Skip to main content

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats 


*«-rta*t*'n>"-^B*li'H<?''Jr.1T.1CTVW(TTt*  *TC^MV^' 


ji.iiamiis^mmMmmmtiimamims'miifim^v^-^ 


^>e 


f'tit  *  t|f  ^  t^t  *  tit  *  t|f  :t  tit  *  tit  *  t|t  -^^  tit  :t  tit  :^  tit  *  tit  t  tit  *  t$t 


•*• 


CP' 


* 


»V»  '^»  •'»^»  'V" 


»A.  .A'  "*«• 


"  '    ' "-      —  .V  x<5.?<'4.  ?S?A  4,  x^.^'a  ;^.?<  .*.  x?;^  4,  AS.?4  4,  xw>?  4.  ^9^  4,  .\«%^  4.  AS.?^  4,  ?$?A  ;,  ?<:;/;  .,  ^s. 

-A.  »A..    "       •A»  «A*  ^A«  »A»  >^-  ^A'  'A'  'A'  "A-  "A*  •♦•  »A'  ••*■•  -A-  «.6.' 

*•  #►  *  <•!>  •^^-  ri>  *  <«>  *•  #-  *  ^s*  ■*■  W  *•  '^l^  *  W  *  *lt  *  t|>  *  '*^|»'  -•  t-^t  •^-  w^  '•  tl*-  ^^-  t|t  *  tp^  -^ 

•  >**         *A*  *'^-*         ^<6»'  **^'  •'6''  *'A''         *«^>^'  *'^'*  *f'S'  *''^*  'A'*  ^"^^  *■/►-'  *'^'  ■•^''  '■A-' 


ii^. 


*;•   /«k  .-^  -A? 


:A: 


».ifc.' 


',!<!!;r 


'.i!^.' 


1*' 


-*' 


-f*^.' 


-•*■.  .^.  .•^»         .V'  '■♦■•         »V'  '■♦'•         'V*- 

■  *"  %)V  ■  :^5V  ^  /ci^  *  ^§<  *■  y^j^f  •  5%*'      7..%       '..;      r;iv      7-v      rcSi   '  %5«f  ^   ^i"^      /ii\- 

,JV»  "A.  'A'  -A-  ■♦••  •*'  >A'  •♦'  ♦*»  '*•  -A'  •*•  'A'-  'A'  •>..  •>.. 

^  ^  <^  f  <^  *•  ^  ^ -^  *•  fit  •'-'^  *  ^  •*•  <vt  '  fvt  ^^  f^  '  fv*  "^  '^'  ^-  -^  •*•  ^ 

\.  .A'  '>A'  'A-  Nfr'  *A'  «A'  'A'  *A'  *A'  *'A '  'A'  'A*  -A'  ^A-  ■''■ 

f.  •♦•     -♦•     •♦•     -V-     •▼♦     -V'    •♦»    'V«    •♦*    '^-     •■*••    -♦•     -v.     'V-  , 

•  A.-     -A.     "A"     -A-     "*•     <♦•     ♦♦•     «A»     "♦•     'A'     ♦•*••     »A'     «A-     'A'  -A- 

.«.    .•^.    .•*•.    .•^.    .•^.    .■^.    -y-.    .y.    <v>    -V«    'V'    -V"    'V-    -v- 

T  .5,:?^  .,   X«7/.   .    X':?;;       X??4       ;5S5/;  ,,  %iA  ...  AO/.  ,,  .V.%:  ...  .^?/;   ;,  A?.?/;   .    -^7^  ,  .\0/.    ..    x^}a  ',.  . 
•"  7«S<  "■  i«:iV    •    /oV        •;*5V    •    '/«S<        ^*f        7«\'       %J^        705i        •;%i^?  "=    y^V       r-r^-    •     ViV.        7i:\        7: 
■A'  *A'  A-  -A'  'A'  "A'  *A'         *A'  'A'  -A*  'A'         "A-  «A'  *A'  »A 


•*>         ••♦■•  -^^     .    -A-      .   -A'         •♦•      .   -A*   ..   -A-      .   -V  " 


'6V       -^ti  '^  Vr.n    ^  >W^       Vc^^  ic^       Ycti       fcH  '^  V(*i.        M:iV       9f,ti   ^  VoV    ^   7«>V  *^  '  ^ 

«V  •  A-  -A-  'A-  -A  •  •4>..  .A>  .Ax  »A»  •^-  «A»  <A»  «A-  -A- 

>  -••  *2A    r  A2>    >  <2>  -*■  -«£>  *  <y>  -t^  4-2>  •:>  •<■$>   >:-  <S»-    r  <!::>    i-  <?>    ^  <;>>•    •:•  Ag>    •    "I. 

•  ♦»  -♦•  -A'  -A-  -A*  .A>  -v*  -A'  'V*  -A-  'A"  "A-         •% 

>o~      fi^      ri<^  ^^U  '  i^iV      •;%5V      v<;je  *  yk^  ^  j'ov      ^S;^:  ^  ns^;  ^  %*;  "  VoV  ^  %iV 

«A.  .A.  "A.  >A«  »A.  .>A»  >A.  »A.  .A.  » A  .  » A'*  «A  .  «A.  «A»  «A- 

<-y>  ^  a:;»  ^  as*  ^  <Sa  p  «■:>  t-  "^i?*  l  a:'>  ^-  asa-y  <k>    -  4xa  ■*•  <'^>  •¥•  4S>  :>  a?.>'  *  4gA  •*•  aSa  -v 

•  A-  -A.  -A-  -A"  -A-  -A.  'A-  •A>  'A-         -A«  'V-  -A*  -A--         -A«  'A« 

4  ^?r  *  >^?A      ^pA  i.  .^.?<  ...  PS?A  ..^  >S?A  ^.  xc^  ..;..  >s?/.  >  :',9;;  , .  X^?a  .-,  }S^  ...  .\ci;      ^?a  •  .  ,  ^ 

^  %s«?  *  75t^      i«:5V      yiti  •■  Hi^      M:>v  ^  %5V      7<5\-    y<Si?      >%iV  *  /".p:      i*w^  "^    v^r^'f  »-  -  :  * 

■jV-  -a.  -.,•-.  A.  .A»  •.^-  -A.  «A.  -A-  "A.  'A'  'A.  "A"  -A'  'A* 

•>  +  <2>  s^  -frX*  *  42>   >>  ■<>S>  aSa  t>  4S>    i:  ASA  ^  <S>'  *  ^*  *gA 

•  A-  -A*  'A-  -A.  -A"  -A-  -A*  -A*  -A-  A* 

.-V  ..J.         7?:n^    ^  •;^Jf    *    >y<  ^    7<:s^f    •     ^;yv         ,;^x■    •    '/oV    •    7cV^'    •    7fi\'    •      i^sV    •    ',>.:.         /-:;.     ■' 

>A'  «A'  'A'  -A*  *A'  'A'  *A'  'A-  *A*  'A'  *A'  'A-  »A' 

>  •¥  <•?>  »  <g»  •»  <g*  ^ji-  -««»  i:  <§>  *  Ag>  •?:■  4x>  >  Ag>  *  <■:.»•  ^>  aS>  t  <«;^^•  i  a:t:a  4-  aSah 

■  v>  -A'  'A*  •♦•  'A'  .v»  'A«  -A-  -V"  .V-  -v*'         'V  •"v-- 

X^'A        ^^A    :,  ^"/<;    :    ???4    ;    X«%    ;    ?S.>;i    ;  >>?A  ^.  . 


■A-     V     'A-       ."     -A-     ""     »A-  .  "A-  ..^. 


•A-        "     .^,     "      .^»      '■      .^-      '^      ..A»      "      ..^.      ■■■      .^-'"      ,A.     "■      .A-        '.'     -A.-      '*      'A- 

*  <«>  •$-  <!;:>  ^>  <1>  *  <->>  i-  -SK*    ;•  A:::A   •:•  <'^>  ^^  Ag>  ^.-  <&>•    f  <§>    <  <** 

,v^.  -A-  -A.  -A*  -v-  ■%•-  -A-  -A.  .A»       >'A»  .v- 


■   .-^  ■-  -s.-  ;•     :-  -r  :./    ■.    - 
\C5'  ^v^.'  vC^*. 

...  •  5%3f^,  5%^.!; '^"".•. '-"'..  •- .  '••-  .  — 


»A*  -V"  'A*  'A*  -A»  -'V-  -v  •♦»  »A  • 

„         _  NiJJy  ^3^  Vl>.><  Vf,/-  v..  V.",^  v.-..  -  Vl-^' 


^ 


.»  *A*  *A'  *A-*  'A 

-^*  *  f^  *  ^  *  t^  •'•  -" 


^  -»  ASA  t-  <:^>  •-■  "<;•;>•  •if' 

-A*  'A"  -A'         -v* 


'^^Va.'^^\aV'**  . 


;.  H/'A  A 


POVJEST  HrVATA 


POVJ  EST     H  RVATA 


OD  NAJSTARIJIH  VREMENA  DO  SVRSETKA  XIX.  STOLJECA 


NAPISAO  JU 


VJEKOSLAV    KLAIC, 

JAVm  REDOV.  PROFESOR  OBCE  POVJESTNICE  NA  KR.  SVEa(;iLlSTO  FRA.f  JE  JOSIPA  I. 


SVEZAK   DRUGI:    DIO    TRECI. 

TRECE  DOBA:  VLADANJE  KR4LJEVA  IZ  RAZNIH  PORODICA  (1 301. -1 528.). 

TRE6a   KNJIQA  :   DOBA   KRALJA   MATIJA§A   KORVINA   I  JAQELOVI^A   (MS8.— tB3«.). 

SA  i02  ILUSTRACIJE. 


NAGRADILA    „MATICA    HRVATSKA- 

IZ  ZAKLADE  GROFA  IVANA  NEP.  DRASKOVKJA. 


6         "" 


1904. 

TISAK   I    NAKLADA    KNJiiARE    L.    HARTMANA    (STJ.    KUOLl),   ZAGREB,   lUCA    30. 


603S32_ 
7,  3.5"5' 


S  A  D  R  Z  A  J 


VIII.  MatijaS  Korvin  (Hunjadovit), 

(1458.— 1490.) 1 

Izbor  i  prva  godina  vladanja  (1458);  propast 
Srbije  (1459.) 3 

Borbe  s  protukraljem  Fridrikom  III.  (1459.— 
1463.);    hrvatsko    kraljevstvo   u    to    vrijeme       21 

Kralj  Stjepan  Tomaievic   (1461.— 1463.);    pro- 
past  bosanskoga  kraljevstva  (1463.);  ...       32 
Mitija5  Korvin  osvaja  jedan  dio  Bosne  (146  3. — 
1464.)  i  vjen^a  se  krunom  sv.  Stjepana  (29. 
ozujka  1464.) 45 

Ratovanje  s  Turcima  god.  1464.  — 1466. ;  zagre- 
backi  biskup  Osvaid  Tuz  i  ban  Ivan  Tuz 
(1466.);  smrt  hercega  Stjepana  Vukiica  (22. 
STibnja  1466.) 52 

Borba  kralja  Matija^a  s  ^eskini  kraljem  Jurjem 
Podjebradskim  (1467.— 1471.)  ;  hrvatsko  kra- 
ljevstvo u  to  doba:  turske  provale  1468.  i 
1469.,  Frankapani  gube  Senj  1469.,  osnutak 
senjske  kapetanije,  banovanje  Blaia  Magjara 
1470.  i  1471.,  pad  Pofitelja  (1471.).   .     .  68 

Velika  buna  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  (1471.— 
1472.);  buntovnici  zovu  u  pomoc  poljskoga 
kraljevi6i  Kaiimira;  Nikola  Ilo^ki  imenovan 
kraljetn  bosanskim  (1471.);  rat  s  poljskim  i 
ce^kim  kraljem  do  primirja  8.  prosinca  1474.; 
hrvatsko  kraljevstvo  u  to  vrijeme  (1472. — 
1474.) 83 

Kralj  Matija§  osvojio  §abac  t  oienio  se  napulj- 
skom    kraljevnom    Beatricom   (1475,-1476.)       95 

Rat  8  carem  Fridrikom  III.  (1477.);  pogadjanje 
o  miru  s  Turcima  (1478.);  konaihii  mir  sM- 
kim  kraljem  Vladistavom  II.  (21.  srpnja  1479.)     102 


Odnosi  prema  Mletcima  I  borba  za  Krk  (1479. — 
1480.);  ratovi  s  Turcims  u  Bosni  i  Srbiji 
(1480.) Ill 

Sabor  i  ob6i  kraljevski  sud  u  Zagrebu  (30.  si- 
jecnja  do  2.  ozujka  1481.) 124 

Odnosi  prema  sultanu  Bajazitu  II.;  pad  Herce- 
govine  (1482.);  pobjeda  Hrvata  nad  Turdma 
na  brodu  Zrinskoga  na  Uni  (29.  i  30.  listo- 
pada  1483.);  petgodisnje  primirje  s  Turdma 
(1483.) 131 

Osudna  borba  s  carem  Fridrikom  III.  (1484.— 
1490.);  Matija§  prema  MIetdma  i  ostalim  ta- 
lijanskim  drzavama 137 

Banovanje  MatijasaGerebau  Hrvatskoj  (1483.  - 

1489.) 143 

Kralj  MatijaS  i  sin  njegov  IvaniS  Korvin  (1473.— 
1490.) 148 

Smrt  kralja  MatijaSa  (6.  travnja   1490.)  ...     152 

IX.     Vladislav    II.     Jagrelovid 

(1490.— 1516.) 159 

Izbor  kralja  Vladislava  II.  Jagelovi<5a  (15.  srpnja 
1490.)  i  krunisanje  njegovo  u  Stolnom  Bio- 
gradu  (18.  rujna  1400);  Ivani§  Korvin  po- 
stao  slavonskim  hercegom 161 

Borbe  s  kraljem  Maksimilijanom  i  poljskim  kra- 
Ijevicem  Ivanom  Albertom  do  mira  u  Pohinu 
7.  studenoga  1491 175 

Sabor  ugarski  i  hrvatski  u  Budimu  (2.  veljate 
do  7.  oiujka  1492.) 182 

Foraz  Hrvata  kod  Udbine  na  Krbavskom  polju 
(9.  rujna  1493.)  i  dalje  borbe  a  Turdma  do 
primirja  1495. 187 

Nutamje   prilike  u   Ugarskoj   (1493.— 1499.); 


knez  Lovro  Ilocki  (1494.-1496.);  herceg 
Ivanis  Korvin  kao  ban  hrvatski  (1495.— 1500.)     200 

Savez  kralja  Vladislava  s  Mletcima  i  ratovanje 
s  Turcima  do  sedmogodi§njega  primirja  20. 
kolovoza  1503 214 

Nutarnje  prilike  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  od  god. 
1504.  do  krunisanja  kraljevica  Ljudevita  (4. 
lipnja  1508.) 220 

Odnosi  prema  Mletcima  i  Cambrayska  liga 
(1508.     1512.) 236 

Nove  borbe  s  Turcima  (1512.-  1514.);  seljacka 
buna  pod  Jurjem  Dozom  (1514.)  i  sabor  u 
Budimu  (1514.).  Ivan  Zapolja  i  Stjepan  Ver- 
boczi 246 

Banovanje  Petra  Berislavica  u  Hrvatskoj  (1513. — 

1516.) 256 

Posljednji  ugovori  s  carem  Maksimilijanom  u 
Becu  (22.  srpnja  1515.);  smrt  kralja  Vladi- 
slava II.  (13.  ozujka  1516.) 261 

X.Ljudevitll.Jagrelovie(l5l6.— 

1526.)        265 

Prve  godine  kraljevanja   do  uzvisenja  Stjepana 

Batora  na  palatinsku  cast  (1519.)    .     .     .     .     267 
Hrvatsko  kraljevstvo  do  smrti  bana  Petra  Beri- 
slavica (20.  svibnja  1520.) 279 

Habsburgovci  po  smrti  kralja  i  cara  Maksimi- 
lijana  (12.  sijecnja  1519.);   car  i  kralj   Karlo 


V.  i  nadvojvoda  Ferdinand  do  bruseljskoga 
ugovora  7.  veljace   1522 289 

Sultan  Sulejman  II.  osvojio  Sabac  i  Beograd 
(1521.);  ugarski  poslanici  i  knez  Bernardin 
Frankapan  na  njemackom  drzavnom  saboru 
u  Nurnbergu  (1522.) 293 

Stranacke  borbe  u  Ugarskoj  do  sabora  u  Hat- 
vanu  (1522. — 1525.);  papinski  poslanici  kar- 
dinal  Campeggio  i  barun  Burgio     ....     302 

Banovanje  kneza  Ivana  Karlovica  (1521.  do 
kolovoza  1524.);  Turci  osvoji§e  Knin  i  Skra- 
din  (1522.),  Ostrovicu  (1523.),  pred  Klisom 
bile  suzbijeni  (1524).  Hrvati  se  priklanjaju 
Habsburgovcu  Ferdinandu 315 

Stjepan  Verbeci  (Verboczi)  kao  palatin  i  pad 
njegov  (1525.— 1526.) 331 

Ban  hrvatski  Franjo  Bacani  (od  12.  ozujka 
1525.);  knez  Krsto  Frankapan  obskrbio  Jajce 
(11.  lipnja  1525.);  njegov  sukob  u  Budimu 
s  primasom  Ladislavom  Salkajem  (30.  kolo- 
voza 1525.) 338 

Boj  na  Muhackom  polju  i  smrt  kralja  Ljude- 
vita II.  (29.  kolovoza  1526.) 348 

Prilozi      

I.  Prilog.  Izvori  i  pomagala  za  povjest  Hrvata 

u  trece  doba I. 

II.  Prilog.  Transkripcija  izprava VII 


SLIKE    I     IZPRA  V.E. 


Kralj  Matija§  i  Beatrica  3 

Stranica  iz  kronike  Ivana  Turcanskoga  ...  9 
Pjenezi  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tome  (1443. — 

1461.) 15 

Car  i  kralj  Fridrik  HI.  Habsburgovac  ...  23 
Nasloviii  list  na  stampanotn  izdanju  ugovora  od 

god.  1462.  izmedju  cara  Fridrika  III.  i  kralja 

Matijasa        29 

Katarina  Kosaca,  kraljica  bosanska  ....  33 
Stjepan    Tomasevic,    posljednji    kralj    bosanski, 

kleci  pred  Spasiteljem 37 

Nadgrobnica  bosanske  kraljice  Katarine  (f  1476.) 

u  crkvi  Ara  coeli  u  Rimu 43 

Grad  Kljuc  u  Hercegovini     ......       47 

8vr§etak   povelje,   izdane  od   kralja  Matija§a  u 

varo§i  Jajcu  24.  prosinca  1463 49 

Povelja   kralja    Matija§a,   izdana  u  Budimu    12. 

srpnja  1464.,   kojom  je  obcini   grada  Varaz- 

dina  odredio  pe^t 51 

Peiat  Emcrika  Zapolje 53 

Biskupski  §tap  zagreba(^koga  biskupa   Osvalda 

Tuza  (1466.-1499) 57 

Zlatni  (dvogubi)  pecat  kralja  Matijasa      ...       65 

Juraj  Podjebradski,  kralj  ce§ki 69 

Prvi    redci    rukopisa   s   pjesmom    „De   vita    et 

laudibus    Quarini    Veronensis,"    koju  je  spje- 

vao  Ivan  Cesmi^ki  (Janus  Pannonius)  .  .  77 
Rukopis  biskupa  Ivana  Cesmickoga  ....  79 
Ivan  Vitez,  ostrogonski  nadbiskup  ....  S3 
Naslovni  list  kodeksa,  koji  sadrzaje  rimsku  po- 

vjestnicu  I'.  Livija.  Kodeks  bio  je  nekad  vlast- 

nidtvo  nadbiskupa  Ivana  Viteza 87 

Pjenezi  bosanskoga  kralja  Nikole  Iloikoga  .     .       91 


Stolica  hercega  Stjepana  Vukc^ica  na  Bisce-polju 

kraj  Mostara ....       93 

Sabac  u  XV.  stoljeoi 97 

Ru§evine  grada  Sabca  u  Srbiji 99 

Poprsje  kraljice  Beatrice 101 

Kralj  Matijas  Korvin.  Po  miniatumoj  slici  Kor- 

vinova  kodeksa  u  Londonu 105 

Povelja  kralja  Matijasa,  izdana  u  Komeuburgu 

18.  listopada  1477.,  kojom  je  stalezima  kra- 

Ijevine  Slavonije  podijelio  pravo,  da  si  sami 

biraju  kapetana  (vojvodu)  za  svoju  vojsku    .     107 

Poprsje    Kazimira   IV.  Jagelovica,    kralja   polj- 

skoga Ill 

Pe<5at,  udaren  pecatnim  prstenom  kralja  Matija§a     1 1 5 

Omisalj  na  otoku   Krku 117 

Frankapanska  kula  u  Omi§lju 119 

Sultan  Muhamed  II.  Slikao  Giovanni  Bellini     .     121 

Zlatne  forinte  kralja  Matijasa 125 

Srebreni  gro§  kralja  Matijasa 127 

Povelja  kralja  Matijasa,  izdana  u  Budimu  13. 
srpnja  1481.,  kojnm  podjeljuje  ziteljima  kra- 
Ijevine  Slavonije  pravo,  da  smiju  po  voiji 
prodavati  sol  i  izvan  oblasti  kraljevskih  sol- 

nih   komora 129 

Nikola  Ilofki,  kralj  bosanski  (1471.— 1477.)     .     135 

Kraljica  Beatrica 139 

Spomenica  na  pobjede  kralja  Matija§a      .     .     .     141 
Budimski  grad  u  drugoj    polovici   .W.  stolje^a     145 
Povelja   kralja    MatijaSa,   izdana  u    Poiunu  1 1 . 
studenoga  1484.,  kojom  svomu  sinu  lvani§u 
Korvinu    dariva   grad   Morovid   (Maroth)    u 

Vukovskoj  iupaniji 147 

Horoskop  lvani§u   Korvinu 149 


Ploca  na  grobnici  Emerika  Zapolje  (f  1487.)  .     151 

Podpis  kralja  Matijasa 153 

Kralj  Matijas  Korvin.  Snimljeno  sa  spomenika 
na    glavnim    dverima    grada    Ortenburga    u 

Budisinu  (u  Luzicl) 155 

Kazula     (misno    odijelo)    na(^injena    od    tapete 

s  prijestolja  kralja  Matija§a 157 

Odlomak   kamenoga   okvira,    koji  je  nekad  bio 

u  crkvi  sv.  Jurja  u  Hreljinu 161 

Rakosko  polje  kod  Peste 163 

Podpis  hercega  Ivani§a  Korvina 165 

Veliki  pecat  hercega  Ivanisa  Korvina  ....     167 

Podpis  kralja  Vladislava  II 169 

Pecat  kralja  Vladislava  II 171 

Eimski  (njemacki)  kralj  Maksimilijan       •     .     .     177 
Pecat  bana  Ladislava  od  Egervara       .     .     .     .     181 
Izprava  hrvatskih  staleza,  izdana  u  Budimu   7. 
ozujka  1492.,  kojom  potvrdjuju  pozunski  mir, 
te  zajamcuju   kuci   Habsburg   pravo    nasljed- 

stva  na  prijestolje 185 

Boj  s  Turcima  u  Hrvatskoj 191 

Grad  Perusic  kod  Benkovca  u  Dalmaciji      .     .     197 
Izprava   kneza  Anza   (Ivana   VIII.)  Frankapana, 

izdana  u  Brinjama  5.  lipnja  1495 201 

Pecat  Stjepana  Zapolje 207 

Povelja  kralja  Vladislava  II.,  izdana  u  Budimu 
8.  prosinca    1496.,   kojom   odredjuje   grb   za 

kraljevinu  Slavoniju 211 

Herceg  Ivanis  Korvin 217 

Pecat  (s  prstena)  hercega  Ivanisa 219 

Pecat  kraljice  Ane  (1502.— 1506.) 221 

Pismo  kralja  Vladislava    II.,   izdano   u   Budimu 

15.  svibnja  1503 223 

Odlomak  izprave,  izdane  na  polju  Rakosu  12. 
listopada  1505.,  kojom  se  ugarski  stalezi  za- 
vjerise,  da    u   buduce   ne    ce   tudjinca  birati 

za  kralja 225 

Povelja  kralja  Vladislava  II.,  izdana  u  Budimu 
15.  lipnja  1503.,  kojom  potvrdjuje  staro  pravo 
kraljevine  Slavonije,  da  se  za  podzupane  i 
plemicke  sudce  smiju  birati  samo  domaci 
plemici 227 

Izprava  kneza  Bernardina  Frankapana,  izdana 
u  Rakovcu  10.  ozujka  1504 229 

Pavlinski  samostan  (sada  kazniona)  u  Lepo- 
glavi        231 

Ploca  s  grobnice  hercega  i  bana  Ivani§a  Korvina  233 

Pecat  Beatrice  Frankapan 234 

3eatrica  Frankapan 235 

Bartolomej  d'  Alviano,  mletacki  vojvoda      .     .  241 


Knez    Krsto    Frankapan    i    zena    mu  Apolonija 

(Lang)  klece  pred  majkom  Hozjom       .     .     .     247 

Cambrayska  se  liga  razpala 251 

Sultan  Selim  I.  (1512.— 1520.) 255 

Medalja  s  likom  kralja  Vladislava  II 259 

Odlomak  pisma,  sto  ga  je  knez  Krsto  Frankapan 

pisao    u    Modrusama    13.   prosinca    1504.   u 

prilog  sestri  Beatrici 261 

Zecevi  peku   lovca  na  raznju.   Miniaturna  slika 

iz  misala,   koji   se  cuva   u  riznici  prvostolne 

crkve  u  Zagrebu 267 

Pecat  kralja  Ljudevita  II 271 

Kralj  Ljudevit  II.    Po  suvremenoj  kopiji  uljene 

slike  Hansa  Burgkmaira 273 

Pismo    kralja    Ljudevita  II.,    izdano  u  Budimu 

8.  prosinca  1516.,  kojim  zapovijeda  stalezima 

kraljevine    Slavonije,  da   dodju  na  oktavalni 

sud,  koji  ce  na  pocetku  dojduce  godine  obdr- 

zavati  ban  Petar  Berislavic 281 

Bihac  na  Uni  god.  1689 287 

Kraljevna  Ana,  supruga  Ferdinanda  I.     ...     291 

Beograd  god.   1521 294 

Podsada  Beograda   god.  1521 295 

Kralj  Ljudevit  II.  Sa  slike,  koja  prikazuje  goite 

prigodom  Dietrichsteinove  svatbe  ....  300 
Medalja  s  likom  kraljice  Marije.  (Leone  Leoni)  301 
Pecat  kneza  Bernardina    Frankapana  ....     303 

Podpis  Ivana  Zapolje 305 

Spomenica    (talirj   na    kralja    Ljudevita    II,    od 

god.  1525 309 

Grobaica   hercega   Lovre    Ilockoga  (f  1524.)  i 

supruge  mu  Katarine 313 

Kralj  Ljudevit  II.  S  mjedene  medalje       .     .     .     321 

Podpis  kralja  Ljudevita  II 323 

Pecat  kraljice  Marije 325 

Podpis  kraljice  Marije 331 

Grb  Ivana  i  Jurja  Zapolje 335 

Podpis  Stjepana  Brodarica 337 

Kralj  Ljudevit  II.  Izvornik  u  dvorskom  umjet- 

nicko-povjestnom  muzeju  u  Becu  .  .  .  .  341 
Kraljica  Marija.    Po    bojadisanom    drvorezu    u 

kr.  muzeju  u  Berlinu 345 

Sultan  Sulejman  II 349 

Svrsetak    pisma,    sto    ga    je    vrhovni    kancelar 

Stjepan  Brodaric  pisao   papi    Klementu   VII. 

dne  27.  srpnja  1526 351 

Napis    (adresa)    na    pismu    kralja   Ljudevita  II. 

od  25.  kolovoza  1526 354 

Pismo  kralja  Ljudevita  II.,  pisano  na  Muhackom 

polju  25.  kolovoza  1526 355 

Srebrena  spomenica  na  smrt  kralja  Ljudevita  II. 

u  boju  na  Muhackom  polju 358 


^'^'l^ 


TRECA   KNJIGA: 


DOBA  KRALJA  MATIJASA    KORVINA    1  JAGELOVICA 


(1458.— 1526.). 


VIII. 


MATIJAS  KORVIN  (HUNJADOVIC). 

(1458.— 1493-)- 

Izbor  i  prva  godioK  vladania  (1458.);  propast  Srbije  (i4.;9  ).  —  Borbe  s  protakraljem  Fridrikotn  111.(1459.-1463.), 
hrTatsko  kraljerstTO  a  to  vrijeme.  —  Kralj  Stjepan  TomaSerid  (1461.  — 1463.);  propaat  bosanskoga  kraljevctT* 
(1463.).  —  Matija§  Korvin  osraja  jedan  d'to  Bosne  (1463  —  1464  )  i  TJenia  se  kraoom  st.  Stjepan*  (29.  oinjka  I464.). 
—  Ratoran]e  ■  Tarcima  god.  1464. — 1466.;  zagrebaiki  biaknp  Oswald  Tux  i  ban  lyan  Tuz  (1466.);  innrt  her- 
cega  Sijepana  Vuk£i6i  (33.  svibnja  1466.).  —  Borba  kraija  Matijaia  •  ieSkim  kraljem  Jarjem  Podjcbradskim 
(1467. — 1471);  hrvatsko  kraljerstro  u  to  doba  (tarske  proTale  1468.  i  1469.,  Frankopani  gabe  Sen)  14O9., 
osnatak  scajske  kapetanije,  bsnovanje  Blaia  Magara  1470.  i  1471.,  pad  Poiitelja  1471.)-  —  Velika  bona  a 
Ugarskoj  i  Hrvatskoj  {1471.  — 1472.) ;  buntOTnici  zova  u  pomod  pcljskoga  kraljevidi  Kai'mira;  Nikola  lloCki 
imcnoTan  kraljem  bosanskim  (1471.);  rat  s  poljskim  i  £e§kim  kraljem  do  prinairja  8.  prostnca  I474.;  hrvat^ko 
kraljevstro  o  to  Tiijeme  (1473.  — 1474.).  —  Kralj  Matijai  osvojio  Sabac  i  oienio  se  napaljskom  kraljevnom 
Beatricom  (1475. — 1476).  —  Rat  s  carem  Fndrikom  III.  (1477);  pogadjanje  o  mirn  s  Tarcima  {1478.);  ko- 
Da£ni  mir  ■  ieikim  kraljem  Vladislavom  (21.  srpnja  1479).  —  Odnosi  prema  MIetcima  i  borba  za  Krk 
(1479.— 1480.)  ;  ratOTi  a  Tarcima  u  Bosni  i  Srbiji  (1480.).  —  Sabor  I  obdi  kraljevski  and  a  Zagrebu  (30.  aijednja 
do  oiujka  1481.).  —  Odnosi  prema  aultanu  Bajazita  II.;  pad  Hercegovine  (1483.);  pobjeda  Hrvata  nad  Tar- 
cima na  brodu  Zrinskoga  na  Uui  (29.  i  30.  listopada  1483);  petgodiSnje  primirje  s  Tarcima  (1483.).  —  Osndna 
borba  s  carcm  Fridrikom  III.  (1484.  — 1490.)  ;  MatijaS  prema  MIetcima  i  ostalim  talijanskim  driavama.  — 
BanoTanje  MatijaSa  Gcreba  u  Hrvatakoj  (1483.— 1489.).  —  Kralj  MatijaS  i  sin  njegoT    Ivanil  Konrin  (1473.—  I490.)> 

—  Smrt  kraija  MkUjaia  (6.  travoja  1490.). 


Krau  MatijaS  I  Beatrica. 

(NtdglaTnica  s  Korvinova  misaU  u  BruBclju). 


MATIJAS  KORVIN  (HUNJADOVIC). 

(1458.— 1490.). 


L    zbor  i  prva  grodina  vladanja  (1458.);  propast  Srblje 

"^^    (1459.).  Neodekivana  smrt  kralja  Ladislava  Postuma   (23,  stude- 

!;^.  noga  1457.)  obustavila  je  u  tren    krvave    borbe,  koje  su  potonjih 

mjeseci    bjesnile  izmedju    dvorske   slranke  i    Hunjadovaca  tako  u 

Ugarskoj  kao  i  u   Hrvatskoj.    Vodje   dvorske  stranke,  naime  pre- 

lati  i  baruni,  kojima   bijaSe    pokojni    kralj  na  polazku  svome  u  Austriju 

i  Ce§ku  povjerio  driavnu  upravu,  razasla§e    ve6   27.  studenoga  pisma  iz 

Budima    na    sve    strane,  javljajuci    >s  neizmjernom    boll,  i  ne  bez  suza< 

(ingenti  cum  dolore,  nee  sine  lacrymis)    smrt    kralja  i  gospodara  svoga. 

Bijahu    tu    na    okupu    ostrogonski    nadbiskup    i    kardinal    Dionizije    Se6, 

jegarski   bskup    Ladislav,  gjurski    Augustin,  vacki  VincenMje    i  bosanski 

Pavao;  od  svjeiovnih  velikaSa  pilatin  Ladislav  Gorjanski,  erdeljski  vojvode 

Nikola  Iloiki  i  Ivan  Rozgon,  magistar  pokladnika  Ivan   Perenj,  magistar 

kraljevskoga   dvora    Mihalj    Orsag,   Ivan    Marcali,  Simon    Cudar    i  drugi. 

Tri  dana  poslije,  dne   I.  prosinca,  razposla^e  vec  pozive,  kojima  sazvaSe 

izborni  sabor.   Sabor  ce  se  sastati  u  PeSti  na  samu  novu  godinu    1458., 

te  <5e  se  na  njemu  birati  novi  kralj  (»pro  electione  novi  regist). 

No  tko  da  bude  novi  kralj?  Laiislav  Postumus,  vladar  Austrije, 
Ugarske  i  Hrvatske,  kao  i  zemalja  ieike  krune,  umro  je  joS  u  mlade- 
naikoj  dobi,  a  s  njim  je  izumrla  ona  muika  loza  Habsburga,  koja  se  bijaSe  s  Albrechtom 
Austrijskim  uzpela    na   prijestolje    pomenutih   kraljevina.    Preiivjele  su  doduSe  Ladislava 


4  matijaS  korvin  (1458  —  1490.). 

# 

dvije  sestre:  Ana,  udata  za  saskoga  vojvodu  Vilima,  i  Elizabeta,  udata  za  Kazimira  IV., 
kralja  poljadkoga  iz  porodice  Jagelovida.  Ali  ni  na  saskoga  vojvodu,  ni  na  poljskoga 
kralja  nije  tada  nitko  pravo  ni  pomiSIjao.  Od  blizih  muzkih  rodjaka  pokojnoga  kralja 
bio  je  najznamenitiji  njemacki  kralj  i  car  Fridrik  III.,  koji  je  jo§  svedjer  drzao  krunu 
sv.  Stjepana  i  viSe  gradova  u  Ugarskoj,  i  kojega  je  smrcu  drugosinovca  njegova  zapala 
Austrija  s  gradom  Bedom.  K  tomu  je  kralj  Fridrik  vec  od  prije  poznavao  gotovo  sve 
znamenitije  velikaSe  ugarske  i  hrvatske,  paCe  je  medju  njima  imao  o^itih  i  tajnih  pri- 
vrzenika,  od  kojih  su  neki  posjedovali  imanja  i  gradove  u  zemljama  Habsburgovaca. 
Syakako  je  Fridriku  bio  odan  6eski  kapetan  Ivan  Jiskra  od  Brandisa;  nadalje  su  k  njemu 
naginjali  neki  knezovi  Frankapani,  narofiito  oni,  koji  su  imali  zene  iz  habsburzkih  zemalja; 
napokon  je  mogao  o^ekivati,  makar  neizravno,  podpore  od  velikoga  vojvode  humskoga 
Stjepana  Vukdica,  kojemu  bijaSe  pred  desetak  godina  podijelio  6ast  hercega.  Ali  Fri- 
drika  III.  bijale  smrt  kralja  Ladislava  zatekla  u  vrlo  nezgodno  vrijeme,  ba§  kad  se  je 
borio,  da  oblada  ba§tinom  iza  celjskih  knezova.  Radi  le  ba§tine  zavadio  se  i  s  kapetanom 
Ivanom  Vitovcem,  tadanjim  banom  kraljevine  Slav^Onije,  kao  i  s  Katarinom,  udovom 
posljednjega  celjskoga  kneza  Ulrika.  Tako  nije  u  prvi  kraj  Fridriku  III.  dostajalo  ni 
vremena,  ni  sredstava,  da  se  natje^e  za  izpraznjeno  prijestolje  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
jer  je  imao  pune  ruke  posla  u  svojim  nasljednim  zemljama. 

Medjutim  da  se  je  Fridrik  i  stao  takmiti  za  krunu  sv,  Stjepana,  tezko  da  bi  cilj 
svoj  poluSio.  Pretezita  6est  ugarskoga  plemstva,  osoblto  nizega,  zacala  se  strana  vladara, 
vec  je  zivo  zelila,  da  se  proglasi  kraljem  koji  domaci  velikaS,  i  da  se  prekine  svaka 
sveza  s  Austrijom  i  6e§kim  zemljama.  Tu  su  zelju  podupirali  i  najodlicniji  velikasi,  koji 
su  se  nadali,  da  bi  njih  mogao  zapasti  kraljevski  vijenac.  Prvi  je  tu  bio  palatin  Ladislav 
Gorjanski,  sin  slavnoga  otca  i  djeda,  a  po  majci  svojoj  Ani,  kneginji  celjskoj,  u  svojti 
kraljima  Sigismundu,  Albrechtu  i  Ladislavu  Postumu.  K  tomu  je  Ladislav  Gorjanski  imao 
prostranih  posjedovanja  u  Slavoniji  i  Ugarskoj,  a  po  supruzi  svojoj  Aleksandrini  doSao 
je  u  svojtu  s  hercezima  od  TjeSina.  Za  palatinom  nije  zaostajao  ni  drugi  velikas  sla- 
vonski,  silni  i  bogati  Nikola  Ilocki  (Fristacki).  On  je  u  taj  das  bio  vojvoda  erdeljski,  ban 
maCvanski,  i  ban  slavonski  uz  Jana  Vitovca.  Suvi§e  bija§e  se  proslavio  u  ratovima  s  Tur- 
cima,  vojujudi  kroz  dvadeset  godina  i  vi§e  uz  Ivana  Hunj'ada,  tako  da  su  ga  mnogi  i 
smatrali  .b^stinikom  njegove  misije.  Napokon  je  Nikola  Ilocki  mogao  ocekivati  pomoci 
i  od  6e§koga  gubernatora  Jurja  Podjebradskoga,  jer  je  njegova  kci  (Jeronima)  jos  od 
god.  1455.  biia  zarucena  s  guberiiatorovim  sinom  Henrikom. 

Ali  sve  strane  i  domace  takmace  pretekli  su  privrzenici  porodice  Hunjada,  radeci 
da.  se  na  prijestolje  uzvisi  Matijas  Korvin,  sin  slavnoga  Ivana  Hunjada,  a  mladji  brat 
npsrecnoga  Ladislava,  Na  6elu  taj  stranci  stajase  sama  mati  Matijaseva,  po  imenu  Eli- 
zabeta, a  uz  nju  vodio  je  stranku  brat  njezin  Mihajlo  Silagji.  Treci  u  tom  kolu  bio  je 
umni  biskup  velikovaradinski,  lyan  vitez  od  Sredne,  nekad  desna  ruka  gubernatorova,  a 
nedavno  mu6enik  i  suzanj,  koji  je  svoju  privrzenost  Hunjadima  malo  ne  glavom  platio. 
Majka  Elizabeta  raz&jpala  svoje  blago,  Mihajlo  Silagji  skupljao  vojsku  i  privrzenike  na 
sve  strane,  a  biskup  Ivan  Vitez  pohitao  u  Prag,  ne  bi  li  u  Jurja  Podjebradskoga  izradio, 
da  se  MatijaS-  Hunjadovic  oslobodi  suzanjstva.  MatijaS  naime,  zarobljen  od  pokojnoga 
kralja  Ladislava  Postuma,  bijaSe  doveden  u  Prag  ba§  onaj  dan,  kad  je  ondje  izdahnuo 
kralj  Ladislav.  Biskup  Ivan  Vitez  stigao  u  Prag  vec  13.  prosinca  1457.  Tu  nije  vi§e 
Matija§a  zatekao  u  suzanjstvu,  nego  slobodna.  Ceski  gubernator  Juraj  Podjebradski  bija§e 
naime  namah  sutradan  po  smrti  kralja  Lidislava  zarobljenoga  Matija§a  pustio  na  slobodu, 
primio  ga  u  Svoj  vlastiti  dom,  te  ga  nekoliko  dana  zatim  zaruiio  sa  sv6jom  devet- 
godiSnjom  kderju  Katarinom  (Kunhutom,  Kunigundom).  Umhi  Juraj  poznavao  je  dobro 
prilike  u  Ugarskoj,  pak  j0  valjano  slutio,  da  bi  suznja  Matijasa  lako  moglo  zapasti 
prijestolje   ugarsko   i   hrvatske.    Biskupu  Ivanu   Vitezu   bija§e   s  toga   jedina  zadaca,  da 


I 


JZBOR    I    PRVA   60DINA    VLADANJA    (1458.);   PROPAST   3RBIJK    (1459.).  f 

svojim  savjetom  pomaze  mladoga  MatijaSa,  kad  je  dalje  ugovarao  s  bududim  tastom 
svojim.  MatijaS  obeca  Jurju,  da  de  s  njim  i  njegovim  sinovima  utanaditi  vjeiiti  savez,  i 
povrh  toga  platiti  mu  u  ime  nagrade  nekih  50  000  do  60  000  zlatnih  forinti;  nasuprbt 
obreie  njemu  ceSki  gubernator,  da  6e  svom  snagom  poraditi  njemu  u  prilog,  a  narodito 
de  nastojati,  da  mu  ne  smeta  Nikola  Ilodki. 

Dok  se  je  sve  to  zgadjalo  u  Pragu,  nije  ni  Mihajlo  Silagji,  tada  ban  madvanski  i 
kapetan  Beograda,  stajao  skrStenih  ruku.  Ujak  i  majka  radili  su  neumorno,  da  MatijaSu 
osiguraju  vecinu  na  izbornom  saboru.  Pri  tome  pomagao  ih  je  gorljivo  i  rodjak  njihov, 
Toma  Sekelj  od  sv.  Jurja,  tada  prior  vranski  i  gospodar  brojnih  imanja  u  hrvalskom 
kraljevstvu.  Da  li  se  je  jo§  koji  velikaS  slavonski  ili  hrvatski  pridruzio  njiliovoj  stranci, 
nije  poznato;  vjerojatno  je,  da  se  je  knez  Stjepan  Frankapan,  nekad  pouzdanik  guber- 
natora  Ivana  Hunjada,  priklonio  sinu  njegovu.  No  za  to  je  palatin  Ladislav  Gorjanski 
ba§  u  hrvatskom  kraljevstvu  imao  mnogo  privrzenika,  od  kojih  se  narodito  spominju 
zupan  varazdinski  Benedikt  Turoc,  i  Hening  Cernin,  gospodar  Susjedgrada.  Palatinu  se 
pridruzio  i  Nikola  Ilo6ki,  a  bez  dvojbe  i  neki  Frankapani,  kao  knez  Martin  i  drugi.  Sla- 
vonski ban  Jan  Vitovec  kao  da  nije  mario  ni  za  jednu  stranku,  nego  je  upotrebio  zgodu, 
da  razmakne  svoju  neposrednu  vlast 

U  to  je  svanuo  1,  sijeCanj  1458.,  dan  odredjen,  da  se  sastane  izborni  sabor  u  PeSti. 
Nallo  se  na  okupu  neSto  prelata  i  magnata,  vecinom  clanova  stare  dvorske  stranke, 
medju  njima  nadbiskup  ostrogonski  Dionizije  Set,  palatin  Ladislav  Gorjanski,  ban  i 
vojvoda  Nikola  Ilo6ki;  ali  saborovanje  ne  zapode,  jer  se  ne  bijaSe  jo§  sabralo  nize 
piemstvo.  A  i  Miliajla  Silagja  jo§  ne  bi;  taj  se  je  s  brojnim  nizim  plemstvom  i  s  nekih 
15.000  dobro  orazanih  vojnika  polagano  iz  jugoiztodnih  krajeva  priblizavao  gradovima 
Pe§ti  i  Budimu.  Sile  njegove  prepao  se  palatin  Ladislav  Gorjanski,  pak  se  stao  s  njime 
pogadjati.  Dne  12.  sijednja  1458.  boravi  palatin  Ladislav  Gorjanski  sa  suprugom  svojom 
Aleksandrinom  u  Segedinu,  kamo  bijahu  stigli  Elizabeta  Hunjadovka  i  brat  joj  Mihajlo 
Silagji  sa  svojim  brojnim  privrzenicima.  Tu  ugovara  palatin  u  ime  svoje  stranke  sa 
svojim  dosadanjim  protivnicima.  Utanaden  bi  mir  i  podpuna  sloga  izmedju  obiju  stranaka; 
u  palatinovu  stranku  ubraja  se  takodjer  vojvoda  i  ban  Nikola  Ilodki,  zatim  biskup  pe- 
duvski  Nikola,  magistar  kraljevskoga  dvora  Pavao  Banic  od  Lendave,  napokon  neki  sla- 
vonski velikaSi,  kao  Hening  Cernin  od  Susjedgrada,  varazdinski  2^upan  Benedikt  Turoc  i 
drugi  (Nicolaus  et  Georgius  Pethew  de  Gerse,  Ladislaus  Bwzlaij  de  Gergellaka,  Jodocus 
in  Weghles  residens,  Stephanus  filius  Pose  de  Zeer,  Petrus  Korlath  in  Saskw).  Palatin 
obeca  u  ime  svoje  i  svojih  sumiSljenika,  da  ce  svom  snagom  poraditi,  kako  bi  Matiju 
oslobodili  suzanjstva,  te  mu  pomogli  do  prijestolja;  s  toga  de  se  svima  silama  oprijeti 
svakomu,  bio  on  domaci  ili  tudjinac,  koji  bi  hlio  drugoga  izabrati  za  kralja.  Nasuprot 
oditovaSe  udova  Elizabeta  i  brat  joj  Mihajlo  Silagji,  da  opraStaju  i  zaboravljaju  palatinu 
i  njegovim  Ijudima  sve  njima  nanesene  uvrede  i  progonstva,  i  da  se  ne  de  nikad  nikomu 
osvetiti  za  smrt  Ladislava  Hunjada.  SuviSe  obreko§e  svojom  krScanskom  vjerom  i  po- 
kenjem,  da  de  mladi  MatijaS  uzeti  za  zenu  palatinovu  kcer  Anu,  da  de  palatina  i  nje- 
govu suprugu  po§tivati  kao  svoje  roditelje,  te  da  de  svome  bududemu  tastu  ostaviti  i 
dalje  palatinsku  dast,  tvrdju  u  Budimu  i  sve  ostale  sluibe  i  posjedovanja,  koja  je  dosad 
driao.  Palatin  Ladislav  Gorjanski  i  supruga  mu  Aleksandrina,  zatim  Elizabeta  Hunja- 
dovka i  Mihajlo  Silagji  prisego§e  na  sveto  evangjelje,  da  de  utanadeni  ugovor  vjerno 
izpunjavati;  jednako  se  zavjeriSe,  da  ce  tu  prisegu,  dim  se  zgoda  nadade,  obnoviti  i  pred 
papinskim  poslanikom  Ivanom  Carvajalom  i  pred  ostrogonskim  nadbiskupom  Dionizijem. 
MatijaS,  kad  bude  izabran,  ne  de  preuzeti  kormilo  driavno  tako  dugo,  dok  se  ne  oicni 
kcerju  palatinovom. 

Nekoliko  dana  iza  utanadena  ugovora,  20.  sijednja,  stigao  je  Mihajlo  Silagji 
s  vojskom  svojom  u  Pe§tu  i  Budim.  Velika  dest  velikaSa,  poglavito  privrienici  prcdjaSnjc 


6  matijaS  korvin  (1458.— 1490.)- 

# 
dvorske  stranke,  sklonili  se  na  to  u  budimsku  tvrdju,  dok  je  Silagji  s  nizim  plemstvom 
i  vojnicima  stajao  u  Pesti.  Palatin  Ladislav  Gorjanski  bija§e  u  to  doznao,  da  se  je 
mladi  MatijaS  vec  zarucio  s  kcerju  ceSkoga  gubernatora,  pak  sluteci,  da  mu  kci  Ana 
ne  ce  postati  ugarska  kraljica,  odustao  od  utanacena  ugovora  u  Segedinu.  I  drugi  neki 
velikaSi  nijesu  htjeli  znati  ni  za  Matija§a,  ni  za  ujca  njegova  Silagja,  kojega  su  stall 
bijediti,  da  je  skupio  vojsku  jedino  za  to,  da  se  sam  zadobavi  prijestolja.  Nize  plemstvo 
opet  u  PeSti  teiko  je  izgledalo  das,  da  MatijaSa  proglasi  za  kralja.  Silagji  se  poboja,  da 
bi  moglo  doci  do  razkola,  pak  posla  glasnike  svoje  k  velika§ima  i  nizemu  plemstvu 
s  o6itovanjem,  da  sam  ni  ne  sniva  o  kraljevskoj  iasti,  jer  je  nije  dostojan.  Vojsku  je 
sobom  doveo,  da  zaStiti  sebe  i  6ast  kraljevstva.  A  ta  cast  trazi,  da  se  na  prijestolje 
uzvisi  domaci  sin.  Ako  se  to  zbude,  ne  ce  on  svoje  vojske  razpustiti,  dok  ne  povrati 
kraljevstvu  svetu  krunu  i  otete  mu  oblasti. 

Dok  je  narod,  kojega  se  u  PeSti  skupilo  do  40.000  du§a,  s  najvecim  odu§evljenjem 
prihvatio  izjavu  Silagjijevu,  te  stao  vapiti,  da  se  mladi  Matija§  proglasi  za  kralja:  mnogi 
su  prelati  i  baruni  jo§  uvijek  oklijevali,  da  se  odazovu  narodnoj  zelji.  Ta  bilo  ih  je,  koji 
se  bijahu  prosle  godine  tezko  ogrijeSili  o  porodicu  Hunjadovu,  te  su  se  sada  bojali 
osvete.  To  prinudi  Silagja,  le  on  dodje  22.  sijecnja  medju  velikaSe,  gdje  no  ocitova,  da 
se  ni  on,  ni  necak  njegov  ne  ce  nikad  nikomu  osvecivati  za  ono,  §to  se  je  dogodilo 
Ladislavu  Hunjadu.  SuviSe  je  Silagji  nastojao,  da  skloni  gospodu,  da  se  priklone  Matija§u, 
kojega  je  otac  toliko  slavnih  pobjeda  odrzao  nad  Turcima,  a  nije  drugo  dodekao,  nego 
najcrnju  nezahvalnost.  Napokon  je  obecao,  da  ce  svakomu,  koji  to  zatrazi,  izdati  slo- 
bodni  list,  kojim  ce  se  u  ime  svoje  i  svoga  necaka  zavjeriti,  da  ne  ce  nikomu  ni§ta  na 
zao  U(5initi  za  dosad  nanesene  uvrede  i  zla.  Silagja  pomagali  su  papinski  legat  Ivan 
Carvajal  i  oslrogonski  nadbiskup  Dionizije  Se6,  kojima  je  po§lo  za  rukom,  te  su  slozili 
do  sad  zavadjene  prelate  i  barune,  tako  da  su  svi  zajedno  23.  sijednja  prisustvovali 
svetoj  misi,  koju  je  papinski  legat  sluzio,  a  onda  su  proslavili  svoju  slogu  i  sporazumak 
veselom  pijankom. 

Dne  24.  sijednja  1458.  pristupilo  se  izboru.  Prelati  i  baruni  vijecali  u  tvrdji  bu- 
dimskoj,  dok  je  niie  plemstvo  izdekivalo  konac  vijecanja  na  Rako^kom  polju  kod  Pe§te. 
Mnogo  naroda  zgrnulo  se  i  na  smrznutom  Dunavu  izpod  Budima.  Dogovaranja  otegla  se 
tako,  da  je  narod  bio  vec  nestrpljiv,  te  je  svaki  c!:as  klicao  u  slavu  buducemu  kralju 
MatijaSu.  Tek  pod  veder  izjaviSe  prelati  i  baruni  nizemu  plemstvu,  kako  je  njihova  jedno- 
du§na  zelja  i  predlog  (pronis  atque  concordibus  votis),  da  se  MatijaS,  sin  Ivana  Hunjada, 
proglasi  za  kralja.  Plemstvo  je,  naravno,  odu§evljeno  prihvatilo  predlog,  te  Matijasa  izkli- 
calo  za  svoga  vladara,  a  uz  plemstvo  pristao  i  ostali  brojni  narod,  pjevajuci  pjesme 
radostnice  i  slavospjeve.  Teklici  razbjegli  se  na  sve  strane,  da  i  u  najudaljenije  krajeve 
Sto  prije  donesu  radostne  glase.  Pace  i  sam  Mihajlo  Silagji,  kojega  je  sabor  istom  pri- 
godom  izabrao  za  gubernatora  na  pet  godina,  pozurio  se  je,  da  brojnim  listovima  objavi 
izbor  svoga  sestrica.  Neka  se  raduju  svi  narodi  u  zemlji,  §to  je  Ugarska  s  Hrvatskom 
sloznim  izborom  dobila  novoga  kralja,  a  domacega  sina* 


*  Vrijedno  je  iztaknnti,  da  imade  u  hrvatskom  narodu  i  sad  jo§  narodna  pjesma,  koja  pjeva  o  izboru 
mladoga  MatijaSa  za  kralja.  Pjesma  se  pjeva  u  hrvatskom  primorju  a  zabiljeiio  ju  je  Fran  Mikul  6\6,  poznati 
8abira6  narodnoga  blaga.  Stampana  je  pak  pjesma  u  velikom  zborniku:  »Hrvatske  narodne  pjesmet  (knjiga  I., 
Btr.  337. — 338.),  koju  izdaje  >Matica  Hrvatskac.  Evo  pjesme: 

Knjigu  piSu  bndimska  gospoda  Da  koga  te  kraljem  uainiti, 

I  Salju  ju  vojevodi  Janku  :  Zai  se  oni  pogodit  ne  mora, 

»Neka  da  znaS,  vojevoda  Janko  !  Koga  ote  kraljen  udelati; 

Zovu  tebe  budimska  gospoda,  A  ne  zimlji  sobon  nijednoga, 

Da  ti  gredeS  u  Budin  na  vide.  Zai  se  dica  u  vide  ne  Saljut. 

Ote  Tidat  bndimska  gospoda,  Knjigu  Stije  vojevoda  Janko. 


IZBOR    I    PRVA    GODINA    VLADANJA    (1458.);    PROPAST    SRBIJE   (1459). 


Staleii,  sabrani  u  Budimu  i  Pesti,  proglasili  su  doduSe  jednoduSno  MatijaSa  Kor- 
vina  za  kralja,  ali  ina^e  nijesu  niSta  uradili,  da  mu  utru  put  za  srecno  i  slavno  vladanje. 
PaSe  dlanci  loga  sabora  (njih  15),  koje  je  Mihajlo  Silagji  na  sam  dan  izbora  morao  po- 
tvrditi  u  ime  svoje  i  svoga  sestrica,  radili  su  viSe,  da  oslabe  kraljevsku  vlast,  nego  da 
ju  podignu.  Kralj  neka  vodi  rat  i  brani  drzavu  od  svojih  dohodaka  (de  proventibus  suis 
regalibus),  te  ne  smije,  ma  ni  u  skrajnjoj  nuzdi,  nametati  plemstvu  i  njegovim  podani- 
cima  ma  kakav  porez  (aliquam  taxam  seu  solutionem  pecuniarum).  Jedino  u  velikoj  po- 
trebi  smije  pozvati  prelate  i  barune,  da  mu  priteku  u  pomod  sa  svojim  banderijima,  a 
kad  sve  to  ne  bi  dostajalo,  onda  tek  moze  podici  na  oruzje  ditavo  plemstvo  i  sve  po- 
sjednike  na  obcu  vojnu.  Jo§  bi  zaklju6eno,  da  se  nikakve  duhovne  ni  svjetovne  dasti  ne 
smiju  razdavati  strancima;  da  se  sva  imanja,  ugrabljena  posljednjih  triju  godina,  moraju 
vratiti  prijaSnjim  vlastnicima;  da  se  drzavni  sabor  mora  svake  godine  sazvati  u  Pe§tu 
za  Duhove;  napokon  da  se  svi  kraljevski  gradovi  i  ogradjene  varo§i  imaju  predati  gu- 
beinatoru  Mihajlu  Silagju. 

Izborni  sabor  bija^e  jo§  izabrao  dva  poslanstva:  jedno  ce  poci  kralju  i  caru  Fri- 
driku  III.,  da  trazi  od  njega  krunu  sv.  Stjepana;  a  drugo  6e  poci  k  deSkomu  gubernatoru 
Jurju  Podjebradskomu,  te  milom  ili  silom  dovesti  izabranoga  kralja  Matija^a  u  Ugarsku. 
Medjutim  ceSkoga  gubernatora  nije  trebalo  tek  siliti,  da  odpusti  svoga  bududega  zeta. 
Juraj  Podjebradski  dojavio  po  svojim  poslanicima,  da  6e  do  5.  velja^e  sam  sved:ano  do- 
vesti Matijasa  do  medja^noga  grada  Straznica,  te  ga  ondje  predati  ugarskim  poslanicima. 
Podjedno  je  Juraj  pozvao  Ivana  Jiskru  od  Brandisa,  da  se  i  on  pokloni  tom  prigodom 
svomu  novomu  vladaru.  Na  ureieni  dan  gubernator  Juraj  Podjebradski  zaista  dodje  s  Ma- 
tijalem  i  nekim  deSkim  velikaSima  u  Straznice;  jednako  stigoSe  onamo  i  ugarski  posla- 
nici,  na  celu  im  Mihajlo  Silagji  i  Ivan  Vitez,  a  uz  njih  i  majka  kraljeva  Elizabeta.  Dne 
9.  veljade    1458.  bi§e   tu    obnovljena   i    utvrdjena    utanadenja    izmedju    kralja    MatijaSa  i 


Kada  ja  je  jnnak  proiiUo, 
Na  dobra  je  konja  nzjahao, 
Ide  trded  ka  Budima    grada, 
Za  njim   tr£i  dite  Matijala  : 
»Fo£ekaj  me,  moj  raili   babajko  !c 
A  njemn  se  s  manjio  ne  moga^e, 
Ved  po(eka  dite  Matijasa 
I  Trie  ga  preda  se  oa  konja. 
Kad  je  priSal   kod  Bddima  grada, 
Govore  ma  badimska  goipoda: 
>Bora  tebi,  vojevoda  Janko! 
Nismo  li  ti  mladi  govorili. 
Da  K  dica  a  vi(fe  ne  iaijo  ?< 

Vide  Cine  badimska  gospoda, 
Da  it  itat  kranom  a  risina, 
Pa  na  koga  zlata  kruna  pade, 
Da  te  njrga  kraljen  uiiniti. 
Itili  sa  kranom  a  TJiino. 


Krana  se  je  i  rila  i  vila, 

I  pala  je  na  JaokoTa  staa, 

Na  JankoTa  sina  NfatijaSi. 

Karaha  ga  budimska  gospoda  ; 

Razsrdi  se  Tojevoda  Janko 

I  udari  dite  Matijaia. 

Kako  ga  je  lasno  odario, 

Crna  ga  je  krrca  zaiijala; 

Zat?ori  ga  a  kuia  yisoko. 

Pa  itaja    kranu  a  visina, 

Kruna  8e  je  i  vila  i  vila, 

Ooa  pade  na  kala  Yisoka, 

A  kros  kala  na  Jankova  sina. 

Na  JankoTa  s<na  MatijaSa. 

A  gorore  budimsika  gospoda  : 

aTroja  j'  srida,   rojevoda  Janko  ! 

I  tTOJega  sina  Matijaia ; 

Nek  ma  bade  krnna  i  kraljestroc. 


I 


Ma  da  je  pjesma  mnogo  toga  pobrkala,  imade  ipak  a  njo)  nekih  momeoata,  koji  se  podadaraja  s  po- 
TJestrsim  dinjeaicama.  Pjesma  znade  za  >Ti(fe<  a  Badima,  zatim  da  je  Matijai  bin  idite«,  nadalje  da  sa  se 
badimska  gospoda  opiraia  njegova  izbora,  kao  i  to,  da  je  bo  zatroren  »a  kuli  visokojc.  Potonje  je  jaroaCno 
rcminiscencija  na  njegovo  suinjeranje  a  Be(a  i  Praga  No  najsan  raliiviie  je,  Uo  pjesma  ittiie,  kak  >  se  je  Ma- 
tijai sve  pored  oporbe  badimske  gospode  po  nrkoj  viioj  Toiji  popeo  na  prijettolje.  Ta  se  ogleda  suviemeno 
miSIjcnje  njrgove  dob«.  Papa  Kalikst  III.  pile  kralja  MatijaSa  15.  oiujka  1458.  pismo,  u  kojeiu  se  oiobito  raduje 
njegoTU  izbora  za  kralja,  pak  onda  kale:  aillaxit  tandem  felkissimos  dies,  qao  te  divina  pi  eta  te  regem 
Hangarie  eirctum  esse  percepimus,  domamqae  taam  exiltttam,  qaod  fatarum  et  predixeramas  et  credrbamas, 
deamqoe,  pro  qao  toUque  christianitate  bone  memorie  genitor  teas  tarn  gloriose  strenBcq^e  decertavit,  mi  a  ime 
pattaram,  at  domos  taa  calamitatibas  offascaretar*.  (Theiner,  Moa.  Hung.  IL  p.  Jl')* 


S  MATIJA§  KORVIN  (1458.  — 1490.). 

ie§koga  gubernatora,  le  je  mladi  kralj  ponovo  obecao  Jurju,  da  6e  mu  uzeti  kcer  Kata- 
rinu  za  zenu.  Majka  i  ujak  kraljev  protivili  su  se  doduge  donekle,  da  potvrde  svojim 
peCatima  taj  ugovor,  jer  se  bijahu  prisegom  obvezali  palatinu  Ladislavu  Gorjanskomu, 
da  ce  se  Matija§  vjen^ati  s  palatinovom  kcerju  Anom;  ali  mladi  kralj  ne  htjede  pogaziti 
zadatu  rijec  svoju,  i  tako  morado§e  popustiti  ja^oj  volji  njegovoj. 

Dne  14.  veljace  u§ao  je  mladi,  tek  osamnaestgodignji  kralj  MatijaS  Korvin  svefano 
u  grad  Budim.  Cimsu  dnevi  veselja  i  slavlja  minuli,  zaokupile  su  ga  tezke  brige  i  po- 
slovi.  Drzava  mu  je  bila  gotovo  odasvud  okruzena  od  neprijatelja  i  takmaca,  koji  su 
vrebali  na  prvu  zgodu,  da  se  na  nj  obore.  A  nutarnje  prilike  u  drzavi  bile  su  §to  ne- 
povoljnije,  tako  da  je  kraljevstvo  bilo  nalik  »na  haljinu,  raztrganu  na  komade,  na  izra- 
njeno  tijelo  ili  na  razvaljenu  zgradu*.  U  prvi  kraj  oslanjao  se  je  kralj  na  svoga  ujaka, 
na  izabranoga  gubernatora  Mihajla  Silagja,  koji  bijase  jo§  30.  sijecnja  pismorn  iz  Budima 
javio  slavonskomu  banu  Janu  Vitovcu,  da  je  >preuzeo  u  svoje  ruke  sve  slobodne  kra- 
Ijevske  gradove*,  te  je  podjedno  banu  zapovjedio,  da  stiti  i  brani  prava  i  slobostine 
obdine  Gradca  kod  Zagreba.  Dne  20.  veljace  piSe  sam  kralj  Matija  otvoreno  pismo  iz 
Budima  svomu  rodjaku,  vranskomu  prioru  Tomi  Sekelju,  zatim  slavonskomu  banu  Janu 
Vitovcu,  javljajudi  njima,  da  je  svu  vlast  predao  svome  ujaku  Mihalju  Silagju,  od  staleza 
izabranomu  gubernatoru.  I  zaista  je  gubernator  kroz  nekoliko  dana  vrsio  povjerenu  mu 
vlast.  Jo§  2.  ozujka  izdaje  dva  naloga  slavonskomu  banu  Janu  Vitovcu  od  Grebengrada; 
jednim  mu  zapovijeda,  da  stane  na  put  zulumu  vara^dinskoga  zupana  Benedikta  Turoca, 
koji  bijaSe  pocinio  nasilja  plemickoj  porodici  (potonjim  Bedekovicima)  u  Komoru;  drugim 
mu  povjerava,  da  rijesi  spor  izmedju  Ivana  Vragovida  od  MaruSevca  i  obudovljele  kne- 
ginje  Katarine  Celjske  radi  nekih  zemalja  u  okolisu  Vinice.  Razmiricu  neka  dokraj£i  ban 
u  skupstini  varazdinske  i  zagrebadke  zupanije,  a  ne  varazdinski  zupan  Benedikt  Turoc, 
za  kojega  se  sumnja,  da  bi  mogao  biti  pristran  u  prilog  udovici  Katarini. 

Medjutim  za  malo  dana  kao  da  je  nestalo  pravoga  sklada  izmedju  sestrica  i  ujca. 
Mladi,  osamnaestgodi§nji  kralj  tezko  je  podnosio  skrbnictvo  gubernatora,  koji  je  bio 
vrstan  junak,  ali  slab  upravitelj.  Mozda  je  pretegnulo  i  utjecanje  umnoga  biskupa  veliko- 
varadinskoga  Ivana  Viteza  od  Sredne,  koji  je  nekad  bio  glavni  savjetnik  Ivana  Hunjada. 
Ne  znamo,  §ta  se  je  sve  zbivalo  na  kraljevu  dvoru;  samo  je  poznato,  da  je  gubernator 
Mihajlo  Silagji  u  polovici  ozujka  ostavio  Budim,  te  posao  u  juzne  krajeve  prema  Beo- 
gradu.  Kao  kapetanu  toga  grada  bilo  mu  je  onamo  pohitati  i  poradi  dogadjaja  u  de- 
spotskoj  porodici  Brankovica  i  poradi  provala  turskih  u  Srbiju. 

Sada  preuze  drzavno  kormilo  mladi  kralj  Matija§  sam.  Jos  8.  ozujka  zapovijeda  iz 
Budima  svome  rodjaku,  vranskomu  prioru  Tomi  Sekelju,  neka  ne  dira  u  kraljevsku  slo- 
bodnu  obdinu  Gradac  kod  Zagreba,  jer  je  kralj  povjerio  slavonskomu  banu  Janu  Vitovcu 
od  Grebena,  da  preuzme  u  svoje  ruke  sve  kraljevske  gradove  i  varo§i  u  banovini  sla- 
vonskoj.  Radije  neka  se  pobrine,  da  izvrSi  ono,  §to  mu  je  kralj  povjerio,  da  naime  Za- 
jedno s  redenim  banom  Janom  Vitovcem  spremi  cete,  s  kojima  ce  pokoriti  gradove  i 
gospo§tije  u  kraljevinama  Dalmaciji  i  Hrvatskoj  (sed  ea,  ad  que  cum  eodem  Jan  Bythowecz 
pro  recuperacione  castrorum  et  dominiorum  predictorum  regnorum  nostrorum  Dalmacie 
et  Croacie  existitis  deputati,  fideliter  usque  ad  effectum  finem  prosequi  debeatis).  Kako 
u  pomenutim  kraljevinama  nakon  smrti  Ulrika  Celjskoga  (9.  studenoga  1456)  nije  bilo 
bana,  pojagmili  se  za  kraljevskim  gradovima  ne  samo  domaci  hrvatski  knezovi  Kurja- 
kovici  i  Frankapani,  nego  i  susjedi  hrvatski:  Mletci,  bosanski  kralj  Stjepan  Toma,  i 
herceg  Stjepan  Yukdic.  Za  Ostrovicu  otimali  se  Kurjakovidi  i  Frankapani,  a  za  Knin 
bosanski  kralj.  Potonji  udarao  je  i  na  gradove  nedorasHH  sinova  Franka  i  Petra  Talovca, 
na  Sinj  u  Cetini,  na  Cadvinu  u  Posu§ju,  na  Petrovac  u  Petrovom  polju  i  na  Klis  kod 
Spljeta.  S  bosanskim  kraljem  natjecao  se  herceg  Stjepan  Vukdic,  a  oba  kao  da  de  nad- 
mudriti    mletadka   obdina.    Kraljevski  kastelani  u  pojedinim  gradovima,  kao  Juraj  Ver  u 


IZBOR   I   PRVA    GODINA   VLADANJA   (1458-);    PROPAST   SRBIJE   (1459)  9 

SInju  i  Pavao  KiS  u  Klisu,  malaksali  vec  branedi  se  od  nemilih  susjeda.  Dne  8.  ozujka  1458. 
piSu  Dubrovdani  prelatima  i  barunima  Ungarije:  tDo§Io^  nam  je  do  znanja  sa  vi§e  strana, 
kako   su   poStovani    muzevi    Ver   Juraj    i    Kis    Pavao,    kastelani    u  Sinju  i  Klisu,  izlozeni 


fee  tlcctiottc  bdi  comitismatljidn  regent. 


^mafitper^rim^cxrelatib^rauwotltftoli^gifilii 
^iflai  in  regnu  bugiiric  \et\\t:mv\t09ptx\mnix,mzp' 
me  out  illos  qui'cioe  regi  co\mi&  labifTdi  pfiiaferaf  nc 
ccccu  vlto2C0  cjfiiri  fanguiiiia  ipfi^  comitis  labillai  to 
auibi^eo  aiofms  irifurgcre :  ac  incepf  I  fine  a&  optam 
)bucere  vmbicti  befiberare  vibebat.i06 1  facru  fuiikvSi^  cat 
poucbi9  regni  reb^.^q^  eligebo  re^ennbicta  per  tott)  regiiu  ^ 

StRANICA    IZ    KRONIKK   IvANA    Tur5aNSK0GA. 

Ugartka  krontka  (Chronica  Hangaroram),  koja  je  a  doba  kralja  Matijaia  napisao  Ivao  Torianski  (Joannes  de 
Thwrocz),  itampana  bi  1488.  n  Brnn,  i  iste  godine  a  Angsbnrga,  Slika  naia  prikasaje  jedna  stranico  ii  poto- 
njega  izdanja,  gdje  se  govori  o  izbora  Matijaia  Hnnjadovida  za  kralja.  Cita  ae:  |De  electione  d(omi)ni  eomitia 
Matbie  in  regem.  Cam  But(em)  peregrinii  ex  relat<b(at)  fama  obit(us)  ipsi(as)  regis  Ladiilai  to  regnD([n)  Han- 
garie  Tcnit,  maltos  c(on)tristauit,  maxime  aat(em)  illos,  qai  eide(m)  regi  comitis  L«dislai  p(er)sa*sera(n)t  nece(in), 
ca(n))  altores  effasi  sanguinis  ipsi(at)  comitis  Ladislai  eo  anidi(as),  eo  a(n)i(m)osiuB  insargere,  ac  incepta(m) 
fine(m)  ad  optatu(m)  p(er)ducere  Tindictam  desiderare  Tideba(n)t.  Q('ao)d  et  factu(m)  faisset,  d  p(ro)  co(m)* 
pone(n)dis  regni  reb(aB),  p(ro)q(ae)  elige(a)do  rege,  indicts  per  lota(m)  regnn(m)  Ha(n)  .... 


razli6itim  pogiblima,  i  kako  ih  mnoge  vlasti,  koje  za  sada  ne  mislimo  imenovati,  nepre- 
kidno  budi  prijetnjama,  budi  oditim  ratom  nastoje  skloniti,  da  se  odmetnu  od  kraljevstva, 
te  redene  gradove  i  druge  trgove,  koje  drie,  predadu  pomenutim  vlastima.  Kako  dujemo, 


10  matijaS  KORViN  (1458.— 1490 ). 

# 

Ver  Juraj  i  Ki§  Pavao  kolebaju,  i  nije  daleko  do  predaje  (ipsos  autem  Ver  Georgium 
et  Chis  Paulum  titubare,  ut  audimus,  a  deditione  non  longe  abesse). 

Prva  briga  kralja  Matijasa  bila  je  dakle,  da  obnovi  kraljevsku  vlast  u  Hrvatskoj  i 
preostaloj  Dalmaciji,  te  da  stane  na  put  bosanskomu  kralju  Stjepanu  Tomi,  hercegu 
Stjepanu  Vukcicu,  a  i  mletackoj  obcini,  koji  su  se  svi  otimali  za  baniju  hrvatsku  i  po- 
jedine  gradove  u  'zemlji.  Ban  slavonski  Jan  Vitovec  i  prior  Toma  Sekelj  zaista  su  se  na 
to  spremali,  da  ugode  kraljevoj  zapovijedi.  Dne  23.  i  26.  travnja  javlja  Petar  Thomasius, 
mletacki  poslanik  u  Budimu,  kako  ce  prior  vranski  i  ban  Jan  Vitovec  po  odluci  kra- 
ljevoj (de  consensu  et  deliberatione  .  .  .  regis)  s  vojskom  poci  u  Hrvatsku  (ad  partes 
Croatie),  a  na  to  mletacka  obcina  poziva  svoga  poslanika,  neka  izradi  u  kralja,  da 
zgodnim  nacinom  naredi  svojim  kapetanima,  neka  ne  ^ine  nikakve  stete  podanicima  i 
mjestima  mletackima  u  Dalmaciji.  Medjutim  Toma  Sekelj  i  Jan  Vitovec  zavadiSe  se  u 
o6\  polazka  svoga  na  jug.  Mletacki  poslanik  javlja  13.  svibnja  1458.  iz  Budima,  da  je 
prior  Toma  Sekelj  6.  svibnja  sa  50  konjanika  stigao  u  Budim;  razlog  dolazku  ne  znade 
se,  ali  se  glasa,  da  je  nastala  razmirica  izmedju  njega  i  bana,  jer  svaki  od  njih  hoce  da 
bude  nad  drugim  (per  riputarse  ognun  di  se  magior  del  altro).  Opreka  izmedju  bana  i 
priora  bila  je  zestoka,  jer  17.  svibnja  pi§e  Petar  Thomasius,  da  je  dan  prije  (16.  svibnja) 
kralj  Matija§  sa  svima  barunima,  koji  su  uza  nj  boravili,  odjasio  iz  Budima  u  Stolni 
Biograd,  te  da  ce  ondje  vise  dana  boraviti.  Javlja  jo§,  kako  je  kralj  zapovjedio  banu 
Janu  Vitovcu,  da  pustivsi  sve  na  stranu  s  mjesta  preda  nj  dodje  (che  omnibus  remotis 
se  debi  conferir  li  alui).  Kralj  Matija§  ostao  je  u  Stolnom  Biogradu  viSe  dana,  te  je  Za- 
jedno sa  svojim  barunima  i  papinskim  legatom  Ivanom  Carvajalom  radio  o  tome,  da 
vranskoga  priora  izmiri  s  banom  slavonskim.  Uz  bana  Jana  Vitovca  na§li  se  u  Stolnom 
Biogradu  brojni  velikasi  i  plemici  iz  Slavonije  (universi  nobiles  regni  nostri  Sclauonie), 
koji  su  torn  zgodom  zamolili  kralja,  da  im  potvrdi  privilegij  kralja  Ladislava  Postuma 
od  god.  1457.  o  na6inu  pobiranja  kunovine  u  kraljevini  Slavoniji.  Matija§  je  s  privolom 
nazodnih  prelata  i  baruna  na  drugi  dan  Duhova,  22.  svibnja,  zaista  potvrdio  zamoljeni 
privilegij,  a  na  to  se  je  vratio  opet  u  Budim,  posto  mu  je  jamacno  bilo  po§lo  za  rukom, 
da  nagodi  vranskoga  priora  s  banom  Vitovcem.  Vec  27.  svibnja  nalaze  kralj  iz  Budima 
banu  Vitovcu,  da  uredi  medje  slobodne  obcine  na  Gradcu  kod  Zagreba,  koje  bijahu  za 
predjasnjih  smutnja  za  vladanja  knezova  Celjskih  pomrsene;  a  16.  lipnja  izdaje  pomenu- 
tomu  banu  povelju,  kojom  mu  za  vjerne  sluzbe  od  izbora  svoga  do  onoga  dana  dariva 
»grad  Krapinu,  zemljiSte  razvaljenoga  grada  Vrbovca,  kao  i  Novi  grad  nasuprot  gradu 
Krapini*  (castrum  Krappina,  possessiones  destructi  castri  Vrbowcz  nee  non  Novum  castrum 
ex  opposite  castri  Crappina).  Nema  medjutim  sigurnih  vijesti,  da  li  su  ban  i  prior  po- 
slije  zaista  poSli  u  Hrvatsku.  Izvjestno  je  samo,  da  je  grad  Knin  vec  u  srpnju  1458.  bio 
u  vlasti  kraljevoj.  Dne  22.  kolovoza  1458.  stoluje  >v  Sinji«  knez  Vladislav  s  Talovca, 
knez  cetinski  i  kli§ki  i  vece,  sin  Franka  bana  (Talovca),  te  u  ime  brace  svoje  Miklu§a 
i  Ferenca,  kao  i  knezova  Ivani§a  i  Stjepaua,  sinova  bana  Petra  (Talovca),  daje  crkvi 
sv.  Marije  pod  Sinjem  kmeta  u  Godarcih,  po  imenu  Borcika  Kraljica.  Nema  sumnje,  da 
je  i  knez  Vladislav  Talovac  sa  svojom  bracom  i  bratu^edima  priznao  vlast  kralja  Ma- 
tijasa, koji  je  onda  iz  Sinja  odazvao  kraljevskoga  kastelana,  te  ostavio  Talovcima 
njihovu  baltinu.  Upravu  pak  Hrvatske  i  Dalmacije  povjerio  je  MatijaS  jos  one  godine 
Pavlu  Spiran^icu  i  Petru  Zobu,  koji  se  vec  na  po6etku  slijedece  godine  1459.  spominju 
kao  bani  Dalmacije  i  Hrvatske.  Njih  je  zamjenjivao  u  Kninu  banovac  Mihajlo  Zivkovid, 
gospodar  grada  Prozora  u  zupi  Vrhriki  (Vrliki). 

Kralj  se  Matija§  bijage  pozurio,  da  uredi  prilike  u  hrvatskom  kraljevstvu,  pak  da 
se  onda  obori  na  protivnike  svoje  u  Ugarskoj  i  Slavoniji.  Mnogi  naime  velika§i,  premda 
bijahu  privoljeli  na  izbor  kralja  Matija§a,  ne  htjedo§e  poslije  da  mu  se  pokore.  Na  celu 
njima  stajaSe  gordi  knez  Nikola  IloCki.  Jo§  15.  ozujka  tuzi  se   MatijaS  svome  buducemu 


IZBOR    I    PRVA    60DINA    VLADANJA    (1458);    PROPAST    SRBIJE    (1459.).  It 

tastu,  tada  ved  (od  2.  oiujka)  Celkomu  kralju  Jurju  Podjebradskomu,  kako  se  erdeljski 
vojvoda  Nikola  Ilo^ki  uza  sve  opomene  i  sve6ane  pozive,  paSe  i  pored  sigurnoga  pisma 
svedjer  krati,  da  preda  nj  dodje,  trazeci  svedjer  nove  razloge  za  odgadjanje.  Mozda  je 
deSki  kralj  posredovao,  te  se  je  ponosni  knez  svomu  kralju  poklonio,  jer  kad  su  zatim 
7.  svibnja  u  Pragu  krunili  Jurja  Podjebradskoga  za  kralja,  bio  je  i  Nikola  Ilo6ki  nazo^an 
Zajedno  s  ostalim  ugarskim  poslanicima  (gjurskim  biskupom  Augustinom,  vackim  bisku- 
pom  Vincentijem,  i  sikulskim  knezom  Osvaldom  Rozgonom),  te  se  je  s  njima  20.  svibnja 
kroz  Kromjeriz  i  Moravu  vracao  u  svoju  domovinu.  Dok  se  je  Nikola  Uocki  bar  pri- 
vidno  pokorio  svomu  kralju  i  gospodaru,  silni  Ladislav  Gorjanski  nije  htio  za  nj  ni  da 
fiuje.  Ljuto  uvrijedjen.  §to  je  MatijaS  odbacio  njegovu  kcer  Anu  i  zavrgao  prisegama 
utvrdjeni  ugovor  od  12.  sijednja,  te  time  osramotio  ne  samo  majku  i  ujca,  nego  i  sav 
rod  Gorjanskih,  stari  se  je  palatin  posve  odijelio  od  kralja  i  vapio  za  osvetom.  Palatin 
Vladislav  Gorjanski,  prvi  dostojanstvenik  diiave,  ne  sudjeluje  ni  pri  jednom  Cinu  kra- 
Ijeva  vladanja  kroz  tri  mjeseca,  jer  ne  priznaje  njega  za  svoga  gospodara.  Pukao  silan  jaz 
izmedju  mladoga  kralja  i  staroga  palatina.  Dne  28.  lipnja  javlja  knez  Stjepan  Frankapan 
iz  Krka  mietadkomu  duzdu  o  postupanju  kraljevu  prema  palatinu,  koji  se  je  tvrdokorno 
od  njega  tudjio. 

Jos  13.  svibnja  bijaSe  MatijaS  sazvao  ugarski  sabor  u  PeStu  za  28.  svibnja.  Na  tom 
saboru  vijedat  ce  se  naroCito  o  tome,  kako  da  se  stane  na  put  zulumu  Ivana  Jiskre, 
koji  se  bijaSe  ponovo  od  kralja  odmetnuo.  Sabor  se  medjutim  skupio  tek  na 
koncu  lipnja  ili  na  pocetku  srpnja,  te  se  je  slabo  odazvao  zeljama  i  zahtjevima  kralja 
Matija^,  premda  je  taj  u  svakom  pogledu  nastojao  ugoditi  staleiima.  Kralj  traiio  no- 
vaca  i  vojske,  i  da  satre  domace  protivnike  i  da  povede  po  zelji  papinoj  veliku  vojsku 
na  sultana  Muhameda  II  ;  ali  staleii  ne  htjedoSe  ni  cuti,  da  se  zrtvuju  za  kralja  i  domo- 
vinu. Kralj  neka  sam  brani  drzavu  svojim  silama;  jedino  ako  se  neprijatelj  priku^i 
medjama  drzave,  smije  kralj  podidi  plemstvo  na  obcu  vojnu,  te  ga  povesti  do  granica. 
Ako  za  detrnaest  dana  nema  glasa  neprijatelju,  plemicka  de  vojska  vratiti  se  svojim  ku- 
dama.  Tako  su  stalezi  stvorili  60  clanaka,  kojima  su  poglavito  potvrdili  zakljudke  izbor- 
noga  sabora,  a  uz  to  su  stvorili  mncgo  odredaba  u  pogledu  sudovanja. 

Nedada  kralja  Matijasa  na  saboru  u  PeSti  bijaSe  ga  ubijedila,  da  mu  je  udariti 
drugim  putem,  ako  hode  da  zaista  kraljuje.  Trebalo  mu  skrSiti  odpor  i  nizega  plemslva 
i  prkosnih  velikaSa.  A  najviSe  mu  se  odupirao  ba§  palatin  Ladislav  Gorjanski,  koji  bi 
mu  morao  biti  desna  ruka.  I  tako  se  Matija§  rijeSi,  da  satre  nepokornoga  palatina.  Mozda 
jo§  za  sabora,  no  svakako  jos  u  srpnju  kralj  MatijaS  zbaci  Ladislava  Gorjanskoga  s  pa- 
latinske  dasti,  te  ju  podijeli  svome  vjerncmu  privrzeniku  Miliajlu  Orsagu  (de  Gwth), 
dosadanjemu  vrhovnomu  dvorskomu  mestru  (honore  palatinatus  ab  eodem  Ladislao  de 
Gara  per  regiam  clementiam  ablato  et  Michaeli  Orszag  in  eundem  honorem  sublimato). 
Ved  27.  srpnja  spominje  se  Mihajlo  Orsag  kao  palatin,  a  26  rujna  destitaju  mu  Du- 
brovdani  kao  »netom  imenovanom  palatinu<  (nuper  creato  palatino  —  dominacionem  ve- 
stram  per  regiam  maiestatem  ad  palatinatus  officium  evocatum  esse). 

Ladislav  je  Gorjanski  uzbjesnio,  kad  ga  je  kralj  zbacio  s  palatinske  dasti.  No  po- 
stupak  kraljev  ozlojedio  je  i  druge  velikaSe,  koji  su  se  bojali,  da  de  se  njima  jednako 
dogoditi.  I  nepouzdani  Nikola  Ilofki  pridruzio  se  nezadovoljnicima,  uvrijedjen  jamadno, 
§to  njega  nije  zapala  dast  palatina.  Napokon  se  digao  na  MatijaSa  i  rodjeni  ujak  njegov, 
gubernator  i  kapetan  Beograda,  Mihajlo  Silagji,  koji  nije  mogao  pregorjeti,  §to  ga  bijaSe 
sestric  liSio  svakoga  utjecanja  u  vladanje.  Tek  §to  se  je  doznalo,  da  je  palatin  Ladislav 
Gorjanski  skinut,  sastali  se  26.  srpnja  1458.  u  §imontornji  u  tolnanskoj  zupaniji  zbadeai 
palatin,  knez  Nikola  Ilodki,  i  gubernator  Mihajlo  Silagji,  te  se  urotili  protiv  kralja  svoga. 
Utanadili  vjediti  savez  za  medjusobnu  obranu  od  svakoga,  koji  bi  dirao  u  njih,  u  nji- 
hovu  dast,  posjedovanja  i  podanike.    Oprijet   de  se  svakomu,  bio  domadt  ili  stranac,  bio 


i^_  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

nizkoga  ili  najvi§ega  staleza  (tarn  aliegene  quum  incole  huius  regni  cuiuscunque  excel- 
lencie  dignitatis  honoris  et  preeminencie).  Savez  svoj  utvrdili  najsvecJanijim  prisegama, 
Znacajno  je,  da  se  u  saveznoj  izpravi  Ladislav  Gorjanski  jos  uvijek  zove  palatinom,  a 
Nikola  liocki  erdeljskim  vojvodom,  banom  slavonskim  i  madvanskim. 

Vec  1.  kolovoza  znalo  se  u  Budimu,  da  su  se  tri  najmocnija  velikaSa  urotila  protiv 
kralja.  Opasnost  je  bila  velika,  jer  su  se  oko  pomenute  trojice  stali  skupljati  i  drugi 
magnati.  Dne  15.  kolovoza  pi§e  neki  nepoznati  pisac  gradskomu  vijecu  u  Vratislavi: 
>Ugarska  gospoda  zavadjena  su  s  kraljem,  te  ih  imade  dvanaest,  koji  zajedno  stoje  .  .  .« 
(die  ungerischen  hh.  sind  zwetrechtig  mit  dem  Konige,  und  der  seint  12,  die  mit  einander 
stehin,  und  ist  der  Soldamihol,  der  alte  groszgraff,  der  Nicolasch  Waida,  der  Reinolt  etc.) 
Medjutim  prije  nego  §to  su  saveznici  i§fa  mogli  preduzeti,  pretekao  ih  je  kralj  MatijaS 
sa  svojim  vjernim  pouzdanikom,  velikovaradinskim  biskupom  Ivanom  Vitezom  od  Sredne. 
Na  prve  glase  o  zavjeri  pohitao  Ivan  Vitez  pred  kraljeva  ujca  Mihajla  Silagja,  da  ga 
odvrati  od  saveznika.  Vjestomu  diplomati  podje  za  rukom,  te  ublazi  ogorCenoga  guber- 
natora,  koji  zazeli  sastati  se  sa  svojim  sestridem.  Matijas  podje  s  majkom  svojom  i 
brojnim  prelatima  ujcu  u  susret,  te  se  sastade  s  njime  8.  kolovoza  blizu  Budima.  Stari 
junak  Mihajlo  Silagji  popusti,  te  se  izmiri  sa  svojim  sestricem.  Odrece  se  pace  sam  gu- 
bernatorske  6asti,  na  §to  ga  Matija§  obasu  darovnicama  i  posjedima.  Kralj  i  dosadanji 
gubernator  svrati§e  se  na  to  izmireni  u  Budim,  gdje  se  razpravljalo  o  zamasnim  stvarima. 
Cini  se,  da  se  je  kralj  nekako  nagodio  i  s  Nikolom  Ilodkim,  koji  se  je  sada  pritajio,  te 
se  sklonio  u  Slavoniju,  u  svoju  baniju.  Dne  21.  kolovoza  i  19.  rujna  1458.  nalazimo 
Nikolu  Ilo6koga  u  Zagrebu,  gdje  no  zajedno  sa  svojim  drugom,  slavonskim  banom  Janom 
Vitovcem  izdaje  izprave  u  prilog  slobodnoj  obcini  na  Gradcu  kod  Zagreba.  Tako  je 
skinuti  palatin  Ladislav  Gorjanski  ostao   osamljen:    izdali    ga   u  taj  par    drugovi  njegovi. 

Kralj  je  Matijas  nastojao  brzo  sti^ati  domace  smutnje,  da  uzmogne  svratiti  svu 
paznju  na  jugoiztodne  strane  svoje  drzave.  U  noci  24.  kolovoza  stigao  u  Budim  teklic 
iz  Beograda,  noseci  zama.^ne  glase.  Javljao  o  novo)  turskoj  provali,  kao  i  to,  da  su  Turci 
zauzeli  Golubac,  jedan  od  najznatnijih  medjasnih  gradova  na  Dunavu.  Probudili  kralja  iz 
sna,  te  se  jo§  u  noci  sastalo  drzaivno  vijece,  u  kojem  je  kralj  oditovao,  da  sam  ide  u 
rat  na  Turke.  Vec  u  zoru  sutraSnjega  dana  poSao  s  ujcem  na  put;  kardinal  Ivan  Car- 
vajal,  papinski  legat,  otici  6e  za  njim  s  ugarskom  gospodom  i  krizarima;  a  majka  Eli- 
zabeta  ostat  ce  u  Budimu,  1  da  upravlja  kraljevstvom,  i  da  sprema  sve  potrebito  za  rat. 
Prvih  dana  rujna  ved  je  MatijaS  u  Segedinu,  9.  rujna  ide  u  Petrovaradin  zajedno 
s  legatom  Ivanom  Carvajalom;  ujca  svoga  poslao  vec  naprijed,  da  brani  Smederevo, 
stolicu  srbskih  despota. 

Ostatak  srbske  drzave  s  gradom  Smederevom  mnogo  je  stradao  poslije  smrti  de- 
spota Gjurgja  Brankovica  (24.  prosinca  1456.).  Stari  despot  bijase  za  sobom  ostavio 
udovicu  Jerinu  i  tri  sina:  dva  starija,  Grgur  i  Stjepan,  bijahu  slijepi,  a  najmladji  Lazar 
zdravih  odiju.  Mimo  to  ostale  su  iza  despota  dvije  kceri,  obje  udovice:  Mara,  udova 
osmanlijskoga  sultana  Murata  IL,  i  Katarina,  nekad  udata  za  kneza  Ulrika  Celjskoga. 
Ne  znamo  pravo,  §ta  je  stari  despot  odredio  u  pogledu  nasljedstva  na  despotskoj  sto- 
lici.  Vjerojatno  da  je  predao  vladanje  najmladjemu  sinu  Lazaru,  koji  je  jos  od  27.  pro- 
sinca 1446.,  kad  se  bijaSe  ozenio  Jelenom  Paleologovom,  starca  otca  pomagao  u 
drzavnim  poslovima,  te  su  ga  kroz  deset  posljednjih  godina  smatrali  za  suvladara  otceva. 
Svakako  stoji,  da  se  je  Lazar  Brankovic  (Gjurgjevic)  proglasio  despotom  i  stao  upravljati 
drzavom.'  All  stanje  njegovo  bilo  je  gotovo  zdvojno,  jer  je  bio  odasvud  okruzen  pro- 
tivnicima.  U  kraljevstvu  ugarskom  bija§e  pretegla  stranka  Hunjada  i  Silagja,  krvnih  ne- 
prijatelja  pokojnoga  otca  njegovog,  u  Bosni  vrebao  kralj  Stjepan  Toma  na  zgodu,  da 
otme  Srebrenicu,  a  u  samoj  .Srbiji  bila  je  stranka,  koja  je  smatrala,  da  vladanje  patri 
najstarijega  brata  Grgura.    Toj    stranci  pripadala   je  i  mati    udovica  Jerina,  koja   se  nije 


IZBOR    I    PRVA    CODINA    VLADANJA    (1458.);   PROPAST    SRBIJE    (1459).  13 

pazila  sa  svojom  snahom  Jelenom,  zenom  nada  sve  vlastohlepnom.  Kraj  takih  nepovoljnih 
prilika  gledao  je  despot  Lazar,  da  se  bar  nekako  pogodi  s  turakim  carem  Muhamedom  II., 
koji  mu  je  u  onaj  mah  mogao  biti  najopasnijim  neprijateljem.  Srbski  Ijetopisci  iavljaju, 
da  se  je  despot  Lazar  vec  15.  sijednja  izmirio  sa  sultanom.  Iz  drugih  izvora  doznajemo, 
da  je  Muhamed  ostavio  despotu  Lazaru  sve  zemlje  i  mjesta,  koja  je  nekad  drzao  po- 
kojni  otac  njegov  u  Srbiji  i  drugdje  (Srebrenica  u  Bosni),  osim  Novoga  brda;  a  despot 
se  onda  obvezao  na  godiSnji  danak  od  40.000  dukata.  Tako  se  Lazar  osigurao  bar 
s  turske  strane,  pak  se  je  mogao  nadati,  da  sultan  nece  pomagati  ni  majku  ni  slijepu 
bracu  njegovu. 

Osjecajuci  se  sigurniji  na  despotskoj  stolici,  poslao  Lazar  jednoga  vojvodu  svoga 
u  Budim  kralju  Ladislavu  Postumu.  Srbski  vojvoda  stigao  28.  sijednja  u  Budim,  javio 
promjenu  na  despotskoj  stolici  i  pogodbu  Lazarevu  s  turskim  carem.  No  podjedno  kao 
da  je  i  prijetio  gospodi  na  budimskom  dvoru,  stranci  Hunjada  i  Silagja,  da  je  gospodar 
njegov  nakanio  osvetiti  svoga  Surjaka,  kneza  Ulrika  Celjskoga,  kao  i  sramotu,  nanesenu 
otcu  svomu,  kojemu  je  kapetan  Beograda,  Mihajlo  Silagji,  odsjekao  tri  prsta  na  ruci  i 
silom  iznudio  60.000  dukata  odkupa.  Turci  prijete  Beogradu,  a  despot  radije  ce  poma- 
gati Turcima,  nego  Ugrima,  makar  ga  to  i  tro§ka  stajalo,  jer  bi  volio,  da  Beograd  Tur- 
cima  u  ruke  dopadne,  nego  da  Ugri  i  dalje  u  njemu  zapovijedaju.  I  zaista  je  poslije 
despot  nakon  silovite  smrti  Ladislava  Hunjada  (16.  ozujka  1457.)  podigao  oruzje  ne 
protiv  Ugarske,  nego  protiv  Hunjadovaca  i  njihovih  privrzenika.  U  travnju  oteo  je  Mi- 
hajlu  Silagju  Kovin  i  druge  wpobrezke*  gradove  naokolo  Dunava,  a  onda  provalio  u 
teme§varsku  zupaniju,  ali  vojska  bi  mu  na  Tamisu  u  svibnju  1457.  razbijena. 

Despotu  Lazaru  nije  bilo  moguce  dalje  sudjelovati  u  borbi  izmedju  Hunjadovaca  i 
dvorske  stranke  u  Ugarskoj,  jer  su  u  to  planule  razmirice  u  samoj  despotskoj  porodici. 
Sred  till  smutnja  umre  despotica  majka  Jerina  u  gradu  Rudniku  3.  svibnja  1457.  Jo§  one 
noci  ostavi  najstariji  brat,  slijepi  Grgur  zajedno  sa  sestroni  udovicom  Marom  i  sa  svojim 
ujcem  Tomom  Srbiju,  te  pobjeze  »na  portu<  u  Drinopulje  k  caru  Muhamedu.  Jamacno 
je  Grgur  nakon  smrti  majcine  trazio  u  sultana,  da  ga  uzvisi  na  despotsku  stolicu,  koja 
ga  je  patrila  kao  prvorodjenomu  sinu  despota  Gjurgja.  Jo§  14.  studenoga  pi§u  Dubrov- 
(liani  kralju  Ladislavu  Postumu,  kako  su  u  njihov  grad  stigli  iz  Drinopolja  poslanici  de- 
spotovica  Grgura  i  sestre  njegove,  sultanice  Mare,  da  izvrse  neke  njihove  poslove.  Tom 
zgodom  doznadose  Dubrovcani,  kako  se  turski  sultan  sprema  na  Dubrovnik,  i  kako  je 
takodjer  zapovjedio  rumelijskomu  pa§i,  da  na  Moravi  skupi  §to  vede  brodovlje,  jer  ce 
sultan  do  godine  s  brodovljem  i  kopnenom  vojskom  udariti  na  Beograd. 

Sta  se  je  zgadjalo  u  drugoj  polovici  1457.  u  Srbiji,  nije  nam  zabiljeieno,  Jednako 
ne  znamo,  kako  se  je  despot  Lazar  pogodio  sa  srednjim  bratom  Stjepanom,  koji  je  ostao 
u  domovini.  Medjutim  despot  Lazar  nije  se  nauzio  vladanja.  Dne  20.  sije^nja  1458.,  ba§ 
u  ono  vrijeme,  kad  su  Ugri  bili  u  Pe§ti  i  Budimu  na  izbornom  saboru,  umre  Lazar,  ne 
ostavivSi  za  sobom  muzkoga  poroda,  nego  samo  udovicu  Jelenu  i  kcer  Maru.  Vec 
26.  sijecnja  znalo  se  je  u  Budimu,  da  despota  Lazara  nema  vi§e  u  zivotu.  Sabrane  sta- 
leze,  koji  bijahu  dva  dana  pred  tim  proglasili  MatijaSa  Korvina  za  kralja  i  njegova  ujca 
Mihajla  Silagja  za  gubernatora,  iznenadila  je  vijest,  da  je  pokojni  despot  u  svojoj  opo- 
ruci  povjerio  Srbiju  zastiti  rimskoga  pape  Kaliksta  III.,  te  zamolio  njegova  legata  Ivana 
Carvajala,  da  zemlju  za  rimsku  stolicu  preuzme.  Gubernator  zajedno  sa  sabranim  prela- 
tima  i  barunima  navaliSe  na  nazodnoga  legata,  da  s  mjesta  pohita  u  Srbiju,  pak  da  ju 
zaokupi  u  ime  rimskoga  pape  i  ugarskoga  kraljevstva.  Mnogi  baruni  ponudise  se,  da  ce 
s  njime  poci,  tako  da  se  je  skupila  druzina  od  1500  Ijudi;  ako  treba,  neka  legat  povede 
sa  sobom  i  kriiare.  Carvajal  zaista  30.  sijecnja  pohita  na  jug,  da  izvr§i  ielju  ugarskih 
staleza.  Iz  Beograda  po§ao  u  despotovu  Srbiju,  da  posjedne  njegove  gradove.  Ali  mu 
loSa  sreca  bila,  jer  se  je  jedva  hv  opet  vratio  u  Budim. 


14  MATIJaS  KORVIN  (1458.— 1490.). 

♦ 

Ako  je  i  istinito  oilo,  da  je  pokojni  despot  oporukom  svojom  ostavio  Srbiju  rimskoj 
stolici,  narod  u  Srbiji  nije  ni  5uli  htio  za  tu  odredbu.  A  ni  turski  sultan  nije  mogao 
dopustiti,  da  zapadne  budi  papu  budi  Ugarsku  srbska  zemlja,  koju  je  smatrao  svojom 
zemljom.  Za  smutnja,  koje  su  se  rodile  u  Srbiji  i  Smederevu  nakon  smrti  despota  La- 
zara  Brankovica,  pretegla  je  nedvojbeno  stranka,  koja  je  voljela  ostati  pod  turskim 
vrhovnictvom,  nego  se  pokoriti  rimskomu  pap!  i  Ugarskoj.  Bas  ta  stranka,  kojoj  svakako 
nije  pripadala  despotova  udovica  Jelena,  izradila  je,  te  bi  u  Smederevu  u  velja6i  1458. 
proglasen  za  despota  neki  Mihajlo  Angelovic,  koji  je  bio  veliki  vojvoda  srbski  za  po- 
kojnoga  Lazara.  Srbska  vlastela  priklonise  se  Mihajlu  Angelovida,  i  jer  je  po  svoj  prilici 
bio  nacelnik  domace  vojske,  a  jo§  vi§e  zato,  jer  je  bio  rodjeni  brat  rumelijskoga  pase 
Alipa§e  Angelovida.  Tim  su  mislili  zaprijeciti,  da  im  sultan  ne  nametne  slijepoga  bje- 
gunca  Grgura  ili  njegova  sina  Vuka  (Zmaj-ognjenoga  Vuka  Grgurevica).  A  da  ne  bude 
razmirica  ni  smutnja  u  samoj  zemlji,  odredise  vlastela,  da  uz  njihova  odabranika  sudjeluju 
u  vladanju  Lazarevu  udovica  Jelena  i  brat  njegov,  slijepi  Stjepan.  Kraj  takih  prilika  nije 
papinski  legat  mogao  ni  snivati,  da  preuzme  Srbiju  za  papu  i  ugarsko  kraljevstvo. 

Medjutim  despotica  udovica  Jelena,  kako  je  bila  vlastohlepna,  tek  se  je  od  nevolje 
pokorila  odredbi  vlastele  srbske.  Snovala  je  neprestano,  kako  da  se  oslobodi  nametnu- 
toga  joj  suvladara,  despota  Mihajla  Angelovida,  pak  da  onda  zavlada  sama  zemljom  u 
ime  svoje  dvanaestgodiSnje  kderi  Mare  (Marije,  Margarete).  S  toga  je  stala  oko  sebe 
skupljati  privrzenike  ugarske  i  tajno  ugovarati  s  gubernatorom  Mihajlom  Silagjijem.  A  da 
bi  lak§e  odrzala  vlast,  ogledala  se  za  zgodnim  knezom,  s  kojim  bi  zaru6ila  kcer  svoju 
Maru.  Tu  ju  namjeri  sreca  na  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tomu. 

Bosanski  kralj  Stjepan  Toma  bija§e  se  s  pomocu  Ivana  Hunjada  dobavio  prijestolja, 
te  je  s  toga  vazda  ostao  odan  porodici  slavnoga  junaka.  Premda  ga  bijase  turska  sila 
nemilo  prilisla,  te  se  i  ugniezdila  u  jednom  dijelu  njegove  drzave,  narodito  u  Vrhbosni 
i  gradu  Hodidjedu,  premda  je  morao  danak  placati  sultanu,  Stjepan  je  Toma  nakon 
sjajne  pobjede  Ivana  Hunjada  kod  Beograda  podeo  snovati,  kako  da  zaratuje  na  Turke, 
te  svoju  zemlju  posve  oslobodi  vlasti  njihove.  Osobito  ga  je  smetalo,  §to  su  Turci  iz 
Vrhbosne  provaljivali  na  sjever  do  Save,  pak  na  toj  rijeci  gradili  mostove  i  brodove, 
preko  kojih  su  provaljivali  u  Slavoniju.  Namislio  je  s  toga  Turcima  oteti  Vrhbosnu  i 
Hodidjed;  a  onda  ce  i  despotu  uzeti  Srebrenicu,  te  tako  svoju  vlast  protegnuti  do  Drine 
i  do  banovine  Madve,  kojom  upravljaju  ugarski  bani.  Kroz  ditavu  godinu  1457.  sprema 
se  Stjepan  Toma  na  rat  s  Turcima,  a  pri  torn  ga  odu§evljeno  pomaze  rimski  papa 
Kalikst  III.  Skupljaju  se  krizari  i  novel  u  svim  susjednim  zemljama,  narodito  u  mle- 
tadkoj  Dalmaciji;  sabrani  novel  dati  ce  se  ugarskomu  kralja,  bosanskomu  kralju  Stjepanu 
Tomi  i  arbanaskomu  junaku  Jurju  Kastrioticu  (Skenderbegu).  U  ozujku  dolazi  poslanik 
Stjepana  Tome  u  Budim  pred  kralja  i  papinskoga  legata,  pak  javlja,  kako  sultan  trail 
od  njegova  gospodara  6etiri  poglavita  grada  (medju  njima  i  grad  Bistrica  na  Hlivanjskom 
polju),  i  kako  je  sultan  poslao  u  Bosnu  radnike,  da  grade  mostove  i  prelaze  na  Savi 
s  bosanske  strane.  Netom  je  stigao  u  Bosnu  turski  subaia  sa  8000  Ijudi,  da  nadzire  i 
brani  radnike  pri  njihovu  poslu.  Kralj  bosanski  ne  moze  toga  podnijeti.  S  toga  moli 
papinskoga  legata  Ivana  Carvajala,  da  sam  glavom  dodje  u  Bosnu,  pak  da  se  poblize 
dogovore  o  krizarskom  ratu  na  Turke.  U  lipnju  zaista  ide  kardinal  Ivan  Carvajal  u  Bosnu, 
a  prati  ga  mletacki  poslanik  u  Budimu,  po  imenu  Petar  Thomasius.  Dne  13.  lipnja  sa- 
staju  se  s  krajem  u  gradu  Doboru  u  oblasti  Usori,  gdje  no  kralj  svedano  obecaje,  da  ce 
se  posve  razkrstiti  s  Turcima  i  zametnuti  s  njima  otvoren  rat. 

Slaba  pomod  s  krSdanske  strane,  a  onda  i  smrt  kralja  Ladislava  Postuma  osujeti§e 
namjere  bosanskoga  kralja  i  rimskoga  pape.  Stjepan  Toma  ne  povede  zasnovane  vojne 
na  Turke,  all  se  zato  pobrine,  da  razmakne  svoju  vlast  i  u  Hrvatsku  (koja  je  nakon 
smrti  celjskoga    kneza    Ulrika    ostala   bez   bana),  kao  i  u  Srbiju.    Cim  je   Stjepan  Toma 


IZBOR    I    PRVA    GODINA    VLADANJA    (1458);   PROPAST   SRBIJK    (1459.)- 


«s 


doduo,  da  je  despot  Lazar  Brankovic  umro,  on  se  je  s  mjesta  oborio  na  one  oblasti, 
koje  su  despoti  doslije  drzali  izmedju  Bosne  i  Drine.  Vec  22.  veljace  1458.  znadu  u 
Spljetu,  da  je  bosanski  kralj  osvojio  Srebrenica    i  jo§   drugih   jedanaest   ka^tela.    Bit  <5c, 


|4 


PjENEZI    BOSANSKOGA    KRALJA    SrjEPAN\    TOME    (1443.-1461). 

I.  Lice:  Sreti  Grrgorijr,  panolik,  sa  zrnatom  osjenkom  oko  glave,  stoji  medjn  dva  loka  ;  drtnicoro  dijeli  bU- 
KOsloT,  a  IjcTicom  drii  knjign  na  grndima.  IzTan  lakora  (ita  se:  Sa(nctas)  Gr(tgoria«).  Zalieje:  U  kolo- 
bam  otvorena  kruna  ■  dva  traka,  kuji  se  STriavaja  s  krinorim  CTijetono,  pod  kraoonn  monogram  od  pismeoa 
T  M  S   =    Totnas.  Nadpis  nsokolo  rnba:   »f  Got.  Tomas  era.  Boso.c  (Gospodin  Tomai  kralj  Bosoe). 

a.  Lice:  Kao    broj  I.;  na  zaliija  nije  kmna  opasana  kolobarom. 

3.  Lice:  Kao  broj  f.  Zaliije:  Kao  broj  I.,  samo  napis  naokolo  rnba  dragiiji,  naime  latioski :  »D(oini)o(a)s 
Tomas  rex  Bosn?«. 

4.  L  i  c  e  :  U  kolobarn  otToreaa  krana  •  dra  traka,  koji  te  sniaraja  kriaoTim  cvijctoTtma  ;  pod  kr^oom  mo- 
nogram od  ptsmena  T  M  S  =  Tomas  Napis  naokolo  raba  »f  era  Bosnec  (kral)  Bosne).  Z»li£ie:  Stit 
raxdvojen  koso    na  dra  poija,  a  srakom  polju  po  tri  krinora  CTijeta.  Napis  naokolo  raba :  >f  Gospodi(n)  Tomass . 

5.  Lice:  Kao  broj  4.,  samo  latin«ki  napis  na  raba:  »f  rrx  Bosne*.  Zaliije:  Kao  broj  4.,  samo  latinski 
napis :   »-f  D(omi)n(u)s  Tome*. 

6.  Lice:  STrtitelj  stojedi,  sa  zrnatom  osjenkom  oko  glare,  a  dagom  odijela;  a  detnici  drii  bitkapski  itap,  a 
Ijcricom  knjiga  na  grudima.  Do  Ijevice  neka  tigia,  raljda  D.  Napis  naokolo  roba :  *S(aBCta8)  Gregorys 
Naxazenus*.  Zaiiije:  Dolje  itit,  a  a  njemo  otroreaa  krana  i  pod  njom  sloro  T;  nad  Ititom  kaciga 
s  otTorenom  krnnom,  iz  koje  se  diie  palica  i  nad  njom  borornica.  Desno  i  lijevo  kacige  sigle  T  O.  Nadpia : 
>D(omi)n(as)  Tomas  rex  Bosoe  .  .  .  (et  cetera?)*. 

7.  Lice:  Kao  broj  6.,  samo  sigia  R  i  napis:  >S>netas)  Gregori(as)  Nataten(a)a«.  ZaliCje:  Stit  dolje,  na 
lijcTu  nagnat  ;  ottalo  kao  i  broj  6.  Napis:  »D(omi)n(a)s  Tomas  rex  Bo(«)iM  .  .  (?)«. 

8.  Lice:  Sretitelj  s  palicom  i  kniigom,  sigIa  P.  Napis:  >fS(aacti)  Gregori(i)  pape.  Zaliije:  Stit  s  kmnom 
i  iljemom,  rojesto  sigla  dra  krinora  erijeta.  Napis:   tDga  (d>m-a  s  dominos)  Tome  rex  Bosne  et  c(etcra)«. 


i6  matijaS  korvin  (1458.-1490.). 

• 
da  je  prodro  i  dublje  u  Srbiju,  gdje  je  medjutim  Turcima  prijatna  stranka  proglasila 
despotom  vojvodu  Mihajla  Angelovlca.  U  taj  mah  naslj  se  negdje  na  stanku  despotica 
Jelena  i  slavodobitni  kralj  bosanski.  Gdje  i  kada  su  se  sastali,  nema  vijesti;  ali  nema 
sumnje,  da  je  jo§  na  koncu  veljade  ili  na  poietku  ozujka  utana6en  savez  izmedju  obojice. 
Tom  su  prigodom  i  ugovorili,  da  ce  mladjana  Mara  poci  za  bosanskoga  kraljevica  Stje- 
pana,  sina  Stjepana  Tome.  Mladomu  6e  paru  pripasti  despotstvo  u  Srbiji,  a  poslije  i 
kraljevstvo  u  Bosni. 

Sve  to  zgadjalo  se,  dok  je  beogradski  kapetan  i  gubernator  ugarski  Mihajlo  Silagji 
boravio  u  Budimu.  Kako  je  pored  takvih  prilika  prijetila  velika  pogibao  banovini  MaCvi 
i  Beogradu,  gubernator  je  pohitao  u  podunavske  strane.  Mozda  je  i  on  doprinesao,  da 
se  je  malo  zatim  zgodio  prevrat  u  Srbiji  u  prilog  Ugarskoj  i  despotici  Jeleni.  Jednoga 
dana  —  valjda  31.  ofujka  1458.  —  planula  buna  u  Smederevu;  narod  se  podigao  protiv 
Angelovica,  koji  bija§e  turske  dete  smjestio  u  gradu  Mihajlo  Angelovic  bi  uhvacen  i 
po  svoj  prilici  u  Ugarsku  na  robiju  poslan,  a  Srbijom  zavlada  despotica  Jelena  uza  svoga 
svaka,  slijepoga  Stjepana.  Turska  vojska,  koja  bija§e  do§la  pred  Smederevo,  morade  na 
to  uzmaknuti  do  Krusevca,  jer  je  u  to  i  gubernator  Silagji  iz  Beograda  sa  8000  Ijudi 
potekao  u  pomoc  despotici  Jeleni. 

Tako  je  u  prvoj  polovici  travnja  1458.  pretegla  ugarska  stranka  u  Srbiji,  a  naro- 
6ito  u  Smederevu.  Despotica  Jelena  uvidjala  je  medjutim,  da  se  ne  bi  mogla  trajno 
odrzati,  pak  je  stala  ugovarati  s  gubernatorom  Mihajlom  Silagjijem,  koji  je  od  nje  trazio, 
da  mu  predade  Smederevo  i  ostalu  Srbiju,  koliko  je  drzi,  a  zato  de  gubernator  dati  njoj 
i  slijepomu  despotovicu  Stjepanu  u  zamjenu  neke  zemlje  u  Ugarskoj.  Despotica  bila  je 
u  jednu  ruku  gotova,  da  privoli  na  tu  zamjenu,  jer  su  joj  u  to  vrijeme  Turci  poslali  na 
vrat  slijepoga  Grgura  i  sina  njegova  Vuka  (Zmaja),  te  joj  je  trebalo  zastite  ugarske;  no 
u  drugu  ruku  opet  morala  je  odrzati  rije6  bosanskomu  kralju,  s  kojim  bija§e  utanadila, 
da  ce  kci  njezina  Mara  poci  za  njegova  sina.  Cini  se,  da  je  Jelena  ipak  donekle  pri- 
hvatila  ugarske  ponude,  jer  se  javlja,  da  je  gubernator  u  ono  vrijeme  primio  tri  srbska 
ka§tela,  koji  su  prije  pripadali  despotu.  Dne  21.  travnja  pise  neki  Mlet6anin  svojoj  obcini 
iz  Bistrice  (Hlivna)  u  Bosni,  da  je  bosanski  kralj  ucinio  i  utvrdio  mir  s  turskim  carem  i 
ponovo  mu  obecao  dosadanji  danak.  Nadalje  javlja,  da  je  nezakoniti  sin  slijepoga  despo- 
tovica  Grgura,  bez  dvojbe  Vuk  (Zmaj),  uSao  u  Smederevo,  gdje  ga  hoce  udiniti  de- 
spotom; i  s  toga  razloga  ne  vjeruje,  da  ce  doci  do  zenitbe  izmedju  bosanskoga  kraljevica 
i  kceri  despota  Lazara. 

Nema  sumnje,  da  je  u  to  vrijeme  gubernator  Mihajlo  Silagji  svom  snagom  radio, 
da  oblada  Smederevom  i  ba§tinom  srbskih  despota.  No  time  je  ne  samo  ozlojedio  bo- 
sanskoga kralja,  koji  je  stao  za  svoga  sina  traziti  zenu  u  Italiji,  u  milanskoga  hercega 
Franje  Sforze,  gdje  no  nalazimo  bosanskoga  poslanika  Nikolu  Trogiranina;  nego 
je  takodjer  izazvao  turskoga  sultana  Muhameda  II.,  koji  nije  mogao  ni  smio  pregorjeti 
sramotu,  nanesenu  njegovu  Sticeniku  Angelovicu  i  turskoj  vojsci  u  Smederevu.  Jo§  u 
travnju  nalazimo  despotovica  Grgura  i  sina  mu  Vuka,  kako  s  pomodu  turskih  6eta  na- 
stoje  obladati  svojom  djedovinom.  Glavna  turska  vojska  pod  jednim  paSom  bija§e  dodu§e 
na  podetku  travnja  uzmakla  na  jug  do  KruSevca  na  Moravi;  ali  se  je  onda  svaki  6as 
zalijetala  prema  Smederevu  i  Golubcu,  paCe  i  prema  Beogradu,  vode6i  vazda  sobom 
silan  plijen  u  juine  strane.  O  tim  provalama  pi§e  sam  gubernator  legatu  Ivanu  Carva- 
jalu  dne  21.  svibnja  1458.  iz  Lipe  ovako:  »Premda  su  Turci  do§li  pod  grad  Golubac, 
kako  sam  vam  vec  u  prijasnjem  pismu  javio,  te  su  ondje  tri  dana  stajali,  nastojeci  kojom 
zgodom  oteti  kastelanima  taj  grad,  ipak  su  sada,  kako  se  istinito  javlja,  odustali  od 
podsjedanja  Golubca,  te  su  uzmakli  do  Ostrovice,  koju  zele  predobiti.  Taj  grad  (Ostro- 
vica)  udaljen  je  samo  §est  milja  od  Beograda.  Stigli  su  takodjer  brojne  vojvode  (turske) 
do  Vidina  (Bdina),  kojemu  se  priblizuje  ponovo  mnogo  brodova  po  Dunavu.    Ne  znamo 


IZBOR    I    PRVA    GODINA    VLADANJA    (1458);    PROPAST    SRBUE    (1459),  if 

ipak,  kamo  smijeraju  poci.  PaSa  turski  sa  svojim  je  drugovima  vec  mnogo  gradora  u 
kraljevini  Raskoj  zauzeo,  po§to  su  se  njemu  pokorili,  i  ne  prestaje  tako  dalje  ciniti;  ali 
ne  znamo,  kamo  odanle  kani  udariti.  Molimo  s  toga  vase  otdinstvo,  da  ne  bi  nikamo 
krenuli  s  krizarima,  dok  vas  drugim  pismom  ne  obavijestimo  o  novinama,  koje  <Se  se 
zgoditit.  Medjutim  sto  su  Turci  zeSce  provaljivali  u  Srbiju  i  otimali  gradove,  despotica 
se  je  }elena  sve  vise  utjecala  gubernatoru.  Vec  na  pofietku  svibnja  znalo  se  je  u  Bu- 
dimu,  da  se  je  Jelena  posve  sporazumjela  sa  Silagjijern.  Stigli  pade  u  Budim  njezini 
poslanici,  medju  njima  dubrovadki  vlastelin  Damjan  Zunjevic,  da  izrade  u  kraija  MatijaSa 
potvrdu  utanacenog  ugovora  s  gubernatorom.  Kralj  MatijaS  zaista  je  potvrdio  sa  svojim 
barunima  sve,  Sto  bi  ugovoreno:  kralj  6e  MatijaS  vratiti  despotici  Jeleni  i  njezinu  svaku, 
slijepomu  despotu  Stjepanu,  sve  zemlje  i  gradove  u  Ugarskoj,  koje  je  nekad  drzao  stari 
despot  Gjuragj  Brankovic,  te  ce  ih  sa  ditavom  drzavom  svojom  braniti  od  rapadaja 
turskih;  a  za  to  ustupit  ce  despotica  kralju  i  Ugarskoj  znamenitu  tvrdinju  Golubac 
na  Dunavu. 

Vijest,  da  se  je  despotica  pogodila  s  Ugrima  i  da  je  njima  ustupila  Golubac,  jo§ 
ie  jaf  e  razdrazila  Turke  i  njihova  gospodara.  Sultan  poslao  novih  ieta,  tako  da  je  njegov 
pasa  u  Srbiji  imao  vec  40.000  vojske.  S  tom  je  vojskom  poklopio  gotovo  ditavu  Srbiju 
i  zauzeo  sve  gradove,  izuzev  jedino  one  u  Podunavlju.  Dne  16.  lipnja  pace  znalo  se  u 
Budimu,  da  je  pa§a  netom  oteo  Ugrima  znamenitu  tvrdinju  2rnov  (Havala,  Avaia)  tik 
pred  Beogradom,  i  tako  zaprijetio  ne  samo  potonjemu  gradu,  nego  i  juznoj  Ugarskoj 
i  Slavoniji.  Kralj  se  je  MaiijaS  doduSe  tada  spremao,  kako  da  se  opre  daljemu  napre- 
dovanju  Turaka,  ali  a  to  se  zavadio  sa  svojim  ujcem  i  gubernatorom  Mihajlom  Sila- 
gjijem.  Dok  se  je  poslije  u  kolovozu  kralj  mirio  sa  svojim  ujcem,  zgodilo  se  je,  Sto 
je  bilo  predvidjeti ;  Turci  su  naime  nakon  odlazka  Silagjijeva  u  Budim  na  jednoj  strani 
zauzeli  nedavno  Ugrima  od  despotiee  ustupljeni  Golubac,  a  ne  drugoj  strani  provalili  su 
iz  okolice  grada  Beograda  preko  Save  u  Slavoniju,  te  su  ju  nemilo  poharali  i  sila  roblja 
pohvatali.  Iz  srijemske  zupanije  udarili  su  na  zapad,  a  bilo  ih  je  pod"  nekim  subaSom 
do  7000  Ijudi.  Uzput  sukobise  se  s  vranskim  priorom  Tomom  Sekeljem,  koji  je  uza  se 
imao  samo  300  konjanika.  F*rior  ne  mogase  se  s  Turcima  ogledati  na  olvorenom  polju, 
vec  uzmace  i  zatvori  se  u  jedan  kaSteo.  Ali  suba§a  podje  za  njim  u  potjeru  i  podsjedne 
tvrdinju.  Za  dan  i  pol  provaliSe  Turci  u  kakeo  i  zauzeSe  ga,  izuzev  jednu  kulu,  u  koju 
se  prior  sklonio.  Turci  sipali  vatru  na  kulu,  a  podsjednutima  ponestalo  vode,  pak  gasili 
vatru  vinom  i  octom.  Medjutim  subasa  dopanuo  rana  i  digao  dalju  podsadu,  pak  tako 
se  spasao  prior  s  malom  cetom  svojom. 

Na  prvi  glas  o  padu  Golubca  i  o  provali  lurskoj  u  Slavoniju  pohitao  je  kralj  Ma- 
tijaS  Zajedno  s  ujcem  Silagjijem  na  jug.  Za  njima  vodio  je  iegat  Ivan  Carvajal  krizarske 
Cete.  Silagji  udario  je  prema  Kovinu,  da  odanle  brani  Smederevo;  a  kralj  MatijaS  s  le- 
gatom  Carvajalom  polao  je  9.  rujna  u  Petrovaradin,  da  iz  Srijema  protjera  turske  pro- 
valnike.  Nekoliko  dana  poslije,  svakako  prije  22.  rujna,  doSlo  je  do  iestoka  boja  u 
Srijemu  izmedju  kraija  MatijaSa  i  Turaka.  Turci  izgubiSe  mnogo  Ijudi  i  dadoSe  se  u 
bijeg.  Kralj  ih  je  progonio  do  Save,  gdje  se  potopilo  na  bijegu  preko  5000  Turaka. 
S  ostatkom  svoje  vojske  utaborio  se  paJa  na  desnoj  obali  Save,  kao  da  6eka  ugarsku 
▼ojsku;  ali  MatijaS  ne  prijedje  onaj  6as  preko  Save,  ved  samo  utvrdi  Mitrovicu  (Dmi- 
trovicu,  Sancto  Demetrio),  a  onda  se  vrati  natrag  u  Futak,  gdje  se  je  opet  sastao  27.  rujna, 
s  papinskim  legatom  Ivanom  Carvajalom  i  s  krizarima,  koji  se  bijahu  u  to  sabrali.  JoS 
1.  listopada  boravio  je  MatijaS  u  Petrovaradin u,  a  onda  je  sa  svojom  kraljevSkom  vojskom 
i  s  krizarima  poSao  na  jug  prema  Beogradu.  Dakako,  da  je  uslijed  toga  i  turski  paSa 
koji  se  bijaSe  utaborio  na  juznoj  obali  Save  nasuprot  Mitrovice,  morao  uzmaknuti  na 
jug  u  nutarnju  Srbiju.  Medjutim  bijaSe  i  druga  turska  vojska,  koja  je  nakon  osvojeoja 
Golubca  podsjedala  Smederevo,  uvidjela,  da  toga  grada  ne  mole  uzeti,  jer  ga  je  Silagji 

Hrr.  pov).  II.  UI.  • 


i8  matijaS  korvin  (1458.«— 1490.). 

# 
iz  Kovina  junaiki  branio.    Vodja  te   turske    vojske,  neki    pa§a,  metnuo    u  Golubac  jaku 
posadu,  a  onda  se  je  s  ostalom   vojskom    vratio  na   Kosovo   polje.    S  toga  je  i  Mihajlo 
Silagji  sa  svojih  3000  Ijudi  mogao  iz  Kovina  dodi  u  Beograd. 

Prvih  dana  listopada  skupila  se  u  Beogradu  ogromna  vojska  kraljevska  i  krizarska. 
Satnih  krizara  bilo  je  nekih  40.000  Ijudi.  Uz  kralja  bio  je  papinski  legat  Carvajal,  ujak 
kraljev  i  beogradski  kapetan  Mihajlo  Silagji.  Dolli  pace  i  poslanici  bosanskoga  kralja 
Stjepana  Tome,  po  imenu  brat  njegov  Radivoj,  zatim  Trogiranin  Nikola  Testa,  i  fra- 
njevac  Marin.  Ti  su  poslanici  predlagali  Matijasu  neke  pogodbe,  a  uz  to  su  ga  u  ime 
svoga  kralja  bodrili  na  veliki  rat  s  Turcima,  jer  se  je  i  onako  govorilo,  da  se  sultan 
sprema  s  ogromnom  vojskom  na  Ugarsku  i  na  Beograd.  Dok  su  bosanski  poslanici  bo- 
ravili  u  Beogradu,  desio  se  je  njihov  gospodar  »na  Zep6u«  u  Bosni,  gdje  je  14.  listo- 
pada 1458.  izdao  znamenitu  povelju  srbskomu  logofetu  i  vlastelinu  Stjepanu  Ratkovicu, 
koji  bijaSe  k  njemu  do§ao  >poslanjem  svetle  gospodje...  despotice  Jelene,  i  brata  mi  go- 
ppodina  despota  Stjepana*.  Srbski  je  logofet  jamacno  obnovio  ili  nastavio  ugovaranje  radi 
udaje  despotidine  kceri  Mare  za  bosanskoga  kraljevica,  te  je  svakako  do§lo  do  spo- 
razuma,  jer  je  Stjepan  Toma  obllato  nadario  logofeta,  potvrdiv§i  mu  suvi§e  neka  sela  u 
vlasti  ostrvidkoj  u  Srbiji,  koja  su  nekad  pripadala  vojvodi  Mihajlu  Angjelovicu,  a  despo- 
tica  ill  je  Jelena  zajedno  s  despotom  Stjepanom  darovala  redenomu  svomu  vlastelinu  i 
sluzbeniku.  U  darovnici  zove  bosanski  kralj  despoticu  Jelenu  svojom  snahom,  a  despota 
Stjepana  svojim  bratom,  poklanja  logofetu  mnoga  mjesta  u  srbskim  oblastima  (lepenickoj, 
boradkoj,  ostrvidkoj,  smederevskoj,  teoCackoj),  te  se  u  obce  smatra  vec  gospodarom 
Srbije,  jer  veli:  »i  §ta  Bog  ne  daj,  ter  bismo  ne  mogli  osloboditi  srbskoga  go- 
spodstva  .  .  .«  Darovnicu  pak  izdaje  ne  samo  u  svoje  ime,  nego  i  u  ime  svoga  sina, 
kraljevica  Stjepana. 

Kralj  Matija§,  salijetavan  od  papinskoga  legata  i  bosanskih  poslanika,  kao  da  je 
zaista  namislio  provaliti  u  tursko  carstvo.  Zato  je  pozvao  i  slavonsko  plemstvo,  kao  i 
slavonskoga  bana  Jana  Vitovca,  da  se  i  oni  §to  prije  nadju  u  Beogradu,  Tako  se  je 
nadao,  da  ce  skupiti  vojsku  od  80.000  pjegaka  i  konjanika.  Ali  za  rat  trebalo  mu  no- 
vaca,  a  posljednji  sabor  ugarski  ne  bijase  mu  dozvolio  zasebne  dace  za  ratovanje. 
S  toga  sada  odlu6i,  da  sam  na  svoju  ruku  i  bez  dozvole  staleza  nametne  kraljevstvu 
zasebni  ratni  porez  (forintu  od  ognjiSta),  nadajuci  se,  da  de  mu  se  ta  samovolja  opro- 
stiti,  kad  svlada  tursku  silu.  No  tim  dinom  uzruja  ponovo  svoje  brojne  javne  i  tajne 
protivnike.  Cini  se,  da  se  je  ovima  pridruzio  i  sam  kraljev  ujak,  beogradski  kapetan 
Mihajlo  Silagji.  Matija§  planuo  silnim  gnjevom  na  ujaka,  te  ga  8.  listopada  dao  u  Beo- 
gradu zasuznjiti.  Odsudio  ga  pade  na  smrt,  i  bio  bi  ga  mozda  i  pogubio,  da  se  nije 
papinski  legat  kralja  namolio.  Papi  i  legatu  za  volju  pokloni  Matijal  ujaku  zivot,  ali  ga 
posla  u  zatvor  u  grad  Vilagos,  gdje  je  damio  dulje  vrijeme. 

Zasuznjivsi  Mihajla  Silagja,  a  mozda  i  koje  druge  odpornike,  ostao  je  kralj  Matija§ 
kroz  ditav  listopad  u  Beogradu.  Dne  20.  listopada  pisao  je  odanle  gradu  Dubrovniku, 
javivSi  mu,  da  zeljno  odekuje  njegove  poslanike.  Dubrovdani  mu  na  to  odgovaraju,  da 
ce  §to  brze  tri  svoja  vlastelina  poslati,  a  podjedno  mu  javljaju,  sta  su  duli  od  svojih 
trgovaca,  koji  su  u  Turskoj  bili.  Sultan  turski  vratio  se  iz  rata  u  Achaji  (Grckoj)  u 
Skoplje,  gdje  mu  je  vojska  nemilo  od  groznice  i  gladi  stradala.  U  Skoplju  boravi  i 
rumelijski  pa§a.  Kad  je  taj  duo,  da  je  kralj  Matija§  s  velikom  vojskom  stigao  u  Beograd, 
zapovjedio  je,  da  se  odasvud  vojska  skuplja;  ali  se  misli,  da  je  ne  de  sabrati  bez 
teikoce  poradi  dugotrajnoga  rata,  §to  su  ga  u  Grdkoj  vodili.  >Gospodara  je  Turaka 
obuzeo  golem  strah,  i  nidesa  se  vi§e  ne  boji,  nego  pro  vale  vaSega  velidanstva«. 

Uza  sve  to  nije  ipak  kraj  MatijaS  provalio  u  tursku  zemlju.  Mozda  se  je  zacao 
slabo  organizovanih  krizara,  a  mozda  se  nije  pouzdavao  u  mnoge  svoje  velika§e,  te  se 
nije  htio  udaljiti  iz  svoje  driave.  Jo§  1.  studenoga  boravio  je  u  Beogradu,  odakle  je  za- 


IZBOR    I    PRVA    GODINA   VL^DANJA    (1458);    PROPAST    SRBTJE    (1459.)  19 

povjedio  slavonskomu  banu  Janu  Vitovcu  od  Grebengrada,  da  uvede  Heninga  ^ernina 
i  suprugu  njegovu  Doroteju  (rodjenu  Toth),  gospodare  Susjedgrada,  u  posjed  Stupnika 
i  Bistrice;  a  onda  je  razpustio  vedi  dio  vojske,  te  posao  u  temeSvarsku  zupaniju.  U  Te- 
meSvaru  nalazim3  ga  u  drugoj  polovici  studenoga,  i  ondje  je  15.  studenoga  sazvao 
sabor  ugarski  u  Segedin  za  6.  prosinca.  Na  torn  de  se  saboru  vijecati  o  zamaSnim  stva- 
rima,  narodito  o  reorganizaciji  vojnictva,  da  se  jednom  uspjesno  zapoine  osudni  rat 
s  Turcima.  Na  sabor  ce  doci  i  bosinski  kralj  Stjepan  Toma,  da  razpravija  ne  samo  o 
medjama,  nego  i  o  drugim  znamenitijim  poslovima  kraljevstva  (non  solum  in  facto  me- 
tarum,  verum  in  altioribus  rebus  regni).  Jamadno  bijahu  bosanski  poslanici  u  Beogradu 
utanaSili  pogodbe  s  kraljem  Matijasem,  uz  koje  je  potonji  bio  spreman,  da  bosanskoga 
kraljevica,  zarudnika  Lazarove  kceri  Mare,  uzvisi  na  dast  srbskoga  despota. 

Dne  30  studenoga  odekivali  su  bosanskoga  kralja  u  Segedinu.  Istoga  je  dana  i 
kralj  Matijas  po5ao  iz  TemeSvara  u  Segedin,  gdje  su  se  u  to  sabirali  prelati  i  baruni, 
kao  i  zastupnici  gradova  i  nizega  plemstva  iz  zupanija  (iz  svake  po  detiri).  Na  sabor 
doSli  su  i  zastupnici  (nuncii)  kraljevine  Slavonije.  Saborovanje  je  zapoCielo  u  polovici 
prosinca.  Nazocni  velikaSi  i  zastupnici  s  najvedom  su  spremnoScu  odazvali  se  zeljama 
kralja  Matija^a.  Obca  ratoa  da<^a  nije  bila  doduse  odredjena,  jer  je  kralj  valjda  nije  ni 
trazio;  no  za  to  mu  stalezi  dozvoliSe  sve,  §to  mu  je  bilo  potrebito  za  obranu  zemlje  i 
prijestolja.  Odludeno  bi  zasnovati  zupanijska  banderija,  za  koja  6e  plemidi  bez  podanika 
dati  po  jednoga  momka,  a  take  isto  i  veci  posjednici  od  dvadeset  podanika  po  jednoga 
momka.  Te  zupanijske  tete  smije  kralj  svake  godine  sazvati  i  kroz  tri  mjeseca  oruzane 
drzati,  pate  ih  moze  i  izvan  medja  kraljevstva  upotrebljavati.  SuviSe  bi  kralj u  dozvoljeno, 
da  u  potrebi  pozove  na  oruzje  sve  staleze  pojedince,  a  ti  ce  pod  kraljevskom  zastavom 
vojevati  dotle,  dok  bude  prijetila  pogibao  od  neprijatelja.  Od  43  dlanka  toga  sabora, 
koje  je  kralj  5.  sijednja  1459.  potvrdio,  zanima  nas  narodito  drugi,  kojim  bi  odredjeno, 
da  i  plemidi  kraljevine  Slavonije  moraju  vr§iti  ratnu  sluzbu  poput  ostalih  zitelja  (item 
nobiles  regni  Sclavoniae  secundum  connumerationem  reliquorum  regnicolarum  exerci- 
tuare  teneantur) 

Za  sabora  u  Segedinu  biSe  uredjeni  takodjer  poslovi  srbski  i  bosanski.  Kralj  Ma- 
tijaS  boravio  je  jo§  19.  sijednja  1459.  u  Segedinu  zajedno  s  bosanskim  kraljem  Stje- 
panom  Tomom,  koji  se  je  istoga  dana  stao  vracati  u  Bosnu.  Za  trinaest  dana,  dne 
31.  sijednja,  bio  je  bosanski  kralj  vec  u  Jajcu,  te  je  dne  10.  veljade  boravio  u  susjednom 
gradu  Jezeru,  odakle  je  varadinskomu  biskupu  i  kraljevu  savjetniku  Ivanu  Vitezu  pisao 
ovo  vrlo  zanimljivo  pismo:  >Va§emu  su  gospodstvu  dobro  poznate  sve  odredbe,  koje 
smo  udinili  s  prejasnim  kraljem  MatijaSem,  na§im  premilostivim  gospodarom;  narodito 
(vam  je  poznato),  kako  nam  je  na  odlazku  na§emu  iz  Segedina  nalozio,  da  svijetloga 
Stjepana,  nasega  preljubljenoga  sina,  bez  ikakva  krzmanja  §to  mogude  prije  polljemo  u 
grad  Smederevo.  Zeleci  mi  njegovim  zapovijedima  poslusni  biti,  pospjeSili  smo  take 
svoje  putovanje,  da  smo  dnevice  od  rane  zore  sve  do  nodi  neprekidno  jaiili,  kako  to 
mogu  posvjedociti  odlidni  (plemidi)  Hening  i  Benedikt  Turoc,  koji  su  nas  sve  do  Save 
izpratili.  Predastni  otac  nadbiskup  kolodki  Stjepan  i  velemoini  vojvoda  erdeljski  Ivan 
Rozgon  putovali  su  s  nama  do  Djakova.  1  znajte,  da  smo  od  dana  (19.  sijednja),  kad 
smo  iz  Segedina  poSli,  trinaestoga  dana  (31.  sijednja)  stigli  do  naSega  grada  Jajca,  premda 
su  nam  na§i  neprijatelji  Turci  silne  zasjede  dinili.  Jer  u  ponedeljak  (29.  sijednja)  pred 
na§im  dolazkom  (u  Jajce)  provalila  je  veltka  vojska  turska,  duvSi,  da  demo  dodi,  u  src- 
dinu  naSega  kraljevstva,  te  je  do§la  pod  na§  kraljevski  grad  Bobovac,  u  kojemu  smo, 
kako  smo  vam  oditovali,  ostavili  redenoga  sina  svoga,  —  i  onda  pod  drugi  grad, 
po  imenu  Vranduk.  U  toj  su  vojsci  tri  kapetana,  vojvoda  Ezebegh  sin  pokojnoga  Izaka, 
drugi  sin  Parizbegh,  tredi  Lazunbegh,  detvrti  Zenubegh,  koji  drii  grad  Bibor.  Kako  i 
sada  redena  vojska  tu  stoji  i  boravi,  ne    prestaje    nama    nanositi    razlidite   i  svakovrstne 


JO  M\TIJA§  KORVIN  (1458. — 1490). 

# 

gtete,  hvatajuci  naime  nale  Cete,  grabeci  imanja,  paleci  kuce,  sjekudi  vocke  i  vinograde, 
kako  ina6e  nijesu  obi^avali  6initi.  Jer  Turci  su  nam  (sada)  takodjer  iz  najtvrdjih  mjesta 
naSe  6ete  odveli,  a  to  nijesu  nikad  inaCe  mogli  6initi.  I  premda  ti  Turci  nastoje  zakrCiti 
put  re(^enomu  sinu  nasemu,  kako  su  nama  prije  smetali  pri  povratku,  ipak  cemo  toliko 
truda,  pomnje  i  revnosti  uloziti,  da  reieni  sin  na§  iz  grada  Bobovca  izadje  kraj  nekih 
utvrdjcnih  mjesta,  i  da  ga  Sto  moguce  prije  posljemo  u  Smederevo  (ad  castrum  Zendin), 
kako  smo  vama  obecali.  O  torn  neka  vase  gospodstvo  ni  najmanje  ne  sumnja,  jer  ne 
cemo  niposto  pogaziti  obecanja,  zadata  kraljevu  veliCanstvu.  Ali  to  hocemo  da  znade 
vase  predastno  gospodstvo,  kako  nam  javljaju  nasi  prijatelji,  koji  su  u  to  upuceni,  da  ce, 
6im  vrijeme  bude  blaze  i  snijeg  okopni,  nedvojbeno  Citava  sila  velikoga  Turcina  doci 
na  zator  naSega  kraljevstva.  S  toga  molimo  pokorno  i  usrdno  va§e  gospodstvo,  da  svu 
svoju  brigu,  pomnju  i  revnost,  kako  nam  obecaste,  upotrebiti  udostojite,  da  nas  njegovo 
veli6anstvo  ne  ostavi  u  sadanjoj  pogibli,  nego  da  nam  pruzi  svoju  premilostivu  pomod, 
kako  je  obreklo.  Jer  ako  gospodin  kralj,  u  kojega  se  jedino  poslije  Boga  uzdajemo,  nas 
ostavi,  vidimo  o6ito  posvemaSnje  razsulo  i  propast  na§ega  kraljevstva,  koje  njegovo  veli- 
danstvo  mora  braniti  ne  manje  nego  svoje  vlastito  kraljevstvo  Ungarije  .  .  .  Dato  u 
nasem  gradu  Jezeru  dne  10.  veljade  godine  1459.  Predastnosti  odani  sin  Stjepan  Toma, 
po  Bozjoj  milosti  kralj  Bosne*. 

Fismo  bosanskoga  kralja  odaje  strah  od  Turaka,  koji  su  jamadno  duli  za  odredbe 
u  Segedinu.  Sada  razuniijemo  i  srbskoga  Ijetopisca  Mihajla  iz  Ostrovice,  kad  piSe,  da  je 
bosanski  kralj,  dobiv§i  Smederevo,  »vrlo  slabo  gledao  ovu  stvar,  za  sto  se  je  bojao  od 
turskoga  cara«.  No  ipak  je  kralj  Stjepan  ostao  vjeran  obccanjima,  zadatim  u  Segedinu, 
pri  6emu  su  ga  jamacno  hrabrili  i  ugarski  velikasi  i  tadanji  papa  Pio  II.  S  proljeca  1459. 
nalazimo  bosanskoga  kralja  u  zestokoj  borbi  s  turskom  silom,  koja  je  u  njegovo  kra- 
ljevstvo dnevice  provaljivala,  te  svom  snagom  radila,  da  njim  oblada.  Cini  se  medjutim, 
da  se  je  ipak  neko  vrijeme  njemu  sreca  smijala.  U  travnju  javljaju  Dubrovcani  kralju 
Matijasu,  kako  je  svijetli  kralj  bosanski  navalio  na  mjesto  Hodidjed  jugoiztodno  od  Vrhbosne, 
odakle  su  Turci  provaljivali  u  nutarnju  Busnu.  Kralj  je  zauzeo  varo§  Hodidjed,  koja  je 
bila  velika  i  puna  naroda;  varos  je  spalio,  a  narod  budi  poubijao,  budi  u  robstvo  poveo. 
Sada  podsjeda  samu  tvrdinju  Plodidjed,  pak  ako  mu  i  to  podje  za  rukom,  oslobodit  ce 
svoje  kraljevstvo  od  velike  nevolje.  Papa  pio  II.  opet  pi§e  9.  svibnja  franjevcu  Marinu, 
da  s  mjesta  sa  sabranim  krizarima  pohita  u  Bosnu  u  pomoc  kralju,  kojemu  dnevice 
prijeti  pogibija  od  Turaka. 

Naporedo  s  vojnom  kralja  Stjepana  Tome  nastojao  je  i  sin  njegov,  kraljevic  Stjepan, 
da  se  prikuci  Smederevu  i  da  zasjedne  na  despotsku  stolicu.  Dne  21.  ozujka  1459.  vec 
je  kraljevic  Stjepan  u  Smederevu,  gdje  ga  je  Turcima  protivna  stranka  proglasila  de- 
spotom.  Nekoliko  dana  zatim,  1.  travnja,  vjendao  se  netom  proglaSeni  despot  Stjepan 
TomaSevic  s  Marom,  kcerju  pokojnoga  despota  Lazara  i  despotice  Jelene.  Tim  bi  se 
imao  utvrditi  na  stolici,  koju  su  dosad  od  1427.  drzali  Brankovici.  Dne  10.  travnja  pro- 
tjeran  bi  slijepi  despot  Stjepan  Brankovic  iz  Smedereva  i  Srbije.  Nevoljni  slijepi  Stjepan 
oti§ao  u  daleku  Arbaniju,  gdje  se  je  ozenio  Angjelinom,  kcerju  Gjurgja  Komnena,  kneza 
Valonskoga.  Stariji  brat  njegov  Grgur,  koji  je  dosad  zaludo  trazio  pomoci  u  Turaka, 
okanio  se  u  to  doba  svijeta,  zakaludjerio  se  i  kao  kaludjer  German  umro  u  sveto- 
gorskom  manastiru  Hilandaru  16.  listopada  1459.  Ostavio  za  sobom  jedinca  sina  Vuka 
(Zmaja),  koji  se  je  poslije  proslavio  vanrednim  junadtvom. 

Tako  se  je  u  proljecu  1459.  popela  na  srbsko  despotstvo  porodica  bosanskih  Ko- 
tromanica,  koja  je  vec  nakon  izumrca  Nemanjica  vazda  izticala  svoje  pravo,  da  vlada 
Srbljima.  Dne  1.  svibnja  piSe  kralj  Stjepan  Toma  iz  svoga  kraljevskoga  grada  Bobovca 
pismo  milanskomu  vojvodi  Franji  Sforzi,  u  kojemu  se  izvinjava,  Sto  ne  moze  svoga  sina 
vjendati    s  vojvodinom   kcerju,  kako   je    neko   vrijeme   snovao    i    po   svojemu   poslaniku 


BORBE   8   PROTUKRAUEM    FRIDRIKOM  III.   (1459 — 1463.)  ai 

Nikoli  Trogiraninu  poruCivao.  U  torn  pismu  javlja  kralj  milanskomu  vojvodi:  >Sada 
izvje§cujem  va§u  jasnost,  da  je  moj  preljubljeni  sin,  svijetli  Stjepan,  na  osmicu  iza  uzkrsa 
uzeo  za  zenu  kcer  nekadanjega  despota  Lazara,  te  je  preuzeo  ditavo  njegovo  vladanje  u 
Ungariji  i  Raskoj,  u  koliko  je  Turci  nijesu  jo§  osvojili ;  suvise  je  po  prejasnom  kralju 
ugarskom  Matija§u  uiinjen  despotom  na  mjesto  svoga  pokojnoga  tasta  Lazara,  i  to 
sloznom  voljom  svih  RaSana  (concordi  voluntate  omnium  Rascianorum)€  Vrlo  je  me- 
djutim  sumnjivo,  da  li  je  Stjepan  TomaSevic  postao  despot  s  voljom  »svih  Ra§ana<; 
vjerojatno  samo  s  privolom  one  vlastele,  koja  su  stajala  uz  despoticu  Jelenu  i  ugar- 
skoga  kralja. 

Stjepan  TomaSevic  nije  se  medjutim  nauzio  vladanja  u  ostatcima  srbske  drzave. 
Turski  sultan  Muhamed  II,  nije  mogao  mirno  gledati  prevrat,  po  kojemu  bi  izgubio 
vrhovnu  vlast  nad  Srbijom.  K  tomu  je  upravo  gorio  od  zelje,  da  oblada  Smederevom  i 
Beogradom,  pak  da  si  prokrfii  put  u  Ugarsku  i  ostale  zemlje  u  srednjem  Podunavlju, 
Vec  14.  ozujka  1459.  javlja  mietadki  poslanik  Petar  Thomasius  iz  Budima  o  zamasnim 
pripravama  turskoga  sultana.  Jedna  se  vojska  spremala,  da  iz  KruSevca  udari  na  Sme- 
derevo;  druga  opet,  da  iz  okolice  Beograda  provali  u  iztoinu  Slavoniju.  Znalo  se  i  to, 
da  sam  sultan  naskoro  iz  Drinopolja  dolazi  u  Sredec  (Sofiju),  da  zapovijeda  jednoj  od 
tih  vojska.  Dne  1.  travnja  pi§e  opet,  da  je  vec  jedan  turski  pa§a  provalio  preko  Save  u 
Slavoniju  i  nemilo  ju  poliarao;  sultan  sam  da  je  vec  stigao  u  Sofiju.  §teta,  §to  su 
izvjeStaji  mletadkoga  poslanika  o  daljim  zgodama  zametnuti  ili  izgubljeni,  tako  te  zna- 
demo  samo  ono,  §to  je  zabiljezio  grdki  povjestnicar  Laonik  Chalkokondylas.  On  pri6a, 
kako  je  sam  sultan  Muhamed  II.  s  turskom  vojskom  udario  prema  Smederevu.  Vec  na 
same  glase,  da  se  sultan  primifie,  planula  u  varo§i  Smederevu  buna  protiv  despota  Stje- 
pana  Toma§evica  i  njegove  punice  Jelene.  Zitelji  Smedereva,  vecinom  privrzenici  svrgnuiih 
Brankovica  i  Mihajla  Angelovica,  poSli  u  susret  sultanu,  te  mu  predali  kljude  varoSke. 
Tako  je  Muhamed  II.  sve  ber  krvi  zauzeo  varol,  zajamCivSi  stanovnicima  imanje  i  zivot 
Despotica  Jelena  sa  svojom  kcerju  i  zetom,  kao  i  sa  svojim  privrzenicima  zatvorila  se 
u  varoiku  tvrdinju.  No  videci,  da  joj  nema  ni  odkuda  pomoci,  stala  s^  napokon  poga- 
djati  sa  sultanom.  On  dozvoli,  da  slobodno  izadje  iz  tvrdinje  sa  svima  svojima,  i  da  po- 
nese  sobom  blago  svoje.  Jelena  s  Marom  i  Stjepanom  Tomasevicem  skloni  se  u  Bosnu, 
a  Smederevo  preuze  sultan.  Zgodilo  se  to  20.  lipnja  1459.,  kako  biljeze  srbski  izvori. 
Sa  Smederevom  zapade  sultana  i  ostatak  despotske  drzavine,  a  Srbija  bi  pretvorena  u 
turski  pasaluk. 

Pad  Smedereva  uzbunio  je  E/ropu  kao  nekad  propast  Carigrada.  Mnogi  su  p>o- 
tvorili  bosanskoga  kralja  i  sina  njegova,  da  su  za  novae  izdali  taj  grad  Turcima.  I  kralj 
Matija§  Korvin  i  papa  Pio  II.  bijedili  ih  kao  izdajice  kr§canstva.  Medjutim  se  je  bosanski 
kralj  branio,  da  predaja  tvrdinje  u  Smederevu  nije  udinjena  »s  voljom,  nego  od  nuzdec 
(que  de  Zendicio  acciderunt,  necessitatis  fuisse  non  voluntatis).  I  zaista  se  6m\,  da  bo- 
sanskomu  kralju  nije  nitko  u  osudni  das  u  pomod  pritekao,  kad  je  turska  sila  zaprije- 
tila  Smederevu.  Ta  i  Mihajlo  Silagji,  kapetan  Beograda,  £amio  je  jo§  svedjer  u 
tamnici  u  Vilagosu. 

(Borbe  s  protukraljem  Fridrikom  III.  1459. — 1463;  hrvatsko  kra- 
lj evstvo  u  to  vrijeme).  Kralj  MatijaS  nije  mogao  ni  misliti,  da  obrani  Smederevo 
od  Turaka,  jer  se  je  sam  ve6  od  nekoliko  mjeseci  morao  boriti  za  prijestoljc. 

Svrgnuti  palatin  Ladislav  Gorjanski  nije  mirovao,  nego  se  je  svedjer  rotio  protiv 
nesudjenoga  zeta  svoga.  Gorjanskomu  se  je  domala  pridruzio  opet  Nikola  lioCki,  a  s  njim 
su  se  dizali  i  drugi  velikaSi,  narodito  odkad  je  kralj  zarobio  svoga  ujca  Silagja.  Dok  ie 
Matija§  driao  sabor  u  Segedinu,  neprijateljski  velikaSi  radili  su  mu  o  glavi.  A  da  bi  lakie 
svoj  cilj  postigli,  odluiiSe  proglasiti  kraljem  ugarskim  i  hrvatskim  njemadkoga  kralja  t 
rimskoga  cara  Fridrika  III.  Habsburgovca,  u  kojega  je  bila  kruna  sv.  Stjepana,  i  koji  je 


22  matijaS  korvin  (1458.™  1490.). 

drzao  viSe  gradova  i  mjesta  u  zapadnoj  Ugarskoj.  StadoSe  ga  salijetati,  da  prihvati  nji- 
hovu  ponudu,  uvjeravajuci  ga,  da  ce  oni  sami  osigurati  mu  prijestolje,  te  da  ce  se  Ma- 
tijas  sam  zahvaliti,  cim  samo  doznade,  da  se  je  Fridrik  proglasio  kraljem.  Na  telu 
odmetnika  bill  su  knez  Nikola  Ilocki  i  svrgnuti  palatin  Ladislav  Gorjanski;  nadalje  su 
zavjeri  pristupili  neki  magnati,  kojih  su  se  imanja  sterala  blizu  medje  austrijske  i  sta- 
jerske,  kao  grofovi  od  Bozina  i  Sv.  Jurja  (Juraj,  Ladislav,  Ivan  i  Sigismund),  zupan  za- 
lajski  Ivan  Sed,  Pavao  Bani6  od  Lendave  i  erdeljski  vojvoda  Ladislav  Kanizaj  s  bratom 
Nikolom,  a  onda  i  neki  austrijsko-Stajerski  plemici,  koji  su  drzali  imanja  u  Ugarskoj  i 
Hrvatskoj,  po  imenu  Andrija  Baumkircher  (zupan  pozunski),  Ulrik  Grafenecker  i  Berthold 
Ellerbach  od  Monjorokereka.  I  drugi  ban  slavonski,  vazda  nepouzdani  pan  Jan  Vitovec 
od  Grebengrada,  naSao  se  u  kolu  odmetnika,  kojima  se  je  poslije  pridruzio  i  knez 
Martin  Frankapan,  a  mozda  jo§  koji  61an  njegova  roda. 

Cim  je  MatijaS  obaznao,  §ta  protivnici  njegovi  snuju,  pohitao  je  iz  Segedina  u 
Budim,  te  je  onamo  prizvao  sve  velikaSe  kraljevstva,  da  vidi,  tko  je  vjera,  a  tko  ne- 
vjera.  Za  malo  dana  skupilo  se  u  Budimu  mnogo  gospode:  gotovo  svi  nadbiskupi  i 
biskupi  (osim  erdeljskoga  Matije),  a  na  6elu  im  nadbiskup  ostrogonski  Dionizije  Sec;  od 
baruna  doSli  su  palatin  Mihajlo  Orsag,  erdeljski  vojvode  Sebastijan  i  Ivan  Rozgon,  sudac 
kraljevskoga  dvora  Ladislav  Paloc,  a  uz  njih  i  bani  Dalmacije  i  Hrvatske,  po  imenu 
Petar  Zob  i  Pavao  (Horvat)  §piran6ic,  zatim  iztoSno-slavonski  velika§i  Matija§  i  Ljudevit 
Morovici,  Galpar  Korogj,  i  jo§  druga  ugarska  i  slavonska  vlastela.  Od  hrvatskih  knezova 
(Frankapana,  Zrinskih,  Kurjakovica,  Blagaja)  ne  spominje  se  ni  jedan,  kao  ni  vranski 
prior  Toma  Sekelj,  rodjak  i  vazda  odu§evljeni  privrzenik  kralja  MatijaSa.  Sabrani  prelati 
i  baruni  (12  prelata  i  36  svjetovnih  velika§a)  obnovise  10.  veljace  kralju  prisegu  vjer- 
nosti,  obecavSi  mu,  da  ce  ga  braniti  od  svih  protivnika  i  takmaca,  i  da  za  njegova  zivota 
nece  priznati  drugoga  kralja,  osim  njega.  I  kralj  MatijaS  priseze  tom  prigodom  gospodi, 
»da  ce  svoje  vjerne  uzdrzati  u  njihovim  pravima  i  obi6ajima,  i  da  ce  ih  braniti  od  bun- 
tovnika  i  silnika;  ako  bi  pak  radi  jedinstva  i  potrebe  kraljevstva  trebao  §to  od  dosad 
obdrzavanih  prava  i  obiSaja  promijeaiti,  ne  ce  toga  udniti  bez  savjeta  i  privole  njihove« 
(et  si  quid  pro  unitate  et  necessitate  regni  de  hactenus  obseruatis  iuribus  et  consuetu- 
dinibus  eorum  mutandum  fuerit  aut  addendum,  id  sine  consilio  et  consensu  eorum  non 
faciemus).  05ito  je,  da  su  tada  i  odani  privrzenici  kraljevi  nastojali,  da  ovako  stanu  na 
put  svakoj  daljoj  samovolji  njegovoj. 

Dok  se  je  to  zgadjalo  u  Budimu,  nijesu  mirovali  ni  kraljevi  protivnici.  Knez  Nikola 
IloCki  bijaSe  .sa  svojim  ortacima  po§ao,  da-  potrazi  kralja  i  cara  Fridrika.  Taj  je  nedavno 
iz  gtajerskoga  Gradca  doSao  u  Novo  mjesto  kod  Be6a,  da  bude  blizi  ugarskoj  zemlji. 
Onamo  stigao  i  knez  Nikola  Ilo6ki  sa  nekim  svojim  drugovima;  bana  Jana  Vitovca, 
premda  je  pristao  uz  zavjeru,  nije  bilo,  jer  ga  jo§  15.  veljace  1459.  nalazimo  u  njegovu 
gradu  Grebenu.  Nikola  Ilocki  i  nazo6ni  ortaci  njegovi  izdadoSe  tu  u  Novom  mjestu 
17.  veljaCe  pismo,  kojim  primiSe  Fridrika  III.  za  kralja  Ungarije.  Kao  razlog  navedo§e, 
da  je  Fridrik  rodjak  pokojnoga  kralja  Ladislava  Postuma,  i  da  je  u  njegovim  rukama 
kruna  sv.  Stjepana;  nadalje  da  je  zemlja  poslije  smrti  Ladislava  Postuma  ostala  bez  kru- 
njenoga  vladara,  dakle  bez  glavara,  te  ako  jo§  dalje  ne  bude  jakoga  krunjenoga  kralja, 
mogla  bi  kraljevstvu  zaprijetiti  jos  veca  pogibija.  Kralj  Fridrik,  uzdajuci  se  u  novoga 
papu  Pia  II.,  svoga  nekadanjega  sluzbenika,  prihvatio  izbor,  te  se  4.  ozujka  u  mjestnoj 
crkvi  nakon  sveCane  mise,  koju  je  ditao  nadbiskup  salzburzki,  u  nazodnosti  svoje  supruge, 
ugarskih  poslanika  i  brojnoga  naroda  dao  proglasiti  kraljem  ugarskim.  Tom  bi  zgodom 
proCitano  i  pismo  Nikole  Ilodkoga  i  njegovih  drugova.  Malo  dana  zatim,  22.  ozujka  1459., 
rodio  se  je  kralju  i  caru  Fridriku  u  Novom  mjestu  sin  Maksimilijan;  kad  se  je  na  sam 
uzkrs,  25.  ozujka,  dijete  krstilo,  bio  mu  je  Nikola  Ilocki  krstni  kum.  Tako  bi  gotovo 
posvecen  savez  izmedju  njemaekoga  kralja  i  slavonskoga  bana  Nikole  (Croatiae  praefectus). 


BORBE    S    PROTUKRALJEM    FRIDRIKOM    III.    (1459  —  1463.). 


»3 


Fridrik  je  namah  primio  i  naslov  kralja  ugarskoga  i  hrvatskoga  (zu  HuDgern,  Dal- 
macien,  Croacien  etc.  Kunig),  pa6e  je  pozvao  >vojvodu  Matija§a«,  da  Sto  prije  dodje 
preda  nj,  te  da  mu  se  pokloni,  >kako  se  pristoji  vjernomu  podaniku*. 

Kralj  Matija§  bijase  namah  ]o&  u  veljadi  izdao  proglas  na  staleze  svoga  kraljevstra, 
u  kojemu  je  Fridrika  nazvao  nametnikom,  koji  hode  da  izkorijeni  IJgre  i  ujihov  jezik, 
S  toga  ce  sam  Matija§  voditi  vojsku  na  njega,  te  poziva  sav  narod  na  oruzje  do  Gjur- 
gjeva  (24.  travnja).  Nikola  Uodki  skinut  bi  sa  svih  svojih  Casii,  a  slavonska  banovina 
povjerena  vazda  odanomu    vranskomu    prioru   Tomi   Sekelju.    U   to    vrijeme    stigli   su  u 


Car  I  KRAU  Fridrik  III.  HabsburgovaC- 

Po  savramano]  alioi. 


U 


Budim  poslanici  grada  Dubrovnika,  da  se  kralju  MatijaSu  poklone,  i  da  izmole  u  njega 
potvrdu  starih  povlastica  svojih.  Kralj  je  podijelio  12.  oiujka  Dubrovniku  leljenu  povelju, 
u  kojoj  je  obcinu  proslavio  poradi  njezine  vjernosti  i  odanosti.  »Ona  (obcina  grada  Du- 
brovnika) primila  je  u  zakrilje  sulnjeve,  oslobodjene  iz  ruku  nemilih  Turaka,  te  ih  je 
darivala  i  povradala  u  domovinu;  ona  je  kao  §tit  medjama  kraljevstva  naSega  Dalmacije 
izloiena  napadajima  neprijateija  svete  krune,  te  je  u  onom  kraju  drugim  naSim  vjernima, 
kao  zid  (tvrdinja);  ona  nije  nikad  zalazila  s  puta,  nego  se  je  izticala  iskrenom  vjernoSdu, 


34  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

# 
te  je  bila  drugima  kao  dobar  primjer*.  U  torn  hvalospjevu  oCito  se  ogleda  tadanje  razpo- 
lozenje  na  kraljevskom  dvoru  u  Budimu. 

Prije  medjutim,  nego  §to  se  je  Matija§em  na  oruzje  pozvani  narod  u  Pesti  mogao 
skupiti,  planuo  je  gradjanski  rat  u  Ugarskoj  i  Slavoniji.  Kralj  MatijaS  bijaSe  neSto  svojih 
kraljevskih  teta,  po  prilici  3000  Ijudi,  povjerio  Simunu  Nagju,  te  ih  poslao  prema 
austrijskoj  i  Stajerskoj  granici,  gdje  no  stajahu  Fridrikove  fete  od  2000  Ijudi  pod  Ni- 
kolom  IIo6kim,  Baumkircherom,  Grafeneckerom,  grofom  Sigismundom  od  Bozina  i 
Petzoldom  Metschem.  Nagy  udario  na  neprijatelja  7.  travnja  kod  Kormenda  na  rijeci 
Rabi,  gdje  je  bjesnio  zestok  boj,  koji  je  trajao  od  ranoga  jutra  do  mraka.  Ugri  bise 
razbijeni,  te  ih  mnogo  izgibe  na  uzmaku  preko  Rabe.  Ali  i  Fridrikova  vojska  izgubila 
sila  mrtvih  i  ranjenih,  te  nije  mogla  neprijatelja  dalje  ni  progoniti.  U  isto  vrijeme  bjesnio 
je  gradjanski  rat  i  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj,  gdje  je  protivnicima  kralja  Matijasa  bio  na 
6elu  knez  Martin  Frankapan,  dok  je  stariji  brat  njegov  Stjepan  vjerno  stajao  uz  zako- 
nitoga  kralja  svoga.  Kako  je  knez  Martin  Frankapan  drzao  mnoga  imanja  u  Slavoniji, 
koja  bijaSe  dobio  po  svojim  zenama  Jeleni  od  Lipovca  i  Doroteji  udovi  Blagajskoj,  za- 
metnuo  je  borbu  s  priorom  vranskim  Tomom  Sekeljem,  novim  banom  slavonskim  mjesto 
Nikole  IloSkoga.  Kako  je  borba  tekla,  nije  nam  to£no  poznato,  znademo  jedino,  da  je 
bilo  okr§aja  i  smutnja  oko  Samobora,  Jastrebarskoga,  Susjedgrada,  Hresna,  Kozare  i 
Vrbaskoga  grada  u  Bosni.  Dne  16.  o2ujka  zapovijeda  kralj  MatijaS  iz  Budima  zagre- 
baCkomu  kaptolu,  da  povede  parnicu  protiv  kneza  Martina  Frankapana  radi  grada  Bu- 
zima,  koji  bija§e  jos  Ulrik  Celjski  oteo  Ivanu  i  Marku  od  Cave,  te  ga  onda  dao  u 
zamjenu  knezu  Martinu.  Nadalje  cujemo,  kako  je  prior  vranski  Toma  Sekelj  one  godine 
harao  gornju  Slavoniju  (Bozjakovinu,  oba  grada  Kalnika),  zatim  gradove  Stenicnjak,  Ko- 
zaru  i  VrbaSki  grad,  koji  su  potonji  pripadali  knezu  Martinu  Frankapanu.  Cini  se  me- 
djutim, da  je  prior  Toma  zlo  prolazio,  jer  je  kralj  Matija§  zapovjedio  25.  srpnja  cazman- 
skomu  kaptolu,  da  ga  ponovo  uvede  u  posjed  grada  Hresna,  koji  bija§e  valjda  za  tih 
borba  izgubio, 

Medjutim  dok  su  joS  bjesnile  borbe  u  Slavoniji,  radio  je  neprestano  kralj  Matijas, 
da  se  izmiri  sa  svojim  protivnicima  u  svojoj  drzavi,  pak  da  tako  svoga  takmaca,  kralja 
Fridrika,  liSi  privrzenika.  MatijaS  nije  pri  tome  zalio  truda  ni  zrtava,  a  nije  se  zacao  koji 
put  ni  poniziti.  U  dobar  das  dodje  mu  tu  smrt  Ladislava  Gorjanskoga,  jamacno  najlju- 
cega  protivnika.  Vec  19.  travnja  1459.  ugovara  on  s  njegovom  udovicom  Aleksandrinom, 
kneginjom  TjeSinskom,  sa  sinom  Jobom  i  kcerju  Anom;  oni  obedaju  kralju  vje^nu  vjernost, 
a  on  im  opraSta  sve,  gto  su  dosad  zla  nanijeli  pokojnomu  bratu  njegovu  Ladislavu  i 
njemu,  te  zajamCuje  im  sva  posjedovanja.  Namah  zatim,  24.  travnja,  prima  kralj  u  Budimu 
u  svoju  milost  bracu  Ladislava  i  Nikolu  Kanizaje,  poSto  su  mu  prisegli  vjernost  i  obrekli, 
da  ce  ga  pomagati  protiv  njegovih  neprijatelja  i  takmaca,  a  narofiito  protiv  rimskoga 
cara  Fridrika.  Buduci  da  su  gradovi  i  posjedovanja  brace  Kaaizaja  jo§  u  rukama  rim- 
skoga Cara,  kralj  im  ustupa  dobit  kraljevske  komore  (lucrum  camere)  od  zupanije  za- 
lajske  tako  dugo,  dok  mu  ne  podje  za  rukom,  te  njihove  gradove  caru  oduzme  i  njima 
povrati.  Napokon  predobio  je  Matija§  jos  pana  Jana  Vitovca,  kao  i  kneza  Nikolu  Ilo6- 
koga,  kojima  je  obima  svakako  jo§  prije  18.  lipnja  povratio  sve  dasti,  a  narodito  fiast 
slavonskih  bana.  U  jednoj  izpravi  od  30.  srpnja  iztiCe  MatijaS  narodito,  kako  se  je  iz- 
mirio  i  sporazumio  s  velemoznim  Nikolom  Ilod;kim,  vojvodom  erdeljskim,  banom  kralje- 
vine  Slavonije  i  Madve  (quod  ex  quo  cum  fideli  nostro  magnifico  Nicolao  de  Wylak 
vayda  Transilvano  ac  regni  nostri  Sclavonic  et  Machoviensi  bano  booam  pacem  fecimus 
et  nos  cum  eodem   univimus  .  .  .). 

Preokretu  u  prilog  kralju  MatijaSu  doprinesao  je  naravno  najvise  papa  Pio  II.,  a 
uza  nj  njegov  legat  Ivan  Carvajal.  Umni  i  poletni  papa  snovao  je  neprestano  samo  o 
velikom  navalnom  ratu  na  Turke,  u  kojemu  bi  stdjelcvali  svi  vladari  Evrope.  Smijerao 


BORBE    S    PROTLKRAUEM    FRIDRIKOM    IIL    (1459.— 1463.).  »5 

ie  pa6e  prizvati  krSdanske  vladare  na  kongres  u  Mantovu,  gdje  bi  se  vijedalo  pod  nje- 
govim  predsjedanjem  o  tom  ratu.  Ba§  zato  nije  papi  bilo  drago,  §to  se  je  car  Fridrik 
pomamio  za  krunom  ugarskom,  i  §to  je  ustao  protiv  kralja  MatijaSa,  sina  slavnoga  po- 
bjeditelja  pod  Beogradom.  Vec  24  veljaie  1459-  bijaSe  Pio  II.  ovlastio  legata  Ivana 
Carvajala,  da  zaprijeti  crkvenim  kaznama  svima  protivnicima  ugarskoga  kralja,  »bili  oni 
njegovi  podanici  ili  strand,  bili  ma  kako  visoki  dostojanstvenici*;  a  namah  zatiin  po- 
vjerio  je  svome  pouzdaniku,  da  nastoji  izmiriti  kralja  MatijaSa  s  carem.  Dne  23.  travnja 
boravi  Ivan  Carvajal  u  Novom  mjestu  kod  Be£a,  nastojeci  cara  skloniti,  da  popusti 
U  isti  mah  stiglo  je  caru  pismo  Pia  II.  od  2.  travnja,  u  kojemu  ga  lijepim  i  pristojnim  na- 
cinom  nastoja^e  odvratiti,  da  prime  krunu  ugarsku,  jer  bi  inade  prinudio  kralja  Matija§a, 
ili  da  sklopi  mir  s  Turcima,  ili  da  njihovu  zulumu  prepusti  Ugarsku,  koja  je  dosad  bila 
§tit  £itavoga  krScanstva. 

Fridrik  se  dodu§e  nije  odazvao  pozivu  papinu  ni  molbama  Ivana  Carvajala,  koji  je 
zlovoljan  ostavio  Novo  mjesto;  ali  u  to  su  ugarski  velikaSi,  znajuci,  da  je  papa  uz  kralja 
Matijasa,  redom  ostavljali  cara,  te  se  mirili  sa  svojim  zakonitim  kraljem.  K  tomu  je  i 
sam  car  nakon  boja  kod  KOrmenda  slabo  pomagao  svoje  privrzenike,  koji  su  sada  sami 
morali  odolijevati  sve  to  ja^oj  sili  kralja  Matijasa.  No  u  to  zaprijeti  potonjemu  nova 
neprilika.  Ujak  njegov  Mihajlo  Silagji,  koji  je  jo§  od  proSle  godine  damio  zatvoren  u 
Vilagosu,  oslobodio  se  suzanjstva  s  pomocu  svoga  kuba^a,  te  stao  kivan  na  svoga  ne- 
harnoga  sestrica  skupljati  brojne  svoje  privrzenike,  da  se  obori  na  kralja.  Novi  gradjanski 
rat  zaprijediSe  legat  Ivan  Carvajal  i  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Se6.  Oni  navaliSe 
zaklinjati  bivSega  gubernatora,  da  se  s  kraljem  pomiri,  te  mu  podjedno  izradiSe  slobodno 
pismo  u  Budim.  Silagji  napokon  privoli,  te  dodje  1.  rujna  1459.  u  Budim,  gdje  se  iza 
osamdnevnoga  pogadjanja  sporazumiSe.  Silagji  dobi  opet  zupaniju  bistric^ku  i  druge  neke 
oblasti,  a  uz  to  bi  mu  povjereno,  da  preuzme  obranu  Ugarske  od  Turaka.  Ako  mu 
podje  za  rukom,  te  otme  Turcima  netom  osvojeno  Smederevo,  predat  ce  se  njemu  taj 
grad,  te  ce  uza  to  biti  imenovan  despotom  Srbije.  Odsad  se  Mihajlo  Silagji  ponosito 
zove  »grof  bistricki,  upravitelj  Erdelja,  ban  maCvanski  i  vrhovni  kapetan  doljnih  krajeva 
Ungarije«,  te  se  posve  posvecuje  obrani  svoje  domovine.  Posljednji  put  nalazimo  ga 
6.  listopada  1460.  u  §iklo§u,  gdje  no  uzima  u  svoje  zakrilje  Aleksandrinu  TjeSinsku 
(udovicu  Ladislava  Gorjanskoga)  i  njezinu  djecu  Joba  i  Anu.  Malo  zatim  provalio  je  u 
Srbiju  i  udario  prema  Smederevu;  no  tu  bi  od  Turaka  zarobljen  i  sa  dvadeset  i  osam 
svojih  drugova  u  Carigradu  pogubljen.  Smrt  njegovu  javio  je  mletadki  bailo  u  Cari- 
gradu  svojoj  obdini  5.  veljafie  1461. 

IzmirivSi  se  kralj  MatijaS  sa  svojim  ujcem  skupljao  je  sve  vi§e  privrzenika  oko  sebe. 
Knez  Nikola  Uodki,  >vojvoda  erdeljski,  ban  slavonski  i  madvanski,  a  iupan  limeiki  i 
stolnobiogradskif,  priveo  mu  prije  13.  rujna  1459.  posljednje  protivnike  u  Ugarskoj,  po 
imenu  Ivana  i  Sigismunda  od  Bozina  i  sv.  Jurja,  Andriju  Baumkirchera,  i  Nankelreutera. 
Ti  bijahu  za  predja§njih  smutnja  ugovorom  primili  utvrdjenu  opatiju  sv.  Martina  na  brdu 
panonskom  od  tadanjega  upravitelja  njezina  Tome  de  Debrenthe,  koji  se  bija§e  na  kralja 
razgnjevio,  §to  mu  je  oduzeo  zagrebaiku  biskupiju,  te  ju  povjerio  svome  prvomu  sa- 
vjetniku,  varadinskomu  biskupu  Ivanu  Vitezu.  Sada  je  Nikola  IloCki  pomenute  velikaie 
sklonio,  te  su  kralju  MatijaSu  ustupili  redenu  opatiju,  a  on  im  je  zato  dao  dva  grada  i 
platio  10.000  dukata.  Da  je  knez  Nikola  Ilo6ki  tako  odluino  pomagao  svoga  kralja, 
nesumnjivo  je  doprinesao  i  ^e§ki  kralj  Juraj  Podjebradski,  bududi  tast  kraljev,  kojega  je 
u  isto  doba  nastojao  predobiti  i  car  Fridrik.  JoS  u  srpnju  1459.  bijaSe  inaie  tromi  Fridrik 
do^ao  u  Brno,  gdje  je  31.  srpnja  Jurju  Podjebradskomu  dao  u  leno  £eSko  kraljevstvo, 
a  onda  ga  nastojao  skloniti  n^  savez  protiv  kralja  Matijasa.  No  mudri  i  oprezni  Juraj, 
koji  je  u  ono  vrijeme  svom  snagom  radio,  da  bude  izabran  njemadkim  kraljem,  utanaiio 
je  doduSe  u  kolovozu  vi.^e  ugovora,  po  kojima  se  bijaSe   obvezao,  da  6t   cara  za  dobru 


a6  ,     MATIJA§  KORVIN  (1458. — 1490). 

# 
placu  pomagati  u  nastojanju,  da  stefe  Ugarsku;   ali  se  zato  ipak   nije  ni  maknuo,  da  to 
izvede.  Jedino  je  izradio,  da  je  jo§  istoga  mjeseca  kolovoza  na  molbu  ugarskih  poslanika 
utanaSeno  izmedju  cara  i  kralja  MatijaSa  primirje  do  24.  lipnja  1460.,  obecav§i  podjedno, 
da  ce  u  to  vrijeme  nastojati,  da  posreduje  konafini  mir  medju  njima. 

Medjutim  sva  dalja  ugovaranja  o  izmireoju  ostadoSe  jalova;  mira  izmedju  cara  i 
MatijaSa  ne  bi.  U  veljaci  1460.  §alje  Matijas  svoga  poslanika,  mladoga  humanistu  Jurja 
Polikarpa,  na  njemadki  drzavni  sabor  u  Niirnberg,  ne  bi  li  njemaCki  knezovi  prinudili 
cara,  da  se  kani  Ugarske.  Ali  ni  to  nije  pomoglo.  Kraj  takih  prilika  nije  (Judo,  da  je  rat 
iznova  planuo,  prije  nego  Sto  je  minulo  utanadieno  primirje.  A  digao  se  je  za  cara  u 
sjeverozapadnoj  Ugarskoj  Ivan  Jiskra  od  Brandisa,  stari  du§manin  porodice  Hunjada. 
Uza  nj  pristadoge  i  drugi  kapetani  ce§kih  i  poljskih  ceta  u  onim  krajevima.  Jamacno  je 
i  u  Slavoniji  bilo  novih  smutnja,  te  je  vranski  prior  Toma  Sekelj  borio  se  za  svoga 
rodjaka.  Tu  je  ban  Jan  Vitovec  morao  pozvati  zagrebacku  zupaniju,  da  se  digne  na 
priora,  koji  je  harao  imanja  kaptola  zagrebaCkoga. 

U  svibnju  1460.  skupio  je  kralj  Matijas  poslanike  nekih  ugarskih  zupanija  i  gra- 
dova  na  sabor  u  Jegar,  da  zatrazi  od  njih  dacu  za  ratovanje.  Namah  zatim  poslao  je 
erdeljskoga  vojvodu  Sebastijana  Rozgona  i  kraljevskoga  sudca  Ladislava  Paloca,  da  se 
sa  svojim  cetama  obore  na  Ivana  Jiskru  i  njegove  ortake.  Poslije  podje  sam  na  vojnu, 
gdje  mu  je  pomagao  pokladnik  njegov  Emerik  Zapolja.  Kroz  vi§e  mjeseci  ostao  je  kralj 
na  bojnom  polju  u  §aro§koj  i  SipuSkoj  zupaniji,  gdje  je  redom  otimao  gradove  svojih 
protivnika.  Posljednjih  dana  1460.  doSao  je  s  mnogim  prelatima  i  magnatima  u  Trencin, 
da  se  ondje  na  medji  ugarsko-moravskoj  sastane  sa  svojim  buducim  tastom  Jarjem 
Podjebradskim,  i  da  s  njime  utanaci  rok  za  vjencanje  s  njegovom  kcerju.  Medjutim  u 
Trencinu  snadje  ga  Ijata  bolest,  te  on  morade  poslati  vackoga  biskupa  s  poslanstvom  u 
Olomuc,  gdje  se  je  desio  kralj  Juraj.  Tu  bi  utana6eno,  da  ce  se  kralj  MatijaS  ozeniti 
1.  svibnja  1461.,  i  da  ce  mlada  kraljica  primati  godi§nji  dohodak  od  7000  forinti  iz 
driavne  blagajne,  zatim  da  ce  dobiti  sva  posjedovanja,  koja  je  nekad  drzala  supruga 
kralja  Sigismunda. 

Medjutim  bijahu  se  ponovo  mnogi  ugarski  velilA§i  odmetnuli  od  Matijasa;  Ivan 
Jiskra  bijaSe  paCe  posebnim  ugovorom  od  10.  ozujka  1461.  priznao  Fridrika  za  kralja 
ugarskoga.  Nasuprot  je  carev  brat,  nadvojvoda  Albrecht  VI ,  ponudio  savez  kralju  Mati- 
jasu  protiv  Fridrika.  Ponuda  nadvojvodina  stigla  u  dobar  cas  kralju  Matija§u,  koji 
je  sada  vedu  vojsku  spremao,  da  ju  po§lje  u  austrijske  zemlje.  No  tu  se  umijega  pa- 
pinski  legat  Ivan  Carvajal,  te  skloni  kralja,  da  jos  jednom  pokusa  izmirenje  s  carem 
Odredjeno  bi,  da  se  ure^e  stanak  u  Gjuru  za  4.  lipnja  1461.,  na  kojemu  ce  se  raz- 
pravljati  o  miru.  Medjutim  bijaSe  nadvojvoda  Albrecht  VI.  sam  dosao  u  Budim,  te  je 
bio  nazoCan,  kad  su  malo  zatim  u  svibnju  ugarski  poslanici  doveli  iz  Trencina  mladu 
teSku  kraljevnu  Katarinu  (Kunhutu,  Kunigundu)  u  Budim,  gdje  se  je  onda  vjendala 
s  kraljeni  Matija^em. 

Stanak  u  Gjuru  svrsio  se  je  bez  sporazuma,  a  na  to  je  kralj  Matijas  poslao  nad- 
vojvodi  Albrechtu  u  pomo<5  4000  konjanika  i  1200  pjesaka,  koje  je  vodio  palatin  Mi- 
hajlo  Orsag.  Sam  kralj  pak  po§ao  je  u  hevesku  zupaniju,  gdje  je  proboravio  drugu  polo- 
vicu  godine  1461.,  i  nastavio  rat  s  ceSkim  i  poljskim  Cetama  u  sjeverozapadnoj  Ugarskoj. 
Dok  je  Matijas  slav.odobitno  ovdje  otimao  gradove  i  tvrdinje,  iznevjerio  mu  se  saveznik, 
nadvojvoda  Albrecht  VI.,  kojega  je  na  molbu  carevu  ceSki  kralj  Juraj  prinudio,  da  se 
miri  sa  svojim  bratom,  s  odmetnicima  kralja  MatijaSa,  narodito  s  knezovima  od  Bozina 
i  sv.  Jurja,  kao  i  s  Bertholdom  Ellerbachom  od  Monjorokereka.  Kralja  MatijaSa  bijaSe  sada 
silno  ozlojedila  nevjera  tasta  mu  Jurja  Podjebradskoga,  koji  je  makar  neizravno  radio 
caru  u  priiog.  No  jo§  ga  je  vi§e  uznemirilo,  kad  je  doznao,  da  se  je  i  opet  Nikola  Ilodki 
urotio  protiv  njega.  Nikolina  kci  Jeronima  bija§e  se  nedavno  udala  za  CeSkoga  kraljevica 


BORBE    S    PROTUKRAUKM    FRIDRIKOM    III.    (1459. — 1463).  t? 

Henrika,  sina  Jurjeva;  te  su  sada  i  otac  i  tast  s*ali  snovati  sporazumno  s  nekim  Tclika- 
§ima,  kako  da  stvore  trecu  stranku,  koja  bi  na  ugarsko  i  hrvatsko  prijestolje  uzvisila 
gojenca  i  zeta  Nikole  Ilodkoga. 

Pojava  trecega  takmaca  smeksala  je  i  kraija  MatijaSa  i  cara  Fridrika,  tako  da  su 
bili  skloniji  izmirenju,  nego  ikad  prije.  Kralj  se  MatijaS  ubijedio,  da  ne  ce  biti  mira  u 
njegovoj  drzavi,  dok  ne  dobije  krunu  sv.  Stjepana,  te  se  njome  ne  ovjenia;  caru  opet 
bilo  stalo,  da  mu  odmetni  brat  Albrecht  ne  prima  viSe  pomoci  iz  Ugarske.  Obima  na- 
pokon  dodijalo  Saranje  ieskoga  kraija,  koji  nije  ni  jednoga  odludno  pomagao,  ve<5  je 
tezio  za  svojim  zasebnim  ciljevima.  Spremnost  dosadanjih  protivnika  na  izmirenje  jedva 
je  dodekao  papa  Pio  II.,  koji  je  i  nakon  nedade  na  kongresu  u  Mantovi  neprestano 
snovao  o  velikom  navalnom  ratu  na  Turke.  U  proljedu  1462.  stiie  novi  papinski  legat, 
kretski  nadbiskup  Jeronim  Lando,  k  caru  Fridriku  u  Gradac.  Gotovo  u  isto  doba,  mje- 
seca  ozujka,  po§ao  je  i  prvi  savjetnik  kraija  Matija§a,  varadinski  biskup  Ivan  Vitez,  kojennu 
bija§e  nedavno  povjereno  upravljanje  zagrebadke  biskupije,  iz  Slavonije  u  Stajersku,  da 
posjeti  cara  Fridrika.  DoSav  k  caru  izjavio,  da  ga  ba§  ne  Salje  ravno  njegov  kralj  i  go- 
spodar,  nego  da  je  doSao  vlastitom  pobudom  i  potaknut  nekim  velikaSima,  da  posreduje 
mir  izmedju  cara  i  kraija.  S  pomocu  papinskoga  legata  Jeronima  Landa  utanaden  bi 
vec  3.  travnja  1462.  privremeni  mir.  Da  se  cam  naknadi  §teta,  koju  je  pretrpio  onamo 
od  god.  1440.,  platit  ce  mu  Ugarska  80.CXX)  dukata,  a  zato  ce  on  izruditi  Ugrima  krunu 
sv.  Stjepana  i  grad  Soprun.  Ostali  gradovi  u  Ugarskoj,  kao  Frakno,  Kabold,  Zeljezno, 
Kisek  i  Rechnitz  ostaju  i  dalje  u  vlasti  carevoj  i  njegovih  izravnih  potomaka.  Samo 
Frakno  i  Kabold  moze  kralj  ugarski  nakon  careve  smrti  odkupiti  za  40.000  dukata.  Car, 
koji  je  dostojnim  naiinom  bio  pozvan  na  ugarsko  prijestolje,  zadrzat  ce  naslov  ugar- 
skoga  (hrvatskoga  i  dalmatinskoga)  kraija  do  svoje  smrti;  car  ce  primiti  Matija§a  za 
svoga  sina,  a  taj  ce  ga  postivati  kao  svoga  otca,  oba  pak  podupirat  ce  se  medjusobno. 
Da  bi  car  05tao  skion  Ugarskoj  i  njezinim  interesima,  odredjeno  bi  za  sluiaj,  ako  Ma- 
tija§  umre  bez  muzkih  potomaka,  da  ga  naslijedi  car  ili  sin  njegov,  kojega  <5e  oznaditi; 
ako  pak  cara  ne  bi  vise  bilo  na  zivotu,  uzvisit  ce  Ugri  izborom  jednoga  od  njegovih 
sinova  na  prijestolje.  Ustanovljenu  svotu  od  80  000  dukata  i  izprave  o  miru  predat  dc 
poslanici  kraija  Matijasa  i  ugarskih  staleza  caru  u  Novom  mjestu  kod  Be£a,  a  na  to  6e 
im  car  uruciti  krunu  sv.  Sjepana. 

To§  bi  utanaieno  u  Gradcu,  da  se  kralj  MatijaS  mora  nagoditi  s  dosadanjim  pri- 
vrzenicima  carevima  u  svojim  zemljama,  po  imenu  s  grofovima  od  Bozina  i  sv.  Jurja, 
s  Ivanom  Jiskrom,  Baumkircherom,  Grafeneckerom  i  nekim  kapetanima  u  sjeverozapadnoj 
Ugarskoj,  a  napokon  i  sa  slavonskim  banom  Janom  Vitovcem.  Taj  se  bijase  joS  10.  stu- 
denoga  1459.  ponovo  pridruzio  caru  Fridriku,  koji  mu  je  torn  prigodom  izdao  §est  po- 
velja,  obasuvSi  ga  £astima,  naslovima  i  posjedovanjima,  podjelivSi  mu  grbove  i  pravo,  da 
kuje  novce.  Jan  Vitovec  je  zato  za  razmirice  izmedju  cara  i  kraija  redovito  stajao  uz 
prvoga,  suzbijajuci  kraljeva  rodjaka,  vranskoga  priora  Tomu  Sekelja.  Toga  doduSe  na- 
lazimo  jo§  7.  svibnja  1461.  u  Pakracu,  gdje  no  kao  nasljedni  iupan  dubi^ki  izdaje  povelju 
samostanu  Pavlina  (sv.  Marije)  u  varoSi  Dubici  (>iuxta  oppidum  nostrum  Dubicza*);  no 
poslije,  6ini  se,  da  je  prior  Toma  bio  posve  potisnut  iz  Slavonije.  Dne  11.  kolovoza  1462. 
nalazimo  priora  Tomu,  koji  se  svedjer  zove  >nasljedni  iupan  dubi£ki<  u  Svetom  Lovrincu 
u  Baranji,  gdje  no  izdaje  neki  nalog  svomu  kastelanu  u  KraSovu. 

MatijaS  bijaSe  medjutim  joS  prije  privremenoga  mira  u  Gradcu  zapodeo  pogadjati 
se  sa  dosadanjim  svojim  protivnicima  u  Ugarskoj  i  SlavoDtji.  Dne  10.  vcljade  1462. 
izdaje  u  Ostrogonu  povelju  grofovima  Ivanu,  Stgismundu  i  Jurju  od  Bozina  i  Sv.  Jurja, 
kojom  im  nakon  >utana£ena  sporazuma  i  sloge«  (habita  disposicione  et  concordia  cum 
fidelibus  nostris  magnificis  .  .  .)  daje  pravo  kopanja  i  obradjivauja  ruda  na  njihovim 
posjedovanjima.    U  isto  vrijeme  pokorio  se  je  kralju  i  Berthcld   EUerbach   od   Monjoro- 


28     *  matijaS  korvin  (1458 — 1490). 

kereka.  Napokon  14.  svibnja  nagodio  se  je  MatJjaS  i  s  najopasnijim  protivnikom  svojim 
i  roda  svoga,  s  teSkim  kapetanom  Ivanom  Jiskrom  od  Brandisa.  Jiskra  pokorio  se  je 
kralju,  predao  mu  je  sve  gradove,  koje  je  jo§  drzao,  i  obecao  mu  je  vjerno  sluziti,  na- 
ro6ito  u  ratu  s  Turcima.  Nasuprot  obvezao  se  je  kralj,  da  6e  mu  do  konca  godine  platiti 
40.000  dukata,  nadalje  da  6e  mu  dati  grad  i  imanje  SolimoS  u  aradskoj  zupantji,  i  na- 
pokon da  ce  uzeti  u  sluzbu  za  placu  njega  i  150  njegovih  Ijudi. 

U  to  bijahu  se  papinski  poslanik  Jeronim  Lando  i  biskup  Ivan  Vitez  povratili  u 
Ugarsku,  te  je  i  kralj  MatijaS  bio  sazvao  ugarski  sabor  za  20.  svibnja  u  Budim.  Na  torn 
saboru  vijecat  6e  se  uz  ino  o  pogodbama  mira,  kao  i  o  torn,  kako  da  se  namakne  novae 
za  namirenje  cara  i  kapetana  Jiskre.  Sabor  trajao  je  samo  sest  dana.  Sabrani  stalezi  bili 
su  za  5udo  gotovi,  da  ud:ine  sve  moguce,  samo  da  dodje  do  mira.  S  tezkim  srcem 
prihvatiSe  vrlo  tegotne  uvjete  mira,  te  izabraSe  i  poslanike,  koji  ce  konacni  mir  utana- 
diti  i  provesti.  Teze  je  iSlo  s  novcem;  ali  ipak  dozvoli§e  stalezi,  da  se  nametne  plemstvu 
izvanredni  namet  od  jedne  forinte.  No  zato  morado§e  se  poglaviti  prelati  i  baruni 
29.  svibnja,  a  sam  kralj  31.  svibnja  obvezati,  da  se  »prelati,  baruni  i  plemici  nikad  vi§e 
ne  ce  siliti  na  ma  kakvu  kontribuciju*  (ipsos  prelates  et  barones  ac  nobiles  ...  ad  so- 
lucionem  alicuius  contributionis  nuUo  unquam  tempore  coarctabimus).  Medju  velika§ima, 
koji  su  to  oCitovanje  izdali,  spominje  se  i  vojvoda  Nikola  Ilo^ki,  ban  macvanski  i  sla- 
vonski,  zatim  Nikola  Dombo,  ban  kraljevina  Dalmacije  i  Hrvatske.  Bana  slavonskoga 
Jana  Vitovca  nema.  Cini  se,  da  su  se  naro^ito  zastupnici  Slavonije  tomu  nametu  opirali, 
jer  su  oni  dobiii  po  jedan  primjerak  re6enih  oditovanja,  te  su  ih  onda  uvrstili  medju 
privilegija  svoga  kraljevstva.  Na  saboru  u  Budimu  izticao  se  je  uz  Ivana  Viteza  i  mladi 
necak  njegov,  tada  vec  pecuvski  biskup  Ivan  Cesmicki,  jedan  od  najdarovitijih  pjesnika 
i  spisateija  humanistickoga  vijeka,  a  poznat  pod  knjizevnim  imenom  Janus  Pannonius. 
Rodjen  poput  ujca  svoga  u  tadanjoj  Slavoniji  u  gradu  Cesmici  kod  Cazme  29.  kolo- 
voza  1434.  podje  vec  nakon  trinaeste  godine  svoje  u  Italiju,  te  se  1458.  kao  doktor 
prava  povrati  u  domovinu.  Godine  1460.,  navrSiv  tek  dvadeset  i  §est  godina,  postade 
biskup  peCuvski,  te  utjeca§e  odsad  uz  svoga  ujca  bitno  u  javne  prilike  ugarske  i  hrvatske. 

Privremeni  mir  bio  je  utanaden  i  od  ugarskoga  sabora  primljen.  No  da  se  provede, 
trebalo  je  uz  ino  skupiti  i  odredjene  svote  novaca,  a  to  je  iSlo  vrlo  ?poro.  Na  molbu 
Matijalevu  doznacila  mu  je  i  obcina  grada  Dubrovnika  1,  lipnja  1462.  svotu  od  1000  du- 
kata (de  donando  maiestati  ...  in  auxilium  recuperationis  sacrosancte  corone  sue,  iuxta 
ipsius  domini  nostri  regis  requisicionem,  —  de  donando  sibl  ducatos  1000),  te  ih  je 
njemu  poslala  po  Nikoli  Pribisalicu  Nadalje  je  njemu  pomogao  novcem  1  bosanski  kralj 
Stjepan  TomaSevic,  kako  se  je  sam  Matijas  pohvalio  u  jednom  pismu  iz  Segedina  dne 
10.  kolovoza  1462.,  u  kojem  je  pozvao  grad  KoSice,  da  i  on  doprinese  5000  dukata. 
Dok  se  je  novae  sabirao,  car  Fridrik  stao  se  opet  predomisljati,  osobito  odkad  se  je 
ponovo  sprijateljio  s  ceSkim  kraljem  Jurjem.  Papa  Pio  II.  i  njegovi  poslanici  morali  su 
sada  sve  sile  napeti,  da  Fridrika  prinude,  i  da  drzi  rijed.  Sam  papa  potvrdio  je  prelimi- 
novani  mir  7.  svibnja  1463.,  a  na  to  su  dva  njegova  legata  sklonili  cara,  da  zapoCne 
dogovore  o  konacnom  miru  U  srpnju  vec  su  ugarski  poslanici  u  Sopronu:  bili  su  to 
kolodko-backi  nadbiskup  Stjepan  Varda,  varadinski  biskup  Ivan  Vitez,  sudac  kraljevskoga 
dvora  Ladislav  Paloc,  i  Emerik  Zapolja,  vrhovni  pokladnik  i  vrhovni  kapetan  gornjih 
krajeva  ugarskih.  Uz  njih  bio  je  vojvoda  Nikola  liodki,  ban  maivanski  i  slavonski,  ko- 
jega  je  car  zvao  »svojim  kumom«  (compatre  nostro).  KonaCni  mir,  kojega  su  ustanove 
gotovo  suglasne  s  pogodbama  preliminara,  podpisali  su  19.  srpnja  ugarski  zastupnici  u 
Sopronu,  a  carevi  u  Novom  mjestu.  Kad  su  zatim  ugarski  poslanici  polozili  ugovorenu 
svotu,  predana  bi  im  u  nedelju  24.  srpnja  kruna  sv.  Stjepana.  Istoga  dana  potvrdio  je 
car  konaCni  mir,  .dok  je  kralj  Matija§  jednako  ucinio  u  Budimu  26  srpnja,  kad  je 
kruna  onamo  stigla.  Sve  se  radovalo  povratku  krune,  koja  je  toliko  godina  bila  u  tudjini; 


BORBE   S    PROTUKRAUEM    FftlDRIKOM    III.    (1459—1463).  39 

ali  kralj  nije  mogao   misliti   na   sveSano   krunisanje,  jer    mu  svu   painju  bilo  svratiti  oa 
j"g>  g^J6  bijaSe  netom  propalo  bosansko  kraljevstvo. 

Borba  izmedju  kralja  Matijaia  i  cara  Fridrika  doimala  se  je  znatno  i  hrvatskoga 
kraljevsiva,  U  kraljevini  Slavoniji  izmedju  Drave  i  Gvozda  banovali  su,  kako  znademo, 
pan  Jan  Vitovec  i  vojvoda  Nikola  llodki,  oba  vrlo  nepouzdani,  jer  su  pristajali  sad  uz 
Fridrika,  a  sad  uz  MatijaSa.  Kralj  je  doduse  1459.  skinuo  s  banije  Nikolu  Ilodkoga  i 
podijelio  tu  cast  svome  rodjaku,  vazda  odanomu  vranskomu  prioru  Tomi  Sekelju,  ali  taj 
se  je  mogao  odrzati  tek  nekoliko  mjeseci.  I  tako  ostadoSe  slavonskim  banima  pan  Jan 
Jan  Vitovec  i  Nikola  Ilocki  sve  do  izmirenja  kraljeva  s  rimskim  carem.  Oba  su  kroz 
sve  one  godine  i  vrSili  bansku  vlast,  kako  svjedode  Irojoe  izprave  njihove,  izdaoe  od 
njih  onih  godina  u  Zagrebu,  Krizevcima,  Varazdinu,  Krapini  i  drugdje.  Posve  izmirio  se 
je  kralj  Matijal  s  njima  tek  nakon  mira  s  carem.  Dne  18.  svibnja  1463.  izdao  je  Ma- 
tija§  u  Bathmonostri  povelju  zagorskomu  knezu  i  slavonskomu  banu  Janu  Vitovcu,  kojom 


Oapi'tuIafonoKbjelJutiii  inm  i5lo 
rmfiirnnu  i^jinnpfOnm  f  ctomm 
finmomin^imtoiitmQ  augo 
ttttumfi  mm  ifutW  eftneOlr  nomato 
mtlmniimo  Homano^  |\igenem0  da 
ttmmQmmmW  l^tigaut  llfgf  at 
rrgnifju^arrf  ^Mumstjimstaptt 
fur f cfliof  m  t  odmi  regno  pnum  Sjiniiit 
0eacctpmtaetbuIlexofinnatO2ie*ft»if^ 
ptf^prombrinlcalcc^temlteta. 

Naslovni  list 

Da  it»mpmnom  ixdanji  agorora  oi  gidme  1462.  itnedja  cara  Fridrika    III.      kralja    Matijaia. 

Cuva  ••  u  kniiSaioi  narodnoga  mus^a  a  BudimpaiU. 


je  njemu,  njegovim  sinovima  i  potomcima  darovao  kneziju  Zagorje  i  gradove  Krapinu. 
Lobor,  0§trc,  Vinlcu,  Trako§(5an,  Kostel,  Cesargrad,  razvaljeni  grad  Vrbovec  i  kaSteo 
Kamenicu,  a  napokoft  grad  i  varo5  Varazdin  ;  torn  je  zgodom  zapovjedio  kralj  zagreba^komu 
kaptolu,  da  Jana  Vitovca  uvede  u  posjed  darovane  mu  knezije.  Tek  od  toga  iasa,  fiini 
se,  ostao  je  Jao  Vitovec  vjeran  kralju  Matijalu.  Za  prijVstoljnih  borba  stradala  je  Slavo- 
nija  mnogo  i  poradt  toga,  ito  nije  bila  popunjcna  stolica  zagrebadke  biskupijc.  Prije 
nego  §to  se  je  Matija^  bio  zakraljio,  sjedio  je  na  toj  stolici  Toma  de  Debrenthc,  dok  se 
je  protivnik  njegov  Dimitrija  Cupor  morao  zadovoljiti  kninskom  biskupijom.  No  ved 
4.  sije^nja  1458.  stoluje    Dimitrija  Cupor   od   Moslavine   kao    >po  milosti   boijoj    i  apo- 


30  matijaS  KORViN  (1458.— 1490.). 

# 
stolske  stolice  biskup  zagreba6ki«  u  Cazmi.  Kad  je  Matijas  stao  vladati,  priznao  je  Dimi- 
triju  Cupora  za  zagrebackoga  biskupa,  dok  je  Tomi  de  Debrenthe  ostavio  naslov  bi- 
skupski,  te  mu  podijelio  upravu  bogate  opatije  sv.  Martina  na  panonskom  brdu  u 
Ugarskoj.  Medjutim  za  potonjih  gradjanskih  smutnja  obnovi  se  borba  izmedju  Tome  i 
Dimitrije,  te  se  kao  zagreba6ki  biskup  spominje  sad  jedan,  a  sad  drugi.  MatijaS  mislio 
je  neko  vrijeme  spor  dokrajeiti  tako,  da  je  biskupiju  proglasio  izpraznjenom,  te  upravu 
njezinu  povjerio  svomu  Ijubimcu  i  prvomu  savjetniku,  Ivanu  Vitezu  (1462.).  No  tomu  se 
je  opro  papa  Pio  II.,  ne  dozvoIivSi,  da  jedan  prelat  drzi  dvije  biskupije.  Ivan  Vitez 
morao  je  odstupiti.  Na  koncu  godine  1462.  imenovan  bi  Toma  de  Debrenthe  njitranskim 
biskupom,  te  je  tako  Dimitrija  Cupor  ostao  bez  protukandidata  AH  za  njega  nije  iz  sta- 
novitih  razloga  kralj  Matija§  htio  ni  da  6uje,  te  je  tako  zagrebaSka  biskupija  jo§  tri  go- 
dine  i  vise  ostala  »izpraznjena«,  §to  je  naravno  bilo  u  prilog  jedino  silovitim  velikaSima, 
koji  su  imanja  njezina  grabili  i  razsipali. 

Na  medji  banovine  slavonske  i  hrvatsko-dalmatinske  sterala  se  je  u  ono  doba  pro- 
strana  drzavina  knezova  Frankapana,  koji  su  drzali    vise    knezija    (modruiku,  vinodolsku^ 
gatansku,  dreznicku,  buzansku)  i  sva  sila  gradova  i  kastela  po  Hrvatskoj,  Slavoniji  i  Bosni. 
K  tomu  im  je  pripadao  otok  Krk  i  grad  Senj.  Zivjelo  je  tada  petero  brace  (Stjepan  II., 
Dujam  IV.,  Martin,  Sigismund  i  Ivan    VII)  i  vi5e    sinovaca    njihovih    (Juraj  I,  Bartol  X., 
Ivan  Anz  VIII,  Nikola  VI.),  ali  tako  neskladno,  da  su  se  svaki  6as  sastajali  na   »stanke«, 
te  se  medjusobno  mirili.    I  u  politickim   pitanjima  razdvajala   se    braca  i  sinovci;   starje- 
§ina  roda,  Stjepan  II,  bio  je  odu§evljen   privrzenik   i    pouzdanik    kralja  MatijaSa,  dok  se 
je  mladji  brat  njegov  Martin    prikupio   strand    rimskoga  cara,  te    se   neprestano    krvario 
sa  svojim  protivnicima,  naro6ito  s  vranskim  priorom    Tomom    Sekeljem.    Stjepan  II.  za- 
stupao  je  svoga  kralja  na  kongresu  u    Maatovi  i  u  drugim  zamaSnim    poslovima,  za  §to 
mu  je  MatijaS  15.  srpnja  1460.  izdao  znamenitu  povelju,  u   kojoj    je  knezevu    vjernost  i 
odanost  proslavio  ovim  rijeCima:   >Kad  su  mene  izabrali    za  kralja,  bio   je    knez  Stjepan 
izmedju   prvih   velikasa    hrvatskih,  koji   mi   izkazaSe    svoju    odanost    i  poStovanje,  poklo- 
nivSi  se  meni  i  priznavsi  me  kraljem.    Tim  je   dao   povoda    drugima,  da  slijede  njegov 
primjer.   Napokon    kad    je    papa  Pio  II.  sazvao  u  Mantovu   zbor  svih  krScanskih  naroda, 
primio  je  knez  Stjepan  od  mene  teret  posjanictva,  te  je  po§ao  na  zbor  s  drugim  pokli- 
sarima,  ne  Stedeci  ni  svoje  osobe  ni  svoga  imetka.  Deset  mjeseci  ostao  je  u  Mantovi  sa 
svojom    brojnom    pratnjom  o  svom    tro§ku,  te    je    onda    doveo    svoje   drugove  zdrave  i 
srecne  kuci,  svladavsi  sve  prijetece    opasnosti    i  neprilikec.    Boraveci  Stjepan  II.  u  Man- 
tovi izradio  je  u  pape  Pia  II.,  da  je  buUom  od  4.  lipnja  1450.  stolicu  krbavske  biskupije 
iz  Udbine  u  oblasti    knezova    Kurjakovica    prenesao    u    varos    Modruse,  koja    pripadaSe 
knezu  Stjepanu.  Za  knezom    Stjepanom    poveo    se   je  i  mladji    brat    njegov    Sigismund, 
izmolivgi  u  pape,  da  je  1461.  u  njegovoj  stolici,  u  gradu  OtoCcu,  osnovao  zasebnu  biskupiju. 
Knezovi  Frankapani,  bili  oni  privrzenici    kralja    Matija§a  ill  cara  Fridrika,  banili  su 
se  u  svojim  knezijama  i  oblastima  gotovo  kao  samosvojni  gospodari.    Jednako    su  radili 
njihovi  susjedi  na  iztoku  i  jugu,  knezovi  Kurjakovici  (Pavao,  Karlo,  Ivan)  u  Krbavi,  zatim 
Zrinski  i  Blagaji  (Babonidi).    Kralj  Matija§   bijaSe   dodu§e   na    koncu    godine  1458.    ime- 
novao  posebne  bane  za  Dalmaciju  i  Hrvatsku,  po  imenu  Pavla  Spiran6ica    i  Petra  Zoba, 
ali  za  te  su  bane  hrvatski  knezovi  malo  ili  niSta  marili.  Petar  Zob,  cini  se,  nije  u    obce 
nikad  ni  dosao  u  Hrvatsku,  dok  je  Pavao  Spirandjd  tek  na  koncu  1459.  ili   u  prvoj  po- 
lovici  1460.  preuzeo    svoju    banovinu-    All  njegova    vlast    slabo  je   vrijedila  u  oblastima 
hrvatskih  knezova;  tek  na  jugu  Velebita,  u  zupama  i  kotarima  naokolo  Zrmanje,  Krke  i 
Cetine  mogao    je    pokuSati,  da    obnovi    propalu    bansku    vlast.    A    da    bi    lak§e    mogao 
uspjeti,  imenovao  ga  je  kralj  na  polazku  jo§  knezom    kliSkim    i  cetinskim,  te    mu    tako 
predao  ba^tinu  mladih  Talovaca,  sinova  bana  Franka  i  Petra  Talovca. 

Pavao  Spirandic,  kojega  zovu  i  SperanCic    (Speranchich),  a    kadkada   i    pridjevkom 


11 


BORBE    S    PROTUKRALJEM    FRIDRIKOM    HI.    (1459.-1463).  31 

Horvat  (Paulo  Horvat  de  Spyranchyth)  bio  je  vlastelin  iz  nekadanje  gorske  iupanije. 
PlemenStina  mu  je  bila  u  Covci  (Cavnik)  blizu  Une,  u  sredini  izmedju  Zrinja,  Bu£ima, 
Blagaja  i  Krupe,  gdje  se  ]ok  1469.  spominje  njegov  rodjak,  knez  Juraj  §pirandi<5  kao 
susjed  buzimskoga  gospodara  Jarja  Mikulidida.  Imao  je  za  zenu  Margaritu,  koja  se  i  po- 
slije  smrti  njegove  ponosito  zove  >kneginja  cetinska  i  kliska,  banica,  bivSega  bana  Pavlat. 
Cim  je  novi  ban  Pavao  stigao  u  svoju  banovinu,  najavio  je  svoj  dolazak  mletadkoj  ob- 
dini,  gradu  Dubrovniku,  a  jamaino  i  bosanskomu  kralju  Stjepanu  Tomi  i  hercegu  Stje- 
panu  Vukdicu.  Mletaikoj  obcini  doglasio  je,  kako  mu  je  kralj  MatijaS  zapovjedio,  da 
zive  s  njome  u  prijateljstvu  i  dobru  susjedstvu;  zato  je  i  povjerio  svome  kastelanu  u 
Ostrovici,  Nikoli  Boridevicu,  neka  izbere  nekoliko  dobrih  Ijudi  iz  Hrvatske,  koji  ce  Za- 
jedno s  mletadkim  povjerenicima  razpraviti  sve  razmirice  izmedju  podanika  kraljevih 
i  mletaike  obcine.  U  pismu  na  Mletcane  pi§e  se  Pavao  Spirandic  >knez  cetinski  i  kli§ki, 
ban  Dalmacije  i  Hrvatske*.  Dne  25.  lipnja  1460.  boravio  je  banov  poslanik  u  gradu  Du- 
brovniku. Donesao  je  obcini  pismo  kralja  Matija§a,  kojim  joj  je  zapovjedio,  da  dade 
banu  praha  za  lumbarde  i  druge  ratne  zaire. 

Ban  Pavao  §piran6ic  pregnuo  je,  da  obnovi  bansku  vlast,  i  da  povrati  Hrvatskoj 
sve  gradove  i  kotare,  koji  su  joj  pripadali  Ne  samo  Knin  i  Ostrovica,  nego  i  Klis,  Sinj 
na  Cetini,  pace  i  Cacvina  u  PosuSju  imadu  se  njemu  pokoriti.  No  tim  nastojanjem  dosao 
je  u  sukob  ne  samo  sa  sinovima  banova  Franka  i  Petra  Talovca,  nego  i  sa  svima  vla- 
stima,  koje  bijaliu  hrvatske  oblasti  razgrabile  ili  se  za  njima  pomamile.  Ne  samo  Mletci, 
nego  i  bosanski  kralj  Stjepan  Toma  i  herceg  Stjepan  Vukcic  postadoSe  mu  krvni  ne- 
prijatelji  i  protivnici.  Vec  23.  ozujka  1461.  pi§u  Mletci  svomu  poslaniku  na  ugarskom 
dvoru  u  Budimu,  Petru  Thomasiju,  neka  zamoli  kralja,  da  poilje  posebna  poslanika  svoga 
k  banu,  te  da  mu  zapovjedi,  neka  se  okani  svih  novotarija,  i  neka  zive  u  miru  s  mle- 
tackim  podanicima.  Ban  je  trazio,  da  mu  se  ustupe  solane  kod  Spljeta,  te  je  prije^io 
mletaike  podanike,  da  ondje  rade.  Dne  23.  lipnja  1461.  pozivaju  Mletci  svoje  knezove 
u  Spljetu,  Trogiru  i  Sibeniku,  neka  se  sloze  s  Poljidanima,  i  neka  se  svi  zajedno  obore 
na  bana,  koji  ne  ce  da  sluSa  ni  zapovijedi  svoga  kralja.  No  ve6  na  koncu  kolovoza 
mletadka  je  obcina  u  dobrom  sporazumku  s  banom,  jer  se  bijahu  u  to  novi  bosanski  kralj 
Stjepan  TomaSevic  i  herceg  Stjepan  VukCic  slozili  na  zator  bana  Pavla,  a  naro^ito  da 
mu  otmu  znameniti  grad  Klis.  Mletadka  se  obcina  zabrinula  poradi  toga  grada,  pak  se 
primirila  s  banom,  pace  28.  kolovoza  povjerila  spljetskomu  nadbiskupu,  neka  bi  pokuSao 
skloniti  ma  kojim  nacinom  Pavla  Spirancica,  da  njoj  Klis  ustupi.  Ujedno  je  poradila,  da 
se  raztepe  liga,  koju  bijaSe  novi  bosanski  kralj  s  hercegom  i  krbavskim  knezovima 
Kurjakovidima  utanadio  protiv  bana.  Najprije  je  nastojala  hercega  Stjepana  Vukdica  od- 
vratiti  od  lige.  Herceg  bijaSe  poslao  u  Mletke  svoga  poslanika,  koji  je  sasuo  pune  pre- 
gr§ti  potvora  na  bana,  pozivajuci  i  Mletcane,  da  pristupe  u  ligu.  Obdina  priznavase,  da 
je  redeni  ban  >zazoran  dovjekc  (homo  scandalosus)  i  ba§  onakav,  kako  ga  herceg  opi- 
suje,  jer  nakon  svoga  dolazka  u  Hrvatsku  »nije  nikad  prestajao  uznemirivati  i  zanovetati 
okoliSnjoj  gospodi  i  svojim  susjedima*;  no  ipak  odvracaSe  hercega  od  navale  na  Klis,  jer 
je  taj  grad  nekada  bio  mletacki  ili  bar  pod  zakriljem  obcine,  te  ga  je  ban  Pavao  njoj  oteo. 
U  isti  mah  —  u  listopadu  1461.  —  borave  poslanici  bana  Pavla  u  Mletcima.  Mora  da 
su  ga  nemilo  pritisli  s  iztoka,  jer  on  ne  samo  u  ime  svoga  kralja  nudi  prijateljstvo  i 
dobro  susjedstvo,  nego  podjedno  moli,  da  obdina  prime  u  svoju  zaStitu  njega  i  njegovu 
gospo^tiju  (el  dominio  suo),  a  narodito  gradove  Klis  i  Ostrovicu,  koji  su  i  onako  u  bli- 
zini  njezine  driavine.  Jo§  zaklinje  ban  obdinu,  da  mu  dade  bojne  zaire  >za  njegovu 
obranu,  a  iz  prijatelj.stva  prema  kruni  ugarskoj*.  Mletci  odbiSe  dodu$e  6.  listopada  banu 
svaku  pomod  i  zakrilje;  ali  podeSe  potajno  raditi,  ne  bi  li  izdajom  dobili  redene  gradove. 
Dne  5.  studenoga  1461.  ovlastiSe  kneza  spljetskoga  i  zadarskoga,  da  nude  5—6000  du- 
kata  za  Klis,  a  2000  dukata  za  Ostrovicu   onima,  koji    bi    ih    obdini    predali.    §to   se  je 


32  MATIJAS  KORVIN  (1458.  —  1490.). 

viSe  herceg  Stjepan  grozio  i  trsio,  da  oblada  Klisom,  mletacka  je  obdina  vi§e  ou- 
dila  onima,  koji  bi  ga  njima  izdali.  Napokon  je  ucjenila  Klis  sa  8  —  10.000  dukata. 
U  ozujku  1462.  doSao  je  poljicki  knez  Matija  u  Mletke  kao  zastupnik  kliSkoga  kaste- 
lana  Stjepana  Strizica  iz  Radobilje,  te  je  ociitovao,  da  je  redeni  kastelaQ  sa  svojom 
bracom  Ivanom  i  Gregorijem  gotov  predati  grad  obcini,  ako  samo  njima  osigura  bu- 
ducnost  u  svojim  oblastima.  Obcina  je  dodu§e  24  ozujka  prihvatila  ponude,  ali  se  je 
poslije  ipak  predomislila,  te  je  18.  srpnja  »za  volju  ugarskoga  kralja«  (precipue  gratia 
.serenissimi  regis  Hungarie)  opozvala  sve,  §to  bijase  pred  nekoliko  mjescci  utanacila. 
Tako  je  banu  Pavlu  ostao  tvrdi  Klis,  te  13.  rujna  1462.  nalazimo  >Pavla  kneza  cetin- 
skoga  i  kliSkoga,  bana  Dalmacije  i  Hrvatske«  u  recenom  gradu  Klisu,  gdje  no  sudi 
sud  s  hrvatskim  plemicima,  te  izdaje  hrvatske  povelje  (cum  nobilibus  regni  Croacie). 
Medju  inim  rjesava  parnicu  izmedju  kliskih  gradjana  Marka  Santica  i  Jakova  Kozinica 
radi  polovice  kuce  u  redenoj  varoSi.  Tako  se  je  ban  Pavao  Spiraniic  odrzao  pored  svih 
svojih  neprijatelja  i  protivnika.  Ali  godine  1463.  zaprijetila  mu  je  kud  i  kamo  ve6a 
opasnost  od  turske  strane,  te  se  je  opet  utjecao  okrilju  Mletcana.  Obcina  je  i  tada  bila 
spremna  zaStititi  bana  od  svakoga,  izuzev  jedino  krunu  ugarsku;  ali  je  ipak  nastojala, 
da  se  dobavi  Klisa  ma  kojim  nacinom.  Ban  pak,  premda  mu  je  gotova  propast  prijetila, 
nije  mogao  ni  htio  izdati  svoga  kralja  i  ustupiti    najznamenitiju  tvrdinju  svoje  banovine. 

(Kralj  Stjepan  Tomasevic,  1461. — 1463.;  propast  bosanskoga  kra- 
Ijevstva,  1463.).  Jo§  se  ne  bijaSe  slegla  bura,  koja  se  je  bila  digla  na  bosanskoga 
kralja  Stjepana  Tomu  radi  gubitka  Smedereva  (20.  lipnja  1459),  kad  ga  stadoie  bije- 
diti  i  s  gorih  stvari.  Namah  negdje  poslije  pada  Smedereva  zavadio  se  Stjepan  Toma 
s  velikim  vojvodom  i  hercegom  Stjepanom  Vukcicem,  svojim  tastom  i  otcem  svoje  su- 
pruge  kraljice  Katarine.  Kamen  smutnje  bio  je  hrvatski  medja^ni  grad  Cacvina  u  Posusju, 
koji  je  nekad  pripadao  banu  Petru  Talovcu,  a  sad  su  se  za  nj  otimali  Poljicani,  bosanski 
kralj  i  herceg  Stjepan.  Potonji  ne  htjede  kralju  predati  toga  grada,  vec  ocitova  u  kolo- 
vozu  1459.  mletackoj  obcini,  da  voli  ustupiti  Cacvinu  Turcima,  nego  svomu  kralju;  uza 
sve  to  bi  Stjepan  Toma  opadnut  kod  pape  Pia  II.,  »da  se  je,  prekrSivsi  mir  s  hercegom 
pridruzio  Turcima  i  doveo  ih  u  zemlju  hercegovu*,  pade  da  nastoji,  »da  grad  Cacvina, 
koji  pripada  hercegu,  dodje  u  turske  ruke«.  Na  tolike  osvade  nalozi  papa  Pio  II.  iz  Man- 
tove  18.  sijecnja  1460.  hvarskomu  biskupu  Tomi,  svome  legatu  za  Bosnu,  neka  sve 
pomno  iztrazi,  i  ako  pronadje  bosanskoga  kralja  krivcem,  neka  mu  drzavu  kazni 
crkvenim  interdiktom. 

Tako  nemilo  opadnut  i  obijedjen  smatra§e  Stjepan  Toma  za  svoju  duznost,  da 
rimskoga  papu  uvjeri  o  svojoj  neduznosti  i  pravovjerju.  Posla  zato  k  njemu  u  Mantovu 
svoje  poslanike,  koji  izlagahu  i  dokazivahu,  da  je  Smederevo  palo  u  turske  ruke  od 
skrajnje  nuzde,  a  ne  s  voljom  bosanskoga  kralja,  koji  je  pravovjeran  katolik,  te  revno 
progoni  patarene  u  svojoj  zemlji.  Podjedno  zamoli§e  papu  u  ime  svoga  kralja,  da  ime- 
nuje  za  Bosnu  biskupe,  i  da  onamo  poslje  svoga  poslanika,  koji  bi  dobro  promatrao 
djela  kraljeva,  a  uz  to  i  proudio  molbe  njegove.  Papa  nije  poslanicima  izprva  ni  vje- 
rovao,  nego  ih  je  o§tro  korio,  §to  njihov  kralj  Suruje  i  ugovara  s  Turcima;  no  malo 
poslije,  upucen  po  svoj  prilici  od  svoga  poslanika,  hvarskoga  biskupa  Tome,  kao  da  je 
uvidio,  kolika  se  je  krivica  nanijela  Stjepanu  Tomi,  kad  su  ga  ni  kriva  ni  duzna  zigo- 
sali  s  najcrnjega  izdajstva. 

Kralju  MatijaSu,  koji  bijaSe  Stjepana  Tomu  najteze  opadnuo  pred  papom,  ne  bi- 
jaSe  nimalo  milo,  kad  su  bosanski  poslanici  bili  primljeni  od  pape  Pia  II.  On  stade  papi 
spocitavati,  §to  prima  poslanike,  koji  su  doSli  moliti  krunu  za  svoga  kralja  i  zasebne 
biskupe  za  zemlju  bosansku.  Papa  Pio  II.  uvjeravaSe  na  to  pismom  od  7.  lipnja  1460. 
kralja  Matijasa,  da  poslanici  bosanski  taj  put  nijesu  o  kruni  ni  rijeii  spomenuli,  nego 
da  su  samo  kralja    opravdavali    i    molili    biskupe  za  Bosnu.    »Mi  nijesmo,  dragi  sinko«, 


KRALJ   STJEPAN  TOMV§EVld   (1461.— 1453);  PROPVST  B03ANSK00A  KRALJBVSTVA  (1463).  33 

pi§e  papa  ugarskomu  kralju,  »tako  nevjeSti  ovim  stvarima,  a  ni  prebrzi  u  dijelenju 
milosti,  da  ne  bi  shvacali,  §to  hi  od  takova  podjeljenja  (kniae)  uzslijediti  moglo.  Znamo 
takodjer,  §ta  je  kralj  Toma  protiv  tebe  u6inio  i  protiv  obce  krScanske  stvari  sagrijeSio. 
Sjedamo  se  takodjer,  da  su  (bosanski  kralji)  istu  krunu  od  nalih  predSastnika  trazili,  ali 
je  nijesu  nikad  dobili;  a  i  mi,  kad  bi  je  kojim  povodom  njima  podijelili,  ne  bi  toga  udi- 
nili  bez  casti  i  znanja  tvoga,  jer  si  ti  pravo  na  nju  prisvaja§<.  Isti  dan  posla  papa  pismo 
svomu  poslaniku  u  Ugarskoj,  kardinalu  Ivanu  Carvajalu,  koji  mu  bijaSe  doglasio,  da  je 
Matija§  uznemiren  poradi  dolazka  bosanskih  poslanika,  te  mu  naloii,  da  kralja  umiri.  No 


KaTarina  Kosa&a,  krauiga  bosanska. 

SUka  Giovanna  BaUinya  u  kapitolakqj  g^alar^i  ahka  a  Rima. 


B 


ujedno  mu  povjeri,  da  ga  to6no  obavijesti  o  stanju  stvari,  i  da  hercega  Stjepana  opomene, 
neka  ne  prima  u  svoju  oblast  patarena,  koje  bosanski  kralj  iz  svoje  driave  goni.  Dok 
je  tako  kralj  Matija§  svom  iestinom  bjesnio  protiv  Stjepana  Tome,  a  uz  to  nemare6  za 
juine  iesti  svoje  driave  vodio  rat  s  njemadkim  carem:  bosanski  je  kralj  provodio  gorke 
dane,  izvrgnut  nasrtajima  cara  Muhameda  II.  U  travnju  doSao  je  u  Bosnu  turski  paSa  Hasan 
i  prisilio  kralja,  te  je  Turcima  morao  dozvoliti,  da  kroz  njegovu  zcmlju  provaljuju  prcko 
Hit.  pofj.    II.   III.  J 


34  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

# 
Save  u  vukovsku  i  srijemsku  zupaniju.  Na  pocetku  studenoga  bijahu  poslanici  Stjepana 
Tome,  na  6elu  im  ninski  biskup,  u  Mletcima  i  govorahu  vijedu,  kako  kraljevstvu  i  kralju 
bosanskomu,  pravovjernomu  krScaninu,  prijeti  pogibao  od  Turaka.  Poslanici  nudili  su 
mleta^koj  obcini,  da  uzme  bosansko  kraljevstvo  u  svoje  ruke,  a  kralj  ce  ih  pomagati  u 
obrani  svoje  domovine.  Ako  pak  ne  bi  obdina  na  to  privolila,  neka  kralju  dade  bar  do- 
voljno  vojske  i  oruzja,  da  ocuva  svoju  djedovinu.  U  svakom  slucaju  pak  neka  mu  oznaci 
jedno  mjesto  u  svojim  oblastima,  kamo  bi  mogao  poslati  svoju  zenu  i  porodicu,  i  kamo 
bi  i  sam  se  sklonio,  kad  bi  ga  skrajaja  nevolja  snaSla.  Obcina  je  10.  studenoga  posla- 
nicima  odgovorila,  kako  joj  je  vrlo  milo  6uti,  da  je  kralj  pravi  krSdanin  (esse  verum 
Christi  fidelem),  i  da  je  pravovjerje  svoje  u  novije  vrijeme  utvrdio  krScanskim  djelima 
(moderna  fidelissima  et  christianissima  opera);  ali  njegova  kraljevstva  ne  prima,  jer  se 
nada  u  bozju  dobrotu  i  kraljevu  vrlinu,  mudrost  i  hrabrost,  po  kojima  ce  u  osudnom 
dasu  svoju  drzavu  sredno  obraniti  i  odrzati,  kako  je  dosad  radio  i  kako  su  u  prija§nja 
vremena  prejasni  predSastnici  njegovi  vazda  6inili.  Oruzja  i  zaire  neka  kralj  slobodno 
uzima  u  mjestima  obcine  mletadke,  jednako  moze  se  s  porodicom  i  blagom  svojim  pre- 
seliti  u  njezine  oblasti,  kad  bi  ga  nevolja  snasla.  SuviSe  svjetuje  obcina  bosanskoga  kralja, 
neka  se  gleda  izmiriti  sa  svojim  tastom,  hercegom  Sljepanom,  jer  nema  sumnje,  da  bi 
to  doprinijelo  dobromu  stanju  obojice  i  njihovih  drzava  (multum  conferret  bone  conser- 
vationi  stat  um  suorum). 

Mletacka  je  obcina  uvidjala,  kolika  pogibao  prijeti  i  kralju  i  hercegu,  ako  se  za 
dobe  ne  izmire  i  slozno  ne  ustanu  na  obranu  svojih  zemalja  od  turske  sile.  Dne  5.  ve- 
Ijace  1461.  poslala  je  posebna  poslanika,  po  imenu  Pavla  Maurocena,  u  Bosnu,  da  pokuSa 
u  posljednji  cas  nagoditi  zeta  s  tastom,  kralja  s  hercegom;  kad  su  zatim  u  drugoj  polo- 
vici  veljade  stigli  u  Mletke  poslanici  hercega  Stjepana,  moleci  uz  ino,  da  se  gospodar 
njihov  smije  u  Casu  skrajnje  nevolje  preseliti  s  porodicom  i  blagom  svojim  na  otok 
Hvar,  obcina  je  molbu  najpripravnije  usli§ala,  ali  je  i  taj  put  oditovala,  da  bi  se  najprije 
dosko6ilo  turskomu  uplitanju  u  bosanske  poslove,  kad  bi  se  izmedju  kralja  i  hercega 
uzpostavila  dobra  sloga  (una  de  principalioribus  et  utilioribus  provisionibus  ad  conti- 
nendam  rabiem  huius  hostis  esset,  quod  inter  ipsum  ducem  et  regem  Bossine  bonum 
concordium  sequeretur). 

Sta  se  je  poslije  26.  veljace  1461.  kroz  nekoliko  mjeseci  u  Bosni  i  Humu  zga- 
djalo,  nije  zabiljezeno;  jedino  znademo,  da  je  prije  20.  kolovoza  1461.  nestalo  kralja 
Stjepana  Tome.  Potonja  prica  kaze,  da  su  ga  10.  srpnja  umorili  sin  Stjepan  Tomasevic 
i  brat  Radivoj  pod  zidinama  grada  Orihovice  na  izvoru  Une  u  Hrvatskoj.  No  ta  prida, 
koju  je  zabiljezio  hrvatski  Ijetopisac  Ivan  Tomasic  u  sestnaestom  stoljedu,  vrlo  je  sum- 
njiva,  jer  da  je  Sljepan  poginuo  od  svoga  sina  i  strica,  jamacno  bi  to  javili  i  suvreme- 
nici.  U  Mletcima  znali  su  20.  kolovoza  jedino,  da  je  Stjepan  Toma  minulih  dana  umro, 
i  da  je  prijestolje  bosansko  naslijedio  sin  njegov  Stjepan  Toma§evic  (queadmodum  notum 
est,  serenissimus  rex  Bossine  anteactis  diebus  ab  humanis  subtractus  est,  et  eius  loco 
successit  filius  suus  rex  regni  illius). 

Stjepan  Toma  ostavio  je  za  sobom  udovicu  Katarinu,  kcer  hercega  Stjepana  Vuk- 
dica,  i  troje  djece:  Stjepana  TomaSevica  od  prve  zene,  a  Sigismunda  i  Katarinu  od 
druge.  Kraljevstvo  bosansko  ostalo  je  iza  njega  izlozeno  navalama  vanjskih  neprijateija, 
a  raztrovano  domacim  smutnjama.  Novomu  kralju  Stjepanu  Toma§evicu,  dim  se  je  popeo 
na  prijestolje,  bila  je  najpreda  briga,  da  vrati  kraljevstvu  mir  i  sigurnost  od  vanjskih 
duSmana.  Obrati  se  zato  na  rimskoga  papu  Pia  II.,  koji  je  vec  otcu  njegovu  bio  vratio 
milost  i  Ijubav  svoju,  te  mu  odkri  svoje  rane  i  boli.  Poslanici  bosanski,  doSav  pred 
papu,  govorahu  mu  u  ime  svoga  kralja  ovako:  »Bosanski  kralj,  tvoj  sin,  sveti  ode,  posla 
nas  k  tebi  i  zapovjedi  nam  ovo  u  njegovo  ime  reci;  Obavijelten  sam,  da  turski  car  Mu- 
hamed  misli  dojducega  Ijeta  s  vojskom    na  me  udariti,  i  da  je  vec  vojsku  i  topove  pri- 


II 


KRAU  STJEPAN  TOMA§KVlfi  (1461, — 1463.);  PROPAST  B03ANSK0GA  KRAUEVSTVA  (1463.).  35 

pravio.  Tolikoj  sili  ne  mogu  ja  sam  odoljeti  s  toga  zamolih  Ugre  i  MletSane  i  Jurja 
(Kastriotu)  Arbanasa,  da  mi  u  pomoc  priteku.  Jednako  molim  i  tebe;  ja  ne  traiim  zlatnih 
gora,  ali  bih  rado,  da  moji  oeprijatelji  i  zemljaci  znadu,  da  mi  ne  ce  uzmanjkati  tvoja 
priklonost.  Ako  doznadu  Bo§njaci,  da  ne  cu  sam  samcat  biti  u  ratu,  hrabrije  <5e  vojevati; 
a  nece  se  ni  Turei  osmjeliti  na  moje  zemlje  napasti,  jer  su  ulazi  u  njih  vrlo  tegotni,  a 
gradovi  na  mnogim  mjestima  gotovo  nedobitni.  Tvoj  predSastnik  Eugenije  ponudio  je 
momu  ocu  krunu  i  htio  je  podidi  u  Bosni  biskupske  crkve.  Otac  se  ustru6ava§e,  da  ne 
izazove  protiv  sebe  mrznje  Turaka;  bijaSe  bo  nov  kr§canin,  i  nije  joS  izagnao  manikeja 
(patarena)  iz  kraljevstva.  Ja  sam  pak  kao  dijete  krlten,  i  udio  sam  latinsku  knjigu  i  6vrsto 
prihvatio  kr^dansku  vjeru,  pak  se  ne  pla§im,  dega  se  je  otac  bojao.  S  toga  i^elim,  da 
mi  krunu  po§alje§  i  sv.  biskupe,  §to  ce  biti  znak,  da  me  ne  ce§  ostaviti,  ako  bi  rat 
pianuo.  Od  tebe  krunjen  donijet  cu  pouzdanje  podanicima,  strah  neprijateljima.  Za  iivota 
moga  oca  bio  si  naredio,  da  mu  se  poSlje  oniije,  skupljeno  za  krizarsku  vojsku,  a 
spremljeno  u  Dalmaciji  u  mletackoj  ruci;  ali  to  nije  mletaikomu  vijecu  bilo  po  volji; 
zapovjedi,  da  se  sada  meni  poSlje.  Sada  ce§  valjda  naci  vi§e  odziva,  buduci  da  i  Mlet- 
Cani  drugdije  misle,  jer  nakaniSe,  kako  se  govori,  rat  Turcinu  navijestiti.  Jo§  molim,  da 
izaSaljeS  poslanika  takodjer  u  Ugarsku,  koji  ce  moju  stvar  kralju  preporuCiti  i  naputiti  ga, 
da  sa  mnom  podje  na  vojnu.  Tim  se  nacinom  moze  Bosna  spasti,  inace  ce  propasti. 
Turci  su  u  mojoj  kraljevini  podigli  nekoliko  tvrdjava  i  Ijubezni  se  prema  seljacima  po- 
kazuju ;  obecavaju,  da  ce  svaki  od  njih  biti  Slobodan,  koji  k  njima  odpadne.  Prosti  um 
seljaka  ne  razumije  prijevare,  te  misli,  da  6e  ona  sloboda  vazda  trajati.  Lako  da  ce  puk, 
tim  varanjem  zaveden,  od  mene  odpasti,  ako  ne  vidi,  da  sam  tvojom  vlaScu  oja^an ; 
ni  vlasteia  nijesu  se  dugo  odrzala  u  svojim  gradovima,  ostavljena  od  seljaka.  Kada  bi 
Muhamed  samo  moju  kraljevinu  trazio,  a  ne  bi  htio  dalje  podi,  onda  bi  me  mogli  sud- 
bini  prepustiti,  te  ne  bi  trebalo  uzbuniti  ostalo  krSdanstvo  radi  moje  obrane.  Ali  neza- 
sitljivo  vlastoljubije  ne  ima  granica;  poslije  mene  napasti  de  na  Ugarsku  i  Dalmaciju, 
podSinjenu  MIetcima,  i  preko  Kranjske  i  Istre  potrazit  ce  Italiju,  koju  zeli  svladati. 
I  o  Rimu  cesto  govori,  te  mu  onanio  srce  tezne.  Ako  on  nemarom  kr^dana  moju  kra- 
ljevinu osvoji,  naci  ce  najprikladniju  zemlju  i  najzgodnija  mjesta,  da  izpuni  svoju  zelju. 
Ja  prvi  o6ekujem  buru,  a  za  mnom  de  Ugri  i  Mletiani  i  ostali  narodi  okusiti  svoja 
sudbinu.  Ovako  misli  neprijatelj ;  ono,  Ito  izkusih,  tebi  obznanjujem,  da  ne  bi  jednom 
rekao,  da  nije  bilo  prijavljeno,  i  da  ne  bi  mene  s  nemarnosti  obijedio.  Moj  je  otac  tvomu 
predSastniku  Nikoli  i  MIetcima  udes  Carigrada  proricao;  krsdanstvo  je  na  svoju  veliku 
Stetu  izgubilo  carski  grad,  stolicu  patrijarSije  i  stup  Grcke.  Sada  ja  o  sebi  proridem;  ako 
mi  vjerujete  i  pomognete,  spasit  du  se;  inade  du  propasti  i  sa  mnom  drugi.  Ovo  ti  do- 
glasuje  Stjepan;  ti,  koji  si  otac  kn^canstva,  podaj  savjet  i  pomocc 

Papa  Pio  II.,  vec  prije  uvjeren  o  pravovjerju  bosanskoga  kralja,  pomno  je  negdje 
sluSao  govor  njegovih  poslanika.  On,  koji  je  sav  svoj  vijek  sproveo  smiSljajudi  i  izvodedi 
osnove  protiv  Turaka  i  shvacao  znamenitost  Bosne  za  krSdanstvo,  rado  se  je  odazvao 
molbama  Stjepana  Toma^evida,  pade  je  namah  poslao  svoje  poslanike  u  Bosnu,  da  u 
svemu  kralja  pomazu,  i  da  ga  u  ime  njegovo  ovjendaju  kraljevskim  vijencem.  Za  boravka 
poslanika  kod  pape  gledao  je  kralj  Stjepan  TomaSevid,  da  se  kod  kude  sa  svima 
protivnicima  svojima  izmiri,  i  da  udini  dobar  sklad  u  ditavoj  driavi  svojoj.  U  to  ime  na- 
godi  se  najprije  sa  madehom  svojom,  obudovljelom  kraljicom  Katarinom,  s  kojom  se 
nije  za  odeva  2ivota  najbolje  pazio;  on  je  primi  za  pravu  majku  svoju,  a  ona  njega  za 
sina  svoga.  Iza  toga  nastojaSe  ozbiljno,  kako  bi  se  sporazumio  i  s  otcem  njezinim,  her- 
cegom  Stjepanom.  Taj  bijaSe  u  onaj  das  zapleten  u  borbu  s  hrvatskim  banom  Pavlom 
Spirandidem,  s  kojim  se  je  otimao  za  Klis,  te  bijaSe  skloniji  miru,  nego  li  za  £iva  Stje- 
pana Tome.  I  tako  dodje  brzo  do  sporazumka  medju  kraljem  i  hcrcegom,  te  ved  malo 
zatim  nalazimo  Stjepana  Vukdida  u  gradu  Bobovcu  uz  kralja  Stjepana  TomaSevida.  Tom 


36  0  matijaS  korvin  (1458. — 1490). 

prilikom  potvrdi  kralj  Stjepan  svoma  stricu,  knezu  Radivoju,  »za  njegova  virna  i  prava 
posluzenja,  koja  posluzi  kruni  kraljevstva  na§ega«,  sve  zemlje  i  gradove,  podijeljene  mu 
jo§  od  kraija  Tome,  poimence  grad  Komotin  u  Luci  i  grad  Te§anj  u  Usori.  Dotiinu 
povelju  podkrijepi  i  herceg  Stjepan  sa  svojim  sinovima  i  bracom,  zatim  vojvoda  Petar 
Pavlovic,  sin  IvaniSa  Pavlovida,  vojvoda  Pavao  KIe§ic,  vojvoda  IvaniS  Vlatkovic,  vojvoda 
Pavao  Cubretic  i  drugi. 

Iz  Bobovca  podje  kralj  Stjepan  TomaSevic  u  grad  Jajce,  koji  odabra  za  glavni  i 
stolni  grad  kraljevstva  svoga,  jer  je  Bobovac  u  to  bio  sve  viSe  izvrzen  turskim  navalama. 
U  gradu  Jajcu  sabirahu  se  takodjer  vlastela  bosanska;  bijahu  tu  poglaviti  velmoze  iz  svih 
strana  bosanske  drzave,  kao  vojvoda  Petar  Pavlovic,  vojvoda  Tvrtko  Kovacevic,  vojvoda 
Petar  KleSic,  vojvoda  Ivani§  Vlatkovid,  vojvoda  Pavao  Cubretic,  vojvoda  Vukid  Tih5i- 
novic,  vojvoda  Ivan  Santic,  knez  Vladislav  Vukovic,  knez  Marko  Dragisid  i  knez  Radoje 
Vladimiric.  Herceg  Stjepan  Vukcic  ne  mogaie  sam  glavom  doii,  no  zato  posla  u  Jajce 
svoje  sinove  Vladislava  i  Vlatka.  Malo  zatim  dodjoSe  u  Bosnu  i  poslanici  pape  Pia  II., 
a  na  to  bi  prvih  dana  mjeseca  studenoga  kralj  Stjepan  Toma§evic  u  nazo6nosti  mnogih 
velmoza  kraljevstva  i  poslanika  papinskih  ovjencan  za  bosanskoga  kraija.  Po  zelji  novoga 
kraija  proglasi  na  to  papa  Pio  II.  7.  studenoga  1461.  sv.  Gregorija  cudotvorca  zagtitnikom 
kraljevstva  bosanskoga.  Stjepan  Tomasevic  bijaSe  prvi  i  posljednji  kralj  bosanski,  koji  bi 
okrunjen  s  dozvolom  rimske  stolice.  Po  svoj  prilici  zastupao  je  poglavicu  crkve  kato- 
iiike  pri  krunisanju  ninski  biskup  Bozo,  kojemu  bija§e  Pio  II.  pismom  od  5.  studenoga 
nalozio,  da  navijeSta  u  Bosni  kri^arsku  vojnu  protiv  nevjernih  Turaka,  podijelivsi  mu  u 
to  ime  obsezan  naputak,  osobito  za  sluCaj,  kad  bi  Turci  u  samu  Bosnu  provalili.  U  obce 
se  je  pri  krunisanju  kraija  Stjepana  TomaSevica  pokazala  lijepa  sloga  svih  staleza  i 
vlastele  bosanskoga  kraljevstva,  te  se  je  zato  kralj  mogao  s  punim  pravom  Mletcima 
pohvaliti,  »da  je  bio  vjencan  uz  slobodnu  privolu  svih  velmoza  i  gospode  bosanske  i  uz 
najvece  odobravanje<  (libero  omnium  suorum  principum  et  dominorum  regni  ipsius  con- 
sensu, maximoque  applausu  et  alacritate).  Steta  samo,  da  se  ta  sloga  bosanske  gospode 
nije  mogla  prije  poluditi ;  Bosna  bi  mozda  dodekala  srecnijih  dana.  No  sada  bija§e  vec 
sve  prekasno;  sudbina  Bosne  bija§e  vec  odluSena. 

Malo  dana  iza  krunisanja  stigoSe  u  Jajce  na  kraljevski  dvor  dubrovadki  poslanici 
Jaketa  Gundulic  i  Paladin  Lukarevic  >s  poctenimi  darmi  i  Sastmic  od  svoje  obcine,  mo- 
ledi  kraija,  da  obnovi  stare  sveze  s  Dubrovnikom  i  da  mu  potvrdi  sve  darovnice  i  po- 
velje  svojih  pred§astnika.  Stjepan  TomaSevic,  koji  se  je  ponosito  pisao  »kralj  Srbljem, 
Bosni,  Primorju,  Humsci  zemlji,  Dalmaciji,  Hrvatom,  Donjim  krajem,  Zapadnim  stranam, 
Usori,  Soli,  Podrinju  i  k  tomu«,  rado  ugodi  zeljama  Dubrovcana,  te  im  uz  privolu  na- 
zo6ne  vlastele  bosanske  23.  studena  1461.  izdade  povelju,  kojom  im  potvrdi  Primorje  i 
Konavle,  i  sve  ostale  darovnice  svojih  pred§astnika,  a  uza  to  i  uredi  prilike  njihovih 
trgovaca  u  svojoj  drzavi.  U  isto  doba  uredjivase  s  dubrovackim  poslanicima  i  druge 
neke  stvari.  Pismom  od  25.  studenoga  iste  godine  obeia,  da  ce  Dubrovniku  Ito  prije 
iz  svoje  komore  platiti  dug  svoga  otca  Toma§a,  naime  »srebra  dvi  sti  i  pet  litar  i  osam 
unac«;  isti  dan  podijeli  dubrovackim  trgovcima  slobodu  trgovanja  u  svom  vladanju,  za- 
povjedivSi  >slugam  kraljevstva  svoga,  vojvodam,  knezovom,  zupanom,  carinikom,  i  svake 
vrste  vlastnikomc,  da  ne  Cine  dubrovaCkim  trgovcima  »nijedne  novSine  ni  bezakonja*  ; 
obreCe  nadalje,  da  ce  Dubrovniku  platiti  dug  kraija  Tvrtka,  i  napokon  odredi,  >da  di- 
nare  dubrovaCki  hode  slobodno  i  da  se  sprate  po  na§em  rusagu«.  U  isto  doba,  kad  je 
kralj  Stjepan  Toma§evic  uredjivao  odnose  svoga  rusaga  prema  Dubrovniku,  desili  su  se 
njegovi  poslanici  u  Mletcima.  Oni  javiSe  obcini  mletaCkoj  krunisanje  kraljevo  i  oCitovaSe 
joj  neke  Jelje  i  molbe  njegove.  Najprije  je  moljahu,  da  kraija  bosanskoga  imenuje  gra- 
djaninom  svoje  obdine,  i  da  mu  nadalje  dade  jednu  pristojnu  kudu  u  Mletcima,  a  drugu 
u  Zadru;  osim  toga  moljahu  obdinu,  da  Bosnu  obskrbi  Dovcem,  oruzjem  i  puikarima  za 


KRALJ    STJEPAN  TOMA§EVI(f  (1461. — 1463);    PROPAST  BOSANSKOOA  KRAUEVSTVA  (1463).  37 

turski  rat,  i  da  kralju  ustupi  jedan  grad  u  dalmatinskom  primorju,  u  kojj  bi  u  nevolji 
mogao  pobjeci;  nadalje,  da  mu  obcina  dopusti  ratovati  s  banom  Pavlom  ^piraacidem  i 
oteti  mu  neki  grad  hrvatski,  za  koji  se  je  jo§  pokojni  Stjepan  Toma  otimao;  napokon 
da  hercega  Stjepana  lijepim  rijedima  pohvali,  §to  se  je  izmirio  sa  svojim  kraljem.  I  po- 
slanici  hercega  Stjepana  boravljahu  oootn  prigodom  u  Mletcima.  I  oni  se  pohvali^,  da  je 


I 


Stjepan  Toma5kvi6, 

posljednji  kralj  boucsk!,  kle£i  pred  Spsuteljem. 

SUka  B*  Aaya  o  Strosamayerovq]  g:al*rvii  alika  a  Zagraba. 


gospodar  njihov  sklopio  mir  s  bosanskim  kraljem,  opisivahu  nadalje  opasnost,  koja  prijcti 
rusagu  hercegovu;  no  najiivljim  bojama  crtahu  i  tulahu  hrvatskoga  bana  Pavla  Spiran- 
dida.  Pripovijedahu,  kako  je  proSle  godine  turska  sila  pritisnula  hercegovu  zcmlju.  Herceg 
je  traiio  pomoci  u  kralja  MatijaSa  Korvina;  no  Uj  zapletcn  u  borbc  u  Ceikoj,  zapovjcdi 


^8  MATIJA&   KORVIN    (1458. — 1490.). 

banu  Pavlu,  *da  pomogne  hercegu.  Herceg  Stjepan  bija§e  banu  u  to  ime  poslao  i  3000 
dukata;  taj  ih  primi,  ali  ostade  kod  kuce,  a  nevoljni  herceg  morade  s  Turdinom  sklo- 
piti  mir  i  platiti  harad  od  40.000  dukata.  No  ni  to  ne  bija§e  dosta.  Iza  smrti  kralja  Stje- 
pana  Tome  ote  ban  Pavao  bosanskomu  rusagu  jedan  grad  i  drzi  ga  svedjer,  ter  je  sada 
tako  kralj  bosanski,  kao  i  herceg  prinudjen,  da  ratuje  s  banom.  Herceg  s  toga  moU 
MletCane,  da  mu  dadu  nesto  pu§kara,  a  bana  da  hranom  ne  pomazu.  Mletacko  vijede 
1.  prosinca  odbi  najvecim  dijelom  molbe  kraljeve  i  hercegove.  Kralju  podijeh  dodu§e 
mletaCko  gradjanstvo,  no  ni§ta  viSe;  a  glede  bana  §piran6ica  dozvoli  kralju  i  hercegu, 
da  rade  s  njim  §to  hoce,  ali  da  ne  diraju  u  gradove  Klis  i  Ostrovicu,  jer  su  pcd  nji- 
hovom  zaStitom.  Ni  protiv  turske  sile  ne  dadoSe  im  Mlet^ani  pomoci,  nego  se  lukavo 
izpriiaSe  izraziv  nadu,  da  ce  odsad  sloznoj  Bosni  biti  Iak§e  suzbijati  neprijatelja  krScanstva, 
a  uza  to  ih  uputise  na  ostale  kr§canske  vlasti  u  Evropi. 

Na  koncu  1461.  bija§e  Bosna  zaista  prividno  slozna  i  primirena.  Ali  njoj  na  sje- 
veru  mrdio  se  je  kralj  Matija§.  Jo§  od  pada  Smedereva  mrzio  je  kralja  Stjepana  Tomu 
i  sina  njegova  Stjepana;  a  sada  planu  gnjevom,  kad  mu  stize  vijest,  da  je  papinski  po- 
slanik  stavio  Stjepanu  Toma§evi6u  kraljevsku  krunu  na  glavu.  Smatrajuci,  da  kraljevstvo 
bosansko  pripada  kruni  sv.  Stjepana,  i  da  je  bosanski  kralj  njegov  kletvenik,  bijase  mu 
vrlo  nemilo,  §to  je  papa  krunisanjem  priznao  nezavisnost  kralja  Tomasevica  i  samo- 
svojnost  drzave  bosanske.  Saznav§i  za  sve  to  papa  Pio  II.  posla  21.  sije6nja  1462.  Mati- 
ja§u  pismo,  moleci  ga,  da  se  s  bosanskim  kraljem  izmiri,  i  da  ga  u  milost  svoju  primi. 
Da  bi  srce  Matija§evo  smeksao,  obrati  se  papa  pismom  i  na  varadinskoga  biskupa  Ivana 
Viteza,  najodliCnijega  savjetnika  kraljeva,  a  u  isti  mah  je  i  kardinal  Ivan  Carvajal,  ne- 
davno  jo§  poslanik  papinski  na  ugarskom  dvoru,  pisao  kralju  Matija^u,  da  ugodi  papinoj 
ielji.  Podjedno  poruci  Pio  II.  kralju  Stjepanu  Toma§evicu,  neka  po^lje  svoje  poslanike  kralju 
Matijasu,  koji  bi  ga  ublazili  i  sklonih,  da  pomaze  Bosnu  u  borbi  s  Turcima. 

Kralju  MatijaSu  ne  bijaSe  ba§  drago,  kad  mu  stigo§e  pisma  papinska  i  poslanici 
bosanski.  Ljuta  se  borba  zametnula  u  duSi  njegovoj;  u  jednu  ruku  ne  htjede  se  zavaditi 
s  papom,  glavom  kr§canstva  i  prijateljem  svojim,  koji  ga  je  ba§  u  taj  par  nastojao  na- 
goditi  s  carem  Fridrikom,  a  u  drugu  bija§e  mu  teiko  izmiriti  se  s  bosanskim  kraljem, 
svojim  toboz  neharnim  podanikom.  Ta  nutarnja  borba  i  neodlucnost  MatijaSeva  o6ituje  se 
najjasnije  u  odgovoru,  §to  ga  je  malo  zatim  poslao  papi  Piu  II.  U  pismu,  §to  ga  je  sastavio 
pefiuvski  biskup  Ivan  Cesmicki,  spoti6e  papi,  sto  je  onako  lake  ruke  oprostio  kralju  bo- 
sanskomu i  primio  ga  u  krilo  crkve,  kao  da  se  vise  ne  sjeca  tolikih  zala,  Sto  ih  bijahu 
nedavno  podinili  otac  i  sin  kraljevstvu  ugarskomu  i  cijelomu  krScanstvu.  Jol  ja6e  iztiSe 
svoje  negodovanje  s  toga,  §to  je  papa  dao  bosanskoga  kralja  po  svojim  poslanicima 
kruniti,  zatim  Sto  je  osnovao  u  Bosni  nove  biskupije  i  poslao  sredstva  za  utvrdjivanje 
zemlje.  Napokon  zakljuCuje:  »Molimo  dakle  vaSu  svetost,  da  popuStanjem  svojim  ne 
hranite  vi§e  pouzdanje  ovoga  dovjeka  (bosanskoga  kralja) ;  pak  ako  su  vasi  poslanici 
unato6  va§oj  zapovijedi  §to  uCinili,  dajte  opozovite;  naro6ito  one  stvari,  za  koje  se  cini, 
da  spadaju  pod  nase  pravo,  prepustite  nama  .  .  .  U  ostalom  kako  god  da  su  stvari  dosad 
izpale,  mi  demo  ipak  opomene  va§e  svetosti  sluSati  i  primit  cemo  kralja  milostivo,  jer 
nas  ba§  sada  po  svojim  poslanicima  moli  za  oproStenje;  ali  uz  pogodbu,  da  u  budude 
svoje  obveze  vjernije  izpunjava  i  da  udinjeno  popravi  daljom  poslu§nosti<.  Podjedno  na- 
lozi  MatijaS  svojim  poslanicima,  koji  su  i§li  na  papinski  dvor,  da  Pia  II.  upozore  na 
pravo  Ugarske  glede  Bosne,  buduci  da  on  mozda  s  nepaznje  dini  takove  stvari,  s  kojih 
se  bosanski  kralj  usmjeluje  o  torn  snovati,  da  se  posve  odijeli  od  Ugarske. 

Jo§  u  svibnju  1462.  desili  su  se  poslanici  kralja  Stjepana  TomaSevida  na  ugarskom 
dvoru.  Poslanik  mletacki  Petar  Thomasius  javlja  27.  svibnja  svojoj  vladi,  da  kralj  Ma- 
tija§  jo§  uvijek  nije  ni§ta  zakljudio  s  bosanskim  poslanicima,  ali  se  pouzdano  nada,  da 
ce  se  sve  tezkode  s  novcem  ukloniti.  I  zaista  malo  zatim   uspjelo  je  podpuno  izmirenje. 


tt 


KRALJ    STJEPAN  T01IA§EVl6  (1461. — 1463);  PROPAST  BOSANSKOGA    KRAUEVSTVA  (1463).  39 

te  je  jo§  iste  godine  1462.  darovao  Stjepan  TomaSevid  kralju  MatijaSu  lijepu  svotu  no- 
vaca,  da  uzmogae  izkupiti  krunu  sv.  Stjepana  od  rimskoga  cara  Fridrika  III.  Uslovi  mira 
izmedju  Bosne  i  Ugarske  nijesu  poznati;  no  jamadno  je  kralj  Stjepan  TomaSevid 
morao  platiti  ugarskomu  kralju  veliku  svotu  novaca,  a  uza  to  ustupiti  mu  i  neke  gradove 
u  bosanskom  kraljevstvu,  u  koje  je  MatijaS  namah  smjestio  svoje  posade.  SuviSe  morao 
je  Stjepan  TomaSevic  sklopiti  savez  s  MatijaSem  za  zajednicku  obranu  od  turske  sile, 
i  napokon  obecati,  da  ce  s  turskim  sultanom  prekinuti  svaki  snoSaj  i  zakratiti  mu  go- 
diSnji  danak,  §to  ga  je  dosad  njemu  pladao. 

U  isto  doba,  dok  se  je  Stjepan  TomaSevic  mirio  s  MatijaSem,  nastojao  je  u  drugu 
ruku,  da  §to  jace  katolicku  vjeru  u  svojoj  driavi  utvrdi,  nadajuci  se  tako  trajno  steci 
milost  pape  Pia  II.  i  sucut  ostale  krScanske  Evrope.  Kako  je  katolidka  vjera  u  Bosni 
posljednjih  godina  napredovala,  pokazuju  pisma  pape  Pia  II.  od  23.  ozujka  1462.Jednim 
pismom  dozvoli  papa  oprost  svima  vjernicima,  koji  bi  u  odredjene  dane  polazili  crkvu 
sv.  Katarine,  u  kojoj  se  je  po  predaji  duvalo  tijelo  sv.  evangjeliste  Luke;  drugim  pismom 
podijeli  opet  oprost  svima  vjernicima,  koji  polaze  crkvu  sv.  Jurja  u  Telnju,  sagradjenu  od 
kraljeva  strica  Radivoja  Kristida  (Krstica);  trecim  pismom  napokon  dozvoli  kudni  zrtvenik 
kralju  Stjepanu.  No  istoga  dana  posla  papa  takodjer  pismo  nadbiskupu  spljetskomu  Lo- 
vrincu,  svomu  poslaniku  za  Bosnu,  i  zapovjedi  mu,  da  sabire  kriiare  i  novaca,  te  da  ih 
predade  kralju  TomaSevicu  i  hercegu    Stjepanu,  ako    bi   im   uztrebalo  za  rat  s  Turcima. 

Dok  je  kralj  Stjepan  Tomasevic  revnovao  za  vjeru  katolidiku  i  sklapao  savez 
s  ugarsko-hrvatskim  kraljem,  spremala  se  je  polagano  bura,  koja  je  napokon  oborila 
bosansku  drzavu.  Brojni  patareni,  koji  su  jo§  za  Stjepana  Tome  morali  ostaviti  svoju 
domovinu,  trazili  i  naSli  su  zaStite  u  turskim  pokrajinama;  a  tako  isto  i  mnoga  vlastela, 
koja  su  silom  morala  prigrliti  rimsku  vjeru,  da  saduvaju  svoje  plemenStine,  svedjer  su 
"potajno  doglasivala  Turcima  i  cam  Muhamedu  II.,  §ta  se  sve  radi  na  bosanskom  dvoni. 
Patarenska  vlastela,  primorana  jednom  odreci  se  svoje  narodne  vjere,  nijesu  se  kratila 
zamijeniti  rimski  zakon  sa  musulmanskom  vjerom,  samo  da  se  osvete  svojim  progoni- 
teljima.  Muhamed  II.,  saznav§i  od  njih  i  svojih  uhoda,  §to  je  sve  kralj  Stjepan  Toma- 
Sevid  sa  kraljem  MatijaSem  ugovorio,  odIuSi  najprije  se  sam  o  tome  uvjeriti.  Jednoga  dana 
osvanu  na  dvoru  kralja  Stjepana  Toma§evica  poklisar  cara  Muhameda  IL,  zahtijevajudi 
od  njega  obidni  danak.  Kralj,  vjeran  obecanju,  §to  ga  bija§e  zadao  kralju  MatijaSu,  a 
ohrabren  papinim  poslanikom,  uzkrati  cam  duzni  harad.  Grdki  Ijetopisac  Laonik  Chal- 
cocondylas  pripovijeda,  da  je  kralj  Stjepan  TomaSevic  odveo  turskoga  poslanika  u  svoju 
komoru  i  pokazav  mu  skupljeno  blago  progovorio:  >Eto  harad  je  skupljen  i  pripravljen. 
No  nije  mi  ni  na  kraj  pameti,  da  posljem  cam  toliko  blago,  i  da  ga  se  sam  liSiiti.  Jer 
ako  car  na  mene  s  vojskom  udari,  lak§e  cu  mu  se  oduprijeti,  ako  budem  imao  novaca; 
ako  bi  me  pak  nevolja  sna§la,  te  bi  morao  u  drugu  zemlju  pobjedi,  iivjet  cu  uz  to  blago 
mnogo  udobnije«.  Poslanik  odgovori  kralju:  >Lijepo  bi  doduSe  bilo  i  dastno,  da  toliko 
blago  ostane  u  tvojim  rukama,  kad  ti  ne  bi  time  krSio  svetinju  ugovora.  Ne  znam,  bude§ 
li  srece  od  toga  blaga  imao;  bojim  se  medjutim,  da  ce  biti  obratno*. 

Doznav  car  Muhamed  II.,  da  mu  je  bosanski  kralj  uzkratio  danak,  planu  silnim 
gnjevom  i  odludi  ga  grozno  kazniti.  No  kako  je  u  onaj  das  imao  posla  na  drugim  stra- 
nama,  narodito  u  VlaSkoj,  odgodi  svoju  osvetu  do  proljeda  dojdude  godine  1463.  Kralj 
je  Stjepan  TomaSevid  znao  dobro,  §to  ga  sada  deka,  te  se  je  svima  silama  spremao,  da 
odvrati  od  svoje  drzave  prijetedu  buru.  I  papa  ga  pomagaSe  po  mogudnosti.  Ved  11.  pro- 
sinca  1462.  imenova  Pio  II.  modruSkoga  biskupa  Nikolu  svojim  poslanikom  u  Bosni,  po- 
uzdavajuci  se  u  osobitu  mudrost  i  izkustvo  njegovo,  da  ce  biti  na  pomod  bosanskomu 
kralju  i  njegovim  velmozama.  O  pripravama,  Sto  ih  je  bosanski  kralj  dinio  kroz  zimu, 
nema  podataka;  poznato  je  samo  njegovo  dopisivanje  s  mletadkom  obdinom.  Iz  jednoga 
dopisa    mletadkoga    vijeda    od  15.  sijednja    1463.  doznajemo,  da   je    kralj    MatijaS   putio 


40  MATIJA§   KORVIN   (1458. — 1490.). 

bosanskoga*  kralja  i  hercega  Stjepana,  da  se  medjusobno  i  zajedno  njega  pomazu.  U  ve- 
Ijadi  desili  su  se  poslanici  kralja  Stjepana  Toma§evica  u  Mletcima,  moleci  ih  za  pomoc. 
Bosanski  su  poslanici  govorili  vijedu,  kako  je  njihov  kralj  saznao  od  jednoga  sultanova 
vijecnika,  da  car  Muhamed  misli,  pokle  osvoji  Bosnu,  Hum  i  Dubrovnik,  preko  Istre 
udariti  na  Mletke,  Poslanici  su  nadalje  Mletcima  predlagali  savez  s  Bosnom  protiv  ne- 
prijatelja  kr§canstva,  a  uza  to  su  ih  molili,  da  poSlju  ne§to  oruzja,  Sto  je  za  krizare  pri- 
pravljeno  stajalo  u  Dalmaciji,  i  nekoliko  puskara,  napokon  da  prime  Bosnu  budi  u  mir 
ili  primirje,  budi  u  rat  s  Turcima.  Mletacko  vijece  pokaza  se  u  svom  odgovoru  od 
28.  veljace  posve  hladno;  ono  dozvoli  doduse,  da  se  Bosni  dade  negto  oruzja  iz  gradova 
dalmatinskih,  ali  savez  protiv  Turaka  odbi  napre6ac,  uputiv  poslanike,  da  traze  pomoc  u 
kralja  ugarskoga,  cara  njemaikoga,  kralja  6e§koga,  a  naroCito  u  pape  Pia  II.  I  na  Du- 
brovnik obracaSe  se  bosanski  kralj  sa  svojim  velmozama  za  pomoc;  no  la  obcina  bijage 
sama  u  velikoj  nevolji,  jer  joj  je  prijetila  jednaka  pogibao  kao  i  Bosni.  Molbu  kralja 
TomaSevica,  da  mu  dade  vojnika,  odbi  dodu§e,  jer  ih  je  sama  trebala;  no  zato  se  je 
pokazala  spremna  primiti  u  svoj  grad  bosanske  bjegunce.  Tako  isto  bijale  pripravna 
pomagati  bosansku  gospodu  oruzjem  i  prahom,  te  je  medju  inim  poslala  Radivoju 
Krsticu  (Kristidu),  kraljevu  stricu,  neSto  topovskoga  praha  u  KreSevo. 

U  to  se  na  pocetku  proijeca  1463.  stade  u  Drinopolju  skupljati  vojska  cara  Muha- 
meda.  Kralj  Stjepan  TomaSevic,  videci,  kolika  se  sila  na  nj  sprema,  a  ostavljen  od  svega 
svijeta,  Ijuto  se  pokaja,  §to  bijale  pro§le  godine  caru  danak  zakratio.  Posla  zato  posla- 
nike u  Drinopolje,  da  milost  njegovu  izprose  i  petnaestgodi§nje  primirje  izmole.  O  tom 
poslanstvu  pi§e  odevidac  Mihajlo  Konstantinovic  iz  Ostrvice  ovako:  >U  to  vrijeme  i  bo- 
sanski kralj  molio  je  od  cara  Mahometa  primirje  na  petnaest  godina.  A  car  je  odmah 
poslao  po  vojsku,  da  bude  gotova  i  da  ide  k  Drinopolju,  ali  nitko  nije  znao,  kuda  6e 
da  se  okrene  s  ovom  vojskom,  a  poslanici  bosanskoga  kralja  morali  su  cekati  na  od- 
govor.  A  i  ja  ne  znajudi,  zaSto  se  sva  ta  vojska  skupila,  tada  sam  se  sludajno  nasao  u 
jednome  podrumu  u  carskom  dvoru,  u  kojemu  su  bill  carski  novci  i  blago,  i  to  tim 
povodom,  §to  je  mojemu  mladjemu  bratu  bila  preporuCena  blagajnica,  a  on  odtud  ni- 
kamo  ne  ide.  Kako  je  dakle  on  sam  bio,  bude  mu  tjeskobno,  zato  posla  po  mene,  da 
dodjem  k  njemu  i  da  tu  s  njim  posjedim.  Ja  ne  oklijevajuci  otiSao  sam  k  njemu;  ali 
odmah  za  mnom  dodjo§e  u  istu  komoru  najvisi  carski  savjetnici  Mahomet  paSa  i  Izak 
pa§a,  samo  njih  dva.  Kada  je  to  moj  brat  opazio,  rece  mi  to,  a  ja,  kako  nijesam  viSe 
mogao  iz  one  komore  izaci,  a  da  me  ne  spaze,  sakrijem  se  iza  sanduka.  A  kad  su  oni 
do§li,  moj  brat  prostro  im  je  sag,  a  oni  sjedoSe  jedan  do  drugoga  i  po5e§e  se  savje- 
tovati,  §ta  se  bosanskoga  kralja  tiie.  Tada  reCe  Mahomet  pa§a:  »Kako  nam  valja  udiniti, 
§ta  demo  odgovoriti  bosanskomu  kralju?«  Izak  pa§a  odgovori  mu:  »A  kako  drugiije, 
dat  cemo  njemu  primirje  za  petnaest  godina,  pak  cemo  namah  ne  gubeci  vremena  poci  za 
poslanicima,  jer  ako  drugdije  udinimo,  ne  cemo  moci  nikako  zadobiti  bosansku  zemlju,  jer 
je  to  zemlja  brdovita,  a  k  tome  imat  ce  i  ugarskoga  kralja  u  pomoc,  pak  i  Hrvate  i  drugu 
gospodu;  te  de  se  tako  priugotoviti,  da  im  poslije  ne  cemo  moci  niSta  uciniti.  Zato  dajte 
im  primirje,  da  oni  mogu  otici  odavle  u  subotu,  a  mi  cemo  za  njima  podi  u  srijedu,  pak 
demo  dodi  do  Sitnice  blizu  Bosne,  a  odtud  jo§  nitko  ne  ce  znati,  kuda  car  misli  okre- 
nuti«.  I  tako  taj  savjet  zakljudi§e,  te  izadjose  na  polje  iz  toga  podruma  i  odoSe  k  caru. 
Poslije  toga  u  detvrtak  u  jutro  obrekao  im  je  car  primirje  na  petnaest  godina,  tako  kao 
Sto  su  iskali,  i  to  da  se  pravo  i  vjerno  obdrzava.  A  ja  sutradan  u  jutro  odoh  k  njima  u 
njihov  Stan  i  rekoh:  »Mila  moja  gospodol  imate  li  primirje  s  carem  ili  nematepc  — 
a  oni  mi  odgovori§e  ovako:  »Hvala  gospodu  Bogu,  sve  smo  ugodili  onako,  kako  smo 
zelili*.  A  ja  im  opet  rekoh:  >Na  moju  vjeru,  nemate  vi  nikakvog  primirja*.  Stariji  od 
tih  poslanika  htio  je  od  mene  jo§  viSe  da  izpita,  ali  mladji  nije  mu  dao,  drzedi  da  ja 
od  njih  samo  §alu  zbijam.    Poslije  toga  pitao  sam  ih:  »Koga   dete  dana  vi  odavle  odila- 


KRAU    STJEPAN    T0MA§KVl6  (1461.— 1463);  PROPAST  BOSANSKOGA  KRAUEVSTVA  (1463.).  4c 

ziti?«  A  oni  odgovoriSe:  >U  subotu<.  A  ja  im  rekoh:  »A  mi  (5emo  za  vama  podi  u  sri- 
jedu,  i  to  sve  do  Bosne,  ja  vam  istinu  kazem,  pamtite  to<.  Ali  oni  su  se  tomu  smijali, 
i  tako  ja  poslije  toga  opet  odoh  od  njihc. 

U  to  se  sastade  u  Drinopolju  golema  vojska  turska,  brojeci  150.000  konjanika,  sila 
pjeSaka  i  mnogo  pomodnih  ieta  i  sluga,  koji  su  vojsku  dvorili.  Car  Muhamed  II.  odIu6i 
s  torn  silnom  vojskom  na  Bosnu  brzo  nahrupiti,  te  kralja  Stjepana  Toma§evi<5a  i  hercega 
Stjepaoa  svladati,  prije  nego  §to  im  uzmogne  stidi  kakova  pomod  budi  od  Ugarske,  budi 
s  koje  druge  strane.  Car  medjutim  drzaSe  tajno  svoju  namjeru,  priobciv  ju  tek  prvim 
svojim  doglavnicima.  Ba§  zato  dozvoli  bosanskomu  kralju  primirje  na  petnaest  godina, 
da  ga  zatede  nepripravna.  Bududi  da  je  svoju  namjeru  driao  tajno,  pobojao  se  i  kralj 
Matija§,  da  de  turska  sila  udariti  mozda  taj  put  na  Beograd  i  Ugarsku.  U  tom  ga  utvrdi 
i  sam  Muhamed,  poslavSi  jedan  dio  svoje  vojske  pod  srbskim  paSom  Alibegom  prema 
Savi,  da  ondje  kralja  MatijaSa  zabavi  i  zaprijeci,  da  ne  dodje  u  pomod  bosanskomu  kralju. 

Cim  su  u  subotu  bosanski  poslanici  krenuli  kudi  svojoj,  da  navijeste  svomu  kralju 
primirje,  namah  se  slijedede  srijede  podize  Muhamed  II.  s  golemom  vojskom  svojom  iz 
Drinopolja,  te  podje  preko  Skoplja  i  Vucitrna  k  Sjenici  na  bosansku  medju.  Prednje 
dete  turske  vojske  vodio  je  Mahomet  pa§a,  imajudi  uza  se  20.000  lakih  konjanika.  PreSav 
car  bosansku  medju  dodje  najprije  u  oblast  Podrinje,  kojom  upravljaSe  tada  vojvoda 
Tvrtko  Kovadevic.  Taj  bijase  netom  duo  od  bosan^kih  poslanika,  da  je  sklopljeno  pri- 
mirje, te  ne  bija§e  nimalo  spreman  na  odpor.  Predade  se  zato  caru,  koji  mu  dade  od- 
sjedi  glavu.  Zauzev  Podrinje  provali  car  u  pravu  ili  gornju  Bosnu,  »u  kraljevsku  zemlja<, 
kako  ju  zove  Mihajlo  iz  Ostrvice,  koji  je  za  toga  rata  sluiio  u  turskoj  vojsci.  Tu  bijaSe 
najznatnija  tvrdjava  stolni  grad  Bobovac,  koji  je  kroz  toliko  vremena  sredno  odolijevao 
svim  turskim  navalama.  Ved  19.  svibnja  stigoSe  prednje  dete  Mahomet  pa§e  pod  Bo- 
bovac, a  sutradan  dodje  sam  car  s  glavnom  vojskom  pred  grad,  koji  je  branio  knez 
Radak,  nekad  gorljiv  pataren,  a  sad  od  nuzde  katolik.  Bobovac  bijaSe  tvrd  grad,  te  bi 
mogao  bio  i  dvije  godine  odolijevati  turskoj  sili.  Sam  Muhamed  uvidi,  da  ne  bi  mogao 
tako  lako  la]  grad  uzeti;  zato  dade  velike  topove  pod  njim  lijevati,  da  ga  pretvori  u 
prah  i  pepeo.  No  toga  mu  nije  trebalo.  Ved  tredi  dan  podsade  predade  mu  pritajeni  pa- 
taren Radak  taj  branik  citave  Bosne,  po§to  mu  bijaSe  obecana  nagrada,  ako  svoga  kralja 
izdade.  Zauzev  grad  podijeli  Muhamed  iitelje  na  troje:  jedan  dio  ostavi  u  gradu,  drugi 
pokloni  svojim  pa§ama  i  vezirima,  a  tredi  dio  posla  u  Carigrad.  Medju  zarobljenicima 
bila  su  i  ona  dva  poslanika,  koji  bijahu  nedavno  u  Drinopolju.  Sastav^i  se  s  Mihajlom 
iz  Oitrvice,  sjedahu  se  njegovih  rijedi,  ali  je  ved  bilo  kasno  za  nebogel  Izdajicu  Radaka 
stize  zasluiena  kazan.  Kada  je  malo  zatim  od  cara  Muhameda  zahtijeva^,  da  ga  nagradi 
za  predaju  grada,  otrese  se  ovaj  Ijutito  na  nj  rekavSi  mu:  >Nevaljande  jadnil  ti,  koji 
svomu  gospodaru  od  jedne  vjere  nijesi  bio  vjeran  ni  odan,  kako  de§  meni  Turdinu  biti 
vjeran?<,  pak  namigne  krvniku,  koji  mu  odrubi  glavu.  Jo§  i  danas  pokazuje  se  na  putu 
iz  Sutiske  u  Borovicu  golema  stijena  Radakovica,  gdje  da  je  nevjerni  Radak  od  tur- 
skoga  mada  poginuo. 

Kad  je  car  Muhamed  dolao  pod  Bobovac,  kralj  Stjepan  TomaSevid  bijaSe  se 
s  blagom  i  porodicom  svojom  sklonio  u  tvrdi  grad  Jajce  na  uioku  Plive  u  Vrbas.  Taj 
grad  bijaSe  ved  prve  godine  svoga  vladanja  odabrao  za  stolno  mjesto,  te  ga  utvrdio; 
ondje  smijeraSe  skupljati  vojsku  i  dekati  na  pomod  evropskih  vladara,  nadajudi  se  po- 
uzdano,  da  ce  se  tvrdi  Bobovac  bar  koje  vrijeme  odrzati.  No  kad  se  malo  zatim  raznese  po 
Bosni  grozna  vijest,  da  je  tvrdi  Bobovac  u  turskoj  vlasti,  sve  se  prepade  i  izgubi  srdanost» 
a  obci  strah  I  trepet  zavlada.  Jedni  su  mislili  samo  o  tom,  kako  de  udi  u  milost  novome 
gospodaru,  drugi  optt,  kako  de  iz  svoje  nesredne  domovine  pobjedi.  I  sam  kralj,  videdi 
da  ne  moze  ni  vojske  skupiti,  a  kamo  li  Turdinu  se  odrvati,  miSljaSe  jcdino  o  bijegu  u 
Hrvatsku  ili  u  koji  dalmatinski  grad  pod  mletadkom  vlasti.  Ali  i  zato  bijaSc  ved  prekasna 


^2  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 


• 


Car  Mubamed.ri.,  zauzev  Bobovac  odluCi  obcu  smetnju  i  stravu  upotrebiti,  da  Bosnu 
sasvim  sku^i.  Namah  posla  Mahomet  paSu  s  prednjim  6etama  na  Jajce,  da  grad  zauzme 
i  kralja  Stjepana  Tomasevica  zarobi.  Do§av  Mahomet  do  Jajca  saznade,  da  kralja  Toma- 
§evi6a  u  njemu  nema,  nego  da  je  pobjegao,  i  da  nema  uza  se  nikakvih  sluzbenih  Ijudi. 
Podje  zato  za  njim  u  potjeru  bojeci  se,  da  mu  ne  bi  umakao.  Kralj  je  Tomagevic  u 
to  iz  Jajca  kroz  Doljne  kraje  bjezao  prema  Hrvatskoj,  nastojeci  danju  i  noca  sabrati 
bar  neSto  vojske,  da  Turcinu  odoli.  No  Mahomet  paSa  slijedio  ga  je  uzastopce  i  nije 
mu  dao  odahnuti.  Bjezeci  pred  Turcima  dodje  Stjepan  Tomagevic  u  tvrdi  grad  Kljuc,  i 
htjede  se  ondje  u  podne  kroz  kratko  vrijeme  odmoriti.  No  namah  za  njim  stigli  su 
turski  konjanici  i  ja§ili  su  oko  grada  ne  sluteci,  da  je  kralj  u  njemu.  U  to  izadje  iz 
grada  jedan  nitkov  i  odade  za  novae  Mahomet  pa§i,  da  je  sam  kralj  na§ao  utoCiSte  u 
Klju6u.  Mahomet  obkoli  grad  sa  svih  strana  i  stade  na  nj  udarati,  Kroz  cetiri  dana  tra- 
ja§e  podsada.  Bojeci  se  medjutim,  da  tvrdoga  grada  ne  bi  ipak  mogao  uzeti,  pode  ugo- 
varati  s  kraljem.  ZaklinjaSe  se  i  obecavaSe  mu,  da  mu  ne  ce  niSta  uciniti,  samo  neka  mu 
se  predade.  Napisa  mu  pa6e  i  pismo,  kojim  mu  zajam6i  zivot  i  slobodu.  Kralj  Stjepan' 
Tomagevic,  kojemu  ponestajase  u  Klju6u  hrane  i  zaire,  odlu^i  napokon,  te  predade  sebe 
i  gradsku  posadu  Mahomet  begu,  pouzdavgi  se  u  njegovo  slobodno  pismo  i  u  milost 
cara  Muhameda.  Slavodobitno  pohita  sada  Mahomet  beg  sa  zarobljenim  kraljem,  stricem 
i  sinovcem  njegovim,  djeiakom  od  trinaest  godina,  pred  svoga  cara  i  gospodara. 

Car  Muhamed  II.  bijage  u  to  nakon  pada  Bobovca  dosao  pod  Jajce.  Zitelji  toga 
grada  videdi,  kolika  se  je  sila  na  njih  oborlla,  a  ostavljeni  od  kralja  i  drugih  velmoza, 
klonuge  takodjer  duhom  i  migljahu  samo  o  svom  spasu.  Cim  su  zamijetili,  da  se  sultan 
primide  njihovu  gradu,  poslage  naodliCnije  gradjane  pred  njega,  te  mu  se  predadoge  na 
milost  i  nemilost,  zamolivgi  ga  samo,  da  im  dopusti  i  dalje  po  starim  obidajima  i  za- 
konima  Jivljeti  i  gradom  svojim  upravljati.  Lukavi  Muhamed  usliga  molbe  Jaj6ana,  samo 
da  bi  tim  i  druge  gradove  na  predaju  sklonio.  On  im  obeca,  da  ce  ih  ostaviti  na  slo- 
bodi,  a  na  to  ga  zitelji  pustige  i  u  gradsku  tvrdju.  Muhamed  zaista  pogtedi  Jajce  i  nje- 
gove  zitelje;  samo  sinove  odliCnijih  porodica  zarobi,  te  ih  neke  pridrzi  za  se,  a  druge 
razdijeli  medju  svoje  vojvode. 

Padom  Bobovca,  Jajca  i  Klju6a,  najglavnijih  gradova  gornje  Bosne  i  doljnih  kra- 
jeva,  bijage  sudbina  bosanske  drzave  odlu5ena.  Vec  10.  lipnja  znalo  se  je  u  Mletcima, 
»da  je  silna  turska  vojska  provalila  u  bosansku  driiavu,  te  zauzela  najveci  dio  kraljevstva 
i  najglavnija  mjesta  i  gradove,  pa^e  i  sam  kralj  bosanski  da  je  dopanuo  groznoga 
robstva  turskoga.  Nesredni  kralj  Stjepan  Tomagevic,  drkcuci  za  svoj  zivot,  pomagage 
sada  sam  caru  Muhamedu,  da  oblada  ostalom  zemljom  njegovom.  Qn  izdade,  prinudjen 
od  sultana,  zapovijed  svim  vojvodama  i  zapovjednicima  svojih  gradova,  da  predadu  gra- 
dove i  tvrdinje  u  turske  ruke.  Tako  dospije  u  jedan  mah  za  osam  dana  preko  sedam- 
deset  manjih  i  vecih  gradova  bosanskih  u  vlast  turskoga  sultana  U  najglavnije  tvrdinje 
i  gradove  stavi  sada  Muhamed  II.  svoje  posade;  u  grad  ZveSaj  nedaleko  od  Jajca  smjesti 
posadu  od  janji^ara,  i  dade  joj  za  glavara  poturcenoga  Srbina  Mihajla  Konstantinovica  iz 
Ostrvice,  vige  puta  vec  spomenutoga  Ijetopisca  o  vojni  Muhamedovoj  u  Bosni. 

