(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

*«-rta*t*'n>"-^B*li'H<?''Jr.1T.1CTVW(TTt* *TC^MV^' 



ji.iiamiis^mmMmmmtiimamims'miifim^v^-^ 



^>e 



f'tit * t|f ^ t^t * tit * t|f :t tit * tit * t|t -^^ tit :t tit :^ tit * tit t tit * t$t 









•*• 



CP' 






* 



»V» '^» •'»^» 'V" 



»A. .A' "*«• 









" ' ' "- — .V x<5.?<'4. ?S?A 4, x^.^'a ;^.?< .*. x?;^ 4, AS.?4 4, xw>? 4. ^9^ 4, .\«%^ 4. AS.?^ 4, ?$?A ;, ?<:;/; ., ^s. 

-A. »A.. " •A» «A* ^A« »A» >^- ^A' 'A' 'A' "A- "A* •♦• »A' ••*■• -A- «.6.' 

*• #► * <•!> •^^- ri> * <«> *• #- * ^s* ■*■ W *• '^l^ * W * *lt * t|> * '*^|»' -• t-^t •^- w^ '• tl*- ^^- t|t * tp^ -^ 

• >** *A* *'^-* ^<6»' **^' •'6'' *'A'' *«^>^' *'^'* *f'S' *''^* 'A'* ^"^^ *■/►-' *'^' ■•^'' '■A-' 




ii^. 



*;• /«k .-^ -A? 









:A: 



».ifc.' 



',!<!!;r 



'.i!^.' 



1*' 



-*' 



-f*^.' 



-•*■. .^. .•^» .V' '■♦■• »V' '■♦'• 'V*- 

■ *" %)V ■ :^5V ^ /ci^ * ^§< *■ y^j^f • 5%*' 7..% '..; r;iv 7-v rcSi ' %5«f ^ ^i"^ /ii\- 

,JV» "A. 'A' -A- ■♦•• •*' >A' •♦' ♦*» '*• -A' •*• 'A'- 'A' •>.. •>.. 

^ ^ <^ f <^ *• ^ ^ -^ *• fit •'-'^ * ^ •*• <vt ' fvt ^^ f^ ' fv* "^ '^' ^- -^ •*• ^ 

\. .A' '>A' 'A- Nfr' *A' «A' 'A' *A' *A' *'A ' 'A' 'A* -A' ^A- ■''■ 

f. •♦• -♦• •♦• -V- •▼♦ -V' •♦» 'V« •♦* '^- •■*•• -♦• -v. 'V- , 

• A.- -A. "A" -A- "*• <♦• ♦♦• «A» "♦• 'A' ♦•*•• »A' «A- 'A' -A- 

.«. .•^. .•*•. .•^. .•^. .■^. -y-. .y. <v> -V« 'V' -V" 'V- -v- 

T .5,:?^ ., X«7/. . X':?;; X??4 ;5S5/; ,, %iA ... AO/. ,, .V.%: ... .^?/; ;, A?.?/; . -^7^ , .\0/. .. x^}a ',. . 
•" 7«S< "■ i«:iV • /oV •;*5V • '/«S< ^*f 7«\' %J^ 705i •;%i^? "= y^V r-r^- • ViV. 7i:\ 7: 
■A' *A' A- -A' 'A' "A' *A' *A' 'A' -A* 'A' "A- «A' *A' »A 



•*> ••♦■• -^^ . -A- . -A' •♦• . -A* .. -A- . -V " 



'6V -^ti '^ Vr.n ^ >W^ Vc^^ ic^ Ycti fcH '^ V(*i. M:iV 9f,ti ^ VoV ^ 7«>V *^ ' ^ 

«V • A- -A- 'A- -A • •4>.. .A> .Ax »A» •^- «A» <A» «A- -A- 

> -•• *2A r A2> > <2> -*■ -«£> * <y> -t^ 4-2> •:> •<■$> >:- <S»- r <!::> i- <?> ^ <;>>• •:• Ag> • "I. 

• ♦» -♦• -A' -A- -A* .A> -v* -A' 'V* -A- 'A" "A- •% 

>o~ fi^ ri<^ ^^U ' i^iV •;%5V v<;je * yk^ ^ j'ov ^S;^: ^ ns^; ^ %*; " VoV ^ %iV 

«A. .A. "A. >A« »A. .>A» >A. »A. .A. » A . » A'* «A . «A. «A» «A- 

<-y> ^ a:;» ^ as* ^ <Sa p «■:> t- "^i?* l a:'> ^- asa-y <k> - 4xa ■*• <'^> •¥• 4S> :> a?.>' * 4gA •*• aSa -v 

• A- -A. -A- -A" -A- -A. 'A- •A> 'A- -A« 'V- -A* -A-- -A« 'A« 

4 ^?r * >^?A ^pA i. .^.?< ... PS?A ..^ >S?A ^. xc^ ..;.. >s?/. > :',9;; , . X^?a .-, }S^ ... .\ci; ^?a • . , ^ 

^ %s«? * 75t^ i«:5V yiti •■ Hi^ M:>v ^ %5V 7<5\- y<Si? >%iV * /".p: i*w^ "^ v^r^'f »- - : * 

■jV- -a. -.,•-. A. .A» •.^- -A. «A. -A- "A. 'A' 'A. "A" -A' 'A* 

•> + <2> s^ -frX* * 42> >> ■<>S> aSa t> 4S> i: ASA ^ <S>' * ^* *gA 

• A- -A* 'A- -A. -A" -A- -A* -A* -A- A* 

.-V ..J. 7?:n^ ^ •;^Jf * >y< ^ 7<:s^f • ^;yv ,;^x■ • '/oV • 7cV^' • 7fi\' • i^sV • ',>.:. /-:;. ■' 

>A' «A' 'A' -A* *A' 'A' *A' 'A- *A* 'A' *A' 'A- »A' 

> •¥ <•?> » <g» •» <g* ^ji- -««» i: <§> * Ag> •?:■ 4x> > Ag> * <■:.»• ^> aS> t <«;^^• i a:t:a 4- aSah 

■ v> -A' 'A* •♦• 'A' .v» 'A« -A- -V" .V- -v*' 'V •"v-- 

X^'A ^^A :, ^"/<; : ???4 ; X«% ; ?S.>;i ; >>?A ^. . 



■A- V 'A- ." -A- "" »A- . "A- ..^. 



•A- " .^, " .^» '■ .^- '^ ..A» " ..^. ■■■ .^-'" ,A. "■ .A- '.' -A.- '* 'A- 

* <«> •$- <!;:> ^> <1> * <->> i- -SK* ;• A:::A •:• <'^> ^^ Ag> ^.- <&>• f <§> < <** 

,v^. -A- -A. -A* -v- ■%•- -A- -A. .A» >'A» .v- 






■ .-^ ■- -s.- ;• :- -r :./ ■. - 
\C5' ^v^.' vC^*. 

... • 5%3f^, 5%^.!; '^"".•. '-"'.. •- . '••- . — 



»A* -V" 'A* 'A* -A» -'V- -v •♦» »A • 

„ _ NiJJy ^3^ Vl>.>< Vf,/- v.. V.",^ v.-.. - Vl-^' 



^ 



.» *A* *A' *A-* 'A 

-^* * f^ * ^ * t^ •'• -" 




^ -» ASA t- <:^> •-■ "<;•;>• •if' 

-A* 'A" -A' -v* 









'^^Va.'^^\aV'** . 






;. H/'A A 



POVJEST HrVATA 



POVJ EST H RVATA 



OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOLJECA 



NAPISAO JU 



VJEKOSLAV KLAIC, 

JAVm REDOV. PROFESOR OBCE POVJESTNICE NA KR. SVEa(;iLlSTO FRA.f JE JOSIPA I. 



SVEZAK DRUGI: DIO TRECI. 

TRECE DOBA: VLADANJE KR4LJEVA IZ RAZNIH PORODICA (1 301. -1 528.). 

TRE6a KNJIQA : DOBA KRALJA MATIJA§A KORVINA I JAQELOVI^A (MS8.— tB3«.). 

SA i02 ILUSTRACIJE. 



NAGRADILA „MATICA HRVATSKA- 

IZ ZAKLADE GROFA IVANA NEP. DRASKOVKJA. 



6 "" 



1904. 

TISAK I NAKLADA KNJiiARE L. HARTMANA (STJ. KUOLl), ZAGREB, lUCA 30. 



603S32_ 
7, 3.5"5' 




S A D R Z A J 



VIII. MatijaS Korvin (Hunjadovit), 

(1458.— 1490.) 1 

Izbor i prva godina vladanja (1458); propast 
Srbije (1459.) 3 

Borbe s protukraljem Fridrikom III. (1459.— 
1463.); hrvatsko kraljevstvo u to vrijeme 21 

Kralj Stjepan Tomaievic (1461.— 1463.); pro- 
past bosanskoga kraljevstva (1463.); ... 32 
Mitija5 Korvin osvaja jedan dio Bosne (146 3. — 
1464.) i vjen^a se krunom sv. Stjepana (29. 
ozujka 1464.) 45 

Ratovanje s Turcima god. 1464. — 1466. ; zagre- 
backi biskup Osvaid Tuz i ban Ivan Tuz 
(1466.); smrt hercega Stjepana Vukiica (22. 
STibnja 1466.) 52 

Borba kralja Matija^a s ^eskini kraljem Jurjem 
Podjebradskim (1467.— 1471.) ; hrvatsko kra- 
ljevstvo u to doba: turske provale 1468. i 
1469., Frankapani gube Senj 1469., osnutak 
senjske kapetanije, banovanje Blaia Magjara 
1470. i 1471., pad Pofitelja (1471.). . . 68 

Velika buna u Ugarskoj i Hrvatskoj (1471.— 
1472.); buntovnici zovu u pomoc poljskoga 
kraljevi6i Kaiimira; Nikola Ilo^ki imenovan 
kraljetn bosanskim (1471.); rat s poljskim i 
ce^kim kraljem do primirja 8. prosinca 1474.; 
hrvatsko kraljevstvo u to vrijeme (1472. — 
1474.) 83 

Kralj Matija§ osvojio §abac t oienio se napulj- 
skom kraljevnom Beatricom (1475,-1476.) 95 

Rat 8 carem Fridrikom III. (1477.); pogadjanje 
o miru s Turcima (1478.); konaihii mir sM- 
kim kraljem Vladistavom II. (21. srpnja 1479.) 102 



Odnosi prema Mletcima I borba za Krk (1479. — 
1480.); ratovi s Turcims u Bosni i Srbiji 
(1480.) Ill 

Sabor i ob6i kraljevski sud u Zagrebu (30. si- 
jecnja do 2. ozujka 1481.) 124 

Odnosi prema sultanu Bajazitu II.; pad Herce- 
govine (1482.); pobjeda Hrvata nad Turdma 
na brodu Zrinskoga na Uni (29. i 30. listo- 
pada 1483.); petgodisnje primirje s Turdma 
(1483.) 131 

Osudna borba s carem Fridrikom III. (1484.— 
1490.); Matija§ prema MIetdma i ostalim ta- 
lijanskim drzavama 137 

Banovanje MatijasaGerebau Hrvatskoj (1483. - 

1489.) 143 

Kralj MatijaS i sin njegov IvaniS Korvin (1473.— 
1490.) 148 

Smrt kralja MatijaSa (6. travnja 1490.) ... 152 

IX. Vladislav II. Jagrelovid 

(1490.— 1516.) 159 

Izbor kralja Vladislava II. Jagelovi<5a (15. srpnja 
1490.) i krunisanje njegovo u Stolnom Bio- 
gradu (18. rujna 1400); Ivani§ Korvin po- 
stao slavonskim hercegom 161 

Borbe s kraljem Maksimilijanom i poljskim kra- 
Ijevicem Ivanom Albertom do mira u Pohinu 
7. studenoga 1491 175 

Sabor ugarski i hrvatski u Budimu (2. veljate 
do 7. oiujka 1492.) 182 

Foraz Hrvata kod Udbine na Krbavskom polju 
(9. rujna 1493.) i dalje borbe a Turdma do 
primirja 1495. 187 

Nutamje prilike u Ugarskoj (1493.— 1499.); 



knez Lovro Ilocki (1494.-1496.); herceg 
Ivanis Korvin kao ban hrvatski (1495.— 1500.) 200 

Savez kralja Vladislava s Mletcima i ratovanje 
s Turcima do sedmogodi§njega primirja 20. 
kolovoza 1503 214 

Nutarnje prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj od god. 
1504. do krunisanja kraljevica Ljudevita (4. 
lipnja 1508.) 220 

Odnosi prema Mletcima i Cambrayska liga 
(1508. 1512.) 236 

Nove borbe s Turcima (1512.- 1514.); seljacka 
buna pod Jurjem Dozom (1514.) i sabor u 
Budimu (1514.). Ivan Zapolja i Stjepan Ver- 
boczi 246 

Banovanje Petra Berislavica u Hrvatskoj (1513. — 

1516.) 256 

Posljednji ugovori s carem Maksimilijanom u 
Becu (22. srpnja 1515.); smrt kralja Vladi- 
slava II. (13. ozujka 1516.) 261 

X.Ljudevitll.Jagrelovie(l5l6.— 

1526.) 265 

Prve godine kraljevanja do uzvisenja Stjepana 

Batora na palatinsku cast (1519.) . . . . 267 
Hrvatsko kraljevstvo do smrti bana Petra Beri- 
slavica (20. svibnja 1520.) 279 

Habsburgovci po smrti kralja i cara Maksimi- 
lijana (12. sijecnja 1519.); car i kralj Karlo 



V. i nadvojvoda Ferdinand do bruseljskoga 
ugovora 7. veljace 1522 289 

Sultan Sulejman II. osvojio Sabac i Beograd 
(1521.); ugarski poslanici i knez Bernardin 
Frankapan na njemackom drzavnom saboru 
u Nurnbergu (1522.) 293 

Stranacke borbe u Ugarskoj do sabora u Hat- 
vanu (1522. — 1525.); papinski poslanici kar- 
dinal Campeggio i barun Burgio .... 302 

Banovanje kneza Ivana Karlovica (1521. do 
kolovoza 1524.); Turci osvoji§e Knin i Skra- 
din (1522.), Ostrovicu (1523.), pred Klisom 
bile suzbijeni (1524). Hrvati se priklanjaju 
Habsburgovcu Ferdinandu 315 

Stjepan Verbeci (Verboczi) kao palatin i pad 
njegov (1525.— 1526.) 331 

Ban hrvatski Franjo Bacani (od 12. ozujka 
1525.); knez Krsto Frankapan obskrbio Jajce 
(11. lipnja 1525.); njegov sukob u Budimu 
s primasom Ladislavom Salkajem (30. kolo- 
voza 1525.) 338 

Boj na Muhackom polju i smrt kralja Ljude- 
vita II. (29. kolovoza 1526.) 348 

Prilozi 

I. Prilog. Izvori i pomagala za povjest Hrvata 

u trece doba I. 

II. Prilog. Transkripcija izprava VII 




SLIKE I IZPRA V.E. 



Kralj Matija§ i Beatrica 3 

Stranica iz kronike Ivana Turcanskoga ... 9 
Pjenezi bosanskoga kralja Stjepana Tome (1443. — 

1461.) 15 

Car i kralj Fridrik HI. Habsburgovac ... 23 
Nasloviii list na stampanotn izdanju ugovora od 

god. 1462. izmedju cara Fridrika III. i kralja 

Matijasa 29 

Katarina Kosaca, kraljica bosanska .... 33 
Stjepan Tomasevic, posljednji kralj bosanski, 

kleci pred Spasiteljem 37 

Nadgrobnica bosanske kraljice Katarine (f 1476.) 

u crkvi Ara coeli u Rimu 43 

Grad Kljuc u Hercegovini ...... 47 

8vr§etak povelje, izdane od kralja Matija§a u 

varo§i Jajcu 24. prosinca 1463 49 

Povelja kralja Matija§a, izdana u Budimu 12. 

srpnja 1464., kojom je obcini grada Varaz- 

dina odredio pe^t 51 

Peiat Emcrika Zapolje 53 

Biskupski §tap zagreba(^koga biskupa Osvalda 

Tuza (1466.-1499) 57 

Zlatni (dvogubi) pecat kralja Matijasa ... 65 

Juraj Podjebradski, kralj ce§ki 69 

Prvi redci rukopisa s pjesmom „De vita et 

laudibus Quarini Veronensis," koju je spje- 

vao Ivan Cesmi^ki (Janus Pannonius) . . 77 
Rukopis biskupa Ivana Cesmickoga .... 79 
Ivan Vitez, ostrogonski nadbiskup .... S3 
Naslovni list kodeksa, koji sadrzaje rimsku po- 

vjestnicu I'. Livija. Kodeks bio je nekad vlast- 

nidtvo nadbiskupa Ivana Viteza 87 

Pjenezi bosanskoga kralja Nikole Iloikoga . . 91 



Stolica hercega Stjepana Vukc^ica na Bisce-polju 

kraj Mostara .... 93 

Sabac u XV. stoljeoi 97 

Ru§evine grada Sabca u Srbiji 99 

Poprsje kraljice Beatrice 101 

Kralj Matijas Korvin. Po miniatumoj slici Kor- 

vinova kodeksa u Londonu 105 

Povelja kralja Matijasa, izdana u Komeuburgu 

18. listopada 1477., kojom je stalezima kra- 

Ijevine Slavonije podijelio pravo, da si sami 

biraju kapetana (vojvodu) za svoju vojsku . 107 

Poprsje Kazimira IV. Jagelovica, kralja polj- 

skoga Ill 

Pe<5at, udaren pecatnim prstenom kralja Matija§a 1 1 5 

Omisalj na otoku Krku 117 

Frankapanska kula u Omi§lju 119 

Sultan Muhamed II. Slikao Giovanni Bellini . 121 

Zlatne forinte kralja Matijasa 125 

Srebreni gro§ kralja Matijasa 127 

Povelja kralja Matijasa, izdana u Budimu 13. 
srpnja 1481., kojnm podjeljuje ziteljima kra- 
Ijevine Slavonije pravo, da smiju po voiji 
prodavati sol i izvan oblasti kraljevskih sol- 

nih komora 129 

Nikola Ilofki, kralj bosanski (1471.— 1477.) . 135 

Kraljica Beatrica 139 

Spomenica na pobjede kralja Matija§a . . . 141 
Budimski grad u drugoj polovici .W. stolje^a 145 
Povelja kralja MatijaSa, izdana u Poiunu 1 1 . 
studenoga 1484., kojom svomu sinu lvani§u 
Korvinu dariva grad Morovid (Maroth) u 

Vukovskoj iupaniji 147 

Horoskop lvani§u Korvinu 149 



Ploca na grobnici Emerika Zapolje (f 1487.) . 151 

Podpis kralja Matijasa 153 

Kralj Matijas Korvin. Snimljeno sa spomenika 
na glavnim dverima grada Ortenburga u 

Budisinu (u Luzicl) 155 

Kazula (misno odijelo) na(^injena od tapete 

s prijestolja kralja Matija§a 157 

Odlomak kamenoga okvira, koji je nekad bio 

u crkvi sv. Jurja u Hreljinu 161 

Rakosko polje kod Peste 163 

Podpis hercega Ivani§a Korvina 165 

Veliki pecat hercega Ivanisa Korvina .... 167 

Podpis kralja Vladislava II 169 

Pecat kralja Vladislava II 171 

Eimski (njemacki) kralj Maksimilijan • . . 177 
Pecat bana Ladislava od Egervara . . . . 181 
Izprava hrvatskih staleza, izdana u Budimu 7. 
ozujka 1492., kojom potvrdjuju pozunski mir, 
te zajamcuju kuci Habsburg pravo nasljed- 

stva na prijestolje 185 

Boj s Turcima u Hrvatskoj 191 

Grad Perusic kod Benkovca u Dalmaciji . . 197 
Izprava kneza Anza (Ivana VIII.) Frankapana, 

izdana u Brinjama 5. lipnja 1495 201 

Pecat Stjepana Zapolje 207 

Povelja kralja Vladislava II., izdana u Budimu 
8. prosinca 1496., kojom odredjuje grb za 

kraljevinu Slavoniju 211 

Herceg Ivanis Korvin 217 

Pecat (s prstena) hercega Ivanisa 219 

Pecat kraljice Ane (1502.— 1506.) 221 

Pismo kralja Vladislava II., izdano u Budimu 

15. svibnja 1503 223 

Odlomak izprave, izdane na polju Rakosu 12. 
listopada 1505., kojom se ugarski stalezi za- 
vjerise, da u buduce ne ce tudjinca birati 

za kralja 225 

Povelja kralja Vladislava II., izdana u Budimu 
15. lipnja 1503., kojom potvrdjuje staro pravo 
kraljevine Slavonije, da se za podzupane i 
plemicke sudce smiju birati samo domaci 
plemici 227 

Izprava kneza Bernardina Frankapana, izdana 
u Rakovcu 10. ozujka 1504 229 

Pavlinski samostan (sada kazniona) u Lepo- 
glavi 231 

Ploca s grobnice hercega i bana Ivani§a Korvina 233 

Pecat Beatrice Frankapan 234 

3eatrica Frankapan 235 

Bartolomej d' Alviano, mletacki vojvoda . . 241 



Knez Krsto Frankapan i zena mu Apolonija 

(Lang) klece pred majkom Hozjom . . . 247 

Cambrayska se liga razpala 251 

Sultan Selim I. (1512.— 1520.) 255 

Medalja s likom kralja Vladislava II 259 

Odlomak pisma, sto ga je knez Krsto Frankapan 

pisao u Modrusama 13. prosinca 1504. u 

prilog sestri Beatrici 261 

Zecevi peku lovca na raznju. Miniaturna slika 

iz misala, koji se cuva u riznici prvostolne 

crkve u Zagrebu 267 

Pecat kralja Ljudevita II 271 

Kralj Ljudevit II. Po suvremenoj kopiji uljene 

slike Hansa Burgkmaira 273 

Pismo kralja Ljudevita II., izdano u Budimu 

8. prosinca 1516., kojim zapovijeda stalezima 

kraljevine Slavonije, da dodju na oktavalni 

sud, koji ce na pocetku dojduce godine obdr- 

zavati ban Petar Berislavic 281 

Bihac na Uni god. 1689 287 

Kraljevna Ana, supruga Ferdinanda I. ... 291 

Beograd god. 1521 294 

Podsada Beograda god. 1521 295 

Kralj Ljudevit II. Sa slike, koja prikazuje goite 

prigodom Dietrichsteinove svatbe .... 300 
Medalja s likom kraljice Marije. (Leone Leoni) 301 
Pecat kneza Bernardina Frankapana .... 303 

Podpis Ivana Zapolje 305 

Spomenica (talirj na kralja Ljudevita II, od 

god. 1525 309 

Grobaica hercega Lovre Ilockoga (f 1524.) i 

supruge mu Katarine 313 

Kralj Ljudevit II. S mjedene medalje . . . 321 

Podpis kralja Ljudevita II 323 

Pecat kraljice Marije 325 

Podpis kraljice Marije 331 

Grb Ivana i Jurja Zapolje 335 

Podpis Stjepana Brodarica 337 

Kralj Ljudevit II. Izvornik u dvorskom umjet- 

nicko-povjestnom muzeju u Becu . . . . 341 
Kraljica Marija. Po bojadisanom drvorezu u 

kr. muzeju u Berlinu 345 

Sultan Sulejman II 349 

Svrsetak pisma, sto ga je vrhovni kancelar 

Stjepan Brodaric pisao papi Klementu VII. 

dne 27. srpnja 1526 351 

Napis (adresa) na pismu kralja Ljudevita II. 

od 25. kolovoza 1526 354 

Pismo kralja Ljudevita II., pisano na Muhackom 

polju 25. kolovoza 1526 355 

Srebrena spomenica na smrt kralja Ljudevita II. 

u boju na Muhackom polju 358 



^'^'l^ 



TRECA KNJIGA: 



DOBA KRALJA MATIJASA KORVINA 1 JAGELOVICA 



(1458.— 1526.). 



VIII. 



MATIJAS KORVIN (HUNJADOVIC). 

(1458.— 1493-)- 

Izbor i prva godioK vladania (1458.); propast Srbije (i4.;9 ). — Borbe s protakraljem Fridrikotn 111.(1459.-1463.), 
hrTatsko kraljerstTO a to vrijeme. — Kralj Stjepan TomaSerid (1461. — 1463.); propaat bosanskoga kraljevctT* 
(1463.). — Matija§ Korvin osraja jedan d'to Bosne (1463 — 1464 ) i TJenia se kraoom st. Stjepan* (29. oinjka I464.). 
— Ratoran]e ■ Tarcima god. 1464. — 1466.; zagrebaiki biaknp Oswald Tux i ban lyan Tuz (1466.); innrt her- 
cega Sijepana Vuk£i6i (33. svibnja 1466.). — Borba kraija Matijaia • ieSkim kraljem Jarjem Podjcbradskim 
(1467. — 1471); hrvatsko kraljerstro u to doba (tarske proTale 1468. i 1469., Frankopani gabe Sen) 14O9., 
osnatak scajske kapetanije, bsnovanje Blaia Magara 1470. i 1471., pad Poiitelja 1471.)- — Velika bona a 
Ugarskoj i Hrvatskoj {1471. — 1472.) ; buntOTnici zova u pomod pcljskoga kraljevidi Kai'mira; Nikola lloCki 
imcnoTan kraljem bosanskim (1471.); rat s poljskim i £e§kim kraljem do prinairja 8. prostnca I474.; hrvat^ko 
kraljevstro o to Tiijeme (1473. — 1474.). — Kralj Matijai osvojio Sabac i oienio se napaljskom kraljevnom 
Beatricom (1475. — 1476). — Rat s carem Fndrikom III. (1477); pogadjanje o mirn s Tarcima {1478.); ko- 
Da£ni mir ■ ieikim kraljem Vladislavom (21. srpnja 1479). — Odnosi prema MIetcima i borba za Krk 
(1479.— 1480.) ; ratOTi a Tarcima u Bosni i Srbiji (1480.). — Sabor I obdi kraljevski and a Zagrebu (30. aijednja 
do oiujka 1481.). — Odnosi prema aultanu Bajazita II.; pad Hercegovine (1483.); pobjeda Hrvata nad Tar- 
cima na brodu Zrinskoga na Uui (29. i 30. listopada 1483); petgodiSnje primirje s Tarcima (1483.). — Osndna 
borba s carcm Fridrikom III. (1484. — 1490.) ; MatijaS prema MIetcima i ostalim talijanskim driavama. — 
BanoTanje MatijaSa Gcreba u Hrvatakoj (1483.— 1489.). — Kralj MatijaS i sin njegoT Ivanil Konrin (1473.— I490.)> 

— Smrt kraija MkUjaia (6. travoja 1490.). 




Krau MatijaS I Beatrica. 

(NtdglaTnica s Korvinova misaU u BruBclju). 



MATIJAS KORVIN (HUNJADOVIC). 

(1458.— 1490.). 




L zbor i prva grodina vladanja (1458.); propast Srblje 

"^^ (1459.). Neodekivana smrt kralja Ladislava Postuma (23, stude- 

!;^. noga 1457.) obustavila je u tren krvave borbe, koje su potonjih 

mjeseci bjesnile izmedju dvorske slranke i Hunjadovaca tako u 

Ugarskoj kao i u Hrvatskoj. Vodje dvorske stranke, naime pre- 

lati i baruni, kojima bijaSe pokojni kralj na polazku svome u Austriju 

i Ce§ku povjerio driavnu upravu, razasla§e ve6 27. studenoga pisma iz 

Budima na sve strane, javljajuci >s neizmjernom boll, i ne bez suza< 

(ingenti cum dolore, nee sine lacrymis) smrt kralja i gospodara svoga. 

Bijahu tu na okupu ostrogonski nadbiskup i kardinal Dionizije Se6, 

jegarski bskup Ladislav, gjurski Augustin, vacki VincenMje i bosanski 

Pavao; od svjeiovnih velikaSa pilatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvode 

Nikola Iloiki i Ivan Rozgon, magistar pokladnika Ivan Perenj, magistar 

kraljevskoga dvora Mihalj Orsag, Ivan Marcali, Simon Cudar i drugi. 

Tri dana poslije, dne I. prosinca, razposla^e vec pozive, kojima sazvaSe 

izborni sabor. Sabor ce se sastati u PeSti na samu novu godinu 1458., 

te <5e se na njemu birati novi kralj (»pro electione novi regist). 

No tko da bude novi kralj? Laiislav Postumus, vladar Austrije, 
Ugarske i Hrvatske, kao i zemalja ieike krune, umro je joS u mlade- 
naikoj dobi, a s njim je izumrla ona muika loza Habsburga, koja se bijaSe s Albrechtom 
Austrijskim uzpela na prijestolje pomenutih kraljevina. Preiivjele su doduSe Ladislava 



4 matijaS korvin (1458 — 1490.). 

# 

dvije sestre: Ana, udata za saskoga vojvodu Vilima, i Elizabeta, udata za Kazimira IV., 
kralja poljadkoga iz porodice Jagelovida. Ali ni na saskoga vojvodu, ni na poljskoga 
kralja nije tada nitko pravo ni pomiSIjao. Od blizih muzkih rodjaka pokojnoga kralja 
bio je najznamenitiji njemacki kralj i car Fridrik III., koji je jo§ svedjer drzao krunu 
sv. Stjepana i viSe gradova u Ugarskoj, i kojega je smrcu drugosinovca njegova zapala 
Austrija s gradom Bedom. K tomu je kralj Fridrik vec od prije poznavao gotovo sve 
znamenitije velikaSe ugarske i hrvatske, paCe je medju njima imao o^itih i tajnih pri- 
vrzenika, od kojih su neki posjedovali imanja i gradove u zemljama Habsburgovaca. 
Syakako je Fridriku bio odan 6eski kapetan Ivan Jiskra od Brandisa; nadalje su k njemu 
naginjali neki knezovi Frankapani, narofiito oni, koji su imali zene iz habsburzkih zemalja; 
napokon je mogao o^ekivati, makar neizravno, podpore od velikoga vojvode humskoga 
Stjepana Vukdica, kojemu bijaSe pred desetak godina podijelio 6ast hercega. Ali Fri- 
drika III. bijale smrt kralja Ladislava zatekla u vrlo nezgodno vrijeme, ba§ kad se je 
borio, da oblada ba§tinom iza celjskih knezova. Radi le ba§tine zavadio se i s kapetanom 
Ivanom Vitovcem, tadanjim banom kraljevine Slav^Onije, kao i s Katarinom, udovom 
posljednjega celjskoga kneza Ulrika. Tako nije u prvi kraj Fridriku III. dostajalo ni 
vremena, ni sredstava, da se natje^e za izpraznjeno prijestolje u Ugarskoj i Hrvatskoj 
jer je imao pune ruke posla u svojim nasljednim zemljama. 

Medjutim da se je Fridrik i stao takmiti za krunu sv, Stjepana, tezko da bi cilj 
svoj poluSio. Pretezita 6est ugarskoga plemstva, osoblto nizega, zacala se strana vladara, 
vec je zivo zelila, da se proglasi kraljem koji domaci velikaS, i da se prekine svaka 
sveza s Austrijom i 6e§kim zemljama. Tu su zelju podupirali i najodlicniji velikasi, koji 
su se nadali, da bi njih mogao zapasti kraljevski vijenac. Prvi je tu bio palatin Ladislav 
Gorjanski, sin slavnoga otca i djeda, a po majci svojoj Ani, kneginji celjskoj, u svojti 
kraljima Sigismundu, Albrechtu i Ladislavu Postumu. K tomu je Ladislav Gorjanski imao 
prostranih posjedovanja u Slavoniji i Ugarskoj, a po supruzi svojoj Aleksandrini doSao 
je u svojtu s hercezima od TjeSina. Za palatinom nije zaostajao ni drugi velikas sla- 
vonski, silni i bogati Nikola Ilocki (Fristacki). On je u taj das bio vojvoda erdeljski, ban 
maCvanski, i ban slavonski uz Jana Vitovca. Suvi§e bija§e se proslavio u ratovima s Tur- 
cima, vojujudi kroz dvadeset godina i vi§e uz Ivana Hunj'ada, tako da su ga mnogi i 
smatrali .b^stinikom njegove misije. Napokon je Nikola Ilocki mogao ocekivati pomoci 
i od 6e§koga gubernatora Jurja Podjebradskoga, jer je njegova kci (Jeronima) jos od 
god. 1455. biia zarucena s guberiiatorovim sinom Henrikom. 

Ali sve strane i domace takmace pretekli su privrzenici porodice Hunjada, radeci 
da. se na prijestolje uzvisi Matijas Korvin, sin slavnoga Ivana Hunjada, a mladji brat 
npsrecnoga Ladislava, Na 6elu taj stranci stajase sama mati Matijaseva, po imenu Eli- 
zabeta, a uz nju vodio je stranku brat njezin Mihajlo Silagji. Treci u tom kolu bio je 
umni biskup velikovaradinski, lyan vitez od Sredne, nekad desna ruka gubernatorova, a 
nedavno mu6enik i suzanj, koji je svoju privrzenost Hunjadima malo ne glavom platio. 
Majka Elizabeta raz&jpala svoje blago, Mihajlo Silagji skupljao vojsku i privrzenike na 
sve strane, a biskup Ivan Vitez pohitao u Prag, ne bi li u Jurja Podjebradskoga izradio, 
da se MatijaS- Hunjadovic oslobodi suzanjstva. MatijaS naime, zarobljen od pokojnoga 
kralja Ladislava Postuma, bijaSe doveden u Prag ba§ onaj dan, kad je ondje izdahnuo 
kralj Ladislav. Biskup Ivan Vitez stigao u Prag vec 13. prosinca 1457. Tu nije vi§e 
Matija§a zatekao u suzanjstvu, nego slobodna. Ceski gubernator Juraj Podjebradski bija§e 
naime namah sutradan po smrti kralja Lidislava zarobljenoga Matija§a pustio na slobodu, 
primio ga u Svoj vlastiti dom, te ga nekoliko dana zatim zaruiio sa sv6jom devet- 
godiSnjom kderju Katarinom (Kunhutom, Kunigundom). Umhi Juraj poznavao je dobro 
prilike u Ugarskoj, pak j0 valjano slutio, da bi suznja Matijasa lako moglo zapasti 
prijestolje ugarsko i hrvatske. Biskupu Ivanu Vitezu bija§e s toga jedina zadaca, da 



I 



JZBOR I PRVA 60DINA VLADANJA (1458.); PROPAST 3RBIJK (1459.). f 

svojim savjetom pomaze mladoga MatijaSa, kad je dalje ugovarao s bududim tastom 
svojim. MatijaS obeca Jurju, da de s njim i njegovim sinovima utanaditi vjeiiti savez, i 
povrh toga platiti mu u ime nagrade nekih 50 000 do 60 000 zlatnih forinti; nasuprbt 
obreie njemu ceSki gubernator, da 6e svom snagom poraditi njemu u prilog, a narodito 
de nastojati, da mu ne smeta Nikola Ilodki. 

Dok se je sve to zgadjalo u Pragu, nije ni Mihajlo Silagji, tada ban madvanski i 
kapetan Beograda, stajao skrStenih ruku. Ujak i majka radili su neumorno, da MatijaSu 
osiguraju vecinu na izbornom saboru. Pri tome pomagao ih je gorljivo i rodjak njihov, 
Toma Sekelj od sv. Jurja, tada prior vranski i gospodar brojnih imanja u hrvalskom 
kraljevstvu. Da li se je jo§ koji velikaS slavonski ili hrvatski pridruzio njiliovoj stranci, 
nije poznato; vjerojatno je, da se je knez Stjepan Frankapan, nekad pouzdanik guber- 
natora Ivana Hunjada, priklonio sinu njegovu. No za to je palatin Ladislav Gorjanski 
ba§ u hrvatskom kraljevstvu imao mnogo privrzenika, od kojih se narodito spominju 
zupan varazdinski Benedikt Turoc, i Hening Cernin, gospodar Susjedgrada. Palatinu se 
pridruzio i Nikola Ilo6ki, a bez dvojbe i neki Frankapani, kao knez Martin i drugi. Sla- 
vonski ban Jan Vitovec kao da nije mario ni za jednu stranku, nego je upotrebio zgodu, 
da razmakne svoju neposrednu vlast 

U to je svanuo 1, sijeCanj 1458., dan odredjen, da se sastane izborni sabor u PeSti. 
Nallo se na okupu neSto prelata i magnata, vecinom clanova stare dvorske stranke, 
medju njima nadbiskup ostrogonski Dionizije Set, palatin Ladislav Gorjanski, ban i 
vojvoda Nikola Ilo6ki; ali saborovanje ne zapode, jer se ne bijaSe jo§ sabralo nize 
piemstvo. A i Miliajla Silagja jo§ ne bi; taj se je s brojnim nizim plemstvom i s nekih 
15.000 dobro orazanih vojnika polagano iz jugoiztodnih krajeva priblizavao gradovima 
Pe§ti i Budimu. Sile njegove prepao se palatin Ladislav Gorjanski, pak se stao s njime 
pogadjati. Dne 12. sijednja 1458. boravi palatin Ladislav Gorjanski sa suprugom svojom 
Aleksandrinom u Segedinu, kamo bijahu stigli Elizabeta Hunjadovka i brat joj Mihajlo 
Silagji sa svojim brojnim privrzenicima. Tu ugovara palatin u ime svoje stranke sa 
svojim dosadanjim protivnicima. Utanaden bi mir i podpuna sloga izmedju obiju stranaka; 
u palatinovu stranku ubraja se takodjer vojvoda i ban Nikola Ilodki, zatim biskup pe- 
duvski Nikola, magistar kraljevskoga dvora Pavao Banic od Lendave, napokon neki sla- 
vonski velikaSi, kao Hening Cernin od Susjedgrada, varazdinski 2^upan Benedikt Turoc i 
drugi (Nicolaus et Georgius Pethew de Gerse, Ladislaus Bwzlaij de Gergellaka, Jodocus 
in Weghles residens, Stephanus filius Pose de Zeer, Petrus Korlath in Saskw). Palatin 
obeca u ime svoje i svojih sumiSljenika, da ce svom snagom poraditi, kako bi Matiju 
oslobodili suzanjstva, te mu pomogli do prijestolja; s toga de se svima silama oprijeti 
svakomu, bio on domaci ili tudjinac, koji bi hlio drugoga izabrati za kralja. Nasuprot 
oditovaSe udova Elizabeta i brat joj Mihajlo Silagji, da opraStaju i zaboravljaju palatinu 
i njegovim Ijudima sve njima nanesene uvrede i progonstva, i da se ne de nikad nikomu 
osvetiti za smrt Ladislava Hunjada. SuviSe obreko§e svojom krScanskom vjerom i po- 
kenjem, da de mladi MatijaS uzeti za zenu palatinovu kcer Anu, da de palatina i nje- 
govu suprugu po§tivati kao svoje roditelje, te da de svome bududemu tastu ostaviti i 
dalje palatinsku dast, tvrdju u Budimu i sve ostale sluibe i posjedovanja, koja je dosad 
driao. Palatin Ladislav Gorjanski i supruga mu Aleksandrina, zatim Elizabeta Hunja- 
dovka i Mihajlo Silagji prisego§e na sveto evangjelje, da de utanadeni ugovor vjerno 
izpunjavati; jednako se zavjeriSe, da ce tu prisegu, dim se zgoda nadade, obnoviti i pred 
papinskim poslanikom Ivanom Carvajalom i pred ostrogonskim nadbiskupom Dionizijem. 
MatijaS, kad bude izabran, ne de preuzeti kormilo driavno tako dugo, dok se ne oicni 
kcerju palatinovom. 

Nekoliko dana iza utanadena ugovora, 20. sijednja, stigao je Mihajlo Silagji 
s vojskom svojom u Pe§tu i Budim. Velika dest velikaSa, poglavito privrienici prcdjaSnjc 



6 matijaS korvin (1458.— 1490.)- 

# 
dvorske stranke, sklonili se na to u budimsku tvrdju, dok je Silagji s nizim plemstvom 
i vojnicima stajao u Pesti. Palatin Ladislav Gorjanski bija§e u to doznao, da se je 
mladi MatijaS vec zarucio s kcerju ceSkoga gubernatora, pak sluteci, da mu kci Ana 
ne ce postati ugarska kraljica, odustao od utanacena ugovora u Segedinu. I drugi neki 
velikaSi nijesu htjeli znati ni za Matija§a, ni za ujca njegova Silagja, kojega su stall 
bijediti, da je skupio vojsku jedino za to, da se sam zadobavi prijestolja. Nize plemstvo 
opet u PeSti teiko je izgledalo das, da MatijaSa proglasi za kralja. Silagji se poboja, da 
bi moglo doci do razkola, pak posla glasnike svoje k velika§ima i nizemu plemstvu 
s o6itovanjem, da sam ni ne sniva o kraljevskoj iasti, jer je nije dostojan. Vojsku je 
sobom doveo, da zaStiti sebe i 6ast kraljevstva. A ta cast trazi, da se na prijestolje 
uzvisi domaci sin. Ako se to zbude, ne ce on svoje vojske razpustiti, dok ne povrati 
kraljevstvu svetu krunu i otete mu oblasti. 

Dok je narod, kojega se u PeSti skupilo do 40.000 du§a, s najvecim odu§evljenjem 
prihvatio izjavu Silagjijevu, te stao vapiti, da se mladi Matija§ proglasi za kralja: mnogi 
su prelati i baruni jo§ uvijek oklijevali, da se odazovu narodnoj zelji. Ta bilo ih je, koji 
se bijahu prosle godine tezko ogrijeSili o porodicu Hunjadovu, te su se sada bojali 
osvete. To prinudi Silagja, le on dodje 22. sijecnja medju velikaSe, gdje no ocitova, da 
se ni on, ni necak njegov ne ce nikad nikomu osvecivati za ono, §to se je dogodilo 
Ladislavu Hunjadu. SuviSe je Silagji nastojao, da skloni gospodu, da se priklone Matija§u, 
kojega je otac toliko slavnih pobjeda odrzao nad Turcima, a nije drugo dodekao, nego 
najcrnju nezahvalnost. Napokon je obecao, da ce svakomu, koji to zatrazi, izdati slo- 
bodni list, kojim ce se u ime svoje i svoga necaka zavjeriti, da ne ce nikomu ni§ta na 
zao U(5initi za dosad nanesene uvrede i zla. Silagja pomagali su papinski legat Ivan 
Carvajal i oslrogonski nadbiskup Dionizije Se6, kojima je po§lo za rukom, te su slozili 
do sad zavadjene prelate i barune, tako da su svi zajedno 23. sijednja prisustvovali 
svetoj misi, koju je papinski legat sluzio, a onda su proslavili svoju slogu i sporazumak 
veselom pijankom. 

Dne 24. sijednja 1458. pristupilo se izboru. Prelati i baruni vijecali u tvrdji bu- 
dimskoj, dok je niie plemstvo izdekivalo konac vijecanja na Rako^kom polju kod Pe§te. 
Mnogo naroda zgrnulo se i na smrznutom Dunavu izpod Budima. Dogovaranja otegla se 
tako, da je narod bio vec nestrpljiv, te je svaki c!:as klicao u slavu buducemu kralju 
MatijaSu. Tek pod veder izjaviSe prelati i baruni nizemu plemstvu, kako je njihova jedno- 
du§na zelja i predlog (pronis atque concordibus votis), da se MatijaS, sin Ivana Hunjada, 
proglasi za kralja. Plemstvo je, naravno, odu§evljeno prihvatilo predlog, te Matijasa izkli- 
calo za svoga vladara, a uz plemstvo pristao i ostali brojni narod, pjevajuci pjesme 
radostnice i slavospjeve. Teklici razbjegli se na sve strane, da i u najudaljenije krajeve 
Sto prije donesu radostne glase. Pace i sam Mihajlo Silagji, kojega je sabor istom pri- 
godom izabrao za gubernatora na pet godina, pozurio se je, da brojnim listovima objavi 
izbor svoga sestrica. Neka se raduju svi narodi u zemlji, §to je Ugarska s Hrvatskom 
sloznim izborom dobila novoga kralja, a domacega sina* 



* Vrijedno je iztaknnti, da imade u hrvatskom narodu i sad jo§ narodna pjesma, koja pjeva o izboru 
mladoga MatijaSa za kralja. Pjesma se pjeva u hrvatskom primorju a zabiljeiio ju je Fran Mikul 6\6, poznati 
8abira6 narodnoga blaga. Stampana je pak pjesma u velikom zborniku: »Hrvatske narodne pjesmet (knjiga I., 
Btr. 337. — 338.), koju izdaje >Matica Hrvatskac. Evo pjesme: 

Knjigu piSu bndimska gospoda Da koga te kraljem uainiti, 

I Salju ju vojevodi Janku : Zai se oni pogodit ne mora, 

»Neka da znaS, vojevoda Janko ! Koga ote kraljen udelati; 

Zovu tebe budimska gospoda, A ne zimlji sobon nijednoga, 

Da ti gredeS u Budin na vide. Zai se dica u vide ne Saljut. 

Ote Tidat bndimska gospoda, Knjigu Stije vojevoda Janko. 



IZBOR I PRVA GODINA VLADANJA (1458.); PROPAST SRBIJE (1459). 



Staleii, sabrani u Budimu i Pesti, proglasili su doduSe jednoduSno MatijaSa Kor- 
vina za kralja, ali ina^e nijesu niSta uradili, da mu utru put za srecno i slavno vladanje. 
PaSe dlanci loga sabora (njih 15), koje je Mihajlo Silagji na sam dan izbora morao po- 
tvrditi u ime svoje i svoga sestrica, radili su viSe, da oslabe kraljevsku vlast, nego da 
ju podignu. Kralj neka vodi rat i brani drzavu od svojih dohodaka (de proventibus suis 
regalibus), te ne smije, ma ni u skrajnjoj nuzdi, nametati plemstvu i njegovim podani- 
cima ma kakav porez (aliquam taxam seu solutionem pecuniarum). Jedino u velikoj po- 
trebi smije pozvati prelate i barune, da mu priteku u pomod sa svojim banderijima, a 
kad sve to ne bi dostajalo, onda tek moze podici na oruzje ditavo plemstvo i sve po- 
sjednike na obcu vojnu. Jo§ bi zaklju6eno, da se nikakve duhovne ni svjetovne dasti ne 
smiju razdavati strancima; da se sva imanja, ugrabljena posljednjih triju godina, moraju 
vratiti prijaSnjim vlastnicima; da se drzavni sabor mora svake godine sazvati u Pe§tu 
za Duhove; napokon da se svi kraljevski gradovi i ogradjene varo§i imaju predati gu- 
beinatoru Mihajlu Silagju. 

Izborni sabor bija^e jo§ izabrao dva poslanstva: jedno ce poci kralju i caru Fri- 
driku III., da trazi od njega krunu sv. Stjepana; a drugo 6e poci k deSkomu gubernatoru 
Jurju Podjebradskomu, te milom ili silom dovesti izabranoga kralja Matija^a u Ugarsku. 
Medjutim ceSkoga gubernatora nije trebalo tek siliti, da odpusti svoga bududega zeta. 
Juraj Podjebradski dojavio po svojim poslanicima, da 6e do 5. velja^e sam sved:ano do- 
vesti Matijasa do medja^noga grada Straznica, te ga ondje predati ugarskim poslanicima. 
Podjedno je Juraj pozvao Ivana Jiskru od Brandisa, da se i on pokloni tom prigodom 
svomu novomu vladaru. Na ureieni dan gubernator Juraj Podjebradski zaista dodje s Ma- 
tijalem i nekim deSkim velikaSima u Straznice; jednako stigoSe onamo i ugarski posla- 
nici, na celu im Mihajlo Silagji i Ivan Vitez, a uz njih i majka kraljeva Elizabeta. Dne 
9. veljade 1458. bi§e tu obnovljena i utvrdjena utanadenja izmedju kralja MatijaSa i 



Kada ja je jnnak proiiUo, 
Na dobra je konja nzjahao, 
Ide trded ka Budima grada, 
Za njim tr£i dite Matijala : 
»Fo£ekaj me, moj raili babajko !c 
A njemn se s manjio ne moga^e, 
Ved po(eka dite Matijasa 
I Trie ga preda se oa konja. 
Kad je priSal kod Bddima grada, 
Govore ma badimska goipoda: 
>Bora tebi, vojevoda Janko! 
Nismo li ti mladi govorili. 
Da K dica a vi(fe ne iaijo ?< 

Vide Cine badimska gospoda, 
Da it itat kranom a risina, 
Pa na koga zlata kruna pade, 
Da te njrga kraljen uiiniti. 
Itili sa kranom a TJiino. 



Krana se je i rila i vila, 

I pala je na JaokoTa staa, 

Na JankoTa sina NfatijaSi. 

Karaha ga budimska gospoda ; 

Razsrdi se Tojevoda Janko 

I udari dite Matijaia. 

Kako ga je lasno odario, 

Crna ga je krrca zaiijala; 

Zat?ori ga a kuia yisoko. 

Pa itaja kranu a visina, 

Kruna 8e je i vila i vila, 

Ooa pade na kala Yisoka, 

A kros kala na Jankova sina. 

Na JankoTa s<na MatijaSa. 

A gorore budimsika gospoda : 

aTroja j' srida, rojevoda Janko ! 

I tTOJega sina Matijaia ; 

Nek ma bade krnna i kraljestroc. 



I 



Ma da je pjesma mnogo toga pobrkala, imade ipak a njo) nekih momeoata, koji se podadaraja s po- 
TJestrsim dinjeaicama. Pjesma znade za >Ti(fe< a Badima, zatim da je Matijai bin idite«, nadalje da sa se 
badimska gospoda opiraia njegova izbora, kao i to, da je bo zatroren »a kuli visokojc. Potonje je jaroaCno 
rcminiscencija na njegovo suinjeranje a Be(a i Praga No najsan raliiviie je, Uo pjesma ittiie, kak > se je Ma- 
tijai sve pored oporbe badimske gospode po nrkoj viioj Toiji popeo na prijettolje. Ta se ogleda suviemeno 
miSIjcnje njrgove dob«. Papa Kalikst III. pile kralja MatijaSa 15. oiujka 1458. pismo, u kojeiu se oiobito raduje 
njegoTU izbora za kralja, pak onda kale: aillaxit tandem felkissimos dies, qao te divina pi eta te regem 
Hangarie eirctum esse percepimus, domamqae taam exiltttam, qaod fatarum et predixeramas et credrbamas, 
deamqoe, pro qao toUque christianitate bone memorie genitor teas tarn gloriose strenBcq^e decertavit, mi a ime 
pattaram, at domos taa calamitatibas offascaretar*. (Theiner, Moa. Hung. IL p. Jl')* 



S MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

ie§koga gubernatora, le je mladi kralj ponovo obecao Jurju, da 6e mu uzeti kcer Kata- 
rinu za zenu. Majka i ujak kraljev protivili su se doduge donekle, da potvrde svojim 
peCatima taj ugovor, jer se bijahu prisegom obvezali palatinu Ladislavu Gorjanskomu, 
da ce se Matija§ vjen^ati s palatinovom kcerju Anom; ali mladi kralj ne htjede pogaziti 
zadatu rijec svoju, i tako morado§e popustiti ja^oj volji njegovoj. 

Dne 14. veljace u§ao je mladi, tek osamnaestgodignji kralj MatijaS Korvin svefano 
u grad Budim. Cimsu dnevi veselja i slavlja minuli, zaokupile su ga tezke brige i po- 
slovi. Drzava mu je bila gotovo odasvud okruzena od neprijatelja i takmaca, koji su 
vrebali na prvu zgodu, da se na nj obore. A nutarnje prilike u drzavi bile su §to ne- 
povoljnije, tako da je kraljevstvo bilo nalik »na haljinu, raztrganu na komade, na izra- 
njeno tijelo ili na razvaljenu zgradu*. U prvi kraj oslanjao se je kralj na svoga ujaka, 
na izabranoga gubernatora Mihajla Silagja, koji bijase jo§ 30. sijecnja pismorn iz Budima 
javio slavonskomu banu Janu Vitovcu, da je >preuzeo u svoje ruke sve slobodne kra- 
Ijevske gradove*, te je podjedno banu zapovjedio, da stiti i brani prava i slobostine 
obdine Gradca kod Zagreba. Dne 20. veljace piSe sam kralj Matija otvoreno pismo iz 
Budima svomu rodjaku, vranskomu prioru Tomi Sekelju, zatim slavonskomu banu Janu 
Vitovcu, javljajudi njima, da je svu vlast predao svome ujaku Mihalju Silagju, od staleza 
izabranomu gubernatoru. I zaista je gubernator kroz nekoliko dana vrsio povjerenu mu 
vlast. Jo§ 2. ozujka izdaje dva naloga slavonskomu banu Janu Vitovcu od Grebengrada; 
jednim mu zapovijeda, da stane na put zulumu vara^dinskoga zupana Benedikta Turoca, 
koji bijaSe pocinio nasilja plemickoj porodici (potonjim Bedekovicima) u Komoru; drugim 
mu povjerava, da rijesi spor izmedju Ivana Vragovida od MaruSevca i obudovljele kne- 
ginje Katarine Celjske radi nekih zemalja u okolisu Vinice. Razmiricu neka dokraj£i ban 
u skupstini varazdinske i zagrebadke zupanije, a ne varazdinski zupan Benedikt Turoc, 
za kojega se sumnja, da bi mogao biti pristran u prilog udovici Katarini. 

Medjutim za malo dana kao da je nestalo pravoga sklada izmedju sestrica i ujca. 
Mladi, osamnaestgodi§nji kralj tezko je podnosio skrbnictvo gubernatora, koji je bio 
vrstan junak, ali slab upravitelj. Mozda je pretegnulo i utjecanje umnoga biskupa veliko- 
varadinskoga Ivana Viteza od Sredne, koji je nekad bio glavni savjetnik Ivana Hunjada. 
Ne znamo, §ta se je sve zbivalo na kraljevu dvoru; samo je poznato, da je gubernator 
Mihajlo Silagji u polovici ozujka ostavio Budim, te posao u juzne krajeve prema Beo- 
gradu. Kao kapetanu toga grada bilo mu je onamo pohitati i poradi dogadjaja u de- 
spotskoj porodici Brankovica i poradi provala turskih u Srbiju. 

Sada preuze drzavno kormilo mladi kralj Matija§ sam. Jos 8. ozujka zapovijeda iz 
Budima svome rodjaku, vranskomu prioru Tomi Sekelju, neka ne dira u kraljevsku slo- 
bodnu obdinu Gradac kod Zagreba, jer je kralj povjerio slavonskomu banu Janu Vitovcu 
od Grebena, da preuzme u svoje ruke sve kraljevske gradove i varo§i u banovini sla- 
vonskoj. Radije neka se pobrine, da izvrSi ono, §to mu je kralj povjerio, da naime Za- 
jedno s redenim banom Janom Vitovcem spremi cete, s kojima ce pokoriti gradove i 
gospo§tije u kraljevinama Dalmaciji i Hrvatskoj (sed ea, ad que cum eodem Jan Bythowecz 
pro recuperacione castrorum et dominiorum predictorum regnorum nostrorum Dalmacie 
et Croacie existitis deputati, fideliter usque ad effectum finem prosequi debeatis). Kako 
u pomenutim kraljevinama nakon smrti Ulrika Celjskoga (9. studenoga 1456) nije bilo 
bana, pojagmili se za kraljevskim gradovima ne samo domaci hrvatski knezovi Kurja- 
kovici i Frankapani, nego i susjedi hrvatski: Mletci, bosanski kralj Stjepan Toma, i 
herceg Stjepan Yukdic. Za Ostrovicu otimali se Kurjakovidi i Frankapani, a za Knin 
bosanski kralj. Potonji udarao je i na gradove nedorasHH sinova Franka i Petra Talovca, 
na Sinj u Cetini, na Cadvinu u Posu§ju, na Petrovac u Petrovom polju i na Klis kod 
Spljeta. S bosanskim kraljem natjecao se herceg Stjepan Vukdic, a oba kao da de nad- 
mudriti mletadka obdina. Kraljevski kastelani u pojedinim gradovima, kao Juraj Ver u 



IZBOR I PRVA GODINA VLADANJA (1458-); PROPAST SRBIJE (1459) 9 

SInju i Pavao KiS u Klisu, malaksali vec branedi se od nemilih susjeda. Dne 8. ozujka 1458. 
piSu Dubrovdani prelatima i barunima Ungarije: tDo§Io^ nam je do znanja sa vi§e strana, 
kako su poStovani muzevi Ver Juraj i Kis Pavao, kastelani u Sinju i Klisu, izlozeni 



fee tlcctiottc bdi comitismatljidn regent. 





^mafitper^rim^cxrelatib^rauwotltftoli^gifilii 
^iflai in regnu bugiiric \et\\t:mv\t09ptx\mnix,mzp' 
me out illos qui'cioe regi co\mi& labifTdi pfiiaferaf nc 
ccccu vlto2C0 cjfiiri fanguiiiia ipfi^ comitis labillai to 
auibi^eo aiofms irifurgcre : ac incepf I fine a& optam 
)bucere vmbicti befiberare vibebat.i06 1 facru fuiikvSi^ cat 
poucbi9 regni reb^.^q^ eligebo re^ennbicta per tott) regiiu ^ 

StRANICA IZ KRONIKK IvANA Tur5aNSK0GA. 

Ugartka krontka (Chronica Hangaroram), koja je a doba kralja Matijaia napisao Ivao Torianski (Joannes de 
Thwrocz), itampana bi 1488. n Brnn, i iste godine a Angsbnrga, Slika naia prikasaje jedna stranico ii poto- 
njega izdanja, gdje se govori o izbora Matijaia Hnnjadovida za kralja. Cita ae: |De electione d(omi)ni eomitia 
Matbie in regem. Cam But(em) peregrinii ex relat<b(at) fama obit(us) ipsi(as) regis Ladiilai to regnD([n) Han- 
garie Tcnit, maltos c(on)tristauit, maxime aat(em) illos, qai eide(m) regi comitis L«dislai p(er)sa*sera(n)t nece(in), 
ca(n)) altores effasi sanguinis ipsi(at) comitis Ladislai eo anidi(as), eo a(n)i(m)osiuB insargere, ac incepta(m) 
fine(m) ad optatu(m) p(er)ducere Tindictam desiderare Tideba(n)t. Q('ao)d et factu(m) faisset, d p(ro) co(m)* 
pone(n)dis regni reb(aB), p(ro)q(ae) elige(a)do rege, indicts per lota(m) regnn(m) Ha(n) .... 



razli6itim pogiblima, i kako ih mnoge vlasti, koje za sada ne mislimo imenovati, nepre- 
kidno budi prijetnjama, budi oditim ratom nastoje skloniti, da se odmetnu od kraljevstva, 
te redene gradove i druge trgove, koje drie, predadu pomenutim vlastima. Kako dujemo, 



10 matijaS KORViN (1458.— 1490 ). 

# 

Ver Juraj i Ki§ Pavao kolebaju, i nije daleko do predaje (ipsos autem Ver Georgium 
et Chis Paulum titubare, ut audimus, a deditione non longe abesse). 

Prva briga kralja Matijasa bila je dakle, da obnovi kraljevsku vlast u Hrvatskoj i 
preostaloj Dalmaciji, te da stane na put bosanskomu kralju Stjepanu Tomi, hercegu 
Stjepanu Vukcicu, a i mletackoj obcini, koji su se svi otimali za baniju hrvatsku i po- 
jedine gradove u 'zemlji. Ban slavonski Jan Vitovec i prior Toma Sekelj zaista su se na 
to spremali, da ugode kraljevoj zapovijedi. Dne 23. i 26. travnja javlja Petar Thomasius, 
mletacki poslanik u Budimu, kako ce prior vranski i ban Jan Vitovec po odluci kra- 
ljevoj (de consensu et deliberatione . . . regis) s vojskom poci u Hrvatsku (ad partes 
Croatie), a na to mletacka obcina poziva svoga poslanika, neka izradi u kralja, da 
zgodnim nacinom naredi svojim kapetanima, neka ne ^ine nikakve stete podanicima i 
mjestima mletackima u Dalmaciji. Medjutim Toma Sekelj i Jan Vitovec zavadiSe se u 
o6\ polazka svoga na jug. Mletacki poslanik javlja 13. svibnja 1458. iz Budima, da je 
prior Toma Sekelj 6. svibnja sa 50 konjanika stigao u Budim; razlog dolazku ne znade 
se, ali se glasa, da je nastala razmirica izmedju njega i bana, jer svaki od njih hoce da 
bude nad drugim (per riputarse ognun di se magior del altro). Opreka izmedju bana i 
priora bila je zestoka, jer 17. svibnja pi§e Petar Thomasius, da je dan prije (16. svibnja) 
kralj Matija§ sa svima barunima, koji su uza nj boravili, odjasio iz Budima u Stolni 
Biograd, te da ce ondje vise dana boraviti. Javlja jo§, kako je kralj zapovjedio banu 
Janu Vitovcu, da pustivsi sve na stranu s mjesta preda nj dodje (che omnibus remotis 
se debi conferir li alui). Kralj Matija§ ostao je u Stolnom Biogradu viSe dana, te je Za- 
jedno sa svojim barunima i papinskim legatom Ivanom Carvajalom radio o tome, da 
vranskoga priora izmiri s banom slavonskim. Uz bana Jana Vitovca na§li se u Stolnom 
Biogradu brojni velikasi i plemici iz Slavonije (universi nobiles regni nostri Sclauonie), 
koji su torn zgodom zamolili kralja, da im potvrdi privilegij kralja Ladislava Postuma 
od god. 1457. o na6inu pobiranja kunovine u kraljevini Slavoniji. Matija§ je s privolom 
nazodnih prelata i baruna na drugi dan Duhova, 22. svibnja, zaista potvrdio zamoljeni 
privilegij, a na to se je vratio opet u Budim, posto mu je jamacno bilo po§lo za rukom, 
da nagodi vranskoga priora s banom Vitovcem. Vec 27. svibnja nalaze kralj iz Budima 
banu Vitovcu, da uredi medje slobodne obcine na Gradcu kod Zagreba, koje bijahu za 
predjasnjih smutnja za vladanja knezova Celjskih pomrsene; a 16. lipnja izdaje pomenu- 
tomu banu povelju, kojom mu za vjerne sluzbe od izbora svoga do onoga dana dariva 
»grad Krapinu, zemljiSte razvaljenoga grada Vrbovca, kao i Novi grad nasuprot gradu 
Krapini* (castrum Krappina, possessiones destructi castri Vrbowcz nee non Novum castrum 
ex opposite castri Crappina). Nema medjutim sigurnih vijesti, da li su ban i prior po- 
slije zaista poSli u Hrvatsku. Izvjestno je samo, da je grad Knin vec u srpnju 1458. bio 
u vlasti kraljevoj. Dne 22. kolovoza 1458. stoluje >v Sinji« knez Vladislav s Talovca, 
knez cetinski i kli§ki i vece, sin Franka bana (Talovca), te u ime brace svoje Miklu§a 
i Ferenca, kao i knezova Ivani§a i Stjepaua, sinova bana Petra (Talovca), daje crkvi 
sv. Marije pod Sinjem kmeta u Godarcih, po imenu Borcika Kraljica. Nema sumnje, da 
je i knez Vladislav Talovac sa svojom bracom i bratu^edima priznao vlast kralja Ma- 
tijasa, koji je onda iz Sinja odazvao kraljevskoga kastelana, te ostavio Talovcima 
njihovu baltinu. Upravu pak Hrvatske i Dalmacije povjerio je MatijaS jos one godine 
Pavlu Spiran^icu i Petru Zobu, koji se vec na po6etku slijedece godine 1459. spominju 
kao bani Dalmacije i Hrvatske. Njih je zamjenjivao u Kninu banovac Mihajlo Zivkovid, 
gospodar grada Prozora u zupi Vrhriki (Vrliki). 

Kralj se Matija§ bijage pozurio, da uredi prilike u hrvatskom kraljevstvu, pak da 
se onda obori na protivnike svoje u Ugarskoj i Slavoniji. Mnogi naime velika§i, premda 
bijahu privoljeli na izbor kralja Matija§a, ne htjedo§e poslije da mu se pokore. Na celu 
njima stajaSe gordi knez Nikola IloCki. Jo§ 15. ozujka tuzi se MatijaS svome buducemu 



IZBOR I PRVA 60DINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBIJE (1459.). It 

tastu, tada ved (od 2. oiujka) Celkomu kralju Jurju Podjebradskomu, kako se erdeljski 
vojvoda Nikola Ilo^ki uza sve opomene i sve6ane pozive, paSe i pored sigurnoga pisma 
svedjer krati, da preda nj dodje, trazeci svedjer nove razloge za odgadjanje. Mozda je 
deSki kralj posredovao, te se je ponosni knez svomu kralju poklonio, jer kad su zatim 
7. svibnja u Pragu krunili Jurja Podjebradskoga za kralja, bio je i Nikola Ilo6ki nazo^an 
Zajedno s ostalim ugarskim poslanicima (gjurskim biskupom Augustinom, vackim bisku- 
pom Vincentijem, i sikulskim knezom Osvaldom Rozgonom), te se je s njima 20. svibnja 
kroz Kromjeriz i Moravu vracao u svoju domovinu. Dok se je Nikola Uocki bar pri- 
vidno pokorio svomu kralju i gospodaru, silni Ladislav Gorjanski nije htio za nj ni da 
fiuje. Ljuto uvrijedjen. §to je MatijaS odbacio njegovu kcer Anu i zavrgao prisegama 
utvrdjeni ugovor od 12. sijednja, te time osramotio ne samo majku i ujca, nego i sav 
rod Gorjanskih, stari se je palatin posve odijelio od kralja i vapio za osvetom. Palatin 
Vladislav Gorjanski, prvi dostojanstvenik diiave, ne sudjeluje ni pri jednom Cinu kra- 
Ijeva vladanja kroz tri mjeseca, jer ne priznaje njega za svoga gospodara. Pukao silan jaz 
izmedju mladoga kralja i staroga palatina. Dne 28. lipnja javlja knez Stjepan Frankapan 
iz Krka mietadkomu duzdu o postupanju kraljevu prema palatinu, koji se je tvrdokorno 
od njega tudjio. 

Jos 13. svibnja bijaSe MatijaS sazvao ugarski sabor u PeStu za 28. svibnja. Na tom 
saboru vijedat ce se naroCito o tome, kako da se stane na put zulumu Ivana Jiskre, 
koji se bijaSe ponovo od kralja odmetnuo. Sabor se medjutim skupio tek na 
koncu lipnja ili na pocetku srpnja, te se je slabo odazvao zeljama i zahtjevima kralja 
Matija^, premda je taj u svakom pogledu nastojao ugoditi staleiima. Kralj traiio no- 
vaca i vojske, i da satre domace protivnike i da povede po zelji papinoj veliku vojsku 
na sultana Muhameda II ; ali staleii ne htjedoSe ni cuti, da se zrtvuju za kralja i domo- 
vinu. Kralj neka sam brani drzavu svojim silama; jedino ako se neprijatelj priku^i 
medjama drzave, smije kralj podidi plemstvo na obcu vojnu, te ga povesti do granica. 
Ako za detrnaest dana nema glasa neprijatelju, plemicka de vojska vratiti se svojim ku- 
dama. Tako su stalezi stvorili 60 clanaka, kojima su poglavito potvrdili zakljudke izbor- 
noga sabora, a uz to su stvorili mncgo odredaba u pogledu sudovanja. 

Nedada kralja Matijasa na saboru u PeSti bijaSe ga ubijedila, da mu je udariti 
drugim putem, ako hode da zaista kraljuje. Trebalo mu skrSiti odpor i nizega plemslva 
i prkosnih velikaSa. A najviSe mu se odupirao ba§ palatin Ladislav Gorjanski, koji bi 
mu morao biti desna ruka. I tako se Matija§ rijeSi, da satre nepokornoga palatina. Mozda 
jo§ za sabora, no svakako jos u srpnju kralj MatijaS zbaci Ladislava Gorjanskoga s pa- 
latinske dasti, te ju podijeli svome vjerncmu privrzeniku Miliajlu Orsagu (de Gwth), 
dosadanjemu vrhovnomu dvorskomu mestru (honore palatinatus ab eodem Ladislao de 
Gara per regiam clementiam ablato et Michaeli Orszag in eundem honorem sublimato). 
Ved 27. srpnja spominje se Mihajlo Orsag kao palatin, a 26 rujna destitaju mu Du- 
brovdani kao »netom imenovanom palatinu< (nuper creato palatino — dominacionem ve- 
stram per regiam maiestatem ad palatinatus officium evocatum esse). 

Ladislav je Gorjanski uzbjesnio, kad ga je kralj zbacio s palatinske dasti. No po- 
stupak kraljev ozlojedio je i druge velikaSe, koji su se bojali, da de se njima jednako 
dogoditi. I nepouzdani Nikola Ilofki pridruzio se nezadovoljnicima, uvrijedjen jamadno, 
§to njega nije zapala dast palatina. Napokon se digao na MatijaSa i rodjeni ujak njegov, 
gubernator i kapetan Beograda, Mihajlo Silagji, koji nije mogao pregorjeti, §to ga bijaSe 
sestric liSio svakoga utjecanja u vladanje. Tek §to se je doznalo, da je palatin Ladislav 
Gorjanski skinut, sastali se 26. srpnja 1458. u §imontornji u tolnanskoj zupaniji zbadeai 
palatin, knez Nikola Ilodki, i gubernator Mihajlo Silagji, te se urotili protiv kralja svoga. 
Utanadili vjediti savez za medjusobnu obranu od svakoga, koji bi dirao u njih, u nji- 
hovu dast, posjedovanja i podanike. Oprijet de se svakomu, bio domadt ili stranac, bio 



i^_ matijaS korvin (1458. — 1490.). 

nizkoga ili najvi§ega staleza (tarn aliegene quum incole huius regni cuiuscunque excel- 
lencie dignitatis honoris et preeminencie). Savez svoj utvrdili najsvecJanijim prisegama, 
Znacajno je, da se u saveznoj izpravi Ladislav Gorjanski jos uvijek zove palatinom, a 
Nikola liocki erdeljskim vojvodom, banom slavonskim i madvanskim. 

Vec 1. kolovoza znalo se u Budimu, da su se tri najmocnija velikaSa urotila protiv 
kralja. Opasnost je bila velika, jer su se oko pomenute trojice stali skupljati i drugi 
magnati. Dne 15. kolovoza pi§e neki nepoznati pisac gradskomu vijecu u Vratislavi: 
>Ugarska gospoda zavadjena su s kraljem, te ih imade dvanaest, koji zajedno stoje . . .« 
(die ungerischen hh. sind zwetrechtig mit dem Konige, und der seint 12, die mit einander 
stehin, und ist der Soldamihol, der alte groszgraff, der Nicolasch Waida, der Reinolt etc.) 
Medjutim prije nego §to su saveznici i§fa mogli preduzeti, pretekao ih je kralj MatijaS 
sa svojim vjernim pouzdanikom, velikovaradinskim biskupom Ivanom Vitezom od Sredne. 
Na prve glase o zavjeri pohitao Ivan Vitez pred kraljeva ujca Mihajla Silagja, da ga 
odvrati od saveznika. Vjestomu diplomati podje za rukom, te ublazi ogorCenoga guber- 
natora, koji zazeli sastati se sa svojim sestridem. Matijas podje s majkom svojom i 
brojnim prelatima ujcu u susret, te se sastade s njime 8. kolovoza blizu Budima. Stari 
junak Mihajlo Silagji popusti, te se izmiri sa svojim sestricem. Odrece se pace sam gu- 
bernatorske 6asti, na §to ga Matija§ obasu darovnicama i posjedima. Kralj i dosadanji 
gubernator svrati§e se na to izmireni u Budim, gdje se razpravljalo o zamasnim stvarima. 
Cini se, da se je kralj nekako nagodio i s Nikolom Ilodkim, koji se je sada pritajio, te 
se sklonio u Slavoniju, u svoju baniju. Dne 21. kolovoza i 19. rujna 1458. nalazimo 
Nikolu Ilo6koga u Zagrebu, gdje no zajedno sa svojim drugom, slavonskim banom Janom 
Vitovcem izdaje izprave u prilog slobodnoj obcini na Gradcu kod Zagreba. Tako je 
skinuti palatin Ladislav Gorjanski ostao osamljen: izdali ga u taj par drugovi njegovi. 

Kralj je Matijas nastojao brzo sti^ati domace smutnje, da uzmogne svratiti svu 
paznju na jugoiztodne strane svoje drzave. U noci 24. kolovoza stigao u Budim teklic 
iz Beograda, noseci zama.^ne glase. Javljao o novo) turskoj provali, kao i to, da su Turci 
zauzeli Golubac, jedan od najznatnijih medjasnih gradova na Dunavu. Probudili kralja iz 
sna, te se jo§ u noci sastalo drzaivno vijece, u kojem je kralj oditovao, da sam ide u 
rat na Turke. Vec u zoru sutraSnjega dana poSao s ujcem na put; kardinal Ivan Car- 
vajal, papinski legat, otici 6e za njim s ugarskom gospodom i krizarima; a majka Eli- 
zabeta ostat ce u Budimu, 1 da upravlja kraljevstvom, i da sprema sve potrebito za rat. 
Prvih dana rujna ved je MatijaS u Segedinu, 9. rujna ide u Petrovaradin zajedno 
s legatom Ivanom Carvajalom; ujca svoga poslao vec naprijed, da brani Smederevo, 
stolicu srbskih despota. 

Ostatak srbske drzave s gradom Smederevom mnogo je stradao poslije smrti de- 
spota Gjurgja Brankovica (24. prosinca 1456.). Stari despot bijase za sobom ostavio 
udovicu Jerinu i tri sina: dva starija, Grgur i Stjepan, bijahu slijepi, a najmladji Lazar 
zdravih odiju. Mimo to ostale su iza despota dvije kceri, obje udovice: Mara, udova 
osmanlijskoga sultana Murata IL, i Katarina, nekad udata za kneza Ulrika Celjskoga. 
Ne znamo pravo, §ta je stari despot odredio u pogledu nasljedstva na despotskoj sto- 
lici. Vjerojatno da je predao vladanje najmladjemu sinu Lazaru, koji je jos od 27. pro- 
sinca 1446., kad se bijaSe ozenio Jelenom Paleologovom, starca otca pomagao u 
drzavnim poslovima, te su ga kroz deset posljednjih godina smatrali za suvladara otceva. 
Svakako stoji, da se je Lazar Brankovic (Gjurgjevic) proglasio despotom i stao upravljati 
drzavom.' All stanje njegovo bilo je gotovo zdvojno, jer je bio odasvud okruzen pro- 
tivnicima. U kraljevstvu ugarskom bija§e pretegla stranka Hunjada i Silagja, krvnih ne- 
prijatelja pokojnoga otca njegovog, u Bosni vrebao kralj Stjepan Toma na zgodu, da 
otme Srebrenicu, a u samoj .Srbiji bila je stranka, koja je smatrala, da vladanje patri 
najstarijega brata Grgura. Toj stranci pripadala je i mati udovica Jerina, koja se nije 



IZBOR I PRVA CODINA VLADANJA (1458.); PROPAST SRBIJE (1459). 13 

pazila sa svojom snahom Jelenom, zenom nada sve vlastohlepnom. Kraj takih nepovoljnih 
prilika gledao je despot Lazar, da se bar nekako pogodi s turakim carem Muhamedom II., 
koji mu je u onaj mah mogao biti najopasnijim neprijateljem. Srbski Ijetopisci iavljaju, 
da se je despot Lazar vec 15. sijednja izmirio sa sultanom. Iz drugih izvora doznajemo, 
da je Muhamed ostavio despotu Lazaru sve zemlje i mjesta, koja je nekad drzao po- 
kojni otac njegov u Srbiji i drugdje (Srebrenica u Bosni), osim Novoga brda; a despot 
se onda obvezao na godiSnji danak od 40.000 dukata. Tako se Lazar osigurao bar 
s turske strane, pak se je mogao nadati, da sultan nece pomagati ni majku ni slijepu 
bracu njegovu. 

