUDEVITA    U    NAPUUU.  97 

Glasi  o  umorstvu  osupnuSe  sve  i  u  Napulju  i  u  Provenci;  svagdje  zahtijeva§e  narod, 
da  se  ubojice  kazne,  pak  bill  tko  mu  drago.  Vojvoda  dra(!;ki  Karlo,  koji  je  mrzio  Ivanu, 
jer  nije  njega,  supruga  svoje  sestre,  htjela  imenovati  za  vojvodu  Kalabrije,  i  koji  se  je 
u  drugu  ruku  nadao,  da  ce  se  svojim  postupkom  ulaskati  ugarskomu  kralju  Ljudevitu. 
pridruzi  se  velikomu  sudcu  Monte  Scagliosu,  te  stade  odlu6no  trazili,  da  se  krivci  iznadju 
i  kazne;  podjedno  obavijesti  kralja  Ljudevita  o  tuznoj  zgodi,  te  ga  pozove,  neka  dodje  u 
zemlju,  da  osveti  smrt  bratovu,  pak  da  sam  zauzme  prijestolje.  Obeca  mu  jos,  da  6e  ga  poma- 
gati  Zajedno  sa  svojim  prijateljima.  I  zaista  bi§e  sumnjivci  utamni^eni,  ali  samo  oni,  koji 
su  nalog  izvrsili,  dok  se  proti  glavnim  krivcima  nije  ni  iztraga  povela  Da  se  umiri  puk, 
koji  je  glasno  zahtijevao  smrt  ubojica,  i  da  se  takodjer  zaprijece  kompromitujuci  izkazi, 
budu  Tommaso  del  Pace,  notar  Nikola  Milazzo,  grof  Terlizzi,  Robert  de  Cannabis  i 
Rajmondo  pogubljeni.  Karlo  Artus  i  sin  njegov  Bertrand  umakose  jos  za  dobe;  ali  Ka- 
tarina  Valois,  koja  se  je  zacala  i  njihovih  izjava,  te  se  je  htjela  osloboditi  svake  sumnje, 
dade  Karla  Artusa  od  njemackih  i  ceSkih  placenika  u  gradu  Santa  Agata  potraziti  i  ubiti; 
a  Bertrando  umre  u  Malfiju  u  tamnici.  Samoj  Ivani,  koja  je  nakon  krvavoga  dana  neko 
doba  hinila  strah  i  zalost,  dodija  brzo  ta  komedija,  pak  stade  naskoro  zivjeti  veselo  i 
razkala§eno  kao  i  prije.  Proti  njoj  ne  bi  povedena  iztraga,  kao  ni  proti  vojvodama,  premda 
nije  ni  najmanje  dvojbe  bilo,  da  su  i  oni  sukrivci.  Ivana  nije  se  nicesa  bojala,  jer  se  je 
pouzdavala  u  zaStitu  pape  Klimenta  VI  A  da  ju  je  papa  zaista  stitio,  pokaza  se  osobito, 
kad  je  papu  pismom  zamolila,  da  kumuje  njezinu,  malo  zatim  rodjenomu  sinu,  koji 
je  joS  prije  rodjenja  ostao  nesrecni  sirotan  bez  otca.  Kliment  odazove  se  njezinoj  molbi, 
te  ju  ovlasti,  da  mu  za  sveti  krst  sama  izabere  zamjenika 

Grozna  smrt  Andrijina  bijaSe  gorko  raztuzila  kralja  Ljudevita  i  majku  njegovu. 
Jedva  §to  se  bijase  kralj  oporavio  od  prve  boli,  odluci  osvetiti  smrt  bratovu.  Pohita 
namah  u  Bee,  te  utana^i  s  ondje  boravecim  carem  Ljudevitom  Bavarcem  i  austrijskim 
vojvodom  Albrechtom  savez  proti  Napulju;  jednako  pozove  svoje  prijasnje  saveznike  na 
osvetnu  vojnu.  I  ostalim  dvorovima  u  Evropi  saobci  tuznu  zgodu,  te  se  oni  pozurise,  da 
mu  sauceScem  svojim  ublaze  tezku  bol.  Posebnim  pismom  obrati  se  na  papu  Klimenta  VI. 
spoticuci  mu,  §to  je  odgadjanjem  krunisanja  sve  nehotice  radio  u  prilog  urotnicima,  te 
ga  pozove  kao  lenskoga  gospodara  Napulja,  da  Ivanu  skine  s  prijestolja,  te  proti  njoj 
kao  i  proti  ostalim  ubojicama  podigne  parnicu.  Podjedno  neka  posmrtnoga  sina  Andri- 
jina (Karla  Martella)  predade  kraljici  materi  Elizabeti,  koja  ce  zajedno  s  bratom  kra- 
Ijevim,  hercegom  slavonskim  Stjepanom,  upravljati  kraljevinom  napuljskom,  dok  doraste 
nejako  dijete. 

Uslijed  odlucnoga  postupka  Ljudevitova  posla  Kliment  VI.  dne  2.  veljade  1346. 
bullu  u  Napulj,  u  kojoj  izrede,  da  njega  zapada  suditi  o  zlodinu,  po6injenu  na  Andriji,  te 
proglasi,  da  se  krivci,  bili  ma  kojega  staleza,  imadu  izkljuciti  iz  druztva  pravovjernih  i 
liSiti  svih  gradjanskih  prava;  njihove  kuce  neka  se  razvale,  zemlje  i  oblasti  njihove  za- 
plijene,  a  podanici  njihovi  rijeSe  zakletve  vjernosti.  Podjedno  obeca  papa  kralju  Ljude- 
vitu, da  ce  poradi  todnije  iztrage  poslati  kardinala  u  Napulj,  te  da  ne  ce  nikako  dopustiti, 
da  zlodinci  ostanu  nekaznjeni  Ali  kako  se  je  moglo  predvidjeti,  izmako§e  ba§  glavni 
krivci  pravednoj  osudi.  Ivana  bi  poradi  nedostatnih  dokaza  rijesena  od  obtuzbe,  a  na  to 
se  ona,  jedanaest  mjeseci  nakon  grozne  smrti  svoga  supruga,  sve  bez  dozvole  i  dispen- 
zacije  papinske  udade  za  svoga  rodjaka  i  dosadanjega  Ijubavnika,  vojvodu  Ljudevita  od 
Tarenta.  Tako  postize  Katarina  Valois  svoj  cilj:  njezin  se  sin  popeo  na  prijestolje. 

Kraj  takih  prilika  odlu6i  Ljudevit,  da  ce  sam  s  vojskom  udariti  na  Napulj  i  kazniti 
ubojice  svoga  brata.  Najprije  htjede  poci  po  moru,  ali  poSto  nije  dobio  brodova  ni  od 
Mletaka,  kao  ni  od  Genove,  a  ni  od  guvernera  Sicilije,  rije§i  se  na  tegotniji  i  duiji  put 
po  kopnu  Na  po^etku  god.  1347.  posla  njitranskoga  biskupa  Nikolu  sa  zupanima  Ni- 
kolom  Kontom  i  Ladislavom    SoStm   u    Ferraru,  da  ugovaraju  s  talijanskjm   knezovima, 

Hrv.    poTJ.  IL  I.  7 


98  LJUDEVIT   I.    VELIKI. 

kroz  kojih  ce  oblasti  prolaziti,  i  da  sabiru  placenika.  Oboje  podje  im  srecno  za  rukom 
preko  svake  nade.  Talijanski  knezovi  pa6e  obrekose  svoju  pomoc;  a  sva  sila  lutajucih 
vitezova,  koji  su  dosad  vojevali  za  razne  go^podare,  stupi  sada  u  sluzbu  ugarskoga  kralja. 
Dne  11.  studenoga  1347.  podje  sam  Ljudevit  na  put  s  vojskom,  vecinom  od  plemica  i 
velikaSa,  koji  su  sa  svojim  banderijima  dobrovoljno  i  o  svom  troSku  kralja  pratili.  Pred 
vojskom  dao  je  Ljudevit  nositi  veliku  crnu  zastavu  s  blijedim  likom  zadavljenoga  brata. 

Vijest  o  dolazku  ugarske  vojske,  odu§evljenje,  kojim  su  ju  svagdje  docekivali,  pri- 
pravnost,  kojom  su  joj  knezovi  dopuStali  prolaz  ti  kroz  svoje  oblasti,  sve  to  napuni  silnim 
strahom  Ivanu  i  ostale  sukrivce  u  kraljevskoj  porodici.  Stali  se  spremati  na  odpor.  Da 
bi  vojvodu  Karla  Dra6koga  predobila,  imenova  ga  Ivana  vojvodorn  Kalabrije,  sto  je  tako 
dugo  zudio,  te  ga  namjesti  za  vodju  jednog  vojnog  zbora.  S  torn  vojskom  osvanu  Karlo 
pred  zidinama  grada  Aquile,  kojega  se  gradjani  bijahu  zavjerili  ugarskomu  kralju,  te  ga 
stade  podsjedati.  No  sami  glasi  o  dolazku  Ljudevitovu  skloniSe  ga,  da  se  okani  podsade 
i  natrag  povuce.  U  prosincu  stupi  glavna  vojska  ugarska  na  napuljsko  tlo.  Tu  obazna 
kralj  Ljudevit,  da  ga  kod  Kapue  6eka  s  vojskom  Ljudevit  od  Tarenta,  suprug  kraljice 
Ivane.  Jedan  odio  ugarske  vojske,  koji  bi  poslan  proti  njemu,  raztjera  njegove  cete. 
Ljudevit  od  Tarenta  pobjeze  na  to  u  grad  Napulj,  te  uzbudi  u  torn  gradu  jos  veci  strah. 
Malo  dana  poslije  kraljica  Ivana  sa  suprugom  svojim  skloni  se  na  brodove,  te  pobjeze 
u  Provencu,  da  tako  umakne  osveti  kraljevoj.  Ljudevit  stize  18.  sijecnja  1348.  u  Aversu, 
gdje  ga  pred  vratima  grada  dodekaSe  Karlo  Dracki,  Filip  od  Tarenta  i  vise  druge  gospode. 
Karlo  Dradki  miSljaSe,  da  ce  mu  kralj  oprostiti,  sto  je  po  nalogu  Ivane  podsjedao  grad 
Aquilu,  vec  s  obzirom  na  to,  sto  je  nekad  s  njim  prijateljevao  nesrecni  Andrija,  i  Sto  je 
on  ugarski  dvor  prvi  izvijestio  o  groznoj  smrti  Andrijinoj.  Karlo  DraCki  meijutim  nije 
slutio,  da  kralj  Ljudevit  dobro  znade  za  motive  svih  tih  zgoda,  pak  se  je  tako  sam  dobre 
volje  predao  u  ruke  osvetnoj  pravdi. 

Kralj  se  Ljudevit  nastani  u  istom  samostanu,  u  kojem  su  Andriju  zadavili.  On 
pregleda  pozoriste  umorstva,  a  i  mjesto,  s  kojega  su  mrtvo  tijelo  Andrijino  bacili  u  vrt. 
Na  to  zapita  oba  vojvode:  >Za§to  nijesu  dosli  ostale  vojvode?«  OdvratiSe  mu,  da  su  u 
Napulju,  i  da  ce  ga  ondje  sve^ano  pozdraviti.  Ali  na  kraljevu  zelju  dodjoSe  poslije  braca 
Ljudevit  od  Gravine  i  Robert,  a  s  njima  i  Robert  od  Tarenta  u  Aversu,  da  mu  se  vec 
tu  poklone.  Kralj  Ljudevit  pozove  ih  sve  na  veselu  gostbu,  kakova  bija§e  ono  nedavno 
u  tom  samostanu.  Gostilo  se  u  kasnu  noc,  kad  no  kralj  Ljudevit,  ne  moguci  vise  su- 
sprezati  svoga  gnjeva,  ovim  ostrim  rijedima  navali  na  vojvodu  Karla  Drackoga:  >Prokleti 
vojvodo,  znaj,  da  ti  je  poradi  tvojih  izdajni^kih  djela  umrijeti.  Ali  prije  nego  pogines, 
priznaj  svoje  zlocine.  Zasto  si  po  svom  ujcu,  kardinalu  Talleyrandu,  izradio,  da  se  je 
otegnulo  krunisanje  moga  brata,  §to  je  bio  poglaviti  uzrok  smrti  njegove?  Zar  ce§  to 
tajiti?  Eto,  li«tovi  s  tvojim  podpisom  i  tvojim  pecatom  svjedoCe  protiv  tebe.  Ti  si  znao, 
da  je  Marija  oporukom  svoga  djeda  bila  odredjena  za  suprugu  meni  ili  mojemu  bratu 
Stjepanu,  a  ipak  si  ju  ti  prevarom  oteo  i  sam  se  njom  ozenio.  Istina  je,  da  si  ubojice 
moga  brata  kaznio  i  mene  na  osvetu  dozvao;  ali  zaSto  si  po  nalogu  Ivane  moje  vjerne 
u  Aquili  podsjedao  ?  Sve  to  odaje  tvoje  ostale  izdajnicke  osnove :  ti  si  mene  dozvao, 
da  sa  svojom  pretezitom  silom  satrem  Ivanu  i  njezina  muza,  pak  da  onda  ti,  ako  nadjeS 
sredstava,  i  nas  uklonis  s  puta,  ili  da  nakon  nasega  odlazka  na§e  namjestnike  protjeras 
i  sam  zemljom  obladaS.  No  tvoje  su  se  osnove  izjalovile,  nijesi  nas  mogao  nadmudriti*. 

Osudne  rijeci  kraljeve  strasno  prestravise  vojvodu.  Kad  se  je  malo  osvijestio,  stade 
sebe  i  svoja  djela  izpriCavati,  ali  mu  se  kralj  ne  smilova.  Sutradan  osudi  ga  kraljevo 
vije<5e  na  smrt.  U  istoj  dvorani,  gdje  bi  Andrija  zadavljen,  bude  i  Karlu  glava  odrubljena 
(23.  sijecnja),  a  truplo  njegovo  kroz  isti  prozor  baceno  u  vrt.  Kad  je  puk  u  Napulju 
zatuo  za  njegovu  smrt,  navali  na  njegovu  palaCu,  te  ju  grozno  opljaSka.  S  tezkom  mukom 
mogase  se  vojvodkinja  Marija  sa  svojom  djecom  spasti  i  pobjeci  u  Provencu. 


KRALJ   UUDEVIT    DOBIO    05TR0VIGU    I    UTANaCiO    PRIMFRJE    S    MLETCIMA. 


99 


Dne  24.  sijednja  1348.  udje  kralj  Ljudevit  u  prijestoljni  grad  Napulj,  gdje  mu  se 
poklonise  poglavari  grada.  Tu  predade  sudu  jos  preostale  sukrivce  bratove  smrti.  U  isto 
vrijeme  proglasi  svoga  sinovca,  Andrijino  sirotCe,  jos  dojence,  Karla  Martella,  kojega 
bijaSe  nemajka  ostavila  u  Napulju,  za  vojvodu  od  Kalabrije  i  nasljednika  na  prijestolju. 
Dijete  bi  poslano  u  Ugarsku  svojoj  baki  Elizabeti,  da  odraste  pod  njezinim  nadzorom, 
polto  ga  je  rodjena  majka  odbacila.  S  njim  bi§e  i  ostale  vojvode  kraljevske  kuce  odve- 
dene  u  Ugarsku,  pak  smjeStene  u  Visegrad,  gdje  su  ih  drzali  u  castQom  zatvoru  Karlo 
Martello  umre  medjutim  vec  19.  lipnja  1348  Ljudevit  nazove  se  kraljem  Sicilije  (na- 
puljskim)  i  preuze  upravu  zemlje,  §to  dojavi  i  papi.  Ali  papa  Kliment  VI.  ne  odobri 
postupka  kraljeva,  na  §to  se  Ljudevit  izjavi  spreman  predati  kraljevstvo  onomu,  komu 
ga  papa  dosudi,  ali  pod  tu  pogodbu,  da  se  prije  Ivana,  koju  titav  svijet  smatra  za 
ubojicu  svoga  muza,  po  zasluzi  kazni  Po§to  je  u  to  u  Napulju  stala  haraditi  grozna  kuga, 
prozvana  crna  smrt,  odluCi  kralj  povratiti  se  u  svoju  domovinu.  Obranu  glavnoga  grada 
povjeri  Nijemcu  Ulrichu  Wolfhardu,  a  namjestnikom  svojim  u  kraljevstvu  imenova  erdelj- 
skoga  vojvodu  Stjepana  Lackovica  (Apora),  kojemu  pridruzi  vise  velikasa  i  dosta 
vojske.  Na  to  se  kralj  u  Barletti  s  malom  pratnjom  ukrca  u  brodove  i  odplovi  prema 
Dalmaciji.  Koncem  svibnja  izkrca  se  na  hrvatskoj  obali  u  okolici  nekadanjega  kraljev- 
skoga  grada  Belgrada,  a  onda  prodje  kraj  Vrane  i  Ostrovice  na  sjever,  te  se  nastani  u 
Budimu,  posto  su  u  Visegradu  bile  zatocene  napuljske  vojvode. 

Kralj  Ljudevit  dobio  Ostrovicu  (1347.)  i  utanacio  primirje  s  Mlet- 
cima  (1348.)  Nedaca  pred  Zadrom  1.  srpnja  1346.  bija§e  Ljudevita  uvjerila,  da  ne  ce  tako 
dugo  moci  uspjesno  ratovati  s  Mletcima,  te  ih  slavodobitno  iztjerati  iz  Dalmacije,  dok 
sasvim  ne  satre  Bribirske  knezove  Pavla  II.  i  Mladina  III.,  koji  su  odu§evljeno  pomagali 
mleta^ku  vojsku  pri  podsadi  Zadra.  K  tomu  su  u  njihovoj  vlasti  bili  znameniti  gradovi 
Ostrovica,  Skradin  i  Klis,  bez  kojih  nije  bilo  ni  pomisljati,  da  se  prikuci  primorju.  Ta 
ovi  su  gradovi  bili  stil  i  zaledje  primorskim  mjestima:  Ostrovica  bila  je  kljuc  Zadru,  a 
Klis  Spljetu. 

Ljudevit  je  dakle  odluSio  nastaviti  mali  rat  s  Mletcima  i  uznemirivati  kotare  nji- 
hovih  dalmatinskih  gradova;  a  u  isti  je  mah  stao  raditi,  da  posve  sku^i  Bribirske  kne- 
zove, te  im  otme  Ostrovicu,  Skradin  i  Klis.  To  je  narocito  bio  zadatak  novomu  banu 
Nikoli  Se6u,  kojega  ce  pri  torn  pomagati  vazda  vjerni  knezovi  Frankapani,  knez  krbavski 
Gregorije  Kurjakovic,  a  donekle  i  cetinski  knez  Ivan  Nelipic. 

Kralju  se  sreca  nasmijala,  posto  je  jos  u  srpnju  ili  kolovozu  1346.  umro  knez 
Pavao  II.  Banic,  gospodar  grada  Ostrovice,  a  zakleti  du^manin  njegove  vlasti.  Ostavio 
za  sobom  udovicu  Elizabetu,  sestru  krdkoga  kneza  Dujma  Frankapana,  a  s  njom  nedo- 
rasla  sina  Jurja  III ,  i  dvije  ili  tri  kceri,  od  kojih  je  jedna,  po  imenu  Katarina,  bila  duvna 
u  samostanu  koludrica  sv.  Nikole  u  Zadru.  Prije  svoje  smrti  —  ne  zna  se  todno  kada  — 
ali  svakako  1346,  sastavio  je  knez  Pavao  II.  oporuku,  u  kojoj  je  odredio  svoga  brata 
Gregorija  II.  skrbnikom  svoga  nedorasloga  sina  Jurja  III.,  a  i  svojim  nasljednikom,  ako 
bi  sin  Juraj  umro  za  zivota  striieva,  a  bez  potomka.  NajzamaSnije  mjesto  u  oporuci  jest 
ovo:  »Sina  svoga  Jurja  odredjujem  za  svoga  baStinika.  Njemu  dajem  i  ostavljam  grad 
moj  Ostrovicu,  sela  i  ostala  imanja  moja;  ali  poSto  je  taj  moj  sin  jos  djeCak,  to  rec!:e- 
noga  sina  i  moj  grad  preporudam  i  predajem  u  ruke  moga  brata  Gregorija  i  ustanov- 
Ijujem,  da  se  reteni  grad  predade  u  ruke  moga  brata  takim  na£inom,  da  receni  brat 
ima  prised  nad  tijelom  Kristovim,  da  ce  moga  sina,  grad  i  sva  njegova  dobra  ciuvati 
i  drzati  zakonito,  dobrom  vjerom  bez  prevare,  dok  moj  sin  dodje  do  zakonite  dobe,  da 
bi  mogao  sobom  i  svojim  upravljati.  I  tada  ce  morati  mojemu  sinu  grad  Ostrovicu  i 
ostala  imanja  njegova  predati  i  izruiiti  ih  u  njegove  ruke.  Ali  po§to  iza  Boga  svu  svoju 
nadu  ulazem  u  gospodstvo  Mletaka,  hocu,  da  se  to  saobdi  duzdu  i  obdini  mletadkoj, 
oznaCiivsi  gospodinu  duzdu,  da  on    sam   odredi    u    pogledu   stanja    i    zivota    djefiakova,  i 


lOO  -w.         ■      ■■  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

kako  da  se  grad  i  imanja  saCuvaju  za  d|e6aka.  I  ako  se  taj  naciin  bude  6inio  sigurnim, 
dobro  je;  no  ako  bi  se  drugi  put  na^ao,  bolji  za  sigurnost  i  zastitu  djecaka,  neka  bude 
onako,  kako  oni  odrede.  Neka  moj  brat,  kad  bude  polagao  prisegu,  narocito  kaze  u 
svojoj  zakletvi,  da  ce  raditi  i  da  ne  ce  mimoici  ni  u  cem  zapovijedi  gospodina  duzda  u 
toj  stvari  tako  glede  djecaka,  kako  glede  grada  i  svih  mojih  imanja.  I  ako  bi  moj  sin 
po  Bozjem  sudu  preminuo,  §to  Bog  sacuvaj,  prije  nego  sto  bi  do§ao  do  zakonite  dobe 
tada  hocu  i  odredjujem,  da  re6eni  moj  brat  Gregorije  naslijedi  i  zadobije  tako  spome- 
nuti  grad  kao  i  sva  ostala  dobra  moja,  ali  pod  uvjet,  da  bude  podlozan  duz- 
devu  gospodstvu  k  ao  sto  sam  ja«. 

Evo  Pavao  II.  Banic,  dineci  svoju  oporuku,  ni  jednom  se  rijedju  ne  sjeca,  da  je 
podanik  ugarsko-hrvatskoga  kralja  Ljudevita!  On  se  jedino  pouzdaje  u  Boga  i  mleta6ku 
obcinu,  njoj  i  njezinu  duzdu  daje  u  zakrilje  svoga  nejakoga  sina,  svoj  grad  Ostrovicu 
i  sva  imanja  svoja.  A  mletacka  se  obcina  i  pozurila,  da  izvrsi  njegovu  posljednju  volju. 
Cim  su  glasi  o  Pavlovoj  smrti  stigli  u  Mletke,  obcina  namah,  21.  kolovoza,  posla  u 
Hrvatsku  svoga  notara  knezu  Gregoriju  II.,  da  pripazi,  hoce  li  se  tocno  i  doslovce  uciniti 
sve  prema  oporuci  pokojnikovoj.  MletaSki  notar  o6itovat  ce  najprije  knezu  Gregoriju, 
kako  je  obcina  silno  raztuzena  poradi  smrti  kneza  Pavla,  svoga  premiloga  i  odanoga 
prijatelja,  u  kojega  je  nasla  svaku  dobru  nadu,  spremnost  i  vjernost,  i  za  kojega  se  je 
stanje  i  uzdrzavanje  od  srca  brinula.  Obcina  zeli  i  nastojat  ce  sve  to  odrzati  i  prema 
onima,  koji  su  ostali  iza  njega,  samo  6e  i  oni  morati  jednako  vjerni  biti.  Posto  je  nadalje 
razabrala,  da  je  pokojni  knez  svojom  oporukom  ostavio  svoga  sina,  gradove  i  imanja 
knezu  Gregoriju,  da  njima  ravna  i  upravlja,  to  je  s  toga  vrlo  utjeSena,  te  se  nada,  pace 
cvrsto  vjeruje,  da  ce  se  knez  Gregorije  po  duznosti  svojoj  zaista  brinuti  za  povjerenog 
mu  sinovca,  njegove  gradove  i  imanja,  a  uz  to  da  ce  MIetcima  biti  vjeran  i  odan  kao 
pokojni  brat,  6im  ce  obcinu  samo  u6initi  sklonijom,  da  stoji  za  njega.  S  toga  se  ona 
ocituje  pripravna  diniti  sve,  sta  bi  bilo  spasonosno  za  djecaka  i  njegovu  bastinu;  ona  je 
spremna  pomagati  ga  svojim  cietama,  te  cuvati  i  osigurati  mu  grad  i  sva  ostala  imanja. 
PoSto  je  medjutim  u  oporuci  kneza  Pavla  odredjeno,  neka  knez  Gregorije  polozi  zakletvu, 
da  ce  cuvati  i  braniti  vjerno  i  zakonito  nedorasloga  svoga  sinovca,  a  uz  to  da  ce  biti 
vjeran  i  pokoran  mleta6komu  gospodstvu,  to  misli  obcina,  da  bi  zgodno  bilo,  da  Gre- 
gorije tu  zakletvu  i  polozi,  Ona  doduse  posve  vjeruje  knezu,  ali  radi  casti  i  za  umirenje 
svoje  moli  ona,  da  bi  knez  pomenutu  zakletvu  zaista  i  polozio,  i  to  pred  notarom,  kojega 
je  eto  k  njemu  poslala.  Notar  imade  punovlast,  da  sve  cini  i  udesi  na  obranu  i  uzdr- 
zanje  grada  Ostrovice.  Kada  god  bi  knezu  Gregoriju  uztrebalo  ceta  za  obranu  Ostrovice 
i  drugih  imanja,  dobit  ce  ih  od  mleta^ke  obcine. 

Nema  sumnje,  da  je  knez  Gregorije  II.  odredjenu  prisegu  polozio  u  ruke  mle- 
tackoga  biljeznika.  Jama^no  je  takodjer  preuzeo  upravu  Ostrovice,  kao  i  ostalih  imanja 
svoga  sinovca.  Ali  sa  sinovcem  samim,  s  nedoraslim  knezom  Jurjem  III.  nije  mogao 
nista  uCiniti  ni  razpolagati,  jer  je  taj  djeCak  zajedno  s  majkom  svojom  Elizabetom  i 
svojim  sestrama  od  nedavna  bio  kod  ujaka,  naime  kod  krckoga  kneza  Dujma  u  Modru- 
§ama.  Sada  nastade  gotova  hajka  za  nejakim  djetetom.  Dvije  se  protivne  siranke  otimlju 
za  nj:  knez  Gregorije  II.  i  sinovac  njegov  Mladin  III.  zele  ga  domamiti  u  svoje  krilo, 
te  njega  i  njegov  grad  Ostrovicu  sacuvati  za  svoju  kucu  i  za  mletacke  interese;  knez 
Dujam  opet  zajedno  s  bratom  Bartolom  ne  pusta  iz  svojih  ruku  necaka,  jer  ga  hoce 
izmiriti  s  kraljem  Ljudevitom.  Kftezovi  kr6ki  pomazu  u  isto  vrijeme  Zadrane  i  hrvatskoga 
bana,  dok  su  Gregorije  i  Mladin  gotovr.sve  u£initi  za  Mletke,  samo  da  se  osvete  zator- 
niku  svoje  porodice,  kralju  Ljudevitu.  Na  ponuku  potonjih  salje  mletacka  obcina  7.  stu- 
denoga  1346.  zasebna  poslanika  u  Senj  knezovima  Dujmu  i  Bartolu.  On  de  izvr§iv  ine 
poslove  nastojati  oko  toga,  kako  bi  sklonio  krtke  knezove,  da  djecu  pokojnoga  kneza 
Pavla  II.  predadu  u  mletadku  zaStitu  i  obskrbu,  ako  ne  sve,  barem  sina  Jurja.  Ali  krcki 
knezovi  ne  htjedoSe  za  to  ni  da  6uju. 


KRAI.J    I.JLDEVIT    DOBlO    OSTROVICU    I    LTANaCiO    PRIMIRJE    S    MLETCIMA. 


PODOR    GRADA   ZrINJA    U   HrvATSKOJ. 


102  #  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

Borba  za  kneza  Jurja  i  njegovu  Ostrovicu  uzplamti  jo§  ja6e,  odkad  je  koncem  god. 

1346.  Zadar  opet  dosao  u  ruke  mletacke.  Obcina  je  dobro  znala,  da  je  Ostrovica  u 
vlasti  njezinoj  branik  Zadru,  a  u  tudjim  rukama  opet  vjecna  prijetnja  i  mletaCkomu 
Zadru  i  ostalomu  posjedu  njihovu  u  Dalmaciji.  U  drugu  ruku  stadoSe  na  pocetku  1347. 
privrzenici  kralja  Ljudevita  zajedno  s  banom  hrvatskim  Nikolom  Secom  i  banom  bo- 
sanskim  raditi  svima  silama,  da  obladaju  tim  znamenitim  gradom.  Pace  i  samomu  Zadru 
stade  tada  prijetiti  kraljevska  vojska.  Mlet6ani  staviSe  s  toga  prvih  dana  mjeseca  sijecnja 

1347.  u  Zadar  posadu  od  200  konjanika  i  600  pje§aka,  a  u  tvrdju  sv.  Mihajla  50  Ijudi; 
podjedno  utvrdi§e  grad  novim  utvrdama.  Jednako  utvrdiSe  providuri  mletacki  ostale 
gradove,  a  knezu  Gregoriju  II.  poslaSe  pomocnih  6eta  za  obranu  Ostrovice. 

U  to  vrijeme  kusahu  redom  razni  vladari  i  dostojanstvenici,  da  izmire  kralja  Lju- 
devita s  Mletcima.  Bijahu  to  najprije  bosanski  ban  Stjepan  Kotroinanic,  onda  6e§ki  kralj 
Karlo  IV.,  napokon  akvilejski  patrijarka  Bertrand  i  saski  vojvoda.  Ali  svima  bijaSe  trud 
uzalud:  borba  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  bi  nastavljena,  te  kralj evi  Ijudi  uprijeSe  sve  sile, 
da  ma  kojim  naSinom  zadobe  Ostrovicu.  Jo§  8.  ozujka  1347.  zapovjedi  mletacka  obcina 
svomu  knezu  i  kapetanu  u  Zadru,  da  namah  pohita  sa  svojim  cetama  u  Ostrovicu,  ako 
bi  to  zatrazio  knez  Gregorije  ;  u  obce  da  na  njegov  zahtjev  po§lje  u  zaStitu  pomenutoga 
grada  25  do  30  pjesaka,  ali  da  uz  to  ne  zaboravi  na  sigurnost  Zadra.  Podjedno  zaklju^i 
mletacko  vijece  na  molbu  Gregorijevu,  da  ce  ponovno  poslati  zasebna  poslanika  krckomu 
knezu  Dujmu,  koji  bi  izradio  u  njega,  da  odpusti  svoga  necaka  Jurja   i    njegove   sestre. 

No  sve  to  naprezanje  Mletaka  nije  napokon  koristilo.  Sam  knez  bribirski  Grego- 
rije n.,  budi  sto  se  je  uvjerio,  da  ne  bi  mogao  odrzati  Ostrovice  svojemu  rodu,  budi 
sto  su  ga  kr6ki  knezovi  na  to  putili,  odlu6i  razkrstiti  se  s  mletackom  obcinom,  te  sebe 
i  svoga  sinovCa  Jurja  izmirili  sa  svojim  zakonitim  kraljem.  Negdje  u  polovici  god.  1347. 
posla  knez  Gregorije  dva  svoja  poslanika  kralju  Ljudevitu.  Bili  su  to  GrduS  (Gordus) 
od  reda  eremita,  i  Petar,  sluzbenik  Bribirskih  knezova.  Poslanicima  bilo  izjaviti  kralju  u 
ime  kneza  Gregorija  i  sinovca  mu  Jurja  III.,  da  zale,  §to  su  s  pokojnim  knezom  Pavlom 
II.  tako  dugo  bili  nevjerni  svetoj  kruni  kraljevoj,  pak  mole,  da  ih  primi  u  svoju  kra- 
Ijevsku  milost  i  zaboravi  na  njihovu  dugotrajnu  nevjeru.  A  da  dokazu,  kako  su  ozbiljno 
odlu^ili  odsad  biti  vjerni  i  odani,    predaju    oni    svoj    grad  Ostrovicu    u    kraljevske   ruke. 

Kralj  Ljudevit  I,  valjda  vec  upucen  od  kr6koga  kneza  Duj ma,  primio  je  poslanike 
Gregorijeve  vrlo  milostivo.  On  je  pa6e  s  privolom  svoje  majke,  svoga  brata  hercega 
Stjepana,  bana  hrvatskoga  i  slavonskoga  Nikole  SeCa  i  drugih  velikasa  obim  Bribirskim 
knezovima  posve  oprostio,  te  im  o  tom  31.  srpnja  1347.  izdao  posebnu  povelju.  U  toj 
povelji  o6ituje  uz  ino: 

»Cinimo  plemenito  djelo,  ako  onima,  koji  su  ludoscu  krivnje  pali,  pomognemo 
brzim  lijekom  milosti.  S  toga  hocemo,  da  znadu  svi  i  svatko,  kako  su  knez  Gregorije, 
sin  kneza  Pavla,  nekad  bana,  i  Juraj,  sin  kneza  Pavla,  brata  istoga  Gregorija,  osta- 
vili  put  bludnje  i  nevjere,  kojim  su  dosad  lutali,  kako  se  6ini,  jo§  od  vremena 
preblagoga  gospodina  Karla,  nekad  slavnoga  kralja  ugarskoga  i  naSega  predragoga  rodi- 
telja,  pak  su  sada  nadahnucem  Bozje  milosti  od  bludnje  nevjere  svratili  se  na  put 
vjernosti  i  odanosti  k  nama  i  svetoj  kruni.  A  po§to  su  odlud;ili  napredovati  u  savr- 
senoj  vjernosti,  predali  su  u  nase  kraljevske  ruke  grad  Ostrovicu,  podpuno  sa  svima 
koristima  i  ma  kojim  pripadcima.  S  toga  mi,  koji  volimo  smilovati  se  nego  osvetiti  se, 
na  poniznu  i  gorljivu  molbu  istoga  kneza  Gregorija  i  Jurja,  sinovca  njegova,  podastrtu 
nama  po  bratu  GrduSu  od  reda  eremita  i  Petra,  njihova  sluzbenika,  kao  i  radi  gorljive 
vjernosti  i  iskrene  odanosti,  koju  sada  prema  nama  ocituju,  primamo  njih  Ijubezno  u 
krilo  milosti  nase,  te  opra§tamo  njima  sve  uvrede  i  izgrede,  koje  su  u  tom  pogledu  proti 
naSemu  veli^anstvu  po^inili.  Osim  toga  opra§tamo  njima  i  njihovim  potomcima  po  osobitoj 
milosti  i  vlasti  kraljevskoj  sve  Stete  i  nepravde,  §to  su  ih  dinili  oni  i  njihovi  predji,  i  to 


KRALJ    LJUDEVIT    DOBIO    OSTROVICU    I    UTANaCiO    PRIMIRJE    S    MLETGIMA.  103 

tako,  da  ih  radi  toga  nijedan  sudac,  a  naroCito  ban  ditave  Slavonije  i  Hrvatske,  sadanji 
ni  buduci,  ne  moze  pozvati  na  sud  .  .  .  .« 

Ovom  poveljom  oprostio  je  kralj  Ljudevit  posve  dosadanju  nevjeru  kneza  Grego- 
rija  II.  i  njegova  sinovca.  No  kralj  nije  htio  ni  to,  da  zadrzi  Ostrovicu  bez  ikakve  odStete. 
On  zato  istoga  dana,  naime  31.  srpnja  1347.,  izdade  jos  drugu  povelju,  kojom  je  knezu 
Gregoriju  II.  i  njegovu  sinovcu  Jurju  III.  u  zamjenu  za  ustupljenu  Ostrovicu  darovao  za 
sva  vremena  grad  Zrin  u  Slavoniji.  Povrh  toga  darovao  je  kralj  njima  jo§  i  dtavu 
Buzku  zupu  (comitatus  Busan)  u  Hrvatskoj;  no  te  povelje  sada  nema,  nego  se  je  odr- 
zala  samo  izprava  krckoga  kneza  Dujma,  izdana  22.  listopada  1347.  u  trgu  Modrusama, 
kojom  je  zajedno  sa  svojom  sestrom  Elizabetom  potvrdio  darovnicu  kraljevu  i  obecao, 
da  ce  sa  svim  svojim  dobrim  Ijudima  bditi,  da  se  kraljevske  darovnice  odrze. 

U  drugoj  povelji  od  31.  srpnja  1347.,  raduje  se  takodjer  kralj  Ljudevit,  §to  su  se 
knezovi  Gregorije  II.  i  Juraj  III.  vratili  pod  okrilje  njegove  milosti  i  ustupili  mu  grad 
Ostrovicu.  No  on  ne  ce,  da  ostanu  poradi  toga  bez  nagrade,  nego  ih  hoce  odlikovati 
darom  kraljevske  sklonosti,  da  bi  to  i  drugi  vidjeli  i  odanije  se  utekli  milosti  kraljevske 
dobrote.  On  im  dakle  poklanja  grad  Zrin  u  Slovinskoj  zemlji  (castrum  Zryn  ...  in  terra 
Sclavonia)  sa  svima  pripadcima  i  koristima,  posjedima  i  selima,  varosima,  ba§  onako, 
kako  je  to  drzao  dosadanji  vlastnik  Lovrinac  Tot,  zupan  u  Zeljeznom  i  Soprunu,  koji 
ce  primiti  dolidnu  zamjenu.  Tako  se  je  god.  1347.  jedan  ogranak  Bribirskih  knezova 
preselio  iz  Ostrovice  u  Zrin,  iz  Hrvatske  u  banovinu  Slavoniju.  Taj  se  ogranak  odsad  ne 
zove  vise  Bribirski  knezovi,  nego  knezovi  Zrinski  (comes  de  Zrin,  Zrign,  Zerin).  Kneza 
Gregorija  II.  nestaje  namah  zatim  s  obzorja,  te  se  prvim  knezom  Zrinskim  ima  smatrati 
Juraj  III.  (I.,  1347. — 1361).  Od  njega  su  potekli  svi  potonji  Zrinski,  kojima  se  ponosi 
hrvatski  narod  u  svojoj  pro§losti. 

Vec  na  pocetku  kolovoza  znalo  se  je  u  Mletcima,  da  su  u  Hrvatsku  stigle  nove 
date  kraljevske,  all  se  naculo  i  to,  da  se  radi  o  nekom  ugovoru  (de  tractatu),  po  kojem 
bi  se  Ostrovica  imala  predati  kralju  Ljudevitu.  Mletacko  vijece  5.  kolovoza  izabira  jednoga 
dvorskoga  biljeznika,  koji  ce  otici  preko  mora  u  Zadar,  te  o  svem  vijecati  s  knezom  i 
vijecnicima  toga  grada.  Odanle  neka  podje  knezu  Gregoriju,  neka  ga  lijepo  pozdravi, 
pak  obavijestiv  ga  o  svem,  sto  se  je  proculo,  neka  ga  puti  i  opominje  lijepim  rijefiima, 
da  zadrzi  i  obrani  Ostrovicu,  i  neka  mu  za  to  ponudi  i  dva  mletaika  banderija,  ako  bi 
mu  trebalo  pomoci.  Cini  se,  da  su  se  Mletcani  uvjerili,  da  knez  Gregorije  zaista  neSto 
snuje,  jer  su  opet  22.  kolovoza  zakljuSili  pisati  njemu  u  toj  stvari.  Sjetit  ce  ga  oporuke 
kneza  Pavla  II,  i  kako  je  njom  Mletcima  povjereno,  da  bdiju  i  paze  na  njegova  sina 
Jurja  III.  i  njegov  grad  Ostrovicu;  sjetit  ce  Gregorija  na  njegovu  prisegu,  koju  je  proSle 
godine  polozio,  da  ce  Stititi  svoga  sinovca  i  njegovo  imanje.  Culi  su  dodu§e,  da  ugarski 
kralj  radi,  kako  bi  dobio  Ostrovicu  (per  multos  et  diversos  tractatus),  ali  se  nadaju,  da 
knez  Gregorije  ne  ce  pogaziti  svoje  svedane  prisege.  Mletcani  ce  poraditi  svima  silama, 
da  se  mladi  Juraj  III.  sa  svojim  sestrama  dobavi  slobode;  podjedno  nalazu  svomu  knezu 
i  kapetanu  u  Zadru,  da  pomaze  knezu  Gregoriju  vojskom  i  svim,  sto  bi  mu  trebalo. 
MletaCki  notar  Ivan  Guido  sad  je  neprestano  dolazio  i  odlazio  od  kneza  Gregorija.  Naj- 
prije  mu  je  u  ime  obcine  nudio  godiSnju  placu  od  tisucu  libara,  ako  predade  Ostrovicu 
Mletcima,  da  ju  toboz  cuvaju  (in  nostra  custodia)  za  nj  i  njegova  sinovca.  Kad  to  nije 
pomoglo,  poslase  MletCani  1  listopada  1347.  ponovo  svoga  notara  k  njemu,  te  ga  pozvase, 
da  prema  oporuci  svoga  brata  pridrzi  i  saduva  grad  bar  za  se  i  za  svoga  sinovca,  a  oni 
ce  mu  za  to  davati  po  500  libara  godisnje  provizije. 

Ali  sve  to  nije  hasnilo.  Napokon  se  je  podigao  kli§ki  knez  Mladin  III.,  da  bar  on 
spase  Ostrovicu  za  svoju  porodicu  i  za  svoje  saveznike  Mletdane.  Na  pofetku  studenoga 
1347.  nudio  se  je  Mladin,  da  ce  silom  oteti  grad  sa  svojim  6etama,  samo  neka  mu 
MIetci  dadu  u  pomoc  svoje  vojnike  iz  Zadra.  Sad  je  zima  na  domaku,  sad  <5e  lako  pre- 


I04 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


dobili  taj  grad,  poSto  mu  ne  ce  moci'ni  odkuda  poslati  pomoci.  Mletcani  su  dobro  uvi- 
djali,  da  ce  s  gradom  Ostrovicom,  ako  njom  zavlada  kralj  Ljudevit,  zaprijetiti  »propast  i 
zator  svim  njihovim  gradovima«  (consumptio  et  destructio  omnium  nostrarum  civitatum); 
zato  je  i  Ivan  Sanudo,  bivsi  knez  u  Zadru,  predlagao,  neka  se  knezu  Mladinu  podade 
pomoc  iz  Zadra,  i  to  25  konjanika  i  100  pjeSaka.  No  mletacko  vijece  ipak  nije  prihva- 
tilo  toga  predloga,  nego  je  zapovjedilo  knezu  i  vijecnicima  u  Zadru,  neka  nastoje  novcem 
ili  ma  kojim  god  drugim  nacinom  poraditi,  da  Ostrovica  dodje  u  mleta^ke  ruke,  ili  bar 
da  njom  ne  bi  obladao  ugarski  kralj.  To  bi  zakljufieno  8.  studenoga  god.  1347.  Malo 
dana  poslije  stize  u  Mletke  pismo  kneza  Mladina,  u  kojem  javljase,  da  je  Ostrovica  vec 
u  vlasti  kralja  Ljudevita,  koji  je  u  njoj  namjestio  svoje  kastelane  i  posadu.  Mletacko 
vijece  odpisa  na  to  20.  studenoga  knezu,  da  je  to  »vrlo  tuzno  i  tegotno«  (multum  grave 
et  molestum)  za  nj,  ali  da  je  vec  poslalo  svoje  svetane  poslanike  kralju  ugarskomu,  da 
s  njim  utanaci  »mir  i  ljubav«,  pak  da  osiguraju  tako  i  mletadku  drzavinu  i  gradove 
knezu  Mladinu.  Do  povratka  poslanika  neka  s  toga  Mladin  miruje,  i  neka  nastoji,  da 
bude  s  kraljevskim  kastelanima  Ostrovice  u  §to  boljem  sporazurnku. 

Mletcani  dakle  videci,  da  im  je  Ostrovica  ovaj  put  izmakla,  pobojase  se  i  gorega, 
te  nastojahu  sada,  da  se  s  kraljem  Ljudevitom  izmire.  A  i  kralju  Ljudevitu  bijaSe  u  taj 
mah  do  toga,  da  se  nagodi  s  Mletcima,  jer  se  je  spremao  na  vojnu  u  juznu  Italiju,  da 
osveti  svoga  nesrecnoga  brata  Andriju.  Uza  sve  to  oteglo  se  ipak  ugovaranje  o  miru, 
a  poslije  o  primirju  vi§e  mjeseci,  po§to  je  i  jedna  i  druga  stranka  htjela  sto  povoljnije 
uyjete  poluSiti. 

Prve  mletatke  ponude  bijahu  ove.  Mletci  zadrzat  ce  sve,  sto  imadu  u  Dalmaciji,  a 
pravo  kraljevo  na  dalmatinske  gradove  odstetiti  ce  novcem.  Za  Zadar,  na  koji  imadu 
od  davne  davnine  neosporivo  pravo,  ne  daju  mu  nista;  a  za  ostale  gradove,  kao  sto  su 
Nin,  Sibenik,  Trogir  i  Spljet,  dati  ce  mu  ili  60.000  dukata  u  jedan  put  ili  po  3000  du- 
kata  svake  godine.  Kralj evi  doglavnici  dobit  ce  8000  dukata  nagrade.  Mletci  ne  moraju 
kralja  ni  njegovih  6eta  prevesti  u  Napulj,  a^i  mu  ne  ce  prelaza  ni  prijeciti.  Napokon  ce 
zahtijevati  poslanici,  da  se  i  Bribirski  knezovi  ukljuce  u  mir.  S  tima  ponudama  bijase 
mletaCkim  poslanicima  poci  u  Ugarsku,  kad  no  stigoSe  glasi,  da  je  kralj  Ljudevit  s  vojskom 
svojom  vec  posao  po  kopnu  put  Italije,  te  da  se  priblizuje  mletaCkom  vladanju.  S  toga 
§est  plemica  pohita  pred  kralja,  te  ga  26.  studenoga  1347.  pozdravi  na  mletatkoj  medji 
i  odprati  kroz  6itavu  mletadku  oblast  na  jug,  a  ugovaranje  o  miru  odgodjeno  bi  na 
zgodnije  vrijeme. 

Dok  je  kralj  Ljudevit  srecno  napredovao  u  Napulju,  hrvatski  je  ban  Nikola  Sec 
s  odanim  hrvatskim  knezovima  nastavio  rat  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Mletacka  se  je  ob- 
cina  zivo  zabrinula  za  svoj  posjed  u  Dalmaciji,  kao  i  za  gradove  Bribirskih  knezova 
Mladina  III.  i  Pavla  III.,  svojih  odlucnih  privrzenika.  Njezin  providur  Pavao  Loredano 
obilazi  redom  gradove,  a  sama  obcina  salje  svedjer  nove  cete  na  obranu  njihovu.  U  to 
stigose  vijesti  iz  Napulja,  da  je  kralj  Ljudevit  osvojio  ditavo  kraljevstvo.  Mletci  se  silno 
prepadose,  pak  odluciSe  po  §to  po  to  izmiriti  se  s  kraljem.  Dne  13.  ozujka  1348.  salju  u 
Napulj  tri  najodlidnija  plemica,  Marka  Giustiniana,  Andriju  Morosina  i  Nikolu  Gradoniga, 
te  ih  ovlastuju,  da  za  mito  kraljevim  savjetnicima  potroSe  i  20.000  dukata,  samo  da 
privole  kralja  na  mir.  Mletcane  pomaze  sada  i  veronezki  vladar  Mastin  (de  la  Scala). 
Obcina  nudi  kralju  kud  i  kamo  povoljnije  pogodbe  od  prvih;  ona  ce  mu  ustupiti  sve 
dalmatinske  gradove  osim  Zadra,  pade  ce  i  njega  i  njegove  Ijude  prevesti  na  svojim 
galijama  iz  Napulja  u  Ugarsku.  Ali  kralj  Ljudevit  kratio  se  je  prihvatiti  i  te  povolj- 
nije ponude. 

U  to  su  Mletke  stigle  nove  nevolje.  Najprije  im  se  stao  buniti  Zadar,  gdje  su 
13.  ozujka  morali  iztjerati  do  sto  sumnjivih  gradjana,  zatvoriti  luku  lancem  i  utvrditi 
grad  s  onoga  kraja,  gdje  su  bill  zidovi  poruSeni.  Malo  zatim  javi  se  u  Dalmaciji  i  strasna 


I 


KRALJ    L.IUDKVIT    DOBIO    OSTROVICU    I    UTANA^IO    PRIMIRJE    S    MLETCIMA.  105 

kuga,  crna  smrt,  koja  je  god.  1348.  po  Citavoj  Evropi  nemilo  bjesnila.  Gradovi  pri- 
morski  gotovo  su  opustjeli,  te  nijesu  ni  pomi§ljali  na  obranu  od  neprijatelja  s  kopna. 
Najvi§e  je  stradao  Nin,  koji  je  gotovo  ostao  pust,  tako  te  je  obcina  morala  obecati  za- 
sebne  povlastice  onima,  koji  bi  se  u  njemu  nastanili.  U  to  doba  ponudi§e  se  Mletcima 
dva  slavenska  vladara,  dva  rimska  cara,  zapadno-rimski  car  Karlo  (ceski  kralj  Karlo  IV.) 
i  srbski  kralj  i  car  Du§an  Silni,  da  ce  za  njih  posredovati  kod  kralja  Ljudevita.  No  Karla 
odbise  sami  Mletci,  jer  mu  ne  vjerovahu;  a  poslanici  Du§anovi  ne  izvrSise  u  Napulju 
bas  niSta. 

Sred  toga  meteza  zadesi  MIetke  jos  veci  udarac:  dne  1.  svibnja  1348.  umre  u  Tro- 
giru  knez  Mladin  III.,  najodaniji  prijatelj  i  saveznik  njihov  do  zadnjega  casa  svoga.  Taj 
zakleti  protivnik  kralja  Ljudevita  bijase  posljednjih  godina  sve  udesio,  da  se  osveti  za- 
torniku  svoje  porodice  i  da  uzdrzi  ostatak  vlasti  svoga  roda.  S  toga  je  dozvolio,  da  mu 
se  mladji  brat  Pavao  III.  ozeni  s  mletaSkom  patricijkom,  ponositom  Katarinom,  kcerju 
Ivana  Dandula;  a  u  listopadu  1347.  vjen^ao  se  je  sam  s  Jelenom,  sestrom  srbskoga  cara 
Stjepana  Du§ana,  s  kojim  je  zajedno  radio  na  zator  kralja  Ljudevita.  Ali  na  jednom  svlada 
hrvatskoga  junaka  Ijuta  bolest.  Slomljen  posao  Mladin  u  mletacki  grad  Trogir,  da  se 
lije^i.  Dne  1.  ozujka  1348.  javlja  trogirski  knez  Marko  Ruzini  spljetskomu  knezu  Ivanu 
Gradonigu,  da  je  knez   Mladin  jako  bolestan   (aegrotare   valde).  Dva   mjeseca  zatim,   bas 

1.  svibnja  1348.  umre  nevoljni  Mladin.  Citava  Hrvatska  zaplace  sa  smrti  njegove.  Sahra- 
nise  ga  u  stolnoj  crkvi  sv.  Lovrinca  u  Trogiru,  gdje  mu  je  jo§  i  danas  na  grobnici 
uklesan  nadgrobni  napis  u  latinskim  stihovima.  Tu  se  u  velike  slavi  >velemozni  knez 
kliski  Mladin,  gospodar  Omisa  i  Skradina«.  Pjesnik  iztice  njegove  vrline  i  zove  ga 
»hrabrim  Stitom  Hrvata«  (Croatorum  clipeus  fortis),  i  govori  Hrvatima,  da  je  kne- 
zeva  smrt  kazna  za  grijehe  hrvatskoga  naroda.  »Placite,  Hrvati,  za  plemenitim  sinovcem 
(unukom)  banova*,  kliie  na  svrsetku  raztuzeni  domorodni  pjesnik. 

Iza  Mladina  ostade  nejaki  sin  Mladin  IV.,  za  kojega  je  upravljao  imanjem  njegovim 
stric  Pavao  III.  Ali  taj  ne  bija§e  dosta  jak,  da  u  ono  osudno  doba  stoji  na  braniku<ije- 
dovske  plemenScine.  Jos  manje  mogla  se  je  mletacka  obcina  u  nj  pouzdavati;  pace 
6.  lipnja  govorilo  se  u  Mletcima,  da  je  Pavao  i  tjelesno  obnemogao,  te  se  mislilo,  da 
ne  ce  dugo  izdrzati.  No  Pavao  je  ipak  preturio  bolest,  te  je  onda  nekako  zivotario  do 
godine  1356.,  kad  mu  nestaje  traga. 

Nova  nada  sinu  Mletcima,  kad  se  ba§  u  ono  vrijeme  iznevjerila  sreca  i  kralju  Lju- 
devitu  u  Napulju.  Pace  i  njegovu  vojsku  prorijedi  kuga,  a  Mletcani  na  to  namah  svoje 
ponude  opet  smanjiSe.  Tako  se  posve  razbi  dogovaranje  u  Napulju,  te  se  Mletci  sada  po- 
jagmise,  da  ma  kojim  nacinom  obladaju  gradovima  pokojnoga  kneza  Mladina.  Knezu 
Pavlu  III.  nudjahu  2000  malih  libara,  pace  i  1000  dukata  na  godinu,  ako  im  ustupi 
gradove  svoga  brata.  U  isti  mah  gledahu  iste  gradove  dobiti  makar  i  izdajom,  te  razpi- 
saSe  nagradu  od  3000  dukata  za  predaju  Skradina,  a  4000  dukata  za  Klis.  Ali  se  ipak 
ne  nadje  izdajica,  koji  bi  se  za  dukatima  pomamio. 

Medjutim  bijaSe  se  i  kralj  Ljudevit  povratio  u  Ugarsku.  UvjerivSi  se,  da  ne  ce  moci 
Napulja  odrzati,  ako  bi  ga  Mletd;ani  prijedili,  da  salje  onamo  pomocnih  £eta  po  moru, 
odlu6i  izmiriti  se  s  republikom,  makar  samo  za  neko  vrijeme.  Njegovi  poslanici,  njitranski 
biskup  Nikola  i  segedinski  kastelan  Ivan,  stigo§e  zadnjih  dana  mjeseca  srpnja  u  MIetke, 
gdje  no  namah  zapodeSe  dogovaranja.  No  posto  se  ni  jedna  stranka  ne  htjede  odreci 
Dalmacije,  ne  mogase  doci  do  pravoga  mira;  ve6  bi  utanaceno  samo  primirje  na 
osam  godina  (5.  kolovoza  1348.)  Uvjeti  primirja  bijahu  ovi:  1.  Obje  stranke  obvezuju 
se,  da  ce  mirovati  kroz  osam  godina,  i  da  si  medjusobno  ne  ce  nanaSati  nikakvih  Steta; 

2.  Podanici  obiju  driava  smiju  medjusobno  obciti  i  prolaziti  slobodno  po  zemljama  jedne 
i  druge  stranke,  i  po  kopnu  i  po  moru  bez  ikake  zapreke.  3.  U  mir  se  ukljuCuje  i  knez 
Pavao  III.,  gospodar  Klisa,  Skradina  i  Omi§a   sa  ditavim    svojim  zemljiStem  i  svojim  po- 


I06  0  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

danicima.  4.  Tko  prekr§i  ovo  primirje,  ili  ma  koju  ustanovu  njegovu,  platit  ce  svaki  put 
globu  od  100  maraka.  5.  Obje  stranke  zalazu  svoja  pokretna  i  nepokretna  dobra  kao 
jamstvo,  da  ce  primirje  obdrzavati.  6.  Kralj  i  duzd  obvezuju  se,  da  ce  svaki  sa  svojih 
20  najodliSnijih  velikasa  i  savjetnika  priseci,  da  ce  drzati  uvjete  primirja.  O  toj  prisegi 
sastavit  ce  se  spis,  potvrdjen  s  drzavnim  peCatima,  jedan  s  kraljevim.  a  drugi  s  duzdovim. 
7.  Prisegu  i  potvrdu  primirja  imadu  obje  stranke  obaviti  do  4.  listopada;  ako  toga  ne 
uCine,  neka  se  smatra,  da  primirje  nije  ni  utanaceno. 

Primirje  bi  zaista  utvrdjeno,  a  radovao  mu  se  je  i  kralj  Ljudevit  i  mletacka  obcina. 
Ljudevit  je  mogao  sada  bez  straha  posvetiti  svu  svoju  paznju  napuljskim  poslovima,  dok 
su  se  Mletci  opet  nadali,  da  ce  im  za  osam  godina  primirja  poci  za  rukom  skloniti 
kralja  na  konaCni  mir,  dakako  njima  povoljan. 

(Druga  vojna  u  Napulju,  1350.).  I  zaista  bija§e  skrajnje  doba,  da  se  kralj 
posveti  napuljskim  poslovima.  Ondasnjemu  narodu  bijaSe  naime  ugarsko  vladanje  brzo 
dodijalo.  Talijani  ne  htjedose  placati  silnih  nameta,  kojima  su  se  uzdrzavale  cete  place- 
nika;  k  tomu  po6ini§e  ugarski  vojnici  koje  kakva  nasilja  i  zulume.  Obce  nezadovoljstvo 
u  Napulju  dodje  u  dobar  cas  kraljici  Ivani  i  suprugu  joj  Ljudevitu  od  Tarenta:  oni  se 
vratise  s  vojskom  u  Italiju,  da  zauzmu  Napulj  Ugarski  namjestnik  Stjepan  Lackovic 
(Apor),  kojemu  bija§e  kuga  vojsku  silno  prorijedila,  morade  ostaviti  prijestolnicu,  u  koju 
slavodobitno  udjoSe  Ivana  sa  suprugom  svojim.  Premda  je  zatim  Lackovic  pribrao  sa 
svih  strana  6ete  svoje,  te  s  njima  izpred  grada  Napulj  a  pobijedio  mnogobrojniju  vojsku 
Ljudevita  od  Tarenta,  pak  ga  zatjerao  natrag  medju  zidove  glavnoga  grada,  ipak  nije 
ta  pobjeda  ugarskomu  namjestniku  nista  koristila,  jer  su  se  sada  odmetali  od  njega  drugi 
gradovi,  iz  kojih  bijase  nedavno  odazvao  ugarske  posade.  Lackovic  ne  mogase,  da  sa 
svojom  malom  i  slabom  vojskom  pokori  sve  odmetne  gradove,  s  toga  mu  ne  preostade 
drugo,  nego  da  u  Manfredoniju  i  jos  neke  gradove,  koji  su  ostali  vjerni,  smjesti  posade, 
pak  da  obranu  njihovu  povjeri  vjeStim  i  pouzdanim  muzevima,  a  sam  da  podje  na  to 
u  Ugarsku,  da  obavijesti  kralja  o  svem,  sto  se  bijaSe  zgodilo. 

Pouzdanje  Stjepana  Lackovica  u  one,  kojima  bija§e  povjerio  obranu  gradova  i  ka- 
§tela,  bijaSe  opravdano,  poSto  se  junacko  oduprije§e  svima  navalama  Ljudevita  od  Tarenta. 
Kad  se  je  poslije  namjestnik  vratio  s  novom  vojskom  ugarskom,  razbi  on  Ljudevita  od 
Tarenta  drugi  put  izpred  grada  Napulja.  Odsad  ne  zadavahu  Lackovicu  toliko  jada  sami 
Talijani,  koliko  vise  placenici  pustolova  Wernera,  kojima  nije  namjestnik  dopuStao,  da 
plijene  i  robe  po  miloj  volji  svojoj.  Oni  se  pace  uroti§e  i  zasnova§e,  kako  ce  Lackovica 
zarobiti,  te  ga  za  dobru  placu  predati  kraljici  Ivani.  Stjepan  Lackovic  saznade  jo§  za 
vremena  za  urotu,  ali  ne  mogase  drugo  uSiniti,  nego  opet  uzmaknuti,  i  po  drugi  put 
u  Ugarsku  otici,  da  svoga  gospodara  sam  glavom  u  sve  uputi. 

Sad  se  rijesi  kralj  Ljudevit,  da  povede  joS  jednu  vojsku  u  Napulj.  PoslavSi  Stje- 
pana Lackovica  s  malom  6etom  napred,  krene  on  u  prvoj  polovici  travnja  1350.  iz 
Budima  na  put.  Njemu  se  pridruzise  najmocniji  i  najodliiniji  velika§i  sa  svojim  bande- 
rijima,  kao  Gileti,  Se6i,  Bubeki,  Konti,  Drugeti  i  drugi,  zatim  vi§e  biskupa.  Od  hrvatskih 
velika§a  podjose  na  vojnu  knezovi  Blagajski  od  roda  Babonida,  po  imenu  braca  Nikola 
i  Ivan,  potonji  sa  svojim  sinom  Petrom,  nadalje  zagrebaCki  biskup  Nikola  i  prior  vranski 
fra  Monialis.  Ni  Mletcima  ni  napuljskomu  kralju  ne  bijase  milo,  sto  se  je  Ljudevit  po- 
novno  dao  na  put  u  Italiju.  Mlet6ani  mu  paSe  uzkratise  galije  za  prevoz,  za  §to  im  se 
napuljski  kralj  Ljudevit  od  Tarenta  10.  travnja  posebice  zahvali.  No  sve  to  nije  kralja 
Ljudevita  smetalo.  On  dodje  do  Senja\  te  se  ukrca  u  brodove  Ivanovaca  i  knezova 
Frankapana,  koji  ga  odanle  prevezoSe  u  Napulj.  Ondje  osvoji  u  kratko  vrijeme  Citavo 
kraljevstvo,  te  se  vi§e  puta  proslavi  svojom  hrabro§cu.  Kod  navale  na  Canosu  dopade 
rane;  kod  podsade  Averse  (1.  srpnja   do  5.  kolovoza    1350.)  bija§e  jedan  od  prvih,  koji 


DRUGA    VOJNA    U    NAPUUU. 


107 


se  je  popeo    na    gradske  zidine.    Za  te  podsade  hike  ranjeni  knezovi  Nikola  i  Ivan  Bla- 
gaji,  a  Ivanov  sin  Petar  ostade  mrtav  na  bojnom  polju.  No  najvise  se  proslavi   Ljudevit 


?^  •  S  -28  ^  -S    "*     i  M  A     "^  •   r^ 


0  i   *^ 


;§^'W/: 


CO 


p 
>^5 
O 


Q 
O 

< 

> 

Q 
P 

►J 

< 


> 
O 


blizu    grada    Serre,  fgdje   no  spase    mladoga  junaka  Szerdaja,   kojega   bija§e    poslao,  da 
iztrazi  plitka  mjesta  nabujale  rijeke  Negra. 


108  ♦  LJUDEVJT    I     VELIKI. 

Ugarska  vojska  zauze  i  glavni  grad  Napulj,  te  kraljica  Ivana  sa  svojim  suprugom 
morade  pobjeci  u  Gaetu.  No  sada  uvidi  kralj  Ljudevit,  da  bi  mu  vrlo  tezko  bilo  odrzati 
osvojeno  kraljevstvo,  pak  da  bi  morao  iztrositi  svu  snagu  svoje  naslijedjene  drzave,  kad 
bi  to  htio  poluciti.  K  tomu  mu  stize  poslanstvo  od  pape,  koji  mu  obecavase,  da  ce 
obnoviti  parnicu  proti  Ivani,  te  ju  po  zasluzi  kazniti,  ako  ju  pronadje  krivom.  Na  to  se 
vrati  kralj  u  jeseni  1350.  kuci,  ostavivsi  Stjepana  Lackovica  s  malo  vojske  u  Napulju. 
Papa  medjutim,  koji  je  od  prvoga  maha  radio  u  prilog  Ivani,  proglasi  lijepu  grijeSnicu 
nevinom  poradi  pomanjkanja  dokaza,  vrati  joj  kraljevstvo  uz  pogodbu,  da  plati  ugarskomu 
kralju  u  ime  odstete  300.000  zlatnih  forinti.  Nasuprot  ce  se  ugarski  kralj  odreci  svoga 
prava  na  Napulj  i  zarobljene  napuljske  kraljevice  pustiti  na  slobodu.  Kralj  Ljudevit 
odazove  na  to  svoje  cete  iz  Napulja,  ali  odstete  od  300.000  zlatnih  forinti  ne  htjede 
primiti,  da  mu  ne  bi  mogli  spod;itavati,    da   se  je    dao    smiriti  krvninom  za  brata  svoga. 

U  napuljskim  vojnama  bijaSe  najvi§e  zasluga  stekao  erdeljski  vojvoda  Stjepan 
Lackovic  (Apor).  Da  mu  se  oduzi,  izdade  mu  kralj  sporazumno  s  majkom  svojom  Eli- 
zabetom  i  bratom  Stjepanom,  hercegom  hrvatskim,  jos  30.  listopada  1350.  povelju, 
kojom  je  njemu  i  njegovim  sinovima  (Dioniziju,  Nikoii,  Emeriku,  Stjepanu  i  Ladislavu) 
za.sva  vremena  darovao  gradove  Strigovo  (Oztrogo)  i  Cakovac  izmedju  Drave  i  Mure. 
Tim  postadose  Lackovici  slavonski  velikasi,  te  pocese  sve  vise  utjecati  u  zgode  hrvat- 
skoga  kraljevstva. 

Hrvatski  herceg  Stjepan  (1349—1354.)  i  bani:  Pavao  Ugal  (1350), 
Stjepan  Lackovic  (1351—1352),  i  Nikola  Banic  od  Lendave  (1353—1356.). 
U  Slavoniji  i  Hrvatskoj  banovao  je  Nikola  Sec  od  kolovoza  1346.  negdje  do  druge 
polovice  1349.  U  prostranoj  banovini  svojoj  od  Mure  i  Drave  do  Cetine  na  jugu  imao 
je  toliko  posla,  da  nije  gotovo  mogao  ni  odahnuti.  Najvise  mu  zadavahu  brige  borbe  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  gdje  je  bilo  vjecitih  okrSaja  izmedju  mletackih  i  kraljevskih  po- 
danika,  i  gdje  ga  bijase  zapala  zadaca,  da  posve  skuci  Bribirske  knezove.  Ali  uza  to 
nalazimo  ga  svedjer  zabavljena  i  u  Slavoniji.  Dne  15.  travnja  1347.  dariva  gradjanima 
slobodnoga  grada  Gradca  tik  Zagreba  komad  zemljista  u  susjednoj  gori  Medvednici,  da 
ondje  izkapaju  sol  (ad  aperiendas  fodinas  salium).  Kad  se  je  u  srpnju  knez  Gregorije 
sa  svojim  sinovcem  Jurjem  pokorio  kralju,  te  od  njega  za  Ostrovicu  primio  u  zamjenu 
grad  Zrin,  podigoSe  se  neki  ylastnici  zemalja  u  okoliSu  Zrinja,  kojih  posjedi  bise  pometnjom 
privaljeni  kotaru  grada  Zrinja,  te  stadose  traziti  svoja  imanja  natrag.  Radi  toga,  kao  i 
poradi  drugih  pitanja  sazvao  je  ban  Nikola  Sec  sabor  slavonskih  staleza  (cum  universis 
nobilibus  regni  Sclavonie  generalem  celebrassemus  congregationem)  u  Zagreb,  gdje  se 
je  21.  prosinca  1347.  spor  rijeSio.  Jedva  se  je  to  smirilo,  nastade  izmedju  zagrebackoga 
kaptola  i  krbavskoga  biskupa  Radoslava  pravda  poradi  desetine  u  Kladusama  i  susjednim 
mjestima.  No  posto  je  Ivan,  arcidjakon  goricki  i  zastupnik  zagrebackoga  kaptola,  dokazao 
pravo  toga  zbora  na  redenu  desetinu,  dosudi  ju  ban  Nikola  Sec  2.  rujna  1348.  zagre- 
batkomu  kaptolu.  Osobito  se  je  ban  Nikola  trsio,  da  ukine  sve  nepravedno  nametnute 
terete  i  bezpravno  uvedene  pijacovine,  carine,  mostarine,  koje  su  po6eli  pobirati  vec 
njegovi  predSastnici,  bani  Mikac  i  Nikola  Banic,  kao  i  drugi  velikasi.  Na  molbu  sviju 
plemica  kraljevine  Slavonije  izmedju  Drave  i  Save  (universi  nobiles  regni  Sclauonie 
inter  Dravam  et  Zavam  existentesj  pozove  on  (quia  nostro  banatui  incumbit  officio,  ut 
nobilibus  regni  de  necessitate  ipsorum  provideamus  remedio  opportune)  29.  travnja  1349. 
kaptol  zagreba6ki,  da  izasalje  svoga  Covjeka,  koji  bi  zajedno  s  banovim  pouzdanikom 
Benediktom  od  Kalande,  kastelanom  maloga  Kalnika  i  zupanom  od  Moravca,  pred  6itavim 
plemstvom  ustanovio  sve  nepravedno  i  nezakonito  nametnute  dace.  Kaptol  izabra  za 
taj  posao  varazdinskoga  arcidjakona  Dionizija,  koji  je  zaista  s  kastelanom  Benediktom 
oba§ao  zemlju  i  sve  tuzbe  saslu§ao.  O  tom  je  i  kaptol  19.  svibnja  izvijestio  bana  Ni- 
kolu  Se6a. 


HRVATSKI    HERCEG    STJEPAN    I  BANi:    PAVAO    IIGAL,    STJ.    LAHKOVIC  I    NIKOI.A     BANIC.        109 


Jo§  iste  godine  1349.  odstupio  je  Nikola  Se6  s  baaije,  a  kralj  jena  to  da  koncu 
godine  povjerio  upravu  citavoga  hrvatskoga  kraljevstva  svojemu  mladjemu  bratu  Stje- 
panu,  kojemu  je  tada  bile  osamnaest  godina.  Kraljevic  Stjepaa  zove  se  u  spomenicima 
od  god.  1349.  >herceg  Erdelja  (ili  Ugarske),  i  gospodar  zemlje  §ipu§ke  i  §aro§ke<;  no  od 
po6etka  1350.  pi§e  se  kroz  citavu  godinu  »Stjepan  po  Bozjoj  milosti  citave 
Slavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije  herceg«.  Pace  kad  je  u  travnju  kralj  Ljudevit 
posao  u  Italiju,  herceg  je  Stjepan  zajedno  s  majkom  svojom  Elizabetom  upravljao  i 
Ugarskom,  te  s  toga  nije  zalazio  u  svoju  hercegovinu,  vec  je  ostao  stolovati  u  gradu  Bu- 
dimu.  Kralj  Ljudevit  trazio  je  za  svoga  mladjega  brata  zgodnu  suprugu.  Neko  vrijeme 
(u  travnju  1349.)  snovao  je,  da  bi  ga  ozenio  obudovljelom  napuljskom  kraljevnom  Ma- 
rijom,  sestrom  kraljice  Ivane;  no  kad  se  je  to  izjalovilo,  trazio  mu  je  suprugu  u  Njemackoj. 

Herceg  se  je  Stjepan;  za- 
jedno s  majkom  svojom  Eliza- 
betom mnogo  trudio,  da  olaksa 
bratu  svomu  ratovanje  u  Napulju. 
Mletd;ani  naime,  po§to  nijesu  mogli 
zaprijeciti  kralja  Ljudevita,  da 
predje  u  Italiju,  gledali  su  unatoc 
primirju,  da  mu  na  svaki  moguci 
nacin  otezcaju  boravak  u  tudjini. 
Jo§  8.  ozujka  1350.  tuzakahu  se 
kralju,  da  njegovi  kastelani  uKninu 
i  Ostrovici  sve  pored  primirja  robe 
i  uznemiruju  njihove  podanike  u 
Hrvatskoj,  a  te  svoje  tuzbe  opeto- 
vahu  svedjer  za  ditava  boravka 
kraljeva  u  tudjini.  Kralj  im  se  do- 
duSe  18.  travnja  izpricavao,  da  nije 
ni  on  ni  brat  njegov  Stjepan  kriv, 
ako  su  kastelani  i  posade  njegove 
u  Ostrovici  i  Kninu  orobili  njihove 
podanike,  narocito  Sibencane;  u 
ostalom  da  je  odredio,  neka  se  novi 
hrvatski  ban  i  namjestnik  brata  nje- 
gova,  hercega  Stjepana,  svrati  do 
20.  svibnja  u  one  strane,  te  neka 
zajedno  s  mletadkim  povjerenikom 
ustanovi  pocinjene  §tete  i  popravi 
sve,  kako  i§te  pravni  red  (iuris  ordo). 

Novi  ban  bijase  u  to  vrijeme  magistar  Pavao  od  Ugla,  sin  Ivankin  i  kum  kralja 
Ljudevita.  Sve  doslije  obnasao  je  ^ast  protonotara  kod  kraljevskoga  dvorskoga  sudca 
Pavla.  ]ok  1343.  bijase  ga  kralj  nadario  za  njegove  zasluge  nekim  posjedima  u  §imezkoj 
zupaniji,  a  g.  1350.  imenovao  ga  je  herceg  Stjepan  banom  i  zamjenikom  svojim  u  Hrvatskoj 
(vices  tenentem  ipsius  Stephani  ducis  in  predictis  ducatibus  Dalmatie,  Chroatie  et  Sclavonic). 
Novi  ban  boravio  je  6.  ozujka  1350.  u  Topuskom  (in  Thopolcha),  gdje  je  na  molbu 
ondjeSnjega  opata  Guillerma  potvrdio  neke  stare  povlastice  samostanske,  podijeljene  jo§ 
od  kralja  Andrije  I.  (II ).  Zanimljivo  je,  Sto  u  dotidnoj  izpravi  sam  ban  Pavao  izpovijeda,  da 
ga  je  herceg  Stjepan  namjestio  za  bana  kraljevina  Slavonije  i  Hrvatske  (per  domipum 
Stephanum,  Dei  gracia  tocius  Sclavonic,  Croacie  et  Dalmacie  ducem,  in  dictis  regnis 
Sclavonic    et  Croacie    banus   constitutus).  Premda   je    dakle   ban   Pavao   od    Ugla  jo§  u 


PeCat  hercega  Stjepana. 

Nadpis:  S(^igillum)  domini  Stephani  (De)i  gracia  ducis  Transilvanie. 


no  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

ozujku  bio  u  Topuskom  ili  Toplicama,  ipak  nije  po  obecanju  kralja  Ljudevita  do§ao 
20.  svibnja  u  Hrvatsku,  da  izpita  tuzbe  mletackih  podanika.  Odvratila  ga  je  od  toga 
kraljica  Elizabeta  sa  svojim  sinom,  hercegom  Stjepanom,  koji  su  podjedno  u  Mletcima 
zatrazili  drugi,  dalji  rok  za  sastanak  komisije.  Mletcima  dalo  se  to  na  zao,  te  28.  svibnja 
obnovi§e  svoj  zahljev,  pridodavsi  jo§  tuzbe  na  6ete  njezina  sina  kralja  Ljudevita,  koje  da 
su  pocinjale  velikih  nasilja  mletaCkim  podanicima  ne  samo  na  moru,  nego  ca  i  u  kralje- 
vini  napuljskoj.  Jama6no  su  tada  podanici  ugarsko-hrvatskoga  kralja  samo  uzvracali  nemilo 
za  nedrago,  poSto  su  Mletcani  prigodom  prelaza  kralja  Ljudevita  u  Napulj  svakake 
zapreke  Cinili,  pa6e  mu  i  galije  za  prevazanje  uzkratili.  Na  ponovni  zahtjev  mletacke 
vlade  odvrati  kraljica  Elizabeta  iz  Budima  6.  srpnja,  da  je  vec  poslala  »plemenitoga  i 
odliCnoga  muza  Pavla  od  Ugla,  bana  Citave  Slavonije«  u  primorske  strane,  pak  neka  i 
obdina  po§lje  svoje  poslanike  u  Knin,  gdje  ce  ban  po  nalogu  hercega  Stjepana  zadovo- 
Ijiti  tuziteljima,  u  koliko  su  zaista  povrijedjeni  (satisfaciet  querulantibus  iuxta  eorum  meram 
lesionem).  Lukava  kraljica  Elizabeta  znala  je  medjutim,  da  je  Mletcima  vi§e  do  bruke  i 
neprilika,  nego  do  od§tete  njihovih  podanika,  pak  s  toga  ih  podjedno  zamoli,  da  bi  pre- 
vezli  kralju  Ljudevitu  u  Napulj  njezina  covjeka,  koji  vodi  onamo  za  sina  joj  konje  i 
druge  stvari.  A  da  ih  predobije,  zamoli  ih  jos  za  provodno  pismo  za  poslanike,  koje  ce 
poslati  u  Mletke. 

MletaCka  obcina  odgovori  kraljici  24.  srpnja  obseznim  pismom.  Najprije  joj  zahva- 
Ijuje,  §to  je  poslala  bana  u  Knin;  i  obcina  ce  onamo  opraviti  svoje  Ijude,  da  se  pitanje 
o  odSteti  §to  prije  rijesi.  Nada  se,  da  kraljevi  kastelani  i  podanici  ne  ce  vi§e  dirati  u 
mletacke  podanike,  nego  da  ce  s  njima  ziviti  u  prijateljstvu.  Zatim  se  s  mnogo  rijeci 
izpricavaju,  §to  ne  mogu  njezina  covjeka  prevesti  u  Napulj  kralju  Ljudevitu,  i  jer  ce 
njihovo  brodovlje  naskoro  odploviti  na  daleki  iztok,  i  jer  se  boje  neprijateljskih  napa- 
daja.  Poslanicima  ugarskim  ne  treba  posebna  provodnog  pisma,  pogto  obcina  zivi  u 
miru  i  Ijubavi  s  kraljem  Ljudevitom;  no  ipak  ce  ona  izdati  zamoljeno  pismo  i  do 
13.  kolovoza  prirediti  u  Senju  veliku  barku,  na  kojoj  ce  ugarski  poslanici  moci  lagodno 
odputovati  u  Mletke.  Poslanik  kraljice  Elizabete  i  hercega  Stjepana  zaista  je  dosao  u 
Mletke,  gdje  se  je  potuzio,  da  bas  podanici  obcine  nanose  stetu  kraljevim  Ijudima, 
kada  putuju  u  Napulj.  Cini  se,  da  je  ugarski  poslanik  svoje  tvrdnje  i  dokazao,  jer  se 
obcina  svakojako  izvinjava  i  podjedno  obecava,  da  ce  kraljidinoj  tuzbi  zadovoljiti,  6im 
se  samo  stvar  razvidi.  Mletcani  se  silno  raduju,  sto  je  kraljica  voljna  poraditi,  da  se 
primirje  pretvori  u  trajan  mir,  te  se  zahvaljuju  kraljici  za  njezinu  spremnost.  Oni  se 
pouzdavaju  posve  u  osobiti  razbor  njezin,  da  ce  ona  smisliti  naCine  i  putove,  kojima  bi 
se  moglo  do  mira  doci.  Mletcane  ce  naci  u  toj  stvari  vazda  najpripravnije. 

Vrativsi  se  kralj  Ljudevit  s  vojne  na  Napulj,  odluci  posve  promijeniti  upravu  hrvat- 
skoga  kraljevstva.  Brata  svoga  Stjepana,  koji  je  samo  za  ratovanja  u  Napulju  obnaSao 
cast  hercega  hrvatskoga,  posla  na  skrajnji  iztok  svoje  drzave,  u  Erdelj,  gdje  je  kroz 
dvije  godine  (1351 — 1352.)  ostao  i  upravljao  tom  vojvodinom.  Vec  u  ozujku  1351.  izdaje 
Stjepan  kao  »Dei  gracia  dux  Transylvanus«  povelje  i  izprave,  i  kaze  u  njima,  da  je  to 
»prva  godina  njegova  hercegovanja«  (ducatus  nostri  anno  primo)  u  Erdelju.  U  Hrvatskoj 
pak  namjesti  kralj  za  bana  biv§ega  erdeljskoga  vojvodu  Stjepana  Lackovica,  koji 
se  bijaSe  toliko  proslavio  u  Napulju  i  kojemu  je  kralj  nedavno  darovao  gradove  Strigovo 
i  Cakovac  u  Medjumurju. 

Stjepan  Lackovic  spominje  se  vec  9.  sijecnja  1351.  u  kraljevskoj  povelji  kao  »ban 
Citave  Slavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije«.  Jamacno  je  kralj  zelio,  da  kraj  nestalnih 
prilika,  kraj  nesigurna  primirja  s  Mletcima,  bude  u  hrvatskom  kraljevstvu  banom  Citav 
muz,  posve  odan  kraljevskomu  prijestolju,  a  uz  to  vrstan  i  hrabar  vojvoda.  Sto  je  kralj 
u  prvo  vrijeme  novoga  bana  zvao  i  banom  Dalmacije,  jasno  odaje,  da  je  vec  tada  snovao, 
da  u  zgodan  6as  obnovi  borbu  s  Mletcima  za  hrvatsko  primorje. 


HRVATSKI    HERCEG    STJEPAN    I    BANi:    PAVAO   UGAL,  STJ.  LACKOVIC    I    NIKOLA    BANIC        iii 


Cd 


*  X 


»^J^c^ 


1^^  11  fed  J 


i:r3*«^vf  ■:, 


i  ^^i 


f    > 

s       i 


6 


Stjepan  Lackovic  bio  je  ban  »ditave  Slavonije  i  Hrvatske*  pune  dvije  godine 
(1351.— 1352).  O  njegovu  banovanju  itna  dovoljno  podataka.  Negdje  u  kolovozu  1351. 
boravio  je  u  blizini  Zadra,  u  zupa> 
niji  LuCkoj,  gdje  se  bijaSe  hrvatsko 
plemstvo  sastalo  na  sabor  (in  di- 
strictu  Luke  apud  villam  Podbur- 
sana).  Na  torn  saboru  (universes 
nobiles  Croatos  eidem  nostre  con- 
gregationi  adherentes)  jamaCno  se 
uredjivala  zupanija  Luka,  kojoj  je 
odslije  bio  sijelo  i  stolica  grad 
Ostrovica.  Tom  je  prigodom  tre- 
balo  ustanoviti,  tko  pripada  sta- 
romu  hrvatskomu  plemstvu,  a  tko 
ne,  jer  su  se  valjda  osnivali  »sto- 
lovi<  (sudovi)  za  plemenite  Ijude 
u  zupanijama.  Ustalo  pleme  Vi- 
revica  (de  Virovnygh),  te  zahtije- 
valo,  da  se  i  ono  uvrsti  u  staro 
hrvatsko  plemstvo.  Sabrani  pleme- 
niti  Hrvati  izjavise,  da  Virevici 
doduSe  ne  potjecu  >ni  iz  jednoga 
od  dvanaest  plemena  hrvatskih*, 
all  da  su  uzimali  svoje  zene  iz  tih 
plemena,  pak  privolise,  da  ih  ban 
uvrsti  u  plemstvo  Lu^ke  zupanije. 
Nekoliko  mjeseci  poslije,  dne  31. 
listopada  1351.,  desio  se  je  ban 
Stjepan  Lackovic  u  Zagrebu,  gdje 
je  » Zajedno  s  juratima,  plemickim 
sudcima  i  dnigim  plemicima  kra- 
ljevstva«  drzao  banski  sud  Tom 
zgodom  dodjo§e  preda  nj  zastup- 
nici  plemena  Koranice,  te  se  po- 
tuzi§e,  da  kastelani  i  Cinovnici 
grada  Stenicnjaka  dozivaju  clanove 
njihova  plemena  pred  svoj  sud^ 
gazeci  tim  njihove  slobo§tine.  Pleme 
voli,  da  ga  razaspu  sasvim  i  li§e 
plemenstine,  nego  da  mu  dlanovi 
ni  krivi  ni  duzni  postanu  kmetovi. 
Na  to  izjaviSe  jurati,  plemicki  sudci 
i  ostali  na  sudu  sabrani  plemici 
jasno  i  odito,  da  je  pleme  Kora- 
nica  od  davnine  bilo  plemenito,  i  ° 

da  se  nije    pokoravalo  ni  kojemu  .o 

kastelanu  ni  sluzbeniku  kraljevine  -  m 

Slavonije.  Prema  tomu  izre(^e  ban 

presudu,  da  slobodno  pleme  Koranica  imade   dolaziti    na  sud  jedino  pred  bana  i  zupana 
zagrebaikoga,  a  da  ih  nijedan  kastelan  ni  drugi  sluzbenik  ne  smije  vi§e  preda  se  pozivati. 


o 

M 

09 

► 

o 

je 

j^^ 

> 

:£ 

3 

u 

« 

s 

^ 

<i 

t> 

00 

Q 

o 

CO 

,^ 

rH 

a 

O 

< 

*-5 

e« 
B 

Z 

NH 

"m 

> 

C« 

es 

< 

a' 

a 

H 

S 

> 

tH 

JO 

te 

75 

3 

b 

3 

T3 

O. 

O 

O 

3 

G. 

00 

<: 

tt 

3" 

H 

TS 

n 

> 

«r 

< 

a 

E 

— 

Q 

3 
"^ 

J 

'3 

"S 

1 

te 

0 

^ 

» 

■> 

o 

0 

~~i 

(X 

u 

^ 

0 

< 

a 

s 

a 

u 

a 

(A 

« 

o 

0. 

g 

a 

u 

rn 

EkO 

55 

dJ 

3 

b 

3 

•a 

te 

3 

•" 

CU 

S 

3 

« 

a> 

> 

^ 

b 

a 

o 

a: 

1 

112  LJtJDEVIT    I.    VEtJKT. 

Ban  Stjepan  Lackovic  i  slijedede  je  godine  vise  puta  vijecao  na  saborima  s  plemstvom 
hrvatskim  i  slavonskim.  Na  koncu  listopada  skupio  je  staleze  u  mjestu  Svetom  Ivanu  (in 
nostra  congregatione  generali  in  villa  Scenthivan  celebrata)  u  danaSnjoj  Belovarsko-kri- 
zevackoj  zupaniji.  Taj  je  sabor  trajao  vi§e  dana  (do  5.  studenoga),  te  se  je  na  njem 
razpravljalo  i  odlucivalo  koje  §ta  Medju  inim  je  ban  rjeSavao  pravde  i  kaznio  siledzije; 
narocito  je  sudio  u  parnici  radi  otimacine  izmedju  Stjepana  sina  Petrova  od  Gorbonoka 
i  magistra  Bekea,  sina  Stjepanova.  Posljednji  je  poznati  cin  banovanja  Lackoviceva 
izprava,  izdana  5.  prosinca  u  Zagrebu  gradjanima  slobodne  obcine  Gradca,  kad  im  je 
potvrdio  privilegij  bana  Mikca,  kojom  je  taj  slobodnu  obcinu  oslobodio  od  placanja  dobiti 
za  bansku  komoru.  Malo  poslije  toga  zgodila  se  nova  promjena  u  upravi  hrvatskoga 
kraljevstva,  jer  je  kralj  Ljudevit  namjestio  opet  svoga  brata  Stjepana  za  hercega  citave 
Slavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije,  te  njemu  pridijelio  za  bana  Stjepana  Banida  od  Lendave. 
Taj  bijase  izlijedio  rane,  koje  je  dopanuo  prigodom  podsade  Zadra.  Razlog  toj  ponovnoj 
promjeni  bijaSe  nedvojbeno  politika  Ljudevitova  prema  Mletcima. 

Ljudevit  naime  ne  bijase  postigao  cilja,  poradi  kojega  je  utanacio  god.  1348.  pri- 
mirje.  s  Mletcima  na  osam  godina.  Kraljevstvo  napuljsko  bijaSe  za  nj  propalo  za  sva 
vremena.  S  toga  nije  ni  primirje  s  Mletcima  imalo  prave  vrijednosti  za  njega,  pace  mu 
je  smetalo,  da  nije  mogao  s  dobrim  razlogom  obnoviti  borbu  za  Dalmaciju.  A  sad 
mu  se  ba§  nudjala  divna  prilika,  odkad  se  Mletci  god.  1351.  zaratiSe  s  Genovezima, 
svojim  starim  takmacima  na  iztoku.  Genovezi  pace  ponudise  kralju  u  rujnu  god.  1352. 
sami  savez  protiv  Mletaka.  Sve  pored  primirja  prihvati  Ljudevit  genovezke  ponude,  te 
utana^i  22.  listopada  s  njima  ugovor  na  dvije  godine,  po  kojem  ce  zajedno  s  Genovom 
zaratovati  na  Mletke.  Sto  se  osvoji  gradova  i  oblasti  u  Dalmaciji,  zapasti  6e  kralja,  a 
sto  u  ostalim  krajevima  mletackoga  vladanja,  zadrzat  ce  Genovezi.  Ako  saveznici  sto 
zajednicki  osvoje,  dijelit  ce  plijen  i  zarobljenike  na  jednake  dijelove;  ina^e  svaki  saveznik 
moze  sam  plijeniti  i  robiti,  gdje  ratuje. 

Dok  je  ovako  kralj  Ljudevit  svaki  cas  bio  gotov,  da  pogazi  utanaceno  primirje, 
radili  su  Mletci  za  rata  s  Genovom  groznicavo,  da  ugovore  pravi  i  trajni  mir  s  kraljem. 
Ali  Ljudevit  ne  htjede  sada  ni  cuti  o  definitivnom  miru,  pak  da  se  oslobodi  daljega 
napastovanja,  namjesti  na  poietku  god.  1353.  svoga  brata  za  hercega  hrvatskoga,  kojega 
se  toboz  ne  tice,  §to  je  prije  kralj  ugovarao  s  Mletcima.  A  malo  zatim,  27.  travnja,  posla 
Ljudevit  iz  Ostrogona  mletackim  poslanicima  Marku  Cornaru  i  Marinu  Faletru,  koji  su 
dosad  ugovarali  o  miru,  ovo  odkazno  pismo:  »Neka  znade  va§a  plemenitost,  da  se 
ugovor,  koji  bi  se  morao  utanaciti  izmedju  nas  i  mietacke  obcine,  ne  moze  ostvariti, 
posto  mu  gospodin  Stjepan,  herceg  <5itave  Slavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije,  nas  premili 
brat,  nije  htio  dati  privole.  S  toga  receni  ugovor  nijesmo  mogli  izvesti,  jer  smo  vladanje 
redene  hercegovine  (hrvatske)  povjerili  njegovu  gospodstvu  za  vjedna  vremena,  kako  je 
poznato  i  vama  i  drugima.  Nije  zato  vi§e  potrebito,  da  se  u  tom  poslu  k  nama  potrudite. 
Medjutim  mi  ne  cemo  s  duzdom  i  ob6inom  mletackom  zapoceti  rata,  ako  ga  prije  tri 
ditave  sedmice  ustmeno  kroz  glasnika  ili  pismom  ne  navijestimo«. 

Ljudevit  je  dakle  u  travnju  1353.  prekinuo  sve  dogovore  s  Mletcima,  te  je  bio 
spreman  zajedno  s  Genovezima  zapoCeti  rat.  Ali  Mletci  slutili  su  vec,  §ta  kralj  snuje, 
te  bijahu  jos  u  ozujku  poslali  svoje  poslanike  u  Bee  caru  i  kralju  Karlu  IV.,  neka  bi 
odvratio  kralja  Ljudevita  od  rata.  Car  Karlo  bijase  dosao  u  Bee  vojvodi  Alebrechtu,  da 
se  ondje  sastane  s  Ljudevitom  i  drugim  knezovima.  Posto  se  je  Karlo  bas  tada 
spremao  na  vojnu  u  Italiju,  da  satre  mocnoga  Giovanna  Viscontija,  bijase  mu  mnogo 
stalo  do  prijateljstva  mletackoga.  Navali  zato  na  Ljudevita,  neka  ne  gazi  primirja;  ako  pak 
vec  mora  ratovati,  neka  bar  po6eka,  dok  primirje  mine.  Ljudevit  se  zaista  smiri  i  odu- 
stane  od  rata;  ali  tim  opet  pogazi  utanaceni  savez  s  Genovom,  koja  bijase  u  proljecu 
1353.  svoju  mornaricu  poslala  u  jadranskq  more. 


H 


HRVATSKI    HERCEG    STJEPAN    I    n.\Ni:    PAVAO    UGAL,  STJ.  LAHKOVK'.    I    NIKOLA    BANIC.        113 

Premda  je  Ljudevit  privremeno  odustao  od  rata  s  Mletcima,  ostade  ipak  brat  njegov 
Stjepan  hercegom  hrvatskim.  Taj  je  pace  odlucio  sasvim  preseliti  se  u  Hrvatsku,  te  stolo- 
vati  u  Zagrebu,  u  tvrdom  Gradcu,  gdje  je  jos  od  Karla  Roberta  stajala  kraljevska  palada. 
Herceg  Stjepan  bijale  od  god  1350.  ozenjen  Margaretom  (Anom),  kcerju  njemackoga 
cara  Ljudevita  Bavarskoga,  koja  mu  je  rodila  dvoje  djece,  sina  Ivana  i  kcer  Elizabetu. 
Posljednjih  dana  travnja  1353.  stigao  je  herceg  u  Zagreb,  gdje  su  ga  sve6ano  docekali 
velikasi,  plemici,  gradjanstvo  i  kaptol,  pjevajuci  boguduhe  pjesme  i  noseci  modi  svetaca. 
Po  starom  obiCaju  obasuse  hercega  darovima  i  pogostise  ga  obilato.  S  hercegom  je 
jamacno  dosao  i  novi  ban  Nikola  Banic,  stari  znanac  slavonskih  i  hrvatskih  staleza.  I 
hercegu  i  banu  bilo  je  koje  sta  urediti,  sto  nije  mogao  izvrsiti  predjasnji  ban  Stjepan 
Lackovic.  Vec  8.  svibnja  sastao  se  je  u  Zagrebu  sabor  slavonskoga  plemstva,  kojemu  je 
predsjedao  herceg  Stjepan  zajedno  s  banom  Nikolom,  na  kojem  su  uz  ino  sva  posje- 
dovanja  Vladislava,  Bazarada  i  Brikcija  Mihajlovica,  zatim  Ivana  i  Blaza  Vokerovica 
dosudjena  hercegu  i  banu.  Poshje  toga  ostao  je  herceg  stalno  u  Zagrebu,  te  je  na 
Tjelovo  (23.  svibnja)  posao  iz  svoje  palace  u  stoinu  crkvu,  gdje  je  prisustvovao  sveca- 
nomu  obhodu.  Pet  dana  zatim  (28.  svibnja)  izdao  je  »Stjepan,  po  bozjoj  milosti  herceg 
Sitave  Slavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije«  znamenitu  povelju,  kojom  je  crkvi  zagrebackoj 
potvrdio    sva  stara    privilegija   svojih    predsastnika,    kraljeva    i    hercega    Herceg   sam    u 


Slavonski  banovac,  kovan  za  hercega  Stjepana 

(1350.,  I3S3--I354.) 

Lice:    Veliki    krin    u  sredini,  naokolo  u  dvostrukoj  bisernoj  okolici  nadpis  :   vM(oneta)  d(iici)s  p  Sclavoniam  +♦. 
ZaliSje:  Kaciga,  na  njoj  kruna,  kao  nakit  (Kleinod)  nojeva  glava  s  podkovom  na  kljunu,  a  sa  strane  dva  nojeva 
pera.  Sigle  NI  BA  (Nicolsns  Banus?). 


povelji  kaze,  da  mu  je  to  »prva  godina  hercegovanja*  (dicti  nostri  ducatus  anno  primo), 
te  se  zahvalno  sjeca,  kako  su  ga  Zagrebiani  nedavno  Castno  i  dostojno  docekaH,  bas 
kako  se  pristoji  za  potomka  kraljevskoga  roda  (prout  regie  stirpis).  Dne  28.  hpnja  opet 
nalaze  herceg  dazmanskomu  kaptolu,  da  ustanovi  medje  nekim  posjedovanjima  samo- 
stana  eremita  sv.  Pavla  u  Garickim  brdima  (de  montibus  Garich).  U  polovici  rujna 
boravio  je  herceg  Stjepan  u  Budimu,  odakle  je  16.  rujna  zapovjedio  kaptolu  sv.  Petra  u 
Pozegi,  neka  izabere  jednoga  svoga  pouzdanoga  Clana,  koji  ce  zajedno  s  hercegovim 
covjekom  iztraziti  vjerodostojnost  neke  izprave,  radi  koje  bijaSe  izmedju  Nikole  sina 
Ivahunova  i  Dominika  sina  Radinova  doslo  do  krvavih  izgreda. 

Dok  je  herceg  boravio  vecinom  u  Zagrebu,  bija§e  ban  Nikola  posao  na  jug  u 
Hrvatsku,  te  sazvao  po  nalogu  njegovu  (de  mandato  et  praecepto  .  .  .  ducis)  sve  plemice 
i  staleze  hrvatske  na  sabor  u  grad  Knin.  Na  taj  sabor  bise  pozvani  javno  (publica  pro- 
clamatione  facta)  ne  samo  svi  plemici  hrvatskoga  kraljevstva,  nego  i  drugi  Ijudi  ma 
kojega  staleza,  stanja,  kao  i  osobita  ugleda;  zadaca  pak  sabora  bija^e  »ustanoviti  prava 
hercegova  velifianstva*  (pro  requirendis  iuribus  ducalis  maiestatis).  Tako  dodjoSe  na  taj 
sabor  knezovi  Frankapani  (knez  Bartol  sa  svojim  sinovima  Stjepanom  i  Ivanom),  knezovi 
Kurjakovici  iz  Krbave,  i  napokon  knez  Hudislav  Ugrinic,  gospodar  grada  Roga  i  gorljivi 
privrzenik  kralja  I^judevita.    Za  Ivana  Nelipida,  kneza  cetinskoga,  ne  spominje  se,  da  je 

Hrv.  povj,  II.  I.  8 


LJUDEVIT   I.    VELIKI. 
114 

bio  nazocan,  premda  se  znade,  da  je  bai^  u  to  vrijeme  vjerno  stajao  uz  svoga  kralja,  te 
mnogo  smetao  kneginji  Jeleni,  udovi  Bribirskoga  kneza  Mladina  III.  i  sestri  srbskoga 
cara  Stjepana  Dusana  Napokon  je  na  sabor  doslo  i  crkvenih  dostojanstvenika,  od  kojih 
se  izrijekom  spominje  kninski  biskup  Blaz. 

Sabor  u  Kninu  trajao  je  viSe  dana,  od  9.  rujna  do  19.,  a  mozda  i  dulje.  Sta  se  je  na 
njemu  razpravljalo  i  odluCivalo,  nije  zabiljezeno;  samo  se  znade,  da  su  se  uz  ino  i  par- 
nice  rjesavale.  Tako  je  jednoga  dana  ustao  kninski  biskup  Blaz,  te  se  potuzio  na  plemstvo, 
koje  mu  je  uzkracivalo  desetinu,  te  tim  biskupiji  veliku  stetu  prouzrokovalo.  U  razpra- 
vama  o  toj  tuzbi  sudjelovali  su  prvi  velikasi,  te  bi  napokon  odluCeno,  da  odsad  ne  pla- 
caju  desetine  oni  plemici,  koji  ne  imadu  vise  od  deset  podanika.  Jos  bi  uredjeno,  kako 
da  se  desetina  placa  i  od  cega,  kao  i  to,  da  si  biskup  moze  po  volji  imenovati  zupana 
u  svojoj  pokrajini. 

I  god.  1354.  boravi  herceg  vecinom  u  Zagrebu.  Dne  6.  sijecnja  zapovijeda  magistru 
Tomi,  sinu  Ladislavljevu,  svomu  kastelanu  u  gradu  Koprivnici,  da  ne  smeta  niti  ne  brani 
gradjanima  i  gostima  varoSi  Koprivnice,  ako  bi  za  svoju  potrebu  sjekli  drva  u  nj  ego  vim 
Sumama.  Dne  15.  svibnja  desi  se  opet  herceg  u  gradu  Ivanicu  (in  Ivanch).  Tu  dolazi 
preda  nj  Nikola,  sin  Kadkov  (filius  Katchk),  sluzbenik  grada  Moravia  (jobbagyo  castri 
de  Moroucha),  te  ga  moli  u  ime  svoje  i  svojih  rodjaka,  da  bi  citavu  njegovu  zadrugu 
oslobodio  od  tezke  sluzbe  gradu  i  zupanu  od  Moravda,  te  ih  uzvisio  na  plemice  i  kra- 
Ijevske  sluzbenike.  Nikola  spominje,  koliko  se  je  on  sa  svojim  rodom  borio  jo§  uz  bana 
Mikca,  a  poslije  za  kralja  Ljudevita,  koliko  je  svojih  zadrugara  u  tim  bojevima  izgubio, 
i  koliko  ih  je  ostalo  osakacenih  udova.  Herceg  smatra,  da  mu  je  usliSati  molbu  onih, 
koji  su  se  zrtvovali  za  prijestolje,  pak  zaista  Nikolu  i  njegove  zadrugare,  kao  i  sve  po- 
tomke  i  posjedovanja  njihova  oslobadja  sasvim  od  podaniCtva  i  sluzbe,  koju  su  dosad  Cinili 
gradu  Moravcu,  pak  ih  veledusno  uvrStuje  u  kolo  »cistih  plemica  kraljevstva  i  kraljevskih 
sluzbenika«  (in  coetum  et  numerum  purorum  regni  nobilium  et  servientium  regalium), 
tako  da  ne  ostane  na  njima  ni  kakva  Ijaga  predjasnje  neplemenitosti  (nulla  pristinae 
ignobilitatis  macula  super  eisdem  reservata).  Podjedno  zapovijeda  banu,  zupanima,  kao  i 
plemickim  sudcima  zupe  moravacke,  da  Nikole  i  zadrugara  njegovih  ne  uzmiruju  vise 
radi  toga,  §to  su  bill  prije  podanici  (kmetovi)  grada  Moravca. 

To  je  posljednji  poznati  cin  hercega  Stjepana.  Malo  iza  toga  razboli  se  herceg  i 
umre  9.  kolovoza  1354,  ba.s  u  vrijeme,  kad  je  brat  njegov,  kralj  Ljudevit,  bio  podigao 
vojsku  na  Srbe.  Stjepan,  koji  ne  bijase  navr§io  ni  pune  dvadeset  i  dvije  godine,  sahra- 
njen  bi  u  Zagrebu  u  stolnoj  crkvi  sv.  Stjepana.  Iza  njega  ostade  udovica  Margareta 
s  nejakim  sinom  Ivanom  i  kcerju  Elizabetom.  PoSto  su  Ivanu  bile  tek  dvije,  tri  godine, 
prozvala  se  je  majka  njegova  »herceginjom  6itave  Slavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije«,  te  je 
stolovala  i  dalje  u  Zagrebu,  gdje  je  slijedecih  godina  (1355—1356.)  vise  puta  izdavala 
povelje,  i  inace  utjecala  u  javne  poslove.  No  god.  1358.  udade  se  Margareta  drugi  put 
za  grofa  Gerlacha  od  Hohenlocha,  pak  ode  u  NjemaCku,  ostavivsi  sina  svoga  Ivana  na 
dvoru  kralja  Ljudevita. 

Desna  ruka  obudovljeloj  herceginji  bio  je  izprva  prokusani  ban  Nikola  Banic.  AH 
u  veljaSi  1356.  odstupi  on;  pak  posto  je  u  ozujku  banska  stolica  bila  prazna,  sjede  na 
nju  u  travnju  Leustahije,  koji  je  podjedno  bio  zupan  u  ^upanijama:  simezkoj,  stolno- 
biogradskoj  i  tolnanskoj.  On  je  vrsio  bansku  6ast  sve  do  god.  1361  Obidno  se  zove 
naprosto  »ban  Citave  Slavonije*,  no  koj4  put  i  >glavni  namjestnik  kraljevine  6itave  Sla- 
vonije*  (regni  totius  Sclavoniae  vicarius  generalis). 

Vladanje  kralja  Ljudevita  u  Ugarskoj,  odnosi  prema  Srbiji  i 
Bosni  (1351. — 1356.).  Ljudevit  bijaSe  se  uvjerio,  da  mu  nije  moguce  osigurati  prijestolja 
u  Napulju  ni  sebi  ni  svojim  potomcima.  Vrativsi  se  s  toga  s  napuljske  vojne  svrati  oso- 
bitu  paznju   na    Poljsku,  gdje   je   kraljevao    ujak  njegov  Kazimir  Veliki.    Po§to  je  bivalo 


VLADANJE    KRALJA    LJI'DEVITa    U    UGARSKOJ.    ODNOSI  PRE>U    SRBIJI    I    BOSNI. 


i<^  i^'*-   "^"^  '  t^^'Cb^'^J,-^^ 


< 

z 

< 

< 

a 

(S 

s 

•< 

3 

o 


E      V 


be 

s 


'-      E 


sve  vjerojatnije,  da  ce  iza  stnrti  Kazimirove  zapasti  poljsko  prijestolje  Ljudevita  i  nje- 
govu  djecu,  pomagase  on  svoga  ujca  u  svim  njegovim  podhvatima.  Jos  na  koncu  1349. 
bijaSe  Kazimir  u  srecnom  ratu  s  litavskim  knezom  Lubartom  osvojio  nekadanje  kneze- 
vine  Halic  i  Vladimirsku  zajedno  s  gradovima  Lavovom,  Vladimirom  i  Hlumom.  No 
namah  slijedece  godine  pre- 
ote§e  mu  Litavci  gotovo  sve 
te  oblasti,  te  stadoSe  pade 
provaljivati  i  robiti  po  starim 
poljskim  zemljama.  U  toj  ne- 
volji  pohita  kralj  Ljudevit 
svomu  ujcu  u  lipnju  1351. 
u  pomoc  PoSto  je  Kazimir 
tezko  obolio,  stade  sam  Lju- 
devit na  celo  poljackih  i 
ugarskih  6eta,  i  prolazale  u 
kolovozu  petnaest  dana  po 
Sumama,  da  se  ogleda  s  Li- 
tavcima.  Lubartov  brat  Kej- 
stut,  koji  je  s  brafom  svojim 
Olgierdom  vladao  u  Litvi,  ne 
usudi  se  s  njime  sukobiti, 
vec  se  dade  skloniti,  te  podje 
sam  u  ugarski  tabor,  gdje  no 
15  kolovoza  utanaci  mir  s 
kraljemLjudevitom.  Tom  pri- 
godom  obeca,  da  ce  se  sa 
svojom  bracom  i  citavim  na- 
rodom  pokrstiti,  ako  mu  Lju- 
devit izmoli  kraljevsku  krunu 
u  pape.  Jos  se  obveza,  da  ce 
ugarskoga  kralja  pomagati  u 
njegovim  ratovima,  ako  bi 
taj  Zajedno  s  poljackim  kra- 
Ijem  njima  opet  pribavio 
oblasti,  koje  im  bijahu  ugra- 
bili  vitezovi  njemaikogareda, 
i  ako  bi  ih  branili  tako  od  po- 
tonjih  kao  i  od  Tatara.  Kad 
je  medjutim  Ljudevit  pustio 
na  slobodu  Lubarta,  kojega 
bijaSe  prije  toga  p'^ljacki  kralj 
zarobio  u  nekom  zamku  nje- 
govu,  pobjeze  i  Kejstut  nocu 
iz  ugarskoga  tabora,  te  se 
vrati  u  svoju  zemlju.  U  ozujku 
1352.  prijedje   Ljudevit   po- 

novo  preko  Karpata  i  pridruzi  se  svomu  ujaku  Kazimiru,  koji  je  s  velikom  vojskom  pod- 
sjedao  tvrdi  grad  Helz.  Nakon  zestokoga  jurisa,  za  kojega  je  i  ugarska  i  poljska  vojska  Ijuto 
stradala,  te  je  i  sam  Ljudevit  od  dobadena  drvena  topuza  dopanuo  tezke  rane,  zadovo- 
lji§e   se    oba    vladara   tim,  da    im   se   je   Belz    formalno  pokorio.    Na  gradu  bi  izvje§ena 


1 

o 
o. 

E 


ii6 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


ugarska  zastava  mjesto  litavske,  a  na  to  se  Ljudevit  i  Kazimir  povratise  kuci.  Ljudevit 
pogodi  se  sa  svojim  ujakom  tako,  da  mu  je  za  svotu  od  100.000  zlatnih  forinti  ustupio 
sva  svoja  prava  na  Halic  i  Vladimirsku  (Crvenu  Rusku).  Ako  bi  Kazimir  umro  bez 
muzkih  potomaka,  pripasd  ce  te  zemlje  zajedno  s  poljskom  drzavom  i  onako  ugarskomu 
kralju;  u  protivnom  slucaju  pristoji  ugarskomu  kralju  pravo,  da  ih  odkupi  za  jednaku 
svotu  od  100.000  zlatnih  forinti.  Kazimir  medjutim  izgubi  nadu,  da  bi  mogao  citavu 
Crvenu  Rusku  obraniti  i  odrzati  protiv  Litavaca,  kao  i  protiv  Tatara,  koji  su  zajedno 
s  Litavcima  ceSce  iz  juzne  Ruske  provaljivali  na  zapad.  Zato  se  i  pogodi  s  litavskim 
knezovima  tako,  da  ce  on  kroz  dojduce  dvije  godine  zadrzati  oblasti  HUic  i  Lavov,  a 
litavskim  knezovima  neka  ostane  Vladimir,  Hlum,  Luck  i  Belz. 

Pored  rata  s  Litvancima  bavio  se  je  u  to  vrijeme  kralj  Ljudevit  i  s  nutarnjim  pri- 
likama  Ugarske,  nastojeci  narocito,  da  podigne  i  uredi  vojnictvo.  Znamenit  je  u  tom 
pogledu  sabor  od  god.  1351.,  &to  ga  je  kralj  zajedno  s  majkom  Elizabetom  po  svoj 
prilici  u  Budimu  obdrzavao  i  na  kojem  je  sporazumno  s  velikasima  i  plemstvom  izdao 
dekret  od  11.  prosinca  1351.  Najprije  je  kralj  na  molbu  plemstva   potvrdio  zlatnu  bulu, 


PjENEZI    SRBSKOGA    KRALJA    I    CARA    StJEPANA    DuSANA    SiLNOGA. 

(1331.-1355.) 

1.  Novae  Stjepana  DuSana  kao  kralja.  Lice:  Spasitelj  na  krstu,  punolik,  s'edi  na  prijestolju,  s  piknjastom  osjen- 
kom  oko  glave,  do  koje  su  s  obje  strane  kratice  IC — XC  (Jesus  Christus)  ;  u  rukaiiia  drli  knjigu.  S  obje  strane 
prijestolja  sigle :  NO.  Zalicje:  Dolje  kaciga  sa  dvije  detverokutne  rupice  za  o5i,  nad  njom  se  dize  kao 
nakit  Cetverokutua  zastavica,  sastavljena  od  tri  razite  pruge  (srednja  piknjasta)  ;  na  svakom  uglu  po  jedan 
ktinov  cvijet.  Iz  zastavice  diie  se  na  dvostrukoj  palici  okrug,  koji  je  iznutra  prazan,  a  nad  njim  je  troperna 
perjanica.  Nadpis  naokolo  ruba:  »Stepharxiis  Dei  gra(cia)  rex". 

2.  Novae  Stjepana  Du.sana  kao  cara.  Lice:  Spasitelj  na  krstu,  puQolik,  sjedi  na  prijestolju,  s  ravn')m  osjenkom 
oko  glave,  do  koje  su  kratice  IC — XC.  S  obje  strnne  prijestolja  sigle:  R  — V.  Zalicje:  Nema  nikakove  slike 
nego  samodirilskinapisu  fetiri  redkaovako:  -J-  COHl}  —  BTs  X(\  KS  K/I  —  rOB"fcPH  —  UP"bl€ 
=   t  S(te)f(a)nt  vh  H(rist)a  B(og)a  bl(a)govern(i)  c(a)rbje. 


izuzev  cetvrtu  tocku,  koja  bi  tako  promijenjena,  da  plemic,  koji  umre  bez  djece,  ne  moze 
razpolagati  sa  svojim  imanjem  (darovati  ga  komu  ili  prodati),  nego  da  ono  imade  pri 
pasti  njegovoj  braci  i  njihovim  potomcima;  ako  pak  ne  bi  nikoga  od  roda  bilo,  da  pri- 
padne  kraljevskoj  kruni.  Da  bi  se.  dohodci  kraljevske  blagajne  i  plemstva  umnozili  i  tim 
obranbena  snaga  zemlje  ojacala  (jer  bi  i  kruna  i  gospodari  banderija  mogli  uzdrzavati 
vece  cete),  izdana  bi  odredba,  po  kojoj  su  podanici  i  na  kraljevskim,  kao  i  na  duhovnim 
i  plemickim  imanjima  imali  odsad  davati  svojim  zemaljskim  gospodarima  devetinu  od 
svega  prihoda.  Tima  ustanovama  bi  omoguceno,  te  je  vojna  snaga  ugarska,  koja  bijasc 
za  predjasnjih  smutnja  duboko  pala,  opet  se  tako  podigla,  da  je  Ljudevit  napokon  raz- 
polagao  s  vojskom  od  200.000  momaka.  Na  saboru  bise  i  drugi  zakljudci  stvoreni. 
Seljacima  bi  opet  potvrdjena  sloboda  setenja,  zemljarina  t.  j.  porez  od  svakih  dverih  ili 
porte  (doticno  od  svakoga  kucista)  ustanovljena  bi  opet  na  18  dinara.  Jos  bi  odluceno, 
da  djeca  i  rodjaci  zlocinaca  ne  smiju  biti  progonjeni,  nadalje  da  plemici  budu  slobodni 
od  svake  carine,  i  napokon  da  proti  plemicima  imade  voditi  parnice  zupanijski  plemicki 
Slid.  Znamenita  je  nada  sve  ustanova    u  pogledu  slavonskih  plemica.  Ta  ustanova  odre- 


VLADANJE    KRALJA    LJUDEVITA    U    UGAIISKOJ,    ODNOSI    PREMA    SRBIJI    I    BOSNI. 


117 


djuje,  da  >plemici  izmedju  Drave  i  Save,  kao  i  oni  u  zupaniji  Pozegi  i  Vukovu«  nemaju 
viSe  placati  ni  kunovine  ni  banske  zaiazine  (zaluzine),  kako  su  kroz  stoljeca  cinili,  nego 
ce  odsad  placati  poput  ugarskih  plemica  samo  »dobit  kraljevske  komorec  Tim  bi§e 
slavonski  plemici  izjednaSeni  s  ugarskim  plemstvom,  a  sama  Slavonija  i  pravnim  ustano- 
vama  odijeljena  od  Hrvatske,  kako  je  dosad  bila  administrativno  od  nje  razstavljena.  Pod- 
jedno  bi  tim  utrt  put  slavonskomu  plemstvu,  da  polazi  ugarske  sabore,  cemu  prije  nema  traga. 
Kralj  Ljudevit  bijase  jo§  od  otca  svoga  bastinio  rat  sa  srbskim  carem  Stjepanom 
Dusanom.  Pozoriste  tomu  ratu  bijahu  poglavito  banovina  Maiva  i  Srijem.  Bani  macvanski 
Nikola  (1335.— 1340),  a  za  njim  brat  njegov  Dominik  (1341.— 1352.)  suzbijahu 
s  najvecim  trudom  navale  srbskoga  kralja,  koji  je  zilavo  radio,  da  prosiri  svoju  vlast  na 
sjeveru  u  Podunavlju.  Dominik  ban  bijase  u  ratu  srecan:  ne  samo  da  je  suzbio  provale 
Dusanove  u  Macvu  i  Srijem,  vec  je  te  opustosene  oblasti  napufiio  novim  naseljenicima, 
a  onda  je  iz  Macve  stao  udarati  na  jug  na  oblasti  kralja  srbskoga,  vracajuci  mu  nemilo 
za  nedrago,  te  harajuci  i  robeci  po  njegovu  kraljevstvu.  Poradi  tolikih  zasluga  izdade 
kralj  Ljudevit   26.  svibnja  1345.  macvanskomu    banu  Dominiku,  sinu    Oslovu,  znamenitu 


PjeNEZI    BOSANSKIH    SANA    U    14.    STOLJECU. 

1.  Novae  bana  Stjepana  Kotromanida  (f  1353.).  Lice:  Spasitelj  na  krstu,  puuolik,  s  pikojastom  osjeakom  oko 
glave,  desnicom  dijeli  blagoslov,  a  Ijevica  mn  je  naslonjena  na  knjigu,  koju  drii  a  krilu.  rrijcsloljc  nema 
straga  naslona,  nego  se  njegove  pobodne  strane  zdruzuju  piknjastim  Idkovima  s  osjeiikom.  Do  prijestolja  su 
s  obje  strane  kratice  IC  XC,  izpod  njih  sigle  N  i  S,  a  izpod  potoajih  po  jedna  Sestolista  ruia.  Z  a  1  i  £  j  e  : 
Ban  punolik  stoji  izmedju  dva  piknjasta  liika,  u  desnici  drii  goli  mad,  a  a  Ijevici  kratko  iezlo  s  krizem.  Nadpis 
naokolo  raba:   „Stephar,us  banns  B(osne)''. 

2.  Novae  bana  Stjepana  Tvrtka  (1353. — 1377.).  Lice:  Spasitelj  punolik,  s  piknjastim  os^enkom  oko  glave,  stoji 
izmedju  dva  piknjasta  luka ;  desnicom  dijeli  blagoslov,  a  Ijevicom  drii  knjigu  na  prsima.  Izvaa  lokova  dvije 
sigle  i  dvije  iestoliste  ruie.  Zalidje:  Ban  stojedi,  punolik,  gologlav,  brVat  i  btadat,  u  bogatom  cdijela,  koje 
se  uz  tijelo  prislanja;  u  desnici  drzi  goli  mad,  a  u  Ijevici  iezio  s  kriiem  na  vrhu.  Nadpis:  „Tvertco  .  .. 
ban(as)  Bosne". 


darovnicu,  u  kojoj  je  potanko  sve  izpriCano,  §ta  je  hrabri  ban  za  obranu  Madve  uradio. 
Dominik  je  tako  do  god.  1345.  ne  samo  odrzao  Madvu,  nego  svakako  prije  1346.  i  vlast 
svoga  kralja  znatno  razSirio,  pridobivSi  znamenite  gradove  Biograd  i  Golubac,  kao  i 
mnoga  druga  mjesta  na  jugu  Save  i  Dunava. 

Srbski  kralj  Stjepan  Dusan  nije  dakle  mogao  odoljeti  na  sjeveru  svoje  drzave. 
Uzrok  toj  nedaci  bijaSe  svakako,  §to  je  u  isti  mah  vodio  upornu  borbu  s  byzantskim 
carstvom,  kojemu  je  upravo  radio  o  glavi.  Pootevsi  mu  redom  pokrajine  i  oblasti,  .dade 
se  napokon  u  sijecnju  1346.  u  Skoplju  proglasiti  i  ovjeniati  za  >cara  Srbima,  Grcima  i 
Bugarima*,  pak  snovaie  odsad  o  torn,  da  sam  zasjedne  byzantsko  prijestolje  u  Carigradu. 
No  kako  de  uzeti  Carigrad,  gdje  nema  brodovlja,  bez  kojega  sc  ne  moze  ni  pomisliti 
na  podsadu  toga  grada?  A  hoce  li  u  to  mirovati  Ljudevit  u  Podunavlju?  Da  si  osigura 
i  brodovlje  i  mir  s  ugarske  strane,  radio  je  Stjepan  DuSan  god  1345.  o  savezu  s  mle- 
taSkom  republikom,  koja  je  ba§  u  ono  vrijeme  ratovala  s  kraljem  Ljudevitom  radi 
Zadra.  Stjepan  pomagat  ce  MIetdane  u  Dalmaciji,  a  oni  ce  mu  dati  brodovlje  za  navalu 


Ilg  IJUDEVIT    1.    VELIKI. 

na  Carigrad.  No  Mletci  ne  utana6i§e  ipak  god.  1346.  formalnoga  saveza  sa  srbskim 
carem,  ali  mu  se  pokazase  svakom  prigodom  kao  prijatelji,  dozvolivsi  mu  voziti  oruzje 
iz  svoga  grada  i  ustupivSi  mu  oboruzanih  galija. 

Bit  ce,  te  su  se  Mletcani  zacali  saveza  sa  srbskim  carem  poradi  bosanskoga  bana 
Stjepana  Kotromanica,  koji  je  odavna  bio  njihov  prijatelj,  ali  je  podjedno  vazda 
stajao  uz  svoga  svojaka,  ugarsko-hrvatskoga  kralja  Ljudevita.  Ta  bosanski  ban  pomagao 
je  vazda  Ljudevita  i  njegove  bane  ne  samo  u  hrvatskim  vojnama,  nego  i  prigodom  obrane 
Zadra  god.  1346;  taj  je  bosanski  ban  takodjer  poput  macvanskih  bana  bio  poglaviti 
protivnik  srbskoga  kralja  i  cara  na  jugu  Save.  K  tomu  nije  srbski  car  nikako  mogao 
oprostiti  bosanskomu  banu,  &to  je  otcu  njegovu  oteo  Humsku  zemlju  i  tako  srbsku 
drzavu  li§io  velikoga  dijela  lijepoga  primorja.  S  toga  bijaSe  vje6itih  borba  izmedju  cara 
i  bana,  a  te  je  borbe  jo§  jace  uzpirivao  kralj  Ljudevit,  svojak  i  vrhovni  gospodar  bosan- 
skoga bana.  Jos  god.  1346.  prijetila  je  pogibao,  da  bukne  veliki  rat  izmedju  Bosne  i 
Srbije.  Dne  21.  studenoga  1346  javljaju  Mletcani  banu  Stjepanu  Kotromanicu,  da  je 
srbski  car  mletatkoj  obcini  za  volju  spreman  ziviti  s  banom  u  miru  i  prijateljstvu,  ali 
se  tuzi,  da  je  ban  zauzeo  i  da  drzi  neku  zemlju  (Hum),  koja  po  pravu  njemu  pripada. 
Neka  mu  vrati  ugrabljenu  zemlju,  pak  eto  mira.  Ako  ban  dvoji  o  njegovu  pravu  na  tu 
zemlju,  neka  se  sastanu  vjesti  Ijudi,  da  izpitaju,  6ije  je  pravo  starije.  Ne  ce  li  pak  ban, 
da  se  vec  sada  o  torn  odlu6uje,  car  je  zadovoljan,  da  se  privremeno  sklopi  primirje 
na  dvije  ili  tri  godine,  ali  s  jamstvom,  da  se  ne  ce  primirje  ni  pod  koji  nacin  prekrSiti. 

Cini  se,  da  je  Mletcima  zaista  poSlo  za  rukom,  te  su  oba  vladara  sklonili  na  pri- 
mirje. No  vec  god.  134-9.  bukne  opet  razmirica  svom  zestinom.  I  ovaj  put  nastojabu 
Mletci,  da  opreke  izravnaju,  ali  im  trud  ostade  jalov.  U  polovici  srpnja  desi  se  bosanski 
poslanik  u  Mletcima.  Najprije  moli,  da  bi  Mletcani  udostojali  jos  jednom  pokusati,  da 
poluCe  slogu,  sporazumak  i  Ijubav  izmedju  cara  i  bana;  a  zatim  javlja,  da  je  ban  Stjepan 
u  Humskoj  zemlji  dao  podici  utvrdjeno  mjesto,  te  moli  Mletcane,  da  bi  za  gradnje  te 
tvrdje  odbijali  sve  navale  s  morske  strane,  posto  je  ban  s  kopnene  strane  dovoljno 
siguran.  Na  prvu  molbu  ukaza  se  mletacko  vijece  najpripravnije,  te  odgovori,  kako  je 
upravo  zapovjedilo  svojemu  poslaniku,  koji  je  posao  k  caru,  da  gleda  izmiriti  Srbiju 
s  Bosnom.  Drugom  molbom  banovom  bijahu  Mletcani  neugodno  iznenadjeni.  Vikli  da 
sami  gospoduju  u  jadranskom  moru  ne  mogose  dopustiti,  da  ban  podigne  jaku  tvrdju 
u  primorju,  odakle  bi  mogla  zaprijetiti  pogibao  i  njihovim  gradovima  u  Dalmaciji;  u 
drugu  ruku  opet  ne  mogose  zabraniti  banu,  da  u  svojoj  zemlji  gradi  grad  po  svojoj 
volji.  Pritajise  zato  svoj  strah  i  zlovolju,  te  stadose  bana  putiti,  da  odustane  od  gradnje 
pomenute  tvrdje,  jer  bi  tim  mogao  osujetiti  sporazumak  s  carem.  Taj  bi  naime  mogao 
uztvrditi,  da  je  ba§  njegovo  ono  mjesto,  gdje  ban  dize  tvrdju,  pak  bi  tako  doSlo  do 
novih  razmirica. 

Medjutim  je  planuo  vec  oditi  rat  izmedju  Bosne  i  Srbije.  Dok  se  je  naime  car  bavio 
uredjivanjem  svoje  prostrane  drzave  i  na  saboru  izdavao  svoj  glasoviti  zakonik,  udari 
ban  Stjepan  Kotromanic,  potaknut  i  pomagan  od  kralja  Ljudevita,  sa  50.000  konjanika 
i  30.000  pje§aka  iz  Huma  na  zemlje  DuSanove.  Najvise  je  stradala  tom  prigodom  stara 
knezevina  Travunja,  kojom  bijase  ban  (preko  Gackoga  i  Rudina)  provalio  sve  do  grada 
Kotora.  Bilo  je  to  negdje  u  drugoj  polovici  god,  1349.  Caru  se  je  to  vrlo  na  zao  dalo. 
U  svojoj  poruci  mletaCkoj  obcini  od  13.  travnja  1350.  potuzi  se  on  gorko  po  svomu 
poslaniku  Mihajlu  BuCicu,  da  je  za  Ijubav  mletackomu  duzdu  postupao  s  banom  prija- 
teljski;  ali  ban  odvratio  mu  je  Ijubav  zlim,  posto  je  orobio  njegove  Ijude  i  osvojio  neke 
oblasti  i  mjesta,  pak  to  jos  i  sada  udilj  tim.  Mletadka  obdina  neka  zato  nastoji,  da  ban 
odustane  od  daljega  uznemirivanja  srbskih  zemalja,  i  da  ucinjeno  zlo  sto  prije  popravi, 
jer  se  inade  car  ne  bi  mogao  suspregnuti,  vec  bi  se  morao  Ijuto  osvetiti.  Mletcani  sada 
napeSe  sve  sile,  da  izmire  oba  vladara.  Caru  DuSanu  obecase,   da  ce  bosanskomu   banu 


VLADANJE    KRALJA    UUDEVITA    U    UGARSKOJ,    ODNOSI    PHEMA    SRBIJI    1    BOSNl.  119 

pisati  zasebno,  odlu^no  pismo,  i  spotaknuti  mu  ucinjenu  nepravdu,  te  izjavise  svoju  nadu, 
da  ce  kod  bana  uspjeti.  Na  to  poslase  11.  srpnja  svecane  poslanike  i  banu  i  caru.  Dva 
svecana  poslanika  imala  su  poci  najprije  u  Dubrovnik,  i  ondje  se  tocno  obavijestiti,  a 
zatim  bija§e  im  poci  ili  zajedno  ili  pojedince  i  do  cara  i  do  bana,  te  u  ime  republike 
raditi  o  miru  i  sporazumku  obiju  vladara.  Ako  poslanicima  ne  bi  uspjelo  utanacJiti  mir, 
neka  nastoje,  da  se  bar  privremeno  obustave  neprijateljstva,  dok  im  stignu  novi  nalozi 
iz  Mletaka. 

No  ni  ovo  sjajno  poslanstvo  mietacko  nije  koristilo.  Car  Stjepan    Dulan,    da  bi  se 

za  lanjsku  provalu  bana  Stjepana    osvetio,    udari   s  vojskom   na    Bosnu    u    6asu,  kad    se 

ugarski  kralj  Ljudevit  bijaSe  odputio  u  Napulj.  Ban  Stjepan    umakne    u   §ume  i  gore,  a 

Dusan  dodje  pod  Bobovac,  stolicu  njegovu.   Mnogi   nezadovoljni    velikasi  bosanski,  tajni 

ili  ociti  privrzenici  patarena,  pridruzise  se  srbskomu  caru.  No  sve  pored  nevjere  bosanskih 

urodjenika  ne  mogase  Dusan   tvrdoga    Bobovca   osvojiti,    vec    opustosi    Bosnu,    te   preko 

Duvanjskoga  polja  prijedje  u  Hum.  O  daljem  ratovanju    u  Humskoj   zemlji  nema    poda- 

taka.  Na  koncu  rujna  1350.  poru6i§e  mletackoj  obcini  poslanici  njezini  kod  bana  i  cara, 

kako  nemaju  nade,  da  bi  ma  kojim  naSinom  doSlo  do  sporazumka  izmedju  oba  vladara; 

a  na  to  ih  pozove  mletadko  vijece,  da  toplo  preporuce   srbskomu    caru    mletacke  poda- 

nike  zajedno  s  njihovim  zemljama  i  mjestima,   pak  da  se  povrate   kuci,    ako   se  uvjere, 

da  im  je  dalji    boravak   na  carskom    dvoru   suvisan.    No    vec   6.   listopada    bojahu    se    u 

Mletcima,   da  ce  srbski  car  htjeti  mozda  Dubrovdanima  oteti  Stonski  Rat  i  druga  mjesta, 

koja  im  bijase  jo§  1333.  darovao  bosanski  ban;  zato  zapovjedi  vijece  svojim  poslanicima, 

da  i  dalje  ostanu  na  svom  mjestu,  dok    se    ne    uvjere,   da    ne   prijeti   ni   Dubrovniku   ni 

njegovoj  drzavini  nikakva  pogibija  od  cara  Dusana.  Bojazan   medjutim    Mletaka    nije   se 

ovaj  put  izpunila,  jer  se  je  srbski  car  malo  zatim  ukrcao  u  brodove  i  odplovio  na  jug  u  Kotor. 

Opreka  medju  srbskim  barem  i  bo.«5anskim  banom  potrajala  je  i  dalje.  To  je  jamacno 

poglaviti  razlog,  da  se  je  bosanski  ban  Stjepan  Kotromanic  jos  jace  priljubio  kralju  Lju- 

devitu.  A  i  taj  je  bana  osobito  zavolio,  smatrajuci  ga  prvim  i  glavnim  pobornikom  svoje 

vlasti  na  balkanskom  poluotoku.  Ljudevitu    trebase   bosanskoga    bana,   i   jer  je   suzbijao 

premoc  srbskoga  cara,    i   jer   mu  je    mogao    biti   najboljim    saveznikom   protiv  Mletaka. 

S  toga  su  odnosi  izmedju  kralja  Ljudevita  i  bana  bosanskoga  nakon  god.  1350.  postajali 

sve  tjesniji  i  pouzdaniji.  Ban  je  vec  odavna  bio    u  svojti   s  kraljem  Ljudevitom    po  zeni 

svojoj  Elizabeti,  rodjenoj  Poljakinji.   Sad  je  kralj    Ljudevit   poradio,  da  podigne  jos  vise 

ugled  svoga  odanoga    kletvenika    i    rodjaka.   Nekako    oko    godine    1351.    udade   banovu 

rodjakinju  ili  sestru  Mariju  u  Njemacku  za  grofa  Ulrika    od    Helfensteina;    a  god.   1353. 

oieni  se  sam  banovom  krasnom  kcerju  Elizabetom,  i  postade  tako  zet  svoga  kletvenika. 

Kralj  naime  Ljudevit  bijase  vec  od  vi§e  godina    udovac,    posto    mu   je   god.    1349. 

umrla  prva  zena  Margareta,  kci  deskoga  kralja  Karla  IV.  Na  dvoru  kraljevu  boravilo  je 

uz  strogu  i  ponositu  majku  njegovu  Elizabetu  vise  mladih    kneginjica,   a  medju  njima  i 

krasna  kci  bosanskoga  bana,  takodjer  Elizabeta  po  imenu,    za  kojom    su  se  otimale  oti 

ranogih  knezova  i  velikaSa.  1  srbski  car  Dusan    trazio   je   lijepu    banovu    kcer   za   svoga 

sina  Urosa.  Ali  mlada  i  lijepa  Elizabeta  zavoli  svoga  rodjaka,  ugarskoga  kralja,  udovca, 

koji  takodjer  planu  Ijubavi  prema  njoj.  1  premda  je  kralj  Ljudevit  bio  s  njom  u  ietvrtom 

stepenu    srodstva,   on    se   ipak    sve   bez   dozvole   papinske   s  njom    ozeni.    VjenCanje   bi 

obavljeno  20.  lipnja  1353.,  po  svoj  prilici  u  Budimu.  Tek  nakon  vjenfianja    zamoli    kralj 

Ljudevit  dispenzaciju  u  pape  Inocentija  IV.,  koji  na  to  31.  kolovoza    naknadni    oprost  i 

dozvoli.   U  posebnoj  poslanici  na  biskupa  zagrebadkoga  i  njitranjskoga  pi§e  papa  ovako: 

>Ugarski  kralj  Ljudevit  i  plemenita  gospodja   Elizabeta,   kci  Stjepana    bana   bosanskoga 

(ducis  Bosniae),  i  ako  su  znali,  da  su  srodnici  u  detvrtom  stepenu,  ipak  su  iz  izvjestnih 

razloga  (ex  certis  causis)  stupili  u  brak.  Oni  su  se  obratili  na  papu  radi  opro§tenja  ove 

zapreke,  poSto  ovakav  brak  povladi  ekskomunikaciju  za  sobom«.  No  po§to  bi  se  razpustom 


I20  0  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

toga  braka  izazvala  velika  sablazan,  nalaze  papa  jednomu  ili  drugomu  od  pomenutih 
biskupa,  neka  oprosti  kralja  i  njegovu  zenu  od  crkvenoga  prokletstva,  koje  ih  je  snaslo. 
Neka  se  kraljevski  supruzi  pod  zakletvom  zavjetuju,  da  ne  ce  vi§e  takova  §ta  uciniti,  i 
da  ce  se  pokajati.  Neka  sada  po  njihovoj  razsudbi,  bez  obzira  na  srodstvo,  iznova  sklope 
brak,  a  djeca  od  toga  braka  neka  vrijede  kao  zakonita  Osim  toga  neka  za  dvije  godine 
placaju  crkvama  po  petdeset  maraka  srebra. 

Udajom  banove  kceri  Elizabete  za  kralja  Ljudevita  bija§e  se  silno  digao  ugled 
Stjepana  Kotromanica.  Papa  ga  zove  »hercegom«  (dux),  a  dragi  opet  ca  i  kraljem.  No 
i  kralju  Ljudevitu  bijaSe  odatle  koristi.  Ne  samo  da  mu  je  ban  Stjepan  u  ime  miraza 
svoje  kceri  ustupio  Humsku  zemlju,  koja  bijase  doslije  kamen  smutnje  izmedju  Bosne  i 
Srbije,  nego  se  je  kralj  mogao  nadati,  da  ce  ga  ban  jos  izdasnije  i  odanije  pomagati  tako 
u  borbama  sa  srbskim  carem,  kao  i  u  osudnom  boju  s  MIetcima  radi  Dalmacije.  Jer 
Ljudevit  nije  mogao  ni  smio  pregorjeti  Dalmacije,  i  samo  nastojanju  cara  njemackoga  i 
podjedno  ^eskoga  kralja  Karla  IV.  bijase  nedavno  uspjelo,  te  je  zaprijecio,  da  Ljudevit 
nije  pogazio  osmogodisnje  primirje  i  obnovio  rat  s  MIetcima. 

Ali  prije  nego  §to  je  ban  Stjepan  mogao  djelotvorno  i§ta  poraditi  u  prilog  svomu 
zetu,  razstavi  se  on  s  ovim  svijetom.  U  drugoj  polovici  godine  1353.  —  mozda 
28.  rujna  —  umre  ban  Stjepan,  te  bi  sahranjen  u  samostanu  Milesevu  (na  desnoj  obali 
Bosne,  danas  Milesevac  u  Gradackom  kotaru),  koji  bijase  sam  podigao.  Nema  sumnje, 
da  je  sada  kralj  Ljudevit,  zet  njegov  i  vrhovni  gospodar  Bosne,  svom  snagom  nastojao, 
da  sto  jace  sku6i  banovinu  bosansku.  To  je  tim  lakse  mogao,  sto  pokojni  ban  nije  za 
sobom  ostavio  muzkoga  poroda,  te  je  sada  na  bansku  stolicu  bosansku  stupio  njegov 
sinovac,  petnaestgodisnji  Stjepan  Tvrtko,  sin  njegova  brata  Vladislava  i  kneginje 
Jelene  od  roda  Bribirskih  knezova.  Nijesu  poznate  prilike  u  Bosni  u  prvo  vrijeme  Tvrtkova 
banovanja;  no  nedvojbeno  su  bile  tezke  pogodbe,  pod  kojima  je  kralj  Ljudevit  potvrdio 
Tvrtka  u  banskoj  Casti.  Suvi§e  bilo  je  i  protivnika  njegovu  vladanju  u  samoj  Bosni 
izmedju  patarena  i  mocne  vlastele.  God.  1354.  » pride  gospoda  bana  mati  (Jelena)  s  Ugr 
(iz  Ugarske)  sa  svojim  sinom  (mladjim),  knezom  Vlkom  (Vukom)«  u  Bosnu,  a  na  to  »bi 
stanak  (sabor)  na  Mileh  (u  Mile§evu)  vse  zemlje  Bosne  i  Doljnih  kraj,  i  Zagorija  i  Humske 
zemlje«,  na  kojem  je  »prisegla  gospoja  bana  mati  i  nje  sin  gospodin  ban  Tvrtko*  knezu 
Vlatku  Vlkoslavicu  iz  Kljuda  podpunu  slobodu  i  sigurnost,  te  mu  zajamcila  sva  imanja, 
koja  je  stekao  i  drzao  u  vrijeme  bana  Stjepana.  Nedvojbeno  je  knez  Vlatko  Vlkoslavic 
bio  protivnik  mladoga  Tvrtka,  te  ga  je  trebalo  ovakim  nacinom  primiriti. 

Kralj  Ljudevit  ne  samo  da  je  skucio  mladoga  bana  Tvrtka,  nego  je  kroza  nj  nastojao 
obladati  i  onim  dijelom  Hrvatske,  koji  se  je  svedjer  otimao  njegovoj  vlasti.  A  to  bijase 
oblast  Bribirskih  knezova,  naro6ito  gradovi  Omis,  Klis  i  Skradin,  kojima  je  iza  smrti 
kneza  Mladina  III.  (1348.)  za  njegova  sina  Mladina  IV.  upravljao  neko  vrijeme  njegov 
stric  Pavao  III.,  a  kad  je  taj  obolio,  majka  nedorasloga  Mladina,  junacka  Jelena,  sestra 
srbskoga  cara  Stjepana  Du§ana.  Brizna  majka  vec  je  od  godine  1351.  branila  poput 
lavice  bastinu  svoga  sina,  a  osobito  kad  se  je  mjesto  slaboga  i  nemocnoga  Pavla  stala 
pacati  u  te  poslove  vlastohlepna  supruga  njegova  Katarina,  ponosita  kci  Mlet6anina  Ivana 
Dandula.  Jos  u  kolovozu  te  godine  nastojali  su  Mletci,  da  izmire  obje  kneginje,  Srbkinju 
Jelenu  i  Mletcanku  Katarinu,  koja  je  nesumnjivo  radila,  da  svomu  rodnomu  gradu  pri- 
bavi  posljednje  ostatke  vladanja  Bribirskih  knezova.  Ali  na  tu  bastinu  imala  je  neko 
pravo  i  Jelena,  mati  bosanskoga  bana  Tvrtka.  I  ba§  kroz  tu  banovu  majku  nastojao  je 
i  kralj  Ljudevit,  da  oblada  gradovima  Omisem,  Klisom  i  Skradinom.  Ako  ih  zadobije 
bosanski  ban  i  njegova  mati,  pripasti  ce  tim  drzavi  kralja  Ljudevita.  Kralj  pak  Stitit  ce 
opet  mladoga  bana  od  sile  srbskoga  cara. 

Jamacno  u  sporazumku  s  kraljem,  a  mozda  i  po  njegovoj  zapovijedi  dosao  je 
bosanski  ban  Tvrtko  s  majkom  svojom  i  vojskom  u  travnju  ili  svibnju  "1355.  u  Hrvatsku 


i 


VLADANJE    KRALJA    UUDEVITA    U    UGARSKOJ,    ODNOSI    PRKMA    SRBIJI    I    BOSNI.  121 

i  Dalmaciju.  Tu  je  najprije  uslijed  pogodbe  (per  concordium)  zauzeo  gradove  nekada- 
njega  vojvode  Gregorija,  kao  i  grad  gospodje  Katarine,  koji  je  dosad  driao  neki  Novko 
Cubranic,  pri  cem  ga  je  pomagala  i  majka  sa  svojim  cetama ;  a  zatim  je  posreiiovanjem 
hrvatskoga  banovca  iz  Knina  utanacio  mir  ili  primirje  s  cetinskim  knezom  Ivanom  Neli- 
picem.  U  isto  vrijeme  spremala  se  je  po  nalogu  kralja  Ljudevita  i  njegova  mati,  da 
podje  u  Klis  svojoj  rodjakinji  Jeleni,  sestri  srbskoga  ca^a,  koje  se  bija§e  nedavno  pridigla 
od  bolesti.  Jelena  iciala  se  sastati  sa  kneginjom  kliskom,  da  joj  izporu(^i  neke  poruke  od 
kralja  (aliqua  commissa  per  regem  refferenda),  koji  je  nedvojbeno  zahtijevao,  da  mu 
predade  gradove  Omi§,  Klis  i  Skradin,  baStinu  svoga  nedorasloga  sina  Mladina.  Zanim- 
IJivo  je,  kako  bas  u  to  doba  dubrova<5ki  knez  javlja  u  Mletke,  da  ce  se  ugarski  kralj 
izmiriii  sa  srbskim  carem,  i  da  ce  onda  Ljudevit  doci  u  primorske  strane. 

Nema  sumnje,  da  je  kralj  Ljudevit  u  svibnju  1355.  radio,  kako  bi  posredovanjem 
bosanskoga  bana  i  njegove  majke  obladao  gradovima  Bribirskih  knezova,  i  tako  Mlet- 
cima  zakr^io  dalje  sirenje  njihove  vlasti  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj,  Ali  misija  banove 
majke  Jelene  nije  uspjela,  i  tako  nije  Ljudevitu  ostalo  drugo,  nego  da  opet  pograbi  za 
oruzje.  Vec  20.  srpnja  1355.  javlja  iSIletcima  krbavski  knez  Gregorije  Kurjakovic,  da  se 
kralj  Ljudevit  sam  glavom  sprema  poci  u  primorske  strane.  No  kralja  ipak  ne  bi,  vec 
hrvatski  ban  Nikola  Banic  (Banfi)  dize  vojsku,  da  otme  kliskoj  kneginji  gradove  njezina 
sina.  Mletci  se  s  toga  Ijuto  zabrinuse,  osobito  od  onoga  casa,  kad  je  grad  Omis,  ne  zna 
se  kako,  negdje  u  rujnu  doSao  u  vlast  hrvatskoga  bana  i  kralja.  Sad  se  pojagmiSe 
Mletci,  da  njih  zapanu  bar  Klis  i  Skradin.  Oni  porucuju  svojim  providurima,  da  te  gra- 
dove svakako  pribave  obcini,  makar  i  novcem:  neka  kneginji  za  sam  Klis  ponude  i 
50.000  malih  libara.  Podjedno  nastoje  se  sporazumiti  s  krbavskim  knezom  Gregorijem 
Kurjakovicem,  da  se  zajedno  opru  banu;  svomu  knezu  i  kapitanu  u  Zadru  daju  naputke, 
kako  da  brani  grad  od  navala  kastelana  Ostrovice,  a  Trogiranima  Salju  13.  listopada  za 
novae  oruzani  brod,  da  bi  se  branili  od  navala  Omisana. 

Kliska  kneginja  Jelena  nasla  se  sada  medju  dvije  vatre.  Da  se  u  taj  osudni  das 
odrzi,  zatrazi  pomoc  u  svoga  brata,  srbskoga  cara  Stjepana  DuSana.  Vec  31.  listo- 
pada 1355.  znadu  u  Mletcima,  >da  srbski  kralj  zeli  imati  gradove  kneginje* ;  s  toga  poru- 
cuje  obcina  svojim  providurima  u  Dalmaciji,  neka  gledaju  srbskoga  cara  preteci.  Ako 
on  nije  gradove  vec  dobio,  neka  ponude  kneginji  70.000  malih  libara  za  Klis,  a  za 
Skradin  do  40,000;  druzina  njezina  neka  se  podmiti  sa  3000  libara,  samo  da  skloni 
kneginju  na  prodaju.  Ali  sve  to  nije  koristilo.  Car  Stjepan  Dusan  poslao  svoje  cete  i 
vojvode  sestri  u  pomoc,  te  je  na  to  planula  borba  izmedju  njih  i  hrvatskoga  bana. 
Mletci  se  jos  jace  uznemirili.  Dne  21.  studenoga  zele  se  na  svaki  na£in  izmiriti  s  ugar- 
skim  kraljem,  a  dva  dana  poslije  zapovijedaju,  da  se  osnuje  domobranstvo  u  njihovim 
kotarima  Dalmacije  i  Hrvatske. 

Nije  potanko  poznato,  kako  se  je  ratovalo.  Dne  12.  prosinca  1355.  javlja  iz  Spljeta 
bribirski  knez  Pavao  III.  mletaCkoj  obcini,  da  Skradinjani  nijesu  voljni  ostati  pod  vlaScu 
cara  srbskoga.  Nadalje  kaze,  da  je  najviSi  kasteo  grada  Klisa,  u  koji  se  je  jamacno 
zatvorila  kneginja  Jelena  sa  svojom  djecom,  u  vlasti  srbskoga  vojvode  Palmana,  kojega 
je  car  sestri  u  pomoc  poslao;  ali  podgradje  grada  Klisa  s  gornjim  vratima  i  s  utvr- 
djenom  stijenom  (cum  saxo  Oprack)  da  drzi  hrvatski  ban  Nikola  u  ime  kralja  ugarskoga, 
te  se  utvrdjuje  u  njima.  Napokon  poruCuje  jos,  da  se  u  Kninu  sabire  silna  vojska 
(maxima  congregatio  gentium),  jamadno  da  podje  u  pomoc  banu  Nikoli. 

U  prosincu  1355.  razmahala  se  dakle  borba  oko  Skradina  i  Klisa.  U  Skradin  uSao 
srbski  vojvoda  Juras  Ilijic  sa  svojom  bracom,  a  u  Klisu  branio  kneginju  Jelenu  i  njezinu 
djecu  vojvoda  Palman  sa  svojim  drugom  Mrzotom  (Mersota).  No  Skradinjani  nekako 
nijesu  voljeli  Srbima,  zato  je  domala  u  Skradin,  valjda  na  poziv  kneza  Pavia  III.  i  iene 
mu  Katarine,    usla    i    mletadka  posada,   toboz  da  ga  zajedno  s  Jurasom  brani  od  navala 


122  ■'    ^  LJUDEVIT    I.    VELIKI 

hrvatskih  Ceta.  Mletci  se  tako  zdruzili  sa  Srbima  na  obrami  Skradina.  Klisu  nijesu  mogli 
pomoci,  jer  ga  je  opasao  ban  Nikola,  nastojeci  ga  prinuditi  na  predaju  Dne  16.  prosinca 
§alje  mletacki  knez  u  Zadru  pomoc  gradu  Skradinu,  a  podjedno  javlja  u  Mletke,  sta  to 
radi  ban  s  Ugrima  i  Hrvatima  kod  Klisa.  Mletcima  je  vi§e  do  Klisa  nego  do  Skradina, 
pak  upinju  sve  sile,  da  ga  zadobe.  Oni  bune  pleme  Cubranica  i  druge  Hrvate  proti  banu 
i  njegovu  pomocniku,  cetinskomu  knezu  Ivanu  Nelipicu,  a  u  isti  mah  nastoje  kroz  svoje 
providure  podmititi  i  bana  i  kneza  Nelipica  sa  10000  malih  libara,  da  odustanu  od 
dalje  obsade  grada.  Dne  28.  prosinca  nastoje  skloniti  srbskoga  vojvodu  Palmana,  da 
predade  njima  Klis;  a  u  isti  mah  gledaju  naputiti  srbskoga  zapovjednika  u  Skradinu, 
Jurasa  Ilijica,  da  ostavi  sa  svojim  6etama  taj  grad  i  da  ga  predade  mletackoj  obcini. 
Mletci  rade  sada  upravo  groznicavo:  oni  §alju  u  Dalmaciju  zapovjednika  za  domobranstvo 
i  svoje  ratno  brodovlje;  jednako  porucuju  svojim  poslanicima  na  srbskom  carskom  dvoru, 
neka  izrade  u  cara,  da  im  za  140.000  malih  libara  ustupi  i  Klis  i  Skradin.  Ali  ni  ban 
Nikola  ne  miruje.  Iz  podgradja  kliskoga  razgla§uje  poziv  na  Hrvate,  neka  udaraju  na 
mletacke  gradove  i  oblasti,  i  neka  Stede  jedino  grad  Spljet  s  kotarom.  Mletci  se  s  toga 
nemilo  zabrinuli;  boje  se,  da  bi  se  Spljet  mogao  od  njih  odmetnuti.  S  toga  prijete 
Spljetu  i  brane  mu  obciti  s  banom;  ne  dozvoljavaju  mu  ni  da  podaje  hrane  banu  i 
Omisanima.  All  i  knezu  Ivanu  Nelipicu  ne  moze  obcina  oprostiti,  sro  se  je  pridruzio  banu; 
ona  mu  pi§e  i  prijeti,  zeleci  ga  tako  zastrasiti. 

Godina  1356.  zapocela  zlo  za  Mletcane  i  njihove  privrzenike.  Prvih  dana  mjeseca 
sijeCnja  podje  hrvatskomu  banu  Nikoli  i  knezu  Ivanu  Nelipicu  za  rukom,  te  prinudise 
tvrdinju  Klis  na  predaju.  Vojvoda  srbski  Palman  jama^no  se  je  sa  svojim  cetama  vratio  u 
domovinu,  a  s  njim  je  mozda  otisla  i  kneginja  Jelena,  sestra  cara  srbskoga.  Sin  njezin 
Mladin  IV.  medjutim  sa  jednom  svojom  sestricnom,  kcerju  kneza  Pavla,  bise  predani 
kao  taoci  hrvatskomu  banu.  Jedva  sto  je  ban  Nikola  obladao  Klisom,  stall  se  siriti  gla- 
sovi,  da  je  silni  car  srbski  Stjepan  Dusan  umro.  Glasi  bijahu  istiniti,  jer  se  je  Stjepan 
zaista  razstavio  sa  svijetom  jos  20.  prosinca  1355.  u  najboljim  svojim  godinama.  Vec  na 
prve  vijesti  o  carevoj  smrti  klonu  njegov  vojvoda  Juras  u  Skradinu  duhora,  te  10.  sijecnja 
1356.  predade  povjereni  mu  grad  Mletcima.  U  predajnom  pismu  od  istoga  dana  tuzi  se 
juras,  da  ne  moze  dulje  drzati  Skradina  »poradi  sile  ugarskoga  kralja  i  njegove  vojske, 
koja  je  u  gradu  Klisu,  i  koja  nastoji  da  zauzme  i  Skradin  u  ime  svoga  kralja«  (propter 
potentiam  regis  Hungarie  et  gentis  eius,  que  est  in  castro  Clisse,  querentis  et  volentis 
occupare  dictum  castrum  Scardone  nomine  dicti  regis).  Mletadke  vojvode,  pomorski 
generalni  kapetan  Bernardo  Justiniani,  i  glavni  kapetan  domobranstva  Laurencije  Celsi, 
primiSe  namah  Skradin  u  svoju  vlast,  te  izdase  vojvodi  Jurasu  Ilijicu  i  njegovoj  braci 
pismo,  kojom  ih  uzeSe  u  mletacku  zastitu  za  slu6aj,  kad  bi  ih  srbski  car,  ako  zivi,  ili 
njegov  sin  pozvali  na  odgovornost  radi  predaje   Skradina. 

Borba  za  bastinu  Bribirskih  knezova  svrsila  se  je  tako,  da  su  gradovi  Qmis  i  Klis 
zapali  hrvatskoga  bana  Nikolu,  a  Skradin  mletaSku  obcinu.  Tuznim  potomcima  knezova 
Bribirskih  ostade  jedino  njihova  djedovina,  naime  zupa  Bribirska  s  gradom  istoga  imena. 
Medjutim  ni  kralj  Ljudevit  ni  Mletci  ne  bijahu  zadovoljni  onim,  sto  bijahu  zadobili: 
Ljudevit  s  banom  Nikolom  nastcjaSe  da  predobije  Skradin,  dok  je  mletaSka  obcina 
snovala,  kako  da  ugrabi  Klis  i  Omi§.  S  toga  se  je  ratovanje  nastavilo  svom  zestinom. 
Jos  23.  sijecnja  1356.  tuze  se  Mletci  milanskomu  vojvodi,  kako  je  »velika  vojska  Ugara 
i  Hrvata  oboruzana  i  neprijateljski  sasla  (u  primorske  strane),  te  hara  i  plijeni  zemlje  i 
mjesta  njihova  u  Hrvatskoj,  i  ta  se  vojska  dnevice  mnozi«  (magnus  exercitus  Hunga- 
rorum  et  Sclavorum  manu  armata  et  hostiliter  descenderunt  et  sunt  ad  damnum  terrarum 
et  locorum  nostrorum  parcium  Sclavonie,  et  cotidie  augetur  exercitus  supradictus).  No 
polto  je  za  koji  mjesec  imalo  izminuti  primirje,  utanaceno  s  kraljem  Ljudevitom  na 
osam  godina,  stado§e    Mletcani   opet   raditi,   kako   bi  se  sa  svojim  protivnikom  konafino 


RAT    S    MLETCIMA    ZA    DALMACIJU.  123 

izmirilj.  Oni  se  bijahu  Ijuto  iztroSili  i  izkrvarili  u  ratu  s  Genovom,  te  se  zacahu  velikoga 
rata  s  ugarskim  kraljem.  Da  bi  lakse  postigli  izmirenje,  utjecaliu  se  i  papi  Inocentiju  VI. 
u  Avignonu,  da  bi  bio  njihov  posrednik  i  zagovornik  kod  kralja.  Ali  ni  papa  ne  mogase 
zaprije6iti  ra'a,  koji  je  malo  zatim  planuo 

Rat  s  iMletcima  za  Dalmaciju  (1356 — 1358).  Odkad  su  Mletci  gotovo  pre- 
varom  obladali  gradom  Skradinom,  odlu6io  je  kralj  Ljudevit  jednom  posve  obraCunati 
s  torn  obcinom.  Zapocet  ce  veliki  rat  za  citava  Dalmaciju,  da  povrati  svojoj  kruni,  §to 
ju  po  pravu  zapada.  Rat  ce  se  voditi  ne  samo  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj,  vec  ce  kralj 
udariti  i  na  same  Mletke,  da  im  snagu  s  temelja  potrese  No  kako  nema  brodovlja,  ne  ce 
se  upu§tati  u  borbu  na  mora,  jer  se  ne  pouzdaje  u  Genoveze,  nego  ce  skupiti  veliku 
kopnenu  vojsku,  te  s  njom  po  kopnu  provaliti  u  Italiju  i  osvanuti  pred  kraljicom  jadran- 
skoga  mora,  da  ju  pogazi  i  smrvi. 

Od  sijecnja  1356.  pripravlja  se  Ljudevit  za  taj  osudni  boj.  Jo§  u  sije^nju  ugovara 
on  s  austrijskim  vojvodom  Albrechtom,  da  mu  dade  pomocnih  ceta  i  da  mu  dozvoli 
prolaziti  kroz  svoje  zemlje  i  oblasti.  S  privolom  vojvode  snubi  on  austrijske  vitezove  i 
njemacke  placenike,  poSto  ugarska  vojska  sastoji  gotovo  od  samih  lakih  konjanika.  Kralj 
nadalje  sklapa  savez  s  Gorickim  grofovima,  kao  i  s  akvilejskim  patrijarhom,  susjedima 
mletacke  obcine,  a  pri  torn  mu  pomaze  njemadki  car  i  6eski  kralj  Karlo  IV.,  do  nedavna 
tast  njegov,  koji  ga  imenuje  svojim  vikarom.  Dok  se  ovako  sprema  za  provalu  u  Italiju, 
u  isti  mail  udeSuje  sve  u  Hrvatskoj,  da  skupi  svoje  privrzenike  u  jedan  tabor.  Knezu 
Budislavu  Ugrinicu  i  njegovim  sinovima  Gregoriju  i  Jurju,  gospodarima  grada  Roga  na 
rijeci  Krki,  potvrdjuje  28.  travnja  1356.  darovnicu  svoju  od  god  1345.;  u  isti  mah 
nastoji  §to  bolje  prikovati  uza  se  i  cetinskoga  kneza  Ivana  Nelipica.  Knezovi  Frankapani 
stoje  kao  i  dosad  vjerno  uza  nj,  te  jedva  cekaju  zgodu,  da  se  otresu  mletacke  vlasti- 
Jedino  krbavski  knez,  star!  Gregorije  Kurjakovic,  nekako  sara,  ne  znajuci  komu  bi  pre- 
voljeo;  no  zato  je  sin  njegov  Juraj  gorljiv  privrzenik  kraljev,  osobito  odkad  ga  je  Ljudevit 
imenovao  za  kraljevskoga  kastelana  grada  Dobre  kuce  u  zupaniji  krizevackoj  u  Slavoniji.  A  da 
bi  se  lakse  i  uspjesnije  moglo  ratovati  s  Mletcima,  imenuje  kralj  za  hrvatsko  kraljevstvo  opet 
dva  bana,  kako  je  nekad  bilo.  Banom  >ditave  Slavonije*  i  na  neki  nat^in  zamjenikom  hrvat- 
skoga  hercega  postade  u  travnju  Leustahije,  koji  uza  to  drzi  krizevacku  i  vise  juzno- 
ugarskih  zupanija  (§imezku,  tolnansku  i  stolnobiogradsku),  a  banska  6ast  za  Dalmaciju  i 
Hrvatsku  namijenjena  bilvanu  Cuzu  (Joannes  Chuz),  vlastelinu  medjumurskomu  i  poslije 
gospodaru  Ludbrega  u  Slavoniji.  Leustahije  kao  vrhovni  ban  upravljat  ce  kraljevstvom,  a 
Ivan  Cuz  vodit  ce  vojsku,  koja  ce  otimati  Mletcima  Dalmaciju  i  posvojene  hrvatske  gradove. 

Mletdani  su  nedvojbeno  slutili,  na  sto  se  to  kralj  Ljudevit  sprema.  S  toga  su  jos  u 
veljadi  1356.  stali  opet  kralju  nuditi  mir.  Ali  ovaj  put  Ljudevit  nadmudri  Mletcane. 
PriCini  se  nevjeSt,  te  urod;i  mletacke  poslanike,  da  dodju  u  polovici  velikoga  posta  (na 
poSetku  travnja)  u  Zagreb,  gdje  ce  se  on  tada  desiti  i  ugovarati  s  njima  o  miru.  Obcina 
se  s  toga  gotovo  obveseli,  te  vec  26.  ozujka  sastavi  za  svoje  poslanike  naputak,  kako  ce 
i  Sto  ^e  sve  traziti.  Ona  se  paCe  nada§e,  da  bi  mogla  dobiti  Klis  i  Omi§.  Ali  sastanka 
u  Zagrebu  ne  bi  u  odredjeno  vrijeme.  Tek  u  travnju  idu  poslanici  mletacki  preko  Senja 
u  Hrvatsku  i  Ugarsku,  dakako  s  novim  naputcima.  Neka  nastoje,  da  kralj  pusti  na  slobodu 
mladoga  kneza  Mladina  IV.  i  njegovu  sestricnu,  koje  drzi  zarobljene  kao  taoce.  Ali  to 
poslanstvo  nije  ni  malo  bilo  sredno.  Vec  5.  svibnja  znadu  u  Mletcima,  da  Ljudevit 
smijera  na  njih  udariti,  pak  s  toga  poruduju  nacielnicima  svojih  gradova  i  deta  u  Istri  i 
Dalmaciji,  da  budu  spremni  na  obranu  povjerenih  im  oblasti.  Malo  zatim  javljaju  isto 
upraviteljima  marke  Trevisanske,  kao  i  zapovjednicima  svoga  brodovlja.  U  svibnju  prodaje 
obcina  na  Rabu  konje  svojih  poslanika,  koji  se  bezuspjeSno  vratiSe  iz  Ugarske,  a  napokon 
bira  obcina  zaseban  odbor  od  dvadeset  i  pet  lica,  da  s  malim  vijecem  rjesava  sve  poslove, 
koji  se  tidu  razmirice  s  ugarsko-hrvatskim  kraljem. 


124  UUDEVIT    I.    VELIKI. 

Cini  se,  da  je  u  to  osudno  vrijeme  stao  u  prilog  Mletcima  raditi  i  papa  Inocen- 
tije  VI.  No  Ljudevit  nadmudri  ovaj  put  i  papu.  On  bijase  jo§  u  svibnju  1356.  dosao  u 
Zagreb,  te  sabirase  tu  vojsku  sa  svih  strana.  Da  umiri  i  papu  i  Mletke,  razglasi,  da  se 
sprema  krizarski  rat  na  Srbe  razkolnike.  U  isti  mah  dojavi  papi,  da  Mletci  §uruju  sa 
Srbima  sizmaticima,  pace  da  se  nijesu  kratili  utanaciti  saveza  (confederationem  et  ligam) 
s  njima.  Skupiv§i  brojnu  vojsku  od  nekih  40.000  Ijudi  izdade  4.  lipnja  u  Zagrebu  vatren 
proglas,  kojim  objavi,  da  po  nalogu  i  zelji  papinoj  vodi  krizarsku  vojnu  na  Srbe  razkol- 
nike. Ali  mjesto  da  ide  na  jugoiztok,  okrenu  najednom  s  vojskom  na  zapad,  te  kroz 
Kranjsku   i   Furlansku    provali    u    gornju    Italiju,    da    satre    vjerolomnu  mletacku  obcinu. 

Vec  28.  lipnja  dodjose  pred  mletacki  grad  Treviso  ugarske  prednje  cete,  sasto- 
jece  od  njemackih,  furlanskih  i  ugarskih  konjanika.  Prvih  dana  srpnja  stize  onamo  i  kralj 
Ljudevit  s  glavnom  vojskom,  u  kojoj  je  bilo  najmanje  40.000  konjanika.  Vladari  gornjo- 
italskih  gradova,  kao  Carrare,  della  Scala  i  Visconti  podupirabu  kraljevo  poduzece,  cim 
se  uvjerise,  da  je  Ljudevit  samo  za  to  do§ao,  da  skuci  Mletke.  Za  nekoliko  dana  zauze 
kralj  vise  utvrdjenih  mjesta  u  trevizkoj  marki,  kao  gradove  Asolo,  Ceneda  i  Conegliano, 
onda  se  smjesti  u  Padovi,  koju  mu  bijase  Franjo  Carrara  predao,  te  stade  udarati  na 
sam  Treviso.  Tu  predade  papinski  poslanik,  biskup  Bonjoannes,  kralju  pismo  papino  od 
4.  srpnja,  u  kojem  se  Inocentije  gorko  tuzi,  §to  ga  je  prevarila  nada,  >da  ce  mocna  ruka 
kraljeva  opornu  Siju  nevjernika  Gospodnjih  prignuti,  iztaknute  rogove  odpadnika  odbiti 
i  progonjenim  pravovjernicima  u  Srbiji  pomoci  do  slobode«.  Ljudevit  opet  u  svom  odgo- 
voru  ocitova  svoju  zalost,  §to  mu  je  nevjera  mletacka  onemogucila  podhvat,  do  kojega 
mu  je  bilo  neizmjerno  mnogo  stalo,  te  se  i  sad  izjavi  gotovim  izmiriti  se  s  obcinom, 
prepustajuci  papi,  da  rije§i  razmiricu.  Dne  10.  kolovoza  pisa  papa  mletaCkomu  duzdu, 
kako  je  kralj  naklon  miru,  te  ga  opomenu,  neka  poradi,  da  se  mir  zaista  utanaci.  Biskup 
Petar  Toma,  koji  bija§e  papino  pismo  donio  u  Mletke,  podje  zatini  i  u  kraljev  tabor,  te 
i  njemu  donese  papinsku  poslanicu  i  zastavu  oznacenu  krizem,  kao  i  vi§e  duhovnih 
darova,  samo  da  bi  ga  sklonio,  da  se  izmiri  s  Mletcima  i  onda  zaratuje  na  Srbe.  Ali 
Ljudevit  zahtijevase,  da  mu  se  bez  ikakve  odstete  povrati  citava  ugrabljena  Dalmacija, 
o  cem  Mletci  ne  htjedose  ni  cuti. 

U  to  trajaSe  svedjer  podsada  Trevisa,  koji  su  branili  providuri  Ivan  Delfino,  Marko 
Justiniani  i  Pavao  Loredani.  Za  podsade  umre  mleta6ki  duzd  Ivan  Gradenigo,  a  na  to  bi 
14.  kolovoza  izabran  duzdom  Ivan  Delfino,  koji  bijase  zatvoren  u  Trevisu  Obcina  posla 
kralju  svoje  poslanike,  neka  izmole,  da  pusti  Ivana  Delfina  slobodno  otici  u  Mletke. 
Kralj  to  veledusno  dozvoli.  Poslanici  stado§e  podjedno  ugovarati  o  miru,  te  iznijese  pred 
kralja  ove  pogodbe:  Zadar  neka  bude  svoj,  nezavisan  i  od  kralja  i  od  obcine,  neke  gradove 
vratit  ce  obcina  kralju,  a  za  neke  placat  ce  godisnji  danak;  napokon  namirit  ce  obcina 
sama  sav  ratni  tro§ak.  Ali  kralj  zahtijevaSe  naprosto,  da  mu  se  povrati  citava  Dalmacija 
sa  svima  otocima,  te  se  ne  htjede  ni  malo  pogadjati,  premda  ga  je  na  to  putio  austrijski 
vojvoda  i  neki  njegovi  savjetnici.  Jednako  je  uporno  podsjedao  Treviso,  koji  je  vjesto 
branio  Jakov  Cavalli.  Nije  kralja  smetalo,  §to  je  grad  bio  obilato  snabdjeven  svim  potre- 
bitim,  dok  je  njegova  vojska  stradala,  a  njemaCki  se  placenici  bunili.  Napokon  kad  se 
je  podsada  suviSe  otegla,  a  kralja  su  poslovi  gonili  u  Ugarsku,  predade  on  zapovjed- 
nictvo  nad  vojskom  Tomi  od  Moslavine,  bratu  ostrogonskoga  nadbiskupa  Nikole,  te  se 
23.  kolovoza  povrati  u  Budim.  Nakon  njegova  odlazka  poku§ase  MletSani,  da  obladaju 
opet  Coneglianom,  ali  bi§e  suzbijeni,  te  izgubi§e  mnogo  Ijudi.  Jos  veca  nedaca  stize 
Mletke,  kad  je  palatin  Nikola  Kont  doveo  nove  cete  iz  Ugarske,  te  s  njima  osvojio 
Serravalle  i  Musestre.  Zatim  je  stao  udarati  i  na  Castelfranco;  ali  vec  nakon  nekoliko  dana 
ostavi  dalje  podsjedanje  vrhovnomu  vojvodi  Tomi  od  Moslavine,  te  se  povrati  u  Ugarsku. 

Sada  posla  mletadiko  vijece  ponovno  poslanike  kralju  Ljudevitu,  da  ugovaraju  mir. 
Poslanstvu  se  pridruzi  i  papinski  legat,  da  ga  podupire,    Ali  Ljudevit  ne  htjede  ni  malo 


RAT    S    MLETCIMA    ZA    DALMACIJU. 


125 


popustiti,  vec  zahtijevasc  citavu  Dalmaciju,  pak  s  toga  se  ugovaranje  otegnu.  Napokon 
podje  legatu  Petru  Tomi  za  rukom,  te  skloni  kralja,  da  je  MIetcima  dozvolio  primirje 
na  pet  mjeseci,  od  11.  studenoga  1356.  do  uzkrsa  (9.  travnja)  1357.  Podjedno  obeca 
kralj  gorljivomu  legatu,  kojega  je  osobito  cijento,  da  ce  tijekom  slijedecih  deset  godina 
svakako  poduzeti  krizarsku  vojnu  proti  krivovjercima  i  razkolnicima. 

Vrijeme  primirja  upotrebilo  se,  da  se  ugovori  konacni  mir.  Kralj  je  na  posljedku 
popusiio,  te  je  odustao  od  svoga  prvotnoga  zahtjeva,  da  mu  MIetci  povrate  citavu  Dal- 
maciju, pak  se  je  ocitovao  prihvatiti  mir,  ako  mu  MIetci  povrate  gradove  Spljet, 
Trogir,  Sibenik  i  Skradin  za  ostatak  Dalmacije  plate  neku  odredjenu  svotu  novaca,  i  na- 
mire  100  000  zlatnih  forinti  u  ime  ratnoga  tro§ka.  Povrh  toganeka  mu  ustupe  dva  ratna  broda 
za  rat  proti  Srbiji,  a  gradu  Zadru  neka  povrate  prija§nju  slobodu  njegovu.  MIetci  me- 
djutim  otezahu  pristati  i  na  te  pogodbe,  i  tako  se  kralj  uvjeri,  da  nema  druge,  nego  na- 
staviti  rat  do  skrajnosti.  Okani  se  s  toga  daljih  dogovora,  te  se  pripravlja§e  za  dalji  rat 
PoSto  se  je  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj  dosad  borilo  bez  ikakva  uspjeha,  odluci  sve  moguce  u6i- 
niti,  da  i  tu  odrzi  podpunu  pobjedu.  Cini  se,  da 
je  tu  banu  Ivanu  Cuzu  smetao  bosanski  ban  Stjepan 
Tvrtko  sa  svojom  majkom  Jelenom  i  bratom  Vu- 
kom.  Zato  ce  Ljudevit  najprije  bana  Tvrtka  posve 
skuciti.  Prica  se,  da  se  je  ban  Tvrtko  desio 
negdje  na  koncu  godine  1356.  ili  prvih  mjeseci  1357. 
u  Ugarskoj  na  dvoru  kralja  Ljudevita  i  svoje  bratu- 
tede  Elizabete,  koji  ga  bijahu  lijepo  docekali  i 
ugostili.  No  kad  se  je  htio  vratiti  u  svoju  bano- 
vinu,  ne  dade  mu  kralj  otici,  dok  nije  s  njim  uta- 
nacio  zaseban  ugovor.  Poglavite  pogodbe  toga 
ugovora  bijahu:  Kralj  potvrdjuje  Tvrtku  i  njegovu 
bratu  Vuku  banovinu  Bosnu  i  Usoru,  ali  zato  ustupa 
ban  kralju  kao  miraz  svoje  bratu^ede  citavu  Humsku 
zemlju  (koliko  je  drzi)  sa  svima  gradovima  Na- 
dalje  se  ban  obvezuje,  da  ce  iz  svoje  banovine  pro- 
tjerati  sve  patarene  i  razkolnike.  Napokon  zavieri 
se  ban  na  vje^itu  vjernost  kralju,  da  ce  ga  sluziti 
pri  svakom  poduzecu,  kad  ga  god  kralj  pozove 
(in  omni  expedicione  fideliter  tenebitur  seruire, 
quando  per  dominum  regem  fuerit  requisitus);  i 
suviSe  da  ce  se  vazda  ili  on  ili  brat  njegov  osobno 
desiti  na  kraljevu  dvoru.  Da  bi  bana  bosanskoga 
jo§  jace  skucio  i  u6inio  ga  svojim  podpunim  kletvenikom,  odvrati  kralj  od  njega  i  kne- 
zove  Dolnjih  krajeva,  koji  su  jos  od  pada  bana  Mladina  II.  priznavali  vrhovnictvo  bo- 
sanskih  bana.  U  to  ime  izdade  kralj  14.  ozujka  1357.  povelju  Gregoriju  i  Vladislavu, 
sinovima  Pavla  Hrvatinica,  zatim  Gregoriju  Stjepanicu,  gospodarima  gradova  Grebena  i 
Dlamoca  (GlamoSa),  kojom  uze  njili  i  njihovu  plemenstinu  u  svoju  »zasebnu  kraljevsku 
zastitu*,  te  ih  podjedno  oslobodi  vlasti  i  suda  bana  bosanskoga  (a  potestate  et  iurisdictione 
Bani  Bozinensis  vos  in  perpetuum  eximendo). 

Svim  tim  znatno  se  podize  vlast  bana  Ivana  Cuza  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj.  Njega 
ce  u  borbi  s  MIetcima  pomagati  ne  samo  dosad  vjerni  knezovi  hrvatski,  kao  Frankapani, 
Ugrinici  i  Nelipici,  nego  i  knezovi  Hrvatinici,  a  mozda  i  bosanski  ban  Tvrtko.  Podjedno 
se  hrvatskoj  banovini  polagano  vraca  stari  njezin  obseg;  sve  oblasti  i  zupe,  koje  joj 
ote§e  bosanski  bani,  opet  joj  se  pridruzuju:  Dlamoi,  Livno,  Duvno  na  iztoku,  a  Imota 
na  jugu.  K  tomu  <lobija  i  Humsku  zemlju  do  srednje  Neretve  (grad  Novi  u  zupi  Ludkoj), 


Ivan  Gradenigo  (j  1356.), 

dnid  mletaiki. 

I2  c^ela  , Fasti  Ducales"  od  Palatija. 


126  ^  LJUDEVIT    I.    VELIKI 

a  mozda  i  do  Dubrovnika.  Hrvatski  ban  Ivan  Cuz  drzi  sada  najtvrdje  gradove  (Ostro- 
vicu,  Klis,  Omis,  Imotu,  Novi),  iz  kojih  moze  udarati  na  mletacku  drzavinu  i  potiskivati 
ju  iz  hrvatsko-dalmatinskog  primorja.  Jz  Novoga  u  Humskoj  zemlji  nioze  poraditi,  da  se 
priku6i  gradu  Dubrovniku,  kojega  je  nadbiskup  Ilija  Saraka  ios  od  god.  1345  neprestano 
§urovao  i  sastajao  se  s  kraljem  Ljudevitotn  (1345,  1348).  Jer  Dubrovniku  bija?5e  vec 
odavno  dodijalo  mletaSko  vladanje,  te  je  samo  cekao  zgodu ,  da  se  od  MIetaka 
odmetne. 

Pripraviv  se  tako  obnovi  kralj  Ljudevit  rat  s  Mletcima  u  travnju  1357.  U  Tarvizkoj 
marki  nastavio  je  podsadu  Trevisa  junacki  vojvoda  Toma  od  Moslavine,  a  u  Dalmaciji 
udarao  je  na  Zadar  i  druge  mletacke  gradove  ban  Ivan  Cuz.  Posada  u  Trevizu  provali 
iz  grada,  ali  ju  Toma  junacki  suzbi.  Malo  zaHm  svlada  on  na  polju  kod  Nervose  duzda 
Ivana  Delfina,  koji  bijaSe  poveo  vojsku,  da  oslobodi  Treviso  od  podsjedanja.  Mala,  no 
izabrana  vojska  duzdeva  bi  gotovo  sasvim  razprsena ;  od  zarobljenog  oruzja  i  zaire 
dobiSe  Padovanci  punih  petdeset  kola.  Trecu  pobjedu  odrza  Toma  Moslavacki  na  lijevoj 
obali  Brente  nad  cetom  placenika,  koje  bijahu  Mletcani  skupili  u  Njemackoj.  I  Castel- 
franco,  prinudjen  gladom,  morade  se  Tomi  predati,  a  za  njim  vecina  gradova  i  mjesta 
u  Tarviskoj  marki;  jedini  Treviso  branio  i  drzao  je  jo§  svedjer  vitezki  zapovjednik  njegov 
Jakov  Cavalli. 

U  to  dodje  do  osudna  okreta  u  Dalmaciji.  Grad  Spljet  vec  je  od  god.  1355.  na- 
ginjao  kralju  i  banu,  jer  mu  bijahu  dodijali  mletacki  gospodari  i  knezovi.  I  u  Trogiru 
kao  i  u  Sibeniku  bila  je  odavna  jaka  stranka  hrvatska.  K  tomu  je  te  gradove  vrijedjao 
i  na^in,  kako  je  mletacka  obcina  pazarila  s  njima,  ugovarajuci  mir  s  kraljem  Ljudevitom. 
Napokon  je  Spljedanima  smetalo  nepouzdanje  MIetaka,  koji  su  budnim  okom  pratili 
svaki  pokret  njihov,  a  k  tomu  je  udarila  u  nazadak  i  njihova  trgovina,  odkad  je  Klis 
bio  u  vlasti  hrvatskoga  bana.  Suvise  je  i  novi  ban  hrvatski  Ivan  Cuz  neprestano  udarao 
na  kotare  tih  primorskih  gradova,  ne  dajuci  im  ni  da  pravo  odahnu.  Sve  to  bude  po- 
vodom,  te  su  Spljecani  i  Trogirani  zasnovali  zavjeru,  kako  ce  skinuti  sve  mletacke 
oblastnike  u  svojim  gradovima,  pak  se  onda  odmetnuti  od  mletacke  republike  i  vratiti 
pod  okrilje  svoga  zakonitoga  kralja. 

Najprije  planu  buna  8.  srpnja  1357.  u  gradu  Spljetu.  Bijase  subota.  Rano  jutrom, 
jo§  prije  jutarnje  molitve,  oruzase  se  potajno  plemici  i  mnogi  pucani,  te  se  skupise  u 
stolnoj  crkvi  sv.  Dujma.  Odanle  se  razasuse  po  gradu,  provaljujuci  u  kuce  i  mjesta,  gdje 
su  prebivali  mletacki  placenici.  PohvatavSi  bez  borbe  i  vike  sanene  mletacke  vojnike, 
zatvorise  ih  u  tvrda  mjesta,  narocito  u  crkvu  sv.  Matije  i  crkvu  sv.  Tome  nize  crkve 
sv.  Ivana  Krstitelja.  Na  to  tek  provalise  u  knezevsku  palacu,  gdje  je  stanovao  mletadki 
potestat  i  nacelnik,  te  zahtijevahu  od  njega  gradske  kljuce,  jer  ce  grad  predati  gospo- 
dinu  kralju  ugarskomu.  Mletacki  knez  Ivan  Quirino  (Querini)  uvidi,  da  im  se  ne  moze 
oprijeti,  posto  mu  je  6itava  vojska  zarobljena  i  zatvorena;  s  toga  se  oboruza  i  izadje  iz 
svoje  komore.  Dosav  pred  buntovnike  bacj  pred  njih  goli  mac  i  pozove  ih,  da  mu 
poStede  zivot,  a  na  to  im  namah  predade  gradske  kljuce.  Sutradan  9.  srpnja  pobunise 
se  Trogirani.  Mletadki  knez  toga  grada  bijase  u  jutro  oko  8  sati  posao  iz  grada  na 
veliku  misu  u  samostan  franjevaca,  koji  je  bio  izpred  gradskih  zidina.  Poslije  mise  htjede 
se  vratiti  u  grad,  ali  nadje  gradska  vrata  zatvorena.  Ne  znajuci,  sta  se  jucer  zgodilo, 
podje  knez  u  Spljet,  misleci,  da  je  taj  grad  jos  u  vlasti  mletackoj.  Spljecani  medjutim 
primise  ga  castno,  te  ga  onda  sa  svojim  bivsim  knezom,  i  s  njihovim  porodicama  i 
druzinama  o  svom  troSku  na  oruzanim  barkama  dadose  odvesti  u  Mletke.  Iza  toga 
poslase  Spljecani  poslanike  po  bana  Ivana  Cuza  (Zuus),  te  zasadise  na  svojim  zidovima 
zastavu  kralja  Ljudevita,  Ban  Ivan  Cuz  dodje  u  Spljet,  a  onda  u  Trogir,  gdje  se  poklo- 
ni§e  zitelji  svomu  kralju,  na  sto  ban  obim  gradovima  potvrdi  stara  njihova  privilegija  i 
kotare,  sto  je  poslije  i  sam  kralj  odobrio. 


RAT    S    MLETCIMA    ZA    DALMAGIJTJ. 


127 


Bana  Ivana  Cuza  silno  obradova  preokret  dalmatinskih  gradova.  Cim  je  obladao 
Spljctom  i  Trogirom,  namali  posia  svoga  vjernoga  covjeka  (familiaris)  Pavla  Vlceca 
(WIchec)  kralju  Ljudevitu,  da  ga  o  svem  obavijesti.  I  kralj  se  je  poveselio,  te  je  teklica 
obilato  nagradio.  Ali  zato  se  mletaSka  obcina  nemilo  prepade,  kad  joj  stigo§e  glasi  o 
buni  dalmatinskih  gradova.  Duzd  Ivan  Delfino  pisa  na  to  15.  srpnja  odmetnuvsim  se  gra- 
dovima  ovo  pismo:  »Plemenitim  i  mudrim  muzevima,  sudcima,  vijecu  i  obcini  gradova 
Spljeta  i  Trogira,  milim  vjernima,  pozdravljenje  i  milost.  Culi  smo  na  ne  malo  naSe  ne- 
zadovoljstvo,  da  su  mediu  vama  bile  nekakve  smutnje,  za  kojih  ste  nase  knezove  i  cete 
odpravili.  Radi  till  smutnja  mora  da  se  vrlo  cudimo,  ne  znajuci  da  ima  s  na§e  sfrane 
za  to  kakva  razloga,  vec  prije  protivno,  Ta  mi  smo  vazda  s  vama  kao  s  bracom  i  sino- 
vima  postupali.  Kada  se  bo  sjecamo,  preljubljeni  vjerni,  kako  smo  vas  od  pretuznog 
jarma  prvotnoga  robstva  i  tiranide  priveli  u  stanje  slobode,  te  vas  primili  u  krilo  naSe 
milosti,  i  kako  smo  se  sladko  i  Ijubezno    brinuli    za  va§e  odrzanje  i  boljitak,  pak  nasto- 


,  V."?-- 


Skradin  (Sgahdona)  u  Dalmaciji. 


jali  oko  obrane  vase  i  vasih:  to  ne  mozemo  nikako  vjerovati,  da  su  pomenute  smutnje 
nastale  uslijed  nevjere,  nego  prije  s  nekih  sluiajnih  povoda,  kako  se  dnevice  dogadja. 
Valja  jo§  uzeti  na  um,  koliko  smo  truda  i  troSka  ulozili  mi  i  nasa  drzava  proti  gospo- 
dinu  kralju  ugarskomu,  jedino  da  obranimo  vaSu  slobodu,  i  da  vas  uzdrzimo  u  vjernosti 
i  milosti  nasoj;  zatim  koliko  smo  Ijudi  i  stvari  u  rata  s  njim  (kraljem)  pogubili  poradi 
vas.  Dobro  znate,  da  nismo  od  toga  imali  ni  kakve  dobiti  ni  ine  druge  koristi.  Th  i 
vaSi  poslanici  u  MIetcima  morali  su  priznati,  da  smo  s  mnogo  potezkoca  i  troska  odre- 
dili  uzdrzavati  vazda  dvije  stotine  konjanika  i  mnogo  pjeSaka^  da  bi  s  njima  i  s  ligom 
u  hrvatskim  oblastima  mogli  vas  i  vaSe  zaStititi  od  gospodstva  ugarskoga.  Kako  je  dakle 
u  vase  srce  mogla  zaci  misao,  te  ste  se  tako  Ijubljeni  vjernici  i  sinci,  tolikim  naporom 
sticeni,  tolikim  pogiblima  obranjeni,  htjeli  donekle  nama  iznevjeriti,  moze  svatko  prosu- 
diti,  koji  ima  zdravu  pamet.  Opominjemo  s  toga  vasu  razboritost,  da  to  sve  revno  u  svojoj 


128  UtJDEVlT   r.   VELIKI 

du§i  promozgate;  iznosimo  pred  vas  blagost  nasega  vladanja,  i  divljadtvo  i  strogost  go 
spodstva  ugarskoga,  koje  je  vama  posve  nesnosno,  pak  s  toga  izvolite  uztrajati  u  pokor- 
nosti  i  obicnoj  vjernosti  prema  nama.  Ako  je  sto  protivno  (tomu)  ucinjeno,  morate 
popraviti  i  nasu  milost  traziti,  koju  vam  pripravno  i  spremno  podajemo,  oprostivSi  svaku 
nepravdu.  Cvrsta  nam  je  nakana,  imati  vas  za  predrage  i  preporucene,  kako  smo  vas 
svagda  imali,  te  od  srca  cemo  se  brinuti  za  vase  uzdrzanje  i  boljitak,  pak  cemo  rado 
izlagati  nase  osobe  i  imanje  za  vas,  kako  to  cini  dobar  otac  za  svoje  sinove.  O  tomu 
svemu  ocekujemo  vas  mili  odgovor.  Dano  u  nasoj  duzdevoj  pala6i  dne  15.  srpnja 
10.  indikcije*. 

Ne  zna  se,  da  li  su  Spljecani  i  Trogirani  ista  odgovorili;  ali  sudeci  po  zapisnicima 
obcinskoga  vijeca  spljetskoga,  koji  su  nam  sacuvani,  nijesu  se  ti  gradovi  vi§e  vratili  pod 
vlast  mletacku.  Spljecani  su  izprva  ostali  pod  upravom  gradskih  konzula,  dok  je  u  du- 
hovnim  stvarima  odlucivao  nadbiskup  Hugolin  ili  Ugolin.  Dne  30.  srpnja  bise  izabrani 
novi  konzuli  (Nicola  di  Lucaro,  Francesco  di  Damiano,  Crestolo  di  Pietro,  Jancio  di  Leone, 
Novaco  di  Matteo);  u  istoj  skup§tini  izabra  vijece  spljetsko  poslanike,  koji  ce  poci  kralju 
Ljudevitu,  da  mu  se  poklone  i  zamole  potvrdu  starih  privilegija.  Da  je  to  poslanstvo  i 
poslo  pred  kralja,  sudimo  po  torn,  sto  je  kralj  Ljudevit  zaista  30.  kolovoza  potvrdio 
gradu  Spljetu  stara  njegova  prava  i  slobostine.  Od  toga  se  tasa  i  u  javnim  izpravama 
kao  u  zapisnicima  grada  Spljeta  vazda  spominje  ime  kralja  Ljudevita  kao  vladara.  No 
grad  nije  mogao  ostati  bez  kneza.  S  toga  je  vijece  u  svojoj  skup§tini  19.  studenoga  1357. 
opet  izabralo  kneza  ili  potestata,  po  imenu  G  e  n  t  i  1  a  iz  grada  Calli  u  marki  jakinskoj, 
koji  je  ostao  nacelnikom  sve  do  31.  kolovoza  1358,  kad  ga  je  vijece  rijeSilo  dalje 
sluzbe  u  gradu. 

Odkad  su  se  Trogir  i  Spljet  vratili  pod  hrvatskoga  bana  i  kralja,  napeo  je  Ivan 
Cuz  svu  snagu,  da  predobije  Zadar,  koji  je  vec  odprije  podsjedao.  Franjo  Carrara, 
namjestnik  njemackoga  carstva  u  Padovi,  poslao  mu  je  u  to  ime  u  pomoc  cetu  njemadkih 
placenika  pod  Burchardom  Ellerbachom  (Conradum  Eldebordum).  Dok  su  sad  njemaciki 
placenici  stajali  pod  Zadrom,  poSao  je  ban  pred  susjedni  grad  Nin,  koji  je  tako  opasao, 
da  mu  Mletci  nijesu  mogli  nikakve  pomoci  podati. 

Sad  su  Mletci  pregnuli,  da  barem  spase  Sibenik  i  Skradin.  Tamo  skupise  svoju 
mornaricu,  koja  ce  drzati  u  pokornosti  ne  samo  te  gradove,  nego  i  sve  otoke.  Pace 
mletacko  brodovlje  zajedno  sa  SibenSanima  podje  do  otoka  Suleta  (Maslinica,  Solta), 
koji  je  pripadao  gradu  Spljetu,  te  ga  nemilo  opustosi.  Suvremeni  Ijetopisac  spljetski 
A  Cutheis  pise,  da  su  Mlet6ani  sa  Sibencanima  »Sulecane  porobili,  usjeve  palili,  Ijude  ubi- 
jali  i  zene  davili,  i  mnoga  druga  zla  cinili,  a  sve  na  prezir  i  sramotu  Spljecana '.  Medjutim 
ba§  ta  nasilja  mletackih  placenika  i  mornara  ozlojedise  vjerne  jos  gradove  u  Dalmaciji. 
Pace  i  sami  Sibencani  ne  mogose  dulje  podnositi  zuluma  mleta6ke  vojske,  te  se  napokon 
i  oni  odmetnuse.  Oni  otjerase  iz  svoga  grada  mletackoga  kneza  Andriju  Justinijana  i 
gradjanina  Gregorija  Dragoja,  pak  poslaSe  svoje  poslanike  (nobilem  virum  Rodolanum 
Crasuneracich)  pred  Nin  banu  Ivanu  s  izjavom,  da  se  pokoravaju  kralju  Ljudevitu  i  nje- 
govoj  svetoj  kruni.  Ban  se  je  s  toga  vrlo  obradovao,  te  im  je  u  taboru  pred  gradom 
Ninom  (in  obsidione  civitatis  Nonae)  dne  14  prosinca  1357.  izdao  znamenitu  povelju, 
kojom  im  najprije  oprosti  » sve  nepravde,  uvrede  i  izgrede,  koji  su  po6inili  proti  kraljevu 
Velidanstvu  ili  njegovim  podanicima  sve  do  toga  casa«;  a  onda  im  potvrdi  sve  stare 
ustanove,  uredbe,  darovnice  i  privilegija,  dam  im  od  predjasnjih  kraljeva.  Napokon  im 
potvrdi  otoke  Srimac  i  Zirje,  mlinove  na  slapu  rijeke  Krke  i  citav  njihov  kotar  sa  svima 
selima.  Jo§  bi  ustanovljeno,  da  se  u  kotaru  grada  Sibenika  ne  smije  podizati  ni  kakva 
utvrda  ni  grad,  da  Vlasi  ne  smiju  pasti  svoja  stada  na  njegovim  pasnjacima,  i  napokon 
da  ban  ne  moze  uzimati  talaca  od  Sibencana,  nego  da  njih  idu  sve  milosti,  obca  i  posebna 
sloboda,  koju  uzivaju  ostali  gradovi  Dalmacije. 


MIR    U    ZAnnU.    —    DUBROVNIK    SR    SKLONIO    POD    ZAKRIME    UG.-HRV.    KRAUA.  129 

Tek  §to  se  predao  Sibenik,  malo  dana  zatim,  dne  17.  prosinca,  oblada  ban  i 
Zadrom.  Tu  mu  bijase  pomogao  vodja  njemackih  placenika  Burchard  Ellerbach.  On  je 
prije  sa  svojim  Ijudima  bio  u  mletadkoj  sluzbi,  te  je  neko  vrijeme  bio  u  posadi  u  Zadru. 
Tako  je  poznavao  to^no  grad  i  njegove  utvrde,  gdje  su  najslabije,  pak  i  prilike  u  gradu, 
a  narocito  je  znao,  kako  su  vec  odavna  zitelji  nezadovoljni  s  mletaikim  vladanjem.  Taj 
Nijemac  dakle  sporazijmi  se  s  opatom  benediktinskoga  samostana  sv.  Mihajla,  koji  je 
stajao  tik  do  gradskog  zida,  i  opat  udesi,  da  su  se  nocu  njemacki  i  hrvatski  vojnici 
Ijestvama  uzpeli  preko  zidina  i  u§li  u  samostanski  dvor,  odakle  su  onda  provalili  u  varo§, 
da  poubiju  mletacku  posadu  i  otvore  gradska  vrata.  Vec  kod  prvoga  okrSaja  pogibe 
Burchard  Ellerbach;  ali  njegovi  ortaci  otvorise  srecno  gradska  vrata,  te  sva  vojska  pro- 
vah  u  grad.  Citava  varo§  pade  u  ruke  dobitnika,  jedino  gradska  tvrdja  ostade  u  mletadkoj 
vlasti,  te  se  u  nju  sklonise  ostatci  mletacke  posade.  Ban  Ivan  namah  razasla  po  Dalma- 
ciji  i  Hrvatskoj  glasnike,  da  objavi  pad  Zadra;  u  Spljet  dodje  banov  pouzdanik,  magistar 
Konja  (Kogna)  s  pismom  banovim,  u  kojem  bi  javljeno  uzece  Zadra.  VeseH  Spljecani 
nadariSe  28.  prosinca  glasnika  sa  40  dukata. 

Iza  pada  Zadra  odmetahu  se  redom  otoci.  Prvih  dana  mjeseca  sije^nja  1358.  pobuni 
se  otok  Brae,  a  na  to  se  Omisani,  Spljecani  i  Trogirani  na  svojim  brodovima  priku6i§e 
otoku  i  gradu  Hvaru,  te  ga  zapali§e.  MletaCki  knez  na  Hvaru,  Nikola  Cornelio,  spasi  se 
jedino  tako,  da  se  je  sklonio  u  tvrdju.  Napokon  predade  se  i  Nin  nakon  duge  podsade, 
za  koje  su  branitelji  pogibali  od  gladi,  tako  da  su  se  morali  hraniti  i  konjskim  mesom. 
Tako  ostade  jo§  jedina  tvrdja  grada  Zadra  u  vlasti  mletackoj.  Jos  10.  sije6nja  1358. 
trazio  je  kralj  Ljudevit  od  Spljecana,  da  mu  poSlju  zidara,  tesara  i  drugih  radnika  za 
podsadu  tvrdje  zadarske  (ad  belando  castrum  Jadere);  ali  prije,  nego  §to  je  pala  i  ta  tvrdja, 
utanacen  bi  mir  izmedju  kralja  Ljudevita  i  Mletcana. 

(Mir  u  Zadru  18.  velja6e  1358.  —  Dubrovnik  se  sklonio  pod  zakrilje 
ugarsko-hr  vatsko  ga  kralja).  Vec  od  srpnja  stizavahu  radostne  vijesti  kralju  Lju- 
devitu  u  Ugarsku.  U  Italiji  bijahu  Mlet6ani  izgubili  najveci  dio  svojih  posjedovanja  na 
na  kopnu,  pace  i  samomu  Trevisu  prijetila  je  pogibao,  da  ce  se  napokon  ipak  morati 
na  milost  i  nemilost  predati;  u  Dalmaciji  je  mletaCka  vlast  dnevice  padala.  To  i  skloni 
Ljudevita,  da  je  u  mjesecu  studenom  1357.  odlucio  poci  sam  u  Dalmaciju,  da  bude 
nazofian  slavlju  svoga  bana.  Dne  28.  studenoga  desio  se  je  u  Zagrebu,  a  u  prosincu 
dosao  je  u  Dalmaciju,  te  je  po  svoj  prilici  namah  i  usao  u  netom  (17.  prosinca)  osvo- 
jeni  Zadar.  Tu  ga  nadjoSe  i  punomocnici  mletadke  republike,  Petar  Trevisano,  Ivan 
Gradenigo  i  kancelar  Bounintendi,  koji  bijahu  do§li,  da  po  §to  po  to  u  ime  svoje  obcine 
utanace  mir.  Mletci  naime  bijahu  se  uvjeriU,  da  taj  put  ne  ce  modi  kralju  odoljeti,  pak 
bijahu  gotovi  i  na  najvece  zrtve,  samo  da  spase,  sto  bi  se  jo§  spasti  moglo. 