Prvih  dana  mjeseca  lipnja  bijage  Muhamed  zavladao  velikim  dijelom  bosanske 
driave,  posjeo  mnoge  gradove  i  zarobio  kralja  Tomasevica.  Drzave  bosanske  bijase  tako 
nestalo  s  pozorigta,  a  Bosna  postala  je  pagalukom  turskim.  No  Muhamed  ne  bijage  time 
zadovoljan.  On  odlu6i  sve  zemlje  bosanske  drzave  skuciti  pod  svoj  jaram,  te  se  zato 
spremage  na  dalju  vojnu,  da  zauzme  jog  one  oblasti,  kojih  ne  mogase  dosad  osvojiti. 
Podijeli  s  toga  svoju  vojsku  na  tri  dijela:  jedan  dio  povjeri  tesalskomu  namjestniku 
Omaru,  drugi  Mahomet  pagi,  te  ih  posla  na  zapadne  i  iztodne  strane  bosanske  zemlje,  a 
sam  s  glavnom  vojskom,  vodeci  sa  sobom  neprestance  zarobljenoga  kralja  Stjepana  Toma- 


KRALJ    STJEPAN  T0MA§EV1C  (1461. — 1463.);  PROPAST  BOSANSKOGA   KRALJEVSTVA  (1463).  43 

Sevica,  udari  prema  jugu  i  provali    u    oblast    hercega    Stjepana    Vukdica,    da    zauzme    i 
Hercegovinu  s  Ijudskim  Dubrovnikom. 


M 

CATHARIN/t-REGIN/tBOSNENSi 
STEPHANI  DVCIS  SANCTI- SABB^  SORORI 
E    CENERE  HELENE  ET  DOMO    PRINCIPIS 
STEPHANI  NAT/t  THOMA. REGIS  BOS N/e 
VXORIQVANTVM  VIXIT  ANNDRVM  Llll 
ETCBDORMIVIT  ROM/t  ANNO  DOMINI 
MCCCC    LXXVIII  DIE   XXV  OCT  OBRIS_ 
MONVMENTVM  IPSIVS  SCRIPTIS  POSIT  V/ 


# 


IAD6ROBNICA    BOSANSKE   KRAUICE   KaTARINE  (f  1478.)   U   CRRVI    ArA    COBLl   U   RiMU. 

Dok  je    Muhamed    na    koncu    svibnja  i    na    pofetku   lipnja   osvajao  gornju  Bosnu, 
Doljne  krajeve  i  Usoru,  dotle  se  je  herceg  Stjepan  Vukiid  sa  svojim  sinovima  spremao  na 


44  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

odpor,  znajuci  dobro,  da  6e  i  njegovu  zemlju  sna(5i  jednaka  sudbina.  U  svojoj  nevolji  utjecaSe 
se  najviSe  Dubrovniku,  koji  je  medjutim  sam  strepio  od  straha  pred  turskom  silom.  Jo§ 
6.  lipnja  kanio  je  herceg  Stjepan  Vukdid  s  porodicom  svojom  bjezati  u  Dubrovnik,  koji 
je  16.  lipnja  sve  priprave  dinio,  da  odbije  tursku  silu,  ako  bi  ga  opasala.  No  malo  zatim 
predomisli  se  herceg  Stjepan,  a  junaCki  sin  njegov  Vladislav  poduze  biti  boj  s  carem 
Muhamedom.  U  to  je  ime  vojvoda  Vladislav  jo§  prvih  dana  srpnja  trazio  vojnika 
iz  Dubrovnika. 

Udariv  car  Muhamed  u  polovici  lipnja  na  hercegovu  zemlju,  bijaSe  slabije  srede, 
nego  u  samoj  Bosni.  Kr§na  zemlja  hercegova  s  ogoljelim  planinama  i  tvrdim  gradovima 
na  strmim  hridinama  zadavaSe  turskim  konjanicima  silnih  jada.  Oni  pohara§e  deduce 
ravna  polja  i  pitome  doline,  ali  kamene  hercegove  zemlje  ne  mogo§e  uzeti.  K  tomu  ih 
joSte  uznemirivahu  neprestance  hajduCke  6ete,  koje  bi  6esto  vojsku  tursku  u  klancima 
docekivale  i  na  nju  udarale.  Koji  put  prodirali  bi  vitezki  hajduci  sve  do  careva  §atora, 
pak  bi  onda  opet  u  planine  uzmakli.  Videci  car,  da  mu  ne  bi  lako  bilo  uzeti  hercegovu 
zemlju,  poku§a  jo§  zadnji  put  svoju  srecu  i  udari  na  glavni  grad  hercegov,  na  tvrdi  Blagaj. 
No  iza  zaludne  podsade  od  nekoliko  dana  uvjeri  se  bolan,  da  hercegove  zemlje  ne  moze 
taj  put  osvojiti,  te  odluci  povratiti  se  u  svoju  prijestolnicu.  Putem  iz  hercegove  zemlje  u 
Drinopolje  osvoji  jo§  oblasti  triju  knezova  (t^;  STavrso  zal  Kpalfxou  x.al  llauT^ou  .  .  .  'Xwp3c?), 
koji  bijahu  od  straha  pred  njegovom  silom  preda  nj  do§li,  te  mu  se  dobre  volje  pre- 
dali,  nadajuci  se,  da  ce  ih  pomilovati  i  drugim  zemljama  nadariti.  Ali  Muhamed  ne  po- 
znavage  milosti  ni  milosrdja,  nego  dade  sva  tri  kneza  nemilo  pogubiti. 

Vojna  dakle  cara  Muhameda  II.  u  svibnju  i  lipnju  1463.  svr§i  se  propaScu  bosan- 
skoga  kraljevstva.  Osim  Hercegovine  bijahu  sve  zemlje  drzave  bosanske  u  njegovoj  vlasti: 
do  70  gradova  i  tvrdinja  bosanskih  drzase  u  svojim  rukama,  100000  naroda  obojega 
roda  bija§e  zarobio,  a  30.000  mladica  bosanskih  bijage  ucinio  janjicarima.  Fade  i  sam 
kralj  Stjepan  Toma§evic  bija§e  njegov  suzanj.  No  to  ga  je  bas  najviSe  boljelo  i  smetalo. 
Dosad  bio  je  sve  vladare  pogubio,  kojima  bijaSe  drzave  osvojio,  smatrajuci,  da  ce  samo 
tako  njihove  zemlje  trajno  svojoj  vlasti  osigurati.  Zato  ga  je  i  Ijuto  peklo,  §to  se  je  Ma- 
homet pa§a  bio  zakleo,  pace  i  slobodnim  pismom  zavjerio  u  ime  njegovo,  da  ce  po§te- 
djeti  zivot  bosanskomu  kralju.  Ali  lukavi  Muhamed  pomoze  si  takodjer  iz  te  neprilike. 
U  njegovu  taboru  bijage  neki  udeni  Perzijanac,  po  imenu  §eik  Ali  Bestami,  koji  je  da- 
leko  slovio  sa  svoga  znanja  i  mudrosti.  Njega  upotrebi  Muhamed  za  svoju  svrhu,  da 
bosanskomu  kralju  prekrsi  zadatu  rijed.  Jednoga  jutra,  prije  nego  ce  turska  vojska  osta- 
viti  bosansku  zemlju,  pozove  sultan  zarobljenoga  kralja  preda  se.  Stjepan  TomaScvic,  ne 
sluteci  ni§ta  dobra,  ponese  sa  sobom  slobodni  list,  §to  mu  ga  bijase  Mahomet  paSa  po- 
dijelio.  No  Ali  Bestami  proglasi  fetvom  taj  slobodni  list  nevaljalim,  jer  ga  je  izdao  sul- 
tanov  sluga  bez  privole  svoga  gospodara,  te  osudi  nesrecnoga  Stjepana  TomaSevida  na 
smrt  Sestdeset  i  trogodi§nji  muftija  izvadi  na  to  sam  mad  i  odrubi  glavu  bosan- 
skomu kralju. 

Ovako  pogibe  posljednji  kralj  bosanski.  Njegova  zena  Mara  bija§e  jo§  u  prvi  das 
turske  pogibli  pobjegla  u  Hrvatsku,  gdje  je  orobi  ban  Pavao  Spirandic,  poznati  protivnik 
njezina  muia.  Iz  Hrvatske  skloni  se  poslije  u  mletadki  tada  Spljet  i  prebiva§e  ondje  jo§ 
u  prosincu  1466.  u  samostanu  sv.  Stjepana  blizu  gradskih  zidina.  Uz  nju  bijahu  mnoga 
bosanska  vlastela,  koja  bijahu  nesrecnu  svoju  domovinu  ostavila,  kao  vojvoda  humski 
Ivani§  Vlatkovid,  knez  Nikola  Civatovid,  Ivan  Bakid  i  Ivan  Kudid.  I  kraljica  maceha,  her- 
cegova kci  Katarina,  bija§e  poSla  iz  nesredne  svoje  domovine.  Jo5  na  podetku  lislo- 
pada  1463.  boravila  je  u  Dubrovniku,  te  su  joj  Dubrovdani  nudili  500  perpera  na  godinu 
za  kude  i  zemlje  pokojnoga  joj  muza.  Malo  zatjm  ostavi  Katarina  Dubrovnik  i  ode  sta- 
novati  u  vjedni  grad  Rim.  Ondje  je  prebivala  u  nekoj  kudi  blizu  sv.  Marka,  okruzena 
mnogim  plemenitim    gospodjama    i    gospodom   bosanskom.    Uz  nju  zivljahu  Radid  Ivana 


MATIJA§   KORVIN    OSVAJA   JEDAN    DIO    BOSNE    (1463  —1464).  45 

KIe§i<5,  Juraj  Nikole  Cubranid,  Abraham  Radid,  zatim  Pavla  Mirosava  Mirkovic,  Jelena 
Ivana  Semkovic,  Marija  Jurja  MiSljenovic.  Oboliv  teiko  sastavi  kraljica  Katarina  20.  listo- 
paoa  1478.  svoju  posljednju  volju,  kojom  imenova  rimsku  stoHcu  nasljednicom  bosan- 
skoga  kraljevstva,  ako  se  u  to  ne  bi  njezina  djeca  Sigismund  i  Katarina,  koji  bijahu 
prigrlili  Muhamedovu  vjeru,  povratila  u  krilo  krScanske  vjere.  Namah  zatim,  25.  listo- 
pada  1478,  umre  kraljica  Katarina,  te  bi  sahranjena  u  rimskoj  crkvi  sv.  Marije  na  >Ara 
coeli«,  gdje  je  i  danas  jo§  u  jedan  stup  kod  velikoga  zrtvenika  uzidana  njezina  nad- 
grobna  ploda  s  latinskim  napisom 

(MatijaS  Korvin  osvaja  jedan  dio  Bosae  1463.-1464.  i  vjenda  se 
krunom  sv.  Stjepana,  29.  oiujka  1464.).  Kako  se  jc  jo5  u  veljadi  1463,  obdenito 
nagadjalo,  da  se  sultan  Muhamed  II.  sprema  za  veliku  i  osudnu  navalu  na  Bosnu,  nije 
mirovao  ni  kralj  Matija^,  vec  se  je  pripravljao,  da  Turke  valjano  dodeka  Ta  nije  mu 
bilo  braniti  samo  Bosnu,  s  koje  se  kraljem  bijaSe  nedavno  nagodio  i  savez  utanadio; 
nego  i  Ungariju  i  Hrvatsku,  kojima  bi  padom  Bosne  najveca  pogibao  zaprijetila.  Matija^ 
kralj  nastojao  je  predobiti  za  savez  protiv  Turaka  ne  samo  mletacku  obcinu,  nego  i 
ostale  talijanske  vladare,  a  narodito  m^lanskoga  vojvodu  i  napuljskoga  kralja  Papa  Pio  II. 
i  onako  je  oduSevljeno  pomagao  pripreme  MatijaSeve.  U  proljedu  1463.  §alje  kralj  po- 
slanstvo  u  Rim  u  tome  poslu;  vodja  poslanstvu  opet  je  vazda  vjerni  knez  Sijepan  IL 
Frankapan,  dobar  znanac  pape  Pia  II.  i  talijanskih  knezova.  Matijas  bija^e  nedavno  kneza 
Stjepana  Frankapana  imenovao  banom  Hrvatske  i  Dalmacije,  da  u  ono  osudno  doba 
bude  drug  banu  Pavlu  Spirandidu.  U  polovici  svibnja  1463.  boravi  knez  i  ban  Stjepan 
Frankapan  u  MIetcima  kao  poslanik  svoga  kralja  zajedno  s  vesprimskim  biskupom. 
Stjepan  trazi  u  ime  svoga  kralja  pomoci  od  Mletaka,  kojima  jednako  prijeti  pogibao  od 
sultana  Muhameda.  Mletci  iivo  su  zabrinuti  za  svoju  Dalmaciju,  te  su  taj  put  spremni 
na  svaku  zrtvu.  Dne  17.  svibnja  odituju,  da  su  voljni  pomagati  kralja  kroz  §est  mjeseci 
s  mjesednim  prinosom  od  3000  dukata.  Dne  23.  svibnja  1463.  vec  je  knez  Stjepan  II,  u 
Ferrari  na  dvoru  svoga  Surjaka,  estenskoga  vojvode  Borsa.  OJanle  piSe  pismo  svojoj 
»prepostovanoj  majci  Blanchi  Sforza«,  supruzi  milanskoga  vojvode  Franje  Sforze,  u  ko- 
jemu  ju  moli,  da  plemicu  i  kastelanu  njegovu  Martinu,  donositelju  pisma,  vjeruje  sve, 
§to  ce  joj  u  njegovo  ime  govoriti.  Vjerojatno  je  kastelana  Martina  zapala  zadada,  da 
kroz  vojvodkinju  skloni  i  supruga  njezina  na  pomod  kralju  Matija§u.  Kad  je  knez  i  ban 
Stjepan  II.  do§ao  u  Rim,  i  §ta  je  dalje  radio,  nije  nam  zabiljezeno, 

Dok  je  knez  Stjepan  II.  Frankapan  obijao  dvore  talijanskih  vladara,  nije  ni  kralj 
MatijaS  stajao  skrStenih  ruku.  U  polovici  ozujka  bijaSe  sazvao  ugarski  sabor  u  Tolni, 
gdje  no  je  sklonio  staleie  na  izda^niju  pomod.  Uz  drugo  bi  tu  odredjeno,  da  svaki 
plemid  posjednik  imade  odsad  davati  po  jednoga  konjanika  od  10  seliSta,  a  ne  od  20, 
kako  je  dosad  bilo.  Mimo  te  plemidke  vojske  zupanijske  imao  je  tada  kralj  vec  i  pri- 
li^nu  stajacu  vojsku  od  nekih  5000  pje.^aka  1  2000  konjanika;  prelati  pak  i  baruni  mo- 
rali  su  mu  pridati  svoja  banderija  od  12  000  konjanika.  S  torn  svojom  vojskom  deslo  se 
je  kralj  MatijaS  u  svibnju  u  juinoj  Ugarskoj  i  Srijemu,  jer  je  slutio,  da  bi  sultan  mogao 
udariti  na  Budim.  I  zaista  je  Muhamed  kralja  nadmudrio,  kad  je  udariv§i  sam  glavom  na 
Bosnu  poslao.  Ali  bega  s  jakim  odjelom  vojske  prema  Beogradu  i  Srijemu.  MatijaS  sa 
svojim  rodjakom  Andrijom  Pongracom  od  Denge'ega  imao  je  pune  ruke  posla,  da  suzbija 
Ali  bega  i  njegove  dete,  pak  tako  nalazimo  kralja  vedinom  u  Srijemu  (i  kod  Futaka),  dok 
je  sultan  osvajao  Bosnu.  Ali  beg  bijaSe  prvi  put  provalio  u  Srijcm  i  nemilo  ga  opustoSio, 
kad  ga  je  Andrija  Pongrac  razbio  i  preko  Save  protjerao.  No  Ali  beg  popunio  je  i  ojadao 
svoje  dete,  provalio  drugi  put  i  prodro  u  temeSvarsku  iupaniju.  Medjutim  i  taj  put  suzbit 
bi  od  erdeljskoga  vojvode  Ivana  Pongraca  od  Dengelega.  Sad  se  podigao  kralj  Matijai 
s  cijelom  vojskom,  po§ao  za  njim  u  potjeru  u  Srbiju,  te  mu  razprSio  dete  do  kraja.  U  to 
bijale  katastrofa  u  Bosni  vec  svr§ena,  a  kralj  MatijaS,  da  se  bar  doaekle  sultanu   osreti, 


46  •  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

provalioje  iz  okoliSa  beogradskoga  u  tursku  Srbiju,  te  ju  je  na  sve  strane  poharao  i  oslobodio 
15.000  krScana,  koji  bijahu  dopanuli  turskoga  suzanjstva.  Kroz  6itav  mjesec  kolovoz  bo- 
ravio  onda  Matija§  u  Beogradu,  smiSljajudi  jama6no,  §ta  da  u6ini  za  oslobodjenje  netom 
paloga  kraljevstva  bosanskoga. 

Neocekivano  nagli  pad  Bosne   bija§e    osupnuo  sav   krScanski  svijet,  to  vi§e,  §to  su 
slavodobitni  Turci  bili  provalili    takodjer    u    susjednu    Hrvatsku,  te  poharali  i  nju  i  mle- 
tacku  Dalmaciju.  Hrvatski  ban  Pavao  SpiranCic,  kojega  bijahu  MIetci  primili  u  svoje  za- 
krilje,  opro  se  dodu§e  turskim  Setama,  ali  bi  razbijen  i  zarobljen,  te  je  jos  u  rujnu   nje- 
gova  supruga  Margarita  tra^ila   novaca,  da    ga  iz  suzanjstva    turskoga    izkupi.    I  hrvatski 
Ijetopisi  zabiljezili  su  uz  godinu  1463.  ovako:  >kada  bana  Pavla    Turci  uhitise*.  Zarobivsi 
Pavla  razasuSe  se  Turci  po  Citavoj    hrvatskoj    kraljevini.    Vec    14.  lipnja   javlja    mletacka 
obcina  papi,  kako  je  turska  vojska,  pre§av§i  bosanske  granice,  prodrla  sve  do  hrvatskoga 
primorja  kod  Senja  (ad  littora  usque   Segne),  te   opustoSila   i  popalila  ne  samo  Krbavu, 
nego  i  oblasti    senjskih    knezova   (Frankapana).    Sad  je    Turcima    otvoren  put  i  u  samu 
Italiju,  za  kojom  toliko  6eznu,  da    do  kraja  zatru  krScansku  vjeru.    Uz  papu  Pia  II.  pre- 
gnula  osobito  mletaika  obcina,  da    se    sve  moguce    udesi,   da    se    stane  na  put  daljemu 
napredovanju  turske  sile.    Obcina  nastoji  najprije  okupiti  razStrkane    velikaSe  bosanske  i 
humske,  ne  bi  li  njih  sklonila,  da  se  podignu  za  oslobodjenje  svoje  nesrecne   domovine. 
Osobltu  pa^nju  svracaju  na  hercega    Stjepana    Vuk6ica,  koji    je    zajedno  sa  svojim  sino- 
vima    Vladislavom  i  Vlatkom  nakon  odlazka  sultanova  zapo^eo  boj  sa  zaostalim  Cetama 
njegovim,  te  im  redom  otimao    osvojene    gradove  u  svojim  oblastima.    U  kolovozu  radi 
se  u  MIetcima  o  torn,  da  se  poslje  k  hercegu  Stjepanu  poseban  poslanik,  koji  ce  izmiriti 
hercega    sa    sinom   Vladislavom    i    arbanaskim    junakom    Skenderbegom.    Za    poslanika 
izabran  bi  26.  kolovoza  Antun  de  Priolis.   Neka  podje  najprije  u  Spljet  i  neka  se  ondje 
razpita  za  stanje  u  Bosni,  naro^ito  koliko  imade  u  njoj  Turaka    (govorilo  se,  da  je  Mu- 
hamed  ostavio  u  njoj    20.000  Ijudi).  Nadalje  neka  iztrazi,  kakova   su    ugleda  i  moci  ona 
bosanska  vlastela,  koja  bijahu  pribjegla  u  Spljet,  a  narocito  Ivanis  Vlatkovic,  koji  je  tada 
u  MIetcima  molio,  da  mu  se  dozvoli  naseiiti  na  Bracu,  te  koji  je  bio  spreman    za  placu 
od  200  dukata  na  godinu  sluziti  MIetcima  sa  400  Ijudi,    Iz  Spljeta    neka  poslanik  podje 
k  hercegu    i  neka  mu  izlozi,  kako  bi  se  Bosna    opet   mogla  predobiti,  kad  bi  se  herceg 
>i  ostala  gospoda  i  baruni,  koji  imadu  vlasti  i  ugleda*,  toj  zadaci  posvetila;  osobito  pak 
neka  poslanik  nastoji,  da  se  smiri  razdor  izmedju  hercega  i  sina  mu  Vladislava. 

U  isti  mah,  kad  je  mletacka  obcina  bodrila  hercega  Stjepana  i  ostalu  gospodu  bo- 
sansku  na  rat  za  oslobodjenje  pogazene  Bosne,  dizala  je  i  Skenderbega  na  vojnu  s  Tur- 
cima. Suvi§e  je  njezin  poslanik  u  Ugarskoj,  vitez  Ivan  Aymo,  neprestano  salijetao  kralja 
MatijaSa,  da  ga  predobije  za  savez  s  MIetcima.  Vec  u  srpnju  bio  je  Matija§  spreman 
utanaditi  takav  savez  za  zajednicku  borbu  s  Turcima.  Prvih  dana  rujna  boravio  je  Ma- 
tija§  joi  u  Beogradu,  no  vec  12.  rujna  1463.  nalazimo  ga  u  Petrovaradinu,  gdje  je 
okruJen  od  prvih  dostojanstvenika  svoje  drzave.  Tu  su  uza  nj  kolodki  nadbiskup  Stjepan 
Varda,  varadinski  biskup  Ivan  Vitez,  palatin  Mihajlo  Orsag,  slavonski  bani  Nikola  Ilocki 
i  Jan  Vitovec,  hrvatski  ban  knez  Stjepan  Frankapan,  i  napokon  vrhovni  pokladnik  njegov 
Emerik  Zapolja.  Kralj  MatijaS  ugovara  s  mletackim  poslanikom  Ivanom  Aymom,  nakon 
zrela  savjetovanja  sa  svojim  prelatima  i  barunima,  »savez  i  ligu  za  vodjenje  rata  protiv 
zajedni^koga  neprijatelja*.  Mleta^ki  duzd  Kristofor  Mauro  i  mleta6ka  obcina  obvezuju  se 
zapoCeti  otvoren  rat  protiv  Turaka,  i  to  na  moru  sa  40  svojih  troveslica,  a  na  kopnu  u 
Moreji  i  u  mletaCkoj  Dalmaciji,  u  koliko  medja§i  s  turskim  posjedom.  Nasuprot  ce  kralj 
MatijaS  pokrenuti  kopneni  rat  s  ugarske  strane,  da  se  tako  turska  sila  razpolovi  i  oslabi. 
I  MIetci  i  Matija§  vodit  ce  rat  svom  snagom  svojom  (omni  conatu  nostro).  Savezu  tomu 
mogu  pristupiti  svi  kralji,  hercezi,  knezovi,  kletvenici  i  podanici,  pripadali  oni  budi  kojoj 
ugovarajucoj  stranci.  Ni  jedna  stranka  ne  moze  utana5iti  mira  ni  primirja  s  Turcima  bez 
privole  druge. 


MATIJA§    KORVIN   OSVAJA    JBDAN    DIO    BOSNE    (1463—1464). 


47 


Zanimljiva  je  osobito  ustanova  reienoga  ugovora,  po  kojoj  bi  odredjeno,  da  za 
trajanja  saveza  ne  smije  mleta£ka  obcina  pacati  u  oblasti  kralja  Matija§a,  a  tako  ni  po- 
tonji  u  oblasti  mletaike  (quod  contra  statum  nostrum  prefatus  dominus  dux  et  dominium  Ve- 
netiarum  nihil  debeat  innovare  nee  operari,  et  similiter  nos  contra  statum  ipsius  domini  ducis 
et  dominii  Venetiarum  nihil  debeamus  innovare  nee  operare).  Cini  se,  da  je  ta  ustanova 
uvrstena  u  ugovor  po  naro^itoj  ielji  kralja  Matija^  jer  je  banica  Margarita,  udova  bana 
Pavla  Spirandica,  radila,  da  stavi  svoju  banovinu  pod  zaStitu  mletaiku,  i  jer  su  neki  bo- 
sanski  knezovi,  kao  Ivanis  Vlatkovic,  i  onda  sin  hercega  Stjepana  Vukdica,  po  imenu 
Vladislav  Vukdic,  snovali  i  radili  o  tom,  da  sama  mleta^ka  obcina  pokrene  rat  za  oslo- 
bodjenje  Bosne,  pak  da  se  onda  oslobodjene  oblasti  pridruze  mleta^koj  drzavi.  Ta  nedavno 
bijaSe  doSlo  u  Mleike  vi§e  bosanskih  knezova  i  plemica,  koji  bijahu  12.  kolovoza  ob<5inu 
u  ime  svoje  i  svojih   drugova   zamolili,  da    ona    zapoine  rat  za  oslobodjenje  Bosne  (pro 


Grad  KuuC  u  Hercegovini. 


I 


reaquirendo  regno  Bossine).  Tom  prigoJom  izjaviU  su^ti  knezovi,  da  nijoni  ni  iitclji  bo- 
sanski  ne  ce  drugoga  gospodara  nego  Mletke,  pak  ako  ta  obdina  ne  prihvati  njihove 
ponude,  oni  ce  se  radije  pokoriti  turskoj  vlasti  (nobiles  et  omnes  incolas  regni  ipsius 
nullum  aliud  dominium  veilc  nisi  nostrum  dominium;  et  si  non  admitterentur,  subigcnt 
se  ditioni  Turcorum). 

Nakon  utanadena  ugovora  s  Mletcima  poSao  je  kralj  MatijaS  u  zapadnu  Slavoniju.  te 
ga  nalazimo  29.  rujna  u  ViroviticL  Odanle  se  je  spustio  prema  Savi,  gdjc  je  kod  Gra- 
diSke  (parato  ponte  in  Gradischi  brod)  preSao  rijeku,  te  starom  rimskom  ccstom  udario 
prema  Vrbasu,  i  sUo  provaljivati    u   dolinu  vrbasku.    Prednje   dcte  njegovc  bit  it    da  s 


48  MATIJA§  KORVIN  (1458.  — 1490.). 

vec  prvih  dana  listopada  stajale  pred  gradom  Jajcem,  a  jo§  prije  pred  gradom  Zve^ajem, 
gdje  je  turskoj  posadi  zapovijedao  Mihajlo  Konstantinovid  iz  Ostrvice.  Zapovjednikom 
turskim  u  Jajcu  bio  je  po  reeenom  Mihajlu  neki  Jasuf  harambala,  a  po  drugim  izvorima 
neki  Harambeg.  Matijine  6ete  bijahu  obkolile  Jajce  prvih  dana  listopada,  te  vec  cetvrti 
dan  podsade  uSle  su  u  varo§  i  iztjerale  iz  nje  tursku  posadu,  koja  se  je  na  to  zatvorila 
u  sam  vele  utvrdjeni  grad.  Zgodilo  se  je  to  svakako  u  prvoj  trecini  mjeseca  listopada, 
jar  se  je  ved  13  toga  mjeseca  znalo  u  Mletcima,  da  je  varo§  Jajce  u  vlasti  kralja  Ma- 
tijaSa.  Toga  dana  naime  odgovaraju  Mletci  poslanicima  Vladislava  Vukfiica,  koji  ih  bi- 
ja§e  pozvao,  da  se  dignu  za  oslobodjenje  Bosne,  ovako:  >Kako  doznajemo  razli6itim  na- 
6inom,  prejasni  je  kralj  vec  pred  dobrahno  dana  zapodeo  osvajanje  Bosne,  u  koju  su  silne 
6ete  njegove  u§le,  i  kako  smo  obavije§teni,  zauzele  su  one  Jajce,  te  se  spremaju  obla- 
dati  ostatkom*.  Mihajlo  Konstantinovic  pripovijeda:  »A  kad  je  tako  (kralj  MatijaS)  lezao 
pod  gradom  (Jajcem),  oni  BoSnjaci,  §to  su  se  bili  predali  Turcima,  i  §to  su  s  Turcima 
bill  u  gradu  i  u  varoSi,  zauzele  silom  jednu  kulu,  na  kojoj  je  turska  zastava  bila  po- 
dignuta;  i  osvojivSi  tu  kulu  bacili  su  zastavu  dolje  i  po6eli  su  tudi  Turke.  A  Ugri  videci 
to  odmah  su  zurno  doletjeli,  i  hrabro  su  iz  te  kule  poceli  prodirati  u  varo§,  dok  su  varoS 
i  osvojili.  Turci  pobjegoSe  u  grad  i  tu  se  zatvori§e«. 

S  pomocu  dakle  krScanskih  ziteija,  koje  su  vodili  jamaCno  Franjevci,  zauzela  je 
kraljeva  vojska  prvih  dana  listopada  varoS  Jajce.  No  kud  i  kamo  teze  bilo  je  udarati  na 
gotovo  nepredolitni  grad,  za  koji  kralj  sam  kaze,  da  ga  je  morao  podsjedati  do  tri 
mjeseca  (po  Mihajlu  iz  Ostrvice  do  osam  nedjelja).  Za  tu  dugu  podsadu  u  oci  zime 
trebalo  je  kralju  i  novaca  i  vojske  i  strjeliva.  K  tomu  smetali  su  mu  u  prvi  kraj  i  neki 
bosanski  knezovi,  koji  nijesu  htjeli  ni  6uti,  da  se  ugarska  vlast  ugnjezdi  u  njihovoj  zemlji, 
vec  su  na  svoju  ruku  otimali  Turcima  gradove  i  kotare.  Tako  je  Vlatko  Vukcic,  sin 
hercega  Stjepana,  jo§  u  srpnju  oteo  Turcima  Kljui  u  Hercegovini,  zatim  oblast  knezova 
Pavlovida  sa  lest  kaStela,  od  kojih  je  jedan  stajao  kod  Srebrenice.  Drugi  sin  hercegov, 
viSe  puta  spomenuti  knez  Vladislav,  bijase  u  srpnju  osvojio  Ljubuski,  a  onda  je  prova- 
Ijivao  na  sjever  u  Bosnu,  gdje  je  sada  zauzeo  zupu  Ramu  s  Prozorom,  zatim  zupu 
Uskoplje  na  gornjem  Vrbasu,  s  gradom  Veselom  strazom.  Knez  je  Vladislav  razglasio, 
da  ratuje  u  ime  mletadke  obcine,  zeleci  tako  zakr6iti  dalje  napredovanje  kralja  Matijasa. 
Mletci  su  poradi  toga  bili  u  nemaloj  neprilici,  te  su  po  svome  poslaniku  Ivanu  Aymu 
19.  listopada  poruCili  kralju,  da  Vladislav  radi  na  svoju  ruku,  i  da  je  njih  samo  za  to 
upleo,  da  uveca  ugled  sebi  (quod  pro  maiori  reputatione  suarum  rerum  Viadislaus  ipse 
famam  istam  sparserit). 

Nema  potankih  vijesti,  sto  je  kralj  MatijaS  tri  mjeseca  u  varo§i  Jajcu  radio.  Zna- 
demo,  da  je  od  Mletaka  i  Dubrovnika  trazio  novaca  i  vojnika,  a  i  ratne  zaire.  Dabrovnik 
mu  je  u  vi§e  maha  Siljao  novaca  i  praha  za  bombarde,  pa6i  ga  pozdravio  i  poslanstvom, 
te  ga  zamolio,  da  dodje  gradu  u  pohode.  Mletci  odbili  mu  molbu  za  novCanu  pomoc; 
ali  su  zato  zapovjediU  svojim  knezovima  u  Spljetu  i  Sibeniku,  da  mu  Salju  vojnika  i 
praha.  U  to  se  kralj  nagodio  i  s  knezom  Vladislavom  Vukdicem.  Vladislav  primio  kralja 
za  svoga  vladara  i  obecao  pomagati  ga  pri  svim  njegovim  poduzecima  u  Bosni;  zato  je 
kralj  opet  uvrstio  njega  i  sina  mu  Bal§u  medju  barune  svoga  kraljevstva,  potvrdio  im 
svu  njihovu  drzavinu  u  sjevernoj  Hercegovini,  a  k  tomu  jo§  zupe  Ramu  i  Uskoplje,  koje 
bijaSe  Vladislav  netom  (nuper)  Turcima  oteo.  O  svemu  tomu  izdao  je  kralj  6.  prosinca  1463. 
Vladislavu  svedanu  povelju  u  varo§i  Jajcu  (in  civitate  nostra  Jaycza).  Malo  dana  zatim 
nagradio  je  kralj  hrvatskoga  vlastelina  i  plemida  Ivana  (^ubretica  iz  Vrhrike  (Vrlike),  koji 
je  takodjer  sudjelovao  pri  podsadi.  Poveljom,  izdanom  13.  prosinca  u  Jajcu,  darovao  je 
vjernomu  Cubreticu  sve  Vlahe  od  plemena  Tulic  (Thwlid)  u  zupi  vrhri6koj.  Namah 
sutradan,  14.  prosinca,  izdao  je  plemicima  Mateju,  Nikoli  i  Petru,  unucima  dubrova^koga 
gradjanina  Dabiiiva   Latinice,  povelju,  kojom    je    njima  potvrdio   sva   njihova   nasljedna 


MATIJaS  KORVIN   OSVAJA   JEDAN   DIO    B08NE   (1463. — 1464.). 


4f 


■ 


imanja  u  varo§i   Srebrenici    i    u  kotaru  njezlau,  darovana    njihovu  djedu  jo§  od  hercega 
Hrvoja  Vukcida  Hrvatinica,  a  oteta  njima  za  posljedne  provale  turske  u  Bosnu. 

Podsada  Jajca  grada  otegla  se  vec  i  preko  polovice  prosinca.  Sam  MatijaS  malo  da 
nije  jednom  zgodom  poginuo.  Sukobio  se  s  Tur6inom,  koji  bija§e  ved  zamahnuo,  da  ga 
posijede,  kad  no  Stjepan  Gerendi    kralja  spasi,  odapevsi 
u  zgodan  cas  strjelicu  na  Turcina. 

Na  posljedku  ne  mogaSe  viSe  turska  posada  odo- 
Ijeti.  Bilo  je  to  na  sam  Bozic,  u  nedjelju  25.  pro- 
sinca 1463.,  kad  se  je  posada  kralju  predala.  Mihajlo 
Konstantinovid  pi§e:  >Kralj  je  poslije  tu  lezao  kroz 
osam  nedjelja  jednako  napadajuci  na  njih  (Turke  u 
gradu  Jajcu).  A  drugu  vojsku  poslao  je  s  topovima 
k  zamku  Zvedaju,  da  i  ovaj  osvoji.  U  torn  zamku  bio 
je  jedan  zid  lo§,  jer  su  ga  jako  s  topovima  poru§ili, 
tako  da  smo  mi  jednako  morali  raditi,  da  opet  zatvo- 
rimo  provaljeno,  i  tako  smo  se  dotle  driali,  dok  nije 
grad  Jajce  prije  uzet  bio  nego  Zvecaj.  Kad  je  kralj 
Matijas  obladao  Jajcem  po  ugovoru,  do5ao  je  namah 
k  Ugrima  pod  Zvedaj,  i  tako  moradosmo  se  i  mi  pre- 
dati.  A  Sto  je  god  bilo  Turaka  u  Jajcu  i  u  Zvedaju, 
malo  se  je  koji  od  njih  vratio  u  Tursku,  jer  je  kralj 
MatijaS  htio  njih  povesti  sobom.  A  ja  hvalio  sam  go- 
spodu  Bogu,  §to  sam  se  tako  s  postenjem  vratio  medju 
kr§dane!« 

Nakon  pada  Jajca  i  Zvedaja  pokorilo  se  je  kralju 
Matijasu  vi§e  gradova  u  Bosni,  narocito  gradovi  uz  Vrbas 
i  u  nekadanjoj  oblasti  Usori.  Kralj  je  jo§  novu  godinu 
docekao  u  Jajcu  (2.  sijednja  izdaje  ondje  povelju),  a  onda 
se  je  slavodobitno  sa  zarobljenim  Turcima  vratio  u  Sla- 
voniju.  Vec  17.  sijednja  1464.  nalazimo  ga  u  Cazmi, 
odakle  pise  bivSemu  protivniku  svome,  knezu  Martinu 
Frankapanu,  pismo,  kojim  mu  zabranjuje  pobirati  od 
zagrebadkih  gradjana  razne  dace  na  svojim  posjedima, 
a  najmanje  u  trgu  Jastrebarskom.  Deset  dana  poslije, 
27.  sijednja,  boravi  kralj  u  trgoviStu  Dubravi  (in  oppido 
Dombro),  koje  pripadaSe  zagrebadkomu  biskupu,  te  Salje 
odanle  obseznu  poslanicu  papi  Piu  IL,  u  kojoj  potanko 
opisuje  pad  Bosne  i  svoju  vojnu  za  njezino  oslobodjenje. 
Kralj  je  MatijaS  boravio  u  >trgu  Dubravi  kraljevine  Sla- 
vonije*  i  sutradan  28.  sijednja  1464.  Tad  je  izdao  na 
sve  staleze  i  redove  svojih  kraljevina  ovaj  proglas: 
>Matija§,  po  Bo2joj  milosti  kralj  Ugarske,  Dalmacije, 
Hrvatske  i  t.  d.  Mudri  i  obzirni  vjerni  naSi  Ijubljeni. 
Polto  su  srecno  po  Boijem  daru  stvari  izvrSene  za  oslo- 
bodjenje (pro  recuperatione)  kraljevine  Bosne,  koja  bi- 
ja§e  nesrednim  sludajem  (infelici  casu)  izgubljena,  dini 
se  nama  zgodno  za  obce  dobro  i  jednako  za  dast  naSu, 
kao  i  za  utvrdjenje  dobre  nade,  koju  nam  iz  podinjenih 

djela  podaje  Bog  za  bududi  rad,  da  se  dademo  ovjendati  krunom  kraljcvstva, 

u  kojoj  se  ogleda  gotovo  sva  krijepost  i  obilje  kraljevskoga  dostojaostva.  Udiaivii  s  tog* 

Hit.  poTJ.    II.    III.  4 


50  MATIJA§  KORVIN  (1458. — 1490.). 

# 

zrio  svjet  s  prelatima  i  barunima,  kao  i  s  drugim  savjetnicima,  koji  su  uz  nas,  odlu- 
6ismo  podi  na  krunisanje  na  mjesto  vet  od  nekad  odredjeno.  Za  krunisanje  pak  odredismo 
dan  oko  cvjetne  nedelje  .  .  .« 

Kralj  dakle  MatijaS,  smirivSi  nakon  §est  godina  sve  nutarnje  smutnje,  nagodivSi  se 
sa  svojim  takmacem  carem  Fridrikom,  i  proslavivSi  se  na  bojnom  polju,  zeli  napokon, 
da  se  ovjenCa  krunom  sv.  Stjepana.  Krunisanje  obavit  ce  se  po  starom  obidaju  u  Stolnom 
Biogradu  u  posljednjoj  sedmici  mjeseca  ozujka,  pak  zato  poziva  sve  staleze  svojih  kra- 
Ijevina  na  taj  svecani  din.  Tom  ce  se  zgodom  sastati  i  sabor,  te  ce  vijecati  o  naj- 
zamaSnijim  drzavnim  poslovima. 

Dne  13.  veljace  uSao  je  slavodobitni  kralj  u  Budim,  gdje  ga  je  narod  svedano  do- 
dekao.  Matija§  bija§e  pohitao  onamo,  da  vidi  i  pozdravi  svoju  mladu  suprugu  Katarinu 
(Kunigundu),  koju  bijaSe  trudnu  ostavio,  kad  je  pred  par  mjeseci  po^ao  u  boj.  Jamadno 
je  smijerao  i  kraljicu  povesti  na  krunisanje  u  Stolni  Biograd.  Ali  u  Budimu  sna§la  ga 
zalost  mjesto  radosti.  Mlada  kraljica  umrla  na  koncu  veljace  u  babinama  nakon  nesrecna 
porodjaja.  Tako  ostade  kralj  bez  supruge  i  potomka.  Izmedju  zeta  i  tasta  ohladi  sada 
jog  vise  prijateljstvo,  i  premda  su  malo  zatim  14.  travnja  obnovili  svoj  savez,  prometnule 
se  poslije  u  Ijute  neprijatelje. 

Smrt  kraljice  Katarine  ipak  ne  obustavi  urecenog  vec  krunisanja.  Kralj  MatijaS 
podje  poslije  24.  ozujka  u  pratnji  brojnih  velika^a,  plemica  i  zastupnika  gradova  u  Stolni 
Biograd,  gdje  bi  29.  ozujka  1464.  svedano  okrunjen.  Mletadka  obcina  bija^e  na  tu  slavu 
poslala  zasebna  poslanika,  po  imenu  Franja  Giustiniana,  koji  je  kralju  destitao  i  darove 
predao.  I  dubrovadka  obcina  bijaSe  jo§  23.  veljace  namijenila  kralju  dar  prigodom  kru- 
nisanja, vrijedan  400  dukata.  Malo  dana  poslije  krunisanja,  dne  6.  travnja  izdao  je  kralj 
Matija§  dekret,  kojim  je  na  zahtjev  pri  krunisanju  nazocnih  prelata,  baruna  i  ostalih 
odlidnijih  plemica  potvrdio  ne  samo  zlatnu  bullu  Andrijinu,  nego  i  dekrete  kraljeva 
Ljudevita  I.  i  Sigismunda.  Mimo  to  potvrdio  je  i  neke  odredbe,  stvorene  na  torn  kru- 
nitbenom  saboru.  Drugim  dlankom  bi  odredjeno,  kako  da  se  duva  kruna  sv.  Stjepana, 
da  opet  ne  zapadne  u  tudje  ruke;  trecim  dlankom  bi  ustanovljeno,  da  kralj  ne  smije 
odsad  ni  jednoga  podanika  osuditi  radi  nevjere  ili  veleizdaje  (nota  seu  crimine  infideli- 
talis)  bez  savjeta  prelata  i  baruna.  ZamaSan  je  i  dlanak  trinaesti,  koji  kaze,  da  se  kra- 
Ijevina  Slavonija  i  erdeljske  strane  imadu  saduvati  u  svima  starim  i  dobrim  slobostinama, 
obicajima  i  pravima  svojima  (regnum  nostrum  Sclavoniae,  et  partes  Transylvaniae  in 
omnibus  antiquis  bonis  libertatibus,  consuetudinibus  et  iuribus  suis  conserventur).  O  kra- 
Ijevinama  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  nema  spomena,  a  to  je  odit  znak,  da  one  nijesu  ni  tada 
§iljale  svojih  poklisara  na  ugarski  sabor. 

Jos  prije  krunisanja,  mozda  namah  nakon  bosanske  vojne,  bijase  se  kralj  Matijal 
pobrinuo  za  upravu  i  obranu  oslobodjenoga  dijela  Bosne.  Medju  velika§ima,  koji  se  bi- 
jahu  prodidili  za  bosanske  vojne,  iztakao  se  je  osobito  Emerik  Zapolja  (Emericus  de 
Zapolia),  dosad  vrhovni  pokladnik  kraljev  i  vrhovni  kapetan  gornjih  strana  ugarskih. 
Porodica  toga  velikasa  drzala  je  ved  odprije  grad  Zapolje  izmedju  Vrbove  i  dana§nje 
Nove  Gradi§ke  u  Slavoniji,  te  je  tako  bila  posve  blizu  i  Bosni.  Nije  zato  dudo,  sto  je 
kralj  ba§  Emerika  Zapolju  imenovao  upraviteljem  kraljevstva  bosanskoga.  Cast  je  to 
bila  velika,  jer  se  odsad  bosanski  gubernator  medju  svjetovnim  dostojanstvenicima  spo- 
minje  namah  iza  palatina  (Emerico  de  Zapolya  regni  nostri  Bosnensis  gubernatore),  pace 
i  pred  svima  banima.  No  kako  je  stanje  u  Bosni  bilo  posve  nesigurno,  a  dohodci  od 
nje  nikakovi,  podijelio  je  kralj  Emeriku  Zapolji  takodjer  izpraznjenu  baniju  u  Hrvatskoj 
i  Dalmaciji,  pade  ga  je  imenovao  i  slavonskim  banom  mjesto  Jana  Vitovca  od  Greben- 
grada.  Tako  je  ditavo  hrvatsko  kraljevstvo  imalo  odsad  dva  bana:  Emerika  Zapolju, 
gubernatora  kraljevstva  bosanskoga,  i  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije  bana; 
zatim  Nikolu  Ilodkoga,  vojvodu  erdeljskoga,  a  bana  Slavonije  i  Madve. 


MATIJA§    KORVIN    OSVAJA    JEDAN    DIO   BOSNE   (1463.  — 1464.). 


5« 


r  I  i-ir:  s  -.4.;  .  j  .=^  - 

iliiHlliiiiil 


0 

a. 

> 

0 

fl 

•5 

> 

b 

jZ 

•0 

0 

• 

m 

2 

e 

• 

•0 

•5 

s 

iM 

1« 

m 

C 

m 

> 

< 

m 

tffi 

•0 

< 

m 

■-• 

be 

H 



-< 

e 

s 

0 

< 

.s. 

►^ 

.J 

< 

s 

0 
■5* 

< 

- 

3 

0 

> 

^ 

0 

m 

a. 

'c 

\ 


5»  matijaS  korvin  (1458.-1490). 

# 

Dok  je  novo  vjenfiani  kralj  boravio  u  Stolnom  Biogradu,  dolao  je  preda  nj  knez 
Martin  Frankapan,  jedan  od  dosadanjih  najokorjelijih  protivnika  njegovih,  da  mu  se  po- 
kloni  i  pokori.  Pred  palatinom  Mihajlom  Orsagom  i  drugim  prelatima  i  barunima  ustupio 
je  gordi  knez  kralju  znameniti  grad  Krupu  na  Uni,  koji  bija§e  od  celjskoga  kneza  Ulrika 
primio;  suvige  je  oiitovao  unatoC  ugovoru  sa  svojom  bracom  od  g.  1449.,  da  svoje 
gradove  Kostajnicu,  Stenicnjak  i  Lipovac  nakon  smrti  svoje  ostavlja  izravno  kralju  i 
svetoj  kruni  njegovoj.  Na  to  je  kralj  5.  travnja  izdao  knezu  povelju,  kojom  mu  je  kao 
iznova  darovao  gradove  Skrad,  Buiim,  KladuSu,  Ostrvicu,  Kostajnicu,  Stenicnjak  i  Li- 
povac, ka§tele  Gradec  i  Komogovinu,  i  napokon  posjedovanja  KreSiic,  Pernu  i  Molinje 
s  trgom  Lipom,  te  podjedno  kaptolu  zagrebadkomu  zapovjedio,  da  kneza  u  darovane 
gradove  i  posjede  uvede.  Kako  je  sada  grad  Krupa  zapao  opet  u  kraljevske  ruke,  kralj 
je  MatijaS  s  mjesta  stare  plemice  od  plemena  Vrhovina,  koje  bijaSe  knez  Martin  jo§  za 
kralja  Albrechta  Austrijskoga  silom  podvrgao  svojoj  vlasti  i  sudbenosti,  oslobodio 
od  svake  sluzbe,  koju  su  dosad  morali  vrgiti  kao  podanici  recenoga  grada.  F^odjedno  je 
kralj  zapovjedio  banu  Emeriku  Zapolji  (gubernatori  Bosne  ac  regnorum  nostrorum  Dal- 
matic et  Croatie  nee  non  Sclavonic  bano),  da  plemice  od  plemena  Vrhovina  uzdrzi  u 
njihovim  starim  slobodama,  te  da  ih  §titi  od  svakoga  napastnika,  naroSito  od  kneza 
Martina  Frankapana.  U  isto  vrijeme  nekako  izdao  je  kralj  Petru  Zrinskomu  povelju,  kojom 
mu  je  dozvolio  kopanjc  i  priugotavljanje  ruda  na  njcgovim  posjedovanjima. 

(Ratovanjc  s  Turcima  god.  1464.  — 1466. ;  zagrcba6ki  biskup  Osvald 
Tuzi  ban  Ivan  Tuz,  1466.;  smrt  hercegaStjepanaVukfiica,  22.  svibnja  1466.) 
Vojna  s  Turcima  u  jeseni  1463.  bijase  se  srecno  svrSila:  kralj  Matijas  bijaSe  otco  Mu- 
hamedu  II.  nc  samo  Jajce,  nego  i  veci  dio  Bosne,  §to  ga  je  drzao  posljednji  kralj  bo- 
sanski;  a  herceg  Stjepan  VukCic  bijase  s  mladjim  sinom  Vlatkom  obnovio  svoju  vlast  u 
najvecoj  cesti  Hercegovinc.  Stariji  sin  hercegov  Vladislav  napokon  bija§e  kao  kletvenik 
kralja  MatijaSa    zadrzao    ne§to    jugozapadne    Bosne   i  komad    Hercegovinc    do    Nerctve. 

Sredna  vojna  kralja  MatijaSa  i  njegovih  saveznika  obradovala  je  osobito  papu  Pia  IL, 
koji  je  sada  svom  energijom  stao  spremati  veliki  krizarski  rat  krScanskih  vlasti  na  zator 
Turaka.  Jo§  u  listopadu  1463.  bija§e  on  pozvao  krScanski  svijet  u  zapadnoj  Evropi,  da 
se  pridruzi  svetomu  ratu,  koji  ce  on  sam  voditi.  Papina  osnova,  kako  ju  je  sam  pri- 
kazao  budimskomu  dvoru,  bijage  ova:  sjedinjena  krscanska  mornarica  odplovit  ce 
5.  lipnja  1464.  iz  Jakina  prema  Carigradu,  pak  ce  udarati  na  sijelo  turske  vlasti;  u  to 
ce  kralj  MatijaS  sa  sjevera  s  kopnenom  vojskom  provaliti  u  turske  zemlje,  gdje  ce  moci 
laksc  napredovati,  jer  ce  jezgra  turske  vojske  biti  zabavljena  pred  Carigradom.  Kralju 
Matijasu  svidjala  se  papina  osnova,  te  je  vec  prvih  dana  svibnja  1464.  imao  na  okupu 
14.000  konjanika  i  8000  pjesaka,  s  kojima  je  bio  gotov  provaliti  u  tursku  drzavu,  dim 
mu  slignu  prvi  glasi,  da  je  kr§canska  mornarica  iz  Jakina  krenula  na  iztok.  Ali  dok  je 
kralj  MatijaS  bio  s  odusevljenjem  spreman,  da  podje  u  boj,  ostali  vladari  zapadne  Evrope 
slabo  su  se  odazivali  vapajima  pape  Pia  II.  Pa6c  i  mletaCka  republika,  premda  bijase 
utanacila  savez  s  kralj  em  MatijaSem,  te  se  pokazala  spremna  nastaviti  rat  s  Turcima,  kao 
da  se  je  zacala  krizarskoga  rata  pod  vodstvom  papinskim.  Ona  bijaSe  dodu§e  odrcdila, 
da  se  njezin  duzd  Kristofor  Moro  (Mauro)  sa  12  galija  pridruzi  savcznomu  brodovlju  u 
Jakinu;  ali  duzd  se  je  vrlo  sporo  pripravljao  na  vojnu.  I  tako  bijase  5.  lipnja  vec  davno 
minuo,  a  kricanskomu  brodovlju  nije  bilo  ni  traga  u  Jakinu.  Matijas  Korvin  gotovo  je 
pozalio,  §to  se  je  dao  skloniti  na  vojnu,  te  je  svojoj  zlovolji  dao  oduska  u  pismu  na  papu, 
gdje  mu  se  je  ovako  tuzio:  >Preblazeni  otScl  Vidivsi  o6itu  i  veliku  pogibao  krscanstva 
va§a  je  svetost  mene  6esto  i  gorljivo  tako  po  poslanicima  kao  u  poslanicama  bodrila  i 
obedavala,  da  ce  pokrenuti  veliki  rat  (na  Turke).  Suvi§e  mi  je  obrekla,  da  mi  ne  ce  zakratiti 
subsidija;  napokon  da  ce  s  detama  knezova  i  naroda  5.  lipnja  iz  lukc  jakinske  odploviti, 
te  tako  s  velikom  snagom  udariti  na  srce  Turaka  (Turcorum  viscera),  da  neprijatclj  nas, 


RATOVANJE    S    TDRCIMA    (1464. — 1466.). 


a 


raztrgan  od  nuiide  na   vi§e  strana,  ne   bude   imao    ni    snage    i  vremena,  da  se  obori  na 

mene.  Opominjem  se  onoga  naloga   va§e   blazenosti,  da  ne  kredem    odviSe  naglo  u  rat, 

nego  da  prije  pridekam  odiazak  va§e  svetosti,  pak  da  se  onda  jednoduSno  i  u  isto  doba 

svi  Zajedno  podignemo.    Ohrabren    tima    obecanjima  i  sluSajuci    naloge,   udinio  sam  pri- 

prave,  §to  mogude  izdaSnije,    te  stojim  sada,  skupivSi  sile  svoje  odasvud,  gotov   na  boj- 

nome  polju.  A  kad  tamo  ne  vidim    niSta    od    obecanih   mi  subsidija  i  pomodf;    a  budu6 

da  je  sada  s  ledja  tako  zlo,  kako  vec  rekoh,  udeSeno,  stao    je  neprijatelj  napadati,  pre- 

tekavSi  eto  krzmajude,  te  je  sve  svoje  navale  upravio  na   mene  samoga,  jer  je  Slobodan 

i  malo  ne  sa  svih  drugih  strana  nezaprijeden.    Da    me    nisu   nade  prevarile  i  taj  udarac 

nanesle,  mogao  sam  se  na  jedan  ili  drugi  na6in  sam  za  svoje  stvari   zrelo  i  zgodno  po- 

brinuti.  Sada  je    pak    neprijatelj,  mocan    snagom  i  divlji    od    naravi,  nagadjajudi    mozda 

mudro,  da  je  sav  taj  pokret  krscana    vi§e  ostentacija,  nego    Cin    (maiorem    fore  ostenta- 

tionem,  quam  effectum),  prvi  zapodeo  rat,  te  je  prodro  gotovo  u  sredi§te  iivota.  Provalio 

je  naime  u  Bosnu,  koja  je,  da  tako  redem,  kljud  i  luka    ditavoga    krSdanstva,  te  iz  koje 

stoji  otvoren  put  u  sve  krajeve  zapada  i  iztoka,  —  u  Bosnu,  koju  sam  tezkim  naporom 

nedavno  oslobodio.  Uvidjajuci  on  (Turdin),  §ta   je   izgubio,  udario   je    ponovo    u  zemlju, 

te  je  ondje  sve  u  nase  ruke  zapale  gradove  podsjeo,  koji  su  dodu§e  utvrdjeni,  koliko  se 

je  na  brzu  ruku  udiniti  moglo,  ali  ne  ce  ipak  modi  tolikoj  sili  i  tolikomu  mnoztvu  odo- 

Ijeti,  ako  se  neprijatelj  odanle  ili  ne  suzbije  ili  ne  potegne. 

Za  to  pak  nijesam  ja  ni  najmanje  dovoljno  jak,  kako  sam 

vec  Cesto  oditovao,  te  je  tako  poznato,  da  mi  ne  treba  do- 

kazivati.  U  ostalom  radi  zamasnosti  stvari  ne  mogu  zatajiti, 

a  da  ponovo  ne  kazem,  da  se   to    ne  bi  nikad  bilo  dogo- 

dilo,  kad  bi  ja  ojadan    obecanom   pomodi    mogao  bio  pre- 

tedi  neprijatelja    na    bojnom    polju,  ili    kad   bi  se  on,  koji 

imade    preobilnu    vojsku,  namjerio    na   kakvu   dostatnu  za- 

preku  na  drugoj  strani.  Jer  tko  bi  vjerovao,  da  bi  on  po§ao 

napred  podsjedati  Jajce,  kad    bi    znao  ili  bar  se  bojao^  da 

de  mu  otraga    na   Carigrad  udariti?   Bududi   da  je  dakle  u 

tolikoj  opasnosti  ne  samo    moje  stanje,  nego  i  svih  pravo- 

vjernih,  to  ja,  pritisnut  najskrajnijom    potrebom,  vapim    za 

obdom  pomodi,  pak  zazivam  najviSe    valu  svetost  i  vapim, 

da  mi  se  obedano  dade.  Ako  ima  gdje  kakve  pomodi,  ako 

ima  gdje  brodovlja,  ako  ima  kopnenih  deta,  ako  ima  kakvih 

krizara:  neka  to  jednom  izadje  na  vidjelo,  i  to  tako,  da  nehaj 

nadomjesti   spremnost,  a    sporost   brzina.   Mi  idemo  odavle 

ravno  sa  svom  snagom    onamo,  gdje    nam  se  bude  dinilo, 

da  bi  mctgli    viSe    koristiti,  te  demo   u    svakom  sludaju    iz- 

puniti  svoju  duinost  prema  vjeri  i  domovini*. 

Jadikovka   kralja    MatijaSa   bila   je    posve    opravdana, 
jer  je  sultan   Muhamed,   slutedi,   da  do   snovane   kriiarske 

vojne  ne  de  dodi,  jo§  u  svibnju  bio  podigao  veliku  vojsku,  te  prvi  zapodeo  rat,  da  po- 
novno  pokori  Bosnu  i  Hercegovinu,  a  uza  njih  moida  i  sam  Dubrovnik,  Dalmaciju  i 
Hrvatsku.  Mjeseca  lipnja  1464.  ved  se  je  jedna  turska  vojska  razasula  po  Bosnl  i  Her- 
cegovini,  te  doprla  i  do  Dabrovnika.  Vodio  ju  je  Mahomet  pa§a.  Sa  svojih  40(XX)  Ijudi 
harao  je  i  palio  na  sve  strane,  a  ondajeiz  Bosne  provalio  i  u  Hrvatsku,  gdje  je  ncmilo 
opustoSio  oblasti  kneza  Stjepana  II.  Frankapana,  te  rarobio  sina  (sinovca)  koeieva.  Ne- 
sredna  supruga  mladoga  kneievida  pohitala  prema  Dubrovniku,  da  se  u  nj  zakloni;  ali 
je  Dubrovdani  nijesu  htjeli  primlti,  bojedi  se  turske  sile  i  osvctc. 

PoSto  je  Mahomet  paSa  utro  put  svome  gospodaru,  uSao  Je  sam  sultan  s  glavnom 


P£fiAT   EmERIKA    ZaPOUB. 

Angjeo  drii  dra  grba:  na  de> 
snom  Tidimo  Toka  i  polumjecec, 
a  na  lijerom  jednoroga.  Nadpis 
naokolo  mba  :  Si(gillum)  (p(ecta- 
bilii)  et  in(aKnifici)  d(omini)  Eme- 
lici  .  .  .  i  c(oaaitia)  p{er)p(etai) 
ter(r)e  Stepus'e(n)t(1li). 

Arlciv  u  Bodimpviti. 


54  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

♦ 
vojskom  u  Bosnu  i  Hercegovinu.  Bilo  je  to  negdje  mjeseca  srpnja  1464.  S  najvecim 
dijelom  vojske  podje  sultan  ravno  prema  Jajcu  i  ostalim  gradovima  uz  Vrbas,  a  manji 
dio  vojske  posla  preko  hercegove  zemlje  prema  Dubrovniku.  Iz  fiitave  zemlje  hercegove 
bjezao  narod  u  dubrovaiku  oblast,  a  na  te\\i  svima  herceg  Stjepan  Vuk^ic  s  ditavom 
porodicom  svojom.  Dubrov6ani  zivo  se  zabrinuli  za  svoj  grad,  te  s  mjesta  poslali  dva 
svoja  poslanika,  Ivana  Palmotica  i  Iliju  Bunica,  preko  mora  u  Jakin,  da  traie  pomoc  u 
pape  Pia  11.  Papa  bija§e  naime  pred  malo  dana,  dne  19.  srpnja,  stigao  u  taj  grad,  da 
izvr§i  svoje  obedanje  i  2ivu  zelju  srca  svoga,  pak  da  ipak  jednom  povede  krscansku 
mornaricu  na  iztok.  Dubrovaiki  poslanici  govorahu  papi,  kako  im  Turci  prijete  razasuti 
grad,  ako  im  ne  plate  duzni  harac  i  ne  uzkrate  papi  obecano  brodovlje  za  krizarsku 
vojnu.  Grad  ne  ce  moci  odoljeti,  jer  u  njemu  imade  malo  hrane  za  dugu  podsadu  i 
malo  vojnika  za  obranu.  Pio  II.  s  mjesta  ponudi  400  strijelaca,  6itavu  svoju  tjelesnu 
strazu,  a  k  tomu  nakrca  u  brodove  i  zita.  Kardinal  Ivan  Carvajal,  koji  bija§e  dopratio 
papu  u  Jakin,  ponudi  se,  da  ce  jo§  one  noci  poci  u  Dubrovnik  s  onim  galijama,  koje  se 
bijahu'ved  usidrile  u  jakinskoj  luci.  Na  to  mu  re6e  papa  Pio  IL:  >A  §ta  bi,  sinko,  moglo 
mene  zaprijediti,  da  ne  odplovim  s  tobom?  Ako  su  Turci  zaista  vec  podsjeli  grad,  eto 
me,  da  povedem  u  pomoc  sve  svoje  tete.  Sam  glas,  da  namjestnik  Kristov  dolazi  gradu 
u  pomoc,  mogao  bi  skloniti  Turke,  da  dignu  podsadu.  Grad  stoji  uz  more,  dobro  je 
utvrdjen  u  svakome  pogledu,  pak  ce  nam  lako  poci  za  rakom,  da  se  izkrcamo«.  Medju- 
tim  nakon  fietiri  dana  stigose  glasi,  da  su  Turci  oti§li  iz  dubrovadke  okolice,  i  da  je 
pogibao  za  grad  taj  put  minula. 

U  to  bijaSe  sultan  Muhamed  na  koncu  srpnja  ili  na  pocetku  kolovoza  s  velikom 
vojskom  svojom  stigao  pred  Jajce,  te  ga  stao  podsjedati.  U  jednome  pismu  na  cara 
Fridrika  javljao  je  kralj  MatijaS  o  toj  podsadi  ovako:  »Car  turski  kroz  trideset  dana 
podsjeda  i  zestoko  udara  u  kraljevini  Bosni  na  grad  Jajce,  kao  i  na  ostale  gradove,  koji 
su  u  naSim  rukama.  Dao  je  ondje  i  neduvene  (nevidjene)  jo§  topove  saliti,  s  kojima 
vec  dvadeset  dana  obara  zidove  grada  i  varo§i;  podjedno  nastoji  podzemnim  lagumima 
sruSiti  i  razvaliti  utvrde.  Mi  eto  s  ono  ceta,  §to  imademo,  idemo  da  odtjeramo  bjesnoga 
neprijatelja  od  podsjedanja<.  Grad  Jajce  branio  je  hrabro  neki  juna6ki  kapetan,  kojemu 
zaliboze  ne  znamo  za  ime.  I  Mihajlo  Konstantinovic  iz  Ostrovice  piSe  o  toj  podsadi 
ovako:  »Car  Mahomet  poslije  godine  vrativSi  se  opet  u  Bosnu,  utaborio  se  kod  Jajca 
pod  zamkom;  tu  je  dao  lijevati  topove  i  iz  njih  je  udarao  na  zamak,  dok  nije  i  zid 
oborio.  Poslije  toga  dao  je  jurisati  na  zamak,  i  vec  je  carski  barjak  bio  na  bedemu, 
tada  se  jedan  drabant  iz  zamka  uhvati  s  onim  janjicarom,  otimajuci  se  za  barjak,  i  kako 
su  se  tako  ?vali,  pado§e  obadva  sa  zamka  dolje  i  tu  se  ubiSe.  Car  videci  njihovo  ju- 
naStvo,  bude  mu  zao,  a  videci  i  to,  da  mu  se  je  zamak  s  varoSi  obranio,  i  da  im  ne 
moze  niSta  nauditi,  dao  je  dovuci  topove  k  vodi,  koja  se  zove  Vrbas,  blizu  varosi,  i 
dade  ih  baciti  u  tu  vodu,  ondje,  gdje  rijeka  preko  kamenja  pada.  A  to  je  udnio  zato, 
da  ih  nitko  ne  moie  izvaditi;  a  sam  je  oti§ao  odatle,  niti  je  vi§e  pokusavao  osvojiti  to 
mjesto;  a  odlazeci  zarobio  je  jednog  bosanskog  kneza.  I  kralj  Matijas  po§ao  je  u  pomoc 
u  Bosnu,  zeleci  obraniti  Jajce,  a  kad  je  6uo,  da  car  odatle  odlazi  u  svoju  zemlju,  i  on 
se  opet  vrati,  a  Jajce  je  ostalo  neosvojeno«. 

Podsada  Jajca  svrSila  se  s  porazom  Turaka  posljednjih  dana  kolovoza  ili  prvih 
dana  rujna.  Dne  11.  rujna  javljao  je  mletacki  poslanik  Ivan  Aymo  svojoj  obcini,  da  je 
kralj  MatijaS  pre§ao  Savu  sa  17.000  konjanika,  6000  pjeSaka  i  7000  krizara.  Jedan  dio 
vojske  od  20.000  Ijudi  poslao  je  u  Bosnu  onamo,  gdje  su  turske  6ete,  a  s  ostatkom 
udario  je  prema  Srbiji,  naro6ito  prema  Smederevu.  Turke  je  zadesio  silan  poraz  kod 
Jajca,  gdje  je  izginula  nebrojena  mnozina  njihova;  preko  600  odHCnijih  Turaka  odneseno 
je  tezko  ranjenih  s  bojnoga  polja.  Za  posljednjega  juriSa  poginula  su  od  branitelja  ja- 
jadkih  samo  detvorica,  ali    zato    nije    preostalo    50    Ijudi,  koji    ne    bi    bili    ranjeni.    Pri 


RATOVANJE   S   TURCIMA    (1464. — 1466.).  55 

obrani  grada  osobito  su  se  proslavile  zene  (le  femine  dice  hano  facto  una 
mirabile  defesa).  Kralj  se  MatijaS  tuzi  na  krscanstvo,  §to  ga  malo,  gotovo  niSta  ne  po- 
maze;  zato  ne  <5e  vi§e  mariti  za  ostalo  krSdanstvo,  nego  ce  diniti,  Sto  i  kako  ce  sam  modi* 

Kralj  Matija§  tuzio  se  je  s  punim  pravom  na  nemar  kr§canskoga  svijeta.  Jedini 
odludni  saveznik  njegov,  poletni  papa  Pio  II.  bijaSe  u  to  15.  kolovoza  1464.  u  Jakinu 
umro,  a  od  velike  snovane  vojne  na  Carigrad  ne  bi  nista.  Brodovlje,  sabrano  u  Jakinu 
opet  se  raziSlo,  a  kralju  bi  poslano  40000  zlatnih  forinti,  koje  bijaSe  papa  za  krizarsku 
vojnu  skupio.  Tako  ostade  sam  kralj  Matija§,  da  se  bori  s  turskim  sultanom.  Sreda,  §to 
je  malo  zatim  hrabra  posada  u  Jajcu  sultana  suzbila,  te  je  tako  njemu  dodijalo  dalje 
ratovanje.  Poraz  pod  Jajcem,  nestasica  hrane  za  brojnu  vojsku,  a  napokon  i  dolazak  nove 
ugarske  vojske  u  Bosnu:  sve  to  sklonilo  je  sultana  Muhameda,  te  je  velik  dio  svoje  vojske 
kudi  poslao,  a  sam  se  polagano  stao  s  ostatkom  vradati  u  Drinopolje.  Ostavio  je 
samo  na  medji  Bosne  i  Srbije  pa§e  rumelijskoga  i  anadolskoga,  da  prate  dalje  kretanje 
kralja  Matija§a. 

Namah  iza  odlazka  Muhamedova  bijaSe  kralj  Matijas  naumio  osvojiti  onu  dest 
Bosne,  koja  bijaSe  jol  ostala  u  turskoj  vlasti.  Narodito  mu  je  bilo  do  toga,  da  oblada 
sjevero-iztodnom  Bosnom  (Usorom  i  doljnim  Podrinjem),  pak  da  onda  sastavi  suvislu 
obranbenu  liniju  od  Beograda  do  Jajca.  Ali  za  to  trebalo  mu  uzeti  znamenitu  tvrdinju 
Zvonik  (Zvornik)  na  Drini.  Dne  14.  rujna  boravio  je  kralj  jo§  u  Iloku,  kamo  se  bijaSe 
iz  Bosne  povratio;  no  ved  24.  rujna  bio  je  u  Morovidu,  a  30.  rujna  i  1.  listopada  stajao 
je  opet  s  vojskom  svojom  na  Savi  kod  tvrdinje  i  broda  Rade  (in  descensu  exercituali 
in  vado  Racha  fluvii  Zavi).  Cuvanje  broda  na  Savi  kod  Rade  povjerio  je  nadbiskupu 
kolodkomu,  a  onda  je  poSao  uz  Drinu  prema  Zvorniku.  Pratili  su  ga  bosanski  guber- 
nator  i  hrvatski  ban  Emerik  Zapolja,  nadalje  Sigismund  grof  od  Bozina  i  sv.  Jurja, 
Berthold  EUerbach  od  Monjorokereka,  i  drugi  velikaii.  Velike  topove,  hranu  i  strjelivo 
vozili  su  Drinom  na  brodovima.  Dne  18.  listopada  stajao  je  kralj  pred  Zvonikom,  te  se 
je  podeo  spremati  na  podsadu  te  silne  i  gotovo  nepristupne  tvrdinje.  Jedan  dio  svojih 
topova  smjestio  uz  obalu  rijeke  Drine,  a  drugi  po  visovima  naokolo  tvrdinje.  Na  sam 
grad  udarali  su  Sigismund  od  Bozina  i  Berthold  EUerbach,  dok  je  kralj  s  banom  Emerikom 
Zapoljom  nastojao,  da  predobije  kulu  na  najviSem  vrhuncu  brijega.  Za  vrijeme  podsade 
§iljao  je  kralj  manje  odjele  na  sve  strane,  da  osvoje  gradove  i  mjesta  u  bliioj  i  daljoj 
okolici  Zvonika.  Sam  kralj  po§ao  na  jug  do  Srebrenice,  te  ju  je  zauzeo  zajedno  s  bo- 
gatim  rudnicima,  koji  su  godimice  davali  24.000  forinti.  U  isto  vrijeme  obladale  su 
druge  date  bosanskom  Posavinom  izmedju  Drine  i  Bosne,  te  je  tako  zapala  kralja 
i  tvrdinja  Srebrenik  s  drugim  gradovima  u  oblasti  Usori.  Sve  je  kralju  poiazilo  za  nikom; 
jedino  Zvonika  nije  mogao  osvojiti  i  radi  nedobitnoga  polozaja  njegova  i  radi  hrabrosti 
njegovih  branitelja.  Jo§  9.  studenoga  1464.  stajao  je  kralj  MatijaS  s  vojskom  svojom 
izpod  grada  Zvonika  (in  descensu  nostro  exercituali  sub  dicto  castro  Zwoynik).  Medjutim 
navalile  jesenske  kiSe,  te  je  stanje  kraljeve  vojske  postajalo  sve  nepovoljnije.  Poradi 
loJih  putova  nije  primala  dovoljno  hrane,  tako  te  je  podela  i  stradati.  Nevolja  vojske, 
rana  zima  (hiemis  asperitate),  glasi  o  dolazku  deta  turskih,  kao  i  nepovoljne  vijesti  o 
nemirima  u  Ugarskoj:  sve  to  skloni  kralja,  da  5to  prije  zaviii  podsjedanje  Zvonika. 
Negdje  u  polovici  studenoga  preduze  posljednji  juriS,  ali  bi  suzbit,  te  izgubi  dosta  Ijudi. 
Javljaju,  da  je  i  sam  ban  Emerik  Zapolja  dopanuo  rana.  Napokon  odludi  kralj  povratiti 
se  preko  Save.  Ali  i  taj  povratak  bio  je  vrlo  tegotan  poradi  loSih  cesta  i  silnoga  blata. 
§to  se  puta  inade  prevaljivalo  u  jedan  dan,  trebalo  je  sada  i  tri  dana;  mnogo  topova 
moralo  se  ostaviti  pred  Zvonikom,  jer  ni  400  konja  ne  bi  bilo  moglo  jedna  kola  odvudi. 
Jedino  velike  topove,  koje  bijahu  dovezli  po  Drini  na  brodovima,  odpremili  su  kudi 
istim  nadinom  Nakon  mnogih  neprilika  vratio  se  kralj  u  Ugarsku,  te  ga  26.  studenoga 
nalazimo  u  Badu   Odatle   javio   je    i    mletadki    poslanik   svojoj    obdini   27.   studenoga  i 


56  MATIJA§   KORVIN   (1458. — 1490.). 


# 


2.  prosinca,  da  se  je  kralj  okanio  podsjedanja  tvrdoga  Zvonika  (exercitum  regni  Hun- 
garie  ob  incomoda  passa,  ob  temporum  acerbitatem,  et  propter  alios  necessarios  respectus 
ab  oppugnatione  castri  Suvernich  discessisse).  U  drugoj  polovici  prosinca  (oko  20.)  bo- 
ravi  kralj  u  Segedinu,  gdje  su  ga  okruzili  poglaviti  baruni  i  prelati.  Tu  izabire  svedano 
poslanstvo,  umnoga  peCuvskoga  biskupa  Ivana  CesmiCkoga  i  Ivana  Rozgona,  koji  ce  poci 
u  Rim,  da  pozdrave  novoga  papu  Pavla  If.,  te  da  mu  prikazu  zelje  kraljeve.  Matija§ 
zeli,  da  bi  se  njegovim  poslanicima  pridruzio  i  mletaCki  poslanik  na  njegovu  dvoru,  po- 
znati  nam  vec  Ivan  Aymo,  jer  se  nada,  da  ce  novi  papa  —  rodjeni  Mletcanin  —  viSe 
vjerovati  mletaikomu  vlastelinu,  nego  njegovim  pouzdanicima.  Jos  u  sijeSnju  1465.  sa- 
lijeta  Matija§  duzda  Krsta  Maura,  da  bi  dozvolio  Aymu  pridruziti  se  ugarskim  poslanicima. 

U  velike  snovana  vojna  na  TurCina,  kako  ju  je  zamislio  papa  Pio  II.,  bija§e  se 
svrSila  prili6no  tuzno.  MatijaS  obranio  jedva  Jajce  i  ostale  gradove  uz  Vrbas,  te  pri- 
druzio svojoj  vlasti  jedan  dio  sjeveroiztoCne  Bosne,  naime  Usoru  i  neka  mjesta  oko  Sre- 
brenice.  Jezgra  prave  Bosne  s  Vrhbosnom  (Sarajevom),  Bobovcem  i  drugim  gradovima 
bija§e  i  dalje  ostala  u  turskoj  vlasti.  Dubrovnik  jedva  se  obranio  od  sultana  Muhameda, 
obasuvSi  ga  darovima  i  plativsi  mu  danak,  a  herceg  Stjepan  Vuk6ic  morao  sultanu  ustu- 
piti  velik  dio  svoje  zemlje  i  dati  mu  za  taoca  svoga  najmladjega  sina  Stjepana.  A  ni 
Mletci  nijesu  bili  sredni  te  godine  u  ratu  s  Turcima  ni  na  moru  ni  na  Moreji. 

Godine  1465,  boravi  kralj  Matija§  kroz  prvih  osam  mjeseci  ponajvi§e  u  gradu  Bu- 
dimu.  Trebalo  mu  urediti  kraljevstva  svoja,  i  ugarsko  i  hrvatsko,  koja  su  dosad  toliko 
stradala  i  od  domadih  smutnja  i  od  rata  turskoga.  U  to  vrijeme  umro  je  i  ostrogonski 
nadbiskup  i  primas  ugarski  Dionizije  Se6  dne  1,  veljade  1465.  Kralj  je,  naravno,  tu  prvu 
duhovnu  Cast  u  svojoj  drzavi  namijenio  svojemu  najpouzdanijemu  savjetniku  i  u6itelju, 
umnomu  biskupu  velikovaradinskomu  Ivanu  Vitezu  od  Sredne,  te  je  s  mjesta  zamolio 
papu  Pavla  II.,  da  bi  njegova  izabranika  potvrdio.  Dakako  da  je  papa  zelji  kraljevoj 
ugodio,  i  tako  je  Ivan  Vitez  postao  prvim  prelatom  u  Ugarskoj.  Izpraznjenu  stolicu 
velikovaradinsku  namijenio  je  kralj  opet  drugomu  Ijubimcu  i  pouzdaniku  svomu,  rodom 
strancu  iz  njemadkih  zemalja.  Bio  je  to  neki  Beckenslaher  (Beckensloer),  dosadanji 
prepoSt  u  PeCuhu.  Taj  Nijemac,  rodom  iz  Vratislave  u  Slezkoj,  bijase  jo§  kao  mladic 
dosao  na  biskupske  dvore  u  Velikom  Varadinu  i  Pecuhu,  te  je  svojom  nadarenoScu  i 
vje§tinom  stekao  Ijubav  kraljevu.  Kralj  ga  je  namjestio  u  svojoj  kancelariji,  posiije  ga  je 
uzvisio  na  preposta  u  Pecuhu,  a  sada  ga  je  imenovao  biskupom  velikovaradinskim,  te 
pismom  od  7.  ozujka  zamolio  papu,  da  ga  u  toj  Casti  potvrdi.  Matijag  nije  mogao  tada 
ni  slutiti,  koliko  6e  mu  jada  taj  muz  jednom  zadatil 

Osobito  se  je  kralj  MatijaS  tada  zanimao  za  hrvatsko  kraljevstvo,  a  napose  za  Sla- 
voniju.  U  zemljama  hrvatskoga  kraljevstva  banovali  su  tada  upravitelj  Bosne  Emerik 
Zapolja,  a  uza  nj  poznati  nam  ved  zagorski  knez  Jan  Vitovec  od  Grebengrada  i  erdeljski 
vojvoda  Nikola  IloCki.  Kako  su  jos  od  vremena  celjskih  knezova  bile  sve  prilike  u  Sla- 
voniji  posve  pomrsene,  trebalo  je  tu  mnogo  6initi.  Evo  samo  nekoliko  podataka.  Dne 
18.  sijefinja  1465.  zapovijeda  kralj  zagreba6komu  kaptolu,  da  kanonicima  Stjepanu  Jal2icu 
i  Ivanu  Vitezicu,  kao  i  goridkomu  arcidjakonu,  koji  su  odsutni  u  javnim  poslovima,  ne 
uzkracuje  njihovih  dohodaka,  jer  6e  mu  ina6e  bani  i  banovci  po  njegovu  nalogu  zapli- 
jeniti  sva  imanja.  Malo  dana  posiije,  2.  veljaCe,  boravi  u  Zagrebu  ban  Emerik  Zapolja, 
te  razpravlja  parnicu  izmedju  gradjana  na  brdu  Gradcu  i  kaptola  zagreba6koga.  Gradjani 
tuzili  su  kaptolce,  §to  su  jo§  pred  dvadeset  godina  primili  6ete  celjskih  knezova  u  svoje 
dvore,  te  dopustili,  da  iz  njih  pucaju  na  varo§,  i  tako  Stete  nanijeli  za  20.000  forinti. 
Na  to  je  opet  kaptol  10.  oiujka  u  Budimu  tuzio  pred  samim  kraljem  gradjane,  kako  su 
oni  kaptolu  u  doba  celjskih  knezova  oteli  kulu  (Popov  turen)  na  Gradcu,  te  ga  tim 
oltetili  za  5000  zlatnih  forinti.  Pravda  izmedju  gradjana  na  Gradcu  i  kaptola  trajala  je  i 
dalje.  Plemicki  sudci  zagrebaCke  iupanije  izvjeSduju  u  Zagrebu    5.  travnja  bane  Emerika 


RATOVANJE    S   TURCIMA    (1464. — 1466.). 


57 


i 


Zapolju  i  Ntkolu  Ilodkoga  o  iztrazi,  koju    su    u  tim    poslovima   vodili.    Dne  4.  kolovoza 

zapovijeda  opet  kralj  Matija§  iz  Budima   kaptolu   zagrebadkomu,  da   ne   dodijava  gradja* 

nima   na    Gradcu    razliditim    dadama,    DalozivSi   uza    to 

banu  Janu  Vitovcu,  da  §titi  gradjane  i  njihovc  slobode. 

Sutradan  opet  (5.  kolovoza)  odredjuje  kralj,  da  se  gra- 

djani  na  Gradcu  ne  smiju  pozivati  pred  banski  sud,  nego 

samo  pred  magistra  kraljevskih  tavernika,  kako  je  dosad 

vrijedilo  (cives  .  .  .  solumodo  iudicio  magistri  thavarni- 

corum  nostrorum  reservati  sint,  et  iudicio  banorum  regni 

nostri    Sclauonie    astare    non    teneantur).    Matija§    kralj 

poStivao    je    i    privilegija    6itave    kraljevine    Slavonije; 

dne  2.  svibnja  1465.  potvrdio    je    njoj  stari  privilegij  o 

naiinu    pobiranja    kunovine,    a     10.    svibnja    pravo,    da 

plemici  sami  biraju  protonotara  kraljevstva. 

NaroCito  je  kralj  u  to  nastojao,  da  dokine  jednom 
pogubno  bezvladje  i  smutnje  u  zagrebaikoj  biskupiji. 
ReCena  biskupija  bijase  posljednjih  decenija  gotovo 
posve  propala,  odkad  su  se  za  nju  otimala  po  dva  ill 
tri  takmaca.  Pojedine  velikaSke  porodice  bijahu  razgra- 
bile  njezina  imanja  i  dohodke,  pade  i  desetina  posve  se 
prestala  placati.  Od  svih  takmaca  bijaSe  preostao  jedini 
Dimitrija  Cupor,  no  taj  bio  je  poradi  svoje  starosti  i 
drugih  razloga  posve  nesposoban,  da  uzkrisi  tu  bisku- 
piju.  Kralj  MatijaS  radio  je  svima  silama,  da  ukloni  i 
toga  starca,  pak  da  onda  biskupiju  povjeri  svjezoj, 
mladoj  sili.  O  tome  svomu  nastojanju  obavijestio  je  kralj 
papu  Pavla  II.  dne  2.  svibnja  ovako:  >.  .  .  Bududi  da 
je  dakle  varadinski  biskup  (Ivan  Vitez),  kojega  smo  na 
tu  biskupiju  (zagrebacku)  zvali,  drugamo  '  odredjen  (za 
nadbiskupa  ostrogonskoga),  —  a  Toma  de  Debrenthe, 
koji  je  s  pravom  ponosio  se  naslovom  biskupa  zagre- 
ba6koga,  namiren  tako,  da  mu  je  vec  pred§astnik  va§e 
svetosti,  papa  Pio  II.  povjerio  biskupiju  u  Njitri,  pre- 
ostao je  samo  joS  treci,  naime  gospodin  biskup  Dimi- 
trija (Cupor),  protivnik  Tomin.  Toga  (Dimitriju)  pri- 
zvali  smo  prollih  dneva  k  sebi,  i  po§to  se  je  po  sudu 
naSemu  i  na§ih  savjetnika  ustanovilo,  da  re6eni  Dimitar 
nije  sposoban  za  upravljanje  gradova  i  posjeda  reiene 
biskupije,  budi  §to  su  ti  gradovi  u  |susjedstvu  turske 
sile,  budi  §to  su  jo§  izloXeni  mnogim  navalama,  odre- 
dili  smo,  da  se  gradovi  te  biskupije  nikako  ne  povjere 
rukama  i  upravi  gospudina  Dimitrije.  S  toga  smo  za- 
htijevali,  da  se  on  okani  zagrebadke  biskupije,  pak  da 
primi  naslov  biskupa  bosanskoga,  a  za  uzdri^avanje  svoje, 
da  bi  zapremao  dastno  mjesto  izmedju  prelata  naSega 
kraljevstva,  privolismo,  da  preuzme  opatiju  pe<5varadsku, 
koja  je  i  spokojnija  i  unosnija.  On  se  je  donekle  kratio 
pristati  na  naSu  ielju;  no  napokon  smo  se  ipak  ovako 
nagodili:  prvo,  on  de  zadriati  naslov  i  duhovnu  vlast  zagrebadkoga  biskupa,  zatim  de 
mirno  driati  jedan  od  gradova  redene  biskupije,  po  imenu  Garid,  s  obidnim  pripadcimSf 


BfSRUPSKI    &TAP    2A0RB- 

ba£koga   biskupa  Osvalda 
TvzK  (1466-1499.). 

Cava  ••  u  nsoici  prvoatoln*  orlcva 
»v.  S^apana  u  Zagrabu. 


58  MATIJA§   KORVIN    (1458. — 1490). 

# 

i  uz  to  biskupske  dvore  u  Zagrebu;  nadalje  6e  primati  godignju  penziju  od  tisucu  zlatnih 
forinti.  NagodivSi  se  ovako  i  namirivli  Dimitriju  malo  smo  zatim  po  savjetu  prelata  i 
baruna  na§ih  izabrali  za  upravitelja  ostalih  gradova  i  imanja  zagreba6ke  biskupije,  kao  i 
za  svjetovnoga  administratora  njezina,  Castnoga  Osvalda  od  sv.  Ladislava  (de  Szentlaszlo), 
klerika  vesprimske  biskupije,  plemica  po  rodu  i  odlicnim  roditeljima,  dovoljno  za  njegovo 
zvanje  vje§ta  znanostima  (litteris  .eruditum),  po  vanjStini,  ponaSanju  i  obdenju  uzorna, 
u  kojega  se  vjernost,  mudrost  i  obzirnost  posve  uzdajemo.  Da  bi  taj  imanja  i  predija 
crkvena  mogao  upravljati  i  Stititi,  Cinilo  nam  se  je  potrebito,  da  se  opatija  pecvaradska, 
koju  je  gospodin  Dimitrija  odklonio,  njemu  (Osvaldu)  povjeri.  Mi  cemo  ju  zaista  njemu 
i  predati,  kako  ce  to  najnoviji  nas  poslanik,  kninski  biskup  Marko,  va§oj  svetosti  potanko 
objasniti.  Molimo  zato  va§u  blazenost,  da  bi  izlozene  odredbe  prijazno  primila  kao  na§u 
tvrdu  i  stalnu  volju  i  odluku,  pak  da  ne  bi  odlagala  pomoci  tako  crkvi  i  samostanu,  kao 
i  licima,  ve6  da  namjesti  Dimitriju  za  duhovnoga  pastira,  a  Osvalda  za  svjetovnoga  upra- 
vitelja (administratorem  in  temporalibus),  povjerivgi  mu  podjedno  refienu  opatiju  i  ma- 
nastir.  Uvidjelo  se,  da  se  jedino  na  taj  na6in,  a  nikako  drugciije,  moze  biskupiji  zagre- 
badkoj  povratiti  mir  i  slobodac  I  stari  Dimitrija  poslao  je  papi  svoga  poslanika,  da 
izmoli  u  rimske  stolice  potvrdu  nagode  s  kraljem;  biskupovu  je  punomocniku  kralj 
8.  svibnja  dao  popratno  pismo  za  papu. 

Vidjesmo,  kako  je  kralj  Matijas  nastojao,  da  u  raztrovanoj  Slavoniji  zavede  mir  i 
red.  Jol  su  nepovoljnije  bile  prilike  u  Hrvatskoj,  koju  bijahu  Turci  proSle  godine  ne- 
milo  poharali.  Knez  Stjepan  II.  Frankapan,  kojega  su  oblasti  najviSe  stradale,  trazio  je 
pomoci  na  sve  strane.  Medju  inim  obratio  se  je  i  na  svoga  §urjaka,  ferrarskoga  i  mo- 
denskoga  markgrofa  Borsa  de  Este.  Taj  je  opet  poslao  u  Mletke  poslanika,  zaklinjuci 
obcinu,  da  bi  dostojala  primiti  u  svoju  zaStitu  »velemoznoga  gospodina  kneza  senjskoga 
Stjepana  Frankapana,  nekad  Surjaka  njegova,  i  jednoga  sina  njegova  (Bernardina)«. 
Mletci  bijahu  uvjereni,  da  molbi  treba  zadovoljiti  i  radi  odanosti  porodice  Frankapana 
prema  njezinomu  vladanju,  a  i  radi  toga,  §to  knez  Stjepan  drzi  mnoge  prelaze  u  Mo- 
drusama  (multos  passus  Modrusie)  i  druga  mjesta,  te  bi  bilo  stetno  za  obcinu,  da  to  sve 
propadne;  pak  s  toga  zakljuciSe  1.  ozujka  1465  primiti  kneza  Stjepana  i  njegova  sina 
u  svoju  za§titu  i  braniti  ga  od  svakoga,  izuzev  ipak  vazda  krunu  ugarsku.  Kad  je  vec 
Stjepanu  Frankapanu,  najuglednijemu  knezu  hrvatskomu,  bilo  tako  tijesno,  da  se  je 
sklanjao  u  zakrilje  mletaCko,  kako  je  tekar  bilo  ostalim  knezovima,  kao  Kurjakovicima, 
Blagajima  i  Zrinskima,  kojih  su  kotari  bili  jo§  ja6e  izvrgnuti  nasrtajima  turskih  proval- 
nika  i  haraClija?  I  kneginja  Margareta  Spiran6ic,  udova  hrvatskoga  bana  Pavla,  dvojila 
je,  da  ce  moci  odrzati  zemlje  i  gradove  svoga  nesrecnoga  muza,  to  manje,  §to  su  i 
Mletci,  premda  saveznici  kralja  MatijaSa,  nastojali,  da  budi  kojim  nadinom  obladaju  gra- 
dovima  slabe  udovice,  naro^ito  pako  Klisom,  koji  su  smatrali  za  klju6  i  bedem  dalma- 
tinskih  gradova  Spljeta,  Trogira  i  Sibenika  (clavem  esse  et  stabilimentum  civitatis  nostre 
Spaleti,  turn  etiam  civitatum  nostrarum  Tragurii  et  Sibinici).  Napokon  su  za  svoj  obstanak 
strepili  i  mladi  knezovi  Talovci,  koji  su  tada  drzali  jo§  neSto  na  Cetini  i  grad  Cacivinu 
u  2upi  PosuSju.  I  oni  su  bili  okruzeni  odasvud  od  neprijatelja,  koji  su  vrebali,  kako  da 
im  ugrabe  ostatak  djedovine.  Bolje  nije  bilo  ni  u  susjednom  Humu,  gdje  je  u  onome 
dijelu,  koji  nije  dopanuo  Turcima,  bjesnila  borba  izmedju  hercega  Stjepana  Vukcida  i 
najstarijega"mu  sina  Vladislava.  Dok  je  stari  herceg  naginjao  vi§e  Mletcima,  njegov  je 
sin  Vladislav  bio  ^privrzenik  kralja  Matija§a.  Dne  1.  ozujka  desili  su  se  u  Mletcima  dva 
poslanika  hercega  Stjepana,  te  su  izjavili,  da  poku§ano  izmirenje  izmedju  otca  i  sina 
nije  posrecilo,  te  da  je  vedi  razdor  medju  njima,  nego  ikad  prije  (maiore  in  discordia 
quam  unquam  esse).  Bududi  da  poradi  toga  prijeti  nemala  opasnost  i  mletaikomu  po- 
sjedu  u  Dalmaciji.  i  Albaniji,  herceg  zaklinje  obcinu,  da  posreduje.  I  zaista  je  obcina 
odredila  poslati    poslanika,  da   ukloni   kamen   smutnje   izmedju    hercega   i  sina  mu  Via- 


RATOVANJE    S   TURCIMA    (1464. — 1466).  59 

dislava.  Dakako  da  su  sebi^ni  MIetci  imali  jedino  svoju  korist  pred  o^ima.  Stari  naime 
herceg  uvidiv§i,  da  ne  bi  mogao  odriati  svoj  dio  Neretve  i  Krajine,  volio  je,  da  te 
oblasti  zauzmu  MIetci,  nego  da  zapadnu  kojega  od  njegovih  protivnika,  bio  to  rodjeni 
sin  Vladislav  ili  humski  knez  Zarko  Vlatkovic  s  bratom  IvaniSem. 

Uredjujudi  u  prvoj  polovici  1465.  kralj  MatijaS  stvari  u  ugarskom  i  hrvatskom 
kraljevstvu,  nije  nimalo  smetnuo  s  uma  rat  s  turskim  carem.  U  jednu  niku  trebalo 
mu  oprati  nedacu  svoju  pod  Zvornikom,  a  u  drugu  bilo  mu  stvoriti  obranbenu  liniju 
prema  turskoj  sili  od  Jajca  na  jug  do  Neretve  i  Dubrovnika,  a  moida  i  do  Novoga 
(Hercegnovoga)  u  Boci.  Sultan  je  Muhamed  medjutim  ku§ao  odvratiti  Mletke  od  saveza 
s  Matija§em,  a  kad  mu  to  nije  poslo  za  rukom,  pokuSao  je  samoga  Matija§a  skloniti  na 
mir  ili  primirje.  Dne  18.  veljade  1465.  javlja  MatijaS  mletadkomu  duzdu  Kristoforu  Mauru, 
kako  ga  je  sultan  netom  (novissime)  po  srbskom  despotu  (Zmaj  Vuku  Grgurovicu)  i  po 
drugim  Srbima'nastojao  odvratiti  od  saveza  s  Mletcima,  a  i  sada  ga  kroz  neke  barune 
njegove,  koji  sluibuju  na  granici  turskoj,  zeli  skloniti  na  mir.  Poslao  je  pa6e  i  posebne 
poslanike  svoje,  kojima  kralj  nije  htio  dati  slobodnoga  pisma,  da  k  njemu  dodju.  Ma- 
tijaS  znade,  §ta  duguje  sebi  i  domovini,  §ta  prijateljstvu  i  savezu  s  Mletcima;  zato  ne  6e 
ni  Cuti  za  ponude  sultanove,  koji  obje  stranke  nudi  i  obsjenjuje  mirom,  a  u  to  sprema 
vojske  na  sve  strane,  samo  da  Bosnu  svakako  natrag  pridobije  (ut  omnino  recuperet 
Boznam).  Kralj  javlja  jo§  Mletcima,  da  Salje  svoje  sve^ane  poslanike  k  papi  Pavlu  IL,  a 
ti  ce  poslanici  doci  uz  put  i  u  Mletke,  te  prikazati  kraljeve  osnove,  namjere  i  odluke. 
U  pismu,  Sto  ga  je  Matijal  30.  ozujka  napisao  za  papu,  da  mu  ga  predadu  njegovi  po- 
slanici Ivan  Cesmifiki  i  Ivan  Rozgon,  govori  kralj  po  prilici  ovako:  >Razdrazen  neprijatelj 
zadatim  mu  ranama  i  udarcima  proSle  i  predproSle  godine,  odbit  svojom  zasjednom  po- 
nudom  primirja,  sprema  osvetu  ne  samo  srdzbom  i  obiCnom  mrznjom,  vec  gotovo  nekim 
bijesom.  Ve<5  je  napred  poslao  stanovite  vojvode,  kojih  su  imena  nama  priobcena,  s  jakom 
silom  i  velikom  vojskom,  te  im  je  zapovjedio,  da  §lo  jac^e  opusto§e  doljne  krajeve 
Ugarske,  a  na  povratku  da  opa§u  Beograd.  Ti  su  se  sada  ved  utaborili  u  Srbiji  blizu 
Smedereva.  Kaze  se,  da  ce  za  njima  doci  sam  sultan  sa  svojim  starijim  sinom,  i 
s  ditavom  snagom  svojom,  da  bi  jo§  ovoga  Ijeta  Beograd  osvojio,  ostatak  Srbije  zauzeo, 
te  grad  Jajce  i  Bosnu  opet  predobio.  Mrzi  ga,  kako  se  govori,  zivjeti,  ako  s  mjesta  ne 
oblada  ovim  dvama  mjestima,  Beogradom  i  Jajcem,  za  koja  drzi,  da  ce  mu  prvo  biti 
vrata  u  Ugarsku,  a  druga  u  Dalmaciju,  Istru,  Italiju  i  Njemafiku  .  .  .<  Izloziv  ovako 
osnove  sultanove  izbraja  kralj,  §to  je  opet  on  uradio  za  obranu  svojih  zemalja.  >U  Beo- 
grad poslano  je  potonjih  dana  mnogo  lijesa,  da  se  iznova  utvrdi  to  mjesto.  Buduci  da 
je  gubernator  Emerik  (Zapolja)  zabavljen  u  gornjim  krajevima,  odredili  smo  poslati  u 
Bosnu  druge  kapetane,  te  cemo  ih  onamo  s  mjesta  poslati  s  oruianim  detama.  NiSta  ne 
izpustamo,  §to  je  mogude,  te  se  iivo  brinemo,  da  ne  bi  u  toj  stvari  budi  §to  propustili, 
budi  zanemarili*.  U  drugome  pismu,  §to  ga  je  MatijaS  jamadno  u  isto  vrijeme  ili  prije 
pisao,  javiu  je  papi,  kako  je  svome  pouzdanomu  pokladniku  Emeriku  Zapolji  uz  dast 
gubernatora  Bosne  podijelio  1  druge  dasti  u  susjednim  krajevima  (omnes  ofBciolatus 
nostros  illic  vicinos),  a  k  tomu  i  izpraznjenu  dast  vranskoga  priora.  Kralj  je  take  udesio, 
da  skupi  u  rukama  gubernatora  §to  vedu  vlast  poradi  Bosne,  koju  de  biti  nemanjc  tefc 
odrzati,  nego  §to  je  stedena.  Ba§  radi  Bosne  ne  moze  gubernator  biti  bez  susjednih  gra- 
dova,  koji  pripadaju  redenomu  prioratu  vranskomu. 

Svedano  poslanstvo  od  nekih  300  vitezova,  a  na  delu  mu  umni  peduvski  biskup 
Ivan  Cesmidki  i  Ivan  Rozgon,  poSlo  je  na  put  tek  na  podetku  travnja  1465.  Dne 
16.  travnja  boravilo  je  u  Mletcima,  a  u  svibnju  stiglo  je  u  Rim.  O  dolazku  njegovu  u 
vjedni  grad  pi§e  suvremeni  Guarini  mladji:  >Tri  stotine  krasnih  vitezova  u  sjajnim  odo- 
rama,  s  velikom  pratnjom  sluga  i  konja  koracalo  ponosito  kroz  ulice  rimske.  Dva  pre- 
krasna  konja  nosila  su  teret  od  20.000  dukata,  sve  novoga  kova  ugarskoga  i  mletadkoga. 


6o  matfjaS  korvin  (1458.— 1490.). 

Takav  se  novae  u  tolikoj  mnozini  rijedko  kada  vidi.  Poslanstvo  bijale  doslo  preko  ze- 
malja  mleta^kih  i  kroz  Firenzu.  Svuda  bija§e  Ca§ceno  i  s  velikim  gtovanjem  primano. 
Kad  je  doSIo  pred  rimska  vrata,  doCekali  su  ga  sabrani  kardinali  i  pozdravili  ga  u  ime 
papino.  Sav  se  Rim  divio  nevidjenomu  sjaju.  Papa  primi  po  glasu  u  citavoj  Italiji  dobro 
poznatoga  biskupa  Ivana  Cesmidkoga  u  velikom  zboru  kardinala  i  svega  rimskoga  dvora. 
Ivan  pozdravio  je  papu  s  dva  podulja  govora,  kakovi  se  odavna  nijesu  u  Rimu  sluSalit. 
Najprije  se  je  pozivao  na  povjestnicu,  kojom  je  dokazivao,  kako  su  ugarski  kraljevi  bill 
vazda  najodaniji  sinovi  rimske  stolice,  po5ev§i  od  Attile  kralja,  koji  je  sve  kao  poganin 
usliSao  molbu  pape  Lava  i  poStedio  Rim,  pak  sve  do  Ivana  Hunjada,  koji  je  svojim 
junaftvom  spasao  krscanstvo.  Zatim  je  govorio  o  slavnim  ratovima  kralja  MatijaSa,  pak 
i  o  torn,  kako  kralj  voli  za  obranu  drugih  izloziti  se  opasnosti,  nego  da  stoji  skritenih 
ruku.  Nadalje  je  zahvalno  spomenuo  papin  poziv  na  krScanske  vlasti,  neka  za  obranu 
od  Turaka  kroz  deset  godina  daju  novcanu  pripomoc;  no  podjedno  je  izjavio,  kako  bi 
zgodnije  bilo,  kad  bi  se  ta  pomoc  ogranicila  za  dvije  ili  tri  godine,  all  da  bi  bila  izdaSnija, 
jer  bi  tada  i  kralj  Matija§  mogao  odluCnije  raditi  i  vi§e  toga  poluciti.  Iza  govora  pre- 
dado§e  poslanici  papi  darove,  koje  mu  bijase  kralj  poslao.  Papa  Pavao  II.  uzvrati  kralju 
obilatim  darovima.  Tako  mu  pokloni  zlatan,  biserjem  ukraSen  kriz  s  jednini  komadicem 
Kristova  krsta,  neka  ga  nosi  i  tako  »pod  znakom  svetoga  kriza  to  sigurnije  iznese  po- 
bjedu  nad  neprijateljima  svete  vjere«.  Suvise  dade  papa  za  rat  s  Turcima  23.  svibnja 
izplatiti  iz  papinske  blagajne  prvi  obrok  svoga  prinosa,  naime  57.500  zlatnih  forinti. 
Napokon  predade  poslanicima  i  mladjega  brata  sultana  Muhameda,  koji  bijaSe  s  tur- 
skoga  dvora  u  Rim  prebjegao,  neka  ga  odvedu  kralju  Matijasu,  da  bi  se  njime  mogao 
posluziti  i  smutnje  u  turskoj  carevini  pokretati.  Dne  28.  svibnja  ostavi  ugarsko  poslanstvo 
Rim,  te  se  stade  preko  Firence  i  Ferrare  kuci  vracati.  Od  15.  do  27.  lipnja  boravilo  je 
u  Mletcima,  gdje  je  obcina  obecala  kralju  pomoc  za  onu  godinu  50.000  dukata,  te  je 
jedan  dio  te  svote,  naime  15.000  dukata,  poslanicima  namah  i  odbrojila.  Obcina  se  je 
mletacka  pokazivala  vrlo  ratoborna,  te  je  izjavila,  da  bi  se  turska  sila  mogla  unistiti 
jedino  obcom  vojnom  (expeditio  generalis),  bez  koje  se  Evropa  ne  bi  mogla  osloboditi 
Ijutoga  neprijatelja.  Jedva  sto  su  odputovali  ugarski  poslanici,  osvanuo  je  u  Mletcima 
Dubrov6anin  Jakov  Bunic,  nudeci  im  u  ime  Mahomet  paSe  mir  s  Turcima.  Mletci  mu  od- 
govori§e  3.  srpnja,  da  6e  ga  nagraditi  sa  10.000  dukata,  ako  im  izradi  mir  sa  sultanom, 
ali  Castan  mir,  po  kojemu  bi  oni  dobili  Moreju  i  Mitilenu,  a  njihov  saveznik,  kralj  ugarski, 
ostatak  Bosne  i  sve  ono,  cime  bi  se  mogao  utvrditi  stalan  mir. 

Medjutim  bijaSe  kralj  MatijaS  u  lipnju  1465.  skupio  ugarski  sabor  u  Budimu,  da  i 
od  njega  zatrazi  pomoc  za  rat  s  Turcima.  Sta  se  je  sve  na  tom  saboru  vijedalo  i  za- 
kljudilo,  nije  poznato;  znademo  samo,  da  je  bilo  odredjeno,  da  u  Slavoniji  moraju  svi 
plemidi  u  rat  po6,  pa6e  da  moraju  od  svakih  20  seli§ta  ili  dimova  svojih  kmetova  po- 
vesti  sa  sobom  po  jednoga  vojnika.  Poslije  je  kralj  9.  kolovoza  zagrebadki  kaptol  poradi 
njegova  siroma§tva  oslobodio  od  te  duznosti,  ali  mu  je  ipak  zapovjedio,  da  dade  stanovit 
broj  konja  za  no§enje  prtljage,  te  da  te  konje  predade  Fridriku  Lambergeru,  kraljevu 
kapetanu  u  Cakovcu.  Kralj  je  zaista  spremao  veliku  vojsku  na  TurSina.  U  Mletcima  se  je 
Culo  tada  iz  Dalmacije,  da  je  nakanio  podidi  ogromnu  vojsku  od  100.000  Ijudi,  -da  je 
pisao  i  hercegu  Stjepanu  Vukdidu,  neka  mu  se  pridruzi,  pa6e  i  slavnoga  junaka 
arbanaskoga,  Jurja  Kastriotida  Skenderbega  da  je  pozvao  na  zajednicku  vojnu.  Vijesti 
su  te  bile  istinite;  kraljevski  poslanik,  franjevac  Aleksandar  Dubrov^anin,  desio  se  je 
12.  kolovoza  u  svom  rodnom  gradu  Dubrovniku,  gdje  mu  je  vijece  dozvolilo  jednu  barku, 
da  se  na  njoj  'odveze  Skenderbegu,  jamaCno  da  ga  prikloni  svomu  gospodaru.  JoS  se  je 
pripo vijedalo,  da  je  sultan  poslao  kralju  svedano  poslanstvo,  nudeci  mu  dobre  volje  ditavu 
Bosnu  i  Srbiju,  ako  pristane  na  mir;  ali  MatijaS  da  nije  htio  ni  preda  se  pustiti 
turskih  poslanika. 


RATOVANJB   S  TURGIMA   (1464.  — 1466.).  6l 

Nema  sumnje,  kralj  je  MatijaJ  u  kolovozu  1465.  zasnovao  navalni  rat  na  Turke  u 
veliko.  Jedoa  vojska  provalit  ce  iz  Posavine  i  Poduoavlja  u  tursku  zemlju,  da  osvoii 
ostatak  Bosne  i  Srbiju;  druga  vojska  imala  bi  iz  okoliSa  grada  Dubrovnika  dolinom  Ne- 
retve  prodrijeti  u  Hercegovinu,  a  mozda  i  dalje,  te  tako  poduprijeti  navalu  glavne  vojske. 
Sam  kralj  ostavio  je  9.  rujna  Budim  i  poSao  je  u  Peduh,  gdje  je  bilo  glavno  zbiraliSte 
njegovih  teta.  Neko  vrijeme  nije  kralj  mogao  odluditi,  kojoj  vojsci  da  stane  na  delo. 
Njegov  pouzdanik,  franjevac  Aleksandar  Dubrovianin,  doSao  u  Sibenik,  te  zamolio 
ondjeSnjega  mietaekoga  kneza,  neka  bi  dozvolio  dubrovadkim  brodovima  ploviti  Sibenskim 
zatonom  do  Skradina,  kamo  6e  kralj  MatijaS  s  vojskom  doci,  pak  se  onda  na  redenim 
brodovima  odvesti  u  Dubrovnik.  Mletci  kao  saveznici  nijesu  to  doduSe  mogli  zaprijediti; 
ali  su  18.  listopada  svojim  knezovima  u  Sibeniku  i  Spljetu  poslali  posebne  naputke, 
kako  da  kralja  doc^ekaju,  ako  bi  zaista  kraj  njihovih  gradova  prolazio. 

Cini  se  medjutim,  da  se  je  u  to  kralj  predomislio,  te  se  okanio  narnjere,  da  sam 
glavom  ide  u  Dubrovnik.  Posve  raztrovane  prilike  uz  izto(5nu  obalu  jadranskoga  mora 
jamacno  su  ga  od  toga  odvratile.  Herceg  Stjepan  Vukcic  nije  se  odazvao  njegovu  po- 
zivu,  nego  je  i  dalje  ratovao  sa  sinom  Vladislavom  i  zetskim  knezom  Ivanom  Crnoje- 
vicem,  koji  mu  je  grabio  gradove  u  Boki  kotorskoj.  Da  obrani  Hercegnovi,  herceg  je 
trazio  pomoc  u  Mletaka,  te  je  tako  morao  dopustiti,  da  mu  obcina  u  isti  mah  zauzme 
njegov  dio  Neretve  i  Krajine.  Mletci  su  to  6.  prosinca  1465.  kroz  svoga  poslanika  javili 
kralju  Matijalu,  dodavSi,  da  je  herceg  ustupio  pomenute  oblasti  dobre  volje  (assentiente 
maxime  illustri  domino  duce),  jer  je  doznao,  da  neki  njegovi  podanici  u  Neretvi  i  Kra- 
jini  Suruju  s  Turcima,  pak  je  volio  te  oblasti  predati  kr§canskoj  vlasti,  nego  nevjernicima. 

Posljednjih  dana  rujna  bijaSe  MatijaS  ostavio  Peduh  i  stigao  do  rijeke  Drave  (in 
castris  exercitus  nostri  in  vado  Drave),  preko  koje  je  2.  listopada  prelazio.  Tu  primi 
pismo  papa  Pavia  II.,  pisano  19.  srpnja,  u  kojemu  je  papa  njemu  spoticao,  §to  tako 
s  vojnom  oteze,  te  ga  je  bodrio,  da  jednom  zapocne  rat.  MatijaS  odgovori  papi  priliino 
Ijutito.  >Kad  bi  se  ja  povadjao  za  Epirocaninom  (Skenderbegom)*,  pisao  je  u  svom  od- 
govoru,  >kad  bi  se  ja  svaki  das  hvalio  pobjedama,  te  dao  upisati  u  Ijetopise  svako  selo, 
§to  su  ga  moje  dete  u  neprijateljskoj  zemlji  spalile,  svakoga  dovjeka,  kojega  su  zarobili, 
i  svaki  komad  blaga,  §to  su  ga  oteli,  e  onda  bi  se  pokazalo,  da  moje  oruije  nije  po- 
divalo  ni  onda,  kad  sam  ja  u  Budimu  sjedio.  Po  mojemu  mnijenju  nije  pade  ni  dostojno, 
da  svaki  put  sam  glavom  stanem  na  delo  svojih  6eta,  jer  time  bi  se  ugled  moj  smanjio 
pred  odima  neprijatelja«.  Nadalje  oditovao  je  kralj  odrjesito,  da  posve  nedostatna 
pripomoc,  koja  mu  se  daje,  nije  ni  malo  dovoljna,  da  izvodi  velike  izvanredne  stvari. 
Nitko  ne  moie  od  njega  zahtijevati,  da  podje  preko  Balkana,  i  da  ratuje  na  obalama 
Crnoga  mora.  Pafe  kad  bi  on  svoju  snagu  precjenjivao,  te  se  mladenadkim  poletom  dao 
zavesti,  morao  bi  ga  sam  papa  suzdrzavati,  jer  bi  svaka  vratolomija  kraljeva  mogla  biti 
pogubna  za  kr^canstvo.  Jamadno  nije  nitko  tako  oduSevljen  za  velike  podhvate,  kao 
kralj;  ta  on  neprekidno  navije§ta,  kako  bi  trebalo  neprijatelja  u  vlastitom  gnjezdu  nje- 
govom  potraziti,  te  ga  jednim  velikim  udarcem  uni§titi.  Kad  bi  kr§<5anske  vlasti  htjcle 
kralja  primjereno  poduprijeti,  on  bi  tijekom  dojduce  godine  udario  na  sultana  kod 
Hellesponta.  Ako  pak  te  podpore  ne  bude,  odituje  kralj  >na  odigled  neba  i  lemlje,  da 
nije  njegova  krivnja,  nego  drugih,  ako  ne  budu  Turci  protjerani  iz  Evrope«.  Istoga 
dana  —  2.  listopada  —  pisao  je  kralj  Matijai  takodjer  pismo  mietadkomu  duidu  Krsti 
Mauru,  te  mu  je  spoticao,  ito  se  je  unatod  savezu  stao  uplitati  u  bosanske  poslove,  te 
zauzeo  neka  mjesta  i  zemlje,  koje  su  kralja  patrile.  Odito  je  kralj  bio  povrijedjen,  Sto  je 
mletacka  obcina  u  to  doba  zauzela  Krajinu  i  Neretvu,  za  koje  je  kralj  drfao,  da  pripa- 
daju  njegovoj  kruni.  Naravno,  da  su  kralja  na  to  naputili  i  Dubruv£ani»  bojedi  se  su* 
sjedstva  mletadkoga;  oni  su    12.  rujna   Siljali    Neretljanima  kraljevu    xastavu,  a  posit  je  o 


II 


62  MATIJA§    KORVIN   (1458. — 1490). 

svemu  obavijestili  kralja  po  svome  poslaniku  Sigismundu    Gudetidu,  koji  je  kralju  nosio 
dar  od  550  dukata  i  daljih  950  dukata  za  krizarsku  vojnu. 

Prosav§i  Slavonijom  i  prikupivSi  tamoSnje  6ete  pre§ao  je  kralj  Matija§  18.  listopada 
rijeku  Savu  i  uSao  s  velikom  vojskom  u  Bosnu.  Sta  je  ondje  radio,  nije  zabiljezeno.  Braniti 
nije  mu  niSta  trebalo,  jer  sultan  nije  bio  ni  udario  te  godine  ni  na  Bosnu  ni  na  ostatak 
Hercegovine;  a  za  navalni,  osudni  rat  nije  Matija§  imao  ni  dovoljno  vojske,  a  ni  sredstva. 
Mletci  ne  bijahu  mu  poslali  ostatak  od  obecanih   50.000  dukata  (dakle  jo§  35.000),  a  ni 
od  pape,  ni  od  drugih  krSdanskih  vlasti    ne  bijaSe  niSta   vi§e  primio.    Kralj  je  pak  izra- 
£unao,  da  bi  mu  za    uspje§no   navalno   ratovanje   trebalo    najmanje  300.000  dukata  sub- 
vencije.  K  tomu  bojao  se    je    MatijaS   jesenskih    kisa,  a    uz    to  su  mu   stigli  glasi,  kako 
njema6ki  kralj  Fridrik  opet  ne§to  protiv  njega  snuje.  Napokon  stigao  je  u  njegov  tabor 
poslanik  njegov,  fratar  Aleksandar  Dubrov6anin,  te   mu  je  jama^no    priobdio  nepovoljne 
glase  iz  primorskih  strana.  Sve  to  sklonilo  je  kralja,  da    se   je    za  tu  godinu  okanio  ve- 
dega  rata,  te  se  je  vec  iza  nekoliko  dana  opet  povratio  k  Savi.  Dne  2.  studenoga  1465. 
(prvi  dan  po  Svih  Svetih)  izdaje    on  »na    Brodu   savskom    na    Gradi§cih«  hrvatsku,  ciri- 
licom  pisanu  povelju  svojemu  vjernomu    pouzdaniku  i  poslaniku,  fratru   Aleksandru  Du- 
brovdaninu,  kojom    ga    nagradjuje   za    vjerne   sluzbe    njegove.    Evo  te  znamenite  povelje 
doslovce:  »Matija§,  miloscu  bozjom  kralj  ugarski,  dalmatinski  i  hrvatski,  i  k  tomu,  damo 
na  znanje  svim.  i  svakomu,  komu  se  podoba,  po    ovom    pismu    naSem   otvorenom,  kako 
mi  procinjujuci  i  na  pamet  jpr^aoseci,  pravu    virnost    i    mnoge    virne    sluzbe  virnoga  na- 
§ega  poCtovanoga  i  redovnoga  frat  Aleksendra  Dubrovdanina,  opatije  od  Telki  vladavca, 
koji  mi  posluzi  svetoj  koruni  redienoga   kraljevstva    na§ega   ugarskoga    i  naSoj    visosti  u 
mista  i  vrimena  razlika,  gdi  se  je   pr6ga(da)lo,  darovasmo  mu   i   dasmo,   pa5e    dar^vamo 
i  dajemo  vikuvifinim  zakonom  bez  pore6enja   i    odazvanja  u  Luci   u    Humskoj  zemlji   tri 
sela:  Nerizi,  GniliSca,  Lozicu  §  njih  pravimi  metesi  i  kotarmi,  i  u  zupi  Trebinju  tri  sela: 
Cesvinicu,  Neciec,  Goricu  §  njih  metesi  i  kotarmi,  i  u  zupi  Dra6evici  tri  sela:  Sut  Stipan, 
Kuti,  Mokrine  §  njih  metesi  u  kotarmi,  i  u  Popovu  tri  sela:  Dubljane,  Gurmljane  i  Gal- 
dice  s  njih  megjami    i   kotarmi,  sa    svimi    njih    prihodiSci    i    koristmi,  zemljami    oratimi, 
tezatnimi  i  netezatnimi,  s  lugovi,  gaji,  vodami,  rikami,  ribnici,  mlinmi    i  mliniSci,  s  vino- 
gradi,  sinoko§ami,  livadami    i    volja   kim    mu    drago    imenom    koristimi    zvanimi,   da  je 
vogljan  viSe  pisani  fratar  Aleksendar  drzati,  imati  i  u  vike  uzivati,  prodati,  darovati  i  za 
dusu   ostaviti,    komu   je   njemu   drago,  mocju   i    oblastju    i    kripostju    ovogaj    pisma   na- 
lega  otvorenoga«. 

Medjutim  bijase  kralju  stiglo  pismo  pape  Pavla  II.,  u  kojemu  je  njemu  spoticao, 
§to  se  ponukom  mletadke  obcine  kani  izmiriti  s  turskim  sultanom.  Matija§  se  u  odgo- 
voru  ogradio  protiv  toga  miSljenja  izjavivsi,  da  je  nepomirljiv  protivnik  Turaka,  i  da  je 
prvi  od  svih  katolickih  vladara,  koji  ce  se  papinskomu  nalogu  odazvati.  Matijas  zavrsuje 
svoje  pismo:  »Nemoguce  nije  nitko  duzan  diniti;  nitko  nije  vezan  na  ocitu  propast  ne- 
komu  se  odazvati.  Sve  u  sve:  ako  va§a  svetost  svakako  hoce,  da  ne  mirujem  protiv 
neprijatelja  vjere,  neka  se  pobrine,  da  uzmognem  rat  izdrzati*.  Jo§  5.  studenoga  stajao 
je  kralj  na  brodu  savskom,  snujudi,  da  bar  neSto  udini.  Kako  nije  mogao  ni  misliti  na 
veliki  navalni  rat,  odludi  bar  jedan  dio  svoje  vojske  poslati  kroz  zapadnu  Bosnu  prema 
Dubrovniku  i  Hercegovini.  Toj  vojsci  od  5000  Ijudi  stavi  na  celo  slavonskoga  bana  Jana 
Vitovca  i  me§tra  tavernika  Ivana  Rozgona,  kojima  dade  zapovijed,  da  udine  red  u 
zemljama  hercega  Stjepana  i  njegovih  sinova,  te  da  ih  zaStite  tako  od  sebidnih  Mletaka 
kao  i  od  Turaka.  Ako  ne  bi  drugacije  islo,  neka  zauzmu  ditavu  zemlju  hercegovu  Za- 
jedno s  Krajinom  i  Neretvom,  koje  je  herceg  nedavno  ustupio  Mletcima.  SuviSe  neka 
nastoje,  da  Turcima  otmu  neke  gradove  hercega  Stjepana,  koje  je  taj  njima  morao 
ustupiti.  Oblasti  i  kotare  grada  Dubrovnika  neka  §tede,  pade  neka  ih  zaStiduju.  Svojim 
vojvodama  pridijelio  je    kralj    dubrovadkoga   poslanika    Sigismunda    Gudetica,  davSi    mu 


RATOVANJE   S   TURCIMA    (1464. — 1466).  63 

pismo  na  njegovu  obcinu,  u  kojem  ofituje,  da  poslanik  nije  nimalo  utjecao  u  tu  kraljevu 
odluku.  DubrovSanima  nije  poradi  straha  od  turske  osvete  nimalo  bio  pocudan  dolazak 
kraljevih  deta  i  kapetana;  ali  kako  nijesu  mogli  ni§ta  promijeniti,  pokoriSe  se  kraljevoj 
odredbi.  Ve<5  28.  studenoga  bira  dubrovadko  vijece  detiri  plemida,  koji  ce  podi  u  Ston,  da 
pozdrave  Jana  Vitovca  i  Ivana  Rozgona,  pak  6e  ih  dopratiti  u  Dubrovnik.  Kraljevim 
kapetanima  pridruzio  se  i  hercegov  sin  Vladislav,  kojega  su  se  Dubrov6ani  iacali  pri- 
miti  u  svoj  grad  radi  Turaka.  Poslije  su  kraljevi  kapetani  sa  svojim  detama  redom  za- 
uzimali  gradove  i  oblasti  od  medje  hrvatske  prema  Neretvi,  te  se  onda  utvrdili  u  gradu 
Poiitelju  na  Neretvi,  koji  im  je  bio  izlaziStem  za  dalja  poduzeda.  DubrovCani  su  kape- 
tane  mitili  darovima,  pomagali  njihove  6ete;  pade  28.  prosinca  zakljudili  su  podici  o 
svom  trosku  most  na  Neretvi  kod  Poditelja  za  prelaz  kraljevih  Ceta. 

Namah  nakon  odlazka  svojih  kapetana  u  Bosnu  bija§e  i  kralj  ostavio  Savu,  te 
s  ostatkom  svojih  deta  posao  na  sjever.  Dne  7.  studenoga  bio  je  vec  kod  sela  Masli- 
naca  (in  descensu  nostro  exercituali  prope  villam  Mazlyncz)  u  danaSnjoj  belovarsko- 
krizevadkoj  zupaniji,  odakle  je  javio  zagrebadkomu  kaptolu,  kako  se  je  s  dosadanjim 
biskupom  zagrebackim  Dimitrijom  Cuporom  posve  sporazumio,  i  kako  se  je  taj  naprosto 
odrekao  svih  svojih  prava,  u  koliko  ih  je  mogao  imati  na  pomenutu  biskupiju.  Na  da- 
Ijemu  putu  medjutim  zgodilo  se  ne§to,  §to  je  kralja  jo§  neko  vrijeme  zadrzalo  u  Slavo- 
niji.  Dne  8.  do  15.  prosinca  nalazimo  ga  u  Prodavicu  ili  Virju  (in  Prodawyz),  odakle 
udara  na  grad  Gjurgjevac  (castrum  Sancti  Georgii  nobis  in  obsidione  tenentibus),  zna- 
menito  tada  mjesto  na  medji  Slavonije  i  Ugarske.  Kralj  je  hlio  kazniti  gjurgjevadkoga 
kastelana  Martina  Bodha  i  njegova  ortaka  Nikolu  Poljaka  iz  PaleSnika  (Polychna),  koji 
su  dosad  podinjali  mnoga  razbojstva  i  otimadine,  a  napokon  se  protiv  kralja  pobunili  i 
njegovim  se  protivnicima  pridruzili  (adversaries  nostris  coniuncti  contra  nos  rebellando). 
Kako  se  je  to  podsjedanje  svrSilo,  nije  zabiljeieno;  samo  znademo,  da  je  Matija§  jo§  za 
podsade  posjedovanja  tih  odmetnika  darovao  svomu  vjernomu  sluzbeniku  Blazu  Kende- 
re§u.  Tek  u  drugoj  polovici  prosinca  1465.  vratio  se  je  kralj  u  Ugarsku,  te  ga  nalazimo 
10.  sijednja  1466.  u  Tolni,  a  13.  sijednja  u  Budimu.  Jo§  u  Tolni  bijaSe  oko  sebe  skupio 
poglavite  prelate  i  barune,  te  se  je  s  njima  posavjetovao  o  vojni  na  Turke  dojdudega 
Ijeta  (ad  tractandum  pro  expeditione  contra  Turcos  ad  proximam  aestatem),  a  uz  to  i 
razmjestio  cete  za  obranu  doljnih  krajeva  kraljevstva  od  eventualnih  napadaja  turskih. 
StigavSi  u  Budim  namah  je  po  savjetu  prelata  i  baruna  sazvao  sabor  u  taj  grad  za 
23.  veljadu,  da  se  onda  na  njemu  vijeda  i  odludi  o  dojdudoj  vojni  na  Turke. 

JoS  prije  svoga  povratka  u  Ugarsku,  mozda  jos  prije  podsade  Gjurgjevca  u  Slavo- 
niji  bijase  kralj  udinio  zama§ne  promjene  medju  viSim  dostojanstvenicima  svoje  driave. 
Najprije  je  oduzeo  Emeriku  Zapolji  cast  bosanskoga  gubernatora  i  bana  kraljevina 
Hrvatske,  Dalmacije  i  Slavonije.  Vec  5.  studenoga  1465.  zove  se  Emerik  Zapolja  na- 
prosto >nasljedni  iupan  §ipu§ki<  (comes  perpetuus  terre  Scepusiensis),  te  boravi  u  sje- 
vernoj  Ugarskoj.  Nadalje  je  kralj  oduzeo  vojvodstvo  u  Erdelju  svome  rodjaku  Ivanu 
Pongracu  od  Dengelega,  te  ga  bacio  na  skrajnji  iztok  u  severinsku  banovinu,  a  voj- 
vodsku  dast  u  Erdelju  povjerio  je  nekadanjim  svojim  protivnicima,  grofovima  Ivanu  i 
Sigismundu  od  Bozina  i  virovitidkomu  iupanu  Bertholdu  Ellerbachu  od  Monjorokereka. 
Slavonskim  banom  ostao  je  Nikola  Ilodki,  koji  je  takodjer  obnaSao  dast  bana  madvan- 
skoga  uz  Petra  Sokola,  podjedno  iupana  teme&koga ;  hrvatskim  pak  banima  imenovao 
Petra  Zoba  (koji  je  tu  dast  obnaSao  ved  1459.)  i  uza  nj  I^dislava  de  Disznos,  kojima  je 
takodjer  pridao  banovinu  bosansku.  Znadajno  je  medjutim,  da  je  kralj  torn  prigodom 
uzkrisio  zaboravljeno  ved  ime  Rama  za  zemlju  bosansku,  tako  da  su  se  redeni  baoi 
zvali  >bani  kraljevina  na§ih  Rame,  Dalmacije  i  Hrvatske«  (regnorum  nostrorum  Ramae, 
Dalmatiae  et  Croatiae).  S  kojih  je  razloga  Matijai  oiivio  ime  Rame,  nije  izvjestno;  no 
^      nagadjamo,  da  je  to  udinio  za  uztuk  sultanu,  koji   je  u  ono   vrijeme   za  onaj  dio  prave 

i 


64  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

Bosne,  sto  no  je  bio  u  njegovoj  vlasti,  imenovao  posebaoga  kralja,  nekoga  velika^a 
pogubljenoga  kralja  Stjepana  TomaSevica,  koji  se  bija§e  pokorio  i  ozenio  Turkinjom  iz 
Carigrada.  Muhamed  proglasio  toga  vlastelina  kraljem  bosanskim,  prozvao  ga  MalijaSem 
(mozda  je  to  bio  Matija  Vojsalic  od  roda  hercega  Hrvoja  ?)  i  namjestio  ga  u  svojemu 
dijelu  Bosne,  iz6ekujuci  pouzdano,  da  ce  se  oko  domacega  sina  okupiti  i  oni  Bosnjaci, 
koji  su  od  nedavna  bili  pod  zastitom  ugarskoga  i  hrvatskoga  kralja.  Naro^ito  se  je 
nadao  sultan,  da  ce  Jajcani,  protivnici  Ugara  (perche  Jayzi  he  naturaliter  ynimica  de 
Ungari),  pohitati  pod  zastavu  svoga  narodnoga  kralja,  pak  tako  i  pod  vrhovnu  vlast  nje- 
gova  zastitnika,  turskoga  cara.  All  Muhamed  se  prevario,  jer  su  se  BoSnjaci  slabo  oda- 
zivali  njegovu  kralju. 

Cinilo  se  pace,  da  ce  se  vlast  kralja  Matija§a  utvrditi  i  u  oblastima  hercega  Stje- 
pana Vukdica.  Kraljevi  kapetani  Jan  Vitovec  i  Ivan  Rozgon  bijahu  obladali  ditavom 
zemljom  do  Neretve,  pak  su  onda  kod  Po6itelja  preSli  u  nekadanju  humsku  zemlju. 
Herceg  Stjepan  Vukcic  naSao  se  u  najvedoj  neprilici.  Prije,  kad  ga  bijaSe  nevolja  turska 
pritisla,  molio  je  kralja  Matija§a  za  pomoc,  pace  mu  je  bio  pripravan  ustupiti  ostatak 
svoje  drzavine  i  dati  100.000  dukata,  a  za  to  primiti  koju  oblast  ili  grad  (narodito 
Zagreb)  u  Hrvatskoj  i  postati  barunom  njegovim ;  sada  kao  da  se  je  predomislio,  pak 
stao  raditi  u  prilog  Mletcima,  zaklinjuci  ih,  da  mu  pomognu  obraniti  Novi  (Hercegnovi) 
od  Turaka  i  kraljeve  vojske.  Ali  kapetani  kraljevi  nijesu  znali  za  salu.  Oni  udarise  na 
Neretvu  i  Krajinu,  zauze^e  ih,  pobacaSe  s  kula  i  gradova  mletacke  zastave,  te  namjestise 
na  njinia  zastave  svoga  kralja  i  gospodara.  Spremahu  se  pace  provaliti  i  do  Novoga, 
posljednjega  uto£i§ta  hercegova,  te  ga  osvojiti  za  svoga  kralja.  Zdvojno  stanje  Stjepana 
Vukd:ica  prikazali  su  njegovi  poslanici  10.  ozujka  1466.  mletaikoj  obcini.  Oni  govorahu 
u  ime  svoga  gospodara,  kako  je  on  poput  svoga  strica  Sandalja  vazda  bio  odan  mle- 
taSkoj  obcini,  te  su  ju  zaklinjali,  da  mu  pomogne,  naroSito  da  dozvoli  njemu  i  sinovima 
mu  Vlatku  i  Stjepanu  skloniti  se  u  koji  grad  dalmatinski,  ako  bi  im  zaprijetila  skrajnja 
pogibao.  Za  sina  Vladislava,  koji  je  kriv  Sitavoj  nesreci  njegovoj,  ni  malo  ne  mari,  vec 
ga  proklinje  govoreci:  >Da  imade  tisucu  zivota,  pravo  bi  bilo,  da  ih  izgubi  za  ono, 
Sto  je  u6inio  ne  samo  protiv  mene,  svoga  otca  i  gospodara,  nego  takodjer  protiv  6ita- 
voga  kr§canstva«  (E  sel  havesse  mille  vite,  serebe  iusto  tute  lui  perdesse,  non  solamente 
quello  ha  fato  contra  de  mi,  stando  mi  suo  padre  e  signor,  ma  etiam  contra  tuta  chri- 
stianitate  .  .  .).  Izprid;avajuci  se,  §to  se  bijase  pridruzio  kralju  Matijasu,  tuzi  se  herceg, 
da  mu  to  nije  ni§ta  koristilo,  nego  nasuprot  Skodilo.  Poslao  je  kralju  Matija§u  12.000 
dukata,  da  mu  dade  vojske,  ali  pomodnih  6eta  ne  bi  nikad,  premda  ih  je  kralj  obrekao. 
Poslije  toga  pomagao  je  kralju  podsjedati  Jajce,  te  je  taj  grad  uzet  (1463.)  s  pomocu 
Bozjom  i  hercegovom,  jer  kralj  nije  imao  dovoljne  vojske  za  taj  podhvat.  No  zato  je 
sultan  jo§  ja6e  zamrznuo  na  hercega  govoreci,  da  mu  je  Jajce  oteo  herceg  Stjepan,  a 
ne  kralj  ugarski.  MatijaS  kralj  obecao  je  na  to  opet  hercegu,  da  ce  ga  pomagati,  ali  eto 
pro§le  su  ved  dvije  godine,  a  kralj  nije  niSta  uSinio.  Herceg  je  molio  kralja  po  svome 
sinu  Vlatku,  da  uzme  u  zaStitu  pet  njegovih  gradova,  i  da  mu  dade  za  njih  druge  gra- 
dove  u  zamjenu  u  Ugarskoj.  Ni  to  nije  kralj  uiinio,  i  tako  su  od  reCenih  gradova  tri 
(MileSevac,  Samobor  i  Prilip)  izgubljena.  U  novije  vrijeme  pak  zahtijevao  je  kralj,  da  mu 
herceg  ustupi  dva  grada  u  humskoj  zemlji;  herceg  je  morao  posluSati,  te  su  oba  grada 
zauzeli  Jan  Vitovec  i  drugi  kapetani  kraljevi  sa  svojim  cetama.  Od  nekih  prijatelja  svojih 
doznao  je  herceg,  kako  kraljevi  kapetani  imadu  nalog,  da  ga  ziva  ulove  u  svoje  ruke. 
Herceg  malo  da  u  Novome  nije  bio  obsjednut  i  zarobljen;  —  s  toga  moli  Mletfiane,  da 
mu  u  sluiaju  skrajnje  potrebe  dozvole  skloniti  se  u  njihove  oblasti. 

MletaSka  obdina  nije  pravo  znala ,  §ta  da  odgovori  hercegovim  poslanicima. 
U  jednu  ruku  bila  je  saveznica  kralja  MatijaSa,  u  drugu  je  dobro  pamtila,  da  su  Krajina 
i  Neretva,  pa5e  i  Hum  od  davne  starine  pripadali  hrvatskomu  kraljevstvu,  kao  i  gradovi 


RATOVANJB   S   lUBClMA    (1464. — 1466). 


*5 


Dalmacije,  koje  si  bijaSe  posvojila.  Bojala  se  s  toga  povrijediti  kralja  Matija§a,  kad  bi 
ocito  pomagala  hercega  Stjepana  protiv  kraijevih  kapetana.  U  prvi  kraj  bijase  doduSe 
odludila  primiti  u  svoju  zaStitu  hercegov  grad  Novi  i  jo§  jedan  njegov  ka§teo  u  Boki  ko- 
torskoj,  koje  im  bijaSe  ponudio,  te  mu  u  zamjenu  dati  svoj  otok  Brad;  no  ve6  17.  ozujka 
promijenila  je  svoju  odluku,  te  je  izjavila,  da  je  gotova  primiti  Novi  s  kaStelom  u  svoje 
okrilje  i  braniti  ih  o  svom  troSku,  >da  ne  dodje  u  ruke  Turaka  ili  drugih,  kao  §to  su 
doSIa  neka  ostala  mjesta  njegova*;  ali  dim  .se  povrate  mirna  vremena,  vratit  ce  hercegu 
grad  Novi  i  drugi  kaSteo.  SuviSe  obedaSe  hercegu  jedou  kudu  u  Spljetu  ili  u  kojemu 
drugomu  gradu  svojemu  u  Dalmaciji,  da  se  u  nj  u  nevolji  skloni.  Napokon  naloiiSe 
svome  knezu  u  Spljetu,  da  brani  hercegov  grad  Vised  na  rijeci  Cetini,  ako  bi  mu  za- 
prijetio  budi  Turdin,  budi  tko  drugi. 

S  tim  odgovorom  opreznih  Mletaka  nije  bilo  hercegu  Stjepanu  mnogo  pomozeno, 
pade  mu  se  dinilo,  kao  da  bi  mu  oni  mogli  ugrabiti  ostatak  njegova  vladanja  i  imanja. 
Pritisnut  s  juga  i  iztoka  od  Turaka,  a  sa  sjevera  od  kapetana  kralja  Matijasa,  rijeSi  se 
u  svojoj  zdvojnosti  obratiti  se  na  potonjega.  Pomodi  de  mu  Dubrovdani,  njegovi  pouzdani 
prijatelji,  a  miljenici  kralja  MatijaSa.  Herceg  se  iz  Novoga  svratio  u  Dubrovnik,  te  su 
vlastela  toga  grada  jamadno  pokuSala,  da  ga  izmire   s  kraljem  ugarskim.    U  svibnju  bo- 


Zlatni  (dvogubi)  peSat  kralja  Matua&a. 

Nk  prednjoj  strani  ijedi  Icral)  na  prijestolju  i  drii  u  rukama  znakove  kraljerske  vlasti ;  do  njcf^orih  nogo  amjeiten 
je  grb  ■  dvogubim  kriiem.  Nadpis  naokolo  ruba :  tDominua  Dens  adiator  meuic.  Na  strainjoj  atrani  vidi  ae 
ngarski  grb    (grede)    s    krnnom    i    a     nadpitom    naokolo    ruba :     »(Sigillum)    Mat  hie    d(ei)    g(ratia)    regis    Han- 

garie  et  c(etera)<. 

Isvomik  a  gradakom  arkiva  ti  Sopruna. 


rave  u  Budimu  poslanici  hercegovi,  moledi  kralja  uz  ino,  da  poSlje  njihovu  gospodaru  u 
pomod  novih  3000  vojnirka.  MatijaS,  kojega  se  kapetani  Jan  Vitovec  i  Ivan  Rozgon  ne 
bijahu  jo§  povratili  s  vojne,  nije  mogao  ugoditi  molbi  hercegovoj  i  radi  nutarnjih  smutnja 
u  svojoj  driavi  (propter  inquietudines  internas),  kao  i  radi  toga,  §to  je  sam  spremao  ve- 
liki  rat  na  Turdina;  ali  je  bar  pokazao  svoju  dobru  volju,  te  je  17.  svibnja  poslao  du- 
brovadkoga  poslanika  na  svome  dvoru,  Nikolu  Bunica,  zajedno  sa  svojim  plemidem, 
magistrom  Gregorijem  (de  Manay)  na  jug,  da  u  njegovo  ime  i  o  njegovom  troSku  kupe 
pladenike,  te  da  pomaiu  hercega  prema  potrebi.  Magistar  Gregorije,  kraljev  poslanik, 
boravio  je  21.  lipnja  u  Dubrovniku,  gdje  su  ga  podastili  darom  od  20  dukata;  ali  her- 
cega Stjepana  Vukdida  nije  viSe  zatekao  na  iivotu. 

Nakon  povratka  iz  Dubrovnika  u  Novi  herceg  je  Stjepan  teiko  obolio.  Shrvala  ga 
HrT.  povj.  II.  III.  5 


66  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

# 

starost  i  dulevne  boli,  uzrokovane  od  nesrece,  sto  su  ga  u  posljednje  doba  saletile.  Kad 
je  vidio,  da  mu  nema  spasa,  poslao  je  u  Dubrovnik  sve  svoje  bogate  dragocjenosti  i  po- 
kretnine,  da  budu  sahranjene  u  njegovoj  kuci.  To  bi  izvr§eno  oko  19.  svibnja.  S  blagom 
svojim  posla  istodobno  po  Pribisavu  Vukoticu  i  >svoj  napokonni  testamenat,  zatvoren  i 
zapedaceQ  po  zakonu,  kako  se  dostoji«,  odredivgi,  da  dubrovaCka  obcina  pridrzi  u  po- 
hrani  blago  i  oporuku,  dokle  bude  on  u  zivotu,  >a  skoncav§e  se  i  priminuvSe  segaj 
svita,  da  buduce  prisli  u  Dubrovnik  tri  sinove  gospodstva  mi:  gospodin  vojevoda  Vla- 
dislav, gospodin  knez  Vlatko  i  gospodin  knez  Stjepan,  svi  tri  na  zajedno  ili  svojim 
kipom,  ili  po  svojih  dobreh  Ijudih  i  s  listom  vjerovanim  .  .  .  da  im  se  otvori  (testa- 
menat) i  prodti  .  .  .  i  djelom  taj  cas  vrSi,  §to  bi  se  komu  po  recenom  testamentu  do- 
stojalo*.  U  svojoj  oporuci  herceg  je  zapisao  10.000  dukata  za  svoju  du§u,  sinovima 
Vlatku  i  Stjepanu  po  30  000  dukata,  a  svojoj  zeni,  >gospodji  Ceciliji*,  1000,  i  suviSe 
razliditiii  skupocjenih  stvari,  odijela,  i  sve,  §to  joj  je  darovao,  >od  kole  je  doSla  u  kucu«. 
I  Stjepanu  je  ostavio  skupocjenoga  posudja,  narocito  za  slu6aj,  ako  bi  se  ozenio.  Ako 
bi  Vlatko  umro  prije  Stjepana,  neka  potonjega  zapadne  bratov  dio,  i  obratno.  Vladi- 
slavu  nije  ostavio  ni§ta  osim  njegova  zakonitoga  dijela. 

Herceg  Stjepan  Vukdic  umro  je  u  Novome  22.  svibnja  1466.  Po  njegovoj  smrti 
podijelise  si  starija  dva  sina  kukavni  ostatak  otcevine  tako,  da  je  Vladislav  uzeo  grad 
Visec  na  Cetini,  a  Vlatko  grad  Novi.  Najmladji  sin  Stjepan  nije  dobio  nista  osim  po- 
kretnina ;  a  to  ga  je  valjda  sklonilo,  te  je  malo  zatim  prigrlio  islam  i  preSao  k  turskomu 
sultanu,  gdje  je  poslije  kao  Ahmed  Hercegovic  vr§io  razne  6asti,  te  napokon  postao  i 
veliki  vezir  osmanlijskoga  carstva. 

Dok  se  je  sve  to  zgadjalo  na  skrajnjemu  jugu,  bijase  se  jo§  u  ozujku  1466.  sastao 
ugarski  sabor  u  Budimu.  Osim  prelata  i  baruna  bijase  doslo  zastupnika  plemstva  iz 
Sestdeset  ugarskih  zupanija,  te  bi  uz  drugo  zakljufieno,  da  se  za  >obranu  od  Turaka.  i 
drugih  neprijateljakraljevstva«  ditavo  plemstvo  podigne  na  noge.  Narodito  je  trebalo  pohi- 
tati  na  obranu  Beograda  i  drugih  medja§nih  gradova,  za  koje  se  je  javljalo,  da  se  na  njih 
sprema  sultan  udanti,  ohrabren  neuspjehom  krscanskoga  svijeta  proslih  dviju  godina. 
Muhamed  bija§e  se  naime  uvjerio,  da  mu  se  kraj  tadanjih  prilika  u  Evropi  ne  treba  bo- 
jati  nikakve  navalne  vojne  krScanske,  pak  zato  je  vec  u  proljecu  po§ao  u  Plovdin,  te 
ondje  skupljao  6ete  za  novu  provalu  u  krScanske  zemlje.  Ni  u  Mletcima  ni  u  Budimu 
nije  se  ipak  pravo  znalo,  kamo  ce  sultan  udariti;  najvjerojatnije  je  bilo,  da  ce  do6i  pod 
Beograd ;  ali  se  takodjer  govorilo,  da  ce  navaliti  na  Albaniju,  da  satre  Jurja  Kastriotica 
(Skenderbega),  ili  opet  na  Negroponte.  Dne  17.  travnja  1466.  javljao  je  kralj  MatijaS 
iz  Budima  ugarskim  zupanijama,  kako  je  pouzdano  doznao,  da  je  sultan  u  Sofiji,  te  da 
se  odanle  sa  svom  snagom  sprema  udariti  na  njega  i  kraljevstvo  njegovo.  Kralj  je  Ma- 
tija§  odludio  sultana  preteci,  te  ce  zato  bez  odlaganja  vec  3.  svibnja  poci  u  rat.  Poziva 
s  toga  sve  vjerne  plemice  i  posjednike,  da  se  i  oni  podignu,  te  sa  svojim  cetama  oko 
8.  svibnja  dodju  do  Beograda,  gdje  ce  se  pridruziti  kraljevoj  vojsci.  Tko  se  tomu  po- 
zivu  ne  odazove,  gubi  glavu  i  imanje. 

Medjutim  nije  do§lo  ni  do  te  obranbene  vojne.  Sultan  bija§e  sa  svojom  vojskom 
udario  na  Albaniju,  da  skrsi  Skenderbega  i  Mletcane,  a  kralju  MatijaSu  bijaSe  ponovo 
ponudio  mir  ili  primirje.  Tako  ostade  MatijaS  u  Budimu,  premda  su  ga  Mletci  salijetali, 
da  im  priskoci  u  pomoc,  da  se  tako  razstavi  turska  sila.  No  Matija§  bijaSe  od  Dubrov- 
fiana  i  od  svojih  kapetana  do6uo  za  spletke  mletadke  u  juznoj  Dalmaciji  i  u  zemlji 
hercegovoj,  te  je  gotovo  uzivao,  gledajuci  neprilike  Mletdana,  svojih  nepouzdanih  i  ne- 
iskrenih  saveznika.  Jos  2.  srpnja  1466.  boravi  MatijaS  u  Budimu,  gdje  no  izdaje  povelju 
svojim  vazda  odanim  DubrovCanima,  kojom  je  njihovu  knezu  podijelo  vojniCku  vlast,  te 
mu  dozvoho,  da  se  smije  ma6em  pasati.  Tu  je  povelju  dubrovadki  poslanik  Ivan  Pal- 
motid  na  svom  povratku  iz  Budima  dne  6.  rujna  1466.  donio  u  svoj  rodni  grad. 


I 


RATOVANJE   S   TURCIMA    (1464.— 1466.).  67 

Zastoj  u  ratovanju  s  Turcima  upotrebio  je  kralj  MatijaS,  da  jednom  konadno  uredi 
prilike  u  HrvatsWoj.  Rimski  papa  Pavao  II.  pristao  je  napokon  na  prijedloge  kraljeve,  te  je 
bulom  od  15.  travnja  1466.  vesprimskoga  klerika,  dvadeset  i  osamgodisnjega  Osvalda 
Tuza  imenovao  za  biskupa  zagrebadkoga,  premjestivsi  podjedno  dosadanjega  biskupa, 
ostarjeloga  Dimitriju  Cupora  na  nedavno  izpraznjenu  biskupiju  u  Gjuru.  Tako  je  zagre- 
baika  biskupija  nakon  duga  stradanja  dobila  mlada  i  krepka  pastira,  koji  je  bio  po- 
cudan  i  kralju  i  rimskoj  stolici.  Kralj  je  MatijaS  pregnuo  sada  svom  snagom,  da  razasuta 
imanja  i  gradove  te  biskupije  opet  skupi,  te  ih  predade  svome  izabraniku.  Poglavito 
radi  toga  boravio  je  sam  kralj  u  kolovozti  1466.  u  Slavoniji.  Dne  8.  kolovoza  nalazimo 
ga  u  Krizevcima,  gdje  je  sabrao  oko  sebe  velika§e  i  plemstvo,  te  je  s  njima  ustanovio 
na6iD,  kako  da  se  plada  crkvena  desetina  u  zagrebaCkoj  biskupiji.  Cini  se,  da  su  i  novi 
biskup  i  plemstvo  prihvatili  kraljeve  prijedloge,  jer  se  za  potonjih  razmirica  vi§e  puta 
poziva  na  pogodbu  u  Krizevcima  (prout  alias  Crisii  superinde  cum  prelatis  et  baronibus 
nostris  deliberaueramus).  Iz  Krizevaca  poSao  je  kralj  u  Zagreb,  gdje  ga  nalazimo 
23.  kolovoza.  Tu  je  uz  ino  potvrdio  statute  nekih  obrtnidkih  druzina  (cehova)  u  kra- 
Ijevskoj  slobodnoj  obcini  na  brdu  Gradcu.  Napokon  je  kralj,  boraveci  u  Slavoniji,  a  na- 
rocito  u  Zagrebu,  imenovao  i  novoga  bana  za  hrvatsko  kraljevstvo.  Tu  je  Cast  povjtrio 
rodjaku  (bratu)  novoga  zagrebadkoga  biskupa,  po  imenu  Ivanu  Tuzu  od  Laka, 
koji  je  dosad  bio  magistar  kraljevskih  vratara,  te  je  u  tome  svojstvu  vec  vise  puta  iz- 
vrSivao  kraljevske  naloge  u  Slavoniji.  Valjda  je  vec  tada  Ivan  Tuz  drzao  Medvedgrad 
kod  Zagreba.  IzvrSivsi  jo§  druge  poslove  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  (tako  je  izdao  povelju 
u  prilog  knezu  Stjepanu  II.  Frankapanu,  protiv  kojega  su  se  dizala  braca  i  sinovci  nje- 
govi),    vratio  se  kralj  u  Budim,  gdje  ga  opet  nalazimo  u  polovici  mjeseca  rujna. 

Novi  ban  hrvatski  Ivan  Tuz  od  Laka  zove  se  u  spomenicima  >kral)evina  Bosne, 
Hrvatske  i  d:itave  Slavonije  ban  i  vrhovni  kapetan<  (regnorum  Bozne,  Dalmatie,  Croatie 
ac  totius  Sclauonie  banus  et  capitaneus  generalis),  te  je  po  tome  imao  jednaku  vlast, 
kao  nedavno  Emerik  Zapolja.  Uz  njega  spominje  se  kao  ban  Slavonije  Jan  Vitovec,  dok 
ga  je  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  zamjenjivao  banovac  (vicebanus)  Pavao  Bozidkovid.  Ivana 
Tuza  bija§e  zapala  velika  zadaca,  da  obnovi  kraljevsku  vlast  u  juinoj  Hrvatskoj,  da  brani 
Bosnu,  i  napokon  da  kao  vrhovni  kapetan  nastavi  rat  na  jugu  u  hercegovoj  zemlji  mjesto 
Jana  Vitovca,  koji  se  bija§e  pred  nekoliko  mjeseci  s  bojista  povratio,  ostavivSi  u  Poci* 
telju  na  Neretvi  zupana  ili  kneza  Pavla  s  jakom  posadom.  Vec  17.  rujna  zapovijeda  kralj 
Matija§  iz  Budima  krbavskomu  knezu  Ivanu  Kurjakovicu,  da  Jurju  de  Flore  povrati  njegov 
posjed  Jagodnje  u  zupi  ludkoj,  jer  ce  inaCe  naloziti  banu  Ivanu  Tuzu,  da  ga  silom  na  to 
prinudi  (alioquin  commisimus  .  .  .  fideli  nostro  magnifico  Joanni  Thuz  de  Lak,  Bosne  et 
regnorum  nostrorum  Dalmacie,  Croacie  et  Sclavonie  bano,  ut  vos  ad  premissa  faciendum 
omnino  compellat  et  aitringat  auctoritate  nostra).  I  zaista  je  ban  Ivan  Tuz  zajedno 
s  Ivanom  Rozgonom  oko  14.  rujna  stajao  u  okolici  grada  Klisa,  koji  je  dosadanja  vlastnica, 
banica  Margareta  Spiran^id,  neprestano  nudila  Mletcima.  Ban  bijaSe  doSao  s  vojskom,  da 
•  obnovi  medje  kraljevine  Dalmacije  i  Hrvatske,  te  da  osvoji  gradove  Klis  i  Sinj*  (pro 
reformacione  confiniorum  Dalmatiae  et  Croatiae,  ac  castrorum  regiorum  Klisz  et  Zyn 
expugnatione),  koje  bijaSe  banica  Margareta  poslije  smrti  svoga  supruga  zadriala,  i  za 
koje  se  sada  otimahu  ne  samo  MIetci,  nego  i  napuljski  kralj  Ferdinand.  Mletci  te  ne- 
milo  prepali,  kad  im  je  spljetski  knez  Jakov  Marcello  dojavio  dolazak  kraljevske  vojske. 
Posebnim  naputkom  od  22.  rujna  svjetuju  Marcella,  kako  da  se  ponaia.  Banice  Marga- 
rete  neka  vi§e  ne  pomaze  protiv  bana,  ali  ni  njemu  neka  ne  daje  ratne  zaire,  nego  je- 
dino  iiveia.  za  gotov  novae.  Osobito  pak  neka  pazi  na  kretnje  kraljevskih  deta,  da  se 
§to  ne  dogodi  gradovima  Spljetu  i  Trogiru.  Tri  dana  zatim,  25.  rujna,  uvjcravaju  Mletci 
kraljeva  poslanika,  da  se  ne  de  nipoSto  padati  u  poslove  grada  KUsa;  Sto  su  dosad  po- 
magali  banicu  Margaretu,  bilo  je  jedino   poradi   prijetede   opasQosti  od    Turaka  i  poradi 


^  Matija§  korvin  (1458—1490). 

napuljskoga  kralja  Ferdinanda,  koji  se  je  nakon  smrti  hercega  Stjepana  VukCica  stao 
uplitati  u  poslove  onih  krajeva.  Bez  pomoci  mletadke  nije  banica  Margareta,  koja  je  jo§ 
25.  ozujka  cirilskom  poveljom  bila  darovala  skapeli  Treh  kraljev  na  Ori§cu«  dva  zdriba 
zemlje  pod  Klisom  za  duSu  svoga  pokojnoga  supraga  Pavla,  mogla  vi§e  odrzati  gradove 
Klis,  Sinj  i  Petrovac,  vec  ih  je  morala  predati  banu  Ivanu  Tuzu  i  kapetanu  Ivanu  Roz- 
gonu,  koji  su  onda  u  njima  namjestili  kraljevske  kastelane  i  posade.  Zgodilo  se  to  svakako 
prije  5.  studenoga  1466.,  jer  se  toga  dana  Dubrovcani  izvinjuju  banu  Ivanu  Tuzu  i  Ivanu 
Rozgonu,  §to  im  ne  Salju  zatrazenih  lumbarada,  buduci  da  je  Klis  i  onako  vec  u  njiiiovim 
nikama  (excusacionem  dominis  Hungaris  pro  bombardis  eo,  quia  Clis  est  in  eorum  manibus). 

(Borba  kralja  Matija§a  s  ce§kim  kraljem  Jurjem  Podj  ebradsk  i  m, 
1467.  — 1471.;  hrvatsko  kraljevstvo  u  to  doba:  turske  provale  1468.1  1469., 
Frankapani  gube  Senj  1469.,  osnutak  senjske  kapetanije,  banovanje 
Blaza  Magjara  1470.  i  1471.,  pad  Po^itelja  1471.).  Jos  godine  1464.  bijase  se 
kralj  MatijaS  uvjerio,  da  se  ziva  zelja  pape  Pia  II.  ne  ce  ostvariti,  te  da  se  krscanski 
svijet  nikad  ne  ce  sloziti  i  pokrenuti  veliki  navalni  rat  na  Turke,  da  ih  potisne  iz  Evrope. 
Stoga  je  MatijaS  slijedecih  godina  vise  radio  za  obranu  svojih  kraljevina  i  zenialja,  nego 
da  bi  se  upustio  u  pustolovni  rat  sa  sultanom.  Za  veliki  navalni  rat  manjkalo  mu  je  po- 
glavito  novaca;  k  tomu  su  mu  protivnici  njegovi  u  drzavi  i  pohotni  susjedi  njegovi 
(car  i  kralj  Fridrik  III.,  poljski  kralj  Kazimir  IV.)  mnogo  smetali,  te  se  nije  smio  na 
dugo  udaljiti  iz  svoga  vladanja.  No  MatijaS  uklanjao  se  je  velikomu  rata  s  Turcima  i  zato, 
§to  ga  je  zelja  vukla  preko  zapadnih  i  sjevernih  medja  Ugarske,  gdje  je  mislio  ubrati 
viSe  lovorika  i  koristi,  nego  u  opustjelim  krajevima  balkanskoga  poluotoka.  Pomamio  se 
za  njemaCkim,  deskim  i  polja£kim  zemljama,  ugledavSi  se  u  Anzuvinca  Ljudevita  I.  Ve- 
likoga;  a  moMa  ga  je  i  povjestnica  proSlih  decenija  ubijedila,  da  se  Ugarska  s  Hrvatskom 
ne  moze  sama  odrzati,  vec  da  joj  treba  prikupiti  jo§  alpinske  zemlje  i  zemlje  6e§ke 
krune.  Zgoda  je  bila  bolja  i  podesnija,  nego  ikada,  ta  njemackom  i  habsburzkom  drza- 
vinom  vladao  je  tromi  i  slabo  pazeni  Fridrik  III.,  a  kraljevini  Ce^koj  gospodovao  je  do- 
du§e  okretni  Juraj  Podjebradski,  ali  je  kao  gorljiv  privrzenik  kalikstinaca  bio  zazoran 
papi,  caru,  njema6kim  knezovima,  pace  i  velikomu  dijelu  svojih  katoliikih  podanika. 

Kralju  Matija§u  vrzle  su  se  po  glavi  velike  osnove  i  misli;  neko  vrijeme  paCe  po- 
mamio se  i  za  krunom  rimskoga  carstva,  pak  se  stao  natjecati,  da  ga  izaberu  za  nje- 
madkoga  kralja  jos  za  ziva  Fridrika  III.  U  to  je  vrijeme  mladi  udovac  trazio  i  zenu,  po 
kojoj  bi  vlast  svoju  podigao.  Najprije  se  je  htio  ozeniti  kneginjom  iz  porodice  braniborskih 
izbornika,  ali  tomu  se  oprli  ugarski  velikaSi,  koji  su  Nijemce  mrzih;  onda  pokucao  na 
vrata  uglednoga  vojvode  milanskoga,  koji  mu  je  poslao  na  ogled  sliku  svoje  kceri  Hi- 
polite,  no  tu  zenitbu  osujetise  opet  Mletci,  bojeci  se,  da  bi  se  mogla  vratiti  vremena 
Ljudevita  Velikoga.  Napokon  u  Ijetu  1465.  poslao  je  kralj  svoje  poslanike  k  caru  i  kralju 
Fridriku  III.  u  Novo  mjesto  kod  BeCa;  poslanici  utanafiili  s  carem  savez  protiv  Mletaka, 
kojima  de  Fridrik  oteti  Furlansku,  a  Matijag  ugrabljenu  Dalmaciju.  Da  se  savez  utvrdi, 
kralj  6e  uzeti  za  zenu  jednu  kcer  saske  vojvodkinje  Margarete,  sestre  careve.  Ali  i  tomu 
se  opre  ona  stranka  velikaSa,  koja  je  zazirala  od  Nijemaca. 

Lijepa  se  je  zgoda  nadala  kralju  Matijasu,  da  ugodi  svojoj  slavohlepnoj  duSi,  kad  je 
u  to  rimski  papa  Pavao  II.  ustao  protiv  CeSkoga  kralja  Jurja  Podjebradskoga,  koji  ne 
bijale  izpunio  svojih  obecanja,^zadatih  prigodom  svoga  krunisanja,  paCe  je  sam  pristajao 
uz  Husite,  te  je  katolidkoj  crkvi  u  koje  fiemu  smetao.  Papa  bijase  jo§  u  Ijetu  1465.  pozvao 
Jurja  u  Rim  na  opravdanje,  odlu6iv§i  zbaciti  ga  s  prijestolja,  ako  se  ne  bi  njegovu  po- 
zivu  odazvao.  Podjedno  obratio  se  je  na  neke  vladare,  da  bi  s  oruzjem  odluku  papinske 
stolice  proveli.  Na  papin  poziv  ocitovao  se  je  i  kralj  Matija§  2.  listopada  1465.  najpriprav- 
niji,  da  zarati  na  deSkoga  kralja,  eim  bi  to  papa  samo  zatrazio.  I  tako  otudji  se  kralj 
MatijaS  jo§  vi§e  svome   nekadanjemu  tastu   i  dobrodinitelju,  izgledajuci   tezko  6as,  da  se 


BORBA    KRAUA    1IATIJA§A    S  CeSkiM    KRAUEM  JURJEM    PODJEBRADSKIM  (1467.  — 1471.).  69 


na  njega  obori.    Razpoloienje    obaju    vladara    zrcali    se 
tijekom  godine  1466.,  gdje   imade   na   pretek   prijetnja, 
U  jednome  pismu  poruiuje  Juraj  kralju  MatijaSu:     »Kad 
hi  vatra  va§e  mladjane    krvi    jo§  i  nas    iz  na§ega    mira 
>§to  se  tide  va§e  zabrinutosti,  da    bi  zar  Qa§e  mladosti 
danstva  razplamtiti,  bilo    bi    moida    pristojnije,  da   ste  o 
daju  moze  biti  govora  samo  o  kraljevskom  dostojanstvu, 
ni  pored  nase  mladosti  omalovazavati<.  Opreka  izmedju 


najbolje  u  njihovu  dopisivanju 
ujedljivih  rijedi  i  oditih  uvreda. 
bi  se  jo§  dugo  pravdali,  mogrla 
trgnuti*.  Matija§  mu  odgovara: 
mogao  zrelu  narav  va§ega  Veli- 
tome  Sutjeli;  jer  u  svakom  slu- 
a  ovo  ne  smije  va§e  veliianstvo 
oba  vladara  postajaSe    sve  ve<Sa 


Juraj  Podjkbradski, 

kralj  etiki. 
Po  shoi,  kqja  ■•  fiava  a  Mrskom  dvorou  Laxvnbarga  kn^  B«te. 


i  stoga,  5to  su  pojedini  deSki  kapetani  provaljivali  u  Ugarsku.  Tako  je  kapetan  Ivan 
§vehla  s  nekoliko  tisuda  vojske  zauzeo  tvrdinju  Kostolan  u  njitranskoj  iupaniji,  te  i  samoj 
Trnavi  zaprijetio.  Kralj  MatijaS  morao  je  u  jeseni  1466.  sam  poci,  da  ga  svlada.  Nakon 
dulje  podsade  Kostolana  zarobi  Svehlu  s  mnogo  njegovih  Ijudi,  te  ih  dade  sve  povjcSati 


jQ  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

(31.  sijednja  1467.),  na  §to  mu  se  preostali  predadoSe.    Ba§   ta  borba  sa  ^vehlom  razjari 
i  6ete  MatijaSeve  tako,  da  su  tezko  fiekale  na  odmazdu. 

Medjutim  bijale  papa  Pavao  II.  dne  23.  prosinca  1466.  kralja  Jurja  Podjebradskoga  kao 
okorjela  krivovjerca  i  za§titnika  krivovjerja  liSio  kraljevskoga  dostojanstva  i  ostalih  ^asti, 
te  podanike  njegove  odrijeSio  od  prisege  vjernosti  i  svih  drugih  obveza.  Sluteci  Matijas, 
da  bi  mu  naskoro  mogao  stidi  poziv,  da  se  digne  na  kralja  krivovjerca,  i  da  pohita  u 
pomoc  njegovim  katoIi6kim  podanicima,  koji  bijahu  utanaCili  savez  ili  ligu:  odluCi  §to 
prije  skupiti  takovu  vojsku,  s  kojom  bi  mogao  posve  po  svojoj  volji  razpolagati  i  u 
strane  je  zemlje  voditi.  Kako  nijesu  ni  plemicka  vojska  ni  banderiji  velikaSa  morala  ra- 
tovati  izvan  granica,  bilo  mu  je  sastaviti  redovnu,  stalnu  vojsku,  koja  bi  bila  izvrstno 
izvjezbana,  da  bi  se  mogla  ogledati  s  vjestim  i  hrabrim  deSkim  6etama.  Ali  za  takovu 
redovnu  vojsku  trebalo  mu  je  mnogo  novaca,  dok  je  sav  njegov  godi§nji  dohodak  tada 
iznosio  nekih  200.000  dukata,  s  kojima  bi  Cetu  od  10.000  Ijudi  jedva  izdrzao  kroz  pol 
godine.  Kralj  je  snovao  povisiti  svoje  dohodke  tako,  da  bi  u  ditavoj  drzavi  svojoj  proveo 
neke  reforme  u  financijama. 

Sve  dosad  placale  se  tako  u  Ugarskoj  kao  u  Hrvatskoj  dvije  vrste  dada:  izravni  i 
neizravni  pcrez.  Izravni  porez  bio  je  u  Ugarskoj  dobit  kraljevske  komore  (lucrum  ca- 
merae  regiae),  koji  je  sastojao  u  torn,  da  se  je  od  svakih  kucnih  vrata  (lat.  porta),  kroz 
koja  su  mogla  proci  kola,  natovarena  sijenom  ili  zitom,  placalo  na  godinu  20  dinara 
(ili  petina  forinte);  u  Slavoniji  bila  je  izravnim  porezom  kunovina  (proventus  marduri- 
nales).  Neizravni  porez  bio  je  i  u  Ugarskoj  i  u  Slavoniji  poglavito  tridesetina  (tricesima), 
koja  se  je  pladala  od  robe,  uvazane  iz  tudjine.  Oba  poreza  bila  bi  dosta  znatna,  no  bu- 
dudi  da  su  ditavi  krajevi  i  plemena,  pak  i  gradovi  posebnim  privilegijama  bili  oprosteni 
od  placanja,  utjecalo  je  u  kraljevsku  blagajnu  vrlo  malo.  Nevolji  toj  dalo  se  je  jedino 
tako  ukloniti,  kad  bi  se  sva  privilegija  ukinula,  te  kod  pobiranja  poreza  i  carine  strogi 
red  zaveo.  I  zaista  je  kralj  Matijas  na  to  mislio,  kad  je  u  mjesecu  ozujku  1467.  saboru 
u  Budimu  predlozio  svoju  reformu  poreza.  Neka  se  ukine  dobit  kraljevske  komore 
(i  kunovina),  zatim  tridesetina,  a  s  njima  i  sva  privilegija,  ma  komu  podijeljena.  Mjesto 
dobiti  kraljevske  komore  neka  se  zavede  komorna  daca  (tributum  fisci  regalis,  pro- 
ventus fisci  regalis),  a  mjesto  tridesetine  krunska  carina  (vectigal  sacrae  coronae). 
Komornu  dacu  neka  placaju  svi  podanici  zemljoradnici  bez  iznimke,  kmetovi  svjetovnih 
i  duhovnih  posjednika,  pade  i  kraljevskih  imanja.  Glede  krunske  carine  bi  odredjeno,  da 
svaki  driavljanin,  izuzev  plemice,  kao  i  svaki  stranac  imade  od  robe,  koju  iz  tudjine 
dovaza  i  u  tudjinu  §alje,  placati  neku  svotu  po  ustanovljenomu  cjeniku.  Jo§  bi  odredjeno, 
da  tu  carinu  imadu  pobirati  zasebni  kraljevski  dinovnici,  i  da  je  kralj  ne  smije  ni- 
komu  oprostiti. 

Tek  §to  je  sabor  prihvatio  kraljeve  predloge,  razasu§e  se  poreznici  (dicatores  et 
exactores)  na  sve  strane,  da  pobiru  dozvoljene  poreze.  Naravno,  da  je  bilo  i  zloporaba. 
Pobiradi  krunske  carine  u  Zagrebu  (exactores  vectigalium  corone  in  civitate  zagrabiensi) 
zahtijevahu  tu  carinu  od  svake  robe,  pade  1  od  one,  koja  se  je  prevaXala  s  jednoga 
mjesta  kraljevine  Slavonije  na  drugo  (ad  quascunque  partes  in  ipso  regno  Sclauonie 
habitas).  Gradjani  se  zagrebadki  na  to  gorko  potuziSe  kralju,  na  §to  je  on  24.  travnja 
iz  Budima  zapovjedio  carinarima,  da  prema  zakljudku  staleza  i  prema  njegovoj  odredbi 
(secundum  disposicionem  prelatorum,  baronum  et  nobilium  regni  nostri  et  contenta 
litterarum  et  registri  nostri  superinde  editi)  pobiru  carinu  samo  od  onih  stvari,  »koje  se 
iz  ovoga  kraljevstva  naSega  i  strana  mu  podlozenih  izvoze  u  strane  krajeve,  ili  se  iz 
njih  uvazaju  u  na§e  kraljevstvo<  (quod  .  .  .  vectigal  corone  solummodo  ab  illis  rebus, 
que  de  hoc  regno  nostro  et  partes  sibi  subiectas  ad  partes  extraneas  exportarentur  vel 
de  eisdem  importarentur  ad  regnum  nostrum  exigi  debet).  I  pobiradi  komorne  dace  na- 
mjerise   se    u  Slavoniji  na   odpor,  narodito  kod  predijalaca  zagrebadkoga    biskupa,  koji 


BORBA    KRALJA    MATIJA§\   S  CeSkIM  KRALJEM  JURJEM  PODJEBRADSKIM  (1467. —1471).  71 

su  tvrdili,  da  su  uzivali  dosad  sva  prava  pravih  plemica,  pak  da  po  tome  nijesu  du2ni 
placati  ni  te  dace.  Predijalci  potuii^e  se  kralju,  koji  je  na  to  posebnim  pismom  iz  Bu- 
dima  13.  srpnja  1467.  zapitao  slavonski  sabor  u  Krizevcima,  da  li  su  redeni  predijalci 
(praediales  episcopatus  zagrabiensis)  uzivali  sva  prava  ostalih  drzavnih  plemida,  i  da  li  su 
narodito  njihova  svjedoCanstva  i  prisege  dosad  vrijedile  pred  banskim  sudom  onako,  kao 
da  bi  bill  pravi  plemici.  Sabor  se  je  na  lo  ve<5  31.  srpnja  povoljno  za  predijalce  izjavio, 
na  Sto  je  kralj  s  mjesta  odredio,  da  se  predijalci  imadu  smatrati  za  plemice,  i  da  ih  nje- 
govi  poreznici  ne  smiju  ubrajati  medju  neplemice,  niti  od  njih  pobirati  redenu  dacu.  Jo§ 
9.  svibnja  1468.  spocituje  kralj  ir  Jegra  notaru  svoje  kancelarije  i  porezniku  u  zagre- 
ba^koj  iupaniji,  Benediktu  Bacanu  (de  Batyan),  §to  u  slobodnoj  obcini  na  brdu  Gradcu 
kod  2^greba  traii  komornu  dadu  sve  od  zapuStenih  kuca  (domos  desertas  dicasses),  pak 
je  tako  u  redenom  gradu  popisao  do  pet  stotina  vrata  (portarum),  premda  nema  u  njemu 
ni  toliko  zitelja,  koji  bi  kuce  posjedovali. 

Vec  sami  novi  porezi,  kojima  biSe  ukinute  povlastice  tolikih  poveljenih  druiina  i 
obcina,  a  jo§  vi§e  siloviti  i  mnogo  puta  nepravedni  nacin,  kako  su  ih  poreznici  pobirali, 
ozlojediSe  silno  narod  u  svima  krajevima.  Zalaiska  iupanija  ocito  se  je  oprla  novim  pore- 
zima  i  pobiranju  njihovu,  a  za  njom  se  povadjale  druge,  ne  samo  u  Ugarskoj,  nego  i  u 
Slavoniji  i  Erdelju.  Narocito  su  se  oprli  Erdeljci,  koji  su  dosad  u  pogledu  daca  uiivali 
najveca  privilegija.  Nezadovoljnike  podstrekavali  su  ne  samo  neki  domaci  magnati,  koje 
je  kralj  u  potonje  vrijeme  zavrgavao,  kao  SipuSki  zupani,  brada  Emerik  i  Stjepan  Za- 
polja,  nego  i  susjedni  vladari,  kao  deSki  kralj  Juraj  Podjebradski,  poljski  kralj  Kazimir,  i 
moldavski  vojvoda  Stjepan  Bogdanovic,  tada  kletvenik  poljskoga  kralja.  Potaknuti  ovima 
pobuni§e  se  Erdeljci  u  kolovozu  1467.,  te  proglasi§e  18.  kolovoza  u  KoloSvaru  >svojim 
vodjama  i  pro6elnicima«  (directores  et  antecessores)  Emerika  i  Stjepana  Zapolju,  zatim 
grofove  Ivana  i  Sigismunda  od  sv.  Jurja  i  Bozina  (tadanje  erdeljske  vojvode),  i  onda 
Bertholda  Elderbacha  od  Monjorokereka.  Govorilo  se  pa6e,  da  su  buntovnici  spremni 
grofa  Ivana  od  sv.  Jurja  i  Bozina  proglasiti  svojim  kraljem,  te  se  svom  snagom  oprijeti 
kralju  MatijaSu.  Uz  buntovne  Erdeljce  pristajali  su  brojni  velikaSi  duhovni  i  svjetovni  na 
sve  strane  (kao  nadbiskup  kolodki  i  drugi),  koji  su  teiko  izgledali,  da  kralj  podje  u 
Erdelj,  pak  da  mu  se  onda  iza  ledja  dignu  na  noge. 

Kralj  bijaSe  vec  prvih  dana  kolovoza  doznao  za  sve,  §to  se  je  u  Erdelju  spremalo, 
pak  je  s  toga  19.  kolovoza  zajedno  s  nadbiskupom  Ivanom  Vitezom  i  drugim  vjemim 
barunima  pohitao,  da  bunu  u  zametku  uguSi.  Dne  26.  kolovoza  boravio  je  kralj  u  Kec- 
kemetu,  a  u  polovici  rujna  bio  je  ve6  u  Erdelju,  gdje  se  buntovnici,  njih  do  50.000,  ne 
bijahu  jo§  valjano  pripravili  za  borbu.  Nahrupiv  naglo  na  njih,  razasu  ih  na  sve  strane. 
Grof  Ivan  od  sv.  Jurja  i  Bozina  prvi  pohita  preda  nj,  da  izmoli  milost  Kralj  pomilova 
njega  i  brata  mu,  ali  liSi  njih  i  njihove  glavne  ortake  svih  dasti,  te  imenova  erdelj  skim 
vojvodama  Ivana  Pongraca  od  Dengelega  i  Nikolu  Cupora.  Od  ostalih  buntovnika  kralj 
je  mnoge  prognao  iz  zemlje,  druge  je  dao  pogubiti,  a  Erdelju  nametnuo  je  ogromnu 
globu  od  400.000  zlatnih  forinti.  Tim  je  silno  zastraSio  privrienike  erdeljskih  buntovnika 
po  Ugarskoj  i  Slavoniji;  jedino  Emerik  Zapolja  sa  svojim  rodjacima  dize  bunu  u  SipuSkoj 
i  gemerskoj  iupaniji,  a  Berthold  EUerbach  (Elderbach),  iupan  virovitidki,  u  jednome 
dijelu  Slavonije.  Ali  Matija§  posla  na  njih  neke  svoje  vjerne  kapetane,  a  sam  odludi 
provaliti  u  Moldavu,  da  kazni  vojvodu  Stjepana  Bogdanovida,  §to  je  prije  Erdeljce  po- 
ticao  na  bunu,  a  sada  opet  primao  progonjene  odmetnike.  K  tomu  je  vojvoda  bio 
mrzak  kralju  i  zato,  §to  se  bija§e  sklonio  pod  zakrilje  poljskoga  kralja,  i  ito  je  Surovao 
s  Turcima.  U  najnezgodnije  doba,  na  koncu  studenoga  1467.,  provali  Maiija§  kroz  Ojtozski 
klanac  u  Moldavu,  da  zbaci  vojvodu  i  drugoga  namjesti.  Prolazedi  zemljom  spali  gra- 
dove  Bako,  Roman  i  Njemca,  te-  prodiraSe  prema  glavnomu  gradu  Sudavi.  Ali  u  no<5i 
15.  prosinca  udariSe  na  nj  kod  grada  Banje  (Baja)  Vlasi  (Rumunji)  pod  svojim  voJFodom. 


7a 


matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 


Nakon  Ijute  borbe  od  cetiri  sata  suzbi  dodule  Matija§  neprijatelja.-ali  i  sam  morade 
ostaviti  bojno  polje  i  okaniti  se  daljega  ratovanja,  jer  bijaSe  dopanuo  rana,  tako  da  su 
ga  morali  nositi  na  nosiljci.  Yec  posljednjega  prosinca  1467.  boravi  kralj  u  Bragovu  u 
Erdelju;  tu  ga  nalazimo  i  prvih  dana  godine  1468.  Bio  je  odluiio  osvetiti  svoju  nedadu 
u  Moldavi,  te  je  u  to  ime  sazvao  velikage  u  Veliki  Varadin  na  dogovor.  No  u  Varadinu 
zgodi  se  neSto,  §to  je  s  mjesta  promijenilo  kraljeve   osnove. 

Kralj  6e§ki  Juraj  Podjebradski  bijase  se  unato6  papinoj  osudi  odrzao  na  prijestolju. 
On  je  odolijevao  ne  samo  ligi  svojih  katolickih  podanika,  nego  i  samomu  caru  Fri- 
driku  III.  Osjecao  se  paSe  tako  jak,  da  je  prvih  dana  1468.  navijestio  caru  rat,  te  sina 
svoga  Viktorina  poslao  s  vojskom  na  Austriju.  Papa  i  car  nadjo§e  se  u  najvecoj  nepri- 
lici,  te  odlu^ise  prizvati  u  pomoc  kralja  MatijaSa.  Taj  je  bio  u  drugoj  polovici  sijecnja 
na  okupu  sa  svojim  prelatima  i  barunima  u  Velikom  Varadinu,  kad  no  mu  stigoge  po- 
slanici  rimske  stolice  (otac  Gabrijel  iz  Verone  i  Petar  Ercleus),  a  s  njima  i  pouzdanik 
katolicke  lige  6e§ke  (olomucki  biskup  Protasius  Boskovic),  koji  ga  pozvase,  »da  primi  u 
svoje  zakrilje  katolike  deSke  krune,  i  da  se  s  oruijem  digne  na  neprijatelja  svete  vjere.« 
I  car  Fridrik  III.  zatraXio  pomoc  u  kralja  Matijasa  protiv  kraljevica  Viktorina,  nudeci  ga 
sjajnim  obecanjima.  Car  ce  njemu  dati  novaca,  odreci  se  naslova  ugarskoga  kralja  i 
vratiti  sve  gradove  i  varoSi,  koje  drzi  u  Ugarskoj;  napokon  ce  zajedno  s  papom  pora- 
diti,  da  MatijaS  bude  izabran  za  njemaCkoga  kralja. 

Sjajne  ponude  sa  svih  strana  obmanuSe  posve  kralja  Matijasa,  te  se  stade  spremati 
na  rat.  Boraveci  mjeseca  veljaCe  i  u  prvoj  polovici  ozujka  izmedju  Velikoga  Varadina  i 
Jegra  skupljao  vojsku  sa  svih  strana.  Mnogi  velika§i,  koji  se  jos  nedavno  njemu  otimahu, 
ponudi§e  se  dobrovoljno,  da  ce  ga  pratiti  sa  svojim  banderijima.  Osobito  se  izticao 
Emerik  Zapolja,  a  uza  nj  grofovi  od  sv.  Jurja  i  Bozina.  Napokon  se  kralju  pridruiio  i 
vodja  katolidke  lige  u  Cegkoj,  mocni  Zdenko  Sternberg,  s  vi§e  svojih  zemljaka.  Dne 
31.  ozujka  1468.  navijesti  MatijaS  kao  saveznik  carev  i  zastitnik  deSkih  katolika  Jurju 
Podjebradskomu  rat,  te  posla  prvih  dana  travnja  odio  svoje  vojske  od  5000  Ijudi  u 
Austriju,  da  odanle  odtjeraju  kraljevica  Viktorina.  S  glavnom  vojskom  podje  Matija§ 
14.  travnja  iz  Poiuna  kroz  Austriju  na  Moravu.  Vojska  mu  je  brojila  16.000  dobro  oprem- 
Ijenih  momaka,  vecinom  ceSkih  i  poljskih  placenika,  zatim  1000  srbskih  konjanika* 
koje  je  vodio  despot  Zmaj  Vuk  Grgurevic  (Brankovic).  Suvise  je  uz  vojsku  bilo  50  vecih 
topova  i  do  2000  kola.  Kralja  su  pratili  brojni  prelati  i  magnati.  Tu  su  bila  oba  nad- 
biskupa,  biskupi  pe6uvski  i  jegarski,  grofovi  od  sv.  Jurja  i  Bozina,  Emerik  Zapolja  i  Ni- 
kola Cupor;  od  austrijskih  velikaSa  pridru2io  mu  se  Ulrik  Grafeneck,  a  od  ce§kih  spo- 
menuti  vec  Zdenko  Sternberg. 

Ve6  fietvrti  dan  iza  polazka  svoga  stajao  je  kralj  kod  Jiglave  na  Moravi.  Kralj 
deski  Juraj  sa  svojim  sinovima  Viktorinom  i  Henrikom  podigao  se  takodjer  na  obranu 
svoje  drzave,  ali  uza  sve  to  ipak  je  Matija§  vec  4.  srpnja  u§ao  u  Olomuc,  glavni  grad 
markgrofije  moravske.  Do  listopada  bija§e  u  vlasti  njegovoj  gotovo  ditava  Morava,  izuzev 
tvrdi  Spielberg  kod  Brna,  Ugarsko  Hradi§te  i  neka  manja  mjesta.  A  i  posljednja  utvr- 
djena  mjesta,  koja  bijaSe  Juraj  u  Slezkoj  i  Luiici  zadrzao,  bi§e  prinudjena  na  predaju, 
tako  da  je  ce§komu  kralju  ostala  jedina  Opava.  U  samoj  CeSkoj  napokon  bijahu  se  Ivan 
od  Rozemberka  i  grad  Budjejovice  pridruzili  katolickoj  ligi.  MatijaS  bija§e  na  pocetku 
rujna  imenovao  vojvodom  svoje  moravske  vojske  Zdenka  Sternberga,  te  se  povratio  u 
Ugarsku,  jer  je  jos  7.  kolovoza  bio  sazvao  sabor  ugarski,  koji  ce  se  sastati  8.  rujna  u 
Pozunu.  Sabor  se  zaista  skupio  i  kralju  izvanrednu  dacu  za  nastavak  rata  dozvolio;  ali 
ga  podjedno  prinudio,  te  se  je  zasebnim  dlankom  (16.)  morao  obvezati,  da  ce  vrSiti  sve 
obveze,  koje  bijaSe  prigodom  krunisanja  inauguralnim  dekretom  preuzeo  i  zajamdio. 

Namah  s  novom  godinom  1469.  obnovio  je  kralj  MatijaS  rat  s  pojacanim  silama. 
Dne  12.  veljade  predala  mu  se  je  hrabra  posada  u  Spielbergu,  a  onda  je  sutradan  krenuo 


BORBA    KRAUA    MAT1JA§A    S  Ce§KIM    KRaUEM  JURJEM   PODJEBRaDSKIM  (1467.  — 1471  ).  73 

sa  10.000  Ijudi  prema  Ce§koj.  Tu  prodje  kraj  gradova  LitomiSla,  Visokoga  Mita  i 
Hrudima,  zeleci  §to  prije  osvojiti  bogate  rudnike  u  Kutnoj  gori.  Ali  kod  Caslave  dodeka 
ga  Juraj  Podjebradski,  i  kad  je  na  to  stao  uzmicati  na  jug,  obkoli  ga  ce§ki  kralj  kod 
Vilimova  usred  snijeinih  gorskih  krajeva  sa  sviju  straoa  tako,  da  mu  je  bilo  ili  ondje 
izginuti  ili  moliti  za  mir.  Oba  se  kraija  sastadoSe  samodruzi  27.  veljaie  blizu  Auhrova, 
te  ugovarahu  viSe  sati  u  nekoj  izgorjeloj  kolibici.  MatijaS  obeca  svome  tastu  na  poStenu 
rijeC,  da  ce  poraditi  u  pape,  da  se  Jurju  i  njegovim  Cesima  dozvoli  sveta  priSest  pod 
objema  prilikama.  Saobdi  mu  nadalje,  kako  su  njemu  papa  i  car  obrekli  njemaiku  kra- 
Ijevsku  krunu,  te  ga  zamoli,  da  za  nj  glasuje;  a  za  to  6e  on  njemu,  svome  tastu,  vratiti 
sve  gradove  i  kotare,  koje  je  dosad  osvojio.  Napokon  utanadise  oba  kraija  primirje 
do  3.  travnja;  za  to  vrijeme  sastat  de  se  oni  sa  svojim  savjetnicima  u  Olomucu,  da  ugo- 
vore  konacni  mir. 

Medjutim  mira  ne  bi.  Papinski  legat  Lovrinac  Rovarella,  biskup  ferrarski,  nadalje  biskupi 
iz  Vratislave  i  Olomuca,  napokon  i  vodje  katoliCke  lige  ^eSke  uprii  sve  sile,  da  osujete 
svaki  sporazumak.  Da  bi  predobili  kraija  MatijaSa,  dlanovi  katolicke  lige  odIuCiSe 
12.  travnja  izabrati  ga  za  6e§koga  kraija.  Matija§  se  pone§to  skanjivao,  ali  napokon  pri- 
volio,  te  ga  onda  3.  svibnja  1469.  svecano  izabrali  fe§kim  kraljem,  na  §to  mu  se  je  po- 
klonila  Morava,  Slezka  i  Luzica.  S  kraljem  Jurjem  produljio  je  primirje  do  nove  godine. 

Ali  ni  Juraj  nije  mirovao.  Videci  da  je  prevaren,  je  skupio  svu  snagu  svoju,  da  odoli 
svejim  neprijateljima.  Najprije  je  zatraiio  pomoc  u  poljskoga  kraija  Kazimira.  Da  bi  ga 
udobrovoljio,  dade  u  ce§kom  saboru  najstarijega  mu  sina,  kraljevica  Vladislava,  izabrati 
svojim  nasljednikom,  ali  uz  pogodbu,  da  se  kraljevid  ozeni  njegovom  kcerju  Ljudmilom, 
i  da  njegovim  sinovima  Viktorinu  i  Henriku  ostanu  njihovc  oblasti.  Na  to  prekide  pri- 
mirje, te  obnovi  u  srpnju  1469.  rat  na  sve  strane,  pri  cemu  se  je  njemu  sreda  nasmijala, 
jer  je  MatijaS  bio  veci  dio  svojih  data  razpustio.  Saveznici  MatijaSevi  stadoSe  vapiti  za 
mirom;  pace  i  sam  car  Fridrik  III.  podeo  se  odvracati  od  ugarskoga  kraija,  jer  se  je 
bojao  prevelike  sile  njegove,  dok  je  opet  Juraj  Podjebradski  nastojao,  da  njemaiku  krunu 
pribavi  burgundskomu  vojvodi  Karlu  Smjelomu. 

Kraj  takih  prilika  bija§e  kralju  MatijaSu  osobito  stalo,  da  si  opet  pribavi  naklonost 
ohladnjeloga  cara  Fridrika.  Ponudi  mu,  da  ce  se  zaru6iti  s  njegovom  tek  petgodiSnjom 
kderkom  Kunigundom,  a  onda  mu  po  svome  pouzdaniku,  nadbiskupu  ostrogonskomu 
Ivanu  Vitezu,  doglast,  da  ce  mu  doci  u  pohode  u  Bed.  I  zaista  dodje  on  11.  veljade  1470. 
u  carevu  stolicu,  praden  od  1500  bogato  opremljenih  konjanika,  zatim  od  brojnih  ugarskih 
i  deSkih  velikasa  i  prelata,  izmedju  kojih  bijahu  najodlidniji  nadbiskup  ostrogonski  Ivan 
Vitez,  sestric  nadbiskupov  i  biskup  peduvski  Ivan  Cesmidki,  i  napokon  Ivan  Beckenslaher 
(Beckensloer),  od  nedavna  biskup  jegarski.  Car  ga  je  lijepo  primio,  obedavao  mu  sva§ta, 
ali  za  pravo  nije  htio  ni§ta  konadno  odluditi.  Tako  ostade  MatijaS  ditav  mjesec  badava 
u  Bedu,  te  se  napokon  11.  ozujka  vrati  zlovoljan  u  Pozun,  ni  ne  oprostivSi  se  s  carem. 
Sada  nastavi  jo§  odludnije  rat  s  de§kim  kraljem,  te  je  narodito  stradala  nevoljna  Morava. 
Medjutim  ne  moga^e  niSta  odludna  izvrSiti.  LJ  nekim  manjim  okrSajima  ostade  MatijaS 
dobitnikom;  ali  kad  je  u  kolovozu  provalio  u  CeSku  do  Caslave,  morade  brzo  uzmaknuti 
pred  de^kom  vojskom,  koju  je  vodila  kraljica  Ivana.  Na  kraju  godine  1470.  nije  bilo  ni 
spomena,  da  bi  mogao  obladati  ditavom  deSkom  driavom.  U  to  su  saveznici  i  privrzenici 
njegovi  postajali  sve  nestrpljiviji  i  nezadovoljniji.  Ziteiji  grada  Vratislave,  koji  ga  bijahu 
u  prvi  kraj  oduSevIjeno  dodekali,  proklinjahu  rat  i  njegove  zadetnike,  jer  im  je  trgovina 
trgla  u  nazadak;  slezki  knezovi  bijahu  svaki  das  spremni,  da  se  odmetnu  od  MatijaSa. 
Pade  i  medju  ugarskim  staleiima  bilo  je  nezadovoljnika,  koji  su  osudjivali  kraljevu  po- 
Ihiku,  tako  te  je  Matijai  teikom  mukom  izradio,  da  mu  je  sabor  u  Budima  dosvolio 
vanrednu  dadu  od  jedne  zlatne  forinte  za  svaka  vrata  ili  portu.  I  ovom  prigodom  mora- 
doSe  poglaviti  prelati  i  baruni  obecati,  da    kralj    ne   ce  vMe    nikakve    dade    preko  volje 


_  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

« 
svojih  podanika  nametati,  paCe  da  ce  mu  oni    sami    dacu    uzkratiti,  ako  bi    ju    htio  raz- 
pisati  (et  quantum  in  nobis  erit,  contributionem  ipsam  neque  nos  dabimus). 

Sve  to,  pak  i  ponaSanje  cara  Fridrika,  koji  je  u  to  nastojao  stvoriti  koaliciju  u 
prilog  Jurju  Podjebradskomu,  skloni  kralja  MatijaSa,  te  je  na  pocetku  godiae  1471.  stao 
nudjati  mir  svome  protivniku.  Juraj  Podjebradski  neka  ostane  kraljem  u  (^eSkoj  do  smrti 
svoje,  a  onda  ce  ga  naslijediti  kralj  Matijas.  Ako  bi  pak  potonji  umro  bez  muzkih  po- 
tomaka,  dobit  ce  6e§ku  krunu  kraljevic  Viktorin  ili  koji  od  brace  njegove.  U  isti  mah 
radili  su  i  poljski  kralj  Kazimir  kao  i  saske  vojvode  pri  papinskoj  stolici  u  prilog  Jurju, 
tako  te  je  Pavao  II.  bio  spreman,  da  ponovo  razpravlja  o  6eskom  pitanju.  Ali  ba§  u  taj 
6as,  kad  su  se  prilike  na  bolje  promijenile,  umre  Juraj  Podjebradski  22.  ozujka  1471.  od 
vodene  bolesti.  S  njim  leze  u  grob  jedan  od  najslavnijih  ceSkih  kraljeva,  koji  je  u  naj- 
osudnije  vrijeme  odrzao  samostalnost  6e§ke  drzave. 

CeSki  stalezi  ne  obazirahu  se  sada  na  to,  sto  su  pred  dvije  godine  bili  poljskoga 
kraljevica  Vladislava  priznali  za  nasljednika  Jurjeva,  nego  odlu6i§e  na  posebnom  saboru 
u  Kutnoj  gori  birati  kralja  po  svojoj  volji.  I  MatijaS  se  natjecao  za  krunu  sv.  Veceslava, 
te  je  poslao  na  sabor  svoje  zastupnike,  jegarskoga  biskupa  Ivana  Beckenslahera  i  erdelj- 
skoga  vojvodu  Nikolu  Cupora.  Ali  vecina  utrakvista  mrzila  je  MatijaSa  kao  naopasnijega 
neprijatelja  svoga,  pak  tako  bi  27.  svibnja  1471.  izabran  petnaestgodisnji  kraljevic  Vla- 
dislav. Dne  22.  kolovoza  okrunjen  bi  Vladislav  u  Pragu  od  nekoga  poljskoga  biskupa 
krunom  sv.  Veceslava,  te  se  torn  prigodom  zavjeri,  da  ce  priznavati  kompaktata  1  posti- 
vati  slobostine  kraljevstva.  Matija§  naravno  nije  ni  snivao,  da  bi  se  odrekao  Cei^koga 
prijestolja,  ta  potro§io  je  doslije  za  ratovanje  preko  dva  milijuna  dukataljos  27.  svibnja  bi- 
ja§e  ga  papinski  legat  Lovrinac  Rovarella  potvrdio  za  eeskoga  kralja,  a  onda  je  Matijas  upro 
svu  snagu,  da  se  ili  milom  ili  silom  dobavi  prijestolja  i  krune.  No  sred  tih  priprava  za- 
prijeti  mu  velika  pogibao,  da  izgubi  Ugarsku  i  Hrvatsku,  gdje  se  bijahu  urotili  protiv 
njega  svi,  koji  nijesu  odobravali  njegovo  otimanje  za  tudje  prijestolje,  a  zanemarivanje 
vlastite  drzave. 

Dok  se  je  kralj  Matijag  borio  s  Jurjem  Podjebradskim  (1468.-1471),  te  gubio  po 
izbor  vojsku  i  sila  novaca  u  stranim  zemljama,  kraljevstva  su  Ungarija  i  Hrvatska  ba§ 
nemilo  stradala,  jer  se  je  kralj  za  njih  malo  ili  ni§ta  brinuo.  Narodito  je  hrvatsko  kra- 
Ijevstvo  patilo  i  od  domacega  razdora,  kao  jo§  vise  od  provala  turskih.  U  kraljevini 
Slavoniji  dobila  je  doduSe  zagreba6ka  biskupija  novoga  biskupa,  mladoga  Osvalda  Tuza; 
no  kad  je  taj  stao  vr§iti  svoja  prava  i  podeo  reorganizovati  svoju  biskupiju,  do§lo  je  do 
smutnja  svake  ruke.  Dne  18.  oiujka  i  13.  travnja  1467.  bijaSe  biskup  Osvald  Tuz  sazvao 
sinodu  Citavoga  svedenstva  svoje  biskupije  za  9.  svibnja  u  Zagreb;  no  kad  se  je  na 
uredeni  dan  sastao  kler  u  crkvi  sv.  Stjepana,  ne  dodje  na  nju  sam  biskup,  nego  posla 
svoga  generalnoga  vikara,  gjurskoga  biskupa  Stjepana,  a  uza  nj  vi§e  svjetovnjaka,  kao 
svoga  upravitelja  dobara  Petra  od  Gudovca,  slavonskoga  banovca  Ladislava  od  Greben- 
grada,  Gregorija  od  Fodrovca,  Antuna  Kopinca,  Petra  od  Bisaga,  Janka  od  Miketinca, 
Jurja  Brigu,  Hermana  od  Cave  i  Jurja  od  SuSice.  Ti  su  svjetovnjaci  smetali  duhovnicima 
pri  njihovim  razpravama;  paCe  cetvrti  dan  si  node  (12.  svibnja),  kad  se  je  zborovanje 
imalo  svrsiti  sve^anim  blagoslovom,  provali§e  u  samu  crkvu,  te  stadoSe  sa  svojim  slu- 
gama  navaljivati  na  svecenstvo.  Biskup  gjurski  Stjepan  sa  svetotajstvom  i  s  nekoliko 
kanonika  utece  sredno  u  sakristiju;  ostalo  svedenstvo  u  crkvi  bude  nemilo  izranjeno  i 
izmrcvareno,  tako  da  je  jedan  svecenik  ostao  na  mjestu  mrtav,  a  mnogo  njih  tezko  ra- 
njenih.  Tako  se  je  svr§ila  krvava  si  no  da,  te  se  je  obruzeno  svecenstvo  jo§  isti  dan 
obratilo  na  papu  Pavla  II.  s  molbom  za  pomoc.  Nema  vijesti,  sta  se  je  poslije  zgadjalo ; 
jedino  znademo,  da  se  je  biskup  Osvald  neprestano  tuiio  kralju  na  svoje  vjernike,  Sto 
mu  ne  placaju  desetine.  Jo§  20.  ozujka  1467.  zapovijeda  kralj  MatijaS  iz  Budima  banu, 
banovcima  i  iupanima  kriijevadke,  zagreba6ke  i  varaidinske   zupanije,  neka   prinude  pie- 


K. 


BORBA  KRALJA  matijaSa  s  CkSkim  kraljem  jurjem  podjebradskim  (1467. — 1471.).       75 

mide,  da  za  svoje  podanike  pladaju  desetinu  zagrebadkoj  biskupiji.  Nalog  svoj  pooStrio  je 
kralj  u  Poiunu  8.  listopada  1468  ,  zapovjediv§i    banu  i  banovcima,  da    one  plemide,  koji 
se  ne  bi  pokorili  njegovim  odredbama,  uc^injenim  pred  dvije  godine  u  Kriievcima  u  po- 
gledu  crkvene   desetine,  kazae  globom  od  triju  maraka,  le  da   ih  i  drugim  zgodnim  na- 
dinom  na   vrSenje  duinosti   sile.    Ositn    crkvenih    sporova    bilo   je   u    Slavoniji  i  drugih 
velikih  smutnja.    Veliki   je  razdor   bio    planuo   poradi   protonotara  kraljevstva,  kojega  je 
biralo  plemstvo,  ali  kojega  nije  htio  priznavati  tadanji  banovac   slavonski.  spomenuti  ved 
Ladislav  od  Grebengrada.  Taj  je  pate  protonotaru    oduzeo   peCat  kraljevstva  i  drugomu 
ga  predao,  da  s  njime  potvrdjuje  njegove  sudaike  odluke  prigodom  oktavalnoga  suda  o 
prazniku    sv.  Jakova.    Povrijedjeno    tim    plemstvo    prituzilo    se    kralju    MatijaSu,  koji    je 
onda  26.  kolovoza    1467.   u    Kedkemetu    izdao    dvije    povelje;   jednom    proglasio   je  sve 
odluke  banovdeve  prigodom  posljednjega  suda  za  niltetne,  a  drugom  je  poradi  toga,  §to 
se  plemstvo  nije  moglo  sporazumjeti    u    pogledu   protonotara,  sam    za    tu  Cast  imenovao 
Ivana    od    Korotne,  te   podjedno   plemstvu    zapovjedio,  da   njegovu    odabraniku   predade 
peiat  kraljevstva.    Uza  sve  te  nevolje  patila  je  Slavonija  najviSe    od  razliditih  redovitih  i 
vanrednih  daca,  kojima  je  trebalo  namirivati  troSkove  za  rat  s  CeSkim  kraljem.  Uz  redo- 
vite  dace  morala  se  je  gotovo  svake  godine   pla6ati  i  vanredna   daca;  k  tomu  je  kralj  i 
drugim  naCinom  vadio  novaca  iz  Slavonije.  Tako  je  Matija§  3.  sijeSnja  1468.  iz  BraSova 
posebnim  dekretom  oslobodio  zupanije  varazdinsku,  krizevaCku  i  viroviticiku,  kao  i  iitavu 
kraljevinu  Slavoniju  na  pet  godina  od  tako  nazvanoga    generalnoga  suda,  kao  i  od  svih 
globa,  koje  bi  se  morale  platiti  onamo  od  krunisanja    njegova;   ali   je  zato  s  mjesta  na- 
metnuo  ubogoj  Slavoniji  novu  dadu  od   pol  forinte    (taxa   seu    contribucio  medii  floreni, 
racione  prorogacionis  iudicii  generalis    in   regno   Sclauonie    imposita)     Kako  se  je  teiko 
porez  smagao,  najbolje  dokazuje,  §to  je  kralj  9.  oiujka  1468.  slobodnu    obcinu   na  brdu 
Gradcu  morao  od  placanja  te  potonje  dade  osloboditi.  Sam  MatijaS  kaze,  da  je  to  udinio 
smilovavSi  se  »siroma§tvu,  opustoSenju  i  razsulu  te  varo§i,  koje  je  tu  varo§  i  iitelje  nje- 
zine  narodito  u  posljednje  vrijeme  sna§lo   tim,  §to  je  ku2aa    bolest  medju  stanovnidtvom 
obojega  roda  harala<. 

Ako  je  vec  kraljevina  Slavonija  toliko  stradala,  kako  je  tek  bilo  u  nevoljnoj  Hrvatskoj, 
koja  nije  ni  dasak  bila  sigurna  od  susjednih  Turaka.  Novi  ban  Ivan  Tuz  od  Laka  bi- 
jaSe  doduSe  u  drugoj  polovici  1466.  s  pomodu  Ivana  Rozgona  i  dubrovadkoga  fratra 
Aleksandra  obnovio  kraljevsku  vlast  u  juznoj  Hrvatskoj  izmedju  Zrmanje  i  Neretve,  oteo 
Klis  banici  Margareti  Spirandid,  ponamjestio  u  poglavitim  gradovima  kraljevske  kapetane 
i  kastelane,  obskrbio  hranom  i  zairum  tvrdi  grad  Poditelj  na  Neretvi,  kojemu  je  zapo- 
vijedao  kapetan  Pavao  Sandar,  pade  pokuSao  predobiti  i  hercega  Vlatka  Vukdida  za 
svoga  kralja;  no  jedva  da  je  to  izveo,  ostavio  je  opet  Hrvatsku,  te  se  je  vratio  u  Sla- 
voniju na  svoja  posjedovanja,  odakle  je  zalazio  desto  kralju  u  Ugarsku.  U  Hrvatskoj 
namjestio  je  za  banovca  nekoga  Ladislava  Markusa  (Ladislaus  Markus  de  Theryen) ;  no 
vlast  toga  banovca,  koji  je  stolovao  u  Kninu,  nije  daleko  sezala,  jer  ga  nijesu  priznavali 
ni  Kurjakovidi  ni  Frankapani  na  sjeveru,  a  ni  vojvoda  Vladislav  Vukdid  ni  vojvode  Zarko 
i  IvaniS  Vlatkovid  na  jugu.  Vukdidi  pade  i  Vlatkovidi  kao  da  nijesu  mnogo  marili  ni  za 
kralja  MatijaSa,  ved  se  utjecali  zakrilju  budi  napuljskoga  kralja  Ferdinanda,  budi  nje- 
madkoga  cara  Fridrika  III.  Samo  u  das  najvece  pogibli  znao  bi  herceg  Vlatko  Vukdid 
kroz  Dubrovnik  §iljati  svoje  poslanike  u  Ugarsku.  Jedan  od  vojvoda  Vlatkovidi,  po  imenu 
Zarko,  obladao  u  to  i  kraljevskim  gradom  Klisom,  te  se  je  ponosito  stao  zvati  »Mi 
vojvoda  Zarko  Humski,  u  ime  posvedenoga  carskoga  velidanstva  ban  Klisa  i  Primorja 
sve  do  rijeke  Neretvea.  Taj  je  vojvoda  i  ban  Zarko  mnogo  smetao  mletadkim "podani- 
nicima  u  Dalmaciji  tijekom  godine  1467.  JoS  u  listopadu  te  godine  tuie  se  Mletcl  na 
toga  bana  kliskoga  (circa  novitates  bani  Clisii);  pak  pozivlju  svoga  poslanika  na  ugarskom 
dvoru,  neka  izradi  u  bana  Ivana  Tuza,  da   bi    poslao   koga    od  svojih  pouzdanika  u  one 


•jb  MATIJA§  KORVIN   (1458. — 1490.). 

• 

strane,  koji  bi  pribavio  zadovoljStiau  i  od§tetu  njihovim  podanicima.  U  isti  mah,  dok  se 
je  to  zgadjalo  u  najjuznijem  dijelu  Hrvatske,  bjesnile  su  u  sjevernom  dijelu  Hrvatske 
krvave  smutnje  izmedju  knezova  Kurjakovica  i  knezova  Frankapana,  a  onda  medju  samim 
knezovima  Frankapanima,  gdje  su  se  nesloJna  braca  krvarila  medju  sobom,  grabeci  jedan 
drugomu  posjedovanja.  Brada  su  se  Frankapani  zajedno  sa  svojim  sinovcima  sastajali  vi§e 
puta  na  >stanke<,  pak  se  pogadjala;  no  redovito  bi  nakon  takih  stanaka  planule  jo§ 
Ijuce  borbe,  narodito  izmedju  striceva  i  sinovaca.  Kraj  takvih  borba  stradale  su  i  nji- 
hove  zemlje,  jer  je  jedan  drugomu  pustosio  imanje.  NajviSe  je  pak  trpio  od  toga  njihov 
zajednidki  grad  Senj,  kojega  su  iitelji  gotovo  zdvajali. 

Na  poSetku  godine  1468.,  dne  17.  sijeinja,  umre  veliki  junak  Juraj  Kastriotid  (Sken- 
derbeg),  koji  je  kroz  decenija  silne  jade  zadavao  Turcima.  S  njegovom  smrdu  nestade 
svakoga  odpora  u  Albaniji.  Kako  se  je  namah  zatim  kralj  Matija§  zapleo  u  6e§ki  rat,  ostade 
ditavo  breme  rata  s  Turcima  na  mletaCkoj  obcini.  U  to  vrijeme  zaigra§e  Turci  krvavo 
kolo,  provaljujuci  gotovo  neprestance  u  manjim  ili  vecim  coporima  u  oblasti  mletadke 
Dalmacije,  onda  u  zupe  i  zupanije  Hrvatske  i  Slavonije.  ViSe  puta  prodrli  bi  i  u 
Ugarsku,  pace  i  u  mletaiku  Furlansku,  a  i  u  vojvodine  Habsburgovaca  (Kranjsku,  Koru§ku 
i  Stajersku).  Za  tih  provala  ne  bi  se  zaustavljali  kod  gradova  i  tvrdinja,  da  ih  pod- 
sjedaju,  ve<i  bi  obilazeci  ih  pusto§ili  i  harali  polja  i  doline,  grabili  blago  i  hvatali  ne- 
voljni  puk,  pak  se  onda,  preletiv§i  na  konjima  trkom  vi§e  zemalja,  s  bogatim  plijenom 
i  s  mnogo  suznjeva  vracali  svojim  kucama  Sve  su  provale  iza§le  iz  turskoga  dijela  Bosne 
i  Hercegovine,  i  koji  put  takodjer  iz  Srbije  (Smedereva). 

Vec  za  god.  1467.  i  prije  javljaju    se   neke    manje    provale    u  hrvatske  zemlje;  no 

prva  zamaSnija  zgodila  se  je  u  veljadi  i  na  po6etku  ozujka  1468.  Turci  su  tom  prigodom 

iz  Bosne  udarili  na  Krbavu  i  Liku,  te  prodrli  sve  do  luke  grada  Senja.    Odanle  razasuli 

su  se  i  opusto§ili   6itavu   zupu   Modru§e,    koja  je   tada   brojila   do    2000    ognjiSta,  te    su 

zarobili  nebrojeno    mnogo    Ijudi.    Kako    su    ovom  prigodom   najvi§e  stradali  ba§  knezovi 

Frankapani,  odludiSe  se  medjusobno  izmiriti.  Dne  21.  ozujka   skupili  se  oni  na  stanak  u 

svome  gradu  Senju,  da    razpravljaju  o  svemu,  >tako    §to   se  tice    casti  i  srecnoga  stanja 

njihova,  kao    §to   bi    bilo  na  korist    i    probitak    grada    Senja «.    Na  stanku  bila  su  brada 

Stjepan  II.  (starjeSina  roda),  Dujam  IV.  i  Martin,  nadalje  sinovci  njihovi  Juraj  I.  Cetinski, 

Bartol  X.  Ozaljski,  Ivan  (Ani)  VIII.  Brinjski  i  Nikola   VI.  Trzacki.    Ivan  VII.  Krcki,  koji 

se  bija§e  odijeHo  od  brace  i  posve  podao  zaStiti  mletafikoj,  nije  do§ao.  Ovom  prigodom 

doSli  su  pred  knezove   zastupnici   plemstva    i    puka  u  gradu    Senju,  te    su    ih  molili,  da 

im  ponovo  potvrde  njihove   sloboStine,  prava,  obidaje    i    Statute.    Knezovi  odazvali  su  se 

molbi  Senjana,  potvrdili  su  im  sve,  pa6e   su    bili    prinudjeni,  da    gradskomu    Statutu  pri- 

dadu  jo§  neke   ustanove,  od   kojih   je  bila  najzna6ajnija  ova:    »Ako    bi  koji  od  senjskih 

knezova  (Frankapana),  §to  Bog    ne  dao,  senjska   prava    povrijedio  ili  pogazio,  ili  sam  ili 

po  svojim  sluzbenicima,  pada  pod  kazan  gubitka  svoga  dijela,  §to  ga  u  Senju  imade,  na 

deset  godina,  tako  on  sam,  koji  povrijedi   ili    pogazi,  kao    i   onaj,  koji    mu   pomogne;  a 

laj  njegov    dio    imade    se    razdijelid    medju    ostale   knezove,  i    svi  ti  moraju    biti  protiv 

onoga,  koji  bi  kuSao  povrijediti    spomenute   ustanove   naSec.    Ba§  ta  ustanova  odaje,  da 

je  i  u  samome    gradu    Senju    bilo    gradjana,  kojima  su  dodijale    vjecite  smutnje  u  kne- 

ievskoj  porodici.  Medjutim  stanak  u  Senju    slabo    je   koristio,  jer    su  Frankapani  i  dalje 

nastavili  kavge  medju  sobom  i  s  krbavskim  knezovima  Kurjakovicima.  Isti  se  Mletci   za- 

brinuli,  da  bi  Turci  kraj  takvoga  stanja  mogli  provaliti  u  samu  Italiju  Dne  23.  srpnja  1468. 

izabrala  je  mletaika  obdina  Nikolu  Michaela  za  posebnoga  poslanika  svoga,  koji  ce  poci 

u  Hrvatsku,  da  poku§a  izmiriti  zavadjene  knezove.    »Ta  braca,  gospoda  senjska,  ne  iivu 

medju    sobom    bratinski,  pafie   nesloga  i  razmirice   bjesne    medju    njima,  pak    tako  se  je 

zgodilo,  da  su  Turci  provalili  u  one  strane,  poharali  Sitavu  krajinu  i  ugrabili  neizmjeran 

plijen  Ijudi  i  stoke.  I  buduci  da   bi   se   vrlo  lako  moglo   zgoditi,  da  bi  poradi  nesloge  i 


BORBA  KRAUA  MATIJaSa  S  6e§K1M  KRAUEM  JURJKM  PODJEBRADSKIM   (1467  —1471. )•  77 

smutnja  izmedju  redene  brace  ona  mjesta  do§le  u  ruke  Turcima,  §to  bi  bilo  na  o6itu 
pogibao  na§emu  stanju:  predlaze  se,  da  se  s  mjesta  izabere  jedan  poslanik  k  reienoj 
gospodi,  koji  de  po6i,  kud  mu  se  zapovjedi,  i  vrSiti  ono,  §to  mu  se  povjeri*.  U  pro- 
sincu  1468.  bija^e  se  ve6  Nikola  Michael  povratio  iz  Senja  u  Mletke,  ne  izvrSivSi  po  svoj 
prilici  niSta.  Dne  18.  prosinca  zakljuduje  mletadko  vijece:  >Iz  izvjeStaja  plemenitoga  muza 
Nikole  Michaela,  koji  se  je  kao  poslanik  vratio  iz  Senja,  najoditije  se  razabira,  da  bi 
Turci  mogli  vrlo  lako  provaliti  u  na§u  pokrajinu  Istru.  I  ako  se  §ta  ne  udesi,  do6\  6e 
oni  nedvojbeno,  pak  ce  nahrupiv  iznenada  na  pokrajinu  odvesti  silno  mnoztvo  Ijudi. 
Pomenuti  je  poslanik  spomenuo  kao  jediti  uztuk,  da  se  predusretne  toj  opasnosti,  neka 
se  ulozi  sav  trud,  da  izmirimo  one  velemozne  knezove  senjske  s  krbavskim  knezovima, 
jer  ako  budu  ovi  ujedinjeni  i  slozni,  ne  6e  Turci  modi  tako  lako  prevaliti  njihove  tijesne 
klance,  te  udariti  na  recenu  na§u  pokrajinu.  I  stoga  se  ne  smije  niSta  propustiti,  da  se 
poludi  ovaka  sloga«.  I  opet  bi  Nikola  Michael  izabran,  da  nastavi  zapoceto  djelo  u 
Hrvatskoj.  No  jo§  prije  njegova  odiazka  izabrale  Mletci  15.  sijednja  1469.  svoga  tajnika 
Ljudevita  Manentija,  da  ide  u  Senj  Frankapanima,  pak  da  ih  poku§a  izmiriti  s  krbavskim 
Kurjakovicima.   >Senj  je  bez  utvrda    i    posade,  pudanstvo    se  je  od  straha  razbjeglo;  ako 


^fh  ca  5t/-ptet  a^jdo;nfUe uitiu  or'cfuota/nm 
uentts  oereu  (Jbtcai.  rjfxia  mufta  L^ 


/ 


Arhata  Ttrmon^.  3ctccas  ofjerxeMtTieru^- 
(Jeris  ovesflcrf-^otoiuis  fuamunera  vvau 

fcTiCwus  bau/^a  hwus  ■  nee  r>    Lyra  diopuis  ullu 
Prvi  redgi  rukopisa 

I  pjennoiii :   >De  viU  et  landibas  Gnarini  Veronenusc,  kojo  je   tpjerao  Itko  Ceanii£kt  Qanns  Paononias). 

U  knjiinioi  narodno^  muMija  a  Badimpaiti. 


se  zgodi,  te  Senj  dodje  u  turske  ruke,  propala  je  gospoStija  svih  njih  (Frankapana)«. 
Mletci  im  ne  mogu  za  sada  pomoci,  ali  neka  s  mjesta  po§Iju  poslanika  k  papi,  da  im 
on  pomogne.  I  mletadki  ce  poslanik  na  papinskom  dvoru,  Franjo  Sanuto,  poduprijeti 
njihovu  molbu.  Oko  20.  sijednja  1469.  spremao  se  je  i  zasebni  poslanik  mleiadki  Nikola 
Michael  u  Senj.  Duzd  Kristofor  Mauro  daje  mu  naputak,  kako  da  pomaie  vec  odabra- 
Doga  tajnika  Ljudevita  Manentija  pri  izmirenju  Frankapana  i  krbavskih  knezova.  Podjedno 
neka  dnevice  izvjeSduju  o  Turcima  i  njihovu  napredovanju.  Jer  Turci  udarali  su  od  pro§le 
godine  neprestano  i  na  mletadku  Dalmaciju,  te  je  obdina  jo§  u  prosincu  1468.  morala 
pomod  poslati  gradovima  Zadru  i  Sibeniku,  i  posebnoga  providura  odrediti,  da  brani 
one  krajeve.  Za  pomod  vapili  su  i  kraljevski  kapetani  u  najjuinijim  krajevima  Hrvatske; 
kapetan  Pavao  Sandar  u  Poditelju  na  Neretvi  primao  je  neprestano  pomodi  (hrane, 
oruzja  i  novaca)  iz  Dubrovnika,  a  kraljevi  poslanici,  franjevci  Antun  i  Aleksandar  Du- 
brovdanin,  zalazili  su  sve  do  Novoga  u  Boci  kotorskoj  k  hercegu  Vlatku  Vukdidu. 


yg  matijaS  kobvin  (1458. — 1490). 

Kralj  Matija§,  zabavljen  borbom  s  eeSkim  kraljem,  uCinio  je  za  izkidano  hrvatsko 
kraljevstvo  bar  to,  da  je  banu  Ivanu  Tuzu  podijelio  druga,  naime  svoga  osobitoga  po- 
uzdanika,  umnoga  pefiuvskoga  biskupa  Ivana  Cesmiikoga.  Ved  21.  sijecnja  1469.  izdaju 
Ivan  biskup  pecuvski  i  Ivan  Tuz  od  Laka  povelje  kao  bani  kraljevine  Slavonije;  u 
Hrvatskoj  i  Dalmaciji  imadu  malo  vlasti,  pa6e  se  u  kraljevskim  izpravama  god.  1468. 
i  1469.  spominje,  da  je  banska  6ast  za  Dalmaciju  i  Hrvatsku  izpraznjena  (honoribus  ba- 
natuum  Dalmatiae  et  Croatiae  regnorum  .  .  .  vacantibus).  U  Hrvatskoj  vrSili  su  tada  vlast 
same  banovci  Ladislav  Markus  i  Pavao  Tar,  no  i  njihov  ugled  jedva  je  dopirao  od 
Knina  i  Sinja  do  Klisa  i  Ostrovice.  Sve  uza  tolike  bane  i  banovce  nije  ipak  bilo  pomoci 
Hrvatima.  U  drugoj  polovici  veljade  1469.  borave  u  Mletcima  poslanici  kneza  Stjepana  II. 
Frankapana.  Oni  mole  obcinu,  neka  se  ona  poku§a  sporazumjeti  s  peduvskim  biskupom 
i  banom  Ivanom  Cesmidkim,  pak  neka  zajedno  s  njim  porade,  kako  da  se  suzbiju  Turci, 
koji  dnevice  prijete  Hrvatskoj.  Naro6ito  pak  tra^ili  su  pomoc  za  kneza,  da  uzmogne 
braniti  varoS  ModruSe.  MIetci  su  im  28.  veljace  odgovorili,  neka  se  knez  Stjepan  u 
svemu  nastoji  sporazumjeti  s  njihovim  poslanikom,  kojega  eto  §alju  u  Senj.  Zna6ajno  je, 
da  su  MIetci  malo  zatim,  naime  16.  ozujka,  pisali  svome  poslaniku  na  papinskom  dvoru, 
neka  poradi  u  pape  Pavla  II.,  da  se  kralj  Matijas  slozi  s  carem  Fridrikom  III.  na 
obranu  svojih  granica  i  zemalja.  Neka  ne  udara  na  deSkoga  kralja,  dok  mu  Turci 
drzavu  razdinjaju. 

I  zaista  bijahu  Turci  jo§  u  ozujku  1469.  obnovili  svoje  navale  na  Hrvatsku.  Knez 
Martin  Frankapan  mislio  je  tada  vec  na  to,  kako  da  ostavi  svoiu  nesrecnu  djedovinu, 
pak  je  molio  Mletke,  da  mu  dozvole  skloniti  se  u  njihove  zemlje.  Knezovi  Ivan  (Anz) 
Brinjski,  Nikola  Trzadki,  zatim  krbavski  knezovi  Pavao  i  Karlo  zaklinjali  su  obcinu,  da  ih 
pomaze  novcem,  oruzjem  i  vojskom.  MIetci  su  10.  travnja  odludili  poslati  redenim  kne- 
zovima  lumbarada  (8  velikih  i  24  male)  i  drugoga  oruzja,  kao  i  baruta;  a  15.  travnja 
povjerili  su  svomu  poslaniku  Nikoli  Michaelu  1000  dukata,  da  ih  razdijeli  medju  kne- 
zove,  pak  da  tim  novcem  placaju  svoje  dete.  Poslanik  neka  svakako  nastoji  izmiriti  sve 
knezove,  a  peduvskoga  biskupa  i  bana  Ivana  Cesmidkoga  neka  gleda  skloniti,  da  sve 
mogude  (omnes  possibiles  favores  prestandos)  dini  za  obranu  Frankapana. 

Ali  sve  to  nije  prudilo.  Na  koncu  travnja  ili  prvih  dana  svibnja  1469.  provalio  je 
turski  pa§a  Ezebeg  s  vojskom  od  20.000  i  vi§e  Ijudi  iz  Bosne  u  Hrvatsku.  Pro§av§i 
Krbavom  i  Likom  dopro  je  do  Senja,  od  kojega  su  ga  knezovi  Frankapani  odvratili 
velikim  darovima  (li  feci  grande  presente);  odanle  udario  je  na  Modruse,  koje  je  opu- 
sto§io,  a  zatim  je  preko  Kupe  provalio  u  Kranjsku.  Suvremeni  Ijetopisac  Jakob  Unrest, 
zupnik  u  sv.  Martinu  kod  Vrbskoga  jezera  u  KoruSkoj,  koji  je  zabiljezio  sve  turske 
provale  u  alpske  krajeve  do  godine  1494.,  javlja,  da  su  Turci  na  samu  duhovsku  ne- 
'delju,  21.  svibnja,  osvanuli  kod  Metlike,  pak  onda  kroz  detrnaest  dana  robiii  Kranjsku 
sve  do  zidina  grada  Ljubljana.  Tom  zgodom  da  su  zasuznjili  do  60.000  Ijudi,  a  mnogo 
naroda  poubijali,  te  sila  crkvi  i  sela  oplijenili  i  spalili.  Tek  kad  se  je  u  Kranjskoj  stao 
dizati  pudki  ustanak,  od  svake  kuce  po  jedan  dovjek,  i  kad  su  doduli,  da  se  Hrvati  spre- 
maju  zakrditi  njima  povratak,  stadose  se  naglo  vracati.  Do§av§i  do  Kupe,  koja  bija§e 
narasla,  ne  mogo§e  sve  suinjjeve  brzo  prevesti,  pak  ih  s  toga  pred  nekim  gradom  uz  tu 
rijeku  sila  sasjekoSe.  Namah  zatim  javljaju  mletadki  i  milanski  poslanici  o  daljoj  provali 
turskoj  mjeseca  lipnja  i  srpnja,  i  kako  su  Turci  vracajuci  se  u  Bosnu  poveli  sa  sobom 
krSdanskoga  roblja  deset  do  petnaest  tisuda  duSa.  Za  tih  provala  stradao  je  osobito  knez 
Stjepan  II  Frankapan,  kod  kojega  je  boravio  i  mletadki  poslanik  Nikola  Michael.  Taj  je 
pismom  od  1.  srpnja  iz  ModruSa  obcini  svojoj  javio,  kako  je  knez  Stjepan  tezko  za- 
brinut  za  stanje  svoje  (sollicitus  et  anxius  de  salute  status  sui).  MIetci  su  na  to 
14.  srpnja  odludili  poslati  100  svojih  pjeSaka  >na  razpolaganje  njegovoj  velemoznosti«,  a 
za  obranu   ModruSa;    osim    toga    obeda§e    smjestiti   svoje    dete   u  neka    svoja    mjesta  u 


BORBA   KRAUA  MATIJaSa  S  Ce§KIM  KRAUEM  JURJEM   PODJKBRADSKiM   (1467.— 1471  )         79 

susjedstvu  knezevih,  da  mu  budu  pri  ruci  u  svakoj  potrebi.  U  svojoj  nevolji  traiio  je  knez 
Stjepan  zaklona  i  u  njemadkoga  kralja  i  cara  Fridrika  III.,  gospodara  Kranjske,  §ta- 
jerske  i  Austrije.  Cini  se  pa^e,  da  je  knez  Stjepan  stavio  svoje  imanje  u  zaStitu  Fridri- 
kovu,  jer  neki  pribrajaju  u  to  vrijeme  Modruse  oblastima  re^enoga  cara.  Osim  toga 
poslao  je  knez  Stjepan  i  svoga  jedinca  sina  Bernardina,  tada  mladica  od  iestnaest  go- 
dina,  na  carev  dvor  u  Gradac  u  Stajerskoj.  Ondje  je  u  Gradcu  boravio  mladi  Bernardin 
vet  u  prvoj  polovici  srpnja  kao  dvorjanik,  te  je  u  ime  carevo  5.  srpnja  doSao  javiti 
milanskomu  poslaniku  Kristoforu  do  Bollata,  da  ce  ga  car  sutradan  primiti  u  audicnciju. 
Sada  tek  prenuo  se  je  i  kralj  MatijaS  Korvin.  Do^uo  je  o  provalama  turskim  a 
Hrvatsku,  o  cetama  mleladkim  u  oblastima  Frankapana,  pak  o  nehaju  svojih  bana  Ivana 
Tuza  i  Ivana  Cesmidkoga.  Pobojao  se  je,  da  bi  se  Mletci,  pomazuci  Frankapaue,  mogli 
ugnijezditi  u  Senju  kao  u  tolikim  dalmatinskim  gradovima,  zato  je  odlu6io  uzpostaviti  kra- 
Ijevsku  vlast  u  onim  krajevima.  U  bane  se  nije  pouzdavao;  s  toga  se  je  rije§io  poslati  po- 
sebnoga  vojvodu  s  vojskom  u  Hrvatsku.  Vec  27.  srpnja  1469.  javlja  milanski  poslanik 
iz  MIetaka  svome  gospodaru,  kako  je  ugarski  kralj  zapovjedio  nekomu  kapetanu  svomu, 
po  imenu  Panchieru  (Baumkircheru),  da  sa  9000  konjanika  podje  u  Hrvatsku  i  Dalma- 
ciju,  pak  da  ondje  pokori  hrvatsku  gospodu  i  Dalmaciju,  koja  po  pravu  pripada  njegovu 
velicanstvu.  Milanski  i.oslanik  nije  dobro  upamtio  ime  kapetana,  ali  vijest  je  njegova 
bila  istinita.  Prvih  dana  kolovoza  vape  knezovi  Frankapani  u  Mletcima  za  pomod   protiv 


CmendJMt^ 


JJkc^prUtt^    Z''  f 


RuKOPis  biskupa  Ivana  CesMi^KOGA. 

b   jcdoe  poTclje  od  31.  oiojka  I464.,  koja  se  £oTa  b  porodiinom   arkira  grofova  Forga£a.  CiUae:   »£iiiendaU 
in  caD(ceIla)ria  in'dictione:  pridie.  Jo(anDe*)  e(piicopai). 


kapetana  Blaia  Podmanickoga,  kojega  bijaSe  kralj  poslao  u  Hrvatska  Taj  hrabri 
i  kralju  odani  Blaz  Podmanicki,  s  pridjevkom  Magjar  (Blasius  Magyar,  Majer  Blai. 
Merblas)  bija§e  se  ved  vi§e  puta  proslavio  u  razliditim  bojevima,  a  sada  ga  bijaSe  zapala 
zadaca,  da  pokori  Frankapane,  i  da  potisne  mletadki  upliv  iz  njihovih  oblasti. 

Mletci  su  dobro  znali,  da  je  dolazak  Blaza  Magjara  naperen  vi§e  protiv  njih,  nego 
protiv  Turaka,  te  su  s  toga  svima  silama  radili,  da  njegovu  zadacu  osujete.  Dne  7.  ko- 
lovoza povjeravaju  svojemu  poslaniku  Nikoli  Michaelu,  neka  po§lje  sekretara  Ljudevita 
Manentija  pred  kraljeva  kapetana  Blaza  Magjara  (ad  magnificum  Merblas  capitaneum),  i 
neka  ga  moli,  da  odustane  od  svake  sile  i  rata  s  Fraakapaaima,  jer  su  oni  gotovi  po- 
slati svoje  poslanike  pred  kralja  i  pokoriti  se  zapovijedima  njegovima.  >Slavnije  je  poda- 
nike  blago§<5u  uzdriati  u  duinoj  odanosti  prema  blagomu  kralju,  nego  ih  oruijem 
svladavati,  a  naroiito  u  ta  vrlo  opasna  vremena*.  Dne  25.  kolovoza  pi§u  Mletci  Ivanu 
Aymu,  svomu  poslaniku  kod  kralja  MatijaSat  da  se  pobrine  za  knezove  Frankapane,  a 
7.  rujna  svome  poslaniku  u  Rimu,  da  radi  u  prilog  redenim  knezovima.  I  25.  rujna  na- 
laiu  poslaniku  na  ugarskom  dvoru,  neka  moli  kralja,  da  zapovjedi  svome  kapitanu  Blaiu, 
da  ne  dira  u  knezove  Frankapane. 

Sred  borbe  izmedju  knezova  Frankapana  i  kraljeva  kapetana  Blaia  provaliSe  Turci 
po  ietvrti  put  te  godine  u  Hrvatsku.  BijaSe  to  mjeseca  rujna;  29.  rujna,  na  Miholje,  bi- 
jahu  prodrli  do  Save,  te   bi   jama^oo  bili    i    Zagreb    poharali,  da   se    Sava    nije    razlila. 


go  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

# 
Nakon  odlazka  Turaka  nastavio  je  kapetan  Blaz  Magjar  rat  s  Frankapanima,  otimajuci 
im  gradove  i  kotare.  Borbe  su  bile  zestoke,  jer  je  knez  Ivan  (Anz)  Brinjski  trazio 
6.  listopada  sve  u  Dubrovniku  baruta  za  topove.  Kroza  to  ditavo  vrijeme  boravio  je  za- 
sebni  poslanik  mletadki  Nikola  Michael  u  gradu  Senju  ili  uz  Frankapane,  pomazuci  im 
odbijati  i  Turke  i  odolijevati  kapetanu  Blazu  Magjaru.  Jama^no  je  poslanik  imao  tajni 
naputak,  da  radi  u  prilog  svojoj  obcini,  ne  bi  11  se  ona  kraj  obce  smutnje  docepala 
hrvatskoga  primorja.  Dne  22.  listopada  nala^e  mu,  da  u  sludaju  potrebe  pozove  u  pomoc 
sve  susjedne  mletadke  upravitelje  iz  Istre,  zatim  s  Cresa,  Osora,  Paga  i  Raba;  podjedno 
mu  §alju  jednu  od  najvedih  galija.  No  poslanik  nije  mogao  mnogo  uSiniti,  jer  su  kne- 
zovi  Frankapani  opet  bill  medju  sobom  neslozni.  Zato  je  i  poslao  u  Mletke  tajnika 
Ljudevita  de  Manentis,  neka  objavi,  da  je  grad  Senj  u  najvecoj  opasnosti  (maximo  in 
periculo)  radi  razdora  u  knezevskoj  porodici.  Obcina  mu  je  na  to  odgovorila  10.  stude- 
noga,  neka  svom  mudrosti  nastoji,  kako  bi  recene  knezove  ili  bar  trojicu  od  njih  mogao 
prizvati  na  stanak,  pak  neka  ih  onda  svim  mogudim  nacinom  ku§a  skloniti  na  siogu,  bez 
koje  ne  ce  moci  odrzati  svoga  grada  Senja,  »koji  je  temelj  i  zastita  svega  ostaloga  stanja 
njihova«  (civitatis  Segne,  reliqui  eorum  status  fundamentum  et  conservatio).  Mletci  izra- 
dili  su  pade  u  pape  Pavla  II.  breve,  kojim  je  knezove  Frankapane  preporucio  milosti 
kralja  Matijasa. 

Medjutim  sve  je  bilo  utaman,  jer  je  negdje  u  polovici  studenoga  1469.  kapetan 
Blaz  Magjar  sa  svojim  detama  provalio  u  grad  Senj,  te  ga  zauzeo  za  svoga  kralja  i 
gospodara.  Kako  se  je  to  zgodilo,  javljaju  Mletci  22.  studenoga  svome  poslaniku  kod 
pape  ovako:  >Kad  su  se  razasuli  glasi,  da  Turci  dolaze  u  kotare  grada  Senja,  zitelji  se 
njegovi  posve  (penitus)  razbjegoSe  i  pust  grad  ostaviSe.  Mi  smo  na  to  svoje  posade  u 
Senj  smjestili,  te  ga  duvali  i  odrzali,  pa6e  i  sve  bjegunce  opet  kudi  njihovoj  povratili. 
Potaknuti  tim  dobrocinstvom  i  nadom  u  bududu  za§titu  zahtijevali  su  sada  i  gospoda  i 
puk  senjski,  da  redeni  grad  i  dalje  zadrzimo  u  rukama  i  vlasti  naSoj,  pade  su  nas  gor- 
Ijivo  za  to  molili  i  zaklinjali.  Ali  mi,  kako  nijesmo  nipo§to  po2udni  za  tudjim  stvarima, 
kratili  smo  se  primiti  redeni  grad,  zadovoljni,  §to  smo  ga  obranili  od  turskih  ruku  i  sa- 
duvali  za  njegove  gospodare  (Frankapane).  I  kad  smo  tako  odazvali  na§u  posadu,  te  je 
u  gradu  ostao  jedino  na§  poslanik,  eto  nahrupiSe  (supervenere)  na  nj  neke  dete  kra- 
Ijevskoga  velidanstva  ugarskoga,  pak  iztjerav§i  one  uboge  knezove,  prastare  gospodare 
njegove,  zauze§e  grad.  Zaista  ialostna  stvar,  jer  je  tim  ona  prastara  i  preplemenita  kuca 
zatrta  .  .  .<  Iz  izvje§ca  mletadkoga  poslanika  Nikole  Michaela  doznajemo,  da  je  vojsku 
kraljevsku  vodio  sam  kapetan  Blaz  Magjar,  i  da  je  tom  prigodom  bilo  okrSaja  izmedju 
njega  i  deta  frankapanskih  (de  conflictu  dato  Mayerbalas  capitaneo  regis  Hungarie  per 
suprascriptos  dominos  .  .  .). 

Pad  grada  Senja  u  kraljevske  ruke  bija§e  golem  udarac  za  knezove  Frankapane. 
Vec  21.  studenoga  javlja  mletadki  poslanik  svojoj  obcini,  da  je  Ljudevit  de  Manentis 
knezove  zatekao  »ujedinjene  i  sloine  duhom,  te  spremne  i  zivot  uloiiti  za  to,  da  opet 
predobe  Senj*.  Pace  i  krdki  knez  Ivan  VII.  Frankapan,  koji  je  dosad  malo  mario  za 
svoju  bradu  i  sinovce  na  kopnu,  pridruiio  se  je  sada  svojim  rodjacima,  da  im  pomogne, 
jer  je  padom  Senja  zaprijetila  opasnost  i  njegovu  otoku  Krku.  Mletci  opet  pokrenuSe 
silnu  akciju  i  kod  rimske  stolice  i  na  dvoru  kralja  Matije  u  prilog  Frankapanima.  Pade 
po  svom  poslaniku,  koji  se  bijale  preselio  na  BaSku  na  otoku  Krku,  stado§e  potajno 
pomagati  knezove  u  borbi  s  kapetanom  Blazem.  Knez  krdki  Ivan  vodit  ce  vojsku  i  bro- 
dove,  toboze  da  osveti  bradu  i  sinovce  svoje,  a  primat  ce  vojsku,  brodove,  oruzjei  i 
strjeliva  iz  Mletaka.  Napokon  naputiSe  Mletci  knezove,  na  delu  im  Ivana  (Anza)  Brinj- 
skoga,  da  se  uteku  i  njemadkomu  caru  Fridriku,  i  da  zamole  od  njega,  neka  im  po§lje 
u  pomod  dete  pladenika,  koje  je  drzao  u  Ljubljani.  Rat  izmedju  Frankapana  i  kraljeva 
kapetana    Blaia    Magjara    bjesnio    je    u    hrvatskom    primorju    mjeseca    prosinca    1469.  i 


I 


BORBA    KRAUA    MATIJA^  S  &B§KIM  KRAUEM  JURJEM  PODJEBRADSKIM  (1467. — 1471.).         8l 

sijednja  1470.  Mletci  hrabre  po  svom  poslaniku  Nikoli  Michaelu  knezove  na  §to  ieici 
odpor,  te  im  2.  sije£nja  1470.  poru(^uju,  §ta  sve  £ine  njima  u  prilog  kod  rimske  stolice 
i  na  dvoru  kraljevu.  AH  kraljev  kapetan  sre<ino*napreduje,  tako  da  se  Mletci  12.  sijednja 
boje,  da  bi  i  sam  grad  Trst  mogao  zapasti  ugarskoga  kralja.  Knez  Martin  Frankapan 
boravi  jo§  7.  sijednja  1470.  u  svom  gradu  Novom,  odakle  valjda  udara  na  Senj;  no  vec 
malo  dana  poslije  bjeii  on  zajedno  s  bratom  Dujmom  IV.,  gospodarom  Ledenica,  iz  svoje 
domovine,  te  oba  traie  uto6i§te  u  Mletcima.  Knez  Martin  i  Dujam  borave  u  Mletcima 
mjeseca  veljade;  dne  2.  veljade  zaklinju  obcinu,  neka  poradi,  da  ih  kralj  do  kraja  ne 
skudi  i  ne  zatare,  jer  ce  oni  radije  svoje  gradove  i  tvrdinje  predati  Tur- 
cima,  nego  bi  podnosili,  da  ih  njima  kralj  grabL  Mletci  su  najprije  pisali 
Franji  Justinianu,  svome  poslaniku  na  papinskom  dvoru,  neka  papa  posreduje  u  prilog 
knezovima;  a  onda  su  16  i  20.  veljade  vijedali,  kako  da  pomognu  knezu  Martinu.  Oni 
mu  obeca^e  dati  zaire  i  vojnika,  dozvoliSe  mu  dovazati  hrane  iz  Napulja,  Romagne  i 
Abruzza;  a  k  tomu  ce  zakr^iti  dovazanje  ziveza  u  Senj,  koji  je  u  vlasti  Blaza  Magjara. 
Zamoljene  galije  ne  mogu  knezu  dati,  jer  bi  se  tim  zapleli  u  odit  rat  s  kraljem  MatijaSem; 
ali  su  spremni  knezu  uzajmiti  10.000  dukata,  ako  bi  ih  njemu  trebalo,  da  od  kralja 
odkupi  njegovu  rodu  oteti  grad  Senj.  Dne  5.  i  9.  ozujka  pi§u  opet  M)et6ani  Ivanu  Aymu, 
svomu  poslaniku  kod  kralja  Matijaia,  §to  i  kako  da  radi  u  prilog  Frankapanima. 

Medjutim  bijale  ipak  doSlo  do  neke  nagode  izmedju  knezova  i  kralja.  Kad  je  ono 
Matija§  u  veljadi  i  ozujku  1470.  boravio  u  Be6u,  gdje  je  bio  gost  cara  Fridrika  IIL, 
stigao  je  onamo  knez  Stjepan  II.  Frankapan,  davni  Ijubimac  i  kralja  Matija^a  i  cara 
Fridrika.  Premda  je  kralj  bio  u  potonje  vrijeme  kivan  na  kneza  Stjepana,  §to  je  primao 
u  ModruSe  mleta^ke  fete,  mogao  se  je  knez  lako  opravdati.  Nevolja  od  Turaka  bila  je 
golema,  a  Mletci  su  tada  jo§  uvijek  bili  saveznici  kralja  Matija^l  K  tomu  nijesu  sla- 
vonski  bani  Ivan  Cesmi6ki  i  Ivan  Tuz  mnogo  se  brinuli  za  obranu  hrvatske  kraljevine, 
a  kralj  MatijaS  sam  borio  se  je  u  CeSkoj  s  krSc^anskim  kraljem,  mjesto  da  suzbija  pro- 
vale  turskel  Svakako  se  je  Stjepan  II.  Frankapan  valjano  opravdao,  jer  i  milanski  i  mle- 
taCki  poslanik  suglasno  javljaju,  da  je  kralj  u  svemu  ugadjao  zasluinomu  knezu.  Osi- 
gurao  mu  je  ponovo  ditavu  driavinu  i  obedao  mu  povratiti  njegov  dio  Senja;  pate  se 
pokazao  gotov  jednako  udiniti  i  s  bracom  i  sinovcima  njegovima,  ako  dodju  preda  nj, 
te  mu  se  pokore.  U  Mletcima  bilo  je  na  te  glase  veliko  veselje,  te  obdina  pile  17.  oiujka 
svome  poslaniku  Ivanu  Aymu,  da  nastoji  i  dalje  zgodnim  nadinom  uzdriati  kralja  Ma- 
tijaSa  >u  izvrstnom  i  milostivom  razpolozenju«  prema  Frankapanima.  Medjutim  sve  to, 
pak  ni  posredovanje  pape  Pavla  II.  nije  pomoglo:  grad  Senj  ne  bi  nikad  viSe  vraden 
njegovim  dosadanjim  gospodarima.  Senj  ostade  od  studenoga  1469.  kraljevskim 
g  r  a  d  o  m,  kojim  su  zapovijedali  kapetan  i,  braneci  ga  ne  samo  od  Turaka,  nego  i 
od  Mletdana. 

Bit  6e,  da  je  knez  Stjepan  II.  Frankapan  o6ito  dokazao  nemar  slavonskih  bana 
Ivana  Cesmidkoga  i  Ivana  Tuza.  Mogude,  da  je  i  kapetan  Blai  Podmanicki  (Magjar) 
obavijestio  kralja  nepovoljno  o  njima.  Jer  tek  §to  je  MatijaS  ostavio  Bed,  prvo  mu  je 
bilo,  da  zbaci  s  banije  slavonske  Ivana  Cesmidkoga  i  Ivana  Tuza;  potonjega  pade  dade 
baciti  u  tamnicu.  Banom  pak  za  ditavo  hrvatsko  kraljevstvo  kao  i  za  Bosnu  imenova 
kralj  dosadanjega  kapetana  Blai^a  Magjara,  koji  se  odsad  zove  >kraljevina  Bosne,  Dal- 
macije,  Hrvatske  i  Slavonije  ban«  (regnorum  Bozne,  Dalmacie,  Croacie  et  Sclauonie 
banus).  Mletci  se  jo§  17.  travnja  i  5.  svibnja  1470.  tuie  na  Blaia  Magjara,  5to  im  je  po- 
harao  pet  seliSta  u  kotaru  njihovog  grada  Vrane;  ali  ved  15  svibnja  spremni  su  se 
s  njime  pogadjati,  >sve  za  volju  i  za  korist  svojih  gradjana*.  Novi  ban  bija^  poslao  a 
Mletke  dva  svoja  posIanika«  da  kao  ban  i  kapetan  uzpostavi  sveze  izmedju  mletadke  ob- 
dine  i  kraljevskoga  grada  Senja.  Ban  ju  moli,  da  opet  u  Senju  namjesti  svoga  konzula, 
da  dozvoli  trgovati  Senjanima  sa  svojim   podanicima    u    Istri  i    Dalmaciji,  i   napokon  da 

Hrr.  potj.    n.  m.  * 


82  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

dopuste  iz  Mark^  dovazati  odredjenu  koliiinu  zita  i  vina  u  Senj.  Mletdani,  nedavno  jo§ 
gorljivi  branitelji  Frankapana  i  njihova  prava  na  Senj,  s  mjesta  prihvacaja  sve  zahtjeve 
hrvatskoga  banal  No  Blaz  Magjar  snuje  takodjer  jo§  onoga  Ijeta  s  Boijom  pomoci  pro- 
valiti  u  Bosnu  (el  magnifico  bano  intende  cum  1'  ajutorio  de  Dio  questo  anno  andare 
in  Bossina  contra  Turchi),  pak  zato  moli  Mletiane,  da  ga  pomazu  zairom.  Obcina  mu 
to  odbija,  jer  municije  treba  sama  za  ratovanje;  no  ve6  2.  lipnja  §alje  na  Rijeka  svoga 
plemida,  da  se  ondje  sa  zastupnicima  cara  Fridrika  III.  i  s  banom  Blazem  posavjetuje 
o  naCinu,  kako  da  se  u  budude  stane  na  put  lurskim  provalama  (ab  obviandum  invasio- 
nibus  Turcorum).  Da  li  je  ban  Blaz  Magjar  poduzeo  snovanu  vojnu  u  Bosnu,  nije  nam 
poznato;  dne  27.  rujna  1470.  nalazimo  ga  u  gradu  Gjurgjevcu,  gdje  no  na  molbu  6ita- 
voga  plemstva  slavonskoga  potvrdjuje  neku  odredbu  kralja  Sigismunda  o  placanju  de- 
setine  biskupiji  zagrebaCkoj.  Medjutim  su  Turci  malo  zatim  u  listopadu  opet  provalili  u 
Hrvatsku,  te  ju  nemilo  opiijenili.  Bosanski  namjestnik  Izabeg  (Ezebeg)  nastavio  je  i  slije- 
dece  godine  1471.  udarati  na  hrvatske  zemlje  pocev  od  Drave  i  Save  pak  do  Dubro- 
vnika.  U  svibnju  bijaSe  poharao  sve  krajeve  sve  do  zidina  grada  Spljeta,  Sibenika  i 
Zadra;  namah  zatim,  na  pocetku  lipnja,  provalio  je  sa  svojim  konjaniCkim  Setama  kroz 
Hrvatsku  sve  do  Ljubljana  i  Kranja,  a  onda  je  preSao  gornju  Savu  i  prodro  dolinom 
Sane  sve  do  Celja.  Tek  kad  su  iz  KoruSke  pohitale  kr§canske  Cete  u  pomod  Stajerskoj 
i  Kranjskoj,  vratio  se  je  brzo  u  Bosnu.  Kaze  se,  da  je  za  te  prcvale  do  30.000  Ijudi  ill 
poginulo  ili  u  robstvo  odvedeno.  Mjeseca  kolovoza  prodrije§e  Turci  opet  u  Slavoniju,  te 
robljahu  u  okolici  grada  Zagreba.  Napokon  u  studenom  provali§e  preko  Krasa  sve  do 
Gorice.  Dok  su  se  bosanski  namjestnici  i  njihove  vojvode  zalijetali  u  zemlje  duz  jadran- 
skoga  mora,  te  ondje  robili,  drugi  je  jedan  paSa  turski  s  velikom  vojskom  poSao  prema 
Beogradu,  a  odanle  na  zapad,  gdje  je  zauzeo  mjesto  Zaslon  na  desnoj  obali  rijeke  Save 
(dne  30.  lipnja  1471.  pi§e  milanski  poslanik  Gerard  de  Collis:  ».  .  .  novella,  che  uno 
bassa  suo  he  andato  ala  via  del  Belgrade,  non  tanto  per  meterli  campo,  quanto  per 
plantar  uno  castelo  longo  uno  miglio  da  Belgrade,  su  la  ponta  de  un  flume  chiamato  la 
Savac).  Pod  zaStitom  velike  vojske  stado§e  Turci  na  tome  mjestu  dizati  tvrdinju,  pro- 
zTanu  Sabac,  odakle  su  odsada  udarali  na  Beograd,  i  odakle  im  je  bio  otvoren  put 
u  izto6nu  Slavoniju  i  Ugarsku,  jer  su  tim  razkinuli  obranbenu  liniju  izmedju  Beo- 
grada  i  Jajca. 

Ban  Blaz  Magjar  nije  stajao  skr§tenih  ruku  za  tih  turskih  provala,  ali  nije  ipak 
bio  dosta  ja}c,  da  svagda  odolijeva.  Kako  je  u  polovici  godine  1471.  dobio  druga  u  ba- 
niji  slavonskoj,  po  imenu  Damjana  Horvata  od  Litve  (de  Lythwa),  on  je  sa  svojim 
drugom  najviSe  radio  za  obranu  Slavonije,  dok  je  juzne  strane  hrvatske  prepustio  ba- 
novcu  ili  banu  Dalmacije  i  Hrvatske,  vitezu  Pavlu  Taru.  JoS  prije  provale  turske  mjeseca 
kolovoza  podigli  su  Blaz  Magjar  i  Damjan  Horvat  ditavo  plemstvo  slavonsko  na  noge, 
te  su  mu  oko  2.  srpnja  izdali  zapovijed,  da  se  skupi  kod  grada  Rakovca.  I  poslije  su  oba 
bana  radila  oko  obrane  Slavonije.  Jo§  1.  listopada  1471.  brani  im  kralj  Matija§  iz  Bu- 
dima,  da  sa  svojim  vojnicima  ne  zalaze  u  kuce  i  na  posjede  zagrebaSkih  kanonika,  kako 
su  nedavno  uradill,  kad  su  svoje  6ete  poslali  u  Toplice  varazdinske,  koje  su  ondje  po- 
dinjale  nasilja  i  do  dvadeset  kaptolskih  podanika  ubili. 

U  to  vrijeme  zaprijetila  je  i  velika  pogibao  gradu  Poditelju  na  Neretvi.  Ban  Pavao 
Tar  i  kapetan  grada  Pavao  Sandar  branili  su  grad  od  navale  turskoga  vojvode  Hamza- 
bega,  a  Dubrovdani  pomagali  su  branitelje  novcem,  hranom  i  oruzjem.  Jo§  16.  rujna  1471. 
Salju  Dubrovdani  80  dukata  u  pomod  braniteljima ;  no  vec  20.  rujna  darivaju  glasnika 
turskoga  vojvode  Hamzabega,  koji  im  bijaSe  do§ao  javiti,  da  je  Poditelj  pao.  S  padom 
toga  grada  doSla  je  gotovo  Citava  zemlja  izmedju  Celine  i  Neretve  (osim  primorske  Kra- 
jine)  u  tursku  vlast.  Tada  su  ondjeSnja  vlastela  redom  ostavljala  svoj  zaviCaj,  te  se  za- 
klanjala  u  sigurniju  Slavoniju.  Tako  je  otiSao  Vladislav  Vukdid,  sin  hercega  Stjepana,  te 


VELIKA  BUNA  U  UGARSKOJ  I  HRVATSKOJ  (1471. — 1472.). 


ga  poslije  nalazimo  u  krizevafikoj  zupaniji,  gdje  je  od  kraija  Matija^  dobio  znamenite 
gradove  Veliki  i  Mali  Kalnik;  u  isto  vrijeme  negdje  preselio  se  je  u  zagrebafku  zupa- 
niju  i  vojvoda  IvaniS  Vlatkovid,  te  se  je  nastanio  u  Gorama  (in  Chorgd  et  Gara),  odakle 
Je  polazio  kao  poslanik  kraija  MatjiaSa  k  turskomu  sultanu.  Jo§  prije  ovih  ostavio  je 
svoj  zavidaj  IvaniS  Talovac,  sin  bana  Petra.  Od  roda  hercega  Stjepana  Vukdida  ostao  je 
u  domovini  svojoj  jedini  herceg  Vlatko,  koji  se  je  mislio  u  ostatku  svoje  vlasti  u  grada 
Novome  (Hercegnovomu)  odrzati  tako,  da  se  je  utekao  zaititi  napuljskoga  kraija  Ferdi- 
nanda  I.,  ozenivSi  se  takodjer  jednom  njegovom  necakom,  kcerju  kraljeve  naravne  sestre 
Eleonore  i  Marina  de  Marzano,  vojvode  od  Sessa  i  kneza  od  Rossana. 

(Velika  buna  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  1471.  — 1472.;  buntovnici  tovu  u 
pomod  poljskoga  kraljevica  Kazimir a;  Nikola  Ilodki    imenovan  kraljem 
bosanskim  1471. ;  rat  s  poljskim  i  delkim  kraljem  do  primirja  8.   prosinca 
1474.;  hrvatsko   kraljevstvo  u  to  vrijeme,  1472. —  1474).  Jo§  od   pocetka  1470, 
nakon  zaludna  boravka  MatiJaSeva  u  Be6u,  mnogi  su  se  prelati  i  baruni  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
stali  potajno  odvracati  od  svoga  kraija.  Kad  je  pak  de§ki  kralj  Juraj  Podjebradski  umro, 
a  Matijas  uza  sve  to  nastavio  ratovanje  s  Cesima,  ubijedili  su  se  i  najodaniji  dosad  pri- 
vrzenici    njegovi,  da    njemu    nije    toliko    stalo  do 
obrane  katolidke  vjere  od  krivovjeraca,  koliko  do 
toga,  da  si  vlast  razmakne  na  Itetu  svojih  krSdanskih 
susjeda.    I  tako   se  je  zgodilo,  da    su  bal  najvjer- 
niji  savjetnici    i    pomagadi    njegovi    stali  malaksati 
vjerom    prema    njemu,    te    potajno    raditi,    da    ga 
zbace  s  prijestolja.  Glava  till  nezadovoljnika  bio  je 
primas    ugarski  i    ostrogonski    nadbiskup,  ostarjeli 
ved    Ivan    Vitez    od  Sredne,  a  njemu  se  pridruzio 
najodiudnije  sestrid   njegov,  peduvski    biskup  Ivan 
Cesmicki.  Uz  ove  digoSe  se  oba  Tuza,  zagrebacki 
biskup  Osvald    i  njegov    rodjak    (brat)   Ivan,  biv§i 
ban    i    sada    gospodar    Medvedgrada;    a    poslije  i 
tadanji  ban  slavonski   i    hrvatski    Blaz  Podmanicki 
(Magjar).    Zavjeri  pristupalo  sve    vi§e   prelata,  ba- 
runa  i  obidnih    plemida,  kao  Emerik  Zapolja,  Raj- 
nald  Rozgon  i  drugi  redom.    Napokon  okupilo  se 
pod  zastavom  Ivana  Viteza  toliko    gospode,  da  je 
od  prelata  ostao  kralju  posve   odan  jedino  netom 
od  njega  imenovani  kolodki  nadbiskup  Gabrijel,  a 
od  baruna  palatin  Mihajlo  Orsag,  koji  bi  govorio: 
>Koga  god  vidiS  ovjencana  svetom  krunom,  makar 
on  bio    i    vol,  klanjaj    mu    se    i    poStivaj    ga  kao 

nepovrjediva  kraija*.  Od  75  zupanija  ostade  napokon  samo  devct  nepokolebivo  uz 
kraija  MatijaSa. 

ZamaSni  su  bili  razlozi,  s  kojih  se  je  veliko  i  malo  plemstvo  odvradalo  od  svoga 
zakonitoga  kraija,  kojcga  bijase  pred  dvanaest  godina  izabralo  s  tolikim  oduSevljenjem. 
Najvi§e  se  kralju  upisivalo  u  grijeh,  §to  se  je  ved  nekoliko  godina  borio  na  zapadu  i 
sjeveru  s  krSdanskim  narodima,  a  dotlc  su  Turci  razarali  i  palili  na  juinim  medjama 
njegove  driavine.  Sam  nadbiskup  Ivan  Vitez,  prvi  savjetnik  kraljev  i  gotovo  poodim 
njegov,  osudjivao  je  kraljev  postupak.  Jednom  u  driavnom  vijedu  oditovao  primas  u  ime 
ostale  gospode,  >kako  nijesu  viSe  voljna,  da  za  tudju  driavu  tro§e  svoj  novae  i  prolije- 
vaju  krv  svoju« ;  kralj  planuo  na  to,  podigao  ruku  i  udario  po  lieu  sijcdoga  prelata.  Od 
toga  dasa    otudjio    se    Ivan  Vitez  posve  svomu  kralju.    K  tomu  ga  je  vrijedjalo  i  to,  Sto 


Ivan  Vitez,  ostrogonski 
nadbiskup; 

Miniataroa  tiika  aa  DMlomom   Ustn  r«ko- 
piM,  koji  cadriaje    PlantoTC  komedije. 

Dvorska  kivjifnica  n  B*an. 


g^  matimS  korvin  (1458.— 1490.). 

ga  je  MatijaS  sve  viSe  zavrgavao  za  volju  tudjinca,  vesprimskoga  biskupa  Ivana  Beckens- 
lachera,  svoga  najnovijega  Ijubimca.  A  bio  je  povrijedjen  i  biskup  Ivan  Cesmicki,  odkad 
ga  bijage  kralj  zbacio  s  banije  slavonske,  a  druga  mu  Ivana  Tuza  vrgao  u  tamnicu.  Radi 
potonjega  pridruiio  se  zavjeri  i  zagrebadki  biskup  Osvald  Tuz. 

Ali  ne  samo  vanjska  politika  kraljeva  i  licne  uvrede,  nanesene  najodlicnijim  sa- 
vjetnicima,  prouzrokovage  obci  odpor  protiv  njega.  I  njegova  nutarnja  politika,  njegova 
tvrda  glava,  njegova  bezobzirnost  bijaSe  mu  pribavila  bezbroj  ocitih  i  tajnih  neprijatelja. 
Ta  njemu  je  bila  njegova  volja  sve,  a  narodna  volja  nista.  Sto  je  dulje  vladao  i  osjecao 
se  6wr^6i  na  prijestolju,  sve  je  vise  gazio  stare  pravice  plemstva,  te  je  sve  manje  mario 
za  ustav.  Nametao  je  poreze  i  nemilo  ih  utjerivao,  pak  i  onda,  kad  mu  ih  sabori  ne  bi 
dozvolili.  Plemide  dao  bi  sve  bez  zakonita  suda  zasuznjivati,  iz  zemlje  goniti  i  posjeda 
ih  liSavati.  Bikupske  dasti  i  kastelanije  razdavao  je  tudjincima,  a  Cast  zupana  dijelio  je 
neplemicima.  Vojsku  svoju  ukonaCivao  je  kod  plemstva  i  svecenstva,  te  nije  stedio  ni  sa- 
mostana.  Njegovi  poreznici  i  carinari  po6injali  su  nasilja  svake  ruke.  Sudbene  osude 
ukidao  je  kraljevskim  ukazima;  mimo  to  izdavao  je  nezakonite  naredbe,  darovnice  i  iz- 
prave.  Sve  u  jedno:  umni  kralj  Matijas  ugledao  se  je  u  svoje  zapadne  drugove,  te  je 
redom  obarao  sve  feudalne  uredbe,  sva  preimudtva  privilegovanih  staleza,  da  na  ruSevi- 
nama  sredovjeiJne  drzave  podigne  absolutnu  monarkiju. 

Neuspjeh  dosadanjih  buna  protiv  kralja  Matija§a  prinudio  je  clanove  zavjere,  da 
rade  oprezno  i  potajno.  Trazili  su  podpore  u  susjednih  vladara,  kojima  bija^e  kralj  do- 
dijao,  kao  u  cara  Fridrika,  a  jo§  vi§e  u  poljskoga  kralja  KaJimira.  Potonjemu  bija§e 
stalo,  da  mu  se  osveti,  i  radi  svoga  sina  Vladislava,  kojega  nije  Matija§  priznavao  za 
6e§koga  kralja,  i  radi  toga,  §to  je  mislio,  da  kao  zet  kralja  Albrechta  Austrijskoga  imade 
preie  pravo  na  ugarsko  i  hrvatsko  prijestolje,  nego  potomak  rumunjskih  pastira.  Primas 
Ivan  Vitez  sa  svojim  ortacima  ponudi  s  toga  krunu  sv.  Stjepana  njegovom  mladjem  sinu, 
tek  trinaestgodi^njemu  kraljevicu  Ka2imiru.  Otac  prihvatio  ponudu  rado,  jer  je  tim  Jage- 
lovicima  sinula  nada,  da  bi  mogli  obladati  najodlicnijim  drzavama  u  Evropi,  te  onda 
sustaviti  bujicu  tursku.  Stari  kralj  Kazimir  stao  skupljati  vojsku,  s  kojom  ce  sina  po- 
slati  u  Ugarsku. 

Bilo  je  to  u  prvoj  polovici  god.  1471.  Tajni  poslanici  ugarskih  i  hrvatskih  urotnika 
odilazili  u  Poljsku  i  vracali  se  kudi,  dok  je  kralj  Matijai  boravio  na  Moravi.  Dogovaralo 
se  vrlo  oprezno  i  tajno;  no  uza  sve  to  je  Matija§  ipak  joS  u  pravo  vrijeme  obaznao 
za  sve,  §to  se  zbiva.  Poljski  kralj  poslao  naime  nekoga  svoga  pouzdanika  zagrebaSkomu 
biskupu  Osvaldu  Tuzu,  da  s  njime  ugovara.  No  taj  poslanik  nije  se  usudio  prolaziti 
kroz  Ugarsku  u  Slavoniju,  nego  je  po§ao  u  careve  zemlje,  u  Austriju  i  §tajersku,  da 
odanle  podje  u  Zagreb.  Ali  kako  je  i  u  Zagrebu  bilo  kraljevih  privrienika,  nije  mu  se 
dalo  doci  onamo,  nego  su  dva  plemica  po§la  k  njemu.  Medjutim  ta  dva  plemida  bise  na 
povratku  od  kraljevih  Ijudi  zarobljeni  i  kralju  poslani,  tako  da  je  sada  kralj  po  njima 
doznao  za  zavjeru.*  U  to  bijahu  na  Moravu  stigli  i  neki  kanonici  ostrogonski,  te  kralju 
odkrili  nevjeru  nadbiskupa  Ivana  Viteza  i  njegovih  drugova.  Matija§  je  s  mjesta  ostavio 
Moravu  i  pohitao  u  Budim,  gdje  ga  nalazimo  u  drugoj  polovici  srpnja  1471. 

Kralj  u  prvi  kraj  kao  da  nije  znao,  kako  da  se  ponese  prema  brojnim  svojim  pro- 
tivnicima:  da  li  bi  naime  s  njima  zapo5eo  s  mjesta   otvorenu   borbu,  ili   bi  ih  lukavo§cu 

♦  »So  hat  der  Konig  von  Bolen  einen  seiner  treflFcntlichen  Diener  gesant  durch  des  Kaysers  lande  zw 
dem  bischoflf  von  Agram,  dcr  dann  in  windischen  Landen  vil  merckliche  Schloss  hat,  seiner  k.  g.  unterthanen 
des  gewarnet  warden  und  haben  den  also  verhut,  das  derselb  Bolack  nit  hat  tUre  (tttrfe)  wagen  gen  Agram  zu 
reyten  und  sein  iwen  Edelmann  auss  dem  konigreich  zu  Hangern  vnter  der  verreterey  von  Agram  zu  dem  Bo- 
lacken  und  hinwider  geritten,  dieselben  zwen  unser  s  Herrn  des  Konigs  lewt  gefangen  und  seiner  k.  g.  alien 
hanndell  erlemt  vnd  hat  lie  an  zwen  spiss  zihen  lassenc.  Archiv  fUr  Kunde  Ssterreichischer  Geschichtsquellen, 
VII.  p.  76-77. 


VEUKA  BUNA  U  DGARSROJ  I  HRVATSKOJ  (1471. — 1472).  85 

nadmudrio.  On  izabere  posljednji  nadin.  Kako  je  ura  se  imao  dosta  Tojske,  stade  u 
Budim  redom  dozivati  prelate  i  magnate,  pade  i  takove,  za  koje  je  znao,  da  su  upleteni 
u  zavjeru,  pak  hineci,  kao  da  ne  zna  niSta,  stao  ih  je  mititi  i  svakako  im  ugadjati.  Tako 
je  predobio  Emerika  Zapolju,  Petra  Gereba  i  jo§  neke  druge.  Paie  i  Nikolu  Ilodkoga, 
svoga  nekadanjega  najodluCnijega  protivnika,  nastojao  je  pritegnuti  na  svoju  stranu. 
I  zaista  mu  je  to  po§lo  za  rukom.  Pripovijeda  se,  da  je  MatijaS  ponositomu  knezu  poslao 
svoje  poslanike,  koji  su  mu  odkrili,  da  kralj  znade  za  zavjeru,  te  ga  u  ime  kraljevo 
upitali  za  savjet,  da  li  bi  udario  na  nevjernike  ili  joS  neko  vrijeme  krzmao  (anne  cum 
hoste  illico  confligendum  esse  videretur,  an  cunctantius  agendum).  Nikoli  je  Ilodkomu 
godilo  toliko  povjerenje  kraljevo,  te  mu  je  svjetovao,  da  radije  poceka  neko  vrijeme, 
prije  nego  zapoine  ociti  rat. 

OsiguravSi  si  tako  MatijaS  mnoge  dosadanje  ilanove  zavjere,  sazove  sabor  u  Budim. 
Sad  6e  vidjeti,  tko  je  vjera,  a  tko  nevjera,  jer  pravi  krivci  jamaCno  se  ne  ce  usuditi  doci 
pred  kralja.  Nadbiskup  Ivan  Vitez  zaista  nije  do§ao,  vec  poslao  prepoSta  ostrogonskoga, 
da  ga  pred  kraljem  opravda,  §to  ne  dolazi,  jer  je  bolestan.  Ali  kralj  zatvorio  preposta  u 
samostan  sv.  Martina  na  brdu  panonskom.  Na  sabor  jamadno  nije  do^ao  ni  pe^uvski 
biskup  Ivan  CesmiCki,  koji  se  dosad  bijase  iztaknuo  kao  najgorljiviji  61an  zavjere  (der 
dann  am  hochsten  in  den  sachen  widerwertig  ist  gewesen),  a  valjda  ni  zagrebaSki  biskup 
Osvald  Tuz.  Da  je  na  sabor  doSao  hrvatski  i  slavonski  ban  BIaz  Podmanicki  (Magjar), 
vi§e  je  nego  nevjerojatno,  jer  je  u  to  rektorima  mletaikim  u  Zadru  stiglo  iz  Hrvatske 
pismo,  u  kojemu  se  je  javljalo  ovako:  > Magjar  Blaz  odmetnuo  se  je  od  kralja  u  mjestu 
Gjurgjevcu  sa  svima  mjestima,  koja  su  bila  u  njegovoj  ruci,  te  je  zapovjedio  svima  svo- 
jima  kastelanima,  da  bi  iivjeli  dobro  s  vaSom  signorijom  (mletaikom)  i  sa  svom  go- 
spodom  u  Hrvatskoj<.  No  dok  se  je  pobunio  ban  Blai  Magjar,  ostao  je  kralju  vjeran 
i  odan  drug  njegov  u  baniji,  spomenuti  vec  Damjan  Horvat  od  Litve.  Sabor  se  sastao 
na  koncu  kolovoza  ili  na  podetku  rujna  1471.,  i  tom  je  prigodom  kralj  MatijaS  nastojao 
staleiima  ugoditi  u  svakome  pogledu,  samo  da  ih  odvrati  od  onih  odpadnika,  koji  mu 
se  nijesu  htjeli  nikako  pokoriti  ni  milosti  u  njega  traziti.  Clancima  sabora  (njih  31),  koje 
je  kralj  potvrdio  18.  rujna,  imalo  se  ukloniti  sve,  na  §to  se  je  plemstvo  tuiilo,  i  poradi 
cega  je  bilo  nezadovoljno  s  kraljem.  MatijaS  morao  je  potvrditi  sva  prava  i  sloboltine 
zemlje  i  naroda,  te  obecati,  da  ce  sabor  svake  godine  sazivati,  i  da  ne  <5e  nikad  name- 
tati  nikakve  vanredne  dace  bez  narocite  privole  staleia  (nullam  dicam  sive  taxam  — 
praeter  lucrum  camerae  —  generaliter  a  regnicolis  propter  aliquam  causam  exigamus  seu 
exigere  faciamus,  praeter  voluntatem  eorum  et  consensum).  Nadalje  je  obrekao,  da  po 
gradovima  i  tvrdinjama  ne  ce  namjeStati  za  kastelane  inostrance,  nego  zasluine  i  sposobne 
domace  Ijude;  Cast  ilupana  podjeljivat  de  jedino  plemicima;  po  dvije  crkvene  Casti  ne  de 
davati  jednoj  osobi,  a  vojnici  njegovi  ne  de  nikomu  dodijavati.  JoS  bi  odredjeno,  da  se 
sudadke  odluke  ne  smiju  ukidati  kraljevskim  ukatima;  nitko  se  nadalje  ne  moze  osuditi 
radi  veleizdaje  bez  privole  prelata  i  baruna,  a  ni  jedan  plemic  ne  smije  se  li§iti  svoga 
imanja  bez  zakonitoga  postupka  sudbenoga.  Staleii  biSe  dlancima  dekreta  tako  udobro- 
voljeni,  da  su  sami  kralju  dozvolili  vanredni  porez,  pade  su  i  poslije  sabora  ostali  na 
okupu,  da  pomazu  svome  vladaru  savjetom  i  dinom  suzbijati  protivnike  i  neprijatelje. 
Kralj  je  medjutim  i  dalje  mitio  i  nagradjivao  prelate  i  velikaie,  samo  da  uztraju  u  vjer- 
nosti.  NajviSe  je  pak  odlikovao  vojvodu  i  dosadanjega  madvanskoga  bana  Nikolu  Ilod- 
koga,  kojega  je  proglasio  kraljem  Bosne,  pade  mu  obedao,  da  de  ga  dati  i  okruniti 
kraljevskim  vijencem.  Dne  10.  studenoga  1471.  javljaju  Dubrovdani  napuljskomu  kralju 
Ferdinandu  I.,  >kako  je  njegovo  velidanstvo,  kralj  ugarski,  s  privolom  sviju  prelata  i 
baruna  imenovao  bosanskim  kraljem  presvijetloga  gospodina  vojvodu  Nikolu  Ilodkoga 
(de  Illoch),  te  kako  se  odekuje,  da  de  taj  dodi  u  Jajce  na  krunisanje.  Redeni  je  gospodin 
modan  u  Ugarskoj,  a  kraljevsko  mu  je   velidanstvo  pridalo  jo5  prioriju  vransku  i  ditavu 


85  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 


• 


banovinu  Slavoniju  i  Hrvatskuc  (et  tutto  lo  bannato  de  Slovigna  et  de  Croatia).  Cini  se 
ipak,  da  se  Nikola  I!o6ki  nije  namah  krunio,  jer  u  polovici  godine  1472.  piSe  neki  po- 
uzdanik  biskupa  Ivana  Beckenslahera,  da  ce  se  krunisanje  vojvode  Nikole  za  kralja  bo- 
sanskoga  obaviti  »dojduce  nedjelje*  (Seine  kSnigliche  Gnaden  hat  einen  hungrischen 
Herrn  Niclas  weyda  das  konigreich  zwu  Bosn  verlihen  und  wirt  dea  auf  den  nechsten 
Sontag  kronen).  §to  je  Matija§  vojvodu  Nikolu  Ilockoga  imenovao  ba§  kraljem  bo- 
sanskim,  a  ne  banom  ill  gubernatorom,  bit  ce  poglaviti  razlog  taj,  §to  je  i  sultan 
turski  pred  nekoliko  godina  proglasio  nekoga  bosanskoga  kneza  (Vojsalica)  kao  bo- 
sanskoga  kralja  Matijasa ! 

Medjutim  bijaSe  i  poljski  kralj  Kazimir  sve  udesio,  da  svoga  sina  poSlje  u  Ugarsku. 
Ve6  prvih  dana  rujna  1471.  siljao  je  u  ugarsko  i  hrvatsko  kraljevstvo  mnogo  komada 
proglasa,  sto  ga  bija§e  po  svoj  prilici  sastavio  sam  ostrogonski  nadbiskup  Ivan  Vitez. 
U  tome  proglasu  zove  se  mladi  kraljevic  Kazimir  »prirodnim  gospodarom  i  baStinikom 
Ugarske«,  a  kralj  MatijaS  »tiraninom,  koji  si  prisvaja  kraljevski  naslov«.  Kraljevic  nadalje 
kaze,  da  ga  patri  prijestolje  po  nasljednom  pravu  kao  potomku  kraljeva  Sigismunda  i 
Albrechta.  Dosad  nije  ga  trazio,  jer  je  bio  nedorastao;  »ali  sada«,  poru^uje  on  MatijaSu, 
•  odkazujem  mir  tebi  i  tvojim  privrzenicima.  Ne  navije§tam  rata  velika§ima  i  ziteljima 
kraljevstva,  nego  samo  tebi,  oholomu  i  nezakonitomu  vladaru,  i  onima,  koji  ti  pruzaju 
ruku  pomo(5nicu«.  Jedan  primjerak  toga  proglasa  poslan  bi  i  u  Budim  kralju  MatijaSu; 
ali  na  nj  odgovorige  21.  rujna  sabrani  jos  prelati  (10)  i  velikaSi  (36),  oditovavsi,  da  je 
Matijas  redovno  i  zakonito  za  kralja  izabran,  i  da  ce  vjerno  uza  nj  stajati  do  posljed- 
njega  daha  svoga.  PozvaSe  suviSe  staroga  kralja  Kazimira,  neka  ne  sluSa  neharnih 
odmetnika,  koje  nije  nitko  opunovlastio,  da  pozovu  njegova  sina    na  ugarsko  prijestolje. 

U  to  je  2.  listopada  1471.  kraljevic  Kazimir  sa  12.000  momaka  posao  iz  Krakova, 
da  oblada  Ugarskom  i  Hrvatskom.  Iz  Ce§ke  imala  mu  stici  u  pomoc  jo§  druga  vojska 
od  50.000  Ijudi,  koja  bijaSe  onamo  izpratila  starijega  mu  brata  Vladislava.  Prvih  dana 
studenoga  kretao  je  Kaiimir  preko  Ko§ica  i  Jegra  polagano  prema  Budimu,  iz6ekujuci, 
da  ce  mu  se  ugarski  stale^i  listom  pridruziti.  Ali  nakon  sabora  u  Budimu  bijaSe  se  raz- 
polozenje  ugarskoga  plemstva  tako  promijenilo,  da  su  tek  pojedini  velikasi,  kao  Rajnald 
Rozgon,  braca  Perenji,  i  neki  manji  plemici  uza  nj  pristali.  Dosav§i  tako  do  Hatvana  i 
uvjerivgi  se,  da  u  narodu  nema  pravoga  odziva,  stade  uzmicati  prema  sjeverozapadu  u 
gornju  Ugarsku,  gdje  mu  je  peCuvski  biskup  Ivan  CesmiCki  predao  tvrdi  grad  Njitru. 
Kralj  MatijaS  kao  da  se  nije  pravo  pouzdavao  u  svoju  vojsku,  te  se  s  toga  nije  htio 
upustiti  u  ozbiijnu  borbu  s  Poljacima,  vec  je  poslao  pouzdane  tete  svoje  prema  Ostro- 
gonu,  ne  bi  li  tako  zaprije^io,  da  se  primas  Ivan  Vitez  sastane  s  neprijateljem.  Primas 
bi  obkoljen  u  svojoj  stolici,  te  ved  za  kratko  vrijeme  prinudjen,  da  trazi  milost  u  svoga 
kralja  i  gospodara.  Dne  19.  prosinca  1471.  izmiri§e  ga  koloCki  nadbiskup  Gabrijel,  je- 
garski  biskup  Ivan  Beckenslaher,  palatin  Mihajlo  Orsag  i  sipuski  zupan  Emerik  Zapolja 
s  kraljem  Matijasem.  Ivan  Vitez  obveza  se,  da  de  MatijaSa  kao  zakonitoga  kralja  svom 
snagom  podupirati,  da  de  gradove  i  tvrdinje  svoje  nadbiskupije  predati  pouzdanim  ka- 
petanima,  koji  de  kralju  prisedi  zakletvu  vjernosti,  pade  da  de  u  svoje  gradove  primiti 
kraljevske  posade.  Nadalje  obeca,  da  de  sve  bez  kraljeve  dozvole  podignute  kaStele  raz- 
valiti,  te  sve  poraditi,  da  se  Poljaci  iz  Njitre  uklone.  Nasuprot  obrede  kralj  primasu,  da 
de  mu  ostaviti  sve  dasti  i  dohodke;  ako  bi  pak  kada  do§lo  izmedju  njih  do  nespora- 
zumka,  neka  to  izravna  drzavno  vijede.  Sada  tek  podje  Matija§  s  vojskom  pred  Njitru, 
da  zarobi  kraljevica  Kazimira.  Dne  24.  prosinca  1471.  stoji  ved  pod  Njitrom  (im  veld 
bey  Neytra);  no  u  to  podje  kraljevidu  Kazimiru  za  rukom,  te  u  nodi  od  26.  na  27.  pro- 
sinca umakne  iz  toga  grada,  ostaviv§i  u  njemu  posadu  od  nekih  7000  Ijudi.  Medjutim 
ni  ta  posada  nije  dugo  odolijevala.  Nakon  kratke  podsade  predade  ona  grad  kralju  Ma- 
tijaSu,  a  on  ju  pusti  slobodno  otici.    Kraljevic   Kazimir   nije  se  vi§e   sviadao  u  Ugarsku 


TBLIKA   BUNA   U  UOARSKOJ  I  HRVATSKOJ  (1471.— 1472.). 


87 


VfJ  PATAyiN/mSTOKJCORVM  SVMM? 
.;..Vv..'.  r-OPVL^R^MANf  AB'S>R6E  CONDITA  • ' 
SEP.PWMVS  fNCf^^lT. 

CTVKVS  Kt  S?M  OpEpirRE 
rjVM  $1  A  f^^JMpKDW  VRBIS 

nor  li  (him  .<fiirTt  Aufim .  (^ippc<^<»-ctt.  ^-^  »; 
urtrrcm.nnn  uuloajam  eirc  rrni  oic^f.^n     '   *" 

ccTTuirAfmuii{*(Ltturp('(f  «iiic(ivtf<<nc<i   .    i.i^y 

Vmuuimr  jiiiuf'i: 

metTwnvcpnrvnPii  irrrat-um  POjnJi  pn»\iinfi  .  _  :.  .  -   r 

rri  ttiHhatnta  fiii»>»  itx'WrtT'eft- tii'^'fO 

1  qutiv*^n»>nic^7fT'Trvprrn^r».'R.ffdf 

wn  ittlitmiio'<nrM»m  Tt 


••-  pr.«r»vi  t^tmmcnfi  opcnr  ur  oiue fupni  (opniw* 


4  pnvcupaaprwrubuf  tnir>»-7  pwxt^irurA ' 


f  qr-nn  pnn^<(»rs£tlVf' 
~runniit?t  ad     • 


■.■.s>  cimficii'-nr.  •  •  i^i 


■^"c[cruIaT?iu;ttr(vTn  potncil*trM<nrtfcro»v\fi»tt!fir  «7mi-i^»TgpTirftriin> 

/ . ^ .  tno <fh  Dafur  K<v  umia  ^nnrnuwn.  iir  m:(rt-i»^  'mm Ata  <,{u« "tI  n  ■■ 
\  ^  Tnoixdj*  ur&}um  ,A»c^>lhoTa  fifOMt.Er^oti  CH<f>«iIo"Iifcrf  «vrrrt  ccv, 
VVfqcntrc  c»Tif»-,nff  fail  ^^Jcd-oTrtlTrre  AiiiViTT.M  Krfd  cWtirudVpi^p!! 
*Io.r?urcum  Aium  ocWirwifafqi  CMnrnmh  tiurtnh  ci.-<nnitjiinn  fi-nu 
",•  lam  <<•  fe«OT0trf  fewmariiC  Mtuutrur^uc.tnuru'i  q  impi-nurj  jvryiti 
jl  .^tu»r.$«f  b<c4  f^if  fimi/u  uminAAwnMcfufrlA  ,^yr  rxTlKii-tta  cvnr. 
Ii*uH  mnuoTV 
acntrr 'xitr.vt» 


NaSLOVM    list    KODEKSA,    KOJI    SADR2aJK    RIMSKU    POVJKSTNICU    T.   LlVlJA. 
Kodeki  bio  je  nekad  TUctaiCtro  o«dbiikipi  Iriai  Vitest    a  itii  is   btfi  a  kr.  kajll-iici    «  MoaakoTa. 


gg  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

niti  je  poslije  fnislio    na  krunu   sv.  Stjepana.  Mlad  se  je  podao  poboznu  zivotu,  te  bi  iza 
nekoliko  godina  nakon  smrti  svoje  uvrgten  medju  svetce. 