Osjecajuci se sigurniji na despotskoj stolici, poslao Lazar jednoga vojvodu svoga 
u Budim kralju Ladislavu Postumu. Srbski vojvoda stigao 28. sijednja u Budim, javio 
promjenu na despotskoj stolici i pogodbu Lazarevu s turskim carem. No podjedno kao 
da je i prijetio gospodi na budimskom dvoru, stranci Hunjada i Silagja, da je gospodar 
njegov nakanio osvetiti svoga Surjaka, kneza Ulrika Celjskoga, kao i sramotu, nanesenu 
otcu svomu, kojemu je kapetan Beograda, Mihajlo Silagji, odsjekao tri prsta na ruci i 
silom iznudio 60.000 dukata odkupa. Turci prijete Beogradu, a despot radije ce poma- 
gati Turcima, nego Ugrima, makar ga to i tro§ka stajalo, jer bi volio, da Beograd Tur- 
cima u ruke dopadne, nego da Ugri i dalje u njemu zapovijedaju. I zaista je poslije 
despot nakon silovite smrti Ladislava Hunjada (16. ozujka 1457.) podigao oruzje ne 
protiv Ugarske, nego protiv Hunjadovaca i njihovih privrzenika. U travnju oteo je Mi- 
hajlu Silagju Kovin i druge wpobrezke* gradove naokolo Dunava, a onda provalio u 
teme§varsku zupaniju, ali vojska bi mu na Tamisu u svibnju 1457. razbijena. 

Despotu Lazaru nije bilo moguce dalje sudjelovati u borbi izmedju Hunjadovaca i 
dvorske stranke u Ugarskoj, jer su u to planule razmirice u samoj despotskoj porodici. 
Sred till smutnja umre despotica majka Jerina u gradu Rudniku 3. svibnja 1457. Jo§ one 
noci ostavi najstariji brat, slijepi Grgur zajedno sa sestroni udovicom Marom i sa svojim 
ujcem Tomom Srbiju, te pobjeze »na portu< u Drinopulje k caru Muhamedu. Jamacno 
je Grgur nakon smrti majcine trazio u sultana, da ga uzvisi na despotsku stolicu, koja 
ga je patrila kao prvorodjenomu sinu despota Gjurgja. Jo§ 14. studenoga pi§u Dubrov- 
(liani kralju Ladislavu Postumu, kako su u njihov grad stigli iz Drinopolja poslanici de- 
spotovica Grgura i sestre njegove, sultanice Mare, da izvrse neke njihove poslove. Tom 
zgodom doznadose Dubrovcani, kako se turski sultan sprema na Dubrovnik, i kako je 
takodjer zapovjedio rumelijskomu pa§i, da na Moravi skupi §to vede brodovlje, jer ce 
sultan do godine s brodovljem i kopnenom vojskom udariti na Beograd. 

Sta se je zgadjalo u drugoj polovici 1457. u Srbiji, nije nam zabiljeieno, Jednako 
ne znamo, kako se je despot Lazar pogodio sa srednjim bratom Stjepanom, koji je ostao 
u domovini. Medjutim despot Lazar nije se nauzio vladanja. Dne 20. sije^nja 1458., ba§ 
u ono vrijeme, kad su Ugri bili u Pe§ti i Budimu na izbornom saboru, umre Lazar, ne 
ostavivSi za sobom muzkoga poroda, nego samo udovicu Jelenu i kcer Maru. Vec 
26. sijecnja znalo se je u Budimu, da despota Lazara nema vi§e u zivotu. Sabrane sta- 
leze, koji bijahu dva dana pred tim proglasili MatijaSa Korvina za kralja i njegova ujca 
Mihajla Silagja za gubernatora, iznenadila je vijest, da je pokojni despot u svojoj opo- 
ruci povjerio Srbiju zastiti rimskoga pape Kaliksta III., te zamolio njegova legata Ivana 
Carvajala, da zemlju za rimsku stolicu preuzme. Gubernator zajedno sa sabranim prela- 
tima i barunima navaliSe na nazodnoga legata, da s mjesta pohita u Srbiju, pak da ju 
zaokupi u ime rimskoga pape i ugarskoga kraljevstva. Mnogi baruni ponudise se, da ce 
s njime poci, tako da se je skupila druzina od 1500 Ijudi; ako treba, neka legat povede 
sa sobom i kriiare. Carvajal zaista 30. sijecnja pohita na jug, da izvr§i ielju ugarskih 
staleza. Iz Beograda po§ao u despotovu Srbiju, da posjedne njegove gradove. Ali mu 
loSa sreca bila, jer se je jedva hv opet vratio u Budim. 



14 MATIJaS KORVIN (1458.— 1490.). 

♦ 

Ako je i istinito oilo, da je pokojni despot oporukom svojom ostavio Srbiju rimskoj 
stolici, narod u Srbiji nije ni 5uli htio za tu odredbu. A ni turski sultan nije mogao 
dopustiti, da zapadne budi papu budi Ugarsku srbska zemlja, koju je smatrao svojom 
zemljom. Za smutnja, koje su se rodile u Srbiji i Smederevu nakon smrti despota La- 
zara Brankovica, pretegla je nedvojbeno stranka, koja je voljela ostati pod turskim 
vrhovnictvom, nego se pokoriti rimskomu pap! i Ugarskoj. Bas ta stranka, kojoj svakako 
nije pripadala despotova udovica Jelena, izradila je, te bi u Smederevu u velja6i 1458. 
proglasen za despota neki Mihajlo Angelovic, koji je bio veliki vojvoda srbski za po- 
kojnoga Lazara. Srbska vlastela priklonise se Mihajlu Angelovida, i jer je po svoj prilici 
bio nacelnik domace vojske, a jo§ vi§e zato, jer je bio rodjeni brat rumelijskoga pase 
Alipa§e Angelovida. Tim su mislili zaprijeciti, da im sultan ne nametne slijepoga bje- 
gunca Grgura ili njegova sina Vuka (Zmaj-ognjenoga Vuka Grgurevica). A da ne bude 
razmirica ni smutnja u samoj zemlji, odredise vlastela, da uz njihova odabranika sudjeluju 
u vladanju Lazarevu udovica Jelena i brat njegov, slijepi Stjepan. Kraj takih prilika nije 
papinski legat mogao ni snivati, da preuzme Srbiju za papu i ugarsko kraljevstvo. 

Medjutim despotica udovica Jelena, kako je bila vlastohlepna, tek se je od nevolje 
pokorila odredbi vlastele srbske. Snovala je neprestano, kako da se oslobodi nametnu- 
toga joj suvladara, despota Mihajla Angelovida, pak da onda zavlada sama zemljom u 
ime svoje dvanaestgodiSnje kderi Mare (Marije, Margarete). S toga je stala oko sebe 
skupljati privrzenike ugarske i tajno ugovarati s gubernatorom Mihajlom Silagjijem. A da 
bi lak§e odrzala vlast, ogledala se za zgodnim knezom, s kojim bi zaru6ila kcer svoju 
Maru. Tu ju namjeri sreca na bosanskoga kralja Stjepana Tomu. 

Bosanski kralj Stjepan Toma bija§e se s pomocu Ivana Hunjada dobavio prijestolja, 
te je s toga vazda ostao odan porodici slavnoga junaka. Premda ga bijase turska sila 
nemilo prilisla, te se i ugniezdila u jednom dijelu njegove drzave, narodito u Vrhbosni 
i gradu Hodidjedu, premda je morao danak placati sultanu, Stjepan je Toma nakon 
sjajne pobjede Ivana Hunjada kod Beograda podeo snovati, kako da zaratuje na Turke, 
te svoju zemlju posve oslobodi vlasti njihove. Osobito ga je smetalo, §to su Turci iz 
Vrhbosne provaljivali na sjever do Save, pak na toj rijeci gradili mostove i brodove, 
preko kojih su provaljivali u Slavoniju. Namislio je s toga Turcima oteti Vrhbosnu i 
Hodidjed; a onda ce i despotu uzeti Srebrenicu, te tako svoju vlast protegnuti do Drine 
i do banovine Madve, kojom upravljaju ugarski bani. Kroz ditavu godinu 1457. sprema 
se Stjepan Toma na rat s Turcima, a pri torn ga odu§evljeno pomaze rimski papa 
Kalikst III. Skupljaju se krizari i novel u svim susjednim zemljama, narodito u mle- 
tadkoj Dalmaciji; sabrani novel dati ce se ugarskomu kralja, bosanskomu kralju Stjepanu 
Tomi i arbanaskomu junaku Jurju Kastrioticu (Skenderbegu). U ozujku dolazi poslanik 
Stjepana Tome u Budim pred kralja i papinskoga legata, pak javlja, kako sultan trail 
od njegova gospodara 6etiri poglavita grada (medju njima i grad Bistrica na Hlivanjskom 
polju), i kako je sultan poslao u Bosnu radnike, da grade mostove i prelaze na Savi 
s bosanske strane. Netom je stigao u Bosnu turski subaia sa 8000 Ijudi, da nadzire i 
brani radnike pri njihovu poslu. Kralj bosanski ne moze toga podnijeti. S toga moli 
papinskoga legata Ivana Carvajala, da sam glavom dodje u Bosnu, pak da se poblize 
dogovore o krizarskom ratu na Turke. U lipnju zaista ide kardinal Ivan Carvajal u Bosnu, 
a prati ga mletacki poslanik u Budimu, po imenu Petar Thomasius. Dne 13. lipnja sa- 
staju se s krajem u gradu Doboru u oblasti Usori, gdje no kralj svedano obecaje, da ce 
se posve razkrstiti s Turcima i zametnuti s njima otvoren rat. 

Slaba pomod s krSdanske strane, a onda i smrt kralja Ladislava Postuma osujeti§e 
namjere bosanskoga kralja i rimskoga pape. Stjepan Toma ne povede zasnovane vojne 
na Turke, all se zato pobrine, da razmakne svoju vlast i u Hrvatsku (koja je nakon 
smrti celjskoga kneza Ulrika ostala bez bana), kao i u Srbiju. Cim je Stjepan Toma 



IZBOR I PRVA GODINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBIJK (1459.)- 



«s 



doduo, da je despot Lazar Brankovic umro, on se je s mjesta oborio na one oblasti, 
koje su despoti doslije drzali izmedju Bosne i Drine. Vec 22. veljace 1458. znadu u 
Spljetu, da je bosanski kralj osvojio Srebrenica i jo§ drugih jedanaest ka^tela. Bit <5c, 





|4 









PjENEZI BOSANSKOGA KRALJA SrjEPAN\ TOME (1443.-1461). 

I. Lice: Sreti Grrgorijr, panolik, sa zrnatom osjenkom oko glave, stoji medjn dva loka ; drtnicoro dijeli bU- 
KOsloT, a IjcTicom drii knjign na grndima. IzTan lakora (ita se: Sa(nctas) Gr(tgoria«). Zalieje: U kolo- 
bam otvorena kruna ■ dva traka, kuji se STriavaja s krinorim CTijetono, pod kraoonn monogram od pismeoa 
T M S = Totnas. Nadpis nsokolo rnba: »f Got. Tomas era. Boso.c (Gospodin Tomai kralj Bosoe). 

a. Lice: Kao broj I.; na zaliija nije kmna opasana kolobarom. 

3. Lice: Kao broj f. Zaliije: Kao broj I., samo napis naokolo rnba dragiiji, naime latioski : »D(oini)o(a)s 
Tomas rex Bosn?«. 

4. L i c e : U kolobarn otToreaa krana • dra traka, koji te sniaraja kriaoTim cvijctoTtma ; pod kr^oom mo- 
nogram od ptsmena T M S = Tomas Napis naokolo raba »f era Bosnec (kral) Bosne). Z»li£ie: Stit 
raxdvojen koso na dra poija, a srakom polju po tri krinora CTijeta. Napis naokolo raba : >f Gospodi(n) Tomass . 

5. Lice: Kao broj 4., samo latin«ki napis na raba: »f rrx Bosne*. Zaliije: Kao broj 4., samo latinski 
napis : »-f D(omi)n(u)s Tome*. 

6. Lice: STrtitelj stojedi, sa zrnatom osjenkom oko glare, a dagom odijela; a detnici drii bitkapski itap, a 
Ijcricom knjiga na grudima. Do Ijevice neka tigia, raljda D. Napis naokolo roba : *S(aBCta8) Gregorys 
Naxazenus*. Zaiiije: Dolje itit, a a njemo otroreaa krana i pod njom sloro T; nad Ititom kaciga 
s otTorenom krnnom, iz koje se diie palica i nad njom borornica. Desno i lijevo kacige sigle T O. Nadpia : 
>D(omi)n(as) Tomas rex Bosoe . . . (et cetera?)*. 

7. Lice: Kao broj 6., samo sigia R i napis: >S>netas) Gregori(as) Nataten(a)a«. ZaliCje: Stit dolje, na 
lijcTu nagnat ; ottalo kao i broj 6. Napis: »D(omi)n(a)s Tomas rex Bo(«)iM . . (?)«. 

8. Lice: Sretitelj s palicom i kniigom, sigIa P. Napis: >fS(aacti) Gregori(i) pape. Zaliije: Stit s kmnom 
i iljemom, rojesto sigla dra krinora erijeta. Napis: tDga (d>m-a s dominos) Tome rex Bosne et c(etcra)«. 



i6 matijaS korvin (1458.-1490.). 

• 
da je prodro i dublje u Srbiju, gdje je medjutim Turcima prijatna stranka proglasila 
despotom vojvodu Mihajla Angelovlca. U taj mah naslj se negdje na stanku despotica 
Jelena i slavodobitni kralj bosanski. Gdje i kada su se sastali, nema vijesti; ali nema 
sumnje, da je jo§ na koncu veljade ili na poietku ozujka utana6en savez izmedju obojice. 
Tom su prigodom i ugovorili, da ce mladjana Mara poci za bosanskoga kraljevica Stje- 
pana, sina Stjepana Tome. Mladomu 6e paru pripasti despotstvo u Srbiji, a poslije i 
kraljevstvo u Bosni. 

Sve to zgadjalo se, dok je beogradski kapetan i gubernator ugarski Mihajlo Silagji 
boravio u Budimu. Kako je pored takvih prilika prijetila velika pogibao banovini MaCvi 
i Beogradu, gubernator je pohitao u podunavske strane. Mozda je i on doprinesao, da 
se je malo zatim zgodio prevrat u Srbiji u prilog Ugarskoj i despotici Jeleni. Jednoga 
dana — valjda 31. ofujka 1458. — planula buna u Smederevu; narod se podigao protiv 
Angelovica, koji bija§e turske dete smjestio u gradu Mihajlo Angelovic bi uhvacen i 
po svoj prilici u Ugarsku na robiju poslan, a Srbijom zavlada despotica Jelena uza svoga 
svaka, slijepoga Stjepana. Turska vojska, koja bija§e do§la pred Smederevo, morade na 
to uzmaknuti do Krusevca, jer je u to i gubernator Silagji iz Beograda sa 8000 Ijudi 
potekao u pomoc despotici Jeleni. 

Tako je u prvoj polovici travnja 1458. pretegla ugarska stranka u Srbiji, a naro- 
6ito u Smederevu. Despotica Jelena uvidjala je medjutim, da se ne bi mogla trajno 
odrzati, pak je stala ugovarati s gubernatorom Mihajlom Silagjijem, koji je od nje trazio, 
da mu predade Smederevo i ostalu Srbiju, koliko je drzi, a zato de gubernator dati njoj 
i slijepomu despotovicu Stjepanu u zamjenu neke zemlje u Ugarskoj. Despotica bila je 
u jednu ruku gotova, da privoli na tu zamjenu, jer su joj u to vrijeme Turci poslali na 
vrat slijepoga Grgura i sina njegova Vuka (Zmaja), te joj je trebalo zastite ugarske; no 
u drugu ruku opet morala je odrzati rije6 bosanskomu kralju, s kojim bija§e utanadila, 
da ce kci njezina Mara poci za njegova sina. Cini se, da je Jelena ipak donekle pri- 
hvatila ugarske ponude, jer se javlja, da je gubernator u ono vrijeme primio tri srbska 
ka§tela, koji su prije pripadali despotu. Dne 21. travnja pise neki Mlet6anin svojoj obcini 
iz Bistrice (Hlivna) u Bosni, da je bosanski kralj ucinio i utvrdio mir s turskim carem i 
ponovo mu obecao dosadanji danak. Nadalje javlja, da je nezakoniti sin slijepoga despo- 
tovica Grgura, bez dvojbe Vuk (Zmaj), uSao u Smederevo, gdje ga hoce udiniti de- 
spotom; i s toga razloga ne vjeruje, da ce doci do zenitbe izmedju bosanskoga kraljevica 
i kceri despota Lazara. 

Nema sumnje, da je u to vrijeme gubernator Mihajlo Silagji svom snagom radio, 
da oblada Smederevom i ba§tinom srbskih despota. No time je ne samo ozlojedio bo- 
sanskoga kralja, koji je stao za svoga sina traziti zenu u Italiji, u milanskoga hercega 
Franje Sforze, gdje no nalazimo bosanskoga poslanika Nikolu Trogiranina; nego 
je takodjer izazvao turskoga sultana Muhameda II., koji nije mogao ni smio pregorjeti 
sramotu, nanesenu njegovu Sticeniku Angelovicu i turskoj vojsci u Smederevu. Jo§ u 
travnju nalazimo despotovica Grgura i sina mu Vuka, kako s pomodu turskih 6eta na- 
stoje obladati svojom djedovinom. Glavna turska vojska pod jednim paSom bija§e dodu§e 
na podetku travnja uzmakla na jug do KruSevca na Moravi; ali se je onda svaki 6as 
zalijetala prema Smederevu i Golubcu, paCe i prema Beogradu, vode6i vazda sobom 
silan plijen u juine strane. O tim provalama pi§e sam gubernator legatu Ivanu Carva- 
jalu dne 21. svibnja 1458. iz Lipe ovako: »Premda su Turci do§li pod grad Golubac, 
kako sam vam vec u prijasnjem pismu javio, te su ondje tri dana stajali, nastojeci kojom 
zgodom oteti kastelanima taj grad, ipak su sada, kako se istinito javlja, odustali od 
podsjedanja Golubca, te su uzmakli do Ostrovice, koju zele predobiti. Taj grad (Ostro- 
vica) udaljen je samo §est milja od Beograda. Stigli su takodjer brojne vojvode (turske) 
do Vidina (Bdina), kojemu se priblizuje ponovo mnogo brodova po Dunavu. Ne znamo 



IZBOR I PRVA GODINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBUE (1459), if 

ipak, kamo smijeraju poci. PaSa turski sa svojim je drugovima vec mnogo gradora u 
kraljevini Raskoj zauzeo, po§to su se njemu pokorili, i ne prestaje tako dalje ciniti; ali 
ne znamo, kamo odanle kani udariti. Molimo s toga vase otdinstvo, da ne bi nikamo 
krenuli s krizarima, dok vas drugim pismom ne obavijestimo o novinama, koje <Se se 
zgoditit. Medjutim sto su Turci zeSce provaljivali u Srbiju i otimali gradove, despotica 
se je }elena sve vise utjecala gubernatoru. Vec na pofietku svibnja znalo se je u Bu- 
dimu, da se je Jelena posve sporazumjela sa Silagjijern. Stigli pade u Budim njezini 
poslanici, medju njima dubrovadki vlastelin Damjan Zunjevic, da izrade u kraija MatijaSa 
potvrdu utanacenog ugovora s gubernatorom. Kralj MatijaS zaista je potvrdio sa svojim 
barunima sve, Sto bi ugovoreno: kralj 6e MatijaS vratiti despotici Jeleni i njezinu svaku, 
slijepomu despotu Stjepanu, sve zemlje i gradove u Ugarskoj, koje je nekad drzao stari 
despot Gjuragj Brankovic, te ce ih sa ditavom drzavom svojom braniti od rapadaja 
turskih; a za to ustupit ce despotica kralju i Ugarskoj znamenitu tvrdinju Golubac 
na Dunavu. 

Vijest, da se je despotica pogodila s Ugrima i da je njima ustupila Golubac, jo§ 
ie jaf e razdrazila Turke i njihova gospodara. Sultan poslao novih ieta, tako da je njegov 
pasa u Srbiji imao vec 40.000 vojske. S tom je vojskom poklopio gotovo ditavu Srbiju 
i zauzeo sve gradove, izuzev jedino one u Podunavlju. Dne 16. lipnja pace znalo se u 
Budimu, da je pa§a netom oteo Ugrima znamenitu tvrdinju 2rnov (Havala, Avaia) tik 
pred Beogradom, i tako zaprijetio ne samo potonjemu gradu, nego i juznoj Ugarskoj 
i Slavoniji. Kralj se je MaiijaS doduSe tada spremao, kako da se opre daljemu napre- 
dovanju Turaka, ali a to se zavadio sa svojim ujcem i gubernatorom Mihajlom Sila- 
gjijem. Dok se je poslije u kolovozu kralj mirio sa svojim ujcem, zgodilo se je, Sto 
je bilo predvidjeti ; Turci su naime nakon odlazka Silagjijeva u Budim na jednoj strani 
zauzeli nedavno Ugrima od despotiee ustupljeni Golubac, a ne drugoj strani provalili su 
iz okolice grada Beograda preko Save u Slavoniju, te su ju nemilo poharali i sila roblja 
pohvatali. Iz srijemske zupanije udarili su na zapad, a bilo ih je pod" nekim subaSom 
do 7000 Ijudi. Uzput sukobise se s vranskim priorom Tomom Sekeljem, koji je uza se 
imao samo 300 konjanika. F*rior ne mogase se s Turcima ogledati na olvorenom polju, 
vec uzmace i zatvori se u jedan kaSteo. Ali suba§a podje za njim u potjeru i podsjedne 
tvrdinju. Za dan i pol provaliSe Turci u kakeo i zauzeSe ga, izuzev jednu kulu, u koju 
se prior sklonio. Turci sipali vatru na kulu, a podsjednutima ponestalo vode, pak gasili 
vatru vinom i octom. Medjutim subasa dopanuo rana i digao dalju podsadu, pak tako 
se spasao prior s malom cetom svojom. 

Na prvi glas o padu Golubca i o provali lurskoj u Slavoniju pohitao je kralj Ma- 
tijaS Zajedno s ujcem Silagjijem na jug. Za njima vodio je iegat Ivan Carvajal krizarske 
Cete. Silagji udario je prema Kovinu, da odanle brani Smederevo; a kralj MatijaS s le- 
gatom Carvajalom polao je 9. rujna u Petrovaradin, da iz Srijema protjera turske pro- 
valnike. Nekoliko dana poslije, svakako prije 22. rujna, doSlo je do iestoka boja u 
Srijemu izmedju kraija MatijaSa i Turaka. Turci izgubiSe mnogo Ijudi i dadoSe se u 
bijeg. Kralj ih je progonio do Save, gdje se potopilo na bijegu preko 5000 Turaka. 
S ostatkom svoje vojske utaborio se paJa na desnoj obali Save, kao da 6eka ugarsku 
▼ojsku; ali MatijaS ne prijedje onaj 6as preko Save, ved samo utvrdi Mitrovicu (Dmi- 
trovicu, Sancto Demetrio), a onda se vrati natrag u Futak, gdje se je opet sastao 27. rujna, 
s papinskim legatom Ivanom Carvajalom i s krizarima, koji se bijahu u to sabrali. JoS 
1. listopada boravio je MatijaS u Petrovaradin u, a onda je sa svojom kraljevSkom vojskom 
i s krizarima poSao na jug prema Beogradu. Dakako, da je uslijed toga i turski paSa 
koji se bijaSe utaborio na juznoj obali Save nasuprot Mitrovice, morao uzmaknuti na 
jug u nutarnju Srbiju. Medjutim bijaSe i druga turska vojska, koja je nakon osvojeoja 
Golubca podsjedala Smederevo, uvidjela, da toga grada ne mole uzeti, jer ga je Silagji 

Hrr. pov). II. UI. • 



i8 matijaS korvin (1458.«— 1490.). 

# 
iz Kovina junaiki branio. Vodja te turske vojske, neki pa§a, metnuo u Golubac jaku 
posadu, a onda se je s ostalom vojskom vratio na Kosovo polje. S toga je i Mihajlo 
Silagji sa svojih 3000 Ijudi mogao iz Kovina dodi u Beograd. 

Prvih dana listopada skupila se u Beogradu ogromna vojska kraljevska i krizarska. 
Satnih krizara bilo je nekih 40.000 Ijudi. Uz kralja bio je papinski legat Carvajal, ujak 
kraljev i beogradski kapetan Mihajlo Silagji. Dolli pace i poslanici bosanskoga kralja 
Stjepana Tome, po imenu brat njegov Radivoj, zatim Trogiranin Nikola Testa, i fra- 
njevac Marin. Ti su poslanici predlagali Matijasu neke pogodbe, a uz to su ga u ime 
svoga kralja bodrili na veliki rat s Turcima, jer se je i onako govorilo, da se sultan 
sprema s ogromnom vojskom na Ugarsku i na Beograd. Dok su bosanski poslanici bo- 
ravili u Beogradu, desio se je njihov gospodar »na Zep6u« u Bosni, gdje je 14. listo- 
pada 1458. izdao znamenitu povelju srbskomu logofetu i vlastelinu Stjepanu Ratkovicu, 
koji bijaSe k njemu do§ao >poslanjem svetle gospodje... despotice Jelene, i brata mi go- 
ppodina despota Stjepana*. Srbski je logofet jamacno obnovio ili nastavio ugovaranje radi 
udaje despotidine kceri Mare za bosanskoga kraljevica, te je svakako do§lo do spo- 
razuma, jer je Stjepan Toma obllato nadario logofeta, potvrdiv§i mu suvi§e neka sela u 
vlasti ostrvidkoj u Srbiji, koja su nekad pripadala vojvodi Mihajlu Angjelovicu, a despo- 
tica ill je Jelena zajedno s despotom Stjepanom darovala redenomu svomu vlastelinu i 
sluzbeniku. U darovnici zove bosanski kralj despoticu Jelenu svojom snahom, a despota 
Stjepana svojim bratom, poklanja logofetu mnoga mjesta u srbskim oblastima (lepenickoj, 
boradkoj, ostrvidkoj, smederevskoj, teoCackoj), te se u obce smatra vec gospodarom 
Srbije, jer veli: »i §ta Bog ne daj, ter bismo ne mogli osloboditi srbskoga go- 
spodstva . . .« Darovnicu pak izdaje ne samo u svoje ime, nego i u ime svoga sina, 
kraljevica Stjepana. 

Kralj Matija§, salijetavan od papinskoga legata i bosanskih poslanika, kao da je 
zaista namislio provaliti u tursko carstvo. Zato je pozvao i slavonsko plemstvo, kao i 
slavonskoga bana Jana Vitovca, da se i oni §to prije nadju u Beogradu, Tako se je 
nadao, da ce skupiti vojsku od 80.000 pjegaka i konjanika. Ali za rat trebalo mu no- 
vaca, a posljednji sabor ugarski ne bijase mu dozvolio zasebne dace za ratovanje. 
S toga sada odlu6i, da sam na svoju ruku i bez dozvole staleza nametne kraljevstvu 
zasebni ratni porez (forintu od ognjiSta), nadajuci se, da de mu se ta samovolja opro- 
stiti, kad svlada tursku silu. No tim dinom uzruja ponovo svoje brojne javne i tajne 
protivnike. Cini se, da se je ovima pridruzio i sam kraljev ujak, beogradski kapetan 
Mihajlo Silagji. Matija§ planuo silnim gnjevom na ujaka, te ga 8. listopada dao u Beo- 
gradu zasuznjiti. Odsudio ga pade na smrt, i bio bi ga mozda i pogubio, da se nije 
papinski legat kralja namolio. Papi i legatu za volju pokloni Matijal ujaku zivot, ali ga 
posla u zatvor u grad Vilagos, gdje je damio dulje vrijeme. 

Zasuznjivsi Mihajla Silagja, a mozda i koje druge odpornike, ostao je kralj Matija§ 
kroz ditav listopad u Beogradu. Dne 20. listopada pisao je odanle gradu Dubrovniku, 
javivSi mu, da zeljno odekuje njegove poslanike. Dubrovdani mu na to odgovaraju, da 
ce §to brze tri svoja vlastelina poslati, a podjedno mu javljaju, sta su duli od svojih 
trgovaca, koji su u Turskoj bili. Sultan turski vratio se iz rata u Achaji (Grckoj) u 
Skoplje, gdje mu je vojska nemilo od groznice i gladi stradala. U Skoplju boravi i 
rumelijski pa§a. Kad je taj duo, da je kralj Matija§ s velikom vojskom stigao u Beograd, 
zapovjedio je, da se odasvud vojska skuplja; ali se misli, da je ne de sabrati bez 
teikoce poradi dugotrajnoga rata, §to su ga u Grdkoj vodili. >Gospodara je Turaka 
obuzeo golem strah, i nidesa se vi§e ne boji, nego pro vale vaSega velidanstva«. 

Uza sve to nije ipak kraj MatijaS provalio u tursku zemlju. Mozda se je zacao 
slabo organizovanih krizara, a mozda se nije pouzdavao u mnoge svoje velika§e, te se 
nije htio udaljiti iz svoje driave. Jo§ 1. studenoga boravio je u Beogradu, odakle je za- 



IZBOR I PRVA GODINA VL^DANJA (1458); PROPAST SRBTJE (1459.) 19 

povjedio slavonskomu banu Janu Vitovcu od Grebengrada, da uvede Heninga ^ernina 
i suprugu njegovu Doroteju (rodjenu Toth), gospodare Susjedgrada, u posjed Stupnika 
i Bistrice; a onda je razpustio vedi dio vojske, te posao u temeSvarsku zupaniju. U Te- 
meSvaru nalazim3 ga u drugoj polovici studenoga, i ondje je 15. studenoga sazvao 
sabor ugarski u Segedin za 6. prosinca. Na torn de se saboru vijecati o zamaSnim stva- 
rima, narodito o reorganizaciji vojnictva, da se jednom uspjesno zapoine osudni rat 
s Turcima. Na sabor ce doci i bosinski kralj Stjepan Toma, da razpravija ne samo o 
medjama, nego i o drugim znamenitijim poslovima kraljevstva (non solum in facto me- 
tarum, verum in altioribus rebus regni). Jamadno bijahu bosanski poslanici u Beogradu 
utanaSili pogodbe s kraljem Matijasem, uz koje je potonji bio spreman, da bosanskoga 
kraljevica, zarudnika Lazarove kceri Mare, uzvisi na dast srbskoga despota. 

Dne 30 studenoga odekivali su bosanskoga kralja u Segedinu. Istoga je dana i 
kralj Matijas po5ao iz TemeSvara u Segedin, gdje su se u to sabirali prelati i baruni, 
kao i zastupnici gradova i nizega plemstva iz zupanija (iz svake po detiri). Na sabor 
doSli su i zastupnici (nuncii) kraljevine Slavonije. Saborovanje je zapoCielo u polovici 
prosinca. Nazocni velikaSi i zastupnici s najvedom su spremnoScu odazvali se zeljama 
kralja Matija^a. Obca ratoa da<^a nije bila doduse odredjena, jer je kralj valjda nije ni 
trazio; no za to mu stalezi dozvoliSe sve, §to mu je bilo potrebito za obranu zemlje i 
prijestolja. Odludeno bi zasnovati zupanijska banderija, za koja 6e plemidi bez podanika 
dati po jednoga momka, a take isto i veci posjednici od dvadeset podanika po jednoga 
momka. Te zupanijske tete smije kralj svake godine sazvati i kroz tri mjeseca oruzane 
drzati, pate ih moze i izvan medja kraljevstva upotrebljavati. SuviSe bi kralj u dozvoljeno, 
da u potrebi pozove na oruzje sve staleze pojedince, a ti ce pod kraljevskom zastavom 
vojevati dotle, dok bude prijetila pogibao od neprijatelja. Od 43 dlanka toga sabora, 
koje je kralj 5. sijednja 1459. potvrdio, zanima nas narodito drugi, kojim bi odredjeno, 
da i plemidi kraljevine Slavonije moraju vr§iti ratnu sluzbu poput ostalih zitelja (item 
nobiles regni Sclavoniae secundum connumerationem reliquorum regnicolarum exerci- 
tuare teneantur) 

Za sabora u Segedinu biSe uredjeni takodjer poslovi srbski i bosanski. Kralj Ma- 
tijaS boravio je jo§ 19. sijednja 1459. u Segedinu zajedno s bosanskim kraljem Stje- 
panom Tomom, koji se je istoga dana stao vracati u Bosnu. Za trinaest dana, dne 
31. sijednja, bio je bosanski kralj vec u Jajcu, te je dne 10. veljade boravio u susjednom 
gradu Jezeru, odakle je varadinskomu biskupu i kraljevu savjetniku Ivanu Vitezu pisao 
ovo vrlo zanimljivo pismo: >Va§emu su gospodstvu dobro poznate sve odredbe, koje 
smo udinili s prejasnim kraljem MatijaSem, na§im premilostivim gospodarom; narodito 
(vam je poznato), kako nam je na odlazku na§emu iz Segedina nalozio, da svijetloga 
Stjepana, nasega preljubljenoga sina, bez ikakva krzmanja §to mogude prije polljemo u 
grad Smederevo. Zeleci mi njegovim zapovijedima poslusni biti, pospjeSili smo take 
svoje putovanje, da smo dnevice od rane zore sve do nodi neprekidno jaiili, kako to 
mogu posvjedociti odlidni (plemidi) Hening i Benedikt Turoc, koji su nas sve do Save 
izpratili. Predastni otac nadbiskup kolodki Stjepan i velemoini vojvoda erdeljski Ivan 
Rozgon putovali su s nama do Djakova. 1 znajte, da smo od dana (19. sijednja), kad 
smo iz Segedina poSli, trinaestoga dana (31. sijednja) stigli do naSega grada Jajca, premda 
su nam na§i neprijatelji Turci silne zasjede dinili. Jer u ponedeljak (29. sijednja) pred 
na§im dolazkom (u Jajce) provalila je veltka vojska turska, duvSi, da demo dodi, u src- 
dinu naSega kraljevstva, te je do§la pod na§ kraljevski grad Bobovac, u kojemu smo, 
kako smo vam oditovali, ostavili redenoga sina svoga, — i onda pod drugi grad, 
po imenu Vranduk. U toj su vojsci tri kapetana, vojvoda Ezebegh sin pokojnoga Izaka, 
drugi sin Parizbegh, tredi Lazunbegh, detvrti Zenubegh, koji drii grad Bibor. Kako i 
sada redena vojska tu stoji i boravi, ne prestaje nama nanositi razlidite i svakovrstne 



JO M\TIJA§ KORVIN (1458. — 1490). 

# 

gtete, hvatajuci naime nale Cete, grabeci imanja, paleci kuce, sjekudi vocke i vinograde, 
kako ina6e nijesu obi^avali 6initi. Jer Turci su nam (sada) takodjer iz najtvrdjih mjesta 
naSe 6ete odveli, a to nijesu nikad inaCe mogli 6initi. I premda ti Turci nastoje zakrCiti 
put re(^enomu sinu nasemu, kako su nama prije smetali pri povratku, ipak cemo toliko 
truda, pomnje i revnosti uloziti, da reieni sin na§ iz grada Bobovca izadje kraj nekih 
utvrdjcnih mjesta, i da ga Sto moguce prije posljemo u Smederevo (ad castrum Zendin), 
kako smo vama obecali. O torn neka vase gospodstvo ni najmanje ne sumnja, jer ne 
cemo niposto pogaziti obecanja, zadata kraljevu veliCanstvu. Ali to hocemo da znade 
vase predastno gospodstvo, kako nam javljaju nasi prijatelji, koji su u to upuceni, da ce, 
6im vrijeme bude blaze i snijeg okopni, nedvojbeno Citava sila velikoga Turcina doci 
na zator naSega kraljevstva. S toga molimo pokorno i usrdno va§e gospodstvo, da svu 
svoju brigu, pomnju i revnost, kako nam obecaste, upotrebiti udostojite, da nas njegovo 
veli6anstvo ne ostavi u sadanjoj pogibli, nego da nam pruzi svoju premilostivu pomod, 
kako je obreklo. Jer ako gospodin kralj, u kojega se jedino poslije Boga uzdajemo, nas 
ostavi, vidimo o6ito posvemaSnje razsulo i propast na§ega kraljevstva, koje njegovo veli- 
danstvo mora braniti ne manje nego svoje vlastito kraljevstvo Ungarije . . . Dato u 
nasem gradu Jezeru dne 10. veljade godine 1459. Predastnosti odani sin Stjepan Toma, 
po Bozjoj milosti kralj Bosne*. 

Fismo bosanskoga kralja odaje strah od Turaka, koji su jamadno duli za odredbe 
u Segedinu. Sada razuniijemo i srbskoga Ijetopisca Mihajla iz Ostrovice, kad piSe, da je 
bosanski kralj, dobiv§i Smederevo, »vrlo slabo gledao ovu stvar, za sto se je bojao od 
turskoga cara«. No ipak je kralj Stjepan ostao vjeran obccanjima, zadatim u Segedinu, 
pri 6emu su ga jamacno hrabrili i ugarski velikasi i tadanji papa Pio II. S proljeca 1459. 
nalazimo bosanskoga kralja u zestokoj borbi s turskom silom, koja je u njegovo kra- 
ljevstvo dnevice provaljivala, te svom snagom radila, da njim oblada. Cini se medjutim, 
da se je ipak neko vrijeme njemu sreca smijala. U travnju javljaju Dubrovcani kralju 
Matijasu, kako je svijetli kralj bosanski navalio na mjesto Hodidjed jugoiztodno od Vrhbosne, 
odakle su Turci provaljivali u nutarnju Busnu. Kralj je zauzeo varo§ Hodidjed, koja je 
bila velika i puna naroda; varos je spalio, a narod budi poubijao, budi u robstvo poveo. 
Sada podsjeda samu tvrdinju Plodidjed, pak ako mu i to podje za rukom, oslobodit ce 
svoje kraljevstvo od velike nevolje. Papa pio II. opet pi§e 9. svibnja franjevcu Marinu, 
da s mjesta sa sabranim krizarima pohita u Bosnu u pomoc kralju, kojemu dnevice 
prijeti pogibija od Turaka. 

Naporedo s vojnom kralja Stjepana Tome nastojao je i sin njegov, kraljevic Stjepan, 
da se prikuci Smederevu i da zasjedne na despotsku stolicu. Dne 21. ozujka 1459. vec 
je kraljevic Stjepan u Smederevu, gdje ga je Turcima protivna stranka proglasila de- 
spotom. Nekoliko dana zatim, 1. travnja, vjendao se netom proglaSeni despot Stjepan 
TomaSevic s Marom, kcerju pokojnoga despota Lazara i despotice Jelene. Tim bi se 
imao utvrditi na stolici, koju su dosad od 1427. drzali Brankovici. Dne 10. travnja pro- 
tjeran bi slijepi despot Stjepan Brankovic iz Smedereva i Srbije. Nevoljni slijepi Stjepan 
oti§ao u daleku Arbaniju, gdje se je ozenio Angjelinom, kcerju Gjurgja Komnena, kneza 
Valonskoga. Stariji brat njegov Grgur, koji je dosad zaludo trazio pomoci u Turaka, 
okanio se u to doba svijeta, zakaludjerio se i kao kaludjer German umro u sveto- 
gorskom manastiru Hilandaru 16. listopada 1459. Ostavio za sobom jedinca sina Vuka 
(Zmaja), koji se je poslije proslavio vanrednim junadtvom. 

Tako se je u proljecu 1459. popela na srbsko despotstvo porodica bosanskih Ko- 
tromanica, koja je vec nakon izumrca Nemanjica vazda izticala svoje pravo, da vlada 
Srbljima. Dne 1. svibnja piSe kralj Stjepan Toma iz svoga kraljevskoga grada Bobovca 
pismo milanskomu vojvodi Franji Sforzi, u kojemu se izvinjava, Sto ne moze svoga sina 
vjendati s vojvodinom kcerju, kako je neko vrijeme snovao i po svojemu poslaniku 



BORBE 8 PROTUKRAUEM FRIDRIKOM III. (1459 — 1463.) ai 

Nikoli Trogiraninu poruCivao. U torn pismu javlja kralj milanskomu vojvodi: >Sada 
izvje§cujem va§u jasnost, da je moj preljubljeni sin, svijetli Stjepan, na osmicu iza uzkrsa 
uzeo za zenu kcer nekadanjega despota Lazara, te je preuzeo ditavo njegovo vladanje u 
Ungariji i Raskoj, u koliko je Turci nijesu jo§ osvojili ; suvise je po prejasnom kralju 
ugarskom Matija§u uiinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, i to 
sloznom voljom svih RaSana (concordi voluntate omnium Rascianorum)€ Vrlo je me- 
djutim sumnjivo, da li je Stjepan TomaSevic postao despot s voljom »svih Ra§ana<; 
vjerojatno samo s privolom one vlastele, koja su stajala uz despoticu Jelenu i ugar- 
skoga kralja. 

Stjepan TomaSevic nije se medjutim nauzio vladanja u ostatcima srbske drzave. 
Turski sultan Muhamed II, nije mogao mirno gledati prevrat, po kojemu bi izgubio 
vrhovnu vlast nad Srbijom. K tomu je upravo gorio od zelje, da oblada Smederevom i 
Beogradom, pak da si prokrfii put u Ugarsku i ostale zemlje u srednjem Podunavlju, 
Vec 14. ozujka 1459. javlja mietadki poslanik Petar Thomasius iz Budima o zamasnim 
pripravama turskoga sultana. Jedna se vojska spremala, da iz KruSevca udari na Sme- 
derevo; druga opet, da iz okolice Beograda provali u iztoinu Slavoniju. Znalo se i to, 
da sam sultan naskoro iz Drinopolja dolazi u Sredec (Sofiju), da zapovijeda jednoj od 
tih vojska. Dne 1. travnja pi§e opet, da je vec jedan turski pa§a provalio preko Save u 
Slavoniju i nemilo ju poliarao; sultan sam da je vec stigao u Sofiju. §teta, §to su 
izvjeStaji mletadkoga poslanika o daljim zgodama zametnuti ili izgubljeni, tako te zna- 
demo samo ono, §to je zabiljezio grdki povjestnicar Laonik Chalkokondylas. On pri6a, 
kako je sam sultan Muhamed II. s turskom vojskom udario prema Smederevu. Vec na 
same glase, da se sultan primifie, planula u varo§i Smederevu buna protiv despota Stje- 
pana Toma§evica i njegove punice Jelene. Zitelji Smedereva, vecinom privrzenici svrgnuiih 
Brankovica i Mihajla Angelovica, poSli u susret sultanu, te mu predali kljude varoSke. 
Tako je Muhamed II. sve ber krvi zauzeo varol, zajamCivSi stanovnicima imanje i zivot 
Despotica Jelena sa svojom kcerju i zetom, kao i sa svojim privrzenicima zatvorila se 
u varoiku tvrdinju. No videci, da joj nema ni odkuda pomoci, stala s^ napokon poga- 
djati sa sultanom. On dozvoli, da slobodno izadje iz tvrdinje sa svima svojima, i da po- 
nese sobom blago svoje. Jelena s Marom i Stjepanom Tomasevicem skloni se u Bosnu, 
a Smederevo preuze sultan. Zgodilo se to 20. lipnja 1459., kako biljeze srbski izvori. 
Sa Smederevom zapade sultana i ostatak despotske drzavine, a Srbija bi pretvorena u 
turski pasaluk. 

Pad Smedereva uzbunio je E/ropu kao nekad propast Carigrada. Mnogi su p>o- 
tvorili bosanskoga kralja i sina njegova, da su za novae izdali taj grad Turcima. I kralj 
Matija§ Korvin i papa Pio II. bijedili ih kao izdajice kr§canstva. Medjutim se je bosanski 
kralj branio, da predaja tvrdinje u Smederevu nije udinjena »s voljom, nego od nuzdec 
(que de Zendicio acciderunt, necessitatis fuisse non voluntatis). I zaista se 6m\, da bo- 
sanskomu kralju nije nitko u osudni das u pomod pritekao, kad je turska sila zaprije- 
tila Smederevu. Ta i Mihajlo Silagji, kapetan Beograda, £amio je jo§ svedjer u 
tamnici u Vilagosu. 

(Borbe s protukraljem Fridrikom III. 1459. — 1463; hrvatsko kra- 
lj evstvo u to vrijeme). Kralj MatijaS nije mogao ni misliti, da obrani Smederevo 
od Turaka, jer se je sam ve6 od nekoliko mjeseci morao boriti za prijestoljc. 

Svrgnuti palatin Ladislav Gorjanski nije mirovao, nego se je svedjer rotio protiv 
nesudjenoga zeta svoga. Gorjanskomu se je domala pridruzio opet Nikola lioCki, a s njim 
su se dizali i drugi velikaSi, narodito odkad je kralj zarobio svoga ujca Silagja. Dok ie 
Matija§ driao sabor u Segedinu, neprijateljski velikaSi radili su mu o glavi. A da bi lakie 
svoj cilj postigli, odluiiSe proglasiti kraljem ugarskim i hrvatskim njemadkoga kralja t 
rimskoga cara Fridrika III. Habsburgovca, u kojega je bila kruna sv. Stjepana, i koji je 



22 matijaS korvin (1458.™ 1490.). 

drzao viSe gradova i mjesta u zapadnoj Ugarskoj. StadoSe ga salijetati, da prihvati nji- 
hovu ponudu, uvjeravajuci ga, da ce oni sami osigurati mu prijestolje, te da ce se Ma- 
tijas sam zahvaliti, cim samo doznade, da se je Fridrik proglasio kraljem. Na telu 
odmetnika bill su knez Nikola Ilocki i svrgnuti palatin Ladislav Gorjanski; nadalje su 
zavjeri pristupili neki magnati, kojih su se imanja sterala blizu medje austrijske i sta- 
jerske, kao grofovi od Bozina i Sv. Jurja (Juraj, Ladislav, Ivan i Sigismund), zupan za- 
lajski Ivan Sed, Pavao Bani6 od Lendave i erdeljski vojvoda Ladislav Kanizaj s bratom 
Nikolom, a onda i neki austrijsko-Stajerski plemici, koji su drzali imanja u Ugarskoj i 
Hrvatskoj, po imenu Andrija Baumkircher (zupan pozunski), Ulrik Grafenecker i Berthold 
Ellerbach od Monjorokereka. I drugi ban slavonski, vazda nepouzdani pan Jan Vitovec 
od Grebengrada, naSao se u kolu odmetnika, kojima se je poslije pridruzio i knez 
Martin Frankapan, a mozda jo§ koji 61an njegova roda. 

Cim je MatijaS obaznao, §ta protivnici njegovi snuju, pohitao je iz Segedina u 
Budim, te je onamo prizvao sve velikaSe kraljevstva, da vidi, tko je vjera, a tko ne- 
vjera. Za malo dana skupilo se u Budimu mnogo gospode: gotovo svi nadbiskupi i 
biskupi (osim erdeljskoga Matije), a na 6elu im nadbiskup ostrogonski Dionizije Sec; od 
baruna doSli su palatin Mihajlo Orsag, erdeljski vojvode Sebastijan i Ivan Rozgon, sudac 
kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, a uz njih i bani Dalmacije i Hrvatske, po imenu 
Petar Zob i Pavao (Horvat) §piran6ic, zatim iztoSno-slavonski velika§i Matija§ i Ljudevit 
Morovici, Galpar Korogj, i jo§ druga ugarska i slavonska vlastela. Od hrvatskih knezova 
(Frankapana, Zrinskih, Kurjakovica, Blagaja) ne spominje se ni jedan, kao ni vranski 
prior Toma Sekelj, rodjak i vazda odu§evljeni privrzenik kralja MatijaSa. Sabrani prelati 
i baruni (12 prelata i 36 svjetovnih velika§a) obnovise 10. veljace kralju prisegu vjer- 
nosti, obecavSi mu, da ce ga braniti od svih protivnika i takmaca, i da za njegova zivota 
nece priznati drugoga kralja, osim njega. I kralj MatijaS priseze tom prigodom gospodi, 
»da ce svoje vjerne uzdrzati u njihovim pravima i obi6ajima, i da ce ih braniti od bun- 
tovnika i silnika; ako bi pak radi jedinstva i potrebe kraljevstva trebao §to od dosad 
obdrzavanih prava i obiSaja promijeaiti, ne ce toga udniti bez savjeta i privole njihove« 
(et si quid pro unitate et necessitate regni de hactenus obseruatis iuribus et consuetu- 
dinibus eorum mutandum fuerit aut addendum, id sine consilio et consensu eorum non 
faciemus). 05ito je, da su tada i odani privrzenici kraljevi nastojali, da ovako stanu na 
put svakoj daljoj samovolji njegovoj. 

Dok se je to zgadjalo u Budimu, nijesu mirovali ni kraljevi protivnici. Knez Nikola 
IloCki bijaSe .sa svojim ortacima po§ao, da- potrazi kralja i cara Fridrika. Taj je nedavno 
iz gtajerskoga Gradca doSao u Novo mjesto kod Be6a, da bude blizi ugarskoj zemlji. 
Onamo stigao i knez Nikola Ilo6ki sa nekim svojim drugovima; bana Jana Vitovca, 
premda je pristao uz zavjeru, nije bilo, jer ga jo§ 15. veljace 1459. nalazimo u njegovu 
gradu Grebenu. Nikola Ilocki i nazo6ni ortaci njegovi izdadoSe tu u Novom mjestu 
17. veljaCe pismo, kojim primiSe Fridrika III. za kralja Ungarije. Kao razlog navedo§e, 
da je Fridrik rodjak pokojnoga kralja Ladislava Postuma, i da je u njegovim rukama 
kruna sv. Stjepana; nadalje da je zemlja poslije smrti Ladislava Postuma ostala bez kru- 
njenoga vladara, dakle bez glavara, te ako jo§ dalje ne bude jakoga krunjenoga kralja, 
mogla bi kraljevstvu zaprijetiti jos veca pogibija. Kralj Fridrik, uzdajuci se u novoga 
papu Pia II., svoga nekadanjega sluzbenika, prihvatio izbor, te se 4. ozujka u mjestnoj 
crkvi nakon sveCane mise, koju je ditao nadbiskup salzburzki, u nazodnosti svoje supruge, 
ugarskih poslanika i brojnoga naroda dao proglasiti kraljem ugarskim. Tom bi zgodom 
proCitano i pismo Nikole Ilodkoga i njegovih drugova. Malo dana zatim, 22. ozujka 1459., 
rodio se je kralju i caru Fridriku u Novom mjestu sin Maksimilijan; kad se je na sam 
uzkrs, 25. ozujka, dijete krstilo, bio mu je Nikola Ilocki krstni kum. Tako bi gotovo 
posvecen savez izmedju njemaekoga kralja i slavonskoga bana Nikole (Croatiae praefectus). 



BORBE S PROTUKRALJEM FRIDRIKOM III. (1459 — 1463.). 



»3 



Fridrik je namah primio i naslov kralja ugarskoga i hrvatskoga (zu HuDgern, Dal- 
macien, Croacien etc. Kunig), pa6e je pozvao >vojvodu Matija§a«, da Sto prije dodje 
preda nj, te da mu se pokloni, >kako se pristoji vjernomu podaniku*. 

Kralj Matija§ bijase namah ]o& u veljadi izdao proglas na staleze svoga kraljevstra, 
u kojemu je Fridrika nazvao nametnikom, koji hode da izkorijeni IJgre i ujihov jezik, 
S toga ce sam Matija§ voditi vojsku na njega, te poziva sav narod na oruzje do Gjur- 
gjeva (24. travnja). Nikola Uodki skinut bi sa svih svojih Casii, a slavonska banovina 
povjerena vazda odanomu vranskomu prioru Tomi Sekelju. U to vrijeme stigli su u 




Car I KRAU Fridrik III. HabsburgovaC- 

Po savramano] alioi. 



U 



Budim poslanici grada Dubrovnika, da se kralju MatijaSu poklone, i da izmole u njega 
potvrdu starih povlastica svojih. Kralj je podijelio 12. oiujka Dubrovniku leljenu povelju, 
u kojoj je obcinu proslavio poradi njezine vjernosti i odanosti. »Ona (obcina grada Du- 
brovnika) primila je u zakrilje sulnjeve, oslobodjene iz ruku nemilih Turaka, te ih je 
darivala i povradala u domovinu; ona je kao §tit medjama kraljevstva naSega Dalmacije 
izloiena napadajima neprijateija svete krune, te je u onom kraju drugim naSim vjernima, 
kao zid (tvrdinja); ona nije nikad zalazila s puta, nego se je izticala iskrenom vjernoSdu, 



34 matijaS korvin (1458. — 1490.). 

# 
te je bila drugima kao dobar primjer*. U torn hvalospjevu oCito se ogleda tadanje razpo- 
lozenje na kraljevskom dvoru u Budimu. 

Prije medjutim, nego §to se je Matija§em na oruzje pozvani narod u Pesti mogao 
skupiti, planuo je gradjanski rat u Ugarskoj i Slavoniji. Kralj MatijaS bijaSe neSto svojih 
kraljevskih teta, po prilici 3000 Ijudi, povjerio Simunu Nagju, te ih poslao prema 
austrijskoj i Stajerskoj granici, gdje no stajahu Fridrikove fete od 2000 Ijudi pod Ni- 
kolom IIo6kim, Baumkircherom, Grafeneckerom, grofom Sigismundom od Bozina i 
Petzoldom Metschem. Nagy udario na neprijatelja 7. travnja kod Kormenda na rijeci 
Rabi, gdje je bjesnio zestok boj, koji je trajao od ranoga jutra do mraka. Ugri bise 
razbijeni, te ih mnogo izgibe na uzmaku preko Rabe. Ali i Fridrikova vojska izgubila 
sila mrtvih i ranjenih, te nije mogla neprijatelja dalje ni progoniti. U isto vrijeme bjesnio 
je gradjanski rat i u Slavoniji i Hrvatskoj, gdje je protivnicima kralja Matijasa bio na 
6elu knez Martin Frankapan, dok je stariji brat njegov Stjepan vjerno stajao uz zako- 
nitoga kralja svoga. Kako je knez Martin Frankapan drzao mnoga imanja u Slavoniji, 
koja bijaSe dobio po svojim zenama Jeleni od Lipovca i Doroteji udovi Blagajskoj, za- 
metnuo je borbu s priorom vranskim Tomom Sekeljem, novim banom slavonskim mjesto 
Nikole IloSkoga. Kako je borba tekla, nije nam to£no poznato, znademo jedino, da je 
bilo okr§aja i smutnja oko Samobora, Jastrebarskoga, Susjedgrada, Hresna, Kozare i 
Vrbaskoga grada u Bosni. Dne 16. o2ujka zapovijeda kralj MatijaS iz Budima zagre- 
baCkomu kaptolu, da povede parnicu protiv kneza Martina Frankapana radi grada Bu- 
zima, koji bija§e jos Ulrik Celjski oteo Ivanu i Marku od Cave, te ga onda dao u 
zamjenu knezu Martinu. Nadalje cujemo, kako je prior vranski Toma Sekelj one godine 
harao gornju Slavoniju (Bozjakovinu, oba grada Kalnika), zatim gradove Stenicnjak, Ko- 
zaru i VrbaSki grad, koji su potonji pripadali knezu Martinu Frankapanu. Cini se me- 
djutim, da je prior Toma zlo prolazio, jer je kralj Matija§ zapovjedio 25. srpnja cazman- 
skomu kaptolu, da ga ponovo uvede u posjed grada Hresna, koji bija§e valjda za tih 
borba izgubio, 

Medjutim dok su joS bjesnile borbe u Slavoniji, radio je neprestano kralj Matijas, 
da se izmiri sa svojim protivnicima u svojoj drzavi, pak da tako svoga takmaca, kralja 
Fridrika, liSi privrzenika. MatijaS nije pri tome zalio truda ni zrtava, a nije se zacao koji 
put ni poniziti. U dobar das dodje mu tu smrt Ladislava Gorjanskoga, jamacno najlju- 
cega protivnika. Vec 19. travnja 1459. ugovara on s njegovom udovicom Aleksandrinom, 
kneginjom TjeSinskom, sa sinom Jobom i kcerju Anom; oni obedaju kralju vje^nu vjernost, 
a on im opraSta sve, gto su dosad zla nanijeli pokojnomu bratu njegovu Ladislavu i 
njemu, te zajamCuje im sva posjedovanja. Namah zatim, 24. travnja, prima kralj u Budimu 
u svoju milost bracu Ladislava i Nikolu Kanizaje, poSto su mu prisegli vjernost i obrekli, 
da ce ga pomagati protiv njegovih neprijatelja i takmaca, a narofiito protiv rimskoga 
cara Fridrika. Buduci da su gradovi i posjedovanja brace Kaaizaja jo§ u rukama rim- 
skoga Cara, kralj im ustupa dobit kraljevske komore (lucrum camere) od zupanije za- 
lajske tako dugo, dok mu ne podje za rukom, te njihove gradove caru oduzme i njima 
povrati. Napokon predobio je Matija§ jos pana Jana Vitovca, kao i kneza Nikolu Ilo6- 
koga, kojima je obima svakako jo§ prije 18. lipnja povratio sve dasti, a narodito fiast 
slavonskih bana. U jednoj izpravi od 30. srpnja iztiCe MatijaS narodito, kako se je iz- 
mirio i sporazumio s velemoznim Nikolom Ilod;kim, vojvodom erdeljskim, banom kralje- 
vine Slavonije i Madve (quod ex quo cum fideli nostro magnifico Nicolao de Wylak 
vayda Transilvano ac regni nostri Sclavonic et Machoviensi bano booam pacem fecimus 
et nos cum eodem univimus . . .). 

Preokretu u prilog kralju MatijaSu doprinesao je naravno najvise papa Pio II., a 
uza nj njegov legat Ivan Carvajal. Umni i poletni papa snovao je neprestano samo o 
velikom navalnom ratu na Turke, u kojemu bi stdjelcvali svi vladari Evrope. Smijerao 



BORBE S PROTLKRAUEM FRIDRIKOM IIL (1459.— 1463.). »5 

ie pa6e prizvati krSdanske vladare na kongres u Mantovu, gdje bi se vijedalo pod nje- 
govim predsjedanjem o tom ratu. Ba§ zato nije papi bilo drago, §to se je car Fridrik 
pomamio za krunom ugarskom, i §to je ustao protiv kralja MatijaSa, sina slavnoga po- 
bjeditelja pod Beogradom. Vec 24 veljaie 1459- bijaSe Pio II. ovlastio legata Ivana 
Carvajala, da zaprijeti crkvenim kaznama svima protivnicima ugarskoga kralja, »bili oni 
njegovi podanici ili strand, bili ma kako visoki dostojanstvenici*; a namah zatiin po- 
vjerio je svome pouzdaniku, da nastoji izmiriti kralja MatijaSa s carem. Dne 23. travnja 
boravi Ivan Carvajal u Novom mjestu kod Be£a, nastojeci cara skloniti, da popusti 
U isti mah stiglo je caru pismo Pia II. od 2. travnja, u kojemu ga lijepim i pristojnim na- 
cinom nastoja^e odvratiti, da prime krunu ugarsku, jer bi inade prinudio kralja Matija§a, 
ili da sklopi mir s Turcima, ili da njihovu zulumu prepusti Ugarsku, koja je dosad bila 
§tit £itavoga krScanstva. 

Fridrik se dodu§e nije odazvao pozivu papinu ni molbama Ivana Carvajala, koji je 
zlovoljan ostavio Novo mjesto; ali u to su ugarski velikaSi, znajuci, da je papa uz kralja 
Matijasa, redom ostavljali cara, te se mirili sa svojim zakonitim kraljem. K tomu je i 
sam car nakon boja kod KOrmenda slabo pomagao svoje privrzenike, koji su sada sami 
morali odolijevati sve to ja^oj sili kralja Matijasa. No u to zaprijeti potonjemu nova 
neprilika. Ujak njegov Mihajlo Silagji, koji je jo§ od proSle godine damio zatvoren u 
Vilagosu, oslobodio se suzanjstva s pomocu svoga kuba^a, te stao kivan na svoga ne- 
harnoga sestrica skupljati brojne svoje privrzenike, da se obori na kralja. Novi gradjanski 
rat zaprijediSe legat Ivan Carvajal i ostrogonski nadbiskup Dionizije Se6. Oni navaliSe 
zaklinjati bivSega gubernatora, da se s kraljem pomiri, te mu podjedno izradiSe slobodno 
pismo u Budim. Silagji napokon privoli, te dodje 1. rujna 1459. u Budim, gdje se iza 
osamdnevnoga pogadjanja sporazumiSe. Silagji dobi opet zupaniju bistric^ku i druge neke 
oblasti, a uz to bi mu povjereno, da preuzme obranu Ugarske od Turaka. Ako mu 
podje za rukom, te otme Turcima netom osvojeno Smederevo, predat ce se njemu taj 
grad, te ce uza to biti imenovan despotom Srbije. Odsad se Mihajlo Silagji ponosito 
zove »grof bistricki, upravitelj Erdelja, ban maCvanski i vrhovni kapetan doljnih krajeva 
Ungarije«, te se posve posvecuje obrani svoje domovine. Posljednji put nalazimo ga 
6. listopada 1460. u §iklo§u, gdje no uzima u svoje zakrilje Aleksandrinu TjeSinsku 
(udovicu Ladislava Gorjanskoga) i njezinu djecu Joba i Anu. Malo zatim provalio je u 
Srbiju i udario prema Smederevu; no tu bi od Turaka zarobljen i sa dvadeset i osam 
svojih drugova u Carigradu pogubljen. Smrt njegovu javio je mletadki bailo u Cari- 
gradu svojoj obdini 5. veljafie 1461. 

IzmirivSi se kralj MatijaS sa svojim ujcem skupljao je sve vi§e privrzenika oko sebe. 
Knez Nikola Uodki, >vojvoda erdeljski, ban slavonski i madvanski, a iupan limeiki i 
stolnobiogradskif, priveo mu prije 13. rujna 1459. posljednje protivnike u Ugarskoj, po 
imenu Ivana i Sigismunda od Bozina i sv. Jurja, Andriju Baumkirchera, i Nankelreutera. 
Ti bijahu za predja§njih smutnja ugovorom primili utvrdjenu opatiju sv. Martina na brdu 
panonskom od tadanjega upravitelja njezina Tome de Debrenthe, koji se bija§e na kralja 
razgnjevio, §to mu je oduzeo zagrebaiku biskupiju, te ju povjerio svome prvomu sa- 
vjetniku, varadinskomu biskupu Ivanu Vitezu. Sada je Nikola IloCki pomenute velikaie 
sklonio, te su kralju MatijaSu ustupili redenu opatiju, a on im je zato dao dva grada i 
platio 10.000 dukata. Da je knez Nikola Ilo6ki tako odluino pomagao svoga kralja, 
nesumnjivo je doprinesao i ^e§ki kralj Juraj Podjebradski, bududi tast kraljev, kojega je 
u isto doba nastojao predobiti i car Fridrik. JoS u srpnju 1459. bijaSe inaie tromi Fridrik 
do^ao u Brno, gdje je 31. srpnja Jurju Podjebradskomu dao u leno £eSko kraljevstvo, 
a onda ga nastojao skloniti n^ savez protiv kralja Matijasa. No mudri i oprezni Juraj, 
koji je u ono vrijeme svom snagom radio, da bude izabran njemadkim kraljem, utanaiio 
je doduSe u kolovozu vi.^e ugovora, po kojima se bijaSe obvezao, da 6t cara za dobru 



a6 , MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490). 

# 
placu pomagati u nastojanju, da stefe Ugarsku; ali se zato ipak nije ni maknuo, da to 
izvede. Jedino je izradio, da je jo§ istoga mjeseca kolovoza na molbu ugarskih poslanika 
utanaSeno izmedju cara i kralja MatijaSa primirje do 24. lipnja 1460., obecav§i podjedno, 
da ce u to vrijeme nastojati, da posreduje konafini mir medju njima. 

Medjutim sva dalja ugovaranja o izmireoju ostadoSe jalova; mira izmedju cara i 
MatijaSa ne bi. U veljaci 1460. §alje Matijas svoga poslanika, mladoga humanistu Jurja 
Polikarpa, na njemadki drzavni sabor u Niirnberg, ne bi li njemaCki knezovi prinudili 
cara, da se kani Ugarske. Ali ni to nije pomoglo. Kraj takih prilika nije (Judo, da je rat 
iznova planuo, prije nego Sto je minulo utanadieno primirje. A digao se je za cara u 
sjeverozapadnoj Ugarskoj Ivan Jiskra od Brandisa, stari du§manin porodice Hunjada. 
Uza nj pristadoge i drugi kapetani ce§kih i poljskih ceta u onim krajevima. Jamacno je 
i u Slavoniji bilo novih smutnja, te je vranski prior Toma Sekelj borio se za svoga 
rodjaka. Tu je ban Jan Vitovec morao pozvati zagrebacku zupaniju, da se digne na 
priora, koji je harao imanja kaptola zagrebaCkoga. 

U svibnju 1460. skupio je kralj Matijas poslanike nekih ugarskih zupanija i gra- 
dova na sabor u Jegar, da zatrazi od njih dacu za ratovanje. Namah zatim poslao je 
erdeljskoga vojvodu Sebastijana Rozgona i kraljevskoga sudca Ladislava Paloca, da se 
sa svojim cetama obore na Ivana Jiskru i njegove ortake. Poslije podje sam na vojnu, 
gdje mu je pomagao pokladnik njegov Emerik Zapolja. Kroz vi§e mjeseci ostao je kralj 
na bojnom polju u §aro§koj i SipuSkoj zupaniji, gdje je redom otimao gradove svojih 
protivnika. Posljednjih dana 1460. doSao je s mnogim prelatima i magnatima u Trencin, 
da se ondje na medji ugarsko-moravskoj sastane sa svojim buducim tastom Jarjem 
Podjebradskim, i da s njime utanaci rok za vjencanje s njegovom kcerju. Medjutim u 
Trencinu snadje ga Ijata bolest, te on morade poslati vackoga biskupa s poslanstvom u 
Olomuc, gdje se je desio kralj Juraj. Tu bi utana6eno, da ce se kralj MatijaS ozeniti 
1. svibnja 1461., i da ce mlada kraljica primati godi§nji dohodak od 7000 forinti iz 
driavne blagajne, zatim da ce dobiti sva posjedovanja, koja je nekad drzala supruga 
kralja Sigismunda. 

Medjutim bijahu se ponovo mnogi ugarski velilA§i odmetnuli od Matijasa; Ivan 
Jiskra bijaSe paCe posebnim ugovorom od 10. ozujka 1461. priznao Fridrika za kralja 
ugarskoga. Nasuprot je carev brat, nadvojvoda Albrecht VI , ponudio savez kralju Mati- 
jasu protiv Fridrika. Ponuda nadvojvodina stigla u dobar cas kralju Matija§u, koji 
je sada vedu vojsku spremao, da ju po§lje u austrijske zemlje. No tu se umijega pa- 
pinski legat Ivan Carvajal, te skloni kralja, da jos jednom pokusa izmirenje s carem 
Odredjeno bi, da se ure^e stanak u Gjuru za 4. lipnja 1461., na kojemu ce se raz- 
pravljati o miru. Medjutim bijaSe nadvojvoda Albrecht VI. sam dosao u Budim, te je 
bio nazoCan, kad su malo zatim u svibnju ugarski poslanici doveli iz Trencina mladu 
teSku kraljevnu Katarinu (Kunhutu, Kunigundu) u Budim, gdje se je onda vjendala 
s kraljeni Matija^em. 

Stanak u Gjuru svrsio se je bez sporazuma, a na to je kralj Matijas poslao nad- 
vojvodi Albrechtu u pomo<5 4000 konjanika i 1200 pjesaka, koje je vodio palatin Mi- 
hajlo Orsag. Sam kralj pak po§ao je u hevesku zupaniju, gdje je proboravio drugu polo- 
vicu godine 1461., i nastavio rat s ceSkim i poljskim Cetama u sjeverozapadnoj Ugarskoj. 
Dok je Matijas slav.odobitno ovdje otimao gradove i tvrdinje, iznevjerio mu se saveznik, 
nadvojvoda Albrecht VI., kojega je na molbu carevu ceSki kralj Juraj prinudio, da se 
miri sa svojim bratom, s odmetnicima kralja MatijaSa, narodito s knezovima od Bozina 
i sv. Jurja, kao i s Bertholdom Ellerbachom od Monjorokereka. Kralja MatijaSa bijaSe sada 
silno ozlojedila nevjera tasta mu Jurja Podjebradskoga, koji je makar neizravno radio 
caru u priiog. No jo§ ga je vi§e uznemirilo, kad je doznao, da se je i opet Nikola Ilodki 
urotio protiv njega. Nikolina kci Jeronima bija§e se nedavno udala za CeSkoga kraljevica 



BORBE S PROTUKRAUKM FRIDRIKOM III. (1459. — 1463). t? 

Henrika, sina Jurjeva; te su sada i otac i tast s*ali snovati sporazumno s nekim Tclika- 
§ima, kako da stvore trecu stranku, koja bi na ugarsko i hrvatsko prijestolje uzvisila 
gojenca i zeta Nikole Ilodkoga. 

Pojava trecega takmaca smeksala je i kraija MatijaSa i cara Fridrika, tako da su 
bili skloniji izmirenju, nego ikad prije. Kralj se MatijaS ubijedio, da ne ce biti mira u 
njegovoj drzavi, dok ne dobije krunu sv. Stjepana, te se njome ne ovjenia; caru opet 
bilo stalo, da mu odmetni brat Albrecht ne prima viSe pomoci iz Ugarske. Obima na- 
pokon dodijalo Saranje ieskoga kraija, koji nije ni jednoga odludno pomagao, ve<5 je 
tezio za svojim zasebnim ciljevima. Spremnost dosadanjih protivnika na izmirenje jedva 
je dodekao papa Pio II., koji je i nakon nedade na kongresu u Mantovi neprestano 
snovao o velikom navalnom ratu na Turke. U proljedu 1462. stiie novi papinski legat, 
kretski nadbiskup Jeronim Lando, k caru Fridriku u Gradac. Gotovo u isto doba, mje- 
seca ozujka, po§ao je i prvi savjetnik kraija Matija§a, varadinski biskup Ivan Vitez, kojennu 
bija§e nedavno povjereno upravljanje zagrebadke biskupije, iz Slavonije u Stajersku, da 
posjeti cara Fridrika. DoSav k caru izjavio, da ga ba§ ne Salje ravno njegov kralj i go- 
spodar, nego da je doSao vlastitom pobudom i potaknut nekim velikaSima, da posreduje 
mir izmedju cara i kraija. S pomocu papinskoga legata Jeronima Landa utanaden bi 
vec 3. travnja 1462. privremeni mir. Da se cam naknadi §teta, koju je pretrpio onamo 
od god. 1440., platit ce mu Ugarska 80.CXX) dukata, a zato ce on izruditi Ugrima krunu 
sv. Stjepana i grad Soprun. Ostali gradovi u Ugarskoj, kao Frakno, Kabold, Zeljezno, 
Kisek i Rechnitz ostaju i dalje u vlasti carevoj i njegovih izravnih potomaka. Samo 
Frakno i Kabold moze kralj ugarski nakon careve smrti odkupiti za 40.000 dukata. Car, 
koji je dostojnim naiinom bio pozvan na ugarsko prijestolje, zadrzat ce naslov ugar- 
skoga (hrvatskoga i dalmatinskoga) kraija do svoje smrti; car ce primiti Matija§a za 
svoga sina, a taj ce ga postivati kao svoga otca, oba pak podupirat ce se medjusobno. 
Da bi car 05tao skion Ugarskoj i njezinim interesima, odredjeno bi za sluiaj, ako Ma- 
tija§ umre bez muzkih potomaka, da ga naslijedi car ili sin njegov, kojega <5e oznaditi; 
ako pak cara ne bi vise bilo na zivotu, uzvisit ce Ugri izborom jednoga od njegovih 
sinova na prijestolje. Ustanovljenu svotu od 80 000 dukata i izprave o miru predat dc 
poslanici kraija Matijasa i ugarskih staleza caru u Novom mjestu kod Be£a, a na to 6e 
im car uruciti krunu sv. Sjepana. 

To§ bi utanaieno u Gradcu, da se kralj MatijaS mora nagoditi s dosadanjim pri- 
vrzenicima carevima u svojim zemljama, po imenu s grofovima od Bozina i sv. Jurja, 
s Ivanom Jiskrom, Baumkircherom, Grafeneckerom i nekim kapetanima u sjeverozapadnoj 
Ugarskoj, a napokon i sa slavonskim banom Janom Vitovcem. Taj se bijase joS 10. stu- 
denoga 1459. ponovo pridruzio caru Fridriku, koji mu je torn prigodom izdao §est po- 
velja, obasuvSi ga £astima, naslovima i posjedovanjima, podjelivSi mu grbove i pravo, da 
kuje novce. Jan Vitovec je zato za razmirice izmedju cara i kraija redovito stajao uz 
prvoga, suzbijajuci kraljeva rodjaka, vranskoga priora Tomu Sekelja. Toga doduSe na- 
lazimo jo§ 7. svibnja 1461. u Pakracu, gdje no kao nasljedni iupan dubi^ki izdaje povelju 
samostanu Pavlina (sv. Marije) u varoSi Dubici (>iuxta oppidum nostrum Dubicza*); no 
poslije, 6ini se, da je prior Toma bio posve potisnut iz Slavonije. Dne 11. kolovoza 1462. 
nalazimo priora Tomu, koji se svedjer zove >nasljedni iupan dubi£ki< u Svetom Lovrincu 
u Baranji, gdje no izdaje neki nalog svomu kastelanu u KraSovu. 

MatijaS bijaSe medjutim joS prije privremenoga mira u Gradcu zapodeo pogadjati 
se sa dosadanjim svojim protivnicima u Ugarskoj i SlavoDtji. Dne 10. vcljade 1462. 
izdaje u Ostrogonu povelju grofovima Ivanu, Stgismundu i Jurju od Bozina i Sv. Jurja, 
kojom im nakon >utana£ena sporazuma i sloge« (habita disposicione et concordia cum 
fidelibus nostris magnificis . . .) daje pravo kopanja i obradjivauja ruda na njihovim 
posjedovanjima. U isto vrijeme pokorio se je kralju i Berthcld EUerbach od Monjoro- 



28 * matijaS korvin (1458 — 1490). 

kereka. Napokon 14. svibnja nagodio se je MatJjaS i s najopasnijim protivnikom svojim 
i roda svoga, s teSkim kapetanom Ivanom Jiskrom od Brandisa. Jiskra pokorio se je 
kralju, predao mu je sve gradove, koje je jo§ drzao, i obecao mu je vjerno sluziti, na- 
ro6ito u ratu s Turcima. Nasuprot obvezao se je kralj, da 6e mu do konca godine platiti 
40.000 dukata, nadalje da 6e mu dati grad i imanje SolimoS u aradskoj zupantji, i na- 
pokon da ce uzeti u sluzbu za placu njega i 150 njegovih Ijudi. 