Kralj  se  je  izprva  kratio,  da  ugovara  o  miru,  ali  ga  je  na  to  sklonio  njegov  vjerni 
saveznik  Franjo  Carrara,  namjestnik  njemackoga  cara  u  Padovi.  Stalo  se  ugovarati  na 
temelju  punomoci  i  naputka,  Sto  su  ga  duzd  Ivan  Delfino  i  obcinsko  vijece  mletadko 
podijelili  svojim  poslanicima  jos  28.  studenoga  1357.  Ali  ugovaranje  se  oteglo,  i  tek 
18.  veljade  1358.  ugovoren  bi  u  Zadru  u  samostanu  sv.  Franje,  u  sakristiji  crkvenoj,  defi- 
nitivni  mir,  vele  znamenit  za  povjest  hrvatsku  u  srednjem  vijeku.  Medju  inim  natezalo  se 
mnogo  poradi  grada  Dubrovnika,  za  koji  mletacki  povjerenici  ne  htjedose  izprva  ni  iuti, 
tvrdeci  da  Dubrovnik  ne  pripada  Dalmaciji.  No  posto  Ljudevit  nije  htio  od  svoga  zahtjeva 
odustati,  moradoSe  napokon  i  na  odstup  toga  grada  privoljeti. 

Poglavite  ustanove  mira  jesu  ove:  Mletci  se  za  sve  vijeke  odriiu  svih  prava  i 
zahtjeva  u  pogledu  Dalmacije,  te  ustupaju  kralju  Ljudevitu  ditavu  Dalmaciju  »od  sredine 
Kvarnera  sve  do  medjaSa  grada  Dra6a«  (a  medietate  Quarnerii  usque  ad  confines  Du- 
racii)  sa  svima  gradovima,  zemljama,  tvrdinjama,  otocima,  lukama  i  pravima,  i  to  poimence 
gradove  Nin,  Zadar,    Skradin,  Sibenik,  Trogir,    Spljet   i    Dubrovnik    na   kopnu    (in   terra 

Urv.  povj.  II.  I.  9 


130  #  LJUDEVIT   I.    VELIKI. 

firma),  zatim  gradove  i  zemlje  na  otocima  Osoru  i  Cresu,  Krku,  'Rabu,  Pagu,  Bracu, 
Hvaru  (Lesne)  i  KorSuii.  Duzd  mletacki  odride  se  za  sva  vremena  naslova:  herceg  Dal- 
macije  i  Hrvata<  (dux  Dalmatie  et  Croatie),  koji  su  njegovi  predsastnici  rabili  od  davnine 
(naime  od  god.  998.,  kad  je  taj  naslov  primio  duzd  Petar  II.  Orseolo).  Obcina  mletacka 
obvezuje  se  dalje,  da  ce  sva  mjesta,  koja  joste  drzi,  za  dvadeset  i  dva  dana  nakon  ovoga 
ugovora  izprazniti  i  svoje  Ijude  iz  njih  odazvati;  te  se  u  obce  ne  ce  vi§e  pacati  u  stvari 
dalmatinske.  Nasuprot  vraca  kralj,  koji  zeli  ostati  u  prijateljstvu  s  duzdom  i  obcinom 
(volente,  ipsum  ducem  et  commune  habere  perpetuo  in  amicos  carissimos),  sve  zemlje, 
tvrdje  i  mjesta,  koja  je  osvojio  on  ili  njegovi  podanici  u  marki  Tarvizkoj,  u  oblasti  Ce- 
netenskoj,  kao  i  u  Isiri,  i  to  takodjer  za  dvadeset  i  dva  dana;  no  Mletci  ne  smiju  se 
ziteljima  tih  oblasti  osvecivati  niti  ih  progoniti,  sto  su  u  posljednjem  ratu  pristali  uz 
kralja,  vec  im  moraju  veledusno  oprostiti.  Zarobljenici  obiju  stranaka  imadu  se  pustiti 
na  slobodu.  Obje  stranke  obvezuju  se,  da  ne  ce  u  svojim  oblastima  trpiti  gusara,  te 
zajam^uju  svojim  gradjanima  medjusobnu  slobodu  brodarenja  i  trgovanja.  Ona  stranka, 
koja  prekrSi  mir,  neka  bude  od  druge  pozvana  pred  papu,  koji  ce  izreci  osudu  za  mjesec 
dana,  te  krivca  kazniti  interdiktom  i  crkvenim  prokletstvom.  Obje  stranke  napokon  neka 
prisegom  zajamde,  da  ce  mir  tocno  drzati.  U  mir  bise  ukljuceni  saveznici  u  dosadanjem 
ratu:  akvilejski  patrijarka  Nikola,  gospodar  Padove  Franjo  Carrara,  Goricki  knezovi 
Albert  i  Meinhard,  Cenetenski  biskup  Gaspar,  knezovi  od  CoUalta,  plemeniti  muzevi  i 
gospodari  od  Porcila,  de  la  Parte,  de  Vonico,  i  od  Canina;  napokon  i  gradovi  Feltri  i 
Belluno,  u  obce  svi,  koji  su  pomagali  kralja  Ljudevita.  Posebnim  ugovorom  obvezase 
se  Mletci,  da  ce  u  svojim  diljama  za  kralja  Ljudevita  o  njegovu  troSku  sagraditi  i  opre- 
miti  dvadeset  i  cetiri  galije. 

Jos  istoga  dana,  naime  18.  velja6e,  priseze  kralj  Ljudevit  na  mir.  S  njim  polozi 
zakletvu  petnaest  njegovih  najodli6nijih  prelata,  baruna  i  savjetnika,  izmedju  njih  zagre- 
badki  biskup  Stjepan,  bosanski  biskup  Petar,  prior  vranski  Baudonus  Cornuti,  dvorski 
sudac  Nikola  Sec,  i  Ivan  Cuz,  ban  Dalmacije  i  Hrvata.  Dva  dana  poslije,  dne  20.  veljade, 
povjeri  kralj  zagrebackomu  biskupu  Stjepanu  i  dvorskomu  sudcu  Nikoli  Secu,  da  sa  mle- 
tackim  poslanicima  podju  u  Mletke,  pak  da  onda  u  njihovoj  nazocnosti  duzd  s  gradja- 
nima prisegom  mir  potvrdi.  U  Mletcima  se  dodu§e  bijase  podigla  jaka  stranka  proti 
miru,  smatrajuci  gubitak  Dalmacije  za  >propast  repubUke«;  ali  prijatelji  mira  pretegoSe, 
te  25.  veljaCe  u  prisucu  kraljevih  poslanika  duzd  sa  dvadeset  i  cetiri  vijecnika,  plemica 
i  drugih  gradjana  svecano  priseze,  da  ce  mir  sveto  vrsiti  i  uzdrzati. 

Namah  iza  utanadena  mira  stadose  Mletcani  odazivati  svoje  knezove  i  posade  iz 
onih  dalmatinskih  gradova,  koji  su  jo§  ostali  u  njihovoj  vlasti.  Najprije  predadose  kralju 
tvrdju  grada  Zadra,  koje  je  zapovjednik  prije  bio  Andrija  Zane,  a  tada  Petar  Badoario; 
onda  izpraznise  tvrdi  Skradin,  koji  nije  mogla  nikako  osvojiti  banova  vojska;  napokon 
odazvase  knezove  i  njihove  druzine:  Jakova  Cornelija  (Cornara)  s  Raba,  Jakova  Ciurana 
s  Paga,  Nikolu  Cornelija  (Cornario)  s  Cresa,  Nikolu  Cornelija  s  Hvara,  Ivana  Georgia 
s  otoka  Kor6ule,  i  napokon  Marka  Superancija  (Soranzo)  iz  grada  Dubrovnika.  Korcu- 
lanski  knez  Ivan  Georgio  medjutim  kratio  se  je  pokoriti  zapovijedi,  posto  je  njegova 
porodica  jos  od  god.  1252.  gospodovala  tim  otokom,  primivSi  ga  od  mletaCke  obcine 
za  nasljedno  leno.  Ivan  Georgio  htio  je  ostati  knezom  na  otoku  i  za  vladanja  ugarsko- 
hrvatskih  kraljeva,  te  su  paSe  Mletci  10.  ozujka  1358.  preporucivali  kralju  Ljudevitu 
»osobu  njegovu  i  njegovo  pravo  na  recenu  kneziju«  (personam  et  iura  sua  de  comitatu 
predicto);  no  Ljudevit  slabo  je  za  to  n>ario,  te  je  Ivan  Georgio  poslije  od  mleta6ke 
obcine  trazio  od§tetu  za  izgubljenu  kneziju.  Dok  se  je  republika  u  jednu  ruku  trsila,  da 
Ivana  Georgia  odrzi  u  njegovoj  Sasti,  povela  je  parnicu  proti  bivSemu  knezu  i  kapetanu 
zadarskomu  Mihajla  Faletru,  obijedivsi  ga,  da  je  on  kfiv  gubitku  Zadra.  Nevoljni  knez 
osudjen  bi  8.  ozujka  1358.  na  tezku  tamnicu  na  dvije  godine,  iza  toga  na  izgon  iz  mle- 


MIR    U    ZADRU.    —    DUBROVNIK    SE    SKLONIO    POD    ZAKRILJE    UG.-HRV.    KRALJA.  131 

ta6ke  drzave  kroz  pet  godina,  i  napokon  na  gubitak  svih  6asti  za  sva  vremena.  I  Simeon 
od  Ferrare,  drug  Falelrov,  kojemu  je  osudne  noci  bila  povjerena  straza  u  gradu  Zadru, 
osudjen  bi  na  pol  godine  tezke  tamnice  i  izgon  iz  mleta6ke  drzave  za  sva  vremena. 
Jos  prije  utanacena  mira  bijaSe  kralj  Ljudevit  10.  veljad;e  1358.  gradu  Zadru  izdao 
povelju,  kojom  ga  nagradi  za  sve  patnje,  stradanja  i  progone,  §to  ih  je  morao  pretrpiti 
poradi  njega  i  njegovih  predsastnika  od  raznih  neprijatelja,  narocito  Mletiana,  »njegovih 
i  njegove  drzave  poznatih  takmaca«  (nostrorum  et  regni  nostri  notoriorum  aemulorum). 
U  toj  povelji  potvrdi  kralj  Zadranima  sav  njihov  posjed  i  one  medje,  koje  je  njihova 
obcina  imala  prije  netom  svrsena  rata ;  dalje  potvrdi,  da  tako  Zadrani,  kao  i  njihovi 
gosti  imadu  dolaziti  na  sud  pred  gradskoga  kneza  i  gradske  sudce;  jedino  ako  koja 
stranka  ne  bi  bila  zadovoljna  knezevom  osudom,  da  moze  prizvati  na  kralja  i  njegov 
sud.  Jednakim  nadinom  nastojase  ugoditi  i  drugim  primorskim  gradovima,  gdje  su  odsad 
sami  gradjani  opet  stall  birati  svoje  knezove,  potestate,  konzule  i  sudce.  U  tvrdjama  i 
kaStelima  hrvatskim,  koje  bijase  kralj  primio  od  Mletaka,  ponamjesti  kralj  svoje  pouzdane 
Ijude  kao  kastelane  i  knezove.  Klis  povjeri  knezu  Ivanu,  a  Omisem  upravljao  je  vec  od 
proslih  godina  knez  Stjepan,  koji  zivi  u  iskrenoj  slozi  sa  spljetskom  obcinom.  Kako  je 
kralj  uredio  prilike  na  otocima,  nije  poznato;  znademo  samo,  da  je  otoke  Brae  i  Hvar 
povjerio  zadarskomu  gradjaninu  Jakovu  de  Cessano,  vitezu  svoga  dvora,  kojega  je  pod- 
jedno  imenovao  vrhovnim  zapovjednikom  svega  brodovlja  na  moru  (Jacobus  de  Cessano, 
aulae  nostrae  miles,  amiratus  noster  maritimus  ac  comes  insularum  nostrarum  Farie  et 
Bratie).  Taj  je  Jakov  jamacno  bio  vrhovni  zapovjednik  brodova,  koje  su  kralju  davali 
primorski  gradovi  dalmatinski  za  obranu  primorja,  a  i  onoga  brodovlja,  koje  se  je  imalo 
tek  u  Mletcima  sagraditi. 

Uredivli  u  prvi  mah  najpotrebitije,  ostavi  kralj  dalju  brigu  hrvatskomu  banu  Ivanu 
Cuzu,  zatim  kolo6komu  nadbiskupu  Nikoli,  svojemu  kancelaru,  kojemu  je  o.stavio  i  svoj 
veliki  kraljevski  pecar,  pak  se  negdje  namah  jos  18  veljaCe  stade  vracati  u  Ugarsku. 
Dne  27.  veljace  bio  je  vec  u  Krizevcima,  gdje  je  gradjanima  slobodne  obcine  Gradca 
tik  Zagreba  dosudio  posjedovanja  arcidjakona  Benedikta.  Tu  je  povelju  kralj  morao  pod- 
krijepiti  pccatom  slavonskoga  bana  Leustahija,  jer  nije  svoga  pe5ata  uza  se  imao  (propter 
absenciam  sigilli  nostri).  Nije  nevjerojatno,  da  je  kralj  Ljudevit  na  povratku  u  Ugarsku 
vodio  sa  sobom  u  suzanjstvo  krbavskoga  kneza,  staroga  Gregorija  Kurjakovida,  zarobivsi 
ga  poradi  nevjere,  sto  je  u  posljednjem  ratu  s  Mletcima  ugadjao  i  pomagao  vi§e  ovinia, 
nego  svomu  zakonitomu  kralju.  Kralj  je  kneza  Gregorija  poslije  zatvorio  u  grad  Leva, 
nedaleko  od  rijeke  Grona  u  Barskoj  zupaniji,  te  mu  je  oduzeo  sva  njegova  imanja 
(»propter  infidelitatis  notam«),  medju  njima  i  kucu  na  trgu  sv.  Stosije  u  Zadru,  koju  je 
1389.  kralj  Sigismund  kao  kraljevsku  kucu  darovao  knezu  Petru  Zrinskomu  Gregorije 
Kurjakovic  camio  je  u  suzanjstvu  u  Levi  do  dvije  godine,  te  je  iz  tamnice  dva  put  pisao 
mletad:koj  republici.  U  prvom  strasno  zdvojnom  pismu  od  22.  lipnja  1358.  boji  se  ostarjeli 
knez  Gregorije,  da  ce  izgubiti  glavu,  kao  sto  je  izgubio  sve  svoje  imanje  osim  onoga, 
§to  ga  je  dao  Mletcima  u  pohranu.  Starac  se  tuzi  na  svoje  nevjerne  prijatelje,  pa6e  na 
svoga  sina  Jurja,  i  moli  Mletke,  da  mu  niSta  ne  dadu  od  poklada  njegova.  Gregorije 
nema  niSta  osim  pedatnoga  prstena,  a  vjeran  mu  je  ostao  samo  njegov  sluga  (Jabon  Vrana). 
Nesto  pouzdatljivije  je  pismo  od  27.  sije6nja  1360,  po§to  je  minula  pogibao,  da  bi  mogao 
izgubiti  glavu.  Knez  Gregorije  pise  duzdu,  »kako  je  u  kraljestvu  Ungarije  obci  glas  (commu- 
nis fama),  da  je  on  radio  proti  6asti  gospodina  ugarskoga  kralja  Ljudevita,  a  u  prilog  duzdu 
(favendo  vobis),  pak  tim  postao  nevjeran  i  protivnik  reCenomu  kralju*.  Poziva  s  toga 
za  svjedoka  Boga  i  duzda,  »koji  dobro  znade  za  njegovu  pravu  vjeru  prema  gospodinu 
kralju*.  Sa  sinom  Jurjem  kao  da  se  je  izmirio,  jer  moli  duzda,  da  mu  po  njemu  posalje  novaca. 

Mirom  u  Zadru  bija§e  i  grad  Dubrovnik  doSao  pod  vlast  kralja  Ljudevita.  Tim 
se  izpuni  ziva  zelja  Dubrov6ana,  koji  su  vec  odavna    nastojali  rijeSiti  se  mrzkih  im  Mle- 


132 


L.IIIDKVIT    I.    VELIKI. 


taka,  te  pridruziti  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  s  kojima  su  nekad,  jo§  za  narodne  dinaslije 
hrvaiske,  bili  zajedno.  Glava  ugarsko-hrvatske  stranke  u  Dubrovniku  bio  je  nadbiskup  Ilija 
Saraka,  kojega  je  jamacno  bodrila  zelja,  da  s  pomocu  ugarskoga  i  hrvatskoga  kralja 
zatre  §izmatike  i  patarene  tako  u  Srbiji  kao  u  ostalim  zemljama  Balkanskoga  poluotoka. 
S  toga  se  je  nadbiskup  Ilija  jo§  od  god.  1345.  vise  puta  sastajao  s  kraljem  Ljudevitom, 
te  se  s  njim  dogovarao. 

Vec  28.  veljace  1358.  spremi  se  dosadanji  mletacki  knez  u  Dubrovniku,  po  imenu 
Marko  Superancio  (Soranzo)  sa  svojom  druzinom  na  odlazak;  Dubrov6ani  izkazase  mu 
torn  prigodom  rijedke  6asti  i  izprati^e  ga  najudvornije  iz  svoga  grada  Namah  zatim,  jo§ 
istoga  dana,  izabra  veliko  vijece  na  dva  mjeseca  tri  upravitelja,  koji  ce  sa  sudcima  i 
s  malim  vijecem  vrSiti  svu  vlast,  §to  ju  je  dosad  imao  knez  sa  sudcima  i  malim  vijecem. 
Upravitelji  bijahu  tri  vlastelina,  po  imenu  Petar  Ranjina,  Maroje  Bunic  i  Ivan  P.  Gun- 
dulic.  Nakon  dva  mjeseca  izabrat  ce  se  tri  nova  upravitelja,  od  kojih  ce  svaki  vladati 
gradom  po  dvadeset  dana.  Jos  bi  u  velikom  vijecu  toga  dana  zakljuceno,  da  se  poSlje 
poslanstvo  kralju  Ljudevitu.  Sutradan,  1.  ozujka  bise  izabrana  cetiri  poslanika,  po  imenu 
Petar  Ranjina,  Ivan  Bunic,  Ivan  Gundulic  i  Ivan  Crijevic,  koji  ce  zajedno  s  nadbiskupom  Ilijom 
Sarakom  poci  preko  Senja  u  Ugarsku,  da  se  ondje  u  ViSegradu  poklone  kralju  i 
utana6e,  uz  koje  ce  pogodbe  obcina  dubrovacka  ostati  pod  zastitom  krune  sv.  Stjepana. 
Ako  koji  od  izabranih  poslanika  ne  bi  htio  preuzeti  zadatka,  platit  ce  globu  od  1000 
zlatnih  forinti.  Poslanici  biSe  sjajno  opremljeni;  morem  ce  ploviti  na  dobro  oruzanoj  galiji, 
a  na  kopnu  mogu  uzeti  konja,  koliko  ih  volja. 

Poslanici  krenuSe  na  put  11.  travnja.  Morem  doploviSe  do  Senja,  a  onda  udari^e 
starim  putem  preko  Modrusa  i  Zagreba,  te  stigose  prvih  dana  svibnja  u  ViSegrad,  kamo 
je  i  kralj  doSao  iz  Budima.  Poslanstvo  imalo  je  svecana  odijela  i  sluge  s  livrejama,  zatim 
zasebna  svecenika  i  notara.  Kralju  donijese  na  dar  krasnih  sokolova.  Dne  11.  svibnja 
sastalo  se  u  Visegradu  kraljevsko  vijece,  te  se  je  razpravljalo  u  nazofinosti  kraljevoj  i 
dubrovackih  poslanika.  Od  ugarskih  i  hrvatskih  velikasa  bili  su  prisutni  Nikola,  nadbiskup 
kolocki  i  kancelar  kraljev,  srijemski  biskup  Toma  i  bosanski  biskup  Petar,  zatim  palatin 
Nikola  Kont,  erdeljski  vojvoda  Petar,  hrvatski  i  dalmatinski  ban  Ivan  Cuz,  glavni  vikar 
(ban)  citave  Slavonije  Leustahij,  i  mnogi  drugi.  Najprije  se  digo§e  dubrovadki  poslanici, 
te  izjavise  po  prilici  ovako:  »Premda  bi  Dubrovnik  po  pravu  morao  pripadati  kraljima 
ugarskima  (ad  ius  dictorum  regum  pertinere),  ipak  nije,  sto  imade  Ijudskoga  pametara, 
bio  zaista  u  vlasti  i  podanictvu  njihovu;  nego  je,  bit  ce  tomu  nekih  sto  i  dvadeset  godina, 
uslijed  izvjestnih  ugovora  i  pogodaba  stajao  pod  gospodstvom  mletackim.  No  posto  je 
s  obilatom  pomocu  Spasiteljevom  kraljevstvo  Dalmacije  nakon  mocna  slavodobica  preSlo 
u  ruke  kraljevskoga  Velicanstva,  te  se  je  duzd  zajedno  s  obcinom  mletackom  odrekao 
svakoga  prava  zajedno  s  naslovom,  ako  ga  je  u  obce  imao:  to  je  citava  obcina  grada 
Dubrovnika  nakon  mudra  i  zrela  razglabanja  upravila  svoje  poslanike  pred  lice  kraljevske 
uzvisenosti,  da  priznadu  kralja  i.njegova  sina  ili  sinove,  ako  mu  ih  Bog  dade,  ill  slavnoga 
gospodina  hercega  Ivana,  sinovca  kraljeva  i  sina  nekad  gospodina  hercega  Stjepana,  kao 
i  sve  kraljeve  potomke  i  nasljednike  kraljeve  za  naravne  gospodare  obcine 
dubrovaCke  (dominos  naturales),  pak  da  ju  podloze  vlasti,  jurisdikciji  i  modi  kraljeva 
velicanstva,  moleci  ga  kledeci,  da  kralj  to  poklonstvo  i  gospodstvo  (recognitionem  et 
dominium  civitatis)  najmilostivije  prihvati«.  Na  tu  izjavu  dubrovadkih  poslanika  odgovori 
kralj,  da  je  on  od  prvoga  dasa  svoga  vladanja  svu  svoju  brigu  i  trud  ulagao,  da  povrati 
svojim  kraljevinama  njihove  medje  i  kotare,  pak  da  nije  zalio  postici  to  budi  ratovanjem 
budi  drugim  zgodnim  putovima  i  nacinima,  sto  znade  citav  svijet.  PoSto  je  nadalje  ne- 
dvojbeno  ustanovljeno,  da  je  grad  i  obcina  Dubrovnik  utemeljen  i  smjeSten  u  njegovoj 
kraljevini  Dalmaciji,  te  dosljedno  tomu  pripada  njegovu  kraljevskomu  pravu  (ad  ius 
nostrum  regium  pertinentem),  to  on,  obziruci  se  na  razlozitu  i  smijernu  molbu  gradjana 


MIR    U    ZADRU.    DUBHOVNIK   SE    SKLONIO    POD    ZAKRILJE    IIG.-IIRV.    KRALJA. 


133 


dubrovadkih  i  njihovih 
zastupnika,  ponudjeno 
mu  gospodstvo  nad 
gradom  (dominium  ci- 
vitatia)  potvrdjuje,  odo- 
brava  i  prima,  te  je 
podjedno  spreman  po- 
tvrditi  sve,  sto  gradjani 
od  njega  traze.  Sad  bise 
ustanovljeni  uvjeti,  te 
odredjeno,  sta  ce  Du- 
brovnik  ciniti  kralju,  a 
sta  opet  ima  da  kralj 
6\n\  za  obcinu  Posto 
bi  ugovor  sastavljen, 
prisegoSe  na  nj,  me- 
tnuv&i    ruke    na    sveto 

evangjelje,  najprije 
kralj,  a  za  njim  svi  na- 
zocni  velikasi,  s  njima 
ban  hrvatsko-dalmatin- 
ski  i  slavonski.  Dubro- 
vaSki  poslanici,  na  celu 
im  nadbiskup  Ilija,  po- 
lozise  takodjer  zakletve; 
podjedno  bi  odredjeno, 
da  ce  kralj  poslati  u 
Dubrovnik  zasebna  pu- 
nomocnika,  pred  kojim 
ce  i  tamosnje  gradjan- 
stvo  priseci  vjecnu  vjeru 
i  pokornost  kralju  i  nje- 
govoj  svetoj  kruni. 

Malo  'dana  zatim, 
dne  27.  svibnja  1358., 
izdade  kralj  Dubrovniku 
zasebnu  povelju,  u  ko- 
joj  se  spominje,  §to  se 
je  naustice  utanaSilo 
u  kraljevskom  vijecu. 
Tu  su  takodjer  zabilje- 
zene  pogodbe,  uz  koje 
je  Dubrovnik  primljen 
u  zakrilje  i  za^iitu  kralja 
Ljudevita.  Pogodbejesu 
ove:  Obcina  grada  Du- 
brovnika,  ili  izvjestni 
gradjani  njezini  priseci 
ce,  taknuv^i  sveto  evan- 
gjelje,   vjernost    i    po- 


se 
a 
s 
Q 


134 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


kornost  za  vremena  kralju,  kao  i  njegovim  baStinicima  i  nasljednicima,  i  to  pred  kraljevim  po- 
vjerenikom,  koji  ce  se  odrediti.  U  znak  pokornosti  i  podanictva  placat  ce  obcina  svake 
godine  kralju  pet  stotina  dukata  dobre  i  pravedne  tezine.  Onih  2500  zlatnih  perpera,  §to  ih 
je  obcina  godimice  davala  kralju  raskomu  (srbskomu),  kao  i  onih  pet  stotina  zlatnih  perpera 
(dva  perpera  vrijede  jednu  forintu),  sto  ih  placala  bosanskomu  banu,  podaniku  kraljevu, 
samo  zato,  da  bude  zasticena  od  njihova  zadirkavanja  (pro  redimenda  vexatione),  kao  i  sve 
drugo,  sto  je  dosad  obiSavala  davati,  sve  to  obecaje  obcina  placati  u  buduce  kralju  i  nje- 
govim nasljednicima,  ako  ce  ih  moci  obraniti  od  navala  re6ene  gospode  (a  predictis  do- 
minis  impugnantibus).  Svake  godine  pjevat  ce  se  na  6ast  kralju  i  njegovim  nasljednicima 
u  stolnoj  crkvi  dubrovackoj  tri  put  svecani  hvalospjevi  (laudes).  Obcina  ce  vazda  rabiti  kra- 
ljevu zastavu  tako  na  kopnu  kao  i  na  svojim  brodovima.  Ako  bi  se  zgodilo,  te  bi  do§ao  u 
grad  kralj  ili  sin  njegov,  pak  i  sinovac  njegov  (Ivan)  i  koji  drugi  nasljednik,  treba  ga  primiti 
s  duznim  pocastima,  kako  se  pristoji  za  kraljevsko  veli^anstvo,  te  mu  na  trosak  obcine  dati 
dva  objeda  i  dvije  vecere.  Nadalje  ako  bi  se  zgodilo,  te  bi  kralj  o  svom  trosku  podigao 
pomorsku  vojsku,  mora  mu  obcina  na  njegovih  30  galija  opremiti  i  dati  jednu,  koja  ce 
ostati  u  kraljevoj  sluzbi,  dokle  potraje  rat;  ako  bi  pak  kralj  u  boj  pozvao  brodovlje 
dalmatinskih  gradova  o  troSku  tih  gradova  (absque  stipendio),  onda  ce  mu  dubrovacka 
obcina  od  10  galija  spremiti  i  dati  jednu.  Kralju  pristoji  pravo,  da  po  volji  odabere 
jedan  ili  drugi  naCin  mobilizacije.  Nasuprot  obecaje  kralj  sa  svoje  strane,  da  ce  obcinu 
grada  Dubrovnika  i  njezine  gradjane  braniti  od  svakoga,  naro6ito  pak  od  raskoga 
(srbskoga)  kralja  i  bosanskoga  bana,  svoga  podanika  (fideli  nostro).  Posto  nadalje  obcina 
treba  zgodna  teritorija  (za  svoj  razvoj),  to  joj  kralj  na  molbu  njezinih  poslanika  dariva 
za  sva  vremena  neku  nenaseljenu  zemlju  blizu  mora  na  medjama  njezina  kotara,  koja  se 
prostire  od  Kurila  do  Stona.  Kralj  jo§  hoce,  da  uprava  (vladanje)  grada  Dubrovnika  i 
njegova  kotara  na  cvrstom  kopnu,  gdje  god  i  §to  god  sada  drzi,  ostane  u  vlasti  gradjana, 
i  da  se  obdrzavaju  pri  tom  ustanove  statuta,  zakona  i  stari  obicaji;  onim  pak,  sto  obcina 
drzi  na  moru,  neka  obcina  upravlja,  kako  je  to  cinila  za  mletackoga  vladanja.  Kneza 
(comitem)  ce  si  nadalje  birati  obcina  izmedju  kraljevih  podanika  (ex  fidelibus  regni 
nostri),  a  kralju  pristoji  pravo,  da  izabranika  potvrdi.  Knez  ce  uzivati  placu,  casti  i  prava, 
kao  §to  je  bilo  dosad  obiCajno;  duznosti  ce  pak  iste  vrSiti  kao  nekad  za  vladanja 
mletackoga,  dakako  uz  savjet  razboritih  muzeva,  koje  ce  veliko  vijece  obcine  izabrati  za 
njegove  pomocnike  i  savjetnike.  Kralj  potvrdjuje  obcini  sav  posjed,  sto  ga  sada  imade 
budi  na  kopnu  budi  na  moru.  Kada  bi  nadalje  koji  podanik  kraljev  imao  kakvu  parnicu 
ili  pravni  posao  s  Dubrov^aninom,  ili  obratno,  ima  se  tuzitelj  obratiti  na  sudiste  obtuze- 
noga  (actor  teneatur  sequi  forum  rei);  samo  ako  bi  se  obje  stranke  nahodile  u  mjestu, 
gdje  se  je  zgodio  prekrSaj  ili  gdje  je  utanacen  ugovor,  neka  im  onda  sudi  sudac  onoga 
mjesta.  No  te  ustanove  ne  vrijede  ni  za  priraorske  gradove  Dalmacije,  kao  ni  za  Hum, 
Bosnu  i  Zetu,  posto  s  tima  zemljama  imade  Dubrovnik  zasebnih  ugovora  i  obiSajnih  usta- 
nova.  Napokon  priseci  ce  obcina  i  gradjani  Dubrovnika,  da  ce  kraljevi  prijatelji  biti 
i  njihovi  prijatelji,  a  kraljevi  neprijatelji  takodjer  njihovi  duSmani.  Ako  bi  se  koji  kraj 
Dalmacije  odmetnuo  od  kralja  i  njegovih  nasljednika,  te  bi  ga  trebalo  pokoriti  pomorskom 
silom,  priskofiiti  ce  obcina  na  poziv  u  pomoc  s  jednom  galijom,  te  ce  ju  o  svojem 
troSku  kroz  tri  mjeseca  u  kraljevoj  sluzbi  uzdrzavati.  Ako  bi  se  pak  kralj,  njegovi  sinovi 
ili  sinovac  zaratio  budi  s  mletackom  obcinom  budi  s  kraljem  srbskim,  mogu  i  smiju 
Dubrovdani  sve  pored  toga  (eo  non  obstante)  trgovati  i  putovati  po  oblastima  srbskim 
i  mletaCkim,  dok  ne  ce  ciniti  §ta  takova,  sto  bi  bilo  proti  stanju  ili  6asti  kraljevoj. 

Izvrsujuci  savjestno  ustanove  ugovora,  po  kojem  je  Dubrovniku  zajamten  posjed  na 
moru,  kako  ga  je  imao  za  vladanja  mletackoga,  odredi  Ljudevit  namah  sutradan 
28.  svibnja,  da  se  otok  Lastovo  imade  iznova  pokoriti  Dubrovniku  i  priznavati  svojim 
gospodarom  onoga  kneza,  kojega  ce  Dubrovcani  izabrati.  Podjedno  skine  s  casti  dosada- 


MIR    U    ZADRU.    —    DUBROVNIK    SE    SKLONIO    POD    ZAKHFLJE    UG.-HRV.    KRALJA.  135 

njega  lastovskoga  kneza,  kojega  bija§e  ondje  namjestio  hrvatski  ban  Ivan  (!!uz  (comite 
moderno  per  Johannem  banum  constituto  —  aufferendo).  Napokon  izabere  bosanskoga 
biskupa  Petra,  da  s  dubrova6kim  poslanicima  podje  u  Dubrovnik,  gdje  ce  predati  kraljeve 
povelje  i  primiti  prisegu  vjernosti  od  gradjana.  Biskup  Petar  podje  na  put  3.  lipnja  1358., 
te  stize  polovicom  srpnja  u  Dubrovnik,  gdje  ga  dociekase  s  najvecim  odusevljenjem. 
Dne  18.  srpnja  sastade  se  veliko  vijece,  u  koje  dodje  125  vijecnika,  te  bi  onda  od  vijec- 
nika,  sudaca  i  gradjana  polozena  prisega  vjernosti  i  odanosti  kralju  Ljudevitu,  a  naroSito, 
da  ce  obcina  to(!:no  drzati  utanaCeni  ugovor  s  kraljem.  SuviSe  izabra  vijece  jos  Cetiri 
vlastelina,  koji  ce  bosanskoga  biskupa  izpratiti  do  Stona.  i  napokon  nagradi  kraljeva 
poslanika  sa  200  dukata  u  zlatu. 

Poput  DubrovcSana  nastojali  su  i  ostali  dalmatinski  gradovi,  da  si  posebnim  privile- 
gijama  osiguraju  kod  kralja  ne  samo  svoja  stara  prava  i  posjedovanja,  nego  i  nove  te6e- 
vine.  Vijece  grada  Spljeta  izabra  na  poziv  kraljev  26.  ozujka  1358.  dva  poslanika,  arci- 
djakona  i  Novaka  Matijevica,  koji  ce  poci  na  kraljevski  dvor,  te  ondje  ustanoviti  medje 
spljetskoga  kotara  i  urediti  jo§  druge  poslove.  Spljetski  knez  Gentilis  de  Callio  sastavi 
za  te  poslanike  vjerodajnicu  i  naputak,  sto  ce  sve  od  kralja  moliti  i  traziti.  Najprije 
neka  izrade,  da  kralj  obcini  potvrdi  medjaSe  njezina  kotara,  a  onda  neka  nastoje, 
da  kralj  ustupi  obcini  spljetskoj  Citav  otok  Bra6,  poSto  je  taj  otok  najblizi  gradu  Spljetu, 
kao  ni  jednomu  drugomu.  Siiine  zelje  iznosili  su  jama6no  i  drugi  gradovi  dalmatinski, 
kao  Zadar,  Trogir  i  Sibenik.  K  tomu  su  dolazile  na  kraljevski  dvor  i  tuihe,  naroCito 
iz  Mletaka,  da  se  njihovim  podanicima  cine  Stete  od  Zadrana,  sve  »protiv  ustanovama 
mira  (contra  formam  pacis)*.  Napokon  trebalo  je  urediti  i  prilike  u  Hrvatskoj,  gdje  je 
nakon  rata  i  prija§njih  smutnja  bilo  sve  u  neredu,  tako  da  je  primjerice  Bia6,  neka- 
danji  dvorac  hrvatskih  knezova  i  kraljeva.  posve  opustio. 

PoSto  je  vecina  velikaSa,  koje  bija§e  kralj  u  veljaci  ostavio  u  Hrvatskoj,  poslije 
po§la  na  kraljevski  dvor,  odlu6i  Ljudevit  u  travnju,  da  ce  ponovo  poslati  povjerenstvo 
od  vi§e  baruna  na  jug,  da  konaSno  uredi  prilike  u  novo  stecenim  oblastima.  Vec 
19.  svibnja  stigla  je  u  Spljet  vijest,  da  ce  »6etiri  veda  baruna  kraljeva  doci  u  one 
strane,  da  prou6e  stanje  gradova  dalmatinskih  Cper  conoscere  lo  stato  delle  citta  della 
Dalmazia).«  Malo  zatim  znalo  se  i  u  Mletcima,  da  ce  stici  u  Dalmaciju  neki  baruni 
»poradi  uredjenja  pokrajine«  (pro  regulanda  contracta).  Vijece  spljetsko  odlu(5i  na  to 
19.  srpnja  izabrati  zaseban  odbor,  koji  ce  opunovlastiti,  da  ugovara  o  svemu  s  kraljev- 
skim  povjerenicima.  U  odbor  biSe  izabrani  knez  (potestat)  Gentilis,  sedam  plemica  i  tri 
obcinska  sudca. 

Posljednjih  dana  srpnja  stigro^e  zaista  kraljevi  povjerenici  u  Hrvatsku.  Bijahu  to 
nadbiskup  kolo^ki  i  kraljevski  kancelar  Nikola,  njitranski  biskup  Stjepan,  velikovaradinski 
kanonik  6uvar  Gregorije  i  sudac  kraljevskoga  dvora  Nikola  Se6,  nekadanji  ban  slavonski 
i  hrvatski,  Njima  se  pridruzio  i  tadanji  hrvatski  i  dalmatinski  ban  Ivan  Cuz.  Nadbiskup 
kolotki  bijase  sa  sobom  ponio  i  veliki  peCat  kraljevski  (u  jednoj  povelji  od  9.  kolovoza, 
izdanoj  u  Visegradu,  kaze  kralj:  »quoniam  sigillum  nostrum  mai'js  de  quibusdam  aliis 
arduis  negociis  regni  nostri  cum  domino  archiepiscopo  Colocensi  in  partibus  Dalmaciae 
habemus*).  Dolazak  kraljevih  povjerenika  silno  je  uzbudio  dalmatinske  gradove.  Spljetsko 
vijede  nadaSe  se  s  pomocu  bana  Ivana  (!!uza  mnogo  poluiiti.  Dne  1.  kolovoza  1358. 
sastavi  spljetski  naCelnik  Gentilis  de  Calls  poseban  naputak  za  6etiri  poslanika  svoje 
obdine,  koji  6e  ugovarati  s  barunima  (transmissorum  ad  partes  Dalmatiae  et  Croatie). 
Neka  najprije  zatra^i  toino  odredjenje  medjaSa,  onda  neka  nastoje  izprositi  otok  Bra6. 
U  nekoj  parnici,  Sto  ju  obcina  vodi,  neka  nastoje  obraniti  obcinu  svim  Irudom  i  marom 
U  obce  neka  za  svaku  stvar  traze  savjeta,  pomodi  i  naklonosti  u  bana  Ivana.  Ako  bi 
pak  baruni  iznijeli  kakve  novotarije,  koje  bi  bile  naperene  proti  obcini  i  njezinoj  slobodi 
zajamcienoj    kraljevskim    privilegijama,    neka    ne    Cine    nista  bez  znanja  i  naloga  obcine  i 


^36  L.TUDEV1T    I.    VELFKI. 

nacelnika,    kojega    treba    da    sto    prije  obavijeste.  Oprezni  Gentilis    kao    da   je    vec    tada 
nagadjao,  da  baruni  neSto  snuju  na  zator  obcinske  slobode  dalmatinske. 

Povjerenici  zanimahu  se  najprije  za  prilike  grada  Zadra.  No  ne  znajuci  dobro,  kakvo 
je  stanje  toga  grada  bilo  za  mletackoga  vladanja,  zamolise  mletaSku  obcinu  po  svom 
poslaniku,  da  im  prepusti  statut  grada  Zadra,  njegova  privilegija  i  obcinska  prava. 
MletaCka  obcina  18.  kolovoza  dade  trazeno,  jer  §to  ce  joj  statut  bez  grada.  Malo  zatim 
dodjoSe  povjerenici  u  opreku  s  nacelnikom  i  obcinom  grada  Spljeta.  Vec  13.  kolo- 
voza 1358.  nalaze  nacelnik  Gentilis  poslanicima  spljetskim,  neka  izjave  baranima,  da  se 
»njihovi  zahtjevi  protive  slobodi  grada  Spljeta  i  njegovih  gradjana,  da  ce  se  6itav  grad 
oprijeti  njihovim  trazbinama,  i  da  ce  se  poslati  posebno  poslanstvo  kralju,  koje  ce  pred 
svetom  krunom  izloziti  prituzbe  protiv  zahtjeva,  sto  no  ih  iznijese  baruni*.  Ali  baruni  ne 
znadijahu  sale.  Dne  19.  kolovoza  znalo  se  u  Spljetu  za  poglaviti  njihov  zahtjev:  oni  su 
naime  trazili,  da  u  buduce  upravlja  Spljetom  >knez  povoljan  kralju «,  (conte  a  benepla- 
cito  del  Re),  i  da  se  dosadanji  nafcelnik  Gentilis  namah  odrece  svoje  vlasti  i  casti,  koje 
ne  moze  vrsiti,  posto  nije  podanik  kralja  Ljudevita,  nego  tudjinac  iz  Italije.  Prijatelji  i 
privrzenici  Gentilovi  uprijeSe  sada  sve  sile,  da  ga  odrze  u  6asti.  Stadose  bijediti  kraljeve 
povjerenike,  da  rade  protiv  privilegija,  potvrdjenih  od  kralja,  da  zele  uvesti  novotarija  i 
drugo.  Siljali  se  poslanici  i  pisma,  dokazivalo  se  i  natezalo  se  koje  kako;  ali  kraljevi 
povjerenici  ostadose  tvrdi,  jer  su  bill  u  pravu.  Oni  zahtijevahu,  da  se  Gentilis  kao  tudjinac 
zahvali,  onda  neka  se  za  kneza  slobodno  izabere  ma  koji  drugi,  samo  ako  je  podanik  kralja 
ugarskoga  i  hrvatskoga,  pak  ce  biti  jainacno  potvrdjen  i  priznat. 

Gentilu  i  Spljecanima  ne  ostade,  nego  da  se  pokore.  Kad  se  je  31.  kolovoza  sastalo 
vijece  u  Spljetu,  izjavi§e  sudci  i  vijecnici:  Gospodin  Gentilis  de  Callio,  potestat  grada, 
moli  s  izvjestnih  zakonitih  uzroka  i  zakonitih  dozvoljenih  razloga  (certis  legitimis  de 
causis  et  legitimis  et  Ileitis  rationibus),  neka  mu  se  dozvoli  odstupiti  od  uprave,  otici  iz 
Spljeta  i  vratiti  se  kuci  svojoj  sa  svojim  sluzbenicima  i  porodicom.  S  toga  predlazu  vijecu, 
neka  Gentilu  dade  dozvolu  za  odlazak,  ako  se  to  ne  protivi  statutu.  Na  to  ustade  Franjo 
Damjanov,  te  predlozi,  neka  se  dozvoli  Gentilu,  da  ostavi  cast  svoju  i  grad,  premda  jo& 
nije  minula  godina  njegova  upravljanja,  pade  neka  mu  se  dade  i  ostatak  place  za  ono 
vrijeme,  koje  bi  jo§  morao  sluziti.  SuviSe  neka  se  pohvali,  §to  je  mudro,  dobro  i  zako- 
nito  postupao.  Predlog  bi  primljen  sa  petdeset  glasova  protiv  pet,  te  tako  ostavi  Gentil 
grad  Spljet.  No  gradjani  ne  htjedose  birati  novoga  nacelnika  ili  kneza,  vec  povjeri§e 
upravu  trima  rektorima  na  tri  mjeseca. 

Medjutim  odlazkom  potestata  Gentila  iz  Spljeta  ne  bijaSe  prestala  opreka  izmedju 
Spljecana  i  kraljevih  komesara.  Spljet  naime  bijaSe  obnovio  staru  pravdu  s  gradom  Tro- 
girom  poradi  medja,  zatim  je  vodio  parnicu  sa  svojim  gradjaninom  Kamurcijem  Franji- 
nim,  a  bilo  je  tuzba  protiv  njega  i  od  Bracana,  koje  je  svakako  htio  da  skuci  pod  svoju 
vlast.  Radi  tih  i  drugih  stvari  §iljali  su  Spljecani  11.  i  14.  rujna  svoje  sugradjane  Franju 
Damjanova  i  Ivana  Prvoslavova  pred  kraljeve  povjerenike.  Da  su  kraljevi  povjerenici 
mnogo  toga  uredjivali,  svjedoci  povelja  od  3.  rujna  1358.,  kojom  je  kralj  Ljudevit  tro- 
girskomu  biskupu  Bartolu  i  njegovoj  biskupiji  potvrdio  zupu  Drid.  Dne  11.  rujna  opet 
je  objavio  Ivan  Pavlov  iz  Ugarske,  sinovac  kliskoga  zupana  Ivana,  pred  spljetskim 
kaptolom,  kako  je  po  nalogu  ugarskoga  kralja  i  hrvatsko-dalmatinskoga  bana  Ivana 
zapovjedio  ziteljima  Ostroga,  da  se  pokoravaju  spljetskomu  nadbiskupu  Ugolinu.  Medjutim 
povjerenici  ne  htjedose  popustiti  od  svoga  Jtahtjeva,  da  Spljecani  biraju  nacelnika  ili  kneza, 
i  to  kojega  podanika  kraljeva.  Napokon  privoli  na  to  i  spljetska  obcina.  U  sjednici 
obcinskoga  vijeca  od  23.  rujna  odluceno  bi  najprije,  da  se  bira  na  godinu  dana  novi 
knez  ili  naCelnik,  koji  ce  primati  placu  od  1000  malih  lira,  te  koji  ce  drzati  biljez- 
nika  i  osam  sluga,  a  upravljat  ce  gradom  po  ustanovama  statuta.  Kad  bi  to  primljeno 
sa  46  glasova  proti  7,  bi§e  predlozena  dva  kandidata,  oba   podanici   hrvatskoga  kralja  i 


i 


BORBE    SA    SRBIJOM,    BOSNOM    1    BUGARSKOM,    1358.  — 1370.  137 

velikasi  hrvatski.  Franjo  Damjanov  predlozi  liSkoga  kneza  Kurjaka  Disislavica  od  ple- 
mena  Mogorovica,  a  Toma  Franic  krupskoga  kneza  Dionizija,  sina  nekadanjega  slavon- 
skoga  buna  Stjepana  Babonica.  Prvi  dobi  34  glasa,  a  drugi  31;  i  tako  bi  izabran  knez 
Kurjak  Disislavic.  Vijece  odredi  jos  Gregorija  Petrova  i  Franju  Damjanova  za  poslanike, 
koji  ce  kneza  Kurjaka  obavijestiti  o  izboru,  te  u  kraljevskih  povjerenika  izraditi  potvrdu 
njegovu. 

Komesari  kraljevski  postigli  su  jos,  da  su  i  Trogirani  izabrali  za  svoga  kneza  doma- 
cega  (!:ovjeka,  naime  Zadranina  Franju  Jurjeva,  koji  se  poslije  zove  »kraljevski  vitez  i  po 
kraljevoj  odredbi  knez«  (regius  miles  et  de  regis  mandate  comes).  Negdje  prvih  dana 
listopada  ostaviSe  kraljevski  povjerenici  Hrvatska  i  Dalmaciju,  po§to  su  u  svim  dalma- 
tinskim  gradovima  namjestili  za  knezove  same  domace  Ijude,  podanike  svoga  kralja.  U 
Hrvatskoj  ostade  sam  ban  Ivan  Cuz,  koji  stoluje  6.  listopada  u  gradu  Kninu.  Vlast  toga 
bana  je  velika,  kako  nije  bilo  od  Pavla,  kneza  Bribirskoga,  jer  on  banuje  od  Gvozda 
sve  do  Dubrovnika:  ditavom  Hrvatskom,  Dalmacijom,  pade  i  onim  dijelom  Huma,  koji 
je  pred  dvije  godine  kralju  morao  ustupiti  bosanski  ban  Stjepan  Tvrtko.  S  toga  je  ban 
Ivan  svomu    naslovu   pridao   rijeci    ;>gospodar   Humske   zemlje<    (dominus   terre  Halme). 

U  studenom  1358.  nestaje  bana  Ivana  Cuza,  a  njegovo  mjesto  zapremio  dosadanji 
dvorski  sudac  Nikola  Sec,  koji  je  vec  jednom  (1346  — 1349.)  banovao  u  Hrvatskoj. 
Novomu  banu  bijaSe  prva  zadaca,  da  sto  jace  skuci  dalmatinske  gradove,  te  da  ih  ne- 
posredno  pokori  svojoj  vlasti.  S  toga  je  nastojao,  da  ga  u  svim  gradovima  izaberu  za 
svoga  kneza,  kako  je  to  bilo  nekad  za  Bribirskih  knezova.  Sreca  mu  se  nasmijala.  Jos 
22.  studenoga  1358.  izabran  bi  za  kneza  u  Zadru,  a  zatim  slijedece  godine  i  u  Spljetu. 
Spljetskomu  vijecu  stize  naime  3.  svibnja  1359.  pismo  od  kralja  Ljudevita,  u  kojem  ih 
izravno  pozivase,  da  njegova  bana  izaberu  za  kneza  I  opet  se  dize  Franjo  Damjanov, 
te  predlozi,  da  se  kraljevu  pozivu  zadovolji.  Vijece  mu  se  odazva,  te  jednoglasno  sa  71 
glasom  proglasi  bana  Nikolu  Seca  za  svoga  kneza.  Izabra  ga  na  dvije  godine,  dakako 
uz  placu,  koju  su  dobivali  dosadanji  knezovi. 

Nastojanje  bana  Nikole  Seca  zabrinu  tezko  Dubrovcane,  koji  se  pobojase,  da  bi 
se  on  i  njima  mogao  nametnuti  za  kneza.  Opremise  zato  pod  konac  god.  1359  dva 
svoja  poslanika  kralju  Ljudevitu  u  Visegrad,  koji  su  uz  druge  molbe  i  zelje  imali  izmoliti 
od  kralja,  da  im  iznova  potvrdi  pravo,  da  mogu  slobodno  po  svojoj  volji  birati  kneza 
za  svoju  obcinu.  Kralj  im  na  to  zaista  3.  sijednja  1360.  izdade  pismo,  kojim  obnovi,  da 
smiju  »sIobodno  birati  i  primiti  za  kneza,  odakle  god  koga  hoce  (undecumque),  izuzev 
samo  Mletcane  i  njihove  privrzenike,  kao  i  druge  neprijatelje  i  protivnike  (emulis) 
njegove«. 

(Borbe  sa  Srbijom,  Bosnom  i  Bugarskom,  1358  — 1370.).  Slavnim  mirom 
u  Zadru  podigla  se  silno  vlast  kralja  Ljudevita.  Nijedan  vladar  po6ev  od  Kolomana  ne 
bijase  pod  svojim  zezlom  skupio  toliko  hrvatske  zemlje;  njegovo  bijase  iitavo  primorje 
hrvatsko-dalmatinsko  od  Trsata  pak  sve  do  juznih  granica  republike  dubrovadke,  njegovi 
bijahu  svi  otoci  od  Krka  do  Lastova  i  Lokruma.  Mocni  knezovi  Frankapani,  koji  su 
dosad  morali  sluziti  dva  gospodara,  bili  su  sada  izkljud:ivo  njegovi  podanici;  ne  samo 
loza  modruSka,  kojoj  je  tada  bio  na  te\u  knez  Bartol  (VII.)  sa  svojim  sinovima  Stje- 
panom  I.  i  Ivanom  V.  i  koja  je  odavna  vec  naginjala  hrvatsko-ugarskim  vladarima,  nego 
i  loza  krika,  koja  bijase  spala  na  jednoga  dlana,  na  kneza  Nikolu.  Ban  Nikola  SeC  stao 
se  tada  nazivati  »banom  citave  Dalmacije  i  Hrvatske*.  Knezovi  hrvatski,  ti  nekad  gordi 
protivnici  kraljevske  vlasti,  bijahu  ili  ponisteni.  kao  Bribirski  knezovi  i  knez  Gregorija 
Kurjakovic,  ili  se  grijahu  na  suncu  kraljevske  milosti,  kao  knezovi  Disislavici  od  ple- 
mena  Mogorovic  u  Lici  i  Podgorju,  Gregorije  (mladji),  Toma,  Butko  i  Nikola  Kurjakovidi 
(sinovi  Budisavljevi)  u  Krbavi,  kao  i  knezovi  Ugrinici  od  plemena  Subic  u  gradu  Rogu 
na  Krci.  Pa6e  i  knez  Ivan  Nelipic  bijase   se  zabrinuo    za   svoju    driavinu;    s  toga   je  9. 


138  IJUDEVIT    1.    VEI.IKT. 

svibnja  1358.  od  svojih  rodjaka  odkupio  povelju  kralja  Andrije  I.  od  god.  1210.,  kojom 
je  taj  kralj  knezu  Domaldu  darovao  zupu  Cetinu  s  Triljem.  I  brat  Ivana  Nelipica,  po 
imenu  Kostadin  (Konstantin)  od  Necvena,  pojagmio  se,  da  ste6e  kraljevu  milost;  mozda 
ga  je  kralj  vec  tada  namjestio  za  kastelana  grada  Skradina. 

Citava  Hrvatska  i  Dalmacija  bijaliu  pokorne  svemoznomu  kralju  Ljudevitu.  Na  jugu 
je  sezala  vlast  hrvatskoga  bana  do  srednje  Neretve,  a  i  preko  nje  do  granica  Dubrov- 
nika;  na  iztoku  bi  bosanskomu  kralju  oteto  citavo  ZavrSje,  naime  zupe  Dlamoc  (GlamoC), 
Dlmno  (Duvno)  i  naroCito  Hlivno  s  tvrdim  gradom  Bistricom.  Jo§  pol  stoljeca  poslije 
spominjahu  se  u  Livnu,  kako  je  ta  zupa  bila  u  vlasti  kralja  Ljudevita.  Kad  je  naime 
god.  1400.  bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja  velikomu  vojvodi  bosanskomu  Hrvoju  Vukticu 
Hrvatinicu  darovao  zupu  Hlivno  (Lijevno)  s  gradom  Bistricom,  zapovjedi  on  trima  svojim 
zupanima,  »da  poju  u  Hlivno,  i  da  zberu  vladanje  k  sebi  osidnike  plemenite  Ijude,  i  ine 
vrste  dobre  Ijudi,  koji  bi  se  onde  premineli,  da  ih  pitaju  do  njih  rote  (pod  prisegu), 
tko  bi  koje  plemenScine  od  korena  u  Hlivanjskoj  vrhovini  i  u  zupi,  po6ansi  od  Zavoda 
do  vrhovine,  §to  pristoji  gradu  Bistrickomu,  navlastito  kada  posla  Lau§  (Ljudevit)  kralj 
dvadeset  i  Cetiri  rotu  na  moceh  postaviti  vsakoga  u  njih  pravimi  i  nad  6im  tko  sta  ondi 
u  ono  vreme,  jer  kralj  Liu§  kralj  vazda  IjubljaSe  pravdu  s  nasimi  prvimi  .  .  .« 

Ali  i  bosanski  ban  Stjepan  Tvrtko,  bratuced  kraljeve  supruge  Elizabete,  bijaSe  od 
1357.  posve  skuSen  i  potiSten,  tako  da  su  ga  Dubrovcani  smatrali  vi§e  za  sluzbenika 
kraljeva  (de  mandato  regali  banus),  nego  za  samosvojna  vladara.  Kraj  takih  prilika  nije 
6udo,  da  se  je  svemozni  Ljudevit  namah  nakon  utanacena  mira  s  Mletcima  stao  spre- 
mati  na  rat  sa  Srbijom,  i  da  se  osveli  za  vjecite  provale  u  Ma6vu,  a  i  da  ugodi  papi, 
koji  je  svedjer  vapio  za  krizarskim  ratom  na  Srbe  razkolnike  i  patarene  u  Bosni.  Tk 
papa  Inocentije  bio  je  gotovo  ogor6en,  kad  je  ono  Ljudevit  u  lipnju  1356.  s  vojskom, 
sabranom  u  Zagrebu  za  krizarski  rat,  udario  na  Mletke  mjesto  na  Srbiju. 

Prilike  za  rat  na  Srbiju  bijahu  najpovoljnije,  te  se  kralj  moga§e  nadati  sjajnom, 
uspjehu.  Car  naime  Stjepan  Du§an  Silni  bijase  u  cas  svoje  smrti  (20  prosinca  1355.) 
ostavio  svomu  nejakomu  sinu  Uro§u  IV.  ogromnu  srbsku  drzavu  posve  negotovu  i  nesje- 
dinjenu.  Bijase  tu  razlicitih  pokrajina,  svaka  sa  svojim  zasebnim  tradicijama,  koje  su 
prekratko  vrijeme  bile  pod  jednim  glavarom,  a  da  bi  se  mogle  osjecati  kao  jedna  cje- 
lina.  K  tomu  je  Dusan  zatro  doduse  u  Srbiji  staro  vlasteosko  plemstvo,  ali  je  stvorio 
novo  od  drzavnih  i  dvorskih  fiastnika,  koje  je  bilo  to  pogibeljnije  za  jedinstvo  drzavno, 
§to  su  pojedine  porodice  drzavnih  namjestnika  ugrabile  svu  vlast  u  razlicitim  pokrajinama 
i  oblastima.  Tako  se  pojaviSe  u  Zeti  Balsici,  u  jednom  dijelu  Huma  Vojinovici,  zatim  u 
drugim  oblastima  VukaSin  i  UgljeSa  Mrnjavcevici,  Brankovici,  Hrebeljanovici  i  drugi. 
Zgodno  karakterise  tadanje  stanje  Srbije  byzantski  Ijetopisac  Chalkokondylas:  »Od  naj- 
moznijih  velikaSa  jedni  su  caru  (UroSu),  ako  mu  se  i  nijesu  pokoravali  kao  svomu  gospo- 
daru,  pomagali  kao  svomu  drugu  i  prijatelju,  drugi  prevoljeli  su  njegovu  stricu  Simeonu, 
dok  su  ostali,  ne  pristajuci  ni  za  jednim  ni  za  drugim,  cuvali  Sta  su  imali,  6ekajuci  tko 
ce  biti  jaCi,  pak  da  k  njemu  pristupe.  I  tako  je  bila  buna  na  sve  strane*. 

Rat  sa  Srbijom  zapo6e  kralj  Ljudevit  jos  u  jeseni  1358.  Dne  6.  listopada  1358. 
pi§e  hrvatski  ban  Ivan  (!!uz  iz  stolice  svoje,  grada  Knina,  mletaSkoj  republici:  »Po§to 
gospodin  na§  kralj  ugarski  sada  ratuje  s  kraljem  ili  carem  RaSe  ili  Srbije,  zelimo  neko- 
liko  brodova  poslati  po  moru  proti  neprijateljima  naSega  kralja.  S  toga  molimo  gorljivo 
va§e  prijateljstvo,  neka  izvoli  vaSim  galijama  pisati,  da  ne  bi  naSim  Ijudima,  koji  idu  po 
moru,  skodili  ili  im  smetali,  Jer  nasi  Ijudi  ne  ce  nikomu  stete  nanositi,  nego  jedino  duSma- 
nima  na§ega  kralja*.  Rat  se  nastavio  i  slijedece  godine,  i  to  ne  samo  u  juznom  primorju, 
nego  i  u  Podunavlju,  gdje  je  jo§  od  god.  1355.  u  Ma6vi  banovao  mladi,  vrlo  poduzetni 
i  hrabri  Nikola  Gorjanski,  suzbijajudi  navale  Srba  na  banovinu,  kao  i  na  Biograd  i  Go- 
lubac.    Kako   firentinski   kroniciar  M.  Villani   pripovijeda,   dosao   je    u  to  vrijeme  k  banu 


BORBE    SA    SRBIJOM,    BOSNOM    I    BUGARSKOM    1358.— 1370.  I39 

Nikoli  Gorjanskomu  neki  srbski  velikas,  kojega  se  je  oblast  prostirala  u  Podunavlju 
(mozda  je  to  bio  knez  Lazar  Hrebeljanovic),  pak  je  u  njega  trazio  pomoci  protiv  svo- 
jega  protivnika,  od  kojeg  ga  nije  mogao  ili  htio  obraniti  slabasni  car  Uros.  Srbski 
velikaS  obecavase,  da  ce  prigrliti  katoliCku  vjeru,  mozda  i  to,  da  ce  priznati  vrhovnu 
vlast  ugarsko-lirvatskoga  kralja.  Kad  niu  je  na  to  poslo  za  rukom,  te  je  s  pomocu  ugarskih 
ct'ta  svoga  protivnika  svladao  i  ubio,  pomagaSe  on  Ugrima  udarati  na  Srbiju.  U  svibnju 
1359.  podje  sam  kralj  Ljudevit  s  brojnom  vojskom  na  jug,  te  stize  31.  svibnja  do  Slan- 
kamena.  Najprije  poSlje  jedan  od"o  preko  Dunava  ili  Save;  taj  dopre  sve  do  juznoga 
kraja  ravnice,  gdje  se  sukobi  sa  srbskom  vojskom,  koju  nakon  zestoka  boja  zatjera  u 
susjedne  gore.  Na  to  podje  i  sam  kralj  s  glavnom  vojskom,  te  se  stade  probijati  kroz 
gorske  klance.  No  posto  mu  se  Srbi  nijesu  nigdje  vise  odupirali,  nego  su  vazda  pred  njim 
uzmicaii  i  u  §ume  se  zaklanjali,  ne  preostade  ni  Ljudevitu,  nego  da  se  sa  svojom  vojskom 
iz  tih  neprohodnih  krajeva  vrati.  Jos  6.  srpnja  ratovao  je  Ljudevit  u  Srbiji  (in  descensu 
exercituali  in  Servia),  a  1.  koiovoza  bio  je  vec  u  Vi§egradu.  Pohod  njegov  u  Srbiji  pri- 
bavio  mu  je  bar  to,  da  je  svojoj  drzavi  osigurao  banovinu  IMaCvu,  i  da  je  jedan  srbski 
velikas  priznao  vrhovnu  vlast  njegovu. 

Jedva  §to  se  je  kralj  Ljudevit  slavodobitno  vratio  iz  srbskoga  Podunavlja,  stadoSe 
mu  Srbi  vracati  nemilo  za  nedrago.  Velmoza  srbski  Vojslav  Vojinovic,  knez  Huma,  ko- 
jega je  oblast  dopirala  od  srbske  Morave  preko  Sjenice  i  Gackoga  do  primorja  izmedju 
Dubrovnika  i  Kotora,  stao  je  udarati  na  Dubrovnik  i  njegov  kotar.  Vec  13.  koiovoza 
javlja  dubrovacki  knez  Ivan  Bunic  poslaniku  obcine  na  ugarskom  dvoru,  Marinu  Guceticu, 
ove  tuzne  vijesti:  >Knez  Vojslav  Vojinovic  posla  6.  ovoga  mjeseca  svoju  vojsku  na  Rijeku 
(Ombla),  Rozat  (Ragatum)  i  Sumet  (Conchetum),  te  dade  sve  opustoSiti  i  zarobiti  Klimu 
Tome  Drzica.  Poslasmo  na  to  k  njemu  za  poslanika  Ivana  Pavla  Gundulica  sve  na  Gacko. 
Taj  se  je  ondje  s  njim  dogovarao  i  zatekao  ga  je  straSno  gnjevna  na  nas.  Govorio  je: 
»Doci  cu  eto  'sa  svojom  vojskom  sve  do  Lesne  (zeljezne)  ploce,  i  ondje  cu  stajati 
s  ditavom  vojskom  i  dati  cu  opusto§iti  citav  kotar  dubrovaciki,  te  ne  cu  postediti  ni  crkve. 
I  uzet  cu  vama  Stonski  rat,  jer  je  moj.  Ja  sam  knez  Huma,  a  Stonski  r.it  je  stolica 
knezova  humskih,  pak  je  s  toga  moj*.  I  jos  mnogo  i  nebrojeno  je  prijetio,  kako  ce  doci 
s  citavom  silom  svojom  na  zator  citave  nase  zupe  (kotara),  govoreci,  da  imade  za  to 
zapovijed  od  kralja  raSkoga,  jer  je  gospodin  kralj  ugarski  provalio  u  zemlju  srbsku  (ex 
eo  quod  dominus  rex  Hungarie  ivit  super  terrenum  eius).  I  to  nam  je  javio  na§  poslanik 
u  svom  pismu,  da  je  knez  Vojslav  neku  karavanu,  za  koju  je  doznao,  da  dolazi  s  Prije- 
polja,  dao  zaustaviti.  Povodom  tih  nepravda  i  povreda  Vojslavljevih,  kao  i  zato,  §to  je 
uztrajao  u  svojoj  vrlo  zloj  odluci,  Saljemo  naSa  pisma  gospodinu  kralju  i  palatinu,  i  nala- 
zemo  tebi,  da  recena  pisma  predade§,  te  se  za  odgovor  pobrines;  podjedno  moras  kralju 
i  palatinu  kazati  sve  ono,  sto  ti  se  cini  zgodno  za  nas  boljak  i  spasenje  Jer  taj  Vojslav 
skuplja  dnevice  vojsku,  koliko  samo  moze,  da  nam  otme  Stonski  rat  i  nanese  Sto  vise 
Stete.  O  svem  tom  obavijestili  smo  takodjer  gospodina  bana  Dalmacije  i  Hrvatske,  kao 
i  bana  Bosne«.  U  zasebnom  pismu  na  kralja  tuze  se  Dubrovcani  ovako:  >Tek  sto  se  je 
vaSe  kraljevsko  Velidanstvo  vratilo  iz  Slavonije  (Srbije)  u  Ugarsku,  nanesene  su  nam 
mnoge  nepravde  i  uvrede  sa  znatnom  stetom  po  nekom  Vojslavu  Vo|inovicu,  barunu 
kralja  raskoga  (srbskoga),  koji  se  naziva  knezom  Huma.  Taj  je  vec  dao  plijeniti  jedan 
dio  na§ega  kotara  (zupe)  i  zarobiti  nekoga  nasega  vlastelina;  a  nedavno  je  dao  zadrzati 
vise  nasih  trgovaca,  koji  su  se  sa  svojim  mnogo  vrijednim  trgom  vracali  iz  Srbije.  Kako 
nas  obavjestuje  neki  nas  poslanik,  smijera  on  opustositi  sav  na§  kotar,  govoreci,  da  mu 
je  tako  zapovjedio  srbski  kralj.  Sve  to  dojavili  smo  velemoznomu  gospodinu  Nikoli  (Sedu), 
po  va§oj  oviasti  (mandato)  banu  Dalmacije  i  Hrvatske,  kao  i  velemoznomu  muzu,  gospo- 
dinu Tvrtku,  po  vaSoj  kraljevskoj  oviasti  banu  Bosne.  S  toga  molimo  smijerno  vaSe 
veliCanstvo,  da  udostojite  i  blagoizvolite  nama,  svojim  vjernima,  zgodnim  nadinom  pomodi*. 


I40  L.7UDEVIT    I.    VKLIKI. 

ft 

U  poslanicama  na  hrvatskoga  i  bosanskoga  bana  jednako  se  tuze,  pak  zavr§uju:  >A  sada 
se  (Vojslav)  vjerojatno  s  velikom  vojskom  sprema  na  nas.  I  vec  je  blizu  nas,  samo  za 
jedan  dan.  Posto  ste  u  svojim  listoviina  nama  obznanili,  da  vam  je  od  vaSega  kralja 
izdan  nalog,  da  nas  morate  braniti  od  svih,  koji  hoce  u  nas  dirati,  neka  blagoizvoli  va§e 
gospodstvo  priteci  nama  u  pomoc,  te  obraniti  nas  od  redenoga  neprijateija  i  njegovih 
privrzenika*.  Ali  6ini  se,  da  ni  jedan  ban  nije  pritekao  Dubrovniku  u  pomoc,  jer  vec 
26  kolovoza  1356.  javljaju  Dubrovcanu  kralju,  da  su  se  s  Vojslavom  Vojinovicem  pogo- 
dili.  U  torn  pismu  kazu,  da  je  humski  knez  Vojslav,  »covjek  nevjeran  i  zao«  (perftdus 
et  nequam),  zaprijetio,  kako  ce  njima  »poru§iti  s  temelja  crkve  i  domove,  izcupati  vino- 
grade  i  drvece,  i  ciniti  im  svaku  mogucu  stetu,  a  s  nijednoga  drugoga  razloga,  nego 
sto  su  vjerni  podanici  kraljeva  velicanstva«.  Da  ga  se  oslobode,  odkupi§e  se  njemu  sa 
svotom  od  6etiri  tisuce  perpera  ili  dvije  tisuce  forinti,  a  za  to  ce  ih  »ostaviti  u  miru*. 
Ali  on  je  nevjera;  pak  za  to  javljaju  sve  to  kralju,  nadajuci  se,  da  ce  on  Vojslava  svla- 
dati  i  njih  osvetiti. 

No  svi  vapaji  Dubrovcana  nijesu  koristili.  Kralj  Ljudevit  pacie  kao  da  je  zajedno 
s  banom  Nikolom  Secom  snovao,  kako  da  izrabi  nevolju  Dubrovcana,  da  ih  §to  jace 
sku6i  i  ogranici  njihove  povlastice.  Tako  ne  preostade  Dubrovniku  drugo,  nego  da  se 
s  Vojslavom  Vojinovi(iem  sasvim  izmiri.  I  knez  Vojslav  zaista  umre  u  drugoj  polovici 
god.  1363    kao  prijatelj  svoje  susjede,  dubrova^ke  obcine. 

Medjutim  bijahu  se  pomrsili  odnosi  izmedju  kralja  Ljudevita  i  njegova  kletvenika, 
bosanskoga  bana  Tvrtka.  Koji  su  bili  uzroci  i  povodi  toj  razmirici,  ne  da  se  prema 
dosad  poznatim  izvorima  ustanoviti.  Kralj  Ljudevit  i  ugarski  Ijetopisci  kazu,  da  je  kralj 
pokrenuo  na  Bosnu  krizarski  rat,  poglavito  da  iztrijebi  »nebrojeno  mnoztvo  heretika  i 
patarena«,  koji  bijahu  posve  mah  preoteli  i  gotovo  iztisnuli  katoli6ku  vjeru;  no  nema  ni 
najmanje  sumnje,  da  je  kralj  zapoceo  rat  i  s  politickih  razloga.  Ta  kralj  Ljudevit  odvracao 
je  jos  1357.  knezove  Hrvatinice  od  bana,  a  i  potonje  bune  bosanskih  knezova  proti  banu 
dokazuju,  da  se  je  kralj  Ljudevit  suvise  uplitao  u  bosanske  poslove.  Mozda  mu  se  je 
ban  Stjepan  Tvrtko  i  nakon  ustupa  Huma  cinio  suvise  jak,  a  mozda  je  i  ban  Tvrtko 
snovao,  da  se  otrese  skrbnictva,  pod  koje  bijase  spao.  A  mozda  su  i  prilike  u  Srbiji 
doprinijele,  te  je  planuo  razdor  i  rat  izmedju  kralja  i  bana. 

Rat  se  je  vodio  u  Ijetu  godine  1363.  Kralj  Ljudevit  odluiio  udariti  na  Bosnu  sa 
dvije  strane  i  sa  dvije  vojske.  Jednu  ce  vojsku  voditi  palatin  Nikola  Kont  i  ostrogonski 
nadbiskup  Nikola,  kraljev  kancelar;  ta  ce  vojska  iz  iztocne  Slavonije  provaliti  preko  Save 
u  banovinu  Usoru,  te  ondje  redom  osvojiti  poglavite  tvrdjave,  narocito  znameniti  Srebrenik, 
Drugu  ce  vojsku  povesti  sam  kralj  Ljudevit  u  pravu  Bosnu,  te  ce  iz  Hrvatske  preko 
Hlivna  i  Dlamoda  prodrijeti  prema  gradu  Jajcu  na  Vrbasu. 

Vec  u  veljaci  1363.  znalo  se  je  u  Dalmaciji,  da  ce  kralj  s  kraljicom  do6i  u  Zadar, 
te  14.  veljace  §alju  Trogirani  svoje  poslanike  u  Zadar,  neka  zamole  kralja,  da  posjeti 
i  Trogir.  Potonjih  mjesecih  neprestano  i  kralj  i  ban  Nikola  Sec  traze  od  Trogirana 
razliditih  stvari  za  opremu  vojnika,  pace  jo§  29.  lipnja  dozvoljava  trogirsko  vijece  kralju 
vojnika  i  oruzja  (mittantur  regi  4  balistrerii,  4  panisii  cum  sagittis  ipsis  sufficientibus)- 
U  isto  vrijeme  zabrinuto  je  vijece  grada  Dubrovnika  za  svoje  trgovce  u  Bosni;  20.  svibnja 
vijeca,  §ta  da  se  »poradi  smutnja«  u  Bosni  (in  partibus  Bossine  propter  nova  que  ha- 
bentur)  ucini  »za  spas  recenih  trgovaca«  (pro  conservacione  dictorum  mercatorum),  a 
5.  lipnja  zabranjuje  svojim  trgovcima  u  Bosni  pod  globu  od  500  perpera,  »da  se  nijedan 
ne  usudi  budi  sam  unici  budi  svoju  robu  poslati  u  kaStele  onih  krajeva*.  Tu  svoju  zabranu 
opetuje  i  pooStruje  dubrovadko  vijece  18.  lipnja. 

U  to  bijase  se  kralj  Ljudevit  vec  pripremio  za  rat.  Ne  spominje  se  doduse,  ali 
nema  sumnje,  da  mu  se  je  pridruzilo  vise  hrvatskih  knezova,  a  nedvojbeno  cetinski  knez 
Ivan  Nelipic,  kojega  je  kralj  pred  6etiri    ili   pet    godina   obasuo    novom    miloscu,    te    ga 


BORBE  SA  SRiujoM,  BOSNOM  I  bi;garskom  1358 — 1370.  141 

imenovao  zupanom  Sane  i  Vrbasa  (comitatum  de  Orbas  et  Zana  honorem  tenentem). 
Mozda  su  uz  kralja  bi'i  i  Frankapani  (knez  Stjepan),  a  inozda  i  koji  od  knezova  Babo- 
nica  (Blagajskih).  Hrvatski  ban  Nikola  Sec  bijase  ostao  u  svojoj  banovini,  jer  su  ga  ondje 
7adrzavali  drugi  poslovi. 

Prvih  dana  mjeseca  srpnja  bijase  Ljudevit  dopro  do  zupe  Plive  naokolo  rijeke 
istoga  imena  (pritok  Vrbasa),  te  je  stao  pred  tvrdim  gradom  Sokolom,  da  ga  podsjedne 
i  osvoji.  Dne  8.  srpnja  izdade  on  dvije  povelje  »u  Plivi  za  podsjedanja  grada  Sokola  u 
zemlji  Bosni«  (in  Plyua  in  obsidione  castri  Zokol  terre  Boznensi),  a  10.  srpnja  pisa  »iz 
logora  blizu  Sokola*  (in  castris  prope  Zakol)  pismo  mleta6koj  republici,  kojim  ju  pozove, 
neka  po-^lje  u  Hrvatsku  svoga  Covjeka,  koji  bi  zajedno  s  banom  Nikolom  Se^om  izravnao 
razmirice  izmedju  njezinih  i  njegovih  podanika.  §ta  se  je  dalje  zgadjalo,  nije  zabiljezeno; 
ali  je  nedvojbeno,  da  kralj  Ljudevit  nije  taj  put  Tvrtka  svladao,  vec  da  su  ga  bosanski 
knezovi  suzbili.  Najvise  je  torn  prigodom  pomogao  banu  veliki  vojvoda  bosanski  Vukac 
Mrvatinic,  otac  slavnoga  Hrvoja.  Cini  se,  da  je  upravo  Vukac  Hrvatinic  suzbio  kraljevu 
vojsku  pod  tvrdim  Sokolom.  Tri  godine  iza  toga  rata,  naime  11.  kolovoza  1366.  izdade 
u  zupi  Rami  pod  gradom  Frozorom  »ban  Tvrtko,  sin  gospodina  kneza  Viadislava  i 
sinovac  velikoga  i  slavnoga  bana  Stjepana,  miloScu  bozjom  gospodin  mnogim  zemljam*, 
povelju  vojvodi  Vukcu  Hrvatinicu,  kojom  mu  darova  citavu  zupu  Plivu  s  gradom  Sokolom 
»za  plemenito«.  U  toj  povelji  pripovijeda  ban  doslovce:  »Stvorih  milost  svoju  gospodsku 
svojemu  vjernu  sluze  u  ime  vojvode  VIkcu  Hrvatinicu  za  njegovu  vernu  sluzbu  u 
ono  vreme,  kada  se  podvize  na  me  ugrski  kralj  u  ime  Ludovik,  i  pri- 
hodi  u  Plevu  pod  Sokol,  i  ondazi  mi  vojvoda  Vlkac  verno  posluzi<. 

Provala  kralja  Ljudevita  u  Bosnu  u  srpnju  1363.  nije  dakle  imala  zudjena  uspjeha. 
No  ni  ona  druga  vojska,  koja  bijase  udarila  na  Usoru^  nije  bila  srecna.  Ljudevitov 
zivotopisac,  arcidjakon  Ivan  de  Kikullevv^,  za§utio  je  mudro  puraz  kraljeve  vojske  u 
zapadnoj  Bosni,  ali  za  drugu  vojsku,  koja  je  pod  palatinom  Nikolom  Kontom  i  kolockim 
nadbiskupom  Nikolom,  s  mnogim  prelatima  i  velikasima  dosla  u  Usoru  pod  grad  Srebrenik, 
kaze  naroCito,  da  nije  mogla  zauzeti  te  tvrdje,  vec  da  se  je  vratila  izgubiv.^i  sila  Ijudi  i 
imanja.  Ta  je  vojska  nastradala  tako  Ijuto,  da  je  izgubila  i  veliki  kraljevski  pecat,  sto  ga 
je  nadbiskup  Nikola  kao  kraljevski  kancelar  vazda  sa  sobom  nosio.  Da  li  je  pecaia 
sludajno  nestalo  (casualiter  amissi),  ili  je  ukraden  ili  pak  otet,  ne  moze  se  ustanoviti  ; 
no  kad  se  je  to  po  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  proCulo,  navalilo  je  sve  na  kralja,  da  im  izdade 
povelje  i  podkrijepi  no  vim  peiatom. 

Tvrtko  bijaSe  godine  1363.  silu  silom  odbio  i  svoju  banovinu  odrzao.  Dakako  dB 
su  .se  tomu  najvise  radovali  Mletci,  koji  nijesu  nikako  mogli  pregorjeti  Dalmacije,  vec  su 
svaku  zgodu  tezko  izgledali,  da  namaknu  svomu  protivniku  neprilika.  S  toga  se  i  pozu- 
rise,  te  7.  rujna  1364.  bana  Tvrtka,  njegova  brata  Vuka  (Wolf),  i  njihovu  majku  Jelenu 
Subicevu  primiSe  za  svoje  prave  gradjane  zaradi  tiste  vjere,  pune  odanosti  prema  repu- 
blici. Medjutim  Ljudevit  nije  klonuo  duhom  nakon  prve  nedace.  Ne  moze  se  poradi 
oskudnih  izvora  ustanoviti,  §ta  je  sve  Ljudevit  snovao  i  radio,  ali  nije  nevjerojatno,  da 
je  bosansku  vlastelu  bunio  proti  banu,  obecavajuci  im  svoje  zasebnu  zaStitu,  ako  se 
odmetnu  od  bana.  Tako  se  u  prvoj  polovici  godine  1366  zgodi  velika  buna  u  Bosni, 
kojoj  se  pridruzi  mladji  brat  banov  Vuk.  Jo§  4.  veljaie  1366.  nije  se  u  Dubrovniku 
slutilo,  da  bi  moglo  biti  smutnja  u  Bosni.  Toga  dana  naime  salju  Dubrovdani  svoga 
sugradjanina  Pribka  Utoldica  u  Bosnu  »k  banu  Tvrtku,  njegovu  bratu  Vuku  i  majci 
njihovoj  kneginji«,  neka  izradi  u  njih,  da  §tite  dubrovadke  trgovce  i  njihove  stvari,  kao 
Sto  su  dosad  cinili,  i  neka  ne  dopuStaju,  da  se  dubrovaikim  trgovcima  otima  njihova 
roba.  Poslanik  neka  u  toj  stvari  govori  takodjer  s  knezom  Sankom  kao  i  s  knezovima 
Dabisicima  (Vladislavom,  Purcom  i  Vukom),  u  koje  se  obcina  osobito  uzdaje.  Medjutim 
dubrovacki  poslanik    zatekao  je  gospodu    bosansku  u  najve(5oj  zavadi.  Jedan  di«>  vlastele 


H2  L.IUDEVIT    I.    VELIKI. 

# 

podigao  se  proti  banu  Tvrtku,  na  celu  im  knezovi  Dabisici;  buntovnici  protjerase  bana 
Tvrtka  i  njegovu  majku  Jelenu,  te  proglasise  banom  mladjega  mu  brata  Vuka  ili  Vukica. 
To  se  je  dogadjalo  u  veljaci  i  prvoj  polovici  ozujka,  jer  vec  u  dragoj  polovici  toga 
mjeseca  nalazimo  Tvrtka  opet  na  banskoj  stolici  Pomogao  mu  je  do  vlasti  kralj  Ljudevit, 
u  kojega  je  protjerani  ban  trazio  zastite.  Slavodobni  Tvrtko  uhvatio  Viadislava  i  Vuka 
DabiSica,  te  prvomu  dao  izvaditi  oci,  a  drugoga  i  mnoge  pristalice  njihove  pobacao  u 
tamnice.  Brat  banov  Vuk  pobjeze  srecno  zajedno  s  Purcom  DabiSicem,  po  nekima  u 
Ugarsku,  a  po  drugima  u  Dubrovnik.  Jos  ne  bijase  Tvrtko  posve  svladao  bunu,  stize  od 
mletacke  republike  poslanik,  po  imenu  magistar  Anastazije,  te  zahtijevase  od  njega,  da 
zastiti  mletacke  podanike  u  Bosni,  koji  stradaju  od  njegovih  Ijudi,  zatim  da  progoni  onu 
bosansku  vlastelu,  koja  kuju  krive  novce.  Tvrtko  odgovori  na  to  29.  ozujka  Mletcima, 
da  ne  zali  blaga  ni  zivota  svoga,  samo  da  obrani  prava  Mletcana,  a  podjedno  vrlo  zali, 
sto  neka  njegova  vlastela  Sire  krive  novce.  A  onda  zavrsuje  opisujuci  svoje  bijedno  stanje 
ovako:  »Vlastela  nasega  kraljevstva,  kako  su  prije  bila  nevjerna  Bogu,  tako  se  iznevje- 
rise  i  nama,  te  nas  sramotno  s  banske  stolice  skinuse  i  zajedno  s  naSom  majkom  posve 
protjerase.  Po  smilovanju  gospoda  Boga  i  po  milosti  slavnoga  vladara,  gospodina  Ljude- 
vita,  kralja  ugarskoga,  ucinjena  bi  nam  pravda  poradi  nase  vjernosti,  te  bismo  na  novo 
donekle  primljeni  u  nasu  drzavu,  akoprem  ne  u  citavu,  pak  s  toga  ne  mozemo  tako  s 
mjesta  onu  vlastelu  radi  nepravde  nama  i  vama  nanesene  kazniti  i  pobacati  u  tamnice. 
Molimo  vas  s  toga  vrlo  castno  i  revno,  da  se  zadovoljite  za  sada  s  nasom  dobrom 
voljom,  dok  se  utvrdimo  i  dobro  osiguramo  u  nasoj  drzavi.  A  onda  cemo  iza  malo 
vremena,  ako  Bog  dade,  zadovoljiti  pravdi  posve  i  podpuno.* 

U  ozujku  1366.  dakle  jo§  je  posve  slaba  vlast  bana  Tvrtka.  On  se  pi§e  >Tvrtko, 
bozjom  i  gospodina  naSega  kralja  Ljudevita  miloscu  ban  Bosne,«  te  uvjerava  zajedno 
sa  svojom  >premilom  roditeljicom«  Mlet^ane,  da  im  je  najodaniji  prijatelj,  samo  da  mu 
i  oni  ne  bi  mozda  smetaji.  U  kolovozu  iste  godine  osjeca  se  ban  Tvrtko  nesta  sigur- 
niji;  kad  dariva  vojvodu  Vukca  Hrvatinica  za  njegovu  vjernu  sluzbu  zupom  Plivom  i 
gradom  Sokolom,  okruzen  je  lijepim  cislom  bosanskih  velikasa  i  vlastele:  tu  je  uza  nj 
Kaznac  Sanko  s  bracom,  od  Usore  vojvoda  Tvrtko  s  bracom,  od  Luzaca  zupan  Stjepko 
Vukovic  i  zupan  Milten  Hrvatinic,  zatim  jo§  drugi  knezovi,  zupani  i  dvorski  castnici. 
AH  brata  Vuka  nema  uza  nj;  taj  se  sklonio  u  Dubrovnik,  pak  odanle  svedjer  snovao  i 
radio  protiv  brata  svoga.  Vuk  ili  Stjepan  Vuk  preuze  sada  ulogu  proti  bratu  banu,  koju 
je  nekad  izvodio  srbski  kraljevic  Vukan  proti  bratu  svomu,  kralju  Stjepanu  Prvovjenca- 
nomu.  Trazio  zaStite  i  pomoci  u  pape  Urbana  V.,  a  kroza  nj  u  kralja  Ljudevita. 
Godine  1368.  razlagase  papi  u  posebnom  pismu,  kako  su  dosadanji  vladari  bosanski 
bili  »vecim  dijelom  razkolnici  i  krivovjerci;«  on  jedini  da  je  gorljiv  privrzenik  katolicke 
vjere  i  protivnik  heretika,  koje  ce  progoniti  svima  silama.  Tuzi  se  nadalje,  kako  ga  je 
stariji  brat  Tvrtko,  slijedeci  odurne  stope  svojih  predSastnika,  poceo  progoniti  i  kako 
mu  je  vec  silne  Stete  nanio,  uzkracujuci  mu  paSe  i  dio  bastine  njegove.  S  toga  moli 
papu,  neka  za  nj  poradi  kod  ugarskoga  kralja,  na  kojega  je  dvoru  dugo  vremena  boravio, 
te  napokon  oc^ituje  se  spreman  doci  papi  na  poklon.  Na  te  i  druge  jadikovke  odasla 
papa  Urban  V.  14.  prosinca  1369.  dva  pisma,  jedno  na  Stjepana  Vuka,  a  drugo  na 
kralja  Ljudevita.  U  pismu  na  Ljudevita  moli  papa,  neka  kralj  pomogne  pravovjerniku 
Stjepanu  Vuku,  »mladjemu  banu  Bosne,«  i  neka  skloni  Tvrtka,  da  se  okani  dosadanjih 
bludnja  i  vrati  mladjemu  bratu  zemlje  i  imanja,  koja  mu  je  oteo.  U  drugom  pak  pismu 
» Stjepanu,  mladjemu  banu  Bosne«  javlja  papa,  da  je  zaista  po  njegovoj  zelji  pisao  kralju 
Ljudcvitu;  zatim  ga  tjesi,  sto  mora  toliko^  za  vjeru  katolicku  podnosid,  te  mu  javlja,  kako 
bi  mu  ugodno  bilo,  kad  bi  mu  doSao  u  pohode. 

Ljudevitu  je  jamac^no  godio  razdor  izmedju  brace,  jer  je  tako  lakse  mogao  obuzda- 
vati   vatrenoga   bana    Tvrtka.    No   6ini    se,  da    ipak    nije    na  prvi  poziv   papin  provalio  u 


BORnF,    >;A    SRBIIOM,    BOSNdM    I    lUT,  \  U-~K(  iM     1358 — 1370 


«43 


Bosnu,  jer  se  je  u  to  bio    upleo  u  poslove   bugarske,  gdje  je  jednako  uslijed  razdora  u 
vladarskoj  porodici  nastojao  utvrditi  svoju  vlast. 

Negdje  u  proljecu  1365.,  ako  ne  i  prije,  umre  bugarski  car  Aleksandar,  posljednji 
znamenitiji  vladar  te  drzave.  Na  samrti  razdijeli  carstvo  medju  svoja  dva  sina:  jezgru 
driave  sa  prijestolnicom  Trnovom,  sa  Silistrijom,  Sofijom,  Nikopoljem  i  Jambolom,  kao 
i  s  Plovdinom  (Plovdivom)  i  drugim  oblastima  na  jugu  Baikana  ostavi  svomu  mladjemu 
sinu  Ivanu  SiSmanu  III.,  sto  mu  ga  je  rodila  neka  lijepa  zidovka;  do(^im  je  starijemu 
sinu  Ivanu  Sracimiru,  kojega  je  imao  od  svoje  prve  zene,  kceri  vlaskoga  vojvode,  nami- 
jenio  tek  zapadni  die  svoje  drzave  s  gradom  Vidinom  (Bdinom),  tako  zvanu  vidinsku 
oblast.  Poradi  te  nepravedne  diobe  carstva  zivjela  sa  braca  vazda  u  zavadi.  Nesiogu 
careva  upotrebi^  najprije  neki  vlastelin  Dobrotic  u  sjeveroiztoCnom  dijelu  drzave,  u  crno- 


^   # 

''^ 

/.'■^••-y 


/ 


I 


Drugi  dvogubi  pegat  kralja  Ljudevita  I.  Velikoga. 

Na  prednjoj  si  rani  sjedi  kralj  na  prijestoljo,  drieci  u  rnkama  zaakove  kraljevslce  vlastu  Na  desnoj  strani  prije- 
stolja  smjeitcn  je  grb  ugarskih  Aniuvina,  a  na  lijevoj  grb  ugar?ki  s  dvognbim  kritem.  Nadpis  naokolo  niba: 
»f  Lodovicus  gracia  Hungarie  Dalmatie  Croacie  Rame  Servie  Gallicie  Lodomerie  C(umani)e  Balgarieqfue)  rex, 
princeps  Salernitanns  et  honoris  montis  sancti  Aogeli  domiDusc.  Na  strainjoj  strani  vidimo  a  tronglu  ititn  opet 
dvogubi  krii  na  brijega  od  tri  vrhanca,  koji  je  nakicen  krinom  (liljanom) ;  a  polje  naokolo  ^tita  okruieno  sa 
osam  polukrugova  i  nareicno  oruamentikom,  u  kojoj  se  osobito  izticu  krinovi.  Nadpis  naokolo  rnba:  »f  S(igiUam) 
secundum   Lodovici  Dei  gTa(tia)  regis  Hungarie  et  aliornm  regnor(ana)    in  alio  pari!  sigilli  expressoramc.  Izvornik 

pe£ata  iavA  se  u  driavnom  arkiru  a  Budimpeiti. 


morskom  kraju  Bugarske,  te  se  odmetne  i  proglasi  samosvojnim  gospodarom  svoje 
oblasti,  koja  se  po  njemu  sve  do  danas  zove  DobruSom.  No  ni  s  te  nesrece  ne  opame- 
tiSe  se  braca,  vec  nastaviSe  medjusobne  borbe.  Tako  dadoSe  i  kralju  Ljudevitu  povoda, 
da  se  uplete  u  bugarske  poslove.  Tk  ugarski  su  se  vladari  jo§  od  god.  1270.  zvali 
>kralji  Bugarske. c 

Ne  zna  se,  sto  je  Ljudevitu  dalo  uzroka,  da  se  umijeSa  u  bugarske  prilike.  Lju- 
devitov  zivotopisac,  arcidjakon  Ivan  de  Kikullev,  priSa  po  prilici  ovako:  >Poslije  toga  je 
(Ljudevit)  provalio  u  kraljevstvo  Bulgariju  s  velikom  vojskom.  Zauzeo  je  varo§  Vidin 
(Bodon)  i  pokorio  si  kraljevstvo;  vladara  pak  te  zemlje,  po  imenu  Sracimira  (Strach- 
merum),  koji  se  je  nazivao  carem  Bugarske,  zarobio  je  i  poslao  u  Ugarsku,  gdje  ga  je 
drzao  neko  vrijeme  u  Castnoj  uzi  u  gradu  zagrebadkoga  biskupa,   koji    se   zove  Gumnik 


144  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

(Gomnech,  Gumach,  Gymnich  ^  Bosiljevo  kod  Cazme)«.  Pri6anje  Ivana  arcidjakona 
potvrdjuju  drugi  spomenici,  narocito  kraljeve  povelje,  po  kojima  znademo,  da  je  Ljudevit 
26  travnja  1365.  boravio  u  Slankamenu,  a  30.  svibnja  »pred  nasim  gradom  Vidinom  u 
Bugarskoj«  (ante  civitatem  nostram  Bodoniensem  in  Bulgaria).  Kralj  povjeri  izprva 
upravu  i  obranu  osvojene  zapadne  bugarske  drzave  erdeljskomu  vojvodi  Dioniziju,  koji 
se  u  viSe  povelja  kraljevih,  izdanih  u  Ijetu  1366.,  zove  »kapetan  grada  i  oblasti  Vidinske 
kraljevstva  nasega  Bulgarije«  (capitaneus  civitatis  et  districtus  Bidiniensis  regni  nostri 
Bulgariae).  Podjedno  posla  iz  Bosne  osam  Franjevaca,  koji  stadose  razkoinike  i  krivo- 
vjerce  (patarene)  u  Bugarskoj  obracati  na  katoliCku  vjeru.  I  zaista  se  bugarski  narod 
rado  odazivase  poziva  franjevaca:  sve  na  hrpe  hrlili  su  velikasi  s  narodom,  da  primu  sv. 
krst  Osobito  se  skloni  pokazase  patareni.  Tako  se  zgodi,  da  je  ono  nekoliko  franjevaca 
za  petdeset  dana  preko  200000  Bagara  privelo  u  kriio  katoli6ke  crkve.  No  to  ne  bijase 
ni  treci  dio  tamosnjega  puka.  Jo§  u  studenom  1367.  vele  Dubrovcani,  da  se  Ugarska 
prostire  »sve  do  Vidina«.  U  to  je  vrijeme  kralj  Ljudevit  od  vidinske  oblasti,  kao  i  od 
nekih  staro-ugarskih  kotara  (OrSava,  SebeS,  Temesvar)  stvorio  zasebnu  banovinu  bugarsku, 
te  joj  imenovao  za  bana  najprije  magistra  Ladislava,  sina  Filpusova;  no  vec  1.  ozujka 
1368.  povjerio  je  tu  banovinu  (banatum  regni  nostri  Bulgariae)  magistru  Benediktu,  sinu 
Pavla  Heemova.  Benedikt,  ban  kraljevstva  Bulgarije,  branio  je  sa  svojom  bracom  i  rodja- 
cima  hrabro  i  uztrajno  povjerenu  mu  banovinu;  zato  mu  kralj  22.  lipnja  1369.  podijeli 
»pravo  maca  i  torture*  u  njegovim  posjedovanjima.  Medjutim  se  je  Ljudevit  mozda  jos 
iste  godine,  no  svakako  prije  18.  ozujka  1370.  (jer  se  toga  dana  za  Benedikta  kaze 
»quondam  banus  Bodoniensis«)  pogodio  sa  zarobljenim  carem  Ivanom  Sracimirom.  Izvadio 
ga  iz  tamnice,  vratio  mu  drzavu  uz  neke  izvjestne  pogodbe  i  za  neke  sluzbe,  a  na  to 
zasio  Ivan  Sracimir  carsku  stolicu  u  Vidinu  kao  kletvenik  ugarskoga  kralja.  Jamacno 
nije  Ljudevit  mogao  sam  obraniti  bugarske  banovine  od  navala  trnovskoga  cara,  pak  je 
s  toga  volio  vratiti  Vidin  njegovu  gospodaru  kao  svomu  vazalu.  Za  taoce  i  jamce  svoje 
vjernosti  i  odanosti  ostavio  je  car  Ivan  Sracimir  na  dvoru  kralja  Ljudevita  dvije  svoje 
kceri,  koje  su  odsad  zivjele  kao  dvorske  gospojice  uz  kraljevu  majku  i  suprugu.  Jedna 
od  till  kceri  umre  brzo;  druga,  po  imenu  Doroteja,  udje  radi  svojih  krijeposti  u  volju  i 
milost  kralja  Ljudevita.  Poslije  se  mladi  ban  bosanski  Tvrtko  zaljubi  u  nju,  te  se  ozeni 
njom  godine  1374. 

Dok  su  godine  1365.  i  1366  glavne  slavenske  drzave  na  balkanskom  poluotoku 
bile  ill  u  posvemasnjem  razsulu  ill  skroz  nemocne,  podigla  se  upravo  silno  vlast  kralja 
Ljudevita  na  jugu  njegove  drzave.  Citava  Bosna  s  jednim  dijelom  Huma,  velik  dio  sje- 
verne  Srbije  s  Biogradom,  i  zapadna  Bugarska  bijahu  u  njegovoj  posrednoj  ili  nepo- 
srednoj  vlasti.  Po  milosti  njegovoj  vladao  je  ban  Tvrtko  u  Bosni,  i  poslije  car  Ivan 
Sracimir  u  Vidinu;  njegovu  je  vlast  priznavao  i  jedan  srbski  knez  na  jugu  banovine 
MaCve,  po  svoj  prilici  knez  Lazar  Hrebeljanovic.  Da  je  Ljudevit  skupio  sile  svih  tih 
svojih  vazala  i  njihovih  zemalja,  mogao  bi  bio  jos  za  vremena  odvratiti  od  balkanskoga 
poluotoka  veliku  pogibao,  koja  mu  bijase  zaprijetila  dolazkom  Osmanlija  ili  Turaka  u 
Evropu.  Bas  za  vlade  Ljudevitove  bijahu  se  Turci  ili  Osmanlije  ugnjezdili  na  balkanskom 
poluotoku,  te  prodrii  gotovo  sve  do  oblasti,  koje  su  bile  vise  ili  manje  pokorne  ugar- 
skomu  kralju.  Ali  Ljudevit  nije  shvadao  zamasaj  turske  provale,  te  nije  nista  radio  na 
obranu  svojih  vazalnih  knezova;  pace  je  iza  1370.  svu  paznju  svracao  na  Poljsku,  na 
zapadnu  Evropu,  kao  i  na  Italiju.  Tim  je  i  skrivio  svu  potonju  nevolju,  koja  je  zadesila 
krScansku  Evropu  od  Turaka  ili  Osmanlija. 

(Turci  ili  Osmanlije  do  boja  kod  Crnomena,  26.  rujna  1371.)  Na 
medji  Evrope  i  Azije  uvalilo  se  prostrano  Kaspijsko  jezero  ili  Hvalinsko  more.  Njemu 
na  iztoku  puklo  je  golemo  nizozemlje  Turan  ili  Turkestan,  kojega  velik  dio  izpunjuju 
prostrane  stepi.    Na  njima    se   nekad  skitahu  i  jos   svedjer    skicu  poludivlja  plemena,  ne 


TURCI    ILI    OSMANLIJE    DO    BOJA    KOD    f.RNOMENA.  145 

imajuci  stalnili  selista  ni  kuci§ta.  Plemena  se  ta  zovu  Turci.  Jedno  pleme  tih  Turaka, 
bjezeci  izpred  silnih  Mongola,  ostavi  jos  u  13.  stoljecu  svoju  staru  domovinu  na  iztoku 
Kaspijskoga  mora,  te  se  preseli  na  zapad  u  Malu  Aziju  (Anadol)  Vodja  plemena,  po 
imenu  Osman  (1288.— 1326.),  sin  Ertogrulov,  primi  tu  sa  svojim  pukom  sluzbu  nekoga 
seldzuckoga  sultana,  koji  mu  ustupi  komad  zemlje  u  sjeverozapadnoj  Frigiji.  Nakon  razsula 
seldzucke  drzave  proglasi  se  Osman  samostalnim  sultanom  (1299.)  i  stvori  samosvojno 
carstvo,  kojega  se  podanici  po  njemu  prozvase  Osmanlije.  Vec  Osman  razSiri  svoju 
drzavu  po  Bitiniji,  te  dopre  do  Bijeloga  (Mramorskoga)  mora. 

Osmana  naslijedi  sin  Urkan  ili  Orkan  (1326. — 1362.).  On  bijase  malo  prije 
smrti  otceve  osvojio  znameniti  grad  Brusu  (1326.),  te  ju  sada  ucini  prijestoljnicom  svoje 
drzave.  Nadalje  oblada  do  kraja  Bitinijom  i  ostalim  oblastima  u  sjeverozapadnoj  Maloj 
Aziji,  tako  da  se  je  prikuSio  uzkim  morskim  vratima,  koja  razstavljaju  Aziju  od  Evrope. 
Od  toga  casa  prijetijahu  Turci  ili  Osmanlije  Evropi,  a  u  prvom  redu  byzantskomu  carstvu 
i  slavenskim  drzavama  na  Balkanskom  poluotoku.  Medjutim  ni  Byzant  ni  slavenske  drzave 
ne  uiinise  nista,  da  ih  odbiju  od  Evrope,  pace  im  sami  utrijese  put  u  svoje  oblasti  i 
zemlje  U  byzantskom  carstvu  naslijedio  je  cara  Andronika  III.  nedorasli  sin  njegov 
Ivan  V.  Paleolog  (1341. — 1391.),  po  majci  svojoj  Ani  unuk  savojskoga  vojvode  Ama- 
deja  V.  Mladomu,  tek  devetgodisnjemu  caru  podize  se  suparnik  Ivan  Kantakuzen,  koji 
je  drzavom  upravljao  kao  car  sve  do  god.  1356.  Za  borba,  §to  ih  je  carica  majka  Ana 
vodila  s  Kantakuzenom,  a  i  za  ratova  byzantskih  na  srbskoga  cara  Stjepana  Dusana, 
cesto  su  puta  ratujuce  stranke  dozivale  u  pomoc  susjedne  Turke  i  kao  saveznike  i  kao 
placenike,  te  su  ih  tako  sami  mamili  u  Evropu.  Nije  zato  cudo,  sto  je  sultan  Urkan 
6ekao  tek  na  zgodu,  kako  da  uhvati  cvrste  stope  na  evropskom  kopnu.  Medjutim  ga 
prete(^e  hrabri  i  ponositi  njegov  sin  Sulejman,  koji  je  stolovao  u  Bigi,  blizu  Dardanelskih 
vrata.  Godine  1353  pozove  on  jednoga  dana  najznatnije  vojvode  turske:  Adzebega,  Gazi- 
Fazila,  Evrenosa  i  Hadzi-Ilbeka  na  dogovor,  kako  da  se  dokopaju  koje  tvrdinje  na  trackom 
poluotoku  (Chersonesu),  koji  tek  uzka  vrata  Dardanele  (stari  Hellespont)  razstavljaju  od 
Azije.  Izbor  pade  na  okolicu  Galipolja,  narocito  na  tvrdjicu  Tzympe  (danas  Cini  ili 
Dzemenlik),  sat  i  pol  vise  Galipolja.  Adzebeg  i  Gazi-Fazil  sjednu  odmah  prve  noci  poslije 
toga  dogovora  u  6amac  i  prijedju  na  drugu  stranu,  da  razmotre  polozaj  i  prilike.  Tu 
uhvate  u  vinogradima  jednoga  Grka  i  prevedu  ga  na  drugu  stranu  k  samom  Sulejmanu, 
koji  od  njega  saznade  sve,  sto  mu  je  trebalo.  Doznavsi  tako,  gdje  je  najslabije  mjesto 
tvrdjice  i  da  je  posada  njezina  malena,  odluci  namah  da  izvede  svoj  naum.  Kako  nije 
imao  spremnih  ladja,  on  na  brzu  ruku  skupi  nekoliko  splavi,  pak  se  na  njima  preveze 
na  drugu  stranu  sa  svojih  80  najodabranijih  vojnika.  Sve  mu  podje  srecno  za  rukom, 
i  tvrdjica  Tzympe  bude  uzeta  bez  ikake  tegobe.  Poslije  bi  turska  posada  u  tvrdjici  po- 
vecana  na  3000  momaka.  Kad  je  zatim  2.  ozujka  1354.  zestok  potres  razvalio  mnoge 
gradove  i  mjesta  uz  obale  Bijeloga  mora,  te  pokopao  sila  tamosnjih  zitelja,  provaliSe 
novi  osmanlijski  copori  iz  Male  Azije,  te  pabirkovahu  robeci  izmedju  svjezih  ruSevina. 
Tom  prigodom  zauzese  Turci  i  cvatuci  trgovacki  grad  Galipolje,  >kljuc  Carigrada  i 
citave  Evrope*.  Sulejman  namjesti  u  zauzetom  Galipolju  za  zapovjednike  Adzebega  i 
Gazi-Fazila,  kojih  se  grobovi  jo§  i  danas  vide  i  pokazuju  u  pomenutom  gradu.  Tako 
obladaSe  Turci  ili  Osmanlije  sigurnim  prelazom  preko  Dardanela,  i  nikakvim  mol- 
bama  ni  diplomatskim  mudrolijama,  pak  ni  novcem  ne  mogaSe  Ivan  Andronik  skloniti 
lukavoga  sultana  Urkana,  da  vrati  Byzantincima  tu  neprocjenjivu  tekovinu  svoga  sina. 
Pa6e  potonje  politidke  prilike  omoguci§e  Sulejmanu,  te  je  mogao  bez  ikake  zapreke 
turske  dopore  voditi  preko  Dardanella,  pak  ih  naseljivati  po  gradovima  i  selima,  a  brojne 
Grke  siliti,  da  sele  u  Aziju.  Tako  oblada  Sulejman  posve  poluotokom  tradkim,  pade  se 
na  posljedku  i  sam  na  njem  nastani.  Vojvoda  njegov  Hadzi-Ilbeki  razSiri  mu  drzavinu 
sve  do  Rodosta  i  do  doljne  Marice. 

Hrv.  povj.    II.   I.  10 


146  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

Dok  je  tako  Sulejman  uhvatio  Cvrste  stope  u  Evropi,  bavio  se  je  otac  njegov  ure- 
djivanjem  drzave  i  vojske.  Sve  do  njega  sastojala  je  osmanlijska  sila  od  samih  lakih 
konjanika,  koji  su  doduse  strasno  harali  i  razali,  kamo  su  stizali,  ali  nijesu  bili  podobni, 
da  se  penju  na  zidove.  Da  i  tomu  pomogae,  bijase  Urkan  jo§  oko  god,  1330  sastavio 
pjeSadiju,  naime  cetu  janji^ara  (jeni  —  ceri  =  nova  ceta),  koji  su  posHje  kroz  sto- 
Ijeca  bili  strah  i  trepet  citavoga  svijeta.  Janjicari  bili  su  krscanska  djeca,  ugrabljena  rodi- 
teljima,  pak  onda  odgojena  u  Muhamedovoj  vjeri.  Tako  su  krscanske  poturice  postale 
Ijuci  Turci  od  samih  Osmanlija. 

Godine  1358.  umre  vatreni  i  junacki  Sulejman,  a  god.  1362.  i  otac  njegov  Urkan 
od  kuge.  Sultanom  osmanlijskim  postade  sada  mladji  sin  Urkanov  Murat  I.  (1362 — 1389), 
junak  prvoga  reda,  a  uza  to  strog,  pravedan,  darezljiv  i  neutrudljiv.  Taj  pregnu  svom 
svagom,  da  pokori  citav  Balkan.  Pri  tom  mu  u  jednu  ruku  pomagahu  vrstne  vojvode 
njegove,  kao  Hadzi  Ilbeki,  Lalasahin  i  Evrenos-beg,  a  u  drugu  skrajnje  razsulo  medju 
Grcima,  Bugarima  i  Srbima.  Vec  druge  godine  svoga  vladanja  prijedje  u  Evropu,  te 
stade  redom  osvajati  gradove.  Najprije  padose  mu  u  ruke  gradovi  Corla,  Didimotika,  a 
napokon  i  znamenito  Drinopoljeili  Odrin  (1363).  Od  toga  maha  ne  bi  mira  ni 
Bugarima  ni  Srbima.  Pace  godine  1365.  prenese  svoju  prijestolnicu  iz  Bruse  u  Aziji  u 
nedavno  osvojeno  Drinopolje  (Edreneh  =  Jedrene),  gdje  no  bijaSe  sagradio  novi  carski 
dvor  ill  saraj.  Malo  zatim  osvoji  njegov  vojvoda  Lalasahin  Staru  Zagoru  i  znameniti 
Piovdin  (Plovdiv),  u  kojem  stade  stolovati  kao  prvi  beglerbeg  Rumelije.  Iza  krvavih  bojeva 
kod  Rakovice  i  Cepine  prinudjen  bi  i  bugarski  car  Ivan  Sisman  III.,  koji  stolovase  u 
Trnovu,  da  se  pokori  Muratu  i  da  postane  njegov  kletvenik  (vazal).  Kao  zalog  svoje 
tvrde  vjere  dade  Sisman  sultanu  Muratu  svoju  sestru  za  zenu,  te  i  danas  jos  slavi  bu- 
garska  narodna  pjesma  Marulju,  lijepu  Bugarku,  koja  je  i  kao  turska  carica  voljela  ostati 
krscanka,  premda  joj  je  sultan  nudio  citavu  dzamiju,  napunjenu  srebrenim  svijecnjacima, 
ako  se  poturCi.  Mozda  je  ba§  sudbina  trnovskoga  cara  Ivana  Sismana  sklonila  ugarskoga 
i  hrvatskoga  kralja  Ljudevita,  te  je  udario  na  zapadnu  Bugarsku,  osvojin  Vidin  i  odveo 
tamoSnjega  cara  Ivana  Sracimira  u  suzanjstvo. 

Vec  prvi  pojav  sultana  Murata  u  Evropi  bijase  potaknuo  misao,  da  se  Osmanlije 
natrag  otjeraju  u  Aziju.  U  proljecu  1363.  bijaSe  vladar  otoka  Cipra,  kralj  Petar  I,  od 
Lusignana,  doSao  na  dvor  pape  Urbana  V.  u  Avignon,  te  ga  zamolio,  da  pokrene  kri- 
zarsku  vojnu  na  Osmanlije,  koji  prijetijahu  i  Cipru  i  redu  Ivanovaca  na  Rodu  (Kreta 
bijase  u  vlasti  Mletaka).  SluCajno  desio  se  je  tada  u  Avignonu  i  francuzki  kralj  Ivan 
Dobri,  koji  se  sve  pored  nesrecnoga  rata  s  Englezima  izjavi  pripravan  povesti  takovu 
vojnu.  Papa  s  toga  prihvati  njegovu  ponudu,  te  ga  imenova  vrhovnim  vojvodom  za  sveti 
rat  na  nevjernike.  Odredjeno  bi,  da  se  vojna  zapodne  1.  ozujka  1365.  Sada  pozove  papa 
Urban  V.  dne  25.  svibnja  1363.  i  ugarsko-hrvatskoga  kralja  Ljudevita  I.,  da  se  i  on 
pridruzi  tomu  podhvatu:  njegova  je  drzava  blize  Osmanlijama  nego  oblasti  drugih  vla- 
dara,  k  tomu  mu  je  Bog  dao  i  vecu  snagu  i  moc,  nego  ostalim  knezovima.  Poziv  svoj 
obnovio  je  papa  5.  prosinca  iste  godine.  No  do  zasnovane  krizarske  vojne  nije  ipak 
do§lo;  jedino  sto  je  kralj  Ljudevit  zaista  god.  1365.  provalio  u  zapadnu  Bugarsku,  te 
njom  obladao. 

Medjutim  pad  DrinopoIja,  koji  je  zalud  hrabro  branio  grcki  vojvoda  Hadrianos, 
kao  i  prijenos  prijestolnice  turske  iz  azijske  Bruse  u  Drinopolje  zabrinu  zivo  byzantskoga 
cara  Ivana  V.  Paleologa,  i  njegovu  majku,  savojsku  groficu  Anu.  Oni  odlu6ise  sve 
pokuSati  i  upotrebiti,  da  odole  Turcima,  i  da  ih  protjeraju  s  byzantskoga  zemljista.  Oso- 
bitoj  se  pomoci  u  tom  pogledu  nadahu  od  znamenitoga  i  junackoga  grofa  savojskoga 
Amadeja  VI.  (1343 — 1383),  koji  je  bio  necak  obudovljele  carice  Ane,  a  bratuced  cara 
Ivana  V.  Oni  ocekivahu,  da  bi  on  kao  susjed  i  prijatelj  pape  u  Avignonu  mogao  pokre- 
nuti  rat  zapadne  Evrope  u  prilog  kr^canskomu  iztoku.  Na  koncu    godine  1365.    boravio 


TURCI    ILI    OSMANLIJE    DO    BOJA    KOD    f.RNOMENA. 


147 


je  savojski  grof  Amadej  kod  pape  Urbana  V.  u  Avignonu,  te  ga  je  nagovarao,  neka 
pokrene  krizarski  rat  protiv  Osmanlija.  Nema  sumnje,  da  je  savojski  grof  obecavao,  da 
ce  byzantski  car  s  citavim  narodom  svojim  preci  u  krilo  katoli6ke  crkve.  Dne  25.  sijecnja 
god.  1366  upravi  papa  Urban  V.  obsirnu  poslanicu  na  byzantskoga  cara  Ivana,  u  kojoj 
ga  opominjase,  neka  po  svojem  obecanju  privede  svoj  narod  »na  pokornost  i  sjedinjenje 
s  rimskom  crkvom«,  jer  je  tomu  najzgodnije  vrijeme,  »posto  se  sila  Latina  (zapadnih 
naroda)  primiie  medjama  njegove  drzave,  te  poCinje  udarati  na  tirane  Krstovih  nepri- 
jatelja*.  »Znade§  naime«,  nastavlja  papa,  »kako  se  sa  kopnene  strane  sin  nas  Ljudevit, 
premocni  i  preodani  vladar,  priblizava  na  zator  onih  neprijatelja,  dok  sa  morske  strane 
Petar,  svijetli  kralj  Cipra,  s  pomocu  nekih  plemenitih  Latina,  slavi  cudotvorne  pobjede 
nad  dusmanima;  napokon  i  Ijubljeni  sin,    plemeniti    muz    Amadej,    grof  od  Savoje,    tvoj 


Sultan  Murat  i.  (f  1389.) 


\z  knjige:  Ttirkische  Chronica  (Frankfurt,  1577.). 


rodjak  i  donosilac  ove  poslanice,  u  kojega  se  s  punim  pravom  moze§  pouzdati,  sprema 
se,  da  s  velikom  pratnjom  velika§a  podje  u  one  krajeve,  pak  da  ratuje  u  sluzbi  naSega 
Spasitelja.  Po  veliranstvenim  djelima  ovih  vladara  i  plemica,  kao  i  drugih  zapadnjaka, 
koji  ce  se  vjerojatno  za  njima  povesti,  nadamo  se,  da  ce  se  u  onomu,  kojemu  se  u  prilog 
radi,  vjera  katolidka  zasaditi,  i  da  6e  se  drzka  sila  bezboznih  Saracena  i  Turaka,  tvojih 
zakletih  duSmana,  svladati.   Sta  dakle  5ekas,  a  §ta  dieka  narod  tvoj?«. 

Potaknut  mozda  ovom  papinskom  poslanicom,  a  mozda  i  po  vlastitoj  zamisli  odludi 
car  Ivan  V.  poci  sam  glavom  u  Ugarsku,  te  zatraziti  u  kralja  Ljudevita  pomoci  protiv 
Turaka.  U  prvoj  Cetvrti  godine  1366.,  nekako  mjeseca  ozujka,  osvanu  car  Ivan  u  Budirau 


148  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

na  dvoru  kralja  Ljudevita.  Obecavase,  da  ce  sa  svojim  sinoviina  Emanuelom  i  Mihajlom 
preci  u  krilo  katolidke  crkve,  a  uz  to  vapijase  za  obilatom  pomoci  kraljevom.  Ljudevitu 
bijaSe  jama6no  milo,  §to  mu  se  je  doSao  klanjati  car  silae  nekad  carevine,  ali  kao  da 
nije  pravo  vjerovao  u  obecanja  njegova.  Kako  je  bio  oprezan,  odluii  o  svem  izvijestiti 
papu  Urbana.  I  tako  posla  on  u  Avignon  svoga  pouzdanika,  njitranskoga  biskupa  Stje- 
pana,  kojemu  se  pridruzi  i  carev  kancelar,  vitez  Magincaires;  oba  ce  papi  izloziti,  o  cem 
se  radi,  a  Magincaires  ce  povrh  toga  iznijeti  zelje  i  odluku  svojega  vladara.  Iz  Ugarske 
podje  nevoljni  car  Ivan  na  jug  u  Trnovo,  gdje  je  kao  turski  vazal  vladao  poznati  vec 
bugarski  car  Ivan  Si^man  III.  Ivan  se  nadase,  da  ce  i  njega  skloniti,  da  se  odmetne  od 
sultana  Murata  i  pridruzi  savezu  ostaiih  krScanskih  vladara  protiv  Osmanlija.  Ta  Ivanov 
sin  Andronik  bijase  od  godine  1355.  ozenjen  kcerju  bagarskoga  cara;  pak  premda  se 
je  neharni  sin  vi§e  puta  dizao  na  svoga  otca,  da  mu  ugrabi  vladanje,  ipak  je  Ivan  o6e- 
kivao,  da  ce  SiSman  stati  u  redove  krscanskih  vladara.  Ali  se  bolan  prevario,  SiSman  III. 
ga  budi  iz  osvete  budi  iz  straha  pred  Muratom  zarobi,  i  drzase  ga  zarobljena  preko 
godinu  dana. 

Dok  je  ovako  byzantski  car  Ivan  V.  stradao  u  bugarskom  suzanjstvu,  ugarsko- 
hrvatski  kralj  Ljudevit  kao  da  se  je  ozbiljno  spremao  na  rat  s  Muratom  i  njegovim 
krScanskim  saveznicima.  Vec  10.  svibnja  1366.  znalo  se  u  Mletcima  za  namjeru  kralja 
Ljudevita,  da  »osobno  s  velikom  vojskom  po  kopnu  i  po  moru  podje  u  pomoc  rimskom 
ili  byzantskom  carstvu  protiv  Turaka«  (de  eundo  personaliter  cum  magno  exercitu  per 
terram  et  per  mare  in  subsidium  imperii  Romanic  contra  Turchos),  i  da  to  cini  »na 
poziv  i  s  odobrenjem  gospodina  cara  u  Konstantinopolju«  (de  requisitione  et  beneplacito 
domini  imperatoris  Constantinopolis).  Poslanik  kraljev  trazio  je  tada  u  Mletcima,  da 
ustupe  njegovu  gospodaru  dvije  do  pet  galija  za  sest  mjeseci,  te  je  uvjeravao  obcinu, 
da  kralj  ne  smijera  poci  na  Siriju  ili  Egipat,  toboze  radi  steta,  koje  bi  odatle  nastale  za 
ditav  svijet  (a  narocito  za  mletacku  trgovinu),  nego  da  hoce  galije  imati  na  moru 
pripravne  >kod  strand  Satalie  i  kod  zatona,  da  zaprijeci,  te  Turci  ne  bi  mogli  saci  iz 
strana  Gr6ke  nad  Turciju*.  Mletci  obreko§e  najspremnije  kralju  zamoljene  galije  na  sest 
mjeseci,  na  §to  im  se  kralj  20.  lipnja  najsrdacnije  zahvali  s  primjetbom,  da  ce  ih  vec  u 
odredjeno  vrijeme  obavijestiti,  kad  ce  mu  te  galije  trebati,  i  oznaiiti  mjesto,  kamo  bi 
imale  poci.  O  tim  galijama  bilo  je  spomena  i  poslije,  i  jos  u  prosincu  siljao  je  kralj 
zagrebaCkoga  gradjanina  Petra  Ligerija  u  torn  poslu  u  Mletke.  Paie  5.  ozujka  1367. 
zahvalio  se  je  kralj  obcini  za  dvije  poklonjene  mu  galije,  te  im  je  podjedno  javio,  da 
ce  njegovi  poslanici  te  galije  u  Mletcima  opremiti  i  onda  odvesti. 

Dok  se  je  tako  Ljudevit  pogadjao  s  Mletcima,  boravili  su  njegov  poslanik,  biskup 
njitranski  Stjepan,  i  kancelar  Magincaires  na  papinskom  dvoru  u  Avignonu.  Papa  Urban  V. 
kao  da  takodjer  nije  pravo  vjerovao  u  obecanja  byzantskoga  cara  Ivana.  Dne  22  lipnja 
god.  1366.  pisao  je  papa  Ljudevitu  pismo,  u  kojem  mu  izlagase,  kako  su  Grci  vise  puta 
rimsku  crkvu  svojim  obecavanjima  zavarali,  te  se  s  toga  moze  i  ovaj  put  sumnjati,  da  ne 
rade  »od  odane  gorljivosti  i  s  iskrenom  voljom,  nego  prinuzdeni,  da  steku  njegovu 
pomoc«  (coacti  pro  tuo  succurso*).  Zato  ga  papa  opominje  na  opreznost;  i  ako  se  je 
mozda  zavjerio  ili  zakletvom  obvezao,  da  ce  refienomu  caru  Ivanu  u  blizem  kojem  odre- 
djenom  roku  podati  pomoc,  to  papa  odgadja  izvrsenje  te  obveze  ili  prisege  na  godinu 
dana  od  izdanja  njegove  poslanice.  No  zato  bi  ipak  papa  odobravao,  kad  bi  kralj  re6e- 
nomu  caru  i  njegovim  sinovima,  ako  se  sjedine  s  katoli6kom  crkvom,  poslao  medjutim 
ne§to  oruzanih  Ijudi  u  pomoc  (interim  de  aliqua  armigera  gente  succuras). 

Ali  vec  nakon  nekoliko  dana  promijenio  je  papa  svoje  nazore.  Dne  1.  srpnja  1366. 
poslao  je  vise  pisama  i  na  cara  byzantskoga,  kao  i  na  ugarsko-hrvatskoga  kralja,  njegove 
rodjake,  prelate  i  barune.  U  obSirnoj  poslanici  caru  Ivanu  obnavlja  sve  potanko,  sto  je 
car   Ivan    doslije    uradio,    da  sa  svojim  sinovima  Emanuelom  i  Mihajlom  prijedje  u  krilo 


TURCl    ILl    OSMANLIJE    DO    BOJA    KOD    CrNOMENA. 


>49 


katolidke  crkve,  veseli  se  porazu  neprijatelja  crkve  poradi  toga  sjedinjenja,  pate  izlaze  i 
6itavu  vjeroizpovjed,  koju  ce  car  prihvatiti.  U  poslanici  pak  na  ugarskoga  i  hrvatskoga 
kralja  od  istoga  dana  poziva  Urban  Ljudevita,  da  s  pomocu  njegovih  poslanika  provede 
uniju,  dopusta  mu,  da  udari  na  Turke,  pade  ga  hrabri,  da  to  sto  prije  izvede.  O  istoj 
stvari  piSe  Urban  i  kraljevoj  majci  Elizabeti,  palatinu  Nikoli  Kontu,  ostrogonskomu  nad- 
biskupu  i  drugim  prelatima,  napokon  i  hrvatskomu  banu  Nikoli  Setu.  Posebnim  posla- 
nicama  od  istoga  dana  poziva  papa  sve  nadbiskupe  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  (ostrogon- 
skoga,  kolockoga,  zadarskoga,  spljetskoga  i  dubrovackoga),  da  propovijedaju  u  svojim 
oblastima  oprost  ili  indulengciju  svima,  koji  bi  pograbili  oruzje  i  posli  u  rat  na  Turke.  Malo 
dana  zatim,  23.  srpnja,  odpravi  papa  i  svoje  poslanike  u  Ugarsku,  da  budu  Ljudevitu  i 
caru  Ivanu  u  pomoc  u  poslu  unije.  Ali  sve  nastojanje  ostade  izprazno,  jer  je  car  Ivan, 
o  kojemu  se  je  radilo,  damio  u  suzanjstvu  bugarskoga  cara.  Tako  najednom  opet  sve  zaSuti, 
te  je  papa  6.  listopada  pozivao  Ljudevita,  da  pomaze  samo  ciparskoga  kralja  Petra  i 
Ivanovce  na  otoku  Rodu. 

U  to  tuzno  doba  pobrinuo  se  je  za  spas  cara  Ivana  i  njegove  drzave  jedino  jo§ 
njegov  bratuced,  junadki  grof  savojski  Amadej  VI.  Prema  osnovi,  utanacenoj  jo§  u  Avi- 
gnonu,  imao  je  on  s  brodovljem  odploviti  do  Dardanella  i  odanle  navaliti  na  Turke, 
dok  bi  kralj  Ljudevit  sa  60000  Ijudi  provalio  iz  Podunavlja  u  Bugarsku,  oslobodio  iz 
suzanjstva  cara  Ivana,  te  odanle  prodirao  do  Drinopolja  i  dalje.  Amadej  odrzao  je  svoju 
rijed.  Skupio  je  svojih  Ijudi,  zatim  francuzkih  i  talijanskih  vitezova,  pak  s  mletadkim  i 
genuvezkim  brodovima,  i  s  tom  lijepom  vojskom  osvanuo  u  Ijetu  1366.  u  grckim  vodama 
blizu  Dardanella  ili  I  iellesponta.  Prva  mu  je  zadaca  bila,  da  Turcima  otme  Galipolje,  Sto 
mu  nakon  smiona  juriSa  zadnjih  dana  kolovoza  1366.  podje  za  rukom.  U  Galipolju  dodje 
mu  u  pohode  carigradski  patrijarka,  kojega  zapita  za  svoga  stridevica,  cara  Ivana  V.; 
ali  ga  patrijarka  obavijesti,  da  nebogi  Ivan  svedjer  jo§  cami  u  bugarskom  suzanjstvu. 
Na  to  ga  Amadej  zapita  za  ugarskoga  i  hrvatskoga  kralja  Ljudevita,  ali  o  njemu  ne 
znadijase  patrijarka  nista  kazati.  »Bog  s  njim,«  rece  grof,  >ugarski  mi  je  kralj  obecao, 
da  ce  sa  svom  silom  svojom  doci  meni  u  pomoc;  na  njegovu  sam  rijeS  posao  u  rat. 
DoSao  medjutim  on  ili  ne,  ja  cu  sam  nastaviti  rat  na  nevjernike,  neprijatelje  cara  i 
krScanstva*.  Sada  navijesti  rat  bugarskomu  caru  SiSmanu,  da  oslobodi  iz  suzanjstva 
svoga  bratuceda,  cara  Ivana.  Vec  2.  rujna  stize  do  Bosfora,  a  onda  provali  u  Crno  more, 
te  stade  udarati  na  crnomorsko  primorje,  u  koliko  je  pripadalo  bugarskomu  caru.  Tu 
osvajase  redom  gradove  sve  do  Mesembrije,  koju  takodjer  uze  nakon  silna  krvoprolica- 
Iza  toga  stade  podsjedati  Varnu  Napokon  se  zitelji  toga  grada  ponudiSe,  da  ce  izra- 
diti  mir  izmedju  njega  i  svoga  gospodara.  Njih  dvanaest  podje  k  caru  Sismanu,  te  izja- 
vi§e,  da  ce  Amadej  odustati  od  dalje  podsade  Varne,  ako  SiSman  pusti  na  slobodu 
njegova  rodjaka.  Si§man  na  to  privoli:  caru  Ivanu  vracena  bi  sloboda,  a  grof  Amadej 
dize  obsadu  Varne,  te  se  onda  u  srpnju  godine  1367.  vrati  slavodobitno  u  Italiju. 

Po  svemu,  sto  je  ovdje  izlozeno,  nije  vjerojatno,  da  je  kralj  Ljudevit  zajedno  s 
grofom  Amadejem  ratovao  proti  Turcima,  Ali  magjarski  povjestnidari  ipak  tvrde,  da  je 
kralj  god.  1366. — 1367.  vodio  rat  na  Turke,  paCe  da  je  odrzao  u  Jednom  boju  sjajnu 
pobjedu.  Dokazuju  pak  svoju  tvrdnju  tim,  sto  je  gospodar  Mantove,  Franjo  Carrara, 
9.  veljace  1367  molio  dozvolu  u  Mletcima,  da  smije  kroz  njihove  zemlje  i  na  njihovim 
brodovima  poslati  u  Senj  tri  sto  pjeSaka  za  svoga  prijatelja  i  saveznika  Ljudevita,  a  jo§ 
vise  legendom,  koja  se  je  saduvala  o  glasovitoj  zavjetnoj  crkvi  u  Maria  Zellu  u  sjevernoj 
Stajeiskoj.  Neki  Manesdorfer  (Menestarffer),  rodom  Bedanin,  a  doktor  prava,  pripovijeda 
u  svom  spisu  >0  postanju  crkve  blazene  djevice  u  Zellu  (Cell)*  od  god.  1487,  dakle  sto 
godina  i  vise  nakon  smrti  Ljudevitove  —  po  prilici  ovo:  >Po§to  je  narod  Turaka  preko 
Hellesponta  preSao  u  Thraciju,  te  po6eo  harati  i  osvajati  Panoniju,  zatim  gornju  i  dolnju 
Moesiju,    koje    sada    Vla§kom    zovemo,   digao   se  je  nedobitni  kralj  Ljudevit  na  njih    sa 


ISO 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


20.000  konjanika  i  pjeSaka.  No  kad  je  spazio  mnoztvo  neprijatelja,  kojih  je  bilo  80.000, 
prepade  se  Ijuto  i  odluci  pobjeci  Medjutim  svladan  od  sna  dodje  mu  na  pamet,  sto  je 
prije  od  mnogih  cuo,  kako  je  blazena  djevica  Marija  u  Zellu  slavaa  sa  svojih  velikih 
fiudesa.  I  ta  preslavna  djevica  Marija  ukaze  mu  se  u  snu,  te  ga  stade  hrabriti,  pace  mu 
zapovjedi,  da  sa  slikom  njezinom,  koju  mu  bijase  stavila  na  grudi,  udari  na  neprijatelje 
i  s  njima  boj  zametne.  ProbudivSi  se  i  nasav  sliku  na  grudima  kralj  sve  saobci  svojoj 
druzini,  koja  se  ohfabri,  te  s  kraljem  na  neprijatelja  udari.  Odrzavsi  srecnu  pobjedu  i 
vrativ§i  se  s  vojskom,  kralj  po  svom  obecanju  podje  u  Zell.  No  poSto  je  ondjesnja  crkva, 
podignuta  od  markgrofa,  bila  premalena,  dade  ju  kralj  razvaliti,  te  o  svom  trosku  sagra- 
diti  onu,  koju  sada  vidimo.  Suvise  pokloni  crkvi  pomenutu  sliku,  ukrasenu  zlatom  i 
dragim  kamenjem,  zatim  plocicu  sa  svetackim  mocima,  koju  obicava§e  nositi  na  vratu, 
nadalje  zlatan  kalez  s  patenom,  svete  odore,  ukra§ene  liljanima,  kao  i  mnoge  druge 
dragocjenosti,  koje  su  sve  oznacene  njegovim  grbom,  te  su  sahranjene  u  crkvenoj  riznici«. 

Sve  da  je  susta  istina,  sto  nam  pobozna  legenda  kazuje,  da  je  dakle  zaista  kralj 
Ljudevit  god.  1366.  ili  1367.  ratovao  s  Turcima  i  odrzao  nad  njima  pobjedu,  stanje  na 
Balkanskom  poluotoku  nije  se  nimalo  promijenilo  u  prilog  krSdanima.  Turci  ili  Osman- 
lije  zadrzali  su  i  dalje  Drinopolje,  pace  prijetila  je  pogibao,  da  Murat  opet  osvoji,  sto 
mu  bijaSe  savojski  vojvoda  oteo.  Ljudevit  je  jedino  obranio  zapadnu  Bugarsku  s  Vidinom, 
koju   je    god.    1370.,   kako    bi    vec    spomenuto,    povratio    svomu    vazalu   Ivanu  Sracimiru. 

Medjutim  se  cinilo,  da  ce  Srbima  poci  za  rukom,  §to  nije  uspjelo  ni  Grcima,  ni 
Bugarima,  a  ni  zapadnoj  Evropi.  Izmedju  brojnih  velikasa,  koji  su  se  odvrgli  od  srbskoga 
cara  Urosa  IV.  Nemanjica,  sina  Dusanova,  bijahu  najmocniji  Vukasin  i  Ugljesa  Mrnjav- 
6evici.  Oni  se  bijahu  1366.  posve  odmetnuli  od  Urosa,  pace  Vukasin  proglasio  se  za 
srbskoga  kralja.  Vukasin  obladao  citavim  juznim  dijelom  srbske  carevine  i  carskim 
prijestolnicama  Skopljem  i  Prizrenom.  Najcvr§ci  oslonac  njegove  vlasti  bijase  brat  njegov 
despot  Ugljesa,  koji  je  od  svoga  tasta,  cesara  Vojihne,  naslijedio  njegovu  oblast  sa  sto- 
licom  u  Drami.  Odkad  su  se  braca  Vukasin  i  Ugljesa  odmetnuli  od  srbskoga  cara, 
nastojahu  takodjer,  da  svoje  oblasti  i  u  crkvenom  pogledu  odkinu  od  patrijar§ije  u  Feci. 
S  toga  ce  se  izmiriti  s  patrijarkom  u  Carigradu  i  povratiti  svoje  zemlje  njegovoj  vlasti,  a  tim 
ce  u  velike  ugoditi  brojnim  svojim  podanicima  grckoga  jezika.  U  torn  poslu  desili  su  se 
poslanici  Uglje§ini  i  VukaSinovi  onih  godina  u  Carigradu,  gdje  bi  napokon  u  svibnju  1371. 
poluceno  crkveno  izmirenje  izmedju  Grka  i  Srba.  Medjutim  poslanici  VukaSinovi  radili 
su,  i  o  tom,  da  utanaSe  neki  savez  byzantske  carevine  i  njihovih  zemalja,  pak  da  se  zajed- 
nickim  silama  obore  na  Turke,  koji  su  vec  stall  udarati  i  na  njihove  (srbske)  oblasti  i 
gradove.  U  to  vrijeme  pada  sacuvani  nam  govor  grfikoga  rhetora  Dimitrije  Kydonija, 
koji  je  Byzantincima  odusevljeno  govorio,  neka  ni  posto  ne  puste  iz  svojih  ruku  Gali- 
polja,  koje  je  tek  nedavno  savojski  grof  predobio. 

Byzantski  car  Ivan  ozbiljno  je  pregnuo,  da  pokrene  osudni  boj  s  Turcima.  Kako 
sam  nije  imao  dovoljno  ni  vojske  ni  novaca  za  rat,  ostavi  sina  svoga  Andronika  za 
regenta  u  Carigradu,  a  sam  podje  po  drugi  put  traziti  pomoci  u  zapadnoj  Evropi  (1369.)- 
All  se  bolan  gorko  prevario.  Mletci,  koji  su  bili  zavadjeni  s  Genovezima,  uzkratiSe  mu 
pomoc;  tako  isto  i  francuzki  kralj  Karlo  V.,  koji  je  ratovao  s  Englezima  i  svojim  opornim 
vazalima.  Dosav  u  Rim,  morade  ondje  18.  hstopada  1369.  podpisati  izpravu,  kojom  izjavi, 
da  se  u  dogmama  posve  slaze  s  katolickom  crkvom  i  da  priznaje  papu  za  prvoga  i 
vrhovnoga  glavara  krscanskoga  svijeta.  Ali  od  svega  toga  bijase  mu  slabe  koristi,  pa6e 
on  se  tako  na  putu  iztroSi,  da  su  ga  vjerovnici  na  povratku  u  Mletcima  zadrzali.  Tek 
kad  mu  je  mladji  sin  Emanuel,  namjestnik  u  Solunu,  poslao  novaca,  mogao  je  svoje 
nemile  vjerovnike  u  Mletcima  namiriti,  te  se  god.  1370.  u  Carigrad  povratiti. 

Medjutim  su  se  braca  Uglje§a  i  VukaSin  pripravili  za  boj  s  Osmanlijama.  Cas  se 
je  dinio  osobito  zgodan,  jer  je  sultan    Murat    morao  boraviii  u  Aziji,  da  svlada  tamo§nje 


TURCI    ILI    OSMANLIJE    DO    BOJA    KOD   CrNOMENA. 


151 


smutnje.  Braca  zajedno  s  drugim  nekim  srbskim  velikasima  skupila  lijepu  vojsku  od 
60.000  Ijudi,  te  se  primakli  Drinopolju,  da  se  na  nj  obore.  IJeglerbeg  rumelijski  Lala- 
§ahin  nadje  se  u  velikoj  neprilici,  kad  mu  stigose  glasi,  da  su  se  Srbi  utaborili  negdje 
blizu,  na  srednjoj  Marici.  Kako  nije  imao  dovoljno  vojske,  da  im  se  odupre,  posla  hra- 
broga  vojvodu  Hadzi-Ilbekoga  sa  4000  Ijudi,  da  uhodi  neprijateljsku  vojsku.  Srbi  se 
bijahu  utaborili  kod  Crnomena  (danas  Cirmen)  na  desnom  brijegu  Marice,  samo  dva 
dana  hoda  vise  Drinopolja,  pak  su,  uzdajuci  se  u  svoju  veliku  snagu,  priredili  veselu  pijanku, 
ni  ne  brineci  se  za  Turke,  koje  su  omalovazavali.  Za  mrkle  noci  (od  25.  na  26.  rujna  1371.) 
nahrupi  Hadzi  Ilbeki  na  Srbe,  premda  mu  je  vojska  bila  petnaest  put  slabija  od  njih. 
Sa  svih  strana  provalise  Turci  u  logon  Nasta  strasna  smutnja  i  krvava  sjeca,  za  koje 
nestade  Vukasina,  UgljeSe  i  sila  velmoza.  Sto  nije  izginulo  od  turskoga  maca,  vecinom 
se  potopi  u  rijeci  Marici.  Kad  je  sutradan  sunce  granule,  bijase  ponosita  srbska  vojska 
izginula,  i  samo  malo  junaka  vratilo  se  u  domovinu.  Turci  jo§  i  danas  zovu  mjesto  boja 
>Sirb-sindigi«,  naime  »pogibija  Srba«. 

Slavodobitni  Osmanlije  razasuse  se  nakon  te  neocekivane  pobjede  po  srbskim 
zemljama,  robeci  i  paleci.  Najvise  stradase  Macedonija,  gdje  no  pokorise  redom  sve 
velmoze,  medju  njima    i    Vukasinova    sina,  kralja    Marka    u  Prilipu,  kojega  slavi  narodna 


KOTORSKI    NOVAC    GARA    StjEPANA    UroSa    IV. 

(t  ^371.) 

Lice:  Svetitelj  (Trifun)  stoji  izmedju  dva  luka  pnnolik,  u  dngoj  odori;  u  desnici  drii  na  grudima  paominu 
graniicu,  a  u  lijevoj  ruci  krii.  Nadpis  naokolo  ruba:  »S.  Triphon  Kataren(sis)€.  Izmedja  nadpisa  i  luka 
kao  sigla  slovo  N. 

Zalidje:  Car  ponolik,  s  kninom,  u  dugum  odijelu,  sjedi  na  prijestolju  bez  naslona,  ali  s  obje  strane  po  jednom 
lavljom  glavom  ukrasenu ;  u  desnici  drii  iezlo  s  krinovim  cvijetom  na  vrhu,  a  u  Ijevici  zemaljsku  kruglju 
8  jednostavnim  kriiem.  Nadpis:   >Urosias  imperator*. 


pjesma  i  prica  pod  imenom  Kraljevica  Marka.  Jo§  iste  godine  1371.  (2.  prosinca)  umre 
u  Nerodimlju  car  Uros  IV.,  posljednji  vladar  iz  kuce  Nemanjica.  Njega  naslijedi  u  pre- 
ostalom  (sjevernom)  dijelu  srbske  drzave  car  Lazar  Hrebeljanovic,  koji  je  morao 
vlast  dijeliti  sa  svojim  zetom  Vukom  Brankovicem,  s  Nikolom  Altomanovidem,  i  Balsi- 
cima  u  Zeti. 

Pobjeda  osmanlijska  kod  Crnomena  uzrujala  je  i  zapadnu  Evropu.  Novi  papa  Gre- 
gorije  XL  pregnuo  svom  snagom,  da  izvede  ono,  Sto  njegovu  predsastniku  nije  poslo 
za  rukom.  Poslanicom  od  14.  svibnja  1372.  saleti  kralja  Ljudevita,  da  se  podigne  na 
obranu  krsdanstva.  Razlagase  mu,  kako  su  » Turci  provalili  u  velikom  broju  u  neke 
prijedjele  Grdke,  te  su  pokorili  neke  srbske  magnate,  koji  su  u  njima  vlada]i«,  kako  su 
nadalje  >prostrane  zemlje  zauzeli,  te  doprli  sve  do  medja  njegova  kraljevstva  Ungarije  i 
kraljevstva  Rasije  (Srbije),  pate  i  do  granica  Albanije  i  Slavonije  (Zete?).  te  se  treba  bojati, 
da  ce  prodrijeti  do  primorja  i  zauzeti  luke  na  Jadranskom  moru«;  a  zatim  kaze,  kako 
se  sada  ne  moze  podici  krizarski  rat,  posto  je  svijet  viSe  no  obidno  u  zlu  stanju  (mundus 
plus  solito  est  positus  in  maligno),  pak  s  toga  moll  i  ziklinje  kralja,  ^da  poput  hrabra 
lava  ustane  na  obranu  svoga  naroda  i  ditavoga  krscanstva.  Papa  ce  se  obratiti  takodjer 


152  ♦  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

na  mletaikoga  duzda,  da  i  on  pomaze  kralja  s  brodovljem,  ako  bi  ga  njemu  trebalo.  Jednake 
poslanice  upravi  papa  i  na  obje  kraljice  Elizabete,  majku  kraljevu  i  suprugu,  zatim  na 
hrvatskoga  hercega  Karla  DraCkoga,  kao  i  na  prelate  i  magnate  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 
PaCe  i  mletackoga  duzda  Andriju  Contarena  pozivao  je,  da  bude  kralju  u  pomoc.  Ali 
ni  tim  nije  se  papa  zadovoljio.  On  snovaSe,  da  bar  sve  vladare  i  vlasti  na  iztoku  zdruzi 
u  savez  na  zajednicku  obranu.  Zastupnici  tih  vladara  i  vlasti  imali  bi  se  sastati  u  Te 
bama  (u  staroj  GrSkoj)  dne  1.  listopada  1373.,  te  utanaciti  savez  protiv  Turaka.  Na  taj 
sastanak  doSli  bi  odaslanici  ugarski,  napuljski,  mleta6ki  i  genovezki.  Poslanicom  od 
13.  studenoga  1372.  pozove  Gregorije  XI.  kralja  Ljudevita,  da  i  on  poslje  do  odredjenog 
roka  u  Tebe  svoje  poslanike.  Papa  jadikuje,  kako  su  Turci  odrzali  veliku  pobjedu  tprotiv 
nekih  magnata  i  naroda  u  stranama  Gr6ke,  VlaSke  i  kraljevine  Ra§ije«,  te  su  tako  mah 
preoteli  (prevaluerunt),  da  su  »neke  narode  reCenih  strana  sve  do  blizu  medja  kraljevstva 
Rasije  i  Albanije,  kao  i  knezevine  Achaje  i  hercegovine  Atinske  svojoj  vlasti  pokorili, 
pak  ih  sada  drze  u  svom  nemilom  robstvu«. 

Cini  se,  da  se  je  papa  Gregorije  XI.  zaista  nadao,  da  ce  doci  do  snovana  saveza, 
i  da  ce  Ljudevit  pokrenuti  krizarski  rat.  Dne  23.  ozujka  1373.  nalaze  papa  nadbiskupima 
u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  a  tih  je  bilo  tada  pet  (ostrogonski,  koloCki,  zadarski,  spljetski  i 
dubrovacki),  da  propovijedaju  u  svojim  oblastima  krizarski  rat,  i  da  proglase  obcu  indul- 
genciju  ili  oprost  za  krizare.  Papa  uvjeravase  nadbiskupe,  da  ce  kralj  Ljudevit  »sam 
osobno  s  kraljevskom  silom  poci  protiv  Turske«  (in  persona  propria  cum  regali  po- 
tentia);  ali  ipak  nije  ni  sam  u  to  vjerovao,  vec  je  pozivao  nadbiskupe,  neka  sklone  kralja 
na  prisegu,  »da  ce  on  obecani  krizarski  rat  za  godinu  dana,  radunajuci  od  dojducega 
svibnja,  sam  zapoceti  i  tako  dugo  nastaviti,  dok  reSene  Turke  sve  do  morskoga  tijesna, 
koje  je  izmedju  Konstantinopolja  i  otoka  Arkipelaga,  i  koje  je  od  nekih  prozvano  »rame 
sv.  Jurja«,  po  svoj  mogucnosti  progoniti*  (quod  assumet  negocium  dicte  crucis,  et  illud 
bona  fide  infra  unum  annum  a  proximo  futuro  mense  Mali  inchoandum  personaliter 
prosequetur  et  continuare  curabit,  et  ipsos  Turchos  usque  ad  striatum  maris,  quod  est 
inter  Constantinopolim  et  insulas  Agiopelagi,  et  quod  a  nonnuUis  bracchium  sancti  Ge- 
orgii  appellatur,  posse  suo  feliciter  persequetur). 

Ne  zna  se,  da  li  je  kralj  tu  zakletvu  polozio;  ail  je  izvjestno,  da  nije  u  svibnju 
1374.  poveo  krizarske  vojne,  kako  ju  je  papa  bio  zasnovao.  Jos  19.  rujna  te  godine 
Salje  papa  Ljudevitu  po  njegovim  poslanicima,  zagrebackom  biskupu  Stjepanu  i  slavonskom 
banu  Petru  Cudaru  poslanicu,  u  kojoj  ga  opominje,  da  drzi,  sto  je  obecao  saveznicima. 
T^  njegova  je  drzava  susjeda  Turcima,  pak  se  s  toga  takav  podhvat  ne  malo  ti^e  ba§ 
njega  i  njegovog  kraljevstva.  A  kad  tamo,  doSao  k  papi  carigradski  vitez  Ivan  Laskari, 
pak  se  potuzio,  da  Ljudevit  ne  drzi  svojih  obecanja,  zadata  saveznicima,  narofiito  da  ne 
daje  odredjen  broj  galija,  koje  bi  vazda  morale  biti  pripravne  za  ratovanje.  Medjutim 
Ljudevit  oglusio  se  i  ovoj  jadikovki  pape  Gregorija  XL  I  u  sijec!:nju  1375.  opetuje  papa  svoj 
poziv;  a  27.  listopada  1375.  vec  mu  spoti(!;e,  §to  nije  dozvolio  u  svojoj  drzavi  navijeStati 
krizarsku  vojnu,  niti  je  „svoju  kraljevsku  vojsku  poslao  na  Turke «  (nee  contra  Turcos 
eosdem  tuum  regalem  exercitum  direxisti).  A  napokon  ga  posljednji  put  moli  i  zaklinje, 
da  bi  „onu  kraljevsku  vojsku,  koju  bijaSe  nekad  namjerio  poslati  protiv  Turaka,  ili  bar 
manju,  prema  svojoj  volji,  Sto  prije  moguce  odpraviti  udostojao*  (quatenus  ....  ilium 
regalem  exercitum,  quem  olim  contra  dictos  Turcos  deliberaueras  mittere,  vel  saltem 
minorem,  ad  beneplacitum  tuum,  quam  cito  poteris,  destinari  digneris).  Ali  sve  molbe, 
jadikovke,  pa6e  i  prijetnje  papine  bijahu  ,zaludo,  jer  Ljudevit  nije,  Sto  se  znade,  poveo 
ni  prije  ni  poslije  krScanske  vojske  na  Osmanlije.  Moguce,  da  je  kralj  bio  ozlovoljen, 
sto  papa  nije  na  njegovu  molbu  htio  njegovih  prelata  osloboditi  od  desetine,  koju  im 
bijaSe  nametnuo,  da  svlada  Viskontije;  moguce  i  to,  da  Ljudevit  nije  htio  sam  pokrenuti 
rata,  poSto  papa  nije  navijestao  krizarske  vojne  u  drugim  drzavama.  Mozda    se    je  Lju- 


HRVATSKO  KRALJEVSTVO  DO  HERCEGA  KARLA  DRaCkOGA. 


»$3 


devit  bojao  sile  turske,  a  moJda  nije  shvacao  pogibao,  koja  je  zaprijetila  njegovoj  drzavi 
dolazkom  Turaka  u  Evropu.  Svakako  stoji,  da  su  kralja  od  god.  1370.  vise  zanimale 
poljske  prilike,  a  i  talijanski  poslovi,  nego  krvave  borbe  na  jugu  i  jugoiztoku  njegove 
drzave. 

(Hrvatsko  kraljevstvo  do  hercega  Karla  Drackoga,  1359 — 1371.).  Oba 
bana  hrvatska,  i  ban  Citave  Slavonije  Leustahije,  kao  i  ban  c^itave  Dalmacije  i  Hrvatske 
Nikola  Sec  imali  su  pune  ruke  posla,  da  u  svojim  oblastima  zatru  §tetne  posjedice  dosa- 
danjih  neprestanih  ratova  i  borba. 

U  Slavoniji  sve  se  je  vise  zaboravljalo,  da  je  ban  prvi  sudac  zemlje  ili  kraljevine, 
kako  se  u  to  vrijeme  Slavonija  redovito  naziva.  Zaboravilo  se  i  na  povelju  Karla  Ro- 
berta od  1325.,  kojom  bi  obnovljena  vlast  banska  i  odredjeno,  »da  svi  i  pojedini  Ijudi 
tako  plemici  kao  i  drugi  ma  kojega  staleza  onkraj  rijeke  Drave  podpadaju  sudu  i 
jurisdikciji  bana*.  Naro^ito  brojni  plemici  iz  Ugarske,  koji  su  miloscu  kraljevom  dobijali 
zemlje  i  posjeda  u  Slavoniji,  nijesu  se  obazirali  na  posebne  povlastice  svoje  nove  domo- 
vine,  vec  su  u  svakom  pogledu  nastojali,  da  slavonsko  plemstvo  izjednafie  s  ugarskim. 
JamaCno  su  ovi  novajlije  takodjer  izradili,  te  je  Ljudevit  na  saboru  u  Budimu  god.  1351. 
kraljevskim  dekretom  odredio,  da  plemici  izmedju  Drave  i  Save,  kao  i  oni  u  zupaniji 
Poiegi  i  Vukovu  nemaju  vise  placati  ni  kunovine  ni  banske  zalazine  (zaluzine),  nego 
poput  ugarskih  plemica  samo  »dobit  kraljevske  komore*.  Nastojanje,  da  se  Slavonija  u 
svakom  pogledu  sto  jade  sljubi  s  Ugarskom,  potaklo  je  nedvojbeno  kralja,  te  je  poceo 
i  o  tom  snovati,  kako  da  ukine  posebne  slavonske  novce,  banovce,  a  i  slavonske  kov- 
nice,  pak  da  uvede  ugarske  novce,  kovane  u  ugarskim  kovnicama.  Medjutim  staro,  uro- 
djeno  plemstvo,  koje  nije  rado  gledalo  Lackovice,  Cuze  i  Cudare,  stalo  se  otimati  kra- 
Ijevim  novotarijama.  Ono  je  takodjer  izradilo,  te  je  kralj  29.  kolovoza  1359.  morao  u 
Vi§egradu  izdati  znamenitu  povelju,  kojom  je  ponovno  utvrdio  sudacku  vlast  bana.  »Bri- 
nuci  se  mi«,  govori  kralj  u  toj  povelji,  »za  mirnije  stanje  (de  statu  tranquiliori)  nasih 
vjernih  plemica  i  drugih  Ijudi  u  na§em  kraljevstvu  Slavoniji,  podasmo  im  tu  milost,  da 
ih  nijedan  Covjek  ne  moze  pozivati  na  sud  na  na§  dvor  ili  pred  kojega  stranoga  sudca 
s  ove  strane  Drave;  nego  ako  tko  imade  kakovu  parnicu  s  kojim  Covjekom  kraljevstva 
Slavonije,  neka  ga  po  zakonu  pozove  pred  bana  iste  kraljevine  Slavonije  ili  pred  nje- 
gova  zamjenika.  Jedino  ako  koja  stranka  nije  zadovoljna  sa  sudom  bana  ili  njegova 
zamjenika,  smije  doci  pred  nas  i  na§e  prelate  i  barune  na  kraljevski  dvor,  da  se  raz- 
pravlja  o  banskoj  osudi*.  Ovom  znamenitom  poveljom,  koja  bi  na  zahtjev  slavonskih 
plemica  godine  1377.  poncvo  potvrdjena,  osigurana  bi  bar  sudatka  vlast  banova  u  zemlji. 
Jednako  se  je  poslije  slavonsko  plemstvo  oprlo  kraljevoj  novotariji  u  pogledu  slavonskih 
novaca,  te  je  postiglo,  da  su  za  iitavog  daljeg  vladanja  kralja  Ljudevita  ostali  Slavoniji 
vlastiti  banovci  i  zasebne  kovnice  novaca.  Jo§  je  vrijedno  spomenuti,  da  je  kralj  Ljudevit 
27.  rujna  1359.  slobodnoj  kraljevskoj  obcini  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba  potvrdio  sva 
privilegija  svojih  predsastnika. 

Kud  i  kamo  teza  zadaca  nego  slavonskoga  bana  Leustahija  zapala  je  izkusnoga 
i  pouzdanoga  Nikolu  Se6a,  bana  Dalmacije  i  Hrvatske,  koji  je  podjedno  bio  knez  dalma- 
tinskih  gradova  Zadra  i  Spljeta.  Vec  obseg  njegove  banovine  bio  je  prostran,  a  k  tomu 
vedi  dio  njegove  banovine  bio  je  do  nedavno  u  tudjoj  vlasti,  koja  nije  nikako  mogla  pre- 
gorjeti  krasnoga  primorja  dalmatinskoga.  U  dalmatinskim  gradovima,  narodito  u  Zadru  i 
Ninu  bilo  je  mogo  kuca  i  posjeda  mletaikih  podanika,  koje  je  trebalo  ili  odkupiti  ili 
vlastnike  inade  odstetiti.  Nadalje  su  se  u  primorju  i  na  otocima,  pak  i  na  morskoj  pudini 
zbivali  svedjer  sukobi  izmedju  Mlettana  i  dalmatiaskih  zitelja.  Napokon  su  i  Dubroviani 
neprestano  salijetali  bana,  da  im  pomaze  u  borbi  s  humskim  knezom  Vojslavom  Vojino- 
vicem.  A  i  na  bosanskoga  bana  Stjepana  Tvrtka  trebalo  je  pripaziti,  da  se  suviSe  ne 
osili.  U  samoj  Hrvatskoj    pak   bilo  je  koje  §ta  urediti  i  izravnati:  tu  su  pojedini  velikaSi 


154  #  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

bili  u  borbi  s  nizim  plemstvom,  tu  je  trebalo  obnoviti  kraljevska  prava  i  oznaCiti,  sto 
pripada  kralju,  sto  velikasima  (knezovima),  a  sto  slobodnim  plemickim  obcinama;  tu  je 
napokon  biio  urediti  prilike  Vlaha,  koji  su  jatomice  stali  grnuti  u  Hrvatsku,  te  zadavali 
mnogo    neprilika    i   primorskim    dalmatinskim    gradovima,    kao  i  ostalim  starosjediocima 

Prve  dvije  tri  godine  banovanja  Nikole  Seda  bilo  je  dakle  vrlo  mnogo  posla,  jer 
je  trebalo  novo  steCene  oblasti  s  temelja  orgaaizovati.  S  toga  nalazimo  bana  Seca  nepre- 
stano  u  Zadru  i  Kninu.  Dakako  da  je  bilo  i  mnogo  nezadovoljnika,  naroCito  u  dalma- 
tinskim obcinama,  kojima  se  nijesu  izpunile  nade,  te  su  stali  uzdisati  za  mletaSkim  vla- 
danjem.  Vrlo  je  zanimljivo,  sto  u  torn  pogledu  pise  16.  sijecnja  1360.  iz  Senja  mletaSki 
poslanik  Bartol  Ursio  svomu  gospodaru,  duzdu  u  Mletcima.  On  potanko  opisuje,  §ta  je 
sve  Cinio  i  govorio  s  banom  Nikolom  Secom  u  poslu  mletafikih  podanika,  koje  je  trebalo 
odStetiti  za  njihova  imanja  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  a  onda  dodaje  ove  znadajne  rijeci: 
»Prilike  pak  u  Dalmaciji  jesu  u  tako  vrlo  losem  stanju,  da  nitko  ne  bi  vjerovao,  kad 
ne  bi  vidio  i  cuo.  Gotovo  svi  pla6u  za  mletackim  vladanjem  i  tuze  se  na  sadanje,  govo- 
reci,  da  su  za  na6ega  (mletackoga  vladanja)  bile  tako  obcine  kao  i  pojedine  osobe 
bogate,  a  sada  je  sve  protivno,  te  se  nitko  ne  usudjuje  pokazati  §ta  lijepa,  ako  ga  imade«. 
(Condiciones  autem  Dalmatie  sunt  in  tam  pessimo  statu,  quod  nemo  crederet,  quin 
videret  et  audiret,  nam  quasi  omnes  plorant  de  dominio  vestro,  et  de  modern©  conque- 
runtur,  dicentes,  quod  sub  nostro  dominio  erant  tam  comunia  quam  singulares  persone 
divites,  et  modo  est  totum  contrarium,  nee  audent  demonstrare  pulcrum  quid,  si  habent). 
Mletacki  poslanik  javlja  jos,  da  ban  Nikola  Sec  u  gradu  Kninu,  u  kojem  je  tada  stolovao, 
priprema  nekake  svatove,  a  onda  se  hvali,  kako  ga  je  ban  lijepo  docekao  i  ugostio 
tako  da  je  poslanik  malo  potrosio. 

Premda  je  kralj  Ljudevit  bio  zadovoljan  s  oba  bana,  popunio  je  ipak  jo§  1359. 
Cast  hrvatskoga  hercega,  namijevSi  ju  svomu  sinovcu  I  v  a  n  u,  sinu  svoga  pokojnoga  brata 
Stjepana.  Mladomu  Ivanu  moglo  je  tada  biti  sedam  do  osam  godina;  no  uza  sve  to 
spominje  se  ipak  vec  2.  kolovoza  1359.  kao  »presvijetli  herceg  Slavonije,  Hrvatske  i 
Da!macije«,  i  to  u  pogodbi,  kojom  je  kralj  Ljudevit  obnovio  savez  s  austrijskim  vojvodom 
Albrechtom.  No  mladomu  hercegu  ne  bi  duga  vijeka.  Uniro  je  negdje  u  drugoj  polo- 
vici  god.  1360.,  po§to  se  Ljudevit  17.  studenoga  iz  Zagreba  zahvaljuje  mletaCkoj  repu- 
blici  za  sazaljenje,  §to  ga  bijase  po  svom  poslaniku  Bartolu  Ursiu  izjavila  povodom  smrti 
hercegove.  Gdje  je  Ivan  umro  i  gdje  je  pokopan,  ne  znamo;  ali  nije  nemoguce,  da  su 
ga  sahranili  uz  pokojnoga  otca  Stjepana  u  stolnoj  crkvi  u  Zagrebu. 

Jamacno  su  zama§ne  stvari  bile,  poradi  kojih  je  kralj  Ljudevit  u  studenom  1360. 
boravio  u  Zagrebu,  gdje  ga  nalazimo  i  na  koncu  te  godine.  Ba§  tada  bijase  po  zasebnom 
kraljevskom  nalogu  (de  regio  special!  mandato)  slavonski  ban  Leustahije  sazvao  sabor 
svega  plemstva  i  naroda  izmedju  Save  (Drave)  i  Gvozda  u  grad  Zagreb.  Sabor  se  sastao 
16.  studenoga,  te^se  je  na  njem  uz  ino  razpravljalo  o  sporu  opata  u  Toplicama  (Topuskom) 
sa  susjednim  plemicima.  Bilo  je  svakako  i  drugih  znamenitih  posala  na  torn  saboru,  ali 
nam  nije  ni§ta  zabiljezeno.  Dok  je  ovako  kralj  Ljudevit  boravio  u  Zagrebu,  uredjujuci 
prilike  Slavonije,  po.<5lao  je  na  jug  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju  svoju  majku  Elizabetu  s 
vise  odlicnih  baruna,  da  u  ime  njegovo  a  s  pomocu  baruna  provede  neke  stvari,  kojih 
valjda  nije  mogao  izvesti  ban  Nikola  Sec. 

Kraljica  Elizabeta  bijase  stigla  u  Dalmaciju  na  koncu  listopada  ili  prvih  dana  stude- 
noga 1360.,  te  se  je  sa  svojom  pratnjom  i  barunima  nastanila  u  gradu  Zadru.  Vec  3.  stude- 
noga izabra  vijece  grada  Trogira  tri  z^sebna  poslanika,  Andriju  Gregorijeva,  Donata 
Kazotica  i  Petra  Josipova,  koji  ce  zajedno  s  gradskim  knezom  Franjom  Jurjevicem  (de 
Georgio)-poci  na  susret  kraljici,  da  ju  pozdrave.  Malo  zatim,  13.  studenoga,  oCekivali  su 
kraljicu  u  Trogiru,  a  19.  poslase  Trogirani  na  zahtjev  kraljice  ietiri  poslanika,  da  s  njom 
razpravljaju.  Ti  su  poslanici  imali  bogato  nadariti  kraljica   i  barune;  ali  dobise  podjedno 


HRVATSKO    KRALJKVSTVO    DO    HERCEGA    KARLA    DRAfiKOGA. 


155 


^#i^^t 


^,<t*. 


6  Ll-fe  ;  ' 


^^f:> 


^-fJ 


f 


%|jtii4 


-if 


f 


% 


Ac, 


i^A4. 


l~U^it-i*'tfl^i 


(f-  '^ 


uln. 


a 

TJ 

O 

V 

^ 

^ 

»t 

9 

vd 

09 

lO 

CO 

T-t 

V 

a 

«, 

-< 

"?" 

>-» 

z 

>« 

» 

a' 

naputak,  da  se  ne  upuStaju  ni  u  §to,  ako  bi  kraljica  htjela  stogod  udniti  »protiv  slobode 
grada*.  Jamacno  je  to  kraljica  i  uradila,  jer  3.  prosinca  salje  trogirsko  vijece  svoga  kneza 
pred  kralja,da»popraviodluku  — — — ^ 

izreSenu  po  gospodi  barunima  -^ 

u  stvari  trogirske  obcine«. 

Elizabetu  bijase  poslao 
kralj  LjudevituZadar,  »da"po- 
pravi  stanje  kraljevinaDalma- 
cije  i  Hrvatske*  (ad  reforma- 
cionem  status  regnorum  Dal- 
macie  et  Croatie),  zatim >da  iz- 
nese  prava  kralj evska*  (nee 
non  iurium  nostrorum  rega- 
lium  extirpanda),  i  napokon 
>da  dijeli  pravdu  svakomu, 
kojijetrazi«  (ac  cuilibet  que- 
rulantipro  exhibendaiustitia). 
Sasvim  je  naravno,  da  se  je 
oko  kraljice  u  Zadru  zgrnulo 
sila  svijeta  iz  svih  krajeva  Hr- 
vatske  i  Dalmacije,  trazeci  od 
nje  svoje  pravo.  A  kraljica  je 
zaista  drzala  sud  od  vi§e  dana 
redomice.  Pomagali  su  ju  pri- 
tom  ne  samo  baruni,  koji  bi- 
jahu  s  njom  do§li,  nego  i 
mnogi  domaci  plemici  i  veli- 
kasi,  koji  su  poznavali  prilike 
svoje  domovine.  Narocito  se 
spominje,da  sujoj  bili  u  pomoc 
dvadeset  i  cetiri  osidnika  ili 
priseznika  (iurati  assessores), 
koje  bijase  kralj  imenovao  »za 
potrazivanje  kraljevskih  pra- 
va*, (pro  exquirendis  iuribus 
regalibus) ,  kao  i  dvanaest 
osidnika,koje  bijase  kralj  na- 
mjestio  »za  sudjenje  i  vrsenje 
javne  pravde  u  kraljevini  Hr- 
vatskoj*  (pro  iudicatu  et  co- 
muni  iustitia  observanda  in 
regno  Croatie).  Ti  su  osidnici 
ili  priseznici,  njih  dvanaest,  i 
dvadeset  i  cetiri  —  valjda  po 
jedan  i  dva  od  dvanaest  pra-  f. 

starih     plemena      hrvatskih  ,  '^ 

imali    izloziti    kraljici   prilike 
prucih  se  stranaka,  pak  i  pri- 

segom  (rotom)  potvrditi  istinitost  svoga  kazivanja.  Medju  inim  bilo  im  je  ozna- 
divati    medjaSe    posjeda    kraljevskih,    velikaskih,    kao    i    plemenskiii    obcina,    zatim  izvjes- 


H 

< 
PC 

z 
3 

o 

cs 


> 

o 


a  a, 


■H.  a 


156  -  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

civati,  tko  je  plemic  starinom,  a  tko  po  povelji;  njima  je  jama6no  bilo  svjetovati, 
kako  da  se  zaokruze  velike  zupanije,  sastavljene  od  starohrvatskih  zupa,  napokon  gdje 
da  se  osnuju  zupanijski  stolovi  (sudovi)  i  plemicki  stolovi.  Tk  vi§e  od  pol  stoljeca  nije 
u  Hrvatskoj  na  jugu  Gvozda  bilo  pravoga  reda  ni  zakona,  ve<5  je  narocito  onamo  od 
pada  bana  Mladina  II.  (1322.)  bila  preotela  mah  sila  i  samovolja  knezova  i  drugih  sile- 
dzija.  Sad  su  starohrvatske  knezevske  porodice  bile  ili  zatrte  ili  posve  skucene,  te  se 
grijale,  na  suncu  kraljevske  milosti;  sad  je  trebalo  podici  nize  plemstvo,  koje  se  nije 
didilo  knezevskim  naslovom,  nego  je  izvodilo  lozu  od  dvanaest  starohrvatskih  plemena, 
koja  su  nekad  utanaiila  nasljedni  ugovor  s  prvim  hrvatskim  kraljem  ugarske  krvi, 
s  kraljem  Kolomanom. 

Zabiljezene  su  nam  dvije  tri  parnice,  koje  bise  iznesene  pred  kraljicu  EIi?:abetu  u 
Zadru.  Jednoga  dana  dodjoSe  pred  nju  brojni  plemici  od  plemena  Lapcani,  koji  su  drzali 
zemlju  Karin,  po  imenu  NaSman  Petrovic,  Jurislav  Slavinic,  Radoslav  Martinic,  Ivan  Matic, 
Radoslav  Ivanic,  Mladin  Gregoric,  pak  u  ime  svoje  i  c^itavoga  plemena  izjavise  kraljici, 
kako  imade  opadnika,  koji  im  zavide,  te  tvrde,  da  im  ne  pripada  zemlja  Karin,  na  kojoj 
stoje,  jer  nije  njihova  plemenita  plemenStina.  Medjutim  recena  je  zemlja  njihova  bastina 
i  plemenstina  jos  od  kralja  Dimitrije  Zvonimira  Taj  je  kralj  naime  svoju  kcer  Klaudiju 
udao  za  nekoga  plemica  od  plemena  Lap6ana,  koji  se  je  zvao  Wnyka  (Winicha),  te  mu 
je  poklonio  za  miraz  zemlju  Karin.  Pomenuti  plemici  od  plemena  Lapcani  jesu  izravni 
potomci  Zvonimirova  zeta,  te  su  doslije  bez  ikake  zapreke  uzivali  svoju  djedovsku  ba- 
stinu,  te  ih  hije  nijedan  kralj  smelao  u  njihovu  posjedu.  Ali  eto  digoSe  se  zavidni  im 
opadnici  tvrdeci,  da  oni  nijesu  potomci  Zvonimirova  zeta,  jer  je  taj  umro  bez  djece,  te 
je  njegovo  imanje  pripalo  kralj u;  s  toga  da  zemlja  Karin  nikako  njima  ne  pripada.  Ple- 
mici sada  mole  kraljicu,  da  6itavu  stvar  iztrazi,  pak  da  im  onda  recenu  zemlju  iznova  za 
sva  vremena  potvrdi  kao  njihovu  pradjedovsku  plemenStinu.  Na  tu  molbu  pozove  kra- 
Ijica  24  jurata  za  potrazivanje  kraljevskih  prava  i  12  jurata  sudija,  da  pod  prisegom 
izkazu  pravu  i  cistu  istinu.  A  ti  zaista  pod  zakletvom  na  sveti  kriz  jednodusno  izjaviSe, 
da  su  Nasman  Petrovic  i  ostali  plemici  od  plemena  Lapcani  potomci  i  nasljednici  Zvo- 
nimirova zeta,  pak  da  im  po  nasljednom  pravu  (titulo  iuris  hereditarii)  pripada  zemlja 
Karin,  koju  su  jo§  od  kralja  Zvonimira  sve  bez  ikakva  prigovora  od  strane  kraljeva  i 
banova  u  mirno  i  ratno  vrijeme  neprijeporno  uzivali,  te  ju  i  sada  jo§  uzivaju. 

Dne  25.  studenoga,  drugi  dan  iza  blagdana  sv.  Krsevana,  opet  je  kraljica  sa  svojim 
barunima  sudila  sud  u  gradu  Zadru.  Uz  nju  je  bio  i  knez  cetinski  Ivan  Nelipic,  gorljiv 
privrzenik  kraljev  i  njezin,  koji  je  nedavno  po  milosti  kraljevoj  postao  zupanom  u  zupaniji 
Vrbaskoj  i  Sanskoj.  Najednom  podigose  se  proti  knezu  Ivanu  Nelipicu  neki  Ivan  i  Lackov, 
sinovi  Tvrdojevi,  pak  Tvrtko  sin  Jurja  Grubica,  te  sasuse  na  kneza  Nelipica  ovu  tezku 
obtuzbu:  »Mi  smo  u  zupaniji  Cetini  od  djeda  i  pradjeda  plemici,  uzivasmo  vazda  sva 
plemicka  prava,  koja  zapadaju  plemice  od  dvanaest  plemena  kraljevine  Hrvatske  (nobiles 
duodecim  generationum  regni  Croatie),  te  smo  imali  i  moramo  imati  plemen§tinu  (ple- 
meniii  posjed)  u  zupaniji  Cetini.  No  knez  Ivan  nepravedno  nas  je  iz  nje  izkljucio  i  izbacio, 
tako  da  smo  sada,  liseni  neduzni  po  knezu  Ivanu  nasih  prava,  spali  u  skrajnje  siro- 
mastvo,  tako  da  moramo  boraviti  pod  tudjim  krovovima«.  Cuvsi  to  knez  Ivan  odgovori: 
»Ivan  Lackov  i  Tvrtko  nijesu  nikad  imali  niti  imaju  plemen§tine  ili  kakve  baStine  u 
Cetini,  niti  im  je  pripadao  ili  pripada  koji  dio  ili  porcija  pomenute  zupe,  a  niti  sam  ih 
iz  nje  izbacio;  nasuprot  ja  sam  odrzao  i  drzim  citavu  zupaniju  Cetinu  sa  svim,  §to  joj 
pripada,  po  kraljevskoj  darovnici*.  Na  to  pokaza  knez  Ivan  povelju  kralja  Andrije  I.  (II.), 
kojom  je  taj  zupu  Cetinu  s  Triljem  god.  1210.  darovao  knezu  Domaldu,  praroditelju 
Nelipicevu.  Ivan,  Lackov  i  Tvrtko  prigovorise,  da  su  i  oni  imali  drugu  povelju  kralja 
Andrije  glede  zupe  Cetine,  kojom  je  darovnicu,  prikazanu  po  knezu  Ivanu,  poslije  opozvao 
i  ni§tetnom  proglasio.  Ali  knez  Ivan  da  ih  je  zarobio,  te  im  oteo  ta   privilegija  i  pisma, 


HRVATSKO  KRALJEVSTVO  DO  HERCKGA  KARLA  DRaCkOGA. 


'57 


§to  mogu  bezodvlacno  posvjedociti  sa  §est  osidnika  (jurata),  koje  ce  imenovati.  Tomu 
prigovori  knez  Ivan,  da  je  retene  Ivana,  Lackova  i  Tvrtka  zaista  vec  odavna  jednoin 
bio  zatvorio  i  drzao  zarobljene,  no  radi  toga,  sto  mu  nijesu  platili  dada  niti  vrSili 
duzne  sluzbe;  ali  pisama  i  privilegija  nije  im  oteo,  pace  nije  ni  znao  ni  cue,  da  bi  ih 
ikada  imali,  U  toj  ditavoj  stvari  posve  je  neduzan  i  nekriv.  I  sad  pristupise  osidnici  ili 
jurati,  njih  dvadeset  i  dva,  da  pod  prisegom  izkazu  Sistu  i  golu  istinu.  Nakon  dogovora 
prisegose  oni,  da  Ivan,  Lackov  i  Tvrtko,  a  ni  njihovi  predci  ne  potjeCu  ni  iz  jednoga 
od  dvanaest  plemena  kraljevine  Hrvatske,  nego  da  ih  je  plemstvo  hrvatsko  pribrajalo 
svomu  stalezu  i  zvalo  plemicima  u  onomu  injestu,  gdje  su  ba§  osobno  prebivali.  Jurati 
ne  znaju  niti  su  culi,  da  bi  oni  imali  kakva  privilegija  i  pisma  glede  Cetine,  a  niti  da 
ih  je  radi  till  pisama  knez  Ivan  zarobio  i  pisma  im  ugrabio. 

Prije  medjutim,  hego  §to  je  kraljica  u  toj  parnici  mogla  izreci  konaCnu  odluku,  morade 
ona  iznenada  ostaviti  Zadar  i  Dalmaciju  (propter  repentinum  recessum  de  Jadra),  na    sto 


Veliki  peSat  kraljice  Elizabete. 

Kraljica  na  prijestolju,  na   glavi    joj    otvorena    kiuna,  a  u  desnici    drzi  iezlo  s  krinovima  na  vrhu.  Desno  od  pri- 

je?tolja  §tit    Ea    srebrenim    i    crvenim    vodoravnim    gredama,  a    s  lijeva    grb  s  dvogubim    kriiem.    Nadpis  naokolo 

ruba:   »+  S(igillutn)  Elizabeth  Dei  gr8(tia)   HuDg(a)ri(e)   regina  prioceps  Salernitana*. 


se  mnoge  pruce  se  stranke  obratise  na  kralja  Ljudevita  u  Zagrebu.  Kralj  Ljudevit  bijaSe, 
Jos  28.  studenoga  potvrdio  Na^manu  Peirovicu  i  njegovim  rodjacima  od  plemena  Lapdani 
staru  plemenstinu  njihovu  Karin;  a  sada  je  nastavio  parnicu  protiv  kneza  Nelipica.  Po§to 
su  pred  majkom  njegovom  u  Zadru  prisegla  samo  dvadeset  i  dva  osidnika  ili  jurata, 
dade  on  u  Zagrebu  priseci  jo§  dvojici,  naime  Gregoriju,  sinu  krbavskoga  kneza  Budi- 
slava,  i  Nasmanu  Petrovidu  od  plemena  Lapcana,  kojih  nije  25.  studenoga  bilo  u  Zadru; 
a  na  to  kralj  28.  prosinca  1360.  ponovo  potvrdi  poveljom  knezu  Ivanu  Nelipidu  zupu  Cetinu, 
a  njegovim  protivnicimu  Ivanu,  Lackovu  i  Tvrtku  nalozi  vjednu  Sutnju  (perpetuum  silen- 
tium)  u  tom  predmetu.  Ba§  istoga  dana.  28.  prosinca  1360,  potvrdi  kralj  i  knezovima 
Dioniziju  i  Pavlu  Babonicu,  sinovima  bana  Stjepana,  grad  Krupu  za  sve   vijeke. 

Za  boravka  kraljeva  u  Zagrebu  i  kraljiCina  u  Zadru  h\ke  nedvojbeno  mnoge  stvari 
uredjene  i  parnice  rijeSene.  Uza  sve  to  ostade  dosta  posla  banima.    U   Slavoniji  je  kroz 


^158  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

citavu  godinu  1361.  vr§io  poslove  ban  Leustahije;  dana  1.  do  16.  svibnja  vijedao  je  u  Zagrebu 
na  saboru  slavonskih  staleza,  te  je  uz  ino  konafino  rijesio  spor  izmedju  opata  u  Toplicama 
(Topuskom)  i  susjednih  plemica.  Na  koncu  1361  nestaje  baaa  Leustahija,  te  je  onda  od 
21.  svibnja  do  25.  srpnja  1362.  banska  stolica  slavonska  izpraznjena.  Tek  od  2.  stude- 
noga  1362.  vrsi  zagrebacki  biskup  Stjepan  Kanizaj  6ast  i  sluzbu  >glavnoga  vikara  ditave 
Slavonije«  (regni  tocius  Sclavoniae  vicarius  generalis),  te  ju  obavlja  do  17.  srpnja  1366. 
Jos  u  prvoj  polovici  te  godine  bio  je  biskup  i  banske  6asti  namjestnik  Stjepan  Kanizaj 
u  osobitoj  milosti  kralja  Ljudevita,  koji  kaze,  da  je  upravu  Slavonije  povjerio  biskupu 
>iz  osobite  Ijubavi*  (ex  nostra  dilectione  speciali);  no  malo  zatim  pomrsi§e  se  ti  njezni 
snosaji  izmedju  kralja  i  biskupa.  Na  krive  tuzbe  i  opadanja  palatina  Nikole  Konta  skinu 
kraij  Stjepana  s  casti  banskoga  namjestnika,  baci  ga  u  tamnicu  kao  nevjernika,  a  onda 
ga  protjera  iz  svoje  drzave.  Biskup  ode  na  papinski  dvor,  i  tek  poslije  pozove  ga  kralj 
opet  kuci,  poSto  je  dokazao  svoju  nevinost.  Kralj  ga  tada  obasu  milostima,  pa6e  ga 
izabra  za  krstnoga  kuma  svojoj  kceri  Katarini. 

U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  je  i  dalje  sve  do  srpnja  1366.  banovao  vazda  vjerni  i 
odani  Nikola  Se6.  Citavo  to  vrijeme  bio  je  on  i  knez  Zadra,  docim  je  u  Spljetu  od 
god.  1363.  vrsio  cast  kneza  Zadranin  Ivan  de  Grisogonis,  takodjer  pouzdanik  i  Ijubimac 
kralja  Ljudevita.  Banu  Nikoli  utjecali  su  se  Dubrovcani  za  svoje  borbe  s  humskim  knezom 
Vojslavom  Vojinovicem,  njemu  su  Siljali  svoje  poslanike  radi  Omisana  i  Krajinaca,  koji  su 
udarali  na  Ston;  na  njegov  pozlv  poslali  su  oni  2.  prosinca  1362.  svoga  kancelara  Todora 
s  peCatom  svoje  obcine,  da  se  s  njim  potvrdi  ugovor  kralja  Ljudevita  s  austrijskim  voj- 
vodom.  Kao  ban  ili  glavni  vikar  kraljev,  i  kao  >predstavnik  osobe  kraljevskoga  veliSan- 
stva«  (personam  regie  maiestatis  repraesentans)  utjecao  je  u  sve  javne  poslove.  Dae 
25.  ozujka  1362.  boravi  u  Trogiru,  te  obecaje  Trogiranima,  da  ce  iz  njihova  kotara 
ukloniti  Vlahe,  i  zadaje  im  tvrdu  vjeru,  da  po6ev  od  Gjurgjeva  ne  ce  vi§e  nijedan  Vlah 
(nullus  Morlaccorum)  niti  drugi  od  toga  roda  dolaziti  s  blagom  svojim  u  kotar  grada. 
Jednako  se  zauzima  za  Trogirane  na  kraljevskom  dvoru,  kad  kastelan  grada  Klisa  smeta 
njihovim  trgovcima,  trazeci  od  njih  razne  dace  za  njihovu  trgovinu.  Ban  Nikola  napokon 
brani  podanike  svoga  kralja  od  nasilja  i  §tete,  koje  im  6'me  stranci,  narocito  Mlet^ani. 
Godine  1363.  navalio  je  Nikola  Faletro,  zapovjednik  mletackog  brodovlja  u  jadranskom 
moru,  kod  mjesta  Sveti  Spas  sa  dvije  galije  na  brod  Ivana  Trogira:nina,  te  je  bez  ikakva 
razlozita  uzroka  dao  brod  potopiti.  S  mjesta  posla  ban  Nikola  iz  Knina  dne  15.  travnja 
pismo  na  mletacku  obcinu,  zahtijevajudi  zadovoljstinu  za  postradalog  Ivana.  Jos  odluSnije 
nstaje  ban  u  travnju  1364.,  kad  su  mletacke  galije  nanijele  stete  zadarskim  gradjanima; 
jedino  njegovoj  energiji  poSlo  je  za  rukom  obcinu  prinuditi,  da  je  krivce  kaznila  i  stetu 
nadoknadila.  Nikola  Sec  brine  se  i  za  boljitak  crkvenih  poglavara.  Boraveci  7.  ozujka  1366. 
u  gradu  Kninu  potvrdi  kninskomu  biskupu  povelju  bana  Nikole  Banica  od  god.  1353., 
kojom  mu  je  zajamcena  desetina  u.  njegovoj  biskupiji. 

U  srpnju  1366.  ostavi  ban  Nikola  Se6  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  te  se  preseli  u  Zagreb. 
Kralj  ga  bija§e  imenovao  banom  citave  Slavonije  na  mjesto  svrgnutoga  biskupa  zagre- 
koga  Stjepana  Kanizaja.  Cast  slavonskoga  bana  vrSio  je  Nikola  kroz  dvije  godine  (do 
lipnja  1368.),  kad  je  kraij  tu  sluzbu  namijenio  svomu  dosadanjemu  magistru  vinoto5a,  Petru 
Cudaru  (Zudar),  koji  ju  je  onda  obavljao  kroz  punih  dvanaest  godina  (do  1380,).  Bani 
Hrvatske  i  Dalmacije  bijahu  u  to:  najprije  magistar  Konja  Se6en  (1366.  i  1367.),  sin 
erdeljskoga  vojvode  Tome,  onda  Emerik -(1368.),  i  Simun  Mauricijev  od  plemena  Pok 
(1369.  i  1370.).  Godine  1371.  napokon  preuze  baniju  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  kraljev 
rodjak  Karlo  Dracki,  kojemu  bijase  Ljudevit  jos  prije  namijenio  6ast  hercega  hrvatskoga 
(slavonskoga). 

Karlo,  herceg  od  Dra6a,  bio  je  sin  gravinskoga  grofa  Ljudevita,  prastricevica  kra- 
Ijeva,  koji   je    bio    zestok    protivnik    napuljske  kraljice  Ivane    i    njezina    drugog  supruga, 


HRVATSKO    KRAUEVSTVO    DO    HERCEGA   KARL  A    DRaCkOGA  159 

Ljudevita  od  Tarenta.  Boreci  se  gravinski  grof  proti  kraljici  Ivani  bude  od  nje  zarobljen 
i  bacen  u  tamnicu,  gdje  je  i  umro  (1362.).  Iza  njega  ostade  nejaki  sin  Karlo,  prozvan 
Mali.  Papa  Urban  V.  pobrinu  se  za  sirotana,  te  ga  preporudi  ugarskomu  i  hrvatskomu 
kralju  Ljudevitu.  Poslanicom  od  31.  srpnja  1364.  pozivase  kralja,  »neka  svrati  oci  kra- 
Ijevske  milosti  na  stanje  Ijubljenoga  sina,  plemenitoga  Karla  Drackoga,  svoga  nedora- 
sloga  rodjaka*,  i  »neka  mu  pruzi  milost  svoje  Ijubavi  i  sklonosti.«  Ljudevit  nije  se  dao 
dva  put  moliti.  U  jednu  ruku  nije  tada  jos  imao  ni  kakva  poroda  ni  od  svoje  druge 
supruge,  bosanske  banovne  Elizabete,  a  u  drugu  ne  bijase  se  nikad  posve  odrekao 
napuljske  bastine  i  osvete  poradi  smrti  brata  svoga  Andrije.  S  toga  objerucke  prihvati 
poziv  papin,  te  odluci  Karla  Maloga,  hercega  Dradkoga,  primiti  pod  svoje  okrilje.  Vec 
god.  1365.  nalazimo  Karla  u  Dalmaciji.  Kralj  poziva  Spljecane,  da  caste  Karla  »kao  sina 
i  rodjaka  njegova*,  i  da  mu  uzajme  novaca,  koji  ce  se  njima  vratiti  od  dohodka  soli. 
Spljetcani  na  to  19.  studenoga  daju  Karlu  200  zlatnih  dukata.  U  isto  doba  dozvoljavaju 
Trogirani,    da  se  iz  njihova   grada    smije  izvesti  zito  za  gospodina  Karla,  hercega   Drac- 


Veliki  pecat  slobodne  obcine  Gradac 

tik  Zagreba  iz  XIV.  stoljeca. 

Na  pedata  vide  se  tri  kule  od  tesaaa  kamenn,  koje  stoje  na  gromadi  s  ;  rijeda  zidom  zaSticenih  pecins ;  asred 
zida  jesu  velika  Siljata  vrsta,  a  sa  svake  strane  po  tri  nrezana  krnniita  (Kerbzinnen).  Srednja  kula  je  najviSa,  te 
otraga  spojena  s  prostranim,  koso  gradjenim  zidom,  koji  imade  sa  svake  strane  po  dva  krani§ta.  Ova  srednja 
kula  imade  liljati  krov  sa  dva  kruniSta,  sa  svake  strane  jedno,  i  prozor  povrh  iiljatih  vrata;  ostale  dvije  pokrajne 
kule  imadu  samo  zaobljfna  vrata  i  na  vrhu  po  tri  nrezana  kniniSta.  S  lijeve  strane  knlS  stoji  rogovima  gore 
okreonti  polumjesec,  vrh  njega  tri  peterolatidne  rozete,  a  ispod  njega  dvije  na  tankoj  gran^ici.  S  desne  strane 
kuI4  vidimo  osmerotraku  zvijezdu,  a  vrh  nje  i  izpo<l  nje  po  jednu  malu  rozeto.  Izmedja  vanjskoga  zrnatoga  raba 
i  nutarnjega  kolobara  stoji  nadpis:  »f  S(igillnm)  com(m)uni(tati5)  dc  monte  Graci(ensi). 
Izvomi  pe^atnik,  koji  je  urezan  u  plofu  od  inte  mjedi,  fuva  se  u  arkiva  kr.  glavnoga  grada  Zagreba. 


koga.  Iza  toga  posao  je  Karlo  u  Zadar,  a  onda  1366.  preko  Senja  u  Ugarsku,  gdje  ga 
je  kralj  Ljudevit  dao  odgojiti  na  kraljevsku.  Nije  nevjerojatno,  da  ga  je  kralj  tada  smijerao 
u^initi  svojim  nasljednikom.  No  malo  zatim  rodi  se  kralju  kdi  Katarina,  iza  koje  onda 
dobi  jo§  dvije  kceri,  Mariju  (1370)  i  Jadvigu  (1371.). 

Odkad  je  kralj  imao  svojih  potomaka,  promijenio  je  i  namjere  svoje  glede  Karla 
Dradkoga.  Premda  je  bio  tek  dalji  rodjak  njegov,  a  niti  sin  niti  brat,  narnijeni  mu  privre- 
meno  cast  hercega  Dalmacije  i  Hrvatske  O  tom  obavijesti  i  papu  Urbana  V.,  koji  ga 
poradi  toga  posebnom  poslanicom  11.  prosinca  1369.  ovako  pohvali:  >  Milost  tvoje  blagosti 
zasluzuje  veliku  hvalu  za  to,  §to  si  Ijubljenoga  sina,  plemenitoga  muza  Karla  Dradkoga, 
svoga  rodjaka  odgojio  na  kraljevsku  i  otSinskom  brigom  (regalibus  moribus  et  magni- 
ficentia  studioque  paterne  sollicitudinis  educasti),  i  §to  si  mu  netom  posebnim  veleduSjem 
darovao  hercezku  cast  u    Dalmaciji  i  Hrvatskoj,  premda  nema  za  nju  svojstva  po  svojoj 


i6o  UUDEVIT   I.   VELlKt. 

kraljevskoj  krvi«.  .  .  Medjutim  Ljudevit  pobrinuo  se  je  i  za  to,  da  svoga  Sticenika  zgodno 
ozeni.  Izabrao  mu  je  za  zenu  njegovu  bratuSedu  Margaretu,  kcer  vojvode  Karla  Drackoga 
Starijega  (f  1348.)  i  kraljevne  Marije,  sestre  kraljice  Ivane.  Tim  je  Ljudevit  htio  na 
neki  nacin  okajati,  §to  je  Margaretina  otca  dao  pred  dvadeset  i  jednom  godinom  pogu- 
biti.  No  poSto  je  Margareta  bila  s  Karlom  Malim  u  srodstvu,  i  to  po  otcu  u  drugom 
stepenu,  a  po  majci  u  cetvrtom,  trebalo  je  u  pape  izmoliti  dispenzaciju.  Kralj  posla  za 
to  k  papi  Urbanu  V.  svoje  poslanike,  po  imenu  vackoga  biskupa  Ivana  i  magistra  Ivana 
de  Brixia  doktora  prava,  koji  ce  taj  posao  izvrSiti.  Medjutim  se  uplela  u  te  stvari  i 
napuljska  kraljica  Ivana,  zabrinuta  valjda  za  svoje  stanje.  No  Ljudevitovi  poslanici  umi- 
riSe  ju,  utanaciv§i  s  njom  u  ime  svoga  kralja  i  hercega  Karla  nekaki  ugovor  (quaedam 
pacta),  kojega  sadrzaj  nije  poznat,  ali  se  je  papi  6inio  razborit  i  zgodan  (rationabilia 
nobis  videntur).  Posto  je  tako  Ivana  privolila  na  udaju  svoje  necake,  te  ju  bogato  opre- 
mila  imanjima  pokojnog  joj  otca,  napisa  i  papa  Urban  V.  dne  9.  sijecnja  1370.  poslanicu 
kralju  Ljudevitu,  kojom  podijeli  zamoljenu  dispenzaciju,  narocito  »poradi  boljka  i  mira 
kraljevine  Sicilije<  (pro  bono  et  pace  regni  Sicilie).  Iste  godine  20.  listopada  udade  kralj 
Ljudevit  i  svoju  sinovku  Elizabetu,  kcer  pokojnoga  brata  Stjepana,  za  tarentskoga  kneza 
Filipa  od  Romanije,  koji  je  takodjer  pripadao  napuljskoj  lozi  Anzuvina.  Ovakim  nacinom 
nastojase  se  kralj  donekle  izmiriti  sa  svojim  napuljskim  rodjacima,  na  §to  ga  je  osobito 
putila  i  ta  okolnost,  §to  kraljica  Ivana  ni  od  svojega  trecega  supruga,  kralja  Jakova  III. 
od  Majorke,  nije  imala  potomaka. 

Herceg  Karlo  Mali  (Parvus)  ili  Dra6ki  (de  Duracio)  preuze  upravu  svoje  hercego- 
vine  god.  1371.,  te  ostade  u  njoj  do  druge  polovice  1376.  Nazivao  se  je  »herceg  kra- 
ljevine Slavonije«  ili  »herceg  Dalmacije  i  Hrvatske«.  Za  njegova  hercegovanja  nijesu 
Dalmacija  i  Hrvatska  imale  zasebnih  bana,  nego  je  herceg  vrSio  poslove  banske  (Dal- 
macie  et  Croacie  banatum  tenente);  u  Slavoniji  bio  je  kroz  to  citavo  vrijeme  banom 
Petar  Cudar.  U  svibnju  1371.  boravio  je  Karlo  Dracki  u  Zagrebu.  Tu  povjerava  6.  svibnja 
zupanu  zagrebafikom  i  kastelanu  samoborskomu  Leustahiju,  da  zajedno  sa  sudcima  pie- 
mica  zupanije  zagrebacke  povede  iztragu  proti  kastelanu  zagrebaikoga  biskupa,  koji  je 
tuzen,  da  je  silom  orobio  i  ijuto  izranio  magistra  Ladislava.  U  isto  vrijeme  izdao  je 
herceg  Karlo  slobodnoj  plemickoj  obcini  u  Turopolju  povelju,  kojom  je  potvrdio  starija 
privilegija  njezina.  Na  toj  povelji  imade  i  pecat  hercegov  s  trouglim  stitom  i  u  njem 
obiteljski  grb  Anzuvina  (liljani);  a  naokolo  pefiata  nadpis:  »S(igillum)  Karoli  de  Duracio 
duc(is  tocius  Sclav)onie.«  Iz  Zagreba  posao  je  herceg  Karlo  na  jug,  te  se  je  napokon  na- 
stanio  u  Zadru,  koji  mu  je  bio  stolica  za  ditavog  vladanja  u  Hrvatskoj.  Dne  1.  listo- 
pada 1372.  poslaSe  Trogirani  svoje  poslanike  u  Zadar,  da  izkazu  pocast  hercegu,  i  da 
mu  predadu  dar  od  petdeset   dukata. 

(Ljudevit  zavladao  Poljskom,  17.  studenoga  1370.).  Jo§  godine  1339.  bijaSe 
odredjeno,  da  ce  Ljudevit  naslijediti  svoga  ujaka  Kazimira  Velikoga  na  poljskom  pri- 
jestolju,  ako  bi  potonji  umro  bez  zakonitih  muzkih  potomaka.  Ljudevit  bija§e  se  vec  tada 
obvezao,  da  ce  u  tom  slu6aju  saduvati  neoskvrnjenu  cjelovitost  kraljevine  Poljske,  da 
ne  ce  namitati  poreza  bez  dozvole  sabora,  te  da  ce  casti  i  sluzbe  dijeliti  samo  domacim 
sinovima.  Kao  odredjeni  baStinik  poljskoga  prijestolja  pomagao  je  poslije  vi§e  puta  svoga 
ujaka,  narocito  u  ratovima  s  Litavcima  (1351. — 1352),  a  uz  to  je  budnim  okom  pazio, 
da  mu  ne  izmakne  obecano  kraljevstvo.  S  toga  si  je  god.  1355,  pravo  nasljedstva  dao 
potvrditi  od  poljskih  velikasa,  suviSe  je  i  s  kraljem  Kazimirom  vise  puta  obnavljao  uta- 
nateni  ugovor  (8.  svibnja  1364.  u  Krakovu,  i  1369.  u  Budimu).  Napokon  je  i  poljskoga 
vojvodu  opoljanskoga  Vladislava,  sina  svoje  polusestre  Eufemije,  dozvao  na  svoj  dvor, 
te  ga  1367.  imenovao  za  palatina  ugarskoga. 

U  to  mu  se  najednom  nadade  zgoda,  da  izpuni  svoju  davnu  zelju.  Kralj  Kazimir 
pao  na  lovu  s  konja  tako  nesrecno,  da  je  malo  zatim  5.  studenoga  1370.  u  Krakovu  umro. 