Na  podetku  godine  1472.  osjecao    se  je  kralj    Matija§    opet  siguran  na  prijestolju. 
Odlu6nim  mirom  i  oprezom   bijase   stiSao   zestoku    bunu,  koja   se   bijaSe    nad  njegovom 
glavom  nadvila.    Naravno    da    je   sada   progonio  i  one   svoje   protivnike,  koji  mu  se  jo§ 
uvijek   nijesu   htjeli   pokoriti.    Sta  je   uSinio    s  odmetnim   banom    Blazom  Magjarom,  ne 
znamo;  no  jamaCno  ga  je  skinuo  sa  svih  Casti  njegovih,  jer  mu  kroz  vi§e  godina    nema 
spomena.  I  zagrebadkoga    biskupa  Osvalda   Tuza   nije   postedio.    Dne    12.  sijednja  1472. 
pozvao  je  MatijaS    iz  tabora    kod    sela    Iszbeg    (in    castris    prope    villam    Iszbeg)  ditavo 
plemstvo  krizevadke  zupanije,  da  uzkrati  biskupu  Osvaldu  placanje  desetine,  jer  nije  niti 
sam  niti    po  svojim  Ijudima  htio  ustati  na  protivnike  kraljeve,  pak  je  tako  i  sam  ponovo 
postao  odmetnikom   (velut   contra    aemulos    regis  nee    per  se  nee  per  homines  suos  in- 
surgere  volenti,  adeoque  regi  refractario).  Ako  bi  ih  biskup  poradi  toga  kaznio  crkvenim 
prokletstvom  i  kaznama,  neka  za  to  ne  mare,  jer  6e  ih  papinski  legati  na  kraljevu  molbu 
svega  rijeSiti.  NajviSe  se  je  kralj  trsio,  da  dobije  u  svoje  ruke  peduvskoga  biskupa  Ivana 
Cesmickoga,  kojega  bijaSe  nestalo,  odkad  je  Poljacima    predao  grad  Njitru.    Kralj  se  je 
bojao,  da  je  Ivan  Cesmifiki  pobjegao   nekuda  u  Njemacku,  da   odanle  ruje  protiv  njega. 
Dne  24.  ozujka  1472.  pile  kralj  pismo   saskim  vojvodama,  moledi    ih,  da  uhvate  odmet- 
nika,  ako  bi  ga  mozda  gdje  zatekli  u  svojim   oblastima.    Medjutim  Ivan  Cesmi6ki  bijaSe 
pobjegao    u    Slavoniju    braci    Tuzima,    pak    se    zaklonio    u    Medvedgrad,   gdje    no    je 
15.  ozujka  1472.  povelju   izdao.    No  malo    zatim    sna§la    ga   je    smrt,  te  bi  sahranjen  u 
crkvi  blizega    samostana    B.  D.  Marije  u  Remetama.    (Der  Bischof   von  Funfkirchen  der 
dann  am  hochsten  in  den  sachen  widerwertig    ist   gewesen,  ist   aus  seinem   Slossen  ge- 
flohen  zw  seinen  gesellen  dem  Bischof  von  Agram  vnd  ist  aldo  tod  .  .  .).    Na  grobnicu 
mu  stavi§e  napis,  koji  bijaSe  sam  za  Xivota  izpjevao,  i  u  kojemu  veli,  da  tu  pociva  Ivan, 
koji  je  prvi  k  doinovinskomu  Dunavu  priveo   s  Helikona   lovorom    ovjenCane    bozice,  te 
moli,  >neka   zavist   bar   po§tedi    njegov  grob   i  napis  na   njemu*.    Pripovijeda    se,  da   je 
kralj  MatijaS  poslije  vi§e  puta  propitkivao  za  sudbinu    svoga  nekadanjega  Ijubimca.  Kad 
je  kralj  god.  1480.  i   1481.  vi§e  mjeseci  boravio  u  Zagrebu,  po§ao  je  jednom  u  Remete, 
te  pozvao  priora  samostana,  da  mu  pokaze  grob  Ivana  CesmiCkoga.  Prior  ga  odvede  na 
skrovito  mjesto  i  pokazav  prstom  grob  re6e:     »Tu  vec    odavna  lezi  tvoj  Ivan  daleko  od 
svijeta,  siguran  pred  gnjevom  kraljeva«.  Kralj  zapovjedi,  da  se  imade  sveCanim  provodom, 
kako  se  vec  dohkuje  biskupu,  sahraniti  u  posebnu  raku.  No  zato  ipak  malo  dana  poslije 
kazni  zagrebadkoga  biskupa  Osvalda    Tuza  i  brata    mu    Ivana,  §to  su  nekad  svome  pro- 
gonjenomu   drugu    podali   zakIoni§te   (qui    condam  Johannem    episcopum  ecclesie  Quin- 
queecclessiensis    infidelem    de  voluntate    et  permissione   sua   quousque  vixisset  in  castro 
Medwe  hospitando  .  .  .). 

Medjutim  bijale  ponovo  doSlo  do  nesklada  izmedju  kralja  MatijaSa  i  Ivana  Viteza. 
Ne  zna  se,  da  li  je  nadbiskup  §ta  skrivio  ili  je  kralj  pozalio,  §to  ga  je  uz  povoljne  uvjete 
pomilovao;  samo  je  izvjestno,  da  je  kralj  primasa,  kad  je  k  njemu  doSao  u  Budim,  dao 
zarobiti  i  u  tvrdi  Visegrad  zatvoriti.  Tek  na  proSnje  papinskoga  legata  Lovrinca,  biskupa 
od  Ferrare,  kao  i  nekih  prelata  i  baruna,  koji  se  bijahu  skupili  na  sabor  u  Budimu, 
smilova  se  kralj  sijedomu  starcu,  te  mu  vrati  slobodu  i  Cast,  ali  uz  vrlo  tegotne  pogodbe. 
Po  nagodi,  koju  su  17.  travnja  1472.  pomenuti  legat,  koloiki  nadbiskup  i  vrhovni  kan- 
celar  Gabrijel,  jegarski  biskup  Ivan  Beckenslaher,  palatin  Mihajlo  Orsag,  sudac  kraljev- 
skoga  dvora  Stjepan  Bator,  erdeljski  vojvoda  Nikola  Cupor  od  Moslavine,  banjsko-bistriCki 
zupan  Ivan  ErnuSt  i  drugi  utanadili  izmedju  kralja  i  primasa,  ostale  su  Ivanu  Vitezu  sve 
6asti,  te  se  je  mogao  vratiti  u  Ostrogon  na  svoju  stolicu,  i  uza  se  drzati  trideset  i  dva 
svoja  sluzbenika;  no  zato  je  morao  i  samu  tvrdinju  u  Ostrogonu,  kao  i  sve  svoje  ostale 
gradove  predati  svomu  najvecemu  protivniku,  jegarskomu    biskupu  Ivanu  Beckenslaheru, 


I 


VKLIKA    BUNA    U    UGARSKOJ    I    HRVATSKOJ    (1471. — 1472.).  89 

da  ih  u  kraljevo  ime  drzi  i  njima  upravlja.  Tako  bi  sijedi  primas  stavljen  pod  nadzor 
svoga  protivnika  i  takmaca,  te  posve  ponizen.  Tolike  sramote  nije  Ivan  Vitez  mogao 
dugo  podnositi;  raztuzen  i  satrven  umre  8.  kolovoza  1472. 

Sabor  ugarski,  koji  je  u  travnju  1472.  bio  u  Budimu  na  okupu,  pomagao  je  do- 
duSe  kralju  Matijalu,  da  smiri  posljednje  trzaje  netom  svladane  zavjere;  ali  je  uza  to 
ipak  gledao,  da  osigura  staleie  od  dalje  samovolje  kraljeve.  MatijaS  je  1.  svibnja  Cianke 
saborske  (15)  potvrdio,  dodavSi  jo§,  da  ne  <5e  vi.se  bez  dozvole  staleza  nametati  nika- 
kovih  daca.  Nadalje  je  obecao,  da  ce  obdrlavati  ustanove  inauguralnoga  dekreta,  da 
ce  poStivati  sloboStine  kraljevstva  ugarskoga  i  slavonskoga,  da  de  crkvena  beneficija 
oduzeti  svjetovnjacima  i  dati  svedenicima,  da  de  nezakonito  podijeljena  posjedovanja 
vratiti  prijaSnjim  zakonitim  vlastnicima,  i  drugo.  Osobite  su  povlasti  dobili  na  torn  sa- 
boru  poslanici  kraljevine  Slavonije,  gdje  je  potonja  zavjera  imala  najviSe  privrienika. 
Clankom  8.  zabranjeno  bi  uvazanje  tudje  soli  u  obde;  jedino  kraljevini  Slavoniji,  u  kojoj 
je  desto  ponestajalo  soli  iz  kraljevskih  solana,  dozvoljeno  bi  uvazanje  soli  iz  tudjine. 
Clankom  12.  napokon  bi  odredjeno,  da  kraljevina  Slavonija  po  starom  obidaju  plada 
samo  polovicu  svih  dada,  nameta  i  dohodaka,  koje  plada  Ugarska  (quod  regnum 
Sclavonlae  etiam  in  hac  parte  maneat  in  antiqua  sua  consuetudine,  ut  videlicet  in  taxis, 
censibus,  et  aliis  omnibus  reditibus  medietatem  duntaxat  solvat,  quantum  regnum 
nostrum  Hungariae  solveret  aut  solvere  consuevisset).  Staleii  na  saboru  u  Budimu  obe- 
daSe  napokon  kralju  obcu  pomod  protiv  njegovih  vanjskih  neprijatelja,  dozvoliSe  mu 
izvanrednu  dadu  od  milijun  forinti,  te  se  razidjoSe  vrlo  dobre  volje  (einen  ansnydt,  den 
man  anschlecht  auf  zehenmalhunderttausend  gulden  und  sein  die  landleut  in  ser  gutem 
willen  von  S.  K.  G.  abgeschaiden). 

Na  saboru  u  Budimu  pokorio  se  je  kralju  i  zagrebadki  biskup  Osvald  Tuz.  Kralj 
ga  je  pomilovao  i  ostavio  ma  dast,  ali  je  i  njemu  oduzeo  nekoliko  gradova  (der  Bischof 
von  Agram  hat  sich  auch  in  gnad  ergeben,  der  bleibt  Bischof,  doch  muss  er  ettliche 
Slos  auch  abtreten).  No  poslije  kao  da  je  opet  bilo  nesporazumka  izmedju  kralja  Ma- 
tijaSa  i  brade  Tuza.  To  se  narodito  razabira  po  tome,  kako  je  kralj  pogodovao  slobodnoj 
obdini  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba,  koju  je  20.  svibnja  oslobodio  od  pladanja  ne  samo 
kunovine,  nego  i  svih  vanrednih  dada,  koje  su  morali  podavati  zitelji  kraljevine  Slavo- 
nije; istoga  dana  vratio  je  pomenutoj  obdini  mnoga  posjedovanja  (Kraljevce,  Cerje,  Ko- 
biljak,  Sviblje,  Nart,  Petrovinu,  HraSde,  Siljakovinu,  Dedide,  (!^emomerec,  Bitek,  Novaki, 
kao  i  kraljevski  brod  na  Savi),  koja  joj  bi§e  za  prijaSnjih  bumih  vremena  ugrabljena. 
Kralj  doduSe  kaze,  da  je  tu  milost  izkazao  obdini  poradi  >nevolja  i  §tetac,  §to  ih  je 
doslije  pretrpila,  a  narodito  tradi  nemalih  troSkova,  koje  je  imala  za  oduvanje  gradova 
u  naSoj  kraljevini  Bosni<  (pro  conservandis  castris  regni  nostri  Bozne  hiis  temporibus  . . .); 
no  u  istinu  nastojao  je  kralj  obdinu  podici  i  ojadati,  da  tim  oslabi  vlast  biskupa  Osvalda 
Tuza  i  brata  mu  Ivana,  gospodara  u  Medvedgradu.  To  se  narodito  razabire  po  tome,  §to 
kralj  15.  srpnja  iz  Budima  zapovijeda  Damjanu  Horvatu,  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske 
i  Slavonije  banu,  da  brani  gradjane  u  nedavno  darovanom  posjedu  Dedidima,  Cerno- 
.  mercu,  Bitku  i  Novaki  ma,  kao  i  na  kraljevskom  brodu  na  Savi  od  svih  nezakonitih 
otimada,  a  posebice  od  >velemoznoga  gospodina  Ivana  Tuza  od  Laka  i  njegovih  kaste- 
lana  u  Medvedgradu <,  Zapovijed  svoju  opetuje  kralj  20.  kolovoza  1472.,  kad  no  ponovo 
nalaze  banu  Damjanu  Horvatu,  da  gradjane  brani  u  redenim  posjedovanjima  protiv  bi- 
skupa Osvalda  Tuza  (i  njegova  brata  Ivana),  koji  im  bijaSe  mimo  svako  pravo  7.  kolo- 
voza silom  ugrabio  Cernomerce,  Dedide,  Bitek  i  kraljevski  brod  na  Savi,  te  ih  predao 
svojim  kastelanima  u  Medvedgradu. 

Kralj  je  MatijaS  brzo  smetnuo  s  uma  zakljudke  nedavnoga  sabora  u  Budimu.  Opojen 
sredom,  koja  mu  se  je  nasmijala,  postajao  je  sve  objestniji,  misledi,  da  imade  samo 
prava,  a  nikakvih    du2nosti.    I  tako  je  nakon    smirene    bune    bio  kud  i  kamo  silovitiji  i 


90  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 


• 


bezobzirniji,  nego  ikad  prije.  Namah  po  smrti  Ivana  Viteza  imenovao  je  svoga  Ijubimca 
Ivana  Beckenslahera  nadbiskupom  ostrogonskim,  ostaviv§i  mu  i  dalje  jegarsku  biskupiju 
i  podjeliv§i  mu  suvi§e  i  dohodke  varadinske  biskupije.  Tim  je  postupkom  ozlojedio  ne 
samo  rimsku  stolicu,  nego  i  domace  prelate,  koji  su  mrkim  okom  gledali  tudjinca  na 
6elu  ugarskoga  episkopata.  Ali  kralj  je  malo  za  to  mario,  pace  je  u  isto  doba  i  talijan- 
skoga  patra  Gabrijela  Rangonija  iz  Verone  imenovao  biskupom  erdeljskim  i  dvorskim 
kancelarom,  te  ga  poslije  premjestio  na  jegarsku  biskupiju.  Tako  se  je  kralj  okruzio 
^itavim  ^islom  stranaca  (Nijemaca,  Ceha  i  Talijana),  kojima  je  podijelio  znamenite  du- 
hovne  i  svjetovne  dasti. 

Ba§  ti  tudjinci,  na  6elu  im  ostrogonski  nadbiskup  Ivan  Beckenslaher  i  pater  Ga- 
brijel  bill  su  odsad  i  poglaviti  savjetnici  i  pomocnici  kraljevi.  Talijanski  diplomati  zvali 
su  biskupa  Gabrijela  »desnim  okom  kraljevim*.  U  to  je  novi  papa  Siksto  IV.  (Francesco 
della  Rovere,  bivsi  general  Franjevaca,  papom  izabran  u  kolovozu  1471.)  svima  silama 
nastojao,  da  izmiri  kralja  Matija§a  s  njegovim  protivnicima,  naroCito  s  poljskim  kraljem 
Ka2imirom,  i  s  njegovim  sinom  Vladislavom,  kraljem  de§kim,  pak  da  se  poduzme  velika 
vojna  na  Turke.  Papinski  legat,  kardinal  Marko  Barbo,  patrijarka  oglejski,  sazivao  je  od 
prve  polovice  1472.  vi§e  puta  kongrese  zavadjenih  vladara,  da  ih  medjusobno  izmiri.  Ali 
svi  ti  stanci  (u  Nisi,  Opavi,  Ofalu)  ostadose  bezuspje§ni,  jer  je  kralj  MatijaS  zahtijevao, 
da  mu  se  za  naknadu  ratnih  troskova  ili  ustupe  sve  nuzzemlje  ceSke  krune  ili  da  mu 
se  plati  odgteta  od  1,500.000  dukata;  suvi§e  da  ga  priznadu  za  poodima  mladoga  Vladi- 
slava  i  do  smrti  regentom  u  samoj  CeSkoj.  Na  to  ne  mogoSe  privoljeti  ni  poljski  ni 
6e§ki  kralj;  pade  oni  utana6i§e  11.  ozujka  1474.  u  Niirnbergu  savez  s  carem  Fridrikom  III., 
i  torn  se  prigodom  obvezaSe  sva  tri  vladara,  da  ce  zajedni6kim  silama  udariti  na  kralja 
MatijaSa,  »koji  njihove  zemlje  pustosi,  austrijske  i  poljske  odmetnike  u  svoju  zaStitu 
prima,  te  Turke  kroz  svoju  drzavu  u  Austriju  propu§ta<.  Kad  je  na  to  rat  opet  planuo, 
provali  poljski  kralj  Kazimir  u  rujnu  1474.  s  vojskom  od  nekih  60.000  Ijudi  i  5000 
bojnih  kola  u  gornju  Slezku,  te  prijedje  Odru,  da  se  sjedini  sa  svojim  sinom  Vladi- 
slavom, koji  mu  je  iz  CeSkevodio  15— 20.000  vojske,  pak  da  onda  zajedno  obladaju  Vrati- 
slavom  i  ostalom  Slezkom.  Kralj  Matijag  imao  je  tek  10.000  Ijudi  i  do  900  bojnih  kola, 
s  kojima  se  bija§e  utaborio  u  uSancienom  logoru  kod  Vratislave.  Ali  njegovi  vojnici  bili 
su  sve  ratu  vje§ti  pladenici,  a  on  sam  izkusan  vojvoda  i  gotov  za  najodluCniji  odpor, 
dok  je  njegovim  neprijateljima  manjkao  vrstan  i  ugledan  vodja.  K  tomu  su  Poljaci  stra- 
dali  od  nesta§ice  hrane,  jer  bijahu  pred  tim  spalili  i  opusto^ili  stotine  sela  i  mjesta; 
MatijaS  zakrcivao  im  je  sa  svojim  lakim  detama  dovazanje  hrane  iz  Poljske  i  Ce§ke, 
suvile  im  je  Stjepan  Zapolja  mnogo  smetao,  provaljujuci  sa  svojom  6etom  na  sve  strane. 
Kralj  poljski  Kazimir  naSao  se  je  s  velikom  vojskom  svojom  u  tolikoj  nevolji,  da  je  u 
studenom  rado  prihvatio  pogadjanje,  kad  su  to  potakli  Zdenko  od  Sternberga  i  drugi 
Ce§ki  velika§i.  Dne  15.  studenoga  sastadoSe  se  kralji  MatijaS  i  Kazimir  u  nekom  selu 
kod  Vratislave,  a  zatim  ulanadiSe  8.  prosinca  1474.  primirje,  koje  ce  trajati  do 
25.  svibnja  1477.  Odredjeno  bi,  da  za  to  vrijeme  ostane  i  Vladislavu  i  Matija§u  od  ze- 
malja  5eske  krune  ono,  §to  u  taj  mah  drze. 

Nakon  ugu§ene  velike  zavjere  bio  je  u  hrvatskom  kraljevstvu  najmocniji  mu2  novi 
bosanski  kralj  Nikola  Ilodki.  Uz  kraljevinu  Bosnu,  koliko  nije  bila  turska,  drzao  je 
on  baniju  u  Dalmaciji,  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  a  valjda  i  banovinu  Ma6vu;  k  svemu  tomu 
bio  je  i  gubemator  bogate  i  prostrane  priorije  vranske.  Zagrebadki  kaptol  pi§e  mu  u 
jednome  pismu  od  16.  prosinca  1472.  kao  >svijetlomu  principu,  gospodinu  Nikoli,  po 
Bozjoj  milosti  kralju  bosanskomu  i  6itave  Slavonije  banu«.  Obasut  Castima  priljubio  se 
gordi  Nikola  jo§  vi§e  svome  kralju  Matija§u.  Dne  7.  svibnja  1472.  izdaje  u  Budimu  sve- 
Sanu  povelju,  kojom  iznova  obecaje  vjernost  kralju  MatijaSu  i  odanost  kraljevoj  majci 
Elizabeti  Silagji,  koju  zove  svojom  pomajkom,*te  im  dopu§ta,  da  po  volji  dolaze  i  borave 


VBLIKA  BUNA  U  U6ARSK0J  I  HRVATSKOJ  (1471. — 1472).  9I 

u  svim  DJegovim  gradovima,  bili  oni  u  Ugarskoj  i  Slavoniji,  ili  opet  u  BosDi.  Zanimljivo 
je,  da  Nikola  Ilodki  potvrdjuje  tu  povelju  pedatom,  kojim  se  sluii  kao  kralj  bosanski 
(sigillo  nostro,  quo  ut  rex  Bozne  utimur).  Ut  Nikolu  Ilodkoga  vrSi  dast  bana  Dalmacijc, 
Hrvatske  i  Slavonije  jo§  Damjan  Horvat  od  Litve,  aekadanji  drug  Blaza  Magjara;  Damjaa 
Horvat  bijaSe  kralju  ostao  odaa  u  najosudnijim  dasovima,  te  ga  je  sada  zapala  zadada, 
da  obuzdava  mocne  Tuze,  biskupa  Osvalda  i  brata  mu  Ivana.  U  Hrvatskoj  na  jugu  Ve- 
lebita  vr§i  vlast  jo§  uvijek  ban  ili  banovac  Pavao  Tar,  koji  vodi  zdvojou  borbu  i  protiv 
Turaka  i  protiv  Mletaka,  narodito  protiv  njihova  §ti<fenika,  poljidkoga  kneza  Zarka  Dra- 
zojevica,  koji  si  bija§e  s  pomocjo  mletaikoga  kneza  u  Spljetu  prisvojio  kraljevski  grad 
Kiis,  kao  i  neke  gradove  u  iupi  Cetini,  §to  su  prije  pripadali  Talovcima  i  banu  Pavlu 
^piran^idu,  a  u  potonje  su  doba  upravljali  njima  kraljevski  kastelani.  Ba$  radi  vojvode 
Zarka  i  radi  Klisa,  koji  bijaSe  taj  mletadki  kidenik  ugrabio,  sukobio  se  Pavao  Tar 
s  mletadkim  knezovima  u  dalmatinskim  gradovima,  te  udarao  na  oblasti  tih  gradova. 
U  lipnju  1472.  dodjoSe  poslanici  hrvatskoga  plemstva  u  Mletke,  predlazuci  i  zahtijeva- 
judi,  da  se  ved  jednom  udini  neki  sporazumak  i  pogodba  s  banom  Pavlom  Tarom  (ora- 
tores  universitatis  Croatie,  proponentes  et  petentes  compositionem  et  concordiam  cum 
Tarpaulo).  Da  li  je  doSlo  do  toga,  ne  znamo;  no  borbe  izmedju  bana  i  mletadkih  kne- 
zova  u  Dalmaciji  bje§njahu  i  dalje.  Ban  je  svom  snagom  radio,  da  opet  predobije  Klis, 
a  mletadki  knezovi  pomagali  su  vojvodu  Zarka  Drazojevica,  nadajuci  se,  da  6e  po  njemu 
znameniti  taj  grad  pribaviti  svojoj  obcini.  Za  podsade  Klisa  u  Ijetu  1472.  pozove  jednom 


Pjenezi  bosanskoga  kraua  Nikole  Ilo&kooa. 

Lice:  Majka  Boijm,  sa  sinom  nz  desno  rame,  sjedi  na  stolid  bez  naslona  txmedja  dva  luka.  Majka  i  tin 
imajn  osjcnka  oko  glare.  Napia:  >Matri  regnic.  Zali£je:  Stit  a  kockama  u  biscmom  kolobarn ;  napis: 
if  M(oneta)  Nicolai  D(ei)  g((atia)  r(eg<a)  Bosnec. 

Lice:  Majka  Boija,  sa  •ioom  uz  lijero  rame,  tjedi  na  stolici  bee  naslona.  Napia  iikvaren  i  ne|>odpan  : 
>(Ni)colaat  r(ex)  B.osne).  Zaliije:  Stit  a  kockama  a  biaernom  kolobarv  ;  napia  iskraren  ili  loie  atiaant : 
>(NicoIaa)i  D(ei)  e(ratia)  Rfez)  Bosnec. 


ban  Pavao  Tar  spljetskoga  kneza  na  stanak  izvan  grada  Spljeta.  Knez  dodje  s  jakom 
dru2inom;  no  za  dogovora  planu  boj  izmedju  pratnja  njihovih.  Knez  s  mjesta  pobjeze  u 
grad  Spljet;  ban  pohita  s  golim  madem  za  njim,  da  ga  stigne,  ali  u  to  ga  zrno  iz  mle- 
tadke  pu^ke  sastavi  sa  zemljom.  Zgodilo  se  to  svakako  prije  13.  kolovoza,  jer  toga  dana 
Mletdani  o  toj  nezgodi  izvje§cuju  kralja  MatijaSa,  svoga  saveznika  I 

Kraj  takih  prilika  i  kraj  smutnja  u  porodici  Frankapana  nije  dudo,  da  su  Turci  i 
god.  1472.  nastavili  svoje  provale  u  hrvatske  zemlje.  Te  godine  spominju  se  pade  tri 
provale  u  razlidito  vrijeme.  Prva  se  je  zgodila  u  svibnju  i  lipnju,  kad  su  proSav  Hrvatskom 
doprli  Savom  do  Kranjske,  te  prodrli,  kako  se  dini,  do  Ptuja  i  Maribora  u  ^tajerskoj,  a 
onda  na  povratku  straSno  poharali  oblasti  knezova  Frankapana.  Mletci  obavijestiSe  papu 
18.  srpnja  o  toj  groznoj  provali,  i  javi§e  mu,  kako  velika  pogibao  prijeti  Hrvatskoj  radi 
nesloge  njezinih  knezova  (in  periculo  constitute  sunt  res  Croatie  ob  dissensionem  domi- 


92  MATIJA§    KORVIN   (1458.  — 1490.)r 

norum  illius  provincie  inter  se),  te  ga  zamolSe,  da  bi  §to  prije  poslao  u  Hrvatsku  svoga 
pouzdana  Covjeka,  koji  bi  bio  moguc  izmirlti  knezove  i  zdruziti  ih  protiv  obdega  duSma- 
nina,  a  za  spas  same  Italije.  No  prije  nego  §to  se  je  papa  mogao  odazvati  molbi  Mle- 
taka  i  staleza  hrvatskih,  koji  bijahu  posebne  poslanike  k  njemu  uoravili,  zgodi  se  u 
rujnu  1472.  druga  provala,  za  koje  su  Turci  (12.000  konjanika)  preko  Hrvatske  i  Kranjske 
prodrli  sve  do  Vidma  i  sv.  Danila  u  Furlanskoj,  pak  tako  zaprijetili  i  samim  Mletcima. 
Namah  nakon  te  provale  podje  u  listopadu  Mletfianin  Petar  Molin  s  poslanicima  pape 
Siksta  IV.  i  napuljskoga  kralja  Ferdinanda  u  Hrvatsku,  da  se  tu  dogovore  s  Frankapa- 
nima,  krbavskim  Kurjakovicima,  knezom  Petrom  Zrinskim,  kao  i  s  kraljevskim  kape- 
tanom  u  Senju  o  naCinu,  kako  da  se  Turcima  zaprijeCe  dalje  provale.  Na  stanku,  za  tu 
svrhu  malo  poslije  drzanom,  obveza^e  se  redeni  poslanici  Hrvatima,  da  ce  im  u  pomod 
poslati  1000  konjanika  i  toliko  pjeSaka,  s  kojima  ce  moci  ne  samo  granicu  svoju  bra- 
niti,  nego  i  u  tursku  Bosnu  provaljivati.  No  jedva  sto  su  se  ti  poslanici  povratili,  prova- 
li§e  Turci    u   studenom   po    treci   put    u    Hrvatsku,  te   prodrije§e   sve    do    Gorice  i  Istre. 

Medjutim  bijaSe  se  i  nedavno  imenovani  i  krunjeni  kralj  bosanski  Nikola  Ilodki 
rijeSio,  da  se  digne  na  Turke,  pak  da  im  otme  onaj  dio  Bosne,  Sto  su  ga  drzali.  Da- 
kako  da  su  pri  tome  podhvatu  prijanjali  uza  nj  i  mnogi  hrvatski  velikaSi,  nadajuci  se, 
da  ce  na  taki  nacin  prestati  vjeCite  provale  u  njihove  oblasti.  U  prosincu  1472  boravi 
u  Mletcima  knez  Petar  Zrinski  kao  poslanik  »prejasnoga  kralja  Nikole*,  moledi  od  ob- 
cine  pomod  za  otimanje  bosanskoga  kraljevstva  (.  .  .  comiti  Petro  Sdrigne,  oratori  sere- 
nissimi  domini  regis  Nicolai,  noviter  creati  regis  Bossine,  petenti  subsidium  et  favorem 
ad  acquisitionem  regni  predicti).  Obcina  je  doduSe  Petru  Zrinskomu  26.  prosinca  1472. 
odgovorila,  da  je  ona  digia  Aziju  protiv  Turdina,  da  i  sama  s  njim  ved  dugo  ratuje,  da 
drzi  na  moru  veliku  silu,  i  da  ce  je  jos  umnoziti:  stoga  dakle  neka  kralj  Nikola  §to 
prije  udari  na  tursku  Bosnu,  gdje  ce  mu  biti  lak  posao,  jer  je  poradi  rata  u  Aziji  slabo 
vojskom  za§tidena.  Malo  zatim  stigli  su  u  Mletke  i  poslanici  hercega  Vlatka  Vukdida, 
od  nedavna  svojaka  napuljskoga  kralja  Ferdinanda.  I  oni  su  molili  obdinu  za  pomod,  da 
bi  herceg  mogao  Turcima  oteti  svoju  djedovinu  (pro  recuperando  statu  ipsius  domini  a 
Turchis  occupato).  Obcina  je  15.  sijednja  1473.  odgovorila  poslanicima,  neka  se  herceg 
nastoji  sporazumjeti  s  bosanskim  kraljem  Nikolom,  kao  i  sa  svijetlim  Vukom  Grguro- 
videm  (Brankovicem),  sinom  despotovim,  koji  su  u  istim  prilikama,  te  jednako  gore 
(ardent)  od  zelje,  da  svoje  drzave  oslobode  od  turskoga  gospodstva.  Mletci  se  oditovaSe 
spremni  posredovati,  da  se  sporazumak  sto  prije  poluci. 

Na  podetku  god.  1473.  spremali  su  se  dakle  ne  samo  bosanski  kralj  Nikola  Ilodki, 
nego  i  srbski  despot  Vuk  Grgurovic  (Zmaj)  i  herceg  Vlatko  Vukdid  svima  silama,  da 
se  obore  na  Turke.  Mletadka  ih  je  obdina,  koja  je  desetak  godina  ratovala  s  Muha- 
medom  II.  na  kopnu  i  na  moru,  bodrila  u  toj  odluci,  pade  im  je  sa  svoje  strane  obe- 
davala  svaku  pomod.  I  vrijeme  za  rat  bilo  je  zgodno,  jer  je  sultan  bio  ba§  zabavljen  u 
Aziji,  gdje  se  bija§e  na  nj  podigao  perzijski  vladar  Usun-Hasan  (adversus  Ussonum 
Cassanum),  te  mu  je  mnogo  jada  zadavao.  Ali  uza  sve  to  ne  dodje  ipak  do  snovane 
vojne.  Najprije  nijesu  talijanske  vlasti  poslale  obedane  pomodi,  a  onda  je  i  sam  kralj 
Matija§  nekako  zazirao  od  toga,  §to  se  njegovi  bani  i  velika§i  odvi§e  bratime  s  mle- 
tadkom  obdinom,  kojoj  je  doduSe  jo§  uvijek  bio  saveznikom,  ali  joj  je  smjerao  oteti 
ugrabljenu  Dalmaciju,  dok  je  opet  ona  gledala  redom  obladati  ostatkom  hrvatskih  ze- 
malja  uz  jadransko  more.  Bosanski  kralj  Nikola  Ilocki  zajedno  s  Damjanom  Horvatom, 
svojim  drugom  u  hrvatskoj  baniji,  boravi  25  svibnja  1473.  u  Zagrebu,  gdje  no  odga- 
djaju  parnicu  izmedju  Ivana  Tuza  od  Laka  i  gradjana  slobodne  kraljevske  obdine  na  brdu 
Gradcu.  U  Zagrebu  ih  nalazimo  i  24.  kolovoza,  kad  opet  odgadjaju  redenu  parnicu  do 
oktavalnoga  suda  na  Miholje.  Ban  Damjan  Horvat  medjutim  sve  mimo  volje  kraljeve 
goji  prijateljstvo  s   Mletcima,  jer   ga   na  to  goni  skrajnja    nuzda.    On  Silje    poslanike    u 


VBUKA   BUNA   U   UGARSKOJ    1    HBVATSKOJ    (1471. — 1472.). 


93 


Mletke  s  darovima  i  obecanjem,  da  6e  im  vazda  biti  prijatelj,  te  da  ce  njihove  oblasti 
braniti  i  Stititi  od  Turaka,  ba§  kao  i  svoje.  A  Mletci  mu  za  to  4.  lipnja  zahvaljuju,  te 
mu  obedavaju  stalnu  godiSnju  podporu  od  1200  dukata,  i  to  200  dukata  u  gotovom,  a 
za  1000  dukata  soli.  SuviSe  mu  salju  sukna  za  200  dukata  kao  zaseban  dar,  a  svojim 
knezovima  u  dalmatinskim  gradovima  zapovijedaju,  da  pomazu  bana  i  s  vojskom,  kad  6e 
odbijati  tursku  siiu.  Poslanik  bana  Damjana  Horvata,  po  svoj  prilici  fratar  Aleksandar 
Dubrovdanin,  traiio  je  u  to  vrijeme  pomoci  u  Dubrovniku,  gdje  su  darivali  darom  i  bana 
i  njegova  poslanika. 

Kako  opet  u  zgodno   vrijeme    nije   doMo    do   navalnoga  rata  na  Turke,  nije  £udo» 
da  su  oni  sami  nastavili  provale,  tim  im  je  na    iztoku   odlanulo.    Jo§  u  rujnu  1473.  pri- 


Stolica  herceoa  Stjepana  Vuk£i£a  na  Bi§6e-pouu  kraj  Mostara. 


Saju  Ijetopisci  o  velikoj  provali,  kojom  je  prigodom  Jiete  ▼odio  bosanski  namjesnik 
Isabeg.  I  opet  se  u  crno  zavila  ne  samo  Hrvatska,  nego  i  susjedne  careve  zemlje: 
Kranjska,  Koruika  i  Stajerska.  Tom  zgodom  zarobili  su  Turci  u  KoruSkoj  nekoga  Mi- 
hajla  Cvitara  (Zwitar,  Michel  Zwitter),  koji  je  potonjih  godina  bio  njihovim  provodidem 
prigodom  provala  u  te  zemlje.  Nevolja  Kranjske,  Stajerske,  KoruSke  i  Austrije  bijaSe 
ved  tolika,  da  su  se  staleii  tih  zemalja  u  prvoj  detvrti  godine  1474.  sastajali  na  sabore, 
da  vijedaju  o  zajednidkoj  obrani  od  Turaka.  Obradali  se  i  na  papu  Siksta  IV.,  prikazu- 
judi  mu  skrajnju  bijedu  ondjeSnjih  zitelja,  koji  su  jatomice  bjeiali  iz  svoje  ne.srecnc  do- 
movine.  Da  li  se  je  i  u  hrvatskom  kraljevstvu  radilo  za  obranu  zemlje,  nije  zabiljeieno; 
jedino  znademo,  da  je  kralj   MatijaS   poveljom  od    20.  studenoga    1^73.  banovinu  Slavo- 


94  MATIJA§    KORVIN    (1458.  — 1490.). 

niju,  koju  su  dosad  drzali  bosaaski  kralj  Nikola  Iloiki  i  Damjaa  Horvat,  podijelio  banjsko- 
bistrifikoma  zupanu  i  svome  pokladoika  Ivanu  Ernu§tu  (Ernest,  Ernsth),  da  je  drzi 
do  konca  svoga  Jivota.  §ta  je  kralja  na  to  sklonilo,  nije  spomenuto;  ali  jamaino  je  Ma- 
tijas  htio  nagraditi  zasluge  svoga  pokladnika,  jer  bijaSe  i  proSle  godine  sina  mu 
Sigismunda  imenovao  biskupom  peCuvskim  mjesto  Ivana  CesmiCkoga.  Damjan  Horvat  od 
Litve  ostao  je  i  dalje  banom  Dalmacije  i  Hrvatske,  a  Nikola  Ilodki  kraljem  bosanskim. 
Banovinom  MaCvom  upravljaju  god.  1474.  Job  Gorjanski  i  MatijaS  Morovic,  posljednji 
muzki  potomci  svojih  slavnih  porodica. 

U  sijeCnju  1474.  javljaju  Dubrovfiani  kralju  Matijasu  novine,  koje  im  donije§e  nji- 
hovi  poslanici  iz  Carigrada,  otiSavSi  odanle  28.  prosinca  pro§le  godine.  Sultan  Mu- 
hamed  II.  ugovarao  je  po  nekom  muhamedanskom  duhovniku  mir  s  perzijskim  vladarom 
Usun-Hasanom.  Ako  se  mir  utanadi,  bit  6e  rata  u  Evropi,  jer  ce  Turci  udariti  i  na  Mol- 
davu,  kao  i  na  Albaniju.  I  zaista  je  godina  1474.  krvavim  slovima  zapisana  u  povijesti 
hrvatskih,  ugarskih,  austrijskih  i  mleta^kih  zemalja.  Jedna  velika  vojska  turska  udarila  u 
svibnju  na  Albaniju  i  stala  podsjedati  mletaCki  grad  Skadar.  Mletacka  se  obcina  prepala 
i  navalila  zaklinjati  kraljeve  MatijaSa  ugarskoga  i  Kazimira  poljskoga,  kao  i  papu  Siksta  IV., 
da  podadu  pomoc  za  obranu  toga  znamenitoga  grada.  Kralju  Matijasu  paCe  ponudila  po 
svome  poslaniku  Badueru  do  30.000  dukata,  ako  zaratuje  na  Turke,  te  ih  time  odvrati 
od  podsjedanja  Skadra.  Medjutim  bijahu  druge  turske  6ete  u  lipnju  provable  u  Hrvatsku, 
pak  kroz  nju  ponovno  prodrle  u  careve  zemlje,  gdje  su  robili  u  okolici  Ljubljane  i  po 
Savinjskoj  dolini.  Za  te  je  provale  narocito  stradala  Slavonija,  a  osobito  Zagorje,  gdje  su 
pustoSili  kroz  14  dana  u  okolisu  Krapine,  Zaboka,  0§trca,  Grebena,  zatim  oko  Krize- 
vaca  i  Rakovca,  te  torn  prigodom  zarobili  i  poubijali  do  14.000  Ijudi.  Pri  tome  vodio  ih 
Korutanac  Cvitar,  kojega  bijahu  proSle  godine  zasuznjili.  Kako  se  razabira  iz  jednoga 
pisma  kneza  Stjepana  If.  Frankapana,  §to  ga  je  18.  srpnja  1474.  pisao  iz  ModruSa  mle- 
ta6komu  kapetanu  Fantinu  Marcellu  u  Raspu,  bilo  je  u  toj  turskoj  vojsci  do  8000  Ijudi, 
koji  su  robili  takodjer  oko  Koprivnice  i  Varazdina  sve  do  Ptuja,  a  onda  oko  Gorice  u 
Turopolju  i  u  okolisu  grada  Dubovca. 

Medjutim  bija§e  mletaSkomu  kapetanu  Antoniju  Loredanu,  junafikomu  branitelju 
Skadra,  poslo  za  rukom,  te  je  19.  srpnja  odbio  turski  juri§,  a  na  to  je  8.  kolovoza  pri- 
nudio  Turke,  da  se  okane  dalje  podsade  grada.  Suzbijeni  Turci  krenu§e  na  sjever,  te  se 
svom  snagom  oboriSe  na  hrvatske  zemlje.  U  jeseni  opet  je  straSno  stradala  i  Hrvatska 
i  Slavonija;  Unrest  priCa,  da  je  Slavonija  nakon  te  provale  ostala  tako  opusto§ena,  >da 
se  Cesto  po  deset  milja  daleko  nije  vidjelo  kuce  ni  dovjeka*  (das  offt  in  zehen  Meilen 
kain  Haws  noch  Mensch  ist).  Pomenuti  pisac  opisuje  torn  prigodom  tuzno  stanje  svih 
zemalja,  opusto§enih  od  Turaka.  Tur6in  je,  pi§e  on,  >u  drzavi  mletadkoj  zemlju  Alba- 
niju spalio,  orobio  i  narod  odveo,  jedino  se  jo§  dtie  gradovi;  —  hrvatska  je  zemija 
(das  Krabaten  Landt)  gotovo  sasvim  spaljena,  oplijenjena  i  narod  odveden,  tek  se  odrzalo 
nekoliko  gradova  i  tvrdinja,  —  spaljen  i  poharan  je  velik  dio  Istre  i  Krasa,  od  Kranjske 
dobra  polovica  i  od  celjske  knezije  velik  dio.  Od  Zagorja  je  spaljen  najveci  dio,  a  narod 
odveden  i  blago  razgrabljeno.  U  banovini  Slavoniji  (in  der  Wanschafft  in  Windischen 
Lannden)  takodjer  je  mnogo  spaljeno*.  Ali  ni  Ugarska  nije  ostala  poStedjena,  jer  joj  je 
ugrabljena  Cetvrtina  Ijudi  i  blaga.  Sam  kralj  Matija§  tu2i  se  u  studenom  po  svojim  po- 
slanicima  mletaCkoj  obdini,  kako  mu  je  Slavonija  netom  strasno  stradala.  »Turci  se  od 
Skadra  obratiSe  prema  kraljevstvu  Ungarije,  te  mu  zadaSe  velikih  jada,  opusto§ivsi  na- 
rocito Slavoniju  i  poharav§i  ognjem  i  maCem  sve  izmedju  Save  i  Drave*  (et  belli  incepti 
causa  Turci  ab  Scutaro  in  regnum  Hungarie  versi,  magnas  illi  intulerunt  clades,  vastata 
presertim  Slavonia  et  inter  Savam  et  Dravam  omnia  igne  ferroque  consumentes).  Ba§  te 
nemile  provale  turske  bijahu  prinudile  i  kralja  Matija§a,  te  je  jo§  u  rujnu  sazvao  sabor 
ugarski  u  Budim,  da  vijeda  o  obrani  zemlje   od    Turaka  (praesertim    factum    deTensionis 


n. 


KRAU  matijaS  osvojio  §abag  (1475.  — 1476).  95 

contra  Turcas).    Sabor   se   sastao  sve  u  odiudu  kraljevu,  te  je  2.  listopida    1474.  izdao 
dekret  od  Sestoaest  dlanaka,  od   kojih  je   najzamaSniji   prvi,   kojim    bi    odredjeno,  da  se 
kralju  ima  dozvoliti  pomod  (subsldium)  od  jedne  rlatne  forinte  za  obranu  kraljevstva  od 
Turaka,  i  zatim  osmi,  kojim    bi    ustanovljeno,  da   se    ta   pomoc    ne    smije    upotrebiti  ni 
za  §to  drugo,  nego  jedino  za  rat  s  Turcima. 

(Kralj  MatijaS  osvojio  §abac  i  ozenio  se  napuljskom  kraljevnom 
Beatrice m,  1475. — 1476.).  Neprestani  vapaji  iz  hrvatskih  zemalja,  iz  Erdelja  i  juzne 
Ugarske  prinudile  kralja  MatijaSa,  da  svu  paznju  svrati  na  juine  granice  svoje  drzave. 
Bit  ce,  da  je  poradi  toga  i  utanadio  primirje  s  poljskim  i  deSkim  kraljem,  da  bi  se 
mogao  svom  snagom  oboriti  na  sultana  Muhameda.  A  bilo  je  i  skrajnje  vrijeme,  jer  su 
Turci  ved  prodirali  u  srce  kraljevstva  ugarskoga.  Moldavski  vojvoda  Stjepan  bijaSe  do- 
du§e  tursku  vojsku  od  100  000  Ijudi,  koja  bijaSe  u  njegovu  zemlju  provalila,  17.  sijecnja  1475. 
u  krvavom  boju  suzbio;  no  zato  je  druga  turska  vojska,  koju  je  vodio  smederevski  pa§a 
Alibeg,  preko  Dunava  i  Morisa  podrla  do  Velikoga  Varadina,  pred  kojim  je  stala  7.  ve- 
Ijade.  Tvrdinje  gradske  ne  moga§e  osvojiti,  ali  zato  zauze  bogatu  i  cvatudu  varos,  te  je 
nemilo  pohara  i  opiijeni,  a  onda  se  s  bogatim  plijenom  i  silnim  robljem  povrati  paledi 
i  pustoleci  bez  ikakve  zapreke  natrag  u  Srbiju.  Na  prve  glase  o  toj  provali  pohita  Ma- 
tijaS  iz  Slezke  u  Ugarsku,  te  urede  sabor  u  Budim  za  Gjurgjevo  (24.  travnja).  Sabor 
dozvoli  opet  po  jedan  zlatni  forint  od  svakoga  ognjiSta,  ali  pod  uvjet,  da  se  sabrani 
porez  upotrebi  jedino  za  rat  s  Turcima.  Tako  se  je  kralju  namakla  velika  svota,  koju 
su  cijenili  od  400.000  dukata  do  1,200000.  Suvise  je  i  papa  Siksto  IV.  u  Rimu  sve 
moguce  radio,  da  kridanske  vladare  slozi  protiv  obdega  neprijatelja.  Jamadno  je  papu  u 
sve  prilike  upucivao  ostarjeli  ved  vojvoda  i  kralj  bosanski  Nikola  Ilodki,  koji  je  prvih 
dana  svibnja  u  Rimu  boravio,  da  proslavi  svetu  godinu  jubileja.  Papa  je  snovao,  da 
kr§canske  vlasti  pomognu  MatijaSa    sa    300000   dukata,  od    kojih  bi    MIetci  dali  50.000. 

Kralju  Matijasu  ponudjena  bi  u  to  pomod  s  jedne  strane,  odakle  je  nije  odekivao. 
Perzijski  vladar  Usun-Hasan  spremao  se  je  opet  podidi  na  Muhameda,  pak  poslao  u  Budim 
svoga  poslanika,  koji  je  8.  svibnja  predao  Matijalu  u  perzijskom  jeziku  pismo,  gdje  no 
gospodar  Perzije  bodri  kridanske  vladare,  da  se  dignu  na  Turke  sa  zapada,  a  on  de  na 
njih  udarati  s  iztoka.  Malo  zatim  stigli  su  u  Budim  takodjer  poslanici  moldavskoga  voj- 
vode  Stjepana,  te  su  izjavili,  da  se  njihov  gospodar  utjede  zaStiti  ugarskoga  kralja,  i  da  je 
gotov  pomagati  ga  u  rata  s  Turcima  s  ditavom  vojskom  svojom.  MatijaS  prihvatio 
objerucke  ponudu,  te  poveljom  od  15.  kolovoza  primio  u  svoju  milost  i  zakrilje  moldav- 
skoga vojvodu  Zajedno  s  njegovim  sinovima  i  zemljom  njegovona.  Ako  bi  ih  Turci  pro- 
tjerali,  kralj  ce  ih  primiti  u  svoje  kraljevine,  te  ih  pomagati,  da  se  opet  dobave  svoje 
djedovine.  Povelju  potvrdili  su  ne  samo  nazodni  prelati  i  baruni,  nego  i  papinski 
legat  Gabrijel. 

Kralj  se  je  MatijaS  taj  put  dugo  spremao  za  rat,  skupljajudi  vojsku  i  brodovlje  kao 
nikad  dosada.  Kako  nije  mogao  odekivati  ba§  nikakva  odziva  u  kr^danskoj  Evropi,  bilo 
mu  se  je  pouzdati  jedino  u  svoju  snagu.  U  jednome  pismu  od  16.  kolovoza  1475.  iz- 
jadao  se  je  papi  ovako:  >Bio  je  odavna  kod  mene  velemozni  Florins  Roverella,  poslanik 
prejasnoga  kralja  sicilskoga  (napuljskoga),  moga  predragoga  otca.  Kako  se  taj  (poslanik) 
sada  k  recenomu  kralju  vrada,  modi  de  izvijestiti  o  velikom  trudu,  troSku  i  pogiblima, 
koje  sam  radi  odanosti  prema  apK)Stolskoj  stolici  podnio,  kao  i  o  pripremama,  koje  sam 
protiv  Turaka  udinio,  pak  i  o  tom,  kako  je  strahovita  sila  tih  Turaka.  Vidim,  da  mi 
niSta  drugo  ne  preostaje,  nego  da  se  ostavljen  od  sviju  (derelictus  ab  omnibus)  izloiim 
joS  vedim  opasnostima.  Cinit  du  prema  svojim  silama,  kako  sam  navikao,  da  zadovoljim 
Yjcri  i  boijemu  zakonu,  ako  bi  pak,  Sto  Bog  ne  daj,  zadesila  mene  i  moja  kraljevstva 
Ijuda  nevolja,  te  bi  preko  volje  bio  primoran  prihvatiti  kakove  pogodbe,  neka  se  ne 
upi5e  u  grijeh   meni,  nego  skrajnjoj    naidic.  Matijai  skupio   60.000    do   70.000    vojskc 


^  MATIJA§   KORVIN    (1458.  — 1490.). 

(bosanski  kralj  Nikola  IloCki  morao  mu  je  dovesti  4000  Ijudi),  zatim  lijepo  brodovlje  od 
100  ladja,  koje  6e  operisati  na  Dunavu  i  Savi,  i  kojemu  je  tada  bio  vojvoda  pjesmom 
proslavljeni  Petar  Dojfiin  (Doczy,  Duici);  za  dovazanje  hrane  i  prtljage  sabrao  je  kralj 
do  1000  kola.  SuviSe  je  dao  nove  topove  lijevati  i  nove  podsadne  strojeve  graditi,  ko- 
jima  se  je  papinski  legat  divio.  I  sultan  Muhamed  II.  za6uo  je  za  obsezne  priprave  kra- 
Ijeve,  pak  da  se  ukloni  prijetecoj  pogibli,  stao  kralju  nuditi  primirje  uz  vrlo  sjajna 
obecanja.  AH  mu  je  kralj  ponude  odbio.  »Ja  cu  ratovati«,  rekao  je  Matijas,  »makar 
morao  i  iivot  svoj  irtvovati.  Svijet  neka  vidi,  da  se  oslobodjenje  krScanstva,  §to  je  do 
mene,  ne  zanemaruje*. 

Dne  12.  listopada  1475.  oprostio  se  je  kralj  Matijas  sa  stranim  diplomatima  na 
svome  dvoru,  a  malo  zatim  stao  je  sa  svojom  vojskom  silaziti  na  jug.  Mjeseca  stude- 
noga  boravio  je  u  Petrovaradinu,  a  posljednjih  dana  prosinca  nalazimo  ga  u  Beogradu. 
Prva  mu  je  zadaca  bila,  da  Turcima  otme  znamenitu  tvrdinju  §  a  b  a  c  na  desnom 
brijegu  Save. 

Vec  je  spomenuto,  kako  su  Turci  jol  u  Ijetu  1471.  bili  na  mjestu  staroga  Zaslona 
podigli  znamenitu  tvrdinju  Sabac.  Matijas  bijase  tada  poslao  vojsku,  da  zaprijeSi  podi- 
zanje  tvrdinje;  ali  ona  je  bila  za  to  preslaba,  pak  tako  ne  preostade  ni  kralju  drugo* 
nego  da  na  slavonskoj  obali  Save  podigne  i  sam  utvrdu  nasuprot  turskomu  gradu.  Taj 
tvrdi  Sabac  bio  je  odsad  izhodi§te  Turaka  za  njihove  provale  u  Slavoniju  (Srijem)  i 
ju^Du  Ugarsku;  u  tu  tvrdinju  vodili  su  on!  zasuznjeno  roblje,  u  nju  zgrtali  su  ugrabljeno 
blago.  U  isti  mah  prijetili  su  Turci  iz  §abca  i  gradu  Beogradu,  a  tako  isto  obladali  su 
gotovo  svom  zemljom  bosanskom  izmedju  Bosne  i^Drine,  pak  i  Srebrenicoin  i  njezinim 
bogatim  rudnicima.  Sama  tvrdjava  Sabac  bila  je  vrlo  jaka  i  gotovo  nedobitna,  premda 
nije  bila  gradjena  od  kamena.  Zidovi  su  bili  pleteni  od  §iblja,  pri6vr§ceni  uz  hrastove 
stupove,  i  izpunjeni  nabijenom  zemljom.  ^-Na  zidovima  uzdizalo  se  takodjer  drveno  bra- 
ni§te.  Tvrdinja  je  imala  devet  okruglih  kula  od  hrastovine,  od  kojih  je  osam  stajalo  uz 
zidine,  dok  je  devela  bila  u  sredini  te  drvenjare.  I  kule  bile  su  do  vrha  izpunjene 
zemljom.  Stanovi  branitelja,  kojih  je  u  prvi  kraj  bilo  oko  13.000,  bili  su  pod  zemljom, 
tako  da  im  nijesu  mogla  nauditi  ni  topovska  zrna  ni  vatra.  Suvise  je  u  tvrdinji  bilo  na- 
krcano  dosta  hrane  za  dugu  obranu. 

U  prvoj  polovici  sijednja  1476.  stigao.  je  kralj  MatijaS  s  jednim  dijelom  svoje  vojske 
do  ^abca.  S  njime  je  uz  ine  velikaSe  i  vojvode  bio  i  srbski  despot  Vuk  Grgurovid  Bran- 
kovic.  Oko  12.  sijeCnja  zapoceo  je  kralj  podsjedati  grad,  prevezav  svoju  vojsku  na  juznu 
obalu  Save.  Da  bi  obranio  vojsku  i  brodove  od  vatre  i  strjelica  turske  posade,  podize 
kralj  od  prutova,  kolaca  i  lanaca  neko  brani§te,  u  koje  je  mogao  smjestiti  8000  Ijudi, 
40  topova  i  brojne  muzare.  Za§ti<5ene  tim  brani§tem  na£ini§e  cete  svoj  logor,  naperi§e 
topove  i  podsadne  strojeve,  te  izkopa§e  SanCeve  naokolo  tvrdinje.  Na  to  stade  kralj 
udarati  na  grad,  ali  izprva  s  malo  koristi,  jer  mu  nije  mogao  mnogo  nauditi.  Medjutim 
bijade  doCuo,  da  se  jedna  turska  vojska  primiCe  gradu  u  pomoc.  I  zaista  su  2.  veljace 
turske  vojvode  Alibeg  i  Sakibeg  s  Cetama,  koje  bijahu  skupili  u  okolisnjim  krajevima, 
stigli  do  Sabca,  te  se  smjestili  na  nekom  brdu  nasuprot  gradu.  MatijaS  ostavi  ne§to  deta 
pred  oabcem,  pak  s  ostalom  vojskom  podje  Turcima  u  susret.  Medjutim  Turci  nijesu  se 
osjedali  dosta  jaki,  da  se  s  njime  ogledaju,  pak  su  opet  uzmakli  na  jug. 

Nakon  toga  uzmaka  turskoga  spremio  se  je  kralj  sve  pored  Ijute  zime  na  odlu^nu 
borbu.  On  dade  svoje  velike  brodove,  nakrcane  topovima  i  momdadi,  odvuci  u  jarak 
naokolo  tvrdinje,  pak  stade  na  nju  iz  neposredne  blizine  udarati.  Kralj  je  vazda  bio 
medju  svojim  detama,  ne  maredi  ni  za  kakvu  opasnost.  Da  bi  razvidio  stanje  neprija- 
teljskih  utvrda,  obude  se  jednom  u  odijelo  prosfbga  momka,  sjede  u  6amac,  te  se  samo 
s  vesladem  i  jo§  jednim  momkom  prikudi  zidovima  tvrdinje.  Medjutim  ga  Turci  spazi§e 
i  stadoSe  na  nj  pucati,  te  ubi§e   momka,  koji  je   do  njega  sjedio.    Ali  sam  kralj  ostade 


RRAU   MATIJA§  08V0J10   §\BAC   (1475.— 1476.). 


9t 


neozledjen,  pak  vrativSi  se  u  logor  naperi  topove  i  podsadne  strojeve  na  najslabiji 
dio  grada.  Posada  se  branila  junadki,  all  napokon  je  smalaksala,  te  se  je  15.  veljade, 
nakon    borbe    od    33    dana,   predala   kralju    na    milost  i  nemilost.    Jo§   istoga  dana  oba- 


■Ccrrana^tnundi 


JTo       ccLm 


Efodium  gallur  dantTlma  r  pctcriiTim j  ctuitjt3  hoc  anno  rtfo,c«e.lrwii.acarolo  burcimdio;  ftucecJ 
ptat  mgenedifjccdi:.  Dinpif.iBuofozib'  cTiannioimfrLvdicfcs'sburgndionuouce marie  pt^il 
tioncs  a jeb Jnf  .^3  cu  Icodicfia  f  pa  ccrigucre  a'ptafTct  j  ;:)auib'  fuis  v:be  pulQis  ftiit.idco  fiimm*  poiiti' 
Fcr tricancnfem cptti  kijaru co mifit.  Js m carccic tnidif  .(Qu.i ob re indignatue Ouj: vrte^n  gcrmanu  pa 
puIortfTimjm  pjffcnrc  7  faiiojKludouicofracourcitcaaTnrnotperjacpUovzbeejpo^auitac  eieucmt 
/Tkatfcnad  incUtue  rer  bunjane  boliirft  rcjjnii  b jc  tepdl ate  a^grcffua caftru  Uyrja  to  ioa  namra  tui to 
ULfmniiou  Jlntudinc  munitilTimu  ccdinonc  cepit.  Jnta  bcc  lacro  regni  bungant  eiadcmare  a  manibirf 
fndaia  romanou ccfana mjijfjj cut)tff!cnltate rebabito.rer fcno fui regni.flnno C^i df^.cac.Uri^.in  Oic 
cere  fifii  aftanrib''  ^cfnbns  cn  foleniUK  tnaria  co:onarus.  -^oft  b<c  mabuTicce  nircbos  imaatozc  m  crpu 
Ctiatiorur  oicn  ailii  layo  j  in  fu^i  xxmt.rclicna  macbinig  i  tozmcnroa  gmcnb*  tn^Jo;!'*  inturcbia  rcdtjt. 
■£jiide  port  aliqua  rga  altnl  ftuc  caftf UururcbO!:  faban  ccnoiatu  ad  bt'-  flumie  jauc  9d  faui  p  tcfdi  ex  li^ 
(piie  tnrji^  miilrii  cunofe  nfo:ti  op<  pp«rara( vt  fcques  fijjura  p  omoe  Diamctrn  at  forma  ofKniix]  tumb* 
ac  fofTatid  ac  vallibus.fKoid  m'lnusmitmbus  muniru  Oiro  btemis  Tub  ngoze  obfedic.tn  qoo  Ugnea  moiia 
erubuli8fab:tcacafunt,quj5  tabular  copagoitafolidii  eft  vtvixab  intcnto  poflh  lunoura  9p:c'i>imdi. 
SountcB  truliuu ambiru .plino:e biftittcta pome' m ai cccoreDirpoftce.drea  to ctmte ingeo  ainbitu  acte 
vt  ampUtudo  ipj  regia  auli  oftfncBt.Z3D(B  rer  acnuo  plio  uififtereLturebj  rapto  comitc  iobine  a  tntcbitj 
ob  excram  regis  ad  caftellu.eo  intcrfato  qaput  ei'  abfciderut  ra  flauefcae  copiofacg  eoma  bafk  futfinij  ad 
tOTiVcni  ciponi  luflerunt .  J^tbiaa  rex  indignacuo  vi  aggrcflus  ccditione  cepit  ac  ctpiignauit  mgenn  glo 
nj.Tlonirtimeturcbi  anno  d&.aa.rcij.tterato  caftellu  jnnafenit.ab  bungans  rcpulfi  ad  proprtaredterunt 


SaBAC    U    XV.    STOUECU. 
Ix   >SvieUVe  kronike<3SchedeU,    isd^ne  a  NUroberKa  godine    I493' 


vijestio  je  papinski  poslanik,  jegarski  biskup  Gabrijel,  papu  Siksta  IV.  iz  kraljeva  logora 

o  torn  slavodobiiiu  ovako:  >Minulih  dana  izvjestio  sam  vaSu  svetost  o  napredovanju  ove 

HfT.  poTj.  n  m.  ' 


^8  MATIJA§  KORVIN  (1458.  — 1490.). 

vojske,  kao  i  o  tezkom  i  muenom  podsjedanju  pretvrdoga  grada  Sabca,  i  §to  se  napokon 
od  toga  moze  odekivati.  Poslije  je  kralj,  kako  se  je  Bozjoj  milosti  svidjelo,  15.  ovoga 
mjeseca  istu  tvrdinju  predajom  zadobio.  Nije  je  htio  juriSem  uzeti,  jer  je  Turaka  u  njoj 
zatvorenih  bilo  jo§  700,  samih  hrabrih  Ijudi,  a  s  njima  160  zena,  sve  odusevljeno  za  boj, 
te  bi  ju  kralj  mogao  osvojiti  jedino  s  velikim  gubitkom  nasih  vojnika.  I  kako  nam  uhode 
javljahu,  vrhovni  je  pa§a  Turaka  zajedno  s  istim  Alibegom  hrlio,  da  im  stigne  u  pomoc. 
Ali  su  Turci  sami  izaSli  iz  tvrdinje,  te  su  pokorno  moleci  i  ruke  kraljeve  Ijubeci  sve 
kle(5eci  kralju  zavjetovali  vjeCitu  sluzbu  (servitutem  perpetuam).  U§li  smo  u  tvrdinju,  koja 
je  za  6udo  umjetno  sagradjena  (mirabili  artificio  fabricatam)  .  .  .  Zatekli  smo  u  njoj 
vrlo  mnogo  suznjeva,  koje  smo  na  slobodu  puslili.  Od  kraljevih  vojnika  poginulo  je  za 
podsade  vi§e  od  dvije  stotine  .  .  .  Mnogi  su  odlifiniji  ranjeni,  pak  leze  po  Satorima  i  na 
ladjama;  neki  ce  od  njih  jedva  preboljeti.  Stvari  dakle  stoje  za  sada  dobro.  Kraljevsko 
je  veli^anstvo  iznijelo  prvu  pobjedu,  pak  je  tom  pobjedom  jo§  vi§e  ohrabreno  (za  borbu) 
protiv  neprijatelja  vjere  .  .  .<  I  sam  kralj  Matija§  objavio  je  sutradan  16.  veljafie  papi 
svoju  pobjedu  »iz  srecnoga  nalega  tabora  kod  na§e  varo§i  §abca«  (in  nostris  felicibus 
castris  apud  civitatem  nostram  Sabacz).  U  kratkome  pismu  pi§e  kralj:  »Samo  da  jedno 
kazem:  ja  sam  vec  mnoge  i  vrlo  Svrste  tvrdjave  osvojio,  ali  nijedna  me  nije  stajala 
toliko  napora  i  truda,  toliko  trolkova  i  Ijudi «  (id  ego  unum  dixerim,  cum  multa  et 
munitissima  castra  expugnaverim,  nullum  tantis  cum  laboribus  et  difficultate  tantaque 
cum  impensa  et  hominum  strage  me  obtinuisse). 

U  pripisci  svome  pismu  javljao  je  papinski  legat  papi  Sikstu  IV.  jo§  ovo:  sKra- 
Ijevsko  veliSanstvo  reklo  mi  je,  kako  ce  one  nove  Cete,  koje  se  vec  priblizuju,  poslati 
da  poharaju  varo§  Srebrenicu  (latine  Argenteam  vocatam),  gdje  su  rudnici  zlata  i  srebra, 
kao  i  citavu  pokrajinu  naokolo,  koja  je  mnogo  puna  i  napu6ena.  Cuo  sam  takodjer 
jutros  od  mojih  uhoda,  da  su  paSa  i  Alibeg,  cuvSi  za  predaju  toga  grada,  duhom  klo- 
nuli,  te  se  stali  vracati.  Alibega  obuzeo  je  golem  strah,  da  ga  car  ne  bi  pogubio.  Jer 
on  je  ba§  onom  oblasti  upravljao.  Tako  se  je  nadati  i  pokuSat  ce  se,  da  se  on  od  cara 
(sultana)  odmetne«.  Po  ovome  sudeci  kralj  je  Matija§  nakon  pobjede  kod  Sabca  zaista 
snovao,  da  rat  sam  glavom  nastavi.  Najprije  je  zauzetu  tvrdinju  dao  popraviti,  a  onda 
se  je  spremao,  da  otme  Turcima  i  Smederevo,  naokolo  kojega  bijaSe  dao  podici  tri  jake 
kule.  Medjutim  vec  22.  veljaCe  nalazimo  ga  u  Slankamenu,  a  1.  ozujka  u  Budimu.  Cini 
se,  da  je  u  prvi  kraj  bio  namislio  vratiti  se  na  bojno  polje;  ali  neodekivane  zgode  za- 
ustavile  ga  u  prijestolnici,  te  je  stoga  dalje  ratovanje  s  Turcima  morao  prepustiti  svojim 
vojvodama,  banima  i  kapetanima. 

Dvije  su  poglavite  stvari,  koje  su  kralja  odvratile,  te  nije  sam  nastavio  rat  s  Tur- 
cima. Najprije  ga  je  smela  izdaja  primasa  i  nadbiskupa  ostrogonskoga  Ivana  Beckens- 
lahera,  najuglednijega  savjetnika  nakon  pada  Ivana  Viteza.  Obijestni  Nijemac  ponio  se 
tako,  da  je  stao  misliti  sve  na  papinsku  stolicu;  pak  da  svoje  zelje  izpuni,  nije  se  zacao 
iznevjeriti  se  svomu  kralju  i  gospodaru,  te  u  najosudniji  tas  prebjeci  k  njegovu  pro- 
tivniku,  njemadkomu  caru  Fridriku  III.  Mozda  je  Ivana  Beckenslahera  vrijedjalo  i  to,  §to 
se  je  kralj  MatijaS  u  potonje  doba  osobito  povjeravao  jegarskomu  biskupu  Gabrijelu 
Rangoniju,  papinskomu  legatu,  koji  ga  je  bio  izpratio  i  na  tursku  vojnu  (qui  omnibus 
interfuit).  Bilo  kako  mu  drago,  ostrogonski  je  nadbiskup  Ivan  Beckenslaher  jednoga  dana 
ostavio  svoju  stolicu  i  Ugarsku,  te  poSao  u  Njemad;ku,  tobo2e  da  hodo5asti  u  Aachen; 
no  putem  zaustavio  se  u  Be6u,  te  se  podao  u  za§titu  carevu.  Nadbiskup  bijase  sa  sobom 
ponio  i  ogromno  blago  svoje,  tako  da  je  mogao  vazda  potrebnomu  caru  uz  dobar  zalog 
uzajmiti  37.000  dukata.  No  kud  i  kamo  vi§e  od  toga  blaga  vrijedilo  je  caru,  §to  je  od 
nekadanjega  prvoga  doglavnika  svoga  protivnika  mogao  doznati  za  sve  osnove  i  na- 
mjere  njegove. 


KRAU    MATIJA§   OSVOJIO    §ABAC   (1475. —1476.). 


99 


I 


Kralj  je  MatijaS  planuo  na  nevjernoga  prelata,  a  jo§  vile  na  cara,  koji  ga  je  od- 
sada  zakriljivao.  Naravno  da  je  sada  svom  iestinom  opet  uzkipjelo  staro  neprijateljstvo 
izmedju  oba  vladara.  Matija§  gledao  je  caru  nauditi,  gdje  god  je  samo  mogao,  a  naro- 
2ito  je  nastojao  razvrci  ugovorenu  ved  zenitbu  izmedju  careva  sina  Maksimiiijana  i  bur- 
gundijske  vojvodkinje  Marije,  kceri  Karla  Smjeloga,  kojega  je  putio,  da  svoju  kcer  i 
baStinicu  udade  za  drugorodjenoga  sina  napuljskoga  kraija  Ferdinanda.  Da  se  ojada  i 
pripravi  za  osudnu  borbu  s  carem,  odluCi  podjedno  i  sam  §to  prije  stupiti  u  srodstvo 
s  uglednom  porodicom  aragonskih  kraljeva,  a  narodito  s  napuljskim  kraljem  Ferdinandom, 
kojega  je  jo§  u  Ijetu  1474.  po  svojim  poslanicima  bio  zamolio,  da  mu  dade  svoju  kcer 
Beatricu  za  zenu.  Kralj  je  Ferdinand,  koji  se  je  poput  otca  svoga  Alfonsa  mnogo  padao 
u  poslove  na  iztodnoj  obali  jadranskoga  mora,  pate  se  nazivao  i  kraljem  ugarskim, 
s  mjesta  ugodio  molbi  njegovoj,  tako  da  se  je  MatijaS  jo§  od  listopada  1474.  smatrao 
zaru^nikom  mlade  i  duhovite  napuljske  kraljevne,  U  svibnju  1475.  desili  su  se  u  Napulju 
vesprimski  biskup  i  slavonski  ban    Ivan   Ernust    kao   pouzdanici    njegovi,  te   su  utanaCili 


-^:-- r^ -^  ^/z^'^' 


i. 


RuSkvinb  grada  Sabcaj^u  Srbiji. 


ienitbeni    ugovor.    Napuljski    je    kralj    tom     prigodom    odredio    za    miraz    svoje    kderi 
200.000  dukata;  ali  od  te  je  svote  MatijaS  namah  trecinu  darovao  svojoj  zaruinici. 

U  svibnju  1476.  razaslao  je  kralj  Matijal  svoje  poslanike  k  caru  Fridriku,  k  nje- 
madkim  i  talijanskim  knezovima,  pozvavSi  sve  te  vladare  na  vjenCanje.  U  isto  vrijeme 
spremao  je  sjajno  poslanstvo,  koje  6e  iz  Napulja  dovesti  mladu  nevjestu.  NajodliSniji 
£lanovi  toga  poslanstva  bili  su  biskup  velikovaradinski,  kraljevi  rodjaci  Petar  Gereb  i 
Ivan  Pongrac,  nadalje  grof  Ivan  od  sv.  Jurja  i  Bozina.  Od  hrvatskih  velikaSa  pridruiio 
se  je  mladi,  23godiSnji  knez  Bernardin  Frankapan,  koji  je  po  svojoj  majci  Izoti  bio  u 
svojti  ne  samo  s  napuljskom  kraljevskom  porodicom,  nego  i  s  vojvodama  Este  u  Ferrari. 
Druzina  toga  poslanstva  brojila  je  800  konjanika;  uz  vitezove  i  plemide  bilo  je  ta 
glasbenika  i  lakrdijaSa,  paie  i  20  Turaka.  Na  podetku  rujna  stiie  poslanstvo  u  Napulj, 
a  15.  rujna  vjendana  bi    Beatrica,  kojom   je    prigodom   kraija   Matija^a    zastupao  rodjak 


1^  MATIJA^    KORVIN  (1458—1490.). 

Ivan  Pongrac.  Namah  sjutradan  poslije  vjendanja  (16.  rujna)  podijeli  kralj  Ferdinand 
knezu  Bernardinu  Frankapanu  red  vitezova  blazene  djevice  Marije  sa  zlatnom  grivnom, 
na  kojoj  je  visio  zlatni  lav  s  bijelim  krilima.  U  svedanoj  povelji,  koju  je  kralj  torn  pri- 
godom  izdao,  zove  kneza  Bernardina  »svojim  vrlo  Ijubljenim  rodjakom«  (affini  et  devoto 
nobis  plurimum  dilecto).  Poslije  se  je  i  knez  Bernardin  ozenio  Ferdinandovom  necakinjom 
Loisijom  od  Aragonije,  kcerju  kraljeve  naravne  sestre  Eleonore  i  Marina  de  Marzano, 
vojvode  od  Sessa  i  kneza  od.Rossana,  te  je  tako  postao  svojak  kralja  MatijaSa. 

Nakon  tegotna  putovanja  po  moru,  a  onda  na  kopnu  po  Kranjskoj  i  ^tajerskoj 
(hrvatskim  zemljama  nije  se  sigurno  prolazilo  radi  turskih  provala)  stigla  je  mlada  kra- 
Ijica  Beatrica  prvih  dana  prosinca  u  Ptuj,  gdje  ju  je  dod;ekala  kraljeva  majka  Elizabeta 
Silagji  (Hunjadi)  s  dvadeset  najodli^nijih  gospodja;  odatle  po§la  je  prema  Stolnom  Bio- 
gradu,  gdje  se  je  10.  prosinca  sastala  s  kraljem  Matija§em.  Na  polju  pred  gradom  stajali 
wU  razastrti  6adorovi,  jedan  prekrit  grimiznom  svilom;  nedaleko  od  toga  Satora  gorjela 
je  ogromna  iomada,  grijuci  zimski  zrak.  Cistina  pred  cadorom  i  lomacom  bila  je  prekri- 
vena  svjetlomodrim  suknom,  Tu  je  stajao  kralj  u  kolu  stranih  poslanika,  ugarskih, 
hrvatskih  i  Ceskih  velikasa.  Do  tri  tisuce  izabranih  konjanika  bilo  je  razmje§teno  naokolo 
te  odlitne  druzine.  Kad  se  je  kraljica  dovezla  u  sesteropreznoj  koSiji,  odveo  ju  je  kralj 
u  §ator,  gdje  ju  je  jegarski  biskup  Gabrijel  pozdravio  u  talijanskom  jeziku  u  ime  svoga 
kralja  i  gospodara.  Zatim  sjede  kraljica  na  bijelca  konja,  te  odjaha  zajedno  s  kraljem  i 
ditavom  druzinom  u  grad.  Treci  dan  iza  toga,  12.  prosinca,  obavilo  se  krunisanje.  Naj- 
prije  dodje  u  crkvu  kralj  MatijaS  sa  svojim  dvorjanicima  i  gostima,  a  iza  njega  kraljica 
Beatrica,  pracena  od  udovice  Elizabete  Hunjadovke  i  svoga  dvora.  Misu  je  Citao  ves- 
primski  biskup,  kraljiiin  kancelar.  Prije  sv.  pricesti  poveo  je  kralj  Matija§,  ovjenian 
krunom,  svoju  suprugu  pred  zrtvenik,  da  je  dade  pomazati  za  kraljicu.  Tu  su  joj  desno 
rame  pomazali  svetim  uljem,  na  sto  je  ona  polozila  prisegu  na  evangjelje.  Poslije  toga 
zapitao  je  palatin  kralja  jasnim  glasom,  da  li  zeli,  da  mu  se  supruga  okruni  ?  Kad  je 
kralj  odgovorio,  da  hoce,  postavili  su  Beatrici  na  glavu  dragocjenu,  netom  dogotovljenu 
krunu,  a  narod  je  uz  zvonjavu  zvona  i  zvuk  trubalja  pozdravjjao  svoju  novu  kraljicu. 
O  podne  slavila  se  u  jednoj  kraljidinoj  dvorani  krunitbena  gostba.  Bila  su  dva  stola 
priredjena.  Za  jednim  sjedili  su  kralj,  kraljica  i  njezin  brat,  za  drugim  nadbiskup  na- 
puljski  i  poslanici  stranih  knezova.  Najodlidniji  velikaSi  dvorili  su  torn  prigodom  kralja  i 
njegove  goste.  Poslije  gostbe  izvodile  se  sveCane  vitezke  igre.  Tri  dana  zatim,  15.  pro- 
sinca, u^li  su  kralj  i  kraljica  u  Budim,  gdje   su    se    nastanili  u  sjajnoj  kraljevskoj  paladi. 

Kako  se  kralj  MatijaS  nakon  pobjede  kod  Sabca  nije  vi§e  mogao  svradati  u  jugo- 
izto6ne  strane  svoje  drzave,  povjerio  je  dalje  ratovanje  s  Turcima  u  onim  krajevima 
svojim  pouzdanim  vojvodama.  Od  tih  se  osobito  iztice  sudac  kraljeva  dvora  Stjepan 
Bator,  koji  se  sada  zove  »vrhovni  kapetan  kraljevske  vojske  u  erdeljskim  stranama*, 
zatim  kolo^ki  nadbiskup  Gabrijel.  Uz  njih  se  mnogo  puta  odlikuje  i  srbski  despot  Vuk 
Grgurevic  Brankovic  (Zmaj  despot).  Pad  tvrdinje  Sabca  dojmio  se  je  silno  ne  samo 
turskih  vojvoda  Alibega  od  Smedereva  i  njegovih  drugova,  nego  i  krScanskoga  naroda 
u  onom  dijelu  Bosne,  koji  je  bio  pod  turskom  vla§cu.  Pace  i  kralj  Matija  (Vojsalic), 
kojega  bija§e  Muhamed  II.  namjestio  pred  jedanaest  godina  u  turskoj  6esti  Bosne,  stao 
je  kolebati  vjerom  prema  sultanu.  Redeni  kralj  Matija  poslao  je  pismo  kralju  Matija§u,  u 
kojem  je  o6itovao,  da  se  voH  kao  krScanin  pokoravati  njemu,  nego  Turciinu,  samo  ako 
ga  i  dalje  ostavi  za  vladara  kraljevstva  bosanskoga.  Javio  pa6e  u  Budim,  da  je  isto 
spremno  u^initi  jo§  §est  bosanskih  velikasa,  koji  su  dosad  priznavali  sultana  za  svoga 
gospodara.  Kad  je  medjutim  Muhamed  doznao  za  nevjeru  svoga  kletvenika,  kralja  Ma- 
tije,  dade  skupiti  veliku  vojsku  i  posla  je  u  Bosnu,  da  skrSi  odmetnika.  Kad  je  ta 
vojska  zaista  prodrla  u  Bosnu  i  obkolila  Matiju  u  nekom  zamku,  a  uz  to  stala  podsje- 
dati  i  drugih   §est   gradova  njegovih,  on  se   u  nevolji  obrati   kralju  MatijaSu  za  pomoc. 


RRALJ   MATIJA§   OSTOJIO    §ABAC   (1475. — 1476). 


loi 


Taj  se  s  mjesta  odazove  njegovu  vapaju,  te  zapovjedi  Stjepanu  Batoru  i  nadbiskupu 
kolo6komu  Gabrijelu,  koji  su  u  onaj  mah  sa  svojim  detama  boravili  u  okoliiu  Beograda, 
da  pohitaju  u  pomoc  njegovu  §tideniku.  Ve<5  3.  srpnja  1476.  znalo  se  je  u  Budimu,  kako 
su  redene  vojvode  Turke  suzbili  i  kralja  Matiju  oslobodili  od  podsade,  pak  onda  slavo> 
dobitno  utvrdili  vlast  svoga  kralja  u  redenoj  zemlji. 

Medjutim  nevjera  kralja  Matije  (Vojsalic^aj  kao  da  je  sultana    Muhameda  i   njegove 


POPRSJE    KRAUIGE    BEATRICE. 
It  Drejfouove  sbirke  a  Parif«. 


paSe  razpalila  na  iei6e  navale.  Smederevski  pa§a  AUbeg,  dim  je  dozaao,  da  je  Stjepan 
Bator  s  koloikim  nadbiskupom  uSao  u  Bosnu,  bijaSe  s  bratom  svojim  jSkenderbegom 
•  sa  5000  konjanika  preSao  iz  Smeiereva  preko  Dunava,  te  udario  prema  Erdelju,  ne  hi  U 


loa 


MATIJAg   KORVIN   (1458.— 1490). 


reiene  vojvode  prinudio  na  uzmak  preko  Save  i  Dunava.  Ali  ovi  ostadoSe  u  Bosni,  a 
na  smederevskoga  se  pa§u  diJe  srbski  despot  Vuk  Grgurovic  sa  svojim  Srbima  i  s  te- 
tania, koje  bijahu  zaostale  za  obranu  Beograda.  Despotu  se  pridruzili  takodjer  Dimitar 
JakSic  i  tri  brata  Doj^ina  (Petar,  Emerik  i  Ladislav).  Alibeg  bijase  u  to  prodro  u  tamiSku 
zupaniju  i  do  TemeSvara;  ali  kad  se  je  vracao  s  plijenom  k  Dunavu,  obori  se  na  nj 
despot  kod  Pozezene  i  nemilo  ga  potu6e.  Do  2000  Turaka  ostade  mrtvih  na  bojnome 
polju,  nekoliko  stotina  bude  zarobljeno,  a  mnogo  ih  se  potopilo  na  bijegu  u  Dunavu. 
Zgodilo  se  to  svakako  prije  15.  kolovoza  1476.;  prvih  dana  rujna  stiglo  vec  u  Budim 
dvije  stotine  i  petdeset  zarobljenika  turskih,  kao  i  pet  turskih  zastava,  koje  bija§e  despot 
razasutoj  vojsci  ugrabio.  Posljedica  te  osudne  bitke  bila  je,  da  se  je  stalo  pomisljati 
na  to,  kako  bi  se  Turcima  otelo  same  Smederevo,  naokolo  kojega  bijahu  kraljeve  6ete 
vec  podigle  tri  jake  kule. 

Dok  se  je  sve  to  zgadjalo  u  Bosni  i  Srbiji,  bijaSe  sam  sultan  Muhamed  u  srpnju 
1476.  s  ogromnom  vojskom  od  90.000  Ijudi,  od  kojih  mu  bijaSe  vlaSki  vojvoda  Radul 
Bazarad  doveo  9000  momaka,  udario  na  Moldavu.  Zasebno  lursko  brodovlje  imalo  je 
pomagati  kopnenu  vojsku  pri  podsjedanju  tvrdinja  Kilie  i  Maurokastra  (Akjermana),  a  u 
isto  vrijeme  provalilo  je  10.000  Turaka  s  iztoka  u  Moldavu.  Ali  potonje  razasu§e  Mol- 
davci  u  krvavom  boju  kod  Maurokastra.  Sam  sultan  medjutim  napredovao  je  u  Moldavi, 
te  je  prinudio  vojvodu  Stjepana,  da  iza  boja  kod  Romana  (u  kolovozu)  uzmiCe  pred 
njime.  No  u  to  stize  Muhamedu  vijest,  da  vojvodi  dolazi  u  pomoc  erdeljski  vrhovni 
kapetan  Stjepan  Bator  s  velikom  vojskom;  s  toga  sultan  brze  bolje  ostavi  Erdelj  i  vrati 
se  u  Bugarsku.  Stjepan  Bator  malo  zatim  uljeze  u  VlaSku,  pak  se  zajedao  s  moldavskim 
vojvodom  Stjepanom  obori  na  vlaSko-tursku  vojsku  od  18.000  momaka,  koja  bi  posve 
razprgena.  Na  to  bi  velik  dio  VlaSke  s  Bukure§tom  osvojen,  turski  sticenik  Radul  Ba- 
zarad, koji  bija§e  pobjegao,  s  vojvodske  stolice  zbacen,  a  na  njegovo  mjesto  posadjen 
Vlad  Drakul,  privrzenik  kralja  MatijaSa. 

Radostni  glasi  o  tom  slavodobicu  bijahu  kralju  MatijaSu  stigli  ba§  u  onaj  6as,  kad 
se  je  pripravljao,  da  proslavi  svoje  vjen6anje  s  napuljskom  kraljevnom  Beatricom.  No 
zato  je  morao  6uti  zalostnih  vijesti  iz  hrvatskih  krajeva  na  zapadu,  kroz  koje  su  Turci 
i  u  srpnju  i  u  listopadu  provaljivali  u  nasljedne  zemlje  kralja  i  cara  Fridrika.  Za  obiju 
provala  stradala  je  osobito  Slavonija,  a  narodito  Zagorje,  u  kojemu  su  Turci  nemilo 
plijenili.  Suvremeni  Ijetopisac  Unrest  klide:  »0j  Boze  nebeski,  vrijeme  bi  bilo,  da  krSdanski 
mat  otupi  ostricu  turske  sablje«  (O  Got  von  Hymel,  es  wer  Zeyt,  das  das  krysten- 
leiche  Swert  dem  Turkischen  Sabel  sein  Schneydt  nam).  Ali  u  hrvatskom  kraljevstvu 
nije  bilo  nikoga,  da  sustavlja  tursku  bujicu.  Ban  Ivan  ErnuSt  bija§e  nekako  poslije 
3.  ozujka  1476.  umro;  a  banovci  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj  (Petar  Bodkaj  i  Andrija  Banic 
od  Lendave)  nijesu  ni  pomiSljati  mogli  na  ozbiljnu  obranu,  jer  gotovo  nitko  nije  za  njih 
mario.  Cini  se  pa6e,  da  su  i  neki  velikaSi  hrvatski,  kojima  bijase  dodijala  zaludna  borba 
s  Turcima,  poCeli  se  s  Turcima  pogadjati,  te  ih  propustali  kroz  svoje  oblasti,  neka 
plijene  i  haraju,  gdje  hoce,  samo  neka  Stede  njihove  knezije  i  oblasti.  Jedino  tako  mo- 
iemo  razumjeti  Unresta,  kada  pi§e  za  kneza  Anza  Frankapana  Brinjskoga,  da  je  s  po- 
mocu  Turaka  udarao  na  carevu  zemlju,  na  Kranjsku.  JamaCno  se  je  hrvatski  knez 
nagodio  s  Turcima,  kad  im  nije  mogao  odoljeti. 

(Rat  s  carem  Fridrikom  III.,  1477.;  pogadjanje  o  mirus  Turcima,  1478.; 
konaCni  mir  s  6eSkim  kraljem  Vladislavom,  21.  srpnja  1479.).  Odnosi  iz- 
medju  kralja  Matija§a  i  cara  Fridrika  III.,  izmedju  »sina«  i  »otca«,  bijahu  se  znatno  po- 
gorSali,  odkad  je  Fridrik  primio  i  pridrzao  uza  se  kraljeva  odmetnika,  nadbiskupa  Ivana 
Beckenslahera,  Druge  prilike  doprinijele  su  jo§  viSe,  da  je  opreka  medju  oba  vladara 
postajala  sve  zeSda.  Osobito  pak  razpalio  se  je  kralj  Matija§,  kad  je  car  stao  raditi  oko 
poljskoga  i  SeSkoga  kralja,  da  ih  predobije   za    savez  protiv   njega.   Ta  on  bija§e  njima 


1 


RAT   S  CAREM    FRIDRIKOM    III.    (1477).  I03 

nakon   ienitbe   s  napuljskom    kraljevnom  jo§   zazorniji    nego   prije,  jer  mu  je  ugled  na- 
rastao,  i  jer  je  bilo  nade,  da  ce  osnovati  posebnu  dinastiju. 

Ved  u  drugoj  polovici  god.  1476.  ba§  si  ogorieno  dopisuju  car  Fridrik  i  kralj 
MatijaS,  spotiduci  Jedaa  drugomu,  da  si  medjusobno  buna  podanike.  Car  Fridrik  u  to  je 
predobio  £e§koga  kralja  Vladislava,  koji  mu  je  Siljao  pomodoih  teta  protiv  njegovih  od- 
metnih  velikaSa.  Naravno  da  je  car  htio  Vladislava  nagraditi  tim,  §to  se  je  oSitovao 
gotovim,  da  ga  prizna  za  delkoga  kralja,  i  da  mu  kao  takovu  podijeli  i  izborniCku  6ast. 
Vladislav  je  na  to  u  lipnju  1477.  sam  sa  6000  vojske  do§ao  u  BeC,  a  car  mu  je  namah 
10.  lipnja  izdao  povelju,  kojom  ga  je  potvrdio  za  £e§koga  kralja,  za  njemadkoga  izbor- 
nika  i  drzavnoga  vinotodu.  Sada  planu  kralj  Matija§,  te  proglasi  12.  lipnja  manifest, 
kojim  navijesti  caru  rat.  U  manifestu  obijedi  cara,  da  je  ortak  krivovjeraca  i  njihovoga 
za§titnika,  poljskoga  kralja;  podjedno  objavi  njemadkim  drzavnim  staleiima,  da  se  diie 
jedino  na  cara,  a  nipo§to  na  njemadke  knezove  i  gradove,  s  kojima  ieli  i  dalje  ostati  u 
najboljem  sporazumku. 

Prije  medjutim,  nego  §to  je  samo  ratovanje  zapodelo,  zadesi  cara  Ijut  udarac.  Ce§ki 
kralj  nije  redovito  pladao  svojih  vojnika,  pak  se  je  jedan  dio  njegovih  teta  razbjezao,  a 
drugi  je  posao  sluziti  kralja  MatijaSa,  koji  je  u  ono  vrijeme  u  Gjuru  skupljao  svoju 
vojsku.  Vladislav  morao  je  na  to  s  ostatkom  svoje  vojske  od  1500  Ijudi  ostaviti  Austriju 
i  vratiti  se  u  Prag,  bal  u  onaj  mah,  kad  su  prve  6ete  ugarske  stale  provaljivati  u  kra- 
jeve  izmedju  Semmeringa  i  Beta.  Sad  se  podigoSe  mleta£ki  poslanik  u  Becu,  papinski 
legat  i  poslanik  napuljskoga  kralja  Ferdinanda,  da  zaprijede  za  krScanstvo  toli  kobni 
rat  izmedju  oba  vladara.  Kako  su  i  car  i  kralj  Matijas  pristali  na  pogadjanje,  sastadoSe 
se  pouzdanici  obiju  stranaka  u  Kremsu  na  dogovore.  All  do  mira  ipak  ne  dodje,  jer 
je  MatijaS  zahtijevao,  da  mu  car  za  razliCite  povrede  i  stete,  nanesene  u  vi§e  prigoda, 
plati  ogromnu  odstetu  od  754.000  dukata. 

Na  podetku  kolovoza  1477.  stajao  je  kralj  Matija§  na  6e\\i  izabrane  vojske,  okruien 
od  svojih  najvrstnijih  vojvoda,  na  austrijskoj  zemlji.  Sobom  bija§e  poveo  suprugu  Bea- 
tricu  i  majku  Elizabetu,  da  budu  svjedoci  njegove  slave.  Car  nije  mogao,  da  ga  dodeka 
na  otvorenom  polju,  pak  se  s  toga  bijaSe  jos  na  koncu  srpnja  sklonio  u  Krems,  odakle 
je  poslije  po§ao  u  Steyer,  a  napokon  u  Gmunden.  Neki  stari  protivnici  njegovi  izmedju 
austrijske  gospode,  kao  Lichtenstein,  pridruzili  su  se  kralju  Matijasu.  Stajerska,  KoruSka  i 
Kranjska  nijesu  mogle  Fridriku  u  pomod  pohitati  ne  samo  radi  opetovanih  provala 
turskih,  nego  i  radi  deta  slavonskih  i  hrvatskih,  koje  bijahu  po  nalogu  Matija^evu  na 
njih  udarile.  Iz  Slavonije  provalio  je  u  Stajersku  zagorski  knez  Juraj,  sin  Jana  Vitovca, 
te  je  trgovi§te  Ljutomjer  spalio  i  sav  onaj  kraj  do  Maribora  poharao.  Iz  Hrvatske  opet 
udarali  su  na  Kranjsku  knezuvi  Frankapani,  naime  knez  Stjepan  II.  sa  sinom  svojim 
Bernardinom.  Kraj  takih  prilika  bilo  je  kralj u]^Matija§u  mogude,  te  je  bez  velika  napora 
u  kratko  vrijeme  zauzeo  poglavite  zamke  i  mjesta  izmedju  Litave,  Semmeringa  i  Bed- 
koga  luga,  zatim  Klosterneuburg  i  Korneuburg,  a  napokon  Tulln  i  St.  Pdlten.  Tome 
kraju  nanio  je  i  silne  Stete,  jer  su  srbske  koojanidike  dete  pod  despotom  Vukom  onuda 
nemilo  pustoSile  i  robile.  Ali  uza  sve  to  nije  kralju  ipak  sve  polazilo  za  rukom,  kako 
je  ieVio.  UdarivSi  na  Hainburg  bude  suzbijen;  jednako  mu  se  je  sredno  otimao  grad 
Bed,  koji  bija§e  16.  kolovoza  zapodeo  podsjedati.  Pavao  Kinizi  i  deSki  kapetan  Ivan 
Zeleni  od  listopada  zaludo  su  udarali  na  gradove  Kremi  i  Stein,  pak  tako  nije  se  kralj 
pravo  ni  usudio,  da  se  obori  na  Novo  mjesto.  K  svemu  tomu  stigli  su  Matijasu  glasi, 
kako  su  Turci  nedavno  provalili  u  Hrvatsku,  te  je  straSno  opustoSili.  Tako  je  njemu 
bilo  gotovo  drago,  kad  je  papa  Siksto  IV.  ponovo  pokuJao,  da  ga  izmiri  s  carem.  JoS 
na  podetku  listopada  (1477.)  poslao  je  MatijaS  k  caru  svoje  punomodnike,  koji  su 
10  studenoga  utanadili  primirje,  a  napokon  i  mir.  Dne  1.  prosinca  primljen  bi  mir  od 
cara    u    Gmundenu,  te    bi    namah    zatim,  18.  prosinca,  potvrdjen    u   Korneuburgu    i    od 


I04 


MATIJA&   KORVIN   (1458.  — 1490.). 


kralja  Matija§a.  Car  morade  MatijaSu  dati  u  leao  kraljevinu  Ce§ku  i  pomilovati  sve  svoje 
podanike,  koji  su  dosad  stajali  uz  kralja.  Jol  se  morade  obvezati,  da  6e  stalezi  gornje  i 
doljne  Austrije  u  dva  godisnja  roka  platiti  Matija§u  100.000  zlatnih  forinti.  Tajnim 
ugovorom  odredjeno  bi  nadalje,  da  ce  car  nedorasloga  Ivana  Galeazza  (Sforzu)  i  nje- 
govu  majku  zbaciti  s  vojvodske  dasti  u  Milanu,  pak  da  ce  tu  drzavu  dati  u  leno  kra- 
Ijevu  Surjaku  Fridriku  od  Tarenta,  mladjemu  sinu  napuljskoga  kralja,  kojega  ce  takodjer, 
kad  oblada  Milanom,  o2eniti  svojom  kcerju  Kunigundom.  Cim  Fridrikov  otac,  napuljski 
kralj  Ferdinand,  taj  ugovor  potvrdi,  odreci  ce  se  Matijas  onih  100.000  zlatnih  forinti, 
koje  bi  mu  austrijski  stalezi  ina6e  morali  platiti. 

Kralj  MatijaS  rado  je  prihvatio  izmirenje  s  carem  Fridrikom  III,  same  da  bi  mogao 
vedu  paznju  svracati  ne  samo  na  hrvatsko  kralj evstvo,  nego  i  na  ostale  juzne  oblasti 
svoje  driave,  kojima  je  svima  i  opet  prijetila  pogibao  od  Turaka  i  njihova  sultana  Mu- 
hameda  II.  Osim  Turaka  dinila  mu  se  opasna  i  mletadka  obdina,  koja  se  je  u  potonje 
vrijeme  pokazivala  kao  vrlo  nepouzdana  saveznica. 

Turci  bijahu  jos  na  koncu  1476.  oteli  one  tri  jake  kule,  koje  je  kralj  Matija§  dao 
podidi  u  okoli§u  Smedereva,  te  su  onda  opet  provaljivali  u  Erdelj  i  VlaSku.  U  prvoj 
polovici  1477.,  nekako  nakon  smrti  bosanskoga  kralja  Nikole  Ilodkoga,  kao  da  su  stvari 
i  u  Bosni  krenule  na  gore,  jer  su  bosanski  Turci  ponovo  stall  zalijetati  se  u  hrvatske 
zemlje,  pak  kroz  njih  udarati  na  Kranjsku,  Stajersku  i  KoruSku,  kao  i  na  pokrajine  mle- 
tadke  obdine,  naroCito  na  Furlansku.  Unrest  spominje  jednu  takvu  provalu  u  Ijetu  go- 
dine  1477.,  pak  kaze,  da  su  Turci  tada  ostali  u  Kranjskoj  i  Slovenskoj  marki  preko 
mjesec  dana.  Briksenski  biskup  Juraj  pise  16.  lipnja  1477.  kanoniku  Krsti  Schachneru, 
kako  je  turska  sila  tada  brojila  32.000  Ijudi  i  vi§e  topova,  te  kako  joj  se  nitko  nije 
opirao.  Da  su  udarili  na  Ljubljanu,  zatekli  bi  ondje  jedva  200  Ijudi  posade.  Da  je  za 
tih  provala  najvise  stradalo  ba§  hrvatsko  kraljevstvo,  nema  ni  najmanje  sumnje.  Kralj 
MatijaS  bijase  doduSe  jo§  u  prvoj  polovici  1477.  imenovao  za  bana  6itavoga  hrvatskoga 
kraljevstva  svoga  pouzdanika  Ladislava  od  Egervara  (»Egervari  Laclav,  ban 
hrvacki  i  slovinski  i  Dalmacije«  —  ili  takodjer  » Vladislav  iz  Egervara,  rusagov  kra- 
ljevstva ugarskoga  Dalmacije  i  Hrvat  i  Slovinskoga  dostojni  ban«),  ali  taj  novi  ban  kao 
da  nije  bio  dosta  jak,  da  sustavlja  tursku  bujicu,  jer  su  mu  priznavali  vlast  samo  u  Sla- 
voniji,  dok  su  velika§i  u  Hrvatskoj  (Frankapani,  Kurjakovici,  Zrinski  i  Blagaji)  vi§e  radili 
na  svoju  ruku,  trazeci  pomodi  i  zaStite  od  mletadke  obcine.  Znacajno  je,  da  se  u  to 
vrijeme  za  Bosnu  ne  spominje  nijedan  ban,  mozda  s  toga,  §to  su  Turci  opet  obladali 
velikim  dijelom  zemlje,  izuzev§i  jedino  tvrdo  Jajce  i  nekoliko  gradova  uz  Vrbas. 

Turske  provale  u  lipnju  1477.  morale  su  biti  straSne  ne  samo  za  Hrvatsku,  nego 
i  za  Slavoniju.  Slavonski  stalezi  zdvajali  su  o  svome  spasu,  te  su  napokon  poslali  tri 
svoja  poslanika,  po  imenu  Nikolu  Dombova,  Vladislava  Hermanova  od  Grebena  i  Petra 
od  Bisaga,  kralju  Matija§u  u  Austriju,  zaklinjudi .  ga,  da  ne§to  uradi  za  obranu  njihova 
zavidaja.  Kralj  je  na  to  dne  18.  listopada  1477.  upravio  iz  grada  Korneuburga  na  sta- 
leie  kraljevine  Slavonije  ovu  poslanicu:  »Matijas  po  Bozjoj  milosti  kralj  Ungarije,  Ceske  itd. 
pozdrav  i  milost  naSima  vjernima,  velemoznima,  vitezkima  i  plemenitima,  kao  i  svim  po- 
sjednicima  u  kraljevini  naSoj  Slafoniji,  bill  kojega  god  staleza  i  reda.  Kad  ste  ovih  dana 
naSe  vjerne,  vitezke  Ijude  Nikolu  od  Dombova,  Vladislava  Hermanova  od  Grebena  i 
Petra  od  Bisaga  u  svoje  ime  k  nama  poslali,  razabrasmo  iz  njihova  kazivanja  nevolje, 
tjeskobe  i  jade  va§e,  koje  ste  netom  (novissime)  za  provale  Turaka  pretrpjeli.  Nas  je  to 
vrlo  boljelo,  i  mi  smo  vas  u  du§i  to  jaCe  zalili,  §to  vi§e  s  pravom  treba,  da  va§a  nepri- 
lika  (incommodum)  veliianstvo  na§e  viSe  boli,  nego  ikoga  drugoga.  Ali  nam  se  osobito 
i  najviSe  daje  na  zao,  §to  buduci  zaokupljeni  i  zabavljeni  drugim  silnim  poslovima  na- 
Sega  kraljevstva,  ne  moiemo,  kako  bismo  najvise  zeljeli,  pohitati  glavom  na  obranu  vaSu 
i  zaStititi  vas  sami  po  iivoj  zelji   svojoj.    Nemojte   dvoumiti,  da   cim   nas  Bog   oslobodi 


RAT  S  CAREM    FRIDRIKOM   IIT.   (1477). 


105 


Kraij  MatijaS  Korvin. 

Po  minialamoi   slid  Kotrinora  kodeksa    a    Londooa  (British-Maseum).  Kodeks  Hdrixje  djeU  nckih  kUro-rim^icih 

spiMtelja  (HoratiDf  Flaccoi,  Joveiulw  i  Prnias). 


iH  ■'ci^-*!t»'^A*^- 


ji"^-  /funH* 


"♦-^  >* 


166  MATIJA§    KORVIN    (1458.  — 1490.). 

ovih  ratnih  posala,  na  koje  nas  je  neprijateljska  navala,  a  najvi§e  obrana  na§e  kraljevine 
pobudila,  kao  §to  se  tomu  tvrdo  nadamo,  —  ne  cemo  pozaliti  ni  truda  ni  tro§ka,  da- 
paCe  stavit  demo  na  kocku  drage  volje  i  iivot  i  sve  sile  svoje,  da  vas  obranimo,  i  ovoj 
naSoj  kraljevini  prvaSnje  stanje  povratimo.  Da  pak  dotle,  dok  nas  drugi  poslovi  za- 
bavljaju  i  zadrzavaju,  kraljevinu  onu  i  vas  (s  nemara)  ne  zadesi  jo§  veca  gteta  i  kvar, 
promislismo,  kako  bi  mogla  zajednicka  va§a  pomoc  na  zajedniSku  obranu  kraljevine  pri- 
tedi,  te  sjediniv  svekolike  sile  oteti  nevjernicima  priliku  provaljivanja  u  ono  kraljevstvo. 
NaruCismo  stoga  vjernima  naSima,  velemozaima  Ivanu  Tuzu  od  Laka  i  Ladislavu  od 
Egervara,  kraljevina  na§ih  Slavonije  i  Hrvatske  banu,  da  vam  zakazu  obci  sabor  (gene- 
ralem  congregationem),  i  da  aa  dan,  §to  ga  oni  sami  odrede,  sazovu  glavom  svekoliko 
va§e  obcinstvo  (universitatem  vestram),  ne  izuzev  ba§  nikoga.  Zahtijevamo  dakle  od  va§ih 
'  vjernosti  i  zapovijedamo  vam  svima  i  svakomu  posebice  ovim  pismom  §to  odludnije 
(strictissime),  da  se,  kad  ovo  doznate,  po  zahtjevu  i  naputku  recenih  Ivana  Tuza  od  Laka 
i  Ladislava  bana,  na  dan  i  mjesto,  sto  6e  ga  vama  oni  odrediti,  sastanete,  i  na  tom  sa- 
boru  (stanku)  da  vi  sami  zbrojite  ne  samo  svekolike  velikase  (magnatem)  i  plemide 
(nobilem),  nego  i  posjednike  ma  kojega  staleza  i  reda,  pak  da  savjestno  proracunate  i 
osjeiete,  koliko  moze  svaki  od  njih,  prema  svome  imanju,  postaviti  Ijudi  za  obranu  i 
saduvanje  onoga  kraljevstva.  Odredite  jos  pod  kazan  (ili  globu),  da  je  du^an  i  primoran 
svatko,  kad  god  uztreba,  sam  glavom  ustati  na  oruzje  za  obranu  one  na§e  kraljevine,  i 
to  po  va§em  radunu  i  odredbi  va§oj  s  onim  brojem  (Ijudi),  §to  cete  ga  vi  u  onom  saboru 
ustanoviti  (decernatis  quoque  sub  pena  debita,  ut  iuxta  connumerationem  et  disposicionem 
vestram  eo  numero,  quo  vos  in  ea  congregatione  indixeritis,  quotiens  pro  defensione 
eius  regni  nostri  opportunum  fuerit,  unusquisque  personaliter  insurgere  debeat  et  tene- 
atur).  JoSte  hocemo,  da  u  istom  svojem  saboru  sloznom  voljom  i  skupnim  dogovorom 
izaberete  onoga,  koji  vam  se  najsposobniji  ucini,  za  posebnoga  kapetana  (capita- 
neum  specialem),  da  bude  nalemu  banu  po  boku,  te  da  zajedno  s  naSim  banom  oko 
va§e  obrane  sveudilj  nastoji,  a  kad  se  god  u6ini  potrebito,  da  po  vaSoj  odredbi  sve 
digne  na  oruzje  (omnes  ad  insurgendum  compellere),  pak  da  vas  i  kraljevstvo  ono  6uva 
i  brani  od  neprijateljskih  provala.  Da  se  pak  medjutim  vi  i  svi  stanovnici  one  na§e  kra- 
ljevine uzmognete  §to  vige  oporaviti  i  oko  zajednidke  obrane  to  revnije  nastojati:  iz 
osobite  nase  naklonosti  vam  navije§tamo,  da  cete  odsada  kroz  Cetiri  godine  dana  biti 
posve  prosti  i  oslobodjeni  od  placanja  svake  dace  (ab  omni  solutione  taxe).  Dano  u 
gradu  naSemu  Korneuburgu  na  blagdan  blazenoga  Luke  evangjeliste  godine  Gospodnje 
tisucu  Cetiri  sto  sedamdeset  i  sedme,  nasega  kraljevanja  u  Ugarskoj  dvadesete*.  Drugim 
poslanicama  od  istoga  dana  pozvao  je  kralj  Matijas  sve  zupanije  (medju  njima  i  krize- 
va6ku)  i  velikase  u  Slavoniji,  da  se  svakako  odazovu  pozivu  bana  Ladislava  od  Eger- 
vara na  sabor,  te  da  savjestno  vr§e  sve,  §to  ce  se  na  njemu  u  pogledu  obrane  od 
Turaka  odrediti. 

Pismom  kralja  MatijaSa  od  18.  listopada  1477.  podijeljeno  bi  kraljevini  Slavoniji 
zamagno  pravo,  da  sama  upravlja  vojnifitvom  i  obranom  svojom,  pade  da  si  i  sama  bira 
zemaljskoga  kapetana,  koji  ce  voditi  njezinu  vojsku.  SuviSe  bi  oslobodjena  za  detiri  go- 
dine od  pladanja  svih  daca,  samo  da  bi  lak§e  suzbijala  turske  provale.  Sabor  slavonski 
sastao  se  je  20.  sijefinja  1478.  u  varo§i  Zdencima  (in  oppido  Zdencz),  i  tu  je  onda  ban 
Ladislav  od  Egervara  zajedno  s  velika§ima  i  plemstvom  kraljevstva  sve  potrebito  udesio, 
da  se  u  buduce  uspje§nije  odolijeva  turskim  nasrtajima  (bic  in  oppido  Zdencz  una  cum 
certis  magnatibus  proceribusque  et  nobilibus  dicti  regni  Sclavonie  pro  excogitandis  et 
adinueniendis  viis,  modis  atque  remediis,  quibus  predictum  regnum  seua  rabie  seuissi- 
morum  Turcorum  iam  fere  in  parte  maiori  lacessitum  et  conculcatum  ab  eorundem 
Thurcorum  ulterioribus  insultibus  et  perturbacionibus  eripi  et  defensari  possit,  congre- 
gati   fuissemus,   certosque    exinde    tractatus   peregissemus .  .  .).   Medjutim   se   je   na  tom 


RAT    S    CARKM    FRIDRIKOM    III.    (1477.). 


107 


saboru  razpravljalo  i  odluiivalo  takodjer  o  drugim  poslovima.  Ban  Ladislav  od  Eger- 
vara  trsio  se  je  naroiito,  da  uredi  spor  izmedju  zagrebadkoga  biskupa  Osvalda  Tuza  i 
slavonskoga  plemstva  u  pogledu  crkvene  desetine.  Zanimljivo  je,  da  je  malo  poslije  toga 
sabora  i  srbski  despot  Vuk  (Zmaj)  Grgurovid  Brankovic,  kojemu  bijaSe  kralj  MatijaS 
pred  nekoliko  godina  darovao  grad  Bijelu  Stijenu  i  vladanje  TituSevinu  (nakon  izumrca 
TituSevica)  u  krizevaCkoj  i  zagrebadkoj  zupaniji,  privolio,  da  placa  desetinu  od  tih  svojih 
imanja.    Dne    1.  lipnja  1478.  izdaje    despot   u   Budimu    pismo,  kojim   pbecaje,  da  6e  od 


^m  *••*'  »-».■ 


"*  7«      '    "^r""*  *"^"**''^'    \^^J,.^  :t  nil^Xu,^  >»)^f,    <im^tnv 


^J^ 


•Y 


■■■ly?  _<•  •Jt— •  Miyi  «■■■  l« 

^/  .     c//  «      S/ 


).«..u:-JK 


3„\ 


^^  jJ.**Jtf>», ..nt,  .*  *»♦«»•.  <   («i..f~««  <&Jr*-  V.M4;t'p'..x^M'^t'x'v.«r.MM*»  fiyY"  V  t*^. ■■■»■»■  «-♦— 

*■  ' ■*  '  *~p--Jkw.'\  XHvnnM.Vx-  .J  <jn.ini«i'i   /^-»»y».  jBCtm4  ftHm'f'^nr'  «y m  mvm  <(<>..^V.«,.^4,«         hm  i( 

''...»  Xj>.»T».*^.  ^niiii./  iC^.^iiin  n>rt.rfjf^ii^    I  ■iii»%rJ'T.^  »«iani.jii..     C*n.tn»i  imi#  *«**n   y>l^  I.^n%^ 

>»  inwJo.  ^t^M.fmm^  »>  II  I .Ill  ^ji^' »"  L«v«i".i^  Ch^!^  '■^ 

fX~^   — ^  >«.■.«■■  .  'W*^  '^.lyii.i iCs^Xm    y..V.>.A^SlJ>L.]JLi..»^  C>v<<f.*>«     -r-  Vnw*....  «?•  _'»*"' 

,„^  .('mK'—T^^  <|l>'iMiir  ii.«.h!w  '"y^"?** 


p  A*-.^*»«.  \p»«^.uTJut. , — p^ ,-  -I     -, —  -J-,., — 


,1       »-_  -  -^  \ 


V 


POVEUA    KRAUA    MaTIJA§A,    IZDANA    U    KORNEL'BURGU    18.    LISTOPADA    1477., 
kojom  je  •taleiim*    kratjerine   SlaTonJje    podljelio    praTo,  d«    ikmi    biraja    kapetana    (»oJTO<io)    sa    iToja    Toj»ku, 

Z«maU8ki  arkiv  a  Zaffreba  (2.). 


svojih  posjedovanja  Bijele  Stijene  i  Titulevine  pla(5ati  zagrebaCkomu  biskupu  desetinu 
onako,  kako  to  Sine  i  ostali  iitelji  kraljevine  Slavonije  (iuxta  que  ceteri  regnicole  regni 
Sclavonie  dicantur  et  solvunt). 

(!:ini  se,  da  je  nakon  sabora  u  Zdencima  bar  za  neko  vrijeme  kraljevina  Slavonija 
bila  zaStidena  od  turskih  nasrtaja.  No  zato  je  to  vi§e  stradala  juina  Hrvatska,  gdje  .«;u  se 
knezovi    otimali  vlasti  bana  Ladislava   od    Egervara,   a    \ii  to  se  svedjer  i  medju  sobom 


jo8  M\TIJA§   KORVIN   (1458—1490). 

borili.  Narodito  su  bjesnile  smutnje  u  porodici  knezova  Frankapana,  gdje  su  se  sinovci 
dizali  protiv  svojih  striceva.  Najveci  je  smutljivac  bio  knez  Ivan  VIII.  (Anz),  gospodar 
Brinja,  sin  Bartola  IX.  i  supruge  mu  Elizabete,  a  Surjak  krbavskoga  kneza  Karla  Kurja- 
kovica.  Anz  se  je  dizao  na  svoga  strica  Martina  Poboznoga,  najbogatijega  clana  te  po- 
rodice,  koji  nije  imao  svoje  djece,  pak  je  sve  protiv  porodidnoga  ugovora  od  god.  1449. 
velik  die  svojih  gradova  i  posjeda  bio  zapisao  kralju  Matija§u  i  samostanima,  koje  bi- 
ja§e  osnovao.  Knez  Anz  opirao  se  tima  zapisima  svoga  strica,  i  tako  su  bjesnile  razmi- 
rice  u  ditavom  rodu  Frankapana,  koji  se  bijaSe  razdvojio  na  dvije  stranke.  I  susjedni 
knezovi,  kao  Kurjakovici  i  Blagaji,  utjecali  su  u  te  borbe,  pak  tako  svi  zajedno  nijesu 
bili  dosta  jaki  ni  spremni,  da  suzbijaju  turske  provale. 

A  Turci  nijesu  §tedili  hrvatsku  zemlju.  Jos  u  listopadu  1477.  bija§e  jedna  teta  od 
10.000  bosanskih  Turaka  provalila  u  Hrvatsku,  te  prodria  oko  Svesveta  sve  u  Furlansku, 
gdje  je  razbila  mletaiiko  domobranstvo  kod  Fogliana,  pak  se  onda,  poharavsi  stra§no 
sve  naokolo,  povratila  s  mnogo  plijena  u  Bosnu.  Kako  je  od  te  provale  nemilo  stradala 
ne  samo  Hrvatska  i  Kranjska,  nego  i  mletacka  zemlja,  hrvatski  su  knezovi  Frankapani 
i  Kurjakovici  stali  vapiti  za  pomoc  u  Mletcima.  Na  po6etku  1478.  borave  u  Mletcima 
poslanici  tih  knezova  i  traze  pomoc.  Obcina  im  24.  veljace  odgovara,  da  su  svemu  zlu 
krivi  knezovi  sami,  jer  se  medjusobno  zatiru;  neka  se  okane  nesklada  i  jednoduSno 
spreme  na  odluCni  odpor,  a  onda  ce  ih  pomagati  i  ona  i  skloniti  papu,  da  jednako  6ini. 
Medjutim  zaredase  u  travnju  i  lipnju  1478.  nove  turske  provale  sve  u  Kranjsku.  Za  po- 
tonje  provale  diglo  se  do  20000  turskih  konjanika.  Medjutim  izmoli§e  hrvatski  knezovi 
pomoc  u  Mletaka,  pak  kad  se  je  ta  ceta  turska  u  srpnju  ili  kolovozu  kuci  vracala,  do- 
dekaSe  ju  negdje  u  oblastima  kneza  Petra  Zrinskoga,  te  joj  vratiSe  nemilo  za  nedrago 
(und  als  die  Turckhen  an  dem  Haymzug  waren,  nomen  sie  ainen  Schaden  von  ainem 
Grauen,  genannt  Peter  von  Serin  inn  Krabattn).  Kad  su  Turci  na  daljem  povratku  pro- 
lazili  kraj  grada  Jajca  (in  Bossen  zw  dem  Geytze),  oborio  se  je  na  njih  kapetan  toga 
grada,  te  ih  je  do  kraja  potukao  i  poubijao. 

Hrvatski  su  knezovi  taj  put  razbili  turske  provalnike  s  pomocu  mletaikom.  Ali  to 
uplitanje  mletacke  obcine  nije  bilo  pocudno  kralju  Matija§u,  najmanje  zato,  §to  je  time 
pomogla  kneza  Anza  Brinjskoga,  koji  je  bio  u  nemilosti  kraljevoj  radi  toga,  §to  se  je 
opirao  zapisima  strica  svoga  Martina.  Kralj  je  Matijas  pozvao  sada  obcinu,  neka  mu 
kaze,  za§to  tako  radi?  Duzd  Ivan  Mocenigo  nastojao  je  obcinu  opravdati,  ali  mu  je  Ma- 
tijaS  20.  listopada  1478.  odgovorio  vrlo  razdrazeno  i  osorno  ovako:  »Matija§  kralj  itd. 
presvijetlomu  principu  gospodinu  Ivanu  Mocenigu,  mletadkomu  duzdu,  pozdrav  i  svaki 
napredak.  Odgovor  va§  na  na§e  pismo,  koje  smo  vam  netom  poslali  radi  pomoci,  koju 
ste  podali  knezu  Anzu  protiv  nas,  mi  smo  razumjeli.  Odgovorili  ste,  da  se  nijeste  ogri- 
je§ili,  sto  ste  mu  na  molbu  njegove  majke  poslali  stanovite  ratne  strojeve  i  barut  za 
bombarde,  jer  ste  ovako  uradili  zato,  da  bi  on  mogao  braniti  i  odrzati  svoja  mjesta, 
koja  su  u  najvecoj  opasnosti  radi  navala  i  bijesa  Turaka,  s  kojima  na  onu  stranu  me- 
dja§i.  Ali  na  ono,  Sto  zelimo  od  vas  razumjeti,  nijeste  nipoSto  odgovoriU:  hocete  li  naime 
cdriati  utanadeni  s  nama  ugovor,  ili  cete  podavati  pomoc,  kako  smo  6uli,  da  ste  u  naj- 
novije  vrijeme  Cinili,  naSim  odmetnicima,  i  to  ne  samo  knezu  Anzu  (Frankapanuj,  nego 
i  knezu  Karlu  (Kurjakovicu  iz  Krbave,  Surjaku  Anzovu),  koji  je  o£it  tat  i  razbojnik?To 
smo  2elili  Sto  prije  od  vas  doznati,  a  i  sada  zelimo,  da  nam  otvoreno  o  torn  svoje 
mi§ljenje  priobcite,  jer  mi  smjeramo  protiv  njih  raditi  kao  protiv  oCitih  buntovnika  i 
odmetnika  na§ih.  Iz  vaSega  odgovora  nijesmo  mogli  ni  dovoljan  razlog  doznati,  zaSto  ste 
im  podali  pomod  protiv  nas;  ta  nije  trebalo  dati  njima  strojeva  protiv  Turaka,  kad  vam 
jamaCno  nijesu  nepoznate  njihove  (turske)  navade,  da  kad  god  provaljuju  u  strane  zemlje, 
zapljenjuju  samo,  §to  mogu  ugrabiti,  a  ne  obi6avaju  gradove  i  tvrdinje  podsjedati. 
A  i  kad  bi  se  knez  (Ani)  toga  bojao  (da   6e   mu   Turci   gradove  otimati),  onda  bi  vise 


RAT    S    CAREM    FRIDRIKOM    HI.    (1477.).  I09 

nas  nego  vas  zapadalo,  da  se  pobrinemo,  kako  da  odolimo  pogibli,  koja  bi  na§emu 
kraljevstvu  zaprijetila.  S  toga  vas  opominjemo,  da  nam  otvoreno  oditujete  svoju  misao 
i  namjeru:  hocete  li  i  drugi  put  na^im  buntovnicima  podati  pomoc,  i  da  nam  konadno 
odgovorite  na  na§a  pismac  Slidno  pismo  upravio  je  kralj  i  na  svoga  poslanika  u  Mlet- 
cima.  I  tu  spotiCe  obcini,  da  je  pogazila  pisane  ugovore  (formam  vetuste  inscriptionis)  i 
zavrgla  medjusobno  prijateljstvo,  te  poslala  bojne  strojeve  i  puSCani  prah  (pixides  et 
pulveres  bombardarum)  odmetniku  Anzu.  Napokon  poziva  kralj  svoga  poslanika,  da  trail 
od  Mletaka  odlucni  odgovor,  i  da  mu  taj  odgovor  sto  prije  dade  na  znanje.  Cini  se, 
da  su  se  Mletci  odlu^noga  i  bezobzirnoga  kralja  MatijaSa  prepali.  Jo§  prije,  nego  Sto 
im  je  stiglo  posljednje  pismo  kraljevo,  bijahu  13.  listopada  1478.  uzkratili  knezu  Anzu 
dosadanju  pomoc;  a  27.  listopada  odgovorise  kralju,  nastojeci  opravdati  sve,  Sto  bijahu 
dosad  ufiinili  u  prilog  Anzu  i  ostalim  Frankapanima.  No  i  ako  su  se  Mletci  morali 
odreci,  da  cinom  pomazu  kneza  Ania,  nijesu  mu  ipak  kratili  svojih  simpatija.  Njihov 
poslanik  na  kraijevskom  dvoru,  Pietro  Diedo,  nastojao  je  svedjer  izmiriti  kralja  s  pro- 
gonjenim  knezom.  Jo§  26.  travnja  1479  poruCuje  obcina  svome  poslaniku  ovako:  >Po- 
znata  vam  je  borba  (novitas),  koju  kraljevsko  velidanstvo  vodi  protiv  knezova  Frankapana, 
a  narodito  protiv  kneza  Anza;  poznata  vam  je  nadalje  na§a  sklonost  prema  njihovim 
predjima  i  6itavoj  kuci  njihovoj.  Svi  su  oni  naime  plemeniti  gradjani  naSi,  te  smo  ih 
pomagali  i  §titili  u  svima  nevoljama  i  pogiblima,  narofiito  od  Turaka  .  .  .  S  toga  ho- 
cemo  i  vama  zapovijedamo,  da  nastojite  §to  prije  biti  s  njegovim  veliCanstvom,  te  mu 
u  naSe  ime  preporud;ite  reSene  knezove,  a  narodito  kneza  Anza,  kojemu  tako  radi  sa- 
danje  bijede  (ob  presentem  opressionem  contra  se)  treba  kraljeve  milosti  i  sklonosti, 
kao  Sto  je  muz  pregnutljiv,  sr(San  i  hrabar,  od  kojega  bi  sluzbe  kralj  mogao  imati  u 
svakom  slu6aju  viSe  koristi,  nego  od  njegovih  starijih  i  nemocnijih  striceva  i  rodjaka«. 
Poslanik  neka  nadalje  kralju  izlozi  starinu  i  plemenStinu  porodice  Frankapanske,  kao  i 
njezine  zasluge  za  kraljevsku  krunu,  pak  neka  ga  moli,  da  Frankapane  opet  primi  u 
svoju  milost,  te  da  >odazove  6ete  od  svladavanja  njihovih  mjestac  (copias  revocet  ab 
oppressione  locorum  suorum).  Napokon  sjeda  obcina  poslanika,  neka  zamoli  i  kardinala 
na  kraljevom  dvoru,  da  mu  pomaze  umekSati  kralja,  pak  da  po  niluje  kneza  Anza.  Ali  sve 
to  nije  pomoglo.  Kraljeve  6ete,  koje  je  po  svoj  prilici  vodio  sam  ban  Ladislav  iz  Eger- 
vara,  i  koje  je  valjda  pomagao  senjski  kapetan,  DubrovSanin  Maroje  Zunjevic,  oteSe 
Anzu  i  njegovim  drugovima  redom  sve  gradove,  a  napokon  i  grad  Sokol  s  Brinjama. 
Vec  10.  lipnja  1479.  upravljaju  gradom  Sokolom  i  trgom  Brinjama  kraljevski  kastelani, 
kojima  kralj  zapovijeda,  neka  nikakovih  daca  ne  utjeruju  od  Senjana  u  kotaru  povjere- 
noga  im  grada.  Knez  Ivan  VIII.  (Anz)  Frankapan  ostao  tako  bez  svoje  otievine,  te  je 
viSe  godina  lutao  po  svijetu  od  nemila  do  nedraga. 

U  isto  vrijeme,  kad  se  je  kralj  MatijaS  digao  na  Frankapane,  narodito  na  kneza 
Ivana  VIII.  (Anza)  Brinjskoga,  kao  da  je  bio  gotov  izmiriti  se  sa  sultanom  turskim  Mu- 
hamedom  II.  Cini  se,  da  je  lukavi  sultan  bio  prvi  ponudio  kralju  MatijaSu  primirje  ili 
mir,  jama6no  zato,  da  bi  se  onda  mogao  svom  snagom  oboriti  na  njegove  saveznike 
Mletdane,  te  im  oteti  Skadar  i  druga  mjesta  u  Arbanaskoj. 

Jo§  na  saboru  u  Budimu  u  o^ujku  1478.  dozvolili  su  staleii  kralju  MatijaSu  ratnu 
dadu  od  jedne  zlatne  forinte  na  pet  godina,  da  bi  lakle  mogao  braniti  kraljevstvo  od 
turskih  provala;  suviSe  se  je  radilo  na  saboru  i  o  torn,  da  se  tvrdinje  Kubin,  Pozeiena 
i  Hram  u  doljnom  Podunavlju  ponovo  utvrde.  No  ve6  14.  svibnja  1478.  javlja  jedan 
talijanski  poslanik  iz  Stajerskoga  Gradca,  kako  sada  >dostojno  poslanstvo  od  Turdina 
boravi  kod  njegovoga  kraljevskoga  velifianstva,  radedi  o  miru  ili  bar  o  produienju  pri- 
mirjat.  O  tom  poslanstvu  pi§e  sam  kralj  MatijaS  3.  srpnja  1478.  sultanu  Muhamedu. 
Razabiremo  iz  pisma,  kako  je  nedavno  na  kraljevu  dvoru  u  Budimu  boravio  sultanov 
poslanik,  velemozni  i  hvale  dostojni    muz  Gelbeg,  te   kako  je   ugovarao  o  miru  i  prija- 


1,0  MATIJA§    KORVIN   (1458. — 1490.). 

0 

teljstvu  izmedju  kraija  i  sultana  (de  pace  mutua  et  bona  amicitia  disponenda).  Do§lo  je 
do  sporazuma  o  svemu,  §to  je  Gelbegu  bilo  utanaciti.  Kralj  je  na  to  htio  namah  uz- 
vratiti  sultanu  poslanstvom,  te  je  za  taj  posao  izabrao  svoga  vojvodu  Petra  Docija 
(u  narodnim  pjesmama  Petar  Dojiin,  varadinski  ban),  zapovjednika  svoga  brodovlja  na 
Dunavu.  No  kako  je  Petar  Doci  izprva  bio  bolestan,  a  poslije  je  iekao  na  slobodno 
pismo  od  sultana,  oteglo  se  poslanstvo,  pak  ce  tako  re6eni  vojvoda  tek  ovih  dana  kre- 
nuti  na  put.  Kralj  je  posve  sklon  miru,  te  ne  dvoji,  da  ce  i  sultan  rado  drzati  mir  i 
prijateljstvo.  S  toga  misli  kralj  Matija§,  da  susjedni  veziri  ne  rade  po  volji  sultanovoj, 
kada  sve  pored  utana^ena  primirja  ne  prestaju  nanositi  §tete  i  kvara  kraljevim  zemljama 
i  oblastima,  kako  su  netom  neke  tvrdinje  u  kraljevini  Hrvatskoj  oteli  i  mnogo  Ijudi  sa 
sobom  odveli  (quemadmodum  de  recenti  dicuntur  aliquot  munitiones  in  regno  nostro 
Croatie  recepisse  et  plures  homines  asportasse).  Kralj  s  toga  moli  sultana,  neka  zapo- 
vjedi  svojim  vezirima,  da  vrate  ugrabljeno,  i  da  vjerno  drzi  mir,  kako  i  on  6im  zajedno 
sa  svojim  podanicima. 

Vojvoda  Petar  Doci  po§ao  je  zaista  preko  Smedereva  k  sultanu  za  poslanika;  ali  do 
mira  ipak  nije  doSlo,  Kralj  MatijaS  nije  htio,  da  po  zelji  sultanovoj  razvali  neke  dvije 
tvrdinje,  valjda  oko  Smedereva;  u  drugu  ruku  opet  turski  veziri  i  begovi  na  granici 
nijesu  mirovali.  MatijaS  slao  ponovo  vojvodu  Petra  Docija  u  Carigrad,  no  zaludo,  jer  ni 
sam  Muhamed  nije  mnogo  mario  za  mir,  narodito  od  onoga  Casa,  kad  je  ugovorio  mir 
s  Mletcima.  Tako  se  zgodi,  da  je  godine  1479.  turska  sila  jo§  jaCe  stala  prijetiti  i 
Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 

Dok  se  je  ugovaranje  o  miru  s  Turcima  posve  izjalovilo,  po§lo  je  kralju  Matijasu 
za  rukom,  da  se  je  kona6no  pogodio  s  poljskim  kraljem  Kazimirom  IV.  i  njegovim 
sinom,  6e§kim  kraljem  Vladislavom.  Primirjem,  utanacenim  8.  prosinca  1474.  kod  Vrati- 
slave  izmedju  kraija  Matijasa  i  poljskoga  kraija  Kazimira,  bija§e  doduse  prestao  oditi  rat 
izmedju  oba  vladara;  no  zato  ne  bi§e  ipak  uklonjeni  svi  uzroci  medjusobnoga  trvenja. 
U  jednu  ruku  nije  jo§  bilo  kona^no  rijeSeno  pitanje  o  CeSkom  prijestolju,  a  u  drugu  je 
MatijaS  smetao  poljskomu  kralju  u  Pruskoj.  Napokon  se  je  kralj  Kazimir  odlu^io,  te  je 
ponudio  kralju  MatijaSu,  da  ce  mu  ustupiti  sva  prava  poljske  krune  na  Prusku,  ako  se 
MatijaS  odrede  6eskoga  prijestolja  u  prilog  Kazimirovu  sinu  Vladislavu.  Medjutim  toj  se 
osnovi  oprijeCe  poljski  stalezi  na  svome  saboru  na  po6etku  godine  1478.,  te  tako 
ne  bi  od  nje  ni§ta.  Uza  sve  to  nastavila  se  dogovaranja  izmedju  kraljeva,  da  se  uklone 
sve  smutnje  i  opreke.  U  ozujku  sastali  su  se  u  Brnu  povjerenici  MatijaSevi,  Kazimirovi  i 
Vladislavljevi.  Oni  ugovorise,  da  de  MatijaS  primiti  Vladislava  za  sina  i  priznati  ga  za 
6e§koga  kraija;  nadalje  zadrzat  6e  Matijas  Moravu,  Slezku  i  Luzicu  samo  za  neko  vri- 
jeme  kao  zalog,  dok  ih  Vladislav  za  400.000  forinti  izkupi.  Ali  MatijaS  ne  potvrdi  tu 
pogodbu,  pade  obijedi  svoje  pouzdanike,  da  su  svoju  punomoc  zlorabili.  Poslije  toga 
biSe  u  Ijetu  nastavljena  dogovaranja  u  Budimu,  koja  se  svr§ise  podpunim  sporazumom. 
Matija§  i  Vladislav  neka  se  s  jednakim  pravom  zovu  kralji  6eSki,  a  svakomu  neka  od 
deSkih  zemalja  ostane  ono,  sto  u  taj  mah  drzi;  tek  po  smrti  Matija§evoj  mo2e  Vladislav 
Hi  koji  od  njegovih  nasljednika  odkupiti  Moravu,  Slezku  i  Luzicu  za  ustanovljenih 
400.000  forinti. 

Slijedede  godine  1479.  utanadio  je  kralj  Matijas  2.  travnja  konacni  mir  s  poljskim 
kraljem  Kazimirom,  kojom  se  je  zgodom  okanio  svakog  upletanja  u  pruske  poslove.  Tri 
mjeseca  poslije,  9.  srpnja,  sastao  se  je  MatijaS  s  deskim  kraljem  Vladislavom  u  Olomucu, 
gdje  je  kao  domadin  kroz  dvadeset  dana  dastio  i  gostio  svoga  nekadanjega  takmaca. 
Dne  21.  srpnja  potvrdiSe  pogodbu,  utanadenu  proSle  godine  u  Budimu.  Kad  je  zatim 
30.  srpnja  kralj  Vladislav  ostavio  Olomuc,  da  se  vrati  u  svoju  prijestoljnicu,  u  Zlatni 
Prag,  kralj  mu  Matija§  pokloni  sav  namjeStaj  njegova  stana,  koji  je  stajao  do  20.000  forinti. 


ODNOSI   PREMA    MLETCIMA    I   BORBA    ZA   KRK  (1479.  — 1480).  ill 

(Odnosi  prema  Mletcima  i  borba  za  Krk,  1479.— 1480.;  ratovi  s  Tur- 
cima  u  Bosni  i  Srbiji  1480.).  Kralj  se  MatijaS  bijaSe  pozurio,  da  se  Dagodi 
s  poljskim  i  ieSkim  kraljetn,  jer  mu  je  bilo  Sto  vedu  painju  svratiti  na  jug.  Tu  su  mu 
sve  vise  briga  zadavali  i  Mletci  i  Turci. 

Mletci  bijahu  mu  dodu§e  saveznici  jo§  od  godine  1463.,  te  su  ga  donekle  i  poma- 
gali  u  ratu  s  Turcima,  dajudi  mu  koji  put  novaca,  i  boreci  se  s  njima  i  na  moru  i  na 
kopnu.  No  pri  svemu  tomu  gledali  su  Mletci  vazda  samo  na  svoju  korist,  pak  se  nijesu 
iacali  grabiti  i  kraljeve  zemlje  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj,  samo  ako    im  se  je  zgodna  pri- 


POPRSJE    Ka^IMIRA    IV.  jAGELOVldA, 
kralja  poljskoga. 

8  kraUev*  i^robnioe  u  Krakovo. 


lika  desila.  Kraljevski  gradovi  Skradin,  Klis  i  Ostrovica  vazda  su  im  udarali  u  oti,  te  se 
nijesu  kratiii  mititi  njihove  kastelane,  da  im  povjerene  gradove  predadu,  pak  da  6e  ih 
onda  oni  braniti  od  Turaka  za  kralja  ugarskogal  Mletci  su  nastojali  zavladati  i  Senju, 
ali  ih  je  kralj  MatijaS  god.  1469.  pretekao.  Poslije  toga  postajahu  Mletci  sve  nepouzdaniji 


JJ2  matijaS  korvin  (1458.— 1490.)- 

« 
saveznici    kraljevi,  a  kad    se   je    1477.    MatijaS    zaratio    s  carem    Fridrikom  III.,  stadoSe 
Mletci  uz  cara,  pa6e    zakratiSe    kralju    svaku    nov6anu    pomoc    za   ratovanje   s  Turcima. 
A  u  isti  mah  gledahu  Mletci  posve  predobiti  Frankapane  i  druge  knezove   hrvatske,  koji 
nijesu  mnogo  marili  za  kraljeve  bane  i  kapetane. 

Vec  u  prvoj  polovici  1478.  bio  je  MatijaS  vrlo  ozlojedjen  i  Ijut  na  Mlet^ane.  Iz 
pisma  nekoga  talijanskoga  poslanika  u  Gradcu  od  15.  svibnja  razabiramo,  da  je  ved  tada 
smjerao  udariti  na  mletafiku  obcinu  (»lo  re  d*  Ungharia,  dicitur,  rompera  contra  Vene- 
tiani<).  Njegovo  razpolozenje  odaju  i  pisma,  §to  ih  je  poslao  mIetaCkomu  duzdu  radi 
toga,  sto  je  obdina  Anza  Frankapana  pomagala  bojnim  strojevima  i  puSdanim  prahom. 
A  kako  je  tek  planuo,  kad  su  mu  stigli  glasi,  da  je  mletadka  obdina  bez  njegova  znanja 
i  privole  26.  sijecnja  1479.  utanacila  mir  sa  sultanom  Muhamedom  II,  te  tako  njega 
ostavila  na  cjedilu.  Toga  Matija§  nije  mogao  Mletcima  oprostiti.  Dne  22.  listopada  1479. 
obijedio  je  pade  njih  kod  pape  Siksta  IV.,  da  su  odito  stali  pomagati  Turke  protiv  njega. 
Kralj  uztvrdio  je  u  pismu  na  papu  izrijekom,  da  su  Turci  >dovedeni  od  Mletdana  (sub 
conductu  Venetorum)  kroz  careve  zemlje«  provalili  »takovim  putem  i  u  takove  oblasti 
njegove  driave*,  za  koje  ne  bi  nikad  ni  slutio,  da  ce  na  njih  udariti. 

Nema  sumnje,  da  je  u  polovici  1479.  postojala  izmedju  kralja  MatijaSa  i  mletadke 
obdine  velika  opreka,  koja  je  prijetila,  da  ce  se  izroditi  u  pravi  rat.  A  tu  su  opreku 
izoSlrile  jo§  i  prilike  u  porodici  Frankapana.  Svladani  i  od  kralja  prognani  knez  Ivan  VIII. 
(Ani)  Brinjski  naSao  je  zaklona  u  Mletcima,  a  stric  toga  Anza,  po  imenu  Ivan  VII.  Mladji, 
jo§  od  god.  1451.  jedini  gospodar  grada  Krka  i  ditavoga  otoka  krdkoga  pod  okriljem 
mletadkim,  podigao  se  je  sada,  da  s  pomodu  svoje  zaStitnice  izvede  ono,  Sto  nije  posredilo 
sinovcu  njegovu.  Ivan  VII.,  gospodar  Krka  i  krdkoga  otoka,  ustao  je  da  obori  oporuku  i 
zapise  svoga  starijega  brata  Martina  i  da  zakrdi  put  neposrednoj  vlasti  kralja  MatijaSa 
u  pitomi  Vinodol.  Ta  ved  su  kraljevi  kapetani  zapovijedali  nekadanjim  frankapanskim 
gradovima  Senju  i  Brinju;  ako  se  neposredna  kraljevska  vlast  ugnjezdi  jo§  u  Vinodolu, 
gdje  su  gradovi  kneza  Martina,  zaprijetit  de  skrajnja  pogibao  i  krdkomu  otoku.  Odito  je 
kralju  Matijasu  lebdila  pred  odima  misao,  da  oblada  hrvatskim  primorjem  od  Trsata  do 
Zadra,  pak  da  onda  u  zgodan  das  oduzme  Mletcima  ugrabljeno  primorje  dalmatinsko  od 
uSda  Zrmanje  do  uSca  Neretve. 

Uzdajudi  se  u  pomod  Mletaka,  kojima  je  jednako  bilo  do  toga,  da  neposredna 
kraljevska  vlast  ne  zahvati  Vinodola,  skupio  je  knez  Ivan  VII.  na  svome  otoku  vojsku, 
pak  je  s  njome  jol  za  ziva  kneza  Martina  (f  4.  listopada  1479.)  nahrupio  preko  mora  na 
Vinodol,  te  zauzeo  gradove  Novi  i  Bribir.  Cim  je  za  tu  provalu  doduo  kralj  MatijaS, 
pozvao  je  kneza  Ivana,  da  se  okani  Vinodola  i  zauzetih  gradova,  i  da  se  s  mjesta  vrati 
na  svoj  otok.  Ako  imade  kakvo  pravo  ili  trazbinu,  neka  se  obrati  na  redoviti  sud.  Uza 
to  se  je  MatijaS  pobrinuo,  da  kneza  Ivana  silom  pokori,  ako  se  ne  bi  odazvao  njegovoj 
zapovijedi.  Ved  5.  studenoga  znalo  se  je  u  Mletcima,  da  je  jedan  dio  kraljeve  vojske, 
kojoj  je  bila  zadada,  da  goni  Turke  iz  Hrvatske,  stigao  u  Zagreb.  Toj  je  vojsci  zapo- 
vijedao  Blaz  Podmanicki  s  pridjevkom  Magjar,  koji  je  pred  deset  godina  oteo  Franka- 
panima  grad  Senj.  Blaza  Magjara,  vikla  ved  ratovanju  u  Hrvatskoj,  bijaSe  zapala  zadada, 
i  da  obrani  zemlju  od  turskih  provala,  i  da  protjera  kneza  Ivana  iz  Vinodola,  ako  se 
ne  bi  pokorio  kraljevu  nalogu.  Knez  Ivan  medjutim  ogluSio  se  zapovijedi  kraljevoj  i 
zadrzao  zauzete  gradove.  I  tako  je  planula  zestoka  borba  izmedju  njega  i  kraljevskoga 
kapetana  Blaza  Magjara.  Uz  kraljeva  kapetana  pristala  i  neka  hrvatska  gospoda,  na  delu 
svima  Dubrovdanin  Marije  ^unjevid,  kapetan  grada  Senja  1  susjedne  zupe  gatanske.  Kako 
se  je  borilo,  nije  poznato;  jedino  znademo,  da  je  Blaiu  Magjaru  napokon  poSlo  za  rukom 
osvojiti  Novi,  Bribir  i  druga  mjesta  u  Vinodolu,  te  kneza  Ivana  prinuditi,  da  uzmakne 
na  Krk.  Javlja   se,  da   je    kraljevu    kapetanu    posredilo    zaplijeniti    knezu    ditavu   zairu  i 


ODNOSI  PREMA  MLETCIMA  I  BORBA  ZA  KRK  (1479. — 1480.).  II^ 

topove  (cum  tute  munition  et  artigleria),  tako  da  je  Icnez  Ivan  gotovo  goloruk  sa  svojim 
dvorjanicima  i  (etama  prebjegao  na  svoj  otok. 

Sve  to  zgodilo  se  je  na  koncu  god.  1479.  ili  prvih  dana  god.  1480.  Uzmak  kneza 
Ivana  na  otok  jest  po^etak  razsula  njegove  vlasti.  Slavodobitni  naime  kapetan  Blai  Magjar 
nije  bio  zadovoljan,  §to  je  za  svoga  kralja  predobio  ditav  Vinodol,  nego  je  stao  i  o  tome 
raditi,  da  svoje  iete  preveze  na  otok  kr6ki,  pak  da  ondje  potrazi  kneza  Ivana  Nadao  se  je, 
da  6e  skrSiti  do  kraja  kneza,  jer  bijaSe  doduo,  da  na  otoku  imade  mnogo  nezadovolj- 
nika,  koji  teiko  izgledaju  njegov  dolazak,  >kao  zidovi  Mesiju<  (come  mesia  de  zudei). 
Blai  Magjar  stao  je  stoga  sa  senjskim  kapetanom  Marojem  Zunjevidem  skupljati  brodove  i 
ladje,  na  kojima  bi  prevezao  svoje  6ete  na  otok  Krk.  Pri  tom  ga  je  izdaSno  pomagao 
Maroje  Zunjevic,  uzajmiv§i  kralju  i  novaca,  i  zadrzavSi  u  senjskoj  luci  neke  trgovaike 
ladje  dubrovaSke,  koje  su  se  ondje  desile. 

Namah  nakon  uzmaka  svoga  na  Krk  bija§e  knez  Ivan  uvidio,  da  je  >probudio  psa,  koji 
je  dosad  spavao«  (havendo  destato  il  chine,  che  dormiva).  Pozurio  se  stoga,  da  se 
s  Blazem  Magjarom  kako  tako  nagodi.  AH  kapetan  trazio  je  viSe,  nego  §to  je  knez  mogao 
dati,  naime  vi§e  tisuca  dukata,  dok  je  knez  razpolagao  jedva  stotinama.  Tako  se  razbise 
dogovori,  te  se  knez  stade  spremati  na  dalju  borbu.  Da  namakne  za  nju  novaca,  razpisa 
na  otoku  ratou  dacu  od  3500  dukata.  AH  tim  ogordi  silno  svoje  podanike,  koji  stadoSe 
prizivati  kapetana  Blaza  Magjara.  Knez  Ivan  na§ao  se  sada  u  najvedoj  nepriHci  i  zdvoj- 
nosti.  Upro  svu  snagu,  da  se  izbavi  iz  te  nevolje.  Poslao  u  Mletke  suprugu  EHzabetu, 
sina  Nikolu  i  kr^koga  biskupa  Nikolu,  zakHnjudi  obcinu,  da  mu  §to  prije  priskodi  u 
pomod,  jer  ce  inafie  otok  zapasti  kapetana  Biaia.  Bjjeci  se  medjutim,  da  bi  se  mietadko 
posredovanje  moglo  otegnuti,  odpravi  takodjer  svoga  pouzdanika,  popa  Antuna  iz  Vr- 
bnika,  do  kapetana  Blaza  Magjara,  ne  bili  ga  odvratio  od  prelaza  na  otok.  AH  pop  Antun 
radio  je  na  zator  svoga  gospodara,  jer  je  kapetana  Blaza  bal  bodrio,  da  §to  prije  udari 
naKrk.  >Kapetane*,  govorio  je  izdajica  Blaiu  Magjaru,  >§ta  oklijeva§?  Citav  te  otok  Cekac, 

U  Mletcima  vijedalo  se  je  28.  sijednja  1480.,  sta  da  se  u  tom  osudnom  dasu  radi? 
Nema  sumnje,  da  je  obcina  jedva  dodekala  zgodu,  da  se  lakim  na^inom  dobavi  otoka 
Krka,  za  kojim  su  joj  se  oti  toliko  otimale  I  Ta  Krk  s  otokom  preostao  je  jo§  jediti  od 
iitave  Dalmacije  u  vlasti  ugarsko-hrvatskoga  kralja !  Nije  Mletcima  bilo  do  toga,  da  spasu 
kneza  Ivana,  nego  da  otok  ne  dodje  izravno  pod  vlast  kralja  MatijaSa.  Prema  tome  i 
udesiSe  svoj  postupak.  Oni  izabraSe  svoga  tajnika  Antuna  Vinciguerru,  neka  ide  u  Senj,  gdje 
je  boravio  kapetan  Blai  Magjar.  Tu  neka  u  ime  obdine  zamoli  kapetana,  da  ne  zaplovi 
morem  i  da  ne  udara  na  Krk.  Mletci  nijesu  se  nikada  upletali  u  poslove  Hrvatske;  stoga 
neka  ni  kralj  ne  dira  u  njihovu  vlast  na  moru  i  na  Krku,  koji  je  pod  njihovim  zakri- 
Ijem.  Ako  je  knez  Ivan  §to  god  skrivio  protiv  kraljeva  velidanstva,  nijesu  tome  krivi 
Mletci,  koji  vazda  postupaju  prijateljski  s  kraljevim  podanicima.  Knez  Ivan  moie  se  i 
drugim  nadinom  prinuditi,  da  popravi  uCinjeno  zlo,  pri  demu  ce  i  Mletci  svoje  udiniti. 
Ako  kapetan  Blai  imade  nalog  od  kralja,  da  svakako  udari  na  otok,  neka  bar  tako  dugo 
prideka,  dok  Mletci  poSlju  svoga  poslanika  kralju  MatijaSu,  koji  ce,  saznav§i  za  dobre 
namjere  mletaCke,  jamadno  zapovjediti,  da  se  odustane  od  uznemirivanja  mletadke  dria- 
vine.  Obdina  medjutim  kao  da  je  sama  slabo  vjerovala,  da  bi  sekretar  Vinciguerra  mogao 
odvratiti  kapetana  Blaia  od  navale  na  Krk,  stoga  je  istoga  dana  pisala  pismo  i  svome 
providuru  brodovlja  kod  Zadra,  po  imenu  Jakovu  Veneriju.  Tu  mu  javlja,  kako  je  radi 
>novina  iz  Hrvatske c  (le  novita  de  Crovatia)  naloiila  vrhovnomu  knezu  (supracomite) 
Leonardu  Moru,  da  sa  svojom  galijom,  nadalje  s  galijama  Gabriele  i  Guora  odplovi  prema 
Krku,  da  ohrabri  kneza  Wana ;  ako  su  prilike  oko  Zadra  mime  i  sigume,  neka  i  Jakov 
Venerije  sa  svojom  galijom  krene  prema  Rabu,  Cresu,  Osoru  i  sve  do  Krka,  da  »e  umiri 
i  obodri  ditav  narod  u  onima  stranama. 

Hrr.  poTJ.  II.   III.  » 


m  MatijaS  korVin  (1458.-1460.). 

# 

Dne  1.  veljade  1480.  odplovio  je  mleta6ki  tajnik  Vinciguerra  prema  Senju.  Me- 
djutim  morski  vihri  zadriali  su  ga  na  mom  vi§e  dana,  a  kad  je  stigao  u  Kvarner,  doznao 
je,  da  se  je  kapetan  Blaz  Magjar  vec  8.  velja6e  sa  6000  momaka  prevezao  na  otok,  te  da 
s  topovima  udara  na  grad  OmiSalj.  Stoga  se  je  Vinciguerra  najprije  svratio  u  grad  Krk, 
pred  kojim  je  ve<5  stajao  providur  Jakov  Venerije  sa  tri  broda  i  njihovim  zapovjednicima. 
Sporazumno  s  ovima  i  sa  zdvojnim  knezom  Ivanom  Frankapanom  podje  odanle  Vinci- 
guerra u  Omigalj,  da  skloni  kapetana  na  povratak  s  otoka,  koji  toboze  pripada  mletaCkoj 
obcini.  Ali  Blaz  Magjar  uzvrati,  da  otok  pripada  njegovu  kralju,  te  da  je  doSao  kazniti 
buntovnika  i  odmetnika  njegova.  Pokaza  takodjer  na  grad  Omi§alj,  na  koji  je  udarao, 
pak  rede :  >Tko  hode  da  ukroti  divlju  kobilu,  valja  prije  da  joj  metne  uzde,  a  zatim 
sedlo,  i  da  je  ja§e«.  Glava  kobilina,  govora§e  dalje,  da  je  grad  Omisalj,  koji  se  nada  pre- 
dobiti  za  dva  dana ;  a  poslije  ce  doci  pred  grad  Krk,  da  namjesti  i  sedlo.  Mleta6ki  tajnik 
uzvrati  mu,  da  ono  nije  divlja  kobila,  nego  mirna  i  pitoma,  koja  bi  se  lako  sama  zauz- 
dala.  Ali  <5e  ga  ona,  kad  bude  mislio,  da  joj  je  vec  stavio  sedlo  i  da  je  ja§e,  zbaciti 
s  ledja,  te  se  na  nj  ritnuti.  Kapetan  se  ipak  nadaSe,  da  6e  obladati  otokom  prije,  nego 
§to  knezu  Ivanu  stigne  dovoljna  pomoc  iz  Mletaka.  K  tomu  ie  mislio,  da  se  obcina  ne 
6e  usuditi  radi  Krka  zaplesti  u  otvoreni  rat  s  kraljem  Matija§em. 

Vinciguerra  vratio  se  je  tako  u  grad  Krk,  ne  izvr§iv§i  baS  niSta.  Naravno  da  je  o 
svemu  smjesta  obavijestio  i  mletadku  obcinu.  Ta  mu  je  25.  veljaSe  izdala  novi  naputak, 
§ta  da  radi.  Neka  nastoji  kapetana  Blaza  skloniti,  da  odgodi  dalje  osvajanje  na  otoku 
dok  ne  dobije  nove  naloge  od  svoga  kralja  ;  Vinciguerra  pak  neka  na  to  §to  brze  preko 
Senja  pohita  pred  kralja  MatijaSa,  i  neka  u  njega  izradi,  da  se  obustavi  ratovanje  i  da 
odazove  kapetana  Bla2a  s  otoka.  Malo  dana  poslije,  dne  6.  ozujka,  zapovjedi  duzd  Ivan 
Mocenigo  vrhovnomu  zapovjedniku  mletadkoga  brodovlja  u  jadranskom  moru,  Viktoru 
Superanciju  (Vettore  Soranzo),  da  s  eitavom  mornaricom  svojom  ito  brze  odplovi  pred 
Krk  u  pomod  Jakovu  Veneriju  i  njegovim  trima  galijama.  SuviSe  je  obcina  poslala 
na  Krk  do  400  pjeSaka  pod  Sp.  Mellom  iz  Kortone.  Napokon  su  Mletci  8.  ozujka  odlu- 
dili  poslati  zasebna  poslanika  kralju  Matija§u,  te  su  za  taj  posao  izabrali  Alojzija  Landa, 
zaprijetiv§i  mu  globom  od  1000  dukata,  ako  izbora  ne  primi. 

Prije  medjutim,  nego  su  svi  ti  naputci  i  zapovijedi  stigle  onima,  kojima   su   bile  na- 

mijenjene,  promijenile  se  prilike  na  otoku  Krku  u  prilog  Mletcima.  Kapetan  Blaz  Magjar 

bijaSe  nakon  odlazka  Vinciguerrina   zaista   zauzeo   grad    Omi§alj  i  pet  dana  poslije    toga 

osvanuo  s  ditavom  vojskom  svojom  od  6000  Ijudi  pred  gradom   Krkom.  Bilo  je  to  oko 

20.  veljade  1480.  Kapetan  opasao  sa  svojim  slavodobitnim   detama  grad   svih    strana,  te 

stao  sa  dva  velika  topa  i  s  vi§e  manjih  udarati  ne  samo  na  Krk,    nego  i  na  brodove  u 

luci.  Providur  Venerije  i  tajnik  Vinciguerra  naSli  se  u  velikoj  neprilici,  ne  znajudi  u  prvi 

kraj,  §ta  da  urade.  U  gradu  Krku  bila  je  doduSe  jaka  mletadka    stranka,  koja  bi  ih  po- 

magala  u  borbi  s  kraljevskom  vojskom,  k  tomu  doveo  je  i  Leonardo    Moro  cetvrtu  ga- 

liju  iz  Istre,  a  doci  <5e  za  koji   dan   i   pje§adija   i    novo    brodovlje  u  pomod;  ali  s  kojim 

pravom  da  se  mletaCki  providur   upusti  u  borbu  s  kapetanom  Blazem,  koji  je  doSao  na 

otok  svojega  kralja  i  gospodara  kazniti  nepokornoga  velikasa  i  podanika  njegova  ?  U  taj 

das  smisli  tajnik  Vinciguerra    prevaru,   koja  je   upropastila    kneza    Ivana.   Kako  je  knez 

Ivan  bio  gotovo  zdvojan,    preplasi    ga   tajnik  jo§   viSe,    prikazavsi  mu,  kako  je  sav  otok 

pristao  uz  kapetana  Blaza,  dok  zitelji  grada  Krka  tezko  cekaju,  da  se  kneza  oslobode,  i 

da  su  gotovi  podidi  bunu,  te  posjedi  na  komade  i  kneza  i  mletafiku  gospodu,  kad  bi  ga 

pomagala.  Ako  knez  Ivan  ieli,  da  spase  sebe  i  ditav  otok,  ne  preostaje  mu  drugo,  nego 

predati  grad  i  otok  posve  u  mletaCku  vlast.  Tada  de  zitelji  grada  Krka,  vedinom  i  onako 

javni  ili  tajni  privrienici  Mletaka,  odu§evljeno   ustati    na    obranu    grada    protiv    kapetana 

Blaza,  a  mletadka  de  obdina  modi  s  pravom  oduprijeti  se  vojsci  kralja  Matija§a,  kad  udara 


0DN031  PREM\  MLETCIMA  I  BORBA  ZA  KRK  (1479. — 1480.). 


"5 


toboie  na  njezin  grad  i  otok.  Nema  sumnje,  da  je  lukavi  tajaik   mleta^ki   obedao   knezu 
Ivanu,  da  6e  mu  obcina  povratiti  grad  i  otok,  6im  prijeteca  opasnost  mine. 

Nevoljni  knez  Ivan  prihvatio  predlog  mleta^koga  tajnika,  ni  ne  posavjetovavSi  se 
sa  svojim  hrvatskim  dvorjanicima.  Smjesta  bi§e  dozvani  pred  knezevu  paladu  gradjani  i 
iitelji  gradski,  zatim  providur  mletadki  i  zapovjednici  brodova,  nadalje  kneievi  dvorjanici, 
kao  i  susjedni  otodani,  koji  bijahu  po  nalogu  mietadkom  do§li  gradu  u  pomod.  Kad  se 
je  svijet  skupio,  progovorio  je  knez  Ivan  ovako:  >Braco  moja  I  Ja  sam  sin  i  sluzbenik 
presvijetle  signorije  mletaike,  i  moji  su  predji  primili  ovu  drzavu  od  njezine  jasnosti. 
Znajudi,  da  mi  sile  ne  dostaju,  da  bi  vas  mogao  dovoljno  obraniti  od  te  prijetece  vojske, 
volim  da  se  opet  povratite  u  podaniStvo  reSene  presvijetle  signorije,  koja  je  vrlo  modna 
za  obranu  i  uzdrianje  zivota  i  stvari  valih,  nego  da  postanete  plijenom  tih  okrutnih 
Ugara.  Stoga  pred  svima  vama  predajem  svoju  drlavinu  presvijetloj  signoriji,  a  u  ruke 
velemoznoga  providura,  te  kao  posljednju  svoju  zapovijed  nalaiem  vama,  da  odsad  bu- 
dete  podanici  i  kletvenici  svetoga  Marka,  te  da  signoriji  prisegnete  odanost  (homagio) 
i  vjernost«.  Ova  je  izjava  u  prvi  kraj  osup- 
nula  hrvatske  dvorjanike  kneieve,  koji  nijesu 
za  nju  znali ;  ali  napokon  ne  mogole  drugo, 
nego  da,  ma  i  s  najvedom  ziovoljom,  poloze 
zahtijevanu  prisegu.  Brojni  privrienici  mle- 
tadki  primili  su  izjavu  s  velikom  rado§da;  oni 
su  veselo  polozili  prisegu  i  po  gradu  stali 
klicati:  >Marko,  Marko*.  Naravno  da  se 
je  i  mletaciki  providur  pozurio,  da  na  sve 
strane  izvjesi  mletadke  zastave.  Hrvatski  ka- 
stelan  gradskoga  kastela,  po  imenu  Petar  Hr- 
vadaoin  ili  Krbavac  (Crovachiani,  Cievachiano) 
morade  ostaviti  svoje  mjesto,  a  njega  zami- 
jeni  mletacki  plemid  Andrija  Quirini,  kojemu 
pridaSe    strijelce  i  druge   vojnike  s  brodova. 

Zgodilo  se  to  22.  veljade  1480.  Vec  na 
sam  glas,  da  se  je  grad  Krk  s  otokom  sklonio 
u  mletadku  za§titu,  promijenilo  se  stanje  na 
otoku  na  Stetu  kapetana  Blaza  Magjara.  Mle- 
tadki  zapovjednici  u  Krku  uspjeSno  su  suz- 
bijali  juriSe  kapetana  Blaza,  od  kojega  su  se 
redom  odmetali  kartell  na  ostalom  otoku. 
Zitelji  otoka,  koji  su  dosad  pomagali  kape- 
tana, uzkratili  su  mu   svaku  pomod,  pade  stall 

napadati  na  njegove  dete.  K  tomu  su  mletadkoj  vojsci  stizavale  ne  samo  pjeSadke  iete^ 
nego  i  dalje  Cetiri  galije,  poslane  od  Antuna  Loredana.  Ved  11.  olujka  1480.  javio  je 
providur  Jakov  Venerije  svojoj  obcini,  da  je  Blai  Magjar  odustao  od  daljega  podsjedanja 
grada  Krka  (discessum  Maier  Bias  cum  exercito  sua  ab  urbe).  Obdina  je  17.  ozujka  po- 
hvalila  providura,  §to  je  njegovom  vjeStinom  i  opreznoSdu  suzbijen  kapetan  i  spasen  grad, 
te  izjavila  nadu,  da  de  Blai  Magjar  naskoro  ostaviti  i  otok.  Alt  kapetanu  nije  se  dale 
onako  sramotno  podi  s  otoka,  a  i  kralju  MatijaSu  bilo  je  stalo,  da  ne  izgubi  Krka.  Dne 
28.  oiujka  boravi  vacki  kantor  Nikola  u  Mletcima  kao  poslanik  kraija  Matija^  pak  tuii 
ondje  kapetane  mletadke  na  Krku,  §to  su  se  usudili  oprijeti  kapetanu  Blaiu,  koji  je  doSao 
kazniti  kraljeva  odmetnika  na  kraljevskoj  zemlji.  Ali  obcina  ne  de  ni  duti  za  prigovore 
kraljeva  poslanika,  ved  uporno  tvrdi,  da  je  knez  Ivan  Frankapan  njezin  podanik,  a  Krk 
njezina  driavina.  Jednako  iztide  obdina  i  u  svome  naputku  za  Alojzija  Landa,  svoga  po- 
slanika na  ugarskom  dvoru.  * 


PEdAT,    UDAREN    PeCaTNIM    PRSTENOM 
KRAUA    MaTIJA§A. 

IxTorni  pe£at  a  c.  i  kr.   driArnom  arkira  a  Btia. 


ife 


n6  matijaS  KORViN  (1458.— 1490.). 

Dok  su  ovako  diplomatska  dogovaranja  ostala  bezuspjesna,  stanje  je  kapetana  Blaza 
Magjara  i  njegove  vojske  na  otoku  postajalo  sve  nepovoljnije.  Mletafiki  su  mu  kapetani  sa 
svojim  brodovljem  zaprijedii  promet  s  kopnom,  pak  tako  mu  je  ponestalo  hrane  i  vina.  U 
jednu  ruku  nije  mogao  na  otoku  obastati,  a  drugu  nije  se  s  vojskom  mogao  prevesti 
na  kopno.  Stoga  se  je  stao  pogadjati  s  mletaCkim  zapovjednicima.  Najprije  je  trazio,  da  mu 
ostave  sav  plijen  i  grad  OmiSalj,  koji  bijaSe  osvojio,  i  u  kojem  6e  smjestiti  posadu  od  200 
ili  300  moinaka.  Ali  mletaiki  mu  zapovjednici  odgovoriSe,  da  ce  mu  same  onda  dozvo- 
liti,  da  se  preveze  na  kopno,  ako  ostavi  i  OmiSalj  i  sve,  sto  je  zarobio,  pak  se  vrati 
onako,  kako  je  doSao,  BlaJ  Magjar  planuo  na  to  i  izjavio,  da  ce  radije  dopustiti,  da  se 
vojnici  njegovi  medjusobno  izjedu,  nego  da  nanese  toliku  sramotu  svomu  preljubljenomu 
kralju.  No  kad  je  zatim  doplovio  vrhovni  kapetan  mletadki  Viktor  Superancije  (Soranzo) 
s  6itavim  jadranskim  brodovljem,  a  vojska  kraljeva  stala  od  gladi  stradati,  privoli  ka- 
petan Blaz  Magjar  na  sve,  samo  da  se  oslobodi  nesrecnoga  otoka.  On  predade  njemu 
grad  OmiSalj  i  sav  plijen,  Sto  ga  bijaSe  zarobio,  a  na  to  Superancije  dade  njega  i  nje- 
govu  vojsku  na  mletaCkim  brodovima  prevesti  u  Vinodol  i  Senj.  Bilo  je  to  u  drugoj 
polovici  mjeseca  ozujka;  dne  28.  toga  mjeseca  znalo  se  je  vec  u  Mletcima,  da  se  je  Blaz 
Magjar  nakon  sporazumka  s  vrhovnim  kapetanom  Superancijem  povratio  s  otoka  na 
susjedno  kopno. 

Nevoljni  knez  Ivan  Frankapan  poveselio  se  je  u  prvi  mah,  zacuv§i,  da  je  Blaz  Magjar 
otisao  s  otoka.  Mislio  je,  da  de  mu  mletacki  kapetani  vratiti  vladanje,  kojega  se  bijaSe  samo 
prividno  odrekao,  da  bi  mletaCka  vojska  imala  neko  pravo  za  obranu  Krka.  Namah  nakon 
odlazka  kraljeve  vojske  razaslao  knez  svoje  dvorjanike,  da  preuzmu  upravu  kaStela,  i  da 
kazne  one,  koji  bijahu  dozvali  kraljeva  kapetana.  Ali  mleta5ki  providur  Venerije  pro- 
glasi  narodu  u  hrvatskom  jeziku  (in  lingua  schiava)  po  svima  obdinama  i  kaStelima,  neka 
se  ne  boji,  §to  je  pristajao  uz  kapetana  Blaia,  samo  neka  odsada  bude  vjeran  i  odan 
mletadkoj  signoriji.  Namah  zatim  izdade  vrhovni  kapetan  Superancije  proglas,  kojim 
ovlasti  obcine  i  zitelje  krdkoga  otoka,  da  bez  straha  od  ikakve  kazne  ili  osvete  sasijeku 
na  komade  svakoga  dvorjanika  kneza  Ivana,  koji  bi  njima  ma  na  koji  nadin  smetao. 
Knez  Ivan  bjesnio,  ali  nije  si  mogao  pomoci.  U  to  ga  je  snaSla  i  gora  bijeda.  Jo§  28. 
ozujka  1480.  bijaSe  mletadka  obcina  izdala  nalog  vrhovnomu  kapetanu  Superanciju,  da 
kneza  Ivana  Frankapana  sa  svim  njegovim  dvorjanicima,  koji  bi  se  dinili  sumnjivi,  po§lje 
u  Mletke.  Nalog  bi  izvrSen  jo§  prije  19.  travnja,  jer  je  toga  dana  preuzeo  upravu  otoka 
tajnik  Antun  Vinciguerra  kao  prvi  providur  mletadki.  Tuzni  knez  Ivan  VII.  Frankapan 
nastojao  je  poslije  sve  do  smrti  svoje  (14.  ozujka  I486.),  kako  bi  se  milom  ili  silom 
zadobavio  izgubljene   vlasti,   ali  mu   nije  po§lo  za  rukom. 

Tako  se  je  borba  izmedju  kralja  Matijasa  i  kneza  Ivana  Frankapana  svrsila  time, 
da  su  i  kralj  i  knez  izgubili  grad  Krk  s  otokom  za  sva  vremena.  Kralj  MatijaS  bio  je 
gotovo  bijesan,  §to  su  mu  Mletci  prevarom  ugrabili  otok,  za  koji  je  s  punim  pravom 
tvrdio,  da  pripada  kruni  njegovoj;  a  joS  ga  je  Ijuce  zapeklo,  kad  je  vidio,  kako  je  lu- 
kavim  Mletcima  polio  za  rukom  uputiti  papu  Siksta  IV.,  da  su  oni  posve  pravo  uradili, 
kad  su  Krk  oteli  knezu  Ivanu,  te  su  papu  pade  sklonili,  neka  pi§e  kralju,  da  viSe  ne  pada 
u  krdke  poslove,  jer  mu  otok  i  onako  po  pravu  ne  pripada.  Razpolozenje  kraljevo  ogleda 
se  u  pismu,  Sto  ga  je  30.  svibnja  1480.  poslao  papi  za  odgovor.  Tu  spotide  papi  pri- 
stranost,  pade  ga  bijedi,  da  se  je  zdruzio  s  Mletcima,  koji  su  saveznici  Turaka.  Svoga 
prava  na  Krk  ne  ce  napustiti,  makar  pri  tom  izgubio  sve  svoje  drzave,  pade  i  glavu 
svoju  (mallem  potius  omnia  mea  dominia  ac  eciam  caput  meum  ponere  ad  fortunam). 
Ali  politidke  prilike  bile  su  u  onaj  mah  za  Mletke  tako  povoljne,  da  im  nije  kralj  Ma- 
tijaS  mogao  ni  malo  nauditi.  Brodovlja  nije  imao,  da  se  s  njima  ogleda  na  moru;  a 
s  kopna  nije  im  se  mogao  ni  prikuditi,  jer  mu  je  tu  stajao  na  putu  car  Fridrik  III.,  koji 
mu  ne  samo  nije  dopuStao  prolaziti  kroz  svoje  zemlje,  ved  je  nasuprot  ba§  u  ono  doba 


ODNOSt    PREMA    MLETGlMA    I    BORBA   ZA    RRK   (1479. — 1480.). 


117 


bio  u  prisnom  prijateljstvu  i  savezu  s  MIetctma  Stoga  je  od  slabe  koristi  bilo  po  kneza 
Ivana  Frankapana,  kad  se  je  za  nj  zauzeo  i  ferrarski  knez  Herkule,  te  u  pismima  od  9. 
lipnja  1480.  toplo  preporudio  kralju  Matijaiu  i  kraljici  Beatrici  nevoljnoga  bezkucnika. 
VrativSi  se  kapetan  Blaz  Magjar  s  krcikoga  otoka  zauzeo  je  zajedno  sa  senjskim 
kapetanom  Marojem  Zunjevicem  najvedi  dio  kneiije  Vinodola  (knezu  Stjepanu  II.  Fran- 
kapanu  ostade  Grobnik,  a  knezu  Dujmu  IV.  grad  Ledenice),  te  je  tako  rod  Frankapana 
gotovo  posve  potisnuo  iz  primorskih  strana.  Cjtavo  primorje  od  Trsata  do  Senja  bilo  je 
sada  u  vlasti  kralja  MatijaSa  i  njegovih  kapetana  Blaia  Magjara  i  Maroja  Zunjevida.  Dne 
22.  travnja  1480.  potvrdio  je  kralj  MatijaS  pavlinskim  samostanima  sv.  Marije  u  Crikve- 
nici,  zatim  onima  sv.  Jelene  i  sv.  Spasa  kod  Senja  stare  darovnice  knezova  Frankapana. 
Jednako  je  kralj  28.  lipnja  1480.  zapovjedio  senjskomu  kapetanu  Maroju  Zunjevidu,  da  i 


Omi§au  na  otokuj^Krku. 

(S  julne^strane). 


nadalje  izplacuje  senjskomu  kaptolu  banom  i  knezom  Nikolom  IV.  Frankapanom  odre- 
djenu  godiSnju  svotu  za  svete  mise.  Kapetan  Blai  Magjar  poteo  stezati  slobode  Novljana, 
ali  mu  je  na  to  kralj  9  listopada  god  1480.  zabranio  dalje  smetanje,  te  potvrdio  stare 
siobo§tine  gradjana  u  Novigradu.  U  to  je  doba  podijelio  MatijaS  i  gradu  Bakru  neke  po- 
lakSice,  te  ga  je  uz  ino  oslobodio  od  dada  i  izvanrednih  pristojba  za  dvije  godine»  jer 
je  >mnogo  pretrpio*  proSlih  godina.  Vidi  se,  kako  je  kralj  nastojao  ugoditi  gradovima 
i  obdinama,  samo  da  si  nikad  viSe  ne  pozele  Frankapane  za  gospodare.  Na  koncu  go- 
dine  1480.  spremao^se  je  MatijaS,  da  sam  na  kratko  vrijeme  pohodi  Senj  i  Vinodol,  kako 
se  to  razabira  iz  njegova  pisma  Maroju  Zunjevidu   od   24.   prosinca.   Kralja  doduSe  nije 


1,8  ^  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

bilo  u  primorju;  ali  je  zato  Zunjevidu  povjerio  upravu  Vinodola,  te  mu  za  dosadanje 
vjerne  slu2be  i  uzajmljene  novce  podijelio  grad  Bribir  u  Vinodolu.  Odsad  se  je  Maroje 
zvao  »glavni  kapetan  Senja,  Novoga  i  Bribira«,  te  se  je  zajedno  s  bracom  svojom  Ni- 
kolom  i  Jeronimom  ponosio  naslovom  »gospodin  Bribira«.  Mozda  je  on  doprineo  ta- 
kodjer,  da  je  poslije  i  grad  Bag  (Scrissa),  koji  je  kroz  mnogo  godina  bio  u  vlasti  krbav- 
skih  knezova  Kurjakovica,  do§ao  pod  neposrednu  vlast  kralja  Matijasa,  koji  je  onda  re- 
Cenomu  gradu  poveljom  od  21.  prosinca  1481.  potvrdio  stara  privilegija  i  medja§e. 

Kralj  MatijaS  nije  mogao  zapoCeti  rata  s  Mletcima  radi  Krka  ni  zato,  §to  su  se 
Turci  nakon  utanaCena  mira  s  mletadkom  obcinom  gotovo  pomamili,  te  svom  snagom 
obarali  na  njegova  kraljevstva  i  zemlje,  kao  da  ih  hoce  sada  do  kraja  zatrti  i  osvojiti. 
(MatijaS  tuzi  se  papi:  .  .  »Venetis  et  serenissimo  domino  imperatore  Romanorum  pa- 
catis  cum  Turco,  omnis  odius  immanissimi  hostis  furor  et  impetus  in  me  solum  et  regnum 
hoc  meum  Hungarie  tandem  fuerat  conversus«).  NajviSe  su  dakako  stradale  Hrvatska, 
Slavonija  i  Erdelj.  U  jednome  pismu  od  14.  prosinca  1480.  pise  sam  kralj  papi  Sikstu  IV. 
o  tima  provalama  ovako:  >One  proSle  godine,  po^ev  od  blagdana  sv.  Martina  pak  do 
istoga  blagdana  sadanje  godine  jedanaest  puta  na§i  su  se  borili  s  Turcima.  Nije  bilo 
boja,  u  kojemu  nije  izginulo  bar  tri  tisuce  Turaka,  a  na§i  da  ne  bi  pobjedu  iznijeli.  Samo 
je  jedan  sukob  bio,  kad  je  mnogo  naSih  ubijeno,  a  mnogo  ih  je  dopanulo  §aka  turskih, 
te  sve  do  danas  dame  u  krutom  suzanjstvu«.  Ba§  te  zestoke  navale  turske  nakon  mira 
s  Mletcima  mogle  su  u  kralja  poroditi  sumnju,  ne  dine  li  to  Turci  sporazumno  s  mle- 
taCkom  obdinom,  koja  je  u  to  ugrabila  Krk  i  otok  krdki. 

Znamenita  je  provala  turska  u  hrvatske  zemlje  u  kolovozu  1479.  PregazivSi  plitke 
rijeke  Unu,  Savu  i  Dravu  u  ono  su§no  doba,  haraju  oni  oko  24.  kolovoza  vec  u  Me- 
djumurju,  oko  Nedeligca  i  Cakovca,  udaraju  na  Stajersku,  gdje  no  robe  i  pale  oko  Ptuja 
i  Ljutomjera,  a  odanle  se  razasuli  po  jugozapadnoj  Ugarskoj,  zaprijetivSi  gradovima  Ze- 
Ijeznomu  i  drugima,  dok  je  kralj  Matija§  boravio  u  tudjini.  To  je  bila  prva  provala  u 
zapadnu  Ugarsku,  koja  ne  bija§e  dosad  osjetila  nevolje  turske.  Tek  §to  se  je  narod  malo 
sabrao,  eto  u  jeseni  novih  deta  turskih,  gdje  no  pustoSe  Hrvatsku  i  Slavoniju,  pak  se 
onda  spu§taju  u  Kranjsku  i  Stajersku.  Ali  taj  put  namjerili  se  na  junaka.  Zagorski  knez 
Juraj,  sin  nekadanjega  bana  Jana  Vitovca,  zatekao  ih  negdje  na  tromedji  oko  Brezaca,  te 
ih  suzbio  i  oteo  im  mnogo  konja  i  zarobljenika.  U  isto  vrijeme,  dne  13.  listopada  1479., 
biSe  suzbijene  i  nemilo  poubijane  i  one  turske  dete,  koje  bijahu  provalile  u  Erdelj.  Bila 
je  to  gotova  vojska  od  43.000  Ijudi,  kojoj  se  bijahu  pridruzile  i  brojni  Vlasi  (Rumunji). 
Turska  vojska  pod  svojim  vojvodama  (Ezebeg,  Zenderbeg  i  jo§  drugih  sedam  vojvoda) 
poharala  i  oplijenila  Erdelj  na  sve  strane,  pak  se  vec  vracala  s  bogatim  plijenom  prema 
Dunavu.  No  na  polju  Keny^rmezd  (»Kru§no  polje<)  izmedju  Broosa  i  erdeljskoga  Bio- 
grada  zakrdio  joj  dalji  put  vojvoda  erdeljski  Stjepan  Bator,  koji  se  bija§e  ved  viSe  puta 
proslavio  u  bojevima.  Zametnula  se  Ijuta  bitka  :  Bator  dopanuo  rana,  a  vojska  njegova 
nakon  junadkoga  kreSeva  stala  vec  uzmicati.  U  taj  osudni  das  osvanuo  na  bojnom  polju 
Pavao  Kiniii,  veliki  iupan  teme§ki  i  vrhovni  kapetan  doljne  Ugarske  sa  svojim  detama, 
te  se  straga  oborio  na  Turke.  NaSavSi  se  medju  dvije  vatre  ne  mogaSe  turska  vojska 
viSe  da  odoli.  Ona  bi  razbijena  i  svladana ;  do  30.000  Turaka  ostade  mrtvih  na  bojnom 
polju.  Vojvode  Ezebeg  i  Zenderbeg  bijahu  medju  mrtvima;  beg  Malkodevic,  gospodar  Sr- 
bije,  bio  obasut  ranama.  Sve  turske  zastave  bile  zarobljene ;  suinjeva  bilo  je  malo,  jer 
Bator  bijage  svojim  vojnicima  zapovjedio,  da  neprijatelje  ne  hvataju,  nego  da  ih  redom 
sijeku.  Ved  22.  listopada  1479.  dojavio  je  kralj  MatijaS  papi  Sikstu  IV.  sjajnu  pobjedu 
svojih  junadkih  vojvoda. 

Pogibija  u  Erdelju  zastraSila  je  Turke  silno,  dok  je  Stjepana  Batora  i  Pavla  Kini- 
2ija  obodrila  na  navalni  rat.  U  proljedu  god.  1480.  podigoge  se  oba,  da  nahrupe  na  Turke 
u  njihovoj  zemlji.  Sporazumjeli  se  s  moldavskim  vojvodom  Stjepanom,  pak  oko  2.  lipnja 


ODNOSI   PREMA    MLETClMA    I   BORBA   ZA   KRK  (1479.— 1480.). 


119 


provalili  s  vojskom  od  60.000  Ijudi  u  VlaSku,  kojc  je  vojvoda  tada  priznavao  vrhovnu 
vlast  sultanovu.  RazbivSi  tursko-vlaSku  vojsku  od  20.000  Ijudi  i  zauzevSi  Citavu  VlaSku 
do  Dunava  preSli  su  kod  Nikopolja  tu  rijeku,  pak  onda  poharali  tursku  tada  Bugarsku. 
Ve<5  9.  srpnja  1480.  pise  kraljica  Beatrica  svojoj  sestri  Eleonori,  supruzi  ferrarskoga  i 
modenskoga  vojvode  Herkula  d'  Este,  o  toj  slavodobitnoj  vojni  ugarskih  vojvoda,  pak 
zavr§uje  svoje  pisrao  ovako:  >Vjeruje  se,  da  ce  po  milosti  Bozjoj  na  onoj  strani  sve 
stvari  poci  za  rukom  prema  zelji  veli^anstva  gospodina  kraljac. 


Frankapanska  kula  u  OmiSlju. 

Na  julooj  itrani  kale  (kaitela)  imade  glaKoIiki  napit,  koji  kaie,  da  >a  ja  po^li  graditi  6.  lipoia  147°.. 
u  tTrime  kneia  iTana  (VII.)  i  njega  aina  kneza  Miknle*. 


Ba$  ta  provala  erdeljskih  vojvoda  u  VlaSku  i  Bugarsku  potakla  je  i  turske  paSe 
na  Sto  odluCniju  akciju.  Da  uzvrate  MatijaSu  za  haranje  njegovih  vojvoda  u  turskim  zem- 
Ijama,  podigoSe  se  bosanski  pa§a  Daut  i  drugi  susjedni  begovi,  te  se  oboriSe  na  hr- 
vatske  zemlje.  U  kolovozu  1480.  bijahu  ved  u  Kranjskoj  i  KoruSkoj,  koje  su  nemilo 
opustoSili.  Doline  Drave,  Krke  i  Labude  bi§e  poharane,  a  onda  se  spustiSe  u  dolinu 
Mure,  te  uni§ti§e  iitavu  Stajersku  sve  do  Rottenmanna.  Tom  zgodom  spaliSe  sve  kude^ 
crkve  i  neutvrdjena  mjesta,  zarobiSe  sila  plijena  i  naroda,  naro6ito  mnogo  svedenika  (is 
same  KoruSke  do  500).  Turci  bi  mozda^taj  put^bili  udarili  j  na  zapadnu  Ugarsku,  da  nijc 


130 


matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 


u  onaj  mah  ba§  ondje  boravio  kralj  Matijai,  spremajudi  se  na  veliki  rat  s  njima.  Stoga 
pustiSe  taj  put  Ugarsku  na  miru,  pak  se  krcati  plijenom  i  robljem  povratiSe  preko  Sla- 
vonije  i  Hrvatske  u  Bosnu. 

Za  potonje  provale  turske  desio  se  je  kralj  MatijaS  u  Doljnoj  Lendavi  u  zalajskoj 
zupaniji.  Odanle  je  pisao  28.  kolovoza  gradjanima  u  Pozunu,  da  budno  paze  na  svoj 
grad,  jer  se  car  Fridrik  III.  sprema,  da  za  njegova  bavljenja  s  Turcima  (nostram  sen- 
tiens  adversus  Turcos  occupationem)  provali  u  Ugarsku.  Malo  dana  zatim,  3.  rujna,  stoji 
kralj  s  vojskom  svojom  u  Medjumurju  blizu  varo§i  Preloga,  te  se  sprema  preci  preko 
Drave  (in  castris  exercitus  ad  vadum  Dravi  fluminis  prope  oppidum  Ferlak).  Dne  19. 
rujna  ve6  je  MatijaS  u  Zagrebu,  te  ostaje  u  tome  gradu  i  u  Slavoniji  mjeseca  rujna  i 
kroz  6itav  listopad.  Izprva  se  je  zurio,  da  dostigne  turske  6ete  na  povratku  iz  Kranjske 
i  KoruSke ;  no  kad  je  6uo,  da  su  mu  vec  umakle,  ostao  je  dulje  vrijeme  u  Zagrebu  i 
oko  njega,  te  se  je  spremao  na  vojnu,  za  koje  bi  Turcima  oteo  Sitavu  preostalu  Bosnu 
s  glavnim  gradom  Vrhbosnom  (Sarajevom).  Mimogred  uredjivao  je  kralj  i  zamrsene  pri- 
like  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj.  Iz  Zagreba  izdaje  naloge  kapetanima  svojima  Blazu  Magjaru 
za  Novi  i  Maroju  Zunjevicu  za  Senj  ;  podjedno  radi  o  tom,  da  mu  se  pokore  i  oni 
hrvatski  knezovi  (Karlo  i  Ivan  Kurjakovidi  u  Krbavi  i  Podgorju),  koji  su  do  nedavna 
pomagali  knezove  Frankapane.  Boraveci  u  Zagrebu  nagradio  je  napokon  i  vjernoga  bana 
Ladislava  od  Egervara,  koji  se  je  dosad  mnogo  trudio  i  oko  obrane  zemlje  od  Turaka 
i  oko  uzpostave  kraljevske  vlasti  u  Hrvatskoj.  Dne  8.  listopada  1480.  izdaje  mu  povelju, 
u  kojoj  slavi  njegovu  vjernost  i  zasluge;  zatim  pripovijeda,  kako  je  ban  »za  6uvanje  me- 
djaSnih  gradova,  kao  i  za  uzdrzavanje  6eta  za  potrebitu  obranu  kraljevina  Dalmacije,  Hr- 
vatske i  Slavonijec  dosad  potroSio  od  svojih  novaca  do  4000  zlatnih  forinti,  pak  mu  za 
tu  svotu  zalaze  kraljevski  grad  Veliki  Kalnik  zajedno  s  trgom  Brezovicom,  kao  i  selo 
Kame§nicu  i  druga  sela,  koja  reCenomu  gradu  pripadaju. 

Dne  15.  listopada  boravi  kralj  Matija§  u  Cazmi,  a  odanle  se  spuSta  na  jug  prema 
Savi,  da  podje  u  Bosnu.  Dne  30.  listopada,  zatim  6.  i  7.  studenoga  stoji  kod  broda  sav- 
skoga  tik  dana§nje  stare  Gradi§ke  (in  castris  exercitus  nostri  ad  vadum  Zawy  fluminis), 
odakle  6.  studenoga  javlja  papi  Sikstu  IV.  o  svojim  namjerama  i  poduzecima  ovako  : 
»Pi§e  nam  svetost  va§a,  kako  smo  prije  pisali  pre5astnomu  gospodinu  kardinalu  i  jegar- 
skomu  (biskupu  Gabrijelu),  da  smo  6uvsi  za  nedavnu  provalu  Turaka  u  zemlje  carskoga 
velidanstva  digli  se  na  noge  protiv  njih  s  tom  namjerom,  da  ih  ili  na  povratku  zausta- 
vimo  i  ugrabljeni  plijen  njima  otmemo,  ili  da  ih  barem  uzmognemo  progoniti,  prije  nego 
odu  iz  krScanskih  oblasti.  Neka  znade  na§a  svetost,  da  smo  se  mi  §to  brze  pozurili,  da 
ih  dostignemo;  ali  su  oni,  6uv§i  za  na§e  priprave,  brze  bolje  zure6i  se  danju  i  nocu  tako 
brzo  odletili,  da  bi  ih  i  krilatcima  bilo  jedva  moguce  zateci.  Bijasmo  se  vec  utaborili  na 
Savi,  kad  bi  nam  dojavljen  njihov  odlazak;  tu  smo  takodjer  doznali,  da  je  dio  njih 
po§ao  da  robi  po  naSim  oblastima.  Za  ovima  poslo  je  ne§to  na§e  vojske  u  potjeru,  te 
su  ih  tako  razbili,  da  su  od  tri  tisude  Turaka  tek  dvije  stotine  umakle.  Poslije,  kad  smo 
naSu  vojsku  uredjivali  i  viSe  6eta  skupljali  za  to,  da  pre§av  rijeku  Savu  udarimo  na 
gnjezda  turska,  pak  da  im  se  osvetimo  za  nevolje,  nanesene  krSdanima,  stigle  su  nam 
razliCite  novine,  od  kojih  je  bila  najznamenitija,  da  se  prejasni  car  rimski  (Fridrik  III.) 
po  svome  obiCaju  sprema  smetati  nas  u  tako  svetom  krSdanskom  poduzecu.  Kad  smo  to 
6uli,  premda  je  jedina  namjera  i  2elja  na§a  bila,  da  udarimo  ravnim  putem  na  Turke, 
ipak  smo  promijenili  svoj  prvi  naum,  te  smo  prebacili  Savu,  da  svu  lako  oruzanu  vojsku, 
koju  smo  malo  prije  napred  poslali,  okupimo  kod  Jajca,  i  da  ju  odanle  posljemo  robiti, 
udarati  i  paliti  po  svim  turskim  oblastima.  Kad  smo  to  u6inili  i  njih  (lako  oruzane  dete) 
odpremili,  stali  smo  se  vradati,  da  s  ostalom  vojskom  podjemo  na  cara.  I  danas  jutrom, 
kad  smo  se  povratili  u  luku  ovkraj  Save,  eto  u  toj  luci  do£ekalo  nas  je  pismo  va§e  sve- 
tosti,  koje  hvali  na§u  brigu  i  gorljivost  za  svetu  vjeru,  te  nas  podjedno  opominje,  da  za 


ODNOSI  PREMA  MLETCIMA  I  BORBA  ZA  KRK  (1479.  — 1480.).  12 

volju  muke  spasiteljeve  ne  propustimo  Bogom  danu  zgodu,  da  udinimo  dobro  djelo.  Iz 
toga  pisma  razabrasmo  jo§  mnogo  drugo,  .sto  se  je  nama  svidjelo.  Da  s  malo  rijedi  od- 
govorimo  vaSoj  svetosti,  preblazeni  ot^e,  Premda  bijasmo  svu  naSu  volju  i  naum  take 
promijenili,  da  poslavSi  napred  (na  Turke)  one  lako  oruzane  iete  svu  svoju  silnu  vojsku 
dignemo  na  rimskoga  cara,  to  smo  se,  primivSi  pismo  vase  svetosti,  koje  nas  tako  sladko 
i  blago  opominje  .  .  .,  s  mjesta  opet  predomislili,  pak  pu§tajuci  cara,  koji  nas  nepre- 
stano  u  stvarima  vjere  nastoji  smetati,  odludili  smo  prema  ielji  vaSe  svetosti  povratiti  se 
preko  Save  i  poci  za  onim  prednjim  (lako  oruzanim)  detama  naSima.  I  ne  cemo  se  povratiti, 
dok  ne  uzmognemo  obradovati  va§u  svetost  novim  sre<5nim  pobjedama  nad  Turcima . .  .c 


Sultan    Muhamed   II. 


Slikao  Gioraani  Bellini. 


k 


Isvornitc  u  sbiroi  Sir  H»arya  Layard*. 


U  isto  vrijeme  ill  neSto  poslije  upravio  je  kralj  MatijaS  pismo  i  na  sultana  Muha- 
meda  II.,  kojega  zove  svojim  »starijim  bratom«.  U  torn  vrlo  znaiajnom  pismu  piSe  kralj 
po  prilici  ovako:  »  .  .  .  Pred  mnogo  dana  donesen  bi  nam  list  vaSega  veliianstva,  u 
kojemu  nam  se  je  pisalo,  kako  je  vaSe  veliCanstvo  od  nekih  doznalo,  da  ja  ielim  s  tvojom 
preuzviSenosti  onaj  mir  utanaditi,  o  kojemu  se  je  nekad  izmedju  nas  ugovaralo.  PrimivSi 
taj  list,  premda  one  rijedi  o  miru  prvotno  nijesu  proizaSle  od  naSih,  nego  od  kapetana 
vaSe  preuzvi§enosti  Daut-paSe  (bosanskoga),  koji  ih  je  upravio  naSim  banima  kraljevine 
naSe  Bosne,  ipak  sam  bio  spreman,  da  se  dobar  mir  medju  nama  utanadi  ....  Poslah 


122  matijaS  korvin  (1458.  — 1490.). 

dakle  svoga  covjeka  do  kapetana  Daut-pase,  kako  je  on  to  po  naSemu  kapetanu  Petru 
Dojfiinu,  banu  kraljevine  Bosne,  izrijekom  traXio.  Kad  se  je  na§  ^ovjek  povratio,  donio 
nam  je  pismom  zajamCenu  vjeru  i  obecanje  od  re^enoga  Daut-pa§e,  u  kojem  nam  je 
(pismu)  javljeno,  kako  je  primio  zapovijedi  od  va§e  vlade,  da  navali  na  zemlje  i  vladanje 
rimskoga  cara,  ali  nam  je  podjedno  obecavao,  da  ne  ce  dirati  u  zemlje  i  oblasti  na§e. 
Povjerovav§i  tim  rijedima  i  obecanjima,  nijesmo  htjeli  reCenoga  pa§u  prijeCiti  da  ide  u 
zemlje  careve,  paCe  smo  naSim  Ijudima  zapovjedili,  da  mu  ne  stavljaju  nikakvih  zapreka. 
Tako  dakle  sigurni  za  nase  stvari  bavili  smo  se  drugim  poslovima,  kad  najednom  raza- 
brasmo,  da  je  pa§a,  zaboraviv  na  zadatu  vjeru  i  obecanje,  sve  protiv  prisege,  polozene 
u  ruke  na§ega  Covjeka,  odredio  na  povratku,  da  se  udara  na  na§e  oblasti,  pak  je  veliki 
dio  naSih  zemalja  popalio  i  mnogo  Ijudi  u  robstvo  odveo,  ....  Kad  smo  to  doCuli, 
kako  smo  bili  spremni  za  rat,  proslijedismo  put  i  podjosmo  za  njim  u  potjeru;  te  zaista, 
da  nije  brze  bolje  odletio,  naufiili  bi  ga,  kako  treba  obecanje  drzati.  Kad  smo  doSli  u 
ove  krajeve  i  saznali  za  njegov  odlazak,  odluCismo  ponovo  na§u  vojsku  na  druge  neprijatelje 
povesti,  jer  nam  je  pa§a  opet  pisao  moleci,  da  ne  bi  udinjenu  nam  nepravdu  za  zlo  pri- 
mili,  te  se  oditovao  pripravan  sve  popraviti.  Neka  samo  po§ljemo  svoga  dovjeka  k  njemu, 
po  kojemu  6e  utanaCiti  konaCni  mir,  te  ga  brzo  k  nama  poslati.  Mi  smo  dakle  covjeka, 
kojega  je  trazio,  s  mjesta  poslali  s  punom  povlasti,  misleci,  da  ce  pa§a  pozalivSi  svoju 
nevjeru  uCinjeno  zlo  popraviti  i  iskreni  mir  sklopiti.  Eto  vec  sest  nedjelja  onaj  ^ovjek, 
kojega  k  njemu  poslasmo,  stoji  u  Jajcu,  a  kroz  sve  to  vrijeme  Daut-pa§a  unatod  mnogim 
pozivima  niti  je  taoca  za  nj  poslao,  niti  ga  je  htio  primiti  na  dogovor  .  .  .  .  Po  tome 
ne  mozemo  drugSije  suditi,  nego  da  nas  hode  i  dalje  lukavo  zavaravati,  kako  je  od  po- 
6etka  Cinio.  Toga  mi  podnijeti  ne  cemo,  pak  smo  prinudjeni,  da  vojsku,  koju  smo  bili 
ved  drugamo  odredili,  glavom  vodimo  na  redenoga  paSu,  pak  da  se  osvetimo  za  uvrede 
nama  nanesene.  Ne  demo  da  time  povrijedimo  va§e  velidanstvo  niti  va§e  vladanje,  nego 
samo  da  kaznimo  nevjernoga  pa§u.  S  vaSim  veliCanstvom  zelimo  u  miru  zivljeti,  jer  si 
po  krvi  nijesmo  tudji  (ex  quo  sanguine  non  alieni  sumus),  i  jer  vama  kao  stari- 
jemu  bratu  zelimo  u  svemu  ugoditi  .  .  .  .< 

Namah  poslije  7.  studenoga  1480.  polazi  kralj  Matija§  s  glavnom  vojskom  svojom 
kroz  dolinu  Vrbasa  prema  Jajcu.  Dne  18.  studenoga  stoji  kod  varosi  ZveCaja  (in  castris 
nostris  prope  oppidum  Zwechay  in  montibus  Bosnensibus),  a  26.  studenoga  kod  grada 
Grebena  (in  unserm  Here  zunagst  bey  Greben).  Da  li  se  je  gdje  sam  s  Turcima  sukobio, 
nigdje  se  ne  spominje.  No  zato  su  lako  oruzane  dete  njegove  (vedinom  konjanici),  koje 
bijaSe  jo§  prvih  dana  studenoga  sa  Save  poslao  preko  Jajca  na  Vrhbosnu,  vi§e  puta  na- 
mjerile  se  na  Turke,  te  se  s  njima  borile.  Te  su  dete  vodili  hrvatski  ban  Ladislav  od  Eger- 
vara,  bosanski  ban  Petar  Dojdin,  a  njima  se  pridruzio  i  junadki  despot  srbski  Vuk  (Zmaj) 
Grgurovic.  Sva  tri  obavijestila  su  kralja  o  svojim  borbama  s  Turcima  ovako:  >Prejasni 
vladaru  i  gospodaru,  gospodine  na§  prirodni  i  premilostivi,  poslije  preponizne  preporuke 
podnosimo  nase  vjedite  sluibe  sa  svom  vjernoscu.  Neka  izvoli  znati  va§a  jasnost,  kad  je 
vaSa  jasnost  odludila  bila  upotrebiti  nas  na  svoju  slu2bu,  tada  mi  podjosmo  iz  Jajca  u 
utorak  i  dodjosmo  pred  Vrhbosnu  (Sarajevo)  u  srijedu  tako,  da  niti  carstvo  niti  paSa 
(Daut),  niti  su  Turci  o  nama  Sta  duli,  dok  ne  stigoSe  ranjeni  Turci  k  pa§i.  A  sam  pa§a 
videdi  blizu  grada  vojsku,  namah  je  s  ne§to  malo  Ijudi  pobjegao  u  brda  i  u  velike  pla- 
nine  ....  a  mi  ostadosmo  ondje  pred  gradom  kroz  tri  dana,  tredi  dan  odstupismo,  i 
grad  ditav  dadosmo  spaliti,  a  blago  paSino  i  §to  je  u  gradu  bilo  sve  uzesmo,  grad  sav 
i  okolicu  popaliti  dadosmo.  U  petak  u  podne  otidosmo,  i  tada  je  paSa  s  mnogo  Turaka 
k  nama  doSao,  a  mi  namah  na  njega  udarismo  i  u  bijeg  ga  natjerasmo,  pak  ondje  se 
utaborismo.  U  subotu  smo  iz  tabora  krenuli,  i  tu  je  pa§a  skupivSi  sve  Turke  iz  Bosne  i 
od  Drine  i  iz  drugih  krajeva,  kako  s  konjanicima  tako  i  s  pjesacima  i  sa  sinom  svojim, 
poslao  onu  nod  pje§ake  u  jedan  klanac,  te  su  drvljem  i  kamenjem    nama  put  zakrcili,  i 


ODNOSI   PREMA    MLETGIMA    I    BORBA   ZA   KRK   (1479.  — 1480.).  123 

jedan  most,  koji  bijaSe  na  velikom  blatu,  pokvarili ;  i  kad  mi  dodjosmo  u  onaj  klanac 
i  na  onaj  razvaljeni  most,  tada  Turci  udari§e  s  obadvije  strane  na  nas,«tako  da  smo 
£itav  taj  dan  boj  imali,  i  da  su  od  obje  strane  mnogi  izginuli,  u  toliko,  da  niti  mi  niti 
konji  na§i  dalji  boj  izdrzati  ne  mogosmo.  Mi  se  utaborisrr.o  u  jednome  mjestu,  a  Turci 
u  drugom  tako  blizu  nas,  da  smo  jedni  drugima  govor  dull.  Tu  no<5  preno<5ismo,  i  to 
neki  od  vojske  vaSe  jasnosti  pobjegoSe;  a  mi  poslasmo  Petra  Dojiina,  da  k  nama  vrati 
tu  vojsku.  I  tu  te  nodi  Turci  na  nas  udari§e,  te  Petra  Dojiina  od  nas  razdvojiSe,  tako 
da  ne  moga§e  vratiti  se  k  nama.  A  u  nedjelju,  kad  iz  tabora  izadjosmo,  namah  je  sin 
paSin  s  mnogim  Turcima  k  nama  do§ao,  i  mi  se  s  njime  borismo  i  mnoge  Turke  po- 
bismo  i  zarobismo;  pak  kako  vidismo  paSu  pred  sobom  sa  skupljenom  vojskom  gdje 
odekuje  bitku,  mi  svima  Turcima,  koje  imadosmo  zarobljene,  glave  odsje<5i  zapovjedismo, 
i  tu  blizu  Travnika  (prope  Dravnik)  s  paSom  boj  zapoCesmo,  te  mnoge  Turke  s  pa§om 
u  bijeg  natjerasmo,  tako  da  smo  mi  pobjedu  odriali.  A  od  vojske  va§e  jasnosti  u  po- 
sljednjem  boju  nijedan  nije  iznevjerio;  ali  Turci  su  mnogi  odpali,  a  koje  smo  god  mi 
zarobili,  sve  smo  posjekli,  prije  nego  Sto  smo  s  pa§om  boj  zapodeli.  Pisano  u  Jajcu  u 
utorak  prije  podne  Ijeta  gospodnjega  1480.  Vuk  despot  kraljevstva  Ra§koga.  Ladislav  od 
Egervara,  ban  Hrvatske  i  Slavonije.  Petar  Dojiin,  ban  Jajca«. 

Kad  se  je  ta  provala  do  Vrhbosne  i  Travnika  dogodila,  ne  mo2e  se  posve  toCno 
ustanoviti,  no  svakako  su  se  ti  bojevi  vodili  tijekom  mjeseca  studenoga.  U  prvoj  polovici 
prosinca  vratio  se  je  kralj  Matija§  s  glavnom  vojskom  svojom  u  Slavoniju,  te  ga  nalazimo 
14.  prosinca  u  Zagrebu.  Bal  toga  dana  piSe  on  obsezno  pismo  papi  Sikstu  IV.,  u  kojemu 
potanko  opisuje  posljednje  vojevanje  u  Bosni.  I  on  pri£;a,  kako  su  njegove  lake  £ete 
(copiis  meis  levis  armature)  tako  naglo  nahrupile  robedi  i  paledi  na  Vrhbosnu,  da  su 
malo  ne  zarobili  Daut-pa§u  i  sina  njegova.  Pasa  skupio  na  to  iz  okoliSnjih  krajeva  Turke 
i  ostale  zitelje,  i  kad  su  se  slavodobitne  tete  kraljeve  s  bogatim  plijenom  od  Vrhbosne 
vradale,  udario  je  na  njih  najprije  u  srijedu,  ali  bi  od  njih  suzbijen.  Borba  se  tada  na- 
stavila  kroz  pet  dana,  od  srijede  do  nedjelje;  no  glavna  je  bitka  bila  u  nedjelju,  kojom 
je  prigodom  poginulo  preko  10.000  Turaka.  Tri  dana  nakon  te  pobjede  dodjoSe  dobit- 
nici  k  Matijalu,  koji  se  bija§e  nedaleko  odanle  s  Sitavom  vojskom  svojom  utaborio.  Kralj 
je  naime  smijerao  s  Citavom  vojskom  svojom  provaliti  do  Vrhbosne;  no  kad  su  mu  rekli, 
da  je  sva  ona  pokrajina  do  kraja  poharana,  a  preostali  zitelji  da  su  pobjegli  preko  Drine, 
smatrao  je  za  suviSno,  da  glavom  podje  u  posve  puste  krajeve.  (^uv§i  medjutim,  da  imade 
(na  drugoj  strani)  jo§  §est  varo§i,  poslao  je  onamo  nove  6ete,  da  ih  spale;  Cete  se  raza- 
suSe  po  onoj  oblasti,  ali  ne  zatekoSe  u  njoj  drugo  nego  £eterdeset  djedaka,  koje  su  pred 
kralja  doveh'.  Okaniv§i  se  kralj  namjere,  da  sam  dalje  ide  do  Vrhbosne,  dodjoSe  k  njemu 
brojni  Vlasi  iz  krajeva  na  medji  bosanskoj,  koji  se  steru  uz  rijeku  Neretvu,  pak  se  svi 
kralju  pokloniSe.  Na  to  posla  kralj  nekoga  kapetana  svoga  k  Vlasima  u  Poljica  i  u  Ra- 
dobilju,  da  i  njih  prime  pod  svoju  vlast.  Kad  se  je  taj  kapetan  opet  vradao,  vodedi  sa  sobom 
brojne  Vlahe  sa  njihovim  knezovima,  udariSe  na  nj  Turci  iz  zasjede.  Ali  kapetan  suzbio 
je  Turke  tako  straSno,  da  je  u  boju  izginulo  vi§e  od  8000  Turaka  i  turskih  Vlaha,  paie 
sam  turski  vojvoda  dopanuo  je  rana  i  sui^anjstva. 

Kralj  MatijaS  javija  papi  joS  jednu  pobjedu  nad  Turcima,  koju  je  gotovo  u  isto 
vrijeme  odriao  njegov  junadki  vojvoda  Pavao  Kiniii,  2upan  temeSki  i  vrhovni  kapetan 
jugoizto6ne  Ugarske.  Pomenuti  vojvoda  bijaSe  Dunavom  na  brodovima  odplovio  nekih 
trideset  i  pet  milja  niie  Smedereva,  te  izkrcav  se  provalio  u  Srbiju,  koju  je  poharao  sve 
do  KruSevca,  te  onda  nekih  60.000  du§a  s  njihovim  blagom  i  imanjem  odveo  u  Ugarsku. 
Poslije  toga  preSao  je  po  drugi  put  tik  izpod  zidina  Smedereva  preko  Dunava,  pak  se  ogledao 
u  boju  s  begom  Malkoievidem,  tadanjim  upraviteljem  Srbije,  te  ga  natjerao  u  bijeg.  Svla- 
davSi  jo§  tursko  brodovlje  na  Dunavu  vratio  se  je  slavodobitne  kudi,  nosedi  sobom  obilat 
plijen  i  turske  zastave,  koje  bijaSe  zarobio  u  tim  bojevima.  O  svim  tim  pobjedama   Ma- 


124  MATIJA§   KORVIN   (1458.— 1490.). 

tijaSevih  kapetana  govorilo  i  javljalo  se  je  na  sve  strane.  Jos  9.  sijefnja  1481.  pi§u  Du- 
brovcani  napuljskomu  kralju  Ferdinandu,  tastu  kralja  Matija^a,  o  tezkim  turskim  pora- 
zima  u  Bosni  i  Srbiji.  (Numerosus  enim  et .  bene  instructus  exercitus  sue  maiestatis 
usque  ad  vadum  Savii  descendit,  ipsiusque  exercitus  pars  expedita  et  levis  armature 
traiecta  flumen  loca  ilia  nuncupata  Verch(b)osania  improviso  agressa,  ferro  et  igae  deso- 
lata  est.  Verum  multo  gloriosius  et  memorabilius  egit  alius  sue  maiestatis  exercitus  in 
partibus  Serviae,  qui  traiectus  in  loco  Semendrie  propinqua,  ulterius  centum  quinquaginta 
casalia  opulenta,  cum  omnibus  eorum  incolis  trans  Danubium,  ipsis  incolis  sese  sponte 
dantibus,  ut  intoUerabilem  Turcorum  iugum  efFugerent,  traduxit  et  in  partibus  regni  lo- 
cavit,  quod  non  fuit  sine  magna  Turcorum  iactura).  AH  uz  te  radostne  glase  javljaju 
Dubrovcani  napuljskomu  kralju  i  to,  kako  se  kod  Apolonije  (juzno  od  Drac^a)  u  arba- 
naskom  primorju  sabire  ogromna  turska  pjesadija  i  konjanictvo,  i  kako  se  ondje  ocekuje 
veliko  brodovlje  iz  Carigrada  i  drugih  mjesta.  Sve  te  priprave  cine  Turci  samo  zato, 
da  navale  na  Italiju  (ut  impetus  fiat  in  Italiam).  Bog  neka  okrene  na  dobro  i  osu- 
jeti  nastojanje  neprijateljsko  1 

(Sabor  i  obci  kraljevski  suduZagrebu,  30.  sijeCnjado  2.  ozujka  1481.). 
Nakon  povratka  iz  Bosne  ostao  je  kralj  MatijaS  puna  tri  mjeseca  u  Zagrebu.  Gdje  je 
kroz  to  vrijeme  stanovao,  nije  zabiljezeno;  no  vrlo  je  vjerojatno,  da  se  je  nastanio  u 
kraljevskoj  palaCi  u  slobodnom  kraljevskom  gradu  na  brdu  Gradcu,  koja  je  stajala  jo§ 
od  vremena  Karla  Roberta.  Za  kraljeva  boravka  do§la  je  u  Zagreb  i  kraljica  Beatrica, 
koja  bijaSe  naroiito  iz  Ko§ica  doputovala,  da  svomu  vojnu  kao  slavodobitniku  Cestita 
(viro  congratulabunda).  Osim  kraljice  na§li  su  se  kroz  to  vrijeme  na  okupu  u  Zagrebu  i 
najodlicniji  dostojanstvenici  ugarskoga  kraljevstva,  kao  palatin  Mihajlo  Orsag  de  Guth, 
sudac  kraljevskoga  dvora  i  erdeljski  vojvoda,  juna6ki  Stjepan  Bator,  nadalje  ravnatelj 
kraljevskih  parnica  (director  causarum  regalium)  Ivan  Pozezki,  a  i  mnogi  drugi.  Bili  su 
napokon  tu  i  Clanovi  kraljevske  kancelarije,  kao  prepoSt  titeljske  crkve  Toma  Baka6 
(Bakocz,  Bakolcz)    od    Erdeda,   potonji   jegarski  biskup    i    zatim   nadbiskup    ostrogonski. 

Kralj  je  Matija§  stolovao  u  Zagrebu  kroz  cetvrt  godine  jamaCno  s  dobrih  razloga. 
Valjda  je  htio  da  bude  §to  blize  ne  samo  nasljednim  zemljama  cara  Fridrika  III.,  nego 
i  mletadkoj  obcini,  kojoj  nije  mogao  oprostiti,  §to  mu  je  nedavno  prevarom  ugrabila  grad 
Krk  s  otokom.  K  tomu  je  ielio,  da  jednom  kona6no  uredi  prilike  u  hrvatskom  kra- 
Ijevstvu,  u  kojemu  ga  nije  bilo  od  god.  1466.,  i  u  kojem  je  poradi  neprestanih  provala 
turskih  i  vjeditih  domacih  razmirica  izmedju  knezova  i  velika§a  preotelo  mah  obce  na- 
silje  i  nered.  Vec  bi  spomenuto,  kako  se  je  kralj  u  o6i  Bozica  spremao  poci  u  grad  Senj, 
i  kako  je  taj  svoj  dolazak  navijestio  senjskomu  kapetanu  Maroju  Zunjevicu.  Mozda  je 
snovao,  da  u  hrvatskom  primorju  od  Trsata  do  Zadra  sastavi  kakvu  takvu  ratnu  mornaricu 
s  pomocu    svoga  tasta,  napuljskoga   kralja   Ferdinanda,  i  drugih  svojih    rodjaka  u  Italiji. 

NajpreCa  briga  kraljeva  za  boravka  u  Zagrebu  bila  je  medjutim,  da  u  Slavoniji 
stane  na  put  zulumu  velika§a  i  knezova,  i  da  dokine  gotovo  bezpravno  stanje,  koje  bi- 
jase  zavladalo  u  potonja  dva  decenija.  K  tomu  je  zelio  makar  tek  sada  kazniti  one  pre- 
late i  magnate,  koji  su  pred  deset  godina  radili  za  poljskoga  kraljevica  Kazimira,  te  po- 
magali  nadbiskupa  Ivana  Viteza  i  necaka  mu  Ivana  Cesmickoga.  Jo§  za  kraljeva  ratovanja 
u  Bosni  znalo  se  je  u  Slavoniji,  da  se  bura  sprema  na  gordu  i  silovitu  gospodu.  Neka- 
danji  ban  Ivan  Tuz  od  Laka,  brat  biskupa  Osvalda,  gospodar  gradova  Medvedgrada, 
Rakovca  i  Lukavca,  jedan  od  najsilovitijih  velikaSa  slavonskih,  preplaSio  se  je  kraljevskoga 
suda,  pak  se  jo§  13.  studenoga  1480.  dobrovoljno  nagodio  sa  zagrebadkim  kaptolom  radi 
medjaSa  u  gori  Medvednici,  samo  da  se  parnica  ne  iznese  pred  sabor,  koji  je  bio  vec 
tada  zakazan  (in  instanti  congregatione  generali). 

Kralj  Matijag  bija§e  naime  negdje  jo§  u  listopadu  1480.  odredio,  da  se  na  poCetku 
dojduce  godine  sastane   sabor   kraljevine   Slavonije,  pak  da  se  na  njemu  uz  ine  poslove 


SABOR    I   OBfil    KRALJEVSKI    SUD   U   ZAGRBBU    (30.   SIJe6nja    DO    2.    oiojKA     1481.)-         125 

vrSi  i  obdi  kraljevski  sud  (regale  Judicium,  generale  iudicium).  Na  taj  sabor  doci  ce  ne 
samo  svi  velikaSi  posjednici  u  Slavoniji,  nego  i  ditavo  malo  plemstvo  iupanije  zagreba6ke, 
varazdinske  (sa  Zagorjem),  kriievaSke  i  virovitidke.  Saboru  predsjedat  ce  sam  kralj;  njega 
ne  de  taj  put  zamjenjivati  hrvatski  ban  Ladislav  od  Egervara,  nego  palatin  Mihajlo  Orsag 
de  Guth  i  sudac  kraljevskoga  dvora  Stjepan  Bator,  jer  ce  biti  vanredni  kraljevski  sud, 
a  ne  redoviti  banski.  Sabor  je  naime  sazvan  na  posebni  nalog  kraljev  (de  speciali  com- 
missione  et  mandato  .  .  .  domini  nostri  regis),  a  zadaca  mu  je  poglavito,  da  se  torn 
prigodom  drzi  kraljevski  sud,  koji  ce  iztrijebiti  brojne  zlodince  i  Stetne  Ijude,  kao  i 
grabitelje  kraljevstva,  a  k  tomu  odkrojiti  pravicu  svakomu,  koji  zatraii  (cum  .  .  .  rex 
multipliratis  maiefactoribus  et  nocivis  hominibus,  regnique  sui  depredatoribus  pro  extir- 
pandis  eisdem  unicuique  etiam  querulanti  pro  impendenda  iustitia  congruenti  in  banc 
civitatem  Zagrabiensem  propria  sue  maiestatis  in  persona  advenisset  .  .  .).  Naravno,  da 
je  taj  sud  bio  poglavito  naperen  protiv  mocnih  velikaSa  i  velikih  posjednika,  koji  su 
u  jednu  ruku  slabo  marili  za  kralja  i  njegove  zapovijedi,  a  u  drugu  nemilo  progonili  i 
tladili  nize  plemstvo  i  ostalo  slobodno  ziteljstvo  u  zemlji. 

JoS  prije  sastanka   ure^enoga   sabora    dijelio    je    kralj    nagrade  i  darovnice    svojim 
vjernim  i  odanim  sluzbenicima.  Medju  inima    obasuo  je  svojom    milolcu    hercega    Vladi- 


Zlatne  forinte  kraua  Matija^a. 

I.  Na  lieu  Tidimo  itit  na  itiiti  polja  razdijeljen :  a  prrom  sa  (ngsrske)  grede;  n  drngomu  dvo^bi  kril.  n  tredemn 
je  gavraa  (■  prstenom  u  kljunn)  porodice  Hanjada,  a  a  (etrrtotn  Ceiki  lav.  Napis  naokolo  raba:  >Mathiai 
D(ei)  G;ratia)  R(ex)  Unjfarief.     ^a  zalidju  Iik  sv.  Ladislaya  i  «ig  e  K.  R.  Napia  :  »S(anctu«)    Ladislani    r«x« 

3.  Na  lica  majka  Uoija  s  Isusom  medja  dyjema  ruiama;  njoj  do  nogu  garran  ■  prstenom  a  kljuno.  NapU: 
•Matbiaa  D(ei)  G(ratia)  R(ex)  Uogariec.  Na  salieja  Iik  »t.  Ladislava  i  ngla  N.  ■  grbom  komorakoga  grofa ; 
napis  kao  kod  br.   I. 

Isvornici  u  zemaljskom  maaeju  a  BudimpeStt. 


818 


slava  Vukiica,  sina  hercega  Stjepana,  koji  bijaSe  pred  desetak  godina  ostavio  svoj  ne- 
sredni  zavifiaj,  te  se  sklonio  u  kraljevinu  Slavonju.  Dne  18.  sijednja  1481.  izdao  je  Ma- 
tijaS  Vladislavu  Vukdidu  povelju,  kojom  je  njemu  i  njegovim  potomcima  za  sva  vremena 
za  vjerne  sluzbe  daro*^ao  gradove  Veliki  i  Mali  Kalnik  u  krizevaikoj  iupaniji,  i  ur  to 
grad  Morovid  u  vukovskoj  zupaniji.  Znadajno  je,  da  je  kralj  podijelio  tu  darovnicu 
>8  privolom  i  s  odobrenjem  prejasne  gospodje  kraljice  Beatrice*  (de  consensu  et  bene- 
placita  voluntate  sereaissime  domine  Beatricis  regine),  kao  i  po  savjetu  prelata  i  baruna, 
koji  se  tada  uza  nj  boravili. 

Dne  30.  sijednja  1481.  sastao  se  je  veliki  sabor  slavonski.  Kako  se  je  mnogo 
plemstva,  narodito  niiega,  skupilo,  nije  se  saborovalo  u  samome  gradu  Zagrebu,  ved  oa 
polju  blizu  grada  (prope  civitatem  zagrabiensem).  Kralja  zastupao  je  palatin  Miliajlo 
Orsag  (nosque  auctoritate  sua  suffultos  .  .  .  .  in  persona  sue  maiestatis  deputasset), 
a  njemu  je  stajao  o  bok  sudac  kraljeva  dvora  Stjepan  Bator.  Uz  ove  bill  su  veliki  iu- 
pani  iupanije  zagrebadke,  kriievadke,  varaldinske  i  virovitidke,  zatim  plemidkt  sudci  i  na- 


,26  matijaS  korvin  (1458.— (1490). 

pokon  priseznici.  Velika§a,  dini  se,  do§lo  je  na  sabor  vrlo  malo,  jer  su  slutili,  sta  se 
protiv  njih  snuje. 

I  zaista  su  se  primale  najprije  tuzbe  protiv  knezova  i  plemida,  i  to  tako,  da  je 
ukupno  plemstvo  svake  zupanije  redom  iznosilo  svoje  tuibe  i  tegobe.  Sacuvala  se  je 
izprava,  kako  je  radilo  plemstvo  zagrebadke  zupanije.  Ukupno  plemstvo  (per  universi- 
tatem  nobilium  dicti  comitatus  Zagrabiensis)  izabralo  je  dvanaest  (pravo  trinaest)  prisez- 
nika  (pro  iuratis  assessoribus)  izmedju  sebe  (Ladislaum  Byzthryczey  de  Omelya,  Gre- 
gorium  de  Zthobycza,  Fabianum  Dragasych  de  Othak,  Stephanum  Kasynyarych  de  Glaw- 
nycza,  Thomam  Drobythych  de  Bedenycza,  Woykonen  Marethych  de  Klokoch,  Michaelem 
Benchekowych  de  Gwlethyncz,  Petrum  Drugawthych  de  Greda,  Michaelem  Imprych  de 
Jamnycza,  Stephanum  Lodomer  de  Adamowcz,  alterum  Stephanum  de  prefata  Zthobycza, 
Nicolaum  Iwanowych  de  Brezowycza  et  magistrum  Petrum  de  Gwdowcz),  koji  su  se 
onda  Zajedno  sa  zupanom  i  s  Cetiri  plemicka  sudca  zagrebaCke  zupanije  sastali  na  zbo- 
rovanje,  Prisegavsi  najprije,  da  ne  ce  istinu  zatajivati  ni  pravicu  gaziti,  stado§e  sastav- 
Ijati  popise  svih  velikasa,  plemida  i  drugih  Ijudl,  koji  su  se  ogrijeSili  o  zakon  ma  na 
kakav  na£in.  Bilo  im  izkazati  tate,  razbojnike,  hajduke,  palikuce  i  njihove  pomagade,  ko- 
va6e  i  prometafie  krivih  novaca,  patvoritelje  pecata  i  javnih  izprava,  razbijade  i  u  obde 
sve  zle  Ijude.  Nakon  zrele  razprave  (habito  inter  se  maturo  et  deliberate  tractatu)  napi- 
saSe  oni  dva  registra  takovih  zlo^inaca  i  prestupnika:  u  jednome  izbrojise  po  imenu  6e- 
terdeset  i  dva  kneza  (grofa)  i  plemica,  iznesavSi  za  svakoga,  2to  je  skrivio;  u  drugome 
nanizaSe  sve  pu6ane  (hominibus  popularibus  sen  rusticis)  i  ono,  §to  su  po6inili. 

Zanimljiv  je  popis  obtuzenih  velikaia  i  plemica,  koji  bi§e  torn  zgodom  proskribo- 
vani  (in  Uteris  proscriptionalibus).  Tu  su  gotovo  svi  knezovi  Frankapani,  koji  su  imali 
posjeda  u  zagrebaCkoj  2upaniji,  kao  knez  Stjepan  II.  ozaljsko-modruSki  (sina  mu,  grofa 
Bernardina,  nijesu  tuzili,  jer  je  bio  u  svojti  kralju  MatijaSu,  nego  njegova  kastelana  u 
ModruSama,  po  imenu  Turclina,  jer  je  zarobio  plemica  Jurja  Herendida,  kad  je  sa  slo- 
bodnim  listom  iSao  pred  kralja),  zatim  clanove  cetinske  loze,  grofa  Ivana  IX/i  njegovu  bradu 
Andriju  (II.),  Nikolu  (VII.)  i  Gregorija,  obijedivsi  ih,  da  su  ortaci  i  jataci  tatova.  Tu  su 
nadalje  svi  knezovi  Blagaji,  kao  knez  Franjo,  zatim  braca  Nikola,  Stjepan,  Ivan  i  Mi- 
hajlo,  sinovi  kneza  Gregorija,  koji  bile  tuzeni,  da  su  dali  po  svome  sluzbeniku  iz  grada 
Brumna  strijelicom  ubiti  nekoga  svecenika.  Nadalje  je  obtu2en  knez  Petar  Zrinski,  Sto  je 
krbavskoga  kneza  Ivana  Kurjakovica  dao  zarobiti  i  zatvoriti  u  svoj  grad  Zrin,  kad  se  je 
sa  slobodnim  listom  vracao  s  kraljeva  dvora  u  svoj  zaviCaj.  I  oba  Tuza,  zagreba6ki  biskup 
Osvald,  kao  i  bivsi  ban  Ivan,  tada  gospodar  Medvedgrada,  Rakovca,  Lukavca  i  Bisaga, 
bi§e  potegnuti  na  sud,  ito  su  pred  deset  godina  pomagali  odmetnoga  peduvskoga  biskupa 
Ivana  Cesmidkoga,  davSi  mu  zaklona  u  svome  gradu  Medvedgradu;  suviSe  biSe  obije- 
djeni,  da  pomazu  palikuce  i  osljepljuju  svoje  sluzbenike  bez  suda,  a  Ivan  Tuz  jo§  bi 
tuzen  radi  razliditih  nedjela  i  ubojstva,  koja  je  po£injao  za  svoga  banovanja.  Krupski 
vojvoda  Ivan  Bevenjud  bi  okrivljen,  da  je  po6inio  rodoskvrnje  sa  svojom  rodjakom  Mar- 
garitom,  udovicom  bana  Pavla  §piran6i6a,  pade  da  je  s  njome  rodio  i  djece;  nadalje  da 
je  Turcima  u  bosanskom  Kamengradu  davao  hranu,  da  je  Ijude  osakadivao  i  ubijao, 
paCe  ih  i  Turcima  u  robstvo  prodavao.  Pored  ovih  velika§a  tuzeno  bi  jo§  dvadeset  i 
sedam  plemica  s  najrazliiitijih  zloCina  i  prestupaka:  Stjepan  i  Simun  Kemenic  iz  Gra- 
bovnika  kao  tati  i  hajduci,  Andrija  i  Anz  Blazicevic  iz  Stenidnjaka  kao  tati,  razbojnici, 
palikude  i  ubojice,  Simun  Impric  iz  Jamnice  kao  ubojica,  Mihajlo  Japrica  iz  Ba6ina  kao 
krivotvoritelj  novaca,  biv§i  kostajnicki  kastelan  Matko  kao  prijatelj  i  pomagad  Turaka, 
zupnik  Mihajlo  iz  Kravarskoga  kao  ubojica  svoga  kapelana,  Nikola  i  Ivan  iz  Bacina,  Petar 
DragoSevid  iz  Grede,  Juraj  FarkaSid  iz  Novoga  i  jo§  neki,  §to  su  Turcima  podavali  zi- 
veza,  Matko  i  Baldek  iz  Toplica  (Topuskoga)  kao  privrzenici  i  sluzbenici  cara  Fridrika  III., 
Ladislav  Bickele  iz  Zeline  kao  patvoritelj  izprava  i  pedata,  Mihajlo  Haniev  iz  Turilovida 


SABOR    I   OBfil   KRALJBVSRI   SUD   U    ZaORBBU   (30.   SUkCnJA    DO    2.   OSUJKA    1481).  127 

kao  skvrnitelj  nedorasle  i  silom  ugrabljene  djevojke,  Lovro  iz  Trstenika  kao  patvarad 
izprava,  i  napokon  Juraj  Rogar  kao  tat  i  Blai  Briga  kao  sluibenik  odmetnoga  biskupa 
peduvskoga  Ivana  Cesmidkoga  za  poljadke  provale  pred  deset  godina  1 

ZnaCajno  je,  da  nijedan  od  svih  tih  okrivljenih  velika§a  i  plemica  Dije  bio  nazo^an 
u  saboru,  kad  su  ih  obtuzili.  Mogude  da  nijesu  do$li,  §to  su  se  bojali  kraljevskoga  suda; 
no  vjerojatnije  se  6inl,  da  su  mnogi  od  njih  obtuzeni  samo  za  to,  §to  se  oijesu  odazvali 
pozivu,  da  dodju  na  sabor.  To  bi  se  moglo  nagadjati  i  po  tome,  Ito  je  ved  2.  veljade, 
detvrti  dan  saborovanja,  izrecena  protiv  njih  osuda  iz  ogluhe.  >Bududi  da  se  ovi  zloCinci 
i  Skodljivi  Ijudi  nijesu  pobrinuli,  da  dodju  na  ovaj  na§  ob6i  sastanak,  vec  su  se  uklonili 
lieu  prava  i  pravice  na  odit  dokaz  svoje  krivnje  (qui  quidem  malefactores  et  nocivi  ho- 
mines ad  eandem  congregationem  nostram  generalem  venire  non  curarunt,  sed  se  a  facie 
iuris  et  iustitie  in  eorum  culpabilitatis  manifestum  indicium  absentarunt) :  stoga  mi  (pa- 
latin  Mihajlo  Orsag  i  sudac  kraljevskoga  dvora  Stjepan  Bator)  zajedno  s  zupanom,  ple- 
mickim  sudcima  i  priseznicima  osudjujemo  re6ene  popisane  (proscriptos)  zlodince  i  §kod- 
Ijive  Ijude  slozno  i  jednoduSno  na  gubitak  glave  (in  sententia  capitali),  na  gubitak  sviju 
posjedovanja  i  posjedovnih  prava,  kako  i  stvari  dobara  njihovih,  nalazedih  se  ma  gdje 
unutar  obsega  kraljevstva.  Da  pak  nijedan  od  tih  osudjenika  ne  umakne,  nego  da  se  svi  do 


Srebreni  gro§  kralja  Matija§a. 

Na  lien  Tidi  >e  Itit  t*.  pet  grbora  (ugarske  grede,  dvogubi  krii,  tri  leopardske  glare  dalmatinikoga  grba,  ieiki 
lav,  i  napokon  a  iredini  gaTran  (■  pratenom)  porodice  Hanjada.  Napis:  iMoneta  Mathie  regis  Ung(arie)c.  Na 
laliija  majka  Boija  ■  djetetom  Iiniom  i  aiglama  K.  i  V  A.  ;  napia  ;   fPatrona  Hnngariec. 

Izvornitc  u  zemaljskom  mazeju  u  BadimpeSti. 


kraja  zatru  te  iz  kraljevstva  izdupaju,  odredjujemo,  da  svaki  dovjek,  koji  bi  redene  zlo- 
fiince  i  Skodljive  Ijude  zatekao  u  gradovima,  trgovima,  slobodnim  villama  i  kraljevim  ili 
kraljidinim  imanjima,  kao  i  na  posjedima  drugih  Ijudi,  posve  slobodno  smije  njih 
uhvatiti  i  zarobiti,  te  radi  njihovih  nedjela  raniti  ih  i  pogubiti,  a  njihove  stvari  i  dobra 
za  sebe  pridrzati  ....  Koji  bi  pak  dovjek,  bio  ma  kojega  stalefa  ili  zvanja,  te  osudjene 
zlodince  i  Skodljive  Ijude  ugostio  ili  k  sebi  primio,  zapada  pod  jednaku  kaznu<. 

Nema  sumnje,  da  su  jednakim  nadinom  na  gubitak  iivota  i  imanja  osudjeni  ta- 
kodjer  velikaSi  i  plemidi  ostalih  triju  iupanija  (varazdinske,  krizevaCke  i  virovitidke),  koji 
nijesu  do^li  na  sabor,  da  se  opravdaju.  Nijesu  nam  poznata  imena  tih  osudjenika,  jer  su 
izprave  budi  izgubljene  budi  zametnute.  Sabor  je  poslije  potrajao  jo§  mjesec  dana,  te  su 
se  na  njemu  iznosile  i  rjeSavale  privatne  parnice.  Dne  9.  i  10.  veljafie  razpravljalo  se  je 
i  sudilo  o  tuzbama  plemida  iz  varaidinske  zupanije;  prvoga  dana  odludeno  bi  u  parnici 
plemida  Jurja  i  Ivana  sinova  Benediktovih  od  Komora  proti  Benediktu  Turocu  i  sinu 
mu  Jurju  ;  drugoga  dana  izdana  bi  odluka  na  molbu  plemida  Skopdida  od  Mirkovca  i 
Puhakovca.  Dne  18.  veljade  razpravljalo  se  pred  ukupnim  plemstvom  kriievaCke  i  viro- 
vitidke  iupanije  o  parnici  Jelene  Zichy  i  Katarine  TSrOk  protiv  Nikole  Bodkaja  od  Ra« 
sinje;  obje  stranke  dobiSe  nalog,  da  se  na  Gjurgjevo  nadju  pred  redovitim  (oktavalnim) 
sudom  bana  Ladislava  od  Egervara.     Dne  22.  veljade  izredena  bi  odluka   na  tuzbu  slo- 


128  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

bodnih  gradjana  s  brda  Gradca  kod  Zagreba  pred  citavim  saborom.  Ravnatelj  kraljevskih 
parnica  ili  prokurator  Ivan  Pozezki  ustao  u  ime  kraljevo  (in  persona  eiusdem  domini 
nostri  regis),  pak  iznio  pred  sabor  6itavo  cislo  velikaSa  i  plemica,  koji  gaze  kraljevska 
privilegija  i  sloboltine,  pak  od  gradjana  zagrebaCkih  pobiru  na  svojim  imanjima  i  posje- 
dima  mitnidarinu  i  druge  dace  za  robu,  koju  reCeni  gradjani  onuda  voze  (a  rebus  et 
mercibus  eorum  minus  iuste  et  indebite  tributum  exigant).  Prokurator  je  redom  izbrojio 
vlastelu  i  njihova  imanja,  gdje  no  te  dace  traze,  te  je  zahtijevao,  neka  se  gradjani 
s  brda  Gradca  na  temelju  svojih  privilegija  oslobode  toga  nameta,  kojim  se  onemogu- 
cuje  svako  trgovanje,  Sabor  je  smjesta  ugodio  zahtjevu  kraljeskoga  prokuratora,  te  je 
izdao  gradjanima  ponovni  privilegij.  Iz  te  izprave  doznajemo,  koji  su  velika§i  i  plemidi 
doslije  nepravedno  utjerivali  pomenutu  dacu.  Bili  su  poimence  ovi:  knez  Stjepan  II.  Fran- 
kapan  u  svojim  oblastima,  kao  pod  gradom  Ozljem,  u  Lukovdolu,  Ribniku,  Hojsicu,  Mo- 
ravicama,  Delnicama,  Lokvi,  Brodu,  Hreljinu,  Vrbovskomu,  Modru§ama,  Tounju,  Grobniku 
i  Dubovcu;  knez  Dujam  IV.  Frankapan  u  Ledenicama,  knez  Ivan  IX.  u  Cetinu,  knez  Ni- 
kola VI.  u  Trzcu  kod  Korane;  knez  Zrinski  pod  gradom  Zrinjem  i  pod  Pedaljgradom, 
Juraj  Mikulidic  u  Buzinu  i  Juraj  Herendic  u  Lipi,  Ivan  Krupski  pod  Krupom  i  Feci,  Gre- 
gorije  Brada6  u  Bistrici,  pan  Luzicki  (Panlusyczki)  u  kotaru  .  .  .,  Mihajlo  i  Toma  Tompa 
od  Horsove  (Herzowa)  u  mjestu  Jaxabrisda,  vojvoda  Ivan  Humski  (Vlatkovi(i)  u  mjestima 
Chorgd  i  Gara,  Bernardin  StoCic  u  Slcradu,  Frajliiiovic  u  Komogojni,  Juraj  upravitelj  opa- 
tije  Toplic^  (de  Thopolzka)  u  Toplicama  (Topuskom),  Grangji  i  Berkilevini,  i  napokon 
knez  Ivan  Kurjakovid  u  Mutnici.  Posljednjih  dana  sabora  rjesavale  su  se  parnice  izmedju 
zagrebaikoga  biskupa  Osvalda  Tuza  i  nekih  duhovnih  zborova.  Dne  25.  velja6e  izreiena 
bi  odluka  u  sporu  izmedju  prebendara  zagrebackih  i  biskupa;  a  2.  ozujka  izmedju  pre- 
bendarskoga  zbora  dazmanskoga  i  istoga  biskupa.  U  mnogim  parnicama  ne  bi  konadno 
sudjeno  ni  odludeno,  ve6  bi  ustanovljeno,  da  se  nastave  i  dovrSe  na  dojducem  redovitom 
saboru,  koji  ce  se  sastati  naskoro  u  Krizevcima,  i  kojemu  ce  po  davnom  obiCaju  pred- 
sjedati  ban  Ladislav  iz  Egervara. 

Osude  obcega  kraljevskoga  suda  djelovale  su  porazno  na  velikaSe  i  plemice  kra- 
Ijevine  Slavonije.  Nije  poznato,  da  li  je  koja  osuda  i  izvrsena;  ali  to  znademo,  da  su 
osudjenici  sa  svih  strana  grnuli  u  Zagreb,  da  mole  milost  u  kralja  Matija§a.  Prvi  su  po- 
hitali  knezovi  Blagaji  (Babonici),  da  se  namole  oproStenja.  Na  samu  Svjecnicu,  2.  ve- 
ijac^e  1481.,  ba§  na  dan,  kad  je  proglasena  osuda  za  zagrebaSku  zupaniju,  izdaje  kralj 
Matija§  pismo  knezu  Mihajlu  Blagaju,  sinu  Gregorijevu,  kojim  mu  podjeljuje  svoju  milost 
(gratiam  et  misericordiam),  te  podjedno  poziva  bane,  banovce  i  ostale  sudce  kraljevstva,  da 
se  ne  usude  izvrSiti  osude,  izredene  od  obcega,  kraljevskoga  suda.  Malo  dana  zatim,  dne 
24.  veljaCe,  izdao  je  kralj  jednako  pomilovanje  i  braci  Mihajlovoj,  knezovima  Stjepanu  i  Ivanu 
Blagaju.  Sta  se  je  zgodilo  s  Nikolom  i  Franjom  Blagajem,  nije  nam  poznato.  LJz  Blagaje 
iraze  kraljevu  milost  i  Frankapani,  na  teln  im  knez  Stjepan  II.,  koji  je  u  svojti  kraljici 
Beatrici.  Cini  se,  da  je  ba§  kraljica  najviSe  doprinijela,  te  je  Matija§  pomilovao  kneza 
Stjepana.  Dne  1.  oJujka  1481.  izdaje  kralj  u  Zagrebu  povelju  knezu  Stjepanu  i  sinu  mu 
Bernardinu,  kojom  njima  iznova  potvrdjuje  sva  posjedovanja  njihove  loze  (castrum  Thersan 
et  ciuitatem  Modrussa,  ac  castelia  Byttun,  Plazy  et  Kliych,  item  similiter  castra  Hreglin 
cum  portu  Buccariz,  et  Grobnich,  nee  non  castelia  Vinodol  et  Driuenich  vocata,  in  regno 
nostro  Croatia  habita,  ac  similiter  castra  Ozall  et  Ribnich,  nee  non  castelia  Dubouaz  et 
Zubechay  nuncupata  in  comitatu  Zagrabiensi  existencia)  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji.  Kralj 
veil  izrijekom,  da  to  6ini  po  volji  svoje  predrage  zene,  gospodje  kraljice  Beatrice  (uo- 
luntate  serenissimae  dominae  Beatricis  reginae  consortis  nostrae  carissimae).  Nema  sumnje, 
da  su  velikaSi  i  plemidi  i  drugih  zupanija  slavonskih  salijetali  kralja,  da  ih  pomiluje  i 
izreCenu  osudu  opozove.  Dne  4.  ozujka  izdaje  MatijaS  u  Zagrebu  proglas  na  sve  posjednike 
u  zupaniji    krizevadkoj,  kojim    javlja,  da  je  pomilovao  one  podanike,  koji  su  na  posljed- 


SABOR    I    Ob6i    KRAUKV8K(    SUD    U    ZAGREBU    (30.    SIJB&NJA    DO    2.    oSuJKA    1481.).  129 

njemu  obcemu  sudu  radi  nasilja  osudjeni,  ali  uz  tu  pogodbu,  da  mu  se  u  kraljevioi  Sla- 
voniji  dade  >pripomoc«  (subsidium)  od  svih  posjedovanja,  i  to  po  pol  forinte.  Kraij  je 
po  tome  ukinuo  sve  osude,  ali  je  kraljevini  Slavoniji  nametauo  novu  dacu  od  pol  fo- 
rinte. Podjedno  je  imenovao  dva  komisara  (Ladislauin  Rohffy  de  Decse  et  Balthasarem 
de  Battyan),  koji  de  pobirati  novu  dadu,  a  suviSe  je  zapovjedio  banu  Ladislavu  od 
Egervara,  da  iitelje  goni  na  pladaDJe  te  ustanovljene  dade. 

Cini  se  dakle,  da  se  je  Sitavi  obci  kraljevski  sud  svrSio  time,  da  je  Matija§  kraljevini 
Slavoniji  nametnuo  novu  dadu.  Kralj   je   MatijaS  poslije   toga    ostao  jo§  neko    vrijeme  u 


KVI«  ca»***'H.»4lM«***<^    K^»99*X, 


»'/     f? 


7  •^  JT/^*** 


^.x>^  v**«>.m'i«  I  f   •*«  Onn  rti.  ,^,n,{L.,..,„  jtirvf—fKnt,  r,$Aiuii>n    .mv  pit.  r-w-et  i»/«  r^l-^  m«i. 


rniiit't»»4«»>     ^<HH>  _^, -       _       -- 


r«.   J,;^  .«;.i..«-.<.    .«M^?..i.f  V*  ,(^^V-««.- -W.^-^'r^'- 


c^Y*-'^  f""***^  •^jr"""^'' 

rw«      Till... 


\ 


POVKUA    KRAUA    MaTIJA§\,    ]ZDANA    U    BUDIMU    13.    SRPNJA    148 U 

kojom  podjeljaje  iiteljima  kraljeTine  Slatronije  praro,  da  amiia    po  voiji  prodavati  sol  i  iavan  oblasti  kraljerakih 

tolnib  komora. 

Zemaljski  arkiv  u  Zagrabu  (3.). 


Zagrebu,  te  je  odatle  §iljao  pomoc  svome  tastu,  napuljskomu  kralju  Ferdinandu,  kojemu 
bijaSe  zaprijetila  velika  pogibao  od  Turaka.  Brodovlje  tursko  bijaSe  naime  joS  proMc  go- 
dine  udarilo  na  jugoiztodnu  obalu  Italije,  osvojilo  grad  Oiranto  (Hydruntum),  pak  onda 
izkrcalo  vojsku  od  20  000  Ijudi.  Stoga  se  livo  prepao  ne  samo  napuljski  kralj,  nego  i  papa 
Siksto  IV.  i  brojni  talijanski  knezovi.  I  kralj  i  papa  vapili  za  pomod.  MatijaS  javlja 
10.  oiujka  1481.  iz  Zagreba,  kako  Salje  izkuSanoga  vojvodu  svoga  Blala  Magjara  s  pjeSadijom 
i  konjicom  preko  Senja  u  juiou  Italiju.  I  zaista  je  Blaf  Magjar  sa  svojim  detama  mnogo  do- 
prinesao,  da  su  Turci  u  kolovozu  te  godine  morali  predati    Oiranto  i  ostaviti  tlo  Italije. 

HrT.  poTJ.    n     in.  9 


K. 


136  MATIJA§    KORVIN    (1458.— 1490.). 

Medjutim  bija§e  kralj  Matija§  u  drugoj  polovici  ozujka  otiSao  iz  Zagreba  i  Sla- 
vonije,  te  po§ao  u  Stajersku  u  grad  Radgonu  (Rakospurg),  koji  bijaSe  jo§  pro§le  godine 
caru  Fridriku  III.  oduzeo.  Tu  u  Radgoni  pogadjao  se  je  s  nekadanjim  Ijubimcem  svojim 
Ivanom  Tuzom  od  Laka,  kojega  bijaSe  nedavno  ob<5i  sud  osudio  na  smrt.  Ivan  Tuz  kao 
da  se  nije  htio  kralju  pokoriti,  pak  je  volio  ostaviti  Slavoniju  i  Ugarsku,  te  otici  u  tu- 
djinu.  U  jednoj  povelji  od  6.  svibnja  1481.,  izdanoj  u  Radgoni,  o^ituje  kralj,  da  je 
Uan  Tuz  spreman  njemu  ustupiti  gradove  Medvedgrad,  Rakovec  i  Lukavec,  koje  mu  je 
kralj  bio  zaloiio  za  12.000  forinti;  nakon  pet  godina  obvezuje  se  kralj  reCenomu  veli- 
ka§u  ili  njegovim  potomcima  povratiti  ili  pomenute  gradove  ili  uzajmljene  novce.  Drugom 
poveljom  od  istoga  dana  ofiituje  kralj,  da  Ivan  Tuz  >s  njegovom  dozvolom  i  priklo- 
noScu  odilazi  boraviti  u  stranu  drzavu«  (de  hoc  regno  nostro  ex  permissione  et  bene- 
uolencia  nostra  ad  aliud  regnum  moraturus  egreditur)  i  da  mu  je  predao  svoje  gra- 
dove; stoga  kralj  odredjuje  Ivanu  Tuzu  za  njegova  boravka  u  tudjini  godisnju  pladu 
(prouisionem)  od  600  zlatnih  forinti,  koja  ce  se  namirivati  od  slavonske  dade  (de  dica 
in  regno  nostro  Sclauonie  exigenda).  Biskup  Osvald  Tuz  smije  stoga  od  dace,  koju  za 
svoja  posjedovanja  placa,  po  600  zlatnika  uztezati,  te  ih  svomu  bratu  Ivanu  §iljati.  Malo 
dana  zatim,  11.  svibnja,  zapovijeda  kralj  Matija§  poreznicima  u  kralj evini  Slavoniji,  da  od 
dade,  §to  de  je  u  zemlji  ubrati,  izplate  Ivanu  Tuzu  4393  zlatna  forinta,  koje  imade  od 
kraija  primiti  za  neke  stvari,  sto  ih  je  njemu  nedavno  prodao.  Poslije  toga  ostavio  je 
Ivan  Tuz  sa  svojom  porodicom  Slavoniju,  te  se  je  preselio  u  Mletke,  ponijevSi  sa  sobom, 
kako  se  prida,  do  60.000  zlatnih  forinti.  Mletci  da  su  ga  primili  razkriljenih  ruku  i  uvrstili 
u  broj  svojih  plemida,  a  on  je  sprovodio  zivot  miran  i  srecan. 

Dok  je  joS  kralj  boravio  u  Radgoni,  sastao  se  je  opet  sabor  kraljevine  Slavonije 
na  podetku  svibnja  1481.  u  Krizevcima.  Predsjedao  mu  je  Ladislav  iz  Egervara,  ban 
Dalmacije,  Hrvatske  i  ditave  Slavonije,  a  nazodno  je  bilo  plemstvo  zupanije  varazdinske, 
zagrebacke,  krizevacke  i  virovitidke.  Tom  se  je  prigodom  sudilo  u  moogim  parnicama, 
kojima  bija§e  rok  odredjen  potonjim  velikim  saborom;  no  razpravljalo  se  je  i  o  javnim 
poslovima  ditave  kraljevine.  Tako  bi  potanko  odredjeno,  koliko  smiju  u  ime  mitnidarine 
pobirati  pojedini  velikasi  i  plemidi  od  trgovaca,  koji  voze  svoj  trg  po  cestama,  §to  no 
prolaze  kroz  imanja  tih  plemida.  Dne  12.  svibnja  sastavljen  bi  todan  cjenik  za  razliditu 
robu,  te  odredjeno,  da  se  svaki  vlastelin,  kojemu  pripada  pravo  pobirati  mitnidarinu,  kazni 
gubitkom  svojega  prava,  ako  bi  trazio  vecu  dadu,  nego  §to  je  cjenikom  ustanovljena. 
Evo  nekoliko  ustanova  toga  cjenika.  Od  tkane  svile  i  skupocjenoga  sukna  talijanskoga, 
od  mirodjija,  ulja,  smokava  i  juzno-talijanskih  stvari  plada  se  za  svaku  funtu  4  dinara. 
Od  jednih  kola  kamene  soli,  bude  li  sto  kamena  i  vi§e,  detiri  dinara  i  kamen  soli;  ne 
bude  li  sto  kamena,  onda  samo  4  dinara.  Od  kola  svjezih  riba  4  dinara ;  od  kola  vina 
malvazije  12  dinara.  Od  konja  trhonoSe  i  dvokolica  (ma  kakve  robe)  2  dinara.  Od  sira, 
jaja  i  slidnih  stvari,  Sto  ih  £ene  obicavaju  nositi  na  glavi,  plada  se  pol  dinara;  ako  je 
manje  od  10  siraca  i  50  jaja,  ne  plada  se  niSta.  Svatovi  ne  pladaju  niSta,  tako  ni  ple- 
midi, kad  voze  svoje  pokudstvo  izjednoga  mjesta  na  drugo.  Dinari  vrijede  oni,  kojih  sto- 
tina  dini  jedan  forint;  ako  se  dada  plati  na  glavnoj  mitnici,  ne  smije  se  traziti  u  podruznicama. 

U  srpnju  1481.  sastao  se  i  ugarski  sabor  u  Budimu,  kojemu  je  predsjedao  sam  kralj 
MatijaS.  Sabrani  prelati,  baruni  i  poslanici  plemstva  razpravljali  su  uz  ino  i  o  crkvenoj 
desetini,  kojom  bi  prigodom  odredjeno,  da  privrzenici  iztodne  crkve  (Rasciani  et  caeteri 
schismatici)  ne  pladaju  redene  desetine.  JoS  je  kralj  MatijaS  morao  obedati,  da  do  Mar- 
tinja  slijedede  godine  1482.  ne  de  ni  u  jednome  kraju  svoje  drzave  driati  obdega,  kra- 
Ijevskoga  suda.  Clanke  sabora,  njih  sedamnaest,  potvrdio  je  kralj   15.  srpnja  1481. 

U  drugoj  polovici  te  godine  ili  na  podetku  slijedede  vratio  se  je  kapetan  Blaz 
Magjar  slavodobitno  iz  juzne  Italije.  U  isto  vrijeme  nema  viSe  Ladislava  od  Egervara 
kao  bana  hrvatskoga,  a  na  njegovo  mjesto  uzdignut  bi  po  drugi  put  hrabri  Blaz  Magjar, 


ODNOSI    PRKMA~SULTANU    BAJAZITU    11.;    PAD    HERGEGOVINB    (1482.).  Ijt 

koji  se  rove  sad  >kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavoaije  ban«,  sad  opet  >kraljevine 
Slavonije  ban  i  kapetan  kraljevskih  deta<  (gentiumque  regalium  capitaneus).  Doe 
11.  srpnja  1482.  piae  kralj  MatijaS  pismo  novomu  banu,  u  kojemu  izlaze  pravo  gradjana  na 
brdu  Gradcu  kod  2^greba,  da  ne  placaiu  nikakvih  da<5a  za  svoju  robu  i  trg,  pak  poziva 
bana,  da  ih  ne  smeta  na  svojoj  mitnici  u  Krizevcima,  a  jedoako  da  ne  dopuMa  gra- 
djane  globiti  Bahazaru  Badanu,  kastelanu  kraljevskoga  grada  Medvedgrada,  kao  ni  ra- 
sinjskomu  vlasteliim  Petru  Bo^kaju.  Dne  3.  kolovoza  1482.  boravi  ban  Blai^  Magjar  u 
Cesmi  (Chasme),  te  nalaze  odanle  dazmanskomu  kaptolu,  da  uvede  Ivana  i  Iliju  Mrko- 
£elica,  sluzbenike  knezova  Blagaja,  u  ba^tinjeni  posjed  njihov  DoSnju  u  zagrebadkoj  zu- 
paniji.  Vec  26.  kolovoza  javlja  kaptol  banu,  da  je  nalog  izvrdio  u  nazodnosti  brojnih  pie- 
mica  i  neplemica  hrvatskih. 

Jo§  nesto  prije  nagradio  je  kralj  Matija§  srbskoga  despota  Zmaj  Vuka  Grguro- 
vica  za  njegovu  vjernu  sluzbu  i  junadtvo  za  posljednjih  borba  s  Turcima.  Despot  Vuk 
drzao  je  vec  od  vi§e  godina  ne  samo  grad  Berkasovo  u  vukovskoj  zupaniji  i  neka  mjesta 
u  srijemskoj,  nego  i  grad  Bijelu  Stijenu  u  krizevatkoj  i  dtavu  TotuSevinu  (TituSevina 
s  obje  strane  Save  izmedju  Siska  i  Dubice)  u  zagrebadkoj  zupaniji.  Braneci  hrabro  svoju 
novu  domovinu  bratimio  se  je  s  hrvatskom  gospodom  i  knezovima,  pak  tako  se  je  zgo- 
dilo,  da  se  je  i  ozenio  hrvatskom  kneginjom  Barbarom,  kcerju  kneza  SigismuDda 
Frankapana  i  supruge  mu  Jelene.  Dne  4.  travnja  1482.  kralj  je  .Vlatijas,  boraveci  u 
Stolnom  Biogradu,  izdao  despotu  Vuku  povelju,  kojom  mu  je  darovao  kaStele  Komo- 
govinu  i  Gradusu,  koji  su  dosad  pripadali  hrvatskomu  plemicu  Ivanu  Frajlihovidu;  u 
isto  vrijeme  ili  ve6  prije  poklonio  je  kralj  despotu  i  grad  Kostajnicu,  koja  je  dosad 
bila  zalozena  krupskomu  vojvodi  Ivanu  Bevenjudu.  Tek  §to  je  despot  ta  mjesta  od 
kralja  primio,  zapisao  je  on  3.  svibnja  1482.  Bijelu  Stijenu  i  TotuSevinu  svojoj  vjernoj 
druzi  Barbari,  da  ih  drii  i  uiiva  do  smrti  svoje,  ako  bi  se  zgodilo,  te   bi  ga  ona  preiivljeia. 

(Odnosi  prema  sultanu  Bajazitu  II.;  pad  Hercegovine,  1482.;  po- 
bjeda  Hrvata  nad  Turcima  na  brodu  Zrinskoga  na  Uni,  29.  i  30.  1  i  s  t  o- 
pada  1483.;  petgodiSnj  e  primirje  sTurclma^  1483.).  Prvih  dana  svibnja  (valjda  3 ) 
god.  1481.  umro  je  silni  car  turski  Muhamed  II .  koji  je  za  trideset  godina  svoga  vla- 
danja  golemih  jada  zadao  krScanskomu  svijetu.  Hrvatski  Ijetopisac  §imun  Klimentovid 
zabiljeiio  je  o  njemu  ovako:  >Tada  (1481.)  umri  Mahomet  car  turski,  ki  udini  vele  zla 
na  ovom  svitu  Vze  Carigrad,  i  Bosnu,  i  vsu  Rabaniju  (Arbaniju),  i  despotiju,  i  Negro- 
pont,  i  Skadar.  I  Hrvate  ras6ini.  I  vele  zla  i  ras'pa  po  mnogih  provencijah.  I  prodajac. 

Smrdu  sultana  Muhameda  II.  planuSe  smutnje  u  samoj  turskoj  carevini.  Kako  je  u 
ias  otceve  smrti  izbivao  iz  Carigrada  stariji  sin  njegov  Bajazit  II,  koji  je  boravio  u  Aziji, 
pobuniSe  se  u  tom  gradu  janjidari,  posjekoSe  MahometpaSu  i  druge  dostojanstvenike,  koji 
su  vrijedili  u  pokojnoga  sultana  (njih  dvadeset  i  dva),  te  pohara§e  Galatu  i  jednu  6est 
Carigrada.  Da  se  pobunjeni  janjiiari  primire,  predano  bi  vladanje  Bajazitovu  sinu,  a  sam 
Bajazit  pozvan  bi,  da  se  §to  prije  svrati  u  svoju  prijestolnicu.  Medjutim  se  je  pojavila 
velika  stranka,  koja  je  htjela,  da  p>osadi  na  prijestolje  mladjega  brata  Bajazitova,  po  imenu 
Diema.  Na  6elu  toj  stranci  bio  je  sam  veliki  vezir,  koji  je  tvrdio,  da  Diem  imade  prete 
pravo  na  vladanje,  jer  kad  se  je  Bajazit  rodio,  nije  mu  otac  Muhamed  bio  jo&  sultanom. 
Tako  planu  razdor  u  samoj  sultanovoj  porodici,  koji  se  prometnu  u  odit  rat.  AH  u  ratu 
bi  Diem  svladan,  te  prinudjen,  da  bjeii  u  Egipat.  Odanle  podje  na  otok  Rod,  gdje 
ga  primi  veliki  meStar  reda  Ivanovaca.  Sad  je  kror  vi§e  godina  snovao  Diem,  da  s  po- 
mo6u  krSdanskih  vlasti  zbaci  brata  s  prijestolja.  Osobito  se  jc  pouzdavao  u  kralja  Mati- 
jaSa,  kojega  je  smatrao  svojim  rodjakom,  bududi  da  je  sestra  kraljeve  bake  nekad  do- 
panula  turskoga  suianjstva,  te  onda  postala  ienom  Murata  II.  i  majkom  Muhameda  IL 
Diem  se  je  ved  i  spremao,  da  podje  u  Ugarsku  kralju  MatijaSu,  ali  mu  Mletci  namjcru 
osujetiSe.  Kako  su  bili  skloniji  Bajazitu,  a  uea  to  se  lacali  prcvclike  site  kralja  MatijaSa, 


,32  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

izradiSe  oni,  da  je  veliki  meStar   poslao    Dzema  u  juznu  Francuzku,  gdje  su  ga  zatvorili 
u  ka§teo  i  budno  na  nj  pazili. 

Smutnje  u  sultanskoj  porodici  ohrabrise  sve  krScanske  susjede  turske,  a  kr§6anski 
se  podanici  njihovi  stado§e  na  sve  strane  buniti.  Vec  2.  lipnja  1481.  javljaju  Dubrovdani 
napuljskomu  kralju  Ferdinandu,  da  je  herceg  Vlatko  provalio  u  Bosnu,  a  Nikola  Du- 
kagin  u  Albaniju.  >Na  medjama  obci  je  pokret.  Ako  bi  bilo  malo  pomoci,  mogli  bi  se 
Turci  iztjerati  iz  Bosne  i  Albanije,  jer  ondjeSnji  narodi  po  naravi  svojoj  rado  se  bune, 
a  k  tomu  su  dugo  podnosili  nemilu  tiranidu  pokojnoga  (sultana).  Bude  li  se  krzmalo, 
podhvati  Vlatka  i  Nikole  Dukagina  bit  ce  uzaludni*.  Malo  dana  zatim,  14.  lipnja,  jav- 
ljaju DubrovCani,  da  je  kralj  MatijaS  utanadio  mir  s  carem  Fridrikom,  pak  da  se  sam  sprema 
na  Smederevo,  a  u  Bosnu  Salje  6ete  svoje.  Namah  sutradan,  15.  lipnja,  pi§u  opet  Du- 
brovdani  napuljskomu  kralju:  »Premda  su  po  smrti  sultanovoj  svi  putovi  nesigurni  i  iz- 
lozeni  razbojstvima,  ipak  mi  nista  ne  propuStamo,  da  uzmognemo  neSto  doznati  o  stva- 
rima  i  stanju  na  iztoku.  Danas  se  je  vratio  na§  uhoda  iz  Skoplja,  pak  iz  njegova  izvje- 
Staja  vadimo  jedino  jezgru :  da  je  unuk  pokojnoga  (sultana),  naime  sin  starijega 
(sina)  jos  i  sada  na  prijestolju,  a  otac  mu  boravi  u  Aziji,  te  nastoji,  da  bi  se  pogodio 
s  mladjim  bratom  (Dzemom),  s  kojim  nije  slozan.  Od  velikaSa  turskih  neki  stoje  uz  sta- 
rijega brata,  a  neki  uz  mladjega;  kako  ce  se  stvar  svr§iti  medju  njima,  nije  nam  izvjestno. 
PaSa  Romanije  sabire  u  Sofiji  deta,  §to  vise  moze,  i  to,  kako  nas  uhoda  kaze,  jedino 
stoga  razloga,  sto  njegovo  velic^anstvo  kralj  ugarski  zadaje  Turcima  toliko  straha  i  tre- 
peta,  da  se  to  pismom  ne  moze  objasniti.  Herceg  Vlatko  usaojeu  Bosnu,  ne 
imajuci  ni  od  koga  pomoci  ni  savjeta,  nego  jedino  od  Vlaha,  koji  su  ga  zvali ;  pak  kako  je 
nerazborito  (inconsultius)  radio,  bude  od  Daut-pase,  koji  stoluje  u  Vrhbosni,  razbit  (in 
loco,  qui  Menesagite  dicitur),  tako  da  je  jedva  sam,  izgubivSi  sve,  §to  je  uza  se  imao, 
turskim  rukama  umakao,  te  se  u  Novi  (Hercegnovi,  Castrum  novum)  sklonio.  U  Bosni 
sve  kipi  bunom  (omnia  in  Bosina  novitatibus  fervent),  te  ce  je  ono  malo  Turaka,  sto  je 
u  njoj,  ostaviti ;  stoga  BoSnjaci  jedan  drugoga  robe,  mrcvare  i  ubijaju.  Ali  svima  je  u 
ustima  Matija§ ;  MatijaSa  dozivlju,  MatiJQ§a  zele,  na  MatijaSa  svi  svracaju  oci  svoje  .  .  . 
Leka  Dukagin  i  Ivan  Crnojevic  pohitali  su  iz  Dubrovnika  u  Albaniju «. 

Iz  ovih  izvjestaja  doznajemo,  da  se  je  pokus  hercega  Vlatka,  kako  bi  obladao 
svojom  djedovinom,  tuzno  svrSio.  Suzbijen  od  bosanskoga  paSe  Dauta  morao  se  je  vra- 
titi  u  Hercegnovi,  gotovo  jedino  zakloniSte  svoje.  Medjutim  ni  tu  ne  dadose  mu  ostati 
slavodobitni  turski  vojvode.  Bit  ce,  da  je  ili  Daut-paSa  sam  ili  koji  vojvoda  njegov 
stao  udarati  na  re^eni  grad.  Herceg  Vlatko  nasao  se  je  u  tolikoj  nevolji,  da  je  stao 
s  kraljem  Matija§em  ugovarati,  kako  ce  kralju  predati  Hercegnovi  i  ostalo,  §to  jo§  drzi, 
a  kralj  <5e  mu  za  to  dati  u  zamjenu  druga  mjesta  u  Hrvatskoj  ili  Ugarskoj,  kako  je  to 
nedavno  udnio  bratu  mu  Vladislavu.  Vec  u  srpnju  1481.  pi§e  MatijaS  mletaCkomu  duzdu 
Ivanu  Mocenigu,  neka  za  volju  krScanstva  i  on  i  mletaSki  gradovi  Dalmacije  pomazu 
brodovljem  i  drugim  stvarima  kraljeve  Cete,  koje  de  poslati  u  one  gradove,  koje  mu  je 
netom  herceg  sv.  Save  u  zamjenu  ustupio  (ad  castra  ilia,  que  illustrissimus  princeps 
Sabe  novissime  pro  contracambio  nobis  assignavitj. 

Kralj  MatijaS  bijaSe  dakle  odlu6io  obraniti  posljednje  ostatke  Hercegovine.  Uza  to 
pripravljao  se  je  i  za  veliki  navalni  rat  na  Turke,  na  koji  ga  je  neprestano  bodrio  papa 
Siksto  IV.  Obedavao  mu  je  paCe  i  veUku  pomoc  iz  Italije  i  Njemacke;  talijanska  mornarica 
zadavat  ce  Turcima  jada  na  moru,  a  njemaCka  ce  drzava  poslati  kralju  10  000  konjanika 
u  pomoc.  No  od  svega  toga  ne  bi  opet  niSta,  pak  tako  je  kralj  MatijaS  sam  sa  svojim 
kletvenicima  i  vojvodama  morao  voditi  rat  s  Turcima.  U  jednome  pismu  od  7.  kolo- 
voza  1481.  javlja  kralj  papi  o  sjajnoj  pobjedi,  koju  je  netom  odrzao  njegov  kletvenik, 
moldavski  vojvoda  Stjepan,  provalivSi  u  VlaSku  i  svladavSi  ondje  turskoga  Sticenika  Be- 
zaraba.  MatijaS  piSe  jos,  kako  je  svoje    najodlidnije    kapetane,    erdeljskoga  vojvodu  Stje- 


ODNOSI    PREMA    SULTANU    BAJAZITU    II.;    PAD    HERCEGOViNE    (1482.).  I33 

pana  Batora  zajedno  s  kapetanom  Pavlom  Kiniiijem  (upraviteljem  TemiSvara  i  doljno- 
ugarskih  krajeva)  i  s  despotom  Zmaj  Vukom,  kao  i  s  mnogim  drugim  kapetanima  i 
vojvodama  —  svega  28.000  Ijudi  —  poslao  kroz  Srbiju  sve  do  prave  Turske,  te  im  ra- 
povjedio,  da  §to  vi§e  skode  nanose  oeprijateljima  kr§6anskoga  imena.  Da  je  kralj  primio 
iz  Njemaike  obecanih  mu  10.000  konjanika,  pridruiio  bi  ih  svojim  detama,  te  ne  bi 
samo  branio  krScane  od  provala  turskih,  nego  bi  prodro  i  u  srce  Turske  do  samoga 
Carigrada  (etiam  in  viscera  Turciae  Constantinopolim  usque  potuissemus  peuetrare).  U 
drugome  pismu  od  5.  studenoga  javlja  kralj  opet  papi  o  provali  kapetana  Pavla  Kinizija 
u  Srbiju,  te  se  nada,  da  ce  moci  naskoro  pisati  o  srecnim  pobjedama  svojih  ieta.  Dne 
10.  prosinca  1481.  pi§e  kralj  napokon,  kako  je  Pavao  Kinizi  proSao  Srbijom  sve  do  grada 
Kru§evca,  kako  je  bez  ikakve  zapreke  zemlju  maCem  i  ognjem  pustoSio,  te  se  napokon 
krcat  plijena  s  mnogo  tamoSnjih  urodjenika  (cum  maximo  indigenarum  comitatu  et 
multis  barbarorum  spoliis  onustus)  sredno  povratio,  premda  je  zima  navalila  i  neprestana 
ga  ki§a  pratila.  U  drugome  pismu  od  istoga  dana,  upravljenom  na  jegarskoga  biskupa 
i  kardinala  Gabrijela  od  Verone,  svoga  poslanika  na  papinskom  dvoru,  kralj  potanko 
opisuje  junakovanje  i  ratovanje  svojega  kapetana  Pavla  Kinizija  i  njegovih  drugova :  Ni- 
kole  i  Andrije  Sokola,  beogradskoga  kapetana  Ladislava  i  despota  Zmaj-Vuka,  napokon 
junaka  Ivana  JakSica  Borilo  se  je  poglavito  mjeseca  studenoga  oko  Smedereva  i  Golubca, 
a  onda  se  prodrlo  do  KruSevca,  gdje  je  Pavao  Kinizi  ostao  dvanaest  dana.  U  jednome 
kre§evu  bi§e  tezko  ranjeni  Nikola  i  Andrija  Sokol  (Nikola  je  od  rana  umro);  no  zato 
su  beogradski  kapetan  i  despot  Vuk  pobijedili  smederevskoga  vojvodu  Skenderpa§u  na 
Dunavu,  a  Ivan  je  JakSic  suzbio  vojvodu  golubadkoga  te  ga  pred  samim  vratima  grada 
Golubca  sasjekao.  Na  povratku  iz  Krusevca  prema  Dunavu  poveo  je  Pavao  Kinizi  sa 
sobom  vi§e  od  50.000  urodjenika  i  do  1000  pravih  Turaka,  koji  su  zajedno  sa  zenama 
svojima  i  djecom  preSli  u  sluzbu  kraljevu.  Na  brodu  dunavskom  podigao  je  Kiniii  dvije 
utvrde  u  Hramu  i  Kubinu  (Haram,  Kewy),  a  treca  ce  se  sagraditi  u  Pozezeni.  Poslije  od- 
lazka  kraljevih  5eta  podigao  se  je  smederevski  vojvoda  SkenderpaSa  zajedno  s  AH- 
begom  i  Malkodevicem,  pak  je  na  jednom  ostrovu  u  Dunavu  sagradio  utvrdu,  da  prijedi 
kraljevskomu  brodovlju  plovitbu  po  rijeci.  No  Pavao  Kinizi  pohitao  je  ponovo  onamo, 
da  ih  odanle  protjera. 

Dok  je  temeSki  iupan  i  kapetan  doljnih  strana  sa  svojim  drugovima  udarao  na 
tursku  Srbiju,  brinuo  se  je  kralj  Matija§  i  za  to,  da  se  spase  Hercegnovi  i  drugi  gradovi 
hercega  Vlatka.  Kralju  je  bilo  poglavito  do  toga,  da  dobije  u  svoje  ruke  redeni  grad 
(Novi,  Castrum  Novum)  na  ulazu  u  Boku,  a  uza  nj  i  znameniti  kaSteo  Kos  (castellum 
de  Chos)  na  u§(5u  Neretve.  Pri  tome  pomagali  su  ga  ne  samo  herceg  Vlatko,  nego  i 
hrvatski  plemici  u  Krajini  medju  Cetinom  i  Neretvom,  na  Celu  im  Bartol  Kadid  sa  svojim 
plemenom.  Najvi§e  medjutim  radili  su  za  obranu  tih  ostataka  Hercegovine  DubrovCani, 
zabrinuti  za  buducnost  svoje  drzavine.  Na  poCetku  studenoga  boravi  u  Dubrovniku  po- 
slanik  kralja  MatijaSa.  kninski  biskup  Nikola;  a  u  isto  vrijeme  primakao  se  je  Neretvi  i 
kaStelu  Kosu  hrvatski  ban  (ili  banovac)  Ladislav  Markus  (de  Teryen)  kao  kapetan  kra- 
Ijevskih  6eta  (capitaneus  gencium  regiarum).  Kninski  biskup  radi  i  dogovara  se  u  Du- 
brovniku i  na  Lokrumu,  kako  da  se  obskrbe  i  morskim  putem  odprave  u  Hercegnovi 
kraljevske  cete  na  obranu  hercega  Vlatka,  kojega  je  opasao  s  vojskom  turski  vojvoda 
AjaspaSa  (Aiasbasse).  Dubrovnik  daje  kraljevskim  ietama  iita  i  1000  dukata  na  raeun 
dohodka,  §to  ga  pla<ia  kralju;  osim  toga  dariva  kninskoga  biskupa  Nikolu  i  kraljeva  ka- 
petana Ladislava  Markusa  dukatima.  Jo§  2.  sijednja  1482.  kraljeve  su  dcte  u  kotoru  du- 
brovaSkom,  a  zatim  idu  u  pomod  Novome. 

Ali  Hercegnovi  nije  se  mogao  odriati  Kraljeve  su  tete  branile  grad  do  dvadeset 
dana,  a  onda  su  ga  predale  Turcima  uz  uvjet  slobodna  povratka  u  domovinu.  Ved  26. 
sijednja  boravi  u  Dubrovniku  turski  vojvoda  Perhat,  donesavSi  pismo  od  Ajasbega,  u  ko- 


km 


134  ♦  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

jemu  javlja,  da  su  mu  kraljevske  6ete  predale  grad  Novi,  pak  moli  DubrovCane,  neka 
mu  poSlju  tri  barke,  na  kojima  de  se  vratiti  kraljevske  tete  u  Dubrovnik.  Vlastela  se 
dubrovaCka  po2uri§e  obavijestiti  o  tomu  kapetana  i  bana  Ladislava  Markusa,  kao  i  kra- 
Ijeve  brodove;  podjedno  javiSe  svojim  poslanicima  u  Konavlima,  da  podju  pod  Novivoj- 
vodi  Ajasbegu,  jamadno  da  mu  destitaju  na  slavodobicu. 

Tako  je  propala  Hercegovina  do  kraja.  Kraljeve  cete  vec  su  prvih  dana  veljaSe  u 
Dubrovniku;  vlastela  ih  hode  prevesti  u  zavicaj,  ali  mnogi  stupaju  u  dubrovadku  sluzbu, 
le  ostaju  ondje  i  dalje.  Neki  se  pade  i  pozenise.  Herceg  Vlatko  sa  svojom  porodicom 
ostavio  svoju  domovinU;  te  se  preselio  u  mletadke  oblasti;  njegov  sin  Ivan  Kosaca  ill 
Kosadic  spominje  se  1507,  medju  mletackim  plemicima.  Od  citave  Hercegovine  ostao  je 
kralju  Matijasu  jedino  kasteo  Kos  (Chos)  na  u§cu  Neretve,  koji  su  kroz  vise  godina  bra- 
nili  od  turskih  napadaja  njegovi  kapetani  (1483.  Chervat  Janus,  1484.  Simon  capitaneus). 
Jo§  18.  listopada  1488.  pi§e  kralj  MatijaS  iz  Be6a  mletackomu  duzdu,  neka  izdade  otvo- 
reno  pismo  svojim  slu2benicima  i  podanicima,  i  neka  im  zapovjedi,  da  dopuStaju  kroz 
svoje  oblasti  dovazati  lijesa  kraljevim  Ijudima,  da  se  podigne  novi  kaSteo  mjesto  razvalje- 
noga,  §to  ga  kralj  imade  na  uScu  Neretve  (castellum  illud  nostrum,  quod  in  faucibus  flu- 
minis  Narenti  situm  habemus).  Cini  se,  da  je  kralju  poSlo  za  rukom  obnoviti  kaSteo,  jer 
se  Kos  i  poslije  smrti  njegove  spominje  kao  krscanska  tvrdjica. 

Kralj  Matija§  nije  mogao  obraniti  Hercegovine,  jer  je  bila  suviie  udaljena  od  sre- 
diSta  njegove  vlasti.  Osim  toga  smetao  mu  je  takodjer  rat  s  carem  Fridrikom,  kao  i  ne- 
prijateljsko  ponasanje  Mletaka,  koji  su  objerudke  pomagali  cara  Fridrika  III.  i  pogodo- 
vali  sultanu  Bajazitu  II.  u  borbi  s  bratom  njegovim  Dzemom  i  njegovim  privrzenicima. 
Fate  i  sam  papa  Siksto  IV.  bijaSe  ohladnjeo  za  sveti  rat,  odkad  su  turske  date  bile  osta- 
vile  Otranto,  te  je  svaka  opasnost  za  Italiju  minula.  Papa  je  nasuprot  naginjao  Mletcima, 
koji  su  se  ^acali  kralj  a  Matijasa  i  knezova  Frankapana,  odkad  bijahu  gotovo  prevarom 
obladali  otokom  Krkom.  Kraj  takih  prilika  nije  ni  dudo,  da  je  kralj  stao  napuStati  misao 
o  daljemu  ratu  sa  sultanom  Bajazitom,  pak  i  sam  po^eo  natucati,  da  bi  se  mogao  s  njime 
izmiriti.  U  ozujku  1482.  javlja  MatijaS  po  biskupu  jegarskomu  i  kardinalu  Gabrijelu  od 
Verone  papi,  *da  bi  se  i  on  mogao  s  Turcima  sloziti  i  takova  §to  u^initi,  §to  bi  ne  samo 
car  i  (njemadki)  knezovi  osjetili,  nego  i  citavo  kr§canstvo«. 

Medjutim  kralj  MatijaS  nije  taj  put  izpunio  svoje  prijetnje,  nego  se  je  naprosto  za 
neko  vrijeme  okanio  navalnoga  rata  na  Turke,  te  svu  paznju  svratio  na  cara  Fridrika  III. 
Stoga  su  se  turske  vojvode  na  medjama  opet  ohrabrile.  Kronidar  Unrest  javlja  godine  1482. 
i  1483.  o  novim  provalama  bosanskih  Turaka;  za  prve  opustoSili  su  Kranjsku,  a  za  druge 
juznu  Stajersku  oko  Optuja.  Dne  25.  rujna  1482.  pi§e  kralj  MatijaS  o  provali  turskih 
deta  u  temeSku  zupaniju,  kojom  je  upravljao  kapetan  Pavao  Kinizi.  Kralj  javlja,  da  je 
6.  rujna  pet  susjednih  vojvoda  turskih  sa  10.000  momaka  preSlo  preko  Dunava,  te  uda- 
rilo  prema  gradu  Temesvaru.  Pavao  Kinizi  nije  imao  svojih  6eta  na  okupu,  pak  im  nije 
mogao  s  mjesta  na  put  stati.  Turci  su  stoga,  proSavSi  kraj  Teme§vara,  poharali  osam  do 
deset  sela,  te  su  se  natovareni  plijenom  stall  vec  vracati  k  Dunavu.  Medjutim  je  Pavao 
Kinizi  skupio  svoje  dete,  pak  se  je  (zajedno  s  despotom  Vukom  i  Petrom  DojCinom) 
9.  rujna  kod  grada  Bedeja  oborio  na  Turke.  U  krvavom  boju  bi§e  Turci  ili  poubijani 
ili  zarobljeni;  vojvoda  iz  Kru§evca  (Boznamehmeth)  dopanuo  je  robstva,  drugi  vojvoda 
poginuo  je  na  bojnom  polju.  Slavodobitni  kapetan  Pavao  Kiniii  provalio  je  na  to  preko 
Dunava,  da  vrati  Turcima  nemilo  za  nedrago. 

Ba§  ta  potonja  provala  kao  da  je  kralja  Matijasa  potakla  na  odludnije  ratovanje 
s  carem  Bajazitom  II.  U  travnju  1483  nalazimo  ga  u  dopisivanju  s,  carevicem  Dzemom 
(domino  Zyzym),  kojega  zove  >bratom  i  rodjakom  svojimc  (fratri  et  consanguineo  nostro). 
SuviSe  radi  oko  toga,  da  francuzki  kralj  odpusti  carevica  Dzema,  pak  da  onda  Matija§ 
zajedno  s  Diemom  i  brojnim  privrienicima  njegovim  u  turskome  carslvu   zbaci   sultana 


ODNOSI    PREMA    SULTANU    BAJAZITU    II.;    PAD    HERGEGOVINE   (1482.). 


135 


Bajazita.  Matija§  pripravljao  se  je  u  velike;  javlja  se,  da  je  u  to   ime  bio  skupio  vojsku  od 
70.000  momaka,  da  s  njima  povede  Dzema  na  prijestolje  njegova  otca. 

Ali  carevid  D2em  ne  dodje  iz  Francuzke  u  Ugarsku,  kako  je  kralj  Matija§  ode- 
kivao.  Zaprijedili  to  protivnici  kraljevi.  MatijaS  je  paCe  bio  uvjeren,  da  su  ti  protivnici 
njegovi  Daputili  sultana  Bajazita,  da  se  svom 
snagom  obori  na  njega.  U  jednome  pismu 
kraljevu  na  papu  Siksta  IV.,  pisanom  u 
travnju  1483.,  ditamo:  >Ved  je  posve  iz- 
vjestno  (certissimum),  da  je  sultan  turski 
po  naputku  (impulsu)  cara  Fridrika  i  Mle- 
taka  sav  teret  rata  (omnem  belli  molem)  na 
nas  i  na§e  kraljevstvo  svalio;  kaze  se,  da 
je  vec  neke  tete  napred  poslao,  pak  da  6e 
naskoro  (in  proximo)  i  sam  glavom  s  Ci- 
tavom  silom  (cum  toto  apparatu)  na  nas 
udaritic. 

Kralj  MatijaS  dobro  je  slutio.  U  kasno 
Ijeto  ili  na  podetku  jeseni  1483.  zaista  su 
bosanski  i  srbski  pa§a,  jamadno  po  nalogu 
sultanovu,  skupili  veliku  vojsku,  te  su  preko 
Une  provalili  u  Hrvatsku,  gdje  su  se  razdi- 
jelili  u  tri  fopora.  Jedan  Copor  od  7000  ko- 
njanika  provalio  je  preko  Kranjske  u  Ko- 
ruSku,  koju  je  nemilo  oko  16.  listopada  opli- 
jenio  i  poharao.  S  bogatim  plijenom  vratio 
se  taj  topoT  u  Hrvatsku,  gdje  se  je  s  osta- 
lim  Setama  opet  sjedinio,  pak  6e  se  opet 
svi  Zajedno  preko  Une  povratiti  u  Bosnu. 
Medjutim  nije  mirovao  ni  tadanji  ban  hr- 
vatski  MatijaS  Gereb,  nasljednik  Bla2a  Ma- 
gjara.  On  bijaSe  oko  sebe  skupio  hrvatske 
knezove  i  njihove  iete,  te  je  29.  listopada 
na  rijeci  Uni  >kod  broda  Zrinskoga* 
doiekao  Turke.  U  dvodnevnom  boju  (29.  i 
30.  listopada)  bi§e  Turci  posve  svladant  i 
razasuti,  a  silno  roblje  krScansko,  koje  bi- 
jahu  zasuinjili,  oslobodjeno.  KrSdanski  svijet 
slavio  je  u  velike  pobjedu  hrvatsku;  nepo- 
znati  hrvatski  Ijetopisac  zabiljeiio  je  slavu 
hrvatskoga  oruzja  ovim  rijedima:  >Let  go- 
spodnjih  1483.  tada  tecaSe,  kada  Gerebi 
Matija§,  ban  hrvatski,  i  Vuk  despot  i  gospoda 
hrvatska  Turke  pobi^e  na  brodu  Zrinskoga, 
pobi§e  je  prez  disla*.  Sam  kralj  MatijaS  po- 
2urio  se  je,  da  posebnim  pismom  pohvali  ju- 
na^koga  bana  i  hrvatske  knezove. 


Nikola    Ilo6ki 

kral)  boMOtki 

(1471.-1477.). 

S  nafrobnof;    ipomenikk    0    franjcTaikoj    crkvi   a 

Iloko.  Knei  NikoU  Iloeki  n  •jajnoj   viteikoj  opr«mi 

■toji  oa  lavu,    a    ijeTtcl    diii  jabaka,  •  kUtb  na 

je  naalonjena    na    jaatnk.    S  obje    strane    nief^oTa 

lika  tioieitena  an  po    dra   grba    (medja    njima    i 

grb  kuesoTa  od  Iloka). 