U to bijahu se papinski poslanik Jeronim Lando i biskup Ivan Vitez povratili u 
Ugarsku, te je i kralj MatijaS bio sazvao ugarski sabor za 20. svibnja u Budim. Na torn 
saboru vijecat 6e se uz ino o pogodbama mira, kao i o torn, kako da se namakne novae 
za namirenje cara i kapetana Jiskre. Sabor trajao je samo sest dana. Sabrani stalezi bili 
su za 5udo gotovi, da ud:ine sve moguce, samo da dodje do mira. S tezkim srcem 
prihvatiSe vrlo tegotne uvjete mira, te izabraSe i poslanike, koji ce konacni mir utana- 
diti i provesti. Teze je iSlo s novcem; ali ipak dozvoli§e stalezi, da se nametne plemstvu 
izvanredni namet od jedne forinte. No zato morado§e se poglaviti prelati i baruni 
29. svibnja, a sam kralj 31. svibnja obvezati, da se »prelati, baruni i plemici nikad vi§e 
ne ce siliti na ma kakvu kontribuciju* (ipsos prelates et barones ac nobiles ... ad so- 
lucionem alicuius contributionis nuUo unquam tempore coarctabimus). Medju velika§ima, 
koji su to oCitovanje izdali, spominje se i vojvoda Nikola Ilo^ki, ban macvanski i sla- 
vonski, zatim Nikola Dombo, ban kraljevina Dalmacije i Hrvatske. Bana slavonskoga 
Jana Vitovca nema. Cini se, da su se naro^ito zastupnici Slavonije tomu nametu opirali, 
jer su oni dobiii po jedan primjerak re6enih oditovanja, te su ih onda uvrstili medju 
privilegija svoga kraljevstva. Na saboru u Budimu izticao se je uz Ivana Viteza i mladi 
necak njegov, tada vec pecuvski biskup Ivan Cesmicki, jedan od najdarovitijih pjesnika 
i spisateija humanistickoga vijeka, a poznat pod knjizevnim imenom Janus Pannonius. 
Rodjen poput ujca svoga u tadanjoj Slavoniji u gradu Cesmici kod Cazme 29. kolo- 
voza 1434. podje vec nakon trinaeste godine svoje u Italiju, te se 1458. kao doktor 
prava povrati u domovinu. Godine 1460., navrSiv tek dvadeset i §est godina, postade 
biskup peCuvski, te utjeca§e odsad uz svoga ujca bitno u javne prilike ugarske i hrvatske. 

Privremeni mir bio je utanaden i od ugarskoga sabora primljen. No da se provede, 
trebalo je uz ino skupiti i odredjene svote novaca, a to je iSlo vrlo ?poro. Na molbu 
Matijalevu doznacila mu je i obcina grada Dubrovnika 1, lipnja 1462. svotu od 1000 du- 
kata (de donando maiestati ... in auxilium recuperationis sacrosancte corone sue, iuxta 
ipsius domini nostri regis requisicionem, — de donando sibl ducatos 1000), te ih je 
njemu poslala po Nikoli Pribisalicu Nadalje je njemu pomogao novcem 1 bosanski kralj 
Stjepan TomaSevic, kako se je sam Matijas pohvalio u jednom pismu iz Segedina dne 
10. kolovoza 1462., u kojem je pozvao grad KoSice, da i on doprinese 5000 dukata. 
Dok se je novae sabirao, car Fridrik stao se opet predomisljati, osobito odkad se je 
ponovo sprijateljio s ceSkim kraljem Jurjem. Papa Pio II. i njegovi poslanici morali su 
sada sve sile napeti, da Fridrika prinude, i da drzi rijed. Sam papa potvrdio je prelimi- 
novani mir 7. svibnja 1463., a na to su dva njegova legata sklonili cara, da zapoCne 
dogovore o konacnom miru U srpnju vec su ugarski poslanici u Sopronu: bili su to 
kolodko-backi nadbiskup Stjepan Varda, varadinski biskup Ivan Vitez, sudac kraljevskoga 
dvora Ladislav Paloc, i Emerik Zapolja, vrhovni pokladnik i vrhovni kapetan gornjih 
krajeva ugarskih. Uz njih bio je vojvoda Nikola liodki, ban maivanski i slavonski, ko- 
jega je car zvao »svojim kumom« (compatre nostro). KonaCni mir, kojega su ustanove 
gotovo suglasne s pogodbama preliminara, podpisali su 19. srpnja ugarski zastupnici u 
Sopronu, a carevi u Novom mjestu. Kad su zatim ugarski poslanici polozili ugovorenu 
svotu, predana bi im u nedelju 24. srpnja kruna sv. Stjepana. Istoga dana potvrdio je 
car konaCni mir, .dok je kralj Matija§ jednako ucinio u Budimu 26 srpnja, kad je 
kruna onamo stigla. Sve se radovalo povratku krune, koja je toliko godina bila u tudjini; 



BORBE S PROTUKRAUEM FftlDRIKOM III. (1459—1463). 39 

ali kralj nije mogao misliti na sveSano krunisanje, jer mu svu painju bilo svratiti oa 
j"g> g^J6 bijaSe netom propalo bosansko kraljevstvo. 

Borba izmedju kralja Matijaia i cara Fridrika doimala se je znatno i hrvatskoga 
kraljevsiva, U kraljevini Slavoniji izmedju Drave i Gvozda banovali su, kako znademo, 
pan Jan Vitovec i vojvoda Nikola llodki, oba vrlo nepouzdani, jer su pristajali sad uz 
Fridrika, a sad uz MatijaSa. Kralj je doduse 1459. skinuo s banije Nikolu Ilodkoga i 
podijelio tu cast svome rodjaku, vazda odanomu vranskomu prioru Tomi Sekelju, ali taj 
se je mogao odrzati tek nekoliko mjeseci. I tako ostadoSe slavonskim banima pan Jan 
Jan Vitovec i Nikola Ilocki sve do izmirenja kraljeva s rimskim carem. Oba su kroz 
sve one godine i vrSili bansku vlast, kako svjedode Irojoe izprave njihove, izdaoe od 
njih onih godina u Zagrebu, Krizevcima, Varazdinu, Krapini i drugdje. Posve izmirio se 
je kralj Matijal s njima tek nakon mira s carem. Dne 18. svibnja 1463. izdao je Ma- 
tija§ u Bathmonostri povelju zagorskomu knezu i slavonskomu banu Janu Vitovcu, kojom 



Oapi'tuIafonoKbjelJutiii inm i5lo 
rmfiirnnu i^jinnpfOnm f ctomm 
finmomin^imtoiitmQ augo 
ttttumfi mm ifutW eftneOlr nomato 
mtlmniimo Homano^ |\igenem0 da 
ttmmQmmmW l^tigaut llfgf at 
rrgnifju^arrf ^Mumstjimstaptt 
fur f cfliof m t odmi regno pnum Sjiniiit 
0eacctpmtaetbuIlexofinnatO2ie*ft»if^ 
ptf^prombrinlcalcc^temlteta. 

Naslovni list 

Da it»mpmnom ixdanji agorora oi gidme 1462. itnedja cara Fridrika III. kralja Matijaia. 

Cuva •• u kniiSaioi narodnoga mus^a a BudimpaiU. 



je njemu, njegovim sinovima i potomcima darovao kneziju Zagorje i gradove Krapinu. 
Lobor, 0§trc, Vinlcu, Trako§(5an, Kostel, Cesargrad, razvaljeni grad Vrbovec i kaSteo 
Kamenicu, a napokoft grad i varo5 Varazdin ; torn je zgodom zapovjedio kralj zagreba^komu 
kaptolu, da Jana Vitovca uvede u posjed darovane mu knezije. Tek od toga iasa, fiini 
se, ostao je Jao Vitovec vjeran kralju Matijalu. Za prijVstoljnih borba stradala je Slavo- 
nija mnogo i poradt toga, ito nije bila popunjcna stolica zagrebadke biskupijc. Prije 
nego §to se je Matija^ bio zakraljio, sjedio je na toj stolici Toma de Debrenthc, dok se 
je protivnik njegov Dimitrija Cupor morao zadovoljiti kninskom biskupijom. No ved 
4. sije^nja 1458. stoluje Dimitrija Cupor od Moslavine kao >po milosti boijoj i apo- 



30 matijaS KORViN (1458.— 1490.). 

# 
stolske stolice biskup zagreba6ki« u Cazmi. Kad je Matijas stao vladati, priznao je Dimi- 
triju Cupora za zagrebackoga biskupa, dok je Tomi de Debrenthe ostavio naslov bi- 
skupski, te mu podijelio upravu bogate opatije sv. Martina na panonskom brdu u 
Ugarskoj. Medjutim za potonjih gradjanskih smutnja obnovi se borba izmedju Tome i 
Dimitrije, te se kao zagreba6ki biskup spominje sad jedan, a sad drugi. MatijaS mislio 
je neko vrijeme spor dokrajeiti tako, da je biskupiju proglasio izpraznjenom, te upravu 
njezinu povjerio svomu Ijubimcu i prvomu savjetniku, Ivanu Vitezu (1462.). No tomu se 
je opro papa Pio II., ne dozvoIivSi, da jedan prelat drzi dvije biskupije. Ivan Vitez 
morao je odstupiti. Na koncu godine 1462. imenovan bi Toma de Debrenthe njitranskim 
biskupom, te je tako Dimitrija Cupor ostao bez protukandidata AH za njega nije iz sta- 
novitih razloga kralj Matija§ htio ni da 6uje, te je tako zagrebaSka biskupija jo§ tri go- 
dine i vise ostala »izpraznjena«, §to je naravno bilo u prilog jedino silovitim velikaSima, 
koji su imanja njezina grabili i razsipali. 

Na medji banovine slavonske i hrvatsko-dalmatinske sterala se je u ono doba pro- 
strana drzavina knezova Frankapana, koji su drzali vise knezija (modruiku, vinodolsku^ 
gatansku, dreznicku, buzansku) i sva sila gradova i kastela po Hrvatskoj, Slavoniji i Bosni. 
K tomu im je pripadao otok Krk i grad Senj. Zivjelo je tada petero brace (Stjepan II., 
Dujam IV., Martin, Sigismund i Ivan VII) i vi5e sinovaca njihovih (Juraj I, Bartol X., 
Ivan Anz VIII, Nikola VI.), ali tako neskladno, da su se svaki 6as sastajali na »stanke«, 
te se medjusobno mirili. I u politickim pitanjima razdvajala se braca i sinovci; starje- 
§ina roda, Stjepan II, bio je odu§evljen privrzenik i pouzdanik kralja MatijaSa, dok se 
je mladji brat njegov Martin prikupio strand rimskoga cara, te se neprestano krvario 
sa svojim protivnicima, naro6ito s vranskim priorom Tomom Sekeljem. Stjepan II. za- 
stupao je svoga kralja na kongresu u Maatovi i u drugim zamaSnim poslovima, za §to 
mu je MatijaS 15. srpnja 1460. izdao znamenitu povelju, u kojoj je knezevu vjernost i 
odanost proslavio ovim rijeCima: >Kad su mene izabrali za kralja, bio je knez Stjepan 
izmedju prvih velikasa hrvatskih, koji mi izkazaSe svoju odanost i poStovanje, poklo- 
nivSi se meni i priznavsi me kraljem. Tim je dao povoda drugima, da slijede njegov 
primjer. Napokon kad je papa Pio II. sazvao u Mantovu zbor svih krScanskih naroda, 
primio je knez Stjepan od mene teret posjanictva, te je po§ao na zbor s drugim pokli- 
sarima, ne Stedeci ni svoje osobe ni svoga imetka. Deset mjeseci ostao je u Mantovi sa 
svojom brojnom pratnjom o svom tro§ku, te je onda doveo svoje drugove zdrave i 
srecne kuci, svladavsi sve prijetece opasnosti i neprilikec. Boraveci Stjepan II. u Man- 
tovi izradio je u pape Pia II., da je buUom od 4. lipnja 1450. stolicu krbavske biskupije 
iz Udbine u oblasti knezova Kurjakovica prenesao u varos Modruse, koja pripadaSe 
knezu Stjepanu. Za knezom Stjepanom poveo se je i mladji brat njegov Sigismund, 
izmolivgi u pape, da je 1461. u njegovoj stolici, u gradu OtoCcu, osnovao zasebnu biskupiju. 
Knezovi Frankapani, bili oni privrzenici kralja Matija§a ill cara Fridrika, banili su 
se u svojim knezijama i oblastima gotovo kao samosvojni gospodari. Jednako su radili 
njihovi susjedi na iztoku i jugu, knezovi Kurjakovici (Pavao, Karlo, Ivan) u Krbavi, zatim 
Zrinski i Blagaji (Babonidi). Kralj Matija§ bijaSe dodu§e na koncu godine 1458. ime- 
novao posebne bane za Dalmaciju i Hrvatsku, po imenu Pavla Spiran6ica i Petra Zoba, 
ali za te su bane hrvatski knezovi malo ili niSta marili. Petar Zob, cini se, nije u obce 
nikad ni dosao u Hrvatsku, dok je Pavao Spirandjd tek na koncu 1459. ili u prvoj po- 
lovici 1460. preuzeo svoju banovinu- All njegova vlast slabo je vrijedila u oblastima 
hrvatskih knezova; tek na jugu Velebita, u zupama i kotarima naokolo Zrmanje, Krke i 
Cetine mogao je pokuSati, da obnovi propalu bansku vlast. A da bi lak§e mogao 
uspjeti, imenovao ga je kralj na polazku jo§ knezom kliSkim i cetinskim, te mu tako 
predao ba^tinu mladih Talovaca, sinova bana Franka i Petra Talovca. 

Pavao Spirandic, kojega zovu i SperanCic (Speranchich), a kadkada i pridjevkom 



11 



BORBE S PROTUKRALJEM FRIDRIKOM HI. (1459.-1463). 31 

Horvat (Paulo Horvat de Spyranchyth) bio je vlastelin iz nekadanje gorske iupanije. 
PlemenStina mu je bila u Covci (Cavnik) blizu Une, u sredini izmedju Zrinja, Bu£ima, 
Blagaja i Krupe, gdje se ]ok 1469. spominje njegov rodjak, knez Juraj §pirandi<5 kao 
susjed buzimskoga gospodara Jarja Mikulidida. Imao je za zenu Margaritu, koja se i po- 
slije smrti njegove ponosito zove >kneginja cetinska i kliska, banica, bivSega bana Pavlat. 
Cim je novi ban Pavao stigao u svoju banovinu, najavio je svoj dolazak mletadkoj ob- 
dini, gradu Dubrovniku, a jamaino i bosanskomu kralju Stjepanu Tomi i hercegu Stje- 
panu Vukdicu. Mletaikoj obcini doglasio je, kako mu je kralj MatijaS zapovjedio, da 
zive s njome u prijateljstvu i dobru susjedstvu; zato je i povjerio svome kastelanu u 
Ostrovici, Nikoli Boridevicu, neka izbere nekoliko dobrih Ijudi iz Hrvatske, koji ce Za- 
jedno s mletadkim povjerenicima razpraviti sve razmirice izmedju podanika kraljevih 
i mletaike obcine. U pismu na Mletcane pi§e se Pavao Spirandic >knez cetinski i kli§ki, 
ban Dalmacije i Hrvatske*. Dne 25. lipnja 1460. boravio je banov poslanik u gradu Du- 
brovniku. Donesao je obcini pismo kralja Matija§a, kojim joj je zapovjedio, da dade 
banu praha za lumbarde i druge ratne zaire. 

Ban Pavao §piran6ic pregnuo je, da obnovi bansku vlast, i da povrati Hrvatskoj 
sve gradove i kotare, koji su joj pripadali Ne samo Knin i Ostrovica, nego i Klis, Sinj 
na Cetini, pace i Cacvina u PosuSju imadu se njemu pokoriti. No tim nastojanjem dosao 
je u sukob ne samo sa sinovima banova Franka i Petra Talovca, nego i sa svima vla- 
stima, koje bijaliu hrvatske oblasti razgrabile ili se za njima pomamile. Ne samo Mletci, 
nego i bosanski kralj Stjepan Toma i herceg Stjepan Vukcic postadoSe mu krvni ne- 
prijatelji i protivnici. Vec 23. ozujka 1461. pi§u Mletci svomu poslaniku na ugarskom 
dvoru u Budimu, Petru Thomasiju, neka zamoli kralja, da poilje posebna poslanika svoga 
k banu, te da mu zapovjedi, neka se okani svih novotarija, i neka zive u miru s mle- 
tackim podanicima. Ban je trazio, da mu se ustupe solane kod Spljeta, te je prije^io 
mletaike podanike, da ondje rade. Dne 23. lipnja 1461. pozivaju Mletci svoje knezove 
u Spljetu, Trogiru i Sibeniku, neka se sloze s Poljidanima, i neka se svi zajedno obore 
na bana, koji ne ce da sluSa ni zapovijedi svoga kralja. No ve6 na koncu kolovoza 
mletadka je obcina u dobrom sporazumku s banom, jer se bijahu u to novi bosanski kralj 
Stjepan TomaSevic i herceg Stjepan VukCic slozili na zator bana Pavla, a naro^ito da 
mu otmu znameniti grad Klis. Mletadka se obcina zabrinula poradi toga grada, pak se 
primirila s banom, pace 28. kolovoza povjerila spljetskomu nadbiskupu, neka bi pokuSao 
skloniti ma kojim nacinom Pavla Spirancica, da njoj Klis ustupi. Ujedno je poradila, da 
se raztepe liga, koju bijaSe novi bosanski kralj s hercegom i krbavskim knezovima 
Kurjakovidima utanadio protiv bana. Najprije je nastojala hercega Stjepana Vukdica od- 
vratiti od lige. Herceg bijaSe poslao u Mletke svoga poslanika, koji je sasuo pune pre- 
gr§ti potvora na bana, pozivajuci i Mletcane, da pristupe u ligu. Obdina priznavase, da 
je redeni ban >zazoran dovjekc (homo scandalosus) i ba§ onakav, kako ga herceg opi- 
suje, jer nakon svoga dolazka u Hrvatsku »nije nikad prestajao uznemirivati i zanovetati 
okoliSnjoj gospodi i svojim susjedima*; no ipak odvracaSe hercega od navale na Klis, jer 
je taj grad nekada bio mletacki ili bar pod zakriljem obcine, te ga je ban Pavao njoj oteo. 
U isti mah — u listopadu 1461. — borave poslanici bana Pavla u Mletcima. Mora da 
su ga nemilo pritisli s iztoka, jer on ne samo u ime svoga kralja nudi prijateljstvo i 
dobro susjedstvo, nego podjedno moli, da obdina prime u svoju zaStitu njega i njegovu 
gospo^tiju (el dominio suo), a narodito gradove Klis i Ostrovicu, koji su i onako u bli- 
zini njezine driavine. Jo§ zaklinje ban obdinu, da mu dade bojne zaire >za njegovu 
obranu, a iz prijatelj.stva prema kruni ugarskoj*. Mletci odbiSe dodu$e 6. listopada banu 
svaku pomod i zakrilje; ali podeSe potajno raditi, ne bi li izdajom dobili redene gradove. 
Dne 5. studenoga 1461. ovlastiSe kneza spljetskoga i zadarskoga, da nude 5—6000 du- 
kata za Klis, a 2000 dukata za Ostrovicu onima, koji bi ih obdini predali. §to se je 



32 MATIJAS KORVIN (1458. — 1490.). 

viSe herceg Stjepan grozio i trsio, da oblada Klisom, mletacka je obdina vi§e ou- 
dila onima, koji bi ga njima izdali. Napokon je ucjenila Klis sa 8 — 10.000 dukata. 
U ozujku 1462. doSao je poljicki knez Matija u Mletke kao zastupnik kliSkoga kaste- 
lana Stjepana Strizica iz Radobilje, te je ociitovao, da je redeni kastelaQ sa svojom 
bracom Ivanom i Gregorijem gotov predati grad obcini, ako samo njima osigura bu- 
ducnost u svojim oblastima. Obcina je dodu§e 24 ozujka prihvatila ponude, ali se je 
poslije ipak predomislila, te je 18. srpnja »za volju ugarskoga kralja« (precipue gratia 
.serenissimi regis Hungarie) opozvala sve, §to bijase pred nekoliko mjescci utanacila. 
Tako je banu Pavlu ostao tvrdi Klis, te 13. rujna 1462. nalazimo >Pavla kneza cetin- 
skoga i kliSkoga, bana Dalmacije i Hrvatske« u recenom gradu Klisu, gdje no sudi 
sud s hrvatskim plemicima, te izdaje hrvatske povelje (cum nobilibus regni Croacie). 
Medju inim rjesava parnicu izmedju kliskih gradjana Marka Santica i Jakova Kozinica 
radi polovice kuce u redenoj varoSi. Tako se je ban Pavao Spiraniic odrzao pored svih 
svojih neprijatelja i protivnika. Ali godine 1463. zaprijetila mu je kud i kamo ve6a 
opasnost od turske strane, te se je opet utjecao okrilju Mletcana. Obcina je i tada bila 
spremna zaStititi bana od svakoga, izuzev jedino krunu ugarsku; ali je ipak nastojala, 
da se dobavi Klisa ma kojim nacinom. Ban pak, premda mu je gotova propast prijetila, 
nije mogao ni htio izdati svoga kralja i ustupiti najznamenitiju tvrdinju svoje banovine. 

(Kralj Stjepan Tomasevic, 1461. — 1463.; propast bosanskoga kra- 
Ijevstva, 1463.). Jo§ se ne bijaSe slegla bura, koja se je bila digla na bosanskoga 
kralja Stjepana Tomu radi gubitka Smedereva (20. lipnja 1459), kad ga stadoie bije- 
diti i s gorih stvari. Namah negdje poslije pada Smedereva zavadio se Stjepan Toma 
s velikim vojvodom i hercegom Stjepanom Vukcicem, svojim tastom i otcem svoje su- 
pruge kraljice Katarine. Kamen smutnje bio je hrvatski medja^ni grad Cacvina u Posusju, 
koji je nekad pripadao banu Petru Talovcu, a sad su se za nj otimali Poljicani, bosanski 
kralj i herceg Stjepan. Potonji ne htjede kralju predati toga grada, vec ocitova u kolo- 
vozu 1459. mletackoj obcini, da voli ustupiti Cacvinu Turcima, nego svomu kralju; uza 
sve to bi Stjepan Toma opadnut kod pape Pia II., »da se je, prekrSivsi mir s hercegom 
pridruzio Turcima i doveo ih u zemlju hercegovu*, pade da nastoji, »da grad Cacvina, 
koji pripada hercegu, dodje u turske ruke«. Na tolike osvade nalozi papa Pio II. iz Man- 
tove 18. sijecnja 1460. hvarskomu biskupu Tomi, svome legatu za Bosnu, neka sve 
pomno iztrazi, i ako pronadje bosanskoga kralja krivcem, neka mu drzavu kazni 
crkvenim interdiktom. 

Tako nemilo opadnut i obijedjen smatra§e Stjepan Toma za svoju duznost, da 
rimskoga papu uvjeri o svojoj neduznosti i pravovjerju. Posla zato k njemu u Mantovu 
svoje poslanike, koji izlagahu i dokazivahu, da je Smederevo palo u turske ruke od 
skrajnje nuzde, a ne s voljom bosanskoga kralja, koji je pravovjeran katolik, te revno 
progoni patarene u svojoj zemlji. Podjedno zamoli§e papu u ime svoga kralja, da ime- 
nuje za Bosnu biskupe, i da onamo poslje svoga poslanika, koji bi dobro promatrao 
djela kraljeva, a uz to i proudio molbe njegove. Papa nije poslanicima izprva ni vje- 
rovao, nego ih je o§tro korio, §to njihov kralj Suruje i ugovara s Turcima; no malo 
poslije, upucen po svoj prilici od svoga poslanika, hvarskoga biskupa Tome, kao da je 
uvidio, kolika se je krivica nanijela Stjepanu Tomi, kad su ga ni kriva ni duzna zigo- 
sali s najcrnjega izdajstva. 

Kralju MatijaSu, koji bijaSe Stjepana Tomu najteze opadnuo pred papom, ne bi- 
jaSe nimalo milo, kad su bosanski poslanici bili primljeni od pape Pia II. On stade papi 
spocitavati, §to prima poslanike, koji su doSli moliti krunu za svoga kralja i zasebne 
biskupe za zemlju bosansku. Papa Pio II. uvjeravaSe na to pismom od 7. lipnja 1460. 
kralja Matijasa, da poslanici bosanski taj put nijesu o kruni ni rijeii spomenuli, nego 
da su samo kralja opravdavali i molili biskupe za Bosnu. »Mi nijesmo, dragi sinko«, 



KRALJ STJEPAN TOMV§EVld (1461.— 1453); PROPVST B03ANSK00A KRALJBVSTVA (1463). 33 

pi§e papa ugarskomu kralju, »tako nevjeSti ovim stvarima, a ni prebrzi u dijelenju 
milosti, da ne bi shvacali, §to hi od takova podjeljenja (kniae) uzslijediti moglo. Znamo 
takodjer, §ta je kralj Toma protiv tebe u6inio i protiv obce krScanske stvari sagrijeSio. 
Sjedamo se takodjer, da su (bosanski kralji) istu krunu od nalih predSastnika trazili, ali 
je nijesu nikad dobili; a i mi, kad bi je kojim povodom njima podijelili, ne bi toga udi- 
nili bez casti i znanja tvoga, jer si ti pravo na nju prisvaja§<. Isti dan posla papa pismo 
svomu poslaniku u Ugarskoj, kardinalu Ivanu Carvajalu, koji mu bijaSe doglasio, da je 
Matija§ uznemiren poradi dolazka bosanskih poslanika, te mu naloii, da kralja umiri. No 




KaTarina Kosa&a, krauiga bosanska. 

SUka Giovanna BaUinya u kapitolakqj g^alar^i ahka a Rima. 



B 



ujedno mu povjeri, da ga to6no obavijesti o stanju stvari, i da hercega Stjepana opomene, 
neka ne prima u svoju oblast patarena, koje bosanski kralj iz svoje driave goni. Dok 
je tako kralj Matija§ svom iestinom bjesnio protiv Stjepana Tome, a uz to nemare6 za 
juine iesti svoje driave vodio rat s njemadkim carem: bosanski je kralj provodio gorke 
dane, izvrgnut nasrtajima cara Muhameda II. U travnju doSao je u Bosnu turski paSa Hasan 
i prisilio kralja, te je Turcima morao dozvoliti, da kroz njegovu zcmlju provaljuju prcko 
Hit. pofj. II. III. J 



34 matijaS korvin (1458.— 1490.). 

# 
Save u vukovsku i srijemsku zupaniju. Na pocetku studenoga bijahu poslanici Stjepana 
Tome, na 6elu im ninski biskup, u Mletcima i govorahu vijedu, kako kraljevstvu i kralju 
bosanskomu, pravovjernomu krScaninu, prijeti pogibao od Turaka. Poslanici nudili su 
mleta^koj obcini, da uzme bosansko kraljevstvo u svoje ruke, a kralj ce ih pomagati u 
obrani svoje domovine. Ako pak ne bi obdina na to privolila, neka kralju dade bar do- 
voljno vojske i oruzja, da ocuva svoju djedovinu. U svakom slucaju pak neka mu oznaci 
jedno mjesto u svojim oblastima, kamo bi mogao poslati svoju zenu i porodicu, i kamo 
bi i sam se sklonio, kad bi ga skrajaja nevolja snaSla. Obcina je 10. studenoga posla- 
nicima odgovorila, kako joj je vrlo milo 6uti, da je kralj pravi krSdanin (esse verum 
Christi fidelem), i da je pravovjerje svoje u novije vrijeme utvrdio krScanskim djelima 
(moderna fidelissima et christianissima opera); ali njegova kraljevstva ne prima, jer se 
nada u bozju dobrotu i kraljevu vrlinu, mudrost i hrabrost, po kojima ce u osudnom 
dasu svoju drzavu sredno obraniti i odrzati, kako je dosad radio i kako su u prija§nja 
vremena prejasni predSastnici njegovi vazda 6inili. Oruzja i zaire neka kralj slobodno 
uzima u mjestima obcine mletadke, jednako moze se s porodicom i blagom svojim pre- 
seliti u njezine oblasti, kad bi ga nevolja snasla. SuviSe svjetuje obcina bosanskoga kralja, 
neka se gleda izmiriti sa svojim tastom, hercegom Sljepanom, jer nema sumnje, da bi 
to doprinijelo dobromu stanju obojice i njihovih drzava (multum conferret bone conser- 
vationi stat um suorum). 

Mletacka je obcina uvidjala, kolika pogibao prijeti i kralju i hercegu, ako se za 
dobe ne izmire i slozno ne ustanu na obranu svojih zemalja od turske sile. Dne 5. ve- 
Ijace 1461. poslala je posebna poslanika, po imenu Pavla Maurocena, u Bosnu, da pokuSa 
u posljednji cas nagoditi zeta s tastom, kralja s hercegom; kad su zatim u drugoj polo- 
vici veljade stigli u Mletke poslanici hercega Stjepana, moleci uz ino, da se gospodar 
njihov smije u Casu skrajnje nevolje preseliti s porodicom i blagom svojim na otok 
Hvar, obcina je molbu najpripravnije usli§ala, ali je i taj put oditovala, da bi se najprije 
dosko6ilo turskomu uplitanju u bosanske poslove, kad bi se izmedju kralja i hercega 
uzpostavila dobra sloga (una de principalioribus et utilioribus provisionibus ad conti- 
nendam rabiem huius hostis esset, quod inter ipsum ducem et regem Bossine bonum 
concordium sequeretur). 

Sta se je poslije 26. veljace 1461. kroz nekoliko mjeseci u Bosni i Humu zga- 
djalo, nije zabiljezeno; jedino znademo, da je prije 20. kolovoza 1461. nestalo kralja 
Stjepana Tome. Potonja prica kaze, da su ga 10. srpnja umorili sin Stjepan Tomasevic 
i brat Radivoj pod zidinama grada Orihovice na izvoru Une u Hrvatskoj. No ta prida, 
koju je zabiljezio hrvatski Ijetopisac Ivan Tomasic u sestnaestom stoljedu, vrlo je sum- 
njiva, jer da je Sljepan poginuo od svoga sina i strica, jamacno bi to javili i suvreme- 
nici. U Mletcima znali su 20. kolovoza jedino, da je Stjepan Toma minulih dana umro, 
i da je prijestolje bosansko naslijedio sin njegov Stjepan Toma§evic (queadmodum notum 
est, serenissimus rex Bossine anteactis diebus ab humanis subtractus est, et eius loco 
successit filius suus rex regni illius). 

Stjepan Toma ostavio je za sobom udovicu Katarinu, kcer hercega Stjepana Vuk- 
dica, i troje djece: Stjepana TomaSevica od prve zene, a Sigismunda i Katarinu od 
druge. Kraljevstvo bosansko ostalo je iza njega izlozeno navalama vanjskih neprijateija, 
a raztrovano domacim smutnjama. Novomu kralju Stjepanu Toma§evicu, dim se je popeo 
na prijestolje, bila je najpreda briga, da vrati kraljevstvu mir i sigurnost od vanjskih 
duSmana. Obrati se zato na rimskoga papu Pia II., koji je vec otcu njegovu bio vratio 
milost i Ijubav svoju, te mu odkri svoje rane i boli. Poslanici bosanski, doSav pred 
papu, govorahu mu u ime svoga kralja ovako: »Bosanski kralj, tvoj sin, sveti ode, posla 
nas k tebi i zapovjedi nam ovo u njegovo ime reci; Obavijelten sam, da turski car Mu- 
hamed misli dojducega Ijeta s vojskom na me udariti, i da je vec vojsku i topove pri- 



II 



KRAU STJEPAN TOMA§KVlfi (1461, — 1463.); PROPAST B03ANSK0GA KRAUEVSTVA (1463.). 35 

pravio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti s toga zamolih Ugre i MletSane i Jurja 
(Kastriotu) Arbanasa, da mi u pomoc priteku. Jednako molim i tebe; ja ne traiim zlatnih 
gora, ali bih rado, da moji oeprijatelji i zemljaci znadu, da mi ne ce uzmanjkati tvoja 
priklonost. Ako doznadu Bo§njaci, da ne cu sam samcat biti u ratu, hrabrije <5e vojevati; 
a nece se ni Turei osmjeliti na moje zemlje napasti, jer su ulazi u njih vrlo tegotni, a 
gradovi na mnogim mjestima gotovo nedobitni. Tvoj predSastnik Eugenije ponudio je 
momu ocu krunu i htio je podidi u Bosni biskupske crkve. Otac se ustru6ava§e, da ne 
izazove protiv sebe mrznje Turaka; bijaSe bo nov kr§canin, i nije joS izagnao manikeja 
(patarena) iz kraljevstva. Ja sam pak kao dijete krlten, i udio sam latinsku knjigu i 6vrsto 
prihvatio kr^dansku vjeru, pak se ne pla§im, dega se je otac bojao. S toga i^elim, da 
mi krunu po§alje§ i sv. biskupe, §to ce biti znak, da me ne ce§ ostaviti, ako bi rat 
pianuo. Od tebe krunjen donijet cu pouzdanje podanicima, strah neprijateljima. Za iivota 
moga oca bio si naredio, da mu se poSlje oniije, skupljeno za krizarsku vojsku, a 
spremljeno u Dalmaciji u mletackoj ruci; ali to nije mletaikomu vijecu bilo po volji; 
zapovjedi, da se sada meni poSlje. Sada ce§ valjda naci vi§e odziva, buduci da i Mlet- 
Cani drugdije misle, jer nakaniSe, kako se govori, rat Turcinu navijestiti. Jo§ molim, da 
izaSaljeS poslanika takodjer u Ugarsku, koji ce moju stvar kralju preporuCiti i naputiti ga, 
da sa mnom podje na vojnu. Tim se nacinom moze Bosna spasti, inace ce propasti. 
Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrdjava i Ijubezni se prema seljacima po- 
kazuju ; obecavaju, da ce svaki od njih biti Slobodan, koji k njima odpadne. Prosti um 
seljaka ne razumije prijevare, te misli, da 6e ona sloboda vazda trajati. Lako da ce puk, 
tim varanjem zaveden, od mene odpasti, ako ne vidi, da sam tvojom vlaScu oja^an ; 
ni vlasteia nijesu se dugo odrzala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka. Kada bi 
Muhamed samo moju kraljevinu trazio, a ne bi htio dalje podi, onda bi me mogli sud- 
bini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo krSdanstvo radi moje obrane. Ali neza- 
sitljivo vlastoljubije ne ima granica; poslije mene napasti de na Ugarsku i Dalmaciju, 
podSinjenu MIetcima, i preko Kranjske i Istre potrazit ce Italiju, koju zeli svladati. 
I o Rimu cesto govori, te mu onanio srce tezne. Ako on nemarom kr^dana moju kra- 
ljevinu osvoji, naci ce najprikladniju zemlju i najzgodnija mjesta, da izpuni svoju zelju. 
Ja prvi o6ekujem buru, a za mnom de Ugri i Mletiani i ostali narodi okusiti svoja 
sudbinu. Ovako misli neprijatelj ; ono, Ito izkusih, tebi obznanjujem, da ne bi jednom 
rekao, da nije bilo prijavljeno, i da ne bi mene s nemarnosti obijedio. Moj je otac tvomu 
predSastniku Nikoli i MIetcima udes Carigrada proricao; krsdanstvo je na svoju veliku 
Stetu izgubilo carski grad, stolicu patrijarSije i stup Grcke. Sada ja o sebi proridem; ako 
mi vjerujete i pomognete, spasit du se; inade du propasti i sa mnom drugi. Ovo ti do- 
glasuje Stjepan; ti, koji si otac kn^canstva, podaj savjet i pomocc 

Papa Pio II., vec prije uvjeren o pravovjerju bosanskoga kralja, pomno je negdje 
sluSao govor njegovih poslanika. On, koji je sav svoj vijek sproveo smiSljajudi i izvodedi 
osnove protiv Turaka i shvacao znamenitost Bosne za krSdanstvo, rado se je odazvao 
molbama Stjepana Toma^evida, pade je namah poslao svoje poslanike u Bosnu, da u 
svemu kralja pomazu, i da ga u ime njegovo ovjendaju kraljevskim vijencem. Za boravka 
poslanika kod pape gledao je kralj Stjepan TomaSevid, da se kod kude sa svima 
protivnicima svojima izmiri, i da udini dobar sklad u ditavoj driavi svojoj. U to ime na- 
godi se najprije sa madehom svojom, obudovljelom kraljicom Katarinom, s kojom se 
nije za odeva 2ivota najbolje pazio; on je primi za pravu majku svoju, a ona njega za 
sina svoga. Iza toga nastojaSe ozbiljno, kako bi se sporazumio i s otcem njezinim, her- 
cegom Stjepanom. Taj bijaSe u onaj das zapleten u borbu s hrvatskim banom Pavlom 
Spirandidem, s kojim se je otimao za Klis, te bijaSe skloniji miru, nego li za £iva Stje- 
pana Tome. I tako dodje brzo do sporazumka medju kraljem i hcrcegom, te ved malo 
zatim nalazimo Stjepana Vukdida u gradu Bobovcu uz kralja Stjepana TomaSevida. Tom 



36 matijaS korvin (1458. — 1490). 

prilikom potvrdi kralj Stjepan svoma stricu, knezu Radivoju, »za njegova virna i prava 
posluzenja, koja posluzi kruni kraljevstva na§ega«, sve zemlje i gradove, podijeljene mu 
jo§ od kraija Tome, poimence grad Komotin u Luci i grad Te§anj u Usori. Dotiinu 
povelju podkrijepi i herceg Stjepan sa svojim sinovima i bracom, zatim vojvoda Petar 
Pavlovic, sin IvaniSa Pavlovida, vojvoda Pavao KIe§ic, vojvoda IvaniS Vlatkovic, vojvoda 
Pavao Cubretic i drugi. 

Iz Bobovca podje kralj Stjepan TomaSevic u grad Jajce, koji odabra za glavni i 
stolni grad kraljevstva svoga, jer je Bobovac u to bio sve viSe izvrzen turskim navalama. 
U gradu Jajcu sabirahu se takodjer vlastela bosanska; bijahu tu poglaviti velmoze iz svih 
strana bosanske drzave, kao vojvoda Petar Pavlovic, vojvoda Tvrtko Kovacevic, vojvoda 
Petar KleSic, vojvoda Ivani§ Vlatkovid, vojvoda Pavao Cubretic, vojvoda Vukid Tih5i- 
novic, vojvoda Ivan Santic, knez Vladislav Vukovic, knez Marko Dragisid i knez Radoje 
Vladimiric. Herceg Stjepan Vukcic ne mogaie sam glavom doii, no zato posla u Jajce 
svoje sinove Vladislava i Vlatka. Malo zatim dodjoSe u Bosnu i poslanici pape Pia II., 
a na to bi prvih dana mjeseca studenoga kralj Stjepan Toma§evic u nazo6nosti mnogih 
velmoza kraljevstva i poslanika papinskih ovjencan za bosanskoga kraija. Po zelji novoga 
kraija proglasi na to papa Pio II. 7. studenoga 1461. sv. Gregorija cudotvorca zagtitnikom 
kraljevstva bosanskoga. Stjepan Tomasevic bijaSe prvi i posljednji kralj bosanski, koji bi 
okrunjen s dozvolom rimske stolice. Po svoj prilici zastupao je poglavicu crkve kato- 
iiike pri krunisanju ninski biskup Bozo, kojemu bija§e Pio II. pismom od 5. studenoga 
nalozio, da navijeSta u Bosni kri^arsku vojnu protiv nevjernih Turaka, podijelivsi mu u 
to ime obsezan naputak, osobito za sluCaj, kad bi Turci u samu Bosnu provalili. U obce 
se je pri krunisanju kraija Stjepana TomaSevica pokazala lijepa sloga svih staleza i 
vlastele bosanskoga kraljevstva, te se je zato kralj mogao s punim pravom Mletcima 
pohvaliti, »da je bio vjencan uz slobodnu privolu svih velmoza i gospode bosanske i uz 
najvece odobravanje< (libero omnium suorum principum et dominorum regni ipsius con- 
sensu, maximoque applausu et alacritate). Steta samo, da se ta sloga bosanske gospode 
nije mogla prije poluditi ; Bosna bi mozda dodekala srecnijih dana. No sada bija§e vec 
sve prekasno; sudbina Bosne bija§e vec odluSena. 

Malo dana iza krunisanja stigoSe u Jajce na kraljevski dvor dubrovadki poslanici 
Jaketa Gundulic i Paladin Lukarevic >s poctenimi darmi i Sastmic od svoje obcine, mo- 
ledi kraija, da obnovi stare sveze s Dubrovnikom i da mu potvrdi sve darovnice i po- 
velje svojih pred§astnika. Stjepan TomaSevic, koji se je ponosito pisao »kralj Srbljem, 
Bosni, Primorju, Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam, 
Usori, Soli, Podrinju i k tomu«, rado ugodi zeljama Dubrovcana, te im uz privolu na- 
zo6ne vlastele bosanske 23. studena 1461. izdade povelju, kojom im potvrdi Primorje i 
Konavle, i sve ostale darovnice svojih pred§astnika, a uza to i uredi prilike njihovih 
trgovaca u svojoj drzavi. U isto doba uredjivase s dubrovackim poslanicima i druge 
neke stvari. Pismom od 25. studenoga iste godine obeia, da ce Dubrovniku Ito prije 
iz svoje komore platiti dug svoga otca Toma§a, naime »srebra dvi sti i pet litar i osam 
unac«; isti dan podijeli dubrovackim trgovcima slobodu trgovanja u svom vladanju, za- 
povjedivSi >slugam kraljevstva svoga, vojvodam, knezovom, zupanom, carinikom, i svake 
vrste vlastnikomc, da ne Cine dubrovaCkim trgovcima »nijedne novSine ni bezakonja* ; 
obreCe nadalje, da ce Dubrovniku platiti dug kraija Tvrtka, i napokon odredi, >da di- 
nare dubrovaCki hode slobodno i da se sprate po na§em rusagu«. U isto doba, kad je 
kralj Stjepan Toma§evic uredjivao odnose svoga rusaga prema Dubrovniku, desili su se 
njegovi poslanici u Mletcima. Oni javiSe obcini mletaCkoj krunisanje kraljevo i oCitovaSe 
joj neke Jelje i molbe njegove. Najprije je moljahu, da kraija bosanskoga imenuje gra- 
djaninom svoje obdine, i da mu nadalje dade jednu pristojnu kudu u Mletcima, a drugu 
u Zadru; osim toga moljahu obdinu, da Bosnu obskrbi Dovcem, oruzjem i puikarima za 



KRALJ STJEPAN TOMA§EVI(f (1461. — 1463); PROPAST BOSANSKOOA KRAUEVSTVA (1463). 37 

turski rat, i da kralju ustupi jedan grad u dalmatinskom primorju, u kojj bi u nevolji 
mogao pobjeci; nadalje, da mu obcina dopusti ratovati s banom Pavlom ^piraacidem i 
oteti mu neki grad hrvatski, za koji se je jo§ pokojni Stjepan Toma otimao; napokon 
da hercega Stjepana lijepim rijedima pohvali, §to se je izmirio sa svojim kraljem. I po- 
slanici hercega Stjepana boravljahu oootn prigodom u Mletcima. I oni se pohvali^, da je 





I 



Stjepan Toma5kvi6, 

posljednji kralj boucsk!, kle£i pred Spsuteljem. 

SUka B* Aaya o Strosamayerovq] g:al*rvii alika a Zagraba. 



gospodar njihov sklopio mir s bosanskim kraljem, opisivahu nadalje opasnost, koja prijcti 
rusagu hercegovu; no najiivljim bojama crtahu i tulahu hrvatskoga bana Pavla Spiran- 
dida. Pripovijedahu, kako je proSle godine turska sila pritisnula hercegovu zcmlju. Herceg 
je traiio pomoci u kralja MatijaSa Korvina; no Uj zapletcn u borbc u Ceikoj, zapovjcdi 



^8 MATIJA& KORVIN (1458. — 1490.). 

banu Pavlu, *da pomogne hercegu. Herceg Stjepan bija§e banu u to ime poslao i 3000 
dukata; taj ih primi, ali ostade kod kuce, a nevoljni herceg morade s Turdinom sklo- 
piti mir i platiti harad od 40.000 dukata. No ni to ne bija§e dosta. Iza smrti kralja Stje- 
pana Tome ote ban Pavao bosanskomu rusagu jedan grad i drzi ga svedjer, ter je sada 
tako kralj bosanski, kao i herceg prinudjen, da ratuje s banom. Herceg s toga moU 
MletCane, da mu dadu nesto pu§kara, a bana da hranom ne pomazu. Mletacko vijede 
1. prosinca odbi najvecim dijelom molbe kraljeve i hercegove. Kralju podijeh dodu§e 
mletaCko gradjanstvo, no ni§ta viSe; a glede bana §piran6ica dozvoli kralju i hercegu, 
da rade s njim §to hoce, ali da ne diraju u gradove Klis i Ostrovicu, jer su pcd nji- 
hovom zaStitom. Ni protiv turske sile ne dadoSe im Mlet^ani pomoci, nego se lukavo 
izpriiaSe izraziv nadu, da ce odsad sloznoj Bosni biti Iak§e suzbijati neprijatelja krScanstva, 
a uza to ih uputise na ostale kr§canske vlasti u Evropi. 

Na koncu 1461. bija§e Bosna zaista prividno slozna i primirena. Ali njoj na sje- 
veru mrdio se je kralj Matija§. Jo§ od pada Smedereva mrzio je kralja Stjepana Tomu 
i sina njegova Stjepana; a sada planu gnjevom, kad mu stize vijest, da je papinski po- 
slanik stavio Stjepanu Toma§evi6u kraljevsku krunu na glavu. Smatrajuci, da kraljevstvo 
bosansko pripada kruni sv. Stjepana, i da je bosanski kralj njegov kletvenik, bijase mu 
vrlo nemilo, §to je papa krunisanjem priznao nezavisnost kralja Tomasevica i samo- 
svojnost drzave bosanske. Saznav§i za sve to papa Pio II. posla 21. sije6nja 1462. Mati- 
ja§u pismo, moleci ga, da se s bosanskim kraljem izmiri, i da ga u milost svoju primi. 
Da bi srce Matija§evo smeksao, obrati se papa pismom i na varadinskoga biskupa Ivana 
Viteza, najodliCnijega savjetnika kraljeva, a u isti mah je i kardinal Ivan Carvajal, ne- 
davno jo§ poslanik papinski na ugarskom dvoru, pisao kralju Matija^u, da ugodi papinoj 
ielji. Podjedno poruci Pio II. kralju Stjepanu Toma§evicu, neka po^lje svoje poslanike kralju 
Matijasu, koji bi ga ublazili i sklonih, da pomaze Bosnu u borbi s Turcima. 

Kralju MatijaSu ne bijaSe ba§ drago, kad mu stigo§e pisma papinska i poslanici 
bosanski. Ljuta se borba zametnula u duSi njegovoj; u jednu ruku ne htjede se zavaditi 
s papom, glavom kr§canstva i prijateljem svojim, koji ga je ba§ u taj par nastojao na- 
goditi s carem Fridrikom, a u drugu bija§e mu teiko izmiriti se s bosanskim kraljem, 
svojim toboz neharnim podanikom. Ta nutarnja borba i neodlucnost MatijaSeva o6ituje se 
najjasnije u odgovoru, §to ga je malo zatim poslao papi Piu II. U pismu, §to ga je sastavio 
pefiuvski biskup Ivan Cesmicki, spoti6e papi, sto je onako lake ruke oprostio kralju bo- 
sanskomu i primio ga u krilo crkve, kao da se vise ne sjeca tolikih zala, Sto ih bijahu 
nedavno podinili otac i sin kraljevstvu ugarskomu i cijelomu krScanstvu. Jol ja6e iztiSe 
svoje negodovanje s toga, §to je papa dao bosanskoga kralja po svojim poslanicima 
kruniti, zatim Sto je osnovao u Bosni nove biskupije i poslao sredstva za utvrdjivanje 
zemlje. Napokon zakljuCuje: »Molimo dakle vaSu svetost, da popuStanjem svojim ne 
hranite vi§e pouzdanje ovoga dovjeka (bosanskoga kralja) ; pak ako su vasi poslanici 
unato6 va§oj zapovijedi §to uCinili, dajte opozovite; naro6ito one stvari, za koje se cini, 
da spadaju pod nase pravo, prepustite nama . . . U ostalom kako god da su stvari dosad 
izpale, mi demo ipak opomene va§e svetosti sluSati i primit cemo kralja milostivo, jer 
nas ba§ sada po svojim poslanicima moli za oproStenje; ali uz pogodbu, da u budude 
svoje obveze vjernije izpunjava i da udinjeno popravi daljom poslu§nosti<. Podjedno na- 
lozi MatijaS svojim poslanicima, koji su i§li na papinski dvor, da Pia II. upozore na 
pravo Ugarske glede Bosne, buduci da on mozda s nepaznje dini takove stvari, s kojih 
se bosanski kralj usmjeluje o torn snovati, da se posve odijeli od Ugarske. 

Jo§ u svibnju 1462. desili su se poslanici kralja Stjepana TomaSevida na ugarskom 
dvoru. Poslanik mletacki Petar Thomasius javlja 27. svibnja svojoj vladi, da kralj Ma- 
tija§ jo§ uvijek nije ni§ta zakljudio s bosanskim poslanicima, ali se pouzdano nada, da 
ce se sve tezkode s novcem ukloniti. I zaista malo zatim uspjelo je podpuno izmirenje. 



tt 



KRALJ STJEPAN T01IA§EVl6 (1461. — 1463); PROPAST BOSANSKOGA KRAUEVSTVA (1463). 39 

te je jo§ iste godine 1462. darovao Stjepan TomaSevid kralju MatijaSu lijepu svotu no- 
vaca, da uzmogae izkupiti krunu sv. Stjepana od rimskoga cara Fridrika III. Uslovi mira 
izmedju Bosne i Ugarske nijesu poznati; no jamadno je kralj Stjepan TomaSevid 
morao platiti ugarskomu kralju veliku svotu novaca, a uza to ustupiti mu i neke gradove 
u bosanskom kraljevstvu, u koje je MatijaS namah smjestio svoje posade. SuviSe morao 
je Stjepan TomaSevic sklopiti savez s MatijaSem za zajednicku obranu od turske sile, 
i napokon obecati, da ce s turskim sultanom prekinuti svaki snoSaj i zakratiti mu go- 
diSnji danak, §to ga je dosad njemu pladao. 

U isto doba, dok se je Stjepan TomaSevic mirio s MatijaSem, nastojao je u drugu 
ruku, da §to jace katolicku vjeru u svojoj driavi utvrdi, nadajuci se tako trajno steci 
milost pape Pia II. i sucut ostale krScanske Evrope. Kako je katolidka vjera u Bosni 
posljednjih godina napredovala, pokazuju pisma pape Pia II. od 23. ozujka 1462.Jednim 
pismom dozvoli papa oprost svima vjernicima, koji bi u odredjene dane polazili crkvu 
sv. Katarine, u kojoj se je po predaji duvalo tijelo sv. evangjeliste Luke; drugim pismom 
podijeli opet oprost svima vjernicima, koji polaze crkvu sv. Jurja u Telnju, sagradjenu od 
kraljeva strica Radivoja Kristida (Krstica); trecim pismom napokon dozvoli kudni zrtvenik 
kralju Stjepanu. No istoga dana posla papa takodjer pismo nadbiskupu spljetskomu Lo- 
vrincu, svomu poslaniku za Bosnu, i zapovjedi mu, da sabire kriiare i novaca, te da ih 
predade kralju TomaSevicu i hercegu Stjepanu, ako bi im uztrebalo za rat s Turcima. 

Dok je kralj Stjepan Tomasevic revnovao za vjeru katolidiku i sklapao savez 
s ugarsko-hrvatskim kraljem, spremala se je polagano bura, koja je napokon oborila 
bosansku drzavu. Brojni patareni, koji su jo§ za Stjepana Tome morali ostaviti svoju 
domovinu, trazili i naSli su zaStite u turskim pokrajinama; a tako isto i mnoga vlastela, 
koja su silom morala prigrliti rimsku vjeru, da saduvaju svoje plemenStine, svedjer su 
"potajno doglasivala Turcima i cam Muhamedu II., §ta se sve radi na bosanskom dvoni. 
Patarenska vlastela, primorana jednom odreci se svoje narodne vjere, nijesu se kratila 
zamijeniti rimski zakon sa musulmanskom vjerom, samo da se osvete svojim progoni- 
teljima. Muhamed II., saznav§i od njih i svojih uhoda, §to je sve kralj Stjepan Toma- 
Sevid sa kraljem MatijaSem ugovorio, odIuSi najprije se sam o tome uvjeriti. Jednoga dana 
osvanu na dvoru kralja Stjepana Toma§evica poklisar cara Muhameda IL, zahtijevajudi 
od njega obidni danak. Kralj, vjeran obecanju, §to ga bija§e zadao kralju MatijaSu, a 
ohrabren papinim poslanikom, uzkrati cam duzni harad. Grdki Ijetopisac Laonik Chal- 
cocondylas pripovijeda, da je kralj Stjepan TomaSevic odveo turskoga poslanika u svoju 
komoru i pokazav mu skupljeno blago progovorio: >Eto harad je skupljen i pripravljen. 
No nije mi ni na kraj pameti, da posljem cam toliko blago, i da ga se sam liSiiti. Jer 
ako car na mene s vojskom udari, lak§e cu mu se oduprijeti, ako budem imao novaca; 
ako bi me pak nevolja sna§la, te bi morao u drugu zemlju pobjedi, iivjet cu uz to blago 
mnogo udobnije«. Poslanik odgovori kralju: >Lijepo bi doduSe bilo i dastno, da toliko 
blago ostane u tvojim rukama, kad ti ne bi time krSio svetinju ugovora. Ne znam, bude§ 
li srece od toga blaga imao; bojim se medjutim, da ce biti obratno*. 

Doznav car Muhamed II., da mu je bosanski kralj uzkratio danak, planu silnim 
gnjevom i odludi ga grozno kazniti. No kako je u onaj das imao posla na drugim stra- 
nama, narodito u VlaSkoj, odgodi svoju osvetu do proljeda dojdude godine 1463. Kralj 
je Stjepan TomaSevid znao dobro, §to ga sada deka, te se je svima silama spremao, da 
odvrati od svoje drzave prijetedu buru. I papa ga pomagaSe po mogudnosti. Ved 11. pro- 
sinca 1462. imenova Pio II. modruSkoga biskupa Nikolu svojim poslanikom u Bosni, po- 
uzdavajuci se u osobitu mudrost i izkustvo njegovo, da ce biti na pomod bosanskomu 
kralju i njegovim velmozama. O pripravama, Sto ih je bosanski kralj dinio kroz zimu, 
nema podataka; poznato je samo njegovo dopisivanje s mletadkom obdinom. Iz jednoga 
dopisa mletadkoga vijeda od 15. sijednja 1463. doznajemo, da je kralj MatijaS putio 



40 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

bosanskoga* kralja i hercega Stjepana, da se medjusobno i zajedno njega pomazu. U ve- 
Ijadi desili su se poslanici kralja Stjepana Toma§evica u Mletcima, moleci ih za pomoc. 
Bosanski su poslanici govorili vijedu, kako je njihov kralj saznao od jednoga sultanova 
vijecnika, da car Muhamed misli, pokle osvoji Bosnu, Hum i Dubrovnik, preko Istre 
udariti na Mletke, Poslanici su nadalje Mletcima predlagali savez s Bosnom protiv ne- 
prijatelja kr§canstva, a uza to su ih molili, da poSlju ne§to oruzja, Sto je za krizare pri- 
pravljeno stajalo u Dalmaciji, i nekoliko puskara, napokon da prime Bosnu budi u mir 
ili primirje, budi u rat s Turcima. Mletacko vijece pokaza se u svom odgovoru od 
28. veljace posve hladno; ono dozvoli doduse, da se Bosni dade negto oruzja iz gradova 
dalmatinskih, ali savez protiv Turaka odbi napre6ac, uputiv poslanike, da traze pomoc u 
kralja ugarskoga, cara njemaikoga, kralja 6e§koga, a naroCito u pape Pia II. I na Du- 
brovnik obracaSe se bosanski kralj sa svojim velmozama za pomoc; no la obcina bijage 
sama u velikoj nevolji, jer joj je prijetila jednaka pogibao kao i Bosni. Molbu kralja 
TomaSevica, da mu dade vojnika, odbi dodu§e, jer ih je sama trebala; no zato se je 
pokazala spremna primiti u svoj grad bosanske bjegunce. Tako isto bijale pripravna 
pomagati bosansku gospodu oruzjem i prahom, te je medju inim poslala Radivoju 
Krsticu (Kristidu), kraljevu stricu, neSto topovskoga praha u KreSevo. 

U to se na pocetku proijeca 1463. stade u Drinopolju skupljati vojska cara Muha- 
meda. Kralj Stjepan TomaSevic, videci, kolika se sila na nj sprema, a ostavljen od svega 
svijeta, Ijuto se pokaja, §to bijale pro§le godine caru danak zakratio. Posla zato posla- 
nike u Drinopolje, da milost njegovu izprose i petnaestgodi§nje primirje izmole. O tom 
poslanstvu pi§e odevidac Mihajlo Konstantinovic iz Ostrvice ovako: >U to vrijeme i bo- 
sanski kralj molio je od cara Mahometa primirje na petnaest godina. A car je odmah 
poslao po vojsku, da bude gotova i da ide k Drinopolju, ali nitko nije znao, kuda 6e 
da se okrene s ovom vojskom, a poslanici bosanskoga kralja morali su cekati na od- 
govor. A i ja ne znajudi, zaSto se sva ta vojska skupila, tada sam se sludajno nasao u 
jednome podrumu u carskom dvoru, u kojemu su bill carski novci i blago, i to tim 
povodom, §to je mojemu mladjemu bratu bila preporuCena blagajnica, a on odtud ni- 
kamo ne ide. Kako je dakle on sam bio, bude mu tjeskobno, zato posla po mene, da 
dodjem k njemu i da tu s njim posjedim. Ja ne oklijevajuci otiSao sam k njemu; ali 
odmah za mnom dodjo§e u istu komoru najvisi carski savjetnici Mahomet paSa i Izak 
pa§a, samo njih dva. Kada je to moj brat opazio, rece mi to, a ja, kako nijesam viSe 
mogao iz one komore izaci, a da me ne spaze, sakrijem se iza sanduka. A kad su oni 
do§li, moj brat prostro im je sag, a oni sjedoSe jedan do drugoga i po5e§e se savje- 
tovati, §ta se bosanskoga kralja tiie. Tada reCe Mahomet pa§a: »Kako nam valja udiniti, 
§ta demo odgovoriti bosanskomu kralju?« Izak pa§a odgovori mu: »A kako drugiije, 
dat cemo njemu primirje za petnaest godina, pak cemo namah ne gubeci vremena poci za 
poslanicima, jer ako drugdije udinimo, ne cemo moci nikako zadobiti bosansku zemlju, jer 
je to zemlja brdovita, a k tome imat ce i ugarskoga kralja u pomoc, pak i Hrvate i drugu 
gospodu; te de se tako priugotoviti, da im poslije ne cemo moci niSta uciniti. Zato dajte 
im primirje, da oni mogu otici odavle u subotu, a mi cemo za njima podi u srijedu, pak 
demo dodi do Sitnice blizu Bosne, a odtud jo§ nitko ne ce znati, kuda car misli okre- 
nuti«. I tako taj savjet zakljudi§e, te izadjose na polje iz toga podruma i odoSe k caru. 
Poslije toga u detvrtak u jutro obrekao im je car primirje na petnaest godina, tako kao 
Sto su iskali, i to da se pravo i vjerno obdrzava. A ja sutradan u jutro odoh k njima u 
njihov Stan i rekoh: »Mila moja gospodol imate li primirje s carem ili nematepc — 
a oni mi odgovori§e ovako: »Hvala gospodu Bogu, sve smo ugodili onako, kako smo 
zelili*. A ja im opet rekoh: >Na moju vjeru, nemate vi nikakvog primirja*. Stariji od 
tih poslanika htio je od mene jo§ viSe da izpita, ali mladji nije mu dao, drzedi da ja 
od njih samo §alu zbijam. Poslije toga pitao sam ih: »Koga dete dana vi odavle odila- 



KRAU STJEPAN T0MA§KVl6 (1461.— 1463); PROPAST BOSANSKOGA KRAUEVSTVA (1463.). 4c 

ziti?« A oni odgovoriSe: >U subotu<. A ja im rekoh: »A mi (5emo za vama podi u sri- 
jedu, i to sve do Bosne, ja vam istinu kazem, pamtite to<. Ali oni su se tomu smijali, 
i tako ja poslije toga opet odoh od njihc. 

U to se sastade u Drinopolju golema vojska turska, brojeci 150.000 konjanika, sila 
pjeSaka i mnogo pomodnih ieta i sluga, koji su vojsku dvorili. Car Muhamed II. odIu6i 
s torn silnom vojskom na Bosnu brzo nahrupiti, te kralja Stjepana Toma§evi<5a i hercega 
Stjepaoa svladati, prije nego §to im uzmogne stidi kakova pomod budi od Ugarske, budi 
s koje druge strane. Car medjutim drzaSe tajno svoju namjeru, priobciv ju tek prvim 
svojim doglavnicima. Ba§ zato dozvoli bosanskomu kralju primirje na petnaest godina, 
da ga zatede nepripravna. Bududi da je svoju namjeru driao tajno, pobojao se i kralj 
Matija§, da de turska sila udariti mozda taj put na Beograd i Ugarsku. U tom ga utvrdi 
i sam Muhamed, poslavSi jedan dio svoje vojske pod srbskim paSom Alibegom prema 
Savi, da ondje kralja MatijaSa zabavi i zaprijeci, da ne dodje u pomod bosanskomu kralju. 

Cim su u subotu bosanski poslanici krenuli kudi svojoj, da navijeste svomu kralju 
primirje, namah se slijedede srijede podize Muhamed II. s golemom vojskom svojom iz 
Drinopolja, te podje preko Skoplja i Vucitrna k Sjenici na bosansku medju. Prednje 
dete turske vojske vodio je Mahomet pa§a, imajudi uza se 20.000 lakih konjanika. PreSav 
car bosansku medju dodje najprije u oblast Podrinje, kojom upravljaSe tada vojvoda 
Tvrtko Kovadevic. Taj bijase netom duo od bosan^kih poslanika, da je sklopljeno pri- 
mirje, te ne bija§e nimalo spreman na odpor. Predade se zato caru, koji mu dade od- 
sjedi glavu. Zauzev Podrinje provali car u pravu ili gornju Bosnu, »u kraljevsku zemlja<, 
kako ju zove Mihajlo iz Ostrvice, koji je za toga rata sluiio u turskoj vojsci. Tu bijaSe 
najznatnija tvrdjava stolni grad Bobovac, koji je kroz toliko vremena sredno odolijevao 
svim turskim navalama. Ved 19. svibnja stigoSe prednje dete Mahomet pa§e pod Bo- 
bovac, a sutradan dodje sam car s glavnom vojskom pred grad, koji je branio knez 
Radak, nekad gorljiv pataren, a sad od nuzde katolik. Bobovac bijaSe tvrd grad, te bi 
mogao bio i dvije godine odolijevati turskoj sili. Sam Muhamed uvidi, da ne bi mogao 
tako lako la] grad uzeti; zato dade velike topove pod njim lijevati, da ga pretvori u 
prah i pepeo. No toga mu nije trebalo. Ved tredi dan podsade predade mu pritajeni pa- 
taren Radak taj branik citave Bosne, po§to mu bijaSe obecana nagrada, ako svoga kralja 
izdade. Zauzev grad podijeli Muhamed iitelje na troje: jedan dio ostavi u gradu, drugi 
pokloni svojim pa§ama i vezirima, a tredi dio posla u Carigrad. Medju zarobljenicima 
bila su i ona dva poslanika, koji bijahu nedavno u Drinopolju. Sastav^i se s Mihajlom 
iz Oitrvice, sjedahu se njegovih rijedi, ali je ved bilo kasno za nebogel Izdajicu Radaka 
stize zasluiena kazan. Kada je malo zatim od cara Muhameda zahtijeva^, da ga nagradi 
za predaju grada, otrese se ovaj Ijutito na nj rekavSi mu: >Nevaljande jadnil ti, koji 
svomu gospodaru od jedne vjere nijesi bio vjeran ni odan, kako de§ meni Turdinu biti 
vjeran?<, pak namigne krvniku, koji mu odrubi glavu. Jo§ i danas pokazuje se na putu 
iz Sutiske u Borovicu golema stijena Radakovica, gdje da je nevjerni Radak od tur- 
skoga mada poginuo. 

Kad je car Muhamed dolao pod Bobovac, kralj Stjepan TomaSevid bijaSe se 
s blagom i porodicom svojom sklonio u tvrdi grad Jajce na uioku Plive u Vrbas. Taj 
grad bijaSe ved prve godine svoga vladanja odabrao za stolno mjesto, te ga utvrdio; 
ondje smijeraSe skupljati vojsku i dekati na pomod evropskih vladara, nadajudi se po- 
uzdano, da ce se tvrdi Bobovac bar koje vrijeme odrzati. No kad se malo zatim raznese po 
Bosni grozna vijest, da je tvrdi Bobovac u turskoj vlasti, sve se prepade i izgubi srdanost» 
a obci strah I trepet zavlada. Jedni su mislili samo o tom, kako de udi u milost novome 
gospodaru, drugi optt, kako de iz svoje nesredne domovine pobjedi. I sam kralj, videdi 
da ne moze ni vojske skupiti, a kamo li Turdinu se odrvati, miSljaSe jcdino o bijegu u 
Hrvatsku ili u koji dalmatinski grad pod mletadkom vlasti. Ali i zato bijaSc ved prekasna 



^2 matijaS korvin (1458.— 1490.). 



• 



Car Mubamed.ri., zauzev Bobovac odluCi obcu smetnju i stravu upotrebiti, da Bosnu 
sasvim sku^i. Namah posla Mahomet paSu s prednjim 6etama na Jajce, da grad zauzme 
i kralja Stjepana Tomasevica zarobi. Do§av Mahomet do Jajca saznade, da kralja Toma- 
§evi6a u njemu nema, nego da je pobjegao, i da nema uza se nikakvih sluzbenih Ijudi. 
Podje zato za njim u potjeru bojeci se, da mu ne bi umakao. Kralj je Tomagevic u 
to iz Jajca kroz Doljne kraje bjezao prema Hrvatskoj, nastojeci danju i noca sabrati 
bar neSto vojske, da Turcinu odoli. No Mahomet paSa slijedio ga je uzastopce i nije 
mu dao odahnuti. Bjezeci pred Turcima dodje Stjepan Tomagevic u tvrdi grad Kljuc, i 
htjede se ondje u podne kroz kratko vrijeme odmoriti. No namah za njim stigli su 
turski konjanici i ja§ili su oko grada ne sluteci, da je kralj u njemu. U to izadje iz 
grada jedan nitkov i odade za novae Mahomet pa§i, da je sam kralj na§ao utoCiSte u 
Klju6u. Mahomet obkoli grad sa svih strana i stade na nj udarati, Kroz cetiri dana tra- 
ja§e podsada. Bojeci se medjutim, da tvrdoga grada ne bi ipak mogao uzeti, pode ugo- 
varati s kraljem. ZaklinjaSe se i obecavaSe mu, da mu ne ce niSta uciniti, samo neka mu 
se predade. Napisa mu pa6e i pismo, kojim mu zajam6i zivot i slobodu. Kralj Stjepan' 
Tomagevic, kojemu ponestajase u Klju6u hrane i zaire, odlu^i napokon, te predade sebe 
i gradsku posadu Mahomet begu, pouzdavgi se u njegovo slobodno pismo i u milost 
cara Muhameda. Slavodobitno pohita sada Mahomet beg sa zarobljenim kraljem, stricem 
i sinovcem njegovim, djeiakom od trinaest godina, pred svoga cara i gospodara. 

Car Muhamed II. bijage u to nakon pada Bobovca dosao pod Jajce. Zitelji toga 
grada videdi, kolika se je sila na njih oborlla, a ostavljeni od kralja i drugih velmoza, 
klonuge takodjer duhom i migljahu samo o svom spasu. Cim su zamijetili, da se sultan 
primide njihovu gradu, poslage naodliCnije gradjane pred njega, te mu se predadoge na 
milost i nemilost, zamolivgi ga samo, da im dopusti i dalje po starim obidajima i za- 
konima Jivljeti i gradom svojim upravljati. Lukavi Muhamed usliga molbe Jaj6ana, samo 
da bi tim i druge gradove na predaju sklonio. On im obeca, da ce ih ostaviti na slo- 
bodi, a na to ga zitelji pustige i u gradsku tvrdju. Muhamed zaista pogtedi Jajce i nje- 
gove zitelje; samo sinove odliCnijih porodica zarobi, te ih neke pridrzi za se, a druge 
razdijeli medju svoje vojvode. 

Padom Bobovca, Jajca i Klju6a, najglavnijih gradova gornje Bosne i doljnih kra- 
jeva, bijage sudbina bosanske drzave odlu5ena. Vec 10. lipnja znalo se je u Mletcima, 
»da je silna turska vojska provalila u bosansku driiavu, te zauzela najveci dio kraljevstva 
i najglavnija mjesta i gradove, pa^e i sam kralj bosanski da je dopanuo groznoga 
robstva turskoga. Nesredni kralj Stjepan Tomagevic, drkcuci za svoj zivot, pomagage 
sada sam caru Muhamedu, da oblada ostalom zemljom njegovom. Qn izdade, prinudjen 
od sultana, zapovijed svim vojvodama i zapovjednicima svojih gradova, da predadu gra- 
dove i tvrdinje u turske ruke. Tako dospije u jedan mah za osam dana preko sedam- 
deset manjih i vecih gradova bosanskih u vlast turskoga sultana U najglavnije tvrdinje 
i gradove stavi sada Muhamed II. svoje posade; u grad ZveSaj nedaleko od Jajca smjesti 
posadu od janji^ara, i dade joj za glavara poturcenoga Srbina Mihajla Konstantinovica iz 
Ostrvice, vige puta vec spomenutoga Ijetopisca o vojni Muhamedovoj u Bosni. 

Prvih dana mjeseca lipnja bijage Muhamed zavladao velikim dijelom bosanske 
driave, posjeo mnoge gradove i zarobio kralja Tomasevica. Drzave bosanske bijase tako 
nestalo s pozorigta, a Bosna postala je pagalukom turskim. No Muhamed ne bijage time 
zadovoljan. On odlu6i sve zemlje bosanske drzave skuciti pod svoj jaram, te se zato 
spremage na dalju vojnu, da zauzme jog one oblasti, kojih ne mogase dosad osvojiti. 
Podijeli s toga svoju vojsku na tri dijela: jedan dio povjeri tesalskomu namjestniku 
Omaru, drugi Mahomet pagi, te ih posla na zapadne i iztodne strane bosanske zemlje, a 
sam s glavnom vojskom, vodeci sa sobom neprestance zarobljenoga kralja Stjepana Toma- 



KRALJ STJEPAN T0MA§EV1C (1461. — 1463.); PROPAST BOSANSKOGA KRALJEVSTVA (1463). 43 

Sevica, udari prema jugu i provali u oblast hercega Stjepana Vukdica, da zauzme i 
Hercegovinu s Ijudskim Dubrovnikom. 




M 

CATHARIN/t-REGIN/tBOSNENSi 
STEPHANI DVCIS SANCTI- SABB^ SORORI 
E CENERE HELENE ET DOMO PRINCIPIS 
STEPHANI NAT/t THOMA. REGIS BOS N/e 
VXORIQVANTVM VIXIT ANNDRVM Llll 
ETCBDORMIVIT ROM/t ANNO DOMINI 
MCCCC LXXVIII DIE XXV OCT OBRIS_ 
MONVMENTVM IPSIVS SCRIPTIS POSIT V/ 



# 




IAD6ROBNICA BOSANSKE KRAUICE KaTARINE (f 1478.) U CRRVI ArA COBLl U RiMU. 

Dok je Muhamed na koncu svibnja i na pofetku lipnja osvajao gornju Bosnu, 
Doljne krajeve i Usoru, dotle se je herceg Stjepan Vukiid sa svojim sinovima spremao na 



44 matijaS korvin (1458.— 1490.). 

odpor, znajuci dobro, da 6e i njegovu zemlju sna(5i jednaka sudbina. U svojoj nevolji utjecaSe 
se najviSe Dubrovniku, koji je medjutim sam strepio od straha pred turskom silom. Jo§ 
6. lipnja kanio je herceg Stjepan Vukdid s porodicom svojom bjezati u Dubrovnik, koji 
je 16. lipnja sve priprave dinio, da odbije tursku silu, ako bi ga opasala. No malo zatim 
predomisli se herceg Stjepan, a junaCki sin njegov Vladislav poduze biti boj s carem 
Muhamedom. U to je ime vojvoda Vladislav jo§ prvih dana srpnja trazio vojnika 
iz Dubrovnika. 

Udariv car Muhamed u polovici lipnja na hercegovu zemlju, bijaSe slabije srede, 
nego u samoj Bosni. Kr§na zemlja hercegova s ogoljelim planinama i tvrdim gradovima 
na strmim hridinama zadavaSe turskim konjanicima silnih jada. Oni pohara§e deduce 
ravna polja i pitome doline, ali kamene hercegove zemlje ne mogo§e uzeti. K tomu ih 
joSte uznemirivahu neprestance hajduCke 6ete, koje bi 6esto vojsku tursku u klancima 
docekivale i na nju udarale. Koji put prodirali bi vitezki hajduci sve do careva §atora, 
pak bi onda opet u planine uzmakli. Videci car, da mu ne bi lako bilo uzeti hercegovu 
zemlju, poku§a jo§ zadnji put svoju srecu i udari na glavni grad hercegov, na tvrdi Blagaj. 
No iza zaludne podsade od nekoliko dana uvjeri se bolan, da hercegove zemlje ne moze 
taj put osvojiti, te odluci povratiti se u svoju prijestolnicu. Putem iz hercegove zemlje u 
Drinopolje osvoji jo§ oblasti triju knezova (t^; STavrso zal Kpalfxou x.al llauT^ou . . . 'Xwp3c?), 
koji bijahu od straha pred njegovom silom preda nj do§li, te mu se dobre volje pre- 
dali, nadajuci se, da ce ih pomilovati i drugim zemljama nadariti. Ali Muhamed ne po- 
znavage milosti ni milosrdja, nego dade sva tri kneza nemilo pogubiti. 

Vojna dakle cara Muhameda II. u svibnju i lipnju 1463. svr§i se propaScu bosan- 
skoga kraljevstva. Osim Hercegovine bijahu sve zemlje drzave bosanske u njegovoj vlasti: 
do 70 gradova i tvrdinja bosanskih drzase u svojim rukama, 100000 naroda obojega 
roda bija§e zarobio, a 30.000 mladica bosanskih bijage ucinio janjicarima. Fade i sam 
kralj Stjepan Toma§evic bija§e njegov suzanj. No to ga je bas najviSe boljelo i smetalo. 
Dosad bio je sve vladare pogubio, kojima bijaSe drzave osvojio, smatrajuci, da ce samo 
tako njihove zemlje trajno svojoj vlasti osigurati. Zato ga je i Ijuto peklo, §to se je Ma- 
homet pa§a bio zakleo, pace i slobodnim pismom zavjerio u ime njegovo, da ce po§te- 
djeti zivot bosanskomu kralju. Ali lukavi Muhamed pomoze si takodjer iz te neprilike. 
U njegovu taboru bijage neki udeni Perzijanac, po imenu §eik Ali Bestami, koji je da- 
leko slovio sa svoga znanja i mudrosti. Njega upotrebi Muhamed za svoju svrhu, da 
bosanskomu kralju prekrsi zadatu rijed. Jednoga jutra, prije nego ce turska vojska osta- 
viti bosansku zemlju, pozove sultan zarobljenoga kralja preda se. Stjepan TomaScvic, ne 
sluteci ni§ta dobra, ponese sa sobom slobodni list, §to mu ga bijase Mahomet paSa po- 
dijelio. No Ali Bestami proglasi fetvom taj slobodni list nevaljalim, jer ga je izdao sul- 
tanov sluga bez privole svoga gospodara, te osudi nesrecnoga Stjepana TomaSevida na 
smrt Sestdeset i trogodi§nji muftija izvadi na to sam mad i odrubi glavu bosan- 
skomu kralju. 