LJUDEVIT    ZAVLADAO    POLJSKOM. 


i6i 


Cini  je  l^judevit  doznao  za  nezgodu  ujcevu,  posla  namah  opoljanskoga  vojvodu  i  pala- 
tina  svoga  Vladislava  u  Krakov,  da  zaprijeci  svako  nepovoljao  utjecanje  na  umirucega 
kralja.  Kad  je  Kazimir  izdahnuo,  pohitase  krakovski  biskup  i  drzavni  kancelar  u  Ugarsku, 
da  pozovii  Ljudevita  na  prijestolje.  On  ih  doceka  u  Visegradu,  okruzen  svojim  savjetni- 
cima  i  najvisim  dostojanstvenicima.  Ljudevit  pritaji  svoju  radost,  pak  na  poziv  poljskih 
dostojanstvenika  i  na  nutkanje  svojih  savjetnika  probesjedi  ovako  :  » Vi  ne  shvacate 
(poljski  poslanici),  sta  trazite,  a  vi  opet  (ugarski  savjetnici)  ne  pojmite,  sta  mi  svjetujete. 
Dva  posve  razlicita,  jedno  od  drugoga  odaljena  stada  ne  moze  jedan  pastir  valjano 
cuvati;  zato  zabranjuju  crkvene  ustanove,  da  jedan  biskup  upravija  dvima  biskupijama. 
Kad  je  drzava  sastojala  tek  od  nekoliko  koliba,  bila  su  joj  dva  kralja  suvise;  ja  se  bojim, 


Pec  AT  HERCEGA  Karla  DraCkoga. 

Na  pefstu  v'di  se  porodidni  grb  Anlnvina  (krir.ovi  ili  liljani).  Nadpis:  »S.  Karoli  de  Daracio  d{ucis  tocins 
Scla)vonie.€  Pedat  visi  dr  Jednoj  povelji  od  god,  137I1  te  se  iava.  u  arki^^a  plemicke  obdine  Turo- 
poljske  n  Velikoj  Gorici. 


da  ce  za  dvije  velike  drzave  biti  jedan  kralj  nedostatan,  te  da  ce  poradi  toga  stradati 
jedno  ili  drugo  kraljevstvo,  ili  mozda  oba«.  Ali  ipak  posla  namah  svoju  majku  Elizabetu  u 
Poljsku.  da  predusretne  nemirima,  a  nakon  par  dana  podje  i  sam  na  put.  Pratili  su  ga 
najodlicniji  prelati  i  baruni,  medju  njima  zagrebaCki  biskup  Stjepan  Kanizaj  i  slavonski 
ban  Petar  Cudar. 

Dosav  u  Krakov,  prijestoljnicu  posljednjih  dvaju  kralja va  iz  kuce  Pijastove,  ozlo- 
jedi  narod  jo§  prije  krunisanja.  Prvo  nije  znao  ni  nauiio  poljskoga  jezika,  premda  je  vec 
pred  trideset  i  jednom  godinom  bio  odredjen  za  vladara  poljske  drzave.  Jo§  viSe  je 
^ozlojedio    plemstvo,    kad    je    zabacio    oporuku    svoga    ujaka    i    pred.^astnika ,    kojom    je 

Hrv.  poTJ.  II.  I.  1 1 


I62  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

pokojnik  nagradio  svoje  vjerne  savjetnike  i  barune,  te  obskrbio  svoje  nezakonite  sinove 
i  zakonite  kceri,  kao  i  svoju  trecu  suprugu  Jadvigu.  U  toj  oporuci  bijase  kralj  Kazimir 
Veliki  takodjer  obilato  nadario  svoga  unuka  Kazimira  (IV.),  sina  kceri  svoje  Elizabete, 
kojega  bija§e  silno  zavolio,  te  ga  na  svom  dvoru  odgojio.  Kralju  Ljudevitu  smetase 
osobito  taj  izravni  potomak  pokojnoga  kralja.  Mladi  vojvoda  Kazimir  bio  je  surjak 
6e§koga  i  njemackoga  kralja,  k  tomu  je  odrasao  na  kraljevskom  dvoru  u  Krakovu 
poznavao  je  jezik  cud  i  obi^aje  poljskoga  naroda,  te  su  mnogi  pomisljali,  da  bi  on  bio 
zgodniji  za  kralja  nego  vladar  susjedne  Ugarske.  Ljudevit  s  toga  nije  htio  ni  cuti,  da  se 
vojvodi  Kazimiru  dade,  ^to  mu  bijase  djed  u  oporuci  namijenio,  naime  vojvodine  Dobrzyn, 
L^czyc,  Siradija  i  dio  Kujavije,  zajedno  s  gradovima  KruSvicama,  Bidgoscem  i  drugima. 
Tek  nakon  duga  natezanja  privoli,  da  mu  se  podijeli  vojvodina  Dobrzyn  s  nekim  grado- 
vima, i  to  kao  leno  poljske  krune;  all  se  zato  morade  odreci  svih  prava  na  L(^czyc  i 
Siradiju.  Jedva  §to  se  je  spor  poradi  oporuke  pokojnoga  kralja  nekako  rije§io,  pojavi  se 
pitanje,  gdje  ce  se  kralj  kruniti,  da  li  u  Gnijeznu  u  Velikoj  Poljskoj  ili  u  Krakovu  u 
Maloj  Poljskoj  ?  Gnijezno  bila  je  kolijevka  poljske  drzave,  te  su  se  ondje  krunili  svi  poljski 
vladari  do  konca  13.  stoljeca;  tek  posljednja  dva  Fijastovica,  Vladislav  Lokietek  i  sin 
njegov  Kazimir  Veliki  vjendali  su  se  u  Krakovu,  jer  su  vise  naginjali  plemstvu  Male 
Poljske.  Napokon  pogodi  se  Ljudevit  tako,  da  ce  se  krunisati  u  Krakovu,  a  zalim  ce 
s  grimiznim  haljinama,  krunom,  zezlom  i  drzavnom  jabukom  poci  u  Gnijezno,  ondje  se  u 
stolnoj  crkvi  narodu  pokazati,  te  namah  ondje  i  krunske  dragocjenosti  sahraniti.  Sada 
tek  bi  Ljudevit  okrunjen  u  Krakovu  u  stolnoj  crkvi  17.  studenoga  1370.  Nazoc^ni  bijahu 
biskupi  iz  Gnijezna,  Krakova  i  Lebusa,  zatim  vojvode  Kazimir,  unuk  Kazimira  Velikoga, 
i  Vladislav  opoljanski,  napokon  i  neslo  malo  velikasa.  Poslije  krunisanja  dade  kralj 
vojvodi  Kazimiru  u  leno  obecanu  mu  vojvodinu  Dobrzyn ;  jednako  nadari  obilato 
svoga  necaka  i  Ijubimca,  vojvodu  opoljanskoga  Vladislava  mnogim  gradovima,  koje 
bijase  Kazimir  Veliki  utemeljio.  Dva  dana  poslije  sahranjen  bi  pokojni  kralj  Kazimir  uz 
veliko  ucesce  naroda,  koji  je  gorke  suze  lijevao  za  velikim  i  Ijubljenim  vladarom  svojim. 
Sada  pohita  Ljudevit  u  Veliku  Poljsku.  U  Kali§u  doceka  ga  brojan  narod,  da  mu  se 
svecano  zavjeri.  Na  to  stize  u  Gnijezno,  gdje  bijahu  vec  sve  udesili  za  drugo  krunisanje. 
No  kralj  ne  htjede  se  ni  javno  pokazati  u  crkvi,  da  se  toboze  ne  izvrgne  ruglu.  Probo- 
ravivSi  samo  dva  dana  u  Gnijeznu  vrati  se  preko  Poznanja,  L^czyca  i  Sieradza  u  Krakov. 
Ali  ni  ondje  ne  ostade  dugo.  On  povjeri  vladanje  poljskoga  kraljevstva  svojoj  vec  6staroj 
majci  Elizabeti,  sestri  pokojnoga  kralja  Kazimira,  misleci,  da  ce  tako  ugoditi  Poljacima, 
a  onda  se  povrati  sa  svojom  ugarskom  druzinom  u  Budim. 

Vladanje  pristare  Elizabete  bijase  gotova  nesreca  za  Poljsku.  TaSta  i  vlastohlepna 
zena,  koja  je  umjetnim  sredstvima  umjela  uzdrzati  svedjer  svoju  Ijepotu,*  uSini  kraljevski 
dvor  u  Krakovu  srediStem  zabava,  igranaka  i  glazbenih  izvadjanja,  ali  i  neprestanih  zadje- 
vica  i  intrigua.  Tu  su  se  banili  njezini  pouzdanici  iz  Ugarske,  a  od  domace  vlastele 
ugrabili  su  svu  vlast  mladi  podkancelar  Zavisa  Kurozw^ki,  sin  krakovskoga  palatina  Dobie- 
slava,  a  uza  nj  se  podize  smutljivi  prepoSt  Nikola  Kurnik.  Posto  je  kraljica  svagdje  i 
vazda  ugadjala  mladopoljskoj  gospodi,  te  im  povjeravala  najodli6nije  sluzbe  i  casti, 
izostrila  se  jo§  jace  opreka  izmedju  Male  i  Velike  Poljske.  U  Mazoviji  vladaSe  gotovo 
samostalno  knez  Semovit  111.  iz  porodice  Pijastove,  ne  mareci  sta  se  zgadja  u  ostaloj 
Poljskoj,  dok  su  opet  Litvanci  udarali  na  ruske  oblasti,  koje  su  bile  pripale  poljskoj 
drzavi.  Sred  toga  obcega  razsula  snovao  je  Ljudevit  ipak,  da  svojoj  porodici  osigura  poljsko 
kraljevstvo. 


*  Kaie  se,  da  je  kraljica  Elizabeta  rabila  neki  iivotni  eliksir,  kojim  se  je  pomladjivala.  Po  njoj  prozvao 
se  je  lijek  La  Reine  d'HoDgrie,  te  se  je  recept  za  nj  pokazivao  kao  Cudoviite  u  carskoj  knjiinici  u  BeCu.  Na 
otokn  Hvaru  prekapljuju  iz  ruimarinova  liSda  kralji^iau  vodu,  koja  je  nekad  bila  na  glasu  pod  imenom 
»Aqua  reginae  Hungariac.c 


I 


LJUDKVIT    ZAVLADAO    POFJ.SKOM.  163 

Prema  prijaSnjim  ugovorima  i  pogodbama  bijase  nasljedstvo  u  Poljskoj  osigurano 
kralju  Ljudevitu  i  njegovim  muzkim  potomcima.  No  Ljudevit  nije  imao  sinova,  nego 
redom  tri  kceri:  Katarinu,  Mariju  i  Jadvigu.  S  toga  po6e  najprije  raditi,  da  mu  Poljaci 
priznadu  pravo  nasljedstva  najstarijoj  kceri  Katarini.  NajviSe  vjeStim  nastojanjem  spome- 
nutoga  vec  Zavise  podje  mu  za  rukom,  te  sabeie  u  jeseni  1373.  najodlicnije  drzavne 
castnike  i  zastupnike  glavnih  gradova  na  saber  u  KoSicama,  gdje  ih  skloni,  da  su  pri- 
znali  najstariju  kcer  njegovu  Katarinu  za  bastinicu  poljskoga  prijestoija,  ako  bi  on  umro 
bez  muzkih  potomaka.  Ali  malo  iza  toga  sabora  promijeni  svoje  osnove  u  pogledu  Kata- 
rine,  pak  stade  svima  silama  nastojati,  da  prinudi  poljsko  plemstvo  na  priznanje  zenskoga 
nasljedstva  u  obce.  I  pri  torn  ga  poslu  pomagaSe  Zavisa,  ne  zaleci  nikakvih  sredstava 
pak  ni  obecanja,  prijetnja,  ni  mita.  Medjutim  se  tomu  protivilo  velikopoljsko  plemstvo, 
kojemu  bijaSe  mrzko  i  to,  sto  je  biskupom  u  Poznanju  postao  krakovski  prepost  Nikola 
Kurnik  iz  porodice  Grymata. 

Ljudevit  bijase  opet  pozvao  poljske  velikaSe  i  plemice,  da  se  sto  brojnije  u  Ijetu 
1374.  nadju  na  okupu  u  KoSicama,  pak  da  vijecaju  o  razlicitim  poslovima.  I  zaista,  veliko- 
poljsko i  malopoljsko  plemstvo,  kao  i  citavo  visoko  svecenstvo  odazove  se  kralju,  te 
jatomice  pohita  u  taj  grad,  koji  bijase  opasan  tvrdim  bedemima  Razpravljalo  se  o  raznim 
poslovima,  kao  naroSito  o  nekom  porezu:  kad  najednom  kralj  pozove  sakupljene  staleze, 
da  priznadu  zensko  nasljedstvo  i  proglase  za  bastinicu  prijestoija  onu  njegovu  kcer,  koju 
ce  oznad;iti  budi  on  budi  mati  njegova.  Tomu  se  pozivu  opre  velikopoljsko  plemstvo,  na 
celu  mu  sam  nadbiskup  Ivan  Suchiwilk  iz  Gnijezna,  Ne  nadajuci  se,  da  bi  prosvjedom 
sto  postigli,  odluciSe  svi  velikopoljski  plemici  sto  prije  iz  Kosica  otici  i  tako  dalje  sabo- 
rovanje  osujetiti.  Ali  Zavisa  s  malopoljskim  plemstvom  pristajaSe  uz  kralja,  te  ga  svjeto- 
va§e,  neka  te  stvari  vise  ne  odgadja,  makar  i  silom  prinudio  odpornike,  da  ostanu  u 
gradu.  Kralj  dade  brzo  zatvoriti  sva  gradska  vrata,  i  uhvati  tako  svoje  protivnike  u 
stupicu.  Nakon  toga  prihvatise  poljski  stalezi  17.  rujna  1374.  ne  samo  toli  i^eljkovano 
zensko  nasljedstvo,  nego  i  mnoge  druge  ustanove,  kojima  bi  s  temelja  preobrazen  dosa- 
danji  ustav  kraljevine  Poljske.  Sve  te  ustanove  sadrzaje  spis,  koji  se  moze  smatrati  za 
prva  »pacta  conventa,*  a  redigovao  ga  je  jamacno  svemocni  drzavni  kancelar  Zavisa. 
Taj  novi  temeljni  drzavni  zakon  sastoji  od  devetnaest  clanaka,  kojima  bise  jasno  odre- 
djeni  drzavopravni  odnosi  krune  prema  ostalim  drzavnim  faktorima.  Staro,  patrijarkalno 
plemstvo  bi  potisnuto,  a  poglavitim  zastupnikom  naroda  postade  feudalno  plemstvo  kao 
u  Ugarskoj;  seljak  i  gradjanin  vrijedi  malo  ili  ba§  niSta.  Prva  dva  61anka  priznavaju 
zensko  nasljedstvo  prema  izboru  i  odredbi  kraljevoj;  trecim  Slankom  zajamcuje  kralj 
cjelokupnost  poljske  drzave.  Ostalim  clancima  opet  obvezuje  se  kralj  da  ce  samo  doma- 
cim  sinovima  podjeljivati  najviSe  sluzbe,  dostojanstva  i  diasti,  a  narodito  sudacke,  i  to 
tako,  da  ce  u  svakoj  pokrajini  samo  tamoSnji  urodjenici  biti  namjesteni.  Tek  kad  su 
nazocni  velikaSi  sve  te  clanke  prihvatili  i  podpisali,  otvoriSe  se  opet  gradska  vrata,  te 
se  velikopoljsko  plemstvo  vrati    »zastidjeno«   i  pobijedjeno  u  svoju  domovinu. 

Sad  je  Ljudevit  stao  graditi  velike  osnove  za  buducnost  svoje  porodice,  narodito 
za  svoje  kceri  Mariju  i  Jadvigu,  posto  mu  bijase  prvorodjena  kci  Katarina  nedavno 
umrla.  Stariju  kcer  svoju  Mariju  namijeni  Sigismundu,  sinu  deskoga  kralja  Karla  IV. 
i  prvoga  tasta  svoga.  Sigismund  bit  ce  markgrof  u  Braniboru,  mozda  ce  kada  tada  dobiti 
jo§  Luzicu,  pak  i  desku  krunu.  Mladju  kcer  Jadvigu,  kojoj  su  bile  tek  tri  godine, 
zaruci  opet  1375.  s  Vilimom,  sinom  austrijskoga  vojvode,  te  dade  tu  djecu  15.  sijeCnja 
god.  1378.  u  Hainburgu  od  ostrogonskoga  nadbiskupa  vjeniati. 

Medjutim  je  vladanje  kraljice  majke  Elizabete  dodijalo  i  Poljacima  i  njoj  samoj. 
U  polovici  1375.  ostavi  ona  Krakov  i  ode  u  Dalmaciju,  na  Sto  sam  Ljudevit  dodje  u 
Poljsku,  te  u  njoj  kroz  nekoliko  mjeseci  proboravi.  Medjutim  kralj  nije  mogao  ondje 
dugo  ostati,  jer  mu  toboze  podneblje  nije  prijalo;  a  kraljica  majka  opet  je  brzo  pozalila 


l64  ^  LJUDEVIT    I.    VELTKI. 

svoj  odlazak.  Tako  se  zgodi,  te  se  je  Elizabeta  god.  1876.  vratila  u  Krakov.  Ali  sada 
stizavase  nju  i  povjerenu  joj  drzavu  jedna  nevolja  za  drugom.  Narod  pak  zamrzi  Ijuto 
nju  i  njezinu  ugarsku  pratnju,  svaljujuci  uzrok  svojim  bijedama  na  njih.  Bilo  je  jedne 
nedjelje  7.  prosinca  1376.  —  iz  kraljevskoga  dvora  razlijegase  se  glas  lutnje  i  pijev 
Ijudskoga  grla  —  kad  najednom  zamnije  vika:  »Eto  ubijaju  Ugre«.  Poljaci  i  Ugri  bijahu 
se  zavadili  poradi  kola,  natovarenih  sijenom.  Nastade  strka.  Starosta  Jaszko  Kmyta  pohita 
na  zapovijed  kraljicinu,  da  povrati  mir,  kad  na  nj  neki  Ugrin  odape  strjelicu.  Vidjevsi 
Poljaci,  da  im  je  poginuo  zemljak,  planu§e  osvetom,  pak  navalise  na  Ugre,  sijekuci  ih 
bez  obzira  na  stalez  i  rod  Razboritiji  Poljaci  htjedose  sjecu  zaprije6iti,  ali  zaludo:  vi§e 
od  sto  i  sestdeset  zrtava  pogibe  torn  zgodom.  Kraljica  nastojase  doduse,  da  povrijedjene 
Poljake  smiri,  te  imenova  sina  poginuloga  Kmyte,  po  imenu  Petra,  za  starostu  u  L^czycu; 
all  naskoro  i  sama  uvidi,  da  joj  nema  vi§e  obstanka  u  Poljskoj,  pak  nakon  male  dana 
ostavi  Krakov  i  zemlju.  Bijase  joj  tada  70  godina.  Poslije  dodje  jos  jednom  na  kratko 
vrijeme  u  Poljsku  (1379.),  ali  vec  6.  travnja  1380.  sastavi  u  Budimu  svoju  oporuku,  te 
umre  jo§  iste  godine.  Nakon  njezina  odlazka  raztroji  kralj  poljske  zemlje  i  povjeri  ih 
trima  namjestnicima;  god.  1380.  pak  ili  na  po6etku  1381.  odijeli  od  poljske  drzave 
zemlju  Halic  ili  Crvenu  Rusku,  te  ju  pridruzi  Ugarskoj,  a  upravu  njezinu  povjeri  Petru 
Cudaru,  dotadanjemu  banu  slavonskomu.  No  pored  svih  tih  odredaba  ne  bi  ipak  vi§e 
mira  u  poljskoj  drzavi  sve  do  snnrti  kraljeve. 

(Ljudevit  prema  zapadnoj  Evropi,  naroc^ito  prema  Italiji,  1356  -  1378). 
Dinaslicka  politika,  koja  je  Ljudevitu  svedjer  lebdila  pred  ocima,  nije  mu  dopuStala 
nikad  pravo  mirovati.  Da  podigne  sjaj  svoje  kuce  i  osigura  buducnost  svoje  porodice, 
uplitao  se  je  svagdje,  samo  da  sto  privrijedi  S  toga  i  nema  njegovo  djelovanje  one 
potrebite  dosljednosti;  on  svasta  zapocinie,  a  malo  kad  sto  do  kraja  dotjeruje,  vec  ili 
zapocete  stvari  u  obce  napusta  ili  ih  vise  puta  odgadja.  I  Firentinac  M.  Villani  kaze  za 
nj,  da  lako  i  brzo  plane  (essendo  naturalmente  di  subito  movimento).  Jedino  dosljedno  i  s 
gvozdenom  uztrajnoscu  utire  put  k  moci  i  slavi  svoje  porodice.  Kako  mu  dinasticki  interesi 
nalazu,  on  je  sad  u  tijesnom  prijateljstvu  sa  svojim  tastom,  njema6kim  carem  i  ce§kim 
kraljem  Karlom  IV.  Luksemburgom;  malo  zatim  (1369.)  ugovara  velik  savez  na  zator 
Ceskoga  kraija,  a  dvije  godine  poslije  (1371.)  nudi  opet  svoju  netom  rodjenu  kcer  Mariju 
za  suprugu  kraljevicu  Sigismundu,    drugomu    sinu    svoga    tasta    a    nedavnoga   protivnika. 

Najvise  medjutim,  gotovo  bez  prestanka,  zanimao  se  je  Ljudevit  za  prilike  u  Italiji. 
I  tu  nije  mogao  zatajiti,  da  je  porijetlom  iz  Italije,  a  potomak  napuljskih  Anzuvina.  Na- 
ro^ito  je  s  najvecom  pozornoscu  motrio,  §ta  se  zgadja  u  Napulju,  a  §to  u  Mletcima.  On 
se  bijase  dodu§e  odrekao  svojih  prava  na  Napulj  (1352.),  zatim  se  bijase  izmirio  s  Mlet- 
cima (1358.);  no  uza  sve  to  ne  pusti  s  vida  ni  jedne  ni  druge  drzave.  Kada  su  razbludnoj 
napuljskoj  kraljici  Ivani  djeca  redom  umirala,  zanimalo  je  Ljudevita  silno,  tko  ce 
jednom  biti  bastinik  napuljskoga  prijestolja;  za  Mletke  opet  znao  je  suviSe  dobro,  da  su 
mu  tek  od  skrajnje  nuzde  ustupili  Dalmaciju,  te  da  jedva  c^■kaju  zgodu,  da  mu  odmazde. 
S  toga  je  on  unatoc  miru,  utanacienom  u  Zadru,  svedjer  pomagao  neprijatelje  Mletaka, 
ne  bi  li  tako  tu  mocnu  republiku  sasvim  oslabio  i  zatro.  U  tom  je  poslu  nepokolebivo 
stajao  uza  nj  njegov  stari  saveznik,  padovanski  gospodar  Franjo  Carrara,  Ijuti  dusmanin 
Mletaka.  Koji  put  pomagale  su  ga  i  druge  talijanske  obcine,  narocito  Firenza.  Ali  najviSe 
bija§e  Ljudevitu  stalo,  da  sasvim  predobije  papu,  koji  mu  je  mogao  u  velike  koristiti  u 
svakom  pogledu,  a  osobito  u  Napulju. 

Vec  od  Inocentija  VI.  (1352 — 1362.)  snovali  su  pape,  kako  bi  se  iz  Avignona 
povratili  u  Rim,  i  tako  oslobodili  francuzkoga  skrbniStva  No  po§to  je  velik  die  papinske 
drzave  bio  u  stranim  rukama,  posla  Inocentije  u  proljecu  1353.  kardinala  Egidija.  Albor- 
noza  u  Italiju,  da  kao  njegov  legat  i  generalni  vikar  obnovi  papinsku  vlast.  Taj  zapo6e 
boj  s  pojedinim  signorima,    koji    bijahu    ugrabili    dijelove    papinske   drzave.   Ljudevit  se 


I 


I 


LJUDEVIT    PREMA    ZAPADNOJ    EVROPI,    NAROfilTO    PREMA    ITALIJI.  165 

pozuri,  da  se  pokaze  papi  usluzao,  te  posla  1359.  Nikolu  Lackovica  s  cetama  u  Italiju, 
da  pomaze  Albornoza  u  borbi  s  Franjom  Ordelafom,  gospodarom  od  ForHja  i  Cesena. 
Dakako  da  je  tim  u  velike  ugodio  papi.  Kako  je  Inoceatije  bas  u  ono  vrijeme  bio 
u  zavadi  s  njema^kim  carem  Karlom  IV.,  razglasilo  se  je  na  sve  strane,  kako  papa  spora- 
zumno  s  nadbiskupima  u  Mainzu  i  Koinu,  kao  i  s  drugim  knezovima  izbornicima  smijera 
Karla  IV.  s  carske  stolice  skinuti,  te  kralja  Ljudevita  na  njegovo  mjesto  uzvisiti.  Kad  je 
zatim  u  proljecu  1360.  Barnabo  Visconti,  jedan  od  triju  vladara  Milana,  s  velikom  vojskom 
pao  pod  Bolognu,  koju  bijase  papinski  legat  zauzeo,  iztaknu  se  opet  Ljudevit  najvecom 
gorljivoscu  za  obranu  crkve.  Sve  nepozvan  odasla  glasnika  u  Italiju,  neka  skloni  Barnaba, 
da  se  okani  dirati  u  papu,  a  zatim  posla  nekoJiko  tisuca  vojske  pod  knezom  Simunom, 
da  pomaze  Albornoza  Bologna  bi  srecno  oslobodjena  od  podsade.  No  knez  Simun  nije 
bio  dosta  jak,  da  obuzdava  svoje  divlje  cete,  pak  tako  stado§e  one  robiti  i  druga  nasilja 
Ciniti.  Poradi  toga  razljuti  se  Ljudevit  tako,  da  je  svoje  cete  odazvao  iz  Italije,  a  Simuna 
bacio  u  tamnicu.  I  na  pocetku  godine  1364.  nud)a§e  kralj  Ljudevit  svoju  pomoc  novomu 
papi  Urbanu  VI.  (1362 — 1370)  proti  Barnabu  Viscontiju;  ali  ju  papa  odkloni,  po§to  se 
je  s  milanskim  vladarom  izmirio.  Medjutim  je  kralj  za  svoje  usluge  trazio  i  dolicnu 
nagradu.  Jos  iste  god.  1364.  uznemiri  silno  mletacku  obcinu  vijest  iz  Avignona,  kako  je 
kralj  Ljudevit  zaprosio  papu,  neka  dozvoli  akvilejskomu  patrijarki,  da  ustupi  njemu 
markgrofiju  Istru  uz  znatnu  godisnju  zakupninu.  Tim  bi  Ljudevit  bio  postao  neposrednlm 
susjedom  mletadkomu  vladanju. 

Pomoc  kralja  Ljudevita  svakako  je  mnogo  doprinijela,  te  se  je  papa  Urban  VI. 
zaista  mogao  18.  listopada  1367.  preseliti  u  Rim,  u  kojem  je  ostao  sve  do  god.  1370. 
Tu  se  pokloni§e  papi  njemadki  car  Karlo  IV.,  napuljska  kraljica  Ivana  i  ciparski  kralj 
Petar.  I  Ljudevit  se  pozuri,  da  pozdravi  papu  po  svojim  poslanicima.  Bijahu  to  biv§i 
hrvatski  ban  Ivan  Cuz  od  Ludbrega,  Ivan  Trentul  i  Zadranin  Stjepan  Franjin.  Oni  sta- 
dose  tom  prigodom  izlagati  papi  pravo  svoga  kralja  na  napuljsko  prijestolje,  te  izjavise 
u  njegovo  ime,  da  on  ne  ce  smetati  Ivane  u  vladanju,  dok  ona  zivi;  ali  poslije  njezine 
smrti  ne  ce  dopustiti,  da  napuljsko  prijestolje  zapane  kojega  stranca.  Papa  se  nadje  u 
velikoj  neprilici,  §ta  da  mu  odgovori.  Da  ne  bude  zamjere  ni  s  koje  strane,  posla  mu 
27.  kolovoza  1368.  poslanicu,  u  kojoj  ga  nastoja§e  umiriti  obdenitim  rijecima.  Obeca 
mu,  da  ne  ce  uzmanjkati  ciniti  pravo,  pa6e  izkazivati  mu  milost  i  raditi  mu  u  prilog 
»koliko  to  dopu§ta  savjest,  a  ne  gazi  se  pravo  drugoga*  (in  quantum  patitur  conscientia, 
et  ius  alterius  non  laeditur).  Ljudevit  se  u  taj  par  zadovolji  i  takovom  izjavom,  te 
posla  papi  slavonskoga  bana  Petra  Cudara  s  vojskom,  da  ga  pomaze  u  borbi  s  milanskim 
Viscontima. 

Ni  nakon  povratka  pape  Urbana  u  Avignon  ne  prestade  Ljudevit  svracati  paznju 
svoju  na  Italiju.  U  ozujku  i  travnju  1371.  boravio  je  u  juznoj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji, 
obilazeci  gradove  Knin,  Vranu,  Nin  i  Zadar.  Byzantski  car  Ivan  vracao  se  je  tada  na  mle- 
tackim  brodovima  iz  Italije  u  Carigrad,  pak  se  je  Ljudevit  jamacno  bojao,  da  ne  bi 
mletacka  mornarica  iznebuha  nahrupila  na  koji  od  dalmatinskih  gradova.  Cini  se,  da  su 
tada  bili  vrlo  napeti  odnosi  izmedju  kralja  i  obcine,  jer  je  potonja  poslala  svoje  bro- 
dovlje  u  jadransko  more,  sumljajuci,  da  i  Ljudevit  nesto  protiv  nje  snuje.  Medjutim  se 
Mletci  slijedece  godine  1372.  zavadise  s  padovanskim  gospodarom  Franjom  Carrarom. 
Papa  Gregorije  XI  i  kralj  Ljudevit  nastojahu  posredovati  i  izmiriti  prude  se  stranke,  ali 
im  to  poradi  tvrdokornosti  mletacke  vlade  ne  podje  za  rukom.  Tako  planu  na  koncu 
god.  1372.  rat  izmedju  Carrare  i  obcine,  a  Ljudevit  se  namah  pozuri,  da  svomu  oda- 
nomu  savezniku  prisko6i  u  pomoc.  Jamacno  ga  je  na  to  nutkao  i  jedan  od  najuglednijih 
hrvatskih  velikasa,  naime  knez  modruSki,  senjski  i  krcki  Stjepan  Frankapan,  koji  se 
bijase  bas  u  ono  vrijeme  (poslije  2.  lipnja  1372.)  vjencao  s  Katarinom,  kcerju  Franje 
Carrare.  Mletiani  nastojahu  sada  svom  snagom  odvratiti  kralja  od  saveza  s  padovanskim 


1 66 


I,.IUr)B:VIT    I.    VELIKI. 


gospodarom.  PoslaSe  k  njemu  Pantaleona  Barba,  koji  mu  govorase,  da  je  Carrara  najmio 
ubojice,  da  ubiju  tri  njemu  omrazena  mletaika  plemica,  da  je  nadalje  on  prvi  pogazio 
niir  i  prinudio  obcinu,  da  se  masi  oruzja.  Ali  kralj  poznavase  dobro  Mletcane:  kako  su 
doslije  prijecili  trgovinu  dalmatinsku,  i  kako    nijesu   odrzali    obecanja,    zadatih    pri    skla- 


> 

c 


5  .^ 


-      Q-2 


o 

tuO    o 


.2.  « 


-   o 

a 


5 


J         «    a 
>  o 

O  '-'    .* 


panju  zadarskoga  mira,  pak  ne  htjede  ni  cuti,  da  se  iznevjeri  svomu  savezniku.  Na  to 
se  stade  mletacko  vijece  u  javnim  proglasima  tuziti  na  Ljudevita,  kako  ne  drzi  nikakvih 
ugovora,  kako  namjerice  podrzaje  rat  i  smutnje  u  Italiji,  pace  kako  protiv  crkvenih 
zakona  podupire  ubojice.   Ali  ni  kralj  ne|[ostade    im    duzan.    U    posebnom   manifestu  od 


I 


UUDEVIT    PREMA    ZAPADNOJ    EVROPI,    NAROfilTO    PREMA    ITALIJI. 


167 


7.  velja6e  1373.  svaljiva§e  svu  krivnju  poradi  krvoprolica  na  Mlet6ane,  koji  nakon 
posljednjega  mira  nijesu  prestali  progoniti  njegovih  saveznika,  te  su  i  sada  odbili  pra- 
vedne  ponude  Carrarine,  da  se  odrzi  mir.  S  toga  je  odlucio  na  kopnu  i  na  moru  na 
njih  udariti,  da  skrSi  njihovu  obijest  i  obrani  potlaciene,  pak  poziva  sve  narode  i  vla- 
dare,  kojima  je  sveto  pravo  i  postenje,  da  ga  u  torn  ratu  pomazu.  Podjedno  dopuSta 
svima  i  svakomu,  da  udaraju  na  Mletd;ane  i  na  njihove  oblasti,    da   ih    robe    na    moru  i 


< 

z 

<! 

■< 

Z 
< 

05 

< 
Z 

> 


z 

< 
a. 
» 

■-» 

H 

< 
> 

O 

» 
z 


us 

■>o 

< 
►a 

u 


P     -.o 


•5  IS 


-o    » 


»    * 


Mi 


'a    S 


•o 


S  ;=  ^ 

>     o    ^ 
2    S> 


(i:  s 


■a  j^   — - 

8    5  «= 
z'  S   _ 


*        e 


«    P 


.5-   o 


g   =«    2 


v*       (1       c 


o  a.  ^  "5 

^  JS  *  ii 

s  '=  ■>  - 

S  ^-  «  ti 

.5  o  --2  s 

a  »>  M  a 

*"  '^  rt  — 


^    S  42 


S    s  s  -a 

u      O      i-     *j 


cu  a.  vii 
.^    o    Ji 

•*         o 


.5    E 


•Si.  2  J, 


^   ««   r2 


Su* 


.0 

u 


:i   8    ^   5 


o   .2    M 

.s  -o  o 


a-  -o    ^    «    ..     N 

Z    a  -^    i:    M   ^ 
.     C8     g     o     "^      ^ 


.2  B     -O 


X   -3  TS 


V    "^  Tf 


^         -if 

S  s       I 


•-       c«  *^, 


o     S 


*■*    c 


-     O  *j 


kopnu,  da  im  otimlju  galije  i  brodove  i  sve,  Ito  je  u  njima;  napokon  otvara  neprijate- 
Ijinia  MIetaka  sve  luke  i  primorske  gradove  Dalmacije,  da  u  njima  traze  i  nadju  uto- 
ciste  i  zaklona,  i  da  smiju  u  njima  hrane  kupovati. 

Medjutim  bijaSe  kraljev  vojvoda  Stjepan  Lackovid  sa  12.000  konjanika,  kojima  se 
je  pridruzilo  1000  Austrijanaca.^provalio^u  Italiju,  gdje  se  je  sjedinio  s  ietama  Franje 
Carrare  i  drugih  mletaikih  protivnika.  Kod'jPiave'di  Sacco^udarise  Lackovic  i  Carrara  u 


l68  LJUDKVIT    I.    VELIKI. 

svibnju  1373.  na  mletacku  vojsku,  kojoj  je  bio  vrhovni  vojvoda  Tadija  Giustiniani.  Jezgra 
mletackih  ceta,  sve  sami  Mletcani,  odolijevahu  izprva  srcano;  no  njihovi  placenici  sta- 
dose  uzmicati  i  smetose  tako  ostalu  vojsku,  da  je  citava  nagnula  u  divlji  bijeg.  Giusti- 
niani i  druge  odlicne  vojvode  bise  zarobljeni;  velik  dio  vojske  ili  dopade  suzanjstva  ili 
izgibe  na  bojnom  polju,  tek  malen  ostatak  zakloni  se  za  zidine  tvrdoga  Trevisa.  Ali  vec 
iza  nekoliko  sedmica  nasmija  se  sreca  Mletcima.  Dne  1.  srpnja  god  1373.  odrzi  njihova 
vojska  sjajnu  pobjedu  kod  Lupe  u  padovanskoj  oblasti  (in  partibus  Lupae  territorii 
Paduani),  gdje  se  je  borilo  do  3000  ugarskih  vojnika.  Sam  vojvoda  Stjepan  Lackovic, 
zatim  30  drugih  odlidnih  ugarskih  vitezova  dopade  suzanjstva.  PoSto  se  na  to  i  u  samoj 
Padovi  digo^e  neprijatelji  na  Franju  Carraru,  a  s  njima  i  braca  njegova,  zeleci  ga  s  po- 
mocu  Mletaka  zbaciti  s  vlade,  prinudjen  bi  on  21.  rujna  utanaciti  vrlo  nepovoljan  mir 
s  mletaSkom  obcinom.  Izmedju  kralja  Ljudevita  i  Mletaka  ne  bi  sklopljen  ni  mir  ni  pri- 
mirje;  jedna  i  druga  stranka   odgodi  osudni  boj  na  zgodniji  cas. 

Nedaca  u  ratu  s  Mletcima  nije  medjutim  kralja  Ljudevita  ni  malo  smela.  Sada 
obrati  svu  paznju  na  napuljsko  kraljevstvo,  ni  najmanje  razocaran  neizvjestnom  porukom 
pape  Urbana  od  god.  1368.  Ta  u  njega  bile  su  tri  kceri,  Katarina,  Marija  i  Jadviga,  — 
a  samo  dvije  bastine,  s  kojima  je  mogao  razpolagati,  naime  Ugarska  s  Hrvatskom  i 
Poljska.  Trebalo  je  i  trecoj  kceri  nesto  namaknuti,  a  to  bi  bilo  kraljevstvo  napuljsko, 
koje  i  onako  starinom  pripada  rodu  Anzuvina.  Ondje  vlada  Ivana,  kojoj  su  pomrla  djeca, 
pak  se  nadaju  toj  baStini  njegovi  rodjaci  u  Francuzkoj,  narocito  vojvoda  Ljudevit  Anzu- 
vinac,  brat  kralja  Karla  V.  iz  porodice  Valois.  Da  to  zaprijeci,  zasnova  kralj  Ljudevit 
udati  koju  od  svojih  triju  kceri  za  francuzkoga  kraljevica  Ljudevita,  mladjega  sina 
Karla  V.,  pak  ce  onda  na  ovaj  mladi  par  prenijeti  svoja  prava  na  napuljsko  prijestolje. 
U  to  ime  posla  17.  travnja  1374.  zasebne  poslanike  svoje  u  Francuzku,  da  utanaCe 
s  Karlom  V.  zenitbeni  ugovor.  Poslanici  bijahu  slavonski  ban  Petar  Cudar,  zagrebacki 
biskup  Stjepan  Kanizaj,  i  napokon  vitez  Simon  de  Podio.  Oni  ugovorise  10.  kolovoza  u 
Parizu  zaista  zaruke  izmedju  ugarskih  Anzuvina  i  francuzkih  Valoisa.  Drugorodjeni  sin 
francuzkoga  kralja,  orleanski  vojvoda  Ljudevit,  uzet  ce,  kad  doraste,  za  zenu  jednu  od 
triju  kceri  ugarskoga  kralja,  i  to  najstariju  Katarinu,  ako  ugarski  kralj  u  pape  izradi,  da 
jasno  i  o6ito  priznade  nasljedno  pravo  njegovo  i  njegovih  potomaka  na  napuljsko  prije- 
stolje; ako  bi  se  pak  ocitovanje  papino  oteglo,  ozenit  ce  se  francuzki  kraljevic  onom  od 
triju  kceri  ugarskoga  kralja,  koju  ce  otac  oznaciti,  bila  to  prvorodjena  Katarina  ili  koja 
druga.  Iz  Pariza  podjose  ugarski  poslanici  u  Avignon  k  papi  Gregoriju  XL,  kojega  oba- 
vijestiSe,  da  su  ugovorili  zenitbu  izmedju  nedorasle  djece  svoga  i  francuzkoga  kralja,  a 
zatim  zahtijevahu  od  pape,  neka  izjavi,  da  kraljevstvo  napuljsko  pripada  kralju  ugarskomu 
(petierunt  per  nos  declarari,  regnum  prefatum  ad  eundem  regem  Ungarie  pertinere), 
Papa  se  otimao  tomu  zahtjevu,  opiruci  se  na  deklaraciju  pape  Bonifacija  VIII ,  kao  i  na 
oporuku  kralja  Karla  II.  od  16,  ozujka  1308.,  kojom  bi  napuljsko  prijestolje  namijenjeno 
potomcima  drugorodjenoga  sina  Karlova;  ali  ugarski  poslanici  nastavise  dogovore,  bra- 
nedi  prava  svoga  vladara.  Napokon,  kad  nije  papa  nikako  htio  popustiti,  stadose  za  svoga 
kralja  zahtijevati,  da  mu  se  bar  dosudi  vojvodina  Salerno  i  gospo§tija  Monte  San  Angelo, 
zatim  grofovije  Provence  i  Piemont  kao  bastina  iza  djeda  njegova  Karla  Martella,  koji 
je  takodjer  bio  zakoniti  sin  Karla  II.  K  tomu  nijesu  te  oblasti  nikakva  lena  papinske 
stolice,  te  ih  s  toga  ni  Bonifacije  VIII.  ne  spominje  u  svojoj  deklaraciji.  Papa  Gregorije  XI, 
bijase  sada  u  najvecoj  neprilici,  sta  da  uSini,  jer  ugarski  poslanici  nijesu  htjeli  ostaviti 
njegova  dvora  bez  izvjestna  odgovora.  Nakon  bezuzpje§na  vijecanja  s  kardinalima  obrati 
se  papa  22.  rujna  1374.  na  svoju  sticenicu,  lijepu  ali  grijesnu  Ivanu,  neka  mu  ona  po- 
mogne,  te  posla  nekoliko  vjestih  i  izkusnih  muzeva,  koji  bi  umjeli  obrazloziti  njezina 
prava,  a  i  citavo  pitanje  objasniti,  tako  da  bi  onda  i  on  mogao  odgovoriti  kralju  Lju- 
devitu,  da  ne  bude  ni  komu  krivo. 


LJUDEVIT    PREMA    ZAPADNOJ    EVROPI,    NAllofilTO    PREMA    ITALIJI. 


109 


Dok  su  ugarski  poslanici  boravili  u  Parizu  i  Avignonu,  te  u  potonjem  mjestu  uzalud 
nastojali  prikloniti  papu  svomu  gospodaru,  spremao  je  sam  kralj  Ljudevit  fteprilike  kra- 
Ijici  Ivani  u  Napulju.  Za  to  je  izabrao  svoga  i  njezina  rodjaka  Karla  Drackoga,  od  1371. 
hercega  dalmatinskoga  i  hrvatskoga.  Kroz  citavu  godinu  1374.  radilo  i  priredjivalo  se  je 
u  Dalmaciji,  kako  ce  se  herceg  Karlo  sa  suprugom  svojom  Margaretoin  prevesti  u  Napulj. 
Svi  dalmatinski  gradovi  morali  su  za  taj  put  dati  svoje  galije  i  brodove,  tako  gradovi 
Nin,  Zadar,  Sibenik,  Trogir  i  Spljet,  paCe  i  Dubrovnik.  Vec  1.  travnja  salju  Trogirani 
tri  poslanika  u  Zadar,  da  ugovaraju  s  kraljevskim  poslanicima  u  poslu  prevoza  hercega 
Karla  i  supruge  mu  Margarete  u  Napulj.  Malo  dana  poslije,  10  travnja,  javljaju  opet 
Zadrani  kralju  po  svojim  poslanicima,  »da  galija  za  odlazak  gospodina  hercega  i  njegove 
supruge  u  Napulj  stoji  pripravljena.  Nadalje  konji  i  ine  stvari  gospode,  natovarene  na 
dovoljni  broj  brodova,  vec  su  krenule;  i  na  nista  se  drugo  ne  ceka  za  njihov  put,  nego 
na  galiju  Dubrovcana;  cim  ta  stigne,  poci  ce  odmah  gospodin  (herceg)  s  gospodjom*. 
U  to  su  i  DubrovCani  opremili  svoju  galiju,  imenovali  joj  zapovjednikom  Mihajla  Boba- 
Ijevica,  te  mu  13.  travnja  dali  i  naputak,  sta  da  radi.  Neka  odplovi  ravno  u  Zadar,  ondje 
neka  se  predstavi  gospodinu  hercegu  i  kraljevim  poslanicima,  i  neka  im  izjavi,  da  je  po 
zapovijedi  gospodina  kralja  pripravan  s  dubrovackom  galijom  prevesti  gospodina  hercega 
i  herceginju  do  napuljskoga  kraljevstva.  Kad  dodje  onamo,  neka  ih  izkrca  te  im  prepo- 
ru6i  dubrovacku  obcinu  i  njezine  trgovce,  a  onda  neka  se  ravnim  putem  povrati  u  Du- 
brovnik. Ako  ga  ne  bi  htjeli  pustiti,  neka  im  pokaze  kraljevsko  pismo,  kojim  mu  je 
dozvoljeno,  da  se  namah  povrati,  cim  ih  na  odredjeno  injesto  odpremi. 

Pripreme  za  prevoz  hercega  Karla  cinile  su  se  medjutim  i  dalje.  Dne  31.  listo- 
pada  1374.  stiglo  je  u  Spljet  kraljevo  pismo,  neka  obcina  ustupi  jednu  galijicu  za  prelaz 
Karla,  za  koji  imadu  doprinesti  i  ostale  obcine  dalmatinske.  kao  ninska,  trogirska,  Sibenska 
i  zadarska.  Rukovodio  je  pak  sve  te  pripreme  neki  magistar  Ivan  Bissenus,  kojega  bijase 
kralj  navlastice  za  taj  posao  poslao  iz  Ugarske.  Jo§  12.  studenoga  ustanovilo  je  zadarsko 
vijece  placu  za  87  veslaca,  koji  bijahu  za  njihovu  galiju  odredjeni,  doznacivsi  svakomu 
po  4  forinta  mjesecno;  nadkapetan  imat  ce  na  mjesec  15  forinti,  kapetan  10,  a  svaki 
od  8  mornara  po  sest  forinti.  No  uza  sve  te  pripreme  nije,  cini  se,  herceg  Karlo  od- 
plovio  u  Napulj;  ili  ako  je  posao,  vratio  se  je  nakon  nekoga  vremena  natrag,  jer  ga  vec 
u  kolovozu  1375.  i  poslije  opet  nalazimo  u  gradu  Zadru,  gdje  vrsi  poslove  hrvatskoga 
hercega.  Jednako  nijesu  nista  opravili  poslanici  kraljevi  u  Avignonu,  a  nije  ni  doslo  do 
zaruka  izmedju  francuzkoga  kraljevica  i  ugarske  kraljevne  Katarine.  U  studenom  1374. 
boravili  su  doduse  svecani  poslanici  francuzkoga  kralja  u  Mletcima,  gdje  im  je  obcina 
dozvolila,  da  se  na  njihovu  brodu  prevezu  u  Senj,  odakle  ce  poci  u  Ugarsku  kralju 
Ljudevitu;  no  od  snovanih  zaruka  ne  bi  nista,  jer  je  u  to  kraljevna  Katarina  umrla,  a 
preostale  dvije  kceri  zarucio  je  na  to  Ljudevit  s  drugim  knezovima:  Mariju  s  6e§kim 
kraljevicem  Sigismundom,  a  Jadvigu  s  austrijskim  vojvodom  Vilimom. 

Ovako  se  je  napuljska  kraljica  Ivana  oslobodila  s  pomocu  svoga  zastitnika,  pape 
Gregorija  XL,  velike  pogibli,  koja  joj  bijase  god.  1374  zaprijetila.  Da  bi  se  mogla  i 
dalje  braniti  od  kralja  Ljudevita  i  njegova  izabranika,  hercega  Karla  Dradkoga,  odludi 
se  i  po  Cetvrti  put  udati,  poJ>to  joj  bijase  godine  1374.  umro  treci  suprug,  kralj  Jakov 
od  Majorke.  Dne  25.  ozujka  1376.  vjenca  se  ona  sveSano  s  knezom  Otonom  od  Braun- 
schweiga,  koji  je  dosad  bio  vodja  njemadkih  placenika  u  Italiji  Ta  zenitba  izazva  silnu 
sablazan  na  apeninskom  poluotoku.  Razabire  se  to  iz  pisma  firentinske  obcine,  sto  ga  je 
malo  zatim,  2.  travnja,  upravila  na  kralja  Ljudevita  >Na  veliko  6u6o  na§e  i  <!:itave  Italije« 
tako  zapodinje  pismo,  »a  jos  na  vecu  tugu  nasu  doznasmo  netom,  da  je  po  odredbi 
papinoj  gospodja  Ivana,  kraljica  Jerusolima  i  Sicilije,  sklopila  brak  s  nekakim  gospodinom 
Otonom  od  Braunschweiga,  koji  je  kao  prost  vojnik  jo§  od  mladosti  svoje  takodjer 
u  Italiji  vojevao  sluzeci  za  placu.  Ne  mozemo  ni  izkazati,  koUka  nas  je  zaiost  poradi  toga 


,7o  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

svladala.  Vidimo  naime,  kako  se  preslavna  porodica  i  presveta  krv  onoga  dicnoga  vla- 
dara  Karla  Prvoga  mijeSa  s  krvlju  Nijemaca  (Germanorum).«  Obcina  narice  dalje,  kako 
je  zalud  slavni  Karlo  I.  Anzuvinac  srecnim  pobjedama  iztrijebio  u  napnljskom  kraljevstvu 
>Nijemce  (Teutonicos),  koji  su  poput  zarazne  kuge  u  onim  krajevima  bjesnili  (qui  quasi 
pestis  contagiosa  illis  in  partibus  seuiebant)«,  kako  je  utaman  ubio  Manfreda  i  pogubio 
Konradina,  jer  je  sada  slavna  porodica  »obez6ascena  tako  nakaznom  zenitbom«  (poUui 
tarn  monstroso  connubio).  Tk  takovu  bi  zenitbu  odbila  svaka  matrona  italska,  makar 
sama  potekla  od  neuglednih  roditelja! 

Ljudevit  medjutim  nije  cekao  na  taj  vapaj  Firentinaca.  Jo§  6.  travnja  bijase  on 
obznanio  gradjanima  i  ziteljima  Zadra,  Trogira,  Spljeta  i  Sibenika,  kao  i  drugim  grado- 
vima  i  otocima  kraljevine  Dalmacije,  da  je  odlucio  hercega  Karla  Drackoga  i  njegovu 
suprugu  Margaretu  povratiti  u  njihovu  domovinu,  te  ih  je  podjedno  pozvao,  da  do 
1.  svibnja  1376.  skupe  u  luci  zadarskoj  potrebito  brodovlje  za  prevoz.  Tomu  se  pozivu 
odazvase  sve  obcine,  te  se  onda  poslije  6.  svibnja  zaista  herceg  Karlo  preveze  u  Napulj. 
Cini  se  medjutim,  da  je  slabo  napredovao,  jer  nije  imao  dovoljno  vojske,  da  svlada  svoju 
suparnicu.  K  tomu  se  je  17.  sijecnja  1377.  preselio  u  Rim  i  papa  Gregorije  XL,  gorljivi 
zastitnik  kraljice  Ivane.  Protiv  pape  digla  se  je  opet  narodna  liga  talijanska  od  80  gra- 
dova  i  viSe,  i  tako  je  planuo  obci  rat  na  poluotoku,  koji  se  je  smirio  tek  smrcu  papinom 
27.  ozujka  1378.  Na  to  se  u  tinji  cas  promijenise  prilike  u  prilog  Karlu  Dracikomu,  a 
na  zator  kraljice  Ivane. 

(Ban  Stjepan  Tvrtko  proglasio  i  vjencao  se  kraljem  bosanskim  i 
srbskim,  1377.).  Odkad  se  je  Ljudevit  uzpeo  na  poljsko  prijestolje,  sve  se  je  manje 
zanimao  za  prilike  na  jugu  svoje  drzave.  Tako  se  zgodi^  da  su  se  vladari  jugoslavenskih 
oblasti,  koje  bijase  prije  skucio,  redom  oslobadjali  izpod  njegove  vrhovne  vlasti.  A  nije 
im  bilo  ni  do  zastite  njegove,  ta  on  nije  na  tolike  vapaje  papinske  stolice  gotovo  niSta 
ucinio  za  obranu  kr§canskoga  svijeta  od  svedjer  napredujuce  sile  osmanlijske. 

Nehajem  Ljudevitovim  kao  da  se  je  najvise  okoristio  bosanski  ban  Stjepan  Tvrtko. 
No  izprva  smetao  mu  je  mnogo  razdor  s  mladjim  bratom  Stjepanom  Vukom  (Vukicem), 
koji  je  nasao  zastite  u  pape  Urbana  V.  Jos  14.  prosinca  1369.  bijase  taj  papa  pozvao 
kralja  Ljudevita,  neka  pomogne  pravovjernika  Stjepana  Vuka,  >mladjega  bana  Bosne«, 
i  neka  skloni  Tvrtka,  da  se  odrece  svojih  dosadanjih  bludnja,  i  da  vrati  mladjemu  bratu 
zemlje  i  imanja,  koja  mu  bija§e  oteo,  Ljudevit  medjutim  oglusio  se  prvomu  pozivu  pa- 
pinske stolice,  a  ban  Tvrtko  kao  da  se  je  ohrabrio.  Na  njegovu  dvoru  zivila  je  neka 
hrvatska  knjeginja,  kci  bribirskoga  kneza  Gregorija  II.,  a  unuka  slavnoga  hrvatskoga 
i  bosanskoga  bana  Pavla  I.  od  plemena  Subica.  Tvrtko  je  s  majkom  svojom  Jelenom  na- 
mjeravao  tu  svoju  rodjaku  udati  za  sina  srbskoga  kralja  Papa  se  prepade,  kad  je  za  to 
cuo,  te  nastojase  zaprijeciti,  da  katolicka  djevojka  podje  za  kraljevi^a  razkolnika  S  toga 
on  8.  travnja  1370.  napisa  vi§e  pisama  kralju  Ljudevitu,  suprugi  mu  Elizabeti,  pak  i 
samomu  banu  Tvrtku.  U  pismu  na  kralja  Ljudevita  zahtijeva,  da  se  Gregorijeva  kci 
vrati  roditeljima  ili  poslje  na  ugarski  dvor,  gdje  da  se  udade  po  zelji  svojih  roditelja 
i  po  odredbi  kralja  Ljudevita.  Jednako  pi&e  papa  kraljici  Elizabeti,  zovuci  bana  Tvrtka 
»bratom  njezinim«.  Napokon  i  pismo  Tvrtku  istoga  je  sadrzaja;  u  njem  zapovijeda 
papa,  da  poSlje  kcer  Gregorijevu  ili  njezinim  roditeljima  ili  na  dvor  kralja  Ljudevita, 
»svoga  rodjaka*. 

Cini  se,  da  je  sada  tek  kralj  Ljudevit  neSto  ucinio  za  volju  papinu,  i  da  odvrati 
Tvrtka  od  snovane  udaje,  i  da  povrati  Stjepana  Vuka  u  Bosnu.  Valjda  je  kralj  poslao 
vojsku  na  Tvrtka,  a  s  njom  i  brata  njegova  Stjepana  Vuka  (Vukica).  Kraljeva  vojska 
kao  da  je  udarala  na  grad  Bobovac,  koji  je  branio  bosanski  vlastelin  Stjepan  Rajkovic. 
Taj  obrani  povjereni  mu  grad,  a  podjedno  mu  podje  za  rukom,  te  izmiri  zavadjenu 
bracu,  bana  Tvrtka  s  bratom  Vukicem.  Izmirena  braca  izdadose  na  to  jos  iste  godine  1370. 


BAN    STJEPAN    TVRTKO    PROGLASIO    I    VJENCAO    SE    KRALJEM    BOSANSKIM    I    SRBSKIM.        171 

ili  poslije  Stjepanu  Rajkovicu  povelju,  kojom  mu  darova§e  iz  zahvalnosti  vi§e  mjesta  u 
Bosni  i  na  Usori.  U  povelji  pi§e  Drazeslav  dijak  uz  ino:  >Pravi  gospodin  ban  Tvrtko, 
kada  se  b^hmo  svadili  (oba  bana),  tada  nas  Stipan  Rajkovic  umiri,  i  da  nam  nas  grad 
Bobovac,  a  ne  da  ga  dati  Ugrom*. 

Izmiriv  se  ban  Tvrtko  s  bratom  Stjepanom  Vukom  (Vukicem),  stade  sve  vecu 
paznju  svracati  na  susjednu  Srbiju,  koja  je  stradala  i  propadala  tako  od  domacih  smutnja, 
kao  od  navala  osmanlijskih.  Poraz  kod  Crnomena  (25. — 26.  rujna  1371),  gdje  je  poginuo 
kralj  Vukasin,  a  malo  zatim  smrt  Urosa  IV.  (2.  prosinca  1371.),  posljednjega  vladara  iz 
porodice  Nemanjica,  uskori§e  razsulo  srbske  drzave.  Kako  je  Stjepan  Tvrtko  po  svojoj 
baki  Jelisavi  bio  u  rodu  Nemanjicima,  smatrao  se  je  on  sada  i  bastinikom  njihove  drzave 
i  prijestolja.  Nije  doduse  mogao  zaprijeciti,  kad  je  jedan  dio  Srbalja  proglasio  svojim 
vladarom  Lazara  (Prib^evica)  Hrebeljanovica,  koji  je  bio  ozenjen  Dusanovotn  rodjakom 
Milicom;  ali  se  je  koristio  borbama  Lazarevim  s  drugim  srbskim  knezovima,  da  razmakne 
svoju  drzavinu  na  iztoku  i  jugu. 

Najzesci  protivnik  kneza  Lazara  bio  je  zupan  Nikola  Altomanovic  (1366  — 1374.), 
sinovac  humskoga  kneza  Vojslava  Vojinovica.  On  bijase  obladao  zemljom  svoga  strica, 
protjeravsi  iz  nje  njegovu  udovicu  i  sinove.  Vladanje  njegovo  obuhvatase  zapadne  dije- 
love  Ra§e,  juzni  dio  Huma  i  citavu  staru  Travunju  (Trebinje);  na  zapadu  medjasio  je 
s  obcinom  dubrovackom,  na  sjeveru  s  Bosnom,  na  jugu  sa  zetskim  knezovima  BalSicima, 
a  na  iztoku  s  drzavom  kneza  Lazara.  Vec  od  god.  1370  bio  je  u  zavadi  s  Dubrovnikom, 
posto  je  od  njega  trazio  godisnji  dohodak  od  2000  perpera,  sto  ga  je  dosad  Dubrovnik 
placao  srbskim  kraljima  i  carevima.  Kad  mu  to  Dubrovcani  uzkratise,  provali  u  njihov 
kotar  i  nemilo  ga  oplijeni.  Na  to  posla  dubrovadko  vijece  god.  1371.  Dobru  Kalicevica 
i  Ivana  Gradica  na  dvor  kralja  Ljudevita,  moleci  ga  za  pomoc  proti  zupanu  Nikoli.  U 
naputku  za  te  poslanike  (^od  24.  ozujka  1371.)  opisuje  se  Nikola  kao  najljuci  zulumcar 
izmedju  svih  srbskih  velikasa,  koji  ne  ce  da  s  obcinom  zive  u  miru  i  Ijubavi,  vec  trazi 
od  nje  dohodak  od  2000  perpera,  sto  ga  Dubrovnik  svake  godine  o  Dmitrovu  danu 
placa  srbskomu  kralju.  Kusalo  se  zupana  Nikolu  umiriti  s  darovima,  ali  on  za  uzdarje 
posla  svoju  vojsku,  koja  pohara  i  oplijeni  dubrovacki  kotar;  povrh  toga  trazi  6000  du- 
kata  u  ime  neplacena  dohodka  za  proSle  godine.  »Zemlja  nam  je«,  tuze  se  Dubrovdani, 
>opustosena,  a  mnogi  su  zitelji,  braneci  svoje  imanje,  izgubili  svoj  zivot  ili  su  dopanuli 
robije.  Pored  svih  opomena  kralja  Ljudevita  ne  ce  Nikola  da  se  pokori,  vec  robi  po  zemlji 
dubrovackoj,  muceci  zarobljene  dubrovacke  zitelje,  koji  od  gladi  i  nevolje  pogibaju*. 
Iza  toga  smijerno  mole  kralja  za  pomoc,  sjecajuci  ga  njegove  zakletve,  jer  ako  Dubrov- 
niku  ne  pritece,  grad  ne  ce  modi  dulje  uztrajati.  Zaklinju  ga,  neka  ih  ne  pusti  propasti, 
niti  ubijati  im  Ijude  i  rusiti  grad.  Bude  li  pak  zupan  Nikola  ukrocen,  preplaSit  ce  se 
drugi  velikaSi  srbski.  Na  tu  jadikovku  povjeri  kralj  madvanskomu  banu  Nikoli  Gorjan- 
skomu,  da  ucini  red.  No  Gorjanski,  Cini  se,  viSe  je  radio  u  prilog  zupanu  Nikoli,  nego 
Dubrovniku  Dne  3.  svibnja  1371  tuze  se  opet  Dubrovcani  svojim  poslanicima  u  Ugarskoj, 
kako  nijesu  ni  malo  koristile  kraljeve  opomene  kod  zupana  Nikole,  pa6e  ni  to,  §to  je 
maivanski  ban  poslao  k  njemu  svoga  poslanika,  jer  zupan  Nikola  sveudilj  mu6i  dubro- 
vacke suznje,  i  sveudilj  hara  dubrovaCki  kotar.  Osim  onih  4000  dukata,  koje  mu  platise 
suznjevi,  nanio  je  obcini  Stete  preko  30.000  dukata.  Ako  kralj  Ljudevit  ne  pomogne 
osvetiti  se  Nikoli  i  prisiliti  ga  na  naknadu  podinjene  §tete,  Dubrovnik  ce  propasti  i  ne  ce 
nikada  mira  imati  od  svojih  susjeda.  U  maCvanskoga  bana  Gorjanskoga  neka  se  ne  uz- 
daju,  jer  taj  slabo  mari  za  Dubrovnik,  vec  zasticuje  Nikolu.  Ali  sve  te  jadikovke  dubro- 
vadke  nijesu  koristile.  Na  koncu  godine  1371.  ili  na  poCetku  1372.  moradose  se  du- 
brovcani s  njim  izmiriti,  te  mu  obecati  godisnji  dohodak,  sto  su  ga  dosad  pladali 
srbskomu  caru. 


172  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

Medjutim  zaprijeti  Dubrovniku  jos  veca  pogibao.  Kad  je    ono   kralj    Ljudevit    god. 

1373.  poslao  vojsku  u  Italiju  padovanskomu  gospodaru  Franji  Carrari,  koji  se  bijase  za- 
ratio  s  mletackom  republikom,  zasnovalo  je  mletac^ko  vijece,  kako  da  se  osveti  ugarskomu 
kralj u.  Osvojit  ce  i  satrti  grad  Dubrovnik  s  pomocu  zetskoga  kneza  Jurja  Bal^ica  i  zu- 
pana  Nikola  Altomanovica.  Vec  16.  svibnja  javlja  dubrovacko  vijece  svomu  kralju,  da 
se  mletacka  republika  dogovara  s  njegovim  susjedima,  Jurjem  naime  Balsicem  i  Nikolom 
Altomanov;dem  na  propast  i  zator  kraljevih  zemalja,  imenito  obcine  dubrovaike.  Knez 
zetski  i  zupan  humski  opasat  ce  Dubrovnik  s  kopna,  a  mletacko  brodovlje  s  morske 
strane.  Za  nagradu  dobit  ce  Balsic  gradove  Kotor  i  Drac,  a  zupan  Nikola  zavladat  ce 
Stonskim  Ratom  Vijece  zaklinje  kralja,  neka  ne  dopusti,  da  dodje  do  toga  saveza,  jer 
inace  je  Dubrovnik  propao. 

U  to  doba,  dini  se,  utanacise  srbski  knez  Lazar  i  bosanski  ban  Tvrtko  savez  na 
zator  zupana  Altomanovica.  Mozda  ih  je  na  to  sjetio  kralj  Ljudevit,  kojega  su  bili 
kletvenici,  a  mozda  je  tomu  doprinesao  nesto  i  macvanski  ban  Nikola  Gorjanski.  Ali  i 
zupan  Nikola  zdruzi  se  s  Jurjem  BalSicem,  te  mu  ustupi  zupe  Dracevicu,  Konavle  i  Tre- 
binje,  gotovo  citavu  knezevinu  Travunju,  samo  da  ga  sto  izdaSnije  pomaze.  Ratovalo  se 
negdje  god.  1374.  Nikola  ne  mogase  odoljeti  na  otvorenom  polju,  vec  se  zatvori  u  tvrda 
Uzicu,  Ali  dobitnici  podjose  za  njim;  Lazar  ga  u  Uzici  zarobi  i  oslijepi  (1374.)  Na  to 
razdijeliSe  medju  se  zemlju  njegovu:  Lazar  dobi  zemlje  na  iztoku,  a  Tvrtko  na  zapadu; 
rijeke  Lim  i  Drina  bijahu  u  glavnom  medja  njihovih  dijelova. 

Padom  zupana  Nikole  bijaSe  ban  Tvrtko  znatno  razsirio  svoju  vlast.  On  je  sada 
drzao  citavu  humsku  zemlju  i  krajeve  oko  gornje  Drine,  k  tomu  se  je  prikutio  i  zetskim 
Bal§icima  i  pregnuo,  da  im  otme  zupe  Dracevicu,  Konavle  i  Trebinje.  Nakon  tolika  sla- 
vodobica  nakanio  se  ban  Tvrtko  zeniti.  Izabrao  si  za  drugu  carevnu  Doroteju,  kcer  vi- 
dinskoga  vladara  Ivana  Sracimira,  koja  je  po  svojoj  prilici  tada  boravila  na  dvoru  kralja 
Ljudevita.  Dne  16.  studenoga  1374.  pozivase  jelena,  majka  bana  Tvrtka  i  brata  mu  Stje- 
pana,  Spljecane  na  svecano    vjenSanje    svoga    sina.    Malo   zatim,    mozda    bas  8.    prosinca 

1374 ,  na  blagdan  neoskvrnutog  zaceca  blazene  djevice  Marije,  slavila  se  je  svatba  bana 
Tvrtka  u  Bosni,  u  mjestu  zvanom  sv.  Uija  ili  Ilijinci  (in  villa  seu  loco  Elye,  Zenthilie). 
Vjencao  je  bana  sam  bosanski  biskup  Petar.  Na  uspomenu  toga  sveCanoga  dana  izdao 
je  ban  biskupu  Petru  povelju,  u  kojoj  je  iztaknuo,  kako  mu  je  biskup  u  mnogim  tezkim 
poslovima  i  poduzecima  bio  usluzan,  a  »po3ebice  kod  gospodina  kralja  ugarskoga*;  pak 
mu  je  za  to  sporazumno  s  majkom  Jelenom  i  s  mladjim  bratom  Stjepanom  (Vukom) 
darovao  posjed  Jelsavicu  tik  uz  biskupsko  imanje  Dubnicu. 

Malo  poslije  svoje  zenitbe,  dne  9.  veljafie  1375.  boravio  je  ban  Tvrtko  u  svom 
stolnom  mjestu  Bobovcu.  Onamo  dodjo§e  k  njemu  poklisari  dubrovacke  obcine,  po  imenu 
knez  Vitko  Gucetic  i  knez  Dinko  Benesic,  jamacno  da  se  banu  zahvale,  sto  je  njihov 
grad  oslobodio  od  Ijuta  protivnika.  Tom  prigodom  ucini  Tvrtko  Dubrovniku  osobitu  milost, 
izdavSi  povelju,  kojom  oslobodi  njegove  trgovce  od  placanja  carine  i  drugih  daca  u  svojoj 
banovini.  Tvrtko  se  je  tada  spremao  na  rat  s  Jurjem  BalSicem,  da  mu  otme  nekadanje 
zupe  Nikoline,  naime  Konavle,  Dracevicu  i  Trebinje.  Zato  i  bijahu  Dubrovcani  jo§  25. 
sijecnja  svojim  poslanicima  nalozili,  da  se  sto  brze  iz  Bosne  povrate  u  Dubrovnik,  i  to 
putem  uz  Neretvu.  Ako  bi  ban  zelio,  da  idu  s  njegovom  vojskom,  neka  mu  izloze  ne- 
volje,  koje  bi  poradi  njihova  boravka  u  bosanskom  taboru  mogle  snaci  dubrovacke 
trgovce  u  zemlji  Balsicevoj,  posto  je  oh  »covjek  bijesan,  u  kojega  nema  razloga«  (homo 
furioso  et  chi  non  possede  rason),  te  bi  im  u  zlobi  svojoj  mogao  nanijeti  mnogo  skode. 
Rat  izmedju  bana  i  BalSica  svrSio  se  je  negdje  1376.  pobjedom  bosanskom,  te  su  po- 
menute  zupe  Dracevica,  Trebinje  i  Konavli  napokon  zapale  bosanskoga  bana.  Jos  prije 
23.  veljaCe  1377.  bio  je  sluzbenik  bosanskoga  bana  Hrsoje  s  nekim  Trebinjcima  u 
Dubrovniku,  po  tern  sudimo,  da  je  Trebinje  tada  bilo  u  bosanskoj  vlasti. 


B.\N    STJEPAN    TVRTKO    PROGLASIO    I    VJEn6.\0    SE    KRALJRM    BOSANSKIM    I  SRBSKIM. 


173 


Od  god.  1377.  bio  je  bosanski  baa  Tvrtko  ne  same  gospodar  Huina,  nego  i  »Pri- 
morja«  izmedju  Dubrovnika  i  Kotora,  za  koje  su  doslije  Dubrovcani  placali  na  dan  sv. 
Dimitrije  srbskim  vladarima  dohodak  od  2000  perpera.  Pored  toga  drzao  je  ban  Tvrtko 
i  jedan  dio  stare  Rase  sve  do  Senice.  U  njegovoj  vlasti  bilo  je  i  znamenito  Milesevo, 
gdje  je  bio  grob  sv.  Save,  srbskoga  prosvjetitelja.  Dok  je  ovako  Tvrtkova  vlast  znatno 
ponarasla,  bila  je  moc  njegova  susjeda  Lazara  Hrebeljanovica  pala,  osobito  odkad  je 
osmanlijski  sultan  Murat  osvojio  tvrdi  grad  Nis  (1375.),  i  tako  neposredno  zaprijetio  nje- 
govu  vladanju.  Tvrtko  je  tako  bio    najmocniji    vladar    na    slavenskom    jugu.    Od    kralja 


Pegat  dvorskoga  sudca  Nikole  Sega. 

Snimljen  s  povelje  od  god.  13S2.,  kojoj  se  izvornik  Suva  u  kr.  drzavnom  arkivu  u  Budimpelti.  Na  pe£ata  je  prikazan 
orao  sa  dvije  glave.  Nadpis:  S(igillum)  Nico(lai)  d(e)  Zech  iudicis  curie  regis  (et)  comitis  Posoniensis*. 
Jednaki  pefat  rabio  je  Nikola  Se6  kao  ban  Citave  Siavonije,  samo  s  dnigim   nadpisom. 


Slavonski  banovci,  KovANi  ZA  BANA  NiKOLE  Seca  (1346  —  1349.  i  1366-1368.). 

1.  Lice.  Kuna  trii  lijevo,  gore  dvije  orlove  glave    (i?   grba  Nikole  Saca),  dalje    zvijezda.    Nadpis:    »Moneta    regi 

(ostalo    pobrkano).    Zaliije:    Dvije   okriinjene  glave  vi§e  kriia,  dolje  dvije  orlove  glave.  Siglc:  N.  I. 

2.  Lice.   Pod  glavom  knne  kao  slovo  U;  nadpis  jo§  pobrkaniji.  Zalidje  kao  kod  br.    i. 


Ljudevita  nije  mu  bilo  zazirati,  jer  je  ovaj  bio  previse  zaokupljen  poslovima  poljskim  i 
talijanskim,  te  se  je  bas  u  oriaj  mah  bio  zapleo  u  novu  borbu  s  mletackom  repu- 
blikom.  S  toga  nije  6udo,  §to  se  je  Tvrtko  u  taj  zgodni  cas  odludio  proglasiti  i  okruniti 
za  kralja,  te  tako  uzvisiti  svoju  drzavu  na  kraljeviou.  Donekle  ga  to  i  patrilo,  poSto 
je  po  ienskoj  lozi  bio  potomak  slavnih  Nemanjica,  a  k  tomu  je  drzao  i  jedan  dio  matice 
srbskih  zemalja. 

Tvrtko  se  zakraljio  god.  1377.  (to6nije  izmedju  23.  veljade  1377.  i  10.  travnja  1378). 
Ne  pitajuci  nikoga  dade  se  u  Milesevu  na    grobu    sv.    Save    ovjenSati     »sugubim    vi- 


174 


UUDKVIT    I.    VELIKI. 


jencem«,  bosanskim  i  srbskim;  vijencem  bosanskim,  koji  mu  pripadaSe  od  starine,  i 
srbskim,  koji  naslijedi  od  svojih  praroditelja,  od  >gospode  srbske«.  Uslijed  toga  kruni- 
sanja  prisvajase  si  odsad  ne  samo  prava  bosanskih  bana,  nego  i  duznosti  srbskih  vladara. 
Pace  da  iztakne  svoje  pravo  na  srbsko  prijestolje,  prozva  se  »kralj  Srbljem«,  sto  su 
iza  njega  6inili  svi  vladari  bosanski.  Dok  se  je  prije  naprosto  zvao  »Tvrtko,  milo§cu 
bozjom  ban  bosanski«,  zove  se  nakon  krunisanja  >Stefan  Tvrtko  v  Hrista  Boga 
kralj  Srbljem,  Bosni  i  Primorju«. 

Novoga  kralj  a  bosanskoga  i  srbskoga  priznale  su  namah  i  druge  vlasti.  Prvi  ga 
priznadose  kraljem  Srbije  Dubrovcani,  koji  su  mu  poceli  placati  godisnji  dohodak  od 
2000  perpera,  §to  su  ga  dosad  davali  srbskim  vladarima  na  dan  sv.  Dimitrije.  I  mletacka 
republika  priznade  ga  vladarom  Srbije,  te  ga  odsad  u  sluzbenim  spisima  nazivase  » kraljem 
srbskim«.  Prema  novoj  casti  svojoj  bijaSe  si  Tvrtko  uredio  i  svoj  »kraljevski  dvor«,  za- 
vedavsi  i  nova  dvorska  dostojanstva,  kao  6ast  logotheta,  protovestijara,  i  drugo.  Osim 
toga  okruzio  se  je  najznamenitijim  vojvodama  i  knezovima,  od  kojih  su  vec  tada  bili 
glasoviti  vojvode  Vlatko  i  Hrana  Vukovic,  Radin  Sablanic  i  sin  njegov  Pavao  Radinovic, 
a  osobito  vojvoda  Vukac  Hrvatinic  i  sin  njegov  knez  Hrvoje  Vukcic.  Tako  isto  dijelio 
je  odsad  i  povlastice  poput  srbskih  kraljeva.  Krunisanje  Tvrtkovo  medjutim  znamenito 
je  ne  samo  s  toga,  sto  se  njim  proglasio  kraljem  i  pravnim  nasljednikom  Nemanjica,  nego 
i  za  to,  sto  je  tim  cinom  uzvisio  dosadanju  banovinu  bosansku  na  samosvojnu  kralje- 
vinu,  §to  je  i  ostala  do  propasti  svoje  god.  1463. 

Stjepan  Tvrtko  shvacaSe  vrlo  ozbiljno  svoju  zadacu,  sto  ju  bijase  preuzeo  okitiv§i 
se  kraljevskim  vijencem.  To  dokazuju  najbolje  njegove  rijeci  u  jednoj  povelji  od  god.  1378: 
>I  spodobi  me  (Hristos)  sugubim  vencem«,  pise  on  sam,  >jako  oboja  vladiC'stvija  izprav- 
lati  mi,  prv^je  ot  isprva  v  bogodarovan'ne  nam  zernli  Bosne,  po  tom  ze  gospodu  mojemu 
bogu  spodobl'su  me  nasledovati  prestol  moih  pr^roditelj,  gospode  srbske,  za  nje  bo  ti 
b6hu  moi  preroditelije  v  zeml'nem  carstve  carstvovase,  i  na  nebesnoe  carstvo  preselili 
se:  mene  ze  videscu  zemlju  preroditel  moih  po  nih  ostavl'su  i  neimuscu  svojego  pastira, 
i  idoh  v  srbskuju  zemlju,  zelaje  i  hote  ukrepiti  prestol  roditel  moih,  i  tamo  s'dSu  mi 
vencan  bih  bogom  darovanim  mi  vencem  na  kraljevstvo  preroditel  moih,  jako  biti  mi 
o  Hriste  Isuse  blagov^rnomu  i  bogom  postavljenomu  Stefanu  kralju  Srbljem  i  Bosne  i 
Pomoriju  i  Zapadnim  stranam,  i  po  tom  naceh  s  bogom  kraljevati  i  praviti  prestol 
srbskije  zemlje,  zelaje  pad§aja  sa  vzdvignuti  i  razorsaja  se  ukrepiti.. .« 
Uzvisene  li  zadace  za  vladara   »padse  podignuti  i  razoreno  ukrijepiti«! 

Novi  kralj,  zvan  prije  naprosto  narodnim  imenom  Tvrtko,  nadjenu  si  kod  kruni- 
sanja krScansko  ime  Stjepan,  odabravsi  prvomucenika  Stjepana  za  zastitnika  svojemu 
rodu.  Po  njegovu  primjeru  nazivahu  se  poslije  svi  bosanski  kralji  istim  imenom,  kao  nekad 
srbski  carevi  i  kraljevi. 

Neko  vrijeme  poslije  vjenCanja,  dne  10.  travnja  1378.  desio  se  Stjepan  Tvrtko  tik 
pred  gradom  Dubrovnikom  u  travunjskoj  zupi  Zrnovnici,  okruzen  vlastelom  svojom,  zu- 
panomBrankom  Pribinicem,  dvorskim  Vukoslavom  §tefkovicem,  Dobrasinom  Stefanovicem, 
vojvodom  Vlatkom  Vukovicem,  knezom  Vukasinom  Milatovicem,  zupanom  Belijakom 
Sankovicem,  stavilcem  Tvrtkom  Mastnovicem  i  drugima.  SaznavSi  Dubrovcani  za  do- 
lazak  nedavno  krunjenoga  kralja  bosanskoga  i  srbskoga,  poslase  namah  preda  nj  svoje 
poslanike,  po  imenu  Marina  Mencetica,  Mihajla  Bobaljevica,  Dobreta  Kalicevica,  Mateja 
Zurgovica,  Zun  Gradica  i  Nikolu  Gundulica,  da  mu  se  poklone  i  zamole  potvrdu  povlasti 
svoje  obcine.  Poslanicima  bijase  takodjer  urediti  odnosaje  Dubrovnika  prema  novomu 
kralju  kao  gospodaru  nekadanjih  srbskih  zemalja.  Posto  su  Dubrovdani  za  slobodu  trgo- 
vanja  i  ine  povlasti  u  srbskim  zemljama  placali  vladarima  njihovim  godisnji  dohodak, 
zahtijevaSe  sada  taj  dohodak  i  kralj  Tvrtko,  Tako  su  odsad  DubrovCani  placali  Tvrtku 
i  njegovim  nasljednicima  za  slobodu  svoje  trgovine  u    Bosni    godiSnjih    500    perpera   na 


BAN    STJEPAN    TVRTKO    PROGLASIO    I    VJEnCaO    SE    KRALJEM    BOSANSKIM    I    SRBSKIM.        i75 


m^ 


iJ^M^:      ''-'"'^i 


■X)      " 


c     o 


8 

<  s 

^        O 

>   a 

<  „ 


176  #  LJUDEVIT    I.    VELIKI 

» 

dan  sv.  Kate,  a  zatim  2000  perpera  u  ime  srbskoga  dohodka  na  dan  sv.  Dimitrije.  Tvrtko 
im  zato  obnovi  sve  zakone  i  ugovore,  sto  su  ih  imali  s  gospodoin  srbskom,  i  to  spo- 
razumno  >s  bogodarovanom  kraljicom  materju,  gospojom  kyra  Jelenoni  i  s  gospodjom 
kraljicom  kyra  Dorotejom  i  s  izabranoin  vlastelom«  kraljevstva  bosanskoga.  Vrativ§i  se 
kralj  poslije  u  svoj  slavni  kraljevski  dvor  u  Trstivnici,  potvrdi  u  lipnju  ovaj  dogovor 
s  Dubrovnikom  zasebnom  poveljom. 

Izmedju  vlastele  bosanske,  koja  su  Stjepana  Tvrtka  pomagali  u  potonjim  podhva- 
tima,  bijase  jamacno  najznamenitiji  knez  Doljnih  krajeva,  po  imenu  Vukac  Hrvatinic. 
On  bija§e  god.  1363.  obranio  grad  Sokol  od  sile  kralja  Ljudevita,  te  je  za  to  dobio  od 
bana  taj  isti  grad  Sokol  s  citavom  zupom  Plivom.  Poslije  je  Vukac  Hrvatinic  postao 
velikim  vojvodom  kraljevstva  bosanskoga.  No  god.  1378.  ili  1379.  umre  on,  ostavivsi  za 
sobom  vi§e  sinova,  po  imenu  Hrvoja,  Vuka,  Dragisu  i  Vojslava,  koji  bise  prozvani  po 
otcu  Vukcici,  te  su  kao  susjedi  hrvatski  poslije  mnogo  utjecali  u  zgode  hrvatskoga  kra- 
ljevstva. Najznamenitiji  od  svih  bio  je  Hrvoje,  kojega  je  kralj  Stjepan  Tvrtko  poveljom, 
izdanom  12.  ozujka  1380.  u  kraljev.skom  dvoru  na  MoiStri,  imenovao  otcevim  nasljednikom 
u  casti  velikoga  vojvode  bosanskoga,  i  povrh  toga  mu  darovao  tri  sela  u  zupi  LaSvi. 
U  pomenutoj  povelji  govori  »Stefan  Tvrtko,  po  milosti  gospoda  Boga  kralj  Srbljem, 
Bosni,  Primorju,  Hlmsci  zemlji,  Donjim  krajem,  Zapadnim  stranam,  Usori,  Soli  i  Podrinju 
i  k  tomu«  doslovce  ovako:  »Tako  isto  kraljevstvo  mi  stvori  milost  knezu  Hrvoju,  sinu 
vojvode  Vukca,  kada  gospodin  Bog  pozove  s  ovoga  svijeta  vojvodu  Vukca,  njegova 
otca,  onda  mi,  vidjevsi,  da  se  ni  njegovo  sjeme  izrodilo  nije,  i  posavjetovavsi  se  s  kra- 
ljevstva mi  vlastelom  i  vidjevsi  recenoga  kneza  Hrvoja  dostojna  casti  njegova  otca,  dasmo 
mu  veliko  vojvodstvo  umjesto  recenoga  Vukca«.  Poslije  se  je  veliki  vojvoda  Hrvoje 
Vukcic  Hrvatinic  ozenio  Jelenom,  kcerju  cetinskoga  kneza  Ivana  Nelipica,  te  je  tako 
postao  i  vlastelinom  hrvatskim. 

(Rat  s  Metcima  1378—1381.  i  mir  u  Turinu  8.  kolovoza  1381.).  Kralj  Lju- 
devit  nije  mogao  zaprijeciti  krunisanja  Tvrtkova  za  kralja  srbskoga  i  bosanskoga,  jer  je 
u  to  bio  posve  zaokupljen  talijanskim  prilikama. 

Ljudevit  bijase  god.  1358.  utanacio  s  Mletcima  mir  u  Zadru,  po  kojem  ga  je  zapala 
citava  Hrvatska  i  Dalmacija  sa  svima  otocima  od  polovice  Kvarnera  pak  onamo  na  jug 
do  Draca.  Tako  je  kralj  stekao  znatan  komad  primorja,  te  je  stao  snovati,  kako  da 
osnuje  veliku  pomorsku  vlast.  S  toga  je  i  posebnim  ugovorom  bio  utanacio  s  Mletcima, 
da  o  njegovu  trosku  sagrade  i  opreme  za  nj  24  galije.  To  bi  imao  biti  temelj  njegove 
mornarice.  Za  tu  mornaricu  bijase  vec  1358.  imenovao  zadarskoga  gradjanina  Jakova  de 
Cessano  admiralom,  povjerivsi  mu  podjedno  upravu  otoka  Hvara  i  Braca.  Kraljevsko 
brodovlje  popunjavat  ce  dalmatinski  gradovi,  svaki  sa  jednom  galijom  i  drugim  brodo- 
vima.  Ljudevit  je  tako  mislio  za  kratko  vrijeme  osnovati  pomorsku  silu,  koja  bi  se  mogla 
ogledati  mozda  i  s  mletackom.  ]ok  god.  1365 — 1369.  obavljao  je  Baltazar  de  Sorba, 
Genovezac,  cast  vrhovnoga  admirala  morskoga,  te  je  podjedno  bio  knez  otoka  Hvara, 
Braca  i  Korcule  (fidelis  noster  Baldassar  de  Sorba,  de  Janua,  comes  Fare,  Braze  et 
Corzule,  et  amiratus  noster  maritimus  generalis). 

Ali  Ljudevit  bijase  se  prevario  u  svojim  osnovama.  Mlet6ani  nijesu  ni  sanjali  o 
tom,  da  mu  sagrade  one  24  galije,  a  dalmatinski  gradovi  podavali  su  mu  tek  toliko 
brodova,  da  je  mogao  Karla  Drackoga  opremiti  u  Napulj.  Tako  mu  je  posve  slabo 
prudilo,  sto  se  je  bio  priku^io  k  moru.  Mletcani  nasuprot,  potisnuti  s  jednoga  dijela 
iztocne  obale  jadranskoga  mora,  bijahu  papeli  sve  sile,  da  taj  gubitak  nadoknade  tim, 
da  posve  obladaju  samim  morem  I  oni  to  polu^ise  tako,  da  su  naskoro  bili  jedini  i 
neograni^eni  gospodari  jadranskoga  mora.  Pa6e  njihovi  brodovi  zalijetali  bi  se  svaki  cas 
i  do  hrvatsko-dalmatinskoga  primorja,  te  je  od  njih  strepio  isti  Dubrovnik,  kao  i  ostali 
gradovi  primorski,  koji  su    vecinom    s  morske    strane    ostali    slabo    ili    nikako    utvrdjeni, 


ft  AT    S    MLteTCiMA    I    MIR    U    tURINU.  ly^ 

kako  su  bill  nedavno  za  mletackoga  gospodstva.  Tomu  nije  mogao  dosko£iti  kralj -Lju- 
devit  i  poradi  kratkoga  vremena,  sto  je  vladao  Dalmacijom,  i  poradi  toga,  sto  su  prihodi 
od  trgovine  primorskih  gradova  bili  odvi§e  neznatni,  da  hi  s  njima  mogao  utvrditi  gradove 
s  morske  strane.  Nije  mu  pomoglo  ni  to,  §to  se  je  oko  god.  1369.  sklonio  pod  njegovu 
zaStitu  i  grad  Kotor,  samo  da  se  obrani  od  zetskih  BalSica ;  tim  je  Ljudevita  zapala  tezka 
zadaca,  da  i  taj  grad  Stiti  od  sile  mletaSke. 

Hegemonija  mletacka  na  jadranskom  moru  bija§e  upravo  nesnosna  za  kralja  Lju- 
devita. Kapetan  njihova  brodovlja  na  torn  moru  (capetaneus  culfi)  nije  dao  gotovo  ni 
dahnuti  hrvatskim  priniorcima,  pak  tako  nije  ni  Ljudevitu  ni  njegovim  podanicima  u 
Dalmaciji  bilo  ni  najmanje  koristi  od  toga,  sto  je  kralj  zavladao  Dalmacijom.  Paie  i 
trgovina  trgla  u  nazadak,  jer  su  Mletcani  monopolizovali  svu  trgovinu,  braneci  talijanskim 
obcinama  uz  italsku  obalu  svaki  promet  i  trgovinu  s  hrvatskim  primorjem  i  obratno. 
Hrvatski  primorci  nijesu  imali  kamo  izvoziti  svoje  sirovine,  a  ni  kupovati  robu  za  svoje 
potrebe;  sve  je  bilo  zavisno  od  milosti  i  dobre  volje  Mletcana.  NaroCito  su  Mletcani 
branili  Dalmatincima  voziti  sol  u  Ferraru  i  Padovu,  vec  su  siljali  onamo  svoju  sol. 

Premoc  mletaCka  na  jadranskom  moru  bijaSe  silno  ozlovoljila  ne  samo  kralja  Lju- 
devita i  dalmatiniko-hrvatske  primorske  obcine,  nego  i  mnoge  talijanske  gradove  i 
obcine.  Sve  je  tezko  ocekivalo  cas,  da  se  nesto  Mletcima  zgodi,  pak  da  se  onda  svi 
sloze  i  obore  na  tu  premocnu  obcinu.  Vec  god.  1376  bijaSe  Ljudevit  utanadio  savez  na 
50  godina  s  padovanskim  gospodarom  Franjom  Carrarom,  akvilejskim  patrijarkom 
Marquardom,  grofom  goridkim  i  furlanskim  stalezima.  Kralj  obveza  tom  prigodom  sebe 
i  svoje  nasljednike,  da  ce  svom  snagom  svojom  stititi  svoje  saveznike  protiv  svakoga, 
izuzev  papu,  njemackoga  cara  i  austrijske  vojvode;  saveznici  opet  zavjerise  se  medju- 
sobno,  da  ne  ce,  ako  rat  plane,  nijedan  bez  privole  ostalih  sklapati  primirja  ni  mira. 
Ugovor  taj  potvrdjen  bi  21.  lipnja  u  Visegradu  od  kralja  Ljudevita  uz  jamstvo  prelata 
i  baruna  njegovih. 

Saveznici  nijesu  morali  dugo  cekati,  da  se  obore  na  Mletke.  Stari  takmaci  MIetaka 
na  iztoku,  Genovezi,  bijahu  se  Ijuto  zavadili  s  njima  poradi  otoka  Teneda  uz  maloazijsko 
primorje.  Odatle  rodi  se  krvav  rat  izmedju  tih  dviju  talijanskih  republika,  Genovezi,  da 
smrve  svoju  protivnicu,  poslase  poslanike  kralju  Ljudeviiu,  nudeci  mu  savez  proti  Mlet- 
cima. Taj  prihvati  objerucke  ponudu,  jos  vise  ogorcen  na  mletaCku  obcinu,  koja  bijaSe 
netom  zabranila  dovazanje  soli  s  otoka  Paga  u  svoje  oblasti  i  gradove.  Uz  kralja  pri- 
stadoSe  svi  saveznici  njegovi,  kao  Franjo  Carrara,  patrijarha  akvilejski,  gospodar  vero- 
neski  Scala,  stalezi  furlanski,  a  potajice  i  neki  primorski  gradovi  italski  (Jakin,  Bolonja 
i  dr.).  I  Mletci  dobiSe  saveznika,  kao  milanskoga  gospodara  Barnabu  Vinscontija  i 
ciparskoga  kralja. 

Kralj  Ljudevit  s  Genovezima  zasnova  ovu  ratnu  osnovu.  Kako  su  Mletci  najslabiji 
na  kopnu,  provalit  ce  njegova  vojska  kroz  Goricu  i  Furlansku  u  mleta6ku  oblast,  pak  ce 
Zajedno  s  Franjom  Carrarom  udariti  na  tamoSnje  gradove  i  kotare.  Na  moru  nastojat  ce 
Ljudevit  samo  oko  toga,  da  obrani  protegljasto  primorje  dalmatinsko  od  pretezitog  bro- 
dovlja mletackog.  Obranu  Hrvatske  i  Dalmacije  povjerio  je  opet  prokuSanomu  Nikoli  Secu, 
koji  je  od  godine  1377.  vec  treci  put  bio  banom  tih  zemalja.  A  njega  ce  s  morske 
strane  pomagati  genovezko  brodovlje,  koje  ce  u  to  ime  doploviti  u  jadransko  more,  te 
se  smjestiti  uz  dalmatinsku  obalu,  pak  s  pomocu  mornarice  dalmatinskih  gradova  odbijati 
navale  mletaikoga  brodovlja. 

Vec  u  lipnju  1378.  bijaSe  nekadanji  bugarski  ban  Benedikt  sa  5000  konjanika  presao 
preko  Piave,  te  se  zdruzio  s  Franjom  Carrarom,  koji  je  imao  11.000  Ijudi.  Najprije 
zauzeSe  margerski  konao,  da  tako  Mletcima  zakrCe  dovazanje  hrane.  Na  to  stadoSe  pli- 
jeniti  i  robiti  po  okoliSu  Trevisa,  te  suzbi§e  pomocne  6ete  Barnaba  Viscontija  i  prisiliSe 
ga  na  primirje  od  tri  mjeseca.    Medjutim   bijahu   Mletci   svoga   vojvodu  Vettora  Pisanija 

Ilrv.   jMiVJ.    II.    I  12 


178  0  UUDEVIT    I.    VELIKI. 

poslali  u  tirensko  more,  da  zabavi  genovezko  brodovlje,  te  mu  zaprijeCi  dolazak  u 
jadransko  more.  Pisani  bijase  sobom  poveo  36  galija  i  mnogo  manjih  brodova.  S  torn 
mornaricom  razbi  on  30.  svibnja  genovezkoga  vojvodu  Ljudevita  Fiesca  u  boju  kod 
Antija,  Tiberinu  uScu  na  jugu,  te  mu  zarobi  pet  galija.  Ali  i  sam  nastrada  Ijuto,  pak 
s  toga  ne  mogase  zaprijeCiti  Genoveza,  da  poslije  udju  u  jadransko  more.  Genoveze  je 
tada  vodio  novi  admiral  Lucijan  Doria  (de  Auria).  I  Pisani  odplovi  u  jadransko  more, 
da  potrazi  genovezko  brodovlje.  Bilo  je  17.  srpnja  1378.  Ploveci  uz  dalmatinsko  primorje 
stize  do  Boke  kotorske  i  do  Kotora,  koji  ne  bijaSe  valjda  dovoljno  zaSticen,  vec  vise 
sam  sebi  prepuSten.  Pisani  namah  udari  na  Kotor,  te  ga  14.  kolovoza  1378.  na  juris 
osvoji,  pohara  i  oplijeni.  Kotoranima  dalo  se  osobito  na  zao,  §to  im  bijase  oteo  neke 
svete  modi.  StavivSi  posadu  u  kotorsku  tvrdjicu,  podje  traziti  genovezko  brodovlje,  koje 
zaista  10.  listopada  zatede  u  napuljskom  primorju  bliza  glavice  sv.  Marije  kod  Otranta. 
Brodovlje  sastojaSe  od  17  galija.  On  podje  za  njim  u  potjeru,  ali  ga  ne  mogaSe  dostici. 
Za  to  uzme  u  napuljskom  primorju  hrane,  pak  onda  §to  hitrije  odplovi  na  sjever  prema 
Zadru,  da  prestigne  Genoveze.  I  zaista  pred  Zadrom  ne  bijaSe  nikakva  brodovlja  stra- 
noga.  Vettore  Pisani  ocekivaSe  tu  Genoveze,  udarajuci  bombardama  na  luku  i  grad 
Zadar,  kojih  medjutim  ne  mogaSe  uzeti.  Tu  pred  Zadrom  pridruzi  mu  se  22.  listopada 
jos  daljih  §est  galija  No  ni  s  tima  ne  mogase  Zadru  nauditi,  posto  je  grad  bio  raz- 
mjerno  dobro  utvrdjen.  Ali  ni  Genoveza  ne  doceka,  vec  mu  stize  vijest,  da  su  se  Ge- 
novezi  sklonili  pred  Trogir,  jer  su  taj  grad  sa  zgodnom  okolicom  izabrali  za  izhodiste 
svojih  operacija  na  jadranskom  moru. 

Ratna  osnova  Genoveza  bila  je  zaista  dobro  zamisljena.  Trogir  je  ne  samo  gotovo 
u  sredini  otegnutog  primorja  hrvatsko-dalmatinskog  od  Krka  do  Kotora,  nego  su  takodjer 
susjedni  kanali  i  otoci  vrlo  prikladni  za  smjestenje  velikoga  brodovlja,  kojemu  je  dvojaka 
zadaca:  braniti  primorje  od  Trogira  do  Senja  i  od  Trogira  do  Dubrovnika,  kao  i  opet 
zalijetavati  se  na  morsku  pucinu  i  smetati  mletackim  brodovima,  koji  su  dovazaii  hranu 
iz  juzne  Italije  u  Mletke.  K  tomu  je  sada  bio  zaklonjen  i  Spljet,  kojega  je  luka  bila 
posve  otvorena  i  nimalo  utvrdjena,  te  bi  bila  lako  dopanula  neprijateljskih  saka. 

Glavna  dakle  sila  Genoveza  pod  admiralom  Lucijanom  Doriom  namjestila  se  kod 
Trogira  i  otoka  Ciovo  (Bua).  Tuj  stajaSe  Lucijan  Doria  sa  17  galija,  dok  je  njegov 
podvojvoda  Petar  Piccone  krstario  po  moru  hvatajuci  brodove,  koji  su  vozili  zito  iz  Na- 
pulja  u  Mletke.  Doriji  pridruzise  se  po  zapovijedi  bana  Nikole  Seda  takodjer  mnogi 
brodovi  dalmatinskih  gradova;  podjedno  je  ban  Nikola  Sec  skupio  jaku  kopnenu  vojsku, 
koja  je  imala  podupirati  operacije  genovezkoga  admirala  Najodusevljenije  pomagali  su 
Genoveze  i  hrvatskoga  bana  upravo  Dubrov6ani,  Ijuto  zabrinuti  za  buducnost  svoga 
grada,  kad  bi  Mletcani  odrzali  pobjedu  na  moru.  Osobito  se  prepadose,  kad  je  Pisani 
obladao  gradom  Kotorom.  Oni  se  pobojaSe,  da  bi  Mletdani  mogli  udariti  na  Ston,  te  su 
s  toga  sve  sile  napregli,  da  §to  bolje  utvrde  i  vojskom  obskrbe  to  znamenito  mjesto. 
Dubrovadko  vijece  zakljuci  25.  rujna  1378.  zamoliti  kneza  Embricha  u  Imoti,  da  im 
poslje  za  obranu  Stona  tisucu  i  vi§e  vojnika;  podjedno  zatrazise  pomoci  u  kneza  humskoga, 
kao  i  u  Tvrtka,  kralja  bosanskoga  i  srbskoga.  Suvise  utvrdise  svoj  grad  i  luku,  te 
namjestiSe  bombarde,  zapovjedivsi  kapetanima,  da  namah  udare  na  neprijatelja,  cim  im 
se  ukaze.  1  ziteljima  na  otocima  zapovjediSe  22.  rujna,  da  se  sa  svojim  porodicama 
sklone  u  grad. 

Udesiv§i  ovako  sve  za  obranu  Dubrovnika  i  Stona,  stade  vijece  raditi,  da  pobuni 
Kotorane  proti  mletadkomu  vladanju.  Namah  iza  pada  Kotora  bijase  otvorilo  lirom  vrata 
svoga  grada  onim  kotorskim  bjeguncima,  koji  ne  htjedoSe  ostati  pod  mletackom  vladom. 
Vec  27.  kolovoza  bijaSe  primilo  prve  kotorske  bjegunce,  a  3.  rujna  posla  franjevca  Petra 
Gisdu  ravno  u  Kotor,  neka  objavi  i  vlasteli  i  pucanima,  da  moze  svatko  s  porodicom 
doci  u  Dubrovnik,  gdje  ce  biti  primijen    za   gradjanina.    Petra    bijase  jos    zapala   zadaca, 


I 


RAT    S    MLETCIMA    I    MIR    U    TURINU.  179 

neka  skloni  Kotorane,  da  zbace  mletaSku  vladu,  te  se  povrate  pod  okrilje  ugarsko- 
hrvatskoga  kralja.  Kad  to  nije  prudilo,  zamoli  vijece  bosanskoga  i  srbskoga  kralja  Tvrtka, 
neka  zabrani  dovazanje  hrane  u  Kotor,  da  se  tako  mletacka  posada  u  torn  gradu  prinudi 
na  odlazak. 

Medjutim  se  nesto  zgodi,  na  §to  nijesu  mislili  ni  Genovezi  ni  hrvatski  ban.  Mle- 
tadki  admiral  Vettor  Pisani,  doznavsi,  kako  su  se  i  Genovezi  i  hrvatski  ban  pripravili 
na  obranu  Trogira,  Spljeta  i  tamosnjih  otoka  (Braca,  Hvara  i  Korcule),  a  ne  mogavsi 
osvojiti  Zadra,  odlu^i  udariti  na  jedno  mjesto,  na  koje  su  svi  zaboravili,  naime  na  Sibenik. 
Dne  24.  listopada  odplovi  Pisani  sa  citavim  brodovljem  svojim  na  jug  prema  Sibeniku, 
koji  se  stere  u  velikom  zatonu  istoga  imena.  Taj  sibenski  zaton  ili  fjord  dug  je  preko 
7  kilometara,  sirok  ^jt,  kilometra,  a  s  morskom  puiinom  spaja  ga  maleni  i  uzki  konao 
sv.  Antuna,  kojemu  na  ulazu  stoji  na  sjeveru  rt  s  kamenom  stijenom  (punta  Jadria),  a 
na  jugu  je  vac  onda  bila  utvrda  sv.  Nikole.  Vojvoda  Pisani,  ulazeci  u  konao  i  odanle  u 
zaton,  bojao  se,  da  mu  ne  bi  Genovezi  kojim  slu6ajem  zakrcili  povratak  iz  zatona,  pak 
namjesti  kod  rta  dvije  galije,  a  kod  sv.  Nikole  opet  dvije,  da  brane  konao  sv.  Antuna. 
S  ostalim  pak  brodovljem  udje  u  zaton,  te  posla  providura  Ljudevita  Loredana,  neka 
pozove  Sibencane  na  predaju.  Providur  govoraSe  Sibencanima  ovako:  >Pisani  dolazj 
k  vama,  drzeci  u  jednoj  ruci  maslinovu  grancicu  mira,  a  u  drugoj  moc.  Ako  prihvatite 
prvo,  siguran  vam  je  zivot  i  imetak,  ako  drugo,  bit  ce  vama  kao  i  Kotoranima*.  Ali 
gradjani  ne  htjedose  cuti  o  predaji,  vec  se  pripravise  na  odpor.  Na  to  Pisani  udari  na 
grad,  osvoji  ga,  te  ga  nemilo   orobi  i  napokon  zapali. 

Bojeci  se  medjutim,  da  ga  Genovezi  ne  bi  u  Sibenskom  zatonu  zatvorili,  Pisani 
namah  iza  pada  Sibenika  odplovi  opel  pred  Zadar.  U  luku  zadarsku  ne  moga§e,  jer 
bijase  lancem  zatvorena,  no  za  to  ostade  ipak  ondje  (in  aquis  Jadre  apud  Jadram),  da 
zaprijeci  genovezkim  galijama  pristup  u  luku.  Stojeci  tako  pred  Zadrom,  posla  7.  stude- 
noga  providura  Ljudevita  Loredana  sa  deset  galija  na  sjever,  da  osvoji  grad  i  otok  Rab. 
Loredano  osvane  pred  gradom  kao  nedavno  pred  Sibenikom,  te  ga  pozove  na  predaju. 
Rabljani  bijahu  silno  zastra§eni  udesom  Sibenika,  te  se  ne  usudiSe  oprijeti.  Dne  9.  stu- 
denoga  sastade  se  gradsko  vijece,  u  kojem  od  85  vijecnika  glasovase  81,  da  se  grad 
predade  Mletcima.  Izabrase  i  zastupnike,  medju  njima  Stjepana  Dominisa  i  Pribu  Marti- 
nusica,  koji  ce  ugovarati  o  predaji.  Izaslanici  ti  dodjo§e  sutradan  10.  studenoga  pred 
mletacko  brodovlje,  koje  je  stajalo  kod  luke  grada  Raba,  te  utanaciSe  ondje  na  jednom 
brodu  pogodbe  o  predaji.  Grad  Rab  s  otokom  vraca  se  pod  vlast  mletacku,  te  predaje 
u  to  ime  kljuce  svojih  vrata.  Obcina  zivjet  ce  po  svojim  starim  obi6ajima  i  statutima, 
samo  ce  mletacka  republika  imenovati  kneza  ili  nacelnika,  te  mu  odredjivati  prava  i 
duznosti,  kao  i  placu.  Od  dohodaka  obcinskih  placat  ce  se  najprije  knez  ili  na^elnik  i 
ostali  sluzbenici,  a  ostatak  smiju  Mletci  upotrebiti  za  utvrdjivanje  grada  i  nabavu  obran- 
benih  strojeva.  Nasuprot  obveza  se  Ljudevit  Loredano  u  ime  mletacke  obcine,  da  ce 
Stititi  i  braniti  grad  od  svih  neprijatelja. 

Pad  Sibenika  i  predaja  Raba  silno  uzruja  ostale  dalmatinske  gradove,  a  narofiito 
Dubrovnik.  Vijece  njegovo  svedjer  se  obraca  na  bana  Nikolu  Se6a  i  trazi  od  njega 
pomoci  za  obranu  Stona.  Ban  §alje  nesto  svojih  Ceta,  a  podjedno  zapovijeda  humskomu 
vojvodi  Stjepanu  Pribilovicu  i  drugoj  vlasteli  humskoj,  da  sa  svojim  Ijudima  priteku  u 
pomoc.  Ali  vijece  je  zabrinuto  i  za  sam  grad  Dubrovnik.  Dne  18.  studenoga  dokazuje 
nekomu  kapetanu  Setiriju  genovezkih  galija,  da  bi  >za  korist  rata  i  za  dobit  Genoveza* 
bilo  najzgodnije,  kad  bi  se  on  smjestio  u  samu  luku  dubrovadku,  a  to  javlja  i  samomu 
admiralu  Lucijanu  Dorii.  Dok  su  tako  dalmatinski  gradovi  strepili  za  svoj  obstanak, 
salijetali  su  mletacki  providuri,  ohrabreni  dosadanjom  srecom,  admirala  Pisana,  da  ostavi 
zadarsku  okolicu,  i  da  udari  na  Trogir,  pak  da  ondje  zapodjene  osudnu  borbu  s  geno- 
vezkim   brodovljem    i    hrvatskim    banom.   Pisani    se    mnogo  tomu  otimao,  sluteci,  §ta  ga 


I 


l8o  LJUDEVIT    1.    VELIKI. 

6eka  kod  Trogira;  no  na  posljedku  se  ipak  rijeSio,  jer  je  pogibao  prijetila,  da  ce  geno- 
vezka  mornarica,  pojadana  novim  galijama  iz  Genove  i  dalmatinskim  ladjama,  posve  zakr- 
citi  dovazanje  hrane  u  Mletke. 

Dne  16.  studenoga  1378,  pod  veder  doplovi  Pisani  sa  brodovljem  pred  luku  grada 
Trogira,  koja  je  zasticena  privaljenim  otokom  Ciovom  (Bua).  Trogirani  se  u  prvi  mah 
prepadose,  jer  je  genovezko  brodovlje  bilo  poSlo  prema  otoku  Hvaru  progoneci  trgo- 
vaCke  brodove  mletac^ke.  No  nocu  vrati  se  Lucijan  Doria  s  brodovljem  u  luku,  a  i  ban 
Nikola  Se6  skupi  hrvatske  konjanike  i  Vlahe  na  obranu  grada.  I  drugim  nacinom  bijase 
obilato  skrbljeno  za  obranu  grada,  a  jos  viSe  same  luke.  Sutradan  17.  studenoga  stade 
Pisani  sa  zapadne  strane  provaljivati  u  luku,  povjerivSi  podjedno  svomu  podvojvodi 
Jakovu  Valaressu,  da  s  jednim  dijelom  brodovlja  obidje  otok  Ciovo,  te  s  izto6ne  strane 
udje  u  luku.  Ali  svi  pokusi  i  navale  mletaCke  biSe  suzbijene.  U  luku  ne  mogahu  pro- 
drijeti,  jer  Genovezi  i  Trogirani  bijahu  ulaz  zagradili  u  more  baCenim  kamenjem  i  trima 
potonulim  brodovima,  a  na  kopno  ne  dado§e  im  izkrcati  se  hrvatski  i  vlaSki  vojnici.  Sve 
navale  mletadke  biSe  suzbijene,  te  je  Pisani  toga  dana  izgubio  600  mrtvih  i  700  ranjenih. 
On  se  s  mjesta  uvjeri,  da  je  trogirska  luka  gotovo  nedobitna  i  okani  se  dalje  navale. 
S  brodovljem  svojim  uzmakne  na  zapad  do  predbrezja  Diomedova,  pak  stajase  ondje 
preko  mjesec  dana,  da  bar  zastiti  trgovacke  brodove  mletadke,  koji  su  dovozili  hranu 
u  Mletke.  Ali  polozaj  njegov  u  ono  zimsko  vrijeme  (u  prosincu)  i  u  onom  pustom, 
neprijatnom  kraju  postaja§e  dnevice  nesnosniji;  s  toga  on  pred  Bozic  ostavi  Diomedovo 
predbrezje,  te  se  s  6itavim  brodovljem  svojim  povrati  u  Mletke,  gdje  ozlojedjen  s  potonje 
nedace  polozi  svoju  cast, 

Poraz  mleta^ki  pred  Trogirom  ohrabri  dalmatinske  gradove  na  novo.  Trogirsko 
vijece  izabra  3.  prosinca  tri  plemica,  Petra  Josipova,  Augustina  Ka^otica  i  Stjepana  Ni- 
kolica,  koji  ce  zajedno  s  knezom  i  sudcima  odlucivati  u  svim  ratnim  poslovima,  a 
11.  prosinca  izpraznise  Trogirani  sve  samostane  gradske,  da  se  u  njima  nastane  Genovezi. 
Osobito  se  uzgoropadise  Dubrovcani,  Njihovo  vijece  zapovjedi  Petru  BeneSicu,  da  s  oru- 
zanim  brodom  plovi  na  jugoiztok  sve  do  Olguna  (Dulcigno),  i  da  putem  pohvata  i  do- 
vede  u  Dubrovnik  sve  neprijateljske  brodove,  koje  bi  susreo.  Posto  se  Kotorani  nijesu 
usudili  vratiti  pod  vlast  ugarsko-hrvatskoga  kralja,  nalozi  dubrovacko  vijece  takodjer 
kapetanu  svomu  Stjepanu  Sorkocevicu,  neka  ide  s  oruzanim  brodovljem  do  luke  ko- 
torske  i  ondje  zaplijeni  sve  brodove  kotorske,  male  i  velike,  te  ih  dovede  u  Dubrovnik; 
one  pak,  koje  ne  bi  mogao  povesti,  neka  na  mjestu  spali.  Ako  bi  se  kotorsko  brodovlje 
desilo  sluiajno  izvan  zatona,  neka  podje  za  njim  u  potjeru. 

Mletdani  medjutim  osjecahu  tezko  premoc  Genoveza  i  njihovih  saveznika  na  ja- 
dranskom  moru,  Svaki  cas  izgubili  bi  svoje  brodove,  koji  su  im  dovazali  hranu,  tako 
da  je  napokon  u  Mletcima  ponestalo  ziveza,  Nevolja  gola  prinudi  mletadko  vijece,  te  u 
veljaCi  1379.  posla  opet  Pisanija  s  brodovljem  na  more.  On  najprije  doplovi  pred  Trogir, 
ne  bi  li  mu  sada  posrecilo,  da  uzme  luku  i  grad.  Ali  genovezka  mornarica  bijase  jaCa 
nego  prije,  jer  je  primila  nove  pomoci  od  svoje  obcine,  kao  i  od  dalmatinskih  gradova; 
sam  pak  Trogir  bija§e  zajedno  s  lukom  svojom  tako  utvrdjen,  da  Pisani  nije  ni  pomisliti 
mogao  na  navalu.  Okani  se  s  toga  Trogira,  te  po  nalogu  vijeca  odplovi  na  sjever  u 
Pulj,  da  odanle  pripazi  na  dalje  kretnje  neprijatelja,  Tu  ce  u  Pulju  galije,  kojih  je  imao 
36,  popraviti,  i  onda  mom6ad  popuniti,  jer  mu  bija§e  od  bolesti  i  napora  sila  Ijudi  iz- 
ginulo,  tako  da  ih  je  u  svem  imao  tek  za  deset  galija. 

Uzmak  mleta6koga  brodovlja  jos  viSe  osokoli  i  Genoveze  i  dalmatinske  gradove, 
Lucijan  Doria  podje  s  brodovljem  prema  Zadru,  gdje  no  udje  u  luku,  koja  bijaSe  dosad 
lancem  zatvorena.  Ovamo  poslaSe  26.  travnja  i  Dubrovcani  svoju  galiju  s  kapetanom 
Gundulicem,  da  se  pridruze  ostaloj  mornarici.  Vijece  dubrovacko  bijase  zapovjedilo 
svojemu  kapetanu,  da  plovi  pokraj  Hvara  i  da  pazi  na  mletadke  brodove;  ako  bi  ih  slu- 


RAT    S    MLETCIMA    I    MIR    U    TURINU. 


l8i 


^         > 


CO 


< 


0^ 


<      Ji 

>  V 

a     .5 


> 

o 


i82  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

6ajno  srio,  neka  se  skloni  u  Sibenik  ili  Skradin.  Ako  dodje  srecno  u  Zadar,  neka  se 
predstavi  najprije  banu  NikoU  Se6a,  a  onda  genovezkomu  admiralu,  te  neka  im  kaze, 
da  je  poslan  u  ime  ugarskoga  kralja,  koji  je  Dubrovniku  pismom  nalozio,  da  svoju  oru- 
zanu  galiju  pridruzi  genovezkoj  mornarici,  da  sluzi  na  slavu  kraljevu  a  na  zator  Mletcana, 
njegovih  i  dubrovafikih  neprijatelja. 

U  to  bija§e  kralj  u  proljecu  1379-  poslao  novih  10.000  momaka  u  Italiju.  Ta  je 
vojska  Zajedno  s  padovanskim  6etama  redom  osvajala  mletaCke  gradove  i  mjesta  na 
kopnu,  tako  da  je  republic!  od  svega  preostalo  tek  nesto  malo  s  tvrdim  Trevisom. 
Jamafino  su  vijesti  o  srecnom  napredovanju  kopnene  vojske  potakle  genovezkoga  admi- 
rala  Lucijana  Doriu  na  odlucno  djelo.  On  ostavi  Zadar  i  odplovi  sa  23  galije  prema 
Pulju,  gdje  je  jo§  svedjer  boravio  Pisani,  popravljajuci  svoje  galije  i  popunjajuci  svoju 
vojsku.  Dne  7.  svibnja  sakri  Lucijan  deset  galija  iza  nekoga  predbrezja,  a  s  ostalima  do- 
plovi  pred  Pulj,  gdje  izazivaSe  Mletcane  na  mejdan.  Momcad  mleta^kih  galija  uzkipi  od 
jeda,  te  prisili  svoga  admirala,  da  prihvati  boj.  Doria  medjutim  nagne  toboz  u  bijeg  i 
dovabi  mletaCko  brodovlje  u  zasjedu,  gdje  no  planu  zestoka  bitka.  Namah  na  pocetku 
boja  pade  Lucijan  Doria,  pace  i  njegova  admiralska  galija  bi  zarobljena;  ali  njegov  za- 
mjenik  Ambrozije  Doria  zataji  njegovu  smrt,  nastavi  boj  i  odrza  sjajnu  pobjedu.  Dobitnici 
otese  Mlet6anima  15  galija,  zarobiSe  2400  Ijudi,  te  ugrabise  svu  bojnu  zairu  i  novce. 
Nesrecni  Pisani  umakne  sa  sedam  galija  u  Mletke,  gdje  ga  vijece  osudi  na  robiju. 

Nakon  toga  poraza  zaredase  udarci  za  udarcima  na  republiku  mletacku.  Dubrovcani 
posla^e  namah  15.  lipnja  Stjepana  Sorkocevica,  da  udara  na  Kotor  i  njegovu  okolicu. 
Pu6ani  u  Kotoru  ne  mogoSe  vise  snositi  tolikih  nevolja,  pak  se  pobuniSe.  Protjerase 
svoje  glavare  i  vlastelu,  te  se  opet  pokorise  kralju  Ljudevitu.  Vec  20.  lipnja  odpravise 
Dubrovcani  svoga  poslanika  Ivana  Longa,  da  izjavi  njihovo  veselje,  §to  su  se  Kotorani 
vratili  pod  okrilje  ugarskoga  kralja.  Ali  kud  i  kamo  veci  udarac  zadesi  Mletke,  kad  je 
novomu  admiralu  genovezkomu,  Petru  Doriji,  poslo  za  rukom,  te  je  s  pomocu  Franje 
Carrare  dne  16.  kolovoza  1379.  osvojio  Chioggiu  (Clugia)  u  neposrednoj  blizini  Mle- 
taka,  pak  se  onda  pripravljao,  da  navali  i  na  samu  ponositu  stolicu  duzdevu.  Prigodom 
osvajanja  Chioggie  ostade  860  Mletcana  na  boji§tu,  a  3800  bi  zasuznjeno.  Mletacka 
zastava  bi  poderana,  te  izvjeSene  zastave  saveznika:  genovezka  na  mjestnom  trgu,  pado- 
vanska  na  vratima  palace,  a  ugarska  na  kuli. 

Prestravljeni  Mletci  zamoli§e  genovezkoga  admirala  za  mir.  Poslase  k  njemu  Petra 
Giustiniana  s  bijelim  listom,  neka  na  nj  napise  pogodbe,  koje  hoce.  Mudri  i  oprezni 
Carrara  svjetovase,  da  se  utanafii  mir,  ali  Dorija  ne  htjede  o  njem  ni  cuti.  Tako  se  rat 
produlji.  Sad  pokusase  Mletci,  da  bar  kralja  Ljudevita  odvrate  od  saveza.  Poslase  zato 
vec  prije  25.  svibnja  svoje  poklisare  u  Budim,  gdje  je  tada  boravio  nekadanji  herceg 
hrvatski  Karlo  Dracki,  koji  se  bijase  sklonio  k  svomu  rodjaku,  poSto  se  nije  mogao 
odrzati  u  Napulju.  Ljudevit  gotovo  nije  htio  ni  sluSati  mletaCkih  poklisara,  vec  ih  je  na 
zahtjev  padovanskih  i  genovezkih  poslanika  na  svom  dvoru  uputio,  da  se  vrate  u  Italiju^ 
gdje  ce  njegovi  punomocnici  sa  zastupnicima  ostalih  zaveznika  ugovarati  s  njima  o  miru. 
Mjesto  dogovora  neka  bude  Sacile,  a  rok  za  sastanak  1.  kolovoza  1379.  Upravljat  ce 
pak  ugovaranjem  herceg  Karlo  Dradki,  kojega  su  tada  stall  nazivati  »Karlom  od  mira* 
(Karolus  de  la  Pace,  Karolus  a  Pace),  koji  ce  se  jamacno  trsiti,  da  se  sto  brze  utanaci 
mir,  jar  ce  on  onda  s  ugarskim  cetama  poci  na  jug,  da  osvoji  kraljevinu  napuljsku. 
Ljudevit  mislio  je  Mletcane  prinuditi  na  najnepovoljnije  uvjete.  Trazio  je  uz  ino 
300.000  forinti  odStete  za  ono,  Ito  je  dao  pripomoci  padovanskomu  gospodaru,  30.000  forinti 
za  konje,  koji  su  postradali  u  dosadanjoj  vojni,  i  do  400000  forinti  za  ostale  ratne 
troSkove,  za  gubitak  od  prodaje  pazke  soli  i  u  ime  stete,  nanesene  dalmatinskim  trgov- 
cima.  Suvise  trebalo  bi  nadoknaditi  i  Stete,  nanesene  njegovim  podanicima  u  Kotoru  i 
Sibeniku.   Da    bi   od  mletadke    republike  sto  vise   iznudio,  posla  novih  6eta  u  Italiju,  da 


RAT    S    MLETCIMA    I    MIR    U    TURINU. 


183 


I 


Zajedno  s  Padovancima  i  akvilejskim  patrijarhom  osvoje  ostatak  kopna  (terra  ferma) 
mletackoga.  Pa6e  i  austrijske  vojvode  navijestiSe  republic!  rat,  te  pridruzise  vi§e  stotina 
svojih  Ijudi  vojsci  kralja  Ljudevita. 

Dne  20.  srpnja  podje  herceg  Karlo  Drafiki  iz  Budima  u  Italiju.  Putem  mu  se  pri- 
druzio  gjurski  biskup  Vilim  sa  svojom  druzinom.  Vec  8.  kolovoza  bijase  Karlo  u  Videmu, 
gdje  je  ocekivao  palatina  Nikolu  Gorjanskoga  i  slavonskoga  bana  Petra  Cudara.  Kra- 
Ijevski  sudac  Jakov  bijase  ve<5  prije  dosao,  dociim  je  bivsi  bugarski  ban  Benedikt  jo§  od 
proSle  godine  boravio  u  Italiji.  Tek  23.  kolovoza  zapocese  u  Sacilu  dogovori.  No  po- 
godbe  ugarskih  punomocnika  bijahu  upravo  strasne,  jer  su  htjeli,  da  ne  samo  slome 
moc  mletadku,  nego  da  i  podpuno  uniSte  samosvojnost  ponosite  republike.  Mletci  neka 
ustupe  Treviso  s  Citavim  kotarom  i  grad  Trst,  neka  plate  saveznicima  ratnu  odstetu  od 
milijun  dukata;  nadalje  ce  priznati  vrhovnu  vlast  ugarskoga  kralja  i  placati  mu  godiSnji 
danak  od  100.000  dukata.  Pregovori  se  otegli   sve  do    mjeseca    studenoga,   te  su  Mletci 


I 


DUZDEVA    PALACA    U    MlETCIMA. 
Snimljeno  s  drvoreza   1 5.  stoljeda,  na  kojein  su  prikazani  fiitavi  Mlelci  (zradni   vidik). 


bili  vec  spremni  na  najvece  zrtve:  namirit  ce  pol  milijuna  dukata  ratne  odstete,    priznat 
ce  vrhovnu  vlast  ugarsku  i  placat  ce  kralju  godiSnji  danak  od   10.000  dukata. 

Medjutim  probudi  se  u  Mletcima  staro  odusevljenje  i  pozrtvovna  Ijubav  za  zavi6aj. 
Prije  nego  ce  prihvatiti  pogubne  pogodbe  saveznika,  odlu6ise  jo§  jednom  sve  pokusati 
za  obranu  svoje  domovine.  Pozvase  s  iztoka  drugoga  admirala  Karla  Zena,  koji  je  dosad 
u  Levanti  harao  obale  Genovezana,  te  ih  pa6e  protjerao  iz  Konstantinopolja.  Bas  na 
novu  godinu  1380.  dojedri  on  s  bogatim  plijenom  u  jednu  luku  mletaiku,  te  privede 
svojoj  otacbini  52  dobro  opremljena  broda.  U  isto  vrijeme  diglo  se  u  samim  Mletcima 
sve  za  obranu  grada.  Pozrtvovni  gradjani  dadose  svoje  blago,  s  kojim  bi  sagradjeno 
novo  brodovlje;  iz  tamnice  izvadiSe  Vettora  Pisana,  te  mu  povjerise  opet  zapovjedniitvo 
nad  vojskom.  Pisani  najprije  suzbi  Genoveze  izpred  Mletaka,  a  onda  obkoli  njihovo  bro- 
dovlje u  Chioggii.  Genovezima  dodje  doduse  6.  lipnja  u  pomoc  drugi  admiral  MarutTo 
sa  23  galije,  ali  mu  Mletiani  ne  dadoi^e,  da  se  prikudi  obkoljenim  zemljacima.  Take  se 


Ig4  UUDEVIT    I.    VELIKI. 

zgodi,  da  su  se  na  posljedku  Genovezi,  zatvoreni  u  Chioggiji,  morali  24.  lipnja  1380. 
predati  Pisanu  na  milost  i  nemilost.  On  zarobi  torn  prigodom  17  genovezkih  galija 
i  sila  manjih  brodova,  zatim  svu  ratnu  zairu  sa  4000  Genoveza  i  velikom  6etom 
piadenika. 

Porazom  Genoveza  kod  Chioggije  okrenu  se  sreca  Mletcima.  Vitezki  admiral  njihov 
Pisani  pohita  namah,  da  potjera  drugo  genovezko  brodovlje  pod  Maruffom,  pak  da  svo- 
jemu  rodnomu  gradu  povrati  hegemoniju  na  jadranskom  moru.  Vec  3.  srpnja  podje 
prema  otoku  Rabu,  gdje  je  bilo  do  trideset  neprijateljskih  galija.  DoSav  7.  srpnja  do 
oto6ica  sv.  Petra  (Niemensem  insulam)  zarobi  jedan  genovezki  brod,  te  sazna,  da  je 
dvanaest  genovezkih  galija  odplovilo  od  Zadra  u  Manfredoniju  (na  talijanskoj  obali)  po 
zito.  Sad  se  obori  na  Zadar,  te  stade  na  nj  udarati  (bombardando).  Ali  ni  taj  put  ne 
mogaSe  ga  uzeti;  s  toga  pote  harati  dalmatinske  obale,  te  po  moru  hvatati  i  paliti 
hrvatske  brodove,  natovarene  zitom,  solju  i  drugim  trgom.  Zatim  odjedri  6.  kolovoza 
prema  Napulju,  da  potrazi  umakle  brodove  genovezke.  Uo§av  medjutim  do  Manfredonije 
umre  Vettor  Pisani  13.  kolovoza,  a  njega  zamijeni  dosadanji  providur  Ljudevit  Loredani. 
Taj  se  vec  14.  kolovoza  povrati,  da  opet  hara  hrvatsko-dalmatinsko  primorje  i  lovi  trgo- 
va6ke  brodove.  Tako  stize  29.  kolovoza  i  do  grada  Senja,  koji  zapali  i  tim  ogromnu 
stetu  nanese  ziteljima.  Od  Senja  podje  prema  otoku  Krku.  Sam  grad  Krk  nakon  prvih 
navala  namah  se  predade  i  priznade  mletac^ku  vlast;  BaSka  (locus  Boscharii)  stala  se 
otimati,  ali  bi  spaljena.  Ne  ima  vijesti,  §ta  su  u  to  osudno  doba  kralj  Ljudevit  i  novi 
ban  Emerik  Bubek  radili  za  obranu  Dalmacije;  znade  se  samo,  da  je  kralj  Ljudevit  u 
svibnju  i  lipnju  boravio  u  Hrvatskoj  (od  27.  svibnja  do  13.  lipnja  u  Zagrebu  i  Krizev- 
cima),  i  da  je  2.  lipnja  uzajmio  od  kneza  Stjepana  Frankapana  10.000  zlatnih  forinti,  te 
za  to  njemu  i  supruzi  njegovoj  zalozio  grad  Steni^njak  u  Slavoniji. 

I  godine  1381.  svedjer  su  Mlet^ani  dobivali  na  moru.  U  svibnju  je  glavni  kapetan 
njihov  Karlo  Zeno  krstario  oko  Dubrovnika,  gdje  su  se  24.  svibnja  ukazale  22  genovezke 
galije.  Zeno  podje  za  njima  u  potjeru,  ali  mu  umako§e.  Malo  zatim  odplovi  on  u  tirensko 
more  i  stade  harati  genovezko  primorje,  ne  bi  li  tim  prinudio  njihovo  brodovlje,  da  ostavi 
jadransko  more.  Na  kopnu  medjutim  bijahu  saveznici  svedjer  jadi  od  Mlet^ana,  pa6e 
Carrara  udarase  na  jedini  jos  mletacki  grad  Treviso  tako  zestoko,  da  je  svaki  6as  oce- 
kivao  njegovu  predaju.  Da  se  to  ne  dogodi,  ustupi  mletaiko  vijece  5.  travnja  1381.  taj 
znameniti  grad  s  kotarom  i  grofovijom  Cenedom  austrijskomu  vojvodi  Leopoldu  pod 
pogodbu,  da  najdulje  do  2.  veljace  dojduce  godine  zapoine  rat  s  Carrarom. 

Medjutim  do  toga  ne  dodje,  jer  se  je  u  to  vrijeme  vec  ugovarao  mir.  Premda  se 
ratujuce  stranke  bijahu  Ijuto  izkrvarile  i  iztrosile,  ne  htjede  ipak  ni  jedna  zatraziti  mira. 
Tad  se  digne  junadki  i  plemeniti  savojski  grof  Amadej  VI.,  te  stade  raditi  oko  izmirenja 
zavadjenih  vlasti.  On  predlozi,  da  se  u  njegovoj  prijestolnici,  u  gradu  Turinu  u  Piemontu 
sastanu  zastupnici  ratujucih  drzava  na  dogovore.  Predlog  njegov  prihvatise  svi,  pak  i 
kralj  Ljudevit  s  punomocu,  izdanom  13.  veljace  1381.  u  Budimu,  povjeri  pecuvskomu 
biskupu  Valentinu  i  zagrebadkomu  biskupu  Pavlu  Horvatu,  da  ga  zastupaju  pri  tom 
kongresu.  Nakon  dugih  razprava  utanaCen  bi  napokon  mir  8.  kolovoza  1381.  Mletci  i 
kralj  Ljudevit  povrati§e  si  izmjenice  sve,  §to  bijahu  u  potonjem  ratu  osvojili  i  zarobili, 
pa6e  Mletci  ustupiSe  kralju  i  grad  Kotor.  Nadalje  obveza§e  se  Mletci,  da  de  kralju  svake 
godine  placati  kao  neku  odstetu  po  7000  dukata,  a  za  to  se  kralj  odrece  svoga  zahtjeva, 
da  se  iz  njegovih  zemalja  uvaza  sol  i  druga  roba  u  rijeke  mletackoga  zatona.  Na  zahtjev 
akvilejskoga  patrijarhe  ustupi§e  Mletci  njemu  grad  Trst,  koji  se  bijaSe  i  onako  god.  1380. 
s  pomocu  genovezke  mornarice  od  njih  odmetnuo  i  patrijarhi  pridruzio. 

Nakon  utana^ena  mira  predade  zaista  26.  rujna  1381.  Jakov  de  Rippa,  mletadki 
kastelan  tvrdje  u  Kotoru,  pomenutu  tvrdju  Ljudevitovu  povjereniku,  Zadraninu  Pavlu 
Jurjevicu.  Dne   26.    studenoga    potvrdi  i  kralj  Ljudevit  turinski  mir  u  nazoCnosti  velikaSa 


I 


I 


KARLO    URAfiKI    U    NAPULJU.  185 

ugarskih  i  hrvatskih,  naro^ito  pred  zagreba<ikim  biskupom  Pavlom  Horvatom  i  hrvatsko- 
dalmatinskim  banom  Emerikom  Bubekom.  Pred  istim  svjedocima  potvrdi  jos,  da  je  primio 
od  mletaCke  obcine  grad  Kotor,  kao  i  7000  dukata  za  prvu  godinu.  Iza  toga  zapovijedi 
6.  prosinca  banu  Emeriku  Bubeku,  neka  poradi  kod  zitelja  dalmatinskih,  da  vrate  mle- 
tackim  podanicima  u  Dalmaciji  zemlje  i  posjede,  koje  im  bijahu  za  posljednjeg  rata  oteli, 
jednako  tia  namire  dugove,  koje  nijesu  mletadkim  ziteljima  u  ratno  vrijeme  placali. 

Posljednjih  mjeseci  god.  1381.  i  na  po5etku  1382.  zalazio  je  kralj  Ljudevit  desce  u 
Hrvatsku  (4.  studenoga  u  Virovitici,  6  prosinca  1381.  u  Krizevcima,  5.  sijecnja  1382.  u 
Zagrebu).  Kad  je  5.  sijecnja  1382.  boravio  u  Zagrebu,  dodjose  preda  nj  poklisari  i  zastup- 
nici  grada  Kotora,  po  imenu  Damjan  i  Marko,  da  mu  se  poklone  u  ime  svoje  obcine  i 
da  izmole  potvrdu  njezinih  starih  povlastica.  Poslanici  govorahu,  kako  je  Kotor  silno 
stradao  od  vatre,  a  zatim  jos  vise  od  mletacke  sile,  tako  se  je  mnogo  gradjana  izselilo 
ca  u  daleke  zemlje  i  gradove.  Kralj  im  na  to  dragovoljno  potvrdi  sve  dosadanje  povlasti 
uz  primjetbu,  da  ce  on  sam,  ako  Bog  dade,  doci  u  Kotor,  ili  pak  svoju  suprugu,  kraljicu 
Elizabetu,  onamo  poslati,  pak  ce  se  onda  tocnije  iztraziti  povlastice  grada,  te  uSiniti  sve, 
sto  ce  biti  podesnije  i  sigurnije  za  stanje  njegovo.  Medjutim  ni  kralj  ni  kraljica  ne  vidjese 
nikad  Kotora, 

(Karlo  Dracki  u  Napulju  1380. — 1382.).  Karlo  Dracki  bijase  u  svibnju  1376. 
odplovio  iz  Dalmacije  u  Napulj,  da  oblada  tom  kraljevinom.  Ali  kako  nije  imao  dovoljno 
vojske,  nije  se  mogao  odrzati  proti  kraljici  Ivani;  s  toga  se  god.  1378.  povrati  u  Ugarsku, 
na  dvor  svoga  rodjaka,  kralja  Ljudevita,  moleci  ga  za  pomoc. 

Medjutim  promijenise  se  prilike  u  Italiji  njemu  u  prilog.  Dne  27.  ozujka  1378.  umre 
u  Rimu  gorljivi  zastitnik  kraljice  Ivane,  papa  Gregorije  XI.  Kardinali  na  to  izabrase 
8.  travnja  za  papu  barskoga  nadbiskupa  Bartolomeja,  koji  se  prozva  Urban  VI.  Ali  vec 
nakon  nekoliko  mjeseci  iznevjerise  se  francuzki  kardinali,  kojih  bijase  znatna  vecina, 
novomu  papi,  koji  im  je  bio  mrzak  kao  Talijan  i  strog  covjek,  proglasi§e  s  ni§tetnih 
razloga  njegov  izbor  ni^tetnim,  te  ovjen6a§e  20.  rujna  papinskom  tiarom  svoga  druga, 
zenevskoga  grofa  Roberta,  koji  se  prozva  Klement  VII.  Ovoga  priznade  namah  kralj 
francuzki  i  s  njim  zdruzena  Skotska;  uz  njih  pristade  i  napuljska  kraljica  Ivana,  kivna 
na  Urbana,  sto  nije  htio  da  okruni  za  kralja  6etvrtoga  joj  supruga,  Otona  od  Braun- 
schweiga.  Ali  Urban  VI.  ne  znadijase  sale.  Odlufii  Ivani  osvetiti  se,  te  ju  s  prijestolja 
zbaciti.  Posla  zato  svoga  komornika  Martina  Taranta  u  Ugarsku,  nudeci  kralju  Ljudevitu 
napuljsko  prijestolje ;  ako  ga  on  sam  ne  bi  htio  primiti,  neka  poslje  svoga  rodjaka  Karla 
Dratkoga.  Ljudevitu  stize  papinski  poziv  u  najzgodniji  cas.  Poslat  ce  Karla  Drackoga, 
da  zavrsi  rat  s  Mletcima,  a  onda  neka  s  ugarskim  Cetama  prevail  u  Napulj,  te  sjedne 
na  prijestolje  svojih  djedova. 

Vec  bi  spomenuto,  kako  je  herceg  Karlo  Dracki  20.  srpnja  1379.  po§ao  iz  Budima 
u  sjevernu  Italiju,  gdje  je  boravio  kroz  ciitavu  drugu  polovicu  godine,  ugovarajuci  mir 
s  Mletcima.  Prije  svoga  odlazka  iz  Ugarske  morade  se  Karlo  Dracki  sve^anom  prisegom 
zavjeriti,  da  ne  ce  nikad  niSta  raditi  ni  poduzeti  protiv  Ljudevitovih  kceri  Marije  i  Jadvige, 
da  se  ne  ce  otimati  ni  za  Ugarsku  ni  za  Poljsku,  vec  vazda  stititi  i  braniti  pravo  svojih 
rodjakinja.  Tim  je  kralj  Ljudevit  mislio,  da  je  osigurao  buducnost  svojim  kcerima. 

Tek  god.  1380.  mogao  je  Karlo  Dracki  na  to  misliti,  da  iz  mletaike  oblasti  podje 
kroz  srednju  Italiju  na  jug.  Ljudevit  mu  je  u  to  ime  poslao  novih  fieta,  koje  je  vodio 
madvanski  ban  Ivan  Horvat,  brat  zagrebaCkoga  biskupa  Pavla.  Uz  bana  Ivana  bilo  je  vise 
ugarskih  i  hrvatskih  velikasa,  kao  drugi  brat  njegov  Ladislav,  Nikola  Cuz  od  Ludbrega, 
Ladislav  Bubek  i  mnogi  drugi.  Zadaca  bana  Ivana  bila  je  vrlo  tezka,  jer  nije  imao  ni 
dovoljno  vojske  ni  novaca,  da  se  protude  kroz  srednju  Italiju.  Svojim  ietama  pridruzi 
placenike,  a  da  ih  uzmogne  placati,  prinudi  firentinsku  obcinu  na  zajam  od  40.000  forinti. 
Kad   se   je    ugarska  vojska  pribliiavala    Kimu,    ohrabri   se    papa   Urban  VI.,  te  navijesti 


l86  LJUDEVIT    I.    VELIKI. 

napuljskoj  kraljici  rat.  Obijedi  ju  s  krivovjerja,  uvrede  veliCanstva  i  urote  prema  njegovoj 
osobi,  te  ju  lisi  svih  njezinih  zemalja,  imanja,  casti  i  prava,  a  podanike  njezine  oslobodi 
prisege  vjernosti.  Ivana  se  sada  zivo  zabrinu  za  svoju  glavu.  Dne  29-  lipnja  1380.  proglasi 
ona  povelju,  kojom  uz  privolu  avignonskoga  pape  Klementa  posini  anzuvinskoga  vojvodu 
Ljudevita,  brata  francuzkoga  kralja  Karla  V  ,  te  ga  podjedno  imenova  svojim  bastinikom 
u  Napulju,  u  grofovijama  Provenci,  Forcalquienu  i  Piemontu.  Napokon  mu  s  mjesta  povjeri 
upravu  vojvodine  Kalabrije,  te  pozove  svoje  podanike,  da  mu  se  poklone  kao  svomu 
buducemu  gospodaru. 

Anzuvinski  vojvoda  Ljuclevit  ne  mogase  namah  na  put.  Najprije  se  zadrza  u  Provenci, 
pogadjajuci  se  s  papom  Klementom  i  skupljajuci  vojsku;  a  kad  se  bijase  vec  spremio, 
umre  mu  brat,  kralj  francuzki  Kario  V.,  te  morade  jos  neko  vrijeme  ostati,  da  upravlja 
drzavom  mjesto  nedorasloga  sinovca  svoga  Karla  VI ,  kojemu  je  bilo  tek  dvanaest  godina. 
Tako  je  Karlu  Drackomu  bilo  moguce,  da  oblada  Napuljem.  Posto  se  je  pogodio  s  papom 
Urbanom  VI ,  imenova  ga  taj  rimskim  senatorom,  dade  mu  napuljsko  kraljevstvo  u  leno, 
te  ga  2  lipnja  1381.  okruni  za  kralja.  Namah  zatim  pohita  Karlo  Drad;ki  u  Napulj.  Na 
medji  kraljevstva  opre  mu  se  Oto  od  Braunschweiga,  da  obrani  drzavinu  svoje  supruge ; 
ali  bi  kod  S.  Germana  razbijen.  Dobitnik  Karlo  udje  na  to  16.  srpnja  1381.  u  glavni 
grad  Napulj.  Ivana  pobjeze  iz  prijestolnice  svoje  u  tvrdju  Castell  dell'  Uovo,  gdje  se  je 
^etrdeset  dana  branila.  Suprug  Oto  dodje  joj  u  pomoc,  ali  bi  svladan  i  zarobljen.  Sada 
se  i  Ivana  predade  Karlu  Drafikomu.  Izprva  postupaSe  s  njom  castno  i  blago,  te  ju  posti- 
vaie  kao  kraljicu;  no  kad  se  je  poslije  1.  rujna  u  Napulju  izkrcalo  provengalsko  brodovlje 
od  deset  galija,  dade  ju  Karlo  zatvoriti  u  kasteo  San  Angelo.  U  studenom  stize  u  Napulj 
Margareta,  supruga  Karla  Dradkoga,  sa  svojom  djecom  Ladislavom  i  kcerju  Ivanom,  na 
§to  bi  i  ona  25,  studenoga  ovjencana  kralj evskom  krunom. 

Tek  u  proljecu  1382.  podize  se  anzuvinski  vojvoda  Ljudevit,  da  s  izvrstno  oprem- 
Ijenom  vojskom  provali  u  Napulj.  Na  prve  vijesti  o  njegovu  dolazku  stao  se  broj  njegovih 
privrzenika  sve  vise  mnoziti.  S  toga  se  zivo  zabrinu  Karlo  Dracki,  te  dade  zasuznjenu 
kraljicu  Ivanu  22.  svibnja  1382.  zadaviti  i  truplo  njezino  javno  u  jednoj  crkvi  napuljskoj 
izloziti,  neka  se  narod  osvjedodi,  da  je  vi§e  nema  u  zivotu.  Kralj  Ljudevit  mogao  je  biti 
sada  zadovoljan,  jer  je  nesrecni  brat  njegov  Andrija  bio  osvecen.  Ali  i  miran  mogao  je 
biti,  da  Karlo  Dracki  ne  ce  smetati  njegovim  kcerima,  posto  je  obladao  talijanskom 
djedovinom  Anzuvina  S  toga  je  svima  silama  radio,  da  se  Karlo  na  stecenom  prije- 
stolju  uzdrzi,  i  da  suzbije  francuzkoga  kraljevica.  Dne  1.  svibnja  i  20.  srpnja  1382.  pozi- 
vase  hrvatskoga  i  dalmatinskoga  bana  Emerika  Bubeka,  kao  i  obcine  dalmatinskih  gradova 
i  otoka,  da  opreme  galije  i  brodove,  s  kojima  ce  u  zgodan  6as  pohitati  u  pomoc  njegovu 
»bratu«,  kralju  Karlu  Dra6komu.  I  kraljeva  supruga  Elizabeta  bija§e  jo§  23.  travnja 
zapovjedila  gradovima  Zadru,  Dubrovniku,  Sibeniku,  Trogiru,  Spljetu  i  Kotoru,  kao  i 
otocima  Hvaru,  BraCu,  Rabu  i  Cresu,  da  skupe  sve  svoje  galije  i  svake  vrsti  ladje,  koje 
bi  bile  zgodne  za  rat,  pak  da  ih  po  nalogu  bana  Emerika  Bubeka  valjano  opreme  i 
s  mom^adi  obskrbe.  Ban  ce  im  takodjer  u  odredjeni  cas  kazati,  kamo  da  ih  na  obranu 
Karla  Drackoga  poSlju.  Dalmatinske  obcine,  premda  su  u  posljednjem  ratu  mnogo  stradale, 
rado  se  odazvaSe  pozivu  svoga  kralja  i  kraljice,  da  pomognu  Karlu  Dradkomu,  kojega 
bijahu  kao  hercega  hrvatskoga  zavoljele.  Osobito  se  je  iztaknuo  grad  Zadar,  nekad  stolica 
hercegova,  koji  bija§e  jo§  11.  rujna  1381.  priredio  veliku  svecanost  u  proslavu  pobjede 
Karla  Drackoga  nad  Ivanom  i  njezinom  suprugom  Otonom.  Obcine  skupise  brodovlje, 
s  kojim  je  onda  ban  Emerik  Bubek  u  rujnu  1382.  zaista  odplovio  u  juznu   Italiju. 

(Hrvatska  u  posljednjoj  6etvrti  Ljudevitova  kraljevanja  1372.— 1382.) 
Godine  1371. — 1376.  bio  je  hercegom  hrvatskim  Karlo  Dracki,  a  uza  nj  je  bio  banom 
slavonskim  znameniti  vojvoda  Petar  Cudar  (Sudor  1368. — 1380.),  koji  se  je  proslavio  u 
ratovima  u  Poljskoj  i  u  Italiji,  te  ga  je  kralj  i  u  diplomatskim  poslovima  siljao  sve  u  Pariz 


I 


HRVATSKA  u  posLjEDNjoj   Cetvrti  LJUDEVITOVA  KRALJEVANJA   (1372. — 1382.).         187 


i  Avignon.  Herceg  Karlo  stolovase  redovito  u  Zadru,  odakle  je  upravljao  i  dubrovackim 
poslovima.  Tu  u  Zadru  rodila  se  Karlu  i  kci  (u  lipnju  1373.),  §to  je  probudilo  obcu 
radost  u  gradovima  dalmatinskim.  Oni  nadarise  mladu  herceginju  obiladm  darovima; 
Trogirani  pace  nagradise  sa  dvanaest  zlatnih  forinti  i  poklisara  hercegova,  koji  im  bijase 
tu  radostnu  vijest  priobcio.  Inace  se  je  herceg  rado  uplitao  u  nutarnje  poslove  dalma- 
tinskih  obcina,  te  je  sve  zajedno  sa  svojom  suprugom  Margaretom  preporucivao  obci- 
nama,  koga  da  biraju  za  sudce.  No  herceg  bavio  se  je  i  hrvatskim  stvarima,  izdajuci 
povolje  i  djjeleci  povlastice.  Posljednja  vijest  o  njegovu  boravku  u  Hrvatskoj  i  Dalma- 
ciji  potjece  iz  godine  1376.  Dne  6.  svibnja  pomenute  godine  boravio  je  herceg  u  Spljetu, 
te  je  ondje  izdao  neku  izpravu,  opozvavsi  svoju  prijasnju  odluku,  kojom  bijase  cetin- 
skomu  knezu  Ivanu  Nehpicu  dosudio  neke  zemlje,  a  pripadale  su  drugima. 

Uz  hercega  i  bana  utjecao  je  u  upravu  Hrvatske  i  Dalmacije  i  sam  kralj  Ljudevit. 
Godine  1371.  boravio  je  Ljudevit  mjeseca  ozujka  i  travnja  sam  glavom  u  Hrvatskoj  i 
Dalmaciji;  26.  ozujka  bio  je  u  Kninu,  poslije  u  Vrani  i  Ninu,  a  5.  travnja  u  Zadru.  I 
Trogirani  nadali  su  se,  da  ce  pohoditi  njihov  grad.  Najprije  mu  poslase  500  for,  a 
poslije  ga  zamoli§e,  da  im  dade  utvrditi  gradski  kasteo, 
i  to  dohodkom  od  tridesetine  za  sol.  Prije  i  poslije  svoga 
boravka  na  jugu  zanimao  se  fje  kralj  u  velike  za  stvari 
dalmatinske;  dne  2.  sijecnja  podijeH  zadarskomu  nadbi- 
skupu  Dominiku  vlast  pecata,  da  smije  naime  poput  drugih 
biskupa  i  kaptola  svojim  pecatom  ovjerovljivati  javne  izprave- 
Malo  zatim ,  6.  ozujka ,  dosudi  rabskomu  biskupu  desetinu 
u  zupanijama  Lidkoj  i  Buzkoj  (Buzani),  koju  mu  htjede  oteti 
krbavski  biskup.  Dne  9.  srpnja  opet  darova  magistru  Sara- 
cenu,  knezu  svoje  komore  u  Srijemu  i  Pecuhu,  otoke  Cres  i 
Lo§inj  (insulam  Absari  i  Kersi),  »s  onim  povlasticama,  po  ko- 
jima  ostaH  plemici  kraljevina  Hrvatske  i  Dalmacije  uzivaju 
svoja  vlastita  imanja.*  Osobito  pak  odlikova  Zadar,  kojemu 
podijeii  Citav  otok  Pag,  cim  medjutim  povrijedi  zitelje  grada 
Raba,    koji    su     od    starine    drzali    jedan    dio  onoga  ostrva. 

Godine  1376.  zgodise  se  znamenite  promjene  u  upravi 
Ugarske  i  Hrvatske.  Najprije  postade  palatinom  u  Ugarskoj 
Nikola  Gorjanski,  koji  je  dosad  kroz  mnogo  godina  bio 
banom  u  Ma6vi.  Time  se  rod  Gorjanskih  uzpeo  do  najvise 
vlasti  i  ugleda  ne  samo  u  Hrvatskoj,  nego  i  u  Ugarskoj. 
Nikola  Gorjanski  ostao  je  palatinom  do  smrti  kraljeve,  te  je  narocito  za  kraljeve  bo- 
lesii  skupio  svu  vlast  u  svojim  rukama,  koje  nije  htio  pustiti  ni  poslije  smrti  nje- 
gove.  Mjesto  Gorjanskoga  postade  banom  u  Macvi  Ivan  H  or  vat,  sin  obicna  plemica. 
Otac  njegov  Petar  Horvat  imao  je  posjeda  u  Ivanicu  blizu  Cazme,  gdje  su  bila  imanja 
biskupa  zagrebat^koga.  Odkad  je  Ivan  Horvat  miloScu  kralja  Ljudevita  postao  banom 
u  Macvi,  njegov  je  rod  sve  vi§e  utjecao  u  javne  poslove  ugarske  i  hrvatske.  Sam  Ivan 
mora  da  je  vec  u  one  vrijeme  bio  jak  i  bogat  imanjem,  poSto  mu  16.  veljaCe  1376- 
dozvoljava  papa  Gregorije  XI.,  da  na  svom  vlastitom  imanju  (in  feudo  proprio)  u  bi- 
skupiji  peduvskoj  sagradi  samostan  za  Franjevce,  koji  ce  propovijedati  razkolnicima  i 
patarenima.  Jo§  se  silnije  podize  rod  Horvata,  kad  je  malo  zatim  Ivanov  brat  Pavao 
Horvat  postao  biskupom  zagrebadkim  (1379.).  U  prvi  kraj  bavio  se  je  biskup  Pavao 
duhovnim  poslovima,  te  je  primjerice  29.  rujna  1380.  osnovao  poboznu  bratovStinu, 
kojoj  bijase  svrha  moliti  za  pokojnike  i  dijeliti  milostinju  zivima,  te  koja  je  slavila  svoju 
godiSnjicu  na  blagdan  sv.  Jeronima.  No  vec  god.  1381.  dao  se  je  biskup  Pavao  na  diplo- 
matsko    polje,    te    je  zastupao    svoga   kralja   na    kongresu  u  Turinu,  kad  se  je  ugovarao 


Pecat  Petra  Cudaha 
(Sudora), 

bana  (itave  Slayonijc 

(1368.— 1380.). 

Polje   pe£ata   izpnnjeno    je  orna- 

mentikom.  Nadpis :    „S(iginuin) 

Petri  Sodor  bani". 

Izvomik  u  dr2avnom    arkivu   u 
BudimpeSti. 


i88 


LJUDEVIT    I     VELIKI. 


mir  izmedju  Mletaka  i  njihovih  protivnika.  I  brat  biskupov,  ban  Ivan,  bija§e  tada  po 
nalogu  svoga  gospodara  ostavio  tuznu  Macvu,  te  na  6e\u  ugarske  vojske  po§ao  u  Italiju, 
da  vodi  boj  za  Karla  Dra6koga.  Tako  se  braca  Horvati  u  jedan  kraj  proslavise,  a  u  drugi 
spoznase  s  potonjim  takmacem  Ljudevitove  kceri  Marije. 

I  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  zgodila  se  god.  1376.  odlazkom  hercega  Karla  DraSkoga 
promjena  na  banskoj  stolici.  Kako  je  prijetio  rat  s  Mletcima,  povjeri  kralj  bansku  cast 
u  Hrvatskoj  po  tre6i  put  izkusnomu  i  pouzdanomu  Nikoli  Secu  (1377—1380.).  Vec 
je  izlozeno,  kako  se  je  ban  Nikola  trsio,  da  za  rata  obrani  dugu  obalu  hrvatsko-dalma- 
tinsku  od  Krka  i  Senja  do  Kotora,  i  kako  je  bitno  doprinesao,  da  je  mletaSki  admiral 
Pisani  bio  godine  1378.  pred  Trogirom  suzbijen.  Nije  njegova  krivnja,  §to  nije  mogao 
zaprijeciti  manje  nezgode,  kao  uzece  Kotora  i  navaiu  na  Sibenik,  ta  on  nije  imao  svoga 
brodovlja,  vec  je  bio  posve  zavisan  od  Genoveza!  Poput  Nikole  Seca  trsio  se  je  i  ban 
Petar  Cudar  u  Slavoniji,  da  odrzi  red  i  mir  u  ono  burno  doba.  On  je  neprestano  mirio 
pruce  se  stranke,  te  je  narocito  nastojao  izmiriti  zagrebaSkoga  biskupa  s  gradjanima 
slobodne  obcine  na  brdu  Gradcu.  Podjedno  je  s  pomocu  banovca  i  krizevackoga  zupana 


fiew-**   (V.'j^  C.I-,..  ...^  J5j  n,^>.^-^.-'  ^^^A,::        Qr, 


POVELJA   SLAVONSKOGA    BANA    NiKOLE    Se6a 

od    1.  studenoga   1372.,  kojom  potvrdjuje  pavUnskomu  samostanu  sv.  Marije  na  predbrezju  zagrebadkom  (u   Reme- 
tama)  darovnicu  Mikule,  sina  Miroslavljeva  i  Stjepana  Jurjeva,  izdanu  za  zemlju  Luku  (Lonca)  god.    1292.        (10.) 

Zemaljski  arkiv  u  Zagrebu. 


(Petrus  Chyrke)  progonio  razbojnike  i  ubojice  u  zemlji.  Nastojanje  banova  pomagao  je 
i  kralj  Ljudevit.  Godine  1377.  obnovio  je  svoju  odredbu  od  1359.,  da  svi  Ijudi  u  kra- 
Ijevini  Slavoniji  podpadaju  jedino  sudu  bana  i  banovaca;  a  god.  1380.  poostrio  je  svoju 
zapovijed,  da  se  u  ono  ratno  vrijeme  ne  smije  izvoziti  zito  u  strane  zemlje  i  drzave, 
naredivsi  podjedno,  da  se  zito  zaplijeni  svima,  koji  bi  ga  vozili  preko  medja  kraljevstva. 
Kad  se  je  kralj  iste  godine  desio  u  Hrvatskoj,  skupio  je  13.  lipnja  sabor  prelata  i  baruna 
u  Krizevcima,  gdje  je  uz  ino  urekao  drugi  sabor,  koji  bi  se  naskoro  obdrzavao  u 
Zagrebu,  i  na  kojem  bi  se  konafino  rijesio  stari  spor  izmedju  zagrebackoga  kaptola  i 
gradjana  na  brdu  Gradcu  poradi  kule  (na  danaSnjem  Vrazovu  setalistu)  i  nekih  zemalja. 
Na  koncu  godine  1380.  odstupiSe  oba  bana:  slavonskomu  banu  Petru  Cudaru  povje- 
rena  bi  uprava  Hali^a  (Crvene  Ruske),  a  hrvatsko  dalmatinski  ban  Nikola  Se6  primi  opet 
Cast  vrhovnoga  sudca  na  kraljevu  dvoru.  Banom  hrvatsko-dalmatinskim  postade  sada 
Emerik  Bubek,  a  banom  slavonskim  Stjepan  Banic  od  Lendave,  sin  nekada- 
njega  bana   Nikole    Banica.    Stjepana   Banica    pomagao   je    vi§e    puta    u   poslovima    brat 


SMRT    KRALJA    LJUDEVITA    11.    RUJNA    1382. 


189 


njegov  Ivan,  te  se  s  toga  i  on  koji  put  zove  banom.  Slavonskim  banima  bio  je  u  pomoc 
sam  kralj  Ljudevit,  koji  je  na  koncu  godine  1381.  i  na  po5etku  slijedece  posljednji  put 
boravio  u  Hrvatskoj.  Dne  4.  studenoga  1381.  bio  je  u  Virovitici,  a  6.  prosinca  u  Kri- 
zevcima,  te  je  u  oba  mjesta  izdavao  izprave  u  prilog  knezu  Pavlu  Zrinskomu,  sinu  onoga 
Jurja,  koji  mu  je  nekad  morao  ustupiti  znamenitu  Ostrovicu.  Prvih  dana  sijecnja  1382. 
opet  je  bio  kralj  u  Zagrebu,  gdje  je  potvrdio  povlastice  nedavno  stecenoga  grada  Kotora. 
Novi  ban  hrvatsko-dalmatinski  Emerik  Bubek  nastupio  je  svoju  cast  jos  u  pro- 
sincu  1380.  Suvremeni  Ijetopisac,  Zadranin  Pavao  Pavlovic,  koji  u  svojem  >Memo- 
rialu<   izlaze  zgode  svoga  vremena  do  godine    1409.,   zabiljezio   je    dolazak   banov    ovim 


Srebrena  raka  sv.  Simuna  u  crkvi  istoga  imena  u  Zadru. 

Izradio  ju  je  n  Zadrn  god.  1377.  — 1380.  milanski  zUtar  Fraaciscas  de  Mediolano  (Francesco  orefice, 
q.  Antonio,  da  Sesto,  territorio  di  Milano,  abitante  di  Zara)  po  nalogu  i  o  troSku  kraljice  Elizabete,  supmge 
kralja  Ljudevita  I.  Na  pokrovca  vidimo  s  jedne  strane  kip  sv.  Simuna  u  naravnoj  velidini,  a  ca  drngoj  strani 
prikazani  su  na  tri  polja  razni  prizori,  u  srednjem  sam  nmjctnik  Franciscas,  kako  izradjuje  rakn.  Na  pobo£nim 
stranama   pokrovca    smjeSten   je    po    jedan  grb  ugarskih  Aoiuvina    s  kacigom,  koja    je  nakicena  nojevom  glavom, 

kako  drii  podkovu  u  kljanu.  S  obje  strane  grba  nalazimo  slova  L(udovicus)  R(ex). 
Sama  raka  razdijeljena  je  na  osam  polja ;  obje    glavne  strane  imadu  po  tri  polja,  a  svaka  poboina  jednu.   Tu  su 
prikazane  razliiite  cgode  i  dndesa,    koja  se  t\tn  modi  svetieTih.  Naia  slika  prikazoje  dvije  strane  pokrovca  i  dvije 

strane  same  rake  sa  £etiri  prizora. 


rijecima:  » Godine  1380.  dne  19.  prosinca  stigao  je  u  Zadar  novi  ban,  naime  Henrik 
(Emerik),  a  25.  prosinca  ostavio  je  grad  gospodin  Nikola  Se6«.  Novi  ban  imao  je  pune 
ruke  posla,  da  pripravi  brodovlje  i  vojsku,  s  kojim  ce  poci  u  pomoc  Karlu  DraCkomu  u 
Napulj,  §to  je  nakon  razliiitih  neprilika  srecno  i  izveo. 

(Smrt  kralja  Ljudevita  11.  rujna  1382.).  Vec  od  viSe  godina  poboljevao  je 
kralj  Ljudevit.  Silni  napori  rane  mladosti,  kad  je  s  jednoga  bojnoga  polja  hrlio  na  drugo, 
neprestani  rad  satre  prije  reda  tijelo  njegovo.  S  toga  ne  ide  vise  sam  u  rat,  nego  §alje 
onamo  pouzdane  svoje  vojvode,  Lackovice,  Horvate,  Bubeke  i  druge.  Ali  i  duhom  bijaSe 


190 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


veliki  kralj  klonuo:  iztroSila  se  i  duSevna  snaga  njegova,  pak  je  postao  gotovo  neosjetljiv 
za  sve,  §to  se  je  oko  njega  zgadjalo.  S  toga  se  i  ne  cudimo,  sto  je  narocito  u  posljednjem 
ratu  s  Mletcima  pokazivao  premalo  energije,  te  se  je  tako  rat  suvise  otegnuo. 

Uz  tjelesnu  i  dusevnu  nemoc  mucila  je  kralja  zlovolja  i  briga.  On  bijaSe  sav  svoj 
vijek  upotrebio,  da  pridigne  moc  i  slavu  svoje  drzave  i  porodice,  pak  sta  je  napokon 
postigao?  Cemu  mu  borbe  u  Srbiji  i  Bugarskoj,  u  VlaSkoj  i  Moldavi,  u  Poljskoj  i  Litvi, 
u  Ceskoj  i  Austriji,  pak  i  u  Italiji  od  medje  istrijanske  do  Sicilije  ?  Slava  njegova  i 
njegovih  junaka  pronosila  se  doduSe  po  Evropi,  te  se  je  s  poSitanjem  spominjalo  ime 
njegovo,  ali  koja  korist  drzavi  njegovoj,  a  jos  vise  porodici  njegovoj?  Napuljskoga  kra- 
Ijevstva  morao  se  odreci  za  se  i  za  svoje  izravne  potomke;  pace  je  u  onaj  par  bilo  vrlo 
dvojbeno.  hoce  li  njegov  sticenik  i  rodjak  odoljeti  francuzkornu  pretendentu  ?  Ponosite 
Mletke  bijase  dva  put  pobijedio  i  ponizio,  ali  uza  sve  to  ne  bijaSe  siguran,  da  ce  dalma- 
tinsko  primorje  dugo  ostati  zdruzeno  s  njegovom  drzavom,  posto  mu  ne  bijaSe  uspjelo, 
da  stvori  veliku  ratnu  mornaricu,  koja  bi  se  mogla  mjeriti  s  mletackom.  A  kakvi  su 
bili  rezultati  na  Balkanskom  poluotoku?  Njegov  se  nekadanji  kletvenik  Stjepan  Tvrtko 
proglasio  samosvojnim  kraljem  bosanskim  i  srbskim,  dok  je  sama  Srbija  pod  Lazarom 
Hrebeljanovicem  jedva  odbijala  navale  Osmanlija,  kojima  se  vec  pokoravahu  bugarski 
vladari.  Tu  bijase  Ljudevit  zanemario  najzgodnije  vrijeme,  da  utvrdi  medju  juznim  Sla- 
venima  svoju  vlast,  pak  da  odlufinim,  dosljednim  i  juna6kim  ratovanjem  odbije  Osmanlije 
od  Evrope.  Sta  je  napokon  postigao  u  Poljskoj,  s  koje  nije  svracao  paznje  ni  jedan 
casak  svoga  zivota?  Ba§  ziva  zelja,  da  barem  poljsku  drzavu  osigura  svojoj  dinastiji, 
narocito  svojoj  starijoj  kceri  Mariji,  skloni  ga,  te  je  staleze  poljske  dozvao  za  25.  srpnja  1382. 
na  sabor  u  Zvolen  u  sjevernoj  Ugarskoj.  Kad  se  nadjo§e  na  okupu,  dovede  pred  njih 
svoju  kcer  Mariju  kao  buducu  kraljicu  njihovu,  a  podjedno  im  predstavi  njezina  zarucnika 
Sigismunda  kao  buducega  kralja.  Poljacima  bija&e  to  vrlo  neugodno,  jer  se  bojahu  za 
svoju  slobodu  i  samosvojnost;  ali  napokon  privoljese  ipak,  te  se  poklonise  Mariji  i  Sigis- 
mundu  kao  buducim  svojim  vladarima.  Na  to  odredi  kralj,  neka  Sigismund  podje  namah 
u  Poljsku,  da  nau6i  jezik  i  upozna  obicaje  svojih  buducih  podanika.  Kralj  povjeri  sestnaest- 
godisnjega  mladica  nadbiskupu  Bodzanti  u  Gnijeznu,  kapetanu  Velike  Poljske  Domaratu, 
kao  i  kapetanu  Male  Poljske,  Sendzivoju  Subinu  u  Krakovu;  suvise  mu  dade  vojsku  od 
Ceha  i  Ugara,  da  ga  §tite  i  brane,  narocito  od  mazovskoga  kneza  Semovita,  koji  je 
kao  potomak  Fijastovica  trazio  poljsko  prijestolje. 

Nakon  sabora  poljskoga  u  Zvolenu  podje  Ljudevit  u  Trnavu,  gdje  no  umre 
11.  rujna  1382.  u  petdeset  i  Sestoj  godini  svoga  zivota,  posto  je  slavno  vladao  cetrdeset 
godina,  jedan  mjesec  i  dvadeset  dana.  Pet  dana  zatim  (16  rujna)  sahranise  ga  svecano 
u  Stolnom  Biogradu  u  kapelici,  koju  je  sam  sagradio  uz  crkvu  sv.  Marije.  Zivotopisac 
njegov,  arcidjakon  Ivan  de  Kikullew,  kaze,  da  je  bila  tolika  zalost  za  njim,  da  su  svi 
oplakivali  kao  svoju  smrt  (ut  omnes  quasi  mortem  suam  deflerent).  Obcinsko  vijece  u 
Trogiru  zakljuci  5.  listopada,  »da  svaki  plemic  mora  u  petak  (10.  listopada),  subotu  (11.) 
i  ponedeljak  (13.)  poci  na  misu,  koja  ce  se  pjevati  za  dusu  pokojnoga  kralja*. 

Ljudevit  je  za  svoga  dugoga  vladanja  podigao  Ugarsku  tako  visoko,  da  je  postala 
jednom  od  prvih  drzava  u  tadanjoj  Evropi.  On  se  je  zaista  uspjesno  natjecao  sa  svojim 
slavnim  suvremenicima,  kao  sto  su  bili  Karlo  u  CeSkoj,  Kazimir  Veliki  u  Poljskoj, 
Rudolf  IV.  u  Austriji,  napokon  i  car  Stjepan  DuSan  u  Srbiji.  Mnogo  je  tomu  doprineslo, 
§to  je  vec  otac  njegov  bio  samu  Ugarsku  tako  umirio,  da  se  za  Ljudevitova  vladanja 
u  njoj  ne  javlja  ni  najmanji  pokret  (izuzev  neznatnu  bunu  erdeljskih  Sasa  god.  1343.). 
Tako  je  Ljudevit  mogao  u  Ugarskoj  vladati  bas  neogranideno,  kako  ni  jedan  od  nje- 
govih predSastnika.  Sve  svoje  odredbe,  pa6e  i  one  o  porezima,  izdavao  je  kralj  bez  pri- 
vole  sabora,  vec  jedino  nakon  savjetovanja  s  prelatima,  barunima  i  visokim  dostojan- 
stvenicima,  koji  su  mu  bili  bezuvjetno  odani.   Godine    1351.    potvrdio   je   doduSe   zlatnu 


SMRT    KRALJA    LJUDEVITA    11.    RUJNA    1382. 


191 


bullu  Andrije  II.  s  nekim  promjenama  i  dodatcima,  htijuci  tim  nagraditi  velikaSe  i  pie- 
mice  za  izkazane  mu  vjerne  sluzbe,  naroSito  na  osvetnim  vojnama  u  Napulju;  ali  bas 
najzamasniju  ustanovu  buUe,  da  se  naime  svake  godine  imade  sazvati  sabor  i  razpravljati 
s  njim  o  drzavnim  poslovima,  odnemario  je  sasvim.  Cini  se,  da  za  tri  posljednja  decenija 
svoga  vladanja  nije  sabora  ni  jedan  put  sazvao.  Javni  zivot  ogleda  se  tek  u  zupanijskim 
skupstinama,  gdje  se  narodito  rjeSava  vecina  parnica,  zatim  u  sastancima  erdeljskih  Sasa, 
kao  i  u  gradovima,  koji  se  svedjer  mnoze 

Sve  pored  brojnih  ratova,  koje  je  Ljudevit  vodio  izvan  granica  svoga  vladanja,  i 
za  koje  je  uzimao  u  svoju  sluzbu  strane  placenike,  narocito  njemacke,  cini  se,  da  je 
novCano  stanje  njegovo  bilo  tako  povoljno,  te  mu  nije  trebalo  sazivati  sabora,  da  trazi 
od  njega  pomoci.  Dohodci  kraljevske  blagajne,  narocito  dohodci  od  carine  i  maltarine 
pomnozase  se  znatno,  jer  je  kralj  gorljivo  svakim    nacinom    podupirao    gradove,   kojima 


I 


Srebrena  raka  sv.  Simuna  u  Zadru. 

Otvoreni  lijes  sa  svetim   modima  i  zavietnim  darovima. 


je  neposredno  zapovijedao,  a  uz  procvale  gradove  podigla  se  znatno  trgovina  i  obrti. 
SuviSe  zavede  Ljudevit  god.  1351.  i  novi  porez,  koji  su  u  Sitavoj  drzavi,  izuzev  samo 
zidovima  opasane  gradove,  placali  svi  krunski  podanici,  BijaSe  to  >devetina«  od  zita  i 
vina,  koja  se  je  utjerivala  nakon  ubrane  crkvene  desetine.  Taj  isti  porez  dozvoli  pobirati 
takodjer  prelatima  i  plemicima  od  njihovih  podanika,  ^da  bi  mu  drzavni  zitelji  Sto  vjer- 
nije  sluzili«.  Zeleci  dakle  biskupima  i  velikaSima  omoguciti,  da  ga  u  ratno  vrijeme  §to 
izdaSnijim  banderijima  pomazu,  nije  se  zacao  moc  i  onako  vec  vrlo  bogatih  magnata  i 
crkvenih  poglavara  povecati,  pak  je  tako  stvorio  novu  oligarhiju,  koja  je  mogla  manje 
jaku  vladaru  biti  vrlo  opasna.  On  sam  dakako  nije  se  morao  bojati  sile  njihove,  jer  ih 
je  umio  obuzdavati.  Baruni  pokoravali  su  se  njemu  voljko  i  natjecali  su  se,  kako  6e  mu 
ugadjati;  jednako  su  i  gradovi  stajali  vjerno  uza  nj,  poSto  im  je  uStio  toliko  samosvoj- 
nosti,  da  su  se  mogli  slobodno  razvijati  i  napredovati.  Uslijed  sve    to    veceg   blagostanja 


192  LJUDEVIT    1.    VELIKI. 

i  zivahnog  prometa  s  evropskim  zapadom,  osobito  s  Italijom,  podigla  se  i  dusevna  kul- 
tura  Takmeci  se  sa  susjednim  vladarima,  s  6e§kim  i  poljskim  kraljem,  kao  i  s  austrijskim 
vojvodama,  koji  su  u  svojim  prijesfolnicama  podigli  sveucilista,  osnova  i  on  god.  1367. 
univerzu  u  Pe6uhu,  za  koju  medjutim  papa  ne  dozvoli  bogosloviju,  po§to  je  to  tada  od 
njega  zavisilo.  Ako  ogledamo  sve,  sto  je  Ljudevit  ucinio  u  Ugarskoj  i  za  nju,  moramo 
samo  povladiti  ugarskim  povjestni6arima,  koji  su  toga  znamenitoga  vladara  prozvali » Velikim*. 
Ljudevitovo  vladanje  bijaSe  zamasno  i  za  Hrvatsku.  Njemu  bija§e  posredilo,  te  je  u 
svojim  rukama  skupio  vi§e  hrvatskih  zemalja,  nego  §to  ih  je  drzao  i  jedan  vladar  nakon 
izumrca  narodne  dinastije.  Hrvatsko-dalmatinsko  primorje  proteglo  se  do  Dubrovnika, 
pade  do  Kotora,  a  s  njim  bi  hrvatskomu  kraljevstvu  privaljeno  i  6itavo  oto6je  uz  izto6nu 
stranu  jadranskoga  mora.  A  i  na  kopnu  bijase  obnovio  granice  uze  Hrvatske,  oduzevsi 
bosanskomu  banu  sve  zupe  i  gradove,  §to  su  ih  nekad  predji  njegovi  od  Hrvatske 
odkinuli.  Ban  hrvatski  zapovijedao  je  odsad  ne  samo  Klisu  i  OmiSu,  nego  i  gradu 
Bistrici  u  Hlivanjskoj  zupi,  Imoti  u  Imotskoj  zupi,  pace  i  nekim  gradovima  na  srednjoj 
Neretvi.  U  tim  su  gradovima  bili  namjeSteni  kastelani  ili  knezovi,  koji  su  se  pokoravali 
hrvatskomu  banu,  a  onda  kralju. 

Dok  je  Ljudevit  u  jednu  ruku  granice  hrvatskoga  kraljevstva  znatno  razmakao, 
nastojao  ga  je  u  drugu  oslabiti,  te  ga  bolje  pritegnuti  centralnoj  vlasti.  Vac  od  prije 
bijase  doduSe  Slavonija  izmedju  Drave  i  Gvozda  radi  uprave  odijeljena  od  ostale  Hrvatske 
i  Dalmacije.  Ljudevit  htjede  Slavoniju  jos  jace  otudjiti  ostaloj  Hrvatskoj  i  tim,  sto  je 
plemstvo  njezino  kusao  izjedna6iti  i  sbratimiti  s  ugarskim.  Sto  je  nadalje  u  prijaSnja 
vremena  bila  tek  iznimka,  postade  za  Ljudevita,  i  to  od  god  1356.  pravilom,  da  naime 
zaseban  ban  upravija  Hrvatskom  i  Dalmacijom,  a  opet  drugi  ban  Slavonijom. 

Najvise  medjutim  trsio  se  ie  Ljudevit,  da  zatre  ih  bar  sku6i  one  starohrvatske  kne- 
zevske  rodove,  koji  su  sve  do  njega  biU  zastupnici  hrvatskoga  naroda,  a  po  tom  i 
pokretaci  javnoga  zivota  u  Hrvatskoj.  Kako  je  mrzio  svaku  inu  vlast  pored  svoje,  on  je 
s  najvecom  bezobzirnoscu  postupao  s  tima  starohrvatskim  knezovima,  koji  su  i  po  pori- 
jeklu  i  po  vlasti  svojoj  bih  stariji  od  njegove  mlade  dinastije.  Najnemihja  sudbina  stigla 
je  Bribirske  knezove,  koji  su  njegovu  rodu  utrU  put  do  prijestolja.  Pootimao  im  je  sve 
gradove,  koje  su  drzah  bUzu  primorja,  a  onda  je  jednu  granu  premjestio  u  Slavoniju  u 
Zrin,  dok  su  potomci  druge  grane  poslije  kuburili  kao  obicni  plemici  u  svojoj  plemenitoj 
djedovini  naokolo  grada  Bribira.  Jednako  je  skudio  knezove  Nelipice,  kojima  je  oteo 
temelj  njihove  vlasti,  grad  Knin;  jednoga  je  Nelipica,  kneza  Ivana,  premjestio  u  zupu 
Cetinu,  da  se  ondje  nateze  sa  susjednim  bosanskim  knezovima,  a  drugoga,  Kostadina  od 
Nec^vena,  namjestio  je  za  kastelana  u  Skradinu.  Oba  pak  sku5io  je  tako,  da  su  se  srecni 
cijenili,  kad  su  se  mogli  grijati  na  suncu  njegove  kraljevske  milosti.  Ni  Kurjakovicima 
u  Krbavi  nije  bilo  bolje.  Kneza  Gregorija  Kurjakovica  poveo  je  Ljudevit  sa  sobom  u 
suzanjslvo  u  Ugarsku,  gdje  je  mozda  i  poginuo,  a  sina  mu  Jurja  preselio  u  Slavoniju, 
gdje  je  sluzio  kao  kastelan  kraljevskoga  grada  Dobre  kuce  u  krizevadkoj  zupaniji.  Ostali 
Kurjakovici  bili  su  sudbinom  staroga  kneza  Gregorija  tako  zastraseni  i  klonuli,  da  su  se 
Gregorijevi  sinovci,  knezovi  Nikola  i  Toma,  gotovo  natjecali,  kako  ce  bolje  ugadjati 
svomu  kralju  i  gospodaru.  Kako  su  knezovi  Ugrinici  od  plemena  Subic,  narocito  knez 
Budislav  i  sinovi  njegovi  Juraj  i  Gregorije  iz  neke  mrznje  na  Bribirske  knezove  ved  od 
prvoga  kraja  prianjali  uz  kralja  Ljudevita,  poznato  je  i  suvise.  I  knezovi  Frankapani,  ti 
vazali  dvaju  gospodara,  priljubili  se  jo§  otcti  Ljudevitovu,  da  bi  se  tako  s  pomocu  Anzu- 
vina  mogli  otresti  vrhovne  vlasti  mletaCke,  sto  im  je  napokon  i  poslo  za  rukom.  U 
posljednje  vrijeme  Ljudevitovo  izticu  se  osobito  kao  gorljivi  i  vjerni  podanici  kraljevi 
knezovi  Stjepan  i  Ivan  Frankapan;  Stjepan  se  ozenio  Katarinom  Carrarovom,  sestrom 
najodludnijega  saveznika  kraljeva,    a  knez    Ivan    Anom,   sestrom    gori^koga    grofa  Main- 


p 


SMRl     KRALJA     LJI'DP-.VITA     11.    Rl'JNA     1 3S2. 


193 


"s    • 

U  hi 


s 

oi 


8 


u 

'■J 


■S^niflliJiji^ 


,-•*  '1,1  »<ii'l  1'.     - 


I    & 
S     c 

C4     T 


harda  VII.,  koji  je  takodjer  pomagao   Ljudevita  u  ratu  s  Mletcima.  Napokon  su  i  knezovi 
Babonici,  tada    vec  Blagaji  zvani,  bili    zaboravili    na    tezke   udarce,  zadane    im    od   Karla 
Roberta,  te  su  zrtvovali  sada  krv  i 
blago    svoje    za    proslavu  njegova 
sina. 

Citavo  dakle  visoko  plemstvo 
hrvatsko,  ti  nekadanji  gordi  feu- 
dalni  knezovi,  bili  su  ili  smrvljeni 
ili  vjerni,  pokorni  sluzbenici  kra- 
Ijeve  svijetlosti.  Odporna  njihova 
snaga  bijase  slomljena  bar  za  neko 
vrijeme.  A  da  se  vise  tie  podignu, 
mislio  je  Ljudevit  postici  na  dva 
nacina. 

Prvo  je  kralj  nastojao  kao  u 
Ugarskoj,  da  stvori  novo  visoko 
p  1  e  ms  t  v  o  od  drzavnih  i  dvorskih 
castnika,  koji  bi  jedino  sluzili  njega, 
i  kojih  bi  sjaj  i  napredak  bio  tijesno 
skopcan  s  njegovom  dinastijom 
S  toga  je  bas  gvozdenom  do- 
sljednoscu  od  svili  drzavnih  i 
dvorskih  6asti  izkijuiivao  danove 
starih,  feudalnih  knezevskih  poro- 
dica.  Za  ditava  njegova  vladanja 
od  cetrdeset  godina  nije  bansku 
cast  obnasao  nijedan  clan  hrvatske 
feudalne  aristokracije.  Kralj  je  ban- 
sku 6ast  tako  u  Hrvatskoj  i  Dal- 
maciji,  kao  u  Slavoniji  izkljucivo 
povjeravao  nizim  plemicima,  koji 
su  prije  zasluge  stekli  za  kralja 
budi  na  bojnom  polju,  budi  kao 
dvorski  castnici  ili  upravnici  u 
drugim  oblastima  (naro6ito  u  Er- 
delju).  Pak  i  tu  nije  kralj  uzimao 
plemice  iz  hrvatskih  oblasti  na  jugu 
Gvozda,  nego  izkljucivo  iz  Sla- 
vonije,  vecinom  takove  muzeve, 
kojih  su  tek  jedna  ili  dvije  gene- 
racije  zivile  na  jugu  Drave,  i  koji 
su  jos  imali  roda  i  posjeda  onkraj- 
Drave  u  Ugarskoj.  Od  starih  uro- 
djenika  odlikovao  je  kralj  jedino 
porodicu  Gorjanskih,  koja  se  je 
upravo    po  odanoj  sluzbi  Anzuvin-  J 

cima  podigla    do    najvise    vlasti    i  <    .-. 

sjaja.    No    pored    tih     urodjenika 

podigoSe  se  Banici  od  Lendave,  Lackovici,    Cuzi,    Seti    i    Secenji,  Cudari  i  Bubeki,  koje 
je  kralj  obilato  obskrbio  imanjima  u  Slavoniji,  nadaju(5i  se,  da  6e  oni  jednom  biti  glavna 

llrv.  povl.  II.  I.  *3 


> 

^      - 
z 

c 
o 

i  3 


< 


"Wi 


11 


ilH'^rT 


c/1 


IX, 


u 


194 


LJUDEVIT    I.    VELIKI. 


podpora  njegovoj  kceri.  Tek  posljednjih  godina  Ljudevitova  vladanja  zadobaviSe  se  vlasti 
i  ugleda  takodjer  potomci  stare  urodjenicke  porodice,  naime  braca  Horvati:  Ivan  kao 
ban  macvanski,  a  Pavao  kao  biskup  zagrebaSki. 

Drugo  sredstvo,  da  se  nikad  vi§e  ne  pridignu  feudalni  knezovi  hrvatski,  bijaSe 
Ljudevitu  to,  da  je  u  Hrvatskoj  na  jugu  Gvozda  stao  osobito  pogodovati  nizemu  plem- 
stvu,  koje  je  bilo  podijeljeno  u  plemena,  te  koje  je  vazda  bilo  u  oprijeci  prema  feudalnim 
knezovima,  U  jednu  ruku  bise  osvjezene  uspomene  na  one  vjijeme,  kad  jos  nije  bilo 
feudalnih  knezova,  vec  su  plemenitim  plemenima  bill  na  celu  zupani  plemenski,  a  u 
drugu  se  je  ruku  stala  uvadjati  uredba  ugarskih  zupanijskih  plemickih  sudova  (stolova). 
Tako  je  hrvatsko  nize  plemstvo  s  torn  reorganizacijoin  postalo  jako  i  ugledno,  a  podjedno 
mocnom  podporom  kraljevstva  protiv  feudalnih  knezova  i  njihove  premoci.  Po  parni- 
cama,  koje  su  se  god.  1360.  pred  kraljevom  majkom  Elizabetom  razpravljale  u  Zadru, 
naroCito  po  onoj  parnici  izmedju  cetinskih  plemica  Grubica  i  kneza  Ivana  Nelipica, 
mozemo  lako  suditi,  kako  se  je  u  ono  vrijeme  digla  gotova  hajka  na  hrvatske  knezove. 

Uz  malo  plemstvo  podupirao  je  Ljudevit  i  u  Hrvatskoj  gradove  i  varo^i.  U  Slavo- 
niji  bijase  jo§  god.  1347.  >gradjanima  i  gostima*  trga  Krapine  izpod  istoimenog  grada 
podijelio  poveljom  razne  slobode  i  pravice;  jednako  je  potvrdio  i  obnovio  privilegija 
drugih  kraljevskih  gradova  i  trgoviSta.  U  Dalmaciji  je  osobito  odlikovao  Dubrovnik  i 
Kotor  —  a  uz  njih  Zadar,  u  koji  je  5esto  dolazio  i  sam  i  sa  svojom  majkom  i  suprugom. 
Narodito  supruga  njegova  Elizabeta,  kci  bosanskoga  bana  Stjepana  Kotromanica,  zavo- 
lila  je  osobito  grad  Zadar,  te  mu  je  darovala  dragocjenu  umjetninu,  koja  se  i  danas  jos 
Stuje  kao  svetinja.  Kraljica  je  naime  poklonila  gradu  Skrinju  ili  raku  od  srebra,  u  kojem 
su  sahranjene  svete  modi  sv.  Simuna  Pravednoga.  Srebrena  raka  s  mocima  cuva  se  u 
crkvi  sv.  Simuna. 

O  tom  darovanju  kraljice  Elizabete  znade  se  ovo.  Godine  1377.  boravila  je  Elizabeta 
mladja,  supruga  kralja  Ljudevita,  u  »vjernom«  gradu  Zadru,  gdje  se  je  poklonila  modima 
sv.  Simuna  Pravednoga.  Tu  joj  se  dade  na  zao,  sto  tijelo  svetdevo  nije  imalo  pristojna 
lijesa,  u  kojem  bi  pocivalo.  S  toga  kraljica  prigodom  odlazka  svoga  iz  grada  darova  tisucu 
maraka  srebra,  da  se  nadini  srebrena  raka;  podjedno  zamoli  pet  odlicnih  gradjana,  da  se 
za  to  pobrinu.  Oni  povjerise  posao  zlataru  Franji  Antonijevu  iz  Milana,  koji  je  tada  u 
Zadru  zivio,  i  koji  ga  je  god.  1380.  srecno  dovrSio,  kako  to  nadpis  na  lijesu  kaze.  Raka 
je  duga  1-95  met.,  visoka  130  m.,  a  Siroka  079  m.  Iznutra  i  izvana  ukraSena  je  kipo- 
vima  i  ornamentima  od  srebra,  koji  prikazuju  razlicite  prizore  iz  zivota  svetceva,  zatim 
kraljicu  Elizabetu  s  kcerima,  bolest  njezina  otca,  bana  Stjepana  Kotromanica,  grb  Anzu- 
vina  s  inicijalima  L.  R.  (Ludovicus  rex),  brod  na  moru,  i  drugo. 


Ljudevit  I.  Veliki  i  supruga  mu  Elizabeta. 

Po  reliefu  iz  crkve  u   mjestu  Maria  Zell   u  Stajerskoj. 


in. 
MARIJA  I  KARLO  DRACKI. 

(1382.-1387.). 

Prvo    vrijeme    Marijina    vladanja    (1382.      138J.)     —    Prilike    u    Poljskoj    (I382. —  4.    oiujka    1386.J,    —    Buna  u 

Vrani  (1383.)  i  urota  u  Zadru  (8.  srpnja    1384);    liga  hrvatskih   vclik&5a  (1384.)   i  uzroci  zavjere.   —   Izmirenje  u 

Poiegi.   (27.  travnja   —    16.  svibnja    1385.)  i  osnova,   da    se  kraljica    Marija  udade  za  francuzkoga  kraljevica  Lja- 

devita.  —  Dolazak    Knrla    Drnckoga    o    Hrvatsko    (12.    rujna    1385.)    i    krunisanje  njegovo    u    Stolnom    Biogradu 
(31.   prosinca     1 385.).  —   Vladauje    i    smrt    kralja    Karla    Dradkogn    (24.   veljafe    1386.).    —    Pokolj    kod  Gorjana 

(25.  srpnja   Ij86.)  i  stnrt  kraljice   Elizabete  (a  sijednju   1387.).   —  Kruaisanje  kralja  Sigismiinda  (31.  oiajk*  1387.) 

i  oslobodjenje  kraljice  Marije  {4.  lipnja    1387.) 


Ornamenat  s  rake  sv.  Straunu  u  Zadru. 


MARIJA  I  KARLO  DRACKI 


(1382.- 1387.). 


I 


rvo  vrijeme  Marijina  vladanja,  1382.— 1383.  Namah 
sutiadan  iza  pokopa  kralja  Ljudevita  vjencana  bi  u  Stolnom  Bio- 
gradu  njegova  starija  kci  Marija  za  kralja  (17.  rujna  1382.).  Za  tu 
slavu  ne  bijase  sazvan  zasebni  sabor,  vec  su  krunisanju  prisustvo- 
vali  oni  velikaSi,  prelati  i  plemici,  koji  bijahu  dosli  na  pogreb  po- 
kojnoga  kralja.  Tako  nije  kraljica  imala  ni  prigode,  da  potvrdi  stare  povla- 
stice  kraljevina  Ugarske  i  Hrvatske,  a  narodito  zlatnu  bullu  Andrijinu. 

Kraljica    Marija    bijase   jos    od    god.    1374.    zarudena    s    braniborskim 
markgrofom  Sigismundom,mladjim  sinom  slavnoga  ceSkoga  kraljaKarIaIV.(I.) 
Mladoj    kraljici   bijase    tada   nekih  dvanaest  godina,  te  ne  bijaSe  s  toga  ni 
malo  podobna,  da    uzdrzi    naslijedjenu   drzavu   na    onoj    visini,  na    koju   ju 
bijase    podigao    veliki   otac   njezin.    AH  u  prvi  kraj    nije    se  ipak  to  moglo 
slutiti,  poSto   je    vladanje    mjesto  nedorasle  kceri  preuzela  majka  joj  Eliza- 
beta.  Ta  umna  i  odludna  zena,  bratudeda  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tvrtka, 
bijase    jo§    posljednjih   godina    svoga    vojna  mnogo  utjecala  u  drzavne  po- 
slove,  te  je  s  toga  bila  dovoljno  spremna  i  jaka,  da  zamijeni  kralja  Ljude- 
vita. K  tomu  je  kraljici  majci    bio  desna  ruka  palatin  Gorjanski,  kojega  je 
porodica  tradicijonalno  bila  najjaCi  stup  Anzuvinima  izmedju  plemstva  ugar- 
skoga    i    hrvatskoga,    dok    je    on   sam    za    pokojnoga    kralja    stajao    najprije    na    braniku 
banovine  Mac^ve,  a  od  god.   1376.  kao  palatin  na  celu  svemu  javnoinu  zivotu  u  Ugarskoj. 
Skrbnici  nedorasle  Marije  stali    su  zaista   drzavom  upravljati  sasvim  u  duhu  pokoj- 
noga kralja.  I  u  nutarnjoj  politici  kao  i  u  vanjskoj  poSli  su  sigurnim  utrenikom  njegovim. 


igS  MARIJA    1    KAHLO    DllACKf. 

Pace  ni  dvorskih  ni  drzavnih  castnika  ne  izmijeni§e.  Nikola  Se6  ostade  i  dalje  dvorskim 
sudcem,  a  Nikola  Zambov  tavernikom;  jedino  magistrom  peharnika  postade  mjesto  Jurja 
Cudara  zlokobni  poslije  Blaz  Forgac,  koga  je  mlada  kraljica  vec  prvih  mjeseci  svoga 
kraljevanja  nadarila  nekom  kraljevskom  zemljom.  U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  banovao  je  i 
dalje  zasluzni  Emerik  Bubek,  docim  je  banom  citave  Slavonije  ostao  Stjepan  Banic  od 
Lendave,  kojega  je  vise  puta  u  tezkoj  sluzbi  pomagao  brat  Ivan.  I  prelati  zadrzase  na- 
ravno  svi  svoja  mjesta,  naroCito  za  crkvu  i  drzavu  vrlo  zasluzni  zagrebaCki  biskup  Pavao 
Hotvat  Brat  njegov,  nekadanji  ma6vanski  ban  Ivan  borio  se  je  tada  zajedno  s  trecim 
bratom  Ladislavom  u  napuljskom  kraljevstvu,  da  obrani  i  utvrdi  prijestolje  Ljudevitovu 
gojencu,  Karlu  Drackomu. 

Osobito  bijaSe  stalo  i  kraljici  majci  Elizabeti,  kao  i  palatinu  Nikoli  Gorjanskomu, 
da  primorske  gradove  u  Dalmaciji  sto  cvrsce  k  sebi  pritegnu.  Ta  ti  su  gradovi  od  vajkada 
bill  nestalni  i  nepouzdani,  te  su  tek  nedavno  bili  opet  pridruzeni  vladanju  ugarsko-hrvat- 
skoga  kralja,  pak  je  bilo  premalo  vremena  proslo,  da  bi  se  bili  privikli  novomu  redu  i 
gospodaru.  K  tomu  se  je  bilo  bojati,  da  ce  i  Mletci  poceti  iznova  razapinjati  svoje  mreze, 
ne  bi  li  sada  mozda  postigli,  na  sto  za  ziva  Ljudevita  nijesu  mogli  ni  misliti.  Bojazan 
medjutim  skrbnika  bila  je,  sto  se  tice  dalmatinskih  gradova,  tada  posve  neopravdana. 
U  svini  gradovima  bila  je  kud  i  kamo  pretezitija  stranka,  koja  se  je  s  uzasom  spomi- 
njala  mletaCkoga  vladanja  i  koja  je  nastojala  sto  bolje  priljubiti  se  Hrvatskoj  i  njezinim 
vladarima,  da  se  tako  osigura  od  Mletaka  za  sva  potonja  vremena.  Tako  se  zgodi,  da 
su  ba§  dalmatinski  gradovi  najprvi  i  najodusevljenije  pozdravili  i  priznali  novu  vladu. 
Od  svih  pak  gradova  najvise  se  iztaknu  Zadar,  kojega  je  i  cuvstvo  zahvalnosti  privezalo 
uz  kraljicu  majku  Elizabetu.  Ta  ne  bijahu  prosle  ni  dvije  tri  godine,  sto  se  je  Zadar 
ponosio  krasnim  i  dragocjenim  darom  njezinim,  srebrenom  rakom  sv.  Simuna  Pra- 
vednoga. 

Kad  je  u  Zadar  stigla  prva  vijest  o  krunisanju  kraljice  Marije  u  Stolnom  Biogradu, 
boravio  je  u  gradu  knez  Butko  Budislavov  Kurjakovic,  tada  starjesina  krbavskih  knezova. 
Dne  8.  listopada  sastade  se  on  s  ovlastenim  zastupnicima  obcine  zadarske  u  manjoj 
kancelariji  gradske  vijecnice,  te  prisegom  utvrdi  s  njima  »savez,  bratimstvo  i  vjecno 
prijateljstvo,  i  da  ce  se  medjusobno  pomagati  po  svim  silama  i  znanju  uz  vje5nu  vjernost 
i  uztrajnu  vjeru  nasim  gospodjama  kraljicama*.  Zadarsko  gradjanstvo  bijase  vec  prije  u 
velikom  vijecu  ovlastilo  svoga  nacelnika  i  rektore,  kao  i  neke  odli^nije  gradjane,  izmedju 
njih  i  povjestniCara  Pavla  Pavlovica,  da  tu  prisegu  poloze.  Dva  dana  poslije  te  sveSane 
zavjere,  10.  listopada  1382.  poslase  Zadrani  tri  svoja  poklisara  kraljici  Mariji  u  Budim. 
Bijahu  to  nadbiskup  Petar,  nadalje  plemeniti  muzevi  Andrija  Grizogono  i  Marin  Oranic, 
kojima  bi  povjereno,  da  podju  u  ime  obcine  pokloniti  se  kraljici,  njezinim  skrbnicima  i 
savjetnicima.  Poklisari  ponijese  sa  sobom  preporucna  pisma  i  za  braniborskoga  markgrofa 
Sigismunda,  zarudnika  kralji^ina,  zatim  za  opoljanskoga  vojvodu  Vladislava,  palatina  Nikolu 
Gorjanskoga,  biskupa  zagrebaCkoga  Pavla,  dvorskoga  sudca  Nikolu  Seca,  bivsega  slavon- 
skoga  bana  Petra  Cudara,  erdeljskoga  vojvodu  Stjepana  Lackovica  i  druge  velika§e. 

Prije  medjutim,  nego  §to  je  zadarsko  poslanstvo  izvrsilo  svoju  zadacu,  bijaSe  kraljica 
majka  Elizabeta  poslala  svoga  pouzdanika,  vesprimskoga  zupana  Ivana  Bissena,  za  nekim 
zamasnim  poslom  u  Dalmaciju.  Posebnim  pismom  od  25.  listopada  obavijesti  ona  iz  Njitre 
»rektore,  konsule  i  obcine  gradova  Zadra  Sibenika,  Spljeta,  Nina,  Trogira,  kao  i  ostalih 
obcina  u  kraljevinama  Dalmaciji  i  Hrvatskoj*,  da  je  k  njima  poslala  Ivana  Bissena  »u 
nekim  svojim  i  drzavnim  poslovima*,  pak  im  zapovijeda,  da  zupanu  sve  vjeruju,  po§to 
je  »podpuno  upucen  u  njezine  namjere*.  Zupan  Ivan  jamaino  je  imao  zadacu,  da  dalma- 
tinske  obcine  upozori  na  pogibli,  koje  su  im  po  mnijenju  kraljevskoga  dvora  prijetile  od 
mleta6ke  republike.  U  drugoj  polovici  studenoga  bio  je  Ivan  Bissen  vec  u  Zadru,  te  je 
vije(5ao  o  zamasnim  stvarima  s  ondjeSnjim  vijecem.  Vec  2.  prosinca  pisu  Zadrani  kraljici 


PRVO    VHIJFME    MAniJlNA    VLADANJA    (1382. — 1383.) 