Kralj  MatijaS  pohitao  je    takodjer,  da 
pobjedu  Hrvata  navijesti  papi  Sikstu  IV.  i  talijanskim  knezovima.   U  pismu  na  papu  od 
6.  studenoga  1483    opisuje  on  pobjedu  ovako:  >Bilo  nam  je  prije  javljeno,  da  su"f Turci 
s  jakom  silom  (valida  potentia),   skupljenom    iz   Srbije   (Missia)  i  narodito    iz    Vrhbosne, 


136  MATIJA§KORVIN  (1458—1490.). 

# 
poSli  u  Hrvatsku,  a  odanle  sve  u  zemlje,  podvrgnute  vlasti  prejasnoga  rimskoga  cara. 
DoSuvSi  za  to  sve  sam  potrebito  udesio  .  .  .  i  nijesam  dvojio,  da  6e  se  Turci  tezko 
zdravi  ku<5i  povratiti,  samo  ako  se  (tako  dugo)  robeci  zaustave.dok  se  oni,  kojim  bi  zapovije- 
djeno,  skupe  oko  hrvatskoga  bana  A  to  se  je  i  dogodilo,  jer  je  Bog  bio  u  prilog  kr§- 
canskoj  stvari.  Kad  su  naime  neprijatelji,  presavSi  Unu  i  zatim  Savu,  udarili  na  Karnio- 
liju  i  §tajersku,  kao  i  druga  susjedna  mjesta  carskoga  veli6anstva,  ban  je  na§  hrvatski, 
Mafija§  Gereb,  skupiv^i  vojsku,  namah  posao  na  mjesto,  kojim  su  Turci  bili  proSli,  pak 
razdjelivSi  svoju  vojsku  na  troje  zapovjedio  je  nekim  Cetama,  da  idu  za  stopama  nepri- 
jatelja,  i  da  blizu  njih  jasu,  te  neka  ne  samo  paze,  kamo  idu,  nego  neka  takodjer  gle- 
daju,  da  bi  neke  od  njih  mogli  budi  uhvatiti  budi  poubijati.  Turci  su  pako,  polto  su 
divljim  i  barbarskim  bijesom  brojna  mjesta  carskoga  velidanstva  razasuli  i  poharali,  stali 
se  vracati,  vukuci  viSe  nego  vodeci  sa  sobom  veliko  mnoztvo  suznjeva.  DoCuvSi  medjutim 
za  velike  priprave  banove,  zadrzaSe  se  viSe  dana  obilazeci  amo  tamo,  i  potrazujuci  na 
svaki  naSin,  kako  bi  Hi  bez  traga  mogli  pobjeci,  ili  kako  bi  naSega  bana  od  broda  (pre- 
laza)  preko  rijeke  (Une),  na  kojem  su  prije  pre§li,  odmamili,  pak  ga  sami  zauzeli.  Po- 
tonje  je  njima  i  poSlo  zu  rukom.  Jer  kako  je  banu  dodijalo  dugodnevno  izdekivanje  kod 
broda,  ostavio  je  brod  i  podigao  vojsku,  da  se  s  njima  ogleda,  gdje  god  ih  za- 
tekao.  Turci  medjutim,  6uvsi  za  banov  odlazak  od  rijeke,  pohitase  §to  brze  k  brodu,  pak 
zauzevSi  ga,  ve<5  su  jednoga  vojvodu  sa  50  konjanika  prevezli,  kad  je  na§  ban  s  vojskom 
onamo  dotrCao,  te  ih  od  broda  otjerao.  Zapodeti  boj  prekide  noc,  jer  se  je  poCelo  bo- 
riti  na  izmaku  dana,  a  bilo  je  to  dvadeset  i  devetoga  listopada.  Neprijatelji  su  nedaleko 
od  podnozja  nekoga  brda,  smje5tiv§i  na  vrhuncu  njegovu  suznjeve,  na  konjima  noc  spro- 
veli.  Sjutradan  u  zoru  svom  se  je  snagom  stalo  boriti,  te  je  planuo  krvav  i  zestok 
boj,  u  kojemu  je  milosrdni  Bog  udijelio  pobjedu  nama  i  krScanskomu  puku.  Citava  naime 
sila  turska  bi  razbita;  zarobljene  bi§e  dvije  vojvode  i  2000  Turaka;  ostali  bi§e  koje  ubi- 
jeni,  a  koje  se  potopiSe,  kad  su  htjeli  rijeku  preplivati.  Za  onima,  koji  su  utekli,  posli 
su  na§i  u  potjeru.  I  premda  po  pravu  i  pravici  pripada  pobjednicima  sve,  §to  su  silom 
oruzja  oteli  pobjedjenima  .  .  .  ipak  srro  zapovjedili,  da  se  svi  oni  (krscanski)  suznjevi, 
—  a  bilo  ih  je  na  broj  preko  deset  tisuca  du§a  —  paste,  da  se  zdravi  i  ditavi  povrate  u 
svoj  zaviiaj.  Bilo  je  medju  njima  vise  zena  i  djece,  nego  muzkih  glava  .  .  .« 

Podatke  kralja  MalijaSa  dopunjuje  suvremeni  kroni^ar  Jakov  Unrest,  koji  kaze,  da 
je  Turaka  bilo  5500,  kad  su  htjeli,  da  prijedju  rijeku  Unu  (Wan),  U  hrvatskoga  bana 
bio  je  despot  Vuk,  knez  Bernardin  Frankapan,  knez  Zrinski,  hrvatski  banovac  GaSpar 
PeruSic,  kapetan  Blaz  Magjar  i  neki  Hrvat  Vuk,  koji  je  dugo  vremena  zivio  medju  Tur- 
cima  (der  Dispott  was  wann  in  Windischen  Lannden,  Graff  Weredin,  auff  teutsch  ge- 
nant  Graff  Bernhart,  der  ist  Graff  Steffanns  Sun  von  Krabatten,  Graff  Rintschitz  inn  auch 
Graff  zu  Krabraten,  und  des  kunigs  Hawbtman  ainer  genannt  Marmolasch,  ain  Krabat 
genannt  Parusitz,  aber  eyn  Herr  von  Krabaten  genannt  Waldeckh,  und  eyn  Krabat  ge- 
nannt Wolff,  der  was  lanng  under  den  Turckhen  gewesen).  Ba§  tomu  Vuku  bilo  je  po- 
vjereno,  da  Suva  obalu  rijeke  Une  i  brod;  Turci  poku§ali  su  ga  podmititi,  da  ih  pusti 
prijedi,  ali  on  nije  htio  o  tom  ni  da  6uje,  ve6  je  tri  put  Turke  suzbio,  kad  su  se  rijeci 
priku5ili.  Na  to  su  Turci  stali  ugovarati  s  banom  i  hrvatskom  gospodom,  da  im  dozvole 
preci  pod  pogodbu,  da  ce  pustiti  sve  zarobljene  suzoje  na  slobodu,  a  suvi§e  ce  za  svaku 
tursku  sablju  (glavu)  platiti  forintu.  Ban  i  knezovi  stali  su  se  u  prvi  mah  pogadjati,  samo 
da  oslobode  nesredne  suznje;  ali  kad  su  zamijetili,  da  Turci  u  to  potajno  ubijaju  krs- 
dansko  roblje,  prekinuse  dogovore,  te  se  oborige  na  Turke.  Sve  ih  poubiSe,  jedino  jed- 
noga vojvodu  zarobiSe  s  malo  Ijudi.  KrSdanski  suznjevi,  sapeti  u  teike  okove,  bi§e  oslo- 
bodjeni  i  kudi  poslani.  >Molimo  se  Bogu«,  zavrSuje  destiti  Unrest,  »da  nam  Bog  udijeli 
svoju  milost  i  jo§  vi§e  pobjeda  (des  Syges  mer),  da  se  ne  izpuni  ono,  §to  je  pisano: 
>Potecite  ovamo  svi  vuci  toga  svijeta  i  razdirajte  krSdane,  jer  svi  pastiri  njihovi  spavaju*. 


OSUDNA    BORBA   S   CAREM    FRIDRIKOM    III.    (1484    -1490.).  137 

I  dvorski  povjestni6ar  kralja  Matija§a,  viSe  puta  ve<5  spomenuti  Antooije  Bonfinije  znade 
za  pobjedu  Hrvata.  Turaka  je  po  njemu  bilo  7000,  a  suznjeva  10.000  duSa;  uz  bana 
MatijaSa  Gereba  i  despota  Vuka  slavi  on  osobito  Bernardina  Frankapana,  koji  se  je  u 
torn  boju  prvi  put  svojom  hrabroScu  iztaknuo  (ubi  Berardini  Frangipanis  virtus  nimium 
enituisse  perhibetur).  Jo§  u  16.  stoljedu  spominjali  su  Hrvati  tu  pobjedu  svojih  predaka. 
Ljetopisac  Ivan  TomaSic  znade,  da  je  >brod  Zrinskoga*  na  Uni  bio  ondje,  gdje  je  po- 
slije  stajao  Novigrad;  u  boju  su  sudjelovali  osim  Bernardina  Frankapana  joS  rodjaci  nje- 
govi  Ivan  IX.  Cetinski  i  Mihajlo  Slunjski;  tursku  je  vojsku  vodio  Harsi-paSa,  a  onaj 
vojvoda,  koji  se  je  sredno  preko  rijeke  prevezao,  zvao  se  je  Serli-Hasan.  I  po  njemu  je 
boj  trajao  dva  dana;  Turaka  je  poginulo  petnaest  iisu<5a,  a  suznjeva  obojega  roda  oslo- 
bodjeno  bi  dvadeset  i  pet  tisuca.  >Slava  budi  Bogu«,  kli^e  TomaSic  zavrlujuci  svoje  pri- 
aanje.  Tradicija  je  poslije  boj  jo§  vise  okitila.  Oslobodjeni  krScani  pripovijedali  su,  kako 
su  Turci  u  o6\  boja  namjestili  sablju,  da  visi,  pak  su  iz  nje  gatali.  Tada  da  je  mjesec 
postao  krvav,  zatim  crn,  a  onda  taman,  tri  zvijezde  da  su  na  Turke  vatru  sipale,  a  oni 
su  prestra§eni  cupali  si  dlake  iz  glave  i  brade,  na  zemlju  padali  i  drug  druga   obimali 

Neko  vrijeme  iza  hrvatske  pobjede  na  Uni  osvanuo  je  na  dvoru  kralja  MatijaSa 
poslanik  sultana  Bajazita  11.  s  pismom,  u  kojemu  je  sultan  ponudio  kralju  primirje  za  pet 
godina  uz  iastne  i  povoljne  uvjete.  Mnogi  prelati  i  velikaSi  nijesu  htjeli  duti  za  ponudu 
sultanovu,  no  uza  sve  to  je  kralj  prevolio  miru.  Sklonilo  ga  na  to  u  jednu  ruku,  §to 
nije  mogao  dobiti  carevica  Dzenia  u  svoju  vlast;  a  u  drugu,  §to  je  ostao  osamljen 
u  borbi  s  Turcima,  jer  je  car  Fridrik  neprestano  moljakao  Turke  za  mir,  dok  su  Mletci 
gotovo  s  Bajazitom  surovali.  MatijaS  poslao  Bajazitu  svoga  pouzdanika,  koji  je  izjavio, 
da  kralj  mira  ili  primirja  ne  trazi  (non  querere),  ali  da  ga  ni  ne  odbija,  ako  su  uvjeti 
dastni  i  povoljni.  Na  to  se  je  kraljev  povjerenik  vratio  s  turskim  poslanicima,  koji  su 
onda  utanafiili  primirje  na  pet  godina.  O  tom  je  MatijaS  s  mjesta  obavijestio  njemadke 
knezove,  obijedivSi  cara  i  Mletke,  da  su  oni  tome  krivi.  >Mi  se  moramo  bar  sebi  smilo- 
vati  i  za  svoje  se  stvari  pobrinuti,  dok  bozja  milost  ne  otvori  oti  srca  drugim  vlada- 
rimat.  I  sultanu  Bajazitu  pisao  je  kralj  ovo  pismo:  >Premoini  vladaru,  gospodine  prija- 
telju  na§  Ijubljeni.  §to  je  premozno  va§e  velicanstvo  na§oj  jasnosti  u  pogledu  primirja 
(pro  parte  induciarum)  saobcilo,  razumjeli  smo,  te  nam  se  svidja  kao  i  vama,  premda  ce 
biti  nekih  nepokornika,  koji  se  krate  pokoravati  naSim  zapovijedima.  No  te  treba  da 
silom  prinudimo  na  pokornost.  Mi  dakle  prihvacamo  od  va§ega  premoinoga  velidanstva 
ponudjeno  primirje  za  ustanovljene  godine,  i  obecajemo  vam  naSom  vjerom  krScanskom, 
da  cemo  ga  tvrdo  driati;  ali  tako,  da  na  nijednu  zemlju,  koja  izpovijeda  na§u  vjeru,  za 
redenoga  primirja  ne  udarate,  narodito  pak  da  s  ove  strane  mora  nitko  u  ime  vaSe 
s  vojskom  ne  dolazi,  izuzev  jedino  trgovce,  koji  se  sa  svojim  trgom  mogu  u  naSe  zemlje 
svradati  i  iz  njih  odilaziti.  Napokon  ako  se  svidi  Bogu  i  na^oj  zajednidkoj  volji,  mogao 
bi  se  utvrditi  mir  medju  nama  za  sve  vijeke*. 

Primirjem  od  god  1483.  prestao  je  rat  izmedju  kralja  MatijaSa  i  turskoga  sultana, 
premda  i  poslije  bilo  koji  put  okrSaja  na  granicama.  MatiJaS  mogao  je  sada  svu 
snagu  svoju  skupiti  u  jedno,  da  konadno  obraduna  s  carem  Fridrikom  i  s  njegovim  javnim 
i  tajnim  saveznicima. 

(Osudna  borba  s  carem  Fridrikom  III,  1484—1490.;  MatijaS  prema 
Mletcima  i  ostalim  taiijanskim  driavama).  Mir,  utanaden  1477.  izmedju  kralja 
MatijaSa  i  cara  Fridrika  III,  nije  mogao  dugo  trajati.  Poglaviti  uzrok  daljim  smutnjama 
i  borbama  bila  je  u  prvom  redu  lidna  mrinja,  koja  je  oba  vladara  zaokupila,  a  onda 
ziva  zelja  Matija§eva,  da  se  kada  tada  uzpne  na  njemaCiko  prijestolje,  a  po  njemu  do 
£asti  i  vlasti  rimskoga  cara.  Prema  tim  glavnim  uzrocima  bilo  je  ostalo  tek  nuzgredni 
povod,  da  se  netom  utanadeni  mir  pogazi.  Takav  povod  dadoSe  i  prilike  crkvene  u  na- 
sljednim  zemljama  cara  i  kralja  Fridrika  Hi    Od  svth   nadbiskupa  i  biskupa    u    njegovim 


X38  0  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

neposrednim  oblastima  jedini  mu  nije  bio  pocudan  nadbiskup  u  Salzburgu,  po  imenu  Bern- 
hard  von  Rohr.  Car  pozvao  Bernharda  u  §tajerski  Gradac,  pak  tu  ga  u  studenom  1478. 
na  polak  prinudio,  a  na  polak  sklonio,  da  se  odre6e  svoje  nadbiskupije.  Fridrik  III.  na- 
mijenio  izpraznjenu  stolicu  svome  gostu  Ivanu  Beckenslaheru,  nekadanjemu  nadbiskupu 
ostrogonskomu,  koji  je  cam  dosad  uzajmio  sila  novaca,  te  mu  je  za  to  car  zalozio  gra- 
dove  Enns  i  Steier.  Beckenslaher  vratit  ce  caru  redene  gradove,  a  k  tome  ce  bivSemu 
nadbiskupu  Bernhardu  davati  godiSnju  mirovinu. 

No  s  time  nije  bio  sporazuman  salzburzki  kaptol,  koji  je  Bernharda  sklonio,  da  je 
svoju  ostavku  opozvao.  I  nadbiskup  i  kaptol  zaiska§e  pomoc  u  kralja  Matija§a,  za  ko- 
jega  su  dobro  znali,  da  ga  vrijedja,  Sto  car  odlikuje  njegova  odmetnika,  bjegunca  Be- 
ckenslahera.  MatijaS  to  jedva  do6eka,  te  se  20.  rujna  1479.  obveza,  da  ce  salzburzku 
crkvu  Stititi  i  braniti  ne  samo  od  Turaka,  nego  i  od  »drugih  nepravednih  napada6a«. 
Nasuprot  obecase  nadbiskup  i  kaptol,  da  ce  kralju  >s  obzirom  na  Turke  i  druge  prije- 
tece  pogibli«  otvoriti  (ustupiti)  sva  svoja  utvrdjena  mjesta.  Njima  se  pridruzi  i  sekavski 
biskup,  kojemu  je  jednako  car  smjerao  oduzeti  njegova  imanja;  i  taj  \ite6e  se  MatijaSu 
i  predade  mu  ^etiri  svoja  grada.  Sada  naval i  kralj  Matija§  na  austrijske  zemlje  kao  bra- 
nitelj  progonjenih  biskupa,  te  podvrgava§e  redom  njihove  gradove  i  posjedovanja  svojoj 
vlasti.  Na  koncu  1479  zauze  Qptuj,  Lipnicu  i  druge  salzburzke  i  sekavske  gradove  u 
Stajerskoj,  a  u  veljadi  1480.  pokori  jo§  Radgonu,  Kostanjevicu  i  druga  mjesta  stajerska 
i  kranjska.  U  Ijetu  1480.  provalio  je  njegov  kapetan  Zeleni  u  Austriju,  a  u  jeseni  drugi 
njegov  kapetan,  Ceh  Panisko,  u  KoruSku,  radeci  toboze  sve  u  prilog  progonjenim  bisku- 
pima.  Kralj  nije  sustao  udarati  na  te  zemlje  ni  onda,  kad  se  je  u  studenom  1481.  nad- 
biskup Bernhard  zaista  konacno  zahvalio,  a  Ivan  Beckenslaher  preuzeo  njegovu  stolicu 
u  Salzburgu.  Sad  je  Matijas  po6eo  raditi  na  svoju  ruku,  i  to  jo§  odludnije,  premda  su  i 
papinski  poslanici  i  njema6ki  knezovi  nastojali  oba  protivnika  izmiriti,  samo  da  ne  plane 
veliki  i  o6iti  rat.  Ali  sav  njihov  trud  bio  je  zaludo:  izmedju  cara  i  MatijaSa  nije  moglo 
biti  vi§e  mira.  Sto  nije  dosad  bilo  pravoga  rata  medju  njima,  doprinesli  su  jedino 
Turci  svojim  provalama. 

Pravi  rat  zapoCet  bi  god.  1482.,  kad  je  u  svibnju  kraljev  vojvoda  Stjepan  Zapolja 
stao  podsjedati  tvrdi  grad  Haimburg,  koji  se  je  smatrao  »klju5em  Austrije«.  Zapolja  bi 
doduSe  od  carevaca  izmedju  Haimburga  i  Brucka  razbijen  i  Ugri  prinudjeni,  da  dignu 
podsadu;  no  na  to  skupi  kralj  MatijaS  kud  i  kamo  jacu  vojsku,  kojoj  ne  mogoSe  carevci 
odoljeti.  Dne  5.  listopada  predade  se  kralju  gladom  izmoreni  grad  Haimburg,  a  malo  dana 
poslije  i  tvrdinja  gradska.  Odatle  udari  MatijaS  ravno  prema  Be(!;u,  te  zauze  redom  oko- 
li§na  mjesta  St.  Veit,  Baden  i  Enzersdorf,  tako  da  je  gradu  otezfiao  dovazanje  hrane 
Da  ga  u  Becu  ne  zatvore,  ostavi  car  Fridrik  na  pocetku  travnja  1483.  grad,  kojega  nije 
nikad  viSe  vidio,  pak  se  skloni  u  gtajerski  Gradac.  Medjutim  minuSe  taj  put  i  Be6  ne- 
volje  podsade,  jer  je  kralj  MatijaS  jedan  dio  svoje  vojske  poslao  u  Stajersku,  a  s  ostatkom 
vratio  se  je  u  Ugarsku,  da  osvoji  grad  Kisek,  koji  je  gotovo  kroz  pol  stoljeda  bio  u 
vlasti  Fridrikovoj.  To  mu  i  podje  za  rukom. 

Tijekom  godine  1483.  nije  bilo  daljih,  zamaSnijih  bojeva.  U  cara  nije  bilo  novaca 
za  rat,  a  MatijaS  svracao  paznju  na  turske  prilike.  K  tomu  je  i  papa  Siksto  IV.  u  Ijetu 
poslao  biskupa  od  Castella,  da  pokusa  vladare  izmiriti.  Papinski  legat  potrazio  je  naj- 
prije  cara;  no  taj  nije  htio  duti  za  pogadjanje  tvrdeci,  da  je  njegov  protivnik  dugotraj- 
nim  ratovaojem  posve  iznemogao  i  skroz  nesposoban  za  dalji  boj.  Kad  je  Matija§  za  to 
dofiuo,  nastojao  je  legatu  bjelodano  pokazati,  kako  car  njegovo  stanje  slabo  poznaje. 
Jednom  dao  je  pred  legata  dovuci  17  ogromnih  topova,  koje  je  u  Austriju  poslao. 
Zatim  ga  je  odveo  u  svoju  riznicu,  te  mu  je  pokazao  zlatno  i  srebreno  posudje,  biserjem 
i  draguljima  ukraSene  odore  i  sila  drugih  dragocjenosti,  kojima  se  legat  nije  mogao 
dosta  naduditi.  Legat  trsio  se  je  svom  snagom,  da  ipak  oba  vladara  skloni  na  mir,  pa6e 


OSUDNA    BORBA    S   GAREM    FRIDRIKOM    III.    (1484. —1490.). 


139 


je  predlagao,  da  se  sastanu  liCno  na  dogovore.  Ali  mu  se  Matija§  gotovo  narugao:  >Ako 
car  zaieli,  da  me  dodeka,  ja  du  naskoro  u  njegovoj  blizini  osvanutit.  Legat  mu  je  na 
to  odgovorio,  da  on  ne  6e  ni  silom  oruzja  smekSati  tvrdu  glavu  carevu.  I  zaista  je  Fridrik 
u  to  dao  iz  Be6a  preseliti  u  Tirol  ne  samo  svoju  kcer,  nego  i  iitavo  porodidno  blago, 
pak  je  tako  jasno  pokazao,  da  je  spreman  i  svoju  prijestolnicu  izgubiti,  ali  da  se  ne  6e 
svome  takmacu  pokoriti  niti  se  s  njime  pogadjati. 

Tako  je  na  pocetku  1484.  —  namah  nakon  §to  je  MatijaS  utanadio  primirje  s  Tur- 
cima  —  planuo  osudni  boj  izmedju  njega  i  cara.  Kraljeve  vojvode  provaliSe  s  jakom  vojskom 
u  Austriju,  da  osvoje  Bed.  Njima  su  se  slabo  opirale  malobrojne  careve  dete,  ali  to  vi§e 
pojedini  gradovi  doljne  Austrije.  Uza  sve  to  bi  ve<5  25.  veljade  1484.  Bruck  na  Litavi 
nakon  dulje  podsade  juriSem  osvojen,  i  gradjanstvo  toga  grada  od  ogordenih  ugarskih 
deta  za  krvava  pokoJja  poubijano.  Malo  zatim,  15.  travnja,  uzese  Ugri  i  brijeg  Kahlenberg, 
koji  gospoduje  gradu  Bedu.  Poslije  toga  dade  kralj  Bed  s  desne  strane  Dunava  opa- 
sati,  te  posla  hrabroga  kapetana  Davidhazija  na  lijevu  obalu  rijeke,  da  podsjedne 
K'>n  "uburg,  kojega  se  je  posada  hrabro  branila.  Carske  dete,  koje  bijahu  poslane  u 
pon.ov  podsjednutomu  gradu,  bise  u  krvavom  boju  suzbijene;  no  malo  zatim  pade 
i  ugarsici  vojvoda  Davidhazi.  Sada  preuze  u  dnigoj  polovici 
studenoga  sam  kralj  vrhovno  zapovjednidtvo  nad  detama,  koje 
su  udarale  na  Korneuburg.  Medjutim  bija§e  i  u  gradu  za 
sedammjesednog  podsjedanja  nestalo  ziveia,  soli  i  drva,  pak 
tako  bi  napokon  posada  prinudjena,  da  se  1.  prosinca  1484. 
predade.  Sada  zaprijeti  Bedu  najveca  pogibao,  to  vi§e,  §to  se 
je  za  zestoke  zime  i  Dunav  smrznuo,  te  je  kraljevim  detama 
bilo  lake  prelaziti  preko  rijeke,  pak  zauzeti  Prater  i  utvrde 
kod  mostova.  Prvih  dana  1485.  spremao  se  je  kralj  MatijaS, 
da  opaSe  Bed  sa  sviju  strana.  Dunav  bi  zatvoren  trojakim 
lancem  i  badvama.  Kralj  se  je  utaborio  u  Wahringu,  te  je 
29.  sijednja  1485.  u    12  sati  o  podne   podeo  pucati  na  grad. 

Car  Fridrik  III.,  koji  bijaSe  jo§  u  listopadu  profile  go- 
dine  iz  fitajerskoga  Gradca  posao  u  Linac,  dinio  je  sve  prema 
svojim  slabim  silama,  da  pomogne  svojoj  prijestolnici.  Ali  je 
nije  mogao  spasti.  Uza  sve  to  otimao  se  je  Bed  kroz  neko- 
liko  mjeseci,  pade  je  posada  njegova  koji  put  provaljivala  i 
kraljevim  detama  jada  zadavala.  Kaie  se,  da  se  je  kralj  Ma- 
tija§  u  dva  maha  uvukao  u  grad,  te  razgledao  stanje  posade 
i  razpolozenje  gradjanstva.  Uvjerio  se,  da  se  grad  poradi 
nesta§ice  hrane  i  velike  skupode  ne  ce  modi  dugo  odriati. 
Gradjanstvo,  zeljno  mira,  zahtijevalo  je,  da  se  ugovara  o  pre- 
daji;   no   carski    su    zapovjednici    odvracali   od   toga,   tjeSeci 

gradjane,  da  de  carev  sin,  nadvojvoda  Maksimilijan,  naskoro  dodi  gradu  u  pomod  s  bur- 
gundijskom  vojskom.  Ali  Maksimilijana  ne  bi,  a  na  to,  narodito  niie  gradjanstvo,  prinudi 
gradsko  vijede,  da  ugovara  s  kraljem  MatijaSem.  Dne  14.  svibnja  osvanuJe  u  njegovu 
taboru  odaslanici  bedkoga  sveudiliSta,  te  izmoliSe  najprije  primirje  od  Sest  dana.  Zatim 
bi  ustanovljeno,  da  se  grad  mora  1.  lipnja  predati,  ako  mu  u  to  ne  stigne  kakva  pomod. 
Posada  gradska  smije  tada  s  oruijem,  konjima  i  prtljagom  svojom  slobodno  otidi.  Po- 
mocna  vojska  ne  dodje,  i  tako  se  napokon  Bed  morade  predati  kralju  MatijaSu. 

Na  odredjeni  dan  —  1.  lipnja  1485.  —  udje  kralj  MatijaS  sa  8000  vojske  u  sto- 
licu  Habsburga.  Gradsko  vijede,  svedenstvo  i  sveudiliitc  pozdravilo  ga  svedano.  JoS 
svedanije  dodekana  bi  pet  dana  poslije  kraljica  Beatrica.  Oboje  se  na  to  nastanilo  u 
starim  dvorima   nadvojvodskim,  koje  su  poslije  ukrasili  razkoSnim  namjeStajem  i  vise6m 


Kraucga  Beatrica. 

Po    itTornika     litnoilikkra 
AtUvaute-a    a  moIitTcnikn 
kraija  Matijaia. 

KnUavaka  knjilnioa  a 
Bruaa\)a. 


I40  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

vrtovima.  Kralj  se  je  MatijaS  smatrao  sada  zakonitim  gospodarom  osvojene  zemlje  (iure 
belli),  te  se  je  i  prozvao  vojvodom  austrijskim.  Vijece  gradsko  moralo  mu  prvo  prisedi 
zakletvu  vjernosti,  zatim  je  sazvao  zemaljske  staleze,  koji  su  se  takodjer  morali  njemu 
pokloniti  i  dace  dozvoliti.  Napokon  je  kralj  kao  gospodar  Austrije  dijelio  svojim  ugarskim 
velikaSima  razlidita  posjedovanja  u  toj  zemlji  (kao  Stjepanu  Zapolji);  paCe  je  i  ugarskoga 
prelata  Urbana  Docija  (Dojcina)  poslije  namjestio  za  blskupa  u  Bedu. 

Nakon  pada  Be^a  nastojao  je  kralj  predobiti  i  ostale  gradove  u  doljnoj  Austriji. 
Dne  27.  srpnja  1485  predao  mu  se  je  grad  Tulln,  a  jo§  prije  Pechlarn.  U  isto  vrijeme 
udarao  je  Stjepan  Zapolja  na  Novo  mjesto,  dok  su  druge  vojvode  i  kapetani  harali  po 
gornjoj  Austriji,  Stajerskoj,  KoruSkoj  i  Kranjskoj.  Od  tih  se  vojvoda  osobito  iztiCu  dva 
rodjaka  kralja  Matijasa,  po  imenu  Jakov  Sekelj  i  hrvatski  ban  MatijaS  Gereb.  Jakob 
Sekelj  Zajedno  sa  zagorskim  grofovima  Jurjem  i  Vilimom,  sinovima  Jana  Vitovca,  ha- 
rafJio  je  po  Stajerskoj  i  KoruSkoj,  dok  je  ban  MatijaS  Gereb  provaljivao  u  Kranjsku  i 
austrijsku  Istru.  Matijaseve  su  vojvode  pa6e  radile,  da  predobe  za  svoga  kralja  i  zname- 
nita  primorska  mjesta  Trst  i  Rijeku,  gto  im  medjutim  nije  poSlo  za  rukom.  Provale  kralja 
Matija§a  i  njegovih  kapetana  usjekle  se  zivo  u  pamet  slovenskoga  puka  u  oaim  zemljama; 
jo§  i  danas  spominje  taj  puk  u  svojoj  pjesmi  i  priti  kralja  Matijasa.  U  jednoj  se  ko- 
ruSkoj  pjesmi  pjeva:    >Kak  Matijas  je  korenjak,  med  vami  ni  nobeden  tak<. 

Car  Fridrik  III.  bijase  namah  nakon  pada  Be6a  ostavio  svoje  nasljedne  zemlje,  te 
posao  u  njema6ku  drzavu,  gdje  su  ga  uzdrzavali  gradovi  i  samostani.  Obijao  je  pragove 
knezova  izbornika,  i  da  izmoli  u  njih  pomoc  protiv  kralja  Matijasa,  i  da  ih  skloni,  da 
mu  sina,  nadvojvodu  Maksimilijana,  izaberu  za  njemafikoga  kralja.  I  zaista  su  njemaSki 
drzavni  stalezi,  sabrani  na  pocetku  1486.  u  Frankfurtu,  dozvolili  caru  pomoc  od  34.000  Ijudi, 
a  male  zatim,  16.  veljafie,  izabrali  su  knezovi  izbornici,  nadvojvodu  Maksimilijana  za 
njemaCkoga  kralja.  To  je  bio  velik  udarao  za  kralja  MatijaSa,  kojemu  je  time  nestalo 
nade,  da  bi  se  mogao  sam  popeti  na  carsko  prijestolje.  Da  se  Nijemcima  osveti,  na- 
stojao je  stvoriti  veliku  koaliciju  protiv  njih,  u  koju  bi  pristupio  kralj  francuzki  i  neki 
talijanski  knezovi.  U  isti  mah  pregnuo  je,  da  §to  odlucnije  nastavi  rat  u  habsburzkim 
nasljednim  zemljama.  Na  po6etku  srpnja  1486.  predao  mu  se  Stein,  u  kolovozu  Zisters- 
dorf  i  Feldsberg,  dne  30.  rujna  iza  duze  podsade  Laa,  12.  listopada  Retz,  a  22.  stu- 
denoga  Eggenburg,  i  poslije  Zwettl.  No  najviSe  mu  je  bilo  do  toga,  da  predobije  zna- 
menito  Novo  mjesto  kod  Beta,  koje  je  Stjepan  Zapolja  vec  dvije  godine  podsjedao,  a 
Hans  von  Wulfersdorf  s  vjernim  gradjanima  hrabro  branio.  Doe  13.  sijeCnja  1487. 
osvanuo  je  sam  kralj  pred  gradom;  podsadna  vojska  njegova  brojila  je  sada  8000  pjeSaka 
i  20.000  konjanika.  Uza  sve  to  branilo  se  je  Novo  mjesto  jo§  pol  godine;  tek  onda,  kad 
je  braniteljima  svega  ponestalo,  a  pomoci  ni  od  kuda  nije  bilo,  predali  su  oni  grad  i 
tvrdinju  17.  kolovoza  1487.  Jo§  prije  toga  bijahu  kraljeve  6ete  zauzele  velik  dio  sjeverne 
Stajerske,  naime  dolinu  Murice  sve  do  Brucka. 

Gotovo  ditava  doljna  Austrija  (izuzev  gradove  Krems,  Melk,  Ips,  Waidhofen  i  neke 
kaStele),  zatim  veliki  dio  Stajerske,  Kranjske  i  Koruske,  paSe  i  neka  mjesta  u  gornjoj 
Austriji  bila  su  u  vlasti  kralja  MatijaSa.  Sada  tek  osvanu  u  Austriji  njemacka  drzavna 
vojska  od  5000  Ijudi,  koju  je  vodio  saski  vojvoda  Albrecht.  No  kako  je  taj  bio  preslab 
za  ratovanje,  stao  se  je  s  Matija§em  pogadjati  sve  preko  volje  careve.  Albrecht  se  sastao 
s  kraljem  u  Markersdorfu  (izmedju  Melka  i  St.  P5ltena)  16.  prosinca  1487.,  pak  utanadio 
s  njim  primirje  do  2.  lipnja  dojduce  godine.  Ako  bi  car  Fridrik  privolio,  da  spor  izmedju 
njega  i  kralja  rijeSi  rimska  stolica,  neka  primirje  vrijedi  do  1.  rujna  iste  godine. 

Ali  spora  izmedju  oba  vladara  nije  bilo  moguce  rije§iti,  jer  su  se  liCno  mrzili  i 
jedan  drugomu  na  zator  radili.  Tako  se  je  primirje  svedjer  produljivalo.  Tek  na  osvitku 
godine  1489.  stao  je  vitezki  sin  carev,  tada  vec  njemacki  kralj  Maksimilijan  o  torn  sno- 
vati,  kako  da  izmiri  otca  svoga  s  kraljem  Matija§em.  Maksimilijan  bio  je  spreman  mnogo 


OSUDNA  BORBA  S  CAREM  FRIDRIKOM  III.  (1484.  — 1490). 


Ml 


zrtvovati,  jer  je  ozbiljno  zelio  mir  i  sporazum.  Kazu,  da  je  nudio  Matija§u,  neka  zadrzi 
doljnu  Austriju,  samo  neka  povrati  ostale  nasljedne  zemlje  (Stajersku,  Kranjsku,  Ko- 
ruSku  i  ono  sto  drzi  u  gornjoj  Austriji);  osim  toga  da  je  obecao  svoju  kder  Margareta 
za  zenu  MatijaSevu  nezakonitomu  sinu  Ivani§u  Korvinu.  Oba  su  kralja  odredila,  da  ce  se 
8.  rujna  1489.  sastati  u  Lincu,  i  ondje  konadno  ugovoriti  mir.  Matija:^  ne  mogaJe  pri 
sastanku  nazoian  biti,  jer  je  u  to  obolio;  ali  je  poslao  onamo  svoga  vrhovnoga  kance- 
lara,  Medjutim  do  sporazuma  nije  doSlo,  jer  je  stari  car  Fridrik  stigao  u  Linac,  te  sinu 
svome  branio  svako  popuStanje.  Fridriku  bijase  njegov  dvorski  asirolog  prorekao,  da  ce 
kralj  MatijaS  naskoro  umrijeti,  pak  ga  je  to  odvradalo  od  svakoga  pogadjanja.  Jedino  bi 
primirje  produljeno  do  8.  rujna  dojduce  godine  1490. 

U  isto  vrijeme,  kad  je  kralj  Matijas  vodio  osudnu  borbu  s  carem  Fridrikom,  utjecao 
je  takodjer  mnogo  u  prilike  talijanske.  Osobito  od  onoga  Casa,  kad  se  je  1476.  ozenio 
napuljskom  kraljevnom  Beatricom,  kcerju  kralja  Ferdinanda,  morao  se  je  vi§e  puta  i 
preko  svoje  volje  baviti  poslovima  talijanskih  drzava.  Po  zeni  svojoj  postao  je  svojakom 
ne  samo  aragonske  porodice  u  Napulju,  nego  i  drugih  kneievskih  porodica  u  Italiji,  kao 
§to  je  bila  porodica  Este  u  Ferrari  i  porodica  Sforza  u  Milanu.    Sad  mu  je  bilo  braniti 


R 


SpOMENICA    NA    POBJEDE    KRALJA    MaTIJASa. 

IzTornik  n  narodnom   muzeja  u  Badimpeiti.  Na   prednjoj   strani   vidi  se  poprsje  kraljevu,   a  naokolo  njc(;a   (itamo 

nadpis:   »M«thia»  rex   Hungariae   Bohemiae    Dalinat(iae}«,   Na  atralnjoj  strani  prikazan  je  Man    (bog  rata)  ttoj«ti 

na  itupa,  i  oko  Djega  £ete,  kako  polaze  a  boj.  Upod  avega  £ita  se  :    >Marti  Fantori*. 


tasta  svoga  Ferdinanda  od  navale  Turaka,  kad  su  udarili  na  grad  Otranto  i  odanle  ra- 
prijetili  napuljskomu  kraljevstvu  i  rimskomu  papi  (1481.);  sada  je  opet  napuljski  kralj 
trazio  od  njega  pomoci,  kad  se  je  s  Firenzom  i  Milanom  zdruiio  na  zator  MIetaka 
(1481. — 1484.),  a  jo§  vise  tada,  kad  se  je  zavadio  s  papom  Inocentijem  VIII.,  koji  se  je 
nakon  smrti  Siksta  IV.  (12.  kolovoza  1484.)  uzpeo  na  papinsku  stolicu.  Za  borbe  izmedju 
napuljskoga  kralja  Ferdinanda  i  pape  Inocentija  VIII.  izjavio  je  kralj  Matijal  u  pro- 
sincu  1485.,  da  on  otca  svoje  iene  ne  moie  napustiti,  ve<5  da  6e,  ako  bude  potrcbito, 
sam  glavom  povesti  mu  u  pomoc  vojsku  u  Napulj.  Dne  29.  sije^ja  1486.  sazvao  je 
pafe  vije<5e  prelata  i  velika§a  u  kraljevski  dvor  u  Budimu,  pak  je  tu  pred  mlctadkim 
i  firentinskim  poslanikom  svedano  oditovao,  da  de  kralja  napuljskoga  svima  silama  poma* 
gati.  Podjedno  je  zaprijetio,  da  6e  papi  odkazati  posluh  i  prizvati  na  obci  crkveni  sabor; 
na  Mletke  pak  udarat  6e  s  vojskom,  ako  se  dignu  na  kralja  Ferdinanda.  I  saista  je 
MatijaS  na  koncu  ozujka   poslao    svome    ta»tu    do    800  konjanika,  kojinia  je  poslije  pri- 


142  matimS  korvin  (1458.-1490). 

druHo  jo§   200   konjanika   i   700  pje§aka.    Timejse  je  gotovo  posve  razkrstio  s  papom 
Inocentijem  VIIJ.,  kao  i  s  njegovim  saveznicima,  s  Mletcima. 

Mletcima  nije  u  obce  kralj  mogao  nikada  prevoljeti,  jer  su  ugrabili  Dalmaciju,  za 
koju  je  on  driao,  da  pripada  njegovoj  kruni.  K  tomu  ih  je  jo§  jace  mrzio,  odkad  su 
bez  njegova  znanja  i  privole  utanaSili  mir  s  Turcima,  a  osobito  od  onoga  6asa,  kad  su 
prevarom  ugrabili  otok  Krk  njemu  i  knezovima  Frankapanima  (1480.).  BaS  poradi  Krka 
planuo  je  malo  ne  o5iti  rat  izmedju  kralja  Matija§a  i  mletaSke  obcine.  NajviSe  je  pako 
kralja  peklo,  §to  su  Mletci  za  borbe  njegove  s  carem  Fridrikom  vazda  gorljivo  stajali 
uz  potonjega,  pak  tako  izravno  i  neizravno  prije6ili,  te  kralj  nije  nikako  mogao  obladati 
primorskim  gradovima  Trstom  i  Rijekom.  jo§  3.  srpnja  1486.  ponosi  se  mletadko  vijece 
pred  poslanicima  cara  Fridrika  time,  da  je  ona  careva  mjesta,  koja  medja§e  s  mletadkom 
drzavom,  za  posljednje  provale  ugarske  vojske  obranilo  i  oslobodilo  (hoc  anno  .  .  .  ubi 
vidimus  hungaricas  copias  aggredi  loca  hec  sua  nobis  convicina  .  .  .  ea  egimus,  per 
que  dictorum  locorum  liberatio  secuta  est). 

Prema  izlozenim  prilikama  posve  je  prirodno,  da  je  i  kralj  Matijas  tezko  izCekivao 
prigodu,  da  osjete  njegovu  vlast  i  mletadka  obcina  i  papa  Inocentije  VIII.  Takva  se  je 
prigoda  naskoro  i  naSla,  kad  se  je  siijedece  godine  obcina  grada  J  a  kin  a  podigla 
protiv  vrhovne  vlasti  papinske,  te  zatrazila  okrilje  u  kralja  Matijasa. 

Na  zapadnom,  talijanskom  primorju  jadranskoga  mora  bila  je  od  stoljeca  na  glasu 
obcina  grada  Jakina,  koja  je  od  davnih  vremena  stajala  pod  vrhovnom  zaititom  rimske 
stolice.  Odkad  su  Mletci  zadobili  premoc  na  jadranskom  moru,  stanje  je  Jakina  posta- 
jalo  sve  nepovoljnije.  U  potonje  se  je  vrijeme  rimski  papa,  zaStitnik  i  vrhovni  gospodar 
Jakina,  zdruzio  s  obciaom  mleta6kom,  zatornicom  njegove  trgovine  i  blagostanja.  Toga 
nijesu  mogli  Jakinjani  da  podnesu.  Odlucili  odmetnuti  se  od  pape  i  zatraziti  okrilje 
u  kralja  Matija§a,  protivnika  mletafikoga  i  papinoga.  Neki  gradjanin  jakinski,  po  imenu 
Franjo  Cynthius  de  Dionysiis,  koji  je  bio  na  glasu  kao  >ovjenCani  pjesnik«,  po§au  je  u 
ime  obcine,  da  ponudi  kralju  vrhovnu  vlast  u  svome  zavi^aju.  Franjo  Cynthius  zatekao 
je  kralja  u  proljecu  1487.  u  austrijskom  taboru.  Matijas  je  radostno  prihvatio  ucinjenu  mu 
ponudu,  te  poslao  Jakinu  ugarsku  zastavu.  Podjedno  izdao  je  gradu  privilegij,  kojim  mu 
je  dozvolio  podjeljivati  grofovsko,  vitezko  i  plemicko  dostojanstvo.  I  pjesnika  posrednika 
nagradio  je  za  njegove  »vjerne  i  koristne  sluzbe*;  darovao  mu  je  naime  poveljom  od 
27.  svibnja  1487.  grad  Bakar  u  Vinodolu,  kojim  su  od  nekoliko  godina  upravljali  kra- 
Ijevski  kapetani. 

U  travnju  1488.  razavio  je  grad  Jakin  javno  zastavu  kralja  MatijaSa  i  na  gradskoj 
kuli  i  na  svojim  brodovima.  Vijest  o  torn  dogadjaju  presenetila  je  sav  svijet,  a  osobito 
uzrujala  papu  Inocentija  VIII.  i  njegove  savezaike  MletCane.  Papa  okupio  oko  sebe  po- 
slanike  talijanskih  vlasti,  te  postupak  kralja  Matija§a  proglasio  grdnom  osvetom.  I  na 
kralja  upravio  poslanicu,  u  kojoj  mu  je  zestoko  spoticao,  §to  se  je  urotio  s  odmetnicima. 
Medjutim  je  to  kralja  Matija§a  malo  smetalo.  U  pismu  od  J.  srpnja  1488.  opravdavao  i 
izvinjavao  se  kicenim  rijedima,  ali  je  uza  sve  to  pridrzao  Jakin  i  dalje.  I  Mletke  je  ne- 
milo  dirnula  vijest  o  dogadjajima  u  Jakinu,  to  ja6e,  §to  su  im  malo  poslije  stigli  glasi, 
da  se  i  njihov  grad  Zadar  u  Dalmaciji  kani  odmetnuti  i  pridruziti  kralju  MatijaSu;  pa5e 
Zadrani  da  u  to  ime  vec  i  ugovaraju  sa  dva  plemica  iz  Like.  Zlovolju  Mletaka  kao  da  je 
htio  izrabiti  knez  Ani  Frankapan,  kojega  je  kralj  pred  desetak  godina  bio  liSio  gotovo 
svih  imanja  njegovih.  Knez  je  Anz  (comitem  Joannem  de  Francapanibus  de  Corbavia) 
tada  javljao  po  svome  sekretaru,  kako  sve  u  jedno  smiSlja  i  snuje,  da  ubije  kralja  Ma- 
tijasa (quod  ille  convertit  omnem  suam  cogitationem  ad  occidendum  serenissimum). 
Mletci  su  mu  na  to  porudili,  neka  nijedne  rijeCi  viSe  o  tom  njima  ne  spominje  (ut 
nullum    amplius    verbum  super  tali  re  facere  nobis  velit),  ali  zato  su  ga  ipak  uvjeravali, 


I 


H 


BANOVANJK    MATIJA§A    GBRBBA    U    HRVATSKOJ    (1483. —  1489.).  I43 

da    ga    od    srca    Ijube,  i    da    <5e   im   mila    biti    svaka  druga    vijest    njegova,  koja  bi  bila 
u  prilog  stanju  njihovu. 

Medjutim  je  papa  Inocentije  VIII.  sam  poku§ao,  da  se  s  kraljem  MatijaSem  opet 
sprijatelji.  U  jeseni  1488,  poslao  je  ortenskoga  biskupa  Angela  PecchinoUija  kralju  u 
tome  poslu.  Biskup  bi  na  pofetku  godine  1489.  primljen  od  kralja  u  nadvojvodskim  dvo- 
rima  u  Bedu.  U  prvo  se  je  vrijeme  Matija§  kratio,  da  ugodi  papinskim  ieljama,  pa£e  se 
je  jednom  prigodom  nemilo  izjadao;  no  poslije  se  je  sve  vi§e  prilagodjivao,  te  se  je  legal 
mogao  u  jednome  izvjeStaju  od  1.  lipnja  1489.  pohvaliti,  da  je  ugarskoga  kralja  »i«  bijesnoga 
lava  pretvorio  u  blago  janje,  koje  slu§a  glas  svoga  pastira<.  Kralj  je  bio  spreman  od- 
re<ii  se  svakoga  saveza  s  Jakinjanima,  ako  se  papa  pismeno  zavjeri,  da  im  ne  6e  niSta 
na  iao  udiniti  za  to,  §to  se  bijahu  od  njega  odmetnuli.  U  pogledu  Mletaka  bio  je  kralj 
takodjer  izprva  tvrd,  bijedeci  ih,  §to  su  ugrabili  E)almaciju,  i  Sto  se  svedjer  zadijevaju  o 
dubrovadku  obdinu,  koja  mu  je  vjerna  ostala.  No  kad  su  zatim  i  Mletci  na  pobudu  pa- 
pinu  (pred  sedam  godina  prekinutu)  izravnu  diplomatsku  svezu  s  kraljevskim  dvorom 
obnovili,  te  u  Ugarsku  u  travnju  1489.  poslali  za  svoga  poslanika  Dominika  BoUana, 
primio  je  MatijaS  potonjega  vrlo  prijazno,  pate  je  po  svome  tajniku,  tada  ve<5  gjurskomu 
biskupu  Tomi  Baka^u  od  Erdeda,  izjavio,  da  je  gotov  izmiriti  se  i  s  carem  Fridrikom.  Ma- 
tija§  je  tada  u  obce  bio  vrlo  sklon  miru,  i  jer  je  sam  poboljevao,  i  jer  ga  je  kidala  tezka 
briga,  kome  da  ostavi  kraljevstva  svoja,  koja  je  s  toliko  krvi  i  truda  stekao  i  dosad  odrzao. 

(Banovanje  MatijaSa  Gereba  u  Hrvatskoj,  1483.  — 1489.).  Poslije  obcega 
kraljevskoga  suda  god.  1481.  nije  se  kralj  MatijaS  viSe  svradao  u  zemlje  hrvatskoga 
kraljevstva  Suvremeni  djakon  Broz  Kolunic  kaie  zgodno,  da  je  kralj  >podbil  poda  se 
vsu  hrvatsku  gospodu,  i  zigna  van  kneza  Anzu  z  njegova  gospodstva  i  kneza  Ivana 
Krikoga;  i  tada  vladaSe  Senjem  i  Otoficem  i  inimi  gradic  No  da  se  opet  ne  vrate  pri- 
ja§nja  burna  vremena,  bilo  je  kralju  namjestiti  za  bana  hrvatskoga  muia  posve  odana  i 
pouzdana,  koji  ce  drzati  na  okupu  6itavo  kraljevstvo,  te  podici  ugled  kraljevski  i  banski. 
Tako  se  je  zgodilo,  da  je  kralj  MatijaS  na  koncu  godine  1482.  ili  na  po^etku  1483 
povjerio  bansku  tast  u  Hrvatskoj  svome  rodjaku  MatijaSu  Gerebu,  koji  se  u  hrvatskim 
izpravama  zove  »rusagov  Dalmacije  i  Hrvat'  i  slovinskoga  ban*  (u  latinskim  poveljama: 
regnorum  Dalmacie,  Croacie  ac  Sclauonie  banus). 

MatijaS  Gereb  (Mathias  Gereb  de  Wyngarth)  bio  je  sin  nekadanjega  erdeljskoga 
kapetana  Ivana  Gereba  (1458—1459.)  i  supruge  njegove  Sofije  Silagji,  sestre  kraljeve 
majke  Elizabete.  Po  tom  je  ban  MatijaS  Gereb  bio  bratufied  (consobrinus)  kralja  Mati- 
ja§a.  Ban  MatijaS  Gereb  imao  je  vi§e  brace,  od  kojih  su  najznamenitiji  Ladislav 
(1473.  prepo§t  budimski,  poslije  1476. — 1502.  biskup  u  erdeljskom  Biogradu  i  napokon 
1504.  koloCki  nadbiskup),  i  onda  Petar,  koji  se  je  proslavio  kao  vitez  i  kapetan  kra- 
Ijevskih  teta  na  bojnome  polju  (1498. — 1501.  bio  je  sudac  kraljevskoga  dvora,  a 
1502. — 1504.  palatin).  I  Matijas  Gereb  sudjelovao  je  u  mnogim  ratovima  svoga  rodjaka 
i  kralja,  te  se  je  osobito  proslavio  1463.  prigodom  podsade  Jajca.  Neki  turski  vojvoda,  po 
imenu  Mustafa,  bijase  pozvao  pismom  kraljeve  vojvode  i  kapetane,  neka  se  koji  od  njih 
s  njime  na  mejdanu  ogleda.  Kralj  bio  ved  planuo,  §to  se  nijedan  od  njih  nije  usudio 
na  mejdan  izadi,  kad  se  javi  mladi  jo§  tada  MatijaS  Gereb.  Oborio  se  hrabro  na  Tur6ina, 
pak  premda  je  sam  dopanuo  rane,  zbacio  protivaika  s  konja,  glavu  mu  odrubio,  te  ju 
kralju  pred  noge  bacio.  Kralj  nadario  je  mladoga  junaka  pred  ditavom  vojskom  krasnim 
konjem  i  zlainim  ostrugama,  te  ga  tako  proglasio  vitezom. 

Dvadeset  godina  poslije  toga  junadkoga  £ina  nalazimo  MatijaSa  Gereba  kao  bana 
hrvatskoga.  Dne  14.  svibnja  1483.  pi§e  mu  kralj  u  poslovima  kraljevine  Slavonije,  te  mu 
nalaie,  neka  ne  krati  titeljima  porabu  strane,  morske  soli.  Nekoliko  mjeseci  poslije, 
17.  rujna,  boravi  ban  u  Zagrebu,  te  izdaje  odatle  slavonskim  banovcima  Petni  Bodkaju 
od  Rasinje  i  Ladislavu  Rohfy-ju,  kao  i  svim  plemidima  u  zemlji  zapovijed,  da  oa  svojim 


144  matuaS   KORViN  (1458—1490.). 

posjedima  ne  pobiru  od  gradjana  s  brda  Gradca  nikakovih  daca,  kada  ti  putuju  sa  svojom 
robom.  U  to  vrijeme  stigao  je  banu  i  nalog  od  kraija  Matija§a,  da  se  digne  s  hrvatskom 
gospodom  na  Turke,  koji  su  tada  kroz  hr\ratske  zemlje  bill  provalili  u  oblasti  njemackoga 
kraija  i  cara.  Sjajna  pobjeda  hrvatska  na  brodu  Zrinskoga  na  Uni  29.  i  30  listopada  1483. 
prodiiila  je  ime  bana  MatijaSa  Gereba,  hrvatskih  knezova  Frankapana  i  Zrinskih,  a  i  de- 
spota  Zmaj  Vuka  Grgurovica. 

Kako  su  odsad  kroz  vile  godina  mirovale  hrvatske  zemlje  od  Turaka,  mogao  je 
ban  Matijas  Gereb  vile  pomagati  svoga  kraija  na  zapadnim  stranama,  narocito  pak  u 
borbi  s  carem  Fridrikom.  K  tomu  je  utvrdjivao  medjasne  gradove  i  tvrdinje  prema  Tur- 
cima  i  Mletcima,  a  nije  nevjerojatno,  da  je  pomagao  i  knezove  Frankapane,  koji  se  jo§ 
ni  1488.  nijesu  okanili  misli,  da  vlasti  svojoj  povrate  ugrabljeni  im  otok  Krk.  Ban  je 
time  zelio  ugoditi  i  svome  kralju,  koji  nije  nikad  smetnuo  s  uma,  da  je  Dalmacija  po 
pravu  njegova  kraljevina.  Cini  se  pace,  da  su  ba§  banovom  poaakom  ne  samo  Hrvati, 
nego  1  kraljevski  Vlasi  zalazili  u  kotare  mletackih  gradova  po  Dalmaciji,  te  onuda  harali 
i  robili.  Vlaiki  katunar  Ko^ulid  sa  tri  brata  Visica  haraCio  u  kotaru  grada  Sibenika  tako, 
da  je  mletadka  obcina  17.  lipnja  1485.  ucjenila  njihove  glave  sa  400 — 500  libara.  U  isto 
vrijeme  i  neSto  poslije  udarili  su  opet  Hrvati  iz  Klisa  na  kotare  gradova  Spljeta  i  Tro- 
gira.  Na  tuzbe,  prinesene  po  poslanicima  Koriolanu  CipCicu  iz  Trogira  i  Andriji  Madiju 
(de  Madijis)  iz  Spljeta,  zatrazila  je  mietadka  obcina  1.  lipnja  1486.  od  bana,  da  ucinjene 
Stete  nadoknadi;  a  u  isti  mah  potuzila  se  pismeno  i  kralju.  Medjutim  mletafike  Cete  u 
pomenutim  gradovima  nijesu  takodjer  mirovale,  vec  su  provaljivale  u  hrvatske  zupe  i 
kotare,  na  §to  se  je  opet  kralj  Matija§  potuzio  u  Mletcima.  Dne  28.  srpnja  1486.  pi§e 
mletadka  obcina  svojim  knezovima  u  Zadru,  Sibeniku,  Trogiru  i  Spljetu,  neka  pokulaju 
s  banom  ili  banovcem  izravnati  te  razmirice,  pak  da  obje  stranke  puste  na  slobodu 
svoje  zarobljenike.  U  listopadu  javlja  opet  kralju  MatijaSu,  da  ce  poslati  u  Dalmaciju 
posebna  poslanika,  koji  ce  u  Spljetu  ugovarati  s  kraljevim  pouzdanikom.  Dne  23.  listo- 
pada 1486.  pa6e  izabrala  je  za  taj  posao  Antoaija  Bernarda,  koji  je  prije  odlazka  obolio, 
tako  da  je  obcina  15.  ozujka  1487.  imenovala  drugoga  povjerenika,  po  imenu  Dominika 
BoUana.  Taj  se  je  zaista  u  svibnju  iste  godine  sastao  s  pouzdanicima  kraija  Matija§a 
(valjda  su  to  bili  Gaspar  Bodo  de  Giurgii  i  magister  Johannes  de  Korotha  —  sudci 
kraljeve  svidosti  Bodogaj  Ga§par  i  Korotnaj  Janu§),  te  je  2.  lipnja  1487  javio  mletadkoj 
ob<5ini,  da  su  gotovo  sve  razmirice  smirene,  te  krivci  potonjih  smutnja  osudjeni.  Uza  sve 
to  nijesu  ipak  bili  svi  poslovi  uredjeni,  ni  sve  ogromne  Stete  (pro  ingenti  summa  pecu- 
niarum)  nadoknadjene.  Stoga  je  obdina  mletacka  10.  travnja  1488.  ponovo  poslala  Domi- 
nika BoUana  u  Dalmaciju,  da  ondje  zajedno  s  kraljevim  poslanicima  vljeca,  pak  »da  se 
napokon  dokrajCe  razmirice  na  korist  i  hasan  podanika,  kako  je  zelja  obiju  stranakac 
(quo  finis  iam  tandem  imponi  possit  praedictis  differencijs  pro  communi  utilitate  at 
comodo  subditorum,  prout  est  desiderium  utriusque  nostrum).  Cini  se,  da  je  Dominik 
BoUani  zadacu  svoju  do  kraja  izvrgio,  jer  ga  namah  zatim  nalazimo  kao  poslanika  svoje 
obdine  na  dvoru  kraija  MatijaSa. 

Nema  sumnje,  da  je  pri  svim  tim  stancima  i  dogovorima  sudjelovao  i  ban  MatijaS 
Gereb,  koji  se  je  u  isto  vrijeme  mnogo  zanimao  za  prilike  grada  Dubrovnika,  kao  i  za 
sudbinu  kaStela  Kosa  na  uscu  Neretve,  za  koji  su  se  otimali  i  hercegovadki  Turci  i  voj- 
voda  Augustin  Vlatkovic.  Ban  je  zajedno  s  hrvatskim  banovcem  i  s  plemenom  Katica 
pomagao  kapetana  Simona  u  kaStelu  Kosu,  koji  je  hrabro  odbijao  sve  navale  neprija- 
telja.  Uz  bana  stajali  su  i  kapetani  grada  Senja.  Od  tih  se  kapetana  spominje  Dubrov- 
danin  Maroje  Zunjevic  posljednji  put  god.  1482.;  njega  zamijeni  1485,  stolnobiogradski 
prepoSt  Dominik  kao  gubernator  grada  i  varoSi  Senja,  kao  i  ostalih  primorskih  gradova 
i  mjesta  (gubernator  castri  et  civitatis  Segniensis  ceterorumque  castrorum  et  locorum 
maritimorum);  god.  I486.— 1490.  napokon    spominje  se  Petar   Tarnik  MakSak  (Tarnach, 


BANOVANJE  MATIJa§a.^OEREBA  u  iirvatskoj  (1483. —1489.). 


145 


Tharnok),  koji  je  takodjer  1487.  kapetan  grada  Krupe  oa  Uni.  Senjskoj  kapetaniji  pri- 
padao  je  tada  ne  samo  grad  Senj,  nego  i  gradovi  Otodac,  Starigrad  i  Novigrad,  kojima 
su  upravljali  zasebni  kastelani  (god.  1489.  Osvald  u  Otodcu,  Gregorije  u  Starigradu  i 
Ivan  u  Novigradu).  Kapetani  su  seajski  budno  iuvali  grad  Senj,  jer  je  bio  tada  jedina 
ve<5a  luka.  koja  je  spajala  Hrvatsku  (a  po  njoj  Ugarsku)  s  jadranskim  morem  i  Italijom. 
Ban  je  Matijal  Gereb  pomagao  svoga  kralja  i  u  ratu  s  carem  Fridhkom.  No  pri 
tome  nije  mu  se  sreca  nasmijala,  jer  se  je  zaludo  irudio,  da  oblada  gradom  Rijekom, 
kojom  je  tada  upravljao  carski  kapetan  Ga&par  Rauber.  Carske  su  dete  nasuprot  u  toj 
borbi  bile  jade,  jer  im  je  god.  1487.  po§lo  za  rukom,  te  su  osvojile  susjedni  grad  Trsat, 
koji  je  tada  pripadao  knezu  Bernardinu  Frankapanu.  Kaez  je  Bernardin  dodu^e  poSao 
kralju  Maiija^u  u  Bed  (maiestatis  nostrae  veniens  in  praesentiam),  gdje  mu  je  kralj 
10.  oiujka  1488.  kao  svome  dragome  svojaku  potvrdio  sva  njegova  posjedovanja,  medju 
njima  i  Trsat;  ali  uza  sve  to  ostao  je  redeni  grad  i  dalje  u  vlasti  car?.  Fridrika  i  nje- 
govih    kapetana.  Nije  ni  to  pomoglo,  §to  je  Icnez  Bernardin  zajedno  sa  svojom  suprugom 


BUDIMSKI    GRAD   U    DRUQOJ    POLOVICI   XV.   STOUS^A. 

Icr,Sch*d«lov«  .Svjctak*  kronik** 


Lujzom  od  Aragonije  stupio  u  jo§  tjeSnje  rodbinske  sveze  s  kraljem  MatijaSem,  kad  je 
na  ponuku  kraljice  Beatrice  slijedece  godine  1489.  svoju  kder  Mariju  Magdalenu  zanidio 
s  kraljevim  rodjakom  Matijom  Pongracom  od  Dengelega. 

ZamaSno  je  nastojanje  bana  Matije  Gereba,  da  uredi  sve  prilike  u  kraljevstvu 
hrvatskom.  Pri  tome  bili  su  mu  u  pomod  hrvatski  banovac  Ga^par  PeruSid  i  slavonski 
banovci  Petar  Bodkaj  od  Rasinje  i  Mihajlo  Kerhen  od  BeloSevca,  koji  su  takodjer  vrSili 
dast  velikih  iupana  krizevadkih.  Po  nalogu  kraljevu  najprije  je  ban  radio,  da  gradjanima 
s  brda  Gradca  kod  Zagreba  osigura  podpunu  slobodu  od  pladanja  dada  i  mitnidarine  na 
imanjima  plemida  i  velikaSa;  3.  prosinca  1484.  zaprijetio  je  pade  svima  plemi6ma  Sla- 
vonije,  da  de  za  kralja  MatijaSa  zaplijeniti  sve  dade,  koje  hi  oni  protiv  zakona  (contra 
legem)  od  zagrebadkih  gradjana  pobirali.  Mnogo   se  je  nadalje  ban  MatijaJ  G«reb  trsio, 

^_     da  nagodi  iitelje  kraljevine  Slavonije  sa  zagrcbaCkim  biskupom  Osvaldom  Tuzom  poredi 

Ik  Hrr.  poTJ.    II.   III. 


!• 


146  MATIJA§  KORVIN   (1458.— 1490.)- 

placatija  desetine.  Kako  je  naime  reieni  biskupjoSod  1471.  bio  u  nemilosti  kraljevoj.paee 
god.  1481.  bio  i  osudjen,  to  je  i  plemstvo  i  ostalo  ziteljstvo  stalo  progonjenomu  biskupu 
uzkracivati  duSnu  desetinu.  No  kad  se  je  biskup  Osvald  Tuz  oko  1483.  s  kraljem  opet 
izmirio,  sam  je  Matijag  Korvin  nastojao,  da  se  pitanje  o  desetini  opet  uredi.  Dne  27.  ko- 
lovoza  1484.  izdaje  kralj  u  Budimu  zapovijed  banu  MatijaSu  Gerebu  i  banovcima, 
neka  se  desetina  u  zagrebackoj  biskupiji  placa  onako,  kako  bijale  sam  kralj  god.  1466. 
u  Krizevcima  na  saboru  odredio.  Uza  sve  to  trajale  su  i  dalje  smutnje  poradi  desetine 
kroz  dalje  godine,  te  su  i  biskup  zagrebaiki  i  zastupnici  slavonskoga  plemstva  joS  u 
srpnju  1488.  dolazili  pred  kralja  u  Bed  u  tome  poslu.  Cini  se,  da  je  kralj  na  svaki  naCin 
nastojao  ugoditi  biskupu,  jer  je  15.  veljaSe  1489.  izdao  pismo,  kojim  je  ukinuo  sve 
odluke,  sto  ih  bijaSe  izrekao  protiv  biskupa  Osvalda  Tuza  protonotar  kraljevine  Slavo- 
nije,  po  imenu  Ivan  Korotaj  (de  Korothna).  Kralj  je  pa6e  nakon  nekoliko  mjeseci,  u 
lipnju  1489.,  odabrao  biskupa  Osvalda  Tuza,  da  podje  kao  poslanik  njegov  na  dvor 
poljskoga  kralja  Kazimira, 

Ban  MatijaS  Gereb  mirio  je  nadalje  pojedine  velika§e  medju  sobom,  a  tako  isto 
rje§avao  je  razmirice  izmedju  velikaSa  i  nizega  plemstva.  Dne  22.  veljac^e  1486.  nalaJe 
kralj  banu  Matija§u  Gerebu,  da  postupa  u  nekoj  parnici  plemica  Ivana  RaCadevica  protiv 
krbavskoga  kneza  Nikole  Mrsinjskoga  (od  roda  Kurjakovida),  koji  je  redenomu  plemidu 
htio  oteti  nedavno  mu  ustupljenu  zemlju.  Osobito  su  banu  posla  zadavali  knezovi  Stjepan 
i  Mihajlo  Blagaji,  koji  su  tada  bili  u  vjeditoj  razpri  i  zavadi  sa  svima  svojim  susjedima 
i  rodjacima,  kao  s  knezom  Petrom  Zrinskim,  Jurjem  opatom  od  Topuskoga,  knezom 
Ivanom  IX.  Frankapanom  Cetinskim,  gospodarom  Buzima  Jurjem  MikuliSidem,  pa6e  i 
s  Petrom  Vukovojevicem,  sluzbenikom  jajackoga  bana  Fidura  (Fichwr  bani  de  Jaycza),  a 
onda  i  s  plemenom  KaCica.  Te  smutnje  traju  vi§e  godina  (1485. — 1487.),  a  ban  Matijas 
Gereb  nastoji  zajedno  sa  slavonskim  banovcima,  da  ih  smiri.  U  to  vrijeme  boravi  ban 
vecinom  u  Zagrebu  i  Krizevcima;  no  viSe  puta  i  u  Gudovcu  kod  Belovara  (Gwdowcz). 
Kralj  je  cijenio  rad  svoga  bana,  jer  je  njemu  i  bratu  mu  Petru  za  vjerne  sluzbe  njihove 
29.  rujna  1486.  darovao  neki  grad  u  baranjskoj  zupaniji. 

Hrvatski  i  slavonski  velikaSi  ne  bune  se  za  banovanja  Matija§a  Gereba,  jer  ih  bi- 
jale kraljevski  obci  sud  nemilo  zastraSio.  U  Hrvatskoj  ostaje  nepomirljiv  neprijatelj 
kralju  jedino  knez  Anz  (Ivan  VIII.),  Frankapan  Brinjski,  koji  ne  moze  kralju  oprostiti, 
§to  ga  je  izagnao  iz  njegova  gospodstva.  Svakom  zgodom  roti  se  knez  Anz  protiv 
kralja,  pade  se  nudi  i  Mletcima,  da  6e  omrazenoga  svoga  duSmanina  ubiti  (1488.).  Me- 
djutim  nije  svoje  namjere  izvrSio;  jo§  god.  1489.  potuca  se  nevoljan  po  Lici  i  Krbavi, 
te  posudjuje  od  kneza  Jurja  (Lackovica)  Kosinjskoga  i  sina  mu  kneza  Ivana  na  sedam 
godina  grad  njihov  Kosinj  sa  selima,  koja  gradu  pripadaju.  Gotovo  u  isto  vrijeme,  kad 
se  je  knez  Anz  Frankapan  rotio  protiv  svoga  kralja,  odmetnuli  su  se  od  kralja  MatijaSa 
u  Slavoniji  zagorski  knezovi  Juraj  i  Vilim,  sinovi  nekadanjega  bana  Jana  Vitovca.  Ti  su 
zagorski  knezovi  kroz  mnogo  godina  stajali  uz  svoga  kralja;  no  kad  je  MatijaS  pokrenuo 
osudnu  borbu  s  carem  Fridrikom,  zagorski  su  se  knezovi  odmetnuli  od  njega  i  stali 
uz  cara.  Moida  ih  je  na  to  sklonulo  i  to,  Sto  bi  na  saboru  u  Budimu  25.  sijednja  1486. 
diankom  50.  ukinuta  sudbena  vlast  zagorskih  grofova  i  njihovo  sudiSte  u  Varazdinu,  te 
odredjeno,  da  se  sve  tuJbe  te  knezije  ili  grofovije  imadu  odsad  iznositi  pred  sud  sla- 
vonskih  banova  (quod  iudicium  et  iudicatus  comitum  Zagoriae,  in  Varasdino  hactenus 
celebrari  solitum,  aboleatur,  et  amodo,  nullo  umquam  tempore,  celebretur.  Quodque 
causantes  in  illo  comitatu,  ad  sedem,  sen  iudicium  banorum  Sclavoniae,  spectare  debeant, 
et  teneantur).  Narodito  se  je  bunio  knez  Juraj,  stariji  brat,  na  kojega  je  kralj  Matijas 
god.  1488.  poslao  svoga  rodjaka  i  kapetana  u  Stajerskoj,  Kranjskoj  i  KoruSkoj,  po  imenu 
Jakova  Sekelja.  Pomenuti  kapetan,  kojemu  je  tada  bilo  sijelo  u  Radgoni,  provalio  u 
Zagorje,  oteo  bradi  Krapinu,  TrakoSdan,  Greben,  Varazdin  i  druge  gradove,  pade  zarobio 


BANOVANJB    M4TIJA§A    OBREBA   U    URVATSKOJ   (1483. — 1489) 


147 


i  samoga  kneza  Jurja.  Medjutim  malo  zattm  pustio  je  Jakov  Sekelj  kneza  (grofa)  Jurja 
na  slobodu,  poSto  je  ustupio  kralju  Krapinu  i  ]oi  neke  svoje  gradove.  Ali  kralj  MatijaS 
nije  bio  sporazuman,  da  se  odmetni    knez    Juraj    pomiluje.  U  pismu  na  kapetana  Jakova 


j  n  5  f 


I'i 


•  ■> . 


'4-- 


^«r- 


H 


Sckelja,  pisanom  u  Be^u  8.  studenoga  1488.  kaie  kralj  MatijaA,  da  knez  Juraj  ne  smijc 
▼iSe  u  njegovoj  driavi  posjedovati  »niti  vlati  od  slame«  (nc  anam  quidem  festucam 
stramineam  ilium  in  regno  nostro  posaidere   amplius   patiemur);   stoga   ncka  kapetan  za 


I4J8  MATrjA§    KORVIN   (1458. — 1490.). 

njega  ne  posreduje,  vec  neka  knez  Juraj,  Sim  mu  se  gradovi  oduzmu,  podje  kamo  hoce, 
makar  »u  vrazje  ime*  (iret  quocunque  vellet,  vel  in  nomine  diaboli).  Neka  se  kapetan 
sa  zagorskim  knezovima  u  obce  ne  pogadja,  jer  ce  ga  »bez  sumnje  prevariti*  (quoniam 
sine  dubio  deciperent). 

MatijaS  Gereb  spominje  se  posljednji  put  kao  hrvatski  ban  u  jednoj  kraljevskoj 
povelji  od  26.  lipnja  1489.  Eoslije  toga  nalazimo  ga  uz  kralja  u  Befiu  zajedno  s  bratom 
Petrom.  U  6asti  banskoj  zamijenio  ga  je  Ladislav  od  Egervara,  koji  se  vec  21.  stude- 
noga  1489.  zove  banom  hrvatskim.  U  jednom  potonjem  spisu  kaze  pomenuti  Ladislav 
od  Egervara,  da  je  kralj  Matija§  svojemu  rodjaku  Matijasu  Gerebu  baniju  oduzeo,  te  je 
njemu  povjerio  (honore  banatus  ab  eodem  Mathia  Gereb  ablato  et  per  regiam  clemen- 
ciam  nobis  collate). 

(Kralj  Matijas  i  sin  njegov  Ivani§  Korvin,  1473. — 1490.).  Silni  kralj 
MatijaS  mnogo  si  je  godina  razbijao  glavu,  kome  da  namre  brojna  svoja  kraljevstva  i 
zemlje.  Premda  je  bio  tri  put  ozenjen,  nije  ipak  ni  od  jedne  zene  imao  poroda.  Treda 
iena  njegova,  napuljska  kraljevna  Beatrica,  2ivo  je  zeljela,  da  ga  usreci  6edom;  ali  zelja 
njezina  nije  se  izpunila.  Jol  na  po6etku  1487.  izdekivala  je  lijeCnika  od  sestre  svoje 
Eleonore,  ferrarske  kneginje,  koji  bi  joj  svojim  Ijekarijama  i  vjeStinom  omogucio,  da 
se  izpuni  vruca  zelja  njezina. 

Ved  od  god.  1480.  snuje  kralj  Matijas  o  tome,  koga  da  ucini  svojim  nasljednikom. 
Bilo  ^e  u  njega  daljih  rodjaka  i  svojaka,  kao  Sto  su  bili  Pongraci  od  Dengelega,  Gerebi, 
Sekelji,  pak  i  jedna  (ozaljsko-modru§ka)  loza  Frankapana,  ali  na  te  nije  mogao  ni  po- 
mi§ljati,  jer  nijesu  bili  krv  od  krvi  njegove.  I  tako  se  rodi  u  njemu  misao,  da  u6ini 
svojim  nasljednikom  svoga  naravnoga  (nezakonitoga)  sina  Ivani§a  Korvin  a. 

U  ono  vrijeme,  kad  je  kralj  bio  udovcem  (1464. — 1476),  bijaSe  u  Slezkoj,  u  gradu 
Vratislavi,  upoznao  neku  plemenitu,  no  vrlo  skromnu  djevojku,  po  imenu  Barbaru,  koja 
mu  je  ^oslije  kroz  vi§e  godina  bila  Ijubovca.  Ona  mu  je  2.  travnja  1473.  rodila  sina, 
koji  bi  po  svome  djedu  Ivanu  Hunjadu  prozvan  Ivanom.  Hrvati  su  ga  zvali  Ivani§ 
(herceg  IvaniS).  Cini  se,  da  kralj  prvih  godina  nakon  svoje  zenitbe  s  napuljskom  kra- 
Ijevnom  Beatricom  nije  mnogo  mario  za  svoga  naravnoga  sina,  jer  se  je  nadao  zako- 
nitim  potomcima;  no  §to  je  postajao  stariji,  i  §to  je  vise  gubio  nade,  da  ce  ga  bracna 
druga  usreciti  6edom,  sve  se  je  vi§e  priklanjao  svojemu  jedinomu,  ma  i  naravnomu  sinu. 
Tako  se  je  napokon  u  kralja  MatijaSa  rodila  misao,  da  IvaniSa  uCini  svojim  nasljednikom 
na  prijestolju.  Pri  tome  nije  ga  ba§  mnogo  smetalo,  Sto  mu  je  sin  IvaniS  bio  nezakonito 
dijete;  ta  u  ono  doba  humanizma  dogadjalo  se  je  desto,  da  su  ilegitimnu  djecu  progla- 
Sivali  zakonitima,  te  im  podavali  dasti  i  imanja  otdinska.  Eno  i  tast  Matija§ev,  na- 
puljski  kralj  Ferdinand,  bio  je  kopilan,  pak  je  ipak  naslijedio  kraljevstvo  svoga 
otca  Alfonsa! 

Kako  suvremenici  piSu,  bio  je  IvaniS  ziva  slika  i  prilika  svoga  otca.  Lice  mu  je 
bilo  kao  u  otca;  jednaka  usta,  nos,  delo,  ruke  i  o6i.  Nije  s  toga  dudo,  da  ga  je  kralj 
osobito  zavolio,  sve  vi§e  u  zrelijim  godinama,  kad  je  posve  izgubio  nadu,  da  de  imati 
zakonitih  potomaka.  1  kraljeva  majka,  starica  EUzabeta  Silagji,  Ijubila  je  unude  svoje, 
jedino  uzdanje  svoga  roda.  Vec  21.  listopada  1479.  zove  se  §estgodi§nji  Ivani§  >herceg 
liptovski  i  grof  hunjadskic  (dux  Liptoviensis  et  comes  de  Hwnyad),  te  mu  otac  daje 
neka  imanja  u  Erdelju.  Odsad  gleda  kralj  MatijaS,  da  svome  sinu  namakne  §to  vi§e  po- 
sjeda  i  imanja  u  svojim  zemljama  i  kraljevinama.  Cim  koja  velika§ka  porodica  izumre, , 
namah  njezina  imanja  dobiva  mladi  IvaniS.  Dne  14.  travnja  1482.  dariva  mu  otac  (unicuiiii 
natum  nostrum)  grad  i  varo§  §iklo§  u  Baranji  i  to  s  privolom  kraljice  i  supruge  svoje 
Beatrice;  pomenuti  je  grad  prije  pripadao  porodici  Gorjanskih,  koja  je  nedavno  (148L) 
s  Jobom  Gorjanskim  izumrla.  Kraljeva  majka  Elizabeta  bijaSe  oporukom  svojom  unuka 
IvaniSa  odredila  za  jedinbga  baStinika  svojih  prostranih  posjedovanja;  nakon  njezine  smrti 


KRALJ    MATIJaS   1    SIN    NJEGOV    IVANlS   KORVIN    (1473.  — 1490). 


H9 


izvrsuje  kralj  Matija§  oporuku  majiinu,  te  11.  studenoga  1484.  izdaje  u  Pozunu  povelju, 
kojom  sinu  predaje  neki  grad  svoje  majke.  Isti  dan  dariva  kralj  sinu  i  znameniti  grad 
Morovic  fMaroth)  sa  svima  selima  i  pripadcima  u  vukovskoj  zupaoiji;  taj  je  grad  do 
nedavno  pripadao  Morovicima,  kojih  je  posljednji  muzki  potomak  Matju5  (Mathys,  Mathyvvi) 
pred  vi§e  godina  umro  (1476.).  Uza  to,  §to  je  kralj  obasuo  sina  svoga  imanjima  i  gra- 
dovima,  nastojao  je  takodjer,  da  ga  valjano  odgoji.  Spominje  se  izrijekom,  da  mu  je  uz 
druge  bio  uditeljem  glasoviti  talijanski  humanista  Tadija  Ugoletti.  * 

Kad  je  herceg  Ivani§  2.  travnja  1485.  navr§io  dvanaestu  godinu,  sastavio  je  neki 
nepoznati  nam  dvorski  astrolog  dvije  astrolozke  tablice  (horoskope),  koje  se  i  sad  joS 
cuvaju  u  sveufiilistnoj  knjifnici  u  Krakovu.  Svaka  tablica  prikazuje  c^etvorinu,  opasanu 
sa  dvanaest  trokuta,  koji  predstavljaju  dvanaest  dnevnih  ura.  U  trokutima  zabiljezene  su 
zvijezde  stajafiice  i  obhodnice.  Tako  prikazuju  tablice  smjeStaj  nebeskih  tjelesa  godine 
rodjenja  IvaaiSeva,  a  oada  opet  na  podetku    trinaeste    godine  njegove.    U  doba  rodjenja 


yX"    O^  if 


■^5 


Zitf* 


v>   (?>yC^lwiQy  equate 
1'      i'^      A      *V 


i^y 


<\f  2Xn' 


3  t«  H 

z6  *o 


HOROSKOP   IVANlSu   KORVINU. 

IzTorai  rakopif  ta.f%   m   u  kr.  iveadiliitnoj  kn'iitnici  a  Krakora  (Cod.  Lat.  Crac.  3225).  U  trediiojein  tetverokuta 

iitanao:    »Natiritas  Johannii  filii    •(ereniuimi)    regis  M(athie)  et  erat  .anno    domiDi   1473  aibatho    ante  Jadica  in 

Aprili  t(em)p(or)e  eqaato  d(ia)  3.  h(ora)   14.  m(inata)  7.  •(ecunda)  I  a. 


IvaniSeva  gospodovali  su  planeti  Mars  i  Merkur,  a  na  poietku  trinaeste  godine  njegove 
obhodnice  Jupiter  i  Saturn.  Uz  prvi  horoskop  imade  tumai,  gdje  no  se  hcrcegu  na- 
vijeSta  >najveda  vlast,  bczbroj  imanja,  ne^uvena  odlikovanja  i  nasljedstvo  u  oticvim 
posjedimac,  kao  i  >vjen6anje  s  odliinom,  mo(5nom  ienom«;  drugi  horoskop  proride,  da 
de  se  sve  to  naskoro  ostvariti 

Dok  su  dvorski  sluibenici  ovakim  gatanjem  nastojalt  djelovati  na  sujevjerni  svijet, 
stao  je  sam  kralj  MatijaJ  ozbiljno  raditi,  da  sinu  IvaniSu  osigura  nasljedstfo  na  prije- 
stolju.  Za  to  mu  je  trebalo  najprije  predobiti  prelate  i  velika^  u  ob^,  a  naro^ito  diiavne  i 


ijo  ^  matijaS  korvin  (1458.— 1490.). 

dvorske  dostojanstvenike.  Medjutim  najviSa  drzavna  Cast,  naime  Cast  ugarskoga  palatina, 
nije  bila  kroz  dvije  tri  godine  popunjena,  odkad  je  Mihajlo  Orsag  de  Guth  umro  (f  1482.). 
MatijaS  je  sada  (1485.)  popunio  palatinsku  stolicu,  povjeriv§i  ju  prokuSanomu  privrzeniku 
svomu  Emeriku  Zapolji,  te  se  je  nadao,  da  6e  mu  bas  on  u  zgodan  6as  pomoci,  kad 
bude  predlagao  stalezima,  da  prihvate  nasljedstvo  sina  mu  IvaniSa.  Da  bi  i  ostale  veli- 
kase  predobio,  te  bi  sinu  mu  sviknuli,  povjeravase  vi§e  puta  Ivani§u,  da  ga  zastupa  pri 
sveCanim  prigodama,  naroCito  pri  dvorskim  objedima  i  zabavama,  kao  i  pri  dodekivanju 
i  primanju  stranih  poslanika;  k  tomu  bi  sina  vazda  sobom  vodio,  tako  da  su  i  prelati  i 
velikaSi  stali  mladoga  hercega  smatrati  prvim  licem  iza  kralja.  Ba§  u  ono  doba  (1485.) 
napisao  je  i  humanista  Martins  Galeotti  svoju  knjigu  »0  odIiCnim,  mudrim  i  §aljivim 
reCenicama  i  djelima  kralja  Matija§a*  (Commentarius  elegans  de  Mathiae  Corvini  Hun- 
gariae  regis  egregie,  sapienter,  iocose  dictis  et  factis),  te  ju  j  e  posvetio  hercegu  Ivani§u. 
Na  kraju  djela  opominje  pisac  hercega,  neka  se  povede  za  primjerom  otcevim,  »da  bi 
ga  smatrali  dostojnim  kraljevskoga  prijestolja  ugarskoga*. 

Uza  sve  to,  sto  je  kralj  Matijas  na  sve  strane  nalazio  Ijude  spremne,  da  ugode 
njegovoj  gorucoj  zelji,  nije  se  ipak  usudio  iznijeti  prijedlog,  da  mu  se  sin  proglasi  na- 
sljednikom  na  prijestolju.  Zacao  se  to  uCiniti  s  obzirom  na  svoju  lijepu  i  umnu  suprugu 
Beatricu,  koju  je  2arko  Ijubio  i  u  svemu  joj  ugadjao.  Francezki  je  poslanik  paCe  u 
jednome  pismu  od  6.  kolovoza  1479.  firentinskoj  obcini  javljao,  kako  je  mlada  kra- 
Ijica  svoga  vojnu  tako  zaCarala,  »da  moze  u  njega  sve  izraditi,  Sto  hoce«  (la  donna  puo 
in  decto  re  quanto  ella  vuole).  Kako  je  kraljica  Beatrica  gotovo  Strepila  pred  mi§Iju,  da 
bi  joj  nakon  muzeve  smrti  mogla  prestati  svaka  vlast,  progonila  je  svojom  mrznjom 
koloCkoga  nadbiskupa  i  kraljeva  kancelara  Petra  Vardu,  koji  je  najviSe  svjetovao,  da  se 
mladi  Ivani§  proglasi  nasljednikom  na  prijestolju.  Ona  omrazi  Vardu  kralju  tako,  da  je 
MatijaS  god.  1484.  odliCnoga  savjetnika  bacio  u  tamnicu.  Nakon  toga  stala  je  kraljica 
raditi,  da  preuzme  vladanje  sama,  ako  bi  kralj  prije  reda  umro.  Na§la  je  pa6e  bezdusnih 
dvorjanika,  koji  su  dokazivali,  kako  u  Ugarskoj  kraljica  po  pradavnom  obiCaju  ostaje 
vladaricom  i  po  muzevoj  smrti,  te  da  zajedno  s  drzavnim  vijecem  upravlja  tako  dugo, 
dok  se  ponovo  ne  udade. 

Kraj  tih  prilika  kralj  je  MatijaS  svedjer  odlagao,  da  se  iSta  konafino  odlu6i  o  na- 
sljedstvu.  No  da  sinu  Ivanisu  ipak  utre  put  do  prijestolja,  odluii  ga  ozeniti  kojom  dje- 
vojkom  iz  ugledne  i  mocne  knezevske  porodice.  Kad  je  to  razabrala  kraljica  Beatrica, 
predlagala  je,  neka  IvaniS  uzme  za  zenu  njezinu  necaku,  kcer  brata  joj  Fridrika.  Ali 
kralj  Matija§  poslao  je  u  velja6i  1485.  potajno  poslanika  u  Milan,  koji  je  u  vojvode 
Ludovika  Sforze  zaprosio  za  hercega  vojvodkinju  Blanku  Mariju,  sestru  nedorasloga 
Gian  Galeazza.  Kad  je  za  to  saznala  kraljica  Beatrica,  uprla  je  sve  sile  svoje,  da  tu 
svezu  zaprijefii.  Medjutim  MatijaS  ostade  taj  put  tvrd;  on  je  pa6e  poslao  poslije  varadin- 
skoga  biskupa  u  Milan,  koji  je  25.  studenoga  1487.  zenitbeni  ugovor  podpisao,  te  pri 
vjen6anju  hercega  Ivani§a  zastupao.  Ozlojedjenu  kraljicu  nastojao  je  kralj  tim  ublaziti,  §to  je 
u  isto  vrijeme  njezinomu  nedaku  Hippolitu  Estenskomu,  djetetu  od  §est  do  sedam  godina, 
podijelio  ostrogonsku  nadbiskupiju,  koju  je  do  nedavna  drzao  njezin  brat,  mladi  kar- 
dinal  Ivan  od  Aragonije.  U  lipnju  i  srpnju  1487.  vodio  je  knez  Bernardin  Frankapan 
djeCaka  nadbiskupa  iz  Senja  preko  Zagreba  u  Ugarsku. 

Ali  vlastohlepna,  taSta  Beatrica  nije  se  dala  udobrovoljiti,  nego  je  odsad  svako 
sredstvo  rabila,  da  razvrgne  ut^naeeni  brak  i  zakrCi  hercegu  IvaniSu  put  do  prijestolja. 
U  jednu  je  ruku  po  svojim  pouzdanicima  nastojala  milanskoj  vojvodkinji  ogaditi  vjen- 
danoga  druga  njezinoga,  a  u  drugu  je  i  sama  i  po  svome  otcu  salijetala  kralja  MatijaSi. 
da  nju  samu  proglasi  svojom  nasljednicom.  U  Ijetu  1488.  osvanuo  je  na  kraijevu  dvoru 
poslanik    napuljskoga    kralja,  biskup    Pietro    Ranzano,  pak    govorio    u    tajnoj    audienciji 


KRALJ    MATIJaS    I    SIN    NJEGOV    IVANiS    KORVIN    (1473.— 1490.). 


151 


kralju,  neka  se  okani  misli,  da    imenuje    IvaniSa   svojim   nasljednikom,  jer   bi  time  Ijuto 
uvrijedio  kraljicu,  koja  jo§  nije  promaSila  dobe,  te  bi  mogla  postati  majkom. 

Kralj  je  Matija§  jamafno  mnogo  trpio,  jer  je  jednako  Ijubio  i  ienu  i  sina.  Medju- 
tim  je  teiku  borbu  svoje  duSe  pritajivao.  Za  volju  zene  nije  proglasio  nasljednikom  sina 
si  IvaniSa,    niti    je    vjencanu   drugu   njegovu,  |vojvodkinju   milansku    Blanku   Mariju   dao 


Plo£a  na  grobnigi  Embrika  Zapoue  (t  1487.). 


dopratiti  u  Ugarsku;  ali  zato  je  svakim  nadinom  gledao  prididi  i  osigurati  jedinca  svoga. 
Driao  ga  neprestano  uza  se,  obasuo  ga  naslovima  i  posjedima,  a  prelate,  banine  i  gradske 
ob<5ine  mitio  i  zaklinjao,  da  rade  u  priiog  hercegu.  Pojedint  velikaSi,  prelati  i  gradoTi 
obvezali  se  paCe  pismeno,  da  de  Ivani&a  iza  otdeve  smrti  izabrati  za  kralja;  jednako 
su^mnogi    kapetani    kraljevskih    gradova    i    tvrdinja    prisegom    se   savjerili,    da    de    po« 


1^2  matijaS  korvin  (1458.-1490). 

« 

yjerena  tm  mjesta  6uvati  i  braniti  za  hercega.  Sve  to  zgadjalo  se  je  u  svibnju  i 
lipnju  1489. 

Prvih  dana  sijeCnja  1490.  ostavio  je  kralj  Matijas  sa  svojom  siiprugom  i  sa  sinom 
grad  Budim,  te  je  po§ao  u  Austriju  na  dogovore  s  njemaikini  kraljem  Maksimilijanom. 
Odilaze<5i  iz  svoje  ugarske  prijestoinice  predao  je  kralj  sinu  Ivanigu  kraljevske  dvore  u 
Budimu  zajedno  s  kraljevskom  riznicom,  knjiznicom  i  arkivom.  Zapovjednik  budimskoga 
grada  Blaz  Ra§kaj  morao  se  je  odsad  izravno  njemu  pokoravati.  Na  daljem  putu  predao 
je  kralj  svome  sinu  znamenitu  tvrdinju  ViSegrad  zajedno  s  krunom  sv.  Stjepana,  koja  je 
ondje  bila  sahranjena;  zatim  Komoran  i  Pozun  zajedno  s  daScu  vrhovnoga  zupana  u 
iupanijama  istoga  imena.  Do§av  u  Be6  nastavio  je  kralj  raditi  u  prilog  svome  sinu. 
Ustupio  mu  sve  posjede  zagorskih  grofova  Jurja  i  Vilima  u  Slavoniji,  zatim  Senj  i  druge 
brojne  gradove  u  Hrvatskoj.  Da  mu  vlast  i  ugled  pridigne,  nadijelio  ga  obilato  i  u 
osvojenim  pokrajinama  austrijskim:  u  samoj  Austriji  dao  mu  Novo  mjesto  kod  Be6a,  Retz 
1  Wolkersdorf,  u  Stajerskoj  Optuj  i  Radgonu,  napokon  neka  mjesta  u  Kranjskoj  i  Ko- 
niSkoj.  A  i  o  torn  je  mislio,  da  proglasi  IvaniSa  svojim  nasljednikom  barem  u  zemljama 
£e§ke  krune.  Zato  mu  je  uz  oblasti,  koje  mu  je  vec  prije  podijelio  u  Slezkoj  (vojvodinu 
opavsku  i  druge),  darovao  grad  Brod  na  Moravi,  a  k  tome  je  §iljao  u  one  krajeve  svoje 
tajne  pouzdanike,  da  u  tome  poslu  narod  priprave.  Kad  je  mislio,  da  je  put  utrt,  po- 
vjerio  je  u  drugoj  polovici  oi^ujka  1490.  velikovaradinskomu  biskupu  i  svome  kancelaru 
Ivanu  Filipcu,  rodjenomu  Moravljaninu,  da  stvar  kraju  privede.  Ivan  Filipec  imao  je  poci 
u  Vratislavu,  pak  ondje  sazvati  staleze  moravske,  slezke  i  Iu2i6ke,  i  pred  njima  svedano 
predati  vladanje  u  tima  zemljama  hercegu  Ivanisu.  No  prije,  nego  je  to  inade  gorijivi 
kancelar  mogao  provesti,  zatekla  je  kralja  MatijaSa  smrt,  a  pitanje  o  nasljedstvu  ostalo 
je  nerijeSeno. 

(Smrt  kralja  MatijaSa,  6.  travnja  1490.).  Neumorni  duSevni  i  tjelesni  napor 
shrvao  je  prije  reda  inaCe  krepko  i  zdravo  tijelo  kralja  MatijaSa.  Jo§  tijekom  godine  1487, 
bio  je  posve  zdrav,  te  je  sam  vodio  vojsku  u  austrijskom  ratu;  no  poslije  spopale  ga 
zestoke  boli  od  uloga.  Stanje  njegovo  pogor§avalo  se  je  tako,  da  u  ozujku  1489.  nije 
viSe  mogao  stajati  na  nogama,  vec  su  ga  morali  prenaSati  u  nosiljkama.  Tad  se  je  i  na 
ladji  vratio  iz  BeCa  u  Budim.  U  Ijetu  kao  da  ce  ozdraviti;  a  u  kolovozu  bijaSe  se  ved 
tako  oporavio,  da  je  stao  zalaziti  u  odaljenije  gradove  i  zamke.  No  6im  se  je  jesen  pri- 
makla,  pojavili  se  opet  sumnjivi  znaci  bolesti.  Koljena  i  noge  stale  mu  oticati,  a  u  isti 
mah  tresla  ga  je  groznica. 

Na  poiJetku  god.  1490.  krenula  je  bolest  kraljeva  ne§to  na  bolje,  te  su  mu  dvorski 
lijednici  i  astrolozi  dozvolili,  da  podje  u  Bed.  Cini  se,  da  je  sam  kralj  slutio  svoju  skoru 
smrt,  jer  je  o  tome  koji  put  i  sa  svojim  pouzdanicima  govorio.  Tako  razumijemo  i  nje- 
govu  iurbu,  da  izvr§i  najzamasnije  poslove,  da  se  naime  izmiri  s  carevim  sinom  Maksi- 
milijanom, i  da  osigura  hercegu  Ivanisu  nasljedstvo.  K  tomu  desili  su  se  na  njegovu 
dvoru  u  Befiu  poslanici  rimskoga  pape,  napuljskoga  kralja,  milanskoga  vojvode,  gvaj- 
carske  zadruge,  turskoga  sultana  i  napokon  mletaCke  obcine,  zeleci  svi,  da  §to  prije 
svrSe  poslove,  poradi  kojih  bijahu  doSli.  Uz  kralja  bili  su  osim  kraljice  Beatrice  i  sina 
IvaniSa  jo§  njegovi  rodjaci  Petar  i  Matija§  Gereb  (eius  consobrini),  zatim  vrhovni  kapetan 
Austrije  (supremus  capitaneus  ducatus  Austriae)  i  zapovjednik  Be6a,  po  imenu  Stjepan 
Zapolja  (brat  god.  1487.  umrvsega  palatina  Emerika),  onda  sudac  kralj evskoga  dvora 
Stjepan  Bator,  jegarski  biskup  Urban  Doci  ili  Dojdin  (koji  je  vrgio  palatinske  poslove), 
i  napokon  gjurski  biskup  Toma  Baka6  od  Erdeda  kao  kancelar  kraljev. 

Sred  silnih  i  zamaSnih  posala  osvanula  cvjetna  nedjelja  (4.  travnja)  1490.  MatijaS 
bijaSe  odredio,  da  <5e  na  taj  dan  mletaSkoga  poslanika  Dominika  Bollana  proglasiti 
vitezom.  Kako  se  kralju  nije  htjelo  idi  u  stolnu  crkvu  sv.  Stjepana,  dao  je  u  o6i  te  slave 
podidi  drvenu  kapelicu  u  dvoriitu  svoje  palade.  Za  same  svedanosti,  koja  je  trajala  neko- 


SMRT  KRALJA    MATIJA§A    (6.    TBAVNJA    1490).  >53 

liko  sati,  izmorio  se  je  kralj  tako,  da  se  je  namah  sklonio  u  svoje  odaje.  Bududi  da  je 
kraljica  posia  u  grad,  da  obadje  jo§  neke  crkve,  te  je  stoga  odredila  vrijeme  dvorskoga 
ru£ka  za  kasnije  doba,  zatrazio  je  kralj  smokve,  da  glad  utazi.  No  £im  je  prvu  smokvu 
okusio  i  osjetio,  da  ne  valja,  planuo  je  silnim  gnjevom.  U  to  se  kraljica  vratila,  te  ga 
gledala  umiriti  nudeci  mu  razlidta  jela.  All  kralj  ne  htjede  niSta  okusiti.  Malo  zatim 
stao  se  tuiiti  na  vrtoglavicu,  i  da  mu  potamnjuje  vid,  pak  se  je  dao  odnijeti  u  svoju 
loznicu.  Tu  se  u  6  sati  na  veder  pojavi§e  znaci  klijenitosti.  Kralja  ostavila  svijest,  a 
zestoki  bolovi  stali  ga  muditi.  Iz  gr£evito  stiSDUtih  usta  njegovih  tu\i  se  samo  vapaji 
»Ajc  i  >Isuse<,  a  pri  tome  se  £itavo  tijelo  treslo  od  groznidavog  nemira.  Gospoda  i 
dvorjanici  stajali  prestravljeni  kraj  kreveta  kraljeva;  lijefinici  se  zbunili  i  nijesu  znali,  §ta 
da  ^ine.  Jedina  kraljica  zdvojno  se  je  trsila,  da  pomogne  svomu  suprugu,  ulijevala  mu 
silom  razliSite  lijekove  u  usta,  otvarala  mu  o6i,  govorila  mu  u  uho  i  prigonila  lijeSnike, 
da  mu  pomognu.  Medjutim  se  pod  noc  pojaiaSe  bolovi  kraljevi  take,  da  je  svom  snagom 
urlikao;  nazo6ni  dvorjanici  govorahu,  da  mu  je  grlo  jako  kao  u  lava.  U  zoru  spavaSe 
kralj  nekoliko  sati.  Obnovljeni  bolovi  prenuSe  ga  opet  od  sna,  ali  podjedno  poieSe  ga 
i  sile  ostavljati.  Citav  dan  probavio  je  u  polusnu;  samo  kad  i  kad  bi  se  prenuo,  te  se 
zagledao  u  okolo  stojedu  druiinu.  Naprezao  se,  da  progovori.  Kraljica  Bealrica  molila  ga 
placuci,  da  ofiituje  svoju  volju;  salijetala  ga  pitanjima  i  ponudama;  ali  usta  njegova  nijesu 


PODPIS    KRALJA    MaTIJa§A. 
Snimljen  •  povelje  od  24.  crpnja  1489.  CiU  se:   >Matfaias  rex  in«na  p(ro)p(ri)at. 


Arkiv  u  Badimpeiti. 


viSe  progovorila.  Smrtna  borba    trajala  je   do  zore   tredega  dana.    Na  veliki  utorak,  dne 
6.  travnja,  izpustio  je  kralj  u  jutro  izmedju  7  i  8  sati  svoju  du§u. 

Mrtvo  tijelo  kraljevo  prevezeno  bi  na  ladji  u  Budim,  a  odanle  na  kolima  u  Stolni 
Biograd,  gdje  bi  uz  velike  podasti  sahranjeno.  PrepoSt  stolnobiogradski  pjevao  je  opijelo, 
a  poslanik  napuljskoga  kralja,  rjeiiti  biskup  Pietro  Ranzano,  govorio  je  posmrtno  slovo. 
Dvorski  historicar  Bonfinije  piSe,  da  su  svi  stalezi  tugovali  za  kraljem  MatijaSem,  ali  »e 
6ini,  da  ta  tuga  nije  bila  obca  ni  iskrena.  Ba§  oni,  kojima  je  pokojni  kralj  bio  najbolji, 
prvi  su  smetnuli  s  uma  njegova  dobrodinstva.  Kraljev  miljenik,  vrhovni  kapetan  austrijski, 
Stjepan  Zapolja,  piSe  ved  21.  travnja  1490  u  svojim  proglasima:  >Pomi51jajmo  dakle 
sada  na  to,  da  oslobodimo  Ugarsku  od  tiadenja  i  sapetosti,  koju  je  dotad  podnosiia,  i 
da  joj  povratimo  staru  slot)odu  njezinu*. 


Hrvatski  Ijctopisac  Ivan  TomaSi<i  u  XVI.  stolje^u  piSc,  da  je  jednom  turski  sultan 
(Muhamed  II.)  rekao  o  kralju  MatijaSu:  >Dao  sam  ogledati  £itav  svijet  i  sve  vladare  na 
zemiji,  i  nijesam  na^ao  ravna  kralju  Matijaiu*  (feci  perlustrare  orbem  tcrrc,  ct  omnes 
principes  mundi,    non  inveni   Mathie  regi    equalem),   a  zatim:    >Ja  i  kralj    Matijai   na  H- 


,54  matijaS  korvin  (1458. — 1490.). 

tavoj  zemlji  jedini  smo  vrijedni,  da  se  zovemo  vladarima«  (ego  et  Mathias  sutnus  digni 
nomine  principum  in  toto  urbe).  I  koru§ki  plovan  Jakov  Unrest,  kojega  je  domovina 
mnogo  prepatila  od  sile  kralja  Matijasa,  zove  ga  velikim  (grossmachtig)  kraljem,  >koji  je 
u  Ugarskoj  i  svemu  onomu,  §to  kruni  ugarskoj  pripada,  mocno  (gewelltigklich)  vladao, 
kako  nije  nijedan  kralj  iza  Andrijinih  vremena  6initi  mogao.  On  je  Moravu,  Slezku  i 
Luiicu  maiem  osvojio,  zatim  malu  Moldaviju,  naime  Vla§ku,  i  viSe  jo§  zemalja  ugarskoj 
kruni  podlo2io  ...  I  ako  je  kralj  Matija§  ratovanjem  mnogo  zla  prouzroSio,  ipak  je 
(u  boju)  s  Turcima,  kao  i  s  Husitima  u  Ceskoj,  mnogo  dobro  ufiinio,  te  mnogim  krscan- 
skim  Ijudima  zivot  spasao  i  za  krgcanstvo  ih  odrzao.  Mnogo  je  zla  u6injeno  i  od  nje- 
govih  (Ijudi),  ali  to  nije  bilo  ni  za  korist  njegovu,  ni  po  volji  njegovoj  .  .  .« 

I  ako  se  ne  obazremo  na  suvremene  i  potonje  slavitelje  kralja  Matijasa,  moramo 
priznati,  da  je  zaista  bio  velik  muz  i  velik  vladar.  Bio  je  jama^no  najznamenitiji  kralj  na 
prijestolju  Ugarske  i  Hrvatske,  a  i  najvrstniji  vladar  medju  svojim  evropskim  suvreme- 
nicima.  Bio  je  velik  kao  vladar  i  dr^avnik,  kao  vojvoda  i  reorganizator  vojske,  kao  pri- 
jatelj  znanosti  i  umjetnosti. 

Kralj  Matijas,  potomak  rumunjskih  pastira,  bio  je  zakleti  protivnik  starih  velikaSkih 
porodica  i  u  Ugarskoj  i  u  Hrvatskoj.  K  tomu  je  bila  samosvijest  u  njega  tolika,  da  nije 
trpio  druge  vlasti  pored  svoje.  Tko  bi  se  njegovoj  volji  opirao,  morao  je  pasti,  pak  bio 
to  rodjeni  ujak  njegov  Mihajlo  Silagji  (Svilojevid),  koji  mu  je  pomogao  do  prijestolja, 
ili  nadbiskup  Ivan  Vitez,  poo6im  njegov  i  desna  ruka  kroz  dugi  niz  godina.  Kraljevska 
vlast  bila  je  Matija§u  nada  sve:  njoj  se  je  morala  podvrci  i  voija  naroda.  Njemu  su  sa- 
bori  bili  samo  za  to,  da  potvrde,  sto  je  kralj  zazelio  ili  naredio.  Kraj  te  autokratske 
cudi  prava  je  sreca,  da  je  u  njega  bio  ziv  osjecaj  za  pravo  i  pravicu,  pak  stoga  su  na- 
roCito  srednji  slojevi  naroda,  kao  malo  plemstvo  i  gradjanstvo,  oduSevljeno  stajali  uz 
njega  i  njegovo  vladanje.  Kako  je  volio  pravdu  i  pravicu,  najbolje  dokazuje  njegov  za- 
konik,  Sto  ga  je  god.  1486.  —  kad  je  bio  na  vrhuncu  slave  i  sjaja  —  predlozio  ugar- 
skomu  saboru  na  prihvat.  Taj  je  zakonik  (od  78  clanaka)  kroz  stoljeca  ostao  podlogom 
pravosudju.  Narod  se  rado  spominjao  pravdoljubivosti  njegove,  pak  tako  je  i  nastala  ona 
poslovica:  » Mathias  obiit,  iustitia  periit«,  ili  po  hrvatski:  »Pokle  kralj  MatijaS  spi, 
nikakve  pravice  ni«.  Prema  tomu  i  razumijemo,  §to  je  hrvatski  Ijetopisac  Simun  Kli- 
mentovic  na  poCetku  XVI.  stoljeca  zabiljezio:  »1490.  tada  umri  MatijaS  dobri  kralj 
ugarski  na  7  (6)  aprila«.  O  drzavniCkom  daru  kralja  Matijasa  svjedoie  njegovi  uspjesi 
na  politidkom  polju.  Za  njegova  vladanja  postala  je  Ugarska  s  Hrvatskom  jednom  od 
prvih  drzava  u  Evropi.  On  je  utjecao  gotovo  u  sve  poslove  evropske;  njegovi  poslanici 
i  diplomate  nalaze  se  u  svima  zemljama  Evrope,  pa6e  i  u  Aziji,  gdje  no  ugovaraju  sa 
sultanom  od  Karamanije.  MatijaS  zeli,  da  postane  kralj  njemaiki,  pate  i  car  rimski,  pak 
u  to  ime  nadovezuje  sveze  sa  svima  protivnicima  porodice  Habsburg.  Prema  rimskoj 
stolici  vazda  je  odan  sin,  spreman  i  sam  proliti  krv  svoju  za  krscansku  vjeru;  no  ta  mu 
sinovska  odanost  nimalo  ne  smeta,  da  brani  svoja  vladarska  prava,  a  narodito  vrhovno 
patronatsko  pravo.  On  ne  da,  da  mu  rimska  stolica  namece  biskupe  i  nadbiskupe,  vec 
trail,  da  ona  potvrdjuje  njegove  izabranike.  Kad  je  kralj  namijenio  izpraznjenu  nad- 
biskupiju  ostrogonsku  djeiaku  Hippolitu  Estenskomu,  necaku  kraljice  Beatrice,  papa 
se  je  Inocentije  VIII.  opro  njegovu  izboru,  hoteci,  da  se  ta  stolica  povjeri  kardi- 
nalu  Askaniju  Sforzi.  Ali  MatijaS  zaprijeti:  »Ja  6u  vec  pokazati,  da  sam  ja  kralj  ugarski, 
a  ne  papa  ili  Askanije«,  te  Inocentije  morade  potvrditi  kraljev  izbor. 

Znatne  uspjehe  na  politiCkom  polju  postigao  je  MatijaS  ne  samo  svojom  drzavnidkom 
vjeStinom,  nego  i  svojim  pobjedama.  Svoj  vojniiki  dar,  svoju  liCnu  hrabrost  dokazao  je 
u  viSe  prigoda.  Spominjemo  samo  podsadu  Sabca  i  podsadu  Be6a.  A  srecna  je  i  bistra 
oka  takodjer  bio,  birajuci  svoje  vojvode  i  kapetane.  Nije  ih  birao  po  starini  roda  i  Ije- 
poti  lica,  ve<5  po  srcu  juna^komu  i  ratnoj  vjeStini.    Bilo    ih  je  bez  razUke  vjere  i  narod- 


SMRT   KRAUA    MATIJA^A    (6.    TRAVNJA    1490.). 


»5S 


nosti  Najslavniji  od  njih,  Pavao  Kiniii  (knez)  postao  je  od  mlinarskoga  djetida  vojvodom. 
A  i  Blaz  Podmanicki  s  pridjevkom  Magjar  popeo  se  je  od  obidnoga  vojnika  do  dasti 
kapetana  i  hrvatskoga  bana.  No  poglavita  je  zasluga  kralja  MatijaSa,  Sto  je  vojsku  reorga- 
nizovao.  Sve  do  njega  bila  je  vojska  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  narodna  vojska,  kojoj  je 
naprosto  bilo  braniti  domovinu.    To  domobranstvo,  sastavljeao  od  banderija  prelata,  ba- 


Krau  Matija§  Koryin. 

Snimljeno  m  tpomenika  nn  glaTnim  dTerima  Rrada  Ortenbargs  u  Badiiina  (a  Laiici).     Taj  tpomeoik  podinso  j« 
god.^1486.  MitijaicT  namjeitnik  o  SIcskoj,  po  Imentt  Juraj  Stein.    CitaT  apomenik  viiok  jc  7  n^  a  kip  ajcde^a 

knlja  I'/t  n*** 


h 


runa  i  iupanija,  sabiralo  se  spore,  bilo  je  slabo  izvjeibano,  a  ito  je  glavno,  dizalo  se  na 
noge  samo  u  prijekoj  nevolji,  a  nije  prelazilo  granica.  Kralju  je  trebalo  vojske  vazda 
spremne  i  dobro  uvjeibane,  koja  de  udarati  i  na  neprijateljske  zemljc.  Take  je  on  zaveo 


n6  matijaS  KORViN  (1458.— 1490.)- 

stainu  stajacu  vojsku  ili  redovnu  vojsku,  koja  je  primala  placu,  te  koja  je  sluSala  samo 
zapovijedi  njegove  i  kapetana  njegovih.  Ta  stajada  vojska,  zvana  »crna  ceta<,  po  crnoj 
opremi  svojoj  (oko  6000  momaka),  bila  je  sastavljena  poglavito  od  6e§kih,  moravskih, 
poljskih  i  srbskih  deta,  te  je  pod  svojim  kapetanima  ili  udarala  na  neprijateljske  zemlje, 
ili  je  bila  razmje§tena  po  pograni6nim  gradovinia  i  tvrdinjama.  Crna  je  deta  bila  jezgra 
vojske  u  velikom  ratu,  kad  se  je  diglo  na  noge  i  domobranstvo  (banderija)  zajedno 
s  pomocnim  detama  vlaSkih  i  moldavskih  knezova.  Tako  je  kralj  Matijas  razpolagao  u 
skrajnjoj  potrebi  s  kopnenom  vojskom  od  148.000—163000  Ijudi,  te  je  mogao  ratovati 
u  isti  mah  i  na  dvije  strane.  Kopnena  je  vojska  bila  podijeljena  na  pjeSadiju  (od  te  je 
petina  bila  oboruzana  puSkama),  zatim  na  tezko  i  lako  konjanidtvo;  osim  toga  imao  je 
kralj  i  topoidtvo  s  brojnim  topovima  i  podsadnim  strojevima.  Uz  kopnenu  vojsku  poma- 
gala  je  kralja  i  ratna  mornarica,  narodito  u  ratovima  s  Turcima.  Mornarica  branila  je 
poglavito  rijeku  Dunav,  te  je  bila  razmjestena  uz  dunavske  gradove  i  tvrdinje  podev  od 
Gjura  sve  do  Beograda  i  dalje.  Uza  to  su  ratni  brodovi  dovazali  tezke  topove,  ratnu 
zairu  i  hranu  za  kopnenu  vojsku.  Po  nekom  talijanskom  izvje§taju  brojila  je  ratna  mor- 
narica do  364  ladje,  medju  njima  i  velikih  galija  s  topovima  i  podsadnim  strojevima; 
mornara  bilo  je  na  njima  2600,  a  vojnika  10000.  U  mornarici  dunavskoj  sluzili  su  od 
velike  desti  Srbi.  Kralj  je  Matija§  mnogo  radio,  da  mu  vojska  bude  vje§ta  i  vazda 
spremna  za  boj;  drzao  je  vojsku  strogo  u  zaptu,  a  sam  se  je  mnogo  bavio  bojnim 
umjedem,  te  je  starije  tedevine  prilagodjivao  suvremenim  prilikama. 

Uzdrzavanje  goleme  vojske  i  neprekidno  ratovanje  stajalo  je  mnogo  novaca.  Za 
place  vojnicima  trebalo  je  na  godinu  preko  milijun  zlatnih  forinti.  Kako  redoviti  prihodi 
nijesu  za  to  dostajali,  kralj  je  neprestano  od  sabora  trazio  izvanrednu  ratnu  dadu,  premda 
je  uza  to  obedavao,  da  toga  ne  ce  viSe  diniti.  K  tomu  su  pobiradi  dada  postupali  ne- 
milosrdno  i  silovito,  te  je  tako  narod  od  silnih  tereta  Ijuto  stradao.  Mnogo  je  novaca 
trebalo  takodjer  za  uzdrzavanje  kraljevskoga  dvora,  a  jo§  vi§e  za  podupiranje  znanosti  i 
umjetnosti,  koje  je  kralj  osobito  volio.  Kako  je  MatijaS  bio  odgojen  u  duhu  huijianizma, 
on  je  kroz  ditavo  svoje  vladanje  vazda  njegovao  klasidnu  knjigu  i  lijepe  umjetnosti.  Pri 
tome  ga  je  bodrio  i  glasoviti  nadbiskup  Ivan  Vitez,  koji  je  zajedno  sa  svojim  necakom 
Ivanom  Cesmidkim  (Janus  Pannonius)  u  velike  njegovao  taj  pokret.  Dvor  kralja  MatijaSa 
postao  je  tako  stjeciStem  odlidnih  udenjaka,  pjesnika  i  umjetnika  onoga  vremena,  dakako 
najviSe  Talijana.  Uza  to  je  kralj  za  velike  svote  stvorio  knjiznicu  od  rukopisa  klasidnih 
spisatelja,  koje  je  dao  prepisati.  Osobito  poslije  zenitbe  s  kraljevnom  Beatricom  talijanski 
su  udenjaci  gotovo  poplavili  Ugarsku,  pade  je  kralj  najunosnije  biskupije  i  duhovne  dasti 
podjeljivao  talijanskim  prelatima,  dime  je  nemalo  ozlojedio  domace  prelate.  Za  kralja 
Matijasa  napokon  pojavile  se  prve  tiskare  u  Ugarskoj  (1473.)  i  Hrvatskoj  (Senju).  Izmedju 
sitnoslikara  i  kipara  u  okoliSu  kraljevu  spominje  se  po  imenu  kipar  Ivan  Trogiranin 
(Joannes  de  Tragurio,  statuarius  sive  marmorum  sculptor),  kojemuje  MatijaS  3.  srpnja  1489. 
podijelio  kalteo  Majkovec  u  kriievadko;  zupaniji. 

Kralj  je  MatijaS  bio  malena  stasa,  jakih  prsiju  i  pleda,  jake  §ije  i  neobidno  velike 
glave  s  bujnom  kosom  poput  lavljih  griva.  Tamnosmedje  odi  njegove  sijevale  su  zivom 
vatrom.  Povjestnidar  Ivan  Turdanski  piSe  za  nj,  da  je  bio  >majstor  u  pretvaranju« 
(dissimulandi  magister).  Govorio  je  viSe  jezika,  medju  njima  i  hrvatski  (slavenski),  Vrlo 
je  znadajno,  da  je  taj  veliki  vladar  dopisivao  latinski,  njemadki  i  deSki,  izdavao  povelje 
dirilske  i  glagolske;  —  samo  magjarskim  jezikom  nije  napisao  ni  rijedi,  niti  je  ma 
kakvo  djelo  ili  pismo  izdao  u  tom  jeziku. 

Hrvatskomu  narodu  ostao  je  kralj  MatijaS  u  dobroj  uspomeni.  On  je  doduSe  stegnuo 
vlast  knezevskih  porodica,  narodito  Frankapana ;  Oitt  je  ukinuo  mnoge  povlastice  pre- 
modnih  magnata  hrvatskih;  ali  je  zato  zaSticivao  malo  plemstvo  od  nasilja  velikaSa,  a 
osobito  je  zakriljivao  gradove,  na  delu  im  slobodni  kfaljevski  grad  na  brdu  Gradcu  kod 


SMRT   KRALJA    MATIJA§A    (6.    TRAVNJA    1490) 


»57 


Zagreba.  Hrvatskomu  kraljevstvu  nije  lakratio  nijedne  pravice,  kojc  je  odprije  imalo,  pa6c 
ih  je  umnozao,  podijelivSi  mu  god.  1477.  pravo,  da  si  btra  kapetana  uz  bana.  Dok  je  u 
Ugarskoj  palatinsku    dast    omalovazavao,  tako  da  je    nije   kroz    godine    ni  popuojao,  na- 


Kazula  (misno  odijelo) 

|i     nadinjena  od  Upete  >  prijestolja  kraija  Matiiala. 

SadoTane  so  drije  prijestoljne  tmpete  kraija  Matijaia.  Jedoi  je  pocre  6taVB,  te  )«  pohranjena  a  risnid 
Krofova  Erdeda  a  GlogoTcn  (Galgocz).  Od  dnige  je  nadinjeno  misno  odijelo  (cania),  koje  je  kros  atoije^  bilo 
pohranjeno  a  franieTadkom  ■amoatino  a  Fojnici  (Boini).  2*  to  odijelo  pridalo  ae,  da  ga  je  Tetla  boaantka 
kraljica  Katarina  Kocada.  Ali  badadi  da  je  radoja  akroi  itta,  kao  kod  one  tapete,  koja  ae  dnva  ■  GlogoTco,  i 
badadi  da  ae  Da  kaxuli  vide  grboTi  kraija  Matijaia  :  nema  anmoie.  da  je  i  ta  katala  bila  prrobitno  tapeta  oa 
prijeatolja  to|;s  kraija,  i  da  je  tek  f>oalije  prekrojena  a  nii«no  odijelo.  Kad  ae  je  to  tgodilo,  nije  iivjeatno  ;  no 
■▼akako  nije  za  iira  kraija   Matijaia. 

Obje  tapete  nijesn  prara  Texira,  negu  zetenkaati  alatni  brokat  a  aTcsenim  i^borima  na  ttrainjoj  atrani  ; 
radnja  je  majstoraka.   te  po  sToj  prilici  genbreikoKa  porijetla. 

FoJDidku  kazala  kupio  je  kralj  Franjo  Joiip  (.  sa  6000  forinti,  te  j«  je  STratio  medja  kraoake  drago- 
cjenoati  kraljeTikoga  dvora  a  Badima. 


mjeStao  u  hrvatskom  kraljevstvu  vazda  izabrane  muieve  za  bane,  kojima  je  bila  teika 
zadaca,  da  brane  hrvatske  zemlje  i  od  Turaka  i  od  Mletaka.  Vrijedoo  je  jo&  iztaknuti, 
da  su  za  kraija  Matijaia  izumrle  —  narodito  u  Slavoaiji,  —  mnogo  odliine  porodice,  koje 


158  matuaS  korvw  (1458.— 1490.). 

su  doslije  mnoge  utjecale  u  sudbinu  naroda  i  zemlje  hrvatske.  Nestalo  je  Titu§evica, 
Cupora,  Morovica,  Marczala  i  Gorjanskih,  a  na  njihovo  mjesto  podigli  se  Sekelji,  Zapolje 
Banfiji  (Bani<5i),  Badani  i  napokon  Bakad-Erdedi. 

Kralj  MatijaS  zivi  i  danas  jo§  u  predaji  hrvatskoga  i  slovenadkoga  puka.  Imade  o 
njemu  i  priCa  i  pjesama.  No  najvise  je  razSirena  ona  o  kralj u  Matija§u  i  simpatidnome 
vojvodi  njegovu  DojSin  Petru,  junaku  i  vinopiji,  koji  je  zapio  tri  stotine  dukata,  sve  u 
jedan  dan.  Narodna  pjesma  ne  sje<5a  se  vise,  da  je  DojCin  Petar  bio  neko  vrijeme  zapo- 
vjednik  dunavskoga  brodovlja  i  poslije  ban  bosanski,  ona  ne  spominje  ni  njegovih 
junadkih  djela  u  Bosni,  Srbiji  i  juznoj  Ugarskoj. 


IX- 


VLADISLAV  1I.JAGELOV1C 


{1490^..— 15^  > 


(MiS-— «S«^ 
(1512.— isi4>): 


11514.)  i  -fc-  •  Ki^M  (ISM4.    H 


Odlomak    kamenoga   okvira   ■   UbernakaU,   koji    je    oekad    bio  a   crkvi    ir.  Jarja    n    Hreljina.    Okrir    poljeie  ix 
god.  1491.,  te  je  Taljda  dar  koezoTa  Fraokapana.  Pohraojen  je  a  arkeologifkom  maseja  a  7La,gnhi. 


KRALJ  VLADISLAV  IL  JAGELOVIC. 


(1490.— 1516). 


zbor  kralja  Vladislava  11.  Jagelovicia  (15.  srpnja  1490.) 
i  krunisanje  njegovo  u  Stolnom  Biogradu  (18.  rujna 
1490.);  IvaniS  Korvin  postao  slavonskim  hercegom. 
Kralj  MatijaS  bijaSe  umro,  ne  osiguravSi  ni  zakonom  ni  saborskim 
zakljudkom  nasijedstvo  svome  sinu  Ivanisu.  Pojedini  velikaSi,  kape- 
tani  i  gradovi  bijabu  dodu§e  pokojnomu  kralju  obedali,  pa£e  i  pri- 
segom  zajamiili,  da  ce  stajati  uz  sina  mu  Ivani§a;  ali  jedva  §to  je  MatijaS 
061  stJsnuo,  zaboravi  vedina  njih  na  svoje  kletve,  pak  stadoSe  raditi  po 
svojoj  volji  i  prema  svojoj  koristi,  veseli,  Sto  su  se  oslobodili  pritiska,  pod 
kojim  su  dosad  stenjali.  Pa£e  i  kraljica  udovica  Beatrica,  pred  koju  je  mladi 
IvaniS  nakon  otdeve  smrti  na  koljena  pao  i  zamolio,  da  mu  bude  majka  i 
za^titnica,  slabo  je  marila  za  zelje  svoga  vojna,  ve<5  je  samo  o  torn  snovala, 
kako  da  sama  ostane  kraljica  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Ta  ved  11.  travnja 
predlagalo  se,  da  obudovljela  kraljica  uzme  kojega  od  susjednih  vladara 
(rimskoga  kralja  Maksimilijana  ili  deSkoga  kralja  Vladislava)  za  suprugal 
Namah  po  smrti  kralja  Matija^a  bijahu  na  dvoru  nazoini  prelatt  t 
magnati  povjerili  vladanje  kraljici  Beatrici  i  pastorku  joj  IvaniSu,  te  im  pri- 
^  drulili  driavno  vijedc  od  najodlidnije  gospode.  Ti  ce  svi  upravljati  kra- 
Ijevstvom,  dok  se  sastane  izborni  saber.  Sluibu  palatina,  koja  je  iza  smrti  Emerika  Zapolje 
(f  1487.)  ostala  nepopunjena,  neka  vrSi  i  dalje  (tada  ved  jegarsld)  biskup  Urban  Dojdin. 
Vcd  17.  travnja  1490.  razaslala  je  kr?ljica  iz  Komorana  zajedno  s  diiavnim  vijedem 
pisma  na  sve  strane,  u  kojima  je  javljala  smrt  kralja  MatijaSa,  te  podjedno  pozvala  sve 
HrT.  poTJ.    II.   111.  " 


1 


5 


i. 


l62  KRALJ   VLADISLAV    II.    JAGELOV16    (1490.— 1516.) 

stalele,  da  se  za  mjesec  dana  §to  brojnije  skupe  na  polju  pe§tanskom,  na  Rako§u  (ad 
unum  integrum  mensem  in  campo  Pesthiensi  vulgariter  Rakos  vocato),  pak  da  ondje 
biraju  slozno  novoga  gospodara  i  vladara  (ut  isthic  pari  voluntate  et  unanimi  voto  novum 
regem,  novum  item  dominum  et  principem  eligamus).  Nije  se  dakle  radilo  o  tome,  da 
se  budi  Ivanis  Korvin  budi  koji  od  ostalih  kandidata  naprosto  priznade  za  kralja,  nego 
da  se  novi  kralj  izabere,  kao  ono  pred  trideset  i  tri  godine. 

Nema  sumnje,  da  je  medju  velikasima  ugarskim  i  hrvatskim  bile  muzeva,  koji  su 
potajno  iudili  svojoj  porodici  pribaviti  kraljevski  vijenac.  Pripovijeda  se  kao  posve  pouz- 
dano,  da  je  pristari  ve6  Stjepan  Zapolja,  tada  vrhovni  kapetan  Austrije  i  Be6a,  prigodom 
priprava  za  izborni  sabor  uzeo  svoga  sindica  Ivaoa  u  krilo,  pak  ozna6iv  rukom  neku 
visinu,  rekao:  »Moj  sinko,  da  si  bar  tolik,  postao  bi  sada  kralj  ugarski*.  Medjutim  se 
javila  6etiri  javna  takmaca.  Bill  su  to  IvaniS  Korvin,  zatim  njemaiki  kralj  Maksimilijan, 
onda  ceSki  kralj  Vladislav  Jagelovic,  i  napokon  mladji  brat  potonjega,  poljski  kraljevid 
Ivan  Albert,  sin  kralja  Kazimira  IV. 

U  prvi  kraj  kao  da  je  bio  najsigurniji  herceg  Ivani§  Korvin.  Ta  bio  je  sin  slavna 
vladara,  a  k  tomu  je  drzao  ogromna  imanja,  zatim  poglavite  kraljevske  gradove  Budim 
i  Vi§egrad,  a  i  mnoge  druge  tvrdinje,  kojih  kapetani  bijahu  prisegli,  da  ce  samo  njega 
slusati.  Napokon  je  u  njegovim  rukama  bila  kruna  sv.  Stjepana,  kao  i  silno  blago  pokoj- 
noga  otca,  koje  je  vrijedilo  nekih  400.000  dukata.  Kako  je  i  malo  plemstvo  bilo  posve 
odano  porodici  Hunjada,  mogao  je  mladi  Ivani§  smatrati  svoj  izbor  posve  osiguranim, 
pak  je  zato  mirno  i  spokojno  izcekivao  sastanak  izbornoga  sabora,  uzdajuci  se  u  prelate 
i  magnate,  koje  bijase  otac  njegov  uCinio  mo6nima  i  bogatima.  Due  5.  svibnja  1490. 
izdaje  herceg  IvaniS  u  gradu  Budimu  jegarskomu  biskupu  Urbanu  Doj6inu,  vriiovnomu 
pokladniku  i  vrSitelju  palatinskih  posala,  povelju,  kojom  mu  vraca  neka  posjedovanja,  §to 
mu  ih  bijase  kralj  Matijas  oduzeo.  06ito  je  herceg  nastojao,  da  predobije  time  za  se 
jednoga  od  najuglednijih  prelata.  Drugi  takmac,  njema6ki  kralj  Maksimilijan,  trazio  je 
krunu  sv.  Stjepana  na  osnovu  ugovora  od  god.  1462.  i  1463.,  utana6enih  izmedju  otca 
njegova  Fridrika  i  kralja  MatijaSa.  Nadajuci  se  Maksimilijan,  da  ce  mu  otac  Fridrik 
ustupiti  svoja  prava  na  Ugarsku,  pozvao  je  19.  travnja  1490.  iz  Innsbrucka  ugarske  sta- 
leze,  da  ga  priznaju  za  svoga  kralja.  Napokon  se  za  krunu  sv.  Stjepana  pojagmi§e  i  dva 
sina  poljskoga  kralja  Kazimira  IV.;  stariji  brat  Vladislav  bio  je  jo§  od  1471.  kraj  6eski, 
dok  je  mladji  Ivan  Albert  bio  jo§  kraljevicem.  Oba  brata  osnivahu  svoje  pravo  na  tome, 
Sto  im  je  mati  bila  sestra  Ladislava  Postuma  i  kdi  Albrechta  Habsburgovca,  pak  su  take 
bill  potomci  nekadanjih  kraljeva  ugarskih  i  hrvatskih.  Vladislav  je  radio  sam  za  sebe, 
dok  se  je  za  mladjega  brata  Ivana  Albrechta  trsila  majka  Elizabeta,  zeledi  i  mladjemu  sinu 
pribaviti  koje  kralj evstvo. 

Uz  Cetiri  pretendenta  nastojala  je  i  kraljica  udovica  Beatrica,  da  joj  ne  izmakne 
vlast  i  Sast  iz  ruku.  Sa  svojim  napuljskim  rodjacima  i  pomagaCima  gledala  je  od  prvoga 
6asa,  da  prilike  tako  udesi,  da  i  dalje  ostane  kraljica  i  vladarica.  Kraljica  majka  nije 
htjela  da  bude,  all  je  bila  gotova  pomagati  svojim  blagom  onoga  od  preostalih  triju 
takmaca,  koji  bi  bio  spreman,  da  se  njome  ozeni.  Stoga  se  je  ona  izprva  priklanjala 
kralju  Maksimilijanu;  ali  kad  taj  nije  htio  razumjeti  njezinih  ponuda,  ved  ju  je  kao 
svoju  »sestru<  molio  za  pomoc,  da  dodje  do  svoga  >prava«,  kraljica  se  je  Beatrica  od- 
vratila  od  njega,  pak  je  stala  naginjati  6e§komu   kralju  Vladislavu. 

Ugarski  prelati  i  baruni,  ieljni  da  se  vrate  zlatna  za  njih  vremena  prije  kralja  Mati- 
jasa,  nijesu  toliko  marili  za  pravo  i  pogodbe,  koliko  vi§e  za  svoje  stalezke  i  li6ne 
probitke.  A  njima  je  najviSe  koristi  bilo,  ako  ieSki  kralj  Vladislav  postane  kraljem 
ugarskim.  Uza  nj  modi  ce  ta  modna  gospoda  opet  se  baniti  kao  gospodari  kraljevstva, 
onako  kako  su  dosad  dinila  de§ka  gospoda  u  Ce§koj,  a  k  tomu  uklonit  de  se  i  nezbje- 
iivomu  inace  ratu  radi  de§kih  nuzzemalja,  naime  radi  Morave,    Slezke  i  Luzice,  koje  je 


IZBOR    KRAUA    VLADISLAVA    JA0EL0Vi6a    11.    (15.    SRPN/A    1490). 


•63 


doslije  drzao  kralj  Matijal.  Dole  se  je  mladi  herceg  IvaniS  Korvin  pouzdavao  u  obedanja 
prelata  i  magnata,  zadata  njegovu  otcu,  dotle  je  6e§ki  kralj  radio,  da  predobije  najodliCnije 
velikaSe.  Jedan  od  prvih  pridruiio  se  je  njemu  Stjepan  Zapolja.  Dne  8.  svibnja  utanadio 
je  kralj  Vladislav  sa  Zapoljom  u  Pragu  tajni  ugovor,  kojim  mu  je  za  slu6aj,  ako  postaae 
kraljem  ugarskim,  obecao  od  Poljske  izkupiti  one  §ipu§ke  gradove,  koje  bijaSe  nekad 
Sigismund  zaloiio.  Oko  Zapolje,  koji  je  tada  boravio  kao  vrhovni  kapetan  Austrije  u 
gradu  Beiu,  stadoSe  se  kupiti  sve  tajno  ili  javno  i  drugi  velikaSi.  Velikovaradinski  biskup 
Ivan  Filipec,  nekadanji  kancelar  kralja  MatijaSa,  rodom  Moravljanin,  oiito  je  pristao  uz 
Vladislava,  a  onda  predobio  jo§  i  svoje  drugove,  jegarskoga  biskupa  Urbana  Doj(^ina, 
koji  je  vriio  poslove  palatina,  a  za  njim  gjurskoga  biskupa  Tomu  Bakada  Erdeda,  kojemu 
obeca§e,  da  6e  postati  kancelarom.  Uz  prelate  stali  takodjer  neki  velika§i  i  kapetani,  a 
na  6elu  svima  junadki  kapetan  temeSki  Pavao  KinizL 


Rako§ko  polje  koo  Pe§te. 


Tako  su  se  u  o£i  izbornoga  sabora  ugarski  prelati  i  mignati  razdijelili  na  viSe 
stranaka.  Neki  lidoi  protivnici  Stjepana  Zapolje,  kao  i  vlastela  u  iupanijama,  koje  su 
uz  Poljsku  medjaSile,  naginjali  su  kraljevicu  Ivanu  Albertu.  Na  delu  ovima  bio  je  do- 
sadanji  sudac  kraljevskoga  dvora  i  erdeljski  vojvoda  Stjepan  Bator,  koji  je  govorio,  >da 
mu  treba  kralja,  kojega  vazda  moie  za  §iju  driatic;  a  Batoru  se  pridniiili  Blai  Magjar, 
Stjepan  Perenj  i  Stjepan  Rozgon.  Kraj  takih  prilika  ostali  su  vjerni  i  odani  hercegu 
IvaniSu  Korvinu  tek  velikaSi  jugozapadne  Ugarske,  u  koliko  nijesu  javno  ili  tajno  §uro- 
vali  s  njemadkim  kraljem  Maksimilijanom.  Najodlidniji  privrienik  IvaniSev  ostao  je  kolodko- 
ba6ki  nadbiskup  Petar  Varda,  a  s  njim  i  pe6uvski  biskup  Sigismund  EmuSt,  zatim  neki 
Sedi,  Kanizaji  i  Sekelji.  Za  hercega  IvaniSa  bila  je  i  ditava  kraljevina  Slavonija,  kojom 
je  tada  upravljao  Ladislav  iz  Egervara  kao  ban  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije.  Tu  su 
8C  kao  osobiti  privrienici  hercegovi  izticali  knez  Lovro  Ilo£ki,  vranski  prior  Bartol  Bcri- 
slavid,  i  napokon  brojno  malo  plemstvo.  Kako  su  se  ponijeli  hrvatski  knezovi,  nije  nam 


t64  kRAU  VLADISLAV  II.  ja6elovi6  (1490. — 1516.). 

*■ 
poznato;  no  bit  6e,  da  nijesu  marili  ni  za  koga,  ili  da  su  naginjali  kralju  Maksimilijanu. 
Znade  se  samo  za  Frankapane,  da  su  se  okoristili  prilikom,  da  si  opet  povrate  gradove 
i  posjedovanja,  koja  im  bijaSe  oduzeo  kralj  MatijaS.  Naro6ito  se  Frankapani  pojagmili, 
da  predobe  opet  Senj  s  Citavom  kapetanijom,  tako  da  je  joS  u  travnju  1490.  senjski 
kapetan  Petar  Tarnok  od  MackaSa  morao  traziti  pomoc  od  Dubrov6ana,  da  obrani  svoju 
kapetaniju.  Dne  23.  svibnja  javlja  iz  Budima  ferrarski  poslanik  Beltrandus  Constabilis 
svome  hercegu,  kako  je  napuljski  kralj  Ferdinand  poslao  na  dva  broda  hrane  i  zaire  u 
Senj  u  pomoc  knezu  Bernardinu  i  ostalim  Frankapanima,  koji  dizu  bunu  (novitade)  u 
Hrvatskoj,  nastojeci,  da  opet  predobe  svoje  oblasti  (a  volere  recuperare  il  suo  mase);  al 
im  nakana  ne  ce  poci  za  rukom,  jer  su  nemodni  (debili),  i  jer  su  baruni  u  Budimu  u6i- 
nili  dobre  odredbe  (bona  provisione). 

Stalezi  skupljali  su  se  vrlo  sporo  na  polju  RakoSu.  Mnogi  velikagi  doveli  su  sa 
sobom  i  brojne  oruiane  druzine,  da  osiguraju  >slobodu  izbora<.  Prvi  je  osvanuo  jegarski 
biskup  Urban  Dojcin  sa  svojim  privrzenicima  i  sa  2500  konjanika.  Bilo  je  to  oko 
15.  svibnja.  Biskupu  Urbanu  bilo  je  kao  zamjeniku  palatinovu  sve  udesiti  za  saborovanje. 
Dne  28.  svibnja  stigao  je  u  Pe§tu  erdeljski  vojvoda  Stjepan  Bator  sa  svojim  drugovima 
i  cetama  iz  Erdelja,  a  cetiri  dana  poslije  doSli  su  i  baruni  iz  gornjih  krajeva  ugarskih, 
koji  medjase  s  Austrijom.  Na  podetku  lipnja  vec  je  u  Budimu  zagrebacki  biskup  Osvald 
Tuz,  a  uza  nj  su  i  zastupnici  kraljevine  Slavonije,  po  imenu  Vladislav  od  Grebena,  pod- 
palatin  kraljevstva  ugarskoga,  onda  knez  Mihajlo  Blagajski,  Pavao  Pako§,  Juraj  Turoc  od 
Ludbrega,  Stjepan  Drzic  (Dersffy)  od  Sredice  (de  Zerdahel),  Petar  Bockaj  od  Rasinje, 
magistar  Petar  od  Gudovca,  viceprotonotar  kraljevine  Slavonije,  Bernardo  Rohffy,  na- 
pokon  Nikola  Pakraiki  (de  Peker)  i  Gregorije  Stubiiki  (de  Zthwbycza). 

Dne  2.  lipnja  1490.  javlja  ferrarski  poslanik  svome  gospodaru  iz  Budima,  kako  je 
vedina  baruna  na  okupu,  ali  da  ne  ce  vijecanja  zapodeti,  dok  ne  dodju  i  oni,  kojih  jos 
nema.  Skupljeni  baruni  imadu  sa  sobom  oko  10.000  konjanika,  koje  su  smjestili  onkraj 
Dunava  na  polju,  gdje  ce  se  izborni  sabor  obdrzavati.  Stigli  su  u  Budim  takodjer  posla- 
nici  cara  Fridrika,  onda  rimskoga  kralja  Maksimilijana,'  nadalje  poljskoga  kralja,  napokon 
i  deSkoga  kralja  (Vladislava);  svi  ti  rade,  da  zadobe  krunu  sv.  Stjepana,  osim  kralja 
poljskoga,  koji  ju  trazi  za  svoga  trecorodjenoga  sina  (Ivana  Alberta).  Baruni  razpravljaju 
vrlo  oprezno  i  skrovito;  6im  sto  doznade,  namah  ce  poslanik  vojvodi  doglasiti. 

Premda  ne  bijahu  jo§  stigli  svi  prelati  i  baruni,  koji  su  se  o6ekivali,  presla  su  ipak 
sabrana  gospoda  dne  7.  lipnja  iz  Budima  preko  Dunava  u  PeStu  i  na  polje  Rako§, 
gdje  bi  sabor  otvoren.  Stalo  se  vijecati  o  povlasticama  i  pravicama,  koje  ce  novi  kralj 
stalezima  zajam^iti,  te  tako  povratiti  njima  >slobodu<,  koju  su  prije  kralja  MatijaSa  uzi- 
vali.  Vec  toga  prvoga  dana  do§lo  je  do  smutnje.  Nize  plemstvo  nekih  zupanija,  potaknuto, 
kako  se  je  mislilo,  od  vackoga  biskupa  Nikole  Batora,  brata  erdeljskoga  vojvode,  podiglo 
graju  i  izklicalo  poljskoga  kraljevica  Ivana  Alberta  za  kralja.  Sam  vojvoda  Stjepan  Bator 
morao  je  odluc^no  prosvjedovati,  te  je  nekako  smirio  odpornike;  no  uza  sve  to  smatrao 
se  je  Ivan  Albert  odsad  izabranim  kraljem  ugarskim,  te  je  stao  kupiti  vojsku,  da  kra- 
Ijevstvom  oblada. 

Sjutradan,  dne  8.  lipnja,  nastojao  je  sabor,  da  dokrajCi  dugotrajne  smutnje  izmedju 
zagrebaSkoga  biskupa  Osvalda  Tuza  i  slavonskih  staleza  poradi  crkvene  desetine.  Posla- 
nici  kraljevine  Slavonije  nagodile  se  napokon  sa  svojim  biskupom,  ustanovivSi  uz  ino, 
da  se  desetina  pobira  u  dva  maha,  prvi  put  iza  ietve,  a  drugi  put  iza  berbe.  Tek 
13.  lipnja  dodjoSe  napokon  dugo  izdekivani  baruni  iz  juine  Ugarske,  Slavonije  i  Hrvatske. 
Na  Celu  svima  bio  je  knez  Lovro  Ilo6ki,  sin  nekadanjega  kralja  bosanskoga  Nikole,  na- 
dalje peSuvski  biskup  Sigismund  Ernu§t,  onda  srbski  despot  Gjuragj  Brankovic,  vranski 
prior  Bartol  Berislavid    sa  svojim   rodjacima,  i   napokon    hrvatski    knez   Bernardin  Fran- 


IZBOR    KRAUA    VLADISLAVA    JAOELOVi£a    II.    (15.    SRPNJA    1490.).  ibs 

kapan.  I  ovi  dovedoSe  sa  sobom    nekih   6000   konjanika,  tako    da   je  sada  na  izbornom 
saboni  bilo  na  okupu  oko  15.000  Ijudi. 

Jo§  prije  dolazka  potonjih  velikala  bijahu  sabrani  staleii  sasluiali  poslanike  i  za- 
stupnike  pojedinih  kandidata.  Herceg  IvaniS,  koji  je  zajedno  s  kraljicom  Beatricom 
svedjer  boravio  u  kraljevskom  dvoru  u  Budimu,  bija§e  si  za  svoje  zastupnike  izabrao 
biskupe  Ivana  Filipca  i  Tomu  Bakaia  Erdeda,  ne  slutedi  bolan,  da  su  ti  prelali  potajni 
privrzenici  deSkoga  kralja  Vladislava.  Ovi  prvi  stadoSe  govorili  za  mladoga  hercega; 
vidjelo  se  oiito,  da  im  ne  ide  od  srca.  Tek  kad  su  stali  spominjati  zasluge  pokojnoga 
kralja  MatijaSa,  njihove  su  rijeCi  tako  djelovale  na  neke  velikaSe,  a  narodito  na  brojno 
nize  plemstvo,  da  je  zahtijevalo  hercega  IvaniSa  za  kralja.  Iza  biskupa  pristupili  su  posla- 
nici  kralja  Maksim iiijana,  te  su  zahtijevali,  da  se  gospodar  njihov  na  osnovu  ugovora 
od  god.  1463.  priznade  za  kralja.  Stalezi  ne  htjedoSe  o  tome  ni  6uti,  jer  su  branili  sToju 
slobodu  izbcra;  a  jo§  su  se  ja6e  uzgoropadili,  kad  su  im  njema£ki  poslanici  zaprijetiii 
ratom.  Sada  su  dolli  zastupnici  poljskoga  kralja  Kazimira,  koji  su  preporudavali  kralje- 
vida  Ivana  Alberta;  a  iza  njih  molili  su  poslanici  napuljskoga  kralja  Ferdinanda,  neka 
stalezi  osiguraju  bududnost  njegove  k<feri,  kraljice  udovice  Beatrice.  Posljednji  pristupili 
su  poslanici  6e§koga  kralja  Vladislava.  Oni  su  u  dugom  govoru  izlagali  poruku  svoga 
gospodara.  Ako  bi  sabor  gledao  na  nasljedno  pravo,  to    zapada    prijestolje    kralja  Vladi- 


C^I       r 


V^^ 


^rW\V* 


PODPIS   HERCEGA   IVANI&A    KORVINA. 
Snimljen  ■  porelje   od  5.  iTibiija  1490.  CiU  se:  »Johannet  Comnas  dox  mann  p(ro)p(ri)««. 


slava,  jer  je  on  najstariji  unuk  kralja  Albrechta  Austrijskoga;  ako  ho<5e  stalezi  da  slo- 
bodno  biraju  kralja,  opet  je  Vladislav  najvrijedniji  i  najbolji  kandidat  On  je  vc<5  kralj 
deSki,  njemu  imaju  uslijed  ugovora  s  kraljem  Matija§em  pripasti  nuzzemlje  deSke  knine 
(Morava,  Slezka  i  Luzica),  pak  tako  ce  on  kao  mocan  vladar  lako  braniti  Ugarsku  od 
svih  neprijatelja.  Napokon  je  on  blag  i  dobar  vladar,  kojega  je  ved  zavolio  deSki  narod; 
s  toga  nema  sumnje,  da  6e  ga  i  novi  podanici  uzljubiti. 

Govori  i  razprave  s  poslanicima  bile  su  pusta  igra;  vedina  prelata  i  baruna  ved  je 
odprije  bila  za  Vladislava.  No  kako  je  nize  plemstvo  prianjalo  za  hercega  IvaniSa,  ote- 
zali  su  velikadi  samim  izborom,  ne  bi  li  se  nize  plemstvo  u  to  vratilo  svojim  kudama. 
Dne  17.  lipnja  javlja  ferrarski  poslanik  u  Budimu  svome  gospodaru,  kako  su  baruni 
svedjer  na  okupu,  ali  da  nijesu  jo§  oglasili  svoje  odluke.  Mali  plemidi,  koji  su  doSli  na 
sabor  o  svome  troSku,  nijesu  mogli  dulje  dekati,  ved  su  se  raziSli,  ostavivSi  od  svake 
zupanije  po  dva  zastupnika,  dakle  oko  120  drugova;  sabor  se  na  to  s  polja  Rako^ 
sklonio  u  PeStu  i  neprestano  vijeda.  Sastavlja  se  inauguralna  diploma,  gdje  su  nanizane 
sve  sloboStine,  koje  ce  morati  izabrani  kralj  prihvatiti  i  polvrditi.  Car  je  Fridrik  poslao 
nove  poslanike. 

U  isti  mah,  dok  su  se  prelati  i  baruni  Vladislavljeve  stranke  rijeSili  nilega  plemstva, 
nastojali  su  nadmudriti  i  mladoga  hercega  IvaniSa.  Kraljica  udovica  Bffatrica,  koja  je 
doslije  Zajedno   s   hercegom    IvaniSem    boravila  u  kraljevskim    dvorima   u    Budimu,  pre- 


l66  KRALJ   VLADISLAV   II.   JAGELOVIC    (1490.-1516). 

bjeze  odanle  u  varo§  Budim  u  pala6u  biskupa  Urbana  DojCina,  pak  stade  stalezima 
nuditi  svoje  blago,  da  se  Vladislav  proglasi  kraljem  pod  pogodbu,  da  se  njome  ozeni. 
Odlazak  nizega  plemstva  i  bijeg  Beatrice  tako  se  kosnu  hercega  Ivani§a,  da  se  je  stao 
nagadjati  s  prelatima  i  barunima  za  taj  slucaj,  ako  bi  kojega  drugoga  izabrali  za  kralja. 
I  tako  dodje  do  ugovoraj  §to  ga  je  nevoljni  herceg  dne  17.  lipnja  1490.  utanaiio  sa 
8  biskupa  i  25  baruna,  koji  su  bill  ociti  ili  tajni  privrzenici  6e§koga  kralja  Vladislava. 
Glavne  ustanove  toga  ugovora  bile  su  ove:  >Ako  bi  se  desilo,  te  gospodin  herceg  Ivani§ 
ne  bi  bio  na  izbornom  saboru  izabran  za  ugarskoga  kralja,  to  ce  ga,  da  ne  bude  li§en 
kraljevske  Casti  i  naslova,  s  mjesta,  cim  kojega  drugoga  kraljem  ugarskim  proglase, 
izabrati  za  kralja  Bosne  (in  regem  Boznae  eligatur),  te  ce  ga  novi  kralj  ugarski 
trecega  ili  detvrtoga  dana  nakon  svoga  vjen^anja  neopozovivo,  castno  i  sveiano  okruniti 
(per  eundem  futurum  regem,  ut  moris  est,  coronari  debeat).  Povrh  refiene  kralj e vine 
Bosne  predat  <5e  se  gospodinu  hercegu  IvaniSu  takodjer  herceika  6astu  kraljevini 
Slavoniji  (ducatus  regni  Sclavoniae)  sa  svima  uobi^ajenim  i  pravednim  prihodima, 
kao  s  kunovinom,  s  tridesetnicama  u  Zagrebu,  Cakovcu  i,  drugim  mjestima;  suvi§e  po- 
vjerit  ce  se  njemu  i  banska  Cast  u  kraljevinama  Dalmaciji  i  Hrvatskoj 
(banatus  regnorum  Dalmatiae  et  Croatiae)  sa  svima  obidnim  i  pravednim  prihodima. 
Jedno  i  drugo  primit  ce  dosmrtno  (vita  comite),  tako  naime,  da  <5e  hercezku  6ast  i  kra- 
Ijevinu  Slavoniju  posjedovati  za  zivota  vjecnim  pravom  kao  nasljedni  gospodin  (ita  vide- 
licet, quod  ducatum  praedictum  et  ipsum  regnum  infra  vitam  lure  perpetuo,  tanquam 
dominus  haereditarius),  a  baniju  recenih  kraljevina  Dalmacije  i  Hrvatske  drzat  6e  takodjer 
za  zivota,  ali  kao  ban  i  kao  sluzbenik  u  ime  sluzbe  (banatum  vero  praefatorum  regnorum 
Dalmatiae  et  Croatiae,  similiter  infra  vitam,  id  tamen  tamquam  banus,  et  officialis  pro 
officiolatu  teneat  et  possideat).  U  istima  pak  kraljevinama  moci  6e  po  dosad  obdrzavanom 
obiCaju  i  po  njihovim  sloboStinama  (iuxta  .  .  .  libertates  eorundem)  oktave  drzati,  pravdu 
dijeliti  i  sud  suditi,  te  vr§iti  svu  obiiajnu  jurisdikciju,  ali  s  tom  pripomenom,  da  bude 
bududemu  kralju  i  njegovim  nasljednicima,  kao  i  kraljevstvu  vazda  odan  i  vjeran,  da  im 
drzi  vjeru  i  njihovim  se  zapovijedima  pokorava,  a  da  se  nikad  ne  odmetne  od  kra- 
Ijevstva  niti  od  svete  knine  ni  pod  koju  pogodbu.  Gospodin  herceg  neka  se  naziva 
kraljem  Bosne,  hercegom  Slavonije,  Opave  i  Liptovije,  kako  i  banom  Dalmacije  i  Hrvatske, 
a  jednako  moraju  ga  nazivati  buduci  kralj,  kao  i  prelati  i  baruni.  Buduci  da  ce  za  uz- 
driavanje  grada  Jajca,  kao  i  drugih  gradova  u  Bosni  i  Hrvatskoj  imati  nemalih  tro§kova, 
odredjuje  se,  da  bududi  kralj  ugarski  i  njegovi  nasljednici  moraju  istomu  gospodinu 
hercegu  svake  godine  doznadivati  12.000  zlatnika  i  10  tonelata  soli  (ne§to  u  Solnoku,  a 
drugo  u  Segedinu).  Imanja  i  posjedovanja,  koja  bi  uslijed  smrti  ili  pomanjkanja  nasljed- 
nika,  ili  ma  s  kojih  drugih  i  pravednih  razloga  u  istoj  kraljevini  Slavoniji  pripala  kruni 
kraljevstva  Ungarije,  moci  de  herceg,  ako  imadu  do  50  podanika  i  manje,  slobodno  dari- 
vati,  te  6e  buduci  kralj  i  njegovi  nasljednici  morati  njegove  darovnice  odobriti  i  po  obi- 
caju  potvrditi.  Ako  bi  pak  imanja  imala  vi§e  od  50  podanika,  nije  mu  slobodno  50  po- 
danika izluditi,  te  ih  darovati,  ved  je  takovo  darovanje  u  cijelosti  pridrzano  za  vladajudega 
kralja.  Gospodin  herceg  smije  po  svojoj  volji  (pro  suo  arbitratu)  u  redenim  kraljevinama 
namje§tati  banovce  (vicebanos)  i  druge  sluzbenike,  ali  samo  takove,  koji  <5e  redene  kra- 
Ijevine  i  njihove  zitelje  nepokolebivo  (inconcusse)  uzdrzati  u  njihovim  starim  slobodama 
i  zakonima,  kao  i  odobrenim  obicajima,  i  koji  ce  one  tvrdinje  (castra)  oprezno  duvati,  da 
ne  postradaju  i  da  ne  dodju  u  neprijateljske  ruke.  Ako  bi  parci  (causantes)  u  svojim 
parnicama  pred  gospodinom  hercegom  ili  njegovim  sluzbenicima  prizvali  na  kralja  ili  na 
njegov  dvor,  mora  herceg  te  prizive  podastrijeti,  te  se  odluci  njegova  velidanstva  ili 
sudca  kraljevskoga  dvora  pokoriti,  pade  po  obicaju  osudu  i  izvr§iti  (execution!  demandare)«. 
Uz  ove  ustanove  drzavopravnoga  znadenja  imade  u  ugovoru  i  drugih  zamaSnih 
odredaba,  narodito  u  pogledu  gradova  i  posjedovanja  hercegovih  u  Ugarskoj,  Hrvatskoj, 


IZBOR   KRAUA   YLADISLATA   JAGEL0Yi6a   IL  (15.   SRPNJA    1490). 


1*7 


kao  i  u  austrijskim  zemljama.  Grad  Frakno  (Forchenstein)  i  varo§  Zeljezno  (Kysmarthon), 
koje  je  pokojni  kralj  hercegu  darovao,  a  kraljica  Beatrica  zajedno  s  barunima  §ipu§koniu 
grofu  i  vrhovnomu  kapetanu  austrijskomu  Stjepanu  Zapolji  za  17.000  dukata  zaloiila, 
moraju  se  namah  nakon  krunisanja  novoga  kralja  za  prvoga  sabora  izkupiti  i  hercegu 
povratiti.  Grad  Medvedgrad  kao  i  kaSteli  Lukavec  i  Rakovec  u  kraljevini  Slavoniji,  koje 
sada  drzi  gospodin  herceg,  a  trazi  ih  velemoini  gospodin  Ivan  Tuz  od  Laka  sa  svojim 
sinovima,  neka  za  sada  ostaDu  u  vlasti  hercegovoj,  a  re^eni  Ivan  Tuz  neka  povede  par- 
nicu  protiv  hercega,  i  ako  je  dobije,  mora  mu  herceg  bez  odpora  i  zapreke  recene  gra- 
dove  povratiti.  Neka  dalje  hercegu  za  sva  vremena  ostane  kneiija  ill  grofovija  Zagorje 
s  gradovima  i  kaSteiima  (Krapina,  Varaidin,  Vrbovec,  Trakoldan,  Vioica,  Greben,  Lobor, 
OStrc),  koji  su  nekad  pripadali  zagorskim  grofovima  Jurju  i  Vilimu  (sinovima  Jana  Vi- 
tovca),  all  su  ih  radi  nevjere  izgubili,  te   ih  je  kralj   MatijaS   darovao  hercegu.    Hercegu 


Veliki  pk6at  herckoa  IvaniSa  Korvina. 

Ancjeo    drli  a  rakama    a^b    porodice    Hanjada    (a    gaTranom).    N^apia:    »X    Jonanea   X   Conrinaa   X   Q^t**    X 
a(ereniaaiini)    X    d(omini)    X    M«t(hie)    X    r«(K^)    X    Honf{ar(ie)    X    Bohem(ie). 

Isvomik  u  driavnom  arkivu  a  B«0a. 


IvaniSu  ostat  6e  i  nadalje  gradovi  njegovt,  §to  ih  drii  po  Ugarskoj  i  Hrvatskoj;  naro£ito 
varoS  i  grad  Senj,  Stenidnjak,  Lipovec,  Vojevodina  i  Ripa6  (Repacz),  kao  i  ostale  varoSi 
i  trgovi  po  Hrvatskoj,  po  imenu  Novi,  Starigrad,  OtoCac,  Prozor,  Obrovac,  K116evac 
(Kiythovac),  Poditelj,  Ved  (Weth),  Krupa,  Japra  i  kaSteo  Obrovaiki  za  sva  vremena,  a 
gradovi  Brinje  i  Bilaj  (Belay)  za  ^itava  iivota.  Fade  i  gradovi  Vo^in  (Athyna),  Novigrad 


Its  KRALJ   VLADISLAV    IL    JAGELOVIG    (1490.— 1516). 

(Wywar),  NaSice  (Nekche)  i  Bijela  Stijena  (Fejerkew)  zajedno  s  6itavim  kotarom  Totu- 
gevinom  (Thethewsyna)  imadu  pripasti  hercegu  nakon  smrti  sadanjih  posjednika.  Gradovi 
Pozun  i  Komoran  s  5a§cu  zupanskom,  kao  i  Tata  (Totis,  Dotis),  §to  je  herceg  primio 
u  zalog  za  40.000  dukata,  ostaju  mu  i  dalje  zalozeni,  dok  mu  se  ne  povrate  uzajmljeni 
novci.  Nadalje  zadrzat  ce  herceg  Ivani§  varo§i  RQtz,  Kirchschlag  i  Wolfersdorf  u  Austriji, 
Ugarski  Brod  na  Moravi  i  grad  Veliki  Kalnik  u  Slavoniji;  tako  isto  varoH  Brezce  i  Ko- 
stanjevicu  u  Kranjskoj,  potonje  dotle,  dok  ne  ce  modi  da  namiri  svoje  6ete,  koje  u 
Kranjskoj  drzi,  i  kojima  je  te  varo§i  za  placu  u  zalog  dao.  Ako  bi  herceg  ili  njegovi 
potomci  ma  koji  od  izbrojenih  gradova  i  posjedovanja  sudbenim  putem  izgubili,  obvezan 
je  kralj  ili  njegovi  nasljednici,  da  im  izgubljeno  jednako  vrijednim  imanjem  nadoknade. 
Umre  li  herceg  bez  potomaka,  svi  pomenuti  gradovi  i  varoSi  pripasti  ce  kruni  ugarskoj; 
samo  s  onim  posjedovanjima,  koja  mu  je  kralj  Matija§  darovao,  modi  ce  slobodno  raz- 
polagati  i  svojim  ih  dvorjanicima  darovati.  Prelati  i  baruni  vec  se  sada  obvezuju,  da  ce 
u  buducega  kralja  izraditi  potvrdu  takih  darovnica,  i  da  ce  nadarenike  braniti  i 
za§ti6ivati. 

Daljim  ustanovama  ugovora  odredjeno  bi,  §ta  bi  herceg  IvaniS  imao  ustupiti  i  kra- 
Ijevstvu  povratiti.  Najprije  se  obvezuje,  da  ce  ustupiti  Optuj,  Radgonu,  Novo  mjesto,  kao 
i  sve  druge  gradove,  varo§i  i  trgove,  sto  ih  jo§  sada  drzi  u  Stajerskoj,  Austriji  i  Kranjskoj, 
nadalje  sve  hercegovine,  gradove  i  mjesta  u  obim  Slezijama  i  Luzici  (izuzev  jedino 
herceztvo  Opavsko),  te  da  ne  de  iz  onih  gradova  i  mjesta  odvesti  topove  ni  ratne  stro- 
jeve.  Nadalje  se  odredjuje,  neka  herceg  ne  dopusti,  da  se  privilegija  i  izprave  drzavne  i 
pojedinaca,  sahranjene  u  kucama  tavernika,  raznesu,  nego  da  ostanu  netaknute.  Jednako 
ne  ce  dopustiti,  da  se  kraljevska  knjiinica  razaspe,  vec  ce  sve  knjige  ostaviti  u  knjiznici; 
za  svoju  porabu  sm.ije  ne^to  knjiga  izvaditi,  ali  s  privolom  i  uz  reviziju  prelata  i  baruna. 

Napokon  se  prelati  i  baruni  obvezuju,  da  ce  u  sluiaju,  ako  tko  drug!  bude  izabran, 
toga  novoga  kralja  prinuditi,  da  prihvati  i  potvrdi  taj  ugovor,  te  da  ce  ga  tek  onda 
preko  granica  dovesti  u  kraljevstvo.  Cim  pak  herceg  primi  od  kralja  potvrdjeni  ugovor, 
s  mjesta  ce  prelatima  i  barunima  izruciti  krunu  sv.  Stjepana,  koju  sada  imade  u  svojim 
rukama;  kada  pak  novo  izabrani  kralj  udje  u  kraljevstvo,  ustupit  ce  mu  jo§  gradove 
Budim,  Vi§egrad  i  Beograd  sa  svima  ostalim  kraljevskim  gradovima,  varo§ima  i  selima, 
koja  kruni  pripadaju.  Svi  nazoSni  prelati  i  baruni,  kao  i  zastupnici  nizega  plemstva  jamSe, 
da  ce  sve  to^ke  ugovora  to5no  izpunjavati,  §to  i  svojim  pedatima  podkrjepljuju. 

Sve  pored  toga  ugovora  nije  herceg  Ivanis  ipak  posve  izgubio  nade,  da  bi  mogao 
postati  kraljem.  Najodludniji  privrzenici  njegovi,  na  delu  im  kolodko  badki  nadbiskup 
Petar  Varda,  nijesu  za  potonje  pogadjanje  znali  ili  znati  htjeli,  vec  su  svima  silama 
radili  za  svoga  predlozenika,  Tako  se  je  izborni  sabor  razdvojio  na  dva  tabora,  te  je 
prijetila  pogibao,  da  plane  gradjanski  rat.  Herceg  Ivani§  okupio  svoje  privrzenike  u 
kraljevskom  gradu  u  Budimn,  dok  su  se  protivnici  njegovi  utvrdili  u  varoSi.  Oko 
20.  lipnja  utanaieno  bi  medju  objema  strankama  primirje  do  23.  lipnja,  ne  bi  li  se  u  to 
postigao  kakav  sporazumak.  Ali  do  toga  nije  do§lo.  Jo§  27.  lipnja  pi§e  poslanik  ferrar- 
skoga  hercega,  po  imenu  Beltrandus  Constabilis,  svome  gospodaru  Herkulu  iz  Ostrogona 
ovako:  »Do  sadanje  ure  nije  jo§  obavljen  izbor  kralja.  Prelati  i  baruni  razdvojeni  su  u 
dvije  stranke:  jedna  stoji  uz  sina  pokojnoga  kralja  (hercega  IvaniSa),  i  njoj  pripadaju 
nadbiskup  kolodki,  biskup  peduvski,  herceg  Lovro  (Ilodki),  despot  srbski,  knez  Bernardin 
Frankapan  i  neki  drugi  manji,  koji  su  se  svi  nastanili  s  hercegom  u  kagtelu.  Drugoj 
stranci  pripadaju  svi  ostali  baruni,  kojih  su  imena  u  dvostrukom  popisu  zabiljezena  .  .  .; 
oni  su  se  smjestili  sa  svojim  detama  u  varogi  Budimu.  Vazda  medju  sobom  ugovaraju, 
ali  sporazuma  nema,  vec  utanaduju  primirje  za  primirjem.  Cim  sto  zakljude,  obavijestit 
cu  o  svemu  vasu  preuzvi§enost  po  zasebnom  poslanik u«.  U  isto  gotovo  vrijeme  javlja 
neki  privrzenik    hercega    Ivani^a  papi    Inocentu  VIII.,  kako    su   prilike  povoljne  za  reCe- 


IZBOR    KRAUA    VLADISLAVA    JA0ELOVI6a    II.   (15.    SRPNJA    1490.).  Ib9 

noga  hercega,  jer  su  mu  se  pridruzili  i  pristaSe  njemadkoga  kralja  Maksimilijana,  tako 
da  imade  viSe  od  30  000  odane  vojske,  koja  se  docTice  mnoii.  >S  toga  se  tvrdo  na- 
damo,  da  ne  ce  nitko  drugi  biti  ovjenCan  za  kralja,  nego  njegova  presvjetlost*  (unde 
lirmam  spem  habemus,  quod  nemo,  nisi  sua  illustrissima  dominacio  in  regem  coronabitur). 

Medjutim  bijahu  se  zgodile  dvije  stvart,  po  kojima  se  je  znatno  pogorSalo  stanje 
hercegovo.  Najprije  se  je  Stjepan  Zapolja,  vrhovni  kapetan  Austrije  i  BeCa,  u  kojega  su 
obje  slranke  velike  nade  polagale,  na  zahtjev  staleia  odito  izjavio  za  6e§koga  kralja  Vla- 
dislava,  a  protiv  hercega  lvani§a;  a  namah  zatim  je  velikovaradinski  biskup  Ivan  Filipec 
pohitao  na  Moravu,  gdje  je  bila  utaborena  crna  £eta  Matija^eva,  te  ju  je  podmitio  sa 
100000  dukata,  tako  da  je  prisegla  vjernost  6e§komu  kralja  Vladislavu.  Sve  to  zgodilo 
se  je  nekako  posljednjih  dana  lipnja 

Stiah  pred  crnom  ietom  kralja  MatijaSa  bio  je  tolik,  da  su  privrienici  hercega 
Ivani^a  svoga  odabranika  svjetovali,  neka  §to  prije  ostavi  Budim  i  PeJtu,  i  neka  se  skloni 
u  juinu  Ugarsku  i  Slavoniju,  da  ondje  skupi  Sto  viSe  vojske.  Ivanii  zaista  posla  krunu 
i  dragocjenosti  na  ladjama  u  Peduh,  preda  kraljevske  dvore  u  Budimu  Blazu  RaSkaju,  a 
onda  sa  svojim  privrzenicima  udari  na  jug  prema  Peduhu.  Medjutim  se  zabrinu§e  i  pri- 
staSe Vladislavljevi,  da  bi  herceg  IvaniS  mogao  zaista  podidi  na  noge  ditavu  juinu 
Ugarsku  i  Slavoniju,  pak  poslaSe  za  njim  u  potjeru  svoje  teie  pod  Stjepanom  Batorom 
i  Pavlom  Kiniiijem.  Ovi  ga  dostigoSe  u  tolnanskoj  zupaniji  na  polju  Chont  Mezee  (in 
campo  Chont-Mezee,  prope  villam  Zabathon  in  comitatu  Tholnensi).  Premda  je  hercegov 
tabor  bio  zaSticen  modvarama    rijeke   Sarviza,  nahrupi   na  nj  Pavao  Kinizi  tako  silno,  da 


An%AnM 


r 


PODPIS   KRAUA    VlaDISLAVA    II. 
Cita  se:   tWIadislaas  rex  manu  p{ro)p(ri)a<.  Snimljcno  i  inauguralne    diplome,  ixdane   a  Farkalhidi  31.  irpnja  1490. 


je  6ete  njegove  razprSio.  U  boju  pade  40  hercegovih  Ijudi,  medju  njima  kapetani  Matija 
Kis  i  Franjo  Dombo;  70  njih  bude  zarobljeno,  medju  njima  vranski  prior  Bartol  Beri- 
slavid  i  Juraj  Kaniiaj.  Ostatak  vojske  razbjeze  se  na  sve  strane,  sam  herceg  Ivani§  s  po- 
glavicama  svoje  stranke  skloni  se  u  gradove  pe^uvskoga  biskupa.  Dobitnici  ne  proganjahu 
bjegunce,  nego  oplijeniSe  kola  i  brodove,  krcate  blagom,  dragocjenostima  i  spisima. 
Mnogo  toga  razgrabi§e  hercegovi  Ijudi  sami,  toboie  da  ne  zapane  protivnike.  Na  to  se 
herceg  IvaniS  i  biskup  Sigismuad  ErnuSt  zatvoriSe  u  Pe6uh;  Lovro  Ilodki  ode  u  Srijem, 
da  kupi  nove  6ete;  a  Jakov  Sekelj  pohita  u  ^tajersku,  gdje  je  malo  zatim  primio  sluibu 
od  kralja  Maksimilijana. 

Boj  na  polju  Chont-Mezee  (polje  kostiju)  zgodio  se  je  4.  srpnja  1490.  S  torn  po- 
bjedom  nestalo  je  hercegu  IvaniSu  svake  nade,  da  bi  se  mogao  uzpeti  na  prijestolje. 
Dobitnici  povratiSe  se  12.  srpnja  u  Budim,  a  na  to  se  svi  ondje  jo§  sabrani  velikaSi 
poiuri§e,  da  §to  prije  Vladislava  proglase  za  kralja.  Da  ne  bude  nikakva  odpora,  postu- 
pahu  s  IvaniSevim  privrienicima  vrlo  obzirno;  sve  zarobljenike  u  posljednjem  boju  pustiSe 
s  mjesta  na  slobodu,  pa£e  Urban  Dojiin  posla  poslanike  k  hercegu  IvaniSu  i  biskupu 
Sigismundu  Ernu^tu,  nudeci  im  izmirenje.  U  isti  mah  sazva  on  kao  zamjenik  palatinov 
sabrane  staleie  i  strane    poslanike  za  15.  srpnja   u  crkvu   sv.  Jurja   u   Peltu,  te  proglasi 


170  KRALJ  VLADISLAV   11.   JAGELOV16   (1490 — 1516.). 


• 


ondje  Vladislava  u  ime  sabora  i  naroda  za  kralja.  Dan  prije  toga  obecano  bi  obudovljeloj 
kraljici  Beatrici,  da  6e  je  novo  izabrani  kralj  uzeti  za  fenu;  radostna  je  kraljica  s  toga 
na  dan  izbora  sipala  novaca  medju  puk,  koji  je  klicao  u  slavu  novomu  kralju. 

Namah  nakon  izbora  po§li  su  odaslanici  sabora,  medju  njima  i  Stjepan  Zapolja, 
koji  bijaSe  ostavio  Bed  i  Austriju,  prema  ugarsko-moravskoj  medji,  da  dovedu  kralja 
Vladislava  u  Ugarsku.  Taj  bija§e  medjutim  vec  prije  obavijeSten  o  svemu,  §ta  <5e  se  zgo- 
diti,  te  je  sa  15.000  momaka  osvanuo  na  granici  ugarskoj.  Dne  31.  srpnja  sastao  se  je 
on  s  poslanicima  sabora  na  polju  kod  sela  Farka§hide  izmedju  Trnova  i  Sereda.  Suze 
lijudi  od  radosti  izljubio  je  redom  poslanike,  a  na  to  je  mahom  prihvacao  sve,  §to  su  od 
njega  trazili.  Prvo  mu  je  bilo,  da  je  podpisao  krunitbenu  zavjernicu  (inaugurale  diploma) 
ovoga  sadrSaja: 

»Mi  Vladislav  Bozjom  milo§6u  kralj  ugarski  i  6eski,  markgrof  moravski  i  t.  d. 
Ovim  pismom  priznajemo  i  dajemo  na  znanje  svima,  kojih  se  dostoji:  da  kad  je  ovih 
dana  prejasni  vladar,  pokojni  gospodin  MatijaS,  kralj  ugarski  i  Ce§ki  i  t.  d.,  na§  dobre 
uspomene  predSastnik,  s  ovoga  svijeta  se  prestavio  ne  ostaviv  nakon  sebe  zakonitoga 
nasljednika,  gospoda  prelati  i  baruni,  kao  i  svi  ostali  prvaci,  pak  i  svikoliki  stanovnici 
te  kraljevine,  koje  naime  po  prastarom  obicaju  i  slobodi  iste  kraljevine  zapada  pravo 
izabiranja  novoga  kralja,  videdi  se  liseni  vladara,  i  videci  da  ne  moze  lako  i  bez  velike 
Stete  kraljevstvo  ostati  bez  glave,  nakon  vi§e  dogovora  o  izboru  i  namjeStenju  novoga 
kralja,  sto  su  ih  medju  sobom  imali,  obratiSe  o6i  duha  svoga  na  nas  i  najvoliie  nas 
izmedju  svih  kr§canskih  vladara,  naSili  naime  sunatjecatelja  (competitoribus),  to  jest  koji 
su  takodjer  za  ovim  kraljevstvom  tezili,  te  nas  uz  nize  popisane  uvjete,  pogodbe  i  61anke 
za  svoga  kralja,  gospodara  i  vladara  izabra^e  i  sveCano  proglasi§e.  I  napokon  poslav 
nam  u  susret  izmedju  sebe  nekoliko  prelata  i  baruna,  u  samu  nas  kraljevinu  Ugarsku 
na  krunisanje  sredno  dovedoSe.  Prvi  je  od  pomenutih  Clanaka:  da  cemo  kraljevinu 
Ugarsku  s  ostalim  kraljevinama  i  pokrajinama  njoj  podlozenima,  gospodu  prelate  i  ba- 
rune,  sve  crkve  i  crkvene  osobe,  zatim  plemice  i  gradove,  kao  §to  i  ostale  zitelje  i  sta- 
novnike  iste  kraljevine  uzdr2ati  u  starim  pravicama,  povlasticama,  sloboStinama  i  dobrim 
obidajima,  u  kojima  su  ih  naime  blazene  uspomene  kraljevi  odrzali,  i  koje  su  imali  i 
uiivali,  tako  da  ne  cemo  ni  pod  kakvom  izlikom  uvoditi  ma  kakve  novotarije,  sto  smje- 
raju  na  njihovu  §tetu  i  ugnjetavanje,  a  naperene  protiv  njihovih  starih  slobostina  (kao 
sto  je  radio  receni  pokojni  kralj  MatijaS),  paC:e  uvedene  po  istom  pokojnom  gospodinu 
kralju  Matija§u  da  demo  ukinuti.  Namet  pako  ili  dacu  od  jedne  forinte  (taxam  unius 
floreni)  da  ne  cemo  nipoito  zahtijevati,  nego  cemo  sa  starim  pravednim,  redovitim  i  obi- 
cajnim  kraljevskim  prihodima  zadovoljni  biti.  —  Nadalje  demo  dobra  (bona)  i  druga  ma 
kakva  prava  drugih,  koja  bijahu  pokojni  kralj  MatijaS  i  velicanstvo  kraljica  posvojili,  ili 
koja  je  tkogod  drugi  nazlobice  i  preko  puta  pravde  prisvojio,  razgledavSi  i  izpitavSi 
takva  prava,  povratiti  ih  ili  udiniti,  da  se  povrate  od  drugih  onima,  cija  su  odprije  bila.  — 
Jo§te  da  krunu  kraljevstva  ne  demo  uzeti  iz  ruku  gospode  prelata  i  baruna  ni  za  koji 
razlog,  ni  pod  koju  izliku,  pak  ni  kojom  hitrinom  iU  varkom,  nego  demo  dopustiti  i 
trpiti,  da  po  starom  obiCaju  i  slobodi  nju  (krunu)  drze  i  duvaju  neki  izvjestni  (certi)  iz 
njihove  sredine,  koje  de  oni  (prelati  i  baruni)  jednoduSno  za  to  izabrati  i  odrediti.  A  grad 
Vi§egrad,  odredjen  od  starine  za  duvanje  iste  krune,  predat  demo  i  doznaditi  istim  duva- 
rima  te  krune.  —  Jo§te  obedajemo,  da  Moravu,  zatim  Slezku  i  obje  Luzice  ne  cemo  od 
krune  i  kraljevine  Ugarske  otudjiti,  nego  do  odkupnoga  roka,  prema  zapisima  i  obve- 
zama  u  saboru  Olomudkom  udinjenima  pri  samoj  ugarskoj  kruni  vazda  drzati. 
Ako  bi  se  pak  dogodilo,  da  umremo  bez  zakonitoga  nasljednika,  postarat  se  jos 
za  zivota,  da  se  te  zemlje  ni  po  na§oj  smrti  prije  odkupnoga  roka  ni  pod  kakvom  god 
izlikom  ili  kojim  god  putem  od  iste  krune  i  kraljevstva  ne  odkinu.  SuviSe  izradit  demo 
i  poluditi,  da  se  po  pogodbi   i    naredbi,  u   redenom   saboru   udinjenoj,    istoj    kralj evini  i 


IZBOR   KRAUA   YLADISLAYA   JAGBLOYI^A   II.  (15.    SRPNJA    1490). 


171 


kruni  ugarskoj  §est  gradova,  onako  kao  i  ostale  one  pokrajine,  zapi^e  i  osigura,  i  o  torn 
pismo  dade  i  izdati  u£ini,  koje  <5etno  u  taverniiku  kudu  ugarske  krune  metnuti  i  predati. 
Ako  pak  s  vremenom  oni,  koje  to  po  u^iajenim  o  torn  zapisima  i  obveznicama  zapada, 
redene  zemlje  od  ugarske  kruoe  odkupe:  tada  da  svu  onu  svotu  novaca  doznadimo 
rukama  krunskih  duvara,  neka  je  duvaju  u  ViSegradu  polag  krune  za  potrebe  kra- 
Ijevstva.  Napokon  da  6emo  te  novce  po  volji  i  odluci  gospode  prelata  i  baruna  ulo- 
i^iti  i  potrositi  za  obranu  i  na  korist  kraljevstva;  a  preko  volje  i  bez  odluke  i  slobodoe 
j  narodite  privole  gospode  prelata  i  baruna  da  ne  demo  s  tima  novcima  ni  kojim 
povodom  razpolagati  niti  Ito  s  njima  raditi.  —  JoSte,  bududi  da  je  spomenuti  po- 
kojni  ♦  gospodin  kralj  p'rivrijedio  i  stekao  za  ugarsku  blagajnu  Austriju  i  neke  gra- 
dove    i     varosi     u     §tajerskoj,    Koru§koj    i     Kranjskoj,     obecajemo     i    obvezujemo    se, 


PeCat  kralja  Vladislava  u. 

U  sredini  pe£aU  ixpod  krane  itit  t*.  pet  (jrbova  (i.  i  4.  aganke  gttdt,  2.  i  3.  (eiki  Ut,  5.  grb  kraljevske  kn^e 
poljtkih  JageloTida).  Veliki  itit  opuaje  ke»t  manjih  grbora,  i  to  :  a  deana  i.  dvognbi  krii  agaraki,  a  leopardske 
glsTC  dalmatinake,  3.  lar  kamanski ;  •  lijevK:  i.  krana  boaanaka,  2.  kaoa  alarooska,  3.  aleski  orao.  Napis 
naokolo  niba:   »S(igillam)   .  aere(niniini)  .   prin(cipia)  .  d(oiniai)  .  Wladialai  .  d(ei)  .  g(racia)  .  regia  .  Haogarie   . 

Bohcmie  .  Dalmacie  .  Crotcie  .  et  c(etera)<. 


r 


Isvomik  a  driavaom  arkivn  a  Bodtmpetta. 


da  bez  osobite  i  narodite  privole  i  bez  slobodne  volje  gospode  prelata  i  baruna  nedemo 
oikada  niti  Austrije  ni  ostalih  mjesta  povratiti  carskomu  velidanstvu  ili  prejasnomu  rim- 
skomu  kralju,  ili  njihovim  nasljednicima;  nego  odrzat  demo  ih  za  krunu  ugarsku,  te 
braniti  i  Stititi   od  spomenutih   Telidanstva*  niti   demo   ih    ma  kojim   na  svijetu  nadinom 


l72  KRALJ    VLADISLAV    H.    JAGELOVIC    (1490.  — 1516.). 

Ugarskoj  otudjiti.  —  JoSte  da  se  bez  savjeta,  privole,  te  naro£ite  i  slobodne  volje  reSene 
gospode  prelata  i  baruna  ne  demo  o  torn  sporazumjeti  s  pomenutim  veli£anstvima;  ako 
bi  se  pak  zgodilo,  te  bi  po  njihovoj  volji,  savjetu  i  privoli  doSio  do  sporazumka,  onda 
cemo  sve,  §to  bi  nas  po  takovom  sporazumku  zapalo,  ako  to  bude  zemlja  ili  imanje 
kakvo,  za  uvijek  privaliti,  pridati  i  zapisati  Ugarskoj  i  njenoj  kruni,  ako  pak  bude  gotov 
novae,  svu  onu  svotu  predati  u  ruke  krunskih  duvara,  da  se  u  Visegradu  uz  krunu  za 
potrebe  kraljevstva  Suva;  —  napokon  pak  novce  te  uloziti  i  upotrebiti  na  obranu  i  korist 
kraljevstva,  i  to  po  zeiji  i  savjetu  re^ene  gospode  prelata  i  baruna;  a  bez  volje,  savjeta, 
kao  i  narodite  i  slobodne  privole  iste  gospode  prelata  i  baruaa  da  za  one  novce  ne 
cemo  nipo§to  drugCije  odrediti.  — Joste  da  cemo  vecom  stranom  u  Ugarskoj  stanovati,  da 
bi  zgodnije  i  lakSe  doskoditi  i  pomoci  mogli  potrebama  kraljevstva.  Ako  pak  prilike  budu 
zahtijevale,  da  odemo  iz  zemlje,  tada  da  cemo  kraljevstvo  ostaviti  u  dobrom  redu  i  (uz 
potrebite)  odredbe  sve  do  naSega  srecnoga  povratka  —  Jo§te,  dok  budemo  u  Ugarskoj 
boravili,  da  imamo  i  drzimo  sve  same  Ugre  (Hungaros)  za  savjetnike,  kancelare,  blagaj- 
nika,  posteljnike,  stolnika,  peharnika,  komornike  i  u  obce  za  sve  vece  i  manje  dastnike. 

—  Jo§te  kad  se  bude  radilo  o  stvarima  i  poslovima,  koji  se  titu  kraljevstva  Ugarske  ili 
podlozenih  joj  strana,  ne  cemo  o  njima  vijecati  i  svjetovati  se  s  drugima,  nego  s  ugarskim 
savjetnicima,  a  druge  inostrane,  kao  ni  druge  narode  ne  cemo  pripustiti  k  takvomu  do- 
govoru  i  vijecanju.  —  JoSte  da  bez  narocite  privole,  a  slobodne  i  drage  volje  gospode  pre- 
lata, baruna  i  kraljevstva  savjetnika  ne  cemo  moci  crkvene  casti,  navlastito  pak  nad- 
biskupije,  biskupije,  opatije,  prepoStije  i  ostale  prelature  podjeljivati  drugim  nego  Ugrima 
ili  onima,  koji  su  odavna  kruni  podlozeni,  a  da  cemo  ih  svakako  podjeljivati  samo  po- 
§tenim  i  dobro  zasluznim  osobama.  —  JoSte,  da  ne  cemo  moci  drugim  nego  Ugrima,  i 
to  svakako  vele  zasluznima,  dati  i  podijeliti  Cast  erdeljskoga  vojvode,  sikulskoga,  teme§- 
koga  i  pozunskoga  zupana,  zatim  6ast  bana  Slavonije,  Dalmacije  i  Hrvatske,  kao  i  seve- 
rinskoga,  beogradskoga  i  jajaCkoga,  i  drugih  mjesta,  pak  i  upravljanje  krajiSkih  tvrdja 
kao  i  kraljevskih  gradova.  —  JoSte  da  imanja  i  vlasteoska  prava  dijelimo,  ne  strancima, 
nego  samo  dobro  zasluznim  stanovnicima  kraljevstva,  podlozenima  kruni  ugarskoj,  prema 
njihovim  zaslugama  i  sluzbama.  —  Jo§te,  da  oktavalne  sudove  dr£e  glavom  redoviti  sudci 
ugarskoga  kraljevstva,  van  ako  budu  svi  ili  koji  od  njih  u  tezkim  poslovima  i  zaprijedeni 
zakonitim  razlogom;  a  sudci  sami  i  njihovi  zamjenici  i  suprisjednici  da  imaju  svakako 
slobodnu  i  punu  vlast  krojiti  bez  ikakva  straha  cistu  i  iskrenu  pravdu  po  starom  i  odo- 
brenom  na5inu  svima  parcima,  vecima  i  manjima,  bili  kojega  god  staleza,  reda  i  dosto- 
janstva,  i  da  ne  cemo  ni  jednoga  sudca  nagoniti  ni  siliti,  neka  komu  za  volju  promijeni 
ili  narusi  obidaje,  obdenito  obsluzivanje  i  pravni  red.  —  Jolte,  da  na  prostu  prituzbu  ili 
krivu  dojavu,  izvan  puta  pravde  i  ne  saslu§av  stranke,  ne  cemo  nijednomu  naSemu 
drzavljaninu,  bio  kojega  god  i  staleza  i  reda,  nikako  zabavljati,  ni  osobi  njegovoj,  ni 
imanju  ni  ma  kakvim  god  stvarima  njegovim.  —  Jo§te,  da  ne  cemo  ni  sami  od 
sebe,  ni  na  diju  god  prijavu  i  prituzbu  traziti  i  upotrebiti  priliku,  kako  bi  kojemu  na- 
§emu  drzavljaninu,  bio  on  ma  kojega  staleza  i  dostojanstva,  naudili,  i  to  ili  njegovoj 
osobi  ili  njegovu  imetku.  —  JoSte,  da  se  sada§nji  pjenezi  za  sada  ne  mijenjaju, 
a  kad  ih  bude  trebalo  promijeniti,  da  se  udini  po  savjetu  prelata  i  baruna,  a  ne 
drug6ije.  —  JoSte,  da  §to  god  gospoda  prelati  i  baruni  s  ostalim  stanovnicima 
ugarskoga  kraljevstva  suglasno  i  u  zajednidkom  dogovoru  zamisle,  napi§u  i  odlude 
za  slobodu,  mir  i  pokoj,  pa  i  za  uzdrzanje  iste  kraljevine  do  krunisanja,  neka 
budemo  duzni  po  obiCaju  od  starine  prihvacenom  i  vazda  obdrzavanom,  sto  no  se  zove 
zakon  kraljevstva,  valjanim  pismom  prihvatiti,  potvrditi,  ukrijepiti,  odobriti  i  pohvaliti,  kao 
Sto  to  uvijek  dinjahu  i  drugi  kraljevi,  naSi  predgastnici,  po  obidaju  kraljevstva  odobrenom 
i  hvale  vrijednom;  pak  toga  da  cemo  se  uvijek  drzati,  a  i  iiniti,  da  se  i  svi  drugi  drze. 

—  Joste,  buduci  da  su  gospoda  prelati  i  baruni,  natjerani    silnom    potrebom  kraljevstva. 


IZBOR    KRAUA    VLADISLAVA    JAOELOVI^A    II.   (15.   SRPNJA    1490.).  173 

za  pladanje  vojnika  recenoga  pokojnoga  gospodina  kralja  Matija^  koji  su  boravili  u 
Slezkoj,  bill  prinudjeni  znatnu  svotu  sastaviti,  da  nam  uzmogau  isto  kraljevstvo  uzdriati 
cijelo  i  iitavo,  te  su  poradi  toga  neka  mjesta  i  neke  kraljevske  dohodke  zapisali  i  do 
odkupa  zaiozili  onim  Ijudima,  koji  su  im  tu  svotu  novaca  uzajmili,  i  buduci  da  se  povrh 
toga  za  prijasnju  sluzbu  pomenutih  placenih  vojaika  u  staaovitom  roku  opet  mora  neka 
svota  novaca  platiti:  zato  iele  ista  gospoda  prelati  i  baruni,  pak  i  ^itavo  kraljevstvo,  da 
preuzmemo  i  na  sebe  primimo  pomenuti  odkup  zalozenih  mjesta  i  dohodaka,  kao  i  pla- 
danje gore  re^ene  svote  novaca,  koja  ce  se  imati  navedenim  vojnicima  platiti,  i  to  sve 
da  na  se  primimo  sa  svima  pogodbama,  uvjetima  i  obvezama,  Sto  odatle  izviru,  te  ovako 
iste  prelate  i  barune,  pak  i  cijelo  kraljevstvo  izvolimo  oprostiti  od  toga  placanja  i  ugo- 
vora.  —  Mi  dakle  receni  kralj  Vladislav,  uvazavajudi  onu  osobitu  prijazan  i  priklonost 
pomenute  gospode  prelata,  baruna  i  ostalih  driavljana,  koje  su  nam  ovakim  izborom 
oditovali,  a  zeleci  im  zahvalnost  svoju  donekle  izkazati,  te  videdi,  da  je  gore  navedena 
njihova  odredba  i  odluka  i  onako  pravedna  i  poStena:  zato  gore  navedene  dlanke,  i  sve 
§to  se  u  njima  sadrzava,  pohvalismo  i  odobrismo,  te  hvalimo,  primamo  i  odobravamo, 
obecavajudi  kraljevskom  na§om  rijedju  i  po§tenjem  naSim,  po  vjeri  naSoj  krScanskoj,  da 
cemo  te  dlanke  i  sve  njihove  uvjete  i  toike  vazda  nepovrijedjene  i  posve  nepromijenjene 
obdrzavati,  a  i  udiniti,  da  ih  isto  tako  i  njezino  velidanstvo  kraljica,  i  svi  ostali  naSi 
podloznici  obdrzavaju,  £emu  da  je  dokaz  i  svjedodanstvo  ovo  na§e  pismo,  kojemu  smo 
pedat  na§  prilijepilL  Dano  u  taboru  na§e  vojske  kod  sela  Farka§hide  u  subotu  u  o6i 
blagdana  okova  svetoga  Petra  apostola,  godine  Gospodnje  tisucu  detiri  sto  i  devetdesete, 
kraljevanja  naSega  u  Ugarskoj  prve,  u  Ce§koj  pak  devetnaeste<. 

Osim  inauguralne  diplome,  koje  bi  jedan  izvorni  primjerak  odredjen  za  kraljevinu 
Slavoniju,  potvrdio  je  kralj  Vladislav  u  taboru  kod  FarkaShide  i  poznati  ved  ugovor 
izmedju  hercega  Ivanisa  Korvina  i  velikaSa  od  17.  lipnja,  kojim  bi  odredjeno,  §ta  de 
s  hercegom  biti,  ako  bi  kraljevsko  prijestolje  drugoga  zapalo.  Tim  je  kralj  Vladislav 
Zajedno  s  nazodnim  prelatima  i  barunima  zelio  posve  predobiti  hercega  Ivanisa  i  njegove 
privrzenike,  kojima  bi  jo§  25.  srpnja  proglaSeno  obde  opro§tenje,  ako  se  za  24  dana 
okane  daljega  odpora.  I  hercegu  bi  tada  zajamdeno  sve,  §to  mu  bija§e  otac  darovao,  ako 
za  dvanaest  dana  predade  kraljevske  gradove  1  tvrdinje,  koje  jo§  drzi. 

Nekoliko  dana  iza  sastanka  u  Farka§hidi,  dne  9-  kolovoza,  uSao  je  novo  izabrani 
kralj  Vladislav  svedano  u  Budim,  gdje  ga  je  na  vratima  pozdravio  zagrebadki  biskup 
Osvald  Tuz  kao  poslanika  nebeskoga,  kao  jedino  uzdanje  i  spas  Ugarske.  Medjutim 
bija§e  brat  njegov,  poljski  kraljevid  Ivan  Albert,  s  vojskom  provalio  u  Ugarsku  i  8.  ko- 
lovoza dopro  do  polja  Rakosa;  a  u  isti  mah  stizavali  su  kobni  glasi  iz  austrijskih  zemalja, 
gdje  se  bija§e  digao  kralj  Maksimilijan.  Trebalo  se  s  toga  poiuriti,  da  se  Vladislav  Sto 
prije  konadno  pogodi  s  hercegom  IvaniSem,  a  onda  da  se  okruni  krunom  sv.  Stjepana, 
da  se  tako  stane  na  put  daljemu  rovarenju  njegovih  suparnika.  Herceg  Ivani§  do§ao 
zaista  ved  u  prvoj  polovici  kolovoza  zajedno  s  peduvskim  biskupom  Sigismundom 
ErnuStom  i  vranskim  priorom  Bartolom  Berislavidem  u  Budim,  te  je  ondje  15.  kolovoza 
utanadio  konfederaciju  i  savez  s  privrzenicima  kralja  Vladislava,  narodito  s  biskupima: 
jegarskim  Urbanom  Dojdinom,  varadinskim  Ivanom  Filipcem,  i  gjurskim  Tomom 
Bakadem  Erdedom.  Namah  zatim  razaSiljali  su  i  velikaSi  i  kralj  Vladislav  na  sve  strane 
pozive  za  krunisanje,  koje  bi  se  imalo  obaviti  u  Stolnom  Biogradu  na  dan  uxviSenja 
svetoga  kriia,  naime  14.  rujna.  I  staleiima  hrvatskoga  kraljevstva  stigla  su  dva  takova 
poziva,  izdana  u  Budimu  18.  kolovoza:  jedan  od  prelata  i  baruna,  a  drugi  od  samoga 
kralja.  Prvi  glasi:  iPrelati  i  baruni  kraljevstva  Ungarije  sada  u  Budimu  uz  kraljevsko 
velidanstvo  boravedi  svima  i  pojedinim  plemidima  i  drugoga  ma  kojega  staleia  i  xvanja 
posjednicima  kraljevine  Hrvatske,  bradi  i  prijateljima  nama  milima  pozdravljenje  i  Ijubav. 
Ne  sumnjamo,  da  je  ved  odavna  doprlo  do  va&ih   u§iju,  koliko    smo  napora  i  tro&kova, 


,74  KRALJ   VLADISLAV   IL    JAGELOVI6   (1490—1516.). 

koliko  takodjer  potezkoca  podnijeli  nakon  smrti  prejasnoga  nekad  gospodina  kralja  Ma- 
tijaSa,  blage  uspomene  premilostivoga  gospodina  nalega,  birajudi  i  namjestajuci  novoga 
kralja,  —  i  koliko  je  vremena  proteklo  prigodom  toga  izbora  poradi  razli^itih  neprilika. 
Mi  smo  sve  podnosili  mimim  i  strpljivim  duhom  za  obce  dobro  i  poradi  nevolje  kra- 
Ijevstva.  I  buduci  da  smo  vec  nakon  dobra,  kako  vjerujemo,  a  uz  pomoc  i  nadahnuce 
duha  (svetoga)  i  zrela  promiSljanja  prejasnoga  vladara,  gospodina  Vladislava,  prvo- 
rodjenca  poljskoga  kralja,  naime  6e§koga  kralja,  sloznom  i  jednodu§noni  voljom  sviju 
drzavljana  za  gospodina  i  kralja  naSega  ugarskoga  sveCano  izabrali,  njega  u  to  kraljevstvo 
Ungarije  dastno  doveli,  te  u  njegove  ruke  gradove  Budim  i  ViSegrad  predali,  odiudili 
smo  obcom  voljom  njegovo  velifianstvo  na  dojdudi  blagdan  uzviSenja  svetoga  kriza  u 
Stolnom  Biogradu,  u  mjestu  naime  od  starine  za  to  odredjenom,  sa  svetom  krunom, 
koju  u  na§im  rukama  imademo,  po  obredu  i  sveCano  vjenfiati,  kako  mozete  i  jasnije 
razabrati  iz  pisma  njegovog  veli6anstva,  koje  je  o  tome  na  vas  upravio.  I  premda  bi  se 
za  takvo  krunisanje  po  starom  obifiaju  kraljevstva  trazio  dulji  rok,  ipak  smo  mislili  po- 
radi zamasnih  uzroka  i  potreba,  naroCito  poradi  brojnih  neprijatelja,  kojima  je  kraljevstvo 
ovo  odasvud  opasano,  to  krunisanje  prije  preduzeti  (anticipandum),  jerbo  se  bez  preve- 
like  opasnosti  po  kraljevstvo,  kao  i  bez  nenadoknadive  ^tete  dalje  odlagati  nikako  ne 
moze.  S  toga  vas  molimo  i  pozivamo,  da  se  svaki  pojedini  glavom  podigne,  u  odredjeni 
rok  i  mjesto  na  krunisanje  dodje,  te  ondje  za  Cast  i  sjaj  kraljevstva  nazo6an  bude.  I  ako 
bi  vama  tegotno  bilo,  te  ovo  nikako  u6initi  ne  bi  mogli,  izaberite  tada  (izmedju  sebe) 
sto  vise  mozete,  te  ih  na  svaki  naCin  na  reCeno  krunisanje  poSljite.  Inako  nemojte  6initi, 
ako  zelite  posiuziti  svetoj  kruni  i  redenomu  gospodinu  na§emu  kralju,  a  nama  ugoditi. 
Dano  u  Budimu  u  srijedu  iza  Velike  Gospe  godine  tisudu  detiri  stotine  i  devetdesete*. 
Kraljevo  pismo  od  istoga  dana  sadrzaje  gotovo  isto,  jedino  je  izpusteno  ono  mjesto, 
gdje  se  govori  o  potrebi,  da  se  krunisanje  poradi  brojnih  neprijatelja  mora  obaviti  prije 
reda.  Zanimljivo  je,  da  Dubrovdani  nijesu  bili  posebnim  pozivom  obavijeSteni  o  kruni- 
sanju;  kralj  se  poslije  izpridava,  da  to  nije  propuSteno  s  nebrige  ili  nemarnosti,  nego 
poradi  burnih  vremena,  mnoztva  neprijatelja  i  nesigurnih  putova.  Dubrovdanima  je  glavne 
dogadjaje  dojavljivao  kliski  arcidjakon  Nikola  Martin  Sovic,  kako  se  to  razabira  iz  nje- 
gova  pisma,  koje  je  pisao  u  Klisu  16.  rujna  1490.  I  Sovic  se  tuzi  na  nesigurnost  pu- 
tova, osobito  na  moru,  gdje  no  gusare  Nikola  i  Pavao  Pricevid;  jednako  se  tuzi  na 
svoje  prijatelje,  koji  pisma  na  nj  upravljena  po  vise  dana  kod  sebe  zaustavljaju,  te  mu 
onda  prekasno  stizu.  Tako  mu  je  kasno  doSao  poziv,  da  podje  na  krunisanje;  pismo  mu 
je  naime  stiglo  malo  pred  rokom,  odredjenim  u  njemu  za  krunisanje.  Suvi§e  javlja  kliSki 
arcidjakon  razlidite  novine,  koje  mu  je  neki  Nijemac  saobdio:  Jakov  Sekelj  odmetnuo  se 
je  od  hercega  Ivaniga,  te  je  sa  trideset  i  dva  grada  i  varoSi,  kojima  upravlja,  preSao 
k  rimskomu  kralju;  zapovjednik  grada  Budima  Blaz  RaSkaj  predao  je  taj  grad  kao  i 
ViSegrad  sa  svetom  krunom  privrzenicima  kralja  Vladislava  bez  dozvole  gospodina  her- 
cega. Jos  obecaje  Sovid,  da  de  Dubrovdanima  sve  doglasiti,  §to  bi  obaznao  prije  svoga 
povratka  u  Ugarsku. 

Za  krunisanje  kralja  Vladislava  spremalo  se  je  u  Budimu  jo§  od  kolovoza  1490. 
Dne  29.  kolovoza  prenio  je  zagrebadki  biskup  Osvald  Tuz  krunu  sv.  Stjepana  iz  Vise- 
grada  u  Budim;  a  13.  rujna  pogao  je  Vladislav  s  prelatima  i  barunima,  kao  i  s  brojnom 
vojskom  u  Stolni  Biograd.  Kaze  se,  da  je  kralj  vodio  sa  sobom  do  10.000  deSkih,  mo- 
ravskih  i  slezkih  vojnika;  jednaki  broj  konjanika  bijahu  sa  sobom  doveli  ugarski  i  hrvatski 
prelati  i  baruni.  Medjutim  samo  krunisanje  obavilo  se  je  tek  18.  rujna,  jer  su  izdekivali 
jo§  neke  odsutne  velikaSe.  Ali  mnogi  ne  dodjoSe,  kao  kolodki  nadbiskup  Petar  Varda, 
knez  Lovro  Ilodki,  kapetan  Blaz  Magjar,  kapetan  Jakov  Sekelj,  i  jo§  drugi,  koji  su  bili 
privr2enici  budi  Ivana  Alberta  budi  kralja  Maksimilijana.  Herceg  Ivani§  Korvin,  koji  se 
bijaSe  ved  prije  nagodio,  bio   je  nazocan    zajedno   s   peduvskim    biskupom  Sigismundom 


BORBE   S   KRAUIM   MAKSIMILIJANOM   I  POUSKIM   RRAUEVI(5eM    IVANOM   ALBERTOM.        175 

Ernu§tom  i  vranskim  priorom  Bartolom  Berislavidem,  pa6e  eva  trojica  sudjelovala  su  kod 
samoga  kranisanja.  Herceg  IvaniS  nosio  je  pred  kraljem  krunu  sv.  Stjepana  u  crkvu. 
Samo  krunisanje  obavio  je  zagrebaCki  biskup  Osvald  Tuz,  jer  je  ostrogonski  nadbiskup 
Hippolit  Estenski,  necak  kraljice  Beatrice,  bio  jo§  nedorastao  djedak,  te  nije  bio  po- 
doban,  da  vrSi  takav  posao.  Cioi  se,  da  je  pri  krunisanju  bio  nazodan  i  hrvatski  ban 
Ladislav  od  Egervara,  koji  je  od  prvoga  kraja  bio  prionuo  uz  novoga  kralja;  mozda  je 
doSao  u  Stolni  Biograd  i  knez  Bernardin  Frankapan;  no  inade  je  hrvatskih  knezova  i 
plemica  bilo  malo  ili  ni§ta,  jer  su  se  mnogi  tajno  ili  o6ito  priklanjali  njema6komu 
kralju  Maksimilijanu. 

Poslije  krunisanja  ostao  je  kralj  Vladislav   jo§  nekoliko    dana  u  Stolnom  Biogradu, 
gdje  je  popuojao  dvorske  i  ine  dasti.  Ladislava   od  Egervara  potvrdio  je  za  bana  Siavo- 
nije,  Dalmacije  i  Hrvatske,  a  tako  isto  i  Petra  Tarnika  od  MadkaSa  za  kapetana  grada  Senja. 
Zagrebaiki  biskup  Osvald  Tuz  postao  je  vrhovnim  pokladnikom,a  gjurski  biskup  Toma  Baka6 
Erdedi  vrhovnim    kancelarom.    Hercegu    IvaniSu    nije    povjerio  bansku  dast  u  Hrvatskoj, 
kako  mu  bijaSe  obrekao,  nego  samo  dast  slavonskoga   hercega.    Kao  da  mu  nije  pravo 
vjerovao,  i  jer  je  IvaniS  jo§  bio  mladid,  i  jer  je  kralj  Maksimilijan  neprestano  kroz  Jakova 
Sekelja  nutkao  IvaniSa,  da  se  odmet^e  od  Vladislava.    Dne  27.  rujna  vratio  se  je  okru- 
njeni  kralj  Vladislav  u  Budim,  odakle  je  11.  listopada  objavio  obcini  varoSi  Gradca  kod 
Zagreba,  da  je  usiijed  utanadenih  ugovora  podijelio    Ivanisu   Korvinu    »hercegovinu  kra- 
Ijevine  Slavonije  (ducatum  .  .  .  illius  regni    nostri    Sclauonie)   sa   svima   zakonitim    i  od 
starine  obidajnim  dohodcima  i  prihodima«,  te  zapovjedio  re^enoj  obdini,  da  odsad  smatra 
Ivani§a  za  svoga  hercega  i  zakonitoga  gospodara,  te  da  se  pokorava  nalozima  njegovim 
i  njegovih  Ijudi.  Jednaku  zapovijed  izdao  je  kralj  28.  studenoga  u  Po^unu    obdini   grada 
Senja,  a  valjda  i  drugim  oblastima  i  gradovima  u  hrvalskome  kraljevstvu.  Tako  je  Ivani§ 
Korvin    zaista   postao    hercegom    slavonskim,   a   uza   nj  je    kraljevstvom    upravljao   ban 
Ladislav  od  Egervara.    U  velikom  dijelu  hrvatskoga  kraljevstva    priznavala  se  je  i  vlast 
mladoga  hercega;  tako  daje    senjski    kapetan    Petar   Tamik  20.  prosinca    1490.  nekomu 
Mik§i  Ridaninu  posjed    Kovadice  u  zupaniji   Gatanskoj    za    nagradu,    §to    je  nakon  smrti 
kralja  MatijaSa  branio   neke    kraljevske    gradove    u   Hrvatskoj  od  napastnika;  u  dotidno) 
povelji  kaze    senjski    kapetan    izrijekom,  da    to  dini    >po  ielji  hercega   Ivani§a<.    Ali  uz 
hercega  vriio  je  svoju    vlast  i  ban    Ladislav    od    Egervara,    kako    se    razabira  iz  pisma 
kralja  Vladislava,  kojim  zapovijeda    banu,  da   knezu   Nikoli    VI.  Frankapanu    Trzadkomu 
povrati  neka  imanja,  koja  mu  bijaSe  silom  oteo. 

(Borbe  s  kraljem  Maksimilijanom  i  poljskim  kraljevidem  Ivanom 
Albertomdomira  u  Po2unu  7.  studenoga  1491.).  Mladi  i  neizkusni  herceg 
IvaniS  Korvin,  zastraSen  i  izdan  od  nekih  svojih  privrienika,  bijaSe  se  pokorio  kralju 
Vladislavu.  dm  je  za  to  doduo  milanski  vojvoda,  namah  je  stao  raditi,  da  se  razvrgne 
utanadeni  brak  izmedju  hercega  IvaniSa  i  svoje  sestre  Blanke  Marije.  Papa  Aleksandar  VL 
zaista  je  15.  listopada  1493.  neizvrSenu  zenitbu  proglasio  niStetnom,  na  §to  se  je  poslije 
Btanka  Marija  udala  za  njemadkoga  kralja  i  cara  Maksimilijana. 

No  dok  se  je  kralj  Vladislav  vrlo  lako  otresao  jednoga  takmaca,  pade  ga  udinio 
svojim  sluibenikom,  bilo  mu  je  kud  i  kamo  teie,  da  se  oslobodi  ostalih  suparnika:  rodje- 
noga  brata  Ivana  Alberta  i  kralja  Maksimilijana.  Poljski  kraljevid  Ivan  Albert  smatrao  se 
je  joS  od  7.  iipnja  izabranim  kraljem  ugarskim,  te  je  u  srpnju  sa  8000  momaka  iz 
Poljske  provalio  u  Ugarsku,  gdje  su  mu  se  pridruiili  mnogi  njegovi  privrzenici,  narodito 
Stjepan  Rozgon  i  Biaz  Magjar  (Podmanicki).  S  pomodu  njihovom  prodro  je  brzo  sve  do 
Dunava,  te  je  stajao  na  polju  RakoSu,  kad  mu  je  brat  ulazio  u  Budim.  Kralj  Vladislav 
poslao  u  njegov  tabor  biskupa  Ivana  Filipca,  pade  poSao  i  sam  onamo,  ne  bi  li  se  kako 
pogodili.  Ali  do  nagode  ne  dodje,  ved  se  brada  razidjoSe  kao  neprijatelji.  Medjutim  po- 
nestade  Ivanu  Albertu  hrane,  i  to  ga  prinudi,  da  uzmakne  za  Tisu,  na  ito  utanadi  kratko 


176  KRALJ    VLADISLAV   JAGELOVIC    H.    (1490. — 1516.). 

# 

primirje,  da  nastavi  dogovaranja.  AH  ni  sada  ne  dodje  do  sporazuma.  Vladislav  mu  je 
nudio,  da  ce  se  njemu  za  volju  odreci  nasljedstva  u  Poljskoj,  i  suviSe  da  de  mu  ustu- 
piti  hercegovinu  glogavsku;  no  Ivan  Albert  nije  bio  time  zadovoljan.  Zahtijevao  je  na- 
suprot,  da  mu  ill  predade  Erdelj  ili  plati  odStetu  od  300.000  dukata.  Vladislav  nije 
mogao  toga  prihvatiti,  vec  je  trazio,  neka  otac  Kazimir  posreduje  i  rijeSi  spor  izmedju 
njih  za  krunu  sv.  Stjepana.  Medjutim  je  majka  Elizabeta  svom  snagom  radila  u  prilog 
mladjemu  sinu,  pak  taj  je  onda  sa  svojim  privrzenicima  stao  pusto§iti  i  paliti  sje- 
vernu  Ugarsku  do  Velikoga  Varadina  i  Jegra.  Udario  pa5e  na  grad  Ko§ice,  te  ga  stao 
podsjedati.  U  drugoj  polovici  listopada  1490.  obecavao  Vladislav  ziteljima  grada  Kosica, 
da  ce  im  poslati  dovoljno  ieta  za  obranu;  ali  obecanih  6eta  ne  bi  dugo,  i  kad  dodjoSe, 
bijahu  tako  neznatne,  da  ih  je  Blaz  Magjar  lako  suzbio,  Grad  Kosice  bio  bi  tada  stradao, 
da  ga  nijesu  junadki  branili  gradjani  njegovi. 

Ljuce  od  Ivana  Alberta  zaprijetio  je  Vladislavu  kralj  Maksimilijan.  dm  je  saznao, 
da  je  prigodom  izbora  15.  srpnja  propao,  odlufiio  je  pograbiti  za  oruzje,  da  izvojSti  svoje 
pravo.  Pozvao  svoje  austrijske  zemlje,  da  se  oruzaju,  a  k  tomu  je  sam  stao  kupiti  pla- 
dene  6ete,  za  koje  je  tezkom  mukom  skucao  novce,  posudjujuci  i  zalazuci  razna  imanja. 
Jedino  stalezi  Tirola  dozvoli§e  mu  obilatiju  svotu  od  50.000  forinti;  no  i  taj  novae 
skupljao  se  je  vrlo  sporo. 

Maksimilijan  je  pregnuo,  da  Ugrima  otme  najprije  svoje  nasljedne  zemlje,  u  kojima 
se  bijahu  ugnijezdili.  To  mu  je  lako  i§lo  za  rukom,  jer  je  ziteljima  tih  oblasti  dodijalo 
ugarsko  vladanje,  dok  su  Maksimilijana  samoga  voljeli,  te  ga  po  mogucnosti  pomagali  1 
svagdje  kao  spasitelja  doc^ekivali.  Jo§  u  srpnju  obladao  je  Stajerskom,  gdje  je  optujski 
kapetan  Jakov  Sekelj  o6ito  pre§ao  na  njegovu  stranu,  te  mu  predao  vi§e  znamenitih 
gradova.  U  polovici  kolovoza  posao  je  Maksimilijan,  osvojiv§i  prije  Hartberg  i  Voitsberg, 
iz  ^tajerske  preko  Semmeringa  na  sjever,  te  je,  zauzevSi  Schottwien  i  Klam  osvanuo  pred 
Novim  mjestom  kod  Be6a.  Zitelji  Novoga  mjesta  Beckoga  otvorise  mu  17.  kolovoza  sami 
vrata  svoga  grada,  te  prinudi§e  ugarsku  posadu,  da  se  zatvori  u  gradsku  tvrdinju.  Dva 
dana  zatim  (19.  kolovoza)  u§ao  je  Maksimilijan  u  Bed,  dozvan  i  sjajno  dodekan  od 
tamoSnjega  gradjanstva.  Ugarska  posada  od  400  Ijudi  pod  Ladislavom  Uporom,  kojega 
bijaSe  Stjepan  Zapolja  u  nadvojvodskim  dvorima  ostavio,  branila  se  je  nekoliko  dana 
hrabro;  no  kad  je  Maksimilijan  s  tezkim  topovima  zidove  dijelomice  razvalio,  predade  se 
ona  29.  kolovoza  uz  pogodbu,  da  smije  slobodno  otidi.  Vec  prije  bijahu  dete  Maksimi- 
lijanove  zauzele  Baden,  Tulln  i  vise  austrijskih  gradova.  Zapovjednika  u  Brucku  na 
Litavi  bijahu  zitelji  zarobili,  te  ga  prinudili,  da  im  predade  gradski  ka§teo.  Kloster- 
neuburg  osvojio  je  sam  Maksimilijan  9.  rujna,  dok  su  njegovi  placenici  juriSem  zauzeli 
Haimburg  i  Mautern.  Gradovi  Stein,  St.  Polten  i  drugi  predali  su  se  dobre  volje.  Fade 
i  ranogi  plemici  stall  se  utjecati  milosti  dobitnika.  Tek  neki  gradidi  u  okoli§u  Novoga 
mjesta  i  najvedi  dio  oblasti  na  sjeveru  Dunava  ostado§e  u  vlasti  ugarskih  deta.  Jo§ 
1.  rujna  1490,  bijaSe  Maksimilijan  izdao  pismo  Jakovu  Sekelju  i  njegovoj  braci  i  bratu- 
dedima  Nikoli,  Ivanu  i  Benediktu,  kojim  je  njima  za  vjerne  sluzbe  njihove  za  36.000  fo- 
rinti zalozio  grad  i  varos  Ormuz  s  jo§  nekim  gradovima  u  Stajerskoj. 

Dok  je  Maksimilijan  redom  otimao  sve,  §to  je  nekad  kralj  MatijaS  s  mnogo  novca 
i  krvi  predobio  u  nasljednim  zemljama  Habsburgovaca,  spremao  se  je  podjedno  za  pro- 
valu  u  Ugarsku  i  Slavoniju.  Dne  16.  kolovoza  utanadio  je  savez  s  ruskim  (moskovskim) 
velikim  knezom  Ivanom  III.  Vasiljevicem,  kojom  se  je  prigodom  obvezao  veliki  knez,  da 
de  udariti  na  Poljsku,  ako  bi  kralj  Kazimir  kojega  od  svojih  sinova  pomagao  u  Ugarskoj. 
Jednako  je  Maksimilijan  predobio  moldavskoga  vojvodu  Stjepana,  te  je  11.  kolovoza 
pozvao  staleze  Erdelja,  da  se  pokoravaju  tomu  njegovu  privrzeniku.  SuviSe  je  u  Ugarsku 
i  Hrvatsku  Siljao  svoje  pouzdanike,  da  snube  za  nj  prista§a;  izmedju  tih  pouzdanika  iztidu 
se  narodito  konjuSnik  kraljev  Hanz  (Ivan)  DeSic  i  kapelan  Sebastijan  de  Bonis.  U  Ugarskoj 


BORBE   S   KRALJEM   MAKSIMIUJANOM  I  POUSKIM   KRAUEVK^EM    IVANOM    ALBERTOM.        177 

su  od  prvoga  maha  pristajali  uz  Maksimilijana  zapovjednici  nekih  medjaSnih  gradova, 
onda  neki  Kanizaji  i  Nikola  od  Hedervara;  u  SlavoDiji  stoji  na  6elu  njegovih  privrzenika 
knez  Lovro  Ilodki.  Dne  16.  rujna  1490.  povjerava  Maksimilijan  svotne  dvorskomu  mar- 
§alu  Reinprechtu  von  Reyhemburg,  da  podje  u  Ugarsku,  te  da  ondje  od  njegovih  pri- 
stasa  prima  poklone    i    zakletve    vjernosti.    Vec    prije    biJaSe    utanacio  sa  svojim  odanim 


RiMSKi  (njkmagki)  khau  Maksimilijan. 


fapetanom  Jakovom  Sekeljcm,  da    ne  6e  pnvremeno  dirati  u  one  oblasti   i  gradove,  ko- 

jima  je  redeni  kapetan  upravljao  u  ime  hercega  IvaniSa  Korvina;  odito  se  je  tada  nasto- 

jalo,  da  se  primami  i  mladi  herceg  na  stranu  njemaikoga  kralja.  Medjutim  herceg  ostao 

Hrr.  poTJ.   II.   III.  13 


lyg  KRALJ   VLADISLAV   II.    JAGELOVIG    (1490  —1516). 

je  vjeran  svojoj  rije6i,  a  uza  nj  i  baa  Ladislav   od  Egervara   zajedno  sa  senjskim  kape- 
taaom  Petrom  Tarnikom. 

Dne  4.  listopada  1490.  po§ao  je  Maksimilijan  iz  Be6a  prema  Ugarskoj,  povedavgi 
sa  sobom  16 — 18.000  momaka,  vecinom  juzno-njema6kih  pladenika.  Cetiri  dana  zatim, 
8.  listopada,  vec  je  u  Soprunu,  a  13.  listopada  stoji  pred  Somboteljem.  U  kralja  Vladi- 
slava  nije  bilo  potrebite  snage,  da  mu  odoli,  to  manje,  sto  se  je  u  isti  mah  morao  boriti 
s  rodjenim  bratom  Ivanom  Albertom,  i  §to  su  se  njema6komu  kralju  redom  pridruzivali 
prija§nji  privr^enici  hercega  Ivani§a.  Tako  se  nije  Maksimilijanu  gotovo  nitko  ni  opirao. 
ObladavSi  19  listopada  Somboteljem,  preSao  je  23.  istoga  mjeseca  rijeku  Rabu,  te  ce 
preko  Rendeka  udariti  prema  Vesprimu.  Vec  27.  listopada  poklonio  mu  se  u  KOrmendu 
vesprimski  biskup  Ivan  Vitez,  te  mu  obecao  predati  svoj  grad,  na  Sto  je  Maksimilijan 
udenomu  biskupu  podijelio  biskupiju  u  Be6u  sa  svima  prihodima  i  pravima,  obecavSi  mu 
suvige  i  nadbiskupiju,  6im  se  koja  izprazni.  Namah  zatim,  1.  studenoga,  priznali  su  Maksi- 
milijana  za  svoga  kralja  i  vladara  srbski  despot  Gjuragj  Brankovic  sa  svojim  bratom 
Jovanom,  nadalje  Ivan  Hlapcic  Ki§horvat  s  bracom  svojom  Stjepanom  i  Jurjem,  i  onda 
Ivan  Berislavic  od  Grabarja  sa  svojim  sinom  Franjom  i  rodjakom  Ivanom  Martinovim. 
Potonji  su  se  pade  i  za  vranskoga  priora  Bartola  Berislavica  obvezali  na  vjernost  kralju 
Maksimilijanu.  Napokon  osvanuo  je  Maksimilijan  i  pred  Stolnim  Biogradom,  u  koji  bijahu 
Stjepan  Batori  i  Pavao  Kinizi  smjestili  posadu  od  nekih  550  Ijudi,  dok  ne  stigne  u 
pomoc  crna  deta  iz  Morave.  Ali  vec  17.  studenoga  podje  Maksimilijanu  za  rukom,  te  iza 
dvosatna  boja  osvoji  grad,  pri  6emu  se  osobito  proslaviSe  njegov  konjuSnik  Hanz  (Ivan) 
De§ic  i  bavarski  vojvoda  Kristofor.  CeSki  i  njemacki  piacenici  poubija§e  tom  prigodom 
8 — ^900  branitelja  i  gradjana,  a  onda  stado§e  nemilo  haraditi  po  gradu,  tako  da  nijesu 
poStedili  ni  crkvi  ni  kraljevskih  grobnica. 

Pad  Stolnoga  Biograda,  u  kojemu  su  krunili  ugarske  kraljeve,  dojmio  se  silno  i 
prijatelja  i  protivnika  Maksimilijanovih.  Oko  dobitnika  stall  se  okupljati  velikaSi  i  plemidi 
izmedju  Dunava  i  Drave,  te  se  natjecali  za  njegovu  milost.  Kanizajima  i  Hedervarima 
pridruzili  se  sada  Se6i,  Banici  (Banfi)  i  drugi.  Dne  22.  studenoga  izdao  je  u  Stolnom 
Biogradu  kralj  Maksimilijan  slobodno  pismo  hercegu  Lovri  Ilodkomu,  kojim  je  u  svoju 
zaStitu  primio  njega  i  sve  podanike  njegove,  a  naro6ito  podanike  njegovog  mjesta  Be§e- 
nova  u  Srijemu.  Malo  dana  poslije,  4.  prosinca  1490.,  nagradio  je  kralj  svoga  vjernoga 
i  hrabroga  konjusnika  Hanza  (Ivana)  De§ica,  podijelivsi  mu  grad  Lipovac  blizu  grada  i 
trga  Jastrebarskoga  u  2upi  Podgorju. 

Dobitniku  Maksimilijanu  pridruzivali  se  sada  i  oni  knezovi  i  plemidi  kraljevstva 
hrvatskoga,  koji  su  doslije  neodlucni  bill.  Od  knezova  spominju  se  izrijekom  knez 
Ivan  IX.  Frankapan  Cetinski  (kojemu  je  kralj  za  nagradu  darovao  grad  Stenidnjak  u 
zagrebadkoj  zupaniji)  i  Nikola  VI.  Frankapan  Trzadki,  nadalje  knez  Mihajlo  Blagaj  (sin 
Dujmov),  kao  i  svi  potomci  banova  Talovaca  (Nikola  i  Vladislav,  sinovi  Franka  bana  i 
Nikolin  sin  Ivan,  IvaniS  sin  Perka  bana,  Bernardin  i  Juraj,  sinovi  Franje  a  unuci  Franka 
bana).  Uz  brojne  plemice  priznala  je  Maksimilijana  i  obcina  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba 
(Agram  sagt  sich  kunig  Maximilian  auch  zu).  Dne  8.  prosinca  boravi  u  Vesprimu  kod 
kralja  Andrija  Bot  od  Bajne,  kapetan  varoii  na  brdu  Gradcu  i  Medvedgrada  (capitaneus 
ciuitatis  Montisgrecensis  et  castri  Medwe),  pak  u  ime  svoje  i  rodjene  brace  Ambrozija 
i  Ivana,  kao  i  drugih  nekih  rodjaka  prima  Maksimilijana  za  svoga  kralja,  te  mu  obride, 
da  6e  ga  vazda  kao  svoga  zakonitoga  vladara  vjerno  i  odano  sluziti.  Istom  prigodom 
zastupa  Andrija  Bot  od  Bajne  takodjer  peduvskoga  biskupa  Sigismunda  Ernu§ta,  koji  se 
je  zajedno  sa  svojim  bratom  Ivanom  dobitniku  poklonio,  i  kojemu  je  za  nagradu  Maksi- 
milijan obecao  nadbiskupiju  u  Salzburgu.  Iz  izprave,  koja  bi  tim  povodom  saslavljena, 
doznajemo,  da  se  je  tada  i  o  tom  radilo,  da  se  predobije  i  sam  herceg  Ivanis  Korvin 
(habita  concordia,  qua  nunc  cum  ipso  Johanna  duce  laboramus).    Pade  i  bana   Ladislava 


BORBR    S    KRAUEM    MAKSlMIUJANOM  I  POUSKIM    KRALJEVi6bM    IVANOM    ALBERTOM.        17$ 

od  Egervara,  kao  i  krbavskoga  kneza  Karla  Kurjakovica  nastojao  je  Maksim ilijan  novcem 
podmititi;  Bonfinije  kaze,  da  su  oba  doduse  novaca  od  njega  primili,  ali  da  su  ipak 
Zajedno  s  knezom  Bernardinom  Frankapanotn  ostali  vjerni  svomu  krunjenomu  kralju. 
Ba§  ta  vjernost  hercega  i  baoa,  kao  i  recenoga  kneza,  doprinesla  je  mnogo,  da  nije 
ditavo  hrvatsko  kraljevstvo  listom  stalo  uz  ojemadkoga  kralja.  Tako  su  njematkc  dete 
inogle  zauzeti  same  biskupski  grad  Zagreb  i  dva  kaStela  biskupa  Osvalda  Tuza;  a  u  isti 
su  mah  vranski  prior  Bartol  Berislavid,  srbski  despot  G|uragj  i  Ivan  HIapdid  KiShorvat 
harali  i  palili  oblasti  i  posjede  svojih  protivnika,  a  privrzenika  kralja  Vladislava.  Tom  su 
prigodom  najvi§e  stradala  imanja  porodice  Gereba  u  vukovskoj  i  baraojskoj  zupaniji 
(Ivankovo,  Opatovac,  Osijek  i  Sombotelj),  gdje  su  se  zgadjale  ba§  grozne  stvari. 

Medjutim  se  je  Maksimilijanu  sreca  iznevjerila.  Namah  nakon  pada  Stolnoga  Bio- 
grada  spremao  se  je,  da  udari  na  sam  Budim,  te  je  pade  bavarskoga  vojvodu  sa 
8000  Ijudi  onamo  poslao,  da  pozove  na  predaju  Stjepana  Batora  i  Pavla  Kinizija,  koji  su 
grad  branili.  Ali  te  vojvode  ne  htjedoSe  ni  duti,  da  izdadu  svoga  kralja.  Sad  se  je  Maksi- 
milijan  rijeSio,  da  sam  s  ostatkom  vojske  podje  pod  Budim,  ali  u  taj  osudni  ias  odka- 
za§e  mu  njemacki  placenici  posluh,  jer  mu  je  ponestalo  novaca,  te  im  nije  mogao  davati 
dvostruku  placu.  kako  su  je  zahtijevali.  Bez  pladenika  nije  Maksimilijan  mogao  ni  misliti, 
da  udari  na  Budim,  to  manje,  sto  je  u  isti  mah  crna  deta  Matijaseva  dolazila  iz  Morave 
gradu  u  pomoc.  Tako  ne  preostade  Maksimilijanu  drugo,  nego  da  se  okani  daljega  rato- 
vanja  i  vrati  u  Austriju.  SmjestivSi  u  Stolnom  Biogradu  i  ostalim  osvojenim  mjestima 
dostatne  posade  ostavi  ve6  4.  prosinca  Stolni  Biograd,  te  stize  23.  prosinca  1490.  u  Novo 
mjesto  kod  Beta. 

Maksimilijan  snovao  je  dojdudega  Ijeta  obnoviti  rat  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  te  je 
u  to  ime  trazio  pomoci  u  drzavnih  staleza  njemadkih.  U  prvi  kraj  bilo  je  njegovo  stanje 
jo§  uvijek  povoljno,  jer  je  Vladislavu  bilo  svedjer  boriti  se  s  bratom  Ivanom  Albertom, 
koji  je  u  to  dalje  podsjedao  grad  Kosice.  Tek  kad  je  Vladislav  u  sijeinju  1491  poveo 
na  brata  jaku  vojsku,  kojoj  se  je  pridruzio  i  Stjepan  Zapoija  sa  4500  momaka,  poslao 
je  poljski  kralj  Kazimir  svoje  poslanike  u  Ugarsku,  da  izmire  zavadjene  sinove  njegove. 
Dne  20.  veljade  1491.  utanaCen  bi  mir  kod  KoSica.  Kralj  Vladislav  ustupio  je  bratu  neke 
slezke  vojvodine,  a  druge  mu  (kao  Opavu)  obeda  do  zgode  ptedati;  na  to  se  je  Ivan 
Albert  odrekao  krune  sv.  Stjepana,  obrekavSi  k  tomu,  da  6e  povratiti  ustupljene  mu 
oblasti  u  Slezkoj,  ako  bi  se  popeo  na  poljsko  prijestolje. 

Oslobodiv§i  se  Vladislav  svoga  brata  mogao  se  je  sada  svom  snagom  oboriti  na 
Maksimilijana,  te  mu  otimati  jugozapadnu  Ugarsku  i  oblasti  hrvatskoga  kraljevstva. 
U  travnju  boravi  Vladislav  u  Budimu,  gdje  se  svjetuje  s  drzavnim  vijedem,  kako  da 
skupi  novaca  za  ratovanje.  Vrhovni  pokladnik  njegov,  zagrebadki  biskup  Osvald  Tuz, 
zaiaze  kraljevska  imanja  i  prihode,  da  se  craoj  6eti  plati  dug  od  46.000  dukata;  u  isti 
mah  obedaje  sam  kralj  kraljici  udovici  Beatrici  ponovo  zenitbu,  samo  da  od  nje  izmami 
novaca.  Iz  Budima  pi§e  nadalje  kralj  4.  travnja  stalezima  kraljevine  Slavonije,  neka  se 
ne  krate  pladati  duinu  kunovinu  i  ratnu  dadu,  jer  se  svr§ava  primirje  utanadeno  s  Tur- 
cima;  u  drugome  pismu  od  22.  travnja,  zali  kralj  kraljevinu  Slavoniju  poradi  nevotja  i 
stradanja,  §to  ih  je  kako  od  vanjskih  tako  od  domadih  neprijatelja  prepatila,  pak  poziva 
staleie,  da  mu  ostanu  vjerni  i  da  se  ne  dadu  od  njega  odvratiti,  te  im  obecaje,  da  de  ih 
odsad  od  neprijatelja  braniti  (profecto  dei  munere  de  necessariis  auxiliis  iam  iam  pro- 
videbimus  nee  amplius  ab  illis  hostibus  vexari  vos  paciemur). 

Glavnu  vojsku,  koja  de  udariti  na  Stolni  Biograd  i  ostala  mjesta  i  oblasti  izmedju 
Blatnoga  jezera  i  Dunava,  vodio  je  Stjepan  Bator;  Pavlu  Kiniiiju  povjcreno  bi,  da  pokori 
Maksimilijanove  privrienike  u  tolnanskoj,  Simeikoj  i  baranjskoj  iupaniji,  kao  i  u  iztodooj 
Slavoniji;  a  hercega  Ivani§a  Korvina  zapala  je  zadada,  da  protjera  njemadke  dete  is 
zapadne  Slavonije,  narodito  iz  Zagreba. 


l8o  KRALJ   VLADISLAV    II.   JAGELOVIC    (1490.— 1516.). 

U  svibnju  1491.  poiao  je  herceg  Ivani§  u  Slavoniju,  gdje  mu  se  je  pridruzio  ban 
Ladislav  od  Egervara.  Kapetan  varosi  Gradca  i  Medvedgrada,  spomenuti  vec  Andrija 
Bot  od  Bajne,  bijage  se  jama6no  jo§  na  pocetku  godine  opet  vratio  pod  okrilje  kralja 
Vladislava;  ali  zato  je  u  biskupskom  i  kaptolskom  gradu  Zagrebu,  tik  uza  stolnu  crkvu 
sv.  Stjepana,  bila  smje§tena  njemadka  posada  od  nekih  600  vojnika,  kojima  je  zapovijedao 
neki  pukovnik  Benedikt  (ainem,  gnant  Benedikt,  der  in  dem  krieg  zu  Marckpurgk  was 
Obrister  gewesen).  Strah  pred  torn  njemaikom  posadom  bio  je  silan,  kako  se  razbira  iz 
jednoga  spisa  zagrebadkoga  kaptola  od  5.  ozujka  1491.  (propter . . .  metum  Alemanorum, 
qui  nunc  in  sede  nostra  capitulari  commorarentur),  koji  sadrzaje  nagodu  izrnedju  kape- 
tana  Andnje  Bota  od  Bajne  i  plemica  grada  Velikoga  Kalnika.  Herceg  Ivani§  dakle  Za- 
jedno s  banom  Ladislavom  od  Egervara  pregnuo  je  svom  snagom,  da  najprije  oblada 
biskupskim  gradom  Zagrebom,  koji  bijahu  njemaSke  cete  valjano  utvrdile,  da  im  bude 
glavnim  branikom  u  Slavoniji.  Dne  20.  lipnja  boravi  herceg  IvaniS  u  gradu  Velikoj  u 
okoligu  danaSnjega  Belovara,  koji  je  grad  tada  pripadao  banu  Ladislavu  od  Egervara. 
U  isto  su  vrijeme  jamacno  njegove  i  banove  cete  podsjedale  grad  Zagreb;  no  kako 
nijesu  imale  topova,  nijesu  mu  mogle  nauditi.  Medjutim  ni  malena  posada  njematka  u 
gradu  nije  mogia  ni§ta  odluino  preduzeti,  vec  je  tezko  izgledala  pomoc  od  Maksimili- 
jana.  Taj  je  zaista  poslao  mnogo  novih  ceta  pod  Jakovom  Sekeljem  i  marSalom  Rein- 
prechtom  Reyhemburgerom  (kunig  Maximilian  vermeint  die  Stat  zu  beschuttn,  und 
schickt  dahin  Herrn  Reinprechtn  Reyhenburger,  und  Herrn  Jacobn  Zeckl  mit  ainer 
Antzal  Volks),  da  protjeraju  hercega  i  bana  izpred  grada;  ali  potonjima  se  je  sreca  na- 
smijala,  te  su  u  osudnom  boju  njemafiku  pomocnu  vojsku  suzbili  i  u  bijeg  natjerali. 
Sutradan  iza  te  pobjede  uiini  herceg  Ivani§  sa  svojom  vojskom  juriS  na  utvrdjeni  grad; 
njemacka  se  je  posada  neko  vrijeme  hrabro  branila,  ali  uvidivSi,  da  se  ne  moze  odrzati, 
predade  grad  sa  svima  topovima  hercegu,  koji  joj  na  to  dozvoli,  da  se  neozledjena  kuci 
povrati.  Sve  to  zgodilo  se  je  u  srpnju  1491- ;  dne  30.  srpnja  javlja  biskup  Toma  Bakac 
Erdedi  erdeljskomu  biskupu  kao  novinu:  »suvi§e  je  Ladislav  od  Egervara  u  Slavoniji 
osvojio  Zagreb  i  vi§e  od  4000  Nijemaca  primio  u  suzanjstvo«  (insuper  in  Sclavonia  Zagra- 
biam   Ladislaus  Egervary  expugnavit,  et  plus  quam  4000  Alemanos  in  captivitatem  recepit). 

U  isti  mah,  dok  su  herceg  IvaniS  i  ban  Ladislav  od  Egervara  ratovali  u  zapadnoj 
Slavoniji,  narocito  oko  Zagreba,  borio  se  je  Pavao  Kinizi  u  izto^noj  Slavoniji  i  jugo- 
zapadnoj  Ugarskoj.  Najprije  mu  se  je  pokorio  kolodki  nadbiskup  Petar  Varda,  koji  mu 
je  pace  dao  1000  konjanika;  za  ovim  poveli  su  se  herceg  Lovro  IloCki,  srbski  despoti  i 
onda  petuvski  biskup  Sigismund  Ernugt.  Jedini  Ivan  HlapCic  Ki§horvat  nije  se  htio  po- 
koriti;  stoga  udari  Kinizi  na  jedan  njegov  grad,  kojemu  je  zapovijedao  Nikola  od  Heder- 
vara,  te  ga  stade  podsjedati.  Cetvrti  dan  podsade  provali  Nikola  od  Hedervara  iz  grada 
sa  400  Ijudi,  koji  bi§e  ili  zarobljeni  ili  razasuti.  Iza  toga  podje  Pavao  Kinizi  u  Peduh,  a 
odanle  prema  Stolnome  Biogradu,  da  sa  svojih  5000  Ijudi  pojacia  glavnu  vojsku  pod 
Stjepanom  Batorom.  Tu  se  je  na  taj  na6in  skupila  o  koncu  lipnja  jaka  vojska  od  40.000 
momaka,  u  kojoj  je  bio  i  sam  kralj  Vladislav.  Uza  sve  to  branila  se  je  uporno  njemacka 
posada  u  Stolnom  Biogradu  ]oi  mjesec  dana.  No  kad  su  manji  odjeli  redom  osvojiU 
susjedna  mjesta,  a  njemadkoj  posadi  nije  ni  odkuda  stigla  pomoc,  zamoli  ona  23.  srpnja 
primirje  od  pet  dana,  da  ugovara  o  predaji  grada.  I  zaista  predate  njemaSke  c^ete 
29.  srpnja  Stolni  Biograd,  a  Vladislav  ih  pusti  s  oruzjem  i  prtljagom  otici,  pa6e  ih  dade 
izpraliti  do  austrijske  medje. 

Jo§  za  podsade  Stolnoga  Biograda  stade  Maksimilijan  snovati,  kako  bi  se  izmirio 
sa  svojim  protivnikom,  kojega  su  slavodobitne  6ete  poCele  provaljivati  u  nasljedne 
zemlje  njegove.  Narodito  je  Austriji  zadavao  jada  biv§i  vrhovni  kapetan  njezin  Stjepan 
Zapolja.  K  tomu  je  Maksimilijan  primao  posve  nedostatnu  pomoc  iz  Njema6ke,  a  suviSe 
mu  je  zaprijetio  novi  rat  s  Francuzkom.  Napokon  je  i  stari  car    Fridrik  III.,  zeljan  mira 


BORBE    S    KRAUEM    MAKSIMILIJANOM    I  POLJSKIM    KRAUEVI^EM    IVANOM   ALBERTOM.        i8l 


na  koncu  svoga  iivota,  nastojao,  da  mu  se  sin  pogodi  sa  svojim  takmacem.  I  tako  je 
Maksimilijan  odredio  poslanstvo,  koje  ce  na  koncu  kolovoza  u  Pozunu  ili  Haimburgu 
ugovarati  mir.  Pak  i  sam  dobitnik  Vladislav  bio  je  gotov  na  velike  zrtve.  On  bijaSe  za 
podsade  Stolnoga  Biograda  u  ondjeSnjim  modvarama  teiko  obolio,  a  kad  je  to  za6uo 
njegov  brat  Ivan  Albert,  ponovo  je  pograbio  oruzje,  tobo2e  §to  nijesu  izpunjeni  neki 
uvjeti  utanadenoga  mira.  K  tomu  bijahu  i  Turci  obnovili  svoje  provale  u  Hrvatsku  i 
jui^nu  Ugarsku. 

Za  bolesti  svoje  leiao  je  kralj  Vladislav  u  Paloti,  divnome  zamku  hercega  Lovre 
llodkoga.  Tu  ga  potrazij^e  Juraj  Orloviid  i  Stjepan  Kapetan,  poslanici  hrvatskoga  bana 
Ladislava  od  Egervara.  Tom  prigodom  izdade  kralj  20  kolovoza  1491.  zasluinomu  banu 
povelju,  kojom  je  njemu  za  nagradu,  sto  mu  je  odrzao  hrvatsko  kraljevstvo  (praefata 
regna  Dalmacie,  Croacie  et  Sclavonie  pro  nobis  et  sacra  corona  hoc  guerrarum  et  distur- 
biorum  tempore  cum  maximis  suis  laboribus  et  expensis  fideliter  item  conservavit),  da- 
rovao  grad  i  varoS  Stenicnjak  u  zagrebaCkoj  zupaniji.  SuviSe  je  kralj  poklonio  banu  sve 
gradove,  ka§tele  i  imanja,  Sto  ih  je  ban  oruzjem  oteo  »stanovitim  knezovima  kraljevine 
Hrvatske,  koji  se  bijahu  protiv  nas  i  svete  krune  prejasnomu  gospodinu  Maksimilijanu, 
rimskomu  kralju,  pridruzili*  (ceterum  quia  hoc 
disturbiorum  tempore  certa  castra  et  fortalicia 
a  cenis  comitibus  prefati  regni  nostri  Croacie, 
qui  scilicet  contra  nos  et  sacram  coronam  se- 
renissimo  domino  Maximiiiano,  Romanorum  regi 

adheserunt, expugnavit);  no  ako  bi  kralj 

Vladislav,  ugovarajudi  mir  s  Maksimilijanom, 
morao  redene  knezove  pomilovati,  onda  ce  i  ban 
bez  odpora  f)ovratiti  njima  oduzete  gradove.  Bu- 
du<ii  da  je  napokon  ban  uztvrdio,  da  kroz  potonje 
dvije  godine  nije  primio  nikakve  place  (saliarium 
suum),  nego  je  redene  tri  kraljevine  drzao  i  branio 
o  svom  troSku,  dao  mu  je  kralj  za  namirenje 
place  i  drugih  troSkova  svoje  gradove  Bihad  i 
Krupu  u  zalog  tako,  da  ih  kralj  ili  njegovi  na- 
sljednici  mogu  opet  izkupiti  za  20.000  forinti. 
O  svemu  tomu  datce  kralj  banu  Ladislavu  od  Eger- 
vara jo§  posebno  pismo,  dim  ban  pred  njegovo 
lice  dodje,  te  zakletvu  vjemosti  i  pokornosti  polozi. 

Dva  dana  zatim,  dne  22.  kolovoza  1491,  imenovao  je  kralj  Vladislav  poslanike, 
koji  ce  ugovarati  mir  s  povjerenicima  kralja  Maksimilijana.  Poslanici  bili  su  gjurski 
biskup  Toma  Bakad  od  Erdeda,  kraljevski  kancelar  za  Ugarsku,  zatim  erdeljski  vojvoda 
Stjepan  Bator,  Ladislav  Orsag.  Ladislav  Rozgon,  napokon  viSe  de&kih  velikaSa.  Na  koncu 
kolovoza  sastali  se  ti  u  Pozunu  s  povjerenicima  kralja  Maksimilijana,  medju  kojima  je 
bio  Ivan  Hlapdic  KiShorvat,  koji  je  najdulje  ostao  vjeran  rimskomu  kralju.  Dne  7.  stude- 
noga  1491.  utanaden  bi  mir  u  Pozunu;  kralj  Vladislav  potvrdio  ga  je  6  prosinca  u  Budimu,  kralj 
Maksimilijan  20.  prosinca  u  Innsbrucku,  a  stari  car  Fridrik  III.  dne  14.  sijednja  1492.  u  Linzu. 

Obselna  izprava  o  miru  sastoji  od  49  dlanaka.  Pogodbe  su  gotovo  jednake  onima, 
koje  bijahu  1463  utanadili  kralj  Matija^  i  car  Fridrik  III.  Vladislav  i  njegovi  zakoniti 
muiki  potomci  neka  ostanu  i  dalje  pravi  i  nesumnjivi  kralji  Ugarske  (deinceps  pro  uero 
et  indubitato  Hungarie  rege  maneat);  ali  i  Maksimilijanu  neka  je  slobodno  diditi  se  na- 
slovom  kralja  ugarskoga.  Vladislav  i  driavni  staleii  duini  su  stare  izprave  (od  1463.)  u 
pogledu  nasljedstva  potvrditi  i  obnoviti,  tako  da  bi  Ugarska  za  sludaj,  kad  bi  Vladislav 
umro  bez  sinova  ili  ovi  bez  muikih    potomaka,  >ipso    facto<    preila    na    Maksimilijana  i 


PeSat  bana  Ladislaya  go 

Egervara. 


,g2  KRALJ    VLADISLAV     11.    JAGELOV16    (1490. — 1516.). 

njegove  izravne  potomke.  S  toga  mora  kralj  sto  moguce  prije  sazvati  drzavni  sabor,  na 
kojemu  ce  stalezi  taj  ugovor  prihvatiti  te  se  obvezati,  da  ce  (ako  zakonita  muzka  loza 
Vladislavljeva  izumre)  Maksimilijana  ill  onoga  od  njegovih  muzkih  potomaka,  kojega  ce 
izabrati,  priznati  za  svoga  zakonitoga  kralja  (si  d.  Bladislaum  regem  liberis  masculis  ex 
lumbis  suis  legittime  procreatis  non  relictis,  aut  eisdem  relictis  et  sine  heredibus  descen- 
dentibus  mortuis,  decedere  contingat,  quod  in  tali  casu  ipsum  Maximilianum  romanorum 
regem  aut  eo  non  existente  aliquem  ex  filiis  suis,  aut  his  non  existentibus  eorum  here- 
dibus mascuhs  per  lineam  rectam  ex  lumbis  eorum  descendentibus,  quern  eligendum 
duxerint,  pro  suo  legittimo  et  indubitato  rege  acceptabunt,  ad  possessionem  regni  abs- 
que omni  difficultate  venire  permittent,  in  possessionem  regni  inducent,  et  illi  uti  regi 
et  domino  suo  debita  obsequia  prestabunt).  Pak  i  svi  prelati,  kao  i  odlicniji  svjetovni 
dostojanstvenici  (palatinus  regni,  banus  Croacie,  woyuoda  transsiluanus,  comes  theme- 
siensis,  bani  de  Yaytza,  zewreniensis  et  nandoralbensis  .  .)  morat  ce  pri  nastupu  svoje 
sluzbe  prisegom  prihvatiti  i  zajamditi  taj  ugovor,  jer  inaSe  ne  ce  moci  svoje  casti  pri- 
miti.  Vladislav  neka  nadalje  nastoji,  da  i  6e§ke  staleze  skloni  na  izbor  Maksimilijana  ili 
njegovih  potomaka,  ako  sam  ne  bi  ostavio  sinova.  Kao  ono  Fridriku  III.  po  ugovoru 
god.  1463.,  tako  neka  i  Maksimilijanu  ostanu  Zeljezno,  Kiseg  i  joS  gdjekoja  mjesta  u 
zapadnoj  Ugarskoj;  sve  ostale  gradove  u  Ugarskoj  vratit  ce  Vladislavu,  koji  ce  mu  opet 
ustupiti  sve  od  ugarskih  6eta  zauzete  gradove  i  mjesta  u  austrijskim  pokrajinama.  U  ime 
ratnih  tro§kova  mora  Vladislav  rimskomu  kralju  za  dvije  godine  platiti  100.000  ugarskih 
dukata.  Jol  bi  utanaceno,  da  ce  svaka  stranka  pomilovati  one  svoje  podanike,  koji  su  u 
posljednjem  ratu  stajali  uz  protivnu  stranku.  To  se  je  najvige  ticalo  hrvatskih  knezova  i 
plemica,  koji  su  bill  prionuli  za  Maksimilijana;  izmedju  njih  se  poimence  spominju 
vesprimski  biskup  Ivan  Vitez,  knezovi  Ivan  IX.  Frankapan  Cetinski  i  Nikola  VI.  Fran- 
kapan  Trzacki,  knez  Mihajlo  Blagajski,  Jakov  i  Nikola  Sekelj,  Ivan  Hlapcic  KiShorvat, 
napokon  neki  Berislavi<5i  i  svi  Talovci.  Za  hrvatske  knezove,  koji  su  u  posljednjem  boju 
stajali  uz  Maksimilijana  (item  cum  comites  Croacie  in  hoc  bello  ro(mano)  regi  adhe- 
rentes  conquerantur  de  bonis  ipsis  ablatis),  te  izgubili  svoja  posjedovanja,  odredjuje  se 
izrijekom,  da  im  kralj  Vladislav  mora  povratiti  oteta  imanja  za  6etiri  mjeseca,  racunajudi 
od  Martinja.  U  pogledu  Zagorja,  radi  kojega  je  bilo  razmirica  izmedju  hercega  IvaniSa 
Korvina  i  zagorskih  knezova  Jurja  i  Vilima,  sinova  Vitovdevih,  odredjuje  se,  da  kapetan 
Jakov  Sekelj  izru6i  gradove  zagorske  kralju  Vladislavu,  koji  ce  po  obi^aju  kraljevstva 
redovitim  sudom  odluditi,  kome  pripadaju.  Napokon  glede  Trsata,  kojega  bijaSe  jo§  za 
ziva  kralja  MatijaSa  osvojio  car  Fridrik  III.,  ustanovljuje  se,  da  taj  grad  ostane  caru  do 
smrti  njegove;  no  namah  po  smrti  njegovoj  imade  se  vratiti  kraljevstvu.  Posebnim 
pismom,  izdanim  u  Innsbrucku  2.  sijednja  1492.,  zavjerio  se  je  kralj  Maksimilijan,  da  ce 
grad  Trsat,  Sto  ga  je  otac  njegov  za  rata  s  kraljem  MatijaSem  bio  zauzeo,  nakon  otCeve 
smrti  s  mjesta  ugarskoj  kruni  opet  ustupiti. 

Pozunskim  mirom  mogao  je  Maksimilijan  biti  u  velike  zadovoljan,  jer  bi  njim  za- 
jam^eno  porodici  njegovoj  nasljedstvo  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  A  i  knezovi  i  plemici 
hrvatski,  koji  se  bijahu  u  posljednjem  ratu  njemu  pridruzili,  bijahu  dobro  proSli;  pace 
potonjim  ugovorom  bude  im  dozvoljeno,  da  Maksimilijana  i  dalje  sluze,  samo  da  prije 
poloze  zakletvu  pokornosti  i  vjernosti  svome  zakonitomu  vladaru.  I  tako  se  je  zgadjalo, 
da  je  sve  viSe  Hrvata  odsad  i§lo  u  sluzbu  njemaCko-rimskomu  kralju  iz  porodice  Habs- 
burga,  pafe  da  su  se  hrvatski  stalezi  sve  vi§e  priklanjaU  kralju  Maksimilijanu,  naroCito 
kad  ih  za  neprestanih  turskih  provala  nije  mogao  dovoljno  zasticivati  njihov  zakoniti  kralj. 

(Sabor  ugarski  i  hrvatski  u  Budimu  2.  velja5e  do  7.  ozujka  1492.). 
Pozunski  mir  potvrdilo  je  u  Budimu  vec  29.  studenoga  1492.  osam  prelata,  na  6elu  im 
zagrebaCki  biskup  Osvald  Tuz,  a  uz  njih  sedam  baruna,  medju  njima  grofovi  od  Bozina 
i  sv.  Jurja,  zatim  Petar  Dojdin.  Da  bi  svi  staleii  prihvatili  pogodbe  mira,  a  naroCito  usta- 


SABOR   UGARSKI    I    HRVATSKI    U    BUDIMU    2.    VELJAfiE    do    7.    O^UJKA    1492.  183 

novu    u    pogledu    ku<5e   Habsburg,    sazove   kralj    Vladislav    30.    studenoga    1491.  driavni 
sabor  u  Budim  za  2.  veljaie  1492. 

Sabor  se  je  zaista  sastao  u  uredeoo  vrijeme.  NaSla  se  oa  okupu  sva  sila  viSega  i 
nilega  plemstva,  medju  njima  posebice  staleii  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  na  Celu 
im  ban  Ladislav  od  Egervara.  Kako  se  bijahu  u  to  politiCke  prilike  znatno  promijenile, 
jer  je  Stjepan  Zapolja  I.  sije6nja  1492.  kraljeva  brata  Ivana  Alberta  blizu  KoSica  s  po- 
mocu  erne  tete  (7000  (Jeha)  do  nogu  potukao  i  ponovo  na  mir  prinudio:  to  je  naroiito 
niie  plemstvo  ugarsko  bilo  vrlo  nezadovoljno  s  pogodbama,  utana^enim  u  Pozunu.  Na 
trgu  sv.  Jurja  u  Budimu,  gdje  se  je  saborovalo,  doSlo  je  do  burnih  prizora.  Narodito 
se  je  vikalo  na  biskupa  i  kancelara  Tomu  Bakada  Erdeda,  kao  i  na  kraljevskoga  sudca 
Stjepana  Batora,  koji  su  mir  ugovarali.  Spoticalo  se  njima,  da  su  izdajice,  te  im  se  pa£e 
i  smrcu  prijetilo.  Plemstvo  se  rotilo  u  posebnim  zborovima,  te  pribijalo  na  crkvenim 
zvonicima  i  uliinim  uglovima  proglase,  »Qeka  svaki  poSteni  Ugrin  radije  pogine,  nego 
da  se  pokori  Austriji<. 

Saborovanje  se  time  oteglo  kroz  viSe  tjedana,  te  je  kralj  Vladislav  s  kancelarom 
Tomom  Bakadem  Erdedom  i  Stjepanom  Batorom  imao  pune  ruke  posla,  da  razdrazene 
duhove  primiri.  Napokon  im  podje  za  rukom,  te  predobiSe  vecinu  vi§ih  staleza,  da  su 
prihvatili  pogodbe  pozunskoga  mira  i  nasljedstvo  kuce  Habsburg.  Dne  7.  oiujka  1492. 
izdade  sedamdeset  velikaSa  i  plemida  Ugarske  i  erdeljskih  strana  (barones,  proceres  et 
nobiles  regni  Hungarie  et  parcium  transiluanarum)  izpravu,  u  kojoj  ocitovaSe,  da  prihva- 
caju  mir,  utanaden  u  Pozunu  izmedju  kraljeva  Vladislava  i  Maksimilijana;  ujedno  obja- 
vi§e,  da  su  na  saboru  javno  i  sveCano  primili  (in  presenti  conuentu  budensi  super  ea 
re  indicto  publice  et  solenniter  acceptauimus)  ugovoreno  nasljedstvo  kralja  Maksimilijana 
i  njegovih  zakonitih  muzkih  potomaka,  paSe  da  je  svaki  pojedini  na  to  u  nazo^nosti 
njegovih  poslanika  sveCano  prisegao.  Izmedju  izbrojenih  velikaSa  iztifie  se  prvi  slavonski, 
opavski  i  liptovski  herceg  IvaniS  Korvin,  zatim  kraljevski  sudac  i  erdeljski  vojvoda 
Stjepan  Bator,  sipuSki  grof  Stjepan  Zapolja,  temeSki  kapetan  Pavao  Kinizi,  ma^vanski  ban 
i  herceg  Lovro  Ilodki,  srbski  despot  Gjuragj,  braca  Kanizaji,  Banidi  od  Lendave,  braca 
Petar  i  Emerik  Dojciini.  Ugarski  prelati,  na  6e\\i  im  ostrogonski  nadbiskup  Hippolit 
Estenski  i  uza  nj  zagrebadki  biskup  Osvald  Tuz,  izdadose  zajedno  s  vranskim  priorom 
Bartolom  Berislavicem  istoga  dana  jednaku  izpravu.  Mimo  sve  to  zavjeri§e  se  poje- 
dini drzavni  i  crkveni  dostojanstvenici,  kao  i  pojedini  slobodni  gradovi  (Budim,  Pe§ta) 
posebnim  izpravama. 

Stalezi  Hrvatske  i  Slavonije  vijedali  i  odluiivali  su  valjda  posebice,  jer  su  i  oni  — 
njih  63  baruna,  velikaSa  i  plemida  (barones,  proceres  et  nobiles  regnorum  Croacie  et 
Sclauonie)  —  izdali  zasebnu  povelju.  Znamenita  povelja  ova  glasi  u  hrvatskom  prije- 
vodu:  >Mi  Ladislav  od  Egervara,  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije  ban  i  t.  d., 
Bernardin  Frankapan  senjski,  krdki  i  modruSki  knez,  zatim  Nikola,  Ivan  i  Mihajlo  takodjer 
Frankapani,  take  isto  senjski,  kr6ki  i  modru§ki  knezovi,  Karlo  knez  Krbave,  Stjepan  i 
Mihajlo  knezovi  od  Blagaja,  Petar  i  Pavao  Zrinski,  Ivan  Hening  od  Susjedgrada,  BaoSa 
herceg  svetoga  Save,  Baltazar  Badan,  Petar  Bo6kaj,  Bernardin  Rohfy,  Petar  Pogan,  Juraj 
Mikuliiic,  Mihajlo  Kerhen,  Juraj  od  Zempia,  Toma§  Mogoric,  Petar  od  Gudovca,  Kri- 
stofor  §ubi<5  od  Perne,  Juraj  KaStelanfi,  Nikola  Turbelt,  Jakov  MartinuSevic,  Juraj  i  Mate) 
Gusic,  Albert  Lonjaj,  Nikola  Boc^kaj,  Juraj  Brukovid,  Ga§par  PeruSid,  Ga^>par  FarkaSid, 
Juraj  §ubic,  Toma§  MartinuSevid,  Nikola  Herkovid,  Emerik  HaSagi,  Ivan  Pezery,  Juraj 
Pogan,  Vladislav  Budid,  Ivan  Mindsenti,  Ilija  od  Budinca,  Pavao  Bolkovic,  Juraj  Krivdic, 
Juraj  Orlovdic,  Ivan  Jeskovid,  Ivan  Keglevid,  Juraj  i  Marko  Bobojelid,  Ivan  Mikdid,  Vla- 
dislav od  Stubice,  Ladislav  Pekri,  Nikola  Resid,  Juraj  Plavidevski,  Vojko  Maretic,  ^idan 
Otmid,  Pavao  Petridevid,  Nikala  Oroz,  Juraj  od  Orehovca,  Ivan  literat  od  Cesteca,  Petar 
reci,  Ivan  Orlid,  Ivan  Kernjak  i  Ivan  od  Orehovca,  kao  i  ostali  baruni,  velikaSi  i  ple- 


■■Gerec 


l84  KRALJ    VLADISLAV   II.    JAGELOVIC    (1490—1516). 


S 


mi<5i  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  priznajemo  i  glasom  ovoga  dajemo  na  znanje  svima, 
da  po§to  su  ovih  nedavno  minulih  dana  sve  one  borbe,  razmirice,  nesporazumci  i  nepri- 
jateljstva,  —  koja  su  se  odavna  porodila  medju  prejasnim  i  preuzviSenim  vladarima  i 
gospodom,  carem  Friderikom  i  Maksimilijanom  rimskim  kraljem  i  t.  d.  s  jedne  strane,  a 
prejasnim  pokojnim  Matijom  kraljem  ugarskim,  ceSkim,  dalmatinskim,  hrvatskim  i  t.  d., 
slavne  uspomene,  po  torn  pak  prejasnim  gospodinom  Vladislavom,  takodjer  kraljem 
ugarskim,  SeSkim,  dalmatinskim,  hrvatskim  i  t  d.,  gospodarom  naSim  premilostivim,  kao 
i  ovim  slavnim  ugarskim  kraljevstvom  s  druge  strane,  te  su  do  ovih  vremena  potrajala, 
na  temelju  stanovitih  ugovora,  koje  su  njihova  velicanstva  po  svojim  poslanicima  pod 
stanovitim  uvjetima  sklopila  —  utalozena  i  posve  ugasla;  a  da  bude  medju  istim  trima 
velifianstvima  i  njihovim  kraljevinama,  gospo§tijama,  vladama  i  podanicima  vje^iti  mir  i 
savez  utana6en,  utvrdjeno  i  zaklju6eno  bi  u  Pozunu  u  ponedjeljak  iza  blagdana  sv.  Leo- 
narda  izpovjednika,  godine  gospodnje  minule  1491.  medju  ostalim  ovo:  Ako  bi  se  slu- 
6ilo,  da  spomenuti  prejasni  gospodin  Vladislav,  kralj  i  gospodar  na§  milostivi,  umre  be^ 
zakonitih  sinova,  ill  ako  ovakove  ostavi,  a  oni  umru  bez  potomaka,  u  takvom  slu^aju 
obvezani  su  izabrati  i  pripoznati  gospoda  crkveni  dostojanstvenici,  baruni,  grofovi,  veli- 
ka§i,  plemici,  gradovi  i  ostali  stanovnici  ove  kraljevina  Ugarske,  citavo  ovo  kraljevstvo 
i  ostale  kraljevine  i  pokrajine,  k  ovomu  spadajuce,  za  svoga  zakonitoga  i  nesumnjivoga 
kralja  i  gospodara  spomenutoga  prejasnoga  gospodina  Maksimilijana,  kralja  rimskoga  i 
ugarskoga,  dalmatinskoga,  hrvatskoga  i  t.  d.,  ili  ako  ovaj  ne  bi  zivio,  jednoga  od  nje- 
govih  sinova,  ili  ako  ovi  ne  bi  fivjeli,  onda  jednoga  od  njegovih  zakonitih  muzkih  po- 
tomaka po  izravnoj  lozi.  I  tako  smo  mi  radi  toga,  sto  se  znade,  da  recene  kraljevine 
Hrvatska  i  Slavonija,  i  mi  svi  kao  i  ostali  takodjer  stanovnici  ovih  kraljevina  pripadamo 
i  spadamo  od  starine  pod  krunu  kraljevine  Ugarske  i  k  istoj  kraljevini  Ugarskoj,  i  da  se 
pod  istom  krunom  i  kraljevstvom  nalazimo  —  poput  gospode  crkvenih  dostojanstvenika 
baruna,  grofova,  velikaSa  i  plemica  iste  kraljevine  Ugarske,  na  ovom  stanku  u  Budimu 
javno  i  sveiano  prihvatili  i  prihvacamo  ugovor  takova  utanacena  mira  i  sloge,  te  smo 
u  nazocnosti  poglavite  i  velemozne  gospode  Eitela  Fridrika  grofa  od  ZoUerna  i  kapetana 
na  Hohenbergu  i  t.  d.,  Henrika  Prueschinkha,  slobodnoga  gospodina  i  baruna  na  Stetten- 
bergu,  Bernharda  od  Scherffenberga  i  Ivana  Fuchsmagena  doktora  i  t,  d.  recenomu  pre- 
jasnomu  gospodinu  rimskomu  kralju  svaki  posebice  pruzenom  rukom  i  javno  prisegli  i 
obedali,  prisizemo  i  obecajemo,  da  cemo  taj  ugovor  u  svima  tockama  obdrzavati,  te  u 
spomenutom  vec  sluCaju  prejasnoga  gospodina  kralja  Maksimilijana,  ili  ako  on  ne  bi 
zivio,  jednoga  od  njegovih  sinova  ili  unuka  i  zakonitih  mu  po  izravnoj  lozi  potomaka, 
po  naiinu,  glasu  i  sadriaju  spomenutim  u  sklopljenom  glede  toga  ugovoru,  zajedno 
s  recenom  gospodom,  crkvenim  dostojanstvenicima,  grofovima  i  plemicima  kraljevine 
Ugarske,  izabrati  i  primiti  za  svoga  gospodara  i  kralja.  Po  svjedoCanstvu  i  krijeposti 
ovoga  pisma  naSega,  na  kojemu  vise  naSi  obicajni  pe^ati.  Dano  u  Budimu  na  spome- 
nutom saboru,  na  dan  pepelnice,  Ijeta  gospodnjega  tisudu  Cetiri  stotine  devetdeset  i  drugec. 
Dok  su  ugarski  stalezi  u  jednu  ruku  sve  preko  svoje  volje  morali  priznati  pogodbe 
pozunskoga  mira,  gledali  su  u  drugu  ruku  kraljevsku  vlast  jo§  ]ate  stegnuti  i  oslabiti. 
To  svjedoCi  dekret  sabora,  koji  sastoji  od  sto  i  osam  clanaka,  a  koje  je  kralj  Vladislav 
morao  potvrditi.  Staleii  kao  da  nijesu  pravo  vjerovali  krunitbenoj  zavjernici,  pak  su 
stoga  sve  njezine  ustanove  ponovo  uvrstili  u  dekret,  te  ih  tako  uzakonili.  K  tomu  pri- 
dadose  eitavo  Sislo  novih  ustanova,  kojima  su  gotovo  skrSili  kraljevsku  vlast.  Sve  novo- 
tarije,  koje  bijaSe  kralj  Matija§  glede  vojske  i  poreza  zaveo,  bile  na  zahtjev  staleza 
ukinute,  te  povradeno  opet  ono  stanje,  kako  je  bilo  za  kraljeva  Sigismunda  i  Albrechta. 
Krunska  carina  zamijenjena  bi  opet  tridesetinom  i  obnovljena  privilegija,  kojima  biSe 
brojni  staleii  od  pladanja  tridesetine  oslobodjeni;  jednako  bi  ukinuta  komorna  daca  (tri- 
butum  fisci  regalis),  koja  se  je  za  Matijala  pobirala  u  svim  kraljevinama  krune  sv.  Stjepana, 


SABOR    UGARSKI    I    HRVATSKI   U    BUDIMU    2.    VBUaCk    DO   7.    OiUJKA    1492.  185 


; 


l86  KRALJ    VLADISLAV    IL    JAGELOV16    (1490. 1516). 

te  u  Ugarskoj  bi  zavedena  nekadanja  dobit  komore  po  Ys  dukata  od  svakoga  seli§ta,  u 
Slavoniji  obnovljena  bi  kunovina,  a  u  Erdelju  petdesetina.  Podjedno  bi  izrijekotn  odre- 
djeno,  da  kralju  ne  pripada  pravo,  da  za  rat  izvan  drzave  poziva  narod  na  oruije.  Dapade 
i  u  onome  slucaju,  kad  bi  neprijatelj  udario  na  Ugarsku,  smije  kralj  pozvati  na  vojsku 
prelate  i  plemide  jedino  onda,  ako  placena  vojska  kraljeva  i  tete.  drzavnih  dostojanstve- 
nika  ne  bi  mogle  odolijevati  neprijatelju.  Drzavni  baruni  ill  prvi  dostojanstvenici,  hercezi 
Ivani§  Korvin  i  Nikola  Ilodki,  nasljedni  grof  sipuSki  Stjepan  Zapolja,  grofovi  od  Bozina 
i  sv.  Jurja,  knezovi  od  Krbave  i  knezovi  Frankapani  smiju  jedini  drzati  svoja  banderija 
(po  400  Ijudi  mjesto  dosadanjih  500),  u  kojima  ima  biti  po  200  tezko  oruzanih  i  200  lako 
oruzanih  konjanika;  svi  ostali  plemici  davat  ce  od  svakih  20  kmetskih  selista  po  jednoga 
dobro  opremljenoga  katanu,  jednako  ce  plemici  jednoselci,  koji  nemaju  kmetova,  njih 
deset  Zajedno  staviti  jednoga  konjanika.  Sve  te  plemicke  6ete  vojevat  ce  pod  zupanijskom 
zastavom.  Tima  bi  odredbama  vojna  snaga  drzavna  vrlo  oslabljena,  to  vi§e,  §to  je  kralju 
posve  malo  preostalo  prihoda,  vecinom  od  kraljevskih  imanja,  daca  saskih  i  gradskih, 
kao  i  od  solana  i  rudokopa,  §to  sve  nije  dostajalo,  da  uzdrzaje  jaku  placenu  vojsku. 
Jednako  bi  i  u  drugim  stvarima  kraljevska  vlast  skuSena.  Kralj  ne  smije  bez  privole 
svojih  prelata  i  baruna  poklanjati  vi§e  od  100  kmetova;  veleizdajicama  ne  smije  suditi 
bez  sudjelovanja  velikaSa;  tako  isto  ne  smije  se  nastanjivati  ni  kod  kojega  podanika 
svoga  bez  privole  njegove.  Znamenita  je  jol  ustanova  glede  sabora,  na  koji  su  velikasi 
dosad  neredovito  i  kasno  dolazili.  Odsad  6ekat  ce  se  na  saboraSe  samo  6etiri  dana  nakon 
roka,  odredjena  za  otvorenje  sabora;  poslije  cetiri  dana  zapoCinju  razprave,  te  ce  odluke 
saborske  vrijediti  i  za  one,  koji  bi  budi  zadocnili  budi  u  obce  izbivali.  Jo§  bise  brojne 
ustanove  glede  sudovanja  prihvadene,  od  kojih  su  neke  bile  zgodne  i  napredne. 

Hrvatski  i  slavonski  stalezi,  sabrani  na  saboru  u  Budimu,  utjecali  su  jamacno  mnogo 
u  razprave  njegove.  Nema  sumnje,  da  je  na  njihovo  zahtijevanje  odredjeno,  da  se  u  de- 
kretu  saborskom  preinaSi  prva  stavka  krunitbene  zavjernice  Dok  se  je  u  potonjoj  kralj 
Vladislav  II.  obvezao,  da  ce  uzdrzati  u  starim  pravima  » kralj evinu  Ugarsku  s  ostali m 
kraljevinama  i  pokrajinama  njoj  podlozenima  (regnum  Hungarie  cum  ceteris  regnis  et 
provinciis  sibi  subiectis)«:  obecaje  kralj  u  prvome  danku  dekreta,  da  6e  saCuvati  u  starim 
pravicama  >kraljevinu  Ugarsku,  s  drugima  kraljevinama,  naime:  Dalmacijom, 
Hrvatskom  i  Slavonijom,  i  sa  stranama  erdeljskim,  kao  i  s  pokrajinama  njoj 
podlozenima  (regnum  Hungariae,  cum  caeteris  regnis,  scilicet:  Dalmatiae,  Croatiae,  Scla- 
voniae,  et  partibus  Transylvanis,  ac  provinciis  sibi  subiectis),  dime  bi  izpravljena  budi 
slutajna  budi  hotimidna  pogrjeSka  krunitbene  diplome.  Slavonski  stalezi  medjutim  kao 
da  nijesu  bili  zadovoljni  jedino  s  tim  izpravkom,  vec  su  trazili,  da  se  uzakone  i  stare  pra- 
vice  njihove.  I  tako  bi§e  u  saborski  dekret  po  odluci  kralja,  prelata,  baruna  i  plemica 
ditave  drzave  uvrSteni  posebice  »(!!lanci  plemica  kralj  evine  Slavonije  (Articuli 
nobilium  regni  Sclavoniae)<,  njih  jedanaest,  kojima  biSe  uzakonjena  stara  prava  i  obidaji 
re6ene  kraljevine.  Poglaviti  dlanci  jesu:  Clanak  1.  Kralj  evinu  Slavoniju  neka 
kralj  uzdrzi  u  njezinim  slobo§tinama.  Kraljevsko  velidanstvo  obecaje,  da  ce 
uz  ostale  svoje  kraljevine  i  reienu  kraljevinu  Slavoniju  odrzati  u  njezinim  slobostinama 
i  privilegijama,  oprostima  i  obifiajima.  (Maiestas  regia,  inter  caetera  sua  regna,  dictum 
regnum  Sclavoniae  in  antiquis  eorum  libertatibus,  et  privilegiis,  immunitatibus  et  consue- 
tudinibus  conservare  pollicita  est)  — Clanak  2.  Od  poreza,  sto  ga  Ugarska  daje, 
neka  se  u  Slavoniji  pobira  polovica,  prema  broju  port^  (dveri).  Ako  nje- 
govo  veliCanstvo  sada  ili  u  napredak  stanovnicima  kraljevine  svoje  Ugarske  s  kojega  god 
razloga  nametne  kakvu  dacu:  tada  ima  u  svojoj  kraljevini  Slavoniji  samo  polovicu  takve 
dace  pobirati,  prema  njenom  obidaju,  koji  se  je  uvijek  sve  do  sadanjega  vremena  obdr- 
iavao.  —  Clanak  3.  O  solarama  u  kraljevini  Slavoniji.  Solare  (camerae  salium) 
neka  budu  u  toj  kraljevini,  gdje  god  uztreba,  kao  Sto  je  bilo  za  vrijeme  blagopokojnoga 


PORAZ    HRVATA    KOD    UDBINE   (9     RUJNA    1493)  187 

kralja  Sigismunda;  ali  neka  sc  ustrojavaju  onako,  kako  je  naredjeno  ra  Ugarsku-  — 
Clanak  4.  Kraljevskim  solarima  (camerarii  salts  regii)  nije  slobodno 
traziti  sol  po  kucama.  Solarima  nije  slobodno  traziti  sol  po  kucama  stanovnika, 
nego  ako  ju  zateku  na  polju,  na  trgovima  ili  sajnovima,  vlastai  su  je  uzeti.  Neka  ipak 
traze,  ali  bez  potvore,  i  pred  plemidkim  sudcima  one  zupanije.  Cestice  ili  drobtinice  soli 
ne  smiju  odnijeti.  —  (Clanak  5.  Kraljevska  i  morska  sol  smije  se  zamjenji- 
vati  za  zito.  Sol  koje  god  kraljevske  solare,  dovazala  se  budi  na  ladjama  budi  na 
kolima,  kao  i  morska  sol,  koju  morsku  sol  sirotinja  one  kraljevine  Slavonije  zbog  osku- 
dice  i  nestaSice  novaca  obidaje  zamjenjivati  za  zito,  smije  se  slobodno  kupovati,  proda- 
vati,  kao  i  troSiti.  Od  te  morske  soli  zapada  kraljevsko  velidanstvo  tridesetina,  ali  tako, 
ako  bi  ponestalo  kraljevske  soli,  i  solar  ne  bi  drzavljanima  mogao  soli  dati,  drugiije 
nipo^to.  —  Oaaak  6.  Vino,  zito  i  zivotinje,  poSto  se  plati  tridesetina, 
smiju  se  iz  kraljevine  izvoziti  i  prodavati.  Vino,  zito  i  zivotinje  ma  koje 
▼rste,  kad  se  od  njih  plati  tridesetina,  kao  i  (ostale)  opravdane  i  obidajne  dace,  moie 
kamo  god  tko  zeli,  slobodno  goniti  i  prodavati.  —  C^ianak  7.  Tridesetineneka 
se  pobiraju  starinskim  na£inom  na  starim  mjestima;  a  od  sitnih 
stvari,  koje  ne  vrijede  forinte,  neka  se  ne  i§tu.  Tridesetina  neka  se  pobira 
na  obiinim  mjestima,  po  starinskom  obidaju,  kao  §to  i  za  vrijeme  gospode  kraljeva 
Ljudevita,  Sigismunda  i  Albrechta.  A  od  stvarih  malenih,  koje  vrijede  manje  od  forinte, 
neka  se  tridesetinari  ne  usude  traiiti  tridesetina.  —  Clanak  8.  Da  kraljevsko  veli- 
danstvo  mora  potvrditi  sva  njihova  privilegija.  Neka  kraljevsko  velidanstvo 
dostoji  potvrditi  sve  pravice  i  povlastice  ove  kraljevine  Slavonije,  koje  njoj  bijahu  po- 
dijelili  blazene  uspomene  kraljevi,  naime  predSastnici  njegova  veliianstva.  —  Posljednja 
tri  61anka  rade  o  zupanijskim  sudovima  i  njihovu  postupanju,  o  povratku  otetih  gradova, 
kaStela  i  posjeda,  kao  i  o  naknadi  steta,  nanesenih  iza  smrti  kralja  MatijaSa.  2^  potonje 
se  odredjuje,  da  se  postupa  kao  i  u  kraljevini  Ugarskoj. 

Sabor  u  Budimu  bavio  se  jo§  i  pitanjem  o  zenitbi  kralja  Vladislava  II.  s  kraljicom 
udovicom  Beatricom.  Premda  su  i  stalezi  i  sam  kralj  bili  vi§e  puta  obecali  kraljici  udovt 
Beatrici,  da  ce  ju  kralj  Vladislav  uzeti  za  zenu,  i  premda  je  kolodki  nadbiskup  Petar 
Varda  zahtijevao,  da  se  zadato  obecanje  izpuni,  ipak  je  vedina  staleza  zazirala  od  toga, 
da  se  trideset  i  §estgodi§nji  kralj  vjenca  ienom  nerodkinjom,  pak  da  ostane  bez  potomaka. 
Prevarena  u  svome  o^ekivanju  kraljica  tuzila  je  Vladislava  papi  Aleksandru  VI.  Povela  se  i 
parnica,  koju  je  Beatrica  napokon  izgubila.  Dne  3.  travnja  1495.  rijeSi  papa  njezine  za- 
ruke  s  kraljem  Vladislavom,  zapovjedi  joj  vjeditu  §utnju,  i  osudi  je,  da  plati  troSkove 
parnice  od  25.0CX)  dukata.  Nevoljna  kraljica  ostavila  je  poslije  Ugarsku,  gdje  su  je  do  kraja 
oglobili,  pak  se  napokon  u  nevolji  svojoj  sklonila  na  otok  Ischiju,  gdje  je  god.  1508. 
umrla  u  velikoj  bijedi,  preiivjevSi  posvema§nju  propast  svojega  roda. 

Na  saboru  u  Budimu  popunjena  bi  napokon  i  fiast  ugarskoga  palatina,  koja  je 
kroz  vi§e  godina  (od  smrti  Emerika  Zapolje  1487.)  ostala  izpraznjena.  Qankom  33.  sa- 
bora  ustanovljeno  bi,  da  palatina,  —  »koji  mora  sud  i  pravdu  krojiti  kralju  nasuprot 
driavljanima  i  opet  drzavljanima  nasuprot  kraljut  —  imade  birati  kralj  >po  savjetu  pre- 
lata  i  baruna,  a  s  privolom  plemica  kraljevstva*.  Jamadno  suglasno  s  tim  ^lankom  pro- 
glaSen  bi  (creatus  est)  palatinom  29.  oiujka  1492.  §ipuiki  grof  Stjepan  Zapolja,  nekadanji 
vrhovni  kapetan  Austrije  i  Beda,  koji  bijaSe  prigodom  izbora  odludio  u  prilog  kralju 
Vladislavu  II.  Ali  taj  isti  Stjepan  Zapolja  snovao  je  i  radio  i  za  uzviSenje  svoje  vla- 
stite  porodice. 

(Poraz  Hrvata  kod  Udbine  na  Krbavskom  polju  9rujna  1493.  i  dalje 
borbe  s  Turcima  do  primirja  1495.).  U  isto  vrijeme,  dok  su  trajalc  borbe  za  pri- 
jestolje  izmedju  Vladislava  II.  i  Maksimilijana,  stradalo  je  i  hrvatsko  kraljevstvo  joS  i  od 
Turaka.  Primirjc  na  sedam    godina,  ito    ga   je  kralj    MatijaS  god.   1483.  utanadio  sa  sul- 


l88  KRALJ   VLADISLAV    II.    JAGELOV16    (1490.  — 1516.). 

tanom  Bajazitom  II.,  bijaSe  oa  koncu  1490.  minulo,  a  Turci  su  na  to  stall  opet  udarati 
na  Hrvatsku,  kao  i  na  jugozapadne  krajeve  ugarske.  Kralj  Vladislav  11.  bija§e  dodu§e 
poslao  u  Carigrad  svoga  pouzdanika  Emerika  Cobora,  da  ugovara  o  produljenju  pri- 
mirja;  ali  sultan  je  pridrzao  Cobora,  a  u  to  su  pa§a  bosanski  i  smederevski  provaljivali 
u  hrvatske  i  jugozapadne  ugarske  oblasti,  naro6ito  u  temeSku  zupaniju,  koju  je  branio 
junacki,  no  i  okrutni  kapetan  Pavao  Kinizi.  Ba§  u  onaj  Cas,  kad  su  kraljevi  Maksimilijan 
i  Vladislav  11.  ugovarali  mir  u  Pozunu,  provalio  je  bosanski  pa§a  preko  Hrvatske  i  Sla- 
vonije  u  Kranjsku.  Iz  pisma,  Sto  ga  je  pisao  kranjski  plemic  Vilim  TurjaSki  (Auersperg) 
4.  listopada  1491.  iz  Ljubljane,  doznajemo,  da  su  se  Turci  na  Miholje  (29.  rujna)  uta- 
borili  kod  Metlike,  te  odanle  robili  i  harali  ditavu  doljnu  Kranjsku.  Bilo  ih  je  preko  10.000, 
a  smijerali  su  duboko  prodrijeti  u  zemlje  rimskoga  kralja,  da  nijesu  rijeke  Sava  i  Krka 
jako  nabujale.  Kako  su  Turci  iznebuha  nahrupili,  jer  ih  nije  nitko  ocekivao,  buduci  da 
su  imali  mir  s  Hrvatima  (dy  tiircken  sein  ungewarnt  in  das  landt  chummen,  yederman 
hat  gehofft  sy  chummen  das  jar  nicht):  to  su  silan  plijen  i  roblje  zaplijenili,  Turja§ki 
se  boji,  da  ce  ditavu  Kranjsku  unigtiti,  te  ce  preostati  jedino  gorenjski  krajevi  s  Lju- 
bljanom.  1  suvremeni  Ijetopisac  Unrest  opisuje  provalu  Turaka  u  Hrvatsku  i  Kranjslcu. 
Turci  ^u  deset  dana  pred  Miholje  (dakle  19.  rujna)  neocekivano  udarili  na  Kranjsku. 
Prije  toga  bili  su  oko  Zagreba  i  Krskoga,  zatim  kod  Novoga  mjesta,  gdje  su  mnogo 
puka  zarobili  i  vecinu  kuca  spalili.  Da  nijesu  rijeke  Sava  i  Krka  narasle,  bili  bi  ogromne 
§tete  pocinili;  no  take  nijesu  ih  mogli  prijeci,  premda  su  to  vi§e  puta  pokuSali,  ali  se  je 
njih  mnogo  potopilo.  Turaka  svih  raCunalo  se  10  do  11.000.  Nekoliko  dana  stajali  su 
izmedju  Kostanjevice  i  Novoga  mjesta  na  polju  kod  sv.  Bartolomeja,  odakle  su  udarali 
na  sve  strane.  No  kad  je  jedna  velika  turska  5eta  po§la  prema  Ljubljani,  digao  se  na 
nju  seljadki  puk,  na  Celu  mu  dva  plemica  sa  §est  konja.  U  nekoj  dolini  (gnant  in  der 
Grusnitz)  obkolio  puk  tursku  6etu,  te  ju  je  poubijao  i  zarobljene  krScane  oslobodio. 
Malo  zatim  digla  se  je  ^itava  vojska  turska  s  mnogo  krscanskih  suznjeva,  te  je  htjela 
iz  zemlje  otici ;  no  na  to  je  doSao  slavonski  ban  (der  Wan  in  windischn  Lanndn)  sa 
svojim  pomagaiima,  te  je  Turcima  takodjer  poraz  nanio.  »Obcenito  se  pripovijeda«,  za- 
vr§uje  Unrest,  »da  je  vrhovni  kapetan  njihov,  vrativsi  se  u  Bosnu,  imao  manje  svojih 
(Ijudi)  za  dvije  tisuce  i  tri  stotine.  Za  tu  pobjedu  moramo  Boga  slaviti,  i  poboznim  Iju- 
dima,  koji  su  se  borili,  hvaliti«.  I  Bonfinije  znade  za  potonju  pobjedu  hrvatsku  javljajuci: 
>lstoga  mjeseca  (listopada)  bude  kod  rijeke  Une  u  Hrvatskoj,  u  koju  bijahu  Turci  pro- 
valili  da  robe,  do  1500  Turaka  ubijeno,  a  jednako  toliko  zarobljeno;  od  tih  je  ban  (La- 
dislav  od  Egervara)  poslao  120  kralju,  a  nekoliko  njih  kraljici.  U  tom  se  je  boju  osobito 
iztakla  hrabrost  kneza  Bernardina  (in  eo  bello  Bernardini  comitis  virtus  inprimis  enituit). 
Pobjeda  hrvatska  spominjala  se  je  i  u  potonja  vremena.  Jos  u  XVI.  stoljecu  priCa 
hrvatski  Ijetopisac  Ivan  Toma§id:  »Godine  gospodnje  1491-  izadje  Skajin  (Skayn)  pasa  iz 
Bosne  sa  17  000  konjanika  (i  podje)  prema  Kranjskoj  sve  do  Bilih  voda  (usque  ad  aquas 
gradatas  seu  bile  vode),  te  se  je  mjesec  dana  zadrzavao  plijeneci  i  pustoSeci  ognjem  i 
ma6em.  Hrvatski  pak  ban  Ladislav  od  Egervara  utaborio  se  je  s  Citavom  Hrvatskom 
kod  Vrpila  blizu  Udbine  (in  Verpilla  prope  Udbinam  :=  danaSnje  Vrpile  u  obcini  Ko- 
renitkoj),  te  se  je  razmjestio  u  cetiri  bojna  reda.  Prvim  pak  bojnim  redom  ravnali  su 
Ivan  Cetinski  i  Mihajlo  Slunjski,  knezovi  Frankapani,  te  su  ne  kao  Ijudi,  vec  kao  bijesni 
lavovi  ubijali  Turke.  I  ondje  bi§e  Turci  nemilo  razbijeni:  9000  Turaka  bi  ubijeno,  a 
18.000  roblja  oslobodjeno«. 