Ovako pogibe posljednji kralj bosanski. Njegova zena Mara bija§e jo§ u prvi das 
turske pogibli pobjegla u Hrvatsku, gdje je orobi ban Pavao Spirandic, poznati protivnik 
njezina muia. Iz Hrvatske skloni se poslije u mletadki tada Spljet i prebiva§e ondje jo§ 
u prosincu 1466. u samostanu sv. Stjepana blizu gradskih zidina. Uz nju bijahu mnoga 
bosanska vlastela, koja bijahu nesrecnu svoju domovinu ostavila, kao vojvoda humski 
Ivani§ Vlatkovid, knez Nikola Civatovid, Ivan Bakid i Ivan Kudid. I kraljica maceha, her- 
cegova kci Katarina, bija§e poSla iz nesredne svoje domovine. Jo5 na podetku lislo- 
pada 1463. boravila je u Dubrovniku, te su joj Dubrovdani nudili 500 perpera na godinu 
za kude i zemlje pokojnoga joj muza. Malo zatjm ostavi Katarina Dubrovnik i ode sta- 
novati u vjedni grad Rim. Ondje je prebivala u nekoj kudi blizu sv. Marka, okruzena 
mnogim plemenitim gospodjama i gospodom bosanskom. Uz nju zivljahu Radid Ivana 



MATIJA§ KORVIN OSVAJA JEDAN DIO BOSNE (1463 —1464). 45 

KIe§i<5, Juraj Nikole Cubranid, Abraham Radid, zatim Pavla Mirosava Mirkovic, Jelena 
Ivana Semkovic, Marija Jurja MiSljenovic. Oboliv teiko sastavi kraljica Katarina 20. listo- 
paoa 1478. svoju posljednju volju, kojom imenova rimsku stoHcu nasljednicom bosan- 
skoga kraljevstva, ako se u to ne bi njezina djeca Sigismund i Katarina, koji bijahu 
prigrlili Muhamedovu vjeru, povratila u krilo krScanske vjere. Namah zatim, 25. listo- 
pada 1478, umre kraljica Katarina, te bi sahranjena u rimskoj crkvi sv. Marije na >Ara 
coeli«, gdje je i danas jo§ u jedan stup kod velikoga zrtvenika uzidana njezina nad- 
grobna ploda s latinskim napisom 

(MatijaS Korvin osvaja jedan dio Bosae 1463.-1464. i vjenda se 
krunom sv. Stjepana, 29. oiujka 1464.). Kako se jc jo5 u veljadi 1463, obdenito 
nagadjalo, da se sultan Muhamed II. sprema za veliku i osudnu navalu na Bosnu, nije 
mirovao ni kralj Matija^, vec se je pripravljao, da Turke valjano dodeka Ta nije mu 
bilo braniti samo Bosnu, s koje se kraljem bijaSe nedavno nagodio i savez utanadio; 
nego i Ungariju i Hrvatsku, kojima bi padom Bosne najveca pogibao zaprijetila. Matija^ 
kralj nastojao je predobiti za savez protiv Turaka ne samo mletacku obcinu, nego i 
ostale talijanske vladare, a narodito m^lanskoga vojvodu i napuljskoga kralja Papa Pio II. 
i onako je oduSevljeno pomagao pripreme MatijaSeve. U proljedu 1463. §alje kralj po- 
slanstvo u Rim u tome poslu; vodja poslanstvu opet je vazda vjerni knez Sijepan IL 
Frankapan, dobar znanac pape Pia II. i talijanskih knezova. Matijas bija^e nedavno kneza 
Stjepana Frankapana imenovao banom Hrvatske i Dalmacije, da u ono osudno doba 
bude drug banu Pavlu Spirandidu. U polovici svibnja 1463. boravi knez i ban Stjepan 
Frankapan u MIetcima kao poslanik svoga kralja zajedno s vesprimskim biskupom. 
Stjepan trazi u ime svoga kralja pomoci od Mletaka, kojima jednako prijeti pogibao od 
sultana Muhameda. Mletci iivo su zabrinuti za svoju Dalmaciju, te su taj put spremni 
na svaku zrtvu. Dne 17. svibnja odituju, da su voljni pomagati kralja kroz §est mjeseci 
s mjesednim prinosom od 3000 dukata. Dne 23. svibnja 1463. vec je knez Stjepan II, u 
Ferrari na dvoru svoga Surjaka, estenskoga vojvode Borsa. OJanle piSe pismo svojoj 
»prepostovanoj majci Blanchi Sforza«, supruzi milanskoga vojvode Franje Sforze, u ko- 
jemu ju moli, da plemicu i kastelanu njegovu Martinu, donositelju pisma, vjeruje sve, 
§to ce joj u njegovo ime govoriti. Vjerojatno je kastelana Martina zapala zadada, da 
kroz vojvodkinju skloni i supruga njezina na pomod kralju Matija§u. Kad je knez i ban 
Stjepan II. do§ao u Rim, i §ta je dalje radio, nije nam zabiljezeno, 

Dok je knez Stjepan II. Frankapan obijao dvore talijanskih vladara, nije ni kralj 
MatijaS stajao skrStenih ruku. U polovici ozujka bijaSe sazvao ugarski sabor u Tolni, 
gdje no je sklonio staleie na izda^niju pomod. Uz drugo bi tu odredjeno, da svaki 
plemid posjednik imade odsad davati po jednoga konjanika od 10 seliSta, a ne od 20, 
kako je dosad bilo. Mimo te plemidke vojske zupanijske imao je tada kralj vec i pri- 
li^nu stajacu vojsku od nekih 5000 pje.^aka 1 2000 konjanika; prelati pak i baruni mo- 
rali su mu pridati svoja banderija od 12 000 konjanika. S torn svojom vojskom deslo se 
je kralj MatijaS u svibnju u juinoj Ugarskoj i Srijemu, jer je slutio, da bi sultan mogao 
udariti na Budim. I zaista je Muhamed kralja nadmudrio, kad je udariv§i sam glavom na 
Bosnu poslao. Ali bega s jakim odjelom vojske prema Beogradu i Srijemu. MatijaS sa 
svojim rodjakom Andrijom Pongracom od Denge'ega imao je pune ruke posla, da suzbija 
Ali bega i njegove dete, pak tako nalazimo kralja vedinom u Srijemu (i kod Futaka), dok 
je sultan osvajao Bosnu. Ali beg bijaSe prvi put provalio u Srijcm i nemilo ga opustoSio, 
kad ga je Andrija Pongrac razbio i preko Save protjerao. No Ali beg popunio je i ojadao 
svoje dete, provalio drugi put i prodro u temeSvarsku iupaniju. Medjutim i taj put suzbit 
bi od erdeljskoga vojvode Ivana Pongraca od Dengelega. Sad se podigao kralj Matijai 
s cijelom vojskom, po§ao za njim u potjeru u Srbiju, te mu razprSio dete do kraja. U to 
bijale katastrofa u Bosni vec svr§ena, a kralj MatijaS, da se bar doaekle sultanu osreti, 



46 • matijaS korvin (1458. — 1490.). 

provalioje iz okoliSa beogradskoga u tursku Srbiju, te ju je na sve strane poharao i oslobodio 
15.000 krScana, koji bijahu dopanuli turskoga suzanjstva. Kroz 6itav mjesec kolovoz bo- 
ravio onda Matija§ u Beogradu, smiSljajudi jama6no, §ta da u6ini za oslobodjenje netom 
paloga kraljevstva bosanskoga. 

Neocekivano nagli pad Bosne bija§e osupnuo sav krScanski svijet, to vi§e, §to su 
slavodobitni Turci bili provalili takodjer u susjednu Hrvatsku, te poharali i nju i mle- 
tacku Dalmaciju. Hrvatski ban Pavao SpiranCic, kojega bijahu MIetci primili u svoje za- 
krilje, opro se dodu§e turskim Setama, ali bi razbijen i zarobljen, te je jos u rujnu nje- 
gova supruga Margarita tra^ila novaca, da ga iz suzanjstva turskoga izkupi. I hrvatski 
Ijetopisi zabiljezili su uz godinu 1463. ovako: >kada bana Pavla Turci uhitise*. Zarobivsi 
Pavla razasuSe se Turci po Citavoj hrvatskoj kraljevini. Vec 14. lipnja javlja mletacka 
obcina papi, kako je turska vojska, pre§av§i bosanske granice, prodrla sve do hrvatskoga 
primorja kod Senja (ad littora usque Segne), te opustoSila i popalila ne samo Krbavu, 
nego i oblasti senjskih knezova (Frankapana). Sad je Turcima otvoren put i u samu 
Italiju, za kojom toliko 6eznu, da do kraja zatru krScansku vjeru. Uz papu Pia II. pre- 
gnula osobito mletaika obcina, da se sve moguce udesi, da se stane na put daljemu 
napredovanju turske sile. Obcina nastoji najprije okupiti razStrkane velikaSe bosanske i 
humske, ne bi li njih sklonila, da se podignu za oslobodjenje svoje nesrecne domovine. 
Osobltu pa^nju svracaju na hercega Stjepana Vuk6ica, koji je zajedno sa svojim sino- 
vima Vladislavom i Vlatkom nakon odlazka sultanova zapo^eo boj sa zaostalim Cetama 
njegovim, te im redom otimao osvojene gradove u svojim oblastima. U kolovozu radi 
se u MIetcima o torn, da se poslje k hercegu Stjepanu poseban poslanik, koji ce izmiriti 
hercega sa sinom Vladislavom i arbanaskim junakom Skenderbegom. Za poslanika 
izabran bi 26. kolovoza Antun de Priolis. Neka podje najprije u Spljet i neka se ondje 
razpita za stanje u Bosni, naro^ito koliko imade u njoj Turaka (govorilo se, da je Mu- 
hamed ostavio u njoj 20.000 Ijudi). Nadalje neka iztrazi, kakova su ugleda i moci ona 
bosanska vlastela, koja bijahu pribjegla u Spljet, a narocito Ivanis Vlatkovic, koji je tada 
u MIetcima molio, da mu se dozvoli naseiiti na Bracu, te koji je bio spreman za placu 
od 200 dukata na godinu sluziti MIetcima sa 400 Ijudi, Iz Spljeta neka poslanik podje 
k hercegu i neka mu izlozi, kako bi se Bosna opet mogla predobiti, kad bi se herceg 
>i ostala gospoda i baruni, koji imadu vlasti i ugleda*, toj zadaci posvetila; osobito pak 
neka poslanik nastoji, da se smiri razdor izmedju hercega i sina mu Vladislava. 

U isti mah, kad je mletacka obcina bodrila hercega Stjepana i ostalu gospodu bo- 
sansku na rat za oslobodjenje pogazene Bosne, dizala je i Skenderbega na vojnu s Tur- 
cima. Suvi§e je njezin poslanik u Ugarskoj, vitez Ivan Aymo, neprestano salijetao kralja 
MatijaSa, da ga predobije za savez s MIetcima. Vec u srpnju bio je Matija§ spreman 
utanaditi takav savez za zajednicku borbu s Turcima. Prvih dana rujna boravio je Ma- 
tija§ joi u Beogradu, no vec 12. rujna 1463. nalazimo ga u Petrovaradinu, gdje je 
okruJen od prvih dostojanstvenika svoje drzave. Tu su uza nj kolodki nadbiskup Stjepan 
Varda, varadinski biskup Ivan Vitez, palatin Mihajlo Orsag, slavonski bani Nikola Ilocki 
i Jan Vitovec, hrvatski ban knez Stjepan Frankapan, i napokon vrhovni pokladnik njegov 
Emerik Zapolja. Kralj MatijaS ugovara s mletackim poslanikom Ivanom Aymom, nakon 
zrela savjetovanja sa svojim prelatima i barunima, »savez i ligu za vodjenje rata protiv 
zajedni^koga neprijatelja*. Mleta^ki duzd Kristofor Mauro i mleta6ka obcina obvezuju se 
zapoCeti otvoren rat protiv Turaka, i to na moru sa 40 svojih troveslica, a na kopnu u 
Moreji i u mletaCkoj Dalmaciji, u koliko medja§i s turskim posjedom. Nasuprot ce kralj 
MatijaS pokrenuti kopneni rat s ugarske strane, da se tako turska sila razpolovi i oslabi. 
I MIetci i Matija§ vodit ce rat svom snagom svojom (omni conatu nostro). Savezu tomu 
mogu pristupiti svi kralji, hercezi, knezovi, kletvenici i podanici, pripadali oni budi kojoj 
ugovarajucoj stranci. Ni jedna stranka ne moze utana5iti mira ni primirja s Turcima bez 
privole druge. 



MATIJA§ KORVIN OSVAJA JBDAN DIO BOSNE (1463—1464). 



47 



Zanimljiva je osobito ustanova reienoga ugovora, po kojoj bi odredjeno, da za 
trajanja saveza ne smije mleta£ka obcina pacati u oblasti kralja Matija§a, a tako ni po- 
tonji u oblasti mletaike (quod contra statum nostrum prefatus dominus dux et dominium Ve- 
netiarum nihil debeat innovare nee operari, et similiter nos contra statum ipsius domini ducis 
et dominii Venetiarum nihil debeamus innovare nee operare). Cini se, da je ta ustanova 
uvrstena u ugovor po naro^itoj ielji kralja Matija^ jer je banica Margarita, udova bana 
Pavla Spirandica, radila, da stavi svoju banovinu pod zaStitu mletaiku, i jer su neki bo- 
sanski knezovi, kao Ivanis Vlatkovic, i onda sin hercega Stjepana Vukdica, po imenu 
Vladislav Vukdic, snovali i radili o tom, da sama mleta^ka obcina pokrene rat za oslo- 
bodjenje Bosne, pak da se onda oslobodjene oblasti pridruze mleta^koj drzavi. Ta nedavno 
bijaSe doSlo u Mleike vi§e bosanskih knezova i plemica, koji bijahu 12. kolovoza ob<5inu 
u ime svoje i svojih drugova zamolili, da ona zapoine rat za oslobodjenje Bosne (pro 




Grad KuuC u Hercegovini. 



I 



reaquirendo regno Bossine). Tom prigoJom izjaviU su^ti knezovi, da nijoni ni iitclji bo- 
sanski ne ce drugoga gospodara nego Mletke, pak ako ta obdina ne prihvati njihove 
ponude, oni ce se radije pokoriti turskoj vlasti (nobiles et omnes incolas regni ipsius 
nullum aliud dominium veilc nisi nostrum dominium; et si non admitterentur, subigcnt 
se ditioni Turcorum). 

Nakon utanadena ugovora s Mletcima poSao je kralj MatijaS u zapadnu Slavoniju. te 
ga nalazimo 29. rujna u ViroviticL Odanle se je spustio prema Savi, gdjc je kod Gra- 
diSke (parato ponte in Gradischi brod) preSao rijeku, te starom rimskom ccstom udario 
prema Vrbasu, i sUo provaljivati u dolinu vrbasku. Prednje dcte njegovc bit it da s 



48 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

vec prvih dana listopada stajale pred gradom Jajcem, a jo§ prije pred gradom Zve^ajem, 
gdje je turskoj posadi zapovijedao Mihajlo Konstantinovid iz Ostrvice. Zapovjednikom 
turskim u Jajcu bio je po reeenom Mihajlu neki Jasuf harambala, a po drugim izvorima 
neki Harambeg. Matijine 6ete bijahu obkolile Jajce prvih dana listopada, te vec cetvrti 
dan podsade uSle su u varo§ i iztjerale iz nje tursku posadu, koja se je na to zatvorila 
u sam vele utvrdjeni grad. Zgodilo se je to svakako u prvoj trecini mjeseca listopada, 
jar se je ved 13 toga mjeseca znalo u Mletcima, da je varo§ Jajce u vlasti kralja Ma- 
tijaSa. Toga dana naime odgovaraju Mletci poslanicima Vladislava Vukfiica, koji ih bi- 
ja§e pozvao, da se dignu za oslobodjenje Bosne, ovako: >Kako doznajemo razli6itim na- 
6inom, prejasni je kralj vec pred dobrahno dana zapodeo osvajanje Bosne, u koju su silne 
6ete njegove u§le, i kako smo obavije§teni, zauzele su one Jajce, te se spremaju obla- 
dati ostatkom*. Mihajlo Konstantinovic pripovijeda: »A kad je tako (kralj MatijaS) lezao 
pod gradom (Jajcem), oni BoSnjaci, §to su se bili predali Turcima, i §to su s Turcima 
bill u gradu i u varoSi, zauzele silom jednu kulu, na kojoj je turska zastava bila po- 
dignuta; i osvojivSi tu kulu bacili su zastavu dolje i po6eli su tudi Turke. A Ugri videci 
to odmah su zurno doletjeli, i hrabro su iz te kule poceli prodirati u varo§, dok su varoS 
i osvojili. Turci pobjegoSe u grad i tu se zatvori§e«. 

S pomocu dakle krScanskih ziteija, koje su vodili jamaCno Franjevci, zauzela je 
kraljeva vojska prvih dana listopada varoS Jajce. No kud i kamo teze bilo je udarati na 
gotovo nepredolitni grad, za koji kralj sam kaze, da ga je morao podsjedati do tri 
mjeseca (po Mihajlu iz Ostrvice do osam nedjelja). Za tu dugu podsadu u oci zime 
trebalo je kralju i novaca i vojske i strjeliva. K tomu smetali su mu u prvi kraj i neki 
bosanski knezovi, koji nijesu htjeli ni 6uti, da se ugarska vlast ugnjezdi u njihovoj zemlji, 
vec su na svoju ruku otimali Turcima gradove i kotare. Tako je Vlatko Vukcic, sin 
hercega Stjepana, jo§ u srpnju oteo Turcima Kljui u Hercegovini, zatim oblast knezova 
Pavlovida sa lest kaStela, od kojih je jedan stajao kod Srebrenice. Drugi sin hercegov, 
viSe puta spomenuti knez Vladislav, bijase u srpnju osvojio Ljubuski, a onda je prova- 
Ijivao na sjever u Bosnu, gdje je sada zauzeo zupu Ramu s Prozorom, zatim zupu 
Uskoplje na gornjem Vrbasu, s gradom Veselom strazom. Knez je Vladislav razglasio, 
da ratuje u ime mletadke obcine, zeleci tako zakr6iti dalje napredovanje kralja Matijasa. 
Mletci su poradi toga bili u nemaloj neprilici, te su po svome poslaniku Ivanu Aymu 
19. listopada poruCili kralju, da Vladislav radi na svoju ruku, i da je njih samo za to 
upleo, da uveca ugled sebi (quod pro maiori reputatione suarum rerum Viadislaus ipse 
famam istam sparserit). 

Nema potankih vijesti, sto je kralj MatijaS tri mjeseca u varo§i Jajcu radio. Zna- 
demo, da je od Mletaka i Dubrovnika trazio novaca i vojnika, a i ratne zaire. Dabrovnik 
mu je u vi§e maha Siljao novaca i praha za bombarde, pa6i ga pozdravio i poslanstvom, 
te ga zamolio, da dodje gradu u pohode. Mletci odbili mu molbu za novCanu pomoc; 
ali su zato zapovjediU svojim knezovima u Spljetu i Sibeniku, da mu Salju vojnika i 
praha. U to se kralj nagodio i s knezom Vladislavom Vukdicem. Vladislav primio kralja 
za svoga vladara i obecao pomagati ga pri svim njegovim poduzecima u Bosni; zato je 
kralj opet uvrstio njega i sina mu Bal§u medju barune svoga kraljevstva, potvrdio im 
svu njihovu drzavinu u sjevernoj Hercegovini, a k tomu jo§ zupe Ramu i Uskoplje, koje 
bijaSe Vladislav netom (nuper) Turcima oteo. O svemu tomu izdao je kralj 6. prosinca 1463. 
Vladislavu svedanu povelju u varo§i Jajcu (in civitate nostra Jaycza). Malo dana zatim 
nagradio je kralj hrvatskoga vlastelina i plemida Ivana (^ubretica iz Vrhrike (Vrlike), koji 
je takodjer sudjelovao pri podsadi. Poveljom, izdanom 13. prosinca u Jajcu, darovao je 
vjernomu Cubreticu sve Vlahe od plemena Tulic (Thwlid) u zupi vrhri6koj. Namah 
sutradan, 14. prosinca, izdao je plemicima Mateju, Nikoli i Petru, unucima dubrova^koga 
gradjanina Dabiiiva Latinice, povelju, kojom je njima potvrdio sva njihova nasljedna 



MATIJaS KORVIN OSVAJA JEDAN DIO B08NE (1463. — 1464.). 



4f 



■ 



imanja u varo§i Srebrenici i u kotaru njezlau, darovana njihovu djedu jo§ od hercega 
Hrvoja Vukcida Hrvatinica, a oteta njima za posljedne provale turske u Bosnu. 

Podsada Jajca grada otegla se vec i preko polovice prosinca. Sam MatijaS malo da 
nije jednom zgodom poginuo. Sukobio se s Tur6inom, koji bija§e ved zamahnuo, da ga 
posijede, kad no Stjepan Gerendi kralja spasi, odapevsi 
u zgodan cas strjelicu na Turcina. 

Na posljedku ne mogaSe viSe turska posada odo- 
Ijeti. Bilo je to na sam Bozic, u nedjelju 25. pro- 
sinca 1463., kad se je posada kralju predala. Mihajlo 
Konstantinovid pi§e: >Kralj je poslije tu lezao kroz 
osam nedjelja jednako napadajuci na njih (Turke u 
gradu Jajcu). A drugu vojsku poslao je s topovima 
k zamku Zvedaju, da i ovaj osvoji. U torn zamku bio 
je jedan zid lo§, jer su ga jako s topovima poru§ili, 
tako da smo mi jednako morali raditi, da opet zatvo- 
rimo provaljeno, i tako smo se dotle driali, dok nije 
grad Jajce prije uzet bio nego Zvecaj. Kad je kralj 
Matijas obladao Jajcem po ugovoru, do5ao je namah 
k Ugrima pod Zvedaj, i tako moradosmo se i mi pre- 
dati. A Sto je god bilo Turaka u Jajcu i u Zvedaju, 
malo se je koji od njih vratio u Tursku, jer je kralj 
MatijaS htio njih povesti sobom. A ja hvalio sam go- 
spodu Bogu, §to sam se tako s postenjem vratio medju 
kr§dane!« 

Nakon pada Jajca i Zvedaja pokorilo se je kralju 
Matijasu vi§e gradova u Bosni, narocito gradovi uz Vrbas 
i u nekadanjoj oblasti Usori. Kralj je jo§ novu godinu 
docekao u Jajcu (2. sijednja izdaje ondje povelju), a onda 
se je slavodobitno sa zarobljenim Turcima vratio u Sla- 
voniju. Vec 17. sijednja 1464. nalazimo ga u Cazmi, 
odakle pise bivSemu protivniku svome, knezu Martinu 
Frankapanu, pismo, kojim mu zabranjuje pobirati od 
zagrebadkih gradjana razne dace na svojim posjedima, 
a najmanje u trgu Jastrebarskom. Deset dana poslije, 
27. sijednja, boravi kralj u trgoviStu Dubravi (in oppido 
Dombro), koje pripadaSe zagrebadkomu biskupu, te Salje 
odanle obseznu poslanicu papi Piu IL, u kojoj potanko 
opisuje pad Bosne i svoju vojnu za njezino oslobodjenje. 
Kralj je MatijaS boravio u >trgu Dubravi kraljevine Sla- 
vonije* i sutradan 28. sijednja 1464. Tad je izdao na 
sve staleze i redove svojih kraljevina ovaj proglas: 
>Matija§, po Bo2joj milosti kralj Ugarske, Dalmacije, 
Hrvatske i t. d. Mudri i obzirni vjerni naSi Ijubljeni. 
Polto su srecno po Boijem daru stvari izvrSene za oslo- 
bodjenje (pro recuperatione) kraljevine Bosne, koja bi- 
ja§e nesrednim sludajem (infelici casu) izgubljena, dini 
se nama zgodno za obce dobro i jednako za dast naSu, 
kao i za utvrdjenje dobre nade, koju nam iz podinjenih 

djela podaje Bog za bududi rad, da se dademo ovjendati krunom kraljcvstva, 

u kojoj se ogleda gotovo sva krijepost i obilje kraljevskoga dostojaostva. Udiaivii s tog* 

Hit. poTJ. II. III. 4 




50 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

# 

zrio svjet s prelatima i barunima, kao i s drugim savjetnicima, koji su uz nas, odlu- 
6ismo podi na krunisanje na mjesto vet od nekad odredjeno. Za krunisanje pak odredismo 
dan oko cvjetne nedelje . . .« 

Kralj dakle MatijaS, smirivSi nakon §est godina sve nutarnje smutnje, nagodivSi se 
sa svojim takmacem carem Fridrikom, i proslavivSi se na bojnom polju, zeli napokon, 
da se ovjenCa krunom sv. Stjepana. Krunisanje obavit ce se po starom obidaju u Stolnom 
Biogradu u posljednjoj sedmici mjeseca ozujka, pak zato poziva sve staleze svojih kra- 
Ijevina na taj svecani din. Tom ce se zgodom sastati i sabor, te ce vijecati o naj- 
zamaSnijim drzavnim poslovima. 

Dne 13. veljace uSao je slavodobitni kralj u Budim, gdje ga je narod svedano do- 
dekao. Matija§ bija§e pohitao onamo, da vidi i pozdravi svoju mladu suprugu Katarinu 
(Kunigundu), koju bijaSe trudnu ostavio, kad je pred par mjeseci po^ao u boj. Jamadno 
je smijerao i kraljicu povesti na krunisanje u Stolni Biograd. Ali u Budimu sna§la ga 
zalost mjesto radosti. Mlada kraljica umrla na koncu veljace u babinama nakon nesrecna 
porodjaja. Tako ostade kralj bez supruge i potomka. Izmedju zeta i tasta ohladi sada 
jog vise prijateljstvo, i premda su malo zatim 14. travnja obnovili svoj savez, prometnule 
se poslije u Ijute neprijatelje. 

Smrt kraljice Katarine ipak ne obustavi urecenog vec krunisanja. Kralj MatijaS 
podje poslije 24. ozujka u pratnji brojnih velika^a, plemica i zastupnika gradova u Stolni 
Biograd, gdje bi 29. ozujka 1464. svedano okrunjen. Mletadka obcina bija^e na tu slavu 
poslala zasebna poslanika, po imenu Franja Giustiniana, koji je kralju destitao i darove 
predao. I dubrovadka obcina bijaSe jo§ 23. veljace namijenila kralju dar prigodom kru- 
nisanja, vrijedan 400 dukata. Malo dana poslije krunisanja, dne 6. travnja izdao je kralj 
Matija§ dekret, kojim je na zahtjev pri krunisanju nazocnih prelata, baruna i ostalih 
odlidnijih plemica potvrdio ne samo zlatnu bullu Andrijinu, nego i dekrete kraljeva 
Ljudevita I. i Sigismunda. Mimo to potvrdio je i neke odredbe, stvorene na torn kru- 
nitbenom saboru. Drugim dlankom bi odredjeno, kako da se duva kruna sv. Stjepana, 
da opet ne zapadne u tudje ruke; trecim dlankom bi ustanovljeno, da kralj ne smije 
odsad ni jednoga podanika osuditi radi nevjere ili veleizdaje (nota seu crimine infideli- 
talis) bez savjeta prelata i baruna. ZamaSan je i dlanak trinaesti, koji kaze, da se kra- 
Ijevina Slavonija i erdeljske strane imadu saduvati u svima starim i dobrim slobostinama, 
obicajima i pravima svojima (regnum nostrum Sclavoniae, et partes Transylvaniae in 
omnibus antiquis bonis libertatibus, consuetudinibus et iuribus suis conserventur). O kra- 
Ijevinama Hrvatskoj i Dalmaciji nema spomena, a to je odit znak, da one nijesu ni tada 
§iljale svojih poklisara na ugarski sabor. 

Jos prije krunisanja, mozda namah nakon bosanske vojne, bijase se kralj Matijal 
pobrinuo za upravu i obranu oslobodjenoga dijela Bosne. Medju velika§ima, koji se bi- 
jahu prodidili za bosanske vojne, iztakao se je osobito Emerik Zapolja (Emericus de 
Zapolia), dosad vrhovni pokladnik kraljev i vrhovni kapetan gornjih strana ugarskih. 
Porodica toga velikasa drzala je ved odprije grad Zapolje izmedju Vrbove i dana§nje 
Nove Gradi§ke u Slavoniji, te je tako bila posve blizu i Bosni. Nije zato dudo, sto je 
kralj ba§ Emerika Zapolju imenovao upraviteljem kraljevstva bosanskoga. Cast je to 
bila velika, jer se odsad bosanski gubernator medju svjetovnim dostojanstvenicima spo- 
minje namah iza palatina (Emerico de Zapolya regni nostri Bosnensis gubernatore), pace 
i pred svima banima. No kako je stanje u Bosni bilo posve nesigurno, a dohodci od 
nje nikakovi, podijelio je kralj Emeriku Zapolji takodjer izpraznjenu baniju u Hrvatskoj 
i Dalmaciji, pade ga je imenovao i slavonskim banom mjesto Jana Vitovca od Greben- 
grada. Tako je ditavo hrvatsko kraljevstvo imalo odsad dva bana: Emerika Zapolju, 
gubernatora kraljevstva bosanskoga, i kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije bana; 
zatim Nikolu Ilodkoga, vojvodu erdeljskoga, a bana Slavonije i Madve. 



MATIJA§ KORVIN OSVAJA JEDAN DIO BOSNE (1463. — 1464.). 



5« 





r I i-ir: s -.4.; . j .=^ - 

iliiHlliiiiil 







a. 


> 







fl 




•5 


> 




b 


jZ 




•0 




• 




m 


2 




e 


• 






•0 




•5 


s 




iM 


1« 




m 


C 




m 






> 










< 


m 




tffi 


•0 




< 


m 




■-• 


be 










H 







-< 


e 




s 







< 


.s. 




►^ 






.J 

< 


s 


■5* 




< 


- 




3 







> 


^ 







m 




a. 


'c 






\ 




5» matijaS korvin (1458.-1490). 

# 

Dok je novo vjenfiani kralj boravio u Stolnom Biogradu, dolao je preda nj knez 
Martin Frankapan, jedan od dosadanjih najokorjelijih protivnika njegovih, da mu se po- 
kloni i pokori. Pred palatinom Mihajlom Orsagom i drugim prelatima i barunima ustupio 
je gordi knez kralju znameniti grad Krupu na Uni, koji bija§e od celjskoga kneza Ulrika 
primio; suvige je oiitovao unatoC ugovoru sa svojom bracom od g. 1449., da svoje 
gradove Kostajnicu, Stenicnjak i Lipovac nakon smrti svoje ostavlja izravno kralju i 
svetoj kruni njegovoj. Na to je kralj 5. travnja izdao knezu povelju, kojom mu je kao 
iznova darovao gradove Skrad, Buiim, KladuSu, Ostrvicu, Kostajnicu, Stenicnjak i Li- 
povac, ka§tele Gradec i Komogovinu, i napokon posjedovanja KreSiic, Pernu i Molinje 
s trgom Lipom, te podjedno kaptolu zagrebadkomu zapovjedio, da kneza u darovane 
gradove i posjede uvede. Kako je sada grad Krupa zapao opet u kraljevske ruke, kralj 
je MatijaS s mjesta stare plemice od plemena Vrhovina, koje bijaSe knez Martin jo§ za 
kralja Albrechta Austrijskoga silom podvrgao svojoj vlasti i sudbenosti, oslobodio 
od svake sluzbe, koju su dosad morali vrgiti kao podanici recenoga grada. F^odjedno je 
kralj zapovjedio banu Emeriku Zapolji (gubernatori Bosne ac regnorum nostrorum Dal- 
matic et Croatie nee non Sclavonic bano), da plemice od plemena Vrhovina uzdrzi u 
njihovim starim slobodama, te da ih §titi od svakoga napastnika, naroSito od kneza 
Martina Frankapana. U isto vrijeme nekako izdao je kralj Petru Zrinskomu povelju, kojom 
mu je dozvolio kopanjc i priugotavljanje ruda na njcgovim posjedovanjima. 

(Ratovanjc s Turcima god. 1464. — 1466. ; zagrcba6ki biskup Osvald 
Tuzi ban Ivan Tuz, 1466.; smrt hercegaStjepanaVukfiica, 22. svibnja 1466.) 
Vojna s Turcima u jeseni 1463. bijase se srecno svrSila: kralj Matijas bijaSe otco Mu- 
hamedu II. nc samo Jajce, nego i veci dio Bosne, §to ga je drzao posljednji kralj bo- 
sanski; a herceg Stjepan VukCic bijase s mladjim sinom Vlatkom obnovio svoju vlast u 
najvecoj cesti Hercegovinc. Stariji sin hercegov Vladislav napokon bija§e kao kletvenik 
kralja MatijaSa zadrzao ne§to jugozapadne Bosne i komad Hercegovinc do Nerctve. 

Sredna vojna kralja MatijaSa i njegovih saveznika obradovala je osobito papu Pia IL, 
koji je sada svom energijom stao spremati veliki krizarski rat krScanskih vlasti na zator 
Turaka. Jo§ u listopadu 1463. bija§e on pozvao krScanski svijet u zapadnoj Evropi, da 
se pridruzi svetomu ratu, koji ce on sam voditi. Papina osnova, kako ju je sam pri- 
kazao budimskomu dvoru, bijage ova: sjedinjena krscanska mornarica odplovit ce 
5. lipnja 1464. iz Jakina prema Carigradu, pak ce udarati na sijelo turske vlasti; u to 
ce kralj MatijaS sa sjevera s kopnenom vojskom provaliti u turske zemlje, gdje ce moci 
laksc napredovati, jer ce jezgra turske vojske biti zabavljena pred Carigradom. Kralju 
Matijasu svidjala se papina osnova, te je vec prvih dana svibnja 1464. imao na okupu 
14.000 konjanika i 8000 pjesaka, s kojima je bio gotov provaliti u tursku drzavu, dim 
mu slignu prvi glasi, da je kr§canska mornarica iz Jakina krenula na iztok. Ali dok je 
kralj MatijaS bio s odusevljenjem spreman, da podje u boj, ostali vladari zapadne Evrope 
slabo su se odazivali vapajima pape Pia II. Pa6c i mletaCka republika, premda bijase 
utanacila savez s kralj em MatijaSem, te se pokazala spremna nastaviti rat s Turcima, kao 
da se je zacala krizarskoga rata pod vodstvom papinskim. Ona bijaSe dodu§e odrcdila, 
da se njezin duzd Kristofor Moro (Mauro) sa 12 galija pridruzi savcznomu brodovlju u 
Jakinu; ali duzd se je vrlo sporo pripravljao na vojnu. I tako bijase 5. lipnja vec davno 
minuo, a kricanskomu brodovlju nije bilo ni traga u Jakinu. Matijas Korvin gotovo je 
pozalio, §to se je dao skloniti na vojnu, te je svojoj zlovolji dao oduska u pismu na papu, 
gdje mu se je ovako tuzio: >Preblazeni otScl Vidivsi o6itu i veliku pogibao krscanstva 
va§a je svetost mene 6esto i gorljivo tako po poslanicima kao u poslanicama bodrila i 
obedavala, da ce pokrenuti veliki rat (na Turke). Suvi§e mi je obrekla, da mi ne ce zakratiti 
subsidija; napokon da ce s detama knezova i naroda 5. lipnja iz lukc jakinske odploviti, 
te tako s velikom snagom udariti na srce Turaka (Turcorum viscera), da neprijatclj nas, 



RATOVANJE S TDRCIMA (1464. — 1466.). 



a 



raztrgan od nuiide na vi§e strana, ne bude imao ni snage i vremena, da se obori na 

mene. Opominjem se onoga naloga va§e blazenosti, da ne kredem odviSe naglo u rat, 

nego da prije pridekam odiazak va§e svetosti, pak da se onda jednoduSno i u isto doba 

svi Zajedno podignemo. Ohrabren tima obecanjima i sluSajuci naloge, udinio sam pri- 

prave, §to mogude izdaSnije, te stojim sada, skupivSi sile svoje odasvud, gotov na boj- 

nome polju. A kad tamo ne vidim niSta od obecanih mi subsidija i pomodf; a budu6 

da je sada s ledja tako zlo, kako vec rekoh, udeSeno, stao je neprijatelj napadati, pre- 

tekavSi eto krzmajude, te je sve svoje navale upravio na mene samoga, jer je Slobodan 

i malo ne sa svih drugih strana nezaprijeden. Da me nisu nade prevarile i taj udarac 

nanesle, mogao sam se na jedan ili drugi na6in sam za svoje stvari zrelo i zgodno po- 

brinuti. Sada je pak neprijatelj, mocan snagom i divlji od naravi, nagadjajudi mozda 

mudro, da je sav taj pokret krscana vi§e ostentacija, nego Cin (maiorem fore ostenta- 

tionem, quam effectum), prvi zapodeo rat, te je prodro gotovo u sredi§te iivota. Provalio 

je naime u Bosnu, koja je, da tako redem, kljud i luka ditavoga krSdanstva, te iz koje 

stoji otvoren put u sve krajeve zapada i iztoka, — u Bosnu, koju sam tezkim naporom 

nedavno oslobodio. Uvidjajuci on (Turdin), §ta je izgubio, udario je ponovo u zemlju, 

te je ondje sve u nase ruke zapale gradove podsjeo, koji su dodu§e utvrdjeni, koliko se 

je na brzu ruku udiniti moglo, ali ne ce ipak modi tolikoj sili i tolikomu mnoztvu odo- 

Ijeti, ako se neprijatelj odanle ili ne suzbije ili ne potegne. 

Za to pak nijesam ja ni najmanje dovoljno jak, kako sam 

vec Cesto oditovao, te je tako poznato, da mi ne treba do- 

kazivati. U ostalom radi zamasnosti stvari ne mogu zatajiti, 

a da ponovo ne kazem, da se to ne bi nikad bilo dogo- 

dilo, kad bi ja ojadan obecanom pomodi mogao bio pre- 

tedi neprijatelja na bojnom polju, ili kad bi se on, koji 

imade preobilnu vojsku, namjerio na kakvu dostatnu za- 

preku na drugoj strani. Jer tko bi vjerovao, da bi on po§ao 

napred podsjedati Jajce, kad bi znao ili bar se bojao^ da 

de mu otraga na Carigrad udariti? Bududi da je dakle u 

tolikoj opasnosti ne samo moje stanje, nego i svih pravo- 

vjernih, to ja, pritisnut najskrajnijom potrebom, vapim za 

obdom pomodi, pak zazivam najviSe valu svetost i vapim, 

da mi se obedano dade. Ako ima gdje kakve pomodi, ako 

ima gdje brodovlja, ako ima kopnenih deta, ako ima kakvih 

krizara: neka to jednom izadje na vidjelo, i to tako, da nehaj 

nadomjesti spremnost, a sporost brzina. Mi idemo odavle 

ravno sa svom snagom onamo, gdje nam se bude dinilo, 

da bi mctgli viSe koristiti, te demo u svakom sludaju iz- 

puniti svoju duinost prema vjeri i domovini*. 

Jadikovka kralja MatijaSa bila je posve opravdana, 
jer je sultan Muhamed, slutedi, da do snovane kriiarske 

vojne ne de dodi, jo§ u svibnju bio podigao veliku vojsku, te prvi zapodeo rat, da po- 
novno pokori Bosnu i Hercegovinu, a uza njih moida i sam Dubrovnik, Dalmaciju i 
Hrvatsku. Mjeseca lipnja 1464. ved se je jedna turska vojska razasula po Bosnl i Her- 
cegovini, te doprla i do Dabrovnika. Vodio ju je Mahomet pa§a. Sa svojih 40(XX) Ijudi 
harao je i palio na sve strane, a ondajeiz Bosne provalio i u Hrvatsku, gdje je ncmilo 
opustoSio oblasti kneza Stjepana II. Frankapana, te rarobio sina (sinovca) koeieva. Ne- 
sredna supruga mladoga kneievida pohitala prema Dubrovniku, da se u nj zakloni; ali 
je Dubrovdani nijesu htjeli primlti, bojedi se turske sile i osvctc. 

PoSto je Mahomet paSa utro put svome gospodaru, uSao Je sam sultan s glavnom 




P£fiAT EmERIKA ZaPOUB. 

Angjeo drii dra grba: na de> 
snom Tidimo Toka i polumjecec, 
a na lijerom jednoroga. Nadpis 
naokolo mba : Si(gillum) (p(ecta- 
bilii) et in(aKnifici) d(omini) Eme- 
lici . . . i c(oaaitia) p{er)p(etai) 
ter(r)e Stepus'e(n)t(1li). 

Arlciv u Bodimpviti. 



54 matijaS korvin (1458. — 1490.). 

♦ 
vojskom u Bosnu i Hercegovinu. Bilo je to negdje mjeseca srpnja 1464. S najvecim 
dijelom vojske podje sultan ravno prema Jajcu i ostalim gradovima uz Vrbas, a manji 
dio vojske posla preko hercegove zemlje prema Dubrovniku. Iz fiitave zemlje hercegove 
bjezao narod u dubrovaiku oblast, a na te\\i svima herceg Stjepan Vuk^ic s ditavom 
porodicom svojom. Dubrov6ani zivo se zabrinuli za svoj grad, te s mjesta poslali dva 
svoja poslanika, Ivana Palmotica i Iliju Bunica, preko mora u Jakin, da traie pomoc u 
pape Pia 11. Papa bija§e naime pred malo dana, dne 19. srpnja, stigao u taj grad, da 
izvr§i svoje obedanje i 2ivu zelju srca svoga, pak da ipak jednom povede krscansku 
mornaricu na iztok. Dubrovaiki poslanici govorahu papi, kako im Turci prijete razasuti 
grad, ako im ne plate duzni harac i ne uzkrate papi obecano brodovlje za krizarsku 
vojnu. Grad ne ce moci odoljeti, jer u njemu imade malo hrane za dugu podsadu i 
malo vojnika za obranu. Pio II. s mjesta ponudi 400 strijelaca, 6itavu svoju tjelesnu 
strazu, a k tomu nakrca u brodove i zita. Kardinal Ivan Carvajal, koji bija§e dopratio 
papu u Jakin, ponudi se, da ce jo§ one noci poci u Dubrovnik s onim galijama, koje se 
bijahu'ved usidrile u jakinskoj luci. Na to mu re6e papa Pio IL: >A §ta bi, sinko, moglo 
mene zaprijediti, da ne odplovim s tobom? Ako su Turci zaista vec podsjeli grad, eto 
me, da povedem u pomoc sve svoje tete. Sam glas, da namjestnik Kristov dolazi gradu 
u pomoc, mogao bi skloniti Turke, da dignu podsadu. Grad stoji uz more, dobro je 
utvrdjen u svakome pogledu, pak ce nam lako poci za rakom, da se izkrcamo«. Medju- 
tim nakon fietiri dana stigose glasi, da su Turci oti§li iz dubrovadke okolice, i da je 
pogibao za grad taj put minula. 

U to bijaSe sultan Muhamed na koncu srpnja ili na pocetku kolovoza s velikom 
vojskom svojom stigao pred Jajce, te ga stao podsjedati. U jednome pismu na cara 
Fridrika javljao je kralj MatijaS o toj podsadi ovako: »Car turski kroz trideset dana 
podsjeda i zestoko udara u kraljevini Bosni na grad Jajce, kao i na ostale gradove, koji 
su u naSim rukama. Dao je ondje i neduvene (nevidjene) jo§ topove saliti, s kojima 
vec dvadeset dana obara zidove grada i varo§i; podjedno nastoji podzemnim lagumima 
sruSiti i razvaliti utvrde. Mi eto s ono ceta, §to imademo, idemo da odtjeramo bjesnoga 
neprijatelja od podsjedanja<. Grad Jajce branio je hrabro neki juna6ki kapetan, kojemu 
zaliboze ne znamo za ime. I Mihajlo Konstantinovic iz Ostrovice piSe o toj podsadi 
ovako: »Car Mahomet poslije godine vrativSi se opet u Bosnu, utaborio se kod Jajca 
pod zamkom; tu je dao lijevati topove i iz njih je udarao na zamak, dok nije i zid 
oborio. Poslije toga dao je jurisati na zamak, i vec je carski barjak bio na bedemu, 
tada se jedan drabant iz zamka uhvati s onim janjicarom, otimajuci se za barjak, i kako 
su se tako ?vali, pado§e obadva sa zamka dolje i tu se ubiSe. Car videci njihovo ju- 
naStvo, bude mu zao, a videci i to, da mu se je zamak s varoSi obranio, i da im ne 
moze niSta nauditi, dao je dovuci topove k vodi, koja se zove Vrbas, blizu varosi, i 
dade ih baciti u tu vodu, ondje, gdje rijeka preko kamenja pada. A to je udnio zato, 
da ih nitko ne moie izvaditi; a sam je oti§ao odatle, niti je vi§e pokusavao osvojiti to 
mjesto; a odlazeci zarobio je jednog bosanskog kneza. I kralj Matijas po§ao je u pomoc 
u Bosnu, zeleci obraniti Jajce, a kad je 6uo, da car odatle odlazi u svoju zemlju, i on 
se opet vrati, a Jajce je ostalo neosvojeno«. 

Podsada Jajca svrSila se s porazom Turaka posljednjih dana kolovoza ili prvih 
dana rujna. Dne 11. rujna javljao je mletacki poslanik Ivan Aymo svojoj obcini, da je 
kralj MatijaS pre§ao Savu sa 17.000 konjanika, 6000 pjeSaka i 7000 krizara. Jedan dio 
vojske od 20.000 Ijudi poslao je u Bosnu onamo, gdje su turske 6ete, a s ostatkom 
udario je prema Srbiji, naro6ito prema Smederevu. Turke je zadesio silan poraz kod 
Jajca, gdje je izginula nebrojena mnozina njihova; preko 600 odHCnijih Turaka odneseno 
je tezko ranjenih s bojnoga polja. Za posljednjega juriSa poginula su od branitelja ja- 
jadkih samo detvorica, ali zato nije preostalo 50 Ijudi, koji ne bi bili ranjeni. Pri 



RATOVANJE S TURCIMA (1464. — 1466.). 55 

obrani grada osobito su se proslavile zene (le femine dice hano facto una 
mirabile defesa). Kralj se MatijaS tuzi na krscanstvo, §to ga malo, gotovo niSta ne po- 
maze; zato ne <5e vi§e mariti za ostalo krSdanstvo, nego ce diniti, Sto i kako ce sam modi* 

Kralj Matija§ tuzio se je s punim pravom na nemar kr§canskoga svijeta. Jedini 
odludni saveznik njegov, poletni papa Pio II. bijaSe u to 15. kolovoza 1464. u Jakinu 
umro, a od velike snovane vojne na Carigrad ne bi nista. Brodovlje, sabrano u Jakinu 
opet se raziSlo, a kralju bi poslano 40000 zlatnih forinti, koje bijaSe papa za krizarsku 
vojnu skupio. Tako ostade sam kralj Matija§, da se bori s turskim sultanom. Sreda, §to 
je malo zatim hrabra posada u Jajcu sultana suzbila, te je tako njemu dodijalo dalje 
ratovanje. Poraz pod Jajcem, nestasica hrane za brojnu vojsku, a napokon i dolazak nove 
ugarske vojske u Bosnu: sve to sklonilo je sultana Muhameda, te je velik dio svoje vojske 
kudi poslao, a sam se polagano stao s ostatkom vradati u Drinopolje. Ostavio je 
samo na medji Bosne i Srbije pa§e rumelijskoga i anadolskoga, da prate dalje kretanje 
kralja Matija§a. 

Namah iza odlazka Muhamedova bijaSe kralj Matijas naumio osvojiti onu dest 
Bosne, koja bijaSe jol ostala u turskoj vlasti. Narodito mu je bilo do toga, da oblada 
sjevero-iztodnom Bosnom (Usorom i doljnim Podrinjem), pak da onda sastavi suvislu 
obranbenu liniju od Beograda do Jajca. Ali za to trebalo mu uzeti znamenitu tvrdinju 
Zvonik (Zvornik) na Drini. Dne 14. rujna boravio je kralj jo§ u Iloku, kamo se bijaSe 
iz Bosne povratio; no ved 24. rujna bio je u Morovidu, a 30. rujna i 1. listopada stajao 
je opet s vojskom svojom na Savi kod tvrdinje i broda Rade (in descensu exercituali 
in vado Racha fluvii Zavi). Cuvanje broda na Savi kod Rade povjerio je nadbiskupu 
kolodkomu, a onda je poSao uz Drinu prema Zvorniku. Pratili su ga bosanski guber- 
nator i hrvatski ban Emerik Zapolja, nadalje Sigismund grof od Bozina i sv. Jurja, 
Berthold EUerbach od Monjorokereka, i drugi velikaii. Velike topove, hranu i strjelivo 
vozili su Drinom na brodovima. Dne 18. listopada stajao je kralj pred Zvonikom, te se 
je podeo spremati na podsadu te silne i gotovo nepristupne tvrdinje. Jedan dio svojih 
topova smjestio uz obalu rijeke Drine, a drugi po visovima naokolo tvrdinje. Na sam 
grad udarali su Sigismund od Bozina i Berthold EUerbach, dok je kralj s banom Emerikom 
Zapoljom nastojao, da predobije kulu na najviSem vrhuncu brijega. Za vrijeme podsade 
§iljao je kralj manje odjele na sve strane, da osvoje gradove i mjesta u bliioj i daljoj 
okolici Zvonika. Sam kralj po§ao na jug do Srebrenice, te ju je zauzeo zajedno s bo- 
gatim rudnicima, koji su godimice davali 24.000 forinti. U isto vrijeme obladale su 
druge date bosanskom Posavinom izmedju Drine i Bosne, te je tako zapala kralja 
i tvrdinja Srebrenik s drugim gradovima u oblasti Usori. Sve je kralju poiazilo za nikom; 
jedino Zvonika nije mogao osvojiti i radi nedobitnoga polozaja njegova i radi hrabrosti 
njegovih branitelja. Jo§ 9. studenoga 1464. stajao je kralj MatijaS s vojskom svojom 
izpod grada Zvonika (in descensu nostro exercituali sub dicto castro Zwoynik). Medjutim 
navalile jesenske kiSe, te je stanje kraljeve vojske postajalo sve nepovoljnije. Poradi 
loJih putova nije primala dovoljno hrane, tako te je podela i stradati. Nevolja vojske, 
rana zima (hiemis asperitate), glasi o dolazku deta turskih, kao i nepovoljne vijesti o 
nemirima u Ugarskoj: sve to skloni kralja, da 5to prije zaviii podsjedanje Zvonika. 
Negdje u polovici studenoga preduze posljednji juriS, ali bi suzbit, te izgubi dosta Ijudi. 
Javljaju, da je i sam ban Emerik Zapolja dopanuo rana. Napokon odludi kralj povratiti 
se preko Save. Ali i taj povratak bio je vrlo tegotan poradi loSih cesta i silnoga blata. 
§to se puta inade prevaljivalo u jedan dan, trebalo je sada i tri dana; mnogo topova 
moralo se ostaviti pred Zvonikom, jer ni 400 konja ne bi bilo moglo jedna kola odvudi. 
Jedino velike topove, koje bijahu dovezli po Drini na brodovima, odpremili su kudi 
istim nadinom Nakon mnogih neprilika vratio se kralj u Ugarsku, te ga 26. studenoga 
nalazimo u Badu Odatle javio je i mletadki poslanik svojoj obdini 27. studenoga i 



56 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 



# 



2. prosinca, da se je kralj okanio podsjedanja tvrdoga Zvonika (exercitum regni Hun- 
garie ob incomoda passa, ob temporum acerbitatem, et propter alios necessarios respectus 
ab oppugnatione castri Suvernich discessisse). U drugoj polovici prosinca (oko 20.) bo- 
ravi kralj u Segedinu, gdje su ga okruzili poglaviti baruni i prelati. Tu izabire svedano 
poslanstvo, umnoga peCuvskoga biskupa Ivana CesmiCkoga i Ivana Rozgona, koji ce poci 
u Rim, da pozdrave novoga papu Pavla If., te da mu prikazu zelje kraljeve. Matija§ 
zeli, da bi se njegovim poslanicima pridruzio i mletaCki poslanik na njegovu dvoru, po- 
znati nam vec Ivan Aymo, jer se nada, da ce novi papa — rodjeni Mletcanin — viSe 
vjerovati mletaikomu vlastelinu, nego njegovim pouzdanicima. Jos u sijeSnju 1465. sa- 
lijeta Matija§ duzda Krsta Maura, da bi dozvolio Aymu pridruziti se ugarskim poslanicima. 

U velike snovana vojna na TurCina, kako ju je zamislio papa Pio II., bija§e se 
svrSila prili6no tuzno. MatijaS obranio jedva Jajce i ostale gradove uz Vrbas, te pri- 
druzio svojoj vlasti jedan dio sjeveroiztoCne Bosne, naime Usoru i neka mjesta oko Sre- 
brenice. Jezgra prave Bosne s Vrhbosnom (Sarajevom), Bobovcem i drugim gradovima 
bija§e i dalje ostala u turskoj vlasti. Dubrovnik jedva se obranio od sultana Muhameda, 
obasuvSi ga darovima i plativsi mu danak, a herceg Stjepan Vuk6ic morao sultanu ustu- 
piti velik dio svoje zemlje i dati mu za taoca svoga najmladjega sina Stjepana. A ni 
Mletci nijesu bili sredni te godine u ratu s Turcima ni na moru ni na Moreji. 

Godine 1465, boravi kralj Matija§ kroz prvih osam mjeseci ponajvi§e u gradu Bu- 
dimu. Trebalo mu urediti kraljevstva svoja, i ugarsko i hrvatsko, koja su dosad toliko 
stradala i od domadih smutnja i od rata turskoga. U to vrijeme umro je i ostrogonski 
nadbiskup i primas ugarski Dionizije Se6 dne 1, veljade 1465. Kralj je, naravno, tu prvu 
duhovnu Cast u svojoj drzavi namijenio svojemu najpouzdanijemu savjetniku i u6itelju, 
umnomu biskupu velikovaradinskomu Ivanu Vitezu od Sredne, te je s mjesta zamolio 
papu Pavla II., da bi njegova izabranika potvrdio. Dakako da je papa zelji kraljevoj 
ugodio, i tako je Ivan Vitez postao prvim prelatom u Ugarskoj. Izpraznjenu stolicu 
velikovaradinsku namijenio je kralj opet drugomu Ijubimcu i pouzdaniku svomu, rodom 
strancu iz njemadkih zemalja. Bio je to neki Beckenslaher (Beckensloer), dosadanji 
prepoSt u PeCuhu. Taj Nijemac, rodom iz Vratislave u Slezkoj, bijase jo§ kao mladic 
dosao na biskupske dvore u Velikom Varadinu i Pecuhu, te je svojom nadarenoScu i 
vje§tinom stekao Ijubav kraljevu. Kralj ga je namjestio u svojoj kancelariji, posiije ga je 
uzvisio na preposta u Pecuhu, a sada ga je imenovao biskupom velikovaradinskim, te 
pismom od 7. ozujka zamolio papu, da ga u toj Casti potvrdi. Matijag nije mogao tada 
ni slutiti, koliko 6e mu jada taj muz jednom zadatil 

Osobito se je kralj MatijaS tada zanimao za hrvatsko kraljevstvo, a napose za Sla- 
voniju. U zemljama hrvatskoga kraljevstva banovali su tada upravitelj Bosne Emerik 
Zapolja, a uza nj poznati nam ved zagorski knez Jan Vitovec od Grebengrada i erdeljski 
vojvoda Nikola IloCki. Kako su jos od vremena celjskih knezova bile sve prilike u Sla- 
voniji posve pomrsene, trebalo je tu mnogo 6initi. Evo samo nekoliko podataka. Dne 
18. sijefinja 1465. zapovijeda kralj zagreba6komu kaptolu, da kanonicima Stjepanu Jal2icu 
i Ivanu Vitezicu, kao i goridkomu arcidjakonu, koji su odsutni u javnim poslovima, ne 
uzkracuje njihovih dohodaka, jer 6e mu ina6e bani i banovci po njegovu nalogu zapli- 
jeniti sva imanja. Malo dana posiije, 2. veljaCe, boravi u Zagrebu ban Emerik Zapolja, 
te razpravlja parnicu izmedju gradjana na brdu Gradcu i kaptola zagreba6koga. Gradjani 
tuzili su kaptolce, §to su jo§ pred dvadeset godina primili 6ete celjskih knezova u svoje 
dvore, te dopustili, da iz njih pucaju na varo§, i tako Stete nanijeli za 20.000 forinti. 
Na to je opet kaptol 10. oiujka u Budimu tuzio pred samim kraljem gradjane, kako su 
oni kaptolu u doba celjskih knezova oteli kulu (Popov turen) na Gradcu, te ga tim 
oltetili za 5000 zlatnih forinti. Pravda izmedju gradjana na Gradcu i kaptola trajala je i 
dalje. Plemicki sudci zagrebaCke iupanije izvjeSduju u Zagrebu 5. travnja bane Emerika 



RATOVANJE S TURCIMA (1464. — 1466.). 



57 



i 



Zapolju i Ntkolu Ilodkoga o iztrazi, koju su u tim poslovima vodili. Dne 4. kolovoza 

zapovijeda opet kralj Matija§ iz Budima kaptolu zagrebadkomu, da ne dodijava gradja* 

nima na Gradcu razliditim dadama, DalozivSi uza to 

banu Janu Vitovcu, da §titi gradjane i njihovc slobode. 

Sutradan opet (5. kolovoza) odredjuje kralj, da se gra- 

djani na Gradcu ne smiju pozivati pred banski sud, nego 

samo pred magistra kraljevskih tavernika, kako je dosad 

vrijedilo (cives . . . solumodo iudicio magistri thavarni- 

corum nostrorum reservati sint, et iudicio banorum regni 

nostri Sclauonie astare non teneantur). Matija§ kralj 

poStivao je i privilegija 6itave kraljevine Slavonije; 

dne 2. svibnja 1465. potvrdio je njoj stari privilegij o 

naiinu pobiranja kunovine, a 10. svibnja pravo, da 

plemici sami biraju protonotara kraljevstva. 

NaroCito je kralj u to nastojao, da dokine jednom 
pogubno bezvladje i smutnje u zagrebaikoj biskupiji. 
ReCena biskupija bijase posljednjih decenija gotovo 
posve propala, odkad su se za nju otimala po dva ill 
tri takmaca. Pojedine velikaSke porodice bijahu razgra- 
bile njezina imanja i dohodke, pade i desetina posve se 
prestala placati. Od svih takmaca bijaSe preostao jedini 
Dimitrija Cupor, no taj bio je poradi svoje starosti i 
drugih razloga posve nesposoban, da uzkrisi tu bisku- 
piju. Kralj MatijaS radio je svima silama, da ukloni i 
toga starca, pak da onda biskupiju povjeri svjezoj, 
mladoj sili. O tome svomu nastojanju obavijestio je kralj 
papu Pavla II. dne 2. svibnja ovako: >. . . Bududi da 
je dakle varadinski biskup (Ivan Vitez), kojega smo na 
tu biskupiju (zagrebacku) zvali, drugamo ' odredjen (za 
nadbiskupa ostrogonskoga), — a Toma de Debrenthe, 
koji je s pravom ponosio se naslovom biskupa zagre- 
ba6koga, namiren tako, da mu je vec pred§astnik va§e 
svetosti, papa Pio II. povjerio biskupiju u Njitri, pre- 
ostao je samo joS treci, naime gospodin biskup Dimi- 
trija (Cupor), protivnik Tomin. Toga (Dimitriju) pri- 
zvali smo prollih dneva k sebi, i po§to se je po sudu 
naSemu i na§ih savjetnika ustanovilo, da re6eni Dimitar 
nije sposoban za upravljanje gradova i posjeda reiene 
biskupije, budi §to su ti gradovi u |susjedstvu turske 
sile, budi §to su jo§ izloXeni mnogim navalama, odre- 
dili smo, da se gradovi te biskupije nikako ne povjere 
rukama i upravi gospudina Dimitrije. S toga smo za- 
htijevali, da se on okani zagrebadke biskupije, pak da 
primi naslov biskupa bosanskoga, a za uzdri^avanje svoje, 
da bi zapremao dastno mjesto izmedju prelata naSega 
kraljevstva, privolismo, da preuzme opatiju pe<5varadsku, 
koja je i spokojnija i unosnija. On se je donekle kratio 
pristati na naSu ielju; no napokon smo se ipak ovako 
nagodili: prvo, on de zadriati naslov i duhovnu vlast zagrebadkoga biskupa, zatim de 
mirno driati jedan od gradova redene biskupije, po imenu Garid, s obidnim pripadcimSf 



BfSRUPSKI &TAP 2A0RB- 

ba£koga biskupa Osvalda 
TvzK (1466-1499.). 

Cava •• u nsoici prvoatoln* orlcva 
»v. S^apana u Zagrabu. 



58 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490). 

# 

i uz to biskupske dvore u Zagrebu; nadalje 6e primati godignju penziju od tisucu zlatnih 
forinti. NagodivSi se ovako i namirivli Dimitriju malo smo zatim po savjetu prelata i 
baruna na§ih izabrali za upravitelja ostalih gradova i imanja zagreba6ke biskupije, kao i 
za svjetovnoga administratora njezina, Castnoga Osvalda od sv. Ladislava (de Szentlaszlo), 
klerika vesprimske biskupije, plemica po rodu i odlicnim roditeljima, dovoljno za njegovo 
zvanje vje§ta znanostima (litteris .eruditum), po vanjStini, ponaSanju i obdenju uzorna, 
u kojega se vjernost, mudrost i obzirnost posve uzdajemo. Da bi taj imanja i predija 
crkvena mogao upravljati i Stititi, Cinilo nam se je potrebito, da se opatija pecvaradska, 
koju je gospodin Dimitrija odklonio, njemu (Osvaldu) povjeri. Mi cemo ju zaista njemu 
i predati, kako ce to najnoviji nas poslanik, kninski biskup Marko, va§oj svetosti potanko 
objasniti. Molimo zato va§u blazenost, da bi izlozene odredbe prijazno primila kao na§u 
tvrdu i stalnu volju i odluku, pak da ne bi odlagala pomoci tako crkvi i samostanu, kao 
i licima, ve6 da namjesti Dimitriju za duhovnoga pastira, a Osvalda za svjetovnoga upra- 
vitelja (administratorem in temporalibus), povjerivgi mu podjedno refienu opatiju i ma- 
nastir. Uvidjelo se, da se jedino na taj na6in, a nikako drugciije, moze biskupiji zagre- 
badkoj povratiti mir i slobodac I stari Dimitrija poslao je papi svoga poslanika, da 
izmoli u rimske stolice potvrdu nagode s kraljem; biskupovu je punomocniku kralj 
8. svibnja dao popratno pismo za papu. 

Vidjesmo, kako je kralj Matijas nastojao, da u raztrovanoj Slavoniji zavede mir i 
red. Jol su nepovoljnije bile prilike u Hrvatskoj, koju bijahu Turci proSle godine ne- 
milo poharali. Knez Stjepan II. Frankapan, kojega su oblasti najviSe stradale, trazio je 
pomoci na sve strane. Medju inim obratio se je i na svoga §urjaka, ferrarskoga i mo- 
denskoga markgrofa Borsa de Este. Taj je opet poslao u Mletke poslanika, zaklinjuci 
obcinu, da bi dostojala primiti u svoju zaStitu »velemoznoga gospodina kneza senjskoga 
Stjepana Frankapana, nekad Surjaka njegova, i jednoga sina njegova (Bernardina)«. 
Mletci bijahu uvjereni, da molbi treba zadovoljiti i radi odanosti porodice Frankapana 
prema njezinomu vladanju, a i radi toga, §to knez Stjepan drzi mnoge prelaze u Mo- 
drusama (multos passus Modrusie) i druga mjesta, te bi bilo stetno za obcinu, da to sve 
propadne; pak s toga zakljuciSe 1. ozujka 1465 primiti kneza Stjepana i njegova sina 
u svoju za§titu i braniti ga od svakoga, izuzev ipak vazda krunu ugarsku. Kad je vec 
Stjepanu Frankapanu, najuglednijemu knezu hrvatskomu, bilo tako tijesno, da se je 
sklanjao u zakrilje mletaCko, kako je tekar bilo ostalim knezovima, kao Kurjakovicima, 
Blagajima i Zrinskima, kojih su kotari bili jo§ ja6e izvrgnuti nasrtajima turskih proval- 
nika i haraClija? I kneginja Margareta Spiran6ic, udova hrvatskoga bana Pavla, dvojila 
je, da ce moci odrzati zemlje i gradove svoga nesrecnoga muza, to manje, §to su i 
Mletci, premda saveznici kralja MatijaSa, nastojali, da budi kojim nadinom obladaju gra- 
dovima slabe udovice, naro^ito pako Klisom, koji su smatrali za klju6 i bedem dalma- 
tinskih gradova Spljeta, Trogira i Sibenika (clavem esse et stabilimentum civitatis nostre 
Spaleti, turn etiam civitatum nostrarum Tragurii et Sibinici). Napokon su za svoj obstanak 
strepili i mladi knezovi Talovci, koji su tada drzali jo§ neSto na Cetini i grad Cacivinu 
u 2upi PosuSju. I oni su bili okruzeni odasvud od neprijatelja, koji su vrebali, kako da 
im ugrabe ostatak djedovine. Bolje nije bilo ni u susjednom Humu, gdje je u onome 
dijelu, koji nije dopanuo Turcima, bjesnila borba izmedju hercega Stjepana Vukcida i 
najstarijega"mu sina Vladislava. Dok je stari herceg naginjao vi§e Mletcima, njegov je 
sin Vladislav bio ^privrzenik kralja Matija§a. Dne 1. ozujka desili su se u Mletcima dva 
poslanika hercega Stjepana, te su izjavili, da poku§ano izmirenje izmedju otca i sina 
nije posrecilo, te da je vedi razdor medju njima, nego ikad prije (maiore in discordia 
quam unquam esse). Bududi da poradi toga prijeti nemala opasnost i mletaikomu po- 
sjedu u Dalmaciji. i Albaniji, herceg zaklinje obcinu, da posreduje. I zaista je obcina 
odredila poslati poslanika, da ukloni kamen smutnje izmedju hercega i sina mu Via- 



RATOVANJE S TURCIMA (1464. — 1466). 59 

dislava. Dakako da su sebi^ni MIetci imali jedino svoju korist pred o^ima. Stari naime 
herceg uvidiv§i, da ne bi mogao odriati svoj dio Neretve i Krajine, volio je, da te 
oblasti zauzmu MIetci, nego da zapadnu kojega od njegovih protivnika, bio to rodjeni 
sin Vladislav ili humski knez Zarko Vlatkovic s bratom IvaniSem. 

Uredjujudi u prvoj polovici 1465. kralj MatijaS stvari u ugarskom i hrvatskom 
kraljevstvu, nije nimalo smetnuo s uma rat s turskim carem. U jednu niku trebalo 
mu oprati nedacu svoju pod Zvornikom, a u drugu bilo mu stvoriti obranbenu liniju 
prema turskoj sili od Jajca na jug do Neretve i Dubrovnika, a moida i do Novoga 
(Hercegnovoga) u Boci. Sultan je Muhamed medjutim ku§ao odvratiti Mletke od saveza 
s Matija§em, a kad mu to nije poslo za rukom, pokuSao je samoga Matija§a skloniti na 
mir ili primirje. Dne 18. veljade 1465. javlja MatijaS mletadkomu duzdu Kristoforu Mauru, 
kako ga je sultan netom (novissime) po srbskom despotu (Zmaj Vuku Grgurovicu) i po 
drugim Srbima'nastojao odvratiti od saveza s Mletcima, a i sada ga kroz neke barune 
njegove, koji sluibuju na granici turskoj, zeli skloniti na mir. Poslao je pa6e i posebne 
poslanike svoje, kojima kralj nije htio dati slobodnoga pisma, da k njemu dodju. Ma- 
tijaS znade, §ta duguje sebi i domovini, §ta prijateljstvu i savezu s Mletcima; zato ne 6e 
ni Cuti za ponude sultanove, koji obje stranke nudi i obsjenjuje mirom, a u to sprema 
vojske na sve strane, samo da Bosnu svakako natrag pridobije (ut omnino recuperet 
Boznam). Kralj javlja jo§ Mletcima, da Salje svoje sve^ane poslanike k papi Pavlu IL, a 
ti ce poslanici doci uz put i u Mletke, te prikazati kraljeve osnove, namjere i odluke. 
U pismu, Sto ga je Matijal 30. ozujka napisao za papu, da mu ga predadu njegovi po- 
slanici Ivan Cesmifiki i Ivan Rozgon, govori kralj po prilici ovako: >Razdrazen neprijatelj 
zadatim mu ranama i udarcima proSle i predproSle godine, odbit svojom zasjednom po- 
nudom primirja, sprema osvetu ne samo srdzbom i obiCnom mrznjom, vec gotovo nekim 
bijesom. Ve<5 je napred poslao stanovite vojvode, kojih su imena nama priobcena, s jakom 
silom i velikom vojskom, te im je zapovjedio, da §lo jac^e opusto§e doljne krajeve 
Ugarske, a na povratku da opa§u Beograd. Ti su se sada ved utaborili u Srbiji blizu 
Smedereva. Kaze se, da ce za njima doci sam sultan sa svojim starijim sinom, i 
s ditavom snagom svojom, da bi jo§ ovoga Ijeta Beograd osvojio, ostatak Srbije zauzeo, 
te grad Jajce i Bosnu opet predobio. Mrzi ga, kako se govori, zivjeti, ako s mjesta ne 
oblada ovim dvama mjestima, Beogradom i Jajcem, za koja drzi, da ce mu prvo biti 
vrata u Ugarsku, a druga u Dalmaciju, Istru, Italiju i Njemafiku . . .< Izloziv ovako 
osnove sultanove izbraja kralj, §to je opet on uradio za obranu svojih zemalja. >U Beo- 
grad poslano je potonjih dana mnogo lijesa, da se iznova utvrdi to mjesto. Buduci da 
je gubernator Emerik (Zapolja) zabavljen u gornjim krajevima, odredili smo poslati u 
Bosnu druge kapetane, te cemo ih onamo s mjesta poslati s oruianim detama. NiSta ne 
izpustamo, §to je mogude, te se iivo brinemo, da ne bi u toj stvari budi §to propustili, 
budi zanemarili*. U drugome pismu, §to ga je MatijaS jamadno u isto vrijeme ili prije 
pisao, javiu je papi, kako je svome pouzdanomu pokladniku Emeriku Zapolji uz dast 
gubernatora Bosne podijelio 1 druge dasti u susjednim krajevima (omnes ofBciolatus 
nostros illic vicinos), a k tomu i izpraznjenu dast vranskoga priora. Kralj je take udesio, 
da skupi u rukama gubernatora §to vedu vlast poradi Bosne, koju de biti nemanjc tefc 
odrzati, nego §to je stedena. Ba§ radi Bosne ne moze gubernator biti bez susjednih gra- 
dova, koji pripadaju redenomu prioratu vranskomu. 

Svedano poslanstvo od nekih 300 vitezova, a na delu mu umni peduvski biskup 
Ivan Cesmidki i Ivan Rozgon, poSlo je na put tek na podetku travnja 1465. Dne 
16. travnja boravilo je u Mletcima, a u svibnju stiglo je u Rim. O dolazku njegovu u 
vjedni grad pi§e suvremeni Guarini mladji: >Tri stotine krasnih vitezova u sjajnim odo- 
rama, s velikom pratnjom sluga i konja koracalo ponosito kroz ulice rimske. Dva pre- 
krasna konja nosila su teret od 20.000 dukata, sve novoga kova ugarskoga i mletadkoga. 



6o matfjaS korvin (1458.— 1490.). 

Takav se novae u tolikoj mnozini rijedko kada vidi. Poslanstvo bijale doslo preko ze- 
malja mleta^kih i kroz Firenzu. Svuda bija§e Ca§ceno i s velikim gtovanjem primano. 
Kad je doSIo pred rimska vrata, doCekali su ga sabrani kardinali i pozdravili ga u ime 
papino. Sav se Rim divio nevidjenomu sjaju. Papa primi po glasu u citavoj Italiji dobro 
poznatoga biskupa Ivana Cesmidkoga u velikom zboru kardinala i svega rimskoga dvora. 
Ivan pozdravio je papu s dva podulja govora, kakovi se odavna nijesu u Rimu sluSalit. 
Najprije se je pozivao na povjestnicu, kojom je dokazivao, kako su ugarski kraljevi bill 
vazda najodaniji sinovi rimske stolice, po5ev§i od Attile kralja, koji je sve kao poganin 
usliSao molbu pape Lava i poStedio Rim, pak sve do Ivana Hunjada, koji je svojim 
junaftvom spasao krscanstvo. Zatim je govorio o slavnim ratovima kralja MatijaSa, pak 
i o torn, kako kralj voli za obranu drugih izloziti se opasnosti, nego da stoji skritenih 
ruku. Nadalje je zahvalno spomenuo papin poziv na krScanske vlasti, neka za obranu 
od Turaka kroz deset godina daju novcanu pripomoc; no podjedno je izjavio, kako bi 
zgodnije bilo, kad bi se ta pomoc ogranicila za dvije ili tri godine, all da bi bila izdaSnija, 
jer bi tada i kralj Matija§ mogao odluCnije raditi i vi§e toga poluciti. Iza govora pre- 
dado§e poslanici papi darove, koje mu bijase kralj poslao. Papa Pavao II. uzvrati kralju 
obilatim darovima. Tako mu pokloni zlatan, biserjem ukraSen kriz s jednini komadicem 
Kristova krsta, neka ga nosi i tako »pod znakom svetoga kriza to sigurnije iznese po- 
bjedu nad neprijateljima svete vjere«. Suvise dade papa za rat s Turcima 23. svibnja 
izplatiti iz papinske blagajne prvi obrok svoga prinosa, naime 57.500 zlatnih forinti. 
Napokon predade poslanicima i mladjega brata sultana Muhameda, koji bijaSe s tur- 
skoga dvora u Rim prebjegao, neka ga odvedu kralju Matijasu, da bi se njime mogao 
posluziti i smutnje u turskoj carevini pokretati. Dne 28. svibnja ostavi ugarsko poslanstvo 
Rim, te se stade preko Firence i Ferrare kuci vracati. Od 15. do 27. lipnja boravilo je 
u Mletcima, gdje je obcina obecala kralju pomoc za onu godinu 50.000 dukata, te je 
jedan dio te svote, naime 15.000 dukata, poslanicima namah i odbrojila. Obcina se je 
mletacka pokazivala vrlo ratoborna, te je izjavila, da bi se turska sila mogla unistiti 
jedino obcom vojnom (expeditio generalis), bez koje se Evropa ne bi mogla osloboditi 
Ijutoga neprijatelja. Jedva sto su odputovali ugarski poslanici, osvanuo je u Mletcima 
Dubrov6anin Jakov Bunic, nudeci im u ime Mahomet paSe mir s Turcima. Mletci mu od- 
govori§e 3. srpnja, da 6e ga nagraditi sa 10.000 dukata, ako im izradi mir sa sultanom, 
ali Castan mir, po kojemu bi oni dobili Moreju i Mitilenu, a njihov saveznik, kralj ugarski, 
ostatak Bosne i sve ono, cime bi se mogao utvrditi stalan mir. 