199 


Elizabeti,  da  je  Ivan  Bissen  trazio  u  njih  savjeta,  kako  da  se  uzdrze  oni  krajevi  (super 
quibusdam,  conseruationem  hariim  partium  concernentibus,  consilium  expetendo),  i  da 
su  mu  po  najboljem  znanju  na  sve  zrelo  i  promiSIjeno  odgovorili,  sto  se  ti6e  »o6uvanja 
onih  strana*. 

Iz  Zadra  posao  je  Ivan  Bissen  u  druge  primorske  gradove.  Nije  poznato,  sta  je 
ondje  radio,  ali  nema  sumnje,  da  je  sve  gradove  zatekao  spremne  na  sluzbu  novoj  vladi. 
Jer  ti  su  se  gradovi  i  sami  bojali  Mletaka,  pak  i  susjeda  hrvatskih  na  kopnu,  a  narocito 
bosanskoga  kraija  Stjepana  Tvrtka.  Osobito  je  grad  Dubrovnik  bio  upro  svu  snagu,  da 
odoli  i  Mletcima  i  bosanskomu  kralju.  U  Dubrovniku  naime  bija§e  se  proculo,  da  su 
>MIetci  namah  po  smrti  kraija  Ljudevita  odlucili  pokuSati,  kako  bi  po  drugi  put  osvo- 
jili  Dalmaciju*.  Znajuci  Dubrovcani,  da  bi   »gubitak    ostale   Dalmacije   bio    i    za   njih    od 


DvoGUBi  pe6at  kraljice  Marije. 

Na  prednjoj  strani  sjedi  kraljica  na  prijestolju,  drieci  u  rukama  kraljevske  znakove.  Desno  prijestolju  grb  ugarskih 
Aniuvina,  a  lijevo  grb  s  dvostrukim  kriiem.  Nadpis  u  dva  redka:  *f  Maria  dei  gra(cia)  Hungarie  Dalmaci(e) 
Croacie  Rame  Stryie  Galicie  Lodomerie  Comanie  Bnlgarieqne  regina  princeps  Sallernitana  et  honoris  ac  mootit 
Sancti  Ang(e)li  domina*.  Na  stralnjoj  strani  grb  s  dvostrukim  kriiem,  lijevo  i  desno  grba  po  jcdan  noj  s  pod- 
kovom  n  kljunu ;  vi^e  grba  sv.  Lsdislav.  a  oiie  grba  zmaj.  U  kutovima  ornamentike  gore  dva  andjela,  a  dolje 
dva  zmaja.   Nadpis:   >Aliad    par    sigilli    domine    Marie    dei    gra(cia)    regine    Hangarie    et    alio(rn)m    regnoram  alio 

pari  expresso(ni)m«. 

Izvomik  u  dr2avnom  arlcivu  u  Be^u. 


velike  §tete«,  jer  im  je  susjedstvo  mletacke  vlasti  bilo  kud  i  kamo  opasnije,  nego  vladanje 
ugarsko-hrvatskih  kraljeva,  koji  nijesu  imali  ni  znatne  mornarice,  pregnuse  svom  snagom, 
da  sve  dalmatinske  gradske  obcine  sloze  u  velik  savez  za  zajednidku  obranu  i  sigurnost. 
Jos  22.  listopada  1382.  zakljutilo  je  vijece  umoljenih  u  Dubrovniku,  da  se  utanadi  savez 
(ligam  et  unionem)  s  gradom  Zadrom  i  ostalini  gradovima  Dalmacije  protiv  Mletaka. 
Svi  gradovi  dalmatinski  obvezaSe  se,  da  ce  jedan  drugoga  pomagati,  ako  bi  mletadka 
obcina  koji  od  njih  zauzela  ili  doSla  da  na  nj  udari.  Savez  taj  imao  je  vrijediti  i  proti 
svima  susjedima  na  kopnu  (de  terra  firma),  ako  bi  koji  htio  svladati  ili  ostetiti  dalma- 
tinske gradove.  Dubrovdiani  su  pri  torn  jamacno  misHli  na  bosanskoga  kraija  Stjepana 
Tvrtka,  koji  im  je  vec  od  nekoga  doba  mnogo  jada  zadavao.  Njegovoj  drzavi  naime 
trebase   mora    i  brodovlja,   a   tu    mu   smetaSe    u  jednu  ruku  grad  Dubrovnik,  a  u  drugu 


2O0  MAHIJA     I     KAlU.O    nRACKI. 

vlast  ugarsko  hrvatske  kraljice  Marije,  koja  je  iza  otca  bastinila  grad  Kotor  Da  zatre  trgo- 
vinu  Dubrovnika,  pa  kojoj  je  ta  obcina  bila  jaka  i  ugledna,  a  podjedno  da  odkine  i 
Kotor  od  kraljice  Marije,  podize  Tvrtko  na  ulazu  u  carobnu  Boku  kotorsku  na  vrlo  zgodnu 
mjestu  nov  grad,  koji  nazove  Sv.  Stjepan.  Poslije  bi  grad  prozvan  Novi,  a  danas  mu  je 
ime  Ercegnovi  (Castelnuovo).  Taj  grad  neka  bude  glavno  primorsko  trgoviste  bosanskih 
i  srbskih  zemalja,  neka  se  u  njem  usredotoci  sva  trgovina,  a  Dubrovnik  i  Kotor  neka 
propadnu.  Sve  unatoc  starim  ugovorima  i  povlasticama,  podijeljenim  odprije  obcini  dubro- 
vaCkoj,  podize  kralj  Stjepan  Tvrtko  u  novo  osnovanom  gradu  slanicu,  i  ucini  ga  trgom 
za  prodaju  soli.  Tim  bi  Dubrovcanima  nanesen  velik  udarac,  te  nije  cudo,  sto  bijahu 
utanaiili  savez  s  ostalim  dalmatinskim  gradovima.  U  isto  vrijeme  posiljahu  svoje  posla- 
nike  k  bosanskomu  kralju,  da  ga  odvrate  od  njegovih  namjera.  Dimitrija  BeneSic  i  Gjon 
Sorko6evic  ne  mogose  niSta  izvrSiti,  tek  knez  Dragoje  Gucetic  pogodi  se  s  kraljem.  On 
zatece  Tvrtka  u  Humu,  u  zaseoku  Biscu  izpod  staroga  grada  Blagaja.  Tu  mu  stade  izla- 
gati,  >kako  Dubrovnik  ima  zakone  stare  sa  vs^mi  raskimi  gospodari,  da  u  primorju  ne 
bude  nigd^re  postavljen  novi  trg,  razv6  na  m^sto,  gde  jest  bil  postavljen  u  prvih  obicni 
trg  i  mesta«.  Ne  zna  se,  da  li  je  Tvrtka  smeksalo  izlaganje  dubrovackoga  kneza,  ili  je 
opet  sto  doprinesao  vesprimski  zupan  Ivan  Bissen;  bilo  sto  bilo:  kralj  je  Stjepan  Tvrtko 
dne  2.  prosinca  1382.  izdao  Dubrovniku  povelju,  kojom  je  odredio,  »da  ne  budet  u 
onom  gradu  Ijubo  pod  gradom  (Novim)  trg  soli  prodanija   do  veka«. 

Izlozene  prilike  jasno  pokazuju,  da  je  kraljica  Elizabeta  bila  opravdano  zabrinuta 
za  >sa6uvanje  onih  strana«,  i  da  nije  bez  razloga  poslala  Ivana  Bissena  u  Dalmaciju.  Jer 
da  Mletci  neSta  snuju,  mogla  je  domisljata  kraljica  nagadjati  vec  po  tom,  sto  je  ta  inaSe 
vrlo  uctiva  obcina  kroz  citavu  godinu  1382.  odgadjala,  da  joj  izkaze  svoju  sucut  poradi 
smrti  njezina  supruga,  kralja  Ljudevita.  Sad  bi  obcina  zaklju6ila,  da  to  obavi  pismeno, 
sad  opet  izabrala  bi  zasebne  poslanike  Petra  Morosina  i  Petra  Bragadina,  koji  medjutim 
ipak  ne  podjose  na  put.  Bas  to  kolebanje  mletacke  obcine  odavase  jasno,  da  sama 
ne  zna,  kako  da  se  prema  novoj  vladi  pona§a;  da  li  bi  ju  naime  priznala  ili  ne.  Kraj 
takih  prilika  [smatrase  kraljica  Elizabeta  za  potrebito,  da  si  novim  prisegama  zajamci 
vjernost  dalmalinskih  obcina. 

Na  po^etku  godine  1383.  osvanu  na  jugu  Velebita  zasebni  punomocnik  kraljice 
Elizabete  i  Marije,  da  utvrdi  u  vjernosti  i  odanosti'dalmatinske  obcine,  a  s  njima  i  ditavu 
Hrvatsku.  BijaSe  to  Nikola,  prepoSt  kaptola  sv.  Petra  u  Pozegi.  Njemu  se  pridruzi  Detrik 
Bubek,  zamjenik  (locum  tenens)  hrvatskoga  bana  Emerika  Bubeka.  Vec  15.  sijeCnja 
saobci  dubrovaSko  vijece  svoje  zaklju6ke  obim  kraljicama  kroz  banskoga  namjestnika 
Detrika  Bubeka  Malo  zatini  nalazimo  prepoSta  Nikolu  i  namjestnika  Detrika  Bubeka  u 
gradu  Zadru.  Tu  se  oni  predstaviSe  kao  zasebni  poklisari  i  punomocnici  kraljevskoga 
dvora,  te  pozvase  gradsko  vijece,  da  u  ime  gradjanstva  polozi  zakletvu  vjernosti,  pokor- 
nosti  i  odanosti  kraljici  Elizabeti,  kao  i  njezinim  obim  kcerima,  Mariji  i  Jadvigi,  posto 
njima  poradi  pomanjkanja  muzkih  potomaka  pripada  pravo  na  prijestolje  i  krunu  ugarsku. 
Zadrani  se  radostno  odazvase  tomu  pozivu.  Dne  2.  velja6e  sastade  se  veliko  vijece  gradsko, 
svega  sedamdeset  i  pet  vijecnika,  a  medju  njima  nacelnik  (vicarius)  Otonello  de  Scalz 
(de  Discalciis)  iz  Padove,  rektori  Ivan  Zloradic,  Saladin  Saladinic  i  Augustin  de  Zigalis, 
nadalje  Toma  de  Rosa,  opat  brda  sv.  Krsevana,  onda  Pavao  Jurjevic  (de  Georgiis), 
kraljevski  vitez  i  knez  grada  i  varo§i  ^ibenika,  i  drugi.  Skupivsi  se  u  velikoj  obcinskoj 
palaii  prisegose  svi  redom  pred  poklisarima  »prisegu  vjernosti  i  poklonstva*  kraljicama 
Elizabeti,  Mariji  i  Jadvigi.  Podjedno  se  svefiano  zavjeri^e,  »da  ce  svaku  urotu,  izdaju, 
netrjeru,  i  sve  sto  bi  vrijedjalo  ili  umanjilo  cast,  korist,  ili  osobe  njihovih  velicanstva, 
odkriti  i  preprijediti,  cim  bi  §to  o  tom  doculi,  i  da  ce  sve  ono  uciniti  i  izpuniti,  sto  su 
svi  dobri,  pravi,  vjerni,  zakoniti  i  plemeniti  gradjani  i  podanici  duzni  ciniti  i  vrsiti*.  Jo§ 
istoga  dana  obavijestise  Zadrani  kraljice,  kako  su  se  njihovu  pozivu  odazvali. 


PHVO    VUUKMK    MARI.IINA    VLADANJA    (1382—1383) 


Iz  Zadra  podjo§e  prepo§t  Nikola  i  banski  namjestnik  Detrik  Bubek  u  druge  gradove 
dalmatinske,  gdje  no  jednakim  na6inom  primiSe  prisegu  vjernosti.  Oko  16.  veljade  stigose 
u  Dubrovnik,  gdje  se  zadrzase  viSe  dana  I  tu  je  knez  Andrija  Sorkocevic  s  citaviin 
yijecem  svedano  prisegao,  ga  priznaju  gospodje  kraljice,  Jelisavu  naime  i  kceri  njezine 
Mariju  i  Jadvigu  nasljednicatna  na  kraljevskorii  prijestolju  i  svojim  naravnim  gospoda- 
rima,  te  ce  im  vjerni  i  odani  ostati,  kao  §to  su  bill  njihovu  biage  uspomene  predsastaiku. 
U  zakletvi  se  primjecuje,  da  se  dubrovacka  obcina  odazivlje  pozivu  kraljica  s  obzirom 
na  slobode,  podijeljene  joj  od  Ljudevita,  kao  i  na  Ijubav,  koju  je  on  gojio  prema  gradu; 
ali  pored  zakletve  vjernosti  i  odanosti  da  ostanu  ipak  nepovrijedjene  sve  slobode  i  povla- 
stice,  milosti  i  obicaji,  koje  je  blage  uspomene  kralj  Ljudevit  vjernoj  obcini  podijelio, 
potvrdio  i  savjestno  obdrzavao. 

Prepost  Nikola  razpravljao  je  po  nalogu  kraljica  s  Dubrovcanima  i  o  drugim 
zamaSnim  pitanjima,  narocito  o  obrani  Dalmacije,  kad  bi  se  Mletcima  opet  prohtjelo 
udariti  na  tu  zemlju.  Narocito  je  Nikola  trazio  od  dubrovackog  vijeca,  neka  mu  svjetuje, 
da  li  bi  zgodno  bilo  obnoviti  savez  s  Genovom,  starom  takmicom  mletaCke  obcine. 
Dne  21.  veljace  izabere  malo  vijece  dubrovacko  tri  muza,  po  imenu  Martola  Tudisica, 
Luku  Bunica  i  Ivan  Gradica,  kojima  bi  povjereno,  da 
razmisljaju,  §to  da  se  kraljicama  svjetuje  u  pogledu  sa- 
veza  (lige)  s  Genovezima.  Jama6no  je  prepoSt  Nikola  pri- 
mio  dobre  upute,  s  kojima  se  je  vratio  kraljicama  u  Ugarsku. 

Namah  iza  odlazka  Nikolina  pohitaSe  zastupnici  i 
poslanici  dalmatinskih  gradova  u  Budim,  da  zamole  u 
kraljica  potvrdu  svojih  starih  sloboda  i  privilegija,  i  pod- 
jedno  da  izvrse  neke  poslove.  Dubrovcani  posla§e 
16.  ozujka  dva  svoja  posianika,  po  imenu  Petra  Gundu- 
lica  i  Stjepana  Lukarica.  Oni  ce  najprije  predati  godiSnji 
dohodak  od  pet  stotina  dukata,  a  onda  ce  traziti  zastite 
od  srbskoga  i  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tvrtka,  koji 
je  unato6  svojoj  povelji  od  proSIe  godine  grad  Novi  u 
zupi  Dradevici  svedjer  dizao,  te  ga  uiinio  glavnim  trgom 
u  primorju  bosanskom,  tako  da  su  i  zitelji  hrvatski  i 
dalmatinski  grnuli  onamo,  vozeci  vino  i  sol.  Tim  je 
zaprijetila  velika  pogibao  trgovini  dubrova6koj,  a  i  ko- 
torskoj.  Bas  na  molbu  dubrovafikih  posianika  izdade 
kraljica  Marija  11  travnja  u  Budimu  sporazumno  sa 
svojom    majkom    Elizabetom ,   kao    i    s   prelatima   i  ba- 

runima  proglas  na  sve  zitelje  kraljevina  Dalmacije  i  Hrvatske,  kojim  zabrani  njima 
dovazati  vino  i  sol  u  grad  Novi  u  zupi  Dracevici,  posto  se  to  protivi  sloboStinama  i  obi- 
dajima  grada  Dubrovnika.  Malo  dana  zatim,  dne  17.  travnja,  potvrdi  kraljica  Marija  »sve 
i  pojedine  ugovore  i  konvencije«,  koje  bijaSe  dubrovacka  obcina  kroz  stoljeca  utanadila 
s  raSkim  i  bosanskim  kraljevstvom,  dakako,  »u  koliko  ti  ugovori  nijesu  proti  tasti  krune 
ugarske  i  njezina  kraljevskog  veli6anstva«.  Kraljica  je  tom  potvrdom  odito  uzela  u 
zaStitu  dubrovaSku  obcinu  proti  boaanskomu  kralju,  koji  je  stao  gaziti  stare  ugovore  na 
zator  vjerne  obcine.  Na  toj  povelji  zapisani  su  svi  tadanji  duhovni  i  svjetovni  dosto- 
janstvenici  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj;  od  hrvatskih  prelata  spominju  se  nadbiskup  zadarski 
Petar,  spljetski  Ugolin  i  dubrovafiki  Ugo,  biskup  zagrebaCki  Pavao  (Horvat),  bosanski 
Juraj,  srijemski  Tvan,  kninski  Pavao,  ninski  Dimitrija,  trogirski  Grisogono,  Sibenski  Matej, 
hvarski  Stjepan,  makarski  Jakov,  skradinski  Mihajlo  i  senjski  Toma;  nadalje  od  svjetovnih 
dostojanstvenika  palatin  Nikola  Gorjanski,  ban  ditave  Slavonije  Stjepan  Banic  od  Lendave, 
ban  hivatski  i  dalmatinski  Emerik  Bubek,  madvanski  ban  Stjepan  Filipov  i  drugi. 


Tajni  peCat  kraljice  Marije. 

Usred    peCata    grb    iigarskih    Aniuvina, 
a  naokolo    ruba    nadpis:   „f  S(igillum) 
secre(tnm)     Marie    regi(n)e    Hiing«r(ie) 
et  C(roatie)". 

Arkiv  u  BudimpeSti 


202  MARIJA     I    KARLO    DHAGKI. 

Osim  dubrovackih  poslanika  boravili  su  tada  na  kraljevskom  dvoru  i  zastupnici 
ostalih  gradova  dalmatinskih  i  hrvatskih.  Grad  Sibenik  bijale  poslao  Tomu,  Dominika  i 
Ivana  Naplavica,  koji  su  se  uz  ino  potuzili  na  nasilja,  sto  su  ih  po6injali  u  kolaru  grada 
Sibenika  Vlasi,  tako  kraljevski,  kao  i  oni  cetinskoga  kneza  Ivanisa  Ivanovica  Nelipica. 
Ti  su  Vlasi,  doseljenici  iz  iztocnih  strana,  sa  svojim  stadima  dolazili  u  podrucje  grada 
Trogira,  popasli  ondjeSnje  livade  i  travnike,  a  uz  to  pocinjali  i  drugih  Steta,  pace  robili 
i  ubijali.  Kraljica  Elizabeta  na  molbu  Sibenskih  poslanika  zapovjedi  pismom  od  27.  travnja 
hrvatskomu  banu  Emeriku  Bubeku,  da  re6ene  Vlahe  iz  kotara  sibenskoga  silom  iztjera, 
a  za  podinjena  nasilja  nov6anom  globom  kazni  Podjedno  nalaze  kraljica  banu,  neka  ne 
dopuSta  Vlasima  dolaziti  na  Bosiljinu,  jer  nanose  stete  kraljevskoj  komori  soli,  a  uz  to 
uznemiruju  i  one,  koji  plove  po  moru.  Pismo  kraljicino  na  bana  prili6no  je  ostro  sastav- 
Ijeno,  narocito  gdje  mu  spotice,  sto  se  nije  u  torn  pogledu  obazirao  na  prijasnja  pisma 
njezina  (admirare  non  sufficimus,  cur  littere  nostre  maiestatis,  de  qua  ipsum  honorem 
banatus  conservatis  apud  vos,  qua  presumcionis  audacia  parvi  penduntur  et  aspernantur: 
vobis  exinde  nimium  improperamus).  Napokon  se  je  na  kraljevskom  dvoru  desio  tada  i 
trogirski  biskup  Grisogono,  kojemu  je  kraljica  Marija  11.  svibnja  posebnom  poveljom 
podijelila  autenticni  pe6at,  s  kojim  smije  poput  ostalih  biskupija  i  kaptola  javne  izprave 
potvrdjivati  i  podkrijepljivati.  U  toj  zanimljivoj  povelji  iztice  kraljica  Marija,  da  je  ona 
po  nasljednom  pravu  i  po  redu  rodjenja  (iure  successorio  et  ordine  geniturae)  zadobila 
prijestolje  i  krunu  ugarsku,  posto  joj  je  otac  umro  ne  ostavivsi  muzkih  potomaka  (absque 
prole  masculina  de  medio  sublato).  U  obce  se  u  kraljevskim  poveljama  onoga  doba 
mnogo  puta  iznosi  to  nasljedno  pravo  kraljice  Marije.  U  povelji  pace,  koju  je  takodjer 
11.  svibnja  izdala  banima  6itave  Slavonije,  braci  Stjepanu  i  Ivanu  Banicima  od  Lendave, 
kaze  kraljica  Marija,  da  je  ona  naslijedila  otcevo  prijestolje  »kao  pravi  sin*  (tanquam 
filius  masculinus).  Nema  sumnje,  da  kraljica  svoje  nasljedno  pravo  iztide  narocito 
za  to,  sto  je  jamacno  bilo  Ijudi,  koji  su  poricali   pravo  njezino. 

Medjutim  su  se  kraljice  nekako  pogodile  i  sa  Mletcima.  Tek  poslije  4.  veljade  1383. 
bijahu  se  mletacki  poslanici  Pavao  Morosini  i  Petar  Bragadini  spremili  na  put  u  Ugarsku. 
Vijece  republike  dade  im  onoga  dana  naputak,  kako  da  izvr§e  svoje  poslanstvo.  Duzd 
Antun  Venerio  doznaci  po  &est  dukata  dnevice  za  svakoga,  dade  im  za  pratnju  osam 
sluga,  jednoga  biljeznika,  blagajnika,  pa6e  i  kuhaca.  Cim  dodju  na  kraljevski  dvor,  neka 
najprije  izkazu  duboku  zalost  obcine  poradi  smrti  kralja  Ljudevita,  i  radost,  §to  se  kraljice 
nalaze  u  dobrom  stanju,  i  napokon  neka  im  ocituju  spremnost  obcine  za  svaku  dobru 
sluzbu  na  njihovu  cast.  Ako  bi  kraljice  ili  baruni  zapodjeli  govor  o  stvarima,  koje  bi  se 
ticale  obcine  i  njezina  stanja,  neka  odgovore  obcenito,  kako  vec  umiju;  ako  bi  pak 
stvari  bile  vrlo  zamaSne,  te  se  sudarale  s  cascu  i  koriscu  republike,  neka  pisu  vijecu  i 
Cekaju  na  njegov  odgovor.  Sami  da  ne  zapocnu  nikakih  dogovora,  ve6  ako  ne  bi  kra- 
ljice toga  ucinile,  neka  se  dastnp  oproste  s  njima  i  s  velikasima,  pak  neka  se  onda  kuci 
povrate. 

Negdje  u  ozujku  ili  travnju  boravili  su  mletacki  poslanici  na  kraljevskom  dvoru  u 
Ugarskoj.  Jamacno  su  dobivene  naloge  tocno  izvrSili,  kako  im  je  naputak  odredjivao. 
Sta  se  je  inace  zgadjalo,  nije  zabiljezeno;  samo  se  znade,  da  su  im  neki  velikaSi,  kao 
palatin  Nikola  Gorjanski,  erdeljski  vojvoda  Ladislav,  i  senjski  biskup  Toma  predlagali, 
kako  bi  zgodno  bilo,  kad  bi  se  utanacio  savez  (liga)  izmedju  republike  i  Ugarske.  Veli- 
kaSi  su  jamadno  tim  savezom  mislili  u  jednu  ruku  osigurati  Dalmaciju  od  svake  navale 
mleta6ke,  a  u  drugu  steci  u  Mletaka  pomoci  za  rimskoga  papu  i  napuljskoga  kralja 
Karla  Drackoga,  koji  su  ba§  u  to  vrijeme  mnogo  stradali  od  pretendenta,  francuzkoga 
kraljevica  Ljudevita  Anzuvina.  Ali  mletacki  poslanici,  drzeci  se  zadana  im  naputka,  odgo- 
vori§e,  da  nemaju  od  svoje  obcine  punomoci  za  taj  posao,  s  toga  da  ce  prije  svoje 
vijece  obavijestiti.  Vrativsi  se  na  koncu  travnja  kuci,  priobcise  poslanici  ponudu  velikaSa, 


PRILIKE   U   I'OLJSKOJ    (1382. — 1386.).  203 

na  sto  vijece  u  svojoj  sjednici  4.  svibnja  zakljuci,  neka  poslanici  pisu  toboz  u  svoje  ime 
recenim  velikaSima,  da  je  vijece  rado  i  dobrohotno  (placibiliter  et  benigne;  saslu^alo 
ponude  njihove,  i  da  bi  se  po  onom,  Sto  su  dokudili,  mogao  naci  nacin,  da  se  utvrdi 
dobro  bratinstvo  izmedju  obiju  drzava.  Medjutim  ipak  do  saveza  ne  dodje,  vec  bi  na- 
prosto  potvrdjen  turinski  mir.  Poslije  toga  stize  u  Mletke  bosanski  biskup  Juraj,  kao 
poslanik  kraljica,  te  15.  svibnja  1383.  primi  od  duzda  i  vijeca  u  nazoc^nosti  mletackoga 
kancelara  i  povjeslnicara  Raphaina  de  Caresinis  prisegu  na  evangjelje,  da  ce  turinski 
mir  i  sve  njegove  uvjete  vjerno  i  tocno  obdrzavati.  Namah  zatim  posla  i  mletacka  obcina 
svoga  poslanika  Saracena  Dandula  u  Ugarsku,  da  pred  njim  poloze  jeiinaku  prisegu 
kraljice  Elizabeta  i  Marija.  Nazocnost  mletadkoga  poslanika  na  kraljevskom  dvoru  dade 
opet  povoda,  te  se  je  stalo  natucati  o  savezu  izmedju  obiju  drzava;  ali  ni  taj  put  ne  bi 
nista  utana6eno.  Pace  mletacka  obcina  pribJizi  se  zatim  bosanskomu  kralju  Stjepanu 
Tvrtku,  oSitomu  tada  protivniku  kraljica,  primi  ga  30.  srpnja  1383  za  svoga  gradjanina, 
pace  mu  poslije  dozvoli,  da  si  u  Mletcima    o    svom    troSku    dade    sagraditi    dvije    galije. 

Kraljica  Elizabeta  kao  skrbnica  nedorasle  svoje  kceri  ucini  u  to  promjenu  u  upravi 
Hrvatske  i  Dalmacije.  Posto  je  dosadanji  ban  Emerik  Bubek  i  onako  bio  mnogo  zabavljen 
izvan  svoje  banovine,  a  k  tomu  ga  je  i  sada  cekala  druaa  zadaca,  rijesi  ga  ona  u  milosti 
dosadanje  casti  njegove  (banatum  Dalmatiae  et  Croatiae  magnifico  viro  Enrico  .  .  salva 
dilectione  auferentes),  pak  povjeri  banovinu  brvatsku  prija^njemu  erdeljskomu  vojvodi 
Stjepanu  Lackovicu.  Posebnim  pismom,  izdanim  15  lipnja  u  Budimu,  obavijesti  kraljica 
o  toj  promjeni  nacelnike,  obcine  i  grad|ane  gradova  Zadra,  Sibenika,  Trogira,  Spljeta, 
Dubrovnika,  Raba  i  Nina,  zapovjedivsi  im  podjedno,  da  novoga  bana  u  svem  siusaju  i 
duzno  mu  pocitanje  izkazuju. 

Novi  ban  Stjepan  Lackovic  dodje  u  Zadar  bas  prvoga  kolovoza  1383. 
kako  je  to  zabiljezio  suvremeni  Ijetopisac  zadarski  Pavao  Pavlovic.  On  bijase  sin  neka- 
danjega  hrvatskoga  bana  Stjepana  Lackovica  (1351. — 1352.)  od  plemena  Apor,  koji  se 
bijase  za  Ljudevita  proslavio  u  Napulju,  pak  za  nagradu  primio  od  njega  gradove  Ca- 
kovac  i  Strigovo  u  Medjumurju.  Porodica  dakle  Lackovica  bijaSe  po  milosti  kralja  Lju- 
devita ugledna  i  jaka,  te  se  je  za  to  i  kraljica  Elizabeta  mogla  nadati,  da  ce  sin  slav- 
noga  bana  Stjepana  starijega  zajedno  sa  svojom  bracom  (Emerikom,  Nikolom,  Ladislavom) 
vjerno  i  nepokolebivo  braniti  pravo  nasljedstva  njegove  kceri  Marije  i  zarucnika  joj 
Sigismunda.  No  da  li  su  njezine  nade  bile  opravdane,  imale  su  tek  potonje  zgode  pokazati. 

(Prilike  u  Poljskoj,  1382.  do  4.  ozujka  1386.).  Kralj  Ljudevit  bijaSe  malo 
pred  svoju  smrt  sklonio  poljske  staleze,  da  su  kcer  njegovu  Mariju  priznali  za  svoju 
buducu  kraljicu,  a  njezina  zarucnika  Sigismunda  za  buducega  kralja.  Sigismund  bijase 
pa6e  poSao  u  Poljsku,  da  obikne  tamoSnjemu  zivotu,  i  da  udje  u  volju  poljskoj  gospodi. 
Tu  mu  bijahu  glavni  savjetnici  nadbiskup  gnijezdanski  Bodzanta,  zatim  vrhovne  staroste 
Domarat  i  Sendzivoj.  Mladi  Sigismund  naziva§e  se  vec  tada  »ba§tinik«  ill  >gospodar  kra- 
Ijevstva  poljadkoga*   (heres  regni  Polonie). 

Ali  dim  se  je  kralj  Ljudevit  razstavio  s  ovim  svijetom,  promijeni§e  se  namah  prilike 
u  Poljskoj.  Ugarsko  vladanje  kroz  dvanaest  godina  nije  nimalo  bilo  Poljacima  pocudno, 
a  sad  se  podize  veliko-poljsko  plemstvo,  te  izjavi,  da  ce  Sigismunda  samo  onda  primiti 
za  kralja,  ako  odpusti  omrazenoga  starostu  Domarata,  te  se  uza  to  obveze,  da  ce  zajedno 
sa  svojom  suprugom  stalno  prebivati  u  poljskoj  drzavi.  Sigismund,  koji  nije  jo§  navrSio 
ni  petnaest  godina,  te  je  bio  sasvim  u  vlasti  Domarata  i  njegovili  prijatelja,  odkloni  te 
zahtjeve,  jer  da  je  prihvatio  narodito  drugi,  bio  bi  se  morao  odreci  Ugarske  i  Hrvatske, 
koje  ne  bi  jamacno  htjele  biti  nuzzemlje  polja^ke.  Ali  ni  Poljaci  ne  popustiSe,  vec  zakiju. 
di§e  malo  zatim  28.  studenoga  1382  na  saboru  u  Radomsku,  da  ce  za  svoju  kraljicu 
priznati  samo  onu  od  Ljudevitovih  kceri,  koja  ce  biti  spremna  sa  svojim  suprugom  sta- 
novati  u  Poljskoj.  Tim  zakljudkom  zakrdiSe    put   do    prijestolja   kraljici    Mariji    i  njezinu 


204  MARIJA    I    KARLO    DRaCkI. 

zarufiniku  Sigismundu,  i  utrijeSe  put  mladjoj  sestri  Jadvigi.  Zajednica  medju  Ugarskom  i 
Poljskom  bude  tim  takodjer  prekinuta,  a  Sigismundu,  koji  je  imao  nesto  privrzenika  u 
Maloj  Poljskoj,  ne  preostade  drugo,  nego  da  se  vrati  u  Ugarsku,  ne  odrekavSi  se  ipak 
svake  nade,  da  bi  se  mogao  kada  tada  ovjen^ati  krunom  Pijastovica 

Cini  se,  da  je  istoj  kraljici  majci  Elizabeti  u  neku  ruku  godio  odpor  Poljaka  proti 
Sigismundu.  Donekle  nije  voljela  pravo  Sigismundu,  a  k  tomu  ju  je  i  boljelo,  §to  joj  je 
mladja  kci  Jadviga  ostala  bez  itega,  dok  je  otac  starijoj  kceri  namijenio  dvije  krune. 
Napokon  morala  je  Elizabeta  ugadjati  i  zeljama  poljskoga  naroda,  po§to  je  svedjer 
obstojala  jaka  stranka,  koja  nije  htjela  da  5uje  ni  za  jednu  kcer  njezinu,  vec  se  je  oku- 
pila  oko  mazovskoga  kneza  Semovita,  potomka  Pijastovica. 

Sve  te  prilike  doprinesle  su  nedvojbeno,  te  je  sama  kraljica  Elizabeta  stala  raditi 
za  svoju  mladju  kcer  Jadvigu.  ]ok  u  prosincu  1382.  poru^i  Poljacima,  da  uztraju  u  svojoj 
odanosti  prema  Ljudevitovim  kcerima,  i  da  se  ne  poklone  nikomu,  pac!;e  ni  Sigismundu. 
Na  koncu  veljace  1383.  javi  opet  Poljacima,  da  ih  u  ime  svoje  kceri  Marije  oslobadja 
svake  zakletve,  polozene  budi  njoj  budi  njezinu  zarucniku;  mjesto  nje  neka  prime  Jadvigu, 
te  neka  ju  buducega  uzkrsa  okrune  za  svoju  kraljicu.  Poljski  stalezi  prihvatiSe  tu  ponudu 
28.  ozujka  na  saboru  u  Sieradzu,  te  odredise  jo§,  da  Jadviga  do  Duhova  (10.  svibnja) 
dodje  u  Krakov,  gdje  ce  ju  ovjencati  kraljevskom  krunom. 

Duhovi  medjutim  osvanuse,  a  Jadvige  ne  bi.  Velikasi  poljski  bijahu  do§li  u  Sandecz, 
da  dodekaju  kraljicu  Elizabetu  i  Jadvigu,  pak  da  ih  odvedu  u  Krakov.  No  ondje  im  stize 
poziv  od  Elizabete,  da  dodju  k  njoj  u  KoSice.  Oni  se  odazvase,  te  podjose  u  KoSice, 
gdje  su  s  kraljicama  Elizabetom  i  Marijom  ponovo  ugovarali  (oko  17.  svibnja).  Jadviga 
bi  doduse  pridrzana  za  kraljicu,  ali  njezino  krunisanje  odgodjeno  bi  do  Martinja  (11.  stude- 
noga)  1383.  SuviSe  bi  jos  utana6eno,  da  ce  Jadvigu,  ako  bi  umrla  bez  potomaka,  nasli- 
jediti  u  Poljskoj  starija  sestra  Marija,  a  obratno  ce  Jadviga  baStiniti  Ugarsku,  ako  Marija 
ne  bi  imala  poroda. 

Ocito  je,  da  je  kraljica  Elizabeta  na  stanku  u  KoSicama  opet  poradila  u  prilog 
svojoj  starijoj  kceri  Mariji,  te  se  je  unatod  prijasnjim  dogovorima  pomiSljalo  sve  na 
mogucnost,  da  bi  se  obje  drzave  opet  jednom  mogle  naci  pod  jednim  glavarom.  Bit  ce, 
da  su  u  tom  pogledu  djelovali  na  kraljicu  majku  ugarski  velikaSi,  narodito  palatin  Nikola 
Gorjanski,  kojima  je  jamacno  bilo  stalo,  da  Poljska  i  dalje  ostane  uz  Ugarsku.  No  vrlo  je 
vjerojatno,  da  je  i  ceski  kralj  Veceslav  u  to  pregnuo,  da  osveti  sramotu  svoga  brata 
Sigismunda,  koji  je  nedavno  morao  gotovo  umaknuti  iz  Poljske.  Veceslav  je  jamadno 
zahtijevao  od  Elizabete,  da  se  izpune  ugovori  i  odredbe  pokojnoga  kralja  Ljudevita,  pak 
da  se  Sigismundu  makar  silom  prokrci  put  na  poljsko  prijestolje.  Elizabeta  morala  je 
privoliti  na  taj  zahtjev,  to  vise,  §to  se  je  bio  u  Poljskoj  proglasio  kraljem  mazovski 
knez  Semovit.  I  tako  kraljica  majka,  mjesto  da  prema  dogovorima  u  Kosicama  opremi 
mladju  kcer  Jadvigu,  posla  u  Poljsku  markgroia  Sigismunda  sa  12.000  vojske,  pridje- 
livsi  mu  za  savjetnike  ostrogonskoga  nadbiskupa,  kardinala  Dimitrija,  i  druge  velikase. 
Cete  ugarske  nemilo  poharase  ditavu  Mazoviju  i  susjedne  oblasti,  pace  i  posjedovanja 
gnijezdanskoga  nadbiskupa  bi§e  Ijuto  opusto§ena.  Tek  posredovanjem  opoljanskoga  vojvode 
Vladislava,  nekadanjega  palatina  ugarskoga,  utanaceno  bi  na  pocetku  listopada  1383. 
primirje  izmedju  Sigismunda  i  Semovita  do  dojducega  proljeca.  Kraj  takih  prilika  ne 
bija§e  ni  spomena,  da  bi  kraljevna  Jadviga  prema  obecanju  svoje  majke  dosla  na  Martinje 
u  Krakov,  i  ondje  bila  ovjeniana  za  kraljicu.  Pa6e  poljacki  poslanik,  krakovski  kastelan 
Sendzivoj,  koji  je  poradi  toga  potrazio  kraljicu  Elizabetu  u  dalekom  Zadru,  ba6en  bi  od 
nje  u  tamnicu,  iz  koje  se  medjutim  srecno  spase. 

Poljacima  bijase  napokon  dodijalo  to  neizvjestno  stanje.  Dne  2.  ozujka  1384.  sku- 
piSe  se  u  velikom  broju  na  saboru  u  Radomsku,  te  poslase  odanle  priprosta  plemica 
kraljici  Elizabeti    u   Ugarsku,  da  joj  izporudi  njihovu  posljednju  rijed.  Ako  do  8.  svibnja 


I'niMKK   V    POLJSKOJ   (1382. — 1386.). 


405 


ne  bude  Jadvige  u  Krakovu,  neka  Elizabeta  viSe  ne  o6ekuje  poljaCkih  poslanika,  jer  se 
je  sabor  prisegom  zavjerio,  da  ce  toga  dana  birati  drugoga  kralja.  Na  tu  poruku  imenova 
kraljica  Elizabeta  Sigismunda  namjestnikom  za  Poljsku,  te  ga  s  novim  Cetama  posla  prema 
toj  zemlji.  Ali  sada  planuse  ogorCenjem  i  dosadanji  privrzenici  Anzuvina,  te  sav  narod 
odlud:!  oduprijeti  se  nametniku.  Sigismund  bijase  dopro  tek  do  Lublova  u  sipuSkoj  zupa- 
niji,  kad  mu  dodjo§e  u  logor  poslanici  krakovskoga  i  sandomirskoga  plemstva,  te  mu 
ocitovase,  da  ga  nikad  ne  ce  priznati  ni  za  kralja  ni  za  namjestnika;  ako  bi  pak  s  vojskom 
prekoraCio  medju,  docekat  ce  ga  kao  neprijatelja.  Sigismund  se  uvjeri,  da  mu  je  poljsko 


Jadviga,  kraljica  poljska. 

Fo    slid  n  stolnoj    crkvi    u    Krakovu. 


prijestolje  izmaklo,  pak'stade  ugovarati.  Obeca  uz  ino,  da  ce  sam  kraljicu  Elizabetu  sklo- 
niti,  da  najkasnije  do  Duhova  poSIje  Jadvigu  u  Poljsku.  Da  li  je  Sigismund  obedanje 
svoje  smijerao  izpuniti,  vise  je  nego  dvojbeno. 

Medjutim  i  Duhovi  1384.  prodjoSe,  a  Jadvige  ne  bi.  Nezadovoljstvo  je  s  toga  medju 
Poljacima  sve  vile  mah  otimalo;  napokon  bi  za  22.  rujna  ureden  sabor,  na  kojem  6e  se 
birati  novi  kralj.  Sad  se  prepade  Elizabeta,  te  posla  napokon  Jadvigu  u  Krakov.  Pridru- 
zila  joj  ostrogonskoga  nadbiskupa  Dimitrija,  danadskoga  biskupa  Ivana,  i   viSe  svjetovnih 


2ob  MARTJA    I    KARLO    DRaCkI. 

velika§a.  Dolazkom  Jadvige  umiri  se  opet  poljsko  kraljevstvo,  te  15.  listopada  1384. 
ovjen6ase  u  Krakovu  gnijezdanski  nadbiskup  Bodzanta  i  krakovski  biskup  Ivan  RadJicki 
kcer  Ljudevita  Anzuvinca  starom  krunom  Pijastovica. 

Na  prijestolju  poljskom  usred  Krakova,  a  u  kraljevskom  gradu  Wawelu  stolovala 
je  sada  mlada  kraljica  Jadviga,  djevojka  od  trinaest  godina.  A  bila  je  ne  samo  mlada, 
nego  i  Ijepota  na  glasu.  Poljski  Ijetopisac  DJugosz  kaze,  da  joj  u  ono  doba  nije  bilo 
takmice  u  6itavom  svijetu  (neque  enim  pro  ea  tempestate  in  universe  orbe  parem  aesti- 
mata  est  in  pulchritudine  habuisse);  dok  opet  talijanski  pisac  iz  Padove  priCa,  da  se  je 
po  svim  stranama  siroke  zemlje  slavila  mila  i  sjajna  Ijepota  mlade  kraljice  (per  tutte  le 
parti  del  mondo  era  nota  la  chiara  e  splendida  bellezza  della  regina).  Glas  o  Ijepoti 
mlade  kraljice  bijaSe  dopro  sve  u  pogansku  Litvu,  te  je  veliki  knez  litavski  Jagelo 
(JagieWo)  zazelio,  da  mu  bude  supruga.  Potaknut  mozda  i  poljskom  vlastelom,  posla  on 
na  po6etku  god  1385.  svoje  poslanike  u  Krakov,  koje  su  vodila  braca  njegova  Skirgielo 
i  Boris.  Ti  stupise  18.  sije6nja  pred  cetrnaestgodisnju  kraljicu,  snubeci  ju  za  svoga  kneza 
Jagela.  Ako  ona  privoli,  Jagelo  ce  s  6itavim  rodom  svojim,  s  plemstvom  i  pukom  svojim 
ostaviti  poganstvo,  te  preci  u  krilo  rimokatolicke  crkve,  te  ce  6itavo  blago  svoje  potro- 
siti  za  boljitak  obiju  drzava.  Sve,  sto  je  Poljska  za  prijaSnjih  vremena  izgubila,  povratit 
ce  joj  svojim  trudom  i  troskom;  sve  poljacke  suznje,  koje  su  Litvani  za  minulih  ratova 
zarobili,  pustit  ce  na  slobodu.  Napokon  obeca,  da  ce  sve  litavske  i  ruske  oblasti  svoga 
vladanja  zdruziti  s  poljskim  kraljevstvom  u  jednu  drzavu.  Sve  te  sjajne  ponude  ne  mogase 
medjutim  Jadviga  prihvatiti,  posto  je  jo§  god.  1378.  kao  dijete  od  sedam  godina  bila 
vjencana  s  austrijskim  vojvodom  Vilimom,  sinom  Leopoldovim,  s  kojim  se  je  poslije  vi§e 
puta  sastala,  te  ga  od  srca  zavoljela.  No  posto  su  ju  velikasi  salijetali,  da  ne  odbije  tako 
moguca  prosca,  posla  ona  litavske  poslanike  k  majci  svojoj  u  Ugarsku,  neka  se  s  njom 
dogovore.  Poslanici  zaista  podjose,  da  u  prevejane  Elizabete  izrade,  §to  nijesu  mogli 
dokon^ati  u  Krakovu.  Lukava  Elizabeta  docekala  ih  kraljevski,  pak  stala  onda  na  sve 
strane  plesti  i  snovati,  ne  mareci  toliko  za  rane  srdca  kcerina,  koliko  za  moc  i  slavu 
svoje  porodice.  U  to  do§ao  u  Budim  i  austrijski  vojvoda  Leopold,  otac  supruga  Jadvi- 
gina,  da  obrani  pravo  svoga  sina;  ali  Elizabeta  nadmudrila  ga  pustim  obecanjima 
(28.  srpnja),  a  u  to  se  ohjerucke  prihvatila  posla,  da  sveze  dijete  svoje  s  poganinom 
Jagelom.  Nakon  nekoliko  mjeseci  javnih  i  tajnih  dogovaranja  pukao  sud  Jadvigi:  poljska 
se  gospoda  sporazumila  s  kraljicom  majkom,  a  onda  WJodek  Krakowski  i  Nikola  Osso- 
linski  u  kolovozu  1385.  posli  u  Litvu.  U  Krevi  zatekose  kneza  Jagela,  te  mu  od  Eliza- 
bete i  poljskoga  plemstva  donijese  dobre  glase. 

Medjutim  pozali  Jadviga,  §to  nije  naprecac  odbila  litavskoga  kneza  Jagela.  Ne  mo- 
guce  dulje  zatomiti  boli  srdca  svoga,  posla  tajno  svoga  pouzdanika  Gniewosza  Dalewicza 
k  svomu  suprugu  Vilimu,  te  ga  pozove,  da  §to  prije  dodje  u  Krakov,  pak  da  jednom  ucini 
kraj  svima  spletkama.  Vilim  jedva  to  docekao.  Skupio  kicenu  druzinu,  nagomilao  blaga 
i  zlata,  te  osvanuo  pred  Krakovom  bas  u  onaj  cas,  kad  su  se  poljski  poslanici  rocili 
s  Jagelom  u  Litvi.  Vilim  u§ao  vec  u  varos,  pak  ce  da  pohita  u  kraljevski  grad  Wawel, 
da  zagrli  svoju  vjencanu  drugu;  ali  eto  zla:  pred  njim  zatvorio  vrata  kastelan  krakovski 
Dobieslav  Kurozw^ki,  privrzenik  litavskoga  kneza.  Nevoljni  Vilim  morao  se  nastaniti  u 
varo§i  izpod  kraljevskoga  grada,  te  se  tu  sastajao  sa  svojom  suprugom  u  blagovalistu 
franjevackoga  samostana,  kamo  bi  Jadviga  gotovo  svaki  dan  dolazila.  Poslije  se  Vilim 
kradom  usuljao  i  u  kraljevski  grad.  Ali^  na  jednom  zaCu  za  to  kastelan  Dobieslav.  Bijesan 
pohitao  u  odaje,  ali  viSe  ne  nadje  Vilima.  DomiSljata  Jadviga  pustila  ga  po  konopu  iz 
grada,  pak  se  tako  bijedni  Vilim  spasao  od  Ijutog  dusmanina  svoga.  Sad  Dobieslav  stao 
jos  budnije  paziti  na  kraljicu.  Zavjerio  se,  da  se  ona  ne  ce  vi§e  sastati  s  Vilimom,  pak 
bilo  §ta  mu  drago.  Vilim  se  opet  nastanio  u  varosi,  a  Jadviga  pohitala,  da  ga  pohodi. 
Htjela  ona  da  sa  druzinom  svojom  izadje  iz  grada  Wawela;  ali  kad  tamo,  gradska  vrata 


PRILIKE  U  POIJSKOJ  (1382.  — 1386.). 


307 


zaniandaljena.  Dobieslav  zapovjedio  strazi,  da  ill  ne  otvara  ni  sanioj  kraljici.  Pianula 
Jadviga,  ali  straza  je  ne  slu§a.  Skupilo  se  gospode  i  dvoranika.  Kraljica  se  tuzi,  §to  joj 
ne  dadu,  ni  da  se  razstane  sa  svojim  vojnom;  ali  Dobieslav  ostaje  tvrd  i  gluh.  Mlada 
kraljica,  zastidjena  i  osramocena,  pianula  od  silna  gnjeva.  Skotila  k  strazaru,  silom  mu 
iz  ruku  iztrgla  sjekiru,  pak  poletila  da  razsijeSe  mandalu.  Ali  u  to  navaliSe  gospoda,  te 
ju  molbama  i  zaklinjanjem  odvratili  od  toga  nauma. 

Nebogi  Vilim  morade  na  to  pobjeci  iz  Krakova,  ni  ne  oprostiv§i  se  sa  svojom 
zenom,  a  tuzna  Jadviga  vrati  se  slomljena  srca  u  odaje  kraljevskoga  dvora.  Ali  je  nasla 
i  tjesitelja  u  zalosti  svojoj.  Nadbiskup  gnijezdanski,  biskup  krakovski,  staroste,  kastelani 
i  sva  sila  poljske  vlastele  zgrnula  se  oko  kraljice,  pak  ju  tjeSili  i  bodrili,  da  zaboravi 
na  Vilima.  Neka  pregori  svoju  Ijubav,  da  udini  srecnom  i  kraljevinu  Poljsku  i  knezevinu 
Litvu,  neka  podje  za  kneza  Jagela,  pak  ce  spasti  milijune  poganskih  dusa  i  osnovati 
mocnu  dinastiju,  koja  ce  sjajno  vladati  najvecom  i  najmocnijorn  drzavom  na  iztoku 
Evrope.  Ostavljena  i  osamljena  kraljica  na  posljedku  privoljela  na  tu  zrtvu. 


4--^gr5^ 


■•^^^  *,*• '^-^ 


PODOR    GRADA    VrANE    U    DaLMACIJI 
(u  sredovjefnoj  HrvaUkoj). 


Vec  12.  sijeinja  1386.  boravilo  je  novo  polja6ko  poslanstvo  u  Wolkowysku  u  Litvi 
Jagelo  vjenCat  6e  se  s  Jadvigom,  a  brak  njezin  s  Vilimom  Habsburgom  razrijeSit  ce  sveta 
stolica  rimska.  Suprug  Jadvigin  bit  ce  kralj  poljski  i  veliki  knez  litavsko-ruski.  Kad  bi 
sve  utana(!:eno,  podje  Jagelo  u  Poljsku,  te  12.  veljade  1386.  udje  svecano  u  Krakov. 
Jagelo  ostade  sav  zacaran,  kad  mu  knezovi  mazovski  i  kujavski  dovedose  bajnu  kraljicu 
svoju  pred  oci.  A  i  Jadviga  se  ponesto  smiri,  kad  ugleda  Jagela,  muza  krasna  u  najljepSim 
godinama,  pravoga  viteza  i  kneza.  Tri  dana  zatim  (15.  veljade)  primi  Jagelo  s  ditavim 
nekrStenim  rodom  svojim  sv.  krst  po  obredu  rimske  crkve,  a  18.  veljafie  privede  k  zrtve- 
niku  lijepu  Jadvigu,  po§to  bijaSe  njezin  brak  s  vojvodom  Vilimom  razvrgnut.  Jagelo  dobi 
na  krstu  ime  Vladislav.  Nekoliko  dana  poslije,  dne  4.  ozujka  1386.  ovjendan  bi  za  kralja 
poljackoga.  Ba§  onoga  dana ,  kad  je  gnijezdanski  nadbiskup  Bodzanta  uresio  Vla- 
dislava  Jagela  krunom  Pijastovica,  vratio  se  je  nesrecni  Vilim  otcu  svomu  u  Bec^. 

Ovako  se  je  Poljska  posve  odvojila  od  Ugarske.  Nova  dinastija  JagelovicJa  ne  samo 
da  je  vladala  srecno  i  slavno  svojom  kraljevinom,  nego  je  poslije  viSe  puta  znatno  utje- 


2o8  MAKMA    I    KAIU.O    DRAf.KI. 

cala  u  sudbinu  Ugarske  i  Hrvatske.  Potomci  pa6e  Jagela  i  Jadvige  popese  se  u  XV.  sto- 
Ijecu  i  na  prijestolje  ugarsko  i   hrvatsko. 

Buna  u  Vrani  (1383.)  i  urota  u  Zadru  (8.  srpnja  1384.);  liga  hrvatskih 
velikaSa  (1384.)  i  uzrocizavjere.  U  isto  vrijeme,  kad  je  kraljica  Marija  sa  svojim 
zarucnikom  Sigismundom  izgubila  kraljevinu  Poljsku,  potresena  bi  vlast  njezina  i  majke 
joj  Elizabete  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Mnogo  su  tomu  doprinesli  MIetci  i  uz  njih  bosanski 
kralj  Stjepan  Tvrtko,  ali  najvi§e  neki  velikasi  hrvatski.  Od  tih  pak  stao  se'u  to  vrijeme 
osobito  izticati  Ivan  Palizna,  poglavica  ili  prior  reda  Ivanovaca  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj» 
kojemu  je  bila  stolicom  znamenita  Vrana  na  jugoiztoku  Zadra.  Red  vitezova  Ivanovaca 
drzao  je  prostrana  imanja  ne  samo  u  Hrvatskoj,  nego  i  u  Ugarskoj,  pak  tako  je  pogla- 
vica tih  vitezova  bio  jedan  od  najsilnijih  i  najuglednijih  velikasa. 

Nije  jos  tocno  protrazeno  porijetlo  i  porodicne  prilike  toga  znamenitoga  muza. 
Spomenici  ga  zovu  »Johannes  de  Palisna  (Palixna,  Palysna,  Palishna).  U  bjelovarsko- 
krizevackoj  zupaniji,  a  u  kotaru  i  obcini  GareSnici  stoji  i  danas  maleno  selo  PaleSnik 
sa  123  kuce  i  620  stanovnika;  god.  1334  spominje  se  »ecclesia  s.  Petri  de  Palichna« 
u  arcidjakonatu  komarnickom  (de  Kamarclia)  uz  mjesta  Ludbreg,  Koprivnicu,  Rasinju, 
Rovisce,  Virje  (Prodauiz)  i  Gjurgjevac  (Susicha).  Prema  tomu  sude  noviji  povjestnidari 
hrvatski,  da  je  Ivan  Pahzna  bio  rodom  iz  stare  zupanije  krizevacke,  a  danasnje  bjelo- 
varsko-krizevacke.  Imade  medjutim  i  u  danaSnjoj  Dalmaciji  neko  mjesto  Polesnik 
(Policnich)  u  ninskoj  obcini  izmedju  sela  DraCevca,  Slivnice  i  Izlama;  tu  se  na  sjevernom 
kraju  sela  Polesnika  na  odignutom  brijegu  koSe  ostatci  sredovjecnoga  grada  sa  dvije 
oble  kule,  koji  bi  nekad  podignut  na  ruSevinama  rimskoga  logorista  (castrum).  Mozda 
je  taj  grad  bio  djedovina  Ivana  od  Palizne  ?  Bilo  medjutim  jedno  ili  drugo,  Ivan  Palizna 
bio  je  porijetlom  i  srcem  Hrvat,  kao  i  brat  njegov,  knez  Toma,  i  kao  njegovi  sinovci 
Ivan  mladji,  Nikola  ili  Miklos,  i  Berislav  (Werislaw),  koji  su  svi  znatiio  utjecali  u  sudbinu 
svoga  naroda. 

Ivan  Palizna  bio  je  priorom  Vrane  jos  za  kralja  Ljudevita.  Dne  26.  svibnja  1381. 
tuzili  su  ga  kralju  Ljudevitu,  sto  si  je  prisvojio  dva  sela  u  okoli§u  zadarskom,  naime  Bojisce 
i  Zablace.  Malo  poslije  smrti  kraljeve  opet  zalozi  on  29.  rujna  1382.  Nove  dvore  (Uj  udvar) 
na  rijeci  Kanizi  u  zaladskoj  zupaniji  za  4000  dukata,  i  to  sa  znanjem  i  privolom  kraljice 
Elizabete,  jer  da  mu  je  vrlo  potrebita  ta  svota  novaca  »za  obranu  i  uzvelicanje  svete 
matere  crkve«.  I  u  prvoj  polovici  god.  1383.  zivio  je  Ivan  Palizna  jos  nekako  u  spora- 
zumku  s  obim  kraljicama.  Dne  22.  travnja  bijaSe  zupan  kraljevskih  udvornika  u  zupaniji 
tolnanskoj,  po  imenu  magistar  Jakov  de  Kolus,  navalio  na  priorov  posjed  Gerenas  u 
istoj  zupaniji,  te  mu  silom  odvukao  na  kraljevsko  zemljiste  njegova  podanika  Ivana,  sina 
Wogizova.  Poradi  toga  nasilja  potuzio  se  je  Ivan  Palizna  kraljici  Mariji,  koja  je  povjerila 
stolnobiogradskomu  kaptolu,  da  pretrazi  stvar.  I  zaista  je  kaptol  ustanovio  9.  svibnja,  da 
je  zupan  kraljevskih  udvornika  po6inio  nasilje,  s  kojega  je  bio  okrivljen. 

Mozda  nije  prior  Ivan  Palizna  dobio  trazene  zadovoljStine  radi  toga  nasilja  zupana 
kraljevskih  udvornika,  mozda  je  bio  takodjer  ozlojedjen,  §to  nije  mogao  dokraj^iti  parnice 
proti  drugomu  svomu  protivniku,  naime  proti  mestru  kraljevskih  konjuSnika,  Stjepanu 
Dionizijevu.  Ali  mozda  su  bile  i  druge,  posve  politi6ke  stvari,  koje  su  priora  Ivana  Paliznu 
u  sredini  godine  1383.  potakle,  te  se  je  podigao  protiv  kraljica  Elizabete  i  Marije.  Ne  ce 
biti  presmiono,  ako  nagadjamo,  da  je  vec  tada  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  sa  svojim 
velikim  vojvodom  Hrvojem  Vukiicem  Hrvatinicem,  a  mozda  sporazumno  s  Mletcima, 
naputio  i  onako  zlovoljnoga  priora  Ivana  Paliznu,  da  podigne  bunu  protiv  kraljica  i 
njihova  svemozna  palatina  i  savjetnika  Nikole  Gorjanskoga. 

Bilo  sto  mu  drago,  svakako  je  utvrdjeno,  da  je  prior  Ivan  Palizna  u  srpnju  ili  kolo- 
vozu  1383.  zasnovao  bunu,  kojoj  je  bilo  sijelo  ba§  njegova  stolica  u  Vrani.  Tko  je 
sve  stao  uza  nj,  ne  zna  se:  ali  nije  nevjerojatno,  da  mu  se  je  pridruzio  i  novi  hrvatsko- 


BUNA    U    VRAM    I    UROTA    U -ZADRU;''lIGA  HRVATSKIH    VELIKaSa  I  UZROCi    ZAVJERE.        209 

dalmatinski  ban  Stjepan  Lackovic,  u  kojega  se  je  Elizabeta  tako  slijepo  pouzdavala.  No 
nije  dugo  proSlo,  te  sa  glasi  o  buni  Ivana  Palizne  stigli  u  Badim  obima  kraljicama,  Vec 
6.  rujna  javlja  Elizabeta  rektorima  i  vijecu  grada  Trogira,  da  ce  naskoro  s  pomocu 
Bozjom  doci  u  kraljevinu  Dalmaciju,  gdje  <5e  urediti  neke  zamasnije  poslove.  A  vec 
prije  bijase  zapovjedila  Trogiraninu  Augustinu  Kazoticu,  da  joj  privede  ne§to  vojnika 
(balistrarios)  u  njezinu  sluzbu.  Jamacno  je  skupljala  vojsku ,  da  svlada  bunu  vran- 
skoga  priora. 

Kraljica  Elizabeta  odrzala  je  svoju  rijed:.  Dne  24.  listopada  stize  ona  zaista  u  Zadar. 
S  njom  bijase  i  kci  njezina,  kraljica  Marija,  novi  ban  Emerik  Lackovic,  i  pecuvski  biskup, 
kardinal  Valentin.  Jamacno  su  kraljicine  6ete  namah  pohitale  prema  Vrani,  koja  se  nije 
mogla  drzati,  vec  se  je  28.  listopada  predala.  Slavodobitna  kraljica  skinu  s  mjesta  priora 
Ivana  Paliznu  sa  svih  njegovih  casti,  na  sto  on  po  svoj  prilici  pobjeze  u  Bosnu  k  svomu 
prijatelju,  kralju  Stjepanu  Tvrtku.  Elizabeta  ostade  sada  vise  od  dva  mjeseca  u  hrvatskom 


fCTS*^        i><---'-t  '■■     •^-        '     MC~;.W        c"~»      ,■^•..V^.      .-V^nKVr 


^.d    r^O    r-^      ..A    ^-^  ,.a^  ^'O:-  '        '' 


POVEUA    StJEPANA    I    IVANA    (BaNICa)    OD    LeNDAVE, 
banova  kraljevine  Slavonije, 

izdana  u  Dnbici    6.    sijeinja     1385.,  kojom    pozivaja    knezove    Blagaj?    i    druge    knezove,  da  Stite  redovnike  crkve 

blaiene  djevice  Marije  kod  Dabice.       (12.) 

Zemaljski  arkiv  u  Zag^reba. 

kraljevstvu,  da  zatre  svaku  klicu  nezadovoljstva  i  odpora.  Pri  torn  je,  dakako,  postupala 
vi§e  blagoscu,  nego  silom.  Treci  dan  Svesveta,  3.  studenoga  1383.  objavi  ona  svomu 
admiralu,  Genovezu  Simonu,  zatim  svojim  predstojnicima  komore,  solana  i  tridesetnica, 
da  od  njezinih  kraljevskih  dohodaka  izplate  gradu  Trogiru  2000  zlatnih  forinti,  da  se 
tim  novcem  poprave  gradske  zidine  i  zgrade,  koje  su  ostale  iza  posljednjeg  mletackog 
rata  oStecene.  Sutradan  podje  kraljica  u  Vranu,  gdje  je  po  svoj  prilici  namjestila  novoga 
priora,  a  onda  se  namah  povrati  u  Zadar,  gdje  no  5.  studenoga  potvrdi  gradu  Sibeniku 
stara  privilegija,  statut  i  druga  prava.  I  Zadrane  same  nastojase  utvrditi  u  vjernosti, 
te  odlikova  naroCito  kastelana  i  vikara  gradskoga  Vladislava,  kao  i  kronicara  Pavla 
Pavlovica,  tadanjega  rektora,  kojemu  bi  povjereno,  da  6uva  klju6  rake  sv.   Simuna 

Osim  Zadra  i  Vrane  obadje  Elizabeta  i  druge  gradove  i  mjesta  po  Hrvatskoj  i 
Dalmaciji.    Na    koncu    studenoga   i    u  prosincu    1383.  boravila   je  u  Slavoniji,  gdje   se  je 

Hrv.  povj.  IL  L  14 


2 JO  MARTJA    I    KARLO    DRAfiKI. 

bavilau  Zagrebu  i  Krizevcima.  U  Zagrebu  desila  se  je  svakako  dulje  vrijeme,  posto  1.  travnja 
1384.  nalaze  iz  Budima  slavonskim  banima  Stjepanu  i  Ivanu  Banicima  od  Lendave,  neka 
od  podanika  njezinih  u  svojoj  banovini  skupe  novaca,  da  namire  gradjanima  u  Gradcu 
kod  Zagreba  >tro§kove  za  zivez«,  Sto  su  ih  imali  prigodom  njezina  boravka  u  torn 
gradu.  Ba§  u  Zagrebu  zapovijedi  25.  studenoga  kraljica  Marija  zagreba6komu  biskupu 
Pavlu  Horvatu,  da  samostanu  Pavlina  u  Dubici  povrati  posjed  Otok,  koji  im  bijase  oteo 
Ivan  Palizna,  nek  ad  prior  vranski  (condam  prior  Auranae).  U  oci  Bozica,  dne  20.  pro- 
sinca  1383,  bila  je  Elizabeta  u  Krizevcima,  gdje  je  izdala  povelju  mazovskomu  knezu  u 
Poljskoj.  Jo§  3.  sijecnja  1384.  boravila  je  u  SuSici  (in  villa  Susicha)  kod  Gjurgjevca,  a 
3.  ozujka  u  Mitrovici  (in  Sancto  Demetrio);  a  onda  se  je  vratila  u  Ugarsku,  misleci,  da  je 
hrvatsko  kraljevstvo  posve  primirila. 

Medjutim  kraljica  se  Ijuto  prevarila.  Nema  ujamcenih  vijesti,  ali  nije  sumnje,  da  se 
je  namah  nakon  njezina  odlazka  iz  hrvatskih  oblasti  stala  dizati  buna  i  odpor  po  Citavom 
hrvatskom  kraljevstvu  od  Drave  do  medje  bosanske.  Pokret  u  hrvatskim  zemljama  stao 
se  siriti  i  preko  Drave  u  Ugarskoj,  gdje  su  velmoze  i  plemici  rogoborili,  §to  kraljiCe 
nijesu  sazivale  sabora,  a  jos  viSe,  sto  nijesu  htjele  potvrdili  ni  zlatne  bulle  Andrijine,  a 
ni  dekrete  kralja  Ljudevita.  Kraj  takih  prilika  mislila  je  kraljica  Elizabeta  zajedno  sa 
svojim  pouzdanikom  Nikoiom  Gorjanskim,  da  u  jednu  ruku  treba  zadovoljiti  pravednim 
tegobama  plemstva,  a  u  drugu  silom  ugusiti  svaki  i  najmanji  pokret. 

U  Slavoniji  bili  su  posve  pouzdani  bani  Stjepan  i  Ivan  Banici  od  Lendave,  ali  nijesu 
bili  dovoljno  jaki  ni  ugledni,  da  vrSe  svoju  vlast.  Sve  pored  opetovanih  naloga  kraljice 
Elizabete  nijesu  mogli  prinuditi  slavonsku  gospodu,  da  namire  troSak  boravka  obiju  kraljica 
u  gradu  Zagrebu.  U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  opet  nije  bilo  bana,  odkad  se  je  iznevjerio 
Stjepan  Lackovic.  Elizabeta  s  toga  negdje  poslije  30.  ozujka  1384.  oduze  Stjepanu  Lacko- 
vicu  baniju  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  te  povjeri  bansku  ^ast  u  tim  kraljevinama  nekomu 
Tomi  (Tomasinu)  od  sv.  Jurja,  vjernomu  i  odlucnomu  muzu.  Taj  se  s  mjesta  uputi  na 
jug,  te  15.  svibnja  svecano  udje  u  grad  Zadar.  Novoga  bana  pomagat  ce  novi  prior  vranski, 
po  imenu  Rajmund  de  Bellero  Monte,  nasljednik   svrgnutoga  i  prognanoga  Ivana  Palizne. 

Dok  su  se  Elizabeta  i  Nikola  Gorjanski  nadali,  da  ce  ban  Toma  od  sv.  Jurja 
ugusiti  svaki  pokret  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  mislili  su  nezadovoljnike  u  Ugarskoj  umiriti 
tim,  da  se  potvrdi  zlatna  bulla  Andrijina  i  dekret  kralja  Ljudevita.  To  su  smijerali  uciniti 
vec  i  za  to,  sto  su  ugarski  velikasi  i  plemici  bili  poslali  na  kraljevski  dvor  svoje  posla- 
nike,  po  imenu  literata  Pavla  (de  Poduersia)  i  Dionizija,  sina  Dominikova  (de  Oztopan) 
s  molbom,  da  im  potvrde  dekret  kralja  Ljudevita.  I  zaista  izdade  kraljica  Marija  22.  lipnja 
god.  1384.  s  privolom  svoje  majke  Elizabete  svecanu  povelju,  kojom  potvrdi  ne  samo 
otfiev  dekret,  nego  i  zlatnu  buUu  kralja  Andrije.  U  popisu  duhovnih  i  svjetovnih  dosto- 
janstvenika  na  koncu  povelje  spominje  se  Pavao  Horvat  jos  kao  biskup  zagreba^ki,  Nikola 
Se5  kao  sudac  kraljevske  kurije,  i  Nikola  Zambov  kao  magistar  tavernika  i  pozunski 
zupan,  o6it  znak,  da  ili  nijesu  jo§  tada  pristajali  uz  svrgnutoga  bana  hrvatskoga  Stjepana 
Lackovica,  ili  da  se  na  kraljevskom  dvoru  nije  jos  znalo  za  njihovu  nevjeru. 

Medjutim  povelja  Marijina  bijase  izaSla  prekasno.  Tako  u  Hrvatskoj  kao  u  Ugarskoj 
dizale  se  svaki  6as  bune  i  ustanci.  Nikola  Gorjanski  bija§e  prinudjen  da  sabire  vojsku  na 
ustaSe.  Dne  30.  lipnja  pi§e  on  pismo  svomu  pobratimu,  plemenitomu  i  velemoznomu 
muzu  Ladislavu,  sinu  Stjepanovu  od  Lucenca  (de  Lossoncz),  u  kojem  mu  porucuje  ovako: 
»Volja  je  na§e  gospodje  kraljice,  da  ^sa  svim  svojim  6etama  i  druzinom  podjete  u  rat, 
a  drugo  da  ne  cinite.  I  ako  hocete,  darovat  ce  vam  ona  jedan  od  svojih  gradova,  u  koji 
dete  moci  smjestiti  svoju  gospodju  suprugu,  dok  joj  bude  moguce  pokloniti  vam  veca 
imanja.  Izvolite  o  torn  svoju  nakanu  gospodji  kraljici  priob<5iti«. 

Dok  je  palatin  Nikola  Gorjanski  kupio  vojsku,  da  svlada  nezadovoljnike  u  Ugarskoj, 
naroCito  u  porjeCju  Vaga,  u  nekadanjoj  oblasti  Matije  Trendinskoga:  odkrita  bi  8.  srpnja 


BUNA    U    VRANI    I    UROTA    U    ZADRUj    LIGA  HRVATSKIH    VELIKaSa  I  UZROCI    ZAVJERE.        211 


god.  1384.    urota  u  samom    Zadru,  u  tadanjoj  stolici  bana  Tome  od  sv.  Jurja,  Nije  zabi- 
Ijezeno,  §ta  su  urotnici  smijerali,  ni  s  kim  su  bill  u  savezu,  ali  se  znade  za  imena  njihova* 


=-        s 


00 
CO 


CM 


O 

"i  V 

<  .2 
*  o 

i  "5 

<  .ti 

«  s 

9 

<  J 
U  it 

H  -^ 

ii  < 

^  b 

O  -^ 

a,  r 


Bili   su   to   Ivan    Draperij,  zet   njegov  dum    Karol,   Petar  Fraoka  Lance  i  Mi§ko  MileSic. 
Mora  da  su  mnogo  sakrivili,  jer  se  je  s  njima  postupalo  vrlo  strogo.  Dne  11.  srpnja  bi§e 


2ti  MARIJA    I    KARLO    DRACKI. 

Ivan,  Karol  i  Petar  javno  na  trgu  pogubljeni,  te  su  kroz  citav  dan  bila  njihova  tjelesa 
s  odrubljenim  glavama  izlozena,  da  se  tako  zastrase  ostali  zitelji  zadarski.  Poslije  bise  od 
posebnih  sudaca  razprodana  imanja  urotnika,  te  namireni  njihovi  vjerovnici.  Banu  Tomi 
od  sv,  Jurja  medjutim  cinilo  se  je,  da  nije  dovoljno,  sto  su  onako  strogo  kaznjeni  urot- 
nici.  Na  njegov  zahtjev  moradose  upravitelji  grada  Saladin  Saladinic,  Franjo  Cedulinic  i 
Koza  Benjic  sazvati  za  18.  srpnja  gradsko  vijece,  te  su  onda  ovi  upravitelji  zajedno  sa 
dvadeset  i  tri  vijecnika  obnovili  savez  (unitas)  s  banom  u  prilog  kraljici  majci  Elizabeti 
i  njezinim  kcerima  Mariji  i  Jadvigi.  Poslije  toga  podjose  u  crkvu  sv.  Barbare,  pak  polo- 
zise  na  moci  sv.  Krsevana  prisegu  vjernosti  i  odanosti  recenim  kraljicama. 

Odlu6nim  postupkom  bana  Tome  od  sv.  Jurja  ne  bi  samo  ugusena  zavjera  u  Zadru, 
nego  je  u  obce  ostala  mirna  citava  Hrvatska  s  Dalmacijom.  No  zato  planu  namah  svom 
zestinom  buna  u  Slavoniji.  gdje  se  je  glavnomu  kolovodji  Stjepanu  Lackovicu  pridruzio 
zagrebacki  biskup  Pavao  Horvat,  bivsi  dvorski  sudac  Nikola  Sec  i  mnogi  drugi.  O  torn 
pokretu  pisa  sama  kraljica  Elizabeta  14.  kolovoza  1384.  iz  Temisvara  vjernim  gradjanima 
u  Gradcu  tik  Zagreba  po  prilici  ovako:  »Posve  izvjestno  obavijesteni  smo  po  kazivanju 
vrlo  mnogih  plemica  i  gradjana,  nasih  vjernih  podanika,  da  Pavao,  biskup  zagrebacki, 
Stjepan  (Lackovic),  sin  nekadanjega  vojvode  Stjepana,  Nikola  Sec,  zatim  njihova 
braca  i  saveznici  kao  skroz  himbeni  odmetnici  ne  samo  kroz  listove  i  poslanike,  nego  i 
osobno  idu  i  obilaze  nase  vjerne  podanike,  pak  da  ih  svojim  nevrijednim  podmetanjem 
zavode  u  svoju  stranku  i  sebi  u  prilog,  a  na  odpor  prema  nasemu  veliSanstvu  (. . .  sumus 
informate,  ut  Paulus,  episcopus  zagrabiensis,  Stephanus,  Alius  condam  Stepbani  wayuode, 
Nicolaus  de  Zeech  et  fratres  ac  colligati  eorumdem,  tamquam  perversi  dolositate  rebelles 
tarn  per  litteras  et  nuncios,  quam  personaliter  irent  et  circuirent  seducendo  nostros  fideles 
subditos  per  ipsorum  iniquas  suggestiones  ad  eorum  partem  et  favorem  in  contentum 
nostre  maiestatis).  Hoteci  s  toga  takovoj  himbenoj  nevaljanstini  promiSljenom  razbori- 
toscu  predusresti,  zelimo  i  vasoj  vjernosti  tvrdo  nalazemo,  da  cim  ugledate  ovo  pismo, 
javno  medju  sobom  proglasite,  da  se  ni  jedan  plemic,  neplemic  i  ma  kojega  drugoga 
staleza,  zanimanja  i  dostojanstva  covjek,  pak  ni  vas  sugradjanin,  pod  kazan  nevjere  ne 
usudi  uz  one  himbenike  i  odmetnike  pristati  ili  im  priteci  u  pomoc  savjetom,  sluzbom 
ili  subsidijama,  da  tako  uztraju  u  svojoj  nevaljanstini  i  odmetnictvu.  Hocemo  i  zapovije- 
damo,  ako  bi  koji  od  reCenih  buntovnika  ili  njihovih  priVrzenika  i  sluzbenika  dosao  u 
vasu  sredinu,  da  zarobite  njih  i  njihove  stvari,  i  da  ih  onako  zarobljene  drzite  u  znak 
vase  vjernosti.  Jednako  isto  zapovijedamo  zupanu  i  podzupanu,  kao  i  sudcima  plemenitih 
Ijudi  u  zagrebackoj  zupaniji  .  .  .«  Nema  sumnje,  da  je  kraljica  Elizabeta  ovakove  posla- 
nice  razaslala  i  na  druge  gradove  i  zupanije,  pozivajuci  narod,  da  ostane  vjeran  i  da 
hvata  odmetne  velikaSe.  No  i  pojedinim  velika&ima  ute6e  se  za  pomoc  budna  Elizabeta. 
Istoga  dana,  naime  14.  kolovoza,  upravi  ona  iz  Temi§vara  slicno  pismo  na  magistra  Ubula 
de  Kallo.  »Buduci  da  su  roditelji  i  predji  va§ic,  pisa  mu  ona,  »pak  i  vi  sami  vazda  vjerni 
bill  svetom  kraljevskom  diademu,  i  dosljedno  tomu  nekad  gospodinu  kralju  Ljudevitu, 
nasemu  predragomu  suprugu,  pak  i  nama  i  nasim  slavnim  kcerima  (natis)  .  .  .,  nalazemo 
vasoj  vjernosti,  da  se  niposto  ne  usudite  poci  na  dogovor  i  u  zajednicu  naSih  o6itih 
odmetnika,  nekadanjega  vojvode  Stjepana  i  njegovih  saveznika,  koji  nastoje  zavesti  nase 
vjerne  i  odvratiti  ih  od  gorljive  vjernosti  prema  nama;  nasuprot  izradite  u  ime  nase  kod 
svih,  koji  su  s  vama  zdruzeni  po  bratimstvu,  rodbinstvu,  prijateljstvu  i  drugovanju,  da  ne 
pristupe  k  onomu  dogovoru  i  zajednici  (colloquium  et  consortium)  recenih  saveznika, 
na§ih  odmetnika  i  kraljevstva  nasega  protivnika«. 

Iz  ovih  pisama  kraljice  Elizabete  razabiramo  jasno,  da  je  u  kolovozu  1384.  po- 
stojao  vec  velik  savez  hrvatske  i  ugarske  gospode,  naperen  proti  kraljicama  i  palatinu 
Gorjanskomu.  Ti  su  saveznici  (»colligati«)  sabirali  privrzenike  ne  samo  u  Hrvatskoj,  nego 
i  u  Ugarskoj,  a   sluzili    su    se   pri   tom    ne   samo    poslanicama    i  poklisarima,  vec  i  sami 


BUNA    U    VRANI    I    UROTA    U    ZADRU;    LIGA  HRVATSKIH    VEMKASA   I  UZROCl    ZAVJERE         213 


zacetnici  pokreta  obilazili  su  po  zemlji,  nastojeci  k  sebi  primamiti  velikase,  plemice,  zupanije 
i  gradove.  Buntovnici  spremali  su  se  tada  upriliciti  nekakvi  dogovor  ili  stanak  (» collo- 
quium*), na  kojem  bi  proglasili  svoje  tegobe  i  stvorili  zakljucke  za  svoj  dalji  rad.  Iz  kra- 
Ijicinih  pisama  saznajemo  nadalje,  da  je  glava  te  velikaske  lige  bio  nekadanji  erdeljski 
vojvoda  i  potonji  hrvatski  ban  Stjepan  Lackovic,  a  prvi  do  njega  da  su  bili  zagrebacki 
biskup  Pavao  Horvat  i  sudac  kraljevskoga  dvora  Nikola  Sec.  Bivsi  prior  Ivan  Palizna 
boravio  je  valjda  kao  bjegunac  na  bosanskom  dvoru,  dok  je  opet  Ivan  Horvat,  brat 
zagrebackoga  biskupa  i  nekadanji  ban  macvanski,  boravio  u  Italiji,  gdje  je  ratovao  za 
Karla  Drackoga  proti  njegovu  takmacu  Ljudevitu  Anzuvincu.  Uz  Ivana  Horvata  vojevao 
je  u  Napulju  i  jedan  sinovac  Ivana  Palizne. 

Stjepanu  Lackoyicu,  biskupu  Pavlu  Horvatu  i  Nikoli  Secu  pridruzili  se  naskoro 
drugi  velikasi  i  plemici,  narocito  u  Slavoniji.  Poimence  se  spominje  jos  Andrija  Lackovic, 
zatim  Stjepan  od  Simontorje,  nedavno  jos  konjusnik 
na  kraljevskom  dvoru,  i  napokon  Nikola  Zambov, 
koji  je  prije  tri  mjeseca  bio  mestar  kraljicinih  tovar- 
nika.  Od  hrvatskih  velika^a  navodi  se  poimence  medju 
odpornicima  krcki  i  modruski  knez  Stjepan  Fran- 
kapan,  dok  se  za  njegova  brata  Ivana  ne  moze  usta- 
noviti,  uz  ko^^a  je  bas  taj  cas  pristajao.  Posto  su 
buntovnici  bili  vecinom  visoki  duhovni  i  svjetovni 
dostojanstvenici,  od  kojih  su  neki  do  najposljednjega 
casa  obnasali  i  najvise  dvorske  casti,  te  bili,  tako 
reci,  drugovi  po  zvanju  palatina  Gorjanskoga,  nije 
nevjerojatno,  da  je  nepusredni  povod  njihovu  odporu 
dao  ba§  sam  palatin,  koji  je  svoje  drugove  potiskivao, 
samo  da  se  sva  vlast  drzavna  sjedini  u  njegovim 
rukama.  Suvremeni  mletacki  spisatelj  Laurentius  de 
Monacis  pripovijeda  potanko,  kako  je  Nikola  Gorjanski 
izrabio  povjerenje  kraljice  Elizabete,  da  joj  ostale 
velikase  omrazi  i  utuvi  u  glavu,  kako  je  on  sam 
jedino  uzdanje  njezino  i  kceri  njezine.  »Zar  ne  vidis«, 
govorio  bi  on  kraljici  majci,  »da  ti  velikasi  ni  naj- 
manje  ne  mare  za  tebe,  koja  vladaS  ovom  drzavom. 
Oduzmi  ovomu  baniju,  onomu  zupaniju,  da  se  ne  bi 
suvise  ponijeli  i  digli  na  tebe,  pak  razdaj  6asti  i  mi- 
losti  onima,  koji  stoje  uza  te.  Nema  nikoga  osim 
mene,  koji  bi  se  spominjao  neizmjernih  zasluga 
pokojnoga  kralja«.  Kraljica  zaista  posve  se  povje- 
rila    umnomu    i   odanomu    palatinu,    Sim   je    naravno 

povrijedila  ostale  zasluzne  muzeve  u  drzavi.  Nije  im  doduse  otimala  banije  i  zupanije, 
ali  ih  je  zavrgavala  i  uzkracivala  im  casti,  za  kojima  su  gramzili.  S  toga  se  porodi 
ba§  veliko  nezadovoljstvo  medju  najvisim  dostojanstvenicima,  pade  neki  pomisljahu 
na  to,  da  kraljevsko  zezlo  oduzmu  zenskoj  glavi  i  da  uzvise  na  prijestolje  kojega 
muzkarca.  Nezadovoljnici  govorahu:  »Sta  mislimo,  dokle  cemo  trpiti  vladavinu  zensku, 
zavodljivu  i  na  srSbu  sklonu?  Na§e  joj  usluge  ne  gode;  mrzkim  nas  okom  gledaju  (kra- 
ljica mati  i  kci),  zaboraviSe  na  na§u  krv,  koju  smo  nekad  prolili  u  sluzbi  poboznoga 
kralja.  Kolike  pogibli  i  muke  pretrpismo,  kad  si  je  kralj  Ljudevit  s  na§im  ma6em  poko- 
ravao  druge  narodel  Kraljica  nas  gleda  ukloniti  s  dasti,  na  koje  bismo  nekad  uzviSeni; 
pred  nosom  nam  se  zatvaraju  vrata,  koja  su  nam  nekad  bila  otvorena.  A  nitko  joj  osim 
palatina  Gorjanskoga  nije  po  cudi.  Valja  da  tomu  nadjemo  lijeka,  da  nam  mahnita  iena 


Pecat  NiKOLE  Gorjanskoga. 

U  ietverokiitnom  poljn,  kcje  je  obrubljeno 

sa    ietiri    obruda,    vide   se    dvije    dvostrnko 

u  nakrst  savijene  zmije.  Nadpis:  „S{igillatn) 

domini  Nicola i  Huogatie  palatini". 

Arkiv  u  Bud:mp9§li. 


214  MARIJA    I    KARLO    DRaCkI. 

(Elizabeta)  ne  prolije  krvi,  da  nam  ne  izpije  du§u,  i  da  nam  ne  otme  naSega  blaga  krvlju 
stecena>! 

Po  prifianju  MletCanina  Laurencija  de  Monacis  bill  su  dakle  poglaviti  uzroci  pokreta 
zensko  vladanje  i  svemoc  palatina  Nikole  Gorjanskoga.  No  bit  ce,  da  su  se  hrvatski 
velikasi  takodjer  zacali  Sigismunda,  zaru6nika  Marijina,  smatrajuci  ga  Nijemcem,  tudjincem, 
kojemu  treba  zakrSiti  put  do  prijestolja.  I  tako  nije  cudo,  da  su  saveznici  napokon 
odlu6ili  zbaciti  s  prijestolja  Mariju  i  majku  joj  Elizabetu,  pak  proglasiti  kraljem  muzku 
glavu,  dosadanjega  napuljskoga  kralja  Karla  Dra^koga.  Ta  njega  su  poznavali  svi  u 
dusu;  on  je  nekad  kroz  vise  godina  bio  herceg  u  kraljevstvu  hrvatskom,  on  je  podjedno 
bio  najblizi  muzki  rodjak  kralja  Ljudevita.  Nije  ih  nimalo  pri  torn  smetalo,  sto  se  je 
Karlo  Dracki,  polazeci  u  Napulj,  bio  odrekao  svakoga  i  najmanjega  prava  na  ugarsko  i 
hrvatsko  prijestolje,  niti  sto  on  zaista  nije  imao  nikakovih  prava,  posto  je  to  prijestolje 
patrilo  samo  Karla  Roberta  i  njegove  izravne  potomke. 

Borba  izmedju  kraljevske  i  protukraljevske  stranke  mora  da  je  planula  jo§  u  kolo- 
vozu  1384.  No  u  Slavoniji  kao  da  su  u  prvo  vrijeme  bili  jaci  privrzenici  kraljica  Eliza - 
bete  i  Marije,  a  narocito  vjerni  ban  Stjepan  Banic  od  Lendave,  kojemu  Elizabeta  16.  rujna 
iz  Sigeta  tvrdo  zapovijeda,  da  ipak  jednom  skupi  od  podanika  njezinih  u  svojoj  banovini 
novce,  s  kojima  neka  namiri  gradjanima  zagrebackim  troSkove  za  uzdrzavanje  njezino 
prigodom  boravka  njezina  u  torn  gradu.  U  obce  su  gradjani  na  Gradcu  zagrebackom 
odusevljeno  stajali  uz  kraljice,  dok  su  zitelji  u  biskupskom  i  kaptolskom  gradu  morali 
pomagati  biskupa  Pavla  Horvata  i  njegove  drugove.  Za  tih  borba  bijase  nastradao  Ivan 
de  Pensauro,  glavni  kolektor  apostolske  stolice  i  odluSni  privrzenik  kraljica,  kojemu 
bijahu  biskup  Pavao  i  njegov  vikar  nanijeli  ogromnu  stetu.  Na  njegovu  tuzbu  napisa 
kraljica  Elizabeta  29.  rujna  1384.  u  Kosicama  pismo  sudcima  i  gradjanima  grada  Zagreba, 
u  kojem  nalozi  njima,  da  s  mjesta,  cim  im  stigne  pismo,  navale  na  dvore  zagrebackoga 
biskupa  (ad  curiam  ipsius  episcopi  et  cellarium  suum  Zagrabie  habitum),  i  da  zaplijene 
ondje  sve,  sto  nadju;  Ijude  pak,  koji  bi  stajali  uz  biskupa  i  njegova  vikara,  kao  i  dru- 
zinu  njihovu  neka  zarobe,  okuju  u  okove  i  drze  za  kraljicu.  Ako  toga  ne  bi  ucinili, 
neka  se  slobodno  boje  skrajnje  nemilosti  njezine  (gravissimam  indignacionem  incurrere 
pertimescitis). 

Medjutim  se  naskoro  okrenula  sreca  biskupu  Pavlu  Horvatu  i  njegovim  privrzeni- 
cima.  U  listopadu  1384.  znalo  se  u  Mletcima,  da  napuljski  kralj  Karlo  Dracki  drzi  na 
jadranskom  moru  pripravno  ceternaest  oboruzanih  galija,  koje  bi  mogao  ili  bolje  morao 
poslati  prema  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  poradi  koristi  i  napredka  svojih  posala.  Preokret  u 
prilog  Karlu  Drackomu  i  njegovoj  stranci  proizveo  je  nedvojbeno  nekadanji  macvanski 
ban  Ivan  Horvat,  brat  zagreba6koga  biskupa  Pavla.  Ivan  Horvat  jos  je  nedavno  u  Na- 
pulju  ratovao  za  Karla  Drackoga  protiv  francuzkoga  pretendenta,  a  sada  se  je  slavo- 
dobitno  vratio  u  svoju  domovinu,  da  i  opet  radi  u  prilog  svojemu  odabraniku.  Cim  se 
je  negdje  Ivan  Horvat  sa  svojim  cetama  pojavio  u  Slavoniji,  nestade  s  popriSta  dosa- 
danjih  bana  Stjepana  i  Ivana  Banica  od  Lendave,  na  sto  se  negdje  na  koncu  rujna  ili 
na  poCetku  listopada  sam  Ivan  Horvat  proglasi  »banom  citave  Slavonije*.  On  se  nastani 
ba§  u  Zagrebu,  da  obrani  stolicu  svoga  brata  biskupa,  pak  stade  zivo  raditi,  da  sto  prije 
dopremi  Karla  Drackoga  u  Hrvatsku.  U  to  ime  dopisivase  s  njim  revno,  predo6ujuci 
mu  jamaSno,  kako  bi  potrebito  bilo,  da  se  Sto  prije  dade  na  put.  Jedno  takovo  pismo 
posla  mu  kroz  Trogirane,  koje  zamoli,posebnom  popratnicom,  da  mu  ga  posalju.  Ta  je 
popratnica  glasila  po  prilici  ovako:  »Ivanis  ban  iitave  Slavonije  Ijubljenim  i  vjernim 
sudcima,  vijecu  i  6itavoj  obcini  grada  Trogira  Ijubav  i  milost.  Zahtijevamo  od  vas  gor- 
Ijivo,  da  na§e  pismo,  upravljeno  na  kralja  Karla,  odpravite  re6enomu  kralju  po  nekomu 
izmedju  vas,  koji  je  za  to  sposoban.  Ne  trazimo  od  vas,  da  to  udinite  iz  duznosti  ili 
od  obiSaja,    nego  po   vaSoj    dobrohotnosti   i   naklonosti,  pak   cemo   i    u   vecim   stvarima 


IZMIRENJE    U    POJeGI    (26.    TRAVNJA    —    16.    SVIBNJA    1385.). 


215 


ugoditi  vasoj  volji.  Dano  u  Zagreba  petnaest  dana  iza  Miholja*.  Sta  je  u  pismu  bilo, 
nije  poznato;  ali  Karlo  Dracki  mogao  se  je  sada  lako  odazvati  pozivu  hrvatskih  svojih 
privrzenika,  jer  je  has  u  to  umro  njegov  protivnik  Ljudevit  Aozuvinski  (10.  listopada  1384.), 
s  kojim  se  je  dosad  morao  boriti  za  prijestolje  napuljsko. 

Dok  je  ovako  u  Slavoniji  pretegla  stranka  Horvata,  umio  je  baa  Toma  od  sv.  Jurja 
uzdrzati  mir  u  Hrvatskoj    i    Dalmaciji.    Njega    je    gorljivo    pomagao    novi    vranski    prior 


Kralj  Karlo  DraCki. 

Po  jednom  bakrorezu   iz  XVIK.  stolje<5a  od  Summonte-a. 

Rajmund  de  Bellero  Monte,  koji  je  uz  ino  16.  studenoga  1384.  izdao  u  Zadru  banu 
Tomi  povelju,  kojom  mu  je  ustupio  tri  sela  u  zupaniji  sopronskoj  uz  pogodbu,  da  mu 
za  njih  daje  godiSnji  dohodak  od  sto  zlatnih  forinti.  U  povelji  iztife  prior  naroiito,  koliko 
je  ban  stekao  zasluga  za  crkvu,  red  Ivanovaca,  kao  i  za  prioriju  u  Vrani. 

(Izmirenje  u  Pozegi,  27.  travnja  —  16.  svibnja  1385.,    i  osnova,  da   se 
kraljica  Marija  udade  za  francuzkog'a   kraljevica    Ljudevita).  Kraljica  se 


2l6  MARIJA    I    KARLO    DRaCkI. 

Elizabeta  u  to  2ivo  zabrinula  za  buducnost  svoje  kceri  Marije.  Horvati  i  Lackovici  nijesu 
nasli  samo  odziva  u  Slavoniji,  nego  i  kod  samoga  kralja  Karla  DraSkoga,  a  bosanski 
kralj  Stjepan  Tvrtko  neprestano  je  bodrio  hrvatsku  gospodu  na  odpor,  pace  ugostio  bje- 
gunca  Ivana  Paliznu.  Elizabeta  dobro  je  slutila,  da  se  sprema  velika  bura,  pak  je  nastojala, 
da  joj  predusretne. 

Na  koncu  veljace  1385.  boravila  je  kraljica  Elizabeta  s  kcerju  Marijom  i  s  citavim 
dvorom  svojim  u  gradu  Pozegi  (in  Pozega  vara,  ubi  erat  curia  reginalis;  in  Posegavar, 
opido  reginali).  Uz  njih  bijahu  mnogi  crkveni  dostojanstvenici,  kao  biskup  bosanski  Juraj, 
zatim  palatin  Nikola  Gorjanski,  vojvoda  Crvene  Ruske  Emerik  Bubek,  Juraj  Bubek,  i 
mnogi  baruni,  vitezovi,  plemici  i  podanici.  06ito  bijase  kraljica  dosla  na  jug,  da  stane  na 
put  daljemu  Sirenju  pokreta.  Tu  u  Pozegi  dodjose  pred  Elizabetu  poslanici  francuzkoga 
kralja  Karla  VI.  moleci,  da  pusti  na  slobodu  neke  odlicne  francuzke  suznje,  koji  bijahu 
doSli  u  pomoc  francuzkomu  pretendentu  u  Napulju,  ali  bise  zarobljeni  od  Dubrovcana,  jer 
su  im  nanijeli  znatnu  stetu.  Dogovaranja  izmedju  francuzkih  poslanika  i  kraljica  trajahu 
vise  dana,  sve  do  8.  ozujka.  Poslanici  francuzkoga  kralja  nastojali  su  uz  glavnu  zadacu 
obaviti  i  druge  poslove,  koje  im  bijase  povjerio  njihov  vladar  i  gospodar.  Osobito  su  se 
trsili,  da  ugode  premocnomu  palatinu  Nikoli  Gorjanskomu,  kojega  je  pace  kralj  Karlo  VI. 
dne  7.  ozujka  u  Parisu  imenovao  svojim  vijecnikom  (consiliarium  nostrum),  te  mu  podjedno 
doznacio  sve  dohodke  od  te  casti.  Cini  se,  da  su  vec  tada  francuzki  poslanici  iznijeli 
predlog,  da  se  mlada  kraljica  Marija  okani  svoga  dosadanjega  zarucnika,  markgrofa  Sigis- 
munda,  koji  nije  bio  pocudan  ni  Ugrima  ni  Hrvatima,  pak  da  se  vjenca  s  orleanskim 
vojvodom  Ljudevitom,  bratom  francuzkoga  kralja.  Elizabeta  i  njezini  dvorjanici  jamacno 
su  odusevljeno  prihvatili  ponudu,  i  da  se  oslobode  nepocudnog  im  Sigismunda,  a  jos 
vi§e  da  zakr6e  napuljskomu  kralju  Karlu  Drackomu  put  do  hrvatskoga  i  ugarskoga  prije- 
stolja.  A  mozda  ce  se  primiriti  i  hrvatski  nezadovoljnici,  kojima  je  dodijalo  zensko  vladanje. 
Sabrani  dakle  u  Pozegi  velikasi  odobriSe  odluku  kraljice  Elizabete,  te  se  francuzki  posla- 
nici vratiSe  zadovoljni  svojoj  kuci. 

Medjutim  je  palatin  Nikola  Gorjanski  pokuSao,  da  predobije  za  kraljice  bosanskoga 
kralja  Stjepana  Tvrtka,  koji  je  doslije  bio  glavna  podpora  hrvatskih  odpornika.  Cini  se, 
da  je  palatin  sam  glavom  posao  u  Bosnu,  te  potrazio  bosanskoga  kralja.  Dne  28.  ozujka  1385. 
izdade  Stjepan  Tvrtko  u  svom  stolnom  mjestu  Sutisci  pismo,  kojim  obeca  Nikoli  Gorjan- 
skomu, svojemu  predragomu  prijatelju  i  kumu  (compatri  nostro),  da  ce  mu  u  buduce  sve 
do  smrti  svoje  biti  vjeran  saveznik  >proti  svakoj  osobi  u  mjestu  i  vremenu  zgodnu, 
izuzev  jedino  presvijetle  gospodje  i  preljubljene  sestre  (predilectis  sororibus  nostris)  Eliza- 
betu i  Mariju  u  Ugarskoj,  a  Jadvigu  u  Poljskoj«.  Tvrtko  medjutim  nije  tek  od  puke 
Ijubavi  prionuo  uz  svoje  rodjakinje,  vec  je  za  to  primio  obilatu  nagradu.  Kraljice  naime 
Elizabeta  i  Marija  nijesu  zalile  nikakih  zrtava,  samo  da  si  osiguraju  prijateljstvo  i  naklonost 
bosanskoga  kralja,  te  su  mu  raalo  zatim  ustupile  znameniti  grad  Kotor,  za  kojim  je 
odavna  njegovo  srce  ceznulo,  a  kraljice  ga  nijesu  mogle  za  se  odrzati.  Svakako  prije 
20.  srpnja  1385.  bio  je  vec  Kotor  u  vlasti  bosanskoga  kralja,  jer  toga  dana  odludi  mle- 
tacko  vijece  poslati  k  Stjepanu  Tvrtku  svoga  poslanika,  koji  bi  u  kralja  izmolio  povla- 
stice  za  mletacke  trgovce,  kad  bi  polazili  za  trgovinom  u  Kotor.  I  zaista  podijeli  Stjepan 
Tvrtko  23.  kolovoza  1385.  u  svom  stolnom  mjestu  Sutisci  mletackim  trgovcima  sve  povla- 
stice,  §to  su  ih  uzivali  u  Kotoru  za  prijasnjih  mu  gospodara. 

Srecan  uspjeh  u  Bosni  ohrabri  palatina  Nikolu  Gorjanskoga,  te  naputi  kraljice,  neka 
pokusaju  nagodu  i  s  hrvatskim  odpornicima.  Cini  se,  da  je  kraljica  Elizabeta  zaista  pozvala 
Horvate,  Lackovice,  Se6a  i  Zambova  na  dogovor  u  Pozegu,  koji  ce  biti  u  mjesecu 
svibnju  1385.  Na  taj  dogovor  doci  ce  i  privrzenici  kraljicini,  medju  njima  i  krbavski 
knezovi,  pak  i  knezovi  Ivan  i  Stjepan  Frankapan. 


IZMIRENJE   U    PO^EGI    '^26.    TRAVNJA    —    16,    SVIBNJA    1385.). 


317 


< 
■J) 


2i8  MARIJA    I    KARLO    DRaCkI. 

Vec  27.  travnja  1385.  boravila  je  kraljica  Elizabeta  u  Pozegi.  S  njom  je  bila  i 
kraljica  Marija,  zatim  nedvojbeno  palatin  Nikola  Gorjanski.  Osim  ugarskih  i  hrvatskih 
velikaSa  razli6itih  stranaka  doSli  su  onamo  takodjerposlanici  dubrovacke  obcine,  po  imenu 
Kliment  Gucetic  i  Marin  Bunic,  s  nalogom,  neka  izmole  u  kraljice  Elizabete,  da  zabrani 
daimatinskim  gradovima  dovazati  sol  na  trg  pod  gradom  Brstatiikom,  po§to  je  to  bilo  na 
§tetu  dubrovackoj  obdini.  Kraljica  uslisa  molbu  vazda  vjerne  i  odane  dubrovacke  obcine, 
te  izdade  1.  svibnja  zatrazenu  zabranu.  NamirivSi  Dubrovcane  stala  se  pogadjati  s  hrvat- 
skim  velikasima.  Razpravljalo  se  preko  dvije  sedmice»  i  na  posljedku  doSlo  do  nekoga 
sporazuma.  Dne  16  svibnja  izdado§e  u  Pozegi  zagreba^ki  biskup  Pavao  Horvat,  njegov 
brat  ban  Ivanis,  Nikola  Se6  i  Nikola  Zambov  u  ime  svoje,  kao  i  u  ime  ostalih  velikaSa 
»brace,  rodjaka,  prijatelja,  drugova  i  privrzenika  svoga  saveza«  (et  adhaerentes  nostrae 
ligae)  proglas  na  stanovnike  grada  Pozuna,  u  kojem  javljaju,  da  su  kraljice  Elizabeta  i 
Marija  zajedno  s  barunima  i  prelatima  izravnale  razmirice,  koje  su  dosad  obstojale  izmedju 
clanova  lige  i  nekih  zitelja  Ugarske.  Podjedno  pozivlju  gradjane  pozunske,  da  reCenim 
kraljicama  budu  na  pomoc  u  svim  poslovima,  narocito  pri  obrani  drzavnih  granica. 

U  Pozegu  bijahu  tada  stigli  novi  francuzki  poslanici,  bez  dvojbe  da  za  orleanskoga 
vojvodu  sluzbeno  zatraze  ruku  kraljice  Marije.  Majka  i  kci  privoljeSe  »po  savjetu  dtave 
drzave«,  pa6e  jedan  francuzki  vitez  po  imenu  Jean  la  Personne,  bude  kao  zastupnik 
vojvode  Ljudevita  zarucen  s  mladom  kraljicom.  OduSevljeni  velika§i  ugarski  i  hrvatski 
izabra§e  na  to  tri  svoja  druga,  koji  ce  na  delu  sjajnoga  poslanstva  sa  150  konja  poci  u 
Francuzku  po  novoga  kralja  svoga.  Bijahu  to  erdeljski  vojvoda  Ladislav,  krfiki  i  modruski 
knez  Ivan  Frankapan,  i  krbavski  knez  Juraj  Kurjakovic.  Vec  27.  lipnja  bijahu  oni  u  Brinju, 
odakle  pisa  knez  Juraj  Kurjakovic  pismo  mletackoj  obcini,  u  kojem  joj  najavi  svoje  putovanje. 

Stanak  u  Pozegi  u  svibnju  1385.  svrsio  se  je  dakle  obcim  izmirenjem.  Zensko 
vladanje  naskoro  ce  prestati;  ali  na  kraljevsko  prijestolje  ne  ce  se  popeti  ni  Luksembur- 
govac  Sigismund,  a  ni  napuljski  kralj  Karlo  Dracki,  nego  orleanski  vojvoda  Ljudevit, 
koji  ce  zasnovati  novu  dinastiju  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Cini  se,  da  su  s  dogovorima  u 
Pozegi  bile  zadovoljne  sve  stranke.  Kraljice  Elizabeta  i  Marija  ostale  jos  prvu  polovicu 
mjeseca  lipnja  u  Slavoniji  Dne  5.  i  12.  lipnja  nalazimo  ih  u  Krizevcima,  gdje  je  Eliza- 
beta od  kalnickih  plemica  primila  poslanike,  po  imenu  zupana  Jakova,  sina  Ivanke  od 
Potocca,  i  Stjepana,  sina  Ivanova  od  Jalsevca.  Na  njihovu  molbu  potvrdila  je  ona  sve 
povlastice,  koje  je  nekad  ban  Stjepan  Lackovic  god.  1352.  bio  podijelio  kalniikim  plemi- 
cima.  U  isto  vrijeme,  dne  8.  lipnja  boravio  je  u  Krizevcima  i  zagreba6ki  biskup  Pavao 
Horvat,  ocit  znak,  da  je  tada  bio  posve  izmiren  i  sporazuman  s  kraljicama. 

Ali  slogu  i  sve  osnove  kraljica  i  velikaSa  pomrsi  sada  markgrof  Sigismund,  zaruSnik 
kraljice  Marije.  Premda  bija§e  izkusio  mrznju  kraljice  majke  Elizabete,  premda  je  znao, 
da  ga  velika  stranka  ugarskih  i  hrvatskih  velikasa  prezire  kao  tudjinca,  ipak  se  ne  htjede 
odreci  kraljevstva  ni  zaruSnice  svoje.  Cuv§i  sta  se  zgodilo,  odlu6i  s  oruzjem  obraniti  svoje 
pravo.  Vec  u  svibnju  1385.  pripravlja§e  se  u  Brnu  za  rat  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  ne 
zaleci  nikakve  zrtve,  da  zadobije  pomoci  od  svoga  brata,  ceSkoga  kralja  Veceslava,  kao 
i  od  svojih  bratica,  Jodoka  moravskoga  i  Prokopa.  U  srpnju  provali  preko  Njitre  s  vojskom 
u  Ugarsku,  te  dopre  do  grada  Po2una,  kojega  su  gradjane  nedavno  pozvali  braca  Horvati, 
da  pomazu  kraljice  pri  obrani  drzavnih  medja  protiv  tudjinaca.  Ali  gradjani,  gotovo  sami 
Nijemci,  ni  ne  snivahu  o  odporu,  vec  otvorise  sirom  vrata  Sigismundu.  Zato  im  taj  izdade 
16.  kolovoza  povelju,  kojom  potvrdi  sve  stare  povlastice  njihove.  U  povelji  kaze  mark- 
grof uz  ino  i  ovo:  »Nasuprot  odredbama,  koje  je  kralj  Ljudevit  ucinio  izmedju  Marije  i 
nas,  dogadjaju  se  nama  mnoga  otezanja  i  pogrde.  Ali  mi  ih  ne  cemo  dulje  podnositi, 
nego  demo  bez  prekidanja  nase  poslove  u  Ugarskoj  goniti  .  .  .« 

Jo§  dok  se  je  negdje  Sigismund  spremao  na  provalu  u  Ugarsku,  bijahu  se  uvjerili 
braca  Horvati  i  njihovi  privrzenici,  da  se  dogovori   u  Pozegi  ne  ce  moci  izvesti.  Ta   put 


I 


I 

I 


IZMIRENJE    U    POJegI    (26.    TRAVNJA    —    16.    SVIBNJA    1385.).  219 

a  Francuzku  je  dalek,  a  Sigismund  je  na  vratima  Ugarske,  pak  ce  sve  osujetiti.  Da  se 
to  ne  dogodi,  odluciSe  hrvatski  odpornici  markgrofa  preteci,  te  posla§e  biskupa  zagrebac- 
koga  Pavla  Horvata  u  Napulj,  da  dovede  njihova  izabranika  Karla  Drackoga  u  Hrvatsku. 
Po  Ugarskoj  razglasiSe,  da  je  biskup  oti§ao  u  Rim  papi  u  pohode;  a  kad  tamo,  posao  je 
u  Napulj  na  dvor  kralja  Karla  Drackoga,  koji  bijase  s  papom  Urbanom  VI.  zavadjen,  te 
od  njega  jo§  15.  sijecnja  1385  iz  crkve  izobcen. 

Jednoga  Ijetnoga  dana  —  mjeseca  kolovoza  1385.  —  stize  biskup  Pavao  u  Napulj. 
Cim  se  je  nastanio  u  svrati§tu,  podje  namah  u  kraljevski  dvor,  ni  ne  odmorivSi  se  od 
tegotna  puta,  nego  obukavsi  samo  na  brzu  ruku  svecane  haljine.  DoSav  pred  kralja 
Karla  Drac^koga  pokloni  mu  se  koljenima  po  talijanskom  obicaju,  pozdravi  ga  u  ime  svih 
svojih  drugova  i  velika§a  u  Hrvatskoj  i  Ugarsko],  pak  mu  onda  predade  pismenu  po- 
ruku,  snabdjevenu  s  mnogo  pecata.  Kralj  se  gromko  zacudi  s  te  nenadane  poruke,  pak 
se  zagleda  u  strop,  kao  da  se  necemu  domislja.  Onda  opet  svrati  svoje  oci  na  biskupa, 
i  videci  mu  veselo  lice,  uvjeri  se,  da  se  tu  ne  snuje  ni  o  kakvom  zlu.  Sad  se  tekar  prene 
i  sabere,  pak  odzdravi  biskupu  na  pozdrav,  sto  mu  ga  donese  preko  mora.  Odpusti  jos  i 
sve  svoje  dvorjanike,  sto  su  se  uza  nj  desili,  da  se  s  biskupom  povjerljivo  porazgovori 
i  savjetuje. 

Kad  je  biskup  ostao  sam  s  kraljem,  probesjedi  po  prilici  ovako:  »Veledusni  gla- 
varu,  uspomena  na  tvoje  slavne  predje  jos  nije  u  nas  spala  u  nezahvalnu  zaborav,  pak 
nas'je  to  i  ohrabrilo,  da  se  obratimo  na  te,  U  tebi  tece  krv  slavnih  kralja  ugarskih,  tebi 
jedinomu  pripada  zezlo  kraljevstva.  Zenska  ruka  ne  umije  upravljati  drzavom;  ona  ne 
moze  smiriti  borbe,  koje  je  potakla;  i  tako  je  kraljevstvo,  koje  si  nekad  gledao  bo- 
gato  i  srecno,  od  bijesna  rata  gotovo  unisteno  ....  Zovemo  te  dakle,  da  izmiris  ne- 
slozno  kraljevstvo,  da  ujedinis  neslozne  vojvode  .  .  .  tebe  ide  po  pravu  kraljevstvo,  tebi 
se  dobre  volje  pokoravamo,  da  uzljubis  one,  koje  su  Ijubili  predji  tvoji«.  Razabravsi 
kralj,  sto  biskup  hoce,  ne  odgovori  mu  u  prvi  mah  ni§ta,  vec  ga  milostivo  odpusti,  jer 
da  ce  stvar  promisliti. 

Velika  borba  nastade  sada  u  dusi  kraljevoj,  §ta  da  ucini.  Sve  ga  viSe  ne§to  nukalo, 
da  prihvati  ponudu  hrvatskih  velikasa.  Po§to  se  bija§e  gotovo  vec  i  rijesio,  da  ce  na  sve 
pristati,'  odlu^i  pitati  jos  i  svoju  zenu,  kraljicu  Margaretu.  Udje  zato  u  njezine  odaje,  te 
joj  ovako  progovori:  »Neocekivana  mi  je  ponuda  stigla,  zovu  me,  da  idem  kraljevati  u 
Ugarsku.  Premila  zeno,  odlu^io  sam  poci  i  sina  nasega  sobom  povesti;  ondje  cu  urediti 
sve  stvari,  predat  cu  sinu  kraljevstvo,  a  na  to  cu  se  vratiti  u  Italiju.  U  novije  doba 
sna§le  su  nas  nevolje  na  sve  strane:  papa  me  je  prokleo,  a  Francuzi  se  hruste,  da  ce 
nam  uzeti  iivot  i  vladanje.  A  sto  da  spominjem  jo§  siromaStvo,  koje  nas  bije!  Ako  nam 
pak  dobri  Bog  pomogne,  te  se  popnem  na  ugarsko  prijestolje,  sve  ce  se  to  mo(ii  ugar- 
skim  silama  nadoknaditi.  Kazi  mi,  kako  ti  se  svidja  ova  stvar  ?«  Tuzna  se  kraljica  Mar- 
gareta  gotovo  upropasti  razabravsi,  §ta  kralj  snuje.  Suznih  o6iju  i  neprestance  uzdisuci 
odgovori  ona  kralju:  »Kani  se,  premili  kralju,  neslozne  i  nepouzdane  Ugarske,  ta  mi  smo 
iskusili  nevjeru  onoga  naroda.  Ne  pouzdavaj  se  u  narod,  koji  gazi  svoje  obecanje.  NaSe 
neprijatelje  suzbit  ce  visnji  Bog,  kako  je  i  druge  na§e  duSmane  u  toliko  prilika  smrvio; 
on  ce  nam  se  i  dalje  smilovati,  te  nam  pokazati  put,  kojim  da  krenemo,  da  svladamo 
sve  nevolje,  §to  nas  biju<,  Ali  kralj  bijaSe  se  vec  pomamio  za  krunom,  pak  ne  htjede 
sluSati  opomene  zene  svoje.  Dozove  pace  biskupa  preda  se,  i  odituje  mu  odluku  svoju, 
samo  mu  o§tro  zapovjedi,  da  o  tom  ni  rijedi  ne  spominje  kraljici  Margareti. 

Kralj  Karlo  Draiki  po6e  se  sada  spremati  na  odlazak.  Povesti  ce,  kako  je  na- 
mislio,  i  sina  svoga  Ladislava  sa  sobom,  ne  bi  li  mu  poSlo  za  rukom,  da  na  nj  prenese 
svoja  prava  i  da  ga  ovjenfia  kraljem.  Ali  tomu  se  opre  kraljica  svom  silom.  Jednoga 
dana  vracaSe  se  kralj  sa  sinom  svojim  u  grad  iz  luke,  gdje  je  opremao  brodove.  Spa- 
ziv§i  kraljica,  da  sin  ide  s  otcem,  gotovo  pomahnita,  pak  ogordena  navali  na  kralja:  >0j 


# 

220  MARIJA    I    KARLO    DRa6kI. 

najludji  svih  otaca,  zasto  vodi§  sobom  sina  u  ocitu  smrt?  Ako  se  ti  ne  bojis  smrti,  koju 
ti  svi  proricu,  pak  ako  ti  nije  stalo  za  sebe,  smiluj  se  barem  meni  i  ostavi  mi  tuznoj 
sina  na  utjehu.  Ja  cu  inacie  razpletenih  kosa  poletiti  u  grad,  pak  citav  puk  uzdisuci  i 
jadikujuci  moliti,  da  mi  vrati  sina,  sto  si  mi  ga  oteo«.  Kralja  neugodno  zatece  jadikovka 
kraljicina,  te  ju  poce  moliti,  da  suti.  AH  ona  ne  da  se  smesti,  nego  udari  u  jos  zesce 
tuzbe.  Kralj  plane,  zaboravi  na  svoju  cast,  te  udari  rukom  kraljicu  po  lieu,  pace  joj  za- 
prijeti,  da  ce  ju  baciti  u  more,  ako  ne  zasuti.  Gorko  raztuzena  i  uvrijedjena  kraljica 
ostavi  kralja  i  zavuce  se  u  samocu  svojih  odaja,  da  tamo  izjada  tezku  nevolju  svoju. 
Velika  bol  kraljicina  umeksa  na  posljedku  i  kralja,  te  se  okani  misli,  da  bi  sobom  vodio 
sincica  Ladislava. 

U  to  svanu  i  dan  odlazka  kraljeva  iz  Barlette  (4.  rujna\  Kraljica  mu  bijase  vec 
oprostila  nanesenu  uvredu,  te  ga  je  kod  polazka  odpratila  na  morsku  obalu.  Prije  ra- 
stanka  jos  mu  rece  ovo:  »Nisam  vidjela  covjeka  tvrdje  glave  od  tebe,  koji  bi  dobre 
volje  hrlio  u  propast.  Eto,  ti  odlazis,  a  ja  cu  kraljevske  haljine,  kojima  sam  te  prisutna 
slavila,  namah  skinuti,  pak  cu  pripraviti  crno  odijelo  za  udovu.  Vazda  cu  se  bojati  gla- 
snika,  koji  bi  mi  javio  tvoju  smrt«.  Ali  kralj  nije  vise  slusao  rije^i  kraljicine,  niti  je 
mario  za  uzdisaje  njezine.  Uzdajuci  se  u  svoje  privrzenike  i  nadajuci  se  skoromu  povratku 
povede  sa  sobom  samo  cetiri  galije  s  malom  pratnjom.  Od  napuljskih  velikasa  podjo§e 
s  njim  knez  Alberico  da  Barbiano,  Navarello  Dentico  i  Jakov  Scrovegna.  U  Napulju 
vladat  ce  za  njegova  odsuca  kraljica  Margareta. 

(Dolazak  Karla  Drackoga  u  Hrvatsku  12.  rujna  1385.  i  krunisanje 
njegovo  u  Stolnom  Biogradu  31.  prosinca  1385).  Poslije  voznje  od  osam  dana 
doplovi  Karlo  Dracki  na  hrvatsku  obalu  u  Senj  (12.  rujna  1385).  Tamo  ga  docekaSe 
njegovi  prijatelji  i  odpratise  ga  dalje  u  Zagreb,  gdje  ga  je  biskup  Pavao  »u  obilju 
mnogih  stvari  blagodarnom  gostoljubivosti  primljena  njegovao«.  Zidine  grada  Zagreba 
nijesu  bile  krunjenome  gostu  nepoznate,  ta  on  se  je  desio  jos  pred  petnaest  godina 
medju  njima  kao  herceg  hrvatski.  Sada  je  ovdje  boravio  kao  izabrani  kralj  hrvatski,  te 
su  se  oko  njega  u  biskupovu  gradu  skupili  velikasi  i  prijatelji  sa  svih  strana  hrvatskih, 
da  vijecaju  i  pripravljaju  za  buducu  krunitbu.  Po  narodu  pusti§e  glase,  da  je  kralj  Karlo 
Dracki  dosao  osloboditi  oba  kraljevstva  od  vlade  lakoumnih  zena  i  silovitoga  palatina 
Gorjanskoga.  Tim  mu  utrijeSe  put  i  u  Ugarsku.  Trebalo  je  medjutim  i  njegovim  pri- 
vrzenicima  vremena,  dok  ce  svoje  cete  sabrati,  a  dotle  je  kralj  boravio  i  dalje  u  gradu  Zagrebu. 

Na  ugarskom  dvoru  u  Budimu  zavladao  je  u  to  strah  i  uzas,  Sto  li  ce  se  sve  iz- 
leci  iz  toga  dogadjaja?  Kraljica  Elizabeta  smisli  sada  svemu  najprije  tako  doskociti,  da  kcer 
svoju  Mariju  sto  prije  vjenca  sa  prijasnjim  zarucnikom  njezinim  Sigismundom,  koji  je 
jednako  iz  Pozuna  prijetio  Visegradu  i  Budimu.  Premda  se  je  mlada  Marija  bila  vec 
predomislila,  te  se  neckala,  da  podje  za  nestasnoga  i  neljubljenoga  Sigismunda,  ipak 
dodje  on  u  Budim,  te  se  joS  prtje  28.  rujna  1385  njome  ozeni.*  Ah  joj  on  ne  pomoze, 
pa6e  njemu  samomu  ne  bi  obstanka  u  Ugarskoj,  jer  su  mu  brojni  protivnici  zasjede  ci- 
nili.  On  zato  bolan  utece  u  Ce§ku,  ostavivSi  svoju  zenu  nepredvidjenoj  sudbini.  Kad  ze- 
nitba  kraljice  Marije  ne  pomoze,  domisli  se  majka  drugomu,  da  bi  utisala  nezadovoljne 
Ugre.  Sporazumivsi  se  sa  svojim  dosadanjim  Ijubimcem  Nikolom  Gorjanskim,  skine  ga 
8.  listopada  kao  narodu  nepocudna  s  palatinske  casti  i  uzvisi  na  tu  6ast  Nikolu  Se6a, 
jednoga  od  glavnih  kolovodja  6itavoga  pokreta.  Napokon  sazove  kraljica  jos  i  ugarski 
saber  za  8.  studenoga  u  Budim,  pozvavSi  u  nj  iz  svake  zupanije  po  Cetiri  odlicnija  pie- 
mica.  Sabor  se  sastao;  izaslanici  zupanija  tuzili  se  i  izticali,  da  im    se    vrijedjaju  »slobo- 


*  Svedano  poslanstvo,  koje  bijaSe  poSlo  po  orleanskoga  vojvodu  Ljudevita,  stiglo  je  u  prvoj  polovici 
rujna  u  Francuzku.  Mladi  vojvoda  bijaSe  se  ved  spremio  na  put  i  doSao  do  Troyesa,  kad  mu  l6.  listopada  stiie 
vjjest,   da  je  kraljica  Marija  poMa  za  Sigismunda. 


DOLaZAK    KARLA    ORACKOGA   U    HRVATSKtr  I  KRUKlSANJfi    NJEGOVO  U  STOLNOM    BIOGRAbU.        itl 

§tine,  povlastice  i  prava  za  prija§njih  kraljeva  ste6ena,c  te  poslali  svoje  punomocnike 
pred  kraljice,  da  zatraze  od  njih  potvrdu  tih  prava.  Kraljica  je  Marija  zaista  sedmi  dan 
sabora  (15.  studenoga)  posebnom  poveljom  potvrdila  prava  i  povlastice  staleza  i  redova 
kraljevine,  i  obrekla,  da  ce  ih  ona  sama  neoskvrnjene  cuvati  i  obdrzavati.  Sabrano 
plemstvo  priznade  joj  za  to  kao  za  uzdarje  supruga  Sigismunda  za  »tutora  i  upravitelja 
kraljevstva«. 

Ali  sve  bijase  prekasno,  jer  je  u  to  stranka  Karla  Drackoga  vac  suvise  mah  pre- 
otela.  Hrvatski  velika§i,  poimence  Horvati,  Lackovici,  Ivan  Palizna  (koji  se  je  vratio  iz 
Bosne),  i  drug!  skupise  svoje  cete,  pak  na  celu  hrvatske  vojske  povedoSe  u  prosincu  1385. 
svoga  izabraoika  iz  Zagreba  ravno  u  Budim.  Kad  se  je  vojska  priblizavala  Budimu,  kra- 
ljica Elizabeta,  kao  da  ne  zna,  za  sto  Karlo  dolazi,  posalje  pred  njega  poslanika,  da  ga 
zapita,  dolazi  li  kao  gost  ili  kao  neprijatelj  .^  Karlo  odgovori  glasniku  po  prilici  ovako: 
»Vazda  se  zahvalna  srca  sjecamo,  kako  je  kralj  Ljudevit  slavno  osvetio  smrt  otca  na- 
sega.  Potaknuti  joste  bratinskom  Ijubavi,  koju  gojimo  prema  sestri  svojoj,  pohrlismo,  da 
kraljevstvo,  ratovima  razdvojeno,  ujedinimo,  da  neslozne  velmoze  izmirimo,  pak  da  izmi- 
reni  narod  pod  okrilje  sestrino  povratimo.  To  je  povod  nasemu  dolazku*.  Kraljice, 
majka  i  kci,  videci  sada,  da  silom  ne  bi  nista  postigle,  odlucise  sluziti  se  prevarom,  ne 
bi  li  Karla  ipak  nadmudrile.  UCinise  zato,  kano  da  vjeruju  njegovim  rijecima,  te  raz- 
glasiSe  po  gradu,  kao  da  on  dolazi  s  njihovom  voljom.  Pace,  kad  se  je  vec  primicao 
Budimu,  podjo^e  mu  u  susret  u  zlatnim  kocijama  uz  sjajnu  i  brojnu  pratnju.  Dosavsi  pak 
u  Budim  ponudise  mu  kraljice,  da  se  nastani  u  kraljevskom  dvoru;  ali  Karlo  budi  s  ded- 
nosti  budi  s  opreznosti,  zahvali  se  kraljicama  za  ponudu,  te  ode  na  stan  u  jednu  gradjansku 
kucu.  Kraljice  ga  izpratise  sve  do  njegova  svratista,  pak  ga  pohodise  i  u  stanu  njegovu. 
Kad  je  ondje  Karlo  medju  obima  kraljicama  sjedio,  rece  mu  mati  Elizabeta:  >Premili 
sinko,  ugodna  je  tvoja  Covjecnost  i  velika  je  tvoja  zahvalnost  prema  kralju  Ljudevitu, 
kad  si  ti  ostavio  kraljevstvo,  zenu  i  djecu,  te  si  iz  tako  daleke  zemlje  pohitao,  da  ugusis 
pokret  u  Ugarskoj  i  nama  bjednicama  pomogne§.  Mi  ne  mozemo  dovoljno  da  ti  hvalimo 
i  da  te  nagradimo,  neka  ti  plati  svemoguci  Bog*.  Posto  je  kraljica  svoje  rijeSi  tihim 
uzdasima  popratila,  kralj  Karlo  ponikne  nikom  i  odgovori  joj  ovo:  >Castna  majko,  dokle 
bude  zive  duse  u  nama,  vazda  ce  se  zahvalno  srce  na§e  spominjati  velikodulnoga 
kralja  Ljudevita*.  Na  to  se  kraljice  oproste  sa  svojim  gostom,  te  se  povratise  u  kra- 
lj evske  dvore. 

Za  malo  dana,  cim  se  je  i  iz  Ugarske  prikupilo  Karlovih  privrzenika,  ocitovaSe 
njegovi  hrvatski  prijatelji,  po  §to  su  zaista  dosli.  Proglasise  ga  naime  upraviteljem  (gu- 
bernatorom)  drzave,  a  on  se  namah  na  to  preseli  u  kraljevske  dvore  i  sazove  sabor 
(colloquium)  za  Bozic.  Na  saboru  nadjo§e  se  sami  prijatelji  njegovi;  oni  uzbunise  puk, 
te  gotovo  sav  Budim  zahtijevaSe  Karla  za  kralja.  >Ovoga  Karla«,  vika§e  svjetina,  tposla 
nam  sam  Bog  s  neba,  njega,  muza,  hocemo  za  kralja «.  Na  to  sabor  jednoglasno  proglasi 
Karla  za  kralja  ugarskoga  i  hrvatskoga.  Kad  to  vidjeSe  kraljice  Elizabeta  i  Marija,  Ijuto 
se  zabrinuSe.  No  jos  se  vi§e  prepadose,  kad  no  stize  u  kraljevske  dvore  poslanik  sabora 
zahtijevajuci,  da  se  Marija  odrece  krune  i  kraljevstva.  >Budite  zadovoljne*,  govorase 
glasnik,  >sto  ste  dosad  po  Bozjoj  i  na§oj  volji  kraljevale;  sad  vam  se  je  odredi  i  krune 
i  vladanja.  Ne  cemo  vi§e,  da  nam  zena  zapovijeda.  A  ni  po  pravu  ne  ide  vas  kraljevstvo; 
vi  ste  zene,  a  Ugarskoj  nije  nikad  kraljevala  zena.  Pak  niste  ni  vrstne,  da  tolikom 
drzavom  ravnate.  To  moze  jedino  muz.  Ovo,  §to  rekoh,  volja  je  sviju.  Dobro  je  zato, 
da  popustite  volji  staleza,  osobito  kad  ina£e  udesiti  ne  mozete*.  Kraljica  kosnu§e  se 
duboko  ove  r\']et'i,  zanijemise  i  gotovo  da  se  onesvijestiSe.  Prva  se  dozove  k  svijesti 
kraljica  Marija,  te  suznih  odiju  probesjedi  ovako:  »Ne  cu  da  se  odredem  otdeva  prije- 
stolja,  jer  me  zapada  po  pravu;  medjutim  radite  vi  po  svojoj  volji,  kako  ste  zapodeli, 
ja  sam  suviSe  slaba  zena,  da  bi  se  mogla  protiviti.  Molim  vas  jedino,  da  poStedite  zivot 


222  MARIJA    1    KARLO    DRA^KI. 

moj  i  majke  moje,  i  da  me  pustite  otici  iz  Ugarske,  pak  da  odem  k  svomu  suprugu, 
kojega  ste  otjerali*. 

Sad  se  tek  sjeti  majka  Elizabeta,  da  kcer  u  bolje  uputi.  Zato  refie  najprije  glasniku: 
»Mili  moj  sinko,  u  veliku  si  nas  bijedu  turio,  jer  traziS,  da  ti  mi  slabe  zene  namah 
odgovorimo.  Podji  i  kazi  onima,  koji  su  te  poslali,  da  si  izvrSio,  sto  ti  povjerise.  Mi  smo 
pod  jednim  krovom  s  Karlom,  te  cemo  same  odgovoriti  njemu  na  ovu  poruku«.  Kad 
glasnik  ode,  kraljice  navalise  plakati,  a  po§to  se  izplakaSe,  pocese  se  dogovarati,  sta  da 
u6ine.  Izkusna  majka  svjetovase  kcer,  neka  popusti,  da  ne  bude  gorega  zla;  mozda  ce 
svanuti  bolji  dani,  kad  ce  joj  se  vratiti  izgubljeno  prijestolje.  Nesto  od  straha  za  zivot, 
a  jos  vise  upucena  lukavom  majkom,  Marija  se  na  posljedku  rijeSi,  da  se  odre6e  krune. 
Dozove  kralja  Karla  Drackoga,  te  mu  rece:  »Holim  Ugrima,  narodom  neobuzdanim,  ne 
moze  zena  da  vlada;  za  to  primi  ti  zezlo  predja  tvojih,  pak  vladaj,  kako  umijes  i  hoces«. 
Poput  munje  proleti  ova  poruka  gradom  Budimom,  i  sve  je  vjerovalo,  da  se  je  kci  kralja 
Ljudevita  dobre  volje  odrekla  prijestolja. 

Ovako  se  je  Karlo  DraSki  s  pomocu  hrvatskih  velika§a  uzpeo  na  prijestolje  ugarsko. 
Umah  zatim  spremao  se  je,  da  se  vjenca  i  starom  krunom  kraljevskom.  Bijase  to  ba§ 
na  staru  godinu  1385.,  a  vjencao  ga  je  ostrogonski  nadbiskup  Dimitrija.  Na  polazku  iz 
Budima  u  Stolni  Biograd  pratile  su  Karla  obje  kraljice,  neka  svijet  vidi,  da  su  one  spo- 
razumne,  i  da  mu  je  Elizabeta  zaista  majka,  a  Marija  sestra.  No  vec  putem  mnogi  su 
plemici  sazaljevali  tuzne  kraljice,  sto  su  poput  robkinja  morale  gledati  slavlje  svoga 
protivnika.  Jos  vi§e  ozlovolji  se  narod  za  samoga  krunisanja,  Bas  kad  je  slavlje  u  crkvi 
bilo  najvece,  obje  kraljice  padose  na  grob  kralja  Ljudevita,  pak  vrelim  suzama  nakvasi^e 
mramor  grobnice  njegove.  To  dirnu  skupljeni  narod  silno,  i  kad  je  zatim  nadbiskup 
ostrogonski  tri  put  pitao  narod,  hoce  li  Karla  za  kralja,  nije  crkva  ozvanjala  oduSevljenim 
klicanjem,  nego  muklim  saptom,  koji  je  svaki  put  bio  sve  slabiji.  I  druga  zlosrecna  zna- 
menja  potakose  mnoge,  te  pocese  slutiti  zlo.  Tako  zajasi  Karlo  poslije  vjencanja  konja, 
da  prodje  ulicama  Stolnoga  Biograda;  a  kad  su  htjeli  da  iznesu  iz  crkve  zastavu  sv.  Stje- 
pana,  da  ju  nose  pred  kraljem,  udari^e  njom  o  crkvena  vrata  te  ju  razbise.  Puk  je  namah 
nagadjao,  da  ce  se  nesta  zgoditi.  Jos  neugodnije  slutnje  obuzese  pucane,  kad  je  Karlo 
ulazio  u  Budim,  pak  je  nastala  strasna  oluja  s  grmljavinom  i  potresom,  s  kojega  se 
razpukoSe  zidine  kraljevske  palace.  Fade  i  samoga  Karla,  pricaju,  stale  su  moriti  erne 
slutnje.  Jednoga  dana  doletila  sila  vranih  gavranova  i  stali  udarati  krilima  po  prozorima 
kraljevske  palace  i  graktati,  da  je  sve  ozvanjalo.  Gonili  ih  —  ali  sve  zaludo,  oni  se  ne 
dadose  preplasiti. 

I  zaista  se  je  spremala  krunjenomu  kralju  crna  kob.  Kraljica  je  Elizabeta  dan  i 
noc  snovala  sa  svojim  Ijubimcem  Nikolom  Gorjanskim,  kako  da  se  rijesi  neugodna  gosta 
u  kraljevskim  dvorima.  Dok  je  Karlo  Dracki,  okruzen  od  svojih  hrvatskih  i  talijanskih 
pratilaca,  gotovo  bezbrizno  lastovao,  dijeleci  nagrade  svojim  vjernim  sluzbenicima,  dok 
je  zena  njegova  Margareta,  dobiv§i  prve  glase  o  njegovu  krunisanju,  slavila  slavlje 
s  Citavim  narodom  u  Napulju:  dotle  je  lukava  i  himbena  Elizabeta  neprestano  smisljala, 
kako  da  se  osveti  (!;ovjeku,  koji  je  njoj  ugrabio  vladu,  a  kceri  krunu  i  prijestolje.  A 
osnove  je  svoje  mogla  lako  izvesti,  tk  stanovala  je  sa  svojim  najljucim  dusmaninom  pod 
jednim  krovom! 

(Vlada  nje  i  smrt  Karla  Drackoga  24.  velja6e  1386.).  Mjeseca  sijecnja 
god.  1386.  boravio  je  Karlo  Dracki  neprestano  u  gradu  Budimu.  Stanovao  je  zajedno 
s  kraljicama  u  kraljevskom  dvoru,  dao  im  izkazivati  kraljevske  po5asti,  dopustao  im  pace, 
da  obce  s  kim  ih  volja,  ne  braneci  pohadjati  ih  ni  onima,  koji  su  njega  ocito  mrzili,  jer 
im  bijase  oduzeo  Casti  njihove. 

O  samom  vladanju  njegovu  imade  malo  podataka.  Nema  sumnje,  da  je  vrstnoga 
vojvodu  i  davnoga  prijatelja  svoga  Ivana  Horvata    potvrdio  za  bana  ditave  Slavonije,  dok 


VLADANJE    I    SMRT    KARLA    DRACkOGA    (24.    VELJaCe    1386.). 


223 


II 


'4;- 


•t  -.. 


v'M-t 


mt 


?JI 


^-■''  r*  If  f 


i^E 


■:;  e  ^:: 


Mi 


!^i  rd*vTf  KrP^-t•l• 


,K"'' 


it 


HBi* 


?.•''  - 
p  ''X/ 


•sts-. 


i- 


5  rr 


t'i? 


sS 


^     B 


je  opet  Ivanu  Palizni  povjerio  bansku  dast  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Da  li  je  za  palatina 
u  Ugarskoj  pridrzao  Nikolu  Se6a,  ili  je  imenovao  drugoga,  ne  moze  se  ustanoviti.  Cini 
se  medjutim,  da  je  ban  Ivan  Horvat  znatno  utjecao  i  u  ugarske  poslove  (>de  mandate 
domini  Joannis  banni*  izdaje  se  po- 
velja  ugarskim  plemicima).  Naro- 
6ito  pak  nagradio  je  Karlo  Dradki 
svoga  odlucnoga  privrzenika,  krd:- 
kogai  modruskoga  kneza,  Stjepana 
Frankapana,  kojega  zove  »dragim 
rodjakom  i  vjernim  svojim<. 
On  mu  22.  sijednja  izdade  zname- 
nitu  povelju,  u  kojoj  slavi  Stje- 
panove  »velike,  koristne  i  plodo- 
nosne  sluzbe*,  koje  je  dosad  njemu 
neumorno  c^inio,  ne  stedeci  svoje 
osobe  ni  svojih  stvari,  kao  ni  truda 
ni  troSka,  pak  mu  za  to  dozvo- 
Ijava,  da  sav  svoj  imetak  prenese 
na  svoju  kcer  Elizabetu,  ako  ne 
bi  imao  muzkih  potomaka.  Po- 
sljednji  cin  Karlova  vladanja  jest 
povelja,  koju  je  5.  veljace  izdao  u 
Budimu  Valentinu  Mihajlovu  iz  §i- 
mezke  zupanije.  Namah  zatim  za- 
desi  ga  nemila  sudbina,  koju  mu 
bijase  po  kazivanju  Laurencija  do 
Monacis  pripravio  bivSi  palatin  Ni- 
kola Gorjanski  sporazumno  s  kra- 
Ijicom  Elizabetom. 

Dne  7.  veljade,  trideset  i  de- 
veti  dan  iza  Karlova  krunisanja, 
udje  u  kraljevski  dvor  Nikola  Gor- 
janski s  velikom  pratnjom  svojih 
Ijudi.  Govorilo  se,  da  ce  se  opro- 
stiti  s  kraljicama,  jer  se  sutradan 
vraca  u  Slavoniju,  da  u  Gorjanu 
proslavi  pir  svoje  kceri.  Oruzane 
dete,  koje  ce  ga  na  putu  pratiti, 
a  i  druge,  koje  bijaSe  potajno  do- 
zvao,  stajale  su  pripravne  u  varosi 
i  pred  vratima  kraljevskoga  dvora. 
Pod  vecer  zamoli  Elizabeta  kralja 
Karla  Dradikoga,  da  dodje  za  d:as 
k  njoj  u  njezine  odaje  (dvorane),  jer 
da  ce  mu  saobciti  neke  glase,  koj  i  joj         ^  S 

stigoSe  od  zeta  Sigismunda.  Karlo  .2 

dodje,  te  bi  neobidno  prijazno  do- 

iekan.  Po§to  mu  kraljica  napomenu,  da  ce  govoriti  o  drzavnim  poslovima,  odpusti  on  svoje 
talijanske  dvoranike  (medju  njima  i  kneza  Alberika),  dok  mu  se  tjelesni  strazari  razStr- 
ka§e  po    hodnicima.    Na   jednom  udju  u  dvoranu    Nikola   Gorjanski  i  prvi  peharnik  Blaz 


00 
CO 


z 


a 
o 

<: 

o 

o 


a 

< 

5 
< 


> 

o 


!='       S 


i±i 


MARI.TA    I    KARLO    DRAfiKI. 


ForgaC,  da  se  toboze  s  kraljicom  oproste.  Razgovor  se  medjutim  i  u  njihovu  prisucu 
nastavio.  Kada  se  je  u  to  Karlo  licem  okrenuo  prema  kraljici  i  odvratio  od  oba  muzkarca, 
namigne  Gorjanski  Forga6u,  a  taj  izvu6e  svoju  topuzinu  izpod  kabanice  i  zakala  ju  Karlu 
u  glavu.  Ubojica  se  na  to  maSuci  krvavim  topuzom  protura  kroz  nado§le  tjelesne  strazare 
i  pohita  k  cetama  Gorjanskoga,  te  ih  dovede  u  dvoriste  palace.  Kraljica  Elizabeta  pala 
toboze    u   nesvjesticu;    a    Gorjanski    izletio   iz    dvorane,   da    krvlju    zapoceto   djelo  zavrSi. 


DvoGUBi  pe6at  Karla  Drackoga 

na  povelji  od  22.  sijeCnja   1 386. 
(Prednja  strana), 

Promjer  toga  lijepoga,  u  ranom  gothskom  slogu  izradjenoga  pedata,  broji  9  cmt.  Na  prednjoj  strani  vidimo,  kako 
u  polju,  koje  je  posuto  krinovima  (liljaniiha),  sjedi  na  sjajnom  prijestolju  okrunjeni  kralj,  dried  u  rukama  znakove 
kraljevske  vlasti,  a  odjeven  u  dugu  kraljevsku  tuniku  s  pallijem.  Kraj  prijestolja  vidimo  okrunjeni  porodidni 
grb  napuljskih  Aniuvinaca  s  tako  zvanim  turnirskim  ovratnikom,  znakom  mladje  grane;  a  lijevo  je  okrunjeni  grb 
kraijeva  jeruzolimskih.  Pod  svakim  grbom  stoji  lav.  Nadpis:    „•}■  Karolus    Tertius    Dei  gra(tia  Rex  Sicijlie  ducatus 

Apulie  Provincie  et  Forcalerii  ac  Pedimontis  comes". 


Karlo  medjutim  ne  bijaSe  mrtav,  nego  samo  omamljen;  osvijestiv  se  malko  odtetura  u 
svoje  odaje.  U  to  bi  talijanska  tjelesaa  straza  Karlova  iz  dvora  potjerana,  te  dvorom 
zavlada  Gorjanski,  koji  dade  polumrtva  Karla  pomno  straiiti.  Sutradan  navijeStali  su 
glasnici  po  ulicama  Budima  grada,  da  je  Karlo  mrtav,  a  zakonita  kraljica  Ugarske  i 
Hrvatske  da  je  Marija,  koja  prasta  veledusno  svima,  koji  su  budi  milom  budi  silom  poma- 
gali  njezine  krvne  neprijatelje.  Budimska  svjetina,  koja  je  nedavno  klicala  Karlu,  tako  je 
isto  odusevljeno  pozdravljala  Mariju,  pak  da  oduSka  dade  svojoj  radosti,  porobila  je  ducane 


VLADANJE    I    SMRT    KARLA    DRA^KOGA    (24-    VELJAGE    1386.). 


225 


lijanskih  trgovaca.  Hrvatske  Cete  pak,  i  hrvatski  velikaSi,  koji  su  Karia  dopratili  u 
Budim,  vratise  se  s  talijanskim  savjetnicima  i  strazarima  njegovim  u  Hrvatsku,  hoteci 
tako  pokazati,  da  ne  pristaju  uz  kraljicu  Mariju.  Hrvatske  6ete  vodili  su  kuci  ban  Ivan 
Horvat  i  Stjepan  Lackovic,  izvojevav§i  si  u  krvavom  boju  izlazak  iz  grada  Budima  (et  nisi 
ille  Joiiannes  Horvathii,  banus,  in  forti  suorum  Croacorum  manu,  portam  sabbati,  cruento 
certamine  sibi  vendicasset:  ibidem  graues  sui  demeriti  poenas  luisset). 


X 


DVOGUBI    PE6aT    KaRLA    DRAfiKOGA 

na  povel)i  od  22,  sije<5nja   1386. 

(Strainja  strana). 

Na  strainjoj  strani  vidimo  polje,  posato  kriuovima  (liljanima),  a  u  njem  jaSi  kralj  n  oklopa  na  konjn,  koji  je 
pokriven  pokrivalom  s  nvezenim  liljanima.  Glava  kraljeva  pokriveaa  je  tnmirskom  kacigom,  koja  je  ovjeniana 
krnnom  i  nre^ena  poznatim  nakitom  aniavinske  porodice,  oaime  nojevom  glavom  s  podkovom  a  kljunn.  Kralj 
drii  desnicom  mai  i  Ijevicom  §tit,  na  kojem  je  sjedinjcni  grb  porodice  AnioTina  i  kraljevine  Jerazolim.  U  polju 
su  detiri  jernzolimska  kriia.  Nadpis:   ^Diligite  iustitiam   vos  qui  indicatis  terram  in  vit  .  .  ." 


1^' 


Isti  dan,  kad  je  Gorjanski  dao  Mariju  proglasiti  za  kraljicu,  odveden  bi  smrtno 
ranjeni  Karlo  iz  Budima  u  tvrdi  ViSegrad.  Ondje  ga  je  duvala  jaka  straza,  iekajuci  na 
njegovu  smrt.  Ali  jaka  narav  Karlova  kao  da  ce  preboljeti  smrtonosne  rane.  Kad  to  kraljice 
zaiuSe,  zapovjedise,  da  se  ubije.  Jedni  tvrde,  da  su  ga  zadavili,  a  drugi,  da  su  ga  otrovali. 

Karlo  Dracki  pogibe  tuzno  24.  veljace  1386.,  ostavivSi  za  sobom  razklimani  prijestol 
napuljski,  i  uz  udovu  Margaretu  jedva  desetgodi§njega  sina  Ladislava  i  kcer  Ivanu.  BijaSe 

Hrv.  poTj.  II.  I.  15 


226  MARIJA    I    KARLO    DRa6kI. 

« 

mu  tekar  cetrdeset  godina.  A  bio  je  uman  i  valjan  vladar.  U  svojoj  nasljednoj  kraljevini 
(Napulju)  proslavio  se  kao  vrstan  vojvoda  i  vladar,  kao  piijatelj  znanosti  i  umjetnosti, 
koji  je  rado  tasove  dokolice  provodio  medju  udenjacima  i  pjesnicima,  I  u  Hrvatskoj  stekao 
si  je  jo§  kao  herceg  poglavito  tima  vrlinama  mnogo  privrzenika  i  oduSevljenih  prijatelja, 
koji  su  se  od  njega  nadali  spasu  svoje  domovine. 

(Pokolj  kod  Gorjana  25.  srpnja  1386.  i  smrt  kraljice  Elizabete 
u  sijecnju  1387.).  Mjeseca  veljace  1386.  zasjel^  je  kraljica  Marija  ponovo  prijestolje, 
oskvrnuto  krvlju  nesrecnoga  Karia  DraSkoga.  Elizabeta  i  Nikola  Gorjanski  primise  opet 
drzavno  kormilo  u  ruke.  Ubojica  Karlov,  peliarnik  Blaz  Forga6,  bude  od  kraljice  Marije 
obilato  nagradjen  gradovima  i  posjedima,  jer  ju  je  »oslobodio  kralja  Karla  i  tako  uzpo- 
stavio  njezinu  krunu  i  vladanje*.  Karla  Dracikoga  obijedila  pak  Marija,  da  je  bio  na- 
kanio  »u  potaji  pogubiti  majku  joj  Elizabetu  sa  svim  njezinim  prelatima  i  barunima,  a 
nju  samu  protjerati  iz  zemlje*. 

Uzpostavljena  vlada  imala  je  medjutim  pune  ruke  posla.  Najprije  morala  se  je 
pogadjati  sa  Sigismundom,  suprugom  kraljice  Marije,  koji  bijaSe  opet  pohitao  u  Ugarsku, 
da  o6uva  svoja  prava  proti  kraljici  Elizabeti  i  Gorjanskomu,  za  koje  je  s  pravom  sumnjao, 
da  ga  smijeraju  ponovo  maknuti.  Sigismunda  dopratio  taj  put  stariji  brat  njegov,  ceSki 
kralj  Veceslav  na  celu  vojske,  kojoj  se  bijahu  pridruzili  i  bratici  njihovi  Jo§t  i  Prokop. 
Veceslav  bijase  s  vojskom  svojom  u  travnju  1386.  provalio  sve  do  Gjura,  kad  se  Eliza- 
beta  rijesi,  da  se  s  Luksemburgima  pogodi.  Ona  podje  s  kcerju  svojom  u  Gjur,  te  vec 
1.  svibnja  povjerise  obje  kraljice  Veceslavu,  da  rijesi  njihov  spor  izmedju  njih  i  Sigis- 
munda »kao  takodjer  izmedju  njih  i  moravskih  markgrofa  }o§ta  i  Prokopa,  kojima  bijase 
Sigismund  poslije  svoga  vjencanja  s  Marijom  zalozio  jedan  dio  sjeverozapadne  Ugarske 
medju  Dunavom  i  Vagom.  Nakon  duljih  razprava  izrece  kralj  Veceslav  svoju  odluku. 
Sigismund  ne  smije  se  padati  ni  u  buduce  u  vladanje  ugarsko,  niti  ga  bez  narodite  pri- 
vole  Veceslavove  ne  smiju  okruniti  za  kralja  ugarskoga;  ali  ipak  mu  se  dopusta,  da  zivi 
sa  svojom  suprugom  Marijom  i  da  boravi  u  Ugarskoj,  gdje  ga  je  volja.  Za  uzdrzavanje 
svoje  prima  zeljeznu  zupaniju,  grad  Trencin,  i  napokon  one  oblasti  i  dohodke  na  medji 
Austrije  i  Morave,  koje  je  nekad  drzao  herceg  Stjepan,  brat  kralja  Ljudevita.  Dugovj, 
koje  je  Sigismund  ucinio  povodom  potonjih  smutnja,  namirivat  ce  se  ugarskim  dohod- 
cima;  markgrofi  moravski  vratit  ce  sjeverozapadnu  Ugarsku  uz  odstetu  od  200.000  zlatnih 
forinti,  koji  im  se  moraju  platiti  do  Martinja.  Elizabeta  napokon  zadrzat  ce  miraz,  svoju 
udovninu  i  sva  svoja  druga  posjedovanja.  Namah  iza  te  pogodbe  ostavi  Sigismund  Za- 
jedno s  bratom  svojim  Ugarsku,  te  ga  tek  potonje  krvave  zgode  prinudise,  da  se  povrati 
u  krilo  svoje  supruge. 

Elizabeta  bijaSe  se  pozurila,  da  se  ma  kako  nagodi  s  Luksemburgima,  jer  se  je  u 
to  bilo  pobunilo  citavo  hrvatsko  kraljevstvo.  Kad  se  je  naime  razglasila  smrt  Karla  Drac- 
koga,  Ijubimca  hrvatskoga,  zajauce  sva  zemlja  od  Drave  do  mora.  Bilo  je  doduSe  poje- 
dinih  velikasa,  koji  su  pohitali,  da  se  poklone  Mariji  i  majci  njezinoj;  ali  najveci  dio 
hrvatskoga  naroda  odvracao  se  je  s  uzasom  od  kraljica  krvnica,  pak  je  vapio  za  osvetom. 
Ivan  Palizna  ostao  banom  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  da  ih  cuva  za  Karlova  sina,  mladoga 
Ladislava,  dok  je  Ivan  Horvat,  zvan  ban  Ivanis,  posao  s  bratom  Ladislavom  u  Slavoniju, 
a  odanle  u  nekadanju  svoju  banovinu  Macvu,  da  i  tu  oblast  podigne  na  noge,  pak  da 
plane  sva  zemlja  od  Morave  do  mora.  Za  kratko  vrijeme  podje  Ivanu  Horvatu  za  rukom, 
te  zauze  Ma6vu  s  kraljevskim  gradovima  Bitvom,  Kupinovim  i  sa  znamenitim  gradom 
Biogradom,  a  zatim  oblada  Srijemom,  zupanijom  vukovskom  i  pozezkom,  pak  ce  odanle 
udarati  i  na  samu  Ugarsku. 

Silan  strah  obuze  kraljicu  Elizabetu,  kad  zacu,  §ta  se  ono  zbiva  na  obalama  Save 
i  Dunava.  Povjeri  s  toga  dosadanjemu  madvanskomu  banu,  svomu  pouzdaniku  Stjepanu 
od  Korogja,  da  pokori  hrvatske  ustase.  Stjepan  ogleda  se  s  Ladislavom  Horvatom,  razbije 


P()K(»LJ    KOD    GORJANA    I    SMRT    KRALJICE    ELIZABETE.  227 

mu  6ete,  te  osvoji  banovinu  Ma^vu  s  ona  tri  grada.  Ali  taj  poraz  nije  ustase  pokorio, 
vec  ih  je  podstreknuo  na  sto  ze§ci  odpor.  Ivan  Horvat  i  Ivaa  Palizna  pohita§6  sa  svojim 
cetama,  da  se  pridru^e  razbijenomu  Ladislavu  i  da  sjedinjenim  silama  udare  na  bana 
Stjepana.  UstaSka  vojska  razbije  kraljevsku,  protjera  ju  preko  Save,  pohara  dvore  bana 
Stjepana,  zarobi  veliko  roblje,  osvoji  zupaniju  pozezku  i  vukovsku,  pak  se  onda  spremi, 
kako  ce  provaliti  u  Ugarsku.  Stjepan  Korogj  nadje  se  sada  u  velikoj  nevolji.  U  srecan 
cas  stize  mu  pomoc  od  ugarskih  velikaSa,  pak  ojaCavsi  tako,  sadje  opet  na  jug  Drave  i 
zainetne  boj  s  ustasama,  u  kojem  ih  razbije  i  potisne. 

Premda  je  kraljevska  vojska  pobijedila,  ipak  ne  bijase  ban  Stjepan  tako  jak,  da 
bi  magao  ustaSe  svladati  i  pokoriti.  Razbijena  vojska  ustaska  povukia  se  u  zapadne 
strane  Slavonije,  pak  se  spremala  na  novu,  zescu  borbu.  To  dodija  Nikoli  Gorjanskomu, 
kojega  su  gradovi  i  posjedi  takodjer  mnogo  stradali  za  toga  ratovanja,  te  odluci  jednim 
udarcem  skrsiti  ustase  u  svom  zavicaju.  On  sam  vodit  ce  vojsku  na  njih;  a  da  bi  ih 
lak§e  pokorio,  skloni  obje  kraljice,  Mariju  i  Elizabetu,  da  ga  i  one  prate  na  bojno  polje, 
pak  da  svojom  nazo^nosti  pomognu  k  odlucnoj  pobjedi. 

U  polovici  srpnja  1386.  silazile  su  kraljice  s  Nikolom  Gorjanskim  u  juzne  strane 
k  vojsci  bana  Stjepana.  Pratila  ih  je  sjajna  pratnja,  sav  rod  knezova  Gorjanskih  (Nikolini 
sinovi  Ivan  i  Nikola,  zatim  prastrifievici  njegovi  Pavao  Stjepanov  i  Ivan  Pavlov),  nadalje 
Mikac  Prodavic,  Ivan  Morovic,  Karlov  ubojica  Blaz  Forgad,  Poljak  Scibor  Sciboric,  i 
mnogi  drugi  velikasi,  koji  se  poimence  napominju.  Kraljice  predjoSe  s  odlicnom  pratnjom 
svojom  rijeku  Dravu,  a  onda  krenuse  ravno  prema  Djakovu  i  gradu  Gorjanu,  bastini 
knezova  Gorjanskih.  Hrvatske  ustase  jedva  doCekase  taj  cas,  da  se  s  ubojicama  svoga 
Ijubimca  kralja  sukobe.  Ban  Ivanis  Horvat,  6im  je  5uo,  da  su  kraljice  presle  preko 
Drave,  raza^alje  svoje  uhode,  da  ju  traze  i  da  mu  dojave,  kojim  je  putem  udarila. 
Saznavsi  za  sve,  stavi  zasjede,  da  ulovi  i  kraljice  i  6itavu  pratnju  njihovu.  Zorom  25.  srpnja 
prolazile  su  kraljice  s  pratnjom  svojom  cestom  od  Djakova  prema  Gorjanu,  ne  sluteci 
nista  zla.  Joste  je  bila  samo  jedna  ura  hoda  do  grada  Gorjana,  kad  no  na  jednom  navali§e 
na  njih  ustaSe,  vodjeni  bracom  Ivanom  i  Ladislavom  Horvatima  i  Ivanom  Paliznom. 
Jaka  konjanicka  ceta  ustasa  obkoli  ih  i  zametne  boj.  Mnoge  6ete  kraljevske  pobjego§e 
glavom  bez  obzira,  a  §to  ne  mogase  umaknuti,  bi  posjeceno.  Prvi  se  obori  na  ustase 
Blaz  Forgac,  krvnik  Karlov,  ali  ga  zbaci  s  konja  ustaSko  koplje.  Na  to  prisko5i§e  ustase, 
te  mu  na  ocigled  kraljica  odrubiSe  glavu.  Videci  to  Nikola  Gorjanski,  skoci  s  konja, 
pak  stade  uz  kola  kraljicina,  da  brani  sebe  i  njih.  Borio  se  je  bas  junaCki  i  odbijao 
udarce  neprijateljske,  dok  se  napokon  jedan  usta§a  uvuce  pod  kraljicina  kola,  te  ga 
potegne  za  noge,  tako  da  je  na  zemlju  pao.  Sad  se  obori§e  na  nj  drugi  vojnici,  pak  ga 
pred  ocima  obiju  kraljica  razkomadase.  Dvorjanici  i  velikasi  popadase  sada  redom,  ili 
pak  bise  zivi  zarobljeni.  OstadoSe  napokon  same  kraljice  sa  svojim  dvorjankinjama,  koje 
su  bile  u  kolima.  Razjarene  ustase  navalise  sada  na  kola,  prevalise  ih  i  izvuko§e  iz  njih 
obje  kraljice.  Uz  neprestane  pogrde  i  uvrede  dovedoSe  ih  pred  Ivanisa  Horvata,  koji  ih 
oStrim  rijecima  uze  koriti  i  spocitavati  im  ubojstvo  Karla  Drackoga.  Kraljice  bijahu  u 
smrtnoj  stisci.  Ljetopisac  Ivan  Turdanski  prica,  da  je  Elizabeta  pala  Ivanu  pred  noge, 
te  ga  sklopljenih  ruku  molila:  >Pomiluj,  bane,  pomiluj;  sjeti  se  dobroga  kralja  Ljudevita, 
pak  se  ne  sveti  neduznoj  kceri  njegovoj.  Ja  sam  zamislila  onaj  zloSin;  moj  sukrivac,  koji 
ga  je  izveo,  okajao  je  netom  smrcu  svoj  grijeh.  Smiluj  se  slaboj  zeni,  tako  ti  casti  tvoje, 
tei  nisam  ni  ja  bez  razloga  sagrijesilac.  Ban  IvaniS  ne  htjede  ruke  si  omastiti  krvlju  zene 
kraljevskoga  roda  i  rodjakinje  svoga  pobratima  bosanskoga  kralja  Tvrtka;  zato  oprosti 
kraljicama,  i  majci  i  kceri,  ali  zapovjedi,  da  se  zajedno  sh  zarobljenim  velika§ima  i  dvo- 
rjanicima  zatvore  u  tvrde  gradove  po  Hrvatskoj.  Od  pratilaca  naime  kraljidinih  pobjegoSe 
samo  Ivan  Morovid  i  Nikola  Gorjanski  mladji  sredno  svojim  kucama;  svi  ostali  ili  izgibose 
ili  padoSe  s  »blagom  neizmjerne  mnozine  i  velike  vrijednosti«   u  ustaSke  ruke. 


228  •  MARIJA    I    KARLO    DRACkI. 

Sada  se  napuni§e  tamnice  grada  Pozege  i  Oriovca  u  Slavoniji,  Cakovca  u  Medju- 
murju  i  Poditelja  u  Krbavi.  Zarobljene  kraljice  odvede  Ivan  Palizna  najprije  u  Ivanid, 
odanle  u  Gumnik  (sada  Bosiljevo),  dvorac  biskupa  zagrebaikoga  kod  Cazme,  a  na  posljedku 
u  Novigrad  na  moru  (gradu  Zadru  na  sjeveroiztoku),  u  tu  tezko  pristupacnu  tvrdju,  da 
tako  onemoguci  ili  bar  otezca  oslobodjenje  njihovo.  Prifiaju  neki,  da  su  ustaSe  mrtvomu 
Nikoli  Gorjanskomu  odrubili  glavu,  te  ju  poslali  u  Napulj  kraljici  Margareti,  neka  vidi, 
kako  su  Hrvati  osvetili  tuznu  smrt  svoga  Ijubimca  a  njezina  vojna. 

Posljedica  pokolja  kod  Gorjana  bijase,  da  je  citava  Hrvatska  s  Dalmacijom  i  Sla- 
vonijom  do&la  u  vlast  bana  Ivanisa  Horvata  i  njegovih  privrzenika.  Uz  Hrvatsku  oblada 
on  i  Macvom,  pace  i  banovinom  severinskom.  Ivan  Horvat  s  bratom  Ladislavom  zadrzi 
Slavoniju  i  Macvu,  a  Hrvatsku  i  Dalmaciju  prepusti  svojem  drugu  Ivanu  Palizni  i  nje- 
govim  rodjacima.  Medjutim  i  u  samoj  Ugarskoj  ne  bijaSe  nikakve  vlade,  poSto  su  obje 
kraljice  bile  zarobljene,  a  gotovo  svi  drzavni  dostojanstvenici  ili  izginuli  ili  u  suzanjstvu 
iirvatskih  ustaSa.  Tako  je  i  sudbina  Ugarske  zavisila  o  bududim  dogadjajima  u  Hrvatskoj. 
U  taj  6as  obcsga  razsula  dodje  opet  Sigismund  u  Ugarsku,  da  preuzme  vladanje  te  kra- 
Ijevine  u  ime  svoje  zarobljene  supruge.  Dne  15.  rujna  boravio  je  u  Ugarskom  Starigradu^ 
a  27.  listopada  u  Stolnom  Biogradu.  Oko  njega  stadose  se  skupljati  prijatelji  staroga 
reda,  kao  i  privrzenici  zarobljenih  kraljica,  te  ga  proglasiSe  upraviteljem  i  >kapetanom 
kraljevstva  Ungarije«  (regni  Hungariae  capitaneus,  dominus  et  capitaneus).  Kao  »ka- 
petan  Ugarske*  poSe  on  izdavati  povelje,  te  nagradjivati  privrzenike  svoje  i  supruge 
svoje.  Ali  glavno  mu  bijase  nastojanje,  da  ugusi  pokret  u  hrvatskim  zemljama,  te  oslobodi 
zasuznjene  kraljice  i  velikase.  Za  vrhovnoga  zapovjednika  vojske,  koja  ce  poci  na  ustase, 
bude  imenovan  Ladislav  od  Lu6enca  (de  Lossonz),  koji  je  jo§  od  god.  1384.  gorljivo 
pomagao  obje  kraljice;  cast  pako  macvanskoga  bana  podijeljena  bi  Nikoli  Gorjanskomu, 
mladjemu  sinu  poginuloga  palatina.  Oba  ta  skroz  pouzdana  inuza  imala  su  se  oboriti  na 
Ivana  i  Ladislava  Horvata,  na  Ivana  od  Palizne  i  ostale  ustase,  te  od  njih  ocistiti  sve 
zemlje  na  jugu  Drave.  Ladislavu  od  Lucenca  namijenjeno  bi  bojiste  u  Hrvatskoj,  a  Nikoli 
Gorjanskomu  u  Slavoniji  i  Madvi  Pace  i  sam  Sigismund  predje  na  koncu  godine  1386. 
preko  Drave  u  Slavoniju,  te  se  bavljase  u  krajevima,  sigurnijim  od  ustasa,  da  tako  bude 
blizi  ratnomu  pozorigtu.  Dne  10.  sijecnja  1387.  nalazimo  ga  u  Koprivnici,  gdje  je  napisao 
pismo  cazmanskomu  kaptolu. 

Medjutim  dolazak  ugarskih  vojska  i  kapetana  Sigismunda  na  hrvatsko  tlo  skloni 
hrvatske  ustase  na  jos  zesci  odpor.  Vodje  pokreta  skupi§e  se  na  pocetku  sijecnja  1387. 
u  Zadru,  da  se  posavjetuju,  kako  ce  silu  suzbiti  silom.  Tu  nekomu  od  njih  munu  u 
glavu  misao,  da  se  makne  s  ovoga  svijeta  zasuznjena  kraljica  Elizabeta,  koja  je  jo§  svedjer 
camila  u  tamnici  grada  Novigrada.  Ustase  smatrahu  bas  nju  za  svoju  najljucu  protiv- 
nicu,  pak  odluciSe  ukloniti  glavni  kamen  dosadanjih  smutnja.  Pored  toga  misljahu  za- 
straSiti  i  Sigismunda,  da  ne  dira  u  njih,  jer  bi  se  jednako  moglo  dogoditi  i  mladjoj 
kraljici  Mariji,  njegovoj  suprugi.  I  tako  se  zgodi,  da  su  usta§e  ili  njihovi  krvnici  kraljicu 
majku  Elizabetu  prvih  dana  mjeseca  sijecnja  1387.  u  tamnici  grada  Novigrada  nemilo 
pred  ocima  njezine  kceri,  kraljice  Marije  zadavili.  Potankosti  toga  groznoga  djela  nijesu 
poznate;  znade  se  samo,  da  je  vec  16.  sijecnja  1387.  stigla  u  Zadar  vijest,  da  je  kra- 
ljica Elizabeta  umrla  u  suzanjstvu  u  Novigradu.  A  da  je  bas  zadavljena  od  usta§a 
ili  njihovih  Ijudi,  i  _ia  odigled  kraljice  Marije,  njezine  kceri,  potvrdjuje  sama  Marija  u 
jednoj  svojoj  povelji  od  14.  rujna  1387  (nobis  cernentibus  immaniter  iugularunt).  Malo 
dana  zatim  preneseno  bi  truplo  kraljice'  Elizabete  u  Zadar,  te  bi  9.  velja6e  sahranjeno 
u  samostanu  sv,  KrSevana.  Tako  pogibe  tuzno  slavna  kci  bosanskoga  bana  Stjepana 
Kotromanica  i  bratuceda  kralja  Stjepana  Tvrtka.  Ustage  hrvatski  mrzili  su  tu  duhovitu  i 
odvaznu  zenu  nada  sve,  mozda  najviSe  zato,  Sto  je  u  njezinim  zilama  tekla  hrvatska  krv. 
Oni  joj  ne  mogoSe  oprostiti,  §to  je,  zabrinuta  za  buducnost  svojega  djeteta,   onako  izdaj  ■ 


KRUNISANJE    KRALJA    SIGISMUNDA    I    OSLOBODJENJE    KRAUICE    MARIJE. 


229 


nicki  umoiila  hrvatskoga  odabranika.  Cini  se,  da  im  je  lebdila  pred  ocima  ona  narodna: 
>Tko  se  ne  osveti,  taj  se  ne  posveti«. 

(Krunisanje  kralja  Sigismuntla  31.  ozujka  1387.  i  oslobod  j  enj  e  kra- 
Ijice  Marije  4.  lipnja  1387.).  Padovanski  Ijetopisac  A.  Gattaro  pripovijeda,  da  su 
kraljicu  Elizabetu  zadavili  po  zapovijedi  i  u  nazoc^nosti  bana  Ivana  Horvata,  i  da  se  je 
njeinu  kraljica  Marija  zagrozila  osvetom,  ako  bi  se  kada  dobavila  slobode.  No  da  to  sve 
i  ne  stoji,  ustase  su  svakako  mogli  slutiti,  da  ce  sada  tek  planuti  pravi  rat  izmedju  njih 
i  privrzenika  pokojne  kraljice.  I  nijesu  se  prevarili.  Hrvatski  pisac  Fabijan  zabiljezio  je 
na  glagolskom  brevijaru  Franjevaca  na  otoku  Krku  za  godinu  1387,  ove  rijeci:  >A  tada 
bise  knez  Anz  (Ivan  Frankapan)  gospodin  Krku  i  Gacki  i  Senju  i  vesce.  I  v  tovrime 
bise  smutnja  u  ugarskom  kraljevstvi  velika  po  Karli  krali,  koga 
ubise  Ugre.« 

Sigismund  bijase  dodu§e  u  prvi  cas,  do6uv§i  za  silovitu  smrt  svoje  punice,  uzmakao 
preko  Drave  u  Ugarsku,  bojeci  se,  da  i  onako  ogorCene  ustase  jos  ja6e  ne  razdrazi,  pak 


NOVIGRAD    U    DaLMACIJI 
(n  sredovjednoj  Hrvatskoj). 


da  mu  ne  zadave  i  suprugu;  ali  male  zatim  stade  se  u  veliko  spremati,  kako  bi  svladao 
pokret  i  oslobodio  svoju  zenu.  A  bilo  je  i  potrebito,  da  zapodjene  nesta  odlufna,  jer  je 
prijetila  velika  pogibao,  da  se  sve  hrvatske  zemlje  posve  ne  odcijepe  od  kraljice  Marije. 
Poslije  smrti  kraljice  Elizabete  bija§e  naime  sve  tako  zastraseno,  da  su  se  banu  Ivanu 
Falizni  i  banu  Ivanu  Horvatu  redom  pridruzivali  i  oni,  koji  su  doslije  bili  ili  njihovi 
protivnici  ili  su  skrStenih  ruku  gledali  njihovu  borbu.  Da  bi  Ivan  Palizna,  »ban  Slavo- 
nije,  Hrvatske  i  Dalmacijet,  skupio  §to  vi§e  sredstava  za  dalji  rat,  dade  on  Firentincu 
Marinu  za  stanovitu  svotu  novaca  u  zakup  sav  prihod  soli  i  carine  u  Dalmaciji.  Tu  svoju 
pogodbu  proglasio  je  Ivan  Palizna  28.  sijednja  1387.  svim  gradovima  Dalmacije  s  nalogom, 
da  podupiru  zakupnika  Marina  i  njegove  dnovnike  Dalmatinski  gradovi  zaista  se  od 
nevolje  odazvaSe  nalogu  njegovu;  pa6e  vijece  grada  Trogira  bijaSe  jos  22.  sijecnja  poslalo 
svoje  poslanike  k  braci  Ivanu  i  Pavlu  Horvatu,  kao  i  banu  Ivanu  Palizni.  Sto  nije  s  dobra 
priznalo    novu   vladu,    bude    silom   pokoreno.    Tako  je   Ivan    Palizna    nastavio  osvajati  u 


230  MARIJA    I    KARLO    DRAfiKI. 

Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  te  se  je  28.  sijecnja  1387.  desio  u  logoru  pri  podsadi  nekoga 
grada  (castri  Nomach). 

Kolovodje  pokreta  pobojase  se  medjutim,  da  se  ipak  ne  bi  mogli  trajno  obraniti 
od  Sigismunda  i  njegovih  privrzenika  u  Ugarskoj  i  izvan  nje,  ako  se  za  vremena  ne 
osiguraju  za  pomoc  u  tudjini.  A  tu  su  mogli  o6ekivati  podpore  poglavito  iz  Napulja  i 
Bosne,  poSto  je  jednomu  i  drugomu  dvoru  morale  biti  stalo,  da  se  pokret  odrzi.  S  napulj- 
skom  kraljicom,  s  udovicom  Margaretom,  bill  su  i  onako  u  neprestanom  dodiru,  ta  oni 
su  i  ratovali  pod  zastavom  nedorasloga  joj  sina  Ladislava.  Ali  sada  trebalo  je  s  kraljicom 
utanaciti  jamaSno  zama§nih  stvari,  poSto  su  kolovodje  ustanka  namah  iza  svoga  sastanka 
u  Zadru  poslali  u  Napulj  zasebne  poslanike.  Bijahu  to  zagrebacki  biskup  Pavao  Horvat, 
Toma  Palizna,  brat  priora  i  bana  Ivana,  nadalje  Zadranin  Pavao  Gjorgjic  sa  vise  svojih 
sugradjana.  Oni  se  22.  veljace  1387.  ukrcase  u  Zadru,  te  odplovise  put  Napulja.  Ali  jo§ 
vise  uzdavahu  se  ustaSe  u  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tvrtka  i  njegova  velikog  vojvodu 
Hrvoja  Vuk6ica  Hrvatinica.  Ti  su  jo§  od  prvoga  Casa  pokretali  bunu  u  Hrvatskoj,  te 
razkriljenih  ruku  primali  sve  protivnike  kraljice  Marije  i  njezine  majke.  Godine  1385. 
bijase  se  doduSe  Stjepan  Tvrtko  za  volju  Kotora  nekako  pogodio  s  palatinom  Nikolom 
Gorjanskim,  pace  se  i  pridruzio  svojim  rodjakama,  kraljicama,  ozlojedjen  mozda,  sto  su 
hrvatski  kolovodje  pristali  uz  nekadanjega  hercega  svoga  Karla  Drackoga;  no  namah 
poslije  grozne  smrti  Karlove  stupio  je  Tvrtko  u  kolo  hrvatskih  ustasa,  te  ih  pomagao  i 
zakriljivao  na  svaki  nacin.  Odkad  se  je  pak  Sigismund  kao  kapetan  Ugarske  podigao,  da 
ugusi  hrvatski  pokret,  stall  su  i  kralj  Stjepan  Tvrtko  i  veliki  vojvoda  njegov  Hrvoje  bas 
na  6elo  pokreta.  Vec  prije  9.  travnja  1387.  mora  da  je  bosanski  kralj  bio  najocitiji  nepri- 
jatelj  kraljice  Marije,  jer  je  utanacivsi  toga  dana  prijateljstvo  i  savez  s  gradom  Dubrov- 
nikom  pridao  pogodbi  i  ove  rijeci:  >ako  b^  se  vr^me  slucilo,  tere  gospodja  Mareja 
kraljica  ugrska  bdla  u  svoju  oblast  i  svobodna,  tere  bi  tirala  volja  iskalagospo- 
dina  kralja  Stefana,  §ta  bog  upasi,  a  u  onoj  vreme  gospodin  kralj  Stefan  i  njegove 
vlastele  b61i  u  Dubrovniku,  t'da  se  ob^tuje  opcina  dubrova(^ka  gospodinu  kralju  Stefanu, 
da  mu  prepov^,  i  da  mu  da  rok  prav  i  podobu,  kako  do  roka  moze  on  gospodin  kralj 
Stefan  poci,  izl^sti  iz  grada  Dubrovnika,  gdd  Ijubo  njemu  godd  bude  .  .  .  .«  Stjepan  Tvrtko 
bojao  se  je  dakle  tada,  da  bi  moglo  doci  vrijeme,  kad  bi  ga  kraljica  Marija  »tirala 
ih  iskala.« 

A  imao  je  zaista  i  razloga,  da  se  boji  osvete  Marijine,  jer  su  ba§  utjecanjem  njegovim 
i  njegova  vojvode  Hrvoja  malo  pred  tim  pali  najjaci  bedemi  Marijine  vlasti  u  Slavoniji 
u  ruke  ustasa.  Bijahu  to  slobodna  kraljevska  obcina  Gradec  kod  Zagreba  i  tvrdi  Medved- 
grad  u  zagrebackoj  gori.  Slobodna  obcina  Gradec  stajala  je  jo§  od  prvih  dana  pokreta 
nepokolebivo  uz  kraljice,  te  je  »u  svojoj  vjernosti  sjala  nad  svima  gradovima  kao  mjesec 
nad  zvjezdama<.  Gradjanima  na  brdu  Gradcu  bilo  je  tezko  odrzati  vjeru  kraljicama  i  za 
to,  sto  je  doljni  grad  Zagreb  hoce§  ne  ce§  morao  stajati  uz  svoga  gospodara,  biskupa 
Pavla  Horvata.  Negdje  na  po6etku  godine  1387.  doSao  pred  Gradac  i  Zagreb  Sigismundov 
vojvoda  Ladislav  od  Lu6enca,  koji  se  u  tadanjim  spomenicima  zove  »vrhovni  kapetan 
kraljevina  Slavonije,  Dalmacije,  Hrvatske  i  ban  severinski*,  pak  se  s  vojskom  svojom 
utaborio  pred  Zagrebom  i  stao  udarati  na  dvore  biskupa  Pavla  Horvata.  U  isto  negdje 
vrijeme  bude  biskup  Pavao  skinut  sa  svoje  Casti,  te  zagrebaCkim  biskupom  imenovan 
neki  Ceh,  po  imenu  Ivan.  Tako  je  ozbiljna  pogibao  zaprijetila  biskupu  Pavlu  Horvatu, 
da  izgubi  svoju  stolicu,  a  s  njom  i  obilate  dohodke,  s  kojima  je  dosad  uzdrzavao  ustaske 
5ete.  Sam  Pavao  Horvat  bijaSe  u  to  odputovao  u  Napulj,  te  ne  mogaSe  braniti  svoje 
biskupije ;  s  toga  pohita  njegov  brat,  ban  Ivan,  23.  veljace  1387.  iz  grada  Zadra  na  sjever 
u  Slavoniju,  da  obrani  i  Zagreb  i  da  protjera  Sigismundova  vojvodu.  Vojska  bana  Ivana, 
u  kojoj  je  nedvojbeno  bilo  i  bosanskih  6eta,  mora  da  je  bila  jaka,  jer  je  Ladislav  od  Lucenca 
bio  prinudjen  okaniti  se   podsade    Zagreba,  te  se  zatvoriti  u  utvrdjeni  Gradac,  odakle  je 


KRUNISANJE    KRALJA    SIGISMUNDA    1    OSLOBODJENJK    KRAI  JICE    MARIJE. 


231 


I 


udarao  na  biskupski  i  kaptolski  grad.  Tu  u  Gradcu  izdade  kapetan  Ladislav  1.  ozujka  1387. 
proglas  na  gradjane  te  obcine  ovoga  sadrzaja:  »Ladi>lav  od  Lvicenca,  vrhovni  kapetan 
kraljevina  Slavonije,  Dalmacije,  Hrvatske  i  ban  severinski  mudrim  i  obzirnim  muzevima' 
sudcima,  juratima  i  svima  stanovniciina  brda  Gradca  blizu  Zag'-eba  pozdrav.  Znademo  iz 
vjerodostojne  obavijesti,  da  su  Ivan,  bivSl  prije  ban  Macive,  i  drugi  Ivan,  biv§i  prije  prior 
Vrane,  s  Hrvojem  (cum  Herwoe)  i  mnogim  drugim  odmetnicima,  svojim  ortacima  ' 
privrzenicima,  skupili  ogromnu  i  veliku  vojsku  protiv  svih  vjernih  (podanika)  kraljicina 
velicanstva,  a  narocito  proti  vasoj  gradskoj  obcini  (civitatem),  koja  u  svojoj  vjernosti  sjaje 
nad  svima  gradskim  obc'nama,  kao  mjesec  nad  zvijezdama.  Znademo  pak  dalje,  da  je 
zagrebacki  kaptol  utvrdjen  i  opasan  jarkom,  kao  i  drvenim  stupovima,  ali  da  je  posve 
liSen    svake    straze    radi    odsutnosti  .  nekih  odmetnickih  kanonika,  koji  pristaju  uz  recene 


Car    I    KRALJ    SlGlSMUND. 
Po  starom  bakrorcEU. 


buntovnike;  a  k  tomu  vidimo  i  razabiramo,  ako  bi  spomenuti  kaptol  ovako  slucajno  dopa- 
nuG  ruku  istih  buntovnika,  da  bi  se  tim  ditavo  kraljevstvo  Slavonije  o^tetilo  (totum 
regnum  Sclauonie  lederetur),  a  nada  sve  bi  sama  gradska  obcina  brda  Gradca  sasvim 
bila  uni&tena.  Da  tomu  predusretnemo,  zapovijedamo  s  toga  vama  i  svima  vaSima  pod 
kazan  nevjere,  da  cim  ugledate  nazocno  (pismo),  hitro  sadjete  do  kaptola,  da  poruSite 
zidove  i  stupove  s  temelja,  te  da  rusevine  (i  odkinute  drvene  stupove)  ponesete  svojim 
kucama.  Inako  (ne  dnite),  ako  ne  zelite  protiv  sebe  ogorciti  milost  kraljidinu  i  mark- 
grofovu  (Sigismundovu).  Dano  na  brdu  Gradcu,  1.  ozujka  1387. « 

Poziv  kapetana  Ladislava,  a  i  sve  priprave  njegove,  dini  se,  slabo  su  koristile.  Ban 
Ivan  Horvat  ne  samo  da  je  spasao  biskupski  grad  Zagreb  za  svoga  brata,  nego  je  takodjer 
osvojio  tvrdi  Medvedgrad  u    zagrebatkoj  gori.  Paie  i  Gradac,  taj  posljednji  bedem  Mari- 


232  MARIJA    I    KARLO    DRa6kI. 

jinih  i  Sigismundovih  privrzenika  dospije  u  njegove  ruke,  posto  je  razbio  i  protjerao 
kapetana  Ladislava  od  Lucenca.  Nakon  toga  razstadose  se  opet  slavodobitni  ustase: 
ban  Ivan  Horvat  s  bratom  svojim  Ladislavom  i  mladim  Berislavom,  sinovcem  Ivana 
Palizne,  podje  u  iztodnu  Slavoniju  i  Macvu,  a  Ivan  Palizna  ostade  sam  da  brani  Hrvatsku 
i  Dalmaciju,  i  da  strazi  dragocjene  suznje  u  Po6itelju  i  Novigradu. 

Posljednji  udarac  u  Slavoniji,  pad  naime  Gradca  kod  Zagreba,  potaknu  i  Sigismunda 
i  njegove  privrzenike  u  Ugarskoj  na  sto  odlucniji  rad.  Mnogo  je  doprinesao  i  mletacki 
poslanik  Pantaleon  Barbo,  koji  je  jo§  od  lipnja  1386  boravio  u  Ugarskoj,  te  su  se  napokon 
velikasi  ugarski  rije§ili,  da  kapetana  Sigismunda  okrune  za  kralja.  Na  samu  cvjetnicu, 
31.  ozujka  1387.  vjencan  bi  Sigismund  u  Stolnom  Biogradu  krunom  sv.  Stjepana.  Sve- 
cani  6'm  obavio  je  vesprimski  biskup  Benedikt,  posto  je  nadbiskupska  stolica  ostrogonska 
uslijed  smrti  kardinala  Dimitrije  bila  izpraznjena.  Na  sam  dan  krunisanja  proglasi  novo 
vjencani  kralj  mletaCkoga  poslanika  Pantaleona  Barba  vitezom,  da  ga  nagradi  za  njegovu 
gorljivu  revnost.  Sada  je  Sigismund  kao  okrunjeni  kralj  mogao  odlucnije  postupati,  da 
izpuni  obje  zive  zelje  zvoje,  naime  da  umiri  Hrvate  i  da  oslobodi  svoju  suprugu,  kraljicu 
Mariju  iz  suzanjstva.  U  vijecu,  koje  je  on  prigodom  krunisanja  skupio,  zaklju6eno  bi 
podici  vojsku  na  ustase  u  ju^nim  stranama.  Vec  cetiri  dana  poslije  krunitbe,  na  veliki 
cetvrtak,  dne  4.  travnja  1387.  izdade  Sigismund  na  Hrvate  ovaj  proglas:  ^Sigismund 
Bozjom  milosti  kralj  Ugarske,  Dalmacije  Hrvatske  i  t.  d.  markgrof  braniborski  svim 
svojim  vjernim  plemicima  i  drugoga  staleza  stanovnicima,  koji  su  u  naSim  kraljevinama 
Dalmaciji  i  Hrvatskoj,  pozdrav  i  milost.  PoSto  su  Ivan  Horvat,  nekada  ban,  i  Ivan  (Pa- 
lizna), koji  se  drzi  za  vranskoga  priora,  ociti  protivnici  sv.  krune,  kraljevine  Ugarske  i 
nasega  veli^anstva,  vec  dosad  u  nasim  kraljevinama  pocinili  silnih  bezakonja,  pak  se 
opet,  kako  se  cuje,  spremaju  da  ib  poc^ine:  to  cemo,  ako  Bog  dade,  za  kratko  vrijeme 
Zajedno  sa  svojim  vjernim  biskupima  i  velikasima  kraljevine  Ugarske  odluciti,  da  se  pri- 
hvate  zgodna  sredstva,  pak  da  se  ti  naSi  buntovnici  valjano  kazne  za  svoju  tvrdokornost. 
Zato  vjernosti  va§e  molimo  i  ozbiljno  vam  nalazemo,  da  uztrajete  u  vjernosti,  u  kojoj 
bijahu  dosad  predji  vasi  za  proSlih  kraljeva,  i  u  kojoj  bijaste  i  vi,  i  jo§  jeste,  kako  se 
nadamo,  pak  da  se  recenim  protivnicima  muzevno  oprete;  6esa  cemo  se  vazda  veledusno 
sjecati  i  (hvaliti)  svakomu  od  vas.  Dano  u  Budimu  na  veliki  cetvrtak  (in  die  coenae 
domini)  god.  1387. 

Medjutim  svi  proglasi  kraljevi  bili  bi  slabo  koristili,  da  Sigismund  nije  tra^io  i 
nasao  pomoci  u  Mletcana.  Obcina  naime  bija§e  se  Ijuto  zabrinula,  odkad  su  Hrvati  stali 
dozivati  napuljske  kralj e  za  vladare  Hrvatskoj  i  Ugarskoj.  Ona  se  bojase,  da  bi  joj  pro- 
palo  prvenstvo  na  jadranskom  moru,  kad  bi  se  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  uzpeo  na  prije- 
stolje  vladar,  koji  bi  podjedno  kraljevao  u  Napulju.  S  toga  je  voljela  gledati  u  Budimu  na 
prijestolju  Mariju  i  Sigismunda,  nego  Karla  Drackoga  ili  njegova  sina  Ladislava.  Vec  u 
lipnju  1386.  bijaSe  ona  poslala  svoga  pouzdanika  Pantaleona  Barba  u  Ugarsku,  da  uta- 
na6i  savez  s  Nikolom  Gorjanskim  i  kraljicama.  Obcina  je  od  dva  zla  izabrala  manje,  pak 
je  rado  pregorjela  ponizenje,  naneseno  joj  od  kralja  Ljudevita  mirom  u  Turinu,  samo  da 
zaprijeci  vece  zlo.  Poglavito  zato  nastojao  je  njezin  poslanik  Pantaleon  Barbo,  da  se  Sigis- 
mund §to  prije  okruni  za  kralja;  a  namah  zatim  ugovarao  je  s  kralj  em  i  njegovim  savjet- 
nicima  savez,  kojim  bi  se  pomoglo  osloboditi  kraljicu  Mariju  i  pokoriti  Hrvate.  O  tim 
dogovorima  izvijesti  poznati  vec  Laurencije  de  Monacis  u  ime  poslanika  Pantaleona  Barba 
mletaCku  obdinu  ovako:  »Prejasni  gospodin  Sigismund,  kralj  ugarski,  rece  na  dan  uzkrsa 
gospodinu  poslaniku  u  perivoju  pred  velikaSima  i  biskupima:  Mi  bismo  rado  i  zelimo 
utanaditi  savez  s  gospodinom  knezom  i  obcinom  mleta6kom,  kao  §to  su  htjele  i  zeljele 
majka  (punica)  i  supruga  na§a;  zato  vas  molimo,  da  poSljete  u  tu  svrhu  u  Mletke  biljez- 
nika  gospodstva  (Laurencija  de  Monacis),  a  vi  da  ovdje  ostanete.  .  .  .  Dne  9.  travnja,  u 
kraljevskoj  kapeli,  kad  se  je    misa    sluzila,    rede    kralj    poslaniku:    Gospodine   poslanice! 


KRUNISANJE    KKALJA    SIGISMUNDA    I    OSLOBODJENJE    KRALJICE    MARIJE 


'■33 


Povjeravam  vam  tajnu.  Ja  sam  sa  svojim  velmozama  i  biskupima  odlucio,  da  dvije  sed- 
mice  poslije  Duhova  podjem  na  vojnu  proti  Ivanu  banu  i  prioru  (vranskomu),  nasim 
odmetnicima,  da  ih  po  mogucnosti  unistim,  pak  da  onda  doprem  do  mjesta,  gdje  su 
gospoje,  nasa  majka  (punica)  i  supruga.  Ali  posto  se  bojimo,  da  bi  ih  buntovnici  mogli 
prevesti  po  moru  na  druge  strane,  molimo  vas,  koliko  mozemo,  da  po  biljezniku  (Lau- 
renciju  de  Monacis)  molite  republiku,  da  izvoli  na  more  postaviti  galije,  koje  bi  straziie, 
da  ne  budu  odvedene.  Ali  to  bi  trebalo  namah  uciniti,  jer  bi  mnogo  vremena  proslo, 
kad  bi  se  cekalo,  da  se  prije  savez  utana6i«. 

Nastojanje  poslanika  Pantaleona  Barba,  doti^no  biljeznika  Laurencija  de  Monacis 
urodilo  je  zaista  dobrim  plodom.  Vec  15.  travnja  pozivase  mletacka  obcina  dalmatinske 
obcine  Zadar,  Spljet  i  Trogir,  da  budu  vjerne  kruni  ugarskoj,  a  narocito  Zadar,  o  kojega 
se  je  vjeri  sumnjalo,  posto  su  se  u  njem  sastajali  kolovodje  ustanka.  Dalmatinski  gradovi 
pohitase  uvjeravati  mletacku  vladu  o  svojoj  vjernosti,  »od  koje  —  pisu  Spljecani  —  ne  ce 
se  dati  ni  smrcu  ni  macem  odvratiti«,  kao  sto  nijesu  ni  dosad  od  nje  odstupili,  premda 
su  poradi  toga  mnogo  trpili  i  sveudilj  joi  trpe.  Mletci  medjutim  zadovoljise  i  glavnoj 
molbi  Sigismundovoj.  Oboruzase  dvadeset  i  cetiri  galije,  snabdjeSe  ih  dovoljnom  vojskom, 
te  ih  povjerile  zapovjedniku  Ivanu  Barbadicu  s  nalogom,  da  ne  samo  zaprijeci,  ako  bi 
ustase  htjeli  Mariju  iz  Novigrada  drugamo  po  moru  prevesti,  nego  da  podupre  podjedno 
kraljevu    vojsku    na    kopnu,    kad    bude  oslobadjala  kraljicu. 

Gotovo  u  isti  mah,  kad  su  Mletci  odlucno  stali  pomagati  Sigismunda,  ponudi  mu 
svoju  vjernu  sluzbu  i  jedan  od  najmocnijih  velikasa  hrvatskih.    Bijase    to  Ivan    ili   Anz 


Knezovi  Frankapani 

od  polovice    14.  stoljeda  do  smrti  kralja  Sigismnoda  (1437.). 

Bartol  (VII). 

t   13^3 


Stjepan  (I  ),  f    1388. 

Supruga  Katarina  Carrara, 

kdi  padovanskoga  vojvode 

Franje. 


Elizabeta,   1386; 

udata  za  celjskoga  grofa 

Fridrika  II,,  i  umorena  od 

DJega  oko  god.   1422. 


Ivan  (V.)  ili  Ani, 

•f  29.  studenoga    1393. 

Ban   Slavonije,  Dalmacije  i 

Hrvatske    1391. — 1393- 

Supruga  Ana,    kdi  goridkoga 

grofa  Meinharda  VII. 

(t  5.  rujna    1402.). 


Nikola    (Mikula  de   Frankapan) 

t  26.  lipnja   1432. 

Ban  DalmaciieiHrvat'(l426. —  143a). 

1.  supruga   Doroleja,  (valjda)  k(5i  pa- 
Istina  Nikole  Gorjanskoga. 

2.  sapruga  Blanka  Sfurza. 


Ivan  VI.,(Ani,   Stjepan  (II.)    Nikola,    Bartol  (VlII  )        Martin         Du)am(IV.) 
Angelo)  Stariji,      f   1480.   u        I435. —  t  °^^   ^45^-  f  4- ^'^topada    1435.    — 

zaietnik  Ce-      ModruSania.     )459.  Su-      Zadetnik        1479;  poko-        1468. 

tinske  loze;    Ban  Dalmacije      praga      Trzacke  loze.        pan  na  Zadetnik 

t    1436.  i  Hrvat.  Barbara         Supruga  Trsatu.  SluDJske 

Ban  Dalmacije    1433.  — 1437.    Wallsee.  Jelia  i.  ienajelena        loze. 


i   Hrvat'         i  opet   1 463. 
1433.— 1436.         ZaCetnik 
bupruga  Rata-  Ozaljske  loze. 
rina,    kdi     Iva- 
niia    Ivanovida 
Nelipida. 


I 


(Elizabeta).       Lipovaika. 
2.     Doroteja, 
udova  kneza 
I/anila   Bla- 
gajskoga. 

Izumiro : 

Cetinska  loza  godine  1542. 

Slnnjska      ,          „  1572. 

Ozaljska      „          „  1577. 

Triaeka       „          „  I&71. 


Andrija    Sigismund     Ivan    mladji 
1435.—    (^ikmund)  (VII.) 

1439.         f    14O8.     1435. -i486. 
ienn  Jclena   ^eua  Eliza- 
(1489  ).      beta.    Godine 
1480.  ustupio 
Mletcima 
otok  Krk. 


234  MARIJA    1    KARLO    DRACKI. 

Frankapan,  knez  krcki,  modruski  i  senjski.  On  i  brat  njegov  Stjepan  bijahu  nekad 
gorljivi  pomagaci  kralja  Ljudevita,  vjerni  njemu  >u  svako  vrijeme,  ratno  i  mirno«;  no  dok 
je  poslije  knez  Stjepan,  suprug  padovanske  kneginjice  Katarine  Carrare,  pristao  uz  Karla 
DraCkoga,  ostao  je  knez  Ivan  vjeran  Ljudevitovoj  kceri  i  supruzi.  Namah  iza  krunisanja 
Sigismundova  pisa  Ivan  kralju  u  Budim  pismo,  kojim  mu  se  sam  ponudi,  da  bi  oslobodio 
suprugu  njegovu  iz  suzanjstva  u  Novigradu,  »kad  bi  mu  poslali  vojske  i  kad  bi  od  mora 
imao  pomoci«  (si  mitteremus  sibi  gentem  et  haberet  subsidium  a  mari,  recuperaret  ipsas). 
Sigismund  je  dakako  objerucke  prihvatio  ponudu  mocnoga  kneza  Ivana,  te  mu  nedvojbeno 
poslao  i  ne§to  vojske  u  pomoc. 

U  svibnju  1387.  podize  se  knez  Ivan  Frankapan  iz  Senja  ili  Modrusa,  pak  sjedi- 
nivSi  se  s  krbavskim  i  li^kim  knezovima  Butkom,  Nikolom  i  Tomom,  sinovima  Budislava 
Kurjakovica,  a  vjernim  podanicima  kraljice  Marije,  naiirupi  na  znameniti  grad  Po6itelj  u 
Lici.  Tu  je  boravio  Ivan  Palizna  i  strazio  strazu,  da  mu  ne  uteku  suznji  Stjepan  Korogj, 
Stjepan  Kanizaj  i  drugi,  koje  bija§e  jo§  prosle  godine  zarobio  kod  Gorjana,  Kako  je  Ivan 
Frankapan  Paliznu  naglo  zasko6io,  nije  taj  mogao  grada  dugo  braniti.  Pomoci  nije  se 
ni  odkuda  mogao  nadati,  jer  su  druge  vojske  Sigismundove  udarale  na  njegove  drugove. 
Ivan  Palizna  borio  se  je  hrabro,  te  je  danju  i  nocu  provaljivao  iz  grada  i  napadao  na 
podsadne  cete.  Ali  na  posljedku  ponestade  u  Pocitelju  hrane,  pak  tako  prisili  Paliznu 
Ijuta  glad,  da  se  pogadja  o  predaji  grada.  Knez  Ivan  Frankapan  trazio  je  od  njega,  da 
pusti  kraljicu  Mariju  na  slobodu,  a  za  to  moze  slobodno  izaci  iz  grada  i  poci,  kamo  ga 
je  volja.  Ivan  Palizna  izprva  nije  htio  da  na  to  prlvoli;  ali  na  posljedku  »satrven  gladom 
i  neprekidnim  bojem«  pristane  na  sve,  te  izadje  iz  grada.  Predajom  Pocitelja  oslobodise 
se  suzanjstva  svi  ugarski  i  hrvatski  velika§i,  koji  su  dosad  u  njem  camili;  a  sam  grad 
preuzese    valjda   vec    tada  krbavski    knezovi    Kurjakovici,   braca   Butko,    Nikola    i  Toma. 

Iz  Pocitelja  pohita  Ivan  Palizna  preko  Velibita  na  jug  u  Novigrad,  da  barem  taj 
grad  obrani  od  neprijateljske  sile,  pak  da  usuprot  svomu  obecanju  i  dalje  zadrzi  kraljicu 
Mariju  u  suzanjstvu.  No  Ivan  Frankapan  zajedno  s  krbavskim  knezovima  pohita  namah 
za  njim  i  podsjedne  grad  s  kopna,  dok  je  mletacki  vojvoda  Ivan  Barbadico  valjda  jos 
prije  sa  svojim  galijama  usao  u  Novigradsko  more,  te  opasao  grad  s  morske  strane. 
Uza  sve  to  nije  Ivan  Palizna  bio  covjek,  koji  bi  se  tako  lako  predao,  vec  se  je  hrabro 
otimao  sjedinjenoj  vojsci  mletaCkoj  i  Frankapanovoj.  Napokon  ne  preostade  mu  ipak 
drugo,  nego  da  se  pogadja  o  predaji.  S  knezom  Ivanom  Frankapanom  ne  htjede  ugo- 
varati,  posto  je  bio  vojvoda  Sigismundov,  kojega  nije  priznavao  za  zakonitoga  kralja; 
za  to  pozove  ivana  Barbadica,  da  se  s  njim  pogadja.  Ivan  Palizna  pustit  ce  zarobljenu 
kraljicu  na  slobodu,  ali  za  to  dati  ce  mu  mletacki  vojvoda  taoce  u  ime  jamstva,  da  se 
ne  ce  nikakvo  zlo  dogoditi  ni  n;emu  ni  njegovim  Ijudima.  1  tako  kraljica  Marija  dne 
4.  lipnja  1387.  bude  izpu§tena  iz  Novigrada,  u  kojem  je  do  deset  mjeseci  bila  zatvorena. 