Prva  posljedica  hrvatske  pobjede  kod  Vrpila  nedaleko  od  Udbine  i  rijeke  Une  bila 
je  ta,  da  su  Turci  slijedece  godine  1492.  ostavili  Hrvatsku  na  miru.  No  zato  se  je  sam 
sultan  Bajazit  II.  spremao,  da  s  velikom  vojskom  udari  na  izto6nu  Slavoniju,  jugoiztocnu 
Ugarsku  i  Erdelj.  O  primirju  nije  htio  ni  6uti,  dok  mu  kralj  Vladislav  ne  ustupi  oblast 
grada  Dubrovnika  i  vojvodinu  Vla§ku,  i  suviSe  ne  dozvoli,  da  kroz  Hrvatsku  i  Slavoniju 


h 


PORAZ   HRVATA    ROD    UDBINE    (9.   RUJNA    1493.).  189 

provaljuje  u  zemlje  rimskoga  cara  i  njemaSkoga  kralja.  U  ozujku  krenuo  je  sultan  u 
Sredec  ili  Sofiju,  a  u  to  su  njegove  paSe  (vidinski,  smederevski  i  drugi)  udarali  Da  me- 
djaSne  banovine,  na  severinsku,  madvansku  s  Beogradom,  na  §abadku,  srebrenidku  i 
jajadku.  Banu  madvanskomu,  hercegu  Lovri  Iloikomu,  nudio  je  paSe  smederevski  paSa  u 
ime  gospodara  svoga  kruou  ugarsku,  ako  mu  predade  Beograd  i  Zvornik.  Bani  medju- 
tim  i  kapetani  odbijali  su  srecno  navale  turskih  pa.^a  od  svojih  oblasti;  a  kad  je  uza  to 
sultan  zaduo,  da  su  se  kraljevi  Maksimilijan  i  Vladislav  posve  izmirili,  dapade  da  se  radi 
o  savezu  krScanskih  vlasti  protiv  njega  samoga,  vratio  se  je  opet  u  svoju  prijestolnicu.  Za 
potonjih  bojeva  bijaSe  se  najviSe  proslavio  temeSki  zupan  Pavao  Kinizi,  >vrhovni  kapetan 
doljne  Ugarske«,  koji  je  straSno  postupao  sa  zarobljenim  Turcima,  pekuci  ih  zive  i  ba- 
cajudi  ih  svezane  svinjama  za  hranu.  Kinizi  rasprSio  je  takodjer  u  kolovozu  1492.  >crnu 
detu*  MatijaSevu,  koja  je  bila  utaborena  u  Segedinu,  te  je  podinjala  razlidita  nasilja,  jer 
nije  redovito  placu  dobijala.  SkupivSi  na  brzu  ruku  velik  broj  seljaka  i  gradjana,  udano 
je  Kinizi  iznebuha  na  buntovnu  6etu,  te  ju  je  nakon  zestoka  odpora  svladao.  Preko 
400  palo  ih  je  u  boju;  kolovodje  biSe  pogubljeni.  Na  to  bi  crna  ieta  po  kraljevu  na- 
logu  razpustena:  jedan  die  njezin  posao  je  u  sluzbu  palatinovu  i  Kinizijevu;  no  najvedi 
die  (3000  momaka)  otiSao  je  u  Austriju  i  na  Moravu. 

Pobjeda  hrvatska  nad  Turcima  u  listopadu  1491.  rodila  je  i  tim,  da  su  se  slavo- 
dobitni  knezovi  Frankapani  opet  silno  podigh.  Jos  u  ozujku  1492.  nalazimo  knezoye 
Bernardina,  Ivana  Cetmskoga^  Nikolu  Trzatkoga  i  Mihajla  Slunjskoga  uz  hercega 
Ivanisa  Korvina  i  bana  Ladislava  od  Egervara  na  saboru  u  Budimu;  no  nakon  povratka 
njihova  u  domovinu  planuSe  smutnje  ne  samo  izmedju  samih  knezova,  nego  i  borbe 
knezova  protiv  hercega  i  bana.  U  jednu  ruku  nastojahu  knezovi,  da  povrate  milom  ili 
silom  rodu  svome  gradove,  koje  im  bijaSe  kralj  MatijaS  oteo,  medju  njima  poglavito 
grad  Senj,  kojim  je  tada  upravljao  kraljevski  kapetan  Petar  Tarnik  od  MaikaSa;  u  drugu 
ruku  opet  bijase  razdora  u  samoj  knezevskoj  porodici,  narocito  izmedju  kneza  Bernar. 
dina  od  loze  modruske  i  Ivana  IX.  od  cetinske  grane.  Povod  potonjemu  razdoru  ne  znamo; 
no  moguce  je,  da  je  Bernardin  gramzio  za  prvenstvom  u  svojoj  porodici,  dok  je  Ivan  IX., 
premda  za  jedno  koljeno  od  njega  mladji,  bio  potomak  najstarije  loze  knezevske,  koja 
je  nedacom  bila  zahirila. 

Knezovi  Frankapani  bijahu  se  namah  po  smrti  kralja  MatijaSa  pojagmili,  da  vrate 
svojemu  rodu  kraljevski  tad  grad  Senj,  a  uza  nj  i  gradove  u  Vinodolu,  koje  bijase  Ma- 
tijas  darovao  Zunjevicima  (Bribir)  i  jakinskomu  gradjaninu  Franji  Cynthiusu  de  Dionysiis 
(Bakar).  Upiruci  se  sada  o  29.  todku  pozunskoga  ugovora,  po  kojemu  se  bijaSe  kralj 
Vladislav  II  obvezao,  da  ce  hrvatskim  knezovima  sam  glavom  (in  propria  persona)  po 
obidaju  kraijevstva  odkrojiti  pravicu  glede  imanja,  koja  im  bijahu  oteta  za  kralja  Mati- 
jaSa  (tempore  regis  Mathie  ipsis  ablata),  zahtijevahu  najodludnije,  da  im  se  povrate  nji- 
hovi  gradovi  (Senj,  Otodac,  Bribir,  Bakar  i  t.  d.).  Nema  podataka  o  tome,  da  li  je  kakove 
parnice  u  tome  poslu  bilo;  no  6ini  se,  kao  da  je  kralj  povjerio  hercegu  Ivani&u  Korvinu 
i  banu  Ladislavu  od  Egervara,  da  stvar  urede.  Ali  Frankapani,  pozivl)uci  se  negdje  na 
svoja  privilegija,  kao  i  na  dlanak  21.  dekreta  od  god.  I486.,  po  kojemu  su  nasljedni 
knezovi  (perpetuis  comitibus)  podpadali  jedino  pod  sud  samoga  kralja,  ne  htjedo^  se 
pokoriti  ni  hercegu  ni  banu.  Bonfinije  javlja,  da  se  je  mladi  herceg  radi  toga  odpora 
odrekao  svoje  dasti;  a  na  to  da  su  knezovi  Frankapani  ustali,  da  silom  predobe  otete  im 
nekad  gradove.  Narodito  se  vodila  zestoka  borba  za  Senj,  gdje  su  se  sami  gradjani  pro- 
tivili  tome,  da  se  vrate  pod  vlast  knezova.  Senjani  se  obracali  molbama  na  kralja,  da  im 
pomogne,  na  Sto  ih  je  kralj  pismom  od  5.  lipnja  tjeSio  i  pomo<^  obedavao,  hrabreci  ih, 
>da  budu  bodra  duha  znajuci,  da  ih  on  ne  6e  ostaviti<.  Ob<5ina  se  senjska  tu2ila 
27.  lipnja  1493.  i  papi  Aleksandru  VI.,  kako  mnogo  zla  mora  podnositi  »puradi  neprc- 
kinutih  zasjeda  i  navala  svojih  neprijatelja«,  koji  rade  na  lator  grada  »dovedavJi  pade  u 


igo  KRALJ   VLADISLAV    IL   JAGELOVIC    (1490  —1516.). 

pomoc  i  prilog  sebi  preljute  Turke  (sed  et  adducto  sibi  auxilio  et  favore  immanissi- 
morum  Thurcorum  ad  destructionem  eiusdem  civitatis)*.  Stra§ne  li  objede  za  kne- 
zove  Frankapanel 

Ne  i.na  se,  tko  je  u  prvi  kraj  branio  Senj  od  navala  knezevskih.  Ban  Ladislav  od 
Egervara,  kojega  jos  24.  rujna  1492.  buzki  Span  TomaS  Mogoric  zove  »rusagov  kra- 
Ijevstva  ugrskoga  Dalmacije  i  Hrvat'  i  slovinskoga  do  st  oj  ni  m  banom«,  vrSio  je  dodu§e 
i  u  veljad:i  1493.  bansku  dast  i  vlast;  ali  se  ne  spominje,  da  bi  vodio  rat  na  Franka- 
pane.  Poslije  toga  nestaje  ga  iz  Hrvatske;  on  prima  sluzbu  magistra  tavernika  na  kra- 
Ijevskom  dvoru,  a  mjesto  njega  dolaze  za  bane  Emerik  Deren6in  i  Ivan  Bot  od 
Bajne.  Novim  banima,  naroSito  Emeriku  Dereniinu,  povjereno  bi,  da  brane  Senj  i  da 
opet  skuCe  knezove  Frankapane.  Derenfiina  pomagat  ce  i  mletacka  obcina,  kojoj  je  bilo 
jednako  stalo,  da  knezovi  Frankapani  opet  ne  zavladaju  u  Senju.  Ta  nedavno  —  30.  lipnja 
—  pisala  je  ona  papi,  neka  on  sto  prije  nastoji  izmiriti  Frankapane  s  IvaniSem  Kor- 
vinom  i  s  krunom  ugarskom,  a  suvise  neka  iz  Jakina  poSlje  u  pomoc  Senju  oko  250  voj- 
nika,  tda  ne  dodje  u  ruke  turske  (ne  ad  manus  Turcorum  deveniat  civitas  ipsa)« ;  a 
namah  zatim  —  3.  srpnja  —  javljala  je  papi  vijest  »o  dolazku  Turaka  u  neko  mjesto 
zvano  Gacka*  (de  appulsu  Turcorum  ad  quemdam  locum  nuncupatum  Gascha  =  zupa 
Gatanska  ili  Gadska  naokolo  Otoica),  i  kako  su  Turci  samo  jo§  15  milja  daleko  od 
Senja.  U  prvoj  polovici  srpnja  silazili  su  novi  bani  prema  moru,  da  suzbiju  kneza 
Bernardina,  koji  je  u  kamenom  primorju  vec  Cetiri  kaStela  zauzeo.  Oko  13  srpnja  sma- 
traju  Mletci,  da  je  opasnost  za  Senj  minula  i  radi  brzih  i  mudrih  odredaba  papinskih 
(ob  sapientissimas  et  celeres  provisioaes  factas  a  beatitudine  sua),  kao  i  radi  toga,  Sto 
je  banska  vojska  dolazila  i  vec  dosla  na  obranu  grada  (ob  certitudinem  .  .  .  gentium 
hungarorum  venientium  aut  iam  existentium  ad  defensionem  illius  civitatis).  I  zaista  je 
ban  Derendn  prinudio  kneza  Bernardina,  te  je  morao  uzmaknuti  izpred  Senja;  a  na  to 
se  je  oborio  na  nj,  da  ga  sku61  do  kraja.  Bernardinu  ne  ostade  drugo,  nego  da  se  uz- 
micuci  pred  banima  zatvori  u  tvrde  Brinje,  na  sto  bani  i  taj  grad  stadoSe  podsjedati. 
Za  podsjedanja  priblizi  se  ban  Ivan  Bot  od  Bajne  jednoga  dana  odviSe  gradskim  zidi- 
nama;  tu  ga  pogodi  zrno  iz  topa  i  on  tuzno  pogibe.  Ban  DerenSin  upre  na  to  sve  sile, 
da  §to  prije  oblada  Brinjama,  kada  jednoga  dana  stigose  tuzni  glasi,  da  je  velika  turska 
vojska  u  Hrvatsku  provalila. 

Glasi  bijahu  zaliboze  istiniti.  Suvremeni  spisatelji,  kao  Bonfinije  i  Dubrov^anin  Tu- 
bero,  obijedi§e  kneza  Bernardina  Frankapana,  da  je  on,  videci,  kako  se  ne  moze  obraniti 
u  Brinjama,  potajice  utanadio  s  bosanskim  paSom,  da  ce  se  pokoriti  sultanu  Bajazitu  za 
sva  vremena,  ako  pasa  s  izabranom  detom  konjanika  kroz  Hrvatsku  provali  u  Kranjsku 
i  KoruSku,  te  tako  bana  Derendina  od  daljega  podsjedanja  Brinja  odvrati.  Ali  ta  potvora, 
koja  nije  nego  jeka  onih  tuiaba,  §to  su  ih  Senjani  i  Mletci  vec  dulje  vrijeme  na  sve 
strane  §irili,  ne  ce  biti  istini  podobna,  i  jer  Turci  taj  put  nijesu  stedili  Bernardinovih 
imanja,  i  jer  se  je  sam  Bernardin  u  o5i  velike  pogibije,  koja  je  domovini  zaprijetila, 
izmirio  s  banom  Deren^inom,  te  s  ditavim  rodom  svojim  stao  na  branik  svoga  zaviCaja. 
Bit  de  prije,  da  su  Turci  sami,  za6uvsi  za  smutnje  u  Hrvatskoj,  obnovili  svoje  navale 
na  nesrednu  zemlju. 

Po  jednoduSnom  kazivanju  svih  izvora  podigao  se  je  bosanski  pasa  Hadum  (Jakub) 
u  Ijetu  1493.  (valjda  mjeseca  kolovoza)  sa  8000  lakih  konjanika,  te  udario  najprije  na 
Jajce.  Nakon  uzaludna  pokusa,  da  taj  grad  predobije,  provali  sjeveroiztocno  prema  Uni, 
zatim  prema  Kupi,  a  onda  udari  na  Kranjsku  i  Stajersku,  robedi  sve  do  Celja  i  Qptuja. 
Uzput  zarobi  sila  krScana  i  bogat  plijen.  U  Stajerskoj  opre  mu  se  Maksimilijanov  ka- 
petan  Jakov  Sekelj  sa  5000  konjanika,  te  ga  prinudi  na  povratak.  Vracajudi  se  pa§a 
Slavonijom  i  Hrvatskom  robijaSe  i  palija§e  opet  nemilo,  pa^e  dodje  pod  znameniti  grad 
ModruSe,  koji  je  tada  bio  stolica  biskupa  krbavsko-modruSkoga,  pak  bijuci  taj  grad  spali 


PORAZ   HRVATA    ROD    UDBINE    (9.    RUJNA    1493.). 


191 


njegova  predgradja  (varo§i),  samostane  i  crkve.  Dole  je  tako  turska  sila  pustoSila  na  sve 
strane  i  roblje  hvatala,  skupi  hrvatski  ban  Etnerik  Dsren6in  hrvatsku  i  slavonsku  go- 
spodu  na  Krbavskom  polju  izpod  grada  Udbine  ili  Udvine,  kako  se  tada  zvaSe, 
pak  6eka§e  na  tursku  vojsku,  da  joj  zakrdi  p^vratak  u  Bosnu  i  otme  krSdanske  suznje 
i  bogati  plijen,  §to  ga  bijaSe  zarobila.  Ali  ban  bijaSe  lose  srece.  Turci  u  krvavom  boju 
na  Krbavskom  polju  9  rujna  1493.  razbi§e  i  razprSiSe  hrvatsku  vojsku,  bana  Derendina 
i  mnogo  naroda  zarobiSe,  te  u  suzanjstvo  sa  sobom  povedoSe. 

Tuzni  boj  na  Krbavskom  polju  opisuju  potanko  suvremeni  povjestnidari  Bonfinije, 
Unrest  i  Tubero.  No  kako  su  od  krvavoga  pozoriSta  bill  daleko,  nema  sumnje,  da  se  je 
u  njihovo  pridanje  podkralo  §to  §ta  neto6no  i  neistinito.  Mnogo  je  vjere  dostojniji  ninski 


Boj  s  Turcima  u  Hhvatskoj. 

Fo  drvoresa,  Ho  ga  je  ixradio  Hans  Bargkmair  (1472. —  I5S9>)  >•  djelo  *Weiukutiig«  kraija  i  cara  Nfaktimilijana  I. 
(dotiino  DJegoToga  tajnoga  pisara  Nfarka  Treyts-Saurweiaa). 


biskup  Juraj  Divnic,  koji  je  namah  iza  nesrednoga  razboja  pohitao  u  Liku,  da  razvidi 
nevolju  svoga  stada,  pak  je  zatim  na  molbu  hrvatskoga  banovca  Ga>para  PeruSida  i  pre- 
ostaloga  plemstva  hrvatskoga  27.  rajna  u  Lici  napisao  za  papu  Aleksandra  VI.  potanki 
opis  nesrede,  upozorivSi  ga  podjedno  na  veliku  pogibao,  koja  ne  same  Hrvatskoj,  nego 
i  susjednim  zemljama  na  zapadu  i  dalje  prijeti  od  Turaka.  Po  njemu  provalio  je  bosanski 
paSa    Hadum  kod  Une  u  Hrvatsku,  a  odanle  se   oborio  na  oblasti   rimskoga  cara  i  nje- 


,92  KRALJ    VLADISLAV    IL    JAGELOVIC   (1490.— 1516.). 

ma^koga  kralja.  Ban  Emerik  Derendin,  muz  hrabar  i  slavan,  koji  se  bijaSe  prijaSnjih  go- 
dina  proslavio  kao  upravitelj  Jajca,  odluCio  je  na  otvorenom  polju  docekati  Haduma, 
kad  se  je  vradao  s  Cetovanja.  Skupio  ban  do  15  000  Ijudi,  koji  su  se  radostno  odazvali, 
jer  su  bill  sigurni,  da  6e  pobijediti.  Boj  se  je  zametnuo  9.  rujna,  oko  6  sati  u  jutro 
(hora  diei  prima)  na  Krbavskom  polju  izpod  varoSi  Udvine.  Nesredu  kr^cansku  navije§tala 
su  ve6  od  srpnja  nebeska  znamenja,  narodito  oluje,  gromovi  i  tuCe,  koja  je  i  u  oCi 
onoga  dana  padala.  Za  samoga  boja  pak  oborio  se  na  krSdansku  vojsku  nekakvi  praSni 
oblak  (pulveralis  nubes),  tako  da  se  nijesu  medjusobno  ni  vidjeti  mogli,  dok  je  nad 
Turcima  sjalo  svijetlo  sunce.  Boj  se  je  svr§io  podpunim  porazom  Hrvata:  13.000  Ijudi 
ili  je  zarobljeno  ili  leze  mrtvi  na  polju,  nesahranjeni,  te  ih  sada  razdiru  vuci,  tigri,  me- 
djedi  i  ostala  zvjerad.  Sam  ban  dopanuo  je  robstva,  pak  je  na  vlastite  oci  morao  gle- 
dati,  kako  su  Turci  sinu  njegovu  vitezu  glavu  odrubili,  te  je  otcu  svaki  put  na  stol 
metali,  kad  bi  hrane  potrebovao.  Ali  tuzni  otac  nije  od  boli  klonuo,  ved  je  suzarobljenike 
svoje  bodrio  i  hrabrio.  Gospoda  hrvatska  mole  biskupa,  da  ide  kralju  Vladislavu  II.  i  da 
trail  pomoc;  ali  biskup  se  najprije  obrada  na  papu,  te  mu  preporu6a  poslanika,  kojega 
oni  rimskoj  stolici  §alju.  Biskup  se  nada  pomoci  od  pape,  jer  medju  stradalima  imade  i 
onili,  koje  je  nekad  kralj  Matija§  bio  poslao  u  Italiju  u  pomoc  kralju  Ferdinandu,  kad 
su  Turci  bili  udarili  na  Otranto,  te  zaprijetili  Napulju  i  Rimu. 

Sve  uz  Jurja  Divnica  nijesu  na  odmet  ni  drugi  izvori,  koji    pri^aju    o  krvavom  raz- 
boju  na  Krbavskom  polju.  Tu  je  u  prvom  redu  6e§ki    putopisac  Ivan    Hasi§teinsky 
z  Lobkowic.  On  je  god.   1493.  putovao  kroz    Dalmaciju  u  Jeruzolim,  pak   se  je  desio 
ba§  u  Zadru,  kad  su  bjegunci  iza  bitke  onamo  stizavali.    Po  njihovu  je  kazivanju  on  za- 
biljezio  u  svom  putopisu  taj    znameniti    dogadjaj,  pak   tako    sa(^uvao    neke    potankosti   o 
bitci,  koje  nam  inade  nijesu  poznate.   >U  ponedeljak  (23.  rujna)*,  pi§e  on,  »doplovili  smo 
k  mjestu  Zadru.  Tu  nam  pripovijedahu  zle  novine,  kako  su  bezdu§ni  zatiratelji  kr§canstva, 
Turci,  porazili    Hrvate    do    nogu    i    mnoztvo    ih    poubijali    i  zarobili.    To  se  je  dogodilo 
petnaesti  dan  pred  mojim  dolazkom  u  Zadar  na  dan  sv.  Gorgonija  (9.  rujna).  A  zbilo  se 
je  to  tim  povodom,  §to  je  jedan  vojvoda  turskoga    sultana,  po  imenu  Hadum    (Hadrem) 
pa§a,  zdruziv§i  se  s  najodliinijim  Turcima,  imajuci  oko    deset   tisuca  konjanika,  provalio 
preko  gora  do  Hrvata,  i  onda   dalje   u    zemlju   rimskoga    kralja    do    mjesta  Ljubljane  u 
Karneoliji.  U  svim  tim  ublastima  pobravsi  sila  naroda,  muzeva,  iena,  djevojaka  i  djeCaka, 
odagna  ih  sa  sobom.  Knezovi,  gospoda  i  vitezovi    hrvatski,  sabravSi  se,  da  bi  (vracajuce  se) 
Turke  pretekli,  pohita§e  u  one  gore    kroz  koje  su  Turci  u  zemlju  provalili,  pak  ih  ondje 
iztekivahu.  Imadjahu,  kako  sam  ubavijeSten,  do   tri    tisuce    konjanika   i  oko  osam  tisuda 
pje§aka,  medju  kojima  bija§e    nekoliko    knezova    i    gospode    znamenite,  kao    Sto  su  ban 
hrvatski  (Mirko  DerenSin),  ban  jaja6ki  u  bosanskoj  zemlji  (Juraj  Vlatkovic)  i  drugi.  U  to 
im  doglasi  vojvoda  rimskoga  kralja  u  Stajeru  Jakub  Cakl    (Jakov  Sekelj),  da  bi  dekali  i 
niSta  ne  zapoCinjali  do  njegova  dolazka,  jer  ce  im  on  namah  pohitati  u  pomoc  s  neko- 
liko stotina  konja  i  par  tisuca    pje§aka.    Ali    oni    Hrvati    ne    htjedoSe  toga   udiniti,  nego 
zeledi  sami  slavu  pobjede  steci,  i  nadajuci  se  takodjer,  da  ce  Turke  razbiti,  kako  su  to  u 
istim  gorama  pred  nekoliko  godina  (1491.)  bili  udinili,  omalovazavahu  ih  i  pripraviSe  se 
za  boj.  Saznav^i  pak  Turci  za  njih,  zatjerase    sve    roblje,  §to    ga   bijahu    pohvatali  za  te 
provale,  u  jednu  dolinu,  i  svim  za  oruzje  doraslima  odrubiSe  glave,  bojeci  se,  da  bi  oni 
za  borbe  s  Hrvatima  mogli  njima  u  pomoc  priskoditi.  Zatim  razredaSe  svoje  dete;  jednu 
detu  posla§e  u  potjeru  (gonjade)  prema  gorama,  gdje  su  ih  Hrvati  dekali,  a  do  tri  tisude 
Turaka  na  konjima  preploviSe   naokolo    §ume    preko    nekakve  nevelike  rijeke,  te  bi   im 
nalozeno,  ako  bi  Hrvati  njihovu  potjeru  progonili,  da  ih  onda  obadju  i  namah  se  straga 
na  njih  (Hrvate)  obore.  Hrvati  pak  ne  znajudi  za  zasjedu,  bududi  da  je  u  onim  Sumama 
ne  mogo§e  vidjeti,  dim  ugleda^e  potjeru  (gonjade)  tursku,  namah  se  s  gora  na  nju  obo- 
riSe  i  sadjose  na  polje  i  ravnice.  Ondje  zametnuse  s  njom  borbu,  i  zakvadivSi  se  borahu 


PORAZ    HRVATA    ROD   UDBINE   9.    RUJNA    1493.  t^j 

se  Ijuto,  tako  da  je  ve6  nekoliko  stotina  Turaka  poginulo.  Na  to  turska  potjera  nagne 
u  bijeg  i  stade  bje^ati  prema  zasjedama.  Hrvaii  potekoSe  namah  za  njom,  nadajudi  se 
dobru  iza  srednoga  pocetka;  ali  u  to  se  turske  iete  u  zasjedama,  jedna  sprijeda  a  druga 
straga,  obori§e  na  njih,  pak  ih  stadose  ubijati,  dok  ih  do  nogu  ne  porazi§e.  Pripovijedao  mi 
je  o  tom  jedan  debar  urodjeni  6ovjek,  koji  bijaSe  ovamo  u  Zadar  doSao,  znajudi  za  sebe 
tuina,  da  je  u  toj  bitci  izgubio  vlastitoga  brata  i  sest  rodjenih  striieva;  on  je  paCe  sam 
bio  na  bojiStu  i  vidio  ondje  ubijena  tjelesa,  koja  su  gotovo  milju  diljem  leiala  kao  gusti 
snopovi,  tako  da  bi  s  jednoga  tijela  mogao  na  drugo  stupati.  Pripovijedao  je  jo§,  da  su 
(Turci)  taj  put  malo  kome  glavu  odrubili,  nego  su  zato  svim  nosove  odrezali,  pak  ih 
sobom  odnijeli  radi  lakoce,  jer  im  sultan  od  svake  glave  daje  dukat,  a  to  vrijedi  i  onda, 
kad  se  koji  odrezanim  nosom  neprijateljskim  podiCiti  moze.  Poginulo  je  u  tom  boju  sila 
urodjenih  vitezova,  medju  njima  takodjer  knez  Ivan  (Frankapan)  od  Cetina,  zatim  sin 
bana  hrvatskoga,  oko  sedamdeset  sve<5enika  i  redovnika  i  inade  deset  tisuca  inoga  puka. 
Zarobljeno  pak  hude  do  petnaest  stotina  Ijudi,  mnogo  vrlih  i  urodjenih  vitezova,  takodjer 
i  sam  ban  hrvatski,  zatim  ban  bosanski  iz  Jajca  i  knezovi  Nikola  (Frankapan)  i  Vilim 
od  N.  I  tako  je  iza  toga  nesrecnoga  poraza  gotovo  Citava  zemlja  opustjela  i  puka  li^ena; 
jer  se  sav  narod  bijase  javno  na  Turke  digao,  osim  onih,  koji  nisu  poradi  starosti  ili 
mladosti  mogli,  misleci,  da  ce  Turke  jamaCno  razbiti,  kako  im  je  prije  nekoliko  puta  na 
istome  mjestu  poSlo  za  rukom.  Kazivao  mi  je  takodjer  taj  iovjek,  da  je  takova  neSu- 
vena  zalost  i  pla6  zavladao,  da  bi  se  s  njihove  nevolje  moralo  razplakati  srce  tvrdje  od 
najtvrdjega  kamena,  buduci  da  je  mnogo  otaca  i  matera  izgubilo  sve  svoje  sinove  i 
kderi,  —  sinovi  su  ubijeni,  a  kceri  odvedene;  mnoitvo  je  zena  obudovjelo,  tako  da  u 
svakom  drugom  selu  nadjes  najmanje  §est  udovica  s  malom  djecom,  a  muievi  su  svi 
ubijeni  i  zarobljeni.  I  n'su  vidjeli  nikada,  odkad  svijet  pamti,  tako  opremom  snabdjevenih 
Turaka,  kako  su  ti  bili;  imali  su  ravno  kao  i  krScani  oklope,  gvozdene  ovratnike  spri- 
jeda  i  straga,  zatim  alabarde  (bradate  sjekire)  i  kacige  na  sebi.  A  bitka  ta  zapo5ela  je 
na  dan  sv.  Gorgonija  tri  sata  prije  podneva  u  oblasti  hrvatskoj,  koja  se  zove  Krbava 
kod  zamka  zvanog  Udvinec,  udaljena  od  Zadra  vlaSkih  (talijanskih)  milja  Sestdeset,  a 
naSih  6eskih  milja  oko  dvanaest.  Bog  neka  se  dostoji  taj  puk  utjeSiti  It 

U  isto  vrijeme,  kad  se  je  zgodila  krvava  bitka  pod  Udbinom,  desio  se  je  u  Grob- 
niku  kod  plovana  Davida  hrvatski  pop  glagolaS  Martinac  od  plemena  Lapdana,  piSuci 
glagolicom  dasoslov  za  Pavline  u  Novom.  Premda  je  pisao  svetu  knjigu,  ipak  pop  Mar- 
tinac nije  mogao  odoljeti,  a  da  na  kraju  svoje  knjige,  kao  izpriku  za  pogreSke  svoje,  ne 
zabiljezi  osudnoga  dogadjaja,  s  kojega  plaka§e  malo  i  veliko  u  domovini.  I  pop  Mar- 
tinac zapisa  doslovce:  »Juze  dvigo§e  Turci  ...  I  joSte  izide  ba§a  Rumarie  i  Vrhbosanije 
i  porobiv  Posavje  pade  pod  ModruSu  i  po6e  rvati  ModruSu,  poiga  ze  ognjem  burge 
(gradove)  ohrstnije  i  kloJtri,  joSte  i  crkve  gospodnje.  Tagda  ze  gospoda  hrvatska  i  bani 
hrvatski  dvigoSe  vojsku  protivu  im,  boj  zastupni  v  polji  velijem  Krbavskom,  i  tu  bo- 
ri§e  se  braniju  veUeju,  Tagda  ie  pobjeidena  bist  test  hristjanska,  tagda  ie  uhitiSe  bana 
hrvatskoga  joSte  zivuda,  tagda  ie  ubiSe  kneza  Ivana  Frankapana,  tagda  odpelja§e  kneza 
Mikulu  Frankapana,  tagda  ze  ubi§e  bana  jajaikoga,  tagda  ie  pado^e  krepci  vitezi  i  bo- 
ritelji  slavni  v  premozeniji  ih  vjeri  radi  Hristovi,  jo5te  ie  i  piSci  izabrani  boritel)i  tu 
umriSe  obstrti  zastupi  v  pliine  polja,  tu  ie  smrt  prijeSe  vjeri  radi  jako  ie  druiba  svetago 
Mauricija,  takmo  ze  knez  Brnardin  Frankapan  izide  od  sredi  boja  s  malimi.  I  tagda 
nadeSe  cviliti  rodiviije  i  vdovi  mnoge  i  proii  ini,  i  bist  skrb  velija 
na  vseh  iivudih  v  stranah  sih,  jakaie  ne  bist  od  vremene  Tatarov  i 
Gotov  i  Atelja  neiastivih*. 

Ved  davno  bijahu  iztrunule  kosti  krbavskih  junaka,  kad  je  u  polovici  XVI.  sto- 
Ijeca  hrvatski  fratar  Ivan  TomaSic  pisao  svoju  kratku  kroniku  Hrvatske.  1  on  se  je 
zabavio  kobnom  bitkom  pod  Udbinom,  te  ju  je  izpripovjedio    onako,  kako  ju  je  negdje 

Hrr.  poTJ.  II.  HI.  13 


194  KRALJ   VLADISLAV    II.   JAGELOVI6    (1490. — 1516.). 

duo  od  potomaka  palih  junaka.  »Godine  spasa  Ijudskoga  1493.c,  tako  pri6a  on,  >posla 
(TurCin)  najvrstnijega  vojvodu  Hadum-paSu  u  Ugarsku,  koji  sa  osam  tisuda  konjanika  sve 
do  Zagreba  provali  i  zemlju  na  veliki  strah  onih  zitelja  opustosi.  Radi  toga  Hrvata,  Sla- 
vonaca  i  ugarskih  pukova  poglavice,  koji  se  zovu  bani,  uzev  u  obzir  i  netom  nanesenu 
§tetu,  i  onu,  §to  bi  se  u  buduce  mogla  nanijeti,  svi  zajedno  skupiSe  veliku  vojsku,  i  to 
bijaSe  uzrokom,  da  je  Hadum-pa§a  svoju  vojsku  povukao  natrag  sve  do  gore  V  r  a  z  i 
V  r  t  a  1,  koja  razstavlja  Hrvatsku  od  Krbave.  U  to  je  knez  Ivan  (Frankapan)  od  Cetina, 
muz  pametan,  mocan  savjetom  i  oruzjem,  s  mnogim  preodlidnim  Hrvatima  svjetovao,  da 
se  s  Turci  ne  bije  boj  na  otvorenom  polju,  nego  da  se  na  njih  udari  i  da  se  razbiju  u 
tijesnim  klancima,  gdje  bi  i  gore  bile  u  pomod.  AH  ban  DerenSin,  u  koga  bija§e  viSe 
smjelosti  kod  svjetovanja;  nego  snage  kod  izvadjanja  stvari,  nagovarage,  da  se  boj  za- 
metne  na  otvorenom  polju  (u  ravnici).  On  je  tako  sudio  preziruci  neprijatelja,  dok  su 
se  Hrvati  njemu  opirali,  jer  ih  je  malo  bilo.  Na  to  rete  ban:  »Ha  Hrvati  vazda  ste  bill 
stra§ljivice«.  Ivan  knez  Cetinski  odgovori  mu:  »Danas  hocemo  viditi,  tko  je  bigavica;  ti 
budeS  danas  zaCetak  raspa  hrvacke  zemlje.  Bane,  ni  to  po  Ugrih  od  grada  do  grada 
jahati,  ter  se  hartati,  hoceS  danas  viditi,  kako  Turci  boj  biju«.  Ban  pak  re£e:  tKuSat  6\i*. 
Kako  je  njegovo  mnijenje  preteglo,  zametnula  se  je  bitka  kod  rijeke  Krbave.  Hadum- 
pa§a  bija§e  razdijelio  svoju  vojsku  na  tri  odjela;  prvi  dade  srbskomu  sandzaku  Izmajil- 
begu,  drugi  karvilijskomu  vojvodi,  a  treci  zadrza  za  se.  Jednako  udinise  i  krscani,  podi- 
jelivSi  svoju  pjesadiju  na  jednake  dijelove  medju  tri  krila  konjanika.  Prvi  je  odio  sastojao 
od  Slavonaca,  koji  stanuju  medju  Dravom  i  Savom,  njih  je  vodio  Ferdinand  Berisburch; 
drugim  odjelom,  u  kojemu  su  bili  Hrvati,  zapovijedao  je  Ivan  knez  Cetinski,  a  tredim 
Nikola  (Frankapan)  Trzadki  i  Bernardin  Frankapan.  Kad  se  tako  poredase  vojske,  turski 
vojvoda  Izmajil-beg  takom  silom  udari  na  prve  tete  nale,  da  je  knez  Bernardin  ne  samo 
bio  iz  svoga  reda  potisnut,  te  je  morao  uzmaknuti,  nego  je  takodjer  bio  prinudjen,  da 
ostavi  svoje  pje§ake.  Na  to  bise  oni  potjerani  u  krvav  i  sramotan  bijeg  sve  do  Krbave, 
te  su  se  sve  od  straha  pred  progonecim  ih  Turcima  sami  bacali  u  rijeku.  SvladavSi  Izmajil- 
beg  prvi  odio,  obori  se  na  drugi,  pak  buduci  da  je  u  isti  mah  na  taj  navalio  i  karvilijski 
vojvoda,  poubijaSe  oni  vojnike  kneza  cetinskoga  sve  do  jednoga.  Knez  cetinski  pogubi 
doduse  naokolo  sebe  mnogo  Turadi,  no  na  posljedku  ubijen  bi  i  sam.  Buduci  da  na- 
dalje  ni  Hadum-pa§a  nije  propustio  priliku,  da  progoni  Ugre,  jer  ih  je  viteztvom  naj- 
hrabrijih  vojnika,  koje  si  za  to  bija§e  izabrao,  bio  razprsio,  tako  se  zgodi,  da  je  u  razmaku 
od  jednoga  samo  sata  odrzao  sjajnu  pobjedu,  izgubivSi  malo  svojih  Ijudi.  Ban  Derendin 
bude  zarobljen  a  sin  njegov  ubijen,  te  su  banu  su2nju  zatim  svaki  put  za  objeda  i  ve- 
cere  metali  na  stol  glavu  njegova  sina.  Na  to  zapovjedi  Hadum,  da  se  izbroje  sva  tje- 
lesa  poginulih,  i  da  se  na  uspomenu  krsdanskoga  poraza  poSlju  mnoge  glave  i  nebrojeni 
nosovi  caru  njegovu.  Poginulo  ih  je  (krScana)  vi§e  od  trinaest  tisuca.  To  je  prvi 
rasap  kraljevstva  hrvatskoga,  i  tu  je  citavo  plemstvo  hrvatsko 
iz  g  i  n  u  1  o«. 

Uzasna  katastrofa  pod  Udbinom  uzdrmala  je  temeljima  hrvatskoga  kraljevstva.  Iz 
razvaljene  varosi  Modru§a  preselio  se  je  krbavsko-modruski  biskup  Kristofor  u  primorski 
grad  Novi,  a  preostali  puk  na  jugu  Gvozda  stao  se  zaklanjati  u  sigurnije  krajeve,  naro- 
dito  u  Slavoniju  medju  Savom  i  Dravom.  Pobjedonosni  pak  Turci  pregnuli,  da  preiivjelu 
gospodu  hrvatsku  do  kraja  satru,  i  da  hrvatsku  zemlju  pridruze  svojoj  vlasti.  Nevoljni 
knezovi  i  plemici  hrvatski  stall  smiSljati  i  raditi,  kako  da  se  otmu  sigurnoj  propasti. 
Medju  njima  iztide  se  banovac  hrvatski  GaSpar  Perusid,  kojega  je  nakon  smrti  Ivana 
Bota  od  Bajne  i  zarobljenja  Emerika  Derendina  zapala  tezka  zadada,  da  upravlja  raza- 
sutim  kraljevstvom.  Banovac  Ga§par  Perusid  radio  je  najprije,  da  oslobodi  zasuznjenu 
bradu,  a  onda  da  podigne  razvaljene  gradove.  U  svojoj  brizi  obratio  se  je  i  na  obdinu  grada 
Dubrovnika,  da  mu  dade  novaca  za  popravak  razvaljenih  i  ostedenih  gradova.  Dubrovdani 


PORaZ   HRVATa    KOD   UDBINE   0.    RUJNA    1493.  19$ 

pi§u  17.  listopada  1493.  kralju  Vladislavu  11.  ovako:  n^aljemo,  premda  ne  bez  opasnosti 
za  na^e  stvari  vaSoj  (prejasnosti)  pismo,  koje  nam  je  podhvatni  i  velemoiai  gospodin 
ban  hrvatski  (Emerik  Derendin)  iz  suianjstva  (e  vinculis)  poslao.  Va§a  visost,  posmotrivSi 
stra§ni  poraz  i  prijetece  pogibli  ditavomu  kraljevstvu  Hrvatske,  imat  ce  ona  sredstva  za 
uztuk,  §to  ih  potreba  stvari  zahtijeva.  1  buduci  da  se  neprijatelj  sprema,  da  zauzme  re- 
deno  kraljevstvo,  va§a  ce  prejasnost  razabratt,  da  li  treba  brze  pomoci.  Mi  smo  prema 
nasim  silama  smjesta  pet  stotioa  dukata  iz  na§e  blagajnice  tajno  poslali  neprestanim 
turskim  napadajima  izkidanomu  i  hrabromu  banovcu  hrvatskomu  GaSparu  Peruiicu,  koji 
je  od  nas  zahtijevao  (novaca),  da  bi  kako  tako  mogao  doprinijeti  uzdrianju  ka§tela  i 
varoSi,  dok  od  vaSega  velidanstva  spasonosne  odredbe  ne  stignu.  I  bududi  da  je  naSe 
stanje  u  najvecoj  opasnosti,  ako  bi  za  to  Turci  doznali,  molimo  najponiznije,  da  ta  stvar 
ostane  tajna  kod  vaSega  veli^anstvac 

Nevoljni  stalezi  hrvatski  zatrazise  pomoc  najprije  u  svoga  kralja  Vladislava.  AH  od 
njega  bilo  im  je  slabe  pomoci;  pa6e  Vladislav  nije  im  namah  ni  novoga  bana  poslao, 
jer  joS  30.  listopada  1493.  govori  kralj  u  jednome  pismu  na  zagrebackoga  biskupa 
Osvalda  Tuza  »o  buducim  banima  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonijec  Ne 
nadajuci  se  mnogo  od  zakonitoga  vladara  svoga  obratiSe  se  na  njemadkoga  kralja  i  cara 
Maksimilijana,  koji  bijaSe  prigodom  posljednje  provale  turske  sam  pohitao  na  obranu 
svojih  nasljednih  zemalja.  Njemadkomu  kralju  i  caru  izjadaSe  se  »njegovoga  carskoga 
velifianstva  i  njihovih  izborni^kih  i  knezevskih  milosti  najpokorniji  dosad  od  krscanstva 
ostavlieni  knezovi,  plemidi  i  neplemici  u  hrvatskoj  zemlji*  po  prilici  ovako:  »Preko 
sedamdeset  godina  opircmo  se  strasnomu  neprijatelj u,  izlazudi  svoj  zivot  i  svoje  blago. 
Kao  tvrdjavu  branimo,  koliko  je  moguce,  sa  svojim  zivotima  krScanske  drzave.  Da  mi 
Turdinu  dopustamo,  svaki  dan  bi  navaljivao  na  ostalo  krSdanstvo.  Svaki  dan,  svaku  uru 
zrtvujemo  svoj  zivot,  cast  i  imetak.  Otci,  brada  i  prijatelji  na§i  nesmiljeno  su  ubijeni  ili 
ulovljeni;  zene,  djeca,  kderi  odvedene  i  osramocene,  §to  je  za  nas  najveda  nesreca  na 
svijetu.  Dosada  smo  se  branili,  jer  smo  se  nadali,  da  ce  ipak  car  i  izborni  knezovi  kao 
najvi§i  vladari  rimskoga  carstva  promisliti  naSe  tezko  stanje,  pak  nam  u  pomoc  priteci, 
da  se  time  ne  jedna  ili  dvije  drzave,  vac  ditavo  krScanstvo  otme  groznoj  nesreci.  Ako 
padne  Hrvatska,  lake  6e  neprijatelj  iz  nje  napadati  sve  krSdanske  zemlje.  PoJcojni  car 
(Fridrik  HI )  bio  je  udmio  osnovu  za  obranu,  ali  smrt  mu  presjede,  te  je  nije  mogao 
provesti.  Ako  nam  se  ne  pomogne,  ne  cemo  se  moci  braniti  od  Turaka,  jer  su  nas  ratovi 
s  njima  spravili  pod  nista,  gradovi  i  kuce  vec  su  nam  stranom  prazne,  podloznici  i  kme- 
tovi  odvedeni,  imanje  nam  oteto,  porobljeno  i  poigano.  Ipak  smo  dosad  odbijali  svako- 
jake  ponude,  kojima  su  nas  Turci  nudili,  jer  smo  mislili,  da  6e  se  i  car  i  knezovi  vec 
jednom  oprijeti  turskoj  silovitosti,  pak  da  demo  ostati  u  svezi  s  kr§danskim  svijctom. 
Sada  se  pak  obraniti  ne  mozemo,  jer  su  nam  Turci  do  proljeda  ili  Ijeta  po- 
stavili  rok,  do  kojega  im  moramo  odgovoriti  i  obedati  naSu  pokornosL 
Stoga  molimo  vapijudi,  da  nas  car  i  drzava  obrane  od  turskoga  tiranstva,  i  da  nas  ne 
dadu  oteti  krSdanskoj  deti,  jer  inademoratdemoodnuzdepredi  nanevjeru 
protiv  Boijih  zapovijedi;  jednako  de  naSe  iene,  djeca  i  prijatelji  morati  od 
IcrScanske  vjere  odpasti,  a  na§i  de  se  gradovi,  imanja  i  ditava  zemlja  predati  Turcima. 
Samo  po  vaSemu  carskomu  velidanstvu  modi  de  se  zemlja  Hrvatska,  modi  de  se  toliko 
poboznih  krSdana,  na§e  iene  i  djeca  uzdriati  Bogu,  njegovim  zapovijedima  i  odredbama, 
te  spasiti  od  vjere  Muhamedove.  I  bududi  da  ved  dojdudega  proljeda  mo- 
ramo odgovoriti,  da  li  demo  se  tiranskim,  nevjernim  Turcima  pokoriti 
i  predati,  i  buduci  da  nikakav  dalji  rok  za  pokorenje  i  dogovaranj  e 
zadobiti  ne  moiemo,  molimo,  da  bi  vaSe  carsko  velidanstvo,  izbornici  i  knezovi, 
joS  prije  bududega  proljeda  nama  u  pomod  pohitali,  ili  nas  bar  topovima  i  barutom  za 
obranu    naSih    gradova    obskrbili,  a    uza    to   i    naSim    poslanicima,  koji    de  joS  ove  xime 


igd  KRALJ    VLADISLAV    H.    JAGELOVlfi    (1490—1516.). 

k  dojducemu  drzavnomu  saboru  poci,  priobciti,  kako  hi  se  Hrvatska  mogla  od  navale 
neprijatelja  sa6uvati«. 

Cara  i  kralja  Maksimilijana,  koji  je  nakon  smrti  svoga  otca  Fridrika  III,  (f  19.  kolo- 
voza  1493.)  ostao  satnovladarom,  jamafino  je  duboko  dirnula  jadikovka  hrvatskih  staleza. 
K  tomu  je  i  sam  jo§  od  rane  mladosti  snovao  o  velikom  svetom  ratu  na  Turke,  koji 
bi  on  vodio  na  celu  krScanskih  naroda  Evrope.  Napokon  je  bio  zabrinut  i  za  svoje  na- 
sljedne  zemlje,  za  Kranjsku,  Stajersku  i  Korusku,  koje  su  jednako  nemilo  stradale. 
Iz  Radgone  u  Stajerskoj,  a  na  medji  ugarskoj,  kamo  bija§e  stigao  na  obranu  svojih  na- 
sijednili  pokrajina,  upravio  je  Maksimilijan  20.  listopada  1493.  pismo  na  »prelate,  barune, 
velmoze  i  stanovnike  kraljevine  Hrvatske«,  u  kojemu  ih  zali  radi  grozne  nesrece,  koja 
ih  je  zadesila,  te  im  podjedno  javlja,  da  je  zapovjedio  svojim  kapetanima  Ivanu  Kani- 
zaju  i  Sigmundu  Welspergu,  neka  se  sa  svojim  6etama  pridruze  Hrvatima,  6im  budu  od 
hrvatskih  staleza  pozvani.  Zanimljivo  je,  sto  dalje  veli,  da  je  to  odredio  zbog  toga,  >§to 
ugarski  kralj  Vladislav  sada  ne  moze  poslati  dovoljnih  ceta,  s  kojima  bi  se  Turcima 
oduprlo«.  Jamacno  je  car  poradio  i  o  torn,  da  je  malo  zatim  kralj  Vladislav  banom 
hrvatskim  imenovao  Ladislava  Kanizaja,  brata  njegova  kapetana  Ivana.  Oba  Kani- 
zaja  Zajedno  s  trecim  bratom  Stjepanom  bill  su  odavna  gorljivi  privrzenici  njemadkoga 
kralja;  novi  ban  Ladislav,  cim  je  primio  svoju  cast,  izdao  je  u  Budimu  22.  stude- 
noga  1493.  izpravu,  kojom  je  priznao    pozunski    mir  i  nasljedstvo    porodice    Habsburga. 

Ladislav  Kanizaj  svratio  se  je  najprije  u  Slavoniju,  jamaCno  da  kao  jedini  ban 
Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije  udesi  sve  za  obranu  od  daljih  turskih  provala.  Malo  iza 
iijegova  dolazka  izdade  kralj  Vladislav  u  Budimu  9.  veljace  1494.  zapovijed,  kojom  za- 
branjuje  kapetanima  i  vojvodama,  da  zalaze  na  imanja  plemica,  nego  da  se  nastanjuju 
po  trgovima  i  varosima,  gdje  takodjer  ne  smiju  grabiti  ni  otimati,  nego  za  uzdrzavanje 
svojih  ceta  gotovim  novcem  placati  po  cjeniku,  koji  6e  ban  ustanoviti.  Sam  ban  nastojao 
je  u  to  skloniti  slavonske  staleze,  da  bi  sa  svojim  detama  ne  samo  svoju  kraljevinu  bra- 
nih,  nego  da  bi  takodjer  ish  na  jug  u  Hrvatsku  ili  jo§  dalje,  gdje  bi  bilo  od  potrebe 
(ad  exercituandum  vel  ad  Croatiam  aut  quo  necessitas  postularet).  Ali  tomu  oprijeSe  se 
stalezi  slavonski,  a  kad  je  to  ban  stao  silum  provoditi,  poslaSe  s  mjesta  dva  zastupnika 
u  Budim,  da  bana  radi  te  novotarije  tuze.  Kralj  na  to  pismom  od  11.  ozujka  1494.  za- 
brani  banu,  da  ne  smije  »plemica  na  neobicajno  ratovanje  izvan  granica  i  medjaSa  kra- 
ljevine Slavonije  prigoniti«  (ut  ipsos  nobiles  inusitatis  exercituacionibus  extra  limites  et 
terminos  illius  regni  nostri  non  compellatis). 

Videci  ban,  da  zajednidku  obranu  ditavoga  kraljevstva  hrvatskoga  ne  moze  pro- 
vesti,  svrati  se  namah  zatim  u  Hrvatsku,  gdje  su  ga  tezko  izgledali.  Na  vapaje  biskupa 
(ninskoga,  senjskoga)  i  staleza  hrvatskih  bijaSe  se  papa  Aleksandar  VI.  smilovao,  te  po 
posebnom  poslaniku  svomu  poslao  novaca,  hrane  i  zaire.  Narodilo  se  je  pobrinuo  za 
Sen),  kojemu  dozvoli  kralj  Vladislav  1.  sije^nja  1494.,  da  smije  poklon  od  pape  primiti. 
Dne  4.  veljade  opet  odredjuje  kralj,  da  Senjani  upotrebe  od  pape  darovane  novce  za 
one  radnje  oko  popravka  i  utvrde  grada,  koje  ce  kapetan  Petar  Tarnik  potrebitima 
smatrati.  Medjutim  se  je  proljece  primaklo,  a  hrvatski  se  staleii  zabrinuli,  sta  ce  Turci 
uCiniti?  Ban  Ladislav  Kanizaj  sazvao  hrvatski  sabor,  koji  se  je  sastao  na  poCetku  travnja  1494. 
u  Biha6u  na  LJni.  Sta  se  je  sve  vijedalo  i  zakljudivalo,  ne  znamo;  jedino  nam  je  sa- 
duvana  poslanica,  koju  su  10.  travnja  hrvatski  staleii  (devotissimi  filii  prelati  et  ma- 
gnates potioresque  nobiles  et  proceres  universi,  totum  infelix  regnum  representantes  — 
Bichegii,  in  loco  scilicet  congregationis  nostre  generalis)  upravili  na  rimsku  stolicu.  To 
je  jadikovka  tuznija  od  one,  koju  bijahu  pred  nekoliko  mjeseci  poslali  caru  Maksimdi- 
janu.  Opisuju  straSni  pokolj  od  pioSle  godine  i  nevolje  svoje  prije  njega,  te  se  utidu 
>glavi  i  vrhovnomu  upravljatelju  kr§<5anstva«.  Kralj  im  ne  moze  pomoci,  jer  mu  Turci 
prijete  s  viSe  strana.  Imadu  doduSe  sada  u  svojoj  sredini  bana  Ladislava  Kanizaja,  muia 


PORAZ    HRVATA    KOD   UDBINE    9.    RUJNA    1493. 


197 


hrabra  i  vojniCkim  poslovima  nada  sve  vjeSta  (virum  .  .  .  strenuam  ac  in  re  militari  satis 
superque  expertum),  ali  ipak  nije  podoban  da  sozbija  toliku  silu  tursku.  »Pred  Bogom 
nalim  stvoriteljem  i  onda  pred  va^om  svetosti  prosvjedajemo  (o6itujemo),  da  smo  naj- 
prije  svetost  va§u,  Boga,  brojae  i  mogude  vladare  ovoga  svijeta  u  pomod  prizvali,  pak 
ako  nam  za  vremena  ne  priteku,  to  cemo,  buduc  da  osim  toga  prenesrednoga  jezika 
naSega  nijednoga  drugoga  ne  znamo,  niti  se  na'con  gubitka  naSih  stvari  po  drugim  kra- 
jevima  svijeta  razasuti  ne  moiemo,  morati  hoce§  nece^  makar  i  s  gubitkom  du^a  na^ih 
traiiti  takav  nadin,  takav  put  s  istim  progoaiteljima  vjere,  da  budemj  mogli  ostati  u 
vlastitoj  domaji,  te  ne  budemo  prinudjeni  razprSiti  se  po  stranim  pokrajioama«.  Posla- 
nicu  hrvatskih  staleza  popratio  je  sam  ban  pismom  iz  Bihada  18.  travnja  1494.  On  Salje 
k  papi  dva  plemica,  kli§koga  kapetana  Atanasiju  i  bihackoga  kastelaaa  Iliju,  te  moli,  da 
papa  uzvjeruje  sve,  §to  ce  mu  oni  o  skrajnjoj  pogibli  govoriti.  Neka  zatim  uznastoji,  da 
ta  prenesrecna  zemlja  baS  za  njegova  vladanja  na  propast  ditavoga  krscanstva  ne  postane 
tribatarna  nevjernicima  (providere    digoetur,  ne    ista  Jmiserrijna^  patria    in   ruinam  totius 


L 


GaAO  PBRu^id  &0D  Bbnkovca  u  Dalmacui 

(valjda  djedoTina  banoTca  Gftipmra  Peraii6i). 


christianitatis,  que  merito   statum    christianitatis    appellari  potest,  tempore  imperii  sancti- 
tatis  vestre  pereat  et  infidelibus  tributaria  efficiatur). 

Dok  je  ban  Ladislav  Kanizaj  nastojao,  da  Hrvatsku  bar  nekako  pripravi  za  dojdude 
navale  turske,  planuSe  gradjanske  borbe  u  Slavoniji.  Jo§  od  prvoga  podetka  nastojali  su 
neki  velikaii  i  plemidi  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  kako  da  otmu  mladomu  hercegu  Ivani^u 
Kurvinu  gradove  i  posjedovanja,  koja  bijaSe  pokojni  kralj  MatijaS  ojihovim  porodicama 
ugrabio,  te  ih  svome  sinu  darovao.  Oaobito  se  pak  pomamiSe,  kad  se  je  Ivani§  zahvaiio 
na  dasti  hercega  slavonskoga.  Prvi  se  je  na  nj  podigao  sam  palatin  Stjepan  Zapolja, 
koji  mu  je  oteo  grad  Zombor  u  zemplinskoj  iupaniji.  Za  palatinom  poveo  se  je  zagre* 
badki  biskup  Osvald  Tuz,  koji  nije  mogao  pregorjeti,  &to  je  nekad  kralj  MatijaS  prinudio 
rodjaka    (brata)    njegova    Ivana    Tuza    od    Laka,    da    mu    Uitupi    gradove    Medvedgrad, 


,98  KRALJ   VLADISLAV    IL   JAGELOVI6    (1490.-1516.). 

Lukavec  i  flakovec,  koje  je  poslije  kralj  darovao  svome  stnu  IvaniSu.  Ugovorom,  §to  su 
ga  stalezi  17.  lipnja  1490.  utana^ili  s  hercegom  IvaniSem,  odredjeno  bi  dodu§e,  da  se  u 
pogledu  re^enih  gradova  Medvedgrada,  Lukavca  i  Rakovca,  koje  je  tada  herceg  drzao, 
imade  zametnuti  redovita  parnica  izmedju  Ivana  Tuza  i  hercega  Ivanila;  ali  parnica  se 
je  ili  zatezala  ili  nepovoljno  svrSila  za  nekadanje  vlastnike.  Svakako  je  biskup  Osvald 
Tuz  bio  vrlo  ogorCen,  §to  su  redeni  gradovi  ostali  u  vlasti  IvaniSa  Korvina  i  njegovih 
kastelana:  Stjepana  Berislavica,  Nikole  Mladendida  i  Pavla  Buzanica  od  Buzana,  te  je 
izgledao  zgodu,  da  ih  silom  otme.  Prilika  mu  se  je  nadala,  kad  je  mladi  Ivanil  Korvin  u 
ozujku  1494.  poSao  u  iztodnu  Ugarsku,  u  temeSku  zupaniju,  gdje  je  uz  Pavla  Kinizija 
i  druge  junake  ratovao  na  Turke.  Biskup  Osvald  skupio  vojsku  od  nekih  3000  Ijudi, 
vedinom  njemaikih  placenika,  te  se  oborio  na  Ivani§eve  gradove,  narodito  na  grad  i 
varoS  Rakovec  (Rochonico,  castellum  Rokolnok,  castellum  et  oppidum  Rakonok).  Za- 
uzevSi  ga  osvaja§e  i  druge  gradove,  kojom  su  prigodom  njema6ke  6ete  okrutno  haradile. 
Ivanisa  je  nemilo  iznenadilo(consternatus)  nasilje  biskupovo,  te  je  odlufiio  bez  krzmanja  vratiti 
biskupu  nemilo  za  nedrago.  Temeskomu  kapetanu  Pavlu  Kiniziju  brzo  zalozio  svoje 
gradove  Gjulu  i  Hunjad  za  20.000  zlatnih  forinti,  a  onda  s  6itavom  vojskom  njegovom, 
kojoj  se  pridruiiSe  herceg  Lovro  Ilo6ki,  prior  vranski  Bartol  Berislavic  i  Ivan  HlapCic 
Kishorvat  sa  svojim  konjanicima,  provalio  u  zagrebafiko  polje,  te  u  tinji  6as  opet  osvojio, 
Sto  mu  bijase  ugrabljeno.  Njemacke  6ete  bise  suzbite,  a  na  to  je  Ivani§  nemilo  palio  i 
harao  po  biskupskim  selima  i  imanjima,  ne  §tedeci  ni  neduznih  podanika  njegovih. 
S  toga  haraCenja  i  trvenja  zaprijetila  je  veUka  opasnost  ne  samo  Slavoniji,  nego  i  su- 
sjednim  oblastima;  zato  se  je  i  ban  Ladislav  Kanizaj  pozurio,  da  gradjanski  rat  §to  prije 
smiri  Njegovu  nastojanju,  koje  je  pomagao  i  nekadanji  ban  Ladislav  od  Egervara,  poSlo 
je  za  rukom  dalje  borbe  obustaviti.  Biskup  Osvald  i  Ivani§  Korvin  izmirili  se,  a  grad  i 
varoS  Rakovec  ostade  privremeno  u  vlasti  Ladislava  od  Egervara  i  bana  Ladislava  Ka- 
nizaja  dotle,  dok  kralj  konadino  odlufii,  kome  po  pravu  pripada.  Tako  se  bar  razabira 
iz  pisma  kralja  Vladislava,  §to  ga  je  2.  lipnja  1494.  iz  KoSica  pisao  zagreba6komu  bi- 
skupu. Poslije  je  ipak  IvaniS  zadrzao  kaSteo  i  varo§,  premda  su  djeca  Ivana  Tuza,  po 
imenu  Alfons  i  Sofija,  neprekidno  prosvjedovali  i  Rakovec  za  sebe  svojatali. 

Medjutim  su  Turci  stali  izvoditi  svoje  prijetnje,  te  poceli  s  viSe  strana  udarati  na 
hrvatsko  kraljevstvo.  Ban  Ladislav  Kanizaj  pozivao  je  10.  i  26.  kolovoza  Stajerskoga  zemalj- 
skoga  kapetana  Reichenburga  u  Zagreb,  da  prema  obedanju  njemadkoga  cara  zajedni^kim 
silama  zakr6e  put  turskoj  vojsci.  Ta  bijaSe  preSla  Savu  kod  Mitrovice  (ad  D.  Demetrium, 
Laurentii  ducis  castellum),  pak  Stedeci  zamke  i  posjede  Lovre  Iloikoga  udarila  na  zapad 
prema  Zagrebu,  robeci  po  Slavoniji,  a  osobito  po  Zagorju,  oko  Samobora,  i  onda  po 
Stajerskoj  sve  do  Optuja.  Na  povratku,  vodeci  sa  sobom  do  7000  roblja,  oborila  se  je  na 
zupaniju  Poiegu  (regionem  vini  ferocissimam  et  amonissimam),  te  ju  grozno  poharala. 
Ni  stajerske  ni  kranjske  6ete  njemafikoga  cara  ne  bijahu  se  makle;  zemaljski  kapetan 
Stajerski  nije  se  odazvao  vapajima  hrvatskoga  bana. 

Jo§  se  ne  bijaSe  prva  vojska  turska  vratila  u  Bosnu,  kad  je  u  rujnu  druga  vojska 
od  nekih  20.000  Ijudi  preko  Une  provalila  u  Hrvatsku.  Vodio  ju  je  opet  Hadum  (Jakub) 
pa§a  bosanski.  Najprije  se  je  razasula  po  modruSkoj  kneziji,  gdje  nije  robila,  nego  samo 
puk  pucnjavom  plaSila.  Knez  Bernardin  Frankapan  zatvorio  se  je  u  svoj  tvrdi  grad  Mo- 
druSe,  kamo  se  je  sklonilo  i  viSe  njegovih  prijatelja,  medju  njima  oto6ki  biskup  Vincentije 
Andrejevid  (de  Andreis).  Prvih  dana  listopada  osvane  pred  gradom  ModruSama  (varoS 
bija§e  proSle  godine  razvaljena)  deset  Turaka,  od  pase  poslani,  zahtijevajuci,  da  govore 
s  knezom  Bernardinom.  Kad  je  on  privolio,  rekoSe  mu  ovo:  »Kazi  nam,  kneze  Bernar- 
dine,  koji  je  razlog,  da  se  ti  ne  deS  nagoditi  s  velikim  gospodarom  (sultanom)?  Gledaj, 
tvoji  su  susjedi  gospoda  Blagaji;  oni  su  prisegli  vjernost,  dozvolili  su  Slobodan  prolaz 
(vojsci  kroz  svoju  oblast)    i    danak   na§emu   gospodaru.   Ne   znamo,  u  koga    se  uzdajeS? 


I 


PORAZ   HRVATA    KOD   UDBINB   9-    RUJNA    1493.  199 

Zar  u  kralja  ugarskoga,  koji  ne  moie  da  obrani  Erdelja  i  kojega  su  druge  oblasti  u 
na^im  rukama  ?  Uzdaje§  li  se  u  rimskoga  cara,  koji  ne  moie  da  oduva  Konisku  ?  Taj  de 
tebe  jo§  manje  stititi;  ako  pak  polazeS  nadu  u  talijanske  knezove,  znaj  da  oni  iive 
medjusobno  u  razmiricama  i  borbama,  te  imadu  dosta  brige,  da  se  jedan  brani  od  dru- 
goga,  a  ne  da  bi  tebi  pomoglil  Dodji  dakle  k  nasemu  gospodaru,  i  ako  se  s  njim  ti 
pogodiS,  sporazumjet  ce  se  takodjer  i  udova  kneza  Karia  (Kurjakovica  iz  Krbave),  kao 
i  ostali  Hrvati.  I  tada  dete  jesti  naS  kruh  u  miru*.  Knez  Bernardin  gotovo  prenerazen 
zamolio  je,  neka  mu  paSa  dozvoli  bar  neki  rok,  da  se  dogovori  sa  svojim  plemicima, 
na  sto  se  Turci  uz  grozne  prijetnje  udaljiSe.  Medjutim  se  je  kneginja  Dora,  udova  Karla 
Kurjakovida,  s  Turcima  nagodila,  obecavSi  sultanu  danak  od  1000  zlatnih  forinti.  Bit  ce, 
da  su  se  i  drugi  neki  knezovi  i  plemidi  Turcima  pokorili,  jer  ved  6  listopada  poslao  je  opet 
pa§a  dva  hrvatska  zarobljena  plemida  knezu  Bernardinu,  zahtijevajudi,  da  se  sultanu  po- 
kori,  jer  inade  ce,  dim  se  povrati  iz  careve  zemlje,  u  koju  sada  ide,  makar  godinu  dana 
pod  ModruSama  stajati,  te  harati  i  ubijati,  dok  sve  ne  izkorjeni,  da  bude  strah  i  trepet 
drugima.  Frankapan  se  je  s  te  poruke  upropastio,  i  kao  da  je  ved  mislio  nagoditi  se 
8  paSom,  kad  ga  od  toga  otodki  biskup  Vincentije  odvrati.  On  mu  izlozi,  da  de  pa§a, 
kako  se  misli,  do  dvadeset  dana  sa  svojim  bijesnim  psima  (rabiosi  chani)  ostati  u  oblastima 
carevim,  a  u  to  da  ce  Bernardin  modi  lako  dobiti  pomodi  iz  Mletaka.  Knez  Bernardin 
ostade  vjeran  krSdanstvu,  a  biskup  Vincentije  pisa  jo§  istoga  dana  pismo  mletadkomu  duzdu 
Augustinu  Barbadigu,  u  kojemu  izprida  nevolju  knezevu  i  zatra£i  pomod  za  njega.  PaSa 
medjutim  vidjevSi,  da  mu  se  knez  Bernardin  ne  predaje,  pohita  od  ModruSa  prema  Za- 
grebu,  odaale  provali  kod  Kostanjevice  u  Kranjsku,  zatim  prijedje  Savu,  te  pohara  i  juznu 
^tajersku.  Carska  vojska,  koja  je  bila  u  tima  pokrajinama,  nije  se  usudila  ogledati  na 
otvorenom  polju  s  Turcima,  koji  su  se  njoj  rugali  radi  neobidna  odijela  njezina  i  dugih  ko- 
laca.  Da  li  se  je  turska  vojska  na  povratku  u  Bosnu  opet  zaustavila  pod  ModruSama, 
nije  zabiljezeno;  no  vjerojatno  je,  da  se  Bernardin  Frankapan  nije  pokorio. 

Ba§  potonja  provala  u  Hrvatsku  dala  je  povoda  kralju  Vladislavu,  da  je  opet  stao 
sa  sultanom  ugovarati  o  miru  ili  bar  o  primirju.  U  cara  Maksimilijana,  —  koji  je  jo§ 
19.  travnja  1494.  pisao  papi,  da  ce  asada  vojsku,  koju  uza  se  imade,  sa  zgodnim  vodjama 
u  Hrvatsku  poslati«,  stoga  neka  papa  uznastoji,  da  kralja  Vladislava  od  mira  ili  primirja 
odvrati,  jer  Turci  vjere  ne  drze  — ,  nije  se  mogao  pouzdati,  jer  njemadkomu  caru  nije  ni 
uz  najbolju  volju  bilo  mogude,  da  u  taj  mah  svoje  osnove  u  pogledu  rata  s  Turcima 
ostvari.  K  tomu  su  Turci  neprestano  prijetili  jugoiztodnoj  Ugarskoj  i  Erdelju.  Jos  prije 
svoje  smrti  spremao  se  je  temeSki  kapetan  Pavao  Kinizi  (f  29.  studenoga  1494.),  da 
nakon  sredne  provale  u  Srbiju,  koju  je  cetrnaest  dana  nemiio  pusto§io,  udari  na  Sme- 
derevo,  i  tako  vrati  Turcima  nedrago  za  nemiio,  Nasljednik  Kiniiijev,  po  imenu  Josip 
Som,  okanio  se  je  osnove  svoga  pred§asnika;  ali  potonja  provala  temeSkoga  kapetana 
smekSala  je  sultana  Bajazita,  te  je  IjepSe  susretao  Petra  Morea,  kojega  bijaSe  kralj  Vla- 
dislav poslao,  da  ugovara  o  miru  ili  primirju.  Sultan  je  pade  po  svojim  poslanicima, 
koji  su  Zajedno  s  Petrom  Moreom  po§li  u  Ugarsku,  nudio  primirje  od  deset  godina. 
Poslanici  turski  desili  su  se  u  drugoj  polovici  ozujka  1495.  u  Peduhu,  gdje  bi§e  njima 
na  dast  27.  oiujka  priredjene  vitezke  igre.  Istoga  dana  utanadeno  bi  i  primirje  na  tri 
godine,  na  Ito  bi§e  turski  poslanici  obilato  nagradjeni  dragocjenostima  i  gotovim  novcem. 
Turci  ne  de  za  tih  godina  provaljivati  u  Ugarsku  ni  u  Hrvatsku,  a  ni  u  oblasti  nje- 
madkoga  cara.  Kralju  Vladislavu  pristoji  primirje  produljiti,  ili  ga  tri  mjeseca  prije  izmi- 
nuda  odkazati.  Turci  napokon  obridu,  da  de  sve  suinjeve,  zarobljene  u  boju  pod  Udbinom, 
pustiti  na  slobodu  (uc  sine  fraude  doloque  captivi  ex  clade  croatica  redderentur).  Ali 
knez  Nikola  VI.  Frankapan  damio  je  ipak  jo§  30.  listopada  1497.  u  turskom  suianjstvu, 
jer  mu  je  tada  obdina  grada  Dubrovnika  davala  100  dukata,  da  se  izkupi.  Napokon  se 
je  ipak  oslobodio  trudom  i  irtvama  svoje  supruge  Elizabete. 


20J  KRALJ    VLADISLAV    II.    JAGELOV16    (1490.— 1516 ). 

(Nutartije  prilike  u  U^arskoj  1493  —1499.;  knez  Lovro  Ilodki  1494.— 1496.; 
herceg  Ivanis  Korvin  kao  ban  hrvatski  1495. — 1500.).  Krai)  Vladislav  nije 
mogao  hrvatsko  kraljevstvo  izdaSno  pomagati,  jer  su  Turci  u  isti  mah  (1491. — 1494.) 
salijetali  ugarske  oblasti,  te  prijetili  sad  Sabcu  i  Beogradii,  sad  opet  Teme§varu  i  Erdelju. 
No  jo§  vise  smetale  su  kralju  tuzne  nutarnje  prilike  u  Ugarskoj. 

ZakljuScima  sabora  u  ozujku  1492.  bude  kraljevska  vlast,  koju  bijase  kralj  Matija§ 
Korvin  tako  silno  podigao,  opet  posve  stegnuta,  te  su  se  obnovila  vremena  kraljeva 
Sigismunda  i  Albrechta  Austrijskoga.  Vratila  se  toboze  zlatna  sloboda;  ali  u  istinu  po- 
jagmili  se  pojedioi  velikasi,  te  stali  grabiti  vlast,  imanja  i  gotov  novae,  ne  hajuci  za 
kralja  ili  opiruci  se  izravno  njegovim  zapovijedima.  Kralj  se  je  Vladislav  kraj  tih  oli- 
garha  osjecao  tako  nemocan,  da  je  5.  prosinca  1492.  s  mladjim  bratom  svojim,  poljskim 
kraljem  Ivanom  Albertom,  utanacio  savez  za  medjusobnu  pomoc  protiv  onih  podanika, 
»koji  bi  njima  duini  posluh  zakracivali  ili  se  <5a  i  bunili,  te  se  usudili  grabiti  prihode  i 
prava  krune«.  Izmedju  oligarha  izticao  se  je  nada  sve  kancelar  Toma  Bakacod 
Erdeda,  biskup  gjurski,  onda  jegarski,  a  napokon  nadbiskup  ostrogonski.  Toma  Bakac 
bija§e  za  kratko  vrijeme  skupio  ogromna  posjedovanja  i  silno  blago,  a  sada  je  na  dvoru 
bio  prvo  lice,  trazeci  da  se  vrSi  jedino  njegova  volja.  Uza  nj  gramzili  su  za  vlascu  i 
drugi  prelati,  kao  zagrebaCki  biskup  Osvald  Tuz,  peduvski  biskup  Sigismund  Ernu§t,  a 
i  kolodki  nadbiskup  Petar  Varda.  Od  svjetovnih  velikasa  bio  je  prvi  palatin  Stjepan 
Zapolja,  taj  >posrednik  izmedju  krune  i  narodac,  koji  je  medjutim  sam  slabo  mario 
za  pravo  i  zakon,  vec  jedino  snovao  o  tome,  kako  da  podigne  porodicu  svoju.  On  bija§e 
doduSe  Vladislavu  pomogao  do  prijestolja,  ali  samo  zato,  jer  su  mu  sinovi  Ivan  i  Juraj 
bili  jo§  sitna  djeca;  ali  je  sada  utirao  put,  da  mu  kada  tada  koji  od  njih  postane  kraljem 
ugarskim.  Pri  tome  nije  se  zacao  ni  kojega  sredstva;  ta  on  je  bio  prvi,  koji  je  hercegu 
IvaniSu  Korvinu  stao  grabiti  gradove  i  druga  imanja  Kad  god  se  je  prilika  desila,  on 
bi  gledao  svojim  sjajem  zasjeniti  svoga  kralja  i  gospodara.  Namah  uza  Zapolju  stoji 
dvorski  sudac  i  erdeljski  vojvoda,  gordi  i  ponositi  Stjepan  Bator,  koji  je  medjutim 
vec  god.  1493.  umro.  Ali  najgoropadaiji  i  najopasniji  od  svih  bio  je  herceg  Lovro 
11  o  c  k  i,  sin  nekadanjega  bosanskoga  kralja  Nikole.  Ogromna  posjedovanja  hercegova 
od  medje  austrijske  i  stajerske  sve  do  granice  turske  cinila  su  toga  silnoga  oligarha 
jo.^  drzkijim.  Dok  se  je  kancelar  Toma  Baka6  drzao  kralja,  da  po  njemu  i  u  njegovo 
ime  gospoduje  drzavi;  —  dok  je  palatia  Stjepan  Zapolja  sve  udeSavao  u  prilog  buducoj 
slavi  svoga  roda:  dotle  je  herceg  Lovro  Ilo6ki,  ne  mareci  §to  se  u  drzavi  zbiva,  o6ijukao 
s  njema6kim  carem  i  turskim  sultanom,  te  se  je  u  svojim  oblastima  ponaSao,  kao  da 
nema  nad  njim  gospodara.  Njegovu  silu  morao  je  osjecati  i  kolodki  nadbiskup  Petar 
Varda,  a  i  srbski  despot  Gjuragj  Brankovic;  oko  njega  okupljalo  se  sve,  §to  je  radilo  na 
zator  drzavne  vlasti  i  reda.  Pred  lice  kraljevo  nije  ni  dolazio;  ta  kako  bi  se  poklonio 
onomu,  koga  ne  zove  drugacije  nego  volom. 

Mo<5ni  oligarhi  ne  samo  da  su  grabili  vlast  i  Sasti,  nego  su  uza  to  primali  i 
mastne  place.  Stjepan  Zapolja  dobivao  je  kao  palatin  godimice  6000  zlatnih  forinti,  kao 
iiuvar  krune  i  grada  ViSegrada  1000,  a  za  obranu  tvrdinje  ^aro§  2000;  vojvoda  erdeljski 
12.000  zlatnih  forinti,  a  drzavni  pjeneznik  4000.  Kraj  njih  bio  je  kralj  gotovo  siromak. 
Kako  se  bija§e  obvezao,  da  ne  ce  pobirati  vanrednih  daca,  ostadoSe  mu  samo  redoviti 
porezi,  od  kojih  su  ba§  najbogatiji  prelati  i  baruni  bili  oslobodjeni,  zatim  prihodi  od 
rudnika  i  solana,  napokon  neke  dace  od  kraljevskih  gradova,  erdeljskih  Sasa  i  zidova 
Sve  to  iznosilo  je  jedva  150  do  200.000  zlatnih  forinti,  a  trebalo  je  izdrzavati  dvor, 
dvorske  dinovnike,  pak  i  dete  u  medjaSnim  oblastima.  K  tomu  je  kralj  bio  vrlo  po- 
datan,  te  je  6esto  prelatima  i  barunima  podjeljivao  zasebne  nagrade  ili  od§tete,  kad  bi 
prigodom  vedih  sveianosti  na  dvor  dolazili. 

Kraj  tih  prilika  ve<5  je  prvih  godina  Vladislavu  ponestajalo    novaca  za  uzdriavanje 


NUTARNJE    PRILIKB    U    UGARSKOJ    (1493.  — 1499.).  aol 

kraljevskih  6eta  i  za  obranu  pograniinih  oblastt.  Sve  to  veca  novfana  nevo'.ja  sklonila 
je  kralja,  te  je  nakon  poraza  Hrvata  pod  Udbiaom  sazvao  drzavni  sabor  za  28.  listo- 
pada    1493.    u    Badim.    Medjutim    bijahu    se    dva    najmocnija    velikaSa,    palatm    Stjepan 


Vt4i 


Zapolja  i  herceg  Lovro  Ilo^ki,  sporazumjeli  oa  zator  kraljevske  vlasti,  pa£e  utana£ili 
medju  sobom  nasljedni  ugovor,  po  kojemu  bi  porodidDa  imanja  onoga,  koji  de  prvi 
umrijeti  bez  muikih  potumaka,  zapala  drugoga,  §to  se  je  o£ito  protivilo  starim  zakonimai 


203 


KRALJ    VLADISLAV    IL   JAGELOV16    (1490.-1516). 


koji  nalagahu,  da  se  posjedovanja  u  muzkoj  lozi  izumrlih  porodica  imadu  kruni  privaliti. 
Kad  su  se  prelati  i  baruni  sastali  u  Budimu,  sabrao  ih  je  knez  Lovro  Iloiki  u  svojoj 
palaii  na  dogovor.  Tu  se  je  o§tro  udaralo  na  kralja,  kako  bezbrizno  zive  oe  maredi  za 
driavne  poslove,  kako  drzavne  prihode  u  tutanj  razasiplje,  i  kako  se  nimalo  ne  brine, 
da  suzbije  turske  navale.  Palatinu  Stjepanu  Zapolji  bi  povjereno,  da  kralju  6itavo  cislo 
njegovih  grijeha  izbroji.  Medjutim  se  je  kralj  taj  put  odlu6no  branio.  »Magnati  i  prelati*, 
govorio  je  on,  >prouzrokovali  su  smutnje  u  drzavi  svojim  nezakonitim  djelima  i  stra- 
naekim  borbama;  oni  uzkracuju  kralju  posluh,  kad  ih  poziva  u  boj,  pak  ga  tako  sile,  da 
bezposleno  sjedi  u  svojemu  dvoru.  Nitko  ga  ne  moze  obijediti,  da  drzavno  blago  raza- 
siplje; ta  odkad  kraljuje,  primio  je  svega  tek  40.000  zlatnih  forinti.  S  ^eskim  novcem 
namirivao  je  dosad  tro§ak  za  kraljevski  dvor;  s  tim  je  novcem  ratovao  i  s  njemadkim  i 
poljskim  kraljem.  U  ostalom  <5e  Sto  prije  pokazati,  da  je  mui  i  kralj «.  Cini  se,  da  su 
rije6i  kraljeve  bar  nekako  djelovale,  jer  dosadanji  vrhovni  pjeneznik,  Canadski  biskup 
Luka,  bi  svrgnut,  toboze  Sto  je  driavne  novce  pronevjerio,  a  mjesto  njega  imenovan  bi 
pokladnikom  bogati  pefiuvski  biskup  Sigismund  Ernu§t. 

Medjutim  ni  to  nije  mnogo  prudilo.  I  nakon  sabora  preotimahu  sve  vi§e  maha 
gordi  oligarhi.  Stvorile  se  paCe  dvije  stranke  medju  njima;  jedna  je  bila  dvorska,  a  njoj 
na  felu  kancelar  Toma  Bakai  od  Erdeda,  druga  pak  njoj  protivna,  koju  je  vodio  herceg 
Lovro  liodki.  Potonji  skupljao  je  oko  sebe  privrienike,  te  se  je  s  njima  rotio,  da  zbaci 
Vladislava  s  prijestolja.  I  opet  je  kralj  trazio  pomodi  u  svoga  brata,  poljskoga  kralja 
Ivana  Alberta.  S  odanim  velikasima  po§ao  je  u  LevoSu,  gdje  je  od  konca  ozujka  do 
8.  svibnja  1494.  vijecao  s  poljskim  kraljem  i  ostalom  bracom  svojom.  Tu  se  je  kralj 
tako  iztroSio,  da  je  na  povratku  iz  Levode,  boravedi  u  Kolicama,  zatrazio  od  nazodnih 
velikaSa,  da  mu  sve  protiv  krunitbene  zavjernice  dozvole  pobirati  vanrednu  dacu,  i  to  u 
Ugarskoj  od  svakoga  dimnjaka  po  jedan  zlatni  forint,  a  u  Slavoniji  od  dimnjaka  pol 
forinte  (kako  to  odredjuje  drugi  61anak  povlastica  »nobillum  regni  Sclavonie«  od  go- 
dine  1492.).  Nazocni  velika§i  dozvoliSe  25.  svibnja  kralju  zatrazenu  dacu,  to  radije,  §to 
su  sva  njibova  imanja  bila  oproitena  od  placanja,  tako  da  je  daca  spala  jedino  na  niie 
plemstvo  i  svedenstvo.*  No  baS  radi  toga  postupka  opre  se  narod  novomu  porezu;  na 
mnogim  mjestima  izubijaSe  poreznike,  a  u  Erdelju  planu  buna.  U  kolovozu  morade  sam 
kralj  s  kancelarom  Tomom  Bakadem  poci  u  Erdelj,  da  umiri  buntovnike.    Ali  to  ne  bi- 


*  U  Slavoniji  pobirali  su  dadu  ili  kontribucijn  od  pol  forinte  Ljudevit  Sereien  i  magistar  Andrija.  Ooi  sa 
najprije  prebrojili  £va  ognjiSta  ili  dimnjake  (famos)  i  to  samo  na  sjeveru  Save  (ex  ista  parte  Zawe;  —  ex  altera 
enim  parte  nee  connumerati  sunt,  nee  aliqaid  soluerunt),  jer  je  na  jnga  Save  bilo  sve  opustoSeno  od  Turaka. 
U  (etirima  iapaaijama  (zagrebajikoj,  varaidinskoj,  kriievniko]  i  viroviti£koj)  Slavonije  medju  Savom  i  Dravom 
nabrojiie  oni  31.225  dimnjaka,  te  bi  prema  toma  kontribacija  imala  iznositi  16.112^2  forinti.  No  od  te  svote 
nbrali  sn  manje  od  tredine  (4730Y2  ^oi'0>  1^''  "^  ^'^'^  najbogatiji  velikaSi  bili  oproSteni  ili  su  se  kratili  pladati 
odredjeuu  dadu.  Tako  su  ostale  neutjerane  (inexacti)  svote  cd  imanja:  IvaniSa  Korvina  (lo22  for.),  zagrebaikoga 
biskupa  (i^gz^/^  for.),  vranskoga  priora  (logb^/^),  hercega  Lovre  Ilodkoga  (839Y2),  biskupa  peduvskoga  (92J^/^), 
jegarskoga  biskupa  Tome  Bakada  Erdeda  {286),  Nikole  Banida  (547),  Petra  Gereba  (565),  Jakova  Sekelja  (31372)1 
Ivana  HIapdida  KiShorvata  (193),  Jurja  Pankyrchera  od  imanja  Cesargrada  i  Kostela  (778),  od  kraljevskoga 
grada  Bele  (223),  Bartola  Dragida  (268)  i  drugih,  —  ukapno  lo.o8o72.  Eksaktori  ili  dikatori  potroiili  su  pri 
pobiranju  dade  305  for. 

Godine  1495.  pladala  je  Slavonija  vanrednu  dadu  ili  koatribaciju  dva  put;  i  to  n  lipnjn  i  a  stndenom. 
U  lipnju  izbrojeno  bi  u  zemlji  medju  Savom  i  Dravom  (na  jugu  Save  i  Kupe  nije  se  brujilo)  u  £etiri  inpanije 
29.390  dimnjaka,  5to  bi  iznosilo  I4.695  for.  Od  toga  bi  upladeno  8535  for.,  a  ostalo  je  neutjerano  552  172  for. 
U  stndenom  izbrojeno  bi  jednako  29.390  dimnjaka,  koji  bi  platili  14.695  forinti.  Od  toga  bi  banu  IraniSu  Kor- 
vinu  ustupljeno  18.890  dimnjaka  ili  9445  forinti,  kraljevskomu  blsgajniku  predano  bi  looo  forinti;  a  oproiteno 
bi  po  kraljevskoj  zapovijedi  4190  forinti,  naravno  opet  prelatima  i  viSim  plemidima.  Tako  biSe  Baltazaru  Badanu 
na  radun  njegove  plade  kao  banu  jajaikomu  oproStena  294  for.,  biskupu  i  kancelaru  Tomi  Bakada  5lo7i,  Petru 
Gerebu  681,   a  peduvskomu  biskupa  i  kraljevskomu  blagajniku  Sigismundu  ErnuStu  616  for. 


NUTARNJE    PRILIKB   U  UGARSKOJ   (1493—1499).  103 

ja§e  lako;  tek  odlu6nomu  vojvodi  Bartolu  Dragicu  (Dragfi)  poslo  je  nakon  zestokih  borba 
za  rukom,  te  je  ustanak  svladao  i  dadu  od  60.000  zlatnih  forinti  izaudio. 

Srecni  svrSetak  erdeljske  vojne  ohrabrio  je  kralja,  te  je  stao  snovati,  kako  da  u 
obce  skr§i  sve  svoje  protivnike  i  zulumfare  u  drzavi.  NajviSe  su  stradale  jugoiztodoa 
Ugarska  i  izto6oa  Slavonija,  gdje  su  pored  destih  provala  turskih  pojedini  oligarhi  mrsili 
svaki  red  i  pokretali  vjeiite  smutoje.  Najveci  smutljivac  bio  je  dakako  herceg  Lovro 
Ilodki,  a  ortaci  njegovi  bili  su  vranski  prior  Bartol  Berislavic,  nadalje  Ivan  HlapSic 
KiShorvat,  Lovro  Banic  (Banfi)  i  drugi.  Od  njihovog  nasilja  stradali  su  narodito  nadbiskup 
ba6ko-kolod;ki  i  biskup  peSuvski.  K  tomu  se  je  javno  govorilo,  da  herceg  Lovro  §uruje 
s  Turcima,  pa£e  da  ih  bodri  na  provale  u  Slavoniju.  Na  koncu  listopada  i  u  prvoj  polo- 
vici  studenoga  1494.  boravio  je  kralj  u  Petrovaradinu,  i  da  osigura  medjaSne  banovine 
(Mafivu  s  Beogradom,  Sabac,  Srebrenik,  Jajce)  od  daljih  navala  turskih,  i  da  pokori  silo- 
vite  vehkaSe  juzoiii  oblasti.  ObskrbivSi  u  polovici  studenoga  Beograd  vojskom  i  ratnom 
zairom,  svratio  se  je  Vladislav  17.  studenoga  u  Ba6,  da  odanle  pokrene  pravi  rat  na 
hercega  Lovru.  Kancelar  Toma  Baka£  svjetovao  je  dodu§e  kralja,  da  ne  zamece  kavge 
s  hercegom  Lovrom,  koji  ima  brojnih  prijatelja,  i  koji  je  prisan  drug  palatina  Stjepana 
Zapolje;  ali  kralj  nije  se  taj  put  dao  odvratiti  od  svoga  nauma.  Ve6  oko  20.  studenoga 
stoje  kraljevske  tete  pod  Ilokom,  djedovinom  hercega  Lovre.  Taj  je  poku^ao  kralja  ubla- 
iiti,  poslav^i  mu  300  vojnika  i  bogate  darove;  ali  kralj  ostao  je  tvrd.  Vladislav  boravio 
je  neprestano  u  Ba6u,  te  je  odanle  §iljao  svedjer  nove  Cete  pod  Ilok,  koji  je  podsjedao 
erdeljski  vojvoda  Bartol  Dragic.  U  to  se  je  podigao  palatin  Stjepan  Zapolja  zahtijevajuci, 
da  se  Vladislav  okani  daljega  ratovanja,  vec  neka  hercega  pozove  na  sud,  ako  mu  je 
§ta  skrivio.  Medjutim  kralj  ne  dade  se  preplaSiti,  paSe  odsije6e  palatinu,  neka  se  sam 
popravi,  ako  zeli  zadrzati  njegovu  milost.  Napokon  se  i  stara  majka  hercegova,  kraljica 
bosanska,  rijeSila  moliti  pomilovanje  za  sina.  Vladislav  doznadi  starici  dar  od  sto 
zlatnih  forinti  i  dade  ju  na  trima  kraljevskim  kolima  odpratiti  u  Palotu;  a  na  to  se  svom 
snagom  obori  na  Ilok,  koji  bi  napokon  21.  prosinca  1494.  osvojen.  Slavodobitni  kralj 
u§ao  je  na  to  s  kancelarom,  varadinskim  i  peduvskim  biskupom  sve^ano  u  grad,  gdje  je 
naSao  do  300  dragocjenih  i  krznom  podSivenih  haljina,  bezbroj  zlatnih  i  srebrenih  po- 
suda,  i  do  3000  akova  vina,  Sto  je  sve  razdijelio  medju  svoje  hrabre  i  vjerne  privrzenike. 

Namah  poslije  nove  godine  1495  preselio  se  je  kralj  s  dvorom  u  Valpovo,  grad 
odanih  mu  Gereba.  Herceg  Lovro  trazio  je  na  sve  strane  pomoci,  da  obrani  ostale  gra- 
dove  svoje  i  ortaka  svojih.  Ali  ni  kralj  nije  stajao  sl<r§tenih  ruku.  Svakomu,  koji  bi  se 
usudio  pridruziti  buntovniku,  zaprijetio  je  kraljevskom  nemilosdu,  a  u  isti  mah  dozivao 
je  biskupa  zagrebadkoga,  erdeljskoga  i  nadbiskupa  koloikoga,  zatim  hrvatskoga  bana 
Ladislava  Kanizaja,  novoga  teme^koga  kapetana  Josipa  Soma,  pa6e  i  Ivani§a  Korvina,  da 
se  §to  prije  njemu  sa  svojim  banderijima  pridruze.  Dok  je  kralj  boravio  u  Valpovu, 
odani  mu  Petar  Gereb  osvojio  je  gradove  Gorjan  i  Cernu,  a  vojvoda  Mezeridki  grad 
Sotin.  Srbski  despot  Gjuragj  Brankovid  zauzeo  je  u  to  Mitrovicu  (oppidum  divi  De- 
metrii  ad  Savum). 

Prvoga  veljaie  1495.  pre§ao  je  kralj  s  dvorom  u  Viroviticu,  grad  takodjer  oda- 
noga  mu  Nikole  Banica  (Banfi),  u  kojemu  je  ostao  ditav  mjesec  dana.  Vojvode  njegove 
nastavljali  su  osvajati  hercegove  gradove.  Tako  je  Petar  Gereb  zauzeo  kaSteo  Bukovicu 
(Bakwa)  i  grad  Drenovac  (Damocz),  a  vojvoda  erdeljski  Bartol  Dragid  grad  KapoSvar  u 
Simeikoj  zupaniji.  SuviSe  je  kralj  poslao  Mateja  Totha,  da  podsjeda  kaSteo  Grbonog 
(Gorbonogh),  i  onda  drugoga  vojvodu,  da  uzme  gotovo  nedobitnu  Orahovicu.  Bududi  da 
se  je  nadulo,  da  je  herceg  Lovro  skupio  jaku  vojsku  na  austrijsko-Stajerskoj  medji,  gdje 
je  imao  tvrdi  grad  Nemeth-Ujvar  (GUssing),  poslao  je  Vladislav  onamo  vrstnoga 
temeSkoga  kapetana  Josipa  Soma  sa  6000  konjanika  i  neSto  pje§adije,  da  po- 
sjedne  taj   grad. 


a04  KRALJ    VLADISLAV    U.    JAGELOV16    (1490. — 1516). 

Za  boravka  svoga  u  Virovitici  radio  je  kralj  i  oko  toga,  da  uredi  prilike  hrvat- 
skoga  kraljevstva.  Tu  je  drzao  kraljevski  sud  i  skupio  hr  vat  ski  saber,  na  koji 
medjutim  mnogi  hrvatski  velikaSi  nijesu  dosli  (Verruce  conventum  habet  et  severe 
iudicia  exercet,  quae  plerique  Croatlae  principes,  maximorum  sine  dubio  perculsi  consci- 
entia  scelerum,  devitabant).  Nazo^ian  je  bio  ban  Ladislav  Kanizaj  (zajedno  sa  slavonskim 
banovcima  Bernardom  Turocem  i  Ljudevitom  Pakradkim),  koji  je  1.  ozujka  izdao  po- 
velju  u  prilog  knezovima  Stjepanu  i  Mihajlu  Blagajima;  zatim  zagrebadki  biskup  Osvald 
Tuz,  koji  bija§e  doSao  sa  200  konjanika,  i  kojega  je  kralj  nagodio  s  njegovim  protivni- 
cima,  take  da  su  mu  vratili  otete  gradove  i  obedali  placati  crkvenu  desetinu  U  obce  je 
kralj  gledao,  da  hrvatsku  i  slavonsku  gospodu  medjusobno  izmiri  (inde  Illyricorum  Croa- 
torumque  inter  se  controversiae  auditae,  multae  inter  multos  lites  compositae  sunt). 
I  gradjanima  s  brda  Gradca  kod  Zagreba  izdao  je  19.  velja6e  povelju,  kojom  je  trgovce 
te  obdine  oslobodio  od  placanja  mitnidarine  na  svima  mitnicama  u  ikraljevinama  Unga- 
riji,  Slavoniji  i  Hrvatskoj,  kao  i  u  ostalim  stranama  ovinti  kraljevinama  podlozenima*  (in 
regnis  Hungarie,  Sclauonie  et  Croacie,  ceterisque  partibus  eisdem  regnis  nostris  subiectis). 
Osobito  pak  brinuo  se  je  kralj  za  dalju  obranu  jajafike  banovine  i  kraljevstva  hrvatskoga. 
U  Viroviticu  do§ao  je  u  torn  poslu  sam  jaja6ki  ban  Baltazar  Bacan;  suvi§e  dolazili  su 
neprestano  glasnici  iz  jajadke  banovine  (gradovi  Jajce,  Jezero,  LevaC,  Bodac,  Banjaluka, 
Vrbaski  grad,  Kotor,  Komotin,  Sokol,  Greben),  donosedi  peruke  od  banevaca  i  kapetana. 
Stizavali  i  pejedini  plemidi,  traJedi  podpore  i  miiostinje  ed  kralja  (Stephano  Woykouych, 
qui  prope  Jayczam  habet  Peech;  —  Geergie  Halmonich  et  Radych  de  Bannyalwka;  — 
Create  cece,  qui  Jaycza  ad  regiam  maiestatem  venerat  pre  subsidie  petende  .  .  .)  Jo§ 
1.  ozujka  dae  je  kralj  jajaikomu  banu  Baltazaru  Bacanu  izplatiti  SOOzlatnih  forinti  »za  obranu 
grada  Jajca«  (pro  censeruatione  castri  Jaycza).  SuviSe  je  kralj  sklonie  sabrane  staleze 
hrvatske  i  slavenske,  te  su  odluCili,  da  se  sastavi  neka  vrst  domobranstva  ed  lO.OOO 
domadih  konjanika,  koji  6e  primati  placu  od  40.000  zlatnih  forinti,  te  ce  odsad  braniti 
granicu  od  turskih  provala  (Decretum  etiam  utrique  proviaciae  —  Illyricorum  Createrum- 
que  —  salutare  factum  est,  ut  ad  Turcices  evertendes  incursus,  stipendia  quadraginta 
millia  nummiim  auredm,  decern  millibus  equitum  previncialium,  belli  tempore,  pende- 
rentur).  Napoken  se  je  kralj  pebrinuo,  da  hrvatskemu  kraljevstvu  dade  novoga  bana. 
Jo§  1.  ezujka  spominje  se  Ladislav  Kanizaj  kao  ban  hrvatski;  no  valjda  je§  istoga  dana 
rijeSie  ga  je  kralj  te  sluzbe,  te  je  banom  za  Citavu  Hrvatsku  imenovao  nedavnoga  her- 
cega  slavonskega  Ivani§a  Kervina,  koji  je  u  taj  par  beravio  na  djedevskim  imanjima  u 
Erdelju.  Za§to  je  Vladislav  mladega  IvaniSa  uzvisio  na  6ast  bana  Dalmacije,  Hrvatske  i 
Slavonije,  nije  poznato;  ne  vjerojatno  je,  da  je  to  udinio  po  zelji  sabranih  staleia 
hrvatskih  i  slavenskih  (Joannes  Corvinus  utriquae  provinciae,  cum  duobus  equitum  millibus, 
summa  optimatum  omnium  voluntate  praefectus  est). 

Za  kraljeva  boravka  u  Virovitici  poku§ao  je  palatin  Stjepan  Zapelja  penovo,  da 
izpresi  milest  za  hercega  Lovru  Ilo6koga.  Poslao  dva  odlidna  peslanika  predlazuci,  neka 
kralj  obustavi  dalje  preganjanje  hercega,  pak  neka  po  staroj  uredbi  iznese  ditavu  stvar 
pred  saber  u  Budimu,  keji  de  onda  odluditi,  imade  li  se  herceg  najstrozijem  kaznem 
kazniti  ili  nevinim  proglasiti.  Ali  kralj  o  Isijefie  poslaaicima,  da  njemu  pripada  presuditi, 
da  li  je  krivca  dovoljno  kazaio  ili  ne.  Male  zatim  esvanuo  je  na  kraljevu  dvoru  neki  dvor- 
janik  hercega  Lovre,  moledi  takodjer  milost  za  svoga  gospodara.  No  i  njemu  edgovorie 
je  kralj:  »Reci  ti  sveme  gespodaru,  da  je  velu,  kojemu  se  je  rugae,  jedan  rog  izrastao;  i 
drugi  je  vec  nikao,  te  dnevice  raste.  Stega  se  nadam,  da  du  naskoro  na  svoje  neprijatelje 
s  dva  roga  navaliti,  te  ih  nemilo  izmrcvariti*. 

Iz  Virevitice  pe^ae  je  kralj  Vladislav  prvoga  ili  drugoga  oJujka  u  Pecuh,  gdje  se 
je  nastanie  kod  biskupa  Sigismunda  ErnuSta,  svoga  vrhevnega  pokladnika.  Tu  je  na- 
stavio  rat,  da  de  kraja  satre    hercega   Lovru  i  njegove  ertake.    Ali  buduci  da  su  sada  i 


n 


I 


NUTARNJE    PRILIRK    U    UGARSKOJ    (1493 — 1499.).  305 

drugi  velitca§i  stall  zagovarati  odmetnike,  bojedi  se  da  i  njih  jedaom  ne  stigae  jedaaka 
sudbina,  popustio  je  i  kralj  u  svojoj  odlu6nosti.  Najprije  je  pomilovao  Ivana  Hlap- 
dida  KiShorvata  i  Nikolu  Se6a,  za  koje  je  car  Maksimilijan  molio;  malo  zatim  primio  je 
hcrcega  Lovru  Taj  je  sva  krivnju  svalio  na  vranskoga  priora  Bartola  Berislavica,  samo 
da  izprosi  milost  Prior  bude  u  okove  okovan  i  poslan  u  Budim,  hercegu  pak  bi  opro- 
Steno.  Ali  oteta  posjedovanja  ne  bi§e  mu  vracena;  o  tome  ce  se  odlu^iti  tek  na  doj- 
ducem  saboru  Utanacivgi  kralj  jo5  petogodiSnje  primirje  s  Turcima  ostavio  je  5.  travnja 
Pednh,  te  se  je  preko  Bate,  Seksarda  i  Stolnoga  Biograda  vracao  u  Budim,  kamo  je 
stigao  9.  travnja.  Tu  je  s  mjesta  sazvao  sabor  za  9.  svibnja,  na  koji  je  osini  prelata  i 
magnata  pozvao  jo§  po  deset  plemickih  zastupnika  iz  svake  zupanije.  Izprva  je  smijerao, 
da  pred  saborom  opravda  svoj  postupak  s  hercegom  Lovrom  liodkim,  ali  ga  od  toga 
odvratiSe  kancelar  Toma  Baka6  Erdedi,  vrhovni  blagajniic  Sigismund  Ernuk  i  Ivan  Bor- 
nemisa,  koji  je  u  kraija  dnevice  sve  viSe  vrijedio.  Tako  bi  pred  staleze  iznesen  najprije 
zahtjev,  da  opet  dozvole  za  idudu  godinu  vanrednu  dacu  od  zlatne  forinte.  No  tomu  se 
svom  snagom  oprijese  zastupnici  niiega  plemstva.  Vanjski  su  ratovi  svr§eni,  — 
govorahu  oni  —  u  samoj  zemlji  povraden  je  mir;  za§lo  dakle  ne  bi  dostajali  redovoi 
porezi  ?  Ako  treba  kralju  novaca,  neka  ill  uzme  od  prelata  i  magnata,  koji  grabe  driavne 
prihode.  Oni  su  pro§le  godine  proluzakonito  razpisanu  vanrednu  dacu  na  svojini  posje- 
dima  pobrali,  ali  je  nijesu  predali  u  drzavnu  blagajnu;  oni  tlade  nize  plemstvo  i  gaze 
njegova  prava.  Neka  se  radije  nastavi  razprava  o  novim  zakonima,  koja  nije  dovrSena 
na  saboru  pred  tri  godine  (1492.).  Prelati  i  baruni  odgodiSe  na  to  pitanje  o  vanrednoj 
dadi  na  poznije  doba,  dok  se  nize  plemstvo  svojim  kucama  razidje,  pak  izabraie  odbor 
od  dva  biskupa  i  protonotar^,  koji  ce  ponovno  pruuciti  zakonske  dlanke  od  1492.,  te  ih 
novima  popuniti,  ako  bi  uztrebalo.  Odbor  je  zaista  otegnuo  svoje  razprave  kroz  mjesec 
dana,  i  tek  9.  lipnja  mogao  je  kralj  Vladislav  izdati  dekret  (drugi),  kojim  je  potvrdio  i 
proglasio  zakljudke  sabora.  (J  dekretu  su  najprije  dlanci  sabora  od  god.  1492.,  a  njima 
je  pridano  kao  dopunjak  45  novih  fiianaka,  kojima  bi  u  jednu  ruku  kraljevslca  vlast  jo§ 
jaCe  stegnuta,  a  u  drugu  utrt  put  potonjoj  premodi  nizega  plemstva.  U  prvom  su  pogledu 
zamaSni  ilanci  3.  i  4.,  kojima  bi  odredjeno,  da  veleizdajicama  imade  suditi  jedino  sabor, 
a  uz  to  se  ustanovilo,  §to  se  imade  smatrati  za  veleizdajstvo;  a  u  drugome  £lanak  26., 
kojim  se  odredjuje,  da  kralj  mora  u  buduce  pozivati  na  sabor  >ne  zastupnike  iz  zupa- 
nije, nego  pojedince  svu  gospodu  prelate,  barune,  plemice  i  velikaSe 
kraljevstva*  (non  electos  de  comitatibus,  sed  singulos  dominos  praelatos,  et  ba- 
rones  nobilesque,  ac  proceres  regni).  Tim  (lankom  osigurana  bi  za  sva  daija  vremena 
vedina  niiemu  plemstvu,  jer  je  odsad  svaki  plemic  mogao  dolazitina 
sabor.  Jednako  je  znamenit  i  ilanak  8.,  kojim  se  ustanovljuje,  da  se  kraljevskomu 
sudu  imade  odsad  pridijeliti  dvadeset  priseznika,  i  to  tri  prelata,  tri  banina  i  £etrnaest 
»od  mocnijih  i  6astnih  plemica«  (ex  potioribus  et  honestae  conditionis  liobilibus).  Time 
bi  rajamdena  premoc  nizemu  plemstvu  i  u  najviSemu  sudiStu.  Znameniti  su  joS  6lanci 
o  obrani  medjaSnih  gradova  (33,  35,  36);  njima  bi  proglaSen  veleizdajicom  svaki,  koji  bi 
povjereni  mu  pogranidni  grad  izgubio.  Posljednji  61anci  (37—45)  rade  o  crkvenoj  de- 
setini  i  o  na^inu,  kako  da  se  pobira. 

Vedina  niiega  plemstva  nije  mogla  do£ekati  konac  sabora,  ved  se  je  razi§la  svojim 
kudama.  To  su  prelati  i  baruni  jedva  dodekali,  pak  su  predobiv.^t  preostale  niie  ple- 
mide  cbedanjima  i  mitom  16.  lipnja  prihvatili  zahtjev,  da  se  razpi§e  opet  vanredaa  dada 
po  dukat  od  dimnjaka  Dakako  da  su  i  taj  put  ba§  najviSi  prelati  i  magnati  bili  opro- 
§teni  od  vanredne  dade,  koju  su  mogli  od  svojih  podanika  pobraii  i  za  se  pridriati.  No 
tim  se  je  postupanjem  samo  joi  jade  razdraiilo  niie  plemstvo,  jer  je  sav  teret  vanredne 
dace  spao  na  nj  i  njegove  podanike.  U  Slavoniji  se  je  pade  vanredna  dada  god.  1495. 
dva   put    pobirala,   jedan    put  u  lipnju,  a  drugi    put  u  studenome,  tako    da  je  time  bila 


ao6  •  KRALJ    VLADISLAV    II.    JAGELOVIC   (1490.  — 1516.). 

pogazena  posebna  povlastica  te  kraljevine,  po  kojoj  je  morala  placati  samo  polovicu 
retene  dace.  Nezadovoljstvo  nizega  plemstva  prodrlo  je  na  javu  vec  slijedece  godine  1496. 
na  saboru  u  Budimu,  kad  su  opet  zatrazili  vanrednu  dacu.  Plemstvo  stalo  rogoboriti, 
kako  je  mimo  svako  pravo  za  §est  godicia  platilo  vanredne  dade  do  1,800.000  zlatnih 
forinti,  a  kad  tamo,  nije  ni§ta  u6injeao  za  obranu  zemlje,  pa6e  se  zanemarilo  i  one,  §to 
je  prije  obstojalo.  Na  to  izjavi  kralj,  da  on  od  te  ogromne  svote  nije  svojim  o6ima  vidio 
viSe  od  60.000  zlatnih  forinti.  Sada  tek  dize  se  strasna  bura  rnedju  plemstvom;  one  stade 
klicati,  da  se  ne  krati  davati  kralju,  §to  ga  ide,  ali  ne  moze  dopustiti,  da  se  kancelar, 
vrhovni  pjeneznik,  prelati  i  magnati  tove  narodnim  blagom.  Osobito  se  obaralo  na 
vrhovnoga  pjeneznika,  peduvskoga  biskupa  Sigismunda  ErnuSta,  i  na  njegovoga  zamjenika, 
Emerika  Dobaja,  koji  biSe  obijedjeni,  da  sj  drzavne  novce  pronevjenli.  Sigismund  Ernust 
osudjen  bi  na  globu  od  400.000  zlatnih  forinti,  a  njegov  zamjenik  baien  bi  u  tamnicu. 
Jo§  se  je  ja6e  uzgoropadilo  nize  plemstvo  slijedece  godine  1497.,  kad  je  kralj  Vladislav 
boravio  neko  vrijeme  u  CeSkoj,  a  u  to  je  drzavom  upravljao  palatin  Stjepan  Zapolja, 
koji  je  ugadjao  nizemu  plemstvu,  da  ma  ono  zavoli  njegov  rod,  kako  je  nekad  uzljubilo 
Hunjadovice.  Kad  se  je  reCene  godine  1497.  mjeseca  studeaoga  sabor  opet  sastao, 
opreka  izmedju  vi§ega  i  nizega  plemstva  bila  je  vec  tako  zestoka,  da  su  se  stalezi  nakon 
burnih  razprava  raziSli,  ne  zakljucivSi  bas  nista. 

Nize  se  je  plemstvo  silno  podiglo  ne  samo  s  toga,  §to  mu  je  u  prilog  radio  pa- 
latin  Stjepan  Zapolja,  nego  joi  viSe  time,  §to  je  dobilo  odludnoga,  umnoga  i  rjeiitoga 
vodju,  po  imenu  Stjepana  Verbeca  (Verbo:zi  =  od  Vrbovca  ==  Vrbovadki), 
tadanjega  protonotara  i  vrstnoga  poznavaoca  rimskoga  i  ugarskoga  prava.  Vi§e  od  Cetvrt 
stoljeca  stajao  je  Stjepan  Verbeci  na  celu  nizemu  plemstvu,  radeci  svom  snagom,  da  mu 
osigura  prevlast  pri  vladanju  i  u  zakonodavstvu,  zatim  da  iztisne  iz  zemlje  svaku  tudjin- 
Itinu,  i  napokon  da  utre  put  izboru  domacega,  narodnoga  kralja.  Na  saboru,  koji  se  je 
sastao  u  Budimu  24.  travnja  1498.,  odrzalo  je  nize  plemstvo  sjajnu  pobjedu,  ne  samo 
nad  dvorskom  strankom,  nego  u  obce  nad  viSim  stalezima.  To  svjedoci  dekret  (treci) 
kralja  Vladislava  od  2.  lipnja,  kojim  je  potvrdio  i  proglasio  zaklju6ke  (74)  sabora.  Glavne 
ustanove  dekreta  jesu:  Svake  godine  mora  se  sastati  sabor  o  Jurjevu  na  polju  RakoSu, 
a  na  nj  moraju  doci  prelati,  baruni  i  ostali  plemici,  te  ostati  na  okupu  15  dana;  oni, 
koji  k  otvorenju  sabora  ne  dodju  ili  ga  prije  svr§etka  ostave,  platit  6e  globu,  i  to  pre- 
lati i  magnati  po  200  maraka  srebra,  a  plemici  po  100.  Ako  roditelji  s  djecom  ili  braca 
zive  u  zadruzi,  treba  da  samo  jedan  dodje;  tako  isto  i  plemici  jednoseici  salju  njih  deset 
po  jednoga  zastupnika  (61anak  1.).  Protonotar  Adam  i  njemu  od  kralja  pridijeljeni  po- 
inodnik  sabrat  ce  sve  stare  pravne  obiCaje  u  zemlji,  te  ce  se  onda  po  onima,  koji  su 
razloziti  i  zakoniti,  suditi  (61.  6.).  Kod  vrhovnoga  sudiSta  bit  ce  i  dalje  dvadeset  pri- 
seznika,  ali  samo  po  dva  prelata  i  dva  magnata;  broj  se  plemidkih  priseznika  povisuje 
od  Cetrnaest  na  §estnaest  (61an.  2.);  od  tih  plemickih  priseznika  uzimat  ce  kralj  vazda 
po  osmoricu  u  svoje  vijede,  kad  se  bude  razpravljalo  o  poslovima  citave  drzave  (61.  7.). 
Ako  bi  kralj  umro  bez  potomaka,  te  bi  se  narod  skupio  na  izborni 
sabor,  ne  smiju  na  nj  do6i  nikakvi  strani  poslanici,  jer  ti  kusaju  gospodu 
i  narod  zavesti  (61.  4^.).  Duhovnici  ne  smiju  biti  veliki  zupani,  a  onima,  koji  to  jesu, 
imade  kralj  sluzbu  oduzeti  (57.).  Nijedan  duhovnik  ne  smije  vrSiti  dvije  casti  ni  uzivati 
dva  beneficija  (61.  56);  nijedan  barun  ni  plemic  ne  smije  vr§iti  dvije  6asti  i  sluzbe  osim 
onih,  kojima  to  ve6  zlatna  bulla  kralja  Andrije  dozvoljava  (61.  70.).  Nema  sumnje,  da  su 
svi  ti  61anci  bili  napereni  protiv  prelata  i  baruna,  koji  su  doslije  gomilali  u  svojim  rukama 
6asti  i  imanja,  a  uz  to  kako  u  drzavnoj  upravi  tako  pri  sudovanju  radili  po  svojoj 
miloj  volji.  Naro6ito  je  kancelar  Tomo  Baka6  od  Erdeda,  koji  bijaSe  nedavno  postao 
nadbiskupom  ostrogonskim,  nakupio  nekih  dvadesetak  crkvenih  beneftcija  u  svojim  ru- 
kama. Kako  je  niie  plemstvo  bilo  pretezno  na  saboru,  gledalo  je  takodjer,  da  pravednije 


NUTARNJE   PRILIRE  U   OGARSKOJ    (1493.  — 1499.).  ao7 

razdijeli  i  vojniCke  terete,  a  podjedno  da  bolje  zaStiti  drzavne  granice.  Posebnim  ilan- 
cima  (20 — 22)  hi  ustanovljeno,  koji  duhovni  i  svjetovni  velikaSi  imadu  uzdrzavati  ban- 
derija  (27  duhovnih  staleza  i  42  svjetovna);  k  tomu  bi  odredjeno,  da  se  kraljevskom 
nemiloScu  moraju  kazniti  svi  oni  bani,  kapetani  i  vojvode,  koji  bi  budi  s  nehaja  budi 
s  kukav§tine  izgubili  povjerene  im  medjaSne  gradove.  Potonja  odredba  (dl.  42 )  opravda- 
vala  se  je  time,  §io  je  za  vladanja  kralja  Vladislava  ve6  vi§e  gradova  dopanulo  neprijatelje. 
Tako  bijaSe  ban  Ladislav  od  Egervara  izgubio  grad  Triac  kod  Korane  i  kaSteo  Kos 
(Chos)  oa  u§6u  Neretve,  Franjo  Harazsti  grad  VjenCac  u  jajaikoj  banovini,  a  nedavno 
Juraj  Popovic  grad  Komotin  u  istoj  oblasti.  Napokon  bi§e  (61.  34.)  izbrojena  sva  mjesta, 
gdje  se  je  od  starine  pobirala  tridesetina. 

Pobjeda  niiega  plemstva  na  saboru  1498.  bila  je  odito  u  prilog  palatinu  Stjepanu 
Zapolji  i  njegovim  osnovama.  Ali  on  sam  nije  ih  mogao  izvesti,  jer  ga  je  naskoro  za- 
tekla  smrt  Vec  1.  rujna  1499.  pi§e  Stjepan  Zapolja  teiko  bolestan  oporuku  u  svome 
gradu  Papi.  Kako  su  mu  djeca  nedorasla,  preporuda  ih  milosti  kralja  Vladislava,  kojega 
je  »sve  do  ovoga  dana  vjerno  sluzioU  Skrbnicima  za  svoje  sinove  Ivana  i  Jurja  imenuje 
ostrogonskoga  nadbiskupa  i  kancelara  Tomu  Baka^a  od  Erdeda,  sudca  kraljevskoga 
dvora  Petra  Gereba,  hercega  Lovru  Uodkoga,  kapetana  Josipa  Soma  i  Blaza  RaSkaja.  Na 
sam  Bozid  1499.  umro  je  silni  palatin  Stjepan  Zapolja,  a  u  svibnju  1500.  proglaSen  bi  njegovim 
nasljednikom  kralju    vjerni  i  odani  Petar  Gereb,  gospodar  Valpova  u  Slavoniji.  Skrbnici 


PkCat  Stjepana  Zapoue. 

Angjeo  drii  a  rnd  itit,  na  kojcma  m  vidi  atpraTno  stojedi  vak;  desno  do  va£je  gUve  je  polomjesec  st  zrijezdama, 
a  ■  lijeva  opet  iestotraina  srijezda.  Napia:  S(tepbani)  de  Zapolia  co(m)itif. 

Dr2avni  arkiv  a  BadimpeSti. 


2^poljinih  sinova  kao  da  nijesu  mnogo  marili  za  svoje  §ticenike;  glavnu  je  brigu  za  njih 
preuzela  Ijubeca  majka,  ponosita  tjeSinska  herceginja  Jadviga,  koja  je  prigrlila  i  osnove 
pokojnoga  vojna  svoga.  Ona  je  najviSe  radila,  da  podigne  mod  i  slavu  porodice  Zapolja; 
ona  je  takodjer  pripravila  put  svojoj  kderi  Barbari  do  poljskoga  prijestolja.  Nekoliko 
mjeseci  prije  Stjepana  Zapolje  umro  je  zagrebadki  biskup  Osvald  Tuz.  U  svojoj  oporuci, 
koju  je  15.  travnja  pisao  u  Cesmi  ili  Cazmi,  zapisao  je  kralju  Vladislavu  13.500  zlatnih 
forinti,  i  uza  to  vi§e  zlatnih  i  srebrenih  dragocjenosti.  Osim  toga  sjetio  se  je  i  domovine 
(nolui  esse  ingratus  patrie),  te  je  odredio  32.000  forinti  za  utvrdu  medjaSnih  gradova, 
narodito  Jajca,  Beograda  i  Severina.  Ali  taj  se  novae  ne  smije  predati  drzavnomu  bla- 
gajniku,  nego  de  prelati,  baruni  i  plemici  odabrati  zasebne  za  to  zgodne  Ijude,  koji  de 
savjestno  (fideliter)  upotrebiti  darovane  novce  za  redenu  svrhu.  Umirudi  biskup  nije  za- 
boravio  ni  na  stolnu  crkvu  svoju,  odrediv§i  za  njezinu  dogradnju  10.000  forinti.  Brojnim 
zapisima  nadario  je  napokon  druge  crkve,  samostane  i  prijatelje,  pak  sinovca  svoga 
Alfonsa  i  sinovku  Sofiju,  djecu  svoga  pokojnoga  brata  Ivana  '(uza. 

Ved  bi  spomenuto,  kako  je  IvaniS  Korvin  prvih  dana  oiujka  1495.  postao 
b  a  n  o  m  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije.  C\m  je  zaduo,  da  ga  je  zapala  ba- 
nija,  s  mjesta    je  iz  Erdelja    pohitao  u  Peduh   pred    kralja  Vladislava,  da  odanle  udje  u 


2og  KRALJ    VLADISLAV    IL   JAGELOV16    (1490.  — 1516.). 

svoju  banovinu.  No  za  to  trebalo  mu  je  novaca  i  vojske,  i  da  zastra§i  neke  stare  protivnike 
svoje,  i  da  si  pribavi  ugleda  u  zemlji.  Nadbiskupu  Tomi  Bakacu  od  Erdeda  dugovao  je  vec 
odprije6000  for.,  a  sada  je  od  njega  uzajmio  jednaku  svotu,  da  bi  mogao  poci  na  svoje  injesto 
(ad  occupandum  banatum  regnorum  Sclauoniae,  Dalmatiae  et  Croatiae  ingressuro  et  pro- 
fecturo).  Za  osiguranje  te  trazbine  od  12.000  for.  izdao  je  ban  IvaniS  23.  ozujka  u  Pecuhu  iz- 
pravu,  kojom  je  nadbiskupu  Tomi,  kao  i  njegovoj  braci  i  rodjacima  Vaientinu,  Petru,  Pavlu 
i  Ivanu  neka  svoja  posjedovanja  ustupio  i  prodao.  Da  mu  je  pak  zaista  trebalo  s  vojskom 
uci  u  banovinu,  dokazuje  pismo  kralja  Vladislava,  izdano  29.  ozujka  1495.  u  FeCuhu, 
kojim  je  novomu  banu  zapc  vjedio,  da  poskida  i  protjera  neke  vojvode,  naro6;to  u  kri- 
zevaCkoj  i  viroviti6koj  zupaniji,  koji  su  dosad  pocinjali  jedino  kradje  i  druga  nasilja  (qui 
non  nisi  furta  et  perversitates  patrabant).  U^avSi  u  kraljevstvo  uzeo  je  ban  IvaniS  mjesto 
Ljudevita  Pakradkoga  (de  Peker)  za  slavonskoga  banovca  svoga  pouzdanika  Ivana  Gju- 
laja  (de  Gywla).  No  buduci  da  taj  nije  bio  rodjei  u  zemlji,  a  nije  ni  posjeda  imao  u 
njoj,  slavonski  su  stalezi  prijekim  okom  gledali  novoga  banovca.  Tek  kad  je  ban  !vani§ 
Korvin  na  saboru  u  Krizevcima  26.  travnja  1495.  izdao  svecano  pismo,  kojim  je  obecao, 
da  u  sludaju,  ako  bi  se  Ivan  Gjulaj  zahvalio  ili  od  njega  skinut  bio,  ne  ce  nikoga  dru- 
goga  imenovati  za  banovca,  nego  kojega  »izmedju  mocnijih  plemica  ove  kraljevine 
Slavonijec  (ex  pocioribus  nobilibus  huius  regni  Sclavoniae),  privolili  su  stalezi,  da  pome- 
nuti  banovac  i  dalje  zadrzi  svoju  6ast.  U6inili  su  to  jo§  s  c  bzirom  na  zasluge  kralja 
Matija§a,  koji  je  njihove  pravice  poStivao  i  Stitio,  kao  i  s  obzirom  na  samoga  Ivani?a, 
koji  je  pred  par  godina  o  svome  troSku  i  svojim  trudom  obranio  zemlju  od  Nijemaca. 
Uza  sve  to  morao  je  ban  ipak  obecati,  da  ce  plemstvo  i  njihove  sloboStine  braniti,  ako 
bi  novi  banovac  u  njih  dirao;  i  napokon  da  de  banovca  prinuditi,  da  za  podzupane 
imenuje  i  namje^ta  samo  odiicinije  plemice  slavonske,  a  ne  mozda  kakove  strance. 
U  Krizevcima  bavio  se  je  ban  Ivanis  dulje  vrijeme,  te  je  uz  ino  o  Jakovljevu  drzau 
oktavalni  banski  sud,  kojom  je  prigodom  rjeSavao  parnicu  izmedju  Baltazara  Badana  i 
despotice  Barbare  (udove  Zmaj  Vuka  Grgurovica,  a  po  drugi  put  udate  za  Franju  Beri- 
slavica  Grabarskoga).  Iz  Krizevaca  po§ao  je  u  Zagreb,  gdje  je  7.  rujna  izdao  nalog 
banovcima  Ivanu  Gjulaju  i  Bernardu  Turocu,  kao  i  ostalim  plemicima  u  Slavoniji,  da  ne 
smiju  na  svojim  posjedima  nikakvih  daca  traziti  od  putujucih  trgovaca  zagrebadkih.  Oko 
27.  studenoga  boravio  je  ban  IvaniS  u  Topuskom,  gdje  je  od  gradjana  na  brdu  Gradcu 
kod  Zagreba  uzajmio  800  for.,  te  ih  zato  oprostio  od  placanja  takse  za  onu  godinu. 
Ivanis  je  tada  jamadno  silazio  u  juzne  krajeve,  te  ga  zaista  5.  prosinca  nalazimo  u  Bi- 
hacu,  gdje  je  svome  notaru,  literatu  Blazu  iz  Dubrave,  darovao  svoj  posjed  Slamnovec 
(Slanovec)  kod  Medvedgrada. 

IvaniS  Korvin  osjecao  se  je  kao  ban  hrvalski  kud  i  kamo  slabiji  i  nemocniji,  nego 
prije  kao  herceg  slavonski.  U  samoj  banovini  njegovoj  otimali  su  se  vlasti  njegovoj  ne 
samo  prelati  i  baruni,  nego  i  nizi  plemici,  koji  su  budno  pazili  na  svoja  prava  i  povla- 
stice;  osim  toga  nijesu  ni  sada  mirovali  neki  velikaSi  po  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  vec  su 
gledali  da  mu  otmu  imanja,  koja  su  nekad  pripadala  njihovim  rodovima.  Drugi  opet 
prelati  i  velikaSi  globili  su  ga  nemilo,  dok  su  ga  u  isti  mah  opadali  pred  kraljem.  Medju 
potonje  spadao  je  narodito  palatin  Stjepan  Zapolja,  koji  je  IvaniSu  redom  otimao  nje- 
gova  posjedovanja  u  sjevernoj  Ugarskoj  (u  zupaniji  liptovskoj,  oravskoj  i  turdanskoj).  Kad 
je  na  to  IvaniS  dao  u  Poljskoj  kupiti  placenike,  da  obrani  otdevinu  svoju,  palatin  ga  je 
pred  kraljem  opadnuo  kao  veleizdajicu,  koji  vodi  tudju  vojsku  na  Ugarsku.  I  zaista  je 
kralj  najprije  iz  Valpova  18.  sijednja,  a  onda  iz  Pozuna  7.  i  8.  veljade  1496.  pozivao 
vjerne,  da  poSlju  dete  svoje  u  pomoc  palatinu,  kojemu  bijaSe  povjerio,  da  suzbija  poljske 
placenike.  Ved  3.  ozujka^  javlja  Stjepan  Zapolja,  da  je  poljske  dete  suzbio,  te  se  zahva- 
Ijuje  ziteljima  grada  Bardjejeva,  §to  su  mu  po  kraljevu  nalogu  pomoc  poslali.  Ivanisu 
Korvinu  nije  preostalo  nego  da  pregori  gubitak  ugrabljenih  mu  posjedovanja;  ali  je  po- 


NUTARNJE   PftlLIRE   U   UGARSKOJ   (1493. — 1499.).  209 

radi  toga  Ijuto  zamrzio  na  palatina.  Pa£e  ni  s  kraljem  nije  se  odsad  osobito  pazio.  Jo§  u 
lipnju  znalo  se  je  u  Mletcima,  kako  se  je  kralj  spremao  udariti  na  IvaniSa,  i  kako  ga  je 
poslije  zvao  na  sastanak  u  Budim.  Ali  IvaniS  kao  da  nije  pravo  vjerovao  ni  kralju. 

Politidke  prilike  u  hrvatskom  kraljevstvu  i  brojni  lidni  protivnici  gonili  su  bana 
IvaniSa,  te  je  stao  raditi,  kako  bi  se  §to  jaie  utvrdio  u  svojoj  vlasti.  Najzgodnije  mu 
se  je  Cinilo,  ako  stupi  u  Sto  uzu  svezu  s  najodiicnijom  porodicom  u  kraljevstvu,  s  kne- 
zovima  Frankapanima.  U  kneza  Bernardina  bila  je  lijepa  i  umna  kci  Beatrica,  djevojka 
od  osamnaest  godina,  koja  je  kao  dijete  neko  vrijeme  biia  na  dvuru  kralja  Matija§a  uz 
kraljicu  Beatricu,  rodjakinju  svoje  matere  Lujze  od  Aragonije,  Tu  je  Beatricu  ban  Ivani§ 
zaprosio,  nadajudi  se  po  njoj  ne  samo  u6vrstiti  u  Hrvatskoj,  nego  takodjer  stedi  prija- 
telja  u  Italiji.  Od  10.  ozujka  1496.  boravio  je  IvaniS  u  Modru§ama,  gdje  ga  nalazimo  i 
20.  o2ujka,  kada  zapovijeda  slavonskim  banovcima  Ivanu  Gjulaju  i  Stjepanu  Brada^u, 
zatim  kastelanima  svojih  gradova  Ivanu  Horvatu  (u  Medvedgradu  i  Rakovcu)  i  Ludoviku 
od  Kemenda  (u  Jastrebarskomu),  napokon  svima  posjednicima  u  Slavoniji,  Dalmaciji  i 
Hrvatskoj,  da  ne  smiju  pobirati  na  svojim  posjedima  nikakvih  dada  od  trgovaca  zagre- 
badkih.  Ba§  onih  dana  vjendao  se  je  ban  Ivani§  s  kneginjom  Beatricom.  Dne  26.  ozujka 
znadu  ved  u  Mletcima,  da  je  vjendanje  obavljeno  (intervenendo  il  matrimonio  de  la  fia 
del  conte  Bernardin  de  Frangepanibus,  contrato  novamente  con  ditto  ducha  Zuane);  i 
ban  Ivani§  i  knez  Bernardin  objavili  su  tu  veselu  novinu  mietadkoj  obcini,  zatrazivSi  od 
nje  jamaCno  i  pomoci  protiv  onih,  kojima  je  ta  sveza  nepocudna  bila,  te  su  ih  s  toga 
pred  kraljem  opadnuli.  Mletad:ka  je  obcina  7.  travnja  1496.  tastu  i  zetu  destitala,  ali  pod- 
jedno  ih  opominjala,  da  se  okane  svake  razmirice  s  kraljem;  pomodi  ona  njima  ne  moze, 
jer  sama  mora  da  troSi  svoje  sile  u  Italiji. 

Odkad  se  je  ban  Ivani§  Korvin  vjendao  s  kneginjom  Beatricom,  porasla  mu  je  vlast 
i  ugled  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Kroz  ditavu  godinu  1496  boravio  je  ban  u  Hrvatskoj 
i  Slavoniji,  najviSe  u  gradu  Bihacu  na  Uni,  ali  takodjer  u  Zagrebu,  Vukovini  i  Jastre- 
barskom.  Na  Uni  stoji  na  braniku  svoje  banovine;  jednako  brani  svoje  podanike,  kad  ih 
progone  mletadka  gospoda  u  Dalmaciji.  Mletadki  izvori  javljaju,  kako  je  ban  IvaniS  Za- 
jedno s  tastom  Bernardinom  na  celu  200  konjanika  i  600  pje§aka  provaho  u  lipnju  u 
kotar  grada  Zadra  i  dopro  do  kopnenih  vrata  toga  grada.  Dne  14.  rujna  opet  izdao  je 
u  Bihacu  zapovijed  banovcima  Jurju  Ka§telanovicu  i  Ludoviku  Pakradkomu  (Pekri),  kao 
i  svima  dinovnicima  grada  ModruSa,  da  svakoga  priliodnika  iz  Kranjske  zarobe  i  u  za- 
tvoni  tako  dugo  drze,  dok  Kranjac  Lamberger  kaptolskomu  podaniku  Martinu  Cicakovicu 
ne  povrati  silom  ugrabljenu  stoku.  Poslije  nalazimo  bana  25.  listopada  1496.  u  varoSi  na 
brdu  Gradcu  kod  Zagreba,  gdje  no  izdaje  povelju  svojim  vjernima  Stjepanu  Berislavicu 
iz  Vrhrike  i  Nikoli  Mladendidu,  kojom  oslobadja  njihova  posjedovanja  od  svake  zavisnosti 
Medvedgrada  i  kaStela  Lukavca.  U  to  vrijeme  ili  nesto  poslije  doSao  je  ban  Ivani§  u 
sukob  s  nizim  plemstvom  kraljevine  Slavonije,  koje  se  je  poput  ugarskoga  stalo  otimati 
prelatima  i  magnatima.  U  prosincu  nalazimo  na  dvoru  kralja  Vladislava  u  Budimu  za- 
stupnike  nizega  plemstva  slavonskoga,  po  imenu  Bernarda  Turoca  (de  Thwrocz),  Jurja 
Kapetanovida  od  Desnice  i  Nikolu  Vojkovica  (Woikfy)  od  Vojkovca.  Nema  sumnje,  da 
su  tada  iznosili  tuibe  niiega  plemstva  slavonskoga  pred  kraljem  i  drzavnim  vijedem. 
Prva  je  bila,  da  se  je  u  posljednje  vrijeme  podelo  namjeStati  za  banovce  strance,  a  ne 
domade  plemice.  Dne  5.  prosinca  1496.  pi§e  kralj  Vladislav  banu  IvaniSu  pismo,  kojim 
mu  strogo  zapovijeda,  »da  u  buduce  uzdrzi  plemstvo  slavonsko  u  njegovim  starim  obi- 
dajima  i  pravima,  pak  da  izabira  za  banovce  iz  sredine  njegove  samo  takove,  koji  su  od 
modnijih  plemida  i  slarijih  porodica  u  toj  kraljevini  Slavoniji<  (mandamus  firmiter,  ut  a 
modo  deinceps  dictam  universitatem  nobilium  in  eorum  predictis  antiquis  consuetudi- 
nibus  et  iuribus  conseruetis,  vicebanos  tales  in  medio  eorundem,  qui  sint  modo  premisso 
de  pocioribus   nobilibus   et   antiquiori    familia  in    ipso  regno  nostro  Sclauonie  eligendo). 

Hrr.  poTJ.  II.  III.  14 


dto 


KRALJ   VLAblSLAV^II.   JAGiSL0Vl6   (l490.  —  l5l6.). 


Drugim  pismom^od  istoga  dana  nalaze  kralj  Vladislav  banu,  da  ne  dopu§ta   kastelanima 
svojih    gradova    Medvedgrada    i    Rakovca    dirati    u    plemice  kraljevine    Slavonije;  tredim 
pismom  napokon  zabranjuje    kralj  slavonskomu    tridesetnifiaru   Benediktu  de  Werner,  da 
uvadja  ma  kakove  novotarije  pri  pobiranju  te  dace.  Napokon  je  kralj  na  molbu  redenih 
poslanika  slavonskih  8.  prosinca  izdao  znamenitu    povelju,  kojom   je  plemstvu  kraljevine 
Slavonije  podijelio  novi  grb  i  pedat  s  dozvolom,  da  pedati  svoje  spise  crvenim   voskom. 
LI  toj  povelji  govori  kralj  ovako:  »S  toga  zelimo  ovim  pismom  dati  na  znanje  svima,  da 
su  ovih  dana,  kad  smo  u  torn  gradu  Budimu    bill  na  okupu    s  nekim   prelatima  i  baru- 
nima  kraljevstva,  dosli  pred  na§e  lice  vjerni    naSi  plemici  i  odlidni    Bernard  Turoc,  Juraj 
Kapetanovic  od  Desnice  i  Nikola   Vojkovic  od  Vojkovca,  te  nam  u  ime  ditavoga  plemstva 
nase  kraljevine    Slavonije   nastojali    izloiiti,  kako    je    doduse  ona  kraljevina  Slavonija  od 
starine  imala  kao  liic  grba  jednu  kunu,  i  kako  se  je  tim  groom  dosad  vazda  sluzila,  .  .  . 
all  da  radi  stanovitih  uzroka  zele  reCeni  drzavljani,  da  im  nase  velidanstvo  onaj  lik  grba 
obnovi,  te  im  obnovijen  za  vjecito    spominjanje    iznova   udijeli.    Mi    dakle  zelimo  recenu 
kraljevinu  na§u  Slavoniju  i  njezme  stanovnike  .  .  .  ne  samo  u  starim  zakonima,  pravima 
1  obicajima    uzUrzati,  nego    jos    vecim    pocaatuna    po  kraljevskoj  nasoj  providnosti  i  da- 
rczljivosti  odlikuvau.  jer  ova  kraijevma,  prostiruci  se  izmedju  dviju  rijeka,  Save  i  Drave, 
vodi  neprestane  ratove  s  Turcima,  vjecitim  uepnjateijima  i  dusmanima  krscanstva,  .... 
te  se  oruzjeui  tako    braui    i    odizajc,  da    jcdva    Kada    Turdiu    u  lu    oblast  ulazi,  a  da  se 
ne  bi  a  najljucim  poia^oin  i  steiom  u  iste  nase  kraljevmc  vracao.  I  poradi  to^a  nijesmo 
neopravdano  recenu  uaSu  kraljevmu  piozvah  osobitiin  stitom  ili  pravije  predzidjem  ovoga 
na§ega  kraljevstva  Ungarije  (Quapropter  non  immerito  hoc  ipsum  regnum  nostrum  unum 
precipuum  scutum  vel  potius  antemurale  hums  regni  nostri  Hungarie  appellaverimus).  Da 
bi  dakle  ta  ista  nasa  kral)evina  Slavonija  i  svi  vjerni  u    njoj    prcbivajuci  osjecali  i  izku- 
sili  nasu  kraljevsku  darezijivost,  odlucili  smo    redenoj    kraljevini  i  svemu  plemstvu  njezi- 
nomu  nakon  promiSljanja  i  sa  stalnim  znanjem    naSim,  a  po  savjetu    naSih  prelata  i  ba- 
runa  dati  i  podijeliti  ovaj  grb:  u  jednom    trouglom    §titu    dvije    rijeke    gore    imenovane 
(Savu   i   Dravu),   naslikane   poprijedno   i   izravno    (per   transversum    directe),  a  u  sredini 
medju  njima  na  preostalom  prostoru,  na  polju  naime  posve  neobradjenom  redenu  kunu, 
stari  njihov  Uk,  i  to  u  boji  prirodnoj  i  vlastitoj;    ostala   pak   dva    polja  istoga  Stita,  koja 
zapremaju  vanjske  strane  redenih  rijeka,  jesu  nalicene  posve  nebeskom  (modrom)  bojom, 
a  u  gornjemu  polju  je  jedna  zvijezda,  koju  hocemo  nazvati    Martovom  (Davorovom)  zvi- 
jezdom  poradi  neprekidnih  ratova,  §to  ih  vodi  recena  kraljevina  Slavonija  i  njezini   zitelji 
protiv  recenih  Turaka  .  .  .  DopuStamo  i  dozvoljavamo  im  jo§,  da  se  odsad  za  sve  vijeke 
sluze  tim  grbom  na  svojim  zastavama  kao  i  na  svim    drugim  vojnickim  stvarima  .  .  .  .; 
suvi§e  mogu  taj  grb  pecatati  crvenim  voskom    na   izpravama   i  svima  poslanicama  .  .  .< 
Stanje  bana  Ivani§a  Korvina  postalo  je  nepovoljnijfe,  kad  je  slijedece  godine  1497. 
kralj  Vladislav  boravio  dulje  vrijeme  u  Ceskoj,  a  u  to  je  Ugarskom    upravljao  protivnik 
banov,  palatin  Stjepan   Zapolja.   Jo§  5,  ozujka    predsjeda    ban    saboru    u   Krizevcima,  no 
poslije  kao  da  ga  sve  vi§e  potiskuju  iz  javnoga  zivota.  Ban  IvaniS  trazi  uporiSte  u  Mlet- 
cima,    gdje    ga   je   oko   7.   svibnja    obdina   uvrstila   medju    svoje   plemice.    Malo    zatim, 
17.  svibnja,  nalazimo  IvaniSa  u  Krupi  na  rijeci  Uni,  odakle  javlja  slavonskim  banovcima 
Bahazaru  Alapicu  i  Marcinku,  da  je  plemenitoga    Stjepana  Berislavica  iz  Vrhrike  primio 
u  svoju  za§titu,  pak  ih  poziva,  da  ga  i  one   brane    od  svih  napastnika  i  protivnika.  Kad 
se  je  na  to  kralj  vratio  u  Ugarsku,  ban  je  posve  izgubio  milost  njegovu.    Dne  28.  listo- 
pada  piSe  kralj  obcini  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba,  kako  je  vjerni  njegov  Ivan  Thurzo 
odiudio  kroz    Zagreb   poslati    u  Senj    neku    znatnu    kolidinu  bakra,  ali  je  doduo,  d  a  j  e 
kralj  odredio  za   Hrvatsku   i    Slavoniju    drugoga    bana   (quod    nos    in  illis 
regnis  nostris    Croaiie    et   Sclavonie    unum    alium  .  .  .  banum    destinassemus),   te   bi    se 
moglo  dogoditi,  da  bi  herceg  opavski  i  liptovski  Ivanis  htio  laj  bakar  oteti.  S  toga  kralj 


NUTARNJE    PRILIKB    U   U6ARSK0J    (1493 — 1499). 


f    I 


a      S 


I 


-.Mf4i 


CO 

< 

> 


«    g 

a 

a 


n 


iia  KRAU  Vladislav  n.  jagelovig  (1490.— 1 6 16.). 

zapovijeda  obcini,  da  reCeni  bakar,  ako  hi  se  njoj  na  pohranu  dao,  svima  silama  brani, 
te  hercegu  IvaniSu  i  njegovim  Ijudima  nipoSto  ne  dade,  da  ga  odnesu.  Nije  poznato,  §ta 
se  je  dalje  zgadjalo;  ali  10.  studenoga  dolaze  zupnik  Martin  i  literal  Emerik  kao  za- 
stupnici  obdine  s  brda  Gradca  pred  zagrebadki  kaptol,  te  daju  u  otvorenom  listu  prepi- 
sati  dekret  kralja  Vladislava  od  11.  listopada  1490,  kojim  je  pomenutoj  obcini  javio,  da 
je  Ivanisa  Korvina  uzvisio  na  6ast  bercega  Slavonije,  te  podjedao  obcini  zapovjedio,  da 
se  hercegu  kao  svome  zakonitomu  gospodaru  pokorava  i  duino  mu  Stovanje  izkazuje. 
Buduci  da  je  obdina  dala  prepisati  kraljevski  dekret  >za  vecu  za§titu  svoga  prava*  (iuris 
ipsorum  ad  uberiorem  cautelam),  vrlo  je  vjerojatno,  da  su  gradjani  tada  i  dalje  pristajali 
uz  IvaniSa,  ne  mareci  mnogo,  §to  je  kralj  imenovao  drugoga  bana. 

Tako  je  na  koncu  godine  1497.  hrvatsko  kraljevstvo  imalo  dva  bana.  Ivani§  Korvin, 
upiruci  se  o  kneza  Bernardina  i  druge  privrzenike  svoje,  kratio  se  je  odreci  banske  dasti; 
a  novi,  kraljem  imenovani  ban  Juraj  Kanizaj  nije  bio  dosta  jak,  da  svlada  svoga 
protivnika.  Dne  4.  ozujka  1498.  izdaje  kralj  Vladislav  iz  Budima  naloge  Jurju  Kanizaj u 
banu  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije,  medju  inim  i  taj,  da  se  globom  od  sto 
forinti  kazni  svaki,  koji  ne  bi  htio  na  svome  posjedu  nedozvoljene  mitnice  ukinuti;  a  u 
isto  vrijeme  boravi  ban  Ivanis  sa  svojom  zenom  u  Bihacu,  te  dariva  Ivana  MikSida  iz 
Lapca  imanjem  Pogancec,  koje  pripada  njegovu  gradu  Rakovcu.  Malo  zatim,  u  svibnju, 
nalazimo  bana  Ivanisa  u  turopoljskom  Lukavcu  i  onda  u  zagorskom  gradu  Taboru;  u 
Lukavcu  izdaje  povelju  u  prilog  plemenu  Cubranica  iz  Vrhrike,  a  u  Taboru  izdaje  29.  i 
30.  svibnja  vise  izprava,  u  kojima  se  vazda  piSe:  »herceg  opavski  i  liptovski,  kao  i  ban 
kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije*.  U  spisima  opet  kraljevske  kancelarije  spo- 
minje  se  vazda  samo  Juraj  Kanizaj  kao  ban  hrvatski;  pade  u  jednome  pismu  kralja  Vla- 
dislava od  13.  lipnja  na  plemstvo  kraljevine  Slavonije,  —  kojim  potvrdjuje  stari  obidaj,  da 
nakon  skinuca  bana  mora  protonotar  banski  pedat  predati  stalezima,  da  ga  razsijeku  i 
uni§te,  —  zove  on  Jurja  Kanizaja  >sadanjim  banom«  (moderni  bani).  I  zaista  boravi  Juraj 
Kanizaj  jo§  19.  kolovoza  1498.  u  Krizevcima,  gdje  kao  ban  vijeca  sa  stalezima,  sudi  sud, 
te  izdaje  izprave  i  povelje. 

Medjutim  bijaSe  se  IvaniS  Korvin  pobrinuo,  da  se  s  kraljem  izmiri  i  pogodi.  Poslao 
je  naime  jo§  u  travnju  ili  svibnju  na  sabor  u  Budim  tri  svoja  dvorjanika  i  zastupnika 
(Petrum  More  de  Muthnok,  Franciscum  Zempchey,  ac  Thomam  de  Baxa),  kojima  bijaSe 
pripraviti  put  za  sporazumak.  Ovi  predase  takodjer  obseznu  tuzbu  protiv  svih  prelata  i 
magnata,  koji  su  doslije  hercega  i  bana  globili,  te  mu  imanja  grabili.  Narodito  se  tuzi 
na  jegarskoga  biskupa  i  kancelara  Tomu  Bakaca  od  Erdeda,  koji  bijale  od  njega  izmamio 
dragocjenosti  i  imanja  za  100.000  forinti  i  vi§e,  nadalje  na  peduvskoga  biskupa  Sigismunda 
Ernugta  i  zagrebadkoga  biskupa  Osvalda  Tuza,  zatim  na  bivSega  senjskoga  kapetana 
Petra  Tarnika,  na  udovicu  bana  Emerika  Derendina,  napokon  na  Andriju  Bota  od  Bajne 
Jamadno  je  bilo  tuzbe  i  na  palatina  Stjepana  Zapolju.  Nije  zabiljezeno,  §to  je  kralj  na 
te  i  druge  tuzbe  IvaniSeve  udinio,  samo  znademo,  da  je  na  koncu  godine  sam  IvaniS 
polao  u  Budim,  te  se  s  Vladislavom  posve  izmirio,  tako  da  ga  je  kralj  ponovno  imenovao 
dosmrtnim  banom  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije.  Vec  5.  sijednja  1499.  javlja 
Vladislav  stalezima  kraljevine  Slavonije,  kako  je  doduSe  bio  vec  imenovao  Jurja  Kanizaja 
nasljednikom  Ivani§evim  u  banskoj  dasti,  ali  da  je  promijenio  svoju  odluku  (mutato  con- 
silio),  te  sada  opet  IvaniSa  Korvina  namjeSta  za  bana.  Malo  zatim,  25.  sijednja  1499.,  pi§e 
krbavska  kneginja  Dora  Kurjakovic  (udova  kneza  Karla)  iz  svoga  grada  Obrovca  mle- 
tadkoj  obcini,  kako  je  IvaniS  Korvin  opet  postao  banom,  posto  se  je  nagodio  s  kraljem, 
kojemu  je  ustupio  hercegovinu  opavsku  i  liptovsku  za  Senj  i  druge  gradove  u  Hrvatskoj. 
Za  pet  ili  sest  dana  stici  de  ban  Ivani§  u  Zagreb,  odanle  ce  poci  da  uzme  Senj,  a  zatim 
de  udariti  na  mletadku  Dalmaciju.  Odito  je,  da  kneginji  Dori  nije  bilo  drago,  Sto  se  je 
Ivani§  Korvin  ponovo  uzpeo  na  bansku  stolicu. 


NUTARNJE   PBILIKK   U   UGARSKOJ   (1493 — 1499.).  aij 

Premda  se  je  u  Mletke  javljalo,  da  ban  Ivani§  pijanSuje  od  jutra  do  mraka,  nema 
ipak  sumnje,  da  je  on  odlu£no  pregnuo  vrSiti  duinosti  svoga  zvanja.  Kalco  je  primirje 
s  Turcima  bilo  minulo,  bosanski  paSa  po6eo  je  uznemirivati  granice  hrvatskoga  kraljevstva. 
Ban  se  je  Ivani§  pozurio,  da  za  vremena  dodje  iz  Senja  do  Bistrice  na  Hlivanjskom 
polju.  Dne  31.  sijeSnja  stigao  je  ban  u  Knin,  kad  je  doiuo,  da  su  dvije  turske  Cete  pro- 
valile  iz  Bosne;  jedna  je  udarila  na  mletadki  kotar  oko  Sibenika,  a  druga  na  kraljevsku 
zemlju  (districtus  Opinenie,  districtus  Operpimige).  Ban  se  je  oborio  na  prvu  na  samu 
Svijednicu  (2.  veljaie),  te  ju  suzbio;  a  onda  je  sutradan  u  nedelju  (3.  veljaSe)  udario  na 
drugu,  pak  i  nju  svladao,  otevSi  joj  zarobljene  su2nje  i  sav  plijen.  Ved  4.  velja^e  pile 
Ivani§  mletackomu  knezu  u  Zadru,  te  mu  javlja  o  svojim  srednim  pobjedama. 

Odlucna  pobjeda  bana  IvaniSa  nad  Turcima  kao  da  se  je  silno  dojmila  i  prijatelja 
i  protivnika.  Bosanski  sandzak  Skender  paSa  nastoji  od  sada,  da  zive  s  banom  i  Hrvatskom 
na  miru,  pade  nastoji  ugadjati  i  Hrvatima  i  Ugrima,  samo  da  kralj  Vladislav  ne  bi  uta- 
naiio  saveza  s  Mletcima,  s  kojima  je  u  to  sultan  zapodeo  ratovati.  U  drugu  ruku  opet 
trse  se  Mletci  predobiti  bana  Ivani^a  za  saveznika  i  pomocaika,  osobito  od  onoga  dasa, 
kad  su  bosanski  Turci  sve  ieSce  podeti  udarati  na  mletadki  posjed  u  DalmacijL  Medju- 
tim  ban  Ivani§  ne  priklanja  se  ni  jednoj  stranci;  on  ne  prihvaca  mletadkih  ponuda  niti 
ne  dira  u  susjednu  Bosnu;  ali  kada  turske  dete,  harajudi  po  mletadkoj  Dalmaciji,  sludajno 
ili  hotice  zadju  u  hrvatske  zupe  i  kotare,  on  ih  odludno  suzbija.  Jednako  rade  i  njegovi 
banovci  u  Hrvatskoj,  kao  banovac  Martinko  ili  Mardinko,  kojemu  je  povjerena 
obrana  Knina,  i  onda  Pavao  Strbac  Kozulid;  knez  i  zapovjednik  grada  Ostrovice. 
Uz  ta  dva  junaka  iztide  se  jo§  osobito  vojvoda  Zarko  Drazojevid,  veliki  knez  Po- 
Ijica  i  gospodar  grada  Nutijaka  (Nutjaka)  na  rijeci  Cetinu  Vojvoda  Zarko  ved  dvadeset 
godina  bije  boj  s  Turcima  za  svoju  djedovinu,  te  se  prislanja  sad  uz  hrvatsko-ugarskoga 
kralja,  a  sad  uz  Mletke.  Jo§  pokojni  kralj  MatijaS  bijaSe  mu  za  velike  zasluge  njegove 
darovao  Novigrad  u  Lici,  a  Mletci  su  ga  obasuli  darovima  i  dastima,  jer  se  je  hrabro  borio 
kao  predstraia  njihova.  Mletadki  knez  u  Spljetu,  po  imenu  Marino  Moro,  prozvao  ga  je 
pade  >novim  Skenderbegom«. 

Kako  ban  Ivanis  nikako  ne  de  da  za  volju  Mletcima  udara  na  Turke  u  njihovoj 
zemlji,  vlada  u  drugoj  polovici  1499.  podpuni  mir  na  medji  hrvatsko-bosanskoj.  Banova 
supruga  Beatrica  boravi  tada  stalno  u  Bihadu  na  Uni,  gdje  no  14.  lipnja  prima  u  svoju 
zaStitu  vjernoga  Stjepana  Berislavida.  Tu  u  Bihadu  rodila  je  banica  malo  zatim  sina,  koji 
bi  po  slavnomu  ujcu  svome  prozvan  K  r  s  t  o  m  (Kristoforom).  Oko  8.  kolovoza  znadu  u 
Mletcima,  kako  bana  IvaniSa  izdekuju  u  Bihadu,  kamo  dolazi  na  krstitke  svoga  prvo- 
rodjenoga  sina.  Jo§  istoga  mjeseca  slavile  su  se  zaista  krstitke  banova  sina,  i  tom  je 
prigodom  bosanski  sandzak  Skender  paSa  podastio  darovima  i  bana  i  sina  njegova.  To 
nije  nimalo  bilo  po  dudi  Mletcima,  kojima  bija§e  25.  rujna  stigla  vijest,  kako  je  ban 
Ivani§  sklopio  mir  s  bosanskim  paSom,  i  kako  se  potonji  sprema,  da  kroz  Hrvatsku  udari 
na  mletadke  oblasti,  narodito  na  Furlansku. 

Ako  je  ban  IvaniS  zajedno  s  kraljem  Vladislavom  nastojao,  da  odrii  mir  s  Tur- 
cima, radio  je  tako  jedino  s  toga,  da  zacijeli  rane  nedavnih  bojeva  i  da  se  pripravi  za 
budude  borbe.  SuviSe  su  i  kralj  i  ban  htjeli  upotrebiti  vrijeme  mira,  da  urede  prilike 
tako  u  Slavoniji  kao  u  Hrvatskoj.  Kroz  ditavu  godinu  1499.  stizavaju  s  kraljevog  dvora 
pisma  i  naredbe  na  bana  i  staleie  slavonske,  kojima  se  hode  ukloniti  razlidite  nevolje  i 
zla.  Tako  zapovijeda  kralj  banu  u  jednome  pismu,  da  iztrijebi  u  povjerenome  mu  kra- 
Ijevstvu  >tate,  razbojnike  i  palikude«;  drugim  pismom  od  27.  svibnja  nalaze  kralj  stale- 
iima  kraljevine  Slavonije,  neka  na  prvome  saboru  pronadju  nadin,  kako  da  se  stane  na 
put  pogubnomu  obidaju,  po  kojemu  su  gospoda  nodju  jedan  dnigome  otimala  i  odvo- 
dila  kmetove.  Najvi§e  se  je  snovalo,  kako  da  se  udesi  obrana  zemlje  i  namaknu  za  nju 
potrebita  sredstva.  Posrednicima  kralja  Vladislava  u  tim  poslovima  bili  su  prepoSt  Toma 


214  KRALJ   VLADISLAV    IL    JAGELOV16    (1490 — 1516.). 

• 

i  Nikola  Sekelj,  kapetan  kraljevskih  dvorjanika.  U  jednome  dopisu  od  3.  travnja  1499. 
zahvaljuje  se  kralj  Vladislav  plemstvu  kraljevine  Slavonije,  §to  mu  je  uz  duznu  kunovinu 
od  20  dinara  dozvolilo  i  vanrednu  dadu  od  25  dinara;  ali  mu  se  daje  na  zao,  §to  je 
odredilo,  da  6e  to  izplatiti  same  na  rokove:  zato  moli  i  prosi  staleze,  ali  itn  ujedno  i 
nalaze,  da  namah  izplate,  §to  su  ve<5  dozvolili,  te  ih  podjedno  uvjerava,  da  te  novce 
ne  ce  obratiti  na  svoju  zasebnu  korist,  nego  na  korist  Ugarske  i  njihove  zemlje,  naro- 
Sito  pak  da  ce  ih  upotrebiti  za  placanje  bana  hrvatskoga  i  jajaCkoga.  Zato  i  §alje  k  njima 
svoga  vjernoga  6ovjeka,  senjskoga  kapetana  Benedikta  Wemera,  da  on  dozvoljene  novce 
pobere;  ali  puSta  stalezima,  da  i  oni  mogu  sa  svoje  strane  pridati  protonotara  svoga 
Nikolu  Vojkovica.  Buduci  da  su  i  u  Slavoniji  nastale  razmirice  izmedju  prelata  i  baruna 
s  jedne  strane,  a  nizega  plemstva  s  druge  u  pogledu  ratne  sluzbe,  te  je  nize  plemstvo 
poslalo  kralju  svoje  poslanike  s  tuzbom  na  velika§e,  koji  su  se  otimali  vojnoj  sluzbi: 
ustanovio  je  kralj  s  privolom  reienih  poslanika  posebnim  dekretom  od  24.  svibnja 
vi§e  to2aka  o  duznosti  vojevanja.  NajzamaSnija  toika  dekreta  nalaze  onim  prelatima  i 
barunima,  koji  imadu  imanja  tako  u  Ugarskoj  kao  u  Slavoniji,  da  u  ime  svojih  posjeda 
u  Slavoniji  drie  za  obranu  te  kraljevine  prema  broju  ondje§njih  kmetova  svojih  zasebne 
6ete,  koje  ne  smiju  odijeliti  od  ostale  vojske  slavonske  i  njezinog  kapetana.  Jo§  je  zna- 
menita  odredba,  kojom  se  zabranjuje  banu  obnaSati  sluibu  kapetana  slavonskih  pladenika; 
kapetana  imenovat  <fe  vazda  kralj,  i  to  sposobna  i  zgodna  muza,  koji  ce  sluiati  zapo- 
vijedi  kraljeve  i  banove,  te  po6i  na  obranu  kraljevine  onamo,  gdje  bude  potreba.  Od 
brojnih  kraljevskih  dopisa  vrijedno  je  iztaknuti  jo§  onaj  od  22.  listopada,  kojim  je  na- 
lozio  plemstvu,  da  dolazi  opet  na  oktavalni  banski  sud,  buduci  da  je  baniju  povjerio 
Ivanigu  Korvinu;  napokon  pismo  iz  Pozuna  od  23.  studenoga,  kojim  je  pozvao  slavonske 
staleze,  da  poSlju  svoje  zastupnike  na  bududi  sabor  na  podetku  slijedece  godine  1500., 
na  koji  de  takodjer  doci  poslanici  rimskoga  pape,  francuzkoga  kralja  i  mletaike  obcine, 
Uredeni  sabor  sastao  se  je  na  polju  Rako^u  tek  24.  travnja  1500.  DoSao  je  na  nj 
i  ban  Ivanis  Korvin  sa  500  konjanika,  nadajudi  se,  da  bi  ga  mogla  zapasti  fast  palatina. 
Ali  palatinom  postade  Petar  Gereb,  a  IvaniSu  bi  opet  potvrdjena  banska  dast  do  smrti 
njegove.  Vrativsi  se  poslije  u  hrvatsko  kraljevstvo  ban  je  Ivanis  i  dalje  nastojao,  da  uzdrzi 
utanaieno  primirje  s  Turcima,  premda  su  se  turske  date,  udarajudi  na  mletacku  Dalma- 
ciju,  svaki  das  zalijetale  i  u  hrvatske  oblasti.  U  isti  mah  nastavio  je  zajedno  s  kraljem 
Vladislavom  uredjivati  hrvatsku  zemlju  i  pripravljati  ju  za  obranu,  ako  bi  planuo  rat 
s  Turcima.  Od  24.  svibnja  do  27.  rujna  1500.  §alje  kralj  budi  na  bana  budi  na  sla- 
vonske staleze  dopise  i  pisma,  kojima  se  naredjuju  ili  vanredni  porezi  ili  obranbene 
ustanove.  Dne  20.  kolovoza  pi§e  kralj,  da  se  ba§  nitko  ne  smije  osloboditi  od  vanredne 
ratne  dade;  ako  bi  se  tko  kratio  platiti,  mora  ga  ban  silom  prinuditi.  Drugim  pismom 
opet  od  1.  rujna  javlja  kralj  zagrebadkomu  kaptolu,  da  i  kaptolski  predijalci  moraju 
poput  plemica  jednoselaca  ici  na  vojsku,  a  osim  njih  mora  kaptol  opremiti  dobre  i  va- 
Ijane  dete    od   svojih    kmetova.  Ban  je  Ivani§    sazvao  i  sabor    slavonski    u    Krizevce    za 

25.  listopada  1500.,  gdje  je  zajedno  sa  slavonskim  banovcima  Petrom  Bodkajem  i  Balta- 
zarom  Alapidem,  kao  i  s  novim  zagrebadkim  biskupom  Lukom  dinio  posljednje  priprave 
za  rat.  Jer'primirje  s  Turcima,  produljeno  do  24.  veljade  1501.,  primicalo  se  je  kraju,  a 
turske  su  dete  za  rata  s  Mletcima  i  onako  malo  marile  za  pogodbe  primirja,  ved 
su  svaki  das  prijetile  Sinju,  Klisu,  Ostrovici,  Klidevcu  i  Kninu,  te  izazivale  banovce  hrvatske 
i  kapetane  tih  gradova. 

(Savez    kralja    Vladislava    s    Mletcima    i    ratovanje    s    Turcima    do 
sedmogodi.^njega  primirja  20.  kolovoza  1503.).  Cdkad  je  mletadka  obdina  bila 

26.  sijednja  1479.  utanadila  mir  sa  sultanom  Muhamedom  11.,  nije  bilo  kroz  dvadeset 
godina  velikoga  rata  izmedju  nje  i  Turaka.  Zgadjalo  se  je  dodu§e  koji  put,  te  su  po- 
jedine    turske  dete,  harajudi  po  zemljama    hrvatskoga    kraljevstva    i    njemadkoga  carstva. 


SAVEZ    KRALJA    VLADISLAV X    S    MLETCIMA    I    RATOVANJE   S    TURCIMA    DO    1503.  215 

zalazile  i  na  mleta^ko  zemlji§te:  ali  ta  ^etovanja  nijesu  ipak  nani§ila  mira  izmedju  obiju 
drzava.  Medjutim  su  smutnje  u  Italiji  potakle  inaCe  miroljubivo^a  sultana  Bajazita  II,  te 
se  je  na  poziv  milanskoga  vojvode  Ljudevita  Sforze  (Mora)  po6eo  na  koncu  godine  1498. 
pripravljati  za  rat  s  Mletcima,  da  im  otme  ostatke  njihove  vlasti  na  balkansko-grikom 
poluotoku,  naroiito  na  Moreii.  Sam  rat  zapoCeo  je  u  lipnju  1499.  time,  §to  su  Turci  Andriju 
Gritta,  mletaikoga  poslanika  u  Carigradu,  kao  i  druge  mletaike  zitelje  u  turskim  obla- 
stima  pobacali  u  tamnice.  Tursko  brodovlje  odplovilo  je  na  jug  prema  Moreji,  te  je 
nakon  neodlu^noga  boja  kod  Sapienze  (otok  nasuprot  Modonu)  u  kolovozu  zauzelo  zna> 
meniti  grad  Lepanto.  Jo§  prije  toga  bijaSe  bosanski  namjestnik  Skender  pa§a  provalio  u 
mletacku  Dalmaciju.  Sa  2000  konjanika  pusto^to  je  najprije  zadarski  i  ninski  kotar,  spalio 
Zemunik  s  okolicom,  te  je  onda  27.  lipnja  poSao  kraj  hrvatske  Ostrovice,  koju  je  uzalud 
poku§ao  juriSem  osvojiti,  prema  gradu  Kli6evcu,  vuku6i  sa  sobom  674  muzkarca  i 
1314  £ena  i  djece  sa  37.987  glava  stoke.  Izpred  Ostrovice  odaslao  je  nekih  500  ko- 
njanika u  Sibenski  kotar,  all  ta  bi  6eta  od  Sibendana  22  srpnja  razbita  i  razprSena.  Ta 
nedada  medjutim  potakia  je  Skender  paSu  na  jo§  ie§<5u  provalu.  Na  koncu  rujna  prodro 
je  on  kroz  Hrvatsku  i  Istru  u  mleta6ku  Furlansku  sve  do  Cordignana.  pak  poharavSi  ju 
nemilo,  vratio  se  je  sa  silnim  plijenom  u  Bosnu.  Za  tih  provala  doSao  je  i  grad  Makarska 
u  tursku  vlast. 

Mleta^ka  je  obcina  na  to  kroz  zimu  mnogo  radila,  da  skloni  sultana  na  mir  ill 
bar  na  primirje.  Ali  cijena  mira  bila  je  prevelika,  jer  je  sultan  trazio,  da  mu  ustupi  Citavu 
Moreju.  Tako  bi  nastavljen  rat  i  slijedede  godine  1500.  i  na  Moreji  i  u  Dalmaciji.  Bo- 
sanske  iete  provaljivale  su  preko  hrvatskih  kotara  sve  do  Nina,  Zadra,  Trogira  i  Spljeta, 
dok  su  opet  mletaike  vojvode  udarale  na  Bosnu  i  Hercegovinu.  Najvi§e  se  je  za  tih  bo- 
jeva  proslavio  vojvoda  Zarko  Drazojevid,  kojega  su  MIetci  za  njegove  zasluge  darivali 
novcem  i  zlacenim  odijelom,  pa6e  ga  proglasili  i  vitezom  (18.  sijefnja  1501.).  Uz  voj- 
vodu  Zarka  sudjelovali  su  koji  put  i  hrvatski  banovci:  Marfinko  iz  Knina  i  Pavao  Strbac 
Kozulic  iz  Ostrovice,  naroCito  kad  bi  bosanske  iete  dirale  u  gradove  i  kotare  hrvatske. 
Tako  su  jednom  provalili  do  Bistrice  na  Hlivanjskom  polju,  a  drugi  put  do  Rakitna  u 
Hercegovini.  Ali  za  trede  navale  u  prvoj  detvrti  1501.  biSe  Zarko,  Mardinko  i  Kozulid 
iznenada  u  Hercegovini  od  Turaka  obkoljeni  i  razbijeni,  tako  da  su  jedva  s  malo 
dnigova  umakli. 

Jo§  od  konca  1499  trsili  su  se  MIetci,  da  za  boj  s  Turcima  predobe  §to  vi§e 
modnih  saveznika  izmedju  zapadnoevropskih  vladara.  I  zaista  im  se  pridrujliSe  papa 
Aleksandar  VI.,  francuzki  kralj  Ljudevit  XII  i  Spanjolski  kralj  Ferdinand  Katolidki,  koji 
su  potonji  stall  pomagati  ih  svojim  brodovima  u  sredozemnom  moru.  Ali  za  rat  na 
kopnu,  narodito  u  Dalmaciji,  trebalo  im  je  pomodi  od  ugarskoga  i  hrvatskoga  kralja 
Vladislava  II.,  kojemu  je  jednaka  pogibao  prijetila  od  turske  sile-  Ved  na  podetku 
god.  1500.  desi  se  u  Budimu  na  kraljevskom  dvoru  mletadki  poslanik  Sebastijan  Giu- 
stiniani,  radedi  svom  snagom,  da  kralja  skloni  na  navalni  rat  protiv  Turaka  Nastojanje 
njegovo  podupiru  papinski  poslanik,  zitim  glasnici  francuzkoga  i  Spanjolskoga  kralja.  Ali 
kralj  Vladislav,  koji  bija§e  sa  svojim  bratom,  poljskim  kraljem  Ivanom  Albertom,  jo§ 
16.  travnja  1499  utanadio  savez  protiv  Turaka,  kao  da  se  je  izprva  zacao  oditoga  rata, 
i  jer  nije  htio  pogaziti  produljenoga  primirja,  i  jer  se  nije  osjedao  dosta  jak  za  navalni 
boj.  K  tomu  je  i  vedina  drfavnoga  vijeda  bila  protivna  savezu  s  Mletcima,  kojima  nije 
mogla  oprostiti,  §to  bijahu  Dalmaciju  ugrabili  i  zadriali.  NajviSe  su  se  opirali  prelati, 
bojedi  se  novih  tereta,  dok  su  neki  velikaSi  bili  spremni  privoliti,  kad  bi  ostali  krSdanski 
svijet  doprinosio  dovoljno  novdanih  sredstava  za  rat.  Papa  je  doduSe  nudio  prihode  od 
oprosta  prigodom  jubilarne  godine,  zatim  desetinu  od  ugarskih  crkvenih  imanja  i  zasebni 
krstaSki  porez,  ali  velikaSi  nijesu  mnogo  marili  za  te  ponude,  jer  nijesu  odekivali  znatne 
koristi  od  svega  toga,  bududi  da  se  je  jubilej  u  Ugarskoj  slabo  cijenio.  MIetci  obedavali 


ai6  KRALJ   VLADISLAV  II.   JAGKLOV16   (1490.— 1516.). 

# 

su  u  svibnju  do  50.000  dukata  godiSnje  pripomo<5i  za  rat;  no  ni  to  nije  bilo  dosta.  Tako 
su  se  dogovaranja  o  savezu  otegia  kroz  viSe  mjeseci.  U  drugoj  polovici  godine  kao  da 
je  kralj  bio  vec  spremniji,  da  se  pridruzi  mletadkoj  obcini.  Razpolozenje  njegovo  ogleda 
se  u  jednome  pismu  od  21.  srpnja  1500.  na  §aro§ku  zupaniju.  On  ju  sjeca,  kako  je  na 
saboru  o  Jurjevu  iste  godine  bilo  zaklju6eno,  da  se  primirje  Turcima  odkaze  i  rat  s  njima 
zapocne.  Kralj  se  prema  tome  zakljuCku  pripravlja  za  rat,  te  ce  do  Miholja  (29.  rujna) 
doci  u  Bad,  odakle  ce  zapodeti  vojnu.  On  bi  to  udinio  i  prije,  ali  kako  ce  rat  sam 
glavom  voditi,  ne  <5e  da  ga  zapoCne  lakomisleno  i  nepripravno,  da  ne  izvrgne  drzavu 
opasnosti  i  sramoti;  osim  toga  vrlo  se  sporo  uplacuje  vanredna  daca,  dozvoljena  za  rato- 
vanje.  Kralj  nalaSe  zupaniji,  da  do  odredjenoga  roka  po§lje  svoje  cete  u  Bad.  No  buduci 
da  ne  bi  zgodno  bilo,  kad  bi  otvoreno  (aperte)  odkazao  primirje,  prije  nego  se  dobro 
pripravi  i  medjaSne  gradove  potrebitim  obskrbi,  nalaze  zupaniji,  da  odluku  i  pripreme 
za  rat  §to  mogude  bolje  krije  i  taji  (quantum  magis  potestis,  celetis  et  non  publicetis), 
jer  bi  inade  Turci  mogli  za  njih  doznati,  te  prije  reda  na  nepripravno  kraljevstvo  udariti 
i  tezko  ga  oStetiti,  a  uza  to  i  Skoditi  dogovorima,  koji  se  sada  u  Budimu  sa  stano- 
vitim  poslanicima  vode. 

Slidna  pisma  siljao  je  kralj  jamadno  i  na  druge  zupanije,  pozivajuci  ih,  da  svoje 
dete  potajno  (secrete)  sabiru,  te  ih  do  Miholja  u  Bad  poSlju.  Medjutim  su  kraljevi  pozivi 
naSli  slaba  odziva  u  zemlji,  kako  se  razabira  iz  kraljeva  pisma  iz  Vi§egrada  od  5.  ko- 
lovoza  na  istu  zupaniju,  kojim  svoju  prvu  zapovijed  obnavlja  i  poo§truje.  Sam  Vladislav 
doSao  je  na  koncu  studenoga  ill  na  podetku  prosinca  1500.  zaista  u  Bad,  ali  nam  izvori 
ne  javljaju  ni  o  kakvoj  vojni  na  Turke. 

Medjutim  bijahu  Turci  doznali  za  tajne  dogovore  i  priprave  kralj  a  Vladislava,  te 
odludili  da  ga  preteku.  Vec  30.  sijednja  1501.  javlja  Vladislav  §aroskoj  zupaniji,  da  je 
za  izvjestno  doznao,  »kako  su  se  Turci  na  tri  mjesta,  naime  kod  Smedereva,  u  Bosni  i 
nasuprot  VlaSke  u  velikom  broju  sabrali,  te  kako  smijeraju  provaljivati  u  kraljevstvo  i 
podlozene  mu  strane,  i  §tetu  im  nanositic  Dne  10.  ozujka  poziva  kralj  deSke  staleze  na 
saber,  te  im  torn  prigodom  pi§e:  tSveti  otac  i  neki  kr§canski  kralji  mnogo  nas  bodre, 
da  zapodnemo  rat  na  Turke,  i  svi  nam  obedavaju,  da  ce  nas  po  mogudnosti  pomagati. 
Premda  smo  posve  sporazumni,  da  s  Bozjom  pomodi  takav  rat  za  boljak  ditavoga 
krSdanstva  pokrenemo,  ne  demo  ipak  nilta  konadno  odluditi,  dok  ne  sasluSamo  mnijenje 
va§e  i  drugih  naSih  podanika,  koji  spadaju  pod  desku  krunu«.  Ali  Turci  nijesu  vi§e  de- 
kali.  Dne  3.  travnja  javlja  kralj  stalezima  kraljevine  Slavonije,  da  je  za  stalno  doznao, 
kako  Turci  kane  ovih  dana  grad  Jajce  podsjesti  (Thurcos  castrum  Jaycza  his  diebus 
velle  obsidere),  pak  je  s  toga  §to  brze  (citissime)  onamo  poslao  pje§aka  i  konjanika,  te 
poziva  i  staleie,  da  i  oni  odredjeni  broj  konjanika  s  hranom  i  zairom  onamo  odprate. 
Neka  to  svakako  udine,  ako  hode  da  saduvaju  svoju  kraljevinu  i  same  sebe. 

Odkad  su  Turci  doznali  za  tajne  priprave  kraljeve,  nije  bilo  viSe  razloga,  da  kralj 
odbija  ponude  papine  i  mletadke.  K  tomu  je  i  kancelar  Tomo  Bakad  od  Erdeda,  taj 
>drugi  kralj «,  kako  ga  mletadki  poslanici  zovu,  neprestano  oko  prelata  i  baruna 
radio,  da  prihvate  savez  s  mletadkom  obdinom.  Prepredeni  kancelar  ulagivao  se  je  Mletcima, 
jer  su  ga  oni  preporudili  papi,  da  ga  imenuje  kardinalom.  Toma  Bakad  doprineo  je 
jamadno  najviSe,  da  je  i  sabor  ugarski,  koji  se  je  skupio  na  koncu  travnja  u  PeSti,  na- 
pokon  pristao,  da  se  utanadi  savez  s  Mletcima.  Zakljudak  sabora  objavljen  bi  12.  svibnja  1501. 
puku  pucnjavom  topova  i  zvonjenjem  zvona.  Sutradan  (13.  svibnja)  utanaden  bi  savez 
izmedju  pape  Aleksandra  VI.,  Mletaka  i  kraija  Vladislava  II.  Dokle  rat  traje,  davat  de 
papa  kralju  godiSnju  pripomod  od  40.000  dukata,  a  mletadka  obdina  po  100.000.  Kralj 
Vladislav  vodit  de  rat  na  kopnu,  a  mletadka  obdina  s  papom,  s  francuzkim  i  §panjolskim 
kraljem  na  moru,  gdje  ce  saveznomu  brodovlju    zapovijedati  veliki  me§tar  rodskih  vite- 


SA.VEZ   KRALJA    VLADISLAVA    S   MLBTCIMA    I    RATOVANJE    S    TURCIMA    DO    1503. 


ai7 


zova  Petar  d'  Aubusson.   Nijedna    stranka    ne   smije    mira  ni    primirja    sklopiti   bez  pri- 
vole  drugih. 

Sada  se  je  kralj  Vladislav  ozbiljno  spremao  na  rat  s  Turcima.  Jo§  u  svibnju  dinile  su 
se   bojne   priprave    u    Budimu,  gdje  bi  odredjeno,  da  se  sa  dvije  strane  udari  na  tarsku 


II. 


Herceo  Ivani§  Korvin. 

Po  altci  na  sidn  «  blftgovaooi  pftvlinskrga  unotttoa  (m<U  IkoU  semaljske  kaznione)  a  LcpogUvi. 


zemlju:  herceg  i  ban  hrvatski  Ivani^  Korvin  provajit  6e  iz  Hrvatske  u  Bosnu,  a  temeSki 
iupan  i  kapetan  Josip  Som  udarit  de  na  Smederevo  i  Srbiju.  Uz  njih  imenovao  je  kralj 
za  kapetane  jo§  i  palatina    Petra   Gereba,  i  onda    erdeljskoga    vojvodu  Petra  od  Bozina, 


„g  KRALJ    VLADISLAV    IL   JAGELOVI6   (1490. —1516.). 

kako  se  to*razabira  iz  kraljeva  pisma,  izdana  u  Tolni  10.  rujna  1501.  Suvi§e  je  Vla- 
dislav 7.  srpnja  Baltazara  Bacana  opet  odredio  za  druga  jajadkomu  banu  Franji  Berisla- 
vicu  od  Grabarja,  te  mu  podjedno  dozvolio,  da  za  uzdrzavanje  svojih  6eta  upotrebi  dacu 
od  svojih  posjedovanja  u  stolnobiogradskoj  iupaniji. 

Uza  sve  te  priprave  nijesu  kraljevske  6ete  zapo6ele  navalnoga  rata  sve  do  konca 
ruJDa  1501.  Tek  ponovne  navale  turske  prisiliSe  kapetane  na  borbu.  Prvi  ju  je  zapoCeo 
temeSki  kapetan  Josip  Som,  koji  je  u  listopadu  udario  na  Srbiju.  VrativSi  se  s  vojne 
izvijestio  je  2.  studenoga  posebnim  pismom  svoga  kralja,  kako  je  zajedno  s  banom 
(beogradskim  ili  severinskim)  i  sa  14.000  konjanika  pre§ao  kod  Beograda  preko  Dunava, 
te  u§ao  u  tursku  Srbiju,  gdje  se  je  zadrzao  petnaest  dana.  Najprije  je  udario  prema 
Smederevu;  ta  je  zatekao  nekih  1000  konjanika,  koje  je  razbio,  te  ih  pohvatao  ili  raz- 
prSio;  zarobljenicima  dao  je  ili  glave  odrubiti  ili  ih  je  na  kolac  nataknuo.  Od  Smedereva 
posao  je  k  Moravi,  pak  je  onda  robio  i  palio  po  svoj  zemlji  kroz  nekoliko  dana;  poslije 
toga  vratio  se  je  drugim  putem  prema  Smederevu,  gdje  se  bijaSe  u  to  skupila  turska 
vojska  pod  osam  zastava,  a  na  delu  joj  Cerin  paSa,  koji  bijaSe  ravno  do§ao  iz  Carigrada, 
da  zakrci  Ugrima  povratak  u  domovinu.  Zametnuo  se  Ijut  boj,  u  kojemu  bi  Cerin  paSa 
razbit  i  jo§  s  druga  dva  vojvode  i  s  mnogo  vojske  zarobljen,  tako  da  je  preko  5000 
Ijudi  izginulo.  Na  to  se  je  Josip  Som  vratio  u  Beograd  sa  svojom  slavodobitnom  vojskom, 
koja  je  bila  krcata  plijenom  svake  ruke,  te  je  sa  sobom  dovela  vi§e  od  2000  zaroblje- 
nika.  Govorilo  se  je,  da  je  ugarska  vojska  razorila  preko  600  velikih  sela  u  turskoj  Srbiji. 

U  isto  vrijeme  ili  neSto  poznije  ratovao  je  ban  IvaniS  Korvin  u  Bosni.  Oko 
18.  studenoga  znalo  se  je  na  kraljevskom  dvoru  u  Budimu,  da  je  ban  Ivani§  s  jednim 
dijelom  6eta  palatiaa  Petra  Gereba  provalio  u  Bosnu;  jo§  prije  toga,  oko  9.  studenoga, 
bija§e  stigla  u  Mletke  radostna  vijest  iz  Ugarske,  da  je  12.000  Turaka  razbijeno  u 
Hrvatskoj,  a  da  je  to  u6inio  ban  Ivani§  Korvin  sa  svojim  cetama.  Jama6no  pada  u  to 
doba  ona  vojna  bana  IvaniSa  u  Bosni,  o  kojoj  potanko  priia  potonji  povjestnicar  Nikola 
IStvanfi  (Isthuanffi).  On  pripovijeda,  kako  su  na  njestnici  turski  u  Vrhbosni  (Sarajevu)  i 
Smederevu,  doznavSi  za  ratne  pripreme  kralja  Vladislava,  skupili  golemu  vojsku,  najviSe 
morovlaha  i  martolosa,  te  doSIi  pod  grad  Jajce,  da  ga  podsjednu.  Ban  Ivani§  Korvin 
pozurio  se  je  na  to,  da  gradu  §to  prije  dodje  u  pomoc.  NeSto  mu  je  vojske  priveo  po 
kraljevu  nalogu  Emerik  Cobor;  osim  toga  dobio  je  od  palatina  Petra  Gereba  200  konja- 
nika i  dvije  kohorte  pjeSaka;  no  najviSe  Ceta  skupio  je  sam,  po§to  su  se  njegovim  banskim 
banderijima  pridruzila  jo§  banderija  Frankapana,  Karlovica  (Kurjakovida),  Zrinskih  i  drugih 
knezova.  S  torn  uglednom  vojskom  pohitao  je  ban  Ivani§  prema  Jajcu.  Turci  medjutim, 
utaboreni  pod  gradom,  po§li  su  u  susret  banu,  te  su  se  iznebuha  na  nj  oborili.  Izne- 
nadjen  turskom  navalom,  razmjestio  ban  svoje  tete  na  na6in  ^etverokuta,  te  zametnuo  boj 
gotov  ili  pobijediti  ili  poginuti.  Bitka  je  trajala  vi§e  sati,  a  svr§ila  se  je  pobjedom 
krlcanskom.  Turci  bi§e  u  bijeg  natjerani,  te  se  sklonise  u  blize  gore  i  klance.  Ali  ba- 
nove  Cete  podjoSe  za  njima  u  potjeru,  te  ih  ili  poubijase  i  zarobiSe,  ili  zatjerase  u  neku 
rijeku,  gdje  se  potopiSe.  Na  to  je  ban  navalio  na  turski  tabor,  pak  je  sve  zaplijenio,  §to 
je  u  njemu  na§ao;  tezke  topove  odpremio  je  iz  njega  u  grad  Jajce.  U  boju  poginulo  je 
do  4000  Turaka;  ali  i  od  banove  vojske  bilo  je  oko  1000  mrtvih  i  jednaki  broj  ranjenih. 
ObranivSi  tako  Jajce,  ban  je  dao  grad  popraviti  i  hranom  obskrbiti,  te  je  dalju  obranu 
njegovu  povjerio  vjernomu  Ivanu  Gjulaju,  nekadanjemu  banovcu  slavonskomu.  Od  plijena 
i  suznjeva  poslao  je  ban  plemenite  konje,  odliCnije  zarobljenike  i  vojnidke  zastave 
kralju  na  dar. 

Bojevi  oko  Jajca  zgadjali  su  se  u  listopadu  ili  studenom  god.  1501.  Kralj  Vla- 
dislav smi§ljao  je,  kako  ce  do  godine  provaliti  u  turske  oblasti  sa  tri  strane  (l*  re  voleva 
far  3  campi  contra  turchi).  Medjutim  su  ga  Turci  i  taj  put  pretekli,  udariv^i  na  po- 
(5etku  1502.  opet    na   jajadku   banovinu,  gdje   su   uz   ino    poharali   vrbaSku    2upaniju,  te 


SAVEZ    KRAUA    VLADI8LAVA    S    MLETG1M\    I    RATOVANJE    S    TURCIMA    DO    1503-  ai9 

razvalili  grad  LevaC  ili  Livad.  Ved  28.  veljac^e  pise  palatin  Petar  Gereb  \z  Budima 
jajackomu  banu  Baltazaru  Bacanu,  da  Ito  prije  podje  do  Jajca,  te  u  nj  smjesti  pjeSadije 
i  hrane,  a  uza  to  da  na  povratku  obnovi  i  utvrdi  varoS  i  kaSteo  Livad.  Take  isto  pisao  je 
palatin  hercegu  i  banu  IvaniSu,  kao  i  gospodi,  koja  su  bila  u  okoliSu  jajaike  banovine. 
No  opomene  palatinove  slabo  su  koristile,  jer  17.  ozujka  1502.  kori  sam  kralj  Vladislav 
iz  Zlatnoga  Praga  bana  Baltazara  Bacana,  Sto  jo5  uvijek  nije  poSao  u  svoju  banovinu,  te 
mu  prijeti  svojim  gnjevom,  ako  to  s  mjesta  ne  u6iai.  Da  li  se  je  Baltazar  Bacan  odazvao 
kraljevoj  zapovijedi,  ne  znamo;  za  bana  IvaniSa  Korvina  je  izvjestno,  da  nije.  Jer  bana 
Ivaniia  nalazimo  u  travnju  1502.  u  Mletcima,  gdje  ga  obcina  icao  svoga  gradjaaina  dariva 
dragocjenim  haljinama.  Iz  Mletaka  polazi  herceg  i  baa  Ivani§  u  Loreto  (a  Santa  Maria 
di  Loredo),  da  <>vr§i  neki  svoj  zavjet.  Kako  je  dugo  IvaniS  boravio  u  tudjini,  nije 
zabiljezeno. 

Napokon    se  je   ipak   pomoglo  Jajcu,  koje   je   u   svibnju    ili  lipnju  sin  bosanskoga 
sandzakd  Skeuier  pa^e  sa  10000  moniika   (6000  konjanika  i  4000  pjeSaka)  bio  opasao. 


Pk6at  (s  prstena)  hkrcega  Ivani§a. 

Na  pdhita  vidi  w  gavraa  s  prstenam  a  kljaaa;  rile  gavrana  po2etaa  alova  :  J(ohanQe8)  Qorrinas). 

Sam  kralj  poslao  je  svoga  kapetana  Ivana  Tarcaja  (Zuan  Terceich,  J&nos  Tarczaj,  Joannes 
Tharczay),  zapovjednika  kraljevskoga  grada  Huszta  u  marmaroSkoj  iupaniji,  sa  4500 
svojih  dvorjanika  i  placenika  u  Bosnu,  da  podsjednutomj  gradu  donese  hrane  i  zaire. 
Na  nekom  brdu,  pet  talijanskih  milja  daleko  od  Jajca,  do§lo  je  2.  i  3.  srpnja  do  zestokih 
bojeva  izmedju  kr§cana  i  Turaka,  koji  se  svrSiSe  porazom  i  bijegom  turskim.  Dobitnici 
gonili  su  Turke  deset  talijanskih  milja  daleko  sve  do  visokih  gora,  te  su  im  oteli  sila 
konja,  dragocjenih  odora  i  zastava.  Zarobili  su  i  do  400  Turaka,  medju  njima  37  pogla- 
vica,  koje  biSe  poslani  kralju  u  Budim.  Ved  9  srpnja  stigao  je  teklid  u  Budim,  gdje  su 
krScansku  pobjedu  proslavili  vatrometima,  pucnjavom  iz  topova  i  zvonjavom  zvona.  U  isti 
su  mail  kraljevi  notari  i  mletaiki  poslanici  razglasili  radostne  vijesti  na  sve  strane. 

Nakon  sredne  pobjede  kod  }ajca  zasnovali  su  temeSki  kapetan  Josip  Som  i  ban 
Ivan  Korvin  osnovu,  kako  bi  Turke  u  Bosni  sasvim  iztrijebili.  Ont  <5e  s  dvije  strane,  sa 
sjeverozapada  i    sjeveroiztoka,  picdi  u  tursku  Bosnu,  prodrijeti  do  grada  Vrhbosne  (Sara- 


320 


KRALJ   VLADISLAV    IL   JAGELOV16    (1490.-1516). 


jeva),  a  odanle  u  juiou  Srbiju  i  jo§  dalje.  Da  ne  bude  bosanskim  Turcima  pomodi  iz 
drugih  oblasti,  provalit  ce  u  isti  mah  erdeljski  vojvoda  Petar  od  Bozina  preko  Dunava 
u  Bugarsku.  Ve(5  prvih  dana  listopada  (8.,  9.,  11.)  javljaju  mletaCki  poslanici  iz  Budima, 
kako  je  erdeljski  vojvoda  Petar  udario  na  Bugarsku  i  zauzeo  Bdinsku  (Vidinsku)  oblast 
nakon  pobjede  nad  Turcima.  U  isto  vrijeme  posao  je  Josip  Som  zajedno  s  vranskim 
priorom  Bartolom  Berislavidem,  koji  bijase  vec  prije  puSten  iz  tamnice,  preko  Save  ili 
Drine  u  iztodnu  Bosnu,  da  potraii  u  Vrhbosni  sandzaka  Skender  pa§u.  Ova  je  vojska 
brojila  do  16.000  Ijudi.  I  ban  Ivan  Korvin  skupljao  je  tada  svoju  vojsku  za  provalu  u 
zapadnu  Bosnu.  U  studenom  znadu  u  Mletcima,  da  je  ban  IvaniS  s  nekim  gospodinom 
Emerikom  (signor  Emrich)  u  jajadkoj  banovini,  gdje  no  je  donio  hrane  i  zaire  Jajcu,  a 
podjedno  radi,  da  obnovi  razvaljeni  kaSteo  LivaC.  U  isto  vrijeme  provaljuju  hrvatski 
banovci  iz  Knina  sa  400  konjanika  pod  bosanski  grad  Rog  (Rogo,  Rogovo),  te  osvajaju 
tamognje  podgradje;  na  povratku  pak  udaraju  na  turske  martolose,  koji  su  robiii  u  zupi 
Cetini.  Vojska  krScanska  pod  Josipom  Somom  i  banom  Ivanisem  broji  tada  u  Bosni  do 
20.000  momaka,  dok  nasuprot  bosanski  sandzak  Skender  pasa  razpolaie  s  malo  vojske. 
Tako  se  6ini,  da  ce  se  napokon  Citava  Bosna  osloboditi  turske  vlasti. 

Uza  sve  to  ipak  nijesu    vojvode    kraija  Vladislava    izvrSili    nista    odluino.    Cini    se 

najvige    poradi    toga,  sto   je    sultan    Bajazit   jo§   u   Ijetu    1502.  stao    ugovarati  o'  miru  i 

s  Mletcima  i  s  kraljem  Vladislavom.    Prinudili   su  ga  na  to  u  jednu  ruku  srecni  uspjesi 

zdruzenoga    krscanskoga    brodovlja  na  moru,  a  u  drugu  nove  razmirice    s  Perzijancima. 

Ponude  sultanove  prihvati  prva  mletaCka  obcina,  te  njezin   poslanik   Andrija  Gritti  stade 

ugovarati  mir,  koji  je  sultan  14.  prosinca  1502.  prisegom  potvrdio.  Namah  zatim  zapoCeo 

je  i  kralj  Vladislav  nagadjati  se  sa  sultanom,  jer   nije  ni  od  kuda  mogao  vi§e  izCekivati 

znatnije  novdane  pripomoci.  I  tako  bi  napokon   iza   dogovora   od  vi§e  mjeseci  20.  kolo- 

voza  1503.  izmedju  Vladislava  i    Bajazita   utana6eno    primirje    na   sedam    godina. 

U  to  primirje  bi§e  primljeni    ne    samo    vojvode   VIa§ke    i    Moldavske,  zatim  obcina  Du- 

brovnika,  koja  ce  i  dalje  Turcima  dosadanji  danak  pladati;  —  nego  i  sve  ostale  kr§6anske 

vlasti,  koje  bi  ga  prihvatile.  Turci  su  se  tom  prigodom  izrijekom  obvezali,  da  za  vrijeme 

primirja  ne  ce  kroz   zemlje   i  oblasti    kraija  Vladislava    provaljivati    u    druge    kr§canske 

zemlje.  Sto  se  tide  medjaSa  izmedju  obiju  driava,  bit    ce  sve  kao  i  prije  rata.   Tako  de 

kralju  Vladislavu  ostati  dio  kraljevine  Bosne  s  gradom  Jajcem  i  ostalim  gradovima,  koji 

pripadaju  jajaCkoj  banovini   (Zvedaj,  VrbaSki    grad,    Banjaluka),  zatim    gradovi  Srebrenik, 

Sabac,  Beograd  i  Severin  s  njihovim  kotarima  ili  banovinama.  Sultanu  Bajazitu  nasuprot 

ostaje  Hercegovina  (terra  Ducis)  s  njezinim  i  susjednim  gradovima  i  varoSima  (Prolosacz, 

Ymoczky,  Bog  ili  Rog,  Jerogwcza   ili   Hadgoracz,  Lywbesna    ili   Lyubyska,  Mozthar,  Po- 

chycel  ili  Pochitel,  Blagay,  Nowy,  Ryzna  ili  Risan,  Klywch,  Zamobor  i  Miloseva),  nadalje 

turska  Bosna  s  gradovima  (Kamengrad,  Klywch,  Hlewna,  Belgrad,  Wenchacz,  Komothyn, 

Wratnyk   ili    Vranduck,  Jerbelycza,   Trawnyk,   Uobwy,  Maglay,  drugi    Belgrad,  Zuzed  ili 

Sused,  Thorychan,  Fewarlak,  Prozor,  Bobowacz,  Dwbrovnyk),  zatim  grad  Zvornik  (Zwonyk) 

s   kotarom,   onda    kod    Dunava   zemlja    RaSa   i    grad    Smederevo    s  gradovima  Avalom, 

Hramom    i    Golubcem,  nadalje    oblast    Branidevo,    grad    Florentin,  grad    Bdin   ili    Vidin 

(Bdyn,  Bodon)  s  kotarom,  napokon  ditava  podunavska  Bugarska  ili  zemlja  cara  SiSmana 

s    gradovima    Rahovo,    Nikopolje,    Gjurgjevo    i    Ru§duk.    U    obde    je    Dunav    od    Beo- 

grada  do  uSca   svoga   ostao    granicom   izmedju   obiju   drzava   (dotidno  njihovih  vazalnih 

oblasti).    Najnesigurnija    bila  je   medja   prema   Hrvatskoj,  gdje   su   narodito    tvrdi  turski 

gradovi  Kamengrad  i  Kljud   poput  klina   probijali  u  hrvatsko    kraljevstvo,  te  razstavljali 

jajadku  banovinu  od  hrvatske. 

(Nutarnje  prilike  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  od  god.  1504.  do  kruni- 
sanja  kraljevida  Ljudevita  4.  lipnja  1508.).  Kralj  Vladislav  nije  sam  glavom 
sudjelovao  u    posljednjem   ratu,  premda  je    to    viSe    puta    obecao.    Glavni   uzrok   bijaSe, 


NtJTARNJE    PRILIKE   U   UGAR3K0J    I    HRVATSKOJ   OD   GOD.    1504. 


3SI 


Sto  se  je  za  vrijeme  rata  bio  ozenio,  te  se  nije  mogao  odijeliti  od  supruge  svoje.  JoS  u 
polovici  1501.  poslao  je  svoga  pouzdaooga  dvorjanika,  seojskoga  kancelara  Feliksa  Petan- 
dida,  rodom  Dubrovcanina  ili  Sibendanina,  kojega  je  desto  §iljao  stranim  vladarima  za 
drzavnim  poslovima,  kralju  Ljudevitu  XII.  u  Fraacuzku,  da  izprosi  za  zeou  njegovu  dalju 
rodjakinju  Adu  od  Candala,  grofiDJu  od  Foixa.  Premda  se  je  kralj  i  car  Maksimilijan 
opirao  toj  lenitbi,  jer  bi  se  njome  mogle  pomrsiti  njegove  osnove  u  pogledu  nasljedstva 
njegova  roda  u  Ugarskoj  i  Ce^koj,  ipak  je  Feliks  Petandic  23.  ozujka  1502.  utanadio 
s  Anom  ienitbeni  ugovor,  a  na  to  je  zarudnica  sa  svojom  francuzkom  druzinom  po§la 
preko  Mletaka  u  Ugarsku,  gdje  bi  10.  kolovoza  u  Stuloom  Biogradu  okrunjena  za  kra- 
Ijicu.  Krunisanje  obavio  je  ostrogonski  nadbiskup  Toma  Bikad  od  Erdeda,  jer  tadanji 
vesprimski  biskup  Gregorije  Frankapan  Cetinski,  kojega  je  zapadalo  kraljicu  kruniti,  ne 
bija§e  jo^  primio  posvete.  Samo  vjendanje  proslavilo  se  na  dvoru  u  Budimu  s  malo  sjaja. 


Pk6at  KRAUiCK  Ank  (1502.-1506). 

Slit  itpod  knine  razdijeljen  utdaino  n%  dra  dijeU.  Deani  dio    ima    £etiri   polja    (a  I.  i  4.  o|^rske  pede,  n  2.  i 

3.  icikt  Uv),  a  a  arediai  medja  niima  Tidt  se  grb  s  poljikim  orlom.  Lijeri  dio  tako  je  itto  razdijeljen  na  detiri 

polja  (•  I.  navanki  roitelj,  a  3.  aragontki   kold,  a  3.  dra  janca,    a    a  4.    francaaki    liljani),  a    a  sredini  medjn 

njima  je  grb  sa  dva  IsTa.  S  desna  itita  sloTo  W(ladi*lans),  s  lijeva    A(Dna).    Nadpis  naokolo  niba :  >Anna :  Dei : 

gracia:  regina :  Haogarie :  Bocmie.-et  c(etera).t 

Dvoraki  arkir  o  B«do. 


Bistroumna  i  odiudaa  kraljica  Ana  ne  samo  da  se  je  odsad  mnogo  doimala  svoga 
supruga,  nego  je  stala  utjecati  i  u  javne  poslove.  Kralj  je  opet  nastojao,  da  ugadja 
mladoj  zeni  svojoj.  Premda  je  inade  bio  §tedi^,  te  nije  mario  za  drugu  zabavu  nego  za 
lov,  obasuo  je  Anu  blagom  i  dragocjenostima.  Dne  23.  lipnja  1503.  rodila  mu  je  ona 
kder,  koju  prozva^e  po  majci  Anom,  i  koja  je  postala  prababom  one  loze  porodice 
Habsburg,  §to  no  i  danas  vlada  Ugarskom  i  Hrvatskom.  Radostni  kralj  razglasio  je  svoju 


222  KRALJ    VLADISLAV    II.   JAGELOV16    (1490. — 1516.). 

srecu  na  sve  strane,  a  supruzi  je  nekoliko  mjeseci  zatim  u  Genovi  kupio  ogrlicu  za 
6000  dukata.  Malo  poslije  darovao  joj  je  opet  dragocjenosti  za  20.000  dukata,  Cime  je 
dakako  jo§  ja6e  izpraznio  i  onako  slabo  napunjenu  blagajnu. 

Mnogi  stalezi  bili  su  vrlo  ozlojedjeni  vec  time,  §to  kralj  Vladislav  nije  sam  vodio 
vojsku  u  ratu  s  Turcima.  No  jos  ih  je  vi§e  peklo,  kad  je  Vladislav,  iztro§iv§i  se  rato- 
vanjem  i  darivajudi  svoju  suprugu,  stao  na  svakojaki  nacin  namicati  novaca,  da  namiri 
troSkove  i  svakdanje  potrebe  svoga  dvora,  koji  6esto  nije  imao  ni  najnuzdnijih  stvari, 
Osobito  pak  ozlovoljilo  se  je  plemstvo  s  toga,  §to  je  kralj,  ni  ne  pitajuci  sabora,  stao 
traziti  vanredne  dace  i  podpore  od  pojedinih  zupanija.  Neke  su  zupanije  ugodile  kralju. 
dok  su  ih  druge  bijedile,  da  izdaju  pravice  i  slobodu  kraljevstva.  Nezadovoljstvo  staleza 
izbilo  je  na  javu  prigodom  sabora,  koji  se  bija§e  sastao  na  polju  RakoSu  24  travnja  1504. 
Vec  prvim  dlankom  nastojao  je  sabor  za  sva  vremena  tomu  na  put  stati  odredivsi  uz 
ino  i  ovo:  >Da  se  ukloni  svaka  pogibao  odlu6uje  se,  da  se  (vanredna)  daca  ili  podpora, 
kad  god  bude  potreba,  .  .  .  na  polju  RakoSu  s  privolom  prelata,  baruna  i  drugih  pie- 
mica  dozvoli,  i  da  ju  njegovo  kraljev^ko  velidanstvo  pobira,  ali  se  tada  placanju  te  dace 
niiko  oteti  ni  ukloniti  ne  smije.  Ako  bi  ipak  koja  zupanija  samovoljno  bez  znanja  sabora 
kakvu  dadu  nasuprotiv  staroga  prava  zemlje  ma  kojim  na^inom  ili  pod  kojom  god  izlikom 
njegovom  kraljevskom  velitanstvu  dozvolila  ili  platila:  tada  se  imade  sveukupno  plemstvo 
te  zupanije  za  kazan  veleizdaje  osuditi  na  gubitak  6asti,  te  izkljuciti  iz  kola  ostaloga 
drzavnoga  plemstva.  Naredni  sabor  mora  te  osudjenike  kazniti  (tarn  in  rebus  et  bonis, 
quam  personis  eorum  puniri),  izuzev  samo  one,  koji  dokazu  svoju  nevinostc  Drzavni 
blagajnik  Ivan  Bornemisa  trsio  se  je  mnogo,  da  stdleze  skloni  na  vanrednu  dacu,  prika- 
zujuci  im,  kako  treba  za  place  drzavnim  6astnicima  i  stalnoj  vojsci  u  medjaSnim  obla- 
stima  i  gradovima  103.109  zlatnih  forinti  i  vi§e;  ali  stalezi  ne  htjedose  ni  cuti  njegovo 
izlaganje,  ve6  zahtijevahu,  da  se  nakon  primirja  s  Turcinom  5ete  placenika  smanje,  a 
obranu  medja  neka  preuzmu  baruni  i  prelati,  koji  imadu  mastne  place  i  pobiru  crkvenu 
desetinu.  Sabor  je  svrsio  svoje  razprave  8.  svibnja,  proglasivsi  prije  Emerika  Perenja 
palatinom,  budu<5i  da  je  dosadanji  palatin  Petar  Gereb  u  Valpovu  umro. 

Jo§  prije  sabora  bijaSe  kralju  Vladislavu  10.  sijeCnja  1504.  za  ruCka  pala  kap,  od 
koje  mu  je  kroz  neko  vrijeme  obumro  jezik  i  desna  strana  tijela.  Kad  je  u  lipnju  kralju 
ponovno  pala  kap,  stalo  se  i  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  o  torn  misliti,  §ta  ce  biti,  ako  bi 
Vladislav  umro.  Kako  kralj  nije  imao  sina,  ve6  kcer  Anu,  moralo  bi  po  pozunskom 
ugovoru  od  god.  1491.  zapasti  prijestolje  cara  i  kralja  Maksimilijana.  No  o  tom  nije 
tada  vecina  staleza,  narocito  nize  plemstvo,  koje  je  vodio  Stjepan  Verbeci,  htjelo  ni  cuti, 
vec  je  trazilo,  da  se  bez  obzira  na  reCeni  ugovor  uzvisi  na  prijestolje  domaci  sin,  kao 
nekad  slavni  kralj  Matija§.  Koje  6udo,  ako  je  kraj  takih  prilika  silni  knez  Bernardin 
Frankapan  stao  o  tom  raditi,  da  prokrSi  put  do  prijestolja  svome  zetu,  hercegu  i  banu 
IvaniSu  Korvinu  ?  Ali  ban  Ivani§  umre  ba§  u  taj  6as  (12.  listopada  1504),  a  na  to  pregnu 
knez  Bernardin,  da  osigura  prijestolje  njegovu  sinu  a  svome  unuku,  petogodiSnjemu 
Krstu  (Kristoforu).  Knez  je  Bernardin  pade  brze  bolje  pohitao  u  Mletke,  gdje  je  trazio 
pomoci  i  novaca  za  izvedenje  svoje  osnove.  Medjutim  mu  Mletci  28.  listopada  odgo- 
vori§e,  da  bi  oni  rado  prionuli  za  tu  stvar,  kad  ne  bi  bili  zaprijeceni  takovim  prilikama, 
koje  im  brane  na  to  i  misliti.  Bernardin  nije  se  ipak  dao  prvim  neuspjehom  odvratiti, 
ved  je  i  dalje  utirao  put  svome  unuku.  Ali  ne  dugo,  jer  je  i  malaSni  Krsto  nakon  neko- 
liko mjeseci  u  gradu  Krapini  umro  (17.  ozujka  1505)  Rana  smrt  Krstova  dala  je  jamadno 
povoda  potonjoj  pridi,  koju  pripovijeda  Jure  Srijemac,  da  ga  je  naime  kraljica  Ana 
otrovala,  samo  da   ne  smeta  njezinoj  djeci. 

Odkad  su  Korvinovici  izumrli,  porasla  su  jo§  jade  krila  sinovima  pokojnoga  Stjepana 
Zapolje  i  njihovoj  podhvatnoj  majci  Jadvigi.  Upirudi  se  o  brojne  privrienike  svoga  roda, 
koje  je  vodio    Stjepan   Verbeci,    kneginja  je  Jadviga  pregnula,  da   svojoj    djeci   osigura 


NUTARNJK  PRILIKE  U  UOARSKOJ  I  HRVATSKOJ  OD  GOD.  1504. 


323 


sjajnu  bududnost.  Kder  svoju  Barbaru  udat  de  za  poljskoga  kraljevica  Sigismunda,  najmla- 
djega  brata  kralja  Vladislava,  za  mladjega  sina  Jurja  trazila  je  Elizabetu,  prezivjelu  kcer 
hercega  i  bana  Ivani§a,  da  bi  se  tako  jednom  ujedinila  u  jedno  ogromna  vlast  i  posjed 


■^ 


O        a 

12    ^ 


z 

> 
-/I 


Q 

3 

OQ 


< 
> 

< 
•J 

CO 

a 

< 

> 


o 


n 


CU       T 


H 


porodica  Kurvina  i  2^polje.  Posrednikom  bio  joj  je  kolodki  nadbiskup  Gregorije  Fran- 
kapan  Cetinski,  koji  je  svoju  rodjaku  Beatricu  sklonio,  da  privoli  na  taj  brak.  U  prvoj 
polovici   1505.    —   brzo   iza   smrti    maloga   Krste    —   utanadiSe  obje  udovicc,  Beatrica  i 


,24  KRALJ   VLADISLAV    IL   JAGELOVI6    (1490.— 1516.). 

Jadviga,  bra6ni  ugovor  za  svoju  djecu.  Cim  Elizabeta  navrsi  dvanaestu  godinu,  udat  6e 
se  ona  za  Jurja  Zapolju,  a  po  smrti  Beatrifiinoj  zapasti  ce  sav  njezin  imetak  porodicu 
Zapolja.  Kastelani  gradova  Beatri^inih  morali  su  ved  unapred  poloziti  zakletvu,  da  6e 
ostati  vjerni  mladim  zaru6aicima;  a  stranka,  koja  bi  prekrSila  taj  ugovor,  platit  ce  globu 
od  5000  forinti.  Ali  najvi§e  pobrinula  se  je  brizna  majka  za  starijega  sina  I  van  a,  ko- 
jemu  je  tada  moglo  biti  sedamnaest  do  dvadeset  godina.  Njemu  je  namijenila  kraljevnu 
Anu,  kder  kralja  Vladislava,  a  s  njom  nasljedstvo  na  prijestolju  ugarskom  i  hrvatskom. 
Moida  je  Jadviga  sa  svojim  privrzenicima  bila  stogod  naiula,  da  kralj  i  car  Maksimilijan 
trail  kraljevnu  Anu  za  jednoga  od  svojih  unuka,  jer  se  je  pozurila,  da  ga  prete6e.  Na 
saboru  ugarskom,  koji  se  je  skupio  u  lipnju  1505.,  ustao  je  Ivan  Zapolja,  te  je  od 
bolestnoga  kralja  zahtijevao,  da  mu  dvogodiSnju  kcer  svoju  obeca  za  zenu,  i  da  ga  tako 
oznaii  za  svoga  nasljednika.  Zahtjev  Ivanov  nije  kralj  htio  izpuniti,  i  jer  je  vec  tajno 
ugovarao  s  Maksimilijanom,  a  i  zato,  jer  je  umna  kraljica  Ana  dobro  uvidjala,  da  bi 
porodicu  svoju  mogla  odrzati  jedino  onda,  ako  se  prisloni  o  ja^e  vlasti  na  zapadu.  Ali 
kako  su  na  saboru  pretegli  privrzenici  Zapoljini,  nije  kralj  htio  njegova  zahtjeva  napre6ac 
odbiti,  vec  je  izjavio,  da  je  ditava  stvar  preuranjena,  da  se  nada  jo§  koju  godinu  po2i- 
vjeti,  i  da  za  stalno  o^ekuje  sina  od  svoje  supruge.  Stalezi  bijahu  medjutim  nezadovoljni 
s  tim  odgovorom,  te  je  do§lo  do  o6ite  opreke  izmedju  njih  i  kraljice.  Ogordeni  stalezi 
razidjoie  se  na  to  bez  ikakva  zakljucka  svojim  kucama,  a  u  zemlji  planu  gotova  buna. 
Radilo  se  pa6e  o  torn,  da  se  kralj  Vladislav  zbaci  s  prijestolja,  tako  da  je  morao  traiiti 
pomoci  u  zemljama  deSke  krune. 

Dok  se  je  sve  to  zgadjalo  u  Ugarskoj,  boravio  je  kralj  i  car  Maksimilijan  na  nje- 
mackom  drzavnom  saboru  u  Kolnu.  Kako  je  bio  dobro  obavijeSten  od  svojih  pouzdanika, 
ubijedio  se  je,  da  mu  treba  neSto  ufiiniti  za  obranu  svoga  prava  i  za  spas  kralja  Vladi- 
slava i  kraljice  Ane.  Dne  24.  srpnja  1505.  zamolio  je  drzavne  staleze  njemacke,  da  mu 
za  godinu  dana  dozvole  vojsku  od  4000  Ijudi  (od  toga  1000  konjanika),  kojima  ce  pri- 
druziti  jo§  svojih  10.000  momaka,  da  zaratuje  na  ugarsku  gospodu.  Tom  je  prigodom 
izlagao  drzavnomu  saboru,  od  kolike  bi  koristi  bilo  za  krScanstvo  i  drzavu,  kad  bi  on 
Ce§ku  opet  privalio  drzavi,  kako  je  nekad  bila,  i  kad  bi  prema  njoj  ugarska  kruna  doSla 
u  onaj  snoSaj,  kako  su  sada  austrijske  zemlje.  Drzavni  su  stalezi  doduse  Maksimilijanu 
zatraJenu  pripomoc  rado  dozvolili;  no  kako  su  poslovi  u  NjemaCkoj  u  obde  sporo  tekli, 
mogao  je  on  tek  13.  rujna  navijestiti  kralju  Vladislavu  svoju  nakanu,  kako  je  odluiio 
s  oruzanom  rukom  pritedi  mu  u  pomoc  protiv  >nekolicine«  u  Ugarskoj,  koji  rade 
>da  mu  ugrabe  vladanje*  i  podjedno  da  pogaze  Maksimilijanovo  nasljedno  pravo 
na  Ugarsku. 

Medjutim  se  je  kralj  Vladislav  sve  preko  volje  svoje  morao  nagoditi  s  Ivanom 
Zapoljom  i  njegovom  pretezitom  strankom.  Ved  14.  srpnja  znade  ceSki  kancelar  Albert 
Kolovrat,  da  kralju  zamoljene  pomoci  CeSke  ne  ce  valjda  trebati,  jer  se  je  posredovanjem 
svoga  brata  Sigismunda  opet  s  vojvodom  Ivanom  Zapoljom  izmirio,  te  ga  u  svoju  milost 
primio.  Tom  bi  prigodom  utana6eno,  da  se  na  Miholje  sastane  ugarski  sabor  u  Budimu, 
gdje  de  se  savjestno  razpravljati  »o  boljku  njegova  velidanstva  i  krune*.  I  zaista  je  ne- 
koliko  dana  zatim  (23.  srpnja)  Vladislav  razglasio  po  citavom  kraljevstvu,  kako  je  minulih 
dana  sa  svima  prelatima,  barunima  i  velikasima  u  Budimu  sabranima  odluiio,  da  se  u 
ofii  dojdu6ega  blagdana  sv.  Mihajla  skupi  ob6i  sabor,  na  kojemu  de  se  »mirno  i  bez 
ikakve  zveke  oruzja*  razpravljati  (ut  .  .  .  una  universalis  diaeta  in  omni  tamen  tran- 
quillitate  et  absque  omni  armorum  strepitu  hie  celebretur). 

Na  uredeni  dan  (28.  rujna)  sastao  se  je  sabor  na  Rakosu.  Premda  je  bilo  ustanov- 
Ijeno,  da  ne  bude  »zveketa  oruija*,  doveo  je  ipak  Ivan  Zapolja  sa  sobom  2000  konja- 
nika. Kako  je  njegova  stranka  bila  kud  i  kamo  pretezitija  od  dvorske,  nijesu  se  privrzenici 
potonje  usudili  oprijeti  prijedlozima  njegovih  pristasa,  ved  su  morali  prihvatiti  sve,  §ta  su 


NUTARNJK    PRILIKE   U    UG^RSKOJ   I   HRVATSKOJ    OD   GOD.    1504. 


aas 


oni  traziii.  I  tako  bi  petnaesti  dan  sabora  (12.  listopada  1505.)  stvoren  znameniti  zaklju^ak, 
kojim  se  je  za  sva  vremena  imalo  zaprijeciti,  da  se  Maksimilijan  ill  koji  od  njegovih 
potomaka  popne  na  ugarsko  prijestolje.  ZakljuCak  glasio  je  po  prilici  ovako:  >Mi  smo 
desto  u  duSi  na§oj  razglabali  o  tezkoj  i  gotovo  pogubnoj  bijedi  i  nevolji  toga  slavnoga 
kraljevstva  Ungarije,  u  koju  je  ono  u  ovo  vrijeme,  kako  svatko  lako  vidjeti  moze,  spalo; 
pak  htijudi  po  obidaju  najboljih  driavljaaa  i  domovioe  na§e  Ijubitelja  i  duvara  skrajajoj 
propasti  valjano  doskotiti,  obdrzavali  smo  koji  put  sabore  i  ulagali  smo  velik  tnid,  brige 
i  troSkove  u  to]  stvari.  I  premda  su  neke  stvari  kroz  to  vrijeme  uslijed  velikih  i  razli- 
iitih  briga  i  nastojanja  poboljJane  i  popravljene,  ipak  smo  jedno  spoznali  kao  glavno, 
radi  tesa  je  to  na§e  kraljevstvo  tako  grozQO  razkidano  i  oslabljeno,  te  Da  svima  svojim 
udovima  osakaceno:  §to  je  naime  to  isto  kraljevstvo  mnogo  puta  od  inorodnih  i  stranih 
gospodara  i  kraljeva  bilo  upravljano.  Kad  bi  bilo  zgodno  ili  potrebito  prollost  spomi- 
njati,  lako  bi  se  objasnilo,  da  to  kraljevstvo  nije  nikad  pretrpilo  ve<5e  Stete,  vece  opasnosti 


'^Hafnr  "bcIrvtuS^Stl^amHt  hc^cixlea*  xittj'UiTaruAt  '^tyutJafU'ntcS  Trtit' >t  pttfrntcf.  Uctfrnu*  hroLffftx,  »  "ttdi^mfi rCnninnt 

(raMo/au  bt  frTtrnHLr    Vt^rriog  bt  AorTyWT^^M^.  fa^m*  a:  Ixu^Uim .loiinnt*  St^yA  Vv>«/p-i.i««»    5«5' 
Tl  m»rmdi^  2i^^«  4f  tm^ .9et^,M  ^^^"^  »«  7)yc»^,  CiJBu^  4e'«Aeiv.  l»A«mw»  liA*  St  O^a^lyat.... 


OdLOMAK    IZPRAVE,    IZDANE    NA    POUU    RaKoSu    12.    LISTOPADA    1505., 
kojom  w  agirski  sUleli  ztTJeriie,  da  n  buda^e  ne  (5e  tadjincA  birati  u   kralja. 

Oriavni  arkiv  u  B«4u  (9.). 


t  razsula,  nego  tada,  kad  je  bilo  drfano  i  upravljano  pod  tudjom  vladom,  a  ne  pod 
svojim  jezikom.  Ti  bo  stranci  brinuli  su  se  za  svoje  sukromne  stvari,  a  nijesu  prije  pro- 
ueili  dud  i  obi^aje  ovo  scitskoga  naroda,  —  koji  je  ovo  kraljevstvo  s  najvecim  prolije- 
vanjem  krvi  i  neizmjernim  gubitkom  svoje  bradc  stekao,  te  ga  jednako  tako  nastoji  i 
sada  braniti  gvozdjem  i  oruijem  — ,  pak  su  (ti  stranci)  vazda  viJe  mirovali  i  lastovali, 
nego  da  bi  se  oruijem  bavili.  I  tako  se  je  zgodilo,  da  su  Rama,  Srbija,  Halii,  Vladi- 
mirija,  Bugarska  i  Dalmacija,  kako  i  premnoge  tvrdinje  po  njihovoj  nehajnosti  od  toga 
kraljevstva  odkinule,  tako  da  nam  se  je  nakon  razkidanih  udova  bojati,  da  dc  se  nepri- 
jateljske  navale  sad  oboriti  i  na  nutarnjost.  Sudimo,  da  se  sve  to  ne  bi  bilo  dogodilo, 
IItt.  potj.   IL  III. 


226  KRALJ    VLADISLAV    IL    JAGELOVIG    (1490.  — 1516.). 

# 

da  je  ugarski  narod,  Ijubeci  svoju  rodjenu  grudu,  birao  za  svoga  kralja  ne  od  stranih 
naroda,  nego  sposobne  od  svoga  roda.  Jer  da  poradi  kratkoce  mimoidjemo  preslavna 
djela  prejasnoga  Andrije  II.,  otca  kralja  Bele  IV.,  zatim  Ljudevita  i  Matija§a,  kao  i  drugih 
ugarskih  kraljeva,  po  kojima  bi  ne  samo  prodiceno  iine  ovoga  scitskoga  naroda,  nego  i 
slava  njegova  raznesena  §irom  svijeta  do  nebesa:  nijedan  izmedju  onih,  koji  je  od  ple- 
mena  ugarskoga  uzviSen  na  kraljevsku  Cast,  nije  tome  kraljevstvu  nanio  nikakve  Stete, 
nego  samo  korist  i  napredak.  Nasuprot  oni,  koji  su  uvedeni  bili  izmedju  stranih  naroda, 
ne  samo  da  su  bili  kraljevstvu  na  pogibao,  nego  su  takodjer  koji  put  kao  najbjesniji 
dusmani  okrutno  haratili  u  samoj  zemlji,  te  su  narodu  nanijeli  grdnu  sramotu.  Zeleci 
mi  dakle  ovomu  i  tolikomu  zlu  kao  i  razsulu  sviju  nas  teda  negda  doskociti,  te  da  nas 
i  kraljevstvo  ne  stigne  jo§  gora  bijeda  (kad  bi  se  desilo,  te  bi  s  ovoga  svijeta  bez  muzkih 
potomaka  preminuo  na§  sadanji  premilostivi  gospodar,  gospodin  Vladislav,  kralj  Ugarske 
i  CeSke  i  t.  d.,  koji  nam  je  ne  samo  svom  miloScu  kraljevao  i  nas  odrzao,  nego  nam 
takodjer  obnovio  mnoge  sloboStine  na§e),  pak  bi  netko  od  inostranih  knezova  ovo 
kraljevstvo  nasiljem  ugrabio,  te  nas  turio  u  vjedito  robstvo;  obziruci  se  takodjer  i  osobito 
na  to,  da  na  6itavome  svijetu  nema  naroda  ili  puka,  koji  si  ne  bi  kralja  i  gospodara 
birao  od  svoga  roda  i  krvi:  da  se  dakle  ovo  kraljevstvo,  koje  je  predzidje  i  §tit 
krScanstva,  te  koje  brani  krscanstvo  uz  golemi  gubitak  svoj  i  svojih,  ne  bi  cinilo  manjim 
i  na  neki  nacin  nesrecnijim  od  ostalih,  odredjujemo  i  jednodusno  od  manjega  do  naj- 
vecega  i  od  najvecega  do  najmanjega  ustanovljujemo  i  utanacujemo,  da  odsad  u 
buduce,  koliko  god  puta  i  kad  god  ovo  kraljevstvo  bude  li§eno  gospo- 
dara i  kralja,  a  da  ne  ostavi  nikakvih  muzkih  ba§tinika,  koji  bi  po 
pravu  i  obiCaju  ovoga  kraljevstva  imali  naslijediti,  ne  cemo  nikad  vi§e 
ba§  nikoga  od  stranih  naroda,  bio  ma  kojega  jezika,  izabrati  za  svoga 
kralja;  nego  cemo  jedino  Ugrina  za  tu  sluzbu  zgodna  i  sposobna  po- 
traziti,  te  ga  jednodu§nim  sporazumom  i  voljom  na  poljuRakoSu,  a  ne 
drugdje,  za  gospodina  i  kralja  svoga  primiti  i  izabrati  (quod  a  modo 
deinceps,  quotiescumque  et  quandocumque  hoc  regnum  principe  et  rege  orbabitur,  nuUi- 
que  heredes  mascuhni,  qui  de  iure  et  consuetudine  eiusdem  regni  succedere  debent,  su- 
perstites  remanserint;  extunc  de  cetero  in  perpetuum,  nullum  penitus  extranearum 
nationum,  cuiuscumque  linguae  existat,  in  regem  nostrum  eligemus;  sed  tantummodo 
Hungarum  ad  hoc  officium  requiremus  aptum  et  idoneum  parili  voto  et  unanimi  con- 
sensu et  voluntate,  in  campo  dumtaxat  Rakos,  et  non  alibi,  pro  domino  et  rege  nostro 
assumemus,  eligereque  et  assumere  et  acceptare  debeamus).  I  budu6i  da  imade  nekih 
kraljeva  i  knezova  susjednih,  koji  dnevice  rade,  da  to  kraljevstvo  za  sebe  predobe,  te  bi 
mogli  po  smrti  redenoga  prejasnoga  kralja,  kad  bi  umro  bez  muzkih  potomaka,  §ta  Boze 
odvrati,  ili  pak  jo§  za  njega  ziva  na  ovo  kraljevstvo  ili  6esti  njegove  s  oruzjem  udariti, 
te  pokusati  mozda  nas  sve  silom  svladati:  da  dakle  u  takom  slucaju  ovo  kraljevstvo  i 
njegove  Cesti,  a  najviSe  braca  i  prijatelji  na§i  na  medjama  stanujudi  sve  unatoc  nagega 
jednoduSnoga  izbora  ne  budu  pokoreni,  obecasmo  i  prisegosmo  u  ime  svoje  i  svojih 
potomaka,  da  ne  cemo  tada  jedan  drugoga  ostaviti,  vec  §to  vecom  silom  pomagati,  te 
6e  dapa(e  Citavo  kraljevstvo  na  noge  ustati,  i  svi  cemo  se  za  domovinu  sve  do  smrti 
boriti,  dok  se  takova  napastnika  ne  oslobodimo  i  kraljevstvu  prijaSnji  mir  ne  povratimo. 
Ako  bi  pak  tko  od  nas  usudio  se  protivno  Ciniti,  neka  se  za  sva  vremena  smatra  izda- 
jicom  kraljevstva.  Ni  novo  izabrani,  kralj  ni  fiitavo  kraljevstvo,  ne  smije  ga  pomilovati, 
vec  neka  kaje  svoju  krivnju  bez  kraja  u  jarmu  vje6itoga  robstva  i  podani6tva«. 

U  uvodu  izprave  o  ovom  zakljudku  (littere  sanctionales  et  constitutionales)  nabrajaju 
se  poimence  prelati  (10),  baruni  i  magnati  (53),  kao  i  poslanici  plemicki  (125)  iz  zupa- 
nija  (52),  koji  su  taj  zakljuCak  prihvatili.  Medju  prelatima  spominju  se  primas  Tomo 
Baka5  od  Erdeda    i   koloSki    nadbiskup    Gregorije    Frankapan,    ali    manjkaju  zagrebaCki 


NUTARNJE  PRILIKE   U   HRYATSKOJ  I   UGARSKOJ   OD   GOD.    1504. 


««7 


biskup  Luka,  zatitn  biskupi  peiuvski  i  bosaaski,  i  napokon  svi  hrvatsko-dalmatinski  bi> 
skupi  (kao  kninski,  krbavsko-modruiki,  senjski  i  oto6ki);  no  zato  je  nazo^an  vranski 
prior  i  dubiiki  zupan  Bartol  Berislavid.  Od  drzavnih  banina  zapisani  su  gotovo  svi,  kao 
palatin  Emerik  Perenj,  kraljevski  sudac   i   erdeljski    vojvoda   Petar  od  Bozina  i  sv.  Jurja, 


^i^tz^- 


7j. 
A 


/^ 


E  l\ 


:;§H: 


afflUi 


I-. 


CO 

o 


w 

•3.  '' 

-  « 

a  m 

■ 

o  =? 

s  g 

._  N 


2  ^ 


3  O 

^^  a 

z  S. 

<  o 

Q  S 


■  r    « 


iJ 

M 

Q 

< 
.J 

> 


< 

< 

M 

•< 

3 

O 
Ok 


paie  i  nedavno  imenovani  bani  hrvatski  Andrija  Hot  od  Bajne  i  Franjo  Bala^  od  Gjar- 
mata,  koji  medjutim  ne  bijahu  jo5  uvedeni  u  svoju  banovinu  (zato  se  i  zovu  »bani 
electi«);  ooda  svi  dvorski  dostojanstvenici,  pak   i   baoi   beogradski,  severinski    i  $aba£ki, 


22§  KRAU   VLADISLAV   II.   JAGELOV16    (1490.  — 1516 ). 

kao  i  sibski  despot  Ivan  Berislavic.  Izmedju  velikasa  spominju  se  herceg  Lovro  Ilo6ki 
i  Ivan  Zapolja,  ali  zato  nema  od  hrvatskih  knezova  nijednoga  Frankapana,  Zrinskoga, 
Blagaja,  a  od  knezova  Kurjakovida  spominje  se  jedino  knez  Juraj  Mrsinjski,  dok  kneza 
Ivana  Karlovida  nema.  Poslanici  kraljevine  Slavonije  (oratores  regni  Sclavonie),  po 
imenu  protonotar  Emerik  Hassagh,  Juraj  Kastelanovic,  Bernardin  Turoc  i  Ilija  BoSnjak 
bill  su  dodu§e  nazoSni  na  saboru,  ali  se  ne  spominju  medju  onima,  koji  su  zakljucak 
primili;  nego  su  oni  nakon  stvorena  zaklju^ka  zamolili  kraljevskoga  sudca  Petra  od 
sv.  Jurja  i  Bozina,  da  im  dade  ovjerovljeni  prepis  izprave  »za  zaStitu  njihovih  prava< 
(iurium  eorum  ad  cautelam).  Po  svemu  ovomu  sudeci  nagadjamo,  da  mnogi  stalezi  kra- 
Ijevstva  hrvatskoga  nijesu  na  sabor  u  ob<5e  ni  do§li,  a  koji  su  do&li,  da  nijesu  bili  spo- 
razumni  sa  zakljudkom  pretezito  magjarskih  prelata,  baruna  i  plemica,  Jamadno  nije  ni 
kralj  Vladislav  bio  oduSevljen  s  toga  zaklju6ka,  a  jo§  manje  kraljica  Ana,  i  jer  je  mo- 
tivacijom  njegovom  ofiito  bilo  oboje  uvrijedjeno,  i  jer  ih  se  time  neizravno  htjelo  prinuditi, 
da  dadu  svoju  kder  za  Ivana  Zapolju.  Poglaviti  velika§i  kao  da  su  to  i  osjecali,  pak  su 
s  toga  jo§  istoga  dana  primas  Tomo  Bakac  od  Erdeda,  palatin  Emerik  Perenj,  vojvoda 
Ivan  Zapolja,  herceg  Lovro  Ilodki  i  drugi  utana6ili  savez,  kojim  su  se  obvezali,  da  ce 
se  medjusobno  braniti  protiv  svakoga  neprijatelja;  no  uza  to  da  ce  nepokolebivo  duvati 
vjernost  prema  kralju  i  kraljici,  i  da  ce  sve  ciniti,  §to  bude  na  njihovu  korist  i  dast,  te 
da  ce  napokon  njihovu  zelju  i  volju  izvrsivati,  koliko  samo  bude  mogude  bez  uStrba 
drzavne  slobode.  Medjutim  ni  to  nije  koristilo:  kralj  Vladislav  nije  nikad  potvrdio  sabor- 
skoga  zakljudka,  koji  s  toga  nije  ni  postao  zakonom. 

A  nije  ga  ni  mogao  potvrditi,  a  da  ne  pogazi  tolike  prisegom  zajamdene  ugovore. 
K  tomu  je  Maksimilijan  ved  i  kupio  vojsku,  da  s  njome  udari  na  Ugarsku,  jer  je  sumnjao, 
da  je  sam  kralj  Vladislav  sporazuman  sa  saborskim  zakljudkom.  Da  odvrati  njemadkoga 
cara  od  rata,  §iljao  je  Vladislav  svoga  poslanika-  k  njemu,  koji  je  s  Maksimilijanom  u 
polovici  prosinca  1505.  tajno  u  Linzu  ugovarao.  Dogovaranja  otegla  su  se  do  veljade  1506., 
kad  no  mletadki  poslanik  u  Ugarskoj  javlja,  da  se  radi  o  zenitbenim  svezama  izmedju 
Habsburga  i  Jagelovida.  Kraljica  Ana,  koja  je  u  ono  vrijeme  bila  trudna,  gotovo  je  bila 
sigurna,  da  de  roditi  sina,  te  je  ved  za  nj  krstnoga  kuma  trazila.  Ali  u  isti  mah  radila 
je,  da  se  utanadi  bradna  sveza  izmedju  njezine  djece  i  habsburikih  potomaka.  I  tako  se 
je  zgodilo,  da  su  nakon  duljega  dogovaranja  ugarski  poslanici  utanadili  s  Maksimilijanom 
20.  ozujka  1506.  u  Novom  mjestu  kod  Beca  ovo:  mladji  unuk  carev  Ferdinand  uzet  de 
kraljevnu  Anu,  kder  Vladislavljevu,  a  unuka  careva  Marija  podi  de  za  bududega  sina 
kraljice  Ane,  kojega  ona  zeljno  odekuje.  Taj  ugovor  potvrdi§e  kralj  Vladislav  i  supruga 
mu  Ana  ved  27.  ozujka  u  Budimu,  odrediv§i  sutradan  Maksimilijana  podjedno  za  skrbnika 
i  stitnika  djeci  kralja  Vladislava,  ako  bi  potonji  prije  reda  umro. 

Medjutim  se  car  Maksimilijan,  koji  bijaSe  u  to  skupio  dovoljno  vojske,  nije  zado- 
voljavao  tajnim  ugovorima,  nego  je  odludio  silom  izvoj§titi  priznanje  svoga  prava. 
Dne  18.  travnja  1506.  upravio  je  iz  §tajerskoga  Gradca  pismo  na  ugarske  staleie,  kojim 
je  dokazivao,  da  ga  nasljedno  pravo  na  ugarsko  prijestolje  ne  ide  samo  po  pozunskom 
ugovoru,  nego  i  po  tome,  §to  je  Austrija  bila  nekad  dio  Pannonije,  §to  on  po  tankoj 
krvi  potjede  od  ugarskih  kraljeva,  i  sto  se  je  rodio  u  Novome  mjestu  u  ugarskoj  kuli; 
on  je  dakle  pravi  Ugrin,  kojega  se  zakljudak  posljednjega  sabora  ne  tide,  zato  ga  stalezi 
moraju  primiti  za  svoga  kralja,  ako  bi  Vladislav  umro  bez  muzkih  potomaka.  U  isti  mah 
poslao  je  jedan  dio  svoje  vojske  pod  grofom  Salmom  na  ugarsku  granicu,  a  1.  svibnja  javio 
je  (in  Wyschperg)  kralju  Vladislavu,  da  je  odpremio  svoju  vojsku  u  Ugarsku,  i  da  utjera 
svotu,  koja  ga  zapada  po  pozunskom  ugovoru,  i  da  kazni  nevjernike  (contra  infideles). 
Na  prituibu  kraljevu  odgovorio  je  car  iz  Ljubna  5.  svibnja,  kako  je  ved  davno  bio  njemu 
obznanio,  da  ne  moze  podnijeti  nepravde,  nanesene  mu  od  nekih  (per  aliquos)  za  po- 
sljednjega sabora  na  RakoSu,  ali  da  ga  je  prijateljstvo  i  bratinska  blagohotnost  od  osvete 


NUTARNJE   PBILIKE   U   UGARSKOJ    I   HRVATSKOJ   OD   GOD.    1504.  339 

odvradala.  Pa£e  i  sada  spreman  je  pogadjati  se,  te  njegovi  poslanici  £ekaju  samo  na  slo- 
bodni  prolazak,  da  k  njemu  podju,  Buduci  da  su  u  to  careve  vojvode  zaista  stale  harati 
po  oblastima  ugarskih  velika§a.  prinudjen  bi  kralj  Vladislav  7.  svibnja  od  drzavnoga 
vijeca,  da  navijesti  caru  rat.  Uza  sve  to  pisao  je  Maksimilijan  jo§  istoga  dana  (7.  svibnja) 
kralju  Vladislavu  iz  Ljubna  pismo,  da  je  spreman  po  prijaSnjem  predlogu  njegovu  sa- 
stati  se  s  njime  oa  odredjenom  mjestu  oko  24.  svibnja,  pak  glededi  jedan  drugomu 
milo    u    lice    (ut  mutuo  et  iucundo    aspectu    invicem  |peifrui)  -vije<fati    o   koristi    svojoj, 

L     f,LJs       ^f,    Af»i-r     «^^.WJ  Yl?    ^'-^     //"^*     7/-     TC^^r^'^^'^t?    '"^    ^^i^^* 


,4}^6      S-rr-^.^'^  jUi^   f   t^    -r,  ^r^^      L^^d  r  <'f'f  J^ '' r^  fir' ^^^.  -6^  <,  ^f     '^'^'■^J' r'*^^ 


IZPRAVA    KNEZA    BeRNARDINA    FraNKAPANA, 

isdana   u  Kakovcu    lo.  ulaikk  1504.,  kojom  obcdaje  stronie  teta,  hercegra  i  bann    IvftUn  Korvinu,  tla  de  ga  driati 
u   noga  tailitaika,  te  pomanati  protiv  ivih  neprijit  Ija  njigorih. 

KraUavakl  arkiv  u  Monakovu  (11.). 


svojih  kraljevina  i  podanika,  kao  i  ditavoga  krSdanstva.  AH  to  je  pismo  bilo  ve<5  zadocnilo, 
jer  je  Vladislav  bio  u  to  pozvao  narod  na  oruije,  uz  ine  9.  svibnja  i  samoga  Jvana 
Zapolju,  zapovjedivdi  mu,  da  bez  krzmanja  sa  §to  vedim  brojem  konjanika  i  pjeSaka  po- 


33<» 


KRALJ   VLADISLAV   IL   JAGELOV16    (1490. — 1516.). 


hita  u  Stolni  Biograd,  pak  da  se  s  njegovom  pomodu  i  ostalih  vjernih  podanika  napadaj 
neprijatelja  na  kraljevstvo  odbije  (ut  vestro  et  aliorutn  fidelium  nostrorum  auxilio  impetum 
hostium  ab  hoc  regno  coercere  et  depellere  .  .  .  valeamus). 

Medjutim  gospoda  ugarska  po  starom  su  obiSaju  slabo  se  odzivala  zapovijedi  svoga 
kralja.  I  tako  se  nije  nitko  odupro  Maksimilijanu,  kad  je  on  u  lipnju  1506.  iz  Stajerske 
s  vojskom  i  topovima  provalio  u  Ugarsku,  da  sam  glavom  kazni  »grubu  i  nerazboritu 
obijest*  neprijateljskih  mu  velikaSa,  Stededi  ipak  §to  viSe  siromaSne  a  neduzne  Ijude. 
Dne  14.  lipnja  stajao  je  kod  grada  Zeljeznoga,  odakle  je  poSao  k  §oprunu,  koji  mu  se 
je  takodjer  morao  pokoriti.  Odanle  udario  je  na  sjever,  gdje  su  se  s  obje  strane  Dunava 
sterala  posjedovanja  grofova  od  sv.  Jurja  i  Bozina.  I  ti  su  se  poklonili,  na  §to  se  je  car 
vratio  oko  19.  lipnja  u  Waltersdorf  u  gornju  Auslriju,  ostavivSi  vojsku  svojim  vojvo- 
dama,  koji  su  posHje  osvojili  medjaSni  grad  Po5un  i  otok  Calokez,  ne  namjerivSi  se  nigdje 
na  ugarsku  vojsku.  Maksimilijanu  bijaSe  se  u  torn  ratu  pridruzio  ne  samo  njegov  stari 
privr2enik  Ivan  KaniXaj,  nego  i  neki  hrvatski  knezovi,  kao  Ani  Frankapan  Brinjski  i  mladi 
Ivan  Karlovic  (Kurjakovid)  Krbavski.  AnX  Frankapan  bija§e  'jo§  u  veljaCi  ostavio  svoi 
zavi6aj  i  po§ao  k  njemaCkomu  caru. 

Ugarska  gospoda  skupljala  su  se  tijekom  svibnja  u  Stolnom  Biogradu,  gdje  su 
takodjer  vijedala,  kako  da  se  obrane  od  Maksimilijana.  Proglasili  Stjepana  Hedervara 
kapetanom  fieta,  koje  <5e  suzbijati  carevce.  To  je  doznao  Maksimilijan  od  zarobljenih 
uhoda,  pak  je  stoga  slojeci  14.  lipnja  kod  Zeljeznoga  jos  jednom  pozvao  pismom  kralja 
Vladislava,  da  stane  na  put  rovarenju  ugarske  gospode.  Car  pi§e  svomu  »predragomu 
bratu  i  rodjaku*  po  prilici  ovako:  »Jasnosti  va§oj  nipoSto  nije  nepoznato,  §ta  su  velikaSi 
i  stalezi  kraljevine  Ugarske  u  proSlom  saboru,  drSanom  mjeseca  rujna,  protiv  nas  i  na- 
§ega  zajedniCkoga  ugovora  poduzeli,  a  §to  i  danas  u  Stolnom  Biogradu  snuju. 
Stoga  hocemo  va§u  prejasnost  ponovno  obavijestiti  i  vama  otvoreno  obznaniti,  kako  nam 
je  nemogu6e,  da  neprestano  podnosimo  takovo  rovarenje  naSih  protivnika,  naroCito  kad 
vidimo,  kako  su  oni  vaSu  jasnost  prinudili,  da  nas  u  svojim  javnim  ediktima  u  kraljevi- 
nama  Ugarskoj  i  Ce§koj,  kao  i  u  pokrajini  Moravi  proglasite  svojim  neprijateljem,  §to 
ipak  dosad  nijesmo  na  nijedan  naiin  zasluiili.  S  toga  opominjemo  vaSu  jasnost,  da  se 
u  ime  bozjega  i  Ijudskoga  prava,  a  za  volju  iJasti  i  duznosti  vaSe  u  tima  stvarima  prija- 
teljski  i  bratinski  ponesete,  te  da  nama  kao  bududemu  caru,  a  sada  rimskomu  kralju  i 
bratu  va§emu,  kako  ste  nama  dvojakim  pismom  i  prisegom  obvezani,  pravo  na§ega 
nasljedstva  kao  vladar  i  upravitelj  kraljevstva  (kojemu  to  pripada)  netaknuto  saCuvate, 
branite  i  uzdriite,  te  poradite,  da  ga  i  drugi  duvaju,  brane  i  odrze*. 

ViSe  medjutim  od  toga  pisma  dojmile  su  se  ugarske  gospode,  sabrane  u  Stolnom 
Biogradu,  pobjede  carevih  vojvoda.  I  tako  je  medju  njima  pretegla  stranka,  koja  je  radila 
oko  izmirenja.  Dne  24.  lipnja  biSe  izabrana  Cetiri  poslanika:  koloiki  nadbiskup  Gregorije 
Frankapan,  peduvski  biskup  Juraj  Sakmari,  erdeljski  vojvoda  grof  Petar  od  Bozina,  i 
vrhovni  dvorski  mar§al  Mojsija  Buslaj,  da  podju  k  caru  u  Be6,  i  da  s  njime  ugovaraju  mir, 
Tek  §to  su  oni  po§li  na  put,  zgodi  se  neSta,  §to  je  posve  preobrazilo  sve  prilike:  kra- 
Ijica  Ana  rodila  je  1.  srpnja  1506.  sina,  koji  je  na  krstu  dobio  ime  Ljudevit.  Ro- 
djenjem  prijestolo-nasljednika  nestade  bar  za  neko  vrijeme  razloga  daljemu  takmenju 
izmedju  Maksimilijana  i  Ivana  Zapolje,  pak  tako  podje  ugarskim  poslanicima  za  rukom, 
te  ved  19.  srpnja  1506,  ugovoriSe  u  Betu  konadni  mir,  Pogodbe  mira  bile  su  ove:  obje 
strane  povudi  de  natrag  svoje  dete,  a  sve  zarobljeno  i  osvojeno  vratit  de  se  prijasnjim 
gospodarima.  Onima,  koji  su  se  u  ratu  pridruiili  Maksimilijanu,  narodito  Anzu  Franka- 
panu  Brinjskomu,  Ivanu  Karlovicu  i  Ivanu  Kanizaju  ne  de  se  niSta  na  zao  uciniti. 
U  pogledu  priznaje  nasljedstva  kude  Habsburg  ne  mogo§e  se  ipak  sporazumjeti.  Maksi- 
milijan oditovao  je  sa  svoje  strane:  »Pridriajemo  ipak  mi  kralj  Maksimilijan  sebi  i  svojim 
nasljednicima  narodito  svakolika  nasljedna  i  svaka  druga  prava,  koja   smo  na  kraljevinu 


NUTARNJE    PRILIKB    U   UGARSKOJ    1    HRVATSKOJ    OD   OOD.    1504. 


«3« 


Ugarsku  i  na  pripadajuce  njoj  kraljevine  dosad  imali  i  sada  imamocj'a  na  to  pridadoSe 
ugarski  poslanici:  >Obedajemo,  da  (S^mo  tvrdo  i  vjerno  obdriavati  ovaj  ugovor  i  one 
dlanke.  koje  smo  sporazumno  i  jednoduSno,  kao  i  s  privolom  Iic&  obiju  stranaka  za- 
jedni^ki  ustanovili,  a  nijesu  ni  jednoj  stranci  na  ultrb*.  Kralj  Vladislav  potvrdio  je  mir 
5.  kolovoza  u  Budimu. 

Kralja  Vladislava  snasao  je  u  to  strasan  udarac:  dne  26.  srpnja  1506.  umrla  mu  je 
supruga  Ana  u  babinama,  jar  su  joj  nespretni  Ijeinici  htjeli  ukloniti  groznicu  pultanjem 
krvi.  Kralja  je  poradi  toga  spopala  takova  sjeta,  da  se  je  zatvorio  u  kraljevski  dvor  u 
Budimu,  te  se  kroz  neko  vrijeme  posve  odijelio  od  svijeta.  SabravSi  se  opet  pone§to> 
kidala  ga  nemila  briga  za  bududnost  nedorasle  djece  njegove.  Njegove  je  zelje  susretao 
car  Maksimilijan,  koji  kao  da  je  slutio,  da  mladi  i  slabi  Ljudevit  ne  ce  dugo  zivjeti 
1  tako    stadoSe    opet    oba    vladara  [snovati   o   zblizeoju  svojih  porodica.   Car  poslao  je  u 


Pavlinski  samostan  (sada  kazniona)  u  Lepoglavi. 


1 


Budim  ovjen6anoga  pjesnika  i  povjestni£ara  Ivana  Spieshammera  (Cuspinianus),  koji  je 
neko  vrijeme  ugovarao  s  peiuvskim  biskupom  Jurjem  Sakmarijem  i  nekadanjim  veliko- 
varadinskim  biskupom  (sada  kaludjerom)  Ivanom  Filipcem;  kad  se  sporazumje§e,  vratio 
se  Spieshammer  s  Ivanom  Filipcem  u  Bed,  gdje  6e  dogovore  kraju  privesli. 

Medjutim  bijaSe  kralj  Vladislav  sazvao  sabor,  koji  se  je  sastao  24.  travnja  1507. 
na  polju  RakoSu.  Kralj  je  zelio,  da  mu  staleii  sina  Ljudevita  na  godi§njicu  njegova 
rodjenja  okrune.  Ali  staleii  bijahu  neSto  naduli  o  tajnim  dogovorima  izmedju  kralja  i 
cara,  pak  ne  htjedoSe  ugoditi  ielji  njegovoj.  PaCe  kako  su  privrienici  narpdne  stranke 
i  opet  bili  u  preteiitoj  vedini,  stvorio  je  sabor  takovih  zakljudaka  (izmedju  20),  koji  su 
jo§  jade  stezali  kraljevsku  vlast  i  zakrdivali  Habsburgima  put  do  prijestolja.  Tako  bi 
mladi  Ivan  Zapolja  proglaSen  vrhovnim  kapetanom  kraljevstva,  te  mu  povjereni  vrlo  za- 
ma§ni  zadatci  uz  palatina  i  vrhovnoga  sudca  na  kraljevskom  dvoru.  Nasuprot  bi  odre- 
djeno,  da  kralj  imade  dr2avne  poslove  obavljati  samo  s  privolom  driavnoga  vijeda,  pade 


2  KRALJ    VLADISLAV    IL   JAGELOV16    (1490. — 1516.). 

i  vrhovne  drzavne  casti  (kao  vojvodstvo  u  Erdelju,  sve  banije  i  kapetanije)  popunjat  ce 
jedino  s  njime  u  sporazumku.  §ta  kralj  uCini  bez  privole  drzavnoga  vijeda,  neka  nema 
vrijednosti.  Glede  drzavnoga  vijeca  opel  hi  zakljuCeno,  da  u  njemu  moraju  vazda  nazo6ni 
biti  saborom  izabrani  prisjednici;  ako  bi  koji  od  njih  budi  tajno  budi  javno  radio  protiv 
slobode,  boljitka  i  zakona  driavnib,  imaju  ga  drugovi  prijaviti  saboru,  koji  ce  ga  kao 
izdajicu  domovine  i  slobode  kazniti.  Odluka  napokon  o  krunisanju  kraljevica  odgodjena 
bi  do  sabora,  koji  ce  se  sastati  o  Jurjevu  slijedede  godine  1508. 

Vladislav  jama^no  nije  bio  sporazuman  sa  zaklju^cima  sabora,  pak  ih  s  toga  nije 
ni  potvrdio.  Ozlojedjen  jo§  i  tim,  §to  su  stalezi  odgodili  krunisanje  njegova  sina,  pri- 
Ijubio  se  je  joS  jaCe  caru  Maksimilijanu.  Njegov  pouzdanik  Ivan  Filipec  dovrsio  je  u  to 
tajna  dogovaranja  s  carevim  punomocnicima  u  Konstanzu,  te  utana^io  ponovno  zenitbeni 
ugovor,  koji  je  Vladislav  12.  studenoga  1507.  prihvatio.  U  torn  se  ugovoru  odredjuje: 
Vladislavljevu  kcer  Anu  uzet  6e  carev  unuk  Ferdinand  ili  stariji  brat  njegov  Karlo  prema 
tome,  kojemu  6e  od  njih  djed  odrediti  za  bastinu  Austriju  i  Tirolsku;  za  kraljevida  Lju- 
devita  opet  poci  6e  najmladja  careva  unuka  Katarina,  ili  ako  ona  umre,  njezina  starija 
sestra  Marija.  Ni  car  ni  kralj  ne  smiju  pogaziti  ugovora  ni  razvrci  zaruka,  pak  ni  onda, 
ako  se  ne  bi  poslije  mogli  pogoditi  radi  vijena  ili  udovnine.  Drugom  izpravom  prepo- 
ruCio  je  Vladislav  za  slufaj    svoje   smrti   djecu   svoju   skrbi  i  za§titi    cara    Maksimilijana. 

Kako  se  o  obnovljenom  zenitbenom  ugovoru  nije  u  Ugarskoj  nista  izvjestno  moglo 
doznati,  poSlo  je  kraljevim  dvorjanicima  za  rukom  drzavno  vijece  skloniti,  te  je  privolilo, 
da  Vladislav  12.  ozujka  1508.  sazove  sabor  za  13.  svibnja,  na  kojemu  ce  se  odluditi  o 
krunisanju  kraljevida  Ljudevita.  Medjutim  nijesu  stalezi  ni  taj  put  bezuvjetno  udovoljili 
kraljevoj  zelji,  vec  su  trazili  jamstva,  da  ce  mladi  kralj  poStivati  slobode  i  zakone  kra- 
Ijevstva,  i  da  se  njemaSki  car  ne  ce  pacati  u  njegov  odgoj.  I  tako  bi  Vladislav  prinudjen, 
te  je  27.  svibnja  izdao  znamenitu  izpravu,  kojom  je  u  ime  svoga  sina  obecao,  da  de 
nepovrijedjeno  Cuvati  i  poStivati  sve  slobode  naroda,  a  sin,  kad  doraste,  da  ne  de  vrsiti 
kraljevske  vlasti,  dok  to  obedanje  svedano  ne  obnovi.  Jo§  se  je  otac  morao  zavjeriti,  da 
ne  ce  ni  za  zivota  svoga  ni  u  das  smrti  predati  sina  niti  Maksimilijanu,  niti  kojemu 
stranomu  vladaru,  nego  da  de  ga  ostaviti  u  kraljevstvu,  gdje  ce  biti  uza  nj  domadi  pre- 
lati,  baruni,  velika§i  i  plemidi.  Tek  nakon  ove  svedane  zavjernice  mogao  je  Vladislav 
razglasiti  krunisanje,  na  koje  je  28.  svibnja  po  Ivanu  Gudeticu  pozvao  i  dubrovadku 
obcinu.  Samo  krunisanje  obavilo  se  je  u  nedjelju  4.  lipnja  u  Stolnom  Biogradu  izmedju 
deset  i  dvanaest  sati  prije  podne,  kojom  je  prigodom  uz  brojnu  gospodu  ugarsku  i 
hrvatsku  bio  nazodan  francuzki  poslanik  Ljudevit  Helie,  koji  je  dvogodiSnjemu  kralju 
proricao  sjajnu  bududnost.  Od  hrvatske  gospode  bill  su  nazodni  gotovo  svi  prelati,  medju 
njima  izabrani  biskup  modruSki  Ferdinand  Frankapan,  zatim  od  velikaSa  svjetovnih  Lovro 
Ilodki,  srpski  despot  Ivan  Berislavid,  bani  hrvatski  Juraj  Kanizaj  i  Ivan  Ernu§t  od  (lla- 
kovca.  Slijedece  godine  1509.  okrunjen  bi  Ljudevit  11.  oJujka  u  Pragu  krunom  sv.  Ve- 
deslava.  Pridaju,  da  se  je  tom  prigodom  razplakala  kraljevna  Ana,  ugledavsi  zlatnu  krunu 
na  glavi  svoga  brata.  Kad  ju  je  otac  zapitao,  zaSto  plade,  potuzila  se  malaSna,  §to  ju 
zavrgo§e,  premda  je  starija  od  brata  svoga.  Udivljeni  otac  dao  je  nakon  svedanosti  kao 
od  Sale  i  kderi  postaviti  krunu  na  glavu. 

U  hrvatskom  kraljevstvu  banovao  je  i  nakon  primirja  s  Turcima  (1503.)  herceg 
Ivani§  Korvin.  Odkad  je  Ivani§  bio  u  Italiji,  stao  je  zanemarivati  svoju  zakonitu  suprugu 
Beatricu,  tako  da  je  radi  toga  bilo  nesporazumka  s  njezinim  otcem  Bernardinom.  Medju- 
tim dodje  napokon  ipak  do  izmirenja.  Knez  Bernardin  Frankapan,  boravedi  10.  ozujka  1504. 
u  gradu  Rakovcu,  oditaje  zajedno  sa  svojim  sinovima  Matijom,  Krstom  i  Ferdinandom, 
da  prima  bana  IvaniSa,  svoga  zeta,  za  sva  vremena  za  svoga  za§titnika,  da  de  ga  poma- 
gati  svakom  prigodom,  i  da  ga  ne  de  nikad  ostaviti  ni  u  zivotu  ni  pri  smrti.  Ako  bi 
pak  kada  nastao  kakav  nesklad  ili  razmirica  medju  njima,  izabrat  de  obje  stranke  tri  do 


NUTARNJE    PR1LIKE    U    UGARSKOJ    1    HRVATSKOJ    OD    GOD.    1504. 


a33 


ietiri  dobra  prijatelja,  koji  ce  njima  suditi  i  pravdu  odkrojiti.  Nakon  toga  izmirenja  knez 

je  Bernardin  svakom  prigodom    radio  u  prilog    svome   zetu,  te    ga   je    pomagao  i  onda, 

kad  se  je  htjeo  popeti    na  stolicu   palatioa,  a  i  tada,  kad    se  je    za  bolesti  kraija  Vladi- 

slava  stalo  pomi^ljati    na    to,  tko    da    mu   bude   nasljednikom.    AH    hercfg  i  ban    IvaniS 

umro  je  prije  kraija  svoga.  Jo§  u  rujnu  1504.  boravio    je   ban    IvaniS    u    Kninu,  gdje  je 

prigodom  fetovanja  bosanskih  Turaka  malo  ne  pao  u  Sake  njihove.  Poslije  toga  spopala 

ga  je  groznica,  te  se  je  sklonio  na  sjever  u  grad  Krapinu,  gdje    je    12.   listopada   1504. 

u  jedanaest  sati  po  nodi  izdahnuo.    Sahranili  su  ga  po  naroiitoj  zeiji   njegovoj    u   samo- 

stanskoj    crkvi    redovnika    sv.  Pavla   u    Lepoglavi,  kojima    bijaSe   za   zivota  mnogo  toga 

darovao,  pade  im  samostan  i  crkvu  obnovio. 

Vjerni     i    zahvalni    privrzenik    njegov    Ivan 

Gjulaj,  kojemu   bijase  poklonio  grad  Vinicu, 

stavio  mu  je  na  grob  mramornu  pIoCu  s  iz- 

klesanim  likom  i  ovim  napisom:  >Haec  tenet 

arcta  ducem  tumba  Joannem  —  Mathiae  qui 

stirps  inclyta  regis  erat  —  strenuus  hie  armis 

partaque   mundo   triumpha    —  plurima   post 

victor  diem  clausit  extremum  —  anno  Christi 

ter    quingentesimo    quarto    —  die    octobris 

12.   Joannes    de   Gyula    fieri    fecit«.    Kasnije 

pridan  bi  ovomu  napisu  jo§  drugi,  koji  se  je 

je   svrSavao    ovako:    >Dum    licuit,   tua  dum 

viguit    regia,    o   Joannes,    potestas   —   fraus 

latuit,  pax   in    regno    isto  tui  tempore  firma 

fuit,  —  regnavitque  honestas«. 

Nakon  smrti  Ivanisa  Korvina  imenovao 
je  kralj  Vladislav  za  kraljevine  Dalmaciju, 
Hrvatsku  i  Siavoniju  dva  bana,  po  imenu 
Andriju  Bota  od  Bajne  1  Franju  Ba- 
la§a  od  Gjarmata,  povjerivSi  im,  da  pre- 
uzmu  ne  samo  baniju,  nego  i  one  gradove  i 
imanja,  koja  su  prema  ugovoru  od  g,  1490, 
imala  opet  zapasti  kraljevsku  krunu.  Osim 
toga  bilo  je  novim  banima  Sto  prije  sazvati 
sabor  kraljevine  Slavonije,  te  na  njemu  vije- 
dati  i  odrediti  potrebito  za  obranu  te  kralje- 
vine. Ali  slavonski  stalezi  dofiekaSe  bane 
s  najvecim  nepovjerenjem.  NajviSe  im  se 
opirao  dosadanji  banovac  Bernardin  Turoc 
od  Ludbrega,  koji  je  svakomu  plemidu  pri- 
jetio  gubitkom  glave,  ako  bi  doSao  na  sabor, 
$tu  su  ga  reieni  bani  zakazali.  I  slobodna 
obdina  na  brdu  Gradcu  oprla  se  banima,  ne 
htijudi  ih  primiti  medju  svoje  zidine;  padc  i 

udovica  Ivanis5a  Korvina.  kneginja  Beatrica  Frankapan  zamolila  je  kraija,  da  se  o  posjc- 
dima  pokojnoga  hercega,  koji  bi  se  morali  kruni  povratiti,  povede  razprava  pred  ugarskim 
saborom,  a  ne  pred  onim,  $to  su  ga  bani  sazvali.  Kralj  je  na  molbu  obcine  na  brdu 
Gradcu  pismom  od  30.  oXujka  1505.  javio  banima,  da  je  redenu  obdinu  primio  u  svoju 
za§titu,  te  im  zabranio,  da  ulazedi  u  grad  ikakvu  Stetu  i  nasiljc  iiteljima  nanose,  vec  da 
gotovim  Qovcem  pladaju,  &to  bi  troiili;   no    zato  je  drugim  pismom    od  9.  travnja  o§tro 


PlO(^A    S    GROBNICE    BERCEGA    I    BANA 

lvANi§A  Korvina 

a  nekaiaiojoj  crkri  paTlioikoj  a  Lepogltvi. 


234 


KRALJ    VLADISLAV    IL    JAGELOV16    (1490.— 1516.). 


zaprijetio  Bernardu  Turocu,  ako  bi  da'je  banima  smetao.  Oni  moraju  baniju  preuzeti  i 
sabor  obdriavati,  kako  je  vec  prije  odredio.  Ne  zna  se,  da  li  se  je  slavonski  sabor  zaista 
sastao;1ali  nema'dvojbe,  da  stalezi  nijesu  novih  bana  htjeli  priznati,  jer  se  oni  joS  u 
listopadu  te  godine  naprosto  zovu  »izabrani«  bani.  NajviSe  se  rogoborilo  protiv  Franje 
Bala§e  od  Gjarmata,  jer  nije  imao  posjeda  u  hrvatskom  kraljevstvu,  i  jer  je  bio  na  glasu 
kao  okrutnik  i  smutljivac.  Napokon  je  kralj  bar  donekle  popustio,  te  je  na  poCetku  go- 
dine  1506.  mjesto  omrazenoga  Balase  imenovao  banom  rodjenoga  Hrvata,  po  imenu  Mark  a 
Mi§ljenovica  iz  Kamicca.  koji  je  dosad  bio  ka^telan  kraljevskoga  grada  u  Budimu* 

Andrija  Bot  i  Marko  MiSljenovid  upravljaju  odsad  hrvatskim  kraljevstvom  kroz  dWje 
godine(1506.  — 1507.),  vrgeci  podjedno  sluzbu  kapetana  grada  Senja.  U  ozujku  1506.  borave 
poslanici  ba-a  Marka  u  Dubrovniku  i  traze  od  obcine  nesta,  §to  ona  uciniti  ne  moze. 
Dne  14.  rujna  zapcvijeda  kralj  obinia  banima,  da  brane  Stjepana  Berislavica,  kojega  je 
primio  u  svoju  zasebnu  zagtitu.  Dva  mjeseca  poslije,  19.  studenoga,  nalaze  opet  kralj 
obdini  na  brdu  Gradcu,  da  brani,  Stiti  i  6uva  kraljevske  tridesetni^are  u  svojoj  varoSi  od 
svih  napastnika,  a  narocito  od  bana  Marka  MiSljenovica  i  njegovih  Ijudi.  Slijedece  go- 
dine  1507.  poziva  kralj  7.  lipnja  bane  Andriju  Bota  od  Bajne  i  Marka  MiSljenovica 
(Horvata)  iz  Kamieca,  da  na  prvi  oktavalni  sud,  gto  ce  ga  u  Slavoniji  drzati,  pozovu 
sve  plemide,  koji  na  svojim  posjedima  silom  traze  mitnicarinu  od  gradjana  zagrebackih. 

Pod  konac  godine  1507.  pomrsio  se  je  sklad  izmedju  kralja  i  banova.  Povod  je 
bio,  sto  banl  nijes  i  mogli  ili  htjeli    pobirati    vaaredoa    daca  u  Slavoniji  jonako  odlucno, 


Pe5at  Beatrice  Frankapan. 


kako  je  kralj  zelio  (illam  negligentianfi,  quam  ....  in  administratione  presentis  subsidii 
illius  regni  Sclavonie  faciunt).  Bilo  je  jamaSno  i  drugih  razloga,  da  je  kralj  na  po6etku 
godine  1508.  oba  bana  njihove  casti  rijeSio,  te  ju  Jurju  KaniSaju  i  Ivanu  ErnuStu 
od  Cakovca  povjerio.  Ved  12.  sije^nja  obznanjuje  kralj  iz  Budima  obcini  na  brdu 
Gradcu  kod  Zagreba,  da  je  Andriji  Botu  i  Marku  Mi§ljenovi6u  bansku  6ast  oduzeo 
(aufferentes),  te  ju  povjerio  reCenim  muzevima,  koje  je  prona§ao  »dosta  zgodne  i  spo- 
sobne  za  spas  i  mirno  stanje«  hrvatskoga  kraljevstva  (quos  ad  illius  conservacionem 
satis  aptos,  sufficientesque  et  idoneos  pro  salute  et  tranquillo  statu  dictorum  regnorum 
nostrorum  comperuimus).  S  toga  poziva  obdinu,  da  nove  bane  6astno  primi  i  sa  njihovom 
druiinom  ugosti,  pak  da  ih  vazda  sluSa  kao  svoje  poglavare.  Medjutim  stari  bani  nijesu 
bili  spremni,  da  poloze  svoju  cast,  a  osobito  Andrija  Bot  od  Bajne.  S  toga  poziva  kralj 
25.  sije5nja  1508.  obdinu  na  brdu  Gradcu,  da  na  poziv  novoga  bana  Jurja  Kanizaja  ustane 
listom  na  oruije  (universaliter  insurgere)  i  da  ga  na  svaki  nadin  pomaze,  ako  se  skinuti 

*  Na  koncu  15.  sloljeda  i  na  poietku  l6.  velika  je  opreks  izmedja  Hrvata  i  Magjara,  To  se  medju  iaim 
ofiluje  i  time,  ito  slavonski  staleii  ne  de  imati  banovce  i  druge  Castnike,  ako  nijesu  urodjeni  plemidi  sUvonski. 
I  suvremeni  dvorski  povje?tni6ar  Ljudevit  Tubera  piSe,  goTorcdi  o  boju  pod  Uibinom,  ovAko:  »Ugri  naimi  i 
Htvsti  imadu  vjtCite  pravde  medju  sobom  radi  hrabrosti;  jer  ni  Dalmatinci,  koji  su  pretelit  m  dij^ljm  Hr/ati, 
nijesu  *  silom  ili  oiuijem  pokoreni  nego  su  po  pravu  rodbinstva  doSli  pid  ugar^ku  vla?t*.  (Haagari  n'miram  et 
Choraati,  perpetuas  de  virtute  controuersias  inter  se  habent;  neqae  eaim  Dalmatae,  qaorum  pars  potior  est  Chor- 
aatik,  TJ  ant  armig  coacti,  sed  cogaatloa's  iare  in  Haagaricam    concessere  ditionem). 


NUTARNJB   PRILIKE   U   UOABSKOJ    I   HRVATSKOJ   OD   GOD    1504. 


«35 


ban  Andrija  Bot  oe  bi  pokorio  i  predao  mu  baniju.  Istoga  dana  upravto  je  Vladislav 
sli^no  pismo  i  na  ob<5inu  grada  Senja.  Ali  sve  to  niie  koristilo,  jer  se  ni  Bot  ni  MiMje- 
novic  ne  htjedoSe  odreci  svoje  ^asti.  I  tako  se  zgodi,  da  su  odsad  kroz  dvije  godine  i 
vi§e  bila  u  hrvatskom  kraljevstvu  6etiri  bana;  vlast  Jurja  Kanizaja  i  druga  mu  priznavala 
se  poglavito  u  Slavoniji,  dok  je  Andrija  Bot  vrSio  vlast  u  juznim  krajevima,  naro^ito  u  Otodcu, 
Senju  i  hrvatskom  primorju. 

Premda  je  od  god.  1503.  trajalo  primirje  s  Turcima,  trebalo  je  ipak^badno  pazili 
na  granice  hrvatsko-ugarske  i  turske.  Po  nekom  prora^unu  za  god.  1504.  doznajemo,  da 
se  je  tada  imalo  potro§iti  za  obranu  hrvatske  zemlje  i  njezinih  knezova  lijepa  svota  no- 
vaca.  Hrvatski  ban  imao  je'dobivati  godiSnjih  10000  zlatoih  forinti  u  gotovu  i  za  1000  for. 


Bbatrica  Franrapan. 


soli;  osim  toga  imao  bi  primati  za  senjsku  kapetaniju  2000  for,  a  za  uzdriavanje  200 
lako  oniXanih  konjanika  4800  for.  I  pojedinim  knezovima  obecana  bi  godiSnja  podpora 
za  uzdriavanje  konjanika:  Ivanu  Karlovicu  od  Krbave  za  200  konjanika  (po  10  for.) 
2000  for.,  knezu  Mihajlu  Frankapanu  za  60  konjanika  600  for.,  knezu  Aniu  Frankapanu 
700  for.,  knezu  Bernardinu  Frankapanu  1000  for,  knezu  Nikoli  Frankapanu  500  for, 
knezu  Antunu  Blagaju  500,  knezu  Nikoli  Zrinskomu  250,  knezu  Petru  Mrsinjskomu  250, 
Mihajlu  Turku  250,  vojvodi  Kozulidu  250,  Benediktu  Ratkaju  250,  kninskomu  biskupu  250, 
jurju  Miii£idu  i  bratu  (koji  su  iz  Bistrice  do^li  u  Klis)  320  for.  za  32  konjanika,  plemi- 
dima  (sklonivSiin  se)  u  Kninu  400  for.  za  40  konjanika.  Nadalje  bi  odredjeno,  da  se  za 
utvrdu    Knina    potro&i   do   4600    for.  (za    kopanje   nekoga  jarka  izmedju  dviju    voda,  za 


236  KRALJ    VLADISLAV   IL    JAGELOVI6    (1490—1516.). 

izgradnju  zida  oko  kapitula,  za  uzdrzavanje  straza).  I  za  gradove  Rmanj,  Sinj  i  Klis 
opredijeljeno  bi  6000  for.  No  najviSe  trebalo  je  ulo2iti  za  Jajce  i  ostale  gradove  u  ba- 
novlni  jajaCkoj,  naime  svotu  od  25.000  zlatnih  forinti.  Od  toga  imali  su  samo  baoi 
jajaiki  primiti  12.000  u  gotovom  i  2000  u  soli  za  uzdrzavanje  200  konjanika  i  300  pje- 
Saka,  nadalje  za  popravak  zidova  i  obnovu  drugih  zgrada  3000  for.  i  t.  d.  Koliko  se 
je  od  tih  odredjenih  svota  zaista  potro§ilo,  ne  da  se  ustanoviti.  Svakako  stoji,  da  je  grad 
Sinj  na  Cetini  bio  vrlo  zanemaren,  pa5e  da  se  je  smijeralo  posve  napustiti  njegovu 
obranu.  Kad  je  to  vidio  mletaiki  knez  Petar  Malipiero  u  Spljetu,  poslao  je  u  Sinj  mle- 
taCku  ietu  od  80  Ijudi.  Toj  6eti  trebalo  je  15.  sije^nja  1508.  donijeti  hranu  i  zairu,  te 
bi  ta  zadada  povjerena  vojvodi  i  knezu  Zarku  Drazojevicu,  staromu  junaku  1  vitezu,  koji 
se  bijase  vec  toliko  puta  pr(  slavio  u  borbi  s  Turcima.  Ali  taj  put  bio  je  zle  srede.  Na 
putu  iz  Spljeta  preko  Klisa  u  Sinj  udarila  na  njega  turska  iJeta  od  200  Ijudi,  te  razbila 
i  razasula  dru2inu  njegovu.  Knez  i  vojvoda  Zarko  Drazojevic  poginuo  je  takodjer  boreci 
?e  brabro  sabljom  u  ruci.  Mrtvo  tijelo  njegovo  preneseno  bi  u  Spljet,  te  sahranjeno  u 
stolnoj  crkvi  sv.  Dujma,  gdje  mu  je  vjerna  supruga,  hrvatska  plemkinja  Katarina  Marti- 
nuSevid  dala  postaviti  nagrobnu  plo6u  s  napisom. 

Beatrica  Frankapan,  udova  iza  hercega  i  bana  Ivani§a  Korvina,  tugovala  je  za  su- 
prugom  vi§e  godina.  U  to  vrijeme  umrla  joj  je  i  jedina  preostala  kci  Elizabeta  (1508.). 
Kako  je  ostala  posve  sama,  stao  ju  bodriti  kralj  Vladislav,  da  se  drugi  put  udade.  Pred- 
lagao  joj  je  za  supruga  svoga  nedaka,  sina  svoje  sestre  Sofije,  udate  za  braniborskoga 
izbornika  Fridrika  iz  porodice  HohenzoUern.  Bio  je  to  mladid  od  24  godine,  po  imenu 
Juraj,  koji  je  poslije  mnogo  i  kobno  utjecao  u  prilike  ugarskoga  i  hrvatskoga  kraljevstva 
Beatrica  se  je  dugo  kratila,  da  podje  za  muza,  koji  je  bio  za  dvije  godine  od  nje  mladji, 
a  uza  to  zive  i  pustopaSne  dudi.  Napokon  je  ipak  privolila,  te  se  je  21.  sijeCnja  1509. 
u  svome  gradu  Gjuli  udala  za  Jurja  Braniborskoga.  Ali  vec  u  ozujku  1510.  nema  joj 
traga;  fini  se,  da  je  tada  umrla,  po  svoj  prilici  u  gradu  Varazdinu.  Lakomisleni  Juraj 
potratio  je  na  to  imanje  IvaniSa  Korvina,  u  koliko  ga  nijesu  drugi  razgrabili. 

(Odnosi  prema  Mletcima  i  Cambrayska  liga  1508. —1512.).  I  poslije  pri- 
mirja  s  Turcima  (1503.)  kralj  je  Vladislav  ostao  u  savezu  i  dobrom  sporazumku  s  mle- 
tafkom  obcinom,  pade  15.  veljade  1504.  utanaden  bi  izmedju  njega  i  Mletaka  novi  ugovor, 
kojim  se  je  obdina  obvezala,  da  de  mu  i  dalje  davati  godiSnju  pripomoc  od  30  000  du- 
kata,  a  on  za  to  nema  nikakvih  osobitih  obveza,  nego  samo  da  de  tu  podporu  troSiti 
na  obranu  Hrvatske  (che  li  danari  sariano  ben  et  fructuose  dispensati  in  custodia  della 
Crovatia).  Dobri  odnosi  izmedju  kralja  i  obdine  nijesu  se  pomrsili  ni  onda,  kad  je  bilo 
razmirica  izmedju  njihovih  podanika  u  medjaSnim  oblastima.  Tako  zapovijeda  kralj  Vla- 
dislav 20.  kolovoza  1504.  Nikoli  Sekelju,  kapetanu  svojih  dvorjanika,  da  se  pridruzi  nje- 
govomu  tajniku  Petru  Berislavidu,  rodjenomu  Trogiraninu  i  tada  prepoStu  sv.  Lovrinca 
u  Peduhu,  pak  da  oba  zajedno  podju  na  jug  u  Skradin,  gdje  de  se  na  Miholje  (29.  rujna) 
sastati  s  mletadkim  povjerenikom,  te  rjeSavati  razmirice  izmedju  podanika  obiju  drzava 
(pro  videndis  et  cognoscendis  atque  rectificandis  illis  differentiis  et  dampnis,  que  inter 
subditos  illustrissimi  domini  Venetorum  et  subditos  nostros  ex  regno  Croatie  commissa 
sunt).  Kralj  je  obnovio  svoju  zapovijed  16.  rujna;  ali  se  dini,  da  nije  izvr§ena,  jer  se 
Mletci  opet  29.  svibnja  1505.  tuze  na  vojvodu  Kozulida  i  njegova  sina,  pade  im  glave 
ucjenjuju  sa  3000  libara.  Kralj  je  na  to  poslao  u  Hrvatsku  Filipa  Morea,  koji  je  u 
u  srpnju  1505.  zajedno  s  mletadkim  punomodnikom  procijenio  podinjenu  Stetu  na 
12.000  dukata.  Da  li  je  kada  odSteta  pladena,  ne  znamo;  ali  dobri  odnosi  trajali  su  i 
dalje,  pade  od  jeseni  1506.  drzala  je  mletacka  obdina  na  kraljevu  dvoru  opet  stalnoga 
poslanika,  po  imenu  tajnika  Vincentija  Guidota,  koji  je  bio  ne  samo  od  kralja,  nego  i 
od  velikaSa  na  dvoru  mnogo  paXen  i  cijenjen.  NajviSe  pak  ugadjao  je  njemu  primas  i 
ostrogonski  nadbiskup  Toma  Bakad   od    Erdeda,  koji   bijage  poglavito  preporukom  mle- 


ODNOSI    PRBMA   MLETCIMA   I   CAMBRAYSKA   LIGA  (1508. — 1512.).  #37 

ta£ke  obdine  postao  kardinalom  i  carigradskim  patrijarkom,  te  se  je  nadao  jo§  i  vedemu. 
Ali  i  medju  ostalom  gospodom  Da  dvoru  biio  je  oditih  privrienika  mletadkih,  a  bilo  je 
i  knezova  u  Hrvatskoj,  koji  su  naginjali  obcini,  te  primali  od  nje  podpore  i  place.  Qd 
svih  izticao  se  je  Ivan  Karlovic  od  Krbave  s  majkom  svojom  Dorom,  kojih  su  posjedo- 
vanja  neposredno  medja^ila  s  mletadkotn  drzavinom. 

Kralj  Vladislav  zivio  je  dakle  u  najboljoj  slozi  s  mletadkom  obcinom,  kad  su  na 
pocetku  1509  osvanuli  na  njegovu  dvoru  poslanici  francuzkoga  kralja  Ljudevita  Xll  i 
njemadkoga  cara  Maksimilijana,  te  ga  pozvali,  da  pristupi  k  velikomu  savezu,  kojega  je 
zadaca  bila  utamaniti  mletadku  drzavu,  te  njezine  oblasti  povratiti  onima,  kojima  ih  bi- 
ja§e  ona  ugrabila.  Vladislav  neka  torn  prigodom  uzme  Dalmaciju,  koja  po  pravu  i 
onako  njegovoj  kruni  pripada. 

Kako  je  Italija  od  god.  1495,  kad  je  u  nju  provalio  francuzki  kralj  Karlo  VIII., 
bila  pozoriStem  krvavih  bojeva,  upletali  su  se  u  sudbinu  njezinu  ne  samo  aragonski 
(Ipanjolski)  kralj  Ferdinand  Katolicki,  nego  i  car  Maksimilijan,  koji  je  uvijek  budno  pazio 
na  svoja  carska  prava  u  toj  zemlji.  Medjutim  najvecu  korist  od  tih  bojeva  crpali  su  ba§ 
Mletci,  koji  su  tada  znatno  razprostrli  svoju  vlast  po  kopnu  italskom,  otev§i  gradove  i 
oblasti  ne  samo  vojvodini  Milanu,  nego  i  papinskoj  drzavi,  pade  i  kraljevini  Napulju. 
Papa  Julije  II.,  koji  je  1.  studenoga  1503.  stupio  na  prijestolje,  vec  je  od  prvoga  dasa 
radio  oko  toga,  da  obnovi  papinsku  driavu,  pak  se  nije  stoga  kratio  sloziti  ma  s  kime, 
samu  da  Mletcima  otme  papama  ugrabljene  gradove,  kao  Ravennu,  Faenzu  i  Rimini.  BaS  nje- 
govim  nastojanjem  bude  u  rujnu  1504.  pri  sklapanju  ugovora  u  Bloisu  utanaden  savez 
izmedju  njega,  kralja  francuzkoga  Ljudevita  XII.  i  cara  Maksimilijana,  kojemu  je  bio  cilj 
uni§titi  mletadkn  republiku.  Ali  kako  izmedju  cara  i  francuzkoga  kralja  nije  moglo  doci 
do  pravoga  izmirenja,  premda  je  papa  u  Ijetu  1507.  za  taj  posao  odredio  kardinala 
Bernardina  Carvajala,  nije  se  ni  zasnovani  savez  protiv  Mletaka  mogao  ostvariti.  Tek 
uvreda,  nanesena  od  Mletdana  caru  Maksimilijanu,  doprinijela  je,  da  je  savez  bio  zaista 
u  iivot  priveden. 