Medjutim bijaSe kralj MatijaS u lipnju 1465. skupio ugarski sabor u Budimu, da i 
od njega zatrazi pomoc za rat s Turcima. Sta se je sve na tom saboru vijedalo i za- 
kljudilo, nije poznato; znademo samo, da je bilo odredjeno, da u Slavoniji moraju svi 
plemidi u rat po6, pa6e da moraju od svakih 20 seli§ta ili dimova svojih kmetova po- 
vesti sa sobom po jednoga vojnika. Poslije je kralj 9. kolovoza zagrebadki kaptol poradi 
njegova siroma§tva oslobodio od te duznosti, ali mu je ipak zapovjedio, da dade stanovit 
broj konja za no§enje prtljage, te da te konje predade Fridriku Lambergeru, kraljevu 
kapetanu u Cakovcu. Kralj je zaista spremao veliku vojsku na TurSina. U Mletcima se je 
Culo tada iz Dalmacije, da je nakanio podidi ogromnu vojsku od 100.000 Ijudi, -da je 
pisao i hercegu Stjepanu Vukdidu, neka mu se pridruzi, pa6e i slavnoga junaka 
arbanaskoga, Jurja Kastriotida Skenderbega da je pozvao na zajednicku vojnu. Vijesti 
su te bile istinite; kraljevski poslanik, franjevac Aleksandar Dubrov^anin, desio se je 
12. kolovoza u svom rodnom gradu Dubrovniku, gdje mu je vijece dozvolilo jednu barku, 
da se na njoj 'odveze Skenderbegu, jamaCno da ga prikloni svomu gospodaru. JoS se je 
pripo vijedalo, da je sultan poslao kralju svedano poslanstvo, nudeci mu dobre volje ditavu 
Bosnu i Srbiju, ako pristane na mir; ali MatijaS da nije htio ni preda se pustiti 
turskih poslanika. 



RATOVANJB S TURGIMA (1464. — 1466.). 6l 

Nema sumnje, kralj je MatijaJ u kolovozu 1465. zasnovao navalni rat na Turke u 
veliko. Jedoa vojska provalit ce iz Posavine i Poduoavlja u tursku zemlju, da osvoii 
ostatak Bosne i Srbiju; druga vojska imala bi iz okoliSa grada Dubrovnika dolinom Ne- 
retve prodrijeti u Hercegovinu, a mozda i dalje, te tako poduprijeti navalu glavne vojske. 
Sam kralj ostavio je 9. rujna Budim i poSao je u Peduh, gdje je bilo glavno zbiraliSte 
njegovih teta. Neko vrijeme nije kralj mogao odluditi, kojoj vojsci da stane na delo. 
Njegov pouzdanik, franjevac Aleksandar Dubrovianin, doSao u Sibenik, te zamolio 
ondjeSnjega mietaekoga kneza, neka bi dozvolio dubrovadkim brodovima ploviti Sibenskim 
zatonom do Skradina, kamo 6e kralj MatijaS s vojskom doci, pak se onda na redenim 
brodovima odvesti u Dubrovnik. Mletci kao saveznici nijesu to doduSe mogli zaprijediti; 
ali su 18. listopada svojim knezovima u Sibeniku i Spljetu poslali posebne naputke, 
kako da kralja doc^ekaju, ako bi zaista kraj njihovih gradova prolazio. 

Cini se medjutim, da se je u to kralj predomislio, te se okanio narnjere, da sam 
glavom ide u Dubrovnik. Posve raztrovane prilike uz izto(5nu obalu jadranskoga mora 
jamacno su ga od toga odvratile. Herceg Stjepan Vukcic nije se odazvao njegovu po- 
zivu, nego je i dalje ratovao sa sinom Vladislavom i zetskim knezom Ivanom Crnoje- 
vicem, koji mu je grabio gradove u Boki kotorskoj. Da obrani Hercegnovi, herceg je 
trazio pomoc u Mletaka, te je tako morao dopustiti, da mu obcina u isti mah zauzme 
njegov dio Neretve i Krajine. Mletci su to 6. prosinca 1465. kroz svoga poslanika javili 
kralju Matijalu, dodavSi, da je herceg ustupio pomenute oblasti dobre volje (assentiente 
maxime illustri domino duce), jer je doznao, da neki njegovi podanici u Neretvi i Kra- 
jini Suruju s Turcima, pak je volio te oblasti predati kr§canskoj vlasti, nego nevjernicima. 

Posljednjih dana rujna bijaSe MatijaS ostavio Peduh i stigao do rijeke Drave (in 
castris exercitus nostri in vado Drave), preko koje je 2. listopada prelazio. Tu primi 
pismo papa Pavia II., pisano 19. srpnja, u kojemu je papa njemu spoticao, §to tako 
s vojnom oteze, te ga je bodrio, da jednom zapocne rat. MatijaS odgovori papi priliino 
Ijutito. >Kad bi se ja povadjao za Epirocaninom (Skenderbegom)*, pisao je u svom od- 
govoru, >kad bi se ja svaki das hvalio pobjedama, te dao upisati u Ijetopise svako selo, 
§to su ga moje dete u neprijateljskoj zemlji spalile, svakoga dovjeka, kojega su zarobili, 
i svaki komad blaga, §to su ga oteli, e onda bi se pokazalo, da moje oruije nije po- 
divalo ni onda, kad sam ja u Budimu sjedio. Po mojemu mnijenju nije pade ni dostojno, 
da svaki put sam glavom stanem na delo svojih 6eta, jer time bi se ugled moj smanjio 
pred odima neprijatelja«. Nadalje oditovao je kralj odrjesito, da posve nedostatna 
pripomoc, koja mu se daje, nije ni malo dovoljna, da izvodi velike izvanredne stvari. 
Nitko ne moie od njega zahtijevati, da podje preko Balkana, i da ratuje na obalama 
Crnoga mora. Pafe kad bi on svoju snagu precjenjivao, te se mladenadkim poletom dao 
zavesti, morao bi ga sam papa suzdrzavati, jer bi svaka vratolomija kraljeva mogla biti 
pogubna za kr^canstvo. Jamadno nije nitko tako oduSevljen za velike podhvate, kao 
kralj; ta on neprekidno navije§ta, kako bi trebalo neprijatelja u vlastitom gnjezdu nje- 
govom potraziti, te ga jednim velikim udarcem uni§titi. Kad bi kr§<5anske vlasti htjcle 
kralja primjereno poduprijeti, on bi tijekom dojduce godine udario na sultana kod 
Hellesponta. Ako pak te podpore ne bude, odituje kralj >na odigled neba i lemlje, da 
nije njegova krivnja, nego drugih, ako ne budu Turci protjerani iz Evrope«. Istoga 
dana — 2. listopada — pisao je kralj Matijai takodjer pismo mietadkomu duidu Krsti 
Mauru, te mu je spoticao, ito se je unatod savezu stao uplitati u bosanske poslove, te 
zauzeo neka mjesta i zemlje, koje su kralja patrile. Odito je kralj bio povrijedjen, Sto je 
mletacka obcina u to doba zauzela Krajinu i Neretvu, za koje je kralj drfao, da pripa- 
daju njegovoj kruni. Naravno, da su kralja na to naputili i Dubruv£ani» bojedi se su* 
sjedstva mletadkoga; oni su 12. rujna Siljali Neretljanima kraljevu xastavu, a posit je o 



II 



62 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490). 

svemu obavijestili kralja po svome poslaniku Sigismundu Gudetidu, koji je kralju nosio 
dar od 550 dukata i daljih 950 dukata za krizarsku vojnu. 

Prosav§i Slavonijom i prikupivSi tamoSnje 6ete pre§ao je kralj Matija§ 18. listopada 
rijeku Savu i uSao s velikom vojskom u Bosnu. Sta je ondje radio, nije zabiljezeno. Braniti 
nije mu niSta trebalo, jer sultan nije bio ni udario te godine ni na Bosnu ni na ostatak 
Hercegovine; a za navalni, osudni rat nije Matija§ imao ni dovoljno vojske, a ni sredstva. 
Mletci ne bijahu mu poslali ostatak od obecanih 50.000 dukata (dakle jo§ 35.000), a ni 
od pape, ni od drugih krSdanskih vlasti ne bijaSe niSta vi§e primio. Kralj je pak izra- 
£unao, da bi mu za uspje§no navalno ratovanje trebalo najmanje 300.000 dukata sub- 
vencije. K tomu bojao se je MatijaS jesenskih kisa, a uz to su mu stigli glasi, kako 
njema6ki kralj Fridrik opet ne§to protiv njega snuje. Napokon stigao je u njegov tabor 
poslanik njegov, fratar Aleksandar Dubrov6anin, te mu je jama^no priobdio nepovoljne 
glase iz primorskih strana. Sve to sklonilo je kralja, da se je za tu godinu okanio ve- 
dega rata, te se je vec iza nekoliko dana opet povratio k Savi. Dne 2. studenoga 1465. 
(prvi dan po Svih Svetih) izdaje on »na Brodu savskom na Gradi§cih« hrvatsku, ciri- 
licom pisanu povelju svojemu vjernomu pouzdaniku i poslaniku, fratru Aleksandru Du- 
brovdaninu, kojom ga nagradjuje za vjerne sluzbe njegove. Evo te znamenite povelje 
doslovce: »Matija§, miloscu bozjom kralj ugarski, dalmatinski i hrvatski, i k tomu, damo 
na znanje svim. i svakomu, komu se podoba, po ovom pismu naSem otvorenom, kako 
mi procinjujuci i na pamet jpr^aoseci, pravu virnost i mnoge virne sluzbe virnoga na- 
§ega poCtovanoga i redovnoga frat Aleksendra Dubrovdanina, opatije od Telki vladavca, 
koji mi posluzi svetoj koruni redienoga kraljevstva na§ega ugarskoga i naSoj visosti u 
mista i vrimena razlika, gdi se je pr6ga(da)lo, darovasmo mu i dasmo, pa5e dar^vamo 
i dajemo vikuvifinim zakonom bez pore6enja i odazvanja u Luci u Humskoj zemlji tri 
sela: Nerizi, GniliSca, Lozicu § njih pravimi metesi i kotarmi, i u zupi Trebinju tri sela: 
Cesvinicu, Neciec, Goricu § njih metesi i kotarmi, i u zupi Dra6evici tri sela: Sut Stipan, 
Kuti, Mokrine § njih metesi u kotarmi, i u Popovu tri sela: Dubljane, Gurmljane i Gal- 
dice s njih megjami i kotarmi, sa svimi njih prihodiSci i koristmi, zemljami oratimi, 
tezatnimi i netezatnimi, s lugovi, gaji, vodami, rikami, ribnici, mlinmi i mliniSci, s vino- 
gradi, sinoko§ami, livadami i volja kim mu drago imenom koristimi zvanimi, da je 
vogljan viSe pisani fratar Aleksendar drzati, imati i u vike uzivati, prodati, darovati i za 
dusu ostaviti, komu je njemu drago, mocju i oblastju i kripostju ovogaj pisma na- 
lega otvorenoga«. 

Medjutim bijase kralju stiglo pismo pape Pavla II., u kojemu je njemu spoticao, 
§to se ponukom mletadke obcine kani izmiriti s turskim sultanom. Matija§ se u odgo- 
voru ogradio protiv toga miSljenja izjavivsi, da je nepomirljiv protivnik Turaka, i da je 
prvi od svih katolickih vladara, koji ce se papinskomu nalogu odazvati. Matijas zavrsuje 
svoje pismo: »Nemoguce nije nitko duzan diniti; nitko nije vezan na ocitu propast ne- 
komu se odazvati. Sve u sve: ako va§a svetost svakako hoce, da ne mirujem protiv 
neprijatelja vjere, neka se pobrine, da uzmognem rat izdrzati*. Jo§ 5. studenoga stajao 
je kralj na brodu savskom, snujudi, da bar neSto udini. Kako nije mogao ni misliti na 
veliki navalni rat, odludi bar jedan dio svoje vojske poslati kroz zapadnu Bosnu prema 
Dubrovniku i Hercegovini. Toj vojsci od 5000 Ijudi stavi na celo slavonskoga bana Jana 
Vitovca i me§tra tavernika Ivana Rozgona, kojima dade zapovijed, da udine red u 
zemljama hercega Stjepana i njegovih sinova, te da ih zaStite tako od sebidnih Mletaka 
kao i od Turaka. Ako ne bi drugacije islo, neka zauzmu ditavu zemlju hercegovu Za- 
jedno s Krajinom i Neretvom, koje je herceg nedavno ustupio Mletcima. SuviSe neka 
nastoje, da Turcima otmu neke gradove hercega Stjepana, koje je taj njima morao 
ustupiti. Oblasti i kotare grada Dubrovnika neka §tede, pade neka ih zaStiduju. Svojim 
vojvodama pridijelio je kralj dubrovadkoga poslanika Sigismunda Gudetica, davSi mu 



RATOVANJE S TURCIMA (1464. — 1466). 63 

pismo na njegovu obcinu, u kojem ofituje, da poslanik nije nimalo utjecao u tu kraljevu 
odluku. DubrovSanima nije poradi straha od turske osvete nimalo bio pocudan dolazak 
kraljevih deta i kapetana; ali kako nijesu mogli ni§ta promijeniti, pokoriSe se kraljevoj 
odredbi. Ve<5 28. studenoga bira dubrovadko vijece detiri plemida, koji ce podi u Ston, da 
pozdrave Jana Vitovca i Ivana Rozgona, pak 6e ih dopratiti u Dubrovnik. Kraljevim 
kapetanima pridruzio se i hercegov sin Vladislav, kojega su se Dubrov6ani iacali pri- 
miti u svoj grad radi Turaka. Poslije su kraljevi kapetani sa svojim detama redom za- 
uzimali gradove i oblasti od medje hrvatske prema Neretvi, te se onda utvrdili u gradu 
Poiitelju na Neretvi, koji im je bio izlaziStem za dalja poduzeda. DubrovCani su kape- 
tane mitili darovima, pomagali njihove 6ete; pade 28. prosinca zakljudili su podici o 
svom trosku most na Neretvi kod Poditelja za prelaz kraljevih Ceta. 

Namah nakon odlazka svojih kapetana u Bosnu bija§e i kralj ostavio Savu, te 
s ostatkom svojih deta posao na sjever. Dne 7. studenoga bio je vec kod sela Masli- 
naca (in descensu nostro exercituali prope villam Mazlyncz) u danaSnjoj belovarsko- 
krizevadkoj zupaniji, odakle je javio zagrebadkomu kaptolu, kako se je s dosadanjim 
biskupom zagrebackim Dimitrijom Cuporom posve sporazumio, i kako se je taj naprosto 
odrekao svih svojih prava, u koliko ih je mogao imati na pomenutu biskupiju. Na da- 
Ijemu putu medjutim zgodilo se ne§to, §to je kralja jo§ neko vrijeme zadrzalo u Slavo- 
niji. Dne 8. do 15. prosinca nalazimo ga u Prodavicu ili Virju (in Prodawyz), odakle 
udara na grad Gjurgjevac (castrum Sancti Georgii nobis in obsidione tenentibus), zna- 
menito tada mjesto na medji Slavonije i Ugarske. Kralj je hlio kazniti gjurgjevadkoga 
kastelana Martina Bodha i njegova ortaka Nikolu Poljaka iz PaleSnika (Polychna), koji 
su dosad podinjali mnoga razbojstva i otimadine, a napokon se protiv kralja pobunili i 
njegovim se protivnicima pridruzili (adversaries nostris coniuncti contra nos rebellando). 
Kako se je to podsjedanje svrSilo, nije zabiljeieno; samo znademo, da je Matija§ jo§ za 
podsade posjedovanja tih odmetnika darovao svomu vjernomu sluzbeniku Blazu Kende- 
re§u. Tek u drugoj polovici prosinca 1465. vratio se je kralj u Ugarsku, te ga nalazimo 
10. sijednja 1466. u Tolni, a 13. sijednja u Budimu. Jo§ u Tolni bijaSe oko sebe skupio 
poglavite prelate i barune, te se je s njima posavjetovao o vojni na Turke dojdudega 
Ijeta (ad tractandum pro expeditione contra Turcos ad proximam aestatem), a uz to i 
razmjestio cete za obranu doljnih krajeva kraljevstva od eventualnih napadaja turskih. 
StigavSi u Budim namah je po savjetu prelata i baruna sazvao sabor u taj grad za 
23. veljadu, da se onda na njemu vijeda i odludi o dojdudoj vojni na Turke. 

JoS prije svoga povratka u Ugarsku, mozda jos prije podsade Gjurgjevca u Slavo- 
niji bijase kralj udinio zama§ne promjene medju viSim dostojanstvenicima svoje driave. 
Najprije je oduzeo Emeriku Zapolji cast bosanskoga gubernatora i bana kraljevina 
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Vec 5. studenoga 1465. zove se Emerik Zapolja na- 
prosto >nasljedni iupan §ipu§ki< (comes perpetuus terre Scepusiensis), te boravi u sje- 
vernoj Ugarskoj. Nadalje je kralj oduzeo vojvodstvo u Erdelju svome rodjaku Ivanu 
Pongracu od Dengelega, te ga bacio na skrajnji iztok u severinsku banovinu, a voj- 
vodsku dast u Erdelju povjerio je nekadanjim svojim protivnicima, grofovima Ivanu i 
Sigismundu od Bozina i virovitidkomu iupanu Bertholdu Ellerbachu od Monjorokereka. 
Slavonskim banom ostao je Nikola Ilodki, koji je takodjer obnaSao dast bana madvan- 
skoga uz Petra Sokola, podjedno iupana teme&koga ; hrvatskim pak banima imenovao 
Petra Zoba (koji je tu dast obnaSao ved 1459.) i uza nj I^dislava de Disznos, kojima je 
takodjer pridao banovinu bosansku. Znadajno je medjutim, da je kralj torn prigodom 
uzkrisio zaboravljeno ved ime Rama za zemlju bosansku, tako da su se redeni baoi 
zvali >bani kraljevina na§ih Rame, Dalmacije i Hrvatske« (regnorum nostrorum Ramae, 
Dalmatiae et Croatiae). S kojih je razloga Matijai oiivio ime Rame, nije izvjestno; no 
^ nagadjamo, da je to udinio za uztuk sultanu, koji je u ono vrijeme za onaj dio prave 

i 



64 matijaS korvin (1458.— 1490.). 

Bosne, sto no je bio u njegovoj vlasti, imenovao posebaoga kralja, nekoga velika^a 
pogubljenoga kralja Stjepana TomaSevica, koji se bija§e pokorio i ozenio Turkinjom iz 
Carigrada. Muhamed proglasio toga vlastelina kraljem bosanskim, prozvao ga MalijaSem 
(mozda je to bio Matija Vojsalic od roda hercega Hrvoja ?) i namjestio ga u svojemu 
dijelu Bosne, iz6ekujuci pouzdano, da ce se oko domacega sina okupiti i oni Bosnjaci, 
koji su od nedavna bili pod zastitom ugarskoga i hrvatskoga kralja. Naro^ito se je 
nadao sultan, da ce Jajcani, protivnici Ugara (perche Jayzi he naturaliter ynimica de 
Ungari), pohitati pod zastavu svoga narodnoga kralja, pak tako i pod vrhovnu vlast nje- 
gova zastitnika, turskoga cara. All Muhamed se prevario, jer su se BoSnjaci slabo oda- 
zivali njegovu kralju. 

Cinilo se pace, da ce se vlast kralja Matija§a utvrditi i u oblastima hercega Stje- 
pana Vukdica. Kraljevi kapetani Jan Vitovec i Ivan Rozgon bijahu obladali ditavom 
zemljom do Neretve, pak su onda kod Po6itelja preSli u nekadanju humsku zemlju. 
Herceg Stjepan Vukcic naSao se u najvedoj neprilici. Prije, kad ga bijaSe nevolja turska 
pritisla, molio je kralja Matija§a za pomoc, pace mu je bio pripravan ustupiti ostatak 
svoje drzavine i dati 100.000 dukata, a za to primiti koju oblast ili grad (narodito 
Zagreb) u Hrvatskoj i postati barunom njegovim ; sada kao da se je predomislio, pak 
stao raditi u prilog Mletcima, zaklinjuci ih, da mu pomognu obraniti Novi (Hercegnovi) 
od Turaka i kraljeve vojske. Ali kapetani kraljevi nijesu znali za salu. Oni udarise na 
Neretvu i Krajinu, zauze^e ih, pobacaSe s kula i gradova mletacke zastave, te namjestise 
na njinia zastave svoga kralja i gospodara. Spremahu se pace provaliti i do Novoga, 
posljednjega uto£i§ta hercegova, te ga osvojiti za svoga kralja. Zdvojno stanje Stjepana 
Vukd:ica prikazali su njegovi poslanici 10. ozujka 1466. mletaikoj obcini. Oni govorahu 
u ime svoga gospodara, kako je on poput svoga strica Sandalja vazda bio odan mle- 
taSkoj obcini, te su ju zaklinjali, da mu pomogne, naroSito da dozvoli njemu i sinovima 
mu Vlatku i Stjepanu skloniti se u koji grad dalmatinski, ako bi im zaprijetila skrajnja 
pogibao. Za sina Vladislava, koji je kriv Sitavoj nesreci njegovoj, ni malo ne mari, vec 
ga proklinje govoreci: >Da imade tisucu zivota, pravo bi bilo, da ih izgubi za ono, 
Sto je u6inio ne samo protiv mene, svoga otca i gospodara, nego takodjer protiv 6ita- 
voga kr§canstva« (E sel havesse mille vite, serebe iusto tute lui perdesse, non solamente 
quello ha fato contra de mi, stando mi suo padre e signor, ma etiam contra tuta chri- 
stianitate . . .). Izprid;avajuci se, §to se bijase pridruzio kralju Matijasu, tuzi se herceg, 
da mu to nije ni§ta koristilo, nego nasuprot Skodilo. Poslao je kralju Matija§u 12.000 
dukata, da mu dade vojske, ali pomodnih 6eta ne bi nikad, premda ih je kralj obrekao. 
Poslije toga pomagao je kralju podsjedati Jajce, te je taj grad uzet (1463.) s pomocu 
Bozjom i hercegovom, jer kralj nije imao dovoljne vojske za taj podhvat. No zato je 
sultan jo§ ja6e zamrznuo na hercega govoreci, da mu je Jajce oteo herceg Stjepan, a 
ne kralj ugarski. MatijaS kralj obecao je na to opet hercegu, da ce ga pomagati, ali eto 
pro§le su ved dvije godine, a kralj nije niSta uSinio. Herceg je molio kralja po svome 
sinu Vlatku, da uzme u zaStitu pet njegovih gradova, i da mu dade za njih druge gra- 
dove u zamjenu u Ugarskoj. Ni to nije kralj uiinio, i tako su od reCenih gradova tri 
(MileSevac, Samobor i Prilip) izgubljena. U novije vrijeme pak zahtijevao je kralj, da mu 
herceg ustupi dva grada u humskoj zemlji; herceg je morao posluSati, te su oba grada 
zauzeli Jan Vitovec i drugi kapetani kraljevi sa svojim cetama. Od nekih prijatelja svojih 
doznao je herceg, kako kraljevi kapetani imadu nalog, da ga ziva ulove u svoje ruke. 
Herceg malo da u Novome nije bio obsjednut i zarobljen; — s toga moli Mletfiane, da 
mu u sluiaju skrajnje potrebe dozvole skloniti se u njihove oblasti. 

MletaSka obdina nije pravo znala , §ta da odgovori hercegovim poslanicima. 
U jednu ruku bila je saveznica kralja MatijaSa, u drugu je dobro pamtila, da su Krajina 
i Neretva, pa5e i Hum od davne starine pripadali hrvatskomu kraljevstvu, kao i gradovi 



RATOVANJB S lUBClMA (1464. — 1466). 



*5 



Dalmacije, koje si bijaSe posvojila. Bojala se s toga povrijediti kralja Matija§a, kad bi 
ocito pomagala hercega Stjepana protiv kraijevih kapetana. U prvi kraj bijase doduSe 
odludila primiti u svoju zaStitu hercegov grad Novi i jo§ jedan njegov ka§teo u Boki ko- 
torskoj, koje im bijaSe ponudio, te mu u zamjenu dati svoj otok Brad; no ve6 17. ozujka 
promijenila je svoju odluku, te je izjavila, da je gotova primiti Novi s kaStelom u svoje 
okrilje i braniti ih o svom troSku, >da ne dodje u ruke Turaka ili drugih, kao §to su 
doSIa neka ostala mjesta njegova*; ali dim .se povrate mirna vremena, vratit ce hercegu 
grad Novi i drugi kaSteo. SuviSe obedaSe hercegu jedou kudu u Spljetu ili u kojemu 
drugomu gradu svojemu u Dalmaciji, da se u nj u nevolji skloni. Napokon naloiiSe 
svome knezu u Spljetu, da brani hercegov grad Vised na rijeci Cetini, ako bi mu za- 
prijetio budi Turdin, budi tko drugi. 

S tim odgovorom opreznih Mletaka nije bilo hercegu Stjepanu mnogo pomozeno, 
pade mu se dinilo, kao da bi mu oni mogli ugrabiti ostatak njegova vladanja i imanja. 
Pritisnut s juga i iztoka od Turaka, a sa sjevera od kapetana kralja Matijasa, rijeSi se 
u svojoj zdvojnosti obratiti se na potonjega. Pomodi de mu Dubrovdani, njegovi pouzdani 
prijatelji, a miljenici kralja MatijaSa. Herceg se iz Novoga svratio u Dubrovnik, te su 
vlastela toga grada jamadno pokuSala, da ga izmire s kraljem ugarskim. U svibnju bo- 






Zlatni (dvogubi) peSat kralja Matua&a. 

Nk prednjoj strani ijedi Icral) na prijestolju i drii u rukama znakove kraljerske vlasti ; do njcf^orih nogo amjeiten 
je grb ■ dvogubim kriiem. Nadpis naokolo ruba : tDominua Dens adiator meuic. Na strainjoj atrani vidi ae 
ngarski grb (grede) s krnnom i a nadpitom naokolo ruba : »(Sigillum) Mat hie d(ei) g(ratia) regis Han- 

garie et c(etera)<. 

Isvomik a gradakom arkiva ti Sopruna. 



rave u Budimu poslanici hercegovi, moledi kralja uz ino, da poSlje njihovu gospodaru u 
pomod novih 3000 vojnirka. MatijaS, kojega se kapetani Jan Vitovec i Ivan Rozgon ne 
bijahu jo§ povratili s vojne, nije mogao ugoditi molbi hercegovoj i radi nutarnjih smutnja 
u svojoj driavi (propter inquietudines internas), kao i radi toga, §to je sam spremao ve- 
liki rat na Turdina; ali je bar pokazao svoju dobru volju, te je 17. svibnja poslao du- 
brovadkoga poslanika na svome dvoru, Nikolu Bunica, zajedno sa svojim plemidem, 
magistrom Gregorijem (de Manay) na jug, da u njegovo ime i o njegovom troSku kupe 
pladenike, te da pomaiu hercega prema potrebi. Magistar Gregorije, kraljev poslanik, 
boravio je 21. lipnja u Dubrovniku, gdje su ga podastili darom od 20 dukata; ali her- 
cega Stjepana Vukdida nije viSe zatekao na iivotu. 

Nakon povratka iz Dubrovnika u Novi herceg je Stjepan teiko obolio. Shrvala ga 
HrT. povj. II. III. 5 



66 matijaS korvin (1458. — 1490.). 

# 

starost i dulevne boli, uzrokovane od nesrece, sto su ga u posljednje doba saletile. Kad 
je vidio, da mu nema spasa, poslao je u Dubrovnik sve svoje bogate dragocjenosti i po- 
kretnine, da budu sahranjene u njegovoj kuci. To bi izvr§eno oko 19. svibnja. S blagom 
svojim posla istodobno po Pribisavu Vukoticu i >svoj napokonni testamenat, zatvoren i 
zapedaceQ po zakonu, kako se dostoji«, odredivgi, da dubrovaCka obcina pridrzi u po- 
hrani blago i oporuku, dokle bude on u zivotu, >a skoncav§e se i priminuvSe segaj 
svita, da buduce prisli u Dubrovnik tri sinove gospodstva mi: gospodin vojevoda Vla- 
dislav, gospodin knez Vlatko i gospodin knez Stjepan, svi tri na zajedno ili svojim 
kipom, ili po svojih dobreh Ijudih i s listom vjerovanim . . . da im se otvori (testa- 
menat) i prodti . . . i djelom taj cas vrSi, §to bi se komu po recenom testamentu do- 
stojalo*. U svojoj oporuci herceg je zapisao 10.000 dukata za svoju du§u, sinovima 
Vlatku i Stjepanu po 30 000 dukata, a svojoj zeni, >gospodji Ceciliji*, 1000, i suviSe 
razliditiii skupocjenih stvari, odijela, i sve, §to joj je darovao, >od kole je doSla u kucu«. 
I Stjepanu je ostavio skupocjenoga posudja, narocito za slu6aj, ako bi se ozenio. Ako 
bi Vlatko umro prije Stjepana, neka potonjega zapadne bratov dio, i obratno. Vladi- 
slavu nije ostavio ni§ta osim njegova zakonitoga dijela. 

Herceg Stjepan Vukdic umro je u Novome 22. svibnja 1466. Po njegovoj smrti 
podijelise si starija dva sina kukavni ostatak otcevine tako, da je Vladislav uzeo grad 
Visec na Cetini, a Vlatko grad Novi. Najmladji sin Stjepan nije dobio nista osim po- 
kretnina ; a to ga je valjda sklonilo, te je malo zatim prigrlio islam i preSao k turskomu 
sultanu, gdje je poslije kao Ahmed Hercegovic vr§io razne 6asti, te napokon postao i 
veliki vezir osmanlijskoga carstva. 

Dok se je sve to zgadjalo na skrajnjemu jugu, bijase se jo§ u ozujku 1466. sastao 
ugarski sabor u Budimu. Osim prelata i baruna bijase doslo zastupnika plemstva iz 
Sestdeset ugarskih zupanija, te bi uz drugo zakljufieno, da se za >obranu od Turaka. i 
drugih neprijateljakraljevstva« ditavo plemstvo podigne na noge. Narodito je trebalo pohi- 
tati na obranu Beograda i drugih medja§nih gradova, za koje se je javljalo, da se na njih 
sprema sultan udanti, ohrabren neuspjehom krscanskoga svijeta proslih dviju godina. 
Muhamed bija§e se naime uvjerio, da mu se kraj tadanjih prilika u Evropi ne treba bo- 
jati nikakve navalne vojne krScanske, pak zato je vec u proljecu po§ao u Plovdin, te 
ondje skupljao 6ete za novu provalu u krScanske zemlje. Ni u Mletcima ni u Budimu 
nije se ipak pravo znalo, kamo ce sultan udariti; najvjerojatnije je bilo, da ce do6i pod 
Beograd ; ali se takodjer govorilo, da ce navaliti na Albaniju, da satre Jurja Kastriotica 
(Skenderbega), ili opet na Negroponte. Dne 17. travnja 1466. javljao je kralj MatijaS 
iz Budima ugarskim zupanijama, kako je pouzdano doznao, da je sultan u Sofiji, te da 
se odanle sa svom snagom sprema udariti na njega i kraljevstvo njegovo. Kralj je Ma- 
tija§ odludio sultana preteci, te ce zato bez odlaganja vec 3. svibnja poci u rat. Poziva 
s toga sve vjerne plemice i posjednike, da se i oni podignu, te sa svojim cetama oko 
8. svibnja dodju do Beograda, gdje ce se pridruziti kraljevoj vojsci. Tko se tomu po- 
zivu ne odazove, gubi glavu i imanje. 

Medjutim nije do§lo ni do te obranbene vojne. Sultan bija§e sa svojom vojskom 
udario na Albaniju, da skrsi Skenderbega i Mletcane, a kralju MatijaSu bijaSe ponovo 
ponudio mir ili primirje. Tako ostade MatijaS u Budimu, premda su ga Mletci salijetali, 
da im priskoci u pomoc, da se tako razstavi turska sila. No Matija§ bijaSe od Dubrov- 
fiana i od svojih kapetana do6uo za spletke mletadke u juznoj Dalmaciji i u zemlji 
hercegovoj, te je gotovo uzivao, gledajuci neprilike Mletdana, svojih nepouzdanih i ne- 
iskrenih saveznika. Jos 2. srpnja 1466. boravi MatijaS u Budimu, gdje no izdaje povelju 
svojim vazda odanim DubrovCanima, kojom je njihovu knezu podijelo vojniCku vlast, te 
mu dozvoho, da se smije ma6em pasati. Tu je povelju dubrovadki poslanik Ivan Pal- 
motid na svom povratku iz Budima dne 6. rujna 1466. donio u svoj rodni grad. 



I 



RATOVANJE S TURCIMA (1464.— 1466.). 67 

Zastoj u ratovanju s Turcima upotrebio je kralj MatijaS, da jednom konadno uredi 
prilike u HrvatsWoj. Rimski papa Pavao II. pristao je napokon na prijedloge kraljeve, te je 
bulom od 15. travnja 1466. vesprimskoga klerika, dvadeset i osamgodisnjega Osvalda 
Tuza imenovao za biskupa zagrebadkoga, premjestivsi podjedno dosadanjega biskupa, 
ostarjeloga Dimitriju Cupora na nedavno izpraznjenu biskupiju u Gjuru. Tako je zagre- 
baika biskupija nakon duga stradanja dobila mlada i krepka pastira, koji je bio po- 
cudan i kralju i rimskoj stolici. Kralj je MatijaS pregnuo sada svom snagom, da razasuta 
imanja i gradove te biskupije opet skupi, te ih predade svome izabraniku. Poglavito 
radi toga boravio je sam kralj u kolovozti 1466. u Slavoniji. Dne 8. kolovoza nalazimo 
ga u Krizevcima, gdje je sabrao oko sebe velika§e i plemstvo, te je s njima ustanovio 
na6iD, kako da se plada crkvena desetina u zagrebaCkoj biskupiji. Cini se, da su i novi 
biskup i plemstvo prihvatili kraljeve prijedloge, jer se za potonjih razmirica vi§e puta 
poziva na pogodbu u Krizevcima (prout alias Crisii superinde cum prelatis et baronibus 
nostris deliberaueramus). Iz Krizevaca poSao je kralj u Zagreb, gdje ga nalazimo 
23. kolovoza. Tu je uz ino potvrdio statute nekih obrtnidkih druzina (cehova) u kra- 
Ijevskoj slobodnoj obcini na brdu Gradcu. Napokon je kralj, boraveci u Slavoniji, a na- 
rocito u Zagrebu, imenovao i novoga bana za hrvatsko kraljevstvo. Tu je Cast povjtrio 
rodjaku (bratu) novoga zagrebadkoga biskupa, po imenu Ivanu Tuzu od Laka, 
koji je dosad bio magistar kraljevskih vratara, te je u tome svojstvu vec vise puta iz- 
vrSivao kraljevske naloge u Slavoniji. Valjda je vec tada Ivan Tuz drzao Medvedgrad 
kod Zagreba. IzvrSivsi jo§ druge poslove u Hrvatskoj i Slavoniji (tako je izdao povelju 
u prilog knezu Stjepanu II. Frankapanu, protiv kojega su se dizala braca i sinovci nje- 
govi), vratio se kralj u Budim, gdje ga opet nalazimo u polovici mjeseca rujna. 

Novi ban hrvatski Ivan Tuz od Laka zove se u spomenicima >kral)evina Bosne, 
Hrvatske i d:itave Slavonije ban i vrhovni kapetan< (regnorum Bozne, Dalmatie, Croatie 
ac totius Sclauonie banus et capitaneus generalis), te je po tome imao jednaku vlast, 
kao nedavno Emerik Zapolja. Uz njega spominje se kao ban Slavonije Jan Vitovec, dok 
ga je u Hrvatskoj i Dalmaciji zamjenjivao banovac (vicebanus) Pavao Bozidkovid. Ivana 
Tuza bija§e zapala velika zadaca, da obnovi kraljevsku vlast u juinoj Hrvatskoj, da brani 
Bosnu, i napokon da kao vrhovni kapetan nastavi rat na jugu u hercegovoj zemlji mjesto 
Jana Vitovca, koji se bija§e pred nekoliko mjeseci s bojista povratio, ostavivSi u Poci* 
telju na Neretvi zupana ili kneza Pavla s jakom posadom. Vec 17. rujna zapovijeda kralj 
Matija§ iz Budima krbavskomu knezu Ivanu Kurjakovicu, da Jurju de Flore povrati njegov 
posjed Jagodnje u zupi ludkoj, jer ce inaCe naloziti banu Ivanu Tuzu, da ga silom na to 
prinudi (alioquin commisimus . . . fideli nostro magnifico Joanni Thuz de Lak, Bosne et 
regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclavonie bano, ut vos ad premissa faciendum 
omnino compellat et aitringat auctoritate nostra). I zaista je ban Ivan Tuz zajedno 
s Ivanom Rozgonom oko 14. rujna stajao u okolici grada Klisa, koji je dosadanja vlastnica, 
banica Margareta Spiran^id, neprestano nudila Mletcima. Ban bijaSe doSao s vojskom, da 
• obnovi medje kraljevine Dalmacije i Hrvatske, te da osvoji gradove Klis i Sinj* (pro 
reformacione confiniorum Dalmatiae et Croatiae, ac castrorum regiorum Klisz et Zyn 
expugnatione), koje bijaSe banica Margareta poslije smrti svoga supruga zadriala, i za 
koje se sada otimahu ne samo MIetci, nego i napuljski kralj Ferdinand. Mletci te ne- 
milo prepali, kad im je spljetski knez Jakov Marcello dojavio dolazak kraljevske vojske. 
Posebnim naputkom od 22. rujna svjetuju Marcella, kako da se ponaia. Banice Marga- 
rete neka vi§e ne pomaze protiv bana, ali ni njemu neka ne daje ratne zaire, nego je- 
dino iiveia. za gotov novae. Osobito pak neka pazi na kretnje kraljevskih deta, da se 
§to ne dogodi gradovima Spljetu i Trogiru. Tri dana zatim, 25. rujna, uvjcravaju Mletci 
kraljeva poslanika, da se ne de nipoSto padati u poslove grada KUsa; Sto su dosad po- 
magali banicu Margaretu, bilo je jedino poradi prijetede opasQosti od Turaka i poradi 



^ Matija§ korvin (1458—1490). 

napuljskoga kralja Ferdinanda, koji se je nakon smrti hercega Stjepana VukCica stao 
uplitati u poslove onih krajeva. Bez pomoci mletadke nije banica Margareta, koja je jo§ 
25. ozujka cirilskom poveljom bila darovala skapeli Treh kraljev na Ori§cu« dva zdriba 
zemlje pod Klisom za duSu svoga pokojnoga supraga Pavla, mogla vi§e odrzati gradove 
Klis, Sinj i Petrovac, vec ih je morala predati banu Ivanu Tuzu i kapetanu Ivanu Roz- 
gonu, koji su onda u njima namjestili kraljevske kastelane i posade. Zgodilo se to svakako 
prije 5. studenoga 1466., jer se toga dana Dubrovcani izvinjuju banu Ivanu Tuzu i Ivanu 
Rozgonu, §to im ne Salju zatrazenih lumbarada, buduci da je Klis i onako vec u njiiiovim 
nikama (excusacionem dominis Hungaris pro bombardis eo, quia Clis est in eorum manibus). 

(Borba kralja Matija§a s ce§kim kraljem Jurjem Podj ebradsk i m, 
1467. — 1471.; hrvatsko kraljevstvo u to doba: turske provale 1468.1 1469., 
Frankapani gube Senj 1469., osnutak senjske kapetanije, banovanje 
Blaza Magjara 1470. i 1471., pad Po^itelja 1471.). Jos godine 1464. bijase se 
kralj MatijaS uvjerio, da se ziva zelja pape Pia II. ne ce ostvariti, te da se krscanski 
svijet nikad ne ce sloziti i pokrenuti veliki navalni rat na Turke, da ih potisne iz Evrope. 
Stoga je MatijaS slijedecih godina vise radio za obranu svojih kraljevina i zenialja, nego 
da bi se upustio u pustolovni rat sa sultanom. Za veliki navalni rat manjkalo mu je po- 
glavito novaca; k tomu su mu protivnici njegovi u drzavi i pohotni susjedi njegovi 
(car i kralj Fridrik III., poljski kralj Kazimir IV.) mnogo smetali, te se nije smio na 
dugo udaljiti iz svoga vladanja. No MatijaS uklanjao se je velikomu rata s Turcima i zato, 
§to ga je zelja vukla preko zapadnih i sjevernih medja Ugarske, gdje je mislio ubrati 
viSe lovorika i koristi, nego u opustjelim krajevima balkanskoga poluotoka. Pomamio se 
za njemaCkim, deskim i polja£kim zemljama, ugledavSi se u Anzuvinca Ljudevita I. Ve- 
likoga; a moMa ga je i povjestnica proSlih decenija ubijedila, da se Ugarska s Hrvatskom 
ne moze sama odrzati, vec da joj treba prikupiti jo§ alpinske zemlje i zemlje 6e§ke 
krune. Zgoda je bila bolja i podesnija, nego ikada, ta njemackom i habsburzkom drza- 
vinom vladao je tromi i slabo pazeni Fridrik III., a kraljevini Ce^koj gospodovao je do- 
du§e okretni Juraj Podjebradski, ali je kao gorljiv privrzenik kalikstinaca bio zazoran 
papi, caru, njema6kim knezovima, pace i velikomu dijelu svojih katoliikih podanika. 

Kralju Matija§u vrzle su se po glavi velike osnove i misli; neko vrijeme paCe po- 
mamio se i za krunom rimskoga carstva, pak se stao natjecati, da ga izaberu za nje- 
madkoga kralja jos za ziva Fridrika III. U to je vrijeme mladi udovac trazio i zenu, po 
kojoj bi vlast svoju podigao. Najprije se je htio ozeniti kneginjom iz porodice braniborskih 
izbornika, ali tomu se oprli ugarski velikaSi, koji su Nijemce mrzih; onda pokucao na 
vrata uglednoga vojvode milanskoga, koji mu je poslao na ogled sliku svoje kceri Hi- 
polite, no tu zenitbu osujetise opet Mletci, bojeci se, da bi se mogla vratiti vremena 
Ljudevita Velikoga. Napokon u Ijetu 1465. poslao je kralj svoje poslanike k caru i kralju 
Fridriku III. u Novo mjesto kod BeCa; poslanici utanafiili s carem savez protiv Mletaka, 
kojima de Fridrik oteti Furlansku, a Matijag ugrabljenu Dalmaciju. Da se savez utvrdi, 
kralj 6e uzeti za zenu jednu kcer saske vojvodkinje Margarete, sestre careve. Ali i tomu 
se opre ona stranka velikaSa, koja je zazirala od Nijemaca. 

Lijepa se je zgoda nadala kralju Matijasu, da ugodi svojoj slavohlepnoj duSi, kad je 
u to rimski papa Pavao II. ustao protiv CeSkoga kralja Jurja Podjebradskoga, koji ne 
bijale izpunio svojih obecanja,^zadatih prigodom svoga krunisanja, paCe je sam pristajao 
uz Husite, te je katolidkoj crkvi u koje fiemu smetao. Papa bijase jo§ u Ijetu 1465. pozvao 
Jurja u Rim na opravdanje, odlu6iv§i zbaciti ga s prijestolja, ako se ne bi njegovu po- 
zivu odazvao. Podjedno obratio se je na neke vladare, da bi s oruzjem odluku papinske 
stolice proveli. Na papin poziv ocitovao se je i kralj Matija§ 2. listopada 1465. najpriprav- 
niji, da zarati na deSkoga kralja, eim bi to papa samo zatrazio. I tako otudji se kralj 
MatijaS jo§ vi§e svome nekadanjemu tastu i dobrodinitelju, izgledajuci tezko 6as, da se 



BORBA KRAUA 1IATIJA§A S CeSkiM KRAUEM JURJEM PODJEBRADSKIM (1467. — 1471.). 69 



na njega obori. Razpoloienje obaju vladara zrcali se 
tijekom godine 1466., gdje imade na pretek prijetnja, 
U jednome pismu poruiuje Juraj kralju MatijaSu: »Kad 
hi vatra va§e mladjane krvi jo§ i nas iz na§ega mira 
>§to se tide va§e zabrinutosti, da bi zar Qa§e mladosti 
danstva razplamtiti, bilo bi moida pristojnije, da ste o 
daju moze biti govora samo o kraljevskom dostojanstvu, 
ni pored nase mladosti omalovazavati<. Opreka izmedju 



najbolje u njihovu dopisivanju 
ujedljivih rijedi i oditih uvreda. 
bi se jo§ dugo pravdali, mogrla 
trgnuti*. Matija§ mu odgovara: 
mogao zrelu narav va§ega Veli- 
tome Sutjeli; jer u svakom slu- 
a ovo ne smije va§e veliianstvo 
oba vladara postajaSe sve ve<Sa 




Juraj Podjkbradski, 

kralj etiki. 
Po shoi, kqja ■• fiava a Mrskom dvorou Laxvnbarga kn^ B«te. 



i stoga, 5to su pojedini deSki kapetani provaljivali u Ugarsku. Tako je kapetan Ivan 
§vehla s nekoliko tisuda vojske zauzeo tvrdinju Kostolan u njitranskoj iupaniji, te i samoj 
Trnavi zaprijetio. Kralj MatijaS morao je u jeseni 1466. sam poci, da ga svlada. Nakon 
dulje podsade Kostolana zarobi Svehlu s mnogo njegovih Ijudi, te ih dade sve povjcSati 



jQ matijaS korvin (1458. — 1490.). 

(31. sijednja 1467.), na §to mu se preostali predadoSe. Ba§ ta borba sa ^vehlom razjari 
i 6ete MatijaSeve tako, da su tezko fiekale na odmazdu. 

Medjutim bijale papa Pavao II. dne 23. prosinca 1466. kralja Jurja Podjebradskoga kao 
okorjela krivovjerca i za§titnika krivovjerja liSio kraljevskoga dostojanstva i ostalih ^asti, 
te podanike njegove odrijeSio od prisege vjernosti i svih drugih obveza. Sluteci Matijas, 
da bi mu naskoro mogao stidi poziv, da se digne na kralja krivovjerca, i da pohita u 
pomoc njegovim katoIi6kim podanicima, koji bijahu utanaCili savez ili ligu: odluCi §to 
prije skupiti takovu vojsku, s kojom bi mogao posve po svojoj volji razpolagati i u 
strane je zemlje voditi. Kako nijesu ni plemicka vojska ni banderiji velikaSa morala ra- 
tovati izvan granica, bilo mu je sastaviti redovnu, stalnu vojsku, koja bi bila izvrstno 
izvjezbana, da bi se mogla ogledati s vjestim i hrabrim deSkim 6etama. Ali za takovu 
redovnu vojsku trebalo mu je mnogo novaca, dok je sav njegov godi§nji dohodak tada 
iznosio nekih 200.000 dukata, s kojima bi Cetu od 10.000 Ijudi jedva izdrzao kroz pol 
godine. Kralj je snovao povisiti svoje dohodke tako, da bi u ditavoj drzavi svojoj proveo 
neke reforme u financijama. 

Sve dosad placale se tako u Ugarskoj kao u Hrvatskoj dvije vrste dada: izravni i 
neizravni pcrez. Izravni porez bio je u Ugarskoj dobit kraljevske komore (lucrum ca- 
merae regiae), koji je sastojao u torn, da se je od svakih kucnih vrata (lat. porta), kroz 
koja su mogla proci kola, natovarena sijenom ili zitom, placalo na godinu 20 dinara 
(ili petina forinte); u Slavoniji bila je izravnim porezom kunovina (proventus marduri- 
nales). Neizravni porez bio je i u Ugarskoj i u Slavoniji poglavito tridesetina (tricesima), 
koja se je pladala od robe, uvazane iz tudjine. Oba poreza bila bi dosta znatna, no bu- 
dudi da su ditavi krajevi i plemena, pak i gradovi posebnim privilegijama bili oprosteni 
od placanja, utjecalo je u kraljevsku blagajnu vrlo malo. Nevolji toj dalo se je jedino 
tako ukloniti, kad bi se sva privilegija ukinula, te kod pobiranja poreza i carine strogi 
red zaveo. I zaista je kralj Matijas na to mislio, kad je u mjesecu ozujku 1467. saboru 
u Budimu predlozio svoju reformu poreza. Neka se ukine dobit kraljevske komore 
(i kunovina), zatim tridesetina, a s njima i sva privilegija, ma komu podijeljena. Mjesto 
dobiti kraljevske komore neka se zavede komorna daca (tributum fisci regalis, pro- 
ventus fisci regalis), a mjesto tridesetine krunska carina (vectigal sacrae coronae). 
Komornu dacu neka placaju svi podanici zemljoradnici bez iznimke, kmetovi svjetovnih 
i duhovnih posjednika, pade i kraljevskih imanja. Glede krunske carine bi odredjeno, da 
svaki driavljanin, izuzev plemice, kao i svaki stranac imade od robe, koju iz tudjine 
dovaza i u tudjinu §alje, placati neku svotu po ustanovljenomu cjeniku. Jo§ bi odredjeno, 
da tu carinu imadu pobirati zasebni kraljevski dinovnici, i da je kralj ne smije ni- 
komu oprostiti. 

Tek §to je sabor prihvatio kraljeve predloge, razasu§e se poreznici (dicatores et 
exactores) na sve strane, da pobiru dozvoljene poreze. Naravno, da je bilo i zloporaba. 
Pobiradi krunske carine u Zagrebu (exactores vectigalium corone in civitate zagrabiensi) 
zahtijevahu tu carinu od svake robe, pade 1 od one, koja se je prevaXala s jednoga 
mjesta kraljevine Slavonije na drugo (ad quascunque partes in ipso regno Sclauonie 
habitas). Gradjani se zagrebadki na to gorko potuziSe kralju, na §to je on 24. travnja 
iz Budima zapovjedio carinarima, da prema zakljudku staleza i prema njegovoj odredbi 
(secundum disposicionem prelatorum, baronum et nobilium regni nostri et contenta 
litterarum et registri nostri superinde editi) pobiru carinu samo od onih stvari, »koje se 
iz ovoga kraljevstva naSega i strana mu podlozenih izvoze u strane krajeve, ili se iz 
njih uvazaju u na§e kraljevstvo< (quod . . . vectigal corone solummodo ab illis rebus, 
que de hoc regno nostro et partes sibi subiectas ad partes extraneas exportarentur vel 
de eisdem importarentur ad regnum nostrum exigi debet). I pobiradi komorne dace na- 
mjerise se u Slavoniji na odpor, narodito kod predijalaca zagrebadkoga biskupa, koji 



BORBA KRALJA MATIJA§\ S CeSkIM KRALJEM JURJEM PODJEBRADSKIM (1467. —1471). 71 

su tvrdili, da su uzivali dosad sva prava pravih plemica, pak da po tome nijesu du2ni 
placati ni te dace. Predijalci potuii^e se kralju, koji je na to posebnim pismom iz Bu- 
dima 13. srpnja 1467. zapitao slavonski sabor u Krizevcima, da li su redeni predijalci 
(praediales episcopatus zagrabiensis) uzivali sva prava ostalih drzavnih plemida, i da li su 
narodito njihova svjedoCanstva i prisege dosad vrijedile pred banskim sudom onako, kao 
da bi bill pravi plemici. Sabor se je na lo ve<5 31. srpnja povoljno za predijalce izjavio, 
na Sto je kralj s mjesta odredio, da se predijalci imadu smatrati za plemice, i da ih nje- 
govi poreznici ne smiju ubrajati medju neplemice, niti od njih pobirati redenu dacu. Jo§ 
9. svibnja 1468. spocituje kralj ir Jegra notaru svoje kancelarije i porezniku u zagre- 
ba^koj iupaniji, Benediktu Bacanu (de Batyan), §to u slobodnoj obcini na brdu Gradcu 
kod 2^greba traii komornu dadu sve od zapuStenih kuca (domos desertas dicasses), pak 
je tako u redenom gradu popisao do pet stotina vrata (portarum), premda nema u njemu 
ni toliko zitelja, koji bi kuce posjedovali. 

Vec sami novi porezi, kojima biSe ukinute povlastice tolikih poveljenih druiina i 
obcina, a jo§ vi§e siloviti i mnogo puta nepravedni nacin, kako su ih poreznici pobirali, 
ozlojediSe silno narod u svima krajevima. Zalaiska iupanija ocito se je oprla novim pore- 
zima i pobiranju njihovu, a za njom se povadjale druge, ne samo u Ugarskoj, nego i u 
Slavoniji i Erdelju. Narocito su se oprli Erdeljci, koji su dosad u pogledu daca uiivali 
najveca privilegija. Nezadovoljnike podstrekavali su ne samo neki domaci magnati, koje 
je kralj u potonje vrijeme zavrgavao, kao SipuSki zupani, brada Emerik i Stjepan Za- 
polja, nego i susjedni vladari, kao deSki kralj Juraj Podjebradski, poljski kralj Kazimir, i 
moldavski vojvoda Stjepan Bogdanovic, tada kletvenik poljskoga kralja. Potaknuti ovima 
pobuni§e se Erdeljci u kolovozu 1467., te proglasi§e 18. kolovoza u KoloSvaru >svojim 
vodjama i pro6elnicima« (directores et antecessores) Emerika i Stjepana Zapolju, zatim 
grofove Ivana i Sigismunda od sv. Jurja i Bozina (tadanje erdeljske vojvode), i onda 
Bertholda Elderbacha od Monjorokereka. Govorilo se pa6e, da su buntovnici spremni 
grofa Ivana od sv. Jurja i Bozina proglasiti svojim kraljem, te se svom snagom oprijeti 
kralju MatijaSu. Uz buntovne Erdeljce pristajali su brojni velikaSi duhovni i svjetovni na 
sve strane (kao nadbiskup kolodki i drugi), koji su teiko izgledali, da kralj podje u 
Erdelj, pak da mu se onda iza ledja dignu na noge. 

Kralj bijaSe vec prvih dana kolovoza doznao za sve, §to se je u Erdelju spremalo, 
pak je s toga 19. kolovoza zajedno s nadbiskupom Ivanom Vitezom i drugim vjemim 
barunima pohitao, da bunu u zametku uguSi. Dne 26. kolovoza boravio je kralj u Kec- 
kemetu, a u polovici rujna bio je ve6 u Erdelju, gdje se buntovnici, njih do 50.000, ne 
bijahu jo§ valjano pripravili za borbu. Nahrupiv naglo na njih, razasu ih na sve strane. 
Grof Ivan od sv. Jurja i Bozina prvi pohita preda nj, da izmoli milost Kralj pomilova 
njega i brata mu, ali liSi njih i njihove glavne ortake svih dasti, te imenova erdelj skim 
vojvodama Ivana Pongraca od Dengelega i Nikolu Cupora. Od ostalih buntovnika kralj 
je mnoge prognao iz zemlje, druge je dao pogubiti, a Erdelju nametnuo je ogromnu 
globu od 400.000 zlatnih forinti. Tim je silno zastraSio privrienike erdeljskih buntovnika 
po Ugarskoj i Slavoniji; jedino Emerik Zapolja sa svojim rodjacima dize bunu u SipuSkoj 
i gemerskoj iupaniji, a Berthold EUerbach (Elderbach), iupan virovitidki, u jednome 
dijelu Slavonije. Ali Matija§ posla na njih neke svoje vjerne kapetane, a sam odludi 
provaliti u Moldavu, da kazni vojvodu Stjepana Bogdanovida, §to je prije Erdeljce po- 
ticao na bunu, a sada opet primao progonjene odmetnike. K tomu je vojvoda bio 
mrzak kralju i zato, §to se bija§e sklonio pod zakrilje poljskoga kralja, i ito je Surovao 
s Turcima. U najnezgodnije doba, na koncu studenoga 1467., provali Maiija§ kroz Ojtozski 
klanac u Moldavu, da zbaci vojvodu i drugoga namjesti. Prolazedi zemljom spali gra- 
dove Bako, Roman i Njemca, te- prodiraSe prema glavnomu gradu Sudavi. Ali u no<5i 
15. prosinca udariSe na nj kod grada Banje (Baja) Vlasi (Rumunji) pod svojim voJFodom. 



7a 



matijaS korvin (1458. — 1490.). 



Nakon Ijute borbe od cetiri sata suzbi dodule Matija§ neprijatelja.-ali i sam morade 
ostaviti bojno polje i okaniti se daljega ratovanja, jer bijaSe dopanuo rana, tako da su 
ga morali nositi na nosiljci. Yec posljednjega prosinca 1467. boravi kralj u Bragovu u 
Erdelju; tu ga nalazimo i prvih dana godine 1468. Bio je odluiio osvetiti svoju nedadu 
u Moldavi, te je u to ime sazvao velikage u Veliki Varadin na dogovor. No u Varadinu 
zgodi se neSto, §to je s mjesta promijenilo kraljeve osnove. 

Kralj 6e§ki Juraj Podjebradski bijase se unato6 papinoj osudi odrzao na prijestolju. 
On je odolijevao ne samo ligi svojih katolickih podanika, nego i samomu caru Fri- 
driku III. Osjecao se paSe tako jak, da je prvih dana 1468. navijestio caru rat, te sina 
svoga Viktorina poslao s vojskom na Austriju. Papa i car nadjo§e se u najvecoj nepri- 
lici, te odlu^ise prizvati u pomoc kralja MatijaSa. Taj je bio u drugoj polovici sijecnja 
na okupu sa svojim prelatima i barunima u Velikom Varadinu, kad no mu stigoge po- 
slanici rimske stolice (otac Gabrijel iz Verone i Petar Ercleus), a s njima i pouzdanik 
katolicke lige 6e§ke (olomucki biskup Protasius Boskovic), koji ga pozvase, »da primi u 
svoje zakrilje katolike deSke krune, i da se s oruijem digne na neprijatelja svete vjere.« 
I car Fridrik III. zatraXio pomoc u kralja Matijasa protiv kraljevica Viktorina, nudeci ga 
sjajnim obecanjima. Car ce njemu dati novaca, odreci se naslova ugarskoga kralja i 
vratiti sve gradove i varoSi, koje drzi u Ugarskoj; napokon ce zajedno s papom pora- 
diti, da MatijaS bude izabran za njemaCkoga kralja. 

Sjajne ponude sa svih strana obmanuSe posve kralja Matijasa, te se stade spremati 
na rat. Boraveci mjeseca veljaCe i u prvoj polovici ozujka izmedju Velikoga Varadina i 
Jegra skupljao vojsku sa svih strana. Mnogi velika§i, koji se jos nedavno njemu otimahu, 
ponudi§e se dobrovoljno, da ce ga pratiti sa svojim banderijima. Osobito se izticao 
Emerik Zapolja, a uza nj grofovi od sv. Jurja i Bozina. Napokon se kralju pridruiio i 
vodja katolidke lige u Cegkoj, mocni Zdenko Sternberg, s vi§e svojih zemljaka. Dne 
31. ozujka 1468. navijesti MatijaS kao saveznik carev i zastitnik deSkih katolika Jurju 
Podjebradskomu rat, te posla prvih dana travnja odio svoje vojske od 5000 Ijudi u 
Austriju, da odanle odtjeraju kraljevica Viktorina. S glavnom vojskom podje Matija§ 
14. travnja iz Poiuna kroz Austriju na Moravu. Vojska mu je brojila 16.000 dobro oprem- 
Ijenih momaka, vecinom ceSkih i poljskih placenika, zatim 1000 srbskih konjanika* 
koje je vodio despot Zmaj Vuk Grgurevic (Brankovic). Suvise je uz vojsku bilo 50 vecih 
topova i do 2000 kola. Kralja su pratili brojni prelati i magnati. Tu su bila oba nad- 
biskupa, biskupi pe6uvski i jegarski, grofovi od sv. Jurja i Bozina, Emerik Zapolja i Ni- 
kola Cupor; od austrijskih velikaSa pridru2io mu se Ulrik Grafeneck, a od ce§kih spo- 
menuti vec Zdenko Sternberg. 

Ve6 fietvrti dan iza polazka svoga stajao je kralj kod Jiglave na Moravi. Kralj 
deski Juraj sa svojim sinovima Viktorinom i Henrikom podigao se takodjer na obranu 
svoje drzave, ali uza sve to ipak je Matija§ vec 4. srpnja u§ao u Olomuc, glavni grad 
markgrofije moravske. Do listopada bija§e u vlasti njegovoj gotovo ditava Morava, izuzev 
tvrdi Spielberg kod Brna, Ugarsko Hradi§te i neka manja mjesta. A i posljednja utvr- 
djena mjesta, koja bijaSe Juraj u Slezkoj i Luiici zadrzao, bi§e prinudjena na predaju, 
tako da je ce§komu kralju ostala jedina Opava. U samoj CeSkoj napokon bijahu se Ivan 
od Rozemberka i grad Budjejovice pridruzili katolickoj ligi. MatijaS bija§e na pocetku 
rujna imenovao vojvodom svoje moravske vojske Zdenka Sternberga, te se povratio u 
Ugarsku, jer je jos 7. kolovoza bio sazvao sabor ugarski, koji ce se sastati 8. rujna u 
Pozunu. Sabor se zaista skupio i kralju izvanrednu dacu za nastavak rata dozvolio; ali 
ga podjedno prinudio, te se je zasebnim dlankom (16.) morao obvezati, da ce vrSiti sve 
obveze, koje bijaSe prigodom krunisanja inauguralnim dekretom preuzeo i zajamdio. 

Namah s novom godinom 1469. obnovio je kralj MatijaS rat s pojacanim silama. 
Dne 12. veljade predala mu se je hrabra posada u Spielbergu, a onda je sutradan krenuo 



BORBA KRAUA MAT1JA§A S Ce§KIM KRaUEM JURJEM PODJEBRaDSKIM (1467. — 1471 ). 73 

sa 10.000 Ijudi prema Ce§koj. Tu prodje kraj gradova LitomiSla, Visokoga Mita i 
Hrudima, zeleci §to prije osvojiti bogate rudnike u Kutnoj gori. Ali kod Caslave dodeka 
ga Juraj Podjebradski, i kad je na to stao uzmicati na jug, obkoli ga ce§ki kralj kod 
Vilimova usred snijeinih gorskih krajeva sa sviju straoa tako, da mu je bilo ili ondje 
izginuti ili moliti za mir. Oba se kraija sastadoSe samodruzi 27. veljaie blizu Auhrova, 
te ugovarahu viSe sati u nekoj izgorjeloj kolibici. MatijaS obeca svome tastu na poStenu 
rijeC, da ce poraditi u pape, da se Jurju i njegovim Cesima dozvoli sveta priSest pod 
objema prilikama. Saobdi mu nadalje, kako su njemu papa i car obrekli njemaiku kra- 
Ijevsku krunu, te ga zamoli, da za nj glasuje; a za to 6e on njemu, svome tastu, vratiti 
sve gradove i kotare, koje je dosad osvojio. Napokon utanadise oba kraija primirje 
do 3. travnja; za to vrijeme sastat de se oni sa svojim savjetnicima u Olomucu, da ugo- 
vore konacni mir. 

Medjutim mira ne bi. Papinski legat Lovrinac Rovarella, biskup ferrarski, nadalje biskupi 
iz Vratislave i Olomuca, napokon i vodje katoliCke lige ^eSke uprii sve sile, da osujete 
svaki sporazumak. Da bi predobili kraija MatijaSa, dlanovi katolicke lige odIuCiSe 
12. travnja izabrati ga za 6e§koga kraija. Matija§ se pone§to skanjivao, ali napokon pri- 
volio, te ga onda 3. svibnja 1469. svecano izabrali fe§kim kraljem, na §to mu se je po- 
klonila Morava, Slezka i Luzica. S kraljem Jurjem produljio je primirje do nove godine. 

Ali ni Juraj nije mirovao. Videci da je prevaren, je skupio svu snagu svoju, da odoli 
svejim neprijateljima. Najprije je zatraiio pomoc u poljskoga kraija Kazimira. Da bi ga 
udobrovoljio, dade u ce§kom saboru najstarijega mu sina, kraljevica Vladislava, izabrati 
svojim nasljednikom, ali uz pogodbu, da se kraljevid ozeni njegovom kcerju Ljudmilom, 
i da njegovim sinovima Viktorinu i Henriku ostanu njihovc oblasti. Na to prekide pri- 
mirje, te obnovi u srpnju 1469. rat na sve strane, pri cemu se je njemu sreda nasmijala, 
jer je MatijaS bio veci dio svojih data razpustio. Saveznici MatijaSevi stadoSe vapiti za 
mirom; pace i sam car Fridrik III. podeo se odvracati od ugarskoga kraija, jer se je 
bojao prevelike sile njegove, dok je opet Juraj Podjebradski nastojao, da njemaiku krunu 
pribavi burgundskomu vojvodi Karlu Smjelomu. 

Kraj takih prilika bija§e kralju MatijaSu osobito stalo, da si opet pribavi naklonost 
ohladnjeloga cara Fridrika. Ponudi mu, da ce se zaru6iti s njegovom tek petgodiSnjom 
kderkom Kunigundom, a onda mu po svome pouzdaniku, nadbiskupu ostrogonskomu 
Ivanu Vitezu, doglast, da ce mu doci u pohode u Bed. I zaista dodje on 11. veljade 1470. 
u carevu stolicu, praden od 1500 bogato opremljenih konjanika, zatim od brojnih ugarskih 
i deSkih velikasa i prelata, izmedju kojih bijahu najodlidniji nadbiskup ostrogonski Ivan 
Vitez, sestric nadbiskupov i biskup peduvski Ivan Cesmidki, i napokon Ivan Beckenslaher 
(Beckensloer), od nedavna biskup jegarski. Car ga je lijepo primio, obedavao mu sva§ta, 
ali za pravo nije htio ni§ta konadno odluditi. Tako ostade MatijaS ditav mjesec badava 
u Bedu, te se napokon 11. ozujka vrati zlovoljan u Pozun, ni ne oprostivSi se s carem. 
Sada nastavi jo§ odludnije rat s de§kim kraljem, te je narodito stradala nevoljna Morava. 
Medjutim ne moga^e niSta odludna izvrSiti. LJ nekim manjim okrSajima ostade MatijaS 
dobitnikom; ali kad je u kolovozu provalio u CeSku do Caslave, morade brzo uzmaknuti 
pred de^kom vojskom, koju je vodila kraljica Ivana. Na kraju godine 1470. nije bilo ni 
spomena, da bi mogao obladati ditavom deSkom driavom. U to su saveznici i privrzenici 
njegovi postajali sve nestrpljiviji i nezadovoljniji. Ziteiji grada Vratislave, koji ga bijahu 
u prvi kraj oduSevIjeno dodekali, proklinjahu rat i njegove zadetnike, jer im je trgovina 
trgla u nazadak; slezki knezovi bijahu svaki das spremni, da se odmetnu od MatijaSa. 
Pade i medju ugarskim staleiima bilo je nezadovoljnika, koji su osudjivali kraljevu po- 
Ihiku, tako te je Matijai teikom mukom izradio, da mu je sabor u Budima dosvolio 
vanrednu dadu od jedne zlatne forinte za svaka vrata ili portu. I ovom prigodom mora- 
doSe poglaviti prelati i baruni obecati, da kralj ne ce vMe nikakve dade preko volje 



_ matijaS korvin (1458.— 1490.). 

« 
svojih podanika nametati, paCe da ce mu oni sami dacu uzkratiti, ako bi ju htio raz- 
pisati (et quantum in nobis erit, contributionem ipsam neque nos dabimus). 

Sve to, pak i ponaSanje cara Fridrika, koji je u to nastojao stvoriti koaliciju u 
prilog Jurju Podjebradskomu, skloni kralja MatijaSa, te je na pocetku godiae 1471. stao 
nudjati mir svome protivniku. Juraj Podjebradski neka ostane kraljem u (^eSkoj do smrti 
svoje, a onda ce ga naslijediti kralj Matijas. Ako bi pak potonji umro bez muzkih po- 
tomaka, dobit ce 6e§ku krunu kraljevic Viktorin ili koji od brace njegove. U isti mah 
radili su i poljski kralj Kazimir kao i saske vojvode pri papinskoj stolici u prilog Jurju, 
tako te je Pavao II. bio spreman, da ponovo razpravlja o 6eskom pitanju. Ali ba§ u taj 
6as, kad su se prilike na bolje promijenile, umre Juraj Podjebradski 22. ozujka 1471. od 
vodene bolesti. S njim leze u grob jedan od najslavnijih ceSkih kraljeva, koji je u naj- 
osudnije vrijeme odrzao samostalnost 6e§ke drzave. 

CeSki stalezi ne obazirahu se sada na to, sto su pred dvije godine bili poljskoga 
kraljevica Vladislava priznali za nasljednika Jurjeva, nego odlu6i§e na posebnom saboru 
u Kutnoj gori birati kralja po svojoj volji. I MatijaS se natjecao za krunu sv. Veceslava, 
te je poslao na sabor svoje zastupnike, jegarskoga biskupa Ivana Beckenslahera i erdelj- 
skoga vojvodu Nikolu Cupora. Ali vecina utrakvista mrzila je MatijaSa kao naopasnijega 
neprijatelja svoga, pak tako bi 27. svibnja 1471. izabran petnaestgodisnji kraljevic Vla- 
dislav. Dne 22. kolovoza okrunjen bi Vladislav u Pragu od nekoga poljskoga biskupa 
krunom sv. Veceslava, te se torn prigodom zavjeri, da ce priznavati kompaktata 1 posti- 
vati slobostine kraljevstva. Matija§ naravno nije ni snivao, da bi se odrekao Cei^koga 
prijestolja, ta potro§io je doslije za ratovanje preko dva milijuna dukataljos 27. svibnja bi- 
ja§e ga papinski legat Lovrinac Rovarella potvrdio za eeskoga kralja, a onda je Matijas upro 
svu snagu, da se ili milom ili silom dobavi prijestolja i krune. No sred tih priprava za- 
prijeti mu velika pogibao, da izgubi Ugarsku i Hrvatsku, gdje se bijahu urotili protiv 
njega svi, koji nijesu odobravali njegovo otimanje za tudje prijestolje, a zanemarivanje 
vlastite drzave. 

Dok se je kralj Matijag borio s Jurjem Podjebradskim (1468.-1471), te gubio po 
izbor vojsku i sila novaca u stranim zemljama, kraljevstva su Ungarija i Hrvatska ba§ 
nemilo stradala, jer se je kralj za njih malo ili ni§ta brinuo. Narodito je hrvatsko kra- 
Ijevstvo patilo i od domacega razdora, kao jo§ vise od provala turskih. U kraljevini 
Slavoniji dobila je doduSe zagreba6ka biskupija novoga biskupa, mladoga Osvalda Tuza; 
no kad je taj stao vr§iti svoja prava i podeo reorganizovati svoju biskupiju, do§lo je do 
smutnja svake ruke. Dne 18. oiujka i 13. travnja 1467. bijaSe biskup Osvald Tuz sazvao 
sinodu Citavoga svedenstva svoje biskupije za 9. svibnja u Zagreb; no kad se je na 
uredeni dan sastao kler u crkvi sv. Stjepana, ne dodje na nju sam biskup, nego posla 
svoga generalnoga vikara, gjurskoga biskupa Stjepana, a uza nj vi§e svjetovnjaka, kao 
svoga upravitelja dobara Petra od Gudovca, slavonskoga banovca Ladislava od Greben- 
grada, Gregorija od Fodrovca, Antuna Kopinca, Petra od Bisaga, Janka od Miketinca, 
Jurja Brigu, Hermana od Cave i Jurja od SuSice. Ti su svjetovnjaci smetali duhovnicima 
pri njihovim razpravama; paCe cetvrti dan si node (12. svibnja), kad se je zborovanje 
imalo svrsiti sve^anim blagoslovom, provali§e u samu crkvu, te stadoSe sa svojim slu- 
gama navaljivati na svecenstvo. Biskup gjurski Stjepan sa svetotajstvom i s nekoliko 
kanonika utece sredno u sakristiju; ostalo svedenstvo u crkvi bude nemilo izranjeno i 
izmrcvareno, tako da je jedan svecenik ostao na mjestu mrtav, a mnogo njih tezko ra- 
njenih. Tako se je svr§ila krvava si no da, te se je obruzeno svecenstvo jo§ isti dan 
obratilo na papu Pavla II. s molbom za pomoc. Nema vijesti, sta se je poslije zgadjalo ; 
jedino znademo, da se je biskup Osvald neprestano tuiio kralju na svoje vjernike, Sto 
mu ne placaju desetine. Jo§ 20. ozujka 1467. zapovijeda kralj MatijaS iz Budima banu, 
banovcima i iupanima kriijevadke, zagreba6ke i varaidinske zupanije, neka prinude pie- 



K. 



BORBA KRALJA matijaSa s CkSkim kraljem jurjem podjebradskim (1467. — 1471.). 75 

mide, da za svoje podanike pladaju desetinu zagrebadkoj biskupiji. Nalog svoj pooStrio je 
kralj u Poiunu 8. listopada 1468 , zapovjediv§i banu i banovcima, da one plemide, koji 
se ne bi pokorili njegovim odredbama, uc^injenim pred dvije godine u Kriievcima u po- 
gledu crkvene desetine, kazae globom od triju maraka, le da ih i drugim zgodnim na- 
dinom na vrSenje duinosti sile. Ositn crkvenih sporova bilo je u Slavoniji i drugih 
velikih smutnja. Veliki je razdor bio planuo poradi protonotara kraljevstva, kojega je 
biralo plemstvo, ali kojega nije htio priznavati tadanji banovac slavonski. spomenuti ved 
Ladislav od Grebengrada. Taj je pate protonotaru oduzeo peCat kraljevstva i drugomu 
ga predao, da s njime potvrdjuje njegove sudaike odluke prigodom oktavalnoga suda o 
prazniku sv. Jakova. Povrijedjeno tim plemstvo prituzilo se kralju MatijaSu, koji je 
onda 26. kolovoza 1467. u Kedkemetu izdao dvije povelje; jednom proglasio je sve 
odluke banovdeve prigodom posljednjega suda za niltetne, a drugom je poradi toga, §to 
se plemstvo nije moglo sporazumjeti u pogledu protonotara, sam za tu Cast imenovao 
Ivana od Korotne, te podjedno plemstvu zapovjedio, da njegovu odabraniku predade 
peiat kraljevstva. Uza sve te nevolje patila je Slavonija najviSe od razliditih redovitih i 
vanrednih daca, kojima je trebalo namirivati troSkove za rat s CeSkim kraljem. Uz redo- 
vite dace morala se je gotovo svake godine pla6ati i vanredna daca; k tomu je kralj i 
drugim naCinom vadio novaca iz Slavonije. Tako je Matija§ 3. sijeSnja 1468. iz BraSova 
posebnim dekretom oslobodio zupanije varazdinsku, krizevaCku i viroviticiku, kao i iitavu 
kraljevinu Slavoniju na pet godina od tako nazvanoga generalnoga suda, kao i od svih 
globa, koje bi se morale platiti onamo od krunisanja njegova; ali je zato s mjesta na- 
metnuo ubogoj Slavoniji novu dadu od pol forinte (taxa seu contribucio medii floreni, 
racione prorogacionis iudicii generalis in regno Sclauonie imposita) Kako se je teiko 
porez smagao, najbolje dokazuje, §to je kralj 9. oiujka 1468. slobodnu obcinu na brdu 
Gradcu morao od placanja te potonje dade osloboditi. Sam MatijaS kaze, da je to udinio 
smilovavSi se »siroma§tvu, opustoSenju i razsulu te varo§i, koje je tu varo§ i iitelje nje- 
zine narodito u posljednje vrijeme sna§lo tim, §to je ku2aa bolest medju stanovnidtvom 
obojega roda harala<. 