Jo§  onoga  dana,  kad  je  kraljica  Marija  i^aSla  iz  Novigrada,  imenova  ona  zasluznoga 
kneza  krbavskoga  Butka  svojim  dvorskim  zupanom.  Deseci  se  istoga  dana,  naime  4.  lipnja 
u  selu  Dolje  u  zupi  Luci  (Luchae  in  villa  Dolae)  posla  plemica  Tomu  Sovica  iz  Sibenika 
u  gradove  Spljet,  Sibenik  i  Trogir,  da  s  tamoSnjim  knezovima  u  ime  njezino  obavi  neke 
poslove.  Kako  nije  imala  uza  se  nikakva  svoga  pecata,  podkrijepila  je  vjerodajnicu  za 
svoga  poslanika  pecatom  svoga  dvorskoga  zupana  Butka  (sigillo  Butcho  comitis  Corbaviae, 
curiae  nostrae  magistri  ofpatini  =  hofpalatin).  Iz  zupe  Luke  odplovi  zatim  kraljica  na 
mletackim  brodovima  u  Nin,  gdje  ju  dodjose  redom  pozdraviti  njezini  privrzenici.  Dne 
7.  lipnja  podje  iz  Zadra  zasebno  poslanstvo,  na  6elu  mu  suvremeni  pisac  Pavao  Pavlovic, 
u  Nin,  te  se  8.  lipnja  pokloni  Mariji.  Nakon  boravka  od  vise  dana  poveze  mletacki 
vojvoda  Ivan  Barbadico  kraljicu  15.  lipnja  u  Senj,  kamo  stize  namah  sutradan  u  nedjelju 
16.  lipnja.  Kraljica  ostade  sada  u  Senju  do  konca  lipnja,  dok  je  vojvoda  Ivan  Barbadico 
s  mletackim  galijama  odjedrio  na  jug  prema  Skradinu.    U  Senju,    u    gradu  Frankapana, 


KRUNISANJE    KRALJA    SIGISMUNDA    I    OSLOBODJENJE    KRALJICE    MARIJE. 


215 


I 


Marija  se  je  oporavljala  od  nevolja,  pretrpljenih  u  suzanjstvu.  Tu  je  takodjer  19.  lipnja 
primila  sveSano  poslanstvo  mletacke  obcine,  po  imenu  Leonarda  Dandula,  Jakova  Delfina, 
Pavla  Maurocena,  Petra  Bragadina,  Marina  Maripetra  i  Remigija  Superancija,  koji  joj 
dodjoSe  cestitati  na  oslobodjenju.  Kraljica  primi  poslanike  vrlo  fastno  (dignissime),  te  se 
zatim  30.  lipnja  posebnim  pismom  iz  Senja  zahvali  duzdu  Antunu  Veneriju  i  obcini  za 
pruzenu  pomoc,  preporu6iv§i  podjedno  kapetana  Ivana  Barbadica,  »svoga  viteza*,  poradi 
njegovih  zasluga  za  njezino  oslobodjenje.  Od  mletaikih  poslanika  vratiSe  se  cetiri  kuci, 
a  dva,  po  imenu  Leonardo  Dandulo  i  Pavao  Mauroceno  pridruziSe  se  kralji6inoj  pratnji, 
kad  je  ona  1.  srpnja  iz  Senja  poSla  prema  Zagrebu.  Onamo  stize  kraljica  4.  srpnja,  i 
nadje  ondje  svoga  supruga  Sigismunda  i  mleta^koga  poslanika  Pantaleona  Barba,  koji 
joj  bijahu  posli  u  susret.  U  Zagrebu  proslavili  su  dolazak  kraljice  velikim  slavljem  (magna 


I 


PrVI    VELIKI    PECAT    KRALJA    SlGISMUNDA. 

Na  j)rednjoj  strani  vidimo  kralja,  kako  sjedi  na  prijestolju  i  drii  u  ruci  kraljevske  znakove.  Desno  njemu  je  sa- 
stavljeni  grb  ngarski  (grede)  i  luksemburiki  (orao),  a  na  lijevo  opet  sastavljeni  grb  ugarski  (grede)  i  6t§ki  (lav). 
Nad  svakim  grbom  stoji  po  jedan  orao.  Nadpis  u  dva  redka:  „-j-  Sigismundus  Dei  gracia  Hungarie  Dalmacie 
Croacie  Rame  Servie  Galicie  Lodomerie  Comanie  Bulgarieque  rex,  marchio  Braudembargensis,  sacri  Romani  im- 
perii archiecamerariiis  atquc  Boemie  et  Lucemburgensis  heres".  Na  strainjoj  strani  na  lestolistom  polju  na  poje- 
dinim  listidima  zmnjevi,  a  u  sredini  grb  s  dvogubim  kriiem.  Nadpis:  „S(igillum)  secuadum  Sigismundi  Dei  gracin 
regis  Hungarie   et  aliorum  regnornm  in  alio  parij  sgilli  expressorum". 

Narodni  muzej  u  BudimpeSti 


sollemnitate),  kojom  je  prigodom  kralj  Sigismund  mletackoga  plemida  Paula  Maurocena 
proglasio  vitezom. 

Oslobodjenje  kraljice  Marije  probudi  veliku  radost  u  svih  prijatelja  i  privrzenika 
njezinih  i  supruga  joj  Sigismunda.  Papa  Urban  VI.,  primivSi  prve  vijesti,  namah  se  pismom 
od  13.  lipnja  zahvali  mletaikomu  duzdu,  §to  je  za  oslobodjenje  kraljice  Marije  poslao 
mornaricu,  pate  za  nju  dao  i  taoce;  drugim  pismom  Cestitao  je  kralju  Sigismundu,  Sto 
je  opet  dobio  suprugu.  Jednako  je  papa  pisao  i  kraljici  Mariji.  U  pismu  se  papinom  uz 
zasluge  mletadke  obcine  jednako  dastno  priznavaju  i  zasluge  ivana  Frankapana,  kneza 
kr^koga,  modruskoga  i  senjskoga. 

Jednaka  nedaca,  kao  kod  Podtelja  i  Novigrada,  bijaSe  hrvatske  ustaSe  sna§la  u 
Ijetu  1387.  i  na  drugim  boji^tima.  Ivan  Horvat  bijaSe  u  proljecu  te  godine  zajedno  s  bratom 


236  MARIJA    I    KAHLO    I)Ra6kI. 

svojim  Ladislavom,  kao  i  s  mladim  Berislavom  obladao  iztoinom  Slavonijom  i  Mafivom. 
Slavodobitnicima  pridruziSe  se  poslije  i  drugi  velikasi  slavonski,  kao  Ladislav  od  Zuglaka, 
Stjepan  od  Hedervara,  braca  Ivan  i  Ladislav  od  Korpada,  i  drugi.  Primivsi  ban  Ivan 
Horvat  jos  i  bosanskih  ceta  od  kralja  Stjepana  Tvrtka,  pace  i  srbskih  junaka  od  kneza 
Lazara  (Pribcica)  Hrebeljanovica,  osjecase  se  tako  jak,  da  je  ne  samo  obladao  vukovskom 
i  srijemskom  zupanijom,  nego  je  u  travnju  presao  preko  rijeke  Drave  u  zupaniju  Baranju, 
te  poharao  i  sam  grad  Pecuh.  Protivnici  bijedili  su  poslije  bana  Ivana,  da  su  njegove 
Cete  plijenile  crkve  i  samostane,  te  svuda  razale,  harale  i  palile.  Sigismundove  vojvode 
Nikola  Gorjanski,  Stjepan  od  LuSenca  i  Ivan  Morovic  ne  mogoSe  dugo  odoljeti  slavo- 
dobitniku  Ivanu.  No  nakon  pada  Poditelja  i  Novigrada  iznevjeri  se  bojna  sreca  i  njemu. 
Sigismundovim  vojvodama  pridruziSe  se  sada  jos  biv§i  ban  Stjepan  Korogj  i  drugi  suznji 
iz  Poiitelja,  pak  ojatanoj  vojsci  kraljevskoj  podje  za  rukom,  potisnuti  ustase  preko 
Drave,  a  onda  ih  svladati  i  razasuti.  Banu  Stjepanu  Korogju  pridaje  se  slava,  da  je  ustaSka 
vojska,  u  kojoj  je  bilo  i  bosanskih  i  srbskih  Seta,  bila  porazena,  te  protjerana  preko 
Save  u  Bosnu;  da  su  nadalje  u  tim  bojevima  zarobljeni  Berislav  Palizna,  Stjepan  Zuglak 
i  Stjepan  Hedervari  s  rnnogo  Hrvata,  Bosanaca  i  Srba.  Jamacno  je  ovom  prigodom  po- 
ginuo  i  Ladislav  Horvat,  brat  bana  IvaniSa.  Sam  ban  Ivan  bijaSe  se  s  ostatcima  vojske 
utaborio  u  kotaru  i  gradu  Ceregu  (in  districtu  Chereg;  moze  biti  Cernik  kod  Nove  Gra- 
diske,  ali  vjerojatnije  Cerevic  na  Dunavu  blizu  Iloka),  gdje  ga  zatekoSe  Nikola  Gorjanski, 
Stjepan  od  Lu6enca  i  Ivan  Morovic.  U  zestokom  boju  bude  Ivan  Morovic  ranjen;  ali 
vojska  Ivanova  bi  razbita  i  razpr§ena.  Jedan  dio  pobijedjenih  skloni  se  u  grad  Ilok,  ali 
bise  zarobljeni  i  poslani  gralju  Sigismundu,  medju  njima  i  Emerik  Lackovic,  sin  vojvode 
Andrije;  sam  ban  Ivanis  protuce  se  do  Pozege,  te  se  zatvori  u  taj  tvrdi  grad.  No  Nikola 
Gorjanski  opasa  Pozegu  i  prisili  bana  Ivana  na  predaju.  Nikola  Gorjanski  predade  dra- 
gocjena  suznja  Stjepanu  Simontornji,  da  ga  cava,  a  sam  podje  preko  Save,  da  otme 
Srbima  banovinu  MaCvu.  Ali  Simontornja,  nekadanji  drug  i  ortak  bana  Ivana  Horvata,  a 
jo§  i  sad  srcem  privrzenik  njegov,  odvede  zarobljenika  »svojom  lisiCjom  lukavosti« 
najprije  iz  grada  Pozege  u  svoj  logor,  da  toboz  pomnije  na  nj  pripazi,  a  onda  mu  po- 
tajno  dopusti,  da  pobjegne.  Ban  Ivani§  ode  preko  Save  u  Bosnu  ravno  k  svomu  savez- 
niku,  kralju  Stjepanu  Tvrtku. 

Tako  bi  ugu§en  pokret  i  u  iztocnoj  Slavoniji.  Ostatke  ustasa  u  Dalmaciji  pokori 
mletacki  kapetan  Ivan  Barbadico.  On  podje  16.  lipnja  ravno  iz  Senja  na  jug  prema 
Skradinu,  gdje  se  bijahu  usta§e  uSvrstili  Premda  se  je  taj  grad  smatrao  »nedobitnim«, 
ipak  ga  Barbadico  osvoji  i  predade  kralju  Sigismundu. 

Sam  kralj  Sigismund  boravio  je  s  kraljicom  Marijom  jo§  dva  mjeseca  (srpanj  i 
kolovoz)  u  zapadnoj  Slavoniji,  da  ugusi  posljednje  trzaje  pokreta.  Tu  mu  pomagahu  knez 
Ivan  Frankapan,  a  poslije  i  vazda  vjerni  Nikola  Gorjanski.  Namah  iza  oslobodjenja  kralji- 
6ina  bijase  mu  se  predao  Gradac,  stari  privrzenik  kraljiSin ;  trebalo  mu  samo  jo§  poko- 
riti  gradove  i  kotare  nekadanjega  zagrebaSkoga  biskupa  Pavla  Horvata.  Malo  zatim  pokori 
mu  se  i  kaptolski  grad  Zagreb,  dok  je  knez  Ivan  Frankapan  osvojio  Medvedgrad.  U  isto 
vrijeme  osvojen  bi  i  grad  Cakovac  u  Medjumurju,  stolica  Stjepana  Lackovica.  Dne 
3  kolovoza  boravio  je  Sigismund  u  Grabrovnici,  6.  kolovoza  u  Krizevcima,  13.  kolovoza 
zauzeo  je  biskupov  grad  Gumnik  (Gomnech,  Bosiljevo),  a  23.  kolovoza  desio  se  je  u  Cazmi, 
gdje  je    pred  mletackim  poslanicima  prisegao  na  turinski  mir. 

Vec  2.  rujna  1387.  boravio  je  Sigismund  s  kraljicom  i  dvorom  svojim  u  Vi§egradu. 
Tu  i  u  Budimu  nastojao  je  urediti  tako  Ugarsku  kao  i  Hrvatsku.  U  prvom  redu  nagra- 
djivao  je  one  velikase,  koji  su  mu  pomogli  do  krune  i  kraljevstva.  Tako  se  sjeti  i  kneza  Ivana 
Frankapana,    te  mu    25.   studenoga    1387.  darova  grad  Cetin  s  klokockim  kotarom. 


IV. 


It 


SIGISMUND  1  PROTUKRALJI 

(1387.-1^09.): 

STJEPAN  TVRTKO,  STJEPAN  DABISA, 


(1387.— 139c.) 


(1391.--13Q4.) 


LADISLAV  NAPULJSKI, 

(1 39 1. —1409.) 

Bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  kao  oditi  takniac  Sigismundov  (13S7. — 1389.).  —  Boj  na  Kosovu  (15.  lipnja  1389.). 

—  Stjepan  Tvrtko  obladao  Hrvatskom  i  DalmaCijom  (1390. — 139 1.';.  —  Ladislav  Napuljski  ustaje  kao  protukralj 
(1391. — 1392);  banov^anje  Ivana  Frankapsna  (1392.— 1393.).  —  Foraz  hrvatskih  ustaSa  kod  Dobora  (1394.)  i 
Knina.  —  Smrt  kraljice  Marije  (17.  svibnja  1395.);  veliki  sabor  hrvatsko  dalmatinski  u  Niiiu  (lipnja  1396.).  —  Ra- 
tovi  s  Turcima ;  Sigismund  poraien  kod  Nikopolja  (28.  rujna  1396  ).  —  Krvavi  sabor  u  Kriievciiiia  ^27.  veljai-e  1397.); 
ceijski  grof  Herman  II.  u  Hrvatskoj  (1397*)  —  Hrvoje  VukCic  diie  se  na  Sigismunda  (1398.) ;  banovanje  Nikole 
Gorjanskoga  (1397. — 1401.).  —  Sigismund  u  suianjstvu  (1401.)  ;  oslobodivsi  se  odredjuje  austrijskoga  vujvodu 
Albrechta  IV.  za  svoga  nasljedaika  (1402,).  —  Sveobdi  pokret  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj  (1402. — 1403.).  —  Kru- 
nisanje  napuljskoga  kralja  Ladislava  u  Zadru  (5.  kolovoza  1403.)  —  Pobjeda  Sigismundova  u  Ugarskoj  (u  rnjnu  1403. 
i  povratak  kralja  Ladislava  u  Napulj  (u  studenom  1403.).  —  Bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja  izmirio  se  sa  Sigis- 
mundom  (1403.);  bosanska  vlastela  skidaju    Stjepana    Ostoju    i    diiu    na  prijestoljs  Tvrtka  H.  Tvrtkovida  (1404.) 

—  Tvrtko  II.  Tvrtkovid  prema  Sigismundu  (1404. — 1407.).  —  Hrvatsko  kraljevstvo  godicie  1404. — 1408.  — 
Osudni    boj    kod    Dobora    (1408.);    posljedice    toga    boja.    —    Ladislav    Napuljski    prodao    Dalmaciju    Mletcima 

(9.  srpnja    1409.). 


Ornunenat  s  rake  st.  dimuoa  a  Zadio. 


SIGISMUND  I  PROTUKRALJI 


(1387.— 1409.). 


osanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  kao  oCiti  takmac  Sigis- 
mundov  (1387.— 1389.).  U  kolovozu  1387.  mogao  se  je  Si- 
gismund  sa  svojom  suprugom  Marijom  nadati,  da  ce  naskoro  vladati 
podpuni  mir  na  obalama  Save  i  jadranskoga  mora.  Na  stolici  zagre- 
backe  biskupije  nije  vise  sjedio  njegov  nepomirljivi  dusmanin  Pavao 
Horvat;  toga  je  vec  odprije  zamijenio  Ceh  Ivan  Smilo,  odani  privrzenik 
svoga  zemljaka.  Jedan  brat  biskupa  Pavla,  po  imenu  Ladislav,  bijase  nedavno 
poginuo  u  Slavoniji;  a  drugi  brat,  doslije  nedobitni  ban  Ivani§,  samo  je 
prevarom  umakao  svojcj  sudbini  i  kuburio  je  sada  kao  bjegunac  na  dvoru 
bosanskoga  kralja.  Citava  Slavonija  biia  je  bezuvjetno  pokorna  zakonitomu 
kralju:  tu  se  s  duznim  pocitanjem  slusala  rije6  kralja  Sigismunda  i  njegova 
odana  i  prokusana  bana  Ladislava  od  Lucenca,  koji  se  u  to  vri- 
jeme  zove  »ban  ditave  Slavonije*.  Pa6e  i  Macva  je  mirna,  jer  se  je  tamo 
zabanio  uzdanica  Sigismundova,  prevjerni  Nikola  Gorjanski,  sin  nekadanjega 
palatina.  §to  je  velikaSa  u  Ma6vi  i  Slavoniji,  svi  se  rado  pokoravaju  kralju 
i  njegovim  banima;  pa6e  i  oni  rodovi  hrvatski,  koji  su  na  medji  banovine 
slavonske  i  hrvatske,  znadu  samo  za  kralja  Sigismunda  i  za  kcer  slavnoga 
kralja  Ljudevita.  NaroCito  knez  Pavao  Zrinski  i  njegovi  susjedi  Nikola  i  Stjepan 
Blagaji,  potonji  po  majci  svojoj  Margareti  rodjaci  znamenitoga  palatina  Nikole  Gorjan- 
skoga,  sunCaju  se  jedino  o  sjaju  kraljeve  i  kraljiSine  milosti. 


240  ♦  SIOISMUND     I    PROTUKRAUI. 

U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  nijesu  takodjer  prilike  nepovoljne.  Najmocnije  dvije  kne- 
zevske  porodice,  Frankapani  krcki  i  Kurjakovici  krbavski,  stoje  nepomicno  uz 
Sigismunda  i  Mariju,  koju  su  lijevajuci  svoju  krv  oslobodili  iz  suzanjstva,  te  ju  opet  podigli 
na  prijestolje.  Pace  ni  Nelipici  ne  krate  se  pokoravati  vlasti  kraljevoj;  jedan  paCe,  sin 
Konstantinov  od  Necvena,  vr§i  u  to  vrijeme  sluzbu  kastelana  u  kraljevskom  gradu  Skra- 
dinu,  koji  je  nedavno  mletaCki  kapetan  Ivan  Barbadico  oteo  usta§ama.  I  udovica  Ivana 
Nelipica  Cetinskoga,  po  imenu  Margareta,  premda  je  najbliza  susjeda,  a  mozda  vec  i 
punica  bosanskoga  velikoga  vojvode  Hrvoja  Vukcica,  kao  da  je  u  taj  mah  zajedno  sa 
svojim  nedoraslim  sinom  Ivanisem  vjerna  podanica  kralja  Sigismunda,  po§to  se  kralj  i 
poslije  pouzdaje  u  njezinu  odanost.  I  svi  primorski  gradovi  Dalmacije  nepomicno  stoje 
uz  svoga  nedavno  krunjenoga  kralja.  Pa5e  i  Dubrovnik,  koji  bijaSe  pred  godinu  i  pol 
krunisanje  Karla  Drackoga  proslavio  svecanom  sluzbom  bozjom,  nastojao  je  tu  svoju 
nesmotrenost  okajati  jos  u  travnju  1387.,  kad  je  ugovarao  savez  i  prijateljstvo  s  bosanskim 
kraljem.  Sad  je  pak  na  zahtjev  kralja  Sigismunda  obnovio  zakletvu  vjernosti,  polozenu 
jo&  1383.  kraljici  Mariji,  a  na  to  je  namah  poslao  kralju  Sigismundu  u  Budim  dva  svoja 
poslanika,  Junija  Sorkocevica  i  Marina  Bunica,  da  mu  se  poklone  i  izmole  potvrdu  privi- 
iegija.  Kralj  zaista  28.  listopada  1387.  izdade  povelju,  kojom  potvrdi  Dubrovniku  sve 
stare  slobode  i  povlastice,  a  narocito  »da  si  slobodno  bira  kneza  i  sudce  na  svoju  koristi 
ali  izmedju  Ijudi  odanih  kruni  kraljevskoj.« 

Sve  je  gotovo  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  priznavalo  vlast  kralja  Sigismunda  i  njegove 
supruge  Marije.  Jedino  neki  zabitni  gradovi  uz  bosansku  medju  kao  da  nijesu  htjeli  cuti 
za  njega.  S  njima  naporedo  drzali  su  se  i  neki  gradovi  u  primorju,  narocito  oni,  koji  su 
nekad  pripadali  Bribirskim  knezovima,  a  od  tih  se  je  najviSe  izticao  grad  Klis  Ali  nada 
sve  opirala  se  kralju  Sigismundu  tvrda  Vrana,  ta  nedobitna  stolica  ustaskoga  vodje 
Ivana  od  Palizne.  Ba§  ta  dva  grada,  Vrana  i  Klis,  stajala  su  i  sad  nepomicno  uz  priora 
Ivana  Medjutim  se  je  Sigismund  ipak  nadao,  da  ce  Ivana  Paliznu  iztisnuti  takodjer  iz 
Vrane.  Ta  knez  Ivan  Frankapan  obladat  ce  i  tim  gradom,  kao  nedavno  Pociteljem  i 
Novigradom.  Sigismund  je  u  to  ime  dao  izabrati  novoga  priora  vranskoga,  po  imenu 
Alberta  Lackovica,  sina  Stjepanova;  a  da  bi  se  novo  izabrani  prior  mogao  lak§e 
dokopati  svoje  stolice,  povjeri  njegovu  bratu  Ladislavu  Lackovicu  bansku  c^ast  u  Dalma- 
ciji i  Hrvatskoj  Valjda  ce  novi  ban  zajedno  s  knezom  Ivanom  Frankapanom  ipak  satrti 
osamljenoga  i  ostavljenoga  Ivana  Paliznu! 

Ali  Sigismund  se  je  prevario,  jer  se  je  u  taj  cas  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko 
javno  i  o6ito  podigao  kao  takmac  njegov,  da  oblada  Hrvatskom  i  Dalmacijom. 

Bosanski  kralj  bijaSe  se  vec  namah  iza  smrti  kralja  Ljudevita  okoristio  smutnjama 
u  kraljevinama  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  da  povrati  svojoj  drzavi  sve,  §to  je  nekad  od  nje 
odkinuo  premocni  kralj  Ljudevit.  Da  zaokruzi  svoju  drzavu,  oblada  najprije  onim  dijelom 
Huma,  §to  ga  je  nekad  morao  ustupiti  svojoj  bratuCedi  Elizabeti,  a  onda  stade  redom 
osvajati  zupe  i  gradove  na  medji  hrvatskoj,  kao  Hlivno,  Duvno  i  Dlamoc,  pri  demu  ga 
objerudke  pomagase  njegov  veliki  vojvoda  Hrvoje  Vukcic  Hrvatinic.  Kraljica  Elizabeta  i 
Marija,  a  s  njima  i  palatin  Nikola  Gorjanski  nastojahu  predobiti  mocnoga  bosanskoga 
kralja,  paCe  im  on  neSta  i  obeca,  narocito  kad  ga  podmitise  Kotorom  (1385.);  ali  uza 
sve  to  vrebao  je  na  svaku  zgodu,  da  se  okoristi.  S  toga  je  i  primao  na  svoj  dvor 
hrvatske  odpornike:  Horvate,  Palizne  i  Lackovice,  pak  im  koji  put  priskocio  u  pomoc  sa 
svojim  detama.  Ocito  medjutim  nije  stupio  na  popriSte,  ta  hrvatski  ustase  radili  su  za 
strana  vladara,  Karla  Drackoga.  A  Stjepanu  je  Tvrtku  napokon  bilo  sve  jednako,  da  li 
se  je  krunom  sv.  Stjepana  ovjendao  Karlo  DraSki  ili  Sigismund.  Njemu  je  samo  moglo  biti 
do  toga,  da  u  susjednim  zemljama  ne  bude  mira  ni  jake  vlade,  pak  da  njemu  bude 
lakSe  izvoditi  svoje  osnovel 


I 


I 


BOSANSKI    KRALJ    STJEPAN    TVRTKO    KAO  OfilTI  TARMAC  SIGISMUNDOV  (1387 — 1389).        24I 

Smrcu  Karla  Drackoga  promijenila  se  medjutim  politika  bosanskoga  kralja.  Hrvatski 
su  usta§e  doduse  namah  proglasilt  svojim  kraljem  Karlova  sina  Ladislava  Napuljskoga, 
ali  taj  je  tada  bio  dijete  od  deset  godioa,  a  k  tomu  je  i  sudbina  njegova  otca  mogla 
poduSiti  skrbnike  njegove,  da  ne  §alju  djeteta  u  ludo  u  tudji  svijet.  Kad  je  dakle 
poslanstvo  hrvatsko  s  biskupom  Pavlom  Horvatom  i  Tomom  Paliznom,  koje  bija§e  jos 
22.  veljace  1387.  odputovalo  iz  Zadra,  stiglo  u  Napulj,  tezko  da  je  izvrsilo  zadana  mu 
naloga.  Ta  kraljica  Margareta  ne  bijase  jo§  oplakala  svoga  supruga,  pak  da  izgubi  sada 
i  sina,  poradi  kojega  se  je  pred  dvije  godine  sporjeckala  s  nesrecnim  muzem  svojim! 
K  tomu  je  Margareta  imala  pune  ruke  posla,  da  svomu  sinu  obrani  napuljsko  prijestolje, 
njegovu  djedovinu,  za  koju  se  opet  stao  otimati  jedan  francuzki  kraljevic.  Nema  s  toga 
nikakve  dvojbe,  da  poslanici  hrvatski  nijesu  u  Napulju  niSta  izvrSili.  Jamacno  nije  kra- 
ljica Margareta  ni  cuti  htjela,  da  se  sa  sinom  svojim  dade  na  pustolovinu,  koja  je  supruga 
njezina  stajala  zivota. 

Kraj  takih  prilika  nije  se  moglo  ni  nagadjati,  hoce  li  se  i  kada  ce  se  Ladislav 
odazvati  pozivu  hrvatskih  nezadovoljnika.  A  u  to  je  Sigismund  slavio  pobjedu  za  pobjedom, 
te  gotovo  do  kraja  razasuo  ligu  hrvatsku.  §to  nije  podleglo  sili  Sigismundovoj,  na§lo  se 
na  okupu  kod  bosanskoga  kralja.  U  taj  mah  sinula  je  Stjepanu  Tvrtku  misao,  da  sam  ustane 
kao  takmac  kralju  Sigismundu  i  Mariji.  On  ne  ce  posezati  za  krunom  sv.  Stjepana  niti 
za  Ugarskom;  njemu  je  dovoljno,  ako  oblada  Hrvatskom  i  Dalmacijom.  A  na  te  kra- 
Ijevine  mislio  je,  da  ima  neko  prece  pravo,  nego  i  Marija  i  Sigismund.  Sigismund  je 
tudjinac,  Nijemac,  koji  je  nariout,  a  Marija  je  kci  njegove  bratucede.  A  u  njemu  tete 
krv  slavnih  Bribirskih  knezova,  koji  su  nekad  bili  nasljedni  bani  Hrvatske  i  Dalmacije, 
a  k  tomu  i  gospodari  Bosne.  Ta  njegova  majka  Jelena  rodjena  je  sestra  onoga  slavnoga 
kneza  Mladina  III.  (f  1348.),  koji  je  nekad  branio  posljednje  ostatke  vlasti  Bribirskih 
knezova  od  plemena  Subica.  Kralj  je  Ljudevit  silom  oteo  rodu  njegove  majke  (1356.) 
Klis  i  druge  gradove.  On  ce  sada  ustati  kao  osvetnik  Bribirskih  knezova,  obladat  ce 
Klisom,  Ostrovicom,  Skradinom,  Vranom  i  citavom  nekadanjom  drzavinom  njihovom,  a 
bude  li  srece,  cijelom  Hrvatskom  i  Dalmacijom.  kako  ju  je  nekad  na  podetku  ovoga  stoljeca 
drzao  slavni  ban  Pavao  I. 

Nije  zabiljezeno,  ali  nema  sumnje,  da  su  hrvatski  bjegunci  na  dvoru  bosanskoga 
kralja  prihvatili  osnove  njegove.  Ta  Ladislav  Napuljski  je  daleko  i  ne  mari  za  njih,  a  sa 
Sigismundom  i  Marijom  nema  izmirenja,  naroCito  odkad  su  se  on  i  supruga  Marija  naj- 
groznijim  nacinom  stali  osvecivati  svojim  dosadanjim  protivnicima.  Tako  bi  simezki  vla- 
stelin  Ivan  od  Korpada  na  zapovijed  kraljevu  u  Badimu  na  konjskom  repu  po  ulicama 
povladen,  a  onda  mu  glava  odsjefiena,  tijelo  razSetvoreno  i  preko  gorskih  zidina  badeno. 
Jednaka  ili  slicna  nemila  sudbina  stize  i  druge  zarobljenike,  kao  Berislava  Paliznu,  Stje- 
pana Hedervara,  Emerika  Lackovica  i  druge.  Tako  se  je  znatno  prorijedila  liga  hrvatskih 
ustasa.  Ne§to  ih  izginulo,  a  mnogi  od  straha  prignuli  vrat  i  pokorili  se  dobitniku  Sigis- 
mundu. U  bosanskoga  kralja  pak  imade  junaka,  koji  ce  oduSevljeno  pograbiti  za  oruzje. 
Tu  je  citav  rod  knezova  Hrvatinica,  koji  su  starinom  Hrvati  i  rodjaci  Bribirskih  knezova, 
k  tomu  kao  gospodari  Doljnih  krajeva  najblizi  susjedi  hrvatskoga  kraljevstva.  StarjeSina 
toga  roda,  veliki  vojvoda  bosanski  Hrvoje  Vukcic,  i  dosad  je  gorljivo  pomagao  hrvatski 
pokret;  sad  ce  uza  nj  ratovati  za  kralja  bosanskoga  i  braca  njegova  Vuk  VukCic,  Dra- 
gisa  Vukdic  i  Vojslav  Vukcic.  Osim  Vukcica  Hrvatinica  borit  ce  se  za  svoga  kralja  i 
druga  bosanska  vlastela,  kao  Vlatko  i  Hranja  Vukovici,  Kle§ici,  Jablanici    i    Radivojevici. 

Jos  je  kralj  Sigismund  u  srpnju  1387.  s  oslobodjenom  suprugom  boravio  u  Zagrebu, 
te  se  spremao,  da  u  zapadnoj  Slavoniji  osvoji  posljednje  bedeme  hrvatskih  ustasa  (Gumnik, 
Medvedgrad),  kad  u  Hrvatskoj  zapode  pokret  u  prilog  bosanskomu  kralju.  Prvi  zaigra  kolo 
grad  Klis,  u  kojemu  je  jos  bila  svjeza  uspomena  na  Bribirske  knezove  i  na  kneginju 
Jelenu,  majku  Stjepana  Tvrtka.  Obdina  toga  grada  izabra  naime  poslanstvo    od    tri    lica: 

Hrv.  poTJ.   II.  L  1 6 


242 


SIGISMUND    I    PROTUKRALJI, 


nadpopa  Franka,  Matiju  Rogovica  i  Ostoju  Juradina,  da  podju  u  Bosnu,  da  se  poklone 
Tvrtku  u  ime  svoga  grada,  te  ga  priznadu  svojim  kraljem  i  gospodarom.  Poslanici  sti- 
gose  oko  22.  srpnja  na  kraljev  dvor  u  Sutisku,  gdje  im  Stjepan  Tvrtko  izdade  poveliu, 
kojom  primi  Klis  u  svoju  zaStitu.  Suvise  potvrdi  obcini  kliskoj  sve  povlasti  i  povelje, 
sto  ih  je  dobila  za  Bribirskih  knezova  od  plemena  Subica,  narodito  banova  Mladina  i 
Pavla,  kao  i  za  kneza  Jurja  (conseruabimus  in  omnibus  ordinationibus,  quas  dicunt 
liabuisse  tempore  predecessorum  nostrorum  d.  d.  banoram  Mladini  et  Pauli,  atque  comitis 
Georgii  .  ).  U  povelji  kaze  kralj  uz  ino  i  ovo:  »Ako  je  hvale  dostojno  uzdrzati  stare 
dobre  obicaje  i  municipalne  zakone:  jednako  je  pohvalno,  kada  se  prvasnji  obicaji  od 
nove  vlasti  potvrde,  da  se  drzave  i  kraljevine  uzmognu  umnazati  takovima  (obcinama), 
koje  uzivaju  dobre  zakone  i  odobrene  obicaje*. 

Ovim  poklonom  kliskih  poslanika  dobi  Stjepan  Tvrtko  u  svoje  ruke  jedan  od  naj- 
znamenitijih  gradova  hrvatskih,  za  koji  se  jo§  nedavno  otimalm  Mletci,  Srbija  i  Ugarska. 
Grad  bo  Klis,  stojeci  na  visu,  koji  gospoduje  nad  glavnim  prolazom  iz  Bosne  i  Huma 
u  srce  dalmatinskoga  primorja,  daje  kljuS  do  Spljeta,  toga  prirodnoga  sredista  Dalma- 
cije,  odakle  se  lasno  razastire  vlast  nad  ostale  gradove  te  zemlje.  Namjestiv  u  Klisu  svoju 
posadu,  prijetio  je  Tvrtko  neprestano  metropoli  Dalmacije,  gradu  Spljetu,  radeci  uza  to 
neumorno  i  dosljedno,  da  zavlada  citavoj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  To  je  u  ostalom  mogao 
to  lakse  polu6iti,  posto  je  i  znameniti  grad  Vrana  bio  u  vlasti  Ivana  Palizne,  najodani- 
jega  mu  privrzenika.  Sigismund  bija§e  dodu§e  dao  izabrati  priorom  Vrane  Alberta  Lac- 
kovica,  koji  je  s  pomocu  krbavskih  knezova  Tome  i  Butka  Kurjakovica  htio  zauzeti  svoju 
stolicu;  ali  ziteiji  Vrane  ostadose  svedjer  vjerni  Ivanu  Palizni  i  njegovoj  posadi  u  gradu. 

Jedva  je  Stjepan  Tvrtko  zadobio  Klis  i  metnuo  u  nj  svoju  posadu,  vec  je  na  koncu 
istoga  mjeseca  srpnia  stao  uznemirivati  susjedni  Spljet.  Spljecani,  svedjer  gorljivi  pri- 
vrzenici  Marije  i  Sigismunda,  silno  se  prepadose.  Zacuvsi,  da  se  bosanska  vojska  primice, 
sastade  se  gradsko  vijece  pod  nadelnikom  Ivanom  Pizzacolijem  1.  kolovoza  1387,  te 
odluci  poslati  u  Bosnu  svoga  sugradjanina  Mihu  Madijeva.  Njemu  bi  nalozeno,  da  ide 
»do  preblagoga  i  preslavnoga  gospodina  Stjepana  Tvrtka,  kralja  Rase,  Bosne  i  Primorja« 
i  da  mu  svom  smijernosti  preporuci  Spljecane  i  njihov  grad.    Neka  ga  uvjeri,  da    je  on 


RoDOSLOVLjE  Hrvoja  Vukgica  Hrvatinica. 

Stjepaa,  knez. 


Hrvatin  (1299. — 1304.) 
knez  Dolnjih  krajeva  (Partes  inferiores,  Olfeld). 


Vukac  Hrvatinic,  veliki  vojvoda  bosanski, 
(1357.-  1378.). 


Hrvoje  Vukdid    1380. — 1416  ,  iena 

Jelena  Nelipid;  veliki  vojvoda 
bosanski,  poslije  htrceg  spljetski. 


BalSa  (Hercegovid)  (1400.—  1416.) 


Katarina  (1323.) 

supruga  Tvrtka 

Borovinida,  kneza 

bosanskoga. 


Doroleja  '1423.), 

iena  Ivani§a 

Blagsjskoga ; 

drugi  put    udata 

za  kneza  Martina 

Frankapana    (iza 

1448). 


Dragila  Vukdid, 
knez  bosanski 
(1392.-1401.). 

lvani§  Dragi.sid, 
(1434.),  vojvoda. 


Vuk  Vukfiid 
(f   149'-) 

ban  hr- 

vatski  i 

dalmatinski 

(1392  — 

1394); 
2eua  Anka 

»banica« 

(1412). 

Katarina 

(Jelena) 
1396.-  1421. 
supruga  veil-  knezPavao,  knez  Marko, 
koga  vojvode      (1446.)         {1446.) 
bosanskoga 

Sandalja 

llranida. 


Vojslav   Vuk6i(5, 
(1399.--1401.). 


Juraj   Vojsalid 
(i309—'4'?4)- 

Petar,       Juraj 
vojvoda    (1434.) 
Dolnjih 
krajeva 
(1434  - 

1452.)- 


Vuiica, 

udata  za 

strica 

Vukalina  i 

Vukmira 

Zlato- 
nosovi(fa. 


knez  Juraj 
(1446.) 


Res  a 

(I393-)- 

Suprug 

tepadija 

Batalo 

Santid, 

gospodar 

Toriiana, 

Lasve 

i  Sane 

(1.392.— 

1400.), 


BOSANSKI    KRALi    STJEPAN  TVRTKO   KAO  OCITI  TAKMAC  SIGISMUNDOV  (1387.  — 1389).        24.3 


I 


iza  zakonitoga    im    vladara   njihov    glavni    gospodar,    kojema    se    Spljet  preporuca.  Ako 

je  a  ostalom  njegovo  velicanstvo  odredilo  i  odaslalo  svoju    silnu  vojsku  u  spljetski  kotar, 

da  ondje  cini  stetu,  neka    poslanik   izjavi,    da  se  takova    naredba  ne  bi  slagala  sa  smijer- 

nim   po^tovanjem  grada 

Spljeta  prema  kralju,  bu- 

duc  da  su  Spljecani  sve- 

udilj  spravni  izpunjavati 

zapovijedi  njegove  viso- 

sti,  samo    neka  od    njih 

ne  trazi  nista,  sto  bi  ih  ve- 

leizdajom   zigosalo.    Na- 

pokon    nalazu  Spljecani 

svomu    poslaniku,    neka 

nastoji,   da    se   svakako 

Spljet    ostavi    na    miru, 

a    grad  Omis  da   se  sa- 

cuva  za  kraljicu  Mariju. 

Medjutim  poslanik  Mi  ha 

Madijev  nije  ipak  posao 

u   Bosnu,  posto    je  bilo 

prekasno.   Vec  sutradan 

2.    kolovoza     bijase  bo- 

sanska  vojska   provalila 

u  spljetski  kotar.  Premda 

je  vojska  bila  jaka,  nije 

ipak    taj     put    podsjela 

Spljeta,  vec  je  naprosto 

poharala    njegov    kotar. 

Tvrtkonaime  nitijeimao 

sprava,  a  ni  vremena  za 

dugotrajno    podsjedanje 

tako   cvrsta   grada,    vec 

je    mislio    cescim    nava- 

lama    prisiliti  Spljecane, 

da  se  napokon  za  volju 

mira  i  koristi  svoje  po- 

kore  vrhovnoj  vlasti  bo- 

sanskoj. 

Vojska  bosanska  ne  bi 
bila  mogla  podsjedati 
Spljet,  jer  su  se  u  to  i 
privrzenici  kralja  Sigis- 
munda  spremili  na  bor- 
bu.  Na  6elu  im  bijase 
spomenuti  vec  Albert 
Lackovic,  izabrani  prior 
vranski,  koji  medjutim 
nije     mogao    u    Vranu 

uljesti,  jer   je    u    njoj  bio   Ivan  Palizna.  Albertu  Lackovicu    pridruzise    se   braca  Toma    i 
Butko  Kurjakovici,  knezovi  krbavski,  te   s  njim  zajedno    odoSe  pred  Vranu,  da  ju  silom 


KrALJ    I    CAR    SiGISML'ND. 

Po  itToiDoi  slici  Albrtchta   Diirera  (1471,-1528)   u  g«:rni»nskoiD 
mazejn  n  Niimbergn. 


244  STGISMUND   I    PROTUKRALJI. 

otmu  Ivanu  Palizni.  U  listopadu  vec  je  ta  sjedinjena  vojska  udarala  na  Vranu.  Dne  12.  listo- 
pada  1387.,  ^za  podsjedanja  Vrane«,  poslase  braca  Toma  i  Butko  Kurjakovici,  knezovi 
krbavski,  Kazotu  Kazotida  k  svim  dalmatinskim  gradovima  i  otocima:  Dubrovniku,  Spljetu, 
Trogiru,  Sibeniku,  zatim  Brac^u,  Hvaru  i  Korduli  za  poslanika,  te  preporucise  tima  obci- 
nama  novoga  priora  vranskoga  Alberta  Lackovica,  brata  Ladislava  Lackovica,  tadanjega 
bana  Hrvatske  i  Dalmacije,  koji  da  je  poslao  onoga  poslanika  obcinama  radi  nekih  posala 
kralja  Sigismunda;  ujedno  zahtijevahu  od  obcina,  da  u6ine  ono,  sto  bi  bilo  na  slavu  i  cast  kralja 
Sigismunda!  Kazoti  Kazoticu  bilo  je  jamacno  povjereno,  da  skloni  dalmatinske  obcine,  pak  da 
dadu  vojenu  pomoc  Albertu  Lackovicu  proti  Ivanu  Palizni,  ne  bi  li  lakse  osvojio  grad  Vranu. 

Ali  ni  Ivan  Palizna  ni  kralj  Stjepan  Tvrtko  nijesu  mirovali.  Ivan  Palizna  hrabro  je 
kroz  sav  mjesec  listopad  odbijao  navale  svojih  protivnika,  a  na  to  mu  mjeseca  studenoga 
stize  u  pomoc  vojska  bosanska.  Da  bi  vojska  bosanska  odvratila  neprijatelje  od  Vrane, 
provali  11.  studenoga  u  kotar  zadarski,  te  ga  strasno  pohara.  Zaplijeni  700  volova  i 
700  krava,  300  magaraca  i  3000  glava  stoke,  i  ucini  mnogo  druge  skode,  te  poubija 
sila  ijudi  svake  vrsti.  Tom  provalom  dignuta  bi  posada  Vrane.  Kraljevska  vojska  pod 
Albertom  Lackovicem.  morade  ostaviti  Vranu,  te  uzmaknuti  na  sjever  do  Nina,  u  koji 
se  i  zatvori.  Dne  17.  studenoga  bijase  Albert  vec  u  Ninu,  te  pisa  odanle  pismo  svojim 
dragim  prijateljima  Spljecanima,  koji  su  takodjer  tezko  podnosili  c^este  provale  bosanske 
vojske.  U  torn  pismu  javi  im  Albert,  da  je  poradi  mnoztva  i  sile  bosanskih  krivovjernika 
morao  ostaviti  otvoreno  polje  i  povuci  se  u  starodrevni  grad  Nin;  zato  ih  moli,  da  bi 
poput  ostalih  dalmatinskih  gradova  sto  prije  posHli  k  njemu  jednoga  ili  dva  poslanika 
svoja,  koji  bi  s  njim  razpravljali  »o  mnogim  poslovima  i  potrebama  sv.  krune  ugarske, 
kao  sto  i  o  njihovim  i  ostalih  dalmatinskih  gradova*.  Podjedno  im  poruci,  kako  je 
netom  cuo,  da  se  kralj  Sigismundo  sa  svom  silom  sprema  na  jug,  i  da  ce  naskoro  doci; 
zato  ih  bodri,  da  §to  vise  uztraju  u  vjernosti. 

No  kralj  Sigismund  bio  je  daleko,  a  bosanska  vojska  i  oslobodjeni  Ivan  Palizna 
imali  su  sada  slobodne  ruke.  Cim  se  je  kraljevska  vojska  sklonila  u  Nin,  ostavise  bosanske 
cete  18  studenoga  zadarski  kotar,  te  odose  prema  Vrani,  gdje  se  sjediniSe  s  oslobo- 
djenim  Ivanom  Paliznom.  Taj  odluci  sada  vratiti  Albertu  nemilo  za  nedrago.  Zajedno  s 
bosanskom  vojskom  krene  na  sjever,  te  poce  pustositi  sav  zadarski  kotar,  pace  stade 
podsjedati  samoga  Alberta  u  gradu  Ninu.  Obsada  Nina  trajase  do  17.  prosinca.  Albert 
bijase  u  velikoj  nevolji,  tako  da  mu  je  grad  Trogir  morao  10.  prosinca  poslati  vojenu 
pomoc  pod  svojim  kapetanom.  Bosanskoj  vojsci  nije  doduSe  poslo  za  rukom  uzeti  grada 
Nina;  ali  zato  osvoji  ona  oko  17.  prosinca  znamenitu  i  6vrstu  Ostrovicu,  nekad  grad 
Bribirskih  knezova  od  plemena  Subic,  odakle  je  mogla  udarati  na  Zadar  i  Nin,  kao  §to 
je  s  Klisa  uznemirivala  Spljet. 

Ti  doista  znatni  uspjesi  bosan.ski  zastraliSe  silno  dalmatinske  gradove,  kojima  je 
sada  bilo  o6ekivati  sve  vecih  neprilika  od  Stjepana  Tvrtka  i  Ivana  Palizne.  Sasvim  je 
s  toga  naravno,  da  se  je  u  dalmatinskim  gradovima  javljalo  Ijudi,  koji  su  podeli  govoriti, 
da  ne  bi  s  gorega  bilo  pokloniti  se  bosanskomu  kralju,  posto  ih  zakoniti  kralj  Sigismund 
ili  ne  ce  ili  ne  moze  braniti.  Dne  26.  prosinca  zakljuci  gradsko  vijece  u  Trogiru,  da  se 
posalju  poslanici  kralju  Sigismundu;  ali  ujedno  odredjen  bi  poslanik  vojvodama  bosanskih 
ceta  u  Hrvatskoj.  Sutradan  27.  prosinca  zaklju6eno  bi  vojvodama  bosanskim  poslati  samo 
list,  a  ne  poslanika;  a  ujedno  utvrditi  grad,  po  svoj  prilici  za  to,  da  se  odbije  prijeteca 
navala  od  strane  bosanske.  No  radi  fee  odredbe  podigne  bosanska  stranka  u  Trogiru 
nemire,  koji  se  izrodiSe  u  Ijutu  borbu  (27.  i  28.  prosinca).  U  toj  borbi  bija§e  i  krvavih 
glava;  Petar  Josipovic,  Stjepan  Dojmi  i  Augustin  Kazotic  poginuse  »na  glas  naroda«,  posto 
su  bili  privrzenici  stranke  Sigismundove;  drugi  privrzenici  ugarskoga  kralja  jedva  zivi 
utekose  i  spasiSe  tako  svoje  ruse  glave.  U  Trogiru  na  to  prevlada  stranka  prijatna  kralju 
Tvrtku  i  njegovoj  politici. 


I 


I 


BOSANSKI    KHALJ    STJEPAN  TVRTKO  KAO  oClTI  TAKMAC  SIGISML'NDOV    (1387. — 1389)         245 

Ostali  gradovi  dalmatinski  bijahu  s  tih  smutnja  trogirskih,  a  i  s  napredka  Tvrtkove 
vlasti  jos  jace  uznemireni.  Odluce  zato  poslati  poslanike  kralju  Sigismundu  i  moliti  ga  za 
sto  brzu  pomoc.  Zadar  izabere  8.  sijecnja  1388.  Ljudevita  Gjorgjica,  Damjana  Ciprija- 
nova  i  Andriju  Grizogona,  koji  su  vec  sutradan  zorom  krenuli  u  Ugarsku.  Poslanstvu 
pridruzi  se  i  Zadranin  Pavao  Pavlovic,  Ijetopisac  suvremenih  zgoda,  kojemu  je  bilo  izvije- 
stiti  Mariju  i  Sigismunda  o  smutnjama  u  Trogiru.  Grad  Sibenik  izabere  za  poslanike  Tomu 
Dinkova  i  Saracena  Nikolica;  Spljet  pak  posla  na  ugarski  dvor  Matu  Kristofora  i  Nikolu 
Sricu,  te  im  dade  19.  sijecnja  obsezan  naputak,  kako  da  se  vladaju  na  dvoru  i  §to  da 
govore  kralju  i  kraljici. 

Poslanici  spljetski  imali  su  najprije  destitati  kralju  na  krunisanju,  a  kraljici  na  njezinu 
oslobodjenju,  te  izpricati  Spljecane,  Sto  im  se  nijesu  dosad  poslanstvom  poklonili.  Za  razlog 
tomu  zadocnjenju  neka  navedu:  >rat,  State  i  potezkoce,  Sto  ih  pocinise  gradu  kralj 
bosanski  i  vranski  prior  i  ostale  ustaSe,  i  sto  ne  ce  prestati,  ako  Bog  i  kralj  Sigismund 
ne  pomognu*  .  .  .  Poslanici  pripovijedat  ce  kralju  »trpnje,  stiske,  muke,  obsade*  koje  je 
Spljecanom  u  ovo  vrijeme  bilo  podnositi  poradi  vjernosti  njegovoj  kruni.  > Pripovijedat 
cete«,  nalaze  spljetsko  vijece,  »koliku  su  stetu  pocinili  kralj  bosanski,  prior  vranski  i 
Klisani  u  naSem  kotaru;  kako  su  mnogi  gradjani  umoreni.  mnogi  pohvatani  i  odkupljeni, 
zene  spljetske  zlostavljene,  dohodci  grada  dva  put  poplijenjeni ,  kako  su  unisteni  mli- 
novi,  kako  su  vinogradi  i  vocnjaci  posjeceni,  kako  polja  pogazena.  Sve  ovo  bilo  bi  mu6no 
podnositi  i  vecim  gradovima,  a  nekmo  li  Spljetu*.  Zato  ce  poslanici  moliti  Sigismunda, 
neka  gradu  pomogne,  jer  je  vec  dio  imovine  izgubio,  poSto  su  ga  kralj  bosanski  i  Kli- 
Sani  dugo  podsjedali,  a  i  sada  ga  biju,  tako  da  se  ni  jedan  Spljecanin  ne  usudjuje  na  polje 
zaci  bez  velike  stete  svoje.  Poslanici  imali  su  jos  u  kralja  izraditi,  da  bi  se  izravnale 
razmirice  sa  Klisom  i  OmiSem  radi  medja,  tako  da  bi  spljetske  medje  prema  ovim  obci- 
nama  bile  rijeke  Cetina  i  Solin.  Buduc  da  je  gradski  kotar  s  kopna  bio  izvrgnut  raznim  na- 
valama,  te  nije  zemljiSte  njegovo  davalo  gradu  dovoljno  dokodka,  imali  su  poslanici 
jos  zamoliti  kralja  Sigismunda,  da  podijeli  Spljetu  otoke  Hvar,  Kor6ulu  i  Brae.  Sigismund 
medjutim  nije  na  sve  ove  molbe  i  zelje  vazda  mu  vjernih  Spljecana  nista  uCinio.  Jedino 
Sto  se  je  po  zelji  njihovoj  poceo  ugovarati  s  mletaCkom  republikom.  Spljecani  se  odatle 
nadahu  za  se  velikoj  koristi. 

U  to  je  na  pocetku  godine  1388.  bila  vlast  kralja  Tvrtka  u  Hrvatskoj  vrlo  znatna. 
Imao  je  u  svojim  rukama  znamenite  gradove  Klis,  Vranu  i  Ostrovicu,  a  po  svoj  prilici 
i  Knin,  »kljud  tadanjoj  Hrvatskoj*.  Namjestnikom  i  banom  svojim  u  Hrvatskoj  imenova 
Ivana  Paliznu,  koji  je  u  to  doba  boravio  u  Klisu,  te  je  odande  svedjer  uznemirivao  grad 
Spljet.  Tako  je  18.  veljace  s  bosanskom  vojskom  pritisnuo  gradski  kotar  i  Ijuto  ga 
opljackao.  PoSto  kralj  Sigismund  nije  poslao  vojene  pomoci,  bilo  se  je  bojati,  da  ce 
dalmatinski  gradovi  napokon  Tvrtku  podleci.  U  to  se  ponudi  Tvrtku  prijatni  grad  Trogir 
za  posrednika  medju  Spljetom  i  bosanskim  kraljem.  Vec  1.  ozujka  Salju  Trogirani  jednoga 
poslanika  svoga  u  grad  Klis  k  Ivanu  Palizni,  samo  da  saznadu,  Sto  im  hoce  da  kaze. 
Namah  zatim,  6.  ozujka,  poklanjaju  Trogirani  Ivanu  Palizni,  »prioru  vranskomu  i  banu 
Dalmacije  i  Hrvatske*  100  kupljenika  zita.  Dva  dana  iza  toga,  8.  ozujka,  Salju  Trogirani 
svoje  poslanike  u  Spljet  i  Klis,  da  posreduju  mir  izmedju  Spljecana  i  Ivana  Palizne.  No 
ipak  nije  doSlo  do  sporazumka. 

Sada  je  Tvrtko  stao  odlu(inije  raditi,  da  postigne  svoj  cilj  i  da  dalmatinske  gra- 
dove, napose  Spljet,  pokori  svojoj  kruni.  Najprije  poSalje  19.  ozujka  dva  svoja  pouzdanika, 
vojvodu  Vlatka  Vukovica  i  Stanoju  Jelaiica  put  Klisa,  da  ondje  ugovaraju  s  dalmatinskim 
gradovima.  Grad  Trogir  odlikova  poslanike,  darovav  im  50  libara,  ne  bi  li  tako  sto  viSe 
uSao  kralju  u  volju.  Ostali  gradovi  medjutim  ne  htjedoSe  znati  za  te  poslanike.  Malo 
zatim  obrati  se  Tvrtko  na  Mletke.  Vec  17.  travnja  dozvoljavaju  mu  Mletdani,  da  moze 
tzvesti  iz  njihova  grada  malvasijskoga  vina  za  dvije    sto  dukata,  a  namah   iza    toga  moli 


246  SIGISMUNI)    I    PROTUKRAUI. 

ih  Tvrtko,  da  bi  k  njemu  htjeli  poslati  svoga  covjeka,  koji  bi  cuo,  §ta  zeli  Mletcima 
doglasiti.  MletCani  medjutim,  koji  su  bas  tada  bili  u  dogovoru  sa  Sigismundom,  odvrati§e, 
da  ne  mogu  poslati  svoga  poslanika,  jer  bi  se  tim  odvi§e  vremena  izgubilo,  vec  neka 
kralj  §alje  svoga  poslanika  u  Mletke.  Kralj  na  to  pristane,  te  njegov  poslanik  dodje  u 
Mletke,  i  vec  3.  svibnja  vracase  se  domu  svojemu. 

U  isto  vrijeme  ratovalo  se  svedjer  po  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  te  je  osobito  u  Hr- 
vatskoj  vlast  Tvrtkova  sve  vise  mah  preotimala.  Od  gradova  dalmatinskih  ostao  je  jedini 
Trogir  u  dobru  sporazumku  s  Tvrtkom,  te  je  dne  13.  travnja  poslao  svoje  poslanike  u 
Bosnu,  na  zelju  kraljevu,  da  duje,  §ta  kralj  hoce.  Po  svoj  prilici  radilo  se  i  sada  o  torn, 
da  bi  Trogirani  posredovali,  da  se  Spljet  kralju  predade.  No  dogovori  se  valjda  opet 
razbili,  a  na  to  odluci  kralj  Tvrtko  na  novo  na  Spljet  navaliti.  Dok  je  ovako  kralj 
Tvrtko  svedjer  napredovao,  nije  se  Sigismund  na  sve  prosnje  dalmatinskih  obcina  gotovo 
ni  maknuo.  Jedino,  sto  je  u  to  doba  ucinio,  jest,  da  je  7.  svibnja  pisao  pismo  na  hrvatske 
velikaSe  i  dalinatinske  gradove,  neka  pomognu  njegovu  privrzeniku  Kazotu  Kazoticu,  koji 
je  proSle  godine  morao  za  bune  iz  Trogira  pobjeci.  Pismo  Sigismundovo  upravljeno  je 
na  Albert  a  Lackovica,  priora  vranskog,  na  Nikolu,  Tomu,  Butka  i  Pavla,  knezove  krbavske, 
na  Margaretu,  kneginju  cetinsku.  i  Nelipica  Konstantinova,  kastelana  grada  Skradina. 
Osim  toga  obrati  se  u  torn  poslu  na  gradove  Dubrovnik,  Spljet,  Zadar,  Sibenik  i  Nin 
Dok  je  kralj  Sigismund  jedino  preporukama  mislio  svoje  privrzenike  obraniti,  po- 
digao  je  Tvrtko  opet  vojsku,  te  sjediniv  ju  s  cetama  Ivana  Palizne,  zapovjedi  joj,  da 
provali  u  spljetski  kotar.  Bosanska  vojska  ostade  pod  Spljetom  kroz  13  dana  (po6ev 
od  18.  svibnja),  te  poharav  grozno  sav  gradski  okolis  vrati  se  opet  na  koncu  svibnja. 
Tvrtko  uvidi  dobro,  da  se  primorski  grad  Spljet  ne  bi  mogao  nikada  samo  s  kopna 
osvojiti,  zato  odluci  prvom  zgodom  obkoliti  grad  s  mora  i  kopna,  te  ga  tako  prisiliti  na 
predaju.  U  to  ime  nalozi,  da  se  u  gradu  Kotoru  njegovim  troSkom  dogradi  mornarica 
(nesto  brodova  imao  je  odprije),  i  da  to  brodovlje  doplovi  pod  Spljet. 

Spljecani,  jedva  oslobodjeni  haranja  bosanskoga,  grozno  se  prepadoSe,  cuvSi  za  te 
nove  priprave  Tvrtkove.  Uvidise,  da  za  Sigismunda  zalud  pogibaju,  dok  se  on  za  njih 
ni  malo  ne  brine.  Zato  izabrase  10.  lipnja  1388.  malobracanina  Nikolu,  da  ide  pred 
Sigismunda  za  poslanika,  i  da  ga  ozbiljno  opomene  na  njegova  kraljevsku  duznost. 
Poslanik  imao  je  u  ime  Spljecana  govoriti  kralju  i  kraljici,  i  to  svakomu  napose. 

»Vec  vise  od  tri  godine«,  tako  je  imao  besjediti  kralju  poslanik  Spljecana,  »bije 
nas  mac  kralja  bosanskoga,  a  vec  osamnaest  godina  trpimo  progona  od  Ivana  Palizne. 
Ti  su  nas  duSmani  nasi  nekad  razdijeljeni  uznemirivali,  no  od  18.  veljace  ove  godine 
gnjetu  nas  zajednickim  silama,  progone  nas  i  uniStuju.  Banovina  Bosna  i  grad  Klis  puni 
su  naSih  zarobljenika,  mrtvaca,  plijena  i  odkupa  za  zarobljenike.  Sve,  §to  imamo,  je  o§te- 
ceno,  uniSteno,  popaljeno  sve  do  zidina  samoga  grada;  a  sto  je  jo§  gore,  nasi  su  za- 
robljenici  ne  samo  nemilosrdno  muceni,  nego  i  gladom  i  zedjom  moreni,  pa6e  ih  i 
udova  li§avaju,  te  s  toga  umiru.  Trupla  naSa  nesahranjena  daju  se  vucima  i  bacaju  se 
psima.  Svi  nam  se  usjevi  grabe,  da  i  ognjem  uniStuju;  dohodci  nasega  grada  posve  su 
do  ni§tice  smanjeni,  a  troSkovi  silno  pomnozani.  Od  morske  strane  o^ekujemo  svaki  dan 
navalu  brodovlja,  koje  je  na  zapovijed  i  troSak  kralja  Tvrtka  u  Kotoru  sagradjeno  .  .  . 
Lanjske  godine  2.  kolovoza  provalila  je  silna  vojska  bosanska  u  nase  polje,  a  sada  je 
vojska  kralja  bosanskoga,  sjediniv  se  s  vojskom  priora  vranskoga,  18.  svibnja  opet 
udarila  na  na§  kotar  i  ostala  tuj  irinaest  dana,  ruseci  vinograde  i  sjekuci  drvece  .  .  . 
Uvijek  stojimo  u  oruzju,  nocju  ne  spavamo  .  .  .  nemamo  mirna  dana«. 

»Predpostaviv§i  i  iztaknuvSi  ovo<,  veli  dalje  naputak  za  poslanika,  »molite  smijerno 
i  muzevno,  da  nam  kralj  brzo  pomogne,  mate  pogibosmo.  Ako  nas  pak  ne  bi  mogao  on 
osloboditi  zbog  drugih  posala  i  jo§  tezih  zapreka,  onda  zamolite  od  njega  Slobodan  i 
otvoien  list,  po  kojem  da  nam  bude  slobodno  bez  ziga  veleizdaje  pobrinuti  se  za  svoje 


BOSANSKl    KRALJ   STJEPAN  TVUTKO  KAO  oClTl   TAKMAC  S1G16MUND0V  (1387. 1389).        247 

stanje,  kako  god  mozemo  .  .  .  Ako  ne  bi  mogli  dobiti  recenoga  lista,  onda  ulozite  javno 
pred  velika§ima  taj  prosvjed:  da  nam  se  neka  ne  upise  u  grijeh,  ako  bi  uciinili  sto  njim 
nepovoljna,  jer  cemo  to  uciniti  prisiljeni  i  li§eni  svake  nade  u  spas.  Ako  bi  nam  pomoc 
obecali,  onda  recite:  da  cemo  ju  samo  jos  kroz  mjesec  srpanj,  a  ne  dulje  izcekivati,  jer 
tolikom  nevoljom  oboreni  ne  mozemo  dulje  trpiti«. 

Ova  muzevna  izjava  Spljecana  ostaia  je  medjutim  glas  vapecega  u  pustinji.  Sigismund 
je  jamacno  spljetskomu  poslaniku  obecao  svaku  pomoc,  pace  Spljecane  sokolio,  da 
uztraju  u  vjernosti  prema  njemu,  ali  nije  dospijevao,  da  im  pomogne.  Iz  jednoga  lista 
Sigismundova  od  22.  rujna,  sto  ga  je  pisao  mleta^komu  duzdu  Antunu  Veneriju,  sazna- 
jemo  dodu§e,  da  se  je  u  ono  vrijeme  spremao  s  vojskom  svojom  na  Stjepana  Tvrtka  i 
nevjerne  mu  ustase;  ali  te  vojne  nije  ipak  poduzeo,  vec  je  jedino  kuSao  posredovati 
s  pomocu  Mletcana. 

Premda  dakle  Spljecani  nijesu  imali  nikakve  koristi  od  svoga  poslanstva,  i  premda 
im  je  bosanska  vojska  bila  vazda  na  vratu,  uznemirujuci  ih  iz  grada  Klisa,  ipak  se  jo§ 
ne  htjedose  predati  bosanskomu  kralju  Odluci§e  sada  pozvati  sve  dalmatinske  obcine  i 
hrvatske  knezove,  da  sklope  medju  sobom  savez  za  obranu  od  bosanskoga  kralja.    U  to 


PjENEZI    BOSANSKOGA    KRALJA    StJEPANA    TvRTKA. 

(I377.-I39I-)- 

1.  Lict:   Svetilel)    stojtci,  punolik,  sa   zrnatom    osjeakom    oko    glave,  u    ongom  odijelu;   u  desnici  drli  biskupski 

§tap,  a  Ijevicom  knjigu  na  grudima.  Nadpis :  „S.  Gregor{i)us  Nazazenns".  Zalidje:  Dolje  §tit,  nn 
lijevo  nagniit,  a  u  njem  otvorena  krana  i  pod  njom  slovo  T;  nad  stitom  kaciga  s  otvorenom  kranom, 
iz  koje  se  diie  palica  i  na  njoj  borovnica  Desno  i  lijevo  kacige  sigle  RT.  Nadpis:  „D(omi)n(n)s 
Tuartco  rex   Bosne". 

2.  Lice:  Kao  broj     I     samo  nz  lijevu  ruku  svetitelja  smjeStenje  krinov  cvijet.  Nadpis:  „S.  Gregorins  Nazazea(u)s". 

Zalidje:  kao  i  pod  broj    i.,  ali  neSto  povrSnije  izradjeno.  Nadpis:   „D(omi)n(n)s  Tartco    rex  Bosn(e)''. 


ime  sastade  se  dne  28.  kolovoza  spljetsko  vijece,  te  izabere  gradjanina  Petra  Zorica,  da 
glavom  ide  u  Skradin  i  Sibenik,  zatim  knezu  Nelipicu,  knezu  bribirskomu  Vidu  Ugrinicu, 
pa6e  »ako  bude  potrebito*,  i  krbavskim  knezovima,  te  da  nastoji  medju  ovim  obcinama 
i  velikasima  uglaviti  uzajamni  obranbeni  savez.  U  naputku,  Sto  ga  je  naCelnik  Malatesta 
dao  poslaniku,  narofiito  se  izti^e,  da  bi  se  taj  savez  imao  sklopiti  »proti  ustasama  i 
protivnicima  svete  krune  ugarske«,  i  to  na  godinu  dana  i  vise  u  toliko,  koliko  ce  biti 
po  volji  kralju  Sigismundu.  To  se  jo§  dodaje:  »I  posto  smo  mi  (Spljecani)  u  vecoj  ne- 
volji  od  ostalih,  te  bivamo  svednevice  tladeni  od  kuznoga  priora  vranskoga,  a  preCesto 
i  od  kralja  bosanskoga*;  a  zatim  mole  Spljecani  re^ene  obcine  i  knezove,  da  bi  sjedinili 
sve  svoje  sile  i  dosli  udarati  na  Ivana  Paliznu  u  gradu  Klisu,  jer  tim  ce  Ivana  zarobiti, 
moci  6e  se  lako  osvojiti  i  gradovi,  §to  ih  drzi. 

Poslanstvo  Spljecana  bilo  je  taj  put  srecnije.  Vec  6.  listopada  1388.  skupiSe  se 
poslanici  gradova  i  knezovi  hrvatski  na  sastanak  u  Skradinu,  i  ondje  u  crkvi  sv.  Kata- 
rine  ugovoriSe  savez,  te  ga  i  podpisaSe.  NazoCni  bijahu:  knez  Nelipic  sin  Konstantinov» 
kastelan  skradinski;  knez   Vid   Ugrinic,    koji   zastupa§e   takodjer    svoga    brata    Gregorija; 


248  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

zatim  gospodja  kneginja  Jelisava,  udova  Nikole  Ugrinica.  Od  gradova  bijahu  tu  zastupnici 
spljetski:  Komulovic,  Tomo  Dobrulic  i  Petar  Zoric,  zatim  odaslanici  sibenski  Dujtno  Zo- 
retic,  Ivan  Naplavic,  Saracen  Nikolic  i  Tomo  Dinkovic.  U  ugovoru  narocito  se  iztide, 
da  su  povod  savezu  ili  ligi  »nemiri  i  razne  pobune,  s  kojih  kraljevine  Dalmacija  i  Hr- 
vatska  stradaju,  a  najvise  od  kralja  bosanskoga  Stjepana  Tvrtka  i  Ivana  Palizne  i  od 
ostalih  nevjernika,  neprijatelja  i  buntovnika  krune  ugarske«.  Svrha  saveza  oznaduje  se 
tako:  >da  saveznici  medjusobnom  podporom  sacuvaju  sebe  i  zemlju  i  svu  imovinu  svoju 
u  vjernosti,  duznoj  kruni  ugarskoj*.  Jedna  stranka  da  bude  duzna  drugoj  pomoci  svjetom 
i  podporom  proti  kralju  bosanskomu  i  vranskomu  prioru,  kao  u  obce  proti  svim  nevjer- 
nicima,  neprijateljima  i  buntovnicima  krune  ugarske  i  proti  njihovim  pomaga6ima.  Obrana 
ima  biti  zajednicka ;  no  pojedinim  clanovima  ipak  je  slobodno  braniti  se  i  posebice,  kada 
bi  bas  potrebito  bilo.  Savez  ima  trajati,  dok  se  bude  svidjelo  kralju  Sigismundu.  Osobito 
je  znamenita  ova  to6ka  ugovora:  >Ako  bi  se  u  kraljevini  Ugarskoj  silom  okolnosti  dogo- 
dila  kakova  promjena  (na  prijestolju),  ne  moze  i  ne  smije  nijedna  od  ugovarajucih  stra- 
naka  pristati  uz  drugoga  vladara,  gospodara,  osobu  ili  obcinstvo  bez  privole  ostalih  ugo- 
vornika*.  Po  tom  se  vidi,  da  su  saveznici  mislili  i  na  taj  slucaj,  kad  bi  se  ugarsko 
prijestolje  izpraznilo  mozda  kojim  nasilnim  nafiinom. 

Medjutim  ni  ovaj  savez  dalmatinskih  obcina  i  hrvatskih  knezova  nije  imao  zudjena 
ploda,  to  manje,  §to  je  knez  Nelipic  domala  zapodjeo  razmiricu  sa  gradom  Trogirom. 
Vlast  kralja  bosanskoga  i  njegova  bana  Ivana  Palizne  ostade  netaknuta;  znameniti  gradovi 
Klis,  Vrana,  Ostrovica,  a  napose  Knin  ostadose  i  nadalje  u  njihovim  rukama.  Vlast  dapac^e 
Tvrtkova  u  to  znatno  ojada,  te  on  posla  u  studenom  one  godine  u  Hrvatsku  kneza  i 
vojvodu  Hrvoja  VukCica  i  brata  mu  Vojslava  kao  zastupnike  svoje.  Oba  su  do§la  u 
Knin,  tada  u  bosanskoj  vlasti,  te  su  odanle  ozbiljno  pozvali  dalmatinske  gradove,  da 
priznaju  Tvrtka  za  svoga  kralja.  Trogirani  na  to  zaista  11.  studenoga  poslase  svoga  pokli- 
sara  k  Hrvoju,  ali  da  ni§ta  ne  utanaci,  nego  da  naprosto  duje,  §ta  Hrvoje  zeli.  Po  tim 
podatcima  sudeci  imao  je  Tvrtko  na  koncu  studenoga  1388.  citavu  Hrvatsku  u  svojoj 
vlasti,  a  tako  isto  nadase  se  svaki  6as,  da  ce  mu  se  i  Dalmacija  predati.  On  posla  sada 
u  Hrvatsku  za  svoga  namjestnika  Vlatka  Vukovica,  koji  je  uz  Ivana  Paliznu  zastupao 
interese  bosanske,  te  valjda  bio  i  vojvoda  bosanske  vojske. 

Sigismund  nije  na  to  slavodobice  bosanskoga  kralja  mogao  dulje  mirovati.  Imenova 
sada  Ladislava  od  Lu^enca,  bana  citave  Slavonije,  gubernatorom  Dalmacije  i  Hrvatske, 
a  i  vojvodom  kraljevske  vojske.  Ladislav  od  Lucenca  krene  na  to  put  juga,  te  23.  pro- 
sinca  stigne  u  Zadar,  po  svoj  prilici  da  odanle  zapocne  vojnu  proti  Tvrtku.  Ta  se  je 
vojna  imala  voditi  slijedece  godine  1389.  sto  odlu6nije  U  to  ime  poSalju  Sigismundu 
vjerni  Sibencani  4.  sijecnja  banu  pomoc  od  50  momaka,  a  8.  veljace  ostavi  ban  Ladislav 
Zadar,  te  podje  na  ustaSe.  Po  svoj  prilici  da  je  ban  Ladislav  bio  razbijen,  jer  vec  u 
ozujku  1389.  stoji  bosanski  vojvoda  Vlatko  Vukovic  s  vojskom  pred  Spljetom,  te  nalaze 
dalmatinskim  gradovima,  da  salju  poslanstva  pred  kralja  Tvrtka  i  da  mu  se  poklone. 
Pade  ustaSe  i  bosanske  cete  osjecale  su  se  tada  tako  jake  i  sigurne,  da  su  na  koncu 
ozujka  iz  Vrane  provalile  prema  Zadru  i  spalile  kuce  Zadrana.  Pozivu  vojvode  Vlatka 
odazvase  se  donekle  Spljecani  i  Trogirani.  Spljetsko  vijece  sastade  se  24.  ozujka,  te  oda- 
bere  Nikolu  Sricu  i  Ivana  Marina  za  svoje  punomocnike.  Iz  naputka,  sto  im  ga  je  vijece 
dalo,  jasno  se  razabire,  kako  bi  Spljecani  i  dalje  voljeli  bili  ostati  u  svezi  s  Ugarskom.  »Ako 
kralj  zatrazi*,  tako  nalaze  gradsko  vijece  svojim  zastupnicima,  »da  mu  budemo  pokorni, 
kao  Sto  smo  nekad  bili  kralju  Ljudevitu,  slusajte  najprije  nakane  ostalih  gradova  Dalma- 
cije, koji  ce  takodjer  biti  ondje  zastupani  po  svojim  poslanicima.  Scijenimo,  da  ce  oni 
traziti  rok,  do  koga  da  im  bude  dozvoljeno  poslati  svoje  poslanike  kralju  ugarskomu  za 
pomoc.  Taj  rok,  i  to  po  mogucnosti  sto  dulji,  molit  cete  i  vi  ovim  naSinom:  Prejasni 
vladaoCe    i    gospodaru    na§l   Mi    Spljecani    zelimo    biti    sluge    prejasnosti    va§e,  ali  na  taj 


I 


BOSANSKI    KRAIJ    STJKPAN    TVUTK.O    KAO  oClTI    TAKMAC  SIGISMUNDOV  (1387 — 1389)-        249 

nadin,  da  6ast  va§ega  veli^anstva  i  mi  sami  ostanemo  Cisti  od  ziga  izdajstva.  S  toga  bismo 
zelili  poslati  ugarskomu  kralju  poslanike,  da  mu  prijavimo  svoje  stanje  i  da  ga  za  pomoc 
zamolimo;  ina6e  ne  mozemo  vise  uztrajati  i  prisiljeni  smo  slcrbiti  za  sebe,  kako  najbolje 
znademo.  Ako  nam  on  do  zamoljena  roka  pomogne,  ostat  cemo  njemu  vjerni  kao  prije; 
ne  pomogne  li  nama,  onda  zelimo  biti  vasi,  i  preci  jednakim  nacinom  pod  vasu  vladu. 
Ako  nam  dakle  kralj  ugarski  ne  bi  pomogao  u  ureceno  vrijeme,  te  se  u  to  i  druge  obcine 
daimatinske  sklone  pod  vladu  i  zaStitu  vasega  velicanatva,  podvrgnut  cemo  se  i  mi  va§emu 
velicanstvu  uz  molbu,  da  nam  dade  i  potvrdi  slobostine,   podijeljene  nasim  predjima.* 

Kralj  Stjepan  Tvrtko  ukaze  se  vrlo  sklon  molbama  dalmatinskih  obcina,  a  naro- 
tito  grada  Spljeta.  Ustanovi  tri  roka,  posljednji  Spljecanima  do  15  hpnja,  do  kojega 
se  imadu  pokoriti  bosanskoj  kruni.  Spljecanima  posebice  dozvoli,  da  slobodno  budu 
»od  posljednjih  u  Dalmaciji,  koji  ce  se  podati  zastiti<  bosanskoga  kralja.  Ali  im  uza  to 
ozbiljno  zaprijeti,  da  ce  ih  nakon  minula  roka  stegnuti  na  sam  nutarnji  grad  i  tako  ih 
prisiliti  na  predaju.  Na  takav  odlucan  odgovor  bosanskoga  kralja  Spljecani  su  18.  svibnja 
poslali  na  ugarski  dvor  svoga  nadelnika  Malatestu  i  sugradjanina  Nikolu  Sricu,  koji  se  je 
netom  vratio  iz  Bosne.  Jednako  su  i  Trogirani  ucinili,  odaslavsi  Guereria  Petraceva  i  Ivu 
Grgureva.  Spljetski  su  poslanici  po  svojem  naputku  imali  kralju  Sigismundu  izloziti 
nevoljno  stanje  grada  i  dogovor  s  bosanskim  kraljem,  te  ga  zamoliti,  da  im  ili  pomogne 
do  ustanovljenoga  roka,  naime  do  15.  lipnja,  ili  da  im  dopusti  >pobrinuti  se  za  sebe*. 
U  naputku  se  jos  dodaje,  da  poslanici,  ako  bi  izmedju  kralja  Sigismunda  i  Stjepana 
Tvrtka  bio  mir  utanacen  ili  ako  bi  se  o  njem  radilo,  lijepo  zamole,  da  se  urede  medje 
spljetske    obcine    prema    Omisu    i    Klisu,   i   da  im  se  jednom  vec  zamoljeni  otoci  ustupe. 

Kralj  je  Sigismund  poslanicima  dalmatinskih  obcina  sve  moguce  obecao.  No  u  to 
minuse  kraljem  Stjepanom  Tvrtkom  odredjeni  rokovi,  te  se  gradovi  dalmatinski  pobojaSe 
sile  njegove.  |o§  dok  su  jedni  poslanici  boravili  u  Ugarskoj,  posla  trogirsko  vjece  23.  svibnja 
druge  u  Bosnu,  da  zamole  kralja,  neka  bi  s.izvolio  odgoditi  rok  do  povratka  poslanika  iz 
Ugarske,  da  se  obcina  trogirska  ne  pokaze  nevjerna  naprama  kraljevskomu  velicanstvu 
ugarskomu*.  Poslanici  odpremljeni  u  Bosnu  imali  su  po  naputku  ondje  ostati  sve  do 
povratka  svojih  drugova  iz  Ugarske.  Bilo  im  je  zamoliti  kralja,  da  poSalje  u  Trogir  svoga 
pouzdanika,  a  ujedno  ga  uvjeriti,  da  Trogirani  ne  ce  zaostati  za  ostalim  Dalmatincinia, 
ako  slozno  razviju  zastavu  bosanskoga  kralja;  pace  da  ce  oni  prvi  razviti  njegovu  zastavu, 
ako  kralj  zadobije  jamstvo  od  ostalih  gradova,  da  ce  i  oni  jednako  u^initi.  Malo  zatim 
minu  i  rok  odredjen  Spljecanima.  Ti  se  ustrucavahu  Stjepanu  Tvrtku  pokoriti  se,  pak  posto 
im  obecana  pomoc  iz  Ugarske  jos  ne  bija^e  stigla,  poslase  u  Bosnu  30.  lipnja  poslanika 
Ivana  Marina,  neka  zamoli  kralja,  da  sjecajuci  se  svojih  rijeci,  kako  ne  ce  Spljecana 
siliti  da  mu  se  pokore,  dok  toga  ne  uiine  ostali  gradovi:  »neka  grada  ne  uznemiruje 
niti  ga  ne  dade  uznemirivati,  dok  mu  se  drugi  gradovi  ne  pokore.* 

Na  prvi  je  mah  gotovo  nedokucivo,  zasto  je  kralj  Sigismund  malo  ne  )une  dvije 
godine  stajao  skr§tenih  ruku,  te  dopustao,  da  se  od  kolovoza  1387.  do  ozujka  1389.  sve 
to  jade  utvrdjuje  vlast  bosanskoga  kralja  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji .''  Zar  nije  mogao  skupiti 
ogromnu  vojsku,  te  jednim  udarcem  protjerati  iz  Hrvatske  Stjepana  Tvrtka  i  njegove 
privrzenike,  kako  je  to  nekad  6inio  tast  njegov  kralj  Ljudevit.-*  Razliciti  su  medjutim 
razlozi.  poradi  kojih  nije  Sigismund  mogao  nista  odlucna  poduzeti  za  obranu  Dalmacije 
i  Hrvatske. 

Najprije  je  Sigismundu  nedostajalo  novaca  za  ma  koje  ve<5e  poduzece.  Kako  je  bio 
potreban  novaca,  najbolje  dokazuje,  §to  je  22.  svibnja  1388.  morao  markgrofiju  Braniboi 
zalo^iti  svomu  stricevicu  Jodoku  na  pet  godina  za  565.263  forinta.  Pak  uza  svu  tu 
ogromnu  svotu  novaca  nije  mu  ostalo  ni§ta,  jer  je  u  isto  vrijeme  morao  uzajmiti 
25.000  forinti.  Kraj  nestasice  novaca  snalazile  su  Sigismunda  i  druge  neprilike,  naro6ito  su  se 
na  periferiji  njegove  drzave  dizali  svedjer  novi  protivnici.  Jo§  u  velja6i  1387.,  kad  mu  je 


250  SIGISMUNI)    1    PHOTUKHALJI. 

supruga  Marija  6amila  u  suzanjstvu,  a  on  jos  nije  bio  okrunjen  za  kralja,  bijase  se  po- 
digla  njegova  svast,  a  Marijina  sestra,  poljska  kraljica  Jadviga,  da  otme  Ugarskoj  Crvenu 
Rusiju  (Halic),  koja  je  po  pravu  pripadala  Poljskoj,  ali  je  od  vremena  Ljudevitovih  bila  pri- 
druzena  Ugarskoj.  Narod  u  toj  zemlji  bijase  i  onako  nezadovoljan  s  ugarskom  vladom, 
pak  tako  je  Jadviga  gotovo  bez  ikakva  odpora  obladala  Crvenom  Ruskom  i  cvatucim 
trgovackim  gradom  Lavovom.  Sada  zareda§e  i  dalje  neprilike.  Moldavskomu  knezu  Petru 
dodje  u  debar  cas,  sto  se  je  poljska  drzava  razmakla  do  medja  njegove  oblasti,  pak  se 
i  on  podize,  da  strese  vrhovnu  vlast  ugarsku.  Jos  u  jeseni  1387.  dodje  on  sam  u  Lavov, 
te  se  Zajedno  sa  svojim  velikasima  pokloni  kralju  Vladislavu  Jagelu  kao  svomu  gospo- 
daru.  Posto  Sigismund  nije  ni§ta  poduzeo,  da  odmetnoga  vojvodu  kazni  za  nevjeru,  vec 
je  nasuprot  29.  rujna  1388.  s  poljskim  kraljem  utanacio  primirje  na  godinu  dana,  povede 
se  za  primjerom  moldavskoga  vojvode  i  vlaski  vojvoda  Mirca.  Taj  smioni  knez,  koji  se 
je  ponosito  pisao  i  zvao  > vojvoda  Fogarasa  i  Omlasa,  ban  severinski,  despot  Dobruce  i 
gospodar  Silistrije«,  ne  samo  da  se  je  takodjer  odmetnuo  od  Sigismunda,  nego  je  pace 
poslao  poslanika  u  Poljsku,  pak  je  ondje  u  prosincu  1389.  utanacio  s  kraljem  Vladi- 
slavom  Jagelom  savez  proti  Ugarskoj  i  njezinu  kralju. 

Nestasica  novaca  dakle,  a  jos  viSe  obce  odmetnictvo  na  sjeveroiztoku  i  na  iztoku 
Ugarske  ne  dadose  Sigismundu  pravo  ni  dahnuti,  a  kamo  li  da  pokrene  osudnu  vojnu 
za  Hrvatsku  i  Dalmaciju.  A  k  svemu  tomu  nastojao  je  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko,  da 
ne  bude  ni  na  juznoj  granici  drzave  nikad  pravoga  mira.  Dok  su  jedne  cete  bosanske 
pomagale  Ivana  Paliznu  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  druge  su  vojske  svedjer  napastovale 
iztocnu  Slavoniju  i  Macvu,  tako  da  ni  u  torn  kraju  nijesu  Sigismundovi  bani  nikad  imali 
oduSka.  Tu  je  neprestano  ban  Ivan  Horvat  provaljivao  iz  Bosne,  narodito  iz  Usore,  u 
zupanije  vukovsku  i  srijemsku,  te  zadavao  silnih  jada  macvanskomu  banu  Nikoli  Gorjan- 
skomu  i  velikasima  Sigismundove  stranke.  A  sto  je  najgore,  provale  bana  Ivana  Horvata 
podupirao  je  i  srbski  knez  Lazar  Hrebeljanovic,  vjerni  saveznik  bosanskoga  kralja,  radeci 
svima  silama,  da  u  to  vrijeme  obce  borbe  i  velikih  pokreta  pridruzi  svojoj  drzavi  bano- 
vinu  MaCvu  s  Biogradom,  za  koje  se  bijase  vec  toliko  krvi  prolilo  u  bojevima  izmedju 
Ugarske  i  Srbije. 

Tako  naporedo  s  ratovanjem  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  bjesne  godine  1387 — 1389. 
borbe  u  iztocnoj  Slavoniji  i  Ma6vi.  Bjegunac  ban  Ivanis  Horvat  vi§e  je  puta  u  to  vrijeme 
provaljivao  preko  Save  u  iztocnu  Slavoniju,  ali  ga  je  obicno  suzbio  maSvanski  ban  Nikola 
Gorjanski  ili  drugi  velikaSi,  kao  Stjepan  od  Korogja,  izabrani  prior  vranski  Albert  Lac- 
kovic  i  drugi.  Nakon  vi§e  bezuspje§nih  provala  stao  je  bana  Ivanisa  pomagati  srbski 
knez  Lazar.  Kako  srbski  Ijetopisi  pripovijedaju,  knez  je  Lazar  navalio  na  Biograd  i  ra- 
zorio  ga,  »da  se  ne  bi  Ugri  ondje  ugnjezdili«,  a  onda  je  osvojio  i  Macvu,  premda  je 
ugarskim  banom  u  toj  oblasti  bio  njegov  zet  Nikola  Gorjanski.  Tek  potonja  navala  srbskoga 
kneza  potaknu  kralja  Sigismunda  na  odlucnije  postupanje.  Dne  24.  veljace  1389.  javlja 
on  iz  Lipe  u  pismu  na  TibaldoVa  sina  Ivana,  da  se  sprema  na  srbskoga  kneza  Lazara, 
»da  ga  u  buduce  odvrati  od  napadaja  dotad  njegovoj  drzavi  nanesenih,  i  da  ga  pri- 
nudi  na  vrSenje  njegovih  zapovijedi«  (.  .  nos  de  praesenti  contra  Lazarum  proficis- 
cemur,  eum  ab  insultibus  regno  nostro  bactenus  illatis  prohibendo,  eumque  ad  nostra 
mandata  adstringendo)  Medjutim  nije  ni  taj  put,  6ini  se,  doslo  do  osudne  borbe.  Sigis- 
mund se  hvali  poslije,  da  je  madvanski  ban  Nikola  Gorjanski,  zet  Lazarov  i  Ijubimac 
ugarskoga  kralja,  izmirio  oba  vladara.  Gorjanski  da  je  takodjer  svoga  tasta  »Lazara, 
kneza  ra§koga,  prijateljstvom  i  gorljivoscu  povratio  u  krilo  naSega  (Sigismundova)  veli- 
canstva,  da  vr§i  one  sluzbe  i  daje  dace,    na  koje  se  bijaSe  obvezao  za  kralja   Ljudevita*. 

Nije  nevjerojatno,  da  je  knez  Lazar  bio  tada  gotov  pogoditi  se  sa  Sigismundom  i 
uz  neke  zrtve,  posto  je  u  onaj  par  zaprijetila  velika  pogibija  od  Turaka  ili  Osmanlija 
i  njemu  i  bosanskomu  kralju. 


I 


I 


BOJ    NA    KOSOVU    (15     Lil'NJA    1389).  25I 

(Boj  na  Kosovu,  15.  lipnja  1389.)-  Nakon  pobjede  kod  Crnomena  (26.  rujna  1371.) 
Sirila  se  je  sve  vise  vlast  Turaka  i  njihova  sultana  Murata.  Vapaji  rimskih  papa,  da  se 
pomogne  kr§canima  na  iztoku,  i  da  se  protjeraju  Osmanlije  iz  Evrope,  ostadose  pusti  i 
bezuspje^ni.  Napredak  Turaka  ne  mogaSe  se  zaustaviti  ni  zato,  sto  je  iza  smrti  posljed- 
njega  Nemanjica  UroSa  IV.  (2.  prosinca  1371.)  u  srbskoj  drzavi  preotelo  mah  obce  raz- 
sulo,  pak  je  Muratu  bilo  moguce,  da  redom  pokori  pojedine  srbske  oblasti.  Tako  se  je 
Murat  sve  blize  primicao  jezgri  stare  srbske  drzave,  kojom  je  upravljao  knez  Lazar 
Hrebeljanovic.  Uz  kneza  Lazara  pristajao  je  izmedju  svih  srbskih  dinasta  jedino  njegov  zet 
Vuk  Brankovic,  gospodar  Kosova  polja.  Jo§  je  knezu  Lazaru  bio  iskreno  odan  bosanski 
kralj  Stjepan  Tvrtko,  premda  se  bijase  sam  ovjencao  za  srbskoga  kralja.  Lazar  i  Stjepan 
Tvrtko  bijahu  narodito  iskreni  saveznici,  suzbijajuci  premoc  ugarskih  kraljeva  na  bal- 
kanskom  poluotoku.  Sasvim  je  prirodno,  da  ih  je  zajednicka  pogibao  od  Turaka  nukala, 
da  se  medjusobno  pomazu  i  u  bojevima  sa  sultanom  Muratom. 

Bugarski  carevi  Si§man  u  Trnovu  i  Ivan  Sracimir  u  Vidinu,  rodjena  braca,  a  oba 
vec  turski  vazali,  otimahu  se  vec  duze  vrijeme  (1371. — 1378.)  za  grad  Sredec,  danasnju 
Sofiju,  koja  je  od  davne  davnine  bila  jedna  od  najznamenitijih  prometnih  tocaka  na 
citavom  balkanskom  poluotoku.  Razdor  medju  bracom  upotrebi  sultan  Murat,  da  sam 
oblada  gradom  Sredcem.  God.  1382.  osvane  pod  zidinama  toga  grada  Indse-Balaban  beg 
s  osmanlijskom  vojskom,  te  ga  stade  podsjedati.  Dugo  se  je  grad  branio,  ali  napokon 
bi  prevarom  osvojen. 

Pad  Sredca  (1382.)  bijase  golem  udarac  i  za  Bugarsku  i  za  Srbiju.  Sultan  Murat 
naprezao  je  sada  svu  snagu,  da  zavlada  vojni^kom  cestom,  koja  je  jos  od  rimskoga  vladanja 
vodila  iz  Sredca  preko  Nisa  (stari  Naissus)  k  rijeci  Moravi,  a  onda  dolinom  te  rijeke  u 
Podunavlje,  narocito  k  gradu  Biogradu.  Godine  1386.  vodila  se  je  vec  krvava  borba  za 
znameniti  grad  Nis,  nekad  jedno  od  Cetiri  glavna  ratna  skladi^ta  byzantske  carevine, 
a  stjeci§te  cesta  za  Srbiju,  Bugarsku  i  Ugarsku.  Sam  sultan  Murat  bijase  doveo  vojsku 
pod  zidine  grada  Nisa.  Dvadeset  i  pet  dana  jurisao  on  taj  grad,  a  branitelji  hrabro  odbijali 
navale  njegove,  na  posljedku  morade  se  Ni§  predati  pretezitoj  sili  osmanlijskoj  (1386). 
Odsad  stajaSe  Muratu  otvoren  put  u  maticu  srbske  drzave,  kojom  je  vladao  knez 
Lazar  i  njegov  zet  Vuk  Brankovic.  Lazar  upro  svu  snagu,  da  odoli  bujici  turskoj,  pak 
se  jos  tjesnije  priljubio  bosanskomu  kralju,  svomu  susjedu.  I  bas  s  pomocu  bosanskih 
teia  razbi  knez  Lazar  slijedede  godine  1387  kod  Plocnika  na  rijeci  Toplici  (u  proku- 
packom  srezu  Srbije)  tursku  vojsku  tako  silno,  da  je  tek  petina  Turaka  iznijela  iz  boja 
zivu  glavu.  Ali  bas  ta  prva  pobjeda  srbska  potaknu  sultana  Murata  na  osudnu  borbu. 
To  je  i  Lazar  slutio,  te  se  spremao,  da  se  dobro  pripravi.  Podigao  svu  Srbiju,  koja  mu 
je  bila  pokorna,  a  u  isti  mah  izmirio  se  posredovanjem  svoga  zeta  Nikole  Gorjanskoga  i 
s  kraljem  Sigismundom.  Od  susjednih  krscanskih  vladara  poslao  mu  izdaSniju  pomoc 
jedini  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko.  Premda  je  ba§  u  taj  mah  smijerao  dalmatinske 
gradove  konacno  pokoriti  svojoj  vlasti,  smatrao  je  ipak  prijetecu  navalu  tursku  tako 
ozbiljnom,  da  je  svoga  vojvodu  Vlatka  Vukovica  odazvao  iz  Hrvatske,  te  ga  sa  20000  vojske 
poslao  u  pomoc  knezu  Lazaru.  Bosanskoj  vojsci  pridruzio  se  i  nekadanji  ban  Ivan 
Horvat,  koji  je  tada  kao  bjegunac  zivio  na  dvoru  Stjepana  Tvrtka.  On  bijaSe  skupio 
detu  krizara,  pak  s  njom  odpratio  bosansku  vojsku  u  Srbiju  (domino  Johanne  banno 
cum  crucesignatis). 

Osudni  boj  bio  je  na  Kosovu  polju  (campus  merularum,  campus  turdorum, 
Amselfeld),  na  kojem  se  je  i  prije  i  poslije  mnogo  puta  rje^avala  sudbina  balkanskoga  polu- 
otoka.  Potankih  suvremenih  opisa  toga  zama^noga  boja  nema,  a  potonji  pisci  srbski  i 
turski  okitili  su  po  ustmenoj  predaji  borbu  takovim  stvarima,  za  koje  se  ne  zna,  da  li 
su  se  zaista  zgodile  ili  ne.  Svakako  stoji,  da  je  bitka  bila  (ili  zapo6ela)  na  Vidovdan,  u 
utorak    15.   lipnja    1389.    Borilo    se   hrabro    s  obje    strane.    Izprva   je   pobjeda    naginjala 


252  SIGlSMU>iD    ]    I'UOTUKHALJI. 

Srbima,  te  je  slavodobice  srbsko  postiglo  svoj  vrsak,  kad  je  Milos  Kobilic  u  Satoru 
handzarom  umorio  sultana  Murata;  no  poslije  se  smrcu  svoga  gospodara  razpaljeni  Turci 
tolikom  silom  oboriSe  na  Srbe,  da  su  ih  prinudili  na  uzmak,  te  zarobili  kneza  Lazara  i 
odsjekli  mu  glavu,  da  osvete  smrt  sultanovu.  Prema  tomu  bit  ce  najvjerojatnija  kratka 
biljezka  u  jednom  dubrovackom  Ijetopisu  (iz  15  stoljeca),  koja  kaze  ovo:  >1389,  15.  juna, 
na  Vidov  dan,  u  utorak,  bijaSe  bitka  izmedju  Srba  i  turskoga  cara.  Od  Srba  su  bili: 
Lazar,  srbski  kralj,  Vuk  Brankovic  i  Vlatko  Vukovic,  vojvoda.  I  bi  velika  pogibija  i 
turska  i  srbska,  i  malo  ih  se  vratilo  natrag;  car  Murat  ubijen  bi,  a  i  srbski  kralj.  Pobjede 
nijesu  dobili  ni  Turci  ni  Srbi,  jer  je  bila  velika  pogibija.  Boj  je  bio    na  Kosovu  polju«. 

Smrt  cara  Murata,  a  jo§  vise  okolnost,  sto  Turci,  koji  bijahu  takodjer  iznemogli, 
nijesu  progonili  pobijedjene  Srbe,  rodi  u  prvi  6as  misao,  da  su  Srbi  odrzali  i  pobjedu. 
Pace  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  vjerovaSe  tvrdo  u  pobjedu  srbsku,  te  razglasi  to 
toboznje  slavodobice  na  sve  strane.  U  pismu,  sto  ga  je  1.  kolovoza  1389.  iz  grada  Su- 
tiske  pisao  obcini  grada  Trogira,  javlja  kralj,  da  je  on  »neprijatelja  krscanskoga  puka  i 
pravoslavne  vjere,  nevjernoga  Amurata,  koji  si  je  vec  mnoge  narode  pokorio, ...  i  koji  je 
vec  stao  nase  zemlje  uznemirivati  i  nakanio  poslije  navaliti  na  va§e,  poSto  je  dosao  sa  svoja 
dva  sina  i  sa  svojim  sljedbenicima  Turcima,  zametnuo  s  njima  bitku  dne  15.  mjeseca  junija 
minuloga,  te  uz  pomoc  bozje  ruke,  odrzavsi  megdan  s  pobjedom,  svladao  i  na  zemlju  bacio 
zarobljene  tako,  da  je  malo  njih  zivu  glavu  odnijelo,  dakako  uz  neki  gubitak  svojih,  ne  ipak 
mnogih«.  Jednako  se  je  negdje  pohvalio  Stjepan  Tvrtko  i  drugim  prijateljima.  Obcina 
grada  Firence  u  Italiji,  saznavsi  iz  njegova  pisma  »za  preslavnu  pobjedu,  koju  mu  je 
milost  svemoznoga  i  vjecnoga  boga  udijelila*,  cestitase  mu  20-  listopada  1389.,  te  izjavi 
svoju  radost,  »sto  je  15.  lipnja  ponositi  i  drzoviti  Murat,  sljedbenik  Muhamedov,  koji, 
prisvojivSi  si  silom  vlast  carsku,  nakanio  bija§e  sa  lica  zemlje  izbrisati  krscanstvo  i  ime 
spasiteljevo,  i  koji  bijase  ludo  navalio  na  medje  bosanske,  na  polju  Kosovu  (campus 
turdorum)  uz  nebrojene  tisuce  vojnika  i  sa  svoja  dva  sina  krvavo  poginuo«.  »Srecno 
polje  tolikoga  poraza«,  k\\6e  nadalje  firentinska  obcina,  »koje  ce  kosti  poginulih,  vjeciti 
spomenik  pobjede,  sa6uvati  kroz  mnoge  vjekove.  Srecna  kraljevina  Bosna,  kojoj  bi  dano 
biti  tako  slavan  boj  i  izvojevati  desnicom  Krstovom  toliku  pobjedu.  Srecne  i  presrecne 
misice  onih  dvanaest  velikasa,  koji  probivsi  neprijateljske  copore  i  deve  u  okrug  svezane, 
maSem  si  utrijese  put  i  doprijeSe  do  Muratova  satora.  Srecan  nad  ostalima  i  onaj,  koji 
je  tako  silna  vojvodu,  turiv  mu  mac  u  grlo  i  skut,  junacki  umorio;  a  srecni  su  svikolici, 
koji  su  kao  zrtve  umorenoga  vojvode  nad  onom  groznom  trupinom  slavnom  mucenictva 
smrcu  zivot  i  krv  zrtvovali,  a  od  svih  je  vaSe  velicanstvo  najsrecnije,  koje  je  posvetilo  tako 
slavna  i  nezaboravna  pobjeda,  i  komu  je,  ako  je  pravim  Krsta  vojnicima  i  junacima, 
kako  valja  vjerovati,  bog  pripravio  carstvo  nebesko,  pridrzana  ona  prava  i  bezkrajna  slava«. 

Medjutim  smrt  sultana  Murata  bija§e  Osmanlije  osupnula  samo  u  prvi  kraj,  te  nije 
za  dalji  razvitak  turske  vlasti  imala  nikakvih  stetnih  posljedica.  Jos  na  bojnom  polju 
proglasen  bi  stariji  sin  njegov  Bajazit  za  nasljednika,  kojemu  je  bila  prva  briga,  da  dade 
pogubiti  brata  svoga  Jakovbega,  da  mu  poslije  ne  bi  smetao.  A  onda  se  obori  Bajazit 
na  Srbe,  da  osveti  smrt  otca  svoga.  Nakon  svrsena  boja  odpremi  Bajazit  tijelo  ot6evo  u 
Brusu  u  Malu  Aziju,  da  ga  ondje  sahrane  uz  njegove  predsastnike.  Tijelo  poprati  fermanom 
na  kadiju  u  Brusi,  u  kojem  opisa  otdevu  smrt  ovako:  »Kad  ovaj  moj  visoki  ferman  stigne, 
budi  znano,  da  se  je  nakon  boja,  koji  bi  po  naredbi  bozjoj  na  polju  Kosovu  zametnut, 
moj  otac,  sultan  Murat,  kojega  je  zivot  bio  srecan,  a  smrt  mucenicka  pored  svega  toga, 
^to  se  je  on  poslije  u  snu  vidjene  pfikaze  sveviSnjemu  stvoritelju  molio,  da  ga  mu6e- 
nidtva  dostojnim  utini,  neozledjen  u  podpunom  zdravlju  s  bojiSta  u  cador,  koji  do  neba 
size,  povratio.  I  bas  kada  smo  najvecu  radost  i  zadovoljstvo  osjecali  gledajuci,  kako  se 
odsjecene  glave  banov^  pod  konjskim  kopitima  valjaju,  kako  neki  svezanih  ruku,  a  drugi 
s   izprebijanim    miSicama   stoje:   onda  je    iznenada    jedan,    po    imenu    MiioS    Kopilic 


BOJ   NA    KOSOVU    (15.    LIPNJA    1389).  251 

(Kobilic),  dosavSi  s  lukavStinom  i  pritvorno§cu,  kazao,  da  je  islamsku  vjeni  primio,  moleci 
podjedno,  da  se  primi  u  redove  pobjedonosne  vojske.  I  kad  su  ga  na  njegovu  molbu 
pripustili,  da  Ijubi  noge  svijetlomu  caru,  on  je,  mjesto  da  to  izvrsi,  otrovni  handzar,  koji 
mu  je  bio  sakriven  u  rukavu,  neustra§ivo  na  dicno  tijelo  presvjetloga  cara  upravio,  i 
zadavsi  mu  tezku  ranu,  napojio  ga  muceni^kim  sladkim  picem  (serbetom) .  .  .  Po§to  je 
re6eni  Milo§  ovo  djelo  izveo,  stao  je  bjezati  izpred  vojnika,  koji  su  se  kao  zvijezda  na 
nebu  blistali,  ali  bi  od  hrabrih  vojnika  dostignut  i  na  komade  sasijecen.  Uuvsi  ja  za  taj 
dogadjaj,  bio  sam  se  uputio  k  muceni6kom  odru,  ali  sam  njega,  cara,  mrtva  zatekao;  u 
isto  vrijeme  desilo  se  je,  te  se  je  i  moj  brat  Jakob  beg  u  vjecnost  preselio.  ja  sam  svijet- 
leci  se  lijes  s  tijelom  moga  otca  po  pouzdanim  Ijudima  poslao,  da  se  ondje  (u  Brusi) 
sahrani.  Kada  dakle  tijelo  onamo  stigne,  vi  cete  ga  sahraniti,  ne  odavsi  nikomu,  sta 
se  je  dogodilo,  vec  cete  nasuprot  pred  svijetom  pokazati  znakove  pobjede,  da  ne  bi 
neprijatelji  mogii  stogod  zamijetiti.« 

Dok  dakle  smrt  cara  Murata  nije  za  Turke  imala  pogubnih  posljedica,  vec  se  je 
naprosto  mjesto  njega  popeo  na  vladu  njegov  vatreni  i  nemirni  sin  Bajazit,  prozvan  od 
Turaka  »ildirim<  (munja),  postradala  je  Srbija  smrcu  kneza  Lazara  Ijuto.  Ta  Srbija  je 
vec  za  Lazara  bila  u  razsulu,  te  je  jedino  njegova  licna  energija  drzala  ostatke  srbske 
drzave  donekle  na  okupu.  K  tomu  je  knez  Lazar  bio  ozenjen  kneginjom  Milicom  iz 
posvecene  kuce  Nemanjica,  dok  su  njegove  kceri  bile  poudate  za  same  takove  muzeve, 
koji  su  vlasti  Lazarevoj  mogli  izravno  ili  neizravno  raditi  u  prilog.  Jedna  bijase  poMa 
za  bugarskoga  cara  §i§mana  u  Trnovu,  druga  za  Vuka  Brankovica,  go^podara  Kosova, 
treca  za  zetskoga  gospodara  Jurja  II.  Stracimirovica,  a  cervrta  za  maCvanskoga  bana 
Nikola  Gorjanskoga.  Dok  je  ovaj  potonji  nastojao  izgladiti  ili  bar  ublaziti  opreke  izmedju 
svoga  kralja  i  tasta,  dotle  su  drugi  zetovi  Lazarevi  odano  pomagali  svoga  tasta,  prizna- 
vajuci  i  vrhovnu  vlast  njegovu  i  podupinici  ga    svojim  £etama  pri  njegovim  podhvatima. 

Svih  tih  vezova  i  obzira  nestade  smrcu  Lazarovom  u  jedan  tren.  Srbska  drzava 
razasu  se  posve,  te  udova  Lazareva  sa  svoja  dva  sina,  Stjepanom  i  Vukom,  ostade  sama 
i  ostavljena  u  neposrednoj  oblasti  svoga  pokojnoga  supruga,  izlozena  na  sjeveru  Ugarskoj, 
a  na  jugu  Osmanlijama.  Zet  njezin  Vuk  Brankovic  namah  se  poslije  bitke  na  Kosovu 
odmetnuo  od  nje  i  njezina  sina  Stjepana  Lazarevica,  pace  se  sam  proglasio  »gospodarom 
Srbljem  i  Podunavlju*,  iztaknuvSi  tako  sebe  za  nasljednika  i  baStinika  vlasti  Lazareve. 
A  i  ugarski  kralj  Sigismund  podigao  se  i  polakomio  se  za  drzavinom  kneza  Lazara,  svoga 
nekadanjega  kletvenika.  Jedva  bijase  zacuo  Sigismund  za  smrt  Lazarevu,  posia  on  vec 
7.  srpnja  1389-  vojvodi  Vuku  Brankovicu  svoga  vjernoga  macvanskoga  bana  Nikolu  Gor- 
janskoga, da  s  njim  utanaci  neke  pogodbe,  koje  bi  bile  na  korist  Vukovu  i  zemlje  Ra*ie 
(tractare  et  concludere,  que  utilitatem  vestram  et  terre  Rascie  concernere  dinoscuntur). 
Sta  su  oba  pasanca  ugovorila  i  smislila,  nije  poznato,  ali  je  jamacno  bilo  napereno  protiv 
kneginje  Milice  i  njezinih  sinova.  Mozda  je  Sigismund  priznao  Vuka  Brankovica  za  pravoga 
nasljednika  u  srbskoj  drzavi,  a  taj  se  je  za  to  mozda  oditovao  pripravan  zrtvovati  svoju 
punicu  i  surjake,  a  mozda  i  koji  dio  njihove  oblasti  uz  medju  ugarsku.  Ta  bi  se  slutnja 
mogla  podkrijepiti  i  tim,  §to  je  jo§  iste  godine  1389.,  negdje  u  listopadu,  sam  kralj 
Sigismund  iz  banovine  Ma£ve  provalio  u  oblast  kneza  Stjepana  Lazarevica  i  njegove 
majke.  U  Sigismunda  bijase  tada  dosta  znatna  vojska,  koju  su  mu  priveli  velikasi,  kao 
braca  Kanizaji,  kovinski  zupan  Stjepan,  sin  Pilipa  od  Korogja,  i  drugi.  Kralj  provali  daleko 
u  zemlju  sve  do  Rudnika  i  dalje,  te  se  zaustavi  tek  u  dolini  Gruze,  gdje  je  stajao  grad 
Borad:  (Borych,  Boroch,  Borith),  omiljelo  boraviste  Stjepana  Lazarevida.  Oko  8.  stude- 
noga  predadose  mu  RaSani  taj  grad,  na  §to  ga  on  povjeri  Petru  sinu  Ladislavljevu  od 
Gyulaliaza,  svojemu  jo§  nedavno  odmetniku.  LJ  isto  vrijeme  zauze  kralj  i  2 — 3  sata  od 
Bor6a  udaljeni  grad  Cestin  (Chestyn,  Chesnek)  Ali  poradi  nastale  zime  vrati  se  Sigismund 
namah  zalim  u  Ugarsku,  te  ga  vec  1    prosinca  nalazimo  u  TemeSvaru,  gdje  je  uz  ostalo 


2  54  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

nagradio  Jakova  iz  Sredne  u  ungvarsko}  zupaniji  za  zasluge,  koje  bijase  stekao  u  prosloj 
vojni   »protiv  Srba,  njegovih  buntovnika,  osobito  kod  osvajanja  tvrdinja  Bor6a  i  Cestina.* 

PoSto  se  je  iza  smrti  kneza  Lazara  gotovo  sve  oborilo  na  njegova  sina,  »kneza« 
ili  »samodrzca  i  gospodina  srbskije  zemlji  i  Podunavlju«,  ne  cemo  se  cuditi,  kad  vidimo, 
kako  se  Stjepan  Lazarevic  nastoji  sporazumno  s  majkom  >kneginjom  Milicom«  i  mladjim 
bratom  Vukom  pogoditi  s  Turcima  i  njihovim  slavodobitnim  sultanom  Bajazitom.  Jo§ 
iste  godine  utanaci^e  poslanici  sultana  Bajazita  mir  i  savez  sa  Stjepanom  Lazarevicetn. 
Taj  morade  obecati  sultann,  da  ce  odsad  u  svim  njegovim  ratovima  vojevati  sa  svojim 
6etama  pod  zastavom  turskom;  suvise  da  ce  mu  danak  placati,  narocito  od  dohodaka 
srebrenih  rudnika.  Da  se  taj  mir  i  savez  utvrdi,  morade  Stjepan  svoju  najmladju  sestru 
Oliveru  (Milenu)  dati  Bajazitu  za  zenu. 

Tako  postade  sin  kneza  Lazara  kletvenikom  ili  vazalom  turskim.  Njegov  surjak  Vuk 
Brankovic  nadao  se  je  nekovrijeme,  da  ce  se  od?vati  turskoj  sili.  Ali  vec  godine  1390.  trazio  je 
utociSte  u  Dubrovniku,  ako  ne  bi  mogao  »drzati  zemlju  srbsku,  nu  ga  izdenu  Ugri  ili 
Turci*.  Vuk  Brankovic  pokorio  se  medjutim  takodjer  sultanu  Bajazitu.  Dne  21.  stude- 
noga  1392.  pise  sam  ovako:  »da  jest  vedomo  vsakomu  cloveku,  kako  slozih  mir  s  Turci 
i  prilozih  velikomu  caru  Bajazitu,  i  slozih  s  njim  mir;  i  kada  slozih  s  njim  mir,  razpisah 
zemlju  vsu,  koliko  jest  u  oblasti  mojoj,  kako  cemo  placati  danak  Turkom.« 

To  su  prve  posljedice  boja  na  Kosovu  za  Srbiju.  Ali  gorke  posljedice  toga  boja 
osjecale  su  naskoro  i  hrvatske  zemlje,  a  s  njima  i  Ugarska.  Jer  odsad  je  Turcima  stajao 
put  otvoren  u  srednje  Podunavlje  i  Posavlje. 

(Stjepan  Tvrtko  obladao  Hrvatskom  i  Dalmacijom,  1390—1391.)  Dok 
su  bosanske  cete  pod  Vlatkom  Vukovicem  krvarile  na  Kosovu,  boreci  se  za  krst  castni 
i  slobodu  zlatnu,  dotle  su  ban  i  namjestnici  kralja  Sigismunda,  po  imenu  slavonski  ban 
Ladislav  od  Lucenca,  i  rodjak  njegov,  hrvatsko-dalmatinski  ban  Dionizije  od  Lucenca, 
svima  silama  radili,  da  iztisnu  vlast  Stjepana  Tvrtka  iz  Hrvatske,  i  da  tako  oslobode 
dalmatinske  gradove  od  prijetece  im  pogibli.  Vec  5.  lipnja  desio  se  je  slavonski  ban  Ladi- 
slav od  Lucenca,  zajedno  vojvoda  kraljevske  vojske,  u  gradu  Zadru,  a  malo  zatim  za- 
pocela  je  borba.  Ivan  Palizna,  ne  imajudi  uza  se  pomocnih  ceta  bosanskih,  ne  mogase 
dugo  odolijevati,  i  tako  se  zgodi,  da  je  negdje  mjeseca  srpnja  1389.  Klis  sa  drugim  gra- 
dovima  bosanskoga  kralja  dosao  u  ruke  Sigismundovih  Ijudi. 

To  bijaSe  velik  udarac  za  Stjepana  Tvrtka.  Bijase  mu  se  bojati,  da  sasvim  ne  iz- 
gubi  Hrvatske,  a  tim  i  nadu,  da  bi  ikada  mogao  zavladati  Spljetu  i  ostalim  ponositim 
gradovima  dalmatinskim.  Posalje  zato  negdje  u  kolovozu  pomoc  svomu  privrzeniku 
Ivanu  Palizni.  Dne  30.  kolovoza  dolazase  s  kliske  strane  nova  vojska  bosanska;  a 
20.  rujna  odlucise  Spljecani  kulom  utvrditi  prelaz  kod  Vranjice.  No  taj  put  ne  bijase  im 
se  bojati  sile  bosanske,  jer  vojska  prodje  samo  kraj  njihova  grada  i  krene  na  sjever 
prema  Vrani.  Ondje  se  sjedini  s  Ivanom  Paliznom,  koji  na  to  umah  30.  rujna  provali 
u  zadarski  kotar  i  spali  kuce  Zadrana  sve  do  vrata  njihova  grada. 

Ban  hrvatski  i  dalmatinski  Dionizije  od  Lucenca,  sin  Tomin,  bijase  preslab,  da  odoli 
i  Ivanu  Palizni  i  vojsci  bosanskoj.  Zato  se  spremi  sam  grad  Zadar,  da  bana  sto  izdasnije 
podupre.  U  to  ime  odludi  zadarsko  vijece  16  listopada  poslati  poslanike,  medju  kojima 
bijase  i  suvremeni  Ijetopisac  Pavao  Pavlovic,  krckomu  knezu  Ivanu  Frankapanu,  da  ga 
zamole  neSto  konjanika,  kojih  je  osobito  nuzdno  trebalo.  Prvi  put  vratise  se  poslanici 
od  kntza  Ivana  19.  listopada  ne  izvrsiv^i  ni§ta,  jer  je  knez  Ivan  bio  ozlojedjen,  sto  ga 
krbavski  knezovi  bijahu  opadnuli  pred  kraljem  Sigismundom;  s  toga  podjose  dva  dana 
zatim  na  novo  k  njemu.  Taj  put  bijahu  srecniji.  No  prije  nego  §to  su  stigli  konjanici  kneza 
Ivana,  provali  15.  studenoga  velika  vojska  bosanska  u  zadarski  kotar  i  zaplijeni  mnogo 
marve.  Tek  sutradan  dodje  u  pomoc  konjanicka  ceta  kneza  Ivana,  brojeci  400  mornaka, 
a  vodjena  Markom  Spinelom.  Ta  se  ceta  20.  studenoga  sjedini  s  vojskom  zadarskom  od 


I 


t 


STJEPAN    TVRTKO    OBLADAO    HRVATSKOM    I    DALMACIJOM    (1390. — 1391).  255 

1000  pjesaka,  koja  je  polazila  na  jug,  da  kraljevskoj  vojsci  pomogne  uzeti  grad  Vranu, 
tada  posljednje  utociste  Ivana  Palizne.  Putem  pridruzi  se  21.  studenoga  cetama  zadar- 
skim  do  200  Pazana,  tako  da  je  ta  domaca  vojska  brojala  1200  pjesaka  i  400  konja- 
nika.  Prenocivsi  21.  studenoga  u  HraStanima,  sjedini  se  sutradan  ta  vojska  pod  Vranom 
s  kraljevskim  cetama.  Jo§  isti  dan  (22.  studenoga)  zametnula  je  prvi  boj  s  Ivanom  Pa- 
liznom,  koji  bi  u  bedro  ranjen.  Dva  dana  zatim  na  praznik  sv.  KrSevana  (24  studenoga), 
slijedila  je  druga,  zeSca  bitka,  u  kojoj  je  Ivan  Palizna  izgubio  120  momaka  i  vise  konja 
i  marve.  Kraljevska  vojska,  .sjedinjena  sa  zadarskom,  prisvajaSe  sebi  pobjedu  onoga  dana. 

No  kukavna  bijase  ta  pobjeda.  Vec  malo  dana  zatim,  10.  prosinca  vrati  se  za- 
darska  vojska  »sramotno«  izpod  grada  Vrane,  po§to  bi  od  Bosnjaka  razbita;  a  namah 
zatim,  25.  prosinca  predade  se  bosanskomu  kralju  na  novo  grad  Klis,  ne  moguci  vise 
suzdrzati  navala  bosanskili.  Srecnom  obranom  Vrane  i  padom  Klisa  bijase  na  novo  vlast 
bosanskoga  kralja  utvrdjena.  Mjesto  Vlatka  Vukovica  imenova  Stjepan  Tvrtko  za  na- 
namjestnika  svoga  u  Hrvatskoj  Ivana  Horvata,  a  za  vojvodu    svojih    ceta    Pavla    Klesica. 

Sada  bijase  vec  posve  jasno,  da  dalmatinske  obcine  ne  ce  vise  bosanskomu  kralju 
odoljeti.  No  tu  se  upletoSe  na  jednom  Mletcani,  pozudni,  da  uberu  plodove  trogodisnjega 
nastojanja  Tvrtkova.  Dne  30.  sijednja  1390.  posla  mletacko  vijece  svoga  poslanika 
kralju  Sigismundu  i  kraljici  Mariji,  da  im  javi,  sto  se  je  doznalo  iz  Bosne.  Namah  zatim, 
3.  veljafe  javlja  vijece  Sigismundu,  da  je  Tvrtko  zauzeo  i  stekao  na  novo  gradove  Klis 
i  Vranu,  i  da  mnogo  nastoji,  kako  bi  zadobio  samu  Dalmaciju.  Gradovi  i  mjesta  dalma- 
tinska  poradi  toga  su  u  velikoj  nevolji,  jer  se  boje,  da  ne  ce  moci  sili  njegovoj  odoljeti. 
Videci  Mletcani,  da  se  kralj  Sigismund  ni  na  ove  vijesti  ne  mice,  odluce  sami  srecu  po- 
kusati,  ne  bi  li  se  dalmatinske  obcine  u  tolikoj  stisci  i  nevolji  radije  njima  poklonile, 
nego  bosanskomu  kralju.  U  to  ime  poslaSe  29.  travnja  1390.  svoga  poslanika  u  Dalma- 
ciju, neka  razvidi  po  tamosnjim  gradovima,  da  li  su  skloni  stupiti  pod  mletacku  vlast } 
No  taj  put  se  lukavi  Mletcani  prevariSe,  te  obustavise  26.  svibnja  dogovore  sa  svojim 
privrzenicima  u  Dalmaciji,  posto  su  u  to  dalmatinski  gradovi  bili  vec  poslali  svoje  poslanike 
kralju  Tvrtku,  da  mu  se  poklone  i  pokore. 

Jos  u  travnju  1390.  bijase  kralj  Tvrtko  opremio  u  Spljet  krbavskoga  kneza  Jurja 
Kurjakovica  s  vjerovnim  pismom  i  trazio  od  grada,  da  pusti  na  slobodu  zarobljenike 
proslih  vojna,  i  da  posalje  na  bosanski  dvor  poslanike,  koji  bi  ugovorili  predaju  grada. 
Na  taj  poziv  odpravi  vijece  28.  travnja  svoje  poslanike  i  kraljevu  namjestniku  Ivanu  u 
Trogir  i  samomu  kralju  u  Bosnu,  dav§i  im  punu  vlast  razpravljati  o  toj  stvari  po  svom 
razboru.  Poslanici,  po  imenu  Petar  Zoric,  Dionizije  Ilic,  Nikola  Srica  i  Milia  Madijev  do- 
bise  8.  svibnja  obcenit  naputak,  da  naime  bosanskomu  kralju  preporuce  grad  i  nastoje 
ugovoriti  s  njim  »mir  i  slogu  na  cast  istomu  kralju,  a  za  dobro  i  korist  obcine  spljetske*. 
Ako  toga  ne  bi  mogli  inade  postici,  neka  slobodno  rade  s  kraljem  o  predaji  grada  uz 
uvjete  dastne  po  njega,  a  koristne  za  obcinu.  Za  primjerom  grada  Spljeta  povedoSe  se 
i  ostale  obcine  dalmatinske,  poimence  grad  Sibenik,  zatim  otoci  Brae,  Hvar,  a  valjda  i 
Korcula.  Jedini  Trogir,  koji  je  dosad  od  svih  najviSe  naginjao  kralju  bosanskomu,  uze 
se  braniti  u  posljednji  c^as.  U  Trogiru  bija§e  se  9  svibnja  sastalo  gradsko  vijece,  da  izaberc 
poslanike  za  Bosnu  i  uzme  razpravljati  o  predaji  grada  i  kotara  pod  gospodstvo  Tvrt- 
kovo.  U  sjednici  uze  prvi  govoriti  Luka  Mikadic,  da  se  poziv  Tvrtkov  odbije,  a  grad  da 
ostane  vjeran  Sigismundu  i  Mariji.  Rije^i  njegove  ohrabri§e  vecinu  vijeca,  te  bi  zaklju- 
ceno,  da  ce  Trogir  i  nadalje  cuvati  vjernost  sv.  kruni  ugarskoj,  a  da  se  ne  ce  pokoriti 
kralju  bosanskomu. 

No  ta  pusta  igra  Trogirana  ne  mogaSe  viSe  sustaviti  zapo^ete  akcije.  Vec  2.  lipnja  1390. 
izruci§e  poslanici  spljetski  Petar  Zoric,  Dionizije  Ilic,    Nikola  Srica  i  Miha    Madijev    svoj 
rodni  grad  vlasti  i  zaStiti  kralja  Tvrtka.  Deseci   se   poslanici    spljetski    torn    prilikom    na 
aljevu  dvoru  u  Sutisci,  izloiiSe  mu  takodjer  svoje  tegobe    i    molbe,    Ito    su    ili    toliko 


256  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

puta  bili  zaludo  pred  kralja  Sigismunda  iznijeli.  Narocito  zahtijevaju,  da  kralj  to6no 
oznaci  medje  njihove  obcine  prema  svojim  gradovima  Klisu  i  Omisu,  posto  su  kroz 
tolike  minule  godine  trajale  Ijute  kavge  i  krvoprolica  izmedju  Kli§ana  i  njih  bas  radi 
medja.  Kralj  Stjepan  Tvrtko,  osobito  radostan,  sto  se  je  njemu  poklonio  najznamenitiji  grad 
Dalmacije,  potvrdi  najprije  sve  povelje  i  slobostine,  sto  ih  je  Spljet  uzivao  za  prijasnjili 
vladara  svojih,  a  zatim  rado  uslisa  i  molbe  poslanika.  Po  zelji  Spljecana  opredijeli  tocno 
medje  njihovoj  obcini  tako  prema  Klisu,  kao  prema  Omisu  i  Poljicima,  a  uz  to  odredi 
svoga  protovestijara  Trifuna,  kninskoga  biskupa  Mihajla,  kneza  Stanoja  Jela6ica  i  logofeta 
Vladoja,  da  podju  u  Spljet  i  da  na  lieu  mjesta  oznace  posve  tocno  nove  medje  spljetskoj 
obcini.  Napokon  izdade  o  tom  i  posebnu  povelju,  sastavljenu  od  kninskoga  biskupa  Mi- 
hajla, a  potvrdjenu  od  kneza  Dabise,  kneza  Stipoja  Hrvatinica,  kneza  Pavla  Radinovica, 
usorskoga  vojvode  Vlatka  i   zupana  Belijaka  Sankovica. 

U  to  se  predomisliSe  Irogirani,  pak  se  i  oni  8.  lipnja  kralju  Stjepanu  Tvrtku 
pokoriSe.  Iza  njih  dodjose  u  Sutisku  poslanici  grada  Sibenika,  Dujmo  Juratic  i  Ivan 
Naplavic,  da  se  u  ime  svoga  grada  kralju  poklone  i  da  ga  zamole,  neka  Sibeniku  potvrdi 
stare  povlastice,  slobostine  i  milosti,  sto  ih  je  uzivao  za  prija§njih  vladara,  a  naroiito  za 
kralja  Ljudevita.  Stjepai  Tvrtko,  znajuci,  da  je  »hvale  vrijedno  stare  dobre  obicaje  i 
municipalne  zakone  uzdrzati«,  te  »imav§i  svjet  i  dogovor  s  nazocnom  vlastelom  bo- 
sanskom«,  rado  zadovolji  molbama  Sibencana  i  potvrdi  im  sve,  sto  bijahu  zazelili.  Uza  to 
im  obrecle,  da  ce  ih  vazda  braniti  od  svih  neprijatelja  njihovih  i  to  zato,  §to  su  na  zivotvo- 
reci  krst  prisegli,  da  ce  uvijek  biti  vjerni  njemu  i  njegovim  potomcima.  I  o  tom  bi 
II.  lipnja  sastavljena  posebna  povelja  u  hrvatskom  i  latinskom  jeziku.  Poslije  gradova 
na  kopnu  poklonise  se  odaljenije  obcine  otoka  Braca,  Hvara  i  Kor(^ule.  Bracani  poslase 
u  Sutisku  Jurja  Dujmova,  Niksu  Petrulova  i  Miju  Baloja.  Njih  preporuci  posebnim  pismom 
ban  Ivan  Horvat,  namjestnik  Tvrtkov  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Posto  su  poslanici  kralju 
izjavili,  da  su  svi  zitelji  otoka  Braca  pred  svojim  javnim  biljeznikom  Radinom  Dragotom 
prisegli  vje6nu  vjernost  njemu  i  njegovim  nasljednicima,  izdade  Stjepan  Tvrtko  23.  srpnja 
i  otoku  Bra6u  u  dva  jezika  (hrvatskom  i  latinskom)  povelju,  kojom  mu  poivrdi  sve  stare 
slobostine,  oprostivSi  zitelje  njegove  svake  dace  i  ostavivsi  im  pravo,  da  si  sami  biraju 
knezove,  koje  ce  medjutim  vazda  on  potvrdjivati.  Slicne  povelje  podijeli  Stjepan  Tvrtko 
ziteljima  Hvara   i  Kor6ule 

Tako  postade  mjeseca  lipnja  i  srpnja  1390.  Stjepan  Tvrtko  kraljem  i  gospodarom 
Hrvatske  i  Dalmacije.  Njegova  vlast  obsezase  svu  zemlju  od  Velebita  do  Cetine,  i  od 
Cetine  na  jug  do  Kotora.  Osim  toga  pokoravahu  mu  se  veliki  otoci  dalmatinski  Brae, 
Hvar  i  Korcula,  a  po  svoj  prilici  priznaSe  ga  svojim  vrhovnim  gospodarom  i  neki  kne- 
zovi  krbavski  od  porodice  Kurjakovica.  Jedini  grad  Zadar  ostade  vjeran  kralju  Sigismundu. 
Videci  Stjepan  Tvrtko  velik  dio  Hrvatske  i  Dalmacije  u  svojoj  vlasti,  prozove  se  kraljem 
Hrvatske  i  Dalmacije.  On  je  sada  bio  vladar  velikomu  dijelu  zemalja  krune  Zvonimirove 
i  Dusanove,  te  je  tako  poludio,  za  cim  su  hrvatski  i  srbski  vladari  zaludo  tezili,  da  naime 
pod  svojim  zezlom  sjedine  Hrvate  i  Srbe  u  jednu  drzavu.  Bosna,  koja  je  nekad  bila 
prikovana  sad  uz  Srbiju,  sad  uz  Hrvatsku,  postala  je  sredistem,  oko  koje  se  skupise 
pojedine  fiesti  drzave  hrvatske  i  srbske. 

Novi  kralj  hrvatsko- dalmatinski  nastojaSe  sada,  da  uredi  stecene  kraljevine.  Vec 
1.  kolovoza  1390.  borave  u  Spljetu  njegovi  punomocnici,  protovestijar  Trifun  Bucic  Koto- 
ranin,  kninski  biskup  Mihajlo  Dubrovcanin  i  logofet  Vladoje,  da  ustanove  medje  spljetske 
obcine  prema  Klisu  i  Omisu.  Uz  kraljeve  Ijude  dese  se  ondje  knez  Juraj  Radivojevic  iz 
maUarskoga  primprja,  Juraj  Drazo'evic  iz  Poljica  i  druga  vlastela  bosanska  i  hrvatska. 
U  nazoCnosti  ovih  bise  ustanovljene  medje  spljetske  obcine,  tako  da  se  je  sada  §irila  od 
Solina  do  Cetine.  Zadovoljiv  Spljecane  odlu6i  napokon  ugoditi  i  spljetskomu  nadbiskupu, 
kojega  je  gotovo  Citava  nadbiskupija  netom  dosla    pod    bo.sansku    vlast.    Stjepan  Tvrtko 


I 


STJEPAN   TVRTKO    OBLADAO    HRVATSKOM    I    DALMACIJOM    (1390  —1391.).  257 

dobro  je  znao,  da  ce  najbolje  utvrditi  vlast  svoju  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  ako  bude 
ugadjao  katolickoj  crkvi  i  njezinim  pastirima.  Kada  je  dakle  koncem  kolovoza  dosao  u 
Sutisku  i  sam  nadbiskup  spljetski  Andrija  Gvaldo,  da  se  novomu  kralju  pokloni,  izdade 
mu  Stjepan  Tvrtko  30.  kolovoza  1390.  povelju.  kojom  primi  nadbiskupiju  spljetsku  u 
svoju  kraljevsku  zastitu.  »Ako  se«,  govori  kralj  u  povelji,  »povisuje  kraljevska  uzviSenost, 
te  joj  hvala  i  cast  raste  i  njezino  se  ime  uzdize  i  drzava  srecno  §iri,  kad  ona  dijeli  da- 
rove  veledusnosti  na  izmjenu  zahvalnosti,  i  podanicima  za  njihove  zasluge  daje  nagrade 
jednakom  mjerom:  koliko  se  vi§e  (kraljeva  uzvisenost  dize),  kada  se  ona  iz  obzira  na 
onoga,  po  kom  kraljevi  kraljuju  i  vladaoci  gospoduju,  izkazuje  osobito  u  pravednim 
zahtjevima  milostivom,  priklonom  i  dobrostivom  prema  crkvama  katolicke  vjere  i  prema 
crkvenim,  osobito  sebi  podloznim  osobama.  Uvazivsi  dakle  sve  to,  i  buduci  da  kroz  onoga 
kraljujemo,  koji  je  crkve  katolicke,  koje  se  biljkom  castim  biti,  osnovatelj,  glava  i  vladar, 
i  pastir  crkvenih  osoba,  te  njihov  i  sviju  nas  gospodin  i  cuvar;  pak  posto  je  Castni  u 
gospodu  Krstu  otac  gospodin  Andrija  Gvaldo,  po  bozjoj  milosti  nadbiskup  nasega  grada 
Spljeta,  vjerni  savjetnik  i  duhovni  nas  kapelan,  k  nama  dosao,  moleci  nas  pokorno,  da 
recenu  crkvu  njegovu  u  njezinim  pravima,  imanjima,  desetinama,  dohodcima  i  obicajima, 
kako  ih  je  imala  za  kralja  Ljudevita,  potvrdimo,  uzdrzimo  i  branimo:  mi  obaziruci  se  na 
vjernost  njegovu  i  uslisav  pokorne  pravedne  molbe  njegove  ....  primamo  njegovu  crkvu, 
njegove  nasljednike  sa  svima  imanjima,  zemljama,  medjama,  selima,  Ijudima  i  ziteljima 
u  na§u  osobitu  zastitu,  te  joj  sve  potvrdjujemo.  Na  temelju  toga  nalazemo  velemoznomu 
gospodinu,  Ijubljenomu  Pavlu  Klesicu,  vojvodi  kraljevine  Hrvatske,  i  drugim  nasim  sluzbe- 

nicima,  sadanjim  i  buducim  u  naSim  kraljevinama  Dalmacije  i  Hrvatske ,  da  za  nas 

i  u  ime  nase  gospodina  nadbiskupa  i  njegovu  spljetsku  crkvu  i  njegove  nasljednike, 
koji  ce  pristajati  uz  nas  i  nase  potomke,  stite  i  brane,  i  da  ne  dadu  nikomu,  da  ih 
vrijedja,  ozledjuje  ili  stetu  im  nanaSa « 

Cim  se  bijahu  kralju  Stjepanu  Tvrtku  pokorili  dalmatinski  gradovi,  saobci  on  iz 
Sutiske  pismom  od  17.  lipnja  svojim  dragim  prijateljima  Mletcanima  svoju  veliku  srecu, 
i  javi  im,  da  je  naumio  k  njima  poslati  svoje  poslanike,  i  da  mu  za  to  posalju  galiju  u 
koji  grad  dalmatinski,  da  se  poslanici  sigurnije  u  Mletke  prevezu.  Mletcani  mu  odgo- 
vori§e  8.  srpnja  vrlo  laskavim  pismom,  i  ujedno  mu  javise,  da  ce  8.  kolovoza  njihova 
galija  ocekivati  u  Sibeniku  poslanstvo  njegovo.  I  zaista  stigose  koncem  kolovoza  u  Mletke 
poslanici  bosanski.  Oni  izvijestise  »predrage  prijatelje«  svoga  kralja  najprije  potanko  o 
njegovim  poduzecima  i  srecnim  uspjesima,  a  zatim  uzese  izlagati  zelje  i  osnove  nje- 
gove. Iztaknuse,  kako  kralj  zivo  zudi,  da  poput  ostalih  gradova  dalmatinskih  oblada  jo§ 
i  Zadrom,  koji  je  jedini  vjeran  ostao  kralju  Sigismundu,  te  zamoli§e  obcinu  u  ime  kra- 
Ijevo  za  pomoc,  da  bi  mogao  ostvariti  zelju  svoju.  Nadalje  javise,  da  bi  kralj  htio  s  njima 
sklopiti  obcenit  savez,  tako  da  bi  prijatelji  i  neprijatelji  njegovi  bili  njihovi  prijatelji  i 
neprijatelji.  Tim  savezom  zelio  je  Stjepan  Tvrtko  odvratiti  mletacku  obcinu  od  kralja 
Sigismunda,  s  kojim  je  tada  zivila  u  miru;  pak  se  je  zato  njoj  i  nudio  za  posrednika 
da  ju  izmiri  sa  napuljskim  kraljem  Ladislavom  i  majkom  mu  Margaretom,  udovom 
nesrecnoga  Karla  DraSkoga.  Mletcani  se  gotovo  prepadoSe  tih  predloga  bosanskoga 
kralja,  te  se  uze§e  izvinjavati  koje  kako,  samo  da  ga  ne  bi  morali  pomagati.  Govorahu 
poslanicima,  da  zive  u  miru  s  kraljem  ugarskim,  i  da  ne  ce  mira  krsiti  pomaiuci  Bosnu 
proti  Zadru;  glede  predlozena  saveza  pak  izticahu  Mletcani,  da  ga  ne  mogu  sklopiti,  jer 
bi  stradala  njihova  obcina,  koja  zivi  jedino  o  trgovini. 

Bosanski  poslanici  odadoSe  taj  put  mletadkoj  obdini  jos  nesto  znamenito.  Stjepanu 
Tvrtku  bijaSe  u  to  vrijeme  ili  jo§  prije  umrla  prva  zena  Doroteja,  te  se  on  smijerase 
drugi  put  ozeniti.  Ogledajuci  se  po  tadanjim  evropskim  dvorovima,  zapne  mu  oko  o  kcer 
austrijskoga  vojvode  Alberta  III.  iz  modne  ved  tada  porodice  Habsburga.  Stjepan  Tvrtko 
nadase  se  od  toga  braka  velikoj  koristi  za  svoju  drzavu  i  porodicu;  a  i  Mletdani  saznav^i 

Hrv.  povj.  II.  I.  17 


258  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

od  poslanika  za  njegov  izbor,  radovahu  se  s  toga,  »posto  je  obcina  njihova  uvijek  bila 
u  osobitoj  prijazni  i  Ijubavi  sa  uzviSenom  kucom  austrijskom,  a  napose  sada  s  gospodinom 
vojvodom  Albertom*.  No  od  snovane  zenitbe,  kao  §to  ni  od  drugih  osnova  Stjepana 
Tvrtka  ne  bi  nista,  jer  je  malo  zatim,  23.  ozujka  1391.,  slavni  taj  kralj  umro,  poSto  je 
kroz  trideset  i  osam  godina  naslijedjenom  si  drzavom  srecno  vladao.  NeSto  prije,  16.  veljace 
bijase  umro  i  Ivan  Palizna,  njegov  najgorljiviji  privrzenik  i  prijatelj  u  Hrvatskoj. 

(Ladislav  Napuljski  ustaje  kao  protukralj,  1391. — 1392.;  banovanje 
Ivana  Frankapana  1392. — 1393.).  Stjepanu  Tvrtku  bijase  napokon  poslo  za  rukom 
obladati  jednim  dijelom  Hrvatske  i  Dalmacijom,  po§to  je  bas  dosljedno  obarao  Sigis- 
mundovu  vlast  sa  dva  kraja:  na  zapadu  u  Hrvatskoj,  i  na  sjeveru  u  iztocnoj  Slavoniji.  Dok 
je  glavna  sila  bosanskoga  kralja  udarala  na  Hrvatsku,  provaljivao  je  svedjer  ban  Ivani§ 
Horvat  iz  bosanske  Usore  budi  u  zupanije  iztoSne-slavonske,  budi  u  banovinu  Macvu. 
Tako  bijase  jo§  godine  1389.,  namah  iza  boja  na  Kosovu,  udario  na  Ma6vu  i  u  kotar 
Bjelinu  (Boly,  Beleen,  districtus  nostros  Belyn  et  Macho),  ali  ga  suzbi  macvanski  ban 
Nikola  Gorjanski.  No  to  nije  Ivana  Horvata  smetalo,  vec  je  svoje  provale  nastavio,  dok 
nije  Stjepanu  Tvrtku  poSlo  za  rukom  obladati  Hrvatskom  i  Dalmacijom. 

Stjepana  Tvrtka  naslijedi  na  bosanskom  prijestolju  Stjepan  DabiSa,  po  svoj  prilici 
mladji  brat  njegov.  Mletacka  obcina,  cim  je  zacula  za  promjenu  na  prijestolju  bosan- 
skom, pozuri  se  namah,  te  1.  lipnja  1391.  novoga  kralja  imenova  svojim  gradjaninom. 
I  Dubrov6ani  poslase  svoje  poslanike  Stipana  Lukarevica  i  Ratajla  Gudetica  »s  postenimi 
i  mnogocinnimi  dari  i  castmi«  na  kraljevski  dvor  u  Trstivnici,  gdje  je  tada  boravio  kralj 
Dabisa  sa  svojom  suprugom,  kraljicom  Jelenom,  vlastelom  i  velikasima  kraljevstva  svoga. 
Slijedece  godine  1392.,  dne  17.  lipnja  izdade  kralj  Stjepan  Dabi§a,  deseci  se  »va  cestitoj 
vojsci  kraljevstva  u  Dolnjih  krajih  u  Luscih«,  DubrovSanima  povelju,  kojom  potvrdi  sve 
povlastice  i  slobostine,  podijeljene  njima  od  njegovih  praroditelja  i  pred§astnika,  a  naro- 
dito  od  »brata  mu,  svetopocivSega  gospodina  kralja  Stjepana  Tvrtka«.  Povelju  tu  potvr- 
di§e  ne  samo  supruga  kraljeva  Jelena,  nego  i  nazoSna  vlastela,  veliki  vojvoda  Hrvoje  VukCic, 
usorski  vojvoda  Vlatko,  knez  Stipoje  Hrvatinic,  knez  Radoslav  Pribinic,  knez  Dobroslav 
Divosevic,  knez  Gojak  Dragosalic,  zupan  Tvrdoslav  Tuica,  knez  Vucihna  Vlatkovic,  knez 
Vojsav  Vojvodic  i  drugi.  I  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  priznat  bi  Stjepan  DabiSa  za  kralja, 
te  je  kroz  godinu  1392.  vrsio  sa  svojim  banom  Vukom  Vukdicem,  bratom  Hrvojevim,  u 
tim  kraljevinama  svoju  kraljevsku  vlast.  Spljecani  pisahu  u  javnim  izpravama:  »za  vladanja 
preblagoga  vladara  i  gospodina  Stjepana  Dabise,  bozjom  milosti  preslavnoga  kralja  Srbljem, 
Bosni  i  Dalmaciji*  (u  jednoj  povelji  spljetskoj  od  27.  sijecnja  1392.:  »regnante  serenis- 
simo  principe  ac  domino  Stephano  Dabiscia  dei  gracia  Rasciae,  Bosnae,  Dalmatiae  .  . 
inclyto  rege<  —  a  u  jednoj  povelji  hvarskoj  od  9.  ozujka  1394.:  >regnante  serenissimo 
principe  et  domino  nostro,  domino  Stephano  de  Rassia,  regnorum  Bossine,  Rassie,  Dal- 
matie  et  Croatie  rege  .  .«).  VrSeci  svoja  vladalacka  prava,  potvrdi  Stjepan  Dabisa 
25  travnja  1392.  gradu  Trogiru  starodavna  prava  i  povlastice,  priznate  mu  takodjer  od 
kralja  Stjepana  Tvrtka.  Njegov  ban  Vuk  Vuk6ic  (»ban  kraljevina  Dalmacije  i  Hrvatske«), 
njegov  namjestnik,  dozvoli  spljetskomu  nadbiskupu  Andriji,  da  smije  na  crkvenoj  zemlji 
kod  mora  u  Lukacu  sagraditi  dvorac  i  tvrdju,  te  prijavi  to  obcinama  gradova  Spljeta  i 
Trogira,  kao  i  dvorskim  zupanima  u  Klisu,  Opraku  i  Omisu. 

Svi  ti  podatci  o6ito  dokazuju,  da  su  kralja  Stjepana  Dabisu  i  njegove  namjestnike 
u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  priznavali,  te  im  se  i  pokoravah.  Njemu  pace  malo  da  ne  podje 
za  rukom,  za  dim  se  je  predsastnik  njegov  zalud  trudio.  Grad  Zadar  naime  zavadi  se  u 
to  vrijeme  sa  Sigismundovim  banom,  te  se  sprijatelji  s  Vukom  Vukcicem  i  njegovom 
bracom  tako,  te  se  je  (iinilo,  kao  da  smijera  poput  ostalih  gradova  dalmatinskih  pristati 
uz  bosanskoga  kralja.  Dne  13.  veljafie  1392.  dodje  u  Zadar  knez  Dragisa,  brat  bana  Vuka 
Vukdica,   da    se   pokloni    mocima  sv.    Simuna.  Nekoliko    mjeseci  poslije   podje   Zadranin 


LADISLAV    NAPCLJ>KI    USTAJE    KAO    PROTIKUALJ;    BANOVANJE    IVANA    FRANKAPANA.        259 

Pavao  Pavlovic  kao  poslanik  svoga  rodnoga  grada  u  Klis,  gdje  je  boravio  Vuk  Vukdc 
sabiruci  vojsku.  Uslijed  toga  poslanstva  odnosi  se  Zadra  prema  bosanskomu  kralju  tako 
promijenise,  da  su  8.  rujna  1392.  ban  Vuk  Vukcic  i  njegov  podban  (banovac)  Ivan  Mislje- 
novic  imenovani  zadarskim  gradjanima,  te  je  potonji  na  to  dosao  u  Zadar,  gdje  je  u  ime 
svoje    i    svoga   poglavara    polozio   prisegu  vjernosti  u  nazoc^nosti  dvaju  knezova  Nelipica. 


Ladislav,  krai.j  napuljski. 

Po  bakrorczn   iz  XVIIf.  stoljeda  (Samnaonte). 


Medjutim  je  vlasti  kralja  Stjepana  DabiSe  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  zaprijetio  mladi 
napuljski  kralj  Ladislav,  kojega  bijahu  vodje  hrvatskoga  pokreta  jos  godine  1386,  namah 
iza  kobne  smrti  otca  njegova,  proglasili  kraljem  lih  kraljevina.  Dok  je  Stjepan  Tvrtko 
zivio,  nije  se  Ladislav  uplitao  u  hrvatske  prilike,  i  jer  je  bio  suvise  mlad,  i  jer  mu  nije 
bila  joJ  osigurana  napuljska  kraljevina.  No  vidivsi,  kako  je  Stjepan  Tvrtko  radeci  toboze 


26o  SIGISMUND    I   PROTUKRALJI. 

za  njega  u  istinu  svojoj  vlasti  podlozio  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  odluci  namah^  poslije  smrti 
njegove  iztaknuti  svoje  pravo  na  te  kraljevine  nasuprot  nasljedniku  njegovu  Stjepanu 
DabiSi.  Vjerojatno  su  ga  na  to  nukali  i  neke  hrvatske  ustase,  kojima  nije  osobito  ugadjalo 
bosansko  vladanje.  Biskup  Pavao  Horvat  barem  neprestano  dolazi  u  Napulj  i  odilazi  iz 
njega,  a  to  je  jamacno  cinio  sporazumno  sa  svojim  bratom  Ivanom,  pak  i  s  drugim  orta- 
cima,  koji  se  nijesu  mnogo  uzdavali  u  Tvrtkova  nasljednika.  Vec  s  15.  lipnjem  1391.  stade 
Ladislav  vrsiti  svoju  kraljevsku  vlast  u  hrvatskim  zemljama,  dijeleci  povelje  i  darovnice 
svojim  privrzenicima  i  onima,  koje  je  zelio  k  sebi  pritegnuti.  Tako  je  pomenutoga  dana 
svojim  vjernima,  braci  Pavlu  i  Ivanu  saroskim  darovao  imanja  u  vukovskoj  i  pozezkoj 
zupaniji,  koja  je  drzao  Sigismundov  privrzenik  Ivan  Treutul.  Malo  zatim,  7.  srpnja,  podi- 
jeli  Ladislavu  Crniljevicu  takodjer  neke  posjede  u  vukovskoj  >banovini«.  Dne  17.  srpnja 
opet  izdade  u  Gaeti  >s  privoljenjem  i  vlaScu  majke  svoje  i  skrbnice  Margarete,  kao  i 
skrbnika  svoga,  kardinala  Angela«  znamenitu  povelju,  kojom  s  obzirom  na  vjernost 
prema  otcu  njegovu,  Karlu  Drackomu,  i  njemu  samomu  izkazanu,  potvrdi  vojvodi  Hrvoju 
i  bratu  njegovu,  banu  Vuku  Vukcicu  »banovinu  (banatum)  kraljevina  Dalmacije  i  Hrvatske 
sa  zemljama,  selima,  gradovima,  trgovima,  i  pravima  i  svim,  kako  su  ju  drzali  nekad  bani 
za  kralja  Ljudevita.  »S  toga  zapovijedamo  vasoj  vjernosti«,  tako  im  govori  kralj  dalje  u 
recenoj  poveiji,  »da  primivsi  rado  i  spremno  (ylariter  et  liberaliter)  taj  teret  sve,  §to  se 
tice  banovine  i  sto  na  nju  spada,  vjerno  i  budno  nastojite  na  cast  i  vjernost  nama  izvr- 
§iti,  da  bi  uzvisenost  nasa  mogia  prema  zaslugama  vasim  i  izkustvu  podici  vas  na  jos 
vece  casti«.  Napokon  obecaje  kralj  obima,  da  ce  posebnim  pismom  pozvati  sve  knezove, 
zupane,  velikase,  kastelane  gradova  i  nacelnike  gradskih  obcina,  da  se  njima  moraju 
pokoravati  i  sluSati  ih  »kao  bane  pomenutih  kraljevina*.  Istoga  dana  odlikova  kralj  Ladi- 
slav i  trecega  brata  vojvode  Hrvoja,  po  imenu  kneza  Dragisu  Vukcica,  darovavsi  mu 
varos  Sridu  u  hrvatskoj  tada  zupi  Sani,  a  uza  to  i  selo  Zabic,  koje  je  pripadalo  gradu 
Klju6u.  Rod  Vukcica  obasu  kralj  Ladislav  tolikim  milostima  najvise  s  toga,  sto  ga  je 
smatrao  >glavnim  braniteljem  svoje  casii,  staleza  i  imena«,  i  sto  je  Hrvoja  i  njegovu 
bracu  drzao  za  izkusne  i  ugledne  muzeve,  koji  bi  mu  mogli  pomoci,  da  oblada  Hrvatskom. 
Ah  on  ne  zaboravi  ni  na  bana  IvaniSa  Horvata,  koji  se  bijase  doslije  mozda  najvise 
trudio  za  napuljske  Anzuvine.  Njega,  pouzdanika  pokojnoga  otca  a  slavnoga  vojvodu, 
imenova  Ladislav  glavnim  namjestnikom  svojim  ne  samo  za  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  nego 
i  za  samu  Ugarsku.  Kao  glavni  zamjenik  njegov  u  Ugarskoj  i  drugim  pridruzenim  kralje- 
vinama  (Johanni  banno  Machoviensi  in  regno  Ungarie  et  aliorum  regnorum  annexorum 
nostro  vi carlo  generali)  bit  ce  Ivani§  Horvat  vidljiva  glava  njegove  stranke  u  tim 
zemljama.  Cini  se,  da  je  ban  Ivanis  povjerenu  mu  zadacu  vjerno  i  vrSio,  i  da  se  je  nje- 
govom  ponukom  stalo  zivlje  raditi  za  kralja  Ladislava.  To  bi  moglo  posvjedociti  pismo 
toga  kralja  od  8.  listopada  1391o  sto  ga  je  poslao  onim  prvim  dostojanstvenicima  i  veli- 
kasima  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  za  koje  je  mislio,  da  su  njegovi  ociti  ili  bar  tajni  pri- 
vrzenici.  Tu  im  javlja,  da  je  najmilostivije  sasluSao  sve,  sto  mu  je  o  nekim  stvarima  u 
ime  njihovo  izlozio  zagrebacki  biskup  Pavao,  njegov  savjetnik  i  Ijubljeni  vjernik,  pak 
s  toga  salje  k  njima  dva  svoja  pouzdanika,  Ugrina  Sebastijana  i  nekoga  drugoga,  da 
s  njima  zajedno  i  opet  sa  svakim  posebice  dalje  u  ime  njegovo  naustice  ugovaraju.  Sta 
je  tim  pouzdanicima  napuljskoga  kralja  bilo  govoriti  i  ugovarati,  ne  znamo,  kao  ni  to, 
da  11  su  zaista  preko  mora  poSli;  ali  iz  svega  razabiramo,  da  je  Ladislav  tada  kroz  biskupa 
Pavla  zaista  podrzavao  sveze  s  hrvatskim  i  nekim  ugarskim  velikasima.  Pismo  vjerovno 
za  poslanike  upravio  je  Ladislav  na  ove  velikase  i  dostojanstvenike:  na  vojvodu  i  palatina 
ugarskoga  Stjepana,  na  svoga  glavnoga  vikara  Ivana  bana  ma^vanskoga,  Stjepana  sina 
nekadanjega  vojvode  Dionizija,  biv§ega  bana  slavonskoga  Ladislava  od  Ludenca,  bana 
Emerka  i  njegova  brata  Detrika,  Jurja  sina  nekadanjega  ugarskoga  palatina  Nikole  Seca, 
kao  i  njegova  brata  Gregorija,  Vukca  sina  vojvode  Petra,  Nikolu  Zambova  i  Ivana  Vuica. 


I 


VLADISLAV    NAPULJSKI    USTAJE    KAO    PROTUKRALJ;    BANOVANJE    IVANA  FRANKAPANA.        261 

Po  ovomu  popisu  moze  se  nagadjati,  koji  su  tada  bili  privrzenici  napuljskoga  kralja,  ili 
bar,  koje  je  on  smatrao  za  svoje  Ijude.  A  bilo  je  izmedju  njih  i  takovih,  koji  su  jo§ 
nedavno  obnaSalt  6ast  slavonskoga  bana,  kao  Ladislav  od  LuSenca,  paCe  i  onakih,  koji 
su  ju  bas  tada  vr§ili.  Medju  te  ubrajamo  Detrika  Bubeka,  koji  se  jos  30.  ozujka  1391. 
spominje  kao  Sigismundov  ban  Citave  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije,  a  27.  ozujka  1392. 
kao  ban  Slavonije. 

Kralj  Ladislav  nije  sustao  ni  slijedece  godine  1392.,  da  sabire,  nagradjuje  i  hrabri 
svoje  privrzenike.  Dne  15.  listopada  odpravi  on  dva  znamenita  pisma  preko  mora:  jedno 
na  >Ivana  ma6vanskoga  bana  i  svoga  generalnoga  vikara  u  Ugarskoj  i  drugim  pridru- 
zenim  kralj evinama«,  kao  i  vojvodi  bosanskomu  Hrvoju,  banu  kraljevina  Dalmacije  i 
Hrvatske;  a  drugo  na  ugarskoga  palatina  Stjepana  Lackovica.  U  tim  pismima  dade  on 
svojima  namjestnicima  punovlast,  da  proglase  amnestiju  za  sve  obcine,  velikaSe,  plemice 
i  ine  vrste  Ijude,  koji  su  doslije  bili  privrzenici  »braniborskoga  markgrofa*  Sigismunda, 
a  protivnici  i  odmetnici  njegovi.  Malo  zatim,  19.  listopada  1392.  podijeli  plemicu  Herku 
Matijevicu  i  braci  njegovoj,  zatim  Ladislavu  i  Ostoji  MikSicima  sela  Lipovac  i  sv.  Martin 
u  zupi  Vrbasu;  jednako  darova  toga  dana  braci  Petru,  Milosu,  Dioniziju,  Ivanu,  Stjepanu 
i  Vlahu,  sinovima  bosanskoga  vojvode  Pavla,  vise  sela  (Vojskovo)  u  zupi  Vrbasu  i  grad 
Starigrad  u  zupaniji  pozezkoj.  Napokon  28.  listopada  1392.  pokloni  Ivanu  Grizogonu  iz 
Zadra  grad  Obrovac  u  Hrvatskoj. 

Medjutim  Ladislav  ne  zadovoljava  se  vise  proglasima  i  darovnicama.  U  isti  mah, 
kad  je  svoje  namjestnike  opunovlastio,  da  objave  obcu  amnestiju  njegovim  protivnicima, 
snovase  i  o  savezu  s  turskim  sultanom  Bajazitom,  najopasnijim  neprijateljem  krscanstva. 
Dne  18.  listopada  1392.  poslan  bi  iz  Napulja  zaseban  poslanik  na  sultanov  dvor,  nedvoj- 
beno  za  to,  da  izmoli  u  Bajazita  pomoc  protiv  kralja  Sigismunda.  Sultanu  moglo  je  biti 
samo  zgodno,  kad  bi  mu  pngodom  navala  na  Ugarsku  pomagao  i  napuljski  kralj.  S  toga 
mu  bija§e  i  stalo,  da  dodje  do  saveza,  i  privoli  zato  rado  na  molbu  napuljskoga  posla- 
nika,  da  dade  koju  od  svojih  kceri  za  zenu  mladomu  napuljskomu  kralju.  Jo§  u  rujnu  1393. 
vozio  se  je  iz  Dalmacije  poslanik  turskoga  cara  na  jednom  brigentinu  u  Napulj,  da  uta- 
na6i  konacno  sve  u  pogledu  te  zenitbe  (pro  complemento  nuptiarum  tractatarum  inter 
ipsum  dominum  regem  et  filiam  dicti  Basaiti). 

Dva  se  dakle  vladara  godine  1391.  i  1392.  otimala  za  kraljevine  Dalmaciju  i 
Hrvatsku:  bosanski  kralj  i  napuljski  kralj.  To  bijaSe  zgodan  das  za  Sigismunda  i  Mariju, 
da  pokusaju  opet  obnoviti  svoju  vlast  u  tim  zemljama.  Za  to  im  je  pak  najprije  trebalo 
povjeriti  taj  posao  skroz  odanu,  a  uza  to  uglednu  i  modnu  muzu.  A  to  je  nedvojbeno 
bio  proslavljeni  i  silni  knez  Ivan   Frankapan,  junacki  spasitelj  kraljice  Marije. 

Sigismundovi  bani  nijesu  u  svoje  vrijeme  mogli  zaprijeciti,  da  Stjepan  Tvrtko  ne 
bi  obladao  Hrvatskom  i  Dalmacijom.  Ni  Ladislav  od  Lucenca,  ban  slavonski,  a  ni  njegov 
rodjak  Dionizije  od  LuSenca,  ban  hrvatski  i  dalmatinski,  ne  bijaliu  dosta  jaki,  da  suzbiju 
bosanskoga  kralja  i  njegove  privrzenike.  Cini  se  pa^e,  da  su  na  posljedku  i  i?ami  vjerom 
malaksali.  Vec  u  rujnu  1389.  nema  vi§e  slavonskoga  bana  Ladislava  od  Ludenca,  docim  hrvat- 
skoga  i  dalmatinskoga  bana  Dionizija  nestaje  u  ozujku  1390.  (u  povelji  jednoj  od  29.  ozujka 
te  godine  citamo:  honore  banatus  regnorum  Dalmatiae  et  Croatiae  vacante).  Cast  slavonskoga 
bana  povjeri  Sigismund  jos  god.  1389.  Detriku  Bubeku,  baniju  pak  hrvatsku  i  dalmatinsku 
ne  popuni,  jer  je  bal  u  ono  vrijeme  velik  dio  Hrvatske  i  gotovo  ditava  Dalmacija  (osim  Zadra) 
dosla  pod  vlast  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tvrtka.  Slavonskomu  banu  Detriku  povjereno 
bi  tada,  da  brani  kukavne  ostatke  Hrvatske  i  grad  Zadar  od  sile  bosanske;  s  toga  se  ban 
Detrik  zove  koji  put  i  banom  6itave  Slavonije,  Hrvatske  i  Dalmacije.  Detrik  Bubek  bija§e 
pa6e  pokusao,  da  otme  bosanskomu  kralju  ugrabljenu  Hrvatsku,  pak  je  iz  Slavonije  u 
rujnu  1390.  provalio  sve  do  Knina,  kljuca  prekovelebitske  Hrvatske,  da  ga  osvoji  za 
svoga  kralja  i  gospodara.  Onamo  u  Knin  bijahu  i  Zadrani  15.  rujna   poslali  svoje  posla- 


262  SIGISMUND    1    PROTUKPAIJI. 

nike  Pavla  Pavlovica  i  Pavla  Gjorgjica,  jamaSno  da  bana  pozdrave,  te  mu  savjetom  i  djelom 
pomazu.  Ali  nista  se  ne  javlja,  da  je  banu  Detriku  Bubeku  poslo  za  rukom  obladati 
Kninom  i  ostalom  Hrvatskom.  Jamacno  se  je  vratio,  ne  mogavsi  odoljeti  jadoj  sili  bosan- 
skoga  kralja. 

Tek  nakon  smrti  Stjepana  Tvrtka  mogao  je  Sigismund  opet  misliti,  da  obnovi 
svoju  vlast  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  A  tu  mu  je  bilo  u  prilog,  sto  su  se  za  te  kraljevine 
takmili  dva  njegova  protivnika,  Stjepan  Dabisa  i  Ladislav  Napuljski.  Namah  iza  smrti 
kralja  Tvrtka  bijase  kraljica  Marija  posla  u  Slavoniju,  gdje  ju  14.  travnja  1391.  nalazimo 
u  Ladislavu,  selu  zagrebackoga  biskupa  u  tadanjoj  krizevackoj  zupaniji,  a  nedaleko  od 
mjesta  Palizne.  Tu  je  kraljica  izravnala  razpru  izmedju  zagrebackoga  biskupa  Ivana  i 
Stjepana  od  Predavca  (selo  kod  Belovara),  koji  bijase  selo  Ladislav  opustosio  i  osvojio. 
Iz  Ladislava  posla  je  kraljica  u  Viroviticu,  gdje  je  boravila  jos  o  Gjurgjevu.  Jamacno  je 
tada  nastojdla  utvrditi  slavonske  velikase  i  plemice  u  vjernosti  i  odanosti,  te  iztrijebiti 
javne  i  tajne  privrzenike  svojih  protivnika,  medju  kojima  su  bill  i  sincevacka  vlastela 
Tibald  i  Ivan  (Tibaldus  filius  Deseu  de  Zenche,  assecla  Ivannis  .  .  .  de  Palisna).  Iza 
kraljice  Marije  dodje  jos  iste  godine  sam  Sigismund  u  Slavoniju,  gdje  ga  nalazimo  prvih 
dana  (5.  i  6.)  rujna  u  Pozegi.  Tu  mu  stoji  uz  bok  slavonski  ban  Detrik  Bubek,  kojemu 
povjerava  razne  zadatke,  naroSito  da  izravna  razmirice  izmedju  gradjana  obcine  Gradca 
i  zagrebackoga  biskupa  Ivana. 

Ban  Detrik  Bubek    banuje  u  Slavoniji   jos  u  ozujku  1392.    No  poslije    toga  nestaje 
mu  za  neko  vrijeme  traga;    mozda  se  je  odmetnuo  i   pridruzio    kralju    Ladislavu.  Mjesto 
njega  banovao  je  u  Slavoniji  kratko  doba  (u  kolovozu  1392)  neki  Ladislav,    sin    Petrov; 
a   onda    je    Sigismund  imenovao  banom  svoga  vjernoga  i  odanoga  kneza  Ivana    Franka- 
pana,  spasitelja  kraljice  Marije.  Ivan  ili  Anz  Frankapan  upravljat  ce  ne  samo  Slavonijom, 
nego   njemu  bi  jos  povjereno,  da  vrati  kruni  sv.  Stjepana  ugrabljenu  Hrvatsku  i    Dalma- 
ciju.  Zato  se  Frankapan  odprvoga  casa  zove  »ban  kraljevina  Slavonije,  Dalmacije  i  Hrvatske«. 
Knez  Ivan  Frankapan,  jos  od  7.  srpnja  1386.  gradjanin  mletacki,  bijase  u   ono  vri- 
jeme uz  ma6vanskoga  bana  Nikola  Gorjanskoga  jamacno  najmocniji  i  najglasovitiji  velikas 
citave  Hrvatske  i  Ugarske.  Radi  njegovih  junackih  djela  kod  Pocitelja    i    Novigrada    po- 
hvalio  ga  je  isti  papa  Urban  VI.  Nakon  smrti  svoga   brata    Stjepana    (1388.)    ostade    on 
kao  jedini  bastinik  citavoga  roda  Frankapana.  Sa  suprugom  svoga  brata  Stjepana,  Kata- 
rinom  Carrara,  kao  i  s  kcerju  njegovom  Elizabetom,  potonjom    nesrecnom  groficom  celj- 
skom,  bijase  se  tako  pogodio,    da  ce  ih  namiriti  odpravninom  od  40.000  zlatnih    forinti, 
a  za  to  preuze  on  sam  ogronmu  bastinu  svojih  pradjedova.  A  ta  zaista  nije  bila  malena. 
Citav  otok  Krk,    prostrane    zupe    Vinodol    i    Modruse    s    mnogim  gradovima  i  zamcima, 
grad  Senj,  gradovi  Stenicnjak,  Slunj,  Dreznik,    pak    od    najnovijega    doba    i    grad    Cetin 
s    Sitavim  kotarom  klokockim:  sve  to  bila  je  drzavina  njegova.    U    njegovoj    vlasti   bilo 
je  gotovo  sve,  sto  bijase  preostalo  od  Hrvatske,  izuzev  jedino  zupe    i    oblasti    krbavskih 
knezova  Kurjakovica.  Osim  toga  drzao  je   on    po    svojoj    sapruzi    Ani,    kceri    gorickoga 
grofa  Meinharda  VIL,  vise  mjesta  i  gradova  u  Gorici  i  Istri  (Raspurch,  i  Novigrad-Castrum 
novum).    O  ono  osudno  doba,  gdje  su  se  dva  vladara    takmila    za    vlast    u    Hrvatskoj    i 
Dalmaciji,  bio  je  silni  knez    Ivan  ili  Anz    jedino    uzdanje    kralja    Sigismunda    i    njegove 
supruge,  kraljice  Marije.  Kralj  ga  je  zato  obasuo    darovnicima    i    milostima    kao    nikoga 
drugoga.  U  poveljama  zove  ga  Sigismund  3>velemozni    i    postovani    muz,    gospodin    Ivan, 
knez  kr6ki,    modruSki  i  senjski,  i  kraljevina    Slavonije,    Dalmacije    i    Hrvatske    ban,    nas 
Ijubljeni  rodjak  (dilectus  affinis)  i  vjernik  .  .«  Dne   11.  studenoga  1392.  podijelio  mu 
je  kralj  namah  dvije  povelje;  jednom    mu  je  potvrdio    sve  darovnice  i    privilegija    svojih 
predsastnika;  drugom  dozvolio  je  poradi  osobitih  njegovih  zasluga  njemu  i  njegovim  po- 
tomcima,  da  mogu  na  svojim  imanjima  (intra  dominium  ipsorum)  bez  svake  dace  traziti, 
vaditi  i  kopati  budi  kakovu  rudu,  bila  zlatna,  srebrena,  olovna  ili  zeljezna. 


VLADISLAV    NAPULJSKI    USTAJE    KAO    PROTUKRAU;    BANOVANJE    IVANA  FRANKAPANA.        263 

Nepovoljne  bijahu  prilike,  za  kojih  je  knez  Ivan  Frankapan  primio  bansku  dast,  a 
osobito  tezka  zadaca,  koju  mu  je  bilo  izvesti.  Jedino  mu  je  bilo  u  prilog,  §to  nije  bilo 
prave  sloge  i  sporazumka  izmedju  njegovih  protivnika.  Jer  dok  su  Hrvoje  i  brat  njegov 
Vuk  Vuk6i<5  radili  samo  za  svoga  kralja  Stjepana  Dabisu,  ne  mareci  mnogo  za  bezpred- 
metne  darovnice  dalekoga  kralja  napuljskoga,  priklanjali  su  se  braca  Ivan  i  Pavao  Hor- 
vati  viSe  Ladislavu,  smatrajuci  ga  pravim  ba§tinikom  kralja  Ljudevita.  Uz  njih  stajali  su 
I  sinovci  pokojnoga  Ivana  Palizne,  od  kojih  je  Ivan  mladji  drzao  Vranu  i  nazivao  se 
priorom  vranskim,  dok  je  drugi  brat  Miklos  (Nikola)  bio  knezom  u  Ostrovici.  Izmedju 
njih  i  Dabisina  bana  Vuka  Vukcica  bija§e  doslo  do  zestokih  opreka,  tako  da  je  ban 
Vuk  jos  7.  veljace  1392.  posao  s  vojskom  iz  Karina,  te  udario  na  njih.  Vec  12.  veljace 
znalo  se  u  Zadru,  da  je  ban  Vuk  zarobio  Ivana  i  MikloSa,  te  po  svoj  prilici  obladao  i 
njihovim  gradovima.  Posto  je  opreka  izmedju  bosanskih  velikasa  i  hrvatskih  pouzdanika 
kralja  Ladislava  trajala  i  dalje,  mogao  se  je  ban  Ivan  Frankapan  nadati,  da  ce  mu  na- 
pokon  poci  za  rukotn  iztisnuti  oba  takmaca  kralja  Sigismunda.  I  zaista  je  u  prvoj  po 
lovici  1393.  stala  malaksati  vlast  kralja  Dabise  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Trogir  barem  u 
polovici  1393.  nije  nikoga  priznavao  za  kralja  (vacanti  regni  dominie  regali). 

Medjutim  ban  Ivan  Frankapan  malo  da  u  to  nije  izgubio  sam  Zadar.  Vec  bi  spo- 
menuto,  kako  je  taj  grad  godine  1392.  surovao  s  banom  Vukom,  kako  su  u  Zadar  do- 
lazili  i  iz  njega  izlazili  ban  Vuk,  brat  njegov  Dragisa,  i  ostali  pouzdanici  bosanskoga 
kralja.  Pace  8.  rujna  bijahu  Zadrani  bana  Vuka  i  njegova  banovca  Ivana  Misljenovica 
imenovali  svojim  gradjanima,  ocit  znak,  da  su  stall  naginjati  Stjepanu  Dabi§i.  Valjda  su 
ih  ban  Vuk  i  njegovi  rodjaei  mamili,  nudeci  im  od  svoga  kralja  vece  povlastice  i  slo- 
bode,  nego  §to  su  ih  imali  za  Sigismunda.  Kad  je  na  to  postao  Sigismundovim  banom 
knez  Ivan  Frankapan,  planu  namah  opreka  izmedju  njega  i  Zadrana.  Glavni  povod  raz- 
mirici  dadose  sami  Zadrani,  koji  su,  zavedeni  obecanjima  bosanskih  velikasa,  sve  na- 
suprot  ujamcenom  pravu  hrvatskih  bana  uzkratili  Ivanu  Frankapanu  duzni  dohodak  od 
tridesetnice  u  svom  kotaru,  a  k  tomu  jos  nijesu  pustali  bezplatno  izvazati  sol  u  banove 
komore.  Ban  Ivan  Frankapan  naslucivao  je  s  toga,  da  se  Zadar  hoce  odmetnuti  od  nje- 
gova kralja,  pak  je  odlu6io  nepokorne  Zadrane  silom  prinuditi,  da  vrse  svoje  duznosti. 
Doslo  i  do  okrsaja  izmedju  bana  i  gradjana,  te  su  banove  cete  iz  tvrdinje  Ljube  (na 
jugoiztoCnom  kraju  otoka  Paga)  udarale  na  zadarski  kotar.  Uza  sve  to  ne  mogase  ban 
opornih  Zadrana  pokoriti.  Zato  odluci  podsjednuti  grad  s  kopna  i  mora.  Po§to  sam  nije 
imao  dovoljno  brodova,  obrati  se  u  travnju  1393.  Mletcima  za  pomoc.  Posla  naime 
onamo  senjskoga  biskupa  Leonarda  s  molbom,  da  Mletci  njemu,  svomu  gradjaninu  i 
prijatelju,  dadu  tri  galije  proti  Zadranima,  kako  bi  ih  prinudio,  »da  budu  pokorni  kruni 
i  kralju  Ugarske,  pak  i  njemu  kao  banu  Dalmacije  (pro  damnificando  Jadratinos,  ut  sint 
obedientes  domino  regi  et  corone  Hungarie  ac  sibi  tanquam  bano  Dalmatie). 

Ivanov  poslanik,  senjski  biskup  Leonard,  imao  je  medjutim  jo§  jedan  zadatak  da 
obavi  u  Mletcima.  Njemu  bijase  utrti  put  savezu  izmedju  Mletaka  i  kralja  Sigismunda 
protiv  turskoga  cara  i  njegove  sile.  No  Mletci,  kojim  je  nada  sve  bilo  do  njihove  koristi, 
ne  htjedoSe  ni  6uti  za  takav  savez,  kojim  bi  stradala  njihova  trgovina  na  iztoku.  Oni  se 
u  svom  odgovoru  od  29.  travnja  1393.  udvornim  rijedima  izvinjavahu  ovako:  »Jasno  i  otvo- 
reno  uvidjamo,  da  je  gospodin  knez  (Ivan  Frankapan)  potaknuo  pitanje  o  savezu  iz 
iskrene  Ijubavi  i  tople  privrzenosti,  koju  je  uvijek  odavao  prema  nama  i  naSoj  obcini, 
tako  isto  iz  poznate  revnosti,  koju  je  gojio  i  goji  za  saCuvanje  dasti  i  stanja  kraljevine 
i  krune  Ugarske,  koje  nas  protivStine  i  progonstva,  bog  budi  svjedok,  vrlo  tiSte.  Ali  kako 
dobro  znade  njegova  velemoznost,  kojoj  je  kao  i  nama  sve  poznato,  §to  uCinismo  za 
umnozanje  i  saCuvanje  one  kraljevine,  obstoji  medju  istim  gospodinom  kraljem  i  krunom 
Ugarske  i  medju  nama  i  naSom  obdinom  takova  Ijubav,  da  nam  se  ved  iz  toga  razloga, 
a  ni  iz  mnogih    inih   razboritih    i  po§tenih    ne   dini   potrebito    upustati    se    u    ugovaranje 


264  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

saveza.  U  ostalom,  ako  bi  gospodinu  kralju  za  uzdrzanje  njegove  kraljevine  bilo  sto 
potrebito,  sto  bismo  mogli  uSiniti,  pripravni  smo,  koliko  god  se  puta  od  nas  bude  trazilo, 
u  torn  zadovoljiti  njegovu  velicanstvu«.  Jedaako  odbi  mletacko  vijece  i  molbu  banovu 
za  galije  protiv  Zadrana.  »Uvjereni  smo«,  tako  se  izvinjavalo  i  laskalo,  »da  je  i  gospodin 
knez  osvjedocen,  kako  bismo  rado  ugodili  njegovoj  velemoznosti  u  svemu,  sto  se  slaze 
s  nasom  6ascu.  Ali  pristati  na  taj  zahtjev  bilo  bi  skopcano  s  prevelikim  za  nas  teretom 
i  protiv  nasih  na6ela,  po  kojima  svedjer  vladasmo  i  sada  vladamo :  da  naime  sa  svima, 
osobito  sa  susjedima  zivimo  u  miru;  jer  nema  sumnje,  da  bi  se  Zadrani  mogli  na  nas 
potuziti,  kad  bi  njegovoj  velemoznosti  dali  zatrazene  galije.  S  toga  molimo,  neka  nas 
izvoli  izpricati  uvaziv  ovo  i  koje  §ta  drugo,  sto  ne  treba  spominjati*. 

Ba§  u  onaj  cas,  kad  su  se  Mletci  banovim  ponudama  i  molbama  oglusili,  boravio 
je  on  28.  travnja  u  Zagrebu,  gdje  se  je  zadrzavao  i  mjeseca  svibnja.  Dok  su  valjda 
njegove  6ete  nastavile  udarati  na  zadarski  kotar,  on  je  uredjivao  poslove  u  Slavoniji. 
Tu  je  narodito  po  nalogu  kraljevu  nastojao  izravnati  razmiricu  izmedju  obcine  Gradca 
kod  Zagreba  i  Pavla  i  Gregorija,  sinova  Mastenovih  od  Cica,  koji  bijahu  gradjanima 
pomenute  obcine  ugrabili  i  poharali  posjedovanja  Hrasce  i  Petrovinu.  Poslije  toga  valjda 
je  u  srpnju  posao  u  iztocnu  Slavoniju,  da  pozdravi  kralja  Sigismunda,  koji  je  dolazio  u 
Djakovo  na  sastanak  s  bosanskim  kraljem  Stjepanom  DabiSom. 

I  u  Zadru  bijahu  medjutim  doznali,  da  ce  kralj  Sigismund  naskoro  doci  u  Djakovo, 
da  ugovara  mir  s  bosanskim  kraljem.  Izabrase  zato  namah  dva  poslanika,  po  imenu 
Teobalda  Nasica  i  Mazola  Fanfognu,  koji  ce  kralju  tuziti  bana  Ivana  Frankapana.  U  na- 
putku,  sto  ga  20.  svibnja  1393.  dade  zadarska  obcina  svojim  poslanicima  (ituris  ad 
locum  Diaco,  ubi  futurus  est  serenissimus  dominus  noster  rex  Hungariae  et  dominus  rex 
Boemiae  3=  Bosniae  pro  pace  tractanda),  potanko  je  prikazana  razmirica  s  banom  Ivanom, 
te  se  podize  tuzba  na  bana  i  na  njegove  Ijude,  koji  provaljuju  u  kotar  grada.  Kaze  se, 
da  je  grad  ve6  kroz  poslanike  nastojao  bana  odvratiti  od  takova  postupanja,  i  da  ga  je 
zamolio,  neka  naknadi  stete  pocinjene  gradjanima;  ali  sve  zaludo,  jer  je  ban  pace  zatajio, 
da  nije  primio  ni  kraljeva  pisma,  koje  mu  odstetu  nalaze.  S  toga  se  povjerava  poslani- 
cima, neka  izmole  u  kralja  drugoga  bana  za  Dalmaciju,  »samo  da  se  oslobode  od  jarma 
toga  bana,  koji  ih  gleda  tako  nesmiljeno  i  protiv  svake  pravice  i  prava  unistiti«.  Mole 
nadalje  kralja,  da  im  ostavi  citav  prihod  od  tridesetnice  i  soli,  kojega  je  polovicu  bio 
dosudio  hrvatskomu  banu,  jer  im  je  taj  prihod  u  onoj  nevolji  potrebit  za  uzdrzavanje 
tvrdinje  Zemunika,  znamenita  svojim  polozajem  protiv  usta§a  i  BoSnjaka.  A  da  kralja  sto 
lakse  na  to  sklone,  izlazu  mu  znamenitost  svoga  grada  za  krunu,  izticu  dosadanju  nje- 
govu vjernost,  koja  bi  mogla  djelovati  i  na  sve  ostale  odmetne  gradove,  da  se  opet 
vrate  pod  okrilje  kraljevo.  Ako  se  pak  ne  bi  izpunile  njihove  zelje,  navijestaju,  da  bi  se 
i  sam  Zadar  mogao  iznevjeriti,  narocito  kad  bi  Zemunik  dopanuo  neprijateljskih  ruku. 
Jo§  su  zadarski  poslanici  imali  kralju  preporuciti  mir  ili  bar  primirje  s  Bosnom;  ako  bi 
se  utanacio  mir  s  bosanskim  kraljem,  neka  se  u  pogodbama  izrijekom  spomene  i  grad 
Zadar.  Zanimljivo  je,  sto  se  poslanici  na  kraju  naputka  ovlasduju,  da  mogu  od  dohodka 
tridesetnice  ponuditi  200  dukata  palatinu,  a  300  nadbiskupu  ostrogonskomu,  kraljevu 
kancelaru,  ako  izrade,  da  sav  dohodak  ostane  gradu.  Zadrani  javljaju  napokon  kralju, 
kako  §alju  zasebne  poslanike  u  Mletke,  koji  ce  se  zahvaliti  obcini,  sto  nije  poduprla 
bana  Ivana  Frankapana  proti  njihovu  gradu. 

Nije  poznato,  da  li  su  zadarski  poslanici  zaista  posH  u  Djakovo,  i  da  U  su  §to  izradili 
u  kralja  Sigismunda.  Cini  se  medjutim,  da  je  borba  njihova  s  banom  i  dalje  trajala- 
Tek  12.  studenoga  stigose  u  Zadar  krbavski  biskup  Nikola  i  ninski  biskup  Ivan,  da  utanace 
mir  i  sporazumak  izmedju  bana  Ivana  Frankapana  i  obdine  zadarske.  Ne  javlja  se  medjutim,  da 
li  im  je  to  i  po§lo  za  rukom.  Nekoliko  dana  poslije,  dne  29.  studenoga  1393.,  umre  u 
Senju  slavni  ban  i  knez  Ivan  Frankapan,  te  bi  1.  prosinca  sahranjen  u  crkvi  otaca  Franjevaca. 


V  Na 


PORAZ    HRVATSKIH    USTA§A    KOD    DOBORA    (1394.)   I    KNINA. 


365 


Na  baa^koj  stolici  zamijeni  kneza  Ivana  opet  jedan  hrvatski  knez,  naime  krbavski 
knez  Butko  Kurjakovic,  sin  Budislava.  Taj  je  jos  od  smrti  kralja  Ljudevita  nepoko- 
lebivo  stajao  uz  Mariju,  te  joj  prvi  bio  na  uslugu,  kad  se  bijase  oslobodila  suzanjstva  u 
Novigradu.  Dne  15.  kolovoza  1393.  bijahu  >Tomas  i  Butko,  krbavski,  licki,  buski  i 
procaja  knezi<  izdali  hrvatsku,  glagolicom  pisanu  povelju  »pod  Pociteljom*,  kojom  su 
potvrdili  mir  izmedju  svojih  podanika  Dujma  Mlnicevica  i  Netrnica.  Novomu  banu  Butku 
bijase  prva  briga,  da  se  pogodi  sa  Zadranima,  sto  mu  i  podje  za  rukom.  Pavao  Pavlovic 
javlja,  da  je  27.  sijecnja  1394.  hrvatsko-dalmatinski  ban  Butko  zajedno  sa  svojim  sinovcem, 
knezom  Karlom,  utanacio  savez  sa  Zadranima.  Tri  rektora  i  sest  za  to  odredjenih  pie- 
mica  i^medju  njima  i  Pavao  Pavlovic)  prisego§e  torn  prigodom  na  svete  moci,  da  ce  s  banom 
podrzavati  vjecito  prijateljstvo    i  savez  \ligu)    protiv    svih    neprijatelja    kralja  Sigismunda. 


Rl'§evine~grada  Dobora 

n  sjeverno)  Bosni  (a  sredovje^Doj  Usori). 


(Poraz  hrvatskih  ustasa  kod  Dobora  (1394.)  i  Knina).  Bosanski  kralj 
Stjepan  Dabi§a  bijase  se  brzo  uvjerio,  da  nije  dovoljno  jak  za  takmenje  i  s  kr?.ljem 
Sigismundom  i  s  napuljskim  kraljem  Ladislavom,  te  da  ce  prije  ili  poslije  izgubiti  Hr- 
vatsku i  Dalmaciju.  K  tomu  se  nije  pravo  pouzdavao  u  Horvate  i  Palizne,  koji  su  vi§e 
naginjali  napuljskomu  kralju,  a  ni  u  svoje  vlastite  velikaSe  Vukcice  i  Hranide,  koji  su 
vise  radili  za  sebe,  nego  za  svoga  kralja.  Napokon  ga  je  obuzeo  strah  od  Turaka  ili 
Osmanlija.  koji  se  bijahu  prikucili  bosanskoj  drzavi,  odkad   je  Stjepan  Lazarevic   postao 


266  SIGISMUND    I    PROTUKUALJI. 

kletvenikom  sultana  Bajazita.  Sve  to,  kao  i  pojava  bana  Ivana  Frankapana,  a  mozda  i  drugi, 
nepoznati  razlozi  sklonise  kralja  Stjepana  Dabisu,   da  se    izmiri    s  kraljem  Sigismundom. 

Ved  hi  spomenuto,  kako  se  je  jo§  u  svibnju  1393.  znalo  u  Zadru,  da  ce  naskoro 
kralj  Sigismund  doci  u  Djakovo,  da  ugovara  mir  s  bosanskim  kraljem  Stolica  bosanskoga 
biskupa  izabrana  bi  jamacno  za  to,  da  bi  lakse  posredovali  i  sam  biskup  i  mafivanski 
ban  Nikola  Gorjanski.  Oba  se  kralja  zaista  sastadose  u  Djakovu  u  srpnju  1393.  Potankih 
vijesti  o  dogovorima  izmedju  njih  nema;  jedino  je  izvjestno,  da  je  torn  prigodom  Stjepan 
Dabisa  ustupio  Sigismundu  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  koje  su  kroz  tri  godine  bile  sjedinjene 
s  bosanskom  drzavom.  Osim  toga  priznao  je  Sigismund  Stjepana  Dabisu  zakonitim 
kraljem  bosanskim  i  utvrdio  s  njim  vjeciti  mir,  dok  je  u  drugu  ruku  Stjepan  Dabisa 
privolio,  da  iza  smrti  njegove  predje  bosansko  prijestolje  na  Sigismunda  kao  na  pravoga 
i  zakonitoga  vladara  Bosne. 

Sigismundu  bijase  vrlo  drago,  sto  je  utanacio  tako  povoljan  mir,  te  je  sada  u  znak 
Ijubavi  svomu  prijatelju,  bosanskomu  kralju,  podielio  6ast  velikoga  zupana  simezke  zupa- 
nije.  No  znajuci,  kako  su  mocna  i  uplivna  vlastela  bosanska,  ne  smatraSe  djakovaSki  mir 
dovoljno  osiguranim,  dok  ga  i  vlastela  bosanska  ne  potvrde.  Medju  inima  prihvati  ugovor 
djakovacki  i  vojvoda  Hrvoje  Vukcic,  koji  23.  kolovoza  1393.  u  gradu  Lucanima  kod 
Sinja  izdade  pismo  ovoga  sadrzaja:  >Mi  Hrvoje,  vojvoda  Dolnjih  krajeva  Bosne,  dajemo 
na  znanje  svakomu,  komu  se  pristoji,  da  mi  ovim  listom,  imajuci  pouzdanje  iskrene  privr- 
zenosti  i  vjernosti  prema  prejasnim  vladaocima  i  gospodarima  gospodinu  Sigismundu, 
bozjom  milosti  kralju,  i  gospoji  Mariji,  kraljici  Ugarske,  Dalmacije  i  Hrvatske  .  .  .  hoto- 
mice  i  znajuci  obecajemo  njima  odsad  nadalje  svaku  vjernost,  duznu  pokornost  i  posto- 
vanje  naprotiv  bud  kojim  knezovima,  velikasima  i  drugim  Ijudima  koga  im  drago  staleza, 
stepena,  zvanja,  dostojanstva,  Casti  i  preimuctva,  izuzev  jedino  slavnoga  vladara  gospodina 
Stjepana  Dabisu,  kralja  bosanskoga,  kojemu  zelimo  vjerno  sluziti  dok  zivimo,  osim  ako 
bi  isti  gospodin  kralj  bosanski  ustao,  §to  bog  ne  daj,  proti  recenomu  gospodinu  kralju  i 
gospoji  kraljici  ugarskoj;  onda  smo  duzni  odustati  od  sluzbe  gospodina  kralja  (bosan- 
skoga), a  podnipo§to  ne  predati  svojih  sila  ma  na  koji  na6in  proti  istomu  kralju  i  kraljici 
Ugarske.  Poslije  smrti  pak  reSenoga  Stjepana  Dabise,  kralja  bosanskoga,  ne  cemo,  dok 
zivimo,  nikomu  drugomu  sluziti  osim  pomenutomu  kralju  i  kraljici  Ugarske;  njihove  cemo 
zapovijedi,  koiiko  mozemo,  uvijek  i  neumorno,  slobodno  i  uspjesno  vrsiti,  vjerno  im  vazda 
sluzeci,  i  od  sada  nadalje  posvetit  cemo  se  mi  i  nasi  potomci  i  nasljednici  njihovim 
zeljama  i  nalozima*.  Osim  Hrvoja  prihvati  djakovacki  ugovor  i  zupan  Vukmir  Semkovic 
s  bracom  Tvrtkom  i  Stjepanom;  a  Sigismund  im  na  to  izdade  povelju,  kojom  im  potvrdi 
sve  povlasti  i  prava,  »jer  ste  vi  s  privolom  i  hotenjem  slavnoga  vladara  gospodina 
Stjepana  Dabise,  bosanskoga  kralja,  predragoga  nam  prijatelja,  i  gospoje  Jelene,  supruge 
njegove,  cistom  iskrenosti  vjecnu  vjernost  obecali  i  zaprisegli  nasemu  velidanstvu,  te  ste 
se  svojim  pismom  priklonitije  obvezali:  da  cete  na§e  veli6anstvo  poslije  smrti  re6enoga 
gospodina  kralja  Stjepana  Dabise,  sadanjega  kralja  Bosne,  primiti,  imati  i  drzati  za  svoga 
pravoga  naravskoga  (zakonitoga)  glavara.« 

Sjepan  Dabisa,  a  s  njim  i  nekoja  odlicnija  vlastela  bosanska,  bijahu  kralju  Sigis- 
mundu ustupili  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  pa6e  mu  obrekli  i  nasljedstvo  na  bosanskom  prije- 
stolju.  No  uza  sve  to  podize  se  proti  djakovaSkomu  miru  velik  dio  bosanske  vlastele,  a 
i  neki  vodje  hrvatskoga  pokreta.  Od  potonjih  iztaknu  se  osobito  ban  Ivan  Horvat,  nekad 
Tvrtkov  namjestnik  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  a  poslije  glavni  namjestnik  kralja  Ladislava 
u  svima  zemljama  krune  ugarske.  JoS  prije  srpanjskoga  sastanka  u  Djakovu  nagovaraSe 
Ivan  Horvat  u  lipnju  1393.  iz  svoga  zakloniSta  u  gradu  Omi§u  mletaiku  republiku,  da 
se  zdruzi  u  savez  s  napuljskim  kraljem  Ladislavom  proti  kralju  Sigismundu.  No  Mletdani 
ne  htjedo§e  njegovih  predloga  prihvatiti;  a  posto  je  malo  zatim  Hrvatska  s  Dalmacijom 
dosla  pod  Sigismunda,  morade  Ivan  Horvat  po  drugi  put  ostaviti  svoju  domovinu  i  pobjeci 


PORAZ    HRVATSKIH    USTaSa    KOD    DOBORA    (1394.)    I    KNINA.  267 

u  Bosnu.  U  rujnu  iste  godine  1393.  desio  se  je  >ban  Ivani§<  vec  uz  kraija  Stjepana 
Dabisu,  a  s  njim  bijase  na  dvoru  bosanskom  i  brat  njegov  Pavao  Horvat.  Ondje  nasto- 
jahu  svima  silama,  da  obore  djakovaCki  mir  i  da  opet  Bosnu  podignu  proti  kralju 
Sigismundu.  Napokon  odluci  i  sam  kralj  Sljepan  Dabisa  odustati  od  mira  djakovackoga. 
Opozvavsi  sve,  sto  bija§e  onom  prilikom  obrekao,  zapovjedi  banu  Vuku  Vukcicu,  da  na 
novo  podigne  zastavu  bosansku  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  a  u  isto  vrijeme  dozvoli  braci 
Ivanu  i  Pavlu  Horvatu,  da  u  oblasti  Usori  u  cvrstom  gradu  Doboru  skupljaju  vojsku, 
s  kojom  6e  preko  Save  provaliti  u  Slavoniju  i  obnoviti  pokret  hrvatski. 

Zacuvsi  Sigismund  za  nove  smutnje  na  juznoj  medji  svoje  drzave,  zivo  se  zabrinuo. 
Vec  5.  srpnja  1394.  pozove  iz  Lipce  grad  Kremnicu,  da  mu  uzajmi  1000  dukata  i  da 
mu  ih  posalje  do  Jakovljeva  (25.  srpnja),  jer  ce  poslije  toga  roka  povesti  vojnu  na 
bana  bosanskoga  i  neke  neprijatelje  i  nevjernike  svoga  kralj evstva.  U  prvoj  polovici 
kolovoza  kretase  se  vec  vojska  ugarska  prema  jugu,  da  preko  Save  provali  u  Bosnu, 
narocito  u  Usoru,  gdje  se  bijahu  braca  Horvati  u  gradu  Doboru  utvrdili.  Na  celu  vojske 
bija§e  sam  Sigismund,  a  njega  pratijahu  velika§i  sa  svojim  cetama,  medju  njima  i  novi 
ban  hrvatski  Nikola  Gorjanski  i  brat  njegov  Ivan,  tavernik  Nikola,  i  dvorski  vratar  Stjepan 
Kanizaj.  Kad  se  je  kraljevska  vojska  priblizavala  gradu  Doboru,  Ivan  Horvat  izadje  iz 
njega,  bojeci  se,  da  se  ne  bi  mogao  u  njemu  odrzati.  Na  to  opasa  Sigismund  grad  Dobor, 
osvoji  ga  i  dade  ga  zapaliti,  da  ne  bude  vi^e  zakloniStem  hrvatskih  ustasa.  Zatim  podje 
u  potjeru  za  ustasama,  te  zarobi  bracu  Horvate  i  uz  njih  jos  mnoge  druge  kolovodje. 
Prestravljen  s  tolike  nesrece  kralj  Stjepan  Dabi§a  pohita  Sigismundu  u  susret,  pokloni 
mu  se,  te  obnovi  djakovacki  ugovor  »povrativsi  sebe  i  svoje  podanike  u  podanstvo  i 
poslusnost  kralju  i  kruni  ugarskoj.« 

Slavodobitno  vracase  se  sada  Sigismund  u  Ugarsku,  vodeci  sa  sobom  bracu  Horvate 
i  mnogo  drugih  suznjeva,  da  im  se  strasno  osveti.  Ne  mogase  docekati  ni  grada  Budima, 
nego  dade  Ivana  Horvata  skoncati  jos  uz  put  u  gradu  Pecuhu.  Po  zahtjevu  svoje  supruge 
Marije  osudi  ga  na  groznu  smrt.  Najprije  ga  privezaSe  konju  za  rep,  te  ga  dadose  po- 
vlaciti  po  ulicama  grada  Pecuha.  Poslije  ga  mucahu  usijanim  kljestama,  a  napokon  mu 
tijelo  razsjekose  na  cetvero,  te  pribiSe  ta  detiri  komada  na  gradska  vrata,  da  tako  zastiaSe 
svijet.  S  ostalim  suznjevima  podje  Sigismund  u  Budim,  gdje  im  je  dao  odrubiti  glave 
na  trgu  sv.  Jurja,  a  onda  ih  sahraniti  u  crkvi  Spasovoj  u  predgradju  budimskom.  Trideset 
i  jednoga  plemica  dao  je  tada  voditi  preda  se;  nijedan  mu  se  nije  poklonio,  niti  ga  za 
milost  molio:  zato  bi§e  svi  redom  pogubljeni.  Kad  je  kralj,  okruzen  od  svojih  dvorjanika, 
uzivao  gledajuci  to  krvoprolice,  dodje  red  na  Stjepana  Konta.  Taj  najprije  ogleda 
sigurnim  okom  mac  krvnikov,  a  onda  reie:  j  Mnogo  sam  puta  gledao  smrti  u  lice,  te  se 
nje  ne  bojim  ni  sada«.  Junacka  a  tuzna  smrt  Kontova  dirnu  njegova  mladoga  maco- 
no§u  Covka,  te  navali  plakati  i  naricati  za  svojim  gospodarom.  Kad  to  Sigismund  vidje, 
stade  tjesiti  vjernoga  momka.  ^^Ne  prolijevaj  suza«,  re6e  mu,  »prestani  plakati;  eto  ja  cu 
biti  tvoj  gospodar,  a  mogu  ti  mnogo  vise  darovati,  nego  onaj,  koji  je  izgubio  glavu«. 
Ali  ogorceni  momak  odgovori  ubojici  svoga  gospodara:  >Ja  tebe,  bohemska  s  .  .  .  o 
(scrophae  bohemicali)  ne  cu  nikad  sluziti*.  Krvnici  pograbise  momka,  te  on  bijaSe  trideset 
i  drugi,  koji  je  izgubio  glavu.  Jedini  biskup  Pavao  Horvat  ostade  na  zivotu.  Sigismund 
ga  poStedi,  jer  je  bio  svecenik.  Ali  se  biskupu  Pavlu  izgubio  poslije  svaki  trag.  Ugri 
ne  mogoSe  Sigismundu  nikad  oprostiti  toliko  krvoprolice,  pak  zato  nije  sve  do  konca 
njegova  vladanja  bilo  viSe  pravoga  sporazuma  izmedju  njega  i  naroda. 

Vjerojatno  jo§  prije  pohoda  u  Bosnu,  a  svakako  poslije  pada  grada  Dobora  bijase 
Sigismund  dosadanjega  maivanskoga  bana  Nikolu  Gorjanskoga  imenovao  banom  Dal- 
macije  i  Hrvatske,  a  sada  mu  je  povjerio,  da  te  kraljevine  otme  bosanskoj  vlasti,  pak 
da  onda  u  njima  uvede  red  i  mir.  Nakon  katastrofe  kod  Dobora,  nakon  grozne  smrti 
hrvatskih  kolovodja  bio  je  novomu  banu  lak  posao  u  prestravljenoj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji. 