Maksimilijan  bijaSe  se  naime  na  podietku  godine  1508.  spremio,  da  s  vecom  vojskom  iz 
Tirola  podje  u  Italiju,  te  da  se  u  Rimu  dade  okruniti  za  cara.  Medjutim  obcina  mle- 
tadka  ne  dozvoli  mu,  da  s  6itavom  vojskom  prodje  kroz  njezine  oblasti.  Na  to  se  dade 
car  4  veljade  u  Tridentu  od  krSkoga  biskupa  Mateja  Langa  proglasiti  >izabranim  rimskim 
caremc,  i  zapode  na  vi§e  strana  rat  s  mletackom  obcinom.  U  isti  mah  posla  zasebna 
pouzdanika  k  francuzkomu  kralju,  da  se  s  njim  izmiri  i  zasnovane  ved  pregovore  o  savezu 
protiv  Mletaka  konadno  dovrSi.  Car  se  nadaSe,  da  ce  Mletke  posve  zgaziti,  te  navijesti 
to  saskomu  vojvodi  u  jednomu  pismu  od  1.  ozujka  ovako:  »MIetcani  prikazuju  svoga 
lava  s  dvjema  nogama  u  moru,  s  trecom  na  ravnoj  zemlji,  a  s  detvrtom  u  gorama.  Mi 
smo  nogu  u  gorama  gotovo  sasvim  zadobili,  samo  nam  manjka  pandia,  koju  demo 
s  Boijom  pomodi  za  osam  dana  imati;  posiije  toga  kanimo  osvojiti  i  nogu  na  ravnici*. 
Ali  nakon  prve  srede  stizavala  je  cara  nedada  za  nedadom.  Mletadki  vojvoda  Bartolomeo 
d'  Alviano  provali  pade  u  travnju  1508  u  austrijske  zemlje,  osvoji  Goricu,  Divin  i  Vi- 
pavu,  a  onda  6.  svibnja  i  Trst.  U  drugoj  polovici  svibnja  osvojiSe  Mletci  najvedi  dio 
austrijske  Istre  s  Pazinom;  u  isto  vrijeme  doplovi  njihova  mornarica  pod  kapetanom 
Ivaoom  Navagierom  u  Kvamer.  PoSto  je  potonji  naoruiao  do  1500  otodana  s  Krka, 
Cresa  i  drugih  otoka,  posla  26.  svibnja  1508.  svoga  glasnika  na  Rijeku,  koja  je  joS 
od  god.  1465.  bila  u  vlasti  austrijskoj,  te  pozove  tamoSnjega  kapetana  Ivana  Raubera  i 
stanovnike  na  predaju.  Budud  da  je  austrijski  kapetan  imao  uza  se  samo  250  momaka, 
ostavi  on  isti  dan  grad  i  podje  u  Ljubljanu,  a  na  to  se  Rijeka  predade.  Stanovnici  pri- 
segoSe  pri  svedanoj  sluibi  Bozjoj  vjernost  mletadkoj  obdini ;  Andrija  de  Mula  postade 
providurom  grada,  a  Jeronim  Querini  kapetanom  tvrdinje.  Dva  dana  zatim  (28.  svibnja) 
prinudiSe  Mletdani  na  predaju  i  grad   Trsat,  kojim  je   dosad  zapovijedao    neki  njemadki 


1. 


338  KRALJ    VLADISLAV    II.    JAGELOV16   (1490. —1516.). 

kapetan.  Na  to  predado§e  upravu  Trsata  Rabljaniau  Jeronimi  Crnoticu,  premda  je  ban 
Andrija  Bot  zahtijevao,  da  se  grad  njemu  povrati.  U  isto  vrijeme  pokoriSe  Mletiani  pri- 
morska  mjesta  izmedju  Rijeke  i  a§ca  Ra§e,  kao  Kastav,  Moscenice,  Lovran,  BerSec,  na- 
pokon  jo§  i  Lupoglav.  Ba§  ti  posljednji  gubitci  prinudili  su  Maksimilijana,  kojega  bijahu 
u  ono  doba  ostavili  na  cjedilu  njemacki  i  austrijski  staleii,  te  je  morao  6.  lipnja  1508, 
utana6iti  s  Mletcima  primirje  na  tri  godine.  Tom  prigodom  ostavio  je  njima  sve,  §to 
bijahu  osvojili,  narocito  pak  austrijsku  Istru  s  Rijekom  i  Trsatom. 

Duboko  ponizen  i  ogorfien,  tezko  je  Maksimilijan  izgledao  zgodu,  da  se  Mletcima 
osveti.  Pod  konac  godine  1508.  borave  njegova  kci  Margareta  i  pouzdani  biskup  Matej 
Lang  u  Cambray-u,  gdje  no  ugovaraju  sa  svemocnim  ministrom  francuzkoga  kralja, 
kardinalom  Amboiseom,  kao  i  s  poslanicima  Spanjolskoga  i  englezkoga  kralja.  Tu  bi 
napokon  10.  prosinca  utanaSena  liga  (Cambrayska),  kojoj  su  pristupili  papa,  car,  kra- 
Ijevi  francuzki  i  aragonski  (Spanjolski),  a  kojoj  je  bio  poglaviti  cilj,  da  se  razkomada 
niletacika  obcina,  i  da  joj  se  oduzme  sve,  §to  je  u  potonje  vrijeme  na  italskom  kopnu 
ugrabila.  Papa  uzet  ce  gradove  u  Romagni,  kralj  aragonski  primorske  gradove  u  Na- 
pulju,  car  otet  ce  Roveredo,  Veronu,  Padovu,  Vicenzu,  Treviso  i  Furlansku  s  posjedima 
oglejskoga  patrijarke,  kao  i  oblasti  austrijske  u  posljednjem  boju  izgubljene;  francuzki 
kralj  napokon  dobit  ce  Bresciju,  Bergamo,  Cremu  i  Cremonu,  i  sve  Sto  k  tomu  spada. 
Ligi  mogu  pristupiti  hercezi  savojski  i  ferrarski,  zatim  markgrof  montferratski,  da  opet 
predobe  otete  im  oblasti;  napokon  pozvat  ce  se  i  kralj  ugarski,  da  se  pridruzi,  te  da 
Mletcima  oduzme  gradove  i  kotare,  koje  mu  bijahu  silom  i  prevarom  kroz  jedno  sto- 
Ijece  (1409. — 1508.)  pooteli.  Rat  6e  zapodeti  1.  travnja  1509.;  da  bi  car  imao  povoda 
prekrSiti  primirje,  pozvat  6e  ga  papa,  da  se  kao  zaStitnik  crkve  podigne,  pak  da  joj  po- 
vrati oteta  imanja.  Zato  ce  papa  Julije  II.  podjedno  udariti  mletadku  obcinu  crkvenim 
prokletstvom  i  interdiktom. 

Od  onoga  6asa,  kad  bi  liga  u  Cambray-u  ugovorena,  salijedu  neprestano  poslanici 
francuzki  i  carski  kralja  Vladislava,  da  i  on  pristupi  k  savezu  i  da  s  vojskom  udari  na 
mleta6ku  Dalmaciju.  Nasuprot  radi  mletadki  poslanik  Guidoto  svima  silama,  da  osujeti 
nastojanje  mleta6kih  neprijatelja,  §to  mu  i  polazi  za  rukom,  jer  kralj  boravi  od  ve- 
Ijafie  1509.  kroz  ditavu  godinu  (radi  kuge  u  Ugarskoj)  u  (!!eskoj,  a  vjerni  privrzenik 
mletadki,  kardinal  i  nadbiskup  Toma  Baka6  od  Erdeda  umije  stvari  tako  udesiti,  da  su 
u  drzavnom  vijecu  mleta6ki  prijatelji  vazda  u  vecini.  Medjutim  je  obcinu  zadesila  jedna 
nesreda  za  drugom.  Dne  27.  travnja  1509.  udario  ju  je  papa  prokletstvom  i  interdiktom; 
malo  dana  zatim,  14.  svibnja,  razbili  su  Francuzi  kod  Agnadella  mletadku  vojsku  pod 
Alvianom  i  Pitiglianom.  I  6ete  cara  Maksimilijana  suzbijale  su  MletCane  na  viSe  strana. 
Tijekom  lipnja  jedna  je  vojska  njegova  od  15.000  Ijudi  redom  osvojila  Roveredo,  Ve- 
ronu, Vicenzu  i  Padovu,  dok  su  opet  dolnjoaustrijske  6ete  na  iztoku  otimale  Trst,  Goricu, 
austrijsku  Istru,  a  napokon  i  Rijeku.  Potonje  pomagao  je  i  hrvatski  ban  Andrija  Bot, 
zatim  knez  Bernardin  Frankapan,  koji  je  zajedno  sa  svojim  sinovima  i  rodjacima  smatrao 
taj  Cas  zgodnim,  da  svojemu  rodu  vrati  otok  Krk.  Ban  Andrija  Bot  iz  Senja  i  knez 
Bernardin  Frankapan  iz  Vinodola  udarali  su  ne  samo  na  taj  otok,  nego  su  takodjer  sa 
350  konjanika  i  1500  pjeSaka  provalili  u  mletaCku  Istru,  te  robili  oko  Labina  i  Plomina. 
Mletaeki  providur  u  Labinu  javlja  13.  lipnja  u  Mletke  o  Stetama,  koje  je  u6inio  ban  u 
njegovom  kotaru,  te  pridaje,  da  ban  Andrija  Bot  drzi  Rijeku,  i  da  se  sprema  k  caru 
Maksimilijanu,  dok  je  bivSi  providur  rijefiki  Jerolim  Querini  pobjegao  na  otok  Krk. 

U  prvoj  polovici  godine  1509.  gubili  su  Mletci  na  sve  strane.  Prema  tomu  nije 
pretjerano,  kada  papa  Julije  II.,  pozivljudi  kralja  Vladislava,  da  s  mjesta  zapoCne  rat, 
ka2e,  da  su  Mletci  osim  Dalmacije  izgubili  sve,  §to  su  dosad  drzali  na  kopnu;  njihova 
je  vlast  omedjena  samo  na  kotar  njihova  grada,  >i  tko  bi  znao,  §to  se  je  u  to  i  s  njime 
dogodilo*.    Cini   se,   da   je    Vladislava    papino   pismo    ohrabrilo,   jer    12.  srpnja   pi§e  iz 


ODNOSI   PRBMA    MLETCIMA    I    CAMBRAYSKA    LIGA   (1508. — 1512.).  939 

Zlatnoga  Praga  hrvatslcim  banima  Jurju  Kanizaju  i  Ivanu  £rau§tu,  da  §to  prije  podju  u 
Budim,  kamo  su  pozvana  i  druga  gospoda,  pak  da  onda  zajedno  s  njima  utanade  i 
odrede  sve,  da  se  §to  brze  povede  vojna  za  Dalmaciju.  Vijede  se  u  Budimu  zaista  sa- 
stalo,  te  odludilo,  da  se  poSlje  u  Dalmaciju  6000  konjanika  s  dovoljnim  brojem  pjeSa- 
dije;  u  isti  mah  poslao  je  i  palatin  u  ime  kraljevo  naloge  hrvatskim  zupaoijama  i  gradu 
Zagrebu,  da  kupe  vojsku.  Ali  od  svega  toga  ne  bi  ipak  niSta,  i  jer  vecina  gospode  nije 
marila  za  rat,  i  jer  se  je  malo  zatim  sreda  vratila  Mletcima.  Vec  17.  srpnja  bijaSe  pro- 
vidur  Andrija  Gritti  opet  predobio  Padovu,  a  kad  je  car  na  to  15.  rujna  stao  podsjedati 
taj  grad,  koji  je  branio  Pitigliaao  sa  14.000  Ijudi,  suzbijali  su  hrabri  branitelji  sve  juriSe 
carske  vojske,  tako  da  je  Maksimilijan  nakon  posljednjega  juriSa  (29.  rujna)  morao  pod- 
sadu  dignuti,  te  se  s  vojskom  svojom  na  koncu  oktobra  u  Tirol  povratiti.  I  s  iztodnoga 
ratista  stizavali  su  nepovoljni  glasi  za  cara,  jer  su  Mletdani  ponovno  obladali  Rijekom. 
Glavni  zapovjednik  njihovoga  brodovlja,  po  imenu  Angelo  Trevisani,  bija§e  skupio  mor- 
naricu  od  petnaest  galija  i  blizu  3000  vojnika,  te  pristao  s  njima  kod  Omi§lja  (na  otoku 
Krku)  nasuprot  Rijeci.  Dne  2.  listopada  1509.  do§ao  je  prije  sunfianoga  izhoda  pred 
samu  Rijeku.  Posada  docekala  je  mletadko  brodovlje  sa  silnom  vatrom;  no  uza  sve  to 
podje  mletadkim  6etama  za  rukom,  te  uze§e  gradske  zidine.  Na  to  bi  boj  nastavljen  u 
u  samome  gradu,  dok  gradjani  jadoj  sili  ne  podlegoSe.  Pobjeditelji  po6e§e  u  jarosti 
svojoj  grad  plijeniti,  ne  pra§taju6i  nikomu;  mnogi  gradjanin  bude  na  komade  sasjeden; 
napokon  bude  grad  na  vi§e  strana  zapaljen.  Neprijatelj  podinio  je  za  nekoliko  ura  tolike 
strahote,  da  je  sam  zapovjednik  Trevisani  morao  reci,  kako  ce  se  jednom  za  Rijeku 
govoriti:  »Ovdje  je  bila  Rijeka<  (et  mai  per  lui  non  se  dirra,  qua  sono  Fiume,  ma  qua 
fono  Fiume).  Jo§  isti  dan  dade  Trevisani  juriSati  i  rijedku  tvrdinju,  u  kojoj  je  bila  nje- 
mad:ka  posada.  Navala  je  bila  tako  zestoka,  da  su  se  branitelji  htjeli  predati  pod  po- 
godbom;  ali  dobitnici  ne  htjedo§e  ni  tuti  za  pogodbu,  ve<5  im  se  morado§e  bezuvjetno 
predati.  PreuzevSi  Trevisani  tvrdinju  dade  40  Ijudi  u  zeljezo  okovati,  za  koje  je  driao, 
da  su  najvise  krivi.  Haranje  i  palenje  grada  i  tvrdinje  nastavljeno  bi  i  drugi  dan,  kad 
bi  poslan  takodjer  jedan  brod  s  vojskom,  da  zauzme  Bakar,  kojega  su  gospodari  (Fran- 
kapani)  bill  tada  u  sluzbi  cara  Maksimilijana.  Sve  to  opisuje  sam  Trevisani  u  svome 
izvje§du  na  mletadku  obdinu.  On  se  izpriiava,  da  je  Rijeka  paljena  protiv  njegove  volje; 
on  je  htjeo  pisati  u  Mletke  i  pitati,  §la  da  dini,  no  mornari,  koji  su  »zivinska  celjad*, 
ne  mogo§e  se  suspreci,  kad  su  vidjeli,  da  je  na  Rijeci  zbaden  sv.  Marko  i  grb  mletadke 
republike!  Medju  stvarima,  §to  su  ih  Mletdiani  tom  zgodom  na  Rijeci  zaplijenili,  spominju 
se  narodito  svete  modi,  crkvene  posude  i  sprave,  kao  i  druge  dragocjenosti,  koje  su 
naSli  u  crkvi  sv.  Marije.  Sve  to  odneseno  bi  u  Mletke,  i  tezko  da  je  Sto  poslije  vraceno, 
osim  onih  stvari,  koje  su  bile  otodkoga  biskupa  Vincentija  Andrejevica  (de  Andreis),  i 
koje  su  njemu  kasnije  predane. 

Sredna  obrana  Padove  i  ponovno  osvojenje  Rijeke  u  listopadu  1509.  bijahu  za  cara 
Maksimilijana  i  njegove  privrienike  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj  veliki  udarci,  to  vi§e,  §to  su 
Turci,  kao  po  dogovoru,  u  isto  vrijeme  provalili  u  Hrvatsku,  te  nemilo  poharali  oblasti 
knezova  Bernardina,  Ania  i  Mihajla  (Mihovila)  Frankapana.  Glasi  o  potonjoj  provali  uzra- 
dovaSe  MIetdane  u  velike;  a  njihov  povjestnidar  Marino  Sanuto  zabiljeiio  je  u  svome 
dnevniku,  da  je  to  bila  >najbolja  novinac,  koja  je  tada  stigla,  jer  se  je  sve  nadalo,  da 
<5e  Turci  Mletcima  pomagati.  Medjutim  obdina  mletadka  nije  time  bila  zadovoljna,  nego 
je  svima  silama  pregnula,  da  ligu  svojih  neprijatelja  razpr^i.  U  to  ime  odlu^ila  je  uz  ino 
poslati  na  dvor  kralja  Vladislava  posebnoga  poslanika,  da  ga  konadno  odvrati  od  ligaSa, 
pate  da  ga  moida  skloni  i  na  o£iti  savez  s  Mletcima.  Zadada  ta  povjerena  bi  doktoru 
i  vitezu  Petru  Pasqualigu,  koji  je  prijaSnjih  godina  viSe  puta  zastupao  svoj  rodni 
grad  na  dvoru  aragonskoga  kralja  i  njemadkoga  cara.  Kako  je  Pasqualigu  bilo  prolaziti 
kroz  hrvatsko    kraljevstvo,    zapala    ga  je    takodjer    zadada,    da    smota    i    one    hrvatske 


KRALJ    VLADISLAV    IL   JAGELOV16    (1490.  — 1516.). 

knezove,    koji    su    dosad    stajali    uz    bana    Andriju  Bota  i    Frankapane,  pak  da  ih  pri- 
kloni  inletadkoj  obcini. 

Petar  Pasqualigo  poSao  je  na  put  12.  listopada  1509.  s  drazinom  od  osam  lica. 
Kako  je  Senj  bio  u  vlasti  bana  Andrije  Bota,  neprijatelja  mletaikoga,  nije  se  u  njemu 
izkrcao,  nego  je  pristao  u  Bagu  (Karlobagu),  koji  je  pripadao  odanomu  knezu  Ivanu 
Karlovicu,  gospodaru  Krbave  i  Like,  a  Sarjaku  kaeza  Nikole  Zrinskoga  (koji  se  bijase 
ozenio  sestrom  njegovom  Jelenom).  U  Bagu  je  ostao  od  25.  listopada  do  4.  studenoga, 
a  onda  je  poSao  preko  Velebita  u  Liku,  gdje  je  u  Novigradu  (danas  Novi)  odsjeo  kod 
kneza  Ivana  Kariovica.  Tu  su  se  naSIi  na  okupu  jos  neki  knezovi,  sve  privrzenici  mle- 
ta6ki,  kao  Ivanov  rodjak  knez  Juraj  Mrsinjski,  knez  Nikola  Zrinski,  knez  Antun  Biagaj 
i  drugi.  U  Novigrad  do§ao  je  i  tajnik  bana  Bota  zahtijevajuci,  da  Petar  Pasqualigo  pri- 
voli  sastati  se  negdje  s  njegovim  gospodarom,  jer  ce  mu  ina^e  s  oruzjem  zakr5iti  dalji 
put.  Po  naputku  Ivana  Kariovica  urete  poslanik  sastanak  s  banom  u  Bihacu,  a  na  to 
dobi  od  njega  slobodno  pismo.  Dne  8.  studenoga  ostavi  Pasqualigo  Novigrad,  pak  udari 
preko  Like  i  Krbave  kraj  gradova  Ivana  Kariovica  i  njegovih  rodjaka  prema  Bihacu, 
kamo  je  stigao  11.  studenoga.  Na  putu  pratili  su  ga  Ivan  Karlovic  sa  300  konjanika,  zatim 
ostali  knezovi  sa  svojim  Cetama,  tako  da  je  uza  se  imao  svega  450  konjanika.  U  Bihacu 
doiekao  ga  je  zaista  ban  Andrija  Bot  sa  150  konjanika,  izvinjavao  se,  sto  je  doslije 
sluzio  neprijateljima  republike,  te  ga  uvjeravao  o  svome  prijateljstvu  prema  njoj.  Iz  Bi- 
haca  odpratili  su  hrvatski  knezovi  poslanika  do  Zagreba,  kamo  je  stigao  15.  studenoga, 
i  gdje  je  ostao  do  22.  travnja  slijedece  godine  1510,  LJ  Ugarsku  nije  mogao  podi,  jer 
je  kralj  jo§  uvijek  boravio  u  Ce§koj,  i  jer  ma  redovni  poslanik  Guidoto  nije  mogao 
izmoHti  audiencije. 

Boraveci  gotovo  pol  godine  u  Zagrebu  radio  je  Pietro  Pasqualigo  poglavito  oko 
toga,  da  zaprije6i  medju  hrvatskom  gospodom  svaki  pokret  protiv  svoje  domovine.  Iz 
izvje§taja  njegovih  razabiramo,  da  mu  je  to  podpuno  po§lo  za  rukom.  Malo  ne  svi  kne- 
zovi hrvatski  —  izuzev  Frankapane  —  pomamili  se,  da  stupe  u  mletaCku  sluzbu;  pade 
i  od  Frankapana  do§li  su  k  poslaniku  knez  Matija,  a  poslije  i  otac  mu  Bernardin,  te  se 
izpridavali,  Sto  im  brat,  dotidno  sin  Krsto  sluzi  u  cara  Maksimilijana.  K  tomu  je  u  hrvatskom 
kraljevstvu  vladala  obca  smutnja,  jer  se  kraljem  skinuti  ban  Andrija  Bot  nije  htjeo 
odreci  svoje  dasti,  dok  novi  bani  Juraj  Kanizaj  i  Ivan  Ernust  nijesu  imali  dosta  snage, 
da  ga  zbace.  Tako  je  u  zemlji  preotelo  mah  gotovo  bezvladje,  jer  nitko  nije  slulao  ni- 
jednoga  bana,  pace  ni  palatina  Emerika  Perenja,  koji  je  tada  zastupao  odsutnoga  kralja. 
Ban  Andrija  Bot  pozivao  je  staleze  na  sabor  u  Topusko  i  onda  u  Oto6ac,  ali  mu  se 
malo  tko  odazivao;  kad  su  pak  novi  bani  htjeli  drzati  sabor  u  Krizevcima,  zaprijetio  je 
Bot  stalezima,  te  nitko  se  nije  usudio  dodi  na  sabor.  Kraj  takih  tuznih  prilika  (uza  to 
je  bjesnila  kuga  i  onda  je  strasio  Ijude  potres)  mogao  je  Pasqualigo  tjeSiti  svoju  obcinu, 
da  joj  se  nije  bojati  za  Dalmaciju.  Hrvatska  su  gospoda  neslo2na  i  velikim  dijelom 
obcini  sklona,  a  dok  ovi  za  Dalmaciju  ne  mare,  ne  mogu  ni  ugarska  gospoda  ni§ta 
diniti,  sve  kad  bi  i  htjela. 

Medju  prelatima  i  magnatima  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  nasao  je  poslanik  u  obde 
dvije  struje:  jedna  je  odito  pogodovala  Mletcima  u  svakome  pogledu,  a  na  delu  bio  joj 
je  primas  i  kardinal  Tomo  Bakad  od  Erdeda,  koji  se  je  nadao  s  pomocu  Mletaka  kada 
tada  postati  rimskim  papom;  druga  takodjer  nije  bila  za  oditi  rat  s  republikom,  ali  je 
ipak  htjela  upotrebiti  nevolju  njezinu,  te  iznuditi  od  nje  §to  vece  pogodnosti  i  koristi. 
Potonjima  pripadao  je  palatin  Emerik  Perenj,  zatim  pecuvski  biskup  i  tada  kraljevski 
kancclar  Juraj  Sakmari,  srbski  despot  Ivan  Berislavid  i  drugi.  Ivan  je  Berislavid  na  samu 
novu  godinu  1510.  doSao  k  poslaniku,  te  budi  sam  od  sebe,  budi  ponukan  od  drugih 
predlagao,  neka  Mletci  ugrabljenu  Dalmaciju  sami  povrate  kralju  Vladi- 
siavu    kao    dar,  a  onda  de  Vladislav  jamadno  otvoreno    pomagati    Mletke   ne  samo 


ODSOSI    PREMA    MLETCIMA    I    C\MBRAYSKA    LIGA   (1508. — 1512.). 


«4l 


protiv  lige,  nego  i  u  ratu  s  Turcima,  na  koji  je  tada  papa  Julije  II.  pozivao.  Ali  na 
predlog  despotov  odgovorio  je  Pasqualigo  doskodicama  i  §alom;  jednako  je  uiinio,  kad 
ga  je  despot  pozvao  na  tajno  rociSte  na  dan  triju  kralja  u  sakristiju  stolne  crkve  sv.  Stje- 
pana.  Tu  mu  je  Berislavid  rekao:  >Zaista,  gospodine  poslani^e,  niSta  ne  cete  poIu£iti, 
ako  ne  ustupite  Dalmaciju.  Sve  kad  bi  se  i  kralj  nje  odrekao,  ne  ce  podnositi  ugarski 
stalezi,  da  ostanu  skrStenih  ruku,  dok  sve  evropske  vlasti  sti6u  i  uzimaju  ono,  Sto  im 
pripada.  Zaista  bez  (ustupa)  Dalmacije  ne  cete  ni§ta  poluiiti*.  Na  to  je  Pasqualigo  gotovo 
posprdno  odgovorio:  >Da,  bez  Dalmacije,  ako  bi  ju  naime  mi  izgubili,  ne  mozemo 
ni§ta  postici.  S  toga  cemo  gledati,  da  ju  za  dobro  republike  i  Ugarske  obranimo  i  zadrzimo* 
Medjutim  mijenjale  su  se  prilike  sve  vi§e  u  prilog  Mletcima.  Sta  nijesu  mogli  po- 
stidi  na  bojnome  polju,  poluiivali  su  vjeltom  politikom  svojom.    Na  podetku  god.  1510. 


ft. 


Bahtolomej  d'Alviano, 

mletaCki  Tojroda. 
Po  drvoreso  it  djeU  P«tU  Giovia   >Elo|;u  iUostriam  viroramc- 


umjeli  su  dodu§e  Francuzi  i  carevci  opet  pretegouti  sa  svojim  brojnijim  vojskama;  ali 
zato  je  Mletcima  poMo  za  rukom  predobiti  glavnoga  svoga  protivnika  i  pokreta^a  Cam- 
brayske  lige,  naime  papu  Julija  II.  Oni  vratiSe  papinskoj  driavi,  ka  joj  bijahu  oteli,  a  na 
to  se  je  Julije  iznevjerio  ligi,  te  24.  veljaie  1510.  rijeSio  mletadku  obdinu  crkvenoga 
prokletstva  i  interdikta.  Papa  je  pa£e  kao  rodjeni  Talijan  poialio,  §to  se  tudjinci  bane  u 
njegovoj  domovini,  te  je  razavio  barjak  slobode  Italije  s  lozinkom,  da  se  > barbaric  iz 
nje  protjeraju.  Neka  se  razvrgne  liga  protiv  Mletaka;  neka  se  radije  krScanske  vlasti 
sloie  u  veliki  savez  za  rat  s  Turcima.  Dok  su  prije  njegovi  poslanici  na  dvoru  kralja 
Vladislava  radili  na  zator  mletadke  obdine,  nastoje  odsada  predobiti  kralja  za  §to  tjesniji 
HfT.  pot).  II.  Ill  16 


24-2 


KRAU   VLADISLAV   IL   JAGELOVlfi    (1490.  — 1516.). 


savez  s  njom  i  za  turski  rat.  U  tome  pogleda  radi  najprije  papinski  poslanik  Jakov  Pisa, 
onda  modruski  biskup  SimuQ  KoziCic  (rodjeni  Zadraain),  i  s  njime  Achiles  de  Grassis 
(biskup  od  Castella),   a    napokon    Trogirania    Ivan    Stafileo,  tada    auditor   rotae  u  Rimu. 

Jo§  prije  okreta  papinske  politike  pozivala  su  gospoda  ugarska  i  hrvatska  vi§e  puta 
kralja  Vladislava,  da  se  vrati  iz  Ceike,  pak  da  skupi  ugarski  sabor,  gdje  bi  se  odlu6ilo, 
kojoj  stranci  da  se  Ugarska  s  Hrvatskom  pridruzi.  Napokon  se  je  kralj  odazvao,  te  je 
6,  sijeinja  1510.  iz  Praga  sazvao  sabor  u  Ostrogon  za  Gregorijevo  (12.  ozujka),  na  koji 
je  pozvao  i  staleze  kraljevstva  hrvatskoga.  Posebno  pismo  poslao  je  na  sudca  i  starjesine 
obdine  na  brda  Gradcu  kod  Zagreba,  u  kojem  javija,  da  po^to  ga  papa  neprestano  po- 
budjuje  sa  svojim  poslanicima  i  listovima,  da  stvori  odluku  glede  nekih  vrlo  zamaSnih 
stvari,  i  poSto  je  doslo  vrijeme,  kad  izti6e  sa  sultanom  ugovoreno  primirje,  a  suvi§e  se 
pokazuje  potreba,  da  se  u6ine  shodne  odredbe  glede  razlicitih  drzavnih  posala;  zato  da 
je  odlu6io  na  dan  sv.  Gregorija  drzati  obci  sabor  svih  svojih  drzavljana  (mjesto  redovnoga 
sabora  na  Jurjevo).  Stoga  zapovijeda  sudcu  i  starjesinama,  da  tu  njegovu  odluku  24.  ve- 
Ijade  u  gradu  proglase,  a  onda  da  u  njegovo  ime  pozovu  na  receni  sabor  svu  gospodu 
hrvatsku  i  slavonsku,  za  kojih  je  svakoga  bila  priklopljena  kraljevska  pozivnica.  Pasqua- 
ligo  javija,  da  se  kraljev  poziv  nije  najbolje  dojmio  narocito  hrvatske  gospode,  koja 
nijesu  redovito  bila  pozivana  na  ugarski  sabor  (non  era  consueto  in  le  diete  de  Hungaria 
chiamar  li  signori  de  Croatia),  vec  su  po  starom  obiCaju  i  pravu  imali  svoj  vlastiti  sabor 
u  Hrvatskoj  (perche  dicono,  haver  loro  auctorita  ex  concessione  els  atributa  fa  la  loro 
dieta  in  Croatia  da  per  se).  Medjutim  6'mi  se,  da  se  ureSeni  sabor  nije  ni  obdrzavao,  jer 
se  kralj  ne  bijase  iz  Ce§ke  povratio;  stoga  bi  sabor  ponovno  sazvan  za  24.  lipnja  u 
Stolni  Biograd. 

Kralj  Vladislav  stigao  je  u  Ostrogon  tek  21.  ozujka,  gdje  su  s  mjesta  zapoCela 
vijedanja  u  kraljevskom  vijecu.  Malo  poslije  dozvoljeno  bi  i  Pasqualigu  doci  u  Ugarsku, 
na  Sto  je  on  22.  travnja  ostavio  Zagreb  i  29.  travnja  stigao  u  Budim,  kamo  ga  je  do- 
pratio  knez  Juraj  Mrsinjski-  sa  30  konjanika.  Medjutim  tek  17.  svibnja  pustio  ga  je  kralj 
prvi  put  u  Ostrogonu  preda  se  u  audienciju,  pri  kojoj  je  osim  primasa  Tome  Bakada 
Erdeda,  pe6uvskoga  biskupa  i  kancelara  Jurja  Sakmarija,  i  dvorskih  castnika  bio  nazoCan 
poljski  poslanik,  krakovski  vrhovni  dekan  Petar  Tomicki.  U  tajnoj  audienciji  iza  toga 
izlozio  je  mletacki  poslanik  molbu  svoje  obdine,  da  se  kralj  ne  bi  pridruzio  savezu  nje- 
zinih  neprijatelja,  vec  nasuprot  neka  nastoji,  da  ju  izmiri  s  carem  Maksimilijanom.  Suvi§e 
trazi  poslanika  od  njega,  da  bi  Mletci  smjeli  u  Ugarskoj  unovaditi  1000  izabranih  mo- 
maka.  Iza  prve  audiencije  pratio  je  poslanik  neprestano  kralj evski  dvor  u  Budim  i  Tatu 
(Totis),  iz6ekujuci  odluku.  Obilazio  je  primasa  Tomu  Bakada,  peduvskoga  biskupa  i  kan- 
celara Jurja  Sakmarija,  koji  mu  je  jednom  zgodom  rekao:  »Ti  naSi  Ugri  jesu  narod  vrlo 
barbarski,  a  vodi  ih  vi§e  bijes  nego  razlog*  (ma  questi  nostri  Hungari  sono  zente  molto 
barbara,  et  ducuntur  potius  furore  quam  ratione). 

Dok  je  Pasqualigo  dekao  na  odgovor,  doSli  su  na  kraljevski  dvor  u  Tatu  papinski 
poslanik  Achiles  de  Grassis  (oko  3.  lipnja),  a  za  njim  francuzki  Ljudevit  Helie,  i  napokon 
carski,  po  imenu  Leonard  Nogarola  i  Ivan  Spiesshammer  (Cuspinianus).  S  dolazkom 
potonjih  mnozio  se  i  broj  protivnika  mletackih  na  dvoru,  osobito  kad  su  jo§  stizavale 
nepovoljne  vijesti  po  Mletcane  s  talijanskoga  ratiSta,  gdje  su  Francuzi  zauzeli  Bassano 
i  Vicenzu,  te  zaprijetili  Padovi  i  Trevisu.  Osobito  goropadno  pona§ao  se  je  francuzki 
poslanik  Helie,  koji  je  u  audienciji  23.  lipnja  Mletfiane  ba§  nemilo  izgrdio,  nazvavgi  ih 
zvijerima  i  izmetom  Ijudskim  (bestie,  feres,  coluvies  hominum).  Kralj  njegov  i  njegovi 
saveznici  ne  ce  dotle  mirovati,  dok  Mletke  tako  ne  ponize,  da  im  zitelji  budu  opet  pri- 
prosti  ribari.  Helie  pozvao  je  na  to  kralja  Vladislava,  da  pristupi  k  ligi  i  da  osvoji 
Dalmaciju,  koju  su  Mletci  prevarom  njegovoj  kruni  ugrabili.  Neka  vise  ne  trpi,  da 
Mletdani  dulje  tako  o  njemu  govore,  kao  da  je  njihov  placenik.  Neka  se  sjeti  buducnosti 


ODNOSI   PREMA,   MLETCIMA    I    CAMBRAYSKA    LIGA    (1508.— 1512.)-  HS 

svoje  djece,  i  neka  ih  povjeri  onim  vladarima,  s  kojima  ga  veiu  rodbinske  veze,  a  ne 
Mletcima.  Ako  ugarski  kralj  ne  podje  osvajati  Dalmaciju,  u£init  ce  to  savezni  vladari  sami. 

U  to  se  je  skupio  sabor  u  Stolnom  Biogradu.  Brojno  nize  plemstvo  zahtijevaSe,  da 
kralj  sa  dvorom,  prelatima,  barunima  i  stranim  poslanicima  dodje  iz  Tate  u  Stolni  Bio- 
grad,  pak  da  se  zapocne  vijecanje.  Ali  kraljevskim  povjerenicima  po§lo  je  za  rukom,  te 
su  nize  plemstvo  sklonili,  da  je  dozvolivli  vanrednu  dacu  od  pel  zlatne  forinte  izabralo 
izmedju  sebe  deterdeset  punoinocnika,  koji  ce  zajedno  s  vi^im  stalezima  sasluSati  strane 
poslanike,  te  kona^no  odluditi,  §ta  da  se  ucini.  Taj  uzi  sabor  polao  je  u  Tatu,  gdje  je 
2.  srpnja  1510.  pod  predsjedanjem  primasa  i  kardinala  Tome  Baka£a  od  Erdeda  driao 
prvu  sjednicu,  u  kojoj  je  redom  saslu^ao  papinskoga  poslaoika  <^e  Grassisa,  onda  fran* 
cuzkoga  i  carske,  a  napokon  mletadkoga.  Francuzki  je  poslanik  Helie  opet  rogoborio 
protiv  MIetdana,  prozvavSi  ih  >tiranima,  krivorotnicima,  pohlepnim  kramarima,  komedi- 
jaSima  i  lisjacima*,  te  ponudivSi  u  ime  saveznih  vlasti  trideset  i  ^etiri  ratna  broda  u 
pomod.  Pietro  Pasqualigo  govorio  je  mudro  i  oprezno,  moleci  staleze,  da  se  ne  obaziru 
na  peruke  i  obecanja  mletadkih  neprijatelja,  koja  se  ne  <5e  izpuniti,  vec  neka  ostanu 
prijatelji  republici,  koja  im  vile  vrijedi  od  svih  ostalih  vlasti.  Dalmacija  je  jednako 
ugarska  kao  i  mletadka;  k  tomu  nije  ta  zemlja  vec  kroz  dugi  niz  godina  ni  najmanje 
koristi  podala  Mletcima.  Napokon  je  i  papa  primio  MIetke  u  svoju  za§titu,  te  ce  ih 
izdaino  pomagati. 

Za  primasa  Tomu  Baka6a  od  Erdeda  i  njegove  sumiSljenike,  koji  su  odavna  Mlet- 
cima pogodovali,  bili  su  ti  prizori  i  govori  pusta  igra;  ali  na  palatina  Emerika  Perenja, 
na  biskupa  i  kancelara  Jurja  Sakmarija,  kao  i  na  pouzdanike  nizega  plemstva  djelovali 
su  silno.  Sabor  je  izabrao  na  to  povjerenstvo,  koje  ce  ugovarati  s  Pasqualigom  o  tome, 
ne  bi  li  mletacka  oh6'ma  drage  volje  ustupila  Dalmaciju.  Predsjednikom  povje- 
renstva  bio  je  biskup  Sakmari,  a  61anom  tadanji  stolnobiogradski  prepost  Petar  Beri- 
slavic,  rodjeni  Trogiranin,  koji  je  govorio,  da  su  odli^ni  i  brojni  rodjaci  njegovi  u 
mletadkoj  Dalmaciji  gotovi  raditi  za  oslobodjenje  te  zemlje,  da  je  u  obce  puk  nezado- 
voljan  s  mletaikom  vladom,  te  da  bi  on  sam  s  malo  vojske  mogao  Dalmaciju  osvojiti. 
Buduci  da  se  je  mleta6ki  poslanik  neprestano  izvinjavao,  kako  nema  nikakve  punomoci,  da 
razpravlja  o  ustupu  Dalmacije,  sastao  se  je  sabor  opet  5.  srpnja  u  sjednicu,  u  kojoj  je 
uz  veliko  oduSevljenje  zakljuCio  rat  za  oslobodjenje  Dalmacije  izpod  mleta6ke 
vlasti.  Pristupit  6e  se  ligi  i  poslati  poslanici  k  caru  i  francuzkomu  kralju,  da  se  ustanovi 
zajednidka  ratna  osnova.  K  caru  6e  otici  stolnobiogradski  prepo§t  Petar  Berislavic  i 
zupan  Ambrozije  Sarkanj,  u  Francuzku  senjski  kapetan  Albert  Lonjaj,  a  k  papi  u  Rim 
kolodki  nadbiskup  Gregorije  Frankapan.  Osim  toga  dici  6e  se  na  noge  vojska  od 
4000  pjeSaka  i  2000  konjanika,  koje  6e  voditi  nekadanji  ban  hrvatski  Franjo  Bala§a, 
totiSki  i  komoranski  kastelan  Osvald  Korlathkewy,  §ipu§ki  knez  Ivan  Zapolja,  i  krbavski 
knez  Ivan  Karlovic.  I  obcina  grada  Dubrovnika  mora  ustupiti  svoje  brodovlje  za  rat; 
vjeSti  Feliks  Petandic  po<5i  6e  onamo,  da  to  izradi.  Uza  sve  to  ipak  nije  do§lo  do  rata. 
JoS  istoga  dana,  kad  je  rat  zakljufien,  tje§io  je  primas  Tomo  Bakad  od  Erdeda  zdvoj- 
noga  Pasqualiga  ovako:  >Pustite,  neka  staleii  bufe;  ma  §to  zakljuiili,  ipak  se  ne  6e 
ni&ta  udinitic.  I  drugi  privrzenik  mletadki,  Filip  More,  hrabrio  je  mletaikoga  poslanika 
time,  da  rata  ne  6e  biti  vec  zato,  Sto  je  driavna  blagajna  prazna,  a  gospoda  ne  daju 
novaca.  >Neka  me  raztrgaju  na  komade<,  rekao  je  on,  >neka  mi  du§a  zadje  u  pakao, 
ako  6e  ikada  ugarska  vojska  predi  preko  gora,  da  zauzme  Dalmaciju<.  Nekoliko  tjedana 
poslije  doiao  je  i  poslanik  kneza  Ivana  Karlovida  k  Pasqualigu  u  Komoran,  te  mu  sa- 
obdio,  da  gospodar  njegov  ne  prima  namijenjenu  mu  dast  vojvode  u  ratu  za  Dalmaciju, 
nego  da  6e  i  dalje  ostati  vjeran  republici.  U  ostalom  vojne  ne  <5e  biti,  jer  kralj  nema 
novaca,  ni  da  si  kupi  svakdanji  kruh,  a  gospoda  su  opet  Skrta  i  siromaSna;  napokon 
Hrvatska  da  tako  oskudijeva  ziveiem,  da  ne  bi  mogla  hraniti  tisudu  vojnika  ni  kroz  dvije 


KRALJ   VLADISLAV  II-   JAGELOV16   (1490—1516.). 
244  ^ 

sedmice.  Kraj  takih  prilika  nije  niSta  koristilo,  §to  su  poslanici  Petar  Berislavic  i  Ambro- 
ziie  Sarkani  1.  listopada  1510.  u  gradu  Konstanzu  utana6ili  savez  s  carem  Maksimilijanom 
i  najavili  pristup  kralja  Vladislava  u  ligu  Cambraysku.  Prema  pogodbama  toga  saveza 
morao  bi  Vladislav  1.  travnja  1511.  zapoceti  rat  na  Mletke  za  Dalmaciju,  pri  6emu  ce 
ga  car  i  njegovi  saveznici  pomagati  sa  1000  vojnika,  dvanaest  topova,  dvadeset  i  ietiri 
dobro  opremljene  ladje  troveslice  i  §est  teretnih  brodova.  Ali  do  izvrsenja  tih  pogodaba 
nije  u  obde  nikad  ni  doslo. 

Uz  mnoge  razloge,  da  se  je  snovana  vojna  kralja  Vladislava  za  Dalmaciju  posve 
izjalovila,  bio  je  poglavito  i  taj,  §to  je  papa  Julije  II.,  sve  odlu6nije  pristajao  uz  Mletke, 
te  radio  da  razprgi  Cambraysku  ligu  i  potisne  Francuze  iz  Italije.  Pokus  njegov,  da  li§i 
Francuze  vlasti  u  Genovi,  nije  duduSe  po§ao  za  rukom;  ali  zato  je  na  svaki  drugi  nadin 
nastojao,  da  im  naudi.  Ali  ni  kralj  Ljudevit  XII.  nije  stajao  skrStenih  ruku.  Jamacno  na 
njegovu  ponuku  sastala  se  je  u  rujnu  1510.  u  Toursu  sinoda  francuzkih  prelata,  pak 
obijedivSi  papu,  da  svojom  slavicnoSdu  smeta  miru  kr^canstva,  zamoli  kralja,  neka  spo- 
razumno  s  carem  sazove  obci  crkveni  sabor,  koji  ce  papu  pobrati  na  red  i  osuditi.  Malo 
zatim  obnovljena  bi  17.  studenoga  1510.  u  Bloisu  liga  izmedju  cara  i  francuzkoga  kralja, 
kojoj  pristupi  opet  i  aragonski  (§panjolski)  kralj  Ferdinand  Katoli^ki  pod  pogodbom,  da 
se  prije  pokuSa  na  kongresu  u  Mantovi  izmirenje  i  nagoda  s  papom.  I  zaiita  se  u  po- 
lovici  ozujka  1511.  desire  u  Mantovi  poslanici  carevi,  francuzki,  englezki  i  spanjolski,  te 
ugovarahu  s  Julijem  II.  Umni  i  spretni  krski  biskup  Matej  Lang  nastoji  predobiti  papu, 
da  se  tako  osame  Mletci  i  nekadanja  liga  u  citavom  obsegu  obnovi.  Ali  Julije  II.  ne 
dade  se  nadmudriti  ni  u  Mantovi,  ni  poslije  u  Bologni,  pak  tako  se  dogovaranja  na 
koncu  travnja  posve  izjaloviSe.  Sada  planuSe  osudne  borbe  na  sve  strane.  Pet  kardinala, 
koji  se  bijahu  vec  prije  od  pape  odmetnuli,  sazva§e  23.  svibnja  obci  crkveni  sabor,  koji 
bi  se  sastao  u  Pisi  1.  rujna  iste  godine;  u  isti  mah  provali  i  francuzka  vojska  u  pa- 
pinsku  drzavu,  zauze  Bolognu,  te  raztepe  papinsko-mletadku  vojsku,  koja  joj  je  htjela 
put  zakr(!;iti,  I  carevci  uzeSe  Mletcima  redom  Vicenzu,  Feltre  i  Belluno,  zatim  u  rujnu 
Furlansku  osim  Osopa,  §to  je  medjutim  republika  pod  konac  godine  opet  natrag  zado- 
bila.  Caru  ostadose  jedino  njegove  oblasti  u  Istri  i  grad  Rijeka,  koja  je  svakako  prije 
7.  rujna  bila  opet  u  vlasti  njegovoj. 

U  to  nije  ni  papa  Julije  II.  mirovao.  Da  osujeti  koncil  u  Pisi,  sazove  on  sam 
18.  srpnja  1511.  crkveni  sabor,  koji  ce  se  sastati  19.  travnja  1512.  u  lateranskoj  crkvi 
sv.  Ivana  u  Rimu,  i  na  kojemu  ce  se  razpravljati  o  svemu,  §to  je  crkvi  potrebito.  Iza 
toga  ugovaraSe  s  Mletcima,  Spanjolskom  i  Englezkom  o  velikom  savezu  protiv  Fran- 
cuza,  te  proglasi  onda  5.  listopada  u  Rimu  »svetu  ligu«,  kojoj  je  bila  zadaca,  da  se 
Francuzima  oduzme  Bologna  i  obnovi  cjelokupnost  papinske  drzave.  Napokon  kazni 
24.  listopada  crkvenim  prokletstvom  onih  pet  kardinala,  koji  bijahu  koncil  u  Pisu  sazvali. 
Time  polufii,  da  je  na  taj  koncil,  koji  se  je  ipak  sastao  1.  studenoga,  do§Io  malo  pre- 
lata, a  i  ti  su  bill  posve  zavisni  od  Francuzke,  te  su  se  poslije  morali  preseliti  u  Milan,  jer 
su  im  zitelji  Pise  mnogo  smetali.  Dok  je  tako  papa  odklonio  burn  na  crkvenom  polju, 
nije  se  mogao  dugo  obraniti  na  bojnome  polju,  jer  su  Francuzi  u  ratu  sa  >svetom 
ligom«  bili  dobre  srece.  Njihov  vrli  vojvoda  Gaston  de  Foix  osvojio  je  u  veljadi  1512. 
Bresciu,  a  zatim  je  11.  travnja  kod  Ravenne  odrzao  podpunu  pobjedu  nad  §panjolskom 
i  papinskom  vojskom.  Ali  kad  je  zatim  Gaston  de  Foix  umro,  papa  je  Julije  II.  upro 
svu  snagu,  da  cara  Maksimilijana  odvrati  od  francuzkoga  kralja,  te  ga  izmiri  s  mletaCkom 
republikom.  To  mu  je  bar  donekle  poslo  za  rukom,  jer  je  car  zaista  6.  travnja  1512. 
utana^io  s  Mletcima  primirje  na  deset  mjeseci.  Tako  ostade  Francuzka  osamljena,  te  bi 
brzo  njezina  premoc  u  Italiji  skr^ena. 

Kroz  6itavu  godinu  1511.  i  sve  do  primirja  1512.  salijetali  su  neprestano  poslanici 
boredih  se  stranaka  kralja  Vladislava,  da  pristupi  budi  kojoj  od  njih.  Medjutim  Vladislav 


ODNOSI    PREMA    MLETCIMA    I    GAMBRA.YSKA    LISA   (1508. — 1512.).  345 

boravio  je  viSe  mjeseci  (od  studenoga  1510.  gotovo  do  konca  travnja  1511.)  u  zemljama 
£e§ke  krune,  a  u  to  je  mietaikim  privrzenicima  medju  ugarskorn  gospodom  po§lo  za 
rukom,  da  zaprijeie  svaki  pokret  na  Stetu  republike.  Francuzki  i  carski  poslanik  trazili 
su  dodu^e  u  velja£i  1511.,  da  se  izvrSi  ugovor,  utana^en  u  Konstanzu,  pa^e  su  prijetili,  da 
ce  savezne  vlasti  same  osvojiti  Dalmaciju,  a  s  njom  i  onaj  die  hrvatskoga  primorja,  koji 
pripada  kralju  Vladislavu:  ali  primas  Toma  Bakai  umio  je  sve  osujetiti,  ne  mareci 
mnogo,  §to  mu  je  Ivan  Bornemisa  javno  spoticao,  da  je  od  Mletaka  podmicen,  i  da  je 
za^etnik  svega  zla,  koji  ce  za  to  na  dojducem  saboru  »svoju  izdaju  okajati*.  Medjutim 
se  na  ugarskorn  saboru,  koji  se  je  imao  sastati  o  Jurjevu  1511.  na  RakoSu,  i  koji  je 
zaista  3.  svibnja  zapodeo,  nije  pitanje  o  ratu  s  Mletcima  za  Dalmaciju  ni  spominjalo,  a 
k  tomu  su  naskoro  za§utili  i  glavni  dosadanji  protivnici  mletadki,  kao  palatin  Emerik 
Perenj  i  kancelar  Juraj  Sakmari.  Za  palatina  spominje  se  izrijekom,  da  su  ga  Mlet6ani 
podmitili,  darovavsi  mu  jo§  u  sijefinju  1511.  barSuna  za  6etiri  odijela  za  257  dukata,  na 
§to  se  je  palatin  6a  i  zahvalio  pismom  od  10.  veljade,  te  izjavio,  >da  de,  dok  god  zivi, 
zajednidki  s  priinasom  nastojati,  da  kralj  ostane  uz  republiku*.  Kad  je  na  to  papa  svom 
snagom  stao  raditi  na  zator  Francuza  u  Italiji,  kardinal  i  primas  Toma  Baka6  od  Erdeda 
smatrao  je,  da  je  ved  svaka  pogibao  za  MIetke  minula,  pak  je  zatraiio  dopust  u  svoga 
kralja,  te  je  2.  listopada  1511.  odputovao  u  Rim,  da  sudjeluje  na  crkvenom  saboru  u 
Lateranu,  i  da  primi  nagradu  za  dosadanji  rad.  Nadao  se  je  postati  papinskim  legatom 
a  latere,  a  mozda  i  papom,  kad  bi  Julije  II.  umro.  Prvih  dana  prosinca  stigao  je  na  kra- 
Ijevski  dvor  poslanik  pape  Julija,  te  je  pozvao  kralja,  da  pristupi  u  »svetu  liguc.  Nakon 
duljih  dogovora  Vladislav  je  privolio,  te  je  podjedno  odredio  stolno-biogradskoga  pre- 
po§ta  Petra  Berislavica,  koji  je  nedavno  ugovarao  s  carem,  da  ide  u  Rim,  te  potanje 
uvjete  utanaci.  S  tim  se  je  6inom  kralj  Vladislav  posve  odrekao  Cambrayske  lige,  te  se 
je  i  zasebni  mletadki  poslanik  Petar  Pasqualigo  mogao  kuci  povratiti.  Ali  on  ostade  jo§ 
preko  pol  godine  u  Ugarskoj;  tek  9.  kolovoza  1512.  Salje  on  iz  Senja  svoje  posljednje 
izvje§ce  u  domovinu. 

Za  desetmjesednoga  primirja  najprije  je  papa  Julije  3.  svibnja  1512.  otvorio  crkveni 
sabor  u  lateranskoj  crkvi  sv,  Ivana  u  Rimu,  na  kojemu  su  uz  Tomu  Baka£a  od  Erdeda 
bili  nazodni  i  hrvatsko-dalmatinski  biskupi,  od  kojih  se  osobito  iztidu  spljetski  nadbiskup 
Bemardin  Zane  i  modru^ki  biskup  §imun  Kozidiic;  a  onda  je  svima  silama  radio,  da  posve 
izmiri  cara  Maksimilijana  s  mletaCkom  obcinom.  Ali  Mletci  bili  su  nepomirljivi,  na  §to 
je  papa  12.  studenoga  1512.  utanadio  savez  s  carem  protiv  Mletaka.  Malo  zatim  umre 
papa  Julije  II.  (21.  veljade  1513.),  a  nasljednikom  njegovim  ne  postade  ugarski  primas 
Tomas  Bakad  od  Erdeda,  nego  umni  talijanski  prelat  Giovanni  Medici,  koji  se  je  pro- 
zvao  Leo  X.  Buduci  da  su  u  to  Mletci  doznali  za  savez  izmedju  pape  i  cara,  pribliiiSe 
se  oni  svojim  dosadanjim  najve<5im  neprijateljima  Francuzima,  te  utanadi§e  s  kraljem 
Ljudevitom  XII.  ligu    u    Bloisu    (23.    ozujka    1513.).    I  take  bi  nastavljeno    ratovanje  go- 

__^tovo  do  smrti  cara  i  kralja  Maksimilijana. 

■■I  ^  bojevima  cara  Maksimilijana  s  Mletcima  i  Francuzima  (1508. — 1518.)   mnogo  se 

je  izticao  brvatski  knez  Krsto  Frankapan  (1482. — 1527.)^  srednji  sin  modruSkoga 
kneza  Bernardina.  Ved  od  god.  1505.  nalazimo  Krsta  u  sluzbi  carevoj,  gdje  se  je  valjda 
upoznao  i  sa  svojom  vjernom  i  odanom  zenom  Apolonijom  Lang,  kcerju  augsburzkoga 
patricija  i  sestrom  glasovitoga  krSkoga  biskupa  (potonjega  kardinala  i  salzburikoga  nad* 
biskupa)  Mateja  Langa.  Knez  Krsto  bio  je  hrabar  junak  i  vrstan  vojvoda;  njegova  je 
lozinka  uvijek  bila  >Nada  je  moja  Bogc  (Spes  mea  in  Deo  est).  Prvi  put  proslavio 
se  je  Krsto  1508.,  kad  je  prigodom  podsade  ka§tela  Prema  u  Istri  zarobio  mletadkoga 
plemica  Jerolima  Savorgnana.  God.  1509.  oteo  je  Mletcima  Divin  i  Pazin,  a  zatim  se  je 
borio  oko  Raspa  i  Novigrada.  God.  1511.  udarao  je  na  grad  Mile  (Muggia)  kod  Trsta, 
kojom  bi  prigodom  ranjen  u  lice.    Za  njegove    zasiuge   darovao  mu  je  car  Maksimiiijan 


2^6  KRALJ    VLADISLAV    IL   JAGELOVI6   (1490. —1516.). 

Novigrad  i  neka  posjedovanja  grada  Postojne;  podjedno  imenovao  ga  je  kapetanom 
postojnskim  i  kra§kim,  kao  i  carskim  savjetnikom. 

Od  rujna  1512.  do  rujna  slijedece  godine  1513,  boravio  je  Krsto  u  svome  zavi- 
Caju,  snujuci  kako  da  Mletcima  otme  djedovinu  svoga  roda,  naime  otok  Krk.  U  pro- 
sincu  1513.  udara  opet  na  mletaCki  grad  Marano  u  Furlanskoj,  koji  je  i  zauzeo  13.  pro- 
sinca.  U  veljadi  1514.  poSao  je  sa  6000  pje§aka  i  1000  konjanika  na  mletaCku  Udinu, 
koju  je  i  osvojio,  a  za  njom  i  Cabdad  i  gotovo  svu  Furlansku.  Ali  kod  podsade  tvrdoga 
grada  Osopa  bude  25.  ozujka  tezko  u  glavu  ranjen,  a  zatim,  kad  je  velika  mletadka 
vojska  poSla  da  opet  oduzme  Marano,  dne  5.  lipnja  1514.  s  jednom  6etom  svojih  voj- 
nika  zarobljen.  Slavodobitni  neprijatelji  odvedose  ga  u  Mletke,  gdje  ga  vrgoSe  u  tamnicu 
Toresello  (u  du2dovoj  paladi),  u  kojoj  je  ostao  zatvoren  od  9.  lipnja  1514.  do 
5.  sijednja  1519.  Nevolju  njegovu  u  uzama  ublazivala  je  vjerna  mu  zena  Apolonija,  koja 
se  nije  nikako  dala  s  njim  razstaviti.  U  sijednju  1519.  poslage  ga  tamnovati  u  francuzki 
Milan,  gdje  mu  je  medjutim  u  noci  od  13.  listopada  na  14.  god.  1519.  polio  za  rukom, 
da  pobjegne,  dok  je  odana  mu  supruga  malo  zatim  u  Milanu  umrla  (4.  sijeSnja  1520.). 
Krsto  je  na  to  jo§  do  15.  sije6nja  1523.  ostao  u  njemackoj  sluzbi,  kad  ga  je  Ferdi- 
nand I.  u  milosti  odpustio,  a  on  se  vratio  u  svoju    domovinu. 

Za  svoga  tamnovanja  u  Mletcima  i^dao  je  Krsto  Frankapan  zajedno  sa  zenom 
svojom  Apolonijom  god.  1518.  njemacki  molitvenik  sa  vi§e  lijepih  drvoreza.  Jedan  od 
tih  drvoreza  prikazuje  sliku  Gospe  u  nebo  uzete,  kako  pred  njom  kleSe  s  jedne  strane 
junafiki  knez  Krsto  Frankapan,  a  s  druge  zena  mu  Apolonija. 

(Nove  borbe  s  Turcima  1512. — 1514.;  seljaSka  buna  pod  Jurjem 
Dozom  1514.  i  sabor  u  Budimu  1514.  Ivan  Zapolja  i  Stjepan  Verboczi). 
Primirje,  utanaCeno  s  Turcima  na  sedam  godina,  bijaSe  kralj  Vladislav  obnovio  6.  srpnja  1510. 
No  uza  sve  to  prijetila  je  vjeCita  opasnost  njegovim  zemljama,  a  naroCito  hrvatskomu 
kraljevstvu.  Pojedini  sandzaci  i  paSe  (bosanski,  hercegovaCki)  nijesu  mnogo  marili  za 
ustanove  primirja,  to  manje,  §to  su  se  za  bojeva  u  Italiji  i  MletCani  i  car  Maksimilijan 
otimali  za  prijateljstvo  Turaka,  te  trazili  u  njih  pomoc.  Car  je  Maksimilijan  u  lipnju  1510. 
slao  iz  Augsburga  svoga  agenta  k  bosanskomu  sandzaku  Ferisbeju,  bodredi  ga,  da  udari 
na  mletaiku  Dalmaciju  i  Albaniju,  te  da  im  otme  gradove  Kotor,  Bar  i  Ucinj;  u  isto 
vrijeme  trazili  su  i  Mletci  pomoc  u  Carigradu,  te  su  ju  zaista  i  dobili.  Pomagali  Turci 
cara  ili  Mletke,  vazda  su  najprije  stradale  hrvatske  oblasti,  kojima  su  turske  cete  pro- 
lazile.  Ali  najveca  je  opasnost  zaprijetila  onda,  kad  je  papa  Julije  II.  po  svojim  poslani- 
cima  stao  kralja  Vladislava  pozivati,  da  se  pridruzi  velikome  savezu  krScanskih  vlasti  za 
rat  s  Turcima,  jer  je  to  potonjima  moglo  biti  povodom,  da  sami  zapocnu    veliku  vojnu. 

Sve  uz  primirje  nije  tako  na  medjama  hrvatske  zemlje  nikad  bilo  pravoga  mira. 
Na  ugarskom  saboru  u  Budimu  govorio  je  tavernik  Blaz  RaSkaj  3.  svibnja  1511.  staleiima 
u  ime  kraljevo  ovako :  »Turci  uznemiruju  neprekidno  Hrvatsku,  a  naroCito  Knin,  te  ce  i 
ostatak  njezin  propasti,  ako  se  dostatno  ne  zaStiti.  I  moldavski  vojvoda  bit  ce  prinudjen 
sultanu  se  pokoriti,  ako  mu  se  ne  pruzi  potrebita  pomoc.  Bedemi  grada  Jajca  tako  su 
od  potresa  razvaljeni,  da  grad  ne  ce  vi§e  modi  odoljeti  ni  jednome  jurisu,  ako  se  utvrde 
njegove  s  mjesta  ne  poprave.  Stalezi  neka  dakle  o  svemu  tome  vijecaju  i  svoju  odluku 
njegovu  velidanstvu  saob6e«.  Dok  su  negdje  stalezi  vijecali,  osvanu  u  Budimu  11.  svibnja 
poslanik  sultana  Bajazita  (na  kojega  se  bija§e  digao  sin  Selim)  trazeci,  da  se  primirje 
dalje  produlji,  ali  da  se  u  nj  ne  primi  mletatka  obdna.  Kralj  nije  htjeo  na  to  pristati, 
ve6  je  zahtijevao,  da  se  u  primirje  primi  ne  samo  republika,  nego  i  brat  njegov,  poljski 
kralj  Sigismund.  Tako  se  otegnuSe  dogovaranja,  jer  je  Juraj  Hrvat  morao  poci  u  Cari- 
grad,  da  se  o  torn  sporazumi  sa  sultanom.  Za  njim  poSao  je  jo§  i  drugi  poslanik,  i  tek 
u  polovici  rujna  vratila  su  se  oba  s  izpravom  sultanovom,  kojom  bi  primirje  produljeno 
za  daljih  pet  godina,  te  u  nj  primljeni  Mletci,  Poljska  i  Vla§ka. 


NOVK    BORBE    S    TURCIMA    (1512.-1514). 


«47 


Dok  su  trajali  ti  dogoTori,  stradala  je  ponovno  hrvatska  zemlja.  Knez  Beraardin 
Frankapan  tuzi  se  u  jednome  pismu  (pisaoom  5.  ruJDa  u  ModruSama)  svome  zetu  Jurju 
Braniborskomu,  kako  je  2000  Turaka  i  viSe  dne  22  kolovoza  doSlo  pod  ModruSe,  te  pli- 
jenilo  onda  kroz  viSe  dana  oko  Ribnika,  MetUke,  iMehova,  Ozlja  i  Dubovca.  Tom  su  pri- 
likom  uiinili  mu  toliko  stete,  da  je  ne  6e  modi  ni  za  deset  godina  nadoknaditi.  Bernardin 
se  je  digao  na  obranu  i  pozvao  ostalu  hrvatsku  gospodu  u  pomoc;  ali  mu  se  nije  nitko 
odazvao,  jedino    ban    Andrija    Bot    poslao  mu   je    oko    100   konjanika.    Od    zasuznjenib 


I 


Knez  Krsto  Frankapan  i  2bna  mu  Apolonija  (Lang)  kle&e  pred  majkom  BoiiOM. 

J)rTor«rs  it   njemaikoga  molitveailui  (Petbacb),  ito  ta  ga  g.  1518.  isd«li  a  Mletcima  knet  Krtto  i  ieaa  mn  Apolonija. 


II 


uraka,  koje  je  zaroblo  knezev  rodjak  Mihajlo  (Mihovil)  Frankapan,  doznali  su,  da  je  te 
Turke  naputio  na  provalu  u  frankapanske  oblasti  krbavski  knez  Ivan  Karlovic,  koji  se 
je  ved  pokorio,  i  koji  puSta  Turcima  prolaziti  kroz  svoje  oblasti.  »Kad  bi  mi  znali<, 
zavrSuje  knez  Bernardin,  »da  njegova  kraljevska  milost  jo§  gleda  na  tu  zemlju,  htjco 
bib  sam  gore  podi  do  njegove  milosti  .  .  .  Ja  bi  htjeo  njegovu  milost  poduditi,  kako  bi 


2^g  KRALJ    VLADISLAV    H.    JAGELOV16    (1490. — 1516.). 

se  zemlja  mogla  odrzati  i  spasti.  Izvolite  mi  javiti,  da  li  bi  se  §ta  koristno  moglo  u6i- 
niti,  da  zaludo  ne  podjem  na  put  i  da  ne  tro§im.  Ja  moram  misliti  na  sve  naCine,  da  ne 
budem  protjeran  i  da  sve  svoje  ne  izgubim*.  Sta  je  na  ovo  pismo  Juraj  Braniborski  ud;inio, 
i  da  li  je  kralju  §ta  govorio,  ne  znamo;  ali  mleta6ki  poslanik  Petar  Pasqualigo  javlja 
20.  listopada  1511.  iz  Budima,  da  su  onih  dana  doSIi  pred  kralja  Vladislava  posebni 
poslanici  knezova  Ivana  Karlovida  i  Bernardina  Frankapana,  te  izjavili  u  ime  svojih  go- 
spodara,  da  se  ne  mogu  viSe  braniti  od  Turaka,  jer  nemaju  nikakve  pomoci  ni  podpore 
od  svoga  kralja.  S  toga  im  ne  preostaje  drugo,  nego  da  se  preko  bosanskoga  sandzaka 
sultanu  pokore  i  danak  obedaju  (accordarse  per  mezo  del  vayvoda  de  la  Bossina  et 
capitular  cum  el  signer  Turco  per  farse  suo  subditi  et  tributarii).  Cini  se,  da  su  se 
s  ove  prijetnje  na  kraljevu  dvoru  prepali,  pak  su  hrvatskim  knezovima  obecali  brzu 
pomoc,  a  uz  to  ih  tjegili  time,  da  ce  valjda  Hrvatska  imati  sada  mira  od  Turaka,  bu- 
duci  da  je  nedavno  s  njima  utanaceno  primirje  na  pet  godina.  Ali  Turci  ipak  nijesu  ni 
dalje  mirovali,  iztiduci,  da  se  primirje  ne  tide  Hrvatske,  jer  se  ona  u  njemu  ne  spo- 
minje.  S  toga  posla  kralj  Vladislav  opet  Feliksa  Petancica  u  Carigrad,  te  zahtijeva§e,  da 
se  sastavi  nova  izprava  o  primirju,  u  kojoj  bi  se  Hrvatska  izrijekom  spomenula.  Medju- 
tim  nije  ni  to  mnogo  koristilo. 

Malo  prije,  nego  gto  bi  primirje  s  Turcima  produljeno,  umro  je  u  Hrvatskoj 
13.  rujna  1511.  ban  Andrija  Bot  od  Bajne.  On  se  bija§e  jo§  negdje  na  koncu  1510. 
izmirio  sa  svojim  kraljem,  jer  se  vi§e  ne  spominju  kao  bani  Juraj  Kanizaj  i  Ivan  ErnuSt, 
i  jer  mu  poslije  kraljevski  dvor  povjerava  razlidite  poslove.  Andrija  Bot  stolovao  je  naj- 
viSe  u  Otodcu;  tu  je  u  travnju  1510.  izdavao  glagolske  listine,  kojima  je  senjskomu 
kaptolu  nalagao,  da  odredi  jednoga  kanonika,  koji  de  s  kraljevim  covjekom  rjeSavati 
parnicu  izmedju  hrvatskih  plemica  Nemanjica  i  Darojica.  U  tima  se  listinama  pi§e  ban 
»Andrija§  Bot  od  Bajne  (z  Bajne),  Dalmacije,  Hrvacke  i  slovinski  ban  i  kapetan  senjski*. 
Ali  vec  na  podetku  god.  1511.  stao  je  poboljevati,  te  se  je  prvih  dana  ozujka  proculo 
u  Budimu,  da  je  umro  i  da  je  zakopan  u  Zrinju.  Vijest  nije  bila  istinita,  ali  je  ban 
svedjer  dalje  bolovao,  kako  to  svjedoci  i  Bernardin  Frankapan  u  recenom  pismu  Jurju 
Braniborskomu  od  5.  rujna  (wan  der  ban  leit  und  mag  aus  dem  pet  nit).  U  isto  vri- 
jeme  ili  jo§  prije  umro  je  i  ban  Marko  Mi§ljenovic  od  Kamidca;  kaze  se,  da  je  pao 
s  konja  i  slomio  vrat. 

Poslije  smrti  bana  Andrije  Bota  trajala  je  na  kraljevskom  dvoru  kroz  pol  godine 
i^estoka  borba,  kome  da  se  povjeri  banska  dast  u  hrvatskom  kralj evstvu.  U  isto  vrijeme 
izpraznjena  bi  smrdu  biskupa  Luke  i  stolica  zagrebadke  biskupije.  Primas  i  kardinal 
Toma  Bakac  namijenio  je  potonju  svojemu  sinovcu  Ivanu,  te  ju  s  toga  nije  namah  dao 
popuniti,  nego  je  upravu  njezinu  sam  preuzeo  kao  » patron  i  skrbnik  zagrebadke  bisku- 
pije* (patronus  specialis  et  tutor  ecclesie  episcopatus  zagrabiensis).  Teze  je  i§lo  s  ba- 
nijom.  Najprije  se  je  pomiSljalo  (oko  20.  listopada  1511.),  da  se  imenuje  banom  krbavski 
knez  Ivan  Karlovic,  koji  bija§e  odrastao  u  borbi  s  Turcima.  Ali  se  prigovaralo,  da  on 
sam  ne  bi  mogao  sve  poslove  vrSiti,  pak  da  bi  mu  trebalo  pridati  druga.  Palatin  Emerik 
Perenj  predlagao  je  za  druga  vranskoga  priora,  ostali  pako  druge,  pak  tako  se  je  ditava 
stvar  otegla.  Medjutim  se  je  razglasilo  na  kraljevu  dvoru,  da  se  je  knez  Ivan  Karlovid 
nagodio  s  Turcima  i  obedao  sultanu  harad.  Vjerojatnije  je  medjutim,  da  se  je  na  dvoru 
odustalo  od  imenovanja  Ivana  Karlovida  s  toga,  §to  se  je  doznalo,  da  je  pokojni  ban 
Bot  kneza  Ivana  odredio  za  ovrSitelja  svoje  oporuke,  te  mu  podjedno  nalozio,  da  ne 
predade  kralju  grada  Senja  ni  ostalih  kraljevskih  gradova,  dok  ne  izplati  udovici  nje- 
govoj  Ani  16.000  dukata,  koje  je  kralj  dugovao  Botu  za  sluzbovanje  njegovo.  Poslije 
se  je  nudila  banija  kraljevu  kancelaru  i  peduvskomu  biskupu  Jurju  Sakmariju;  ali  taj  je 
nije  htjeo  primiti,  jer  nije  bilo  novaca,  a  bez  njih  ne  bi  mogao  braniti  zemlju  od 
turskih  nasrtaja. 


NOVK   BORBE   S   TURCIMA   (1512. — 1514.).  »49 

Dok  se  je  tako  otezalo  na  dvoru  imenovanjem  novoga  bana,  osvanuo  je  prvih 
dana  ozujka  1512.  u  Budimu  knez  Ivan  Zapolja.  Kralj  ga  bija§e  jo§  1510.  imenovao 
vojvodom  erdeljskim,  i  da  ga  odlikuje  i  da  ga  ukloni  iz  neposredne  blizine  svoje.  No  vlasto- 
hlepni  vojvoda  nije  ni  u  Erdelju  mirovao,  paie  u  taj  par  bijaSe  se  izpunila  iiva  ielja 
njegova  i  majke  mu  Jadvige:  dne  8.  velja^e  1512.  udala  se  je  u  Krakovu  sestra  nje- 
gova  Barbara  za  kralja  Sigismunda,  najmladjega  brata  kralja  Vladislava.  Sada  je  Ivan 
do§ao  u  Budim,  da  se  pobrine  za  svoga  mladjega  brata  Jurja,  kojemu  bijaSe  smrdu  kne- 
ginjice  Elizabete  Korvioove  izmakia  bogata  ba§tina  u  hrvatskim  zemljama.  Ivan  zahtijevao 
je  od  kralja,  da  njegovu  bratu  Jurju  podijeli  bansku  iast  u  Hrvatskoj.  AH  tomu  zahtjevu 
oprla  se  je  iitava  dvorska  stranka,  na  6e\\i  joj  sam  palatin  Emerik  Perenj.  Nastalo  kome- 
§anje  na  dvoru,  vijecalo  se  u  driavnom  vijedu  kroz  vile  dana.  Samo  da  Zapoljevci  ne 
dodju  do  prevelike  vlasti,  slozilo  se  vijede  napokon  u  torn,  da  se  banska  fast  povjeri 
palatinu  Perenju.  Ovaj  se  je  izprva  branio  i  stavljao  uvjete;  no  kad  je  kralj  sve  njegove 
uvjete  prihvatio,  da  moze  za  svoju  placu  i  za  svoje  iete  kao  i  za  krajiSke  gradove  tro- 
§iti  dohodke  zagrebacke  tridesetnice  i  prihode  grada  Senja,  i  da  smije  u  svojim  kra- 
Ijevinama  dace  pobirati,  primio  je  napokon  ponudjenu  mu  6ast.  1  tako  je  kralj 
25.  ozujka  1512.  palatina  Emerika  Perenja  imenovao  banom  Dalmacije,  Hrvatske  i 
Slavonije,  kapetanom  Senja  i  zapovjednikom  gradova  na  krajini.  Jo§  bi  odredjeno,  da 
ga  pomaiu  kao  banovci  bivSi  ban  Franjo  Balala  i  Franjo  Hedervari.  Ivanu  Zapolju  nije 
to  bilo  nikako  po  volji,  te  je  s  toga  traiio  pomoci  u  svoga  Surjaka,  poljskoga  kralja 
Sigismunda.  Taj  je  zaista  poslao  k  svome  bratu  krakovskoga  dekana  Petra  Tomickoga, 
da  govori  u  prilog  Zapoljama,  i  da  ga  predobije  za  njih.  Tomicki  predlagao  je  Vladi- 
slavu  u  ime  svoga  gospodara,  neka  bude  milostiv  prema  vojvodi  Ivanu  i  bratu  mu  Jurju, 
i  neka  ne  vjeruje  onima,  koji  ih  opadaju;  za  dokaz,  kako  im  je  sklon,  neka  izpraznjenu 
baniju  hrvatsku  povjeri  knezu  Jurju,  podjedno  neka  tast  kancelara  i  ostrogonskoga  nad- 
biskupa  podijeli  koIoSko-badkomu  nadbiskupu  Gregoriju  Frankapanu.  All  kralj  Vladislav 
odgovorio  je  po  naputku  svoga  kancelara  Sakmarija  poljskomu  poslaniku,  da  ce  on  kao 
i  dosad  biti  milostiv  gospodar  braci  Zapoljama,  i  da  ne  vjeruje  njihovim  opadnicima; 
ali  banije  ne  moze  povjeriti  knezu  Jurju,  jer  je  ta  cast  ved  podijeljena  u  drzavnom 
vijecu,  u  kojemu  je  sam  knez  Juraj  nazocan  bio. 

Bilo  je  skrajnje  vrijeme,  da  se  imenuje  ban  za  hrvatsko  kraljevstvo,  jer  se  je  u  to 
zgodila  zamasna  promjena  na  turskom  prijestolju.  Selimu,  mladjemu  sinu  sultana  Baja- 
zita,  koji  se  je  vi§e  puta  na  otca  dizao,  poslo  je  napokon  za  rukom  predobiti  janji6are 
u  Carigradu,  te  su  oni  23.  travnja  1512.  zbacili  Bajazita,  i  sina  sultanom  proglasili.  Novi 
sultan  Selim  I.  (1512. — 1520.)  bio  je  kud  i  kamo  ratoborniji  od  svoga  otca,  te  se  nije 
obazirao  na  ugovore,  koje  bija^e  otac  njegov  utanadiio.  Veliki  i  oditi  rat  nije  doduSe 
pokrenuo,  jer  se  je  morao  boriti  izprva  i  s  bradom  svojom  i  s  Perzijancima;  ali  zato  su 
udestale  provale  turskih  sandiaka  u  susjedne  hrvatske  oblasti.  Jo§  na  koncu  oiujka  tra- 
iilo  se  je  u  Budimu  novaca  za  obskrbu  gradova  Sinja,  Knina  i  Klisa,  a  prvih  dana  srpnja 
stigle  su  u  Budim  vijesti,  kako  su  netom  Turci  opet  provalili  u  Hrvatsku,  zarobili  mnogo 
Ijudi  i  stoke,  te  razvalili  neka  sela  zagrebadke  biskupije.  Bit  de  da  je  tada  oastradao  i 
grad  Blagaj,  djedovina  i  stolica  knezova  Blagajskih.  Ba§  te  vijesti  morale  su  potaknuti 
palatina  i  novoga  bana  Emerika  Perenja,  da  se  Ito  brze  pozuri  u  svoju  banoyinu.  Oko 
20.  svibnja  bio  je  jo§  u  svom  gradu  Valpovu,  odakle  je  uvjeravao  kraljeva  komomika 
Petra  Erdeda,  da  je  prijatelj  njegovu  stricu,  kardinalu  i  primasu  Tomi  Bakadu;  na  po- 
detku  srpnja  nalazimo  ga  u  Budimu,  gdje  se  je  driavno  vijede  domiSljalo,  kako  >da  se 
pronadje  nadin,  da  bi  njegovo  kraljevsko  velidanstvo  sa  svojom  djecom  imalo  o  demu 
iivjeti;  jer  kako  su  svi  kraljevski  prihodi  razpoklanjani  i  zaloieni,  sna&lo  je  njihova  veli- 
danstva  toliko  uboitvo,  da  nijesu  imali  vi§e  puta  §to  jesti<.  Tek  22.  kolovoza  doSao  je 
Emerik   Perenj    u  Zagreb,  da    preuzme    baniju.    Doveo   je   sa   sobom    3500  konjanika  i 


250  KRALJ    VLADISLAV   II.   JAGKLOV16    (1490. — 1516.). 

600  dobro  opremljenih  pje§aka,  a  k  tomu  je  pozvao  i  hrvatsku  gospodu,  da  mu  poslju 
svoje  cete,  tako  da  mu  je  iza  nekog  vremena  narasla  vojska  na  8000  Ijudi.  Najprije  mu 
je  bilo  do  toga,  da  pokori  banicu  Anku,  udovu  Andrije  Beta,  pak  da  mu  ona  predade 
kraljevske  gradove,  a  naroSito  Senj  i  Bihac.  Kad  se  je  ona  kratila,  zaprijetio  joj  je  silom, 
te  je  vec  krenuo  iz  Zagreba  prema  Senju.  Na  to  se  je  ona  ipak  predomislila,  te  se  je 
stala  pogadjati.  Dne  17.  rujna  zahvaljuje  se  ban  iz  Zagreba  nekim  svojim  pouzdanicima, 
koji  su  se  mnogo  trudili,  da  se  u  njegovo  ime  konaino  pogode  s  banicom;  u  istome 
pismu  nalaze  njima,  da  pozovu  njegova  kapetana  Jurja  Stresselmeya  u  varos  Bihac,  ali 
da  taj  zivi  prijateljski  s  banidinim  Ijudima,  koji  su  u  tamoSnjoj  tvrdinji.  Oko  12.  listo- 
pada  vec  je  sam  ban  Emerik  Perenj  u  Bihacu,  odakle  pi§e  pismo  senjskomu  kaptolu  za 
plemica  Jurja  Kristoforica  Kamenjanina  iz  Otocca  radi  zupanije  u  gatanskoj  zupi.  Prema 
tomu  nema  sumnje,  da  se  je  tada  priznavala  vlast  njegova  ne  samo  u  Bihacu,  nego  i 
u  senjskoj  kapetaniji. 

Hrvatski  knezovi  bijahu  se  u  velike  uzradovali  dolazku  palatina  i  bana  Perenj  a,  jer 
se  nadahu  koristi  i  za  svoju  domovinu  i  za  sebe  same.  Mnogi  su  izdekivali,  da  ce  on 
sa  svojom  uglednom  vojskom  provaliti  u  Bosnu,  kamo  bijaSe  malo  nakon  svoga  ulaza  u 
banovinu  poslao  tetu  od  500  Ijudi,  da  razvide,  koliko  imade  turske  vojske  i  §ta  snuje; 
neki  opet  slutili  su,  da  ce  udariti  na  mletaiku  Dalmaciju,  te  otimati  Zadar,  Sibenik  i 
ostale  gradove  njezine,  Frankapani  napokon  nadali  su  se,  da  ce  poci  na  otok  Krk  i 
vratiti  ga  nekadanjim  gospodarima.  Osobito  se  je  poveselio  knez  Bernardin,  koji  mu 
bija§e  na  svoj  troSak  doveo  300  konjanika  i  predao  jednoga  svoga  sina  u  sluzbu.  Knez 
je  Bernardin  smatrao  novoga  bana  za  svoga  rodjaka,  jer  je  njegova  kci  Izota  bila  udata 
za  banova  stricevica  Stjepana  Perenja,  pak  se  je  tako  mogao  nadati,  da  de  ban  nje- 
govu  rodu  povratiti  i  grad  Senj.  Ali  sve  te  nade  i  oSekivanja  ostadoSe  neizpunjena. 
Ban  Emerik  Perenj  imenovao  je  jedino  banovcem  i  kapetanom  Dalmacije  i  Hrvatske 
krbavskoga  kneza  Ivana  Karlovica,  te  mu  predao  zastavu  (el  stendardo),  a  na  to  je 
s  citavom  vojskom  svojom  u  drugoj  polovici  listopada  posao  prema  Ugarskoj.  U  stu- 
denom  i  prosincu  1512.  boravi  ban  Emerik  Perenj  redovito  na  svojim  imanjima  u  juznoj 
Ugarskoj  i  iztocnoj  Slavoniji;  u  studenom  u  gradu  SikloSu,  a  u  prosincu  u  Valpovu. 
Vrlo  je  vjerojatno,  da  je  pohitao  u  te  krajeve,  da  §titi  svoju  drzavinu,  jer  je  u  jeseni  1512. 
ba§  najveca  pogibao  zaprijetila  vukovskoj,  srijemskoj  i  pozezkoj  zupaniji.  Turci  su  naime 
negdje  u  rujnu  ili  listopadu  provalili  u  banovinu  srebreni6ku  (nekadanju  Usoru),  te  su  u 
tinji  cas  zauzeli  ne  samo  glavni  grad  Srebrenik,  nego  i  ostale  tvrdinje  u  toj  oblasti 
(Thessem  ==:  TeSanj,  Barka,  Sokol,  Waya).  Kralj  Vladislav  prepao  se  je  silno,  kad  su  u 
Budim  stigli  glasi,  da  je  ta  znamenita  banovina,  »od  koje  zavisi  spas  Sitave  drzave« 
(unde  salus  totius  regni  et  omnium  vestrum  dependet)  poradi  »nehajnosti  i  Iomega  6u- 
vanja  tamoSnjih  banova<  (per  incuriam  et  malam  custodiam  banorum)  do§la  u  turske 
ruke,  te  je  zajedno  s  palatinom  i  banom  sve  pokrenuo,  da  se  izgubljena  oblast  opet 
predobije.  Prvih  dana  studenoga  poziva  kralj  zitelje  Slavonije,  da  se  podignu  i  pohitaju 
preko  Save,  pak  da  opet  osvoje  izgubljenu  banovinu  (quod  regnicolae  regni  Sclavonie 
consurgant  et  proficiscantur  ad  occupationem  castrorum  banatus  Zrebernyk  amissorum); 
u  isti  mah  trazi  vanredne  dace  od  kraljevskih  gradova  po  Ugarskoj,  da  se  namakne 
najpotrebitije  za  obranu  ostalih  krajiskih  oblasti.  Medjutim  jo§  nijesu  slavonski  zitelji 
s  banovcem  svojim  Baltazarom  Bacanom  dospjeli,  da  zadovolje  kraljevoj  i  banovoj  za- 
povijedi,  kad  no  stigoSe  jo§  kobnije  vijesti.  Vec  5.  studenoga  pi§e  Emerik  Perenj  sla- 
vonskomu  banovcu,  kako  je  za  izvjestno  cuo,  da  se  vrhbosanski  pala  sprema  s  velikim 
brojem  Turaka  udariti  na  Hrvatsku,  pak  mu  s  toga  nalaze,  da  skupi  sto  vi§e  moze 
konjanika  i  pjeSaka  slavonskih,  da  u  sluCaju  potrebe  uzmogne  s  mjesta  pohitati  u  pomoc. 
Tek  Ito  je  ban  ovo  pismo  odpremio,  stiie  u  Siklol  glasnik  hrvatskoga  banovca  ivana 
Karlovida,  javljajuii,  da    su   zaista   nebrojeni    Turci   na    dan   sv.  Emerika  (4.  studenoga) 


NOVE   BORBE   S   TURCIMA    (1512. — 1514.). 


asi 


prodrli  u  Hrvatsku,  pak  da  kane  u  njoj  ostati,  dok  ih  sUom  ne  otjeraju.  Sada  je  tek 
ban  Emerik  Perenji  upro  svu  snagu,  da  svomu  banovcu  i  Hrvatskoj  pomogne.  Pismom 
od  10.  studenoga  piSe  Jurju  Kastelanovidu,  neka  zajedno  s  banovcem  slavonskim  Balta- 
zarom  Bacanom  podje  preko  Save  u  pomoc  hrvatskomu  banovcu  Ivanu  Karlovidu. 
tOstavite<,  piSe  ban,  »za  Boga  vas  molimo,  sve  druge  poslove,  govorite  s  istim  Balta- 
'zarom  Badanom  i  udinite  za  volju  muke  Kristove,  ne  §tedeci  nikoga,  te  se  §to  brie 
dignite  i  s  njima  podjite  na  obranu  domovine  naSe.  Nadam  se,  ako  tako  u6inite,  da  ce 
sveviSnji  Bog  svojima  pomoci.  Pisali  smo  i  Franji  Keceru  (upravitelju  biskupije  zagre- 
bad:ke),2da^i  on  pripravi  dete   biskupske,  pak   da    ih    poSlje   onamo,  kamo   na§  banovac 


CaMBRAYSKA    se  LlOA    RAZPALA. 

rPo  drvore^n,  ito  ga  je  izrtdio  Hans     Bnt{;kmair    za  djelo   >Weii»kanigc    Icralja  i   cara    Makaimilijana    T.  (dotiJno 

njrgovoga  tajno||[a  piiara  Marka  Treyls  Saurwelna). 


zapovjedi<.  Namah  zatim,  20.  studenoga,  opominje  slavonskoga  banovca  Battazara  Ba- 
6ana,  da  bude  vazda  sporazuman  s  hrvatskim  banovcem  glede  obrane  Hrvatske;  a 
26.  studenoga  nalaie  tnu  iz  Valpova,  neka  sam  glavom  ide  na  vojsku,  >da  ne  bi  po 
nebrizi  njegovoj  one  kraljevstvo  (Croatiam)  zadesila  pogibao  od  Turaka«.  Banovac  Be- 
nedikt  Badan  spremio  se  je  doduSe  u  pomod  svome  drugu  Ivanu  Karlovidu  sa  svojim 
banskim    banderijem,  ali    slavonske  iupanije  i  upravitelj    zagreba£ke    biskupije  uzkratile 


352  KRALJ   VLADISLAV    IL   JAGELOVIG    (1490. — 1516.). 

# 

mu  svoje  tete.  Radi  toga  neposluha  i  nemara  pozvao  je  Bacaa  slavonske  staleze  za 
5.  prosinca  1512.  na  sabor  u  Krizevce,  ali  je  podjedno  zamolio  bana,  da  ostrom  posla- 
nicom  zaprijeti  stalezima,  ako  ne  dozvole  potrebitih  6eta  i  novaca  (takse).  Ban  Emerik 
Perenj  poslao  je  na  to  iz  svoga  grada  Valpova  dva  pisma:  jedno  28.  studenoga  na  Ba- 
cana,  a  drago  29.  studenoga  ditavomu  plemstvu  kraljeviae  Slavonije.  U  prvomu  hvali 
gorljivost  banov^evu,  odredjuje  ga  za  svoga  povjerenika  na  saboru,  te  kaze,  da  plemstvo 
ne  ce  zasluzenoj  kazni  izbjeci  (poenam  condignam  non  evadent),  ako  svojoj  duznosti  ne 
zadovolji.  Drugo  je  pismo  na  staleze  oStrije.  »Mogli  ste*,  pi§e  ban,  >pred  malo  dana 
6uti,  kako  je  brojna  i  jaka  vojska  turska  (quam  vastus  quamque  validus  exercitus  Tur 
corum)  pustoSeci  oblasti  hrvatske  provalila  do  mora  sve  do  Skradina  (penes  mare 
usque  civitatem  Scardonae),  i  kako  je  uztrajno  na  tu  varoS  kao  i  na  tvrdinju  skradinsku 
udarala.  Znajuci  mi  jo§  prije  provale  nekoliko  dana,  §la  ce  se  zbiti,  opomenuli  smo  vas 
i  nalozili  svakomu  od  vas,  da  se  na  poziv  banovca  slavonskoga  svaki  pojedini  od  vas 
digne  na  oruzje  i  da  s  njime  u  pomoc  kraljevini  Hrvatskoj  podje.  Ali  vi,  ne  mareci  za 
nas  nalog,  ne  samo  da  nijeste  htjeli  ustati  i  pogibajucoj  Hrvatskoj  u  pomoc  pohitati, 
nego  se  mnogi  od  vas  nije  ni  maknuo  iz  svoga  doma.  Cudno  je,  da  vi  svoju  pogibao  i 
napokon  ugled  njegovog  kraljevskog  veli6anstva  tako  omalovazujete,  kao  da  mislite, 
da  ce  vas  minuti  kazna,  ako  grije§ite  i  ugled  kraljevski  gazite  .  .  .«  U  daljem  pismu 
poziva  ban  staleze,  da  se  u  buduce  pozivu  banovca  na  vojsku  bezuvjetno  pokore,  a 
ujedno  da  ne  prijefie  pobiranje  vanredne  dace.  Sve,  Sto  se  ubere,  upotrebit  ce  se  jedino 
za  obranu  hrvatskoga  kraljevstva,  kao  i  za  uzdrzavanje  brojnih  konjanickih  i  pjesackih 
6eta,  koje  ce  ban  onamo  poslati,  i  da  brane  zemlju,  i  da  sku6e  one,  koji  se  ne  poko- 
ravaju  kraljevskomu  velicanstvu. 

Ba§  onih  dana,  kad  je  Perenj  odpremio  reiene  poslanice,  stiglo  mu  je  pismo  od 
Ivana  Karlovica,  kako  se  Turci  ponovo  (iterum)  spremaju  udariti  na  Hrvatsku.  S  toga 
se  je  ban  pobrinuo,  da  po  mogucnosti  krajiske  gradove  u  Hrvatskoj  osigura.  Od  van- 
redne dace,  koja  se  je  u  Slavoniji  ubrala  (oko  11404  zlatnih  forinti),  neka  se  neSto 
dade  i  za  obranu  tih  krajiSkih  gradova.  Dne  4.  sije6nja  1513.  nalaze  ban  Baltazaru  Ba- 
canu  i  Jurju  Kastelanovicu,  da  s  mjesta  dadu  Ijudima  banovca  Ivana  Karlovica  1200  forinti, 
pak  da  ih  niti  ure  uza  se  ne  pridrze,  vec  namah  kuci  poSlju.  Za  obranu  pojedinih  gra- 
dova odredjuje  ban:  kastelanima  u  Ostrovici  Ivanu  Kobasicu  i  drugu  njegovu  66  for., 
kastelanu  gradova  Sinja  i  Klisa  Ivanu  Izdarmcidu  400  for.,  kastelanu  u  Skradinu  Stje- 
panu  Martinu§evi<5u  66  for,,  kastelanima  grada  Rip(3a  Dujmu  i  Stjepanu  Orlovcicu 
100  for.,  franjevcima  u  Bihacu  za  obnovu  samostana  100  for.,  Ga§paru  od  Bla- 
gaja  100  for,  Radoslavu  Pribegu  56  for.,  Ljudevitu  Pekriju  450  for.  i  t.  d.  No  sve 
to  nije  koristilo  mnogo:  prvih  mjeseci  god.  1513.  turske  su  6ete  opet  harale  po 
Hrvatskoj.  Vec  prije  17.  sijednja  prijetila  je  opasnost  Kninu;  u  isto  vrijeme  ili  neSto 
poslije  harali  su  Turci  u  zupi  Cetini,  te  bi  bili  i  grad  Sinj  zauzeli  (u  kojemu  je  bilo 
samo  pet  Ijudi),  da  se  nije  rijeka  Cetina  razlila.  Ali  zato  osvoji§e  manje  gradove,  kao 
Cacvinu  u  PosuSju,  Nutjak  na  Cetini,  i  napokon  Vir  (castellum  Ver)  kod  Imot- 
skoga.  Jo§  8.  ozujka  spotiCe  ban  Emerik  Perenj  banovcu  Baltazaru  Bacanu,  §to  mu  je 
za  kastelana  u  Sinju  prepopudio  brata  bivSega  banovca  Marcinka,  koji  dosad  nije  ni 
vidio  povjerenoga  mu  grada;  a  16.  ozujka  zapovijeda  mu  iz  Simontornje,  da  bude  vazda 
na  oprezu  i  gotov  priskoCiti  u  pomoc  hrvatskomu  banovcu  Ivanu  Karlovidu. 

O  nevolji  nesredne  Hrvatske  Culo  se  je  i  govorilo  ne  samo  u  Mletcima  (come 
Turchi  erano  corsi  in  la  Crovatia,  et  havevano  fatto  danni  grandissimi),  nego  i  po 
ostalome  svijetu,  a  osobito  u  Rimu,  gdje  je  tada  vijecao  crkveni  sabor  u  Lateranu. 
Spljetski  nadbiskup  Bernardo  Zane  vec  je  u  prvoj  javnoj  sjednici  saborskoj  upozorio 
crkvene  otce  na  golema  stradanja  hrvatskoga  naroda  »Da  ne  nabrajam  davnije  zalosti*, 
govorio  je  on,  »uzrokovane  nam  od  Turaka,  koje  jur  poznajete,  promislite  vec  danasnje 


NOVE   BORBE   S  TURClMA.    (1512. — 1514).  25 j 

nevolje  kr§cana,  na  koje  oni  silno  navaljuju.  Djeiicu  otimlju  iz  ruku  roditelja  i  s  maj- 
dinih  prsiju  trgaju,  zene  pred  o6ima  muzeva  oskvrnjuju,  djevojke  grabe  iz  maj£ina  za- 
grljaja,  da  ih  oskvrne  i  osramote.  Stare  roditelje  i  rodbinu  kao  nekoristnu  sijeku  na  o6\ 
njihovih  sinova,  mladice  mjesto  volova  pod  jarme  hvataju  i  s  njima  oru  zeml)U.  A  §to 
dalje  da  slijedim.  Ja  sam  sve  to  ne  cuo,  niti  ditao,  ved  gledao  .  .  .«  Jo§  je  bolnije  za- 
bugario  modruski  biskup  Simun  Kozidic  (Benja)  u  Sestoj  javnoj  sjednici  27.  lipnja  1513., 
kad  mu  stigo^e  glasi  o  potonjim  provalama  turskih  6eta  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju.  »Tko 
je«,  besjedio  je  razcviljeni  biskup,  >do  koga  ne  bi  bila  doprla  vijest  o  na^em  ialostaom 
porazu  u  Iliriku  prije  dvadeset  godina  (misli  na  poraz  pod  Udbinom).  Tko  je,  koji  ne  bi 
bio  oplakao  prekrasne  i  prebogate  gradove  na  iztoku  i  Epiru,  onomadne  od  Turcina 
iztrgnute  iz  srdaca  i  odiju  krscanskih  .  .  .  Skradin,  glavni  grad  preslavne  nekad  (rimske) 
pokrajine,  bio  je  desto  podsjednut,  pak  i  ove  godine  I  kao  §to  smo  netom  (nuperrime) 
vidjeli,  izgubljene  su  blizu  njega  detiri  varoSi  (oppidis),  a  sam  se  je  obranio  vi§e  s  Bozjom 
pomocu,  nego  Ijudskom.  A  da  neprijatelj  bez  prestanka  udara  na  modruSku  biskupiju, 
kojom  ja  nedostojnik  upravljam,  da  mjesta  pali  i  gradove  osvaja,  da  je  za  posljednja  dva 
mjeseca  dva  grada  uzeo  i  razvalio,  te  vise  od  dvije  tisude  krScana  u  robstvo  odveo: 
tko  je,  te  nije  toga  cuo,  izuzevSi  nas  ovdje  u  Rimu,  koji  smo  nehajni  i  gluhi.  Ima 
ovdje  i  vise  mojih  zemljaka,  koji  su  malo  prije  izgubili  imetak,  zenu  i  djecu,  pak  se 
ovamo  k  meni  utekose,  neka  ih  svjetujem  i  pomazem.  Mogli  bi  vam  danas,  otci,  poka- 
zivati  svoje  nove  i  krvave  rane  .  .  .«  Govor  modruSkoga  biskupa  jamacno  je  djelovao 
i  na  papu  i  na  sabrane  otce  crkvene.  Ved  15.  srpnja  1513  izdaje  papa  Leo  X.  bullu, 
kojom  proglaSuje  nazodnoga  kardinala  i  nadbiskupa  ostrogonskoga  Tomu  Bakada  od 
Erdeda  svojim  legatom  a  latere  za  sve  sjeverne  i  iztocne  zemlje  evropske,  te  mu  podaje 
punovlast,  da  pokrene  krizarsku  vojnu  na  Turke.  U  toj  bulli  spominje  papa  izrijekom, 
kako  su  Turci  najprije  osvojili  gradove  srebrenidke  banovine,  a  sada  opet  u  Hrvatskoj 
i  Dalmaciji  gradove  Sinj  i  Cadvinu. 

Medjutim  jo§  prije,  nego  sto  se  je  primas  mogao  povratiti  u  domovinu.,  odlanulo 
je  bar  za  dasak  izmorenoj  Hrvatskoj.  Palatin  Emerik  Perenj,  dosadanji  ban  hrvatski,  bi- 
ja§e  u  travnju  ili  svibnju  1513.  obolio,  a  na  to  je  kralj  upravu  Hrvatske  i  Slavonije 
povjerio  tada  ved  vesprimskomu  biskupu  i  vrhovnomu  blagajniku  Petru  Berislavidu. 
Taj  se  nije  prozvao  banom,  nego  samo  upraviteljem  banije  (banatus  regnorum  Dalmacie, 
Croacie  et  Sclauonie  prefectus),  te  se  je  s  najvedim  zarom  svoje  duse  posvetio  obrani 
svoje  domovine.  Primivsi  od  pape  Leona  X.  vanrednu  podporu  od  50.000  dukata  po- 
hitao  je  u  Hrvatsku,  da  se  spremi  za  boj,  jer  je  opet  pogibija  zaprijetila.  Bosanski  naime 
Turci  bijahu  taj  put  provalili  u  oblast  izmedju  Une  i  Kupe,  kamo  su  dosad  rijedko 
dolazili.  PoharavSi  stra§no  taj  kraj  udarili  su  na  grad  Blinju  (nedaleko  od  danaSnje  Pe- 
trinje).  Cim  je  za  to  Petar  Berislavid  zaduo,  skupio  je  na  brzu  ruku  vojske,  koliko  je 
mogao,  a  ne§to  su  mu  deta  doveli  Mihajlo  Frankapan  Slunjski,  knez  Nikola  Zrinski,  i 
imenjak  njegov  Franjo  Berislavid.  S  tom  vojskom  krenuo  je  uz  lijevi  brijeg  Save  do 
Kraljeve  Velike,  zatiro  se  je  obratio  k  Jasenovcu,  gdje  je  preSao  Savu  i  onda  poSao 
prema  jugozapadu,  te  se  utaborio  iza  Dubice  uza  one  gore,  Sto  no  se  steru  tomu 
mjestu  za  ledjima  i  na  jugu  obrubljuju  ravnicu,  kojom  tede  rijeka  Sunja.  Bilo  je  to  na 
Veliku  Gospojinu  (15.  kolovoza)  1513.  Turci  su  mislili,  da  je  u  Berislavida  velika  vojska, 
te  stado§e  obkope  pravili  oko  svoga  tabora  kod  Blinje;  ali  duvSi  poslije,  da  su  krSdani 
brojem  mnogo  slabiji,  odludile  ih  sami  napasti.  I  tako  se  zametnula  sutradan  16.  kolo- 
voza bitka,  koja  se  je  svrSila  sjajnom  pobjedom  Hrvata.  Mnogo  je  Turaka  poginulo  na 
bojnome  polju,  a  mnogo  ih  se  na  bijegu  potopilo  u  Savi  i  Uni.  Javlja  se,  da  je  tom 
prigodom  nastradalo  2000—7000  Turaka;  medju  palima  bile  su  detiri  vojvode,  a  peti  je 
dopanuo  robstva,  te  bi  s  drugim  suznjima  poslan  kralju  Vladislavu  na  dar.  Gla>i  o  po- 
bjedi  kod    Dubice   biSe    razneseni    na   sve   straae:    Hrvati    ohrabrili   se    pooovo,  a   strani 


454  M  KRALJ    VLADISLAV    IL   JAGELOV16    (1490.  — 1516.). 

svijet  stao  se  nadati,  da  bi  se  mogao  ukrotiti  bijes  turski.  Ime  hrabroga  Berislavica 
mnogo  se  spominjalo;  vi§e  gradova  u  Hrvatskoj  dalo  je  dan  njegove  pobjede  na  vje6au 
uspomenu  uklesati  nad  gradska  vrata,  a  papa  Leo  X.  nadario  je  srfianoga  biskupa  o  Bozicu 
blagoslovljenim  madem  i  klobukom.  Napokoa  se  sjetio  Petra  Beris'avica  i  kralj  Vla- 
dislav; malo  iza  pobjede  imenovao  ga  je  vranskim  priorom  i  zupanom  dubiSkim,  da  bi 
bogatim  prihodima  te  priorije  mogao  lak§e  suzbijati  dalje  navale  turske.  Nekako  u  isto 
vrijeme  bijaSe  i  erdeljski  vojvoda  Ivan  Zapoija  sve  preko  kraljeve  volje  provalio  u  tursku 
Srbiju,  te  prodro  sve  do  Smedereva.  Putem  nagrabio  je  silan  plijen,  od  kojega  je  naj- 
dragocjenije  stvari  poslao  na  kraljevski  dvor.  I  novi  teme§ki  zupan  i  kapetan  doljne 
Ugarske  Stjepan  Bator,  nasljednik  Josipa  Soma,  drzao  se  je  hrabro,  poSto  je  jo§  u  jeseni 
prosle  godine  suzbio  Turke  kod  Beograda. 

Poraz  kod  Dubice  nije  medjutim  odvratio  Turke  od  daljih  navala,  U  Mletcima  se 
je  dodu§e  neSto  na6ulo,  da  je  Selim  s  kraljem  Vladislavom  ugovorio  nekakvo  primirje 
na  detiri  mjeseca;  ali  zato  se  je  govorilo  i  o  tome,  kako  se  sultan  sprema  u  velike,  da 
dojduce  godine  poSlje  jaku  vojsku  sve  do  Budima  i  Peste.  Na  koncu  veljaCe  1514.  stoje 
opet  Turci  kod  Skradina,  te  zahtijevaju  od  mletadkoga  kneza  u  Sibeniku,  da  ih  skra- 
dinskim  kanalom  pusti  na  ladjama  prikuditi  se  tvrdinji  skradinskoj;  malo  prije  ili  u  isto 
vrijeme  udara  turska  vojska  od  10.000  momaka  na  tvrdi  Knin,  gdje  bi  medjutim  suzbita, 
ostavivSi  pod  gradom  500  mrtvlh,  i  vrativ^i  se  zatim  »sa  stetom  i  sramotom«  u  Bosnu. 
U  to  doba  —  u  ozujku  1514.  —  vratio  se  je  kardinal  i  primas  Tomo  Baka6  od  Erdeda 
s  lateranskoga  sabora  u  Ugarsku,  nosedi  sa  sobom  spomenutu  vec  papinsku  buUu,  kojom 
mu  bijase  povjereno,  da  navijesta  krizarski  rat  protiv  Turaka.  Premda  su  se  neki  mag- 
nati  protivili,  proglasio  je  on  ipak  na  sam  Uskrs  (16.  travnja)  u  dvorskoj  crkvi  u  Bu- 
dimu  recenu  bullu,  pa6e  je  zaprijetio  prokletstvom  svima,  koji  bi  skupljanje  kri- 
zara  smetali. 

Poziv  na  krizarsku  vojnu  dojmio  se  je  silno  naroiito  seljaka,  koji  bijahu  spali  pod 
nesnosni  jaram  gospode,  odkad  je  kraljevska  vlast  bila  zahirila.  Citave  gomile  kmetova 
zbirale  se  na  razlicitim  mjestima,  osobito  u  Pesti  i  Budimu,  tako  da  je  gospodu  golem 
strah  spopao.  Seljaci  su  zahtijevali,  da  im  se  dade  vojvoda,  te  da  ih  plemstvo  u  ratu 
s  Turcima  pomaze.  Ali  kako  je  u  to  stiglo  pismo  od  sultana  Selima,  da  je  voljan  mi- 
rovati,  oditova  kardinal  Toma  na  zahtjev  magnata  sabranim  krizarima,  koje  bijahu 
zgodnim  na6inom  iz  Budima  i  Pe§te  izmamili,  da  ih  vise  ne  treba,  pak  neka  se  kudi 
povrate.  Ali  krizari,  koje  su  bodrili  takodjer  neki  svecenici  i  kaludjeri,  nijesu  htjeli  ni 
duti  o  miru  s  nevjernicima.  Buduci  da  su  im  biskupi  i  magnati  takodjer  zakratili  novcanu 
pripomoc  za  povratak  u  zavi^aj,  stale  su  te  neuredjene  cete  robiti  po  plemickim  ima- 
njima  i  poCinjati  svake  vrsti  nasilja.  Tako  se  je  u  sredini  svibnja  snovana  krizarska 
vojna  prometnula  u  stra§an  seljacki  rat,  u  kojemu  su  sudjelovali  i  mnogi  propali  ple- 
mici.  Gospodska  imanja  bi§e  porobljena  i  spaljena,  mnoga  gospoda  na  kolac  nataknuta, 
a  zene  i  kceri  njihove  oskvrnute.  Seljaci  izabrali  su  svojim  vodjom  Sikulca  Jurja 
Dozu,  koji  se  bija§e  proslavio  pod  Beogradom  dijeleci  mejdan  s  nekim  Turcinom.  Doza 
nazivao  se  je  >knez  i  vrhovni  kapetan  blagoslovenoga  puka  krizarskoga,  podanik  jedino 
ugarskoga  kralja  a  ne  gospode«,  te  je  svoje  Ijude  s  krvavim  kolcem  poslao  u  sva  sela 
i  gradove,  prijetedi  smrdu  i  gubitkom  imanja  svakomu,  koji  se  ne  bi  njemu  pridruzio. 
Javljaju,  da  se  je  tako  sabralo  najmanje  60.000  Ijudi.  Strah  kraljev  i  njegovih  dvorja- 
nika  u  Budimu  bio  je  jo§  veci,  jer  je  i  fukara  u  Budimu  i  PeSti  uz  ustaSe  pristajala. 
Stoga  je  Vladislav  Siljao  na  sve  strane  Ugarske  i  u  zemlje  ceSke  krune  glasnike  i  posla- 
nice,  vape(ii  za  pomoc. 

Juraj  Doza  bijale  svoje  dete  na  vojnidku  uredio,  te  se  jo§  u  svibnju  oborio  na 
Stjepana  Batora,  kapetana  doljnougarskih  strana.  RazbivSi  i  potjerav§i  ga  preko  Mori§a 
udario  je  zatim  na  grad    CiLad,  koji   je   i   osvojio.    Tom  je  zgodom   dao    canadskoga 


NOVB   BOBBK   S  TURCIMA    (1512. — 1514.) 


255 


biskupa  na  kolac  nabiti  i  mnoge  odlicne  plemice  pogubiti.  Poslije  toga  po§au  je 
k  TemeSvaru,  u  koji  se  bijaSe  Bator  sklonio,  i  koji  je  radi  neprestane  opasnosti  od 
Turaka  bio  jako  utvrdjen.  Dok  je  Doza  podsjedao  Temesvar,  po^la  je  druga  6eta  usta^ka 
od  3000  Ijudi  na  koncu  lipnja  prema  PeSti,  da  ja  zauzme.  Njoj  se  je  medjutim  odupro 
budimski  kap  tan  Ivan  Bornemisa  sa  1000  momaka.  U  krvavom  boju  sviadao  je  on 
ustaSe:  400  palo  ih  je  na  bojnom  polju,  a  ostatak  bi  zarobljen.  Mjesec  dana  poslije 
do^ao  je  erdeljski  vojvoda  Ivan  Zapolja  sa  22000  momaka  podsjedoutome  TemeSvaru 
u  pomoc.  Kad  je  na  to  Juraj  Doza  nekom  prigodom  posao  da  izvidi  stanje  neprijatelja, 
bude  od  Petra  Petrovica  ranjen  i  zarobljen.  Na  to  se  je  usta^ka  vojska  na  sve  strane 
razbjegla,  kojom  su  prigodom  mnogi  poginuli  ih  robstva  dopanuli.  Sada  se  je  pobjedo- 
nosni  Ivan  Zapolja  grozno  osvecivao  nevoljnim  seljacima  Po  njegovoj  zapovijedi  privezali 
su  ranjenoga  Dozu  na    usijanu    gvozdenu    stolicu,  §tipali    ga  usijanim  klijeStama  i  razza- 


SuLTAN  Selim  I.  (1512.-1520.). 

Po  drTOreia  u  XVI.  stoljcifa  a  dvur^koj  kaiiiatci  a  Be£a. 

snom  krunom  od  zeljeza  vjeniali.  Napokon  su  ga  pogubili  i  raz^etvorili;  glavu  njegovu 
poslali  su  u  Segedin,  a  ostale  dijelove  u  druge  gradove.  I  mnogo  njegovih  Ijudi  bude 
pogubljeno.  Jednako  se  je  postupalo  u  Budimu  narodito  sa  zarobljenim  svecenicima,  koje 
su  pribijali  na  kolce,  trgali  na  detvero,  pade  i  five  pekli  Uza  sve  to  ostala  je  jo5  na 
okupu  jedna  veda  deia  od  16000  Ijudi,  koju  je  vodio  pop  Lovrinac  MesaroS.  No  i  ta 
bi  od  Zapoljinih  Ijudi  razprSena;  samo  se  spasao  pop  Lovrinac,  kojega  su  bijedili,  da  je 
bio  zadetnik  najgorih  okrutnosti,  §to  ih  bija^e  Juraj  Doza  podinio.  Javljaju,  da  je  za  se- 
Ijadke  bune  poginulo  40  do  70.000  Ijudi,  medju  njima  do  400  plemlda. 


256  ,  KRALJ   VLADISLAV    H.   JAGELOVI6   (1490 — 1516.). 

Cim  bi  seljacka  buna  na  koncu  rujna  1514.  ugu§eDa,  sastao  se  je  18.  listopada 
ugarski  sabor  u  Budimu.  Tu  se  je  poglavito  radilo  o  torn,  da  se  stvore  takove  odredbe, 
kojima  bi  se  za  sva  vremena  onemogucili  selja6ki  pokreti,  te  utvrdilo  plemidko  gos- 
podstvo  nad  nevoljnim  seljacima,  koji  su  sada  postali  najtuzniji  ktnetovi.  Velik  dio 
zakljuCaka  saborskih  (ima  ih  71)  tice  se  bas  seljaka,  kojima  bi§e  odazete  sve  polaksice, 
podijeljene  njima  od  nekih  prijasnjih  vladara.  Zaklju^cima  sabora  ne  bi§e  samo  odre- 
djene  kazne  za  vece  i  manje  krivce  potonjega  ustanka,  nego  bi  u  obce  sav  seljadki 
stalez  poni§ten,  da  se  tako  kazne  i  potomci  U5ta§a.  Seljacima  oduzeto  bi  pravo  slo- 
bodnoga  selenja,  tako  da  su  morali  ostati  za  sva  vremena  kmetovi  svoje  zemaljske 
gospode.  Svaki  kmet  mora  zemaljskomu  gospodinu  svojemu  jedan  put  na  tjedan  podi 
na  tlaku,  mora  mu  od  svega  priroda  (poljskoga  i  vina)  desetinu  placati,  nadalje  osim 
dosadanjiii  davanja  svake  godine  po  jedan  dukat  placati,  i  napokon  dvanaest  kokoSi, 
dvije  guske  i  po  deset  njih  zajedno  jednu  svinju  davati.  Svakomu  seljaku,  u  kojega 
se  odslije  nadje  pu§ka,  odsjeci  de  se  ruka;  nijedan  svecenik  seljaCkoga  porijekla  ne  moze 
postati  vi§e  biskupom,  ako  pak  postane,  ne  treba  mu  desetinu  placati.  Potonjom  od- 
redbom  (dlan.  24.)  ni§anilo  se  osobito  na  kardinala  i  primasa  Tomu  Baka6a  od  Erdeda, 
koji  bijaSe  potekao  iz  kmetske  porodice,  i  kojega  je  plemstvo  obasulo  prijetnjama  i  po- 
grdama,  kao  pravoga  zacetnika  seljaike  bune.  U  obce  je  plemstvo  silno  rogoborilo 
protiv  dvorske  stranke,  pace  i  protiv  samoga  kralja,  dok  je  u  drugu  ruku  slavilo  erdelj- 
skoga  vojvodu  Ivana  Zapolju  kao  spasitelja  domovine,  kojega  bi  trebalo  uzvisiti  na 
kraljevsko  prijestolje.  ZnaCajno  je,  da  je  baS  u  ono  vrijeme  netko  pokuSao  atentat  na 
kralja  Vladislava:  nekoga  jutra  prosvirale  su  dvije  kruglje  prozor  kraljevske  loznice,  ali 
nijesu  shvatile  kralja,  koji  je  vec  bio  u  dvorskoj  kapelici.  No  jo§  je  znacajnije,  da  krivca 
nijesu  mogli  ill  htjeli  pronaci ;  Tomo  Bakad  i  privrzenici  njegovi  bijedili  su  javno  Zapo- 
Ijevce,  da  su  oni  pokuSali  izvesti  taj  zloCin. 

Sabor  ugarski  od  godine  1514.,  kojega  je  zakljudke  kralj  potvrdio  19.  studenoga, 
znamenit  je  i  po  tome,  §to  je  na  nj  donio  Stjepan  Verbeci,  protonotar  kraljevskoga 
sudca,  svoje  gotovo  djelo:  »Tripartitum  opus  iuris  consuetudinarii  incliti 
regni  Hungariae«  (Obidajno  pravo  slavnoga  kraljevstva  Ungarije  u  tri  desti).  Jo§  na 
saboru  god.  1498.  bija§e  61ankom  §estim  odredjeno,  da  se  popiSu  i  poredaju  stare  obi- 
diajne  pravne  ustanove,  po  kojima  se  je  dosad  sudilo.  Taj  posao  povjeren  bi  magistru 
Adamu  i  jo§  jednomu,  kojega  ce  kralj  imenovati.  Kralj  je  na  to  povjerio  tu  zadacu  ba§ 
Stjepanu  Verbecu,  koji  je  svojim  djelom  stvorio  zbornik  privatnoga  prava  ne  samo 
ugarskoga,  nego  i  hrvatskoga  plemstva.  Zbornik  Verbecov  bi  najprije  od  deset  za  to 
izabranih  odbornika  pregledan,  i  onda  od  sabora  primljen.  Spremalo  se  jo§,  da  ga  kralj 
potvrdi  i  svojim  pecatom  podkrijepi;  sastavljen  bi  dapace  i  koncept  kraljevske  potvrde, 
ali  do  potvrde  ipak  nije  doSlo.  Premda  dakle  »Tripartitum«  nije  potvrdjen  ni  pecatom 
podkrijepljen,  a  ni  progla§en  zakonom:  ipak  je  to  djelo  vrijedilo  kroz  tri  stoljeca  i  vise 
kao  pravi  zakon,  te  su  njime  utvrdjena  sva  tadanja  politidka  i  socijalna  privilegija  ple- 
micka  sve  do  najnovijih  vremena.  Mnogo  je  ugledu  i  obcemu  prihvatu  djela  doprinijelo 
i  to,  §to  je  vec  1517.  u  Becu  prvi  put  Stampano,  te  tako  brzo  razSireno  (hrvatski  prijevod 
od  IvanuSa  PergoSida,  posvecen  knezu  Jurju  Zrinskomu,  izaSao  je  gtampan  u  NedeliSdu 
god.  1574.).  Suvremenici  slavili  su  Stjepana  Verbeca  u  velike;  pozunski  prepoSt  Jeronim 
Balbi  uzporedjuje  ga  u  jednoj  pjesmi  svojoj  sa  starogrdkim  zakonodavcima:  Minosom, 
Likurgom  i  Solonom. 

(Banovanje  Petra  Berislavida  u  Hrvatskoj,  1513.-1516).  Petar  Beri- 
slavid,  dobitnik  u  boju  kod  Dubice,  spada  medju  najodlidnije  muzeve  hrvatskoga  naroda 
na  osvitku  §estnaestoga  stoljeda.  Djela  je  njegova  opisao  mladji  rodjak  njegov  Antun 
Vrandid,  potonji  nadbiskup  ostrogonski  (f  1573.);  Vrandideve  pak  biljezke  upotrebio  je 
u    sedamnaestom    stoljedu    Ivan    Tomko  Mrnavid   za   svoj    obSirni  zivotopis.    Po   ovima 


BANOVANJE    PETRA    BERISLAVICA   V    HRVATSKUJ    (l5l3 — 15l6).  i57 

rodio  se  je  Petar  Berislavic  u  gradu  Trogiru  u  mletaikoj  tada  Dalmaciji  izmedju  go- 
dina  1450  i  1460 ,  a  imao  je  maogo  rodbine  i  svojte  ne  samo  u  svome  rodnome  gradu, 
nego  i  u  Sibeniku.  Od  tih  se  po  imenu  spominje  porodica  Statileo  u  Trogiru,  a  Vran- 
dici  u  Sibeniku.  Poput  mnogih  suvremenih  zemljaka  svojih  nije  htjeo  zivjeti  pod  vlaScu 
mletackom,  vec  je  traiio  svoju  srecu  u  susjednoj  Hrvatskoj  i  Ugarskoj.  PosvetivSi  se 
sve<5eni6komu  stalezu  stekao  je  ne  samo  visoke  duhovne  dasti,  nego  i  velik  ugled  na 
dvoru  kralja  Vladislava,  koji  ga  je  vi§e  puta  Siljao  na  strane  dvorove,  kao  u  Rim,  Nje- 
maiku,  Francuzku,  pak  i  u  MIetke.  Jos  u  srpnju  1510.  predlagao  je  Petar  Berislavic  kao 
stolnobiogradski  prepo§t,  da  se  Mletcima  otme  njegova  domovina  Dalmacija,  pate  se  je 
i  sam  nudio,  da  6e  to  izvesti  pomodu  svojih  rodjaka,  kojih  imade  narodito  u  gradovima 
Trogiru  i  Sibeniku  (haver  tanti  parenti  in  moiti  lochi  .  .  .  de  Dalmatia,  ma  maxime  in 
Trahu  et  Sibinico) 

Na  podetku  godine  1513.  bio  je  Petar  Berislavid  ved  biskup  vesprimski  i  kraljevski 
blagajnik,  a  nekoliko  mjeseci  zatim  povjerena  bi  mu  teika  zadada,  da  u  ono  osudno 
vrijeme  podje  upravljati  i  braniti  hrvatsko  kraljevstvo.  Premda  je  srednom  pobjedom  kod 
Dubice  u  prvi  kraj  odklonio  prijetecu  pogibao  od  povjerene  mu  zemlje,  ipak  je  kroz 
sve  dalje  banovanje  svoje  poglavito  morao  stajati  na  strazi,  vodedi  gotovo  neprestani 
mili  rat  s  bosanskim  sandzacima  i  pa§ama.  Stanje  njegovo  bilo  je  to  neprilidnije,  jer 
mu  MIetci,  koji  su  ga  smatrali  uskokom,  nijesu  nikad  pravo  vjerovali,  sjecajudi  se  vazda 
njegovih  predloga,  da  se  njima  silom  otme  Dalmacija.  Kralj  mu  bijaSe  doduSe  podijelio 
bogatu  prioriju  vransku  i  s  njom  spojenu  dast  dubidkoga  zupana;  ali  ni  prihodi  od 
tih  sluzba  nijesu  nikako  dostajali,  da  uspje§no  vrSi  svoj  zadatak.  Jer  za  obranu  Hrvatske 
trebalo  je  mnogo  novaca  i  vojske,  a  nijedooga  nije  u  njega  nikada  dosta  bilo.  Izmedju 
knezova  i  plemica  hrvatskih,  koji  su  ga  u  teikom  zvanju  oduSevljeno  pomagali,  spominje 
se  narodito  Ivan  Kriianic  iz  Nebljuha,  kojemu  je  kralj  Vladislav  za  zasluge  njegove, 
stedene  u  turskim  ratovima,  13.  prosinca  1513.  darovao  grad  Hresno  u  zagrebadkoj 
zupaniji.  I  Nikola  Zrinski,  §urjak  Ivana  Karlovica,  iztiie  se  u  to  vrijeme  kao  gorljiv  pri- 
vrienik  Petra  Berislavica.  Cini  se,  da  je  hrabromu  knezu  Nikoli  Zrinskomu,  otcu  siget- 
skoga  junaka,  bilo  do  toga,  da  obrani  djedovinu  svoga  roda,  naime  grad  Bribir  s  kotarom 
u  juinoj  Hrvatskoj.  Dne  4.  listopada  1514.  nalazimo  kneza  Nikolu  Zrinskoga  u  samostanu 
Franjevaca  u  Bribiru,  gdje  no  u  isti  mah  borave  s  njime  i  drugi  zastupnici  slavnoga 
plemena  Subida,  kao  Ugrinici,  Obradici,  Krivdidi  i  StojSidi.  Svi  ti  zajedno  uzimaju  u 
svoju  zaStitu  tu  odlicnu  zaduSbinu  svoga  plemena,  te  se  zavjeruju,  da  de  ju  braniti  i 
Stititi  od  svakoga,  a  jamadno  i  od  Turaka,  da  im  ne  oskvrnu  grobove  slavnih  praotaca. 

Petar  Berislavic  zove  se  jo§  na  koncu  1513.  naprosto  »prefectus  banatus*;  no  slije- 
dede  godine  ved  je  pravi  ban.  Uza  nj  su  slavonski  banovci  Baltazar  Badan  i  Baltazar 
Alapid  ;  dast  protonotara  vrSi  Franjo  od  Moravda.  Krbavski  knez  Ivan  Karlovid  ne  spo- 
minje se  viSe  kao  banovac  Dalmacije  i  Hrvatske;  mogude  da  ga  je  ban  navlastice  li§io 
te  dasti,  jer  je  primao  placu  iz  Mletaka,  te  se  vazda  pokazivac  odanim  privrienikom 
republike.  Uz  borbe  s  Turcima  imao  je  ban  Petar  Berislavid  pune  ruke  posla  uredjujudi 
zamrSene  prilike  tako  u  Slavoniji  kao  u  Hrvatskoj.  Dne  20.  prosinca  1513.  pi^  mu 
kralj  iz  Budima,  kako  su  staleii  Slavonije  poslali  k  njemu  dva  svoja  poslanika  s  tuibom, 
da  se  sudbeno  izredene  osude  nimalo  ne  izvrSuju;  s  toga  zapovijeda  kralj  banu  i  ba- 
novcu  Alapidu,  kao  i  protonotaru  Franji  od  Moravda,  da  na  zahtjev  stranaka  moraju 
budno  paziti  i  nastojati,  da  po  zakonu  i  obidaju  redene  kraljevine  budu  sudadke  osude 
svaki  put  i  provedene.  Na  molbu  istih  poslanika  nalaie  kralj  banu  drugim  pismom,  da 
mora  Stititi  n\ie  plemstvo  od  nasilja  velikaSa,  koji  ne  samo  da  ga  progone  i  imanja  mu 
otimlju,  nego  niti  na  sud  ne  de  dolaziti,  kad  ih  oStedenici  tuie. 

Na  podetku  god.  1514.  bilo  je  Petru  Berislavidu  svu  snagu  uloiiti  za  obranu  kra- 
jiSkih  gradova.    Ved  bi  spomenuto,  kako    su  Turci  u  vcljadi    krvavih    glava  otiJli  izpred 

HrT.  pofj.   II.  HI.  »7 


jjg  KRALJ    VLADISLAV   II.    JAGELOVI6    (1490,  — 1516.). 

grada  Knina.  Kad  je  poslije  toga  planula  seljadka  buna  u  Ugarskoj,  banu  je  trebalo 
oprezno  raditi,  da  se  pokret  ne  razgrani  i  po  hrvatskom  kraljevstvu,  gdje  no  stanje 
kmetova  nije  bilo  ni  malo  povoljnije,  nego  u  Ugarskoj.  Cini  se,  da  su  i  teie  slavonskih 
staleza  pomagale  gu§iti  bunu;  kralj  je  bar  pismom  od  29.  svibnja  pozvao  plemide  i  po- 
sjednike  vukovske  zupanije,  da  se  listom  dignu  na  oruzje  protiv  buntovnih  seljaka,  i 
da  podju  onamo,  kamo  ce  ih  pozvati  palatin  Emerik  Perenj. 

Poslije  uguSene  bune  ban  se  je  Petar  Berislavic  opet  bavio  nutarnjim  poslovima 
kraljevine  Slavonije.  Dae  25.  kolovoza  1514.  zapovijeda  mu  kralj,  da  na  prvom  sla- 
vonskom  saboru  konafino  rijesi  parnicu  izmedju  slobodne  obcine  na  brdu  Gradcu  i 
zagrebadkoga  kaptola  radi  polja  Krog  ili  Siget  u  kotaru  zagreba6kom.  Dva  mjeseca 
poslije,  naime  30.  studenoga,  poziva  opet  bana,  da  svom  strogosdu  postupa  protiv  onih 
duhovnika  i  svjetovnjaka  u  Slavoniji,  koji  preziruci  svoje  redovite  domace  sudce  iznose 
svoje  parnice  budi  pred  rimsku  stolicu,  budi  pred  sudce  zadarske,  Sibenske  i  ninske  pod 
vlaScu  mletadkom,  pak  tako  svoje  protivnike  ne  samo  mu6e,  nego  i  znatno  o§tecuju.  Ban 
mora  strogo  kazniti  svakoga,  koji  bi  donio  kakovu  odluku  papinsku  ili  stranoga  suda, 
a  nije  prije  zapodjeo  parnice  pred  redovitim  sudom  u  domovini.  Osobito  se  je  me- 
djutim  ban  Petar  Berislavic  brinuo  za  obranu  hrvatske  zemlje,  jer  su  bosanski  Turci 
upornije  nego  prije  udarali  na  preostale  joS  gradove.  U  rujnu  provali  4000  Turaka  naj- 
prije  u  oblasti  krbavskoga  kneza  Ivana  Karlovi6a  i  onda  u  susjedne  kotare  mleta6ke 
Dalmacije,  poharavSi  ih  nemilo  i  odvedavli  sa  sobom  silno  blago  i  do  3000  Ijudi.  Ivan 
Karlovic  i  vojvoda  Kozulic  potekoSe  dodu§e  za  njima  u  Bosnu,  da  im  plijen  otmu,  ali 
bi§e  suzbijeni  i  natrag  do  Vrane  potjerani.  Na  koncu  godine  1514.  dodjo§e  Turci  joS 
dva  put  u  juznu  Hrvatsku  i  Dalmaciju  sa  znamenitijom  silom,  te  uze§e  najprije  jedan 
kaSteo  nedaleko  od  Novigrada,  pak  iz  njega  izvedoSe  do  400  duSa;  zatim  udarise  na 
Karin,  grad  Ivana  Hranovida,  koji  se  je  njima  junafiki  opirao  do  tri  dana,  ali  ga  oni 
predobiSe,  pak  i  odanle  izvedoSe  do  300  du§a,  vecinom  zena  i  kceri  plemickih  od  sta- 
roga  plemena  Karinjana;  tako  isto  namjeri§e  se  oni  na  junaSki  odpor,  kad  su  dalje  bill 
navalili  na  grad  Jurja  Korlatovida  (kod  danasnjega  sela  Korlat),  koji  im  je  pao  u  ruke 
tek  detvrti  dan  borbe,  polto  se  je  gospodar  njegov  spasao  u  Nadin.  Kad  se  na  to 
obori§e  na  tvrdi  Perusic,  tako  im  se  oprijeSe  branitelji,  da  su  se  morali  okaniti  daljega 
juriSanja,  te  povratiti  u  Bosnu. 

Bas  ta  posljednja  provala  turska,  za  koje  su  osobito  stradali  plemici  starohrvatske 
zupe  Luke,  potakla  je  bana  Petra  Berislavica,  da  se  spremi  za  navalni  rat  na  Bosnu. 
U  to  ime  trazi  on  pomodi  na  sve  strane.  Posljednjih  dana  prosinca  1514.  boravi  banov 
poslanik,  vesprimski  kanonik  Petar,  u  Dubrovniku,  i  trazi  ondje  novaca  kako  u  ime 
redovite  zaStitnine,  §to  su  ju  godimice  kralju  pladali,  tako  u  ime  vanredne  podpore. 
DubrovCani  prepadoSe  se  u  prvi  mah  s  toga  zahtjeva,  te  pisaSe  28.  prosinca  pismo 
»Petru  Berislavu  biskupu  vesprimskomu  i  kraljevskomu  blagajniku,  prioru  vranskomu  i 
banu  hrvatskomuc,  da  ne  mogu  dati  »pomoci  zemljama  hrvatskim*,  jer  se  i  sami  boje 
TurCina.  »Ne  bismo  mogli  dati  ni  6itavu  ni  dio  svote  novaca  bez  velike  opasnosti  za 
nal  grad,  jer  bi  to  moglo  dodi  do  uSiju  Turaka,  kojih  gotovo  uvijek  imade  mnogo  u 
naSemu  gradu.  Jer  kad  bi  dali,  recimo,  stotinu,  navijeStalo  bi  se,  da  smo  dali  sto  tisuca 
i  da  Stitimo  Hrvatsku  protiv  sultana;  a  ta  bi  sumnja  ili  vijest  mogla  biti  na  propast 
naSih  trgovaca  i  njihove  trgovine  u  turskim  stranama,  i  §to  vise,  na§a  bi  obcina  doSla 
u  najvedu  opasnost  ....  Svi  bi  mi  u  du§i  svojoj  ieljeli,  kad  bi  prilike  vremena  dopu- 
Stale,  da  va§u  predastnost  pri  tako  dastnom  poduzecu  pomazemo  ne  samo  novcem,  nego 
i  krvlju  svojomt.  Medjutim  se  poslije  ipak  predomisliSe,  te  doznadige  31.  sijednja  1515. 
hrvatskomu  banu  1500  zlatnih  forinti  u  ime  zaStitnine  za  posljednje  tri  godine.  O  van- 
rednoj  pomodi  nema  medjutim  ni  spomena.  Ban  se  je  Petar  Berislavid  obracao  i  na  druge 
strane,  medju  inima    izravno   i    na    papu    Leona  X.,  kod    kojega   je    nasao   vi§e  odziva. 


B4N0VANJB  PETRA    B£RISLAVi6a    U    HRVATSKOJ    (I6l3. —  l5l6.).  25$ 

Ir  pisama,  §to  ih  je  papa  30.  oiujka  1515.  pisao  i  kralju  Vladislavu  i  banu  Berislavidu, 
razabiramo,  da  je  Leo  X.  po  svojim  prokuratorima  (otoikomu  biskupu  Vincentiju  An- 
drejevicu  i  kortonskomu  Juliju)  poslao  u  Hrvatsku  mnogo  zita,  pu§£anoga  praha,  sumpora, 
solitra,  vi§e  vrsti  topova,  pade  i  2000  dukata  u  gotovom  oovcu  (magnum  tritici  numerum, 
magnum  hordei  illo  comportandum  iussi  dari,  pulverisque  perfect!  ad  tormenta  impellenda 
libras  mille,  sulphuris  praeterea  libras  decies  mille,  salis  nitri  quinquies  mille,  quibus  ex 
rebus  pulvis,  si  esset  opus,  confici  posset.  Tormenta  etiam  varii  generis  aliquot.  Atque 
lis  quidem  rebus  omnibus  curatae  pecuniae  adieci  numos  aureos  vicies  centum),  zapovje- 
divSi  im  podjedno,  da  se  sve  to  imade  upotrebiti  po  odredbi  i  savjetu  hrvatskoga  bana 
Petra  (qua  pecunia,  quibusque  rebus  ex  .  .  .  Croatiae  praefecti  sententia  et  consilio  ute- 
rentur).  LJ  pismu  na  bana  kaie  papa,  da  to  £ini  na  njegovu  pobudu  (qua  impulsore),  i 
da  osim  kralja  ne  bi  u  ovim  prostranim  i  napuc^enim  oblastima  njemu  nikoga  pred- 
postavio  (qui  te  secundum  regem  tanti  facio,  ut  tibi  ista  in  regione  latissima  atque  po- 
pulosissima  praeleram  neminem).  Papa  Leo  X.  nije  medjutim  ni  poslije  sustao,  pomazudi 
kralja  Vladislava  i  bana  Petra  Berislavica  u  borbi  s  Turcima.  Dne  13.  svibnja  javlja  on 
temeSkomu  zupanu  i  kapetanu    dolnjougarskih   strana    Stjepanu    Batoru,  kako  po    jegar- 


Medalja  s  likom  kralja  Vladislava  II. 

Narodni  m«s«^  a  BudimpeSti. 


skomu  kantoru  Bernardu  salje  daljih  20.000  dukata  za  obranu  kraljevstva  ugarskoga;  u 
isti  mah  pi§e  poslanice  na  sve  vladare  evropske,  zaklinjuci  ih,  da  priteku  u  pomoc 
izmorenoj  Hrvatskoj  i  njezinome  banu.  Iste  Mletdane  moli  pismom  od  15.  lipnja  1515., 
da  po§lju  novaca  >barem  za  obranu  grada  Jajca<  (saltern  ad  tutandam  Jayczam),  koji  su 
tada  Turci  podsjedali. 

Dok  je  take  papa  Leo  X.  u  prvoj  polovici  1515.  £inom  i  rijeiima  bodrio  krSdanski 
svijet  za  boj  s  Turcima,  nije  ni  ban  Petar  Berislavic  mirovao,  to  manje,  §to  bijahu  Turci 
u  veljati  opet  do  Senja  provalill  U  ozujku  stoji  ban  Petar  Berislavid  sa  500  konjanika 
i  2000  pjeSaka  na  jugu  Velebita  nedaleko  od  mletadkoga  grada  Sibenika,  te  o^ekuje 
ieSku  vojsku  od  5000  Ijudi.  Oiito  se  je  tada  spremao,  da  otme  Turcima  gradove  iupa- 
nije  Luke,  koje  bijahu  na  koncu  proSle  godine  osvojili  (kaSteo  kod  Novigrada,  Karin, 
Korlat  i  druge),  premda  su  se  Mletci  bojali,  da  ce  udariti  na  njihove  gradove  u  Dalma- 
ciji.  No  dok  je  ban  sve  iz  Ceike  odekivao  pomocnih  Ceta,  kratili  su  se  Hrvatskoj  po- 
magati  staleii  slavonski,  sabrani  tada  u  travnju  na  saboru  u  Kriievcima,  govored,  da  su 
po  staro  n-f   cbi^8ju  citni    buniti    s{iro    s\oju    kialjevinu,  p&k   da  stoga  [ce  nr.craju  id 


35o  KRALJ    VLADISLAV    II.    JAGELOV16    (1490.  — 1516.). 

preko  Save  krv  prolijevati  za  hrvatske  krajiSke  gradove.  Ban  se  je  radi  toga  nemara 
potuzio  kralju,  koji  je  onda  19.  travaja  \z  Pozuna  oStrom  poslanicom  ukorio  slavonske 
staleze,  te  im  zaprijetio  Ijagom  vje£ne  nevjere  i  gubitkom  imanja  (sub  nota  perpetue 
infidelitatis  ammissioneque  bonorum  vestrorum),  ako  se  ne  bi  banu  pokorili  i  onamo 
posli,  kamo  on  zapovjedi.  >Vi  dobro  zoadete*,  piSe  kralj,  >koliko  su  mnoztvo  krScanskih 
vjernika  i  koliko  plijena  neprijatelji  turski  netom  iz  Hrvatske  odvukli,  i  koliko  dnevice 
odvode,  ne  prestajudi  onu  prenesrecnu  zemlju  (patriam)  pustoiiti  i  robiti.  Dapa6e  i  u 
ovaj  das  stigle  su  nam  s  bosanske  granice  tuzne  novine,  kako  su  Turci,  skupivSi  se  u 
velikom  broju,  odludili  provaliti  u  onu  krajinu,  a  najviSe  u  onu  kraljevinu  Hrvatsku,  da 
ju  preko  obicaja  (ultra  solitum)  opustose,  te  njezine  gradove  i  tvrdinje  razvaie.  Ako  se 
to  zgodi,  mozete  uvidjeti,  da  ni  vas,  koji  ste  susjedi  one  kralj  e vine,  ne  ce  minuti 
pogibija,  te  vama  zato  vi§e  nego  ostalim  na§im  podanicima  mora  biti  stalo,  kada  recenoj 
kraljevini  Hrvatskoj  opasnost  zaprijeti  ...  Mi  smo  takodjer  zapovjedili,  da  se  i  ovdje  u 
Ugarskoj  skupi  §to  obilatija  vojska,  da  najbrze  pritede  u  pomoc  vama  i  onoj  propada- 
jucoj  kraljevini  .  .  .<  Drugom  poslanicom  od  21.  travnja  imenovao  je  kralj  bana  Petra 
Benslavida  svojim  zamjenikom  za  sabor  kraljevine  Slavonije,  na  kojemu  ce  se  vijecati  o 
>spasu  i  obrani<  kraljevstva. 

Nije  poznato,  da  li  se  je  sabor  odazvao  kraljevu  nalogu,  i  da  li  su  se  cete  sla- 
vonskih  staleia  pridruzile  banovoj  vojsci.  Ali  mletadki  senator  Marcantonio  Michieli  biljezi 
28.  svibnja  vijest,  >kako  je  ban  hrvatski,  po§to  se  nagrabio  plijena  u  Bosni,  utaborio 
pod  nekim  turskim  mjestom  kod  Novigrada  sa  10.000  Ijudi,  i  kako  je  bosanski  pa^a 
na  njega  nahrupio,  te  ga  razbio  i  oduzeo  mu  topove,  tako  da  je  ban  jedva  sa  dvadeset 
i  pet  konjanika  pobjegao«.  MletaSki  senator  u  svojoj  prekratkoj  biljezci  ne  kaze,  da  li 
se  je  osudni  boj  zgodio  kod  Novigrada  na  LJni  ili  kod  mletadkoga  Novigrada  u  Dalma- 
ciji;  dini  se  vjerojatnije,  da  je  borba  biia  kod  potonjega,  gdje  su  Turci  prolle  godine 
osvojili  hrvatske  gradove  zupanije  Luke.  Moguce  takodjer,  da  je  vijest  mletadkoga 
senatora  pretjerana,  ali  nema  sumoje,  da  se  je  toliko  pripravljana  vojna  bana  Petra 
Berislavica  svrSila  porazom  njegovim  u  svibnju  1515. 

Ali  to  nije  bilo  Citavo  zlo.  Slavodobitni  Turci,  razpr§iv§i  hrvatsku  vojsku,  obori§e 
se  na  povratku  svom  snagom  na  Jajce,  da  udine  jednom  kraj  jajafikoj  banovini,  i  da 
maknu  s  puta  glavni  branik  hrvatskoga  kraljevstva.  Bilo  je  to  mjeseca  lipnja  1515. 
Cini  se,  da  su  Turci  najprije  uzeli  susjedne  gradove  Jezero  (na  zapadu)  i  Bocae  na 
sjeveru),  koji  su  dosad  prijedili,  da  se  grad  Jajce  sa  svih  strana  opale.  Pogibao  za  Jajce 
morala  je  biti  velika,  jer  se  je  sve  u  Rimu  Strepilo  za  njegovo  stanje,  te  je  papa 
15.  lipnja  posiao  Mletcima  spomenuto  vec  pismo  za  novdanu  pomoc,  koja  je  potrebita 
»i  radi  poraza  ugarskih  deta  i  radi  podsade  Jajcac  (quantum  necesse  sit  clade  ex  duabus 
partibus  accepta:  et  copiis  Ungarorum  profligatis  et  Jaycza  obsessa).  Opasnost,  da  de  pro- 
pasii  Jajce  i  s  njim  ostatak  banovme,  bila  je  tolika,  da  je  u  srpnju  sam  palatin  Emerik 
Perenj  vodio  vojsku  na  obranu  grada  (va  con  zente  per  socorer  Jaycza  obsessa  da  Turchi). 
Ne  znamo  potanko,  §ta  se  je  dalje  u  srpnju  zgadjalo  oko  Jajca;  no  vrlo  je  vjerojatno,  da 
s»u  Turci  na  odigled  pomocne  vojske  krScanske  otilli  izpred  grada.  MIetadki  izvori  javljaju  u 
kolovozu,  da  su  Turci  digli  podsadu  Jajca,  kojemu  su  Ugri  u  pomod  pritekli  (Zercha 
Turchi,  come  hanno  levato  de  la  impresa  di  Jayza,  quale  sta  socorsa  da  Hongari).  Sultan 
je  pade  ba§  u  to  vrijeme  posiao  svoje  poslanike  na  dvor  kralja  Vladislava,  nudedi  mu  mir 
jh  bar  produljenje  ob  tojecega  vec  primirja.  All  Vladislav,  potaknut  papom  Leonom  X. 
otezao  je  odludnim  odgovorom,  a  na  to  su  Turci  opet  zaigrali  krvavo  kolo    pod  Jajcem 

Na  blagdan  sv.  Stjepana  kralja  —  20.  kolovoza  1515.  —  vijeca  sabor  kraljevine 
Slavonije  u  Cazmi  pod  predsjedanjem  bana  Petra  Berislavica.  Istoga  dana  pi§e  kralj 
Vladislav  iz  Budima  gotovo  zdvojno  pismo  stalezima  Slavonije,  zaklinjuci  ih,  da  za  volju 
svojega   spasenja   i   ditavoga   kraljevstva    (privata   et   totius   regni    salus)    skupe  Ito  vi§e 


n 


POSUEDNJI    UGOVORI    S    CaRKM    MAKSIMILIJANOM    U    BE^U    (22.    SRPNJA    1515).  201 

iiveia  i  deta,  pak  da  oboje  povjere  banu  Petru  Berislavidu,  da  pomogne  gradovima  na 
krajini,  jer  ce  ih  inade  branitelji  njihovi  morati  radi  glada  (ob  intolerabilem  pene  ege- 
statem  et  famem)  ostaviti.  U  isto  se  je  vrijeme  £uIo  u  Mletcima,  kako  su  Turci  u  Bosni 
skupili  vojsku  od  40.000  Ijudi,  s  kojima  ce  udariti  na  Ugarsku  i  Hrvatsku.  Sam  ban 
Petar  Berislavic  boravi  1.  rujna  u  Slobokini  kod  Pleternice,  spremajuci  se  jamadno 
odanle  poci  u  Bosnu,  te  zapovijeda  u  kraljevo  ime  zagrebadkomu  kaptolu,  da  mu  za 
obskrbu  Jajca  do  14.  rujna  po§Ije  dvanaest  kola,  natovarenih  vinom  i  zttom.  Ban  je 
Berislavic  opet  7.  studenoga  u  SloboStini,  gdje  no  poziva  svoga  banovca  Baltazara 
Badana,  neka  naloii  podprabiljeiniku,  da  napiSe  u  ime  staleza  molbu  kralju  Vladislavu, 
da  se  ne  ruSi  grad  plemica  Franje  Nelipida  od  Dobre  kude,  kako  je  to  herceg  Lovro 
Ilodki  po  kraljevu  nalogu  i  protiv  povlastica  slavonskoga  plemstva  poieo  izvoditi. 

Nema  sumnje,  da  je  neumornim  nastojanjem  bana  Petra  Berislavida  grad  Jajce  na 
koncu  godine  1515.  primio  toliko  ziveia  i  pomodnih  6eta,  da  je  mogao  opet  neko  Tri- 
jeme  odolijevaii  turskim  navalama.  Oko  29.  sijednja  1516.  boravi  ban  ve<5  u  Kriievcima, 
gdje  no  drii  redovni  oktavalni  sud,  kojom  su  prigodom  uza  nj  oba  slavonska  banovca 
Baltazar  Badan  i  Baltazar  Alapic,  kao  i  novi  protonotar  Stjepan  Henczelffy  od  Petrovca. 
S  Turcima  ne  bijaSe  sklopljen  rair  ni  produljeno  primirje.  joS  14.  veljace  1516.  primio 
je  ban  pismo  od  pape  Leona  X.,  u  kojemu  ga  papa  poziva,  neka  i  on  poradi,  da  ne 
dodje  do  mira  s  Turcima,  jer  je  eto  i  francuzki  kralj  privolio  na  sveti  rat  s  nevjerni- 
cima.    Ako'  bi   pak   bana  potreba  snaSla  radi  obrane    kraljevstva,  neka  slobodno  uzme  i 


Odlomak  pisma,  §to  oa  je  knez  Krsto  Frankapan  piSAo  u  ModruSama 

13.  prosinca   1 504.   n  prilog  sestri  Beatrici. 
CiU  se:   >lteBi  not  Crittoforns  promittimiu  Uta  tapra  scripta  coaservare  et  manu  propria  tcripsic. 

Isvornilc  a  kr.  arkivu  a  Monakovu. 


upotrebi  svu  zairu,  koju  je  papinski  poslanik  i  kortonski  biskup  Julije  u  mietadkom 
gradu  Sibeniku  pohranio. 

(Posljednji  ugovori  s  carem  Maksimilijanom  u  Bedu,  22.  srpnja  1515.; 
smrt  kralja  Vladislava  II.,  13.  oiujka  1516.).  Ved  bi  spomenuto,  kako  su  nakon 
svladane  seljadke  buoe  obdenito  slavili  erdeljskoga  vojvodu  Ivana  Zapolju  kao  >spasi- 
telja  kraljevstva*  (liberator  regni),  i  kako  su  privrienici  njegovi  pomiSljali  i  na  to,  da  ga 
uzvise  na  kraljevsko  prijestolje.  I  sam  Ivan  Zapolja  nadao  se  je  uvijek,  da  de  mu  se 
kada  tada  ielja  izpuniti,  premda  ga  bijaSe  kralj  ponovno  odbio,  kad  je  ono  god.  1513. 
sa  1000  konjanika  osvanuo  u  Budimu,  silom  provalio  u  kraljevski  dvor  i  zahtijevao,  da 
mu  kraljevnu  Aau  dadu  za  ienu.  All  sada  je  bolezljivi  kralj  bio  joS  nemodaiii,  a  i  za 
slaba^noga  mu  sina  Ljudevita  nagadjalo  se  je  mnogo»  da  ne  de  dugo  iivjeti. 

§to  su  vi§e  privrienici  Ivana  Zapolje  uzdizali  svoga  Ijubimca,  to  su  se  teie  sabrinuli 
oni  muievi,  koji  su  pripadali  dvorskoj  stranci.  Na  delu  njima  bio  je  palatin  Elmerik 
Perenj,  a  uza  nj  kancelar  i  biskup  peduvski  Juraj  Sakmari,  najugledaije  lice  iza  primasa 


a6a  ^  KRALJ   VLADISLAV    IL   JAGEL0Vj6    (1490.— 1516.). 

i  kardinala  Tome  Bakaia  od  Erdeda.  Kao  protivnici  Ivana  Zapolje  radili  su  oni  u  prilog 
caru  Maksim ilijanu,  nastoje6i  svima  silama,  da  se  kraju  privede  joS  god.  1507.  ugovorena 
dvojaka  zenitba  izmedju  porodica  Jagelovida  i  Habsburga,  jer  su  bili  ubijedjeni,  da  take 
dine  najbolje  i  sebi  samima  u  prilog.  Ako  bi  naime  kralj  Vladislav,  kako  se  je  moglo 
nagadjati,  umro  prije  nego  §to  mu  sin  doraste,  te  bi  car  Maksimilijan  stekao  priznanje  kao 
skrbnik  i  regent  u  njegovim  kraljevinama,  to  su  ta  gospoda  mogla  sigurno  odekivati,  da  ce 
oni  i  dalje  vrSiti  najviSu  vlast  u  Ugarskoj,  buduc  da  car  nikako  ne  bi  mogao  ondje  boraviti. 

Car  je  Maksimilijan  joS  od  g.  1510.  neprestano  ugovarao  s  kraljem  Vladislavom,  kako 
da  se  ostvari  zasnovana  ienitba  izmedju  njihovih  potomaka.  Poslanik  njegov  Spiesshammer 
(Cuspinianus)  boravio  je  u  tom  poslu  kroz  detiri  godine  deset  puta  na  ugarskom  dvoru. 
Neko  vrijeme  6inilo  se,  kao  da  6e  poljski  kralj  Sigismund,  brat  kralja  Vladislava  i  Surjak 
Ivana  Zapolje,  pomrsiti  sve  osnove  cara  Maksimilijana.  Taj  bija§e  naime  pokusao,  da 
oslobodi  njemaCke  vitezove  u  Poljskoj  od  vrhovne  lenske  vlasti  poljaike,  pak  s  toga  je 
bilo  posve  naravno,  da  je  i  poljski  kralj  nastojao,  da  zaprijefii  sve,  6im  bi  se  vlast  kude 
Habsburg  mogla  podidi  i  razgraniti.  K  tome  nije  bilo  nikakvo  dudo,  ako  je  kralj  Sigismund 
radio,  da  po  izumrdu  starije  loze  svoje  porodice  u  kraljevinama  Ugarskoj,  Hrvatskoj  i 
^e§koj  sam  zavlada  tima  zemljama,  ili  da  ih  bar  namakne  svome  §uri  Ivanu  Zapolji. 
Car  Maksimilijan  pregnuo  je  s  toga,  da  ma  kojim  nadinom  zaprijedi  poljskoga  kralja  u 
njegovu  nastojanju.  U  to  ime  odludio  je  stvoriti  neku  koaliciju  na  obranu  njemadkoga 
reda,  te  je  god.  1514.  utanadio  i  savez  s  velikim  knezom  ruskim  Vasilijem  III.  Ivano- 
videm,  koji  je  vec  dvije  godine  s  Poljacima  ratovao.  Kad  je  u  tom  ratu  Sigismund 
izgubio  znameniti  grad  Smolensk,  prepao  se  je  on  tako,  da  se  je  sve  pored  malo  zatim 
odriane  sjajne  pobjede  pozurio,  da  bar  cara  Maksimilijana  odvrati  od  daljega  neprija- 
teljstva.  Odluku  njegovu  podkrijepili  su  jo§  bolje  njegov  kancelar  Szydlowiecki  i  pod- 
kancelar  Petar  Touricki,  koji  se  bijahu  popeli  do  svojih  dasti  po  preporuci  kralja  Vla- 
dislava i  njegova  kancelara  Sakmarija,  dok  je  Ivan  Zapolja  radio  protiv  Tomickoga. 
Kancelar  poljskoga  kralja  Szydlowiecki  poSao  je  na  to  u  Budim,  gdje  se  je  sastao 
s  carevim  poslanikom  Spiesshammerom  (Cuspinianus),  kao  i  s  ugarskim  kancelarom  Sakma- 
rijem  i  drugim  savjetnicima  kralja  Vladislava.  Ondje  bi  14.  studenoga  1514.  utanadeno, 
da  de  u  veljadi  dojduce  godine  kralj  Vladislav  i  Sigismund  dodi  u  Po2un,  a  car  u  Haim- 
burg,  pak  de  se  tada  odrediti  mjesto  za  zajednidki  sastanak. 

Dne  18.  ozujka  1515.  po§ao  je  zaista  kralj  Vladislav  u  Pozun,  povedav§i  sobom  djecu 
svoju  i  odpraden  od  prelata  i  magnata,  izmedju  kojih  se  spominju  oba  nadbiskupa  (Tomo 
Bakad  od  Erdeda  i  Gregorije  Frankapan),  zatim  palatin  Emerik  Perenj  i  knez  Juraj  Za- 
polja. Sigismund  stigao  je  sa  500  konjanika  24.  ozujka  u  Pozun.  Samo  cara  Maksimili- 
lijana  nije  bilo,  budi  §to  su  ga  prijedili  drugi  poslovi,  budi  §to  nije  imao  novaca.  Ali 
njega  je  zastupao  kardinal  Matej  Lang,  koji  se  je  tako  vjeSto  ponio,  da  su  ved 
20.  svibnja  podpisali  predbjeJni  zarudni  ugovor  medju  clanovima  Maksimilijanove  i  Vla- 
dislavljeve  porodice.  Bududi  da  su  neki  svjetovni  velikasi  ugarski,  skloni  Ivanu  Zapolji, 
nastojali  da  osujete  svaki  sporazum,  pozvao  je  kralj  Sigismund  cara,  da  i  on  §to  prije 
na  sastanak  dodje.  Tek  10.  srpnja  stigao  je  Maksimilijan  u  Bed;  namah  zatim  sastao  se 
je  s  oba  kralja  kod  Trautmansdorfa,  te  ih  je  onda  pozvao  u  goste  k  sebi  u  Bed,  kamo 
su  oni  17.  srpnja  i  poSli,  premda  su  se  tomu  protivili  neki  ugarski  magnati. 

Sve  uz  sjajne  zabave  i  svedanosti,  koje  su  stajale  nekih  200.000  zlatnih  forinti,  primio 
je  car  Maksimilijan  dne  20.  srpnja  mladoga  kraljevida  Ljudevita  za  svoga  posinka  (bez 
uStrba  ipak  nasljednih  prava  unuka  svojih  Karla  i  Ferdinanda  i  njihovih  sestara),  imenovao 
ga  svojim  namjestnikom  u  Njemadkoj,  te  pozvao  izborne  knezove  njemadke,  da  ga 
po  smrti  njegovoj  (carevoj)  izaberu  za  njegova  nasljednika.  Dva  dana  zatim  — 
22.  srpnja  1515.  —  bi§e  podpisani  konadni  ugovori,  kojima  su  se  tijesno  zdruzili  Jage- 
lovidi  s  Habsburgovcima.  Kraljevid  Ljudevit   vjendat    de  se  s  carevom  unukom  Marijom, 


POSLJEDNJI    UGOVORI    S    GAREM    MAKSIMILUANOM    U    BEdu    (22.    SBPNJA    1515.).  263 

a  sam  car  Maksimilijan  privremeno  s  ugarskom  kraljevnom  Anom;  podjedno  bi  odre- 
djeno,  da  brak  Maksimilijanov  s  Anom  ne  ce  vrijediti,  ako  bi  se  za  godinu  dana  s  njom 
vjenc^ao  koji  od  njegovih  unuka,  Ferdinand  ili  Karlo.  Jo§  istoga  dana  biSe  obavljena  oba 
vjenCanja  (celebrata  et  firmata  sunt  sponsalia  per  verba  matrimoaialia  et  de  praesenti)  u 
crkvi  sv.  Stjepana;  crkveni  obred  vrSio  je  kardinal  i  primas  Tomo  Bakafi  od  Erdeda. 
Odredjeno  bi  jo§,  da  de  se  brakovi  izvrSiti  tek  onda,  kad  djeca  navrSe  stanovite  godine. 
Sest  dana  poslije  podpisanih  ugovora  i  obavljenih  vjen^anja  (28.  srpnja)  ogla§eno  bi 
svijetu,  §ta  se  je  dogodilo.  Kraljevna  Ana  ostala  je  uz  cara  Maksimilijana,  i  da  ju  on 
po  svome  nafiinu  odgaja,  i  da  se  carevim  protivnicima,  a  naro^ito  Ivanu  Zapolji  za  sva 
vremena  oduzme  nada,  da  bi  ju  mogao  dobiti  za  zenu. 

Utanadenja  u  Bedu  bila  su  poglavito  u  prilog  caru  Maksimilijanu,  a  na  veliku  Stetu 
vojvodi  Ivanu  Zapolju.  I  on  bija§e  pozvan  na  sastanak,  ali  nije  htjeo  dodi,  da  ne  gleda 
slavlje  svojih  protivnika.  On  je  u  to  poduzeo  vojnu  na  Turke,  misleci,  da  de  se  u  ratu 
proslaviti,  te  kao  pobjednik  kralja  Vladislava  prinuditi,  da  napokon  ugodi  njegovim  zah- 
tjevima.  Ali  se  je  bolan  prevario.  Podigao  u  svibaju  1515.  vojsku  od  10.000  Ijudi,  te 
udario  na  turski  grad  Zrnov  (Havala,  Avala)  nasuprot  ugarskomu  Beogradu.  Medjutim 
Tarci  su  ga  suzbili,  te  mu  oteli  bojne  topove  i  ostale  ratne  sprave.  S  toga  poraza  po- 
tamnjela  je  dosadanja  slava  njegova,  a  privrzenici  njegovi  nijesu  se  usudiii,  da  se  opru 
bedkim  ugovorima.  }o§  je  Ijudi  udarac  stigao  Ivana  Zapolju,  kad  je  2.  listopada  1515. 
umria  sestra  njegova  Barbara,  kraljica  poljska.  Kad  je  zatim  vojvoda  Ivan  zamolio  svoga 
§urjaka  Sigismunda,  da  ga  Stiti  od  dvorske  stranke  u  Ugarskoj,  poljski  ga  je  kralj  na- 
prosto  opomenuo,  da  bude  pokoran  i  da  vr§i  svoje  duznosti. 

VrativSi  se  Vladislav  nakon  svedanosti  u  Bedu  preko  Soprona  u  Budim,  zatekao  je 
ondje  turskoga  poslanika.  Taj  mu  je  u  ime  Selimovo  nudio  mir  ili  produljenje  primirja, 
jer  je  sultan  u  taj  mah  bio  zabavljen  ratom  u  Egiptu.  Vladislav  nije  znao,  §ta  da  udini, 
ved  je  traiio  savjeta  i  u  rimskoga  pape  Leona  X.  i  u  cara  Maksimilijana.  U  to  najednom 
oboli  Vladislav  tako  teiko,  da  su  Ijednici  o  njegovu  spasenju  zdvajali.  Dva  dana  pred 
smrt  izdao  je  Vladislav  posljednje  odredbe,  kako  da  se  upravlja  njegovim  kraljevinama, 
dok  mu  sin  Ljudevit  odraste;  a  onda  je  odekivao  mirno  smrt,  moledi  se  Bogu.  Umroje 
u  detvrtak  pred  Cvijetnicom,  13.  oiujka  1516.  u  sedam  sati  na  veder,  te  bi  onda  19.  ozujka 
u  Stolnom  Biogradu  pokraj  supruge  svoje  Ane  sahranjen.  Bilo  mu  je  60  godina;  vladao 
je  pak  u  CeSkoj  45  godina,  a  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  dvadeset  i  pet. 

Mletadki  poslanik  Sebastijan  Giustiniani,  koji  je  kroz  tri  godine  boravio  na  dvoru 
kralja  Vladislava,  ocrtao  je  u  svojem  izvjeScu  od  godine  1503.  kralja  ovako:  >Kralj 
je  lijep  dovjek,  visoka  uzrasta,  pobozan  i  religijozan,  nije  nikada  (kako  se  govori,  prije 
ienitbe  s  Anom)  obdio  sa  ienama,  ne  Ijuti  se  nikada,  ne  govori  zla  ni  o  komu,  niti  ne 
vjeruje,  kad  se  njemu  o  drugomu  §ta  nepovoljno  kazuje,  moli  mnogo,  pribiva  dnevice 
trima  misama;  ali  je  inade  poput  kakova  kipa,  jer  malo  govori.  Prima  svakoga  u  audien- 
ciju,  nije  nikada  jo§  nikoga  dao  pogubiti,  ali  nalazi  malo  posluha*.  Drugi  suvremenik^ 
deSki  vitez  i  potonji  olomudki  biskup  Dubravsky  (Dubravius),  koji  je  kralja  lidno  po- 
znavao,  opisuje  ga  u  svojoj  deSkoj  povjestnici  (Historia  Boiiemiae)  po  prilici  ovako:  »Bio 
je  tako  Sutljiv,  da  su  ga  premnogi  prozvali  nijemim  kumirom,  koji  ne  moie  drugo 
govoriti,  oego  »bene«  i  »dobi'e«  (dobro).  Jer  on  je  obidavao  Ugrima,  kojih  jezik  nije 
poznavao,  odgovarati  po  latinsku  bene,  a  (!!esima  >dob^e«.  Nije  zato  dudo,  $to  su  poradi  tih 
dviju  rijedi  njegove  dvije  drzave  Ijuto  stradale,  jer  su  po  njima  propali  kraljevski  gradovi, 
tvrdinje,  carine  i  drugi  prihodi.  Tako  se  je  desilo,  da  iz  Morave  nije  niSta  dobivao,  iz 
CeSke  samo  vrlo  malo,  i  da  je  u  Ugarskoj,  u  tako  bogatoj  zemlji,  opetovano  bio  u  to- 
likoj  nuzdi,  da  nije  bilo  ni  iiveia  ni  vina.  Ja  sam  vidjevao  sam  u  Budimu,  kako  su 
dvorske  sluge  s  praznima  bocama  zalazili  u  kudu  peduvskoga  biskupa  Jurja,  da  primu 
vina  za  kraljev  objed«.  Ugledni  deSki  plemid  Vilim  od  Pernsteina  pisao  je  kralju  Ljude- 


2^4  KRALJ    VLADISLAV    IL   JAGELOV16    (1490. — 1516.). 

vitu  o  njegovu  otcu  10.  prosinca  1520.  ovako:  »Pokojni  kralj  naSkodio  si  je  svojom  dobrotom 
u  tima  kraljevinama  mnogo.  fa  sam  o  tome  s  njegovom  milosti  vrlo  desto  govorio;  jer 
tko  je  od  njegove  milosti  neSto  uztrajno  trazio,  dobio  je  sve;  njegova  milost  nije  po- 
miSIjala  na  svoju  Stetu,  neprestanim  govorom  dobivao  je  svatko  sve.  Ja  bih  s  toga  va§oj 
milosti  ielio  sve  njegove  navike,  kad  je  vrlio  pravdu  i  drugo;  all  ne  bi  zelio,  da  vi  za 
svoga  kraljevanja  ne  bi  druga^ije  vladali;  vi  bi  morali  (ae  dineci  Ijudima  krivo)  modno 
vladati  i  zapovijedati,  i  tako  se  kao  gospodar  pona§ati,  e  bi  Ijudi  pamtili,  da  imadu 
svoga  gospodara*. 

Vladislav  bio  je  dobar  Covjek,  ali  slab  vladar.  Sputaa  jo§  i  krunitbenom  zavjer- 
nicom  nije  bio  dosta  jak,  da  obuzda  silovite  i  sebi6ne  velikaSe,  a  ni  svedjer  goropadnije 
nize  plemstvo.  U  ostalom  politiikoga  i  socijalnoga  razsula  u  Ugarskoj  ne  bi  bila  zaustavila 
ni  jaCa  desnica,  nego  §to  je  bila  njegova.  Hrvatskoga  kraljevstva  nije  Vladislav  poslije  1495. 
vidio,  premda  se  je  u  jeseni  1512.  bilo  razglasilo,  da  kani  na  Bozid  u  Zagreb  doci  i  sve 
potrebito  udesiti  za  obranu  zemlje.  No  zato  nije  ipak  zanemarivao  hrvatskoga  kraljevstva. 
To  svjedode  njegova  brojna  privilegija,  podijeljena  i  potvrdjena  plemstvu  slavonskomu, 
kao  i  grbovnica  za  kraljevinu  Slavoniju  od  god.  1496. 


^^ 


X. 

UUDEVIT  II.JAGELOVid 

(1516. — 1526.) 

Prve  godine  knliermnja  do  nzTiJenja  Stjepant  Bttora  na  paUtinika  dast  (1519. ).  —  Hrratsko  krmljerttTo  do 
■mtti  bans  Petra  Bcrislavida  (20.  Bvibaja  1520.).  —  Habsbargovci  ]0  wnrti  kralja  i  cara  MaksimiUiana 
(l3.  rijednja  1519.);  car  i  kralj  Karlo  V.  i  nadTOJvoda  Ferdinand  do  bniteljtkoga  cgovora  7.  veljade  152a.  — 
Saltan  Saiejinan  II.  osvojio  Sabac  i  Beograd  (1521.);  ngartki  poslanici  i  knti  B(rnardin  Frankapan  na  ajc- 
Daikom  driainom  sabora  a  Namberga  (1522.).  —  Straoaike  borbe  a  Ugartko)  do  sabora  n  Hatvann  (1522. —  iS^SOi 
papiniki  potlanici  kardinal  Campeggio  i  banin  Bargio.  —  Banovanje  knesa  Ivana  KailoTida  (1521.  do  kolo- 
▼osa  1524.);  Tatci  cirojiie  Knin  i  Skradin  (1532.),  Ostrovica  (1533.),  pred  Kliiom  biie  snzbijeni  (1534  ).  Hrvati 
>e  priklanjaja  Ilabibnrgovca  Ferdinandn.  —  Stjepan  Verbeci  (Verbdcsi)  kao  palatin  i  pad  njegov  (1535.— 1526.). 
—  Ban  hrTattki  Franjo  Badani  (od  I3.  oiojka  1525.);  knez  Krtto  Frankapan  obikrbio  Jajce  (tt.  lipnja  1525.); 
njegoT  aakob  a   Bndimn  s  primasom  LadialaTom   Salkajem  (30.  kolovoa   1525.).    —    Boj   na  Mahaikom  poljn  i 

•mrt  kralja  Ljadevita  II.  (39.  kolorosa   1536  ). 


ZeCbvi  peku  lovga  na  ra2nju. 

Minittnraa  tliica  ts  miuU  (list  l66.),  koji  se  tufa  «  risnici  prvostoloe  crkve  *t.  Stjepaam  a  Ztgrebn.  Iran  Kak«« 
Ijerid  midi,  da  je  miniatare  slikao  alaviii  hrvatski  tlikar  T^Iije  Klorio  (Gialio  CloTio,  1498.— 1578.),  koji  je  saitta 
oko  god.  1524.  boravio  n  HrTatakoj  i  Ugarskoj.  Misal  je  nekad   pripadao    porodici  Bakaia-Erdeda,  ito  twjtdoit 

grboTi  te  porodice  a  njemn. 


KRALJ  LJUDEVIT  II.  JAGELOVIC. 

(15 16.— 1526.). 


rve  grodine  kraljevanja  do  uzviSenja  Stjepana  Ba- 

tora  na  palatinsku  Cast  (1519.)-    D^a  dana  prije  svoje 

smrti  bijaSe  kralj  Vladislav  odredio,  kako  da  se  vlada  njegovim 

zemljama,  dok   odraste    mladi    Ljudevit,  koji  ne   bijaSe   tada  na- 

vrSio  joS   ni   desete    godine,  ali    je  bio  vec  okrunjen  i  za  kralja 

%j~3V.^aM     deSkoga  kao  i  za  kralja  Ugarske  i  Hrvatske.  Mladoga  kralja  odgajat  <5e 

''•»!*J^7^^i      rodjak   njegov,  braniborski    markgrof  Juraj    (nedak   kralja    Vladislava),  i 

uza  nj    Ivan    Bornemisa,  zapovjedoik   budimske    tvrdinje;    a   nadzor  nad 

obima  vrSit  de  kardinal  i  primas    Tomo  Baka6  od  Erdeda.    Pored  ovih 

oznadio   je    kralj    kao   vrhovne   skrbaike    svoga   sina    njemadkoga    cara 

Maksimilijana,  i  onda  svoga  brata,  poljskoga  kralja  Sigismunda. 

No  te  odredbe  Vladislavljeve  naiSle  su  po  smrti  njegovoj  na  velik 

odpor  s  vi§e  strana.    Med)u   ugarskim    stalezima,  koji    su  se  malo  zatim 

doe  24.  travnja   1516.  skupili    u  Budimu  na  sabor,  bila    je  jaka  stranka, 

koja  je   htjela,  da   driavom   za   maloljetnosti   kraljeve   upravlja  guber- 

n  a  t  o  r,  kao  §to  je  nekad  Ivan  Hunjad  vladao  za  nedorasloga  Ladislava 

Postuma.  Naravno  da  je  taj  predlog    potekao    od  privrzenika  Ivana  Za- 

polje,  koji  bijahu  ojemu  tu  iast  namijenili.  AH  tomu  opirali  su  se  svom 

snagom  ostali  magnati  i  prelati,  a  podupirali  su  ih  privrienici  cara  Maksimilijana  i  kralja 

Sigismunda.  Nakon  iestokih  borba  do§lo  je  ipak  do  nekoga  sporazumka  izmedju  prudih 

se  stranaka.   Vrbovno   skrboi&tvo    njemadkoga    cara   i   poljskoga   kralja   ne    bi  priznato; 


i6g  KRALJ    LJUDEVIT    II.    JAGELOVIC    (1516  —  1526.). 

predlog  o  izboru  gubernatora  hi  zaba^en,  ve<5  bi  odluCeno,  da  ce  uz  kralja  drzavom 
upravljati  driavno  vijece,  u  kojemu  ce  biti  zastupaoi  ne  samo  prelati  i  baruni,  nego 
i  nize  plemstvo.  Dne  14.  svibnja  mogao  je  vec  mletadki  poslanik  u  Budimu,  po  imenu 
Antun  Surian,  izvijestiti  svoju  obdinu  o  zakljuCcima  sabora,  koji  se  je,  kako  on  pi§e, 
»mimo  svako  odekivanje  s  Boijom  pomodi  mirno  svrSio*  (questa  dieta  preter  omnium 
expectationem  con  lo  aiuto  de  Dio  ha  preso  fine  pacific©).  Zadaca  je  saboru  bila  pogla- 
vito,  da  uredi  upravu  zemlje  za  vriieme,  dok  kralj  doraste  do  zrele  dobe  (ordinar  l'  admi- 
nistration del  Regno),  a  stvoreno  je,  koliko  je  poslanik  mogao  razabrati,  do  detrdeset 
zakljudaka,  koji  se  tidu  budi  javnih  budi  privatnih  posala.  Najprije  je  izabrano  dvanaest 
kraljevskih  vijednika  i  osamnaest  prisjednika;  vijecnici  iz  redova  prelata  i  baruna,  a  pri- 
sjednici  izmedju  nizih  plemica  take,  da  ce  vazda  polovica  od  potonjih  (8)  na  dvoru  kroz 
§est  mjeseci  boraviti  i  u  drzavnom  vijedu  sudjelovati.  Vijecnici  spominju  se  poimence,  i 
to  sedam  baruna  i  pet  prelata;  baruni  su  palatin  Emerik  Perenj,  herceg  Lovro  Ilodki, 
knez  Petar  od  Bozina  i  sv.  Jurja,  knez  Juraj  Zapolja  (brat  vojvode  Ivana),  vrhovni  dvorski 
meStar  Mojsija  Buslaj,  Andrija  Bator  i  Ivan  Dragic  (Dragfi),  a  prelati  jesu  primas  i  kar- 
dinal  Tomo  Bakad  od  Erdeda,  kolodko-badki  nadbiskup  Gregorije  Frankapan,  pecuvski 
biskup  Juraj  Sakmari,  erdeljski  biskup  Franjo  Varda,  i  napokon  vacki  biskup  Ladislav 
Salkaj.  Nakon  izbora  drzavnoga  vijeca,  koje  de  zajedno  s  mladim  kraljem  upravljati 
drzavom,  namjestio  dotidno  potvrdio  je  sabor  vrhovne  drzavne  dastnike.  Na  obci  zahtjev 
saboraSa  povjerena  bi  dast  vrhovnoga  kancelara  opet  peduvskomu  biskupu  Jurju  Sakma- 
riju,  a  sluzba  vrhovnoga  blagajnika  ili  pokladnika  namijenjena  bi  vackomu  biskupu  La- 
dislavu  Salkaju  s  tom  pogodbom»  da  de  on  upravljati  sa  svima  kraljevskim  prihodima 
pak  i  s  onima,  koji  su  u  taj  das  zaloieni.  Dapade  i  prihod  od  vanredne  dade  (de  le  diche), 
koji  su  doslije  primale  zupanije  za  uzdrzavanje  svojih  deta,  urudivat  de  se  odsad  vrhov- 
nomu  blagajniku,  koji  ce  pladati  dete  prema  odredbama  kralja  i  njegovog  vijeda;  time 
bi  se  imalo  poluditi  dvoje,  prvo  da  bude  vazda  pripravnih  deta,  a  drugo  da  bude  do- 
voljno  novaca  za  njih.  Napokon  je  sabor  popunio  slu2be  kraljevskih  zastavnika  (li  vexilli 
regii),  i  to  na  onaj  nadin,  kako  je  bilo  za  kralja  MalijaSa.  Najprije  bi  potvrdjen  u  svojoj 
dasti  zastavnidkoj  Ivan  Zapolja  kao  vojvoda  erdeljski  s  tim  znadajnim  uvjetom,  da  se 
imade  brinuti  samo  za  Erdelj  i  susjedne  oblasti,  a  ne  uplitati  se  u  Ugarsku,  osim  ako 
bude  pozvan  u  sludaju  potrebe  (non  se  inpediendo  in  Hongaria,  nisi  vocatus,  in  caso  de 
necessita).  Nadalje  bi  potvrdjen  Stjepan  Bator  kao  temeiki  iupan  i  zastavnik  ugarski 
s  povlaSdu,  da  smije  zapovijedati  ugarskim  zupanijama  (naime  detama),  ali  da  se  izvan 
Jngarije  ne  mijeSa  ni  u  jednu  stvar,  osim  ako  je  u  potrebi  pozvan.  Jednako  bi  odlu- 
deno  i  u  pogledu  hrvatske  banije  (dil  bannato  di  Croatia),  ali  glede  osobe  banove  ne  bi 
izredena  nikakva  potvrda.  Ne  da  se  ustanoviti,  §ta  je  bilo  razlog,  da  nijesu  potvrdili  bana 
Petra  Berislavida.  Mozda  nije  bana  bilo  na  saboru,  a  mo2da  se  je  i  zavadio  s  gospodom 
ugarskom,  kako  se  je  to  zgodilo  dvije  godine  poslije.  Napokon  je  sabor  dozvolio  van- 
lednu  dadu  od  jednoga  dukata,  da  se  njom  namire  drzavne  potrebe,  odredio  neke  stvari 
privatne  (particulare),  pak  se  je  onda  mirno  raziSao,  dok  je  drzavno  vijede  ostalo  na 
okupu.  Odgojiteljima  mladoga  kralja  ostali  su  i  dalje  Juraj  Braniborski  i  Ivan  Bornemisa 
pod  vrhovnim  nadzorom  kardinala  i  primasa  Tome  Bakada  od  Erdeda.  Ved  23.  svibnja 
pohvalio  se  je  potonji  papi  Leonu  X,  kako  je  sve  sredno  proSlo,  na  §to  je  papa  posla- 
uicom  od  24.  lipnja  odgovorio,  kako  mu  je  osobito  milo,  §to  je  sabor  sve  mirno  obavio 
(quod  in  conuentu  Pannonico,  nuper  habito,  omnia  tranquille  atque  pacate  acta,  confecta 
transactaque  sunt),  to  vi§e,  §to  se  je  osobito  bojao,  da  de  planuti  smutnje  izmedju  one 
gospode.  Sada  de  Bog  Stititi  i  ojadati  one,  koji  iele  i  drie  mir  i  slogu. 

Mletadki  poslanik  Sirian  pi§e,  da  je  nakon  sabora  bio  najugledniji  muz  u  Ugarskoj 
peduvski  biskup  i  vrhovni  kancelar  Juraj  Sakmari.  Dok  je  delrdeset  i  petgodiSnji  palatin 
Emerik  Perenj  bolovao  na  rukama  i  nogama   od   uloga,  dok    je    stari   primas  i  kardinal 


PRVB   60DINE    KRAUEVANJA    DO    UZVl§KNJA    STJEPAKH    BATORA  NA  PALATINSKU    CxST.        269 

Balca£  morao  vec  misliti  na  smrt  i  oporuku  svoju,  a  mladi  28  godiSnji  Ivan  Zapolja 
stajao  na  straii  u  Erdelju:  dotle  je  kancelar  Sakmari  mogao  sve  uz  kralja  i  drzavno 
vijede  upravljati  drzavom  pyosve  po  svojoj  volji.  Bile  su  mu  tada  detrdeset  i  dvije  godine. 
Rodio  se  je  u  Ko§icama  u  sjevernoj  Ugarskoj  od  ubogih  roditelja  njema6koga  porijetia 
(otac  mu  je  bio  krojad);  no  kako  je  bio  pronicava  uma,  popeo  se  je  brzo  do  najviSih 
dasti  u  crkvi  i  driavi.  Bio  je  doduSe  lakom  za  blagom  i  odan  picu;  no  to  su  bili  op<5e- 
nitj  poroci  tadanje  gospode  u  Ugarskoj,  koja  su  se  desto  poslije  podne  opijala.  Kako  je 
bio  njemadkog  porijetia,  naginjao  je  kroz  ditavo  vladanje  kralja  Vladislava  k  njemadkomu 
caru  Maksim ilijanu  (era  tuto  suo);  no  nakon  posljednjega  sastanka  u  Be5u  godine  1515. 
prometnuo  se  je  u  najljucega  protivnika  njegova.  Vrijedjalo  ga,  §to  ga  je  car  zapostavljao 
kardinalu  i  primasu  Tomi  Bakac^u,  a  i  koloiko-baikomu  nadbiskupu  Gregoriju  Franka- 
panu.  Nema  sumnje,  da  je  s  toga  Sakmari  i  za  samoga  sabora  svima  silama  nastojao 
oko  sloge  izmedju  staleza,  samo  da  se  ne  dade  povoda  Maksimilijanu,  da  se  umijeSa  u 
poslove  ugarske. 

Tek  5to  je  sabor  svrSio  svoje  poslove,  osvanuse  u  Budimu  14.  svibnja  poslanici 
cara  Maksimilijana,  na  delu  im  poznati  uienjak  i  diplomata  Ivan  Spiesslummer  ili  Cuspi- 
nianus  (cum  d.  preposito  Neuburgensi,  d.  de  Folkes^dorf  et  d.  Johanne  Mraxy).  Dnc 
16  svibnja  bi§e  primljeni  u  audienciju,  a  sutradan  pozvani  u  drzavno  vijece.  Poslanik 
Spiesshammer  biljezi,  da  je  8.  lipnja  primio  rdo'jar  odgovor«  (responsionem  bonam)  i 
vratio  se  u  Bed;  ali  mletadki  poslanik  izvjescuje,  da  carski  poslanici  >nijesu  mo^li  po- 
luditi  one  stvari,  koje  su  htjeli«  (mai  hanno  potuto  obtenir  cosa  che  hanno  voluto). 
Glava  (principal)  sviju  na  dvoru  da  je  sada  peduvski  biskup,  a  taj  je  najvedi  neprijatelj 
(inimicissimo)  njemadkoga  cara.  Ocito  je  taj  zahtijevao,  da  ga  prema  posljedojoj  odredbi 
pokojnoga  kralja  priznadu  za  vrhovnoga  skrbnika  mladoga  kralja.  U  tom  je  poslu  njegov 
poslanik  Spiesshammer  ponovno  dolazio  u  Budim  ne  samo  u  kolovozu  (17. — 25.)  go- 
dine 1516.,  nego  i  u  svibnju  i  lipnju  (15  svibnja  do  7  lipnja)  1517.,  kojom  su  ga  pri- 
godom  pratila  jo§  dva  druga  (cum  Andrea  de  Burgo  et  Johanne  Mraxy).  Ali  kako  je 
svemocni  kancelar  svedjer  kipio  od  mrznje  na  cara,  duli  su  ti  poslanici  samo  sladke 
rijedi  i  ni§ta  vi§e.  Naravno,  da  ni  poljski  kralj  nije  mogao  postati  suskrbnikom  svoga 
sinovca.  Kako  mletadki  poslanik  Alvise  Bon  15.  lipnja  1517.  iz  Badima  javlja,  odgovo- 
reno  bi  prvih  dana  lipnja  u  audienciji  poslanicima  cara  Maksimilijana  i  kralja  Sigismunda, 
da  ne  treba  nikakvih  Stitnika  ni  gubernatora,  jer  drzavno  vijede  dobro  upravlja  kra- 
Ijevstvom;  k  tomu  ne  dopuSta  ugarski  ustav,  da  bi  se  tudjinci  padali  u  vladanje.  Ugri 
se  zahvaljuju  caru  i  kralju  za  dobru  volju;  ako  bi  kada  trebalo,  obratit  de  se  ved  na 
njih  kao  na  dobre  rodjake  svoga  kralja. 

Uz  carske  i  poljadke  poslanike  dolazili  su  u  to  na  dvor  mladoga  kralja  Ljudevita 
svaki  das  poslanici  sultana  Selima  i  pape  Leona  X.  Sultan  Selim,  zabavljen  osvajanjem 
Egipta,  nudio  je  neprestano  mir  ili  primirje,  a  u  tj  su  njegovi  bosanski  sandiaci  svaki 
das  zaiijetali  se  u  hrvatske  oblasti,  da  tim  prinude  kralja  na  sve,  §to  je  sultan  pred- 
lagao;  papa  je  nasuprot  svima  silama  nastojao,  da  osujeti  svaki  konadni  mir  ili  trajno 
primirje,  pak  da  po  primjeru  nekih  velikih  predSastnika  svojih  okupi  krSdanski  svijet 
za  veliki  rat  protiv  nevjernika,  u  kojemu  bi  Ugarska  s  Hrvatskom  vodila  prvo  kolo  pod 
okriljem  same  rimske  stolice  U  to  ime  bija^e  Leo  X.  jo5  11.  travnja  1516.  poslao  u 
Ugarsku  kardinala  Roberta,  nadbiskupa  od  Reggija,  »  da  bude  zaStitnikom  mladoga 
kralja,  i  da  odvrati  Ugre  od  izmirenja  sa  sultanom,  diji  je  poslanik  27.  svibnja  zaista 
u  Budim  stigao.  Jednako  je  papa  radio,  da  izmiri  njemadkoga  cara  Maksimilijana  s  fran- 
cuzkim  kraljem  Franjom  I.  i  mletadkom  obcinom,  pak  da  onda  sve  zapadnoevropske 
vlasti  sjedini  u  veliku  ligu  za  svcti  rat  s  Turcima.  Kad  se  je  Leonu  X  dinilo,  da  ce  mu 
se  ziva  ielja  izpuniti,  poslao  je  opet  17  travnja  1517.  augustinskoga  rcdovnika,  Nijemca 
Nikolu    SchOnberga  s  pismom    na    kralja    Ljudevita,  u  kojem    ga    poziva,  neka  se  okani 


mm 


ayo  KRALJ    LJUDEVIT    II.   JAGELOVIC    (1516.-1526). 

svih  drugih  posala  (praetermissis  omnibus  aliis  occupationibus  tuis),  vec  neka  skupi 
sve  sile  svoje,  »da  pruii  §to  vi§e  pomoci  i  zaStite  kr§<5anskoj  republici«.  Doci  ce  na- 
skoro  i  posebni  kardinal,  koji  de  biti  kralju  desna  ruka  u  svetome  ratu. 

Znadajno  je,  da  je  papa  Leo  X.  bodrio  kralja  i  njegove  vijecnike  na  veliki  rat 
s  Turcima,  a  u  kralja  nije  bilo  vojske  ni  novaca,  da  brani  gradove  na  krajini.*  Iz  pisma 
njegova  od  15.  srpnja  1517.,  §to  ga  je  pisao  ziteljima  grada  Bardjejeva  i  trazio  od  njih 
vanrednu  pomoc  od  800  zlatnih  forinti,  doznajemo,  da  je  tada  prijetila  najveca  pogibao 
gradu  Jajcu  i  ostalim  mjestima  (gravissima  castri  nostri  Jayczae  ac  Boznensium,  et  alio- 
rum  confiniorum  nostrorum  imminentia  pericula)  uz  tursku  granicu.  Nevolja  na  krajini 
i  nestaSica  novaca  bila  je  tolika,  da  je  napokon  drzavno  vijede  zajedno  s  kraljem  bilo 
prinudjeno,  da  sazove  sabor  za  Miholje  (29.  rujna)  1517.,  na  kojemu  bi  se  razpravljalo 
o  svemu,  §to  bi  imalo  odkloniti  pogibiju  od  krajine,  a  najviSe  od  grada  Jajca  i  kralje- 
vine  Hrvatske  (in  eum  finem  conuocati,  ut  .  .  .  .  de  auertendis  periculis,  que  confinibus 
huius  regni  nostri  omnibus  undique  impendent,  maxime  autem  Jayczensibus  et  regni 
Croacie  ....  consuleremus). 

Dva  dana  prije  sastanka  sabora  —  27.  rujna  —  izdao  je  car  Maksimilijan  u  Ba- 
denu  kod  Beca  povelju,  kojom  je  palatinu  Emeriku  Perenju  podijelio  Cast  drfavnoga 
kneza  u  njemaiko-rimskom  carstvu.  S  torn  poveljom,  a]jamaCno  i  s  drugim  spisima  i 
naputcima  po§ao  je  carev  poslanik  Spiesshammer  (cum  d.  Georgio  de  Seisseneck, 
Emerssdorf  et  Mraxy)  3.  listopada  u  Budim,  kamo  je  7.  listopada  i  prispjeo.  Nedvoj- 
beno  je  carskomu  poslaniku  bilo  sada  izraditi  ono,  §to  mu  doslije  nije  poSIo  za  rukom, 
da  mu  naime  gospodara  priznadu  za  vrhovnoga  skrbnika  kraljeva.  Ali  na  saboru  tekle 
su  ovaj  put  stvari  vrlo  burno.  Brojno  plemstvo  doSlo  je  oruzano,  a  mnogi  magnati  sa 
svojim  Cetama;  sam  Ivan  Zapolja  doveo  je  sa  sobom  do  2000  svojih  vojnika.  Kako  sam 
kralj  5.  studenoga  pise  bodrozkoj  zupaniji,  >dogodilo  se  je,  da  je  sabor  bio  smetan,  te 
se  je  razilao  ne  dovr§iv§i  zapocetih  stvari*  (accidit  .  .  .,  ut  ipsa  dieta  perturbaretur  et 
rebus  inceptis  quidem,  sed  non  perfectis  dissolueretur).  Spiesshammer  javlja  u  svome 
dnevniku,  da  je  12.  listopada  »vojvoda  usao  u  tvrdju«  (weiuoda  intravit  in  castrum),  po 
demu  sudimo,  da  je  Ivan  Zapolja  bio  kamen  smutnje  na  saboru.  Mleta6ki  poslanik  opet 
javljao  je  poslije  svojoj  obcini,  »kako  su  bile  velike  razmirice  izmedju  baruna<,  i  »kako 
je  erdeljski  vojvoda  u  velikoj  Ijutosti  odputovao*,  na  §to  da  su  neki  baruni  porudili 
caru  Maksimilijanu,  neka  kupi  vojsku  i  dodje  uzeti  (za^tititi)  krunu. 

Sabor  dakle  u  listopadu  1517.  svrSio  se  je  obcom  smutnjom.  Za  obranu  Jajca  i 
ostale  krajine  nije  niSta  udinio,  te  je  kralj  s  drzavnim  vijedem  (domini  prelati  et  barones 
et  alii  consiliarii  nostri,  qui  nobiscum  hie  manserant)  morao  poslije  moliti  pojedine  zupa- 
nije,  da  plate  vanrednu  dacu  ili  subsidium  po  osamdeset  dinara,  jer  se  bez  te  pripomoci 
ne  ce  moci  obraniti  ni  odrzati  »krajina,  koja  je  Stit  njihov*  (confinia,  que  sunt  clipei 
vestri).  Kraj  nedostatnih  vijesti  ne  zna  se  todno,  zaSto  je  na  potonjem  saboru  bilo  tolike 
galame;  no  jamadno  je  opet  Ivan  Zapolja  trazio,  da  postane  gubernatorom,  a  car  Mak- 
similijan da  ga  priznadu  vrhovnim  skrbnikom.  Zapolju  je  pomagalo  nize  plemstvo,  a 
cara  nekoji  velikaSi,  koje  bijaSe  Spiesshammer  predobio.  Sukob  je  morao  biti  2estok, 
jer  je  Ivan  Zapolja  12.  listopada  provalio  u  sam  tvrdi  kraljevski  grad,  kojemu  je  bio 
kastelanom  kraljev  odgojitelj    Ivan   Bornemisa.    Ako   se  i  ne  da    utvrditi   vijest  potonjih 

Mletaiki  poslanik  AntUD  Surian  priporijeda  u  syom  zakljudnom  iz7Je§(fu  od  i8.  prosinca  1516.,  da  je 
knlj  Vi&diilav  II.  oa  samrti  ostavio  dnga  do  400,000  dakata.  U  obde  da  je  financijalno  stanje  kraljevo,  naroCito 
poBljednjih  godina  njegova  vladanja,  bilo  vrlo  nepovoljno.  Dok  je  kralj  Matija§  imao  godiSnjega  prihoda  do 
940.000  dnkata  (400.000  od  ruda  i  rudnika,  140.000  od  solana,  50.000  od  tridesetine,  50.000  od  kranskih 
imanja,  300.000  vanredne  da(fe  ili  dike),  pao  je  prihod  za  kralja  Vladislava  na  220.000  dukata  (36.000  od 
rudnika,  35.000  od  solana,  18.000  od  tridesetine,  niSta  6d  kranskih  imanja,  koja  su  bila  zaloiena,  i  141.000 
vanredne  dade). 


PHVK   GODINK    KRAUEVANJA    DO    tJZVI§ENJA  STJKPANA  BATORA    NA  PALATINSKU  6a3T.        871 

pisaca,  da  je  Ivan  Bornemisa  torn  prigodom  dao  iz  topova  pucati  na  provaljujudega 
u  grad  Ivana  Zapolju  i  njegove  dete,  ipak  je  nedvojbeno,  da  je  medju  njima  planula 
Ijuta  mrioja,  te  je  jedan  drugomu  stao  raditi  o  glavi. 

Jo§  se  ne  bijahu  strasti  nakon  razprlenoga  sabora  smirile,  osvanuo  je  prema 
papinom  obecanju  7.  sijeinja  1518.  kardinal  Toma  de  Vio  a  Budimu,  doaesav§i  sa 
sobom  osnovu  za  rat  s  Turcima,  koju  je  papa  od  zasebne  komisije  dao  izraditi.  Po  njoj 
bi  njemadki  car  i    portugalski    kralj    imali   potraziti    Turke   u    Egiptu,  a  kraljevi   ugarski 


PsfiAT   RRAUA    LjUDEVITA    II. 

U  tredini  pciaU  fspod  krone  itit  ta  pet  {{rbora  (l.  i  4.  ogkrske  grede,  a.  i  3.  ieiki  !*▼,  5.  poljiki  orao)..Veliki 
itit  opainje  iett  manjih  grbova,  i  to:  ■  desna  i.  dTogvbi  krii  aganki,  a.  tri  leopardake  glave  dalmatinake, 
3.  lav  kumantki;  s  lijera:  i.  krona  bosaDtka,  3.  knna  ilavontka,  3.  alezki  orao.  Napit  naokolo  niba:»f  S(igiUiiiD) 
■J-  (ere(niaiimi)  f  prin(cipii)  f  d(omiDl)  f  Lodovici  -J*  dd  f  gracia  f  regis  •{■  Haogarie  -J-  Bobemie  f  Dalmaci« 

f  Croacie  f  et  c(etera)«. 

Isvomik  a  driavnom  artdva  a  B«0a. 


(£eSki)  i  poljski  zajedno  s  vojvodama  VlaSke  i  Moldave  udariti   na   njih    iz   podunavskih 

krajeva.  Nakon  raznih  dogovora  odIuCilo   je    napokon   driavno  vijede  zajedno  s  kraljem, 

da  5e  cprt  farcve  esbor  u  Budim  za  24.  travDJa  1518.    Na  taj  sabor  pozvali  su  i  Ivana 


272  KRALJ    LJUDEVIT    11.    JAGELOV16    (1516. — 15?6}. 


41 


Zapolju  posebnim  pismom  od  14.  oiujka  ovoga  sadrzaja:  »Poltovani  i  velemoini  nama 
vjerni  i  iskreno  Ijubljeni.  Sa  svih  strana  prijete  nasoj  krajini  i  6itavome  kraljevstvu  ovomu 
tolike  i  takve  opasnosti,  da  se  ved  ne  moze  u  pismu  raztumaCiti,  a  nije  viSe  ni  zgodno 
ni  sigurno,  da  se  na  javu  iznose.  Premda  smo  u  to  ime  bill  ove  godine  ve6  dva  sastanka 
(conuentiones)  driali  i  u  njima  vijecali,  kako  da  se  recene  pogibli  uklone,  ipak  nije  ta 
na§a  dobra  volja,  kako  je  svima  poznato,  urodila  nikakvim  uspjehom.  Da  nas  dakle  po 
na§emu  ofezanju  i  nehaju  ne  bi  te  opasnosti  satrle  (jer  se  odlaganjem  ne  mogu  uklo- 
niti  ni  zaprijeciti),  odluCili  smo  drzati  obci  sabor  na  dojduce  Jurjevo  ovdje  u  Budimu,  da 
se  po  savjetu  vaSemu  kao  i  ostale  gospode  i  drzavljana  ne§ta  ucini  za  spas  i  odrzanje 
ovoga  kraljevstva  i  sviju  vas,  pak  da  se  ono  nadoknadi,  §to  se  je  dosad  amo  tan,o  za- 
nemarilo.  S  toga  vjernost  vasu  opominjemo  i  tvrdo  vam  zapovijedamo  pod  kazan  (usta- 
novljenu)  u  dekretu,  da  primivgi  ovo  pismo  dodjete  na  blagdan  sv.  Jurja  ovamo  u  Budim 
pred  na§e  velicanstvo,  ali  ne  s  vojskom  (non  cum  exercitu),  nego  s  primjerenim 
brojem,  s  duhom  boljku  drzave  sklonim  i  dobro  razpolozenim,  pak  da  zajedno  s  ostalom 
gospodom  i  drzavljanima,  koje  smo  jednakim  na6inom  pozvali,  svjetujete  i  6nite  za  od- 
stranjenje  reienih  pogibli  sve  ono,  §to  svaki  dobri  i  vjerni  (podanik)  obicaje  Ciniti  za 
spas  domovine   u    skrajnjoj    potrebi.  Ino  da  se  pod    ozna6enu    kazan    ne  usudite  raditi*. 

Jo§  prije,  nego  sto  je  ivanu  Zapoiji  stigao  kraljevski  poziv,  bijaSe  on  sve  udesio, 
da  se  svomu  protivniku  Ivanu  Bornemisi  osveti.  On  bijase  u  to  ime  utanado  neki  po- 
sebni  savez  ill  konfederaciju,  kako  su  ih  tada  pojedini  velika§i  medju  sobom  sklapali, 
budi  da  zajednifikim  silama  izvode  svoje  namjere,  budi  da  se  opru  nizemu  plemstvu. 
Ivan  Zapolja  bijaSe  za  svoju  konfederaciju  predobio  ne  samo  palatina  Emerika  Perenja 
i  velikovaradinskoga  biskupa  Franju  Perenja,  nego  takodjer  erdeljskoga  biskupa  Franju 
Vardu,  i  §to  je  najznaCajn'je,  temeskoga  zupana  i  kapetana  doljnougarskih  strana  Stje- 
pana  Batora.  U  pismu,  Sto  ga  je  Ivan  Zapolja  31.  ozujka  pisao  iz  Tokaja  Stjepanu  Ba- 
toru,  razabiramo,  da  je  palatin  Perenj  navlastice  poiao  u  Budim,  te  ondje  s  kraljem 
utanadio,  da  se  Bornemisi  dast  kastelana  u  gradu  Budimu  oduzme,  pak  da  tako  bude 
Ivanu  Zapoiji  Slobodan  pristup  kralju  i  gospodaru  svome  (quo  liberalis  erga  suam  maie- 
statem  ....  asset  nobis  aditus).  Zapolja  bijaSe  se  naime  zavjerio,  da  dotle  ne  ce  dola- 
ziti  na  kraljevski  dvor,  dokle  grad  ostane  u  rukama  Ivana  Bornemise.  Sada,  kad  je 
zapreka  uklonjena,  odazvat  6e  se  kraljevu  pozivu,  i  doci  ce  sa  200  konjanika  na  sabor; 
podjedno  poziva   Stjepana    Batora,  da    i    on  jo§  prije    otvorenja   sabora  u  Budim    dodje. 

Kad  se  je  sabor  u  odredjeno  vrijeme  sastao,  stigli  su  na  nj  takodjer  poslanici  nje- 
maCkoga  cara  i  poljskoga  kralja.  Carske  poslanike  vodio  je  taj  put  Sigismund  Herberstein, 
jer  je  Spiesshammer  (Cuspinianus)  boravio  u  Poljskoj,  gdje  je  zastupao  svoga  gospo- 
dara  pri  vjen6anju  kralja  Sigismunda  s  milanskom  herceginjom  Bonom.  I  papinski  po- 
slanik  prisustvovao  je  saboru,  spomenuti  naime  vec  redovnilc  Nikola  Schonberg 
(Schonberger).  Ali  od  saborovanja  nije  bilo  nikakve  koristi,  jer  je  ja6e  nego  ikada  dosada 
izbila  na  povrgje  opreka  izmedju  nizega  plemstva  i  velikaSke  oligarhije.  Nize  plemstvo 
zahtijevalo  je  burnije  nego  prije,  da  se  bira  gubernator,  a  magnati  nijesu  htjeli  o  tome 
ni  fiuti.  Papinski  poslanik  pcmagao  je  donekle  nizemu  plemstvu,  dok  su  carski  i  poljski 
poslanici  stajali  uz  magnate.  Napokon  je  papinski  nuncij  predlagao,  da  se  za  rat  s  Tur- 
cima  odredi  vrhovni  vojvoda,  i  ako  se  stalezi  ne  bi  mogli  sloziti,  kome  da  tu  Cast 
povjere,  neka  prepuste  papi,  da  ga  on  imenuje.  Ali  ni  to  ne  bi  prihvaceno.  Kad  su  vi§i 
staleii  odbijali  izbor  gubernatora,  kratilo  se  je  nize  plemstvo  primiti  ostale  predloge^ 
naroCito  da  se  opet  razpiSe  vanredni  porez  od  jedne  forinte  za  obranu  krajine.  Na 
jedan  put  se  je  proiulo,  da  car  Maksimilijan  kani  s  vojskom  priskoditi  u  pomoc  svome 
>sinu«  Ljudevitu,  da  ga  zaStiii  od  sile  vlastitih  podanika  njegovih.  Ta  vijest  ogorcila  je 
nize  plemstvo  tako,  da  je  odlu6ilo  s  mjesta  ostaviti  Badim,  te  se  15.  srpnja  sastati  na 
drugom,   sigurnijem  mjestu,  naime  u  Tolni  u  zupaniji  istoga  imena.   U  Budimu  oslali  su 


PKVE    60DINE    KRAUEVANJA    DO    UZVI^EMJA    STJEPANA  BATORA  N*  PALATINSKU  CAST.        373 


sami  prelati  (13)  i  magnati  (30),  koji  su  nastavili  vijecanja,  te  nakon  nekoga  vremena 
dozvolili  zatrazenu  vanrednu  dacu  od  ^itave  zlatne  forinte,  nadajuci  se,  da  de  ju  i  nize 
plemstvo  nakaadno  odobriti  s  obzirom  na  prijetece  opasnosti  (speraates  ipsos  quoque 
regnicolas  banc  ordinationem  oblationemque  dominorum  .  .  .  non  gravatim  accepturos). 
Suvise  je  krnji  sabor  stvorio  jos  zasebne  6lanke  (21),  koji  bi  imali  vrijediti  do  budu- 
cega  podpunoga  sabora  na  Jurjevo  dojdude  godine,  kad  se  mogu  zamijeniti  boljima  i 
zgodnijima.  Neki  dlanci  odredjuju,  kako  da  se  pobira  vanredoa  dada  ili  subsidium  (1 — 9); 


Krau  Ljudevit  II. 

Po  toTremenoj  kopiji  nljene  slike  Hania    Bargkmaira   (1472. — 1 559.),   koja    •«    (ava  a  porodiSnoi  kojilDid  gro* 
toTa    Thnn-HohcDstein    u    Ojeiina.    Slika  je    po    tome    oaobito    sanimlJiTa,  Sto    ae    na    njoj    riJi    grb    kraljeviDe 

Hrratske  (kocke). 


desetim  dlankom  zapovijeda   se,  da  do  2.  srpnja  imadu    svi   zastavnici    podidi  i  opremiti 

svoja  banderija  za  obranu  granica.    NajzamaSniji   je   dlanak  dvanaesti,  koji  nalaie,  da  uz 

nedorasloga    kralja    mora    pored    kancelara,    vrhovnoga   blagajnika    i    dvorskoga    meStra 

Hnr.  poT].   II.  III.  iS 


274  KRAU   LJUDEVIT    II.    JAGELOV16   (1516.  — 1526). 

obstojati  jo§  vijece  od  osam  vijednika  (4  prelata  i  4  baruna),  i  da  polovica  tih  vijecnika 
mora  vazda  boraviti  na  dvoru,  »da  svjetuju  njegovo  velicaastvo  u  svemu,  i  da  ne  do- 
pu.staju  jos  mladjani  duh  njegovog  velicanstva  po  komu  god  izpraznim  i  bezkoristnim 
naputcima  zavadjati«  (non  patiantur  animum  maiestatis  suae  adhuc  tenerum  per  quos- 
cunque  .  .  .  vanis  aut  inutilibus  suasionibus  distrahi  vel  seduci).  Ti  ce  savjetnici  kra- 
Ijevi  brinuti  se  za  dobro  stanje  i  6ast  njegova  dvora,  a  i  za  javno  dobro  i  sigurnost 
ditave  driave;  oni  ce  nadzirati  kraljevske  prihode  i  paziti,  da  se  razborito  pri  izdatcima 
§tedi;  napokon  ce  bditi  i  nad  tim,  koga  de  on  u  svoju  sluzbu  primati,  komu  ce  duhovne  i 
svjetovne  6asti  podjeljivati,  i  kako  ce  sa  stranim  poslanicima  obciti.  Da  bi  se  u  tome 
drzavnome  vijedu  mogli  svi  javni  i  privatni  poslovi  kraljevski  rjesavati,  mora  se  ono 
redovito  tri  put  u  tjednu  (ponedjeljak,  srijeda,  petak)  sastajati;  ako  je  pak  potrebito,  i 
vi§e  puta  (ai.  12.-20). 

Na  krnjem  saboru,  koji  je  izlozene  dlanke  stvorio,  bijaSe  ostao  i  vojvoda  Ivan 
Zapolja.  Nema  sumnje,  da  je  on  mnogo  doprineo,  te  su  ba§  posljednji  dlanci  o  drzavnom 
vijedu  prihvaceni.  Njima  se  je  jamadno  nastojalo  slomiti  prevlast  peduvskoga  biskupa  Jurja 
Sakmarija,  koji  je  bio  svemocan  na  dvoru,  narodito  odkad  se  je  dr^avno  vijece,  izabrano  jos 
u  svibnju  1516.,  bilo  razi§lo  najviSe  radi  toga,  §to  zastupnici  nizega  plemstva  nijesu 
mogli  o  svom  troSku  na  kraljevu  dvoru  boraviti.  Sakmari  je  i  osjecao,  da  se  je  na  nj 
niSanilo,  pak  se  je  zahvalio  na  dasti  drzavnoga  kancelara,  na  §to  bi  ta  dast  povjerena 
vackomu  biskupu  Ladislavu  Salkaju. 

Ali  obnovom  drzavnoga  vijeca,  u  kojemu  bi  odsad  bili  samo  prelati  i  baruni,  i 
kojim  se  je  imala  utvrditi  vlast  velikaSkih  oligarha,  bilo  je  jo§  Ijuce  povrijedjeno  n\ie 
plemstvo.  Ono  se  je  zaista  sastalo  u  srpnju  u  Tolni  na  zasebni  sabor  (particularis  con- 
ventio),  kojemu  je  predsjedao  tada  vec  kraljevski  personal  Stjepan  Verbeci  (personalis 
praesentiae  regiae  maiestatis  locumtenens).  Dne  25.  srpnja  prihvatila  je  plemicka  skup- 
§tina  dvadeset  dlanaka,  koji  su  bili  donekle  napereni  protiv  velika§ke  oligarhije,  ali  odiSu 
ipak  zivom  brigom  za  dobro  domcvine.  Vec  prvi  dlanak  dokazuje  to  dovoljno,  jer 
se  u  njemu  govori  ovako:  »Budud  da  se  svako  kraljevstvo  vlada  i  uzdrzaje  sa  dva 
sredstva,  naime  oruzjem  i  zakonima,  a  ni  jednoga  toga  za  sada  u  na§em  ugarskom 
kraljevstvu  nema:  to  se  je  zgodilo,  da  su  Turci,  neprijatelji  Kristova  kriza,  ne  samo 
bezbroj  djevica,  udovica,  dastnih  gospodja,  kao  i  druge  obojega  roda  Ijude  u  vjedito 
robstvo  odvukli,  nego  su  i  premnogi  medja§ni  gradovi,  kraljevstvu  i  krajini  na  ustrb, 
doSli  u  ruke  istih  Turaka,  a  narodito  (gradovi)  Bodac  i  Jezero.  Preostalo  je  samo  Jajce 
s  Banjalukom,  liSeno  svake  za§tite;  pak  ako  se  dovoljno  cetama  i  hranom  ne  obskrbi  i 
ne  udvrsti,  dodi  ce  i  ono  s  mjesta  u  ruke  tih  Turaka.  Kada  pak  Jajce  dopane  §aka  ne- 
prijateljskih  (§to  Bog  odvrati),  naskoro  ce  propasti  kraljevina  Slavonija  zajedno  s  Poiegom 
i  vukovskom  zupanijom,  a  s  njima  ce  jednako  nevolja  zadesiti  i  samo  unutarnje  truplo 
kraljevstva.  Suvise  ce  KoruSka,  Austrija  i  velika  dest  Germanije,  kao  i  Dalmacije  biti 
izlozena  njihovoni  robljenju.  Da  dakle  ne  bi  propao  ostatak  kraji§kih  gradova,  a  osobito 
Jajce,  nasuprot  da  bi  se  opet  mogli  po  nama  predobiti  Bodac  i  Jezero,  odludeno  je,  da 
se  dete  tako  gospode  prelata  i  baruna,  kao  i  kraljevskih  zupanija  u  punom  broju  pod 
kazan  u  dekretu  oznadenu  s  mjesta  i  bez  ikakva  krzmanja  moraju  poslati  u  ona  mjesta, 
za  koja  su  vec  odredjena.  Po  onoj  desti  deta,  koja  je  opredijeljen.a  (da  ide)  prema 
Slavoniji,  neka  kraljevsko  veliCanstvo  s  pomodu  kraljevine  Slavonije,  gospodina  bana  i 
svijetloga  Lovre  Ilodkoga  dade  §to  brze  mogude  odpremiti  hranu  u  Jajce;  za  obskrbu 
(toga  grada)  ziveiem  neka  njegovo  kraljevsko  velidanstvo  poSlje  onamo  takodjer  pjeSake 
netom  po  gospodinu  rimskom  kardinalu  i  gospodinu  palatinu  dovedene,  i  napokon  neka 
od  tih  ostavi  dvije  stotine  u  Jajcu  za  obranu  njegovu  kroz  vrijeme  glavne  vojne,  koja 
de  se  §to  prije  zapodeti.  Posto  se  zivez  unese,  neka  dete  gospode  i  ostalih  zitelja  prema 
odredbama   dekreta  ostanu    na   strazi    na   potrebitim    mjestima  drzavnih  granica,  i    neka 


PRVB   GODINB    KRA.LJEVANJA    DO  UZVlSsNJA.  STJKPANA.    BATORA   Na  PALATINSKU  CaST.        275 

sva  gospoda  i  plemici  budu  duzni  Siljati  svoje  vojaike,  izuzev  zupaaije  doljnih  krajeva  u 
dekretu  posebice  oznadenec.  Ostalim  dancima  odredjivalo  se  je,  kako  da  se  namakne 
vojska  i  novci  za  veliku,  glavnu  vojnu  (expeditio  generalis).  Vojska  za  tu  glavnu  vojnu 
neka  se  oko  Miholja  (29.  rujna)  skupi  u  Badu,  kamo  ce  doci  kralj  sa  svojim  detama, 
velikaSi  sa  svojim  banderijima,  svi  plemici  glavom  i  od  svakih  20  podanika  po  jedao 
momak.  Za  opremu  kraljevskih  ceta  i  krajiske  vojske  razpisuje  se  vanredna  daca  od 
50  denara.  Na  saboru  u  Bacu,  koji  ce  se  takodjer  sastati  o  Miholju,  polozit  ce  vrhovni 
blagaJDik  racun  o  sabranoj  daci.  Osim  toga  uredit  ce  se  i  kraljevski  prihodi,  da  se 
jednom  stanje  tolikiin  dadama  zatiranih  kmetova  olaksa.  NapokoQ  je  odredio  sabor  (art  20.), 
da  se  s  mjesta  po§lju  poslanici  rimskomu  papi,  njemackomu  caru  i  poljskomu  kralju. 
Potonjemu  poci  ce  Pavao  Artaad  i  Mihajlo  Kendere§i;  njima  bi  daa  i  zasebni  naputak, 
§fa  da  na  poljskom  dvoru  govore  i  rade. 

Oiito  je,  da  se  je  plemicka  skupStina  u  Toloi  natjecala  s  krnjim  saborom  u  Bu- 
diniu,  pak  je  tako  naknadao  dozvoiila  i  vanrednu  dacu  od  50  denara,  koju  bijaSe  prije 
na  saboru  uzkratila.  Sve  je  zavisilo  sada  o  tome,  hoce  li  kralj  potvrditi  zakljudke  ple- 
midkoga  zbora,  i  hoce  li  se  magnati  odazvati  pojedinim  odredbama,  narocito  onoj,  da 
se  obci  sabor  sastane  na  Miholje  u  grada  Badu.  Mletacki  poslanik  Bon  javlja  21.  kolo- 
voza  iz  Budima,  da  je  nakon  svrSene  skup§tine  u  Tolni  petdeset  plemica  kao  poslanstvo 
doslo  kralju  u  Budim,  saobcilo  mu  zakljudke,  te  ga  pozvalo,  da  na  odredjeni  rok  dodje 
u  Bad.  Cini  se,  da  su  glasi  o  dolazku  sultana  Selima  u  Drinopolje,  o  njegovoj  osnovi 
da  oblada  Vla§kom,  kao  i  o  navali  turskih  ceta  na  Beograd,  koji  se  je  teikom  mukom 
obranio,  djelovali  na  prelate  i  barune,  te  se  nijesu  toliko  otimali  saboru  u  Bacu.  Sam 
kralj  sa  svojim  savjetnicima  po§ao  je  ved  27.  rujna  u  Bad,  kamo  je  8.  listopada  stigao 
i  carski  poslanik  Spiesshammer  (Cuspinianus)  sa  svojim  drugovima.  Saborovanje  trajalo 
je  nekako  do  23.  listopada;  u  to  je  vrijeme  Spiesshammer  bio  11.  listopada  primljen  u 
audienciju,  te  je  22.  dobio  odgovor  na  svoju  poruku.  Jo§  18.  listopada  pisao  je  kolodko- 
badki  nadbiskup  Gregorije  Frankapan  mletadkomu  poslaniku  u  Budim  ovako:  » Sabor 
(conventus)  se  je  razi§ao,  ucinivSi  neku  odredbu  o  upravi  kraljevstva,  premda  ne  znam, 
da  li  de  biti  uspjeJna.  DoSao  je  teklid  od  Turdina  i  donio  mir;  ne  znam  jo§,  da  li  ce  ga 
primiti  ili  odbiti,  to  ce  se  brzo  razjasniti.  Kraljevsko  velidanstvo  vratit  ce  se  s  mjesta  u  Budim «. 

Po  svemu  sudeci,  svr§io  se  je  sabor  u  Badu  nekim  izmirenjem  velikala  s  nizim 
plemstvom.  To  dokazuju  saborski  dlanci  (45),  a  narodito  trideset  i  deveti,  kojim  bi§e 
opet  plemicki  prisjednici  izabrani  za  drzavno  vijede,  tako  da  je  odsad  uz  osam  velikala  bilo 
u  njemu  Sestnaest  plemida.  U  dlanku  se  po  imenu  spominju  izabrani  vijednici  i  prsjednici; 
od  prelata  kardinal  i  primas  Tomo  Bakac  od  Erdeda,  kolodko-badki  nadbiskup  Gregorije 
Frankapan,  peduvski  biskup  Juraj  Sakmari  i  erdeljski  biskup  Franjo  Varda;  od  baruna 
palatin  Emerik  Perenj,  herceg  Lovro  Ilodki  kao  sudac  kraljevskoga  dvora,  erdeljski 
vojvoda  Ivan  Zapolja,  i  temeSki  zupan  Stjepan  Bator;  od  nizih  plemida  Mihajlo  Zob, 
Ivan  Pako§,  Franjo  Bodo,  Nikola  Macedonac,  Sigismund  Pogan,  Nikola  Pernes,  Pavao 
Artand,  Nikola  Klelan,  Mihajlo  KendereSi,  Ivan  Faysz,  B\ai  Chani,  Nikola  Turoc,  Luka 
Kutassi,  furaj  Derendin,  Stjepan  Amade  i  Juraj  de  Sythke.  Ved  po  imenima  vijednika  i 
prisjednika  moze  se  razabrati,  da  se  je  gledalo  ugoditi  i  niiemu  plemstvu  i  privrieni- 
cima  Ivana  Zapolje.  Izmedju  ostalih  zakljudaka  saborskih  osobito  je  znamenit  jo§  dva- 
deset  i  osmi;  njime  se  odredjuju  globe  za  one  velikaSe  i  plemide,  koji  se  nijesu  odazvali 
pozivu,  te  nijesu  dosli  na  sabor.  Svaki  nemaroi  velikaS  platit  ce  800  zlatnih  forinti,  a 
obidni  plemid  400;  §to  se  globe  skupi,  neka  kralj  porazdijeli  medju  uboge  i  potreboe 
plemide,  koji  su  saboru  prisustvovali.  Inade  rade  saborski  zakljudci  o  uredjenju  financi- 
jalnih  prilika  u  drzavi  i  na  kraljevskom  dvoru,  kao  i  o  obraoi  kraljevstva  i  krajilkih  gra- 
dova.  Za  savjestnije  obavljanje  novdanih  posala  izabrao  je  sabor  dva  zasebna  blagajnika, 
jednoga  za  krajeve  s  ove  strane  Dunava,  a  drugoga  za  krajeve  s  one  strane.  Osim  toga 


3^6  *  KRALJ   LJUDEVIT   II.   JAGELOV16   (I5l6.— 1626.). 

dozvolio  je  sabor  vanrednu  dacu  za  dvije  godine  unapred,  da  se  uzmogne  redovno  pla- 
cati  vojska,  i  da  se  izkupe  zalozena  kraljevska  imanja.  Banima  u  krajiSkim  oblastima 
zabranjeno  bi  izlaziti  iz  njih,  a  suviSe  biSe  odredjene  stroge  kazni  za  one  kapetane,  koji 
bi  nemarom  svojim  izgublli  povjerene  im  kraji§ke  gradove.  Glede  rata  na  Turke  ne  bi 
ni§ta  odludeno,  preinda  je  papinski  poslanik  Nikola  Schonberg  (Schonberger)  bio  na- 
zodan,  te  je  staleze  salijetao  i  zaklinjao,  da  se  papi  odazovu. 

Odredbe  sabora  u  BaCu  imale  su  vrijediti  kroz  tri  godine  (et  praedeclarata  statuta 
usque  ad  diaetam  dumtaxat,  pro  festo  beati  Georgii  martyris,  in  tertia  revolutione 
annuali  venturi  celebrandam,  durent  et  observentur),  po  svoj  prilici  do  onoga  6asa,  kad 
kralj  postane  punoljetan,  te  sam  preuzme  krmilo  u  ruke.  Stjepan  Verbeci,  koji  je 
mnogo  doprineo,  te  su  izlozeni  zaklju6ci  stvoreni,  nagradjen  bi  od  sabora  tim,  da  mu  je 
doznafiio  dacu  po  pet  denara  od  svakoga  dimnjaka;  suvi§e  bi  potvrdjeno,  da  ide  za 
poslanika  caru,  papi,  i  u  Mletke.  Kad  su  medjutim  stall  provoditi  zakljucke  potonjega 
sabora,  nagazilo  se  je  na  mnogo  zapreka  sa  svih  strana,  osobito  pak  sa  strane  velikaSa, 
kojim  brojne  ustanove  nijesu  bile  po  cudi.  Jedni  nijesu  mogli  podnositi,  da  su  u  driavnom 
vijedu  opet  odluiivali  nizi  plemidi;  drugi  opet  nijesu  htjeli  vracati  kraljevske  gradove  i 
imanja,  koja  su  im  bila  ill  zalozena  ili  na  upravu  predana.  Medju  potonjima  izticao  se 
je  osobito  Ivan  Bornemisa,  odgojitelj  kraljev  i  zupan  pozunski,  odkad  mu  je  bila  oduzeta 
kastelanija  u  Budimu.  Ne  samo  da  se  je  kratio  vratiti  neke  gradove,  koji  bijahu  odre- 
djeni  za  uzdrzavanje  kraljeve  kuhinje,  nego  se  je  on  takodjer  dao  opet  imenovati  upra- 
viteljem  budimskoga  grada.  Poradi  toga  doSlo  je  u  jednoj  sjednici  drzavnoga  vijeda  do 
o§tra  sukoba,  te  su  vec  neki  plemidi  povadili  svoje  maCeve,  da  Bornemisu  sasijeku,  ali 
je  u  osudni  das  stari  kardinal  i  primas  Toma  Baka6  od  Erdeda  zaprijecio  krvoprolice. 
O  tadanjim  prilikama  doznajemo  mnogo  iz  pisma,  §to  ga  je  prepoSt  Jeronim  Balbi  u 
drugoj  polovici  veljaSe  1519.  pisao  poljskomu  podkancelaru  Sydlowiczu.  On  javlja,  da 
se  je  26.  sijeinja  sastao  neki  zasebni  sabor  (particularis  conventus),  na  kojemu  je  po- 
novno  zahtijevalo  plemstvo,  da  se  provedu  dekreti  ba6koga  sabora.  Tomu  su  doduse 
neki  velikaSi  (ex  primoribus)  protivni,  ali  budi  sto  ih  je  strah  spopao,  budi  sto  se  boje 
gorega  zla,  ako  se  oni  (dekreti)  pogaze,  hoce  ipak,  da  se  svi  do  jednoga  priznadu  i 
provedu.  »Ali  kad  se  je  prvoga  dana  saborovanja  doSlo  do  onoga  dlanka  (14),  kojim 
se  odredjuje,  da  gospodin  Bornemisa  grad  Munkai,  a  Petar  Korlatky  gradove  Tatu  i 
Komaron  predadu  budimskomu  provizoru  na  6uvanje,  oba  se  najodlu6nije  tomu  opirahu, 
tvrdeci,  da  im  je  prejasni  kralj  Vladislav  gradove  pod  tu  pogodbu  i  pod  tom  prisegom 
povjerio,  da  ih  nikomu  ne  predadu,  dok  prejasni  kralj  Ljudevit  ne  doraste.  Da  je  tomu 
tako,  potvrdili  su  mnogi,  a  prvi  gospodin  6e§ki  kancelar,  koji  je  bio  nazodan,  kad  je 
pokojni  kralj  povjerio  gospodinu  Bornemisi  grad  Munkac.  Nasuprot  ti  na§i  novi  vijecnici 
tvrde,  da  ne  ce  bas  niSta  provesti,  dok  god  se  onaj  grad  gospodinu  Bornemisi  ne 
oduzme.  I  takim  se  pravdanjem  bavimo  i  natezemo  vec  kroz  tri  tjedna,  a  u  to  su  svi 
ostali  poslovi  odgodjeni,  te  leie  gotovo  zakopani.  K  tomu  je  uzslijedila  i  smrt  gospo- 
dina  palatina  (Emerika  Perenja),  koji  je  5.  ovoga  mjeseca  (veljaCe)  umro.  Nije  meni 
iztraiivati,  koliko  je  koristio  njegov  zivot;  ali  to  je  odito,  da  ce  njegova  smrt  vrlo  mnogo 
smetati  sadanjim  stvarima.  Jer  mnogi  se  pokreti,  i  to  preopasni,  vec  pojavljuju;  puk 
nastoji  o  tom,  da  se  vojvoda  (Ivan  Zapolja)  uzvisi  na  palatinsku 
dast,  te  to  najokorjelije  zahtijeva;  oni  pak,  koji  rade  u  prilog  kralju,  a  zdravije 
sude,  ne  drze  niSta  za  pogubnije,  nego  da  se  ma  tko  uCini  palatinom;  oni  svjetuju,  da 
dast  ostane  izpraznjena,  dok  kralj  doraste  do  zrelije  dobe,  pak  da  se  samo  namjesti 
podpalatin,  koji  bi  predsjedao  javnim  sudovima  .  .  .  Pored  tako  razlicitih  i  protivnih 
nazora  ne  znam,  §ta  6e  se  dogoditi,  jer  vidim,  da  su  zaCetnici  jednoga  i  drugoga 
mnijenja  u  svojim  odlukama  osobito  tvrdokornif. 

Pitanje,  tko  6e  biti  palatin,  uzrujavalo  je  u  veljaSi  1519.  malo  i  veliko.  Puk  (plebs) 


PHVE   60DINE    KRAURVANJA    DO    UZVI§ENJA    STJEPANA  BATORA  NA  PALATINSKU  8aST.        377 

i  s  njime  niii  plemidi  zahtijevali  sa  javDo  i  glasno,  da  se  ta  c^ast  povjeri  njihovu  Iju- 
bimcu,  dole  su  protivnici  njegovi,  pretezito  prelati  i  baruni,  predlagali,  da  se  mjesto  u 
ob6e  ne  popuni,  samo  da  njega  ne  zapane.  Premda  je  njemadki  car  Maksimilijan  bio 
vec  mrtav  (f  12.  sijeinja  1519.),  ipak  je  njegov  poslanik  Spiesshammer  ili  Cuspinianus 
radio  u  prilog  njegovih  unuka  Karla  i  Ferdinanda,  da  se  Ivan  Zapolja  oe  popne  do 
najvi§e  dasti  u  Ugarskoj,  §to  bi  u  onaj  mah  vrijedilo  toliko,  kao  da  je  postao  guberna- 
torom.  Gotovo  kroz  detiri  mjeseca  vodila  se  je  zestoka  borba  izmedju  obiju  stranaka. 
Dne  21.  veljac^e  javlja  mletadki  poslanik  iz  Budima,  da  de  se  izbor  palatina  obaviti  na 
dojdudem  saboni,  koji  ce  se  sastati  po  obifaju  na  Jurjevo  (24.  travnja).  Pnrih  dana 
ozujka  sastaju  se  kolodko-bafki  nadbiskup  Gregorije  Frankapan,  erdeljski  vojvoda  Ivan 
Zapolja,  pe6uvski  biskup  Juraj  Sakmari,  erdeljski  biskup  Franjo  Varda,  i  napokoo  temeSki 
iupan  i  kapetan  Stjepan  Bator,  te  ugovaraju  8.  ozujka  konfederaciju,  kojom  se  obve- 
zuju,  da  ce  vjerni  biti  i  braniti  kralja  Ljudevita  Dne  4.  travnja  odilazi  iz  Be^a  u  Ugarsku 
poznati  vec  Spiesshammer  (Cuspinianus)  kao  poslanik  §panjolskoga  kralja  Karla,  te  ostaje 
uz  kralja  Ljudevita  gotovo  mjesec  dana,  naime  do  2.  svibnja.  Pomenuti  poslanik  bijaSe 
poglavito  dosao,  da  se  s  kraljem  Ljudevitom  sporazumije  radi  izbora  novoga  njemaikoga 
kralja ;  ali  nema  sumnje,  da  se  je  govorilo  i  o  pitanju  palatinskom.  Medjutim  bijaSe  se 
sastao  i  sabor,  na  kojemu  se  je  imala  popuniti  izpraznjena  Cast  palatina.  Ali  to  nije  bilo 
tako  lako.  Jo§  25.  svibnja  javlja  mletadki  poslanik  iz  Budima,  >kako  je  kralj  mnogo  za- 
okupljen  izborom  novoga  palatina,  i  kako  su  poradi  toga  velike  razmirice,  pa6e  da  se  je 
ustalo  na  oruzjec  Istoga  dana  (25.  svibnja)  osvanuo  je  u  Budimu  opet  njemadki  poslanik 
Spiesshammer  (Cuspinianus),  koji  je  sutradan  (26.  svibnja)  dao  nekakvu  obveznicu  (obli- 
gacionem)  vackomu  biskupu  Ladislavu  Salkaju,  a  iza  dalja  dva  dana  (28.  svibnja)  pe- 
cuvskomu  biskupu  Jurju  Sakmariju.  Potonjega  dana  javlja  mletadki  poslanik  Alvise  Bon 
iz  Budima  svojoj  obcini,  akako  je  napokon  iza  mnogih  razmirica  doSlo  do  izbora  pala- 
tina, i  kako  je  izabran  gospodin  Stjepan  Bator,  temeSki  zupan,  koji  je  od  55  glasova 
primio  26,  dok  je  erdeljski  vojvoda  dobio  samo  17  .  .  .«  Poslanik  je  namah  Cestitao 
novomu  palatinu,  koji  je  oiitovao,  da  je  dobar  prijatelj  mletaike  obciine,  te  joj  i  po- 
audio  svoju  sluzbu. 

Vojvoda  Ivan  Zapolja,  najbogatiji  velika§  u  Ugarskoj,  koji  je  imao  godiSnjega  pri- 
hoda  140.000  dukata,  Ijubimac  puka  i  nizega  plemstva,  bija§e  opet  propao,  kad  se  je 
natjecao  za  prvu  cast  u  ugarskom  kraljevstvu.  Njegova  nedaca  u  svibnju  1519.  bila  je 
osudna  za  sve  dalje  vladanje  kralja  Ljudevita.  Vlastohlepni  i  srCani  vojvoda,  koji  je 
dosad  ocijukao  s  prelatima  i  barunima,  te  s  njima  sklapao  i  konfederacije,  odvratio  se 
je  sada  od  svojih  stalezkih  drugova,  te  se  prometnuo  u  Ijutoga  protivnika  novomu  pala- 
tinu Stjepanu  Batoru.  Opreka  izmedju  dvorske  stranke  s  palatinom  Batorom  na  delu  i 
plemidke  s  vodjama  Verbecom  i  Zapoljom  postala  je  sve  izrazitija  i  oStrija,  osobito  od 
onoga  6asa,  kad  se  je  dvorska  stranka  stala  prislanjati  o  Habsburgovce,  Karla  i  Ferdi- 
nanda, dok  se  je  plemicka  ili  patriotska  stranka  zacala  svakoga  uplitanja  tudjinaca  u 
ugarske  stvari.  I  tako  nije  u  Ugarskoj  moglo  vise  doci  do  mira  i  sloge,  ved  je  preoti- 
malo  mah  obde  razsulo,  dok  se  nije  sve  svrSilo  uiasnom  katastrofom. 

Medjutim  bijaSe  se  posve  izjalovila  velika  osnova  pape  Leona  X.,  da  se  pomodu 
svih  kr^danskih  vlasti  na  zapadu  pokrene  navalni  rat  na  Turke.  Kako  je  uza  to  sultanu 
Selimu  bilo  poSlo  za  rukom,  te  je  slavodobitno  svrSio  sve  vojne  svoje  u  Egiptu  i  Aziji, 
bila  je  prava  sreda  za  Ugarsku,  §to  je  ba§  u  to  vrijeme  bilo  ugarskomu  poslaniku  Bar- 
nabi  Belaju,  koji  je  ved  nekoliko  godina  boravio  na  sultanovu  dvoru,  posredilo,  te  jc 
utanadio  primirje  s  Turcima  na  tri  godine.  Izpravu  o  primirju  podpisao  je  kralj  Ljudcvit 
u  Budimu  28.  o2ujka,  a  Selim  potvrdio  ju  je  u  Drinopolju  30.  svibnja  1519.  Glavne 
ustanove  jesu;  od  1.  travnja  1519.  pak  zatim  kroz  pune  tri  godine  ima  vladati  mir  medju 
sultanom  Selimom  i  kraljem  Ljudevitom,  i  taj  se  mir  ima  protezati  na  sve  zemlje  sulta- 


ayg  KRALJ   LJUDEVIT   II.   JAGELOV16    (1516. — 1526.). 

• 

nove  i  kraljeve,  medju  kojima  se  potonjima  narofiito  imenuje  Ugarska,  Dalmacija, 
Hrvatska  i  Slavonija,  zatim  Erdelj,  i  napokon  Bosna  i  Srbija,  na  koliko  je  kralj  i  tu  joS 
nekoliko  gradova  imao  (Jaycza  et  Banyalwka,  Zweczay  cum  castro  Verbaz  .  ,  .  Sabacz, 
Barych,  Barka,  Jarak  .  .  .  Nandor  Alba  penes  Danubium,  Zemlin,  Zalonkemen  et  Thithyl  . .). 
U  ovome  6e  primirju  stati  uza  kralja  Ljudevita  i  papa  Leo  X.,  a  Ipanjolskomu  kralju 
Karlu,  zatim  njegovu  bratu  Ferdinandu  i  Sigismundu  poljskomu,  prosto  je  pristupiti 
k  primirju  za  godinu  dana.  U  primirje  se  uzima  uza  kralja  Ljudevita  i  VlaSka  i  Mol- 
dava,  kao  takodjer  i  Dubrovnik;  no  od  njih  ce  sultan  i  dalje  dobivati  obiCajne  danke  i 
darove.  Trgovcima  je  slobodno  trgovati  u  zemljama  obiju  stranaka. 

Vec  bi  spomenuto,  kako  su  mladomu  kralju  Ljudevitu  bili  dodijeljeni  za  odgoji- 
telje  rodiak  njegov  Juraj  Braniborski  i  Ivan  Bornemisa.  O  kralju  i  njegovim  odgojite- 
Ijima  izvjeScuje  mletaCki  poslanik  Antun  Surian  18.  prosinca  1516.  ovako:  »Taj  kralj 
Ljudevit  imade  jedanaest  godina;  lijep  je  i  visok,  kako  mu  je  bila  i  majka.  Upravljaju 
njime  dvojica;  jedan  se  zove  Bornemisa,  koji  je  njegov  odgojitelj,  iovjek  vrlo  dobar; 
kralj  nema  drugoga  prijatelja  do  njega.  Drugi  je  markiz  Juraj  Braniborski,  sin  jedne 
sestre  kralja  Vladislava,  postao  je  barunom  po  zeni,  koja  je  bila  supruga  hercega  Ivaniga 
Korvina;  on  je  Nijemac  i  kaze  se  prijatelj  na§oj  ob6ini,  muz  dostojan  i  hvale  vrijedan. 
On  poducava  kralja  kopljem  udarati,  strjelicom  baratati,  kao  i  druge  stvari,  koje  treba 
znati  uzviSenomu  kralju.  Sam  kralj  govori  dostojno  i  ozbiljno;  ako  pozivi,  bit  de  vri- 
jedan vladar*.  Dvije  godine  i  par  mjeseci  poslije,  28.  srpnja  1519.,  opisuje  kralja  i  prve 
mu  doglavnike  mletaCki  poslanik  ovako:  »Kraljem  upravljaju  dvije  poglavice;  jedan  je 
palatin,  a  drugi  vrhovni  kancelar  i  biskup  vacki,  koji  nose  sav  teret  vladanja.  Kralj  Lju- 
devit navrSio  je  trinaest  godina;  visok  je  i  stasit,  lijep  je,  ali  nije  skladan  (e  bello  in 
ziera,  ma  non  formoso).  Zabavlja  se  oruijem,  te  se  je  nedavno  u  'Budimu  natjecao 
kopljem,  §to  se  je  svidjelo  svemu  narodu,  koji  ga  je  vidio.  U6i  se  u  latinskom  jeziku, 
a  govori  Cetiri  jezika:  magjarski,  njemaSki,  ceSki  i  latinski.  Umije  zgodno  odgovarati,  te 
6e  biti  vrijedan  vladar,  ako  pozivi.  Prihoda  ima  malo,  samo  140.000  dukata,  dok  je  kralj 
MatijaS  primao  po  800000.  I  s  toga  se  dogadja,  da  nema  u  kuhinji  §ta  da  se  kuha,  te 
nema  od  5ega  da  zive;  zbivalo  se,  da  su  njegovi  dvorjanici  morali  traziti  zajam  od 
14  dukata.  A  razlog  je  tomu,  §to  je  otac  njegov  otudjio  (zalozio)  mnoga  kraljevska 
mjesta,  samo  da  dobije  novaca  za  uzdrzavanje;  nadalje  §to  su  Turci  osvojili  brojne  gra- 
dove  u  Bosni  i  Hrvatskoj  .  .  .  Kraljevstvo  ugarsko  imalo  je  za  kralja  Matijasa  72  zupa- 
nije  (contadi),  sada  imade  samo  55,  ostalim  gospoduju  Turci  budi  u  Bosni,  budi  u 
Hrvatskoj*.  Medjutim  nestaSici  na  kraljevskom  dvoru  doprineo  je  mnogo  i  odgojitelj 
kraljev,  razkoSni  i  razsipni  Juraj  Braniborski,  koji  je  ba§  radi  toga  dolazio  u  sukob 
s  trijeznim  i  strogim  Ivanom  Bornemisom.  Juraj  je  Braniborski  sam  pustopa§no  zivio, 
pak  se  nije  iacao  i  svoga  nesta§noga  gojenca  povuci  u  vrtlog  zabava  i  razkalasena 
iivota.  God.  1518.  pisao  je  Juraj  nekomu  prijatelju  svomu:  »Premda  je  kraljevski  dvor 
straSno  siromaSan,  ipak  sam  s  njime  fkraljem)  poklade  vrlo  veselo  sproveo,  neka  vide 
ozbiljna  gospoda,  da  mi  na  dvoru  nijesmo  joS  pomrli.  Najprije  su  Stibitz  i  Zetteritz  §est 
puta  borili  se  pjeSke;  zatim  smo  se  borili  ja  i  Krabat  na  konjima;  Krabat  bio  je  vrag, 
a  ja  divlji  dovjek ;  vrag  se  je  sruSio  s  konja  i  pao  na  lice.  T  kralj  ja§io  je  lijepo,  a  sve 
zene  gradske  i  mnogo  svijeta  bilo  je  nazoCno.  Na  to  je  zaredao  pies  i  ja  sam  se  po- 
javio  sa  osamnaest  okrabuljenika  u  kratkim  kabanicama  i  s  crvenim,  §iljastim  cipelama, 
kako  su  ih  stari  nosili;  jedan  starac,  drzeci  u  svakoj  ruci  §tap  i  navukav§i  drvene  cipele, 
izvodio  je  dva  plesa*.  S  kraljevskim  dvorom  natjecali  su  se  tada  prelati  i  baruni,  koji 
su  pravom  i  nepravom  ste6ene  novce  razsipavali.  NjemaSki  poslanik  Sigismund  Her- 
berstein  gledao  je  sve  to  zabrinuto,  te  je  onda  zapisao  u  svojoj  autobiografiji  znadajne 
rijeci:  >To  je  imalo  takvo  lice,  kao  da  ne  ce  dugo  trajati«  (Es  hette  eine  soliche  gestallt, 
alls  sollte  es  nit  lanng  geweren). 


HRVATSKO    KRAUEVSTVO    DO    SMRTl    BANA    PSTRA    BERISLAVI£a    (20.   SV1BNJA    1520.).        379 

(Hrvatsko  kraljevstvo  do  smrti  bana  Petra  Berislavida,  20.  svibnja  1520.). 
Ako  je  hrvatsko  kraljevstvo  gotovo  izdisalo  za  vladanja  kraija  Vladislava,  jo§  su  burnija 
vremena  za  nj  svanula  po  smrti  njegovoj.  Jadno  stanje  hrvatske  zemlje  ogleda  se  naj- 
bolje  u  pismu  bana  Petra  Berislavida,  §to  ga  je  26.  oiujka  1516.  u  Vesprimu  pisao  i  po 
svojemu  namjestniku  i  poslaniku,  Spljecaninu  Tomi  Nigru,  papi  Leonu  X.  u  Rim  poslao. 
Najprije  veil  ban,  kako  je  pred  nekoliko  d  ma  papu  obavijestio  o  smrti  kraija  Vladislava, 
a  sad  je  odludio  prikazati  mu  svoju  golemu  nevolju.  »Smrt  kraija  Vladislava«,  pi§e  on, 
>svuda  je  probudila  zalost,  no  nikomu  nije  doaijela  toliko  tuge,  zaiosti  i  bijede,  koliko 
meni.  Jer  dok  sam  se  nadao  za  njega  ziva,  di  cu  se  modi  oprostiti  onih  zemalja,  koje 
«am  evo  gotovo  tri  godine  u  najvedoj  sirotinji,  bijedi  i  zdvojnosti  tezkom  mukom  i  uz 
najvece  pogibli  uzdrzao,  sada  nijesam  od  toga  opro5ten,  nego  po  smrti  kraljevoj  opet 
sam  prisiljen  onamo  poci,  ne  znam  da  li  s  pomanjkanja  (vrstoih)  muzeva  ili  s  moje  ne- 
srece.  I  buduci  da  se  malo  ili  pravije  ni^ta  ne  nadam  od  nasih,  —  svijetli  je  kralj  Lju- 
deyit  mlad,  velikaSi  se  staraju  vise  za  sebe,  nego  za  obce  dobro,  a  i  stalezi  su  medju 
sobom  u  mnogim  stvarima  nesloini  — :  to  nemam  komu  da  se  uteiem,  nego  vaSoj 
svetosti,  koja  se  mora  pobrinuti  za  sve  krScane  kao  predobri  i  premilostivi  otac.«  Zato 
moli  papu,  da  bude  u  pomoc  njegovim  zemljama,  >osobito  u  ovo  opasno  doba,  gdje  su 
ostavljene  bez  ikakve  pomocit;  da  se  ne  bude  dinilo,  da  su  doSli  inajljepSi  i  najjadi 
branici  krScanstva  u  lake  najgadnijih  du^mana  kricanskoga  imena,  vi§e  nalim  nemarom 
nego  njihovim  junactvom.  Ja  nijesam  taj  Cas  obskrbljen  ni  novcem  ni  ietama,  tako  je 
sve  poremedeno  uslijed  smrti  svijetloga  kraija*.  Nadalje  veli,  da  sam  ne  moze  obraniti 
povjerenih  mu  zemalja,  jer  da  je  >ve6  potrosio  i  svoj  novae  i  novae  svoje  brade  i  prija- 
teljac.  Na  to  zdvojno  pismo  odgovorio  je  papa  Petru  Berislavidu  po  priliei  ovako: 
>Iz  tvoga  lista,  a  jo§  vise  iz  rijeci  tvoga  poslanika  razumjeh  s  velikim  zadovoljstvom, 
§ta  si  sve  podnio  i  §ta  u^inio  za  obcu  stvar  kricaosku.  Zato  nalozih  tvome  poslaniku, 
da  te  izvijesti,  kako  te  eijenim  i  slavim  zbog  tvojih  dosadanjih  djela.  No  istomu  tvomu 
poslaniku  zapovjedih,  da  tebi  i  to  javi:  kako  su  se  duboko  srca  moga  kosnule  njegove  rijedi, 
kad  no  je  na  koljena  se  bacivSi  meni  i  mojoj  braci,  kardinalima  svete  rimske  crkve, 
pla^nim  glasom  pri^ao  tvoju  i  tvoje  zemlje  golemu  nevolju,  Bogom  nas  zaklinjudi,  da 
ne  pustimo  naSim  nemarom  pasti  ono  kraljevstvt),  koje  je  dosad  tako  junadki  mai 
dulmanski  od  na§ih  glava  odbijalo.  Vidim  ja  i  poimam  tvoj  tezki  polozaj,  pak  na  tvoju 
utjehu  velim  ti,  da  nastojim  na  sve  strane  oko  toga,  da  ti  §to  prije  dodje  od  krscanskih 
knezova  dovoljna  pomoc  za  uspjeSnu  obranu  tvoje  krajine.  Dotle  pak  stoj  hrabro  kao 
dosad  i  ne  pusti,  da  ti  narod  duhom  klone,  nego  ga  vodi,  da  s  tobom  sjedinjen  suzbije 
neprijateljsko  bjesnilo*.  I  zaista  je  papa  Leo  stao  ponovno  salijetati  kridanske  vladare, 
da  bar  tuinoj  hrvatskoj  zemlji  pomognu,  ako  se  ved  ne  mogu  sloziti  za  veliki  navalni 
rat  na  Turke.  LJ  pismu  na  francuzkoga  kraija  Franju  I.  od  15.  svibnja  1516.  veli  uz  ino: 
>Gradovi,  na  koje  Turci  ne  prestaju  udarati,  imadu  zbog  svoga  polozaja  toliku  vainost, 
da  ako  samo  i  jedan  od  njih  padne  Turcima  u  ruke,  budi  Jajce,  ili  pak  Knin,  Klis  ili 
Skradin,  ne  6e  se  ved  modi  Ugarska  obraniti,  a  Turcima  de  biti  otvorcn  put  preko 
jadranskoga  mora  do  talijanskiii  zemalja  Toga  pak  rugla  ne  smijemo  dopustiti  mi  kne- 
zovi  krSdanski*.  Slidno  je  pismo  papa  pisao  i  poljskomu  kraiju  Sigismundu  Znadajno  je, 
da  papa  u  tima  poslanicama  zove  Petra  Berislavida  >banom  ili  podkraljem«  (prae> 
fecti  Croatiae  Pannoniaeque  proregis,  —  Dalmatiae  et  Croatiae  bani  seu  vieeregis),  po  demu 
je  poslije  preSlo  u  obidaj,  da  su  hrvatske  bane  odlikovali  tiin  dastnim  pridjevkom. 

Sve  uz  papinu  pobudu  i  hrabrenje  zacao  se  je  Petar  Berislavid  pridriati  bansku 
dast.  To  je  bilo  jamadno  takodjer  razlogom,  da  se  na  saboru  u  Budimu  u  svibnju  1516. 
nije  niSta  odredilo,  komu  da  se  povjeri  bansko  dostojanstvo  u  hrvatskom  kraljevstvu. 
Dok  se  je  Petar  Berislavid  kratio  vrliti  dalje  svoju  sluibu,  zamjenjivali  su  ga  banovci 
Baltazar  Badan    i    Baltazar   Alapid.    Dne  1.  svibnja    1516.    hvali    kralj   banovca    Baltazara 


■ 


jjgo  KRALJ    LJUDEVIT    II.    JAGELOV16    (l516. — 1526.). 

Bacana,  Sto  je  pomagao  kraljevu  dvorjaniku  Martinu  Horvatu,  kad  je  netom  po  odredbi 
drzavnoga  vijeda  polao  da  hranom  obskrbi  grad  Jajce  (pro  nunc  in  periculo  positum), 
dok  se  ban  nije  htjeo  za  to  nimalo  brinuti,  premda  bi  po  duznosti  zvanja  svoga  iiiniti 
morao;  tri  tjedna  poslije,  21.  svibnja,  javlja  opet  Franjo  Berislavic  Grabarski,  vje^iti  knez 
od  Dobora,  banovcu  Bacanu  iz  DuboSca  na  Savi,  kako  bosanski  pasa  zeli  popraviti  i 
utvrditi  grad  i  varoS  Bo6ac  (koji  su  Turci  pro§le  godine  osvojili),  da  se  tako  zakrCi 
pristup  do  grada  Jajca.  Ako  paSi  podje  za  rukom,  te  obnovi  Bo^ac,  ne  ce  se  nikad  viSe 
modi  slobodno  k  Jajcu  dolaziti;  stoga  neka  banovac  svima  silama  nastoji,  da  se  od  Tu- 
raka  ponudjeno  primirje  ne  primi. 

Cini  se,  da  se  je  Petar  Berislavic  tek  u  drugoj  polovici  godine  1516.  odlucio,  da 
ostane  i  dalje  banom  hrvatskim.  Negdje  u  rujnu  roCi  se  on  s  knezom  Matijom  Franka- 
panom,  da  ustanove  medje  izmedju  svojih  posjedovanja,  a  malo  zatim  saziva  on  sabor 
kraljevine  Slavonije,  da  se  potrebito  odredi  za  obranu  zemlje  i  krajiskih  gradova. 
Ne  zna  se,  gdje  se  je  sabor  skupio  i  o  6emu  je  sve  vijedao;  samo  je  poznato,  da  je 
dozvolio  vanrednu  dacu  od  25  denara  za  nabavu  ziveza  u  krajigkim  gradovima.  Ali  te 
dade  nijesu  htjeli  placati  plemici  jednoselci  (nobiles  unius  sessionis);  stoga  je  kralj  spo- 
razumno  s  drzavnim  vijecem  (commissio  propria  domini  regis  de  consilio)  2.  stude- 
noga  1516.  izdao  strogi  nalog  banu  Petru  Berislavicu,  njegovim  banovcima  i  plemickim 
sudcima,  da  svima  sredstvima  plemice  jednoselce  na  placanje  vanredne  dace  prinude,  jer 
ce  inaCe  svu  §tetu,  koja  bi  od  toga  nastala,  morati  radi  nemara  svoga  sami  nadoknaditi. 
Na  potonjem  saboru  bijahu  stalezi  takodjer  iznijeli  molbu  na  kralja,  da  se  sto  prije  drzi 
redovni  oktavalni  sud  banski,  te  da  se  na  njemu  rjeSavaju  brojne  parnice,  koje  su  se 
poradi  burnih  vremena  neprestano  odgadjale.  Kralj  je  zadovoljio  toj  pravednoj  molbi 
slavonskoga  plemstva,  te  je  izdao  nalog  banu  Petru  Berislavidu,  da  za  6.  sijednja  1517. 
oglasi  veliki  oktavalni  sud  kraljevine  Slavonije.  Podjedno  je  kralj  Ljudevit  posebnim 
pismom  od  8.  prosinca  1516.  obavijestio  o  torn  svom  nalogu  ne  samo  protonotara  sla- 
vonskoga Stjepana  Henczelffyja,  nego  i  ukupno  slavonsko  plemstvo,  zapovjediv§i,  da  na 
poziv  banov  moraju  svi  plemici,  koji  vode  parnice,  doci  na  recJeni  oktavalni  sud. 

Poslije  Triju  kralja  1517.  drzao  je  ban  zaista  oktavalni  sud  u  Zagrebu  i  onda  u 
Krizevcima,  a  pomagali  su  ga  banovci  i  protonotar  kraljevine  Slavonije.  Uz  ine  parnice 
iznesena  bi  stara  pravda  izmedju  obcine  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba  i  kraljeva  rodjaka 
Jurja  Braniborskoga  kao  gospodara  Medvedgrada,  radi  mjesta  Dedidi,  Crnomerec,  Bitek 
i  Novaki.  Buduci  da  markez  nije  na  sud  do§ao,  a  ni  zastupnika  svoga  poslao,  osudio  ga 
je  ban  iz  ogluhe,  ako  ne  bi  mogao  svoje  izbivanje  razlozito  opravdati.  Dok  su  se  tako 
parnice  rje§avale,  stigla  je  vijest,  da  ce  se  sastati  kratki  kraljevski  sud  u  Budimu.  Sla- 
vonskomu  plemstvu  dalo  se  je  na  zao,  da  bi  se  tek  zapoceti  banski  sud  prekinuo,  pak 
poslaSe  pred  kralja  u  Budim  plemica  i  literata  Pavla  od  Nespe§a  s  molbom,  neka  kralj 
odredi,  da  se  oktavalni  sud  slavonski  moze  nastaviti  i  dovr§iti  sve  i  onda,  kad  bi  se 
spomenuti  sud  (indicia  breuia)  u  Budimu  sastao.  Kralj  je  molbu  uslisao,  te  pismima  od 
16.  i  18.  velja^e  1517.  ne  samo  plemstvu,  nego  i  banu,  banovcima,  protonotaru  kao  i 
prisjednicima  suda  svoju  odluku  obznanio. 

Tek  Ito  je  ban  Petar  Berislavic  svr§io  oktavalni  sud,  bilo  mu  je  svu  paznju  svoju 
svratiti  na  obranu  kraljevstva.  Kako  je  od  pape  Leona  X.  primao  malo  pomoci,  a  od 
ostalih  krScanskih  vlasti  niSta,  gledao  je  samim  prihodima  hrvatskoga  kraljevstva  pribaviti 
potrebito  za  obskrbu  kraji§kih  gradova.  U  to  ime  nametnuta  bi  opet  vanredna  daca  kra- 
Ijevini  Slavoniji.  Ve<5  4.  travnja  1517.  pise  vrhovni  blagajnik  kraljev  i  biskup  vacki 
Ladislav  Salkaj  pobiracu  vanredne  dade  Franji  Bacanu:  »Ulozite  sav  trud  svoj,  da  pod- 
poru  (subsidium)  kraljevine  Slavonije  §to  prije  izbrojite  i  utjerate.  Jajce  i  Hrvatska  tre- 
baju  mnogo  i  gotovo  sve,  ta  vi  znate  nevolju  Jajca  i  Hrvatske,  kojima  moramo  s  tom 
podporom  u  pomod  pritedic  Mjesec  dana  poslije  —  8.  svibnja   1517.  —  pise  sam  kralj 


HRVATSKO    KRAUEVSTVO    DO    SlOtTI    BANA    PETRA    BERISLAVI6a    (20.    SVIBNJA    1520.).        «8l 

Ljudevit  Franji  Bacanu  i  drugu  mu  Emeriku  Fanchy,  dikatorima  podpore  ili  vanredne 
dade  u  Slavoniji,  kako  imade  mnogo  njih,  koji  se  krate  redenu  dacu  platiti;  s  toga  neka 
oni  sve  le  nemarnike  popiSu  i  popis   banu    Berislavicu    predadu,  koji    ce    ih  onda  silom 


^'^^  :  ,  1 

^  I  leg  £_£  'A^^ 


T^ 


a. 

d 

d 

x> 

& 

• 

"m 

N 

S 

3 

■2 

> 

Si 

jii 

vo" 

o 

a 

f-H 

s 

j2 

m 

o 

• 

^4 

^ 

=? 

o 

• 

«< 

M 

8 

u 

V 

N 

2 

« 

!^ 

o 

0. 

s 

00 

•o 

o 

3 

a 

s 

« 

a 

a 

a 

« 

03 

■<j 

3 

O 

0 

■< 

Q 

.^ 

N 

JB 

"^ 

*•• 

^ 

« 

"* 

Jit 
O 

<< 

« 

H 

a 

> 

0 

*f 

9 

■o 

J 

•< 

C 

M^ 

J 

"a 

o 

:^ 

W 

o 

s 

en 

m 

a 

31 

/ 


K 


prinuditi,  da  uiine  svoju  duinost  Medjutim  je  Petar  Berislavid  obilazio  krajiSke  gradove 
i  stajao  na  straii  za  obranu  svoje  banovine.  Dne  20.  svibnja  1517.  piSe  on  it  Cetina 
blizu  Korane   slavonskomu    banovcu   Baltazaru    Badanu:    »Budu<5   da    su    nam  neprestano 


28a  KRALJ    LJUDEVIT   II.   JAGELOV16   (1516.— 1526.). 

stizavale  vijesti  o  dolazku  Turaka,  pre§li  smo  preko  Save  i  oSekujemo  ovdje  neprija- 
telje,  jer  se  joS  uvijek  glasa,  da  dolaze,  Trpimo  pak  najvpcu  nevolju,  jer  ni  mi  ni  tete 
na§e  nemamo  novaca.  Stoga  vas  molimo,  pobrinite  se  i  poradite,  da  nam  naS  dvorjanik 
Vid  Serdid  uzmogne  §to  prije  poslati  novaca,  jer  inaSe  vrlo  zlo  za  nas  i  za  naSe  Cete.« 
Ban  je  i  dalje  ostao  u  kraju  izmedju  Kupe,  Save  i  Une.  Dne  14.  lipnja  boravi  u  gradu 
Zrinju  kod  kneza  Nikole  Zrinskoga.  Odanle  javlja  zagrebadkomu  kaptolu,  kako  je  po 
kraljevoj  zelji  knezove  Nikolu  Zrinskoga  i  svoga  imenjaka  Franju  Berislavica  od  Uobora 
sklonio,  te  su  privolili,  da  se  za  zaSdtu  »te  prenesrecne  domovine«  (huius  miserrime 
patrie)  drie  straze  na  svima  mjestima,  gdje  se  6ini  potrebito;  nadalje  kako  su  redeni 
knezovi  za  uzdrzavanje  straza  dozvolili,  da  se  na  njihovim  posjedovanjima  pobiraju  po 
iri  denara  od  svakih  dveri  (ili  dimnjaka).  Ban  poziva  kaptol,  da  i  on  od  svojih  imanja 
na  jugu  Save  plati  po  tri  denara  od  svake  porte;  jednaka  ce  se  daca  nametnuti  i  gradu 
Hrastovici.  Sam  ban  obecao  je  u  tu  svrhu  petdeset  forinti.  »Ako  bi  se  pak  bratinstva 
va§a<,  zavrsuje  ban,  »kratila  to  u6initi,  znajte,  da  cemo  po  nalogu  njegova  veli- 
canstva  vas  kazniti,  jer  ne  cemO;  da  ta  preuboga  domovina  s  nebrige  i  nemara  tako 
tuzno  propadne*. 

All  dok  je  ban  na  jednoj  strani  stajao  na  braniku  svoje  banovine,  stradale  su  oblasti 
hrvatske  na  drugim  stranama.  Bosanski  pa§a  udarao  je  ne  samo  na  Klis,  kojega  je  pred- 
gradje  jo§  pred  dvije  godine  pod  nekim  uvjetima  priznalo  tursku  vlast,  nego  je  takodjer 
nastojao,  da  i  Skradinom  oblada.  U  to  je  ime  u  zupi  Cetini  utvrdio  tvrdinju  Cetin,  da 
iz  nje  lak§e  provaljuje  na  zapad  prema  moru;  u  isto  se  je  vrijeme  i  tursko  brodovlje 
spremalo,  da  se  kroz  gibenski  konao  i  uSce  Krke  protisne  do  Skradina.  Naravno,  da  ni 
oblasti  krbavskoga  kneza  Ivana  Karlovica  nijesu  mirne  ostale.  Nevolja  kneza  Ivana  Kar- 
lovica  bila  je  tolika,  da  je  u  polovici  studenoga  1517.  osvanuo  u  Mletcima  poslanik 
njegov  knez  Guido,  te  o6itovao  u  njegovo  ime,  kako  je  gotov  zamijeniti  tri  svoja  grada 
u  Hrvatskoj  za  reke  kaStele  mletatke  u  Lombardiji,  u  koje  bi  se  onda  sklonio.  Cini  se 
medjutim,  da  je  knezu  Ivanu  Karlovicu,  koji  se  bija§e  ozenio  ili  imao  ozeniti  s  neda- 
kinjom  kardinala  i  primasa  Tome  Bakada  od  Erdeda,  htjelo  ostaviti  domovinu  i  poradi 
protivnika  Bakacevih  u  Hrvatskoj,  od  kojih  su  bili  najmocniji  ban  Petar  Berislavic  i  knez 
Bernardin  Frankapan.  Potonji  nije  mogao  kardinalu  nikako  oprostiti,  §to  je  bodrio  mle- 
tadku  obcinu,  da  niu  sina  Krsta  ne  pusti  iz  suzanjstva  Takodjer  izmedju  Tome  Bakaia 
i  bana  Petra  Berislavica  obstojalo  je  veliko  neprijateljstvo,  §to  se  najbolje  ogleda  u 
jednome  pismu,  §to  ga  je  primas  kao  zasebni  patron  i  tutor  zagrebadke  biskupije  pisao 
Franji  Keceru  od  Radovana,  gubernatoru  redene  biskupije.  »Ti  znal«,  govori  Tomo  BakaC, 
»da  mi  Petar  Berislavic,  primorski  ban,  nije  prijatelj;  zna§  takodjer,  da  on  mnogo  radi 
protiv  mojega  dostojanstva,  i  da  takodjer  oko  toga  nastoji,  da  me  zaskodi  i  ujede.  Zato 
nastoj  svom  pomnjom  i  brigom,  da  sve  njegove  cine  motriS,  odbijajuci  sve  njegove 
napore  i  spletke,  i  da  saznaS  za  njegove  namjere  u  javnim  stvarima,  dok  bade  na  njih 
utjecao,  te  me  vazda  o  tom  izvjeScuj;  jer  ce§  naskoro  duti,  da  sam  mu  zube  tako  skrliao, 
te  se  ne  moram  bojati,  da  ce  me  igda  viSe  ugrizti«. 

Neprestana  opasnost,  koja  je  prijetila  hrvatskim  gradovima  na  krajini,  bija§e  kralja 
Ljudevita  i  njegovo  vijece  sklonila,  da  sazovu  ugarski  sabor  na  Miliolje  (29.  rujna)  1517. 
Ali  kako  se  je  sabor  raziSao  ne  udinivSi  bas  niSta,  nastala  je  pogibao  za  krajinu  jo§  veca 
(confiniorum  pericula  augmentata),  jer  su  Turci  sve  zeSce  udarali  na  medjasne  gradove, 
koji  ni  u  studenom  nijesu  bili  hranom  obskrbljeni.  Tako  je  opet  sva  briga  spala  na  bana 
Petra  Berislavida,  da  brani  svoju  zemlju,  kako  znade  i  moze.  Jo§  18.  prosinca  1517.  kori 
kralj  ponovo  strogim  rijecima  zagrebadki  kaptol,  §to  nije  poslao  svoje  tete  k  banu,  koji 
je  tada  stajao  kod  Zdenaca  u  krizevadkoj  zupaniji,  da  odanle  s  pomocu  pouzdane 
vojske  podje  u  Bosnu,  te  unese  u  Jajce  hranu  i  ostale  potrebe.  Tek  prvih  mjeseci  1518. 
bilo  je  banu  moguce,  da    svoju    nakanu    izvede.    U  sijednju    i   veljadi,  kad    je  jo§  snijeg 


I 


HRVATSKO    KRAUEVSTVO   DO    SMRTI^BANA    PETRA    BERISLAVI^A    (20.  SVIBNJA    1520.).        38J 

pokrivao  zemlju,  provalio  je  on  u  Bosnu  s  vojskom  od  4000  konjanika  i  6000  pjeSaka, 
kao  i  s  topovima,  koje  bijaSe  iz  Ugarske  primio.  Glavna  mu  je  svrha  bila,  da  otme 
Turcima  neki  grad,  valjda  Boiac  ili  Jezero,  koje  bijahu  oni  pred  dvije  tri  godine 
osvojili,  i  tako  Jajce  posve  osamili.  Banu  je  poSao  u  susret  sam  sandzak  bosanski  sjakom 
vojskom.  Negdje  na  koncu  velja6e  ili  prvih  dana  ozujka  do§lo  je  do  osudnoga  boja 
izmedju  bana  i  sandzaka;  ban  je  razbio  Turke  u  boju,  gdje  je  sandzak  poginuo,  a  prvi 
njegov  doglavnik  suzanjstva  dopanuo.  Jamafno  je  poslije  toga  Petar  Berislavic  obskrbio 
Jajce  hranom  i  zairom,  te  pokulao  opet  predobiti  gradove  Bofac  i  Jezero.  Ali  to  mu 
nije  poslo  za  rukom;  s  toga  se  je  iz  Bosne  vratio  u  juine  strane  Hrvatske,  gJje  je  na- 
rodito  nastojao  osvojiti  neku  tvrdioju,  koju  bijahu  Turci  podigli  nedaleko  od  Skradina. 
Ali  ni  tvrdinje  nije  mogao  predobiti,  jer  mu  je  pones^alo  i  ziveza  i  pu§6anoga  praha. 
Mletadki  providuri  i  kapetani  u  Zadru,  Sibeniku,*  Spljetu  i  Hvaru  gotovo  s  veseljem 
javljaju  nedacu  banovu  svojoj  obcini,  koja  ne  ce  ni  iuti,  da  bi  bana  novcem  ili  zairom 
pomagala,  premda  su  neprestano  k  njoj  dolazili  ne  samo  banovi  poslanici,  nego  i  glas- 
nici  kralja  Ljudevita.  Ali  Mletci  bili  su  tvrdi;  mjesto  da  dadu  novdanu  pripomoc,  trazili 
su  oni  naknadu  §tete,  koju  im  je  pred  deset  godina  podinio  u  Istri  ban  Andrija  Bot  od 
Bajnel  No  dok  se  je  mletacka  obcina  sa  svojim  sluzbenicima  u  Dalmaciji  oglu§ila  vapa- 
jima  za  pomod,  to  su  zitelji  dalmatinskih  gradova,  medju  kojima  je  bilo  pretezito  Hrvata 
s  najvecom  suduti  pratili  borbu  svoje  brace  u  susjednim  oblastima.  Od  svih  pak  odli- 
kuje  se  osobito  Trogiranin  Trankvilo  de  Andreis  (Andrejevic,  AndraSevid),  koji  je  bas 
te  godine  Stampom  izdao  dva  svoja  latinska  spisa,  kojima  je  zelio  krScanski  svijet  upo- 
zoriti  na  straSnu,  nikad  neprestajucu  borbu  hrvatskoga  naroda  s  Turcima.  Prvi  spis 
(Tranquilli  Partlienii  Andronici  Dalmatae  contra  Turco5  communes  Christianorum  hostes 
ad  Deum  optimum  Maximum  oratio,  1518)  posvetio  je  Jeronimu  Hrvatu  (clarissimo  ac 
nobili  viro  Hieronymo  de  Croatia  in  Laipfain  utriusque  iuris  doctori),  dok  je  drugi, 
^tampan  u  Augsburgu  (Oratio  Tranquilli  Partlienii  Andronici  Dalmatae  contra  Turcos  ad 
Germanos  liabita.  Ad  invictissimum  Maximilianum  caesarem  augustum  epistola,  1518.) 
upravljen  na  cara  Maksimilijana.  Za  Trankvilom  povadjali  su  se  poslije  i  drugi  zemljaci 
njegovi,  pak  tako  je  zaredao  ditav  niz  >govora«  (orationes)  i  »poslanica<  (epistolae)  od 
Stjepana  Posedarskoga  (1519),  Marka  Marulida  (1522.),  Bernardina  Frankapana  (1522.), 
Krste  Frankapana  (1523),  Vuka  Frankapana  (1530.)  i  napokon  Franje  Frankapana  (1541) 

Na  koncu  travnja  1518.  nalazimo  bana  Petra  Berislavida  na  saboru  u  Budimu. 
1  nakon  odlazka  nizega  plemstva  ostao  je  ban  uz  ostale  prelate  i  barune  neko  vrijeme 
na  okupu,  te  je  zajedno  s  novim  zagrebadkim  biskupom  Simunom  od  Erdeda  prihvatio 
zakljucke  magnata.  No  poslije  toga  se  je  s  nekim  prelatima  i  barunima  radi  »nekih 
dosta  ocitih  i  opravdanili  uzroka*  zavadio,  te  je  onda  bez  znanja  njihova  i  ne  oprostivSi 
se  s  njima  (insalutatis  et  insciis  nonnulis  dominis  prelatis  et  baronibus  ob  certas  satis 
et  racionabiles  causas  discesserat)  Budim  ostavio  i  u  svoju  se  banovinu  povratio.  Poradi 
toga  dina  njegova  bi§e  razsireni  od  zlobnih  Ijudi  lazni  glasi  o  njemu,  tako  da  su  mnogi 
v)erni  podanici  kraljevi  poceli  dvojiti,  bi  li  njega  i  dalje  za  bana  smatrali,  te  se  njegovim 
zapovijedima  pokoravali.  Medju  te  spadali  su  i  stanovnici  slobodne  obcine  na  brdu 
Gradcu  kod  Zagreba,  koje  je  medjutim  ban  malo  zatim  uzeo  u  svoju  zasebnu  zaStitu, 
dokle  god  budu  vjerni  i  posluSni  kralju  i  njemu.  Nasuprot  su  gradjani  izdali  banu  pismo, 
kojim  su  se  zavjerili,  da  de  ostati  vjerni  i  odani  njemu  i  onda,  ako  bi  se  zgodilo,  te  bi 
se  porodile  stranke  i  razmirice  u  kraljevstvu,  i  kad  bi  tko  stao  smetati  njemu  i 
na  nj  udarati. 

Ne  moze  se  ustanoviti,  s  kojom  se  je  gospodom  ban  zavadio,  i  §to  je  ba§  bio 
razlog  brzomu  odlazku  njegovu  iz  Budima.  Moida  je  staro  neprijateljstvo  izmedju  njega 
i  primasa  Tome  Bakada  od  Eideda  ponovo  uzplamtilo;  mogude  je  opet,  da  je  bilo  rax- 
mirica    radi    ostavine    iza    smrti    banova    imenjaka    i    srbskoga   despota    Fraoje    Berisla- 


28^  KRALJ    LJUDEVIT    II.    JAGELOVI6    (1516. — 1526). 

vida  (t  1517.),  koju  bijase  ban  u  ime  kraljevo  preuzeo,  da  njezinim  prihodima  nami- 
ruje  potrebe  za  obranu  svoje  banovine.  Bilo  §to  mu  drago,  ban  je  nakon  odlazka  svoga 
iz  Budima  poSao  u  juzne  krajeve  hrvatskoga  kraljevstva,  gdje  bijahu  Turci  opet  zapri- 
jetili  Ostrovici  i  Skradinu.  Nekako  na  koncu  svibnja  skupio  je  ban  hrvatske  knezove 
Frankapane,  kneza  Ivana  Karlovica  i  kneza  Kozulica  od  Ostrovice,  te  je  sa  svojim  i 
njihovim  detama  stao  juri§ati  na  neki  turski  ka§teo  (uno  castello  di  Turchi  dito  Camerioti), 
odakle  su  Turci  neprestano  prijetili  gradu  Skradinu.  Medjutim  sred  podsade  reCenoga 
ka§tela  stigoSe  glasi,  kako  bosanski,  hercegovacki  i  zvomi^ki  sandzaci  dolaze  s  velikom 
vojskom  kaStelu  u  pomoc.  Ban  je  bio  preved  slab,  da  se  ogleda  s  neprijateljima,  s  toga 
se  okani  podsade,  te  se  povrati  u  sjeverne  krajeve  slavonske,  gdje  ga  27.  lipnja  nala- 
zimo  u  VratiSincu  zajedno  s  banovcem  Baltazarom  Alapidem,  odakle  pi§e  pismo  zagre- 
baSkomu  kaptolu  u  nekom  poslu  gospodje  Margarete,  udove  despota  Franje  Berislavida 
Grabarskoga.  Dok  je  tako  ban  morao  uzmaknuti,  turska  je  sila  sve  jade  prijetila  Skra- 
dinu ne  samo  s  kopnene  strane,  nego  i  s  morske,  tako  da  su  zitelji  njegovi  bili  vec 
posve  zdvojni,  Dne  7.  srpnja  javlja  mletadki  knez  u  Sibeniku  svojoj  obcini,  >kako  su 
Skradinjani,  podanici  kraija  ugarskoga,  udinili  neku  pogodbu  s  gospodinom  Turcinom, 
te  mu  obecali  davati  godiSnji  harad  od  100  dukata  pod  pogodbom,  da  im  ne  ce  viSe 
dodijavati«  (non  siano  molestadi). 

Bas  ta  potonja  nedada  banova  ohrabrila  je  bosanske  Turke,  te  su  opet  zaigrali 
krvavo  kolo  oko  grada  Jajca.  Ban  nije  mogao  nista  pomoci,  jer  je  bio  jo§  svedjer  u 
zavadi  s  nekim  ugarskim  magnatima.  Iz  pisama,  §to  ih  je  mletadki  poslanik  Alvise  Bon 
u  srpnju  i  kolovozu  Siljao  iz  Budima  u  svoju  domovinu,  doznajemo,  »kako  su  se  rodile 
najvede  razmirice  i  neprijateljstva  (grandissime  discordie  et  inimititie)  izmedju  ostrogon- 
skoga  nadbiskupa  (Tome  Bakada  od  Erdeda)  i  palatina  (Emerika  Perenja)  s  jedne  strane, 
a  hrvatskoga  bana  (Petra  Berislavida)  s  druge,  i  to  poradi  stanovitih  posebnih  svadja  nji- 
hovih  (per  certe  loro  rixe  particular);  s  toga  se  i  sumnja,  da  11  de  se  modi  podidi  ma 
kakova  vojska  od  pje§aka  i  konjanika.  Bas  radi  tih  razmirica  nije  se  sastao,  kako  se 
govori,  ni  zbor  o  pohodu  bla^ene  djevice  Marije  (2.  srpnja),  gdje  bi  se  morali  nadi  na 
okupu  kralj  i  gospoda*.  Poslanik  javlja  nadalje,  kako  je  stigla  novina,  da  su  Turci  silom 
uzeli  jedini  jo§  ka§teo,  §to  ga  je  ugarski  kralj  imao  kod  Jajca.  Napokon  je  poslanik 
docuo  od  tih  svih  velikaSa,  da  su  Turci  osvojili  receni  ka§teo  kod  Jajca  s  velikom 
§tetom  (za  Ugarsku),  te  se  velika§i  silno  boje,  da  de  i  samo  Jajce  propasti,  »jer  pod 
upravom  onoga  bana  nije  se  zgodila  nijedna  dobra  stvar*  (perche  sotto  il  governo  de 
quel  banno  mai  non  hauea  auto  cosa  bona).  Neprijateljstvo  primasa  i  palatina  prema 
banu  naSIo  si  je  odu§ka,  kad  su  se  i  gradjani  s  brda  Gradca  kod  Zagreba  odvratili  od 
bana,  te  se  na  kraljevskom  dvoru  prituzili,  kako  je  ban  unatoc  njihovih  povlastica  na- 
metnuo  i  iznudio  od  njih  dadu  od  tri  stotine  zlatnih  forinti,  a  uz  to  ih  izlagao  i  drugim 
neprilikama  i  smetnjama,  sve  mozda  za  to,  §to  mu  >nijesu  na  njegov  zahtjev  htjeli 
vjernost  i  pokornost  obedati<.  Cim  je  ta  tuzba  na  kraljevski  dvor  stigla,  namah  je  kralj 
Ljudevit  31.  kolovoza  1518.  upravio  na  bana  oStru  poslanicu,  kojom  mu  je  zabranio 
svako  dalje  uznemirivanje  zagrebadkih  gradjana,  pace  mu  zapovjedio,  da  ih  §titi  i  brani 
od  drugih,  koji  bi  im  smetali.  Znadajno  je,  kako  se  u  tome  dopisu  izrijekom  iztide,  da 
ban  nije  nikada  imao  vlasti  (iurisdiccionem)  u  gradskoj  obdini,  pade  da  se  nije  smio  u 
njoj  ni  nastaniti  (neque  descensum  in  eadem  facere). 

Kraj  tako  tuznih  prilika,  kad  su  prvi  kraljevi  vijednici  ustali  protiv  bana  Petra 
Berislavida,  nije  dudo,  da  on  nije  rftogao  u  ono  vrijeme  ni§ta  uciniti  za  obranu  i  obskrbu 
grada  Jajca.  S  toga  je  posada  toga  grada  u  listopadu  1518.  spala  u  toliku  nevolju,  >da 
joj  je  ponestalo  ne  samo  onoga,  dim  se  Ijudi  hrane,  nego  je  i  ono  bilo  vec  potro§eno» 
Sto  samo  najvedi  glad  Ijudskim  jelom  dini«.  Medjutim  se  je  posada  u  svojoj  zdvojnosti 
ipak  spasla  svojom  domiSljatoScu  i  hrabro§cu.    Suvremenik  Jeronim    Balbi  pripovijeda  o 


HRVATSKO    KRALJEVSTVO    DO    SMRTI    BANA    PETRA    BERISLAVICA    (20.  SVlBNJA    1520.).        385 

tome  u  svome  pismu  poljskomu  podkancelaru  po  prilici  ovako.  Oko  Martinja  (11.  stu- 
denoga)  uputili  su  se  oni  Turci,  koji  su  driali  grad  Bo6ac,  da  prenesu  iz  njega  iiyeia 
u  susjednu  neku  tvrdinju.  Premda  ih  je  put  do  redene  tvrdinje  vodio  izpod  grada  Jajca, 
uzeli  su  ipak  same  malo  pratnje,  svega  se  prije  bojeci,  nego  da  bi  podsjednuta  i  od 
gladi  iznemogla  posada  i§ta  poduzela.  Ali  su  se  prevarili.  Kad  su  se  Turci  Jajcu  primakli, 
a  branitelji  grada  vidjeli,  §ta  se  tu  kao  njima  na  sramotu  izpod  njihovih  bedema  pre- 
nosi,  dogovoriSe  se  potonji  u  das,  §ta  da  dine.  Do  skrajnje  nevolje  ved  dotjerani  mi§ljahu 
da  je  dostojnije  poginuti  od  maca  nego  od  gladi,  te  provaliSe  iz  grada  i  oboriSe  se  na 
Turke,  koji  su  bezbrizno  i  bez  reda  onuda  prolazili.  U  kreSevu,  koje  zametnuSe,  biSe 
Turci  posjedeni  do  jednoga,  a  branitelji  vratiSe  se  veselo  u  grad  s  lijepim  plijenom,  o 
kojemu  su  mogli  opet  neko  vrijeme  prozivjeti. 

Medjutim  bijaSe  se  u  listopadu  1518.  sastao  ugarski  sabor  u  gradu  Badu.  Tuine 
vijesti,  koje  su  onamo  stizavale  iz  jajadke  banovine  i  Hrvatske,  doprinijele  su  jamadno, 
da  se  je  ban  Petar  Berislavid  izmirio  sa  svojim  protivnicima.  Mletadki  poslanik  Alvise 
Bon  javlja  ved  9.  studenoga  iz  Budima,  kako  se  je  ban  > izmirio  s  velikaSima  kraljevstva* 
(el  qual  e  pacifichato  con  li  signori  del  regno),  a  mjesec  dana  poslije,  13.  prosinca,  izdaje 
ban  Petar  Berislavid  u  VratiSincu  nalog  zagrebadkomu  kaptolu,  neka  iztrazi  tuzbu  kar- 
dinala  i  primasa  Tome  Bakada  od  Erdeda,  >zasebnoga  skrbnika  i  zaStitnika  opatije  u 
Topuskom*,  koji  je  radi  nasilja  tuiio  Barbaru,  udovu  kneza  Antuna  Blagajskoga  i  biv- 
§ega  banovca  Baltazara  Alapida.  Mozda  je  ba§  tuiba  primasova  bila  povodom,  da  je  u 
to  vrijeme  negdje  ban  skinuo  slavonske  banovce  Baltazara  Alapida  i  Baltazara  Badana, 
te  mjesto  njih  imenovao  Nikolu  Driida  od  Sredica  (Dersfy  de  Zerdahel)  i  Emerika  Bra- 
dada  od  Lodomerca.  Na  koncu  godine  1518.  —  27.  prosinca  —  izdaje  prepoSt 
sv.  Sigismunda  i  vrhovni  blagajnik  kraljevski  Pavao  Varda  zagrebadkomu  kaptolu  nalog, 
da  banu  Petru  Berislavidu  povrati  neke  stvari,  koje  bijaSe  kod  njega  zaloiio;  a  banov 
dug  neka  si  kaptol  naplati  prihodom  od  dozvoljene  vanredne  dace,  koju  bi  morao  prema 
zakljudku  posljednjega  sabora  od  svojih  posjeda  platiti. 

Odito  su  sve  odredbe  udinjene,  da  se  banu  Petru  Berislavidu  omogudi  obskrbiti 
Jajce  hranom  i  zairom.  Mletadki  poslanik  javlja  takodjer,  da  su  mu  velikaSi  prigodom 
izmirenja  dali  3000  konjanika  »za  obranu  od  Turaka  i  za  pomod  Jajcu<  (per  difendersi 
contra  Turchi,  e  dar  socorso  a  Jayza).  S  tom  je  vojskom,  kojoj  su  se  jamadno  pridru- 
zile  i  slavonske  dete,  ban  negdje  na  podetku  1519.  presao  u  Bosnu  i  donio  pomod  tezko 
izkuSanoj  posadi  u  redenom  gradu.  Ved  u  polovici  veljade  stiglo  je  u  Budim  pismo  bana 
Berislavida,  u  kojemu  je  javljao,  da  je  teda  negda  (post  tantam  temporis  intercapedinem) 
unio  u  Jajce  hranu,  i  da  de  se  zitelji  njegovi  sada  modi  kroz  nekoliko  mjeseci  prehra- 
niti.  >1  tako  dakle*,  piSe  Jeronim  Balbi,  >oslobodjeni  smo  za  neko  vrijeme  straha,  koji 
nas  je  osobito  morio«.  I  u  Mletcima  znalo  se  ved  na  koncu  veljade,  kako  je  ban  hrvatski 
unio  u  Jajce  hrane  i  ostale  potrebite  stvari  za  uzdrianje  toga  grada. 