Ako je vec kraljevina Slavonija toliko stradala, kako je tek bilo u nevoljnoj Hrvatskoj, 
koja nije ni dasak bila sigurna od susjednih Turaka. Novi ban Ivan Tuz od Laka bi- 
jaSe doduSe u drugoj polovici 1466. s pomodu Ivana Rozgona i dubrovadkoga fratra 
Aleksandra obnovio kraljevsku vlast u juznoj Hrvatskoj izmedju Zrmanje i Neretve, oteo 
Klis banici Margareti Spirandid, ponamjestio u poglavitim gradovima kraljevske kapetane 
i kastelane, obskrbio hranom i zairum tvrdi grad Poditelj na Neretvi, kojemu je zapo- 
vijedao kapetan Pavao Sandar, pade pokuSao predobiti i hercega Vlatka Vukdida za 
svoga kralja; no jedva da je to izveo, ostavio je opet Hrvatsku, te se je vratio u Sla- 
voniju na svoja posjedovanja, odakle je zalazio desto kralju u Ugarsku. U Hrvatskoj 
namjestio je za banovca nekoga Ladislava Markusa (Ladislaus Markus de Theryen) ; no 
vlast toga banovca, koji je stolovao u Kninu, nije daleko sezala, jer ga nijesu priznavali 
ni Kurjakovidi ni Frankapani na sjeveru, a ni vojvoda Vladislav Vukdid ni vojvode Zarko 
i IvaniS Vlatkovid na jugu. Vukdidi pade i Vlatkovidi kao da nijesu mnogo marili ni za 
kralja MatijaSa, ved se utjecali zakrilju budi napuljskoga kralja Ferdinanda, budi nje- 
madkoga cara Fridrika III. Samo u das najvece pogibli znao bi herceg Vlatko Vukdid 
kroz Dubrovnik §iljati svoje poslanike u Ugarsku. Jedan od vojvoda Vlatkovidi, po imenu 
Zarko, obladao u to i kraljevskim gradom Klisom, te se je ponosito stao zvati »Mi 
vojvoda Zarko Humski, u ime posvedenoga carskoga velidanstva ban Klisa i Primorja 
sve do rijeke Neretvea. Taj je vojvoda i ban Zarko mnogo smetao mletadkim "podani- 
nicima u Dalmaciji tijekom godine 1467. JoS u listopadu te godine tuie se Mletcl na 
toga bana kliskoga (circa novitates bani Clisii); pak pozivlju svoga poslanika na ugarskom 
dvoru, neka izradi u bana Ivana Tuza, da bi poslao koga od svojih pouzdanika u one 



•jb MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

• 

strane, koji bi pribavio zadovoljStiau i od§tetu njihovim podanicima. U isti mah, dok se 
je to zgadjalo u najjuznijem dijelu Hrvatske, bjesnile su u sjevernom dijelu Hrvatske 
krvave smutnje izmedju knezova Kurjakovica i knezova Frankapana, a onda medju samim 
knezovima Frankapanima, gdje su se nesloJna braca krvarila medju sobom, grabeci jedan 
drugomu posjedovanja. Brada su se Frankapani zajedno sa svojim sinovcima sastajali vi§e 
puta na >stanke<, pak se pogadjala; no redovito bi nakon takih stanaka planule jo§ 
Ijuce borbe, narodito izmedju striceva i sinovaca. Kraj takvih borba stradale su i nji- 
hove zemlje, jer je jedan drugomu pustosio imanje. NajviSe je pak trpio od toga njihov 
zajednidki grad Senj, kojega su iitelji gotovo zdvajali. 

Na poSetku godine 1468., dne 17. sijeinja, umre veliki junak Juraj Kastriotid (Sken- 
derbeg), koji je kroz decenija silne jade zadavao Turcima. S njegovom smrdu nestade 
svakoga odpora u Albaniji. Kako se je namah zatim kralj Matija§ zapleo u 6e§ki rat, ostade 
ditavo breme rata s Turcima na mletaCkoj obcini. U to vrijeme zaigra§e Turci krvavo 
kolo, provaljujuci gotovo neprestance u manjim ili vecim coporima u oblasti mletadke 
Dalmacije, onda u zupe i zupanije Hrvatske i Slavonije. ViSe puta prodrli bi i u 
Ugarsku, pace i u mletaiku Furlansku, a i u vojvodine Habsburgovaca (Kranjsku, Koru§ku 
i Stajersku). Za tih provala ne bi se zaustavljali kod gradova i tvrdinja, da ih pod- 
sjedaju, ve<i bi obilazeci ih pusto§ili i harali polja i doline, grabili blago i hvatali ne- 
voljni puk, pak se onda, preletiv§i na konjima trkom vi§e zemalja, s bogatim plijenom 
i s mnogo suznjeva vracali svojim kucama Sve su provale iza§le iz turskoga dijela Bosne 
i Hercegovine, i koji put takodjer iz Srbije (Smedereva). 

Vec za god. 1467. i prije javljaju se neke manje provale u hrvatske zemlje; no 

prva zamaSnija zgodila se je u veljadi i na po6etku ozujka 1468. Turci su tom prigodom 

iz Bosne udarili na Krbavu i Liku, te prodrli sve do luke grada Senja. Odanle razasuli 

su se i opusto§ili 6itavu zupu Modru§e, koja je tada brojila do 2000 ognjiSta, te su 

zarobili nebrojeno mnogo Ijudi. Kako su ovom prigodom najvi§e stradali ba§ knezovi 

Frankapani, odludiSe se medjusobno izmiriti. Dne 21. ozujka skupili se oni na stanak u 

svome gradu Senju, da razpravljaju o svemu, >tako §to se tice casti i srecnoga stanja 

njihova, kao §to bi bilo na korist i probitak grada Senja «. Na stanku bila su brada 

Stjepan II. (starjeSina roda), Dujam IV. i Martin, nadalje sinovci njihovi Juraj I. Cetinski, 

Bartol X. Ozaljski, Ivan (Ani) VIII. Brinjski i Nikola VI. Trzacki. Ivan VII. Krcki, koji 

se bija§e odijeHo od brace i posve podao zaStiti mletafikoj, nije do§ao. Ovom prigodom 

doSli su pred knezove zastupnici plemstva i puka u gradu Senju, te su ih molili, da 

im ponovo potvrde njihove sloboStine, prava, obidaje i Statute. Knezovi odazvali su se 

molbi Senjana, potvrdili su im sve, pa6e su bili prinudjeni, da gradskomu Statutu pri- 

dadu jo§ neke ustanove, od kojih je bila najzna6ajnija ova: »Ako bi koji od senjskih 

knezova (Frankapana), §to Bog ne dao, senjska prava povrijedio ili pogazio, ili sam ili 

po svojim sluzbenicima, pada pod kazan gubitka svoga dijela, §to ga u Senju imade, na 

deset godina, tako on sam, koji povrijedi ili pogazi, kao i onaj, koji mu pomogne; a 

laj njegov dio imade se razdijelid medju ostale knezove, i svi ti moraju biti protiv 

onoga, koji bi kuSao povrijediti spomenute ustanove naSec. Ba§ ta ustanova odaje, da 

je i u samome gradu Senju bilo gradjana, kojima su dodijale vjecite smutnje u kne- 

ievskoj porodici. Medjutim stanak u Senju slabo je koristio, jer su Frankapani i dalje 

nastavili kavge medju sobom i s krbavskim knezovima Kurjakovicima. Isti se Mletci za- 

brinuli, da bi Turci kraj takvoga stanja mogli provaliti u samu Italiju Dne 23. srpnja 1468. 

izabrala je mletaika obdina Nikolu Michaela za posebnoga poslanika svoga, koji ce poci 

u Hrvatsku, da poku§a izmiriti zavadjene knezove. »Ta braca, gospoda senjska, ne iivu 

medju sobom bratinski, pafie nesloga i razmirice bjesne medju njima, pak tako se je 

zgodilo, da su Turci provalili u one strane, poharali Sitavu krajinu i ugrabili neizmjeran 

plijen Ijudi i stoke. I buduci da bi se vrlo lako moglo zgoditi, da bi poradi nesloge i 



BORBA KRAUA MATIJaSa S 6e§K1M KRAUEM JURJKM PODJEBRADSKIM (1467 —1471. )• 77 

smutnja izmedju redene brace ona mjesta do§le u ruke Turcima, §to bi bilo na o6itu 
pogibao na§emu stanju: predlaze se, da se s mjesta izabere jedan poslanik k reienoj 
gospodi, koji de po6i, kud mu se zapovjedi, i vrSiti ono, §to mu se povjeri*. U pro- 
sincu 1468. bija^e se ve6 Nikola Michael povratio iz Senja u Mletke, ne izvrSivSi po svoj 
prilici niSta. Dne 18. prosinca zakljuduje mletadko vijece: >Iz izvjeStaja plemenitoga muza 
Nikole Michaela, koji se je kao poslanik vratio iz Senja, najoditije se razabira, da bi 
Turci mogli vrlo lako provaliti u na§u pokrajinu Istru. I ako se §ta ne udesi, do6\ 6e 
oni nedvojbeno, pak ce nahrupiv iznenada na pokrajinu odvesti silno mnoztvo Ijudi. 
Pomenuti je poslanik spomenuo kao jediti uztuk, da se predusretne toj opasnosti, neka 
se ulozi sav trud, da izmirimo one velemozne knezove senjske s krbavskim knezovima, 
jer ako budu ovi ujedinjeni i slozni, ne 6e Turci modi tako lako prevaliti njihove tijesne 
klance, te udariti na recenu na§u pokrajinu. I stoga se ne smije niSta propustiti, da se 
poludi ovaka sloga«. I opet bi Nikola Michael izabran, da nastavi zapoceto djelo u 
Hrvatskoj. No jo§ prije njegova odiazka izabrale Mletci 15. sijednja 1469. svoga tajnika 
Ljudevita Manentija, da ide u Senj Frankapanima, pak da ih poku§a izmiriti s krbavskim 
Kurjakovicima. >Senj je bez utvrda i posade, pudanstvo se je od straha razbjeglo; ako 




^fh ca 5t/-ptet a^jdo;nfUe uitiu or'cfuota/nm 
uentts oereu (Jbtcai. rjfxia mufta L^ 



/ 



Arhata Ttrmon^. 3ctccas ofjerxeMtTieru^- 
(Jeris ovesflcrf-^otoiuis fuamunera vvau 

fcTiCwus bau/^a hwus ■ nee r> Lyra diopuis ullu 
Prvi redgi rukopisa 

I pjennoiii : >De viU et landibas Gnarini Veronenusc, kojo je tpjerao Itko Ceanii£kt Qanns Paononias). 

U knjiinioi narodno^ muMija a Badimpaiti. 



se zgodi, te Senj dodje u turske ruke, propala je gospoStija svih njih (Frankapana)«. 
Mletci im ne mogu za sada pomoci, ali neka s mjesta po§Iju poslanika k papi, da im 
on pomogne. I mletadki ce poslanik na papinskom dvoru, Franjo Sanuto, poduprijeti 
njihovu molbu. Oko 20. sijednja 1469. spremao se je i zasebni poslanik mleiadki Nikola 
Michael u Senj. Duzd Kristofor Mauro daje mu naputak, kako da pomaie vec odabra- 
Doga tajnika Ljudevita Manentija pri izmirenju Frankapana i krbavskih knezova. Podjedno 
neka dnevice izvjeSduju o Turcima i njihovu napredovanju. Jer Turci udarali su od pro§le 
godine neprestano i na mletadku Dalmaciju, te je obdina jo§ u prosincu 1468. morala 
pomod poslati gradovima Zadru i Sibeniku, i posebnoga providura odrediti, da brani 
one krajeve. Za pomod vapili su i kraljevski kapetani u najjuinijim krajevima Hrvatske; 
kapetan Pavao Sandar u Poditelju na Neretvi primao je neprestano pomodi (hrane, 
oruzja i novaca) iz Dubrovnika, a kraljevi poslanici, franjevci Antun i Aleksandar Du- 
brovdanin, zalazili su sve do Novoga u Boci kotorskoj k hercegu Vlatku Vukdidu. 



yg matijaS kobvin (1458. — 1490). 

Kralj Matija§, zabavljen borbom s eeSkim kraljem, uCinio je za izkidano hrvatsko 
kraljevstvo bar to, da je banu Ivanu Tuzu podijelio druga, naime svoga osobitoga po- 
uzdanika, umnoga pefiuvskoga biskupa Ivana Cesmiikoga. Ved 21. sijecnja 1469. izdaju 
Ivan biskup pecuvski i Ivan Tuz od Laka povelje kao bani kraljevine Slavonije; u 
Hrvatskoj i Dalmaciji imadu malo vlasti, pa6e se u kraljevskim izpravama god. 1468. 
i 1469. spominje, da je banska 6ast za Dalmaciju i Hrvatsku izpraznjena (honoribus ba- 
natuum Dalmatiae et Croatiae regnorum . . . vacantibus). U Hrvatskoj vrSili su tada vlast 
same banovci Ladislav Markus i Pavao Tar, no i njihov ugled jedva je dopirao od 
Knina i Sinja do Klisa i Ostrovice. Sve uza tolike bane i banovce nije ipak bilo pomoci 
Hrvatima. U drugoj polovici veljade 1469. borave u Mletcima poslanici kneza Stjepana II. 
Frankapana. Oni mole obcinu, neka se ona poku§a sporazumjeti s peduvskim biskupom 
i banom Ivanom Cesmidkim, pak neka zajedno s njim porade, kako da se suzbiju Turci, 
koji dnevice prijete Hrvatskoj. Naro6ito pak tra^ili su pomoc za kneza, da uzmogne 
braniti varoS ModruSe. MIetci su im 28. veljace odgovorili, neka se knez Stjepan u 
svemu nastoji sporazumjeti s njihovim poslanikom, kojega eto §alju u Senj. Zna6ajno je, 
da su MIetci malo zatim, naime 16. ozujka, pisali svome poslaniku na papinskom dvoru, 
neka poradi u pape Pavla II., da se kralj Matijas slozi s carem Fridrikom III. na 
obranu svojih granica i zemalja. Neka ne udara na deSkoga kralja, dok mu Turci 
drzavu razdinjaju. 

I zaista bijahu Turci jo§ u ozujku 1469. obnovili svoje navale na Hrvatsku. Knez 
Martin Frankapan mislio je tada vec na to, kako da ostavi svoiu nesrecnu djedovinu, 
pak je molio Mletke, da mu dozvole skloniti se u njihove zemlje. Knezovi Ivan (Anz) 
Brinjski, Nikola Trzadki, zatim krbavski knezovi Pavao i Karlo zaklinjali su obcinu, da ih 
pomaze novcem, oruzjem i vojskom. MIetci su 10. travnja odludili poslati redenim kne- 
zovima lumbarada (8 velikih i 24 male) i drugoga oruzja, kao i baruta; a 15. travnja 
povjerili su svomu poslaniku Nikoli Michaelu 1000 dukata, da ih razdijeli medju kne- 
zove, pak da tim novcem placaju svoje dete. Poslanik neka svakako nastoji izmiriti sve 
knezove, a peduvskoga biskupa i bana Ivana Cesmidkoga neka gleda skloniti, da sve 
mogude (omnes possibiles favores prestandos) dini za obranu Frankapana. 

Ali sve to nije prudilo. Na koncu travnja ili prvih dana svibnja 1469. provalio je 
turski pa§a Ezebeg s vojskom od 20.000 i vi§e Ijudi iz Bosne u Hrvatsku. Pro§av§i 
Krbavom i Likom dopro je do Senja, od kojega su ga knezovi Frankapani odvratili 
velikim darovima (li feci grande presente); odanle udario je na Modruse, koje je opu- 
sto§io, a zatim je preko Kupe provalio u Kranjsku. Suvremeni Ijetopisac Jakob Unrest, 
zupnik u sv. Martinu kod Vrbskoga jezera u KoruSkoj, koji je zabiljezio sve turske 
provale u alpske krajeve do godine 1494., javlja, da su Turci na samu duhovsku ne- 
'delju, 21. svibnja, osvanuli kod Metlike, pak onda kroz detrnaest dana robiii Kranjsku 
sve do zidina grada Ljubljana. Tom zgodom da su zasuznjili do 60.000 Ijudi, a mnogo 
naroda poubijali, te sila crkvi i sela oplijenili i spalili. Tek kad se je u Kranjskoj stao 
dizati pudki ustanak, od svake kuce po jedan dovjek, i kad su doduli, da se Hrvati spre- 
maju zakrditi njima povratak, stadose se naglo vracati. Do§av§i do Kupe, koja bija§e 
narasla, ne mogo§e sve suinjjeve brzo prevesti, pak ih s toga pred nekim gradom uz tu 
rijeku sila sasjekoSe. Namah zatim javljaju mletadki i milanski poslanici o daljoj provali 
turskoj mjeseca lipnja i srpnja, i kako su Turci vracajuci se u Bosnu poveli sa sobom 
krSdanskoga roblja deset do petnaest tisuda duSa. Za tih provala stradao je osobito knez 
Stjepan II Frankapan, kod kojega je boravio i mletadki poslanik Nikola Michael. Taj je 
pismom od 1. srpnja iz ModruSa obcini svojoj javio, kako je knez Stjepan tezko za- 
brinut za stanje svoje (sollicitus et anxius de salute status sui). MIetci su na to 
14. srpnja odludili poslati 100 svojih pjeSaka >na razpolaganje njegovoj velemoznosti«, a 
za obranu ModruSa; osim toga obeda§e smjestiti svoje dete u neka svoja mjesta u 



BORBA KRAUA MATIJaSa S Ce§KIM KRAUEM JURJEM PODJKBRADSKiM (1467.— 1471 ) 79 

susjedstvu knezevih, da mu budu pri ruci u svakoj potrebi. U svojoj nevolji traiio je knez 
Stjepan zaklona i u njemadkoga kralja i cara Fridrika III., gospodara Kranjske, §ta- 
jerske i Austrije. Cini se pa^e, da je knez Stjepan stavio svoje imanje u zaStitu Fridri- 
kovu, jer neki pribrajaju u to vrijeme Modruse oblastima re^enoga cara. Osim toga 
poslao je knez Stjepan i svoga jedinca sina Bernardina, tada mladica od iestnaest go- 
dina, na carev dvor u Gradac u Stajerskoj. Ondje je u Gradcu boravio mladi Bernardin 
vet u prvoj polovici srpnja kao dvorjanik, te je u ime carevo 5. srpnja doSao javiti 
milanskomu poslaniku Kristoforu do Bollata, da ce ga car sutradan primiti u audicnciju. 
Sada tek prenuo se je i kralj MatijaS Korvin. Do^uo je o provalama turskim a 
Hrvatsku, o cetama mleladkim u oblastima Frankapana, pak o nehaju svojih bana Ivana 
Tuza i Ivana Cesmidkoga. Pobojao se je, da bi se Mletci, pomazuci Frankapaue, mogli 
ugnijezditi u Senju kao u tolikim dalmatinskim gradovima, zato je odlu6io uzpostaviti kra- 
Ijevsku vlast u onim krajevima. U bane se nije pouzdavao; s toga se je rije§io poslati po- 
sebnoga vojvodu s vojskom u Hrvatsku. Vec 27. srpnja 1469. javlja milanski poslanik 
iz MIetaka svome gospodaru, kako je ugarski kralj zapovjedio nekomu kapetanu svomu, 
po imenu Panchieru (Baumkircheru), da sa 9000 konjanika podje u Hrvatsku i Dalma- 
ciju, pak da ondje pokori hrvatsku gospodu i Dalmaciju, koja po pravu pripada njegovu 
velicanstvu. Milanski i.oslanik nije dobro upamtio ime kapetana, ali vijest je njegova 
bila istinita. Prvih dana kolovoza vape knezovi Frankapani u Mletcima za pomod protiv 



CmendJMt^ 






JJkc^prUtt^ Z'' f 



RuKOPis biskupa Ivana CesMi^KOGA. 

b jcdoe poTclje od 31. oiojka I464., koja se £oTa b porodiinom arkira grofova Forga£a. CiUae: »£iiiendaU 
in caD(ceIla)ria in'dictione: pridie. Jo(anDe*) e(piicopai). 



kapetana Blaia Podmanickoga, kojega bijaSe kralj poslao u Hrvatska Taj hrabri 
i kralju odani Blaz Podmanicki, s pridjevkom Magjar (Blasius Magyar, Majer Blai. 
Merblas) bija§e se ved vi§e puta proslavio u razliditim bojevima, a sada ga bijaSe zapala 
zadaca, da pokori Frankapane, i da potisne mletadki upliv iz njihovih oblasti. 

Mletci su dobro znali, da je dolazak Blaza Magjara naperen vi§e protiv njih, nego 
protiv Turaka, te su s toga svima silama radili, da njegovu zadacu osujete. Dne 7. ko- 
lovoza povjeravaju svojemu poslaniku Nikoli Michaelu, neka po§lje sekretara Ljudevita 
Manentija pred kraljeva kapetana Blaza Magjara (ad magnificum Merblas capitaneum), i 
neka ga moli, da odustane od svake sile i rata s Fraakapaaima, jer su oni gotovi po- 
slati svoje poslanike pred kralja i pokoriti se zapovijedima njegovima. >Slavnije je poda- 
nike blago§<5u uzdriati u duinoj odanosti prema blagomu kralju, nego ih oruijem 
svladavati, a naroiito u ta vrlo opasna vremena*. Dne 25. kolovoza pi§u Mletci Ivanu 
Aymu, svomu poslaniku kod kralja MatijaSat da se pobrine za knezove Frankapane, a 
7. rujna svome poslaniku u Rimu, da radi u prilog redenim knezovima. I 25. rujna na- 
laiu poslaniku na ugarskom dvoru, neka moli kralja, da zapovjedi svome kapitanu Blaiu, 
da ne dira u knezove Frankapane. 

Sred borbe izmedju knezova Frankapana i kraljeva kapetana Blaia provaliSe Turci 
po ietvrti put te godine u Hrvatsku. BijaSe to mjeseca rujna; 29. rujna, na Miholje, bi- 
jahu prodrli do Save, te bi jama^oo bili i Zagreb poharali, da se Sava nije razlila. 



go matijaS korvin (1458.— 1490.). 

# 
Nakon odlazka Turaka nastavio je kapetan Blaz Magjar rat s Frankapanima, otimajuci 
im gradove i kotare. Borbe su bile zestoke, jer je knez Ivan (Anz) Brinjski trazio 
6. listopada sve u Dubrovniku baruta za topove. Kroza to ditavo vrijeme boravio je za- 
sebni poslanik mletadki Nikola Michael u gradu Senju ili uz Frankapane, pomazuci im 
odbijati i Turke i odolijevati kapetanu Blazu Magjaru. Jama^no je poslanik imao tajni 
naputak, da radi u prilog svojoj obcini, ne bi 11 se ona kraj obce smutnje docepala 
hrvatskoga primorja. Dne 22. listopada nala^e mu, da u sludaju potrebe pozove u pomoc 
sve susjedne mletadke upravitelje iz Istre, zatim s Cresa, Osora, Paga i Raba; podjedno 
mu §alju jednu od najvedih galija. No poslanik nije mogao mnogo uSiniti, jer su kne- 
zovi Frankapani opet bill medju sobom neslozni. Zato je i poslao u Mletke tajnika 
Ljudevita de Manentis, neka objavi, da je grad Senj u najvecoj opasnosti (maximo in 
periculo) radi razdora u knezevskoj porodici. Obcina mu je na to odgovorila 10. stude- 
noga, neka svom mudrosti nastoji, kako bi recene knezove ili bar trojicu od njih mogao 
prizvati na stanak, pak neka ih onda svim mogudim nacinom ku§a skloniti na siogu, bez 
koje ne ce moci odrzati svoga grada Senja, »koji je temelj i zastita svega ostaloga stanja 
njihova« (civitatis Segne, reliqui eorum status fundamentum et conservatio). Mletci izra- 
dili su pade u pape Pavla II. breve, kojim je knezove Frankapane preporucio milosti 
kralja Matijasa. 

Medjutim sve je bilo utaman, jer je negdje u polovici studenoga 1469. kapetan 
Blaz Magjar sa svojim detama provalio u grad Senj, te ga zauzeo za svoga kralja i 
gospodara. Kako se je to zgodilo, javljaju Mletci 22. studenoga svome poslaniku kod 
pape ovako: >Kad su se razasuli glasi, da Turci dolaze u kotare grada Senja, zitelji se 
njegovi posve (penitus) razbjegoSe i pust grad ostaviSe. Mi smo na to svoje posade u 
Senj smjestili, te ga duvali i odrzali, pa6e i sve bjegunce opet kudi njihovoj povratili. 
Potaknuti tim dobrocinstvom i nadom u bududu za§titu zahtijevali su sada i gospoda i 
puk senjski, da redeni grad i dalje zadrzimo u rukama i vlasti naSoj, pade su nas gor- 
Ijivo za to molili i zaklinjali. Ali mi, kako nijesmo nipo§to po2udni za tudjim stvarima, 
kratili smo se primiti redeni grad, zadovoljni, §to smo ga obranili od turskih ruku i sa- 
duvali za njegove gospodare (Frankapane). I kad smo tako odazvali na§u posadu, te je 
u gradu ostao jedino na§ poslanik, eto nahrupiSe (supervenere) na nj neke dete kra- 
Ijevskoga velidanstva ugarskoga, pak iztjerav§i one uboge knezove, prastare gospodare 
njegove, zauze§e grad. Zaista ialostna stvar, jer je tim ona prastara i preplemenita kuca 
zatrta . . .< Iz izvje§ca mletadkoga poslanika Nikole Michaela doznajemo, da je vojsku 
kraljevsku vodio sam kapetan Blaz Magjar, i da je tom prigodom bilo okrSaja izmedju 
njega i deta frankapanskih (de conflictu dato Mayerbalas capitaneo regis Hungarie per 
suprascriptos dominos . . .). 

Pad grada Senja u kraljevske ruke bija§e golem udarac za knezove Frankapane. 
Vec 21. studenoga javlja mletadki poslanik svojoj obcini, da je Ljudevit de Manentis 
knezove zatekao »ujedinjene i sloine duhom, te spremne i zivot uloiiti za to, da opet 
predobe Senj*. Pace i krdki knez Ivan VII. Frankapan, koji je dosad malo mario za 
svoju bradu i sinovce na kopnu, pridruiio se je sada svojim rodjacima, da im pomogne, 
jer je padom Senja zaprijetila opasnost i njegovu otoku Krku. Mletci opet pokrenuSe 
silnu akciju i kod rimske stolice i na dvoru kralja Matije u prilog Frankapanima. Pade 
po svom poslaniku, koji se bijale preselio na BaSku na otoku Krku, stado§e potajno 
pomagati knezove u borbi s kapetanom Blazem. Knez krdki Ivan vodit ce vojsku i bro- 
dove, toboze da osveti bradu i sinovce svoje, a primat ce vojsku, brodove, oruzjei i 
strjeliva iz Mletaka. Napokon naputiSe Mletci knezove, na delu im Ivana (Anza) Brinj- 
skoga, da se uteku i njemadkomu caru Fridriku, i da zamole od njega, neka im po§lje 
u pomod dete pladenika, koje je drzao u Ljubljani. Rat izmedju Frankapana i kraljeva 
kapetana Blaia Magjara bjesnio je u hrvatskom primorju mjeseca prosinca 1469. i 



I 



BORBA KRAUA MATIJA^ S &B§KIM KRAUEM JURJEM PODJEBRADSKIM (1467. — 1471.). 8l 

sijednja 1470. Mletci hrabre po svom poslaniku Nikoli Michaelu knezove na §to ieici 
odpor, te im 2. sije£nja 1470. poru(^uju, §ta sve £ine njima u prilog kod rimske stolice 
i na dvoru kraljevu. AH kraljev kapetan sre<ino*napreduje, tako da se Mletci 12. sijednja 
boje, da bi i sam grad Trst mogao zapasti ugarskoga kralja. Knez Martin Frankapan 
boravi jo§ 7. sijednja 1470. u svom gradu Novom, odakle valjda udara na Senj; no vec 
malo dana poslije bjeii on zajedno s bratom Dujmom IV., gospodarom Ledenica, iz svoje 
domovine, te oba traie uto6i§te u Mletcima. Knez Martin i Dujam borave u Mletcima 
mjeseca veljade; dne 2. veljade zaklinju obcinu, neka poradi, da ih kralj do kraja ne 
skudi i ne zatare, jer ce oni radije svoje gradove i tvrdinje predati Tur- 
cima, nego bi podnosili, da ih njima kralj grabL Mletci su najprije pisali 
Franji Justinianu, svome poslaniku na papinskom dvoru, neka papa posreduje u prilog 
knezovima; a onda su 16 i 20. veljade vijedali, kako da pomognu knezu Martinu. Oni 
mu obeca^e dati zaire i vojnika, dozvoliSe mu dovazati hrane iz Napulja, Romagne i 
Abruzza; a k tomu ce zakr^iti dovazanje ziveza u Senj, koji je u vlasti Blaza Magjara. 
Zamoljene galije ne mogu knezu dati, jer bi se tim zapleli u odit rat s kraljem MatijaSem; 
ali su spremni knezu uzajmiti 10.000 dukata, ako bi ih njemu trebalo, da od kralja 
odkupi njegovu rodu oteti grad Senj. Dne 5. i 9. ozujka pi§u opet M)et6ani Ivanu Aymu, 
svomu poslaniku kod kralja Matijaia, §to i kako da radi u prilog Frankapanima. 

Medjutim bijale ipak doSlo do neke nagode izmedju knezova i kralja. Kad je ono 
Matija§ u veljadi i ozujku 1470. boravio u Be6u, gdje je bio gost cara Fridrika IIL, 
stigao je onamo knez Stjepan II. Frankapan, davni Ijubimac i kralja Matija^a i cara 
Fridrika. Premda je kralj bio u potonje vrijeme kivan na kneza Stjepana, §to je primao 
u ModruSe mleta^ke fete, mogao se je knez lako opravdati. Nevolja od Turaka bila je 
golema, a Mletci su tada jo§ uvijek bili saveznici kralja Matija^l K tomu nijesu sla- 
vonski bani Ivan Cesmi6ki i Ivan Tuz mnogo se brinuli za obranu hrvatske kraljevine, 
a kralj MatijaS sam borio se je u CeSkoj s krSc^anskim kraljem, mjesto da suzbija pro- 
vale turskel Svakako se je Stjepan II. Frankapan valjano opravdao, jer i milanski i mle- 
taCki poslanik suglasno javljaju, da je kralj u svemu ugadjao zasluinomu knezu. Osi- 
gurao mu je ponovo ditavu driavinu i obedao mu povratiti njegov dio Senja; pate se 
pokazao gotov jednako udiniti i s bracom i sinovcima njegovima, ako dodju preda nj, 
te mu se pokore. U Mletcima bilo je na te glase veliko veselje, te obdina pile 17. oiujka 
svome poslaniku Ivanu Aymu, da nastoji i dalje zgodnim nadinom uzdriati kralja Ma- 
tijaSa >u izvrstnom i milostivom razpolozenju« prema Frankapanima. Medjutim sve to, 
pak ni posredovanje pape Pavla II. nije pomoglo: grad Senj ne bi nikad viSe vraden 
njegovim dosadanjim gospodarima. Senj ostade od studenoga 1469. kraljevskim 
g r a d o m, kojim su zapovijedali kapetan i, braneci ga ne samo od Turaka, nego i 
od Mletdana. 

Bit 6e, da je knez Stjepan II. Frankapan o6ito dokazao nemar slavonskih bana 
Ivana Cesmidkoga i Ivana Tuza. Mogude, da je i kapetan Blai Podmanicki (Magjar) 
obavijestio kralja nepovoljno o njima. Jer tek §to je MatijaS ostavio Bed, prvo mu je 
bilo, da zbaci s banije slavonske Ivana Cesmidkoga i Ivana Tuza; potonjega pade dade 
baciti u tamnicu. Banom pak za ditavo hrvatsko kraljevstvo kao i za Bosnu imenova 
kralj dosadanjega kapetana Blai^a Magjara, koji se odsad zove >kraljevina Bosne, Dal- 
macije, Hrvatske i Slavonije ban« (regnorum Bozne, Dalmacie, Croacie et Sclauonie 
banus). Mletci se jo§ 17. travnja i 5. svibnja 1470. tuie na Blaia Magjara, 5to im je po- 
harao pet seliSta u kotaru njihovog grada Vrane; ali ved 15 svibnja spremni su se 
s njime pogadjati, >sve za volju i za korist svojih gradjana*. Novi ban bija^ poslao a 
Mletke dva svoja posIanika« da kao ban i kapetan uzpostavi sveze izmedju mletadke ob- 
dine i kraljevskoga grada Senja. Ban ju moli, da opet u Senju namjesti svoga konzula, 
da dozvoli trgovati Senjanima sa svojim podanicima u Istri i Dalmaciji, i napokon da 

Hrr. potj. n. m. * 



82 matijaS korvin (1458.— 1490.). 

dopuste iz Mark^ dovazati odredjenu koliiinu zita i vina u Senj. Mletdani, nedavno jo§ 
gorljivi branitelji Frankapana i njihova prava na Senj, s mjesta prihvacaja sve zahtjeve 
hrvatskoga banal No Blaz Magjar snuje takodjer jo§ onoga Ijeta s Boijom pomoci pro- 
valiti u Bosnu (el magnifico bano intende cum 1' ajutorio de Dio questo anno andare 
in Bossina contra Turchi), pak zato moli Mletiane, da ga pomazu zairom. Obcina mu 
to odbija, jer municije treba sama za ratovanje; no ve6 2. lipnja §alje na Rijeka svoga 
plemida, da se ondje sa zastupnicima cara Fridrika III. i s banom Blazem posavjetuje 
o naCinu, kako da se u budude stane na put lurskim provalama (ab obviandum invasio- 
nibus Turcorum). Da li je ban Blaz Magjar poduzeo snovanu vojnu u Bosnu, nije nam 
poznato; dne 27. rujna 1470. nalazimo ga u gradu Gjurgjevcu, gdje no na molbu 6ita- 
voga plemstva slavonskoga potvrdjuje neku odredbu kralja Sigismunda o placanju de- 
setine biskupiji zagrebaCkoj. Medjutim su Turci malo zatim u listopadu opet provalili u 
Hrvatsku, te ju nemilo opiijenili. Bosanski namjestnik Izabeg (Ezebeg) nastavio je i slije- 
dece godine 1471. udarati na hrvatske zemlje pocev od Drave i Save pak do Dubro- 
vnika. U svibnju bijaSe poharao sve krajeve sve do zidina grada Spljeta, Sibenika i 
Zadra; namah zatim, na pocetku lipnja, provalio je sa svojim konjaniCkim Setama kroz 
Hrvatsku sve do Ljubljana i Kranja, a onda je preSao gornju Savu i prodro dolinom 
Sane sve do Celja. Tek kad su iz KoruSke pohitale kr§canske Cete u pomod Stajerskoj 
i Kranjskoj, vratio se je brzo u Bosnu. Kaze se, da je za te prcvale do 30.000 Ijudi ill 
poginulo ili u robstvo odvedeno. Mjeseca kolovoza prodrije§e Turci opet u Slavoniju, te 
robljahu u okolici grada Zagreba. Napokon u studenom provali§e preko Krasa sve do 
Gorice. Dok su se bosanski namjestnici i njihove vojvode zalijetali u zemlje duz jadran- 
skoga mora, te ondje robili, drugi je jedan paSa turski s velikom vojskom poSao prema 
Beogradu, a odanle na zapad, gdje je zauzeo mjesto Zaslon na desnoj obali rijeke Save 
(dne 30. lipnja 1471. pi§e milanski poslanik Gerard de Collis: ». . . novella, che uno 
bassa suo he andato ala via del Belgrade, non tanto per meterli campo, quanto per 
plantar uno castelo longo uno miglio da Belgrade, su la ponta de un flume chiamato la 
Savac). Pod zaStitom velike vojske stado§e Turci na tome mjestu dizati tvrdinju, pro- 
zTanu Sabac, odakle su odsada udarali na Beograd, i odakle im je bio otvoren put 
u izto6nu Slavoniju i Ugarsku, jer su tim razkinuli obranbenu liniju izmedju Beo- 
grada i Jajca. 

Ban Blaz Magjar nije stajao skr§tenih ruku za tih turskih provala, ali nije ipak 
bio dosta ja}c, da svagda odolijeva. Kako je u polovici godine 1471. dobio druga u ba- 
niji slavonskoj, po imenu Damjana Horvata od Litve (de Lythwa), on je sa svojim 
drugom najviSe radio za obranu Slavonije, dok je juzne strane hrvatske prepustio ba- 
novcu ili banu Dalmacije i Hrvatske, vitezu Pavlu Taru. JoS prije provale turske mjeseca 
kolovoza podigli su Blaz Magjar i Damjan Horvat ditavo plemstvo slavonsko na noge, 
te su mu oko 2. srpnja izdali zapovijed, da se skupi kod grada Rakovca. I poslije su oba 
bana radila oko obrane Slavonije. Jo§ 1. listopada 1471. brani im kralj Matija§ iz Bu- 
dima, da sa svojim vojnicima ne zalaze u kuce i na posjede zagrebaSkih kanonika, kako 
su nedavno uradill, kad su svoje 6ete poslali u Toplice varazdinske, koje su ondje po- 
dinjale nasilja i do dvadeset kaptolskih podanika ubili. 

U to vrijeme zaprijetila je i velika pogibao gradu Poditelju na Neretvi. Ban Pavao 
Tar i kapetan grada Pavao Sandar branili su grad od navale turskoga vojvode Hamza- 
bega, a Dubrovdani pomagali su branitelje novcem, hranom i oruzjem. Jo§ 16. rujna 1471. 
Salju Dubrovdani 80 dukata u pomod braniteljima ; no vec 20. rujna darivaju glasnika 
turskoga vojvode Hamzabega, koji im bijaSe do§ao javiti, da je Poditelj pao. S padom 
toga grada doSla je gotovo Citava zemlja izmedju Celine i Neretve (osim primorske Kra- 
jine) u tursku vlast. Tada su ondjeSnja vlastela redom ostavljala svoj zaviCaj, te se za- 
klanjala u sigurniju Slavoniju. Tako je otiSao Vladislav Vukdid, sin hercega Stjepana, te 



VELIKA BUNA U UGARSKOJ I HRVATSKOJ (1471. — 1472.). 



ga poslije nalazimo u krizevafikoj zupaniji, gdje je od kraija Matija^ dobio znamenite 
gradove Veliki i Mali Kalnik; u isto vrijeme negdje preselio se je u zagrebafku zupa- 
niju i vojvoda IvaniS Vlatkovid, te se je nastanio u Gorama (in Chorgd et Gara), odakle 
Je polazio kao poslanik kraija MatjiaSa k turskomu sultanu. Jo§ prije ovih ostavio je 
svoj zavidaj IvaniS Talovac, sin bana Petra. Od roda hercega Stjepana Vukdida ostao je 
u domovini svojoj jedini herceg Vlatko, koji se je mislio u ostatku svoje vlasti u grada 
Novome (Hercegnovomu) odrzati tako, da se je utekao zaititi napuljskoga kraija Ferdi- 
nanda I., ozenivSi se takodjer jednom njegovom necakom, kcerju kraljeve naravne sestre 
Eleonore i Marina de Marzano, vojvode od Sessa i kneza od Rossana. 

(Velika buna u Ugarskoj i Hrvatskoj, 1471. — 1472.; buntovnici tovu u 
pomod poljskoga kraljevica Kazimir a; Nikola Ilodki imenovan kraljem 
bosanskim 1471. ; rat s poljskim i delkim kraljem do primirja 8. prosinca 
1474.; hrvatsko kraljevstvo u to vrijeme, 1472. — 1474). Jo§ od pocetka 1470, 
nakon zaludna boravka MatiJaSeva u Be6u, mnogi su se prelati i baruni u Ugarskoj i Hrvatskoj 
stali potajno odvracati od svoga kraija. Kad je pak de§ki kralj Juraj Podjebradski umro, 
a Matijas uza sve to nastavio ratovanje s Cesima, ubijedili su se i najodaniji dosad pri- 
vrzenici njegovi, da njemu nije toliko stalo do 
obrane katolidke vjere od krivovjeraca, koliko do 
toga, da si vlast razmakne na Itetu svojih krSdanskih 
susjeda. I tako se je zgodilo, da su bal najvjer- 
niji savjetnici i pomagadi njegovi stali malaksati 
vjerom prema njemu, te potajno raditi, da ga 
zbace s prijestolja. Glava till nezadovoljnika bio je 
primas ugarski i ostrogonski nadbiskup, ostarjeli 
ved Ivan Vitez od Sredne, a njemu se pridruzio 
najodiudnije sestrid njegov, peduvski biskup Ivan 
Cesmicki. Uz ove digoSe se oba Tuza, zagrebacki 
biskup Osvald i njegov rodjak (brat) Ivan, biv§i 
ban i sada gospodar Medvedgrada; a poslije i 
tadanji ban slavonski i hrvatski Blaz Podmanicki 
(Magjar). Zavjeri pristupalo sve vi§e prelata, ba- 
runa i obidnih plemida, kao Emerik Zapolja, Raj- 
nald Rozgon i drugi redom. Napokon okupilo se 
pod zastavom Ivana Viteza toliko gospode, da je 
od prelata ostao kralju posve odan jedino netom 
od njega imenovani kolodki nadbiskup Gabrijel, a 
od baruna palatin Mihajlo Orsag, koji bi govorio: 
>Koga god vidiS ovjencana svetom krunom, makar 
on bio i vol, klanjaj mu se i poStivaj ga kao 

nepovrjediva kraija*. Od 75 zupanija ostade napokon samo devct nepokolebivo uz 
kraija MatijaSa. 

ZamaSni su bili razlozi, s kojih se je veliko i malo plemstvo odvradalo od svoga 
zakonitoga kraija, kojcga bijase pred dvanaest godina izabralo s tolikim oduSevljenjem. 
Najvi§e se kralju upisivalo u grijeh, §to se je ved nekoliko godina borio na zapadu i 
sjeveru s krSdanskim narodima, a dotlc su Turci razarali i palili na juinim medjama 
njegove driavine. Sam nadbiskup Ivan Vitez, prvi savjetnik kraljev i gotovo poodim 
njegov, osudjivao je kraljev postupak. Jednom u driavnom vijedu oditovao primas u ime 
ostale gospode, >kako nijesu viSe voljna, da za tudju driavu tro§e svoj novae i prolije- 
vaju krv svoju« ; kralj planuo na to, podigao ruku i udario po lieu sijcdoga prelata. Od 
toga dasa otudjio se Ivan Vitez posve svomu kralju. K tomu ga je vrijedjalo i to, Sto 




Ivan Vitez, ostrogonski 
nadbiskup; 

Miniataroa tiika aa DMlomom Ustn r«ko- 
piM, koji cadriaje PlantoTC komedije. 

Dvorska kivjifnica n B*an. 



g^ matimS korvin (1458.— 1490.). 

ga je MatijaS sve viSe zavrgavao za volju tudjinca, vesprimskoga biskupa Ivana Beckens- 
lachera, svoga najnovijega Ijubimca. A bio je povrijedjen i biskup Ivan Cesmicki, odkad 
ga bijage kralj zbacio s banije slavonske, a druga mu Ivana Tuza vrgao u tamnicu. Radi 
potonjega pridruiio se zavjeri i zagrebadki biskup Osvald Tuz. 

Ali ne samo vanjska politika kraljeva i licne uvrede, nanesene najodlicnijim sa- 
vjetnicima, prouzrokovage obci odpor protiv njega. I njegova nutarnja politika, njegova 
tvrda glava, njegova bezobzirnost bijaSe mu pribavila bezbroj ocitih i tajnih neprijatelja. 
Ta njemu je bila njegova volja sve, a narodna volja nista. Sto je dulje vladao i osjecao 
se 6wr^6i na prijestolju, sve je vise gazio stare pravice plemstva, te je sve manje mario 
za ustav. Nametao je poreze i nemilo ih utjerivao, pak i onda, kad mu ih sabori ne bi 
dozvolili. Plemide dao bi sve bez zakonita suda zasuznjivati, iz zemlje goniti i posjeda 
ih liSavati. Bikupske dasti i kastelanije razdavao je tudjincima, a Cast zupana dijelio je 
neplemicima. Vojsku svoju ukonaCivao je kod plemstva i svecenstva, te nije stedio ni sa- 
mostana. Njegovi poreznici i carinari po6injali su nasilja svake ruke. Sudbene osude 
ukidao je kraljevskim ukazima; mimo to izdavao je nezakonite naredbe, darovnice i iz- 
prave. Sve u jedno: umni kralj Matijas ugledao se je u svoje zapadne drugove, te je 
redom obarao sve feudalne uredbe, sva preimudtva privilegovanih staleza, da na ruSevi- 
nama sredovjeiJne drzave podigne absolutnu monarkiju. 

Neuspjeh dosadanjih buna protiv kralja Matija§a prinudio je clanove zavjere, da 
rade oprezno i potajno. Trazili su podpore u susjednih vladara, kojima bija^e kralj do- 
dijao, kao u cara Fridrika, a jo§ vi§e u poljskoga kralja KaJimira. Potonjemu bija§e 
stalo, da mu se osveti, i radi svoga sina Vladislava, kojega nije Matija§ priznavao za 
6e§koga kralja, i radi toga, §to je mislio, da kao zet kralja Albrechta Austrijskoga imade 
preie pravo na ugarsko i hrvatsko prijestolje, nego potomak rumunjskih pastira. Primas 
Ivan Vitez sa svojim ortacima ponudi s toga krunu sv. Stjepana njegovom mladjem sinu, 
tek trinaestgodi^njemu kraljevicu Ka2imiru. Otac prihvatio ponudu rado, jer je tim Jage- 
lovicima sinula nada, da bi mogli obladati najodlicnijim drzavama u Evropi, te onda 
sustaviti bujicu tursku. Stari kralj Kazimir stao skupljati vojsku, s kojom ce sina po- 
slati u Ugarsku. 

Bilo je to u prvoj polovici god. 1471. Tajni poslanici ugarskih i hrvatskih urotnika 
odilazili u Poljsku i vracali se kudi, dok je kralj Matijai boravio na Moravi. Dogovaralo 
se vrlo oprezno i tajno; no uza sve to je Matija§ ipak joS u pravo vrijeme obaznao 
za sve, §to se zbiva. Poljski kralj poslao naime nekoga svoga pouzdanika zagrebaSkomu 
biskupu Osvaldu Tuzu, da s njime ugovara. No taj poslanik nije se usudio prolaziti 
kroz Ugarsku u Slavoniju, nego je po§ao u careve zemlje, u Austriju i §tajersku, da 
odanle podje u Zagreb. Ali kako je i u Zagrebu bilo kraljevih privrienika, nije mu se 
dalo doci onamo, nego su dva plemica po§la k njemu. Medjutim ta dva plemida bise na 
povratku od kraljevih Ijudi zarobljeni i kralju poslani, tako da je sada kralj po njima 
doznao za zavjeru.* U to bijahu na Moravu stigli i neki kanonici ostrogonski, te kralju 
odkrili nevjeru nadbiskupa Ivana Viteza i njegovih drugova. Matija§ je s mjesta ostavio 
Moravu i pohitao u Budim, gdje ga nalazimo u drugoj polovici srpnja 1471. 

Kralj u prvi kraj kao da nije znao, kako da se ponese prema brojnim svojim pro- 
tivnicima: da li bi naime s njima zapo5eo s mjesta otvorenu borbu, ili bi ih lukavo§cu 

♦ »So hat der Konig von Bolen einen seiner treflFcntlichen Diener gesant durch des Kaysers lande zw 
dem bischoflf von Agram, dcr dann in windischen Landen vil merckliche Schloss hat, seiner k. g. unterthanen 
des gewarnet warden und haben den also verhut, das derselb Bolack nit hat tUre (tttrfe) wagen gen Agram zu 
reyten und sein iwen Edelmann auss dem konigreich zu Hangern vnter der verreterey von Agram zu dem Bo- 
lacken und hinwider geritten, dieselben zwen unser s Herrn des Konigs lewt gefangen und seiner k. g. alien 
hanndell erlemt vnd hat lie an zwen spiss zihen lassenc. Archiv fUr Kunde Ssterreichischer Geschichtsquellen, 
VII. p. 76-77. 



VEUKA BUNA U DGARSROJ I HRVATSKOJ (1471. — 1472). 85 

nadmudrio. On izabere posljednji nadin. Kako je ura se imao dosta Tojske, stade u 
Budim redom dozivati prelate i magnate, pade i takove, za koje je znao, da su upleteni 
u zavjeru, pak hineci, kao da ne zna niSta, stao ih je mititi i svakako im ugadjati. Tako 
je predobio Emerika Zapolju, Petra Gereba i jo§ neke druge. Paie i Nikolu Ilodkoga, 
svoga nekadanjega najodluCnijega protivnika, nastojao je pritegnuti na svoju stranu. 
I zaista mu je to po§lo za rukom. Pripovijeda se, da je MatijaS ponositomu knezu poslao 
svoje poslanike, koji su mu odkrili, da kralj znade za zavjeru, te ga u ime kraljevo 
upitali za savjet, da li bi udario na nevjernike ili joS neko vrijeme krzmao (anne cum 
hoste illico confligendum esse videretur, an cunctantius agendum). Nikoli je Ilodkomu 
godilo toliko povjerenje kraljevo, te mu je svjetovao, da radije poceka neko vrijeme, 
prije nego zapoine ociti rat. 

OsiguravSi si tako MatijaS mnoge dosadanje ilanove zavjere, sazove sabor u Budim. 
Sad 6e vidjeti, tko je vjera, a tko nevjera, jer pravi krivci jamaCno se ne ce usuditi doci 
pred kralja. Nadbiskup Ivan Vitez zaista nije do§ao, vec poslao prepoSta ostrogonskoga, 
da ga pred kraljem opravda, §to ne dolazi, jer je bolestan. Ali kralj zatvorio preposta u 
samostan sv. Martina na brdu panonskom. Na sabor jamadno nije do^ao ni pe^uvski 
biskup Ivan CesmiCki, koji se dosad bijase iztaknuo kao najgorljiviji 61an zavjere (der 
dann am hochsten in den sachen widerwertig ist gewesen), a valjda ni zagrebaSki biskup 
Osvald Tuz. Da je na sabor doSao hrvatski i slavonski ban BIaz Podmanicki (Magjar), 
vi§e je nego nevjerojatno, jer je u to rektorima mletaikim u Zadru stiglo iz Hrvatske 
pismo, u kojemu se je javljalo ovako: > Magjar Blaz odmetnuo se je od kralja u mjestu 
Gjurgjevcu sa svima mjestima, koja su bila u njegovoj ruci, te je zapovjedio svima svo- 
jima kastelanima, da bi iivjeli dobro s vaSom signorijom (mletaikom) i sa svom go- 
spodom u Hrvatskoj<. No dok se je pobunio ban Blai Magjar, ostao je kralju vjeran 
i odan drug njegov u baniji, spomenuti vec Damjan Horvat od Litve. Sabor se sastao 
na koncu kolovoza ili na podetku rujna 1471., i tom je prigodom kralj MatijaS nastojao 
staleiima ugoditi u svakome pogledu, samo da ih odvrati od onih odpadnika, koji mu 
se nijesu htjeli nikako pokoriti ni milosti u njega traziti. Clancima sabora (njih 31), koje 
je kralj potvrdio 18. rujna, imalo se ukloniti sve, na §to se je plemstvo tuiilo, i poradi 
cega je bilo nezadovoljno s kraljem. MatijaS morao je potvrditi sva prava i sloboltine 
zemlje i naroda, te obecati, da ce sabor svake godine sazivati, i da ne <5e nikad name- 
tati nikakve vanredne dace bez narocite privole staleia (nullam dicam sive taxam — 
praeter lucrum camerae — generaliter a regnicolis propter aliquam causam exigamus seu 
exigere faciamus, praeter voluntatem eorum et consensum). Nadalje je obrekao, da po 
gradovima i tvrdinjama ne ce namjeStati za kastelane inostrance, nego zasluine i sposobne 
domace Ijude; Cast ilupana podjeljivat de jedino plemicima; po dvije crkvene Casti ne de 
davati jednoj osobi, a vojnici njegovi ne de nikomu dodijavati. JoS bi odredjeno, da se 
sudadke odluke ne smiju ukidati kraljevskim ukatima; nitko se nadalje ne moze osuditi 
radi veleizdaje bez privole prelata i baruna, a ni jedan plemic ne smije se li§iti svoga 
imanja bez zakonitoga postupka sudbenoga. Staleii biSe dlancima dekreta tako udobro- 
voljeni, da su sami kralju dozvolili vanredni porez, pade su i poslije sabora ostali na 
okupu, da pomazu svome vladaru savjetom i dinom suzbijati protivnike i neprijatelje. 
Kralj je medjutim i dalje mitio i nagradjivao prelate i velikaie, samo da uztraju u vjer- 
nosti. NajviSe je pak odlikovao vojvodu i dosadanjega madvanskoga bana Nikolu Ilod- 
koga, kojega je proglasio kraljem Bosne, pade mu obedao, da de ga dati i okruniti 
kraljevskim vijencem. Dne 10. studenoga 1471. javljaju Dubrovdani napuljskomu kralju 
Ferdinandu I., >kako je njegovo velidanstvo, kralj ugarski, s privolom sviju prelata i 
baruna imenovao bosanskim kraljem presvijetloga gospodina vojvodu Nikolu Ilodkoga 
(de Illoch), te kako se odekuje, da de taj dodi u Jajce na krunisanje. Redeni je gospodin 
modan u Ugarskoj, a kraljevsko mu je velidanstvo pridalo jo5 prioriju vransku i ditavu 



85 matijaS korvin (1458. — 1490.). 



• 



banovinu Slavoniju i Hrvatskuc (et tutto lo bannato de Slovigna et de Croatia). Cini se 
ipak, da se Nikola I!o6ki nije namah krunio, jer u polovici godine 1472. piSe neki po- 
uzdanik biskupa Ivana Beckenslahera, da ce se krunisanje vojvode Nikole za kralja bo- 
sanskoga obaviti »dojduce nedjelje* (Seine kSnigliche Gnaden hat einen hungrischen 
Herrn Niclas weyda das konigreich zwu Bosn verlihen und wirt dea auf den nechsten 
Sontag kronen). §to je Matija§ vojvodu Nikolu Ilockoga imenovao ba§ kraljem bo- 
sanskim, a ne banom ill gubernatorom, bit ce poglaviti razlog taj, §to je i sultan 
turski pred nekoliko godina proglasio nekoga bosanskoga kneza (Vojsalica) kao bo- 
sanskoga kralja Matijasa ! 

Medjutim bijaSe i poljski kralj Kazimir sve udesio, da svoga sina poSlje u Ugarsku. 
Ve6 prvih dana rujna 1471. siljao je u ugarsko i hrvatsko kraljevstvo mnogo komada 
proglasa, sto ga bija§e po svoj prilici sastavio sam ostrogonski nadbiskup Ivan Vitez. 
U tome proglasu zove se mladi kraljevic Kazimir »prirodnim gospodarom i baStinikom 
Ugarske«, a kralj MatijaS »tiraninom, koji si prisvaja kraljevski naslov«. Kraljevic nadalje 
kaze, da ga patri prijestolje po nasljednom pravu kao potomku kraljeva Sigismunda i 
Albrechta. Dosad nije ga trazio, jer je bio nedorastao; »ali sada«, poru^uje on MatijaSu, 
• odkazujem mir tebi i tvojim privrzenicima. Ne navije§tam rata velika§ima i ziteljima 
kraljevstva, nego samo tebi, oholomu i nezakonitomu vladaru, i onima, koji ti pruzaju 
ruku pomo(5nicu«. Jedan primjerak toga proglasa poslan bi i u Budim kralju MatijaSu; 
ali na nj odgovorige 21. rujna sabrani jos prelati (10) i velikaSi (36), oditovavsi, da je 
Matijas redovno i zakonito za kralja izabran, i da ce vjerno uza nj stajati do posljed- 
njega daha svoga. PozvaSe suviSe staroga kralja Kazimira, neka ne sluSa neharnih 
odmetnika, koje nije nitko opunovlastio, da pozovu njegova sina na ugarsko prijestolje. 

U to je 2. listopada 1471. kraljevic Kazimir sa 12.000 momaka posao iz Krakova, 
da oblada Ugarskom i Hrvatskom. Iz Ce§ke imala mu stici u pomoc jo§ druga vojska 
od 50.000 Ijudi, koja bijaSe onamo izpratila starijega mu brata Vladislava. Prvih dana 
studenoga kretao je Kaiimir preko Ko§ica i Jegra polagano prema Budimu, iz6ekujuci, 
da ce mu se ugarski stale^i listom pridruziti. Ali nakon sabora u Budimu bijaSe se raz- 
polozenje ugarskoga plemstva tako promijenilo, da su tek pojedini velikasi, kao Rajnald 
Rozgon, braca Perenji, i neki manji plemici uza nj pristali. Dosav§i tako do Hatvana i 
uvjerivgi se, da u narodu nema pravoga odziva, stade uzmicati prema sjeverozapadu u 
gornju Ugarsku, gdje mu je peCuvski biskup Ivan CesmiCki predao tvrdi grad Njitru. 
Kralj MatijaS kao da se nije pravo pouzdavao u svoju vojsku, te se s toga nije htio 
upustiti u ozbiijnu borbu s Poljacima, vec je poslao pouzdane tete svoje prema Ostro- 
gonu, ne bi li tako zaprije^io, da se primas Ivan Vitez sastane s neprijateljem. Primas 
bi obkoljen u svojoj stolici, te ved za kratko vrijeme prinudjen, da trazi milost u svoga 
kralja i gospodara. Dne 19. prosinca 1471. izmiri§e ga koloCki nadbiskup Gabrijel, je- 
garski biskup Ivan Beckenslaher, palatin Mihajlo Orsag i sipuski zupan Emerik Zapolja 
s kraljem Matijasem. Ivan Vitez obveza se, da de MatijaSa kao zakonitoga kralja svom 
snagom podupirati, da de gradove i tvrdinje svoje nadbiskupije predati pouzdanim ka- 
petanima, koji de kralju prisedi zakletvu vjernosti, pade da de u svoje gradove primiti 
kraljevske posade. Nadalje obeca, da de sve bez kraljeve dozvole podignute kaStele raz- 
valiti, te sve poraditi, da se Poljaci iz Njitre uklone. Nasuprot obrede kralj primasu, da 
de mu ostaviti sve dasti i dohodke; ako bi pak kada do§lo izmedju njih do nespora- 
zumka, neka to izravna drzavno vijede. Sada tek podje Matija§ s vojskom pred Njitru, 
da zarobi kraljevica Kazimira. Dne 24. prosinca 1471. stoji ved pod Njitrom (im veld 
bey Neytra); no u to podje kraljevidu Kazimiru za rukom, te u nodi od 26. na 27. pro- 
sinca umakne iz toga grada, ostaviv§i u njemu posadu od nekih 7000 Ijudi. Medjutim 
ni ta posada nije dugo odolijevala. Nakon kratke podsade predade ona grad kralju Ma- 
tijaSu, a on ju pusti slobodno otici. Kraljevic Kazimir nije se vi§e sviadao u Ugarsku 



TBLIKA BUNA U UOARSKOJ I HRVATSKOJ (1471.— 1472.). 



87 




VfJ PATAyiN/mSTOKJCORVM SVMM? 
.;..Vv..'. r-OPVL^R^MANf AB'S>R6E CONDITA • ' 
SEP.PWMVS fNCf^^lT. 

CTVKVS Kt S?M OpEpirRE 
rjVM $1 A f^^JMpKDW VRBIS 

nor li (him .<fiirTt Aufim . (^ippc<^<»-ctt. ^-^ »; 
urtrrcm.nnn uuloajam eirc rrni oic^f.^n ' *" 

ccTTuirAfmuii{*(Ltturp('(f «iiic(ivtf<<nc<i . i.i^y 

Vmuuimr jiiiuf'i: 

metTwnvcpnrvnPii irrrat-um POjnJi pn»\iinfi . _ :. . - r 

rri ttiHhatnta fiii»>» itx'WrtT'eft- tii'^'fO 

1 qutiv*^n»>nic^7fT'Trvprrn^r».'R.ffdf 

wn ittlitmiio'<nrM»m Tt 



••- pr.«r»vi t^tmmcnfi opcnr ur oiue fupni (opniw* 



4 pnvcupaaprwrubuf tnir>»-7 pwxt^irurA ' 



f qr-nn pnn^<(»rs£tlVf' 
~runniit?t ad • 



■.■.s> cimficii'-nr. • • i^i 




■^"c[cruIaT?iu;ttr(vTn potncil*trM<nrtfcro»v\fi»tt!fir «7mi-i^»TgpTirftriin> 

/ . ^ . tno <fh Dafur K<v umia ^nnrnuwn. iir m:(rt-i»^ 'mm Ata <,{u« "tI n ■■ 
\ ^ Tnoixdj* ur&}um ,A»c^>lhoTa fifOMt.Er^oti CH<f>«iIo"Iifcrf «vrrrt ccv, 
VVfqcntrc c»Tif»-,nff fail ^^Jcd-oTrtlTrre AiiiViTT.M Krfd cWtirudVpi^p!! 
*Io.r?urcum Aium ocWirwifafqi CMnrnmh tiurtnh ci.-<nnitjiinn fi-nu 
",• lam <<• fe«OT0trf fewmariiC Mtuutrur^uc.tnuru'i q impi-nurj jvryiti 
jl .^tu»r.$«f b<c4 f^if fimi/u uminAAwnMcfufrlA ,^yr rxTlKii-tta cvnr. 
Ii*uH mnuoTV 
acntrr 'xitr.vt» 





NaSLOVM list KODEKSA, KOJI SADR2aJK RIMSKU POVJKSTNICU T. LlVlJA. 
Kodeki bio je nekad TUctaiCtro o«dbiikipi Iriai Vitest a itii is btfi a kr. kajll-iici « MoaakoTa. 



gg matijaS korvin (1458.— 1490.). 

niti je poslije fnislio na krunu sv. Stjepana. Mlad se je podao poboznu zivotu, te bi iza 
nekoliko godina nakon smrti svoje uvrgten medju svetce. 

Na podetku godine 1472. osjecao se je kralj Matija§ opet siguran na prijestolju. 
Odlu6nim mirom i oprezom bijase stiSao zestoku bunu, koja se bijaSe nad njegovom 
glavom nadvila. Naravno da je sada progonio i one svoje protivnike, koji mu se jo§ 
uvijek nijesu htjeli pokoriti. Sta je uSinio s odmetnim banom Blazom Magjarom, ne 
znamo; no jamaCno ga je skinuo sa svih Casti njegovih, jer mu kroz vi§e godina nema 
spomena. I zagrebadkoga biskupa Osvalda Tuza nije postedio. Dne 12. sijednja 1472. 
pozvao je MatijaS iz tabora kod sela Iszbeg (in castris prope villam Iszbeg) ditavo 
plemstvo krizevadke zupanije, da uzkrati biskupu Osvaldu placanje desetine, jer nije niti 
sam niti po svojim Ijudima htio ustati na protivnike kraljeve, pak je tako i sam ponovo 
postao odmetnikom (velut contra aemulos regis nee per se nee per homines suos in- 
surgere volenti, adeoque regi refractario). Ako bi ih biskup poradi toga kaznio crkvenim 
prokletstvom i kaznama, neka za to ne mare, jer 6e ih papinski legati na kraljevu molbu 
svega rijeSiti. NajviSe se je kralj trsio, da dobije u svoje ruke peduvskoga biskupa Ivana 
Cesmickoga, kojega bijaSe nestalo, odkad je Poljacima predao grad Njitru. Kralj se je 
bojao, da je Ivan Cesmifiki pobjegao nekuda u Njemacku, da odanle ruje protiv njega. 
Dne 24. ozujka 1472. pile kralj pismo saskim vojvodama, moledi ih, da uhvate odmet- 
nika, ako bi ga mozda gdje zatekli u svojim oblastima. Medjutim Ivan Cesmi6ki bijaSe 
pobjegao u Slavoniju braci Tuzima, pak se zaklonio u Medvedgrad, gdje no je 
15. ozujka 1472. povelju izdao. No malo zatim sna§la ga je smrt, te bi sahranjen u 
crkvi blizega samostana B. D. Marije u Remetama. (Der Bischof von Funfkirchen der 
dann am hochsten in den sachen widerwertig ist gewesen, ist aus seinem Slossen ge- 
flohen zw seinen gesellen dem Bischof von Agram vnd ist aldo tod . . .). Na grobnicu 
mu stavi§e napis, koji bijaSe sam za Xivota izpjevao, i u kojemu veli, da tu pociva Ivan, 
koji je prvi k doinovinskomu Dunavu priveo s Helikona lovorom ovjenCane bozice, te 
moli, >neka zavist bar po§tedi njegov grob i napis na njemu*. Pripovijeda se, da je 
kralj MatijaS poslije vi§e puta propitkivao za sudbinu svoga nekadanjega Ijubimca. Kad 
je kralj god. 1480. i 1481. vi§e mjeseci boravio u Zagrebu, po§ao je jednom u Remete, 
te pozvao priora samostana, da mu pokaze grob Ivana CesmiCkoga. Prior ga odvede na 
skrovito mjesto i pokazav prstom grob re6e: »Tu vec odavna lezi tvoj Ivan daleko od 
svijeta, siguran pred gnjevom kraljeva«. Kralj zapovjedi, da se imade sveCanim provodom, 
kako se vec dohkuje biskupu, sahraniti u posebnu raku. No zato ipak malo dana poslije 
kazni zagrebadkoga biskupa Osvalda Tuza i brata mu Ivana, §to su nekad svome pro- 
gonjenomu drugu podali zakIoni§te (qui condam Johannem episcopum ecclesie Quin- 
queecclessiensis infidelem de voluntate et permissione sua quousque vixisset in castro 
Medwe hospitando . . .). 

Medjutim bijale ponovo doSlo do nesklada izmedju kralja MatijaSa i Ivana Viteza. 
Ne zna se, da li je nadbiskup §ta skrivio ili je kralj pozalio, §to ga je uz povoljne uvjete 
pomilovao; samo je izvjestno, da je kralj primasa, kad je k njemu doSao u Budim, dao 
zarobiti i u tvrdi Visegrad zatvoriti. Tek na proSnje papinskoga legata Lovrinca, biskupa 
od Ferrare, kao i nekih prelata i baruna, koji se bijahu skupili na sabor u Budimu, 
smilova se kralj sijedomu starcu, te mu vrati slobodu i Cast, ali uz vrlo tegotne pogodbe. 
Po nagodi, koju su 17. travnja 1472. pomenuti legat, koloiki nadbiskup i vrhovni kan- 
celar Gabrijel, jegarski biskup Ivan Beckenslaher, palatin Mihajlo Orsag, sudac kraljev- 
skoga dvora Stjepan Bator, erdeljski vojvoda Nikola Cupor od Moslavine, banjsko-bistriCki 
zupan Ivan ErnuSt i drugi utanadili izmedju kralja i primasa, ostale su Ivanu Vitezu sve 
6asti, te se je mogao vratiti u Ostrogon na svoju stolicu, i uza se drzati trideset i dva 
svoja sluzbenika; no zato je morao i samu tvrdinju u Ostrogonu, kao i sve svoje ostale 
gradove predati svomu najvecemu protivniku, jegarskomu biskupu Ivanu Beckenslaheru, 



I 



VKLIKA BUNA U UGARSKOJ I HRVATSKOJ (1471. — 1472.). 89 

da ih u kraljevo ime drzi i njima upravlja. Tako bi sijedi primas stavljen pod nadzor 
svoga protivnika i takmaca, te posve ponizen. Tolike sramote nije Ivan Vitez mogao 
dugo podnositi; raztuzen i satrven umre 8. kolovoza 1472. 

Sabor ugarski, koji je u travnju 1472. bio u Budimu na okupu, pomagao je do- 
duSe kralju Matijalu, da smiri posljednje trzaje netom svladane zavjere; ali je uza to 
ipak gledao, da osigura staleie od dalje samovolje kraljeve. MatijaS je 1. svibnja Cianke 
saborske (15) potvrdio, dodavSi jo§, da ne <5e vi.se bez dozvole staleza nametati nika- 
kovih daca. Nadalje je obecao, da ce obdrlavati ustanove inauguralnoga dekreta, da 
ce poStivati sloboStine kraljevstva ugarskoga i slavonskoga, da de crkvena beneficija 
oduzeti svjetovnjacima i dati svedenicima, da de nezakonito podijeljena posjedovanja 
vratiti prijaSnjim zakonitim vlastnicima, i drugo. Osobite su povlasti dobili na torn sa- 
boru poslanici kraljevine Slavonije, gdje je potonja zavjera imala najviSe privrienika. 
Clankom 8. zabranjeno bi uvazanje tudje soli u obde; jedino kraljevini Slavoniji, u kojoj 
je desto ponestajalo soli iz kraljevskih solana, dozvoljeno bi uvazanje soli iz tudjine. 
Clankom 12. napokon bi odredjeno, da kraljevina Slavonija po starom obidaju plada 
samo polovicu svih dada, nameta i dohodaka, koje plada Ugarska (quod regnum 
Sclavonlae etiam in hac parte maneat in antiqua sua consuetudine, ut videlicet in taxis, 
censibus, et aliis omnibus reditibus medietatem duntaxat solvat, quantum regnum 
nostrum Hungariae solveret aut solvere consuevisset). Staleii na saboru u Budimu obe- 
daSe napokon kralju obcu pomod protiv njegovih vanjskih neprijatelja, dozvoliSe mu 
izvanrednu dadu od milijun forinti, te se razidjoSe vrlo dobre volje (einen ansnydt, den 
man anschlecht auf zehenmalhunderttausend gulden und sein die landleut in ser gutem 
willen von S. K. G. abgeschaiden). 

Na saboru u Budimu pokorio se je kralju i zagrebadki biskup Osvald Tuz. Kralj 
ga je pomilovao i ostavio ma dast, ali je i njemu oduzeo nekoliko gradova (der Bischof 
von Agram hat sich auch in gnad ergeben, der bleibt Bischof, doch muss er ettliche 
Slos auch abtreten). No poslije kao da je opet bilo nesporazumka izmedju kralja Ma- 
tijaSa i brade Tuza. To se narodito razabira po tome, kako je kralj pogodovao slobodnoj 
obdini na brdu Gradcu kod Zagreba, koju je 20. svibnja oslobodio od pladanja ne samo 
kunovine, nego i svih vanrednih dada, koje su morali podavati zitelji kraljevine Slavo- 
nije; istoga dana vratio je pomenutoj obdini mnoga posjedovanja (Kraljevce, Cerje, Ko- 
biljak, Sviblje, Nart, Petrovinu, HraSde, Siljakovinu, Dedide, (!^emomerec, Bitek, Novaki, 
kao i kraljevski brod na Savi), koja joj bi§e za prijaSnjih bumih vremena ugrabljena. 
Kralj doduSe kaze, da je tu milost izkazao obdini poradi >nevolja i §tetac, §to ih je 
doslije pretrpila, a narodito tradi nemalih troSkova, koje je imala za oduvanje gradova 
u naSoj kraljevini Bosni< (pro conservandis castris regni nostri Bozne hiis temporibus . . .); 
no u istinu nastojao je kralj obdinu podici i ojadati, da tim oslabi vlast biskupa Osvalda 
Tuza i brata mu Ivana, gospodara u Medvedgradu. To se narodito razabire po tome, §to 
kralj 15. srpnja iz Budima zapovijeda Damjanu Horvatu, kraljevina Dalmacije, Hrvatske 
i Slavonije banu, da brani gradjane u nedavno darovanom posjedu Dedidima, Cerno- 
. mercu, Bitku i Novaki ma, kao i na kraljevskom brodu na Savi od svih nezakonitih 
otimada, a posebice od >velemoznoga gospodina Ivana Tuza od Laka i njegovih kaste- 
lana u Medvedgradu <, Zapovijed svoju opetuje kralj 20. kolovoza 1472., kad no ponovo 
nalaze banu Damjanu Horvatu, da gradjane brani u redenim posjedovanjima protiv bi- 
skupa Osvalda Tuza (i njegova brata Ivana), koji im bijaSe mimo svako pravo 7. kolo- 
voza silom ugrabio Cernomerce, Dedide, Bitek i kraljevski brod na Savi, te ih predao 
svojim kastelanima u Medvedgradu. 

Kralj je MatijaS brzo smetnuo s uma zakljudke nedavnoga sabora u Budimu. Opojen 
sredom, koja mu se je nasmijala, postajao je sve objestniji, misledi, da imade samo 
prava, a nikakvih du2nosti. I tako je nakon smirene bune bio kud i kamo silovitiji i 



90 matijaS korvin (1458. — 1490.). 



• 



bezobzirniji, nego ikad prije. Namah po smrti Ivana Viteza imenovao je svoga Ijubimca 
Ivana Beckenslahera nadbiskupom ostrogonskim, ostaviv§i mu i dalje jegarsku biskupiju 
i podjeliv§i mu suvi§e i dohodke varadinske biskupije. Tim je postupkom ozlojedio ne 
samo rimsku stolicu, nego i domace prelate, koji su mrkim okom gledali tudjinca na 
6elu ugarskoga episkopata. Ali kralj je malo za to mario, pace je u isto doba i talijan- 
skoga patra Gabrijela Rangonija iz Verone imenovao biskupom erdeljskim i dvorskim 
kancelarom, te ga poslije premjestio na jegarsku biskupiju. Tako se je kralj okruzio 
^itavim ^islom stranaca (Nijemaca, Ceha i Talijana), kojima je podijelio znamenite du- 
hovne i svjetovne dasti. 

Ba§ ti tudjinci, na 6elu im ostrogonski nadbiskup Ivan Beckenslaher i pater Ga- 
brijel bill su odsad i poglaviti savjetnici i pomocnici kraljevi. Talijanski diplomati zvali 
su biskupa Gabrijela »desnim okom kraljevim*. U to je novi papa Siksto IV. (Francesco 
della Rovere, bivsi general Franjevaca, papom izabran u kolovozu 1471.) svima silama 
nastojao, da izmiri kralja Matija§a s njegovim protivnicima, naroCito s poljskim kraljem 
Ka2imirom, i s njegovim sinom Vladislavom, kraljem de§kim, pak da se poduzme velika 
vojna na Turke. Papinski legat, kardinal Marko Barbo, patrijarka oglejski, sazivao je od 
prve polovice 1472. vi§e puta kongrese zavadjenih vladara, da ih medjusobno izmiri. Ali 
svi ti stanci (u Nisi, Opavi, Ofalu) ostadose bezuspje§ni, jer je kralj MatijaS zahtijevao, 
da mu se za naknadu ratnih troskova ili ustupe sve nuzzemlje ceSke krune ili da mu 
se plati odgteta od 1,500.000 dukata; suvi§e da ga priznadu za poodima mladoga Vladi- 
slava i do smrti regentom u samoj CeSkoj. Na to ne mogoSe privoljeti ni poljski ni 
6e§ki kralj; pade oni utana6i§e 11. ozujka 1474. u Niirnbergu savez s carem Fridrikom III., 
i torn se prigodom obvezaSe sva tri vladara, da ce zajedni6kim silama udariti na kralja 
MatijaSa, »koji njihove zemlje pustosi, austrijske i poljske odmetnike u svoju zaStitu 
prima, te Turke kroz svoju drzavu u Austriju propu§ta<. Kad je na to rat opet planuo, 
provali poljski kralj Kazimir u rujnu 1474. s vojskom od nekih 60.000 Ijudi i 5000 
bojnih kola u gornju Slezku, te prijedje Odru, da se sjedini sa svojim sinom Vladi- 
slavom, koji mu je iz CeSkevodio 15— 20.000 vojske, pak da onda zajedno obladaju Vrati- 
slavom i ostalom Slezkom. Kralj Matijag imao je tek 10.000 Ijudi i do 900 bojnih kola, 
s kojima se bija§e utaborio u uSancienom logoru kod Vratislave. Ali njegovi vojnici bili 
su sve ratu vje§ti pladenici, a on sam izkusan vojvoda i gotov za najodluCniji odpor, 
dok je njegovim neprijateljima manjkao vrstan i ugledan vodja. K tomu su Poljaci stra- 
dali od nesta§ice hrane, jer bijahu pred tim spalili i opusto^ili stotine sela i mjesta; 
MatijaS zakrcivao im je sa svojim lakim detama dovazanje hrane iz Poljske i Ce§ke, 
suvile im je Stjepan Zapolja mnogo smetao, provaljujuci sa svojom 6etom na sve strane. 
Kralj poljski Kazimir naSao se je s velikom vojskom svojom u tolikoj nevolji, da je u 
studenom rado prihvatio pogadjanje, kad su to potakli Zdenko od Sternberga i drugi 
Ce§ki velika§i. Dne 15. studenoga sastadoSe se kralji MatijaS i Kazimir u nekom selu 
kod Vratislave, a zatim ulanadiSe 8. prosinca 1474. primirje, koje ce trajati do 
25. svibnja 1477. Odredjeno bi, da za to vrijeme ostane i Vladislavu i Matija§u od ze- 
malja 5eske krune ono, §to u taj mah drze. 