268  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

Kad  je  on  zaista  s  bratom  svojim  Ivanom  provalio  u  doslije  bosansku  Hrvatsku  na  jugu 
Velebita,  opre  mu  se  jedino  kod  Knina  ban  Vuk  Vukcic.  AH  ban  Vuk  bi  suzbit,  Knin 
osvojen,  a  s  njim  dodjose  u  jedan  mah  svi  ostali  gradovi,  varoSi  i  tvrdinje  u  vlast  Nikole 
Gorjanskoga  Kralj  Sigismund  mogao  se  je  sada  pohvaliti,  da  je  opet  zadobio  Dalmaciju 
i  Hrvatsku,  te  ih  svojemu  gospodstvu  i  vlasti  pridruzio,  a  kraljevinu  Bosnu  umirio  i  po- 
vratio  u  prijasnje  stanje«  (exercitu  ipsius  Wlk  bani  prope  castrum  Tinnyn  devicto  prae- 
scripta  duo  regna  —  Dalmatiae  et  Croatiae  nostris  manibus  et  dominio  cum  aliis  castris, 
civitatibus  et  fortalitiis  in  eisdem  habitis  recuperarunt).  Bosanske  se  vojvode  vratise  u 
svoj  zavicaj,  a  hrvatske  ustase,  koliko  ih  je  jo§  bilo,  razbjegose  se  na  sve  strane,  trazeci 
vecinom  zaklona  kod  svojih  bosanskih  rodjaka,  i  cekajuci  ondje  bolja  vremena.  Ban  pak 
Sigismundov  Ivan  Gorjanski  smiri  iza  pobjede  kod  Knina  posljednje  trzaje  hrvatskoga 
pokreta  nadajuci  se,  da  se  ne  ce  nikad  vi§e  vratiti  doba  Ivana  Palizne  i  Ivana   Horvata. 

Na  po^etku  godine  1395.  nalazimo  vec  posve  uredjene  prilike  u  hrvatskim  zemljama. 
Nikola  Gorjanski  ostao  je  i  dalje  banom  Dalmacije  i  Hrvatske,  gdje  je  na§ao  pune  ruke 
posla,  da  zacijeli  rane  proslih  burnih  dvanaest  godina;  njega  zamijeniSe  u  banovini  Macvi 
Stjepan  Korogj  i  Nikola  Treutul  (Trentul),  oba  vlastelina  u  iztodnoj  Slavoniji;  banom 
napokon  citave  Slavonije  postade  opet  Detrik  Bubek.  Svi  ti  bani  rade,  da  do  kraja  umire 
povjerene  im  banovine.  Slavonski  ban  narocito  se  je  trudio,  da  naknadi  slobodnoj  obdini 
Gradec  kod  Zagreba  sve  §tete  i  gubitke,  koje  bijase  pretrpila  potonjih  godina  poradi 
vjernosti  svoje  prema  kralju  Sigismundu  i  Mariji.  Ta  je  obcina  tek  nakon  vise  opomena 
mogla  platiti  kralju  duzni  dohodak  (coUectam  in  die  strennarum,  v^^lgo  Beud  dicta)  za 
posljednje  tri  godine  (1393. — 1395.),  sto  joj  je  zatim  15.  ozujka  magistar  Emerik  od 
Zeline,  vitez  kraljevskoga  dvora,  pismom  potvrdio.  Na  to  je  kralj  26.  travnja  1395.  za- 
povjedio  iz  Budima  Ivanu  de  Senis,  vikaru  zagrebackoga  biskupa,  da  ne  dira  u  gradjane 
slobodne  obcine  na  brdu  Gradcu,  nego  da  ih  uzdrzi  »u  pravima  i  obicajima,  koje  su 
doslije  uzivali*.  Medjutim  zitelji  Gradca  imali  su  i  drugih  protivnika,  narocito  u  Turovom 
polju,  koji  im  bijahu  oteli  njihova  posjedovanja  u  Petrovini  i  Hrascu.  Najljuci  njihovi 
protivnici  bijahu  tu  neki  zitelji  Odre  i  Lomnice;  s  njima  parbili  su  se  Gradcani  kroz 
ditavu  godinu  pred  banom  Detrikom  Bubekom  kao  i  pred  Martinom  Drzicem  (Ders), 
banovcem  i  zagrebackim  zupanom.  Sred  te  parnice  zavadiSe  se  gradjani  Gradca  opet 
s  vikarom  Ivanom  de  Senis,  koji  je  od  njih  na  neobican  nacin  pobirao  desetinu  za 
zagrebackoga  biskupa.  S  toga  planu  tako  zestoka  razmirica,  da  je  vikar  slobodnu  obcinu 
udario  crkvenim  interdiktom.  No  na  tuzbe  Gradcana  zapovjedi  kralj  Sigismund  1.  rujna  1395. 
iz  Ostrogona  pomenutomu  vikaru,  da  pobira  desetinu  po  dotadanjem  obicaju,  i  zabrani 
mu  podjedno  za  takove  stvari  kazniti  gradjane  crkvenom  kletvom. 

U  Dalmaciji  bijase  jos  na  koncu  godine  1394.  grad  Spljet  izabrao  za  svoga  kneza 
ili  nacelnika  hrvatskoga  bana  Nikolu  Gorjanskoga,  obnovivsi  tako  obiCaj,  kako  je  obstojao 
za  kralja  Ljudevita.  U  Trogiru  opet  prestadose  birati  dosadanjega  svoga  kneza  Ivanisa 
Ivanovica  Nelipica  (1393. — 1394),  kneza  cetinskoga  i  surjaka  Hrvojeva.  Namah  na 
pocetku  godine  1395.  sazove  ban  Nikola  Gorjanski  zastupnike  dalmatinskih  gradova  u 
Spljet.  Tu  nastojaSe  uz  ino  izmiriti  protivne  stranke  u  gradu  Trogiru,  koje  su  se 
predja§njih  godina  medju  sobom  borile  i  krv  prolijevale.  Ban  izradi  (ipsius  pacis  tractator), 
da  su  se  obje  stranke  23.  sijednja  pogodile,  ustanovivSi  podjedno,  »da  se  u  buduce  nikada 
vise  ne  spominje  krv,  koja  je  medju  trogirskim  plemidima  prolivena«.  Jamacno  ponukom 
banovom  sastado§e  se  malo  zatim  u  ozujku  u  gradu  Sibeniku  punomocnici  svih  gradova 
dalmatinskih    (Zadra,    Spljeta,    Trogira),    te   utanaci§e    medju    sobom    mir,    slogu  i    savez. 

Nastojanje  obiju  bana  oko  mira  i  reda  pomagali  su  i  kralj  Sigismund  i  kraljica 
Marija.  Potonja  bija§e  i  sama  saSla  u  Slavoniju,  te  je  7.  sijecnja  1395.  boravila  u  Viro- 
vitici,  gdje  je  izdavala  povelje.  Sigismund  opet  ne  samo  da  je  odobravao  sve,  sto  su 
njegovi  bani  odredjivali,  nego  je  takodjer  na  molbu  plemica  citave  Slavonije,  u  ime  kojih 


SMRT    KRALJICE    MARIJE;    VELIKI    SABOR    HRVAtSKO-DALMATlNSKi    U    NINtJ.  269 

bijahu  dosli  u  Budim  Ivan  sin  Cuporov  od  Moslavine  i  Stjepan  od  Vocina  (de  Athyna), 
dne  31.  svibnja  1395.  potvrdio  privilegij  kralja  Ljudevita,  da  se  plemici  Slavonije  (regni 
Sclauonie)  na  jugu  Drave  (ex  ista  parte  fluvii  Drave)  ne  smiju  pozivati  ni  pred  ciji  sud, 
nego  najprije  pred  njihova  bana.  Za  primjerom  kraljevim  i  njegovih  bana  povedose  se 
velikasi,  plemici  i  druge  vrste  Ijudi,  te  je  sve  radilo  o  obcem  izmirenju.  Tako  se 
10.  listopada  1395.  nagodi  i  spljetski  nadbiskup  Andrija  s  cetinskim  knezom  Ivanisem 
Ivanovicem  Nelipicem  za  desetinu  u  knezevim  oblastima;  toj  nagodi  prisustvovahu  i  neki 
dostojanstvenici  i  knezovi  hrvatski,  kao  banovac  hrvatski  Pavao  Mihajlovic  (Michaele), 
vazda  vjerni  krbavski  knez  i  bivsi  ban  Butko  Kurjakovic,  knez  Gevraio  Butkovid  i  drugi. 
U  izpravi  o  toj  pogodbi  kaze  se,  da  je  sastavljena  >za  vladanja  preblagoga  principa  i 
naravnoga  gospodara  Sigismunda,  Bozjom  milo§cu    Ugarske,   Dalmacije,    Hrvatske  i  t.  d. 

slavnoga  kralja  i    markgrofa   braniborskoga,  u  vrijeme velemoznoga   i  poduzetnoga 

muza,  gospodina  Nikole  Gorjanskoga,  bana  kraljevina  Dalmacije  i  Hrvatske,  kao  i  vrlo 
postovanog  kneza  grada  Spljeta*. 

Cini  se  pace,  da  je  kralj  Sigismund  pokuSao  predobiti  za  se  i  neke  bosanske  veli- 
kase,  koji  su  dosad  bili  poglaviti  protivnici  njegovi.  Tako  je  Vuku  Vukcicu,  nedavno  jos 
hrvatskomu  banu  bosanskoga  kralja,  nakanio  darovati  gradove  Krupu  i  Ostrozac,  koji  su 
doslije  pripadali  knezovima  Blagajima  (Babonicima).  No  tomu  se  opre  zagrebacki  kanonik 
Stjepan  knez  Blagaj  u  ime  svojih  rodjaka,  koji  su  u  ptijasnje  burno  vrijeme  krvlju  svojom 
branili  Ostrozac  od  navala  bosanskih  ceta.  Napokon  je  kralj  popunio  stoiicu  vranskoga 
priora,  imenovavsi  za  tu  cast  Emerika  Bubeka,  sina  slavonskoga  bana  Detrika.  Jos  24.  kolo- 
voza  1395.  izdao  je  kralj  u  Moslavini  (in  villa  Monozlou)  proglas  na  palatina  i  dvorskoga 
sudca,  na  bane  kraljevine  Slavonije,  Dalmacije  i  Hrvatske,  kao  i  na  sve  sudce  sirom 
svoje  drzave,  da  budu  novomu  prioru    na  ruku,    da    sto   prije    skupi    imanja    svoga  reda. 

(Smrt  kraljice  Marije,  17.  svibnja  1395.;  veliki  sabor  hrvatsko-dalma- 
tinskiuNinu,  u  lipnju  1396.).  Uspjesi  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  kao  da  su  kralja 
Sigismunda  ohrabrili,  te  je  stao  raditi,  da  pokori  i  druge  zemlje  i  vladare,  koji  se  bijahu 
njegovoj  vrhovnoj  vlasti  oteli.  Narodito  je  svratio  paznju  svoju  na  iztok  i  sjeveroiztok, 
gdje  se  bijahu  u  osudno  doba  odmetnuli  od  njega  moldavski  i  vlaski  vojvoda.  Na  koncu 
godine  1394.  ili  na  pocetku  1395.  poduze  vojnu  na  Moldavu  ili  >malu  Vlasku<  (minor 
Valachia  seu  terra  nostra  Moldavia),  gdje  je  tada  vladao  vojvoda  Stjepan,  nasljednik 
onoga  kneza  Petra,  koji  se  bijase  pred  vi§e  godina  pokorio  vrhovnoj  vlasti  poljskoga 
kralja.  Sigismunda  je  na  toj  vojni  pratio  sikulski  knez  Stjepan  Kanizaj,  te  je  sa  svojim  bande- 
rijem  i  sa  Sikulcima  utirao  put  kraljevoj  vojsci,  razgonedi  moldavske  cete,  koje  bijahu 
posjele  klance  i  prevale  u  onim  gorama.  Tako  prodre  kralj  srecno  sve  do  stolice  vojvo- 
dine,  do  Suczave,  gdje  se  s  vojskom  svojom  utabori.  Tu  dodje  preda  nj  vojvoda  Stjepan, 
pak  mu  se  sa  svojom  druzinom  i  s  Vlasima  pokloni  i  zamoli,  da  mu  oprosti  dosadanju 
nevjeru.  Podjedno  mu  se  prisegom  i  pismom  obveza,  da  ce  opet  placati  obicajni  danak. 

Nakon  pobjede  nad  moldavskim  vojvodom  Stjepanom  vratio  se  Sigismund  posljednjih 
dana  veljace  u  Erdelj,  gdje  no  u  ozujku  1395.  dodje  k  njemu  u  Bra.^ov  vlaski  vojvoda 
Mirca,  jos  nedavno  njegov  zestoki  protivnik.  Mirca  bijase  u  taj  mah  u  velikoj  nevolji, 
jer  ga  je  turski  sultan  iztjerao  iz  njegove  drzave.  Gordi  vojvoda  vlaSki  (>vayvoda  Tran- 
salpinus,  dux  de  Fogaras  et  banus  de  Zewrin*  —  u  drugim  spomenicima,  cirilicom 
pisanim:  >Dobru6e  i  Dristra  gospodar,  velikij  vojevoda  i  gospodin  vsej  zemi  Ungro-vla- 
hijskoj  i  zaplaninskim  stranam  i  oba  pola  po  vsemu  Podunavju  daze  do  velikago  morja*) 
bija§e  doduse  10.  listopada  1394.  u  boju  na  »Rovinah«  suzbio  Turke  i  njihova  sultana; 
ali  ove  godine  1395.  provali  Bajazit  opet  preko  Dunava  u  njegovu  zemlju,  osvoji  Malo 
Nikopolje  (danas  Turnul),  oblada  Vlaskom  i  zbaci  Mirdu  s  vojvodske  stolice.  Mirda  dodje 
kralju  Sigismundu  u  BraSov,  te  utanaci  s  njim  7.  ozujka  1395.  savez,  kojim  se  opet 
pokori  kralju  i  obveza,  >da  <5e  sam  sa  svojom  vojskom  idi  u  pomoc  kralju,  kad  i  koliko 


27o  SIGISMUND   I   PROTUKRALJI. 

god  put  bi  taj  vojsku  vodio  na  Turcina  ili  njegove  saveznike«.  Sad  provali  Sigismund 
u  svibnju  1395.  u  Vlasku,  da  oslobodi  tu  zemlju  od  turske  poplave  i  da  ju  vrati  svojemu 
kletveniku.  No  sred  slavodobica  u  Vlaskoj  stize  mu  vijest,  da  mu  je  supruga  Marija  umrla. 

Vijest  bijase  istinita.  Iza  7.  sijecnja  1395.,  kad  je  kraljica  Marija  boravila  u  Virovi- 
tici,  nema  joj  vise  spomena  u  poznatim  spomenicima.  Poljski  Ijetopisac  Dtugosz  javlja 
naprosto,  da  je  umrla  u  Budimu  u  ponedjeljak,  17.  svibnja  1395.;  a  po  jednoj  povelji 
Sigismundovoj  saznajemo,  da  je  sahranjena  u  Velikom  Varadinu.  Mariji  bija§e  nekih 
dvadeset  i  pet  godina,  kad  se  je  razstavila  s  ovim  svijetom.  Prozivjela  je  tuznu  mladost: 
vidjela  pokolj  kod  Djakova,  gledala  na  svoje  oci,  kako  joj  majku  zadavise,  a  i  sama 
probavila  preko  deset  mjeseci  u  suzanjstvu,  Strepeci  dan  i  nod  za  svoj  zivot.  Onda  joj 
opet  bilo  zivjeti  uz  neljubljena  supruga,  dok  ju  nije  smrt  oslobodila  svih  muka  i  stradanja. 
A  izdahnula  bas  u  ^as,  kad  se  je  cinilo,  da  ce  se  nakon  silna  krvoprolica  ucvrstiti  na 
prijestolju  svoga  otca.  Nije  zabiljezeno,  da  li  su  narodi  blagoslivljali  ili  proklinjali  njezinu 
uspomenu;  jedino  se  spominje,  da  se  je  vec  22.  svibnja  u  Dubrovniku  znalo  za  smrt 
njezinu,  i  da  je  veliko  vijece  toga  grada  8.  lipnja  jednoduSno  zakljucilo,  da  se  obave 
svecane  zaduSnice  prigodom  smrti  njezine. 

Medjutim  smrt  kraljice  Marije  bijase  velik  udarac  za  kralja  Sigismunda.  Pomenuti 
Ijetopisac  poljski  dodaje,  kako  su  mnogi  velikasi  »pregnuli,  da  si  izaberu  novoga  kralja, 
jer  je  toboze  Sigismund  smrcu  svoje  supruge  prestao  biti  njihovim  kraljem«  (.  .  .  Hunga- 
rorum  primates  ad  sufficiendum  sibi  novum  regem,  quasi  Sigismundus,  coniuge  mortua, 
rex  eorum  esse  desierit,  animos  intenderant  .  .)  Da  je  smrcu  Marijinom  utrnulo  Sigis- 
mundovo  pravo  na  Ugarsku  i  Hrvatsku,  sudila  je  i  njezina  sestra,  poljska  kraljica  Jadviga. 
Njezin  suprug  pace,  kralj  Vladislav  Jagelo,  spremio  se,  da  provali  u  Ugarsku  i  da  zauzme 
bastinu,  uvjeren  jamacno,  da  ce  se  njemu  pridruziti  velik  dio  velikaSa.  Ali  nadbiskup 
ostrogonski  Ivan  Kanizaj,  kojega  bijase  Sigismund  za  svoga  izbivanja  odredio  za  svoga 
namjfestnika,  sacuva  Ugarsku  od  novoga  gradjanskoga  rata.  On  skupi  nesto  vojske  i 
zatvori  s  njom  sve  klance  i  prevale  u  Karpatima,  a  nesto  vojske  posla  opet  u  Kosice,  i 
take  zakr6i  poljskomu  kralju  put  u  Ugarsku. 

Medjutim  Sigismund  nije  se  ni  poslije  osjecao  posve  siguran.  Nekoliko  mjeseci  iza 
smrti  kraljice  Marije  umre  u  Bosni  6.  rujna  1395.  u  gradu  Sutisci  kralj  Stjepan  Dabisa. 
Po  djakovaSkom  ugovoru  imalo  je  sada  prijestolje  bosansko  zapasti  Sigismunda;  ali  silni 
bosanski  velikasi  ne  htjedoSe  za  nj  ni  cuti,  vec  povjerise  vladanje  DabiSinoj  udovici  Jeleni, 
koja  se  zove  takodjer  narodnim  imenom  Gruba.  Oko  nje  okupiSe  se  svi  ugledniji  velikasi, 
kao  Hrvoje  Vuk6ic,  knez  Pavao  Radinovic,  i  napokon  Sandalj  Hranic.  S  pomocu  njihovom 
odrzala  se  je  kraljica  Jelena  na  prijestolju,  te  se  je  jos  1397.  mogla  Dubrovcanima  pohva- 
tili:«  da  znate,  po  milosti  gospodina  boga  svedrzitelja  kraljevstvo  na§e  jest  dobre  i  zdravo 
i  u  dobre  stanji«. 

Nedaca  u  Bosni,  gdje  su  velikaSi  zavrgli  djakovacki  ugovor  jamadno  zato,  sto  su 
takodjer  sudili,  da  je  smrcu  kraljice  Marije  utrnulo  Sigismundovo  pravo  na  ugarsku 
krunu,  podsjeti  kralja,  da  mu  je  i  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  sve  udesiti,  da  se  ne  vrate 
predjasnja  burna  vremena.  NaroCito  fiinio  mu  se  sumnjiv  grad  Dubrovnik,  koji  je  bio 
neSto  ozlovoljen,  §to  mu  kralj  nije  podijelio  jos  god.  1394.  zamoljene  otoke  Kordulu, 
Brae  i  Hvar.  Dubrovcani  bijahu  takodjer  jos  22.  prosinca  1395.  poslali  svoje  poslanike 
novoj  bosanskoj  kraljici  Jeleni,  da  s  njom  utvrde  stare  ugovore  svoje  obcine  s  bosanskom 
gospodom.  Sigismund  pobojao  se  s  toga,  da  bi  mu  se  mogao  Dubrovnik  iznevjeriti,  sto 
bi  bio  golem  udarac  za  njegovu  vlast  na  obalama  jadranskoga  mora.  Zato  posla  na 
koncu  godine  1395.  pismo  na  kneza  Luku  Bunica  i  na  veliko  vijece  zahtijevajuci,  da  svi 
Dubrovcani  prisegnu  vjernost  njemu  i  svetoj  kruni  ugarskoj,  da  se  nadalje  o  toj  zakletvi 
sastavi  izprava,  i  da  se  ona  njemu  posalje  (et  formam,  quam  dicti  iuramenti  per  nos 
prestiti  mittere  dicte    eius   regie  maiestati).  Dne  20.  veljace  1396.  vijecalo  je  o  torn  kra- 


SMRT   KRAUICE    MARIJE;    VELIKI    SABOR    HRVATSKO-DALM  A  IINSKI    U    NINU. 


47t 


Ijevu  pozivu  vijece  umoljenih,  a  dva  dana  zatim,  22.  veljace  sastali  su  se  u  dvorani  veli- 
koga  vijeca  (in  sala  maiori,  ubi  congregatur  maius  consilium)  knez,  vijecnici  i  citava 
obcina  grada  Dubrovnika,  te  su  na  sveto  pismo  polozili  zahtijevanu  prisegu,  dakako  pod 
pogodbu,  da  i  kralj  vjerno  drzi  zadata  im  privilegija,  milosti,  slobode  i  obi6aje.  U  izpravi, 
koja  bi  o  toj  prisegi  sastavljena  i  kralju  poslana,  podsjecaju  Dubrovcani  kralja,  da  su 
oni  ovakovu  prisegu  vec  prije  drugom  zgodom  (iam  prius  alia  vice)  polozili,  i  da  su  u 
vjernosti   »iskreno  i  stalno<   uztrajali. 

Osiguravsi  si  take  Dubrovnik  ponovnom  zakletvom  vjernosti,  gledao  je  Sigismund, 
da  ukloni  svaki  povod  nezadovoljstvu  po  ostaloj  Dalmaciji  i  Hrvatskoj.  (J  Slavoniji  je 
ive  moguce  Sinio  ban  Detrik  Bubek,  da  smiri  sve  razmirice,  a  njega  je  pomagao  njegov 
banovac  Martin  Drzic  (Ders),  zupan  zagrebacki.  U  svibnju  je  odredio  rok  za  rjesavanje 
parnice  radi  medja  izmedju  stanovnika  Gradca  i  nekih  zitelja  u  Oresju;  a  30.  srpnja, 
boraveci  vec  u  kraljevskoj  vojsci  (in  campestri  regio  descensu  prope  villam  Hudos)  zabranio 
je  medvedgradskomu  kastelanu  Ivanu  Hygedu  na  savskim  lukama  (skelama)  pobirati  od 
zitelja  obcine  Gradca  ma  kakvu  dacu  za  lijes,  §to  ga  voze  u  svoju  obcinu  za  podizanje 
zgrada.  Ban  se  poziva  u  toj  odredbi  na  pismo  kraljevo,  kojim  bi  gradjanima  na  deset 
godina  oproStena  svaka  daca  za  dovazanje  toga  lijesa. 


KRUNA    NADJENA  U  GROBNICI    KRALJICE    MARIJE. 
Cnvii  se  n  dvorskom  nmjetDidko-historiikom  mnzeju  n   Beiu. 


Dok  je  u  Slavoniji  razmirice  rje^avao  sam  ban,  bile  su  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj 
prilike  kud  i  kamo  zamrsenije  i  zamaSnije.  Da  se  sve  pravedno  rije§i,  odluci  kralj 
sazvati  veliki  sabor  ilisinodu  za  citavu  Dalmaciju  i  Hrvatsku,  kako  ga  vec  odavna 
nije  bilo  na  okupu.  Saboru  ce  uz  bana  Nikolu  Gorjanskoga  i  brata  mu  Ivana  predsjedati 
zasebni  kraljevski  povjerenik,  koju  je  dast  kralj  povjerio  zagrebadkomu  biskupu  Ivanu, 
ucenu  i  pravnim  stvarima  vje§tu  muzu  (decretorum  doctor).  Na  sabor  bit  ce  pozvahi  svi 
stalezi  Dalmacije  i  Hrvatske:  prelati,  velikasi,  nize  plemstvo,  a  i  zastupnici  gradova.  Pri- 
morski gradovi,  po  imenu  Trogir^  Dubrovnik,  Spljet,  Skradin,  Nin  i  Osor  poslat  ce  svaki 
dva  do  tri  poslanika;  povrh  ovih  mogu  dodi  i  svi  oni,  koji  iele  iznijeti  pred  sabor 
kakovu  tuzbu  ili  parnicu. 

Jamadno  je  izdan  proglas  na  zitelje  u  zemlji,  u  kojem  bi  izlozen  povod  saboru  i 
ure^en  dan  sastanka,  a  i  mjesto  saborovanja.  Sabor  ce  se  sastati  u  ponedjeljak  5.  lipnja  1396. 
gradu  Ninu.  Poziv  na  sabor  razaslan  bi  svakako  jo§  u  ozujku,  jar  je  trogirsko  vijece 
vec  14.  travnja  siljalo  svoga  kneza  sa  dva  plemica  u  Zadar,   da  pozdravc    zagrebaCkoga, 


272 


SiGlSMUND    I    PROTUKRAL.TI. 


biskupa  Ivana  i  njegova  druga  Ivana  Gorjanskoga.  No  povjerenik  kraljev  stize  u  Zadar 
tek  23.  svibnja,  na  sto  i  opet  trogirsko  vijece  posla  28.  svibnja  dva  svoja  poklisara  na 
poklone  biskupu  i  njegovu  drugu.  Dne  30.  svibnja  podjose  oba  u  Nin,  da  sve  priprave 
za  sabor.  U  to  se  sabirahu  u  Ninu  i  sabora§i.  Sto  se  znade,  dodjose  od  prelata  Irogirski 
biskup  Grisogono  i  ninski  biskup  Ivan;  od  velikasa  spominju  se  samo  krbavski  knezovi 
Butko  i  Pavao  Kurjakovic.  Bilo  je  i  nizega  plemstva;  po  imenu  se  spominju  brojni  cla- 
novi  od  plemena  LapCana,  kao  Ratko  Utisenic,  Pribko  Jurjevic,  Cvitan  Vran^anid,  Juraj 
Hlapotic,  Ivan  i  Cvitko  Vojinici  i  drugi.  Dalmatinski  gradovi  poslase  po  dva  ili  tri  za- 
stupnika:  iz  Zadra  podjoSe  jo§  31.  svibnja  u  Nin  tri,  po  imenu  Pavao  Gjorgjic,  Marin  de 
Gliinanis  i  Pavao  Pavlovic,  iz  Trogira  dodjose  Pavao  Marini,  Marko  Cipiko  i  Mato  Pe- 
trovic,  iz  Spljeta  Nikola  Teodozijev.  Zitelje  otoka  i  grada  Paga  zastupaliu  Ivan  pop  Ratic 
i  gradjanin  Belota,  a  iz  grada  Osora  bijase  ih  nahrupilo  nekih  jedanaest.  Da  li  je  Du- 
brovnik  poslao  svoje  zastupnike,  nije  zabiljezeno.  Od  Frankapana  bijase  tada  samo  jedan 
na  zivotu,  naime  knez  Nikola,  sin  slavnoga  kneza  Ivana  (Anza);  no  taj  se  tada  valjda 
radi  mladosti  svoje  nije  pacao  u  javne  poslove.  Da  li  je  na  saboru  bio  cetinski  knez 
Ivani§  Ivanovic  Nelipic,  ne  znamo;  no  jamadno  je  uz  bana  Nikolu  Gorjanskoga  bio  i 
banovac  hrvatsko-dalmatinski  Pavao  Mihajlovic,  zatim  zupani  i  kastelani  kraljevskih  gradova 

Zadatci  sabora  (congregatio  generalis  regnorum  Dalmacie  et  Croacie,  —  faciendi 
synodum),  koji  bi  sazvan  po  nalogu  kraljevu  (ex  mandato  et  speciali  commissione  domini 
regis),  oznaceni  su  u  izpravama  poglavito  ovi:  ustanoviti  kraljevska  prava  (pro  inquirendis 
iuris  regalibus),  suditi  prucim  se  strankama  (universis  querulantibus  iudicio  et  iustitia 
impendendis),  reformisati  upravu  kraljevina  i  dalmatinskih  gradova  (quibusuis  defectibus 
et  incommoditatibus  ipsorum  regnorum  et  civitatum).  Sabor  je  trajao  devetnaest  dana,  od 
5.  lipnja  do  24.  Sta  se  je  sve  na  njem  razpravljalo,  nije  zapisano,  narocito  se  nista  ne 
zna,  Sto  je  odredjeno  u  pogledu  kraljevskih  prava  i  reforme  u  upravi.  Odrzali  su  se  samo 
spisi  o  cetirim  parnicama,  koje  je  biskup  Ivan  kao  vikar  i  vrhovni  kraljevski  sudac 
(vicarius  et  iudex  regis  generalis)  zajedno  sa  prisutnim  velikasima  i  plemicima  rjeSavao. 
U  pomoc  biskupu  i  banu  bili  su  po  starom  obicaju  »osidnici«  (iurati  assessores)  kra- 
Ijevstva  hrvatskoga,  i  to  dvadeset  i  cetiri  njih,  kojima  je  zapadalo  ustanovljivati  kraljevska 
prava,  a  dvanaest,  koji  su  bili  nazocni  kod  parnica  (sudjenja). 

Najvi§e  se  je  sabor  zanimao  parnicom  izmedju  gradova  Paga  i  Zadra.  )os  kralj  Lju- 
devit  bijaSe  (1358.)  grad  i  otok  Pag  podvrgao  obcini  grada  Zadra.  Ali  Pazani  podna§ahu 
nerado  vlast  zadarsku,  te  tezko  izgledahu  zgodu,  da  se  nje  oslobode.  Ta  im  se  prilika 
nadade,  kad  se  je  ono  knez  Ivan  Frankapan  kao  ban  hrvatski  i  dalmatinski  bio  zavadio 
god.  1393.  sa  Zadrom  radi  svojih  dohodaka.  Dne  11.  ozujka  1394.  bukne  na  Pagu  buna. 
Zitelji  izabrase  si  tri  svoja  domaca  sina  za  upravitelje,  a  knezu  zadarskomu,  Ivanu  de 
Soppe,  zapovjedise,  da  se  za  tri  dana  pod  kazan  smrti  ukloni  s  otoka.  Zadarsko  vijece 
posla  na  to  15.  i  16.  ozujka  dvije  galije  i  vi§e  ladjica,  oboruzanih  s  vojskom,  pod  svojim 
zapovjednikom  Damjanom  Na§icem,  da  buntovnike  kazni  i  otok  pokori.  Zadarska  vojska 
sukobi  se  s  otocanima  kod  grada  Paga,  razbi  ih  i  raztjera,  a  mnoge  i  zarobi,  medju  njima 
i  dva  upravitelja,  dok  je  treci  srecno  umakao  na  otok  Rab.  Zarobljenici,  njih  86  sto  du- 
hovnika,  a  §to  svjetovnjaka,  bi§e  dne  20.  ozujka  odvedeni  na  vecoj  galiji  u  Zadar  i  ondje 
sudjeni.  ViSe  bi  ih  muceno,  a  viSe  i  objeSeno;  trima  odlidnjacima  bise  pace  oci  izvadjene. 
Odsad  ne  bi  viSe  mira  izmedju  Paga  i  Zadra.  Obje  stranke  utjecale  se  kralju  Sigismundu, 
koji  je  napokon  pravo  dosudio  otocanima,  te  grad  i  otok  Pag  pokorio  neposredno 
svojoj  vlasti  (30,  svibnja  1395.),  poslavSi  onamo  za  zupana  Ivana  Cubretica  od  plemena 
(^ubranica.  Ali  Zadrani  ne  htjedose  popustiti,  pak  tako  morade  napokon  sabor  odluCiti. 
Zadrani  bijahu  poslali  u  Nin  tri  svoja  zastupnika,  a  Pazani  popa  Ivana  Ratica  i  gradja- 
nina  Belotu.  Razprave  se  otegnule,  i  tek  posljednji  dan  sabora,  dne  24.  lipnja  progla- 
5ena    bi    presuda,   po   kojoj    bi    Pag   oslobodjen  svake  vlasti  zadarske,  te  uvrsten  u  cislo 


SMRT    KRALJICE    MARIJE:    VELIKI    SABOR    IIRVATSKO-DALMATINSKI    U    NINU.  273 

ostalih  slobodnih  kraljevskih  gradova  u  Dalmaciji  (cetui  universe  et  consortio  ceterarum 
liberarum  civitatum  regalium  Dalmatinarum),  pak  tako  izravno  podvrgnut  samomu  kralju. 
Pazani  su  na  tu  odluku  klicali  od  radosti;  zadarski  pak  zastupnici  ulozili  su  utok  na 
kralja,  te  su  se  jo§  istoga  dana  vratili  u  svoj  rodni  grad. 

Slicna  razmirica  bijaSe  nastala  izmedju  magistra  Ivana  Saracena,  zupana  otoka  Cresa 
i  Osora  (LoSinja),  i  njegovih  podanika  na  tima  otocima.  Oba  otoka  bijaSe  nekad  darovao 
kralj  Ljudevit  svomu  vjernomu  magistru  Jakovu  Saracenu,  a  po  njegovoj  smrti  potvrdi 
ih  kraljica  Marija  pomenutomu  magistru  Ivanu,  da  ih  drzi  onako,  kako  »ostali  plemici  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji  drze  svoja  posjedovanja  i  podanike  na  njima*.  No  na  jednom  po- 
bunise  se  proti  njemu  zitelji  onih  otoka,  te  uzkratise  mu  posluh  i  sve  obi6ajne  duznosti. 
Magistar  Ivan  pozove  ih  s  toga  na  sabor  u  Nin,  da  se  rijesi  spor  izmedju  njega  i  njih. 
Na  njegovu  tuzbu  zastupnici  otoka  i  gradova  na  njima  izjavise,  da  su  on!  Ivanu  Saracenu 
vazda  bili  poslusni  i  davali  mu  dokodke,  koji  mu  pripadaju  kao  njihovu  knezu,  ali  da 
su  zitelji  i  gradjani  tih  otoka  od  davnih  vremena  plemici,  te  da  su  vazda  uzivali  one 
plemicke  povlastice,  koje  imadu  ostali  plemeniti  gradjani  dalmatinskih  gradova,  pak  prema 
tomu  nijesu  duzni  ciniti  nikakve  druge  sluzbe,  nego  sto  cine  gradjani  tih  dalmatinskih 
gradova  kraljevu  veli^anstvu  i  od  njega  namjestenim  knezovima.  Cresani  i  Osorani  dakle 
branili  su  se  tim,  da  su  slobodni  i  plemeniti  gradjani,  pokorni  Ivanu  Saracenu  jedino 
kao  knezu  (comes),  a  niposto  njegovi  podanici  (jobbagiones),  posto  on  nije  njihov  ze- 
maljski  gospodin  niti  pomenuti  otoci  njegova  gospoStija  (dominium)  Ali  magistar  Ivan 
podkrijepio  je  svoje  pravo  poveljom  kraljice  Marije,  dok  nevoljni  otocani  nijesu  mogli 
iznijeti  nikakvih  pismenih  dokaza  za  svoje  tvrdnje.  I  tako  je  sabor,  pou6en  narodito  jo§ 
hrvatskim  osidnicima  (signanter  iuratis  assessoribus  nostre  generalis  congregacionis  .  .  . 
euidenter  edocti)  potvrdio  magistra  Ivana  Saracena  u  podpunoj  gospostiji  otoka  Cresa  i 
Osora  (merum  ius  et  plenum  dominium  insulis  habere  in  predictis),  proglasivsi  podjedno 
sve  zitelje  tih  otoka  za  njegove  podanike  ili  kmetove.  Osuda  ta  izrecena  bi  petnaesti 
dan  sabora,  21.  lipnja  1396. 

Na  sabor  bijase  do§ao  takodjer  Ratko  UtiSenid,  sudac  plemenitih  Ijudi  plemena 
Lapcani,  pak  se  potuzio  na  neke  clanove  svoga  plemena,  §to  mu  uzkracuju  polovicu 
zemalja  i  posjedovanja  od  koljena  Vojslavica,  koja  ga  po  hrvatskom  pravu  patri.  Sabor 
medjutim  smatrao  se  je  valjda  neovla§tenim,  da  sudi  o  parnici,  za  koju  je  obstojao  redo- 
viti  plemenski  sud,  naime  lapa6ki  stol  u  gradu  Konobi,  pak  je  jamacno  tuiitelja  naputio, 
da  svoju  tuzbu  iznese  ondje,  sto  je  poslije  i  ucinio.  Jos  je  na  saboru  ustao  Spljecanin 
Nikola  Teodozijev  za  se  i  za  svoga  brata  Dujma,  te  podigao  tuzbu  proti  obcini  grada 
Trogira  za  svotu  1100  dukata.  Pomenuta  braca  bijahu  naime  jo§  pred  c^etiri  godine  dala 
Trogiraninu  Nikoli  Jakovljevicu  u  polog  §est  tovara  sukna  razne  boje  i  jedan  tovar 
porketa,  koji  su  kratko  vrijeme  zatim  neki  trogirski  gradjani,  vrativSi  se  kudi  iz  pro- 
gonstva,  pomenutomu  Nikoli  oteli  i  razgrabili.  Na  prituzbu  spljetskih  trgovaca  Nikole  i 
Dujma  obveza  se  trogirska  obcioa,  da  ce  im  za  ugrabljenu  robu  platiti  odstetu  od 
1100  dukata,  i  to  od  dohodaka  ribarije  (pescarie).  Medjutim  sve  do  toga  dasa  odplacen 
bi  spljetskim  trgovcima  tek  deseti  dio,  pak  zato  iznije§e  oni  svoju  tuzbu  pred  sabor. 
Biskup  Ivan  ne  mogaSe  osude  izreci  na  saboru,  jer  je  vec  25.  lipnja  na  barki  odplovio 
s  Ivanom  Gorjanskim  i  krbavskim  knezom  Butkom  na  otok  Pag,  da  uredi  upravu  otoka. 
Tu  u  Pagu  u  paiadi  pazke  knezije  proglasi  on  27.  lipnja  odluku,  neka  Spljecani  najprije 
25.  srpnja  u  crkvi  Trogirskoj  pred  kaptolom  spljetskim  poloze  prisegu,  da  je  roba  nji- 
hova  bila  zaista  vrijedna  onih  1100  dukata;  a  kad  to  ucine,  neka  im  obcina  trogirska 
ostatak  svoga  duga  izplati 

Bit  ce,  da  mnoge  stranke  nijesu  bile  zadovoljne  s  odlukama  sabora  i  kraljeva 
vikara,  zagrebackoga  biskupa  Ivana.  Jamadno  da  su  poput  Zadrana  i  drugi  prizvali  na 
samoga  kralja.  Ali  on  se  nije  mogao  u  taj  mah  odazvati,  jer  je  bio  zabavljen  ratom  s  Turcima. 

Hrv.  povj.  U.  I.  »8 


274 


SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 


(Ratovi  s  Turcima;  Sigismund  porazenkod  Nikopolja  28.  rujna  1396.). 
Ne  zna  se  za  stalno,  da  li  je  knez  Lazar  u  oci  boja  na  Kosova  zatrazio  pomoc  u  kralja 
Sigismunda;  ali  je  izvjestno,  da  u  onom  boju  nije  bilo  ugarskih  Ceta.  Tk  kako  bi  Si- 
gismund pomagao  svojim  kletvenicima,  koji  su  mu  sve  do  onoga  6asa  smetali,  podupi- 
ruci  lirvatske  odinetnike!  Sigismund  je  paCe  po  smrti  kneza  Lazara  udario  na  njegova  sina 
Stjepana  Lazarevica,  te  ga  tako  prinudio,  da  se  skloni  pod  okrilje  turskoga  sultana  Bajazita! 
Odkad  ie  Stjepan  Lazarevic  postao  turskim  vazalom,  prikucila  se  je  turska  sila 
medjama  hrvatskoga  i  ugarskoga  kraljevstva.  Vec  godine  1390.  bori  se  severinski  ban 
Nikola  Perenji  s  Turcima  u  Srbiji,  u  oblasti  Stjepana  Lazarevica.  Cini  se,  da  je  ban 
Nikola  taj  put  Turke  nakon  zestoka  boja  pobijedio,  jer  mu  kralj  vec  29.  rujna  1390.  u 
Erdelju  (Olnasu)  izdaje  za  nagradu  povelju,  u  kojoj  slavi  njegovo  junactvo.  No  Turci 
vratise  namah  slijedece  godine  1391.  zao  za  sramotu,  provalivSi  prvi  put  preko  Save  na 
tlo  hrvatskoga  kraljevstva,  naime  u  srijemsku  zupaniju.  Oni  prodrijese  tom  prigodom  do 
grada  Mangjelosa  (Magiolaz,  Frankavilla),  gdje  ih  doceka  Ivan  Morovic,  potonji  ban  ma- 
6vanski.  Turci  bise  suzbijeni,  ali  zarobise  Ivanova  brata  Dionizija. 

Da  Turke  zastrasi,  a  mozda  i  Stjepana  Lazarevica  od  njih  odvrati,  odluci  kralj 
Sigismund  sam  god.  1392.  povesti  vojnu  na  Srbiju.  Vec  u  proljecu  te  godine  skupljala 
se  u  Ugarskoj  velika  vojska,  na  koju  je  kralj  pozvao  ne  samo  sve  domace  velikase,  nego 
je  najmio  ceta  i  vitezova  takodjer  iz  susjednih  zemalja.  Medju  tima  bijahu  Albert  Sternberg 
Svjetlovski  i  Vuk,  vojvoda  opolsko-strelicki.  Napokon  pridruzi  se  kralju  i  celjski  grof 
Vilim,  kojega  je  otac  Ulrik  I.  nekad  sudjelovao  u  bojevima  Ljudevita  Velikoga.  No  Vilim 
oboli  na  toj  vojni,  te  umre  malo  nakon  svoga  povratka  u  domovinu  (19.  rujna  1392.). 
Vec  u  svibnju  vodio  je  kralj  svoju  vojsku  (28.  svibnja  izdaje  povelju  »in  descensu  nostro 
campestri  prope  Ersomlio),  a  mjesec  dana  posllje,  naime  28.  lipnja  stoji  s  vojskom  blizu 
nekoga  grada  »Grebencz«  ili  »Grebuncz«.  Glavna  vojska,  koju  je  sam  kralj  vodio,  a  u 
pratnji  velikasa,  medju  kojima  su  bili  Nikola  Gorjanski,  Scibor  Sdiboric  i  celjski  grof 
Vilim,  iSla  je  kracim  putem  kroz  juznu  Ugarsku  prema  doljnomu  Dunavu,  dok  su  po- 
modne  cete  iz  austrijskih  zemalja  prolazile  uz  Hrvatsku  (in  metis  Croatiae  iuxta  Danu- 
bium),  te  na  njezinoj  medji  stojale  o  Ivanju,  a  onda  se  sjedinile  s  glavnom  vojskom. 
Sjedinjena  vojska  previa  je  kod  Kovinja  (Kewe)  rijeku  Dunav,  na  kojega  je  desnom  bri- 
jegu  stajala  turska  vojska,  posto  je  valjda  nesto  prije  zauzela  znameniti  grad  Golubac. 
Turci  stadoSe  uzmicati  dolinom  Mlave,  a  Sigismund  prijedje  Dunav  i  podje  za  njima. 
Robeci  i  paleci  na  sve  strane  prodre  kraljeva  vojska  do  tvrdinje  Zdrela  (castrum  Isdryl), 
gdje  no  staja§e  manastir  i  crkva,  sagradjena  jos  od  kneza  Lazara.  U  klanac,  koji  pocinje 
kod  toga  mjesta,  a  dug  je  sedam  sata,  ne  usudi  se  uci  kraljeva  vojska,  bojeci  se  zasjede. 
Na  to  se  kralj  vrati  preko  Dunava  u  Ugarsku,  ostavivsi  dalju  obranu  medja  hrabromu  i 
pozrtvovnomu  Nikoli  Gorjanskomu. 

Vojeni  pohod  kralja  Sigismunda  nije  medjutim  imao  nikakvih  drugih  posljedica, 
nego  §to  je  potaknuo  sultana  Bajazita  na  odlucnije  ratovanje.  On  smisli  najprije  pokoriti 
sasvim  Bugarsku  i  VlaSku,  da  bi  onda  mogao  iz  dolnjega  Podunavlja  bez  ikakvih  zaprijeka 
provaljivati  u  Sigismundove  zemlje.  Vec  u  proljecu  1393.  posla  na  Bugarsku  vojsku  sa 
dva  zapovjednika:  jedan  bijase  njegov  sin  Sulejman  Celebija,  a  drugi  Ali-pasa.  Sulejman 
osvoji  17.  srpnja  Trnovo,  glavni  grad  iztocne  Bugarske,  Ali-pa§a  opet  obkoli  cara  Ivana 
Si§mana  u  Nikopolju,  prinudi  ga  na  predaju,  te  ga  odvede  u  Plovdin  (Plovdiv).  Nakon  pada 
iztocne  Bugarske  spremi  se  sultan  slijedece  godine  1394.,  da  pokori  Vlasku  na  sjeveru 
Dunava,  u  kojoj  je  tada  bio  vojvodom  glasoviti  Mirca  (Mircea  eel  Mare,  1386.— 1418.). 
Na  tu  vojnu  pozove  sultan  i  svoje  srbske  vazale,  kao  kneza  Stjepana  Lazarevica,  kralja 
Marka  Vuka§inovica  iz  Prilipa  (u  narodnoj  pjesmi  i  predaji  Kraljevic  Marko)  i  Konstantina 
Dejanovica,  koji  se  pridruziSe  turskoj  vojsci  »ne  voljeju,  no  po  nuzdi«.  U  jesen  1394. 
provali  sam  sultan  preko  Dunava  u  VlaSku.  Zivotopisac  Stjepana  Lazarovida  pripovijeda, 


hAtOVI   S   TURCIMA;    SIGISMUND   PORAZEN   KOD   NIKOPOLJA    (28.    RUJNA    1396.).  275 


I 


da  je  u  oci  glavnoga  boja  Marko  Vukasinovic  (Kraljevid  Marko)  rekao  Konstantinu  Deja- 
novicu:  »Molju  gospoda  jeze  hristijanom  biti  pomostnik;  az  ze  prvij  v  mrtvih  na  rati  sej 
da  budu*.  Zelja  se  Markova  izpunila:  Bog  je  Vla- 
sima  pomogao,  te  su  oni  malo  zatim  a  osudnoj 
bitci  >na  Rovinah«  dne  10.  listopada  1394.  odrzali 
pobjedu  nad  Turcima  i  srbskim  pomownim  cetama. 
I  Marko  Vukasinovic  pogibe  u  boju,  pak  mu  se 
tako  i  ta  zelja  izpunila. 

Sultan  Bajazit  ne  mogase  medjutim  toga  po- 
raza  podnijeti.  Namah  negdje  na  pocetku  go- 
dine  1395.  provali  ponovo  u  VJasku,  da  opere  svoju 
sramotu  od  prosle  godine.  Vojvoda  Mirca,  ne  osje- 
cajuci  se  dovoljno  jak,  da  sam  odoli  Turcima, 
podje  kralju  Sigismundu,  koji  se  je  tada  nalazio  u 
sjsjednom  Erdelju,  te  utanaci  snjim  7.  ozujka  1395. 
savez  u  Brasovu.  Mirca  se  tada  prisegom  obveza, 
>da  ce  sam  sa  svojom  vojskom  ici  u  pomoc 
kralju,  kada  i  koliko  god  puta  bude  ovaj  vojsku 
vodio  na  Turcina  ili  na  njegove  saveznike*.  Pod- 
jedno  obeca,  da  ce  pustati  Sigismundovoj  vojsci 
slobodno  prolaziti  kroz  svoju  zemlju,  i  da  ce  ju 
pace  obskrbljivati  i  hranom,  dakako  sve  na  njezin 
troSak.  Sigismundu  dodje  u  debar  cas  taj  savez 
s  vlaskim  vojvodom,  posto  se  je  i  onako  vec  dvije 
tri  godine  spremao  za  rat  s  Turcima.  U  to  ime 
ugovarao  je  jos  godine  1394  s  Mletcima,  kojima 
bijase  saobcio  >da  je  odlucio  mjeseca  svibnja  sli- 
jedece  godine  podici  silnu  vojsku  i  poci  na  Turke 
na  stem  i  zator  njiliov«  (mense  mail  proxime  ven- 
turo  movere  se  cum  potenti  exercitu  suo  et  ire 
contra  dictos  Turchos  ad  damnum  et  destructionem 
suam),  pak  ih  je  s  toga  zamolio  za  njihovu  pomoc. 
Mletcani  mu  6.  rujna  1394.  zazelise  najbolji  uspjeli; 
a  glede  pomoci  ocitovase,  da  su  gotovi  6\n\ti  ono, 
>sto  bi  se  dastno  i  razborito  moglo  od  njih  uci- 
niti«.  Ne  uzdajuci  se  mnogo  u  Mletke,  koji  su 
vazda  radili  samo  za  svoju  korist,  te  se  nijesu 
kratili  s  Turcima  bratimiti,  posla  Sigismund  na  po- 
cetku godine  posebno  poslanstvo  u  zapadnu  Evropu, 
narodito  u  Italiju  i  Francuzku,  da  trazi  pomoc.  Na 
celu  till  poslanika  bijase  tavernik  Nikola  Kanizaj, 
koji  je  na  prolazku  takodjer  posjetio  Mletke.  Onamo 
bijaSe  medjutim  vec  prije  ugarskih  poslanika  stigao 
glasnik  burgundijskoga  vojvode,  naime  njegov 
marSal  Vilim  de  Tremouille,  te  je  vec  u  si- 
jefnju  1395.  u  ime  svoga  gospodara,  kao  u  ime 
orleanskoga  i  lancasterskoga  vojvode  pozvao  moc- 
nu  morsku  republiku,  da  zajedno  s  njima  podigne  f  >.,    - 

krizarsku   vojnu   protiv    sultana   Bajazita,   koji    je    baS    u    ono    yrijeme   bio    zaprijetio    J 
Konstantinopolju  i  tamosnjemu  caru  Emanuelu,  MIetci  ne  htjedoSe  burgundijskomu  tnar^lu 


MA(i    KRAUA    I    CARA    SiGlSML'NDA. 
Kr.  muzcj  u  Pniidl«ijtatak 


276  SIGISMUND     I     PROTUKRALJl. 

nista  obecati,  dok  toboz  ne  dodju  ugarski  poslanici.  No  ni  nakon  dolazka  potonjih  ne 
htjede  se  oprezna  republika  ni  u  sto  upustiti  bez  sigurna  jamstva,  da  ce  djelo  poci  za 
rukom.  Ona  izjavi  10.  ozujka  1395.,  da  ce  samo  onda  sudjelovati  u  ratu,  ako  bi  se 
vodio  s  velikom  silom,  i  ako  bi  se  pridruzili  englezki  i  francuzki  kralj;  u  torn  slu6aju 
spremna  je  ona  dati  i  opremiti  cetvrti  dio  galija,  naime  sest  od  dvadeset  i  pet.  Ina6e  ne 
ce  ni  Suti  o  ratu,  jer  Turci  lijepo  primaju  mletacke  trgovce  i  republika  zivi  s  njima  u 
najboljem  miru. 

Sigismund  medjutim  nije  taj  put  mogao  cekati,  dok  se  vrate  njegovi  poslanici 
iz  zapadne  Evrope.  Trebalo  mu  pohitati  u  pomoc  Mirci,  jer  Turci  bijahu  u  Vlaskoj  osvojili 
tvrdinju  Malo  Nikopolje  (minus  castrum  Nicopol  nuncupatum,  danas  Turnul  =.  Turnu 
Magureli),  zbacili  MirCu,  te  namjestili  drugoga  vojvodu,  koji  ce  pomagati  njih  sa  svojim 
narodom  na  daljoj  vojni.  Sigismund  ostavi  nadbiskupa  ostrogonskoga  Ivana  Kanizaja  za 
svoga  namjestnika,  a  onda  u  svibnju  ili  lipnju  1395.  provali  s  vojskom  u  Vlasku.  Od 
hrvatskih  velikasa  pridruzise  se  njemu  hrvatsko-dalmatinski  ban  Nikola  Gorjanski,  brat 
njegov  Ivan,  i  napokon  Ivan  Morovic  sa  svojim  banderijima.  Najprije  potjera  Turke  i 
one  Vlahe,  koji  se  bijahu  njima  pokorili,  u  bijeg,  a  onda  podje  ravno  do  tvrdinje  Maloga 
Nikopolja,  te  ga  otme  turskoj  sili.  Borbe  oko  toga  grada  bijahu  vrlo  zestoke  i  Ijute. 
Sam  Sigismund  priznao  je  poslije,  da  su  hrvatske  cete  najvise  doprinijele,  te  je  obladao 
Nikopoljem  nakon  kratke  podsade.  Ivan  Morovic  bi  tom  prigodom  tezko  ranjen.  Sigismund 
smjesti  na  to  u  osvojeni  grad  posadu,  te  se  stade  vracati  u  Erdelj.  No  na  tom  povratku 
bio  bi  nastradao,  da  ga  nije  spasao  vazda  vjerni  ban  hrvatski  Nikola  Gorjanski.  Vlaski 
naime  vojvoda  MirCa,  zaboravivsi  na  zadanu  vjeru,  posjede  klance,  kroz  koje  se  je  kralj 
s  vojskom  svojom  vracao,  pak  obkoliv§i  ga  sa  svojim  cetama  stade  na  nj  sipati  otrovne 
i  smrtonosne  strjelice.  AH  ban  Nikola  srecno  razbi  vlaske  cete  i  >osigura  kralju  prolaz«, 
tako  da  je  vec  6.  srpnja  opet  bio  u  Erdelju. 

Srecna  vojna  u  Vlaskoj  ohrabrila  je  kralja  Sigismunda  na  veca,  zamasnija  poduzeca. 
K  tomu  ga  je  nukala  i  ta  okolnost,  sto  je  nakon  pobjeda  kod  Dobora  i  Knina  (1394 ) 
vladao  podpun  mir  u  zemljama  hrvatskoga  kraljevstva.  Napokon  mu  je  bilo  stalo  i  do 
toga,  da  si  slavnim  pobjedama  nad  Turcima  utvrdi  vlast  i  prijestolje,  posto  je  bilo  Ijudi, 
koji  su  mislili,  da  ga  poslije  smrti  kraljice  Marije  ne  zapada  nikakovo  pravo  na  krunu 
sv.  Stjepana.  Sve  to,  pak  i  molbe  byzantskoga  cara  Emanuela,  koji  bijase  u  Ugarsku 
poslao  svoga  zasebna  poslanika,  ucvrsti  Sigismundovu  odluku,  da  god.  1396.  poduzme 
veliku,  osudnu  vojnu  na  Turke,  kojom  bi  mogao  ne  samo  obraniti  Carigrad  od  prijetece 
pogibli,  nego  mozda  i  Turke  protjerati  sasvim  iz  Evrope.  Vec  u  veljaci  1396.  utanaci  on 
ugovor  s  byzantskim  carem  Emanuelom  i  obeca  mu,  da  ce  do  konca  svibnja  sa  svojom 
vojskom  stici  do  Dunava,  a  do  konca  lipnja  doprijeti  do  Carigrada.  U  isto  vrijeme 
nastavljali  su  kraljevi  poslanici  dogovore  u  Mletcima  i  na  raznim  zapadno-evropskim  dvo- 
rovima.  Pak  i  sam  Sigismund  zazivao  je  pismeno  pomoc  njema^kih  knezova,  veljkoga 
mestra  Ivanovaca,  Filiberta  od  Naillaca,  i  drugih;  docim  je  papa  Bonifacije  jo§  od  Ijeta  1394. 
navijestao  krizarski  rat  u  Austriji,  Tirolu,  Salzburgu  i  Bavarskoj  Osobita  je  odziva  nasao 
Sigismund  u  Francuzkoj,  gdje  su  za  nj  radili  ratoborni  marsal  Boucicaut  i  connetable 
grof  d'Eu,  zeleci  se  kralju  oduziti  za  izkazano  im  gostoljublje  pred  vise  godina.  Posto 
je  ba§  u  ono  vrijeme  jenjao  rat  izmedju  Francuzke  i  Englezke,  podupirase  molbe 
ugarskoga  kralja  i  vojvoda  od  Burgundjje,  kojega  je  rijeS  u  ono  doba  u  Parizu  mnogo 
vrijedila.  Napokon  i  sama  mletadka  obcina  poruci  kralju  na  opetovane  molbe  njegove 
dne  11.  travnja  1396.,  da  ce  ona  prema  svomu  obecanju  od  prosle  godine  dati  cetvrtinu 
galija,  koje  bi  zapadni  vladari  skupili  i  oboruzali  protiv  Turaka;  pace  da  ce  ona,  premda 
se  jo§  niSta  ne  cuje  o  pomo(^i  sa  zapada,  staviti  kralju  na  razpolaganje  6etiri  opremljene 
galije,  koje  ce  u  polovici  srpnja  poci  u  Romaniju  i  ondje  ga  cekati  do  polovice  kolovoza 
i  jos  dulje;  s  toga  neka  obavijesti  o  svom  vojenom  pohodu  zapovjednika  mletackoga  brodovlja. 


RATOVI    S   TUUCIMA;    SIGISMUND    POUAZKN    KOI)    NIKOPOIJA    (28.    RUJNA    1396.).  a;; 

U  to  se  u  Francuzkoj  i  ostalim  zemljama  ozbiljno  sabirale  6ete  krizara.  Na  pocetku 
travnja  bijase  u  Dijonu  na  okupu  ve6  10.000  vojske  (1000  vitezova  i  1000  sluga,  ostalo 
placenici),  koje  je  vodio  sin  burgundijskoga  vojvode,  naime  Ivan  grof  od  Neversa.  Njemu 
se  pridruzi  vi§e  rodjaka  kraljevih,  kao  grofovi  od  Bara  i  de  la  Marche,  zatim  najslavniji 
junaci,  connetable  F^ilip  od  Artoisa,  grof  d'Eu,  admiral  Ivan  de  Vienne,  mar^al  Boucicaut 
i  Enguerand  de  Coucy.  Najprije  podjo§e  prema  Regensburgu,  a  onda  preko  Be6a  put 
Budima,  kamo  stigo§e  u  polovici  lipnja  1396.  Uz  put  bijahu  se  ojacali  njemafikim  cetama, 
koje  im  dovedoSe  Ruprecht  Falacki,  sin  potonjega  njemadkoga  kralja,  zatim  Ivan  od 
Zollerna,  porkulab  grada  Niirnberga.  U  Budimu  pridruii  im  se  jos  1000  Engleza  pod 
sinom  vojvode  od  Lancastra,  zatim  tete  Ivanovaca,  napokon  ceSki  i  poljski  vitezovi,  U  isto 
vrijeme  bijase  i  francuzko  brodovlje  stiglo  u  Mletke,  pak  sjedinivsi  se  ondje  s  mletaCkim 
galijama  odjedrilo  pod  Tomom  Mocenigom  prema  Bosporu. 

Sigismund  bijase  pozvao  na  oruzje  takodjer  ugarsku  i  hrvatsku  gospodu.  Tako  se 
skupi§e  pod  njegovim  stijegom  ban  hrvatsko-dalmatinski  Nikola  Gorjanski  zajedno  s  bratom 
Ivanom,  nadalje  ratoborni  Ivan  Morovic  s  bratom  Dionizijem,  i  napokon  Stjepan  Lackovic, 
nekadanji  ban  hrvatski.  Vlasteli  pridruzilo  se  mnogo  gradjana  i  pucana  iz  Dalmacije  i 
Hrvatske;  od  njih  se  poimence  iztit^e  Trogiranin  Nikola  Andrijevic.  Dalmatinske  obcine 
podigle  svoju  mornaricu;  tako  je  grad  Zadar  vec  20.  srpnja  1396.  opremio  na  iztok 
oboruzanu  galiju  pod  zapovjednikom  Filipom  Gjorgjicem.  Napokon  je  i  celjski  grof 
Herman  II.  doveo  austrijske  6ete.  Tako  se  skupila  ba§  lijepa  vojska,  najmanje  60.000  Ijudi, 
gotovo  samiii  konjanika,  koja  je  na  koncu  srpnja  ili  na  pocetku  kolovoza  presla  juznu 
medju  ugarsku,  te  provalila  u  zapadnu  Bugarsku  (Sigismund  izdaje  povelju  18.  kolovoza 
>in  descensu  nostro  campesti  in  regno  nostro  Bulgariae  prope  Neugrad*).  Na  prelazu 
preko  Dunava  pridruzio  se  Sigismundu  vlaski  vojvoda  Mirca,  koji  je  jamacno  pozalio, 
sto  je  prosle  godine  kralja  onako  izdajni6ki   iz  svoje  zemlje  izpratio. 

U  prvi  kraj  nasmija  se  sreca  krizarima.  Grad  Vidin,  u  kojemu  je  jos  svedjer 
stolovao  zapadno-bugarski  car  Ivan  Sracimir  kao  turski  kletvenik,  bude  juri^em  uzet  i 
tamosnja  turska  posada  zarobljena.  Malo  zatim  osvojise  krizari  takodjer  tvrdjicu  Raliovo 
(Oreava),  Vidinu  na  iztoku.  Oko  12.  rujna  osvanuSe  pred  zidovima  Velikoga  Nikopolja 
(danas  selo  Nikjup)  blizu  Trnova  u  nekadasnjoj  iztocnoj  Bugarskoj.  Taj  je  grad  branio 
hrabri  Toghanbeg.  Krizari  opasase  grad,  te  stadose  na  nj  jurisati,  ali  ih  jaka  posada 
svedjer  odbijase.  U  to  dozna  kralj  Sigismund  27.  rujna,  da  je  sultan  Bajazit,  zaduv  za 
provalu  ugarsko-franacke  vojske  u  Bugarsku,  ostavio  Carigrad,  koji  je  dosad  podsjedao, 
te  s  vojskom  svojom  preko  Odrina  i  Balkana  pohitao  do  Trnova,  i  da  se  sprema  sutradan 
udariti  na  krscansku  vojsku  kod  Nikopolja. 

I  zaista  28.  rujna  (na  praznik  sv.  Veceslava)  ugledase  kr§cani  pred  sobom  tursku 
vojsku,  a  na  6elu  joj  sultana  Bajazita.  Vojska  njegova  brojila  je  oko  100.000  Ijudi,  te 
je  po  torn  bila  znatno  jaca  od  krSdanske.  U  prvi  bojni  red  stupise  Francuzi;  iza  njih 
poredase  se  ostale  iete:  na  desnom  krilu  stajase  Stjepan  Lackovic,  na  lijevom  vojvoda 
Mirca  s  Vlasima,  a  u  sredini  kralj  Sigismund  s  Nikolom  Gorjanskim  i  celjskim  grofom 
Hermanom.  Prvi  boj  zapodeSe  Francuzi,  ne  htijuci  ratne  .slave  prepustiti  drugima,  premda 
ih  je  kralj  molio,  da  ostave  prvi  okrSaj  njegovim  Ijudima  i  Vlasima,  koji  bolje  od  njih 
poznaju  Turke  i  njihov  nadin  ratovanja.  Ba§  ta  okorjelost  Francuza  bijaSe  glavni  povod 
krScanskomu  poiazu.  Oni  doduse  suzbise  juna6ki  prvi  bojni  red  turski,  koji  je  sastojao 
od  pjesadije,  narodto  od  janjidara;  tako  isto  potisnuSe  oni  i  drug!  bojni  red  od  trideset 
tisuca  konjanika;  ali  sad  tek  namjeriSe  se  na  Bajazita,  koji  se  bijase  zaklonio  za  bre- 
zuljak,  te  zadrzao  uza  se  rezervu  od  jake  konjice.  S  tim  konjaniitvom  obori  se  sultan 
na  Francuze,  koji  bijahu  dosadanjim  bojem  Ijuto  izmoreni,  te  ih  u  tinji  6as  obkoli,  prije 
nego  §to  im  je  ostala  vojska  mogla  pohitati  u  pomoc.  Tako  bi  vojska  francuzka  iza 
zdvojna  odpora  poubijana  ili  zarobljena    Vojnici  na  obima  krilima  vidjeSe  konje  francuzkih 


278  SIGISMUND   I   PROTUKRALJI. 

vitezova,  kako  lutaju  bez  svojih  gospodara,  pak  stadose  u  neredu  i  sami  uzmicati. 
S  ostatkom  vojske  u  sredistu  obori  se  kralj  Sigismund  na  Turke  i  zametne  straSan  boj. 
Pobjeda  se  vec  naginjale  krscanima,  kad  u  osudni  Cas  priskoSi  turskoj  vojsci  u  pomo6 
srbski  knez  Stjepan  Lazarevic  sa  svojih  5000  konjanika,  te  odrzi  pobjedu  nad  izmorenim 
Setama  kralja  Sigismunda.  On  morade  sada  uzmaknuti  na  sjever  k  Dunavu  k  svojoj 
mornarici,  koju  bijase  na  srecu  svoju  sobom  poveo.  Ali  brodovlje  moga§e  primiti  samo 
jedan  dio  razbijene  vojske;  sve  ostalo  progutase  valovi  Dunava   ili    zarobise  Turci.    Sam 

-kralj  Sigismund  jedva  utece  u  ladju,  na  kojoj  zajedno  s  nadbiskupom  Ivanom  Kanizajem 
i  bratom  njegovim  Stjepanom  odplovi  u  Carigrad;  na  drugoj  ladji  spasose  se  ban  Nikola 
Gorjanski  i  celjski  grof  Herman  II.,  te  pohitase  za  kraljem.  Nikolin  brat  Ivan  Gorjanski 
bude  sa  jos  nekoliko  vjernih  poslan  kuci   *za  obranu  kraljevine«. 

Posljedice  poraza  kod  Nikopolja  bijahu  grozne  za  kr§canstvo.  Prva  vojska,  koju 
je  zapadna  Evropa  podigla  na  Turke,  bijaSe  eto  razbijena  i  razprsena.  Na  bojnom  polju 
ostalo  mrtvih  najmanje  12.000  krscana,  a  toliko  mozda  dopanulo  ih  turskoga  robstva. 
No  i  Bajazit  izgubio  je  sila  vojske,  nekih  20.000  do  30.000  Ijudi.  Da  se  osveti  za  toliki 
gubitak,  dade  sutradan  nekoliko  tisuca  (preko  3000)  krscanskih  suznjeva  nemilosrdno 
posjeci.  Jedino  najodlicnije  suznje,  kao  grofa  od  Neversa,  grofa  d'Eu,  marsala  Boucicauta 
i  druge  postedi,  jer  se  je  nadao  velikoj  odkupnini.  I  zaista  su  si  ti  suznji  slijedece 
godine  1397.  kupili  slobodu  za  200.000  dukata,  od  kojili  je  polovicu  platio  kralj  Sigismund. 
Fobjedom  turskom  kod  Nikopolja  bijase  sudbina  bugarskih  i  srbskih  zemalja  odlu- 
cena. .  Bajazit  mogao  je  sada  po  miloj  volji  bez  ikake  zapreke  udarati  na  Ugarsku  i 
Slavoniju,  kao  i  na  kraljevinu  Bosnu.  Cini  se,  da  je  on  u  prvi  mah  mislio  i  na  to,  da 
osvoji  fiitavu  Ugarsku  sa  samim  Budimom.  Pripovijeda  se  barem,  da  se  je  nakon  pobjede 
svoje  zaprijetio,  da  ce  Budim  osvojiti,  Njemacku  i  Italija  pokoriti,  pak  da  ce  konj  njegov 
zob  zobati  sa  zrtvenika  sv.  Petra  u  Rimu.  Cini  se  pace,  da  je  prijetnju  svoju  pokusao  i 
jzvesti.  Dok  je  naime  Sigismund  negdje  lutao  na  iztoku,  provali  on  svakako  jo§  god.  1396, 
u  izto6nu  Slavoniju,  te  udari  najprije  na  znameniti  grad  Dimitrovicu    ili  Mitrovicu  (civi- 

'tatem  nostram  Zaua  Zenth  Demeter,  Sancto  Dymitrio,  San  Dimitri),  koji  je  tada  bio 
veltko  trgoviSte  sa  cvatucom  naseobinom  dubrovackorn,  a  uz  to  i  glavno  izhodiste  za 
ugarske  vojne  u  Macvi  i  Srbiji.  Obrana  grada  bija§e  povjerena  nekomu  Matku  od 
sv.  Martina,  odavna  potajnomu  protivniku  kralja  Sigismunda.  Matko  izdade  grad  sultanu, 
paCe  predje  sam  u  njegovu  sluzbu.  Bajazit  spali  Dimitrovicu,  a  na  to  sa  svojim  cetama 
poplavi  citavu  Slavoniju  izmedju  Save  i  Drave,  pace  prodre  u  Stajersku,  gdje  no  spali 
grad  Optuj  i  zarobi  silno  roblje.  Ali  namah  zatim  ostavi  Bajazit  opet  te  zemlje,  te  se 
vrati  na  iztok.  Od  daljega  ratovanja  odvracala  ga  nesto  bolest,  a  nesto  uvjerenje,  da 
nije  dovoljno  pripravan  za  borbu  na  zapadu.  Dalje  vrijeme  svoga  vladanja  izpunio  je 
navalama  na  Carigrad,  kao  i  ratom  s  malim  drzavicama  u  Helladi  i  Peloponnezu,  po§to 
bijase  naumio,  da  posve  osvoji  i  skuci  balkanski  poluotok,  prije  nego  bi  udario  na 
zapadne  zemlje  evropske.  No  sred  till  manjih  ratova  zaprijeti  njemu  i  njegovoj  mladoj 
drzavi  gotova  propast  od  mongolskoga  dzingiskana  Timurlenka.  U  boju  sa  silnim  mon- 
golskim  kanom  kod  Angore  (20.  srpnja  1402.)  bude  Bajazit  svladan  i  zarobljen;  na  sto 
planuSe  medju  njegovim  sinovima  Ijute  borbe  za  prijestolje,    koje  su  tursku  drzavu  tako 

'Xjslabile,  da  nije  kroz  dva  decenija  ozbiljno  prijetila  krScanskim  susjedima. 

• -..Medjutim  je  pobjeda  turska  silno  uzrujala  krscanski  svijet  i  za  to,  sto  se  dugo 
nije  m6glo  doznati  za  udes  kralja  Sigismunda.  U  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  znalo  se  samo, 
da  je  kralj  umakao  na  ladji  i  odplovio  Dunavom,  no  da  li  se  je  spasao  i  kamo  je  dospio, 
nije  nitko  mogao  ni  slutiti.  Ne  samo  ugarski  stalezi,  nego  i  kraljev  brat,  ceSki  kralj 
Veceslav  zivo  se  zabrinuli  za  Sigismunda,  te  poslali  poslanike  u  Mletke,  ne  bi  li  ondje 
&ta  doznali?  Tek  u  polovici  prosinca  1396.  moglo  je  mletaiko  vijece  izvijestiti,  da  se 
je  kralj  Sigismund  zaista  spasao  i  srecno  dosao  do  mletackoga  brodovlja,   koje  je   bilo 


RATOVl    S    TURCIMA;    SIGISMUND    PORA^EN    KOD    NIKOPOUA    (28.    RUJNA    1396).  279 

smje§teno  u  okolisu  Carigrada.  Odanle  se  je  na  mletadkim  brodovima,  kojima  se  je 
pridruzila  i  zadarska  galija,  stao  naokolo  Moreje  vracati  u  jadransko  more.  Dne  6.  pro- 
sinca  bio  je  vec  stigao  do  mletackoga  grada  Modona  u  jugozapadnoj  Moreji  (Pelopon- 
nezu),  a  zatim  je  nastavio  put  prema  Dalmaclji,  te  je  18.  prosinca  osvanuo  pred  dubro- 
vackim  otokom  Lokrumom. 

Jo§  istoga  dana  stigoSe  glasi  u  Dubrovnik,  da  su  u  vecernji  suton  vidjeli  kralja 
Sigismunda  s  trima  mletackim  galijama  blizu  Lokruma.  Namah  sutradan  odluci  vijece 
umoljenih  poslati  dva  vlastelina  na  brigentinu,  da  potraze  kralja  i  da  ga  dovedu  u 
Dubrovnik.  Dne  21.  prosinca  1396.  doplovi  Sigismund  oko  dvadeset  i  dietvrte  ure  (6  sati 
na  vecer)  pred  grad,  gdje  ga  docekase  s  velikim  slavljem.  Knez  Maroje  Rastic  pozdravi 
ga  Zajedno  s  vijecem  i  vlastelom,  te  mu  predade  gradske  kljuCe  u  znak  odanosti.  Kralj 
proboravi  sa  svojom  pratnjom  bozicne  dane  u  Dabrovniku,  te  stanovase  kroz  to  vrijeme 
u  knezevoj  palaii.  Vlastela  i  gradjani  izkazivahu  mu  tada  sve  dasti,  kako  se  kralju 
pristoji.  Uz  ostalo  darovase  mu  znatnu  svotu  novaca  (2000  dukata),  a  povrh  toga  platiSe 
mu  godiSnju  zakitninu  (1000  dukata)  za  dvije  godine  unapred.  Sigismund  da  nagradi 
toliku  odanost,  obeca,  da  ce  Dubrovcane  drzati  u  svojim  zemljama  kao  svoje  najvjernije 
podanike ;  nadalje  imenova  dubrovackoga  kneza  vitezom  reda  zlatne  ostruge,  odredivsi, 
da  sve  te  znakove  odlikovanja  nose  i  potonji  knezovi;  napokon  dozvoli  obcini,  da  kuje 
srebreni  novae  s  njegovim  likom. 

Dne  29.  prosinca  u  11.  sati  u  jutro  odplovi  kralj  na  mletackim  galijama,  kojima  je 
zapovijedao  Toma  Mocenigo,  iz  Dubrovnika  u  Spljet.  Pratili  su  ga  na  tom  puta  4  pocastni 
poslanici  dubrovaSki,  kao  Dobre  Kalic,  Markul  Crijevic,  Rafo  Guietic  i  M.  Gjon  Bunic. 
U  Spljetu  boravio  je  kralj  jos  4.  sijecnja  1397.,  kojega  je  dana  nagradio  sa  1000  dukata 
mletackoga  kapetana  Tomu  Moceniga  za  velike  usluge  njegove.  Poslije  toga  oprostio  se 
je  kralj  s  mletackim  galijama  i  dubrovaCkim  poslanstvom,  te  je  zajedno  s  banom  Nikolom 
Gorjanskim  i  drugim  pratiocima  svojim  posao  u  hrvatski  grad  Knin,  da  ondje  uredi 
zamrsene  prilike  hrvatske  i  dalmatinske.  Ta  za  njegova  tromjesecnoga  boravka  na  iztoku 
bijaSe  obladao  obci  metez  i  nered  u  svima  zemljama  i  oblastima  hrvatskoga  kraljevstva. 
A  k  tomu  ne  bise  jos  ni  kaznjeni  oni,  koji  su  nekad  skrivili  smrt  kraljice  Elizabete,  a 
onda  stall  uz  hrvatske  buntovnike. 

Vec  12.  sijecnja  1397.  stigose  u  Zadar  hrvatski  banovac  Pavao  Mihajlovic,  nadalje 
krbavski  knezovi  Pavao  sin  Karlov  i  njegov  bratuced  Karlo,  sin  Gregorijev.  Njih  bijase 
kralj  Sigismund  poslao  kao  svoje  poslanike  i  pouzdanike.  Namah  sutradan  13.  sijecnja 
zahtijevahu  oni  od  zadarskoga  vijeca  u  ime  kraljevo,  da  im  predade  »sve  krivce  i  udest- 
nike  smrti  kraljice  Elizabete,  kraljeve  punice,  i  sve  one,  koji  su  kusali  uvesti  drugu 
vlada  u  Dalmaciju,  i  koji  su  ucestvovali  u  buni  Ivana  Palizne,  nekadanjega  vranskoga 
priora,  i  bana  Ivana  (Horvata)«.  Iztragu  proti  njima  bijase  kralj  povjerio  senjskomu 
biskupu  Leonardu.  Nadalje  zahtijevahu  kraljevi  poslanici,  da  Zadrani  s  mjesta  poSlju  u 
Knin  deset  odlicnijih  plemica,  medju  njima  i  Pavla  Pavlovica,  da  budu  na  neki  nadn 
taoci;  napokon  da  na  svaki  naCin  najdulje  do  21.  sijecnja  odprave  pred  kralja  tri  plemica 
iz  porodice  Grizogona  (Andriju  Nikolina,  Mavra  Petrova  i  Dujma  Ivanova),  koji  bijahu 
najvise  okrivljeni  poradi  gore  oznacenih  zlodna.  Na  te  poruke  kraljeve  izabere  zadarsko 
vijece  14.  sijetnja  zaista  poslanstvo  od  jedanaest  lica;  od  tih  su  poslanika  trojica,  po  imenu 
Krescencije  VarikaSa,  Simun  Detrik  i  Pavao  Pavlovic,  otiSli  vec  16.  iz  Zadra  u  Knin, 
kamo  stigo§e  18.  sijecnja.  Njima  bijaSe  jamadno  zadaca,  da  kralja  umire  i  udobrovolje, 
pak  da  blago  postupa  s  ostalim  poslanicima,  koji  dodjo§e  sutradan  (19.),  kao  i  s  Grizo- 
gonima,  koji  prema  nalogu  stigoSe  21.  sijednja.  §ta  se  je  sada  u  Kninu  vijecalo  i  odlu- 
cilo,  nije  poznato;  no  nema  sumnje,  da  je  Pavlu  Pavlovicu  poSlo  za  rukom  kralja  umiriti 
i  svoje  sugradjane  opravdati.  Vec  2.  veljade  vrati§e  se  svi  Zadrani  osim  Pavlovica  zdravi  i 
ditavi  kuci  svojoj;  sam  Pavlovic  podje  za  njima  3.  veljaCe.  Kralj  medjutim  i  Nikola  Gor- 


28o  SIGISMUM)    I    PUO'IUKnAUr. 

janski  namah  pozalise,  sto  bijahu  Zadrane  pomilovali,  narocito  poSto  bijahu  naknadno 
saznali  za  nevjeru  nekih  zadarskih  zitelja,  medju  kojima  je  bio  i  sam  nadbiskup  Vid. 
S  toga  izdade  kralj  jo§  3  veljace  u  Kninu  dva  pisma,  jedno  na  bana,  a  drugo  na  rektore 
zadarske  obcine,  kojima  zapovjedi,  da  zaplijene  sva  imanja  nadbiskupa  Vida,  zatim  pie- 
mica  Jakova  de  Radunch  i  Ljudevita  de  Matafaris.  Oba  pisma  donijese  22.  veljace  u 
Zadar  kninski  kastelan  Adam  i  banov  dvorjanik  Petric,  kojima  bi  posebnim  vjerovnim 
listom,  izdanim  13.  veljace  u  Toplicama  (Topuskim),  ta  zadaca  povjerena.  Zadarski  rektori 
zadovoljiSe  s  mjesta  kraljevu  nalogu. 

Kralj  Sigismund  ostade  nakon  odlazka  Zadrana  jos  dva  tri  dana  u  Kninu,  rjeSava- 
juci  razli^ite  poslove.  Dne  5.  veljace  povjeri  posebnom  poveljom  kninskomu  biskupu 
Ladislavu,  da  ustanovi  to6no  medje  grada  Spljeta  prema  Klisu,  Omisu  i  Poljicama,  a 
6.  veljade  potvrdi  odredbe  bana  Nikole  Gorjanskoga,  kojima  bijase  jos  proSle  godine 
izmirio  pruce  se  stranke  u  Trogiru. 

Jos  6.  veljac^e  ostavi  kralj  Sigismund  sa  svojom  druzinom  grad  Knin,  te  podje  u 
Komic,  da  ondje  pohodi  krbavske  knezove  Kurjakovice.  Vec  13.  veljace  bio  je  u  Topli- 
cama (Topuskom),  a  odanle  je  posao  prema  Krizevcima,  kamo  bijase  sazvao  sabor 
slavonskih  velikasa  i  plemica.  Ta  u  Slavoniji  bijahu  se  za  njegova  izbivanja  zgodile 
zamaSno  stvari,  kud  i  kamo  osudnije,  nego  ikad  prije. 

(Krvavi  sabor  u  Krizevcima  27.  veljace  1397  ;celjski  grofHermanll. 
u  Hrvatskoj  1397.).  Malo  koga  uzbudili  su  glasi  o  porazu  kralja  Sigismunda  kod  Niko- 
polja,  ka©^  velikase  i  plemice  u  Slavoniji.  Mnogi  njih  ne  bijahu  jos  zaboravili  na  svoju 
bracu,  rodjake  i  prijatelje,  koje  je  Sigismund  nakon  pobjede  svoje  kod  Dobora  dao 
pogubiti.  A  bilo  je  i  sinova,  koji  su  oplakivali  tuznu  smrt  svojih  otaca;  medju  njima  je 
bio  mladi  Nikola  Horvat,  kojega  je  otac  Ivan,  nekadanji  ban  macvanski,  onako  grozno 
u  Peduhu  poginuo!  Ta  ti  epigoni  doborskih  nesrecnika  tezko  izgledahu  6as,  da  se  osvete 
krvniku  svojih  otaca  i  rodjaka. 

Silnu  uzrujanost  u  Slavoniji  povecase  jos  bjegunci,  koji  su  srecno  umakli  s  razboja 
kod  Nikopolja.  Medju  njima  bio  je  Stjepan  Lackovid,  gospodar  velikoga  dijela 
Medjumurja  (Cakovca  i  Strigova)  i  vlastelin  Dobrogosca  u  pozezkoj  zupaniji.  Premda  je 
njegov  rod  jedino  po  milosti  kralja  Ljudevita  postao  silan  i  bogat,  bijase  se  Stjepan 
jo§  1384.  kao  ban  Dalmacije  i  Hrvatske  iznevjerio  kraljici  Mariji,  te  pristupio  kolu 
njezinih  protivnika.  PosHje  se  je  pritajivao  kroz  godine,  te  je  tako  u§ao  u  volju  kralju 
Sigismundu,  da  mu  je  povjerio  ca  i  desno  krilo  svoje  vojske  u  boju  kod  Nikopolja. 
Nije  nemoguce,  da  je  Stjepan  Lackovic  namjerice  sa  svojim  krilom  uzmakao  pred  Tur- 
cima,  pak  tako  znatno  doprinesao  porazu  krscanskoga  oruzja.  Vrativsi  se  kuci  ustade 
o6ito  kao  najljuci  protivnik  pobijedjenoga  kralja,  za  kojega  se  je  govorilo  i  mislilo,  da 
se  nikad  vise  ne  ce  vratiti  u  svoje  kraljevstvo. 

Premda  je  u  Slavoniji  bio  ostao  ban  Detrik  Bubek,  odani  privrzenik  kralja  Sigis- 
munda, i  premda  je  ban  Detrik  zajedno  s  banovcem  slavonskim  i  zupanom  zagrebackim, 
Martinom  Drzicem  (Ders)  svima  silama  nastojao,  da  uzdrzi  red  u  povjerenoj  mu  bano- 
vini,  ipak  je  Stjepanu  Lackovicu  poSlo  za  rukom,  te  je  oko  sebe  skupio  vise  privrzenika. 
Najprije  pridru^io  se  je  njemu  sinovac  Andrija,  a  za  njim  Stjepan  od  Simontornje,  koji 
je  vec  jednom  bio  krenuo  vjerom  kraljici  Mariji.  Napokon  pristao  je  uza  nj  i  silni,  bogati 
vlastelin  Stjepan  Prodavic,  unuk  uglednoga  nekad  bana  Mikca  u  vrijeme  Karla  Roberta. 
Taj  je  Stjepan  drzao  znamenita  mjesta  u  Podravini,  narocito  grad  Susicu  ili  Sv.  Juraj 
(danaSnji  Gjurgjevac),  zatim  vi§e  gradova  u  Pokupju,  kao  Ribnik  i  druge.  Mora  da  je 
bio  velik  siledzija,  jer  su  ga  Magjari  prozvali  »Vragom«  (Urdug  ordogh).  A  znade 
se,  da  je  prezirao  zapovijedi  i  naloge  tako  kraljeve  kao  i  banove.  Jo§  pred  dvije  godine 
bija§e  poharao  posjedovanja  zagrebackoga  biskupa  u  krizevadkoj  zupaniji,  pak  kad  mu 
je  kralj  nalozio,  da  udinjenu  Stetu  nadoknadi,  nije  htio  za   to  r^i  da  6uje.    S  toga  mu  je 


KRVAVI    SADOK    I     KIUZKVCIMA:    CKUSKI    GIVOF    HERMAN    II.    U    IIUVATSKOJ  zSl 

ban  Detrik  Bubek  po  zapovijedi  kraljevoj  20.  sijednja  1396.  zaplijenio  neka  imanja  nje- 
gova,  te  ill  predao  zagrebackomu  biskupu.  A!i  poradi  toga  zamrzi  Stjepan  Prodavic 
i  na  kralja  i  na  bana,  te  se  rado  pridruzi  Stjepanu  Lackovicu,  kad  je  taj  pokrenuo  bunu 
protiv  Sigismunda 

Jamacno  da  su  i  druga  vlastela  slavonska  pristala  uz  Stjepana  Lackovica  i  njegove 
drugove,  premda  se  po  imenu  ne  spominju.  Bit  ce,  te  je  medju  njima  bio  i  mladi  Nikola 
Horvat,  koji  je  zelio  osvetiti  groznu  smrt  svoga  otca.  Ustase  hrvatske,  vjerujuci  stalno, 
da  se  Sigismund  ne  ce  vratiti  u  svoju  drzavu,  stadoSe  smisljati,  komu  da  povjere  sudbinu 
svoje  domovine.  U  Bosnu  se  ne  mogoSe  pouzdati,  po§to  je  ondje  vladala  slaba  zena, 
naime  kraljica  Jelena  za  svoga  nedorasloga  sina;  k  tomu  su  u  Bosni  preoteli  mah  i 
ugrabili  svu  vlast  pojedini  velikaSi,  kao  Hrvoje  Vukcic,  Saadalj  Hranic,  Pavao  Radinovic 
i  drugi;  napokon  je  Bosni  prijetila  pogibija  od  sile  turske,  koja  se  bijase  pomakla  sve 
do  medja  njezinih.  Ustase  se  s  toga  ravno  obratise  na  napuljskoga  kralja  Ladislava,  koji 
se  je  jos  svedjer  smatrao  jedinim  zakonitim  bastinikom  Anzuvina  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 
No  Ladislav  ne  mogase  im  ni  sada  pomoci,  posto  se  je  jo§  uvijek  morao  otimati  svo" 
jemu  takmacu,  francuskomu  kraljevicu  Ljudevitu,  koji  je  svedjer  drzao  glavni  grad  na- 
puljske  kraljevine.  Ladislav  seje  na  pozive  svojih  privrzenika  u  Slavoniji,  Hrvatskoj  i  Dal- 
maciji  odazvao  jedino  tim,  §to  je  Stjepana  Lackovica  i  Stjepana  od  Simontornje  imenovao 
za  svoje  namjestnike  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  (ut  .  .  .  vicarii  ipsius  regis  Ladislai  essent 
generales  ...  in  antefatis  regis  nostris),  podijelivsi  im  podjedno  pismeno  punomoc  (lit- 
teras),  da  u  onim  kraljevinama  u  njegovo  ime  vladaju,  te  obrece  jos  narocito,  >da  ce 
sve,  sto  bi  oni  zajedno  sa  ziteljima  onih  kraljevina  pod  imenom  i  vlascu  njegovom  usta- 
novili,  odredili  i  obecali,  sam  prihvatiti,  odobriti,  te  iznova  za  sve  vijeke  potvrditi  (et 
praecipue  quidquid  in  dictis  regnis  cum  regnicolis  nostris  ipse  uterque  Stephanus  in 
persona  et  authoritate  ipsius  Ladislai  regis  disponerent,  ordinarent  et  sponderent,  cuncta 
ilia  idem  Ladislaus  rex  acceptaret,  ratificaret  et  perenniter  ex  novo  roboraret). 

OvlaSteni  dakle  kraljem  Ladislavom  stadoSe  Stjepan  Lackovic  i  drugovi  njegovi 
raditi,  kako  da  svomu  izabraniku  priprave  put  do  prijestolja.  Cinilo  im  se  u  taj  par  naj- 
zgodnije,  da  se  pogode  s  Turcima  i  s  njihovim  slavodobitnim  sultanom  Bajazitom,  koji  je 
bas  u  ono  vrijeme  bio  prvi  put  provalio  u  izto6nu  Slavoniju  i  spalio  grad  Mitrovicu. 
Oni  zamislise  po  prilici  udesiti  odnose  prema  turskomu  sultanu  onako,  kako  bijase  uta- 
naceno  izmedju  Bajazita  i  srbskoga  despota  Stjepana  Lazarevica.  S  toga  prihvatise  misao, 
koju  bija§e  vec  pred  nekoliko  godina  prvi  put  iznio  Ivan  Horvat,  kad  je  predlagao  i 
radio,  da  se  utanaci  savez  izmedju  turskoga  sultana  i  napuljskoga  kralja,  i  da  se  taj 
savez  utvrdi  tim,  da  napuljski  kralj  uzme  za  zenu  koju  kcer  turskoga  cara  Bajazita.  I 
sada  posla  Stjepan  Lackovic  svoje  poslanike  i  zastupnike  (nunciis  et  syndicis)  u  Srijem 
caru  Bajazitu,  da  izmole  od  njega  kcer  njegovu  za  zenu  napuljskomu  kralju.  Utanadeno 
bi,  da  ce  namali,  6im  dodje  do  zenitbe,  dovesti  mladi  par  u  Ugarsku,  te  ga  okruniti 
kninom  sv.  Stjepana  (nunciis  et  syndicis  suis  ad  Bajzath,  dominum  Turcorum  super  eo, 
ut  ipsius  Bayzat  filiam  eidem  Ladislao  regi  matrimoniali  foedere  copulare  et  post 
copulationem  sacro  regio^diademate  ipsius  regni  nostri  immediate  voluissent  coronare, 
solicite  destinatis). 

Pokret  Stjepana  Lackovica  i  njegovih  ortaka  mogao  je  biti  zaista  poguban  za  Si- 
gismunda i  njegovo  vladanje,  jer  su  ustaSe  sada  prvi  put  trazili  pomoc  u  Turaka  S  toga 
je  bilo  i  lako  turskim  6etama,  da  poplave  titavu  Slavoniju  sve  do  Stajerske.  Ne  znamo, 
kako  se  je  prema  svemu  tomu  ponio  ban  Detrik  Bubek,  kojega  bijase  Sigismund  ostavio 
u  Slavoniji,  da  brani  cast  i  vlast  njegovu.  Ban  Detrik  boravi  13.  listopada  1396.  u  Zagrebu, 
a  njegov  banovac  Martin  Drzid  u  Krizevcima,  po  iem  nam  je  suditi,  da  tada  u  tim 
slobodnim  kraljevskim  obcinama  nije  jos  pretegla  stranka  Stjepana  Lackovica.  No  u 
^prosincu    iste    godine   zgodiSe  se    u  samom  Zagrebu    neke  stvari,    kojima   se   deduce  ne 


282  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

moze  izvjestno  ustanoviti  povod,  ni  uzrok;  ali  nije  sumnje,  da  su  bile  u  kakvoj  takvoj 
svezi  s  pokretom  Lackovicevim.  Planula  je  naime  zatorna  borba  izmedju  kaptolskoga 
grada  Zagreba  i  slobodne  obcine  na  brdu  Gradcu,  koja  zapoce  17.  prosinca  tim,  sto  su 
neki  kanonici  sa  svojim  podanicima  i  slugama  provalili  u  kotar  gradske  obcine,  te  po- 
cinili  sila  zla.  S  mjesta  se  podigose  zitelji  Gradca,  da  vrate  zao  za  sramotu.  Oni  uda- 
ri§e  ne  samo  na  biskupski  grad  i  kanonicke  dvore,  nego  i  na  samu  stolnu  crkvu,  na 
koju  »izbacise  poput  Turaka  i  pogana«  silne  lumbarde.  Ban  i  oiskup  umijesase  se  sada 
u  taj  spor.  Detrik  Bubek  povjeri  7.  sijecnja  1397.  simezkomu  samostanu,  da  povede  iz- 
tragu  proti  kaptolu;  biskup  opet  kazni  8.  sijecnja  slobodnu  obcinu  na  Gradcu  crkvenim 
prokletstvom,   izobcivsi  podjedno  sila  gradjana  iz  krila  katolicke  crkve. 

Jos  se  ne  bijahu  smirile  te  borbe,  kad  se  je  po  Slavoniji  proculo,  da  se  kralj  Si- 
gismund  vraca  u  svoju  drzavu.  I  zaista  je  Sigismund  nakon  duljeg  boravka  u  Kninu 
preko  Krbave  (Komica)  i  Topuskoga  dolazio  u  Slavoniju,  gdje  je  valjda  po  njegovu 
nalogu  ban  Detrik  Bubek  sazvao  sabor  u  Krizevce.  Na  taj  sabor  pozvan  bi  i  Stjepan 
Lackovic  sa  svojim  drugovima.  Cini  se,  da  je  Stjepan  Lackovic  budi  od  samoga  kralja 
budi  od  kojega  bana  primio  slobodno  ili  provodno  pismo,  kojim  bi  mu  zajamceno,  da 
mu  se  ne  ce  nista  dogoditi,  ako  dodje  na  sabor.  Valjda  mu  se  nudilo  izmirenje,  pak  mu 
se  s  toga  i  dozvolilo,  da  dodje  sa  svojima  cetama  i  privrzenicima.  Lackovic  povjerova 
kraljevoj  rijeci,  a  za  njim  se  poveli  privrzenici  njegovi,  pak  redom  dolazili  sa  svojim 
cetama  u  Krizevce.  Posljednjih  dana  veljace  zapoce  sabor,  na  kojemu  je  bilo  vise  Si- 
gismundovih  Ijudi,  nego  prijatelja  Lackovicevih.  Od  Sigismundovih  privrzenika  bila  su 
oba  bana,  zatim  braca  Kanizaji,  celjski  grof  Herman,  i  mnogi  drugi,  koji  bijahu  pohitali  iz 
Ugarske,  da  pozdrave  svoga  kralja  i  gospodara.  Izprva  teklo  sve  lijepo;  ali  na  jedan  put 
uhvatili  se  u  kostac  Sigismundovi  i  Lackovicevi  privrzenici.  Kako  je  Lackovic  ostavio 
svoje  cete  izvan  samoga  grada,  postajahu  kraljevi  Ijudi  sve  smjeliji  i  bezobzirniji.  Stall 
spocitavati  Lackovicu,  da  je  izdajica,  jer  je  Turke  domamio  u  svoju  domovinu.  Na  po- 
sljedku  doslo  i  do  saka  Kraljevi  privrzenici  potegli  maceve,  navalili  na  Stjepana  Lacko- 
vica  i  sinovca  njegova  Andriju,  pak  ih  na  ocigled  kralja  Sigismunda  sasjekli.  Tako  se 
svrsio  krvavi  sabor  u  Krizevcima. 

Zgodilo  se  to  u  utorak  27.  veljace  1397.  Privrzenici  Lackovicevi,  koji  su  dosli  na 
sabor,  umakose  poslije  toga  sramotnoga  pokolja  iz  utvrdjenoga  grada,  te  razglasiSe  tuznu 
smrt  svoga  vodje  bijedeci  Sigismunda,  da  je  pogazio  zadatu  vjeru  i  svoje  slobodno 
pismo.  Kad  su  to  cule  Lackoviceve  cete,  koje  su  bile  utaborene  pred  gradom,  planuse 
gnjevom,  pak  ce  jurisati  na  Krizevce.  No  Sigismundovi  Ijudi  bacise  truplo  ubijenoga 
Lackovica  s  visoke  kule  u  gradske  obkope,  te  stadose  dovikivati  jurisajucim  cetama: 
»Manite  se  bijednici,  sta  u  ludo  ginete;  zar  ne  vidite,  da  se  je  s  dusom  razstavio  onaj, 
za  koga  bi  morali  pograbiti  za  oruzje?l«  Sada  obuze  silan  strah  Lackoviceve  cete,  pak 
mjesto  da  nastave  jurisati,  razbjegose  se  svojim  kucama. 

Nakon  krvavog  sabora  u  Krizevcima  pohita  Sigismund  namah  u  Ugarsku.  Na  to 
ga  ponuka  ponesto  vijest,  da  je  ce§ko-moravska  vojska  provalila  u  sjevernu  Ugarsku; 
no  jo§  vise  strah  od  osvete  Lackovicevih  piivrzenika  Bojazan  njegova  bijase  zaista 
opravdana.  Kad  je  naime  posljednjega  veljace  ili  prvoga  ozujka  iz  Krizevaca  po§ao 
prema  Dravi,  da  predje  u  Ugarsku,  te  se  skloni  na  imanju  brace  Kanizaja,  doceka  ga 
u  Podravini  zloglasni  zulum^ar  Stjepan  Prodavic  (»vrag«),  te  udari  na  njega,  da 
osveti  smrt  svoga  druga  Lackovica,  k^o  sto  su  nekad  braca  Horvati  kod  Djakova  osve- 
tili  svoga  Ijubimca  kralja.  Ali  Stjepan  Prodavic  bijase  zle  srece  Cete  njegove  bise 
suzbite,  a  on  sam  zatvori  se  u  svoj  grad  Susicu  (Gjurgjevac),  gdje  ga  obkoli  Sigismun- 
dova  vojska.  Neko  vrijeme  odbijase  ju  hrabro;  napokon  se  uvjeri,  da  ne  moze  svoga 
grada  odrzati,  pak  umakne  potajno  iz  Susice  i  pobjegne  po  svoj  prilici  u  Bosnu,  da 
ondje§nje  vojvode  pozove  u  pomoc  na  obranu  svoje    djedovine. 


KRVAVI    SABOR   U   KRiXeVCIMA;   CEUSKl   GROF   HERMAN    11.   U    HRVATSKoJ. 


a83 


Sigismund  bijaSe  medjutim  jo§  2.  ozujka   pre§ao  u  Ugarsku,    te  se  je   onoga  dana 
desLO    u  Zakanju  (Zokan).  Dva  dana  zatim,  dne  4.  ozujka,  izdao  je  bradi  Kanizajima  zna- 


< 
> 


O 


menitu  povelju,  kojom  je  njima  darovao  imanja  svojih  dosadanjih  Ijutih  protivnika  Stjepana 
Lackovica   i    Stjepana   od  Simontornje.   U   toj    povelji    potanko   prifa  kralj   sve,   §to  je 


284 


»1GISMUN[)    1    I'liUTLKIlAJJl. 


Stjepan  Lackovic  cinio,  da  s  pomocu  turskoga  cara  Bajazita  podigne  na  prijestolje  na- 
puljskoga  kralja  Ladislava-  Fz  Zakanja  posao  je  Sigismund  u  Peduh,  gdje  je  boravio  od 
21.  do  25.  ozujka.  Ovamo  dodjose  i  zastupnici  slobodne  obcine  Gradec  kod  Zagreba, 
moleci  ga  za  milost  poradi  pocinjenih  nasilja  na  koncu  prosle  godine.  Kralj  ih  milostivo 
pomilova  (graciam  et  misericordiam  fecimus  specialem);  pa6e  izdade  21.  ozujka  pismo, 
kojim  zabrani  palatinu,  dvorskomu  sadcu  i  slavonskomu  banu  Detriku  Bubeku  progoniti 
zagrebacke  gradjane  radi  onih  smutnja.  Malo  zatim,  dne  25.  ozujka,  izdade  opet  pismo 
na  biskupa  i  kaptql  zagrebacki,  u  kojem  zapovjedi  njima,  da  ziteljima  na  Gradcu  s  mjesta 
povrate  sve  kuce,  zemljista,  vinograde  i  oranice,  koje  im  bijahu  za  potonjih  borba  po- 
oteli.  Tako  se  kraljevskom  odlukom  smiri  krvava  razmirica  izmedju  kaptola  i  slobodne 
obcine  Gradca  kod  Zagreba.  Pace  i  biskup  Ivan  bi  prinudjen,  da  skine  kletvu  s  gra- 
djana.  Ivan  de  Senis ,  doktor  crkvenoga  prava  i  glavni  duhovni  vikar  biskupa  Ivana 
Smila,  da  »doskoci  pogibiji  spasu  dusa«,    nalozi  Bartuciju,    naslovnomu    nadbiskupu     sv. 

Tadije,  i  Matiji,  naslovnomu  biskupu  reznanskomu, 
da  u  biskupovo  ime  rijese  obcinu  Gradec  crkvenoga 
prokletstva.  Prema  tomu  nalogu  recena  dvojica  u  ce- 
tvrtak  12.  travnja  u  zupnoj  crkvi  sv.  Marka  u  na- 
zocnosti  javnoga  notara  Isipija  i  zupnih  upravitelja, 
kao  i  svjedoka  narocito  pozvanih  skinuse  kletvu  s  ob- 
cine, te  ju  opet  primise  »u  krilo  sv.  matere  crkve  i  u 
zadrugu  Kristovih  vjernika*. 

U  to  bijase  kralj  Sigismund  na  koncu  ozujka 
stigao  u  Budim,  gdje  je  ostao  do  dva  mjeseca,  ure- 
djujuci  svoju  drzavu  i  namjestajuci  u  drzavne  sluzbe 
svoje  najpouzdanije  privrzenike.  Palatinom  Ugarske 
imenova  dosadanjega  slavonskoga  bana  Detrika  Bu- 
beka,  koji  bijaSe  stekao  novih  zasluga  u  posljednje 
vrijeme;  a  izpraznjenu  tim  baniju  povjeri  svojemu 
pozrtvovnomu  Nikoli  Gorjanskomu.  Tako  je  Nikola 
Gorjanski  postao  banom  i  kraljevim  zamjenikom  za 
6itavo  hrvatsko  kralj  evstvo  od  Drave  do  Dubrovnika, 
te  se  je  vec  8.  svibnja  pisao  »kraljevina  Slavonije, 
Dalmacije  i  Hrvatske  ban«,  Banovina  Macva  podije- 
Ijena  bi  Ivana  Morovicu  i  Petru  Perenju,  a  cast  voj- 
vode  u  Erdelju  zapade  Scibora  Sciborica.  U  obce  se 
je  Sigismund  okruzio  61anovima  najvjernijih  i  za 
proslih  borba  prokusanih  porodica,  kao  sto  su  bili 
Kanizaji ,  Bubeki,  Gorjanski,  Frankapani ,  pace  i 
krbavski  knezovi  Kurjakovici.  Jednoga  od  potonjih,  po  imenu  grofa  Ivana  (Joannes  dictus 
Groft)  pozvao  je  na  svoj  dvor,  te  ga  je  imenovao  meStrom  dvorskih  ubrusara  (dapife- 
rorum  magister),  koju  je  cast  grof  Ivan  obnaSao  preko  dvadeset  godina.  Medjutim  i 
darovnicama  obasuo  je  kralj  vjerne  velikaSke  porodice,  Vec  bi  spomenuto,  kako  je  Kani- 
zajima  podijelio  imanja  Stjepana  Lackovica  i  Stjepana  od  Simontornje.  Ni  Gorjanski  ne 
ostadose  bez  zasebne  nagrade.  Poveljom  od  6.  lipnja  1397.  darova  braci  Nikoli  i  Ivanu 
otoke  Cres  i  Osor  u  jadranskom  moru,  koje  su  doslije  drzali  potomci  magistra  Ivana 
Saracena.  Ovi  dobise  u  zamjenu  prostrana  imanja  u  tolnanskoj  zupaniji.  Vec  20.  srpnja 
bise  braca  Nikola  i  Ivan  Gorjanski  uvedeni  u  posjed  tih  otoka,  §to  su  po  kraljevu  nalogu 
izvrSili  kraljevski  povjerenik  Stjepan  od  Posedarja  i  ninski  arcidjakon  Jakov.  Tako  posta- 
do§e  knezovi  Gorjanski  najblizi  susjedi  uglednomu  i  bogatomu  krCkomu  i  modruSkomu 
knezu   Nikoli   Frankapann,    koji    se  je  i  ozenio  njihovom  sestrom  Dorotejom,  te  su  tako 


Veci   pe(5at   GELJSKOGA   GHOFA 
Hermana. 

U  trougia  §titu,  koji  je  nagnut  na  desno, 
vidimo  tri  zvijezde;  nad  lijevim  kutom 
Stita  smjeitena  je  kaciga,  koja  je  oki- 
ce  a  perjanicora  od  nojevih  pera.  Nad- 
pis:  „f  S(igillum)  ff  Herma(n)ni  ff 
comitis  •}•  Cili     ff, 

'  Narodni  muzej  u  BudimpeSti. 


KRVAVl    SABOR    U    KRIZEVCIMA:    CEUSKI    GROF    HERMAN    H.    U    HRVATSKOJ  285 

postal!  svojacima  najmogucniji  rodovi  Slavonije  i  Hrvatske.  Medjutim  najvise  je  Sigismund 
obdario  strane  velikase,  naime  Celjske  grofove,  susjede  hrvatske  i  ugarske,  koji  su 
tako  postal!  podanici  ugarskoga  i  hrvatskoga  kralja,  te  stal!  sudbonosno  utjecat!  u  nutarnji 
z!vot  obaju  kraljevstva. 

Celjsk!  grofov!  potjedu  iz  danasnje  juzne  Stajerske,  te  su  vec  u  IX.  stoljecu  !mali 
prostrana  !manja  naokolo  rijeke  Savine  (Soune)  !  na  Optujskom  polju  (Zitiiene^,  Z!sta- 
nesfeld).  Zval!  su  se  tada  >gospoda  od  Sounecka*.  U  XIH.  stoljecu  ba§t!ni§e  grad  Celje, 
a  1341.    biSe    od    cara    Ljudevita   Bavarca    proglaSeni  drzavnim  grofovima.  Od  toga  dasa 

stadose  ih  naz!vat!  Celjskim  grofov!ma.  Prvi    celjsk!    grof  b!o  je  Fridnk  I.  (1342. 1360.). 

Njegov  sin    Herman    I.    (f    1385  )  ozen!  se  bosanskom  banovnom,  bratudedom  ill  kcerju 

kralja   Stjepana    Tvrtka    I.,    pak    tako  dodje  u  svojtu  !  kralju  Ljudevitu  I.  Odsad  stadoSe 

celjsk!    knezovi    kao    susjedi    i    rodjaci    Anzuv!na    utjecat!    u  priUke    ugarske    i    hrvatske. 

Hermana    I.    istoimeni    s!n    Herman    II.    6inio   je    mnoge    sluzbe    u   ratu    i    u   m!ru  kralju 

Ljudevitu.  No  jo§  se  je  vise  stao  uplitati  u  poslove  hrvatske  za  kralja  Sigismunda,  naro- 

cito    od    onoga   casa,    kad    se   je    njegov  sin  Fridrik  II.  ozenio  Eiizabetom,  kcerju  kneza 

Stjepana    Frankapana,    a    sinovkom    slavnoga    bana   Ivana    Frankapana    Jo§  godine  1392. 

sudjelovao  je  grof  Vilim,  bratuced  kneza  Hermana  II.,  u  Sigismundovoj  vojni  protiv  Turaka 

u  Srbiji,  te  je    s    njim  zajedno    provalio    sve  do    Zdrela;  godine 

pak     1396.    bijase    se   sam   Herman    II.    pridruzio    velikoj    vojni 

krizarskoj,   koja   je   nastradala    u    boju    kod    Nikopolja.  Tu  se  je 

Herman    borio    kralju    uz    bok;   a  poslije  ga  je  pratio  na  bijegu 

i  na  povratku  u  Dalmaciju.    Herman   je   sa  Sigismundom  dijelio 

zlo    i  dobro,  pratio  ga  iz  Dubrovnika  u    Spljet    i    Knin,    boravio 

uza   nj    na    saboru    u  Krizevcima    Sigismund,  rodom  iz  CeSke  a 

starinom    Nijemac,    zavolio    silno    grofa    Hermana    !    sav    njegov 

rod,  pak  da  mu  se  oduzi  za  toliku  sluzbu  i  pozrtvovnost,  izdade 

mu    u    kolovozu     1397.    dvije    povelje,    kojima    je    celjsk!    grof 

dobio  prostrana  imanja   u  Slavoniji,   pak  tako    postao    velikaSem  Maij  peCat 

hrvatskim    i    ugarskim.    U    povelji    od  14.  kolovoza    1397.  izlaze  celjskoga  grofa 

kralj  Sigismund  potanko    zasluge    grofa    Hermana  I.  za  vladanje  Hermana. 

kralja  Ljudevita  i  njegove  supruge  Elizabete,  svoje  punice;  zatim  ,,   , 

pripovijeda  na  siroko,  kako  je    grof    Vilim  njega  pomagao    pri-  nojevih  pcra;  desno  i  li- 

godom    provale    u    Srbiju    sve    do    Zdrela;    a    napokon    bas    ki-  jevo  krcigi  po  jedaa  Je- 

cenim    rijecima    slavi    zasluge    grofa    Hermana  u  boju  kod  Niko-  sterotr»k«  rvijetdm. 

polja  i  u  vrijeme  kusnja  poslije  kobnoga  poraza.  Za  tolike  zasluzbe  Narodm  mu«ej  u  Budim- 

dariva  kralj   Hermanu  II    i  njegovim   potomcima  za  sva  vremena  ^* 

grad  Varazdin    sa  svima   pripadcima,  pravima  i  dohodcima,    kao 

sto  su  gradske  dace  i  brodarina  na  lijeci  Drav!  (naulo  seu  portu  super  ftuuio  Drauo 
habito).  Kralj  jo§  dodaje,  da  ce  celjski  grofovi  drzati  i  uzivat!  to  »po  obi^aju  !  na  naCin 
ostalih  baruna  Ungarije*  (more  et  ad  instar  ceterorum  Hungarie  baronum  teneant). 
Tri  dana  poslije,  17.  kolovoza,  izdade  kralj  Hermanu  drugu  povelju,  kojom  mu  darova 
opet  dva  grada  u  zup!  Zagorju  (in  districtu  Zagoriensi),  naime  grad  Vinicu  (Vynichar) 
blizu  rijeke  Drave  !  grad  Vrbovec  (Obroch,  Urboc,  Orboch,  danas  Veliki  Tabor)  nedaleko 
od  Stajerskoga  grada  Rogatca  (Rohacs,  Rogacz,  Roas).  Tom  potonjom  darovnicom  spo- 
jena  bi§e  posjedovanja  celjskih  grofova  u  Stajerskoj  i  Kranjskoj  s  novo  steienim  gradom 
Varazdinom. 

Tako  postade  njemaiki  grof  velikasem  u  Hrvatskoj.  Sada  ga  je  zapadalo  i  pravo, 
da  se  pa6a  u  nutarnje  poslove  ugarske  i  hrvatske,  ba^  kao  mnog!  drugi  tudjinci,  koje 
bijaSe  Sigismund  ponamjestio  u  tim  zemljama.  Ta  !  zagrebadki  biskupi,  tako  Ceh  Ivan 
Smilo,   kao    i  njegov   nasljednik   Eberhard  Alben   bijahu  redom  tudjinci,  koje  su  doma6 


286  SlGlSMUND    I    PROtUKhAlJt. 

plemici  mrkim  okom  gledali,  kako  im  grabe  najunosnije  sluzbe  i  najbogatija  imanja.  No 
najmrzkiji  bill  su  im  jamacno  svemocni  grof  Herman  i  njegova  svojta,  s  kojom  se  je  i 
u  Hrvatskoj  i  u  Ugarskoj  stala  sve  vi§e  baniti  njemacka  sila,  odavna  vec  omrazena 
domacoj  gospodi.  A  bilo  se  bojati,  da  ce  njemacko  utjecanje  svedjer  jafiati,  poSto  je  i 
kralj  Sigismund  bio  gotov  Nijemac,  a  k  tomu  je  mozda  vec  tada  snovao  ozeniti  se  Barbarom, 
kcerju  grofa  Hermana,  poradi  koje  je  poslije  bijedna  Hrvatska  prepatila  sila  zla  i  nevolja. 

Prevelika  darezljivost  kraljeva  prema  celjskim  grofovima  i  navala  tudjinaca  u  obce 
dodijavase  jamafno  vec  tada  ugarskoj  i  hrvatskoj  gospodi.  Ba§  ta  zlovolja  plemstva  bila 
je  valjda  poglavitim  razlogom,  da  se  je  Sigismund  rijeSio  sazvati  veliki  drzavni  sabor  u 
Teme§var  za  29.  rujna  1397.  Tu  bi  se  imale  saslusati  tegobe  plemstva  i  svecenstva; 
no  podjedno  potrebito  udesiti  za  obranu  od  Turaka.  Na  sabor  doci  ce  ne  samo  prelati 
i  velikaSi,  nego  i  nize  plemstvo,  te  ce  s  toga  svaka  zupanija  poslati  po  cetiri  plemica  kao 
svoje  zastupnike.  Osim  nizega  plemstva  bise  pozvani  i  zastupnici  gradova.  Uz  ine  pozva  kralj 
i  dalmatinske  gradove,  kao  Trogir.  Trogirsko  je  vijece  22.  rujna  izabralo  pet  poslanika, 
po  imenu  Ivanu  Dujmova,  Mikca,  Andriju,  Cigu  i  Josipa  de  Zega,  podavsi  im  podjedno 
shodan  naputak.  Najprije  neka  se  poklone  kralju,  te  mu  preporuce  rektora,  sudce  i  obcinu 
svoju;  onda  neka  se  izpricaju,  §to  su  zadocnili,  jer  im  je  prekasno  stiglo  kraljevo  pismo, 
kojim  bijase  kralj  pozvao  obcinu  trogirsku,  da  izasalje  »pred  lice  njegove  presvete  krune« 
poklisare,  koji  bi  pokazali  spasonosni  put,  »kako  bi  se  moglo  kraljevstvo  Ungarije  zdra- 
vije  zaStititi  i  obraniti  od  sile  i  ruku  turskih  1  nevjernih  naroda,  te  podjedno  prinuditi, 
da  se  pokorava  zapovijedima  gospodina  kralja«.  Vijece  nadalje  puti  svoje  poslanike,  neka 
ni§ta  ne  prihvate,  sto  se  ne  bi  dalo  izpuniti  ili  sto  bi  bilo  protiv  slobode  obcinske.  Sto 
se  tiCe  obrane  Ugarske,  neka  kralju  odgovore  ono,  sto  ce  reci  ostali  Dalmatinci  ili  bar 
vecina  njih  Ako  bi  koji  od  poslanika  sto  god  radio  ili  obecao  protiv  ovoga  naputka,  bit 
ce  kaznjen  globom  od  500  dukata.  Napokon  neka  izloze  kralju  neke  tegobe  citave  obcine 
kao  i  pojedinih  gradjana;  narocito  neka  zamole  kralja,  da  otvorenim  pismonl  na  bana, 
banovca  i  kastelana  grada  Klisa  ukine  dacu  ili  trgovinu,  koju  je  doslije  kastelan  pome- 
nutoga  grada  kod  vrata  grada  Trogira  pobirao. 

Sabor  u  TemiSvaru  stvorio  je  citav  niz  vrlo  zamasnih  zakljucaka.  Najprije  se  je 
razpravljalo  o  obrani  drzave  od  turske  sile.  Ako  bi  Turci  ili  takodjer  drugi  koji  narodi 
udarili  na  koju  pogranicnu  oblast,  a  upravitelj  te  oblasti  (ban,  vojvoda,  zupan)  nebi  bio 
dovoljno  jak,  da  je  brani,  moraju  svi  plemici  posjednici  sami  poci  u  rat  pod  vodstvom 
kraljevim  ili  palatinovim.  Ako  su  bolestni,  moraju  poslati  svoje  podanike,  ili  za  svakoga 
od  svojih  seljaka  platiti  po  jednu  zlatnu  forintu.  Dok  traje  sadanji  rat  s  Turcima,  mora 
svaki  velikas  ili  plemic  od  dvadeset  podanika  svojih  opremiti  jednoga  vojnika,  duhovni 
pak  dostojanstvenici  i  vlastnici  crkvenih  nadarbina  moraju  polovicu  svojih -prihoda  davati 
za  obranu  granica. 

Dozvolivsi  sve  to  kralju,  .iznijese  sabrani  velikasi,  plemici  i  prelali  takodjer  svoje 
tegobe.  Kralj  morade  potvrditi  sve  stare  drzavne  pravice  podijeljene  nekad  od  Andrije  I.  (II.), 
a  potvrdjene  od  Ljudevita  Velikoga.  Narocito  bi  opet  iznesena  stara  ustanova,  da  kralj 
ili  palatin,  ako  je  kralj  zaprijecen,  mora  svake  godine  na  praznik  sv.  Stjepana  obdrzavati 
drzavnu  skupstinu,  i  da  svaki  plemic  smije  na  nju  do6\.  Osobito  se  sabor  oborio  na 
tudjince.  Sigismund  je  morao  obecati,  da  ce  sve  strance  iz  drzave  odstraniti,  izuzev  jedino 
Poljaka  Sciborica,  koji  je  tada  bio  erdeljski  vojvoda,  zatim  biskupa  zagrebackoga  i  er- 
deljskoga.  All  de  ipak  i  ovi  kao  i  krabj  sam  do  nove  godine  ukloniti  sve  strane  sluzbe- 
nike  iz  svojih  gradova  i  posjedovanja.  Jo§  se  morade  kralj  zavjeriti,  da  ne  ce  vise  tudjincima 
podjeljivati  ni  duhovrrih  ni  svjetovnih  casti;  na  kraljevskim  imanjima  pak  da  6e  nase- 
Ijivati  samo  Ugre.  Napokon  bi  odredjeno,  da  se  kraljevskoj  blagajni  (fisku)  imadu  po- 
vratiti  svi  kraljevski  gradovi,  varo§i  -i  imanja,  koja  bija§2  Sigismund  proslih  godina  za- 
lozio  i  razdavao. 


RRVaVI    3AB0R    U    KRiJevCIMA;    CEUSKI    (jROF    FIERWaN    II.    U    HRVAtSKOJ 


^§7 


HrVOJE    Vuk£i6,    IlERCEG    SPLJETSKI. 

Slika  je  uzeta  iz  glasovitoga  glagolskogft  misala,  koji  je  napisan  oko  god.  1407.  i  posveden  spljelskomu  hercegu 
Hrvoju.  Misal  je  ukraiea  brojnirn  sitnoslikarijama  (miniaturama),  od  kojih  jedna  prikazuje  Hrvoja  kao  viteza, 
a  druga  njfgov  grb.  IzTorni  misal  £iiva  se  u  Carigradu,  a  podpua  snimak  sa  miniaturama  izdala  je  bosanska 
vlada  za  Bosna  i  HercegoTiou  (Misaie  Glagoliticum  Hervoiae  Ducis  Spalatensis,  Vindobonae,  1891.;  sa  pet 
podpanih  slika  i  36  koloriranih  iniojala). 

Na  slid  viciimo  Hrvoja  n  opremi  talijanskoga  viteza  XIV.  stolje^t.  Po  modi  onoga  vremena  nosi  herceg  kosu  na 
tjemenu  prigladjenu,  iznad  u§iju  odrezana  i  nkorrienu.  Na  glavi  nema  kacige,  nego  crveno*bijeli  iapel  (staro- 
francuzki  chapel,  nalik  na  turban,  i  savijen  od  dvije  raznobojne  tkanine),  koji  je  nakiden  delenkom  i  sa  tri 
dapljina  pera.  Na  tijelu  ima  oklop,  kako  sn  ga  nosili  u  drugoj  polovici  XIV.  sloljeda,  u  vrijeme  prelasa  na 
podpuDo  plosnate  oklope.  Pojedini  dijelovi  oklopa  nijesa  medju  sobom  spojeni  kari^^tcama,  nego  je  svaki  za 
se  prikopdan  ili  je  remenjem  nz  tijelo  pritegnut.  Svi  dijelovi  tijela,  kojima  treba  pri  kretanju  raztezanje  ili 
stezanje  miiica,  kao  vrat,  ttbub,  laktovi  i  koljenn,  obloieni  su  gibkim  pancijerom;  na  laktima  i  pri  ramenima 
prikopdani  su  jo£  na  paocijer  oklopi  od  ieljeza  sa  ikoljkama.  Rameoa  sn  pojadana  naslaganim  plojkama.  Na 
nogama  vidi  se  /arapasti  zaglavak  crvenih  hlaia  (koje  su  u  uno  duba  imale  nogavice  u  obliku  darape,  pak  su 
tako  bile  i  obudom),  na  koje  se  je,  kad  je  oprema  bila  podpuna,  aa>la(io  ili  pancijer  ili  ieljezne  cipele.  Zlatne 
koltttaste  ostruge  uategnute  su  prcko  noiaog  spleta. 


Ik 


288  SIGISMUM)    I    PROTUKF^AIJl. 

Ne  zna  se,  zasto  nijesu  pozvani  gradovi  dalmatinski  poslali  svojih  zastupnika  na 
sabor  u  Temesvar;  mozda  s  toga,  sto  to  nijesu  bill  duzni  Ciniti.  Zato  je  kralj  iz  sabora 
u  Temisvaru  upravio  na  sve  gradove  Dalmacije  i  Hrvatske  ovu  poslanicu:  »Ljubljeni 
vjerni  nasi.  Na§emu  Velidanstvu  bilo  bi  ne  malo  drago,  da  su  na  ovaj  sabor  u  Teme- 
svaru  doSli  va§i  poslanici,  kojih  nijesmo  pozvali  bez  razloga.  No  sto  nije  ucinjeno,  dade 
se  zgodno  opet  popraviti.  Mi  smo  naime  odlucili,  ako  nam  Bog  dade,  na  blagdan  sv.  Kata- 
rine  (25.  studenoga)  doci  u  Senj,  pak  zato  pozivamo  ponovo  onamo  poslanike  svih  gra- 
dova  Dalmacije.  Vi  cete  ih  s  toga  nedvojbeno  poslati  s  punom,  obseznom  i  dovoljnom 
punomoci,  da  utanace  s  nama,  §to  ce  vasii  obcinu  vezati.  Tako  iz  svega  zakonitoga 
uzroka  liocemo  i  zapovijedamo.  Dano  u  Temesvaru  26.  listopada  1397«. 

Ne  zna  se  medjutim,  da  li  je  bilo  sabora  u  Senju  ili  ne.    Veliko  vijece  grada  Du 
brovnika  zakljucilo  je  doduse  20.  studenoga  1397.,  da  posalje  tri  svoja   poslanika    »pred 
gospodina  kralja  u  Dalmaciju  i  sve  do  Senja,    ili  pred    one,    koje    bi    mjesto    gospodina 
kralja  zapalo  doci  u  one  strane«;  no  da  li  je  sabora  bilo,  nije  nigdje  zabiljezeno. 

(Hrvoje  Vukcic  dize  se  na  Sigismunda  1398;  banovanje  Nikole 
Gorjanskoga,  1397  — 1401).  Krvavim  saborom  u  Krizevcima  i  velikim  saborom  u 
Temesvaru  bijase  Sigismund  zastrasio  i  umirio  svoje  protivnike  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj. 
Ali  zato  se  dize  sada  na  njega  veliki  vojvoda  bosanski  Hrvoje  Vukcic,  prihvativsi  osnove, 
koje  je  Stjepan  Lackovic  krvlju  platio. 

Prvih  dana  (7  — 14.)  mjeseca  sijecnja  1398.  provalise  Turci  zajedno  sa  srbskim  po- 
mocnim  (ietama  u  kraljevinu  Bosnu,  te  ju  nemilo  oplijeniSe.  To  je  bila  druga  provala  turska  u 
Bosnu  (prva  jo§  god.  1392.  za  kralja  Stjepana  Dabise).  Nije  nevjerojatno  misljenje,  da  su 
Turke  dozvali  u  zemlju  neki  bosanski  velikasi,  po  svoj  prilici  prijatelji  napuljskoga  kralja 
i  one  osnove,  da  se  on  vjenda  s  kojom  kcerju  turskoga  sultana.  Jer  jedva  sto  su  negdje 
Turci  ostavili  bosansko  tlo,  nestaje  s  poprista  kraljice  Jelene,  a  na  bosansko  prijestolje 
uzpeo  se  Stjepan  Ostoja.  Ne  zna  se  pravo  ni  za  porijeklo  ni  za  rod  toga  novoga 
bosanskoga  kralja.  On  nikad  sam  ne  spominje  ni  otca  ni  djeda,  kao  da  se  zaca  porijetla 
svoga.  S  toga  nije  neopravdano  nagadjanje,  da  je  po  svoj  prilici  bio  nezakoniti  sin  slavnoga 
kralja  Stjepana  Tvrtka  I.,  pak  da  se  je  popeo  na  prijestolje  s  pomocu  mocnih  svojih 
knezova,  a  mozda  i  s  pomocu  Turaka.  No  bas  radi  toga  bio  je  i  posve  zavisan  od  tih 
svojih  velikasa,  tako  da  je  on  bio  samo  po  imenu  kralj,  dok  su  vojvode  i  knezovi  zapo- 
vijedali  u  kraljevstvu.  A  od  tih  su  u  taj  par  bill  najmocniji  poznati  nam  vec  veliki  voj- 
voda Hrvoje  Vukcic  i  uza  nj  vojvoda  Sandalj  Hranic,  rodjak  njegov,  koji  je  bio  ozenjen 
sinovkom  njegovom  Katarinom  (Jelenom),  kcerju  nekadanjega  hrvatskoga  bana  Vuka 
Vuk6ica  i  banice  Anke. 

Vojvoda  Hrvoje,  o  kojem  se  svasta  pri6a,  kao  da  je  imao  veliku  glavu  i  hrapavo 
grlo,  bio  je  jos  od  prvoga  kraja  poglaviti  kolovodja  svih  pokreta  proti  kraljici  Mariji  i 
vojnu  joj  Sigismundu.  Zgodni  polozaj  njegove  drzavine  uz  hrvatsku  banovinu,  kao  i  uz 
slavonsku,  njegovo  hrvatske  porijetlo',  njegovo  srodstvo  s  Nelepicima:  sve  to  ucini,  da 
su  se  namah  iza  smrti  kralja  Stjepana  Tvrtka  hrvatski  buntovnici  utjecali  poglavito  nje- 
govu  zakrilju.  Bas  s  toga  zahtijevao  je  i  kralj  Sigismund,  da  i  on  potvrdi  mir,  §to 
ga  bija§e  god.  1393.  ulanacio  s  bosanskim  kraljem  Stjepanom  Dabi§om.  A  bilo  je  to  i 
potrebito,  jer  je  Hrvoje  za  predjaSnjih  smutnja  vise  puta  provaljivao  ne  samo  u  Hrvatsku 
i  Dalmaciju,  za  koju  bijaSe  imenovan  namjestnikom  kralja  Ladislava,  nego  je  svedjer 
udarao  i  na  Slavoniju,  gdje  je  mnogo  jada  zadavao  Sigismundovim  privrzenicima,  knezo- 
vima  Blagajskim  i  Zrinskim. 

Nakon  Sigismundovih  pobjeda  kod  Dobora  i  Knina  (1394.)  vojvoda  je  Hrvoje  kroz 
tri  godine  mirovao,  barem  se  nista  ne  6uje  o  njemu.  No  sada  se  godine  1398.  iznova 
podize  na  Sigismunda,  te  nije  pusto  nagadjanje,  da  je  provala  Turaka  u  Bosnu  i  pro- 
mjena  na  bosanskom  prijegtolju  u  nekoj  svezi  s  tim  pokretom  Hrvojevim.  Kralju    Sigis- 


HRVOJE   VUkCiC    niZE    SE    NA    sigismunda;    BANOVANJE    NIKOLE    GORJANSKOGA. 


289 


mundu,  koji  je  jedva  bio  primirio  svoju  drzavu,  te  se  pripravljao  na  obranu  njezinu  od 
turske  sile,  dodje  diverzija  bosanskoga  vojvode  u  najnezgodnije  vrijeme.  Jo§  u  ozujku  1398. 
poliita  Sigismund  na  jug  u  Slavoniju,  da  se  pripravi  za  boj  sa  starim  protivnikom.  Kralj 


Grb  hkrcega  Hrvoja. 

NBTa  slika  uzeta  je  iz  glsgolskoga  misnla  od  god.   1407.  Grb  Ilrvojev  prikazaje    u  bijelom  poljn  kao  glaTU  Jtita 

dva  crvena  traka;  izpod  njih  je  iizpravna,  crvcno  odjevena  ruka  sa  ieljernim  prrgibom  i  leljeznim  rukaTicama    koja 

drii  mad,  mftj\36    njim    poprijeko    na    lijevo;    a    na    lijevoj    je  strani   crvcn,  dvorep  lav.   Kaciga  je  Siljasta  sa  izre- 

zcckanim.  crvcnosrebrenim  i  zlatoin    obrnbljenim    pokrovom  i  bijelo-crvenim    oblukom.    Kaciga  je  nreSena  crveno 

odjevenom  rnkom,   koja   mac  drii  kao  i  na  Stitu.  Nadpis:   „Brma  d(omi)ni   chernoe  duci(s)  «pal(eD). 


je  posao  najprije  u  Djakovo  (24.  ozujka),  odanle  u  Ilok  (9—23.  travnja),  onda  u  Gorjan 

(29.  svibnja),  i  napokon  u  Pozegu  (2—13.  lipnja),  gdje   je  sabirao   vojsku    protiv    svojih 

duSmana.  Da  bi  mogao  vojsku  opremiti,    zalaga.se  kralj    sve    unato6    zaklju6ku   sabora  u 

Hrv.  poTJ.  IL  I.  »f 


ago 


SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 


Temesvaru  kraljevska  imanja,  pak  tako  zalozi  i  kraljevski  grad  Ozalj  s  fiitavim  kotarom 
krCkomu  i  modruskomu  knezu  Nikoli  Frankapanu,  sinu  slavnoga  bana  Ivana  (Anza). 
Knez  Nikola  uzajmi  kralju  17.000  dukata,  kojima  ce  >podmiriti  troSak  kraljevine  osobito 
za  obranu  medja  proti  turskim  navalama*.  I  od  dalmatinskih  gradova,  kao  i  od  velikasa 
kraljevstva  hrvatskoga  i  ugarskoga  trazio  je  kralj  pomoci,  a  narocito  vojnika.  Tako  je 
on  iz  Pozege  dne  2.  lipnja  pisao  na  grad  Trogir  ovo  zanimljivo  pismo:  »Plemenilim  i 
mudrim  muzevima,  rektorima,  vijecu  i  obcini  nasega  grada  Trogira,  vjernim  nasim  i 
iskreno  Ijubljenim.  Znajte,  kako  smo  doculi  iz  vjerodostojna  izvjestaja,  da  se  je  vojvoda 
Hrvoje,  kao  nevjeran  gojenac,  vodjen  zlocom  izdajstva,  smetnuv  s  uma  aebrojena  na§a 
kraljevska  dobroCinstva,  pridruzio  druztvu  nevjernika  kriza  Kristova,  naime  Turaka,  i  da 
je  namjerio  svom  snagom  udariti  i  ratovati  na  vjerne  nama  i  svetoj  kruni  naSoj,  koji 
borave  u  kraljevini  Bosni  (se  ipsum  —  Hervoyam  —  in  coetum  infidelium  crucis  Christi, 
Turcorum  videlicet,  connumerare  et  coadunare,  nostrique  et  sacrae  nostrae  coronae  regiae 
fideles,  in  regno  Bosnae  existentes,  offendere  et  expugnare  proponeret  toto  nisu  .  .).  Ta 
njegova  nakana  straSno  je  pogubna,  ne  samo  nama  i  nasim  vjernim  u  Bosni,  kao  i  u 
naSim  kraljevinama  Daimaciji  i  Hrvatskoj,  nego  i  samoj    kraljevini  Bosni,    koja   je  inace 


Pjknezi  spijetskoga  hercega   Hrvoja  Vukgica  Hrvatinica. 

(1380.--1416.). 

I.  Lice:  Svetitelj  punolik,  brkat  i  bradat,  pod  zatvorenom  mitrom,  sa  zrnatom  osjenkom  oko  glave,  u  dugoj  i 
bogatoj  odori,  stojedi;  sa  dva  prijta  desnice  dijeli  blagoslov,  a  Ijevicom  drii  biskupski  §tap.  Nadpis : 
„S,  Doimus  Spaleti  M  ",  Zaliije:  Stariji  (valjda  porodiiini)  grb  Hrvojev,  naime  itit  podijeljen  na  tri 
polja;  srednje  polje  (zeleuo)  ima  tri  krina  (crvena),  a  skrajnja  dva  polja  (crvena)  imadu  po  jedan 
(srebreni)  kri£.  Nad  stitoin  je  kaciga,  iz  koje  izlszi  uzdignuta  ruka  u  oklopu,  koja  drii  razito  poloien  mad. 
Ruci   na  desno  jesu  tri  kriiica,  a  na  lijtvo    tri  krioa  (liljana).  Nadpis:   „M(oneta)  Chervoii  ducis  S(paleti). 

2  Lice:  Svetitelj  kao  broj  i.;  nadpis:  ^bantus  Doimus  Spaleti!"'.  Zalidje:  Novi  grb  Hrvojev,  kako  je  saCuvan 
u  glagolskom  misalu  od  god.    1407.  Nadpis:    „Moneta  Cliervoi  ducis  Spaletii". 


stit  i  obrana  (scutum  et  defendiculum)  recenih  naSih  kraljevina  Dalmacije  i  Hrvatske 
proti  onim  dusmanima  Krstovim.  S  toga  smo  mi  s  pomocu  bozje  desnice  sabrali  u  nasoj 
drzavi  obcenitu  vojsku  (generali  exercitu),  te  odlucili  s  velikom  silom  za  kratko  vrijeme 
uci  u  kraljevinu  Bosnu,  da  Hrvoja  oruzanom  rukom  odvratimo  od  drzovita  izvedenja 
opake  mu  namjere,  te  njegovu  oholiju  kosom  strogosti  posijecemo.  No  buduci  da  za 
ostvarenje  ove  nase  spasonosne  nakane  poradi  nedohodnih  klanaca  i  tvrdinja  u  reCenoj 
kraljevini  Bosni  treba  na^oj  visosti  mnogo  slrijelaca  (balistariorum  copia),  a  na§a  ih 
visost  dovoljno  nema:  pozivamo  vasu  vjernost  i  tvrdim  ukazom  ovim  zapovijedamo,  da 
namah,  procitavSi  ovo  pismo,  svoje  strijelce,  koliko  vise  i  koliko  boljih  imadete,  nasoj 
visosti  prema  Dubici  odpremite  .  .  .  Zapovjedili  smo  jos  drugim  svojim  pismom  odlidnomu 
muzu  Ivanu  Gorjanskomu,  sinu  palatina  Nikole,  da  te  strijelce  zajedno  sa  strjelicama  i 
oruzjem  njihovim  po§alje  na  konjima  Vlaha  k  nasemu  velicanstvu.  Dato  u  gradu  Pozegi 
na  praznik  svetoga  Trojstva  1398. « 

Pismo  Sigismundovo  potvrdjuje,   da   se  je    vojvoda    Hrvoje    zaista    uhvatio    u    kolo 
s  Turcima  na  propast  svoga  protivnika.  No  iz  pisma  saznajemo  jo§,  da  je  kralj  odludio, 


HRvojE  vuKcic  diJe  SE  NA  SIGISMUNDA",  banovanje  nikole  gorjanskoga. 


291 


f  ?^f  r^:?  ^^'^^  ^^  KV  - 


45 


.i 


1  tm 


^im^ 


^x.^a.1 


im^^u 


o 


iz  Dubice  na  Uni  provaliti    u  Hrvojevji   drzavinu,   koja   je    tada    vec  'obuhvatala   VrbaSki 

grad  (Banjaluku)  i  tvrdi  grad  Kozar   (Kozarac).  Trogirani  se  odazvase  kraljevu  pozivu,  te 

zakljuciSe  15.  lipnja 

poslati  kralju  na  mje-  ^ 

sec    dana    dvadeset 

strijeljaca    uz    placu 

od    6etiri   dukata  za 

svakoga.  Poput  Tro- 

girana    jama6no    su 

dali  strijelce  i  drugi 

dalmatinski  gradovi, 

pak  je    sve  te    cete 

kralju  odpremio  ba- 

novac  Ivan    Gorjan- 

ski,  tada  podjedno  i 

knez   spljetski. 

Negdje  u  srpnju 
1398.  provalio  je 
kralj  Sigismund  u 
oblast  vojvode  Hr- 
voja,  te  je  prodro 
do  Vrbaskoga  grada 
(castrum  Orbaz).  AH 
dalje  nije  posao,  vec 
se  je  vratio  u  du- 
bicku  zupaniju,  gdje 
se  je  desio  16.  ko- 
lovoza  u  selu  Gredi. 
Sta  se  zgodilo,  ne 
znamo;  no  smijemo 
nagadjati,  da  je  Hr- 
voje  valjda  suzbio 
silu  kraljevu.  Jer  je- 
dva  sto  se  je  Sigis- 
mund  vratio  s  vojne 
u  Ugarsku,  provali 
vojvoda  Hrvoje  pre- 
ko  Une,  te  stade  oti- 
mati  dubi^ku  zupa- 
niju,   kojoj    je    bio 

zupanom    vranski 
prior  Emerik  Bubek.  -  -  _  ^ 

a 

Taj   je    ne    mogaSe  -S 

obraniti,    te    6itava 

zupanija  (comitatum  __ 

de  Dubicha)  zapade  "^ 

Hrvoja,    koji    ju    je 

odsad     drzao     kroz 

vise  godina.  Da  je  Sigismund  taj  put  zlo  proSao,  slutimo   i  po    torn,   §to  on  ni  u  jednoj 

potonjoj  povelji  ne  spominje  te  vojne,  premda  se  inade  rado  hvali  i  najmanjom  pobjedom. 


H 

< 
> 

X 


< 

< 
Q 

< 
> 

•-» 
< 


< 
OS 

o 
O 

H 

O 

Z 

< 

> 
O 

a. 


492  SiGlSMUND    I    PROTIJKRAL.TI. 

Jo§  je  tuznije,  §to  kralj  nije  u  taj  par  mogao  ni  misliti,  da  opere  svoju  sramotu. 
Bilo  mu  je  poliitati  u  Cesku,  da  pomogne  svomu  bratu  Veceslavu,  i  da  ukloni  pogibli, 
koje  su  zaprijetile  kuci  Luksemburga.  Kroz  to  ditavo  vrijeme,  sto  je  kralj  izbivao, 
upravljao  je  Ugarskom  palatin  Detrik  Bubek,  a  ukupnim  hrvatskim  kraljevstvom  ban  Ni- 
kola Gorjanski  (1397.— 1401.). 

Nikola  Gorjanski  vr§i  u  to  vrijeme  vecu  vlast,  nego  i  koji  od  njegovih  predSastnika 
na  banskoj  stolici.  Tomu  prinosi  u  prvom  redu  ogromni  posjed  njegov  i  brata  mu  Ivana. 
U  samoj  Ugarskoj  drze  prostrana  posjedovanja  u  ba^koj,  temeSkoj,  vesprimskoj,  koma- 
ronskoj  i  congradskoj  zupaniji,  u  iztocnoj  Slavoniji  imadu  Cerevic  i  Baranth  u  srijemskoj 
zupaniji,  Gorjan  i  Ilok  u  vukovskoj,  Drzkovce  u  pozezkoj,  i  Lipovac  u  viroviti6koj  zupaniji. 
Od  nedavna  (1397.)  dobili  su  od  kralja  ca  i  dva  otoka,  Cres  i  Osor  (Lo§inj)  u  Dalmaciji, 
a  k  tomu  im  je  netom  Sigismund,  kad  je  24.  ozujka  1398.  boravio  u  Djakovu,  darovao 
sav  dohodak  od  tridesetnice  i  solne  komore  na  ovim  otocima  (tricesimam  nostram  insula 
in  praefata  exigi  consuetam,  nee  non  cameram  salium  nostrorum  regalium  maritimorum, 
in  dicta  insula  vendi  solitorum).  Uz  ogromni  posjed  podigle  su  bracu  Gorjanske  i  nji- 
hove  porodi^ne  sveze.  Nikola  Gorjanski  bijase  prvi  put  ozenjen  kcerju  srbskoga  kneza 
Lazara,  a  njegova  sestra  Doroteja  bija§e  se  udala  za  mladoga  kneza  Nikolu  Frankapana, 
koji  je  u  to  vrijeme  bio  jedini  predstavnik  i  bastinik  svoje  porodice,  a  k  tomu  rodjak 
celjskih  i  gorickih  grofova  u  Njemackoj  Obudovljevsi  Nikola  Gorjanski  ozenio  se  je  po 
drugi  put  Anom,  kcerju  celjskoga  kneza  Hermana,  pak  je  tako  poslije  postao  i  pasanac 
kralja  Sigismunda.  No  nada  sve  podigla  se  je  moc  Gorjanskih  njihovom  nepokolebivom 
odanoscu  dinastiji  Anzuvina  i  sada  Luksemburga,  te  se  moze  reci,  da  oni  jedini  od 
svih  velemoza  kraljevstva  hrvatskoga  nijesu  nijedan  trenutak  malaksali  u  vjeri  prema 
kralju  Sigismundu.  Sasvim  je  s  toga  prirodno,  da  se  je  kralj  u  njih  neograniceno  po- 
uzdavao,  vise  nego  u  rodjenu  bracu  svoju. 

Nikola  Gorjanski  drzao  je  u  svojoj  vlasti  citavo  hrvatsko  kraljevstvo  od  Dunava 
do  Cresa,  i  od  Drave  do  Dubrovnika.  Tu  je  on  od  god.  1398.  do  1401.  bio  ban,  herceg, 
gotovo  i  kralj.  Brat  njegov  bio  je  kao  banovac  njegov  pomocnik  u  Hrvatskoj  i  Dal- 
maciji, a  k  tomu  i  knez  grada  Spljeta.  O  djelovanju  bana  Nikole  u  tim  godinama  ostalo 
je  dosta  spomena.  Sada  rjesava  u  Zagrebu  stare  parbe  izmedju  gradjana  na  Gradcu  i 
njihovih  protivnika  Odrana,  sada  opet  sudi  u  parnicama  izmedju  knezova  Blagajskih  i 
hrvatskih  plemena,  kao  §to  je  pleme  Jamnic^ko  i  pleme  Vrhovinsko.  Svagda  cini  on 
to  >zajedno  s  plemicima  kraljevstva«.  Ali  pored  toga  izdaje  on  i  znamenitijih  drzavnih 
akata,  koji  se  ti6u  fiitavoga  kraljevstva.  Jos  u  ozujku  1398.  bijahu  k  njemu  u  Gorjan 
do§li  poslanici  slavonskoga  plemstva,  te  ga  zamolili,  da  im  potvrdi  staro  pravo,  koje  su 
vr§ili  za  kralja  Ljudevita,  i  koje  im  je  potvrdio  na  saboru  u  Temesvaru  kralj  Sigismund, 
da  si  naime  sami  po  svojoj  volji  mogu  izabirati  protonotara  kraljevstva  (quod  sepefati 
nobiles  quemcumque  notarium  eligere  voluerint,  liberam  eligendi  et  deponendi,  dandi,  et 
removendi  habeant  facultatem).  Ban  zadovolji  molbi  plemstva  poveljom  od  19.  ozujka, 
odredivSi  podjedno,  da  svi  zupani  imadu  svoje  pecate  za  osude  u  plemickim  par- 
nicama predati  recenomu  notaru,  zatim  da  ni  notar  ni  Zupani  ne  smiju  u  plemickim 
parnicama  suditi  bez  plemickih  sudaca  onoga  stola.  Jo§  bi  odredjeno,  kada  se  imade 
rabiti  veliki  peCat ,  a  kada  mali.  Kud  i  kamo  zamaSnija  je  povelja  bana  Nikole, 
izdana  u  SikloSu  13.  ozujka  1399.,  kojom  je  popunio  biskupsku  stolicu  u  Osoru 
nakon  smrti  biskupa  Protyna.  Sve  dosad  imenovao  i  namjestao  je  biskupe  u  Ugar- 
skoj i  Hrvatskoj  budi  kralj  budiQpapa;  to  je  prvi  slucaj,  da  je  ban  hrvatski  ime- 
novao biskupa.  Nikola  je  naime  izpraznjenu  stolicu  podijelio  Nikoli,  sinu  magistra  Pavla 
iz  SikloSa,  provincijalu  reda  Augustinaca  u  Ugarskoj,  naredivsi  podjedno,  da  se  njegov 
izabranik  uvede  u  biskupiju.  U  [povelji  tvrdi  ban  Nikola,  da  ^mu  je  kralj  Sigismund 
s  darovnicom  za  Osor  podijelio    pravo   patronatsko  i    pravo    popunjivanja    biskupske    sto- 


HRVOJE    VUkCiC    DIZE    SE    NA    SIGISMLNDA;    BANOVANJK    NIKOLE    GORJANSKOGA 


293 


lice    za    sva   vremena    (simul    cum  patronatu    ipsius  ecclesie    et    coUatione    dicti  episco- 
patus  perpetuo  donata). 

Vec  bi  spomenuto,  kako  su  braca  Gorjanski  na  saboru  u  Ninu  god.  1396.  bili  od- 
ludili  u  prilog  ziteljima  otoka  i  grada  Paga  proti  Zadru.  No  Zadrani  ne  mogose  prego- 
rjeti  gubitak  toga  otoka,  pak  radijahu  svima  silama,  da  njim  opet  obladaju.  Jos  u  veljaci 
1397.  snovahu  o  torn,  da  skupe  novce,  kojima  bi  od  kralja  kupili  Pag  (quae  pecunia  dari 
debet  domino  nostro  regi  rehabitione  insulae  Pagi).  Znajuci  medjutim  Pazani  za  nastojanje 
Zadrana,  kao  i  za  to,  da  se  od  razsipnoga  i  vazda  potrebnoga  kralja  moze  za  novae 
mnogo  dobiti,  gledahu  u  svemu  ugadjati  banu  Nikoli  i  bratu  mu  Ivanu,  'samo  da  odrze 
svoju  slobodu.  Jedino  tako  mozemo  razumjeti  darovnicu  od  23.  veljace  1399.,  kojom  su 
sudci,  vijede  i  zitelji  otoka  darovali  braci  Gorjanskima  na  svom  otoku  petdeset  i  tri 
solane  (quinquaginta  tres  salinas),  zatim  dva  spremika,  ne§to  oranica  i  vinograda,  a  sve 
za  ucinjena  im  >dobrocinstva  i  koristne  sluj^be  na  zgodnim  mjestima  i  u  zgodno  vrijeme*. 
Pazani  dadose  to  Gorjanskima  za  sva  vremena,  samo  ako  bi  ovi  litjeli  §to  god  prodati 
od  darovanih  im  posjeda,  da  ne  smiju  nista  ustupiti  strancima,  a  najmanje  pak  Zadranima. 
Sto  je  ban  Nikola  raJio,  da"zastiti  Pazane,    nije  dalje  poznato;    ali  se  znade,    da  je  vec 


tf-. 


Pjsmo  (litteuae  prouogatoriae)  Nikule  Gorjanskoga, 

bana  kraljevina   Dalmacije,   Hrvatske  i   Slavonije,   i/.tlano  8.  liUopada    1401.,  kojim  odredjuje  novo  roiHte   a    pamici 
izitedjn  magistra  Pavla  Zrinskoga  i  inagistra  Nikole  od  Kostajnire.  (16.) 

Zemaljski  arkiv  u  Za^eba. 


22.  lipnja  1399.  stigao  u  Zadar  teklic  Pavao  Nasic,  nudeci  gradjanima  u  ime  kralja  Si- 
gismunda,  da  ce  im  opet  ustupiti  otok  Pag,  ako  mu  plate  za  nj  40.000  dukata,  naime 
kro7  deset  godina  po  4000  dukata.  Zadrani  se  s  toga  silno  obveselise,  te  skupise  namah 
i  novce,  pace  ih  bijahu  gotovi  odpremiti  u  Senj  ili  Zagreb,  samo  da  §to  prije  dodju  do 
zudjenoga  otoka.  Xo  Sigismund  se  u  to  predomislio,  pak  preinaiio  svoje  zahtjeve,  iemu 
je  mozda  doprinesao  ban  Nikola. 

Pod  konac  banovanja  Nikole  Gorjanskoga  planuSe  ipak  Ijute  borbe  izmedju  Zadra 
i  Paga,  te  su  se  Pazani  1401.  htjeli  skloniti  opet  pod  zakrilje  mletacko,  samo  da  se  obrane 
od  svojih  protivnika.  U  isto  vrijeme  rodi§e  se  i  razmirice  u  drugim  dalmatinskim  grado- 
vima,  narofiito  u  Spljetu,  gdje  je  vec  viie  godina  bjesnila  borba  izmedju  plemica  i  pu- 
cana.  Borba  Spljecaoa  prometne  se  poslije  u  obcu  borbu  u  primorju  od  Trogira  do 
Omi§a,  u  koje  se  borbe  upletoSe  takodjer  cetinski  knez  IvaniS  Ivanovic  Nelipic  i  §urjak 
njegov,  bosanski  vojvoda  Hrvoje.  Ban  Nikola  Gorjanski  ni  njegov  brat  Ivan  ne  mogose 
u  taj  mah  ni§ta  pomoci,  jer  ih  je  duznojt  zvala  u  Ugarsku,  gdje  je  zaprijetila  |gotova 
pogibija  njihovu   kralju  i  gospodaru  Sigismundu. 


294  -SIGISMUND   1   PROTUKRALJl. 

—  Sigismund  u  suzanjstvu  (1401.);  o s lobodi vsi  se  odredjuje  austrij- 
skoga  vojvodu  Albrechta  IV.  za  svoga  nasljednika  (1402.).  Sigismund 
bijaSe  god.  1398.  pohitao  u  Cesku,  da  spase  vladanje  svoga  brata  Veceslava  i  ugled 
svoje  dinastije.  Ali  dok  je  Sigismund  radio,  da  uzdrzi  bratu  svomu  Ce§ku,  dotle  se  na 
Veceslava  podize  njemaCko  carstvo.  Vecina  njemackih  knezova  izbornika  skinu  u  kolo- 
vozu  1400.  Veceslava  s  njemackoga  prijestolja,  te  izabere  svojim  kraljem  falackoga  grofa 
Ruprechta.  Medjutimje  i  Sigismund  nastojao,  da  zadobije  ne  samo  upravu  u  Ceskoj,  nego 
podjedno  i  vladanje  u   samoj  NjemaSkoj. 

Dok  I'e  Sigismund  narocito  god.  1400.  vrlo  mnogo  boravio  u  Ceskoj  i  na  Moravi, 
te  se  samo  na  mahove  svracao  u  Ugarsku,  skovala  se  je  tu  proti  njemu  vrlo  razgranjena 
urota,  koja  ga  je  malo  ne  lisila  ne  samo  prijestolja,  nego  i  zivota.  O  povodu  te  urote 
moze  se  tek  nagadjati;  no  svakako  je  vise  razloga  bilo,  s  kojih  su  gotovo  svi  ugarski 
velikali  ustali  proti  kralju.  Ugarski  Ijetopisac  Ivan  Turcanski  kaze,  da  su  gospoda  ugarska 
bila  zamrznula  na  kralja,  sto  je  poslije  pobjede  kod  Dobora  (1394.)  pogubio  toliko  nji- 
hovih  drugova,  zatim  sto  je  onako  tuzno  prosao  u  boju  kod  Nikopolja.  No  najvise  da  je 
vrijedjao  velikase  kraljev  razpu^teni  zivot,  odkad  je  postao  udovcem,  jer  da  je  postao 
zenskarom  i  zavadjao  djevojke(dissolutus  inlasciuiam,  virginum  violentae  dedituscorruptioni). 

Nema  sumnje,  da  je  velika§ima  bio  zazoran  kralj  udovac  sa  svoga  pustolovnoga 
zivota.  Sigismundov  suvremenik  Aenea  Silvio  Piccolomini,  potonji  papa  Pio  II.,  karakterise 
kralja  ovako:  » Sigismund  je  bio  uzorita  stasa,  jasnih  ociju,  siroka  cela,  Ilea  lijepo  crvenih, 
brade  duge  i  pune,  velika  srca,  pohlepan  ali  nestalan,  u  govoru  dosjetljiv,  Ijubitelj  vina, 
zenskar,  sa  tisucu  preljuba  okaljan,  razsrdljiv  ali  oprostljiv,  razsipan  i  nestedljiv,  te  je  vi§e 
obecavao,  nego  obdrzavao.  Kad  je  jednom  bio  u  Rimu  kod  pape  Eugenija  IV.,  prica  se, 
da  je  govorio  papi  ovako:  Tri  su  stvari,  sveti  otce,  u  kojima  se  ne  slazemo,  a  tri  opet, 
u  kojima  se  slazemo.  Ti  u  jutro  spava§  dugo,  ja  prije  zore  ustajem,  ti  pije§  vodu  a  ja 
vino,  ti  se  uklanjas  zenama,  a  ja  idem  za  njima.  U  tom  se  opet  slazemo:  ti  darezljivo 
razdajeS  crkveno  blago,  a  ja  za  sebe  nista  ne  pridrzajem;  ti  imas  lose  noge,  a  ja  lose 
ruke;  ti  razaras  crkvu,  a  ja  carevinu«.  Ma  da  je  ta  karakteristika  od  kraljeva  protivnika 
zlobna,  ipak  ima  u  njoj  istine.  Sigismundova  razkalasenost  i  razsipnost  poznata  je  i  iz 
drugih  izvora.  No  bit  ce  jos  i  drugih  razloga  i  povoda  uroti.  Ta  velik  dio  naroda  i  ugar- 
skoga  i  hrvatskoga  zazirao  je  od  Sigismunda  vec  s  toga,  §to  su  ga  smatrali  tudjincem,  a 
k  tomu  je  stranka  napuljskih  Anzuvina  bila  vazda  jaka,  premda  se  je  na  mahove  cinilo, 
da  je  razasuta  i  svladana. 

Poglaviti  razlog  medjutim  uroti  bilo  je  to,  sto  Sigismund  nije  izvrsivao  zakljucke 
sabora  u  TemeSvaru,  pace  §to  je  unatoc  njima  sve  vise  razdavao  kraljevska  ili  krunska 
dobra,  i  sto  nije  gonio  iz  svoje  drzave  omrazenih  tudjinaca,  vec  ih  je  sve  vise  dozivao, 
te  im  dijelio  6a3ti,  sluzbe  i  imanja.  U  zapadnoj  je  Slavoniji  tako  posve  zagospodovala 
porodica  celjskih  grofova,  a  uz  .  njih  porodica  Albena,  rodjaka  zagrebackoga  biskupa 
Eberharda.  Kraj  njih  poplavise  Nijemci  poput  bujice  svu  zemlju.  Vec  27.  sijecnja  1399. 
bija§e  kralj  Sigismund  posebnom  poveljom  celjskomu  knezu  Hermanu  II.  i  njegovim  po- 
tomcima  darovao  citavu  zagorsku  zupaniju  s  tvrdim  gradovima  Krapinom  (Corpona),  Lo- 
borom,  OStrcom,  Belcem,  Trako§canom  (Trakhenstein),  Lepoglavom,  Kostelom  i  Cesar- 
gradom,  kao  i  sa  svima  selima  i  zaseocima,  koja  su  spadala  pod  te  gradove.  Ali  i 
njemaCku  porodicu  Albena  obdari  kralj  osobito.  Na  molbu  odanoga  biskupa  Eberharda  po- 
dijeli  on  njegovim  sinovcima  Petermanu^,  Hermanu  i  Rudolfu,  sinovima  Rudolfa  Albena, 
doslije  kaptolski  i  biskupski  grad  Medvedgrad  u  zagrebaSkoj  gori,  a  k  tomu  jos  polovicu 
dohodka  od  luke  na  Savi  i  sela  Slanovca,  No  tom  darovnicom  uzruja  c^itav  kaptol  zagre- 
ba6ki.  Dne  17.  kolovoza  1399.  prosvjedovase  proti  toj  otima^ini  kantor  zagrebackoga 
kaptola  Ivan  pred  stolnobiogradskim  kaptolom,  a  16.  listopada  udini  to  isto  Nikola  od 
Solnokapred  Citavim 'zborom  samostanskim  u  Velikom  Varadinu.  Slicne  darovnice  kraljeva 


SIGISMUND    U    SUZANJSTVU    (1401.).  395 

uzvitlase  obcu  buru  protiv  njega  ne  samo  u  Hrvatskoj,  nego  i  u  Ugarskoj,  a  nezado- 
voljstvo  velikasa  podjarivaSe  i  rimski  papa  Bonifacije  IX.,  gorljivi  privrzenik  napuljskoga 
kralja  Ladislava. 

Od  nove  godine  1401.  boravio  je  Sigismund  vecinom  u  Ugarskoj,  kao  u  Traavi,  Po- 
zunu,  Budimu  i  susjednim  mjestima.  Tu  je  ponovno  obdario  bracu  Kanizaje,  a  18.  travnja 
podijelio  je  Nikoli  Trogiraninu  dva  sela  u  kninskoj  zupaniji.  Na  Jurjevo  (24.  travnja)  bio 
je  u  Budimu.  Cetiri  dana  poslije  (28.  travnja),  na  praznik  sv.  Vitala,  izvedose  urotnici 
svoje  djelo.  Sva  sila  velikaga  i  plemica,  na  celu  njima  sam  palatin  Detrik  Bubek  i  brat 
njegov,  vranski  prior  Emerik,  zatim  nadbiskup  i  primas  Ivan  Kanizaj  sa  svojom  bracom 
i  rodjacima,  udjose  toga  dana  u  kraljevske  dvore,  da  obra6unaju  sa  Sigismundom.  Lju- 
bimci  kraljevi,  kao  celjski  grofovi,  Gorjanski  i  Scibor  ne  usudise  se  njima  oprijeti,  vec 
se  moradose  pridniziti.  Ogorceni  velikasi  i  plemici  pozvase  kralja  preda  se,  te  ga  saletise 
spocitavajuci  mu  njegova  bezzakonja,  nasilja  i  pustolovine.  Neki  od  njih  htjedose  ga 
sasjeci,  te  bi  Sigismund,  kako  kaze  Ivan  Turcanski,  bio  poginuo  kao  ono  nekad  Julije 
Caesar  u  rimskom  senatu.  All  Ijubimci  kraljevi  izradise,  da  su  ga  postedili  Proglasise  ga 
zarobljenim,  te  ga  dadose  odvesti  u  suzanjstvo  u  tvrdi  Visegrad.  Na  to  nastade  obcenita 
hajka  na  tudjince,  Nijemce,  Cehe,  Poljake  i  Talijane:  oni  bi§e  orobljeni,  te  iz  zemlje 
protjerani.  >0j  zalosti*,  pise  nepoznati  pisac  u  jednom  pismu,  »preblagi  gospodin  na§, 
kralj  ugarski,  od  nevjernih  je  Ugrina  za  to,  sto  je  goste  (hospites)  i  strance  (alienigenas) 
u  drzavi  stitio,  zarobljen,  ali  je  hvala  Bogu  neozledjen  na  tijelu  zatvoren  u  gradu  Vi§e- 
gradu;  a  na  to  su  svi  i  pojedini  stranci,  tako  duhovnici  kao  svjetovnjaci,  liSeni  svojih 
odjeca  i  svojih  stvari,  protjerani*. 

Na  celo  Ugarske  stupi  sada  privremena  vlada  s  palatinom  Detrikom  Bubekom.  On 
upravlja  zemljom  >po  punovlasti  prelata  i  baruna  kraljevstva  (de  generali  commissione 
prelatorum  at  baronum  regni).  Jednako  se  ta  privremena  vlada  » prelata,  baruna  i  prvaka 
drzavew  brine  za  obranu  zemlje  od  vanjskih  neprijatelja.  Medjutim  o  glavnom  pitanju, 
tko  da  se  sada  mjesto  zasuznjenoga  Sigismunda  uzvisi  na  prijestolje,  ne  mogoSe  se 
nikako  sporazumjeti.  Tako  se  razcijepase  na  cetiri  stranke.  Velik  dio  njih  bijase,  da  se 
na  prijestolje  podigne  dosadanii  takmac  Sigismundov,  napuljski  kralj  Ladislav,  uz  kojega 
je  odavno  bilo  mnogo  velikasa  i  plemica  u  Hrvatskoj  i  Bosni,  i  kojega  je  sada  svima 
silama  podupirao  papa  Bonifacije  IX.,  tako  da  su  stali  za  nj  raditi  mnogi  prelati  ugarski, 
na  celu  im  ostrogonski  nadbiskup  Ivan  Kanizaj.  Druga  stranka  htjede  poljskoga  kralja 
Vladislava  Jagela,  pasanca  Sigismundova.  Njemu  bijase  doduse  vec  umrla  supruga  Jad- 
viga  (f  17.  srpnja  1399),  koja  je  po  rodu  svomu  mogla  traziti  neko  pravo  na  Ugarsku; 
no  uza  sve  to  skupise  se  privrzenici  poljskoga  kralja  11.  lipnja  1401.  u  Tapolcanu,  pro- 
glasise ga  svojim  kraljem,  te  poslase  k  njemu  u  Poljsku  viteza  Henrika,  da  ga  o  svom 
izboru  obavijeste.  Da  bi  mu  utrli  put  u  zemlju,  zauzese  neke  gradove  u  gornjoj  Ugar- 
skoj, a  narocito  utvrdiSe  i  obskrbiSe  hranom  varos  i  grad  Njitru.  Vladislav  Jagelo  izprva 
je  oklijevao  primiti  tu  ponudu,  pace  je  staleze  ugarske  ozbiljno  opomenuo,  da  povrate 
slobodu  i  prijestolje  svomu  zakonitomu  kralju;  ali  poslije  se  je  ipak  predomislio,  te  je  po- 
digao  vojsku  i  zaprijetio  Sipuskoj  zupaniji.  Bilo  je  takodjer  velikasa,  koji  su  nastojali,  da 
proglase  kraljem  kojega  izmedju  sebe.  No  ta  je  stranka  bila  najslabija.  Vi§e  je  privr2e- 
nika  imao  habsburzki  vojvoda  Vilim,  nesudjeni  vjerenik  pokojne  kraljice  Jadvige;  njemu 
se  pridruzile  neke  medjasne  zupanije,  kao  moSonjska  i  Sopronska.  On  se  je  takodjer 
spremao,  da  provali  u  Ugarsku,  te  je  s  toga  poslao  u  Mletke  svoje  poslanike,  po  imenu 
biskupa  od  Freisingena  i  grofa  od  Wallssea,  zamolivSi  ih,  da  mu  budu  savjetom  i  djelom 
u  pomoc.  Ali  mu  je  mletadka  obcina  27.  lipnja  1401.  ovako  odgovorila:  »Kako  smo  kroz 
pisma  i  kazivanje  (oretenus)  obaznali  i  znademo,  preblagi  gospodin  kralj  ugarski  zivi, 
premda  je,  kako  se  kaze,  u  vlasti  baruna  (vivit,  licet,  ut  dicitur,  sit  in  potestate  baronum). 
Znademo  dalje,  da  oni  baruni  rade  o  izmirenju  s  kraljem  (ipsi  barones  sunt   in    tractatu 


2^6  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

reconciliationis  sue),  tako  da  nam  se  prerna  stanju  stvari  u  taj  mah  ne  cini  castno  (ho- 
nestum)  govoriti  o  takovim  stvarima.  Neka  medjutim  presvijedi  vojvoda  Vilim  bude  posve 
uvjeren,  da  ga  Ijubimo  i  Ijubiti  nastojimo  kao  nasega  premiloga   i    osobitoga   prijatelja«. 

Nesloga  protivnika  Sigismundovih  zaista  olakSa  njegovim  privrzenicima  nastojanje, 
da  mu  se  vrati  sloboda  i  prijestolje.  Na  sjeveroiztoku  podize  se  Scibor  od  Sciborica,  te 
s  pomocu  ceSkoga  kralja  Veceslava  skupi  vojsku  od  ugarskih  ceta  i  placenika,  pak  osvoji 
Njitru  i  druge  neke  tvrdinje.  U  izto6noj  Slavoniji  vodio  je  kraljevu  stranku  Ivan  Morovic, 
a  u  zapadnoj  celjski  grof  Herman  II.,  koji  je  i  poljskoga  kralja  salijetao,  da  se  okani 
Ugarske.  Sad  se  javi  hrvatski  ban  Nikola  Gorjanski,  da  izmiri  Sigismunda  s  njegovim 
protivnicima.  Najprije  izradi,  te  su  privolili,  da  odvede  kralja  iz  Visegrada  u  svoj  grad 
SikloS  u  baranjskoj  zupaniji.  Tom  prigodom  predade  barunima  svoga  sina  i  brata  Ivana 
za  taoce  i  jamce,  da  ne  ce  pustiti  kralja  iz  suzanjstva  bez  privole  njihove.  Vec  tim  odlanu 
kralju,  posto  je  bio  u  vlasti  odana  velikaSa,  a  k  tomu  su  ga  tjeSili  u  nevolji  banova 
majka  Jelena  i  zagrebacki  biskup  Eberhard.  Sada  pregnu  ban  Nikola  svima  silama,  da 
mu  pribavi  slobodu.  Nakon  dugih  dogovora  skloni  ban  vecinu  velikasa,  te  privoliSe,  da 
se  Sigismundu  vrati  prijestolje.  Bilo  je  to  negdje  u  prvoj  polovoci  kolovoza  1401.  Oslo- 
bodjeni^Sigismund  javi  to  po  posebnom  teklicu  bratu  svomu  Veceslavu,  a  taj  namah 
19.  kolovoza  izdade  banu  Nikoli  Gorjanskomu  povelju,  kojom  mu  obeca  godiSnju  placu 
od  1000  dukata  za  nagradu,  sto  je  djelo  srecno  izveo. 

IzaSavsi  iz  zatvora  u  SikloSu  podje  kralj  Sigismund  najprije  k  celjskomu  knezu 
Hermanu  II.,  gdje  se  zaruci  s  njegovom  tek  devetgodisnjom  kcerju  Barbarom.  Tim 
miSljase  umiriti  one  velikase  u  Ugarskoj,  koji  su  smatrali  za  sablazan,  sto  se  je  kralj 
nakon  'smrti  kraljice  Marije  podao  pustopasnu  zivotu.  Poslije  se  vrati  u  Ugarsku,  te 
sazove  za  29.  listopada  1401.  barune,  prelate  i  ostalu  gospodu  ugarsku  u  grad  Papu. 
Tu  se  do  kraja  sporazumi  i  pogodi  sa  svojim  dosadanjim  protivnicima,  te  izdade  tom 
prigodom  sve^ano  pismo,  u  kojem  pripovijeda,  kako  se  je  na  saboru  u  Papi  prisegom 
zavjerio,  da  se  ne  ce  ni  kojemu  od  svojih  protivnika  osvetiti  za  nanesene  mu  nepravde, 
stete  i  uvrede  za  proSlih  smutnja.  Podjedno  naredi,  da  oni,  koji  su  u  vrijeme  razdora 
izmedju  njega  i  gospode  bez  privole  staleza  i  redova  razgrabili  kraljevska  imanja,  sto 
prije  oteto  povrate  ili  bar  novcem  odStete.  Poslije  sabora  gledase  kralj,  da  odvrati  od 
svoje  drzave  vanjske  neprijatelje  i  takmace  svoje.  Tako  povjeri  30.  studenoga  1401. 
nadbiskupu  ostrogonskomu  Ivanu  Kanizaju  i  njegovoj  braci,  da  suzbijaju  austrijskoga 
vojvodu  Vilima,  koji  se  bijase  spremio   da  provali    preko    medja    ugarskoga    kraljevstva. 

S  velikim  naporom  svoga  brata  Veceslava  i  svojih  najodanijih  privrzenika  bijaSe 
se  eto  Sigismund  opet  vratio  na  prijestolje  ugarsko.  Uz  celjske  knezove  bijaSe  tomu 
najvise  doprinesao  ba§  hrvatski  ban  Nikola  Gorjanski.  S  toga  ga  ceSki  kralj  ponovo 
nagradi,  izdavSi  mu  3.  ozujka  1402.  povelju,  kojom  primi  ogromna  njegova  imanja  u 
zastitu  svetoga  rimskoga  carstva.  A  i  sam  Sigismund  odlikova  ga  malo  zatim  najvisom 
6a§cu  u  svojoj  drzavi.  Jo§  u  aprilu  1402.  vr§i  Cast  palatina  Detrik  Bubek;  no  malo  zatim 
obavlja  vec  tu  sluzbu  bivsi  hrvatski  ban  Nikola  Gorjanski,  kojega  je  Sigismund  jamacino 
smatrao  svojim  najpouzdanijim  i  najvjernijim  privrzenikom. 

Medjutim  sam  kralj  Sigismund  ne  bijase  se  jos  dosta  opametio  minulom  nevoljom 
svojom,  pak  je  za  kratko  vrijeme  svojim  postupanjem  ponovo  uzvitlao  silnu  buru  u  Ugarskoj. 
Najprije  namah  s  pocetka  god.  1402.  ostavi  opet  Ugarsku,  te  podje  u  Cesku,  gdje  no 
ostade  viSe  mjeseci.  Tom  prigodom  zarobi  brata  Veceslava  i  bratuceda  Prokopa,  te  sam 
preuze  vladanje  u  CeSkoj.  Iz  Ceske  ode  u  Bet,  gdje  se  posve  izmiri  s  habsburzskim 
vojvodama  Vilimom,  Albrechtom  IV.  i  Ernstom.  On  im  9.  kolovoza  1402  predade  svoga 
zarobljenoga  brata  Veceslava,  a  nekoliko  dana  poslije,  16.  kolovoza  utanaci  s  njima  savez 
i  nasljedni  ugovor,  obecavsi,  da  ce  za  slucaj,  ako  umre  bez  muzkih  potomaka,  odrediti 
jednoga  od  njih  za  svoga  nasljednika.  Suvise  se  obveza,  da  ce  naskoro   sazvati  sabor  u 


I 


SIGISMUND    U    SuJaNJSTVU    (1401  ).  297 

Pozun,  pak  ondje  gospodu  i  gradove  svoje  driave  pozvati,  da  priznadu  njegova  izabranika 
za  nasljednika  i  da  mu  se  poklone.  I  zaista  izabere  vojvodu  Albrechta  IV.,  svoga  necaka 
po  polusestri  Elizabeti  (koja  je  bila  udata  za  Albrechta  III.),  te  ga  povede  sa  sobom  u 
Ugarsku,  da  ga  ondje  prikaze  sabranim  stalezima  na  saboru  u  Pozunu. 

Ugarski  velikasi  i  plemici  bijahu  i  onako  vec  ozlojedjeni,  sto  im  je  kralj  toliko 
mjeseci  ostao  u  tudjini,  te  otimajuci  se  za  vladanje  u  Ceskoj  i  Njemackoj  zanemarivao 
domace  poslove;  a  kako  se  tek  presenetise,  kad  im  je  iznio  svoj  predlog  o  nasljedstvu 
habsburzkoga  vojvode!  Sabor  u  Pozunu  sastao  se  negdje  u  prvoj  polovici  rujna  1402. 
Na  nj  dodje  sva  sila  duhovnih  i  svjetovnih  dostojanstvenika,  knezova,  grofova  i  obiinih 
plemica,  a  uz  njih  i  zastupnici  gradova  Pozuna  i  Soprona.  Dne  14.  rujna  izdade  kralj 
povelju  ovoga  po  prilici  sadrzaja:  »Promotrivsi  mi  iskrenu  vjernost  i  prijateljsku  Ijubav, 
koju  je  svijetli  princip,  nas  premili  necak  (sororius),  gospodin  Albrecht,  vojvoda  austrijski, 
prema  nama  gojio  i  goji,  kao  i  krvno  srodstvo,  kojim  smo  zdruzeni,  predajemo  i  dari- 
vamo  istomu  gospodinu  vojvodi  Albrechtu  sa  znanjem,  savjetom  i  voljom  svih  prelata, 
baruna,  plemica  i  zitelja  kraljevstva  nasega  ugarskoga  .  .  .  na  temelju  ovoga  (lista)  reCeno 

kraljevstvo  Ungarije  sa  svima  knezijama,    zupanijama,    gospoStijama,    pokrajinama 

onako,  kako  mi  to  kraljevstvo  sada  drzimo  i  posjedujemo  .  .  .  pod  tim  nacinom,  formom 
i  pogodbom,  da  u  slucaju,  kad  bi  se  slucilo,  te  bi  mi  umrli  bez  zakonitih  muzkih  poto- 

maka,  receno  kraljevstvo  Ungarije imade  pripasti  nasemu  necaku,  vojvodi  Albrechtu 

kao  zakonitomu  bastiniku  i  nasljedniku  .  .  .  .  Na  to  su  se  takodjer  svi  baruni,  prelati  i 
gradovi  kraljevstva  nasega  posebnim  pismom  (cum  specialibus  litteris)  obvezali  recenomu 
vojvodi  Albrechtu,  da  ce  obdrzavati  bez  ikakve  prevare  (quolibet  sine  dolo).  Ako  bi  se 
pak  slucilo,  te  bi  mi  imali  kcer  ili  kceri,  obvezuje  se  na.s  necak,  da  ce  ih  po  nasoj 
smrti  poudavati  .  .  ,  te  svakoj  za  miraz  dati  po  100.000  ugarskih  zlatnih  forinti.  .  .  Da 
bi  pak  ova  nasa  odredba  ostala  stalna  i  trajna,  izdali  smo  taj  nas  list.  Dano  u  Pozunu 
i  potvrdjeno  nasim  vikarskim  pecatom  rimskoga  carstva  zajedno  s  nasim  tajnim  pecatom  . . 
na  dan  uzvi§enja  svetoga  kriza  godine  1402.«.  Tri  dana  poslije,  17.  rujna,  izdao  je 
Sigismund  vojvodi  Albrechtu  drugu  povelju,  kojom  ga  imenova  svojim  zamjenikom  i 
gubernatorom  u  Ugarskoj  za  6itavo  vrijeme,  sto  ce  on  sam  proboraviti  u  tudjini,  uredjujuci 
6eske  prilike  i  vrseci  poslove  gubernatora  u  rimskom  carstvu.  I  za  tu  povelju  kaze  kralj, 
da  ju  je  izdao'  sa  znanjem,  voljom  i  privolom  svih  svojih  velikasa  i  prelata.  Ako  b 
Sigismund  imao  muzkih  potomaka,  jednoga  ili  vise,  te  bi  umro  prije  svoga  necaka 
vojvode,  neka  i  onda  Albrecht  ostane  gubernatorom  drzave,  dok  kraljevi  sinovi  pona- 
rastu.  Napokon  zapovijeda  kralj  svima  i  svakomu,  da  se  vojvodi  Albrechtu  pokoravaju 
kao  upravitelju  u  svim  poslovima  sve  do  smrti  njegove. 

Sigismund  doduse  u  obim  poveljama  kaze,  da  ih  je  izdao  s  privolom  velikaSa  i 
prelata,  pace  da  su  oni  zasebnim  pismom  priznali  vojvodu  Albrechta  za  baStinika  njegova 
na  ugarskom  prijestolju.  Gospoda  medjutim,  sabrana  na  saboru  u  Pozunu,  nijesu  bila 
spremna,  da  prihvate  kraljevu  odredbu,  kako  je  on  zelio.  Zivotopisac  Sigismundov,  nje- 
mad;ki  kroni^ar  'Eberhard  Windecke,  pripovijeda,  da  je  kralj  stalezima  svaSta  obecavao, 
pace  i  prijetio,  dok  je  od  njih  iznudio  privolu.  Tek  sedam  dana  iza  prve  povelje  kraljeve> 
21.  rujna  1402.  podpisase  i  stalezi  izpravu,  kojim  priznaSe  nasljedstvo  vojvodi  Albrechtu 
za  sludaj,  ako  Sigismund  ne  bi  imao  muzkih  potomaka.  Podjedno  moradoSe  i  priseci,  da 
ce  svoje  obecanje  i  drzati.  Izpravu  je  podpisalo  ili  svojim  pedatima  podkrijepilo  110  veli- 
kasa, prelata  i  plemica,  zaiim  zastupnici  gradova  Pozuna  i  S^prona  Od  prelata  prihvati 
nasljedstvo  njih  deset,  medju  njima  nadbiskup  ostrogonski  Ivan  Kanizaj,  nadbiskup  spljetski 
Andrija  i  zagrebaSki  biskup  Eberhard;  od  slavonskih  velikasa  i  plemica  palatin  Nikola 
Gorjanski  i  brat  njegov  Ivan,  zupan  temeSki,  zatim  madvanski  ban  Ivan  Morovic.  Filip 
od  Korogja,  Osvald  Poharus  iz  Soplonche,  Nikola  Toth  od  Susjedgrada,  Andrija  Herceg 
od  Orahovice,  i  Pavao  od  plemena  Zempde.  Od  velikaSa  i  prelata  u  Hrvatskoj  i  Dalma- 


298  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

ciji  podpisase  izpravu  osim  spljetskoga  nadbiskupa  Andrije  jo§  vranski  prior  Emerik 
Bubek,  zatim  krbavski  knezovi  Karlo  i  grof  Ivan,  od  kojih  je  prvi  valjda  vec  tada  bio 
kastelan  u  Visegradu,  dok  je  drugi  od  mnogo  godina  bio  mestar  kraljevskih  ubrusara. 
Nikole  Frankapana  nije  valjda  bilo  na  saboru,  kao  ni  knezova  Zrinskih  ni  Biagajskih, 
dok  IvaniS  Ivanovic  Nelipic,  knez  cetinski,  nije  ni  mario  za  ono,  sta  se  je  zgadjalo  u  Pozunu. 

Sigismund  je  nedvojbeno  u  prvi  kraj  bio  zadovoljan,  sto  je  od  staleza  iznudio 
priznaju  svoga  necaka  za  nasljednika.  Da  mu  osigura  bastinu,  proglasi  ga  namah  23.  rujna 
svojim  vikarom  i  gubernatorom  u  Ugarskoj,  pozvav§i  c^itavo  plemstvo  i  sve  vitezove,  da 
mu  zapovijedi  sluSaju;  sutradan  pak,  24.  rujna,  obeca  mu  zasebnu  stolicu  (residentiam), 
u  kojoj  ce  vladati,  i  dohodak  od  godi§njih  12.000  ugarskih  zlatnih  forinti.  AH  se  je 
Sigismund  naskoro  uvjerio,  da  je  velik  dio  prelata,  velikaSa  i  plemica  samo  od  nuzde  i 
prisiljeno  prihvatio  nasljedstvo  njegova  necaka.  Tek  sto  se  je  sabor  razisao,  planu  obca 
buna  po  citavoj  Ugarskoj  proti  Sigismundu,  i  velika  cest  ugarskoga  plemstva  prigrli 
napuljskoga  kralja  Ladislava,  kojega  je  zastavu  bio  jos  prosle  godine  1401.  ponovo  razvio 
vojvoda  Hrvoje  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji. 

(Sveo  bci  pokret  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj  1402. — 1403.).  Premda  je  na  koncu 
god.  1400.  bilo  u  Dalmaciji  svakakih  razmirica  i  borba  izmedju  pojedinih  gradova,  u 
koje  se  je  uplitao  ne  samo  cetinski  knez  Ivanis  Nelipic,  nego  i  surjak  njegov  Hrvoje, 
ipak  se  je  tada  obcenito  po  citavom  hrvatskom  kraljevstvu  priznavala  vlast  kralja  Sigis- 
munda  i  njegova  bana  Nikole  Gorjanskoga.  Ban  Nikola,  koji  je  i  onako  drzao  otok  Cres 
i  Osor,  izabran  bi  na  koncu  godine  1400.  knezom  grada  Raba,  sto  je  kralj  Sigismund 
takodjer  i  potvrdio.  Brat  banov  bio  je  svedjer  knezom  grada  Spljeta,  dok  je  banovac 
Hrvatske  i  Dalmacije,  po  imenu  Pavao  Mihajlovic  od  plemena  Zempce,  vrsio  cast  pote- 
stata  u  Spljetu. 

U  prvoj  cetvrti  1401.  bila  je  dakle  Sigismundova  vlast  obcenito  priznata  u  Hrvatskoj 
i  Dalmaciji,  pa6e  i  razmirice  izmedju  Trogira  i  Spljeta  bile  su  prestale  nakon  mira,  utana- 
cena  13.  veljace  1401.  posredovanjem  |(mediante  interpositione,  hortamine  et  tractatu) 
hrvatskoga  banovca  Pavla  Mihajlovica.  Cinilo  se,  da  ce  sada  zaredati  mirniji  dani,  kad  no 
na  koncu  travnja  stigoSe  glasi  iz  Ugarske,  da  je  Sigismund  zasuznjen  od  tamo§njih  veli- 
kasa,  koji  su  namjerili  uzvisiti  na  prijestolje  drugoga  vladara.  Tim  se  stranka  napuljskoga 
kralja  Ladislava  iznova  podize  u  citavom  kraljevstvu  hrvatskom,  a  na  celo  joj  stadose 
bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja  i  veliki  vojvoda  Hrvoje  Vukcic. 

Vec  27.  svibnja  1401.  izdade  kralj  Ladislav  u  Baroliju  povelju,  kojom  imenova 
trojanskoga  kneza  Petra  de  Andreis  za  svoga  namjestnika  u  Ugarskoj,  Dalmaciji  i  Hr- 
vatskoj >s  podpunom  vlasti  tako  za  sudjenje  kao  i  za  ratovanje«,  (cum  plena  gladii  pote- 
state  ac  iurisdictione  plenaria  tam  ad  iustitiam,  quam  ad  guerram),  te  mu  podjedno 
podvrgne  sve  oblasti  tih  zemalja,  koje  mu  bijahu  »takmaci  osvojili*  (nostrorum  emu- 
lorum).  Ne  zna  se,  da  li  je  novo  imenovani  namjestnik  kada  preko  mora  dosao;  ali  zato 
je  vojvoda^Hrvoje,  vec  odavna  napuljskim  kraljem  imenovani  ban  Dalmacije  i  Hrvatske, 
namah^pohitao  u  svoju  banovinu,  da  radi  za  svoga  kralja  i  gospodara.  Hrvoju  pomagao 
je  i  bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja,  .nadajuci  se  pouzdano,  da  se  Ladislav  ne  ce  nikad  odlu- 
6iti  preko  mora,*  pak  da  ce  onda  njemu  kao  nedavno  Stjepanu  Tvrtku  pripasti  Hrvatska 
s  Dalmacijom.  Prvo  je  bilo  vojvodi  i  banu  Hrvoju,  da  pozove  dalmatinske  obcine,  neka 
se  odreku  zasuznjenoga  kralja  Sigismunda,  i  da  priznadu  napuljskoga  kralja.  U  to  ime  posla 
on  pisma  i  poslanike  svoje  na  sve  dalmatinske  obcine.  U  lipnju  1401.  stize  pismo  Hrvo- 
jevo  u  grad  Zadar,  koji  se  je  do  nedavna  odlikovao  nepokolebivom  vjerno§cu  i  odanoscu 
prema  Sigismundu,  ali  je  bio  u  potonje  vrijeme  ozlojedjen,  poSto  je  izgubio  parnicu 
s  Pagom.  U  svom  pismu  poruCivaSe  Hrvoje  Zadranima  ovako:  > Mi  Hrvoje,  veliki  vojvoda 
kraljevstva  bosanskoga  i  generalni  vikar  preblagih  vladara,  kralja  Ladislava  i  kralja  Ostoje, 
dajemo   na   znanje,  .  .  .    kako    smo  ne  od  nuzde,  prevare,  ili  straha,  nego  po  svojoj  volji 


SVEOBCI  POKRET  U  HRVATSKOJ  1  CGARSKOJ  (1402. — ^1403) 


299 


odlicne  rektore,  plemice,  vijece  i  obcinu  grada   Zadra  primili  za  naSu  posebnu  bracu,  te 
cemo  ill,  tako  nam  na§e  vitezke  vjere,  braniti  i  Stititi  u  svako  vrijeme  i  na  svakom  mjestu. 


5      > 

-S      5 


CM 

O 


=^     5 

< 

«       So 


> 
O 


'--jaSfc^aw^'.^i^ 


.  Ovim  cemo  ih  poveljenim  listom  Stititi,  ako  redeni  rektori  i  -plemici  podignu  zastavu 
prejasnoga  kralja   Ladislava,   naro6ito  ako  ju  uzvise  s  prisegom  na  sveti  krst  i  na  svete 


3O0  SIGISMUND   I    PROTUKRALJl. 

moci,  da  ce  biti  vjerni  kralju  Ladislavu,  i  da  ne  ce  skinuti  do  smrti  redenu  njegovu 
zastavu.  Obecajemo  jos  vjerom  naSom  vitezkom,  da  je  i  prejasni  kralj  nas  Ostoja  spreman 
priseci  na  sveti  kriz  i  svete  moci,  da  ne  ce  nikada  za  svoga  zivota  (zapustiti)'recene 
plemice  i  grad  Zadar.  A  i  ja  Hrvoje  sa  svojom  suprugom  (Jelenom),  sa  svojim  jedincem 
sinom  (BaoSom),  bracom  i  druzinom  kao  §to  su  DragiSa,  brat  na§,  Vojslav  (brat),  nadalje 
Vojko,  vojvoda  Petar,  Tvrtko  i  brat  njegov  Vojko,  hocemo  se  zakleti  na  sveti  krst  i 
moci,  da  cemo  sve  plemice  toga  grada  sve  do  smrti  svoje  braniti  svojim  silama  i  snagom 
reienoga  gospodina  kralja  ugarskoga  .  .  .  .  U  potvrdu  toga  gotovi  smo  re^enim  plemi- 
cima  izdati  privilegija  gospodina  nasega  kralja  i  nasa  pod  visecim  pecatom.  Dano  u 
polju  ....  godine  1401.* 

Na  ovu  'poruku  vojvode  Hrvoja  izabere  gradsko  vijece  zadarsko  6etiri  plemica  za 
svoje  punomocnike,  da  ugovaraju  s  poslanicima  bosanskoga  kralja  i  vojvode  Hrvoja, 
pak  da  onda  vijece  o  svemu  izvijeste.  Po  torn  sudimo,  da  su  Zadrani  bili  silno  ozloje- 
djeni  na  Sigismunda  i  njegove  bane.  Punomocnici  obcine  imali  su  prigodom  dogovora 
iznijeti  i  pitanje  o  otoku  Pagu,  kao  i  o  prihodu  tridesetnice,  ne  bili  tako  ipak  polu6ili, 
§to  im  bijase  Sigismund  uzkratio.  Malo  zatim,  22.  lipnja,  sastade  se  ponovo  vijece  gradsko, 
da  6uje  izvjeStaj  svojih  punomocnika.  Sta  su  ti  ugovarali  i  utanafiili,  nije  zabiljezeno;  ali 
se  znade,  da  je  vijece  bilo  s  njihovim  izvjestajem  zadovoljno,  i  da  ih  je  ovlastilo,  neka 
nastave  dogovore  »o  priznaji  kralja  Ladislava«  (super  receptione  regis  Ladislai)  kao  i  o 
poslanicima,  koji  bi  se  k  njemu  poslali;  zatim  neka  za  Pag  i  tridesetinu  ponude  tisucu 
dukata*u  dvije  godine.  »Stogod  receni  plemici  s  pomenutim  Bo§njacima  ufiine  i  utanace, 
neka  bude  tvrdo  i  neka  se  izvede  .  .  .  .«  Ne  znamo,  da  li  su  vec  tada  Zadrani  priznali 
Ladislava  za  kralja  ili  tek  poslije;  ali  stoji,  da  su  Pazani  gotovo  zdvojili,  kad  su  cull,  Sta 
se  snuje  u  gradu  Zadru.  Cim  bijahu  naime  Pazani  saznali,  da  su  bosanski  poslanici  stigli 
u  Zadar,  poslutiSe  namah,  kakva  im  sudbina  prijeti,  posto  su  ih  onako  Zadrani  i  dosad 
svedjer  brodovljem  svojim  napastovali,  da  ih  skuce  pod  svoju  vlast.  Ne  nadajuci  se  ni 
kakvoj  pomoci  od  svoga  kralja  i  bana,  obratiSe  se  zdvojni  mletackoj  obcini,  moleci  ju, 
da  ih  primi  pod  svoje  okrilje  kao  svoje  podanike.  Ali  oprezni  Mletci  znadijahu,  da  jos 
nije  kucnulo  njihovo  vrijeme,  pak  se  s  lijepim  i  laskavim  rijecima  11.  lipnja  izpricase 
nevoljnim  Pazanima. 

U  Zadru  bija§e  se  bosanskim  poslanicima  sreca  nasmijala:  najvjerniji  dosad  grad 
dalmatinski  bio  je  gotov  razviti  zastavu  kralja  Ladislava.  Ali  zato  su  se  drugi  gradovi 
slabije  odazivali  pozivu  vojvode  Hrvoja,  premda  je  u  to  i  sam  bosanski  kralj  Ostoja 
dosao  u  Knin,  da  pomaze  svojemu  vojvodi.  Grad  Trogir  bijase  doduse  16.  lipnja  poslao 
tri  svoja  poslanika  k'Hrvoju,  da  se  s  njime  sporazume;  a  4.  srpnja  odgovorilo  je  trogirsko 
vijece  poslanicima  bosanskoga  kralja  i  Hrvoju,  neka  se  nesta  odredi  u  pogledu  poslan- 
stva,  koje  bi  imalo  poci  u  Napulj  kralju  Ladislavu.  Cuv§i  medjutim  Trogirani  u  to,  da 
se  je  kralj  Sigismund  oslobodio  suzanjstva,  opremiSe  svoje  punomodnike  kralju  Ostoji  i 
Hrvoju  u  Knin,  te  ocitovaSe,  »da  ce  oni  poslati  svoje  poslanstvo  kralju  Ladislavu  u  Napulj 
onda,  kad  to  to  ucine  i  drugi  Dalmatinci,< 

Dok  se  je  dakle  fTrogir  predomi§ljao,  sta  da  cini,  grad  se  je  Spljet  ba§  opro 
Hrvojevu  pozivu.  Ta  Spljetu  bio  je  jo§  uvijek  knezom  Ivan  Gorjanski,  a  potestatom 
banovac  Pavao  Mihajlovic  od  plemena  Zempce,  koji  je  podjedno  drzao  i  tvrdinju  Klis. 
Ne  naSavSi  uza  sve  to  Spljet  dovoljno  podpore  u  kralja  Sigismunda,  bijase  u  rujnu  1401., 
poslao  svoga  punomocnika  u  Mletke,  koji  izjavi,  da  bi  obcina  njegova  voljela  primiti 
potestata  iz  Mletaka,  te  se  dala  u  za§dtu  njihovu.  Mletci  medjutim  odgovori§e  poslaniku, 
da  Ijube  Spljecane  kao  svoje  predrage  prijatelje  i  dobre  susjede,  ali  da  se  s  izvjestnih 
razloga  ne  mogu  odazvati  zelji  njihovoj.  Sve  jednako  ne  htjedoSe  Spljecani  ni  cuti,  da  se 
pogadjaju  s  bosanskim  vojvodom.  Jama6no  ih  je  bodrio  na  odpor  i  nadbiskup  njihov 
Andrija  Gualdo,    od  nedavna  gorljiv  privrzenik  Sigismundov,  a  protivnik  bosanskih  pata- 


^^  me 


SVEOBCl    POKRET    U    HRVATSKOJ    I    IIGARSKOJ    (1402—1403.).  301 


rena.  Opreka  izmedju  Spljeta  i  Hrvoja  izokri  se  tako,  da  je  na  posljedku  planuo  i  rat 
medju  obima.  Potankosti  rata  nijesu  poznate;  znade  se  jedino,  da  je  Hervoja  pomagao 
surjak  njegov,  cetinski  knez  Ivanis  Nelipic.  Ratovalo  se  oko  Hrvojeva  grada  Omisa,  na 
koji  je  udaralo  spljetsko  brodovlje  pod  vodjom  svojim  Markulom.  Ne  imajuci  svoje 
mornarice  trazio  je  Hrvoje  pomoci  u  dalmatinskih  gradova,  da  obrani  jedini  svoj  grad  u 
primorskim  stranama.  Najprije  zatrazi  §urjak  njegov  Ivanis  pomoc  u  Trogirana;  ali  mu 
ti  12.  rujna  odgovorise,  da  nemaju  galija  ni  barka,  koje  bi  mogli  poslati  na  obranu 
Omi§a  (ad  mittendum  subtus  subsidium  Almissium).  Na  to  zatrazi  sam  Hrvoje  brodovlje 
od  Dubrovcana;  no  njihovo  vijece  izpriCa  mu  se  18.  listopada  1401.,  spomenuvsi  jos,  da  mu 
dubrovacke  pomoci  ne  treba,  jer  je  i  sam  dosta  jak  »takovu  clovje5icu  odoljet*.  Hrvoje 
medjutim  ne  mogase  obraniti  svoga  grada  OmiSa,  koji  napokon  osvoji§e  Spljecani.  Da 
osveti  taj  gubitak,  udarase  on  zajedno  sa  svojim  surjakom  na  kopnene  gradove  u  Hrvat- 
skoj,  kao  i  na  kotare  dalmatinskih  gradova.  Tako  osvojise  tvrdiniu  Klis,  a  Ivani§  Nelipic 
otme  Trogiranima  selo  Radosic.  Uza  to  pozivahu  neprestano  dalmatinske  gradske  obcine, 
da  iztaknu  zastavu  kralja  Ladislava.  Trogirani  ponovno  izjaviSe  21.  studenoga  poslaniku 
banovca  Tvrtka  Lati6ica  i  cetinskoga  kneza,  da  ce  njihovu  pozivu  zadovoljiti,  ako  jednako 
urade  i  drugi  Dalmatinci,  narocito  Zadrani  i  Sibencani.  Medjutim  Zadranima  kao  da  je 
dodijaio  vjecito  pogadjanje,  te  se  je  prvih  dana  mjeseca  prosinca  jedna  stranka  u  Zadru 
potajno  dogovarala  s  Mletcima,  kako  da  se  opet  vrati  pod  okrilje  njihovo.  Na  Mletke 
se  obracao  u  to  i  vojvoda  Hrvoje,  moleci  ih  za  brodove,  s  kojima  bi  Spljedanima  oteo 
ugrabljeni  mu  Omis.  Njegov  poslanik  Ljudevit  de  Matafaris  zaklinjao  vijece,  da  pomogne 
svomu  gradjaninu  i  prijatelju.  Vijece  medjutim  odgovori  28.  prosinca,  kako  mu  je 
Hrvoje  mio  kao  prijatelj  i  gradjanin,  kako  mu  je  tezko  poradi  stete  njegove;  ali  da  ne 
smatra  za  Sastno,  da  se  mijesa  u  te  poslove. 