Ban  je  Petar  Berislavid  pohodom  svojim  u  Bosnu  na  podetku  1519.  doduSe  obskrbio 
glavnu  tvrdju  na  krajini  za  neko  vrijeme,  ali  nije  mogao  zaustaviti  sve  to  ieSde  navale 
bosanskih  Turaka,  koji  sada  nijesu  Stedili  ni  mletadkih  podanika  u  Dalmaciji.  Osobito  jc 
od  njih  stradao  krbavski  knez  Ivan  Karlovid,  koji  je  u  oiujku  poSao  u  Mletke,  gdje  mu 
dado§e  novaca  i  tople  preporuke  rimskome  papi  za  njegova  poslanika  Stjepana  Pose- 
darskoga,  koji  je  Leonu  X.  nevolju  i  zasluge  knezeve  za  krSdanstvo  prikazao  u  latinskom 
govoru,  saduvanom  sve  do  danaSnjega  dana.  UtjeSen  i  ohrabren  svojim  prijateljima  vratio 
se  je  knez  Ivan  4.  travnja  preko  Zadra  u  svoju  domovinu,  gdje  je  ieljno  odekivao  po- 
vratak  svoga  poslanika  iz  Rima.  Tu  je  Leo  X.  jo§  u  polovici  svibnja  smiSljao,  §ta  da 
udini  za  spas  tuznoga  kneza,  koji  je  malo  zatim  (o  Ivanju)  opet  stradao  u  boju  s  Tur- 
cima,  izgubivSi  najbolje  junake  svoje.  A  k  tomu  mu  je  bosanski  sandiak  porudivao,  da 
de  mu  Turci  svakih  detrnaest  dana  u  pohode  dolazitil  Kako  su  bosanski  Turci  malo  ili 


,8^  KRALJ    UODEVIT    II.    JAGELOVIG    (1516.  — 1526.). 

niSta  marili  za  trogodiSnje  primirje,  koje  bijase  sultan  Selim  netom  utanadio  s  kraljem 
Ljudevitom,  stali  su  utvrdjivati  (njih  2000  konjanikaj  pred  cetiri  godine  osvojeni  grad 
Jezero,  da  bi  iz  njega  zadavali  posljednje  udarce  susjednomu  gradu  Jajcu.  Ban  se  je 
Berislavic  opet  tezko  zabrinuo,  to  Ijuce,  §to  su  bijedai  zitelji  onih  strana  bjezali  sve  do 
Budima,  trazedi  zaStite  i  pomoci  u  svoga  kralja.  Na§li  se  pred  kraljem  i  poslanici  kneza 
Ivana  Karlovida,  pak  i  neki  rodjak  njegov  (Malo  di  Schiana,  Malo  di  Schirma),  koji 
niiesu  dovoljao  mogli  opisati  straSnu  bijedu  svoga  zavi6aja.  Drzavno  vijece  dozvolilo  je 
torn  prjgodom  hrvatskomu  baau  16.000  dukata  »za  obskrbu  i  drzanje  Jajca*  (per  fornir 
at  mantentr  Jayza),  a  jamacno  mu  je  dalo  i  druge  povlasti,  da  bi  lak§e  izvodio  svoju 
tezku  zadacu.  Medjutim  je  Petar  Berislavic  sada  nalazio  najvece  zapreke  u  svojoj  vlastitoj 
banovini,  a  naroiito  u  kraljevini  Slavoniji.  To  svjedodi  kraljevo  pismo  od  30.  lipnja  1519., 
kojim  mu  zapovijeda,  da  ne  dozvoli  pobirati  dace  dimnice  od  podanika  kaptola  zagre- 
baSkoga,  kako  je  slavonsko  plemstvo  zahtijevalo;  to  dokazuje  nadalje  drugo  pismo  kralja 
Ljudevita  na  bana  Berislavica  od  9.  rujna,  kojim  zabraajuje  njemu  i  njegovim  Ijudima 
uznemirivati  gradjane  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba,  koji  se  poradi  toga  nijesu  usudili 
izlaziti  iz  svoje  varo§i.  Nema  sumnje,  da  je  ban  u  skrajnjoj  potrebi  htjeo  oporezovati 
u  Slavoniji  i  one  staleze  i  korporacije,  koje  su  od  svih  daca  bile  oprostene.  Tako  je  uz 
ine  oporezovao  i  redovnike  pavlinskoga  samostana  u  Lepoglavi,  koji  su  medjutim  s  mjesta 
zatrazili  za§tite  u  kraljeva  rodjaka  Jurja  Braniborskoga.  I  zaista  je  markiz  Juraj  17.  stu- 
denoga  iz  Budima  po  kraljevoj  odredbi  dao  nalog  podzupanima  svoje  zupanije  varaz- 
dinske,  da  brane  refiene  redovnike  prema  njihovim  starijim  pravicama  i  privilegijama  od 
svakoga,  koji  bi  u  njih  dirao. 

Zelja  bana  Petra  Berislavida,  da  se  u  skrajnjoj  nuzdi  prinesu  vanredne  zrtve  za 
obranu  kraljevstva,  izjalovila  se  je  poradi  odpora  privilegovanih  staleza  i  druiina.  One 
su  se  opirale  i  zakljuccima  slavonskoga  sabora,  koji  bijaSe  na  te  zrtve  pristao  (iuxta 
permissionem  regnicolarum).  Kraj  takvih  tuznih  prilika  nije  Sudo,  ako  se  je  ban  stao 
ogledati  za  pomo(i  u  tudjini,  a  narodito  u  pape  Leona  X.  i  novoga  cara  njemadko- 
rimskoga  Karla  V.  U  prosincu  1519.  boravi  opet  banov  poslanik  Toma  Niger  (Crnic  ili 
Crndic)  u  Rimu.  Dne  12.  prosinca  ulazi  on  u  papinsku  konsistoriju,  gdje  no  pred  kardi- 
nalima  i  poslanicima  nekih  krScanskih  vladara  prida  o  nevoljama  hrvatskoga  naroda. 
Poslanik  govori  nadalje  plaCnim  glasom,  kako  Hrvati  za  svu  svoju  bijedu  najvi^e  bijede 
kralja  Ljudevita  i  njegove  Ugre,  i  kako  su  ocitovali  svome  banu:  da  ako  im  ne  bude 
pomoci  od  kralja  Ljudevita,  ili  od  pape  ili  od  drugoga  kojega  krScanskoga  vladara,  da 
ce  se  s  turskim  sultanom  nagoditi  tako,  da  mu  placaju  hara6,  i  da  mu  slobodno  bude 
kroz  njihovu  zemlju  provaljivati  u  druge  kr^canske  drzave.  Kako  su  to  banu  ocitovali, 
izjavljuju  jednako  sada  pred  svetim  zborom.  Papa  Leo  X.  odgovorio  je  na  to  poslaniku, 
da  ce  pozvati  kralja  Ljudevita,  neka  ili  sam  pruzi  dovoljnu  pomoc  hrvatskomu  kraljevstvu, 
ili  neka  mu  dopusti,  da  stupi  pod  obranu  i  zaStitu  kojega  drugoga  krScanskoga  vladara; 
podjedno  je  papa  obecao  i  od  svoje  strane  svaku  pomoc  i  podporu.  Napokon  je  papa 
poslanika  Tomu  Nigra,  kojega  je  u  to  imenovao  skradinskim  biskupom,  preporucio  po- 
sebnim  pismom  mladomu  caru  i  kralju  Karlu  V. 

Negdje  na  koncu  svibnja  ili  na  pocetku  lipnja  1520.  osvanuo  je  biskup  Toma  Niger 
na  carevu  dvoru  u  Bruselju.  Mladoga  Karla  V.  kao  da  su  se  kosnule  jadikovke  hrvat- 
skoga poslanika,  jer  mu  je  dao,  Sta  je  trazio  (valjda  novaca),  a  uz  to  je  u  posebnom 
pismu  papu  nutkao,  da  gorijivoga  bana  Petra  Berislavica  za  njegove  zasluge  odlikuje 
fa^du  kardinala,  kako  je  to  vec  pokojni  car  Maksimilijan  predlagao.  >Ako  se  nas  dva<, 
piSe  Karlo,  »i  koliko  staramo  za  obcu  stvar,  scijenimo,  da  je  shodno,  da  se  to  svima  i 
pokai^e,  a  osobito  Hrvatima;  i  ako  zelimo,  da  se  bolje  nade  probude  u  nastojanje  oko 
propadajuce  vjere,  prigrlimo  biskupa  vesprimskoga  (Petra  Berislavica),  od  toliko  godina 
za  krSdansku  stvar  tako  zasluina,  da  novim  dostojanstvom  odlikovan,  bude  svojim  uzoritiji, 


HRVATSKO    KRAUEVSTVO    DO    SMRTI  BAN4  PETRA  BERl3LAVl6\    (20.    SVIBNJA.    1520.).         287 

a  duSmanima  stralioritiji«.  JoS  je  znarnenitije  pismo,  koje  je  car  Karlo  23.  lipnja  1520. 
pisao  ha§  banu  Berislavicu.  >Ono,  §to  smo  vec  prije  znali  o  tvojoj  krijeposti«,  pi§e  car, 
•postade  nam  jo§  jasnije  i  sjajnije  tako  iz  papina  pisma,  kako  iz  govora  dastnoga  skra- 
dinskoga  biskupa,  te  zato  u  tebe  jedinoga  toliko  nade  polozismo,  da  se  uzdamo,  da 
niSta  drugo  ne  ce  tako  zaustaviti  propast  hrvatskih  stvari,  kao  pomod  tvoje  bogoljubnosti. 
Isti  ce  ti  skradinski  biskup  kazad,  kako  smo  mi  voljni  Hrvatima  pomodi  i  tebi  pribaviti 
za  tvoje  izvrstne  zasluge  novo  odlikovanje  Zato,  buduci  da  i  mi  i  papa  s  najvecom 
pripravnoSdu  ono  pruiamo,  §to  za  sada  mozemo,  opominjemo  te  i  molimo  .sto  viSe  mo- 
gucer  da,  kao  Ito  si  dosad  dinio  s  najvedom  slavom,  tako  i  dalje  brani§  stvar  kr§cansku, 
i  da  uzdajuci  se  u  Boga,  za  kojega  vjeru  radiS,  nikako  ne  zdvojiS,  te  da  narod  joS  za 
malo  dana  uzdriis  u  vjeri  i  pokornosti.  Vrlo  ce  nam  goditi,  ako  nam  bude§  desto  do- 
glasivao,  kako  ti  stvari  napreduju,  i  ako  se  bude§  nada  sve  za  to  starao,  da  narod 
doznade,  da  mi  ni§ta  toliko  ne   ielimo,  koliko    da   pomognemo  obcoj    stvari,  te  da  smo 


??rgM '»■••«• 


r. 


B  HAG  NA  Uni  god.  1689. 

fs  d  da :    >Die  Ehre  des  Herzogthomi  Krain*,  Sto  ga  je   napiiao  i  isJao  Johann  Weichi>rd  Freihrrr  von  Vslvator. 


■ 


samo  zato  s  tolikom  brzinom  preplovili  iz  Spanije  u  Nizozemsku,  i  odanle  se  sada  uputiii 
u  Njemadku  Ne  kloni  duhom,  te  znaj,  da  se  od  tebe  ved  pod  duinost  zahtijeva  ona 
krijepost,  radi  koje  te  tako  dugo  slave*. 

Medjutim  ovo  carevo  pismo  nije  viSe  zateklo  bana  Pctra  Berislavica  na  iivotu.  JoJ 
od  podetka  godine  1520.  brojne  su  date  turske,  male  i  velike,  svaki  das  zalijetale  se  na 
razliditim  todkama  u  hrvatske  zemlje,  tako  da  su  i  sami  MIetci  b.li  ozbiljno  zabrinuti  za 
svoje  gradove  u  Dalmaciji.  Jedna  deta  pade  od  3000  Ijudi  bijaSe  namah  s  podetka  go- 
dine  provalila  kroz  Hrvatsku  sve  do  Istre.  Mletadki  knezovi  i  kapetani  u  gradovima 
Zadru,  Sibeniku,  Trog  ru  i  Spljetu  kroz  ditav  sijedanj  i  veljadu  oeprestano  ?alju  potanka 
izvjeSda  o  provalama  Turaka  u  okoliSe  njihovih  gradova.  To  je  napokon  republiku  sklo* 


agg  RRAU   LJUDEVIT   II.   JAGELOV16   (1516. — 1526.). 

nilo  te  je  zapovjedila  svojemu  kapetanu  na  moru  Ivanu  Mauru,  da  sve  gradove  u  Dal- 
maciji  pregleda  i  o  njihovom  stanju  izvijesti.  Ved  22.  ozujka  javlja  on  iz  Zadra,  da  su 
gradovi  Zadar,  Vrana,  Nadin  i  Novigrad  u  rdjavom  stanju.  No  jo§  su  nepovoljnije  nje- 
gove  vijesti  slijedecih  dana  o  hrvatskim  gradovima  Kninu,  Skradinu  i  Klisu,  za  koje 
kaie,  da  ih  je  kralj  Ljudevit  posve  zanemario.  Kad  je  prvih  dana  travnja  kapetan  Ivan 
Mauro  boravio  u  Spljetu,  dosli  su  k  njemu  neki  zitelji  grada  Klisa,  a  poslije  i  sam 
kliSki  knez  Dujam  Zilicic,  te  su  stali  s  njime  tajno  se  dogovarati,  kako  bi  se  oni  dali  u 
zaStitu  mletaeke  obcine,  buduci  da  ih  kralj  njihov  posve  zapusta. 

Ban  Petar  Berislavic  nije  imao  dovoljno  ni  novaca  ni  vojske,  da  brani  protegnute 
granice  od  Dubrovnika  do  Une  i  Vrbasa,  i  opet  od  uSca  Une  u  Savu  do  Beograda.  Dok 
je  na  jednoj  strani  stajao  na  strazi,  haradile  su  turske  tete  na  drugima.  Tako  se  je  zgo- 
dilo,  da  je  novi  sandzak  bosanski  Alibegovic  bio  odlucio  kroz  Krbavu  i  oblasti  knezova 
Frankapana  provaliti  sve  do  mletaeke  Furlanske.  Vec  na  pocetku  svibnja  1520.  javljao 
je  knez  Ivan  Karlovid  banu,  kako  se  je  200  Turaka  skupilo  u  Krbavi,  i  kako  sandzak 
Alibegovic  imade  12.000  momaka.  Malo  zatim  haraju  Turci  po  Hrvatskoj  od  Krbave  i 
Une  na  zapad  sve  do  Senja.  Ban  je  Petar  Berislavic  pohitao,  da  brani  svoju  zemlju;  ali  za 
jednoga  okrSaja  s  Turcima  u  gori  Gvozdu  izmedju  Korenice  i  Bihada  bade  20.  svibnja  1520. 
od  Turaka  zasko6en  i  nakon  zestoka  odpora  pogubljen.  Vec  29.  svibnja  stigli  su  u  Mletke 
prvi  glasi  o  banovoj  smrti,  koji  su  se  poput  munje  razSirili  po  ostalome  svijetu. 

Zivotopisac  bana  Petra  Berislavica  pri6a  o  posljednjim  dnevima  njegovim  po  prilici 
ovo.  Ban  je  u  svibnju  neko  vrijeme  boravio  u  Stenicnjaku  kod  kneza  Bernardina  Fran- 
kapana, s  kojim  je  vijedao  o  javnim  poslovima.  Odanle  poSao  je  na  Trsat,  gdje  je  pro- 
bavio  blagdan  uza§a§ca  Gospodnjega  (17.  svibnja),  i  svratio  se  na  to  u  tvrdi  grad  Otodac 
kod  Senja.  Treci  dan  boravka  njegova  u  Otodcu,  bas  kad  su  ga  zvali  na  rucak,  doletio 
konjanik  s  vije§cu,  da  su  Turci  provalili  kod  Dreznika  i  poharali  onaj  kraj.  Ban  je  pustio 
ru£ak  i  sa  150  konjanika  pohitao  najprije  u  Bihac,  gdje  je  gradjane  pozvao  na  oruzje, 
a  onda  se  je  vratio  u  goru,  nazvanu  »Vra£ji  vrt«  (hortus  diaboli)  i  udario  prema  gradu 
Drezniku.  Imao  je  tada  uza  se  svega  300  vojnika  i  vitezova,  medju  kojima  su  bili  najodlicniji 
Petar  Kruzic,  Ivan  PeruSic,  DraSko  Primorac,  Krizman  Bobovica  i  drugi.  Putem  je  doznao, 
da  su  se  Turci,  njih  800  pjeSaka,  sklonili  u  goru  kod  Korenice,  gdje  je  stajao  grad 
nekoga  Vuka.  Prema  banovim  odredbama  udarile  su  njegove  cete  na  Turke,  razbile  ih 
i  natjerale  u  bijeg.  AU  progoneci  neprijatelje  odmakole  se  cete  njegove  suviSe  od 
njega,  tako  da  je  on  zaostao  sa  dva  mladica.  K  tomu  se  je  zgodilo  i  to,  da  mu  je  konj 
pao,  kad  je  htjeo  s  njime  neki  panj  na  putu  presko6iti.  Dok  se  je  ban  spremao,  da 
stremen  na  sedlu  popravi  i  konja  opet  uzja§i,  banulo  je  iznebuha  nekih  60  Turaka  pred 
njega.  Mladici  pratioci  ostavili  svoga  gospodara  i  pobjegli,  a  sam  ban  branio  se  protiv 
tolikih  neprijatelja,  dok  ga  nijesu  svladaU  i  glavu  mu  odrubili.  Kad  su  slavodobitni  voj- 
nici  doznali  za  smrt  svoga  vojvode,  poSli  su  za  onim  Turcima  u  potjeru,  da  im  otmu 
barem  glavu  njegovu.  Drugi  opet  pohitali  su  u  Udbinu  knezu  Ivanu  Karlovicu,  koji  je 
s  mjesta  podigao  svoje  lake,  konjanike,  te  potekao  u  goru,  gdje  je  na§ao  glavu  i  tijelo 
banovo,  te  oboje  u  Bihac  odnio.  Odatle  je  poslije  banovo  tijelo  rodjak  njegov,  vesprimski 
prepoSt  Ivan  Statileo  prenio  u  Vesprim,  gdje  bi  uz  velike  pofiasti  sahranjeno.  Hrvatski 
Ijetopisac  Ivan  Tomasid  zapisao  je  u  svome  djelu:  »Godine  .  .  .  pogubiSe  Turci  bana 
hrvatskoga,  Petra  biskupa,  blizu  Bihada  u  Vrazjoj  gori  (in  monte  diauoli,  wragxiwertal), 
te  mu  odrubiSe  glavu,  koja  bi  poslije  od  bihackoga  gradjanina  Pavla  Medo§ica  nadjena 
i  Zajedno  s  tijelom  u  Bihad  donesena*. 

Vijest  o  smrti  bana  Petra  Berislavida  kosnula  se  je  silno  mladoga  kralja  Ljudevita. 
Izprva  nije  ni  vjerovao  u  gorku  istinu;  poslije  je  dugo  oplakivao  »svoga  bana  i  svoga 
biskupa«.  I  papa  Leo  X.,  kao  i  car  Karlo  V.  i  poljski  kralj    Sigismund    zalili   su  za  bi- 


ft 


HABSBURGOVCI    PO    SMRTI    KRAUA    I    CARA    MAKSIMILIJANA    (12.    SIJE5nM    1519.).  3^9 

skupom  junakom.  AH  najviSe  bilo  je  plakati  hrvatskomu  narodu,  kojemu  je  bio  »vi§e 
otac  nego  ban«,  i  koji  je  nakon  njegove  smrti  ostao  bez  branitelja  i  vodje. 

(Habsburgovci  po  smrti  kralja  i  cara  Maksimilijana,  12.  sijednja  1519.; 
car  i  kralj  Karlo  V.  i  nadvojvoda  Ferdinand  do  bruseljskoga  ugovora 
7.  veljaSe  1522.).  Car  i  kralj  Maksimilijan,  koji  nije  nikada  odvracao  oii  svoje 
s  Ugarske  i  Hrvatske,  te  se  vazda  zivo  zanimao  za  sve,  §to  se  je  u  tima  kraljevinama 
zbivalo,  pobolijevao  je  jo§  od  jeseni  1518.,  kad  se  bijaSe  u  Innsbrucku  strasno  razljutio 
na  ondjeSnje  svratiStare,  jer  mu  ne  htjedoSe  druzinu  njegovu  primiti  na  stan,  dok  im  se 
stari  dug  ne  plati.  Vracajuci  se  iz  Innsbrucka  u  Austriju  mjeseca  studencga  razbolio  se  je 
take,  da  se  je  morao  u  Welsu  zaustaviti.  Stanje  njegove  pogorSavalo  se  je  dnevice,  te 
je  napokon  12.  sijeCnja  1519.  u  jutro  umro,  ne  navr§iv§i  joS  ni  Sestdeset  godina 
zivota  svoga. 

Poletni  car  Maksimilijan  bijase  od  svega,  §to  je  htjeo  i  snovao,  postigao  samo 
jedno,  da  je  naime  svojoj  porodici  pribavio  ogromnu  bastinu.  Njegov  stariji  unuk  Karlo 
bio  je  ne  samo  vladar  bogate  Nizozemske,  nego  i  kralj  silne  tada  Spanije,  koja  je  drzala 
u  Italiji  kraljevinu  Napulj  s  otocima  Sicilijom  i  Sardinijom,  a  uza  to  jo§  i  novo  odkri- 
vene  zemlje  u  dalekoj  Americi.  Smrdu  carevom  ostale  su  sada  i  habsburzke  nasljedne 
zemlje  (Austrija,  Stajerska,  Kranjska,  KoruSka,  Tirol  i  druge)  bez  gospodara,  te  se  je 
pitalo,  hoce  li  ta  djedovina  Habsburga  i  dalje  ostati  uz  njemadko-rimsko  carstvo,  ili  ce 
se  pridruziti  Spanjolsko-nizozemskoj  drzavini.  Sve  je  zavisilo  o  tome,  tko  ce  postati 
njemaSkim  kraljem  i  carem,  kao  i  o  tome,  kako  6e  se  carev  unuk  Karlo  pogoditi 
s  mladjim  bratom  Ferdinandom.  Po  obiCajnom  pravu  porodice  Habsburg,  smatrale  su  se 
nasljedne  zemlje  njezine  za  zajedniike,  te  su  po  tome  imala  oba  brata  pravo  na  baStinu. 
Ali  ved  god.  1506.  i  1507.,  kad  su  se  sklapali  zenitbeni  ugovori  s  Jagelovicima,  pomiSljalo 
se  je  na  to,  da  bi  sve  nasljedne  zemlje  preuzeo  mladji  brat,  nadvojvoda  Ferdinand,  bu- 
dudi  da  6e  starijega  i  onako  po  majci  zapasti  ogromna  drzavina.  Na  zemaljskom  saboru 
u  Innsbrucku  god.  1518.  molili  su  s  toga  zastupnici  cara  Maksimilijana,  da  bi  jo§  za 
iivota  ne§ta  odredio  u  pogledu  nasljedstva  svojih  unuka  u  nasljednim  zemljama,  da  ne 
bude  razmirica  nakon  smrti  njegove;  nadalje  da  bi  mladjega  unuka  Ferdinanda  doveo 
iz  Spanije  u  Austriju.  Car  odgovorio  je  zastupnicima,  da  je  o  tome  razpravljao  s  unukom 
Karlom,  ali  taj  ne  ce  ni  o  6em\i  5uti,  dok  Ferdinanda  ne  proglase  punoljetnim,  jer  inaie 
ne  moze  biti  siguran,  da  6e  mladji  brat  utanadeni  sporazumak  i  drzati.  Tako  ostade 
u  oii  careve  smrti  sve  neodredjeno,  te  je  car  naprosto  u  svojoj  oporuci  od 
6.  sijeCnja  1519.  oba   unuka    imenovao   baStinicima    u    austrijskim    nasljednim  zemljama. 

Znaiajno  je,  da  oba  unuka,  Karlo  i  Ferdinand,  nijesu  sve  do  djedove  smrti  nikada 
bili  u  habsburikim  nasljednim  zemljama,  ved  su  ponarasli  daleko  od  njih  i  djeda  svoga. 
Karlo  (rodjen  1500.)  prozivio  je  prvu  mladost  svoju  u  Nizozemskoj;  Ferdinand  rodio  se 
je  10.  ozujka  1503.  u  Spanjolskoj,  gdje  je  odrastao  pod  pazkom  kralja  Ferdinanda  Kato- 
lidkoga,  svoga  djeda  po  majci.  Kako  ga  je  potonji  osobito  volio,  mislili  su  mnogi,  da  de 
ga  udiniti  svojim  baStinikom  sve  na  Stetu  starijega  brata  njegova,  Ba§  poradi  toga  rodilo 
se  je  neko  nepovjerenje  izmedju  brade  i  njihovih  savjetnika,  te  su  se  nizozemski  vijednici 
Karlovi  bojali,  da  li  Spanjolski  velikaSi  mogli  Ferdinanda  proglasiti  regentom.  Kad  je 
Karlo  u  jeseni  1517.  po§ao  u  §paniju,  da  preuzme  vladanje  u  toj  kraljevini,  ponaiao  se 
je  vrlo  nepovjerljivo  prema  mladjemu  bratu,  te  ga  je  napokon  u  proljedu  1518.  poslao 
u  Nizozemsku,  gdje  je  zivio  pod  nadzorom  svoje  tetke  Margarete. 

dm  se  je  razglasila  smrt  cara  Maksimilijana,  namah  se  je  pojavilo  viSc  takmaca 
za  njemadko  prijestolje.  Maksimilijan  bijaSe  doduSe  na  potonjem  driavnom  saboru  u 
Augsburgu  vecinu  knezova  izbornika  sklonio,  te  su  obedali,  da  de  birati  unuka  mu 
Karla,  ali  neki  izbornici  zaboravili  su  namah  na  zadatu  rije£.  Tako  je  nastala  jagma  za 
prijestolje,  kojom  je  zgodom  mnogo   se   uplitao   i    papa  Leo  X.    Najpogibcljniji  takmac 

Hiv.  poTJ.   11.  HI.  19 


i9o 


kRALJ    UUDteVlt    II.   JAGELOVlfi    (1516. — 1626.). 


bio  je  francuzki  kralj  Franjo  I.;  no  pored  njega  natjecali  su  se  takodjer  englezki  kralj 
Henrik  VIII.  i  braniborski  izbornik  Joakim.  Kraj  takih  prilika  nije  Cudo,  da  je  i  ugarsko- 
hrvatski  kralj  Ljudevit  II.  sa  svojim  savjetnicima  stao  pomiSljati,  ne  bi  li  njega  zapala 
njemaaka  kruna.  Ta  pokojni  car  bijale  ga  jo§  1515.  posinio,  imenovao  ga  svojim  na- 
mjestnikom  u  NjemaCkoj,  i  pozvac  knezove  izbornike,  da  ga  biraju  za  njegova  nasljed- 
nika.  Karlo  bijale  doduSe  ve6  6.  velja6e  1519.  zamolio  kralja  Ljudevita  II.,  da  mu  kao 
6e§ki  kralj  i  izbornik  dade  svoj  glas  kod  dojducega  izbora,  no  to  ipak  nije  smetalo  kralja  i 
njegovo  driavno  vijece,  te  su  povjerili  Stjepanu  Verbecu  i  njegovim  drugovima,  koji  su 
iSli  u  Mletke  i  u  Rim  moliti  pomoc  protiv  Turaka,  neka  porade  i  kod  republike  i  kod 
pape,  da  bi  njemadka  i  carska  kruna  zapala  njihova  gospodara.  Medjutim  Mletci  ne 
htjedo§e  ni  iuti  o  tome,  dok  je  Leo  X.  radio  u  prilog  francuzkomu  kralju.  Nedvojbeno 
je  i  poslanik  Karlov,  poznati  ve6  Spiesshammer  (Cuspinianus),  koji  je  u  travnju  i  opet 
u  svibnju  boravio  u  Budimu,  sklonio  kralja  i  njegove  vijednike,  te  su  se  okanili  izpraznih 
osnova;  paCe  1.  lipnja  poslao  je  kralj  Ljudevit  svoga  rodjaka  i  odgojitelja,  markgrofa 
Jurja  Braniborskoga,  preko  Beta  u  Frankfurt,  da  ondje  u  njegovo  ime  glasuje  kod  iz- 
bora za  §panjolskoga  kralja  Karla. 

Medjutim  bijahu  se  neki  privrzenici  kuce  Habsburg  oglasili,  koji  su  zeljeli,  da  bi 
njemadkim  kraljem  postao  nadvojvoda  Ferdinand,  za  kojega  se  je  nagadjalo,  da  je  bi- 
strijega  duha  nego  brat  njegov,  a  koji  bi  se  mogao  posve  posvetiti  vladanju  u  Nje- 
madkoj.  I  sama  regentica  u  Nizozemskoj,  umna  Maksimilijanova  kci  Margareta  zajedno 
sa  svojim  vijecnicima  naginjala  je  mladjemu  necaku  svojemu,  te  je  pismom  od  20.  velja6e 
predlagala  Karlu,  neka  privoli  na  izbor  brata  svoga.  Ali  Karlo  bio  je  vrlo  ogorCen  poradi 
toga  predloga  svoje  tetke,  te  joj  je  odgovorio,  da  se  ne  odrice  njema6ke  krune,  stajala 
ga  §to  mu  drago.  Izbor  Ferdinanda  za  kralja  koristio  bi  jedino  Francuzima,  koji  ie\e 
razstaviti  ga  s  bratom  i  tako  oslabiti  moc  porodice  Habsburga.  U  isti  mah  obecao  je 
svomu  bratu,  da  ce  namah  nakon  izbora  baviti  se  razdiobom  baStine  iza  djeda,  i  da  6e 
se  tom  prigodom  ponijeti  kao  pravi  brat;  s  toga  neka  se  Ferdinand  nimalo  ne  dade 
smesti  i  zavesti  od  protivnika  njihovih.  Tako  ostade  napokon  Karlu  jedinim  ozbiljnim 
takmacem  francuzki  kralj,  kojega  je  podupirao  papa  Leo  X.  Ali  u  osudni  6as  prenula 
se  narodna  svijest  u  Nijemaca;  i  kad  su  se  zatim  knezovi  izbornici  sastali  u  Frankfurtu, 
izabrali  su  jednoduSno  28.  lipnja  1519.  Karla  za  svoga  kralja. 

Gotovo  godinu  dana  ne  bi  novoga  kralja  u  Njemadkoj,  a  u  to  su  planuli  opasni 
nemiri  u  nasljednim  zemljama  austrijskim.  Tek  u  drugoj  polovici  svibnja  1520.  odplovio 
je  Karlo  iz  Spanije,  da  preko  Nizozemske  podje  u  Njemaiku,  gdje  ce  ga  u  Aachenu 
okruniti  za  kralja.  Ljudevit  poslao  je  na  tu  slavu  poslanike  svoje,  zalajskoga  zupana 
Ambrozija  §arkanja  i  prepo§ta  Jeronima  Balbija,  kojima  je  bilo  podjedno  Karla  sjetiti 
na  ugovore  s  carem  Maksimilijanom.  Karlo  neka  se  ozeni  kraljevnom  Anom,  a  brat 
njegov  Ferdinand  neka  uzme  stariju  kcer  poljskoga  kralja  Sigismunda.  Ako  bi  se  Karlo 
ma  s  kojih  razloga  kratio  vjenCati  s  Anom,  pristaje  Ljudevit,  da  ona  podje  za  Ferdi- 
nanda; ali  tada  car  i  kralj  mora  mladjemu  bratu  ustupiti  nasljedne  zemlje  habsburike  u 
NjemaCkoj  i  svojoj  snaSici  prema  ugovoru  od  god.  1515.  davati  25.000  dukata  na  go- 
dinu. Ugarski  poslanici  bili  su  nazodni  pri  krunisanju  Karlovu  u  Aachenu  23.  lislo- 
pada  1520.,  a  malo  dana  poslije  —  7.  studenoga  —  izdao  je  netom  ovjen6ani  car  na 
njihov  zahtjev  pismenu  izjavu,  u  kojoj  je  ofiitovao,  da  on  sam  radi  drugih  obveza  kra- 
Ijevnu  Anu  za  ienu  uzeti  ne  moze,  ali  da  je  posve  sporazuman,  da  brat  njegov  obav- 
Ijenu  ved  zenitbu  izvrSi.  Podjedno  je  ponudio,  da  ce  Ferdinandu  za  uzdrzavanje  njegovo 
ustupiti  pet  doljnih  habsburzkih  vojvodina  (gornju  1  doljnu  Austriju,  Stajersku,  KoruSku 
i  Kranjsku),  paCe  da  ce  ih  sve  zajedno  uzvisiti  na  kraljevinu.  Na  temelju  tih  oCitovanja 
carevih  dao  se  je  Ferdinand  11.  prosinca  1520.  po  punomodniku  vjendati  s  kra- 
ljevnom Anom. 


HABSBURGOVGI   PO   SMRTI    RRALJA    I   CARA   MARSIMILIJANA   (12.   SUB&NJA    1519.)«  391 

Dne  27.  sijednja  1521.  otvorio  je  car  i  kralj  Karlo  V.  njemacki  drzavni  sabor  u 
Wormsu.  Uz  ine  poslove  ufiinio  je  tada  car  pretna  svojoj  proSIogodisnjoj  izjavi  i  nagodu 
sa  svojim  bratom  Ferdinandom.  Braca  utanadiSe  28.  travnja  ugovor,  kojim  si  pridrza§e 
pravo  traiiti  novu  diobu  ba§tine,  ako  bi  se  koji  od  njih  osjecao  prikracen.  Na  to  se  je 
zaputio  nadvojvoda  Ferdinand  u  ustupljene  mu  vojvodine,  da  ih  prvi  put  ogleda,  i  da  se 
sastane  s  vjendanom  drugom  svojom.  Pratili  su  ga  salzburiki  nadbiskup  i  kardioal 
Matej  Lang,  bavarski  vojvoda  Ljudevit,  carev  poslanik  Andrija  de  Burgo,  napokon  vi§e 
biskupa  i  drugih  velikaSa.  Dne  26.  svibnja  uSao  je  nadvojvoda  u  Linz,  gdje  se  je  sastao 
sa  suprugom  svojom  Anom,  i  gdje  je  nadbiskup  Matej  Lang  jo§  jednom  posvetio  njihov 
brak.  Tri  dana  slavila  se  zatim  svatba,  i  to,  kako  Spiesshammer  (Cuspinianus)  piSe, 
s  velikim  veseljem  (letissime).  Kralja  Ljudevita   zastupali   su    poslanici  njegovi  markgrof 


flB^^ii^'-  -J^HBi/^ 

V  S^  ' 

V 

1 
1 

Ki^ 

y 

'^Ba^ 

Ik 

m 

'  ^^W^BBBBalBWr 

fe 

iiit&i 

J 

'-  '!^^l 

m 

m 

-iM 

'  ^SjHHgJ^^^t^ly^ 

null: 

f 

[i 

^K 

|: 

^mmm^. 

..::'?"?>%»,,  •. ... 

■  •■,..■3 

Kralj  EVNA  Ana,  supruga  Ferdinand  a  I. 

Sa  slike,  koja  prikazaje  goite  prigodom  Dietrichsteinove  •ratbe. 


Juraj   Braniborski   i   iupan    Ambrozije    Sarkanj,  koji   su   mladome   pani   donijeli   darove 
ugarske  gospode.  Pri  svatbi  bio  je  takodjer  prepoSt    Jeronim  Balbi,  kojemu  je  bilo  po<5 
po  miraz  Ferdinandove  sestre  Marije,  zatim  peCuvski  biskup  Juraj  Sakmari,  koji  je  nad 
vojvodkinju  Mariju  imao  odvesti  u  Ugarsku.  Budu6a   kraljica   ugarska  i  hrvatska  (kao 
CeSka)  dovedena  bi  zaista  poslije  vjen&inja  bratova  u  Po4un,  gdje  ju  nalazimo  u  drugoj 
polovici  mjeseca  lipnja.  Odredjeno  bi,  da  ostane  neko  vrijeme  u    Poiunu,  a  onda  da  bi 
poSla   u  Stolni  Biograd,  gdje  6e  ju  poslije  Martinja  (11.  studenoga)   krunisati  za  kraljicu 
te  ju  onda  predati  kralju  Ljudevitu,  da  izvrSi  s  njome  brak.  AH  nadvojvodkinja  ni  kralj 
ne  htjedoSe  tako  dugo  dekati,  ved  nastojahu,  da  se  Sto  prije  sastanu  i  vide.   Osobito  je 


292  KRALJ   LJUDEVIT   II.   JAGELOV16   (1516.— 1526.). 

to  odlueno  zahtijevala  nadvojvodkinja,  koja  je  pecuvskomu  biskupu  i  JurJQ  Branibor- 
skomu  oditovala,  da  svakako  hoce  iz  Pozuna  otici  i  potraziti  svoga  supruga.  Poradi  toga 
dollo  je  do  velikih  razmirica  izmedju  kralja  i  baruna;  napokon  odveli  su  nadvojvodkinju 
u  Ostrogon,  gdje  bi  ju  kralj  mogao  lako  pohoditi,  pak  se  onda  vratiti  u  Budim,  jer  su 
ga  Cekali  silni  poslovi  radi  turske  navale.  Neuztrpljiva  Marija  nije  se  medjutim  smirila 
ni  u  Ostrogonu,  vec  je  11.  srpnja  dolla  u  Budim,  gdje  se  je  prvi  put  sastala  s  vjenianim 
drugom  svojim.  Ali  joj  sreca  nije  dugo  trajala;  vec  cetiri  dana  zatim  morao  je  Ljudevit 
ostaviti  svoju  prijestolnicu  i  zenu,  te  pohitati  na  obranu  svoga  kraljevstva  od  turske  sile. 
I  takojenadvojvodkinia  morala  jo§  dulje  Cekati,  nego  sto  je  prvobitno  bilo  ustanovljeno. 
§urjak  kraljev,  austrijski  nadvojvoda  Ferdinand,  nije  se  mogao  zadovoljiti  s  onim, 
Sto  mu  bijase  stariji  brat  ustupio.  Salijetali  su  ga  narocito  stalezi  Kranjske  i  KoruSke,  neka 
poradi,  da  dobije  i  habsburzka  posjedovanja  u  Istri  i  Furlanskoj,  nadalje  Trst,  Goricu, 
slovensku  krajinu  i  grofoviju  Orlenburg,  §to  bi  sve  tijekom  stoljeca  re^enim  vojvodinama 
pridru^eno.  Radi  toga  polao  je  Ferdinand  na  koncu  godine  1521.  u  Nizozemsku,  da  se 
s  bratom  ponovo  pogadja.  I  tako  bi  7.  veljaCe  1522.  medju  njima  u  Bruselju  utanaCen 
ugovor,  kojim  si  konaCno  razdijeliSe  bastinu.  Karlo  ostavio  je  bratu  »iz  iskrene  bratske 
ljubavi«  ne  samo  reCene  oblasti  kranjske  i  koru§ke  vojvodine  (s  njima  i  Rijeku),  nego 
mu  je  suviSe  ustupio  jo§  Tirol  s  Vorarlbergom,  kao  i  habsburzka  posjedovanja  u  Svabskoj. 
Potonjim  ugovorom  biSe  konacno  njemadka  posjedovanja  kuce  Habsburg  odijeljena  od 
§panjolskih,  a  po  tomu  se  je  i  sama  porodica  opet  razdvojila  na  dvije  loze,  na  spanjolsku 
i  na  njemacko-austrijsku. 

Jos  u  prvoj  polovici  godine  1521.,  —  11.  lipnja  —  preminuo  je  s  ovoga  svijeta 
kardinal  i  nadbiskup  ostrogonski  Tomo  Bakac  od  Erdeda.  Bio  je  doCekao  visoku  starost; 
Alvise  Bon  javlja  jo§  1519.,  da  je  star  84  godine.  Siuzio  je  tri  kralja,  a  pribavio  si  je 
toliko  ugleda,  da  su  ga  zvali  »drugim  kraljem*  (est  alter  rex).  Silnu  vlast  svoju  upo- 
trebio  je  poglavito  za  to,  da  obogati  sebe  i  svoju  porodicu.  Uz  bogatu  nadbiskupiju 
ostrogonsku  drzao  je  i  brojne  druge  crkvene  prebende;  k  tomu  je  nagomilao  jo§  brojna 
posjedovanja  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Po  izvjeScu  re6enoga  posianika  mletackoga  vrije- 
dila  su  mu  imanja  400.000  dukata  i  vi§e,  a  godiSnji  prihod  njegov  nadilazio  je 
85.000  dukata.  Ba§  radi  te  svoje  pohlepnosti  imao  je  brojnih  protivnika,  narocito  medju 
vi§im  stalezima,  koji  su  prijekim  okom  gledali,  kako  se  je  kmetski  sin  popeo  do  naj- 
vilih  duhovnih  Sasti,  te  s  pravom  i  nepravom  nagrabio  ogromno  imanje.  Tako  se  je  i 
po  smrti  zagrebadkoga  biskupa  Luke  nametnuo  za  patrona  i  Stitnika  zagrebaCkoj  bisku- 
piji  s  oditom  namjerom,  da  ju  osigura  svomu  rodu.  Najprije  ju  je  namijenio  svomu 
sinovcu  Ivanu,  koji  se  u  izpravama  od  god.  1514.  zaista  zove  »izabrani  biskup  zagre- 
ba6ki<;  no  poslije  se  je  predomislio,  te  je  biskupiju  pribavio  svojemu  drugomu  rodjaku 
Simunu  od  Erdeda,  po  svoj  prilici  svomu  necaku,  a  sinu  neke  sestre  svoje  nepoznata 
nam  imena.  Simun  od  Erdeda  vec  je  1518.  izabrani  biskup  zagrebaCki.  Dok  je  stari 
Toma  BakaC  od  Erdeda  bio  patron  i  tutor  zagreba^ke  biskupije  (1512.— 1517.),  gradio 
je  utvrde  naokolo  stolne  crkve  zagrebaCke,  za  koje  bijaSe  jo§  Osvald  Tuz  ostavio  odre- 
djenu  svotu.  Utvrde  bi§e  dovrSene  1517.,  kako  svjedofii  i  danas  napis  na  kuli,  koja  bi 
po  njemu  prozvana  BakaCevom  kulom  (Tho.  card.  Strig.  a.  d.  1517.).  Iste  godine  1517. 
sastavio  je  kardinal  Toma  Bakad  i  svoju  oporuku,  te  je  glavnim  bastinikom  svojim  imenovao 
sinovca  svoga  Petra,od  kojega  je  potekla  slavna  u  povjestnici  hrvatska  loza  grofova  Erdeda. 
Nakon  smrti  kardinalove  pojagmio  se  je  za  ostrogonskom  nadbiskupijom  dosadanji 
pecuvski  biskup  Juraj  Sakmari,  te  ju  je  i  zadobio.  Njemu  su  tada  bile  64  godine,  a  bio 
je  tako  mocan,  te  se  je  govorilo,  da  se  u  kraljevstvu  6ini  ono,  §to  on  hoce  (e  quelle 
el  vol  in  quel  regno  e  fato).  Medjutim  se  je  ve6  tada  s  njime  takmio  vacki  biskup  La- 
dislav  Salkaj,  sin  postolara.  On  je  bio  vrhovni  kancelar  kraljevstva,  a  uz  to  je  pregnuo, 
da  ga  zapadne  bogata   biskupija  jegarska.  Oba   prelata   bila   su   nada   sve    pohlepoa    za 


SULTAN   SULEJMAN    II.   OSVOJIO   ^BAC    I    BEOGRAD  (1521.).  a93 

blagom,  te  se  nijesu  kratila  ni  pazariti,  samo  da  steku  novaca.  Naravno,  da  u  torn  nijesu 
zaostajali  za  njima  ni  drugi  prelati  i  baruni,  koji  su  grabili  novaca,  gdje  su  samo  mogli, 
da  ih  onda  prospu  za  skupe  konje,  sjajnu  druiinu,  a  najvile  za  pijanke,  na  koje  bi  se 
iesto  sastajali  i  oni  velika§i,  koji  su  se  inade  u  javnome  iivotu  nemilo  rarzili  i  progonili- 

Vrlo  je  zna6ajna  primjetba,  koju  Cini  suvremeni  pisac  Juraj  Srijemski,  javljajuci 
smrt  kardinala  i  primasa  Tome  Baka6a  od  Erdeda.  On  pi§e  :  »C\m  je  turski  car  dobio 
glase  o  smrti  Bakafievoj,  namah  je  odlu^io  udariti  na  Beograd,  jer  se  prije  nije  usudio 
toga  udiniti«. 

(Sultan  Sulejman  II.  osvojio  §abac  i  Beograd  1521.;  ugarski  posla- 
nici  i  knez  Bernardin  Frankapan  na  njemafikom  drzavnom  saboru  u 
Niirnbergu  1522.).  Sultan  Selim  I.  ne  bija§e  uza  svu  ratobornost  svoju  doSao  do  toga, 
da  pokrene  veliki  rat  na  ugarsko-hrvatskoga  kralja.  On  je  pade  po  svojim  poslanicima 
neprestano  radio,  da  nudeci  primirje  osujeti  nastojanje  pape  Leona  X.,  koji  je  snovao 
o  zajednidkoj  vojni  svih  krScanskih  vladara  protiv  Turaka.  Selim  je  trazio  u  obce  u 
Evropi  mir,  da  bi  prije  svladao  drzavu  mameluka  u  Siriji  i  Egiptu,  §to  mu  je  na- 
pokon  1517.  i  polio  za  rukom.  Poslije  toga  svratio  je  svoju  painju  na  otok  Rod,  koji 
je  ielio  redu  Ivanovaca  oteti,  i  bas  poradi  toga  nauma  bijaSe  1519.  opet  utanadio  pri- 
mirje na  tri  godine  s  kraljem  Ljudevitom.  Tako  nije  kroz  6itavo  vladanje  sultana  Selima 
bilo  velikih  ratnih  poduzeca  protiv  Ugarske  i  Hrvatske,  premda  je  sve  pored  primirja 
uvijek  bilo  manjih  i  vecih  okriaja  na  medjama,  i  premda  su  se  sandzaci  bosanski,  her- 
cegovafiki  i  drugi  svaki  5as  zalijetali  u  hrvatske  zemlje.  Za  takve  provale  nastradao  je 
i  hrvatski  ban  Petar  Berislavic. 

U  rujnu  1520.  postao  je  sultanom  Selimov  sin  Sulejman  II.  (1520. — 1566.), 
mudar  i  slavan  vladar,  a  uza  to  slavohlepan  i  vrstan  vojvoda.  Svijet  je  nagovijeStao,  da 
ce  on  izpuniti  zavjet  svoga  otca,  koji  se  bijale  zavjerio,  da  ce  proroku  Muhamedu  u 
slavu  podici  tri  veliCanstvena  hrama,  kojima  ce  se  svijet  diviti:  jedan  naime  u  Jeruzolimu, 
drugi  u  Budimu,  a  treci  u  samome  Rimu.  Sulejman  nije  se  dodule  morao  obazirati  na 
primirje,  utanadeno  pred  godinu  dana  i  vi§e  izmedju  kralja  Ljudevita  i  otca  mu  Selima; 
no  kako  je  pri  nastupu  njegovu  na  prijestolje  planula  buna  u  Siriji,  a  uza  to  se  je 
bojao,  da  bi  perzijski  §ah  mogao  na  nj  udariti,  poslao  je  sam  u  Ugarsku  svoga  posla- 
nika,  6au§a  Behrama,  da  ugovara  o  produljenju  primirja.  Ali  obijestni  i  pohlepni  vijednici 
ugarski  skloniSe  kralja  Ljudevita,  da  je  prezrio  sultanovu  ponudu,  premda  nije  imao 
nikakvih  sredstava  za  rat,  a  jo§  se  manje  mogao  nadati  ma  kakvoj  pomoci  od  stranih 
vlasti.  Kralj  je  naprosto  turskoga  poslanika  zadrzao  na  svome  dvoru,  ne  dav§i  mu  nikakva 
odgovora;  po  nekim  dapaCe  dao  ga  je  zajedno  s  njegovom  pratnjom  zatvoriti  u  neku  vrlo 
nizku  kucu  u  Budimu,  a  poslije  i  osakatiti  ili  pogubiti,  jer  ga  toboze  nije  smatrao  po- 
slanikom,  nego  vi§e  uhodom.  MletaCki  poslanidki  tajnik  Franjo  Massaro  bijedi  kralja 
i  njegove  vijednike,  da  su  samo  zato  oklijevali  prihvatiti  ponudjeno  im  primirje,  te  se 
prifiinjavali,  kao  da  se  kane  s  Turcima  zaratiti,  jer  su  mislili  tim  nadinom  lakSe  od 
mletadke  obcine  iznuditi,  da  im  izplati  neku  stariju  trazbinu,  radi  koje  bijahu  baS  u  onaj 
mah  poslali  u  Mletke  svoga  poslanika,  jegarskoga  prepolta  Filipa  Morea. 

Bilo  kako  mu  drago,  postupanje  s  5au§em  Behratnom  na  kraljevskom  dvoru  ogor- 
dilo  je  sultana  Sulejmana  tako,  da  je  odluiio  povesti  veliku  vojsku  na  Ugarsku,  te 
osvetiti  uvredu,  nanesenu  njegovu  poslaniku.  To  mu  je  bilo  i  Jako  izvesti,  poSto  jc  u 
veljaCi  1521.  vojvoda  njegov  Ferhat  pa§a,  rodom  ^ibendanin,  bunu  u  Siriji  uguSio  i  od- 
metnoga  namjestnika  Ghasalija  pogubio.  Tako  je  Sulejman  mogao  svu  svoju  painju 
svratiti  na  Ugarsku  i  Hrvatsku.  Nakon  obseinih  priprava  od  nekoliko  tjedana  digao  se 
je  Sulejman  iz  Carigrada,  da  podje  prema  Dunavu,  pak  da  udari  na  Beograd,  koji  se 
je  odavna  smatrao  kljuiem  Ugarske  i  najjaiim  bedemom  njezinim  prema  turskomu 
carstvu.  U  prvoj  desetini  lipnja  bio  je  sultan  u  Plovdinu;  11.  lipnja    ostavio  je  taj  grad, 


i94 


KRAU  UUDKVIT  II.  JAGBLOV16  (1516. — 1526.). 


te  je  prevalivSi  Balkan  udario  prema  Sofiji  i  onda  Ni§u.  Kud  je  god  prolazio,  sve  su  se 
nove  6ete  njemu  pridruiivale.  Iz  NiSa  poslao  je  jedan  dio  svoje  vojske  s  rumelijskim 
beglerbegom  Ahmet  pa§om  prema  Sabcu,  drugi  dio  povjerio  je  velikomu  veziru  Piri 
pa§i,  da  udari  s  njime  na  Beograd;  s  glavnom  pak  vojskom  iSao  je  sam  sultan  polagano 
za  njima.  U  isto  vrijeme  imale  su  druge  6ete  udarati  s  jedne  strane  na  Erdelj,  a  s  druge 
na  Hrvatsku,  da  se  tako  razplamti  rat  na  citavoj  granici  od  Severina  do  Dubrovnika. 
Kako  na  hrvatskoj  granici  nije  nikada  bilo  pravoga  mira,  bijahu  se  bosaaski  Turci 
joS  prije  velikoga  rata  skupili  u  Vrhbosni  (Sarajevu),  te  poSli  da  zasko6e  grad  Jajce, 
kojemu  je  tada  bio  banom  hrvatski  plemid  Petar  Keglevid*  Ban  je  imao  samo  dvije 
stotine  konjanika  i  ne§to  pjeSaka,  ali  je  sredom  po  svojim  uhodama  doznao  za  namjeru 
Turaka,  te  sve  udesio,  da  ju  osujeti.  Turci  bijahu  se  vec  gradu  primakli  i  u  blizini  se 
zaklonili,  da  u  cik  zore  u  grad  provale,  dok  jo§  zitelji  spavaju.  Ali  ih  je  Keglevid  nad- 
mudrio.  Stotinu  svojih  konjanika  poslao  iz  grada,  da  se  [skriju  i  u  zgodan  6as  Turcima 
za  ledja  zadju.  Ostalu  vojsku  driao  je  pripravnu  u  gradu.    Suvige    je  gradske  djevojke  i 


Beograd  god.  1521. 

Po  soTremenom  bakrorezu,  kojl  se  «ava  u  muzeju  u  Beogradu,  crtao  V.  Tittelbach. 


lene  dozvao  i  zapovjedio  im,  da  sutradan  —  bio  je  krSdanski  blagdan  —  lijepo  obu- 
iene  i  okidene  §to  ranije  izadju  iz  grada,  te  izvan  zidina  po  obiCaju  svojem  kolo  za- 
igraju  i  propjevaju.  JoS  im  je  tvrdo    obedao,  da   im  se  ne   <5e  niSta  zla  dogoditi.  Kad  su 

♦  U  poloyici  IS.  stoljeda  borare  Keglevldi  m  rijeku  Zrmanju,  gdje  bu  gospodari  Kegalgrada  i  Poriianft. 
Simnn  Keglerid  (1446.- 1494.)  imade  viSe  ainova  (Ivana,  Petra,  Krstu)  i  kder  Jelenu.  Potouja  ae  je  udala  sa 
Jurja  Mikttl,«da,  goapod.ra  Buiima,  Ostrovfce,  Ostroica  i  Mutnice  u  Pounju.  N«kon  amrti  Jnria  Mikuliiida 
(t  1495.)  baitinlli  aa  KeglcTidi  ava  njegova  posjedovanja  u  krajevima  naokolo  Une,  te  su  podjedno  primili  pri- 
djeyak  .Bulimski.  (de  Bw.yn).  Petar  Keglevid  dr«  Ted  i  grad  Lobor  u  zagorskoj  2upanijl,  koji  je  redenoj  poro- 
dicl  ostao  do  danaa.  «»  j       r      »  1      j    i  j  f 


SULTAN    SULEJMAN   II.    OSVOJIO    §ABAC   I    BB06RAD   (1521.). 


•95 


Turci  sutradan  iz  svoga  skroviSta  rano  u  jutro  izaSli  i  pred  Jajce  do§Ii\  misledi  da  sve 
joS  spava.  6udom  su  se  zadudili,  lead  su  ugledali  kolo  djevojadko.  Pomamili  se  za  dje- 
vojkama,  te  poskakali  s  konja,  da  ih  zarobe:  ali  hitre  djevojke  i  2ene  pobjegle  u  grad, 
a  banovi  konjanici  iz  grada  i  iz  zakloni§ta  oborili  se  na  Turke.  Vedina  njih  bi  posje- 
£ena ;  §to  je  ostalo,  bude  od  banovih  deta  zarobljeno  i  neSto  od  njih  kralju  u  Budim 
poslano.  Ime  hrabroga  i  domi^ljatoga  bana  Petra  Keglevida  mnogo  se  je  odsad  spo- 
minjalo,  a  on  sam  i  njegovi  potomci  utjecali  su  poslije  sve  vi§e  u  zgode  hrvat- 
skoga  naroda. 

Na  dvoru  kralja  Ljudevita  jamaSno    se  je  znalo  ve<5  u  oiujku,  kako  se  sultan  Su- 
lejman  sprema  za  veliku    navalu   na    njegovu    drzavu.    Claoovi   driavnoga   vijeda   bili  su 


>irc«pi««afaM»a<tito«t>fcMfa>»MrM^^«*<w«ei«if)»»i,.g<i(>«wwri 

iPwMm/iaOfMA*e<t)l«fa(j>*e«*im»«ff«MlMB^MijiV««BfffM«Maff' 


g<»iBrfi}aCTaiii»ugt»)mlja?»4(J3OTa»4<^J«»<a)ndNr.  i  f  :  i 


PODSADA    BeOGRADA   GOD.    1521. 
Po  drrorczn,  itampanom  a  Nttrnbergn  god.    I5aa. 


s  toga  uvjereni,  da  im  je  neita  udiniti  za  obranu  njezinu.  Najprije  se  obratiSe  na  strane 
vladare,  da  traze  u  njih  pomodi.  Papi  Leonu  X.  posIaSe  peCuvskoga  prepoSta  i  kraljeva 
tajnika  Stjepana  Brodarida,  a  u  Njemaiku  na  saber  u  Worms  poznatoga  ved  prcpoSta 
Jeronima  Balbija.  U  isto  vrijeme  podjoSe  drugi  poslanici  takodjer  u  Poljsku  i  u  Mletkc 
Nakon  prvih  zaiudnih  poslanstva  Siljahu  ponovo  glasnike  na  sve  strane,  pade  i  englez- 
komu  kralju  Henriku  VIII.  i  portugalskomu  kralju  Emanuelu.  Ali  prilike  u  zapadnoj 
Evropi  bijahu  tada  takove,  da  nitko  nije  ni  pomiSljao  na  to,  da  priskodi  u  pomoc  ne- 
voljnomu  kralju.  U  Njemadkoj  bijaSe  Martin  Luther  pokrenuo  novi  nauk,  tc  se  je  s  toga 
rodila  iestoka  opreka  izmedju  katolika  i  novovjeraca;  suvi§e  je  planuo  rat  izmedju  cara 


2^^  KRALJ    LJUDKVIT    11.    JAGKLOV16    (1516. — 1526) 

Karia  V.  i  francuzkoga  kralja  Franje  I,  u  koji  su  se  umijegali  papa,  englezki  kralj  i 
mleta^ka  ob(3ina.  Tako  Ljudevit  nije  mogao  oCekivati  ma  ni  najmanje  pomodi  sa  zapada, 
premda  je  ba§  u  ono  vrijeme  liabsburzki  nadvojvoda  Ferdinand  primio  upravu  austrijskih 
nasljednih  zemalja,  te  se  konaCno  vjendao  s  njegovom  sestrom  Anom.  Ljudevit  se  je 
napokon  obratio  za  pomoc  i  na  s^oje  zemlje  deSke  krune,  ali  ta  je  stigia  —  prekasno. 
Medjutim  ne  samo  da  strani  svijet  nije  nista  doprineo  za  obranu  Ugarske,  nego  ni 
ona  sama  nije  se  mogla  prenuti,  da  odkloni  prijetecu  opasnost.  Drzavno  vijece  6inilo  je 
doduse  neke  odredbe,  a  i  sabor,  koji  se  je  u  svibnju  sastao  u  to  ime,  stvorio  je  vise 
zakljudaka:  ali  nitko  nije  odredbe  ni  zaklju^ke  izvodio,  a  ni  izvesti  mogao,  jer  je  nestalo 
gotovo  svake  stege  i  posluha  u  zemlji.  MIetacki  poslaniiki  tajnik  Franjo  Massaro  prikazuje 
tadanje  stanje  u  Ugarskoj  po  prilici  ovako:  »Ugri  su  u  obce  najgori  narod  na  svijetu.  Ne 
Ijube  ni  ne  cijene  nijednoga  drugoga  naroda;  ali  ne  Ijube  se  ni  medjusobno.  Svatko 
pazi  samo  na  svoju  korist,  obde  pak  dobro  zanemaruju  i  grabe  javno  blago.  Medju 
sobom  mrze  se  tako,  da  se  tezko  moze  povjerovati,  a  ipak  se  svaki  dan  zovu  uzajamno 
u  goste,  te  bi  rekao,  da  su  kao  braca.  Pravde  ne  dijele  nikoje,  te  nema  nepravde,  koja 
se  ne  bi  mogla  proturati,  ako  trojicu  ili  cetvoricu  od  njih  predobije§.  Tu  nema  nikakve 
poslusnosti.  Oholi  su  i  bahati;  ne  znaju  niti  vladati  niti  upravljati,  a  ipak  ne  ce  savjeta 
ni  od  koga;  sebe  i  svoje  hvaliSu.  Jako  rado  zakljuCke  stvaraju,  ali  su  vrlo  spori  u 
izvadjanju,  te  se  malo  koja  stvar  izvede,  ako  izuzme§  pijanCevanje  i  robljenje  javnoga 
dobra,  u  temu  su  vrlo  marljivi.  Gospoda  su  kriva  za  sve  zlo,  a  plemici,  kojih  ima  43.000, 
uvijek  su  neslozni;  postupaju  pak  i  rade  uvijek  s  varkom  i  prevarom,  te  se  mora  zato 
vazda  dobro  paziti,  kad  se  hoce  koji  posao  s  njima  obaviti.  Da  sve  u  jedno  skupim: 
Ugri  su  izmet  svijeta,  i  da  nije  njihov  kralj  tako  dobar  i  tako  nevin,  ne  bi  mogla  bozja 
volja  toliko  kasniti,  da  ih  uni§ti<,  StraSna  li  je  to  osuda  ogorcenoga  tajnika  mletaC- 
koga,  ali  prili^no  pravedna,  kako  6ini  dokazuju.  Drzavno  vijece  bija§e  odludilo,  da  se 
banima  Beograda  i  Sabca,  nemarnomu  Franji  Hedervaru  i  nedoraslomu  Valentinu  Tu- 
reku  Enningu,  za  kojega  su  potonjega  upravljali  ujci  njegovi  Stjepan  i  Blaz  Suljok, 
oduzmu  povjereni  im  gradovi,  pak  da  se  u  njih  smjeste  kraljevske  dete,  kojima  ce  biti 
na  Celu  kraljevski  kapetan,  palatinov  brat  Andrija  Bator.  Ali  tomu  oprijeSe  se  i  Suljoci 
u  ime  svoga  necaka  i  ban  Franjo  Hedervari.  Suljoci  izjaviSe  pred  kraljem  i  drzavnim 
vijecem,  da  oni  ne  ce  predati  banije,  dok  se  njihovu  necaku  ne  izplati  velika  svota  no- 
vaca,  koju  je  zemlja  ostala  duzna  njegovu  otcu  Emeriku  za  njegovu  sluzbu  i  za  troSak, 
Sto  ga  je  imao  oko  Beograda.  »Da  pod  Beograd  dodje  s  jedne  strane  Tur6in«,  govo- 
rahu  oni,  »a  s  druge  nas  kralj,  ipak  mu  mi  ne  bi  predali  grada,  dok  se  ne  plati,  §to  za 
svoga  §ticenika  trazimo«.  Oni  pace  ne  dopusti§e,  da  kralj  stavi  u  Beograd  vise  svoje 
oruzane  momcadi,  ni  novih  topova,  praha  i  hrane,  jer  su  se  bojali,  da  bi  ih  tako  mogao 
iz  grada  iztisnuti.  Jednako  opirase  se  i  Franjo  Hedervari,  trazeci,  da  se  prije  namiri  dug, 
koji  mu  je  zemlja  dugovala.  Tako  ostado§e  gradovi  Beograd  i  Sabac  u  o6i  turske  na- 
vale  u  vlasti  skroz  nemarnih  i  nesposobnih  Ijudi,  koji  pate  ni  sami  nijesu  u  njima  ostali, 
nego  su  se  sklonili  na  svoja  imanja,  ostaviv§i  u  njima  svoje  kapetane  sa  slabim  posa- 
dama  i  s  malo  hrane  i  ratne  zaire.  Neki  suvremeni  pisci  tvrde,  da  je  sve  to  skrivio 
erdeljski  vojvoda  Ivan  Zapolja,  koji  da  je  re^ene  bane  pri  odporu  njihovu  hrabrio,  te  im 
i  svoju  pomoc  obecavao. 

Ali  ni  zakljuCci  sabora  ne  biSe  izvr§eni.  Kralj  je  dodu§e  prvih  dana  lipnja  pozivao 
i  ugarske  i  posebice  slavonske  staleze,  da  se  najdulje  do  blagdana  sv.  Jakova  (25.  srpnja) 
nadju  sa  svojim  Cetama  na  okupu  (slavonski  u  Krizevcima),  ali  malo  tko  mario  je  za 
zapovijedi  njegove.  Poradi  nestaSice  novaca  razidjo§e  se  dapaCe  i  nasadnici  ili  §aj- 
ka§i,  koji  su  doslije  mnogo  doprinosili  k  obrani  Beograda  i  ostalih  dunavskih  gradova 
(Zemuna,  Slankamena  i  t.  d.).  Oni  bijahu  na  svojim  nasadima  doplovili  u  Budim,  tra- 
ced od  vrhovnoga  blagajnika  Pavla  Varde  zaostalu  placu.    Kad  ih  je  taj  odbio,  jer  nije 


SULTAN    SULEJMAN   II.    OSVOJIO    §ABAC    I    BEOGBAU    (1521.).  297 

imao  novaca,  podjoSe  k  svomu  zemljaku  Jurju  Srijemcu,  te  mu  reko§e:  »Jurju  pope,  §to 
nam  tu  sramotu  Cini.  No  ako  Ugrima  ne  treba  Beograda,  treba  ga  caru«.  Posto  im  ni 
sada  nije  blagajnik  mogao  dati  plade,  skinuSe  sa  svojih  nasada  dvije  kraljevske  zastave, 
privezaSe  ih  kod  zdenca  pred  kraljevim  dvorom,  te  se  vratiSe  na  nasade  u  sav  glas 
vapijudi:  »Mi  ne  mozemo  vise  ostati  u  kraljevskoj  sluzbi.  Propalo  si  ugarsko  kraljevstvol 
Bog  bio  s  toboml«  I  tako  se  spustiSe  niz  Dunav  u  svoj  zavidaj,  gdje  se  razidjoSe  na 
sve  strane,  tako  da  ih  u  osudni  das  nijesu  vi§e  skupiti  mogli. 

Dok  je  kralj  Ljudevit  tijekom  lipoja  ponovo  traiio  pomodi  u  stranih  Tlasti,  dok  su 
po  njegovu  nalogu  nosili  po  Ugarskoj  krvavi  mad,  te  pozivali  narod  na  oruije:  dotle 
bijahu  turske  vojvode  stigle  pod  gradove  Beograd  i  §abac,  te  ih  stall  podsjedati.  Grad 
^abac  branio  je  kapetan  njegov  §imun  Logodi  s  malom  detom  od  nekih  500  Ijudi;  all 
vec  nakon  nekog  vremena  spala  mu  je  deta  na  60  momaka,  kojima  je  k  tomu  ponestalo  i 
praha.  Tako  je  Turcima  bilo  moguce,  te  su  7.  srpnja  zauzeh  grad,  kojom  su  prigodom 
poginuli  svi  junadki  branitelji,  a  s  njima  do  700  Turaka.  Sutradan  stize  u  osvojeni 
Sabac  sultan  Sulejman  s  glavnom  vojskom,  na  §to  su  turske  dete  na  vi§e  mjesta  stale 
prelaziti  Savu,  te  plijenile  po  poiezkoj,  vukovskoj  i  srijemskoj  iupaniji.  Narodito  je 
stradao  Srijem,  gdje  se  je  doduSe  palatin  Stjepan  Bator  ogledao  kod  Mitrovice  s  jednim 
odjelom  turske  vojske  pod  Bali  begom,  te  ga  i  razprSio,  ali  se  je  oa  to  namah  povratio 
preko  Dunava,  jer  je  bio  preslab  za  veliki  boj.  Suiejmanove  dete  osvojile  su  i  poru§ile 
mnoge  gradove  srijemske,  kao  Mitrovicu,  Kupinik  (grad  srbske  despotice  Jelene  Bran- 
kovic),  Baric,  Berkasovo,  Karlovce  i  Slankamen,  a  napokon  oborile  su  se  i  na  Zemun, 
koji  je  branio  Hrvat  Marko  Skoblic  sa  400  §ajka§a.  Tek  nakon  vi§ednevnih  Ijutih 
borba  poSlo  je  Turcima  za  rukom,  te  su  provalili  u  grad,  gdje  su  zarobili  tezko  ranje- 
noga  Skoblica.  OsvojivSi  grad  odnijeli  su  Marka  Skoblida  u  svoj  tabor,  gdje  su  mu  rane 
izprali  i  zavezali,  te  ga  onda  pozvali,  da  se  njihovu  cam  pokloni  i  poturdi.  Kad  to  nije 
htjeo,  bacili  su  ga  svezana  pred  bijesna  slona,  koji  ga  je  zgazio. 

Premda  je  Piri  pasa  podsjedao  Beograd  jo§  od  konca  lipnja,  ipak  ga  je  tek  sada, 
nakon  pada  Zemuna,  mogao  sa  svih  strana  opasati.  Sam  Sulejman  preSao  je  26.  srpnja 
kod  §abca  rijeku  Savu,  te  je  uzdu2  Save  i§ao  poharanim  Srijemom  do  Zemuna,  na  §to 
je  31.  srpnja  pod  njegovim  vrhovnim  vodstvom  zapodela  osudna  podsada  Beograda. 
U  gradu  bila  su  tri  kapetana,  po  imenu  Blaz  Olah  i  Ivan  Bot,  koje  bijahu  namjestili 
^uljoci  u  ime  svoga  necaka,  i  onda  Mihajlo  More,  kojega  bija§e  ostavio  ban  Hedervari. 
Uz  njih  moglo  je  biti  do  700  pladenih  vojnika,  i  onda  ne§to  beogradskih  i  srijemskih 
zitelja.  Ta  §aka  Ijudi  imala  je  odoljeti  ogromnoj  vojsci  turskoj  od  100.000  momaka  (od 
toga  samo  30.000  pravih  vojnika)  i  velikim  sultanovim  topovima,  dok  sama  nije  imala 
dovoljno  topova,  jer  ih  bijaSe  Ivan  Zapolja  prigodom  navale  na  Zrnov  (Avalu)  pred  ne- 
koliko  godina  izgubio.  Uza  sve  to  branio  se  je  Beograd  gotovo  jo§  mjesec  dana,  kojom 
se  je  prigodom  uz  ine  osobito  odlikovao  Hrvat  Jakov  UtiSenic,  zapovjednik  kule  »Ne- 
boj§a<  medju  nutarnjim  i  vanjskim  gradom,  u  kojoj  je  bilo  smjeSteno  zvono,  u  koje 
se  je  udaralo,  kad  je  trebalo  navaliti  na  neprijatelja. 

U  Budimu  znalo  se  je  ved  10.  srpnja,  da  je  §abac  pao,  i  da  su  Turci  poplavili 
iztodnu  Slavoniju.  To  je  ponukalo  kralja  Ljudevita,  te  je  15.  srpnja  ostavio  Budim,  i 
samo  sa  200  konjanika  po§ao  u  Tetenj,  mjesto  na  Dunavu  nekoliko  milja  juino  od 
Budima.  U  redenom  mjestu  ostao  je  do  8.  kolovoza,  dekajudi  da  mu  se  pridruie  dete 
veUkaSa  i  iupanija,  kako  bijaSe  jo5  u  lipnju  zapovjedio.  Ali  vojska  sabirala  se  je  vrlo 
sporo.  Jedni  mi§ljahu,  da  pogibao  nije  tolika,  i  da  de  se  Beograd  i  taj  put  sam  obra- 
niti;  drugi  bijahu  prestravljeni,  te  se  ne  mogoSe  razabrati;  tredi  napokoD  nijesu  u  obde 
marili  za  kraljeve  zapovijedi.  Medju  potonje  spadao  je  narodito  erdeljski  vojvoda  Ivan 
Zapolja,  koji  je  dodu§e  imao  svoje  dete  na  okupu,  ali  se  nije  pridruiio  kralju  ni  pala- 
tinu  Stjepanu  Batoru,  a  niti  je   pohitao   u   pomod    podsjednutomu   Beogradu,   ved  se  je 


K 


2^8  KRAU   UUDEVIT   H.   JAGELOV16   (1516. — 1526.). 

# 

utaborio  kod  Lipe  na  MoriSu  i  ondje  mirno  stajao.  Nije  s  toga  ni  malo  nepravedno, 
lead  je  mletaCki  poslaniCki  tajnik  Franjo  Massaro  malo  poslije  za  Ivana  Zapolju  pisao, 
kako  on  »ne  bi  mario,  da  kraljevstvo  (ugarsko)  propadne,  pak  da  ga  on  zatim  pomocu 
Erdeljaca  natrag  predobije  i  kraljem  se  uCini«.  Dne  8.  kolovoza  skupilo  se  je  oko  kralja 
jedva  4000  Ijudi;  kad  je  poslije  poSao  do  Adonya  i  prema  Tolni,  dolazilo  je  dodu§e  u 
njegov  tabor  sve  vi§e  velika§kih  i  Supanijskih  banderija,  pa6e  i  austrijski  nadvojvoda 
Ferdinand  poslao  mu  je  nekih  3000  momaka;  ali  sada  kao  da  kralj  sam  nije  imao  to- 
like  odlu6no8ti,  da  pohita  na  jug  i  da  spasi  Beograd.  MletaCki  poslanici  javljaju,  da  se 
je  napokon  okupilo  oko  kralja  do  140.000  Ijudi,  paCe  neki  kaJu,  da  je  sabrao  toliko 
vojske,  da  je  »nije  nitko  mogao  ni  prebrojitic  Uza  sve  to  stajao  je  kralj  mirno  kod 
Tolne,  palatin  Stjepan  Batori  kod  Petrovaradina,  i  vojvoda  Ivan  Zapolja  kod  Lipe,  a 
u  to  se  je  gotovo  na  oCigled    tolikih  vojska  zgodila  katastrofa  na  utoku  Save  u  Dunav. 

Posada  u  Beogradu  branila  se  je  kroz  viSe  tjedana  junaCki,  te  je  turska  vojska 
samo  uz  goleme  irtve  mogla  osvojiti  najprije  varo§,  a  onda  vanjski  grad.  Ali  kad  se  je 
Sulejman  spremio,  da  poine  juriSati  na  nutarnji  grad  ili  pravu  tvrdinju,  izdao  je  brani- 
telje  jedan  od  triju  kapetana,  po  imenu  Mihajlo  More,  koji  je  nocu  do§ao  u  turski  tabor, 
te  sultanu  odao  najslabije  strane  tvrdinje.  Uza  sve  to  odbijali  su  preostali  kapetani 
turske  navale,  dok  se  nije  posada  smanjila  na  sedamdeset  Ijudi.  Vide6i  napokon,  da  se 
ne  mogu  odrzati,  gonjeni  jos  od  domadih  zitelja  srbskih,  kojima  je  bilo  iao  u  ludo  izgi- 
nuti,  privoliSe  napokon  na  ponudu  Sulejmanovu,  koji  se  bija§e  pismom  zavjerio,  da  ce 
ih  pustiti  da  slobodno  odu  u  zaviiaj,  ako  mu  grad  predadu.  I  tako  mu  29.  kolovoza  1521. 
predadoSe  Beograd  nakon  juna6ke  obrane  kroz  puna  dva  mjeseca.  Ali  sultan  nije  odrSao 
zadate  rijefii,  ved  je  hrabre  branitelje  dao  pogubiti,  jer  se  toboie  nijesu  htjeli  poturCiti. 
Namah  sutradan  u§ao  je  sultan  Sulejman  u  osvojeni  Beograd,  gdje  se  je  zahvalio  svome 
proroku  u  dzamiji,  u  koju  bi  na  brzu  ruku  preobrazena  krScanska  crkva.  Zatim  je 
razaslao  svoje  6au§e  na  sve  strane  (takodjer  u  Mletke  i  Dubrovnik),  da  razglase  slavo- 
dobice  njegovo.  Napokon  dade  oStedene  gradove  Sabac  i  Beograd  obnoviti  i  topovima 
snabdjeti,  predade  ih  zajedno  sa  Smederevom  Balibegu,  da  ih  kao  sandiak  drii  i  6uva, 
a  onda  se  vrati  sa  svojom  vojskom  u  svoju  prijestolnicu,  snujudi  nove  osnove  na  iztoku. 
Ugarska  ostade  taj  put  od  njega  poStedjena;  njemu  je  bilo  dosta,  da  je  do  kraja  probio 
obranbenu  liniju  kralja  Matija§a,  i  da  je  odsad  na  velikom  prostoru  izmedju  Severina  i 
Jajca  citava  juzna  medja  Ugarske  i  Slavonije  stajala  otvorena  turskim  fietama,  da  po 
miloj  volji  prodiru  u  srce  tih  zemalja. 

Pad  Beograda  dojmio  se  je  silno  ne  samo  kralja  Ljudevita  i  Ugarske,  nego  i  svega 
krSdanskoga  svijeta.  Kad  su  prvi  glasi  o  kobnoj  nesredi  stigli  u  kraljev  tabor,  htjede  on 
izprva  zatajiti  §to  se  je  zgodilo;  poslije  se  je  spremao,  da  ide  Turcima  otimati  osvojeni 
grad.  Ali  ni  toga  nije  izveo,  i  jer  nije  imao  dovoljno  novaca,  da  drii  dulje  na  okupu 
svoju  vojsku,  i  jer  je  u  taboru  stala  haraCiti  bolest,  koja  je  i  njega  samoga  pograbila. 
Kralj  se  je  sada  sklonio  u  MuhaC,  a  onda  u  PeCuh,  gdje  je  najprije  razpustio  svoju 
vojsku,  koja  bi  se  na  poCetku  ozujka  dojdude  godine  imala  opet  sastati,  a  onda  je  sa- 
zvao  ugarski  sabor  za  19.  studenoga  u  Budim,  na  kojemu  bi  se  vijedalo,  §ta  da  se  uCini 
za  obranu  kraljevstva  od  daljih  navala  turskih.  Medjutim  se  je  koje§ta  naklapalo  i  na- 
gadjalo,  tko  je  pravi  krivac  padu  Beograda.  NajviSe  su  bijedili  erdeljskoga  vojvodu  Ivana 
Zapolju,  jer  se  nije  htjeo  pridruiiti  kraljevoj  vojsci.  Ce§ki  vrhovni  porkulab  ZdenSk  Lev 
z  Rozmitala  pisao  je  joS  28.  rujna  svomu  prijatelju  Petru  z  Rozemberka  o  ugarskim 
stvarima  ovako:  >Gospoda  ugarska  i  zitelji  onoga  kraljevstva  jako  se  svadjaju,  i  ako 
Bog  ne  bude  osobito  milosrdan,  treba  se  bojati,  da  ce  se  oni  bez  pomo6i  drugih  naroda 
slabo  drzati  i  obraniti.  Produlo  se  je  dapaCe,  da  bi  jedan  od  njih  zelio  propast  naSega 
gospodara  (kralja),  jer  bi  moJda  sam  htjeo  vladati:  kao  da  bi  on,  kad  bi  se  prije  vlade 
dokopao,  umio  Turke  odbijati  i  kraljevstvo  za§tititi<.    Drugi  su  opet  bijedili  beogradske 


SULTAN   SULEJMAN   II.    OSVOJIO    ^BAG   I    BEOGRAD   (1521.).  S99 

Srbe,  da  su  oni  grad  izdali  Turcima;  a  bilo  ih  je  takodjer,  koji  su  svu  krivnju  svalji« 
▼ali  na  MIetke,  jer  da  su  oni  Sulejmana  naputili,  da  udari  na  Beograd.  Mletaiki  po- 
slanik  na  kraljevskom  dvoru  u  Budimu  tuzi  se  osobito  na  knezove  Frankapane  (Bernar- 
dina  i  Ania),  da  oni  takove  glase  Sire,  ieledi  tim  oduSka  dati  svojoj  staroj  mrznji. 

Tek  8.  studenoga  1521.  vratio  se  je  kralj  Ljudevit  u  Budim,  ne  oporavivSi  se  jo§ 
posve  od  pretrpljene  bolesti.  Na  saboru,  koji  se  je  poslije  toga  sastao,  pokazalo  se  je 
teiko  zabrinuto  plemstvo  spremno  na  velike  irtve,  samo  da  se  domovina  sa6uva  od 
sli^nih  udaraca.  Cini  se,  da  se  je  nize  plemstvo,  vodjeno  od  Stjepana  Verbeca,  ba§  na- 
tjecalo  s  velikaSima,  tko  6e  vi§e  prinijeti  irtava  za  obranu  domovine.  Ne  nadajudi  se 
vi§e  toliko  pomoci  od  tudjine,  bio  je  sabor  pripravan  sve  u^initi,  da  se  do  godine  uz- 
mogne  opremiti  §to  brojnija  vojska  za  rat  s  Turcima,  pak  da  im  se  otmu  nedavoo 
ugrabljeni  Beograd,  §abac  1  gradovi  u  Srijemu.  To  dokazuju  dlanci  (njih  60),  kojima  je 
bila  poglavita  zadada,  da  se  u  samoj  zemlji  skupi  Sto  veca  svota  novaca.  Ne  samo  ne- 
plemidi  i  niii  plemici,  nego  i  prelati  i  baruni,  pa6e  i  duhovni  zborovi  moraju  pladati 
vanredne  dace,  a  davat  ce  se  ne  samo  od  dimnjaka  ili  ognjiSta,  nego  i  od  stoke,  vina, 
iita,  pa6e  i  od  trgovine  i  zanata.  Od  davanja  nije  oproSten  ba§  nitko,  makar  imao  kakva 
privilegija.  A  da  skupljeni  novci  po  zlu  ne  prodju,  sahranit  ce  se  u  tvrdome  gradu  usred 
zemlje,  gdje  6e  ih  iuvati  6etiri  velikaSa  i  Cetiri  plemica,  te  ih  troiiti  jedino  za  vojsku, 
koja  ce  domovinu  braniti.  Clankom  27.  bi  ustanovljeno,  da  kralj  poSalje  posebne  posla- 
nike  svoje  u  kraljevinu  Slavoniju  i  Erdelj,  koji  ce  nastojatt  tamo§nje  staleze  skloniti,  da 
za  ovaj  put  (pro  hac  vice)  i  oni  pristanu  na  sva  pladanja  i  poreze,  koji  su  na  saboru 
odredjeni  za  Ugarsku.  Sabor  pobrinuo  se  je  takodjer  za  kralja  i  kraljicu,  da  ne  stradaju 
poradi  nedostatne  obskrbe;  a  napokon  je  £lankom  60.  osudio  na  gubitak  imanja  i  svih 
^posjedovanja  dosadanje  bane  beogradske,  koji  su  skrivili  svojim  nemarom  gubitak  toga 
grada  i  Sabca.  Kad  se  je  medjutim  poslije  stalo  pobirati  saborom  dozvoljenu  vanrednu 
dadu,  bijaSe  ved  znatno  ohladnjelo  oduSevIjenje  staleza.  Po  nemaru  njihovu  i  po  zlo- 
porabama  kraljeva  podblagajnika,  pokrStenoga  zidova  Emerika  Szerencsesa  skupila  se 
je  tako  malena  svota,  da  nakon  odbitka  jedne  detvrtine  za  kralja  nije  dosegla  ni 
50.000  dukata. 

Nakon  svrSena  sabora  u  Budimu  podjoSe  preostavSi  prelati,  magnati  i  plemici  u 
Stolni  Biograd,  da  budu  nazodni  krunisanju  kralj  ice  Marije,  koje  se  je  poradi  drugih 
preSnih  posala  morale  odgoditi.  Tu  se  dade  najprije  kralj  Ljudevit  proglasiti  punoljetnim, 
na  §to  je  poloJivSi  prisegu  preuzeo  vladu  u  svoje  ruke.  Namah  zatim  —  11.  prosinca 
IK—  bude  supruga  njegova  okrunjena  za  kraljicu.  Krunisanje  obavio  je  zagrebadki  biskup 
dimun  od  Erdeda,  koji  je  tom  prigodom  sluzio  prvu  pontifikalnu  misu.  Poslije  toga 
vratio  se  je  kralj  s  kraljicom  i  sjajnom  druzinom  u  Budim,  gdje  je  onda  13.  sijednja  1522. 
slavio  svatbu  sa  svojom  vjerenicom,  na  koju  bijale  pozvao  susjedne  vladare  i  svoje  rodjake. 
I  mletadkoga  duzda  Antuna  Grimana  bijaSe  pozvao  pismom  od  20.  prosinca  1521.,  u 
kojemu  javlja,  da  se  za  to  pozurio  sa  svatbom,  »da  bi  se  dojdudega  proljeca  mogao  §to 
slobodnije  ratu  posvetiti*  (ut  eo  liberius  ineunte  vere  bello  vacare  possimus).  Kako  je 
kralj  od  svojih  dosadanjih  odgojiteija  bio  slabo  upudivan  u  ozbiljne  driavne  poslove, 
dinilo  se  je,  da  ce  njegova  supruga  Marija,  koja  je  bila  od  njega  starija  za  godinu  dana, 
blagotvorno  utjecati  na  njega,  jer  je  bila  kud  i  kamo  zrelija  i  muievnija.  Medjutim  bila 
je  ipak  premlada  i  neizkusna,  da  bi  mogla  driavom  upravljati.  K  tomu  je  poput  supruga 
svoga  bila  ieljna  zabave,  te  je  voljela  goste,  igranke,  turnire  i  druge  razbibrige,  koje  sa 
novaca  stajale  i  od  ozbiljnih  stvari  odvracale.  No  §to  je  jo§  gore,  s  kraljicom  Marijom 
doSlo  je  na  kraljevski  dvor  i  vi§e  Nijemaca,  koji  su  domacemu  plemstvu  bili  nada  sve 
zazorni.  Medju  njima  pak  izticali  su  se  osobito  poslanici  njemadkoga  cara,  najprije  Andrija 
da  Burgo,  a  za  njim  sebidni  Ivan  Schnaitpeckh,  koji  su  mnogo  vnjedili  kod  kralja  i  kra- 


300 


KRALJ   LJUDEVIT   II.   JAGELOV16   (1516.  — 1526.). 


Ijice.  AH  ba§  poradi  toga  stalo  je  plemstvo  naskoro  rogoboriti  ne  samo  protiv  Nijemaca, 
nego  i  protiv  kraijice,  smatrajudi  je  za  za§titnicu  njihovu. 

Vec  od  godine  1518.  zahtijevali  su  Cesi,  da  hi  mladi  kralj  Ljudevit  do§ao  u  nji- 
hovu zemlju,  te  ondje  polozio  prisegu  na  ustav  kraljevstva.  Neki  predlagahu  tada,  da  on 

reCenu  prisegu  polozi    u  Budimu; 
ali  vecina  6e§kih  staleza  uzprotivi 
se   tomu,  jer   hi    mozda  jednako 
htjeli  6initi   i   nasljednici  njegovi, 
pak   hi   se    onda   moglo  dogoditi 
kraljevini    Ce§koj,   te    hi    ju    kao 
nekad   kraljevinu    Dalmaciju,    Hr- 
vatsku    i    druge    poceli    smatrati 
za  vazainu,  pak    hi    tim  obi(iajem 
nastalo  zlo,  da    ne  bi  nikad  gore 
biti    moglo    (a   pfi§lo    by   tomuto 
kralowsiwi    jako    ndkdy    Dalmat- 
skemu,    Charwatsk^mu     i    jin;^m, 
zeby  potom  toto  kralowstwl  bylo 
manstwi).    Sada    medjutim,  po§to 
bi  Ljudevit  progla§en  punoljetnim, 
odlucio  je  sam  da  podje  u  CeSku, 
i  da    ondje    suprugu    svoju    dade 
okruniti    za    kraljicu,  i    da  u  sta- 
leza izmoli    pomoc    za   rat  protiv 
Turaka.    I  tako  se  je  zgodilo,  da 
je    Ljudevit,    mjesto    da    zapocne 
vojnu    za  oslobodjenje    Beograda, 
Sabca    i  srijemskih   gradova,    dne 
22.    veljaSe    1522.    sa    suprugom 
Marijom  odputovao  u  zemlje  CeSke 
krune,    u    kojima    se   je    zadrzao 
preko    godine   dana.   Za    njegova 
izbivanja    upravljao    je    drzavnim 
poslovima  Ugarske  palatin  Stjepan 
Batori,  dok  je  u  hrvatskomu  kra- 
Ijevstvu  banovao  krbavski  knez   Ivan   Torkvat   Karlovic.    Sreda   za   Ugarsku,  da  je  u  to 
vrijeme  sultan  Sulejman  bio  glavnu  painju  svoju  svratio    na  iztok,  gdje  je  po  §to  po  to 
htjeo  osvojiti  znameniti  otok   Rod,  sijelo  reda   Ivanovaca.    Dok  je  Sulejman  kroz  njeko- 
liko  mjeseci  (od  28.  srpnja)  udarao  na  taj  posljednji   bedem  krScanstva  na  iztoku,  te  ga 
napokon  (20.  prosinca),  izgubivsi  100.000  Ijudi,  pod  pogodbu  i  zadobio:  dotle  nije  mogao 
misliti  na  veliki  rat  s  Ugarskom.    No  zato  je  jade  nego   ikada    bjesnio  mali  rat  na  me- 
djama  obiju  drzava,  te  je  naiodito   Hrvatska    stra§no   stradala,  da  se  je   dinilo,  da  de  ju 
bosanski  i  drugi  sandzaci  razgrabiti  i  do  kraja  zatrti. 

U  to  vrijeme  letili  su  opet  Ljudevitovi  poslanici  na  sve  strane,  i  da  izmole  daso- 
vitu  pomod,  i  da  osiguraju  svoga  gospodara,  ako  bi  Sulejman  obnovio  veliki  rat  i  htjeo 
konadno  obradunati  s  Ugarskom.  NajviSe  je  Ljudevit  izdekivao  pomodi  od  svojih  Surjaka, 
od  cara  Karla  V.  i  nadvojvode  austrijskoga  Ferdinanda.  Senjski  biskup  Franjo  Jozefid 
boravi  sa  Stjepanom  Esterhazom  kao  poslanik  kraljev  na  njemadkom  drzavnom  saboru  u 
Niirnbergu,  gdje  no  car  7.  travnja  1522.  ustupa  Surjaku  svome  4000  konjanika  i  20.000 
pje§aka,  koje  su  mu  staleii  dozvolili  za  put  u  Rim.  U  isto  vrijeme  desi  se  drugi  hrvatski 


Kralj  Ljudevit  II. 

Sa  slike,  koja  prikaznje  goste  prigodom  Dietrichsteinove  svatbc. 


SULTAN    SULFJMAN    II.   OSVOJIO    §ABAC    I    BEOGBAD   (1521.). 


30» 


prelat,  peiuvski  prepoSt  Stjepan  Brodarid,  kao  poslanik  kraljev  najprije  u  Mletcima,  a 
odanle  ide  u  Rim  k  novomu  papi  Hadrijanu  VI.,  koji  bijaSe  na  pofetku  1522.  zamijenio 
papu  Leona  X.  Kad  se  jc  u  rujnu  te  godine  ponovo  sastao  njemafiki  drfavni  sabor  u 
Niirnbergu,  eto  na  nj  opet  ugarskih  poslanika,  a  osim  njih  i  hrvatskoga  kneza,  starca 
Bernardina  Fraokapana. 

StraSno  li  je  negdje  bilo  knezu  Beroardinu  pri  du§i,  kad  se  je  on,  starac  od 
Sestdeset  i  devet  godina  (Sanuto  pi§e,  da  je  imao  82  godine)  rijelio,  da  ide  obijati  tudje 
pragove  i  moliti  milostinju.  U  oiujku  nalazimo  ga  u  Mletcima,  gdje  iraii  pomoc  u  Ijutih 
neprijatelja  svoje  porodice.  Dopratila  ga  druzina  od  25  pouzdanih  Ijudi.  Dne  13  ozujka 
ulazi  starac  visoka  i  tanka  stasa  s  velikom  sijedom  bradom,  u  bogatoj  hrvatskoj  odori, 
prvi  put  u  veliko  vijece,  te  hrvatskim  jezikom  pozdravlja  duzda  Antuna  Grimana  i  ostalu 
gordu  gospodu.  Knez  ostao  je  jo§  nekoliko  tjedana  u  Mletcima;  no  da  li  je  §to  dobio 
osim  obifinih  darova,  ne  znamo.  Vjerojatno  da  nije,  jer  inade  ne  bi  nekoliko  mjeseci 
poslije  poSao  na  njemadki  sabor  u  Niirnberg.  Tu  je  on  pred  nadvojvodom  Ferdinandom 
i  brojnim  knezovima  govorio  19.  studenoga  latinski  govor,  kojemu  je  po  prilici  ovaj 
sadriaj.  >Ja  dodjoh  pred  vas,  svijetli  knezovi  i  slavna  gospodo,  da  vam  zivom  rijeCi 
navijestim,  kolika  pogibao  prijeti  od  Turiina  najprije  Hrvatskoj,  a  zatim  preko  nje  i 
vasim  zemljama  u  susjedstvu  Hrvatske,  i  da  vas  osobito  na  to  sjetim,  da  je  Hrvatska 
§tit  i  vrata  krScanstva.  Zato  vas  molim  na  ime  sve  Hrvatske,  paie  na  ime  svega 
krScanstva,  da  vec  jednom  podate  pomoc  toj  zemlji,  koja,  ^emu  nema  drugdje  primjera, 
sama  odbija  turske  navale  sve  od  onoga  dana,  kad  je  Carigrad  pao.  Mi  uSinismo,  Sto 
se  je  samo  6initi  moglo;  ali  dalje  ved 
ne  mozemo  obastati  bez  va§e  pomoci, 
jer  smo  posve  iznemogli.  Sve  nam  je 
uzdanje  u  Boga  i  u  vas.  Na§  svijetli 
kralj  Ljudevit,  odkad  je  izgubio  svoj 
najtvrdji  grad,  Beograd,  ne  moze  nas 
pomagati  niti  braniti;  Turdina  se  pak 
treba  bojati,  jer  se  je  straino  osilio. 
Suznim  vam  okom  spominjem,  kako  je 
taj  divlji  na§  neprijatelj  preko  sto  naSih 
gradova  Sto  poruSio  §to  osvojio,  i  kako 
je  u  naSoj  zemlji  neizrecive  okrutnosti 
pocinio,  koje  sam  ja  nesrednik  na  svoje 
odi  gledati  morao.  Pomislite,  koliki  bi 
jadi  nastali  u  krScanskom  svijetu,  da 
Hrvatska  po  nesredi  padne.  Et  tua  res 
agitur,  paries  quum  proximus  ardet 
(i  o  tebi  se  radi,  kad  susjedova  kuca 
gori) !  NaSa  je  potreba  tako  prijeka,  da 
se  oklijevati  ne  smije.  §ta  je  do  mene, 
ja  ielim  podi  stopama  svojih  predaka, 
koji  su  bili  na  glasu  medju  rimskim 
vijednicima,  koji  su  uvijek  bili  odani 
vaSemu  carstvu,  i  koji  su  samo  svojim 
junadtvom  stekli  sve  ono,  Sto  su  svojim 

zvali  po  Dalmaciji,  Hrvatskoj  i  Slavoniji.  Da  se  Turdin  po  nesredi  Hrvatske  dodepa, 
teiko  bi  ga  odanle  iztisnule  vojske  svega  krSdanstva;  takova  bo  je  Hrvatska  po  svojoj 
prirodi  i  takovi  su  joj  gradovi.  Mi  ne  demo  prosjaditi,  onako  kao  Sto  sam  ja  vidio  u 
Rimu  da  dine  mnogi  ugledni  i  poglaviti  muievi  iz  Grdke,  Mitije,  Srbije  i  Albanije.  2Uto 


MbDALJA    S   LIKOM   RRALJICE   MaRIJB. 

Medaija  je  itradio  Leooe  Leooi.  N»  prcdajoj  ttrmni  vidi 

■e    popraje    kraljice    Mahje,   a    naokolo     nib*    tita    («  : 

•Maria  .   HaD(garie)  .  Boh(einie)  .  rei;(ina)  .  1521. 


,Q,  KRAU   LJUDEVIT   II.   JAGELOV16   (1516. — 1526.). 

vam  ne  bez  boli  za  ponos  na§  sve  te  obdenite  pogibli  oeitujemo  i  navijestamo.  Neka  se 
ganu  vasa  prsa  na§im  suzama;  sva  Hrvatska  pada  pred  vas  i  moli  pomodi  u  Spasiteljevo 
ime;  a  ja,  vrse<5i  poslanstvo  svoje  sa  suzom  u  oku  i  prignutim  koljenom  vapim  za 
pomod.  Ako  nas  ostavite  bez  pomoci,  jedno  de  se  zgoditi  od  ovoga  dvoga:  ili  ce  Hrvati 
primiti  ponude  turske  i  tako  se  podloziti,  ili  ce  ostaviti  svoju  postojbinu,  te  se  radije 
potucati  po  svijetu  od  nemila  do  nedraga,  nego  da  dodju  u  tursko  robstvo.  Zato  odlu- 
dite  brzo  nu2dnu  pomod«.  Nebogi  knez  Bernardin  mislio  je  svojim  govorom  potresti 
mislima  i  voljom  sabranih  staleza,  ali  se  je  prevario  u  svome  odekivanju.  Zato  se  nakon 
dva  dana  opet  obrada  na  sabor.  Tuzi  se,  sto  ga  tako  dugo  ostavljaju  bez  odgovora,  a 
valjalo  bi,  da  §to  brze  prigleda  svojim  gradovima,  koje  je  ved  pred  detiri  mjeseca 
ostavio,  i  koji  su  tako  daleko,  da  se  do  njih  ni  za  mjesec  dana  dojahati  ne  moze.  Oso- 
bitu  mu  brigu  zadaje  bosanski  pa§a,  kojemu  je  ponuda  odbio,  da  se  pokori  sultanu; 
k  tomu  je  dugim  dekanjem  u  Niirnbergu  potro§io  sav  novae,  Sto  ga  je  sa  sobom  donio, 
i  da  ne  bude  pomodi  nadvojvode  Ferdinanda,  ne  bi  ni  tako  dugo  mogao  ostati  u  torn 
gradu.  Napokon  kaie:  >Kada  je  tomu  tako,  onda  vas  molim,  da  mi  date  budi  kakay 
odgovor,  pak  da  se  vratim  u  svoju  nesrednu  domovinu,  i  da  joj  donesem  te  kobne 
glase,  te  da  u  svojim  gradovima  kao  pravi  Isusov  vojnik  zivot  svoj  zavrsim*. 

Na  saboru  primio  je  knez  Bernardin  poput  kraljevih  poslanika  malo  ili  ni§ta:  ne- 
koliko  stotina  dukata  za  put,  ne§to  topova  i  sumpora  za  pusdani  prah,  i  niSta  viSe.  Kra- 
Ijevskim  poslanicima  bi  obedano,  da  ce  do  25.  svibnja  dojdude  godine  1523.  njemadka 
drzava  poslati  u  Sopron  4000  vojnika  i  100  centi  puSdanoga  praha,  koji  bi  prema  ugo- 
voru  od  22.  prosinca  imali  braniti  poglavito  krajiSke  gradove  u  Hrvatskoj.  Knez  Bernardin 
dvojio  je  medjutim,  da  ce  Nijemci  i  to  izpuniti,  te  se  je  s  toga  rijeSio  potraziti  samoga 
papu  Hadrijana  VI.,  koji  ga  bija§e  pismom  od  L  prosinca  pozvao  k  sebi  u  Rim.  Ali 
starac  nije  radi  slaboga  zdravlja  mogao  ugoditi  zclji  svojoj,  ved  se  je  vratiou  domovinu, 
odakle  je  prvih  mjeseci  slijedede  godine  1523.  poslao  u  Rim  sina  svoga  Krstu  Franka- 
pana,  koji  se  bijase  nedavno  povratio  iz  sluzbe  nadvojvode  Ferdinanda.  Saduvan  nam  je 
i  govor,  §to  ga  je  knez  Krsto  izrekao  pred  papom  Hadrijanom  VI.  Tu  nalazimo  uz  ino 
i  ovo.  »Sveti  otde!  Grofovi,  baruni,  plemici  i  narod  kraljevine  Hrvatske  obratiSe  se  na 
moga  gospodina  otca  i  rekose:  >>Ti  kao  najstariji  i  najmoiniji  izmedju  nas,  a  kod  vla- 
dara  najpoznatiji  i  najslavniji,  radi  brizno  za  na§u  stvar  kod  svetoga  otca  i  kod  krgcanskih 
vladara.  Pripovijedaj  im  nevolje  i  nesrede,  stiske  i  poraze,  kojima  nas  Turci  mude  i  uz- 
nemiruju,  kako  u  na§u  zemlju  provaljuju  i  narod  nas  u  suzanjstvo  odvode;  kako  demo 
mi,  od  svih  ostavljeni,  biti  prisiljeni  ili  da  ostavimo  na§u  domovinu,  da  lutamo  kao  ne- 
srednici  i  prosjaci  po  svijetu,  ili  da  s  Turcima  zadjemo  u  savez  i  da  njima  sluzimo,  ako 
nam,  sveti  otde,  ne  pripravite  pomodi* «.  Svjedodi  to  ona  muka  moga  otca  u  Niirnbergu, 
gdje  su  mu  obecali  i  zakljudili  pomoci,  pak  opet  nijesu  nista  udinili.  Od  onda  biva  i 
gore,  jer  turske  dete  jade  provaljuju.  Sveti  otdel  Hrvatska  je  predzidje  ili  vrata  svega 
krSdanstva,  a  osobito  za  susjedne  zemlje  Kranjsku,  Korusku,  Stajersku,  Istru,  Furlansku 
i  Italiju.  Ako  ona  padne,  Sto  Bog  ne  daj,  u  sve  te  zemlje  bit  de  Turcima  put  otvoren. 
Ako  oni  uzmu  Hrvatsku,  nema  im  vise  zapreke,  lako  de  prijeci  rijeke,  mora  i  gore.  Mi 
se  branimo  ved  sedamdeset  godina  bez  ikakve  pomodi  od  krSdanskih  vladara,  a  to  se 
nije  dogodilo  ni  jednomu  krSdanskomu  kraljevstvu.  Ali  dalje  ne  mozemo  . .  .< 

(Stranadke  borbe  u  Ugarskoj  do  sabora  u  Hatvanu  1522.— 1525.; 
papinski  poslanici  kardinal  Campeggio  i  barun  Burgio).  Kralj  je  Ljudevit 
sa  suprugom  Marijom  ostao  u  zemljama  deSke  krune  preko  godine  dana.  U  tima  su 
zemljama  bile  prilike  takodjer  vrlo  nepovoljne  i  radi  stranadkih  razmirica.i  radi  vjerskih 
borba,  koje  se  bijahu  s  pojavom  Lutherovom  u  Njemadkoj  obnovile.  A  i  financijalno 
stanje  bilo  je  kukavno,  tako  da  je  kralj  koji  put  u  Pragu  i  stradao.  Ali  ni  kad  bi  se 
dobavio  novaca,  nije  ih  §tedio,  ved  ih  je  troSio  uza   razkoSnu   kraljicu  Mariju  i  rodjaka 


STRANaCkB   BORBB  tJ   UQARSKOJ   DO   SABORA  U   HATVANU   (1522.  — 1525.). 


303 


svoga  Jurja  Braniborskoga.  Razpolozenje  kraljevo  najbolje  se  ogleda  u  njegovom  pismo, 
§to  ga  je  1.  prosinca  1522.  pisao  iz  Praga  svojemu  vrSnjaku  i  peharniku  Franji  Bacanu. 
»Znaj«,  javljao  je  kralj  Bacanu,  »da  je  ovdje  sa  mnom  malo  Ugra,  zato  hocu,  da  ti 
k  meni  ovamo  dodjeS;  uzmi  pak  sobom  svoga  kooja  i  oruije  za  juoadke  igre.  Ja  cu  se 
medjutim  moida  dati  na  povratak  u  Ugarsku,  ali  to  nam  ne  6e  biti  nikakvom  zaprekom: 
gdje  budem  da  budem,  zelim  svakako,  da  se  aauiijemo  veselih  dana.  Dao  sam  nalog 
svojemu  blagajniku,  da  ti  tro§ak  poSalje*.  Ljudevit  je  doduSe  vec  nakon  tri  dana  na 
zahtjev  svoga  vrhovnoga  kancelara  Ladislava  Salkaja  pisao  Bacanu,  neka  ostane  radije  u 
Slavoniji  i  vr§i  poslove  svoje;  ali  iz  prvoga  pisma  vidimo,  kako  je  de§ki  velika§  Zden^k 
Lev  z  Rozmitdla  s  punim  pravom  mogao  u  oajvi^em  sudu  zemaljskom  spotaknuti  kralju 
razsipnost  i  nestaSnost,  te  mu  odsjedi,  da  si  tako  radeci  ne  6e  ni  de§koga  ni  ugarskoga 
kraljevstva  utvrditi.  Tek  na  poSetku  1523.  promijenile  su  se  prilike  u  Ce§koj  neSto  na 
bolje,  kad  je  Ljudevit  zemaljske  fiasti  popunio  sa  svojim  odanim  privrienicima,  i  kad  je 
sabor  prihvatio  neke  predloge  za  uzpostavu  kraljevske  vlasti,  te  podjedno  obecao  pomoc 
za  obranu  Ugarske.  Dne  16.  ozujka  1523.  ostavio  je  Ljudevit  grad  Prag,  te  se  je  stao 
vradati  u  Ugarsku,  ali  je  tek  na  koncu  travnja  stigao  u  Budim. 

U  kraljevstvu  ugarskom  bijahu  za 
izbivanja  kraljeva  jaie  nego  ikad  prije 
preotele  mah  smutnje  i  razmirice  ne 
samo  izmedju  gospode,  nego  takodjer 
izmedju  gospode  i  nizega  plemstva. 
Pored  tih  smutnja  stradala  je  nemilo 
Ugarska  od  provala  turskih,  dok  je 
Hrvatska  izgubila  neke  od  najznameni- 
tijih  gradova  svojih.  S  toga  je  planulo 
obce  nezadovoljstvo  protiv  palatina  Stje- 
pana  Batora,  koji  je  u  kraljevo  ime 
drzavom  upravljao.  Cim  se  je  nakon 
kraljeva  povratka  ugarski  sabor  u  Bu- 
dimu  na  koncu  travnja  sastao,  podiglo 
je  brojno  zastupano  nize  plemstvo  silnu 
viku  na  dosadanje  upravitelje  kra- 
ljevstva. Naro5ito  se  je  oborilo  na  pa- 
latina Stjepana  Batora,  obijedivSi  ga, 
da  je  on  skrivio  pad  nekih  kraji§kih 
gradova,  jer  ih  je  ostavio  bez  dovoljne 

obrane,  da  je  prihode  driavne  za  |se  pridrfao.'da  mu  je  brat,  satmarski  iupan  Andrija 
Bator,  s  njegovim  znanjem  loSe  pjeneze  kovao;  paie  ga  obijedilo,  da  potajno  Suruje 
s  Turcima.  U  sav  glas  zahtijevalo  je  plemstvo  od  kraija,  da  skine  palatina  i  da  ga  osudi 
na  povratak  pronevjerenoga  blaga;  jer  ako  to  ne  u6ini,  da  ne  <5e  dozvoliti  zatraiene 
vanredne  dace,  niti  u  obde  o  6emu  vijedati.  Ljudevit  bi  torn  vikom  i  prijetnjama  tako 
zastraSen,  da  je  popustio  plemstvu,  te  je  ne  obazirudi  se  oa  zakonom  odredjene  usta- 
nove  Stjepana  Batora  naprosto  s  palatinske  £asti  skinuo.  Ali  novoga  palatina  nije  dao 
izabrati,  ved  je  izjavio,  da  de  sam  vrSiti  poslove  njegove.  Medjutim  padom  palatina  Stje- 
pana Batora  ne  bijaSe  plemstvo  umireno,  ved  je  redom  iznosilo  druge  tegobe  i  tuibe. 
Tako  se  je  saborovanje  proteglo  sve  preko  polovice  lipnja,  te  joi  17.  lipnja  pi§e  kra- 
kovski  biskup  Krziczki:  >Iz  Ugarske  samo  je  jedno;  sabor  jo§  vijeda,  a  palatin  je  liien 
vlasti*  (Ebc  Hungaria  hoc  unum  est:  conventum  adhuc  agi,  Palatinum  exauctoratum). 
Tuibe  plemstva  obarale  su  se  najviSe  na  Nijemce,  koji  su  se  s  dolazkoni  kraljice  Ma- 
Ije  sve  viSe  banili  oa  kraljevskom  dvoru;   osobito   pak  zamrsnulo  je   plemstvo  na  raa- 


PeCat  kneza  Bernardina  Frankapana. 


K 


304 


KRAU    LJUDKVIT    II.    JA6ELOV16   (1516.  — 1526). 


sipnoga  markgrofa  Jurja  Braniborskoga,  kojemu  su  spoCitavali,  da  je  kralja  zlo  odgojio, 
i  onda  na  sebicnoga  poslanika  carskoga  Ivana  Schnaitpeckha  (von  Schonkirchen).  Ono 
je  trazilo,  da  se  i  markgrof  i  poslanik  s  ostalim  njemaCkim  dvorjanicima  uklone,  to  viSe, 
Sto  su  syi  ti  vi§e  ili  manje  ugadjali  novome  nauku  Lutherovu,  od  kojega  je  plemstvo  silno 
zaziralo,  tako  da  je  i  stvorilo  znameniti  zaklju6ak  (clanak  54.)  protiv  novovjeraca:  »Nje- 
govo  kraljevsko  velidanstvo  neka  kao  katoliiki  vladar  dostoji  sve  Luterane  i  njihove 
pomaga5e,  a  i  privrzenike  te  stranke  kao  javne  krivovjerce  i  neprijatelje  presvete  djevice 
Marije  kazniti  gubitkom  zivota  i  svih  imanja  njihovih«. 

Ostalim  dlancima  (ima  ih  svega  59)  nastojao  je  sabor  dokrajCiti  glavne  nevolje,  a 
uz  to  omogucili  obranu  Ugarske  i  Hrvatske  od  turske  sile.  Tako  bi  odredjeno,  da  se 
imade  proglasiti  veleizdajnikom  svaki,  koji  bi  se  hljeo  oteti  vojnoj  sluibi;  nadalje  bi 
dozvoljena  vanredna  dada  po  dva  dukata  od  svakoga  dimnjaka  (jedan  namah,  a  drugi 
na  Martinje);  prelati  i  magnati  obecali  su  pace  pobudom  papinskoga  poslanika  Tome 
Nigra  doprinositi  dobrovoljne  darove.  Da  se  stane  na  put  vjeCitim  razmiricama,  odre- 
djeno bi  takodjer,  da  se  ne  smiju  vi§e  sklapati  savezi  ili  konfederacije  izmedju  velikaSa 
ili  plemica,  pak  ni  u  najplemenitije  svrhe.  No  svi  ti  zakljucci,  premda  ih  je  kralj  po- 
tvrdio,  ostado§e  neizvedeni,  jer  za  pravo  nije  nikomu  bilo  ni  stalo,  da  se  provedu.  Pa6e 
ni  stranci  ne  bi§e  uklonjeni  s  kraljevskoga  dvora,  vec  utjecahu  i  dalje  sudbonosno  ne 
samo  na  kralja,  nego  i  u  javne  poslove.  Napokon  je  i  palatin  Stjepan  Bator  zamolio 
nakon  svrsena  sabora  poljskoga  kralja  Sigismunda,  neka  poradi,  da  mu  se  povrati  oteta 
fast.  Jedina  korist  od  sabora  bila  je,  sto  je  kralj  po  zelji  staleia  popunio  nadbiskupiju 
kolo6ku,  koja  je  od  smrti  Gregorija  Frankapana  (f  1520.)  stajala  izpraznjena.  Znamenitu 
tu  nadbiskupiju,  izlozenu  ved  kroz  vise  vremena  destim  navalama  Turaka,  dobio  je  sada 
od  kralja  vrli  i  srdani  Franjevac  Pavao  Tomori.  Odlidni  taj  muz  bio  je  odgojen  u 
§koli  Ivana  Bornemise,  te  se  je  jos  kao  mladic  odlikovao  u  ratovima  s  Turcima  i  pobu- 
njenim  seljacima.  Ali  poSto  su  mu  redom  umrle  dvije  zarudnice,  odrekao  se  je  svijeta. 
te  je  po§ao  u  franjevacki  samostan.  Kad  ga  je  zapalo,  da  preuzme  cast  nadbiskupsku, 
kratio  se  je  izprva,  te  se  je  pokorio  tek  naroCitoj  zapovijedi  pape  Hadrijana  VI.  Pavao 
Tomori  preuzeo  je  ne  samo  duhovnu  brigu  u  svojoj  biskupiji,  nego  je  takodjer  postao 
vrhovnim  kapetanom  kraljevskih  ceta,  kojima  je  bilo  braniti  doljnu  Ugarsku  i  ostatke 
Srijema.  On  je  zaista  to  i  vr§io  najvedom  poirtvovnoScu,  te  su  njegove  cete  jo§  u  Ijetu 
iste  godine  1523.  nemilo  razbile  i  razasule  tursku  vojsku  od  15.000  Ijudi,  koja  bijaSe  pod 
Ferhat  pa§om  udarila  na  Srijem. 

Nutarnje  smutnje  u  Ugarskoj,  i  prema  tomu  njezina  nemoc  u  vanjskim  poslovima 
sklonila  je  napokon  papu  Hadrijana  VI.,  da  ulozi  svu  svoju  brigu  za  to  nesrecno  kra- 
Ijevstvo.  U  Ijetu  1523.  poslao  je  on  u  to  ime  opet  posebnoga  legata  u  Ugarsku,  po 
imenu  nadbiskupa  od  Gaete,  Tomu  da  Vio,  poznata  inaie  pod  imenom  kardinala  Kaje- 
tana  (ili  kardinala  sv.  Siksta  i  della  Minerva).  Legatu  svomu  pridruzio  je  papa  joS  diplo- 
matu  svjetovnjaka,  po  imenu  baruna  Antuna  Ivana  Burgija,  muza  odlidna  i  vjeSta, 
koji  se  je  svakom  zgodom  izticao  kao  osobiti  prijatelj  Ugarske,  i  koji  je  u  svojim 
izvjeStajima  na  rimsku  stolicu  vjerno  i  potanko  prikazao  tuino  stanje  ugarskoga  kra- 
Ijevstva  kroz  posljednje  dvije  godine  kraljevanja  Ljudevitova  sve  do  kobne  katastrofe 
na  Muha(5kom  polju.  Papinski  pouzdanici  stigli  su  u  Budim  negdje  na  koncu  kolovoza, 
donesavSi  sa  sobom  50.000  dukata  za  uzdrzavanje  vojske  u  ratu  s  Turcima.  Oni  su 
nadalje  pratili  kralja  i  kraljicu,  najprije  u  Sopron,  gdje  su  se  potonji  12.  listopada  sastali 
s  nadvojvodom  Ferdinandom,  a  onda  su  po§li  s  njima  zajedno  u  Novo  mjesto  kod  Beda, 
u  kojemu  su  ostali  osam  dana.  Na  tomu  stanku,  kojemu  su  prisustvovali  ne  samo  kralj 
Ljudevit  i  nadvojvoda  Ferdinand  sa  svojim  suprugama  i  sjajnim  druzinama,  nego  uz 
papinske  pouzdanike  jo§  poslanici  poljski,  carski,  i  zastupnici  6e§ke  gospode,  vijecalo  se 
je  poglavito  o  tome,  kako  da  se  uklone  nutarnje  razmirice  u  Ugarskoj,  pak  da  se  onda 


STRANA&KE    BORBB   U   UGARSKOJ   DO    SABORA    U    HATVAND  (1522. — 1525.).  305 

u  svibnju  dojdude  godine  zapo2ne  rat  na  Tur6ina.  Iz  pisma,  §to  ga  je  Ferdinand  pisao 
18.  prosinca  bratu  svome  Karlu,  doznajemo,  kako  je  bilo  utanadeno,  da  de  kralj  Lju- 
devit  u  ime  svojih  kraljevina  dati  za  rat  60.000  momaka  i  100  topova  s  nuzdnom  zairom, 
dok  ce  Surjak  mu  Ferdinand  poslati  10.000  pjeSaka,  11.000  konjanika  i  30  topova.  Jo$ 
su  Ferdinand  i  poslanici  poljskoga  kralja  nastojali  oko  toga,  da  mladoga  kraija  navrate 
na  stazu  ozbiljnosti  i  razboritosti,  pak  da  se  okani  puste  igre  s  mladim  i  lakomislenim 
Ijudima,  da  se  toliko  ne  bavi  lovom,  ve6  da  se  posveti  drzavnim  poslovima.  Ljudevit 
obedavao  je  jama£no  sve,  a  s  njime  i  ugarska  gospoda,  koja  ga  bijahu  dopratila;  all 
Ferdinand  kao  da  je  slabo  vjerovao  u  njihova  obecanja,  jer  je  u  reienom  pismu  svo- 
jemu  pridao  ove  rijedi:  >Stvari  su  ugarske  u  takovu  stanju  i  tako  ravnane,  da  se  bojim, 
te  njihovo  obecanje  ne  de  biti  dnigo  nego  dim,  kao  sto  je  bilo  i  one,  koje  sa  zadali 
prije  dvije  godine.  Ako  pak  tako  bude,  te  Turdin  dodje,  —  dega  oas  Bog  oduvaj  — 
tada  scijenim,  da  je  propala  Ugarska,  a  zatim  su  na  redu  moje  zemlje*. 

Kad  je  bio  stanak  u  Novome  mjestu,  nije  vise  zivio  papa  Hadrijan  VI.  (f  14.  rujna 
god.  1523.).  Njega  je  naslijedio  kardinal  Julije  de  Medici,  koji  je  kao  Klement  VIL 
dne  19.  studenoga  1523.  stupio  na  papinsko  prijestolje.  Novi  papa  zabrinuo  se  je  jo§ 
vi§e  od  svoga  predSastnika  za  Ugarsku,  ta  on  bija§e  jo§  od  Leona  X-  imenovan  >pro- 
tektorom  Ugarske«,  te  je  najpripravnije  primao  i  podupirao  poslanike  kralja  Ljudevita, 
koji  su  posljednjih  godina  u  Rim  dolazili.  Ved  prvih  dana  svoga  vladanja  bavio  se  je 
Klement  VII.  zivo  ugarskim  poslovima.  Kako  je  spas  Ugarske  mnogo  zavisio_o  tome, 
da  se  u  susjednoj  Njemadkoj  smiri  vjerski  pokret,  imenovao  je  papa  svojim  legatom  za 


J^ 


.wtT     Coo-.^w^.'t      VWAy^vv!»^  /ST  y^tc^^,^^  j^^-yt.  ^ 


PODPIS   IVANA    ZaPOUB. 


u 


Saimljen    s  iiprave    od  8.  oiajka  1519.,  koja    se    iava  a  arkiva    a    Badimpeiti.    Cita  w:    >Johann«a    comes  (e)t 

vraywoda  mana  p(ro)p(ri)a€. 


njemadku  drzavu  kardinala  Lovru  Campeggija,  kojemu  je  podjedno  povjerio,  da  se 
§to  viSe  brine  i  za  Ugarsku.  Suvi§e  je  za  potonje  kraljevstvo  odredio  joS  i  zasebnoga 
nuncija,  poznatoga  ved  baruna  Burgija,  koji  si  bijaSe  za  posljednjega  boravka  uz  kar- 
dinala Tomu  da  Vio  u  Budimu  stekao  velikih  simpatija  ne  samo  na  kraljevskom  dvoru, 
nego  i  medju  ugarskim  staleiima.  Ved  22.  sijednja  1524.  javlja  papa  kralju  Ljudevitu  o 
tima  svojima  odredbama;  koncem  veljade  polazi  barun  Burgio  iz  Rima,  te  dolazi  preko 
Mletaka  i  Senja  u  prvoj  polovici  travnja  u  Budim,  gdje  se  je  nastanio  u  nekoj  kudi 
blizu  kraljevskoga  dvora.  Dok  su  poslanici  ostalih  stranih  vladara  primali  prinose  za 
svoje  uzdriavanje  iz  kraljeve  pjeneznice,  namirivao  je  Burgio  sve  svoje  potrebe  sam  od 
svoje  plade,  koju  mu  bijaSe  papa  doznadio.  Mogude  da  je  time  htjeo  odriati  svoju  ne- 
zavisnost  od  dvora  i  dvorske  stranke,  Sto  mu  je  osobito  nuidno  bilo,  jer  je  poput  svoga 
gospodara  naginjao  vi§e  plemickoj  ili  narodnoj  stranci  i  njezinomu  vodji  Stjepanu  Vcr- 
becu.  U  isto  vrijeme,  ili  ne§to  poslije,  stigao  je  u  Budim  i  francuzki  poslanik  AntUQ 
Rincon,  ali  njemu  nije  bila  zadada,  da  smiri  nutamje  razmirice,  ved  nasuprot  da  gospodu 
medju  sobom  ba§  jade  zavadi,  i  da  tako  onemogudi  svaku  pomod  kralja  Ljudevita  svome 
Surjaku,  caru  Karlu  V.,  koji  je  tada  ratovao  s  francuzkim  kraljem. 

Medjutim  bijaSe  joS  7.  travnja  1524.  umro  ostrogonski  nadbiskup  Juraj  Sakmari, 
koji  je  kroz  dugi  niz  godina  sudbonosno   utjecao  u  javne   prilike  ugarskoga  kraljevstra. 

Hrr.  poTJ.   IL  lU.  to 


^o6  KRAL/  LJUDBVIT   II.  JAGELOV16   (1516.-1526). 

# 

U  svojoj  oporuci  sjetio  se  je  inaie  tako  sebifini  nadbiskup  svoje  nesredne  domovine,  te 
je  odredio  svotu  od  60.000  dukata,  da  se  njome  izkupe  ugarski  gradovi  i  zamci,  koji  su 
vec  toliko  godina  bili  zalozeni  Habsburgovcima.  Ali  kralj  mislio  je  redenu  svotu  upo- 
trebiti  za  prede  potrebe  svoje  drzave.  U  isto  vrijeme  dozvolila  je  takodjer  rimska  stolica, 
da  se  izpraznjena  nadbiskupija  ostrogonska  kroz  dvije  godine  ne  popuni,  pak  da  se  nje- 
zini  prihodi  upotrebe  za  obranu  zemlje.  No  dvorska  stranka  umjela  je  kralja  skloniti,  te 
je  vec  6.  svibnja  imenovao  dosadanjega  jegarskoga  biskupa  i  svoga  vrhovnoga  kancelara 
Ladislava  Salkaja  za  ostrogonskoga  nadbiskupa.  Tako  se  je  taj  spretni  i  prevejani  prelat, 
sin  postolara  i  neplemica,  popeo  do  najvi§e  crkvene  casti  u  Ugarskoj,  premda  ne  bija§e 
primio  jo§  ni  sveceni6koga  reda.  Ako  je  Ladislav  Salkaj  vec  doslije  umio  u  sve  javne 
poslove  odlufino  utjecati,  poslao  je  sada  gotovo  premodan,  tako  da  ga  je  papinski  nuncij 
u  svojim  izvje§tajima  nazivao  »drugim  kraljem  Ugarske*.  I  zaista  se  je  novi  nadbiskup 
ostrogonski  zdruzio  s  jegarskim  biskupom  Pavlom  Vardom  i  dvorskim  sudcem  Ambro- 
zijem  Sarkanjem  u  neki  triumvirat,  >koji  je  milosti,  pravo,  dasti  i  biskupije  prodavaoc,  te 
ditavom  Ugarskom  gospodovao.  Naravno,  da  su  se  ti  muzevi  tijesno  prislonili  uz  kra- 
Ijicu,  markgrofa  Jurja  Braniborskoga  i  carskoga  poslanika  Ivana  Schnaitpecklia,  dok  su 
u  drugu  ruku  bili  odlucni  protivnici  plemidke  iii  patriotske  stranke  i  njezinih  vodja. 

Ba§  ta  iiva  opreka  izmedju  dvorske  i  patriotske  stranke  bila  je  poglavitim  razlogom, 
za  ito  kralj  nije  o  Jurjevu  skupio  staleze  na  redoviti  sabor  u  Budim.  Ali  poradi  toga 
propusta  kraljeva  planulo  je  veliko  nezadovoljstvo  po  citavoj  zemlji.  Velikafei  i  plemici 
sastajali  su  se  u  konfederacije,  te  su  u  zupanijskim  skupStinama  rogoborili  protiv  kralja 
i  njegovih  prvih  dostojanstvenika.  Culo  se  dapade,  kako  su  neki  velikaSi,  na  delu  im 
Ivan  Zapolja,  zasnovali,  da  sami  sazovu  sabor,  gdje  de  gubernatora  izabrati,  koji  de  kralju 
uz  bok  stajati,  a  onda  de  sve  Nijemce  s  dvora  protjerati  i  veliku  §tednju  u  svemu  za- 
vesti.  Naklapalo  se  napokon,  da  su  neki  velikaSi  podeli  surovati  s  Turcima,  a  onda  opet, 
da  se  kralju  o  glavi  radi.  Sva  ta  naklapanja,  prijetnje  i  tegobe  sklonile  su  napokon 
kralja,  te  je  odludio  sazvati  ugarski  sabor  za  8.  rujna  1524.  Na  to  ga  je  prinudilo  i  to, 
sto  su  Turci  jo§  u  srpnju  bili  doSli  podsjedati  tvrdi  grad  Severin  i  ostale  gradove 
severinske  banovine  (OrSavu,  Peth),  te  je  trebalo  nekako  udesiti,  da  taj  posljednji  branik 
jugoiztodne  Ugarske  ne  dodje  u  turske  ruke. 

Prije  sastanka  sabora  udinio  je  kralj  dvije  stvari,  kojima  je  jo§  jade  razdrazio  i 
onako  ozlojedjene  staleze.  Najprije  je  Stjepanu  Batoru  povratio  palatinsku  dast,  dime  je 
ogordio  ne  samo  njegove  lidne  protivnike  medju  velikaSima,  nego  i  ditavo  nize  plemstvo; 
a  onda  je  potajno  pozvao  neke  odane  velikaSe  deSke,  da  mu  dovedu  svoje  dete 
(5—6000  momaka)  u  pomoc  protiv  nezadovoljne  ugarske  gospode.  Ti  su  potonji  s  toga 
podigli  silnu  galamu,  te  je  kralj  morao  pomenuti  poziv  opozvati;  ali  ogordenost  trajala 
je  i  dalje,  te  se  je  moglo  nagadjati,  da  de  saborovanje  biti  vrlo  burno.  U  odi  sabora 
javljao  je  Burgio  25.  kolovoza  u  Rim  ovako:  »Gospoda  zive  u  velikom  strahu.  Potajice 
huste  plemici  jedan  na  drugoga,  te  Ugri  nastoje  omraziti  Nijemce,  a  Nijemci  Ugre. 
Vijednici  rade  jedan  protiv  drugoga.  Posljedica  svega  bit  de,  da  de  se  oni,  koji  stoje  na 
delu  vlade,  u  odi  prijetede  pogibli  sloiiti  i  papimatim  obedanjima  plemide  nadmudriti, 
kako  su  dosad  na  svakomu  saboru  radili«.  I  Burgio  i  kardinal  Campeggio  iz  Beda  na- 
stojali  su  ustmeno  i  pismeno  kralja  i  ostrogonskoga  nadbiskupa  uputiti,  da  sve  upotrebe, 
kako  bi  uzrujane  duhove  primirili;  papinski  je  nuncij  dapade  izradio  neke  predloge,  da 
se  vrati  mir  u  zemlji  i  drzava  obrani  od  Turaka,  te  je  svoj  izradak  predlozio  driavnomu 
vijecu  i  plemstvu. 

U  to  se  je  sastao  i  sabor.  Nuncij  Burgio  do§ao  je  20.  rujna  na  RakoSko  polje,  te 
je  ondje  plemstvo  bodrio  na  prinaSanje  zrtava  i  podjedno  javio,  kako  je  i  papa  spreman 
podati  novaca,  koje  je  u  to  ime  doznadio  kod  novdara  Fuggera  u  Augsburgu.  Plemstvo 
je  medjutim,  prije  nego  Sto  cc  vijedati   o   obrani    zemlje,  stalo    razpravljati   o    nutarnjim 


STRANa£kE    BORBE   U    U6ARSKOJ    DO    SABORA    U   HATVANU   (1522—1525). 


307 


nevoljama  svoje  domovine.  Pojedini  govornici  obarali  su  se  iestoko  na  gospodu,  koja  se 
otimlju  javnim  teretima  i  osujecuju  provadjanje  zakona.  Jednako  o^tro  napadali  su  na 
tudjince,  koji  unato^  zakonima  javne  sluzbe  obnaSaju  i  zemaljske  prihode  primaju;  na- 
pokon  tuiili  su  se  na  poslanike  stranih  vlasti,  koji  se  neovla^teno  i  pogubno  uplidu  u 
drzavne  poslove.  Plemstvo  zahtijevalo  je  od  kraija,  da  ukloni  sa  svoga  dvora  zastupnika 
careva  i  sve  tudjince,  izuzev  jedino  Poljake.  Nadalje  neka  kralj  zgodno  odredi,  da  bi 
gospoda  prema  svojim  prihodima  uzdrzavala  od  devetine  vojnidka  banderija;  jednako 
neka  dade  kovati  valjane  pjeneze  s  punom  vrijednotom,  i  napokon  neka  opet  drzavno  vijece 
popuni  prisjednicima  iz  nizega  plemstva, 

Dok  je  plemstvo  o  izlozenim  tegobama  i  zeljama  vijedalo,  stize  najedaom  tuina 
vijest,  da  su  Turci  OrSavu  i  Peth  osvojili,  i  da  najveca  opasnost  prijeti  samomu  Seve- 
rinu.  Uzbudjeno  i  razjareno  plemstvo  po§lo  je  na  to  s  polja  Rako§a  u  Budim  pred  kra- 
Ijevsku  paladu,  gdje  je  bucilo  i  prijetilo  kliiudi:  »Mi  ne  cemo  da  propadnemo!  Mi  cemo 
se  sami  pobrinuti  za  svoje  spasenjel  Podignimo  oruzje  na  zadetnike  svega  zlaU  Medjutim 
ved  za  nekoliko  dana  (na  pocetku  listopada)  dodjoSe  jo§  tuzniji  glasi,  da  je  i  Severin  u 
turskim  rukama.  Ban  Ivan  Kalaj  nije  ga  mogao  vi$e  braniti,  pak  se  je  pogodio  sa  za- 
povjednikom  turske  vojske,  i  predao  mu  grad,  na  Sto  je  slobodno  s  ostatkom  svojih 
deta  mogao  otici.  Posljednja  vijest  straSno  se  je  dojmila  i  gospode  i  plemstva;  mnogi 
su  mislili,  da  6e  sada  propasti  i  Erdelj,  a  neki  su  smatrali  gubitak  Severina  vecom  ne- 
srecom,  nego  pad  Beograda.  Nize  je  plemstvo  poslalo  pred  kraija  deputaciju,  na  te\u 
joj  Stjepana  Verbeca,  koji  je  u  svome  oStrome  govoru  izbrojio  sve  gubitke,  §to  ih  je 
zemlja  za  vladanja  kraija  Ljudevita  i  otca  njegova  pretrpila.  Verbeci  rekao  je  kralju  uz 
ino  i  ovo:  >Va§e  velidanstvo  posjeduje  osim  Ugarske  jo§  i  druge  zemlje;  vi  imadete 
knezevske  rodjake,  kojima  mozete  u  6as  pogibije  pobjedi.  Ali  na§a  je  sudbina  nerazdru- 
livo  spojena  s  udesom  ove  zemlje*.  Na  to  je  pozvao  kraija,  da  krepkom  rukom  preuzme 
vladanje,  pri  £emu  6e  ga  plemstvo  gorijivo  pomagati;  ako  se  pak  ne  bude  za  njih 
brinuo,  nadi  de  staleii  sami  sredstva  i  putove,  da  pogibao  uklone  i  onima  se  osvete,  koji 
su  zemlju  turili  u  to  zdvojno  stanje.  U  ime  kraljevo  odgovorio  je  primas  Ladislav  Salkaj 
deputaciji  po  prilici  ovako:  »Njegovo  je  velidanstvo  svoje  vladarske  duinusti  vazda  sa- 
vjestno  izpunjavalo,  a  i  u  buduce  dinit  de  sve,  §to  moie  za  Ugarsku,  koja  mu  je  draza, 
nego  njegove  ostale  zemlje,  nego  njegovi  rodjaci  i  prijatelji.  Tezki  udarci,  koji  su  zemlju 
snaSli,  jesu  posljedica  prevlasti  neprijateljske;  da  se  ti  udarci  ne  obnove,  kralj  je  gotov 
sve  irtvovati,  dapade  i  zivot  svoj  izloiiti.  Ali  on  pri  tome  odekuje  pozrlvovnu  podporu 
staleza*.  Plemstvo  ne  bijaSe  torn  porukom  nimalo  umireno,  ved  se  je  nezadovoljno 
raziSlo,  izabravSi  prije  po  dosadanjem  obidaju  neki  odbor,  koji  de  prema  njegovim  tego- 
bama sastaviti  dlanke  sabora.  Odbor  je  zaista  svoju  zadacu  izvrSio  i  zakljudke  sabura 
redigovao,  ali  ih  prelati  i  magnati  nijesu  prihvatili,  niti  ih  je  kralj  htjeo  potvrditi.  I  tako 
saborovanje  u  rujnu  i  listopadu  1524.  nije  imalo  nikakve  koristi,  pade  je  bilo  §tetno,  jer 
su  se  opreke  izmedju  stranaka  samo  izoStrile.  Za  pad  Severina  bijedilo  je  nize  plemstvo 
kraija  i  njegove  prve  dostojanstvenike,  dok  je  opet  dvorska  stranka  svu  krivnju  svalji- 
vala  na  erdeljskoga  vojvodu  Ivana  Zapolju,  5to  nije  pohitio  u  pomod  podsjednutomu 
gradu.  Kad  se  je  sabor  raziSao,  uze  se  kralj  spremati  na  put  u  Erdelj,  da  odanle 
8  vojskom  podje  k  Severinu  ida  ga  otme  Turcima,jo§  prije  nego  Sto  ga  uzmognu  utvrditi. 
Kraija  pomagao  je  papinski  nuncij,  a  i  Surjak  njegov  Ferdinand  poslao  mu  jc  tri  topa, 
trista  puSaka  i  streljiva ;  ali  malo  zatim  predomislio  se  je  kralj,  te  je  banovinu  sevc- 
rinsku  prepustio  njezinoj  sudbini.  Na  to  su  Turci  i  Severin  i  OrSavu  do  tcmelja  razonli. 

Pad  severinske  banovine  i  posvemaSnja  nedada  posljednjega  sabora  uznemirila  je 
silno  papinskoga  nuncija  Burgija.  ^ivo  zabrinut  za  bududnost  ugarskoga  kraljevstva, 
sklonio  je  kraija  Ljudevita,  da  je  pozvao  u  Budim  legata  i  kardinala  Campeggija,  koji 
je  tada  boravio  na  dvoru  nadvojvode  Ferdinanda  u  Bedu.    Kardinal  Campeggio  odazvao 


jj,g  KRALJ   LJUDEVIT   II.  JAGELOV16   (1516.— 1526.). 

« 

se  je  rado  pozivu,  te  je  u  drugoj  polovici  prosinca  1524.  doSao  u  Budim,  da  ondje  kroz 
mjesec  dana  i  viSe  proudava  uzroke  tuznomu  stanju  Ugarske,  i  da  po  mogucnosti  pri- 
pomogne  poboljSanju  tih  nemilih  prilika.  Vec  29.  prosinca  1524.  javlja  on  papi,  kako 
se  je  uvjerio,  da  se  >u  Ugarskoj  nitko  ne  brine  za  javne  poslove,  vec  da  je  sve 
ostavljeno  slu6aju«;  s  toga  mora  zemlja  neizbjezivo  propasti,  ako  se  s  mjesta  ne  po- 
brine  narod  za  obranu.  U  drugu  ruku  ne  dvoji  kardinal,  da  bi  >dobra  vlada  mogla 
zemlju  pretvoriti  u  najsrecniju;*  s  toga  smatra  on  za  svoju  zadacu,  >da  Ugrima  o6i 
otvori*.  Najvecu  nevolju  prouzrokuje  po  njegovu  nazoru  »nesposobnost  i  lakomislenost 
kraljevaa,  za  kojega  upotrebljuje  poznatu  talijansku  poslovicu:  »On  je  tako  dobar  Covjek, 
da  ni  za  §to   ne   vrijedic.    A  onda   klide   ogorCeno:    »Jao   zemlji,  kojoj    dijete  kraljujel* 

Poglavita  briga  legata  i  kardinala  Campeggija,  koji  je  ostao  u  Ugarskoj  kroz  vige 
mjeseci,  bila  je  ta,  da  ukloni  s  kraljeva  dvora  sve  smutljivce,  i  da  mladoga  kralja  okru2i 
valjanim  savjetnicima.  Podjedno  nastojao  je  predobiti  i  svemocnoga  nadbiskupa  ostro- 
gonskoga  Ladislava  Salkaja  da  odsad  radi  vise  za  obde  dobro,  nego  za  svoju  korist. 
Na  sam  Uzkrs  (16.  travnja)  1525.  zaredio  ga  je  za  svecenika  i  posvetio  za  biskupa,  kojom 
je  prigodom  nadbiskup  suze  lijudi  obecao,  da  ce  svoje  duinosti  vazda  zdu§no  vr§iti.  Dok 
je  tako  legat  navracao  zivot  na  kraljevskom  dvoru  na  drugu  stazu,  podupirao  je  takodjer 
Zajedno  s  nuncijem  Burgijem  koloikoga  nadbiskupa  Pavia  Tomorija  svom  snagom,  da 
mu  olakSa  obranu  juzne  Ugarske  i  grada  Petrovaradina  u  Srijemu.  Papinski  su  poslanici 
sve  mogude  dinili,  da  Pavao  Tomori  i  dalje  pridrzi  6ast  vrhovnoga  kapetana  u  juznoj 
Ugarskoj,  pade  'su  mu  o  svom  troSku  siljali  i  pomocne  dete,  samo  da  ga  ohrabre  u 
njegovom  muSnom  zvanju. 

Medjutim  primicalo  se  je  vrijeme,  da  se  sastane  ugarski  sabor,  koji  bija§e  kralj 
Ljudevit  sazvao  za  7.  svibnja  1525.  Kako  je  plemstvo  jo§  od  proSle  godine  biio  silno 
uzrujano,  slutio  je  papinski  legat  Campeggio,  da  bi  na  saboru  moglo  dodi  do  burnih 
prizora.  On  je  na  to  upozorio  nadbiskupa  Ladislava  Salkaja,  te  ga  je  bodrio,  da  tomu 
predusretne.  Podjedno  ga  je  sjetio,  neka  poradi,  da  se  na  saboru  povrate  kralju  raz- 
grabljena  imanja  njegova,  i  da  se  tako  obnovi  njegov  ugled.  Da  bi  se  primas  §to  od- 
ludnije  posla  prihvatio,  natuknuo  mu  je  ne§to  o  tome,  kako  bi  mogao  postati  kardinalom. 
Nadbiskup  uvjeravao  je  legata,  da  se  nema  ni  tega.  bojati,  jer  6e  za  saborovanja  biti 
dvije  tisude  vojnika  smjesteno  blizu  prijestolnice;  za  obnovu  kraljeva  ugleda  radit  de  on 
sve  mogude,  ali  se  boji,  da  ce  se  §to  postidi,  jer    :^ kralj    ne   de   ili  ne  umije  kraljevati«. 

Ali  nadbiskup  Salkaj  Ijuto  se  je  prevario.  Dne  10.  svibnja  skupilo  se  je  na  Ra- 
koSkom  polju  vrlo  mnogo  niiega  plemstva,  koje  je  bilo  oboruzano,  te  je  silno  prijetilo. 
Gospoda  oko  kralja  prepala  se  i  zahtijevala,  da  plemidi  oruzje  odloze.  No  tim  ih  samo 
joS  jade  uzruja§e.  Plemidi  ogradiSe  se  protiv  toga  zahtjeva  i  izjaviSe,  da  ne  de  nikako 
oruija  skinuti.  Govornici  njihovi  stadoSe  rogoboriti  i  tuziti  se  na  loSe  novdane  prilike,  a 
najviSe  na  podblagajnika  Emerika  Szerencsesa,  spotiduci  kralju  i  kraljici,  §to  se  toliko 
pouzdavaju  u  pokr§tenoga  zidova,  koji  je  jo§  uvijek  u  srcu  svome  odan  vjeri  otaca 
svojih.  I  na  palatina  Stjepana  Batora  udarahu  zestoko;  neki  ga  dapade  obijediSe,  da  je 
baS  on  skrivio  pad  Beograda.  Dne  11.  svibnja  podje  plemstvo  u  gomilama  u  Budim,  da 
ondje  u  crkvi  sv.  Ivana  saboruje.  Ali  redovitomu  vijedanju  nije  bilo  ni  traga.  Jedan  go- 
vornik  odbijao  je,  da  bi  se  odloiilo  oruzje;  drugi  je  zahtijevao,  da  se  kmetovima  povrati 
sloboda  selenja;  tredi  je  opet  traiio,  da  se  vrijednost  novo  kovanih  pjeneza  snizi  na 
polovicu,  pak  da  se  za  dva  nova  denara  daje  jedan  stari.  Najednom  je  netko  uzkliknuo: 
>Pitajmo  Verbeca,  tko  je  kriv,  da  proSle  godine  stvoreni  zakoni  nijesu  provedeni?  Da 
se  osvetimo  krivcimal  Polucimo  ihU  >»A  §ta  da  pitamo  Verbeca  ?«<  upadali  su  drugi. 
»>Ta  obdenito  se  znade,  da  nije  nitko  drugi  kriv,  nego  nadbiskup  ostrogonski««.  Bilo 
ih  je  opet,  koji  su  svu  krivnju  svaljivali  na  markgrofa  Jurja  Braniborskoga  i  njemadke 
dvorjanike.    »Ako  kralj    njih   ne   ukloni,  udinit   demo    to  mi  sami.  Mi  demo  ih  sasjedil«. 


stranaCke  borbe  u  ugarskoj  do  sabora  u  hatvanu  (1522. — 1525.). 


309 


Sutradan  —  12.  svibnja  —  nastavilo  je  plemstvo  vijedanje  na  polju  RakoSu.  Nakon 
ponovnih  zestokih  navala  na  nadbiskupa  Ladislava  Salkaja  skupilo  je  svoje  tegobe  u 
Cetiri  todke,  te  izabralo  deputaciju  od  Sestdeset  lica,  da  ih  pred  kralja  izoese.  Deputacija 
je  13.  svibnja  do§la  pred  kralja  i  zahtijevala  ovo:  Kralj  neka  ukloni  sa  svoga  dvora 
sve  Nijemce,  jer  su  oni  listom  Luterani,  a  plemstvo  nije  voljno,  >da  se  s  takvim  svijetom 
druli  i  da  bude  nepokorno  rimskoj  stolici,  koja  domovini  njegovoj  toliko  pomaie.  Kralj 
mora  u  roku  od  pet  dana  tomu  zahtjevu  zadovoljiti,  jer  de  inafie  plemstvo  samo  potre- 
bito  udesiti*.  Nadalje  neka  se  makne  s  dvora  poslanik  njemadkoga  cara,  koji  se  u  obde 
upli(5e  u  sve  javne  poslove  zemlje,  kao  i  poslanik  mletadke  republike,  koji  je  moida  viSe 
uhoda,  jer  obcina  njegova  prijateljuje  sa  sultanom.  Tredi  zahtjev  plemsta  bio  je,  da  kralj 
preobrazi  drzavno  vijece,  i  da  u  nj  opet  pozove  prisjednike  iz  niiega  plemstva.  Napokon 
neka  kralj  skine  Ladislava  Salkaja  s  casti  driavnoga  kancelara  i  neka  ga  kazni  za  lo$e 
vrSenje  te  sluzbe;  suviSe  neka  zloglasnoga  iidova  Emerika  Szerencsesa  radi  njegovih 
zlo^ina  dade  na  lomaii  spaliti.  Ako  kralj  prihvati  ove  zahtjeve,  razpravljat  6e  staleii 
s  mjesta  o  zatrafenoj  vanrednoj  daci;    ako  ih  odbije,  moglo  bi  se  desiti,  da  bi  se  i  sila 


4 


I 


i 


Spomenica  (talir)  na  kralja  Ljudevita  II.  OD  GOD.  1525. 

I.  Lice:  Kralj  Ljudcvit  II.  n  tnrnirskoj  odori  «jedi  na  koDJn.  Napii  naokolo  rnb*:  iLadoricn*  Del  grada 
Hangarie  Dalmacia  Croact*  e(t)  c(etera)  rex«.  Ixaatra  jo5  te  dit*  :  »Krenani(a  .  Bernbart  .  Bechem*. 

a.  ZaUfije:  Dra  Tclika  grba  a  iredini,  a  naokolo  njih  sedam  manjih  grbo»a.  Iimedja  potonjih  istiiu  m  £rb 
Dalmacije  (tri  leopardske  glave),  grb  Rime  ili  Bosne  (raka  «  maeem),  i  napokon  grb  kralj eTine 
Hrratake  (kocke),  koji  se  dosad  nije  naiao  ni  na  jednono  itarijem  norca.  Oodje,  gdje  »e  d»a  »elika  grba 
raimieo,  raxabire  le  monogram /4>A(Ludo»fcus- Maria).  Napii  naokolo  raba:  »Marchk>  Moravia  due  Laccn- 
burgenaii  et  Sleaia  MDXXV.  ^  ^     ,  __^^^  ^      _ 


upotrebila.  Kralj  je  kroz  dva  dana  odgadjao  odgovorom;  tek  15.  svibnja  oiitovao  je 
deputaciji  od  sto  i  dvadeset  lica  po  prilici  ovo:  »Mi  ne  iivimo  u  takovo  doba,  te  bi 
bilo  umjestno,  da  razdraiimo  protiv  sebe  njcmaiki  narod,  cara  i  mlctadku  republiku, 
tjerajudi  njihove  poslanike  i  zemljake.  Povjerite  tu  stvar  meni;  ja  du  je  tako  proTcsti,  da 
se  ne  ce  nitko  s  razlogom  potuiiti.  Emerik  Szerencses  ne  mo£e  se  bcz  zakonitoga  po- 
stupka  osuditi;  ali  ja  cu  ga  pred  sud  pozvati.  i  ondje  neka  sc  protiv  njega  isnesene 
tulbe  dokaiut.  Premda  je  vodja  deputacije  u  ito  blaicm  obliku  priobdio  plcmstvu  kra- 
Ijevu  poruku,  ipak  je  ono  bilo  vrlo  ogordeno.  >Mi  ne  podnosimo«,  upadali  su  ncki,  »da 
nas  zatezanjem  stvari  dulje  varaju.  Njegovo  velidanstvo  neka  dodjc  medju  nts.  pak  ako 


3IO 


KRALJ    LJUDKVIT    11,    JAGELOV16    (15 16.  — 1526). 


izpuni  na§e  ielje,  ostat  demo  njegovi  pokorni  podanici;  inaCe  pobrinut  <5emo  se  sami,  da 
odvratimo  prijetecu  pogibao  od  zemljec.  I  tako  je  deputacija  od  sto  i  dvadeset  lica 
17.  svibnja  ponovno  do§la  pred  kralja  i  umolila  ga,  da  sam  bez  gospode  dodje  medju 
pleraice.  Dvorjanici  i  ostala  gospoda,  pa6e  i  papinski  poslanici,  odvradali  su  doduSe 
kralja  da  toga  ne  6ini;  ali  on  je  uza  sve  to  18.  svibnja  poslije  podne  sam  samcat  poiao 
na  RakoSko  polje,  gdje  ga  je  plemstvo  s  poditanjem  dodekalo.  Tu  ga  je  vodja  ili  go- 
vornik  plemstva  najprije  zapitao,  koji  su  zacetnici  toga,  da  se  zakoni,  stvoreni  na  pri- 
jaSnjim  saborima,  nijesu  dosad  provadjali?  Kad  je  kralj  naprosto  odgovorio,  da  on  nije 
tome  kriv,  nastavio  je  vodja  plemstva  svoj  govor,  te  je  obsezno  izlagao  zelje  plemstva, 
kojima  bi  se  stanje  moglo  popraviti.  Uz  poznata  ve<5  Cetiri  zahtjeva,  nanizao  je  jos  ovo: 
Kralj  neka  popunja  svoje  dvorjanstvo  samo  Ugrima,  i  neka  obeca,  da  ce  odredbe 
drzavnoga  vijeca  kod  svake  prilike  izvrsivati.  SloboStine  erdeljskih  staleza  neka  se  odrie; 
a  Franjo  Tahi,  koji  je  hrvatskim  stalezima  nametnut  za  bana,  neka  se  skine.  Neka  kralj 
nadalje  kuje  valjane  pjeneze,  a  upravu  zemaljskih  prihoda  neka  povjeri  vrhovnomu  po- 
kladniku,  neka  dade  izpitati  radune  kovnica,  a  zapis  pokojnoga  nadbiskupa  ostrogonskoga 
neka  se  upotrebi  na  korist  zemlje,  kako  je  oporukom  odredjeno.  U  obce  neka  kralj 
ukloni  sve  uzroke,  s  kojih  se  je  javno  dobro  razasulo  i  provadjanje  stvorenih  zakona 
zaprije6ilo.  Neka  on  posveti  drzavnim  poslovima  potrebitu  paznju,  i  neka  bude  zaista 
pravi  kralj.  Tada  ce  i  plemstvo  biti  pripravno,  da  ga  brani  protiv  svakoga. 

Ljudevit  na§ao  se  je  u  nemaloj  neprilici.  Najprije  je  zamolio,  da  mu  dadu  rok  do 
sutraSnjega  dana,  da  promisli,  §ta  6e  odgovoriti.  Ali  na  to  stall  su  mu  iz  gomile  dovi- 
kivati:  >Mi  ne  damo  roka  za  promiSljanje.  Nama  treba  da  namah  6ujemo  kraljevu  rije6.« 
Ljudevit  je  ponovno  izjavio,  da  6e  sutra  svoju  kazati,  a  onda  je  naglo  ostavio  bu£ni 
zbor,  te  pohitao  prema  Dunavu,  gdje  se  je  na  brodu  prevezao  u  Budim.  Plemidi  su  sutra- 
dan  nestrpljivo  iz6ekivali  kraljevsku  poruku,  ali  obedanoga  odgovora  ne  bi.  S  toga  su 
planuli  jo§  2e§dim  gnjevom.  Sluteci,  da  je  tomu  krivo  visoko  svecenstvo,  odlu6i§e  njemu 
zakratiti  desetinu,  te  ju  upotrebiti  za  krajiSke  gradove.  Podjedno  zakljuciSe,  da  6e  tu 
svoju  odluku  pred  papinskim  legatom  opravdati,  da  ih  ne  bi  drzao  za  zle  krScane.  Bu- 
duci  da  se  plemstvo  nije  ni  6emu  vi§e  nadalo  od  toga  sabora,  odludilo  je  jo§,  da  ce  se 
nakon  pet  sedmica,  naime  na  dan  sv.  Ivana  Krstitelja  (24.  lipnja)  opet  u  Hatvanu 
(PeSti  na  sjeveroiztoku)  sastati.  Na  taj  sabor  moraju  svi  plemidi  oruzani  do6i,  te  ce  se 
na  njemu  vijecati  o  obrani  zemlje.  I  velika§i  bit  ce  pozvani ;  tko  ne  dodje,  smatrat  ce 
se  za  izdajicu  domovine. 

I  opet  je  deputacija  poSla  pred  kralja,  da  mu  saobci  posljednje  zakljuike.  Kralj  Lju- 
devit primio  je  poslanstvo  u  nazodnosti  papinskoga  legata  Campeggija,  koji  je  plemstvo 
svjetovao,  da  radi  sporazumno  i  slozno  s  kraljem  i  magnatima,  da  ne  dira  u  crkvenu 
desetinu,  i  da  se  okani  sabora  u  Hatvanu.  Sam  kralj  odgovorio  je  deputaciji,  da  ce  joj 
§to  prije  svoju  odluku  priobditi.  I  zaista  je  on  u  svojoj  priposlanoj  poruci  obecao,  da  de 
odpustiti  sve  njemadke  dvorjanike,  te  pridrzati  samo  po  dvojicu  za  sebe  i  kraljicu.  Po- 
slanika  careva  kao  i  mletadkoga  uklonit  ce  takodjer,  dim  se  za  to  prigoda  desi.  Drzavne 
i  dvorske  sluibe  povjeravat  de  u  budude  jedino  Ugrima  I  drzavno  vijede  opet  de  pre- 
obraziti;  pjeneze  kovat  de  po  felji  sabora;  bana  Taha  li§it  de  dasti.  Podblagajnik  Emerik 
Szerencses  ved  je  utamniden,  te  de  se  proti  njemu  postupati  po  zakonu.  No  zato  zahti- 
jevao  je  kralj,  da  plemstvo  opozove  svoje  zakljudke  o  ponovnom  saboru  u  Hatvanu  i  o 
uzkrati  crkvene  desetine  svedenstvu.  Foruka  kraljeva  slabo  je  ugodila  plemstvu.  U  po- 
gledu  desetine  popustilo  je  kralju,  ali  sabora  u  Hatvanu  nije  nikako  htjelo  opozvali. 
OpomenuvSi  jo§  kralja,  da  zadata  obedanja  glede  njemadkih  dvorjanika  i  stranih  posla- 
nika  Sto  prije  izpuni,  razidje  se  plemstvo  22.  svibnja,  poSto  je  izabralo  izmedju  sebe 
odbor  od  sto  i  petdeset  lica,  koji  de  njegove  zakljudke  redigovati  i  provadjati. 


stranaCke  borbk  u  ugarskoj  do  sabora  u  hatvand  (1522.  — 1525.).  311 

Postupak  plemstva  na  saboru  zastraiio  je  ne  samo  dvorsku  stranku,  nego  vi§e 
staleze  u  obce.  Jo§  istoga  dana,  kad  se  je  nize  plemstvo  raziSIo,  naime  22.  svibnja,  sa- 
stall  su  se  poglaviti  velikaSi  (deset  prelata  i  detrnaest  magnata),  te  su  ugovorili  saves 
za  medjusobnu  obranu.  Sve  razmirice  i  posebne  konfederacije  medju  njima  neka  prestanu, 
nasuprot  moraju  se  saveznici  medju  sobom  pomagati.  Ako  bi  do§lo  do  nesporazumka 
izmedju  njih,  imadu  se  mirnim  putem  nagoditi.  Svoja  prava  kao  i  interese  svojih  udo- 
vica  i  sirota  moraju  sjedinjenim  silama  Stititi;  ako  bi  >koji  dlan  kojega  drugoga  staleia* 
na  nekoga  od  njih  navalio,  moraju  svi  zajedno  napadnutomu  u  pomo<5  priskoditi;  ako  bi 
pak  koji  od  njih  nekomu  od  drugoga  staleza  uvredu  nanio,  ne  smiju  ga  ostali  saveznici 
pomagati.  Ako  bi  netko,  »bio  on  tudjinac  iH  staoovnik  ove  zemlje*,  poduzeo  neSto,  §to 
bi  krnjilo  prava  visokoga  svetienstva,  gospode  i  plemstva,  ustat  6e  saveznici  da  osujete 
takvo  nastojanje.  Sami  pak  ne  ce  iznositi  pred  kralja  nikakvih  predloga,  koji  bi  bill  ne- 
pravedni,  te  vrijedjali  prava  zemaljskih  staleza.  Svakomu  stanovniku  zemlje  neka  se 
savjestno  sudi.  Saveznici  de  gledati,  da  jednakim  naiinom  steku  povjerenje  kraljevo. 
Nijedan  od  njih  ne  smije  biti  izkljuden  od  razprava  u  drzavnom  vijecu;  nasuprot  ne 
smiju  tima  sjednicama  pribivati  neovlaStenici,  a  najmanje  tudjinci.  One  dasti,  koje  su 
dosad  obnaSali  magnati,  neka  se  njima  i  dalje  sa6uvaju,  plemidima  smiju  se  povjeriti 
samo  kad  nema  sposobnih  velikala.  Kralj  neka  pomaze  siromaSnije  magnate;  za  to  ce 
saveznici  nastojati,  da  se  kralju  povrate  razasuti  prihodi,  a  povradeni  da  se  opet  ne 
razaspu.  Napokon  pozivaju  se  svi  velikaSi,  da  pristupe  ovomu  savezu;  oni  koji  bi  se 
tomu  otimali,  smatrat  ce  se  za  neprijatelje.  Znadajno  je,  da  je  saveznu  izpravu  podpisao 
takodjer  knez  Juraj  Zapolja  u  ime  svoje  i  brata  svoga,  erdeljskoga  vojvode  Ivana. 

Ovim  savezom  ohrabreni  odludili  su  velikaSi,  da  ce  na  svaki  nadin,  ma  i  oruianom 
silom  poraditi,  da  se  osujeti  plemstvom  zakazani  sabor  u  Hatvanu.  No  jo§  se  je  vi§e 
razgoropadila  dvorska  stranka,  na  delu  joj  kraljica  Marija,  koja  je  pade  24.  svibnja 
zapovjedila,  da  se  utamnideni  podblagajnik  Emerik  Szerencses  pusti  na  slobodu.  Ali  kad 
je  na  to  podblagajnik,  vodjen  kao  u  slaviju  od  njemadkih  dvorjanika  u  svoju  paladu, 
slavio  svoje  oslobodjenje  sjajnom  gostbom,  nastala  je  gungula  u  gradu,  kojom  je  pri- 
godom  razdraiena  svjetina  gotovo  razorila  kudu  njegovu,  te  mu  nanijela  §tete  do 
60.000  dukata.  Puk  je  na  to  htjeo  da  razvali  jo§  dvore  nadbiskupa  Salkaja,  carskih  po- 
slanika  i  novdara  Fuggera,  ali  kad  je  ondje  nasao  topove  i  jake  straie,  preSao  je  iz 
Budima  u  Pestu,  gdje  se  je  oborio  na  iidovski  kotar.  Tu  se  je  haralo  i  plijenilo  do 
drugoga  jutra,  kad  su  Stjepan  Bator  i  Juraj  Zapolja  sa  svojim  detama  raztjerali  bijesnu 
svjetinu.  I  daljih  dana  bojala  su  se  gospoda  za  svoj  zivot  Kardinal  Campeggio  utvrdio 
se  je  u  svojoj  kuci,  a  nuncij  Burgio  strazio  je  u  kraljevskoj  paladi,  da  mu  u  potrebi 
pohita  u  pomoc.  Tek  prvih  dana  lipnja  umirila  su  se  gospoda,  kad  je  1500  moravskib 
placenika  stiglo  u  kraljevske  dvore  u  Budim. 

Medjutim  je  plemidki  odbor  od  150  lica  zakljudke  potonjega  zbora  sastavio  u 
dlanke  (46),  te  ih  kralju  predloiio  na  potvrdu.  U  diancima  su  posve  vjerno  prikazane 
izloiene  vec  tegobe  i  ielje  niiega  plemstva  (glede  odpusta  njemadkih  dvorjanika  i  stranih 
poslanika,  glede  omrazenoga  bana  Ivana  Taha,  glede  loSih  pjeneza  i  t  d);  no  najza- 
maSniji  su  oni  dlanci,  koji  rade  o  zakazanom  saboru  u  Hatvanu,  gdje  bi  se  imalo  »osi- 
gurati  provadjanje  zakona«.  Na  taj  sabor  moraju  orulani  doci  svi  plemidi,  kojima  imanje 
vrijedi  bar  sto  forinti;  siromaSniji  Salju  o  svom  troSku  jednoga  zastupnika.  Izuzeti  tu 
samo  plemidi  onih  iupanija  na  jugu  (tefneSke,  torontalske,  badke,  srijemske,  vukovske  i 
poieike),  koji  duvaju  i  brane  doljne  krajeve.  Slavonija  i  Erdelj  poslat  dc  samo  svoje 
nuncije  ili  oratore,  ali  de  zato  opremiti  1000  konjanika,  koje  de  driati  pripravne,  da 
podju  kamo  sabor  zapovjedi.  Prclati  i  baruni  mogu  slobodno  dodi  na  sabor,  ako  im  je 
stalo  do  kralja  i  domovine,  ali  ne  smiju  voditi  sa  sobom  stranih  deta,  nego  samo  urodjenikc. 

Kralj  Ljudevit,  koji  se  bija§e  jo5  u  posljednjoj  poruci  svojoj   opro  sasivu  sabora  o 


313  KRAU    LJUDEVIT    II.   JAGELOV16    (1516. — 1526.). 

Hatvan,  nije  nikako  htjeo  da  potvrdi  podnesene  mu  61anke,  vec  je  5.  lipnja  razaslao  na 
sve  zupanije  kraljevske  listove,  da  osujeti  svako  nastojanje  u  torn  pogledu.  U  tim  pis- 
mima  veli  kralj,  da  je  ve6  po^eo  izvadjati  one  zakljudke  proSloga  sabora,  koji  smjeraju 
na  korist  driave;  zatim  kaie,  da  niti  on  ne  ce  dodi  u  Hatvan,  a  da  niti  velikaSima 
ne  de  dopustiti,  da  onamo  podju;  zato  neka  i  plemstvo  odustane  od  svoje  namjere;  na- 
dalje  naredjuje,  da  se  prelatima  placa  desetina,  jer  je  njima  potrebita  za  obskrbljivanje 
njihovih  6eta;  napokon,  buduci  da  ima  drzavnih  potreba,  kojima  se  moze  samo  na  saboru 
zadovoljiti,  to  vec  sada  unapred  urifie  sabor  u  Budim  za  dojduce  Miholje.  Medjutim 
ova  pisma  kraljevska  slabo  su  koristila,  jer  je  vecina  zupanija  odlu6ila,  da  se  ide  u 
Hatvan.  Stoga  je  nastalo  po  ditavoj  zemlji  veliko  kome§anje,  te  se  je  bilo  bojati,  da  6e 
planuti  gradjanski  rat.  LJ  taj  osudni  Cas  preokrenuo  je  kralj  najednom  svojom  dosadanjom 
politikom.  Potaknuo  ga  je  na  to  primas  i  vrhovni  kancelar  Ladislav  Salkaj,  koji  je  time 
nastojao  odvratiti  buru,  Ito  se  bija§e  nad  njegovom  glavom  nadvila.  Lukavi  taj  prelat 
umio  je  najprije  predobiti  kraljicu  Mariju,  a  onda  i  samoga  kralja,  te  ih  je  sklonio,  da 
su  u  oCi  prijetece  pogibli  ostavili  na  cjedilu  palatina  Stjepana  Batora  i  ostale  velika§e, 
te  se  priblizili  plemidkoj  stranci  i  njezinim  vodjama.  Za  nekoliko  dana  znao  je  2ilavi  i 
prepredeni  Salkaj  zajedno  s  Aleksijem  Thurzom  udesiti  sve  tako,  da  su  i  erdeljski  voj- 
voda  Ivan  Zapolja  i  Stjepan  Verbeci  postali  miljenici  kraljevskih  supruga.  Erdeljskoga 
vojvodu  premamio  je  poglavito  time,  sto  mu  je  u  kraljevo  ime  obecao  bogatu  baStinu 
iza  hercega  Lovre  IloSkoga,  koji  bija§e  jo§  proSle  godine  1524.  umro,  ne  ostavivSi  za 
sobom  nikakvih  potomaka.  Radi  te  bastine  vodila  se  je  dulje  vremena  parnica,  te  je  i 
netom  minuli  sabor  bio  predlozio,  da  se  ona  vec  jednom,  dakako  u  prilog  erdeljskomu 
vojvodi,  zavr§i.*  Pohlepni  za  baStinom  Ivan  Zapolja  pohitao  je  namah  na  kraljevski  dvor, 
gdje  je  bio  spreman  §to§ta  i  pregorjeti,  samo  da  posve  udje  u  volju  kraljici  i  kralju. 
Na  to  predobiSe  i  nesebidnoga  Verbeca,  kojega  su  uvjeravali,  da  ce  njegove  plemenite 
osnove  o  reformi  drzave  podupirati;  a  da  pokazu  ozbiljnu  volju  svoju,  odpustili  su  kralj 
i  kraljica  vecinu  svojih  njemaSkih  dvorjanika,  pade  su  sklonili  ne  samo  markgrofa  Jurja 
Braniborskoga,  nego  i  carskoga  poslanika,  da  su  zemlju  ostavili.  Vec  18.  lipnja  pisao  je 
Aleksije  Thurzo  Stjepanu  Verbecu:  »Sada  je  svanulo  vrijeme,  da  udinimo  kraj  zlu,  i  da 
sve  preporodimo*. 

Sav  taj  preokret  u  politici  kraljevskih  supruga  ude§ea  bi  tako  tajno,  da  nijesu 
za  nj  znali  ni  papinski  poslanici.  A  kako  su  se  tek  prenerazili  prelati  i  baruni,  koji  se 
bijahu  po  nalogu  kraljevu  skupili  na  dvoru,  kad  je  kralj  jednoga  dana  izjavio,  da  ce  on 
sam  otvoriti  sabor  u  Hatvanul  Ne  znajuci  oni,  §ta  se  je  zgodilo,  odvracali  su  kralja  od 
te  odluke,  jer  ce  ill  iivot  svoj  izloziti  najvecoj  opasnosti,  ili  ce  morati  svoje  najvjernije 
privrienike  irtvovati  i  takove  zakljucke  potvrditi,  s  kojih  ce  ugled  krune  posve  propasti. 
Ali  kralj  nije  se  dao  preplasiti,  jer  se  je  tvrdo  pouzdavao  u  Verbeca.  I  tako  je  kralj,  po 
kojega  je  doSlo  poslanstvo  od  60  plemica,  zaista  2.  srpnja  1525.  posao  put  Hatvana, 
praden  od  vrhovnih  dostojanstvenika  i  njihovih  druzina  (3000  Ijudi),  zatim  od  papinskoga 
nuncija  Burgija  (koji  mu  je  posudio  za  put  4000  forinti)  i  poslanika  poljskoga  kralja. 
Sutradan  —  3.  srpnja  —  stigao  je  u  Hatvan,  gdje  se  bijaSe  sabralo  do  7000  oruzanih 
plemida  s  mnogim  podanicima,  tako  da  je  svega  bilo  na  okupu  10.000  konjanika  i 
6000  pje§aka.   Jo§    istoga   dana  zapoCelo  je   saborovanje   pod    vedrim  nebom,  kojom  je 


•  Herceg  Lovro  Iloiki  vrSio  je  god.  1522.-1523.  iast  kraljevskoga  dvorskoga  sudca  (iudex  curie  regis)  ; 
amro  je  negdje  u  pr»oj  polovici  1524.,  jer  ved  9.  srpnja  te  godine  daje  kralj  Ljudevit  njegov  kaSteo  »Berzewcxe« 
n  ktiievaikoj  iupaniji  Gregoriju  Orlovdidu  i  Petru  Kruiidu,  kapetanima  Senja  i  kastelanima  Klisa.  No  bududi  da 
je  nekad  reCeni  herceg  bio  sklopio  nasljedni  ugovor  sa  Stjepanom  Zapoljom,  traiio  je  sada  iitavu  baltinu  nje- 
gOTU  vojToda  Ivan  Zapolja.  Radi  toga  vodila  se  je  parnica  izmedja  potonjega  i  kraljevskoga  fiska,  koji  bijaSe 
primio  tvu  ostarinu  pokojnoga  hercega  na  osnovu  staroga  zakona,  po  kojemu  su  kruni  morala  pripasti  imanja 
onih  plemi<5kih  porodica,  koje  bi  posve  izumrle. 


strana£ke  borbe  u  uoarskoj  do  sabora  u  hatvanu  (1522. — 1525.). 


313 


zgodom    neki    plemid   pozdravio    kraija,  oiitovavSi,  da   je    jo§   ietiri  put  toliko  oruianih 

Ijudi  njemu  na  uslugu,  samo    kad  bi  htjeo  zaista  vladati.  Zatim  je  Stjepan  Verbeci  stao 

govoriti  magjarskim  jezikom.  Kroz   dva  sata  izlagao  je  opasno  stanje  zemlje  i  mah  pre- 

oteli    nered,    te    je    spomenuo,    kako    je 

plemstvo    StoSta    pokuSalo,  da    ukloni   ne- 

volje,  all    sve    bez   koristi.    »Mi    znademo 

posve  dobro«,  rekao  je  on,  »da  uzrok  tome 

nije   va§e    velidanstvo,  kojega    dobrotu  svi 

poznajemo;  uzrokom  su  gospoda,  koja  ne 

mare  za  boljak  zemlje,  i  koja  su  zaslijep- 

Ijena    nezasitnom    pohlepom,  svojim  lo§im 

savjetom  zavela  kralja  na  stranputice.  Bo- 

Ijitak    vaSega    veli^anstva    i    zemlje    trazi 

jednako,  da  se  oni,  koji    su  nevjerno  slu- 

zili,  maknu  sa  svojih  £asti,  pak  da  se  nji- 

hova  mjesta  popune  rodoljubima.    Ako  to 

kralj  u£ini,  tad  demo  pokazati,  da  jo§  nije 

posve   izumrla     ugarska   hrabrost,  koja   je 

nekad  neprijatelje  nase  strahom  napunjalac 

Na  svrSetku  svoga  govora  zapitao  je  skup- 

stinu,  da  li  je  njezine  nazore  i  zelje  vjerno 

protumacio?    Skup§tina    odgovorila  mu  je 

jednodu§nim  burnim  povladjivanjem.  I  ostali 

govornici  iznosili  su  po  prilici  iste  tegobe  i 

ielje,  te  su  kralja  molili:  >Neka  velidanstvo 

va§e    oslobodi   sebe    i    zemlju   od    tiranije 

svojih  lo§ih  savjetnikac 

Od  kraljevih  savjetnika  prihvatio  je 
prvi  rijed  nadbiskup  Ladislav  Salkaj,  da 
sebe  opravda.  On  je  izjavio,  da  je  kralja 
vazda  vjerno  sluiio  i  uvijek  ga  iskreno 
svjetovao.  U  ostalom  htjeo  je  joS  onoga 
dana,  kad  je  postao  ostrogonskim  nadbi- 
skupom,  poloiiti  sluzbu  vrhovnoga  kance- 
lara,  all  mu  njegovo  velidanstvo  nije  do- 
zvolilo.  Radovat  ce  se,  kad  6e  ga  rije§iti 
toga  teikoga  bremena,  i  tada  ce  se  modi 
svi  osvjedoditi,  da  je  svoju  sluibu  vjerno 
obavljao.  Ta  samosvijestna  izjava  dojmila 
se  je  skupStine,  i  kako  je  Verbeci  ved 
odprije  bio  sporazuman  s  nadbiskupom,  te 
ga  uzeo  u  svoje  okrilje,  plemstvo  je  u  obce 
s  poditanjem  sluSalo  njegove  rijedi.  NaSlo 
se  tek  nekoliko  (valjda  lidnih  protivnika), 
koji  su  nadbiskupa  prekidali,  te  mu  dovi- 
kivali:  »Neka  se  zbaci  postolarski  sin,  koji 
je  radio,  da  plemid  postane  kmetom,  kako 
je  i  sam  prije  bioc. 

Iza  nadbiskupa  govorio  je  palatin  Stjepan  Bator.  Zapodeo  je  time,  kako  bi  golema 
nepravda  bila,  kad  bi  osudili   vrhovnc   dostojanstvenike  zemaljske,  a  nc  bi   se  driali  ta- 


Grobniga  hkrcega  Lovre  IloCkooa 
(f  1524)  I  SUPRUOE  MU  Katarink. 

U  franjeTaikoj  crkvi  a  Ilokn.  Napi*  naokolo  rub* 
gU«i:  »Hic  est  lepnltui  illustr(ii)  d(oini)n(a)«  Lan- 
ren(t)int  dax  de  WiiUk  filins  olim  tereninimi  Ni> 
coUi  regii  Botns  una  cu(m)  (c)o(D)«orte  (tna)  d(o» 
mi)na  K«therin(«) ...  qni  obiit  •ii(o)o   MCCCC....« 


3,^  KRALJ    LJUDKVIT    11,    JAGELOV16    (1516. — 1526). 

konitoga  postupka.  On  je  pripravan  zrtvovati  prije  svoj  iivot  nego  6ast.  Ako  je  §to 
skrivio,  neka  ga  nataknu  na  kolac,  razietvore  ili  mu  skinu  glavu,  da  sudbina  njegova 
bude  opomena  njegovim  nasljednicima;  ali  bez  krivnje  i  uzroka  neka  ga  ne  kazne. 
SkupStina  medjutim  malo  je  marila  za  pravdanje  njegovo.  »Ne  treba  nam  zakonitoga 
postupka*,  klicaloje  mnoztvo,  »kad  svojima  o6ima  gledamo  njegova  nedjeia  i  nesposobnost. 
Mi  ne  cemo  dalje  govoriti  ni  Cuti  ni  o  6em\i  drugomu,  dok  ne  izberemo  palatina,  koji 
de  na§e  zakljudke  provadjati*.  SkupStina  se  je  jo§  jaCe  uzgoropadila,  kad  je  dvorski 
sudac  Ambrozije  Sarkanj  stao  ponosito  izticati  svoje  6estite  sluzbe,  te  izjavio,  da  u 
zemlji  imade  jedva  dva  ili  tri  Covjeka,  koji  bi  stekli  viSe  zasluga  od  njega.  Prekinuli  ga 
burno  kliiudi:  >Laze§,  izdajice,  kad  tvrdig,  da  si  njegovo  velidanstvo  vjernije  sluzio  od 
nas;  tl  si  trgovao  vinom  i  blagom,  zatirao  nebogi  puk,  dok  smo  mi  branili  kraji§ke 
gradovec.  A  6uli  se  i  drzkiji  poklici:  »Sasjecimo  na  komade  to  izdajnidko  pseto*.  Iza 
tih  prizora  nijesu  se  vrhovni  pokladnik  Aleksije  Thurzo  i  vrhovni  dvorski  meStar  Petar 
Korlatkw  ni  usudili,  da  §to  kazu  za  svoju  obranu;  ali  uza  sve  to  ne  ostadose  poStedjeni. 
Thurza  pogrdjivali  su  zovuci  ga  >razkala§enim  poljskim  kmetom«;  dvorskoga  meStra 
opet  bijedili  su,  da  je  patvorio  kraljevske  knjige  i  poradi  toga  zavrijedio  smrt  na  loma^i. 
Medjutim  su  Ivan  Zapolja,  Verbeci  i  drug!  popularni  muzevi  nastojali,  da  razdraieno 
plemstvo  umire;  Pavao  Artandi  pak  odvratio  je  pozitivnim  predlogom  skupStinu  od 
daljih  lidnih  napadaja.  >Nemojmo  dekatil  Ne  odgadjajmo  niSta.  Sutra  cemo  se  sastati, 
te  novoga  palatina  izabrati;  i  onda  njegovo  velidanstvo  zamoliti,  da  ga  potvrdi*.  Predlog 
bi  odu§evljeno  prihvacen  uz  poklike:  >Tako  neka  bude!  Ako  je  tko  protiv  toga,  neka 
plati  glavom!  Stjepan  Bator  neka  se  ukloni  i  zemlji  ne  prkosi.  Ako  sam  ne  ide,  raz- 
derat  cemo  ga  u  njegovu  stanu«.  Kralj  bijaSe  zanijemio  gledajuci  te  prizore;  tek  na 
svrSetku  izjavio  je,  da  ce  sutradan  saobciti  svoju  odluku,  te  je    onda  ostavio    skupstinu. 

Po  nodi  obuzeo  je  golem  strah  kralja  i  gospodu,  jer  su  se  bojali,  da  de  plemstvo 
na  njih  navaliti.  Neki  su  dapade  svjetovali  kralja,  da  se  vrati  u  Budim,  ali  on  se  je  po- 
uzdavao  u  Verbeca  i  ostao.  No  zato  su  Bator  i  §arkanj  po  nodi  pobjegli.  Kad  se  je 
sutradan  opet  sastala  skupStina,  uzradovalo  se  je  plemstvo  silno,  kad  je  dulo  za  bijeg 
palatina  i  dvorskoga  sudca,  te  ih  je  proglasilo  izdajicama  domovine  i  zahtijevalo,  da  se 
njihove  dasti  i  imanja  s  mjesta  razdadu.  Poslanici  kraljevi,  vesprimski  biskup  Toma  Sala- 
hazi  i  Toma  Dragic  (Dragfi),  protivili  su  se  dodu§e  tome,  da  se  ma  tko  bez  zakonitoga 
suda  kazni;  ali  vedina  plemstva  nije  htjela  popustiti,  ved  je  zahtijevala,  da  se  bira  novi 
palatin.  Na  predlog  Verbecov  po§la  je  deputacija  pred  kralja,  da  u  njega  povlast  za  to 
izmoli.  Kad  se  je  ona  vratila  i  javila,  da  se  kralj  ne  protivi  izboru  novoga  palatina,  nasta 
u  plemstvu  neopisivo  odulevljenje,  te  ono  uz  burno  klicanje  proglasi  palatinom  svoga 
Ijubimca  Stjepana  Verbeca,  I  opet  je  deputacija  poSla  kralju,  da  mu  izbor  oglasi  i  po- 
tvrdu  izmoli.  Ljudevit  je  na  to  oditovao,  da  izbor  odobrava,  i  da  de  sutradan  sam  u 
saboru  izabranika  potvrditi.  Slavodobidem  opojeno  plemstvo  stade  na  to  obijestno  raz- 
davati  i  druge  drJavne  i  dvorske  dasti,  kojih  je  popunjivanje  po  dosadanjem  ustavu  pri- 
padalo  jedino  kralju.  Tako  je  jegarskoga  biskupa  Pavla  Vardu  proglasilo  kancelarom, 
Ivana  Dragida  dvorskim  sudcem,  Ladislava  Kaniiaja  vrhovnim  pokladnikom,  a  kneza 
Krsta  Frankapana  hrvatskim  banom.  No  kad  je  kralj  za  to  doduo,  oditovao  je  svoje 
negodovanje,  §to  je  sabor  dirnuo  u  njegova  krunska  prava.  Medjutim  plemstvo  nije  se 
time  smelo,  ved  se  je  veselilo  do  kasne  nodi  pri  budnim  pijankama,  kao  da  je  odrzalo 
sjajnu  pobjedu  nad  neprijateljima  domovine. 

Kad  je  u  srijedu  —  5.  srpnja  —  kralj  s  velikasima  doSao  u  skupStinu,  te  na  po- 
novQu  molbu  deputacije  od  deset  odlidnih  plemida  po  svome  dvorskome  meStru  oditovao, 
da  odobrava  izbor  Stjepana  Verbeca  za  palatina,  kratio  se  je  posljednji,  da  primi  tu 
tezku  dast.  Tek  kad  su  se  i  velikasi  pridruzili  molbama  plemstva,  izjavio  je  Verbeci,  da 
se  pokorava  volji  kralja  i  zemlje,  te  je  polozio   prisegu   i  zapremio    svoje   mjesto  kralju 


BANOYANJE    RNEZA    IVANA    KARL0VI6a   (1521.    DO   KOLOVOZA    1524).  315 

na  desno.  Na  to  se  je  govornik  plemstva  zahvalio  Icralju,  §to  je  potvrdio  izbor  palatina, 
te  ga  umolio,  da  bi  izpunio  i  ostale  zelje  njegove,  koje  de  novi  palatin  iznijeti.  Sada  je 
Verbeci  stao  redom  izlagati,  §to  plemstvo  trazi.  Njegovo  veli£anstvo  neica  drzavne  £asti 
podijeli  onakim  mui^evima,  koji  <5e  se  vjerno  brinuti  za  obranu  zemlje.  2La  to  ga  moli, 
da  biskupa  Pavla  Vardu  imenuje  kancelarom,  Oragida  dvorskim  sudcem,  Franju  Boda 
banom  hrvatskim,  Ivaaa  Dojdina  sudcem  u  Budimu,  Hmerika  Szerencsesa  vrhovnim  po- 
kladnikom  Bakinu  iza  hercega  Lovre  Ilodkoga  neka  prepusti  vojvodi  Ivanu  Zapolji,  a 
imanja  Ambrozija  Sarkanja  oeka  podijeli  novomu  hrvatskomu  banu  Franji  Bodu.  Kneza 
Krsta  Frankapana  neka  posebice  nagradi  za  vjerne  sluibe  njegove.  U  drzavno  vijede  neka  opet 
pozove  prisjednike  iz  nizega  plemstva.  VelikaSi  moraju  se  prinuditi,  da  opreme  svoja 
banderija,  a  crkvena  desetina  ima  se  upotrebiti  za  obranu  zemlje.  Nadalje  neka  kralj 
kuje  onake  pjeneze,  kakvi  su  bili  za  kralja  MatijaSa;  napokon  neka  potvrdi  flanke  po- 
sljednjega  sabora  na  polju  Rako§u  Kralj  je  u  svome  odgovoru  traiio,  da  se  poStivaja 
njegova  krunska  prava,  kako  i  on  ne  dira  u  povlastice  staleza.  U  ostalom  je  obecao,  da 
ce  namah  nakon  svoga  povratka  u  Budim  popuniti  drzavne  dasti,  te  ugoditi  i  ostalim 
ieljama  sabora.  Jedino  ne  moze  privoliti,  da  se  crkvena  desetina  prelatima  zakrati  ili  za 
drugo  upotrebi,  jer  se  je  prigodom  krunisanja  prisegom  zavjerio,  da  de  §tititi  prava 
crkve  i  svedenstva.  Napokon  je  pozvao  staleie,  da  mu  dozvole  vanrednu  dadu.  Plemstvo 
je  na  to  opozvalo  svoj  zakljudak  glede  desetine,  a  osim  toga  je  od  svakoga  kmetskoga 
seliSta  dozvolilo  jednu  forintu  poreza,  od  kojega  bi  jedna  detvrtina  imala  zapasti  novoga 
palatina.  Ali  Stjepan  Verbeci  ne  htjede  primiti  ponudjenoga  mu  dara,  ved  predloii,  da 
se  onih  25  denara  od  svake  forinte  pokloni  kraljici,  koja  je  poglavito  doprinijela,  da  je 
kralj  na  sabor  dosao  i  zeljama  plemstva  ugodio. 

Jo§  istoga  dana  vratio  se  je  kralj  u  Budim,  izpraden  burnim  poklicima  udobrovo- 
Ijenoga  plemstva.  Sabor  ostao  je  jo§  neko  vrijeme  na  okupu,  te  je  stvorio  ili  obnovio 
viSe  zakljudaka  o  obrani  zemlje,  o  uredjenju  drzavnoga  vijeca,  o  zupanijskim  kapetanima, 
i  drugo.  Na  to  se  je  plemstvo  raziSlo  zadovoljno,  misledi,  da  je  skrSilo  oligarhe,  pak  da 
de  sada  svanuti  bolja  vremena.  I  papinski  nuncij  Burgio  radovao  se  je  pobjedi  plemstva. 
kao  i  tomu,  §to  su  bili  uklonjeni  iz  zemlje  markgrof  Juraj  Braniborski  i  carski  posla- 
nici;  ali  se  nije  nadao  miru,  nego  jo§  burnijim  vremenima.  On  je  smatrao,  da  je  sav 
preokret  bio  samo  u  prilog  Ivanu  Zapolji,  pak  da  ce  taj  jo§  odludnije  nego  prije  nasto- 
jati,  da  se  popne  na  prijestolje.  Ta  bilo  je  privrienika  njegovih,  koji  su  odito  navije§tali, 
>kako  de  Ljudevita  odpremiti,  da  vlada  na  drugome  svijetu,  a  kraljem  ce  proglasiti  voj- 
vodu  Ivana,  koji  de  se  onda  ozeniti  kraljicom  Marijomc.  I  zaista  se  je  dinilo  nakon  sa- 
bora u  Hatvanu,  da  je  Ivan  Zapolja  kud  i  kamo  ugledniji  i  modniji  od  samoga  kralja. 
Samo  je  bilo  pitanje,  hode  li  sloga  izmedju  erdeljskoga  vojvode  i  novoga  palatina 
vazda  trajati? 

(Banovanje  kneza  Ivana  Karlovida  1521.  do  kotovoza  1524;  Turci 
osvoji§e  Knin  i  Skradin  1522.,  Ostrovicu  1523.,  pred  Klisom  biSe  suzbi- 
jeni  1524.  Hrvati  se  priklanjaju  Habsburgovcu  Ferdinand u).  Ban  Petar 
Berislavic  bijaSe  poginuo  u  vrlo  osudno  doba  za  izmoreno  ved  kraljevstvo  hrvatsko.  Sam 
kralj  Ljudevit  II.  uvidjao  je  jasno,  da  se  mora  §to  prije  pobrinuti  za  novoga  bana^  kako 
se  to  razabira  iz  njegova  pisma  od  1.  lipnja  1520.  Dne  2.  srpnja  govori  ved  o  banima, 
koji  bi  se  imali  namjestiti  (banis  deinceps  constituendis).  Ali  driavno  vijede,  u  kojema 
se  je  o  popunjenju  banske  stolice  vi^  puta  vijecalo,  nije  ni  17.  srpnja  bilo  sloino,  kome 
da  povjeri  tu  znamenitu  i  tegotnu  dast.  Mletadki  poslanik  Lovrinac  Orto  javlja  toga 
dana,  da  vijede  nije  jo§  ni§ta  zakljudilo  (non  fu  fato  conclusione  alcuna);  ali  pridaje 
kako  se  dini,  da  de  banom  postati  krbavski  knez  Ivan  Karlovid,  jer  za  nj  radi  svemodni 
lada  kardinal  i  nadbiskup  ostrogonski  Toma  Bakad  od  Erdeda.  koji  mu  je  u  svojti  (pa- 
rente  dil  cardinal  Strigoniense). 


,i6  KRALJ   LJUDEVIT  IL   JAGELOVlfi   (1516 — 1526.). 

I  zaista  se  je  knez  Ivan  Karlovic  mogao  smatrati  najzgodnijim  kandidatom  za 
bansku  stolicu.  Njegova  driavina  bila  je  prostrana;  obuhvatala  je  brojne  gradove  i 
kotare  u  vi§e  iupanija  i  zupa  s  obje  strane  Velebita,  te  je  medjaSila  na  iztoku  s  turskim 
carstvom  (s  turskom  Bosnom  oko  Kamengrada  i  Klju6a),  a  na  zapadu  s  posjedima 
mletadke  obdine  u  Dalmaciji.  K  tomu  je  od  mladih  godina  svojih  vikao  bio  gotovo  svaki 
dan  gledati  Turcima  okom  u  oko,  te  je  doslije  nebrojeno  puta  morao  s  njima  mejdan 
dijeliti  i  u  malim  okr§ajima  i  u  velikim  bojevima.  On  je  izvrstno  poznavao  nac^in  tur- 
skoga  ^etovanja  i  ratovanja,  ta  kroz  njegove  su  oblasti  oni  mnogo  prolazili  provaljujudi 
u  primorsku  Hrvatsku,  u  zemlje  carske  i  mletaSke  na  zapadu.  Borbe  s  Turcima  bile  su 
njemu  dosada  svakdanji  kruh;  za  tih  borba  dote26alo  mu  je  ved  u  nekoliko  mahova 
tako,  da  je  u  dasovima  zdvojnosti  smijerao  ostaviti  svoju  nesrecnu  djedovinu.  Bio  je 
zato  najsposobniji  da  bude  banom,  jer  je  branedi  hrvatsko  kraljevstvo  branio  i  svoju 
plemen§tinu,  koja  je  vazda  bila  prva  na  udaru.  Napokon  su  i  njegove  rodbinske  veze 
ulijevale  nade,  da  bi  mogao  s  pomodu  svojih  rodjaka  i  svojaka  ne  samo  uzdrzati  ugled 
banske  6asti,  nego  i  skupiti  gto  vi§e  snage  za  obranu  kraljevstva.  Njegova  majka  Doro- 
teja  bila  je  rodom  Frankapanka  od  loze  brinjsko-trza6kih  knezova,  a  jedna  sestra  nje- 
gova, po  imenu  Jelena,  bila  je  udata  za  kneza  Nikolu  Zrinskoga,  kojega  se  je  vladanje 
(Zrinj,  Pedaljgrad,  Dobra  njiva,  Novigrad,  Komogovina)  takodjer  prostiralo  u  neposrednoj 
blizini  turske  Bosne.  Nadalje  je  druga  sestra  njegova,  po  imenu  Katarina,  bila  udata  za 
mletackoga  patricija  Bernardina  da  Lezze,  te  je  ba§  po  toj  svojti  svojoj  stekao  knez 
Ivan  Karlovic  brojnih  prijatelja  u  Mletcima,  koji  su  ga  pomagali  svakim  naSinom,  da  se 
uzmogne  odrzati  u  svojoj  postojbini.  Obcina  mletaCka  uzimala  je  dapade  kneza  Ivana  i 
u  svoju  sluzbu,  te  mu  je  davala  godiSnju  placu  za  uzdrzavanje  Ceta,  s  kojima  je  odbijao 
turske  navale  ne  samo  od  svojih  posjedovanja,  nego  i  od  mletaCkih  oblasti,  koje  su  bile 
njegovom  drzavinom  zaStidene.  Napokon  je  knez  Ivan  od  nedavna  bio  po  2eni  svojoj 
doSao  u  svojtu  sa  svemocnim  kardinalom  Tomom  Baka6em  od  Erdeda,  kao  i  sa  zagre- 
baCkim  biskupom  ^imunom  od  Erdeda,  te  se  je  mogao  pouzdavati  u  ta  dva  najuglednija 
prelata  u  Ugarskoj  i  Slavoniji. 

Premda  je  dakle  §to§ta  bilo  u  prilog  tome,  da  se  banska  fiast  povjeri  knezu  Ivanu 
Karlovidu,  ipak  on  nije  tada  postao  banom  hrvatskim.  Razlogu  za  to  tezko  se  je  do- 
misliti,  jer  se  nigdje  ne  spominje;  no  mogude,  da  je  on  sam  nije  htjeo  primiti.  Mogude 
je  drzavno  vijece  u  obce  odustalo  od  toga,  da  popuni  bansku  dast,  jer  nije  bilo  novaca, 
da  daje  banu  placu  za  uzdriavanje  deta;  moguce  je  takodjer,  da  nije  kneza  Ivana  Kar- 
lovida  bilo  tada  u  domovini,  jer  se  spominje,  da  je  3.  lipnja  1520.  stupio  u  bratovStinu 
sv.  Duha  u  Rimu.  Bilo  §to  mu  drago,  svakako  stoji,  da  kralj  nije  povjerio  banske  dasti 
knezu  Ivanu,  pade  da  je  napokon  nije  ni  popunio,  i  daje  ostala  izpraznjena  preko 
godine  dan  a,  jer  se  jo§  29.  svibnja  1521.  govori  o  »bududem  banu  kraljevine  Sla- 
vonije<  (futuro  bano  regni  Sclavonic).  U  to  vrijeme  bilo  je  prepugteno  hrvatsko  kra- 
ljevstvo posve  svojoj  tuznoj  sudbini.  Pojedini  kapetani  branili  su  dodu§e  kraljevske  gra- 
dove sa  svojim  posadama,  koliko  su  mogli,  ali  inade  zapinjali  su  svi  poslovi  u  zemlji,  jer 
niti  je  bilo  valjane  uprave  ni  destita  suda.  Cini  se  zaista,  kao  da  je  tada  kralj  mislio 
napustiti  posve  Hrvatsku,  i  da  je  istina,  Sto  javlja  mletadki  poslanik  Orio,  kako  mu  je 
kralj  jednom  rekao,  da  ona  za  nj  ni§ta  ne  vrijedi.  Kraj  takih  prilika  nije  dudo,  da  su 
hrvatski  knezovi  stall  razmiSljati  o  svome  spasu.  Na  koncu  1520.  sastaju  se  knez  Ivan 
Karlovid,  knez  Bernardin  Frankapan  sa  svojim  sinovima  i  rodjacima,  i  onda  knez  Nikola 
Zrinski  vi§e  puta  na  dogovore,  koje  nastavljaju  i  prvih  mjeseci  slijedede  godine.  Dolazi 
pade  i  neki  Hasan  od  Zvornika  kao  punomocnik  sultanov  iz  Carigrada.  Svijet  natuca, 
da  se  hrvatska  gospoda  pogadjaju  s  Turcima,  da  ce  se  ditava  Hrvatska  od  Save  do 
mora  pokoriti  sultanu  i  harad  mu  pladati.  Kardinal  Toma  Bakad  od  Erdeda  hvali  se 
doduSe  na  podetku  veljade  1521.  pred  mletadkim  poslanikom  u  Budimu,  kako  su  zagre- 


BANOVANJK   KNKZA   IVANA    KARL0V16a    (1521.    DO    KOLOVOZA    1524.).  317 

baCki  biskup  Simun  od  Erdeda  i  knez  Petar  od  Erdeda  sredao  osujetili  pogodbu 
hrvatskih  knezova  s  bosanskim  palom;  ali  za  mjesec  dana  —  17.  oiujka  —  dolazi  u 
mletaiko  vijede  skradinski  biskup  Toma  Niger  kao  poslanik  hrvatskih  knezova,  te  o6i- 
tuje  u  njihovo  ime,  da  ce  se  oni  sa  sultanom  nagoditi  i  haraC  mu  obedati,  ako  im 
obcina,  papa  i  ostale  kr§canske  vlasti  ne  pomognu.  U  svibnju  opet  nalazi  se  u  Budimu 
knez  Ferdinand  Frankapan  s  vi§e  drugova  svojih,  te  javlja  kralju,  da  ce  se  hrvatski  kne- 
zovi  pokoriti  Turcima,  ako  im  do  konca  mjeseca  ne  dodje  ozbiljna  pomod. 

Hrvatskim  knezovima  ne  bi  pomodi  ni  odkuda,  ali  se  oni  uza  sve  to  ne  podlo- 
iiSe  sultanu.  Poslaniiki  tajnik  mletadki  u  Budimu,  Franjo  Massaro,  javlja  doduSc 
16.  srpnja  u  Mletke  svome  prijatelju  Danijelu  Renieru:  ^H^vati  se  nagodiSe  s  Turcima 
i  obedaSe  im  haraiw;  no  ta  vijest  nije  bila  istinita.  Hrvatska  su  gospoda  doduSe  ago- 
varala  s  bosanskim  sandzakom  i  sultanovim  pouzdanicima  u  ono  vrijeme,  kad  je  Su- 
lejman  dizao  veliku  vojsku  svoju  na  Beograd,  jer  su  time  htjeli  odvratiti  buru  od  svoje 
domovine,  §to  im  je  donekle  po§lo  i  za  rukom;  ali  dogovori  nijesu  doveli  do  konaCnih 
pogodaba,  pa6e  kad  su  se  zgadjale  osudne  borbe  u  Srijemu  i  oko  Beograda  u  mjesecu 
kolovozu  1521.,  onda  je  banovac  Pavao  Kere6enji  sa  1500  hrvatskih  konjanika  iz  Zde- 
naca  poSao  u  Ugarsku,  da  se  pridruzi  kraljevoj  vojsci  kod  Tolne,  dok  je  knez  Bernardin 
Frankapan  sa  svojim  6etama  stajao  na  straii  u  Biha<5u,  da  zakr6i  bosanskim  Turcima 
put  u  hrvatsku  zemlju.  Prema  tomu  nijesu  dogovaranja  hrvatske  gospode  s  Turcima  u 
prvoj  polovici  1521.  ni  imala  druge  svrhe,  nego  da  sultana  zavaraju,  a  u  isto  vrijeme  da 
potaknu  svoga  kralja  i  ostale  vlasti  krScanske  na  pomod  za  tuznu  zemlju  svoju.  Hrvati 
nijesu  ni  mislili  na  ozbiljnu  pogodbu  s  Turcima,  to  manje,  §to  im  je  ba§  tada  sinula 
nova  nada,  kad  je  mladi  nadvojvoda  Ferdinand  preuzeo  upravu  susjednih  njima 
austrijskih  zemalja. 

Jamadno  je  i  Ferdinand  doprineo  —  naravno  zabrinut  za  svoje  austrijske  zemlje 
—  da  je  kralj  Ljudevit  nakon  pada  Beograda  opet  neku  brigu  posvetio  hrvatskomu 
kraljevstvu.  Kralja  je  nagnao  na  to  i  odludni  postupak  njegovih  kapetana  u  Kninu  i 
Skradinu,  koji  bijahu  doSli  k  njemu  u  Peduh,  te  mu  polozili  svoje  dasti,  da  ih  ne  stigne 
Ijaga  i  kazna  nevjere,  ako  bi  izgubili  povjerene  im  gradove,  kojih  nijesu  mogli  vi§e  bra- 
niti  radi  pomanjkanja  ratnih  potrebStina.  Ljudevit  je  jedva  sklonio  redene  kapetane,  da 
da  su  se  povratili  na  svoja  mjesta;  a  na  to  je  namah  ozbiljnije  podeo  misliti,  kako  da 
popuni  izpraznjenu  baniju  hrvatsku.  Vec  na  podetku  listopada  natucalo  se  je  o  tom, 
kako  je  kralj  imenovao  banima  kneza  Ivana  Karlovica  i  zagrebadkoga  biskupa  Simuna 
od  Erdeda;  medjutim  nagadjanje  izpunilo  se  je  samo  glede  prvoga.  Na  koncu  listopada 
ili  prvih  dana  studenoga  1521.  boravio  je  knez  Ivan  Karlovid  u  Budimu,  gdje  je  ugovarao 
s  kraljem  i  njegovim  vijecnicima,  uz  koje  bi  uvjete  primio  namijenjenu  mu  Cast.  Bududi 
da  je  knez  dobro  znao,  da  6e  ga  kralj  neuredno  i  nedostatno  pomagati,  nije  nikako 
htjeo  primiti  vrhovno  zapovjednidtvo  nad  kraljevskim  gradovima,  kojih  je  jo§  uvijek  pri- 
lidno  u  zemlji  bilo  (Senj,  Knin,  Skradin,  Klis),  jer  nije  htjeo,  da  ga  bijede,  ako  bi  po 
nedadi  ili  nemaru  koji  od  njih  do§ao  u  neprijateljske  ruke.  I  tako  bi  onda  odredjeoo, 
da  kapetani  kralj evskih  gradova  u  Hrvatskoj  budu  sami  odgovorni  za  sve,  §to  udine  ili 
propuste,  a  ban  da  6e  braniti  zemlju  jedino  na  otvorenom  polju,  a  uz  to  viiiti  i  ostale 
poslove  upravne  i  sudadke. 

Tako  je  Ivan  Karlovid  prvih  dana  studenoga  1521.  postao  hrvatskim  banom.  Bilo 
je  to  moida  najtuznije  doba,  §to  ga  pamti  krvava  prollost  hrvatska.  Jo§  se  nije  bio 
pravo  uiivio  u  bansku  dast,  morao  je  drugn  svomu  Petru  Keglevidu  spasti  grad  Buiim. 
Keglevid  je  naime  bio  u  kraljevskoj  sluibi  kao  ban  jajadki,  a  u  njegovu  gradu  Buiimu, 
koji  je  stajao  na  medji  blizu  turske  Bosne,  bili  su  u  tamnicama  zatvoreni  mnogi  turski 
suinji.  Ti  se  nekako  prevarom  oslobodiSe  veriga  i  tamnice,  pak  poubijaSe  straie  i  obla- 
daSe  gradom.  To  bijaSe  velik  udarac   i  za  Keglevida  i  za    ditavu  zemlju,  kojoj  je  zapH- 


2,g  KRALJ    LJUDEVIT   11.   JAGELOV16   (1516. — 1526.). 

jetila  najveda  opasnost.  Ban  je  Ivan  Karlovic  na  prve  glase  o  toj  pobuni  pohitao  pred 
Buiim,  da  zaprijedi  jo§  vece  zlo.  No  ne  imajudi  dovoljno  vojske,  da  silom  opet  osvoji 
grad,  ne  htjede  juriSati  na  nj,  nego  utanaci  s  buntovnim  Turcima,  da  ce  mu  oni  predati 
grad  i  sve  u  njemu,  a  zato  im  budi  slobodno  vratiti  se  u  svoju  postojbinu  Jo§ 
26.  sijednja  1522.  izdao  je  Petar  Keglevid  pismo  pred  dazmanskim  kaplolom,  u  kojemu 
je  pohvalio  bana  Ivana  Karlovica  radi  toga  djela  i  potvrdio,  da  mu  je  ne  samo  grad 
Buzim,  nego  i  sva  posjedovanja  oko  njega  drage  volje  povratio;  all  namah  zatim  pla- 
nule  su  izmedju  oba  bana  razmirice,  uslijed  kojih  je  Petar  Keglevic  nemilo  opadnuo 
svoga  druga  pred  samim  kraljem.  Obijedio  ga  je  medju  inim,  kako  ne  ce  da  vrati  grad 
Krupu  Erdedima,  koji  mu  je  pokojni  kardinal  Tomo  Baka6  dao  samo  na  uzivanje  do 
opoziva;  kako  je  nadalje  u  prijasnje  vrijeme  vi§e  puta  dozivao  Turke  u  zemlju  i  s  nji- 
hovom  se  pomocu  boric  protiv  Emerika  Tureka  i  Franje  Berislavica  Grabarskoga,  kao 
i  protiv  banskih  tela,  obudovljele  banice  Beatrice  Korvinke;  napokon  kako  je  podinjao 
i  druge  izgrede  i  nevjere  protiv  kralja  i  drzave.  Na  tako  tezke  potvore  izdao  je  kralj 
Ljudevit  23.  veljade  u  Budimu  pismo,  u  kojemu  je  pozvao  sve  i  svakoga,  da  svjedoci 
protiv  Ivana  Karlovica,  ako  moze  §to  potvrditi  od  onoga,  radi  6ega  je  od  Keglevida 
obtuJen.  Oni  se  medjuiim,  da  se  nitko  nije  na§ao  te  potvrdio  potvore  jajadkoga  bana; 
a  to  je  mozda  doprinijelo,  da  se  je  Petar  Keglevic  u  ono  vrijeme  odrekao  svoje  dasti, 
na  §to  je  kralj,  ne  imajuci  drugoga  zgodnoga  muza,  baniju  povjerio  Gilethfiju,  kojemu 
)e  bilo  braniti  ne  samo  Jajce,  nego  i  Banjaluku  i  VrbaSki  grad.  Opreka  medjutim  izmedju 
bana  Ivana  Karlovica  i  Petra  Keglevica  obstojala  je  i  dalje;  jo§  25.  kolovoza  1522.  po- 
ziva  kralj  virovitickoga  vlastelina  Ivana  Banica  (Banffy)  od  Lendave,  da  predade  neko 
pismo,  iz  kojega  bi  se  prema  tuzbi  Petra  Keglevica  moglo  doznati,  kako  je  Ivan  Kar- 
lovid  prisegu  i  obecanje  svoje  pogazio,  kad  je  po  smrti  hercega  Ivani^a  Korvina  s  po- 
mocu Turaka  oteo  njegovim  kapetanima  grad  Mutnicu. 

Vec  pri  prvome  koraku  u  banovinu  svoju  namjerio  se  je  Ivan  Karlovic  na  goleme 
zaprijeke  i  protiv§tine,  i  to  bas  ondje,  gdje  bi  morao  nadi  najizda§niju  podporu.  Jajadki 
ban  i  hrvatski  plemid  opro  se  svome  drugu  i  suplemeniku.  Ali  Karlovica  kao  da  sve  to 
nije  mnogo  smetalo,  vec  nasuprot  bodrilo,  da  sto  moguce  viSe  cini  za  obranu  povjerenoga 
mu  kraljevstva.  Pri  tome  nije  se  toliko  pouzdavao  u  kralja  Ljudevita,  koji  bijase  oti§ao 
u  CeSku,  i  za  kojega  je  upravljao  Ugarskom  palatin  Stjepan  Bator  (in  absencia  regie 
maiestatis  locumtenens),  nego  je  potrazio  i  na§ao  pomoci  u  nadvojvode  Ferdinanda  i 
upravitelja  njegovih  austrijskih  zemalja.  Dne  15.  ozujka  1522.  piSe  ban  Ivan  Karlovid  iz 
svoga  grada  Udbine  pismo  nadvojvodi  Ferdinandu,  »svomu  vazda  premilostivomu  go- 
spodaru*  (domino  nostro  semper  graciosissimo),  u  kojemu  se  njemu  zahvaljuje  za 
300  dukata,  koje  mu  bijaSe  poslao  po  svojim  sluzbenicima  za  uzdrzavanje  uhoda  (pro 
tenendis  exploratoribus).  Nadalje  ga  moli,  da  kao  dosad  pomaze  i  Stiti  njega  samoga 
i  krajinu  hrvatsku,  jer  nema  inaie  nikoga,  koji  bi  ga  podupirao.  Turci  naime  neprestano 
(continue)  stoje  na  krajini,  te  zadavaju  mnogo  jada  i  §tete  svojim  provalama.  Cuje  se 
dapaCe,  kako  se  bosanski  pa§a  sprema,  da  sa  svom  silom  svojom  dodje  podsjedati  Krupu 
ili  Bihad.  Nekoliko  dana  zatim,  27.  ozujka,  pi§e  ban  pismo  iz  svoga  grada  Mutnice 
upraviteljima  i  vijecnicima  doljne  Austrije,  te  ih  potanje  obavje§cuje  o  turskim  provalama 
i  namjerama.  On  im  javija,  kako  je  netom  brojna  turska  vojska  preko  gora  provalila  u 
hrvatske  strane  i  njegova  imanja,  koja  su  blize  moru;  s  toga  se  je  vrlo  prepao,  i  jer 
je  suvi§e  bio  udaljen  od  onih  krajeva,  i  jer  nije  imao  deta,  da  im  u  susret  podje.  Me- 
djutim je  puk  u  onim  stranama  po  uhodama  bio  ubavijeSten  o  dolazku  Turaka,  te  se  je 
za  vremena  mogao  bijegom  spasti.  Turci  s  toga  nijesu  mogli  mnogo  State  uSiniti,  ved 
su  neki  das  podsjedali  jedan  njegov  grad  i  onda  otiSli.  Po  jednomu  turskomu  suznju, 
kojega  su  banovi  sluzbenici  zarobili,  doznalo  se  je,  da  je  redena  vojska  bila  poslana  od 
pa§e  bosanskoga,  samo  da  razvidi  stanje  i  broj  vojske  u  hrvatskoj  kraljevini,  a  na  to  bi 


BANOVANJB    KNEZA    IVANA    KARLOVi£a    (1521.   DO   KOLOVOZA    1524.).  319 

iza  petnaest  dana  sam  pa§a  imao  s  topovima  doci  u  Liku,  te  podsjesti  kraljevske  i  ba* 
nove  gradove,  i  dotle  se  kudi  ne  povratiti,  dok  ih  ne  osvoji.  Ban  traii  pomodi.jer  mu 
je  nedavno  zajednidki  gospodar  (dominus  noster  communis),  naime  nadvojvoda  Ferdinand, 
pisao,  neka  se  naprosto  na  njih  obrati,  ako  hi  ga  prijeka  potreba  sna^la.  Neka  mu 
po^lju  bar  300  vojnika  s  neSto  konjanika,  i  to  Sto  brze,  da  bi  jo§  prije  0£na£enoga  dana 
mogao  neprijatelja  suzbiti,  jer  de  inade  Hrvatska  propasti  (alioquin  actum  erit  de 
Croacia).  »I  ja  se  po  danu  i  po  noci  trsim  da  skupim  dete,  te  sam  naredio,  da  se  ta- 
kodjer  iz  Slavonije  pozure  Sto  moguce  brojnije  cete  meni  poslati*. 

Bila  je  zaista  skrajnja  nuzda,  da    se  ban  dobro    pripravi  i  obskrbi,  jer  su  se  Turci 
spremali  udariti  na  Hrvatsku  s  vecom  zestinom,  nego  ikad  prije.  Sultan  bio  je  naime  ozlo- 
jedjen,  sto  su  hrvatski    knezovi  proSle    godine  za  podsade    Beograda,  dogovarajudi  se  o 
predaji,  umjeli  odkloniti  vede  zlo  od  svoje    domovine  i  tako  Turke  nadmudriti.  Trebalo 
se  je  osvetiti  Hrvatima;  s  toga  se  ne  de   Turci    zadovoljiti   obidnim   provalama   i  pusto- 
§enjem  zemlje,  nego  ce  bosanski  i  mostarski   pasa,  pomagani    detama    iz    Carigrada,  na- 
scojati,  da  po  Sto  po  to  osvoje  poglavite  gradove  hrvatske  kraljevine,  koji  su  dosad  bill 
§tit  i  obrana  n]ezina.  Bududi  da  su  se  Turci  spremali  na  sustavno  podsjedanje  krajiikih 
gradova,  nije  dudo,  da  je  paiatin    Stjepan    Bator    bio    osobito  zabriaut  za  Jajce,  kako  se 
razabira  iz  njegova  pisma  od  15.  ozujka  1522.,  kojim  zapovijeda   zagrebadkomu  biskupu 
^imunu    od   Erdeda,  da    §to   prije   digne   na   noge    svoje    banderijaice,  koji    bi    pomogli 
unijeti  zito  u  redeni  grad.  A  kako  su  se  tek  uzrujali  iiteiji  onih  gradova  i  varoSi,  kojima 
se  je  biio  bojati,  da  ce  osjetiti  jarost  tursku!    Najbolje   se  ogleda  tezka  briga  tih  iitelja 
u  pismu,  §to  su  ga  skradinski    gradjani    sa    svojim   knezom  Markom  JuSidem  29.  oiujka 
upravili  na  kralja  Ljudevita.  >Mislimo<,  pisu  oni,  »da  nije  nepoznato  va§emu  velidanstvu, 
kako  je  vec  od  mnogo  godina  radi  predestih  provala  bijesnib    luraka  toliko  naroda  ne- 
stale  i  odvudeno    u   Tursku,  da   nikako  vi§e  ne  mozemo   baviti  se  duvanjem  i  obranom 
toga  prenesrecnoga  grada  Skradina.  Zeledi  ipak  na§u  vjernost,  na  koju  smo  poput  na&ih 
predja  prema  velidanstvu    vaSemu    obvezani,    neoskvrnuto    odrzati    i  destito  saduvati,  po- 
slali  smo  minulih  dana  kljude  redene  varo§i  k  vaSemu  velidanstvu  po  plemenitim  naSim 
sugradjanima  Jurju  Stansidu  i  Mihajlu  Skvorlidu  (s  molbom),  da   bi  va§e  vehdanstvo  do- 
stojalo  rijeSiii  nas  (duvanja),  te  odsad  samo  vodilo  brigu  oko  nje  i  upravljalo  njom,  kako 
bi  se  bolje  i  podesnije  cinilo.  Sada  pak,  bududi   da   se    vrlo   jaka  vojska  turska  skuplja 
u  Smju  i  Cadvini,  dali  smo  tri  strane  redene  varoSi    Skradina  ograditi  i  zatvoriti  zidom, 
da  se  §to  zgodnije  zaStititi   i    braniti    uzmognemo.    S  toga  molimo  vaSe  velidanstvo  kao 
naSega   premilostivoga    gospodara,   da    udostoji   redene    na§e    poslanike    natrag  poslati  i 
nama  dobrostivo  dozvoliti,  da  bar  s  da§du  smijemo  odavle  otidi,  jer  viie  u  sluzbi  va&ega 
velidanstva  ostati  ne  mozemo.     Vi§e  toga  reci  de  va§emu    velidanstvu    na§  plemeniti  »u- 
gradjanin  Baltazar  StipSid,  kojemu  neka   vjeruje  kao  nama  samima.    Zelimo,  da  bi  va§e 
velidanstvo    zajedno     s    prejasnom    kraljicom,     gospom     naSom     premilostivom,     ostalo 
sredno  i  zdravok 
Ik         Ovo  je  posljednja   poruka    nevoljnih   Skradinjana,  koji   su  nagovijeStali  skoru  sud- 
binu  svoga  grada.  Vec  prvih  dana  iravnja  duje  se  sa  svih   strana  o  zestokim  provalama 
Turaka  u  hrvatske  oblasti,  pade  i  u  susjedne   zemlje    nadvojvode  Ferdinanda.  Zemaljski 
kapetan  u  Kranjskoj,  po  imenu  Ivan  TurjaSki  (Auersperg),  zatira   zemaljski  kapeian  Ata- 
jerski  Sigismund  Dietrichstein,  kao  i  pojedmi    mjestni   kapetani  u  tima  vojvodmama  uz- 
zurbali  se  i  pregnuli,  da  stanu  na  put  pustoSenju    turskih    haradiija    u  svojim    zemljama. 
Poslali  na  to  u  Slavoniju  i  neSto  deta  pod    Sigismundom  Weichsclbergcrom,  kojemu  je 
bila  zadada    pomagati    bana   ivana   Karlovida   i   njegova   banovca    Pavla  Kcrcdenja.  Ban 
Ivan  Karlovic  stajao  je  jo§  14.  travnja  u  Mutnici,  odakle  je  tralio  pomodi  od  kranjskoga 
zemaljskoga  kapetana,  all  ved  nekoliko   dana  poslijc,  svakako  prije  22.  travnja,  sukobio 
se  je  negdje  s  Turcima,  koji  su  se  krcati   plijena   vradali   iz   Kranjske    i  sjeverozapadne 


■ 


KRALJ    LJUDEVIT    II.   JAGELOV16    (1516.— 1526.). 

Hrvatske.  Ban  je  imao    uza  se    2000    konjanika,  te  je   u  osudnom  boju  odrzao  pobjedu, 
prinudivgi  neprijatelja,  da  mu  ostavi  barem  jedan  dio  ugrabljenoga  plijena  i  roblja. 

Opisana    provala    turska    bila   je    medjutim    tek    predteda    joS   ieScih   borba.    Dne 
29.  svibnja  javlja  ban   Ivan   Karlovic    iz    Mutnice,  kako  se  pa§a  bosanski    zajedno  s  bo- 
sanskim  sprema  na  veliku  vojnu,  te  kako  ce  oni  za  dvanaest  dana  udariti  ili  na  austrijske 
zemlje,  da  ih  pustose,  ili  na  Hrvatsku,  da    do  kraja  osvoje    njezine  gradove.    Malo  dana 
zatim,  dne  3.  lipnja,  javlja  iz  Krizevaca  Sigismund  Weichselberger,  koji  je  onamo  do§ao 
na    sabor    siavonskih    staleia,  kako  je  stigao   banov   teklid   iz  Hrvatske   s  vijeScu,  da  su 
Turci  s  velikim    brojem    Ijudi   i   s   mnogo   topova    osvanuli   pred    nepredobitnim  dosad 
gradom  Kninom,  te  poieli   na  nj    hrabro  jurigati.    Ban  moli,  neka  se  §to  prije  o  torn 
obavijeste  kapetani  u  Ljubljani  i  Kranjskoj,  da   bez  ikakva  krzmanja  pohitaju  sa*  svojim 
pjeSacima  i  konjanicima  u  Biha6,  gdje  ce  ih  on  Cekati  sa  svojom  vojskom.  Vracajudi  se 
iz  Kri2evaca  u  juznu  Hrvatsku  pi§e  opet  sam  ban  Ivan  Karlovid  6.  lipnja  iz  Topuskoga 
upraviteljima  austrijskih  zemalja,  kako  mu  je  stigla  izvjestna  vijest,  da  su  Turci  podsjeli 
grad  Knin,  te  udaraju  na  nj  iz  topova  dan  i  noc.  On  se  zivo  boji,  da  bi  taj  put  mogao 
pasti  redeni  grad,  pak  zaklinje  upravitelje,  da  mu  za  volju  Bozju  poSlju  neSto  vojske,  jer 
bi  >moida  mogao  pomenuti    grad   osloboditi  i    spasti,  te   neprijatelja   protjerati  (filleicht 
mechten   wier   das    benant    geschloss    erledigen    und    erretten    und  die  feindt  verjagen). 
Dok   se  je   ban    spremao   i   skupljao   vojsku,   da    podje    podsjednutomu   Kninu    u 
pomoc,  bijaSe  taj  grad  ved  spao  u  tursku  vlast.  Bosanski  i  hercegovadki  sandzaci  bijahu 
jo§  pod  konac  svibnja  osvanuli  sa  25.000   Ijudi  i  s  mnogo  topova   pred  Kninom,  u  ko- 
jemu  je  tada  zapovijedao  hrvatski  plemid  Mihajlo  Vojkovic  iz  KlokoCa.  Taj  ili  nije  imao 
dosta   momCadi,  da  se   brani,  ili  se  je    prepao   turske    sile,  pak  je  ved  nakon  nekoliko 
juri§a  stao  ugovarati  o  predaji.  I  zaista  su  Turci,  samo  da  se  zadobave  toliko  iudjenoga 
grada,  pristali  na  pogodbu,  te  posadi  dozvolili  slobodno  otici,  posto  im  je  Knin  na  vjeru 
predala.   Po  mletadkim   vijestima   zgodilo    se   je   to  jo§    28.  svibnja  u  odi  Spasova  dne. 
Glasi  o  padu  Knina  djelovali  su  potresno  po  ditavoj  nesrednoj  Hrvatskoj.  Nevoljni 
i  zdvojni  zitelji  Skradina,  dim  su  dull,  da  se  je  Knin  predao,  ostavili  su  s  mjesta  svoj 
slabo  utvrdjeni  grad    i    varoS,  te   su   se   razbjegli    na   sve   strane:   jedni   su    se    sklonili 
u  mletadki    Sibenik,  a    drugi    su  trazili   spas    svoj    na    otocima.    Na  to    su    slavodobitni 
Turci  namah  zauzeli  opustjeli  Skradin,  te  smjestili  u  nj  posadu  od  500  Ijudi.    Ban   Ivan 
Karlovic  bio  je  gotovo  bijesan  na  Vojkovida,  smatrajudi  jamacno,  da  mu  nije  bilo  nuzdno 
grada  prije  reda  predati.    Razpoloienje  u  Hrvatskoj    ogleda  se  najbolje  u  pismu,  §to  ga 
je  12.  lipnja  opat  Andrija  pisao  iz  Topuskoga  zagrebadkomu  biskupu  Simunu  od  Erdeda. 
»Pro§loga  dana  (11.  lipnja)  pisao  sam  precastnomu  gospodstvu  vasemu  o  gubitku  Knina 
i   Skradina;  sada  su  pak  Turci  podsjeli  Klis  i  na  nj  udaraju.    Prolle  nodi  prenodili 
su  kod  mene  detiri  dovjeka,  koji  su  nazocni  bili,  kad  su  Turci  opasali  Klis  i  podeli  na  nj 
juriSati;  ti  Ijudi  pohitali   su    po   pomod   pred  kraljevsko  velidanstvo.  Jednako  su  knezovi 
Slunjski   (Juraj  II.  i    Matija   II.  Frankapani)  zauzeli    grad  Mihajla    Vojkovida,    po    imenu 
Klokod,  u  kojemu  su  bila    samo    dva    dovjeka  .  .  .  Tu  su   naSli    takodjer  sve  prazke  to- 
pove  (barbatos   Pragenses),  koje    bijaSe    kraljevsko    velidanstvo    dalo    za   obranu  Knina; 
kako  se  ka2e,  dali  su   ih    odvesti.  Mihajla  je  (Vojkovida)  dao    ban,  kako  se  govori, 
okovana  odvesti  u  Udbinu.    Sada   ku§a   gospodin   ban   osvojiti    grad   Cetin,  te  se 
misli,  da  ga  je  danas  podsjeo.  On  bo  prijeti  knezovima  Slunjskima,  Sto  su  ono  udinili,  a 
nemaju  naloga  od  kraljevskoga  velidanstva.  Ti  su  knezovi  prionuli  za  kneza  Bernardina 
i  pripravljaju  se  za  rat  protiv  bana,  ali   §to   de  se  medju  njima    zgoditi,  ne  znam.  Juder 
je  umro  knez  Nikola  (VI.  Frankapan)   Trzadki.    Gradove   i    sva  ostala   imanja  zauzeo  je 
ban  za  sebe.  Nadalje  onoga  paSu,  koji   osvaja   gradove   nutarnje   Hrvatske,  zovu  pa§om 
mostarskim;  drugi  je  paSa  bosan.ski,  koji  se  sprema  osvajati  grad  Bihad.    Kazu,  da  je  u 
njega  brojna  vojska.  Znadem,  da   de  jedan  dio   vojske   opasati  Bihad,  a  drugi  dio  kuSat 


BANOVANJE    KNEZA    IVANA    KARL0Vi6a    (1521.    00    KOLOVOZA    1524). 


3«« 


ce  pustoSiti  ove  krajeve  medju  rijekama  Unom  i  Savom.  S  toga  molim  vaSu  predastnost 
kao  gospodina  svoga  premilostivoga,  neka  mi  dostoji  dati  jednu  centu  salitra,  da  bi  lakSe 
mogao  neprijatelju  odoljeti  .  .  .<  Iz  pisma  razabiramo,  da  je  ban  plemica  Mihajla  Voj- 
kovida  prema  odredbama  starijih  dekreta  radi  gubitka  Knina  i  Skradioa  odludio  kazniti 
ne  samo  tamnicom,  nego  i  tim,  da  mu  oduzme  njegov  grad  Klokod.  Ali  pri  tome  pre- 
tekli  su  ga  knezovi  Slunjski  (Frankapani),  otevSi  sve  bez  naloga  kraljeva  redeni  grad. 
Poradi  toga  doSlo  je  do  oStrih  opreka  izmedju  bana  i  onih  koezova,  te  se  je  ban  po- 
digao,  da  njima  otme  grad  Cetin,  kojim  su  oni  u  ime  svojih  rodjaka  iz  te  loze  upravljali. 
Knezovi  Juraj  II.  i  Matija  II.  Frankapan  Slunjski  na^li  su  se  sada  u  velikoj  neprilicf,  te 
se  13.  lipnja  iz  grada    Cetina    obratili    na   zagrebadkoga   biskupa   ^imuna  od  Erdeda 


Kralj  Ljudevit  II. 

S  mjedene  medalje.  Napit:  >Lndovicot :  VUdUUi :  filiiu :  Hnngariae :  et  :  Bohemiae  &  c(eter*): rex:  15*5. 

Narodnj  mus^  u  Budirop^tU. 


s  ovim  pismom:  >Neka  znade  va§a  predastnost,  da  nas  je  knez  krbavski  i  ban  Ivan  na- 
kanio  na  svaki  nadin  protjerati  iz  ovoga  kraljevstva,  i  da  diie  na  nas  vojsku  njegova 
velidanstva.  Razlog  tomu  nije  nego  osobito  neprijateljstvo,  koje  je  vazda  prema  nama 
gojio,  pak  i  u  ovome  sludaju,  kad  smo  mi  (zauzeli)  grad  toga  plemida  Mihajla  Vojkovida, 
koji  je  u  ovo  vrijeme  krajiSke  gradove  Knin  i  Skradin  u  gornjim  stranama  Hrvatske 
izgubio  i  potratio,  poradi  dega  prijeti  sada  ovomu  kraljevstvu  skrajnja  opasnost  od  Tu- 
raka  ....  Ban  diie  vojsku  na  nas,  a  ne  de  se  oprijeti  Turcima,  koji  navaljuju  na  pogla- 
Hit.  pot).   II.  lU. 


91 


342 


KRALJ    LJUDEVIT    II.   JAGELOVlfi    (1516—1526). 


vite  kraji§ke  gradove.  S  toga  molimo  vaSu  pre5astnost  kao  gospodina  i  prijatelja,  da  bi 
dostojala  to  pisati  i  obznaniti  kapetanu  i  ostalim  plemicima  kraljevstva,  koji  upravljaju 
vojskom  protiv  Turaka  .  .  .  .,  da  ne  bi  oni  uitali  na  nas;  a  mi  demo  sami  glavom  u 
prvom  saboru  u  ime  Bozje  pribivati  (i  ondje  odgovarati).  Ako  nam  kraljevsko  velidanstvo 
ne  bi  za  nase  sluzbe  htjelo  darovati  spomenuti  grad  redenih  plemica  (Vojkovica),  koji 
smo  onom  zgodom  zauzeli,  mi  demo  isti  grad  predati  onomu,  koga  njegovo  veliaanstvo 
ozna6i,  samo  banu  ne  cemo  ga  nikako  ustupiti.  Vala  je  predastnost  mogla  takodjer  pre- 
dobro  doznati,  kako  je  isti  gospodin  ban  odiidnije  plemide  toga  kraljevstva,  naime  Petra 
Keglevica  i  Mihajla  Tureka,  progonio,  premda  su  oni  vazda  prevjerno  stajali  na  braniku 
kraljevstva;  sada  pak,  po§to  ih  je  progonio  a  nije  ih  mogao  prognati,  digao  se  je,  da 
nas  protjera.  Preporudamo  se  s  toga  vaSoj  predastnosti  glede  toga  i  drugoga  svega  kao 
svomu  gospodinu  i  predostojnomu  prijatelju*. 

Dok  se  je  ban  Ivan  Karlovic  morao  ovako  boriti  s  knezovima  Slunjskima,  bijahu 
se  turske  dete  nakon  pada  Knina  i  Skradina  oborile  na  grad  Klis,  jedinu  jos  zname 
nitiju  tvrdinju  hrvatsku  na  jugu  Velebita.  Klis  je  tada  branila  posada  od  300  junaka 
kojima  je  zapovijedao  knez  Petar  Monokovic,  zamjenik  kliskih  kastelana  i  zajedno  senjskih 
kapetana  Gregorija  Orlovcida  i  Petra  Kruzida.  Zestoki  juri§i  turski  zapoceli  su  vec 
3.  lipnja  i  trajabu  preko  detrnaest  dana.  Ali  posada  odbijala  je  hrabro  sve  navale,  pade 
je  viSe  puta  izlijetala  iz  grada,  te  je  suzbijajuci  neprijatelje  otimala  im  zastave  i  topove, 
pak  je  onda  s  turskim  glavama  i  zastavama  kitila  zidine  nepredobitnoga  grada.  Uvidiv§i 
napokon  mostarski  pa§a,  da  je  zaludo  izgubio  viSe  stotina  svojih  Ijudi,  okanio  se  je  da- 
Ijega  podsjedanja,  te  je  18.  lipnja  oti§ao  izpod  Klisa.  Hrvatski  Ijetopisac  ^irnun  Glavic 
zapisao  je  o  svemu  tomu  ovo:  »(Godine)  1522.  na  29.  maja  uze§e  Turci  Tnin  i  Skradin 
prvi  d(a)n  kako  pride  poda  nj ;  pak  ta  potla  isti  baSa  pride  pod  Klis,  i  pojde 
malo  podten  s  pod  njega*. 

Namah  iza  pada  Knina  i  Skradina,  jol  prije  srecne  obrane  Klisa,  bija§e  nadvoj- 
voda  Ferdinand,  tezko  zabrinut  za  svoje  zemlje,  poslao  u  Hrvatsku  vrhovnoga  kapetana 
svoga,  grofa  Nikolu  Salma,  da  bude  banu  Ivanu  Karlovicu  rijedju  i  djelom  u  pomoc. 
Grof  Nikola  Salm  stigao  je  sa  stajerskim  zemaljskim  kapetanom  Dietrichsteinom  u  po- 
lovici  lipnja  u  Hrvatsku,  gdje  se  je  s  banom  sastao  i  upoznao,  te  s  njime  utanadio  Ita 
da  se  dini  za  dalju  obranu  zemlje.  Dne  23.  lipnja  1522.  izvje§cuje  Salm  nadvojvodu  o 
dogovorima,  kao  i  o  tom,  kako  se  Turci  ponovno  spremaju  provaliti  u  Hrvatsku,  da 
udare  ili  na  Bihad  ili  na  Krupu.  Salm  u  to  ime  na  banovu  molbu  salje  istoga  dana 
400  konjanika  u  Bihad,  da  se  pridruze  banovoj  vojsci.  I  potonjih  mjeseci,  u  srpnju,  ko- 
lovozu  i  rujnu,  kad  su  turske  dete  provaljivale  ili  prema  Klisu  ili  prema  Uni,  Kupi  i 
Savi,  vazda  je  grof  Salm  budi  sam  budi  sa  svojim  detama  pomagao  bana,  te  tako 
mnogo  doprineo,  da  Turci  nijesu  dalje  osvojili  ni  jednoga  hrvatskoga  grada.  Dne 
26.  lipnja  pi§e  ban  Karlovic  grofu  Salmu  ovako:  >Po§tovani  i  velemozni  gospodine,  pri- 
jatelja na§  vrlo  cijenjeni  ....  Obznanili  smo  va§oj  velemoznosti,  kako  imade  nekih 
izmedju  gospode  ovoga  kraljevstva,  koji  nimalo  ne  slu§aju  ni  vase  ni  moje  zapovijedi, 
nego  se  vazda  opiru  nalozima  njegova  velidanstva  i  mojima,  §to  nikako  ne  demo  vi§e 
da  trpimo.  S  toga  smo  povjerili  nasemu  banovcu  Pavlu  Keredenju,  da  mora  kazniti  te 
(odmetnike)  radi  njihove  okorjelosti  i  odpornosti.  Molimo  zato  vasu  velemoznost,  da  bi 
s  obzirom  na  na§e  prijateljstvo  udinili,  te  istomu  banovcu  pridruzili  toliko  pje§aka,  koliko 
mu  bude  potrebito.  Time  dete  nam  u  velike  ugoditi,  pak  demo  se  trsiti,  da  vam  milo 
za  drago  povratimo<.  Po  tome  pismu  sudimo,  da  je  vrhovni  kapetan  nadvojvode  Fer- 
dinanda  ustupao  svoje  dete  banu  Karlovidu  i  onda,  kad  je  trebalo  skuditi  odmetnu 
hrvatsku  i  slavonsku  gospodu.  Grof  Salm  i  ban  Ivan  Karlovic  sastajali  su  se  vi§e  puta  i 
u    Hrvatskoj    na    dogovore,    tako    najprije    u    Stenidnjaku,  a    onda    poslije    11.   rujna   u 


BANOVANJB    KNBZA    IVANA    K.ARL0Vi6a    (1521.    DO    KOLOVOZA    1524.).  ^23 

Jastrebarskom,    odakle    je    Salm    potanko    tzvjestio    svoga    gospodara    o   turskim    prova- 
iama  i  namjerama. 

Tako  je  nastojaDJem  oadvojvode  Ferdinanda  i  njegovog  vrhovnog  kapetana  hrvatsko 
kraljevstvo  za  neko  vrijeme  ostalo  saduvano  od  daljih  gubitaka.  Ban  Ivan  Karlovid  mogao 
je  na  koncu  god.  1522.  odahnuti,  te  se  viSe  baviti  nutarnjim  poslovima  svoje  bano- 
vine.  Posljednjih  dana  prosinca  nalazimo  ga  u  Cazmi,  gdje  no  TrSi  sudske  poslove;  a 
5.  sijeinja  1523.  izdaje  u  Zagrebu  pismo,  u  kojem  obznanjuje,  kako  su  zagreba£ki 
biskup  Simun  od  Erdeda  i  kaptol  zagreba^ki  utanadili,  da  sve  razmirice  i  parnice,  koje 
od  vi§e  godina  medju  njima  obstoje,  imade  dokondati  protonotar  kraljevine  Slavonije, 
po  imenu  Stjepan  Henczelffy  od  Petrovca,  kojemu  je  slobodno  jo§  uzeti  nekoliko  ple- 
mickih  sudaca  i  prisjednika.  Jo§  za  boravka  u  Cazmi  bija§e  ban  urekao  sabor  kraljevine 
Slavonije,  koji  ce  se  sastati  25.  sijednja  1523.  u  Krizevcima.  Potankih  vijesti  o  tome 
saboru  nemamo ;  samo  znademo,  da  je  bilo  burnih  razprava,  i  da  se  je  svrSio  tuinjavom. 
Na  saboru  bio  je  nazocan  ban  Ivan  Karlovid  s  banovcem  svojim  i  kriieva£kim  zupanom 
Pavlom  Keredenjem,  zatim  s  protonotarom  Stjepanom  Henczelffyjem;  torn  prigodom 
doSli  su  u  Krizevce  takodjer  poslanici  slobodne  obcine  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba 
s  raolbom,  neka  ban  odredi  povjerenstvo,  koje  6e  ustanoviti  medjaSe  njezine.  Ban  je  taj 
posao  poveljom  od  5.  veljace  povjerio  6azmanskomu  kaptolu.  Da  je  bilo  smutnja  na 
saboru,  dokazuje  pismo,  koje  su  10.  veljade  izdaii  neki  plemici  na  sYoje  dnigove  u  Sla- 


PODPIS   KRALJA    LlUDEVlTA    IL 

Saiifiljea  ■  pismk,  koje  je  2o.  srpcja   1526.  pismo  p«pi.  Cita  s::  Ladoviciu   rex  Hangarie  et  Bohemie  (e)tc(eteta) 

mana  p  (ro)p(ri)a. 

Vatikanaki  arkiv  n  Rima. 


voniji,  i  koje  po  prilici  ovako  glasi:  >Svima  i  pojedinima  odliinim  i  plemenitim  sudcima 
plemida  ma  koje  zupanije,  obstojece  u  obsegu  kraljevine  Slavonije,  kao  i  ^itavomu 
plemstvu  (toti  universitati  nobilium)  iste  kraljevine,  gospodi  i  bradi  na§oj  Baltazar  Ba<5an, 
Ivan  Tab  (de  Thah),  Ivan  Kastelanovic  (Castellanffy),  Ivan  i  Ljudevit  Pekri,  Franjo  Ne- 
lepid  (Nelepewczy),  Pankracije,  Ivan,  Mihajlo,  Kristofor  i  Volfgang  od  Zempfia  i  ostala 
braca,  pozdravljenje  i  vjedno  prijateljstvo.  Mogli  ste  vec  Cuti,  kako  su  netom  pro&lih 
dana,  nakon  odiazka  na§ega  iz  Kriievaca,  neki  neprijatelji  naSi  izmedju  podanika  ovoga 
kraljevstva  nanijeli  pogrdu  i  sramotu  nama  i  vama  (time),  Sto  su  protiv  slobode  naJe  i 
sviju  nas  stanovite  plemide  ondje  telko  izprebijali,  i  suviSe  jo§  na  uStrb  i  sramotu  naiu 
i  vaSu  odredili  neku  dimnicu  (pecunias  fumales),  da  na  na§  tro^ak  nastave  s  nama 
pravde  (lites),  i  da  iz  na§ega  tulca  strijele  oa  nas  odapinju.  Odluiili  smo  8  toga  sa  svom 
gospodom  magnatima  ove  kraljevine,  kojima  je  jednako  kao  i  nama  nesnosno  svako 
vrijedjanje  i  krSenje  slobode  kraljevine,  da  se  dojdude  nedjelje  Invocavit  (22.  velja£e)  u 
varoSi  Doljnim  Zdencima  drii  neki  stanak,  pak  da  se  ondje  posavjctujemo,  kako  hi  se 
moglo  nadi  lijeka  proti  udinjenoj  nam  porugi  i  povredi,  tc  nama  naSa  Cast  sa£uvala  tit 
bolje  povratila.  Molimo  i  pozivamo  vas  s  toga  ovimc  kao  bradu  1  prrdrage  prijatelje,  da 


*2^  ^  KRALJ    LJUDEVIT    II.    JA6EL0V1C    (1516.— 1526.). 

za  volju  zivota  i  Casti  svoje  na  ustanovljeni  dan  na  reSeno  mjesto  svaki  sam  glavom 
dodje,  jer  bi  bolje  bilo,  da  umremo  ili  da  nas  zive  zakopaju,  nego  da  ostane  na  nama 
takva  uvreda  i  sramota.  Ponovno  vas  molimo  i  opominjemo,  da  inako  ne  cinite;  dimnicu 
pak,  protiv  nas  samih  tako  nepravedno  odredjenu,  neka  nitko  od  vas  ne  daje,  jer  tko 
bi  je  god  davao,  nanio  bi  sebi  §tetu  i  u6inio  se  smijesnim.  Iz  Grdjevca  u  utorak  namah 
iza  praznika  djevice  i  mudenice  Apolonije,  godine  1523. < 

Nema  podataka,  po  kojima  bi  si  mogli  stvoriti  sliku  o  daljim  razmiricama  u  Sla- 
voniji;  samo  je  vrijedno  spomenuti,  da  je  i  ugarski  sabor,  koji  je  poslije  u  svibnju  i 
lipnju  bio  na  okupu,  filankom  26.  odredio,  da  se  vanredna  daca  od  godiSnje  dvije  forinte 
pobira  takodjer  u  Slavoniji  (item  da  Sclavonia  et  Transylvania  praemissa  contributio 
pariter  est  intelligenda),  §to  se  je  o6ito  protivilo  starim  povlasticama  te  kraljevine,  po 
kojima  je  ona  placala  samo  polovicu  dada,  ustanovljenih  za  Ugarsku.  Medjutim  ne  javlja 
se  niSta,  da  li  su  slavonski  stalezi  recenu  odredbu  ugarskoga  sabora  naknadno  prihvatili 
ili  zabacili,  pate  ne  znamo  ni  to,  da  li  je  ovaj  put  kralj  poslao  zasebne  povjerenike  u 
Slavoniju,  da  o  torn  sa  stalezima  razpravljaju. 

Medjutim  je  hrvatsko  kraljevstvo  namah  s  proljeda  1523,  opet  stradalo  od  turskih 
provala.  Fade  ni  mletacka  Dalmacija  nije  bila  vi§e  sigurna  i  mirna,  odkad  su  grad  Knin 
i  osobito  Skradin  bili  u  turskoj  vlasti.  NaroCito  zaprijetila  je  velika  opasnost  mletaCkomu 
gradu  Sibeniku,  kad  je  u  ozujku  pred  Sibenskim  tijesnom  osvanulo  vise  turskih  brodova, 
kojih  je  zapovjednik  traiio,  da  ga  puste  kanalom  ploviti  do  Skradina.  Ipak  vecih  uspjeha 
nijesu  Turci  polu6ili,  jer  su  u  jednu  ruku  Mletci  svoje  gradove  iznova  dobro  utvrdili,  i 
k  tomu  po  svojim  poslanicima  u  sultana  izradili,  da  je  bosanskomu  i  mostarskomu 
sandzaku  zabranio  dirati  u  mletaSku  drzavinu;  dok  je  opet  u  drugu  ruku  nadvojvoda 
Ferdinand  drzao  svoje  cete  u  onim  krajevima  Hrvatske  i  Slavonije,  koji  su  bili  pred- 
straze  ili  kljuc  njegovim  zemljama,  a  naro6ito  Kranjskoj  i  §tajerskoj.  Ferdinand  je  pace 
predlagao  svome  §urjaku,  da  mu  posve  ustupi  kraljevinu  Hrvatsku,  pak  da  ce  ju  pridruziti 
svojim  zemljama.  Do  toga  nije  doduse  doSIo,  ali  je  Ferdinand  preuzeo  obranu  kraji§kih 
gradova,  drzao  i  placao  uhode  u  Hrvatskoj,  primao  u  svoju  sluzbu  hrvatske  plemice, 
koji  su  ga  po  tom  po6eli  i  smatrati  za  svoga  pravoga  gospodara  i  kralja. 

Nadvojvodi  Ferdinandu  bilo  je  poglavito  stalo,  da  za§titi  gradove  na  Uni,  kao 
Bihac,  Krupu  i  druge;  manje  mu  je  bilo  do  toga,  da  brani  gradove  na  jugu  Velebita, 
odakle  nije  ni  najmanja  opasnost  prijetila  njegovim  zemljama,  Izmedju  tih  gradova  bio 
je  iza  Klisa  najznamenitiji  grad  Ostrovica,  koji  je  bio  ne  samo  klju6  mletaCkomu 
Zadru  i  ostaloj  drzavini  mletaikoj  u  onim  stranama  (Vrana,  Novigrad),  nego  i  glavni 
bedem  stare  lu6ke  iupanije,  kao  i  branik  posjedovanjima  krbavskih  knezova  na  jugu 
Velebita.  Dok  se  je  drzala  Ostrovica,  nije  bilo  straha  za  mletacki  posjed  u  okolisu  za- 
darskom,  a  ni  za  preostale  gradove  krbavskih  knezova  u  onom  kraju  (KliCevac,  Zelen- 
grad,  Obrovac).  Medjutim  odkad  su  Knin  i  Skradin  (koji  su  bili  branik  rijeke  Krke) 
konadno  do§li  u  tursku  vlast,  zaprijetila  je  i  samoj  Ostrovici  najveca  pogibija.  Kraljevskim 
kastelanom  Ostrovice  bio  je  god.  1513.  hrvatski  plemi6  Ivan  Kobasic;  u  posljednje  vri- 
jeme  predao  ga  je  kralj  Ljudevit  knezu  i  banu  Ivanu  Karlovidu,  da  ga  brani  i  Stiti  Za- 
jedno sa  svojom  djedovinom.  Ali  tezka  je  to  bila  zadada  za  bana,  o  kojemu  pi§e 
25.  listopada  1523.  poslanidki  tajnik  mleta6ki  Franjo  Massaro,  da  ne  moze  mnogo 
udiniti  za  obranu  Hrvatske,  jer  je  vrlo  siromaSan  (per  esser  pouerissimo),  pak  da  snuje 
o  tom,  kako  bi  se  odrekao  banske  6asti.  Jo§  u  kolovozu  1523,  javljao  je  vrhovni  mle- 
tacki providur  u  Dalmaciji,  po  imenu  Jeronim  da  Canale,  kako  su  tri  sandzaka  turska 
doSla  sa  400  pjeSaka  i  60  konjanika  pod  Ostrovicu,  kasteo  kneza  Ivana  Krbavskoga, 
jamaino  da  ga  osvoje.  Ban  Ivan  Karlovid  nedvojbeno  je  driao  u  gradu  dovoljnu  posadu, 
koja  je  i  taj  put  tursku  navalu  suzbila.  Cini  se,  da  je  ban  bio  dosta  siguran  za  Ostro- 
vicu, jer  ga  29.  rujna  zajedno  s  banovcem  Keredenjem    nalazimo  u  Slavoniji,  narodito  u 


BANOVANJE    KNEZA    IVANA    RARL0V16a    (1521.    DO    KOLOVOZA    1524).  335 

krizevadkoj    zupaniji,  gdje    no    izdaje   zapovijedi  u  prilog   Doroteji,  udovi   iza  Franje  Pe- 
krija  od  Petrovine. 

Pod  jesen  1523.  Cinilo  se  je,  da  6e  Turci  obustaviti  svoje  provale  tijekom  budude 
zime.  Nadvojvoda  Ferdinand  izdaje  21.  listopada  vrhovnomu  kapetanu  svojih  zemaija, 
grofu  Nikoli  Salmu  nalog,  da  razpusti  konjaniike  iete,  koje  su  dosad  u  Hrvatskoj  i 
Kranjskoj  stajale,  jer  sudi,  da  Turci  u  ot'i  zime  radi  vode,  snijega  i  zime  ne  6e  vi§e 
poduzimati  nikakve  navale  u  njegove  zemlje*.  All  nadvojvoda  se  je  prevario.  Ved  6.  pro- 
sinca  pi§e  Ferdinand  svome  surjaku,  kralju  Ljudevitu  iz  Ntirnberga  pismo,  u  kojemu 
uz  ostalo  javlja:  >Obavije§teni  smo  po  razliCitim  listovima,  kako  su  Turci  pred  male 
dana  opet  u  Hrvatsku  provalili,  pak  popalivsi  (zemlju)  i  odvedav§i  Ijude  u  roblje  povratili 
se  u  zakloniSta.  Ali  ni  to  nije  im  dosta,  i  ne  ce  mirovati,  nego  6e  takodjer  ove  zime 
na  pretuznu  tu  Hrvatsku  tako  udarati,  da  ju  napokon  pokoret.  Nadvojvoda  je  zaista  bio 


PeCat  kraljice  Marije. 

Dra  angjela  drie  pod  krunom  Tcliki  Itlt,  koji  je  raidljeljen  uzdoiao  na  dra  dijela.  Na  deanoj  itrani  »lde  se 
ugarikc  grede  (l.  1  4.  polje)  i  idiki  la?  (3.  i  3.  polje),  a  n  •redini  roedju  njima  je  poljaki  orao.  Na  liofoj  atrani 
prvo  je  polje  raidijeljeno  na  dvoje  (i  to  kaitiUkI  toranj  i  do  njcga  leoiuki  Ut),  u  dnigom  »  poija  Magonakl 
kolci;  trede  je  polje  opet  raidijeljeno  na  dvoje  (toalrijske  grede  i  burgaodijtke  poprijedne  gttde),  «  tetTrtom 
polju  Tidi  »e  kao  u  prvom  kaitiliVi  toranj  i  leonikl  lar.  Slika  na  grbu  medjn  OTini  poljim*  ne  mote  m  raaabrati. 
Napia  naokolo  rnba:    »t  Maria  :  Dei  :  R"C««  :  Ungarie  :  et  :  Bobemie  :  regina  •  etc(etera). 

Drtavnl  arklv  «  B«4u. 

i 

^■obro  upuden,  jer  i  hrvatski  knez  Ferdinand  Frankapan  javlja  20.  8«je«nja  1524.  it  svoga 

Iprada  Ozija  Ijubljanskomu  vicegerentu,  kako  su   Turci  od  proiloga  Martinja   (11.  stude- 

noga)   OS  am  put  a  osvanuli  pod   stolicom    otca   i  brata   njegova,  kao    i    pred    njegovim 

gradom.    Knez   se   tuii    na    svoje    susjede    u   Metlici    i    Kostanjevici,  jer    mu    nikako  ne 

pomaiu;  a  onda  klide  bolno:  >Dok  sam  mogao,  tinio  sam,  sad  nemam  viic  Stada  dinim*. 


3^  KRALJ  LJUDEVIT  II.   JAGELOV16    (1516.— 1526.). 

« 

Za  tih  ponovnih  provala  turskih  u  Hrvatsku  zgodilo  se  je,  da  je  u  prosincu  1523. 
opet  jedna  Ceta  turska  dogla  pod  Ostrovicu.  Knez  i  ban  Ivan  Karlovid  boravio  je 
tada  na  sjeveru  svoje  banovine,  te  ga  nalazimo  18.  prosinca  u  Cazmi,  gdje  no  poziva 
pred  svoj  sud  markgrofa  Jurja  Braniborskoga  i  njegova  kastelana  Ivana  Kosa^koga  u 
u  Rakovcu,  koji  je  podinio  nasilja  na  imanju  Gradec  kmetovima  zagrebaCkoga  biskupa 
Simuna  od  Erdeda.  Dok  se  je  ban  borio  za  pravo  i  pravicu,  doSao  je  njegov  grad  Ostro- 
vica  u  tursku  vlast.  MletaSki  izvori  javljaju,  da  nije  pao  silom,  nego  da  je  neki  izdajica 
Damjan  nakon  dogovora  doveo  Turke  u  grad,  kojim  su  onda  obladali. 

Pad  Ostrovice   bio  je   golem    udarac  ne  samo  za  bana  Ivana  Karlovica,  nego  i  za 

hrvatsko    kraljevstvo    i   Citav    krSdanski  svijet.    Banu   je    sve  dodijalo,  te  je  namah  zatim 

poslao  u  Mletke   poslanike,  nudeci    obdini    ostatak   svoje   drzavine,  koja   je   bila  izlolena 

vjeCitoj  napasti  turskoj.  Ali  mudri  Mletci  nijesu  htjeli  ni  duti  za  ponudu  banovu,  vec  su 

ga  hrabrili,  da  uztraje  na  svome  mjestu,  te  su  ga  19.  sijeCnja  1524.  ponovno  najmili  na 

svoju  placu  i  odredili  mu  5000  dukata  za  godinu  dana.  I  na  dvoru  kralja  Ljudevita  doj- 

mila  se  je  nemilo  vijest  o  padu  Ostrovice;    savjetnici    kraljevi    mislili  su  zaprijeCiti  dalje 

gubitke  time,  §to  su  predlagali,  da  se  Ivanu  Karlovidu   pridade   drug  u  baniji,  pak  su  u 

to  ime  izticali    Ivana   Tab  a,  koji   je  bio  nekoj    dvorskoj  gospodi  vrlo  u  volji.  Nadvoj- 

voda  Ferdinand  zabrinuo  se  je  takodjer  Ijuto,  kako  se  razabira  iz  njegova  pisma,  §to  ga 

je  18.  veljace    1524.  iz   Nurnberga    upravio    na  svoga   lurjaka.    U  njemu  javlja,  kako  je 

opet  odredio  200  lakib  konjanika  i  600  pjeSaka  »za  obranu  i  zaStitu  one  krajine,  da  se 

barem  moze  odoljeti  navalama,  koje    se    mozda   sada   od  Turaka  spremaju  i  snuju«;  su- 

vi§e  opominje  kralja,  da  sa  svima  silama  svojima   pomaze    »toj  opustoSenoj  i  izcrpljenoj 

Hrvatskoj«  (ipsi  vastate  et  exhauste  Croacie);  napokon  ga  moli,  neka  zapovjedi  banu,  da 

drii  povjerljive  i  marljive  uhode  i  glasnike,  po  kojima    bi  se  moglo  pouzdano  doznavati 

za  namjere  i  poduzeda  turska.  Ali  najviSe  raztuzio  se  je  radi  pada  Ostrovice  rimski  papa 

Klement  VII.,  kod  kojega  je  ba§  tada  boravio  kraljevski  poslanik  Stjepan  Brodaric.  Cini 

se,    da    se    je    na    papinskom    dvoru    mnogo    zabavljalo    kralju    Ljudevitu,   jer    se    on 

8.  ozujka  1524.  u  pismu  na  Stjepana    Brodarica    ovako  brani:    »Pi§e§  mi,  da  je  destitka 

moja  svetomu  otcu  bila  ugodna,  a  kako  bi  bila   mnogo   milija,  da    nijesu  u  isto  vrijeme 

stigli  glasi,  da  su  Turci  zauzeli    Ostrovicu.    To  da  se  je  silno   kosnulo  i  presvetoga  go- 

spodina  naSega  i  otaca,  jer   su  6uli,    da   je    onaj    grad    po  obcem    sudu   zapremao   prvo 

mjesto  iza  Klisa.  Priznajemo,  da  je  to  tezak  udarac,  koji  se  zaista  mora  pribrojiti  ostalim 

na§im  nevoljama,  ali  se  ipak  bojimo,  da  ce  za  njim  uzastopce  zaredati  jo§  veci,  kako  je 

to  mletadki  poslanik  njegovoj  svetosti  prorekao.  To  se  medjutim  nije  nikako  moglo  do- 

goditi  po  nasoj  nehajnosti  i  nemarnosti,    nego   zato,  sto    se  neznatnim  prihodima  jedine 

Ugarske  nijesu  preobsezne  granice  nikako  mogle  dostatno  braniti.    Jo§  malo  prije  ovoga 

vremena,  za  kralja  Matija§a,  pritjecalo  je  nemalo  prihoda  iz  Bosne,  velike  dace  (magnum 

tributum)  iz  Hrvatske  i  Dalmacije   placale   su    se    kraljevskomu  fisku,  nadalje   su  jos  ne- 

taknute  i  plodne    bile   doljne   strane  teme§ke,    srijemske,  vukovske   i    pozezke,  dok    su 

bogatstvo,    broj    i    snaga    neprijatelja     bile    za    polovicu     manje    nego 

dan  as;  sada  su  pak  oni  krajevi,  koje  smo  spomenuli,  uslijed  neprestanih  provala  turskih 

gotovo  u  pustinju  obradeni,  tako  da  kukavne  ostatke  i  malobrojne  gradove,  koji  su  pre- 

ostali  u  onim  kraljevinama,  ni  s  najvedim  dijelom  naSih  prihoda  braniti  ne  mozemo.  Jer, 

da  ne  govorimo  vi§e  o  onim  granicama  na§ih  kraljevina,  za  Hrvatsku  se  i  u  mirno  doba 

lako  potrogi  svake  godine  32.000  forinti  za  placu  banima  i  za  drzanje  posada  na  potre- 

bitim  mjestima.  Ni§ta  manje  novaca  treba  za  Jajce,  koje   stoji  usred  neprijatelja,  i  kamo 

se  samo  s  jakom  vojskom  hrana  unijeti    moze.    Nadalje  se  grad  TemeSvar,  Severin,  a  u 

070  trogodiSte  Petrovaradin  i  Titelj  samo  uz  preveliki  i  nevjerojatni  trolak  drze.  Ako  sve 

to  netko,  koji   na§e    stvari   pravedno  prosudjuje,  marljivo    htjedne  promotriti,  uvidjet  ce, 

da  ni  Ostrovica  ni  prije  drugi  gradovi    nijesu  propali  ni  po  najmanjoj  naSoj  niemarnosti, 


BANOVANJB    RNEZA    IVANA    RABLOVlfiA    (1521.    DO    KOLOVOZA    1524.).  3»7 

nego  poradi  siroma§tva  i  slabih  dohodaka  naSih.  Na  to  tuzimo  se  ve6  tako  dugo  (tarn 
diu)  rimskoj  stolici,  i  to  (siromaStvo)  nanijelo  nam  je  prijaSnja  zla  kao  i  sadaSnja,  koja 
nam  prijete  .  .  .  Zahvali  se  presvetomu  gospodinu  naSemu,  Sto  je  poslao  gospodina 
skradinskoga  (biskupa  Tomu  Nigra)  s  novcima,  barutom  i  hranom,  da  pritede  u  pomo<5 
gradu  Klisu.  Moli  joS  njegovu  svetost,  da  mu  ne  dodija  i  dalje  brinuti  se  za  to  mjesto, 
jer  Sto  smo  mi  mogli  iiniti,  udinili  smo,  a    radit    demo    sve,  makar  i  preko    na§ih  sila«. 

Gradu  Klisu  trebalo  je  zaista  tada  pomoci,  jer  su  £ete  mostarskoga  sandzaka 
Mehmet  bega  Mihalja  Begovida  joS  od  5.  veljaCe  1524  pod  njim  stajale  i  nemilo  na  nj 
udarale.  Ohrabren  naime  tim,  §to  su  redom  hrvatski  gradovi  Knin,  Skradin  i  Ostrovica 
dospjeli  u  turske  ruke,  odiudio  je  mostarskt  pa§a,  da  po  Sto  po  to  osvoji  i  K 1  i  s,  taj 
najjadi  i  posljednji  branik  hrvatske  kraljevine  na  jugu  Velebita.  Jo§  u  prosincu  1523. 
pisao  je  mletaikim  knezovima  u  Trogiru  i  Spljetu,  kako  je  silni  i  srecni  gospodar 
njegov  odludio,  da  se  Klis  mora  osvojiti,  te  da  ce  on  naskoro  do6i  poda  nj  sa  svojom 
vojskom;  no  da  mu  pri  tome  ne  bude  nikakve  zapreke,  opomenuo  je  redene  knezove, 
da  ne  pruzaju  nikakve  pomo<5i  Klisanima,  ve6  da  radije  i  one  protjeraju,  koji  su  dosad 
potraiili  utoc^ilta  na  njihovom  zemljiStu.  Mlet6ani  ne  smiju  kao  saveznici  i  prijatelji  sulta- 
novi  ni  hranom  pomagati  nevoljnih  zitelja  toga  grada,  ako  ne  ce,  da  se  na  njih  obori 
gnjev  silnoga  cara.  Klis  mora  pasti,  prinudjen  gladom  i  neprestano  uznemirivan  iz  druge 
tvrdinje,  koja  ce  se  njemu  nasuprot  podidi,  te  iz  koje  ce  ga  biti  i  ruSiti.  Kad  je  na  to 
u  veljadi  1524.  vojvoda  Mustafa,  poslan  od  mostarskoga  sandzaka,  zaista  s  jakom 
vojskom  pao  pod  grad,  te  ga  zapodeo  podsjedati,  namah  je  i  on  strogo  opomenuo  mle- 
ta£ke  knezove  u  susjednim  gradovima  (Spljetu  i  Trogiru),  da  mu  ne  kvare  posla  poma- 
zuci  nevoljne  Hrvate.  Naravno,  da  su  sebi^ni  Mletci  i  posluSali.  Oni  su  doduSe  kapetanu 
svoga  brodovlja  Alvisu  da  Canale  zapovjedili,  da  s  mjesta  pohita  u  Spljet  na  obranu 
ovoga  grada;  ali  su  podjedno  odludili  poslati  lijep  dar  mostarskomu  pa§i,  samo  da  raz- 
prSe  svaku  sumnju  u  odanost  njihovu. 

Uza  sve  to,  Sto  je  hrvatska  posada  u  Klisu  ostala  osamljena,  branila  se  je  ona 
ipak  hrabro  preko  dva  mjeseca.  Kako  su  Turci  bill  namah  s  potetka  grad  tako  opasali, 
da  se  nitko  iz  njega  nije  ni  maknuti  mogao,  pojavila  se  radi  nestaSice  ziveia  naskoro  velika 
nevolja.  Ali  Klisani,  nemajuci  valjane  hrane  ni  Cestita  pila,  mjesto  kojega  su  si  nekakvo 
korijenje  u  octu  varili,  odbijali  su  ipak  srdano  sve  juriSe  i  navale,  koje  su  bile  po  torn 
opasne,  Ito  su  Turci  imali  nekoliko  velikih  lumbarada,  iz  kojih  su  na  grad  iz  nekoga 
visa  pucali.  Dne  3.  travnja  1524.  pi§e  ban  Ivan  Karlovic  iz  Bihada  kranjskomu  kapetanu 
Josipu  Lambergu,  kako  je  doduo,  da  je  kraljevski  grad  Klis  u  velikoj  opasnosti,  jer 
turska  vojska  s  velikom  spremom  na  nj  udara,  a  onda  dodaje:  »Mi  pake  videdi,  kako  je 
grad  naSega  gospodina  kralja  u  opasnosti,  podi  demo  s  naSim  sluibenicima  i  s  male 
deta  naSih  zajedno  s  kastelanima  redenoga  grada  onamo,  pak  nemajudi  drugo  osim 
pomoci  Boga  svemogucega  i  naSih  sluzbenika  pobrinut  demo  se,  da  ga  izbavimo*. 

Nema  vijesti,  da  li  je  ban  Ivan  Karlovid  svoju  rijed  odriao.  Ali  zato  izpunili  su 
svoju  duznost  senjski  kapetani  i  kliSki  kastelani  Petar  Kruiid  i  Gregorije  Orlovdid, 
koji  su  i  dosad  s  najvedom  poirtvovnoSdu  branili  povjereni  im  grad.  Jo§  prije,  nego  Sto 
bijaSe  turska  vojska  opasala  Klis,  ostavio  je  Petar  Kruiid  taj  grad  i  poSao  je  u  Senj,  da 
se  ondje  pripravi,  kako  ce  suzbiti  tursku  vojsku.  U  debar  das  bila  mu  je  doSla  i  pomod, 
koju  mu  je  papa  po  skradinskomu  biskupu  Tomi  Nigru  poslao.  Tako  je  Kruiid  mogao 
skupiti  ovecu  detu  od  1500  pjeSaka  i  60  konjanika,  koju  je  u  Senju  ukrcao  u  40  bro- 
dida,  te  onda  odplovio  na  jug.  Plovedi  samo  nodju,  da  se  ukloni  svima  zaprekama, 
izkrcao  se  je  10.  travnja  u  ranu  zoru  kod  Solina,  a  odanle  je  namah  pohitao  prema 
Klisu,  te  se  iznebuha  svom  lestinom  oborio  na  turski  tabor.  Turci,  kojih  je  bilo  neko- 
liko tisuda,  nijesu  ni  pomiSljali  na  odpor.  Kruiid  ih  je  sasvim  raztepao,  mnogc  sasjekao 
i  live  zasulnjio,  a  Sto  je  bilo  u  taboru  topova  i  bojne  spreme,  to  je  sve  laplijenio  Na  to 


g  KRALJ    LJUDEVIT    II.   JAGELOVlfi    (1516. — 1526.). 

je  pojaCao  posadu  u  gradu,  a  sam  grad  jo§  ja2e  utvrdio,  da  bude  i  dalje  mogao  odo- 
lijevati  turskoj  sili. 

Pobjeda  Petra  Kruzida  pod  Klisom  dojmila  se  je  zivo  i  prijateija  i  neprijatelja. 
Mletci,  koji  bijahu  uzkratili  svaku  pomoc  podsjednutomu  gradu  i  njegovim  braniteljima, 
radovali  su  se  ipak  pobjedi,  jer  je  sada  bar  za  neko  vrijeme  minula  svaka  opasnost  za 
njihovu  Dalmaciju;  Turci  opet  zabrinuli  su  se  zivo,  da  bi  slavodobitni  Hrvati  mogli  po- 
segnuti  za  Skradinom.  I  kralj  Ljudevit  cijenio  je  zasluge  svojih  kapetana,  te  je  poveljom 
od  9.  srpnja  1524.  Gregoriju  OrlovCicu  i  Petru  Kruzicu  za  njihove  zasluge  i  troskove 
oko  obrane  Klisa  darovao  varo§  Breznicu  (Berzewcze)  u  krizeva^koj  zupaniji,  koja  je 
nekad  pripadala  hercegu  Lovri  IloCkomu.  A  oba  senjska  kapetana  i  kliska  kastelana 
zivjela  su  kao  rodjena  bra6a;  jos  16.  svibnja,  mjesec  dana  iza  srecne  obrane  Klisa,  bi- 
jahu oni  u  kagtelu  grada  Senja  pred  hrvatskim  plemidima  Ivanom  i  Pavlom  Krizanidem, 
Ivanom  Novakovicem,  Pavlom  SlipCicem  i  drugima  »za  Ijubav  i  bratinstvo,  k6  je  medju 
njima«  utanadili  medjusobni  nasljedni  ugovor:  »da  ako  bi  gospodin  bog  sudil  koga  meju 
njima,  tr  bi  umarl  prez  ostanka,  da  on  ki  bi  od  njih  ziv  ostal,  da  je  on  ered  (nasljednik) 
i  ostanak  njegov;  da  on  mozi  uzivati  i  radovati  vsako  njegovo  iminje  i  plemenScinu,  i 
vsako  ono  blago,  gibuce  i  negibuce,  viCnim  zakonom,  i  njega  ostanak  za  njim«. 

Medjutim  sve  pored  poraza  pod  Klisom  nijesu  Turci  sustali  udarati  na  ostalu 
Hrvatsku,  naro6ito  na  krajeve  Velebitu  na  sjeveru  i  naokolo  Une.  Tu  su  najviSe  stradali 
gradovi  bana  Ivana  Karlovida  (Udbina),  onda  kneza  Nikole  Zrinskoga  i  knezova  Blagaja. 
Preko  njihovih  posjedovanja  zalijetale  su  se  turske  harailije  na  imanja  knezova  Bernar- 
dina,  Krsta  i  Ferdinanda  Frankapana  (Modru§e,  Grobnik,  Ozalj),  a  odanle  prelazili  su 
u  zemlje  nadvojvode  Ferdinanda.  Take  su  u  drugoj  polovici  travnja  do§li  i  pod  grad 
Metliku  u  Kranjskoj,  na  koju  su  tri  dana  udarali;  a  kad  su  ih  ondje  suzbili,  tada  su 
poharali  i  oplijenili  susjednu  okolicu,  te  viSe  od  4000  duSa  sa  sobom  u  roblje  odveli. 
Ba§  te  posljednje  navale  bile  su  povodom,  da  je  hrvatski  puk  stao  ostavljati  svoju  ne- 
srednu  domovinu,  kako  se  razabira  iz  povelje  kralja  Ljudevita  od  17.  svibnja  1524., 
kojom  je  dozvolio,  »da  se  Hrvati,  koji  u  kraljevini  Hrvatskoj  radi  straha  i  neprestanih 
provala  turskih  ne  mogu  mirno  i  sigurno  prebi vatic  (ut  Croati,  qui  in  regno  nostro 
Croatie  propter  metum  et  continuas  incursiones  et  invasiones  ferocissimi  hostis  Thur- 
carum  quiete  et  secure  habitare  non  possunt),  smiju  preseliti  na  ugarska  imanja  (Enyng 
et  Batthyan)  kraljeva  peharnika  Franje  Badana,  te  si  ondje  sagraditi  kuce  i  kuciSta.  Dok 
je  tako  puk  stao  jatomice  bjezati  u  sigurnije  krajeve,  gospoda  su  hrvatska  sve  vi§e  utje- 
cala  se  nadvojvodi  Ferdinandu,  te  trazila  zaklona  u  njega  i  njegovih  upravitelja  u 
austrijskim  zemljama.  Ne  samo  ban  Ivan  Karlovic,  nego  i  knezovi  Frankapani,  onda 
knez  Nikola  Zrinski  i  koez  Stjepan  Blagajski,  pa6e  i  nizi  plemici  nudili  su  svoje  sluzbe 
redenomu  nadvojvodi  i  njegovomu  vrhovnomu  kapetanu  Bernardinu  Ridanu,  koji  je  za- 
mijenio  grofa  Nikolu  Salma.  Hrvatski  plemid  Ivan  Kobasic  iz  Brekovice  stupa  u  nad- 
vojvodinu  sluibu  uz  godiSnju  pladu  od  1200  for.,  da  uhodi  Turke  i  da  o  svemu  izvjeS- 
cuje  upraviteljima  Kranjske  i  Stajerske;  za  jednaku  sluzbu  nude  se  knezovi  Frankapani 
brinjsko-trzadke  loze  (Vuk  i  Krsto  II),  kojima  su  Turci  zivo  sjeli  za  vrat,  dok  se  opet 
knez  Nikola  Zrinski  o6ituje  spreman  udariti  na  znamenitu  tvrdinju  Kamengrad  u  turskoj 
Bosni,  te  ju  za  6etrnaest  dana  osvojiti,  ako  mu  se  dade  pomod  od  800  tezkih  i  3000 
lakih  konjanika,  a  uza  to  jo§  6000  pjeSaka.  Osobito  je  zivahno  obdenje  izmedju  hrvatske 
gospode  s  jedne  strane,  a  Ferdinandovih  kapetana  s  druge,  od  kojih  se  vec  tada  uz 
Bernardina  Ri6ana  mnogo  iztide  znameniti  poslije  Ivan  Kocijan  (Hans  Katzianer),  u  ono 
vrijeme  kapetan  lakih  konjanika  u  Metlici.  Iz  pisma,  §to  ga  je  Ivan  Kobasic  iz  svoga 
grada  Brekovice  u  Pounju  8.  lipnja  1524.  pisao  vrhovnomu  kapetanu  i  rodjaku  svomu 
Bernardinu  Ridanu,  razabira  se,  kako  je  redeni  plemic  uredio  uhodarstvo,  da  bi  mogao 
»zvje§6ivati  o  namjerama  i  poduzecima   Turaka,    a    narodito    susjednih    bosanskih  pa§a  i 


BANOVANJE    KNEZA    IVANA    KARLOVI^A    (1521.    DO    ROLOVOZA    1524). 


3*9 


begova.  Dne  21.  lipnja  javlja  opet  Kobasid  iz  banova  grada  Mutntce  vrhovnomu  kape* 
tanu,  kako  je  o  nekim  stvarima  govorio  s  baoom  Ivanom  Karlovidem,  koji  se  je  oditovao 
osobitim  prijateljem  u  svemu  (in  omnibus  est  capitalis  amicus)  refenomu  kapetanu,  te 
je  najpripravniji  sastati  se  s  njime  ma  na  kojem  mjestu.  Dva  dana  zatim  —  23.  lipnja 
—  piSe  opet  Ivan  Kocijan  iz  Metlike  vrhovnomu  kapetanu  Bernardinu  Ridanu,  kako  su 
mu  stigli  glasi,  da  su  dvije  paSe  istoga  dana  o  podne  utaborile  se  na  ModruSkom  polju, 
i  da  imadu  jaku  vojsku.  Na  te  glase  preiao  je  on  preko  Kupe,  te  poslao  konjanike 
svoje  na  tri  ceste,  da  traie  neprijatelje;  medjutim  se  boji,  da  6e  Turci  udariti  preko 
Steniinjaka  prema  Samoboru,  i  ako  budu  dosta  jaki,  provalit  de  i  u  KrSko  polje.  Na  te 
glase  digao  se  je  sam  vrhovni  kapetan  sa  svom  vojskom  svojom  i  do§ao  u  Jastrebarsko. 
gdje  ga  nalazimo  ve6  25.  lipnja  Medjutim  su  Turci,  kojih  je  bilo  do  3000,  noc  pred 
dolazkom  njegovim  odmakli  iz  okolice  Samobora  i  Jastrebarskoga  prema  Kupi  tako  da- 
leko,  da  ih  on  nije  nikako  vi§e  dostidi  mogao.  Bernardin  Ridan  ostaje  iza  toga  neko 
vrijeme  u  okoli§u  Jastrebarskoga,  Samobora  i  Zagreba,  te  joS  22.  srpnja  javlja  iz  Jastre- 
barskoga o  turskim  provalama,  kao  i  o  svojim  pripravama,  da  im  odoli. 

Vrhovni  kapetan  austrijskoga  nadvojvode  imao  je  joS  jednu  zadadu  da  izvrSi  u 
hrvatskom  kraljevstvu,  da  naime  nekako  nagodi  bana  Ivana  Karlovica  s  njegovim  noTim 
drugom,  s  banom  Ivanom  Tahom. 

Ved  bi  spomenuto,  kako    se  je  jo§  na  koncu  1523.  radilo    na  dvoru  kralja  Ljudc- 
vita  o  tom,    da    se  Ivanu  Karlovidu  pridade    za  druga   Ivan  Tab,  Ijubimac  neke  dvorske 
gospode.    I  zaista  je  malo  zatim    kralj   imenovao   Taha   za  bana.    Ved  10.  veljade  1524 
nalagao  je  kralj  iz  Pozuna  hrvatskim   banima   Ivanu    Torkvatu    Karlovidu    i  Ivanu  Tahu, 
da  povedu  iztragu  protiv  Margarete    Hening   i    Stjepana    Deshaza    od    Susjedgrada,  koji 
su  obcini  na  brdu  Gradcu   kod   Zagreba    silom    zakradivali    njezine   posjede    Petrovinu  i 
Siljakovinu.  Medjutim  joS  26.  veljade  vr§io  je  ban  Ivan  Karlovid  s  banovcem  Keredenjem 
sam  banske  poslove,  kad  je  u  Zagrebu  sudio  u  netom  spomenutoj  stvari.  Ivan  Tab  nije 
obavljao  banske  poslove,  i  jer  ga   u  prvi    kraj  nije  bilo    u  zemlji,  i  jer  ga  poslije  ▼eliki 
dio  hrvatske  i  slavonske  gospode  nije  htjeo  priznati  za  svoga  bana.  Poradi  toga  doSlo  je 
do  velikih  smutnja  u  hrvatskom  kraljevstvu,  te  je  ba§  Bernardina  Ridana  bilo  zapalo,  da 
posreduje  izmedju   »staroga<  i   »novoga<    bana.    JoS  16.  lipnja   javlja  netko  iz  Ljubljane, 
kako  de  Ridan  potraiiti  oba  bana,  te  nastojati,  da  udini  medju  njima  nagodu  (die  2  wan 
mit  ainander    zu  vergleichen).    On  je  zaista    poslao    pismo,  odredjeno    za  Ivana  Taha,  u 
Krizevce;  ali  posljednjega    nije    ondje  bilo,  po  svoj    prilici    zato,  §to  je  veliki  sabor  sla- 
vonski  i  hrvatski,  na  kojemu  su  bili    svedenici,  velikaSi  i  nili    plemidi,  konadno   odludio, 
da  »novoga   bana   nipolto  ne   de  primiti<    (den  neuen   won,  mit  namen  Tachy  Johanni, 
kainswegs  anzunemen).    Razmirice    izmedju    oba  bana  i  njihovih    privrienika  trajale  su  i 
dalje   }o§  31.  srpnja  piSe  Ivan  Kobasid  iz  Brekovice  vrhovnomu  kapetanu  Ridanu  ovako: 
»Dajem  takodjer  va§oj  velemoznosti  na  znanje,  da  je  stariji   gospodin  ban,  koji  je  vama 
prijatelj  i  sklon,  sada  vrlo  klonuo  i  u  du§i  uznemiren    radi  toga,  Sto  je  od  kraljevskoga 
velidanstva  lisen  nade  i  za  svoje  vjerne  sluzbe   prevaren,  te   kao   dasti  svoje  liSen  (quasi 
officio  privatus)   Jer  novi  ban  Ivan  Tahi  zauzeo  je  banske  gradove   za  scbe,  a  gospodin 
je  knez  Ivan  Karlovid  ovako  zbaden    odludio,  da   se  prema  dozvoli  prije  od  kraljcrskoga 
velidanstva  dobivenoj  nikomu  drugomu  ne  utede,  nego  presvijctlomu  nadvojvodi    (Ferdi- 
nandu),  u  kojega  je  prirodjenu    dobrohotnost   uloiio   svu   nadu.  te   se   ufa,  da  ga  ne  de 
ostaviti  ni  on  ni  vaSa  velemoinosL  Ako  pak  iza  Boga  bude  od  svih  ostavljen,  ne  znam, 
sta  de  napokon  udiniti,  bududi  da  mnogo  snuje  ...  I  on  me  je  molio,  da    podjem  k  pre- 
svijetlomu  gospodinu  nadvojvodi   kao    njegov    poslanik,  ako   je   negdje   u  nekom  bliiem 
mjestu    Molim  vas  za  savjet  i  odgovor,  jer   lelim  znati,  gdje  sada  gospodin    nadvoJToda 
boravi;  k  tomu  vas  molim,  da  mi  obznanite,  kakvim  je  duhom  zadahnut  prema  starijemu 


j^O  KRALJ    LJUDEVIT    II.    JAGELOV16    (1516.— 1526.). 

gospodinu  banu,  jer  me  mrzi  zaludo  se  truditi,  ako  ne  bi  biio  koristi  i  uspjeha  od  tako 
muCnoga  putovanja*. 

Premda  se  je  uz  Ivana  Karlovida  najveci  dio  hrvatskih  i  slavonskih  staleza  svom 
snagom  protivio  nametnutomu  banu  Ivanu  Tahu,  ipak  nije  htjeo  kraljevski  dvor  da  po- 
pusti.  Dne  8.  kolovoza  1524.  nalaze  kralj  iz  Budima  banima  Ivanu  Torkvatu  Karlovidu 
i  Ivanu  Tahu,  da  brane  gradjane  slobodne  obdine  na  brdu  Gradcu  od  nasilja  onih,  koji 
ih  sile  na  pladanje  mitnidarine  na  svojim  posjedima.  Dva  dana  zatim  —  10.  kolovoza  — 
boravi  ban  Ivan  Karlovic  sam  sa  svojim  banovcem  Pavlom  Kereienjem  u  Dubovcu,  te 
izdaje  povelju  u  prilog  Ladislavu  Kanizaju.  To  je  posljednji  pozoati  6in  Ivana  Karlovica 
kao  bana  hrvatskoga.  Dne  30.  kolovoza  1524.  javlja  doduSe  vrhovni  kapetan  Bernardin 
Ri^an  iz  Novoga  mjesta  u  Kranjskoj,  kako  su  slavonski  i  hrvatski  stalezi  zajedno  sa 
»starim«  banom  ba§  toga  dana  na  okupu  (in  Versamblung)  u  Krizevcima,  all  se  ne  zna, 
§ta  se  je  na  torn  stanku  zakljudlo.  Medjutim  neki  plemic  Juraj  Savinavic,  koji  je  Ricana 
u  svemu  izvjescivao,  bija§e  vec  prije  obznanio,  >kako  su  zitelji  slavonske  i  hrvatske 
zemlje  bili  odlufiili,  da  ne  ce  dulje  trpiti  stranCarenja  obaju  bana  i  njihovih  privrzenika, 
nego  ako  im  njegovo  veliSanstvo  dade  vrhovnoga  kapetana  s  potrebitom  vlasti  za  vla- 
danje,  onda  ce  kao  vjerni  podanici  sve  uloziti  za  obranu  zemlje  od  Turaka,  jer  ne 
mogu  viSe  podnositi  propadanje  kao  dosada.  Ako  pak  toga  ne  bude,  pogodit  ce  se 
s  Turdinom  i  placati    mu   hara6   po   dukat   od   dimnjaka,  samo    da   ih    ostavi  na  rniru*. 

Ne  zna  se,  §ta  je  sabor  u  Krizevcima  konadno  zakljuCio;  ali  nema  sumnje,  da  je 
Ivanu  Karlovidu  sve  dodijalo,  i  da  se  je  valjda  sam  odrekao  banske  Casti.  Bududi  pak 
da  ogromna  vecina  staleza  nije  htjela  ni  6uti  za  Ivana  Taha,  ostalo  je  napokon 
hrvatsko  kraljevstvo  bez  bana.  A  to  je  biio  tim  pogubnije,  jer  su  Turci  u 
jeseni  1524.  opet  svom  snagom  stall  provaljivati  u  hrvatske  oblasti,  kako  se  medju  inim 
razabira  iz  pisma  kneza  Krste  Frankapana,  §to  ga  je  19.  studenoga  iz  Budima  pisao 
svome  prijatelju,  mletaCkomu  patriciju  Antunu  Dandolu.  >Ja  sam«,  javlja  refieni  knez, 
>hvala  budi  Bogu,  zdrav,  ali  u  ostalom  du§a  me  jako  boli,  jer  nam  dolaze  glasi  s  razli- 
Citih  strana,  kako  Sulejman  pripravlja  ogromne  vojske  na  krScanstvo,  a  onu  ubogu 
(povera)  Hrvatsku  ne  prestaje  i  onako  nikada  pusto§iti,  kao  §to  je  eto  prije  m  a  1  o 
dana  poharao  imanja  moga  otca  oko  Skrada  i  Dubovcac.  Stari  knez  Ber- 
nardin bijaSe  ve6  prije  nekoliko  mjeseci  ostavio  gotovo  posve  razvaljene  ModruSe,  te  se 
preselio  u  novi,  nedavno  dogradjeni  Ogulin,  odakle  je  jo§  23.  srpnja  vrhovnomu 
kapetanu  austrijskomu  Bernardinu  Ridanu  dojavio,  kako  se  bosanski  paSa  sprema 
na  novu  vojnu. 