Nakon ugu§ene velike zavjere bio je u hrvatskom kraljevstvu najmocniji mu2 novi 
bosanski kralj Nikola Ilodki. Uz kraljevinu Bosnu, koliko nije bila turska, drzao je 
on baniju u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, a valjda i banovinu Ma6vu; k svemu tomu 
bio je i gubemator bogate i prostrane priorije vranske. Zagrebadki kaptol pi§e mu u 
jednome pismu od 16. prosinca 1472. kao >svijetlomu principu, gospodinu Nikoli, po 
Bozjoj milosti kralju bosanskomu i 6itave Slavonije banu«. Obasut Castima priljubio se 
gordi Nikola jo§ vi§e svome kralju Matija§u. Dne 7. svibnja 1472. izdaje u Budimu sve- 
Sanu povelju, kojom iznova obecaje vjernost kralju MatijaSu i odanost kraljevoj majci 
Elizabeti Silagji, koju zove svojom pomajkom,*te im dopu§ta, da po volji dolaze i borave 



VBLIKA BUNA U U6ARSK0J I HRVATSKOJ (1471. — 1472). 9I 

u svim DJegovim gradovima, bili oni u Ugarskoj i Slavoniji, ili opet u BosDi. Zanimljivo 
je, da Nikola Ilodki potvrdjuje tu povelju pedatom, kojim se sluii kao kralj bosanski 
(sigillo nostro, quo ut rex Bozne utimur). Ut Nikolu Ilodkoga vrSi dast bana Dalmacijc, 
Hrvatske i Slavonije jo§ Damjan Horvat od Litve, aekadanji drug Blaza Magjara; Damjaa 
Horvat bijaSe kralju ostao odaa u najosudnijim dasovima, te ga je sada zapala zadada, 
da obuzdava mocne Tuze, biskupa Osvalda i brata mu Ivana. U Hrvatskoj na jugu Ve- 
lebita vr§i vlast jo§ uvijek ban ili banovac Pavao Tar, koji vodi zdvojou borbu i protiv 
Turaka i protiv Mletaka, narodito protiv njihova §ti<fenika, poljidkoga kneza Zarka Dra- 
zojevica, koji si bija§e s pomocjo mletaikoga kneza u Spljetu prisvojio kraljevski grad 
Kiis, kao i neke gradove u iupi Cetini, §to su prije pripadali Talovcima i banu Pavlu 
^piran^idu, a u potonje su doba upravljali njima kraljevski kastelani. Ba$ radi vojvode 
Zarka i radi Klisa, koji bijaSe taj mletadki kidenik ugrabio, sukobio se Pavao Tar 
s mletadkim knezovima u dalmatinskim gradovima, te udarao na oblasti tih gradova. 
U lipnju 1472. dodjoSe poslanici hrvatskoga plemstva u Mletke, predlazuci i zahtijeva- 
judi, da se ved jednom udini neki sporazumak i pogodba s banom Pavlom Tarom (ora- 
tores universitatis Croatie, proponentes et petentes compositionem et concordiam cum 
Tarpaulo). Da li je doSlo do toga, ne znamo; no borbe izmedju bana i mletadkih kne- 
zova u Dalmaciji bje§njahu i dalje. Ban je svom snagom radio, da opet predobije Klis, 
a mletadki knezovi pomagali su vojvodu Zarka Drazojevica, nadajuci se, da 6e po njemu 
znameniti taj grad pribaviti svojoj obcini. Za podsade Klisa u Ijetu 1472. pozove jednom 





Pjenezi bosanskoga kraua Nikole Ilo&kooa. 

Lice: Majka Boijm, sa sinom nz desno rame, sjedi na stolid bez naslona txmedja dva luka. Majka i tin 
imajn osjcnka oko glare. Napia: >Matri regnic. Zali£je: Stit a kockama u biscmom kolobarn ; napis: 
if M(oneta) Nicolai D(ei) g((atia) r(eg<a) Bosnec. 

Lice: Majka Boija, sa •ioom uz lijero rame, tjedi na stolici bee naslona. Napia iikvaren i ne|>odpan : 
>(Ni)colaat r(ex) B.osne). Zaliije: Stit a kockama a biaernom kolobarv ; napia iskraren ili loie atiaant : 
>(NicoIaa)i D(ei) e(ratia) Rfez) Bosnec. 



ban Pavao Tar spljetskoga kneza na stanak izvan grada Spljeta. Knez dodje s jakom 
dru2inom; no za dogovora planu boj izmedju pratnja njihovih. Knez s mjesta pobjeze u 
grad Spljet; ban pohita s golim madem za njim, da ga stigne, ali u to ga zrno iz mle- 
tadke pu^ke sastavi sa zemljom. Zgodilo se to svakako prije 13. kolovoza, jer toga dana 
Mletdani o toj nezgodi izvje§cuju kralja MatijaSa, svoga saveznika I 

Kraj takih prilika i kraj smutnja u porodici Frankapana nije dudo, da su Turci i 
god. 1472. nastavili svoje provale u hrvatske zemlje. Te godine spominju se pade tri 
provale u razlidito vrijeme. Prva se je zgodila u svibnju i lipnju, kad su proSav Hrvatskom 
doprli Savom do Kranjske, te prodrli, kako se dini, do Ptuja i Maribora u ^tajerskoj, a 
onda na povratku straSno poharali oblasti knezova Frankapana. Mletci obavijestiSe papu 
18. srpnja o toj groznoj provali, i javi§e mu, kako velika pogibao prijeti Hrvatskoj radi 
nesloge njezinih knezova (in periculo constitute sunt res Croatie ob dissensionem domi- 



92 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.)r 

norum illius provincie inter se), te ga zamolSe, da bi §to prije poslao u Hrvatsku svoga 
pouzdana Covjeka, koji bi bio moguc izmirlti knezove i zdruziti ih protiv obdega duSma- 
nina, a za spas same Italije. No prije nego §to se je papa mogao odazvati molbi Mle- 
taka i staleza hrvatskih, koji bijahu posebne poslanike k njemu uoravili, zgodi se u 
rujnu 1472. druga provala, za koje su Turci (12.000 konjanika) preko Hrvatske i Kranjske 
prodrli sve do Vidma i sv. Danila u Furlanskoj, pak tako zaprijetili i samim Mletcima. 
Namah nakon te provale podje u listopadu Mletfianin Petar Molin s poslanicima pape 
Siksta IV. i napuljskoga kralja Ferdinanda u Hrvatsku, da se tu dogovore s Frankapa- 
nima, krbavskim Kurjakovicima, knezom Petrom Zrinskim, kao i s kraljevskim kape- 
tanom u Senju o naCinu, kako da se Turcima zaprijeCe dalje provale. Na stanku, za tu 
svrhu malo poslije drzanom, obveza^e se redeni poslanici Hrvatima, da ce im u pomod 
poslati 1000 konjanika i toliko pjeSaka, s kojima ce moci ne samo granicu svoju bra- 
niti, nego i u tursku Bosnu provaljivati. No jedva sto su se ti poslanici povratili, prova- 
li§e Turci u studenom po treci put u Hrvatsku, te prodrije§e sve do Gorice i Istre. 

Medjutim bijaSe se i nedavno imenovani i krunjeni kralj bosanski Nikola Ilodki 
rijeSio, da se digne na Turke, pak da im otme onaj dio Bosne, Sto su ga drzali. Da- 
kako da su pri tome podhvatu prijanjali uza nj i mnogi hrvatski velikaSi, nadajuci se, 
da ce na taki nacin prestati vjeCite provale u njihove oblasti. U prosincu 1472 boravi 
u Mletcima knez Petar Zrinski kao poslanik »prejasnoga kralja Nikole*, moledi od ob- 
cine pomod za otimanje bosanskoga kraljevstva (. . . comiti Petro Sdrigne, oratori sere- 
nissimi domini regis Nicolai, noviter creati regis Bossine, petenti subsidium et favorem 
ad acquisitionem regni predicti). Obcina je doduSe Petru Zrinskomu 26. prosinca 1472. 
odgovorila, da je ona digia Aziju protiv Turdina, da i sama s njim ved dugo ratuje, da 
drzi na moru veliku silu, i da ce je jos umnoziti: stoga dakle neka kralj Nikola §to 
prije udari na tursku Bosnu, gdje ce mu biti lak posao, jer je poradi rata u Aziji slabo 
vojskom za§tidena. Malo zatim stigli su u Mletke i poslanici hercega Vlatka Vukdida, 
od nedavna svojaka napuljskoga kralja Ferdinanda. I oni su molili obdinu za pomod, da 
bi herceg mogao Turcima oteti svoju djedovinu (pro recuperando statu ipsius domini a 
Turchis occupato). Obcina je 15. sijednja 1473. odgovorila poslanicima, neka se herceg 
nastoji sporazumjeti s bosanskim kraljem Nikolom, kao i sa svijetlim Vukom Grguro- 
videm (Brankovicem), sinom despotovim, koji su u istim prilikama, te jednako gore 
(ardent) od zelje, da svoje drzave oslobode od turskoga gospodstva. Mletci se oditovaSe 
spremni posredovati, da se sporazumak sto prije poluci. 

Na podetku god. 1473. spremali su se dakle ne samo bosanski kralj Nikola Ilodki, 
nego i srbski despot Vuk Grgurovic (Zmaj) i herceg Vlatko Vukdid svima silama, da 
se obore na Turke. Mletadka ih je obdina, koja je desetak godina ratovala s Muha- 
medom II. na kopnu i na moru, bodrila u toj odluci, pade im je sa svoje strane obe- 
davala svaku pomod. I vrijeme za rat bilo je zgodno, jer je sultan bio ba§ zabavljen u 
Aziji, gdje se bija§e na nj podigao perzijski vladar Usun-Hasan (adversus Ussonum 
Cassanum), te mu je mnogo jada zadavao. Ali uza sve to ne dodje ipak do snovane 
vojne. Najprije nijesu talijanske vlasti poslale obedane pomodi, a onda je i sam kralj 
Matija§ nekako zazirao od toga, §to se njegovi bani i velika§i odvi§e bratime s mle- 
tadkom obdinom, kojoj je doduSe jo§ uvijek bio saveznikom, ali joj je smjerao oteti 
ugrabljenu Dalmaciju, dok je opet ona gledala redom obladati ostatkom hrvatskih ze- 
malja uz jadransko more. Bosanski kralj Nikola Ilocki zajedno s Damjanom Horvatom, 
svojim drugom u hrvatskoj baniji, boravi 25 svibnja 1473. u Zagrebu, gdje no odga- 
djaju parnicu izmedju Ivana Tuza od Laka i gradjana slobodne kraljevske obdine na brdu 
Gradcu. U Zagrebu ih nalazimo i 24. kolovoza, kad opet odgadjaju redenu parnicu do 
oktavalnoga suda na Miholje. Ban Damjan Horvat medjutim sve mimo volje kraljeve 
goji prijateljstvo s Mletcima, jer ga na to goni skrajnja nuzda. On Silje poslanike u 



VBUKA BUNA U UGARSKOJ 1 HBVATSKOJ (1471. — 1472.). 



93 



Mletke s darovima i obecanjem, da 6e im vazda biti prijatelj, te da ce njihove oblasti 
braniti i Stititi od Turaka, ba§ kao i svoje. A Mletci mu za to 4. lipnja zahvaljuju, te 
mu obedavaju stalnu godiSnju podporu od 1200 dukata, i to 200 dukata u gotovom, a 
za 1000 dukata soli. SuviSe mu salju sukna za 200 dukata kao zaseban dar, a svojim 
knezovima u dalmatinskim gradovima zapovijedaju, da pomazu bana i s vojskom, kad 6e 
odbijati tursku siiu. Poslanik bana Damjana Horvata, po svoj prilici fratar Aleksandar 
Dubrovdanin, traiio je u to vrijeme pomoci u Dubrovniku, gdje su darivali darom i bana 
i njegova poslanika. 

Kako opet u zgodno vrijeme nije doMo do navalnoga rata na Turke, nije £udo» 
da su oni sami nastavili provale, tim im je na iztoku odlanulo. Jo§ u rujnu 1473. pri- 




Stolica herceoa Stjepana Vuk£i£a na Bi§6e-pouu kraj Mostara. 



Saju Ijetopisci o velikoj provali, kojom je prigodom Jiete ▼odio bosanski namjesnik 
Isabeg. I opet se u crno zavila ne samo Hrvatska, nego i susjedne careve zemlje: 
Kranjska, Koruika i Stajerska. Tom zgodom zarobili su Turci u KoruSkoj nekoga Mi- 
hajla Cvitara (Zwitar, Michel Zwitter), koji je potonjih godina bio njihovim provodidem 
prigodom provala u te zemlje. Nevolja Kranjske, Stajerske, KoruSke i Austrije bijaSe 
ved tolika, da su se staleii tih zemalja u prvoj detvrti godine 1474. sastajali na sabore, 
da vijedaju o zajednidkoj obrani od Turaka. Obradali se i na papu Siksta IV., prikazu- 
judi mu skrajnju bijedu ondjeSnjih zitelja, koji su jatomice bjeiali iz svoje ne.srecnc do- 
movine. Da li se je i u hrvatskom kraljevstvu radilo za obranu zemlje, nije zabiljeieno; 
jedino znademo, da je kralj MatijaS poveljom od 20. studenoga 1^73. banovinu Slavo- 



94 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

niju, koju su dosad drzali bosaaski kralj Nikola Iloiki i Damjaa Horvat, podijelio banjsko- 
bistrifikoma zupanu i svome pokladoika Ivanu Ernu§tu (Ernest, Ernsth), da je drzi 
do konca svoga Jivota. §ta je kralja na to sklonilo, nije spomenuto; ali jamaino je Ma- 
tijas htio nagraditi zasluge svoga pokladnika, jer bijaSe i proSle godine sina mu 
Sigismunda imenovao biskupom peCuvskim mjesto Ivana CesmiCkoga. Damjan Horvat od 
Litve ostao je i dalje banom Dalmacije i Hrvatske, a Nikola Ilodki kraljem bosanskim. 
Banovinom MaCvom upravljaju god. 1474. Job Gorjanski i MatijaS Morovic, posljednji 
muzki potomci svojih slavnih porodica. 

U sijeCnju 1474. javljaju Dubrovfiani kralju Matijasu novine, koje im donije§e nji- 
hovi poslanici iz Carigrada, otiSavSi odanle 28. prosinca pro§le godine. Sultan Mu- 
hamed II. ugovarao je po nekom muhamedanskom duhovniku mir s perzijskim vladarom 
Usun-Hasanom. Ako se mir utanadi, bit 6e rata u Evropi, jer ce Turci udariti i na Mol- 
davu, kao i na Albaniju. I zaista je godina 1474. krvavim slovima zapisana u povijesti 
hrvatskih, ugarskih, austrijskih i mleta^kih zemalja. Jedna velika vojska turska udarila u 
svibnju na Albaniju i stala podsjedati mletaCki grad Skadar. Mletacka se obcina prepala 
i navalila zaklinjati kraljeve MatijaSa ugarskoga i Kazimira poljskoga, kao i papu Siksta IV., 
da podadu pomoc za obranu toga znamenitoga grada. Kralju Matijasu paCe ponudila po 
svome poslaniku Badueru do 30.000 dukata, ako zaratuje na Turke, te ih time odvrati 
od podsjedanja Skadra. Medjutim bijahu druge turske 6ete u lipnju provable u Hrvatsku, 
pak kroz nju ponovno prodrle u careve zemlje, gdje su robili u okolici Ljubljane i po 
Savinjskoj dolini. Za te je provale narocito stradala Slavonija, a osobito Zagorje, gdje su 
pustoSili kroz 14 dana u okolisu Krapine, Zaboka, 0§trca, Grebena, zatim oko Krize- 
vaca i Rakovca, te torn prigodom zarobili i poubijali do 14.000 Ijudi. Pri tome vodio ih 
Korutanac Cvitar, kojega bijahu proSle godine zasuznjili. Kako se razabira iz jednoga 
pisma kneza Stjepana If. Frankapana, §to ga je 18. srpnja 1474. pisao iz ModruSa mle- 
ta6komu kapetanu Fantinu Marcellu u Raspu, bilo je u toj turskoj vojsci do 8000 Ijudi, 
koji su robili takodjer oko Koprivnice i Varazdina sve do Ptuja, a onda oko Gorice u 
Turopolju i u okolisu grada Dubovca. 

Medjutim bija§e mletaSkomu kapetanu Antoniju Loredanu, junafikomu branitelju 
Skadra, poslo za rukom, te je 19. srpnja odbio turski juri§, a na to je 8. kolovoza pri- 
nudio Turke, da se okane dalje podsade grada. Suzbijeni Turci krenu§e na sjever, te se 
svom snagom oboriSe na hrvatske zemlje. U jeseni opet je straSno stradala i Hrvatska 
i Slavonija; Unrest priCa, da je Slavonija nakon te provale ostala tako opusto§ena, >da 
se Cesto po deset milja daleko nije vidjelo kuce ni dovjeka* (das offt in zehen Meilen 
kain Haws noch Mensch ist). Pomenuti pisac opisuje torn prigodom tuzno stanje svih 
zemalja, opusto§enih od Turaka. Tur6in je, pi§e on, >u drzavi mletadkoj zemlju Alba- 
niju spalio, orobio i narod odveo, jedino se jo§ dtie gradovi; — hrvatska je zemija 
(das Krabaten Landt) gotovo sasvim spaljena, oplijenjena i narod odveden, tek se odrzalo 
nekoliko gradova i tvrdinja, — spaljen i poharan je velik dio Istre i Krasa, od Kranjske 
dobra polovica i od celjske knezije velik dio. Od Zagorja je spaljen najveci dio, a narod 
odveden i blago razgrabljeno. U banovini Slavoniji (in der Wanschafft in Windischen 
Lannden) takodjer je mnogo spaljeno*. Ali ni Ugarska nije ostala poStedjena, jer joj je 
ugrabljena Cetvrtina Ijudi i blaga. Sam kralj Matija§ tu2i se u studenom po svojim po- 
slanicima mletaCkoj obdini, kako mu je Slavonija netom strasno stradala. »Turci se od 
Skadra obratiSe prema kraljevstvu Ungarije, te mu zadaSe velikih jada, opusto§ivsi na- 
rocito Slavoniju i poharav§i ognjem i maCem sve izmedju Save i Drave* (et belli incepti 
causa Turci ab Scutaro in regnum Hungarie versi, magnas illi intulerunt clades, vastata 
presertim Slavonia et inter Savam et Dravam omnia igne ferroque consumentes). Ba§ te 
nemile provale turske bijahu prinudile i kralja Matija§a, te je jo§ u rujnu sazvao sabor 
ugarski u Budim, da vijeda o obrani zemlje od Turaka (praesertim factum deTensionis 



n. 



KRAU matijaS osvojio §abag (1475. — 1476). 95 

contra Turcas). Sabor se sastao sve u odiudu kraljevu, te je 2. listopida 1474. izdao 
dekret od Sestoaest dlanaka, od kojih je najzamaSniji prvi, kojim bi odredjeno, da se 
kralju ima dozvoliti pomod (subsldium) od jedne rlatne forinte za obranu kraljevstva od 
Turaka, i zatim osmi, kojim bi ustanovljeno, da se ta pomoc ne smije upotrebiti ni 
za §to drugo, nego jedino za rat s Turcima. 

(Kralj MatijaS osvojio §abac i ozenio se napuljskom kraljevnom 
Beatrice m, 1475. — 1476.). Neprestani vapaji iz hrvatskih zemalja, iz Erdelja i juzne 
Ugarske prinudile kralja MatijaSa, da svu paznju svrati na juine granice svoje drzave. 
Bit ce, da je poradi toga i utanadio primirje s poljskim i deSkim kraljem, da bi se 
mogao svom snagom oboriti na sultana Muhameda. A bilo je i skrajnje vrijeme, jer su 
Turci ved prodirali u srce kraljevstva ugarskoga. Moldavski vojvoda Stjepan bijaSe do- 
du§e tursku vojsku od 100 000 Ijudi, koja bijaSe u njegovu zemlju provalila, 17. sijecnja 1475. 
u krvavom boju suzbio; no zato je druga turska vojska, koju je vodio smederevski pa§a 
Alibeg, preko Dunava i Morisa podrla do Velikoga Varadina, pred kojim je stala 7. ve- 
Ijade. Tvrdinje gradske ne moga§e osvojiti, ali zato zauze bogatu i cvatudu varos, te je 
nemilo pohara i opiijeni, a onda se s bogatim plijenom i silnim robljem povrati paledi 
i pustoleci bez ikakve zapreke natrag u Srbiju. Na prve glase o toj provali pohita Ma- 
tijaS iz Slezke u Ugarsku, te urede sabor u Budim za Gjurgjevo (24. travnja). Sabor 
dozvoli opet po jedan zlatni forint od svakoga ognjiSta, ali pod uvjet, da se sabrani 
porez upotrebi jedino za rat s Turcima. Tako se je kralju namakla velika svota, koju 
su cijenili od 400.000 dukata do 1,200000. Suvise je i papa Siksto IV. u Rimu sve 
moguce radio, da kridanske vladare slozi protiv obdega neprijatelja. Jamadno je papu u 
sve prilike upucivao ostarjeli ved vojvoda i kralj bosanski Nikola Ilodki, koji je prvih 
dana svibnja u Rimu boravio, da proslavi svetu godinu jubileja. Papa je snovao, da 
kr§canske vlasti pomognu MatijaSa sa 300000 dukata, od kojih bi MIetci dali 50.000. 

Kralju Matijasu ponudjena bi u to pomod s jedne strane, odakle je nije odekivao. 
Perzijski vladar Usun-Hasan spremao se je opet podidi na Muhameda, pak poslao u Budim 
svoga poslanika, koji je 8. svibnja predao Matijalu u perzijskom jeziku pismo, gdje no 
gospodar Perzije bodri kridanske vladare, da se dignu na Turke sa zapada, a on de na 
njih udarati s iztoka. Malo zatim stigli su u Budim takodjer poslanici moldavskoga voj- 
vode Stjepana, te su izjavili, da se njihov gospodar utjede zaStiti ugarskoga kralja, i da je 
gotov pomagati ga u rata s Turcima s ditavom vojskom svojom. MatijaS prihvatio 
objerucke ponudu, te poveljom od 15. kolovoza primio u svoju milost i zakrilje moldav- 
skoga vojvodu Zajedno s njegovim sinovima i zemljom njegovona. Ako bi ih Turci pro- 
tjerali, kralj ce ih primiti u svoje kraljevine, te ih pomagati, da se opet dobave svoje 
djedovine. Povelju potvrdili su ne samo nazodni prelati i baruni, nego i papinski 
legat Gabrijel. 

Kralj se je MatijaS taj put dugo spremao za rat, skupljajudi vojsku i brodovlje kao 
nikad dosada. Kako nije mogao odekivati ba§ nikakva odziva u kr^danskoj Evropi, bilo 
mu se je pouzdati jedino u svoju snagu. U jednome pismu od 16. kolovoza 1475. iz- 
jadao se je papi ovako: >Bio je odavna kod mene velemozni Florins Roverella, poslanik 
prejasnoga kralja sicilskoga (napuljskoga), moga predragoga otca. Kako se taj (poslanik) 
sada k recenomu kralju vrada, modi de izvijestiti o velikom trudu, troSku i pogiblima, 
koje sam radi odanosti prema apK)Stolskoj stolici podnio, kao i o pripremama, koje sam 
protiv Turaka udinio, pak i o tom, kako je strahovita sila tih Turaka. Vidim, da mi 
niSta drugo ne preostaje, nego da se ostavljen od sviju (derelictus ab omnibus) izloiim 
joS vedim opasnostima. Cinit du prema svojim silama, kako sam navikao, da zadovoljim 
Yjcri i boijemu zakonu, ako bi pak, Sto Bog ne daj, zadesila mene i moja kraljevstva 
Ijuda nevolja, te bi preko volje bio primoran prihvatiti kakove pogodbe, neka se ne 
upi5e u grijeh meni, nego skrajnjoj naidic. Matijai skupio 60.000 do 70.000 vojskc 



^ MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

(bosanski kralj Nikola IloCki morao mu je dovesti 4000 Ijudi), zatim lijepo brodovlje od 
100 ladja, koje 6e operisati na Dunavu i Savi, i kojemu je tada bio vojvoda pjesmom 
proslavljeni Petar Dojfiin (Doczy, Duici); za dovazanje hrane i prtljage sabrao je kralj 
do 1000 kola. SuviSe je dao nove topove lijevati i nove podsadne strojeve graditi, ko- 
jima se je papinski legat divio. I sultan Muhamed II. za6uo je za obsezne priprave kra- 
Ijeve, pak da se ukloni prijetecoj pogibli, stao kralju nuditi primirje uz vrlo sjajna 
obecanja. AH mu je kralj ponude odbio. »Ja cu ratovati«, rekao je Matijas, »makar 
morao i iivot svoj irtvovati. Svijet neka vidi, da se oslobodjenje krScanstva, §to je do 
mene, ne zanemaruje*. 

Dne 12. listopada 1475. oprostio se je kralj Matijas sa stranim diplomatima na 
svome dvoru, a malo zatim stao je sa svojom vojskom silaziti na jug. Mjeseca stude- 
noga boravio je u Petrovaradinu, a posljednjih dana prosinca nalazimo ga u Beogradu. 
Prva mu je zadaca bila, da Turcima otme znamenitu tvrdinju § a b a c na desnom 
brijegu Save. 

Vec je spomenuto, kako su Turci jol u Ijetu 1471. bili na mjestu staroga Zaslona 
podigli znamenitu tvrdinju Sabac. Matijas bijase tada poslao vojsku, da zaprijeSi podi- 
zanje tvrdinje; ali ona je bila za to preslaba, pak tako ne preostade ni kralju drugo* 
nego da na slavonskoj obali Save podigne i sam utvrdu nasuprot turskomu gradu. Taj 
tvrdi Sabac bio je odsad izhodi§te Turaka za njihove provale u Slavoniju (Srijem) i 
ju^Du Ugarsku; u tu tvrdinju vodili su on! zasuznjeno roblje, u nju zgrtali su ugrabljeno 
blago. U isti mah prijetili su Turci iz §abca i gradu Beogradu, a tako isto obladali su 
gotovo svom zemljom bosanskom izmedju Bosne i^Drine, pak i Srebrenicoin i njezinim 
bogatim rudnicima. Sama tvrdjava Sabac bila je vrlo jaka i gotovo nedobitna, premda 
nije bila gradjena od kamena. Zidovi su bili pleteni od §iblja, pri6vr§ceni uz hrastove 
stupove, i izpunjeni nabijenom zemljom. ^-Na zidovima uzdizalo se takodjer drveno bra- 
ni§te. Tvrdinja je imala devet okruglih kula od hrastovine, od kojih je osam stajalo uz 
zidine, dok je devela bila u sredini te drvenjare. I kule bile su do vrha izpunjene 
zemljom. Stanovi branitelja, kojih je u prvi kraj bilo oko 13.000, bili su pod zemljom, 
tako da im nijesu mogla nauditi ni topovska zrna ni vatra. Suvise je u tvrdinji bilo na- 
krcano dosta hrane za dugu obranu. 

U prvoj polovici sijednja 1476. stigao. je kralj MatijaS s jednim dijelom svoje vojske 
do ^abca. S njime je uz ine velikaSe i vojvode bio i srbski despot Vuk Grgurovid Bran- 
kovic. Oko 12. sijeCnja zapoceo je kralj podsjedati grad, prevezav svoju vojsku na juznu 
obalu Save. Da bi obranio vojsku i brodove od vatre i strjelica turske posade, podize 
kralj od prutova, kolaca i lanaca neko brani§te, u koje je mogao smjestiti 8000 Ijudi, 
40 topova i brojne muzare. Za§ti<5ene tim brani§tem na£ini§e cete svoj logor, naperi§e 
topove i podsadne strojeve, te izkopa§e SanCeve naokolo tvrdinje. Na to stade kralj 
udarati na grad, ali izprva s malo koristi, jer mu nije mogao mnogo nauditi. Medjutim 
bijade doCuo, da se jedna turska vojska primiCe gradu u pomoc. I zaista su 2. veljace 
turske vojvode Alibeg i Sakibeg s Cetama, koje bijahu skupili u okolisnjim krajevima, 
stigli do Sabca, te se smjestili na nekom brdu nasuprot gradu. MatijaS ostavi ne§to deta 
pred oabcem, pak s ostalom vojskom podje Turcima u susret. Medjutim Turci nijesu se 
osjedali dosta jaki, da se s njime ogledaju, pak su opet uzmakli na jug. 

Nakon toga uzmaka turskoga spremio se je kralj sve pored Ijute zime na odlu^nu 
borbu. On dade svoje velike brodove, nakrcane topovima i momdadi, odvuci u jarak 
naokolo tvrdinje, pak stade na nju iz neposredne blizine udarati. Kralj je vazda bio 
medju svojim detama, ne maredi ni za kakvu opasnost. Da bi razvidio stanje neprija- 
teljskih utvrda, obude se jednom u odijelo prosfbga momka, sjede u 6amac, te se samo 
s vesladem i jo§ jednim momkom prikudi zidovima tvrdinje. Medjutim ga Turci spazi§e 
i stadoSe na nj pucati, te ubi§e momka, koji je do njega sjedio. Ali sam kralj ostade 



RRAU MATIJA§ 08V0J10 §\BAC (1475.— 1476.). 



9t 



neozledjen, pak vrativSi se u logor naperi topove i podsadne strojeve na najslabiji 
dio grada. Posada se branila junadki, all napokon je smalaksala, te se je 15. veljade, 
nakon borbe od 33 dana, predala kralju na milost i nemilost. Jo§ istoga dana oba- 



■Ccrrana^tnundi 



JTo ccLm 



Efodium gallur dantTlma r pctcriiTim j ctuitjt3 hoc anno rtfo,c«e.lrwii.acarolo burcimdio; ftucecJ 
ptat mgenedifjccdi:. Dinpif.iBuofozib' cTiannioimfrLvdicfcs'sburgndionuouce marie pt^il 
tioncs a jeb Jnf .^3 cu Icodicfia f pa ccrigucre a'ptafTct j ;:)auib' fuis v:be pulQis ftiit.idco fiimm* poiiti' 
Fcr tricancnfem cptti kijaru co mifit. Js m carccic tnidif .(Qu.i ob re indignatue Ouj: vrte^n gcrmanu pa 
puIortfTimjm pjffcnrc 7 faiiojKludouicofracourcitcaaTnrnotperjacpUovzbeejpo^auitac eieucmt 
/Tkatfcnad incUtue rer bunjane boliirft rcjjnii b jc tepdl ate a^grcffua caftru Uyrja to ioa namra tui to 
ULfmniiou Jlntudinc munitilTimu ccdinonc cepit. Jnta bcc lacro regni bungant eiadcmare a manibirf 
fndaia romanou ccfana mjijfjj cut)tff!cnltate rebabito.rer fcno fui regni.flnno C^i df^.cac.Uri^.in Oic 
cere fifii aftanrib'' ^cfnbns cn foleniUK tnaria co:onarus. -^oft b<c mabuTicce nircbos imaatozc m crpu 
Ctiatiorur oicn ailii layo j in fu^i xxmt.rclicna macbinig i tozmcnroa gmcnb* tn^Jo;!'* inturcbia rcdtjt. 
■£jiide port aliqua rga altnl ftuc caftf UururcbO!: faban ccnoiatu ad bt'- flumie jauc 9d faui p tcfdi ex li^ 
(piie tnrji^ miilrii cunofe nfo:ti op< pp«rara( vt fcques fijjura p omoe Diamctrn at forma ofKniix] tumb* 
ac fofTatid ac vallibus.fKoid m'lnusmitmbus muniru Oiro btemis Tub ngoze obfedic.tn qoo Ugnea moiia 
erubuli8fab:tcacafunt,quj5 tabular copagoitafolidii eft vtvixab intcnto poflh lunoura 9p:c'i>imdi. 
SountcB truliuu ambiru .plino:e biftittcta pome' m ai cccoreDirpoftce.drea to ctmte ingeo ainbitu acte 
vt ampUtudo ipj regia auli oftfncBt.Z3D(B rer acnuo plio uififtereLturebj rapto comitc iobine a tntcbitj 
ob excram regis ad caftellu.eo intcrfato qaput ei' abfciderut ra flauefcae copiofacg eoma bafk futfinij ad 
tOTiVcni ciponi luflerunt . J^tbiaa rex indignacuo vi aggrcflus ccditione cepit ac ctpiignauit mgenn glo 
nj.Tlonirtimeturcbi anno d&.aa.rcij.tterato caftellu jnnafenit.ab bungans rcpulfi ad proprtaredterunt 




SaBAC U XV. STOUECU. 
Ix >SvieUVe kronike<3SchedeU, isd^ne a NUroberKa godine I493' 



vijestio je papinski poslanik, jegarski biskup Gabrijel, papu Siksta IV. iz kraljeva logora 

o torn slavodobiiiu ovako: >Minulih dana izvjestio sam vaSu svetost o napredovanju ove 

HfT. poTj. n m. ' 



^8 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

vojske, kao i o tezkom i muenom podsjedanju pretvrdoga grada Sabca, i §to se napokon 
od toga moze odekivati. Poslije je kralj, kako se je Bozjoj milosti svidjelo, 15. ovoga 
mjeseca istu tvrdinju predajom zadobio. Nije je htio juriSem uzeti, jer je Turaka u njoj 
zatvorenih bilo jo§ 700, samih hrabrih Ijudi, a s njima 160 zena, sve odusevljeno za boj, 
te bi ju kralj mogao osvojiti jedino s velikim gubitkom nasih vojnika. I kako nam uhode 
javljahu, vrhovni je pa§a Turaka zajedno s istim Alibegom hrlio, da im stigne u pomoc. 
Ali su Turci sami izaSli iz tvrdinje, te su pokorno moleci i ruke kraljeve Ijubeci sve 
kle(5eci kralju zavjetovali vjeCitu sluzbu (servitutem perpetuam). U§li smo u tvrdinju, koja 
je za 6udo umjetno sagradjena (mirabili artificio fabricatam) . . . Zatekli smo u njoj 
vrlo mnogo suznjeva, koje smo na slobodu puslili. Od kraljevih vojnika poginulo je za 
podsade vi§e od dvije stotine . . . Mnogi su odlifiniji ranjeni, pak leze po Satorima i na 
ladjama; neki ce od njih jedva preboljeti. Stvari dakle stoje za sada dobro. Kraljevsko 
je veli^anstvo iznijelo prvu pobjedu, pak je tom pobjedom jo§ vi§e ohrabreno (za borbu) 
protiv neprijatelja vjere . . .< I sam kralj Matija§ objavio je sutradan 16. veljafie papi 
svoju pobjedu »iz srecnoga nalega tabora kod na§e varo§i §abca« (in nostris felicibus 
castris apud civitatem nostram Sabacz). U kratkome pismu pi§e kralj: »Samo da jedno 
kazem: ja sam vec mnoge i vrlo Svrste tvrdjave osvojio, ali nijedna me nije stajala 
toliko napora i truda, toliko trolkova i Ijudi « (id ego unum dixerim, cum multa et 
munitissima castra expugnaverim, nullum tantis cum laboribus et difficultate tantaque 
cum impensa et hominum strage me obtinuisse). 

U pripisci svome pismu javljao je papinski legat papi Sikstu IV. jo§ ovo: sKra- 
Ijevsko veliSanstvo reklo mi je, kako ce one nove Cete, koje se vec priblizuju, poslati 
da poharaju varo§ Srebrenicu (latine Argenteam vocatam), gdje su rudnici zlata i srebra, 
kao i citavu pokrajinu naokolo, koja je mnogo puna i napu6ena. Cuo sam takodjer 
jutros od mojih uhoda, da su paSa i Alibeg, cuvSi za predaju toga grada, duhom klo- 
nuli, te se stali vracati. Alibega obuzeo je golem strah, da ga car ne bi pogubio. Jer 
on je ba§ onom oblasti upravljao. Tako se je nadati i pokuSat ce se, da se on od cara 
(sultana) odmetne«. Po ovome sudeci kralj je Matija§ nakon pobjede kod Sabca zaista 
snovao, da rat sam glavom nastavi. Najprije je zauzetu tvrdinju dao popraviti, a onda 
se je spremao, da otme Turcima i Smederevo, naokolo kojega bijaSe dao podici tri jake 
kule. Medjutim vec 22. veljaCe nalazimo ga u Slankamenu, a 1. ozujka u Budimu. Cini 
se, da je u prvi kraj bio namislio vratiti se na bojno polje; ali neodekivane zgode za- 
ustavile ga u prijestolnici, te je stoga dalje ratovanje s Turcima morao prepustiti svojim 
vojvodama, banima i kapetanima. 

Dvije su poglavite stvari, koje su kralja odvratile, te nije sam nastavio rat s Tur- 
cima. Najprije ga je smela izdaja primasa i nadbiskupa ostrogonskoga Ivana Beckens- 
lahera, najuglednijega savjetnika nakon pada Ivana Viteza. Obijestni Nijemac ponio se 
tako, da je stao misliti sve na papinsku stolicu; pak da svoje zelje izpuni, nije se zacao 
iznevjeriti se svomu kralju i gospodaru, te u najosudniji tas prebjeci k njegovu pro- 
tivniku, njemadkomu caru Fridriku III. Mozda je Ivana Beckenslahera vrijedjalo i to, §to 
se je kralj MatijaS u potonje doba osobito povjeravao jegarskomu biskupu Gabrijelu 
Rangoniju, papinskomu legatu, koji ga je bio izpratio i na tursku vojnu (qui omnibus 
interfuit). Bilo kako mu drago, ostrogonski je nadbiskup Ivan Beckenslaher jednoga dana 
ostavio svoju stolicu i Ugarsku, te poSao u Njemad;ku, tobo2e da hodo5asti u Aachen; 
no putem zaustavio se u Be6u, te se podao u za§titu carevu. Nadbiskup bijase sa sobom 
ponio i ogromno blago svoje, tako da je mogao vazda potrebnomu caru uz dobar zalog 
uzajmiti 37.000 dukata. No kud i kamo vi§e od toga blaga vrijedilo je caru, §to je od 
nekadanjega prvoga doglavnika svoga protivnika mogao doznati za sve osnove i na- 
mjere njegove. 



KRAU MATIJA§ OSVOJIO §ABAC (1475. —1476.). 



99 



I 



Kralj je MatijaS planuo na nevjernoga prelata, a jo§ vile na cara, koji ga je od- 
sada zakriljivao. Naravno da je sada svom iestinom opet uzkipjelo staro neprijateljstvo 
izmedju oba vladara. Matija§ gledao je caru nauditi, gdje god je samo mogao, a naro- 
2ito je nastojao razvrci ugovorenu ved zenitbu izmedju careva sina Maksimiiijana i bur- 
gundijske vojvodkinje Marije, kceri Karla Smjeloga, kojega je putio, da svoju kcer i 
baStinicu udade za drugorodjenoga sina napuljskoga kraija Ferdinanda. Da se ojada i 
pripravi za osudnu borbu s carem, odluCi podjedno i sam §to prije stupiti u srodstvo 
s uglednom porodicom aragonskih kraljeva, a narodito s napuljskim kraljem Ferdinandom, 
kojega je jo§ u Ijetu 1474. po svojim poslanicima bio zamolio, da mu dade svoju kcer 
Beatricu za zenu. Kralj je Ferdinand, koji se je poput otca svoga Alfonsa mnogo padao 
u poslove na iztodnoj obali jadranskoga mora, pate se nazivao i kraljem ugarskim, 
s mjesta ugodio molbi njegovoj, tako da se je MatijaS jo§ od listopada 1474. smatrao 
zaru^nikom mlade i duhovite napuljske kraljevne, U svibnju 1475. desili su se u Napulju 
vesprimski biskup i slavonski ban Ivan Ernust kao pouzdanici njegovi, te su utanaCili 





-^:-- r^ -^ ^/z^'^' 



i. 



RuSkvinb grada Sabcaj^u Srbiji. 



ienitbeni ugovor. Napuljski je kralj tom prigodom odredio za miraz svoje kderi 
200.000 dukata; ali od te je svote MatijaS namah trecinu darovao svojoj zaruinici. 

U svibnju 1476. razaslao je kralj Matijal svoje poslanike k caru Fridriku, k nje- 
madkim i talijanskim knezovima, pozvavSi sve te vladare na vjenCanje. U isto vrijeme 
spremao je sjajno poslanstvo, koje 6e iz Napulja dovesti mladu nevjestu. NajodliSniji 
£lanovi toga poslanstva bili su biskup velikovaradinski, kraljevi rodjaci Petar Gereb i 
Ivan Pongrac, nadalje grof Ivan od sv. Jurja i Bozina. Od hrvatskih velikaSa pridruiio 
se je mladi, 23godiSnji knez Bernardin Frankapan, koji je po svojoj majci Izoti bio u 
svojti ne samo s napuljskom kraljevskom porodicom, nego i s vojvodama Este u Ferrari. 
Druzina toga poslanstva brojila je 800 konjanika; uz vitezove i plemide bilo je ta 
glasbenika i lakrdijaSa, paie i 20 Turaka. Na podetku rujna stiie poslanstvo u Napulj, 
a 15. rujna vjendana bi Beatrica, kojom je prigodom kraija Matija^a zastupao rodjak 



1^ MATIJA^ KORVIN (1458—1490.). 

Ivan Pongrac. Namah sjutradan poslije vjendanja (16. rujna) podijeli kralj Ferdinand 
knezu Bernardinu Frankapanu red vitezova blazene djevice Marije sa zlatnom grivnom, 
na kojoj je visio zlatni lav s bijelim krilima. U svedanoj povelji, koju je kralj torn pri- 
godom izdao, zove kneza Bernardina »svojim vrlo Ijubljenim rodjakom« (affini et devoto 
nobis plurimum dilecto). Poslije se je i knez Bernardin ozenio Ferdinandovom necakinjom 
Loisijom od Aragonije, kcerju kraljeve naravne sestre Eleonore i Marina de Marzano, 
vojvode od Sessa i kneza od.Rossana, te je tako postao svojak kralja MatijaSa. 

Nakon tegotna putovanja po moru, a onda na kopnu po Kranjskoj i ^tajerskoj 
(hrvatskim zemljama nije se sigurno prolazilo radi turskih provala) stigla je mlada kra- 
Ijica Beatrica prvih dana prosinca u Ptuj, gdje ju je dod;ekala kraljeva majka Elizabeta 
Silagji (Hunjadi) s dvadeset najodli^nijih gospodja; odatle po§la je prema Stolnom Bio- 
gradu, gdje se je 10. prosinca sastala s kraljem Matija§em. Na polju pred gradom stajali 
wU razastrti 6adorovi, jedan prekrit grimiznom svilom; nedaleko od toga Satora gorjela 
je ogromna iomada, grijuci zimski zrak. Cistina pred cadorom i lomacom bila je prekri- 
vena svjetlomodrim suknom, Tu je stajao kralj u kolu stranih poslanika, ugarskih, 
hrvatskih i Ceskih velikasa. Do tri tisuce izabranih konjanika bilo je razmje§teno naokolo 
te odlitne druzine. Kad se je kraljica dovezla u sesteropreznoj koSiji, odveo ju je kralj 
u §ator, gdje ju je jegarski biskup Gabrijel pozdravio u talijanskom jeziku u ime svoga 
kralja i gospodara. Zatim sjede kraljica na bijelca konja, te odjaha zajedno s kraljem i 
ditavom druzinom u grad. Treci dan iza toga, 12. prosinca, obavilo se krunisanje. Naj- 
prije dodje u crkvu kralj MatijaS sa svojim dvorjanicima i gostima, a iza njega kraljica 
Beatrica, pracena od udovice Elizabete Hunjadovke i svoga dvora. Misu je Citao ves- 
primski biskup, kraljiiin kancelar. Prije sv. pricesti poveo je kralj Matija§, ovjenian 
krunom, svoju suprugu pred zrtvenik, da je dade pomazati za kraljicu. Tu su joj desno 
rame pomazali svetim uljem, na sto je ona polozila prisegu na evangjelje. Poslije toga 
zapitao je palatin kralja jasnim glasom, da li zeli, da mu se supruga okruni ? Kad je 
kralj odgovorio, da hoce, postavili su Beatrici na glavu dragocjenu, netom dogotovljenu 
krunu, a narod je uz zvonjavu zvona i zvuk trubalja pozdravjjao svoju novu kraljicu. 
O podne slavila se u jednoj kraljidinoj dvorani krunitbena gostba. Bila su dva stola 
priredjena. Za jednim sjedili su kralj, kraljica i njezin brat, za drugim nadbiskup na- 
puljski i poslanici stranih knezova. Najodlidniji velikaSi dvorili su torn prigodom kralja i 
njegove goste. Poslije gostbe izvodile se sveCane vitezke igre. Tri dana zatim, 15. pro- 
sinca, u^li su kralj i kraljica u Budim, gdje su se nastanili u sjajnoj kraljevskoj paladi. 

Kako se kralj MatijaS nakon pobjede kod Sabca nije vi§e mogao svradati u jugo- 
izto6ne strane svoje drzave, povjerio je dalje ratovanje s Turcima u onim krajevima 
svojim pouzdanim vojvodama. Od tih se osobito iztice sudac kraljeva dvora Stjepan 
Bator, koji se sada zove »vrhovni kapetan kraljevske vojske u erdeljskim stranama*, 
zatim kolo^ki nadbiskup Gabrijel. Uz njih se mnogo puta odlikuje i srbski despot Vuk 
Grgurevic Brankovic (Zmaj despot). Pad tvrdinje Sabca dojmio se je silno ne samo 
turskih vojvoda Alibega od Smedereva i njegovih drugova, nego i krScanskoga naroda 
u onom dijelu Bosne, koji je bio pod turskom vla§cu. Pace i kralj Matija (Vojsalic), 
kojega bija§e Muhamed II. namjestio pred jedanaest godina u turskoj 6esti Bosne, stao 
je kolebati vjerom prema sultanu. Redeni kralj Matija poslao je pismo kralju Matija§u, u 
kojem je o6itovao, da se voH kao krScanin pokoravati njemu, nego Turciinu, samo ako 
ga i dalje ostavi za vladara kraljevstva bosanskoga. Javio pa6e u Budim, da je isto 
spremno u^initi jo§ §est bosanskih velikasa, koji su dosad priznavali sultana za svoga 
gospodara. Kad je medjutim Muhamed doznao za nevjeru svoga kletvenika, kralja Ma- 
tije, dade skupiti veliku vojsku i posla je u Bosnu, da skrSi odmetnika. Kad je ta 
vojska zaista prodrla u Bosnu i obkolila Matiju u nekom zamku, a uz to stala podsje- 
dati i drugih §est gradova njegovih, on se u nevolji obrati kralju MatijaSu za pomoc. 



RRALJ MATIJA§ OSTOJIO §ABAC (1475. — 1476). 



loi 



Taj se s mjesta odazove njegovu vapaju, te zapovjedi Stjepanu Batoru i nadbiskupu 
kolo6komu Gabrijelu, koji su u onaj mah sa svojim detama boravili u okoliiu Beograda, 
da pohitaju u pomoc njegovu §tideniku. Ve<5 3. srpnja 1476. znalo se je u Budimu, kako 
su redene vojvode Turke suzbili i kralja Matiju oslobodili od podsade, pak onda slavo> 
dobitno utvrdili vlast svoga kralja u redenoj zemlji. 

Medjutim nevjera kralja Matije (Vojsalic^aj kao da je sultana Muhameda i njegove 




POPRSJE KRAUIGE BEATRICE. 
It Drejfouove sbirke a Parif«. 



paSe razpalila na iei6e navale. Smederevski pa§a AUbeg, dim je dozaao, da je Stjepan 
Bator s koloikim nadbiskupom uSao u Bosnu, bijaSe s bratom svojim jSkenderbegom 
• sa 5000 konjanika preSao iz Smeiereva preko Dunava, te udario prema Erdelju, ne hi U 



loa 



MATIJAg KORVIN (1458.— 1490). 



reiene vojvode prinudio na uzmak preko Save i Dunava. Ali ovi ostadoSe u Bosni, a 
na smederevskoga se pa§u diJe srbski despot Vuk Grgurovic sa svojim Srbima i s te- 
tania, koje bijahu zaostale za obranu Beograda. Despotu se pridruzili takodjer Dimitar 
JakSic i tri brata Doj^ina (Petar, Emerik i Ladislav). Alibeg bijase u to prodro u tamiSku 
zupaniju i do TemeSvara; ali kad se je vracao s plijenom k Dunavu, obori se na nj 
despot kod Pozezene i nemilo ga potu6e. Do 2000 Turaka ostade mrtvih na bojnome 
polju, nekoliko stotina bude zarobljeno, a mnogo ih se potopilo na bijegu u Dunavu. 
Zgodilo se to svakako prije 15. kolovoza 1476.; prvih dana rujna stiglo vec u Budim 
dvije stotine i petdeset zarobljenika turskih, kao i pet turskih zastava, koje bija§e despot 
razasutoj vojsci ugrabio. Posljedica te osudne bitke bila je, da se je stalo pomisljati 
na to, kako bi se Turcima otelo same Smederevo, naokolo kojega bijahu kraljeve 6ete 
vec podigle tri jake kule. 

Dok se je sve to zgadjalo u Bosni i Srbiji, bijaSe sam sultan Muhamed u srpnju 
1476. s ogromnom vojskom od 90.000 Ijudi, od kojih mu bijaSe vlaSki vojvoda Radul 
Bazarad doveo 9000 momaka, udario na Moldavu. Zasebno lursko brodovlje imalo je 
pomagati kopnenu vojsku pri podsjedanju tvrdinja Kilie i Maurokastra (Akjermana), a u 
isto vrijeme provalilo je 10.000 Turaka s iztoka u Moldavu. Ali potonje razasu§e Mol- 
davci u krvavom boju kod Maurokastra. Sam sultan medjutim napredovao je u Moldavi, 
te je prinudio vojvodu Stjepana, da iza boja kod Romana (u kolovozu) uzmiCe pred 
njime. No u to stize Muhamedu vijest, da vojvodi dolazi u pomoc erdeljski vrhovni 
kapetan Stjepan Bator s velikom vojskom; s toga sultan brze bolje ostavi Erdelj i vrati 
se u Bugarsku. Stjepan Bator malo zatim uljeze u VlaSku, pak se zajedao s moldavskim 
vojvodom Stjepanom obori na vlaSko-tursku vojsku od 18.000 momaka, koja bi posve 
razprgena. Na to bi velik dio VlaSke s Bukure§tom osvojen, turski sticenik Radul Ba- 
zarad, koji bija§e pobjegao, s vojvodske stolice zbacen, a na njegovo mjesto posadjen 
Vlad Drakul, privrzenik kralja MatijaSa. 

Radostni glasi o tom slavodobicu bijahu kralju MatijaSu stigli ba§ u onaj 6as, kad 
se je pripravljao, da proslavi svoje vjen6anje s napuljskom kraljevnom Beatricom. No 
zato je morao 6uti zalostnih vijesti iz hrvatskih krajeva na zapadu, kroz koje su Turci 
i u srpnju i u listopadu provaljivali u nasljedne zemlje kralja i cara Fridrika. Za obiju 
provala stradala je osobito Slavonija, a narodito Zagorje, u kojemu su Turci nemilo 
plijenili. Suvremeni Ijetopisac Unrest klide: »0j Boze nebeski, vrijeme bi bilo, da krSdanski 
mat otupi ostricu turske sablje« (O Got von Hymel, es wer Zeyt, das das krysten- 
leiche Swert dem Turkischen Sabel sein Schneydt nam). Ali u hrvatskom kraljevstvu 
nije bilo nikoga, da sustavlja tursku bujicu. Ban Ivan ErnuSt bija§e nekako poslije 
3. ozujka 1476. umro; a banovci u Slavoniji i Hrvatskoj (Petar Bodkaj i Andrija Banic 
od Lendave) nijesu ni pomiSljati mogli na ozbiljnu obranu, jer gotovo nitko nije za njih 
mario. Cini se pa6e, da su i neki velikaSi hrvatski, kojima bijase dodijala zaludna borba 
s Turcima, poCeli se s Turcima pogadjati, te ih propustali kroz svoje oblasti, neka 
plijene i haraju, gdje hoce, samo neka Stede njihove knezije i oblasti. Jedino tako mo- 
iemo razumjeti Unresta, kada pi§e za kneza Anza Frankapana Brinjskoga, da je s po- 
mocu Turaka udarao na carevu zemlju, na Kranjsku. JamaCno se je hrvatski knez 
nagodio s Turcima, kad im nije mogao odoljeti. 

(Rat s carem Fridrikom III., 1477.; pogadjanje o mirus Turcima, 1478.; 
konaCni mir s 6eSkim kraljem Vladislavom, 21. srpnja 1479.). Odnosi iz- 
medju kralja Matija§a i cara Fridrika III., izmedju »sina« i »otca«, bijahu se znatno po- 
gorSali, odkad je Fridrik primio i pridrzao uza se kraljeva odmetnika, nadbiskupa Ivana 
Beckenslahera, Druge prilike doprinijele su jo§ viSe, da je opreka medju oba vladara 
postajala sve zeSda. Osobito pak razpalio se je kralj Matija§, kad je car stao raditi oko 
poljskoga i SeSkoga kralja, da ih predobije za savez protiv njega. Ta on bija§e njima 



1 



RAT S CAREM FRIDRIKOM III. (1477). I03 

nakon ienitbe s napuljskom kraljevnom jo§ zazorniji nego prije, jer mu je ugled na- 
rastao, i jer je bilo nade, da ce osnovati posebnu dinastiju. 

Ved u drugoj polovici god. 1476. ba§ si ogorieno dopisuju car Fridrik i kralj 
MatijaS, spotiduci Jedaa drugomu, da si medjusobno buna podanike. Car Fridrik u to je 
predobio £e§koga kralja Vladislava, koji mu je Siljao pomodoih teta protiv njegovih od- 
metnih velikaSa. Naravno da je car htio Vladislava nagraditi tim, §to se je oSitovao 
gotovim, da ga prizna za delkoga kralja, i da mu kao takovu podijeli i izborniCku 6ast. 
Vladislav je na to u lipnju 1477. sam sa 6000 vojske do§ao u BeC, a car mu je namah 
10. lipnja izdao povelju, kojom ga je potvrdio za £e§koga kralja, za njemadkoga izbor- 
nika i drzavnoga vinotodu. Sada planu kralj Matija§, te proglasi 12. lipnja manifest, 
kojim navijesti caru rat. U manifestu obijedi cara, da je ortak krivovjeraca i njihovoga 
za§titnika, poljskoga kralja; podjedno objavi njemadkim drzavnim staleiima, da se diie 
jedino na cara, a nipo§to na njemadke knezove i gradove, s kojima ieli i dalje ostati u 
najboljem sporazumku. 

Prije medjutim, nego §to je samo ratovanje zapodelo, zadesi cara Ijut udarac. Ce§ki 
kralj nije redovito pladao svojih vojnika, pak se je jedan dio njegovih teta razbjezao, a 
drugi je posao sluziti kralja MatijaSa, koji je u ono vrijeme u Gjuru skupljao svoju 
vojsku. Vladislav morao je na to s ostatkom svoje vojske od 1500 Ijudi ostaviti Austriju 
i vratiti se u Prag, bal u onaj mah, kad su prve 6ete ugarske stale provaljivati u kra- 
jeve izmedju Semmeringa i Beta. Sad se podigoSe mleta£ki poslanik u Becu, papinski 
legat i poslanik napuljskoga kralja Ferdinanda, da zaprijede za krScanstvo toli kobni 
rat izmedju oba vladara. Kako su i car i kralj Matijas pristali na pogadjanje, sastadoSe 
se pouzdanici obiju stranaka u Kremsu na dogovore. All do mira ipak ne dodje, jer 
je MatijaS zahtijevao, da mu car za razliCite povrede i stete, nanesene u vi§e prigoda, 
plati ogromnu odstetu od 754.000 dukata. 

Na podetku kolovoza 1477. stajao je kralj Matija§ na 6e\\i izabrane vojske, okruien 
od svojih najvrstnijih vojvoda, na austrijskoj zemlji. Sobom bija§e poveo suprugu Bea- 
tricu i majku Elizabetu, da budu svjedoci njegove slave. Car nije mogao, da ga dodeka 
na otvorenom polju, pak se s toga bijaSe jos na koncu srpnja sklonio u Krems, odakle 
je poslije po§ao u Steyer, a napokon u Gmunden. Neki stari protivnici njegovi izmedju 
austrijske gospode, kao Lichtenstein, pridruzili su se kralju Matijasu. Stajerska, KoruSka i 
Kranjska nijesu mogle Fridriku u pomod pohitati ne samo radi opetovanih provala 
turskih, nego i radi deta slavonskih i hrvatskih, koje bijahu po nalogu Matija^evu na 
njih udarile. Iz Slavonije provalio je u Stajersku zagorski knez Juraj, sin Jana Vitovca, 
te je trgovi§te Ljutomjer spalio i sav onaj kraj do Maribora poharao. Iz Hrvatske opet 
udarali su na Kranjsku knezuvi Frankapani, naime knez Stjepan II. sa sinom svojim 
Bernardinom. Kraj takih prilika bilo je kralj u]^Matija§u mogude, te je bez velika napora 
u kratko vrijeme zauzeo poglavite zamke i mjesta izmedju Litave, Semmeringa i Bed- 
koga luga, zatim Klosterneuburg i Korneuburg, a napokon Tulln i St. Pdlten. Tome 
kraju nanio je i silne Stete, jer su srbske koojanidike dete pod despotom Vukom onuda 
nemilo pustoSile i robile. Ali uza sve to nije kralju ipak sve polazilo za rukom, kako 
je ieVio. UdarivSi na Hainburg bude suzbijen; jednako mu se je sredno otimao grad 
Bed, koji bija§e 16. kolovoza zapodeo podsjedati. Pavao Kinizi i deSki kapetan Ivan 
Zeleni od listopada zaludo su udarali na gradove Kremi i Stein, pak tako nije se kralj 
pravo ni usudio, da se obori na Novo mjesto. K svemu tomu stigli su Matijasu glasi, 
kako su Turci nedavno provalili u Hrvatsku, te je straSno opustoSili. Tako je njemu 
bilo gotovo drago, kad je papa Siksto IV. ponovo pokuJao, da ga izmiri s carem. JoS 
na podetku listopada (1477.) poslao je MatijaS k caru svoje punomodnike, koji su 
10 studenoga utanadili primirje, a napokon i mir. Dne 1. prosinca primljen bi mir od 
cara u Gmundenu, te bi namah zatim, 18. prosinca, potvrdjen u Korneuburgu i od 



I04 



MATIJA& KORVIN (1458. — 1490.). 



kralja Matija§a. Car morade MatijaSu dati u leao kraljevinu Ce§ku i pomilovati sve svoje 
podanike, koji su dosad stajali uz kralja. Jol se morade obvezati, da 6e stalezi gornje i 
doljne Austrije u dva godisnja roka platiti Matija§u 100.000 zlatnih forinti. Tajnim 
ugovorom odredjeno bi nadalje, da ce car nedorasloga Ivana Galeazza (Sforzu) i nje- 
govu majku zbaciti s vojvodske dasti u Milanu, pak da ce tu drzavu dati u leno kra- 
Ijevu Surjaku Fridriku od Tarenta, mladjemu sinu napuljskoga kralja, kojega ce takodjer, 
kad oblada Milanom, o2eniti svojom kcerju Kunigundom. Cim Fridrikov otac, napuljski 
kralj Ferdinand, taj ugovor potvrdi, odreci ce se Matijas onih 100.000 zlatnih forinti, 
koje bi mu austrijski stalezi ina6e morali platiti. 

Kralj MatijaS rado je prihvatio izmirenje s carem Fridrikom III, same da bi mogao 
vedu paznju svracati ne samo na hrvatsko kralj evstvo, nego i na ostale juzne oblasti 
svoje driave, kojima je svima i opet prijetila pogibao od Turaka i njihova sultana Mu- 
hameda II. Osim Turaka dinila mu se opasna i mletadka obdina, koja se je u potonje 
vrijeme pokazivala kao vrlo nepouzdana saveznica. 

Turci bijahu jos na koncu 1476. oteli one tri jake kule, koje je kralj Matija§ dao 
podidi u okoli§u Smedereva, te su onda opet provaljivali u Erdelj i VlaSku. U prvoj 
polovici 1477., nekako nakon smrti bosanskoga kralja Nikole Ilodkoga, kao da su stvari 
i u Bosni krenule na gore, jer su bosanski Turci ponovo stall zalijetati se u hrvatske 
zemlje, pak kroz njih udarati na Kranjsku, Stajersku i KoruSku, kao i na pokrajine mle- 
tadke obdine, naroCito na Furlansku. Unrest spominje jednu takvu provalu u Ijetu go- 
dine 1477., pak kaze, da su Turci tada ostali u Kranjskoj i Slovenskoj marki preko 
mjesec dana. Briksenski biskup Juraj pise 16. lipnja 1477. kanoniku Krsti Schachneru, 
kako je turska sila tada brojila 32.000 Ijudi i vi§e topova, te kako joj se nitko nije 
opirao. Da su udarili na Ljubljanu, zatekli bi ondje jedva 200 Ijudi posade. Da je za 
tih provala najvise stradalo ba§ hrvatsko kraljevstvo, nema ni najmanje sumnje. Kralj 
MatijaS bijase doduSe jo§ u prvoj polovici 1477. imenovao za bana 6itavoga hrvatskoga 
kraljevstva svoga pouzdanika Ladislava od Egervara (»Egervari Laclav, ban 
hrvacki i slovinski i Dalmacije« — ili takodjer » Vladislav iz Egervara, rusagov kra- 
ljevstva ugarskoga Dalmacije i Hrvat i Slovinskoga dostojni ban«), ali taj novi ban kao 
da nije bio dosta jak, da sustavlja tursku bujicu, jer su mu priznavali vlast samo u Sla- 
voniji, dok su velika§i u Hrvatskoj (Frankapani, Kurjakovici, Zrinski i Blagaji) vi§e radili 
na svoju ruku, trazeci pomodi i zaStite od mletadke obcine. Znacajno je, da se u to 
vrijeme za Bosnu ne spominje nijedan ban, mozda s toga, §to su Turci opet obladali 
velikim dijelom zemlje, izuzev§i jedino tvrdo Jajce i nekoliko gradova uz Vrbas. 

Turske provale u lipnju 1477. morale su biti straSne ne samo za Hrvatsku, nego 
i za Slavoniju. Slavonski stalezi zdvajali su o svome spasu, te su napokon poslali tri 
svoja poslanika, po imenu Nikolu Dombova, Vladislava Hermanova od Grebena i Petra 
od Bisaga, kralju Matija§u u Austriju, zaklinjudi . ga, da ne§to uradi za obranu njihova 
zavidaja. Kralj je na to dne 18. listopada 1477. upravio iz grada Korneuburga na sta- 
leie kraljevine Slavonije ovu poslanicu: »Matijas po Bozjoj milosti kralj Ungarije, Ceske itd. 
pozdrav i milost naSima vjernima, velemoznima, vitezkima i plemenitima, kao i svim po- 
sjednicima u kraljevini naSoj Slafoniji, bill kojega god staleza i reda. Kad ste ovih dana 
naSe vjerne, vitezke Ijude Nikolu od Dombova, Vladislava Hermanova od Grebena i 
Petra od Bisaga u svoje ime k nama poslali, razabrasmo iz njihova kazivanja nevolje, 
tjeskobe i jade va§e, koje ste netom (novissime) za provale Turaka pretrpjeli. Nas je to 
vrlo boljelo, i mi smo vas u du§i to jaCe zalili, §to vi§e s pravom treba, da va§a nepri- 
lika (incommodum) veliianstvo na§e viSe boli, nego ikoga drugoga. Ali nam se osobito 
i najviSe daje na zao, §to buduci zaokupljeni i zabavljeni drugim silnim poslovima na- 
Sega kraljevstva, ne moiemo, kako bismo najvise zeljeli, pohitati glavom na obranu vaSu 
i zaStititi vas sami po iivoj zelji svojoj. Nemojte dvoumiti, da cim nas Bog oslobodi 



RAT S CAREM FRIDRIKOM IIT. (1477). 



105 




Kraij MatijaS Korvin. 

Po minialamoi slid Kotrinora kodeksa a Londooa (British-Maseum). Kodeks Hdrixje djeU nckih kUro-rim^icih 

spiMtelja (HoratiDf Flaccoi, Joveiulw i Prnias). 




iH ■'ci^-*!t»'^A*^- 



ji"^- /funH* 



"♦-^ >* 



166 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

ovih ratnih posala, na koje nas je neprijateljska navala, a najvi§e obrana na§e kraljevine 
pobudila, kao §to se tomu tvrdo nadamo, — ne cemo pozaliti ni truda ni tro§ka, da- 
paCe stavit demo na kocku drage volje i iivot i sve sile svoje, da vas obranimo, i ovoj 
naSoj kraljevini prvaSnje stanje povratimo. Da pak dotle, dok nas drugi poslovi za- 
bavljaju i zadrzavaju, kraljevinu onu i vas (s nemara) ne zadesi jo§ veca gteta i kvar, 
promislismo, kako bi mogla zajednicka va§a pomoc na zajedniSku obranu kraljevine pri- 
tedi, te sjediniv svekolike sile oteti nevjernicima priliku provaljivanja u ono kraljevstvo. 
NaruCismo stoga vjernima naSima, velemozaima Ivanu Tuzu od Laka i Ladislavu od 
Egervara, kraljevina na§ih Slavonije i Hrvatske banu, da vam zakazu obci sabor (gene- 
ralem congregationem), i da aa dan, §to ga oni sami odrede, sazovu glavom svekoliko 
va§e obcinstvo (universitatem vestram), ne izuzev ba§ nikoga. Zahtijevamo dakle od va§ih 
' vjernosti i zapovijedamo vam svima i svakomu posebice ovim pismom §to odludnije 
(strictissime), da se, kad ovo doznate, po zahtjevu i naputku recenih Ivana Tuza od Laka 
i Ladislava bana, na dan i mjesto, sto 6e ga vama oni odrediti, sastanete, i na tom sa- 
boru (stanku) da vi sami zbrojite ne samo svekolike velikase (magnatem) i plemide 
(nobilem), nego i posjednike ma kojega staleza i reda, pak da savjestno proracunate i 
osjeiete, koliko moze svaki od njih, prema svome imanju, postaviti Ijudi za obranu i 
saduvanje onoga kraljevstva. Odredite jos pod kazan (ili globu), da je du^an i primoran 
svatko, kad god uztreba, sam glavom ustati na oruzje za obranu one na§e kraljevine, i 
to po va§em radunu i odredbi va§oj s onim brojem (Ijudi), §to cete ga vi u onom saboru 
ustanoviti (decernatis quoque sub pena debita, ut iuxta connumerationem et disposicionem 
vestram eo numero, quo vos in ea congregatione indixeritis, quotiens pro defensione 
eius regni nostri opportunum fuerit, unusquisque personaliter insurgere debeat et tene- 
atur). JoSte hocemo, da u istom svojem saboru sloznom voljom i skupnim dogovorom 
izaberete onoga, koji vam se najsposobniji ucini, za posebnoga kapetana (capita- 
neum specialem), da bude nalemu banu po boku, te da zajedno s naSim banom oko 
va§e obrane sveudilj nastoji, a kad se god u6ini potrebito, da po vaSoj odredbi sve 
digne na oruzje (omnes ad insurgendum compellere), pak da vas i kraljevstvo ono 6uva 
i brani od neprijateljskih provala. Da se pak medjutim vi i svi stanovnici one na§e kra- 
ljevine uzmognete §to vige oporaviti i oko zajednidke obrane to revnije nastojati: iz 
osobite nase naklonosti vam navije§tamo, da cete odsada kroz Cetiri godine dana biti 
posve prosti i oslobodjeni od placanja svake dace (ab omni solutione taxe). Dano u 
gradu naSemu Korneuburgu na blagdan blazenoga Luke evangjeliste godine Gospodnje 
tisucu Cetiri sto sedamdeset i sedme, nasega kraljevanja u Ugarskoj dvadesete*. Drugim 
poslanicama od istoga dana pozvao je kralj Matijas sve zupanije (medju njima i krize- 
va6ku) i velikase u Slavoniji, da se svakako odazovu pozivu bana Ladislava od Eger- 
vara na sabor, te da savjestno vr§e sve, §to ce se na njemu u pogledu obrane od 
Turaka odrediti. 

Pismom kralja MatijaSa od 18. listopada 1477. podijeljeno bi kraljevini Slavoniji 
zamagno pravo, da sama upravlja vojnifitvom i obranom svojom, pade da si i sama bira 
zemaljskoga kapetana, koji ce voditi njezinu vojsku. SuviSe bi oslobodjena za detiri go- 
dine od pladanja svih daca, samo da bi lak§e suzbijala turske provale. Sabor slavonski 
sastao se je 20. sijefinja 1478. u varo§i Zdencima (in oppido Zdencz), i tu je onda ban 
Ladislav od Egervara zajedno s velika§ima i plemstvom kraljevstva sve potrebito udesio, 
da se u buduce uspje§nije odolijeva turskim nasrtajima (bic in oppido Zdencz una cum 
certis magnatibus proceribusque et nobilibus dicti regni Sclavonie pro excogitandis et 
adinueniendis viis, modis atque remediis, quibus predictum regnum seua rabie seuissi- 
morum Turcorum iam fere in parte maiori lacessitum et conculcatum ab eorundem 
Thurcorum ulterioribus insultibus et perturbacionibus eripi et defensari possit, congre- 
gati fuissemus, certosque exinde tractatus peregissemus . . .). Medjutim se je na tom 



RAT S CARKM FRIDRIKOM III. (1477.). 



107 



saboru razpravljalo i odluiivalo takodjer o drugim poslovima. Ban Ladislav od Eger- 
vara trsio se je naroiito, da uredi spor izmedju zagrebadkoga biskupa Osvalda Tuza i 
slavonskoga plemstva u pogledu crkvene desetine. Zanimljivo je, da je malo poslije toga 
sabora i srbski despot Vuk (Zmaj) Grgurovid Brankovic, kojemu bijaSe kralj MatijaS 
pred nekoliko godina darovao grad Bijelu Stijenu i vladanje TituSevinu (nakon izumrca 
TituSevica) u krizevaCkoj i zagrebadkoj zupaniji, privolio, da placa desetinu od tih svojih 
imanja. Dne 1. lipnja 1478. izdaje despot u Budimu pismo, kojim pbecaje, da 6e od 



^m *••*' »-».■ 









"* 7« ' " ^r " "* * " ^ "* *'' ^ ' \ ^ ^J ,. ^ :t nil^Xu,^ >»)^f, <im^tnv 







^J^ 



•Y 






■■■l y? _<• •Jt— • M i y i «■■■ l« 

^/ . c// « S/ 



).«..u:-JK 



3„\ 












^^ jJ.**Jtf>», ..nt, .* *»♦«»•. < («i..f~«« <&Jr*- V.M4;t'p'..x^M'^t'x'v.«r.MM*» fiyY" V t*^. ■■■ » ■»■ «-♦— 

*■ ' ■* ' *~p--Jkw.'\ XHvnnM.Vx- .J < jn .i n i « i'i /^ -»» y ». jBCtm4 ft H m' f '^nr' «y m mvm <(<>..^V.«,.^4,« hm i( 

''...» Xj>.» T ».*^. ^ ni iii./ iC^. ^ iii n n >rt. rf jf ^ ii^ I ■iii» % rJ'T.^ » « i an i.jii.. C* n .t n »i i m i# *«**n y>l^ I.^n%^ 

>» i n wJ o . ^t^M.fmm^ »> II I .Ill ^j i^' »" L «v«i".i^ Ch^!^ '■^ 

f X~ ^ — ^ >«.■.«■■ . 'W*^ ' ^ .l y ii.i iCs^Xm y..V.>.A^SlJ>L.]JLi. . »^ C>v<<f.*>« -r- Vnw*.... «?• _'»*"' 

,„^ . (' mK' — T^ ^ <|l> ' iMiir ii.«. h!w '"y^"?** 



p A*-.^*»«. \p»«^.uTJut. , — p^ ,- -I -, — - J -,., — 



,1 »-_ - -^ \ 









V 



POVEUA KRAUA MaTIJA§A, IZDANA U KORNEL'BURGU 18. LISTOPADA 1477., 
kojom je •taleiim* kratjerine SlaTonJje podljelio praTo, d« ikmi biraja kapetana (»oJTO<io) sa iToja Toj»ku, 

Z«maU8ki arkiv a Zaffreba (2.). 



svojih posjedovanja Bijele Stijene i Titulevine pla(5ati zagrebaCkomu biskupu desetinu 
onako, kako to Sine i ostali iitelji kraljevine Slavonije (iuxta que ceteri regnicole regni 
Sclavonie dicantur et solvunt). 

(!:ini se, da je nakon sabora u Zdencima bar za neko vrijeme kraljevina Slavonija 
bila zaStidena od turskih nasrtaja. No zato je to vi§e stradala juina Hrvatska, gdje .«;u se 
knezovi otimali vlasti bana Ladislava od Egervara, a \ii to se svedjer i medju sobom 



jo8 M\TIJA§ KORVIN (1458—1490). 

borili. Narodito su bjesnile smutnje u porodici knezova Frankapana, gdje su se sinovci 
dizali protiv svojih striceva. Najveci je smutljivac bio knez Ivan VIII. (Anz), gospodar 
Brinja, sin Bartola IX. i supruge mu Elizabete, a Surjak krbavskoga kneza Karla Kurja- 
kovica. Anz se je dizao na svoga strica Martina Poboznoga, najbogatijega clana te po- 
rodice, koji nije imao svoje djece, pak je sve protiv porodidnoga ugovora od god. 1449. 
velik die svojih gradova i posjeda bio zapisao kralju Matija§u i samostanima, koje bi- 
ja§e osnovao. Knez Anz opirao se tima zapisima svoga strica, i tako su bjesnile razmi- 
rice u ditavom rodu Frankapana, koji se bijaSe razdvojio na dvije stranke. I susjedni 
knezovi, kao Kurjakovici i Blagaji, utjecali su u te borbe, pak tako svi zajedno nijesu 
bili dosta jaki ni spremni, da suzbijaju turske provale. 