Nedaca  Hrvojeva  ohrabri  privrzenike  kralja  Sigismunda.  Kad  je  u  prvoj  cetvrtini 
god.  1402.  dosadanji  ban  Nikola  Gorjanski  primio  cast  i  sluzbu  palatina  u  Ugarskoj,  po- 
vjerena  bi  banska  cast  vranskomu  prioru  Emeriku  Bubeku,  kojemu  jedan  dio  zitelja  u 
Slavoniji  pridruzi  jos  zagrebackoga  biskupa  Eberharda  (u  jednoj  povelji  od  11.  veljace 
1402.  zove  se  biskup  Eberhard  »totius  Sclavoniae  constitutus  a  regnicolis  banus«).  Oba 
bana  i  zajedno  duhovnika  preuzeSe,  da  posve  skrse  vojvodu  Hrvoja  i  njegove  privr- 
zenike. Biskup  Eberhard  bijase  se  jos  prosle  godine  za  suzanjstva  Sigismundova  pro- 
slavio,  kad  je  »s  vojskom  u  kraljevinu  Slavoniju  usao  i  njezine  velika§e  uzdrzao  u  po- 
kornosti  i  duznoj  vjernosti  prema  kralju*,  a  sad  ga  bijahu  neki  stalezi  navlastice  pro- 
glasili  banom,  da  jednako  uradi  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Namah  mjeseca  veljace  1402. 
drzala'  su  oba  bana  u  Krizevcima  banski  sud,  gdje  su  uz  ino  osudili  Dionizija  i  Nikolu, 
sinove  Ivana  od  Vrbovca,  koji  bijahu  Nikoli  od  Pakraca  oteli  imanje  Trstenicu.  Odanle  po- 
djose  u  Dalmaciju,  da  tamosnje  gradove  odvrate  od  Hrvoja,  kao  i  od  kralja  Ostoje  i  Ladislava. 
U  prvoj  polovici  travnja  bila  su  oba  bana  u  Dubrovniku.  Od  toga  je  grada  naime 
kralj  Ostoja  jo§  prosle  godine  1401.  zahtijevao,  da  skine  ugarsku  zastavu  i  razvije  bo- 
sansku.  Vijece  dubrovadko  odbilo  je  zahtjev  bosanskoga  kralja  izjavivsi,  da  je  Dubrovnik 
Slobodan  od  Ugarske,  kojoj  placa  dohodak  jedino  u  ime  za§titnine,  kao  §to  daje  Bosni 
»srbski  dohodak*  za  slobodno  trgovanje  po  nekadanjim  srbskim  zemljama,  S  toga  malo 
da  nije  buknuo  rat  izmedju  Dubrovnika  i  Bosne,  te  su  se  Dubrovcani  spremali  na  obranu 
i  poslali  Zuna  Todorova  Prodancica  sa  dvije  oboruzane  galije  a  Ston,  da  ga  Sliti  od 
navale  bosanske.  No  do  okrSaja  nije  doSlo.  Medjutim  hrvatski  bani  pobojaSe  se  ipak,  da 
bi  se  na  posljedku  mogao  Dubrovnik  odmetnuti,  i  zato  dodjoSe  sami  u  grad,  da  od 
gradjana  i  vijeca  primu  ponovnu  prisegu  vjernosti  za  kralja  Sigismunda.  Dubrovdani 
odazvaSe  se  njihovu  pozivu  najspremnije,  te  poloziSe  12.  travnja  1402.  zahtijevanu  prisegu. 
No  tim  povrijedi§e  silno  i  bosanskoga  kralja  Ostoju  i  vojvodu  Hrvoja.  Potonji  pade 
posla    u    Dubrovnik   Ratka   MiSanovica,    spoti^uci    gradjanima ,    §to    su    »prisegli   priuru 


302  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

(Emeriku  Bubeku)  i  biskupu  (Eberliardu)  na  kralja  (Ostoju)«,  pak  tako  se  po  neki 
nacin  utotili  protiv  Bosne.  Na  to  odgovori  dubrovacko  vijece  13.  svibnja  1402.  vojvodi 
Hrvoju  po  prilici  ovako:  >Zna  svijct  i  zemlja  i  gospodin  kralj  Ostoja  i  va§a  milost,  od 
postanja  nasi  prvi  kako  su  zivjeli  s  gospodami  s  vsakom  po§tenom  Ijubvom  i  pravom 
vjerom,  i  tozde  mi  mislimo  uzdrzat  do  kole  bog  dopusti.  Istinom,  mi  smo  prisegli 
gospodinu  kralju  ugarskomu,  da  onoj,  sto  su  na§i  stari  objetovali  gospodinu  ugarskomu 
dohodak  davat,  da  ga  dajemo  kako  smo  ga  i  davali,  a  oni  su  nam  potvrdili  vse  zakone 
i  slobostine,  koje  smo  imali  u  dni  kralja  Lau§a  (Ljudevita).  A  na  gospodina  kralja  Ostoju 
i  na  vas  gospodu  bosansku  nijesu  nas  iskali,  ni  togaj  bog  dopusti;  jer  i  oni  znaju  tko 
je  Dubrovnik  i  koju  vjeru  ima,  i  pace  znaju,  cim  je  Dubrovnik  od  postanja  objetan  gos- 
podinu kralju  i  gospodi  bosanskoj  vsakom  sluzbom  i  postenijem,  i  danasni  dan  vide 
kako  nas  gospodin  kralj  Ostoja  i  gospoda  bosanska  Ijube,  kako  mi  sluzimo  i  uzdrzimo 
objet  i  krasno  naucenije  nasih  prvijeh,  i  napred  boga  moleci  mislimo,  dori  jedan  nas 
te6e,  sto  ne  primaknemo  na  slavu  i  6ast  kraljevstva  bosanskoga  ne  mislimo  umaknuti*. 
Premda  su  Dubrovcani  sli6nim  pismom  na  kralja  Ostoju  nastojali  razpr§iti  svaku  sumnju, 
pace  i  svojim  oblastim  zapovjedili,  »da  niktor  nesmjet  bude  nijednoga  primiti«,  koji  bi 
bio  protivnik  kralja  bosanskoga,  te  pobjegao  na  zemljiste  obcine  dubrovacke:  ipak  ne 
mogose  vise  smiriti  bosanskoga  kralja.  On  je  odsad  na  njih  rezio  svakom  zgodom,  tako 
da  je  napokon  god.  1403.  planuo  i  rat  izmedju  Dubrovnika  i  Bosne. 

Iz  Dubrovnika  podjose  oba  bana  u  Spljet,  gdje  su  boravili  26  travnja  1402.  Spljecani 
ih  docekaSe  s  velikim  slavljem,  jer  su  jos  svedjer  bili  u  zavadi  s  Hrvojem  i  njegovim 
privrzenicima.  Kako  su  Spljecani  c^vrsto  stajali  uz  Sigismunda,  pokazaSe  tim,  §to  su  uz  Ivana 
Gorjanskoga  izabrali  za  svoga  kneza  i  brata  mu  Nikolu,  do  nedavna  bana  hrvatskoga,  a 
sada  palatina  ugarskoga.  Sve  do  6.  prosinca  1402.  spominju  se  braca  Nikola  i  Ivan 
Gorjanski  kao  knezovi  spljetske  obcine.  Kraj  takih  prilika  nije  cudo,  da  su  Spljecani 
ba§  odu§evljeno  polozili  zahtijevanu  prisegu  u  ruku  zagrebackoga  kanonika  Teodora, 
zamjenika  zagrebackoga  biskupa  Eberharda,  i  vranskoga  priora  Emerika  Bubeka. 

Dubrovnik  i  Spljet,  a  s  njima  i  veliki  otoci  Brae,  Hvar  i  Kor^ula  ostali  su  dakle 
vjerni  kralju  Sigismundu  i  njegovim  banima.  No  zato  je  sjeverna  Dalmacija  od  Trogira 
do  Raba  stala  prelaziti  u  tabor  vojvode  Hrvoja  i  njegovih  gospodara.  Prvi  zaigraSe  kolo 
Trogir  i  Sibenik.  Dne  13.  svibnja  1402.  borave  poslanici  tih  gradova  u  gradu  Sinju  na 
Cetini  kod  vojvode  Hrvoja  i  njegova  surjaka,  kneza  Ivana  Nelipica,  kojima  bijase  kralj 
Ostoja  povjerio  obavljanje  posala  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  (per  .  .  .  Ostojam  .  .  .  regem  ad 
partes  Dalniatie  et  Croatie  pro  reformandis  certis  negociis  deputati).  Sibenski  poslanici 
jesu  Ivan  Tavelic,  Sijepan  Mafei  i  Ivan  Mise,  a  trogirski  Blasko  Andrijevic  Marinov, 
Andrija  Cega  Cegin  i  Jakov  Nikolic  Jakoyljev.  Poslanici  obiju  obcina  izjavise  najprije, 
da  su  njihove  obcine  primile  kralja  Ostoja  za  svoga  gospodara  (habita  conversione  ad 
dominum  nostrum  regem),  da  ce  razviti  njegovu  zastavu  te  poloziti  zakletvu  vjernosti  i 
podanstva.  Podjedno  zamoliSe,  da  im  povjereniei  bosanskoga  kralja  potvrde  sve  stare  i 
nove  povlastice,  kao  i  medjaSe  njihovih  kotara.  Hrvoje  i  Ivani§  izdadoSe  na  to  zastupni- 
cima  Trogira  i  Sibenika  svecane  povelje  i  obecaSe  im,  da  ce  te  povelje  zakletvom 
potvrditi  i  kralj  Ostoja  zajedno  sa  svojim  barunima.  Zanimljivo  je,  §to  se  u  obim  pove- 
Ijama  naro^ito  iztic^e:  »U  slucaju  pak,  te  bi  presvijetli  kralj  Ladislav  dosao  u  ove  krajeve, 
udesit  cemo,  da  i  on  te  prisege  i  povelje  sa  svim  klauzulama  i  darovanjima  potvrdi  i 
odobri*.  Poslanici  medjutim  ne  bijahu  svim  tim  umireni,  vec  podjoSe  iz  Sinja  pred  kralja 
Ostoju,  koji  se  je  u  ono  doba  pod  gradom  Visecom  (sub  castro  Visechi,  Visuc)  na 
doljnoj  Cetini  desio,  nastojeci  valjda,  da  otme  Spljecanima  grad  Omi§  Tu  pod  Visecom 
zatekose  poslanici  uz  kralja  i  neke  bosanske  velikase,  kao  vojvodu  Sandalja  Hranica, 
kneza  Pavla  Radinovica  i  kneza  Mirka  Radojevica.  Sporazumno  s  tim  svojim  velikalima 
(barunima)  potvrdi  kralj  Ostoja  15.  lipnja  povelje  svojih  punomocnika. 


I 


SVEOBCI    POKRET    U    HRVATSKOJ    I    UGARSKOJ    (1402.-1403).  303 


Trogir  i  Sibenik  priznali  su  tako  bosanskoga  kralja  Ostoju  za  svoga  gospodara. 
Medjutim  nijesu  ni  Sigismundovi  bani  mirovali.  Oni  se  bijahu  iz  Spljeta  vratili  u  Sla- 
voniju,  te  ondje  okupili  oko  sebe  druge  neke  velikaSe  i  plemice,  pak  se  spremili  na 
odlucnu  vojnu  protiv  Hrvoja.  Najprije  provalise  u  dubicku  zupaniju,  koju  bijaSe  Hrvoje 
pred  ^etiri  godine  osvojio,  te  ju  u  tinji  cas  zauzese,  poSto  je  vojvoda  bio  zabavljen  u 
porjedju  Cetine.  Ali  dalje  tezko  su  prodrli,  poSto  je  Hrvoje  jama^no  poliitao  na  obranu 
svoje  djedovine.  K  tomu  je  napokon  i  kralj  napuljski  Ladislav  ozbiljno  ustao,  i  da 
pomogne  svojim  privrzenicima  u  Hrvatskoj,  Bosni  i  Dalmaciji,  i  da  sebi  utre  put  do 
ugarskoga  i  hrvatskoga  prijestolja.  To  mu  bijase  sada  i  lak§e,  posto  je  iz  napuljske 
kraljevine  potisnuo  svoga  dosadanjega  takmaca,  francuzkoga  kraljevica  Ljudevita,  i  posto 
je  stekao  odlucna  prijatelja  i  pomocnika,  papu  naime  Bonifacija  IX.,  koji  je  svom 
snagom  stao  raditi  proti  njegovu  takmacu  Sigismundu.  »Razmi§ljavajuci  danju  i  nocu, 
kako  bi  zadobio  i  usrecio  kraljevine  Ugarsku,  Dalmaciju,  Hrvatsku,  Slavoniju  i  ostale 
pridruzene  im  kraljevine,  kojih  najveci  dio  nepravedno  drze  njegovi  takmaci  i  buntovnici<, 
izdade  kralj  Ladislav  17.  lipnja  1402.  u  Napulju  svecano  pismo,  kojim  je  plemenitoga 
muza  Alojzija  Aldemariska  (de  Maresclii),  marsala  Sicilije  i  napuljske  mornarice  vrhov- 
noga  kapetana,  imenovao  svojim  namjestnikom  u  pomenutim  kraljevinama,  podjelivSi  mu 
»podpunu  vlast  cistoga  i  mjesovitoga  imperija  i  ma6a,  i  podpunu  jurisdikciju  tako  za 
pravdu  kao  za  rat«  (cum  plena  meri  mixtique  imperii  et  gladii  potestate,  et  iurisdictione 
plenaria,  tam  ad  iustitiam  quam  ad  guerram).  U  pismu  podaje  mu  nadalje  obsezan 
naputak,  sta  da  radi  i  kako.  Zapovijeda  mu,  da  s  mjesta  podje  u  recene  kraljevine  i  da  ih 
nastoji  predobiti;  nadalje  ga  ovlascuje,  da  smije  u  njima  namjestati  oblastnike,  da  moze  dace 
i  rude  prodati  ili  u  zakup  dati,  —  a  dohodcima  namiriti  svoju  placu,  kao  i  place  cinovni- 
cima  i  vojsci.  Jo§  mu  daje  punovlast,  da  smije  prisiliti  velikase  na  pokornost  i  vjernost,  te 
oprostiti  kazne  onima,  koji  bi  se  pokorili.  Osobito  mu  pak  nalaze,  da  vr§eci  svoju  sluzbu 
vazda  §tuje  obrede,  ustanove,  odredbe  i  obicaje  recenih  kraljevina,  i  da  jednako  pazi,  da 
ih  i  drugi  postivaju  (in  exercitio  autem  dicti  offitii  observes  et  observari  ab  aliis  mandes  et 
facias  ritus,  observantias,  capitula  et  consuetudines  dictorum  regnorum  diutius  observatos). 

S  ovim  obseznim  naputkom  i  punomoci  odplovi  Alojzije  Aldemarisko  u  srpnju 
prema  Dalmaciji,  uzev§i  sa  sobom  pet  galija  i  jedan  brigantin.  Najprije  osvanu  pred 
gradom  Zadrom,  koji  se  je  jos  svedjer  predomisljao,  bi  li  se  poveo  za  primjerom  gra- 
dova  Sibenika  i  Trogira.  U  prvi  mah  ne  znadose  Zadrani,  sta  da  tine,  te  poslase  24.  kolo- 
voza  tri  poslanika,  Vida  Matafaria,  Pavla  sina  Franje  Jurjeva  i  Damijana  Nasica,  k  vojvodi 
Hrvoju  u  Ostrovicu,  da  se  s  njim  posavjetuju.  No  jo§  prije  povratka  tih  poslanika  sastade 
se  27.  kolovoza  obcinsko  vijece,  u  koje  dodje  78  vijecnika,  te  se  tu  razpravljalo,  da  li 
bi  se  razvila  zastava  kralja  Ladislava  i  pustio  njegov  namjestnik  u  grad,  Zakljudeno  bi: 
»neka  gospodin  Alojzije,  namjestnik  svijetloga  vladara  gospodina  Ladislava,  kralja  jeru- 
zolimskoga  i  sicilskoga,  i  kapetan  pet  galija  i  jednoga  briganfina  istoga  kralja,  koje  su 
pred  lukom  gradskom,  slobodno  s  nekoliko  svojih  drugova  udje  u  grad,  a  onda  neka 
se  uzvisi  zastava  recenoga  kralja  i  zastava  ugarske  kraljevine  zajedno  u  jedan  mah<. 
Po  nalogu  vijeca  uvedose  zatim  Aldemariska  u  grad  Jakov  Radunid  i  Pavao  Pavlovid 
On  udje  kroz  vrata  sv.  KrSevana  i  pohodi  najprije  crkvu  toga  svetca.  Zatim  bi§e  uz 
veliko  slavlje  izvjeSene  zastave.  Sutradan  (28.  kolovoza)  udjo§e  s  dozvolom  vijeda  i  na- 
puljske galije  u  zadarsku  luku.  Tako  primi  Zadar  napuljskoga  vikara.  Nekoliko  dana 
poslije  (3.  rujna)  snstade  se  opet  obcinsko  vijece  zadarsko  Osim  70  plemica  dodjoSe 
na  zbor  zadarski  nadbiskup,  kninski  biskup,  opati  sv.  Krsevana  i  Rogova,  pak  svi  ti 
polozise  u  ruke  Alojzija  Aldemariska  prisegu  vjernosti  kralj u  Ladislavu.  Sutradan  bi 
odredjeno,  da  se  u  svim  javnim  izpravama  spominje  ime  kralja  Ladislava,  na  sto  je  njegov 
namjestnik  namah  stao  vrSiti  svoju  vlast,  imenovav  uz  ostalo  Pavla  Pavlovida  za  drzav- 
noga  odvjetnika  i  nadzornika  komornih  prihoda  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj. 


304 


SKtISMTJND    I    PROTUKRaLH. 


Jedva  sto  se  bijaSe  Aldemarisko  smjestio  u  Zadru,  stade  raditi,  da  okupi  oko  sebe 
citavu  Dalmaciju  i  Hrvatsku.  Naravno,  da  je  pri  torn  postupao  milom  i  silom.  Najvise  ga  se 
bojahu  privrzenici  Sigismundovi.  Jos  u  kolovozu  izjadao  se  Mletcima  knez  Nikola  Frankapan 
po  svojim  poslanicima,  kako  su  »galije  gospodina  kralja  Ladislava  nanijele  velike  state 
njegovim  mjestima,  zemljama  i  podanicima*,  pak  ih  je  zaklinjao,  da  mu  pomognu  kao  svomu 
sinu.  Ali  mu  Mletcani  31.  kolovoza  odgovorise,  da  ga  vrio  zale  kao  svoga  predragoga  prija- 
telja,  no  pomoci  mu  ne  mogu.  U  to  bijaSe  se  napuljski  kapetan  sastao  s  vojvodom  Hrvojem 
i  njegovom  svojtom  u  Zemuniku  (29.  kolovoza),  pak  se  s  njim  dogovorio,  kako  ce  ratovati. 
Posto  je  O-^trovica  bila  u  rukama  Hrvojevim,  trebalo  je  jo§  obladati  Vranom,  da  se  zastiti 
grad  Zadar.  No  tvrda  Vrana,  nekad  bedem  hrvatskih  ustaSa,  bijase  sada  u  vlasti  priora 
Emerika    Bubeka,  privrzenika    Sigismundova    i  bana  hrvatskoga. 

Dne  6.  rujna  1402.  podize  Aldemarisko  vojsku,  da  udari  na  Vranu.  Namjestnik 
uzeo  300  svojih  vojnika,  zatim  400  Zadrana,  koje  je  vodio  Simon  Detrikov;  cini  se,  da 
mu  se  je  pridruzio  i  vojvoda  Hrvoje  sa  svojim  Bosnjacima.  Ali  Vrana  bijase  tvrda,  a 
posada  u  njoj  hrabra,  premda  je  gospodar  njezin,  prior  Emerik  Bubek,  bio  odsutan.  Pod- 
sada  grada  otegla  se  na  vise  tjedana. 

U  isto  vrijeme,  dok  je  napuljski  vojvoda  udarao  na  Vranu,  bijase  kralj  Sigismund 
skupio  velikase  ugarske  i  hrvatske  u  Pozunu,  te  im  predlozio  svoga  necaka  Albrechta  IV. 
za  svoga  nasljednika.  Tek  od  skrajnje  nuzde  privoliSe  velikasi  na  Sigismundov  zahtjev; 
ali  nmogi  se  vec  tada  urotise  protiv  njega.  Medju  njima  bijase  jamacno  prior  vranski  i 
ban  Emerik  Bubek.  Njega  je  i  prije  vec  kidalo,  sto  je  kralj  Sigismund  skinuo  olca  mu 
Detrika  s  palatinske  casti,  a  sada  je  planuo,  kad  je  kralj  nametnuo  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
svoga  necaka  za  nasljednika  na  prijestolju.  Vrativ§i  se  Emerik  iz  Pozuna  kuci,  bijase  mu 
valjda  prvo,  da  se  odmetne  od  kralja  Sigismunda,  te  pridruzi  napuljskomu  kralju  i  nje- 
govim privrzenicima.  Nedvojbeno  s  tim  bilo  je  u  savezu,  da  se  je  napokon  i  tvrda  Vrana 
dne   11.  listopada  predala  napuljskomu  vojvodi   Aldemarisko. 

Padom  Vrane  zapoce  sveobci  pokret  proti  Sigismundu  tako  u  Hrvatskoj  kao  u 
Ugarskoj.  Vojvoda  Aldemarisko  hrlio  je  sada  od  grada  do  grada,  od  tvrdinje  do  tvrdinje 
podvrgavajuci  ih  redom  vlasti  svoga  kralja.  Vec  20.  listopada  osvoji  tvrdinju  Ljuhu  kod 
Nina,  pod  koju  bijase  dosao  sa  tri  galije  i  50  konjanika.  Vrativsi  se  sutradan  odanle  u 
Zadar,  odplovi  25.  listopada  prema  Spljetu  sa  tri  galije,  na  kojima  je  bilo  uz  ine  i  do 
50  Pazana.  Spljet  bija§e  jos  nedavno  glavni  branik  Sigismundove  vlasti;  sada  preote  u 
njemu  mah  stranka  prijatna  vojvodi  Hrvoju  i  kralju  Ladislavu,  te  primi  svecano  namjest- 
nika  njegova.  Nadbiskup  Andrija  Gualdo  i  drugi  privrzenici  kralja  Sigismunda  ostavise 
grad,  Nikqla  i  Ivan  Gorjanski  bise  skinuti  s  Casti  knezevske,  Dne  24.  prosinca  spominje 
se  vec  u  javnim  izpravama  spljetskim  Ladislav  kao  kralj,  a  Sibencanin  Ivan  Mihajlo 
Naplavic  kao  potestat.  Jamacno  je  vec  tada  vojvoda  Hrvoje  sa  sinom  Baosom  i  Surjakom 
Ivanisem  Nelipicem  gospodovao  u  gradu  kao  prvi  gospodar.  Sasvim  je  naravno,  da  su 
takodjer  gradovi  Sibenik  (19.  studenoga)  i  Trogir  (25.  studenoga)  odusevljeno  docekali 
vojvodu  Aldemariska,  »razvivsi  stijeg  kralja  Ladislava  s  velikom  svecanosti*.  Tk  ti  su 
gradovi  jo§  od  svibnja  bili  pod  okriljem  vojvode  Hrvoja  i  bosanskoga  kralja.  Jedini  grad 
Skradin,  ne  zna  se  za^to,  opro  se  napuljskomu  vojvodi,  kako  se  to  razabire  iz  jednoga 
pisma  Perka  de  Andreis  od  15.  studenoga.  Trebalo  ga  podsjedati  s  kopna  i  mora, 
te  za  to  uzeti  u  pomoc  cete  ostalih  dalmatinskih  gradova ,  koji  se  vec  bijahu  poko- 
rili.  Namjestnik  napuljskoga  kralja  nastojase  gradove  prikloniti  svomu  gospodaru  tim, 
sto  im  je  potvrdjivao  stare  povlastice  i  samoupravu,  kako  su  ju  prije  u2ivali.  Tako  je 
on,  zamoljen  od  poslanika  Stjepana  Maffea,  potvrdio  gradu  Sibeniku  dne  20.  pro- 
sinca 1402.,  a  gradu  Spljetu  dne  6.  sijeCnja  1403.  sve  njihove  stare  slobostine.  PoSto  su 
se  tako  prve  obcine  u  Dalmaciji,  kao  Zadar,  Spljet,  Trogir  i  Sibenik,  poklonile  kralju 
Ladislavu,  nije  bilo  tezko  izraditi,  da  mu  se  pokore  i  druge.  Aldemarisko  je  pa6e  pozvao 


SVEOBCI    POKRET    U    HRVATSKOJ    I    UGARSKOJ    (1402 — 1403.).  305 

i  Dubrovcane,  da  priznaju  kralja  Ladislava  za  svoga  za§titnika;  ali  Dubrovcani  ne  htje- 
dose  o  torn  ni  cuti.  Ta  oni  bijahu  jos  nedavno  poslali  kralju  Sigismundu  u  Pozun  Ostoju 
Pribilovica  za  svoga  poslanika,  da  u  ime  obcine  prihvati  zaklju^ke  ondasnjega  sabora,  a 
osim  toga  nastojahu  i  pokorne  sebi  otoke  uzdrzati  u  vjernosti  kralju  Sigismundu.  Kad 
je  na  otoku  Mljetu  neki  kapelan  i  kancelar  Novak  predlozio,  da  se  prirede,  kako  ce 
obdariti  galije  kralja  Ladislava,  kad  onamo  stignu,  zatim  da  iztaknu  drugu  zastavu,  nego 
§to  je  ima  obcina  dubrovacka,  naime  zastavu  papinsku,  da  se  take  otok  oduva:  osudi 
poradi  toga  vijece  umoljenih  u  Dubrovniku  10.  studenoga  recenoga  Novaka  na  izgon 
s  otoka,  a  njegove  ortake  pobaca  u  tavnicu.  Jos  13.  studenoga  pisala  je  obcina  dubro- 
vacka kralju  Sigismundu,  palatinu  Nikoli  Gorjanskomu  i  banu  macvanskomu,  te  je  kroz 
svoje  poslanike  siljala  darove  svomu  kralju. 

Osim  grada  Dubrovnika  bilojeamo  tamo  i  pojedinihprotivnika  kralja  Ladislava  uDalma- 
ciji  i  Hrvatskoj.  Takav  je  bio  u  Zadru  Filip  Jurjevic,  koji  nije  na  poziv  gradskih  knezova 
htio  poci  s  vojskom  na  Vranu;  zato  bi  10.  rujna  proglasen  za  veleizdajicu  i  liSen  svoga 
imanja  na  korist  grada.  Njegovu  je  kucu,  koja  je  stajala  pred  crkvom  sv.  Stosije,  izabrao 
Aldemarisko  16.  listopada  za  svoj  stan.  Za  Filipovim  primjerom  poveo  se  i  Damjan 
NaSic,  kojemu  bise  imanja  oduzeta  i  popisana  (28.  sijecnja  1403 ),  a  njegovoj  supruzi  i 
sinu  Petru  nalozeno,  da  za  tri  dana  ostave  svoju  vlastitu  kucu.  I  po  drugim  gradovima 
bilo  je  pojedinaca,  koji  su  voljeli  ostaviti  dom  i  ognjiste,  nego  se  pokoriti  kralju  Ladi- 
slavu.  Tako  je  bio  u  Spljetu  pomenuti  vec  nadbiskup  Andrija  Gualdo,  zatim  Marko  i 
Ivan  Grbica.  Od  tih  su  mnogi  posli  ravno  u  Ugarsku  pred  kralja  Sigismunda  i  palatina 
Nikolu  Gorjanskoga,  trazeci  u  njih  zastite  i  pomoci.  Da  se  tomu  doskoCi,  dade  Alozije 
Aldemarisko  1.  prosinca  1402.  javno  u  Zadru  proglasiti,  da  se  svi  gradjani,  koji  su  tada 
bili  razasuti  »po  Dalmaciji,  Hrvatskoj  ili  takodjer  u  Slavoniji*,  moraju  do  Bozica  vratiti 
svojim  kucama,  jer  ce  se  svaki,  koji  za  40  dana  ne  dodje,  smatrati  za  izdajicu  i  liSiti 
imetka;  jednako  ce  se  kazniti  svaki,  koji  bi  bez  njegova  znanja  otisao  iz  grada,  »dok 
se  kraljeva  volja  ne  proglasi«.  Ovim  proglasom  i  drugim  prijetnjama  zastra§i  Aldema- 
risko tako  javne  i  potajne  protivnike  svoga  gospodara,  da  je  vec  14.  prosinca  mogao 
prvo  poslanstvo  poslati  u  Napulj,  da  se  pokloni  kralju  Ladislavu.  Po  nalogu  namjestni- 
kovu  podjose  za  poslanike  najodlicniji  gradjani  zadarski:  opat  sv.  Kuzme  i  Damjana,  opat 
sv.  Krsevana  Miroslav,  Pavao  i  Lucijan  Jurjevic,  Damjan  Benja,  Juraj  Cedulin,  Sime  Busiolo, 
Nikola  Grgurov,  Antun  i  Rastko  Damjanov,  Ivan  Mihin  Nasic  i  Benko  Galo.  Ti  se  posla- 
nici  27.  prosinca  1402.  u  Zadru  ukrcaSe  u  brodove,  te  odplovise  u  Napulj,  da  Ladi- 
slavu oSituju  vjernost  i  odanost  svoga  grada,  pak  da  ga  mozda  i  pozovu,  da  §to  prije 
sam  podje  u  Dalmaciju. 

Na  koncu  godine  1402.  bila  je  dakle  Hrvatska  na  jugu  Velebita  i  ditava  Dalma- 
cija  do  Dubrovnika  u  vlasti  Ladislavljevih  namjestnika,  Alojzija  Aldemariska  i  vojvode 
Hrvoja  Vukcica.  Da  je  to  gotovo  bez  odpora  izvedeno,  nije  samo  zasluga  Ladislavljevih 
namjestnika,  vec  je  jamacno  mnogo  doprinesao  i  vranski  prior  Emerik  Bubek,  bivsi  ban 
dalmatinsko-hrvatski.  Njegovom  je  privolom  nedvojbeno  Vrana  dosla  u  vlast  napuljskoga 
vojvode.  A  mora  da  je  i  mate  radio  protiv  Sigismunda,  poSto  ga  taj  zove  >zadetnikom 
i  poglavitim  uzrokom  6itave  bune  i  odmetniitvac  (ferme  tocius  rebellionis  et  defectionis 
auctor  fuerat  et  causa  efficiens).  Vranski  prior  svakako  je  mnogo  u^inio,  te  je  pokret 
obuhvatio  i  preostalu  Hrvatsku  i  Slavoniju,  pade  i  samu  Ugarsku.  Ponukom  papinom 
ustao  je  u  Ugarskoj  protiv  Sigismunda  sam  ostrogonski  nadbiskup  Ivan  Kanizaj,  do- 
slije  jedan  od  najjaSih  stupova  njegove  vlasti;  a  primasu  pridruzili  se  drugi  duhovni 
i  svjetovni  velikasi,  tako  da  je  vedina  njih  stala  uz  njega.  Odpornici  sastadoSe  se  na 
poeetku  god.  1403.  u  Velikom  Varadinu,  pak  se  zavjerise  ondje  nad  tijelom  sv.  La- 
dislava svedanom  prisegom,  da  ce  Sigismunda  zbaciti  s  prijestolja  i  uzvisiti  na  nj  na- 
puljskoga  kralja    Ladislava.    Na    to    razvise    zastavu   potonjega,    koju    je    u    svim    vecim 

Hrv.  povj.  II.  I.  *° 


3o6  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

mjestima    svecenstvo    docekivalo    i    primalo,  noseci    pred    nju    svete    moci    u    svecanim 
provodima. 

Odkad  je  sam  nadbiskup  Ivan  Kanizaj  pristupio  kolu  buntovnika,  iznevjerio  se 
kralju  u  Hrvatskoj  i  knez  Nikola  Frankapan,  sin  slavnoga  osloboditelja  kraljice  Marije. 
Jos  u  kolovozu  1402.  tra^io  je  knez  Nikola  zastite  i  pomoci  protiv  Aldemariska,  a  na 
koncu  iste  godine  vec  je  privrzenik  napuljskoga  kralja.  Ladislav  izdaje  26.  sijecnja  1403. 
u  Napulju  povelju  knezu  Nikoli  Frankapanu,  svomu  vjernomu  savjetniku  i  »rodjaku« 
(affinis),  kojom  njemu  i  njegovim  potomcima  za  sva  vremena  dariva  grad  Okie  >u  herce- 
govini  SIavoniji<,  te  podjedno  povjerava  Nikoli  Spljecaninu,  cuvaru  franjevackoga  reda 
u  Rabu,  da  ga  uvede  u  posjed  darovanoga  mu  grada.  Ali  to  nije  sve.  Na  molbu  knezevu 
dozvoljava  kralj  drugom  poveljom  od  26,  sijecnja  1403.,  da  knez  Nikola  smije  zamijeniti 
svoj  grad  Ozalj  s  gradom  Ostrovicom  u  Lici,  koji  je  donle  drzao  plemic  i  vitez  Petar 
Novakovic.  U  toj  povelji  zove  Ladislav  svoga  takniaca  Sigismunda  naprosto  markgrofom 
od  Branibora  i  »grabiteljem  naSega  kraljevstva  Ungarije*  (regni  nostri  Hungarie  occupa- 
tore  —  occupator  illicitus  et  detentor).  Uz  kneza  Nikolu  pristupise  stranci  kralja  Ladi- 
slava  i  drugi  dosadanji  odlucni  privrzenici  Sigismundovi;  tako  Zadranin  Damjan  Nasic  sa 
svojim  sinovima,  kojima  Ladislav  poveljom  od  26.  sijecnja  1403.  oprosti  dosadanju  ne- 
vjeru  i  povrati  oteta  im  imanja.  I  mnogi  manji  plemici  u  Slavoniji  stadose  o^ito  raditi 
za  napuljskoga  kralja,  kao  braca  Ivan,  Nikola  i  Antun  od  Brezovice,  Dimitar  i  Juraj  od 
Medjuracja,  Ladislav  i  Ziga  od  Opatinca,  Stjepan  i  Nikola  od  Rovisca  (ili  Orahovice), 
Stjepan  Ivanovic  i  Juraj  Mihaljevic  iz  Zavrsja  u  pozezkoj  zupaniji,  napokon  i  Ziga  Alek- 
sandrovic  iz  Na§ica  i  Podgoraca  u  vukovskoj  zupaniji.  Uz  ove  pojavi  se  opet  na  popristu 
Nikola  Horvat,  sin  slavnoga  i  nesrecnoga  bana  Ivanisa.  Ladislav  je  sve  te  privrzenike 
mitio  darovnicama,  dok  je  protivnike  lisavao  casti  i  imanja.  Tako  je  braci  Ivanu,  Nikoli 
i  Antunu  od  Brezovice  izdao  29.  travnja  1403.  povelju,  kojom  ih  je  oslobodio  od  pla- 
canja  kunovine  kraljevskoj  komori,  a  bosanskomu  vojvodi  Petru  Paviovicu  darovao  je 
26,  sijecnja  1403,  selo  Cubin  i  posjede  sinova  Rajmicevih  u  zupaniji  dubickoj,  koji  su 
doslije  pripadali  Sigismundovim  privrzenicima.  Ali  osobito  odlikovao  je  Ladislav  one 
dalmatinske  gradove,  koji  su  prvi  razvili  njegovu  zastavu.  Tako  je  28.  ozujka  1403.  iza- 
slanicima  grada  Sibenika,  Stjepanu  Milasu  i  Miji  Jurisicu  potvrdio  listine  Hrvojeve  i 
Alojzija  Aldemariska,  izdane  tornu  gradu.  Ali  najvise  odlikovao  je  grad  Zadar.  Njemu 
je  poveljom  od  16.  veljace  1403.  oprostio  polovicu  dace  za  izvoz  soli  iz  grada,  a  26.  lipnja 
darovao  je  obcini  zadarskoj  grad  Novigrad  na  moru,  koji  je  sve  dosad  bio  u  vlasti 
krbavskih  knezova  Kurjakovica,  posto  bijahu  pripomogli  oslobodjenju  kraljice  Marije, 

Bas  ti  knezovi  Kurjakovici  ostado§e  od  svih  velikasa  u  Hrvatskoj  jedini  vjerni 
kralju  Sigismundu.  Kralj  se  je  tada  tako  u  njih  pouzdavao,  da  je  knezu  Karlu  povjerio 
u  to  osudno  doba  cast  kastelana  druge  svoje  stolice  ViSegrada  u  Ugarskoj.  U  Slavoniji 
odr^ase  kralju  Sigismundu  vjeru  knez  Pavao  Zrinski,  knezovi  Blagaji,  nada  sve  pak  odani 
zagrebacki  biskup  Eberhard,  macvanski  ban  Ivan  Morovic,  pozezka  vlastela  Berislavici  i 
neki  manji  plemici.  S  pomocu  tih  nadaoseje  Sigismund  i  taj  put  odrzati  protiv  mnogo- 
brojnih  protivnika  svojih.  Zato  on  namah  na  pocetku  godine  1403.  imenova  za  hrvatsko 
kraljevstvo  dva  nova  bana  mjesto  odmetnika  Emerika  Bubeka  i  zagrebackoga  biskiipa 
Eberharda,  Tako  postadose  banima  Ladislav  od  Grdjevca,  sin  Ladislavov,  i  uza  nj  Pavao 
Bisen  (Bissenus,  od  BeSinca)  de  Ezdeghe,  dva  plemica  iz  Slavonije.  Potonji  Pavao  Bisen 
bijage  se  nekad  proslavio  u  boju  kod  Nikopolja,  te  mu  je  Sigismund  poslije  povjerio 
kastelaniju  grada  Komarna.  Novim  banima  bi  zapovjedjeno,  da  umire  najprije  Slavoniju, 
a  onda  da  se  obore  na  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  Ali  Pavlu  Bisenu  iznevjerila  se  sreca  vec 
u  prvi  mah,  Vranski  prior  i  bivsi  ban  Emerik  Bubek  pozvao  ga  pod  vjeru  na  stanak, 
pak  onda  pogazio  zadatu  rijec,  te  ga  zarobio  i  poslao  vojvodi  Hrvoju,  koji  ga  je  opet 
po  svojim  Ijudima  odpravio  5.  veljace  u  Zadar  vojvodi  Aldemarisku,  da  ga  baci  u  zatvor. 


SVEOBCI    POKREt   U    ftRVAtSKOJ    I    UGARSKOJ    (1402.— 1403.). 


307 


Nedaca  bana  Pavla  Bisena  razplamti  gradjanski  rat  po  citavoj  Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 
Hrvoje  sa  svojim  i  napuljskim  cetama  prpvali  prema  gradu  Bihacu,  a  odande  u  Slavoniju, 
gdje  se  digose  ostali  privrzenici  Ladislavovi.  Stranka  kralja  LadL«:lava  tako  ojaca,  da 
je  pretegla  ne  samo  u  citavoj  Hrvatskoj,  nego  i  u  velikom  dijelu  Ugarske.  Prvih  dana 
travnja  1403.  sabrali  se  u  varosi  Slatini  (in  oppido  Zalatlinok  zagrabiensis  dioecesis)  u 
srednjoj  Siavoviji  poglaviti  privrzenici  kralja  Ladislava  na  saber,  na  koji  dodjole  i  poslanici 
poijskoga  kraljevstva.  Tu  bi  uz  ino  utanaceno,  da  ce  novi  kralj,  kojega  ce  sabor  birati 
(regem  nostrum,  quern  noviter  eligemus),  vazda  drzati  tvrdi  mir  s  kraljevinom  Poljskom. 
O  torn  bi  4.  travnja  sastavljena  izprava,  koju    nazocni    velika§i   hrvatski    i    ugarski    pod- 


ZlaTNI    I    SREBRENI    PJENEZl    SlGISMUNDOVI. 

1.  Zlatna  forinta.  Na  lieu  vidimo  sv.  Ladislava  i  sigle  MA.  Nadpis:  „S.  Ladislaus  rex".  Na  zali£ja  Stit,  podi- 
jeljen  na  fetiri  polja:  u  prvom  i  cetvrtom  grcde,  a  a  drngom  i  tredem  laksembari'<i  (branibarski)  orao.  Nadpis 
^t  Siglsmundi  D(d)  g'ratia)  r(egis)   Ungar(ie)". 

2.  Zlatna  forinta.  Na  lieu  dvogubi  kriz,  obrubljen  rabom  od  ruza  i  toCaka.  Na  zaiiiju  ugarski  grb  (grede). 
Nadpis:   „Sigismundi  re(gis)  Romanora(in). 

3.  Srebreni  dinar.  Na  lieu  dvogubi  krif  i  sigle  K  B;  nadpis:  „Mon(eta)  Sigismundi.  Na  zalidjn  ugarski  grb  (grede) 
i  nastavak  nsdpisa:   „f  Regis  Ungarie   et  c(ctera)". 

4.  Srebreni  dinar.  Kao  broj  3.,  jedino  sigle  C  I. 

5.  Srebreni  kvarting  (ferto,  Vierting).  Na  lieu  5tit,  razdijeljen  na  detiri  polj»,  u  kojima  su  grede  (ugarske)  i  lav 
(6e§ki).  Sigla  V  R.  Na  zalidju  krii  i  u  kutovima  kriza   fetiri  krune. 

6.  Srebreni  dinar.  Na  lieu  dvogubi  krii  i  sigla  N,  zatim  nadpis:  „Mon(eta)  Sigismundi".  Na  zalifiju  htit  sa  detiri 
polja  (ugarske  grede  i  luksemburiki  orao)  i  nad  njim  sigla  M;  zatim  naokolo  ruba  nastavak  nadpita:  ^Regis 
Ungarie  et  c(etera), 

Srebreni  dinar  kao  broj  6.,  samo  mjesto  sigle  na  zaliCju  dva  kriia  (ili  dvogubi  krii). 
Srebreni     kvarting  (ferto,  Vierting).  Na  lieu   kruna  od  liljana,  na  zalidju  dvogubi  krii  sa  siglama  CV. 


rijepi§e  sa  petdeset  i  jednim  pecatom.  Iza  toga  sabora  planuie  jo§  Ijuce  borbe.  Privrze- 
nici Ladislavovi  skupise  svoje  cete,  pak  onako  oruzani  (in  descensu  nostro  excercituali) 
sastadoSe  se  drugi  put  na  sabor  blizu  grada  Pozege  (prope  Possegawar).  Tu  izdadoSe 
24.  svibnja  1403.  povelju  nekomu  magistru  Ivanu  Nikolinu  od  Somkereka,  kojom  ga  na- 
gradise  za  njegove  dosadanje  vjerne  sluzbe.  Podjedno  mu  obeca^e,  da  ce  ta  njihova 
povelja  biti  potvrdjena  >od  na§ega  buducega  kralja  Ungarije,  kojega  cemo  mi,  ako  nam 
bozja  milost  bude  u  prilog,  vrlo  skoro  na  prijestolju  ovjendati  za  kralja  (a  domino 
nostro  futuro  rege  Ungariae,  quem  nos,  dei  favente  dementia,  super  solium  regni  Hun- 
gariae  in   proximo   in  regem  coronabimus). 


3o8  SIGISMUND    I    PROTUKRAUI. 

Nakon  zestokih  borba  u  Slavoniji,  za  kojih  je  Sigismundov  ban  macvanski  i  vla- 
stelin  istocno-slavonski,  Ivan  Morovic,  protjerao  priora  vranskoga  Emerika  u  Bosnu,  a 
onda  sam  dopanuo  tezke  rane  na  glavi  za  podsjedanja  njegova  grada  Korve  i  za  kojih 
bi§e  imanja  brace  Gorjanskih  stra§no  poharana,  osjecahu  se  ustase  hrvatski  i 
ugarski  na  koncu  svibnja  tako  jaki,  da  su  se  vec  mogli  pripravljati  za  krunisanje  kralja 
Ladislava,  svoga  izabranika. 

(Krunisanje  napuljskoga  kralja  Ladislava  u  Zadru  5.  kolovoza  1403). 
Jos  od  sijecnja  1403.  spremao  se  je  kralj  Ladislav,  da  na  poziv  zadarskih  poslanika  od- 
plovi  u  Dalmaciju,  pak  da  se  dade  ovjen6ati  za  kralja  hrvatskoga  i  ugarskoga.  All  sjeca- 
juci  se  nemile  sudbine  otceve  ne  htjede  bez  valjane  priprave  i  dovoljne  sigurnosti  preci 
oreko  mora 

Najprije  gledase  sporazumjeti  se  s  Mletcima,  da  mu  ne  prijece  prelaza  u  Dalmaciju. 
Mletackoj  obdini  ne  bi  bilo  doduse  pocudno,  da  se  je  napuljsko  kraljevstvo  sjedinilo 
s  ugarskim  i  hrvatskim,  pak  se  onda  s  njom  natjecalo  za  prevlast  na  jadranskom  moru. 
Tomu  se  je  ona  otimala  svom  snagom  za  kralja  Ljudevita.  No  sada  kao  da  se  nije 
bojala  te  mogucnosti,  pace  pokret  u  prilog  kralju  Ladislavu  kao  da  joj  je  dosao  u 
zgodan  cas,  da  se  otrese  svih  nepovoljnih  ustanova  turinskoga  mira,  a  narocito  godis- 
njega  danka,  §to  ga  je  morala  placati  ugarskomu  kralju.  Ona  je  upotrebila  takmenje  iz- 
medju  Sigismunda  i  Ladislava,  te  je  vec  god.  1400.  prestala  placati  Sigismundu  godisnji 
danak  od  7000  dukata,  ne  mareci  ni  najmanje,  sto  ju  je  on  svedjer  na  to  opominjao  i 
sa  svojim  poslanicima  joj  dodijavao.  Bas  poradi  toga  nije  obcina  htjela  smetati  ni  Ladi- 
slava, kad  se  je  spremao  prebroditi  u  Dalmaciju.  Jos  u  kolovozu  1402.  boravili  su  na- 
puljski  poslanici  u  Mletcima,  radeci  da  utanace  savez  izmedju  svoga  gospodara  i  repu- 
blike.  Obcina  je  doduse  naprosto  odbila  ponude  u  pogledu  saveza,  ali  je  izjavila,  da  ce 
napuljske  galije  pustati  na  miru,  pace  da  ce  s  njima  postupati  »prijateljski  i  bratinski,  kao  da  su 
njezine  vlastite*.  Dogovori  izmedju  obiju  drzava  potrajase  i  dalje,  te  se  svrsise  napokontim,  da 
je  Ladislav  ustupio  Mletcima  otok  Krf,  koji  bijahu  oni  jos  god.  1387.  oteli  napuljskomu  kra- 
Ijevstvu.  No  zato  je  mogao  biti  siguran,  da  mu  obcina  ne  ce  zakrciti  puta  u  Dalmaciju. 
Nadalje  je  Ladislav  nastojao,  da  sto  vise  prikupi  privrzenika  ne  samo  u  kraljevstvu 
hrvatskom,  nego  i  u  Ugarskoj.  Vojvoda  njegov  Aldeniarisko  krstario  je  s  toga  sa  svojim 
galijam  a  od  Frankapanova  Krka  sve  do  dubrovackoga  otoka  Lokruma,  trseci  se,  da  na 
ma  koji  nacin  skloni  ponositi  Dubrovnik,  da  se  i  on  pokloni  kralju  Ladislavu.  A  ^inilo 
se,  da  bi  mu  to  moglo  i  poci  za  rukom,  jer  je  bas  u  ono  vrijeme  i  bosanski  kralj 
Stjepan  Ostoja  radio  svima  silama,  da  pokori  dubrovadku  obcinu.  Ali  kud  i  kamo  vise, 
nego  kruta  sila  admirala  Aldemariska  i  vojvode  Hrvoja,  imala  je  Ladislavu  pomoci  i 
utrti  put  duhovna  vlast  pape  Bonifacija  IX.,  onako  po  prilici,  kako  je  nekad  Bonifacije  VIII. 
pribavio  krunu  i  prijestolje  njegovu  prastricu  Karlu  Robertu. 

Papa  Bonifacije  IX.,  rodom  Napuljac,  bio  je  Ladislavu  vec  od  djetinjstva  i  otac  i 
majka.  Kad  je  ono  Ladislav  poslije  tuzne  smrti  svoga  otca  kao  djecak  od  deset  godina 
camio  u  Gaeti  u  smrtnom  strahu  od  silnih  neprijatelja  svojih,  proklet  jos  po  otcu  svomu 
od  rimskoga  pape  i  ostavljen  od  svega  svijeta,  ustade  za  njega  Bonifacije  IX.,  skine 
s  njega  prokletstvo,  dade  mu  svoj  blagoslov,  pak  mu  tako  osigura  napuljsko  kraljevstvo. 
A  sada  pregnu  taj  isti  papa  svima  sredstvima,  kojima  je  razpolagao  kao  dubovni  poglavar 
zapadnoga  krscanstva,  da  mu  pribavi  Ugarsku  i  Hrvatsku.  Svi  prelati  tih  kraljevstva 
moraju  stati  uz  papu  za  Ladislava;  ako' se  koji  uzprotivi,  papa  ce  ga  skinuti  s  6asti  nje- 
gove.  Tako  je  Bonifacije  18.  travnja  1403.  zbacio  spljetskoga  nadbiskupa  Andriju  Gualda 
kao  gorljiva  privrzenika  Sigismundova,  a  na  njegovo  mjesto  imenovao  Pelegrina  od 
Aragonije,  svoga  pouzdanika,  kojemu  je  narocito  zapovjedio,  da  radi  za  njegova  §tice. 
nika  Nekoliko  dana  zatim,  23.  travnja,  izdade  opet  Bonifacije  builu,  kojom  darova  Ladi- 
slavu deseti  dio  od  svih  crkvenih  dohodaka  »za  predobivanje  njegovih    kraljevstva*  (pro 


KRUNISANJE    NAPULJSKOGA    KRALJA    LADISLAVA    U    ZADRU    5.    KOLOVOZA    1403.  309 

recuperatione  regnorum  suorum).  No  najvise  uradi  papa  prvih  dana  lipnja  1403.  On 
izabra  Firentinca  Angela  Acciaiola,  kardinala  od  sv.  Lovrinca,  za  pobodnoga  poslanika 
svoga  u  Ugarskoj,  pak  de  kardinal  odpratiti  kralja  Ladislava  preko  mora  i  s  pomocu 
papinskom  uklanjati  sve  zapreke,  koje  hi  stajale  na  putu  njegovu  krunisanju.  Taj  kardinal 
Angelo  Acciaioli  bio  je  skroz  pouzdana  i  kralju  odana  osoba.  On  je  Ladislavu  bio  skrb- 
nikom  za  n-aloljetnosti;  poslije  ga  je  okrunio  za  napuljskoga  kralja,  te  mu  je  kraljevstvo 
i  oruzjem  branio  od  francuzkoga  pretendenta.  Sad  ga  zapade  zadaca,  da  mu  jednakim 
nacinom  pribavi  ugarsko  i  hrvatsko  prijestolje.  Papa  mu  u  to  ime  1.  i  2.  lipnja  1403. 
izdade  citav  niz  raznih  punomoci  i  povlastica  >za  Ugarsku,  Slavoniju,  Dalmaciju,  Hrvatsku, 
Srbiju,  Bosnu,  Vlasku  i  Bugarsku*,  a  sve  s  torn  zadacom,  da  bude  u  pomoc  kralju  Ladi- 
slavu pri  borbi  za  ugarsko  i  hrvatsko  prijestolje.  Narocito  mu  podijeli  povlast,  da  pre- 
mjeSta  i  skida  biskupe,  koji  su  skloni  Sigismundu.  Tako  neka  kolockoga  nadbiskupa 
premjesti  na  zagrebacku  biskupiju  (jer  je  Eberhard  bio  uz  Sigismunda),  trogirskoga  bi- 
skupa  neka  po§lje  na  nadbiskupiju  kolocku;  a  zagrebadkomu  biskupu  neka  dade  koju 
izpraznjenu  stolnu  crkvu.  Nadalje  mu  podijeli  pravo  raznih  dispenzacija,  koje  je  obicno 
vrSio  sam  papa.  Napokon  pro§iri  Bonifacije  svojemu  poslaniku  (»de  latere*)  vlast  i  na 
Poljsku  i  Cesku,  kao  i  na  sve  drzave,  koje  bi  mogle  utjecati  na  stanje  kralja  Ladislava 
i  na  prilike  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 

Dok  se  je  tako  kralj  Ladislav  oprezno  pripravljao  i  na  sve  strane  osiguravao,  dekahu 
ga  nestrpljivo  njegovi  privrzenici  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Trogirani  se  nadahu  vec 
2.  sijecnja  1403.  kraljevu  dolazku,  te  pripravise  u  to  ime  800  dukata  i  dozvolise  svomu 
knezu  Jurju  Jurjevicu,  da  na  mjesec  dana  podje  u  Zadar.  U  to  se  bijase  9-  ozujka  vratilo 
poslanstvo  zadarsko,  koje  bijase  poslo  po  kralja  u  Napulj.  Sad  bi  odiuSeno,  skupiti 
poslanstvo  iz  citave  Ugarske  i  Hrvatske,  pak  ce  to  sjajno  i  svecano  poslanstvo  ponovo 
pozvati  kralja  na  prijestolje.  U  to  poslanstvo  izabrase  i  Trogirani  1.  svibnja  dva  svoja 
gradjana,  po  imenu  Luku  Vitturija  i  Blaza  Andrijevica.  Poslanici  zatekose  Ladislava  u 
Barletti  (Baroliju),  primorskom  gradu  na  jadranskom  moru,  gdje  se  je  jamaSno  vec 
spremao  na  put  u  Dalmaciju.  Sta  se  je  tom  prigodom  utanadilo,  nije  poznato;  samo  je 
zapisano,  da  je  poslanstvo  zajamcilo  kralju,  da  ce  ga  okruniti  za  kralja. 

Malo  iza  sastanka  u  Barletti  poslao  je  kralj  u  Dalmaciju  neke  svoje  sluzbenike, 
kao  tajnika  svoga,  Firentinca  Matiju  od  S.  Miniata,  nadalje  Galeotta  i  druge;  a  zatim  se 
je  spremao,  da  zajedno  s  papinskim  poslanikom  i  sa  sjajnom  druzinom  podje  na  put. 
Vec  9.  srpnja  1403.  doplovi  kao  predteca  kraljeva  dolazka  dvanaest  velikih  brodova 
s  konjima,  vitezovima,  placenicima,  zitom  i  svim,  §to  treba  vojsci.  Sutradan,  10.  srpnja, 
udje  u  Zadar  veliki  vojvoda  Hrvoje  Vukdic  sa  svojim  Bo§njacima.  Za  samoga  kralja 
mislilo  se,  da  ce  stici  14.  srpnja.  O  svim  tim  pripravama  javlja  Matija  od  S.  Miniata 
tajniku  firentinske  obcine  Koluciju  de  Salutatis  11.  srpnja  iz  Zadra  ovako:  >Da  vas  oba- 
vijestim  o  zgodama  u  Dalmaciji.  Dne  9.  ovoga  mjeseca  (srpnja)  doplovilo  je  ovamo  (u 
Zadar)  dvanaest  velikih  brodova  preblagoga  vladara  gospodina  kralja  Ladislava,  sa  ko- 
njima, vitezovima,  placenicima,  zitom  i  drugim,  §to  treba  za  taki  posao;  bile  je  vrijedno 
vidjeti  tu  opremu.  Jucer  (10.  srpnja)  stigao  je  amo  vojvoda  kraljevstva  bosanskoga,  kojemu 
je  ime  Hrvoje,  velik  knez  i  najmocniji  onoga  kraljevstva.  Taj  je  bio  poglaviti  uzrok,  da 
su  se  kraljevina  Dalmacija  i  sve  strane  Slavonije  priklonile  kralja  Ladislavu.  Hrvoje 
o^ekuje  kralja  s  velikom  druzinom.  Taj  je  6ovjek  pataren,  ali  se  radi,  da  ga  gospodin 
kardinal  (papinski  poslanik  Angelo  de  Acciaioli)  .  .  .  privede  k  svjetlu  pravoga  spasa,  a 
6ini  se,  da  ce  i  on  sam  na  to  privoljeti  s  nadom,  da  bi  ga  gospodin  kralj  (Ladislav) 
namjestio  za  namjestnika  (marchionem)  u  bosanskim  stranama,  kako  mi  to  tvrdi  gospodin 
nadbiskup  spljetski  (Pelegrin  od  Aragonije),  njegov  prijatelj  i  susjed,  a  meni  otac  i 
gospodin.  —  Velikasi  kraljevstva  Ungarije,  koji  imadu  vrlo  veliku  pratnju  i  druzinu, 
posla§e  ju6er  pismo  ovamo;  oni  su  vec  blizu  za  dan  hoda;  smatram,  da  ce    stici    ovamo 


3IO  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

prekosutra  (13.),  u  petak.  Njima  svima  je  glava  i  vodja  gospodin  nadbiskup  ostrogonski 
(Ivan  Kanizaj),  kojega  sam  sluzio,  muz  i  velika§  velike  mudrosti  i  modi.  —  Gospodina 
kralja  zajednom  s  kardinalom,  koji  ce  doci  na  petnaest  galija,  ocekujemo  dojduce  subote, 
naime  14.  ovoga  mjeseca  (srpnja).  Zadrzao  se  bo  zato,  sto  je  vojvoda  Austrije  (Vilim) 
poslao  odlidno  poslanstvo,  moleci  ga,  da  hi  sa  sobom  poveo  svoju  sestru  kraljevnu,  i  da 
bi  mu  ju  dao  za  suprugu.  Ako  toga  ne  udini,  niti  je  ne  povede,  bit  ce  mu  protivnik  i 
opirat  ce  mu  se  pri  uzimanju    kraljevstva    Ungarije;    ako   ju    pak    dovede,    bit  ce    kralju 

naklon  i  prijatan.    Isti    naime    vojvoda    Austrije   vrlo    je    silan    i    velik ,    te    medjasi 

s  CeSkom,  Ungarijom  i  Slavonijom,  i  obecao  je  dati  mocnu  pripomoc  gospodinu  kralju; 
s  toga  je  gospodin  razlozno  odlu6Jo  povesti  sestru,  pak  tako  je  poneSto  zadocnio.  Ja 
zaista  osobito  cijenim  naklonost  i  prijateljstvo  austrijskoga  vojvode,  a  tako  jednako  i 
protivno,  ako  se  uzme  u  obzir  njegovo  susjedstvo  i  moc  .  .  .  .« 

Austrijski  vojvoda  Vilim  bijaSe  jog  godine  1401.  zaprosio  sestru  napuljskoga  kralja 
za  zenu,  ali  mu  je  taj  ne  dade,  kako  se  razabire  iz  odgovora  mletacke  obcine,  dana 
27.  lipnja  te  godine  poslanicima  vojvode  Vilima  Sada  je  vojvoda  upotrebio  priliku,  da 
od  Ladislava  obecanjima  i  prijetnjama  iznudi  ono,  na  sto  prije  nije  htio  da  privoli. 

O  dolazku  kralja  Ladislava  i  kardinala  legata  imademo  dva  izvjesca,  jedno  od 
Galeotta,  a  drugo  od  recenoga  vec  Matije  de  S.  Miniate.  Galeotti  pise  poslije  24.  srpnja 
Firentincu  Vivianu  ovako:  > Gospodin  legat  (Acciaioli)  i  gospodin  kralj,  zajedno  sa  svojim 
druzinama,  stigoSe  u  Zadar  zdravi  i  citavi  19.  ovoga  (srpnja)  sa  sedam  galija,  pet  galijica 
i  neSto  barka,  koje  su  bile  krcate  plemicima  i  barunima.  Jutrom  udjoSe  zajedno  u  Zadar, 
(gdje  ih  doceka§e)  s  neizmjernim  veseljem.  Sasav  s  brodova  kralj  je  dvojicu  odlikovao 
vitezivom  (militia):  brata  naime  Guidona  Matafare,  koji  je  za  njega  mnogo  i  duze  radio, 
i  drugoga.  Uciniv  to  slusahu  u  stolnoj  crkvi  (sv.  Stosije  =  Anastasije)  misu,  a  na  to  je 
svatko  poSao  na  odredjena  mjesta  (stanove).  Zatim  je  istoga  jutra  u§la  u  grad  gospodja 
vojvodkinja,  sestra  kraljeva.  Toga  dana  kao  i  slijedeci  praznikovalo  se,  primali  se  darovi, 
kao  i  gradjani  i  drugi,  koji  bijahu  dosli  u  pohode.  Tu  su  naime  dekali  na  kralja:  Hrvoje, 
velik  gospodin  svojom  vlaScu,  a  ne  manji  tijelom,  koji  je  (kako  se  kaze)  poglaviti  uzrok, 
da  je  kralj  dosao  u  ove  strane ;  zatim  njegov  svojak,  knez  Ivani§  (Nelipic),  takodjer 
gospodin  velike  vlasti,  nadalje  mnogi  plemici,  koji  su  svi  iz  kraljevstva  bosanskoga.  Sto 
sam  tih  Ijudi  vidio,  odlikuju  se  svojim  strukom  (corpore  excellentes).  Dne  21.  pak 
dodjo§e  (u  Zadar)  gospodin  nadbiskup  ostrogonski,  osobito  mocan,  u  kojega  je  ruci 
gotovo  sva  briga  za  kraljevstvo,  zatim  veliki  zupan  palatin,  biskup  gjurski,  i  drugi  pre- 
mnogi  vitezovi  i  baruni.  Njima  su  poSli  u  susret  svi  kraljevi  i  legatovi  plemici  i  gospoda. 
Sam  kralj  pak  poSao  je  na  konju  do  gradskih  vrata,  da  recenu  gospodu  doceka.  Kad 
su  doSli  blizu  gradskim  vratima,  sto  bi  kamen  dobaciti  mogao,  sadjoSe  s  konja,  te  podjoSe 
pje§iCe  pred  kralja,  pozdravise  ga  i  duznu  mu  pocast  izkazase,  a  na  to  se  svi  razidjose 
u  odredjene  im  stanove.  Sutradan  (22.)  skupise  se  vojvoda  od  Amalfija  i  prije  knez  od 
Trikarije  (Rogerij),  o  kojemu  javno  mnijenje  ne  laze,  gospodar  Barulija  (Ivan  od  Lu- 
signana)  i  sinovac  kralja  od  Cipra;  gospodin  Benedikt  de  Acciaoili,  kojega  kralj  osobito 
odlikuje  i  Ijubi;  knez  Bigelli,  knez  Troje,  brat  magistra  justicijara;  gospodin  Alojzije 
Mareschi  (Aldemarisko),  kapetan  galija,  dva  sina  gospodina  Tomasina  od  San  Severina, 
prvorodjenac  i  mladji,  gospodin  Robert  od  San  Severina,  Franjo  Corsini,  i  mnogi  drugi 
plemici  i  vitezovi,  koje  bi  dugo  trebalo  izbrajati;  oko  deset  od  druzine  kardinalove,  naime 
nadbiskup  od  Tarenta,  biskup  senijski  i  tri  druga  (biskupa).  Na  to  dodjoSe  ona  gospoda 
iz  Ugarske  i  Bosne:  gospodin  nadbiskup  ostrogonski,  gospodin  biskup  zagrebacki,  kojega 
bijaSe  za  na§ega  ovdasnjega  boravka  gospodin  legat    premjestio   s  nadbiskupije    kolocke 

na  biskupiju  zagreba6ku ;  gospodin  nadbiskup  kolotki,  biskup  gjurski  i  drugi  jedan 

biskup,  veliki  zupan  palatin,  Hrvoje,  knez  Ivani§  (Nelipic),  kao  i  druga  gospoda  i  plemici, 
po  prilici  osam  njih  ili  deset.  Kad  su  svi  ti  sjedili  suteci,    ustade  nadbiskup  ostrogonski, 


KRUNISANJE    NAPULJSKOGA    KRAUA    LADISLAVA    U    ZADRU    5.    KOLOVOZA    1403.  311 

te  u  ime  sve  gospode  ugarske,  koja  su  nazo^na  bila.  Icao  i  u  ime  drugih,  kojih  nije 
bilo,  izlozi  kralju  poslanstvo,  pak  primivSi  odgovor,  u6ini§e  sporazum  i  vrati§e  se  svojira 
kucama.  Zatim  pojedinih  dana  drzahu  vijeca  da  urede  prilike  kraljevstva  i  ustanove  kni- 
nisanje  kraljevo,  koje  ce  se  ovdje  (hie)  obaviti  za  kratko;  dana  u  ostalom  ne  znam,  jer 
ga  jos  nijesu  odredili.  Za  izvjestno  tvrde,  da  kralj  imade  malo  protivnika  i  da  nijesu 
vele  mocni,  poSto  se  svi  pocev  od  rijeke  Drave  ovamo  njemu  pokoravaju  ;  jo§  tvrde,  da 
ce  se  kralju  svi  ostali  pokoriti,  6im  samo  digne  svoju  vojsku,  jer  su  mnogi  dvojedi  o  njegovu 
dolazku  ostali  neodlucni,  ali  cim  vide,  oni  ce  se  pokloniti.  Tvrde  nadalje,  pak  ima  i 
pismo  dosta  vjerodostojno,  da  ce  markgrof  Sigismund  biti  od  Ceha  zarobljen.  Ovamo  ce 
doci  i  bosanski  kralj,  podanik  kralja  ugarskoga  (homo  regis  Ungarie),  zatim  senjski  knez 
(Nikola  Frankapan).  Dvije  vojvode  austrijske  takodjer  se  o6ekuju  poradi  gospodje 
vojvodkinje;  a  i  druga  mnoga  gospoda.  To  je,  §to  se  moie  povjeriti  peru.  Govori  se, 
da  6e  mnoga  gospoda  s  druzinama  doci  i  da  ce  poslanike  svoje  poslati  .  .  .  .« 

Ovaj  izvjestaj  znatno  dopunjuje  pismo  Matije  od  S.  Miniata,  pisano  istomu  Vivianu 
30.  srpnja.  Matija  pise:  »Dne  19.  ovoga  mjeseca  doSao  je  amo  (u  Zadar)  kralj  Ladislav 
i  gospodin  legat  sa  dvanaest  galija  i  sa  svojim  velikaSima,  medju  kojima  je  bio  knez 
od  Trikarije,  koji  je  vojvoda  od  Amalfija,  i  drugi  neki  velikaSi  i  vitezovi  kraljevstva, 
Sastna  zaista  pratnja.  U  subotu  21.  (srpnja)  dodjoSe  ovamo  prelati  i  baruni  ovoga  kra- 
ljevstva, naime  gospodin  nadbiskup  ostrogonski  (Ivan  Kanizaj);  veliki  zupan,  koji  se  zove 
Teodorik  (Detrik)  Bubek;  biskup  gjurski  (Ivan),  biskup  njitranski  (Petar),  biskup  zagre- 
backi  (Ivan),  biskup  vesprimski  (Mihajlo),  nadbiskup  koIo6ki,  kao  i  mnogi  drugi  plemici 
toga  kraljevstva.  Bioje  izmedju  njihi  kralja  neki  nesporazumak  sve  do 
danaSnjega  dana.  Ugri  su  htjeli,  neka  kralj  obeca,  da  6e  osobno  dodi  u  kraljevstvo 
(Ungarije),  i  neka  oznaci  rok  (dolazka).  Kralj,  cini  se,  da  nije  spreman  poci  dalje  za  sada, 
nego  svakako  tra2i  ovdje  (u  Zadru)  krunu,  obecanu  njemu  u  Baroliju.  Gospodin  je  legat 
posredovao,  da  se  postigne  slofna  odluka.  No  bilo  je  i  drugih  stvari,  koje  su  Ugri  tra- 
zili.  Napokon  bi  trudom  gospodina  legata  utanaceno,  da  se  kruna  svakako  ovdje  dade. 
Pri  svemu  tomu  bio  sam  ja  precesto  tu  i  tamo  doglasnikom.  Kraljevstvo  je  ovo  za  sada 
rijeleno  i  slobodno  od  protivnika,  pak  i  od  nekadanjega  kralja  Sigismunda,  koji  je  ovaj 
6as  u  CeSkoj,  te  je  u  razmirici  s  bratom  i  bratucedom.  Kralj  taj  (Ladislav)  cini  mi  se 
dosta  razborit  (providus),  te  se  ne  protivi  tvrdoglavcima.  Nije  mi  slobodno  sve  pisati. 
Hoce  da  se  kruni  dojducih  dana,  pak  mislim,   da  ce  se    5in   krunisanja   obaviti    drugoga 

dana  mjeseca  kolovoza:  bit  ce    stvar  dodu§e    izvan    reda  svoga Nema   tu   krune 

kraljevstva,  posto  je  u  Vi§egradu;  nema  tu  obidne  knjige,  nema  tu  drugih  obiSnihstvarih, 
posto  su  u  Stolnom    Biogradu.  Posao  ce  ici  kako  tako.    Boze  daj  srecan  svrSetak * 

Pismo  tajnika  Matije  od  S.  Miniata  odaje,  zaSto  se  je  krunisanje  tako  oteglo.  Kralj 
Ladislav  zahtijevao  je,  da  ga  s  mjesta  okrune  u  Zadru,  a  ugarski  magnati  predlagahu, 
da  ide  najprije  u  Ugarsku,  pak  da  se  onda  kruni  u  Stolnom  Biogradu.  Ali  kralj  nije 
htio  ni  6uti,  da  ide  iz  Zadra,  gdje  je  bio  zaSticen  svojom  mornaricom  od  30  galija,  i 
odakle  je  mogao  svaki  cas  zaploviti  morem.  Tk  svedjer  mu  je  lebdila  pred  oCima  tuzna 
sudbina  ot^eva.  Tek  ugledu  i  nastojanju  legata  Angela  Acciaiola  poSlo  je  za  rukom,  te 
je  30.  srpnja  ipak  doSlo  do  sporazumka  izmedju  kralja  i  baruna. 

Znade  se  samo,  kako  je  bilo  utanafeno,  da  se  Ladislav  svakako  kruni  u  Zadru. 
No  kojom  krunom?  Sama  kruna  sv.  Stjepana  bila  je  sahranjena  u  ViSegradu,  gdje  ju 
je  cuvao  Sigismundov  vjerni  privrzenik,  krbavski  knez  Karlo,  ostali  krunitbeni  uresi  bili 
su  u  Stolnom  Biogradu.  Sigismund  je  poslije  u  vi§e  mahova  spoditavao,  da  su  Ladislava 
u  Zadru  vjencali  >krivom,  patvorenom,  nepravom  krunom«  (quodam  serto  fictitio  .  . 
cum  quadam  falsa  et  inepta  corona  coronando),  ali  nigdje  nije  zabiljezeno,  kakova  je  to 
kruna  bila.  Mozda  je  bila  ona,  kojom  su  nekad  vjenfali  kralja  Dimitriju  Zvonimira,  a 
mozda  kruna,  posebno  za  tu  prigodu  nadinjena  ili  uzajmljena. 


312  SIGISMUND    1    PROTUKRALJI. 

O  samom  krunisanju  nije  dosad  poznata  ni  jedna  rijecca.  Znade  se  samo,  da  je 
kralj  Ladislav  okrunjen  5.  kolovoza  1403.  od  nadbiskupa  ostrogonskoga  Ivana  Kanizaja, 
po  svoj  prilici  u  stolnoj  crkvi  zadarskoj.  Poznati  Ijetopisac,  Zadranin  Pavao  Pavlovid,  koji 
je  inace  zabiljezio  i  najmanju  sitnicu,  ni  ne  spominje  krunisanja,  vec  za  godinu  1403. 
pripovijeda  potanko  o  vukodlaku,  koji  se  bija^e  pojavio  na  otoku  Pasmanu.  Ni  u  zapis- 
nicima  trogirskoga  vijeca  nema  traga,  da  su  mozda  Trogirani  poslali  na  tu  slavu  svoje 
zastupnike.  Dubrovcani  bijahu  dodu^e  vec  prije  pozvani,  da  poslju  u  Zadar  svoje  posla- 
nike,  koji  bi  se  u  ime  njihove  obdine  poklonili  kralju;  ali  dubrovacko  vijece  rijesi  se 
tek  1.  kolovoza  poslati  u  Zadar  ne  svoju  vlastelu,  nego  franjevca  Marina  Budacica,  ne 
da  se  kralju  pokloni  kao  svomu  vladaru,  nego  da  od  njega,  zatim  od  ugarskih  baruna  i 
od  vojvode  Hrvoja  zatrazi  pomoc  protiv  kralja  Ostoje,  koji  je  u  ono  vrijeme  ratovao 
s  Dubrovnikom.  Ako  bi  kralj  ili  baruni  zahtijevali,  da  Dubrovcani  priznadu  Ladislava  za 
svoga  gospodara,  neka  ih  franjevac  izprica,  da  »oni  (Dubrovcani)  nijesu  ti,  koji  bi  mogli 
namje§tati  ili  skidati  gospodina  u  Ugarskoj,  ta  vlast  pripada  barunima  ugarskim«  (non 
sumus  illi,  qui  possimus  ponere  vel  deponere  dominum  in  Hungariam,  hec  potestas  re- 
manet  in  baronibus  Hungarie).  Medjutim  se  oni  raduju  njegovu  napredku,  pak  »kad  ce 
njemu  poci  za  rukom,  da  stoluje  u  svojoj  kraljevini  Ugarskoj,  tada  ce  na  krunisanje 
njegovo  za  to  kraljevstvo  poslati  svi  vjerni  podanici  s  dostojnim  Castima  i  podpiinom 
povlasti  svoje  poslanike,  kako  se  pristoji  kraljevskomu    velicanstvu*. 

Jos  na  sam  dan  krunisanja,  naime  5.  kolovoza,  opremio  je  novo  krunjeni  kralj 
pismo  na  mletackoga  duzda  Mihajla  Stena,  u  kojem  mu  javlja,  §ta  se  je  s  njim  zgodilo. 
Mletaiki  duzd  bijase  naime  28.  srpnja  predlozio,  da  se  poslju  u  Zadar  tri  svecana  po- 
slanika,  da  u  ime  obcine  pozdrave  novoga  kralja.  No  tomu  se  je  predlogu  opro  pro- 
kurator  Benedikt  Superancije  predlozivsi,  da  se  odgodi  poslanstvo,  »posto  se  ne  zna«  da 
li  ce  kralj  sada  unici  u  kraljevstvo  Ungarije  ili  ne,  da  li  ce  se  dati  okruniti  u  Zadru  ill 
u  kraljevstvu,  kako  su  to  vazda  cinili  ostali  kraljevi,  jer  je  to  sve  vrlo  zamasno  za 
samu  obcinu.  Sada  nakon  svrsena  krunisanja  pozurio  se  Ladislav  obavijestiti  duzda  o 
svomu  slavlju,  nadajuci  se,  da  ce  mu  poslati  vec  prije  ocekivane  poslanike,  te  ga  tako 
priznati  za  kralja.  U  tom  pismu  pripovijeda  Ladislav  medju  inim  i  ovo:  »Pozvani  dakle 
od  castnih  biskupa,  prvaka  i  magnata  recenih  kraljevina,  kojih  nas  je  prirodjena  vjernost 
vazda  na  umu  imala  i  iskreno  Ijubila,  posli  smo  od  gornjega  (toskanskoga)  mora  s  kop- 
nenom  vojskom  do  ovoga  doljnoga  (jadranskoga)  mora,  a  na  to  smo  se  na  brodovima 
prevezli  u  prvu  pokrajinu  recenih  kraljevina,  naime  u  Dalmaciju  i  u  njezin  primorski 
grad  Zadar.  U  taj  grad  (Zadar)  unisli  smo  uz  takovu  radost  gradjana,  stanovnika  i  oko- 
lisnjih  zitelja,  kojih  se  bijase  vec  nebrojeno  mnoztvo  skupilo,  da  se  to  reci  ili  opisati  ne 
bi  moglo  onako  u  kratko,  nego  jedva  sa  mnogo  rijedi.  Boraveci  ovdje  kratko,  samo  na 
glas  nasega  dolazka,  pohita  ovamo  za  dva  dana  c^itava  smjesa  prelata,  baruna  i  magnata, 
kao  i  drugih  Ijudi,  tako  ih  vec  nije  mogao  primati  grad  ni  kotar  njegov.  Tada  bi  urecen 
dan  (rok)  naSega  krunisanja  i  izbora,  koji  se  je  neuztrpljivim  pucima  ucinio  godinom.  A 
kad  je  naskoro  svanuo,  uz  najvece  odobravanje  sviju  i  najsilnije  odu§evljenje  primismo 
na  glavu  sveti  diadem  (krunu),  u  desnicu  zezlo,  a  u  Ijevicu  jabuku,  oboje  kao  znak 
hrabrosti,  pravde  i  gospodstva,  zatim  ostale  kraljevske  znakove  po  obidaju  kraljevstva 
Ungarije.  I  tako  je  s  mnogo  ugodnosti  i  veselja  taj  preradostni  dan  prosao«. 

Nakon  krunisanja  ostao  je  kralj  Ladislav  u  Zadru  do  tri  mjeseca,  upravljajuci 
hrvatskim  kraljevstvom,  naro6ito  Dalm-acijom.  Svoju  sestru  namah  je  odpravio  uz  sjajnu 
pratnju  austrijskomu  vojvodi;  a  za  samu  Ugarsku,  u  koju  se  nije  nikako  usudio  poci, 
imenovao  je  svojim  namjestnikom  trikarijskoga  kneza  Rogerija,  da  izvidi  tamoSnje  prilike, 
i  da  mu  utre  put.  Citav  mjesec  kolovoz  primao  je  poslanike  i  poklone  dalmatinskih  obdina, 
te  im  potvrdjivao  stare  povlastice  i  pravice.  Namah  sutradan  iza  krunisanja,  dne  6.  ko- 
lovoza  1403.  izdade  povelju  gradu  Spljetu,  kojom  potvrdi  starije  povelje    bosanskih  kra- 


KRUNISANJE    NAPULJSKOGA    KRAUA    LADISLAVA    U    ZADRI'    5.    KOLOVOZA    1403. 


313 


Ijeva  Stjepana  Tvrtka  i  Stjepana  Ostoje,  te  narocito  potvrdi  medjase  spljetske  prema 
Omisu,  kako  ih  bijase  ustanovio  prvi  bosanski  kralj.  Malo  dana  poslije  pokloniSe  se 
njemu  NikSa  Petrulo  i  Mihajlo  de  Baloe  kao  poslanici  obcine  i  kneza  na  otoku  Bracu, 
a  on  im  na  to  14.  kolovoza  potvrdi  privilegija,  podijeljena  od  kraljeva  Ljudevita  Velikoga, 
Stjepana  Tvrtka,  Stjepana  DabiSe,  velikoga  vojvode  bosanskoga  i  svoga  vrhovnoga  vikara 
za  Ugarsku  i  pridruzenim  joj  kraljevinama,  Hrvoja  naime  Vukcica,  napokon  i  svoga 
marsala  i  kapetana  Aldemariska.  Osobito  im  ponovo  zajamdi  pravo,  da  si  smiju  sami 
kneza  birati,  kojega  ce  ipak  kralj  potvrdjivati.  Namah  zatim  dodjoSe  poslanici  grada  i 
otoka  Raba,  pak  i  njima  17.  kolovoza  potvrdi  stara  privilegija.  I  hrvatskim  plemicima 
nastojase  ugoditi.  Tako  izdade  27.  kolovoza  pismo  Tomi  Dehojevicu,  Kra^anu  Martinovicu  i 
Dragoslavu  Radojevicu  iz  kliske  zupanije,  kojim  potvrdi  njima  njihove  plemen§tine  u 
selima  Suhi  dol  i  Prgomet,  a  podjedno  i  privilegij  nekadanjega  bana  Tome  od  sv.  Jurja. 


™: 


DrUGI    DVOGUBI    PEGAT   KHALJA    SIGISMUNDA. 


prednjoj  strani  sjedl  kralj  na  prijestolju,  koje  je  okruieno  sa  Sest  ititova,  dotiCno  grbo»a.  To  su :  dva  ugarska, 
dalmatinski,  fieSki,  braniborski  i  luksemburiki.  Nadpis  naokolo  ruba  u  dva  redka :  „  Sigismundus  dei  gratia 
HuDgarie  Dalmatie  Cr{oacie)  R(ame)  S.-rvie  Ga(licie)  Lodomerie  Cumanie  Bulgarieque  rex  ac  marchio  Branden- 
bnrgensis,  sacri  romani  imperii  archicatnerarius  Bohemie  et  Laicemburgensis  heres".  Na  strainjoj  stiani  u  sredini 
§tit  (grb)  s  dvogubim  kriiem,  a  naokolo  njega  opet  Sest  maDJih  Stitova  kao  na  prednjoj  strani.  Nadpis:  „t  S{igillunn) 

secundum   Sigismundi  Dei  gratia  regis  Hungarie  et  alioram  regnorum  in  alio  parii  sigilli  txpresiorum". 
Narodnl  musej  u  BudimpeSti. 

apokon  se  kralju  Ladislavu  pokloni  i  grad  Kotor  sve  protiv  nastojanja  DubrovCana,  te 
on  29.  kolovoza  potvrdi  i  njemu  stara  privilegija.  U  to  bijalm  Rabljani  izabrali  svojim 
knezom  njegova  odlucna  privrzenika,  zagreba^koga  biskupa  Ivana,  te  kralj  rado  6.  rujna 
1403.  potvrdi  taj  izbor.  Za  Rabljanima  povedose  se  i  Spljecani,  te  izabraSe  svojim  knezom 
napuljskoga  viteza  Angela  Aldemariska.  Kralju  je  u  svim  poslovima  bio  desna  ruka 
Hrvoje  Vukdic,  kojega  on  zove  >vrhovni  vojvoda  Ra§e  i  Bosne,  i  u  stranama  Dalmacije 
i  Hrvatske  generalni  vikar,  na§  savjetnik  (consiliarius)  i  Ijubljeni  vjernik*.  Pored  Hrvoja 
vrijedio  je  jamadno  najvige  Surjak  njegov  Ivani§  Ivanovic  Nelipid,  knez  cetinski,  kli^ki  i 
omiSki,  a  neko  vrijeme  i  knez  grada  Spljeta  (perpetuus  comes). 

Najvece   veselje   bijaSe    medjutim   za  kralja,  kad  je  podetkom  rujna  do5ao  u  Zadar 
mletadki    poslanik,    pak   mu    u    ime   obdine    svoje    fiestitao   na   krunisanju    i    zahvalio   se 


314  SIGISMUND     I     PROTUKRALJI. 

podjedno,  §to  je  o  svom  srecnom  napredku  MletSane  obavijestio.  To  bija§e  svakako 
posljednje  slavlje  njegovo,  jer  su  namah  zatim  nastale  takove  prilike,  koje  su  ga  napokon 
piinudile  na  povratak  u  Napulj. 

(Pobjeda  Sigismundova  u  Ugarskoj,u  rujnu  1403.;  i  povratak  kralja 
Ladislava  u  Napulj,  u  studenom  1403.).  Ne  zna  se,  da  li  se  je  trikarijski  knez 
Rogerije,  po  Ladislavu  imenovani  namjestnik  za  Ugarsku,  ikad  u  to  kraljevstvo  uputio; 
no  ako  je  i  presao  preko  Drave,  jama6no  se  je  brzo  povratio,  te  svomu  kralju  donio 
najnepovoljnije  glase. 

U  Ugarskoj  naime  drzao  je  u  prvoj  polovici  godine  1403.  Sigismundovu  stranku  na 
okupu  vazda  vjerni  i  silni  palatin  Nikola  Gorjanski.  Premda  bijahu  Ladislavu  pristupili 
nadbiskupi  ostrogonski  i  kolocki  sa  vi§e  biskupa  (gjurski,  njitranski  i  vesprimski),  a  uz 
njih  i  neki  baruni,  ipak  je  stranka  Sigismundova  ostala  jo§  svedjer  jaka.  Uz  palatina 
Nikolu  Gorjanskoga  i  brata  mu  Ivana  stajao  je  drugi  hrvatski  ban  Ladislav  od  Grdjevca, 
kojemu  je  Sigismund  za  vjerne  sluzbe  (»signanter  his  impacatis  temporibus«)  darovao 
14.  svibnja  1403.  neke  zemlje  u  Simezkoj  zupaniji,  zatim  macvanski  ban  Ivan  Morovic, 
onda  junacki  Scibor  Sciboric,  Petar  Perenj,  i  mnogi  drugi  velikaSi  i  plemici.  Ti  su  nepre- 
stano  suzbijali  protivnike  svoga  kralja,  koji  je  u  ono  vrijeme  vecinom  boravio  izvan 
zemlje  i  bavio  se  6e§kim  poslovima  Kad  je  medjutim  stranka  Ladislavljeva  u  hrvatskom 
kraljevstvu  tako  pretegla,  da  se  je  pomisljalo  na  krunisanje  njegovo,  tada  je  palatin 
Nikola  povjerio  borbu  s  napuljskom  strankom  bratu  Ivanu,  a  sam  je  poSao  u  Cesku,  da 
Sigismunda  skloni  na  povratak  u  Ugarsku.  No  kralj  smatraSe,  da  pogibao  nije  tolika, 
pak  ostade  u  CeSkoj,  a  dalju  obranu  Ugarske  ostavi  svomu  palatinu.  I  zaista  je  palatin 
Nikola  sa  svojim  bratom  Ivanom  nastavio  borbu  proti  Nikoli  i  Stjepanu  Kanizajima,  braci 
ostrogonskoga  nadbiskupa,  zatim  proti  Dioniziju  od  Marczala  i  Banicima  od  gornje  i 
doljne  Lendave,  koji  se  bijahu  namjestili  uz  Rabu,  da  zakrCe  Sigismundu  povratak  u 
Ugarsku.  U  isto  je  vrijeme  Scibor  Sciboric  udarao  na  Gjur,  stolicu  odmetnoga  biskupa 
Ivana,  a  uz  to  je  strazio,  da  Stolni  Biograd  i  Budim  ne  dodju  u  ruke  napuljske  stranke. 
Na  iztoku  branio  je  vlast  kralja  Sigismunda  Petar  Perenj,  ali  tu  je  bila  Ladislavljeva 
stranka  jaca  i  brojnija;  pa6e  sam  Perenj  dopade  u  jednom  boju  tezke  rane,  koja  mu  za 
dulje  vrijeme  onemoguci  dalje  ratovanje. 

Napokon  se  Sigismund  ipak  ubijedi,  da  mu  je  odluCno  stati  na  obranu  svoga  prije- 
stolja  i  s  toga  vratiti  se  u  Ugarsku.  Dne  24.  srpnja  1403.,  nekoliko  dana  nakon  dolazka 
kralja  Ladislava  u  Zadar,  nalazimo  Sigismunda  u  Pozunu  na  tlu  Ugarske.  Tu  se  najprije 
obori  na  svoga  najljucega  protivnika,  na  papu  Bonitacija  IX.,  kojemu  je  javno  pred 
zborom  kardinala  spoCitavao,  da  »po  danu  i  po  noci  ne  razmislja  ni  o  cemu  drugomu, 
nego  kako  bi  njega  izbacio  iz  toga  kraljevstva«  (siquidem  ipse  romanus  pontifex  nihil 
aliud  die  noctuque  cogitare  videtur,  nisi  ut  modum  inveniat,  quo  nos  possit  eiicere  de 
hoc  regno).  Znajuci,  da  je  ba§  papa  najvise  doprinesao,  te  se  je  velik  dio  prelata 
odmetnuo,  izdade  u  Pozunu  dne  9.  kolovoza  1403.  viSe  naredaba  za  Ugarsku,  i  po  svojim 
namjestnicima  za  CeSku,  kojima  zabrani  u  buduce  do  nove  odluke  svakomu  ma  kakove 
pristojbe  placati  papinskoj  komori,  te  primati  i  izvr§ivati  bulle,  pisma  i  zapovijedi  budi 
papine,  budi  njegova  dvora  ili  njegovih  poslanika.  Podjedno  bi  svim  crkvenim'i  drzavnim 
oblastima  nalozeno,  da  te  naredbe  kraljevske  medju  narodom  razglase.  U  isto  vrijeme 
sabirao  je  kralj  Sigismund  vojsku,  da  zatre  s  njom  svoje  protivnike.  Jednako  je  izdavao 
proglase  na  sve  oblasti,  zapovijedajuci  im,  da  obznane  narodu  njegov  dolazak,  i  da  sve 
one,  »koji  su  pristali  uz  njegove  protivnike  i  nevjernike,  pozovu,  neka  ih  ostave,  te  se 
povrate  k  njemu  i  svetoj  kruni«,  jer  ce  inace  izgubitiglave  i  imanja.  Takav  proglas  primise 
takodjer  sudac  i  gradjani  grada  Ko§ica  22.  kolovoza  1403. 

Medjutim  je  Sigismund  sa  svojim  vjernim  velikasima  u  kolovozu  1403.  srecno 
zapofieo  borbu  protiv  svojih   neprijatelja.    Poglavito    se    radilo    o  torn,  da  zadrzi  u  svojoj 


POBJEDA    SIGISMUNDOVA    U    UGARSKDJ    I    POVRATAK    KHAIJA    LADISLAVA    U    NAPLI  J.         315 

vlasti  Budim  s  PeStom,  Pozun,  ViSegrad  i  Stolni  Biograd,  a  onda  da  osvoji  stolice  nevjernih 
mu  prelata,  kao  Ostrogon,  Gjur  i  Vesprim.  Najzesce  borbe  bile  su  kod  Ostrogona,  pred 
koji  bijase  kralj  Sigismund  doSao  posljednjih  dana  mjeseca  kolovoza.  Sama  varo§  uzeta 
bi  juriSem,  za  kojega  se  Scibor  prvi  popeo  na  varo§ke  zidine.  Na  to  stade  Sigismund 
podsjedati  gradsku  tvrdju,  te  izdade  4.  rujna  u  Ostrogonu  magistru  Petru  Forgacu  povelju, 
kojom  ga  nagradi,  sto  mu  je  obecao  dovesti  300  konjanika  i  mnogo  pjesadije  za  podsadu 
tvrdinje  (ad  obsidionem  castri  Strigoniensis). 

Ostrogonskoga  nadbiskupa  Ivana  Kanizaja  koji  je  u  to  boravio  u  Zadru,  nemilo  se 
kosnulo,  kad  je  zacuo,  da  je  Sigismund  'dosao  pred  njegovu  stolicu.  Obrati  se  zato 
za  pomoc  papinomu  legatu  Angelu  Acciaiolu,  koji  je  takodjer  jos  uvijek  bio  u  Zadru  i 
stanovao  u  tamosnjem  samostanu  sv.  Franje.  Dne  1.  rujna  1403.  dodje  nadbiskup  k  legatu, 
te  mu  potanko  izprica,  kako  njegovi  protivnici  grabe  imanja  njegova  i  crkve  njegove. 
Kao  osobite  svoje  neprijatelje  izbroji  nadbiskup  palatina  Nikolu  i  brata  mu  Ivana,  Scibora 
Sciborica,  Simona  Secena,  Petra  deha  od  Leve,  Petra  Forgaca,  Bartola  i  bracu  njegovu 
od  Grdjevca,  zatim  biskupa  njitranskoga  Petra  i  mnoge  druge.  Legat  na  to  u  nazo^nosti 
zagrebackoga  biskupa  Ivana,  vesprimskoga  Jurja  i  gjurskoga  Ivana  izdade  proglas  na  sve 
Kristove  vjernike,  a  narocito  na  one  »ugarskoga  naroda<  (praesertim  hungaricae  nationis), 
kojim  ih  pozove,  da  povrate  nadbiskupu  ugrabljena  imanja,  a  glavne  krivce  kazni  crkvenim 
prokletstvom. 

Ali  prijetnje  i  kletve  papinskoga  legata  malo  su  prudile,  jer  se  Sigismund  nije  na 
njih  ni  obazirao.  On  je  nastavio  borbu  proti  svojim  protivnicima  tako  srecno,  da  je 
mogao  vec  misliti  na  to,  kako  bi  pomogao  svojim  vazda  vjernim  Dubrovcanima,  koji  su 
tada  trpjeli  mnogo  zla  od  bosanskoga  kralja  Stjepana  Ostoje,  te  neprestano  siljali  u 
Ugarsku  svoje  poklisare,  moleci  kralja  za  pomoc.  Njima  je  kralj  Sigismund  30.  rujna  1403. 
iz  Ostrogona  pisao  pismo,  u  kojem  potanko  pripovijeda,  sto  je  dosad  postigao,  te  im  na 
posljedku  obecaje  skoru  pomoc.  »Radi  mu6nih  posala«  pile  on,  >zakasnili  smo  vas  utje- 
siti  nasim  pismom.  Sada  smo  pak  s  Bozjom  pomoci  vratili  se  u  domovinu,  te  smo  zdravi 
i  citavi  stigli  (najprije)  u  Budim.  Dok  smo  tu  boravili  s  nasim  prelatima  i  barunima, 
ustade  na  nas  magistar  Benedikt  (de  Makra)i  ....  podigavSi  800  konjanika  i  pridruzivsi 
si  druge  na§e  protivnike;  no  kad  se  je  prikucio  medjama  naSega  varosa  PeSte,  dali  smo 
ga  sa  svom  njegovom  silom  svladati,  te  on  cami  sada  u  tamnici,  okovan  u  verige.  Iza 
toga  po^li  smo  prema  Ostrogonu,  gdje  smo  tvrdju  s  mnogo  vojske  opasali  i  namjestili 
straze,  da  nam  nitko  iz  nje  neopazen  ne  izmakne  Zatim  smo  posli  u  na§  grad  Visegrad* 
gdje  smo  ogledali  nasu  svetu  krunu  (koja  je  bila  ondje  pohranjena),  a  onda  smo  skupili 
ondje  sav  narod,  te  povjerili  (obranu  grada)  nasemu  knezu  od  Krbave  (Karlu  Kurjako- 
vicu).  Poslije  vratismo  se  k  Ostrogonu,  te  ga  s  dobrim  i  zgodnim  spravama,  kao  i 
s  dobrom  i  vjernom  vojskom  podsjedamo.  Sada  pak  ovih  dana  naumismo  udariti  prema 
Stolnom  Biogradu,  a  onda  hocemo  s  vrlo  velikom  druzinom  na§ih  vjernih  podi  u  Slavo- 
niju,  te  potraziti  nase  du§mane.  IztrijebivSi  i  ondje  redene  naSe  protivnike  pohitat  cemo 
prema  PeSuhu,  i  kad  cemo  ondje  stajati,  obznanit  cemo  vam  na§e  uspjehe  kroz  zasebne 
poslanike.  A  sto  piSete,  da  bi  vam  poslali  pomoc  u  sadanjem  mjesecu  rujnu,  znajte,  da 
cemo  iz  Pefuha  ili  od  druguda  poslati  u  doljne  strane  (in  partes  inferiores)  takovu  pomoc, 
da  ce  se  bez  sumnje  prepasti  protivnici,  te  cete  se  vi  osloboditi  od  njihovih  napadaja — « 

Sigismund  dakle,  podsjedajuci  jo§  na  koncu  rujna  tvrdju  ostrogonsku,  nadao  se  je 
za  kratko  vrijeme  svladati  sav  odpor  ne  samo  u  Ugarskoj,  nego  i  u  Hrvatskoj.  Medjutim 
stize  mu  vijest,  da  se  je  velika  neprijateljska  vojska,  koju  vode  erdeljski  vojvode  Nikola 
Marczali  i  Nikola  Csaky,  s  iztoinih  strana  primide  prema  Pe§ti.  I  zaista  bijaSe  ta  vojska 
doprla  vec  do  Hatvana  izmedju  Jegra  i  Peste,  kad  joj  dodje  u  susret  kralj  Sigismund 
s  vojskom,  s  kojom  je  dosad  stajao  kod  Ostrogona.  Ali  boja  ipak  ne  bi.  Braca  Nikola 
i   Ivan  Gorjanski  stadose  ugovarati  s  protivnicima,    i  napokon    utanaiiSe   s;  orazumak,    to 


3l6  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

se  erdeljske  vojvode  pokorise  kralju.  Potaknuti  tim  uspjehom,  skloni§e  kralja,  da  je  poSao 
u  Budim,  pak  ondje  8.  listopada  1403.  proglasio  obcu  amnestiju  za  sve,  koji  bi  se  njemu 
pokorili.  U  proglasu  kaze  kralj,  da  je  na  gorljivu  i  poniznu  molbu  svojih  vjernih  baruna, 
velikasa  i  plemica  kraljevstva  Ungarije,  koji  su  u  Budimu  oko  njega  sabrani,  odlu^io  sa 
svima  buntovnicima,  neprijateljima  i  protivnicima  tako  u  kraljevinama  Ungariji  i  Slavoniji, 
kao  i  u  stranama  erdeljskim  utanaditi  pravi  mir  i  slogu.  S  toga  proglasuje,  da  ce  sve 
svoje  protivnike  pomilovati  i  u  svoju  ih  kraljevsku  milost  primiti,  ako  poloze  oruzje,  te 
mu  se  pokore:  Ugri  za  pet  dana,  Hrvati  na  jugu  Drave  za  petnaest  dana,  a  Erdeljci 
za  dvadeset  dana. 

Proglas  kralja  Sigismunda  djelovao  je  silno  na  plemstvo  ugarsko  i  slavonsko,  koje 
je  sa  svih  strana  hrlilo,  da  se  njemu  pokori.  Medju  brojnim  velikasima,  koji  se  s  kraljem 
tada  izmirise,  bijahu  takodjer  Kanizaji  i  Bubeki.  Windeck  pripovijeda,  da  je  nadbiskup 
ostrogonski  Ivan  Kanizaj  dosao  u  Sigismundov  tabor  pred  Ostrogonom,  te  sebe  i  svoj 
rod  izmirio  s  kraljem.  Kad  je  poslije  Sigismund  boravio  u  Stolnom  Biogradu,  izdao  je 
29.  listopada  1403.  povelju,  kojom  je  nadbiskupu  Ivanu  Kanizaju  i  njegovoj  braci  Nikoli 
i  Stjepanu,  zatim  bivsemu  palatinu  Detriku  Bubeku  i  prioru  vranskomu  Emeriku  Bubeku 
oprostio  dosadanju  nevjeru,  te  ih  opet  primio  u  svoju  kraljevsku  milost,  naredivSi,  da  ih 
poradi  njihova  odmetnictva  ne  smije  nikad  nitko  pozvati  pred  svoj  sud.  Tom  zgodom 
zajamfi  im  sva  njihova  posjedovanja,  dohodke  i  Casti,  koje  su  prije  imali.  Jedino  nadbiskupu 
Ivanu  oduze  tvrdju  u  gradu  Ostrogonu  i  namjesti  u  njoj  svoje  kraljevske  kastelane. 
Glavne  kolovodje  ugarskoga  ustanka  od  god.  1403.  bijahu  se  s  kraljem  izmirile. 
No  zato  je  jo§  ipak  bilo  dosta  velikasa  i  plemica  u  Ugarskoj,  koji  se  nijesu  htjeli 
pokoriti.  Medju  te  spadali  su  Banici  u  Lendavi,  zatim  vlastela  od  Kemenda,  Stjepan 
Debro,  Ladislav  Lovrin6ev  od  Vocina  (de  Achyna),  plemici  Sigismund,  Stjepan  i  Nikola 
od  Orahovice,  Ladislav,  Nikola  i  Stjepan,  sinovi  Stjepanovi,  od  Grdjevca.  Posto  se  nijesu 
htjeli  nikako  pokoriti,  oduze  im  kralj  u  Stolnom  Biogradu  4  i  6.  studenoga  sva  imanja 
njihova,  te  ih  porazdijeli  medju  svoje  najodanije  privrzenike.  Osobito  je  torn  prigodom 
obilato  nadario  nada  sve  vjernoga  Ladislava,  sina  Ladislavljeva  od  Grdjevca,  bana  Dal- 
macije,  Hrvatske  i  citave  Slavonije.  Poveljom  od  4.  studenoga  podijeli  on  banu  Ladislavu 
i  njegovim  sinovima  Bartolu,  Emeriku  i  Ladislavu  ogromna  imanja  slavonskih  odmetnika 
(in  regno  nostro  Slavoniae  habitas),  a  naro6ito  tvrde  gradove  Vocin  (castro  Achyna)  i 
Orahovicu  (Rochovcha)  u  slavonsko j  Podravini.  Tako  postade  ban  Ladislav  uz  Gorjanske 
i  Morovice  najsilniji  velika§  u  iztoCnoj  Slavoniji. 

Ne  spominje  se  nigdje,  da  je  Sigismund  pokusao  prodrijeti  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju, 
te  odanle  protjerati  svoga  takmaca,  kralja  Ladislava.  Medjutim  vec  pobjeda  Sigismundova 
u  Ugarskoj  i  Slavoniji  onemoguci  Ladislavu  dalji  boravak  u  Dalmaciji. 

Dok  se  je  u  rujnu  1403.  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  razmahala  osudna  borba  izmedju 
Sigismundove  i  napuljske  stranke,  ne  zna  se  pravo,  §ta  je  u  to  radio  kralj  Ladislav 
Zajedno  s  papinim  legatom.  Nigdje  se  ne  spominje,  da  bi  ma  kojim  nacinom  pomagao 
svoje  privrzenike,  koji  su  za  nj  krv  svoju  lijevali;  on  je  valjda  mirno  sjedio  u  Zadru, 
iztekujuci  svrsetak  boja.  Dne  4.  rujna  potvrdi  on  gradu  Sibeniku  povelje  i  posjede,  podi- 
jeljene  gradu  od  njegovih  namjestnika  Hrvoja  i  Alojzija  Aldemariska;  u  povelji  samoj 
kaze  kralj,  da  on  to  6ini  sa  znanjem  i  po  savjetu  »prelata  i  baruna  kraljevstva  Ungarije, 
koji  su  ovdje  (hie)  oko  njega  sabrani*.  Cini  se,  da  je  u  to  vrijeme  snovao,  kako  bi  se 
pripravio,  ako  bi  Sigismundovi  privrzenici  provalili  u  Dalmaciju.  Mislio  je  jama6no  tako 
se  obraniti,  da  u  svakom  gradu  dalmatinskom  podigne  jaku  tvrdjavu,  u  koju  bi  smjestio 
svoju  posadu.  No  torn  osnovom  ozlovolji  te  gradove  Trogirani  vec  9.  rujna  siljahu  svoje 
poslanike  bosanskomu  kralju,  vojvodi  Hrvoju  i  drugima,  ogradjujuci  se  proti  tomu,  da 
se  u  njihovu  gradu  podigne  tvrdinja  (ne  omnimodo  fiat  castrum  in  ciuitate   seu    burgo). 


II 


POBJEDA    SIGISMUNDOVA    U   UGARSKOJ    I    POVRATAK    KRALJA    LADISLAVA    U   NAPULJ.         317 

U  Zadru  doduse   vise  silom  nego  milom  izradi,  te  je    podigao  tvrdjicu  na  zemljistu  nad- 
biskupovu  za  svoju  sigurnost;  no  tim  odvrati  od  sebe  mnogo  zadarskih  gradjana 

§to  su  nepovoljnije  vijesti  stizale  iz  Ugarske,  Ladislav  postajase  sve  zabrinutiji. 
PoSto  je  svedjer  trazio  od  dalmatinskih  gradova,  da  mu  dozvole  podidi  utvrde  u  svojim 
kotarima,  ustadose  Trogir  i  Sibenik,  te  utanaci§e  8.  listopada  1403.  savez  na  pet  godina 
za  svoju  obranu  i  >ugarskoga  kralja  Ladislava*.  ZnaCajno  je,  da  se  prvom  tockom  ugo- 
vora  odredjuje:  >obcina  Sibenska  i  obdina  trogirska  duzne  su  jedna  sa  znanjem  druge 
razpravljati  i  ustanovljivati  s  kraljem  Ladislavom,  vojvodom  Hrvojem  i  knezom  Ivanisem 
Nelipicem,  kao  i  s  drugim  osobama  .  .  . ,  da  po  nijednom  nacinu,  uzroku,  obliku  ne  bude 
tvrdjave  u  recenim  gradovima  i  njihovim  kotarima,  i  da  se  nijedna  obcina  ne  usudi 
o  torn  dogovarati  ni  utana6ivati  bez  privole  druge  obcine*.  Da  se  ne  bi  kralj  poradi  toga 
saveza  uvrijedio,  odredi  mu  obcina  trogirska  12    listopada  dar  od  300  dukata. 

Ladislav  je  uvidjao,  da  mu  nije  silom  niSta  iznuditi,  te  odluci  popustiti,  da  ne  od- 
vrati od  sebe  najvjernijih  privrzenika.  Posebnim  proglasom  od  19.  listopada  1403.  povjeri 
on  svojemu  pouzdanomu  savjetniku,  trojanskomu  knezu  Perettu  de  Andreis,  da  podje  u 
pomenute  gradove,  te  im  u  ime  njegovo  svecano  zajamci,  da  on  namisljenih  utvrda 
graditi  ne  ce.  U  tom  proglasu  kaze  kralj,  da  je  iz  stanovitih  razloga  i  uzroka  bio  tvrdo 
odlucio  sagraditi  tvrdje  u  gradovima  Sibeniku  i  Trogiru;  no  sada.  posto  je  till  uzroka 
i  razloga  nestalo  (cessantibus  ipsis  rationibus  atque  causis),  da  se  je  predomislio,  pak 
da  recenih  utvrda  nipoSto  ne  ce  podizati.  Trojanski  knez  neka  to  javi  gradjanima  i  neka 
ih  podjedno  uvjeri,  da  6e  kralj  vazda  §tovati  privilegija,  slobo§tine  i  obicaje  tih  gradova. 
S  kraljevim  pismom  dosao  je  trojanski  knez  u  Trogir,  i  po§to  je  saobcio  kraljevu  odluku, 
plemstvo  je  trogirsko  iznova  (23.  listopada)  priseglo  vjernost  i  odanost  (iuramentum  fideli- 
tatis  et  homagii)  kralj u  Ladislavu.  SuviSe  obdariSe  Trogirani  kralja,  vojvodu  Hrvoja  i 
cetinskoga  kneza  Ivanisa. 

Kralj  je  odustao  od  podizanja  tvrdinja,  posto  su  mu  iz  Ugarske  stizavale  sve  tuz- 
nije  vijesti.  Tako  sazori  u  njemu  odluka,  da  sto  prije  ostavi  Dalmaciju,  te  se  vrati  u 
svoju  nasljednu  kraljevinu.  Posljednji  poznati  akt  njegov  u  Dalmaciji  je  pismo,  izdano 
27.  listopada  1403.  u  Zadru,  kojim  ovlasti  Sibencane,  da  si  sami  nadomjeste  Stetu,  koju 
im  bijahu  nanijeli  Skradinjani.  Kralj  se  je  ocito  spremao  vec  na  odlazak,  pak  nije  htio 
utjecati  vise  u  poslove.  Dne  31.  listopada  spremali  su  se  Trogirani  da  dodekaju  kralja 
Ladislav  je  jama6no  bio  na  prolazku  u  svoj  zavi6aj,  kamo  je  zaista  i  otiSao  sa  svojim 
napuljskim  vitezovima  i  galijama.  Jos  prije  odlazka  svoga  bijase  vojvodu  Hrvoja  imenovao 
hercegom  (dux)  grada  Spljeta,  darovao  mu  otoke  Brae,  Hvar  i  KorCulu,  te  ga  ostavio  za 
svoga  jedinoga  namjestnika  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Vec  4.  studenoga  1403.  zove  se 
Hrvoje  u  spljetskim  spomenicima  »herceg  Spljeta,  pod  kralj  (vicerex)  Dalmacije  i 
Hrvatske,  najveci  vojvoda  bosanski  i  knez  dolnjih  krajeva«.  Njemu  prepus^teno  bi  sve, 
Sto  je  priznavalo  kralja  Ladislava. 

Dok  je  odlazkom  napuljskoga  kralja  mod  vojvode  i  hercega  Hrvoja  silno  ponarasla, 
tezko  se  je  zabrinuo  za  svoju  buducnost  krcki  i  senjski  knez  Nikola  Frankapan.  On  se 
bijaSe  odmetnuo  od  dobrodinitelja  svoga  roda,  a  sada  ga  je  ostavio  Ladislav  nemiloj 
sudbini.  K  tomu  je  Nikola  Frankapan  bio  prvi  na  udaru,  ako  bi  Sigismund  poSao  na 
Hrvatsku.  Jedva  §to  je  odplovila  napuljska  mornarica,  a  Nikola  Frankapan  ukrcao  se  u 
svoju  galiju,  pak  pohitao  u  Mletke.  Tu  je  traiio  savjeta,  kako  da  se  ponaSa  prema 
kralju  Sigismundu  (consilium  de  modis,  quos  habet  observare  cum  domino  rege  Sigis- 
mundo),  pade  je  nudio  obcini  svoja  primorska  mjesta,  da  ih  uzme  u  svoju  zaStitu.  AH 
lukavi  Mletci  odgovoriSe  mu  3.  studenoga  1403,  da  ga  vole  kao  sina,  no  savjeta  mu 
ne  daju,  vec  se  uzdaju  u  njegovu  mudrost,  kojom  de  zaprijediti,  da  ga  ne  zadesi  ni- 
kakva  nevolja  (quod  aliquis  casus  sinister  non  occurret  sibi). 


3t8  SiGlSMUND    t    I»ROTUkRALJt. 

(Bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja  izmirio  se  sa  Sigismundbm  1403; 
bosanska  vlastela  skidaju  Stjepana  Ostoju  i  dizu  na  prijestolje 
Tvrtka  II.  Tvrtkovica,  1404).  Bosanski  kralj  Stjepan  Ostoja  bio  je  od  prvoga  casa 
svoga  vladanja  gorljiv  privrzenik  napuljskoga  kralja,  te  je  svomu  velikomu  vojvodi  Hrvoju 
pustao  maba,  da  radi  za  nj  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Ostoja  je  naime  sudio,  da  Ladislavu 
ne  ce  nikad  poci  za  rukom,  da  predje  preko  mora,  te  se  je  s  toga  6vrsto  nadao,  da  ce 
njega  sama  zapasti  prije  ili  poslije  citava  Hrvatska  s  Dalmacijom,  pak  da  ce  njima  vla- 
dati  kao  nekada  Stjepan  Tvrtko  I.  Bas  zato  podrzavao  je  najbolje  odnosaje  s  mle- 
tackom  obcinom,  samo  da  ga  ne  bi  smetala,  da  se  ugnjezdi  u  hrvatsko-dalmatinskom 
primorju. 

Medjutim  kralj  se  je  Ostoja  prevario.  Sto  nije  gotovo  ni  slutio,  izpunilo  se:  kralj 
Ladislav  dosao  u  Zadar  na  krunisanje.  Od  toga  casa  promijenio  je  Ostoja  svoju  dosa- 
danju  politiku.  Zaludo  su  ga  ugarski,  hrvatski  i  bosanski  velikaSi  u  Zadru  ocekivali,  da 
dodje  na  krunisanje  kralja  Ladislava:  njega  ne  bi,  te  ne  bi.  Ta  kako  da  se  raduje  kralju, 
koji  ce  potisnuti  njegovu  vlast  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji!  K  tomu  je  Ostoju  boljelo  gleda- 
juci  veliku  slavu  i  ugled,  do  kojega  se  bijase  popeo  njegov  podanik  Hrvoje;  a  jo§  gaje 
Ijuce  zapeklo,  kad  se  je  proculo,  da  se  Hrvoje  ne  bi  kratio  odreci  patarenske  vjere  i 
preci  na  katolicku,  samo  kad  bi  ga  kralj  (Ladislav)  ucinio  glavarom  Bosne.  S  toga  se 
je  Ostoja  mudro  klonio  Zadra  i  tamosnjih  svecanosti,  da  ne  bi  tim  zaista  priznao  vrhovnu 
vlast  kralja  Ladislava,  vec  je  odlucio  obcu  smetnju  i  strah  protivnika  Ladislavljevih  upo- 
trebiti  na  svoju  korist  i  oboriti  se  na  Dubrovcane,  koji  su  svedjer  odbijali  njegove 
ponude,  da  mu  se  poklone  i  pokore.  Tim  je  mislio  i  dosadanje  svoje  saveznike  uputiti, 
da  radi  toboze  za  zajednicku  stvar,  to  vise,  jer  se  Dubrovnik  nije  htio  pokoriti  ni  kralju 
Ladislavu,  pace  je  Kordulane  i  Kotorane  od  toga  odvracao. 

,  Da  bi  Ostoja  imao  dovoljna  povoda  za  rat,  zahtijevase  od  Dubrovdana:  prvo  da 
mu  predadu  odmetnike  Pavla  Radisica  i  Pavla  Klesica,  koji  bijahu  pred  njim  u  Dubrovnik 
pobjegli  i  ondje  utociste  nasli;  drugo  da  mu  vrate  »Piimorje«,  naime  zemlju  od  Kurila 
od  Stona,  koje  im  bijaSe  sam  darovao,  kao  i  druge  zemlje,  koje  im  bijahu  ustupila  bo- 
sanska vlastela;  napokon  da  razviju  njegovu  zastavu,  pak  da  ga  priznadu  za  svoga  kralja 
i  gospodara.  Medjutim  Dubrovcani  ne  htjedose  ni  cati,  da  zamijene  bosanskoga  kralja 
za  ugarskoga  i  hrvatskoga,  pak  tako  planu  u  srpnju  1403.  zestok  rat  izmedju  Dubrovnika 
i  Bosne.  Kralja  Ostoju  pomagali  su  prvi  velikasi  njegova  kraljevstva,  kao  vojvoda  Sandalj 
Hranic,  knez  Pavao  Radinovic  i  Radic  Sankovic;  veliki  vojvoda  Hrvoje  nije  utjecao  u 
ratovanje,  jer  je  u  jednu  ruku  bio  zabavljen  poslovima  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  a  u 
drugu  nije  jamacno  bio  sporazaman  s  kraljem  Ostojom. 

Rat  izmedju  Bosne  i  Dubrovnika  bjesnio  je  od  srpnja  do  studenoga  1403.  Bo- 
sanska vojska  brojila  je  8000  momaka,  ali  sve  neizvjezbanih  Ijudi  i  novaka;  Dubrovnik 
nasuprot  imao  je  samo  4000  vojnika,  no  ti  su  bili  dobro  oruzani  i  vjesti  veterani.  Po- 
tankosti  rata  nijesu  poznate;  znade  se  samo,  da  se  je  vojevalo  oko  Brgata  i  Sumeta.  U 
prvi  kraj  bilo  je  DubrovCanima  tijesno,  tako  da  su  1.  kolovoza  1403.  poslali  franjevca 
Marina  Budacica  u  Zadar,  te  zatrazili  zaStite  i  pomoci  u  kralja  Ladislava,  vojvode  Hrvoja 
i  ugarskih  baruna,  koji  se  bijahu  sabrali  na  krunisanje.  Poslanik  neka  prica  Ladislavu, 
Hrvoju  i  barunima,  »kako  je  netom  bosanski  kralj  zatrazio  i  pozvao  obcinu  dubrova6ku, 
da  se  njegovu  kraljevstvu  bosanskomu  podvrgne  i  pokori  (subiici  et  subiugari),  a  posto 
se  njegovu  zahtjevu  odazvati  ne  htjedosmo,  kralj  je  unatoc  prisegama,  po  kojima  smo 
s  Bosnom  u  savezu  i  koje  je  receni  kralj  sam  potvrdio,  pokrenuo  rat  proti  nama  i 
udario  neprijateljski  sa  svojim  velikim  vojskama  na  nas  kotar  dubrovadki,  paleci  kuce  i 
palace,  sijekuci  vinograde  i  drvece,  robeci  i  harajuci  citavo  zemljiste  nase,  skvrneci  i 
ru§eci  crkve.  Ali  niti  radi  ovih  steta,  kao  ni  poradi  drugih,  koje  bi  nam  se  mogle  na- 
nijeti,  ne  cemo  se  nikako  odvratiti  od  krune  ugarske*.   Medjutim  poslanstvo  je  to  slabo 


BOSANSKI    KftALJ    STJEPAN    OSTOJA    IZMIRIO    SE    SA    SIGISMUNDOM.  3I9 

prudilo,  jer  ni  Ladislav  ni  sabrani  oko  njega  baruni  nijesu  se  htjeli  odazvati  vapaju 
Dubrovnika,  koji  se  jesvedjer  otimao  priznati  Ladislava  za  svoga  kralja. 

Sada  se  Dubrov6ani  obrattse  na  kralja  Sigismunda,  koji  se  bijaSe  nedavno  vratio  u 
svoju  drzavu  i  zapoceo  srednu  borbu  sa  svojim  protivnicima  u  Ugarskoj.  Vec  11.  kolo- 
voza  znalo  se  u  Dubrovniku,  da  se  Sigismund  sprema  na  pomoc  svomu  prevjernomu 
gradu,  a  30.  rujna  1403.  kralj  je  Sigismund  opetovano  obecao,  da  ce  sto  prije  poslati 
svoju  vojsku  u  doljne  krajeve.  U  to  se  nasmijala  i  bojna  sreca  nepokolebivoj  obcini. 
Dne  9.  listopada  salje  Dubrovnik  pismo  Mletcima,  u  kojemu  izlaze,  sto  je  pretrpio  od 
Bosanaca,  ali  se  podjedno  hvali,  kako  mu  »poslovi  dobro  uspijevaju  proti  njimac  (qua- 
liter  negotia  .  .  .  bene  succedunt  contra  illos  Bossinenses). 

Okretu  u  ratu  bpsansko-dubrovackom  nesumnjivo  je  doprinijelo  slavodobice  kralja 
Sigismunda  u  Ugarskoj.  Stjepan  Ostoja  na§ao  se  s  toga  u  taj  mah  u  najvecoj  neprilici, 
U  kralja  Ladislava,  kojega  bija§e  prezreo,  nije  mogao  traziti  zaklona,  a  jos  se  je  manje 
mogao  pouzdavati  u  vojvodu  Hrvoja,  koji  mu  je  postao  gotov  takmac  u  Bosni.  U  ratu 
s  Dubrovnikom  izjalovile  mu  se  nade:  oteo  dodu§e  obcini  Primorje,  ali  nje  same  nije 
svladao.  A  sad  se  mora  bojati  osvete  dobitnika  Sigismunda  i  radi  toga,  §to  mu  nije 
htio  priznavati  vrhovne  vlasti,  kao  i  poradi  toga,  sto  se  je  drznuo  dirati  u  prevjernu 
obcinu  njegovu.  Ostavsi  tako  osamljen  stao  Ostoja  o  tom  snovati,  kako  da  se  s  kraljem 
Sigismundom  izmiri  i  pogodi.  Ta  Sigismund  bija§e  8.  listopada  proglasio  amnestiju  za 
sve,  koji  bi  se  njemu  u  odredjenom  roku  pokorili.  Moguce  da  je  Stjepan  Ostoja  zamolio 
svoga  susjeda  na  sjeveru,  macvanskoga  bana  Ivana  Morovica,  da  ga  izmiri  s  kraljem 
Sigismundom. 

Preokret  kralja  Stjepana  Ostoje  smeo  je  dosadanje  prijatelje  i  protivnike  njegove. 
No  najvise  se  uzgoropadili  bas  Dubrovcani,  pregnuvSi  svima  silama,  da  zatru  svoga 
Ijutoga  dusmanina.  Kad  su  negdje  u  studenom  1403.  doculi,  da  se  radi  o  miru  izmedju 
Ostoje  i  Sigismunda,  napeli  su  svu  svoju  diplomatsku  vjestinu.  da  to  osujete.  U  jednu 
ruku  omrazit  ce  bosanskoga  kralja  vojvodi  Hrvoju,  a  u  drugu  prikazat  ce  ga  Sigismundu 
kao  najvecega  zlotvora.  U  tom  je  pogledu  vrlo  poucan  naputak,  sto  ga  je  dubrovacka 
obcina  16.  studenoga  1403.  dala  svojim  poslanicima  Mihajlu  Resticu  i  Franku  Bavzelicu. 
Oni  ce  najprije  [poci  vojvodi  Hrvoju,  po§to  jedino  kroz  njegove  oblasti  mogu  prodi  u 
Ugarsku.  Kod  Hrvoja  sve  ce  upotrebiti,  da  ga  zavade  i  razstave  s  kraljem  Ostojom. 
Hrvoju  ce  laskati  i  u  svemu  ugadjati,  pace  mu  ponuditi,  da  ce  ga  izmiriti  s  kraljem 
Sigismundom;  u  drugu  ruku  nastojat  ce,  da  ga  odvrate  od  Ostoje.  Prikazat  ce  mu  Ostoju 
kao  najvecega  nezahvalnika,  kojega  je  bas  on  iz  nizka  staleza  podigao  na  kraljevsko 
prijestolje  (come  facisti  lo  re  Ostoia  de  homo  de  piccola  condicion  ch  e  era,  re  et  segnor); 
iztaknut  ce,  kako  u  Ostoje  nema  znaSaja  ni  vjere,  kako  ne  drzi  zadadh  obecanja  (che  in 
Hostoja  non  e  stabilita  ne  fermezza  alguna  ale  soe  promesse);  a  napokon  ce  predloziti 
i  to,  da  se  taj  neharni  i  nezahvalni  kralj  skine  s  prijestolja.  Od  Hrvoja  neka  podju  posla- 
nici  u  Ugarsku  kralju  Sigismundu  i  njegovim  barunima,  pak  neka  im  izjadaju  nevolje  svoga 
rodnoga  grada.  Od  baruna  neka  naro6ito  potraze  palatina,  Scibora  Sdiborica,  Franka 
Konjevica  Secena,  kao  i  mad;vanskoga  bana  Ivanisa  Morovica.  Svima  neka  potanko  pri- 
kazu  nedjela  Stjepana  Ostoje,  »koji  se  zove  kraljem  Bosne<  (lo  qual  se  dixe  re  de 
Bossina),  neka  nadalje  pokazu  listove,  Sto  ih  je  Ostoja  pisao  Hrvoju  proti  Sigismundu,  da 
tako  osujete  izmirenje  izmedju  oba  vladara.  Ako  ne  bi  mogli  mira  zaprijediti,  neka  barem 
nastoje  u  Sigismunda  izraditi,  da  Ostoja  naknadi  Dubrovniku  podinjene  State,  da  plati 
bojne  troSkove  od  200.000  dukata,  i  da  vrati  oteto  mu  Primorje.  Nuzgredice  imali  su 
jo§  poslanici  zamoliti  Sigismunda,  da  pokloni  dubrovadkoj  obcini  otoke  Brad,  Hvar  i 
Korculu,  koje  bijaSe  kralj  Ladislav  darovao  spljetskomu  hercegu  Hrvoju.  No  jo§  je  znadaj- 
nije  za  iskrenost  tadanjih  diplomatskih  odnosa  onaj  predlog,  Sto  su  ga  dubrovadkl  posla- 
nici  imali   udiniti   glede   umirenja  Bosne.   Ako   naime  kralj   ieli  posve  pokoriti 


^io  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

Bosnu,  neka  najprije  uk  loni  Hrvoja,  a  onda  neka  uzp  iri  razmirice  med  j  u 
ostalim  barunima  Bosne,  pak  nekaraztrgairazdijelikraljevstvomedju 
one  barune  bpsanske,  koji  bi  mu  se  pokorili.  Zaista  demonska  misao,  koju  je 
Sigismund  poslije  i  prihvatio. 

Medjutim  poslanici  dubro\/acki  stigoSe  prekasno  na  dvor  kralja  Sigismunda,  da  bi 
mogli  osujetiti  mir  i  sporazumak  izmedju  njega  i  bosanskoga  kralja.  Macvanskomu  banu 
Ivanu  Morovica  bijaSe  vec  poslo  za  rukom,  te  je  sklonio  bosanskoga  kralja,  da  se  je 
sa  svima  svojima  ziteljima  pokorio  vlasti  Sigismundovoj  (nostrae  .  .  .  ditioni  sese  subiu- 
gavit),  te  postao  njegovim  sluzbenikom  (familiaris  nostre  celsitudinis  extitit  effectus),  po 
prilici  onako,  kako  to  bijase  nekad  utanacio  kralj  Stjepan  Dabisa  ugovorom  u  Djakovu 
(cum  li  modi  uxadi  avanti).  Glede  obcine  dubrovac^ke  bi  torn  prigodom  odredjeno,  da 
uziva  u  Bosni  sve  one  slobode  i  prava,  koja  joj  bise  starijim  ugovorima  zajamcena,  da 
bude  u  istim  politickim  i  trgova^kim  snosajima  s  Bosnom,  kao  nekad  za  kralja  Tvrtka; 
jedino  »Primorja«  ne  treba  joj  Ostoja  vratiti,  poSto  se  je  obcina  o  nj  ogrijeSila,  primivsi 
u  svoje  okrilje  njegova  odmetnika  Pavla  Radisica. 

Mirom,  koji  bi  utanacen  izmedju  Sigismunda  i  Ostoje  negdje  u  studenom  1403., 
ne  bijahu  zadovoljni  ni  Dubrovcani,  a  ni  spljetski  herceg  Hrvoje.  Dubrovcani  ne  mogose 
pregorjeti  Primorja,  a  Hrvoje  ne  mogase  oprostiti  Ostoji,  sto  se  je  pokorio  ugarskomu 
kralju.  S  toga  se  slozise  Dubrovcani  s  Hrvojem  na  zator  kralja  Ostoje.  Dubrovdani 
salijetahu  odsad  neprestano  Sigismunda,  da  prinudi  Ostoju  na  povratak  Primorja,  a  Hrvoje 
stao  raditi  oko  vlastele  bosanske,  da  zbaci  s  prijestolja  onoga,  kojega  bijase  sam  na  nj 
podigao.  Dakako  da  ni  Ostoja  nije  stajao  skrstenih  ruku,  vec  je  sa  svojim  privrzenicima 
gledao,  da  odoli  i  Dubrov6anima  i  Hrvoju. 

Vec  11.  prosinca  1403.  javljaju  Dubrovcani  Kotoranima,  da  su  planule  »velike 
razmirice  i  nesloge  medju  Bo§njacima«.  Poslije  toga  cinilo  se,  da  ce  doci  do  mira,  jer 
se  26.  prosinca  Dubrovcani  zahvaljuju  Hrvoju,  koji  im  je  pisao,  »da  s  kraljem  bosanskim 
stoji  na  to,  kako  bi  mogla  dobrota  biti«.  No  \e6  nekoliko  dana  poslije  desili  su  se  dubro- 
va6ki  poslanici  kod  Hrvoja  u  njegovu  gradu  Zvecaju  (blizu  Vrbasa),  te  su  utanadili  s  njim 
15.  sijecnja  1404.  savez  s  tom  svrhom,  da  se  Ostoja  svrgne  s  prijestolja,  a  mjesto  njega 
da  se  podigne  knez  Pavao  Radisic,  takmac  njegov  u  Dubrovniku.  Taj  Pavao  RadiSic, 
valjda  vojvoda  ili  knez  patarenske  vjere,  bijase  vec  pred  dulje  vremena  Ostoji  nesto 
skrivio,  pobjegao  u  Dubrovnik  i  naSao  ondje  utoci§te.  Dubrovcani  su  ga  hvalili,  »da  je 
dobar  covjek,  mnogo  uljudan,  razborit*,  a  stalna,  nepokolebiva  znacaja.  Hrvoje  utanacio 
je  s  Dubrovnikom  ovaj  ugovor:  »Mi  gospodin  Hrvoje,  po  milosti  bozjoj  duk  spljetski  i 
velmozni  vojvoda  kraljevstva  bosanskoga  i  k  tomu,  i  mi  knez,  vlastela  i  sva  obcina  bogu 
Ijubimago  grada  Dubrovnika  obitujemo  jedna  strana  drugoj,  i  tako  stavismo  i  slozismo 
svi  Zajedno  biti  suprotiva  kralju  Ostoji  na  njegovu    pogibio  i  razsuce 

i  prognanje  van  kraljevstva i  zato  mi  Hrvoje  oceli  obituju  dvignuti  vojske 

nase  i  poslati  je  priz  Neretvu  u  humsku  zemlju  i  tuj  va  ime  Hristovo  projaviti  i  proglasiti 
Pavla  Radisica  kraljem  bosanskim  i  naSom  moci  u  vsem  uzdrzati  ga  i  pomagati  ga  na 
svu  na§u  silu;  i  mi  grad  Dubrovnik  takoje  obitujemo  zajedno  s  gospodinom  Hrvojem 
sve  uCiniti,  sto  moremo  suprotiv  kralju  Ostoji  a  u  pomoc  recenomu  Pavlu  RadiSicu  po 
moru  i  po  suhu,  po  svih  mjestih  okolo  nas  s  naSimi  Ijudmi  i  s  inimi,  koje  budemo  moci 
nagnuti  na  to.  1  jo§te  obituje  Dubrovnik  gospodinu  Hrvoju  ....  moliti  naSeg  gospodina? 
privisokog  kralja  Zikmunda,  kako  da  ga  stavimo  na  svu  nasu  moc  u  milost  u  recenoga 
gospodina  kralja,  jere  vece  nere  kralj  Ostoja  moci  ce  biti  vrijedan  i  koristan  recenomu 
nasemu  gospodinu*. 

Tim  dakle  savezom  radilo  se  je  dvoje  postici:  Dubrovcane  ce  pomagati  Hrvoje, 
da  bi  skinuli  s  prijestolja  Ostoju  i  uzvisili  na  nj  svoga  Sticenika  Pavla  RadiSica;    Hrvoja 


fiOSANSKi    KRAIJ    STJEPAN    OSTOJA    IZMIRIO    SE    SA    SlGlSMUNDOM.  321 

pak  preporudit  ce  Dubroveani  svima  silama  svomu  kralju  Sigismundu,  da  ga  primi  u  svoju 
milost  i  da  tako  Ostoja  bude  lisen  ma  i  najmanje  podpore  od  ugarsko-hrvatskoga  kralja. 

Saveznici  podjose  namah  na  posao.  Dok  su  dubrovacki  poslanici  radili  kod  Sigis- 
munda  proti  Ostoji,  sam  Hrvoje  s  nekim  velikasima  Bosne  dize  vojsku  i  pade  pod  grad 
Bobovac,  gdje  je  boravio  kralj  Ostoja  se  zenom  Kujevom,  i  u  kojem  se  je  6uvala  kruna 
bosanska.  Ostoja  se  nadje  u  velikoj  nevolji.  Uz  njega  pristajahu  doduSe  vojvoda  Sandalj 
Hranic  i  knez  Pavao  Radinovic;  no  bilo  da  nijesu  ti  bill  na  okupu  i  spremni,  bilo  da  su 
imali  sami  kod  kuce  posla:  oni  mu  ne  mogose  pomoci  poslati,  pak  tako  ga  Hrvoje 
Cvrsto  podsjedne  u  Bobovcu.  Ostoja  jedva  sam  umaknu,  ostaviv  zenu  Kujevu  i  djecu  u 
Bobovcu,  te  pohita  u  Budim  pred  ugarskoga  kralja.  moleci  ga  ponizno  i  uzdiSuci  za 
pomoc.  Kralj  ga  Sigismund  uslisa  i  zapovjedi  macvanskomu  banu  Ivanu  Morovicu,  neka 
skupi  vojsku  i  podje  u  Bosnu,  da  Ostoji  povrati  prijestolje.  Hrabri  i  poduzetni  ban 
macvanski  provali  na  to  u  Bosnu,  i  to  sam  »sa  svojih  sest  teta  i  svojom  jakom  vojenom 
silom«,  pohara  zemlje  i  kotare  Ostoji  nevjernih  velikaSa,  te  prodre  sve  do  Bobovca. 
Ondje  raztjera  neprijateljske  6ete,  zauzme  grad  i  smjesti  u  nj  ugarsku  posadu,  koja  je 
u  njemu  ostala  vi§e  godina. 

Vrativsi  se  tako  Stjepan  Qstoja  po  milosti  kralja  Sigismunda  i  s  pomocu  bana 
Ivana  Morovica  na  svoje  prijestolje,  najpreCa  mu  je  zelja  bila,  da  se  izmiri  sa  svojim 
protivnicima,  a  narocito  s  Dubrovcanima,  koje  mu  je  jamacno  preporucio  sam  kralj  Sigismund. 
Ostoji  bija§e  zaista  stalo,  da  ugodi  svojemu  zastitniku  i  dobrocinitelju,  te  da  se  pogodi 
s  Dubrovcanima;  no  da  bi  lakSe  uspio,  nastoja§e  najprije  pomiriti  se  s  Hrvojem,  da  bi 
mu  bio  posrednikom.  Na  pocetku  ozujka  1404.  bijase  opet  s  Hrvojem  u  podpunom 
skladu,  a  to  je  Hrvoje  svojim  prijateljima  i  saveznicima  Dubrov6anima  namah  i  doglasio. 
Oni  mu  na  to  14.  ozujka  1404.  odgovorise:  »Razumjesmo,  §to  va§a  postena  Ijubav  napisa, 
da  se  je  umiril  s  vama  kralj  Ostoja,  i  da  ste  ga  primili  za  gospodina,  a  on  vas  za  slugu. 
Da  sto  nam  vasa  Ijubav  pise,  da  bismo  i  mi  prijali  mir  s  njime,  a  da  vam  porucimo, 
jer  cete  o  tom  raditi  i  nastojati,  mnogo  zahvaljujemo«.  Medjutim  je  sam  kralj  Ostoja 
poslao  ravno  u  Dubrovnik  svoje  Ijude,  nudeci  obcini  mir.  Ona  mu  na  to  odgovori 
14.  ozujka  1404.  i  naprosto  mu  saobci,  sto  da  je  kralj  Sigismund  nalozio,  »Zikmund 
odIuCi  i  vam  po  recenom  poslu  (poslaniku)  poruci  i  upisa:  da  nam  kraljevstvo  ti  na§e 
zemlje  vrati,  koje  smo  prije  ovoga  rata  imali  i  drzali,  koje  nam  je  kraljevstvo  ti  sa  svom 
Bosnom  dalo  i  zapisalo.  Vrativ  nam  kraljevstvo  ti  zemlje,  da  imamo  s  kraljevstvom  ti 
ziti  u  Ijubavi  i  prijazni«.  Iza  duzega  dogovaranja  s  kraljem  odlu6i§e  napokon  Dubroveani, 
da  ce  u  Bosnu  poslati  dva  svoja  poklisara,  po  imenu  Marina  Kabuzica  i  Nikolu  Perova 
Pudica,  koji  ce  pred  »zborom  bosanske  gospode*  ugovarati  s  kraljem  o  miru.  U  to  ime 
dade  dubrovacko  vijece  svojim  poslanicima  30.  ozujka  1404.  obsezan  naputak. 

Dok  je  kralj  Ostoja  nastojao,  da  se  Dubrovcanima  priblizi,  gledao  je  Hrvoje,  kako 
bi  neke  znatnije  velikase,  koji  su  u  posljednjem  ratu  stajali  uz  Ostoju,  opet  s  Dubrov- 
nikom  izmirio.  Medju  tima  bijahu  kao  najbli^i  susjedi  dubrovaiki  slavni  vojvoda  Sandalj 
Hranic  i  knez  Pavao  Radinovic.  Vec  15.  ozujka  1404.  pisu  DubrovCani  vojvodi  Sandalju, 
da  su  primili  list  od  Hrvoja,  u  kojem  je  porudio,  da  puste  na  sloboda  Nenada,  Sanda- 
Ijeva  dovjeka.  Oni  su  to  uiinili,  all  im  je  zao,  sto  im  Sandalj  sam  nije  pisao.  Mole  ga 
jo§,  da  pusti  njihove  suznje,  koji  su  u  njega,  i  da  bude  Ijubav  medju  njima,  kako  je 
bila  prije  rata.  Tako  isto  primiSe  Dubroveani  na  Hrvojevu  molbu  i  kneza  Pavia  Radi- 
novica  za  svoga  prijatelja  i  poslaSe  mu  u  to  ime  26.  ozujka  1404.  posebno  pismo,  koje 
mu  odnese  njegov  iovjek  Brailo  Tezalovic. 

Nakon  tih  priprava  sastade  se  na  podetku  travnja  »zbor  bosanske  gospode*  u 
Visokom.  Na  tom  su  zboru  bili  osim  Hrvoja,  Sandalja  Hranica  i  Pavla  Radinovida  jamadno 
joS  i  ovi  velikasi:  vojvoda  Radid  Sankovic,  vojvoda  Pavao  KleSic,  vojvoda  Vukmir  Jurjevid 
i  knez  Radoje  Radosalic,  a  napokon  i  djed  bosanske  (patarenske)  crkve  sa  viSe  strojnika. 

Hrv.  povj.  II.  I.  31 


322 


SIGISMUND    I    PROTUKRALJl. 


Ostoja  iznese  tegobe  i  zahtjeve  Dubrovcana  pred  zbor,  naroSito  onaj,  gdje  zahtijevahu, 
da  im  se  vrati  »Primorje«,  koje  bijase  Ostoja  u  posljednjem  ratu  osvojio.  Kako  su 
bosanska  vlastela  te  zahtjeve  primila,  nije  poznato;  ali  vec  25.  travnja  javi§e  poslanici  u 
Dubrovnik,  da  glede  povratka  Primorja  ne  dobise  izvjestna  odgovora.  Na  to  im  dade 
dubrovacko  vijece  30.  travnja  nalog,  da  traze  od  kralja  izvjestan  odgovor,  pak  ako  on 
ne  bi  htio  vratiti  Primorja,  neka  se  namah  povrate  kuci. 

Dogovori  medju  Ostojom  i  Dubrovnikom  zaista  se  izjaloviSe;  po  svoj  prilici  radi 
toga,  sto  Ostoja  nije  htio  ih  mogao  vratiti  Primorja.  Ozlojedjeni  Dubrovc^ani  opet  se 
slozise  s  hercegom  Hrvojem  na  propast  Ostoje,  da  ga  hse  krune,  a  na  prijestolje  bosansko 
podignu  drugoga,  sebi  pocudnijega  vladara.  Uz  Fhvoja  pristalo  je  vise  druge  vlastele 
bosanske,  paie  se  cini,  da  su  se  taj  put  iznevjeriU  Ostoji  i  svedjer  dosad  vjerni  Sandalj 
Hranic  i  Pavao  Radinovic.  Vec  27.  svibnja  1404.  piSu  Dubrovcani  Hrvoju:  »Poslasmo 
ove  hstonose  k  nasim  pokHsarom  na  Ugre,  da  govore  gospodjnu  kralju  Zikmundu  o  svih 
zlih  djeUh,  sto  nam  je  kralj  Ostoja  ucinil,  i  o  svem,  sto  ce  nam  (koristno)  i  njemu 
suprotiv  biti.  Za  to  ako  hoce  gospodstvo  ti  stogod  pisat  nasim  poslanikom  i  uvjezbati 
je,  da  govore  na  suprotiv  Ostoji,  oni  ce  govoriti«. 

Dok  su  Dubrovcani  opadaH  Ostoja  pred  Sigismundom,  radio  je  Hrvoje  proti  njemu 
u  samoj  Bosni.  Njegovim  najviSe  nastojanjem  zgodi  se,  da  je  napokon  veHk  dio  bosanskih 
vehkasa  odlucio  zbaciti  Ostoju,  te  izabrati  novoga  kralja.  U  to  ime  sastado§e  se  vlastela 
bosanska  na  zbor;  po  svoj  prilici  u  Visokom.  Na  taj  zbor  poslali  su  i  Dubrovcani 
28.  svibnja  1404  svoje  poklisare  Paskoja  Rastica  i  Marina  Bunica.  Knez  dubrovacki 
Niksa  Zurkovic  dao  im  na  polazku  ovaj  naputak:  da  otidu  k  Hrvoju  i  da  mu  cestitaju, 
sto  ga  je  Bog  osvetio  od  neharnoga  Ostoje,  i  da  se  vladaju  Hrvojevim  svjetom;  ako 
bude  iko  proglasen  za  kralja,  neka  i§tu  od  njega  potvrdu  starih  povelja;  ako  jo§  nitko 
nije  izabran,  da  istu  potvrdu  od  vojvode  Sandalja  i  zbora  bosanskoga  s  dopustenjem 
patarena.  Neka  nadalje  pouzdano  i  tajno  reku  Hrvoju:  >Tko  bolji  za  kralja  od  vas?«; 
ako  on  ne  bi  htio,  da  stanu  za  kojega  Kotromanica,  koji  su  gospoda  od  davna,  ili  pako 
za  onoga  Pavla  (Radisica),  koji  zivi  u  Dubrovniku  .  .  .« 

U  zboru  bosanske  vlastele,  koji  se  je  sastao  negdje  na  pocetku  lipnja,  bijase  dakle 
dosta  kandidata  za  prijestolje:  sam  Hrvoje,  zatim  Pavao  Radisic,  napokon  vise  Kotro- 
manica, od  kojih  bijase  najznamenitiji  Stjepan  Tvrtko  II.  Tvrtkovic,  zakoniti  sin  slavne 
uspomene  kralja  Stjepana  Tvrtka  I.  I  bas  on  bi  prvih  dana  lipnja  izabran  kraljem  bo- 
sanskim.  Razkralj  Stjepan  Ostoja,  ostavljen  od  prvih  velmoza  drzave  svoje,  zatvori  se  u 
tvrdi  grad  Bobovac,  u  kojem  je  jos  od  god.  1403.  bila  ugarska  posada.  Tu  u  zabiti  ce- 
kase  na  zgodan  cas,  da  se  opet  popne  na  prijestolje  kraljevsko. 

(Tvrtko  II.  Tvrtkovic  pr  e  m  a  S  i  g  i  smu  n  d  u,  1404.— 1407.).  »Koliko  mi 
nahcdimo  u  knjigah,  jer  od  potopa  svijeta  nije  se  svijet  toliko  smel  i  vrtel«,  tako  pisahu 
Dubrovcani  8.  kolovoza  ^404.  vojvodi  Sandalju,  spominjuci  se  burnih  proslih  godma. 
Nastupom  mcdjutim  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.  6injase  se,  da  ce  nastati  mirnije  doba, 
barem  za  grad  Dubrovnik.  Novi  kralj  imao  je  najvise  zahvaliti  bas  hercegu  i  vojvodi 
Hrvoju,  §to  ga  je  zapalo  prijestolje.  Hrvoje  se  je  tim  i  ponosio,  te  je  slavodobitno 
dojavio  mletackoj  obcini,  da  su  » vlastela  bosanska  slozno  zbacila  Ostoju  s  kraljevstva  i 
uzvisila  drugoga,  sina  naime  nckadanjega  kralja  Tvrtka*.  Obcina  mletacka  primi  medjutim 
prilifno  ravnodusno  klicanje  Hrvojevo,  pace  izjavi,  da  i  o  Ostoji  ne  zna  nista  van  dobra 
kazati,  i  da  zato  ne  ulazi  u  te  borbe^  nego  da  zeli  dobro  i  mir  drzavi  bosanskoj.  No 
ipak  se  pozuri,  te  imenova  vec  3.  kolovoza   1404.    Stjepana  Tvrtka   za  svoga  gra'djanina. 

Stjepan  Tvrtko  II.  bio  je  sasvim  zavisan  od  mocnoga  Hrvoja  i  druga  mu  Sandalja 
Hranica.  Hrvoje  je  u  obce  bio  u  taj  cas  najugledniji  i  najsilniji  muz  izmedju  Drave  i 
jadranskoga  mora.  On  bijase  podpora  dvaju  kralja  i  kraljevstva.  Njega  bijaSe  napuljski 
kralj  Ladislav  joS  prosle  godine  imenovao  hercegom  ili  dukom  spljetskim  i  svojim  glavnim 


I 


i 


TVUTKO    II.    TVnTKOVir.    PHKMA    SICISMl  NDl'    (1404.  — 1407.Y  323 

namjestnikom  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  te  datovao  mu  uza  to  grad  Spljet  i  otoke  Brai, 
Hvar  i  Korculu;  a  sada  ga  preporudi  isti  kralj  Ladislav  pismom  od  16.  lipnja  1404. 
mletackomu  duzdu  Mihajlu  Stenu  moleci  ga,  da  bi  poslanicima  i  pismima  hercega 
Hrvoja,  namjestnika  njegova,  tako  tvrdo  vjerovao  kao  njegovim  vlastitima. 

Uzvisiv  Hrvoje  Tvrtka  II.  na  bosansko  prijestolje  bijase  niu  prva  briga,  da  satre 
moc  Ostojinih  pristaSa  u  zemlji,  i  da  Bosnu  izmiri  sa  Dubrovnikom.  Gorlfivi  privrzenici 
razkralja  Ostoje  bijahu  naro6ito  humski  vojvoda  Juraj  Radivojevic  i  brat  njegov  knez 
Vukic.  Njima  bijase  u  ozujku  ,1405.  tako  tijesno,  da  su  smijerali  ostaviti  svoju  domovinu 
i  otici  u  Dubrovnik  sa  svojim  zenama  i  djecom.  U  isto  vrijeme  radilo  se  o  miru  izmedju 
Dubrovnika  i  Bosne.  Dubrovcani  polagaliu  osobito  velike  nade  u  vojvode  Hrvoja  i 
Sandalja  Hranica,  zato  im  se  ulagivahu  svakim  na6inom.  Dne  8.  kolovoza  .  1404.  moli 
dubrovaSki  knez  Nikola  Gundulid  vojvodu  Sandalja,  da  svoju  Ijubav  prema  obcini  Cinom 
dokaze,  i  da  Dubrovniku  izradi  sto  povoljnije  uvjete  mira.  >Tvoja  vlast  s  bozjom  milo^cu 
velika  je«,  tako  laska  dubrova6ki  knez  vojvodi  Sandalju,  a  k  tomu  dodaje:  »§to  vi 
hocete,  to  6e  liotjet  gospodin  kralj  Tvrtko  i  gospodin  herceg  i  sva  Bosna,  jer  ti  je  bog 
tu  milost  dal,  da  tako  bude«.  Tako  isto  laskaju  Dubrovcani  i  hercegu  Hrvoju  u  pismu 
od  25.  ozujka  1405.  govoreci  mu:  »A  znamo,  sto  ti  zapovjedis  u  Bosni,  sve  ce  biti«;  a 
1  knezu  Pavlu  Radinovicu  zahvaljuju  se  srdaSno  23.  ozujka  1405.,  sto  je  njihovim  posla- 
nicima  »bil  dobri  pomocnik  pri  gospodinu  kralju   i  hercegu  i  na  svaki  dobri  put  nastojaU. 

Narocito  hercegu  Hrvoju  i  njegovim  drugovima  morali  su  Dubrovcani  zahvaliti,  §to 
je  kralj  Tvrtko  II.,  deseci  se  na  j>Belih  selistih  u  Trstivnici*,  sklopio  s  njima  24.  lipnja 
1405.  povoljan  za  njih  mir.  Svjedoci  i  rucnici  toga  mira  bijahu  vlastela:  herceg  spljetski 
Hrvoje  i  sin  mu  Balsa  Hercegovic,  vojvoda  Sandaij  Hranic  i  brat  mu  Vukac  Hranic, 
knez  Paval  Radinovic,  zatim  knezovi  Radoje  Radosalic,  Radoje  Dragosalic,  Batic  Mirkovic, 
Radosav  Pribojevic,  Vladislav  Danicic,  Vuk  Rogatic  i  Bjelica  Bjelhanic.  Kralj  izjavi  svoju 
zalost  dubrovackomu  poslaniku  Nikoli  Guceticu,  »sto  im  (Dubrovcanom)  rat  zada  i  mir 
privrze  i  pravim  njim  veliku  zlobu  i  stetu  uciniti  povelje  Ostoja,  biv§i  kralj  Bosni«,  i 
obnadje,  »da  im  je  suprotiv  bogu  i  pravdi  zli  ucinil  i  velike  kletve  pobil  i  zapise«;  zatim 
primi  Dubrovcane  opet  za  bracu  i  prijatelje  i  potvrdi  im  sve  stare  povelje  i  darovnice 
a  narocito  onu,  kojom  im  pokloni  kralj  Ostoja  »Primorje«  od  Kurila  do  Stona,  prido- 
davsi  jos  sela  Lisac,  Imoticu  i  Trnovicu,  koja  spadahu  na  Primorje,  a  ne  bijahu  poimence 
napomenuta  u  Ostojinoj  povelji.  Napokon  zapovjedi  kralj  Tvrtko  II.,  da  se  knez  Vukac 
Hranic  s  jos  jednim  vlastelinom  bosanskim  i  sa  dva  Dubrovcanina  sastane  na  stanak  u 
Konavlima  ili  Trebinju  ili  na  Popovu  polju,  i  da  se  ima  platiti  i  vratiti,  za  §to  bi  god 
ova  cetiri  sudije  odluCili,  da  je  u  posljednjem  ratu  krivo  uzeto  i  »ne  po  pravdi  Ijudem 
dubrovadkim*.  Dubrovcani  bijahu  sada  presrecni.  Malo  zatim,  3.  srpnja  1405.  imenovaSe 
bracu  Sandalja  i  Vukca  Hranica  i  njihovu  djecu  vlastelima  i  vijecnicima  svoje  obcine, 
darovavSi  im  uza  to  i  palacu  u  Dubrovniku,  koja  je  bila  vojvode  Radica  Sankovida.  Tako 
isto  imenovase  22.  rujna  i  samoga  kralja  Tvrtka  II.  svojim  vlastelinom  i  vijecnikom,  ob- 
rekavsi  mu  placati  sve  utanadene  dohodke,  i  darovavSi  mu  u  svom  gradu  kucu,  koja  je 
prije  bila  Stjepana  Ostoje. 

Bilo  je  skrajnje  vrijeme,  da  se  je  Tvrtko  II.  Tvrtkovid  izmirio  s  Dubrovnikom,  jer  se 
je  u  to  na  sjeveru  Bosne  spremala  nova  bura,  da  se  na  nju  obori.  Kralj  Sigismund  ne 
mogaie  bosanskim  velmozama  nikako  oprostiti,  i^to  bijahu  svrgli  s  prijestolja  njegova  Sti- 
cenika  Ostoju,  pak  se  s  toga  oruza^e  za  novu  vojnu  u  Bosni.  Vec  26.  rujna  1404.  nalazu 
Dubrovcani  svojim  poslanicima,  da  prate  Sigismunda,  »ako  bi  on  poSao  prema  Savi  ili 
primorskim  stranama*.  Rata  te  godine  ne  bi;  no  zato  je  opet  slijedede  godine  1405. 
javljao  dubrovaCki  poslanik  na  ugarskom  dvoru  svojoj  obcini,  da  se  » Sigismund  sprema 
na  rat  proti  hercegu  Hrvoju  i  Bosni*,  pak  je  s  toga  vijece  dubrovad:ko  7.  travnja  o  tom 
obavijestilo  Nikolu  Gucetica,  svoga  poslanika  u  Bosni,  sa  zeljom,  da  dodje  do  mira    Ali 


3*4  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

mira  ne  bi.  I  u  svibnju  znalo  se  u  Dubrovniku,  da  kralj  ugarski  »velike  vojske  pripravlja* 
To  bijase  su§ta  istina.  Dne  10.  lipnja  1405.  pise  Sigismund  iz  Budima  sudcima  i  zite- 
Ijima  grada  Pre§ova,  kako  mu  je  »potrebito  s  mocnom  svojom  vojskom  upraviti  svoje 
korake  prema  kraljevini  svojoj  Rami  ili  Bosni,  da  se  izprave  i  obnove  medje  njegove. 
drzave*,  pak  ih  zato  poziva,  da  mu  za  tu  vojnu  (pretextu  ipsius  regie  nostre  exercitualis 
expeditionis)  po§lju  po  Simonu  Rozgonu  opet  stotinu  forinti,  koje  si  mogu  namiriti  do- 
hodkom  kraljevskih  solana.  Osim  toga  morao  je  kralju  ustupiti  zagrebacki  biskup  Eber- 
hard  svu  desetinu,  koju  je  pobirao  u  kraljevini  Slavoniji.  Napokon  je  Sigismund  21.  kolo- 
voza  1405.  Cakovac  u  Medjuraurju  zalozio  za  48.000  forinti  celjskomu  knezu  Hermanu. 
Tim  na^inom  opremio  je  Sigismund  tri  vojske:  jednu  pod  zapovijedi  macvanskoga  bana 
Ivana  Morovida  poslao  je  kroz  iztocnu  Slavoniju  na  banovinu  Usoru;  druga  pod  hrvatskim 
banom  Pavlom  Bisenom  de  Ezdege,  koji  se  bijase  oslobodio  suzanjstva,  imala  je  udariti 
dolinom  Une,  pak  obraniti  knezove  Blagaje  i  osvojiti  grad  Bihac,  u  kojemu  je  bila  po- 
sada  kralja  Ladislava  i  hercega  Hrvoje;  treca  napokon  vojska  pod  Petrom  Perenjom 
imala  je  straziti  na  medji  slavonsko-bosanskoj. 

Ali  ni  Bosna  ne  ostade  skrstenih  ruku,  nego  se  pripravljase  na  sto  zesci  odpor. 
Herceg  i  vojvoda  Hrvoje  trazio  je  u  to  ime  pomoci  od  Mletaka,  Dubrovnika  i  kralja 
Ladislava.  Mlet6ane  zamoli,  da  mu  ustupe  dvije  galije,  na  njegov  trosak  svim  potrebitim 
opremljene.  Obcina  mu  doduse  24.  ozujka  1405.  molbu  odbi,  poSto  je  bila  upletena  u 
lombardijski  rat;  no  za  to  ga  uvjeravase  o  svojoj  osobitoj  Ijubavi  i  naklonosti,  te  ne 
htjede  poslije  prihvatiti  saveza,  sto  joj  ga  je  nudio  kralj  Sigismund.  Srecniji  bijase  Hrvoje 
u  Dubrovniku.  Ni  taj  ne  pomagase  Bosnu  izravno  proti  svomu  zakonitomu  kralju,  ali 
otvori  svoja  skladista  oruzja,  te  su  Bosnjaci  mogli  kupovati  oruzja,  koliko  su  htjeli.  Iz- 
dasnu  pomoc  pruzi  Hrvoju  i  Bosni  kralj  Ladislav,  koji  posla  svoje  galije  pod  vojvodom 
Ivanom  Lusignanom  u  sjeverne  strane  jadranskoga  mora.  Lusignan  zauzeo  je  otok  Rab, 
te  je  ondje  strazio,  da  odbije  navalu  Sigismundovih  c^eta,  ako  bi  u  isti  mah  udarile  na 
Dalmaciju  i  Hrvatsku. 

Rat  kralja  Sigismunda  proti  Bosni  vodio  se  je  u  drugoj  polovici  godine  1405.  U 
listopadu  te  godine  mora  da  je  ugarska  vojska  duboko  prodrla  u  srce  Bosne,  jer  je 
humski  zupan  Tolisa,  covjek  vojvode  Sandalja,  pitao  Dubrovdane,  bi  li  mogao  pobjeci  u 
njihov  grad,  akp  bi  mu  bila  >koja  nevolja  od  ugarske  vojske*.  No  napokon  odoljese 
Bo^njaci  svojim  protivnicima.  Zapadna  vojska  kralja  Sigismunda  bijase  dodu§e  uzela  ju- 
risem  grad  Bihac,  kod  kojega  bi  smrtno  ranjen  sam  ban  Pavao  Bisen.  Dne  30.  rujna  1405. 
izdao  je  pace  Sigismund  u  Bihacu  (in  Byhigg)  povelju;  no  poslije  ne  mogase  odrzati 
grada,  te  se  njegova  vojska  morade  vratiti,  odkud  bijase  dosla.  Slicne  srece  bila  je  iz- 
todna  vojska.  I  ona  je  izprva  napredovala;  no  napokon  morade  uzmicati.  Jedini  tvrdi  grad 
Srebrenik,  najznatnije  braniste  Usore  uz  tvrdi  Dobor  dopade  ruku  ugarskih.  Sigismundov 
ban  Ivan  Morovic  videci,  da  ne  bi  mogao  vise  postidi  ode  na  to  iz  Usore,  ostaviv  u 
Srebreniku  posadu  pod  Nikolorh  od  Gorazde  i  Ladislavom  Silagjijem,  da  ga  brane  od 
navala  bosanskih. 

Bosna  bijase  taj  put  spasena.  No  kralja  Tvrtka  II.  i  Hrvoja  ipak  je  smetalo,  §to  je 
grad  Srebrenik,  a  s  njim  i  vojvodina  Usora  ostala  u  vlasti  kralja  Sigismunda.  Tvrtko  II. 
posla  za  to  slijedece  godine  1406.  sporazumno  s  hercegom  Hrvojem,  vojvodom  San- 
daljem  Hranicem  i  ostalim  velmozama  poslanike  svoje  na  napuljski  dvor  pred  kralja 
Ladislava,  te  ga  zamoli,  da  potvrdi  drzavi  bosanskoj  stare  medje,  kako  su  joj  bile  za 
Kulina  bana,  a  napose  medje  Bosne  prema  Ugarskoj.  Tom  je  molbom  bosanski  kralj 
smijerao  od  kralja  Ladislava,  kojega  je  smatrao  ne  samo  vladarom  Hrvatske  i  Dalmacije, 
nego  i  Ugarske,  zadobiti  potvrdu  za  vojvodinu  Usoru,  koja  je  tada  cestimice  bila  u 
vlasti  Sigismundovih  vojvoda.  Kralj  Ladislav  vrlo  se  je  radovao  poslanstvu  »predragoga 
rodjaka«,  kralja  bosanskoga,  te  je  26.  kolovoza  Bosni  pOtvrdio  sva  stara   prava  i  medje. 


TVRTKO    II.    TVRTKOVIC    PREMA    SIOISMUNDU    (1404.— 1407.) 


3tS 


a  napose  njezine  medje  prema  Ugarskoj.  Videci  dalje,  kako  su  netom  BoSnjaci  hrabro 
odbili  navalu  Sigismundovu,  i  tako  sve  vise  utirali  put  njegovoj  vlasti,  nagradi  torn  pri- 
likom  najglavnije  vojvode  i  knezove  zemljama  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Tako  pokloni 
15.  ruina  hercegu  Hrvoju  citavu  zupu  Vrhriku  (Vrliku)  s  gradom  Prozorom,  koji  bijaSe 
herceg  podigao,  zatim  grad  Zrinj,  koji  pripadase  Pavlu  Zrinjskomu;  tako  isto  podijeli 
vojvodi  Sandalju  Hranicu  Dreznik,  Cetin  i  Slunj,  a  23.  ozujka  slijedece  godine  1407. 
dodade  tomu  jos  i  znamenite  gradove  Ostrovicu  i  Skradin. 

Srecna  obrana  Bosne  od  sile  Sigismundove  nije  nikoga  tako  pekla,  koliko  razkralja 
Stjepana  Ostoju,  koji  je  iza  svoga  pada  svedjer  samotovao  u  gradu  Bobovcu.  Kad  je 
Sigismund  podigao  vojske,  da  se  obori  na  Bosnu,  bija§e  mu  sinuo  tracak  nade,  da  bi 
s  pomocu  njegovom  mogao  opet  sjesti  na  prijestolje;  no  sada,  pokle  je  Bosna  odbila 
navalu  ugarsku,  mucno  mu  bijase  ostati  sred  svojih  protivnika.  Odludi  zato  ostaviti  Bosnu. 
No  kamo  da  se  krene?  Ta  u  Dubrovnik,  u  to  utociite  bosanskih  bjegunaca  i  nezado- 
voljnika  ne  mogase  podi,  jer  mu  je  nedavno  zadao  Ijutih  udaraca.  Ipak  pokula  srecu, 
te  posla  dubrovackomu  vijecu  svoga  slugu  Pavla  Uzinovica,  moleci  ga,  da  ga  primi  u 
svoj  grad.  Vijece  se  za  cudo  ukaza  najpripravnije,  te  mu  vec  13.  rujna  1406.    odgovori: 


BOJ    UGARSKIH    6eTA    S    BOSNJACIMA. 

iz  augsburSkog  izdanja  kronike  Ivana  Turdaoska^a. 


"Ostaviv  svaki  zli  uzrok  neprijateljstva,  koji  je  medju  nami  bil  za  onaj  rat,  koju  nam 
praviem  zadaste,  primismo  i  vam  uCinismo  i  zapisasmo,  da  morate  dojti  s  glavom  i 
s  va§imi  i  s  vasim  imanjem  u  nase  mjesto  Dubrovnik,  i  onej  sloboStine,  na  koje  su  vazda 
gospoda  i  vlastele  Bosnjane  prihodili  i  stojali*.  Ostojina  nakana,  da  se  izseli  iz  Bosne,  ne 
bija§e  izprva  vojvodi  Sandalju  pocudna,  no  poslije  ju  pace  zajedno  s  Hrvojem  podu- 
pira§e.  To  se  razabire  iz  dubrovackih  pisama  od  26.  i  27.  studenoga  obima  vojvodama, 
koji  su  spomenuv^i,  kako  bi  Ostoja  hotio  »iz  Bobovca  izijti  i  pojti*  u  Dubrovnik,  molili 
vijece,  da  bi  njima  i  inim  Bo§njanima  za  Ijubav  opravilo  jedan  brigentin,  i  poslalo  ga 
u  Drijeva  na  Neretvi,  da  odanle  preveze  Stjepana  Ostoju  u  Dubrovnik.  No  Ostoja  kao 
da  nije  pravo  vjerovao;  zato  posla  drugoga  slugu  Stjepana  Tepdida  u  Dubrovnik,  po 
kojemu  izruii  dubrovacko  vijede  6.  ozujka  1407.  >gospodinu  kralju  Ostoji  drugi  list  od 
slobo§cine«.  Uza  sve  to  nije  Ostoja  poSao  u  Dubrovnik;  on  je,  sudeci  po  pismu  Hrvo- 
jevu  i  dubrovadkom  odgovoru  od  1  travnja  1407.  »sumnjao  i  ni  se  upvao  u  vijece*. 
premda  je  ono  odbijalo  od  sebe  ovako  nepovjerenje  pozivajuci  se  na  proSlost:  >na  onuj 
vjeru,  koju  mu  (Ostoji)  smo  dali  i  zapisali,  dohodili  su  u  Dubrovnik  velika  gospoda,  kako 


326  SIGISMUNU    I    PROTUKRAIJl. 

to  car  Stjepan,  kralj  Tvrtko,  ban  Stjepan  i  mnoga  ina  gospoda  braca  njegova;  a  ine 
vjere  ne  imamo,  razve  jedne,  koju  mu  smo  dali  i  zapisali  pod  pe6atiju  nasom«.  Vjero- 
jatno  je  medjutim,  da  Ostoja  tada  u  obce  nije  vise  kanio  poci  u  Dubrovnik,  posto  su 
mu  stigli  povoljni  glasi,  da  bi  se  ipak  naskoro   mogao  povratiti  na  prijestolje 

Sigismund  naime  nije  bio  zadovoljan  slabim  uspjehom  svojih  vojvoda  god.  1405., 
pak  se  je  u  polovici  godine  1407.  spremao  na  novu  vojnu.  Da  bi  lakse  svoje  protivnike 
svladao,  nastojase  svakako  utanaciti  savez  s  Mletcima,  kamo  posla  s  torn  zadacom  biskupa 
pecuvskoga  Valentina  i  svoga  gorljivoga  privrzenika,  skinutoga  nadbiskapa  spljetskoga 
Andriju  Gvalda.  Ali  Mletci  ne  htjedose  ni  cuti  za  kakav  savez,  te  23.  srpnja  odbise  sve 
ponude.  Dok  su  Sigismundovi  poslanici  nudjali  savez  Mletcima,  a  onda  posli  traziti  pomoci 
u  pape  Gregorija  XII.,  nijesu  ni  bosanski  velmoze  stajali  skrStenih  ruku.  Jos  23.  lipnja 
god.  1407.  javljahu  Dubrovcani  Sigismundu,  kako  su  culi,  »da  je  poslanik  turski  do§ao 
u  Bosnu  k  Hrvoju,  a  onda  ce  poci  k  vasemu  velicanstvu,  da  trazi  izmedju  vas  i  Hrvoja 
sporazumak  s  laznim  obecanjima  (fictis  simulationibus),  te  bi  tako  pod  plaStem  ugova- 
ranja  srecni  podhvati  (felices  inceptus)  vasega  velicanstva  .  .  .  otezanjem  se  zaustavili«, 
Medjutim  je  Sigismund  u  kolovozu  1407.  provalio  u  Usoru,  te  dolinom  Bosne  prodirao 
prema  Bobovcu.  Uza  nj  bili  su  Scibor  Sciboric  i  znameniti  odslije  Pipo  de  Ozora  (sin 
Stjepana  de  Scolaris  de  Florentia),  tada  vec  temeski  zupan  i  nacelnik  kraljeve  solne 
komore.  Dne  3.  rujna  6estitala  je  dubrovacka  obcina  kralju  za  »njegov  srecni  dolazak* 
(de  la  soa  prospera  et  felice  venuta)  u  Bosnu,  a  11.  rujna  javljala  mu  je  na  njegovo 
pismo,  kako  je  pripravila  svoje  brodove,  da  mu  u  zgodno  vrijeme  stoje  na  uslugu.  U 
torn  drugom  pismu  Dubroviani  bas  klicu  od  radosti,  sto  je  >moc  kraljevskoga  veli- 
canstva u  sredini  neprijatelja.«  I  zaista  je  bas  toga  dana,  naime  11.  rujna  1407.  kralj 
Sigismund  stajao  sa  svojom  vojskom  blizu  grada  Bobovca  (in  descensu  nostro  campestri 
prope  castrum  Babuncz).  U  isto  gotovo  vrijeme  druga  je  vojska  njegova  pod  erdeljskim 
vojvodama  (Lack  de  Zantho  et  Johannes  Henrici  de  Thamasy)  prodirala  dolinom  Vrbasa, 
te  je  ondje  stajala  jos  5.  listopada  (in  descensu  nostro  campestri  iuxta  fluvium  Vrbas). 
Ta  je  vojska  imala  jamacno  svladati  hercega  Hrvoja  i  osvojiti  njegove  zemlje. 

O  samom  ratovanju  nema  vijesti.  No  posto  Sigismund  ni  u  jednoj  poveiji  toga  rata 
ne  spominje,  niti  svojih  magnata  ne  nagradjuje,  moze  se  slutiti,  da  je  narocito  njegova 
vojska  slabo  prosla.  Cini  se,  da  Sigismund  nije  ni  tako  daleko  mogao  prodrijeti,  da  bi 
svladao  Sandalja,  te  se  kroz  njegovu  obiast-  prikucio  Dubrovniku.  Vec  29.  listopada  odgo- 
varaju  Dubrov6ani  vojvodi  Sandalju  na  njegovo  pismo  ovako:  »i  sto  pisete  za  gospo- 
dina  kralja  Zikmunda,  jer  pojde  preko  s  vsem,  volja  i  hotenie  bozije  bilo  je  i  nam 
mnogo  drago,  da  medju  vi  snjimi  krv  ne  bude  se  prolila«.  A  13.  studenoga  opet  Dubrov- 
tan'i  samoga  Sigismunda  nastoje  da  tjese  radi  njegove  nedace  u  Bosni,  pak  ga  sjecaju, 
»kolike  su  poraze,  koliko  propasti  i  nepodnosljivih  steta  nanijele  provale  njegova  veli- 
canstva u  pojedine  oblasti  Bosne*. 

Medjutim  Sigismund  nije  se  dao  tjesiti,  vec  je  pregnuo  svom  snagom,  da  jednim 
udarcem  skrsi  odpornike  bosanske.  Ali  za  to  je  trebalo  obsezne  priprave.  Vec  9.  pro- 
sinca  1407.  nalazimo  ga  u  Koprivnici,  a  16.  prosinca  u  Cakovcu  ;  tu  i  na  drugim  mjestima 
spremao  se  je  za  osudni  boj   godine  1408. 

(Hrvatsko  kralj evstvo  godine  1404. —  1408.)  Povratkom  kralja  Ladislava  u 
Napulj  nijesu  se  namah  promijenile  prilike  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Ono  je  ostalo  razdvo- 
jeno  i  podijeljeno  medju  dva  gospvdara':  u  Slavoniji  bila  je  pretezna  stranka  Sigismun- 
dova,  dok  je  u  Hrvatskoj  gotovo  sasvim  prevladala  stranka  Ladislavljeva.  Jedini  knezovi 
krbavski  stajali  su  tu  vjerno  uz  Sigism.unda,  knez  pak  Nikola  Frankapan  nije  znao,  kamo 
da  se  prisloni,  te  je  u  svojoj  zdvojnosti  trazio  zakrilje  u  Mletaka.  Sam  Sigismund  smatrao 
je  Citavu  Dalmaciju  (osim  Dubrovnika)  i  najveci  dio  Hrvatske  za  izgubljene,  te  je  u 
svojim    kraljevskim    poveljama    nadbiskupiju    u    Zadru,    kao    i  biskupije  u  Krbavi,  Kninu, 


IlKVATSKO    K  HA  L.IK  VST  VO    001).     1404 — 1408.  327 

Ninu,  Skradinu,  Trogiru,  Hvaru  'i  Makarskoj  proglasio  za  »izpraznjene«  (vacantibus), 
posto  su  biskupi  ovih  gradova  priznavali  kralja  Ladislava.  Jedino  spljetskoga  nadbiskupa 
Andriju,  koji  je  medjutim  boravio  na  njegovu  dvoru,  kao  i  nadbiskupa  dubrovackoga 
ubrajao  je  mcdju  svoje  vjerne  prelate,  te  ih  je  spominjao  u  svojim  kraljevskim 
poveljama. 

Medjutim  nije  ni  Slavonija  na  poietku  godine  1404.  bila  posve  umirena.  Zagre- 
backi  biskup  Eberhard  Alben  vratio  se  doduse  na  svoju  stolicu,  te  uz  to  vr§io  cast 
vrhovnoga  kancelara  na  kraljevskom  dvoru;  a  i  bani  Slavonije,  Dalmacije  i  Ilrvatske,  po 
inienu  Pavao  Bisen  i  Ladislav  od  Grdjevca  vrSili  su  svoju  vlast  u  banovini  Slavoniji  i  donekle 
u  Hrvatskoj;  no  uza  sve  to  bilo  je  jos  uvijek  velikasa  i  plemica,  narocito  u  iztocnoj 
Slavoniji,  koji  nijesu,  htjeli  6uti  za  kralja  Sigismuda.  A  takovih  odpornika  bilo  je  i  u 
Ugarskoj,  napose  u  Erdelju.  Sigismund  je  s  toga  prvih  mjeseci  godine  1404,  imao  pune 
ruke  posla,  da  posve  smiri  Ugarsku  i  Slavoniju.  On  je  s  toga  19.  velja^e  1404.  spora- 
zumno  s  prelatima,  barunima  i  prvacima  drzave  izdao  u  Budimu  neki  dekret,  kojim  je 
ustanovio  nacin,  kako  bi  u  jednu  ruku  okrivljeni  odmetnici  mogli  dokazati  svoju  vjernost; 
u  drugu,  kako  bi  se  onima,  koji  su  se  pokorili,  povratila  njihova  imanja;  a  u  trecu,  kako 
bi  se  imanja  otela  onima,  koji  bi  i  dalje  uztrajali  u  nevjeri.  No  tih  odpadnika  mora  da 
je  svedjer  bilo  mnogo,  jer  je  malo  zatim,  naime  13.  ozujka  Sigismund  izdao  zapovijed 
nekim  svojim  vjernim  velikaSima,  kao  macvanskomu  banu  Ivanu  Morovicu,  biv§emu  sikul- 
skomu  groiu  Petru  Perenju,  napokon  i  Nikoli  de  Kallo,  da  dignu  svoje  cete  i  provale 
u  Erdelj,  pak  da  ondje  uguse  bunu,  koju  bijahu  pokrenuli  bivsi  jegarski  biskup  Toma  i 
Stjepon  Debro  sa  svojim  ortacima.  Vjerni  velika§i  odazvase  se  pozivu  kraljevu,  te  protje- 
rase  biskupa  Tomu  u  Poljsku,  gdje  je  mnogo  godiha  boravio,  dok  ga  je  kralj  pomilovao. 

U  isto  gotovo  doba,  kad  se  je  digla  vojska  na  odmetnike  u  Erdelju,  slozili  se  i  u 
Slavoniji  privrzenici  Sigismundovi,  da  do  kraja  zatru  svoje  protivnike.  U  prvoj  detvrti 
god.  1404.  sastali  se  u  Krizevcima  biskup  zagrebacki  Eberhard,  oba  bana,  po  imenu 
Ladislav  od  Grdjevca  i  Pavao  Bisen  de  Ezdeghe,  i  macvanski  ban  Ivan  Morovic  na 
zbor,  pak  utanacili  ondje  s  ostalim  nazocnim  velikasima  i  plemicima  savez  na  obranu 
prava  Sigismundovih.  Zahvalni  je  kralj  na  to  4.  travnja  1404.  izdao  u  Pozunu  banu  Ivanu 
Morovicu  novu  povelju,  kojom  je  njemu  potvrdio  sve  svoje  prijaSnje  darovnice. 

Vecina  odpornika  i  u  Ugarskoj  kao  i  u  Slavoniji  oslanjala  se  je  poglavito  na  papu 
Bonifacija  IX.,  nepomirljivoga  protivnika  kralja  Sigismunda.  Da  bi  i  tomu  stao  na  put, 
izdade  Sigismund  6.  travnja  1404.  dekret,  u  kojem  je  pod  prijetnjom  smrtne  kazne  i 
gubitka  imanja  zabranio  svojim  podanicima,  da  primaju  ma  kakova  sluzbena  pisma  od 
papa,  legata,  kardinala  i  drugili  sudaca  ili  sluzbenika  rimske  stolice.  Nadalje  odredi,  da 
nitko  ne  smije  na  osnovu  takih  pisama  a  bez  narocite  dozvole  kraljevske  primiti  ili  podi- 
jeliti  duhovnu  cast  ili  sluzbu,  posto  si  je  to  pridrzala  sama  kruna.  Ovim  i  sli6nim  odred- 
bama,  kao  i  oruzanom  rukom  umio  je  Sigismund  smiriti  posljednje  trzaje  odpora  u 
Ugarskoj  i  Slavoniji.  U  isti  mah  nagradjivao  je  kralj  vjerne  svoje  obilatim  darovnicama, 
da  ih  tako  §to  jace  k  sebi  privine.  Tako  je  posebnom  poveljom  od  24.  travnja  vazda 
odane  gradjane  na  Gradcu  tik  Zagreba  oslobodio  od  placanja  svih  daca  (osim  tridese- 
tine)  po  6itavoj  drzavi  svojoj.  Dne  31.  kolovoza  izdao  je  opet  znamenit  dekret  od  16  61a- 
naka,  kojim  je  uveo  red  i  zgodne  uredbe  za  sva  kraljevstva  svoje  krune. 

I  u  samoj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  stali  su  se  neki  vracati  pod  okrilje  kralja  Sigis- 
munda. Prvi  od  svih  bio  je  knez  Nikola  Frankapan.  On  se  bijaSe  tek  od  skrajnje  nuzde 
pokorio  kralju  Ladislavu,  pak  je  negdje  jedva  d:ekao,  da  se  rijeSi  njegove  vlasti.  Jama(*no 
je  i  palatin  Nikola  Gorjanski,  Surjak  knezev,  doprinesao,  da  se  je  jo§  na  izmaku  1403 
ili  na  pocetku  1404  Frankapan  izmirio  s  kraljein  Sigismundom.  Za  knezom  Frankapanom 
poveli  se  zitelji  grada  i  otoka  Raba.  Njima  bijahu  dodijale  vjeiite  razmirice,  borbe  i 
progoni,  s  kojih  je  gradska  obcina  gotovo  propala,  pak  odludiSe  stati  pod  okrilje  kojega 


328  SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 

mocnoga  kneza,  »podanika  kruae  ugarske*.  Kako  knez  Nikola  Frankapan  u  jednom 
pismu,  pisanom  26.  velja^e  u  Senju,  potanko  pripovijeda,  izabrase  Rabljani  has  njega 
za  svoga  svjecitoga  kneza«  uz  placu  od  godiSnjih  1000  libara;  no  zato  im  rnorade  knez 
obecatj,  da  ce  drzati  i  6uvati  njihove  sloboStine,  privilegija,  obicaje  i  statute,  te  ih  »braniti, 
zakriljivati  i  stititi*. 

Okret  kneza  Frankapana  i  grada  Raba  znatno  oslabi  vlast  kralja  Ladislava  i  njegova 
podkralja  Hrvoja.  Sigismund  je  sada  imao  na  sjeveru  Dalmacije  mocna  kneza  i  vise 
ctoka  (Krk,  Cres,  Osor  i  Rab),  a  na  jugu  skroz  odanu  obcinu  dubrovacku,  koji  su  mogli 
mnogo  smetati  ne  samo  Zadru,  nego  i  ostalim  gradovima  u  primorju.  S  toga  se  je 
Ladislav  zabrinuo  i  stao  raditi,  da  §to  vise  okupi  svoje  privrzenike  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj. 
Naroc^ito  bilo  mu  je  do  toga,  da  uprava  primorskih  gradova  bude  u  §to  pouzdanijim  rukama. 
U  gradu  Spljetu  namjestio  Hrvoje  za  kneza  posve  odanoga  Petricu  Jurjevica  od  Vrbasa, 
koji  je  preko  pet  godina  tu  cast  obnaSao.  U  Hrvatskoj  opet  bio  Hrvoju  glavnim  poma- 
gacem  surjak  njegov  IvaniS  Ivanovic  Nelipic,  a  uza  nj  banovac  Tvrtko  Lati6id  i  knez 
Ivan  MiSljenovic.  K  tomu  je  kralj  Ladislav  neprestano  mitio  svoje  privrzenike  novim 
darovnicama  i  poveljama.  Tako  je  poveljom  od  1.  travnja  1404.  darovao  bosanskomu 
kralju  Ostoji  polovicu  od  dohodka  tridesetine  u  gradovima  Trogiru  i  Sibeniku,  a  po- 
veljom takodjer  od  1.  travnja  podijelio  je  opet  knezu  Dragisi  od  Glaza,  po  svoj  prilici 
bratu  Hrvojevu,  neki  posjed  (Giabalic)  u  zupaniji  pozezkoj,  koji  su  drzali  Berislavici,  pri- 
vrzenici  Sigismundovi.  Nadalje  je  7.  svibnja  izdao  povelju  nadbiskupu  zadarskomu,  kojom 
mu  je  dozvolio  izvazati  svake  godine  do  1000  mjerova  soli  bez  ikakve  dace  Napokon 
je  Ladislav  nastojao  sprijateljiti  se  s  mletackom  obcinom,  da  bi  tako  s  njezinom  izravnom 
pomoci  mogao  odrzati  svoju  drzavinu  i  obraniti  svoje  podanike  od  sile  Sigismundove. 
S  toga  je  rado  pristao  na  molbu  Mletcana,  kad  su  od  njega  trazili,  neka  bi  pokorne  mu 
gradove  sklonio,  da  obecaju  svoju  pomoc  mletackoj  obcini,  ako  bi  planuo  rat  izmedju 
nje  i  Genoveza.  Odnosi  izmedju  Ladislava  i  republike  postadose  tako  prijatni  i  iskreni, 
da  se  je  pomelo  snovati  i  o  savezu  protiv  zajednickih  neprijatelja.  Dne  16.  lipnja  1404 
napisa  posebno  pismo  mleta^komu  duzdu  Mihajlu  Stenu,  kojim  toplo  preporudi  obcini 
hercega  Hrvoju,  »vikara,  vijecnika  svoga  u  kraljevinama  Ungariji,  Dalmaciji,  Hrvatskoj  i 
Bosni«,  kao  i  sve  ostale  privrzenike  svoje  u  recenim  kraljevinama  Bosni,  Dalmaciji  i 
Hrvatskoj,  te  podjedno  zamoli  duzda,  »da  bi  poslanicima  i  pismima  pomenutoga  hercega  i 
namjestnika  tako  tvrdo  vjerovao,  kao  njegovim  vlastitima*. 

Ohrabren  ovako  kraljem  Ladislavom,  a  potican  mozda  potajno  i  Mletcima,  herceg 
je  Hrvoje  stao  odlucno  vrsiti  svoju  vlast  u  hrvatsko-dalmatinskom  primorju.  Narocito  mu 
bijase  stalo,  da  oblada  opet  otokom  i  gradom  Rabom.  Najprije  zamoli  obcinu  grada 
Trogira,  kojoj  je  tada  bio  naCelnikom  iuris  doktor  i  vitez  Jakov  Raducic,  neka  poSalje 
u  njegovo  ime  poslanike  pred  kneza  Nikolu  Frankapana  i  neka  ga  pozove,  da  povrati 
grad  i  otok  Rab.  Ako  ne  bi  knez  Nikola  toga  htio  uciniti,  podici  ce  na  njega  brodovlje 
dalmatinskih  gradova.  Trogirska  obcina  zadovolji  11.  ozujka  1405.  molbi  hercegovoj,  te 
izabere  poslanike.  No  ti  poslanici  valjda  nijesu  nista  opravili,  jer  vec  17.  ozujka  javljaju 
Trogirani  kralju  Ladislavu,  da  iii  je  herceg  spljetski,  njegov  vikar,  pozvao,  da  se  dignu 
na  njegove  odmetnike  (contra  eius  inobedientes);  obcina  je  spremna  hercegu  se  odazvati, 
ako  joj  kralj  posalje  galiju,  koje  ona  nema.  Kralj  se  zaista  zabrinuo  za  Dalmaciju,  pak 
poslao  na  iztocnu  obalu  jadranskoga  mora  opet  jedan  dio  svojih  galija,  koje  je  povjerio 
barletskomu  (barulskomu)  knezu  Ivanu  Od  Lusignana,  svome  svojaku  i  stricu  kraljicinu. 
Ivan  od  Lusignana  (regius  vicegerens)  zajedno  s  hercegom  zapoceo  rat  proti  Franka- 
panu  i  njegovim  privrzenicima.  Trogirani  su  u  torn  ratu  pomagali  Hrvoja  strijelcima,  a 
napuljskoga  kneza  mornarima,  kako  se  razabire  iz  zakljucaka  obcinskoga  vijeca  u  srpnju 
i  kolovozu  1405.  Ivanu  Lusignanu  podje  napokon  za  rukom,  te  ote  Frankapanu  Rab, 
i   smjesti  u    nj  napuljsku  posadu.  Odsad  su  vlast  kralja  Ladislava  branila   dva    vikara:    u 


HRVATSKO  KRALJEV&TVO  GOD.  1404.— 1408.  3a(^ 

Spljetu  stolovao  je  herceg  Hrvoje,  a  u  Zadru  knez  Ivan  od  Lusignana,  koji  je  podjedno 
vr§io  knezevsku  Cast  u  Sibeniku. 

Kralju  Sigismundu  bilo  je  jamacno  tezko,  kad  je  docuo,  kako  je  Hrvoje  pregnuo, 
da  mu  otme  netom  steceni  Rab.  Kako  se  je  u  obce  tada  spremao,  da  satre  Hrvoja, 
odludi  istodobno  s  ratom  u  Bosni  pokusati,  da  obrani  Frankapana  i  Rab.  Nije  nigdje 
zabiljezeno,  ali  je  vjerojatno,  da  je  Frankapanu  poslao  u  pomoc  oba  bana  hrvatska,  Pavla 
Bisena  de  Egdeghe  i  Pavla  de  Petli  (Pech),  nekadanjega  zupana  stolnobiogradskoga, 
koji  bijaSe  jo§  u  travnju  proSle  godine  zamijenio  Ladislava  od  Grdjevca.  Podjedno  je 
Sigismund  htio,  da  i  na  moru  suzbije  svoga  napuljskoga  takmaca.  U  to  ime  posla  po- 
slanika  svoga  u  Mletke,  moleci  obcinu,  da  stupi  s  njim  u  savez  i  da  mu  pomogne  sa 
svojim  brodovljem.  Ppslanik  pripovijedao  je  u  Mletcima,  kako  se  je  njegov  kralj  spremio 
pokoriti  Dalmaciju,  i  u  to  ime  vec  i  skupio  50.000  Ijudi  (cum  sit  dispositus  venire  ad 
acquirendum  Dalmaciam,  et  iam  congregaverit  L  mille  homines),  ali  da  bi  mogao  svoga 
nauma  izvrsiti,  trebalo  bi  mu  samo,  da  utanaci  savez  s  republikom.  Mletci  medjutim 
bijaiiu  se  ved  sasvim  priklonili  Ladislavu,  te  ne  htjedose  ni  cuti  za  ponude  njegova 
takmaca.  Dne  3.  kolovoza  1405.  javi§e  naprosto  Sigismundu,  da  ne  mogu  ponudjena 
im  saveza  prihvatiti  radi  rata  s  gospodarom  padovanskim,  koji  im  prouzrokuje  mnogo 
brige  i  troska.  Sigismund  nije  ni  sada  duhom  klonuo,  vec  se  je  obratio  na  vazda  vjerne 
Dubrovcane,  te  ih  je  pozvao  po  Petru,  gvardijanu  krbavskomu,  da  se  spreme  njemu  na 
pomoc,  posto  je  odlucio  sam  doci  u  primorske  strane.  O  torn  je  medjutim  morao  neSta 
na6uti  herceg  Hrvoje,  jer  je  brzo  pohitao,  da  to  zaprijeci.  U  posebnom  pismu,  pisanom 
9.  listopada  1405.  na  otoku  Korduli,  spoCitavao  je  dubrovackomu  vijecu,  kako  je  cuo, 
da  ono  »opravlja  svoje  galije  na  Dalmaciju  i  da  primi  Rab<.  Na  to  mu  je  vijece  15.  li- 
stopada odpisalo  ovako:  »I  taj  (Hrvojev)  list  videv  nam  bi  mnogo  zal  i  ne  drago,  jer 
bog  nam  jest  svjedok,  da  o  tom  nijesmo  mislili  ni  radih;  jer  smo  Ijudije,  koje  hocemo 
da  si  s  mirom  poCivamo  i  da  se  uzdrzimo  trgom,  kako  je  svijetu  vidomo.*  Uza  sve  to 
poruCilo  je  ipak  5.  listopada  1405.  kralju  Sigismundu  po  njegovu  poslaniku  Petru,  >da  ce 
mu  biti  na  sluzbu,  koliko  doseze  mogucnost*,  kad  mu  s  bozjom  pomoci  podje  za 
rukom  doprijeti  do  primorja*. 

Sigismunda  ne  bi  god.  1405.  u  dalmatinskom  primorju,  a  ni  njegove  vojske  u 
Bosni  ne  izvedo§e  svojih  zadaca  do  kraja  No  zato  se  na  koncu  te  godine  zgodilo  u 
Budimu  nesto  znamenito,  stb  se  je  poslije  znatno  doimalo  prilika  u  Hrvatskoj  i  Dalma- 
ciji.  Sigismund  naime  bijaSe  se  jo§  1401.  zarudio  s  mladom  Barbarom,  kcerju  znameni- 
toga  i  mocnoga  celjskoga  grofa  Hermana.  Od  toga  je  Casa  jo§  vise  otimala  maha  vlast 
toga  grofa  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj,  tako  da  je  Herman  sa  svojim  sinovima  gotovo  u 
svakom  pogledu  utjecao  u  javne  poslove.  Dne  3.  kolovoza  1405.  potvidio  je  Sigismund 
svojemu  buducemu  tastu  grad  Varazdin,  a  malo  dana  poslije,  dne  21.  kolovoza  darovao 
mu  je  grad  Cakovac  s  Medjumurjem  za  uzajmljenu  svotu  od  48.000  dukata.  U  jrosincu 
pak  iste  godine,  nekako  oko  Bozica,  slavila  se  u  Budimu  svatba  kralja  Sigismunda 
s  mladom  Barbarom,  kcerju  Hermanovom.  Nije  todno  poznat  dan  vjenCanja,  a  niti  to, 
tko  je  kralja  vjen6ao  i  da  li  je  bilo  kakovih  svedanosti  ali  ved  prije  28.  prosinca  1405. 
bila  je  Barbara  supruga  Sigismundova,  jer  on  toga  dana  izdaje  povelju  Cakima  s  pri- 
volom  i  odobravanjem  >prejasne  kneginje  gospodje  Barbare,  po  Bozjoj  milosti  kraljice 
reienih  kraljevdna  naSe  predrage  supruge*  (de  benevolo  fauore,  complacentia,  voluntate 
et  annuentia  serenissimae  principis  dominae  Barbarae,  eadem  Dei  gratia  reginae  regnorum 
praedictorum,  conthoralis  nostrae  charissimae).  Kralj  bijaSe  na  svatbu  i  krunisanje 
pozvao  i  vazda  vjerne  Dubrovdane,  ali  oni  ne  dodjoSe,  vec  mu  se  19.  svibnja  1406. 
daljinom  i  tegotno§tu  puta  izpridaSe,  te  mu  podjedno  destitaSe.  U  pismu  obdne  ditamo 
uzino:  .Va§e  kraljevsko  Velidanstvo,  zeleci  s  nama  dijeliti  svoj  napredak  i  radosti  javlja 
nam  nadalje  obidajnom  dobrohotnoscu,  da  se  je  po    Bozjoj  odredbi,  a   po  savjetu  i  pre- 


330  SIGISMUND    I    PROTUKRAIJI. 

poruci  prelata,  baruna,  prvaka  i  drugih  podanika  vjencalo  (matrimonialiter  sociasse) 
s  preblagom  kneginjom  gospodjom  Barbarom,  kcerju  celjskoga  grofa  Hermana.  Kad  smo 
to  culi,  vrlo  smo  se  obradovali,  jer  smo  od  onoga  dana,  kad  je  vase  velicanstvo  obudov- 
Ijelo,  vazda  goruce  zeljeli,  da  bi  culi,  kako  se  je  vase  velicanstvo  u  povoljan  brak  udru- 
zilo.  A  radujemo  se  to  vise,  sto  je  vase  velicanstvo  naSlo  sebi  takova  tasta,  koji  olaksava 
vama  poslove,  a  vasim  je  podanicima  i  vjernima  drag  pomocnik  Svi  se  molimo  svemo- 
gucemu,  da  udijeli  vama  svojom  daljom  milosti  potomaka  za  sva  vremena,  i  da  se  s  tim 
svojim  potomcima  va§e  velicanstvo  uzmogne  dugo  diciti«. 

Kraljica  Barbara  bila  je,  kako  ju  crta  suvremenik  Aenea  Silvio  Piccolomini,  »zena 
krasnoga  stasa,  visoka,  bjeloputna*  (egregii  corporis  fuit,  procera,  Candida),  te  je  poslije 
svojim  razvratnim  zivotom  i  vlastohlepljem  zadavala  mnogo  jada  i  svojemu  mnogo  sta- 
rijemu  suprugu  i  njegovim  zemljama.  U  prvi  kraj  medjutim  bila  je  zenitba  kraljeva 
s  celjskom  groficom  koristna  za  njegovo  vladanje.  Tast  kraljev  Herman  upro  je  sada 
svu  snagu,  da  pribavi  svomu  zetu  odlucnu  pobjedu  i  premoc  ne  samo  u  Ugarskoj  i  Sla- 
voniji,  nego  i  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  A  to  je  lako  mogao,  jer  je  bio  u  svojti  ne  samo 
s  poljskim  kraljem,  nego  i  s  najmocnijim  velikasima  u  Hrvatskoj,  kao  sto  su  bill  palatin 
Nikola  Gorjanski,  knez  Nikola  Frankapan  i  mnogi  drugi.  Svi  ti  postadoSe  sada  rodjaci 
i  svojaci  kralja  Sigismunda,  te  su  mislili,  da  rade  za  svoju  porodicu,  ako  pomazu  sto 
izdaSnije  svoga  kralja  i  rodjaka.  Palatin  Nikola  Gorjanski  bio  je  sada  kraljev  pasanac, 
posto  se  bijase  ozenio  starijom  sestrom  kraljice  Barbare;  knez  Nikola  Frankapan  bio  je 
opet  po  supruzi  svojoj  surjak  palatina,  a  po  svojoj  sinovki  Elizabeti  u  svojti  s  celjskim 
grofovima.  Nikola  Gorjanski  bio  je  nadalje  u  svojti  s  knezovima  Blagajima,  knez  pak 
Frankapan  sa  Zrinskima  i  Kurjakovicima. 

Prva  posljedica  kraljeve  zenitbe  s  celjskom  grofinjom  Barbarom  bila  je  ta,  da  je 
Sigismund  u  ozujku  ili  na  pocetku  travnja  1406.  rijesio  dosadanje  hrvatske  bane  Pavla 
Bisena  de  Ezdeghe  i  Pavla  de  Pech  njihove  sluzbe,  te  citavo  kraljevstvo  hrvatsko  povjerio 
svojemu  tastu,  celjskomu  grofu,  pouzdanomu  i  izkusnomu  Hermann.  Vec  17.  travnja  1406. 
spominje  se  knez  Herman  u  jednoj  kraljevskoj  povelji  kao  »ban  Dalmacije,  Hrvatske  i 
SIavonije<,  i  to  na  prvom  mjestu  iza  duhovnih  dostojanstvenika,  neposredno  pred  pala- 
tinom  Nikolom  Gorjanskim  (domino  Hermanno  comite  Ciliae  ac  Zagoriae,  Dalmatiae  et 
Croatiae  praedictorum  ac  Sclauoniae  regnorum  nostrorum  bano,  socero  nostro  charissimo). 
Ovako  je  sva  vlast  u  Hrvatskoj,  u  koliko  je  pripadala  Sigismundu,  bila  usredotofiena  u 
jednoj  snaznoj  desnici.  Uz  bana  i  rodjaka  kraljeva  stall  su  svi  rodjaci  i  prijatelji  celjskih 
grofova.  Vec  21.  travnja  1406.  potvrdjuje  kralj  Sigismund  knezu  Nikoli  P>ankapanu 
darovnicu,  izdanu  njegovu  otcu  Ivanu  za  Cetin  i  Klokoc,  a  tim  se  je  knez  Nikola  jos 
jace  priljubio  svojemu  kralju  i  rodjaku.  Poslanici  kneza  Nikole  borave  bas  u  to  vrijeme 
u  Mletcima,  trazeci  pomoc  protiv  Zadrana  i  drugih  privrzenika  kralja  Ladislava  u  Dalma- 
ciji, koji  su  neprestano  udarali  na  zemlje  i  oblasti  njegove  (Jadratinos  et  alios  subditos 
regis  Ladislai,  qui  vigilant  ad  de.^tructionem  suam  et  terrarum  suarum).  Nikola  Frankapan 
zeli  jo§  mletacku  obcinu  skloniti,  da  njegova  Surjaka,  palatina  Nikolu  Gorjanskoga,  ime- 
nuje  svojim  gradjaninom;  a  sto  je  vise,  on  joj  nudi  savez  sa  svojim  kraljem  (unionem 
et  ligam)  proti  kralju  Ladislavu  (contra  regem  Ladislaum  ad  acquisitionem  terrarum 
Dalmacie).  Mlet^ani  doduse  odbise  26.  travnja  1406.  sve  ponude  i  molbe  Frankapanove, 
ali  ta  nedaca  nije  ga  odvratila,  da  i  dalje  radi  u  Mletcima  u  prilog  svomu  kralju  i  rodjaku. 

Poput  kneza  Nikole  okupise  se  i  drugi  knezovi  oko  bana  Hermana.  Dne  22.  travnja 
god.  1406.  izdade  Sigismund  u  Budimu  povelju  knezu  Ladislavu  Blagaju  i  njegovoj  braci 
Antunu  i  Ivanu,  kojom  potvrdi  vise  starijih  privilegija  i  darovnica  svajih  predSastnika.  U 
toj  se  povelji  prica,  §ta  su  sve  Blagaji  pretrpili  od  hercega  Hrvoja  i  njegovih  Bosnjaka, 
jer  nijesu  htjeli  vjerom  krenuti  svojemu  kralju  i  gospodaru;  Ivan  Blagaj  pace  dopanuo 
suzanjstva,  te  se  jedino  velikom  ucjenom,  koju  je  morao  platiti  Hrvoju,  oslobodio  veriga 


HRVATSKO    KHALJEVSTV6    GOD.    1404. — 1408. 


3i« 


i  tamnice.  Jednake  povelje  dobili  su  jamadno  Zrinski  i  krbavski  Kurjakovici,  poSto  su  i 
oni  mnogo  patili  od  Hrvoja  i  njegovih  Ijudi.  AH  najvece  slavodobice  za  bana  Hermana 
bilo  je  onda,  kad  je  dva  tri  mjeseca  poslije  poslo  za  rukom  knezu  Nikoli  Franka- 
panu,   te   je   primamio    u    kolo  Sigismundove  stranke  kneza  cetinskoga  Ivaniisa    Nelipica, 


,,  ....Jl  f\.-«-'x ''-.'•"•■«' 


Khai.jica  Barbara  kao  Vknls. 