ZapuSteni  od  svoga  kralja,  li§eni  svoga  bana  Ivana  Karlovica,  a  ne  maredi  za  na- 
metnika  Ivana  Taha,  hrvatska  su  gospoda  sve  zivlje  prijanjala  za  nadvojvodu  Ferdinanda, 
koji  ih  je  vec  preko  dvije  godine  zakriljivao,  te  sa  svojim  detama  i  novcima  po;nagao. 
Jo§  20.  kolovoza  1524.  javljao  je  Ivan  Kobasic  iz  Brekovice  vrhovnomu  kapetanu  RiCanu, 
»kako  su  se  hrvatska  gospoda  medjusobno  slozila  i  odludila  poslati  poslanstvo  k  pre- 
jasnomu  nadvojvodi*.  Nema  sumnje,  da  se  je  radilo  o  tom,  da  se  njemu  posve  priklone, 
te  od  njega  zatraze  novoga  bana.  Da  se  je  snovalo  o  tom,  dokazuje  pismo,  Sto  ga  je 
30.  studenoga  1524.  nize  plemstvo  hrvatsko  (universitas  nobilium  regni  .  .  .  Croacie) 
upravilo  na  nadvojvodu,  moleci  ga,  da  ne  bi  ni  jednoga  od  hrvatske  gospode  imenovao 
za  bana,  jer  su  u  jednu  ruku  tako  nemodni,  da  ni  sami  sebe  ne  mogu  braniti,  dok  su 
u  drugu  opet  siloviti,  te  nastoje  plemice  ud;initi  kmetovima.  Medjutim  Ferdinand  nije  se 
ved  ni  s  obzira  prema  svomu  Surjaku  htjeo  padati  u  to,  da  imenuje  bana,  samo  je  svakim 
drugim  nadinom  pomagao  hrvatskoj  gospodi.  Vec  9  prosinca  javlja  on,  kako  je  »nekim 
hrvatskim  grofovima,  po  imenu  grofu  Ivanu  (Karlovidu)  od  Krbave,  banu  hrvatskomu, 
onda  Krstu  (II.),  Vuku,  Jurju  (II.)  i  Matiji  (II),  grofovima  Frankapanima  (od  brinjsko- 
trzadke  i  slunjske  loze),  kao  i  grofu  Stjepanu  Blagajskomu,  i  to  svima  zajedno  milostivo 


STJEPAN   VERBECI    KAO    PALATIN    I    PAD   NJE60V   (1525. — 1526.).  331 

obecao  1200  rajnskih  forinti,  da  bi  se  mogli  ove  zime  odriati  iTurcima 
bolje  odolije  vat  i«.  Ali  najvi§e  pobrinuo  se  je  za  kneza  Nikolu  Zrinskoga,  koji  je 
ve6  dulje  vremena  s  nadvojvodom  i  njegovim  kapetanima  snovao,  kako  da  se  Turcima 
otmu  bosanski  gradovi  Kamengrad  i  KIju6,  koji  su  bili  poglavita  zbiraliSta  njihova  za 
provale  u  hrvatsko  Pounje  i  onda  u  austrijske  zemlje.  U  lipnju  1524.  §alje  Ferdinand 
svoje  pouzdanike  (Weichselbergera,  Kocijana  i  Leysera)  knezu  Zrinskomu,  da  razvide 
one  krajeve  i  prouCe,  da  li  bi  se  osnova  mogla  provesti;  pouzdanici  doveli  su  u  rujnu 
kneza  Nikolu  Zrinskoga  sa  sobom  u  Be6,  gdje  je  onda  re^eni  knez  22.  listopada  uta- 
na^io  s  Ferdinandom  znameniti  ugovor,  po  kojem  je  nadvojvodi  na  dvije  godine 
ustupio  svoja  dva  grada  na  Uni,  po  imenu  Novi  grad  (Newhaus  siue  Newgrad)  i 
Dobru  njivu.  Nadvojvoda  stavit  <5e  u  njih  svoje  posade  s  hranom  i  potrebitom  bojnom 
spravom;  nakon  dvije  godine  vratit  6e  Ferdinand  Zrinskomu  njegova  dva  grada,  na  §to 
se  je  ponovno  obvezao  posebnom  izpravom  od  23.  prosinca  1524.,  poSto  su  mu  gradovi 
ved  predani  bili.  SuviSe  je  nadvojvoda  nadario  kneza  oruijem,  te  ga  primio  u  svoju 
sluibu.  Knez  uzdrzavat  6e  za  Ferdinanda  6etu  od  50  konjanika  i  primat  6e  placu  od 
mjesednih  150  dukata.  Dne  30.  sijednja  1525.  doznadio  je  Ferdinand  knezu  pladu  od 
450  dukata  za  prvu  Setvrt,  naime  za  mjesece  studeni,  prosinac  i  sijeSanj.  Napokon  ra- 
dilo  se  je  i  o  torn,  da  knez  Zrinski  ustupi  svoje  rudnike  u  Gvozdanskom,  a  za  njih 
da  mu  nadvojvoda  dade  u  zamjenu  grofoviju  Pazin  i  grad  Kastav  u  Istri;  no  tomu  se 
je  opro  kralj  Ljudevit. 

Dok  8u  se  hrvatska  gospoda  ovako  sve  bolje  prislanjala  na  nadvojvodu  Ferdinanda, 
slavonska  su  se  gospoda  medju  sobom  borila  za  ostavinu  iza  despota  Franje  Berislavida. 


PODPIS    KRALJICE    MaRIJE. 
S  iiprave  od  24.  rajna  1526.  CiU  se:    »Maria  regin*  etc(etera)«. 


U  toj  se  borbi  naroCito  iztidu  Petar  Keglevic  i  Ivan  Banic  (Banffy),  gospodar  i  nasljedni 
zupan  Virovitice.  Jo§  4.  veljade  1525.  nema  bana  u  hrvatskom  kraljevstvu  (sede  banatus 
vacante);  tek  prvih  dana  oJujka  rijelio  se  je  kralj  Ljudevit,  da  imenuje  nasljednika  banu 
Ivanu  Karlovidu.  Naravno,  da  je  i  opet  tu  fast  povjerio  svome  pouzdaniku,  drugu  svoje 
rane  mladosti  i  sada  meStru  kraljevskih  peharnika,  poznatomu  vec  Franji  Badanu.  Pismima 
12.  oiujka  1525.  javlja  kralj  posebice  hrvatskim  i  opet  slavonskim  staleiima,  da  je  bansku 
fast  povjerio  redenomu  Badanu.  Druga  nije  mu  imenovao,  jer  je  jo§  uvijek  Ivana  Taha 
smatrao  za  bana. 

(Stjepan  Verbeci  [Verbdczi]  kao  palatin  i  pad  njegov,  1526.— 1526.). 
Na  saboru  u  Hatvanu  bijaSe  sjajno  pobijedila  plemidka  ili  patriotska  stranka,  tc  uzvisila 
svoga  vodju  na  najviSe  mjesto  iza  kralja  u  driavi.  Ali  Stjepan  Verbeci  nije  se  mogao 
odriati  u  palatinskoj  dasti  ni  punih  deset  mjcseci,  a  jo5  je  manje  mogao  iSta  provesti 
za  preporod  i  spas  svoje  domovine. 

Najprije  nije  nalazio  dovoljne  podpore  u  vlastitoj  stranci.  Plemstvo  je  misHIo,  da 
je  svoju  zadacu  izvrSilo,  kad  je  na  Cclo  zemlje  podiglo  svoje  Ijude,  pak  se  je  okanilo 
svakog  daljeg  naprezanja  i  kratilo  prinositi  i  najmanje  irtve,  kojima  bi  se  obnovio  red, 
blagostanje  i  snaga  teiko  izkuSane  domovine.  Pojcdini  dlanovl  plemicke  stranke  stvarali 


33a  KRALJ    LJUDEVIT    II.    JAGELOV16    (1516.— 1526.). 

su  doduSe  medju  sobom  konfederacije  ili  bratovgtine,  kao  sam  Verbeci,  onda  Ivan  Za- 
polja  i  novi  vrhovni  pjeneznik  Ivan  DojCin,  kojima  su  pristupili  i  plemicki  prisjednici 
driavnoga  vijeda;  ali  ogromna  vecina  nizega  plemstva  slabo  je  marila  za  tu  bratovStinu 
i  njezine  ciljeve.  Dok  je  tako  plemicka  stranka  namah  nakon  sabora  u  Hatvanu  omlita- 
Vila,  stranka  je  velikaSa  bjesnila  od  gnjeva  i  vapila  za  osvetom.  Na  6elu  bio  joj  je 
svrgnuti  palatin  Stjepan  Bator,  koji  nije  mogao  pregorjeti  nanesene  mu  uvrede,  i  koji 
se  je  svedjer  smatrao  pravim  palatinom.  Vec  u  prvoj  sjednici  drzavnoga  vijeda 
11.  srpnja  1525.  doSlo  je  do  zestoka  sukoba  izmedju  Batora  i  suparnika  mu  palatina. 
Stjepan  Bator  htjeo  je  da  sjedne  kralju  na  desno,  jer  ga  to  patri  kao  palatina;  ali  tomu 
se  opro  novi  palatin  Verbeci.  Na  to  je  Bator  zahtijevao,  neka  mu  se  kazu  razlozi,  zaSto 
je  Zajedno  sa  svojim  drugovima  skinut,  i  zaSto  se  nije  postupalo  po  zakonu.  Verbeci 
pozvao  se  je  na  netom  minuli  sabor  i  sabrane  ondje  staleze.  >Oni  su  birali*,  govorio 
je  on,  »oni  su  skidali;  mene  ne  zapada  da  izpitujem  njihove  razloge;  obrati  se  na  njih*. 
RijeC  po  rijed,  i  napokon  pograbila  su  oba  palatina  za  oruzje.  Nitko  se  nije  usudio  da 
posreduje;  kralj  i  vijecnici  uklanjali  se  redom  iz  dvorane  i  ostavili  protivnike  same. 
Bator  navijeStao  je  i  poslije  javno,  da  6e  se  zahvaliti  na  svojoj  6asti  samo  onda,  ako 
mu  dokazu,  da  je  poCinio  kakvu  nepravdu.  K  tomu  je  prijetio,  da  6e  s  onim  stalezima, 
koji  pokoravajuci  se  zapovijedi  kraljevoj  nijesu  doSli  u  Hatvan,  drugi  sabor  sazvati,  na 
kojemu  ce  61anke  potonjega  sabora  proglasiti  nistetnima  i  vodje  plemstva  zigosati  kao 
buntovnike.  Oko  Batora  kupilo  se  je  sve  vi§e  gospode,  kojima  je  bio  jednaki  cilj.  Ta 
se  je  konfederacija  ili  bratovStina  stala  nazivati  kolednici  ili  koledjani  (kalandoS), 
jer  su  se  na  prvi  dan  svakoga  mjeseca  (calendis)  sastajali.  Vec  na  koncu  srpnja  brojila 
je  ta  bratovStina  oko  dvije  stotine  magnata  i  odli6nijih  plemica. 

Uz  nehaj  vlastite  stranke  i  bijes  kolednika  Skodila  je  palatina  Verbecu  mnogo  ne- 
stalnost  kralja  i  kraljice,  a  jo§  vi§e  dvolidnost  nadbiskupa  Ladislava  Salkaja.  Ovaj  nada 
sve  prevrtljivi  prelat  bija§e  dodu§e  javno  pristupio  konfederaciji  Zapolje  i  Verbeca,  koji 
mu  zato  povjeriSe  predsjedniCku  Cast  u  driavnom  vijecu;  no  u  isti  mah  surovao  je  po- 
tajno  s  kolednicima,  gdje  se  je  vazda  izticao  medju  prvima.  Za  njegovim  primjerom 
poveo  se  je  i  Aleksije  Thurzo,  koji  se  je  opet  pridruzio  velikaSkoj  stranci,  te  stao  raditi, 
da  i  kraljicu  za  nju  predobije.  On  je  pa5e  njoj  podastro  zavjernicu  kolednika  i  obecao, 
da  6e  oni  na  prvom  saboru  obnoviti  vlast  kralj evsku  i  povratiti  kruni  njezine  dohodke. 
Kraljica  opet  navalila  je  na  nestalnoga  kralja,  te  je  onda  zajedno  s  njim  pismeno  obrekla 
svaku  pomoc  velikaSkoj  konfederaciji.  Sve  to  zbivalo  se  je  tajno,  tako  da  je  i  papinski 
nuncij  Burgio  tek  poslije  doznao  za  ponovni  preokret  kraljevskih  supruga.  Cestiti  je 
Burgio  poradi  toga  nemilo  ukorio  nadbiskupa  Salkaja  i  odvradao  kralja  od  toli  nedo- 
stojnoga  postupka;  ali  njegov  ukor  i  opomena  nijesu  nimalo  koristile. 

Kraj  takih  prilika  bilo  je  novoma  palatinu  Verbecu  i  njegovim  drugovima  podko- 
pano  tlo  jo§  prije,  nego  Ito  su  u  ob6e  stall  raditi.  Mozda  bi  uza  sve  to  ipak  Verbeci 
§ta  poluCio,  da  je  bilo  u  njega  dara  za  drzavnika  i  upravnika.  Ali  ba§  toga  nije  u  njega 
bilo.  Taj  odllini  pravnik  i  vje§ti  govornik,  koji  je  umio  staleie  razpaliti  do  oduSevljenja 
i  bijesa,  nije  bio  dosta  ni  odluSan  ni  spretan,  kad  mu  je  trebalo  provadjati  svoje  ideje. 
On  je  dodu§e  pregnuo  najvecom  revnoScu  i  savjestnoscu,  da  vr§i  svoje  palatinske 
duznosti,  on  se  je  nazivao  »sIugom  kralj evstva«  (regni  Hungariae  palatinus  et 
servus),  on  je  papu  uvjeravao,  »kako  neprestano  po  danu  i  noci  o  tom  razraiSlja,  da 
zemlji  osigura  blagostanje,  6ast  i  mire,  ali  kod  provadjanja  ostavila  ga  je  redovno  snaga 
i  odluinosr.  U  njega  je  bilo  suvisno  razvijeno  pravno  Cuvstvo,  te  ga  nikad  nije  mogao 
zatomiti,  pak  tako  mu  je  nedostajalo  i  potrebite  bezobzirnosti,  kojom  drzavnici  toliko 
puta  svoje  ciljeve  postizavaju.  Papa  i  njegov  nuncij  Burgio  cijenili  su  ga  u  velike,  te  su 
ga  vjerno  i  pomagali;  ali  uza  sve  to  nije  on  nista  zamaSna  poludio.  A  kako  bi  i  mogao 
Sta  uraditi  u  zemlji  i  s  Ijudima,  za  koje   nuncij    Burgio    25.  kolovoza  1525.  pi§e:    »Kad 


i 


STJEPAN    VERBKCI    KAO    PALATIN    I    PAD    NJKOOV    (1525. — 1526.)-  333 

1  se  Ugarska   mogla  za  cijenu  od  tri  forlnte  od  ruba  propasti  spasti,  ne  bi  se  na&la  tri 
dovjeka,  koji  bi  htjeli  tu  zrtvu  prinijeti*. 

Za  palatina  Verbeca  nije  tako  staoje  Ugarske  krenulo  ni  malo  na  bolje,  pa£e  je 
bivalo  sve  gore.  Kad  se  je  stala  utjerivati  posljednjim  saborom  dozvoljena  daca,  nije  sc 
mogla  ubrati  ni  polovica  odredjene  svote.  Na  mnogim  mjestima  kratili  se  placati  dacu, 
jer  kralj  nije  toboze  izpunio  svojih  obedanja,  i  jer  se  na  njegovu  dvoru  jo§  uvijek  tu- 
djinci  ko6e.  »Za  Nijemca  i  tudjinca  ne  dajemo  ni§ta<,  to  je  bila  lozinka  odpornika. 
Isti  kmetovi  kratili  se  izpunjati  svoje  duinosti.  Kad  se  je  na  to  stalo  snovati,  da  se  loSi 
pjenezi  zamijene  dobrima  i  vrijednima,  odlagalo  je  drzavno  vije<5e  taj  posao  oeprestano, 
jer  bi  tim  pojedinci  u  velike  §tetovali.  Povela  se  i  parnica  protiv  novCara  Fuggcra,  radi 
kojih  je  na  saboru  u  Hatvanu  silne  galame  bilo;  ali  za  bogate  noviare  zauzeli  sc  car 
Karlo,  poljski  kralj  Sigismund,  nadvojvoda  Ferdinand  i  sam  papa  Klement  VII.,  kojih  su 
poslanici  6itavu  parnicu  zabaSurili.  Nadalje  ni  za  kraljevsku  blagajnu  nije  se  niJta  moglo 
u^initi,  te  je  kralj  morao  napokon  zidovima  zaloziti  svoju  srebrninu,  a  onda  je  posu- 
djivao  po  nekoliko  forinti,  da  namiri  najpre6e  potrebe  svoga  stola. 

Kraj  takvih  novdanih  prilika  sasvim  je  prirodno,  da  se  nije    niSta  radilo  za  obranu 
kraljevstva,  a   jo§   se   manje    pripravljalo   za   buduci  rat  s  Turcima,  koji   je  po  vijestima 
iz  Carigrada  bio  neizbjeiiv.  Kapetani  medjaSnih  gradova  dolazili  su  redom  na  kraljevski 
dvor,  trazeci  novaca  za  uzdriavanje  svojih    £eta,  ali    nijesu    ili  niSta  dobili,  ili  su  se  vra- 
(5aU  s  neznatnim  svotama.  Najvi§e  je  pri   torn   trpio    nadbiskup    kolodki  i  kapetan  Pavao 
Tomori,  kojemu  je  bilo  braniti  doljnu  Ugarsku  i  ostatak  Srijema  s  Petrovaradinom.  Ved 
na    koncu    rujna    1525.  culo    se  je,    kako   se    beogradski    sandzak   Balibeg    sprema,   da 
s  jakom  vojskom  osvoji  Mitrovicu,  Titelj    i    Petrovaradin,  pak    da  onda  u  iztodnom  Sri- 
jemu  podigne  tvrdinju,  koja  bi  turskoj  vojsci  bila    uporiStem  i  osigurala  joj  otvoreni  put 
u   Ugarsku.    Tomori    je   doduSe    u    prvi    mah    u5inio    sve,  da   zakr£i    put  beogradskomu 
sandzaku,  pafie  je  u  listopadu    sam    provalio    preko    Save    na   tursko   zemljiSte  i  razorio 
ondje  neki  grad;  no  kad  je  zatim  u  prosincu  zaista  Balibeg  poslao  neku  detu  u  Srijem, 
koja  je  Titelj  spalila,  i  onda  se  sam  spremao    na  Petrovaradin,  ostavili  su  i  kralj  i  veli- 
ka§i  Tomorija  na  cjedilu.    To    je  sklonilo   nadbiskupa,  te   je  12.  sijednja    1526.  do§ao  u 
Budim,  da  se  odre6e  i  kapetanije  i  duhovne    6asti  svoje.    >Ja    sudim«,  piSe    Burgio  papi 
dva  dana  zatim,  >kako  6e  biti  te2ko,  da  ga  sklonimo  na  povratak.    Ali  bududi  da  odito 
vidim,  da  se  onaj  kraj  ima  smatrati  izgubljenim,  ako  on  ostane  pri  svojoj  ostavci,  to  du 
sve  pokuSati,  ne  bi  li  ga   namolio,  da   se   povrati*.  Medjutim  Tomori    bio  je  tvrd,  nada- 
judi  se  tako  prinuditi  kralja  i  velika§e,  da  mu  dadu  novaca  za  namirenje    njegovih  deta 
i  nasadnika,  koji  ne   bijahu    kroz   jedanaest   mjeseci   primili    plade,   a  on  ih  nije  mogao 
viSe  svojim  imanjem  placati,  jer    bijaSe    ved   zaloiio  prihode   svoje  nadbiskupije  i  suviSe 
od  svojih  prijatelja  uzajmio  40.000  zlatnih  forinti.  Kroz  viSe  sedmica  ostao  je  Tomori  u 
u  Budimu  i  nije  ni§ta  postigao;  tek  u  o2ujku  vratio  se  je  na  neprestane  molbe  Burgijevc 
na  jug,  da  s  pomodu  papinskih  novaca  i  pladenika    obskrbi  Petrovaradin    iiveiem  i  po- 
sadom  dotle,  dok  se  ugarski  sabor  sastane. 

Palatin  Stjepan  Verbeci  bijaSe  se  medjutim  razkrstio  s  Ivanom  Zapoljom,  svojim 
dosadanjim  saveznikom  i  pomodnikom,  te  si  je  tako  sam  pripravio  pad.  Uzrok  tomu  bila 
je  parnica  radi  ostavine  hercega  Lovre  Ilodkoga.  Posljednji  sabor  u  Hatvanu  bijaie  za- 
kljudio,  da  se  redena  baStina  naprosto  prepusti  bradi  Zapoljama  i  da  se  obustavi  dal]a 
parnica  radi  nje;  ali  nada  sve  savjestni  pravnik  Verbeci  nije  htjeo  tome  zadovoljiti,  jer 
je  bio  duboko  uvjeren,  da  Zapolje  nemaju  nikakvih  prava  na  tu  bafitiou,  ved  da  ona 
pridada  kraljevskomu  fisku.  Medjutim  ni  kralj  nije  htjeo  za  to  duti,  da  svoga  takmaca 
udini  joS  bogatijim  i  silnijim,  a  na  svoju  Stetu,  i  tako  bi  parnica  radi  ba&tiae  nastavljena. 
Verbeci  bijaSe  odredio  rodiSte  za  konadnu  odluku  u  toj  parnici  na  31.  sijednja  1526. 
Medjutim  je  vi§e  sudaca,  koji  su  bili  privrienici  Batorovi,  krzmalo  dodi  na  sud  pod  prcd- 


334 


KRALJ   LJUDEVIT    II.  JAGKLOV16    (1516. — 1526.). 


sjedanjem  Verbecovim.  Tek  nakon  dvije  sedmice  mogao  se  je  sastaviti  pun  sud,  i  taj  je 
izrekao  odluku,  kojom  je  nekadanji  ugovor  izmedju  Stjepana  Zapolje  i  Lovre  Ilodkoga 
proglasio  niStetnim,  te  6itavu  ostavinu  dosudio  kraljevskoj  kruni.  Tom  osudom  razdrazio 
i  povrijedio  je  palatin  bracu  Zapolje  i  njihove  brojne  licne  privrzenike  silno,  tako 
da  su  ga  poslije  u  osudnom  6asu  ostavili  na  milost  i  nemilost  njegovim  nepomiiljivim 
protivnicima. 

Cestiti  no  nespretni  Verbeci  nije  dakle  niSta  mogao  uciniti  za  boljak  kraljevstva, 
ve6  je  jedino  na§kodio  svojoj  popularnosti.  No  zato  je  papinski  nuncij  Burgio  spora- 
zumno  s  papom  neprestano  radio  o  torn,  da  vrhovnim  kancelarom  drzavnim  postane 
mui  po§ten  i  vjeSt.  Tu  je  sluzbu  dosad  vrSio  primas  i  nadbiskup  Ladislav  Salkaj,  premda 
se  to  nije  podudaralo  sa  starim  obiCajem,  po  kojemu  Je  ostrogonski  nadbiskup  doduse 
imao  naslov  vrhovnoga  kancelara,  ali  sluzbe  nije  obavljao,  ve6  je  ona  bila  povjerena 
drugomu  prelatu.  Buduci  da  je  Salkaj  kancelariju  izrabljivao  u  svoje  sebidne  svrhe,  te 
tako  kralju  i  zemlji  samo  Skodio,  bila  se  digla  jos  na  saboru  u  svibnju  1525.  silna  ga- 
lama  na  njega  i  zahtijevalo  se,  da  ga  kralj  skine.  U  prvi  kraj  bijaSe  prestravljeni  nad- 
biskup spreman,  da  se  zahvali,  pa6e  je  preporu6io  za  svoga  nasljednika  vesprimskoga 
biskupa  Tomu  Salahaza,  dok  je  nuncij  Burgio  stao  raditi  za  peduvskoga  prepoSta  Stje- 
pana Brodarica,  koji  je  bio  osobito  pocudan  i  rimskoj  stolici.  Medjutim  iza  nekoga 
vremena  predomislio  se  je  Salkaj,  te  je  vrSio  i  dalje  sluzbu  kancelara,  premda  su  ga  i  papa 
i  kralj  vi§e  puta  pozivali,  da  se  toga  okani.  Ali  on  se  je  kroz  vi§e  mjeseci  tomu  otimao, 
trazedi  sad  za  naknadu  kardinalsku  dast,  sad  opet  zadovoljStinu  za  ono,  $to  su  mu  nakon 
reienoga  sabora  bill  kraljevski  peCat  silom  oteli.  Tek  kad  mu  je  kralj  napokon  trazenu 
zadovoljStinu  dao,  zahvalio  se  je  4.  ozujka  1526.  u  drzavnom  vijecu  na  dosadanjoj  sluzbi 
kancelara  i  predao  kralju  drzavni  pefiat,  na  §to  je  tjedan  dana  poslije  (II.  ozujka) 
Stjepan  Brodaric  primio  tu  6ast.  Podjedno  je  kralj  novoga  kancelara  imenovao  srijemskim 
biskupom,  poSto  se  je  dosadanji  biskup  Ladislav  Macedonac  kralju  za  volju  svoje  sto- 
lice  odrekao  i  primio  sluzbu  prepoSta  u  Peduhu. 

S  novim  kancelarom  bilo  je  sve  zadovoljno;  pa6e  i  oni  biskupi,  kojima  je  nada 
ostala  neizpunjena,  brzo  su  se  utjesili.  Ohrabren  tim  nuncij  Burgio  stao  je  raditi,  da  se 
i  druge  drzavne  i^asti  popune  §to  vrstnijim  muzevima,  koji  bi  i  na  kraljevskom  dvoru  i 
u  javnom  zivotu  udarili  novim  pravcem.  Kako  se  je  obcenito  zahtijevalo,  da  se  dosadanji 
vrhovni  pokladnik  Ivan  Doj6in  zamijeni  boljom  silom,  predlagao  je  nuncij  Pavla  Tomo- 
rija  za  tu  Cast.  U  pismu  pa6e  od  17.  ozujka  1526.  molio  je  nuncij  papu  Klementa  VII., 
neka  zapovjedi  koloCkomu  nadbiskupu,  da  primi  sluzbu  vrhovnoga  pjeneznika.  Ali  To- 
mori,  koji  se  bijase  ba§  u  taj  Cas  na  molbu  nuncijevu  vratio  iz  Budima  u  svoju  nadbi- 
skupiju,  nije  ni  sanjao,  da  bi  mogao  prihvatiti  namijenjenu  mu  Cast,  paCe  je  ponovno 
smiSljao  o  torn,  kako  da  pusti  nadbiskupiju,  te  se  vrati  u  samostan.  Bodrile  ga  na  to 
nove,  kobne  vijesti  o  turskim  pripravama,  kao  i  uvjerenje,  da  onako  gotovo  goloruk  ne 
moie  ni§ta  pomodi  nesrecnoj  zemlji.  Du§evno  stanje  njegovo  ogleda  se  u  pismu  od 
9.  travnja  1526.,  §to  ga  je  pisao  papi  Klementu  VII.,  u  kojeni  ga  moli,  da  ga  rijeSi 
nadbiskupske  dasti  i  dozvoli  vratiti  se  u  samostan.  >Da  ne  bi  ja«,  zavrSuje  on  pismo 
svoje,  »danas  ili  sutra  s  malo  zasluga  i  tezkom  krivnjom  morao  preseliti  se  u  vjeCnost, 
padam  pred  va§u  svetost  na  koljena  i  molim  u  ime  svetih  rana  Spasiteljevih,  neka  bi 
podijeljenim  mi  milostima  i  dobro6instvima  time  krunu  postavila,  da  bi  se  ja,  rijeSen 
nadbiskupske  Casti,  smio  povratiti  u  svoj  manastir,  gdje  bi  propuste  svoje  nemarnosti 
okajavao  i  preostale  dane  svoga  kratkoga  zivota  u  molitvama  i  promatranjima  zavr§io«. 
No  jedva  §to  je  raztuzeni  Tomori  ovu  svoju  poslanicu  odpravio,  stigo§e  mu  izvjestni 
glasi,  da  je  sultan  Sulejman  podigao  svoju  vojsku,  i  da  ravno  ide  prema  Ugarskoj,  da 
zauzme  njezinu  prijestolnicu.  U  taj  Cas  zaboravio  je  pozrtvovni  nadbiskup  sve  svoje 
dosadanje  jade  i  nevolje,  te  je   s  mjesta   pohitao  u  Budim,  da   uCini  posljednji  poku§aj 


STJEPAN    VERBECI    KAO    PALATIN    I    PAD    NJBGOY   (1525-^1526). 


335 


za  spas  domovine.  Vec  13.  travnja  nalazimo  ga  u  Budimu,  gdje  je  s  pomocu  nunciia 
Burgija  bar  toliko  vojske  i  novaca  izmolio,  da  je  mogao  zadriati  dast  vrhovnoga  kape- 
tana  doljnih  strana  i  pomiSljati  na  obranu  Petrovaradina.  Nuncij  dao  mu  je  500  pje§aka, 
200  kataoa,  30  malih  topova  i  40  velikih  praikih  musketa.  Nadbiskup  Salkaj  obecao 
mu  je  takodjer  300  pjeSaka  i  svoje  kataae,  a  drzavno  vijece  skucalo  je  20000  forintt  u 
gotovom  i  za  5000  forinti  sukna,  dime  se  je  Tomori  25.  travnja  povratio  u  Petrovaradin, 
gdje  je  teikom  mukom  zadrzao  stanovnike,  koji  su  se  od  straha  pred  suitanom  spre- 
mali,  da  se  razbjegnu  na  sve  strane. 

Dan  prije  odiazka  Tomorijeva,  dne  24.  travnja,  bijaSe  se  sastao  ugarski  sabor,  od 
kojega  su  neki  mnogo  odekivali.  Ali  nuncij  Burgio  nije  se  ni  £emu  nadao,  jcr  je  dobro 
poznavao  stanje  zemlje.  >Ako  sultan  zaista  dodje<,  pisao  je  papi,  >onda  ponavljam  ono, 
§to  sam  toliko  put  ved  govorio:  va§a   svetost    moze  tu  zemlju  smatrati  izgubljenom.  Tu 


GhB  IvaNA   I  JURJA   Zapoub. 

§th  razdijeljen  na  ieliri  poIj«;  o  prvono  i  detfrtom  Tidi   'c  jedaorog  ;    n  dragom   i  tre<^m   mk  s   polamjrwooin  i 

iTijeidom.  Napii  naokolo  rub«:  >Arin«  *  ipectabilOujin  *  et  •  Bitgnificoru(m)  *  d>m!)oof(ooi)  *  j(o)h(»nB)ii  •  ct 

•  Georgt  *  de  •  sapolia   *  comitn(no)  *  petpetaoniin  *  terre  *  icepntientii  ft. 


je  mah  preoteo  darmar  bez  kraja  i  konca.  §to  god  treba  za  rat,  toga  ncma.  Stalciima 
prevladala  je  mrinja  i  jal.  A  i  kmetovi  bi,  ako  im  sultan  obcda  slobodu,  pokrenali 
protiv  plemstva  grozniju  bunu,  nego  ono  za  kriiarske  vojne  (god.  1514).  Ako  pak  kralj 
podanicima  slobodu  proglasi,  odbit  de  oJ  sebe  ditavo  plemstvo*. 

Ved  prvi  dan  sabora  doJIo  je  svih  dvijc  stotine  kolcdnika  sa  svojim  brojnim  oru- 
zanim  druiinama  u  Budim;  ojihov  vodja  Stjepan  Bator  bijaie  sa  sobom  doveo  do  pet 
stotina  konjanika.  Uz  tu  gospodu  stajali  su  mnogi  odiidniji  plemidi,  kao  prlmjericc  Pavao 


336  ^  KRAU    LJUDEVIT    II.   JAGELOV16    (1516.^1526.). 

Artandi,  koji  je  proSle  godine  bio  medju  vodjama  pufike  stranke;  suviSe  su  magnati  pre- 
dobili  za  se  sila  siromasnijih  plemica  time,  §to  su  ih  uzeli  u  svoju  sluzbu  i  poveli  na 
sabor.  Medjutim  i  Stjepan  Verbeci  imao  je  uza  se  dosta  privrzenika;  ali  onaj,  koji  mu 
je  nekad  bio  glavni  Stit  i  zakrilje,  nije  na  sabor  ni  dolao.  Vojvoda  Ivan  Zapolja  nije  u 
jednu  ruku  mogao  palatinu  oprostiti,  §to  je  izgubio  parnicu  za  baStinu  hercega  Lovre 
Ilodkoga,  a  u  drugu  je  ruku  izdekivao,  da  ce  nove  smutnje,  koje  ce  iza  restauracije 
Batorove  stranke  zaredati,  ugled  kraija  Ljudevita  jos  jace  podkopati, 

Kolednici  sastadoSe  se  prvi  put  25.  travnja  u  crkvi  sv.  Ivana,  kojom  se  je  prigodom 
Pavao  Artandi  zestoko  obarao  ne  samo  na  palatina  Verbeca,  nego  i  na  kancelara  Bro- 
darida.  Dva  dana  poslije  doSao  je  §aro§ki  zupan  Nikola  Tarcaj,  jedan  od  kapetana  ko- 
lednidkih,  na  Rakosko  polje  medju  sabrano  plemstvo.  Tu  je  izlagao,  kako  bratovStina 
kolednika  nema  drugoga  cilja,  nego  da  zaprijeci  ugnjetavanje  plemstva,  koje  je  zatim 
pozvao,  da  se  konfederaciji  pridruzi.  Drugi  govornici  govorili  su  o  obcim  nevoljama  u 
zemlji;  neki  su  trazili,  da  se  zamijene  lo§i  pjenezi,  neki  opet  grdili  su  nadbiskupa  Sal- 
kaja.  >Pokojni  nadbiskup«,  klicao  je  jedan,  »skrivio  je  gubitak  Beograda,  a  sadanji  upro- 
pastit  <5e  ditavu  zemlju«.  Iza  svega  toga  do§li  su  zastupnici  Stjepana  Batora,  te  su 
zahtijevali,  da  se  njemu  povrati  Cast  palatina,  koju  mu  je  skup§tina  u  Hatvanu  sve  ne- 
du2nu  nezakonitim  naCinom  ugrabila.  Plemstvo  primilo  je  tu  poruku  s  odobravanjem,  ali 
nije  htjelo  bez  privole  kraljeve  nilta  odluciti,  vec  je  izabralo  deputaciju,  koja  ce  u  torn 
poslu  poci  na  dvor.  Kad  je  sve  to  vidio  i  fiuo  Stjepan  Verbeci,  brzo  se  je  rije§io,  Sta 
da  dini.  On  je  ocitovao  kralju,  da  je  samo  prinudjen  primio  palatinsku  cast,  te  da  se 
sada  nje  dobrovoijno  odride.  Kralj  mu  je  dodu§e  odgovorio,  neka  poceka  njegovu  od- 
luku;  ali  buduci  da  su  mu  neki  prijatelji  njegovi  javili,  da  mu  je  zivot  u  opasnosti, 
ostavio  je  on  jo§  one  noci  zajedno  sa  svojim  tastom  Mihajlom  Zobom  potajno  Budim, 
te  se  je  sklonio  na  svoje  imanje  u  zvolenskoj  zupaniji.  Sutradan  izvinjavao  ga  je  njegov 
pouzdanik  kod  kraija  i  papinskoga  nuncija  poradi  toga  bijega. 

Dne  28.  travnja  poslao  je  kralj  svoje  povjerenike  na  Rako§ko  polje.  Ti  su  govorili, 
kako  je  plemstvo  sve  pored  kraljeve  zabrane  minule  godine  drzalo  stanak  u  Hatvanu, 
na  koji  je  do§ao  i  kralj,  poSto  su  mu  zajamcili,  da  ce  ga  slu§ati.  Ali  obecanje  nije  se 
odrzalo,  paCe  ga  prinudilo,  da  skine  drzavne  dostojanstvenike.  Kralj  rado  pra§ta  plemstvu 
taj  teiki  prestupak,  jer  znade,  da  su  svemu  krivi  neki  zavodnici,  medju  koje  spada  i 
Verbeci.  I  bududi  da  je  taj  bijegom  sam  priznao  svoju  krivnju,  to  ga  kralj  sada  skida 
s  palatinske  6asti,  te  ju  vraca  Stjepanu  Batoru.  Kraljeva  poruka  primljena  bi  s  odu- 
Sevljenjem  i  odobravanjem,  §to  je  osobito  godilo  Batoru,  to  vise,  §to  su  se  culi  i  nepo- 
voljni  poklici  protiv  Verbeca. 

Da  bi  se  o  zemaljskim  poslovima  moglo  razpravljati  sporazumno  s  kraljem  i  veli- 
ka§ima,  preSIo  je  plemstvo  s  poija  Rako§a  u  budimsku  tvrdinju.  Ali  ovdje  pustili  su  ga 
unidi  samo  pod  pogodbu,  ako  prije  oruzje  odlozi.  Prije  bilo  bi  se  ono  tomu  zahtjevu 
svom  snagom  oduprlo,  a  sada  se  je  drage  volje  pokorilo.  Na  to  su  govornici  plemstva 
iznosili  svoje  ielje:  neka  kralj  lo§e  pjeneze  odstrani  iz  prometa;  neka  visoko  svecenstvo, 
pod  prijetnjom  gubitka  dobara,  prinudi  na  izpunjivanje  duznosti  oko  obrane  zemlje;  Ver- 
beci da  se  pozove  pred  sud  i  proglasi  bundzijom;  podjedno  neka  se  ustanovi,  da  pala- 
tinu ostaje  dast  njegova  do  smrti,  i  da  se  jedino  poradi  tezkoga  zloSina  smije  nje  li§iti. 
Bududi  da  se  je  bilo  bojati,  da  bi  plemstvo  moglo  Verbecovu  kucu  razvaliti,  dao  je 
kralj  plemice  zamoliti,  neka  taj  dom  poStede,  jer  u  njemu  i  onako  drugo  nema,  nego 
spisova  i  vina;  uniStenjem  spisova  stradali  bi  drugi,  a  vino  dalo  bi  povoda  izgredima. 
Plemstvo  je  molbi  kraljevoj  ugodilo.  Ovo  povoljno  razpolozenje  upotrebio  je  Ambrozije 
Sarkanj,  te  je  moiio  plemstvo  za  posredovanje,  da  se  i  njemu  vrati  sluiba  vrhovnoga 
sudca.  Ali  skupgtina  se  je  mudro  izvinjavala,  da  kralju  ne  moze  vi§e  dodijavati,  ve6  neka 
on    uiini,  kako   sam   misli.    Da  ugodi    2elji    plemstva,    pozvao   je   kralj    po    budimskom 


STJfet>Ati   VERBECI   KAO   PALATIN  I  i>AD    NJEGOV   (1525. — 15^6).  jjf 

kaptolu  Verbeca  i  Zoba,  da  dodju  za  tri  dana  pred  driavae  staleie,  i  da  se  brane  na 
tuibe,  §to  su  protiv  njih  iznesene.  Role  je  minuo,  ali  tuzenici  nijesu  doSli.  Na  to  je  kralj 
4.  svibnja  do§ao  u  skup^tiDU  staleia,  da  sudi  sud.  KraljeTski  personal  Nikola  Turdanski 
ditao  je  tuibu,  kojom  bi§e  Verbeci  i  Zob  okrivljeni,  da  su  se  ogrijeSili  >o  kraljerski 
ugled  i  sloboStine  zemlje«.  Ooi  su  krivi,  da  se  je  sabor  na  Rako§u  god.  1525  raziSao 
bez  rezultata;  oni  su  »protiv  zabrane  kraljeve  i  tako  redi  protiv  volje  staleiac  uprilidili 
sastanak  u  Hatvanu;  oni  su  >sigurnim  pismima  i  prijetc<fini  porukamaa  sklonili  kraljt, 
da  dodje  u  Hatvan;  napokon  su  poglavito  oni  izradili,  da  je  i»bud;nom  Tikom  a  ne  gla- 
sovanjem<  Bator  li§en  palatinske  £asti,  i  da  je  podijeljena  Verbecu.  Bududi  da  se  svima 
tima  djelima  smijeralo  >potresti  ugledom  krune  i  starim  pravicama  zemaljskih  stalc£a«, 
pozivaju  se  sabrani  stalezi,  da  protiv  tu2enika  po  pravu  i  pravici  postupaju  Staleii  nijesu 
ni  izpitali  opravdanost  tuzbe;  njima  je  bilo  dovoljno,  §to  tuienici  nijesu  dcJii  i  tim 
toboie  priznali  se  krivima,  —  pak  su  ih  s  mjesta  osudili  kao  javne  krSitcljc  mira  i  nc- 
prijatelje  domovine,  te  ih  li§ili  njihovih  posjedovanja.  Znadajno  je,  da  se  protiv  modnoga 
Ivana  Zapolje  nije  nitko  podigao,  jamadno  jer  su  ga  se  kolednici  bojali.  Neki  su  htjeli, 
da  se  i  ostrogonski  nadbiskup  Salkaj  kazni  radi  svoje  dvolidnosti,  ali  on  je  umio  i  taj 
put  buru  nad  svojom  glavom  raztjerati. 

Kolednici  bijahu  glavnu  zadacu  svoju  poludili:  oni  bijahu  Verbeca  zbacili  i  Batora 
opet  podigli.  Sve  ostalo  bilo  im  je  nuzgredno.  Sabor  ostao  je  doduSc  joS  desetak  dana 
na  okupu,  te  je  vijecao  i  zakljudivao  svaSta,  ali  najmanje  o  obrani  zemlje,  kojoj  je  vcd 
neprijatelj  bio  na  vratima.  Tako  biSe  dlanci  hatvanskoga  sabora  ukinuti,  a  kralj  pozvan, 


.  5*  '^'i^J^o^^^    Ca/n/ 


i 


PoDPis  Stjepana  Brodari^a. 

S  piiint,  ito  g»  je  pU«o  papi  Klementa  VII.  37.  srpjn*   15*6.  CiU  se:  „S(tephannt)  Broderic(u)  c«D(cell«ritt»)* 

Vatikanaki  arkiv  a  Rlmo. 


»da  ugled  i  vlast  svoju  vr§i«.  Neka  on  sam  uCini  zgodne  odredbe  za  valjanu  upravu 
kraljevskih  prihoda  kao  i  glede  obrane  slobode  i  ostalih  potreba  zemlje.  Vijecnike  neka 
slobodno  bira  iz  kola  prelata  i  magnata;  staleii  zele  doduSe,  da  bi  i  odsad  po  osam 
plemida  bilo  u  drzavnom  vijecu,  ali  kralju  pristoji  pozvati  u  nj,  koga  hoce.  Kralj  ime- 
nuje  nadalje  sve  svoje  dinovnike  i  dijeli  crkvena  beneficija;  jedino  neka  svjetovne  i  du- 
hovne  dasti  razdaje  zasluinim  Ugrima,  a  nipo§to  tudjincima.  Sabor  neka  se  ne  saziva, 
van  u  prekoj  potrebi,  da  se  tako  ne  namedu  suviSni  tro§kovi  i  onako  siromaSnomu 
niiemu  plemstvu.  Glede  prinosa  za  obranu  zemlje  bio  je  sabor  kud  i  kamo  Skrtiji;  on 
je  dozvolio  samo  po  pol  forinte  od  dimnjaka,  i  uz  to  odredio,  da  se  utjeraju  zaostatci 
od  dade,  dozvoljene  u  Hatvanu.  U  pogledu  priprava  za  prijetcci  rat  s  Turcima  zakljudio 
je  sabor,  da  kralj,  prelati  i  magnati  moraju  osim  s?ojih  zakonom  propisanih  banderija 
uzdriavati  §to  mogude  vi§e  drugih  deta;  tako  magnati  kao  i  plemidi  moraju  Sto  prije 
doci  pod  kraljevu  zastavu,  da  podju  protiv  neprijatelja ;  nadalje  imadu  oboniiati  svoje 
podanike,  da  ih  na  zapovijed  kraljevu  jednu  petinu,  a  u  skrajnjoj  nevolji  svekolike  potiju 
u  kraljevski  tabor.  Jo§  mole  staleii  kraija,  da  se  pri  vodstvu  ratnih  deta  obazire  na  ta» 
vjete  prokuSanih  mu2eva,  i  da  na  delo  vojske  postavi  jednoga  ili  viie  vrbovnih  kapetana. 
Napokon  neka  zamoli  pomod  u  pape  i  kricanskih  vladara. 

Hrv.  poTJ.   IL   Ili.  M 


J38  KBALJ    LJLDE\1T    II.    JAGEL0\l6    (1516.— 1526.). 

♦ 

Kako  se  vidi,  stalezi  su  svojim  filancima  u  o6i  prijetede  opasnosti  htjeli  kralju 
vratiti  svu  vlast  i  ugled,  koje  su  kroz  trideset  i  §est  godina  krnjiii  njemu  i  otcu  nje- 
govu  Vladislavu.  Neka  bude  gotovo  neogranicen  vladar,  ali  neka  se  brine  i  odgovara 
za  sve.  Dne  14.  svibnja  dosla  je  deputacija  sabora  pred  kralja,  te  mu  je  u  nazodnosti 
papinskoga  nuncija,  kao  i  poslanika  poljskoga  kralja  i  nadvojvode  Ferdinanda  predala 
netum  stvorene  dlanke.  Tom  je  prigodom  neki  plemic  u  ime  sabora  progovorio  kralju 
ovako:  »Evo  ti  predasmo  vlast  tvoju  kraljevsku  i  dozvolismo  ti  potrebita  sredstva  za 
obranu;  ako  ti  bude§  znao  izvrSivati  svoju  vlast,  plemstvo  ti  ne  ce  nikada  pokornosti 
uzkratiti;  ako  pak  uza  sve  to  domovinu  snadje  nesreca,  neka  nam  budu  nazodni  posla- 
nici  svjedoci,  da  nijesmo  tomu  krivi*.  Na  tu  ogradu  staleza  odgovorio  je  kralj  Lju- 
devit,  da  je  gotov  sve  uciniti  za  uzdrzanje  svoga  kraljevskoga  ugleda  i  za  obranu 
drzave,  no  da  za  to  treba  novaca,  a  toga  nema;  stalezi  su  istina  nabrojili  kraljevske  pri- 
hode,  ali  je  to  sve  neosaovano  i  pretjerano.  Tako  su  procijenili  tridesetinu  budimsku  i 
stolnobiogradsku  na  sto  tisuca  dukata,  dok  ulazi  samo  trideset  tisuca.  On  de  ipak  sve 
raditi,  sto  je  moguce,  a  nemoguce  stvari  ne  mogu  se  ni  od  njega  traziti.  Zato  i  on  pro- 
svjeduje  pred  poslanicima  prijateljskih  vlasti,  da  ne  bi  njega  krivili,  ako  zemlja  po  zlu 
prodje.  tlako  se  je  igrala  ta  komedija*,  pile  nuncij  Burgio,  >kralj  prosvjedovao  je 
protiv  staleza,  a  ovi  protiv  kralja.  Stalezi  zahtijevaju,  da  kralj  podje  na  vojsku  sa  svojom 
detom;  no  on  nema  diiama,  a  kamo  li  novaca  za  uzdrzavanje  takove  dete«. 

(Ban  hrvatski  Franjo  Bacani  od  12.  ozujka  1525.;  knez  Krsto  Fran- 
kapan  obskrbio  Jajce  11.  lipnja  1525.;  njegov  sukob  u  Budimu  s  pri- 
masom  Ladislavom  Salkajem  30.  kolovoza  1525.).  Franjo  Badani  postao  je 
banom  hrvatskoga  kraljevstva  u  das,  kad  |e  i  samo  bansko  dostojanstvo  bilo  spalo  na 
posve  nizke  grane.  Mletadki  poslanik  Vincenzo  Guidoto  govori  u  svojoj  konadnoj  relaciji 
u  kolovozu  1525.  o  banskom  dostojanstvu  u  ono  vrijeme  ovako:  wDruga  tast  medju 
svjetovnjacima  (u  drzavi  kralja  Ljudevita)  jest  ban  ili  kapetan  Hrvatske,  koji  je  kao 
pod  kralj  toga  kraljevstva,  te  ga  je  duzan  braniu;  ali  sada  je  to  dostojanstvo  gotovo 
posve  poni§teno<  (la  secunda  dignita  neli  laici  a  il  banno  ouer  capitano  de  Croatia,  el 
quale  e  quasi  vie  ere  de  quello  regno,  quale  e  obligate  ad  deffender,  ma  al  presente 
quella  dignita  e  quasi  del  tutto  destructa).  Nema  sumnje,  da  je  ugledu  banske  dasti  bilo 
mnogo  na^kodilo  nedavno  trvenje  izmedju  kneza  Ivana  Karlovica  i  Ivana  Taha,  kao  i 
odpor  staleza  protiv  potonjega. 

Jo§  prije,  nego  Sto  se  bijaSe  zabanio  Franjo  Bacani,  stradala  je  hrvatska  zemlja 
ponovno  od  turske  sile.  Turske  dete,  koje  se  bijahu  utvrdile  u  hrvatskim  gradovima 
Kninu,  Ostrovici  i  Skradinu,  zalijetale  su  se  neprestance  u  Krbavu  do  Udvine  i  onda  u 
oblasti  kneza  Ivana  Karlovida  na  jugu  i  zapadu  Velebita.  Napokon  prodrle  su  i  do  nje- 
gova  grada  Obrovca,  kojemu  je  tada  zapovijedao  kao  kastelan  knezev  dalji  rodjak  i 
mletadki  podanik  knez  Ivan  Posedarski;  a  odanle  dolazili  su  primorjem  u  iupu  Pod- 
gorje  sve  do  grada  Baga  (Karlobag,  latinski  Scrissa),  koji  su  tada  branili  knezovi  Ivan 
i  GaSpar  PeruSidi.  Kolovodje  pri  tima  navalama  bill  su  Turci  Skradinjani,  a  poticao  ih 
je  krSdanski  prebjeg  Damjan  (Clococich),  jamadno  onaj  isti  odmetnik,  koji  im  bijaSe 
pred  godinu  dana  i  neSto  vise  izdao  grad  Oitrovicu.  Na  sam  pokladni  ponedjeljak,  dne 
27.  veljade  1525.  nahrupili  su  ti  Turci  Skradinjani  na  grad  Bag,  straSno  ga  poplijenili 
i  dijelomice  popalili;  a  onda  su  poveli  za  sobom  u  suzanjstvo  do  300  du§a,  medju 
njima  oba  PeruSida,  zatim  kneza  Ivana  Posedarskoga  i  kneza  Gregorija  Banica.  Ta  kobna 
nesreca  uznemirila  je  silno  ne  samo  susjedne  otodane  (osobito  na  otoku  Pagu),  nego  i 
ostale  zitelje  na  kopnu  u  mletadkoj  Dalmaciji.  Mletadki  providur  Ivan  Vituri  javljao  je 
tim  povodom  12.  oiujka  iz  Zadra  ovako:  >Sada  se  moie  uzeti,  da  je  ditava  Hrvatska 
turska;  i  Senj  je  u  najvedoj  opasnosti,  a  tako  isto  i  na§e  zadarsko  okruije,  gdje  nam  je 
samo  grad  Zadar  siguran*.  Nije  minulo  iza  toga  ni  mjesec  dana,  plijenili  su  Turci  opet 


BAN    HRVATSRI    FRANJO    Ba6aNI    OD   02uJKA    1525  339 

u  driavioi  kneza  Beroardina  Frankapana,  gdje  su  naroCito  mnogo  Stete  podinjali  u  Vino- 
dolu  oko  Bakra  i  zatim  u  Modru§ama,  gdje  su  taj  put  zapalili  sam  grad  modniSki. 
I  ovom  prigodom  mnogo  je  puka  dopanulo  sui^anjstva,  a  mnogo  se  je  naroda  opet 
stalo  seliti  u  tudjinu.  Jedan  dio  prelao  je  na  susjedni  otok  Krk,  koji  je  bo  u  mletafikoj 
vlasti ;  a  drugi  dio  prebjegao  je  sve  u  Italiju,  gdje  se  je  nastanio  u  Apuliji,  Markama  i 
Abruzzama.  Nema  sumnje,  da  su  danaSnji  hrvatski  naseljenici  u  talijanskoj  pokrajini 
Molise  (Aqua  viva  colle  croci)  tuzni  potomci  tih  bjegunaca,  jer  se  i  sada  joS  u  svojim 
pjesmama  spominju  kneza  Ivana  Karlovica.  Malo  dana  iza  navale  na  Modru^e  i  Vinodol 
zavladao  je  i  u  samome  Senju  golem  strah;  tek  kad  je  kapetan  Petar  Kruiic  iz  Klisa 
prizvao  neSto  svojih  5eta,  minula  je  opasnost  za  onaj  grad. 

Ali  ne  samo  da  je  Hrvatskoj  i  njezinim  preostalim  gradovima^prijetila  dnevice 
turska  sila,  nego  je  i  Jajce  pogibalo  cd  ikrajnje  bijede  i  nevolje  Kako  je  taj  grad 
skroz  osamljen  stajao  usred  gotove  pustinje,  te  je  nakon  pada  hrvatskih  kraji§kih  gra- 
dova  bio  posve  odkinut  od  krScanskoga  svijeta,  bijahu  ga  bosanski  i  hercegovaiki 
sandzaci  jo§  prcd  godinu  dana  i  nekoliko  mjeseci  opasali  sa  sviju  strana,  te  se  zavjerili, 
da  ne  de  izpred  njega  otici,  dok  ga  maCem  ill  gladom  ne  prinude  na  predaju.  Vec  ne- 
koliko puta  poku^ali  su  iz  Hrvatske,  da  pomognu  Jaj£anima  i  unesu  hrane  u  njihov 
izgladnjeh  grad;  ali  dosadanji  pokusi  pod  vodstvom  hrabroga  Mihajla  Turka  (Turech)  i 
onda  pod  plemicem  Petrom  Keglevicem  ostadoSe  jalovi,  jer  su  tursWi  sandzaci  s  velikim 
detama  zaposjeli  sve  putove,  koji  su  vodili  do  nesrecnoga  grada.  Ba§  na  koncu 
oiujka  1525  bijaSe  stigao  u  Budim  neki  Jure  Mrsic  iz  Jajca,  koji  bija^e  sredno  umakao 
turskim  strazama,  te  je  u  drzavnom  vijecu  pridao  grozne  nevolje  Jajdana,  kako  ih  nije 
svijet  pamtio  od  podsade  grada  Jeruzolima. 

Ba§  te  turske  provale  sklonile  su  novoga  bana  Franju  Badana,  da  sazove  sabor 
slavonskih  staleia  za  prve  dane  travnja  1525  Hrvatskih  stalcza  nije  ni  pozivao,  jer  ti 
nijesu  za  nj  htjeli  ni  znati,  ved  su  izravno  stajali  u  svezi  s  nadvojvodom  Ferdinandom. 
Ne  znamo,  gdje  je  slavonski  sabor  bio  na  okupu  niti  Sto  je  sve  vijecao;  samo  se  javija, 
da  je  Franjo  Bacan  oko  sta'eia  nastojao,  da  se  izmire  s  Ivanom  Tahom,  pak  da  ga 
barem  oni  priznadu  za  svoga  bana  i  druga  njegova.  Ali  nastojanje  Badanovo  nije  bilo 
srecno,  kako  se  razabira  iz  pisma  kralja  Ljudevita,  §to  ga  je  1.  svibnja  —  nakon  svr- 
§ena  sabora  —  pisao  iz  Budima  redenomu  banu.  U  torn  pismu  poruduje  kralj  Badanu 
ovako:  nRazumio  sam  iz  tvoga  pisma  i  od  tvojih  poslanika,  sto  se  je  uradilo  na  netom 
minulom  saboru  (in  proxime  praeterita  diaeta)  u  Slavoniji,  i  to  nam  se  osobito  svidja. 
Opominjemo  tvoju  vjernost,  da  one,  Sto  si  dobro  zapodeo,  takodjer  dobro  nastaviS,  i 
dobromu  koncu  privede§.  I  to  mi  je  drago.  §to  si  povratio  baniju  Ivanu  Tabu, 
jer  sam  mu  i  ja  to  dostojanstvo  ovdje  povratio,  te  nedu  trpiti, 'da  moju  odredbu  gaze 
njegovi  protivnici.  S  negodovanjem  sam  razabrao,  da  Tahovi  protivnici  nijesu  htjeli 
onoga  duti,  sto  si  im  ti  imao  kazati,  nego  su  se  i  protiv  tvoje  voije  razi§Ii.  Ja  ti  evo 
sada  §aljem  Taha  kao  druga,  a  ti  se  poskrbi,  da  bude  vec  jednom  od  sviju  za  bana 
priznat.  Bududi  da  njegovi  protivnici  na  opetovane  pozive  nijesu  htjeli  prihvatiti  izvan- 
rcdoi  sud,  koji  im  je  on  nudio,  to  scijenim,  da  se  on  viSe  ne  mole  protiv  svoje  voljc 
siliti  na  takav  sud,  nego  tko  ima  s  njim  kakvu  parnicu,  neka  postupa  po  pravu  i  obi- 
daju  te  naSe  kraljevine  Slavonije.  Ostalo  deS  doznati  od  istoga  Ivana  Taha  kao  i  od 
svoga  poslanika,  literata  Aotuna.  Opominjem  te,  da  gorljivo  nastojiS  na  svaku  ruku  oko 
toga,  da  mi  ne  bude  vedih  neprilika  poradi  slavonskih  stvan.  I  premda  bi  vrlo  ielili,  da 
na  ugarskom  saboru  bude§  uza  me,  ipak  jer  vidimo,  da  je  tvoja  nazodnost  i  u  Slavomji 
potrebita,  pristajemo  da  ondje  ostanei,  pak  da  se  starad  za  obranu  onoga  kraljevstva 
naSega  Slavonije  i  Hrvatske,  te  da  nastojiS  oko  izravnanja  obstojedih  razmirica  izmedju 
driavljana,  dok  se  obilatije  za  te  pobrinemo,  Sto  demo  s  mjesta  udinitic.  Ivan  Tabi 
zaista  je  malo  zatim  do&ao  u  Slavoniju  i  stao  uz  Badaoa    vrSiti  baoske  poslove;  ali  sta* 


^^o  KRAU    UUDfiVlT   II.    JAGELOV16   (I6I6. — 1626.). 

leii  ga  svejednako  nijesu  priznavali,  a  i  plemstvo  na  ugarskom  saboru  na  RakoSu  za- 
htijevalo  je,  da  se  zbaci.  Pa6e  i  posebnim  eiankom  (24.)  trazio  je  reeeni  sabor  od  kralja, 
da  Taha  poradi  oeitih  razmirica  s  plemstvom  skine  s  banije  kraljevina  Hrvatske,  Dalma- 
cije  i  Slavonije,  ))da  ne  bi  ta  kraljevstva  radi  tolikih  razmirica  i  mrznje  propalat. 

U  isto  vrijeme,  dok  je  kralj  Ljudevit  svom  silom  radio,  da  Ivan  Tab  bude  priznat 
za  bana  hrvatskoga,  pobnnuo  se  je  ozbiljno  i  za  to,  da  se  pomogne  gradu  Jajcu.  Sreda 
je  bila,  da  je  u  onaj  6as,  kad  je  na  kraljevski  dvor  doSao  Jajdan  n  Jure  Mrsic,  boravio 
u  Budimu  takodjer  hrvatski  junak  i  condottiere,  knez  Krsto  Frankapan,  koji  se  je  sam 
kralju  ponudio,  da  6e  na  Celu  vojske  obskrbiti  hranom  reCeni  grad.  O  torn  priea  Krsto 
Frankapan  u  svojem  pismu  od  24.  lipnja  1525.  mletadkomu  patriciju  i  svojemu  prija- 
telju  Antunu  Dandolu  po  prilici  ovako:  »Grad  Jajce  stra§no  je  stradao  s  nestasice  hrane, 
jer  je  ved  godina  i  pol  minula,  §to  nije  ni§ta  u  nj  uneseno,  dok  je  inade  dobivao  po 
eetiri  put  na  godinu  potrebita  iiveza.  Razlog  pako  tomu,  §to  se  nije  niSta  unijelo  u  grad 
kroz  osamnaest  mjeseci,  jest  ovo.  Tur6in  zna,  kako  je  tvrd  nas  jajaCki  grad,  i  zato  ne  ce 
da  ga  na  juri§  osvaja,  vec  mu  se  fiini  mudrije,  da  ga  gladom  prinudi  na  predaju,  Ima 
on  vec  u  svojoj  vlasti  sve  gradide,  koji  okruzavaju  Jajce,  te  iz  njih  prijedi,  da  Jajdani 
ne  mogu  obradjivati  svojih  polja,  i  zato  oni  vec  od  vi§e  godina  zivu  samo  od  onoga, 
§to  im  se  je  po  ietiri  put  u  grad  donosilo,  buduci  da  sami  ne  mogu  niSta  zaradjivati. 
Turcima  je  dakle  prva  stvar,  ako  zele  Jajce  sto  prije  dobiti,  da  naSima  zaprijece  dovoz 
hrane;  pak  je  sultan  zaista  i  zapovjedio  svojemu  pa§i  u  Bosni,  da  to  izvede,  jer  6e  mu 
ina6e  kozu  s  ledja  oderati.  Vjerni  sluga  svoga  gospodara  ucinio  je  doista,  Sto  je  samo 
mogao,  jer  je  ne  samo  ponamjestio  mnogo  pje§dcke  i  konjani6ke  vojske  na  putu,  koji 
vodi  k  Jajcu,  nego  je  taj  put  naSima  posve  zakrdio,  uCinivSi  u  uzkoj  i  strmoj  doimi,  koja 
ide  prema  Jajcu,  zasjeke  i  prokope,  i  postavivSi  ondje  dovoljan  broj  momdadi  s  razii- 
citim  ubojitim  oruzjem.  Zato  baS  nijesu  mogli  donijeti  Jajcanima  nikakve  pomoci  ni 
valjani  inace  vitez  Mihajlo  Turek,  koji  je  imao  vojske  vi§e  tisuca,  niti  plemeniti  Petar 
Kegievic,  a  ni  bani  Franjo  Bacani  i  Ivan  Tab,  kojima  je  to  bilo  poslije  naloieno  i  koji 
su  u  tu  svrhu  bili  dobili  priiidnu  £etu.  Buduci  da  je  tako  Jajce  ostaio  bez  obskrbe,  za- 
vladao  je  u  njemu  straSan  glad,  te  je  ved  i  konjetme  ponestalo,  kojom  su  se  stanovnici 
dulje  vremena  hranili;  uslijed  toga  pak  pobjegli  su  neki  od  gradjana,  ostavivSi  u  naj- 
vecoj  nevolji  svoje  zene  i  djecu.  Cuvsi  bosanski  pa§a  od  zarobijenika  za  tu  skrajnju 
bijedu  Jajdana,  pomislio  je,  da  je  sada  doSlo  vrijeme,  da  se  jednom  zeljenim  uspjehom 
ovjenda  tolikoljetno  nastojanje  Turaka,  te  je  onda,  prizvavsi  u  pomod  hercegovadkoga 
sandzaka,  podeo  na  sam  grad  udarati  iz  sedam  velikih  topova  i  stao  podkapati  gradske 
zidme  sa  dvije  strane,  podjedno  ipak  strogo  pazeci  na  ono  mjesto  u  dohni,  gdje  je  na- 
Sima  bio  put  zakrdio.  O  svemu  tomu  donio  je  glase  kralju  Ljudevitu  Jure  Mrsic,  koji  je 
nekako  izmedju  turskih  straza  od  Jajca  srecno  pobjegao.  1  ja  sam  bio  u  drzavnoro.  vijecu, 
kad  je  taj  dovjek  pladnim  glasom  pripovijedao  o  nevolji  Jajdana.  DuSu  mi  je  obuzela 
bol  slu§ajuci  vaje  tih  ubogih  kr§dana;  kada  je  pak  Jure  spomenuo  strahovitu  zgodu, 
kakva  se  nije  dogodila  od  razpa  grada  Jeruzolima,  kako  je  naime  neka  majka,  drzedi  u 
narudaju  dijete  svoje  i  motreci,  kako  ce  joj  taj  das  od  gladi  poginuti,  u  zdvojnosti  svojoj 
dijete  svoje  u  Vrbas  bacila,  samo  da  ga  ne  vidi  sa  straSnom  boli  izdahnuti,  —  kada  je 
to  Jure  spomenuo,  maio  da  mi  nije  srce  od  prekomjerne  boli  puklo,  i  namah  rekao 
sam  kralju,  da  du  ja  pokuSati,  kako  bi  se  dalo  Jajdanima  pomodi,  te  sam  i  oznadio, 
koliko  bi  mi  za  to  trebalo  vojske  i  topova.  Moja  ponuda  bi  drage  volje  prihvadena,  i 
sve  mi  se  je  obedalo,  §to  sam  zahtijevao  .  .  .* 

U  prvoj  polovici  travnja  1525.  zakljudilo  je  dakle  drzavno  vijede  u  Budimu,  da  se 
Jajce  §to  prije  obskrbi  hranom,  te  je  taj  posao  povjerilo  knezu  Krstu  Frankapanu. 
Premda  mu  se  je  tom  prigodom  sve  obedalo,  Sto  je  zahtijevao,  ipak  nije  poslije  dobio 
ni  tredinu  od  toga.  Ba§  poradi  toga  otegle  su  se  i  priprave  za  vojnu  dulje,  nego  Sto  je 


BAN  HRYATSKI  FRANJO  Ba6aNI  OD  02uJKA  1525. 


3«> 


izprva  mislio.  Knez  Krsto  Frankapan  ostavio  je  18.  travnja  Budim,  te  je  poSao  na  jug 
u  Slavoniju,  da  ondje  prikupi  dete,  pak  da  onda  u  zgodan  ias  provali  preko  Save  u 
dolinu  Vrbasa.  Dne  29.  travnja  piSe  kralj  Ljudevit  banima  Bacanu  i  Tahu,  kako  je  do- 
duo  iz  pouzdana  izvora,  da  <5e  Turci  udariti  ili  na  Banjaluku  ili  na  Jajce;  zato  da  je 
odaslao  iz  Ugarske  ne§to  pjeSaka  i  konjanika,  pak  i  njima  dvojici  zapovijeda,  da  budu 
na  pomoc  pripravni,  i  da  u  sludaju  nuide  dignu  na  noge  ditavo  pudanstvo  (universis 
regnicolis  ....  per  singula  capita  insurgere)  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije;  tri  dana 
zatim,  2.  svibnja,  javlja  opet  kralj  banu  Ba<5anu,  kako  je  saznao,  da    6e  trebati  njegovu 


Krau  Ljudevit  il. 

iBTornik  v  dTonkom  umjetniiko-poTJeitaooa  muzeju  (ambr«ik«    rbirka    portreta)  u  Been.  6it»  te :  .LBdCoTieaf)" 


kapetanu  Krstu  Frankapanu  budakA  (sccuribus  lossoriis)  i  drugoga  sHinoga  orudja  za 
jajafku  vojnu;  zato  neka  ban  to  uzajmi  od  podanika  svojih  i  ostale  gospode,  dakako  uz 
povratak  nakon  vojne. 

Knez  Krsto  Frankapan  pripravljao  se  je  za  ekspediciju  ditav  mjcsec  svibanj.  Kroi 
to  vrijeme  boravio  je  poglavito  u  kriieva.'^koj  iupaniji  izmedju  Zdcnaca  i  SloboStine, 
odakle  su  dosad  redovno    izlazili    svi  vojvode  i  kapetani,  koji  su   Jajcu  donoaili  hranu  i 


342 


KRALJ    LJUDEVIT   II.   JAGELOV16    (1516. — 1526.). 


zairu.  Tu  su  se  skupljale  i  6ete,   s   kojima  je  Krsto    imao  vojnu  poduzeti.  Iz  kraljevske 
blagajne    najmilo    se  tisucu    pje§aka  i  dvjesta   konjanika;    nadvojvoda    Ferdinand  poslao 
je  pet  stotina  konjanika.  Od  velika§a,  koji  su  zavidni  bili  knezu  Krstu,  opremili  su  svoja 
banderija  vrlo  rijedki,  kao  vrhovni  sudac  Ambrozije  Sarkanj  i  vranski  prior  Matija  Bara6. 
NajviSe  doprinijeli  su  slavonski   staleii,  kojih    su  c^ete  vodili   bani  Bacani  i  Tah;  susjed- 
gradski  vlastelin   Stjepan    Deshazi   sagradio  je  na  Savi  do    80  nasada  ill  Sajka,  te  ih  je 
smjestio  kod  GradiSke  (in  Gradischi  bred,  na   brodu    savskom  na  GradiSdih),  gdje  se  je 
od  davnine   prelazilo   s  lijeve    obale  savske  na  desnu.    Prvih    dana  lipnja  imao  je  Krsto 
na  okupu  sest  do  sedam  tisuda  vojske   (4000  pjelaka  i  2000  konjanika);   da  li    je  osim 
banova  bilo  joS  druge  hrvatske  i  slavonske  goipode,  ne  spominje  se  u  suvremenim  izvo- 
rima.  Dne  7.  lipnja  u  veder  po6eo  je  Krsto  sa  svojom  vojskom  prelaziti  preko  Save,  te  je 
onda   sutradan   (8.  lipnja)    skupio   sve  svoje   6ete    na   desnoj  obali  rijeke;    dne  9.  lipnja 
stao  je  napredovati  prema  jugu,  ostaviv§i    ne§to  deta,  da  duvaju  brod  na  Savi.  Po  kazi- 
vanju  samoga  Krste  tekla  je  vojna   u    Bosni    po    prilici    ovako:    Onaj    isti  ve5er,  kad  je 
on  presao  na  tursko  zemljiSte,  bijaSe  se  i  bosanski  paSa  digao  izpod  grada  Jajca  i  poSao 
na  onu  stranu,  odakle  <5e  hrvatska  vojska  dodi.  Krsto,  polavgi  napred  sa  svojom  vojskom, 
vec  je    prvi    dan    (9.  lipnja)  nagazio  na  jedno    od  onih  utvrdjenih  mjesta,  u  koja  su  se 
Turci  toliko  pouzdavali;  no  njegova   vojvodska  vjeStina  i  hrabrost   njegovih  Ceta  ucinila 
je,  te  Turci  nijesu  smjeli  ni  dodekati  prave  navale,  vec  su  se  natrag  povukli.  Krsto  dao 
je  s  toga  ono  mjesto  razvaliti,  te  je  namah  dalje  po§ao.  No  stupajuci  napred  sve  su  mu 
se  vece  zapreke  na  put  stavljale:  Turci  bo  neprestano  su  ga  uznemirivali  i  zestoko  uda- 
rali  na  njegovu  vojsku,  osobito  kad  joj  je  trebalo    proci   klancem    ili  kakvom  gudurom, 
ili  gdje  su  joj  put  zakrdivali  zasjeci  i  nasipi.  Tu  dakle  ved  je  bilo  ziva  boja,  u  kojem  su  se 
borile  narodito  Tahove  dete;  ali  i  one  su  srdano  suzbijale  neprijatelje,  tako  da  su  morali 
dalje   uzmicati.  Nakon   boja,   koji   je   trajao   cio   dan,  poSle    su  obje  vojske  pod  nod  na 
podinak,  te  im  je  logore   dijelila    samo    neka  uzka  dolina.    Drugi  dan,  naime  10.   lipnja, 
poSli  su  Turci  napred    onim    istim  putem,  kojim    je  bilo  i  Hrvatima  podi,  a  onda  su  se 
tako  razdijelili,  kako  bi  ih  mogli  s  oba  boka  napadati,  gdje  god  se  tome  nadade  zgodna 
prilika.  Krsto  je  srecno  proveo  svoje,  svakom  prigodom  vi§e  §tete  dinedi  Turcima,  nego 
§to  su  je  oni  mogli  njemu  nanijeti,  premda  su  ba§  oni  bili  svagdje  povoljnije  smjesteni. 
Tako  je  dopro    do  grada  Bodca.    No  ondje  se  razvi§e  sve  2esdi  bojevl,  jer  je  pritjecalo 
sve  vise  Turaka,  te  je  trebalo  i  velike  vjeStine    i  osobite   srdanosti,  da  se  duSmani  opet 
prinude  na  uzmicanje.  Turci  su  uzmakli,  ali   su    Hrvate    svedjer  dalje  uznemirivali,   —  i 
tako  je    i§lo,  dok   nijesu   Hrvati   napokon    doprli    do  Jajca.    U  nedelju,  11.  lipnja  u 
jutro  u§ao  je  Krsto  u  Jajce,  donio    iznemoglim   iiteljima   toli  nuidnoga 
iiveza,  te  udinio  potrebite  odredbe,  kako   da    se    grad   dalje    duva  i  brani.  Okrijepljen 
zahvalno§du   jajadkih    branitelja  i  blagoslovom  neoruzanih  stanovnika  —  za  svoju  nejaku 
djecu    zabrinutih    matera  i   spasa  zeljnih    staraca  —  poveo    je  zatim  svoju  vojsku  jednu 
milju  daleko  od  Jajca,   da   ondje    prenodi    i    da  se  odmori    od  prekomjernoga  i  gotovo 
naddovjednoga  napora  prijaSnjih   dana.    Bani  Badani  i  Tah  svjetovali    su  Frankapana,  da 
vodi  vojsku  natrag  preko  Kamengrada,  jer  na  torn  putu  ne  bi    bila  izloiena  tolikim  na- 
padajima  neprijateija;  ali  on,  dosadanjim  uspjesima  jo§  vi§e  ohrabren,  odgovorio  je  pono- 
sito  banima,  da    ne  de   diniti    svijetlomu    kralju   te  sramote,  da    svoju   vojsku    vodi  koje 
kakvim   stranputicama,   nego   de   se   vratiti   istim   putem,  kojim  je    do§ao.    Na  povratku 
medjutim  dekali  su  ga  jo§  straSniji  bojevi,  nego   §to  su  bili  dosadaSnji,  jer   su   ga  Turci 
napadali    na   najtezim  i   najopasnijim    za   nj    mjestima,    bududi    da   su    jo§    uvijek    imali 
15.000  Ijudi.  Medjutim  Krstina  vjeStina    vojvodska  i  hrabrost   njegovih    vitezova,  koje  je 
on  rijedju  i  primjerom  podpaljivao  tako,  da  su  veselo  srtali  u  najvede  pogibli,  zazivljudi 
sveto  ime  Isusovo  i  Marijino,  zavrSile   su  napokon  taj  pohod   sredno  i  slavno.  Bojevi  se 
svrSiSe  u  ponedjeljak  12.  lipnja.    Turaka   izginulo  je   mnogo,  pade   i  odlidnijih  Ijudi;  od 


IL 


BAN    HRVATSKI    FAANJO    Ba£aNI    OD    OiUJKA    1525.  J4] 

Krstine    vojske    palo   je   samo    njih  30,  a  medju    njima  sarro   jedan  jedini  plemid  Petar 
Ajtic,  po§to  su  mu  konja  prije  ubili. 

Nakon  svrSene  vojne  ban  je  Franjo  Bacani  namah  pohitao  u  Ugarsku,  te  ga 
21.  lipnja  nalazimo  u  Nemetli-Ujvaru  (GQssingu),  dok  je  knez  Krsto  Frankapan  joS 
24.  lipnja  boravio  u  Zdencima,  odakle  je  svome  prijatelju,  mletadkomu  patriciju  Antunu 
Dandclu  pisao  gore  spomenutu  obseinu  poslanicu  o  svome  pohodu  u  Bosnu.  Ban  se  jc 
Franjo  Bacani  iz  Ugarske  spremao  povratiti  u  Slavoniju,  da  drzi  u  Kriievcima  sabor, 
za  koji  bija§e  kralj  Ljudevit  jo§  6.  lipnja  odredio  Stjepana  Deshaza  svojim  povjerenikom, 
i  na  kojemu  se  je  uz  ine  imao  izabrati  i  protonotar  kraljevine  slavonske,  za  koje  jc 
mjesto  kralj  pismom  od  7.  lipnja  banu  Badanu  preporuCivao  nekoga  magistra  Nikolu. 
Da  li  se  je  medjutim  zakazani  sabor  zaista  sastao,  nemamo  vijesti;  tako  se  isto  ne  zna, 
da  li  se  je  ban  Badani  tada  u  obde  svratio  u  Slavoniju,  ill  jc  po§ao  na  kraljevski  dvor 
u  Budim,  gdje  ga  nalazimo  14.  kolovoza  nakon  sabora  u  Hatvanu,  i  odakle  piSe  pismo 
svome  susjedu  u  Slavoniji,  kraljevskomu  dvorjaniku  Ivan  Kastelanovidu  od  svetoga  Duha 
(de  Zenihlelek)  radi  nekoga  konja,  §to  ga  bija§e  (»d  njega  kupio  »na  brodu  kod  Gra- 
diS^a  na  povratku  iz  Jajca«  (in  vado  Gradysche  in  reversu  ex  Jaycza). 

Ime  kneza  Krsta  Frankapana  spominjalo  se  je  i  slavilo  ne  samo  u  hrvatskom 
kraljcvstvu,  nego  i  u  Ugarskoj.  Sabor  pate  ugarski  u  Hatvanu  traiio  je  4.  srpnja  od 
kralja  Ljudevita,  da  mjesto  omrazenoga  Taha  imenuje  Krsta  za  hrvatskoga  bana.  To  sc 
doduSe  nije  izpunilo,  ali  se  je  poslije  i  medju  staleiima  i  na  kraljevskom  dvoru  mnogo 
govorilo,  kako  da  se  nagradi  junacki  vojvoda  hrvatski.  Sam  Krsto  nije  toliko  mario  za 
baniju,  ved  je  trazio,  da  se  njegovu  rodu  povrati  grad  Senj,  te  je  pade  pred  plemstvo  i 
njegove  vodje  donio  kraljevske  povelje,  kojom  je  toboze  porodica  Frankapana  primila 
od  kralja  Bele  redeni  grad  za  svoje  zasluge,  stedenim  za  provale  Tatara.  Ali  stalezi 
nijesu  htjeli  ni  duti  za  to,  ved  su  predlagali  druge  nadine,  kako  da  se  kralj  oduzi  junad- 
komu  knezu  Krsto  ostao  je  i  poslije  sabora  u  Ugarskoj,  te  je  jo§  9.  kolovoza  1525.  iz 
Budima  po  svome  dvorjaniku  Jerooimu  (Juriiidu)  Zadraninu  poslao  papi  Klementu  Vll. 
na  dar  konja,  §to  ga  bijase  >pri  pohodu  u  Jajce  u  pravednom  boju  zadobio<  (equum  in 
expeditione  Jayti  iusto  bello  acquisitum),  prilozivSi  daru  svome  i  pismo,  u  kojem  je 
papu  molio,  >da  za^titi  i  njega  i  otca  njegova  od  svih,  koji  ih  hodc  potladiti<  (ab 
omnibus  nos  opprimi  volentibus).  Odito  je  tim  niSanio  na  svoje  protivnike  u  driavnora 
vijedu,  narodito  na  prevrtljivoga  nadbiskupa  ostrogonskoga  Ladislava  Salkaja,  koji  jc 
zavidio  njegovoj  slavi  i  radio,  da  ostane  praznih  ruku. 

Knez  je  Krsto  strpljivo  dekao  vi§e  tjedana,  ali  nije  ni§ta  dodekao.  Dne  30.  kolo- 
voza 1525.,  kad  je  kralj  po5ao  lov  loviti  na  otok  Cepel,  doSao  je  Krsto  u  driavno  vijedc 
i  upozorio  je  sabrane  vijecnike,  da  neSto  u  njegovoj  stvari  odrede,  jer  sve  dosad  nije 
niSta  odludeno.  Hitri  nadbiskup  Salkaj,  predsjednik  vijeda,  polurio  se  je,  da  ga  uiutka 
s  nekoliko  izpraznih  rijedi,  kako  ce  se  kralj  ved  za  njega  pobrinuti.  Na  to  jc  knez  nad- 
biskupu  prilidno  oStro  spotaknuo,  da  mu  je  on  ved  mnogo  toga  obedao,  ali  nije  niSta 
udinio,  §to  mu  je  pripravan  i  dokazati.  Salkaj  planuo  i  poput  kakova  prostaka  (da  uno 
vilan,  come  cl)  doviknuo  knezu,  da  lale  (chc  nui  mentiamo).  Ali  Krsto  uzvratio,  da 
nadbiskup  laic,  i  suviSe  ga  udario  rukom  po  obrazima  (ct  ge  dcscmo  una  buffeta  ouer 
uno  schiafo).  Kad  se  je  u  veder  kralj  s  lova  vratio,  stao  jc  uz  nadbiskupa  i  junadkoga 
kneza  dao  baciti  u  tamnicu  Iz  tamnicc  potuiio  se  je  Krsto  14.  rujna  svomu  prijatelju 
Antunu  Dandulu  pismom,  u  kojem  je  potanko  izpridao  dogadjaj,  i  koje  je  zavrSio  ovim 
rijedima:  aKralj  hode,  da  se  izmirim  (s  nadbiskupom);  ali  ja  sc  ne  kanim  izmiriti,  dok 
mi  se  ne  zadovolji  za  one  rijedi.  koje  je  nadbiskup  izrekao  protiv  mojc  dasti.  Eto  tim 
se  mogu  pohvaliti  sa  strane  njegova  velidanstva,  i  to  jc  ona  nagrada.  koju  sam  dobio 
ovdje  u  Ugarskoj  za  mojc  zasluge  (aquistato  tal  remuneration  per  nostri  seruitii  qua  in 
Hungaria)!  Malo  zatim  izmirila  je  ipak  kraljica   rajcdno   i  papinskim  nuncijcm  oba  veli- 


344  KRAU  UUDKVIT   II.   JAOELOV16   (1516. — 1526.). 

ka§a.  Krsto  se  je  Frankapan  dobavio  opet  slobode,  ali  uvjeriv§i  se,  da  za  svoje  zasluge 
ne  ce  primiti  dostojne  nagrade,  ostavio  Budim  i  Ugarsku,  te  otiSao  u  svoju  domovinu. 
Kao  da  je  slutio,  da  ce  brzo  svanuti  vrijeme,  kad  6e  opet  na  njega  pomi§ljatil 

Dok  su  ovakim  nacinom  na  kraljevskom  dvoru  pogrdili  i  uvrijedili  jedinoga  mozda 
muia,  koji  je  bio  podoban  pomoci  hrvatskomu  kraljevstvu  i  Ugarskoj,  hrvatski  su  bani 
Franjo  Bacani  i  Ivan  Tab  vrijedili  malo  ili  ni§ta.  Ne  samo  da  su  Turci  nakon  pohoda 
Krstova  u  Bosnu  jo§  vedom  iestinom  udarali  na  hrvatske  iupe  i  kotare,  a  naroiito  na 
ModruSko  polje,  da  se  tako  osvete  za  nedacu  svoju  u  Bosni,  nego  za  kratko  vrijeme 
zaprijetila  je  opet  najvecia  opasnost  i  Jajcu  i  Klisu.  Hrvatska  gospoda  i  plemici  trazili  su 
u  to  doba  pomoci  samo  u  nadvojvode  Ferdinanda  i  pape  Klementa;  hrvatskih  banova 
za  njih  nije  ni  bilo.  Ali  ni  u  Slavoniji  nijesu  mnogo  marili  za  bana  Bacana,  a  ni  malo 
za  nametnika  Taha.  Ba§  te  prilike  sklonile  su  papinskoga  nuncija  Burgija,  te  je  pred- 
lagao  kralju,  neka  povjeri  baniju  zagrebaCkomu  biskupu  Simunu  od  Erdeda  mjesto  omra- 
ienoga  Taha.  U  kolovozu  pozvan  bi  biskup  Simun  zaista  u  Budim,  te  se  je  stalo  s  njime 
ugovarati.  Biskup  je  medjutim  zahtijevao,  da  se  i  Badani  ukloni,  pak  da  on  bude  jedini 
ban  za  Citavo  hrvatsko  kraljevstvo.  Ali  Ljudevit  i  njegovi  vijecnici  nijesu  htjeli  na  to 
privoliti,  i  tako  su  dogovaranja  sa  Simunom  Erdedom  urodila  jedino  tim,  da  je  jo§  zeSde 
planulo  staro  neprijateljstvo  izmedju  njega  i  bana  Ivana  Taha.  Dne  28.  rujna  1525.  pi§e 
nadbiskup  i  primas  Salkaj  pismo  banu  i  >itovanomu  prijatelju  svomu«  Ivanu  Tahu,  u 
kojem  ga  uvjerava,  kako  mu  je  uvijek  bio  prijatelj,  te  ga  podjedno  hvali,  §to  je 
s  obzirom  na  kralja  i  njega  (nadbiskupa)  strpljiv,  pak  se  ne  de  osvedivati  zagrebad- 
komu  biskupu. 

Nadbiskup  Salkaj  bijaSe  napeo  svu  snagu,  da  svoga  prijatelja  Taha  uzdrii  u  banskoj 
dasti.  U  to  je  ime  jo§  u  prvoj  polovici  rujna  prediagao  u  driavnom  vijedu,  da  sam 
kralj  Ljudevit  podje  u  Slavoniju,  gdje  bi  potvrdio  Taha  u  banskoj  dasti,  i 
onda  zgodno  udesio,  da  se  hrana  unese  u  grad  Jajce,  koji  je  opet  nemilo  stradao.  Ali 
tomu  se  je  predlogu  opro  papinski  nuncij  i  radi  toga,  §to  nije  bilo  novaca  za  takav  put, 
i  §to  se  je  bojao,  da  bi  Turci,  doznavgi  za  to,  mogli  provaliti  u  Slavoniju,  te  kralja  za- 
robiti.  Medjutim  nije  se  dugo  marilo  za  odpor  nuncijev;  tek  kad  su  prvih  dana  listo- 
pada  stigli  glasi  u  Budim,  da  su  hrvatski  knezovi,  ne  moguci  vi§e  podnositi  zuluma 
turskoga,  spremni  nagoditi  se  sa  sultanom,  koji  6e  im  vratiti,  §to  je  u  Hrvatskoj  osvojio, 
i  pridati  jo§  ono,  §to  bi  u  Slavoniji  ugrabio,  —  tek  onda  odustalo  se  od  kraljeva  pu- 
toTanja  na  jug,  toboze  radi  kuzoe  bolesti,  koja  je  tada  u  Slavoniji  bjesnila.  No  zato  je 
kralj  poslao  na  slavonski  sabor  (ad  diaetam  regni  Sclavoniae)  budimskoga  prepoSta  Ivana 
Statilea,  svoga  tajnoga  savjetnika,  te  ga  je  kao  svoga  zasebnoga  zastupnika  (orator 
noster)  preporudio  banu  Franji  Badanu  vjerodajnicom  od  10.  listopada  1525.  Izravnih 
vijesti  o  zakljudcima  toga  sabora  nemamo;  ali  mora  da  se  je  burno  svrSio  tim,  da  su 
se  ogordeni  stalefi  svima  silama  nametniku  Tahu  oprli,  te  ga  valjda  takodjer  iz 
zemlje  protjerali. 

Zbadeni  ban  Tah  sklonio  se  je  na  podetku  studenoga  u  Budim,  te  je  traiio  zaStite 
u  kralja  i  primasa  Salkaja.  Po  naputku  posljednjega  izdao  je  kralj  9.  studenoga  zapo- 
vijed  banu  Franji  Bacanu,  da  prema  nalogu  njegovu  (de  mandato  nostro)  sazove  sabor 
kralj evina  Hrvatske  i  Slavonije  (regnorum  nostrorum  Croacie  et  Sclavonie),  koji 
de  se  sastati  3.  prosinca  1525.  u  Krizevcima.  Kralj  poslat  de  na  taj  sabor  (conventum 
gcneralem)  dva  svoja  povjerenika  s  punom  vlaSdu,  da  vijedaju  o  svim  zamaSnim  i  potre- 
bitim  stvarima,  koje  se  tidu  obrane  i  odrzanja  redenih  kraljevina.  Na  saboru  imalo  se  je 
konadno  razpravljati  i  o  Tahovim  razmiricama  sa  slavonskom  gospodom.  Jo§  19.  stude- 
noga piSe  Tah  iz  Budima  pismo  Ivanu  Kastelanovidu,  te  se  hvali,  >kako  de  kralj  i  sva 
gospoda  njegovu  stvar  (negocium)  dobromu  koncu  privestic  Jednako  je  napre- 
dovala  i  druga    stvar    njegova,  §to   ju    imade  s  biv§im    banovcem    Pavlom    Keredenjem- 


B\N  HRYATSKI  FRANJO  Ba6aNI  OD  OiUJRA  1525. 


145 


Tah  doci  6e  uzastopce  na  sabor  (comicia  sew  dietam)  u  Kriievce,  koji  6c  se  sastati 
3.  prosinca,  i  za  koji  je  kralj  izabrao  dva  zaseboa  povjerenika,  koji  6e  mu  prisustvovati. 
Podjedno  poziva  Tah  redenoga  Kastelanovida,  da  i  on  za  vremena  dodje  oa  sabor,  da 
bi  mogli  >o  svojim  stvarimaa  razpravljati;  jednako  neka  moli  zupaniju  poieiku  (comi- 
tatum  ipsum  de  Posega),  da  prema  svome  zaklju&ku  po^lje  na  taj  sabor  onih  osam  mu- 
ieva,  koje  bijase  prije  izabrala  i  poslala.  Napokon  neka  dovede  sa  sobom  jo§  odli^noga 
muza  Ivana  Hercega,  jer  de  se  na  reienom  saboru  svi  poslovi  njegovi  dovr§iti  (quia  in 
ista  congregacione  omnis  negocii  nostri  finis  sorcietur).  I  sam  kralj  piSe  22.  studenoga 
o  zadadi  sabora  banu  Ba<^anu  ovako:  »Bio  je  ovdje  vjerni  naS  velemoini  Ivan  Tah,  kojega 
smo  poslali  na  slavonski  sabor   (ad  diaetam   sclavonicam),   s  torn   nadom,  da  6e  biti  po 


Kbaljica  Mabjja. 

Po  bojadiunom  drToresa  a  kr.  mneja  a  Berlinn. 


naSim  povjerenicima,  koje  smo  onamo  odpremili,  uzpostavljen  u  svojoj  dasti  (in  ofBcium 
reponatur),  ako  bi  se  drzavljani  daU  na  to  skloniti;  ako  pak  staleii  ne  bi  pristali,  nc  U 
ga  natrag  namjestiti.  Podjite  dakle  brzo  i  vi  na  sabor  i  nastojte  svakim  naiinom  xajcdno 
s  naSim  povjerenicima,  da  se  zavadjene  strankc  slozi  povrate,  da  bi  se  onda  mogao  i 
Ivan  Tahi  nagoditi  sa  svojim  protivnicima;  jer  ako  se^to  dogodi,  lakSe  bi  le  mogao 
8  njihovom  privolom  u  banskom  dostojanstva  uzpostaviti.  On  i  onako  ne  ieli  dugo 
ostati  u  sluibi  (banskoj);  pak  i  mi  ne  traiimo  to  u  drugu  svrhu,  nego  da  sc 
zadovolji  i  ugledu   naSemu   i  dasti    njegovoj.    NaSi   jajaCki   bani   unijcli   su  bcz  pogibijc 


34.;  KRALJ    LJUDEVIT    II.   JAGELOV16    (1516—1526.). 

u  jajce  ziveza,  ali  malo;  stoga  je  potrebito,  da  se  §to  prije  joS  viSe  unese,  jer  se  bez 
njega  odrzati  ne  moze.  Kad  bi  se  Ivan  Tahi  uzpostavio  u  6asti,  ne  bi  se  zacao  truda, 
da  unese  hrane  u  Jajce;  ako  pak  toga  ne  bude,  sporazumite  se  s  nasim  povjerenicima 
i  s  drzavljanima  (regnicolis)  nase  kraljevine  Slavonije  o  drugom  nadinu,  da  se  to  izvede. 
Toga  Taha  naime  rado  bi  zadrzali  u  naSoj  sluzbi;  ali  tezko  ce  ostati,  ako  mu  se  ne 
vrati  ^ast.  §to  pi§ete,  da  su  neki  vaSi  protivnici  govorili,  da  vi  radite  protiv  Ivana  Taha, 

i  da  ste  vi  povod  njegovu   svrgnucu   (privationis) :  mi  za  to  nijesmo  nikad  ni§ta 

Cull,  a  da  smo  i  duli,  ne  bi  vjerovali.  Do§li  su  ovamo  poslanici  kraljevine 
Hrvatske;  §to  cemo  njima  odgovoriti,  obznanit  6emo  vara  a.  Nastojte 
i  svu  skrb  uloiite,  da  nam  nasi  oratori,  poslani  u  Slavoniju,  uzmognu  saobditi  povoljan 
odgovor.  O  nasilju,  koje,  kako  se  govori,  dini  knez  Ferdinand  Frankapan,  govorite  sa 
stalezima  sabora,  i  svjetujte  napokon  s  njima,  §ta  nam  je  dinitic 

Ne  javlja  se,  sta  se  je  na  saboru  u  prosincu  1525.  vijedalo  i  zakljudilo,  ali  Ivanu 
Tahu  nema  poslije  vi§e  traga  kao  hrvatskomu  banu.  Hi  ga  nijesu  htjeli  primiti  ili  se  je 
sam  odrekao:  on  ne  vr§i  vi§e  banske  dasti,  niti  se  imenuje  vise  banom.  Cini  se,  da  su 
ga  napokon  napustili  i  na  kraljevskom  dvoru,  gdje  su  ih  teze  brige  spopale,  kad  su  u 
Budim  stigli  poslanici  hrvatskih  staleza,  te  izjavili,  da  ce  se  oni  sami  za  sebe  pobrinuti 
i  s  Turcima  pogoditi,  ako  im  se  s  mjesta  pomod  ne  pruzi.  Kako  ni  kralj  ni  njegovi 
doglavnici  nijesu  znali,  Sta  da  hrvatskim  poslanicima  odgovore,  najbolje  se  razabira  iz 
pisma,  §to  ga  je  kralj  15.  prosinca  u  tom  poslu  upravio  na  bana  Bacana.  »Ovih  dana<, 
piSe  kralj,  :^poslali  su  k  nama  knezovi  i  ostatci  plemica  (reliquiae  nobilium) 
kraljevine  na§e  Hrvatske  svoje  poslanike,  preko  kojih  sam  razumio,  da  se  oni  kane 
s  Turdinom  na^initi,  ako  im  ja  vec  jednom  ne  pomognem  u  njihovoj  skrajnjoj  nevolji. 
Traze  pak  od  mene,  da  im  samo  u  dvije  rijedi  odgovorim,  —  da  im  naime  obedam 
pomod  i  obranu.  Ja  odpustih  poslanike,  uvjerivSi  ih  o  svojoj  milosti,  i  obecavSi  im,  da 
du  se  postarati  za  njihovu  obranu;  no  buduci  da  im  nijesam  mogao  dati  odludna  i  ko- 
nadna  odgovora  u  tako  velikoj  stvari  bez  znanja  i  odluke  mojih  staleza,  zato  im  obedah, 
da  cu  im  odgovoriti  na  njihove  zahtjeve  po  mojim  poslanicima,  —  to  im  tako  obedah, 
da  ne  budu  u  svojem  ponosu  uvrijedjeni,  i  da  spokojnije  rijesenje  pridekaju.  Zato  sam 
odludio,  da  tebe  k  njima  po§aljem,  znajuci,  u  kakvoj  si  s  njima  prijazni  i  prijateljstvu; 
ako  se  pak  tebi  svidi,  pridruzi  si  joSte  Sigismunda  Banida  (Banffy),  za  koga  dujem,  da 
je  i  on  Hrvatima  u  volji.  Opominjem  te  dakle,  da  o  tom  uznastoji§  svakim  mudrim  na- 
dinom  zajedno  s  redenim  Banidem,  da  se  Hrvati  potrpe  do  sabora  drzavljana,  koji  kanim, 
da  ne  bi  bile  nikakvog  drugog  razloga,  naskoro  drzati,  valjda  ved  buduce  korizme. 
Saljem  ti  podjedno  naputak,  iz  kojega  ce§  potanje  razabrati,  kako  ti  je  s  njima  raditi. 
U  toj  stvari  ne  smije  se  oklijevati,  nego  treba  raditi  §to  iurnije,  da  konadno  ne  izgubimo 
onu  malo  ne  izgubljenu  kraljevinu«  (ne  illud  regnum  pene  perditum  perdamus). 

Ostatci  (reliquiae)  plemstva  kraljevine  Hrvatske  bijahu  u  isto  vrijeme  poslali  svoje 
poslanike  takodjer  nadvojvodi  Ferdinandu  u  Bed.  Bill  su  to  plemidi  Bernardin  Tumpid, 
Matija  Tatarid,  a  na  celu  im  poznati  ved  Ivan  Kobasid.  Dok  su  poslanici  hrvatski  u  Bu- 
dimu  primili  tek  pusta  obedanja,  tako  da  se  je  papinski  nuncij  Burgio  radi  toga  Ijuto 
zabrinuo,  dodekali  su  u  Bedu  Ivana  Kobasida  i  drugove  njegove  kud  i  kamo  susretlji- 
vije.  Nadvojvoda  je  Ferdinand  opet  kao  na  koncu  proSle  godine  doznadio  1000  forinti, 
da  se  porazdijele  medju  hrvatsku  gospodu,  a  suviSe  je  Ivanu  Kobasidu  1.  sijednja  1526. 
darovao  jedan  grad  (Sichlberg)  u  Kranjskoj.  Nikolu  Zrinskoga  zadrzao  je  dalje  na  svojoj 
pladi,  a  kneza  Ivana  Karlovida  bijase  jo§  13.  kolovoza  predobio  za  svoju  sluzbu,  kad  je 
u  njegovo  ime  >namjestnik  vrhovnoga  kapetana  za  rat  s  Turcima<  Ivan  Kocijan  utanadio 
ugovor  s  knezom  Karlovidem  i  Ivanom  Kobasidem,  po  kojemu  ce  oni  kroz  godinu  dana 
za  1000  forinti  uhoditi  Turke  i  obavjeSdivati  o  njihovim  namjerama  i  kretnjama  Ferdi- 
nanda  i  njegove  kapetane. 


II 


BAN   HRVATSKl   FRANJO    BA^ANI    OD   Oi'JJRA    1525.  347 

Kako  hrvatski  staleii  nijesu  ved  niSta  mogli  o6ekivati  od  svoga  kralja,  odludili  su 
oni  sve  bez  privole  kraljeve  (senra  ordine  del  Re)  sazvati  veliki  sabor  (una  dieta  gene- 
rale)  Hrvatske  i  Slavonije  u  Kriievce  za  25.  sijednja  1526.  NajviJe  je  oko  sastanka  toga 
sabora  radio  knez  Krsto  Frankapan,  koji  se  bijaSe  uvjerio,  da  ni  njemu  ni  domovini 
njegovoj  ne  6e  vi§e  svanuti  bolji  dani  za  vladanja  kralja  Ljudevita.  Govorilo  se,  da  6e 
stalezi  na  saboru  odkazati  posluh  kralju  Ljudevitu,  te  zahtijevati,  da  itn  predade  sve  tvrde 
gradove  u  zemlji,  i  onda  se  pogoditi  sa  sultanom,  kojega  6e  zastupnik  takodjer  dodi  na 
sabor.  Mozda  je  ba§  potonje  bilo  razlogom,  da  se  pozivu  nijesu  odazvali  neki  prelati  i 
velika§i,  kao  zagrebadki  biskup  Simun  od  Erdeda  i  knez  Ivan  Karlovic.  Na  sabor  nije 
do§ao  ni  ban  Bacani,  premda  ga  je  kralj  bio  imenovao  svojim  povjerenikom  (ambaxa- 
tore);  on  se  je  izvinjavao,  da  nema  novaca,  a  trebalo  bi  mu  dodi  s  istim  sjajem  kao  i 
turskomu  poslaniku,  pak  zato  bi  mu  trebalo  najmanje  2500  dukata.  Medjutim  ni  ogla- 
Senoga  i  od  nekih  izdekivanoga  poslanika  turskoga  nije  bilo  na  saboru.  Vecina  staleia 
sastala  se  je  ipak  u  odredjeno  vrijeme,  te  su  vijecala  §ta  im  je  diniti.  Tu  su  odludili 
odkazati  posluh  kralju  Ljudevitu  govoredi,  »da  su  oni  dodj§e  preporudeni  njegovu  veli- 
danstvu,  all  buduci  da  ih  njegovo  velidanstvo  ne  de  zaStidivati,  to  imjeslobodno 
traziti  drugoga  gospodina,  koji  de  ih  braniti*  (che  a  loro  h  licito  trovarsi 
altro  signore  che  li  defenda).  Na  to  je  knez  Krsto  Frankapan  stao  staleie  putiti,  da  se 
sklone  pod  mozno  okrilje  cara  Karla  i  brata  mu  Ferdinanda,  koji  su  ih  i  dosada  po- 
magali ;  s  njihovom  pomodu  bio  bi  knez  spreman  opet  osvojiti  Bosnu  i  njom  zagospo- 
vati.  Medjutim  mnoga  gospoda  i  plemidi  nijesu  s  mjesta  bila  sporazumna  s  predlogom 
Krstovim,  jer  su  viSe  naginjala  Mletcima,  u  demu  ih  je  jos  krijepila  odsutnost  kneza 
Ivana  Karlovida,  za  kojega  su  mislili,  da  je  jo§  uvijek  privrienik  mletadki,  a  nijesu  znali, 
da  se  je  i  on  ved  pred  vi§e  mjeseci  posve  pridruzio  Ferdinandu.  Ba§  s  toga  razloga 
odgodjena  bi  konadna  odluka,  te  bi  novi  sabor  zakazan,  koji  bi  se  imao  sastati  u  prvom 
tjednu  korizme  (u  polovici  veljade).  O  svem  tom  govori  papinski  nuncij  Burgio  u  svojim 
dopisima  od  2.  i  15.  veljade,  ali  se  medjutim  u  pismu  od  18.  veljade  ovako  izpravlja: 
»U  listu  od  15  pisao  sam,  kako  su  Hrvati  nakanili  podati  se  principu  Ferdinandu,  i 
kako  je  knez  Krsto  snovao  postati  gospodarom  Bosne.  Poslije  sam  todnije  doznao  za 
tu  stvar.  Neka  pamti  predastno  gospodstvo  va§e,  da  je  ugovor  istinit;  i  govore,  kako 
princip  Ferdinand  drage  volje  odekuje,  da  bi  se  mogao  proglasiti  kraljem  Bosne, 
bududi    da  Bosna  pripada  Hrvatskoj<   (appartenendo  la  Bossina  a  la  Croatia). 

Ne  zna  se,  da  li  se  je  snovani  sabor  zaista  sastao  ili  ne;  no  po  svemu  sudedi  bit 
de,  da  su  bar  hrvatski  staleii  jednodu§no  prionuli  za  Ferdinanda.  Tako  je  i  ban  Franjo 
Badani  izgubio  sav  ugled  i  vlast  u  Hrvatskoj,  te  su  ga  tek  u  Slavoniji  amo  tamo  pri- 
znavali.  BaS  te  prilike  ponukale  su  poglavite  savjetnike  kralja  Ljudevita,  pak  su  stall 
predlagati,  da  se  Badani  zamijeni  drugim  kojim  uglednijim  velikaSem.  Burgio  pi§c 
5  oXujka  iz  Budima,  kako  se  je  na  kraljevskom  dvoru  opet  nudilo  zagrebadkomu  biskupu 
Simunu  od  Erdeda,  da  preuzme  baniju,  a  kad  je  on  to  odklonio,  smijeralo  se  imenovati 
banima  kneza  Ivana  Karlovida,  i  uza  nj  mladoga  i  vatrenoga  Petra  Percnja.  Medjutim 
odustalo  se  je  poslije  i  od  toga,  te  je  Franjo  Badani  ostao  i  dalje  jedinim  banom 
hrvatskim,  pade  bi  mu  povjereno,  da  od  Tahovih  sluibenika  preuzme  nekc  kraljcvske 
gradove,  narodito  grad  Bihad  na  Uni.  Ali  staleii  hrvatski  slabo  su  marili  za  bana  Ba- 
dana.  Dne  27.  oiujka  javlja  opet  Burgio:  »Bani  hrvatski  nijesu  u  sluibi,  niti  im  se  tico 
pokorava;  obedalo  se  zamijeniii  ih,  ali  to  doslije  nije  udinjeno*.  A  onda  dodaje,  da  je 
ponovno  duo,  »kako  gospoda  hrvatska  lele  pristati  uz  principa  Ferdinanda,  te  njega  pri- 
miti  i  proglasiti    kraljem    bosanskim«. 

I  zaista  su  hrvatski  staleii  negdje  namah  poslije  sabora  u  veljadi  bili  poslali  svoje 
poslanike  k  nadvojvodi  Ferdinandu,  te  mu  oditovali  svoju  odluku  i  svoje  molbc.  Za  po- 
slanicima,  koje  je  vodio    Bernardin    Tumpid,  poftao  jc   u   prvoj   polovici   oiujka  1526.  I 


348  KRALJ   LJUDEVIT   II.  JAGELOVlfi   (1516. — 1526.). 

knez  Krsto  Frankapan,  koji  se  bija§e  rijesio  opet  stupiti  u  sluzbu  austrijskoga  nadvoj- 
vode.  Poslanici  hrvatski  naSli  su  Ferdinanda  u  Augsburgu,  gdje  su  prvih  dana  ozujka 
s  njime  ugovarali.  Nadvojvoda  nije  jamaCno  s  obzira  prema  svomu  Surjaku  mogao  pri- 
hvatiti  njihove  ponude,  da  Hrvatsku  primi  sasvim  u  svoju  vlast,  i  da  se  proglasi  kraljem 
bosanskim;  ali  se  je  pokazao  najspremniji,  da  sporazumno  s  kraljem  Ljudevitom  sve 
mogude  udini  za  obranu  hrvatske  krajine.  Vec  6.  ozujka  javlja,  da  je  odlu^io  >kroz  go- 
dinu  dana  drzati  neki  broj  vojske  na  hrvatskoj  granici«,  a  onda  trazi  vrhovnoga  kape- 
tana  za  tu  vojsku.  Najprije  je  pomiSljao  na  grofa  Nikolu  Salma,  koji  je  tu  sluzbu  jednom 
ved  vr§io;  a  kad  je  taj  odklonio,  odredio  je  27.  ozujka  za  » vrhovnoga  kapetana  vojske 
protiv  Turaka*  hrvatskoga  plemica  Nikolu  JuriSica,  koji  je  od  nekoliko  godina 
stajao  u  sluibi  njegovoj.  O  torn  je  naravno  obavijestio  i  svojega  Surjaka  kralja  Ljudevita, 
koji  je  onda  15.  travnja  iz  Ostrogona  izdao  nalog  banu  Bacanu  i  nj  ego  vim  banovcima, 
da  rade  sporazumno  i  slozno  s  reCenim  vrhovnim  kapetanom. 

Pismom  od  20.  travnja  1526.  doznadio  je  Ferdinand  vrhovnomu  kapetanu  Nikoli 
Juri§i6u  mjesednu  pladu  od  100  forinti  i  druge  prihode,  koje  je  prije  primao  grof 
Nikola  Salm.  Namah  zatim  po§ao  je  Jurisic  sa  svojim  cetama  u  Hrvatsku,  te  je  jamaCno 
najprije  potekao  u  pomoc  knezu  Ivanu  Karlovicu,  kojega  je  grad  Krupu  bosanski  paia 
tada  podsjedao.  Oko  JuriSida  kupila  su  se  i  ostala  gospoda  hrvatska,  smatrajuci  ga 
svojim  braniteljem  i  zamjenikom  nadvojvode  Ferdinanda.  Po  izvje§(5u  Nikole  Juri§ica  od 
24.  svibnja,  u  kojem  je  svome  gospodaru  izlozio  stanje  i  potrebe  u  Hrvatskoj,  dozna- 
jemo,  da  on  bana  Badana  nije  dotle  ni  vidio,  paCe  on  spominje  priCanje,  da  ban  boravi 
u  Budimu.  Jedino  uzdanje  Juri§idevo  jest  krbavski  knez  Ivan  Karlovid  (und  ist  allein 
unser  Vertrauen  auf  den  Gr.  Karl  von  Kerbaw).  Medjutim  ban  Badan  nije  bio  tada  u 
Budimu,  ali  se  nije  usudio  ni  dolaziti  medju  hrvatsku  gospodu,  koja  nijesu  htjela  vise 
znati  ni  za  njega  ni  za  njegova  kralja  Ljudevita.  Tek  26.  svibnja  zove  kralj  posebnim 
pismom  Badana,  neka  se  pozuri  k  njemu  dodi  u  Budim,  jer  se  zeli  s  njime  dogovarati 
>o  baniji,  zatim  o  obrani  i  spasu  kraljevina  naSih  Slavonije  i  Hrvatske*,  poradi  kojih 
stvari  je  njegova  nazodnost  potrebita.  Ali  neka  ne  ostavi  redenih  kraljevina  bez  potre- 
bitih  deta  za  obranu. 

Medjutim  zaprijetila  je  skrajnja  pogibao  ne  samo  razkrvarenomu  kraljevstvu  hrvat- 
skomu,  nego  jo§  vi§e  samoj  Ugarskoj. 

(Boj  na  Muhadkom  polju  i  smrt  kralja  Ljudevita  II.,  29.  kolo- 
voza  1526).  Premda  su  jo§  od  jeseni  1525.  stizavale  neprestano  vijesti,  da  se  sultan 
Sulejman  II.  u  velike  sprema  za  rat  s  Ugarskom,  ipak  se  nekako  nije  pravo  vjerovalo 
u  te  glase.  Lakomisleni  Ugri  tje§ili  su  se,  da  de  ih  kao  i  pro§lih  godina  minuti  pogi- 
bija,  a  strani  svijet  bija§e  ved  odvi§e  navikao  na  vapaje  za  pomod,  tako  da  nije  vi§e 
mnogo  za  njih  ni  mario.  K  tomu  su  i  prilike  u  Evropi  bile  tako  nezgodne,  da  se  nije 
moglo  ni  pomiSljali  na  kakav  ozbiljni  rat  s  Turcima.  Papinski  nuncij  Burgio  crta  tadanje 
stanje  u  Ugarskoj  i  ostaloj  Evropi  ovako:  >Kralj  ugarski  i  njegovi  staleii  ne  mogu  ni 
krajine  (granice)  braniti,  a  kako  bi  obastali  pred  ditavom  silom  sultana  Sulejmana? 
Kralj  Ljudevit  u  tolikom  je  uboztvu,  da  mu  desto  nemaju  dati,  §ta  da  pojede.  VelikaSi 
su  neslozai,  a  plemstvo  je  pocijepkano.  No  sve  da  su  i  sloini,  §ta  bi  mogli  udiniti,  kada 
za  rat  nema  nikakvih  priprava  ?  Nema  tu  nigdje  nikakva  dovoljno  utvrdjena  grada,  u  koji 
bi  se  mogle  skloniti  ugarske  dete,  dok  bi  im  stigla  pomod  od  ostaloga  kr§canstva.  Pak 
da  i  imadu  takav  grad,  tko  de  im  u  pomod  priskoditi?  Zar  NjemaCka  (vjerskim  raz- 
dorom)  onako  razkidana,  koja  k  tomu  mrzi  na  Ugre?  Hi  Poljska,  koja  je  nedavno  pri- 
mirje  s  Turcima  utanadila?  Ugarskoj  nema  pomodi,  nego  ako  se  pomire  kr§danski 
vladari  (njemadki  i  francuzki  kralj,  koji  su  tada  medju  sobom  ratovali).  Ali  kad  de  to 
biti  ?  Preostaje  samo  papa,  ali  ni  on  ne  moie  joj  sada  pomodi*. 


BOJ   NA    MTJHA&KOM   POUU    I   SMRT   KRAUA   LJUDBVITA    II.    29.    KOLOVOZA    1526. 


349 


•SVLEYAUNIMPERAJQPTVR: 


Medjutim   dolazile   su    sve   potanje   vijesti  o  pripravama  turskoga  sultana.  Donosili 
su  ih   p  r  e  b  j  e  z  i    iz    turske    carevine,  od    kojih   se   je  osobito  izticao  vojvoda  P  a  v  a  o 
B  a  k  i  d,  Srbin  iz  Vjen6aca  na  Moravi,  koji  je  mnogo  vremena  potajno  izvje§6ivao  Pavia 
Tomorija    o    turskim    poslovima,  te    se    napokon    i   sam    s  ditavom    porodicom  svojom, 
s  blagom    svojim    i    s    petdeset    konjanika   preselio    u    Ugarsku.    Srbski  vojvoda,  kojemu 
bija^e  kralj   darovao    neki    posjed    sa    1500  dukata    god.Snjega    prihoda,  stigao  .']e   prvih 
dana  god.  1526.  na  kraljevski  dvor,  gd)e  je  potanko  prikazao  turske   namjere   i   osnove. 
Po  njegovu    pridanju    bijahu    savjetnici    suitanovi    izjavili,  da   6e   tursko    carstvo  biti  tek 
onda  posve  sigurno,  ako  obladaju  i  gradom   Budimom,  jer    se  u  Beogradu,  §abcu  i  Se- 
verinu    ne    bi    moglo    odolijevati 
provalama    iz  Ugarske.    Ako  pak 
Budim    padne,    ne   bi    se    nijedna 
ugarska  tvrdja   mogla  viie  drzati. 
Turske    pa§e    da     su    svjetovale, 
neka   se  kroz    Erdelj    provali,  jer 
bi  se  ondje  najmanje  60.000  pje- 
§aka    iz    Vla^ke    moglo    pridruziti 
turskoj  vojsci.  All  neki  turski  voj- 
voda   da  se  je  tomu  protivio,  jer 
je   Erdelj    gorovita,   dobro    napu- 
dena    i    snazna     zemlja,    koju    bi 
Ugri  lakSe  branili  nego  ikoji  drugi 
dio    svoje    zemlje,  a    k    tomu    bi 
turska  vojska  morala  dva  put  pre- 
laziti  preko  Dunava  i  Tise.  On  je 
zato   predlagao,  da    turska  vojska 
provali  blizu  utoka  Save;  na  tome 
putu    preci    joj    je    samo    preko 

Drave,    na    kojoj    se    moze    lako 

most  sagraditi,  a  onda  ce  joj  sta- 
jati  put  otvoren  do  Budima,  pade 

do    Beda.    I  sandzaci,  kao    i    voj- 

vode  (medju  njima  Pavao  Bakic), 

koje  je    sultan   prizvao,    potvrdili 

su,  da  je   put  preko    Save  najsi- 

gurniji.    Po§to   je  tako   na  dvoru 

sultanovu  bilo    sve  utanadeno,  iz- 

dao    je    on    1.    prosinca   proglas, 

kojim  je   svoje    podanike  pozvao 

na  oruzje.  Podjedno  je  zapovjedio, 

da  se   u    Beograd    doveze  potre- 

bita  gradja   za   mostove.   Dolazak 

Pavla  Bakica,  a  joS   viSe  odkrida 

njegova  osobito  je    cijenio  vazda 

budni  Pavao  Tomori;  on  se  je  pate  nadao,  da   6e   se    ta  primjerom   Bakidevim  povesti 

8va  sila  prebjega,  pak  da  de   onda    za   kratko   vrijeme   ditava   turska  Bugarska,  Srbija  i 

Bosna  opustjeti,  i  da  de  tim  i  snaga  turske  drlave  napokon  smalaksati.* 

•  Dok    lu   mnogi    itanoTnici    hr»«likog*   kralje»»t»«    Oit>Tlj«li   ivoja  domovlna,  te  ••   ttlili   ■  Ug«rtk«  I 

•oitrijike  lemlje,  p.ie    n    lUllju,  dolas.lo    )«   opet    «    hnr.tike    i.mljc  lit.lj.    it    tor.ke    cretioe.  I    lo    ot  Mac 

krk.n.,  nego  i  moilim.,  koji  lu  onda  priaall  krW.n.ko  Tjeru.  T.kof.  note  litelje  .».U  so   prebj.il  (pribtf, 


^fgnJpgturrwrmnHian 


Sultan  Solejman  II. 

Po  tavrcfnenom  dr?or«u.    Naplt  odolgo :    tSuleynun  Im* 

perator     Tur(corun>)€ ;     odotdo:     *Dt(a)     groote(ii)    tore 

kejrser  ▼»(!»)  co(n)«t«nt(inopel)€. 


li 


iso 


RRALJ   LJUDEVIT  II.  JAGELOVI6  (1516.-1526.). 


Uza  sve  te  glase  i  ubavijesti  ipak  se  nijesu  u  Ugarskoj  pripremali  za  rat  onako, 
kako  bi  u  ono  osudno  doba  trebalo.  Tek  kad  su  na  koncu  svibnja  stigli  u  Budim  naj- 
izvjestniji  glasi,  da  je  sultan  Sulejman  jo§  23.  travnja  s  jakom  vojskom  od  100.000  Ijudi 
i  300  topova  ostavio  Carigrad,  te  udario  pravcem  prema  Beogradu,  stalo  se  je  i  na  to 
misliti,  da  se  kupi  ugarska  vojska.  Po  starom  obidaju  naredjeno  bi,  da  se  ne  samo  po 
Ugarskoj,  nego  i  po  Slavoniji  nosi  krvav  mad  i  poziva  narod  na  oruzje,  jer  je  opasnost 
za  drzavu  najveca.  U  isti  mah  pozvan  bi  u  Budim  i  hrvatski  ban  Franjo  Badani,  da  se 
kraij  sporazumije  s  njime  o  nacinu,  kako  bi  i  kraljevstvo  hrvatsko  sudjelovalo  u  boju. 
Papinski  nuncij  Burgio  po^ao  je  u  Slezku  i  Moravu,  te  je  ondje  za  papine  novce  kupio 
placemke.  Na  posljedku  ohrabrio  se  je  i  kralj  Ljudevit,  te  je  2.  lipnja  u  drzavnom 
vijecu  u  nazofinosti  stranih  poslanika  izjavio,  da  ce  sam  glavom  podi  na  vojsku.  Podjedno 
razposlao  je  kralj  prema  zakljuccima  posljednjega  sabora  na  sve  strane  svoje  drzave 
pisma,  kojima  je  pozivao  plemstvo,  da  se  do  2.  srpnja  oruzano  sabere  u  Tolni,  kamo  ce 
i  on  do  toga  roka  doci  sa  svojim  kraljevskim  6etama. 

No  tko  ce  voditi  tu  vojsku?  »Nema«,  javljao  je  tada  papinski  nuncij  Burgio,  »ni 
jednoga  Ugrina,  koji  bi  bio  podoban  voditi  kakovu  detu,  a  kamo  li  6itavu  vojsku;  a  u 
drzavnom  vijecu  nema  niti  jednoga  dovjeka,  koji  bi  bio  vidio  gol  maC  krvlju  oma§ten«. 
Neki  pomiSljahu  na  erdeljskoga  vojvodu  Ivana  Zapolju;  ali  njega  nije  volio  kralj,  a 
k  tomu  se  je  i  sumnjalo,  da  potajno  §uruje  s  Turcima.  Drugi  predlagali  su  nadbiskupa 
i  kapetana  Pavla  Tomorija,  ali  on  je  u  svojoj  cednosti  sam  priznavao,  da  nije  dorastao 
vedim  ratnim  podhvatima.  Kraljevi  doglavnici  stado§e  sada  pozivati  stranca,  grofa  Nikolu 
Salma,  nedavno  vrhovnoga  kapetana  nadvojvode  Ferdinanda;  no  i  taj  je  poziv  naprosto 
odbio,  izvinjujudi  se  svojom  staroSdu  i  bolezljivoscu.  Sada  se  tek  sjetiSe  junafikoga  spa- 
sitelja  Jajca,  hrvatskoga  kneza  Krsta  Frankapana.  Medjutim  hrvatski  junak  bijase 
Ijuto  uvrijedjen  oti§ao  u  Njemadku,  pak  je  oklijevao  s  odgovorom,  jama6no  i  zato,  sto 
nije  mogao  vjerovati,  da  bi  se  dala  u  Ugarskoj  sastaviti  vojska,  koja  bi  bila  podobna 
dastno  se  ogledati  s  izvrstno  uredjenom  vojskom  Sulejmanovom.  Krsto  je  jamacino  dobro 
poznavao  tadanje  vojnidke  prilike  u  Ugarskoj,  o  kojima  hrvatski  kronidar  Ivan  TomaSic 
po  nekom  magjarskom  izvoru  (ex  lingua  ungaricha  in  linguam  latinam  transtuli)  ovako 
piSe:  >Po  smrti  prevrstnoga  kralja  Matija§a  Ugri,  Sto  se  tide  vodjenja  rata,  vazda  su  se 
pokazali  neslavni.  Vladislav  je  vojnidku  stegu  kao  i  od  kralja  MatijaSa  zavedenu  vojsku 
pustio  tako  propasti,  da  Ugri,  koji  su  tada  pod  Ljudevitom  vojevali,  nijesu  imali  nikakve 
ratne  vjeStine,  nego  samo  neku  drzku  smjelost  i  zvijerski  bijes,  kojima  su  mislili  sve 
Turke  vec  pri  prvcm  sudaru  progutatic  (nam  post  prestantissimi  regis  Mathie  obitum 
Ungari,  quod  ad  bella  pertractanda  attinet,  semper  inglorii  extitere.  Etenim  Ladislaus 
militarem  disciplinam,  atque  a  rege  Mathia  institutos  militum  ordines  adeo  labefactari 
permiserat,  ut  Ungari,  qui  tunc  sub  Ludovico  militabant,  nullam  bellandi  periciam,  sed 
solummodo  quandam  temerariam  audaciam  ac  ferrinum  furorem  haberent,  quo  se  posse 
Turcas  omnes  in  primo  congressu  deuorare  presumerent). 


ptebeg).  Oko  g  d.  1503.  darovao  je  kralj  Vladislav  IT.  kalteo  Majkovec  a  kriievaSkoj  iupaniji  tagili  Hadar 
w  a  i  V  o  d  e,  qui  derelicta  .  .  .  secta  Machometica  ad  fidem  veram  cristianam  exiit*.  God.  151 1,  opet  dar  rao 
je  isti  kralj  posjedovanja  »Podplaw  et  Djlywacz  ad  castram  Ottochacz  pertineates  in  regno  Croatiae  in  comi- 
tata  de  Gaczka  existentesc  prebjezma  »strennii  militibus  Petro,  Gregorio  et  altero  Pctro  Dorothych,  qai 
nnper  tectam  Machometicam  ipreverunt  .  .  .  (et)  se  in  sanctam  religionem  christianam  contalernntc.  God.  IS^S* 
•spovijeda  kralj  Ljudevit  II.  Petru  KeglevitSu,  da  u  kotaru  grada  Bijele  Stijene  dade  zemljiite  i  seliSte  >Thome 
et  Antonio  Gwozdenowy.h  ac  Georgio  Waiyachyth,  qui  a  Turcis  ad  regnum  nostrum  tranifageruntc.  JoS  go- 
dine  1504.  gpominje  se  »Georgiu8  M.  M  i  1  i  t  h  i  t  h  una  cum  fratre  sue,  qui  de  Biztricia  (oa  L'vanjskom  poljn) 
ad  Klyc  venerate,  kako  prima  za  svoja  33  konjanika  godiSnju  pladtt  od  320  zlatnih  forinti.  Isle  godine  dobivaju 
>triginta  quinque  Prybek«  kod  arbskoga  Beograda  godi^nja  pladu  od  210  zlatnih  forinti  n  gotovom  i  soli  za  70  for, 
•Pribegc  je  dakle  u  oto  doba  naziv   za  doseljenike  iz  tnrskih  zemaija,  onako  kao  poslije  >askokf. 


BOJ    NA    MrHAeKOM    POUTJ    I   SMRT   RRAUA    UUDEVITA    IL   29.    KOLOVOZA    1526  351 

Dole  jc  kralj  Ljudevit  traiio  vrhovnoga  vojvodu  za  vojsku,  koje  joS  nijc  ni  imao, 
dotle  se  je  Sulejman  sve  blize  primicao  Beograda,  a  vojska  mu  se  je  putem  svedjer 
mnoiila.  Dne  20.  lipnja  znalo  se  je  i  u  Budimu,  da  je  dio  turske  vojske  dopro  ved  do 
Beograda,  a  i  sam  sultan  da  je  samo  nekoliko  dana  od  toga  grada  udaljen.  Pavao  To- 
mori  traiio  je  u  taj  par  samo  4000  pjeSaka  i  10.000  konjanika,  da  bi  zakrdio  Turcima 
prelaz  preko  rijeke  Save.  Ali  nije  ni§ti  dobio.  i  tako  sa  svojih  kukavnih  1000  konjanika 
i  500  pjeSaka  nije  mogao  ni  misliti,  da  brani  Turcima  prelaz  preko  Save,  i  da  Stiti  slabo 
utvrdjene  i  jo§  slabije  opremljene  gradove  u  Srijemu  »Neprijatelj  je  ved  na  medji«, 
pi§e  u  to  vrijeme  nuncij  Burgio,  »a  mi  nemamo  ni  jednoga  topa.  Kralj  Ljudevit  ne  bi 
mogao  odpraviti  k  Pavlu  Tomoru  i  k  palatinu  svoga  glasnika,  da  mu  ja  nijesam  dao 
za  to  poirebitih  novaca.  Kralj  Ljudevit  ne  govori  o  opasnosti,  niti  je  pravo  ne  poznaje; 
spava  do  podneva,  a  onda  tek  ide  u  vijece.  I  tako  ostaje  nemocan,  jer  nikomu 
pravo  ne  vjerujew. 

U  to  je  na  koncu  lipnja  veliki  vezir  Ibrahim  pasa  stigao  do  Beograda,  pak  onda 
prvih  dana  srpnja  bez  ikakve  zapreke  preSao  u  Srijem  i  utaborio  se  kod  Zemuna.  Ondje 
je  doiekao  bosanske   i    hercegovadke    6ete,    a   poslije   mu    se  je    pridruiio  i  beogradski 


^  <3v^  '^^^y  j7>-vy-  ^y^'^^^^^^-^-J^'' J^i^  ■ 


/iU^ 


Svh&ETAK    PJSMa,    &T0     GA     JE     VRHOVNI     KANCKLaR     SxjEPAN'^BHODARjfi    PiSAO    PaPI    KlE- 

MENTU  Vil.  DNE  27.  SRPNjA  1526. 

is    kralje\B    tabora   kod   Da  lava    blisa    Eria. 

Vatikanaki  arkiv  n  Rima.  (13.). 


sandiak  Balibeg  sa  svojim  Ijudima.  Na  podetku  srpnja  doSao  je  i  sultan  Sulejman  u 
Beograd.  Namah  zatim  stao  je  Ibrahim  otimati  slabo  ili  nikako  opremljene  gradove  sri- 
jemske,  te  se  je  9  srpnja  primakao  Petrovaradinu.  Pavao  Tomori  s  kukavnom 
(ietom  svojom  uzmicao  je  neprestano  pred  neprijateljima.  Dne  15.  srpnja  1526.  urcli  su 
Turci  na  juriS  varoS  Petrovaradin.  pak  su  onda  stali  podsjedati  samu  tvrdju,  koju  je 
branio  Juraj  Alapid  sa  1000  pjeSaka,  od  kojih  su  polo/ica  bili  papiniki  pladenici.  Dfa- 
naest  dana  trajala  je  poisada  Dva  turska  juriSa  bi§e  sredno  suzbita,  ali  nakon  trecega 
juriSa  28.  srpnja  provaliie  Turci  u  tvrdjavu  Viteiki  branitelji  njezini  izginuli  su  svi  do 
neznatnih  ostataka  (90  Ijudi),  kojima  jc  veliki  vezir  dozvolio  slobodno  otidi.  Namah 
zatim  stigao  je  i  Sulejman  k  svojoj  vojsci  u  Petrovaradin,  te  joj  je  proglasio,  da  se  sada 
ne  ce  vi.^e  sustaviti,  dok  ne  dodje  do  Budima  grada. 

Na  prvu  vijest  o  padu  varo&i  Petrovaradina  bijaSe  kralj  Ljudevit  20.  srpnja  ostavio 
Budim,  te  stao  polagano  silaziti  na  jug  prema  Tolni,  gdje  se  je  sabirala  plcmidka  vojitka 
ugarska.  S  kraljem  poSla  je  njegova    kraljevska  £eta  od  3000  momaka,  zatim   dete  nad- 


352  KRALJ    UUDEVIT    II.   JA6ELOV16   (1516. — 1526.). 

biskupa  Salkaja  i  oni  pladenici,  koje  je  kraljica  Marija  najmila  u  6eSkim  zemljama.  Od 
drzavnih  dastnika  i  prelata  bili  su  uz  kraija  nadbiskup  Salkaj,  palatin  Stjepan  Bator  i 
kancelar  Stjepan  Brodaric,  koji  je  poslije  u  zasebnom  spisu  opisao  sve  zgode  od  po- 
lazka  kraljeva  iz  Budima  do  katastrofe  na  Muhadkom  polju.  Kraija  je  izpratila  i  supruga 
mu  Marija,  koja  se  je  tek  24.  srpnja  na  otoku  Cepela  s  njime  oprostila.  Putem  je  kralj 
s  kancelarotn  svojim  na  sve  strane  Siljao  glasnike  s  poslanicama  i  pozivima,  da  se  §to 
vi§e  vojske  skupi  za  boj.  Tako  se  je  24.  srpnja  iz  Erda  obratio  s  dva  pisma  na  hrvat- 
skoga  bana  Bacana,  koji  se  je  nakoa  povratka  u  svoju  banovinu  svom  snagom  spremao, 
te  ga  je  pozvao,  da  sto  vi§e  vojske  privede  kralju  u  pomoc.  Ban  neka  povede  sve  svoje 
6ete  prema  Valpovu,  odakle  ce  mu  onda  lako  biti  Sto  prije  preci  preko  Drave  u  Tolnu. 
Iz  logora  blizu  Erda  pisao  je  i  kancelar  Brodaric  27.  srpnja  zdvojno  pismo  papi  Kle- 
mentu  VII.,  u  kojem  kaze,  da  »samo  Bog  ili  koja  nenadana  sreda  moie  spasti  Ugarsku 
od  propasti«.  A  onda  dodaje:  »Ja  ne  vidim  spasa.  Kada  bi  mogao,  u6inio  bi  sve,  da 
pomognem,  ali  sta  cu  da  cinim  u  tolikoj  nevolji  kraljevoj,  u  toj  obcenitoj  smetnji,  uz 
zlobu  Ijudi,  uz  domacu  neslogu,  uza  silu  i  premo6  neprijatelja,  a  uz  moje  siromaStvo. 
K  tomu  sam  jo§  u  svojoj  dasti  novajlija,  te  me  mnogi  progone,  a  drugi  mi  zavide.  No 
premda  nijesam  ni  posve  zdrav,  radit  6\i  sve,  §to  uzmognem,  makar  me  i  glave  stajalo*. 
Na  daljem  putu  pi§e  kralj  31.  srpnja  iz  Adonja  opet  banu  Bacanu,  neka  dade  po  kralje- 
vini  Slavoniji  krvav  mac  nositi,  te  neka  podigne  na  noge  polovicu  svih  podanika  (kme- 
tova);  malo  dana  zatim,  5.  kolovoza,  zapovijeda  mu  iz  Paksa,  neka  pozove  na  oruzje  sve 
kmetove  (omnes  colonos).  Jednake  zapovijedi  razaslao  je  takodjer  po  Ugarskoj  i  Erdelju. 

Napokon  6.  kolovoza  stigao  je  kralj  u  Tolnu.  Jo§  putem  bijaSe  u  Paksu  doznao, 
da  je  pala  tvrdja  Pecrovaradin,  da  je  Sulejman  nakon  kratka  boja  zauzeo  Ilok,  pak  da 
ide  prema  Osijeku.  Na  to  je  kralj  zapovjedio  palatinu  Batoru,  neka  pohita  prema  Dravi, 
da  zakrti  neprijatelju  prelaz  preko  rijeke.  Kukavice  velikaSi  izjavi§e  medjutim,  da  ne  ce 
ici  s  palatinom,  jer  da  su  duzni  samo  uz  kraija  i  pod  njegovom  zastavom  vojevati.  Kralj 
Ljudevit  takvim  ponaSanjem  velikasa  u  dnu  du§e  svoje  Ijuto  uvrijedjen,  izjavio  je  u 
punom  zboru  medju  svima  njima  13.  kolovoza  ovako:  >Ja  vidim,  da  se  svatko  na  mene 
izgovara;  evo  ja  sam  tu  glavom,  da  se  izvrgnem  svakoj  opasnosti;  da  dakle  ne  bude 
vise  izprike  i  da  nitko  viSe  ne  bude  mogao  sakrivati  svoju  kukav§tinu  za  mojom  osobom, 
odlu6io  sam,  da  cu  sutra  s  vama  poci,  kamo  drugi  ne  ce  bez  mene  da  iduc.  Tu  izjavu 
kraljevu  primili  su  svi  nazo6ni  s  udivljenjem,  kako  javlja  Brodaric,  koji  je  i  sam  u  zboru 
bio;  mnogi  su  ju  pozdravili  s  odobrenjem,  a  samo  nekoliko  ih  na§lo  se  je,  koji  su  se  pro- 
tivili  kraljevoj  odluci,  slutedi,  §ta  bi  se  moglo  zgoditi,  kad  bi  kralj  po  nesreci  nastradao. 

Sutradan  14.  kolovoza  po§ao  je  Ljudevit  prema  MuhaSkom  polju.  Onamo  uzmaknuo 
je  i  kolodki  nadbiskup  Pavao  Tomori  sa  svojim  fietama,  poSto  nije  mogao  obraniti  Sri- 
jema.  Njega  je  kralj  imenovao  vrhovnim  vojvodom,  dok  bi  stigao  knez  Krsto  Frankapan, 
kojemu  su  se  jo§  uvijek  nadali,  premda  se  bijaSe  tek  onih  dana  vratio  iz  Njemafike 
(gdje  je  1.  kolovoza  ugovorom  u  Speieru  stupio  u  sluzbu  nadvojvode  Ferdinanda)  u 
svoju  domovinu.  Tomoriju  pridijeljen  bi  za  druga  knez  Juraj  Zapolja,  toboie  dok  stigne 
brat  njegov,  erdeljski  vojvoda  Ivan,  premda  se  je  slabo  vjerovalo,  da  6e  taj  u  obce 
i  dodi.  U  to  su  Turci  bez  ikakva  naprezanja  zauzeli  takodjer  slabo  utvrdjeni  O  s  i  j  e  k, 
kojega  su  zitelji  sami  predali  kljuce  svoga  grada  (14.  kolovoza),  a  na  to  je  sultan 
15.  kolovoza  podeo  na  Dravi  graditi  ogroman  most  od  gradje,  koju  bijaSe  gotovu  sa 
sobom  doveo.  PoSto  je  ditava  turska  vojska  od  nekih  200.000  Ijudi  sa  300  topova  pre§la  na 
ugarsku  obalu,  dao  je  Sulejman  most  razvaliti  (23.  kolovoza),  te  je  onda  uz  desnu  obalu 
Dunava  polagano  se  primicao  logoru  kraija  Ljudevita.  Kako  je  neprestano  ki§a  pa- 
dala,  te  su  potoci  i  modvare  silno  nabujale,  mogao  je  samo  posve  lagano  napredovati, 
tako  da  je  za  ditava  tri  dana  prevalio  tek  detiri  milje. 

U  taboru  kraija  Ljudevita  na  Muhackom   polju   bijaSe    se   medjutim  skupilo  nekih 


BOJ    NA    MUHa6k0M    POUU    1    SMRT    KRAUA    UUDEVITA    II.    29.    KOLOVOZA    1526.  353 

20.000  momaka.  Osim  baaderija  prelata  i  baruna  i  ne§to  zupaoijskih  6eta«  bilo  je 
do  4000  papinskih  pladenika,  koje  bijahu  skupili  Hanibal  Ciparski  na  Moravi  i  Leonard 
Goojenski  u  Poljskoj.  Teiko  je  kralj  izgiedao  dolazak  bana  Fraoje  Bacana,  a  s  njime 
^lavonske  i  hrvatske  gospode.  Ban  je  Bacani  jo§  1.  kolovoza  boravio  u  Ra6i  u  kriie- 
\a5koj  zupaniji,  gdje  je  valjda  driao  i  sabor,  a  onda  je  polagano  iSio  napred,  pribirudi 
uzput  banderija  velikaSa  i  dele  iupanijske.  Kralj  ga  nije  mogao  dodekati,  te  je  viSe  puta 
siljao  pred  njega  svoje  glasnike,  zaklinjudi  ga  da  se  zuri.  Dne  25.  kolovoza  pak  poslao 
je  iz  >tabora  u  Muha6u<  opet  ulaka  s  pismom  >na  predastnoga  i  velemoznu  gospodu, 
Simuna  biskupa  zagrebadkoga,  Franju  Badana  bana,  kao  i  ostalu  gospodu  i  iitelje  kra- 
Ijevine  Slavonije«,  moleci  ih,  da  §to  prije  dodju.  Buduci  da  je  to  u  obde  posljednjc 
pismo  kraljevo,  vrijedno  je,  da  ga  doslovce  u  hrvatskom  prijevodu  priobdimo.  Ono  glasi: 
•Ljudevit,  po  Bozjoj  milosti  kralj  ugarski  i  deSki  i  t.  d.  Predastni,  velemozni  i  odlidni, 
vjeroi  na§i  iskreno  Ijubljeni.  Pisali  smo  vama  takodjer  danas  i  poslali  svoga  komornika 
k  vama  moleci,  da  se  k  nama  pozurite.  To  isto  vas  sada  opominjemo  i  nalazemo:  po- 
hitite  k  nama  Sto  brze  (celerrime).  Neprijatelj  pred  naSim  odima  pali  kraljevstvo  na 
premnogim  mjestima.  Cekamo  samo  na  vas;  dim  vi  stignete,  namah  demo  se  uz  Boiju 
pomoc  s  njime  ogledati.  Zurite  se  dakle  §to  brze.  Dano  u  taboru  Muhadkom  u  subotu 
nakon  Bartolova  1526.  Ljudevit  kralj  svojom  rukom,  Brzo,  brzo,  brzo!  Zurite  se 
tako,  da  vec  sutra  u  zoru  budete  ovdje,  ako  ne  prije<.  Glasnik  susreo  je  bana  Badana 
u  najblizoj  blizini,  jer  je  ban  zaista  sutradan  stigao  u  tabor.  Krasna  vojska  njegova  bro- 
jila  je  do  3000  konjanika  i  gotovo  jednako  pje^aka;  uz  bana  vodili  su  tu  vojsku  Ivan 
Tah  i  Ivan  Banic  (Banffy).  Zagrebadki  biskup  Simun  od  Erdeda  i  rodjak  njegov  Petar 
doveli  su  preko  700  konjanika.  Od  hrvatskih  velikaSa  bijahu  doSli  Mihajlo  Zrinski  i 
Matija  (II.)  Frankapan  Siunjski,  nadalje  senjski  biskup  Franjo  Jozefid,  onda  senjski  ka- 
petan  Gregorije  Orlovdic,  i  rodjak  senjskoga  biskupa  Juraj  Kobasid.  Pretezita  vedina 
hrvatske  gospode  i  plemstva  ne  bija§e  do§la;  oni  su  nakon  mnogih  dogovaranja  s  nad- 
vojvodom  Ferdinandom  ostali  zajedno  s  vrhovnim  kapetanom  Nikolom  JuriSidem  u  svojoj 
domovini,  koju  je  trebalo  takodjer  braniti.  S  dolazkom  slavonskih  i  hrvatskih  deta  na- 
rasla  je  ditava  vojska  Ljudevitova  jedva  do  26—28.000  momaka;  topova  imala  je  do 
osamdeset,  od  kojih  je  nekoliko  darovao  kralju  grad  Bed. 

U  kraljevskom  vijecu,  koje  se  je  u  posljednje  vrijeme  svaki  dan  sastajalo,  svje- 
tovao  je  narodito  kancelar  Brodarid,  neka  se  podeka  joS  na  kneza  Krstu  Frankapana  i  voj- 
vodu  Ivana  Zapolju,  a  dotle  neka  se  uzmide  pred  neprijateljem.  Kralj  Ljudevit  imao  je 
sigurnih  vijesti,  da  je  turska  vojska  vrlo  brojna,  pade,  kako  je  iz  turskoga  suianjstva 
umakli  Ivan  Pekri  govorio,  tolika,  da  je  kraljeva  vojska  ne  bi  mogla  sasjeci  ni  za  tri 
dana,  sve  kad  bi  Turci  mirno  stajali  i  sjeci  se  dali.  Ba§  s  toga  razloga  priklanjao  se  je 
kralj  mnijenju  Brodaricevu,  pade  je  ved  prije,  dim  bija§e  zaduo,  da  se  je  Krsto  Frankapan 
vratio  u  domovinu,  poslao  k  njemu  svoje  poslanike,  koji  su  ga  pozivali,  da  pohita  5to 
brze  u  kraljev  tabor,  jer  ondje  —  kazivali  su  oni  —  nema  nikakva  reda,  a  ni  dovjeka, 
od  koga  bi  se  moglo  pouzdano  odekivati,  da  de  umjeti  sve  u  potrebiti  red  dovesti;  on, 
Frankapan,  jest  jedini,  koji  bi  to  mogao  udiniti,  te  se  zato  sve  raduje  njegovu  dolazku. 
Krsto  porudio  je  kralju  ovako:  >Ja  du  skupiti  detu  za  malo  dana  i  tada  du  do  kraija 
pohitati;  kralj  neka  se  nipoSto  ne  upusti  u  boj  prije  moga  dolazka,  a  kada  dodjem, 
vidjet  du,  da  li  smo  dosta  jaki  s  Turcima  se  ogledati;  ako  ne  bude  prilike  s  nadom  u 
(lobar  uspjeh  bitku  zametnuti,  povudi  demo  se  natrag  bez  ikakve  Jtete  svoje,  te  demo 
dekati,  dok  nam  vojska  ponaraste.  Kralj  neka  dobro  promisli,  da  de  na  kocku  mctnuti 
1  svoju  glavu  i  svoje  zemlje,  ako  se  upusti  u  boj  s  malom  vojskom  i  bcz  valjana  reda: 
zato  neka  trijezno  i  promi&Ijeno  radi  i  postupac 

PrimivSi  ovakvu  poruku  od  izkusna  vojvode,  sazvao  je  kralj  26.  kolovoza  u  ratno 
[ijece   svu  gospodu  i  kapetane,  da   se   konadno   odludi,  imade   li   se  s  Turcima  boj  x«- 

Htt.  poTJ.   II.  LU.  *i 


354 


KRALJ    LJUDEVIT    II.    JAGELOVlfi    (1516. — 1526.). 


metnuti  ili  borba  odgoditi.  Kancelar  Brodaric  svom  je  silom  odvracao  od  boja,  dok 
Krsto  u  tabor  ne  stigne.  On  je  govorio:  »Cuj  kralju,  malo  nas  imade,  cekajmo  dok 
dodju  Hrvati,  Ijudi  ratoborni'  (expectamus  coruatas  viros  bellicosos).  Ali  na  to 
stadole  neki  vikati:  >Huljo,  zar  cemo  na§u  slavu  Hrvatima  prepustiti?  Zar  cemo  ustupiti 
dast  naSu  banu  i  Frankapanima  ?  Ha,  ha,  hal«  I  gotovo  Citavo  vijede  zakljudilo  je  odu- 
sevljeno,  da  se  ne  6eka  na  Krsta  Frankapana,  koji  je  vec  skupljao  novih  6eta  i  novaca 
u  Slavoniji  i  Hrvatskoj,  nego  da  se  zametne  boj  s  Turcima.  Fate  i  ina6e  oprezni  i 
skromni  nadbiskup  Pavao  Tomori  izjavio  se  je  ovom  prigodom  za  boj,  tjesedi  kralja,  da  u 
ogromnoj  vojsci  turskoj  imade  samo  sedamdeset  tisuda  izabrane  vojske,  dok  je  ostalo 
kukavna  fukara,  koja  niti  nije  za  boj.  Kraj  toga  razpolo2enja  u  ratnom  vijedu  morao  je 
Brodarid  zamuknuti,  da  ga  i  opet  ne  proglase  kukavicom,  kako  bijahu  ved  prije  jednom 
udinili,  kad  se  je  kraljici  Mariji  ovako  izjadao:  >Mene,  koji  zelim  i  savjetujem,  da  budu 
oprezni,  zovu  stra§ivicom.  Neka  mi  vjeruje  va§e  velicanstvo,  mi  smo  u  najvedoj  opasnosti. 
No  ja  du  uvijek  svjetovati  ono,  sto  drzim  za  dobro  i  koristno,  makar  i  glavom  platio«. 
Medjutim  bijaSe  se  i  sultan  Sulejman  sa  svojom  vojskom  priblizio,  tako  da  je  ved 
26.  kolovoza  zapodelo  darkanje  medju  nj  ego  vim  i  kraljevskim  prednjim  strazama.  Na  to 


jUC!!?Ar~  X-e-wC^-"'^  **^^u"t>^  ^^ 


^X-t-^hT^ 


NaPIS][(aDRESa)   na   PISMU   kralja    LjUDEVITA    II.   OD   25.    KOLOVOZA    1526., 
^  kojim  posiva  sagrebaikoga  bisknpa   i  hr?atskoga  bana  Ba<fana  n  S70J  tabor.  (14.). 


su  obje  vrhovne  vojvode  kraljevske  vojske,  Pavao  Tomori  i  Juraj  Zapolja,  s  ostalim  voj- 
vodama  i  kapetanima  stali  smi§l)ati  bojnu  osnovu.  Poljak  Leonard  Gnojenski,  uz  ko- 
jega  su  pristajali  srbske  vojvode  Pavao  Bakid  i  Radid  Bolic,  predlagao  je,  da  se  od 
brojnih  kola,  Sto  su  bila  u  taboru,  sastavi  kolija,  pak  da  iza  te  ograde  kraljevska  vojska 
deka  na  neprijatelja.  Ali  ugarska  gospoda  nijesu  htjela  u  svojoj  obijesti  duti  za  taj 
predlog,  ved  su  traiila,  da  se  bori  na  otvorenom  polju.  Tako  bi  za  smjeStenje  ugarske 
vojske  izabran  onaj  dio  prostranoga  polja,  koji  se  prostire  izmedju  danasnjih  mjesta 
KSlkeda  i  Nagy-Nyarada;  sigurni,  da  de  pobijediti,  nijesu  zapremili  ni  brezuljke  na  jugo- 
zapadu,  odakle  se  je  mogla  odekivati  neprijateljska  navala.  Dne  29.  kolovoza,  namah 
nakon  sundana  izhoda,  stali  su  razmjeStati  vojsku,  pri  demu  se  je  osobito  pazllo  na  to, 
da  se  u  §to  duljim  redovima  na  Turke  oboriti  i  u  jedan  mah  na  sve  strane  boj  zapo- 
deti  uzmogne.  U  prvi  bojni  red  stavljena  bi  u  dugoljastoj  liniji  pjeSadija;  tu  je  u  sre- 
diSte  stao  Tomori,  na  lijevo  krilo  Petar  Perenj,  a  na  desno  ban  Franjo  Badani  i  Ivan 
Tab.  PjeSadiji   pridijeljeno   bi  osamdeset   topova.   Ugarsko,   poljsko  i  6e§ko    konjanidtvo 


BOJ    NA    MUHa£kOM   POUU   I   SMRT   KRALJA    UUDXVITA   II.   29.   KOLOVOZA    1526.  355 


<i 


^ 


i 


^ 


I 


V 


s. 


^  o 

M  m 

o  -o 

»»•  _. 

o  s* 

>j  a 

o  g 

•o  _ 


*  S 

<  ■" 
z  S 
o  •* 

<  2 


I 


356  ^  KRALJ   LJUDEVIT   II.   JAGELOVIC    (1516.— 1526.). 

razredjeno  bi  u  tri  bojna  reda,  a  vodili  su  ga  Tarcaj  i  Korlatkw,  Trepka  i  Schlick.  Iza 
njega  stajao  je  kraljevski  baaderij  od  tisucu  tezko  oruzanih  konjanika.  Oko  kralja  skupili 
su  se  nadbiskup  ostrogonski,  zatim  biskup  zagrebaCki,  velikovaradinski,  pecuvski,  nji- 
iranski,  gjurski,  vacki,  srijemski  i  bosanski,  napokon  prepost  stolnobiogradski,  palatin  i 
svjetovni  zastavnici.  Kad  su  sve  5ete  svoja  mjesta  zapremile,  obilazio  je  jaSuci  oko  njih 
kralj  Zajedno  s  palatinom  Stjepanom  Batorom,  koji  ih  je  bodrio  govoreci  im,  da  u  boju 
ne  odlucuje  broj  boraca,  nego  hrabrost  njihova.  Medjutim  je  i  sultan,  kojega  je  vojska 
bila  zaklonjena  brezuljcima  oko  Udvarda,  od  ranoga  jutra  razporedjivao  svoje  6ete.  Naj- 
prije  je  bio  sandzakbeg  smederevski  sa  6etiri  tisude  oklopnika  kao  prednja  6eta,  za  njim 
je  i§ao  veliki  vezir  s  rumelijskim  ili  evropskim  tetania  i  polovicom  topova  (150),  zatim 
beglerbeg  anadolski  ili  maloazijski  sa  svojom  vojskom  i  drugom  polovicom  topova,  a 
napokon  sultan  s  janji^arima.  Straga  je  bio  s  pri6uvom  bosanski  sandzak  KosrevpaSa, 
dok  se  je  beogradski  sandzak  Balibeg  sa  50.000  momaka  odijelio  od  ostale  vojske,  te 
po§ao  na  zapad  prema  Nyaradu,  da  odanle  obidje  desno  krilo  ugarsko,  te  za  bitke 
na  nj  s  boka  udari. 

U  tri  sata  poslije  podne  ukazale  su  se  prednje  6ete  turske  pred  krScanskom  vojskom, 
te  su  klicudi:  >Boze  pomozi  puku  Muhamedovu«  zapoCele  boj.  Kao  silni  oblak  oborili  su 
se  na  njih  prvi  odjeli  ugarski,  koje  su  vodili  Pavao  Tomori  i  Petar  Perenj.  Ali  kad  su 
na  to  lagane  6ete  turske  s  boka  na  Ugre  navalile,  morala  se  je  ugarska  vojska  razdi- 
jeliti.  Ipak  je  i  drugi  odjel  ugarski  napred  provalio  i  sudario  se  s  anadolskom  vojskom. 
Neki  su  se  protukli  sve  do  janjifiara.  Sam  sultan  lebdio  je  jedan  6as  u  opasnosti,  polto 
se  je  do  njega  protisnulo  nekoliko  junaka,  koji  se  bijahu  smrti  posvetili,  samo  da  njega 
ubiju.  Ali  sada  stall  su  verigama  sapeti  topovi  lurski  rigati  vatru  na  Ugre,  koji  se  bijahu 
odvi§e  bUzu  prikuCili,  te  su  ih  nemilo  ruSili  i  ubijali.  K  tomu  oborili  se  na  njih  i  janji- 
6ari  sa  svojim  ubojitim  oruzjem,  dok  je  u  isti  mah  Balibeg  s  konjani^tvom  s  boka  i  iza 
ledja  navalio.  Uza  sve  te  strahote  nastavljen  bi  boj,  ali  samo  za  kratko  vrijeme.  Nije 
proSla  ura  i  pol,  a  bitka  se  svrSila  pobjedom  Turaka.  Najbolji  vitezovi  ugarski  i  hrvatski 
poginuli  su  ili  su  dopanuli  turskoga  robstva,  medju  preostalim  drugovima  njihovima 
nastao  je  podpun  nered;  sve,  §to  je  samo  moglo,  stalo  je  bjezati,  samo  da  iznese  zivu 
glavu.  Kako  Turci  nijesu  namah  iSli  u  potjeru,  neki  su  se  spasli  bijegom,  kao  ban 
Bacan,  zatim  biskupi  Jozefic  i  Brodaric.  Ali  broj  onih,  koji  su  iznijeli  zivu  glavu  iz  stra- 
hovite  sjede,  posve  iz6ezava  prema  broju  onih  zrtava,  koje  su  pokrile  bojno  polje  kod 
Muhada.  Tu  je  poginulo  sedam  prelata,  medju  njima  glavni  vojvoda  Pavao  Tomori, 
primas  Salkaj  i  djakovad;ki  biskup  Jure;  zatim  od  velikasa  knez  Juraj  Zapolja  i  knez 
Matija  Frankapan  Slunjski.  Od  odHcnijih  plemica  izgubilo  je  zivot  500,  medju  njima 
kapetan  senjski  Gregorije  Orlovdic;  nizega  plemstva  i  puka  propalo  je  do  20.000  u  boju 
ili  na  bijegu  u  mocvarama,  a  napokon  i  od  krvni6koga  maca,  buduci  da  je  sultan  dao 
sutradan  viSe  tisuca  zarobljenih  krSdana  pogubiti.  Na  Muha6kom  polju  poginuo  je  i 
mladi  kralj  Ljudevit,  a  sreca  mu  nije  bila  ni  toliko  prijatna,  da  bi  pao  junackom  smrcu 
u  boju.  On  bijaSe  sa  svojom  druzinom  po§ao  u  boj,  i  ondje  se,  kako  vele,  hrabro 
ponio;  no  kad  mu  je  ostatak  vojske  pofieo  bjezati,  nagnuo  je  i  on  u  bijeg  i  zaglavio  je 
jadan  u  malenom  potoku  Cele  pod  teretom  svoga  ranjenoga  konja,  koji  nije  mogao 
nabujaloga  potoka  presko6iti,  vec  se  je  zajedno  s  kraljem  u  nj  strovalio. 

Dne  30.  kolovoza  o  ponoci  stigla  je  prva  vije.st  u  Budim  o  straSnoj  katastrofi  na 
Muhackom  polju.  Kraljica  Marija  s  mjesta  je  ostavila  prijestolnicu  i  pobjegla  u  Pozun. 
S  njom  je  posao  i  papinski  nuncij  Burgio,  koji  je  joS  nekoliko  dana  boravio  kod  nje, 
a  onda  je  u  polovici  rujna  ostavio  nesrecnu  zemlju,  koju  uza  sav  svoj  golemi  trud  nije 
spasti  mogao. 

Slavodobitni  sultan  krenuo  je  nakon  pobjede  svoje  ravno  na  Budim.  RuSevine  i 
gariSta  pokazivala  su,  kuda  je    turska    vojska   prolazila.    Dne    10.  rujna  bio  je  Sulejman 


BOJ   NA    MUHAfiKOM   POUU    I  SMBT   KRAUA   UUDEV^A    II.    29.   KOLOYOZA    1526.  357 

ved  pred  Budimom.  Premda  su  mu  u  gradu  zaostali  iitelji  sami  predali  kljuCe  svoga 
grada,  ipak  ga  nije  po^tedio,  vec  ga  je  dao  upaliti  i  poharati.  Jedino  kraljevski  dvori 
ostali  su  neoStedeni,  jer  je  sam  sultan  u  njima  stanovao.  Ali  za  to  ih  je  nemilo  oplijenio, 
te  sve  dragocjenosti  njihove,  najviSe  iz  dobe  kraija  MatijaSa,  a  dijelomice  od  hrvatskih 
umjetnika,  dao  u  Carigrad  odnijeti.  Iz  Budima  zalijetavale  su  se  turske  iete  na  sve 
strane.  Sultan  nije  taj  put  mislio  osvajati  Ugarske,  vec  je  odludio  Sto  prije  povratiti  se 
kudi.  Vec  17.  rujna  prenio  je  svoj  tabor  iz  Budima  u  Pe§tu,  koju  je  25.  rujna  dao  spaliti, 
a  onda  se  je  stao  vracati.  Putem  bi  sva  Ugarska  poharana,  a  osobito  krajevi  medju 
Dunavom  i  Tisom.  Dne  7.  listopada  bio  je  sultan  ved  u  Petrovaradinu.  OstavivSi  tu  i  u 
Uoku  nesto  posade  vratio  se  je  u  Carigrad,  uni§tiv§i  za  ovoga  svoga  pohoda  u  Ugarskoj 
i  Srijemu  do  200.000  dusa. 


Knez  Krsto  Frankapan,  vjeran  svome  obecanju,  sto  ga  je  zadao  kralju  Ljudevitu,  bijaSe 
napeo  sve  sile,  da  za  vremena  stigne  na  Muhadko  polje.  No  kako  nije  imao  novaca  za 
svoju  detu  od  350  konjanika,  koju  je  sa  sobom  vodio,  stigao  je  tek  1.  rujna  u  Zagreb, 
gdje  je  za  dalji  put  uzajmio  od  zagrebadkih  kanonika  150  dukata  i  od  zagrebadkih 
gradjana  200  dukata.  Uza  nj  bio  je  i  knez  Ivan  Karlovid,  koji  je  takodjer  sa  svojom 
druzinom  ilao  kralju  u  pomod.  Ali  ved  2.  rujna  stigli  su  u  Zagreb  prvi  bjegunci,  medju 
njima  Juraj  Kobasid,  koji  su  pridali  o  sudbonosnom  porazu  kraija  Ljudevita.  Kneza  je 
Krsta  jedino  tjesilo,  sto  ti  bjegunci  nijesu  znali  za  tuinu  sudbinu  kraljevu,  ved  su  kazi- 
vali,  da  je  sredno  pobjegao  i  tako  se  spasao.  Kako  je  narod  bio  silno  uzrujan  i  pre- 
stravljen,  te  se  spremao  na  bijeg,  izdao  je  knez  Krsto  namah  3.  rujna  u  Zagrebu 
proglas  na  svu  gospodu,  plemide  i  zitelje  citave  kraljevine  Slavonije,  neka  se  ne  boje  ni 
ne  zdvajaju,  jer  jo§  nije  sve  propalo.  Istina  je  dodu§e,  da  su  neka  gospoda  »sve  preko 
volje  kraljeve  nepromi§ljeno  i  nerazlozno*  udarila  na  turski  tabor,  te  ostala  poraiena; 
ali  kralj  se  je  sredno  sklonio  u  Budim,  te  skuplja  jos  vecu  vojsku,  nego  §to  ju  je  prije 
imao.  Markgrof  braniborski  }uraj  dovesti  de  mu  poljske  i  de§ke  pomodne  dete,  a  i  §urjak 
kraljev  Ferdinand  spreman  je  poslati  mu  mnogo  tisuda  njemadkih  vojnika.  Nadalje  je 
erdeljski  vojvoda  Ivan  Zapolja  podigao  vojsku  od  40.000  ugarskih  vojnika.  Napokon  je 
i  sam  Krsto  zajedno  s  Karlovidem  gotov  pritedi  u  pomod  sa  svojim  detama. 

Dva  dana  zatim,  5.  rujna,  pi§e  knez  Krsto  hrvatsko  pismo  senjskomu  biskupu 
Franji  Joiefidu.  Raduje  se  njegovu  spasenju,  i  kako  jo§  uvijek  ne  zna,  da  je  kralj  po- 
ginuo,  moli  biskupa,  neka  ga  pred  kraljem  opravda,  §to  nije  na  vrijeme  mogao  stidi  na 
bojno  polje.  »Znanimo  VaSi  milosti«,  pi§e  doslovce  knez  Krsto,  >da  bududi  v  Zagreb 
priSli  sada  v  minuvSu  subotu  (1.  rujna)  s  pula  detvrto  sto  konji  vele  dobrih  Ijudi,  i  go- 
spodin  Bog  nam  je  svidok,  da  se  nismo  mogli  prvo  dvignuti.  I  priSadSi  ovdi  v  sobotu 
jutri  dan  pride  diovik,  i  za  njim  drugi,  i  pak  treti,  ki  nam  tuine  glase  povida  od  toga 
razboja:  da  je  car  kraljevu  svitlost  razbil,  i  da  bismo  nebili  11  ta  dan  sliSali  od  va&ega 
blizike  Jurja  Kobasida,  ki  je  takoj  v  boji  bil,  da  je  kralj  u§al  na  Dunaj  —  nad  dim 
gospodinu  Bogu  hvalu  zdasmo,  —  koga  u§a§ca  nebududi,  nebismo  radi  daljc  iivi  biti . . . 
Gospodine  biskupel  ne  s  malim  veseljem  sliSasmo,  da  ste  zdravi  uSli  z  boja,  od  Ijudi, 
ki  povidaSe,  da  su  vas  vidili  jure  po  boju.  I  to  Saljemo  vaSega  brata  h  kraljevi  svitlosti, 
pridajudi  se,  da  nismo  k  boju  prispili:  da  na§a  krivica  ni,  zad  se  oismo  imili  ob  tern 
dvignuti;  vsuda  smo  ku§ali  na  grade,  na  imenje,  na  srebro,  da  kuli  ga  je  naS  pokojni 
brat  imil,  nismo  mogli  nikudare  ni  pri  nikomre  posuditi,  nego  pri  zagrebskih  kanovnicih 
poldrugo  sto  dukatov,  tere  pak  dvi  sti  pri  zagrebskih  purgarih.  Ob  tom  smo  se  dtigli  i 
ovdi  priSli  s  pol  detiri  sto  konji  naSih  slug,  kruto  dobrih  Ijudi  i  dobro  spravnih  .  .  .  Oro 
se  i  knez  Ivan  (Karlovid)  pride,  ki  takoj  otijaSe  s  nami  gorika .  .  .  Zato  cide  gospodina 
Boga  prosimo  vas,  spridajte  nas  kraljevi  svitlosti,  koga  je  krivica,  a  ne  naSa»  da  se  nitino 


358 


KRALJ   LJUDEVIT   II.   JAGELOV16   (1516. — 1526.). 


ondi  na§li,  dega  nam  je  dosti  iaX  i  do  smrti  nam  ga  o6e  biti  ial,  da  se  nismo  ondi  na§li . . .« 
U  torn  istom  pismu  osudio  je  Krsto  napokon  jo§  i  obijest  i  vlastohlepje  tadanje  ugarske 
gospode  o§trim  rijedima  ovako:  >.  .  .  Pokle  je  kralj  uSal,  drzimo,  da  je  ta  razboj  go- 
spodin  Bog  dopustil  nad  kraljem  i  Ugri,  ne  za  zlo  ili  pogibelj,  dapa6e  za  dobro  vifino 
tomu  rusagu.  Zad,  ako  bi  bili  sada  Ugri  cara  razbili,  kada  bi  konac  njih 
nevridnu  reienju,  ili  gdo  bi  mogal  pod  njimi  ostati?  Da  bismo  mi  bili  tamo 
k  tomu  boju  prispili,  mi  bismo  bili  morali  biti  ta  najprvi,  ki  bi  moral  ubijen  biti,  pri 
torn  redu,  ki  mi  sliSamo  da  je  u  toj  vojski  bil,  za6  sliSimo,  da  je  vsak  otel  kapitan 
biti  i  da  su  prez  vsakoga  reda  k  boju  §li,  —  a  ovako  jih  oce  ta  razboj  u£initi  pokor- 
nije  i  posluSnije.  Prvo  bismo  oteli  smrt  prijeti,  nego  bismo  trpeli,  da  bi  se  s  tim  neredom 
k  boju  §lo.  A  to  sliSimo,  da  je  nezmozno  bilo  red  dati  ni  udiniti  do  sada,  pred  tim  raz- 
bojem,  da  jure  v  naprvo  more  biti,  ode  se|mcci^z  lagljega  red  dati<. 


Srebrena  spomenica  na  smrt  kralja  Ljudevita  II.  u  BOJU  NA  MuhaCkom  polju. 

1.  Lice:  Poprgni  likovi  kralja  Ljudevita  11.  i  suprnge  mu,  kraljice  Marije.  Podpis:  >Lndo(vici)  :  Ungar(iae)  : 
Bohe(miac)qtte    regis    .    et   .    Mariae  .  reginae  .  dalcis3(imae)    .    co(n)iugis  .  ac  .  proces(are)  in  .  Flan(dria)« 

2.  ZaliCje:  Prizor  iz  boja  na  Muhaikom  polju.  Podpis:  »Ludo(vicus)  :  HaDg(ariae)  :  Boem(iae)  :  (et)c(etera)  . 
rex  an(n)u(m)  :  agens  :  XX  .  in  .  Turcas  apud  Mohaz  .  cum  parva  suoram  manu  .  pngna(n)8  .  honeste 
obyt  .  MDXXVL 

Arkeolo2ki  muzej  u  Zagrebu. 


PRILOZI 


P  R  I  L  O  G    I. 


IZVORl  I  POMAGALA  ZA  POVJEST  HRVATA  U  TRE6E  DOBA. 

(1301  —1536,). 

3    DOBA  MATUA^A  KORVINA  I  JAGELOVICA. 

(1458-1526). 

A)  Izvori.  a.  Scriptores  (Pisci).  Uz  Ivana  Turdanskoga  (Joannes  de  Thwrocz), 
koji  je  bio  suvremenik  kralja  MatijaSa  Korvina,  i  koji  u  posljednjim  glavama  (63.— 67.)  dctvr- 
toga  toma  svoga  Ijetopisa  > Chronica  Hangaroiamc  prikaxuje  vladanje  toga  kralja  do  osvoje- 
nja  grada  Sabca  (u  Schwandtnerovu  izdanju  Scriptores  rerum  Hungaricarum  I.  str.  283. — a9i-X 
—  glavno  je  djelo  za  dobu  kralja  MatijaSa  i  za  prve  godine  nasljednika  mu  Vladislavs  II. 
(do  godine  1495.)  obseina  povjestnica  talijanskoga  spisatelja  Antuna  Bonfinija  (1441  — 
1502).  Taj  Bonfinije  (Bonfini,  Bonfinius)  bio  je  rodora  iz^Ascolija  u  papinskoj  dr2avi,'te  je  bio 
najprije  u£itelj  lijepih  znanosti  u  Recanatiju  u  marki  Jakinskoj,  a  poslije  profesor  govomidtva 
u  Rimu.  Ved  tada  bio  se  je  iztako  prevadjanjem  grdkih  retorskih  i  povjestnidkih  djela  iz  grd- 
koga  jezika  u  latinski,  a  suviSe  napisao  je  i  kratku  povjest  svoga  rodnoga  mjesfa.  Kako][se  je 
onda  u  Italiji  pronosila  slava  kralja  Matija^a  kao  pjestovateija  humanistidkih  studija  i  mecene 
pisaca  i  umjetnika,  sastavio  je  Bonfinije  spis  o  porodici  Hunjada,  koji  je  kralju  i  suprugi  tnu 
Beatrici  poslao.  Poslije  je  god.  1485.  i  sam  doSao  kralju  Matijaiu  u  Be£,  gdje  ga  je  kralj 
imenovao  sekretarom  kraljidinirn,  te  mu  podjedno  povjerio,  da  napiie  povjest  hunskoga  naroda, 
a  onda  iitavu  povjestnicu  Ugarske.  Bonfinije  svr§io  je  svoje  djelo  tek  za  Matijaieva  oasljedaika 
Vladislava,  prikazavji  takodjer  prve  godine  vladanja  toga  .kralja.  Kako  je  Bonfinije  pisao  lije* 
pim  i  poletnim  slogom  latinskim,  te  oponaiao  stare  rimske  historidare:  t)  je  njegovo  djelo 
doiiyjelo  mnogo  izdanja  sve  do  osamnaestoga  stoljeda,  i  smatralo  se  je  xa  sve  to  vrijeme  glavnim 
djelom  za  sredovjednu  historiju  ugarsku. 

Bonfinijeva  povjestnica  Ugarske  razdijeljena  je  poput  Livijevc  rimske  historije  na  dekade 
(decades  IV.  et  dimidia  libris  XLV.  comprehensae).  Prve  dvije  dekade  i  o»am  knjiga  trede 
dekade  vrijede  mu  malo  ili  niita;  Jto  je  dalje,  cijena  mu  je  sve  veda,  dim  se  vi&e  primide 
koDcu.  Vladanje  kralja  Matijaia  obuhvataju  knjige  9.  i  10.  trede  dekade,  zat<m  knjige  i.  do 
ukljudivo  8,  detvrte  dekade ;  osutak  od  dvije  knjige  detvrte  dekade  i  pet  knjiga  pete  dekade 
pridaju  zgode  za  kralja  Vladislava.  Dok  za  dobu  kralja  Matijaia  nije  uvijek  posve  pouzclan  i 
radi  lidnih  ndnosa  prema  njemu  i  radi  nesigurne  kronologije:  posljednje  su  mu  knjige  o  VU- 
dislavu  baj  bogat  i  dist  izvor  historije  u  svakom  pogledu.  Sarao  se  sobom  kaie,  da  brojni  go 


n  PRILOG  I. 

vori  radedih  lica,  5to  ih  uplide  u  pridanje,  nijesu  autentiini,  nego  da  ih  je  on  po  uzoru  grSkih 
i  rimskih  povjestnidara  sam  smislio,  da  karakteriSe  prilike  i  stanje  u  razliCito  vrijeme. 

Osim  Bonfinija  okupilo  se  je  na  dvoru  kralja  MatijaSa  i  drugih  italbkih  spisatelja,  koji  su 
slavili  svoga  mecenu  i  dobrotvora  stihovima  i  prozom.  Izraedju  svih  iztite  se  najvi§e  biv§i  pred- 
stojnik  kraljeve  knjiznice  u  Budimu,  Marzo  Galeotti  (Galeotti  Martii  Narniensis),  svojim 
spisom:  >Commentarius  elegans  de  Maihiae  Corvini  Hungariae  regis  egregie,  sapienter,  iocose 
dictis  et  factis«  (Stampano  u  Schwandtnerovim  Scriptores  rerum  Hungaricarum,  I.  str.  528. — 
565.).  Njegovo  je  djelce  pravi  hvalospjev  u  prozi  u  slavu  kralja  Matijaia,  u  kojem  se  istidu 
sve  mogude  vrline  kraljeve,  te  se  pomno  biljezi,  §ta  je  god  dobro,  mudro  i  zgodno  6inio  i 
govorio.  Moglo  bi  se  nazvati  zbirkom  istinitih  i  smiSljenih  anekdota  o  kralju  MatijaSu. 

Dok  je  Bonfinije  napisao  ditavu  povjest  Ugarske,  sastavio  je  mladji  suvremenik  njegov 
Ludovicus  Tubero  (1459 — 1527)  neku  >historiju  svoga  vremena.«  Ludovicus  Tubero 
bio  je  rodom  Dubrovdanin,  te  se  je  za  pravo  zvao  Aloysius  de  Cerva,  a  bio  je  potomak  stare 
vlasteoske  porodice,  koja  se  u  dirilskim  spomenicima  zove  Crijevid  ili  Crijevic.  Pridjevak  Tubero 
primio  je  za  svoga  naukovanja  u  Parizu.  VrativSi  se  s  nauka  kudi  u  Dubrovnik  o2enio  se  je 
JelaSom  Gudetid;  no  ved  u  25.  godini  svojoj  poSao  je  god.  1484.  u  benediktinski  samostan 
na  Skolju  sv.  Andrije,  odakle  se  je  u  43.  godini  svojoj  (naime  1502.)  preselio  u  samostan  sv. 
Jakova  u  Vi§njici,  pol  sata  na  jugu  od  Dubrovnika.  Tu  je  bio  opat  i  onda  vikar  dubrovadkoga 
nadbiskupa.  Cerva  bio  je  dobar  znanac  kolodko-badkoga  nadbiskupa  Gregorija  Frank apana, 
kojega  je  oko  god,  1508  pohodio,  i  koji  mu  je  jamadno  dao  mnogo  podataka  za  njegovo 
djelo.  Due  10.  svibnja  1527.  sastavio  je  Cerva  svoju  oporuku,  a  malo  zatim  je  umro,  valjda 
od  kuge.  Podpuni  je  naslov  njegovog  djela:  >Ludovici  Tuberonis  Dalmatae  abbatis  commenta 
riorum  de  rebus,  suo  tempore,  nimirum  ab  anno  Christi  MCCCCXC.  usque  ad  annum  Christi 
MDXXII.  in  Pannonia  et  finitimis  regionibus  gestis  libri  XI.  (prvo  izdanje  u  Frankfurtu  1603, 
posljednje  u  Schwandtnerovim  Scriptores  rerum  Hungaricarum,  II.  p.  107 — 381.).  Tubero  napi- 
sao je  dakle  povjestnicu  svoga  vijeka  od  smrti  kralja  MatijaSa  (1490)  do  smrti  pape  Leona  X. 
i  izbora  Hadrijana  VI.  (1522)^  a  prikazao  je  ne  samo  zgode  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  nego  i 
u  Turskoj,  Poljskoj,  Italiji,  Spaniji  itd.  Naravno  da  se  je  potanko  bavio  i  pro§lo§du  svoga  rod- 
noga  grada.  Tubero  je  na  glasu  kao  spisatelj  > elegans  et  candidusc,  pak  ga  zato  i  zovu  dubro- 
vadkim  Sallustijem  (»il  Sallustio  Raguseo«).  Ugarski  povjestnidari  kaiu  za  nj:  »scriptorum  rerum 
hungaricarum  nuUi    secundus.c 

Suvremenim  piscima  o  povjestnici  ugarskoj  i  hrvatskoj  u  doba  Jagelovida  pribrojiti  nam 
je  joS  Jurja  Srijemca,  koji  je  napisao  djelo  s  napisom  »Georgii  Sirmiensis  epistola  de 
perditione  regni  Hungarorum,  1484 — 1543. «  Stampano  je  to  djelo  u  zborniku  magjarske  aka- 
demije  znanosti:  Monumenta  Hungariae  historica,  II.  Scriptores,  vol.  i.  Pest  1857.  Juraj  Sri- 
jemac  bio  je  rodom  iz  Kamenice  u  Srijemu,  te  je  doSao  kao  kapelan  najprije  na  dvor  kralja 
Ljudevita  II.,  a  onda  Ivana  Zapolje,  kod  kojega  je  ostao  do  njegove  smrti  (1540).  Slog  toga 
pisca  je  nezgrapan  i  surov,  te  pile  gotovo  divljom  latinStinom,  koja  je  mnogo  puta  i  teiko  ra- 
zumljiva;  k  tomu  je  slabo  kritidan,  te  donosi  ^esto  puka  nagadjanja  i  puste  klevete  kao  gotovu 
istinu.  Uza  sve  to  ima  u  njega  i  zanimljivih,  pouzdanih  vijesti,  kojih  nitko  drugi  nije  zabiljezio. 
Kao  suvremenik  i  sudionik  opisao  je  vrhovni  kancelar  kralja  Ljudevita  II.,  po  imenu  S  t  j  e  p'a  n 
Bred  arid  (iivot  i  djela  njegova  prikazao  je  Ivan  Kukuljevid  u  knjizi:  Glasoviti  Hrvati  proSlih 
vjekova,  p.  20 — 40.),  boj  na  Muhadkom  polju.  Njegov  spis  >De  conflictu  Hungarorum  cum 
Turcis  ad  Mohacz«  ili  >Narratio  de  proelio,  quo  ad  Mohatzium  anno  1526.  Ludovicus  Hun- 
gariae rex  periitf  Itampan  je,  kako  se  tvrdi,  prvi  put  u  Krakovu  god.  1527.,  zatim  kao  prilog 
izdanju  Bonfinija  od  Sambuka  (ed.  J.  Sambuci,  Hanoviae  1606),  i  onda  s  komentarom  I.  K. 
Khuna  u  Strassburgu  (cum  commentario  Job.  Caspari  Khunii,  Argentorati,  typis  et  sumptibus 
Job.  Friderici  Spoor,  anno  1688). 

Dobom  Jagelovida  (1490 — 1526.)  bave  se  takodjer  neki  ugarski  i  hrvatski  povjestnifiari 
XVL  stoljeda.  Amo  spadaju  J.  M.  Brutus  (Johannis  Michaelis  Bruti,  Ungaricarum  rerum  libri 
qui  exstant,  1492  — 1552,  u  Monumenta  Hungariae  historica,  II.  Scriptores,  vol.  12,  13,  i  14., 
Pest  1863 — 1876),  A.  Vrandid  (o  njemu  I.  Kukuljevid  u  knjizi:  Glasoviti  Hrvati  proSlih 
vjekova,  p.  41 — 72.),  Ivan  TomaSid  (Chronicon  breve  regni  Croatiae  Joannis  Tomasich 
minoritae,  Stampano  u  Arkivu  za  jugoslavensku  povjestnicu,  knjiga  IX.,  p.  3 — 34),  i  napokon 
Nikola  Isthuanffi  (rodjen  1535,  umro  u  Vinici  i.  travnja  1615.),  prozvan  ugarskim  Livijem. 
Ali  ti  se  pisci  moraju  rabiti  s  velikim  oprezom,  jer  su  dobom  bili  mnogo  mladji  od  onih 
vremena  prije  boja  na  Muhadkom  polju.  Osobito  vrijedi  to  za  Isthuanffija,  koji  nam  je  pouz 
danijim  izvorom  tek  za  drugu  polovicu  Sestnaestoga  stoljeda  (Flegler  A.,  Beitrage  zur  Wiirdi- 
gung  der  ungarischen  Geschichtsschreibung,  Sybels  Historische  Zeitschrift,  XVII.  1867,  p.  380 
—386).  Napokon  treba  jo5  spomenuti    fivotopis    hrvatskoga    bana    Petra    Berislavida,    napisan 


IZVORI    I    POMAGALA   ZA    POVJBST   HRVATA    U  TRX^K  DOBA.  Ill 

u  sedamnaestom  stolje<hi  od  Ivana  Tomka  Mrnavida  (vidi  o  ovome  biografiju  od  I.  Ku- 
kuljevica  u  Arkivu  za  jugosl.  povj.  IX.,  p.  242  -  265,  zatim  od  A.  Pavida  u  Radu  jug.  akad. 
XXXIII.,  i  napokon  studiju  F.  SiSida  »Kako  je  vizantijski  car  Justinijan  postao  Slaven«  u  Na- 
sUvnom  vijesniku  IX.  i  posebice),  ali  po  starijim  biljeikama  banova  rodjaka  Antuna  Vran(i<5a. 
Djelu  je  napis :  »Vita  Petri  Berislavi  Bosnensis,  episcopi  Vesprimcnsis,  Dalmatiae,  Croatiae, 
Slavoniae,  Bosnaeque  bani  etc.  Joanne  Tomco  Marnavich  Bosnen.  canonico  Sicen.  aathore.  Ve- 
netiis  1620.  apad  Evangelistam  Deuchinum.c  Ovo  prvo  izdanje  ima  77  strana  s  posvetom 
Jurju  Draikovidu,  opatu  od  Pome,  pisanom  Kal.  Augusti  1621.  (Novo  iedanje  od  L.  Szalaya 
u  zborniku  magjarske  akademije  >Monumenta  Hungariae  historica.  IL  Scriptorcs.,  vol.  3..  p. 
217  —  281,  Stampano  medju  djelima  Antuna  Vranfida). 

Osim  izbrojenih  domadih  izvor-pisaca  ugarskih  i  hrvatskih  vrijede  xa  ovo  doba  jol  uvijek 
poljski  povjesinidari,  kao  Joannes  Dlugosz  (Longinus)  sa  svojora  »Historia  Polonica  (do 
god.  1480.),  i  onda  M.  Cromerus  (De  origine  et  rebus  gestis  Polonorum  libri  XXX.  Basileae 
1558).  Za  prve  godine  vladanja  kralja  Matija§a  i  posljednje  godine  bosanskoga  kraljevstva  zna- 
menitim  su  izvorom  autobiografijske  biljeike  pape  Pija  II.  (1458— 1464),  poznatog  inade  pod 
imenom  Aeneas  Sylvius  Piccolomini.  Te  su  biljeike  izaSle  s  napisom  >Pii  IL  Pont. 
Max.  Com  me  ntarii  rerum  memorabilium,  quae  temporibus  suis  contigerunt,  a  r.  d. 
Joanne  Gobellino  vicario  Bonnen.  iam  diu  compositi  etc.c  najprije  u  Rimu  1584.  i  1589,  i  onda 
u  Frankfurtu  1614;  mnogi  su  mislili  i  jo§  raisle,  da  ih  je  sastavio  redeni  Gobellinus,  ali  je 
ustanovljeno,  da  ih  je  on  samo  prepisao.  Za  ratove  kralja  Matijaia  u  Bosni  joi  su  izvorinM  bi- 
zantski  povjestnidar  Critobulos  i  srbsko-poljski  pisac  Mihajlo  Konstantinovid  iz  Ostnrice. 

Kao  osobito  znamenit  i  pouzdan  izvor  pisac  za  turske  provale  u  zemlje  hrvatskoga  kraljev- 
stva u  dnigoj  polovici  petnaestoga  stoljeda,  narocito  za  god.  1468. —  i494m  treba  spomenuti 
koruikoga  iupnika  Jakova  Unrest  a,  koji  je  u  njemackom  jeziku  napisao  austrijsku  kronika, 
te  u  njoj  zabiljeiio  sve  znatnije  zgode  za  vladanja  kralja  i  cara  Fridrika  III.  Djelu  je  napis  : 
lUnresti  Jacobi,  theologi  et  sacerdotis  Charinthiaci  Chronicon  Austriacum.  Pars  posterior,  Fri- 
derici  III.  imperatoris  vitam  luculenter  descriptam  inprirais  exhibens  (Hahnii  D-  Simonis  Fride- 
rici  Collectio  monumentorum  veterum  et  recentium,  tomus  L,  Brunsvigae,  1724,  p.  537 — 8o3).« 
Potanku  ocjenu  Unrestove  kronike  napisao  je  dr.  Fr.  Krones  s  napisom:  Die  oesterreichische 
Chronik  Jakob  Unrest's  (Archiv  fiir  oesterreichische  Geschichte  der  K.  Academic  der  Wissen- 
schaften  in  Wien,  XLVIII,  2.  Haifte,  Wien  1872,  p.  421 — 530),  u  kojoj  je  us  ino  ixloiio  vri- 
jednost  toga  izvora  za  turske  ratove,  te  podkrijepio  njegove  podatke  vijestima  iz  drugih  vrcla. 
7a  odnose  ugarsko-hrvatskih  kraljeva  prema  Habsburgima  znamenit  je  jo§  izvor  Th.  £  ben- 
dor  fera  od  Haselbacha  >Chronica  Austriaet  (iidana  u  zborniku:  Pei,  Scriptores  rerum 
Austriacarum  veteres  ac  genuini,  Lipsiae  1721. — 1725.,  II.  svezak).  Osobito  su  joi  znameniti 
spisi  Ivana  Sp  iesshammera  ili  Cuspinianusa  (1473  — 1529),  doktora  Ijednidtva,  de- 
kana  i  rektora  sveuiiliSta  u  Bedu  (1500),  uza  to  vrstna  govurnika  i  diplomate,  kojega  su  ca- 
revi  Maksimilijan  I.  i  Karlo  V.  mnogo  puta  liljali  kao  svoga  poslanika  na  dvorove  ugarskih 
i  poljskih  kraljeva.  NajzamaSniji  je  njegov  dnevnik  (>Tagebuch  Johannes  Cuspinians*)  za  godine 
1502. — 1527.,  Ito  ga  je  izdao  Th.  v.  Rarajan  (Pontes  rerum  Austriacarum,  Scriptores,  I.  p. 
397 — 416),  a  kojima  je  zabiljeiio  u  kratko  sve,  Ito  je  doiivio  za  razli£itih  poslanstva.  Suvifc 
je  zamaine  vrijednosti  i  njegov  »Diarium  (Joannis  Cuspiniani)  praefecti  urbis  Viennensis  de 
congressu  caesaris  Maximiliani  Augusti  et  trium  regum  I5i5.<  Medju  austrijsko-njemadke 
izvore  ubrojiti  treba  joi  autobiografiju  Sigismunda  Herbersteina,  u  kojoj  se  ogledaja 
suvremene  zgode  za  godina  1486 — 1553.  I  tu  je  autobiografiju  izdao  Th.  Karajan  (Selbst- 
Biographie  Siegmund's  Freiherrn  von  Herberstein  u  »Fontes  rerum  Austriacarum,  Scriptores, 
I-  p.  67—396). 

b.  Monumenta  (Spomenici).  Vrlo  je  obilaU  monumentalna  ^radja  za  vladanje  kralja 
Matijaia.  Tu  je  nebrojeno  mnoitvo  kraljevskih  povelja  i  drugih  izprava,  aatim  listova,  i  onda 
poslanidkih  izvje§taja.  Jo5  u  osamnaestom  stoljedu  pokuiao  je  Stjepan  Kaprtnai  sastariti 
neki  diplomatidki  xbornik  kralja  Matijala  (Hungaria  diplomatica  temporibus  Matthiae  de  Hunyad, 
Pars  I.  et  IL,  Vindobonae  1767  — 1771),  ali  je  doSao  u  dva  svezka  samo  do  ukljudivo  godine 
1 46 1.  Ogromni  materijal  diplomatske  gradjc  sahranjen  je  a  brojnim  javnim  i  privatnim  arki- 
vima;  od  toga  je  tek  malen  dio  izdao  grof  Josip  Tcleki  utri  sveika  (.X.— XII.)  «v<)ga 
monumentalnoga  djela  >A  Hunyadiak  kora  Magyaror«xigon.«  Mnogo  je  povelja  kraljevtkih  i 
drugih  izdano  takodjer  u  zborniku  Ivana  Tkal£i<Sa  (MonumenU  historica  liberae  regiae  civi- 
tatis  Zagrabiae,  II.  i  III.  volumen),  zatim  u  raznim  zbornicima  grofovskih  porodica,  iupanija, 
biskupija  i  slobodnih  kraljevskih  gradova.  Saborski  dekreti  u  vrijeme  kralja  Matijaia  i  Jagelo- 
vida  sadriani  su  u  >Corpu8  iuris  Hungaricic,  zatim  u  djelima  M  G.  Kovaiida  (Ko- 
vachich)   > Vestigia    comitiorumc  i   >Supplementum  ad  vestigia  comitiorum.«    Osobito  je  bogata 


IV  PRILOG    1. 

korespondencija  kralja  MatijaSa,  koji  je  dopisivao  u  jeziku  latinskom,  njemackom  i  6e§kom.  ]o§ 
u  osamnaestom  stoljecu  izdana  je  u  Kosicama  zbirka  latinskih  listova  kraljevih  s  napisom: 
»Epistolae  Matthiae  Corvini  regis  Hungariae  ad  pontifices,  imperatores, 
reges,  principes  aliosque  viros  illustres  datae,  Pars  I — IV.,  Cassoviae  1743  — 
1744.  (drugo  izdanje  1764),  Jedan  dio  tih  pisanaa  uz  mnogo  drugih  novih  objelodanio  je  u 
novije  doba  V.  Frakn(3i  s  napisom:  >Epistolae  Mathiae  Corvini  Hungariae  regis  ad  romanos 
pontifices  datae  et  ab  eis  acceptae  (1458  —  i49o)<  u  zborniku  »Monumenta  Vaticana  historiam 
regni  Hungariae  illustrantia*  (Series  I.  vol,  VI.,  Budapestini  1891).  Dok  je  u  torn  zborniku  iz- 
nesena  samo  latinska  korespondencija  izmedju  kralja  i  rimske  stolice,  priobdio  je  isti  V.  Fraknd  i 
u  najnovijoj  zbirci  sM^tyds  kirdly  levelei«  (Let  II.,  Budapest,  1893  — 1895)  pisma  kra- 
Ijeva,  §to  ih  pisao  ne  samo  papama,  nego  i  svjetovnim  vladariraa  u  latinskom  i  drugim  jeziciraa. 
Ali  svim  tim  izdanjima  nije  nimalo  izcrpljeno  kraljevo  dopisivanje;  trebalo  bi  jo§  izdati  nje- 
gove  listove,  upravljene  na  domace  dostojanstvenike,  knezove  i  druga  znamenita  Ilea.  O  odno- 
sima  kralja  Matijasa  prema  tudjini  (osobito  Mletcima,  Jakinu,  Milanu,  Firenci  i  Napulju)  ubavjeS- 
duju  nas  arkivi  raznih  drzava  i  zemalja,  u  kojima  su  takodjer  pohranjeni  izvjeStaji  ili  relacije 
poslanika  tih  drzava,  dok  su  boravili  na  kraljevu  dvoru.  Samo  malen  dio  te  ogromne  gradje 
izdala  je  historijska  komisija  magjarske  akaderaije  znanosti  s  napisom:  »Acta  extera.  Ma- 
gyar diplomacziai  emldkek  Mdty^s  kirdly  kordbdl,  1458 — 1490.,  svezak 
I — IV.,  Budapest  1875  — 1878. «  §teta,  da  Ljubideva  zbirka  (Listine  o  odnosajih  izmedju 
juznoga  Slavenstva  i  mletadke  republike)  s  X.  knjigom  dopire  samo  do  konca  godine  1469. ; 
kad  bi  se  izdao  barem  jos  ostatak  njegove  gradje  do  god.  1500,,  bio  bi  njegov  zbornik  zgod- 
nim  dopunjkom  izdanju  magjarske  akademije. 

Dok  za  Matijasa  Korvina  imademo  u  pogledu  povelja  bar  nekakav  zbornik  od  Telekija, 
nema  za  vladanje  Jagelovida  bal  nista.  Sto  se  tide  povelja  i  pisama,  pomagati  nam  se  je  s  onim, 
§to  su  priobcili  Pray  i  Katona  u  svojim  djelima  o  povjestnici  ugarskoj,  zatim  s  gradjom  u 
Tkaldicu  i  ostalim  posebnim  zbornicima.  K  tomu  imade  ne§to  u  zborniku:  Pray  G.,  Epistolae 
procerum  regni  Hungariae,  pars  I — III,,  Posonii,  1806,  narodito  u  prvom  svezku,  koji  sadrlaje 
pisma  iz  godina  1490 — 1531.  Nesto  povelja  i  izprava  priobdio  je  i  M.  Mesid  s  napisom: 
Gradja  mojih  razprava  u  »Radu«  (Starine  jugosl.  akademije  V,;  u  Zagrebu  1873..  p.  109  — 
288).  Amo  bi  se  napokon  mogla  pribrojiti  zbirka  listova,  Sto  ih  je  pisao  kolodko-badki  nadbiskup 
Petar  Varda  s  napisom  :  »Petri  de  Ward  a,  colocensis  archiepiscopi,  epistolae,  ed.  C.  Wagner. 
Posonii   i776.< 

Kako  za  doba  Jagelovida  ne  obstoji  jos  nikakav  codex  diplomaticus  et  epistolaris,  to  je 
od  osobito  znamenite  vrijednosti  ona  gradja,  koja  je  objelodanjena  iz  stranih  arkiva,  narodito 
iz  talijanskih  (mletackoga  i  vatikanskoga  u  Rimu),  i  onda  austrijskih  (beckoga,  gradadkoga, 
Ijubljanskoga  itd.).  A  ta  je  gradja  i  obilata  i  vrlo  pouzdana.  U  torn  pogledu  ide  prvo  mjesto 
monumentalno  djelo  mletadkoga  patricija  Marina  Sanuda,  koje  je  za  godine  1496  — 1533- 
gotovo  neizcrpiva  riznica  za  povjestnicu  ue  samo  hrvatsku  i  ugarsku,  nego  i  ditave  Evrope.  U 
djelu  Sanudovu  zabiljezeni  su  za  recene  godine  ili  u  izvadku  ili  doslovce  svi  izvjestaji  i  poruke 
mletadkih  poslanika  i  zastupnika  po  ditavom  svijetu,  onda  silesija  raznih  dopisa,  listova  i  drugih 
sluibenih  izprava,  koje  su  kroz  trideset  i  osam  godina  dnevice  dolazili  mletackoj  obdini.  Tu 
nalazimo  takodjer  relacije  mletadkih  poslanika  na  ugarskom  dvoru,  zatim  vijesti  mletackih  pro 
vidura  u  gradovima  mletacke  Dalmacije.  Izvadci  iz  toga  ogroronoga  djela,  u  koliko  se  tidu 
Hrvata  i  drugih  juznih  Slavena,  priobdeni  su  u  >Arkivu  za  jugoslavensku  povjestnicu*  (knjiga 
v.,  VI.,  VIIL,  XII.),  nadalje  u  »Starinama  jugoslavenske  akademije  (V.  p.  185 — 280,  XV.  p. 
180.,  XVI,  p.  130,,  XXI.  p.  133.,  XXIV,  p.  1 6 1.,  i  XXV.  p.  103.,);  jednako  su  i  Magjari 
objelodanili  u  »T6rtdnelmi  tdru«  (vol.  XIV.,  XXIV,,  i  XXV,),  5to  se  tide  ugarske  i  hrvatske  histo- 
rije,  Medjutim  su  ova  izdanja  postala  sada  suvi§na,  jer  je  nakon  dvadeset  i  pet  godina  iza§lo  ditavo 
djelo  s  napisom:  >Fulin  R,  Stefani  F.,  Barozzi  N.,  Berchet  G.,  Allegri  M.,  I  dia- 
rii  di  Marino  Sanuto  (1496 — 1533.) Tomo  I — LVIII,  Venezia  1879 — 1903.  U  tih  58 
omainih  svezaka  nakrcana  je  obilata  gradja  za  povjest  hrvatsku  i  ugarsku  za  vladanja  Jagelo- 
vida, Kao  dopunjak  Sanuda  mo2e  sluiiti  izdanje  S.  Ljubida:  »Commissiones  et  relationes 
Venetae.  Tomus  I,,  annorum  1433  — 1527  (Monumenta  spectantia  historiam  Slavorum  meridio- 
nalium,  volumen  VI.,  Zagrabiae  1876).  U  torn  je  zborniku  osim  relacija  Petra  Pasqualiga 
(1509  — 1512)  i  dnevnika  Marcantonija  Michiela  (1511  — 15  20)  objelodanjena  takodjer  relacija 
Antonija  Vinciguerre  o  otoku  Krku  iz  god,  1481.,  koja  je  znamenit  prilog  za  historiju  kralja 
MatijaSa  i  knezova  Frankapana. 

Osobito  su  jo§  znameniti  izvjeStaji  ili  relacije  papinskoga  nuncija  Antuna  Burgija  i 
kardinala  Lovrinca  Campeggija  o  posljednjim  godinama  vladanja  kralja  Ljudevita  II,  kao 
i  o  kobnoj  katastrofi  na  Muhadkom  polju.    NeSto    je    tih    relacija    priobdio  ved  Pray  u  prvom 


IZVORI   I   POMAG/^LA   Z\   POVJEST   HRVATA    U   TRe6e   DOBA.  V 

svexku  svojih  epistola  (p.  193 — 201,  aio — 218,  226 — 230,  230 — 238  itd.),  vile  toga  objelo- 
danio  je  A.  Theiner  u  drugom  svezku  svojih  >  Vetera  Monumenta  historica  Hungariam  sacram 
illustrantia  (pag.  676 — 802);  ali  podpuno  izdanje  tih  zainainih  spisova  izailo  je  s  ovim  napisoca: 
Ipolyi  A.  et  Frakndi  G,  Relationes  oratoruni  pontificiorum  1524 — 1526.  Budapest  1884. 
(Monumeota  Vaticana  historiam  regni  Hungariae  illustrantia.  Series  IL,  tomus  primus^.  To  su 
priobceni  svi  dopisi  pomenutoga  nuncija  Burgija  i  kardinala  Campeggija  od  '"/vii  1524.  do  Vx. 
1526.     Obznanu  o  torn  izdanju    napisao    je    prof.    dr.  J.   H.   Schwicker  u   >Ungarische    Revuec 

(V.  1885.,  p.  343—361). 

Odnosi  izinedju  ugarsko-hrvatskih  Jagelovida  i  austrijskih  Habsburga  postajali  su  sve  tjes- 
niji  i  srda£niji  i  radi  porodi^nih  sveza  i  radi  zajednidke  opasnosti  od  Turaka.  Prema  tomu  je 
i  povjestni^ka  gradja  za  ove  odnose  u  arkivima  austrijskih  zemalja  vrlo  obilata.  Najzanimiviji 
je  ba§  za  nas  onaj  povjestni  materijal,  po  kojemu  doznajemo,  kako  i  Ito  sa  car  Maksimilijaa 
i  nadvojvoda  Ferdinand  radili  za  obranu  hrvatskoga  kraljevstva,  koje  su  smatrali  branikom 
svojih  nasljednih  zemalja.  Jedan  dio  te  gradje  izdali  su  nedavno  Thalldczy  L.  iHodinka 
A.  kao  prvi  svezak  zbornika  > Codex  diplomaticus  partium  regno  Hungariae  adnexarumc  (Mo- 
numenta Hungariae  historica,  Diplomataria,  XXXI.  Budapest  1903).  U  torn  su  svezku  objelo* 
danjene  552  njemadke  i  latinske  izprave  iz  godina  1490 — 1527  1  te  se  po  ojima  razabiru  prvi 
zametci  potonje  vojnidke  krajine. 

Napokon  treba  spomenuti  joS  neke  zbirke  dokumenata  od  austrijskih  i  poljskih  povjest 
nidara,  kojima  se  znatno  objasnjuje  doba  Jagclovida : 

—  Kollar  A.  F.,  Casparis  Ursini  Velii  de  bello  pannonico  libri  decern....  Vindobo- 
nae  1762.  Od  strane  203  po^evSi  imade  Auctuarium  diplomaticum  tabulas  continens 
pactorum  et  ioederum  ab  Ursino  Velio  memoratorum  ;  tu  su  prvi  put  po  izvornicima  priob<ieni 
najzoamenitiji  ugovori  (22  izprave)  izmedju  Habsburga  i  ugarsko  hrvatskih  kraljeva  za  godina 
1463— 1522. 

—  Chmel  Joseph,  Urkunden,  Briefe  und  Actenstiicke  zur  Geschichte  Maximilians  I. 
und  seiner  Zeit.  (Bibliothek  des  literarischen  Vereines  in  Stuttgart,  X.,  Stuttgart   1845).  — 

—  Chmel  Joseph,  Actenstiicke  zur  Geschichte  Croatiens  und  Slawoniens  in  den  Jah- 
ren   1526  und   1527.  Wien   1846. 

—  Firnhaber  Friedrich,  BeitrSge  zur  Geschichte  Ungerns  unter  der  Regierung  der 
Kouige  Wladislaus   II.  und    Ludvig    II.    1490 — 1526.    Grosstentheils    nach    Originaldocumenten 

des  kaiserlich-oesterreichischen  Haus-  und  Staats- Archives.  Mitgetheilt  von (I.   1490 — 1492- 

Krieg  K.  Maximilians  I.  mit  K.  Wladislaus  II.  Bewerbung  des  Ersteren  um  die  ungarische 
Konigskrone.  Friede  zu  Pressburg.  Landtag  zu  Ofen.  Mit  CIX.  Beilagen.  45  Sicgcl-Abbildungen 
und  fUnf  Schriftproben).  Archiv  fiir  Kunde  oesterreichischer  Geschichts-Quellen,  II.  Jahrgang, 
Wien    1849.,  II.  Band,  p.  375—551- 

—  Firnhaber  Friedrich,  Vincenzo  Guidoto's  Gesandschaft  am  Hofe  Kdnig  Ludwig's 
von  Ungam.  1523 — 1525.  (Quellen  und  Forschungen  zur  vaterl^ndischen  Geschichte,  Literatur 
und  Kunst,    1849.  Wien.,   pag.   67 — 138). 

—  Acta  Tomiciana.  G(5rski  SUnislav  (1489— 1572),  kanonik  plocki  i  krakovski, 
tajnik  biskupa  Petra  Tomickoga  (f  1535)  i  poljske  kraljice  Bone,  sastavio  je  zbirku  suvre 
menih  listina,  poslanickih  izvje^taja,  instrukcija,  dopisa,  spomenica  i  drugih  isprava  s  napisom 
»Acta  Tomiciana*  u  27  velikih  toma,  koji  obuhvataju  doba  od  1507.  do  1548.  Ova  je  zbirka 
poput  Sanudovih  diarija  prava  riznica  za  povjestnicu  poljsku,  de§ku  i  ugarsku  onoga  vreroena. 
U  novije  vrijeme  izaSlo  je  trudom  grofa  Tita  Dzialynskoga  u  Poznanju  (1852  — 1901)  samo 
prvih  jedanaest  toma  toga  znamenitoga  zbornika,   koji  seiu  preko  god.    1527. 

B).  Pomagala.  Doba  kralja  MatijaSa  bila  je  odavna  ugarskim  historidarima  osobito  roila. 
te  su  ju  rado  prikazivali,  Uza  sve  to  sva  su  starija  djela  posve  zastarjela,  pade  ni  velika  mo- 
niografija  grofa  Telekija  nije  viSe  dostotna.  Od  novijih  magjarskih  povjestnidara  bayi  se  po- 
g  avito  naslovni  biskup  i  drugi  predsjednik  magjarske  akademije  Vilim  Frakndi  dobom 
kralja  Matijaia,  te  je  po  tom  najznamenitlje  djelo  o  torn  slavnom  vladaru  njegova  monografija, 
koju  je  napisao  prigodom  detiristogodiJnjice  smrti  toga  kralja.  Ova  monografija  ixalla  je  i  u 
autorizovanom  njemadkom  prevodu  s  napisom:  »Mathias  Corvinus,  Kdnig  von  Ungarn, 
(1458  — 1490),  auf  Grund  archivalischer  Forschungen  bcarbeitet  von  dr.  Wil- 
helm  Frakndi,  tit.  Bischof,  zweiter  President  der  Ungar.  Akademie  der  Wis- 
senschaften.  Mit  einem  Titelbild  in  Farbendruck,  48  lUustrationen  und  8 
Facsimiles.  Freiburg  im  Breisgau,  1891. «  Ova  knjiga  od  316  strana  imala  bi  biti  samo 
nacrt  omaSnoga  djela,  koje  je  pisac  obcdao  napisati  na  osnovu  mnogogodiinjih  svojih  studija 
i  iztraiivanja  po  knjiinicama  i  arkivima  Ugarske,  Austrije,  Njemadke  i  lulije.  Ali  to  veliko 
djelo  nije  izailo,  nego  je  udeni  pisac  u  IV.  dijeln  velikc  magjanke  milenijske  historije  (A  Hu- 


VI  PRILOG  I. 

nyadiak  6s  a  Jagellok  kora,  Budapest,  1896)  ponovno  (pig.  169 — $3$)  i  neSto  krade  prikazao 
vladanje  toga  kralja  po  najboljim  izvoriroa  i  najnovijim  pomagalima.  U  uvoda  gore  spotnenu- 
toj  njematkoj  monografiji  (p.  XI. — XIV,)  naaizao  je  pisac  poglavite  izvore  i  pomagala  za  hi- 
storiju  kralja  MatijaSa  i  njegovog  vijeka.  Od  hrvatskih  historiiara  nije  jo§  nitko  pokuSao,  da 
prikaze  toga  vladara  i  njegovo  vladanje  u  hrvatskim  zeraljama,  a  to  bi  bilo  svakako  potrebito 
ved  radi  Bosne  i  kraljevih  ratova  s  Turcima,    kojima  su  bile    pozori§tem   ba§    hrvatske  zemlje. 

Dok  o  kralju  MatijaSu  hrvatska  historidka  literatura  nema  gotovo  niSta,  obradjeno  je  doba 
Jagelovida  potanko  i  vrlo  savjestno  od  Matije  Mesica,  prvoga  rektora  i  profesora  hrvatske 
historije  u  sveuciliStu  Franje  Josipa  I.  u  Zagrebu.  Mesic  je  kroz  mnogo  godina  vrlo  pomno 
proudavao  vijek  Jagelovida,  te  na  osnovu  prvih  izvora  napisao  vi§e  zamasaih  radnja,  kojima  je 
dobrano  razbistrio  proSlost  hrvatsku  i  ugarsku  u  ono  vrijeme.  Glavne  radnje  Mesideve  o  toj 
periodi  jesu  »Hrvati  na  izmaku  XV.  i  na  podetku  XVI.  vijeka«  (Knjiievnik  I.  1864. 
p.  401 — 431,  506 — 543;  II.  1865.,  p.  61 — 78,  i  199—217),  u  kojoj  je  prikazao  vladanje 
Vladislava  11.;  zatim  »Banovanje  Petra  Berislavica  za  Ljudevita  II.«  (Rad  jugo- 
slavenske  akademije  III.  1868.,  p.  i — 64),  i  onda  »Hrvati  nakon  bana  Berislavida 
doMuhadke  bitke«  (Rad  jugosl.  akad.  XVIII.  p.  77—163,  i  XXII.  p,  55 — 204),  u  ko- 
jima je  do  najmanjih  sitnica  izloiio  zgode  hrvatskoga  i  ugarskoga  kraljevstva  za  nesredaoga 
kralja  Ljudevita  11.  Kao  dopunjak  ovim  glavnim  radnjama  mogu  sluziti  ove  nuzgredne  razprave 
Mesideve:  »Pleme  Berislavida*  (Rad  jug.  akademije,  VIII.  1869.  p.  30  — 104);  >Krsto 
Frankapan  u  tudjini*  (Rad  jug.  akad.  XIII.  1870,  p.  17 — 79),  i  obznana  >Izvod  iz 
razprave  o  iivotu  i  djelih  kneza  Krsta  Frankapana*  (Rad  jug.  akad.  XXI.  1872. 
p.  igg — 202).  Mesidu  se  je  u  obde  od  svih  lica  onoga  doba  najviSe  svidjao  knez  Krsto  Fran- 
kapan, te  je  stoga  i  najradije  o  njemu  pisao.  Mesidev  rad,  narocito  §to  se  tide  ugarske  povjest- 
nice,  popunjuje  spomenuti  ved  magjarski  udenjak  Frakn6i,  koji  je  i  za  milenijsku  historiju  ma- 
gjarsku  obradio  Jagelovide.  Najznatnije  monografije  Vilima  Frakn<3ia  o  toj  periodi  jesu  ove : 
ErdediBakdczTamis  die  te  (Budapest  1889);  —  II.  Uldszl(5  kir^lyly^  v^lasztisa 
(dasopis  Szizadok  od  god.  1885.,  p.  i,  97,  193);  —  Ungarn  und  die  Liga  von  Cam- 
bray  1509 — 1511.  (Nach  unbeniitzten  Quellen  von....  Deutsche  Ausgabe.  Budapest  1883); 
—  II.  Lajos  udvara  (Budapest!  Szemle  1873);  —  Brandenburgi  Gyorgy,  II.  Lajos 
neveloje  (Budapesti  Szemle  1883);  —  Ungarn  vor  der  Schlacht  bei  Mohdcs 
1524 — 1526.  (Auf  Grund  der  papstlichen  Nuntiaturberichte  von....  Autorisirte  tJbersetzung 
aus  dem  Ungarischen  von  dr.  J.  H.  Schwicker,  Budapest  1886).    — 

Ne  toliko  poradi  rezultata,  koliko  vi§e  radi  priobdenih  izvora  jo§  su  uvijek  od  neke  cijene 
djela  starijih  magjarskih  historidara,  kao  §to  su  Pray  G.  (Annales  regum  Hungariae,  pars 
IV. — V.  Vindobonae  1767  — 1770),  zatim  Ka  to  na  Steph.  (Historia  critica  regum  Hungariae 
tomulus  XIV — XIX.,  Colotzae  et  Budae,  1792 — i793),ioncia  Engel  Joh.  C  h  r  i  s  t.  (Geschichte 
des  ungarischen  Reiches  und  seiner  Nebenlander  u  vi<Se  svezaka,  Halle  1798  i  dalje).  Od 
austrijskih  historidara  znaraenit  je  i  za  tu  dobu  A.  Huber  sa  svojom  »Geschichte  Oesterreichsc 
(Band  III.  p.  130 — 150,  203—237,  237 — 266,  291 — 308,  416—450,  514 — 537),  a  od  deSkih 
F.  Palacky  (detvrtoga  svezka  drugi  dio  i  petoga  svezka  dva  dijela),  koji  takodjer  svrSava 
svoje  monumentalno  djelo  smrdu  Jagelovida  Ljudevita  II.  Izmedju  vedih  njemadkih  monografija 
treba  spomenuti  ova  dva  djela:  Ulmann  Heinrich  dr.,  Kaiser  Maximilian  I.  (Auf  urkund- 
licher  Grundlage  dargestellt  von....  I.,  II,  Band.  Stuttgart  1884 — 1891),  zatim  Baumgar- 
ten  Hermann,  Geschichte  Karls  V.  (3,  svezka,  Stuttgart,   1885   i  dalje). 

Napokon  pomaiu  boljemu   poznavanju  te  dobe  jo§  ova  posebna  djela,  razprave  i  clanci : 

—  Wenzel  G.,  Frangepan  Krist(3f  velenczei  fogsAga.  (LJj  Magyar  Miizeum,  1850  i  1851). 

—  Ilwof  Franz  dr..  Die  Einfaile  der  Osmanen  in  die  Steieraaark  (Mittheilungen  des 
historischen  Vereines  fur  Steiermark  IX.  1859.  p.  179 — 205,  —  X.  1861.  p.  207 — 264,  — 
XL  1862.  p.  203 — 248,  itd.). 

—  Parapat  Janez,  TurSki  boji  v  XV.  in  XVI.  veku  s  osebnim  ozirom  na  Slovence 
(Letopis  slovenske  matice   187 1.  p.  3  — 159). 

—  Mdrki  Sindor,  Ddzsa  Gyorgy  ds  forradalma.  Budapest,  1883. 

—  Neustadt  Louis  dr.  Markgraf  Georg  von  Brandenburg  als  Erzieher  am  ungari- 
schen Hofe.  Bresslau    1883. 

—  Neustadt  Louis,  Die  letzten  Stunden  des  KQaigs  Wladislaw  II.  von  Bdhmen  und 
Ungarn.  (Ungarische  Revue,   1884.  IV.  Jahrgang,  p.  35 — 42). 

—  Neustadt  Ludwig,  Ungarns  Verfall  am  Beginne  des  XVI.  Jahrhundertes.  (Unga- 
rische Revue,  V.  Jahrgang,   1885.,  p.  3i3~343,   387—403). 

—  Kukuljevid  I  v.,  Beatrica  Frankapan  i  njezin  rod.  Zagreb  1885.  (PreStampano 
iz  »Vienca<). 


h 


TRANSKRIPCIJA   IZPRAYA.  VII 

—  Kukuljevic*    I  v.,  Ivan  Cesraiiki  nazvan  Janus   Pannonius  (Glasoviti    Hrvad  proiUh 
vjckova,  Zagreb   i886,  p.    i — 19). 

—  Novakovic  Stojan,  Posljednji  Brankovidi  u  istoriji  iu    narodnom  pevanju,   1456 

1502.  (Letopis  matice    srpske    1886,    knjiga    146.,  p.   1—47;    knjiga   147.,  p.   1-32;    knjiga 
148.,  p.   1  —  70). 

—  Wertner    Mor.    dr.,    Die    furstUchen    Brankovica.     (Ungarische    Revue,    X.    1890. 
p.  426—443). 

—  §i§ic  Ferdo  dr.,  Bitka  na  krbavskom  polju.  Istorijska  razprava.  U  Z&greba  1893. 

—  Schdnherr  Gyula,   Hunyadi  Corvin  Jinos  (1473  — 1504)    Budapest   1894. 

—  Horvat  Rud.,  Ivan  Korvin  ban  hrvatski.  U  Zagrebu  1896.  (PreStampano  iz  >Viencac). 

—  Lasrowski    E.,    Ban  Ivan    Vitovac.    (Prosvjeta,  VL,    od    god.   1898.,  Str.   27 — 32, 
67  —  71,   loi  — 103,   118  — 122).   — 

—  Kadlec    Karel  dr.,  Verbdczyovo   Tripartitum  a  soukromn^    pr^vo  oherskd  i  chor- 
vatsk6  slechty  v  nem  obsaicn^.  U  Praze   1902. 


P  R  I  L  O  G    II. 

TRANSKRIPCIJA  IZPRAVA. 

1.  (Str.  51).  Commissio  propria  domini  Regis.  Nos  Mathias  dei  gracia  Rex  Hungarie, 
Dalmacie,  Croacie  etc.  Memorie  commendamus  tenore  presencium  significantes  quibus  expedit 
vniuersis,  quod  nos  consideratis  fidelibus  seruiciis  fidelium  nostrorum  Ciuium  et  communitatis 
Ciuitatis  Warasdiensis,  per  eos  sacre  Corone  Regni  nostri  sub  locorum  et  temporum  varietate 
cum  sincera  fidelitate  exhibitis,  quorum  intuitu  uolentes  prefatam  Ciuitatem  Warasdiensem  et 
consequenter  dictos  Ciues  et  Communitatem  eius  specialis  gratie  nostre  fauore  releuare,  eidem 
Ciuitati  et  predictis  Ciuibus  ac  Communitati  animo  deliberato  et  ex  certa  nostra  scientia  Sigil- 
lum  rhonestum  cum  forma,  (quae)  in  capite  seu  principio  presencium  literarum  nostrarum  arte 
pictoia  figurata  est  et  distinctius  expressata,  et  quo  ab  antiquo  ex  concessione  diuorum  Regum 
Hungarie,  predecessorum  nostrorum,  dicta  Ciuitas  ac  eius  Ciues  et  communitas  vsque  modo,  vt 
dicitnr,  vsi  sunt,  nunc  de  nouo  damns  et  conferimus.  Annuentes,  vt  ipsi  Ciues  et  communitas 
huiusmodi  sigillum,  per  nos  eis  concessum,  sub  modis,  figuris  et  circuraferenciis,  supra  in  capite 
harum  literarum  nostrarum  expressis,  in  argento  vel  alio,  quo  uoluerint,  metallo  sculpifacere  et 
scnlpto,  instar  Ciuitatum  nostrarum  liberarum,  perpetuis  semper  successivis  temporibus  vniuersis 
vti,  frui  et  gaudere  atque  cum  eo  omnes  literas  eorum  iuridicas  et  testimonials  ac  alias  quas- 
cunque  sigillare  et  consignare  in  pendenti  vel  in  appreso  valeant  et  ad  id  plenam  et  liberam 
habeant  facultatem.  Quas  quidem  literas,  sub  dicto  sigillo  per  nos  eisdem  dato  emanandas, 
tanti  vigoris  esse  decernimus,  quantum  litere  sub  sigillis  Ciuitatum  nostrarum  liberarum  robor 
optinent,  ex  presenti  nostra  annuentia  et  concessione  special!.  In  cuius  rei  memoriam  firmita- 
temque  perpetuam  presentes  literas  nostras,  Sigilli  nostri  secreti,  quo  vt  Rex  Hungarie  vtimur, 
munimine  roboratas,  eisdem  duximus  concedendas.  Datum  Bude,  feria  quinta  proxima  ante 
festum  Beate  Margarethe  virginis  et  martiris.  Anno  Domini  millesimo  quadringentesimo  quarto, 
Regni  nostri  anno  septimo,  coronacionis   vero  primo. 

2.  (Str.  107).  Commissio  propria  Domini  Regis.  Mathias  Dei  gracia  Rex  Hungane,  Bo- 
hemie  etc.  Fidelibus  uostris  Magniiicis,  Egregiis  et  Nobilibus  ac  alterius  cuiusuis  status  et  coo- 
dicionis  possessionatis  hominibus  in  Regno  nostro  Sclauonie  constitutis,  salutem  et  gradam. 
Cum  per  hos  dies  fideles  nostros  Egregios  Nicolaum  de  Dombo,  Ladislaum  Hermani  de  Gere- 
ben  et  Petrum  Bykzadi,  vestro  nomine  ad  nos  misissetis,  declarantibus  ipsis  iutelleximut  tribu- 
Utiones,  angustias  et  calamitates  vestras,  quas  per  Turcorum  incursum  nouisnme  percepistis. 
De  quibus  licet  maxirae  doluerimus  et  tanto  maiorem  conceperimus  animo  molestiam,  quanto 
vestrum  incommodum  Maiestati  nostre  magis  quam  alteri  cuipiam  iure  dolendum  sit.  Tamen 
id  nobis  graue  inprimis  et  molestius  est,  quod  ad  alia  maxime  urgentia  Regni  nostri  negocia 
occupati  et  distracti,  defensioni  vestre  personaliter  non  possumus,  provt  maxime  optaremos, 
succurrere,  et  nos  ipsos  iuxta  desiderium  nostrum  exponere  in  protectionem  vestram.  Nee  dnbi- 
tetis,  quod  vbi  Deus  hisce  Belli  occupationibus,  ad  quod  hottillis  insultui  et  maxime  Regni 
nostri  deiensio  nos  excitauit,  provt  spes  nobis  optima  est,   liberaverit,  non  parcemut  laboribos, 


VIII  ^  PRILOG    II. 

non  expensis,  sed  et  personam  et  vires  nostras  pro  vestra  defensione  et  statu  illius  Regni  no- 
stri  rccur)erando  libentissime  exponeraus.  Varum  ne  nobis  interea  ad  alia  intentis  et  occupatis, 
Re^num  illud  et  vos  (ex  negligentia)  maioia  suscipiatis  dampna  et  iacturas,  prouidendum  du- 
ximus  vt  ad  communem  Regni  illius  defensionem  communia  omnium  vestrum  auxilia  concur- 
rant  vt  coUatis  inuicem  viribus  facilitas  Regnum  incursandi  infidelibus  eripiatur.  Commissiraus 
itaque  fidelibus  nostris  Magnificis  Johanni  Thuz  de  Lak  et  Ladislao  Egervara,  Regnorum  nostro- 
rum  Sclauonie  et  Croacie  Banc,  vt  vobis  vnam  generalem  Congregationem  indicant,  et  ad  vnum 
diem  per  ipsos  prefigendura,  vniuersitatem  vestram,  nemine  penitus  excepto  personaliter  con- 
uocent.  Requirimus  igitur  fidelitates  vestras  et  mandamus  vobis  et  vnicuiqve  vestrum  harum  serie 
strictissime,  quatenus  habita  presencium  noticia,  iuxta  requisicionem  et  informationem  prefato- 
rum  Johannis  Thuz  de  Lak  et  Ladislai  Bani,  ad  diem  et  locum,  quem  ipsi  vobis  prefixerint, 
conuenire  et  Congregatione  habita,  vos  ipsi  vnuraquemque  tam  Magnatem  quara  Nobilem 
cuiusuis  status  et  conditionis  possessionatum  hominem  connumerare,  et  quot  quisque  homines 
;id  defensionem  et  conseruationera  eius  Regni  nostri  pro  facultate  disponere  possit,  fideliter 
computare  et  estimare  debeatis,  decernatis  quoque  sub  pena  debita,  vt  iuxta  connumerationem 
et  disposicionem  vestram  eo  numero,  quo  vos  in  ea  Congregatione  indixeritis,  quotiens  pro 
defensione  eius  Regni  nostri  opportunum  fuerit,  vnusquisque  personaliter  insurgere  debeat  et 
teneatur.  Volumus  autem,  vt  in  eadem  Congregatione  vestra  pari  voluntate  et  communi  consilio 
penes  Banum  nostrum  vnum  eligatis  Capitaneum  specialem,  qui  vobis  magis  idoneus  videbitur; 
qui  vna  cum  ipso  Bano  nostro  defensioni  vestre  assidue  inuigilare,  et  quotiens  opportunum 
foret  iuxta  disposicionem  vestram  omnes  ad  insurgendum  compellere,  vosque  et  Regnum  illud 
ab  hostium  incursionibus  precauere  debeat  et  defensare.  Interea  vero,  vt  vos  et  vniuersi  Reg- 
nicole  eius  Regni  nostri  vires  eo  facilius  resumere  et  defensioni  communi  eo  feruentius  inten- 
dere  possitis  et  valeant,  id  ex  speciali  gracia  nostra  duximus  vobis  annuendum,  vt  hinc  ad 
quatuor  annorum  spacium  ab  omni  solucione  taxe  exempti  sitis  et  penitus  supportati.  Datum 
in  ciuitate  nostra  Corneuburgh  in  festo  beati  Luce  Euangeliste,  Anno  Domini  Millesimo  (Qua- 
dringentesimo  septu)agesimo  septimo,  Regnorum  nostrorum  Hungarie  etc.  anno  vicesimo, 
Bohemie  ve(ro  nono). 

3.  (Str.  129).  Nos  Mathias,  Dei  gracia  Rex  Hungarie,  Bohemie  etc.,  memorie  commen- 
damus  tenore  presencium  significantes,  quibus  expedit  vniuersis :  Quod  nos  tum  ad  nonnullo- 
rum  supplicacionem  Maiestati  nostre  pro  parte  et  in  personis  fideliura  nostrorum  vniuersorum 
regnicolarum  Regni  nostri  Sclauonie  propterea  factam,  tum  etenim  pro  commodo  et  vtilitate 
eorundem  id  ipsis  graciose  duximus  annuendum  et  concedendum,  vt  iidem  vniuersos  illos  sales, 
quos  ipsi  de  quibuscunque  Cameris  salium  nostrorum,  precio,  vel  alias  qualitercunque  gracia 
questus  aut  alia  de  causa  leuauerint  vel  leuassent,  extra  loca  sen  cursus  Camerarum  nostrarum, 
vbique  libere  vendicioni  exponere  valeant  atque  possint.  Tmo  annuimus  et  concedimus  presen- 
cium per  vigorem.  Quocirca  vobis  fidelibus  nostris  vniuersis  et  singulis  Camerariis  et  Viceca- 
merariis  predictorum  salium  nostrorum  vbiuis  in  dicto  Regno  nostro  Sclauonie  constitutis  et 
existentibus,  presencium  noticiam  habituris,  harum  serie  firmiter  precipientes  com  mittimus  et 
mandamus,  quatenus  prescriptos  sales  per  dictos  regnicolas  nostros  de  ipsis  Cameris  nostris 
leuatos,  eisdem  vbique  libere  et  sine  aliqua  contradictione  vendere  et  vendicioni  exponere  per- 
mittere  et  permitti  facere  debeatis  et  teneamini ;  nee  ipsos  contra  forraam  presentis  nostre 
annuentie  in  personis,  rebusque  et  bonis  eorum  quibuscunque  propter  vendicionem  huiusmodi 
salium  impedire,  turbare,  molestare,  seu  quouis  modo  darapnificare  presumatis  gracie  nostre  sub 
obtcntu  Presentibus  perlectis  exhibenti  restitutis.  Datum  Bude  in  festo  Beate  Margarethe  Virginis. 
Anno  Domini  Millesimo  quadringentesimo  octuagesimo  prirco.  Regnorum  nostrorum  Hungarie 
etc.  Anno  vigesimo  quarto,  Bohemie  vero  tredecimo.  Ad  relationem  Vrbani  Electi  Jauri- 
nensis,  Thesaurarii. 

4.  (Str,  147).  Nos  Mathias  dei  gracia  rex  Hungarie,  Bohemie  etc.  memorie  commenda* 
mus  tenore  presencium  significantes  quibus  expedit  vniuersis,  quod  tametsi  regiam  celsitudinem 
ad  omnes  quos  diuina  potestas  et  incomprehensibilis  ilia  prouidencia  suo  subiecit  imperio,  et 
quos  incoraperabili  eius  sapiencia  et  iudicio  regit  et  moderatar  respectum  habere  eisque  iuxta 
virtutum  suarum  merita  sinum  sue  clemencie  et  liberalitatis  fontem  reserare  deceat:  ad  carissi- 
mos  tamen  et  preclarissime  indolis  natos,  in  quibus  se  et  sue  celsitudinis  speciem  contemplatur, 
vel  ipso  sanguinis  iure  et  lege  nature  longe  maiorem  respectum  habere  longeque  largiori  illos 
et  vberiori  munificencia  prosequi  ac  curiosius  eciam  rebus  atque  statui  eorum  prospicere  debet. 
Sane  igitur  nos  curam,  (vt  par  est)  habentes  illustris  et  egregie  indolis    pueri   Johannis  Coruini 


TRANSKRIPCUA   12PRAVA.  IX 

ducis  Lypthouieasis,  nati  nostri  etc.  castrum  nostrum  Maroth  vocatum  io  coiuitatu  de  Walko 
habitum,  quod  alias  mignifici  cuodam  Mathyws  de  eadem  Maroih  prctuerat,  scd  per  luorteiu 
tt  dtiectum  seminis  eiusdem  ad  sacraiu  corouam  cunsequeuterque  collacionem  Dostram  luxta 
aotiquam  et  approbatam  dicti  regai  nosri  coDSuetudinem  rite  et  legittime  deuolutum  extitit,  st- 
mulcum  oppido  similiter  Maroth  nuDCupato  ac  possessioaibus  Herzynyrcz,  Obowcz,  Kercxa- 
nowcz,  Chwkowc2,  Chypanowcz,  Saczatalwa,  Thysthewcz,  Zazulyncz,  Wiadamerowcz,  Jaryaowcz, 
Marthyncz,  Zybyecz,  Hlapowcx,  Thomascwcz,  Bagsyiicz,  i'ekleud,  Hozwbachy,  Bathoyecz,  Mar- 
kowcz,  Henyncz,  Kerekmeztw,  Brathyacz,  Braad,  Ralothyocz,  Cnuwhetachy,  Zcnihmyhal,  I'heleg, 
Romonowcz,  Brathesewcz,  Wlasthyixz,  Zaradtalwa,  Kwawycwcz,  Kerna  Margaretha,  K.y^alwd, 
Pege,  Ltwedyn,  Omaroth,  Prozorcwcz,  Siythar,  Zombathel,  Uamsyocz,  Drasyacz,  Wezciynowcx, 
Cherya,  Lethcyewcz,  Siherwacz,  Prethoka,  Symonowcz,  Brood,  VVoythyithye,  Boyg,  Grub;>ych, 
Thcruye,  Dywaiikowcz,  iJraganecz,  Merkowcz,  Welchewcz,  Wraihysyncz,  ^Vadasvowcz,  Ometba, 
Kysomctha,  Stiwg,  Glossya,  Swmanowcz,  Beloscwcz,  Koyncz,  xVIykwlycz,  Mylosewcz,  Koloscwcz, 
Thimouecz,  Brood,  Dragowcz,  Lypowcz,  Lwko,  Lwchycha,  Uprycoa,  et  Kwzeihyacz  vocaus, 
omnino  in  dicto  comitatu  habitis,  item  totum  et  ojiiie  lus  aostium  regium,  si  quod  in  eisdem 
castro,  oppido  ac  possessionibus  eciam  alias  qualitercuoque  haberemus,  aut  nostram  ex  qaibas 
cunque  causis,  viis,  modis  et  racionibus  concernereut  maiestatem,  simulcum  cunctis  suu  vtilita- 
tibus  et  pertinenciis  quibuslibet,  terris  scilicet  arabilibus  cultis  et  iocultis,  agrii,  pratis,  pascms, 
campis,  fenetis,  siiuis  nemoribus,  moutibus,  vailibus,  vioeis  vmearumque  promoutonis,  aquis, 
fluuiis,  pisciDis,  piscaturis,  aquarumque  decursibus  necaou  molendinis  et  locis  eoruadem,  gene- 
raliter  vero  quanimlibet  vtiiitatum  et  pcrtinenciarum  suarum  integritatibus  quouis  nominis  vo- 
cabulo  vucatis,  sub  suis  veris  metis  et  antiquis  memorato  Johanni  Coruinj  suisque  heredibas 
et  posteritatibus  vniuersis,  de  beneplacita  voluntace  et  couiensu  illustrissime  domme  Beatrids 
regioe,  consortis  nostre  carissime  de  manibus  nostris  regiis  dedimus,  donauimus  et  contulimus, 
immo  damus,  donamus  et  conferimus  lure  perpetuo  et  irreuocabiiiter  teneadas,  possidendas, 
pariter  et  habendas,  saluo  iure  alieno,  harum  nostrarum  vigore  et  testimonio  literarum  mediaoto 
quas  in  formam  aostri  prmiiegii  redigi  faciemus,  dum  nobis  m  specie  fuerint  reportate.  Datum 
Posonii  in  festo  beati  Martini  episcopi,  anno  domini  millesimo  quadringentesimo  octuagesimo 
quarto,  regnorum  nostrorum  anno  Hungarie  etc.  vigesimo  septimo,  Bohemie  vero  sexto  decimo. 

Mathias  rex  manu    propria. 

5.  (Str.  185).  Nos  Ladislaus  de  Egerwara,  regnorum  Dalmacie,  Croacie  et  Sclavonic  banus 
etc.,  Bernardinus  de  Frangapanibus  Scgnie,  Wegle  et  Modrusie  comes,  item  Nicolaus,  Johannes 
et  Michael  similiter  de  Frangapauibus  simiiiterque  Segnie,  Wegle  et  Modrussie  comites,  Carolus 
comes  Corbauie,  Stephanus  et  Michael  coraites  de  Blagay,  Petrus  et  Paulus  comites  Zriny, 
Johannes  Henyng  de  Zomzedwara,  Balsa  dux  Sancti  Sabe,  Balthasar  de  Bathyan,  Petrus  Bcch- 
kay,  Bernardinus  Rohfy,  Petrus  Pogan,  Georgius  Mikolichith,  Michael  Kerhen,  Georgius  de 
Zempche,  Thomas  Mogoiyth,  Petras  de  Gwdovcz,  Cristofonis  Subyth  de  Pernya,  Georgius  Ca 
stellaniy,  Nicolaus  Thwrbelth,  Jacobus  Martinwsewyth,  Georgius  et  Matheus  Gwxyth,  Albertus 
Lonyay,  Nicolaus  Bochkay,  Georgius  Bukowyth,  Gaspar  Perwsyth,  Gaspar  Farkasyth,  Georgius 
Subyth,  Thomas  Mariynwsevvyth,  Nikolaus  Herkfy,  Emerikus  Hassagy,  Johannes  Pezery,  Georgius 
Pogan,  Ladislaus  Bwchyth,  Johannes  Mendzenthy,  Elias  de  Bwchincz,  Paulus  Bolkowyth,  Geor* 
gius  Krywchyth,  Georgius  Orlowchyth,  Johannes  Jeskowyth,  Johannes  Kcglcwyth,  (xeorgius  et 
Marcus  Boboylyth,  Johannes  Mikchith,  Ladislaus  de  Stwbycza,  Ladislaus  Pekiy,  Nicolaus  Retyth, 
Georgius  Plawychewzky,  Woyko  Marethyth,  Sydan  Othmyth,  Paulus  Petiythewyth,  Nicolaus 
Orros,  Georgius  de  Orehowcz,  Johannes  Literatus  de  Chezthecz,  Petrus  Gcreczy,  Johannes 
Orlyth,  Johannes  Kernyak  et  Johannes  de  Orehowcz  ceterique  baron es,  proceres  et 
nobiles  regnorum  Croacie  et  Sclavonie  recognoscimus  et  tenore  presencium 
notum  facimus  universis,  quod  cum  his  diebus  proximis  universe  ille  guerre,  differende, 
dissensiones,  et  hostilitates,  que  inter  serenissimos  et  exccUentissimos  principcs  et  dominos, 
don.inos  Fridericum  imperatorem  et  Maximilianum  Romanorum  regem  semper  augustos 
etc.  ab  una,  nee  non  serenissimum  condam  dominum  Mathiam  Hungarie,  Bohemie,  Dalma- 
cie, Croacie  etc,  regem,  clare  memorie,  consequenter  autem  serenissimum  dominum  Wla 
dislaum  similiter  Hungarie,  Bohemie,  Dalmacie,  Croacie  etc.  regem,  dominum  nostrum 
graciosissimum,  aique  hoc  inclitum  regnum  Hungarie  ab  altera  partibus  dudum  exorte  ct 
in  hec  vsque  terapora  continuate  fuerunt,  vigore  ccrtorum  tractatuum,  quos  majesutes  sue  medio 
oratorum  suorum  utrinque  habuerunt,  sub  certis  articulis  ct  capitulis  sint  sopite  et  prortus 
extincte,  sitque  perpetua  pax  cc  vnio  inter  easdem  trcs  maiestates  regnaquc  et  dominia  ac 
principatus  et  subditos  eoiundem  Posonij  die  lunc  post  festum  saocti  Lconardi  coniessoris    anno 

Hrv.  poTJ.    II.   m.  H 


Y  PRILOO  II. 

domini  proxime  preterito  videlicet  millesimo  quadringentesimo  nonagesimo  primo  conclusa  et 
firmata  atque  inter  alia  hoc  precipue  cautum  et  conclusum :  quodsi  prefatum  serenissiraum 
dominum  Wladislaum  regem,  dominum  nostrum  graciosissimura,  liberis  masculis  ex  lumbis  suis 
legitime  procreatis  non  relictis  aut  eisdem  relictis,  et  sine  heredibus  descendentibus,  mortuis 
dtcedere  contingat,  in  tali  casu  prefatum  serenissimum  dominum  Maximilianum  Romanorum  ac 
Hungarie,  Dalmacie,  Croacie  etc.  regem,  aut  eo  non  existente  aliquem  ex  filiis  suis  aut 
his  non  existentibus  eorum  heredibus  masculis  per  rectam  lineam  ex  lumbis  eorum  legittime 
descendentibus,  domini  prelati,  barones,  comites,  proceres,  nobiles,  ciuitates,  ceterique  incole 
huius  regni  Hungarie  universumque  ipsum  regnum  et  cetera  regna  ac  provincie  ad  idem  perti- 
nentes  pro  eorum  vero  legitime  et  indubitato  rege  ac  domino  eligere  et  acceptare  teneantur. 
Nos  itaque  ex  quo  predicta  regna  Croacie  et  Sclavonic,  nosque  omnes'  et 
ceteri  eciam  incole  eorundem  regnorum  ad  coronam  regni  Hungarie  et  ad 
ipsum  regnum  Hungarie  ab  antique  spectare  et  pertinere  dinosci  mur  eis- 
demque  corone  et  regno  subiecti  sumus  ob  hoc  instar  dominorum  prela- 
torum  baronum  comitum  procerum  et  nobilium  eiusdem  regni  Hungarie 
tractatum  huiuscemodi  pacis  et  concordie  in  presenti  conuentu  Budensi  super  ea  re  indicto 
publice  et  solenniter  acceptauimus  et  acceptamus,  atque  in  presencia  specta- 
bilium  et  magnificorum  dominorum  Eythel  Friderici  comitis  de  Zolern  et  capitanei  in  Hohen- 
berg  etc.,  Heinrici  Prueschinkh  liber i  domini  et  baronis  in  Stettemberg,  Bernhardi  de  Scherffen- 
berg  et  Johannis  Fwchmagen  doctoris  etc.  prefato  serenissimo  domino  Romanorum  regi  stipu- 
lata  manu  singuli  singulariter  et  seorsum  publice  iurauimus  et  promisiraus,  iuramusque  et  pro- 
mittimus  eundem  tractatum  quo  ad  omnes  et  singulos  articulos  obseruare,  et  in  casu  iam 
expresso  ipsum  serenissimum  dominum  Maximilianum  regem  aut  eo  non 
existente  aliquem  ex  filiis  aut  nepotibus  et  heredibus  suis  ex  lumbis 
suis  per  rectam  lineam  legittime  descendentibus  iuxta  formam  tenorem 
et  continencias  predict!  articuli  desuper  in  eodem  tractatu  confecti, 
simulcum  predictis  dominis  prelatis  baronibus  comitibus  proceribus  et 
nobilibus  prefati  regni  Hungarie  pro  nostro  domino  et  rege  eligere  et 
acceptare.  Harum  nostrarum  quibus  sigilla  nostra  solita  sunt  appensa  vigore  et  testimonio 
literarum  mediante.  Datum  Bude  in  predicta  regnicolarum  generali  congregacione  in  die  cinerum 
anno  domini  millesimo  quadringentesimo  nonagesimo  secundo. 

6.  (Str.  201).  Mh  KHea'  Anac'  <l>paHKanaH',  kp'hkh,  ceH*CKH,  MO^'pym'KH  h  np(o)qa'b 
KHea',  4aM0  bh^hth  b'chm  h  n'oaKOMj,  khm'  e  ^octohho,  h  npe^'  khx'  ^Hi;e  h  o6pa3' 
npn^e  Ta  nam  oTsopeH'  jihct*,  KaKo  mh  c'MHinUaiomH  HecTaHOBHTo  c'Tan'e  cera  CBHTa,  a 
noa'HasaiomH  KpaTKOc'T*  acHT'i  Te.iec'Hora,  b'  kom'  eeMO  nocT(a)BAeHH,  h  npHxc^emn  na 
n(a)M(e)T'  nncMa  CBeTora  peien'e,  ko  p(e)ie  ^(a)B(H)^i>  np(opo)Ki>:  h(.i.obh)kb  K(a)Ko 
TpaBa,  a  ^'hh  Hera  KaKo  hbot'  noji'cKH  TaKO  npoi^'BaxyT*  h  iiafca  ycaxHjT';  h  TaKoe  p(e)- 
leHHe  6.^(a)Hc(e)H(a)r6  "BKOBa  an(ocTo).ia,  kh  pe^e:  B'catco  ^aHHe  4o6poe  h  B'caKH  ^ap' 
CBpineHH  Ta  naM*  iipnxo/\H  c  Bnrae  ot'  ou;a  H(e)6(e)cKora;  h  TOAHKoe  B'3HM*.iiomH  npe^a 
ce  ^'bh  c'TBapa,  e^'no  4a  cmo  ^pacana  h  saBeaaHH  mhcUhth  h  Hc'KaTH  catfH  /^yraa  H(a)- 
nieH  ea  n(a)mera  4o6pa  acHBOTa  to^hkoh  c'noMHHaioiHH  ce  aa  4o6pora  c'noMeHyT''b  oii;a 
B(a)niera  h  hhhx'  H(a)raBXL  npBHx',  04'  k'x'  mh  ecMO  MHora  4o6pa  0CTaB.\eHa  npn'b.AH,  h 
4paeein;H  ce  aaBeaanH  k  hhx'  ^ym'  cnoMeHyT''fe:  aa  to  aa  ca^a  toahko  koahko  cct*  B'aMoac'no 
Ha  caaBy  B'ceMorymera  6ora  h  na  HacT*  h  na  noMom'  ii,p(h)kbh  Cn(a)c(H)T(e).Aa  MHpa,  Ka 
upHKBa  ^acVno  cabana  ecT*  na  6pHry  Mopa  b  ^paan,  Ka  ce  aoBe  J.K)6oTHHa,  na  loacny 
c'Tpayy  Cena,  KaKO  nHcano  eci'  np(opo)KOMB;  6or'  ot  lora   npH^ei'  h  iip(o)i(a)'b,  —  ca^a 

MH    ^aCMO    H   ^aeMO     BHKyB(H)HHHMB     aaKOHOM'     HaniHM*     406p0B0.^HHM*     aaKOHOM*  Ba    BJiameM* 

HameM*  rocno4*c'TBH  Baammera  namera  HMHR'-fe  h  n.ieMeH'mHHe  Ba  B'jia^an'n  HanieM  6pHH'- 
ckom'  eejio,  ko  ce  aose  Ma.^H  IIpoKHqi;H,  ca  b'chmh  cean  h  na  k*  hhm'  npncTOH,  nannM'- 
.^loniH  Ban'  Tpn  acpe6H  aeM'.ie,  kh  ^ann  6Hrae  04  namix*  npsHx*  hphkbh  cseTora  Cuaca 
no.^H  Cena  h  CBeTOH  Mapnn  na  IJ[pHKBeHHii;H  h  CBeTOH  E^eHH  no.iH  Cena,  h  to  BHme 
p(e)HeHo  cejio  Ma.^n  IIpoKHquH  ea  b'chm'  npHCToiE'eM'  MaJiHM*  h  Be.iHKHM',  ^a  kojiu  k' 
HBMy  npHCTOH  HJiH  6h  npHCTO-feAo,  b'  3eM.^ax'  TeaeaT'JHx',  b'  6jiaTHx',  b'  CHHOKomax',  b' 
nainax',  b'  ropax',  b'  iw'mHHax',  b'  on'mHHax',  h  b'  4y6paBax',  h  sa  Bo^ax',  cyxa  h  CHposa, 
4pHBa  H  KaMHKa,  Majio  h  BejiHKO,  qa  ko.;th  npncTOH  k'  hmhh'h)  p(e;HeH0My,  h  ca  b'chmh 
c.iym6aMH  MaJiHMH  h  BeJiHKHMH,  H  ocy^H,  npaB^e  nHTan'eM':  to  Bce  ^acMo  h  4aeM0  n;pHKBH 
BHme  p(e)qeH0H  Cnac(H)Tejia  Mnpa  B(H)KyB(H)iHHM'  aaKOHOM',  h  obo  04  ca4a  h  Han'pso 
Ba  B(e)KH  a'necMo  Ban'  Bcy  nauiy  pyRy  h  o6*.iaeT',  Ky  c'mo  kojih  hmhjih  spx  hmkh'* 
p(e)HeHora,  TaKo  4a  mh  hh   H(a)in'  0CTaH(a)Ki>   no  nae'    hh    H(a)iD(e)ra   ocTaHKa   ocTanaK' 


TRANSKRIPCIJA    IZPRAVA.  X! 

HH  HHOAaH'  ofrHUB-fe.!'  Ham'  ca4aH'HH  HH  H(a)npBO  6y4ymH  ea  B(e)Kii  aa  Hac'  h  Ham(e)ra 
oc'raHKH  Aa  He  hiihh  naqara  hh  B'jiaraxH  hh  o^^ac'xe  hmhth  epx*  BMHH't  p(e)H(e)Hora 
Ma^o  HH  Be.iHKo,  Hero  b'cj  o6.iacT',  ica  e  ko^h  H(a)cL  THicajia  Bpx'  HMHH''fa  p(e)q(e)Hora 
TO  4a  HMa  upHKBa  p(e)q(e)Ha  n  <i>paTpH  caeTora  IlaB'.ia  npaora  peMere,  kh  cj  ca^a  h  rh 
HanpBo  6747  Ha  B(e)KH  npH  upHKBH  BHme  peqeHOH,  a  4>paTpH  BHme  p(e)<]eHH  4anie  Han' 
.^.  A-  ([0  »i.  94)  3JiaTe  ^jKaxe  6poeii*.  to^hkoh  HSfHHTe  <frpaTpH  Bame  p(o)q(e)HH  CAjmvta 
B'caKe  He^HJie  oa'hj  mhcj  cbotoh  TpoHiXH  npa  ap(H)KBH  p(e)q(e)HOH  sa  Hac'  aa  Hame 
rpexe,  a  no  nac'  aa  naniy  Ajoiy  h  HaniHx'  ocxa^ax'  b%  B(e)KH  ca  orpauH'bvH,  Ke  npHCToa 
To^BKOH  HMHOTe  TOBopHTH  Ba  BHUie  p(e)q(e)Hex'  MHcax',  ica4a  6y/^J  c^^jxeene,  sa  B'caBOii 
nope^'  e^na  orpauH-fe  3a  47 mj  40MHHa  ToM'fca  ByK'sama:  no4aH,  m(mhm  Te  r(ocno4)H  4a  47017 
pa6a  T'Boero  epc*.  h  omme  hm'  ce  k'  TOM7  o6emacMo,  4a  hx'  ciusmo  6paHHTH  npoTH 
B'caK0M7  q(A0BH)K7  b'  tom'  HaraeM'  4aH'ja  h  04^7qeH*JH,  h  noMaraxH  hx'  k'  C17S6H 
p  e)q(e)H0H  na  seine,  h  upocHno  b'chx'  HaoiHx  ocra.iHx'  67470^11  x'  4psHTejiH  roc'no4CT'Ba 
p(e)q(e)aora,  4a  hx'  HMiiHTe  oApacaxH  b'  tom'  H(a)  euh  4aH'iH  h  04;i7qeH'jH,  h  6paHHTH 
hx'  npoTH  B'caK0M7  ^(-^obh)k7,  h  nonaraTH  hx',  khko  6h  <M7a6a  6(o>wh  na  BBUie 
npHm'aa  a  ne  Ha  Mane,  h  kh  611  hm'  K7  cynpoTHB'aamHH7  hhhh.i'  b'  hmhh'jh  peqeHOM', 
4a  ocTae  KpaacBH  c'sHxaocTa  Kpajiio  7rpcKOM7  .7.  (a  400)  4yicaT0B',  a  4>paTpoM'  BBine 
p(e)q(e)HHM'  4P7ro  .7.  (a.  400)  47KaTOB'.  a  to  4a  jih  le  TBp4o,  Kaso  ce  BHme  b'  tom' 
«^HCT7  74pwH  H  KH  6h  K0.1H  paa'oHA*  TO  name  4aH'ie  h  04^7qeH'e  aa  nac'  hjih  ho  aac*, 
r4HH  6or'  B'ceMor7mH  paaoHH  neroBo  CTaH'e  na  obom'  CBHT7  h  na  c74'hh  4(a)Hb  674H 
04*Ji7qeH'  04'  4P7k6h  npaBa4HHx'  h  c^aaBHa  4(H)Ba  MapB'b  Ta  674H  Ha  nor76jieHHe  4(7)- 
me  H  Tejia  neroBa  h  neroBa  ocTan'Ka  BHK7B(H)qHHM  8(a)K0H0M*,  aM(e)H.  h  aa  aeRme  Be- 
poBan'e  h  tbp4hh'k)  Tora  Hamera  4aH''b  h  0A.a7qeH''b  mh  4acM0  Ha  to  xa  nam'  oxBopen' 
anc'x'  no4'  H(a)m'  nenaT'  HaBa4'Hu  HHse  BHC7n\H.  kh  ^bc't'  e  nacaH'  h  4(a)H  b  HameM* 
r'pa4y  BpHHax',  MHceaa  HiOHa  4aH*  e.  (oh.  B)  na  aeT'  poHcxsa  Kp'c'xosa  ^.  y.  t;.  e 
{n.  a.  (D.  Ob.  1495). 

7.  (Str.  2  11.).  Commissio  propria  Domini  Regis.  Wladislaus,  Dei  gracia  Haogarie,  Bo- 
hemie,  Dalmacie,  Croacie,  Rame,  Seruie,  Gallicie,  Lodomerie,  Comanie,  Bnlgarieqae 
Rex,  nee  non  Slesie  et  Luxenburgensis  Dux,  Marchioque  Moravie  at  Lusacie  etc.  Ad  perpe- 
tuam  rei  memoriam.  Decet  Regiam  Maiestatem  iustis  et  congruis  precibus  coudescendere  sub- 
ditorum  et  ipsos  subditos  de  plenitudine  gracie  sue  continuis  honoribas  afficere,  et  dum  suo 
subjecti  dominio,  suaue  iugum  se  pottare  senserint,  forcius  accendantur  ad  obseruanda  suscepte 
debiteque  fidelitatis  exercitia.  Tunc  enira  subditi  in  virtute  letantur  boni  presidentis,  cum  eos 
non  in  antiquis  solummodo  legibus  et  consuetudinibus  suis  studiose  fouet  et  couseruat^  sed  in- 
super  nouis  extuUit  honoribus,  et  Regalis  magnificentie  adoroat  donatiuis.  Proinde  ad  uaiuer 
sorum  noticiam  harum  serie  volumus  peruenire:  Quod  cum  his  diebus  in  hac  civitate  nostra 
Budensi,  vna  cum  nonnullis  dominis  Prelstis  et  Barocibus  Regni  nostri  fuissemus  constttuti, 
fideles  nostri  Nobiles  et  £gregii  Bernaldus  de  Thwrocz,  Georgius  Capitanffy  de  Desoycta  ac 
Nicolaus  Woikfy  de  Woykowcz,  nomine  et  in  persona  Vuiuersitatis  Nobiiium 
Regni  nostri  Sclavonie,  nostre  Maiestatis  accedentes  in  conspectum,  exponcre  cu- 
rauerunt,  quod  quamuis  illud  Regnum  nostrum  Sclavonie  ab  antiquo  habuerit  pro  armorum 
insigni  vnum  Mardurem  et  hys  armis  usque  in  presenciarum  semper  vsum  fuerit,  et  eiusdem 
Vniversitas  vniuersaliter  vsa  exstiterit,  tamen  propter  certas  causas  et  raciones  cupcrent  Idem 
Regnicole,  hoc  armorum  insigne  per  nostram  Maiestatem  renouari  et  sibi  de  nouo  ad  perpc- 
tuam  memoriam  renouatum  condonari.  Nos  igitur,  qui  prefatum  regnum  nostrum  Sclauonie  cl 
eiusdem  Regnicolas,  nichilominus,  quam  alia  Regna  ct  domiaia  nostra  et  eorundem  iacolas 
cupimus,  non  solum  in  antiquis  legibus,  iuribus  et  consuetudinibus  suis  conscraare,  seii  etiam 
maioribus  honorum  titulis  de  Regia  nostra  prouidencia  et  libertate  decorare.  Nam  Regnum  hoc 
inter  duo  flumina,  videlicet  Savvm  et  Dravvum  coustitutura,  contra  et  aduersus  Thurcos,  Chri- 
stianitatis  peroetuos  hostes  et  inimicos,  sibi  proxima  loca  tenentes,  continua  bella  exercet,  et 
ita  se  armis  tutatur  et  conseruat,  vt  vix  cam  Regionem  Thurcus  voquam  ingreditur,  quin  accepU 
grauissima  clade  et  calamitate  ex  eodem  Regno  nostro  recedat.  Quaproptcr  non  immerito  hoc 
ipsum  Regnum  nostrum  vnum  precipuum  scutum  vel  potius  antemurale  huius  Regni  nostri  Han- 
garie  apellaverimus.  Ut  itaque  hoc  ipsum  Regnum  nostrum  Sclauonie  atque  Vniversitas  fidelinm 
nostrorum  in  eodem  constituta,  nostram  regiam  munificenciam  persenciat  et  cxperiatur  liberalem, 
hcc  arma :  videlicet  in  vno  scuto  triangulari  duo  flumina  superius  deno* 
minata,  per  transuersum  directe  depict  a,  in  eoramque  medio  super- 
stitio,  campo  scilicet  penitus  rudicundo,  predictun  mardurem,  anti- 
quum   eorum    insigne,    coloris    naturalis    et    proprii,   reliqui    autem 


XII  PRILOG  n. 

# 

duocampi  eiusdem  scuti,  duas  partes  exteriores  predictorumflu 
luinum  occupantes,  sunt  penitus  colore  depicti  celestino,  in  quorum 
•superiori  vnam  stellam  quod  propter  bellicas  exercitaciones  continuas  in  quibuS  pre- 
fatum  Regnum  nostrum  Sclauonie  et  eiusdem  incole  aduersum  predictos  Thurcos  continue  agi- 
tantur,  Sidus  Martis  voluimus  appellare;  preterea  supra  scutum  galeam  vnam  in 
vero  colore,  propriaque  figura,  variis  floribus  veluti  vento  agitatis,  vni- 
uersum  gyrum  eiusdem  galee  atquescuti,  totamque  armorum  descripti- 
onem  pulchra  diuersitate  ambientibus,  prout  hec  in  principio  sev  capite  presencium 
litterarum  nostrarum  figurata  sunt  et  distinctius  expressata;  animo  deliberate  et  ex  certa  nostra 
sciencia,  ac  de  consilio  predictorum  dominorum  Prelatorum  et  Baronum  nostrorum,  plenitudineque 
potestatis  nostre  Regie,  eidem  Regno  nostro  Sclauonie,  Vniuersitatique  Nobilium  eiusdem  du- 
ximus  danda  et  conferenda.  AnnuenteS  eisdem  et  concedentes,  vt  ipsi  amodo  deinceps  in  per- 
petuum  hi^  armis  in  Banderiis  suis  et  aliis  quibusuis  rebus  et  exerciciis  militaribus,  Vniuersi- 
tatem  illius  Regni  nostri  concernentibus,  fruantur  et  vtantur,  atque  vt  iidem  publice  vtilitati 
sue  caucius  et  prouidencius  consulere  possint,  eisdem  arrais  in  sigillo  per  impressionem  cere 
rubree,  quantum  in  litteris  et  epistolis  missilibus  omnibus  in  rebus  nomine  Vniuersitatis  sue 
vti,  frui  et  gaudere  possint  et  valeant.  De  talismodi  igitur  singularis  et  specialis  nostre  gracie 
antidoto  merito  exultent,  et  tanto  ampliori  studio  ad  honorem  Regie  Maiestatis  ipsorum  de 
cetero  solidetur  intencio,  quanto  se  ipsos  largiori  fauore  Regio  preuentos  esse  conspiciunt  et 
munere  graciarum.  In  cuius  rei  memoriam,  firmitatemque  perpetuam  presentes  litteras  nostras 
pendentis  et  authentici  dupplicis  Sigilli  nostri,  quo  vt  Rex  Hungarie  vtimur,  consignatas,  eidem 
Regno  nostro  Sclauonie,  Regnicolarumque  eiusdem  Vniuersitati  duximus  concedendas.  Datum 
per  manus  Reutrendi  in  Christo  patris  domini  Thome  Episcopi  Ecclesie  Agriensis,  aule  nostre 
summi  et  secret!  Cancellarii  et  fidelis  nostri  delicti,  Budae  predicta  in  festo  Concepcionis  bea- 
tissime  Marie  Virginis,  Anno  domini  Millesimo  quadringentesirao  nonagesimo  sexto,  Regnorum 
nostrorum  Hungarie  etc.  Anno  septimo,  Bohemie  vero  vigesiroo  sexto. 

8.  (Str.  223.).  Nos  Wladislaus  dei  gracia  rex  Hungarie  et  Bohemie  etc,  recognoscimus 
per  presentes,  quod  quia  nos  fideli  nostro  egregio  Francisco  Beryzlo  de  Grabaria,  bano  nostro 
de  Jaycza,  posita  cum  eodem  super  conseruacione  banatus  et  castri  ipsius  Jaycza  debita  et 
integra  racione  inter  alia,  que  eidem  per  nos  in  sortem  sallarii  sui  dari  debentur,  quatuor  millibus 
sexingentis  et  nonaginta  duobus  florenis  ac  denariis  septuaginta  nouem  in  parata  pecunia,  in 
salibus  vero  florenis  centum  et  quindecim  ac  denariis  XXXVIIII.,  obligati  raansia,us,  quos  de 
proxime  futuro  subsidio  nostro  sine  lucro  camere  nostre  nobis  de  regnicolis  huius  regni  nostri 
prouenire  debenti  ac  de  cameriS  salium  nostrorum  integre  et  sine  vllo  defectu  eidem  Francisco 
Beryzlo  redii  et  persolui  facere  velle  promisimus  et  promittimus,  harum  nostrarum  vigore  et 
testimonio  literarum  mediante.  Datum  Bude  in  festo  beate  Sophie  vidue  anno  domini  mille- 
simo quingentesimo  tercio. 

Wladislaus  rex  manu  propria-subscripsit. 

9  (Str.  2  2  5.).Nos  Thomas  t(i)t(uli)  Sancti  Martini  in...  |  pr(e)3biter  cardinalis  Strigonien(sis) 
et  Gregorius  deFrangapanibus,  Colocen(sis)et  Bachien(sis)  eccl(es)iarum  canonice  unitarum  archiep 
...  I  St(ep)hanus  Nittrien(sirf)  ep(isco)oi  et  Johannes  Orzag  electus  Sirimiensis  eccl(es)iarum 
prelati  ac  Bjrtholomeus  prior  Aurane,  comes  Dubice(n)  .  .  .  |  et  Bozyn,  index  curie  regie  ac 
waywoda  Transs(ilva)nus,  Johannes  de  Zapolya  comes  perpetuus  terre  Scepusien(sis),  dux  Lau- 
rentiu  ■  .  .  |  Georgius  de  Bathor  agazonum,  Michael  de  Palocz  pincernarum  et  Johannes  Pod- 
manyczky  de  Podmatiyn  cubicularioru(m)  regal  .  .  .  |  Rascie  despotus,  St(ep)hanus  de  Thelegd 
thezaurarius  regius,  Johannes  Bebek  de  Pelsewcz  Georgius  Dragffy  de  Belthewk,  Thomas  .  .  .  | 
comes  de  Merzyn,  Andreas  Both  de  Bayna  et  Franciscus  Balassa  de  Gyarmath  regnorum  Dal- 
matie,  Croacie  et  Sclavonic  ba  .  .  .  |  de  Chaak,  Johannes  Banffy  de  Lossoncz  barones,  n(ec)  non 
Barnabas  Belay  Zewrinien(sis),  Georgius  More  de  Chwla  Nandoralben(sis),  .  .  .  ]  Pakos,  Mar- 
tinus  Czobor  de  Czoborzenthmihal,  Michael  de  Zob,  Paulus  de  Magh  vicepalatinus,  Lodouicus 
Zerechen  de  .  .  .  j  Matheus  de  Mezewgyan  et  Franciscus  de  Marocha  personalis  p(rese)ntie 
regie  maiestatis  prothonotarii,  n(ec)  non  Michael,  Em  .  .  .  |  de  Albes,  Nicolaus  Zekel  de  Kewend, 
Ladislaus  de  Kyswarda,  Nicolaus  Haghmasy  de  Beregzo,  Albertus  de  Pakos,  item  St(ephan  . .  J 
Georgius  Orbonaz  de  Krassofew,  Leonardus  Dacho  de  Ewr  de  Baranya,  St(ep)hanus  de  Ko- 
rothna,  Johannes  Fanchy  de  Gordwa  .  .  .  |  Nicolaus  de  Morga  Tholnen(sis),  Thomas  de  Arthand, 
Nicolaus  de  Thorda,  Mihael  de  Thold,  Johannes  de  Bayon,  Nicolaus  d  .  .  .  |  Franciscus  de 
Essegwar,  Georgius  de  Hossywthoth,  Lazarus  de  Hathhalom,  Johannes  de  Ayka  Wesprimien(sis), 


TRANSKRIPCIJA    IZPRAVA.  XIII 

St(ep)hanus  Chaky  .  .  •  |  Johannes  Meghy  sedis  Solth,  Johannes  Balogy  de  Fywr,  Johannes 
Was  de  Wasdynnye  Koniaromien(sis),  Clemens  Rosen  Th  .  .  .  |  de  Markosfalwa,  Georgins 
Therney  Scepusien(sis),  Gregorius  Forgach  de  Gynoes,  Benedictus  de  Thapolchan.  Michael  de 
Salgo,  Nic  ...  I  Ntwgradien(sis),  Paulus  de  Kowar,  Georgius  Moczkos  de  Nyenye,  Ladislaus 
de  Chehy,  Johannes  Bakes  de  Osgyan  Honthen(sis),  Nicol  ...  I  Basthe2,Strigonien(Sts),  Jo- 
hannes et  Dominicus  de  Pazthoh,  Gallus  de  Bellyen  Hewe8ien(sis),  Johannes  de  Cbythnek, 
Nicolaus  Lo  ,  .  .  I  Beihlenfalwa,  Ladislaus  de  Fsnchil  Abawywarien(si8),  Christofonis^de  Pan, 
Georgius  de  Chap  Zcnaplinien(sis),  Matheus  de  Zwy  .  .  .  |  de  Darocx  de  Bereg,  Georgius  de 
Wyhel,  Nicolaus  de  Bcwken  de  Wgocha,  Johannes  Gethees,  Johannes  Berthway  Maromo  . . .  |  de 
Iloswa  de  Krazna,  Melchior  de  Parlag,  Clemens  Dersy  de  Pethry  de  Zabolch,  S:bastianus  et 
Petrus  Abranflfy  de  G  .  .  .  |  Andreas  Hoiwath  de  Zarand,  Antonius  Dersy  de  Pethry  de  Zarand, 
Banhoiomeus  Pathcchy  de  Kechkemeth,  Petrus  .   .  . 

lo.  (Str    227.).  Commissio  propria    Domini    Regis.  Wladislaus  Dei  gracia  Rex  Huogarie 
et  Bohemie  &c.  Fidclibus    nostris    lUustri    Johanni    Coruino,  Lypthovie    Duci  ac  Regnorum  no- 
strorum   Dalmacie,  Croacie  et  Sclauonie  Bano  rooderno,  futurisque    Banis  et  Vicebanis  eiusdem 
Regni  nostri  Sclauonie  salutem  et  graciara.  Ex  querelts  et  supplicatione  firlelium  nostrorum   Vni- 
uersorum  et  singulorum  Nobilium  et  Regnicolanim  eiusdem   Regni  nostri  Sclauonie  intelleximus : 
Quod,  quamuis  iuxta     veterem  et  laudabilem    consuetudinem    eiusdem     Regni  nostri  in  singulis 
scilicet  Comitatibus  eiusdem  pro  Vicecomitibus  et  Judlium   non  forenses  vel  extranei,  scd  semper 
tales  Nobiles  eligi  fuerunt  consueti,  qui  in  illo  Comitatu  bene  possessionati  essent,  q<)iqur  post 
eiuscemodi  electionem  Juramento    se  obligarent    ad  taciendam    coram  se  litigantibus  Justiciam, 
provt  regni  illius  consuetudo  requireret.  Tamen  huiusmodi  andqua  consuetudo  ab  antiquo  intro- 
ducia   hac  nostra  tempc state  in    aliquibus    Comitatibus,  precipue  vero  in  Zagrabiensi  et  Varas- 
diensi  per  Banos  et  Vicebanos  fuisset  aliquantulum  immutata.  In  quibus  non  Nobiles  eoruudem 
Comitatuum,    sed  foren^es  et  alienigene    pro  Vicecomitibus  electi    fuissent,  qui  sicuti  Juramento 
ad  faciendam  Justiciam  non  hierunt   astricti,  ita  eciam  sepius    et  frequenter  a  Justicia    atque  a 
vero   et  iusto  iudicio  declinantes,  plerisque  Nobilibus  et  regnicolis   litigantibus  maximas  iniurias 
et  daropna   fecissent  et  nonnulos  etiam  ex  eisdem    oppressissent    Quod    cederet  in  iniuriam  et 
dampnum   prefatorura   Regnicolanim   nostrorum  non  modicum.  Vnde  supplicatum  exstitit  Maiestati 
nostre  in  personis  eorundem,  vt    ipsos    in  premissa    antiqua    et  per    multa    secula  in   eligendis 
Vicecomitibus  introducta  et  inuiolabiliter  obseruata  consuetudine  atque  libertate  deinceps  quoquo 
teneie   et  conseruare,  tenerique    et    conseruari    etiam    facere    dignaremur.    Nos    igitur,  qui  Jura 
omnium  subditorum  nostrorum  manutenere    pro  debito  regiminis  nostri    officio  debemus,  consi- 
derantes  premissam    consuetudinem    in  eligendis    Vicecomitibus    laudabiliter    prius  tuisse  inlro- 
ductam,  et  in    hac  etiam  nostra    tempestate    per    leges  et    staiuta  Regni  nostri  omnium  Regni 
colarum  nostrorum   assensu    innouatam    esse,  volentes    ipsos    Regnicolas   nostros,  predpue  vero 
in  dictis  duobus  Comitatibus  Zagrabiensi  scilicet  et  Varasdinensi  existentes,  qui,  vt  prcfertur,  in 
hac  ipsa  libertate  et  consuetudine    fuerunt    impediti,  in  eiuscemodi    eorum  antiqais  libertatibus 
conseruare,  volumus  et  mandamus  fidelitatibus  vestris  et  cuiuslibet  vestrum  harum  serie  firmissime 
aliud  habere  nolentes,  vt  amodo  dum  et  quociescunque  Vicecomites  in  Comitatibus  illius  Regni 
nostri,   precipue  vero  in  Zagrabiensi    et  Varasdinensi    eligi    contigerit,  tales  obseruata  priori  et 
antiqua  consuetudine    iuxta    formam    Decreti    non    alienigenas,  nee  forenses,  sed    Nobiles  illius 
Comitatus,  in  quo  talis  Vicecomes    eligi  debebit,  eligantur  et  preficiantur;    post  quorum  electi- 
onem ab  eisdem  Juramentum    uxta  formam  Decreti    deponendum  exigatis,  quo  in  reddeodis  et 
administrandis  Justicia  et  Judiciis    magis  stabiles    et    firmi  existant,  nee  vllo    vnquam   tempore 
premissam  libertatem  et  consuetudinem    antiquam    quouis  quesito    colore  infringere    vel  violare 
presumatis ;  sed  ipsos    Regnicolas    nostros  in    ea  ipsa  Ubertate    semper    et  omni  tempore  con- 
seruare debeatis  et  teneamini.  Secus  nullo  modo  lacluri  gracie  nostre  iub  obtentu.  Preseutibus 
perlectis  exhibenti  restitutis.  Datum  Bude    in  festo  Sacratissimi  Corporis  Christi.    Anno  Domini 
Millesimo  quingentesimo  tercio,  Regnorum    nostrorum  Hungarie  Ac.  Anno    tredecimo,  Bobemie 
vero  Tricesimo  tercio. 

n.  (Str.  229.).  Nos  Bernardinus  de  Frangepanibus  Segnie,  Weglie,  Mwlrusaeque  come* 
unacum  Matheo,  Cristoforo  necnon  Ferdinando  filiis  nostris,  memorie  comraendamus  lenore 
presentium,  significantes,  quibus  cxpedit,  universis,  quod  nos  considerantes  breyes  cursus  necnon 
varia  discrimina  huius  temporis,  que  in  dies  eminent  et  eminere  possent,  quam  roaxime  m 
animo  revolventes  teneram  ctatem  filiorum  nostrorum  prchabiuque  prius  matura  deliberttionc 
cum  consilio  predictorum  filiorum  nostrorum  deliberavimus  et  deliberamus  concordiam  facere 
sew  amiciiiam  et  indissolubilcm    unionem    prepeiuamque   obligatioaem  cum    illustri  domino  Jo- 


XIV  PRILOG   II. 

• 

hanne  Corvino  Lyptovie  duce,  regnorum  Dalmatie,  Croatie  et  Sclavonic  bano  etc.,  genero  nofitro 
carissimo,  ultra  ilium  vinculum  consanguinitatis,  quern  inter  nos  habemus,  quam  maxime  etiam 
videntes  amorem  suum  filialem  erga  nos  post  vinculum  consanguinitatis  semper  portasse,  non 
parcendo  proprie  persone,  periculis  et  bonis  suis,  fecimus,  yramo  facimus  perpetuam  unionem 
cum  omnibus  clausulis,  conclusionibus  et  obligationibus  infrascriptis:  Et  primo,  quod  nos 
accipimus  suam  illustrem  dominationem  cum  magnifica  domina  Beatrice  consorte  sua  necnon 
omnibus  filiis  suis  in  protectores  nostros  ex  nunc  et  in  futurum,  usque  dum  spiritus  ossa  regat, 
promittimusque  eos  adiuvare  ad  quevis  bona,  ad  quecunque  pervenire  possent,  nee  eos  dimittere  in  vita, 
nee  morte,  nee  eoSdem  dimittere,  totis  viribus  nostris  ipsosque  adiuvare  contra  quoslibet  inimicos  seu 
impetitores  ipsorum  et  non  solum  ad  hec,  sed  ad  cetera  bona,  gradus  et  honores,  ad  qua  ascendere 
possint,  nos  ipsos  adiuare  debearaus.  Volumus  etiam,  quod  si,  quod  deus  avertat,  aliquid  discordie 
vel  rixe  inter  nos  vel  inter  servitores  nostros  et  dicti  domini  ducis  orirentur,  ut  ambe  partes  eligere 
debeant  amicos  tres  vel  quatuor,  ad  libitum  arabarum  partium,  qui  has  differentias  videre,  dis- 
cutere  et  decidere  totaliter  habeant,  ne  talia  obligamina  supradicta  inter  nos  anichilari  possint, 
immo  promittimus  et  obliganaus  nos  on>nia  firmiter  tenere  et  observare  sine  aliqua  fraude  et 
dolo,  nee  quod  tales  rixe  seu  discordie  vigore  predieti  obligaminis  dissolvere  habeant  vel 
possint.  Et  hoc  ex  vero  amore,  bona  fide  nostra.  Christiana  promittimus  omnia  observare,  etiam 
si  deus  per  suam  misericordiam  ad  maiores  gradus  honores  et  utilitates  nos  exaltat,  tanto  magis 
volumus  ipsis  esse  obligati,  nee  per  hoc,  nee  per  aliquid  aliud  dicta  obligamina  possent  inter 
nos  anichilari,  sed  semper  inter  nos  firma,  stabilia  et  inconcussa  habere  et  manere  debeant. 
Super  que  omnia  promittimus  humanitate  et  fide  nostra  Christiana  omnia  supradicta  rata,  grata, 
firma  et  indissolubilia  tenere  et  habere,  ita  nos  deus  adiuvet  et  beata  virgo  Maria,  cum  tota 
celesti  curia,  et  si,  quod  deus  avertat,  quovis  mode  supradicta  non  teneremus,  seu  violaremus 
aut  contrafaceremus,  quod  statim  simus  fraetores  humanitatis,  honoris  et  fidei  nostre,  et  ut 
possint  et  valeant  contra  honorem  nostrum  loqui,  et  ut  possint  a  nobis  perquirere  honorem  et 
dampna,  si  qui  exinde  haberent,  tam  iure  ecclesiastico,  quam  seculari.  Datum  in  Rakolnok,  die 
dominico  proximo  ante  festum  beati  Gregorii  pape,   1504. 

Bernardinus  de  Frangepanibus  etc.  comes   manu  propria. 

12.  (Str.  281.).  Commissio  propria  Domini  Regis  de  consilio.  Lodouicus,  dei  gracia  Rex 
Hungarie  et  Bohemie  &c.  Fidelibus  nostris  Magnificis  ac  Egregijs  et  Nobilibus  vniversitati  No- 
bilium  Regni  nostri  Sclauonie  Salutem  et  graciam.  Intellecta  et  exaudita  supplicacione  vestra, 
nuper  nomine  et  in  persona  istius  Regni  nostri  Sclauonie  nobis  porrecta,  octauas  sew  Judicia 
festi  Epiphaniarura  domini  proxime  venturi  Reuerendo  in  Christo  patri  domino  petro  Beryzlo, 
Episcopo  Wesprimiensi,  Regnorum  nostrorum  Dalmacie,  Croacie  et  Sclauonie  predieti  Bano, 
eiusque  Vice-Bano,  per  alias  literas  nostras  more  alias  solito  publicare  celebrareque  commi- 
simus  et  iussimus.  Quare  volumus  et  fidelitati  Vestre  serie  presencium  firmiter  committimus  et 
mandamus,  quatenus  ad  requisicionem  dicti  Bani  nostri  aut  sui  Vice-Bani  omnes  et  singuli 
eausantes  celebracioni  ipsarum  octauarum  interesse  debeatis  et  teneamini.  Secus  non  facturi. 
Datum  Bude  in  festo  concepcionis  beatissime  Marie  Virginis.  Anno  domini  Millesimo  Quin- 
gentesimo  decimo  sexto. 

13.  (St  .  351.).  Servitute(m)  mea(m)  humilima(m)  in  gra(tia)m  eiusdem  suplex  eomme(n)do, 
quam  deus  eons(er)vet  ielie(issi)mam  et  incolume(m).  Ex  castris  regiis  prope  Erd  ad  Danubiu(m) 
positis  XXVII.  Julii  1526.  lUud  preteriera(m)  me  ex  ep(iscop)o  Sirimien(si)  rursus  prep(osi)tum 
Q(uin)q(ueecclesien)sem  esse  factum.  0(mn)ia  castella,  ville  ep(iscop)atus  illius,  tota  dioeesis  est 
in  hostium  potestate.  Non  remansit  ex  VII-  vasallis  unicus. 

14.  (Str.  355.).  Ludouicus  dei  gra(cia)  rex  Hu(n)garie  et  Bohemie  (e)te(etera).  R(eueren- 
dissi)me,  mag(nifi)ei  et  egregij  fideles  nobis  sinee(re)  dile(e)tj.  Sc(ri)psimus  hodie  q(uoque)  et 
missimus  cubiculariu(m)  n(ost)r(u)m  ad  vos,  rogantes  vos,  vt  ad  nos  p(ro)peraret(is).  Idem 
nu(n)c  q(uoque)  hortam(ur)  et  c(om)mittimus,  festinate  ad  nos  celer(r)ime;  hostis  ante  oculos 
n(ost)ros  comburit  regnu(m)  n(ost)r(u)m  in  plurib(us)  locis.  Vos  t(antu)m  modo  expectamus; 
postq(uam)  venerit(is),  statim  cu(m)  eo  auxilio  dei  manus  c(on)serturi.  Properate  igit(ur)  eitissime. 
Datum  in  castris  n(ost)ris  Mohachen(sibus),  sabato  p('os)t  Bartholoraej  1526.  Ludouicus  rex 
manu  p(ro)p(ri)a.  Cito  cito  cito.  Ita  properetis,  quod  ad  diem  erastina(m)  in  aurora  hie  esse  po- 
ssiiis,  si  non  ante  —  (Str.  354.).  R(everendi3s)imo  et  mag(nifi)cis  d(omi)nis  Siraoni  ep(iscop)o  Zagra- 
bien(si),  Fran(cis)co  de  Batthyan  bano  n(ost)ro  et  alijs  d(omi)nis  ac  regnicolis  n(ost)ris  regni 
n(ost)ro  Sclauonie,  fidelib(as)  n(ost)ris  nobis    since(re)  dileetis. 


'A' 
«> 


^$> 


(^>  #  <#>  #•  4-^>  •*•  -<i>  •*•  4>^> 


'^5 


s-^  ... 


7VT 

.'GJn     ,     .-(iJV  ^iX  ,.„,  ->,..  ,„«,  .,..,  .,«,  .  ._  .  . 

^-O"*  »■<>•>  '■*"•  «•♦•>  •■V'»  '><i'>  "V*  'V»  '"V""  '■'^»  ■*"«".  ^■^■,  ^"fr* 

^"^  .:.  >?%  ;.  ^.?4, '  ^?%  ;  i^.^ ....  ^^m  .-  ^9/-  4,  ^9>j  I  ?Sv^  4..  ^\^  4.  ^^?^^.  ^^J^  4.  v\«?ft    ^"•"    ^-*'    '*'^'     ^ 


?<;bx 


•O's  ^--A-v  yO".  «'^'.  ^"fr* 

4.  ^.?«  I  A^.%  4-  ^«^  I^;^  4.  x9^ 


5*23^ 


.-^X  »>^.  .V»  '•♦'•  T  V  -  T 

,_       .    ^iSs    .      >^5\  'S^^  •SSx     .     'Cjv  •iSv  •fiSx  7CS\     ^    xCS^  •5J>X     ^       ^    .     ^     ^       ^ 

-A.'  •••^'     .      'A.'  ••A-'  *'^»*  ''■6>*  ^•*•••  "'>•  ^'0>*      .      ''<0>'  '■•O"  *^'  *^'  »•>'  ^>A>-  *'^'  ^•<^» 

^S.^-^  4.  ^9^  4.  ^9/  4.  i*.%  .t.  ^9/.  4.  i^\%^-  -t.  ^9^  4.  ^9-^  .1.^9^.  4.  X«.%$  4.  ^9^  4-.  X9>?  4.  ^«l^  4=.  X9>?  4.  i^  4.  X«%?  .,..  ^s;x  I  ^9^ 

V>  'V>  •■^'  .S^s  <-\^'  •"^»  '"^''  '"^^  'V»  •V*  'V»  »^»  »V»  '•^•>  '"^^  •><>•»  *'^C 

"" ""■' "         '"        XW^  .,.  XW/ 


^if^o  ^V*  *  TT  *  #'V'^  «''\r^  •'V"*  ^'^v  *^r^  '^*  #'y»  't*  ♦'V**  ^vv  ^v^  #V^^  #  *v 

^^^.'-^  .-^  ^9X  ....  ^«?4  ..J.  ^9-<i'  .K  ?s;^  -i.  ^'^.^  .^.  ^^.^  .K  ^«^  4-  ^.^>^  4.  ^'^.S*^  4.  ^'.%?  ^  ^.?<  4.  ^9>^  4^  ^.?^  4.  ^.%  .i.  ^'^  4. 


><:»> 


4- 


*  ^^  '  *  'o*  •  *  <©» '  •  *  At  *  *  'Tri  *     .      ^  Ai  •  *  A»  •  *  lA*  *  *  1^  *  *  Ak  •  *  Ai  *  ,  V  A> »  *  <Ai  *  \  A  *  *  «A«  *  *  A  *  •  A.  * 


•  V>  'V»  •V*  »^»  'V*  *"¥*»  "V"  '"V"*  'V"*  'V"*  «"©**  *''V'»  '"W"*  '•^»  'V*  •■V'^  'V> 

»A»  "A,'  aA.>  ■'•0>'  ^v.*      .      •»"      .      '-T-*  *■>*  '■•O-'  '"ft"'  *Ai»  'A.*  **<•  «A.'  ^'^^  ••*.'  <'^'' 

<i>  4-  •«J;;>  4-  <-^  4-  <i>-  4-  "<-^  4-  <!>  4-  <i>  4-  <•§>  4-  '^-^  4-  4%-  4-  <«>  4>  -fS^  4-  -m^  4-  4vi>  4-  <^^  4-  «§>>  4-  <#•  4- 


r<^x 


'.V»    d..  «V.';'-i     4-.   «v;v«   jjj. 
"iJx     '    %yC         /^Sx  'Ov         *<5n 

^'^>  *  <-^  4-  ^S*-  4-  "<-S>>  ...   ™.    .    .^ 

»•»»  'V»  ^'^^  <->0'»  'V»  'V' 

.-.    ^;?   4-    ^9<     ..I-.    X«;.^.   4-    J^9>^   4-    X«%   4=.   ^?=i^ 


•■*•'         '"O-^         ••<>" 

?^9«  4.  X9/'  4  A<:?^  .. 

i.£5i:       ifv       ^ei'    '.     v.^ 

•'GS\  ■'Ci\  •lis*      .  •    'CS\ 

*■'   •  l^X  ...  XA 


4-  ' 


<S>>  4-  <|»  4-  ««^ 


<|f  4-  i|>J:  f|f  *  <|v*  f|f  * -^^^  fif    <|^  *  ilf  *  -it  *  i$f 


^«:?5'  ::  r;sv  X  "«'^'  :  "^^"^  1  "«^  X  '«^'  1  ""^  5^«^  ^«5'''  5%-j^  ?^-"  %s<  :^'  %sV 

\t5U. -.1-.  i.5fcjC  ..1.  lAX  .,.  iftx  *  1:^^:  .^  lt:i  .,,   1.^;  .,.   lA/   ...   iA 


.V.  o9'<  4-  -9/.  .:■.  X9/.  4h  x9«  4-  '\9-^  4-.  X9>^  -i.  A«?<  •••  •???<  -t  x«%  .•.  x«/-  .,  ^%  I"^f%  ...\\«^  T^^  x«% 


-<!> 


'V*  'V*  »V>  'V-  '■»'»  ••^»  ••♦■.  ••<f>  '■^-  '^s  ^■^.  .V>  «'^» 


«^.r»  4=.  «v.'A    ... 

^V"  *'v»'  ^^*  '•A* 

4-  fs»  4-  fg>  -:-r  <??.>  4  <<•••:>  4 

4^  4g^  4-  <|^  4-  <#  •*•  ^^  •;    <^  *  -^^  :i>  -i^  4^  4^ 


•*•  s"c  •4-  ^9/.  4.  >9>^  4-.  >^  A..  >s^?A  A:  ^^  4-.  >Si^  4-.  x<^%  ...  ;;s;x  .:  ^v/-.  a.  ^\v. 


:iH  ^:::>  4-  <?:»•  •*•  -«%>  4-  -«»•  *  -^v*-  4-  <S:->  4-  ■«:»■  4 


»  ..     '▼* '▼»     •♦•  -V-  •-»->  •  V-  "V 

.     vJ^i     .     5>CS^     .     vCV     .     SC*^'     .      ycv  sTV  xJlx  ~ 


'^5t 


<f.| 


lit 


>  ♦  t^  ♦  ^  ♦  ^  ♦  ^  ♦  <: 


•  v 


-*■  *$>  4-  <?:: 


^  ;iq<:  .  aog  .  ;tx  :  ;ac  ■  a«r.  .  ^jf     -^ 


P/4 


;<^  *■  S?^ 


*U 


♦f  ^  i*> 


:;•:.'  " 


^>: 


i^JV   ^    Vii^    ■    '/ 


-J 


^,  .^.  -•^,  .•>.  ^^,  .^,  ,^.  -^.  ,^,  .^■. 


»1 


University  of  Toronto 
Library 


.::  ■■  i'o'i-  •  VibV  ■  •/... 

'■^'       ••^-       '♦■-       -♦.       -■<••       •♦» 


.i^.      ,♦.      -I)..      ,^.      -•^.      .■fr.      .^.      .^.  _  .^ 


r?'         \f.^ 


/V  •  >>!..  -A'  .A.  •^-  .^■ 


•■*".  -i(?'  ■-$' 


'♦«        •♦•         -♦•        •♦• 


\ 


AcnM  Library  Card  Pocket 
LOWE.4MARTIN  CO.  UMfTlD 


'■^■^■•^  yr^^-yrf    ■   rrvr 


iB   V 


•♦•  'V"         '^r-  -v- 


>  ^  «©►♦  <^  ♦  4^  • 


'  Id 


«     tj