U   latinskom  rukopisnom   djelu   »Liber  de  septem  signis»,  koje  jc  sultan  Abdul-Hamid  II.    poklonio   iigMrskoj  akade 

miji  u   BudimpeSti.     U   lom    djelu    govori  se  o  nebcskim    Ijelesima,  narodito  o  planelima.  Sance  prikazaje  »u  kralj 

Sigismnnd,  a  zvijeidu   Veneru  (Venus)   njegova   supruga,  kraljica   Barbara. 


Surjaka  Hrvoja  Vukdica  i  jeditoga  velikaSa  hrvatskoga,  koji  je  nakon  odlazka  Ladislav- 
Ijeva  ostao  vjeran  njegovoj  zastavi.  Nije  poznato,  §ta  je  cetinskoga  kneza  IvaniSa  sklo- 
nilo,  te  je    ostavio    svoga   Surjaka    i    pridruzio  se  ostalim  hrvatskim  knezovima;  znade  se 


332 


SIGISMUND    I    PROTUKRALJI. 


samo,  'da   je    16.    kolovoza    1406.    utana6io    savez    s    Nikolom    Frankapanom,    odlucnim 
privrzenikom  kralja  Sigismunda. 

Odkad  se  je  knez  Ivan  Nelipic  odvratio  od  svoga  surjaka  Hrvoja  i  kralja  Ladi- 
slava,  prijetila  je  pogibija,  da  ce  se  i  ostatak  Hrvatske  odrnetnuti,  pak  da  ce  napuljskoj 
stranci  ostati  samo  primorski  gradovi  Dalmacije  s  otocima.  U  to  vrijeme  zgodilo  se  je, 
da  su  se  i  bosanski  kralj  Tvrtko  II.  Tvrtkovic,  herceg  Hrvoje  i  veliki  vojvoda  Sandalj 
Hranic  zabrinuli  za  istu  Bosnu,  te  poslali  u  Napulj  svoje  poslanike,  po  imenu  vojvodu 
Jurja,  kneza  Vuka  i  viteza  Tomu,  neka  zamole  kralja  Ladislava,  da  posebnom  poveljom 
zajam6i  kraljevstvu  bosanskomu  stare  granice  njegove,  kako  su  bile  nekad  za  bana 
Kulina.  Poslanicima  bilo  je  jamaSno  izvijestiti  uz  to  kralja  o  stanju  njegove  stranke  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  te  zatraziti  pomoc  proti  Sigismundu.  Ladislav  je  na  to  zaista 
poveljom  od  26.  kolovoza  1406.  potvrdio  stare  medje  bosanskoga  kraljevstva,  narocito 
prema  Ugarskoj:  ali  je  podjedno  stao  progoniti  svoje  protivnike  u  Hrvatskoj,  te  nagra- 
djivati  vjerne  privrzenike.  Tako  je  15.  rujna  1406.  poklonio  Hrvoju  citavu  zupu  Vrh- 
riku  Zajedno  s  gradom  Prozorom,  koji  bija§e  Hrvoje  utemeljio  i  sagradio,  kao  i  6itavo 
pleme  Cubranica  i  plemica  Ivana  Misljenovica,  koji  su  u  onoj  zupi  nastavali;  nadalje  je 
Hrvoju  istoga  dana  darovao  grad  Zrin,  koji  je  bio  dosad  u  vlasti  Sigismundova  privrze- 
nika  Pavla  Zrinskoga  (rebellis  nostri  notorii).  I  Sandalj  Hranic  bi  obilato  nadaren.  Njemu 
podijeli  15.  rujna  1406.  gradove  Dreznik,  Cetin  i  Slunj  u  kraljevini  Slavoniji,  koji  su 
pripadali  Nikoli  Frankapanu  i  krbavskim  knezovima,  takodjer  njegovim  »o6itim  protivni- 
cima«  i  pristasama  Sigismunda,  »nekad  markgrofa  braniborskoga«.  I  manji  plemici  hrvatski 
i  slavonski  bi§e  odlikovani.  Ladislava  Jobracicu  dade  grad  Br§tanicu,  koja  je  pripadala 
Ladislavu  od  Brstanice,  a  svomu  vijecniku  Jakovu  Raducicu  iz  Zadra  podijeli  neke  posjede 
oko  Senja  i  Baske,  koje  bijase  nedavno  knez  Nikola  Frankapan  silom  oteo  senjskomu 
podknezinu  Davidu  Raducicu.  Medjutim  sve  te  darovnice  nijesu  mnogo  vrijedile,  jer  su 
dosadanji  vlastnici  razdatih  gradova  i  posjeda  bill  dosta  jaki,  da  ih  odrze  u  svojoj  vlasti. 
Kralj  je  Ladislav  i  dalje  radio  svom  snagom,  da  sacuva  barem  ono,  sto  mu  bijaSe 
u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  preostalo.  On  je  zato  3.  lipnja  1406.  imenovao  svoga  pouzda- 
nika  i  rodjaka  Ivana  od  Lusignana  knezom  gradova  Sibenika  i  Trogira,  samo  da  ih 
drzi  skroz  pouzdana  ruka.  Sibencani  primise  Ivana  za  svoga  kneza;  ali  Trogirani  opri- 
je§e  se  nametniku,  te  izabraSe  1.  prosinca  knezom  Zadranina  Jakova  Raducica,  kojega  zatim 
poslaSe  u  Bosnu  hercegu  Hrvoju,  da  ga  u  casti  potvrdi.  Mnogo  su  medjutim  smetale 
Ladislavu  razmirice  izmedju  pojedinih  obcina  dalmatinskih.  Tako  mu  je  brige  zadavala 
razpra  medju  Zadrom  i  Rabom  radi  Novalje  na  otoku  Pagu.  Posto  spora  nije  mogao  ili 
nije  htio  rijeSiti  herceg  Hrvoje,  posla  kralj  zasebna  sudca,  po  imenu  Benedikta  de  Acciaioli, 
u  Dalmaciju,  koji  je  onda  u  veljaci  1407.  sudio  strankama  u  Zadru.  Nije  poznato,  kako 
je  osuda  izrecena;  no  nagadjamo,  da  je  bila  u  prilog  Zadranima,  jer  su  ovi  te  godine 
izabrali  za  svoga  kneza  Ivana  od  Lusignana,  kraljeva  namjestnika  (Joanne  de  Lusignano 
dux  Baruthi,  regis  consanguineo,  et  in  regnis  Ungarie,  Croatie  et  Dalmatie  uicesgerente 
ac  comite  Jadre). 

Osobitu  je  paznju  posvetio  kralj  Ladislav  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  godine  1407.,  kad 
je  Sigismund  spremao  novu  vojsku  na  Bosnu  i  Tvrtka  II.  Najprije  je  hercegu  Hrvoju 
poSlo  za  rukom,  te  je  svoga  surjaka  IvaniSa  Nelipica  opet  odvratio  od  Sigismunda,  tako 
da  je  sada  6itava  Hrvatska  od  Zrmanje  do  Neretve  i  dubrova^koga  kotara  stajala  uz 
Ladislava.  Iza  toga  je  sam  kralj  Ladislav  sve  moguce  cinio,  da  odrzi  na  okupu  svoje 
privrzenike.  Vjernoj  obcini  grada  Sibenika,  kojoj  je  bio  knezom  njegov  vikar  i  rodjak 
Ivan  od  Lusignana,  potvrdi  poveljom  od  15.  ozujka  1407.  sve,  sto  joj  bijaSe  pred  viSe 
godina  dosudio  herceg  Hrvoje,  narocito  pak  kotar  njezin  i  medje  prema  ostalim  obcinama 
u  zupanijama.  Dva  dana  poslije,  17.  ozujka,  podijeli  stolnomu  kaptolu  Sibenskomu  pravo, 
da  smije  poput    ostalih    kaptola    hrvatskih    i    dalmatinskih  javne    izprave    izdavati,    pak   i 


OSUDNI    BOJ    KOD    DOBORA    (1408.):    POSLJEDICE    TOGA    BOJA.  333 

tudje  izprave  svojim  pecatom  potvrdjivati.    Osobito  se  pak  zanimao  za  velikoga    vojvodu 
Sandalja  Hranica,  iza  Hrvoja  najsilnijega  velikasa  bosanskoga.  Za  nj  je  jos  pro§le  godine 
molio  obcinu  mletacku,  da  ma  ustupi  grad  Budvu,  a  sad  ga  je  opet  nadario  najznatnijim 
gradovima  u  primorskoj  Hrvatskoj,  naime  Ostrovicom  i  Skradinom,  koje  mu  podijeli  po- 
veljoni  od  23.  ozujka  1407.  Istoga  dana  zapovjedi  Julijanu  de  Rogerio  iz  Nucerije,  svomu 
komesaru    u    stranama  Dalmacije,   da    uvede  Sandalja    u  posjed    redenih    gradova.    AH  i 
druge  privrzenike  nagradjivase  obilato.  U  Spljetu  bio  je  knezom  Hrvojev  pouzdanik,   po 
imenu  Petrica    Jurjevic  (Georgii)    od  Vrbasa.    Taj    se  je    ozenio    plemenitom    djevojkom 
Pelegrinom,  jedinicom    iza  smrti    plemica  Mateja    de  Cegis.    PoSto    se  je  za    plemenStinu 
njezinu    u    selu  RadoSicu    blizu    grada  Klisa   otimao    neki    Toma   Kurjatic    (Cariacich)    iz 
Nina,  te  poricao  Pelegrini  i  njezinu  suprugu  Petrici  svako  pravo  na  taj   posjed,  obratio  se 
pomenuti  Petrica  na  kralja  Ladislava.  Taj  opet  zapovjedi  23.  ozujka  1407,  hercegu  i  vikaru' 
svomu  Hrvoju,  da  recenu  plemen§tinu  u  selu  Radosicu  doznaci  knezu  Petrici  Jurjevicu  u 
ime  miraza  njegove  supruge,  sto  je  Hrvoje  23.  rujna  najpripravnije  i  ucinio.  Napokon  po- 
tvrdi  kralj  27.  srpnja  1407.  plemicu  Jurju  ProdaSicu  iz  Spljeta  selo  Osoje  u  zupaniji  kIi§koj, 
koje  mu  bijase  nekad  darovao  cetinski,  kli§ki  i  ramski  knez  Ivanis  Nelipic.  Znacajno  je, 
da  kralj  zove  u  povelji  svojoj  kneza  Ivanisa  »svojim  Ijubljenim   vijecnikom  i  vjemikom.* 
Nedaca  kralja  Sigismunda  godine  1407.  znatno  ohrabri  njegove  protivnike  ne  samo 
u  Bosni,  nego  i  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Slutedi  medjutim  posve  dobro,  da  ce  Sigismund 
nastojati,   da  sto  prije  osveti  sramotu  svoju,  gledahu  se  kolovodje  napuljske  stranke  slo- 
ziti  s  Mletcima  u  savez    proti    zajedni6komu  protivniku.    U  prosincu    1407.   boravili  su  u 
Mletcima   poslanici    bosanskoga    kralja  Tvrtka   II.    i    hercega    Hrvoja,    kao    i    cetinskoga 
kneza  IvaniSa,  te  su  molili  vijece>    da  bi  primilo  za  gradjane  svoje  obdine    velikoga  voj- 
vodu Sandalja  Hranica,  kneza  Pavla  Radinovica,  humskoga    vojvoda  Jurja  Radivojevica  i 
njegova  brata  Vukica.    No  osim  toga    bilo  je  poslanicima  svima    silama   nastojati,   da  se 
medju  Bosnom  i  Mletcima  utanaci  sto  tjesniji  savez.  Vijece  mleta6ko    odgovori   23.  pro- 
sinca  1407.,  da  se  uza  sveza  izmedju  Bosne  i  Mletaka    ne  da    ni  pomisliti,  nego  Sto  jur 
postoji;    u  ostalom    vijece  prihvaca    takav  savez,    kojim  bi  se  obje  stranke   zavjerile,   da 
jedna  ne  ce  podupirati  protivnika  druge  stranke. 

Medjutim  se  je  i  Sigismund  pripravljao  za  osudni  boj,  koji  je  imao  odluciti  daljom 
sudbinom  Bosne,  Hrvatske  i  Dalmacije.  Njegovo  nastojanje,  da  pridobije  Mletke,  i  da 
s  njima  u  savezu  satre  stranku  kralja  Ladislava  na  kopnu  i  na  moru,  ostalo  je  dodu§e 
bezuzpjeSno;  no  zato  su  srecniji  bili  njegovi  poslanici  na  papinskom  dvoru.  Ti  njegovi 
poslanici,  po  imenu  kardinal  i  peduvski  biskup  Valentin,  za  tim  biv§i  spljetski  nadbiskup 
Andrija  izradise  u  pape  Gregorija  XII.,  da  je  on  9.  studenoga  1407.  izdao  u  Sieni  pro- 
glas  na  krScanski  svijet,  kojim  ga  pozivase,  da  podje  na  krizarsku  vojnu  i  da  pomaze 
kralja  Sigismunda  (»princeps  catholicus*)  u  ratu  na  »Turke,  Arijane,  Manikeje  i  druge 
nevjernike  u  kraljevinama  i  stranama  konstantinopoljskim,  u  Vla§koj,  Ugarskoj,  Bosni, 
Dalmaciji,  Hrvatskoj,  Rami,  Srbiji,  Galiciji,  Vladimiriji,  Kumaniji  i  Bugarskoj*.  Svima 
onima,  koji  bi  polli  na  tu  krizarsku  vojnu,  obecao  je  papa  onu  indulgenciju,  koja  se  je 
prije  podjeljivala  krizarima  u  svetu  zemlju  i  Jeruzolim. 

(Osudni  boj  kod  Dobora  1408.;  posljedice  toga  boja).  Na  poietku 
godine  1408.  boravila  je  mlada  kraljica  Barbara  u  gradu  Cakovcu  u  Medjumurju,  koje 
je  nedavno  zapalo  otca  njezina,  celjskoga  grofa  Hermana.  Na  koncu  proSle  godine  bio 
je  tu  uz  nju  i  kralj  Sigismund,  ali  je  poslije  poSao  za  poslom  u  Ugarsku,  te  ga  oko 
20.  sijeenja  nalazimo  u  KoSicama  blizu  poljske  medje.  Kraljica  Barbara  ostala  u  Cakovcu 
sama.  Onamo  bijase  doSao  po  kraljevu  nalogu  poslanik  slobodne  obdine  na  Gradcu  kod 
Zagreba,  po  imenu  Petar  Safar,  da  obavi  neke  poslove.  Safar  se  zabrinuo  ne  zatekavSi 
kralja  na  ure6enom  mjestu,  pak  se  potuzio  kraljici.  No  ona  utjeSi  pismom  od  9.  sijednja 
1408.     poslanika    i    gradjane    gradadke,   Sto     nema    Sigismunda,    »njezina    preljubljenog 


3^4  SlGlSMUND    I    PROtUkRAlJl. 

supruga«  (conthoralis  noster  predilectus),  te  im  nalozi,  da  cekaju  mirno  na  njegov  po- 
vratak,  a  u  to  neka  osobito  poinno  i  brizno  paze  na  svoj  grad.  Kad  se  kralj  vrati,  trsit 
ce  se  i  ona,  da  se  poslovi  obcine  gradacke  sto  povoljnije  rije§e.  Mlada  kraljica  bavila 
se  je  i  poslije  tijekom  godine  redovito  u  Slavoniji,  pak  je  zamjenjivala  i  supruga  kralja  i 
otca  bana,  koji  su  bill  zabavljeni   drugim,  zamasnjim  poslovima. 

U  veljaCi  i  5.  ozujka  nalazimo  kralja  Sigismunda  u  Krizevcima,  gdje  se  bijase 
sastala  gla^^na  skupstina  plemica  zupanije  krizevacke  i  viroviticke.  Uz  kralja  bili  su 
redovito  palatin  Nikola  Gorjanski  i  dvorski  sudac  Franko  Konjevic  Secenj,  a  jamacno  i 
drug!  drzavni  castnici  i  dostojanstvenici.  Poslije  je  kralj  mnogo  boravio  u  Budimu,  a 
posljednji  put  nalazimo  ga  u  Ugarskoj  (in  Nagy  Ong)  20,  srpnja  1408.,  posto  je  nekoliko 
dana  prije  (12.  srpnja)  izdao  znamenitu  povelju  Gorjanskima,  kojom  im  je  potvrdio  ogromna 
njihova  posjedovanja  u  dvanaest  slavonsk  ih  i  ugarskih  zupanija.  U  toj  se  povelji  kaze 
narocito,  da  je  banska  cast  za  Dalmaciju,  Hrvatsku  i  Slavoniju  izpraznjena  (Dalmatiae, 
Croatiae  praedictorum  et  Slavoniae  regnorum  nostrorum  .  .  .  banatus  honoribus  vacantibus); 
ali  se  opet  izrijekom  spominje,  da  je  ta  povelja  izdana  na  molbu  *preblage  gospodje 
kraljice  Barbare,  nase  predrage  supruge  (consortis  nostrae  carissimae),  kceri  naime 
uglednoga  muza  i  gospodina  Hermana,  kneza  celjskoga  i  Ijubljenoga  nasega  tasta,  koje 
nase  premile  supruge  starija  sestra  jest  udata  za  refienoga  palatina  Nikolu*.  Prerna  svemu 
tomu  mogli  bi  nagovijestati,  da  je  Sigismund,  pripravljajuci  se  na  osudni  boj  s  napuljskom 
strankom,  povjerio  upravu  hrvatskoga  kraljevstva  svojoj  suprugi  Barbari,  koje  je  otac  i 
onako  drzao  velik  dio   toga  kraljevstva. 

Sigismund  se  spremio,  da  s  velikom  vojskom  svojom  udari  na  samu  Bosnu.  U  isto 
vrijeme  povjerio  knezu  Nikoli  Frankapanu,  da  iz  Senja  i  Krka  uznemiruje  primorske 
krajeve  Dalmacije,  koji  su  priznavali  kralja  Ladislava.  Knez  Frankapan  jedva  to  docekao, 
te  udario  negdje  u  kolovozu  1408.  na  grad  i  otok  Rab,  gdje  je  i  onako  bila  jaka  stranka 
sklona  kralju  Sigismundu.  Borbe  oko  Raba  mora  da  su  bile  zestoke,  jer  17.  kolovoza 
zakljucuje  vijece  obcine  trogirske,  »da  ce  na  pomoc  gradu  Rabu  (castri  Arbi)  poslati 
ceterdeset  Ijudi  u  cetiri  barke,  ako  jednako  ucine  drugi  Dalmatinci«.  Knez  Frankapan 
medjutim  osvoji  Rab,  na  sto  posla  u  Mletke  svoga  poslanika,  moleci  obcinu  pomoc  za 
dalji  rat.  ;>Osvojio  sam  i  dobio  sam  zemlju  Rab«,  porucuje  on  MIetcima,  »ali  se  poradi 
toga  Zadrani  i  sluzbenici  kralja  Ladislava  spremaju,  da  sa  svom  silom  na  me  udare«.  No 
Mletci  nijesu  ni  snivali,  da  bi  mu  u  pomoc  priskocili,  vec  su  se  po  starom  obicaju 
24.  rujna  1408.  izpri^ali  tim,  da  se  ne  pacaju  u  te  borbe,  jer  zivu  u  miru  i  prijateljstvu 
s  obima  strankama. 

U  to  bijase  i  glavna  vojska  Sigismundova  negdje  u  kolovozu  1408.  provalila  u 
Bosnu,  po  svoj  prilici  u  Usoru,  gdje  su  kraljeve  vojvode,  Nikola  od  Gorazde  i  Ladislav 
Silagji,  jos  od  godine  1405.  branili  tvrdju  Srebrenik  od  navala  bosanskih.  Bilo  je  sada 
Ijutih  borba  oko  Srebrenika,  kod  grada  Branica,  kao  i  kod  drugih  tvrdinja  i  gradova. 
No  najzeSci  i  osudni  boj  bio  je  napose  kod  grada  Do  bora,  koji  bijahu  BoSnjaci  podigli 
iz  praha  i  pepela,  te  ga  ponovo  utvrdili.  No  i  taj  put  stize  ih  osudan  poraz  kod  Dobora, 
ba§  kao  pred  Seternaest  godina.  Sigismund  razbi  bosansku  vojsku  i  zauze  grad  Dobor, 
zarobiv  pri  torn  samoga  kralja  Tvrtka  II.  i  mnogo  bosanske  vlastele.  Goreci  od  osvete 
dade  zarobljenoj  vlasteli,  a  bijase  ih  126,  glave  odrubiii,  te  im  trupla  s  visoke  stijene 
doborskoga  grada  u  rijeku  Bosnu  pobacati.  Jedino  kralja  Tvrtka  II.  po§tedi,  da  ga  poslije 
slavodobitno  povede  sa  sobom  u  Budim. 

Boj  kod  Dobora  nije  zabiljezio  ni'jedan  domaci  Ijetopisac  ugarski.  Hrvatski  Ijeto- 
pisci  Simun  Klimentovic  i  Simun  Glavic  javljaju  posve  lakonicki:  »1405.  —  tada  izagnase 
BoSnjane  Ostoju  kralja  iz  Bosne;  1409.  —  cesar  Zigmunt  pride  v  Bosnu«.  NeSto  obseznije 
govori  o  tom  njemacki  zivotopisac  kralja  Sigismunda,  po  imenu  Eberhard  Windeck, 
koji  pi§e:  wZnaj,  kad  se  je  od  Bozjega  narodjenja  brojila  godina  tisucu  cetir  stotine  i  peta, 


OSUDNl    BOJ    KOD    DOBORA    (1408.)",    POSUEDICE    TOGA    BOJA. 


:J3S 


posao  je  kralj  Sigismund  u  kraljevinu  Bosnu  (zu  Wossen)  s  mnogo  puka,  naime  sa 
60.000  Ijudi  provalio  je  u  kraljevstvo,  jer  se  je  (ondjesnji)  kralj  podigao  proti  njemu. 
S  toga  je  ostao  u  zemlji  tri  pune  godine  Ijeti  i  zimi,  i  (napokon)  je  svladao  kraljevinu 
i  zasuznjio  kralja  bosanskoga  i  odveo  ga  u  Budim.  I  dao  je  sto  i  dvadeset§estorici 
zemaljske  gospode  glave  odrubiti  i  sa  visoke  stijene  kod  Dobora  (zu  Tobra)  pobacati 
iz  grada  u  vodu.  Tako  je  pokorio  kraljevstvo  .  .  .  .«  Nijemca  popunjuje  poljski  Ijetopisac 
Dtugoss  ovako:  »Ugarski  kralj  Sigismund  navijestio  je  (1408.)  rat  na  bosansko  kra- 
ljevstvo, koje  se  bijase  odvrglo  od  vjernosti  i  pokornosti,  te  je  s  jakom  silom  u  nj 
provalio.  Imao  je  u  svojoj  vojsci  mnogo  odlidnih  i  vrlih  vitezova  izmedju  Poljaka,  kao 
sto  su  Zavis  Crni  od  Roznova,  Ivan  Varsevski,  Domarat  od  Kobiljana,  Zavis  od  OljeSnice, 
Skrbko  od  Gore,  Ivan  Favorey  od  Grbova  i  mnogi  drugi.  1  mnoge  je  gradove  (castra), 
koji  su  mu  se  opirali,  macem  osvojio,  i  mnogim  Bosnjacima  ili  odrubio  glave  ili  ih  pobacao  sa 
zidina.  I  tako  je  citavo  kraljevstvo  prinudio  na  pokornost  i  placanje  danka  ftnbutum)*. 
Dne  2.  rujna  1408  boravio  je  Sigismund  u  Djakovu,  a  27.  rujna  pisao  je  vazda 
vjernoj  obcini  dubrovackoj  pismo,  u  kojem  joj  je  javio  »svoj  naprednk  i  srecan  uspjeh* 
(prosperitatis  et  maiestatis  vestre  successuum  felicium)    u    bosanskom    rata     U    listopadu 


•      GRB    KRAUICE    BaRBARK. 

Izpod  otvorene  krune  vide  se  dva  Stita.    Na    desnom  je  u  iutoin  polju    drzaviii  crni  orao ;    lijevi  Slit  rszdijcljen  je 
na  fetiri  polja,  u  kojima  su  ili  po  tii  zvijezde  ili  po  dvije  bijele  pruge  nn  crvenom  polju. 

Iz  augsbur2ke  kronike  Ulnka  Reichenthaln  od  god.  1483. 


desio  se  je  u  mjestu  Duboccu  kod  Save,  gdje  je  bio  uza  nj  dubrovacki  poslanik.  Dne 
24.  listopada  odpravise  Dubrovcani  cestitku  slavodobitnomu  kralju,  ali  ga  ta  nije  vi§e 
zatekla  u  Slavoniji,  vec  u  Budimu,  kamo  se  bijase  sa  slavodobitnom  vojskom  i  zasu2- 
njenim  kraljem  Tvrtkom  II.  povratio. 

Posljedice  boja  na  Usori,  a  narocito  kod  Dobora  u  kolovozu  1408.  bijaliu  u  prvi 
ias  kobne  za  Bosnu,  a  vrlo  povoljne  za  kralja  Sigismunda.  Stranka  n^puljskoga  kralja 
Ladislava  u  Bosni,  Htvatskoj  i  Dalmaciji  bijase  posve  svladana  i  razasuta.  Kralj  Tvrtko  II. 
dopanuo  robstva,  a  velik  dio  bosanske  vlastele  ili  poginuo  u  boju  ili  opet  izgubio  glavu. 
Zanimljivo  jc,  da  nijedan  od  velikih  vojvoda  i  knezova  bosanskih  nije  postradao  u 
onim  bojevima;  mozda  ih  nije  bilo  na  Usori,  ili  su  srecno  umakli  za  vremena.  Narocito 
herceg  Hrvoje  i  veliki  vojvoda  Sandalj  Hranic,  kao  i  knez  Pavao  Radinovic  ostadoSe 
zdravi  i  citavi,  mozda  zato,  .^to  ih  nije  bilo  kod  Dobora,  vec  su  kralja  Sigismunda  cekali 
u  svojim  oblastima.  I  hrvatski  knez  Ivani.^  Nelipic  iznesao  je  zivu  glavu,  po§to  je  valjda 
ostao  u  domovini  na  obranu  Klisa,  Knina  i  svoje  djedovijie  na  Cetini 


336  SIGISMUND    I    PROTllKRAUI. 

Sto  je  bilo  u  Hrvatskoj  i  Bosni  protivnika  Sigismundovih,  sve  je  sada  grnulo  u 
Ugarsku  u  Budim,  da  se  pokloni  slavodobitniku  i  da  se  s  njim  izmiri.  Prvi  je  to  jama^no 
ucinio  IvaniS  Nelipic,  jedini  knez  hrvatski,  koji  je  sve  dosad  otimao  se  vlasti  njegovoj. 
Vec  ]3.  studenoga  1408.  izdade  Sigismund  cetinskomu  i  kliskomu  knezu  Ivanisu  povelju, 
kojom  mu  za  volju,  sto  se  je  netom  pokorio  (in  grazia  della  recente  sua  sommissione) 
potvrdi  sve  stare  povelje  i  privilegija  svojih  pred§astnika. 

Sigismund  slavio  je  sada  veliko  slavlje  u  gradu  Budimu,  gdje  se  je  uza  nj  desila  i 
mlada  supruga  njegova  Barbara.  Cini  se,  da  mu  je  bas  tada  ili  nesto  prije  rodila  kcer, 
Elizabetu,  potonju  nasljednicu  ugarskoga,  hrvatskoga  i  ceskoga  prijestolja.  Kralj  i 
kraljica  proslavise  pobjedu  u  Bosni  i  rodjenje  djeteta  raznim  djelima  milosti  i  milosrdja. 
Tako  vrati  kralj  slobodu  mnogima,  koji  su  poradi  nevjere  u  tamnicama  camili.  No  trebalo 
je  nagraditi  i  onu  gospodu  i  velikase,  koji  su  svojom  vjernoscu  i  pozrtvovnoscu  pripo- 
mogli  kralju  do  pobjede.  Zato  kralj  sporazumno  sa  suprugom  svojom  kraljicom  Barbarom 
dne  12.  prosinca  1408.  utemelji  zmajev  red.  Prozvan  bi  po  zlatnom  zmaju,  kojim  su  vite- 
zovi  kitili  svoje  grudi;  pravila  reda  nalagala  su  clanovima,  da  brane  krscansku  vjeru  od 
pogana  i  krivovjeraca,  da  stite  kraljevsku  kucu  od  domacih  i  vanjskih  neprijatelja,  ali 
takodjer  da  uzdrze  slobode  i  prava  kralj evstva,  te  da  se  za  njih  bore.  Vitezovima  prvoga 
razreda,  kojih  bi  broj  ustanovljen  na  dvadeset  i  cetiri,  mogli  su  biti  sami  domaci  svjetovni 
velikasi,  koji  su  tim  podjedno  postali  kraljevi  tajni  savjetnici;  za  vijtezove  drugoga  razreda 
mogli  su  kralj  i  kraljica  imenovati,  koliko  ih  volja,  pak  i  tudjince.  U  zakladnoj  su  iz- 
pravi  izbrojeni  poimence  vitezovi  prvoga  razreda,  gotovo  svi  oni,  koji  bijahu  potonjih  godina 
stekli  osobitih  zasluga  za  kralja  i  njegovo  prijestolje.  A  to  su  bili:  srbski  despot  Stjepan 
Lazarevic,  celjski  grof  Herman  i  sin  njegov  Friderik,  palatin  Nikola  Gorjanski,  Scibor 
Sciboric,  Ivan  Tamasi  i  jakuv  Lackovic  de  Zantho,  macvanski  ban  Ivan  Morovic,  seve- 
rinski  ban  Pipo  de  Ozora,  Nikola  Sec,  krbavski  knez  Karlo  (prije  kastelan  Visegrada,  a 
sada  vrliovni  pokladnik  kraljevski),  Simon  Konjevid  Secen,  krbavski  knez  i  grof  Ivan 
(magistar  kraljevskih  ubrusara),  Ivan  Jurjev  de  Alsan,  Petar  Ceh  od  Levanjske  varoSi, 
bivsi  erdeljski  vojvoda  Nikola  Cak,  bivsi  hrvatski  bani  Pavao  Bisen  i  Pavao  de  Path, 
sikulski  grof  Mihajlo  Nadazd,  marmaroski  zupan  Petar  Perenj,  napokon  Emerik  Perenj  i 
Ivan  Gorjanski,  brat  palatinov. 

Sred  slavlja  kraljeva  osvanu  u  Budimu  i  spljetski  herceg  Hrvoje  Vukcic,  dosadanji 
glavni  stup  i  pobornik  kralja  Ladislava.  On  bijase  od  svoje  supruge  Jelene,  sestre  Ivanisa 
Nelipica,  uzajmio  >nje  vlastitieh  pjenezi  sest  tisuc  dukatov  zlatieh«  te  posao  k  Sigismundu, 
da  se  s  njim  pogodi.  Kralj  postupao  je  s  njim  ne  kao  s  pobijedjenim,  nego  kao  s  prija- 
teljem,  te  ga  je  odlikovao  na  svaki  nacin.  Potvrdio  mu  je  sve  njegove  casti  i  naslove,  po- 
dijelio  mu  grad  Spljet  s  6ascu  duke  ili  hercega,  uza  to  mu  ostavio  sve  posjede  u  Hrvatskoj, 
narocito  otok  Brae,  Hvar  i  Korculu,  zatim  grad  Omi§  s  Krajinom  (makarskom)  i  Ne- 
retvom,  a  k  tomu  je  iznova  mu  darovao  novih  imanja  i  gradova,  medju  njima  i  grad 
Pozegu.  Napokon  ga  je  izabrao  i  kumom  (in  compatrem  nostrum  assumendo)  svoje  kceri, 
i  suviSe  ga  jos  uvrstio  medju  vitezove  zmajeva  reda.  Kako  Windeck  pise,  doSao  je  u 
Budim  i  veliki  vojvoda  Sandalj  Hranic,  kojega  je  kralj  »osobito  milosti vo«  (gar  gnedi- 
glichen)  primio. 

Citava  Hrvatska  bija§e  se  pokorila  vlasti  kralja  Sigismunda.  I  primorski  gradovi 
Dalmacije  bijahu  gotovi  priznati  ga  za  svoga  gospodara,  ali  se  neki  bojahu  kralja  Ladi- 
slava i  njegovih  galija  u  Zadru.  Trogirani  zakljucise  vec  12.  prosinca  1408.  poslati  svoje 
poslanike  u  Ugarsku,  medjutim  toga  ipak  ne  ucini§e.  Odlucniji  bijahu  Rabljani,  koje  je 
stitio  i  branio  knez  Nikola  Frankapan.  Njihovi  poslanici  stigose  negdje  u  polovici  pro- 
sinca u  Budim,  na  sto  im  Sigismund  27.  prosinca  1408.  oprosti  nekadanje  odmetnictvo 
i  nevjeru  (remissa  rebellione,  fellonia  et  nota  infidelitatis),  primi  ih  za  svoje  podanike  i 
potvrdi  im  sve  stare  povlastice. 


t.AOIStAV    NAPUrjSKl    PRODAO    DALMACIJU    MI.ETCIMA    9.    SnPNJA     1409.  337 

Vec  6.  sijednja  1409.  poslao  je  kralj  Sigismund  po  svojemu  dvorjaniku  (familiari 
nostro)  Pavlu  Bribirskomu  od  plemena  Subic  (potomku  slavnog  bana  Pavla)  iz  grada 
Budima  pismo  obcini  grada  Trogira  ovoga  sadrzaja:  >Ne  dvojimo  da  ste  culi,  kako  je 
utanacen  mir,  savez  i  sloga  izmedju  nas  i  gospodina  Hrvoja,  liercega  spljetskoga  kao  i 
citave  Bosne  (universitatem  regni  Bosnae).  S  toga  se  ne  bez  razloga  cudimo,  §to  poput 
ostalih  gradova  kraljevina  nasih  Dalniacije  i  Hrvatske  nijeste  poslali  k  nama  svojih  posla- 
nika.  Nadali  smo  se  bo,  da  cete  vi  to  u^initi  spremnije  i  brze  od  drugih,  poSto  smo 
znali,  da  ste  sacuvali  t.ijnu  vjeru  nama  i  svetoj  kruni  nasoj,  premda  to  nijeste  mogli 
javno  pokazati.  S  toga  opominjemo  va§u  vjernost  i  zapovijedamo  vam  kraljevskim  ukazoin, 
da  primivSi  ovo  pismo  s  mjesta  poSljete  nekoliko  odli6nika  k  naSemu  velicansivu,  da  se 
s  njima  dogovorimo  i  uredimo  poslove,  koji  se  ticu  boljka  obcine,  pak  da  vam  posljemo 
kraljevsku  nasu  zastavu  i  druge  znakove,  koje  cete  u  znak  vjernosti  vase  iztaknuti  i 
castno  cuvati  .  .  .  .<  I  lierceg  Hrvoje  radovao  se  je,  §to  se  je  izmirio  sa  Sigismundom, 
pak  je  tu  svoju  radost  o(^itovao  Dubrovcanima.  Oni  mu  na  to  9.  veljace  1409.  odgo- 
vori§e:  >Gospodstva  ti  milosrcno  i  milostivo  pisanije  primismo  i  razabrasmo,  u  kojem 
po  tvojoj  milosti  nam  tvojim  prijateljem  daje§  znati  o  krasnom  i  mnogo  postenom  djelu, 
koje  jest  ucinjeno  medju  presvjetloga  kralja  Sizmunda  i  gospodstva  ti,  o  tom  gospod 
Bog  ve,  jesmo  mnogo  veseli  .  .  .« 

Medjutim  se  predomisliSe  i  Trogirani.  Vec  2.  veljade  izabrase  svoje  poslanike  za 
Ugarsku,  a  7.  velja6e  1409.  predadose  tridesetnicu  i  solnu  komoru  cinovnicima  (olficialibus) 
kralja  Sigismunda.  Od  28.  travnja  spominju  1  ime  kralja  Sigismunda  u  javnim  izpravama. 
Za  Trogirom  bijahu  se  poveli  gradovi  Nin  i  Sibenik,  te  su  jos  prije  14.  ozujka  1409. 
priznali  Sigismunda  za  svoga  gospodara.  Tako  ostade  u  vlasti  protukralja  Ladislava  jedino 
jos  grad  Zadar  s  Novigradom,  Vranom  i  otokom  Pagom.  I  ti  bi  se  gradovi  bili  mozda 
vratili  u  krilo  Sigismundovo,  da  ih  nijesu  prijecile  galije  i  namjestnici  napuljskoga  kralja. 

(Ladislav  Napuljski  prodao  Dalmaciju  MIetcima  9.  srpnja  1409.). 
Kako  su  posljedice  pobjede  kod  Dobora  bile  u  prvi  mah  povoljne  za  vlast  kralja  Sigis- 
munda, tako  su  poslije  bile  kobne  za  Ugarsku,  a  jo§  vise  za  Hrvatsku. 

Sigismund  se  je  doduse  pohvalio  Trogiranima,  da  mu  se  je  pokorila  Citava  Bosna; 
ali  ta  samohvala  bila  je  izprazna.  Istina  je,  Hrvoje  i  Sandalj  bijahu  ga  priznali  svojim 
kraljem  i  gospodarom,  ali  oni  ne  bijahu  ipak  citava  Bosna  Velik  dio  naroda  bosanskoga, 
a  narocito  brojna  vlastela  prave  Bosne  i  Huma  nijesu  mnogo  marila,  §to  su  dva  najod- 
licnija  i  najmocnija  kneza  priznala  kralja  Sigismunda,  koji  je  bas  tada  snovao,  kako 
da  izvede  savjet  Dubrovcana,  pak  da  razkomada  kraljevinu  bosansku.  K  tomu  su  sinovi  i 
rodjaci  pogubljenih  u  Doboru  knezova,  vojvoda  i  zupana  gorili  od  zelje,  da  se  osvetc 
ubojici  svojih  otaca  i  blizika.  Tako  se  zgodi,  da  su  gospoda  bosanska  nakon  odlazka 
Sigismundova  iz  sjeverne  Bosne  odlucila  uzvisiti  na  prijestolje  makar  i  svrgnutoga  jednorri 
Ostoju,  samo  da  im  vlada  domaci  kralj.  Glavni  kolovodje  te  narodne  stranke  bili  su 
vojvoda  Juraj  Radivojevic  i  brat  njegov  knez  Vucic,  vlastela  humska.  Oni  su  pomagali 
Ostoju,  dok  je  jo§  kao  razkralj  boravio  u  Bobovcu,  izSekujuci  pomoc  kialja  Sigismunda; 
a  sada  je  bila  upravo  njihova  poglavita  zmsluga,  da  je  jo§  u  studenom  1408.  Stjepan 
Ostoja  bio  po  drugi  put  uzvi^en  na  kraljevsko  prijestolje.  Zahvalni  Ostoja  nagradi  za  to 
bracu  obilato;  on  im  10.  prosinca  1408.  podijeli  Hrvojev  grad  Omi§  s  primorjcm  s  jedne 
i  druge  strane  Cetine,  kao  i  s  primorjem  Zrnovnice,  zatim  Gorsku  zupu,  grad  KruSevac 
i  Blatnu  zupu,  Brocnu  zupu  i  Ludku  zupu  s  obje  strane  Neretve. 

Tako  izmakne  Sigismundu  i  opet  kraljevina  Bosna  s  Humom,  osobito  kad  se  je 
slijedece  godine  1409.  opet  od  njega  odmetnuo  veliki  vojvoda  Sandalj  Hranic.  U  vlasti 
njegovoj  ostala  je  jedino  oblast  Usora,  a  od  bosanske  vlastela  pokoravao  mu  se  samo 
Mrvoje  Vukcic,  sva  ostala  >  gospoda  rusaga  bosanskoga  opet  hotje§e  i  poljubi§e  gospodina 
kralja  Ostoju  za  svoga  gospodina<.  Sigismund  je  poslije  dizao    vojske  na  odmetnike,  da 

Hit.  poTj.  II.  I.  22 


338 


SIGISMUND    I    PROTUKhALit. 


bi  ill  pokorio;    ali  oni    stadoSe    dozivati    u    pomoc  Turke,    i    utrijese   tako    put    turskoj 
vlasti  u  Bosni. 

Kud  i  kamo  veci  udarac  zadade  vlasti  Sigismundovoj  napuljski  kralj  Ladislav, 
kaU  je  uvidjevsi,  da  se  ne  moze  odrzati  na  izto(!;noj  strani  jadranskoga  mora,  dne 
9.  srpnja  1409.  prodao  mletackoj  obcini  grad  Zadar  s  Novigradom, 
VranomiotokomPagom,  kaoisvasvoja  prava  na  citavu  ostalu  Dal- 
maciju  za  svotu  od  100.000  dukata! 

Jo§  godine  1403.,  kad  je  Ladislav  nakon  krunisanja  svoga  u  Zadru  kukavno  ostavio 
svoje  kraljevstvo  i  vratio  se  u  Napulj,  proculo  se  je  u  Ugarskoj,  da  je  taj  nevrijedni 
vladar  namjerio  prodati  svoje  podanike  u  Dalmaciji  mletackoj  republic!.  Dne  2.  prosinca  1403. 
pisao  je  kralj  Sigismund  iz  Visegrada  mletackoj  obcini  pismo,  u  kojem  joj  ovako  poru- 
cuje:  >Culi  smo  doduSe  iz  nesigurna  izvora,  da  kralj  Ladislav  nastoji  dio  Dalmacije 
va§emu  gospodstvu  predati  pod  izvjestnim  uvjetima.  Ne  mozemo  predmnijevati,  da  i  vi 
o  tome  radite,  jer  vjerujemo,  da  vi  ne  mozete  nista  htjeti,  §to  bi  bilo  proti  pravu.  A  bilo 
bi  zaista  nepravedno  i  bez  ikakva  zakonita  razloga,  kad  bi  pogazili  uvjete  mira,  koji 
narocito  odredjuje,  da  se  vi  ni  jednim  slucajem  ni  prigodom  nikako  ne  smijete  pacati 
u  pokrajinu  Dalmaciju.  Osim  toga  znadete,  da  kralj  Ladislav  nije  pravi  vlastnik  i  gospodar 
Dalmacije,  nego  prije  provalnik,  po^to  Dalmacija  po  pravu  pripada  kruni  ugarskoj,  a  tu 
mi  krunu  po  Bogu  zakonito  posjedujemo.  Ako  je  dakle  istina,  sta  smo  culi,  nemojte 
nikako  prihvatiti  rijeci  (ponude)  onoga  kralja  Ladislava  ....  pak  cete  ocuvati  svoju 
cast,  a  nama  cete  ugoditi  .  .  .« 

Mlet^ani  su  doduse  na  to  pismo  Sigismundovo  29.  sijecnja  1404.  izjavili,  da  o 
kakim  ponudama  kralja  Ladislava  u  pogledu  Dalmacije  bas  nista  ne  znaju,  i  da  je 
sve,  sto  je  Sigismund  o  torn  nacuo,  »daleko  od  svake  istine«  (ab  omni  veritate  remote); 
ali  sav  njihov  postupak  daljih  godina  pokazuje,  da  su  oni  vec  tada  upravo  sustavno  ra- 
dili,  kako  bi  se  okoristili  smutnjama  i  borbama  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  te  opet  ugrabili 
Dalmaciju,  koju  bijahu  mirom  u  Zadru  izgubili.  Narocito  nastoje,  da  nijedan  od  oba 
takmaca  ne  odrzi  pobjedu  u  primorju,  nego  da  se  medjusobno  tako  oslabe,  da  napokon 
Dalmacija  kao  zrela  jabuka  padne  u  njihovo  krilo.  Zalud  je  Sigismund  neprestano  trazio, 
da  mu  placaju  mirom  u  Turinu  ugovoreni  godisnji  danak,  Mletci  ne  htjedose  ni  cuti  o 
tome.  Jos  su  manje  marili  za  pozive  Sigismundove,  da  stupe  s  njim  u  savez  ili  ligu,  i 
da  mu  pomognu  sa  svojim  brodovljem,  da  satre  vlast  svoga  takmaca.  Oni  su  skrstenih 
ruku  gledali  dvoboj  za  Dalmaciju,  hineci  toboz  prijateljstvo  i  Ijubav  obim  takmacima,  a 
pazeci  svedjer,  da  jedan  ne  satre  drugoga.  Uz  to  su  umjeli  neke  dalmatinske  obcine 
predobiti,  da  su  im  obecale  svoju  pomoc,  ako  bi  planuo  rat  izmedju  Mletaka  i  Genoveza. 

Kad  je  od  godine  1405.  poiela  vlast  kralja  Ladislava  u  Dalmaciji,  Bosni  i  Hrvat- 
skoj padati,  bill  su  Mletci  spremni  utanaciti  s  njim  savez  (unio  et  liga)  na  tri  do  pet 
godina.  U  isto  vrijeme  pomagali  su  objerucke  njegove  privrzenike  u  Hrvatskoj  i  Bosni, 
kao  bosanskoga  kralja  Tvrtka,  hercega  Hrvoja,  a  narocito  velikoga  vojvodu  Sandalja 
Hranica.  Sigismundovu  privrzeniku,  knezu  Nikoli  Frankapanu  nijesu  htjeli  ni  u  kakvoj 
stvari  biti  u  prilog,  pace  mu  nijesu  htjeli  uz^ajmiti  novaca,  premda  ih  je  opetovano  za 
njih  molio. 

Medjutim  stanje  kralja  Ladislava  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  postajalo  je  sve  nepovolj- 
nije.  Kad  je  u  polovici  god.  1408.  Sigismund  bio  pokrenuo  citavu  krizarsku  vojnu  proti 
Bosni  i  ostalim  svojim  protivnicima,  krajj  se  je  Ladislav  tako  prepao,  da  je  opet  zatrazio 
savez  u  Mletaka.  Obcina  bijaSe  spremna  utanaSiti  s  njim  savez,  ali  samo  takav,  po 
kojemu  bi  se  obje  stranke  obvezale,  da  nijedna  ne  ce  pomagati  neprijatelje  druge  stranke. 
Ali  od  toga  bilo  je  Ladislavu  slabe  koristi,  on  je  zelio,  da  obdina  brani  njegov  posjed 
u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  od  sile  Sigismundove.  U  polovici  srpnja  1408.  dodjose  njegovi 
poslanici    Franjo    od    Ortona    i   sudac    Pandellus  Malenoctis    de  Benevento  u  Mletke,   te 


LADISLAV    NAPULJSKI    PRODAO    DALMACIJU    MLETCIMA    9.   SRPNJA    1409. 


339 


I 


predlozise  17.  srpnja  cbcini  vrlo  zamasnu  stvar  (res  valde  ardua  et  ponderosa,  quantum 
aliqua  alia  esse  posset).  Stvar  se  je  u  prvi  mah  drzala  tajnom;  no  vec  sutradan  znalo  se 
je,  da  se  radi  o  nekim  ponudama  u  pogledu  Dalmacije  i  Hrvalske,  u  koliko  pripadaju 
napuljskomu  kralju.  Vijece  zakljuci  toga  dana,  da  u  ime  Kristovo  i  majke  Bozje,  kao  i 
u  ime  svoga  zaStitnika,  sv.  Marka,  zapocme  dogovore  s  napuljskim  poslanicima. 

Predlozi  medjutim  napuljskih  poslanika  razocarase  mletaCku  obcinu  Kralj  Ladislav 
mislio  je  tada  samo  na  obranu  pokorne  mu  Dalmacije  i  Hrvatske,  a  ni  najmanje,  da  ih 
pusti  iz  svojih  ruku.  Njegovi  poslanici  zamoli§e  18.  srpnja  mletacku  obcinu,  >da  primi 
oblasti  Dalmacije,  koje  on  drzi,  a  naroiito  grad  Zadar,  u  svoju  obranu  i  za§titu«  (quod 
accipiamus  terras  Dalmacie,  que  tenentur  per  eum,  et  maxime  civitatem  Jadre  sub  de- 
fensione  et  clipeo  nostro«),  a  on  bi  joj  za  tu  uslugu  bio  spreman  jedno  od  ovoga  trojega 
uciniti:  ili  bi  im  odpustio"!godi§nji  danak,  §to  ga  moraju  svake  godine   placati  Ugarskoj; 


MlETCI    U    XV.    STOUECU. 

Po  drvorezu  Jakova  de  Barbari  (oko  1500.), 


ili  bi  im  dozvolio,  da  u  svako  vrijeme  sa  svojim  oruzanim  galijama  i  drugim  brodovima 
smiju  ulaziti  u  luku  zadarsku;  ili  bi  ih  podupirao  da  obladaju  Kotorom.  Ako  bi  obcina, 
preuzela  obranu  Dalmacije,  morala  bi  mu  u  svako  vrijeme  dozvoliti  prolaz  kroz  nju 
kad  bi  god  htio  provaliti  u  Ugarsku. 

Mletci  se  gotovo  narugase  tima  ponudama.  Zar  ne  zna  kralj,  §ta  bi  ih  stajalo 
truda,  troSka,  smutnja  i  razmirica  (maxima  scandala  et  errores),  kad  bi  se  njegovoj  molbi 
odazvali.?  Oni^s  toga  ne  ce  dalje  o  toj  stvari  ni  ugovarati,  osim  u  tom  slufaju,  »ako 
im  kralj  ustupi  grad  Zadar  posve  Slobodan  sa  svima  pravima  i  pravomocjima,  §to  ih 
on  imade  u  njemu  i  njegovu  kotaru,  nadalje  i  druga  mjesta  i  zemlje,  koje  drzi  u  stra- 
nama  Dalmacije,  zajedno  s  gradom  Kninom*.  Mletci  dakle  naprosto  zatraziSe  od  kralja, 
da  im  ustupi  sve,  §to  je  tada  drzao  u  Dalmaciji,  te  mu  jama^no  vec  tada  poru5i§e,>  §ta 
bi  bili  spremni  njemu  za  to  platiti. 


340  SIGLSIMUND    I    PUOTUKRALJI. 

Nema  vijesti,  da  li  je  Ladislav  na  taj  bezobzirni  zahtjev  mletacki  ista  odgovorio. 
Cini  se,  da  nije,  jer  ga  je  jamacno  vrijedjao  postupak  republike,  i  jer  nije  tada  jos  svu 
nadu  izgubio,  da  bi  se  mogao  odrzati  u  Dalmaciji  Vjerojatno  je  pa6e,  da  je  i  dalje  do- 
govaranje  za  neko  vrijeme  prekinuo.  AH  u  to  odrzao  Sigismund  pobjedu  u  Bosni,  a  zatim 
se  herceg  Ilrvoje  zajedno  sa  svojim  surom  Ivanisem  Nelipicem  i  velikim  vojvodom  San- 
daljem  Hranicem  odmetnuo  i  izmirio  s  kraljem  Sigismundom.  Ladislav  se  sada  uvjerio 
posve,  da  njegovoj  vlasti  duljega  obstanka  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj  nema,  pak  se  iznova 
stao    pogadjati  s  MIetcima. 

Vec  prvih  dana  prosinca  1408.  boravi  opet  njegov  poslanik,  sudac  Pandellus  Male- 
noctis  de  Benevento,  u  gradu  MIetcima.  On  ne  misli  vise  predati  Dalmaciju  mletackoj 
obcini  samo  »za  obranu  i  zastitu«,  vec  ugovara  o  torn,  kako  ce  kralj  Ladislav  posve 
ustupiti  tu  zemlju.  Kralj u  nije  stalo  do  Dalmacije,  vec  samo  da  si  naknadi  troskove,  sto 
ih  je  kroz  proSle  godine  imao,  pak  trazi  od  obcine,  da  mu  za  Dalmaciju  plati  odkupninu 
od  300.000  dukata,  a  suviSe  neka  mu  se  Mletci  obvezu,  da  ce  ga  pustiti  slobodno  prola- 
ziti  kroz  tu  kraljevinu  i  obskrbljivati  ga  hranom,  kad  god  bi  mu  se  prohtjelo  navaliti  na 
kralja  Sigismunda.  Ni  o  tim  predlozima  ne  htjedose  Mletci  da  cuju.  Dalmacija  je  opusto- 
sena  ratom  (deserte  et  in  guerra),  pak  nema  gotovo  nikakvih  dohodaka;  kad  bi  ju  Mletci 
primili,  zadobavili  bi  si  neprijatelja,  te  bi  nedvojbeno  imali  ogromnih  troskova  (maximam 
expensam),  da  ju  obrane  i  odrze.  Uza  sve  to  spremni  su  oni,  da  ugode  kralju,  odkupiti 
od  njega  citavu  Dalmaciju  i  Hrvatsku,  koliko  je  drzi,  ali  ne  za  300.000  dukata,  jer  je  to 
cijena  preogromna  (excessiva  et  ultra  omnem  convenientiam),  nego  za  100000  dukata, 
koje  ce  mu  izplatiti  u  cetiri  obroka.  Prvi  okrok  platit  ce  mu  mjesec  dana  nakon  predaje 
citave  zemlje,  a  ostale  obroke  u  tri  godine.  Prolaza  kroz  Dalmaciju  u  Sigismundovo 
kraljevstvo  ne  bi  mu  mogli  onda  dozvoliti;  ali  ako  bi  Sigismund  udario  na  Mletcane 
radi  Dalmacije,  slobodno  bi  bilo  Ladislavu  poslati  svoje  cete  proti  zajedni6komu  nepri- 
jatelju.  Ovako  odgovorise  Mletci  napuljskomu  poslaniku  12.  prosinca  1408. 

Medjutim  dok  je  Ladislav  pazario  s  MIetcima  za  Dalmaciju,  nije  ni  Sigismund  stajao 
skrstenih  ruku.  Posto  mu  se  bijahu  pokorili  Hrvoje  i  Ivanis  Nelipic,  bijase  u  njegovoj 
vlasti  gotovo  citava  Hrvatska,  kao  i  dalmatinski  gradovi  Spljet  i  Rab;  a  na  to  pregnu. 
da  predobije  Trogir,  Sibenik  i  Nin,  a  onda  Zadar  s  Novigradom,  Vranom  i  otokom 
Pagom.  Da  bi  mu  to  lakse  poslo  za  rukom,  imenova  pocetkom  godine  1409.  za 
bana  Hrvatske  i  Dalmacije  krbavskoga  kneza  Karla  K  u  rjako  vi  ca,  muza  posve  odana 
i  odlucna.  Taj  Karlo  bijase  odgojen  na  dvoru  kraljevu,  te  je  redom  obnasao  znamenite 
sluzbe  dvorske  i  ine.  Jo§  godine  1388.  vrsio  je  sluzbu  mestra  vinotoca  kraljevskih  (pincer- 
narum  magister);  godine  1402.  priznao  je  u  Pozunu  nasljedstvo  austrijskoga  vojvode 
Albrechta  IV.  Malo  zatim,  kad  su  se  god.  1403.  protivnici  kralja  Sigismunda  spremali, 
da  krune  njegova  takmaca,  povjerio  je  Sigismund  vjernomu  knezu  Karlu  obranu  Vi§e- 
grada,  u  kojem  je  bila  sahranjena  kruna  sv.  Stjepana.  Napokon  je  Karlo  postao  vrhovnim 
pokladniUom  (thesaurarius)  kraljevskim,  a  u  prosincu  1408.  uvrstio  ga  je  zahvalni  Sigis- 
mund medju  prve  Slanove  netom  osnovanoga  zmajeva  reda.  Sada  pak  povjerio  mu  je 
baniju  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  osvjedocen,  da  ce  Karlo  sve  uciniti,  da  te  kraljevine 
povrati  zakonitomu  vladaru.  Ta  kralj  Ladislav  bijase  pred  vise  godina  (1403.)  oteo  rodu 
Kurjakovica  grad  Novigrad,  koji  bijahu  dobili  pomogav§i  spasti  kraljicu  Mariju  iz  suzanj- 
stva;  taj  je  Novigrad  tada  napuljski  kralj  poklonio  Zadranima,  a  ovi  ga  opet  ustupili 
Guidonu  de  Matafaris.  Karlo  je  dakle '  vec  za  volju  svoga  roda  morao  nastojati,  da  se 
vlast  kralja  Ladislava  §to  prije  zatre  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji. 

U  to  se  je  napuljski  poslanik  Pandellus  neprestano  pogadjao  u  MIetcima  za  Dalma- 
ciju. Zaista  je  nedostojno,  kako  je  s  njom  drazbovao.  Dne  30.  sijecnja  1409.  trazio  je 
200  000  dukata,  a  4.  veljace  150.000  dukata.  Ali  Mletci  ostado§e  stalni:  oni  bijahu  spremni 
da  plate  100.000  u  cetiri    obroka    Sred  toga  pazarenja  dogodi  se,  da  su  se  neki  dalma- 


LADISLAV    NAPL'IJSKl    PHODAO    DALMACIJC    MLETCIMA    9.    SHPNJA    1409.  341 

tinski  i^radovi  u  veljadi  1409.  cdmetnuli  od  Ladislava,  te  priznali  Sigismunda  za  svoga 
kralja.  Tomu  je  jamadno  mnogo  doprinesao  ban  hrvatski  Karlo  Kurjakovic.  Najprije  se 
je  odmetnuo  Trogir,  a  onda  Sibenik  i  Nin.  Posto  je  tim  vladanje  kralja  Ladislava  u 
Dalmaciji  bilo  znatno  suzeno,  izjavi  njegov  poslanik  u  Mletc  ma  prvih  dana  ozujka,  da 
bi  njegov  kralj  s  obzirom  na  to,  §to  je  izgubio  pomenute  gradove,  bio  spreman  prodati 
ostatak  svojefja  posjeda(Zadar,Novigrad,  Vranu  i  otok  Pag)  za  ponudjenih  mu  100.000  dukata. 
All  sada  i  Mletcani  potegoSe  natrag  svoju  ponudu,  te  izjavise  14.  ozujka,  da  su  za  taj 
ostatak  gotovi  platiti  manje,  naime  samo  60.000  do  70  000  dukata,  a  to  u  tri  roka! 

Ladislav  se  zabrinuo  i  pobojao,  da  bi  naskoro  mogao  izgubiti  i  Zadar  s  pripad- 
cima,  prije  nego  se  pogodi  s  mletadkom  obcinom.  ])a  to  zaprijedi,  odluci  poslati  u 
Dalmaciju  brodove,  koji  bi  Zadar  i  Pag  uzdrzali  u  pokornoiti,  a  mozda  iznova  pokorili 
neke  odmetne  gradove.  Dubrovacki  trgovci,  posavsi  15.  veljace  1409.  iz  napuljskoga 
grada  Barula  (Barlette)  u  svoj  zavi^aj,  pripovijedahu  kod  kuce,  kako  se  ondje  spremaju 
cetiri  galije  i  dva  manja  broda,  koje  ce  s  vojskom  povesti  u  Zadar  Ludovik  (Alojzije) 
Aldemarisko,  koji  ce  kao  podkralj  (vicerex)  stolovati  u  Zadru,  te  drzati  na  okupu  posijednje 
ostatke  Ladislavljeve  drzavine.  On  ce  preuzeti  zadacu  nevjernoga  Hrvoja,  a  uz  to  ce  u 
zgodno  vrijeme  pokusati,  da  oblada  i  onim  gradovima,  koji  se  bijahu  pokorili  Sigismundu. 
Saznav>i  za  sve  te  pripreme  u  napuljskoj  kraljevini  po2urise  se  Dubrovcani,  te  28.  ve- 
lja6e  1409.  obavijestiSe  o  svemu  kralja  Sigismunda,  da  bi  se  i  on  mogao  valjano  pripraviti 

U  svibnju  1409.  doplovilo  zaista  napuljsko  brodovlje  do  dalmatinskoga  primorja.  Bilo 
je  u  svemu  pet  galija  i  vise  brigentina,  kojima  je  bio  zapovjednik  Ludovik  Aldemarisko. 
Oko  21.  svibnja  dodjose  do  otoka  Hvara,  gdje  no  zarobise  vi§e  gradjana  i  ziveza.  Za  te 
su  gradjane  poslije  u  Zadru  neki  plemici  zadarski  platili  odkupninu  od  sto  i  sedamdeset 
dukata,  te  ih  je  napuljski  podkralj  opet  pustio  na  slobodu.  Od  Hvara  odplovi  napuljsko 
brodovlje  prema  Sibeniku,  gdje  no  pohvata  vise  barka  dubrova^kih  gradjana,  a  na  to 
podje  prema  Zadru,  da  odanle  §iri  strah  i  trepet  po  citavom  hrvatsko-dalmatinskom  pri- 
morju  od  Krka  do  Dubrovnika. 

Dolazak  novoga  napuljskoga  brodovlja,  koje  se  u  Zadru  sjedini  s  galijama  Ivana 
od  Lusignana,  zaista  utjera  u  prvi  mah  u  strah  privrzenike  kralja  Sigismunda.  Neki  du- 
brovacki brodovi  jedva  se  bijegom  spasose,  da  nijesu  postal!  plijenom  napuljskoga  bro- 
dovlja. No  namah  zatim  stado§e  se  Sigismundovi  gradovi  i  otoci  spremati  na  sto  Ijuci 
odpor.  Na  poziv  kraljev  pocese  vjerni  gradovi  opremati  galije,  galijice  i  brigentine,  pak 
ce  onda  hrvatski  i  dalmatinski  ban  Karlo  Kurjakovic  zametnuti  osudni  boj.  Sam  Du- 
brovnik  opremio  dvije  galije,  a  §to  su  ostali  gradovi  s  hercegom  Hrvojom  i  knezom 
Nikolom  Frankapanom  skupili,  nije  zabiljezeno.  Napuljskomu  podkralju  brzo  dodijali 
hrvatski  i  dalmatinski  primorci,  pak  se  potuzio  u  Mletcima,  sto  ta  obcina  trguje  s  »od- 
metnicima  i  neprijateljima*  (rebellium  et  inimicorum  domini  regis),  zahtijevajuci  valjda  i 
od  nje,  da  ih  progoni  Ali  mleta6ka  obcina  odgovori  17.  lipnja  Aldemarisku,  da  je  njoj 
poglavito  stalo  do  trgovine  na  jadranskom  moru,  pak  s  toga  ona  ne  ce  nikoga  progo- 
niti,  koji  s  njom  trguje;  nasuprot  da  samo  2a  to  drzi  toliku  oruzanu  mornaricu,  da 
osigura  trgovinu  izmedju  Mletaka  i  ostalih  zemalja  okolo  jadranskoga  mora. 

Dalmatinski  i  hrvatski  gradovi  zaista  se  pripravljali  na  osudnu  borbu.  U  Trogiru 
bi  3.  srpnja  razglaseno,  da  na  glas  zvona  moraju  svi  gradjani  i  zitclji  kotara  pohitati  u 
grad  na  obranu  od  napuljske  vojske  i  neprijatelja  kralja  Sigismunda.  Cini  se,  da  su  baS 
Dubrovcani  n^viSe  radili,  da  se  opremi  §to  vece  brodovlje.  Napuljski  podkralj  mislio  je 
s  toga,  da  mu  je  najprije  udariti  na  Dubrovnik,  prije  nego  se  skupi  iitava  mornarica. 
Sa  sedam  velikih  galija,  jednom  galijicom  i  dva  brigantina  osvanu  on  7.  srpnja  kod 
Cavtata  na  jugu  Dubrovniku,  toboi  da  se  ondje  sastane  s  velikim  vojvodom  bosanskim 
Sandaljem.  Ali  Sandalja  ne  bi  na  roiiStu,  a  napuljski  podkralj  oplijcni  onda  dubrovacki 
k<jtar  i  odjedri  uz  Stonski  rat  prema  Korduli. 


342  SIGISMUNIJ    I    PROTUKRALJI. 

To  je  Dubrovcanima  bilo  suvise.  Njihovo  vijece  zapovjedi  11.  srpnja  1409.  svomu 
pomorskomu  vojvodi  Andriji  Vudicu,  neka  skupi  citavo  brodovlje  i  neka  odjedri  do 
glavine  Ctiochumeni  (capo  Gomena,  skrajaja  tocka  Stonskoga  rata),  da  potrazi  neprija- 
teljsku  mornaricu.  Ako  se  namjeri  na  nju,  neka  skup^i  bojno  vijece,  koje  ce  odluciti, 
imade  li  se  udariti  na  neprijatelja.  Bude  li  kojom  srecom  pobijedio  Napuljce,  neka  se 
tada  ravnim  putem  vrati  u  Dubrovnik.  Ako  se  ne  sukobi  s  njima,  neka  podje  na  Kor- 
culu,  i  neka  skloni  zitelje,  da  se  vrate  pod  vlast  Sigismundovu.  Sa  cetiri  galije,  jednom 
galijicom  i  jednim  brigentinom  podje  sada  Andrija  Vucic  u  potjeru  za  Aldemariskom. 
Posto  mu  se  uz  put  bijahu  pridruzile  i  one  dvije  galije,  koje  su  Dubrovcani  opremili  za 
sluzbu  kralju  Sigismundu,  sukobi  se  Vucic  13.  srpnja  1409.  u  kanalu  izmedju  Stonskoga 
rata  i  Korfiule  s  napuljskom  mornaricom.  Zametnuo  se  krvav  boj,  koji  se  je  svrsio  pod- 
punom  pobjedom  hrabrih  Dubrovcana.  Tezkom  mukom  spasao  se  je  na  bijegu  sam  pod- 
kralj  Aldemarisko. 

Slavodobitni  Dubrovcani  pozurise  se,  te  21.  srpnja  potanko  opisaSe  kralju  Sigis- 
mundu svoju  sjajnu  pobjedu.  Na  kraju  svoga  izvjesca  predlozi^e  kralju,  neka  se  sada 
udari  na  Zadar.  »Ako  bi  ostali  Dalmatinci  i  grad  Senj  zajedno  s  nasim  dvjema  galijama 
poliitali,  pak  se  svi  skupili  pred  gradom  Zadrom,  taj  bi  grad  bio  odasvud  tako  opasan, 
da  ne  bi  s  otoka  svojih  mogao  primati  ni  zetve  ni  drugih  plodova.  I  stisnut  ovako  grad 
Zadar  s  kopnene  i  morske  strane  .  .  .  morao  bi  promijeniti  svoju  odluku  .  .  .«  Medjutim 
vec  27.  srpnja  znalo  se  je  u  Eubrovniku,  da  je  napuljski  kralj  prodao  grad  Zadar  Mlet- 
cima,  i  da  bi  svaka  dalja  borba  bila  suvisna. 

Dok  je  naime  podkralj  Aldemarisko  nastojao  sacuvati  svomu  kralju  ostatke  nje- 
gove  vlasti  u  Dalmaciji,  boravio  je  sudac  Pandellus  svedjer  u  Mletcima,  te  se  je  pogadjao 
u  ime  kralja  Ladislava.  Vec  u  travnju  bijahu  Mletcani  spremni  platiti  mu  za  Zadar, 
Novigrad,  Vranu  i  Pag,  kao  i  za  sva  prava  na  citavu  Dalmaciju  prvobitno  obecanu 
svotu  od  100.000  dukata,  i  to  40.000  dukata  namah,  6\m  primu  pomenute  gradove,  a 
ostatak  za  dvije  godine.  No  sada  nastade  pitanje,  hoce  li  ti  gradovi  pristati  na  to,  da  se 
tako  sramotno  s  njima  pazari.  U  zadarskoj  tvrdji  bila  je  napuljska  posada,  tako  isto  i  u 
Vrani,  pak  se  je  moglo  slutiti,  da  ce  se  ta  mjesta  morati  prilagoditi;  ali  Novigrad  bio  je 
u  vlasti  Guida  de  Matafaris,  a  na  otoku  Pagu  nije  bilo  utvrdjena  mjesta,  pak  se  je 
moralo  bojati,  da  ce  se  Pazani  oduprijeti,  poSto  su  i  onako  nerado  snosili  vlast  zadarske 
obcine.  Napokon  dodija  samim  Mletcima  vjecito  krzmanje  i  pogadjanje.  Dne  20.  svibnja  1409. 
izjavi§e,  da  im  je  vec  dosta  toga  pazarenja,  koje  se  je  oteglo  preko  pol  godine;  pod- 
jedno  o^itovase,  da  su  pripravni  dekati  jos  samo  do  15.  lipnjal 

Prvih  dana  mjeseca  srpnja  1409.  stize  u  Mletke  drugi  poslanik  kralja  Ladislava, 
po  imenu  Bartolomej  de  Duce,  zamjenik  velikoga  komornika  kraljevine  Sicilije.  On 
donese  sa  sobom  vjerodajnicu  svoga  kralja  od  15.  svibnja,  kojom  bi  njemu  i  sudcu 
Pandellu  predana  podpuna  vlast,  da  ugovore  definitivnu  prodaju  Zadra  i  Dalmacije 
s  republikom  mletackom.  Kralj  bijase  pristao  na  cijenu  od  100.000  dukata,  od  kojih  bi 
se  40.000  izplatilo  za  ceterdeset  dana  nakon  predaje  Zadra,  a  ostatak  u  dvije  godine. 
Jedino  su  povjerenici  kraljevi  molili,  da  im  se  na  racun  prvoga  obroka  dade  5000  dukata, 
da  bi  tim  izplatili  napuljske  placenike,  koji  su  bill  u  pojedinim  mjestima  Dalmacije 
smjeSteni.  MletCani  obecaSe,  da  ce  zamoljenu  svotu  dati,  cim  primu  grad  Zadar  i  njegovu 
tvrdju.  Na  to  izabere  vijece  mletacko  4.  srpnja  tri  svoja  punomocnika,  naime  Nikolu 
Vitturija,  Franju  Cornara  i  Franju  de  Musta,  da  zajedno  sa  zastupnicima  napuljskoga 
kralja  utanace  definitivni  ugovor.  Podjedno  bi§e  istoga  dana  izabrana  tri  plemica,  koji 
ce  kao  providuri  primiti  od  napuljskoga  podkralja  Aldemariska  upravu  grada  Zadra  i 
njegove  tvrdjave.  Samu  tvrdjavu  preuzet  ce  dva  kastelana ,  po  imenu  Petar  Diedo  i 
Bianko  Lauredani,  kojima  se  dobre  volje  pridruzi  Franjo  Cornaro.  Kastelani  bi§e  izabrani 
na  dvije  godine,  te  bi  im  nalozeno,  da  danju  vazda  jedan  od  njih  boravi  u  tvrdji,    nocu 


I 


I 


LaDISLAV    *<APt;[JSKI    PRObAO    DALMACIJU    MLETCIMA    9.    SRPNJA     1409.  34J 

pak  da  uvijek  oba  u  njoj  spavaju.  Jos  bi  odlu6eno,  da  se  pripremi  jedna  velika  galija 
pod  kapetanom  Markom  Mianom,  i  da  se  na  njoj  prevezu  u  Zadar  providuri  i  mle- 
tacke  cete,  koje  ce  preuzeti  tvrdjavu  zadarsku. 

Konacni  ugovor  o  prodaji  utanacen  i  napisan  bi  u  Mletcima  u  crkvi  sv.  Silvestra 
dne  9.  srpnja  1409.  Duzd  Mihajlo  Steno  i  obcina  mletacka  kupise  njim  za  100  000  dukata 
od  kralja  Ladislava  svu  njegovu  tadanju  drzavinu  (Zadar  s  tvrdjavom  i  kotarom,  Novi- 
grad,  Vranu  i  otok  Pag)  i  sva  njegova  prava  na  citavu  Dalmaciju.  U  izpravi  kaze  se, 
da  je  to  Ladislav  uSinio  »za  (dobro)  stanje  republike  i  za  (dobro)  stanje,  upravu  1  obranu 
redenoga  kraljevstva  svoga  (Dalmacije)*. 

Jo§  istoga  dana  odplovise  napuljski  poslanici  preko  mora,  da  zajedno  s  podkraljem 
Aldemariskom  priprave  Zadrane  i  ostale  podanike  svoga  kralja  na  promjenu  vlade, 
Trebalo  je  takodjer  uputiti  Guida  de  Matafaris,  gospodara  grada  Novigrada,  da  ne  smeta, 
nego  da  drage  volje  zamijeni  napuljsku  vlast  s  mletackom.  A  napokon  je  trebalo  zastrasiti 
Pazane,  da  se  ne  odmetnu  i  od  Zadra  i  od  Napuija,  te  se  opet  ne  sklone  pod  zakrilje 
kralja  Sigismunda. 

Na  koncu  srpnja  zaplovise  morem  i  mletacki  providuri  s  buducom  kastelanima 
grada  Zadra  i  s  mletaCkom  posadom.  AH  na  putu  doznase,  da  je  u  Zadru  buknula  buna. 
Cuvsi  naime  Zadrani,  da  su  sramotno  prodani,  digose  se  na  podkralja  napuljskoga,  te 
ga  prisilise,  da  se  sa  svojim  Ijudima  zatvori  u  gradsku  tvrdju.  Na  to  iztakose  sami  za- 
stavu  sv.  Marka,  te  posla§e  pred  providure  svoga  kancelara,  koji  izjavi,  da  su  Zadrani 
voljni  priznati  mletacku  vlast,  ali  uz  stalne  uvjete  i  pogodbe,  a  ne  kao  prodani  robovi. 
Mletacki  providuri  s^adose  na  te  vijesti  u  luci  Cigale,  te  zapitase  29.  srpnja  svoju  obcinu, 
sta  da  ucine.  Stize  im  odgovor,  da  najprije  preuzmu  zadarsku  tvrdju  od  Napuljaca,  a 
poslije  neka  nastoje  lijepim  i  sladkim  nacinom,  da  im  se  predade  i  sam  grad.  Neka 
kazu  Zadranima,  kako  svakako  moraju  preuzeti  grad  od  Napuljaca,  jer  samo  po  njima 
mogu  primiti  pravo  na  citavu  Dalmaciju.  Zadrani  neka  se  nista  ne  boje,  jer  ce  Mletci 
s  njima  postupati  kao  sa  sinovima,  a  ne  kao  s  robovima.  Ako  zele  kakve  pogodbe,  pod 
kojima  bi  se  predali,  neka  samo  poslju  u  Mletke  svoje  poslanike,  pak  ce  ondje  dobiti 
povelju  i  pogodbe,  kojima  ce  se  svi  radovati.  Napokon  ovlastise  Mletci  svoje  providure 
3.  kolovoza,  da  Zadar  makar  i  silom  osvoje,  ako  se  ne  bi  htio  dobre  volje  pokoriii.  Cini 
se,  da  je  zdruzena  sila  mletacko-napuljska  svladala  ne  samo  odpor  Zadrana,  nego  i 
drugih  prodanih  Dalmatinaca  i  Hrvata.  Takodjer  i  Guido  de  Matafaris,  gospodar  Novi- 
grada, pokorio  se  Mletcima.  Vec  21.  kolovoza  1409.  nagradise  Mletci  sa  1200  dukata 
punomocnike  kralja  Ladislava  za  njihove  usluge,  a  24.  kolovaza  izdadose  im  i  pismenu 
potvrdu,  da    su  od    njih  u  podpunom   redu   primili    Zadar,  Vranu,  Novigrad  i  otok    Pag. 

Medjutim  kralj  Sigismund  nije  nimalo  bio  sporazuman  s  tim  sramotnim  pazarom. 
Jos  24.  srpnja  bijaSe  u  Mletke  stigao  njegov  zasebni  poslanik  s  pismom,  u  kojem  za- 
iitijevase,  da  mu  objasne,  sta  to  snuju  i  suruju  s  kraljem  Ladislavom.  Obcini  bijaSe  Si- 
gismundova  poruka  dosla  u  najnezgodniji  cas,  jer  se  ba§  spremaSe,  kako  ce  prcma 
tajnom  ugovoru  preuzeti  grad  Zadar.  Ne  htjede  zato  odgovoriti  ni  bijele  ni  erne,  vec 
poruci  Sigismundu,  da  ce  i  onako  naskoro  k  njemu  poslati  svoga  poslanika,  koji  ce  ga 
i  o  tom  izvijestiti.  Ali  poslanika  ne  bi,  a  Sigismund  malo  zatim  dozna  za  sve,  §to  se  je 
zbilo.  Gotovo  bijesan  navali  on  sada  u  pismu  od  2.  kolovoza  na  ob(^inu,  prijeteci  joj 
pace,  da  ce  poput  kralja  Ljudevita  sam  s  vojskom  doci  u  Dalmaciju,  te  joj  silom  oteti 
prevarom  i  izdajom  dobiveni  Zadar.  A  i  s  banom  lirvatskim  i  dalmatinskim  Karlom  Kur- 
jakovicem  doSfe  obcina  u  sukob  radi  Novigrada. 

Mletci  svedjer  otezahu,  Sta  i  kako  da  odgovore  kralju  Sigismundu.  U  svojoj  ne- 
prilici  ne  znadijahu,  sta  da  6ine.  Sad  odludiSe,  da  ce  mu  na  pismo  odgovoriti  posebnim 
listom;  dne  24.  kolovoza  opet  zaklju6ise,  da  de  k  njemu  poslati  dva  >sve6ana  poslanika*, 
koji  bi  njegov  gnjev  ubla2ili.  Ali  nijedan  plemic  nije  se  dao  na  taj  posao,  jer  je  svatko 


j^4  SlOlSMUND    r    PROTTJKRAUt. 

bio  zabrinut  za  rusu  glavu  svoju,  premda  je  Sigismund  zajaiiicio,  da  ne  ce  nista  na  zao 
uciniti  njihovim  poslanicima,  Napokon  izabrase  redovnika,  naime  provincijala  reda  Augu- 
stinaca  u  lombardijskoj  pokrajini,  po  imenu  Pavla  Mletcanina,  pak  povjerise  njemu 
21.  rujna,  da  ide  pred  kralja  i  da  opravda  postupak  mletaCki.  Mozda  ce  kralj  poStediti 
sijedu  glavu  i  haljinu  redovnika.  Pavao  Mletcanin  primi  28.  rujna  poseban  naputak,  kako 
da  izprica  svoju  obcinu.  Neka  kaze  kralju,  da  je  republika  kupila  Zadar  i  Dalmaciju  od 
>neprijatelja  i  protivnika  njegova  Velicanstva*,  pak  da  je  tim  uradila  na  korist  ne  same 
svoju,  nego  i  za  »sigurnost,  hasan  i  cast  njegovu  i  njegove  drzave«,  posto  imade  sada 
za  susjedu  mletacku  obcinu,  s  kojom  ga  veze  »iskrena  Ijubav  1  nerazlucivo  prijateljstvo«. 
Neka  nadalje  razlozi  kralju,  koliko  je  obcinu  stajalo  truda  i  vremena,  dok  je  Ladislava 
sklonila,  te  je  odustao  od  zahtjeva,  da  bi  mu  kroz  njezinu  Dalmaciju  bilo  dozvoljeno 
provaljivati  u  Ugarsku  na  zator  kralja  Sigismunda.  Pavao  neka  jos  dozove  u  pamet  kralju, 
sta  su  Mletci  uradili  nekad  za  oslobodjenje  kraljice  Marije,  a  sta  za  njega  sama  iza 
kobnoga  poraza  kod  Nikopolja.  S  toga  neka  se  kralj  umiri  i  neka  zivi  s  Mletcima  u 
daljem  prijateljstvu. 

AH  Sigismund  ne  mogase  pregorjeti  Zadra,  to  manje,  sto  su  se  u  to  Mletcima 
pokorili  Rab  i  Nin.  Poslije  posegli  su  Mletci  za  Sibenikom  i  Trogirom,  radeci  da  obla- 
daju  citavom  Dalmacijom.  To  im  je  napokon  i  poslo  za  rukom. 


PRI  LOZI 


P  R  I  L  O  G    1. 


IZVORI  I  POMAGALA  ZA  POVJEST  HRVATA  U  TRECE  DOBA. 

(1301— 1526). 
I.  ANZUVINCl  I  SIGISMUND  DO  GUBITKA  DALMACIJE 

(1301— 1409). 


A.  Izvori.  a.  Scrip  to  res  (Pisci).  Poglavite  domace  pisce  o  hrvatskoj  povjestnici  detr- 
naestoga  stoljeca  sve  do  gubitka  Dalmacije  god.  1409.  skupio  i  izdao  je  vec  Ivan  Ludid 
(Lucius)  u  svojem  monumentalnom  djelu:  »De  regno  Daloiatiae  et  Croatiae  libri  scx.<  Tu  su 
redom  nanizani  ovi  izvor-spisi:  »Historia  edita  per  Micham  Madii  de  Barbazanis 
deSpalato  de  gestis  romanorum  imperatorum  et  sumraorum  ponti6cum«  (novo  izdanje 
s  komentarom  stampao  jc  Brunelli  u  programu  zadarske  giranazije  za  god.  1877  — 1878),  koja 
obseze  str.  371 — 380,  te  priobcuje  uz  ino  i  neke  znamenitije  zgode  iz  povjestnice  hrvatske 
od  god.  1290  do  1330;  —  zatim  >Obsidionis  Jadrensis  libri  duo<  od  nepoznata 
pisca  (str.  387 — 422),  u  torn  se  spisu  prikazuju  zgode  u  Hrvatskoj  i  oko  Zadra  god  1344 — 
1347;  —  nadalje  »Summa  historiarum  tabula  A  Cutheis  de  gestis  civium 
Spalati  n  orumc  (Lucius,  pag.  381 — 386),  gdje  se  javljaju  neke  zgode  i?  godina  1348  — 
137 1 ;  —  i  napokon  >Memoriale  Pauli  de  Paulo  patritii  Jadrensis*  (Lucius 
pag.  423 — 438)  za  povjesnicu  hrvatsku  god.  137 1  — 1408.  Potanku  ocjenu  tih  ^etiriju  iivor- 
spisa  napisao  je  dr.  Ra£ki  u  svojoj  ovedoj  studiji  >Ocjena  starijih  izvora  za  hrvatsku  i 
srbsku  povjest  sr^dnjega  vieka*  u  Knjizevniku,  I.  str.  543 — 548,  557  —  562;  II.  36 — 47  i 
47  -  52).  Lucicem  izdani  spis  »Obsidionis  Jadrensis  libri  duo*  popunjuje  i  izpravlja  donekle 
>Chronica  Jadertina*,  sastavljena  u  prilog  Mletcima.  Latiiiski  rukopis  te  kronike  duva  se  u 
mletackoj  knjiznici  sv.  Marka;  no  talijanski  prijevod  od  Jakova  Morellija  ^tampan  je  u  knjizi 
»Monumenti  veneziani  di  varia  letteratura,  Venezia  1796*.  (Radki  u  Knjizevniku  I.,  pag. 
558  i  dalje). 


Ij  PRILOG    I. 

Lucie  priobcio  je  u  svojoj  historiji  samo  izvor-pisce  iz  dalmatinske  Hrvatske ;  za  pisce  u 
Slavoniji  ili  nije  znao  ili  nije  mario.  Prvi  poznati  nam  historicki  spisatelj  izmedju  Gvozda  i 
Drave  je  Ivan,  arcidjakon  gorifiki  i  kanonik  zagrebafiki,   koji  je    u    polovici 

XIV.  stoljeda  sastavio  djelo:  »Statuta  capituli  Zagrabiensis  saeculo  XIV, «  znamenito  ne 
toliko  za  politidku  povjestnicu,  koliko  vise  za  kulturnu  kao  i  za  zemljopis.  »Statuta«  Ivana 
arcidjakona,  sastavljena  1334  — 1354>  izdao  je  I.  Krst.  Tkalcic  u  zborniku  »Monumenta  histo- 
rica  episcopatus  Zagrabiensis,  volumen  II,  Zagrabiae,  1874*;  a  o  samom  spisatelju  tih  statuta 
i  o  njegovu  radu  pisali  su  dr.  Fr.  Raciki  takodjer  u  spisu  u  Ocjena  starijih  izvorac  (Knjizevnik, 
I.,  str.  548 — 557)  i  Ivan  Krst.  Tkalcic  pod  naslovom:  »Ivan,  arcidjakon  goricki,  domaci  pisac 
u  XIV.  vieku«   (Rad  Jugoslav,   akademije,  knjiga  LXXIX.,  str.   71 —  34). 

Uz  domace  spisatelje  znatno  nam  pomazu  i  strani,  a  naro6ito  ugarski.  Od  tih  se  poto- 
njih  osobito  iztice  Ivan  Turianski  (Joannes  de  Thwrocz),  pisac  15.  stoljeca  i  suvremenik 
kralja  Matije  Korvina  sa  svojom  »Chronica  Hungarorura«  (stampana  posljednji  put  u  zborniku 
J.  G.  Schwandtnera,  Scriptores  rerum  Hungaricarum  I.,  str.  47—366).  Ivan  Turcanski  unio  je  u 
svoju  kroniku  za  XIV.  stoljece  dva  suvremena  djela,  naime  zivotopis  kralja  Ljudevita  Velikoga, 
kako  ga  je  napisao  njegov  tajni  pisar,  Joannes  archidiaconus  de  Kikullew  (u  Schwandt- 
nerovu  izdanju  str.  170 — 198),  zatim  je  pretoc^io  u  prozu  pjesmu,  koju  je  izpjevao  mletacki 
kronicar  Laurentius  de  Monacis  o  Karlu  Drackomu  (Carmen  de  casu  illustrium  reginarum 
et  de  lugubri  exitu  Caroli  Parvi),  te  ju  pridao  svojoj  kronici  (Chronicon  Venetum,  edidit  Cor- 
nelius, Venetiis  1758).  Izvadak  iz  Laurentija  de  Monacis  zaprema  u  Ivana  Turdanskoga 
str.  200 — 212). 

Pored  Ivana  Turcanskoga  vrijede  vise  ili  manje  za  hrvatsku  povjestnicu  i  druge  neke 
ugarske  kronike,  kao  Chronicon  Dubnicense,  Chronicon  Budense,  Chronicon 
Pictum  (Vindobonense  ili  Marci),  prije  krivo  zvana  »ilustrovana  kronika  Ivana  Turcanskoga*. 
Veci  dio  tih  kronika  izdao  je  u  novije  vrijeme  M.  Florianus  u  zborniku:  >Historiae  Hun- 
garicae  fontes  domestic!,  Pars  I  —  IV.,  Lipsiae  et  Budapestini,  1881  — 1885;  a  najbolju  ocjenu 
o  svima  piscima  starije  ugarske  historije  napisao  je  dosad  dr.  Rajmund  Friedrich 
Kaindl  s  naslovom  »Studien  zu  den  ungarischen  Geschichtsquellen,  I — VII.,  Wien,  1894 — 1898 
(u  lArchiv  fur  oesterreichische  Geschichte ,  Bd.  LXXXI  pag.  323,  LXXXII,  2.  p.  58?, 
LXXXIV.   2.  p.  503,  LXXXV,  2.  p.  431). 

Kako  su  kraljevi  Anzuvinci  potekli  iz  Napulja,  te  mnogo  ratovali  tako  u  Napulju,  kao  i 
s  Mletciraa,  sasvim  je  naravno,  da  su  i  talijanski  Ijetopisi  znameniti  za  ugarsku  historiju,  a 
donekle  i  za  hrvatsku.  Vecina  tih  kronika  Stampana  je  u  velikom  zborniku  sredovjecnih  Ijeto- 
pisa,  koji  je  izdao  L.  A.  Muratori  u  25  omasnih  toma  s  naslovom:  Rerum  Italicarum 
scriptores,  Mediolani  1723  — 1751.  Za  povjest  ugarsku  i  hrvatsku  XIV.  stoljeda  vrijede  osobito 
Ijetopisi:  u  XII.  tomu  Raphaina  C a r e s i n i-a  nastavak  Dandulove  kronike  do  god.  1388,  Domi- 
nici  de  G  ravin  a  Chronicon  de  rebus  in  Apulia  gestis  (1333— 1350),  Cortusii  Patavini 
Historia  de  novitatibus  Paduae  et  Lombardiae  (1256  — 1364)  i  dva  »Additame  nta  (1355 — • 
1391)  ad  chronicon  Cortusiorum;  —  u  XIII.  tomu  Joannis  Villani  Historia  universalis 
(do   1348);    u  XIV.    tomu  Matthaei  Villani  Historia    ab  anno   1348  ad  anum   1364;    u 

XV.  tomu  Chronicon  Estense;  u  XVII.  tomu  Chronicon  Patavinum  auctore  Andrea 
de  Gataris,  zatim  Georgii  Stellae  Annales  Genuenses ;  u  XIX.  tomu  Chronicon  Tarvi- 
sinum  (1368 — 1428)  auctore  Andrea  de  Redusiis  de  Quero;  i  napokon  u  XXII.  tomu 
Vitae  Ducum   Venetorum  (421  — 1493)  auctore  Marino  Sanuto. 

Osim  talijanskih  izvor-pisaca  obaziru  se  na  ugarske  i  hrvatske  prilike  takodjer  Ijetopisi 
njemaSki  (austrijski)  i  ceski.  Nadalje  imade  dosta  podataka  i  u  poljskim  piscima,  posto  su 
kraljevi  Anzuvinci  mnogo  drugovali  s  poljskim  vladarima,  te  ih  napokon  i  na  poljskora  prije- 
stolju  naslijedili.  Od  poljskih  Ijetopisaca  znamenit  je  osobito  Joannes  Dlugosz  (Longinus) 
iz  XV.  stoljeca,  koji  je  uz  ino  napisao  i  ^Historia  Polonica*  u  XII  knjiga.  Dlugoszeva 
historija  izdana  je  viie  puta,  posljednji  put  u  zborniku :  Przezdziecki  Alexander,  Joannis 
Dlugoszi  Senioris  opera  omnia,  u  vise  svezaka,  1863-1887.  Ocjene  Utugoszeva  rada  napisali 
su  Caro  (J.  Longinus,  1863),  Zeissberg  (Die  polnische  Geschichtsschreibung  des  Mittelalters, 
1873),  i  napokon  Bobrzyiiski  M.  i  Sraolka  St.  (Jan  Dlugosz,  Krakov   1893). 

Za  vladanje  kralja  Sigismunda  (1387  — 1437)  pomazu  nam  narocito  dva  njemacka  izvor- 
spisa,  pisana  sredovjeinim  njemaikim  jezikom.  Jesu  to  : 

—  Windecke  Eberhard,  Denkwiirdigkeiten  zur  Geschichte  des  Zeitalters  Kaiser 
Sigismunds,  herausgegeben  von  Dr.  W.  Altmann,  Berlin  1893.  O  Eberhardu  Windecke-u,  zivoto- 
piscu  cara  Sigismunda,  napisao  je  lijepu  studiju  Wyss  A.:  Eberhard  Windeckes  Buch  vom 
Kaiser  Sigismund,  Leipzig   1894. 


IZVORI    I    POMAGALA    ZA    POVJEST    HRVATA    V    TRf/.E    DOBA  .  ,„ 

-  Die  Freien  von  Saneck  und  ihre  Chronik  als  Grafcn  von  Cilli.  Erster  Theil. 
'Die  Freien  von  Saneck  und  der  erste  Graf  von  Cilli.  Zweiter  Theil.  Die  CiUicr  Chronik. 
Text  mit  kritischer  Einleitung  und  historischen  Erlauterungen  —  von  Dr.  Franz  Krones  Ritter 
von  Marchland.  Graz   1883. 

b.  Monumenta  (Spomenici).  Spomenika  svake  vrsti,  narofito  povelja,  izprava,  dopisa, 
listova  i  t.  d.  imade  za  hrvatsku  povjestnicu  XIV.  stoljeea  veliko  obilje ;  ali  ogromna  u  gradja 
nije  jos  sabrana,  ni  u  kakvom  zborniku  (codexu)  sustavno  poredjena  ni  izdana.  Za  hrvatsku 
povjestnicu  XIV.  stoljeca  neraamo  dakle  »Codex  dipiomaticusf,  kako  ga  je  Kukuljevid  izdao  za 
XII.  stoljece,  a  ni  regesta,  kako  ih  je  Kukuljevic  sastavio  za  XIII.  stoljece. 

Monumentalna  gradja  za  XIV.  stoljece  jo§  je  posve  razasuta.  Imade  je  po  arkivima  u 
Zagrebu,  Zadru,  Spljetu  i  Dubrovniku,  u  Budimpesti  i  Becu,  napokon  u  Mletcima,  Rimu  i 
Napulju.  Od  te  obilate  gradje  izdano  je  tek  nesto;  ostalo  ceka  jo5,  da  se  iznese  na  svjetlo. 
Poglavite  zbirke  dokumenata  jesu  ove: 

—  Ljubic  S.,  Listine  o  odnoSajih  izmedju  juznoga  Slavenstva  i  mletadke  republike. 
Knjiga  I — V.,  Zagreb  1868 — 1875.,  obaseze  godine  960  —  1409.  Itdane  su  te  listine  u  publi- 
kacijama  jugoslavenske  akademije  » Monumenta  spectantia  historiam  Slavorum  meridionalium, 
volumen  I — V.  (i  k  tomu  volumen  XXIV.,  koji  sadriaje  >Index  rerum,  personarura  et  locorum* 
za  volumina  I — V).  Ljubiceva  zbirka  sadrzaje  poglavito  gradju  iz  mletadkoga  arkiva;  ali  je 
imade  takodjer  ponesto  iz  c.   dvorske  knjiinice  u  Becu,  kaptolskog  arkiva    u  Spljetu,  i  t    d. 

—  Gelcich  Josephus,  Monument i  Ragusina.  Libri  reformationum  (1301  — 1396),  volu- 
men I — V.  Zagrabiae  1879 — 1897.  U  izdanju  jugoslavenske  akademije  >Monumenta  spectantia 
historiam  Slavorum  meridionalium  (vol.  X.,  XIII.,  XXVII.,  XXVIII.,  XXIX). 

—  Theiner  A.,  Vetera  monumenta  Slavorum  meridionalium,  maximam  partem  nondum 
edita,  e  tabulariis  vaticanis  depromta  et  coUecta.   Toraus  let  II.  Romae  et  Zagrabiae,  1863 — 1875. 

—  TkalSic  Joannes,  Monumenta  historica  liberae  regiae  civitatis  Zagrabiae,  metro- 
polis regni  Dalmatiae,  Croatiae  et  Slavoniae.  Sumptibus  eiusdem  civitatis.  Volumen  L  (1093  — 
1399)-  Zagrabiae,  1889;  volumen  II.  (1400— 1499),  Zagrabiae,  1895;  volumen  III.  (1500 — 
1526),  Zagrabiae   1896. 

Ovi  zbornici,  kao  i  >Jura  regni  Croatiae,  Dalmatiae  et  Slavoniae*  (I.  II.)  od 
Ivana  Kukuljevica  sadrzavaju  tek  malen  dio  gradje  za  povjestnicu  hrvatsku  u  XIV.  stoljedu. 
S  toga  nam  je  rabiti  strana  izdanja,  u  kojima  imad&  izprava  za  hrvatsku  historiju,  narodito  pak 
bogate  zbornike  ugarskih  povjestnicara  i  historiikih  druzina.  Evo  ih  nekoliko  najglavnijih: 

—  Fej6r  G.,  Codex  diplomaticus  Hungariae  ecclesiasticus  et  civilis,  Budae,  1841  — 1843.; 
narocito  Tomus  VIII,  volumen  i  —  7  (doba  Karla  Roberta);  Tomus  IX.,  vol.  1  —  7  (doba 
Ljudevita  Velikoga);  i  Tomus  X,  volumen    1  —  8  (doba  kraljice  Marije  i  Sigismunda). 

—  Nagy  Imre,  Codex  diplomaticus  Hungaricus  Andegavensis  (Anjoukori  okmdnytir). 
Svezak  I — VIII.,  Budapest  1878  i  dalje.  Obaseze  vladanje  Karla  Roberta  i  najved  dio  vla- 
danja  Ljudevita  I.  Velikoga,  te  dopunjuje  znatno  Fej^rov  zbornik.  (Izdanje  kr.  ugarske  akade- 
mije u  Budimpesti). 

—  Wenzel  Gusztav,  Monumenta  Hungariae  historica.  Magyar  diplomacziai  emldkek  az 
Anjou-Korb6l.  III.  svezka,  Budapest  1875—1876.  Obuhvaca  gradju  iz  mletaikoga,  fireutinskoga, 
napuljskoga  i  drugih  arkiva  za  godine  1268 — 1396.  (Izdanje  kr.  ugarske  akademije  u  Budimpeiti). 

Ova  izdanja  dopunjuju  brojne  izprave  iz  zbornika;  »Codex  diplomaticus  comituni 
Zichy«,  koji  u  novije  vrijeme  uredjuje  E.  Kammerer  (izaslo  dosad  prvih  iest  svezaka  i  osmi 
do  god.  1439);  zatim  »Codex  diplomaticus  patrius*  (Hazai  okrainytdr),  dosad  osam  sve- 
zaka, koji  uredjuju  Karlo  Rath  i  Imre  Nagy.  Napokon  su  zbornici  izprava  pojedinih  iupanija 
ugarskih,  kao  zalajske  (Zalai  okmdnytir),  sopronske  (Soproni  okmdnyt^r)  i  t.  d.  (jradja  za 
odnose  republike  dubrovacke  prema  Hrvatskoj  i  Ugarskoj  potev  od  god.  1358.  sabrana  je  u 
zborniku:  »Gelcich  J6zsef,  Diplomatarium  relationum  reipubhcae  Ragusanae  cuir  regno 
Hungariae,  Budapest,    1887,  (s  uvodom  od  Lj.  Thalldczy-ja). 

Za  crkvenu  povjestnicu  ugarsku,  a  donekle  i  hrvatsku  znameniti  su  jo5  ovi  zbornici: 

—  Theiner  Aug.,  Vetera  monumenta  historica  Hungariam  sacram  iJlustrantia,  maximam 
partem  nondum  edita,  e  tabulariis  Vaticanis  deprompta  coUecta  ac  serie  chronol.  disposita. 
2  volum.  Roma^   1859  — 1860. 

—  Monumenta  Vaticana  historiam  regni  Hungariae  illustrantia.  Series  I.  Tom.  I-  VI. 
Series  II.  Tom.  I.  et  II.  Budapest  1884  — 1891.  Osobito  su  znameniti  prvc  serijc  tomus  I. 
(Rationes  coUectorum  pontificiorum  in  Hungaria  1281  — 1375)>  tomus  II.  (Acta  legationis  car- 
dinalis  Gentilis  1307  — 13 11),  tomus  III.  (Bullae  Bonifacii  IX.  1389 -1396),  i  tomus  IV. 
(Bullae  Bonifacii  IX.   1396  — 1404). 


IV  PRILOG   I. 

U  najnovije  vrijeme  sprema  se  jugoslavenska  akademija  znanosti  i  umjetnosti  u  Zagrebu, 
da  priredi  i  izdade  »Codex  diplomaticus«  za  povjest  hrvatsku  XIII.  i  XIV.  stoljeca  Taj  ce 
zbornik  u  prvom  redu  sadr^avati  obilatu  gradju,  §to  ju  imade  akademija,  zatim  izprave  zemalj- 
skoga  i  kaptolskoga  arkiva  u  Zagrebu,  a  onda  iieobjelodanjene  jos  izprave  drugih,  stranih 
arkiva.  Od  godine  i-:99.  izlazi  u  Zagrebu  takodjer  »Vjesthik  kr.  hrvatsko-slavonsko-dal- 
matinskog  zemaljskog  arkiva«,  kojemu  je  poglavita  zadaca,  da  izdaje  stampom  gradju  za 
hrvatsku  historiju. 

B.  Pomagala.  Vi§e  ili  manje  obaziru  se  na  historiju  Hrvata  u  XIV.  stoljecu  njemacki 
historicari,  koji  se  have  historijom  Austrije  (austro-ugarske  monarkije).  Izmedju  njih  iztife  se 
narocito  Fr.  Krones,  a  jos  vise  A.  Huber  u  svojem  izvrstnom  djelu  »Geschichte  Oesterreichs« 
(Zweiter  Band,  Gotha,    1885.,  str.   70 — 92,   194  —  246,  324 — 372). 

Hrvatskom  historijom  bave  se  takodjer  obsezno  ugarski  povjestnicari  pocev  od  Katone 
pak  do  Fessler-Kleina  i  do  Szalay-Bar6ti-ja.  Najnovije  djelo  magjarske  historiografije, 
milenijska  povjestnica  >A  magyar  nemzet  t6rtenete«  pod  glavnora  redakcijom  S.  Sziligyi-ja 
prikazuje  u  trecoj  svezci  (Budapest,  1895)  doba  Anzuvina  i  kralja  Sigismunda.  Partiju  o  An- 
zuvincima  napisao  je  A.  V6r,  a  o  Sigismundu  i  zetu  njegovu  Albrechtu  G.  Schonherr.  P6r 
izdao  je  vec  prije  toga  monografiju  o  Ljudevitu  I.  Velikomu,  koju  magjarska  kritika  u  velike 
hvali;  zatim  je  napisao  citav  niz  razprava  i  studija  iz  historije  ugarske  i  hrvatske  u  XIV.    stolj. 

I  hrvatski  povjestnicari  potev  od  Lucica  pak  do  Smiciklasa  bave  se  potanko  dobom 
Anzuvina  i  kralja  Sigismunda.  Lucie  zavr§io  je  svoje  djelo  god.  1409,  naime  onim  momentom, 
kad  je  Dalmacija  postala  plijenonr.    raletacke  republike. 

Glavne    monografije   i  razprave,  koje  su  mi  rabile  pri  pisanju  moje  historije,  jesu: 

—  Gruber  Dane,  Obsjedanje  Zadra  po  Mletcanih  god.  13 11  — 13 13  (Vijenac  od 
god.    1882.,  str.  530,   545,  562,  578). 

—  Gruber  Dane,  Nelipic,  knez  cetinski  i  kninski.  Povjestna  razprava.    Zagreb   1886. 

—  Thall(3czy  Lj.,  dr.,  Prilog  k  zivotopisu  Mladina  §ubica,  bana  bosanskoga.  (Glasnik 
zemaljskog     muzeja  u  Bosni  i  Hercegovini,  V.    1893,  str.   5 — 10). 

—  Tkalcic  Ivan,  Odpor  i  buna  radi  desetine  u  biskupiji  zagrebaCkoj  u  XIV.  vieku 
(Rad  jugoslavenske  akademije,  knjiga  XLIX). 

, —  Klaic  Vjekoslav,  Hrvatski  knezovi  od  plemena  §ubic  do  god.   1347.  Zagreb  1897. 

—  Gruber  Dane,  Vojevanje  Ljudevita  I.  u  Dalmaciji  sa  hrvatskimi  velmozami  1  sa 
Mletcani  od  pocetka  njegova  vladanja  pa  do  osamgodisnjega  primirja  sa  Mletcani.  (Izvjesce 
kr.  velike  gimnazije  u  Pozegi  god.    1887  — 1888^. 

—  Huber  Alfons,  dr.,  Ludwig  I.  von  Ungarn  und  die  ungarischen  Vasallenlander 
(Archiv  fur  oesterreichische  Geschichte,  Wien    1885,  Band  LXVI  p.  3 — 44). 

—  Ruvarac  Ilarion,  Banovanje  Tvrtka  bana  (1353  — 1377)-  Glasnik  zem.  muzeja  u 
Bosni  i  Hercegovini.  VI.  1894.  p.  225 — 240.  —  Zatim:  Tri  dodatka  k  razpravi  »Banovanje 
Tvrtka  bana«   (Glasnik.  VI,  p.   611 — 620). 

—  Matkovic  Petar,  dr.,  Prilozi  k  trgovacko-politiSkoj  historiji  republike  dubrovaike. 
Rad  Jugoslav,  akademije,  VII.    1869.  str.   180—266. 

—  Mitis  Silvio,  La  Dalmazia  ai  tempi  di  Lodovico  il  Grande  re  d'  Ungheria  (Annu 
ario  dalmatico,  anno  IV.,  Zara   1887.,  pag.   i  — 141). 

—  JireCek  Konstantin,  dr.,  Srbsky  cir  Uros,  krdl  Vlkasin  a  Dubrovcane  (Casopis 
musea  krdlovstvi  cesk6ho,   1886,   Rocnik  LX  ,  str.  3  —  26,   241  —  276). 

-—  Novakovic  Stojan,  Srbi  i  Turci  XIV.  i  XV.  veka.  Istorijske  studije  o  prvim  bor- 
bama  s  najezdom  turskom  pre  i   posle  boja  na  Kosovu.  Beograd   1893. 

—  RaCki  Franjo,  dr.,  Pokret  na  slavenskom  jugu  koncem  XIV.  i  pocetkom  XV.  sto- 
ljeca. Rad  Jugoslav,  akademije,  knjiga  II — IV.  (Monumentalna  studija). 

—  Racki  Franjo,  dr.  Boj  na  Kosovu.  Uzroci  i  posljedice.  Rad  jugosl.  akademije, 
knjiga  XCVII  od  god.   1889.,  str.   i  -  68. 

—  Huber  Alfons,  dr.  Die  Gefangennehmung  der  Kdniginnen  Elisabeth  und  Maria  von 
Ungarn  und  die  Kampfe  Sigismund's  gegen  die  neapolitanische  Partei  und  die  ubrigen  Reichs- 
feinde  in  den  Jahren  1386  — 1395.  (Archiv  fiir  oesterreichische  Geschichte,  Wien  1865,  Band 
LXVI,  p.  509-548). 

—  Si§ic  Ferdo,  pi.,  Bitka  kod  Nikopolja  (25.  septembra  1396).  Historijska  razprava. 
Glasnik  zemaljskog  muzeja  u  Bosni  i  Hercegovini,  VIII.,   1896,  pag.   49—95. 

—  Radonic  Jovan,  Der  Gross vojvode  von  Bosnien  Sandalj  Hranic  Kosa6a.  (Archiv 
fiir  slavische  Philologie,   1897,  XIX  Band,  p.  380 — 465.) 


P  R  I  L  O  G    11. 

TRANSKRIPCIJA    IZPRAVA. 

•  (Str.  15).  Paulus  banus  Croatorum  et  dominus  Bosne,  omnibus  Christi  fidebbus,  quibus 
expedit,  presentes  litteras  inspectnris,  salutem  in  omnium  saluatore.  Quum  digne  petentium 
desideriis  dignum  est  nos  facile  orebere  consensum  et  ea  que  in  tempore  fuerint,  nc  simul 
cum  tempore  labantiir,  expedit  vc  patrocinio  litterariim  roborantur.  Hinc  est,  quod  ad  uniuer- 
sorura  notitiam  haxum  serie  volumus  peruenire,  quod  consideratis  dignis  et  iustis  petitionibus 
egregii  prouidi  et  sapientis  viri  domini  Marci  Michaelis,  honorabilis  Arbensis  comitis,  nee  non 
iudicum,  consibariorum  et  uniuersorum  euisdem  ciuitatis,  omnes  terras,  possessiones,  pasciia  et 
nemora,  que  vel  quas  in  dominio  nostro  habent  et  possident,  eisdem  et  eorum  heredibus  here- 
duraque  successoribus,  secundum  quidem  in  eorundem  priuilegiis,  regalibus  et  banalibus,  tarn 
de  castro  lablanc  quam  de  aliis  plenius  continetur  perpetuo  et  irreuocabibter  pacifice  et  quiete 
cum  omnibus  suis  pertinentiis  habendas,  possidendas  et  tenendas  sine  contradictione  aliqua  per 
nos  et  nostros  successores  in  perpetuum  confirmamus,  coUaudamus,  approbamus  atque  iure 
perpetuo  et  irreuocabil'  roboramus.  In  cuius  rei  memoriam  et  maiorem  firmitatem  presentes  lit- 
teras concessimus  sigilli  nostri  munimine  roboratas.  Datum  Scardone  die  quarto  intrante  lanuario. 
Anno  domini  MCCCVII. 

Na  pecatu  od  voska  vidi  se  grb  bana  Pavla  (orlovo  krilo  u  stitu  s  kacigom)  i  nadpis: 
S(igillum)  Pauli  Breberii  comitis  tocius  Sclauonie  (b)ani. 

Odtisak  toga   pecata  nalazi  se  u  Klaicevoj   »Povijesti  Hrvata*,    svezak  I.,  na  strani     271. 

2.  (Str.  47).  Karolus  dei  gratia  Hungarie,  Dalmacie,  Croatie,  Rame,  Seruie,  Gallicie, 
Lodomerie,  Cumanie,  Bulgarieque  rex,  princeps  Salernitanus  et  honoris  ac  montis  sancti  Angeli 
dominus  omnibus  Christi  fidelibus  presentem  paginam  inspecturis  salutem  in  domino  sempiternam. 
Ea  que  a  principibus  aguntur  vel  conferentur,  iustis  titulis  et  racionabilibus  causis  intervenien- 
tibus  litterarum  solent  testimonio  communiri,  ne  a  memoria  posterorum  simul  cum  labente 
tempore  elabantur;  proinde  ad  universorum  noticiam  harum  serie  volumus  pervenire,  quod  cum 
Egydius,  filius  Gregorii  de  Athyna,  heredum  destitutus  solacio  decesisset,  et  ius  patronatus 
quod  idem  in  monasterio  sancte  Crucis  de  Syrimia  ordinis  fratrum  sancti  Benedicti  habebat, 
ex  eo  in  nostras  manus  regias  de  iure  et  regni  consuetudine  ab  antiquo  aprobata  extitisset 
deuolutum  et  ad  nostram  pertineret  collacionem,  magister  Michael  filius  Stephani  de  Morothi 
dilectus  et  fidelis  aule  nostre  iuvenis,  ad  nostram  accedens  presentiam,  prepositis  et  declaratis 
sue  fidelitatis  serviciis,  predictum  ius  patronatus  monasterii  sancte  crucis  sibi  et  Clementino  ac 
Stephano  fratribus  suis  dari  a  nobis  et  conferi  perpetuo  postulauit.  Nos  siquidem  consideran- 
tes  fidelitates  et  preclara  servicia  ipsius  magistri  Mychaelis,  que  nobis  et  sacre  corone  seu 
regno  nostro  in  diversis  expedicionibus  nostris,  locis  et  temporibus  oportunis  a  primeuo  in- 
fancie  sue  tempore  in  feruore  fidelitatis  non  sine  effusione  sui  sanguinis  exhibuit  et  inpendit, 
que  quia  propter  sui  pluralitatem  inseri  presentibus  svint  laboriosa  et  legentibus  tediosa,  hoc 
solum  ad  informacionem  ceterorum  inseruisse  sufficciat  declaratum;  nam  curn  Matheo  filio 
Petri,  quondam  notorio  infidele  nostro,  in  infidelitate  sua  claudente  diem  extremum  vite  sue 
castrum  nostrum  Thyrinchyn  nominatum  i)er  Stephanum  Boemum,  consobrinum  eiusdem,  contra 
nostram  maiestatem  rebelliter  detineretur  occupatum  et  nos  obsedentes  ipsum  castrum  expugna- 
reinus :  idem  magister  Mychael  sub  eodem  castro  viriliter  dimicans  nobis  intuentibus  iclu 
sagitte  fuit  crudeliter  uulneratus,  et  alias  suis  graciosis  seiviciis  in  conspectu  nostre  raaiestatis 
studuit  multipliciter  complacere,  pro  quibus  omnibus  licet  ipse  magister  Mychael  pociori  dona- 
cionis  beneficio  a  nobis  dignus  foret  et  nos  sibi  confere  plura  intendamus,  tamen  nunc  votis 
eiusdem  benignitate  regia  occurentes,  ut  ceteri  eius  exemplo  ad  fidelitatis  opera  exercenda 
deuotius  inuitentur,  pernotatum  ius  patronatus  monasterii  sancte  crucis  de  Syrimia  integraliter  et 
in  toto  nichil  excipiendo  ex  inde  eo  modo,  quo  ad  ipsum  magistrum  Egydium  pertinuisse 
dinoscitur,  dedimus,  donauimus  et  contulimus  prelatis  magistro  Mychaeli,  Clementino  et  Stephano, 
filiis  Stephani  eorumque  heredibus  et  heredum  successoribus  perpetuo  et  irreuocabiliter  possi- 
dendum,  tenendum  pariter  et  habendum,  transferentes  in  eosdem  ius  patronatus  antedictuni 
sine  preiiidicio  alieno,  ita  ut  idem  monasterium  cum  suis  populis,  iobagionibus,  vassallis,  posses- 
sionibus,  villis  et  iuribus  universis  tutele,  protectioni  et  indempni  conservacioni  ipsorum  My- 
chaelis, Clementini  et  Stephani  et  eorumdem  posteritatum  taraquam  verorum  et  legitimorum 
patronorum  suorum  commissi  a  modo  subiaceatit,  et  eisdem  debitum  ius  patronatus   in  omnibus 


VI 


PRILOG    II. 


teneantur  perhempniter  exhibere.  In  cuius  rei  memoriam  firmitateraque  perpetuam  presentes 
concessimus^litteras  dupplicis  sigilli  nostri  noui  sacri  et  autentici  munimine  roboratas.  Datum 
per  manus '  discreti  viri  magistri  Ladyslai,  Albensis  ecclesie  prepositi  et  aule  nostra  vicecan- 
eelarii,  dilecti  et  fidelis  nostri,  pridie  nonas  februarii  anno  domini  millesimo  CCC  vicesimo 
tercio,  regni  autem  nostri  anno  similiter  vicesimo  tercio.  Venerabilibus  patribus  dominis 
Bolezlao  sancte  Strigoniensis  et  fratre  Ladyzlao  Colocensis,  ac  fratre  Petro  Spaletane  archyepis- 
copis,  Johanne  Nitriensi,  Nicolao  Jauriensi,  Georgio  de  sancto  Ireneo,  Ladyzlao  Quinque- 
ecclesiensi,  Ivanka  Varadiensi,  Benedicto  Chanadyensi,  Andrea  Transilvano,  Herrico  Vesprimi- 
ensi  et  Ciianadino  Agriensi  episcopis,  ecclesias  dei  feliciter  gubernantibus ;  magnificis  viris 
Philippo  palatino  comite  Scepusyensi  et  de  Wywar,  Demetrio  magistro  tavarnicorum  nostrorum, 
coraito  Bachyensi  et  de  Trynchen,  Thoma  voywoda  Transilwano  comite  de  Zonuk,  Nicolao 
bano  tocius  Sclavonie  comite  Supruniensi  et  de  Koraarun,  Lamperto  iudice  curie  nostre  comite 
Chanadyensi  et  Nitriensi,  Mykch  iudice  curie  domine  regine  karissirae  consortis  nostre  comite 
de  Sarus  et  de  Zemlyn,  Dyonisio  magistro  dapiferorum  nostrorum  castellano  de  Myhald, 
Gregorio  magistro  pincernarurr.  nostrorum ,  Johanne  magistro  pincernarum  domine  regine 
comite  de  Weureuche,  Nicolao  comite  Symigiensi,  Laurencio  comite  Zaladyensi,  Paulo  bano  de 
Machou  comite  Syrimiensi  de  Volkow  et  de  Budrugh,  Johanne  comite  de  Barana,  Ladyzlao 
comite  Tholnensi    et   aliis   quam    pluribus  regni  nostri  comitatus  tenentibus  et  honores. 

3.  (Str.  107).     Nos  Lodovicus,     Dei     Gratia   Rex   Hungarie,     significamus   presentium    per 
tenorem   memorie  commendantes.  Quod  ciuibus    et  hospitibus    nostris  sub  castro    Krapyna  exi- 
stentibus  et  commorantibus,  ac  ad  eosdem  convenientibus,  hanc  libertatem  de    liberalitate  regia 
duximus  faciendam.  Quod   quicunque  de  ipsis  ciuibus  et  hospitibus    Iria    iugera    de  terra    habet 
et  tenet,  ille  annuatim  quinquaginta  denarios  banales  soluere  teneatur,  quorum    viginti    quinque 
soluet  in    festo  beati  Georgij  Martyris,  et  non  plures.  Item,  descensum,  uulgariter  Zallas  dictum, 
bis  in  anno  soluere  teneantur,  hoc  modo :  Quod  pro  vno  descensu  vnam  pecudem    pascualem, 
sexaginta  denarios    banales  ualentem,     centum  panes,     sex  puUos,     quinque  cubuUos    de  auena, 
tres  cubulos  de  uino,     vnam  libram  de  pypero     et  croco,  ac    sal  dare    debeant.     Item  alia  uice 
eodem  anno.  Similiter  quicunque  ipsorum   dominus  perueniet,  prandium  uel  cenam  dare  tenean- 
tur. Item  homicidium   eorundem  ciuium  et   hospitum   nostrorum  sint  viginti    quinque  marce,     et 
non  extendat]  se    yltra  uiginti  quinque    raarcas.     Item  quilibet    eorum  possit    iurare  pro  media 
marca  et  iuramentum  eorum  talium  quorumlibet,  qui  uillicatura  in  medio  eorundem  non  tenue- 
runt,  extendat  se  ad  mediam  marcam.    Tales     uero  ex  ipsis,     qui  uillicatum  tenuerunt,     possint 
iurare  super  vna  marca,  et  iuramentum  talium,     qui  uillicatum  tenuerunt,    ualeat  vnam  marcam. 
Item  Castellanus  noster  tres  causas    in  medio    ipsorum  iudicare    possit,    uidelicet    causam    furti, 
causam  uiolentie  seu  potentie,  et  causam  homicidii  sen  sanguinis,  in   quibus  tribus  causis,  duas 
partes    birsagij    Castellanus    noster,    et    tertiam    partem    uillicus    ipsorum    accipiet,    alias    omnes 
causas,  inter  eos  emersas,  et  emergentes,  uillicus  eorum,    quem  comuniter  eligent    et    perficient, 
iudicandi  habeat  facultatem.    Item  si    causa,    in  predictis  tribus    terminis     et  articulis  causarum, 
iudicio  Castellani  nostri  reseruatis,     adiudicata    fuerit  ad  iuramentum,  tunc  ille,     qui  iurabit,    in 
loco  iuramenti  quadraginta  denarios  persoluere  pro  expurgatione  sui  teneatur,  sed  in  causis  per 
uillicum  iudicatis  nihil  soluere  teneantur.  Item,  duellum  inter  ipsos  adiudicari  et  fieri  non  possit. 
Item  si  qui  ex  ipsis  heredum  solatio  destituti    decesserint,    illi  de  omnibus    bonis   et    possessio- 
nibus  suis  liberam  habeant,     sicut  uoluerint,     facultatem,    tantummodo  Castellano     nostro    vnum 
fertonem,    uel  vnam  pecudem  pascualem,     cuius  cornua  ligaturam  capere,    et  in  cuius  cornibus 
ligatura  stare  possit,  dare  teneantur..  Item,  libere    veniant,    et    liberi  clara  luce    recedant,    saluis 
rebus  eorum  et  personis,  tantummodo    pro  terragiis    quilibet    eorum    duodecim    denarios    perso- 
luant  et  deponant.  Item,    si  aliqui    seruientes    sub    eodem    castro  edificia   facere,    et    in    medio 
eorum  commorari  uoluerint,     tum    ad  eandem     libeitatem  sicut    clues  et   hospites    ipsius  libere 
ville  nostre  descendant,  et  in  eadem  libertate  commorentur,  et  totum  onus    cum  eiusdem    ciui- 
bus et  hospitibus  portare  teneantur.  Item,  Castellanum  vnum  et  non  plures  eis   constituemus,  et 
voluraus,     quod  Castellanus  noster  nunc    constitutus     et  in  futurum  constituendus,     contra    hanc 
libertatem  per  nos  gratiose  eis  factam,   eosdem  non  audeat  et  non  presumat  molestare  vel    ali- 
qualiter  pregrauare.  Datum  Zagrabie  feria  quinta  proxiraa  ante  Dominicam  Oculi,  anno  Domini 
MCCC  quadragesimo  septimo. 

4.  (Str.  III).  [N]os  Lodouicus  dei  gracia  rex  Hungarie  memorie  commendantes  tenore 
presencium  significamus  quibus  expedit  vniuersis,  quod  magistro  Stephano  notario  magistri 
Johannis  filii  Gyleti  pro  nobilibus  dominabus  Anna  videlicet  consorte  eiusdem  magistri  Johannis 
domini  sui,  filia  quondam  magistri   Stephani    dicti  Safar,    item  Elyzabeth    et    Maria    nuncupatis 


TRANSKRIPCIJA    IZPRAVA. 


vn 


I 


filiabas  eiusdem  domine  sue  cum  procuratoriis  litteris  tnagnifid  viri  Nicolai  regni  nostri  pala- 
tini et  iudicis  Comanorum  ab  vna,  parte  vero  ab  altera  magistro  Stephano  de  Maroth  aule 
nostre  milite  pro  nobili  domina  Elyzabeth  vocata,  filia  scilicet  quondam  magistri  Gyurk,  con- 
sorte  sua  cum  procuratoriis  litteris  capituli  ecclesie  sancti  Irineij  martiris  coram  nobis  consti- 
tutis  propositum  extitit  per  eosdem  oraculo  viue  uocis  et  relatum,  quod  ipsi  presentibus  et 
consencientibus  ipsis  dominabus  ex  ordinacione  proborum  hominum,  vt  eedem  domine  et 
successores  earundem  in  perpetua  pacis  pulcritudine  gratulari  valerent,  talem  in  possessionibus 
Ibran  et  Dethmar  vocatis  ac  earundem  pertinenciis  nee  non  Jama  vocata  in  comitatu  de  Wlko 
adiacentibus  de  lure  eisdem  dominabus  deuentis  et  deuolutis  fecissent  et  ordinassent  fieri 
diuisionem  et  auctoritate  litterarum  procuratoriarura  prescriptarum  fecerunt  coram  nobis,  quod 
nobiles  viri  magistri  Petrus  filius  Pauli  de  Horwaty,  Emericus  filius  Martini  bani,  Mychael 
filius  Pauli  de  Batya  et  Eynardus  filius  Nicolai  in  quindenis  festi  passce  domini  proxime  Ven- 
turis predictas  possessiones  cum  quibuslibet  earum  pertinenciis  et  vtilitatibus  ac  prouentibus, 
specialiter  tributis  fori  et  aliis  quibuscunque,  qualicunque  nomine  vocitatis  in  presencia  hominis 
seu  testimonii  ecclesie  Bachiensis  in  duas  diuidere  deberent  partes  coequales,  quarura  vnam 
partem  integram  cum  quibuslibet  suis  prouentibus  et  vtilitatibus  prenominatis  domine  Anne 
consorti  dicti  magistri  Johannis,  item  Elyzabeth  et  Maria  filiabus  eiusdem,  aliam  vero  partem 
seu  dimidietatem  ipsarum  integram  similiter  cum  suis  prouentibus  et  vtilitatibus  quibuslibet 
prefate  domine  Elyzabeth,  consorti  dicti  magistri  Stephani  de  Maroth,  tanquam  in  suam  et 
domine  matris  eiusdem  porcionem  de  iure  cedere  debentem  statuere  et  assignare  cuique  parti 
suam  porcionem  perpetuo  et  irreuocabiliter  per  se  possidendam  et  habendam  deberent  et  tene- 
rentur.  Datum  Bude  feria  secunda  proxima  post  dominicam  letare,  anno  domini  millesimo 
CCC^.XL".  octauo. 

5.  (Str,   115).     Stephanus  dei  gracia  tocius  Sclauonie,  Croacie  et  Dalmacie   dux  omnibus 
Christi  fidelibus  presentibus  et  futuris   presencium  noticiam    habituris  salutem  in  eo,    a  quo    de- 
pendent salutis    incrementa.     Quoniam    gesta  mortalium    sunt    cum    tempore    fluenti  et  inbecilis 
memorie    statum    plerumque     turbat    obliuio     et    obumbrat    prouidia    racionis    cautela    humanis 
actibus    diuturne    duracionis     firmitatemque    postulantibus    litterarum    adhiberi    consueuit    testi- 
monium efficax    et    perhempne.     Proinde    universorum     noticie     tarn     presencium     quam     futu- 
rorum     harurn    serie    declaramus ,     quod    nobilis      vir      magister     Philipus,     filius      Parys ,      et 
Johannes,    filius  eisdem,    aule     nostre    iuuenes     in     nostre      maiestatis     presencia     personaliter 
constituti    confessi    extiterunt    oraculo    viue    uocis,    quod     ipsi     tanquam     eorum     salutis     me- 
mores    uolentes     celestia    preponere    terrenis     et  perpetuo    durabilia    caducis,     matura    delibera- 
cione  prehabita.    de  possessione    ipsorum    empticia    Obroua    uocata    quandam   possessionariam 
porcionem,  in  qua  ecclesia  in  honore  omnium  sanctorum  constructa  existet,  ab  angulo  videlicet 
ipsius  ecclesie     usque    quandam  suam     piscinam    Chernoka  uocatam  et  usque   ad   siluam   suam 
propriam  in     latitudine    adiacentem,    cum    omnibus     suis    utilitatibus    et    pertinenciis    universis, 
uidelicet  cum  quadam    piscina     Mykudyna   nuncupata,     terris  arabilibus,     symatis,  campestribus, 
feruetis,  pratis  ac  aliis  quibuslibet  suis  usibus  et  obuencionibus,  si  que  nunc  sunt  uel  forent  aut 
fieri  possunt  in  fiiturum^  pro  sue  et  parentum    ac   omnium     progenitonim   et     consanguineorum 
suorum  animarum  remedio  et  salute,  ob  reuerenciam  eciam  virginis  gloriose  in  qua  totam    fidu- 
ciam  et  spem  gererent    singularem ,  confidentes    insuper  oracionibus     uigiliis    et    ieiuniis  ac   aliis 
operibus  diuinis  virorum  religiosorum  fratrum  heremitarum  ordinis  sancti  Auguslini  de   promon- 
torio  Zagrabiensi  et  sperantes  eorumdem  suspiriis  diuinitus   et  gemitibus   eterna    et   felici    beati- 
tudine  facilius  se  recomendaturos,  dedissent,  locassent,  donassent  et  contulissent  dictis  fratribus 
heremitarum    ordinis  sancti  Augustini  de   dicto    promontoiio     Zagrabiensi    iugiter    ibidem    dec 
deuote  famulantibus  et  existentibus  in    perpetuam    elemosynam    iure  perpetuo    et    irreuocabiliter 
ac  irretractabiliter  per    ipsos  heremitas  et  eorum  successores  possidendam,   tencndam   pariter  et 
habendam  hac  prerogatiua  eysdem  concessa,   quod     porci  eorumdem     firatrum     hereraitarun^,    si 
quos  pro  se  ipsis  seruare  poterunt,    in  glandinibus  siluarum    ipsorum  velut    proprii  absque  ali- 
quo  debito  et  censu  pascantur  et  utantur  tali  condicione  mediante,  quod    dicti   fratres    heremi- 
tarum unum  ex  ipsis  sacerdotem  cum  alio  layco  conuerso   eiusdem    religionis   in  dicta  ecclesia 
prodiuinis  officiis  inibi  exercendis    conseruabunt,    et   quod    iidem    aliquales    litteras   capituli   uel 
conuentus,    factuNn  ipsius    noue    donacionis    tangentes,    saluis  dictis   litteris    nostris  presentibus, 
super  dicta  donacione  confectas  uel    tenorem    earumdem   cum    aliquibus   litteris   transsumpnen- 
dis  nuUo  quesito  colore  poterunt  et  ualebunt  facere  emanari  modo  aliquali,    ita  eciam     insuper 
adiecto,  quod  si  prenominati  fratres  heremitarum   quascunque  possessiones,    excepU    dicU    pos- 
sessionaria  porcione  inuenire  et    aliunde    optinere  poterunt,    extunc    ius  patronatus    in  eysdem 
pro  se  ipsis  et  eorum  hercdibus  in  perpetuum  deberet    remanere    contradiccione    non    obstante. 


VIII 


PRILOG   II. 


In  cuius  confessionis  et  premisse  possessionarie  donacionis  testimonium  firmitatemque  perpe- 
tuam  presentes  concessimus  litteras  nostras  privilegiales  pendentis  et  autentici  sigilli  nostri 
munimine  consignatas.  Datum  Zagrabie  per  manus  magistri  Georgii,  aule  nostra  prothono- 
tarii  et  comitis  de  Orbaz,  dilecti  et  fidelis  nostri,  sexto  ydus  mensis  maii  anno  ab  incar- 
nacione    domini     millesimo  CCC"*"    quinquagesimo  quarto,    ducatus  autem  nostri  anno  secundo. 

6.  (Str.  155).  Commissio  propria  et  relacio  Jenslini  Teotunici.  Margareta  dei  gracia 
tocius  Sclauouie,  Croacie  et  Dalmacie  ducissa  omnibus  Christi  fidelibus  tam  presentibus  quam 
tuturis  presencium  noticiam  habituris  salutem  in  vero  saluatore.  Dignum  est  et  omni  racione 
consentaneum,  vt  hii  qui  principibus  suis  pro  tempore  exhibent  obsequium  sui  laboris,  premio 
non  fraudentur.  Proinde  ad  vniuersorum  noticiam  harum  serie  uolumus  peruenire,  quod 
Stephanus  filius  Thome,  aule  nostre  familiaris  ad  nostra  subliraitatis  personaliter  accedens 
presenciam  suas  fidelitates  et  seruicia  cum  surapma  sagacitate  ac  sine  intermissione  primum 
quondam  serenissimo  principi  domino  Stephano  duci,  domino  conthorali  nostro  karissimo  pie 
memorie,  in  sua  curia  propriis  suis  facultatibus  et  expensis  continue  residendo,  specialiter  sua 
seruicia  dum  idem  dominus  noster  dux  in  subsidium  incliti  principis  domini  Lodouici  illustris 
regis  Hungarie  karissimi  fratris  sui  in  Seruiam  cum  ualido  exercitu  contra  regem  Rasscie  se 
transtulerat  exhibitas  et  impensa  nostre  studuit  declarare  raaiestati,  demumque  ipso  domino 
nostro  duce  domino  uolente  debitum  humane  nature  fragilitatis  exoluto  continue  in  curia 
nostra  residendo  prenominatus  Stephanus  nostre  incessanter  studuit  seruire  maiestati;  sperantes 
eciam  ipsum  Stephanum  fihum  Thome  serenissimo  principi  domino  Johanni  duci  filio  nostro 
karissimo  et  nobis  in  eadem  fidelitate  persistere  et  seruicia  fidelia  exhibere  in  futurum,  licet 
idem  a  nostra  maiestate  pro  premissis  suis  seruiciis  plura  mereretur,  tamen  in  aliqualem  suorum 
seruiciorum  recompensacionem  tributum  montis  quod  de  possessione  ipsius  Stephani,  item 
Nicolai  vterini,  et  Michaelis  patruelis  fratrum  eiusdem  Stephani  Pothgorya  nominata  hereditaria 
nostre  maiestati  prouenire  deberet,  eisdem  Stephano  et  Nicolao  filiis  Thome,  et  Mychaeli  ac 
ipsorum  heredibus  et  successoribus  perpetuo  et  in  eternum  duximus  relaxandam.  In  cuius  rei 
memoriam  perpetuamque  firmitatem  presentes  concessimus  litteras  nostras  priuilegiales  penden- 
tis et  autentici  sigilli  nostri  munimine  roboratas.  Datum  Zagrabie  per  manus  discreti  viri  do- 
mini Petri,  prepositi  Castriferrei,  aule  nostre  cancellarii,  in  dominica  proxima  ante  octauas  festi 
epiphaniarum  domini,  anno  eiusdem  M  .CCC"  quinquagesimo  sexto. 

7.  (Str.  166).  Vniuersis  et  singulis,  praesens  priuilegium  inspecturis.  Nos  Stephanus  et 
Johannes,  Comites  Vegle  Modrussie,  atque  Gacche,  euidenter  facimus  fore  notum,  quod  consi- 
derata  dileccionis  affeccione,  sincera  beneuolencia  et  vera  cordis  amicicia,  quam  et  quas  ge- 
rimus  erga  strenuum  virum,  Dominum  Vgonem  de  Duyno,  terram  et  castrum  Fluminis  cum 
omnibus  iuribus  et  pertinenciis  suis,  quod  a  diu  quondam  Dom  no  Patri  nostro,  Domino  Comiti 
Bartholomaeo,  fuerat  obligatum;  ex  nunc  eidem  Domino  Vgoni  et  suis  heredibus  perpetualiter 
restituendum  duximus  et  reddendum;  volentes  expresse,  vt  omnis  discordia,  odium  et  raaliuolencia, 
que  et  quod  hactenus  fuerint  inter  nostros  predecessores  et  nos  vsque  nunc  ex  vna  parte,  et 
predecessores  predict!  Domini  Vgonis,  et  ipsum  Dominum  Vgonem  ex  altera  parte,  sint  casse, 
deposite  et  totaliter  annichilate,  ita  quod  nullo  tempore  renouentur,  sed  penitus  obliuioni  man- 
dentur,  et  a  modo  in  antea  inter  nos  et  ipsum  Dominum  Vgonem  verus  amor,  sincera  dileccio 
et  pax  firma  vigeat  perpetualiter  duratura.  Pro  quibus  omnibus  firmius  obseruandis  per  nos, 
nostrosque  heredes  eidem  Domino  Vgoni  pro  se  et  suis  heredibus  recipienti,  promittiraus 
nunquam  prenotatam  terram  Fluminis  et  castrum  repetere,  nee  repeti  facere;  neque  in  predictis 
vel  aliquo  supra  et  infra  dictorum  contrafacere,  vel  venire  aliqua  racione  vel  causa,  sed  eam 
sibi  et  suis  heredibus  dimittere  Ubere  possidere,  frui  pacifice  et  gaudere,  et  hanc  pacem  bonam 
et  araicabilem  composicionem,  cum  ipso  Domino  Vgone,  et  suis  heredibus  tenere,  perpetualiter  et 
inviolabiliter  obseruare,  attendere  etadimplere.  Insuper  promittimus  per  nos  et  heredes  nostros  eidem 
Domino  Vgoni  pro  se  et  suis  h  redibus  recipienti,  Castrum  vocatum  Gotnich,  cum  suis  iuribus  et  per- 
tinenciis vel  partem  castii,  aut  partem  aUquam  sui  iuris  nunquam  ab  eo  petere,  neque  requirere, 
neque  peti  vel  requiri  facere,  pro  alicuius  persone  instancia;  volentes  expresse,  quod  si  casuali- 
ter  contingeret  nos  aut  gentem  nostram,  vel  coadiutores  nostros  castra  vel  villas  eiusdem  Do- 
mini Vgonis  intrare,  aut  fratrum  suorum,"  filiorum  quondam  Vaysnicherii,  vsque  ad  finem  decern 
annorum,  ipsa  castra  et  villas  suas  et  gentem  suam  dampnificare  in  aliquo  non  debeamus,  sed 
secure  venire,  intrare  et  reuerti  possimus  et  seruitores  et  coadiutores  nostri  per  eius  loca,  castra 
et  villas  sine  aliquo  damno  eiusdem  Domini  Vgonis  prout  et  hoc  in  suis  priuilegiis  continetur, 
vltra  vero  tempus  decern  annorum  nos  et  seruitores  nostri  et  coadiutores  libere  et  secure  ire 
transire  et  venire  ac  reuerti  possimus  per    loca,    villas,   castra  et  lenutas  dicti    Domini    Vgonis, 


I 


TRANSKRIPCIJA    IZPRAVA.  jj^ 

et  ipse  Dominus  Vgo  et  seruitores  et  coadiutores  sui  tamquam  boni  amici  et  tanquam 
illi,  qui  in  bona  pace  consistunt,  per  dominicam  contratam  et  loca  nostra  secure  venire,  trans- 
ire,  conuersari  valeant  et  redire,  sine  tamen  damno  nostro,  ad  eorum  beneplacitum  voluntatis, 
et  promittimus  presentibus  litteris  per  nos  et  heredes  nostros  eidera  Domino  tam  supradicta, 
quam  infrascripta  pro  se  et  nomine  Villalmi  et  Georgii  fratrum  suorum  et  heredum  suorum 
recipienti,  contra  eundem  Dominum  Vgonem  et  tratres  suos  predictos  et  heredes  suos,  nullum 
malum,  nullum  excidium,  iacturam,  siue  dampnum  tractare;  neque  procedere  contra  eos  per- 
petualiter  iuxta  continentiam  priuilegii  facte  pacis,  obseruantibus  tamen  semper  predict©  Domino 
Vgone  et  fratribus  suis  pacta,  promissiones,  per  se  et  heredes  eorum  et  conuenciones,  et  adim- 
plentibus  ea  omnia,  prout  in  privilegiis  dicti  Domini  Vgonis  plenius  continetur.  In  quorum 
omnium  testimonium  ad  maiorem  certitudinem  et  cautelam,  presens  priuilegium  munitum  no- 
stris  ambobus  sigillis  pendentibus  eidem  Domino  Vgoni  iussimus  exhibendum.  Sub  anno  Domini 
millesirao  trecentesimo  sexagesimo  quinto,  indiccione  tercia,  prima  mensis  Aprilis,  in  predicta 
Terra  Fluminis. 

8.  (Str.  175).  VA  nacetakt  0(t)ca,  Vb  iztpltnjenBe  S(i)na,  I  sanBtije(m)  Sv(e)tago 
D(u)ha  AminB.  O  pr(6)divna^  visoto  raudrosti  i  umini^  bozastveuBnie  sile,  kolB  neobBhitimi 
sut  sudi  ego  i  neizBslimie  stazi  ego,  izBplBni  milosrBdie  i  scedrotB,  imB  ze  prinide  sB  vi§ni(h) 
visotB  svoego  bozBstva  na  vsu  vBselenBnuju,  i  padBiee  clovic^e  suscBtvo  pr(6)stuplenBemB 
sobou  obozivB  na  nebesa  vBzvede,  0(t)cu  si  vsedrBzitelju  posluScvova  d^lo  sBvBrsi,  6ko  ze 
izBvol^.  TimB  ze  i  kuf&tdi  c(a)rsci  po  vsej  vBselennoj  utvrB2(d)ajutB  se  i  kraseSce  se  slavetB 
boga  vsedrBzitela.  Takoz  eze  i  azB  StefanB  TvrBtko  po  mil(B)3ti  gospoda  b(o)ga  KraJB  srBb- 
Ijem,  bosni,  primoriju,  hlBimBsci  zemBli,  dolBnimB  kraemB,  zapadnimB  stranamB;  Usori  soli  i 
podr(6)niju  i  k  tomu,  Spodoble(n)  bii(h)  c(a)rstvovati  va  zemla(h)  roditelB  i  praroditelB  na5i(h) 
tvore  imB  milosti  i  zapisani^  vsakomu  ze  po  v6ri  i  po  dostodniju  ego,  Tako  z(d)e  sBtvori 
milost  kra(l)vBStvo  mi  knezu  hrBvoju  si(n)u  voevoda  vlBkBca:  kada  g(ospod)B  b(og)B  potribova 
sega  sv^ti  voevodu  vlBkBca  negova  o(t)ca,  tada  rai  vidivBse,  da  se  ni  njegovo  sime  izrodilo, 
i  svitovavBse  se  sB  kraljevBstva  mi  vlasteli  i  vidivBse  recenoga  kneza  hrBvoS  dostoina  casti 
svoego  o(t)ca  dasmo  mu  veliko  VoevodBstvo  VB  misto  recenoga  Voevode  vlBkBca.  I  vi§e  toga 
SBtvorism('o)  mu  milostB  navlastitu  po  s^h  na§i(h)  listi(h)  po(d)  na§e  visuce  duplene  pe&iti 
ucinjene  dasmo  mu  i  zapisasmo  u  lasBvi  nasa  tri  sela  u  irae  Selo  tribousu  SB  vsimi  pravimi 
me^mi,  drugo  Selo  lupBnicu  sB  vsimi  pravimi  meemi,  tretie  Selo  b^lu  sB  vsimi  pravimi  meSmi, 
recenomu  voevodi  hrBvoju  i  negovi  detBci  i  nihB  poslidnemu,  da  su  za  plemenito  u  viki 
vikoma.  Ako  li  bi  tko  o(d)  ni(h)  koju  neviru  namB  ucinilB,  ali  nasemu  poslidnemu  negovB 
poslidni,  za  sco  bi  imB  moglo  o(t)neti  redena  tri  sela,  da  imB  se  za  to  ne  o(d)nirau,  nego  da 
placa  onB,  koi  sBgri§(i),  glavom  svoio(m)  ali  blagoro,  u  sco  ga  bosna  sudi,  a  ostali  da  ostaju 
u  viri  i  u  udrBzanBi  re(ce)nihB  selB  i  vB  ostaloj  svoej  plemenScini.  A  tomuj  sv^doCi  i  rucnici 
kra(l)vBstva  mi  vlastele :  Voevoda  Vlatko  VlBkovidB  z  bratio(m),  knezB  paval  radinovicB  z  bra- 
tio(m),  zupan  branko  pr^binicB  z  bratio(m),  knezB  mirBko  radocvicB  z  bratio(m),  knezB  stipoe 
hrBvatinicB  z  bratio(m),  knezB  priboe  masnovicB  z  bratio(m) ;  0(t)  hlBmBske  zemlee  iupanB 
biljakB  sanBkovicB  z  bratio('m),  knezB  VlBkaSinB  milatovicB  z  bratio(m) ;  0(t)  dolBudhB  krai 
knezB  mladinB  stancicB  z  bratio(m);  0(i)  bilosevicB  knezb  goekB  vojkovidB  z  bratio(m);  0(t) 
usore  knezB  dobrosavB  divo§evicB  z  bratio(m);  0(t)  tribotidB  voevoda  vlatko  tvrBtkovi<*B  z  bra- 
tio(m);  0(t)  dvora  pristavB  knezB  go^kB  dragosalicB  dvorBski  z  bratio(m);  A  o(t)  svoiti 
nal^§ko  v^tinja  na§B  veliki  vratarB  z  bratio(m).  A  tko  ce  sie  pretvoriti  ali  poredi  a  ili  na^B 
poslidni  ali  tko  inoplemennikB:  da  e  proklet  b(o)gomB  o(t)cemB  i  s(i)nora  i  sv(e)timB  d(u)homB 
i  V.  i.  (12)  vrBhovni(h)  ap(osto)l(o)vB  i  d.(4)  jevanBdjelisti,  i  6.  (70)  izabranih  i  vsimi  sv(e)timi 
b(o)iimi.  Pisano  vb  dvor^  kra(l)vBstva  mi  na  MoiStri  m(ise)ca  marBta  v.  i.  (i2)d(a)nb,  tog(d)a 
Idto  rozBtva  hr(i)stova  c.  t.  p.  (1380).  f  StefanB  TvrBtko  po  milosti  g(ospod)a  boga  kralfc 
SrBbleroB,  Bosni  i  Primoriju. 

U  danaSnjem  jeziku  glasi  ta  povelja  ovako: 

U  pocetak  Oca,  u  punocu  Sina  i  u  salaz  Duha  svetoga  amin.  O  predivna  visino  mu- 
drosti  i  umne  boianstvene  snage,  kako  su  nedohitni  sudi  njegovi  i  nedohodni  puti  njegovi 
puni  smilovanja  i^  milosrdja,  kojima  pogleda  s  vi§njih  visova  svoga  boianstva  na  svu  vasionu  i 
covjedje  su§3tvo  palo  prijestupom,  sobom  uciniv§i  bo2anskim  na  nebesa  izvede.  Oca  svoga 
svedrzitelja  poslusavli  izvr§i  djelo,  koje  je  zelio.  Isto  tako  i  iezla  carska  po  svoj  vasioni  utvr- 
djuju  se  i  kraseci  se  slave  Boga  svedrzitelja.  Istim  nadinom  i  ja  Stefan  Tvrtko  po  milosti 
gospoda  Boga  kraij  Srbljem,  Bosni,  Primorju,  Hlmsci  zemlji,  Donjim  krajem,  Zapadnim  stranam, 
Usori,  Soli  i  Podrinju  i  k  tomu,  spodobljen  bivSi  carstvovati  u  zemljama  roditelja  i  praroditelja 

Povj,  Hrv.  (PrUog).  * 


X  fRiLOG    11. 

nasih,  dijeleci  milosti  i  isprave  svakome  po  vjernosti  i  dostojanju  njegovu.  Isto  tako  kraljestvo 
mi  ucini  milost  knezu  Hrvoju,  sinii  vojvode  Vukca,  kada  Gospod  Bog  pozva  s  ovoga  svijeta 
Vukca,  njegova  oca,  onda  mi,  vidjevsi,  da  se  ni  njegovo  sjeme  izrodilo  nije  i  posavjetovavsi 
se  s  kraljevstva  mi  vlastelom  i  vidjevsi  recenoga  kneza  Hrvoja  dostojna  casti  njegova  oca, 
dasmo  mu  veliko  vojvodstvo  umjesto  recenoga  vojvode  Vukca.  I  povrh  toga  ukazasmo  mu 
milost  na  imanju  (na  vlast  tu)  po  ovoj  na§oj  listini,  po  nasem  dvostruko  ucinjenora  pecatu, 
Dasmo  mu  i  zapisasmo  u  La§vi  nasa  tri  sela  u  ime  selo  Trbousa  sa  svim  pravim  medjama, 
drugo  selo  Lupnicu  sa  svim  pravim  medjama,  trece  selo  Bijelu  sa  svim  pravim  medjama,  rece- 
nomu  vojvodi  Hrvoju  i  njegovoj  djeci  i  njihovom  potomstvu,  da  im  to  bude  plemicsko  vlas- 
nistvo  u  vijeke  vjekova.  Ako  li  bi  tko  od  njih  koju  nevjeru  nama  ucinio  ili  nasem  nas  jedniku 
ili  njegovu  potomstvu,  za  sto  bi  im  moglo  uzeti  recena  tri  sela,  da  ira  se  za  to  ne  uzimaju, 
nego  da  placa  onaj,  koji  zgrijesi,  glavom  svojom,  ili  blagom  u  sto  ga  Bosna  osudi,  a  ostali 
da  ostaju  u  vjeri  u  drzanju  recenih  sela  i  u  ostaloj  svojoj  plemen§tini.  A  tomu  su  svjedoci  i 
doglavnici  kraljestva  mi  vlastela:  vojvoda  Vlatko  Vukovic  s  bracom,  knez  Pavao  Radinovic 
s  bracom,  zupan  Brajko  Pribinic  s  bracom,  knez  Mirko  Radojevic  s  bracom,  knez  Stipoje 
Hrvatinic  s  bracom,  knez  Priboje  Masnovic  s  bracom.  Od  Humske  zemlje  zupan  Biljak  San- 
kovic  s  bracom,  knez  Vukasin  Milatovic  s  bracom.  Od  Dolnjih  krajeva  knez  Mladin  Stannic 
s  bracom.  Od  Bilosevica  knez  Gojko  Vojkovic  s  bracom.  Od  Usore  knez  Dobrosav  Divosevic 
s  bracom.  Od  Tribotica  vojvoea  Vlatko  Tvrtkovic  s  bracom.  Od  dvora  pristav  knez  Gojak 
Radosalid  dvorski  s  bracom.  A  od  svojte  Naljesko  Vjetinja  nas  veliki  vratar  s  bracom.  A  tko 
bi  htio  ovo  promijeniti  ili  pored,  ja  ili  nas  nasljednik  ili  koji  inoplemenik,  da  je  proklet 
Bogom  ocem  i  sinom  i  svetim  duhom  i  dvanaestoricom  apostola  i  cetvoricom  evandjelista  i 
70  odabranika  i  svim  svetima  bozjim.  Pisano  u  dvoru  kraljestva  na  Moistri  12.  dana  mjeseca 
marta.  Od  rodjenja  Hristova  Ijeto  1380. 

J  Stefan  Tvrtko,  po  milosti  Gospodina  Boga  kralj   Srbljem,  Bosni  i  Primorju. 

9.  (Str.  181.)  Nos  Lodovicus  Dei  gratia  Rex  Hungarie,  Polonie,  Dalmatie  etc.  Memorie 
commendantes  tenore  presentium  significamus,  quibus  expedit  vniversis:  quod  Dyonisius  filius 
Johanis  de  Orbouch,  sua,  ac  vniversorum  nobilium  et  aliorum  hominum  regni  nostri  Sclavonie 
personis  ad  nostre  serenitatis  accedendo  presentiam,  exhibuit  nobis  quasdam  litteras  nostras 
patentes  maiori  sigillo  nostro  consignatas,  tenoris  infrascripti,  supplicans  humiliter  nostre  Maie- 
stati,  vt  ipsas  litteras  nostras  patentes  presentibus  de  verbo  ad  verbum  inscribi  et  trans- 
sumpmi  facere  dignaremur  pro  eisdem  ad  cautelam ;  quarum  tenor  talis  est:  Nos  Lodovicus 
Dei  gratia  Rex  Hungarie  memorie  commendantes  tenore  presentium  significamus  quibus  expedit 
vniversis:  quod  nos  de  statu  tranquiliori  fidelium  nostrorum  nobilium  videlicet  et  aliorum  quo- 
rumlibet  hominum  in  regno  nostro  Sclavonie  existentium  providentes  huiusmodi  gratiam  eisdem 
duximus  faciendam,  vt  nullus  omnino  hominum  ipsos  in  Curiam  nostram,  vel  in  aliquorum 
aliorum  Judicum  extraneorum,  ex  ista  parte  fluvii  Drave  existentium,  presentiam  citare  valeat, 
aut  alicubi  res  et  bona  eorundem  prohibere ;  sed  si  qui  cum  eisdem  regni  Sclavonie  hominibus 
quicquam  habent  actionis,  in  presentia  Bani  ipsius  regni  Sclavonie,  vel  vices  eius  gerentis, 
legitime  exsequatur.  Et  si  in  iudicio  ipsius  Bani,  vel  vices  eius  gerentis,  aliquis  querulantium 
suspicatus  fuerit,  nee  contentus  esse  voluerit,  extunc  seriem  Judicii  per  ipsum  Banum,  vel  vices 
eius  gerentem  facti,  in  nostram  et  Prelatorum  ac  Baronum  nostrorum  presentiam  in  Curiam 
nostram  transducere  valeat  atque  possit,  pro  deliberatione  fienda  super  Judicio  prenotato. 
Datum  in  Vissegrad  in  Festo  decolationis  Sancti  Johannis  Baptiste.  Anno  Domini  Millesimo 
trecentesimo  quinquagesimo  nono.  Nos  itaque  iustis  et  iuri  consonis  supplicationibus  prefati 
Dyonisii  nominibus,  quibus  supra,  nostre  humiliter  porrectis  Maiestati,  pietate  favorabili  inclinati, 
iam  dictas  litteras  nostras  patentes  presentibus  de  verbo  ad  verbum  transcribi  et  transsumpmi 
fecimus  pro  eisdem  ad  cautelam.  Datum  in  Vyssegrad  feria  quinta  proxima  ante  Dominicam 
reminiscere.  Anno  Domini  Millesimo  trecentesimo  septuagesimo  septimo. 

10.  (Str.  188.)  [N]os  Nicolaus  de  Zeech  regni  Sclauonie  banus  memorie  comendamus, 
quod  frater  Paulus  heremita  ecclesie  beate  virginis  de  proraontorio  Zagrabiensi  in  sua  et  tocius 
conuentus  ordinis  sancti  Pauli  primi  heremite  de  eadem  ecclesia  personis  quoddam  priuilegium 
honorabilis  capituli  ecclesie  Zagrabiensis,  pri6ri  et  antiquiori  sigillo  ipsorum  consignatum,  nobis 
curauit  exhibere,  supplicans  nobis  ut  quia  ipsum  priuilegium  de  conseruatorio  ipsius  ecclesie 
eorum  ad  diversa  loca  non  essent  tuti  deferre,  ideo  idem  privilegium  nostris  Uteris  patentibus 
transcribi  et  inseri  faciendo  confirmare  dignaremus;  cuius  tenor  talis  est: 

Capitulum  Zagrabiensis  ecclesie  omnibus  Christi  fidelibus  presens  scriptum  inspecturis  sa- 
lutem  in  omnium    saluatore;    ad  universorum     noticiam  harum  serie     voluraus    peruenire,    quod 


I 


THANSKHIPCIJA    IZPRAVA.  XI 

Mykula  filio  Myrezlai,  Stephano  filio  Georgii  ab  uno  parte,  ab  altero  vero  fratre  Venerio  priore 
et  fratre  Petro  procuratore  fratrum  heremitarum  de  domo  et  conuentu  iuxta  Zagrabiam  pro 
eodem  conuentu  coram  nobis  personaliter  constitutis,  iidem  Mykula  et  Stephanus  quandam 
particulam  terre  Lonca  nuncupatam  ipsos  hereditarie  contingentera  metis  videlicet  distributam 
infrascriptis  una  cum  latere  monticuli  ipsius  particule  adiacentis  pro  remedio  anime  supradicti 
Myrezlai  et  suarura  animarum  dederint  et  contulerint  superdictis  frairibus  heremitis  seu  con- 
uentui  memorato  iure  perpctuo  et  inrevocabiliter  possidendam  et  habendam,  cuius  mete  magistro 
Dominico  tunc  decaiio  socio  videlicet  nostro  per  nos  ad  videndum  ipsam  particulam  terre 
transmisso  prout  intellexerimus  referente  sunt  hec,  videlicet  ab  oriente  quidam  rivus  Bliina 
nuncupatus  eidem  vicinatur.  a  meridie  vero  in  fine  eiusdem  particule  terra  nostra  quam  magister 
Valentinus  concanonicus  noster  possidet  ex  nostra  coUacion,'  conraetatur,  ubi  quidam  torrens  de 
magno  valle  ex  parte  dictorum  heremitarum  descendens  ipsam  particulam  separat  a  terra  nostra 
memorata,  inde  vadit  versus  septentrionem  per  monticulum  supradictum  inter  arbores  harast  et 
peruenit  ad  quandam  arborem  castanee  inde  vertitui  i»erum  versus  orientem  et  oeruenit  ad 
primitus  riuum  nominatum  et  sic  terminantur.  In  cuius  rei  niemoiiam  presentes  ad  instanciani 
parcium  contulimus  sigilli  nostri  munimine  roboratas  anno  domini  M""  CC™®  nonagesirao 
secundo.  Vnde  nos  iustis  et  congruis  suplicacionibus  ipsius  fratris  Pauli  anuentes  predictum 
priuilegium  omnis  suspicionis  vicio  carens  non  abrasum  non  cancellatum  presentibus  litteris 
nostris  patentibus  de  verbo  ad  verbuni  transcribendo  confirraamus  auctoritate  nostri  banatus 
mediante.  Datum  Zagrabie  in  festo  omnium  sanctorum  anno  domini  milesimo  CCC"  LXX''.  secundo. 

II.  (Str.  193.)  Nos  Stephanus  et  Johannes  de  Lindua  regni  Sclauonie  bani  memone 
comendantes  tenore  presentium  significamus  quibus  expedit  uni-iersis  quod  cum  religiosas  vir 
frater  Blasius  heremita  ordinis  sancti  Pauli  primi  heremite  prior  claustri  beate  virginis  de  pro- 
montorio  Zagrabiensi  in  sua  et  aliorum  fratrum  heremitarum  in  dicto  claustro  existencium  per- 
soiiis  domina  nostra  regina  hie  Zagrabie  existente  eidem  in  eo  quod  Marcus  filius  Mykech  filii 
Leonardi  de  Grachan  quasdam  septem  vineas  in  teritorio  possesionis  ipsorum  Priztauschyna 
vocate  conseruaret  et  de  eisdem  sibi  et  dictis  fratribus  tributum  montis  dare  recusarct  queri- 
monia  porexissat,  ipsaque  regalis  maiesta;  ipsam  causam  personal)  deliberacione  eiusdem  nostiam 
in  pertinenciam  transmisisset  tandem  nobis  feria  quinta  proxima  ante  festum  epiphaniaiium  do- 
mini una  cum  prelatis  baronibus  et  proceribus  ac  fegni  nobilibus  nobiscum  in  sede  nostra  iu- 
diciaria  sedentibus  prefatus  frater  Blasius  prese.ite  eodem  Marco  ad  nostram  veniendo  presen- 
ciam  dictam  suara  proposicionera  reiterans  quasdam  literas  domine  Margarethe  tocius  Sclauonie, 
Croacie  et  Dalmacie  ducisse  relicte  condani  domini  Stephani  ducis  pnvilegiales  Zagrabie  anno 
domini  milesimo  CCC"®  L™"  sexto  confectas  nobis  presentavit  declarantes  quod  eadem  domina 
Margaietha  ducissa  quandam  possesionem  suam  Priztauschyn  i  vocatam  iuxta  possesionem  Grathyan 
adiacentem  fratribus  heremitis  ecciesie  beate  virginis  de  promontorio  Zagrabiensi  perpeluo  dedisset 
et  contulisset  ac  eantlem  ipsis  fratribui  per  suum  et  capiculi  Zagrabiensis  homines  Uteris  in 
eisdem  nominatos  statui  fecisset  quibus  qu'dem  literis  exhibitis  prefjtus  frater  Blasius  sibi  ac 
dictis  fratribus  suis  ex  parte  prefati  Marci  per  nos  iuris  medellam  postulavit  elargiri  in  pre- 
missis  quo  audito  idem  Marcus  responderet  ex  adverao  quod  ipse  nullas  vineas  in  teritorio 
dicte  possesionis  Priztauschyna  ipsorum  heremitarum  conseruaret  et  ibidem  quasdam  septem 
literas  judicum  et  juratorum  ciuium  ciuitatis  montis  Grechensis  in  diuersis  annis  et  terminis 
confectas  factum  empcionis  quarumdarum  porcionum  possesionariarum  sessionum  et  vinearum  ;n 
dicta  possesione  Grachyan  existencium  prefato  Mykech  patri  ipsius  Marci  per  quosdam  ciues 
dicte  civitatis  factas  in  se  denotantes  nobis  presentavit.  Quibus  quidem  literis  exhibitis  piefatus 
Marcus  ac  Mykuxius  filius  Ivan  judex  dicte  civitatis  montis  Grechensis  in  nostra  adherendo 
presencia  responderant  eo  modo,  quod  dicte  uinee  modo  premisso  per  prefatum  Mykech  empte 
non  in  teritorio  dicte  possesionis  Priztautyna  dictorum  heremitarum  se«l  in  facie  dicte  posse- 
sionis Grachyan  existerent  dicta  vero  possesio  (irachyan  inter  metas  et  cursus  mctalcs  dicte 
ciuitatis  montis  Grechensis  haberentur  eademque  ciuitas  super  metis  suis  unditjuc  literas  haberet 
metales  et  ex  eo  ipse  Marcuj-  de  eisdem  vineis  anotatis  heremitis  nullum  tributum  et  dacmm 
soluere  deberet  et  ibidtm  idem  Mykuxius  judex  quasdam  liteias  domini  Bele  olim  regis  Hun- 
garie  anno  domini  milesimo  CC"«  LX*"®  sexto  nono  kalendis  Decerabris  regni  autem  sui  anno 
XXX™**  primo  confectas  nobis  presentarat  exprimentes  (juod  idem  dominus  Bcla  rex  hospitibus 
de  monte  Grech  terram  circa  eun  lem  montem  (]reech  dedisset  et  contulisset  j)erpeluo 
possidendam  et  per  hominem  suum  in  eidem  literis  suis  nominatum  eandem  ipsis  hospitibus 
statui  fecisset  mete  vero  eiusdem  terre  literis  in  eisdem  seriatim  sunt  conscripte,  ipsanim  vtaquc 
literarum  exhibicionibus  factis  qiia  absque  reambulacione  et  meUrum  ostcnsione  dicte  civiuiis 
partes  inter  easdem  congruens  judicium    facere  non  potcramus    pro  eo  comiscraraus    co  motio 


XII 


PRILOG    II. 


quod  magistri  Basow  comes  Crysiensis  et  Lucasius  canonicus  ecclesie  Strygonieasis  capellanus 
dicte  domine  nostra  regine  homines  nostri  ad  faciem  predicte  civitatis  montis  Grechensis  acce- 
dendo  eandem  per  metas  et  cursus  metales  in  dictis  Uteris  priiiilegialibus  anotati  domini  Bele 
regis  per  ipsum  iudicem  inibi  specietenus  exhibendis  contentas  et  expresses  secundum  demon- 
stracionem  eiusdem  ex  parte  anotate  possesionis  Priztauthyna  ipsorum  heremitarum  reambularent 
factaque  ipsa  reambulacione  id  utrum  dicte  mete  in  predictis  Uteris  anotati  domini  Bele  regis 
contente  dictas  vineas  includerent  aut  excluderent  viderent  et  diligenter  munirentur  et  propter 
seriem  premisorum  iidem  homines  nostri  nobis  recitare  tenerentur.  Tandem  nobis  Sabato  sequenti 
una  cum  venerabilibus  in  Christo  patribus  dominis  Demetrio  cardinali  ecclesie  Strygoniensis 
gubernatore  Valentino  quinqueeclesiensis  Paulo  Zagrabiensis  ecclesiarum  episcopis,  Kathone  pre- 
posito  ecclesie  albensis  transiluane,  item  magnificis  viris  Nicolao  de  Gara  regni  hungarie  pala- 
tino  Emerico  Bebeck  regnorum  Croacie  et  Dalmacie  bano  et  raagistro  Georgio  dicto  Zudar 
aliisque  regni  nobilibus  et  proceribus  nobiscum  in  sede  nostra  judiciaria  sedentibus  prefati 
magistri  Basow  et  Lucasius  una  cum  predictis  partibus  ac  ipso  judice  juratis  et  civibus  dicte 
ciuitatis  ad  nostram  personaliter  accedendo  presenciam  nobis  pari  voce  retulerunt  eo  modo 
quod  ipsi  ad  faciem  dicte  ciuitatis  presentibus  dictis  partibus  ac  judice  et  juratis  accessissent 
et  easdem  per  metas  et  cursus  metales  in  dictis  literis  anotati  domini  Bele  regis  per  prefatum 
iudicem  inibi  specietenus  exhibitis  secundum  demonstracionera  eiusdem  ex  parte  anotate  posse- 
sionis Priztauschyna  ipsorum  heremitarum  taliter  reambulassent  quod  primo  incepissent  penes 
eandem  ciuitatem  in  fluuio  Cyrkuenik  et  per  eundem  fluvium  versus  acquilonem  transeundo 
pervenissent  ad  fontem  Kebelkwt  penes  dictam  possesionem  Grathyan  habitum  et  de  huic 
per  ipsum  fluvium  Cyrkuenik  ad  eandem  partem  acquilonem  tendendo  deviassent  ad  flimium 
Zopothnik  et  in  eodem  fluuio  Zopothnik  ipsam  reambulacionem  determinassent  factaque  ipsa 
reambulacione  ipsas  septem  vineas  ultra  ipsum  rivulum  Cyrkvenik  a  plago  orientali  in  teritorio 
dicte  possesionis  Priztasthyna  predictorum  heremitarum  adiacere  reperissent  qua  relacione  facta 
anotatus  frater  Blasius  sibi  et  dictis  fratribus  hereraitis  in  premissis  per  nos  iuris  equitatem 
petiuit  inpartiri  verum  licet  dicte  septem  vinee  anatoti  Marci  inter  metas  dicte  possesionis 
Priztauschyna  prelibatorum  heremitarum  reperte  fuerunt  et  invente,  quia  dudum  ante  donacio- 
nem  dicte  possesionis  Pryztauschyna  per  prefatam  dominam  Margaretham  ducissam  ipsis 
heremitis  factam  prefatus  Myketh  pater  ipsius  Marci  et  tandem  ipse  Marcus  in  dominio 
ipsarum  dictarum  vinearum  fuisse  et  existere  agnoscebantur  et  ex  eo  nobis  et  dictis  prelatis 
ac  Baronibus  ipsi  heremite  non  dictas  vineas  sed  solum  tributum  montis  earumde  ac  dacio 
consueta  obtinere  posse  tenebantur  pro  eo  una  cum  predictis  prelatis  et  baronibus  comisimus  eo 
modo,  quod  idem  Marcus  singulis  annis  de  qualibet  predictarum  septem  vinearum  tempore  vin- 
demie  tributum  montis  ac  alia  dacia  et  munera  prout  ceteri  homines  vineas  in  teritorio  dicte 
possesionis  Pryzthaschyna  ipsorum  heremitarum  habentes  et  seruientes  soluere  solent  ipsis  heremitis 
dare  et  soluere  teneatur.  In  cuius  rei  memoria  firmitateque  perpetua  presentes  literas  nostras 
priuilegiales  pendentis  sigiUi  nostri  autentici  munimine  roboratas  ipsis  heremitis  duximus  concedendas. 
Datum  Zagrabie  secundo  die  Sabbati  prenotati  anno  domini   milesimo  CCC""®  LXXX.  secundo. 

12.  (Str.  209.)  Stephanus  et  Johannes  de  Lindua  regni  Sclauonie  bani  nobilibus  viris 
magistro  Nicolao  filio  comitis  Duymi  de  Blagay  comiti  de  Dubicha  nee  non  aliis  comitibus  in 
dicto  comitatu  in  futurum  constituendis  salutem  cum  honore,  cum  nos  fratres  heremitas  claustri 
ecclesie  beate  virginis  de  juxta  Dubicha  in  nostram  reciperimus  protectionem  et  tutelam :  igitur 
vestram  nobilitatem  presentibus  petimus  diligenter  quatenus  et  ipsos  fratres  heremitas  cum  eorum 
iustis  et  legitimis  iuribus  possesionariis  ac  hominibus  ad  ipsos  pertinentibus  ab  omnibus  ipsos 
indebite  et  sine  lege  perturbare  volentibus  signanter  vero  a  comitibus  de  dicta  Dubicha  pro- 
tegere  et  tueri  dignemini  et  velitis.  Datum  in  Dubicha  prenotata  in  festo  Epifaniarum  Domini 
anno  eiusdem    milesimo  CCC"  LXXX™°  quinto. 

13.  (Str.  211),  Maria,  Dei  gracia  Hungarie,  Dalmacie,  Croacie,  Rame,  Seruie,  Gallicie, 
Lodomerie,  Comanie,  Bulgarieque  Regina,  Princeps  Salernitana  et  honoris  montis  S.  Angeli 
Domina,  omnibus  Christi  fidelibus  tam  presentibus,  quam  futuris,  presentium  notitiam  habituris, 
salutem  in  omnium  Saluatore.  Ea,  quae  rei  publice  sen  communis  boni  grata  commoda  respi- 
ciunt,  tenemur  aspicere  consideracione  graciosa,  quia  tronus  excellencie  regalis  culminis  tanto 
silidatur  (solidatur)  felicius,  quanto  potestas  principantis  suos  subiectos  optate  pacis  presidio 
duxerit  confouendos.  Proinde  ad  vniuersorum  notitiam  harum  serie  volun  us  peruenire:  quod 
serenissiroo  principe,  Domino  Lodouico,  eadem  Dei  gracia  inclito  rege  Hungarie,  Polonie,  Dal- 
macie etc.  genitore  nostro  charissimo,  laudande  recordacionis,   volente  Domino  coeli,    cuius    nutu 


TRANSKRTPCIJA    IZPRAVA.  „„. 

omnia  reguntur  et  disponuntur,  absque  prole  rnasculina  de  medio  sublato,  nobisque  lure 
successorio  et  ordine  geniture  solium  et  coronam  dicti  regni  Hungarie,  ac  sceptra  regimiois 
ipsius  genitoris  nostri  feliciter  adeptis,  Baronum,  nee  non  procerum  et  nobilium  regni  nostri 
cetus  et  vniuersitatis  idemptitas  missis  ad  nos  et  Inclitam  Principero  Dominam  Elisabeth,  eadem 
Dei  gracia  reginam  Hungarie,  Polonie,  Dalmacie  etc.  genitricem  nostram  karissimam,  eorum 
nunciis,  nobilibus  scilicet  viris,  Paulo  litterat )  de  Paduersia,  et  Dionisio,  filio  i:)ominici  de 
Oztopan,  exhibueruiit  nobis  qnasdam  litteras  priuilegiales  memorati  genitoris  nostri,  priori  sigiUo 
authentico,  in  partibu?  Uzure  casualiter  deperdito  consignatas,  litteras  priuilegiales  illustrissimi 
Principis  Domini  Andree,  tercii  Bele  regis  filii,  olim  incliti  regis  Hungarie,  aui  et  predecessoris 
nostri  pie  recordacionis  aurea  bulla  sua  roboratas,  super  libertatibus  ipsoruin  Baronum,  nee  noit 
procerum  et  nobilium  regni  nostri  confeetas  in  se  confirraatiue  continentes,  tenons  et  contn 
nencie  per  omnia  infraseripte;  supplicantes  nostre  serenitati  precibus  humillimis  et  deuotis,  vi 
memoratas  litteras  priuilegiales  ipsius  genitoris  nostri  de  verbo  ad  verbum  inseri  et  transcrib- 
faciendo  simul  cum  libertatum  articulis  tam  per  ipsum  Dominum  Andream  regem,  quam  eeiam 
genitorem  nostrum  ipsis  datis  et  concessis,  et  in  tenoribus  earumdem  expressis  aeceptare,  ap 
probare,  ratificare  et  innouatiue  nostro  dignaremur  priuilegio  perpetuo  confirmare;  quarum  tenoi 
talis:  Slijedi  doslovce  dekret  kralja  Ljiidevita  od  ii.  prosinca  1351.  Nos  itaque  praemissis 
supplicacionibus  memoratorum  Baronum,  proceruai  et  nobilium  regni  nostri  per  dietos  eorum 
nuncios  nobis  porrectis  fauorabiliter  exauditis,  memoratas  litteras  priuilegiales  paternas  presen- 
tibus  de  verbo  ad  verbum  insertas,  quoad  oranes  earum  continentias  et  clau5ulas  acceptamus, 
approbamus,  ratificamus  et  nostro  pro  predictis  Baronibus,  proceribus  et  nobilibus  regni  nostri 
priuilegio  innouantes,  perpetuo  confirmamus.  In  cuius  rei  memoriam,  firmitatemque  perpetuam 
concessimui  litteras  nostras  priuilegiales  pendentis  et  authentici  sigilli  nostri  dupplicis  munimine 
roboratas.  Datum  per  manus  reuerendi  in  Christo  Patris  et  Domini  Domini  Demetrii,  diuina 
miseratione  tituli  Sanctorum  Quatuor  Coronatorum  Sacrosanctae  Romane  Ecclesie  Presbiteri 
Cardinalis,  ac  Sanctae  Strigoniensis  Ecclesie  Gubernatoris  perpetui,  locique  eiusdem  Comitis  si- 
militer perpetui,  et  aule  nostre  fidelis  Cancellarii,  anno  Domini  M.  CCC.  LXXX.  quarto,  de- 
cimo  kalend.'is  mensis  lulii,  regni  autem  nostri  anno  tercio.  Reuerendis  et  Vcnerabilibus  in 
Christo  Patribus,  eodem  Domino  Demetrio,  dicte  Sancte  Strigoniensis  Ecclesie  Gubernatore  per- 
petuo, Ludouico  Colocensi,  Petro  ladrensi,  Vgulino  Spalatensi  et  Petro  Ragusien.  Archiepis- 
copis;  Emerico  Agriensis,  Paulo^Zagrabiensis,  Gublino  Transiluane,  Valentino  Quinqueecclesiensis, 
Decretorum  Doctore,  lohannc  Varadiensis,  Gyllermo  lauriensis,  Benedicto  Wesprimiensis,  lohanne 
Chanadiensis,  Georgio  Bosnensis,  Petro  Vaciensis,  loanne  Syrmiensis,  fratre  Dominico  Nittriensis, 
Paullo  Tinniniensis,  Demetrio  Nonensis,  Chrysogono  Traguriensis,  Matheo  Sibinicensis,  Benuenuto 
Pharensis,  lacobo  Makariensis,  Michaele  Scardonensis,  et  Thoma  Senniensis,  Ecclesiarum  Epis- 
copis,  Ecclesias  Dei  feliciter  gubernantibus.  Corbauiensi  sede  vacante.  Magnificis  viris  Nicolao 
de  Gara,  regni  nostri  Palatino  et  ludice  Cumanorum,  Ladislao  Wajuoda  Transiluano  et  Comite 
de  Zonuk,  Comite  Nicolao  de  Zeech,  ludice  Curie  nostre,  Stephano  de  Lindua,  totius  regni 
Sclauoniae,  Stephano  filio  Philippi  de  Machow,  Templino  de  sancto  Georgio,  Dalmatie  et 
Croatie  Banis,  Nicolao  dicto  Zambo,  Tauernicorura,  Blasio  dicto  Forgach,  Pincernarum,  Nicolao, 
filio  Nicolai  de  Telegd,  lanitorum,  Ladislao,  filio  Nicolai  de  Vesen,  Dapiferorum,  Stephano, 
filio  condam  Domini  Dionysii  Vajuode  Agazonum  nostrorum  Magistris,  predicto  Nicolao  Zambo 
Comite  Posoniensi,  et  aliis  quam  pluribus  regni  nostri  Comitatus  tenentibus  et  honores. 

14.  (Str.  223.)  Karolus  dei  gratia  Ungarie,  Jerusalem  et  Sicilie,  nee  non  Dalmatie, 
Crouatie,  Rame,  Seruie,  Galicie,  Lodomerie,  Comanie,  Bulgarieque  rex,  Prouineie  et  Forcalgrii 
ac  Pedimontis  comes.  Universis  presentes  litteras  inspecturis  tam  presentibus  quam  fiituris. 
Gratis  et  meriiis  ad  collaeiones  beneficas  ex  debito  naturalitatis  astringimur,  sed  illis  propen 
sius  rependium  nostre  munifice  liberalitatis  persoluimus,  qui  gratum  nobis  exhibuerunt  ob« 
sequium,  prebendo  aliis  laudabilis  imitationis  exemplum.  Sane  attendentcs  sincere  et  constaotts 
devotionis  et  fidei  merita,  quibus  vir  magnificus  Stephanus  Vegle  et  Modruxii  comes,  afiinia*  at 
fidelis  noster  dilectus,  erga  miiestatea  nostram  evidentibus  operibus  claruit,  ipsius  quoquc 
grandia,  utilia  et  fructuosa  servitia,  que  nobis  hactenus  persone  et  rerum  suarum  non  parcendo 
periculis,  laboribus  et  sumptibus  indefexe  prestitit,  ac  ad  presens  prestat  ac  prestare  poterit 
utiliter  in  fiiturom,  ex  quibus  nedum  sibi,  sed  suis  etiain  posteris  ostendcre  nostre  liberalitatis 
gratiam  obligamur,  eidem  comiti  harum  serie  de  certa  scientia  nostra  concedimus,  quod  in 
casu,  quo  eiindem  comitem  subtrahi  ab  hac  luce  contigerit,  Icgitimis  liberis  masculis  ex  suo 
corpore  non  relictis,  in  eo  casu  magnifica  infantula  Elizabeth,  eiusdem  comitis  filia  primogenita 
et  legitima,  ac  si  esset  maseulus  et  legitime  descendentes  ex  ea,  qui  tunc  superstites  tuerint, 
succedant  et  suecedere  debeant  eidem  comiti  in  comiutu  Vegle  et  Modruxii  oronibusciue   aliis 


XIV 


PKlLOr.    11. 


terris,  castris,  villis  et  bonis,  que  ad  presens  idem  comes  habet  et  possidet  ac  habere  et  acqui- 
rere  poterit  iusto  titulo  in  futariim,  et  ad  eos  in  premisso  casu  hiiiusmodi  successio  devolvatur. 
No3  enim  iam  dictam  Elizabeth  et  legitime  descendentes  ex  ea  ex  nunc  in  casu  premisso  ad 
successionem  huiusmodi  et  omnes  alios  actus  legitimes  ac  quelibet  alia  ad  succesionem  ipsam 
pertinentia  de  dicta  certa  nostra  scientia  et  regie  nostre  potestatis  plenitudine  habiles  reddiraus 
et  capaces,  lege  vel  constitutione  regni  nostii  Vngarie  contraria  non  obstante.  Nee  etiam  ob- 
sistentibus  quibuscunque  litteris,  cedulis  vel  scripturis,  factis  per  recolende  mernorie  dominum 
Ludovicum  dei  gratia  Ungarie  regem  etc.,  reverendum  dominum  patrem  nostrum,  aut  alios 
quoscunque  seu  per  nos  vel  alios  similiter  factis  vel  imposterum  facien  lis  de  translatione  huius- 
modi successionis  et  ipsius  comitis  bonorum  in  alium  quemcunque  et  illius  habilitationem  ad 
successionem  eandem,  quas  et  que  de  dicta  certa  nostra  scientia  tollimus  et  revocamus  ac 
viribus  et  efticacia  totaliter  vacuamus.  In  cuius  rei  testimonium  presentes  litteras  exinde  fieri  et 
pendenti  raaeistatis  nostre  sigillo  iussimus  communiri.  Datum  Bude,  anno  domini  millesimo  tre- 
centesimo  octuagesimo  sexto,  die  vicesimo  secundo  Januarii,  none  indictionis,  regnorum  nostro- 
rum  Vngarie,  Dalmatie  etc.  anno  primo,  Jerusalem  vero  et  Sicilie  anno  quinto. 

15.  (Str.  2gi.)  Nos  Nicolaus  de  Gara,  Regnorum  Dalmatie,  Croatie,  Sclavonie  Banus. 
Memorie  commendamus,  significantes,  quibus  cxpedit  vniversis.  Quod  quia  dicti  Regni  Sclavonie 
Nobiles  nobis  per  suos  speciales  nuntios  id  querulose  significare  curarunt,  quod  alii  nonnuUi 
Bani,  vel  Vicecomites  eorundem  Regni  predicti,  ipsos  de  antiquis  consuetudinibus  et  libertatum 
prerogativis  ab  antiquo  approbatis,  signanter  vero  in  alienatione  sigillorum,  quibus  ipsi  in  ipso- 
rum  officio  fungerentur  seu  uterentur,  et  notario  eorundem  per  ipsos  electo,  seu  eligendo, 
facta  excepissent  et  eosdem  in  eisdem  minima  teuere  et  conservare  curarunt.  Supplicantes 
nobis  per  nuntios  ipsorum  prenotdtos,  ut  ipsos  in  eisdem  onsuetudinibus  et  libertatum  pre- 
rogatiuis,  quibus  ipsi  tempore  domini  Lo  lovici  olim  Regis  Hungarie,  indelende  msmorie  tenti 
fuissent  et  conservati,  et  prout  etiam  Sereaissimus  Princep5  Dominus  Siglsmundus,  Rex  Hun- 
garie ac  Dalmatie,  et  Croatie  predictorum,  dominus  nos'er  gratiosus,  easdem  Libertates  eorundem 
pridem  in  Temesvar  de  vnanimi  sanctione  et  communi  decreto  totius  Regni  sui  Baronum  et 
Procerum,  ymo  vniversorum  nobilium,  Uteris  suis  medlantibus  confirmasset  et  roborasset,  prout 
in  eisdem  Uteris  coram  nobis  specietenus  exhibitis  limpidius  continetur,  tenere  et  conseruare 
dignaremur.  Nos  igitur  justis  et  legitimis  eorundem  nobilium  supplicationibus  et  petitionibus 
sicuti  dignum  arbitramur  aquiescentes,  nihilominus  prefatis  Uteris  ipsius  domini  nostri  Regis 
contraire  non  valentes,  eosdem  nobiles  ipsius  Regni  Sclavonie  in  eisdem  c onsuetudinibus  et 
libertatum  prerogatiuis,  quibus  ipsi  tempore  dicti  domini  Lodovici  Regis  tenti  fuissent  et  con- 
seruati,  ac  etiam  prout  in  eisdem  Uteris  ipsius  domini  nostri  Regis  Sigisraundi  per  omnia 
continetur,  a  modo  et  deinceps  illesos  et  indempnes  volumus  frui,  permanere  et  potiri;  eo 
modo  videlicet,  quod  sepefati  nobiles  quemcumque  Notarium  eligere  voluerint,  liberam  eligendi 
et  deponendi,  dandi,  et  removendi  habeant  facultatem ;  ac  etiam  Comites  nostri  predicti  Regni 
pro  nunc  constituti,  et  in  futurum  const'tuendi,  univ^ersa  sigilla  ipsorum  Comitum,  Judicia  et 
causas  ipsorum  nobilium  concernentia,  teneantur  dare  et  assignare  Notario  prenotato,  hoc 
etiam  declarato,  ut  hujusraodi  Notarius  de  sede  Judiciaria  eorundem  sigilla  antefata  ad  locum 
alienum  minime  assportare  valeant  alque  possint  ;  et  quod  dicti  Notarii  ac  Comites  ejusdem 
Regni  Sclavonie  sine  Judicibus  nobilium  causas  nobiUum  predictorum  nuUatenus  judicare,  vel 
literas  ad  possessionarias  perpetuationes  et  causarum  dififinitiones  sigillare  queant  atque  possint ; 
id  etiam  adjecto,  quod  dicti  Notarii  et  Comites  ipsius  Regni  sub  sigillo  minori  non  plures 
literas  nisi  Inquisitorias,  citatorias,  prorogatorias,  ac  Judiciales  dare  possint  et  valeant  modo 
aliquali ;  sed  nee  hoc  prctermisso,  quod  littere  ad  ipsas  possessionarias  perpetuationes  et  cau- 
sarum qualiumcumque  difinitiones,  et  expeditorie  sub  majori  sigiUo  emanari  queant  atque  possint, 
vna  cum  sigillis  nobiUum  predictorum;  et  quod  Comites  supradicti  litteras  expeditorias  super 
facto  Birsagiorum  non  de  pluribus  nisi  de  duabus  .  .  .bus  judiciorum  predictorum  dare  possint 
et  valeant,  sed  non  de  tertia  parte  dictorum  nobilium  judicibus  proveniente.  In  cajus  rei  me- 
moriam  perpetuamqae  firmitatem  pendentis  sigilli  nostri  muniraine  fecimus  ....  (D)atum  in 
Gara  feria  tertia  proxima  post  Dominicam  Letare.  Anno  Domini  Milesimo  Trecentesimo 
Nonagesimo  Octavo. 

16.  (Sir.  293.)  Nos  Nicolaus  de  Gara  regnorum  Sclauonie,  Dalmacie  et  Croacie  banus 
damns  pro  memoria  quod  causam  quam  magister  Paulas  de  Zeryn,  pro  quo  Michael  filius 
Valentini  cum  procuratoriis  Uteris  nostris  astitit  contra  magistrum  Nicolaum  filium  Johannis  de 
Kastannicha  iuxta  continenciam  literarum  nostrarum  prorogatoriarum  super  facto  quarumdam 
possesionum  Jacovel,  Comogoyno,  Gerdyn,  Turnya,   Velesno,  Tanigho  et  Bezdegk  vocatarum   cnm 


TRANSKRIPCIJA   izprava. 


XV 


ipsarum  pertinenciis  in  octavis  festi  beati  Mychaelis  Archangeli  mouere  habebant  coram  nobis, 
de  literatorio  nostro  banali  mandato  pro  ipso  magistro  Nicolao  nobis  alato  ad  octavas  diei 
medie  quadragessime  nunc  venturas  duximus  prorogandaro;  presentes  autero  sigillis  nostris  ab- 
sentibus  sigillo  magistri  Mychaelis  filii  Anthimi  vicebani  et  comitis  nostri  Zagrabiensis  fecimus 
consignari.  Datum  Zagrabie  tercio  die  termini  prenotati  anno  domini  milesimo    CCCC™*  primo. 

17.  (Str.   299.)  Commisio  Johannis  de  Maroth  bani. 

Nos  Sigismundus  dei  gracia  rex  Hungarie,  Dalmacie,  Croacie  marchioque  Brandenbur- 
gtnsis  e.t.c.  sacri  romani  imperii  vicarius  generalis  et  regni  Bohemie  gubernator  memorie 
commendamus  per  presentes,  quod  vir  magnificus  Johannes  de  Maroth  banus  noster  Machoui- 
ensis  ab  una,  parte  vero  ex  altera  magister  Benedictus  filius  Pauli  de  Belethinch  coram  nobis 
personalitei  constituti,  per  eundem  Johannem  banum  confessum  exstitit  oraculu  vive  vocis  in 
huuc  modura,  quod  ipse  considerans  multipharia  gratuita  seruicia  eiusdem  magistri  Benedicti 
per  ipsum  eidem  Johanni  bano  exhibita  et  inpensa  in  aliqualem  reconpensam  remuneracionem 
et  serviciorum  eiusdem  predictorum  quasdam  tres  possesiones  suas  Zytharouth  Seganouth  et 
Symgynouch  vocatas  in  comitatu  Sirimiensi  constitutas  et  habitas,  ipsum  Johannem  banum 
nostre  regie  collacionis  titulo  concernentes,  cum  omnibus  earum  utilitatibus  et  pertinenciis  uni- 
versis  ac  sub  earum  veris  metis  et  antiquis,  quibus  eedem  per  ipsum  Johannem  banum 
hactenus  tente  fuissent  et  posesse  eidem  magistro  Benedicto  et  per  eum  Nicolao  filio  eiusdem 
magistri  Benedicti  eoruraque  heredibus  et  posteritatibus  vniversis  jure  perpetuo  irrevocabiliter 
dedisset,  donasset  et  contulisset  ymo  dedit,  donauit  et  contulit  nostre  maiestatis  in  conspectu, 
ita  tamen  quod  si  idem  magister  Benedictus  et  Nicolaus  filius  suus  absque  heredibus  ab  hac 
luce  decederent  ex  tunc  predicte  possesiones  Zytharouch  Seganouch  et  Symgynouch  iterum  ad 
predictum  Johannem  banum  et  eius  heredes  deuolui  deberent  eo  tacto,  quibus  quidem  poseso- 
narie  donacioni  et  collacioni  ad  humilem  supplicationis  instanciam  prenotati  Johannis  bani 
nostrum  regium  consensum  prebemus  pariter  et  asensum,  presentes  eciam  dum  nobis  in  specie 
reportate  fuerint  in  formam  nostri  priuilegii  redigi  faciemus.  Datum  Posonii  dominico  die  pro- 
ximo post  testum  beati  Mychaliis    archangeli  anno  domini  milesimo    quadringentesimo  secundo. 


.f^' 


#  -^^p 


#  4i»  •*•  ^i^  <»  4^ 


?a^.  f  il 


ksv 


<!•'  -.^z-  <Ai>  <.A>  «.4.>  «>L<  «>.> 

?lt  •*•  tit  *  m  ■*•  tit  •*•  m  ■**  f|->  *  w 


{I. 


itije  t  Jt' 


;*?;^ 


^^*T 


%'^"*' 


4E^ 


iSfe 


-^J- 


^'f< 


«|t  *  "^  *  ^  ■^-^'if  "^  fit  *.i 


♦ 


•4- 


-ft:'  'A^ 


•♦"  ^t  *  "^  *  *§*  ■'  t^  *  "*i*  *■  tyt  *•  "^1*"  *■  '*!*'  •*•  ^^  *  <i^ 

<-<^''  <'•&-'  'A'  ^•Ai''  'A'  ^-^^  *'^'  *A'  <4^'  --A'  *<^»  >A' 

■♦^  ^  '^  f  it  *  lit  *  %^  *  t§t  *  "^^t  '-^  tit  *■  *$t  *  t|t  "*'  "^^  ■*■  *l*"  *  ^l*  ■ 


4^ 


#  *  t|t  *  tit 

*  see  ?  M5$  t  *^ 


^4    ^    ^-^    -*■    '^^^    -'<^-    ^^-^    -^    ^-^   ''^    ^^'^    -^    ^'^    -^    ^^-^    -^    ^•'^    ^>jtl^'Ji    .I2.    JL^A.    .'1-.    >.^jC 


r¥! 


^  W^  *  t^t 


m 


%t  '*•  t^t  ^  St  *  f:^t  -^  %^  *^$t   i"  ^P"  '••  t^t 


•*■ 


$- 


^.?4'..^/^9/-'.*'^9/'' 


j^'- 


•;ti?  !  H*e  :  "^f 


^»^ 

**j^ 


•¥• 


-^^^  •*•  fW  ^■ 


•*• 


'■i^r  'A'  *A,i>  •'A*  «A«  '■•&•'  "^'  «A'  «A,<  ^A'  *<^' 

-•^1        ,i>>»        .•^«        »V'        '■»■>        -v*     .  •♦*        •▼•     .  '♦>        «'♦•<•        •♦» 

*il$^ 


i*^ 


X9X  ^■. 


••r  cVvo  ^ 


stse 


^.%i 


its? 


\^  ^•.  ^.'^  I-.  ^9/i  4=.  .^.'« 

*  4|>  •*.  ^p*.  ^-  ^0>  ■*•  t|t  "^  '^^■*'  *  *^  •*■  "^^ 
4.  ^?A,J  >^^'  J>f?A\^'  ;*.%' ^'  k9x' I"  XW4' ..^  *?S5/;'  i.'  i^ 

^i>  ♦  <if  ♦  ^>  *  fl^  +  tit  *  fit  -i^  tit  ■*•  fit  *  ^|t  ^^^  rit  *  ^It  *•  tit  *  -^It  *•  tit  *  <!>  *  «lt  *  -^l^  •*•  ^It 

<S>  ^  4|>  *-  t|»  *  «^»  *  f|>  *  4|»  4:   t|>  4-  <|*-^:   <?».  ■*.  ^|>  4-  *|>  •*■  4|->  ■*•  ^|> 

'k^  ■*'  ^  f  its?  *  ycse 


■*• 


.9. 


^ 


»  *  <^  •*•  4S>  *  tit  •*■  t^t  ■*■  tit 


>^?A 


^^ 


*lt  ■*  ^*  ■*■  "^^^  * 


t  %3^ 


^  A'  .A'  -A'  >A-  'A«  «A<       '     .A/ 

vA'      .      •>,*•  »A»  •-^«  .A«  «A<  kA.  .A*  »A'  -A.  .A.  'A, 


•^ 


*• 


.%  ^  A«3< 


•5i^ 


"4 

AK*J 


^5V 


4-  434  4-  4a>  *  4fc-9 
>4*         '4-         •V'» 


^^,?< 
'>«;?; 


*-4^4 


* 


:l4 


^i^ 


-♦»       .•^.       .^.       .•^.       .-^ 


4.    ^9A     4.     ^.'^    .L. 
«A>  >A..  «A 


»•  *  4g>-  •*•  4l>  *  ^  #  4^4  •4>  4S>  •*•  4^4  *  <$»  *  4S4 
V*         »4«         '4»         -4»         '4-         •♦•         '4*         »4« 

^9^  4.  ^?A  4.  ^.^  t  X9a  4-.  ^9r  .0.  X9>J 

A«         *A'  '4'         *4'  *'A'         *4' 


/i^    •    Yet! 


# 


%S<f  ^  Yi 
t|>- 

J^9^  4..  ^ 


»A.  .A> 

*■    454   *   45:4 

5ti9<  "^  ^5>;  '  ^fi  ''  ytsi  A  ^*^  I  '^^  I  ^^  A  ^*^     ^*^  I  ^^  A  ^^^  A  ^** 

•*•  ^If  *  <|^  *  t|t  *  ^It  *  t|t  *  "^It  ■*•  fit  *  ^|t  *  fit  *■  ^1*  *  ^|t  *  ^^^  ^  *§t  *  *v*  *  fPt  *  "^^^  ^ 
-"'   *'"* ^'•"'      '""     ' '      '"      =«i;'..  X9X  fc  rf;x',v  ^;x  .Jx«?4' j/^.?^  .'x"^' 


•:i5- 


'C5> 


^C5\ 


* 


*5; 


{gf  -^  4S4  #  4§>  *  St  -^  fi^  '^  t^t  ^  S*  *  ^%^  *  S*"  *  tit  *  S*"  *  t^t  *  S*  ■*■  t|t  *  ^P   Ct|t  *  ^^  *  t|t  • 

I  "'^^  A  >f^'I^.?^  4.  ^.*i  V ^'^.^  *  ^.?^  *  ^'^.^  4i.  >S.*J  4.  "9vi  A  J*.*i'4.  AS.*1  .+.  ^.'^  4.  -«.%  ^  ^?A' 4.' ^<^?A  ^i^Ji^\'!S?A  ^  ^ 


YCfi  *  VS  jV  *  ^ 


n'n 


1* 


;^^. 


.ilfei 


^^f^^-^^-St^t^^tit^St"*" 


#  .^  •#■  n 


t-^tltt^* 


fije  T  5«^     -«*?     5*5V 
*  ^|t  *  t|t 


•:^ 


4 
*-  4S4 


*  4y4  *  4g4  ^-  4g4  *  4?:4  4>  4S>  *  4g4  •#  4S4  *  4g4  4:  <S4 

>S-?A\'iSM'..'i^?A\.'k\:!^'Ti^?A\..\OA''i$?A\'k^^^^^ 
'eft  *  %Se   ^  %>V  ^   %;^   :  %>V  ^   %iV  t  %5^  *  5^«S*?       %S^  ^  M 

*<iv^  *«fkfc*  *'^*  ^-^^  *'0s'  *'6»'  ^Ji^*'  *A/  *A>  ^-^^ 

■*•  "iW^  •*•  4S4  *  ^4  ^:-  4S4  *  4S4  #  424  ^  4g4  *  4g4  4-  4X4  *  <24  • 

^.%  .*.  ^.%  .fe  i§?A  4.  ^.';i  4.  i^.^  i.  ^9-^  4.  ?^9^  >.  ^?A  4.  >?.%  4.  ^^  4.  ^ 


Yk 


4S4   ^  454 

'4>   ._  '4* 


•4'« 


^ 


■:}r  4^4 
•4« 


?«  4.  ^9-^  i.  -<^.?^  4  x9>i  4.  ^?r  4.  N 


if  -^  l£4  *  -^  -^  ^  *  -^  ■*•  t|t  *  t|t  *  t|t  *  t|t  ^  fit  *  t|t  •*•  t|t  *  tit  *  t|t  *  t|t  *  t|t  *  tit 


4- 


:•'*  f| 


t^t  ■*■  t^t  *  St  *  %t  *  t**  ' 

t|t- 

^  r|t  *  -^if  •*  lit  *  "^It  *  fit  *  St  *  St  ^  *l^  ■*•  St  *  St  *  St  ■*•  St  ^'  St  •*■  St ' 

"i^  ♦  J^  *  ^^.^  *  3f.^  *  ^.*s  *  ^.'-^'.-fc.  ^.^  4.  X9>i  .t  i^.?^  4=.  X9X  ..5.  i^?A  ..u  ^?A  ..K  ^?.%  ...  g.^  .^  >* 


•*•  4|4  *  ^  •*•  4*4  *  -^l^  ■*  <^  *  4|4  •* 


^•^St^tMt 


■*-4®9 


-*■ 


*^ 


^*t|t*t|t*t|t*t|t-^ilt*t|^*t^t*st^ 


^.A.  A  «^^«  «.JL«  \^«  %^A  ^  A,  •  %«fV  .?C. 


»-  ♦  ^  ♦  ^  ♦"^  ♦  itt  ♦  ^  '''^^ 


♦H^t^* 


|t*t$f*f$f*^*i^*if 


*• 


;f  ♦  ^  *  f|f  +  <|>  ♦  4|f  ■*•  40^  +  4^4  *  ^>  '*  f$*  ♦  ^ 


:♦  4- 


* 


\C5r  vfj.*  VCJ' 


i1:V^ 


■:■>  + 


tit  *^  t$f  ♦^  tit  ^i$t  *  ^  *  "^  *  tit "» 


>A.'  •  ^'  vA^  -.6'  *A'  *<'V'  <4'  *A' 

*  *  <|»   i^  4g>  4  ^  •*•  f^*  4-  <^  4-  f^  -^  fg*  4-  <^ 


/<> 


■  X9^ 


^.^  Jib 


;^4• 


l-^* 


•  A.  "A'  *♦'  '-(k' 


4-'^>  ♦ 
5t' 


"1^* 


^ 


."^SCs 


«^ ' .-  ,  '^■><,-.^^^^^^^^ik^"^isi5h^iii^^M^^K'^kii£>  .ui'Mibti...-s&}'p