A Turci nijesu §tedili hrvatsku zemlju. Jos u listopadu 1477. bija§e jedna teta od 
10.000 bosanskih Turaka provalila u Hrvatsku, te prodria oko Svesveta sve u Furlansku, 
gdje je razbila mletaiiko domobranstvo kod Fogliana, pak se onda, poharavsi stra§no 
sve naokolo, povratila s mnogo plijena u Bosnu. Kako je od te provale nemilo stradala 
ne samo Hrvatska i Kranjska, nego i mletacka zemlja, hrvatski su knezovi Frankapani 
i Kurjakovici stali vapiti za pomoc u Mletcima. Na po6etku 1478. borave u Mletcima 
poslanici tih knezova i traze pomoc. Obcina im 24. veljace odgovara, da su svemu zlu 
krivi knezovi sami, jer se medjusobno zatiru; neka se okane nesklada i jednoduSno 
spreme na odluCni odpor, a onda ce ih pomagati i ona i skloniti papu, da jednako 6ini. 
Medjutim zaredase u travnju i lipnju 1478. nove turske provale sve u Kranjsku. Za po- 
tonje provale diglo se do 20000 turskih konjanika. Medjutim izmoli§e hrvatski knezovi 
pomoc u Mletaka, pak kad se je ta ceta turska u srpnju ili kolovozu kuci vracala, do- 
dekaSe ju negdje u oblastima kneza Petra Zrinskoga, te joj vratiSe nemilo za nedrago 
(und als die Turckhen an dem Haymzug waren, nomen sie ainen Schaden von ainem 
Grauen, genannt Peter von Serin inn Krabattn). Kad su Turci na daljem povratku pro- 
lazili kraj grada Jajca (in Bossen zw dem Geytze), oborio se je na njih kapetan toga 
grada, te ih je do kraja potukao i poubijao. 

Hrvatski su knezovi taj put razbili turske provalnike s pomocu mletaikom. Ali to 
uplitanje mletacke obcine nije bilo pocudno kralju Matija§u, najmanje zato, §to je time 
pomogla kneza Anza Brinjskoga, koji je bio u nemilosti kraljevoj radi toga, §to se je 
opirao zapisima strica svoga Martina. Kralj je Matijas pozvao sada obcinu, neka mu 
kaze, za§to tako radi? Duzd Ivan Mocenigo nastojao je obcinu opravdati, ali mu je Ma- 
tijaS 20. listopada 1478. odgovorio vrlo razdrazeno i osorno ovako: »Matija§ kralj itd. 
presvijetlomu principu gospodinu Ivanu Mocenigu, mletadkomu duzdu, pozdrav i svaki 
napredak. Odgovor va§ na na§e pismo, koje smo vam netom poslali radi pomoci, koju 
ste podali knezu Anzu protiv nas, mi smo razumjeli. Odgovorili ste, da se nijeste ogri- 
je§ili, sto ste mu na molbu njegove majke poslali stanovite ratne strojeve i barut za 
bombarde, jer ste ovako uradili zato, da bi on mogao braniti i odrzati svoja mjesta, 
koja su u najvecoj opasnosti radi navala i bijesa Turaka, s kojima na onu stranu me- 
dja§i. Ali na ono, Sto zelimo od vas razumjeti, nijeste nipoSto odgovoriU: hocete li naime 
cdriati utanadeni s nama ugovor, ili cete podavati pomoc, kako smo 6uli, da ste u naj- 
novije vrijeme Cinili, naSim odmetnicima, i to ne samo knezu Anzu (Frankapanuj, nego 
i knezu Karlu (Kurjakovicu iz Krbave, Surjaku Anzovu), koji je o£it tat i razbojnik?To 
smo 2elili Sto prije od vas doznati, a i sada zelimo, da nam otvoreno o torn svoje 
mi§ljenje priobcite, jer mi smjeramo protiv njih raditi kao protiv oCitih buntovnika i 
odmetnika na§ih. Iz vaSega odgovora nijesmo mogli ni dovoljan razlog doznati, zaSto ste 
im podali pomod protiv nas; ta nije trebalo dati njima strojeva protiv Turaka, kad vam 
jamaCno nijesu nepoznate njihove (turske) navade, da kad god provaljuju u strane zemlje, 
zapljenjuju samo, §to mogu ugrabiti, a ne obi6avaju gradove i tvrdinje podsjedati. 
A i kad bi se knez (Ani) toga bojao (da 6e mu Turci gradove otimati), onda bi vise 



RAT S CAREM FRIDRIKOM HI. (1477.). I09 

nas nego vas zapadalo, da se pobrinemo, kako da odolimo pogibli, koja bi na§emu 
kraljevstvu zaprijetila. S toga vas opominjemo, da nam otvoreno oditujete svoju misao 
i namjeru: hocete li i drugi put na^im buntovnicima podati pomoc, i da nam konadno 
odgovorite na na§a pismac Slidno pismo upravio je kralj i na svoga poslanika u Mlet- 
cima. I tu spotiCe obcini, da je pogazila pisane ugovore (formam vetuste inscriptionis) i 
zavrgla medjusobno prijateljstvo, te poslala bojne strojeve i puSCani prah (pixides et 
pulveres bombardarum) odmetniku Anzu. Napokon poziva kralj svoga poslanika, da trail 
od Mletaka odlucni odgovor, i da mu taj odgovor sto prije dade na znanje. Cini se, 
da su se Mletci odlu^noga i bezobzirnoga kralja MatijaSa prepali. Jo§ prije, nego Sto 
im je stiglo posljednje pismo kraljevo, bijahu 13. listopada 1478. uzkratili knezu Anzu 
dosadanju pomoc; a 27. listopada odgovorise kralju, nastojeci opravdati sve, Sto bijahu 
dosad ufiinili u prilog Anzu i ostalim Frankapanima. No i ako su se Mletci morali 
odreci, da cinom pomazu kneza Ania, nijesu mu ipak kratili svojih simpatija. Njihov 
poslanik na kraijevskom dvoru, Pietro Diedo, nastojao je svedjer izmiriti kralja s pro- 
gonjenim knezom. Jo§ 26. travnja 1479 poruCuje obcina svome poslaniku ovako: >Po- 
znata vam je borba (novitas), koju kraljevsko velidanstvo vodi protiv knezova Frankapana, 
a narodito protiv kneza Anza; poznata vam je nadalje na§a sklonost prema njihovim 
predjima i 6itavoj kuci njihovoj. Svi su oni naime plemeniti gradjani naSi, te smo ih 
pomagali i §titili u svima nevoljama i pogiblima, narofiito od Turaka . . . S toga ho- 
cemo i vama zapovijedamo, da nastojite §to prije biti s njegovim veliCanstvom, te mu 
u naSe ime preporud;ite reSene knezove, a narodito kneza Anza, kojemu tako radi sa- 
danje bijede (ob presentem opressionem contra se) treba kraljeve milosti i sklonosti, 
kao Sto je muz pregnutljiv, sr(San i hrabar, od kojega bi sluzbe kralj mogao imati u 
svakom slu6aju viSe koristi, nego od njegovih starijih i nemocnijih striceva i rodjaka«. 
Poslanik neka nadalje kralju izlozi starinu i plemenStinu porodice Frankapanske, kao i 
njezine zasluge za kraljevsku krunu, pak neka ga moli, da Frankapane opet primi u 
svoju milost, te da >odazove 6ete od svladavanja njihovih mjestac (copias revocet ab 
oppressione locorum suorum). Napokon sjeda obcina poslanika, neka zamoli i kardinala 
na kraljevom dvoru, da mu pomaze umekSati kralja, pak da po niluje kneza Anza. Ali sve 
to nije pomoglo. Kraljeve 6ete, koje je po svoj prilici vodio sam ban Ladislav iz Eger- 
vara, i koje je valjda pomagao senjski kapetan, DubrovSanin Maroje Zunjevic, oteSe 
Anzu i njegovim drugovima redom sve gradove, a napokon i grad Sokol s Brinjama. 
Vec 10. lipnja 1479. upravljaju gradom Sokolom i trgom Brinjama kraljevski kastelani, 
kojima kralj zapovijeda, neka nikakovih daca ne utjeruju od Senjana u kotaru povjere- 
noga im grada. Knez Ivan VIII. (Anz) Frankapan ostao tako bez svoje otievine, te je 
viSe godina lutao po svijetu od nemila do nedraga. 

U isto vrijeme, kad se je kralj MatijaS digao na Frankapane, narodito na kneza 
Ivana VIII. (Anza) Brinjskoga, kao da je bio gotov izmiriti se sa sultanom turskim Mu- 
hamedom II. Cini se, da je lukavi sultan bio prvi ponudio kralju MatijaSu primirje ili 
mir, jama6no zato, da bi se onda mogao svom snagom oboriti na njegove saveznike 
Mletdane, te im oteti Skadar i druga mjesta u Arbanaskoj. 

Jo§ na saboru u Budimu u o^ujku 1478. dozvolili su staleii kralju MatijaSu ratnu 
dadu od jedne zlatne forinte na pet godina, da bi lakle mogao braniti kraljevstvo od 
turskih provala; suviSe se je radilo na saboru i o torn, da se tvrdinje Kubin, Pozeiena 
i Hram u doljnom Podunavlju ponovo utvrde. No ve6 14. svibnja 1478. javlja jedan 
talijanski poslanik iz Stajerskoga Gradca, kako sada >dostojno poslanstvo od Turdina 
boravi kod njegovoga kraljevskoga velifianstva, radedi o miru ili bar o produienju pri- 
mirjat. O tom poslanstvu pi§e sam kralj MatijaS 3. srpnja 1478. sultanu Muhamedu. 
Razabiremo iz pisma, kako je nedavno na kraljevu dvoru u Budimu boravio sultanov 
poslanik, velemozni i hvale dostojni muz Gelbeg, te kako je ugovarao o miru i prija- 



1,0 MATIJA§ KORVIN (1458. — 1490.). 



teljstvu izmedju kraija i sultana (de pace mutua et bona amicitia disponenda). Do§lo je 
do sporazuma o svemu, §to je Gelbegu bilo utanaciti. Kralj je na to htio namah uz- 
vratiti sultanu poslanstvom, te je za taj posao izabrao svoga vojvodu Petra Docija 
(u narodnim pjesmama Petar Dojiin, varadinski ban), zapovjednika svoga brodovlja na 
Dunavu. No kako je Petar Doci izprva bio bolestan, a poslije je iekao na slobodno 
pismo od sultana, oteglo se poslanstvo, pak ce tako re6eni vojvoda tek ovih dana kre- 
nuti na put. Kralj je posve sklon miru, te ne dvoji, da ce i sultan rado drzati mir i 
prijateljstvo. S toga misli kralj Matija§, da susjedni veziri ne rade po volji sultanovoj, 
kada sve pored utana^ena primirja ne prestaju nanositi §tete i kvara kraljevim zemljama 
i oblastima, kako su netom neke tvrdinje u kraljevini Hrvatskoj oteli i mnogo Ijudi sa 
sobom odveli (quemadmodum de recenti dicuntur aliquot munitiones in regno nostro 
Croatie recepisse et plures homines asportasse). Kralj s toga moli sultana, neka zapo- 
vjedi svojim vezirima, da vrate ugrabljeno, i da vjerno drzi mir, kako i on 6im zajedno 
sa svojim podanicima. 

Vojvoda Petar Doci po§ao je zaista preko Smedereva k sultanu za poslanika; ali do 
mira ipak nije doSlo, Kralj MatijaS nije htio, da po zelji sultanovoj razvali neke dvije 
tvrdinje, valjda oko Smedereva; u drugu ruku opet turski veziri i begovi na granici 
nijesu mirovali. MatijaS slao ponovo vojvodu Petra Docija u Carigrad, no zaludo, jer ni 
sam Muhamed nije mnogo mario za mir, narodito od onoga Casa, kad je ugovorio mir 
s Mletcima. Tako se zgodi, da je godine 1479. turska sila jo§ jaCe stala prijetiti i 
Ugarskoj i Hrvatskoj. 

Dok se je ugovaranje o miru s Turcima posve izjalovilo, po§lo je kralju Matijasu 
za rukom, da se je kona6no pogodio s poljskim kraljem Kazimirom IV. i njegovim 
sinom, 6e§kim kraljem Vladislavom. Primirjem, utanacenim 8. prosinca 1474. kod Vrati- 
slave izmedju kraija Matijasa i poljskoga kraija Kazimira, bija§e doduse prestao oditi rat 
izmedju oba vladara; no zato ne bi§e ipak uklonjeni svi uzroci medjusobnoga trvenja. 
U jednu ruku nije jo§ bilo kona^no rijeSeno pitanje o CeSkom prijestolju, a u drugu je 
MatijaS smetao poljskomu kralju u Pruskoj. Napokon se je kralj Kazimir odlu^io, te je 
ponudio kralju MatijaSu, da ce mu ustupiti sva prava poljske krune na Prusku, ako se 
MatijaS odrede 6eskoga prijestolja u prilog Kazimirovu sinu Vladislavu. Medjutim toj se 
osnovi oprijeCe poljski stalezi na svome saboru na po6etku godine 1478., te tako 
ne bi od nje ni§ta. Uza sve to nastavila se dogovaranja izmedju kraljeva, da se uklone 
sve smutnje i opreke. U ozujku sastali su se u Brnu povjerenici MatijaSevi, Kazimirovi i 
Vladislavljevi. Oni ugovorise, da de MatijaS primiti Vladislava za sina i priznati ga za 
6e§koga kraija; nadalje zadrzat 6e Matijas Moravu, Slezku i Luzicu samo za neko vri- 
jeme kao zalog, dok ih Vladislav za 400.000 forinti izkupi. Ali MatijaS ne potvrdi tu 
pogodbu, pade obijedi svoje pouzdanike, da su svoju punomoc zlorabili. Poslije toga 
biSe u Ijetu nastavljena dogovaranja u Budimu, koja se svr§ise podpunim sporazumom. 
Matija§ i Vladislav neka se s jednakim pravom zovu kralji 6eSki, a svakomu neka od 
deSkih zemalja ostane ono, sto u taj mah drzi; tek po smrti Matija§evoj mo2e Vladislav 
Hi koji od njegovih nasljednika odkupiti Moravu, Slezku i Luzicu za ustanovljenih 
400.000 forinti. 

Slijedede godine 1479. utanadio je kralj Matijas 2. travnja konacni mir s poljskim 
kraljem Kazimirom, kojom se je zgodom okanio svakog upletanja u pruske poslove. Tri 
mjeseca poslije, 9. srpnja, sastao se je MatijaS s deskim kraljem Vladislavom u Olomucu, 
gdje je kao domadin kroz dvadeset dana dastio i gostio svoga nekadanjega takmaca. 
Dne 21. srpnja potvrdiSe pogodbu, utanadenu proSle godine u Budimu. Kad je zatim 
30. srpnja kralj Vladislav ostavio Olomuc, da se vrati u svoju prijestoljnicu, u Zlatni 
Prag, kralj mu Matija§ pokloni sav namjeStaj njegova stana, koji je stajao do 20.000 forinti. 



ODNOSI PREMA MLETCIMA I BORBA ZA KRK (1479. — 1480). ill 

(Odnosi prema Mletcima i borba za Krk, 1479.— 1480.; ratovi s Tur- 
cima u Bosni i Srbiji 1480.). Kralj se MatijaS bijaSe pozurio, da se Dagodi 
s poljskim i ieSkim kraljetn, jer mu je bilo Sto vedu painju svratiti na jug. Tu su mu 
sve vise briga zadavali i Mletci i Turci. 

Mletci bijahu mu dodu§e saveznici jo§ od godine 1463., te su ga donekle i poma- 
gali u ratu s Turcima, dajudi mu koji put novaca, i boreci se s njima i na moru i na 
kopnu. No pri svemu tomu gledali su Mletci vazda samo na svoju korist, pak se nijesu 
iacali grabiti i kraljeve zemlje u Dalmaciji i Hrvatskoj, samo ako im se je zgodna pri- 




POPRSJE Ka^IMIRA IV. jAGELOVldA, 
kralja poljskoga. 

8 kraUev* i^robnioe u Krakovo. 



lika desila. Kraljevski gradovi Skradin, Klis i Ostrovica vazda su im udarali u oti, te se 
nijesu kratiii mititi njihove kastelane, da im povjerene gradove predadu, pak da 6e ih 
onda oni braniti od Turaka za kralja ugarskogal Mletci su nastojali zavladati i Senju, 
ali ih je kralj MatijaS god. 1469. pretekao. Poslije toga postajahu Mletci sve nepouzdaniji 



JJ2 matijaS korvin (1458.— 1490.)- 

« 
saveznici kraljevi, a kad se je 1477. MatijaS zaratio s carem Fridrikom III., stadoSe 
Mletci uz cara, pa6e zakratiSe kralju svaku nov6anu pomoc za ratovanje s Turcima. 
A u isti mah gledahu Mletci posve predobiti Frankapane i druge knezove hrvatske, koji 
nijesu mnogo marili za kraljeve bane i kapetane. 

Vec u prvoj polovici 1478. bio je MatijaS vrlo ozlojedjen i Ijut na Mlet^ane. Iz 
pisma nekoga talijanskoga poslanika u Gradcu od 15. svibnja razabiramo, da je ved tada 
smjerao udariti na mletafiku obcinu (»lo re d* Ungharia, dicitur, rompera contra Vene- 
tiani<). Njegovo razpolozenje odaju i pisma, §to ih je poslao mIetaCkomu duzdu radi 
toga, sto je obdina Anza Frankapana pomagala bojnim strojevima i puSdanim prahom. 
A kako je tek planuo, kad su mu stigli glasi, da je mletadka obdina bez njegova znanja 
i privole 26. sijecnja 1479. utanacila mir sa sultanom Muhamedom II, te tako njega 
ostavila na cjedilu. Toga Matija§ nije mogao Mletcima oprostiti. Dne 22. listopada 1479. 
obijedio je pade njih kod pape Siksta IV., da su odito stali pomagati Turke protiv njega. 
Kralj uztvrdio je u pismu na papu izrijekom, da su Turci >dovedeni od Mletdana (sub 
conductu Venetorum) kroz careve zemlje« provalili »takovim putem i u takove oblasti 
njegove driave*, za koje ne bi nikad ni slutio, da ce na njih udariti. 

Nema sumnje, da je u polovici 1479. postojala izmedju kralja MatijaSa i mletadke 
obdine velika opreka, koja je prijetila, da ce se izroditi u pravi rat. A tu su opreku 
izoSlrile jo§ i prilike u porodici Frankapana. Svladani i od kralja prognani knez Ivan VIII. 
(Ani) Brinjski naSao je zaklona u Mletcima, a stric toga Anza, po imenu Ivan VII. Mladji, 
jo§ od god. 1451. jedini gospodar grada Krka i ditavoga otoka krdkoga pod okriljem 
mletadkim, podigao se je sada, da s pomodu svoje zaStitnice izvede ono, Sto nije posredilo 
sinovcu njegovu. Ivan VII., gospodar Krka i krdkoga otoka, ustao je da obori oporuku i 
zapise svoga starijega brata Martina i da zakrdi put neposrednoj vlasti kralja MatijaSa 
u pitomi Vinodol. Ta ved su kraljevi kapetani zapovijedali nekadanjim frankapanskim 
gradovima Senju i Brinju; ako se neposredna kraljevska vlast ugnjezdi jo§ u Vinodolu, 
gdje su gradovi kneza Martina, zaprijetit de skrajnja pogibao i krdkomu otoku. Odito je 
kralju Matijasu lebdila pred odima misao, da oblada hrvatskim primorjem od Trsata do 
Zadra, pak da onda u zgodan das oduzme Mletcima ugrabljeno primorje dalmatinsko od 
uSda Zrmanje do uSca Neretve. 

Uzdajudi se u pomod Mletaka, kojima je jednako bilo do toga, da neposredna 
kraljevska vlast ne zahvati Vinodola, skupio je knez Ivan VII. na svome otoku vojsku, 
pak je s njome jol za ziva kneza Martina (f 4. listopada 1479.) nahrupio preko mora na 
Vinodol, te zauzeo gradove Novi i Bribir. Cim je za tu provalu doduo kralj MatijaS, 
pozvao je kneza Ivana, da se okani Vinodola i zauzetih gradova, i da se s mjesta vrati 
na svoj otok. Ako imade kakvo pravo ili trazbinu, neka se obrati na redoviti sud. Uza 
to se je MatijaS pobrinuo, da kneza Ivana silom pokori, ako se ne bi odazvao njegovoj 
zapovijedi. Ved 5. studenoga znalo se je u Mletcima, da je jedan dio kraljeve vojske, 
kojoj je bila zadada, da goni Turke iz Hrvatske, stigao u Zagreb. Toj je vojsci zapo- 
vijedao Blaz Podmanicki s pridjevkom Magjar, koji je pred deset godina oteo Franka- 
panima grad Senj. Blaza Magjara, vikla ved ratovanju u Hrvatskoj, bijaSe zapala zadada, 
i da obrani zemlju od turskih provala, i da protjera kneza Ivana iz Vinodola, ako se 
ne bi pokorio kraljevu nalogu. Knez Ivan medjutim ogluSio se zapovijedi kraljevoj i 
zadrzao zauzete gradove. I tako je planula zestoka borba izmedju njega i kraljevskoga 
kapetana Blaza Magjara. Uz kraljeva kapetana pristala i neka hrvatska gospoda, na delu 
svima Dubrovdanin Marije ^unjevid, kapetan grada Senja 1 susjedne zupe gatanske. Kako 
se je borilo, nije poznato; jedino znademo, da je Blaiu Magjaru napokon poSlo za rukom 
osvojiti Novi, Bribir i druga mjesta u Vinodolu, te kneza Ivana prinuditi, da uzmakne 
na Krk. Javlja se, da je kraljevu kapetanu posredilo zaplijeniti knezu ditavu zairu i 



ODNOSI PREMA MLETCIMA I BORBA ZA KRK (1479. — 1480.). II^ 

topove (cum tute munition et artigleria), tako da je Icnez Ivan gotovo goloruk sa svojim 
dvorjanicima i (etama prebjegao na svoj otok. 

Sve to zgodilo se je na koncu god. 1479. ili prvih dana god. 1480. Uzmak kneza 
Ivana na otok jest po^etak razsula njegove vlasti. Slavodobitni naime kapetan Blai Magjar 
nije bio zadovoljan, §to je za svoga kralja predobio ditav Vinodol, nego je stao i o tome 
raditi, da svoje iete preveze na otok kr6ki, pak da ondje potrazi kneza Ivana Nadao se je, 
da 6e skrSiti do kraja kneza, jer bijaSe doduo, da na otoku imade mnogo nezadovolj- 
nika, koji teiko izgledaju njegov dolazak, >kao zidovi Mesiju< (come mesia de zudei). 
Blai Magjar stao je stoga sa senjskim kapetanom Marojem Zunjevidem skupljati brodove i 
ladje, na kojima bi prevezao svoje 6ete na otok Krk. Pri tom ga je izdaSno pomagao 
Maroje Zunjevic, uzajmiv§i kralju i novaca, i zadrzavSi u senjskoj luci neke trgovaike 
ladje dubrovaSke, koje su se ondje desile. 

Namah nakon uzmaka svoga na Krk bija§e knez Ivan uvidio, da je >probudio psa, koji 
je dosad spavao« (havendo destato il chine, che dormiva). Pozurio se stoga, da se 
s Blazem Magjarom kako tako nagodi. AH kapetan trazio je viSe, nego §to je knez mogao 
dati, naime vi§e tisuca dukata, dok je knez razpolagao jedva stotinama. Tako se razbise 
dogovori, te se knez stade spremati na dalju borbu. Da namakne za nju novaca, razpisa 
na otoku ratou dacu od 3500 dukata. AH tim ogordi silno svoje podanike, koji stadoSe 
prizivati kapetana Blaza Magjara. Knez Ivan na§ao se sada u najvedoj nepriHci i zdvoj- 
nosti. Upro svu snagu, da se izbavi iz te nevolje. Poslao u Mletke suprugu EHzabetu, 
sina Nikolu i kr^koga biskupa Nikolu, zakHnjudi obcinu, da mu §to prije priskodi u 
pomod, jer ce inafie otok zapasti kapetana Biaia. Bjjeci se medjutim, da bi se mietadko 
posredovanje moglo otegnuti, odpravi takodjer svoga pouzdanika, popa Antuna iz Vr- 
bnika, do kapetana Blaza Magjara, ne bili ga odvratio od prelaza na otok. AH pop Antun 
radio je na zator svoga gospodara, jer je kapetana Blaza bal bodrio, da §to prije udari 
naKrk. >Kapetane*, govorio je izdajica Blaiu Magjaru, >§ta oklijeva§? Citav te otok Cekac, 

U Mletcima vijedalo se je 28. sijednja 1480., sta da se u tom osudnom dasu radi? 
Nema sumnje, da je obcina jedva dodekala zgodu, da se lakim na^inom dobavi otoka 
Krka, za kojim su joj se oti toliko otimale I Ta Krk s otokom preostao je jo§ jediti od 
iitave Dalmacije u vlasti ugarsko-hrvatskoga kralja ! Nije Mletcima bilo do toga, da spasu 
kneza Ivana, nego da otok ne dodje izravno pod vlast kralja MatijaSa. Prema tome i 
udesiSe svoj postupak. Oni izabraSe svoga tajnika Antuna Vinciguerru, neka ide u Senj, gdje 
je boravio kapetan Blai Magjar. Tu neka u ime obdine zamoli kapetana, da ne zaplovi 
morem i da ne udara na Krk. Mletci nijesu se nikada upletali u poslove Hrvatske; stoga 
neka ni kralj ne dira u njihovu vlast na moru i na Krku, koji je pod njihovim zakri- 
Ijem. Ako je knez Ivan §to god skrivio protiv kraljeva velidanstva, nijesu tome krivi 
Mletci, koji vazda postupaju prijateljski s kraljevim podanicima. Knez Ivan moie se i 
drugim nadinom prinuditi, da popravi uCinjeno zlo, pri demu ce i Mletci svoje udiniti. 
Ako kapetan Blai imade nalog od kralja, da svakako udari na otok, neka bar tako dugo 
prideka, dok Mletci poSlju svoga poslanika kralju MatijaSu, koji ce, saznav§i za dobre 
namjere mletaCke, jamadno zapovjediti, da se odustane od uznemirivanja mletadke dria- 
vine. Obdina medjutim kao da je sama slabo vjerovala, da bi sekretar Vinciguerra mogao 
odvratiti kapetana Blaia od navale na Krk, stoga je istoga dana pisala pismo i svome 
providuru brodovlja kod Zadra, po imenu Jakovu Veneriju. Tu mu javlja, kako je radi 
>novina iz Hrvatske c (le novita de Crovatia) naloiila vrhovnomu knezu (supracomite) 
Leonardu Moru, da sa svojom galijom, nadalje s galijama Gabriele i Guora odplovi prema 
Krku, da ohrabri kneza Wana ; ako su prilike oko Zadra mime i sigume, neka i Jakov 
Venerije sa svojom galijom krene prema Rabu, Cresu, Osoru i sve do Krka, da »e umiri 
i obodri ditav narod u onima stranama. 

Hrr. poTJ. II. III. » 



m MatijaS korVin (1458.-1460.). 

# 

Dne 1. veljade 1480. odplovio je mleta6ki tajnik Vinciguerra prema Senju. Me- 
djutim morski vihri zadriali su ga na mom vi§e dana, a kad je stigao u Kvarner, doznao 
je, da se je kapetan Blaz Magjar vec 8. velja6e sa 6000 momaka prevezao na otok, te da 
s topovima udara na grad OmiSalj. Stoga se je Vinciguerra najprije svratio u grad Krk, 
pred kojim je ve<5 stajao providur Jakov Venerije sa tri broda i njihovim zapovjednicima. 
Sporazumno s ovima i sa zdvojnim knezom Ivanom Frankapanom podje odanle Vinci- 
guerra u Omigalj, da skloni kapetana na povratak s otoka, koji toboze pripada mletaCkoj 
obcini. Ali Blaz Magjar uzvrati, da otok pripada njegovu kralju, te da je doSao kazniti 
buntovnika i odmetnika njegova. Pokaza takodjer na grad Omi§alj, na koji je udarao, 
pak rede : >Tko hode da ukroti divlju kobilu, valja prije da joj metne uzde, a zatim 
sedlo, i da je ja§e«. Glava kobilina, govora§e dalje, da je grad Omisalj, koji se nada pre- 
dobiti za dva dana ; a poslije ce doci pred grad Krk, da namjesti i sedlo. Mleta6ki tajnik 
uzvrati mu, da ono nije divlja kobila, nego mirna i pitoma, koja bi se lako sama zauz- 
dala. Ali <5e ga ona, kad bude mislio, da joj je vec stavio sedlo i da je ja§e, zbaciti 
s ledja, te se na nj ritnuti. Kapetan se ipak nadaSe, da 6e obladati otokom prije, nego 
§to knezu Ivanu stigne dovoljna pomoc iz Mletaka. K tomu ie mislio, da se obcina ne 
6e usuditi radi Krka zaplesti u otvoreni rat s kraljem Matija§em. 

Vinciguerra vratio se je tako u grad Krk, ne izvr§iv§i baS niSta. Naravno da je o 
svemu smjesta obavijestio i mletadku obcinu. Ta mu je 25. veljaSe izdala novi naputak, 
§ta da radi. Neka nastoji kapetana Blaza skloniti, da odgodi dalje osvajanje na otoku 
dok ne dobije nove naloge od svoga kralja ; Vinciguerra pak neka na to §to brze preko 
Senja pohita pred kralja MatijaSa, i neka u njega izradi, da se obustavi ratovanje i da 
odazove kapetana Bla2a s otoka. Malo dana poslije, dne 6. ozujka, zapovjedi duzd Ivan 
Mocenigo vrhovnomu zapovjedniku mletadkoga brodovlja u jadranskom moru, Viktoru 
Superanciju (Vettore Soranzo), da s eitavom mornaricom svojom ito brze odplovi pred 
Krk u pomod Jakovu Veneriju i njegovim trima galijama. SuviSe je obcina poslala 
na Krk do 400 pjeSaka pod Sp. Mellom iz Kortone. Napokon su Mletci 8. ozujka odlu- 
dili poslati zasebna poslanika kralju Matija§u, te su za taj posao izabrali Alojzija Landa, 
zaprijetiv§i mu globom od 1000 dukata, ako izbora ne primi. 

Prije medjutim, nego su svi ti naputci i zapovijedi stigle onima, kojima su bile na- 

mijenjene, promijenile se prilike na otoku Krku u prilog Mletcima. Kapetan Blaz Magjar 

bijaSe nakon odlazka Vinciguerrina zaista zauzeo grad Omi§alj i pet dana poslije toga 

osvanuo s ditavom vojskom svojom od 6000 Ijudi pred gradom Krkom. Bilo je to oko 

20. veljade 1480. Kapetan opasao sa svojim slavodobitnim detama grad svih strana, te 

stao sa dva velika topa i s vi§e manjih udarati ne samo na Krk, nego i na brodove u 

luci. Providur Venerije i tajnik Vinciguerra naSli se u velikoj neprilici, ne znajudi u prvi 

kraj, §ta da urade. U gradu Krku bila je doduSe jaka mletadka stranka, koja bi ih po- 

magala u borbi s kraljevskom vojskom, k tomu doveo je i Leonardo Moro cetvrtu ga- 

liju iz Istre, a doci <5e za koji dan i pje§adija i novo brodovlje u pomod; ali s kojim 

pravom da se mletaCki providur upusti u borbu s kapetanom Blazem, koji je doSao na 

otok svojega kralja i gospodara kazniti nepokornoga velikasa i podanika njegova ? U taj 

das smisli tajnik Vinciguerra prevaru, koja je upropastila kneza Ivana. Kako je knez 

Ivan bio gotovo zdvojan, preplasi ga tajnik jo§ viSe, prikazavsi mu, kako je sav otok 

pristao uz kapetana Blaza, dok zitelji grada Krka tezko cekaju, da se kneza oslobode, i 

da su gotovi podidi bunu, te posjedi na komade i kneza i mletafiku gospodu, kad bi ga 

pomagala. Ako knez Ivan ieli, da spase sebe i ditav otok, ne preostaje mu drugo, nego 

predati grad i otok posve u mletaCku vlast. Tada de zitelji grada Krka, vedinom i onako 

javni ili tajni privrienici Mletaka, odu§evljeno ustati na obranu grada protiv kapetana 

Blaza, a mletadka de obdina modi s pravom oduprijeti se vojsci kralja Matija§a, kad udara 



0DN031 PREM\ MLETCIMA I BORBA ZA KRK (1479. — 1480.). 



"5 



toboie na njezin grad i otok. Nema sumnje, da je lukavi tajaik mleta^ki obedao knezu 
Ivanu, da 6e mu obcina povratiti grad i otok, 6im prijeteca opasnost mine. 

Nevoljni knez Ivan prihvatio predlog mleta^koga tajnika, ni ne posavjetovavSi se 
sa svojim hrvatskim dvorjanicima. Smjesta bi§e dozvani pred knezevu paladu gradjani i 
iitelji gradski, zatim providur mletadki i zapovjednici brodova, nadalje kneievi dvorjanici, 
kao i susjedni otodani, koji bijahu po nalogu mietadkom do§li gradu u pomod. Kad se 
je svijet skupio, progovorio je knez Ivan ovako: >Braco moja I Ja sam sin i sluzbenik 
presvijetle signorije mletaike, i moji su predji primili ovu drzavu od njezine jasnosti. 
Znajudi, da mi sile ne dostaju, da bi vas mogao dovoljno obraniti od te prijetece vojske, 
volim da se opet povratite u podaniStvo reSene presvijetle signorije, koja je vrlo modna 
za obranu i uzdrianje zivota i stvari valih, nego da postanete plijenom tih okrutnih 
Ugara. Stoga pred svima vama predajem svoju drlavinu presvijetloj signoriji, a u ruke 
velemoznoga providura, te kao posljednju svoju zapovijed nalaiem vama, da odsad bu- 
dete podanici i kletvenici svetoga Marka, te da signoriji prisegnete odanost (homagio) 
i vjernost«. Ova je izjava u prvi kraj osup- 
nula hrvatske dvorjanike kneieve, koji nijesu 
za nju znali ; ali napokon ne mogole drugo, 
nego da, ma i s najvedom ziovoljom, poloze 
zahtijevanu prisegu. Brojni privrienici mle- 
tadki primili su izjavu s velikom rado§da; oni 
su veselo polozili prisegu i po gradu stali 
klicati: >Marko, Marko*. Naravno da se 
je i mletaciki providur pozurio, da na sve 
strane izvjesi mletadke zastave. Hrvatski ka- 
stelan gradskoga kastela, po imenu Petar Hr- 
vadaoin ili Krbavac (Crovachiani, Cievachiano) 
morade ostaviti svoje mjesto, a njega zami- 
jeni mletacki plemid Andrija Quirini, kojemu 
pridaSe strijelce i druge vojnike s brodova. 

Zgodilo se to 22. veljade 1480. Vec na 
sam glas, da se je grad Krk s otokom sklonio 
u mletadku za§titu, promijenilo se stanje na 
otoku na Stetu kapetana Blaza Magjara. Mle- 
tadki zapovjednici u Krku uspjeSno su suz- 
bijali juriSe kapetana Blaza, od kojega su se 
redom odmetali kartell na ostalom otoku. 
Zitelji otoka, koji su dosad pomagali kape- 
tana, uzkratili su mu svaku pomod, pade stall 

napadati na njegove dete. K tomu su mletadkoj vojsci stizavale ne samo pjeSadke iete^ 
nego i dalje Cetiri galije, poslane od Antuna Loredana. Ved 11. olujka 1480. javio je 
providur Jakov Venerije svojoj obcini, da je Blai Magjar odustao od daljega podsjedanja 
grada Krka (discessum Maier Bias cum exercito sua ab urbe). Obdina je 17. ozujka po- 
hvalila providura, §to je njegovom vjeStinom i opreznoSdu suzbijen kapetan i spasen grad, 
te izjavila nadu, da de Blai Magjar naskoro ostaviti i otok. Alt kapetanu nije se dale 
onako sramotno podi s otoka, a i kralju MatijaSu bilo je stalo, da ne izgubi Krka. Dne 
28. oiujka boravi vacki kantor Nikola u Mletcima kao poslanik kraija Matija^ pak tuii 
ondje kapetane mletadke na Krku, §to su se usudili oprijeti kapetanu Blaiu, koji je doSao 
kazniti kraljeva odmetnika na kraljevskoj zemlji. Ali obcina ne de ni duti za prigovore 
kraljeva poslanika, ved uporno tvrdi, da je knez Ivan Frankapan njezin podanik, a Krk 
njezina driavina. Jednako iztide obdina i u svome naputku za Alojzija Landa, svoga po- 
slanika na ugarskom dvoru. * 




PEdAT, UDAREN PeCaTNIM PRSTENOM 
KRAUA MaTIJA§A. 

IxTorni pe£at a c. i kr. driArnom arkira a Btia. 



ife 



n6 matijaS KORViN (1458.— 1490.). 

Dok su ovako diplomatska dogovaranja ostala bezuspjesna, stanje je kapetana Blaza 
Magjara i njegove vojske na otoku postajalo sve nepovoljnije. Mletafiki su mu kapetani sa 
svojim brodovljem zaprijedii promet s kopnom, pak tako mu je ponestalo hrane i vina. U 
jednu ruku nije mogao na otoku obastati, a drugu nije se s vojskom mogao prevesti 
na kopno. Stoga se je stao pogadjati s mletaCkim zapovjednicima. Najprije je trazio, da mu 
ostave sav plijen i grad OmiSalj, koji bijaSe osvojio, i u kojem 6e smjestiti posadu od 200 
ili 300 moinaka. Ali mletaiki mu zapovjednici odgovoriSe, da ce mu same onda dozvo- 
liti, da se preveze na kopno, ako ostavi i OmiSalj i sve, sto je zarobio, pak se vrati 
onako, kako je doSao, BlaJ Magjar planuo na to i izjavio, da ce radije dopustiti, da se 
vojnici njegovi medjusobno izjedu, nego da nanese toliku sramotu svomu preljubljenomu 
kralju. No kad je zatim doplovio vrhovni kapetan mletadki Viktor Superancije (Soranzo) 
s 6itavim jadranskim brodovljem, a vojska kraljeva stala od gladi stradati, privoli ka- 
petan Blaz Magjar na sve, samo da se oslobodi nesrecnoga otoka. On predade njemu 
grad OmiSalj i sav plijen, Sto ga bijaSe zarobio, a na to Superancije dade njega i nje- 
govu vojsku na mletaCkim brodovima prevesti u Vinodol i Senj. Bilo je to u drugoj 
polovici mjeseca ozujka; dne 28. toga mjeseca znalo se je vec u Mletcima, da se je Blaz 
Magjar nakon sporazumka s vrhovnim kapetanom Superancijem povratio s otoka na 
susjedno kopno. 

Nevoljni knez Ivan Frankapan poveselio se je u prvi mah, zacuv§i, da je Blaz Magjar 
otisao s otoka. Mislio je, da de mu mletacki kapetani vratiti vladanje, kojega se bijaSe samo 
prividno odrekao, da bi mletaCka vojska imala neko pravo za obranu Krka. Namah nakon 
odlazka kraljeve vojske razaslao knez svoje dvorjanike, da preuzmu upravu kaStela, i da 
kazne one, koji bijahu dozvali kraljeva kapetana. Ali mleta5ki providur Venerije pro- 
glasi narodu u hrvatskom jeziku (in lingua schiava) po svima obdinama i kaStelima, neka 
se ne boji, §to je pristajao uz kapetana Blaia, samo neka odsada bude vjeran i odan 
mletadkoj signoriji. Namah zatim izdade vrhovni kapetan Superancije proglas, kojim 
ovlasti obcine i zitelje krdkoga otoka, da bez straha od ikakve kazne ili osvete sasijeku 
na komade svakoga dvorjanika kneza Ivana, koji bi njima ma na koji nadin smetao. 
Knez Ivan bjesnio, ali nije si mogao pomoci. U to ga je snaSla i gora bijeda. Jo§ 28. 
ozujka 1480. bijaSe mletadka obcina izdala nalog vrhovnomu kapetanu Superanciju, da 
kneza Ivana Frankapana sa svim njegovim dvorjanicima, koji bi se dinili sumnjivi, po§lje 
u Mletke. Nalog bi izvrSen jo§ prije 19. travnja, jer je toga dana preuzeo upravu otoka 
tajnik Antun Vinciguerra kao prvi providur mletadki. Tuzni knez Ivan VII. Frankapan 
nastojao je poslije sve do smrti svoje (14. ozujka I486.), kako bi se milom ili silom 
zadobavio izgubljene vlasti, ali mu nije po§lo za rukom. 

Tako se je borba izmedju kralja Matijasa i kneza Ivana Frankapana svrsila time, 
da su i kralj i knez izgubili grad Krk s otokom za sva vremena. Kralj MatijaS bio je 
gotovo bijesan, §to su mu Mletci prevarom ugrabili otok, za koji je s punim pravom 
tvrdio, da pripada kruni njegovoj; a joS ga je Ijuce zapeklo, kad je vidio, kako je lu- 
kavim Mletcima polio za rukom uputiti papu Siksta IV., da su oni posve pravo uradili, 
kad su Krk oteli knezu Ivanu, te su papu pade sklonili, neka pi§e kralju, da viSe ne pada 
u krdke poslove, jer mu otok i onako po pravu ne pripada. Razpolozenje kraljevo ogleda 
se u pismu, Sto ga je 30. svibnja 1480. poslao papi za odgovor. Tu spotide papi pri- 
stranost, pade ga bijedi, da se je zdruzio s Mletcima, koji su saveznici Turaka. Svoga 
prava na Krk ne ce napustiti, makar pri tom izgubio sve svoje drzave, pade i glavu 
svoju (mallem potius omnia mea dominia ac eciam caput meum ponere ad fortunam). 
Ali politidke prilike bile su u onaj mah za Mletke tako povoljne, da im nije kralj Ma- 
tijaS mogao ni malo nauditi. Brodovlja nije imao, da se s njima ogleda na moru; a 
s kopna nije im se mogao ni prikuditi, jer mu je tu stajao na putu car Fridrik III., koji 
mu ne samo nije dopuStao prolaziti kroz svoje zemlje, ved je nasuprot ba§ u ono doba 



ODNOSt PREMA MLETGlMA I BORBA ZA RRK (1479. — 1480.). 



117 



bio u prisnom prijateljstvu i savezu s MIetctma Stoga je od slabe koristi bilo po kneza 
Ivana Frankapana, kad se je za nj zauzeo i ferrarski knez Herkule, te u pismima od 9. 
lipnja 1480. toplo preporudio kralju Matijaiu i kraljici Beatrici nevoljnoga bezkucnika. 
VrativSi se kapetan Blaz Magjar s krcikoga otoka zauzeo je zajedno sa senjskim 
kapetanom Marojem Zunjevicem najvedi dio kneiije Vinodola (knezu Stjepanu II. Fran- 
kapanu ostade Grobnik, a knezu Dujmu IV. grad Ledenice), te je tako rod Frankapana 
gotovo posve potisnuo iz primorskih strana. Cjtavo primorje od Trsata do Senja bilo je 
sada u vlasti kralja MatijaSa i njegovih kapetana Blaia Magjara i Maroja Zunjevida. Dne 
22. travnja 1480. potvrdio je kralj MatijaS pavlinskim samostanima sv. Marije u Crikve- 
nici, zatim onima sv. Jelene i sv. Spasa kod Senja stare darovnice knezova Frankapana. 
Jednako je kralj 28. lipnja 1480. zapovjedio senjskomu kapetanu Maroju Zunjevidu, da i 




Omi§au na otokuj^Krku. 

(S julne^strane). 



nadalje izplacuje senjskomu kaptolu banom i knezom Nikolom IV. Frankapanom odre- 
djenu godiSnju svotu za svete mise. Kapetan Blai Magjar poteo stezati slobode Novljana, 
ali mu je na to kralj 9 listopada god 1480. zabranio dalje smetanje, te potvrdio stare 
siobo§tine gradjana u Novigradu. U to je doba podijelio MatijaS i gradu Bakru neke po- 
lakSice, te ga je uz ino oslobodio od dada i izvanrednih pristojba za dvije godine» jer 
je >mnogo pretrpio* proSlih godina. Vidi se, kako je kralj nastojao ugoditi gradovima 
i obdinama, samo da si nikad viSe ne pozele Frankapane za gospodare. Na koncu go- 
dine 1480. spremao^se je MatijaS, da sam na kratko vrijeme pohodi Senj i Vinodol, kako 
se to razabira iz njegova pisma Maroju Zunjevidu od 24. prosinca. Kralja doduSe nije 



1,8 ^ matijaS korvin (1458.— 1490.). 

bilo u primorju; ali je zato Zunjevidu povjerio upravu Vinodola, te mu za dosadanje 
vjerne slu2be i uzajmljene novce podijelio grad Bribir u Vinodolu. Odsad se je Maroje 
zvao »glavni kapetan Senja, Novoga i Bribira«, te se je zajedno s bracom svojom Ni- 
kolom i Jeronimom ponosio naslovom »gospodin Bribira«. Mozda je on doprineo ta- 
kodjer, da je poslije i grad Bag (Scrissa), koji je kroz mnogo godina bio u vlasti krbav- 
skih knezova Kurjakovica, do§ao pod neposrednu vlast kralja Matijasa, koji je onda re- 
Cenomu gradu poveljom od 21. prosinca 1481. potvrdio stara privilegija i medja§e. 

Kralj MatijaS nije mogao zapoCeti rata s Mletcima radi Krka ni zato, §to su se 
Turci nakon utanaCena mira s mletadkom obcinom gotovo pomamili, te svom snagom 
obarali na njegova kraljevstva i zemlje, kao da ih hoce sada do kraja zatrti i osvojiti. 
(MatijaS tuzi se papi: . . »Venetis et serenissimo domino imperatore Romanorum pa- 
catis cum Turco, omnis odius immanissimi hostis furor et impetus in me solum et regnum 
hoc meum Hungarie tandem fuerat conversus«). NajviSe su dakako stradale Hrvatska, 
Slavonija i Erdelj. U jednome pismu od 14. prosinca 1480. pise sam kralj papi Sikstu IV. 
o tima provalama ovako: >One proSle godine, po^ev od blagdana sv. Martina pak do 
istoga blagdana sadanje godine jedanaest puta na§i su se borili s Turcima. Nije bilo 
boja, u kojemu nije izginulo bar tri tisuce Turaka, a na§i da ne bi pobjedu iznijeli. Samo 
je jedan sukob bio, kad je mnogo naSih ubijeno, a mnogo ih je dopanulo §aka turskih, 
te sve do danas dame u krutom suzanjstvu«. Ba§ te zestoke navale turske nakon mira 
s Mletcima mogle su u kralja poroditi sumnju, ne dine li to Turci sporazumno s mle- 
taCkom obdinom, koja je u to ugrabila Krk i otok krdki. 

Znamenita je provala turska u hrvatske zemlje u kolovozu 1479. PregazivSi plitke 
rijeke Unu, Savu i Dravu u ono su§no doba, haraju oni oko 24. kolovoza vec u Me- 
djumurju, oko Nedeligca i Cakovca, udaraju na Stajersku, gdje no robe i pale oko Ptuja 
i Ljutomjera, a odanle se razasuli po jugozapadnoj Ugarskoj, zaprijetivSi gradovima Ze- 
Ijeznomu i drugima, dok je kralj Matija§ boravio u tudjini. To je bila prva provala u 
zapadnu Ugarsku, koja ne bija§e dosad osjetila nevolje turske. Tek §to se je narod malo 
sabrao, eto u jeseni novih deta turskih, gdje no pustoSe Hrvatsku i Slavoniju, pak se 
onda spu§taju u Kranjsku i Stajersku. Ali taj put namjerili se na junaka. Zagorski knez 
Juraj, sin nekadanjega bana Jana Vitovca, zatekao ih negdje na tromedji oko Brezaca, te 
ih suzbio i oteo im mnogo konja i zarobljenika. U isto vrijeme, dne 13. listopada 1479., 
biSe suzbijene i nemilo poubijane i one turske dete, koje bijahu provalile u Erdelj. Bila 
je to gotova vojska od 43.000 Ijudi, kojoj se bijahu pridruzile i brojni Vlasi (Rumunji). 
Turska vojska pod svojim vojvodama (Ezebeg, Zenderbeg i jo§ drugih sedam vojvoda) 
poharala i oplijenila Erdelj na sve strane, pak se vec vracala s bogatim plijenom prema 
Dunavu. No na polju Keny^rmezd (»Kru§no polje<) izmedju Broosa i erdeljskoga Bio- 
grada zakrdio joj dalji put vojvoda erdeljski Stjepan Bator, koji se bija§e ved viSe puta 
proslavio u bojevima. Zametnula se Ijuta bitka : Bator dopanuo rana, a vojska njegova 
nakon junadkoga kreSeva stala vec uzmicati. U taj osudni das osvanuo na bojnom polju 
Pavao Kiniii, veliki iupan teme§ki i vrhovni kapetan doljne Ugarske sa svojim detama, 
te se straga oborio na Turke. NaSavSi se medju dvije vatre ne mogaSe turska vojska 
viSe da odoli. Ona bi razbijena i svladana ; do 30.000 Turaka ostade mrtvih na bojnom 
polju. Vojvode Ezebeg i Zenderbeg bijahu medju mrtvima; beg Malkodevic, gospodar Sr- 
bije, bio obasut ranama. Sve turske zastave bile zarobljene ; suinjeva bilo je malo, jer 
Bator bijage svojim vojnicima zapovjedio, da neprijatelje ne hvataju, nego da ih redom 
sijeku. Ved 22. listopada 1479. dojavio je kralj MatijaS papi Sikstu IV. sjajnu pobjedu 
svojih junadkih vojvoda. 

Pogibija u Erdelju zastraSila je Turke silno, dok je Stjepana Batora i Pavla Kini- 
2ija obodrila na navalni rat. U proljedu god. 1480. podigoge se oba, da nahrupe na Turke 
u njihovoj zemlji. Sporazumjeli se s moldavskim vojvodom Stjepanom, pak oko 2. lipnja 



ODNOSI PREMA MLETClMA I BORBA ZA KRK (1479.— 1480.). 



119 



provalili s vojskom od 60.000 Ijudi u VlaSku, kojc je vojvoda tada priznavao vrhovnu 
vlast sultanovu. RazbivSi tursko-vlaSku vojsku od 20.000 Ijudi i zauzevSi Citavu VlaSku 
do Dunava preSli su kod Nikopolja tu rijeku, pak onda poharali tursku tada Bugarsku. 
Ve<5 9. srpnja 1480. pise kraljica Beatrica svojoj sestri Eleonori, supruzi ferrarskoga i 
modenskoga vojvode Herkula d' Este, o toj slavodobitnoj vojni ugarskih vojvoda, pak 
zavr§uje svoje pisrao ovako: >Vjeruje se, da ce po milosti Bozjoj na onoj strani sve 
stvari poci za rukom prema zelji veli^anstva gospodina kraljac. 




Frankapanska kula u OmiSlju. 

Na julooj itrani kale (kaitela) imade glaKoIiki napit, koji kaie, da >a ja po^li graditi 6. lipoia 147°.. 
u tTrime kneia iTana (VII.) i njega aina kneza Miknle*. 



Ba$ ta provala erdeljskih vojvoda u VlaSku i Bugarsku potakla je i turske paSe 
na Sto odluCniju akciju. Da uzvrate MatijaSu za haranje njegovih vojvoda u turskim zem- 
Ijama, podigoSe se bosanski pa§a Daut i drugi susjedni begovi, te se oboriSe na hr- 
vatske zemlje. U kolovozu 1480. bijahu ved u Kranjskoj i KoruSkoj, koje su nemilo 
opustoSili. Doline Drave, Krke i Labude bi§e poharane, a onda se spustiSe u dolinu 
Mure, te uni§ti§e iitavu Stajersku sve do Rottenmanna. Tom zgodom spaliSe sve kude^ 
crkve i neutvrdjena mjesta, zarobiSe si la pli jena i naroda, naro6ito mnogo svedenik a (is 
same KoruSke do 500). Turci bi mozda^taj put^bili udarili j na zapadnu Ugarsku, da nijc 



130 



matijaS korvin (1458.— 1490.). 



u onaj mah ba§ ondje boravio kralj Matijai, spremajudi se na veliki rat s njima. Stoga 
pustiSe taj put Ugarsku na miru, pak se krcati plijenom i robljem povratiSe preko Sla- 
vonije i Hrvatske u Bosnu. 

Za potonje provale turske desio se je kralj MatijaS u Doljnoj Lendavi u zalajskoj 
zupaniji. Odanle je pisao 28. kolovoza gradjanima u Pozunu, da budno paze na svoj 
grad, jer se car Fridrik III. sprema, da za njegova bavljenja s Turcima (nostram sen- 
tiens adversus Turcos occupationem) provali u Ugarsku. Malo dana zatim, 3. rujna, stoji 
kralj s vojskom svojom u Medjumurju blizu varo§i Preloga, te se sprema preci preko 
Drave (in castris exercitus ad vadum Dravi fluminis prope oppidum Ferlak). Dne 19. 
rujna ve6 je MatijaS u Zagrebu, te ostaje u tome gradu i u Slavoniji mjeseca rujna i 
kroz 6itav listopad. Izprva se je zurio, da dostigne turske 6ete na povratku iz Kranjske 
i KoruSke ; no kad je 6uo, da su mu vec umakle, ostao je dulje vrijeme u Zagrebu i 
oko njega, te se je spremao na vojnu, za koje bi Turcima oteo Sitavu preostalu Bosnu 
s glavnim gradom Vrhbosnom (Sarajevom). Mimogred uredjivao je kralj i zamrsene pri- 
like u Slavoniji i Hrvatskoj. Iz Zagreba izdaje naloge kapetanima svojima Blazu Magjaru 
za Novi i Maroju Zunjevicu za Senj ; podjedno radi o tom, da mu se pokore i oni 
hrvatski knezovi (Karlo i Ivan Kurjakovidi u Krbavi i Podgorju), koji su do nedavna 
pomagali knezove Frankapane. Boraveci u Zagrebu nagradio je napokon i vjernoga bana 
Ladislava od Egervara, koji se je dosad mnogo trudio i oko obrane zemlje od Turaka 
i oko uzpostave kraljevske vlasti u Hrvatskoj. Dne 8. listopada 1480. izdaje mu povelju, 
u kojoj slavi njegovu vjernost i zasluge; zatim pripovijeda, kako je ban »za 6uvanje me- 
djaSnih gradova, kao i za uzdrzavanje 6eta za potrebitu obranu kraljevina Dalmacije, Hr- 
vatske i Slavonijec dosad potroSio od svojih novaca do 4000 zlatnih forinti, pak mu za 
tu svotu zalaze kraljevski grad Veliki Kalnik zajedno s trgom Brezovicom, kao i selo 
Kame§nicu i druga sela, koja reCenomu gradu pripadaju. 

Dne 15. listopada boravi kralj Matija§ u Cazmi, a odanle se spuSta na jug prema 
Savi, da podje u Bosnu. Dne 30. listopada, zatim 6. i 7. studenoga stoji kod broda sav- 
skoga tik dana§nje stare Gradi§ke (in castris exercitus nostri ad vadum Zawy fluminis), 
odakle 6. studenoga javlja papi Sikstu IV. o svojim namjerama i poduzecima ovako : 
»Pi§e nam svetost va§a, kako smo prije pisali pre5astnomu gospodinu kardinalu i jegar- 
skomu (biskupu Gabrijelu), da smo 6uvsi za nedavnu provalu Turaka u zemlje carskoga 
velidanstva digli se na noge protiv njih s tom namjerom, da ih ili na povratku zausta- 
vimo i ugrabljeni plijen njima otmemo, ili da ih barem uzmognemo progoniti, prije nego 
odu iz krScanskih oblasti. Neka znade na§a svetost, da smo se mi §to brze pozurili, da 
ih dostignemo; ali su oni, 6uv§i za na§e priprave, brze bolje zure6i se danju i nocu tako 
brzo odletili, da bi ih i krilatcima bilo jedva moguce zateci. Bijasmo se vec utaborili na 
Savi, kad bi nam dojavljen njihov odlazak; tu smo takodjer doznali, da je dio njih 
po§ao da robi po naSim oblastima. Za ovima poslo je ne§to na§e vojske u potjeru, te 
su ih tako razbili, da su od tri tisude Turaka tek dvije stotine umakle. Poslije, kad smo 
naSu vojsku uredjivali i viSe 6eta skupljali za to, da pre§av rijeku Savu udarimo na 
gnjezda turska, pak da im se osvetimo za nevolje, nanesene krSdanima, stigle su nam 
razliCite novine, od kojih je bila najznamenitija, da se prejasni car rimski (Fridrik III.) 
po svome obiCaju sprema smetati nas u tako svetom krSdanskom poduzecu. Kad smo to 
6uli, premda je jedina namjera i 2elja na§a bila, da udarimo ravnim putem na Turke, 
ipak smo promijenili svoj prvi naum, te smo prebacili Savu, da svu lako oruzanu vojsku, 
koju smo malo prije napred poslali, okupimo kod Jajca, i da ju odanle posljemo robiti, 
udarati i paliti po svim turskim oblastima. Kad smo to u6inili i njih (lako oruzane dete) 
odpremili, stali smo se vradati, da s ostalom vojskom podjemo na cara. I danas jutrom, 
kad smo se povratili u luku ovkraj Save, eto u toj luci do£ekalo nas je pismo va§e sve- 
tosti, koje hvali na§u brigu i gorljivost za svetu vjeru, te nas podjedno opominje, da za 



ODNOSI PREMA MLETCIMA I BORBA ZA KRK (1479. — 1480.). 12 

volju muke spasiteljeve ne propustimo Bogom danu zgodu, da udinimo dobro djelo. Iz 
toga pisma razabrasmo jo§ mnogo drugo, .sto se je nama svidjelo. Da s malo rijedi od- 
govorimo vaSoj svetosti, preblazeni ot^e, Premda bijasmo svu naSu volju i naum take 
promijenili, da poslavSi napred (na Turke) one lako oruzane iete svu svoju silnu vojsku 
dignemo na rimskoga cara, to smo se, primivSi pismo vase svetosti, koje nas tako sladko 
i blago opominje . . ., s mjesta opet predomislili, pak pu§tajuci cara, koji nas nepre- 
stano u stvarima vjere nastoji smetati, odludili smo prema ielji vaSe svetosti povratiti se 
preko Save i poci za onim prednjim (lako oruzanim) detama naSima. I ne cemo se povratiti, 
dok ne uzmognemo obradovati va§u svetost novim sre<5nim pobjedama nad Turcima . . .c 




Sultan Muhamed II. 



Slikao Gioraani Bellini. 



k 



Isvornitc u sbiroi Sir H»arya Layard*. 



U isto vrijeme ill neSto poslije upravio je kralj MatijaS pismo i na sultana Muha- 
meda II., kojega zove svojim »starijim bratom«. U torn vrlo znaiajnom pismu piSe kralj 
po prilici ovako: » . . . Pred mnogo dana donesen bi nam list vaSega veliianstva, u 
kojemu nam se je pisalo, kako je vaSe veliCanstvo od nekih doznalo, da ja ielim s tvojom 
preuzviSenosti onaj mir utanaditi, o kojemu se je nekad izmedju nas ugovaralo. PrimivSi 
taj list, premda one rijedi o miru prvotno nijesu proizaSle od naSih, nego od kapetana 
vaSe preuzvi§enosti Daut-paSe (bosanskoga), koji ih je upravio naSim banima kraljevine 
naSe Bosne, ipak sam bio spreman, da se dobar mir medju nama utanadi .... Poslah 



122 matijaS korvin (1458. — 1490.). 

dakle svoga covjeka do kapetana Daut-pase, kako je on to po naSemu kapetanu Petru 
Dojfiinu, banu kraljevine Bosne, izrijekom traXio. Kad se je na§ ^ovjek povratio, donio 
nam je pismom zajamCenu vjeru i obecanje od re^enoga Daut-pa§e, u kojem nam je 
(pismu) javljeno, kako je primio zapovijedi od va§e vlade, da navali na zemlje i vladanje 
rimskoga cara, ali nam je podjedno obecavao, da ne ce dirati u zemlje i oblasti na§e. 
Povjerovav§i tim rijedima i obecanjima, nijesmo htjeli reCenoga pa§u prijeCiti da ide u 
zemlje careve, paCe smo naSim Ijudima zapovjedili, da mu ne stavljaju nikakvih zapreka. 
Tako dakle sigurni za nase stvari bavili smo se drugim poslovima, kad najednom raza- 
brasmo, da je pa§a, zaboraviv na zadatu vjeru i obecanje, sve protiv prisege, polozene 
u ruke na§ega Covjeka, odredio na povratku, da se udara na na§e oblasti, pak je veliki 
dio naSih zemalja popalio i mnogo Ijudi u robstvo odveo, .... Kad smo to doCuli, 
kako smo bili spremni za rat, proslijedismo put i podjosmo za njim u potjeru; te zaista, 
da nije brze bolje odletio, naufiili bi ga, kako treba obecanje drzati. Kad smo doSli u 
ove krajeve i saznali za njegov odlazak, odluCismo ponovo na§u vojsku na druge neprijatelje 
povesti, jer nam je pa§a opet pisao moleci, da ne bi udinjenu nam nepravdu za zlo pri- 
mili, te se oditovao pripravan sve popraviti. Neka samo po§ljemo svoga dovjeka k njemu, 
po kojemu 6e utanaCiti konaCni mir, te ga brzo k nama poslati. Mi smo dakle covjeka, 
kojega je trazio, s mjesta poslali s punom povlasti, misleci, da ce pa§a pozalivSi svoju 
nevjeru uCinjeno zlo popraviti i iskreni mir sklopiti. Eto vec sest nedjelja onaj ^ovjek, 
kojega k njemu poslasmo, stoji u Jajcu, a kroz sve to vrijeme Daut-pa§a unatod mnogim 
pozivima niti je taoca za nj poslao, niti ga je htio primiti na dogovor . . . . Po tome 
ne mozemo drugSije suditi, nego da nas hode i dalje lukavo zavaravati, kako je od po- 
6etka Cinio. Toga mi podnijeti ne cemo, pak smo prinudjeni, da vojsku, koju smo bili 
ved drugamo odredili, glavom vodimo na redenoga paSu, pak da se osvetimo za uvrede 
nama nanesene. Ne demo da time povrijedimo va§e velidanstvo niti va§e vladanje, nego 
samo da kaznimo nevjernoga pa§u. S vaSim veliCanstvom zelimo u miru zivljeti, jer si 
po krvi nijesmo tudji (ex quo sanguine non alieni sumus), i jer vama kao stari- 
jemu bratu zelimo u svemu ugoditi . . . .< 

Namah poslije 7. studenoga 1480. polazi kralj Matija§ s glavnom vojskom svojom 
kroz dolinu Vrbasa prema Jajcu. Dne 18. studenoga stoji kod varosi ZveCaja (in castris 
nostris prope oppidum Zwechay in montibus Bosnensibus), a 26. studenoga kod grada 
Grebena (in unserm Here zunagst bey Greben). Da li se je gdje sam s Turcima sukobio, 
nigdje se ne spominje. No zato su lako oruzane dete njegove (vedinom konjanici), koje 
bijaSe jo§ prvih dana studenoga sa Save poslao preko Jajca na Vrhbosnu, vi§e puta na- 
mjerile se na Turke, te se s njima borile. Te su dete vodili hrvatski ban Ladislav od Eger- 
vara, bosanski ban Petar Dojdin, a njima se pridruzio i junadki despot srbski Vuk (Zmaj) 
Grgurovic. Sva tri obavijestila su kralja o svojim borbama s Turcima ovako: >Prejasni 
vladaru i gospodaru, gospodine na§ prirodni i premilostivi, poslije preponizne preporuke 
podnosimo nase vjedite sluibe sa svom vjernoscu. Neka izvoli znati va§a jasnost, kad je 
vaSa jasnost odludila bila upotrebiti nas na svoju slu2bu, tada mi podjosmo iz Jajca u 
utorak i dodjosmo pred Vrhbosnu (Sarajevo) u srijedu tako, da niti carstvo niti paSa 
(Daut), niti su Turci o nama Sta duli, dok ne stigoSe ranjeni Turci k pa§i. A sam pa§a 
videdi blizu grada vojsku, namah je s ne§to malo Ijudi pobjegao u brda i u velike pla- 
nine .... a mi ostadosmo ondje pred gradom kroz tri dana, tredi dan odstupismo, i 
grad ditav dadosmo spaliti, a blago paSino i §to je u gradu bilo sve uzesmo, grad sav 
i okolicu popaliti dadosmo. U petak u podne otidosmo, i tada je paSa s mnogo Turaka 
k nama doSao, a mi namah na njega udarismo i u bijeg ga natjerasmo, pak ondje se 
utaborismo. U subotu smo iz tabora krenuli, i tu je pa§a skupivSi sve Turke iz Bosne i 
od Drine i iz drugih krajeva, kako s konjanicima tako i s pjesacima i sa sinom svojim, 
poslao onu nod pje§ake u jedan klanac, te su drvljem i kamenjem nama put zakrcili, i 



ODNOSI PREMA MLETGIMA I BORBA ZA KRK (1479. — 1480.). 123 

jedan most, koji bijaSe na velikom blatu, pokvarili ; i kad mi dodjosmo u onaj klanac 
i na onaj razvaljeni most, tada Turci udari§e s obadvije strane na nas,«tako da smo 
£itav taj dan boj imali, i da su od obje strane mnogi izginuli, u toliko, da niti mi niti 
konji na§i dalji boj izdrzati ne mogosmo. Mi se utaborisrr.o u jednome mjestu, a Turci 
u drugom tako blizu nas, da smo jedni drugima govor dull. Tu no<5 preno<5ismo, i to 
neki od vojske vaSe jasnosti pobjegoSe; a mi poslasmo Petra Dojiina, da k nama vrati 
tu vojsku. I tu te nodi Turci na nas udari§e, te Petra Dojiina od nas razdvojiSe, tako 
da ne moga§e vratiti se k nama. A u nedjelju, kad iz tabora izadjosmo, namah je sin 
paSin s mnogim Turcima k nama do§ao, i mi se s njime borismo i mnoge Turke po- 
bismo i zarobismo; pak kako vidismo paSu pred sobom sa skupljenom vojskom gdje 
odekuje bitku, mi svima Turcima, koje imadosmo zarobljene, glave odsje<5i zapovjedismo, 
i tu blizu Travnika (prope Dravnik) s paSom boj zapoCesmo, te mnoge Turke s pa§om 
u bijeg natjerasmo, tako da smo mi pobjedu odriali. A od vojske va§e jasnosti u po- 
sljednjem boju nijedan nije iznevjerio; ali Turci su mnogi odpali, a koje smo god mi 
zarobili, sve smo posjekli, prije nego Sto smo s pa§om boj zapodeli. Pisano u Jajcu u 
utorak prije podne Ijeta gospodnjega 1480. Vuk despot kraljevstva Ra§koga. Ladislav od 
Egervara, ban Hrvatske i Slavonije. Petar Dojiin, ban Jajca«. 

Kad se je ta provala do Vrhbosne i Travnika dogodila, ne mo2e se posve toCno 
ustanoviti, no svakako su se ti bojevi vodili tijekom mjeseca studenoga. U prvoj polovici 
prosinca vratio se je kralj Matija§ s glavnom vojskom svojom u Slavoniju, te ga nalazimo 
14. prosinca u Zagrebu. Bal toga dana piSe on obsezno pismo papi Sikstu IV., u kojemu 
potanko opisuje posljednje vojevanje u Bosni. I on pri£;a, kako su njegove lake £ete 
(copiis meis levis armature) tako naglo nahrupile robedi i paledi na Vrhbosnu, da su 
malo ne zarobili Daut-pa§u i sina njegova. Pasa skupio na to iz okoliSnjih krajeva Turke 
i ostale zitelje, i kad su se slavodobitne tete kraljeve s bogatim plijenom od Vrhbosne 
vradale, udario je na njih najprije u srijedu, ali bi od njih suzbijen. Borba se tada na- 
stavila kroz pet dana, od srijede do nedjelje; no glavna je bitka bila u nedjelju, kojom 
je prigodom poginulo preko 10.000 Turaka. Tri dana nakon te pobjede dodjoSe dobit- 
nici k Matijalu, koji se bija§e nedaleko odanle s Sitavom vojskom svojom utaborio. Kralj 
je naime smijerao s Citavom vojskom svojom provaliti do Vrhbosne; no kad su mu rekli, 
da je sva ona pokrajina do kraja poharana, a preostali zitelji da su pobjegli preko Drine, 
smatrao je za suviSno, da glavom podje u posve puste krajeve. (^uv§i medjutim, da imade 
(na drugoj strani) jo§ §est varo§i, poslao je onamo nove 6ete, da ih spale; Cete se raza- 
suSe po onoj oblasti, ali ne zatekoSe u njoj drugo nego £eterdeset djedaka, koje su pred 
kralja doveh'. Okaniv§i se kralj namjere, da sam dalje ide do Vrhbosne, dodjoSe k njemu 
brojni Vlasi iz krajeva na medji bosanskoj, koji se steru uz rijeku Neretvu, pak se svi 
kralju pokloniSe. Na to posla kralj nekoga kapetana svoga k Vlasima u Poljica i u Ra- 
dobilju, da i njih prime pod svoju vlast. Kad se je taj kapetan opet vradao, vodedi sa sobom 
brojne Vlahe sa njihovim knezovima, udariSe na nj Turci iz zasjede. Ali kapetan suzbio 
je Turke tako straSno, da je u boju izginulo vi§e od 8000 Turaka i turskih Vlaha, paie 
sam turski vojvoda dopanuo je rana i sui^anjstva. 

Kralj MatijaS javija papi joS jednu pobjedu nad Turcima, koju je gotovo u isto 
vrijeme odriao njegov junadki vojvoda Pavao Kiniii, 2upan temeSki i vrhovni kapetan 
jugoizto6ne Ugarske. Pomenuti vojvoda bijaSe Dunavom na brodovima odplovio nekih 
trideset i pet milja niie Smedereva, te izkrcav se provalio u Srbiju, koju je poharao sve 
do KruSevca, te onda nekih 60.000 du§a s njihovim blagom i imanjem odveo u Ugarsku. 
Poslije toga preSao je po drugi put tik izpod zidina Smedereva preko Dunava, pak se ogledao 
u boju s begom Malkoievidem, tadanjim upraviteljem Srbije, te ga natjerao u bijeg. Svla- 
davSi jo§ tursko brodovlje na Dunavu vratio se je slavodobitne kudi, nosedi sobom obilat 
plijen i turske zastave, koje bijaSe zarobio u tim bojevima. O svim tim pobjedama Ma- 



124 MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.). 

tijaSevih kapetana govorilo i javljalo se je na sve strane. Jos 9. sijefnja 1481. pi§u Du- 
brovcani napuljskomu kralju Ferdinandu, tastu kralja Matija^a, o tezkim turskim pora- 
zima u Bosni i Srbiji. (Numerosus enim et . bene instructus exercitus sue maiestatis 
usque ad vadum Savii descendit, ipsiusque exercitus pars expedita et levis armature 
traiecta flumen loca ilia nuncupata Verch(b)osania improviso agressa, ferro et igae deso- 
lata est. Verum multo gloriosius et memorabilius egit alius sue maiestatis exercitus in 
partibus Serviae, qui traiectus in loco Semendrie propinqua, ulterius centum quinquaginta 
casalia opulenta, cum omnibus eorum incolis trans Danubium, ipsis incolis sese sponte 
dantibus, ut intoUerabilem Turcorum iugum efFugerent, traduxit et in partibus regni lo- 
cavit, quod non fuit sine magna Turcorum iactura). AH uz te radostne glase javljaju 
Dubrovcani napuljskomu kralju i to, kako se kod Apolonije (juzno od Drac^a) u arba- 
naskom primorju sabire ogromna turska pjesadija i konjanictvo, i kako se ondje ocekuje 
veliko brodovlje iz Carigrada i drugih mjesta. Sve te priprave cine Turci samo zato, 
da navale na Italiju (ut impetus fiat in Italiam). Bog neka okrene na dobro i osu- 
jeti nastojanje neprijateljsko 1 

(Sabor i obci kraljevski suduZagrebu, 30. sijeCnjado 2. ozujka 1481.). 
Nakon povratka iz Bosne ostao je kralj MatijaS puna tri mjeseca u Zagrebu. Gdje je 
kroz to vrijeme stanovao, nije zabiljezeno; no vrlo je vjerojatno, da se je nastanio u 
kraljevskoj palaCi u slobodnom kraljevskom gradu na brdu Gradcu, koja je stajala jo§ 
od vremena Karla Roberta. Za kraljeva boravka do§la je u Zagreb i kraljica Beatrica, 
koja bijaSe naroiito iz Ko§ica doputovala, da svomu vojnu kao slavodobitniku Cestita 
(viro congratulabunda). Osim kraljice na§li su se kroz to vrijeme na okupu u Zagrebu i 
najodlicniji dostojanstvenici ugarskoga kraljevstva, kao palatin Mihajlo Orsag de Guth, 
sudac kraljevskoga dvora i erdeljski vojvoda, juna6ki Stjepan Bator, nadalje ravnatelj 
kraljevskih parnica (director causarum regalium) Ivan Pozezki, a i mnogi drugi. Bili su 
napokon tu i Clanovi kraljevske kancelarije, kao prepoSt titeljske crkve Toma Baka6 
(Bakocz, Bakolcz) od Erdeda, potonji jegarski biskup i zatim nadbiskup ostrogonski. 

Kralj je Matija§ stolovao u Zagrebu kroz cetvrt godine jamaCno s dobrih razloga. 
Valjda je htio da bude §to blize ne samo nasljednim zemljama cara Fridrika III., nego 
i mletadkoj obcini, kojoj nije mogao oprostiti, §to mu je nedavno prevarom ugrabila grad 
Krk s otokom. K tomu je ielio, da jednom kona6no uredi prilike u hrvatskom kra- 
Ijevstvu, u kojemu ga nije bilo od god. 1466., i u kojem je poradi neprestanih provala 
turskih i vjeditih domacih razmirica izmedju knezova i velika§a preotelo mah obce na- 
silje i nered. Vec bi spomenuto, kako se je kralj u o6i Bozica spremao poci u grad Senj, 
i kako je taj svoj dolazak navijestio senjskomu kapetanu Maroju Zunjevicu. Mozda je 
snovao, da u hrvatskom primorju od Trsata do Zadra sastavi kakvu takvu ratnu mornaricu 
s pomocu svoga tasta, napuljskoga kralja Ferdinanda, i drugih svojih rodjaka u Italiji. 

NajpreCa briga kraljeva za boravka u Zagrebu bila je medjutim, da u Slavoniji 
stane na put zulumu velika§a i knezova, i da dokine gotovo bezpravno stanje, koje bi- 
jase zavladalo u potonja dva decenija. K tomu je zelio makar tek sada kazniti one pre- 
late i magnate, koji su pred deset godina radili za poljskoga kraljevica Kazimira, te po- 
magali nadbiskupa Ivana Viteza i necaka mu Ivana Cesmickoga. Jo§ za kraljeva ratovanja 
u Bosni znalo se je u Slavoniji, da se bura sprema na gordu i silovitu gospodu. Neka- 
danji ban Ivan Tuz od Laka, brat biskupa Osvalda, gospodar gradova Medvedgrada, 
Rakovca i Lukavca, jedan od najsilovitijih velikaSa slavonskih, preplaSio se je kraljevskoga 
suda, pak se jo§ 13. studenoga 1480. dobrovoljno nagodio sa zagrebadkim kaptolom radi 
medjaSa u gori Medvednici, samo da se parnica ne iznese pred sabor, koji je bio vec 
tada zakazan (in instanti congregatione generali). 

Kralj Matijag bija§e naime negdje jo§ u listopadu 1480. odredio, da se na poCetku 
dojduce godine sastane sabor kraljevine Slavonije, pak da se na njemu uz ine poslove 



SABOR I OBfil KRALJEVSKI SUD U ZAGRBBU (30. SIJe6nja DO 2. oiojKA 1481.)- 125 

vrSi i obdi kraljevski sud (regale Judicium, generale iudicium). Na taj sabor doci ce ne 
samo svi velikaSi posjednici u Slavoniji, nego i ditavo malo plemstvo iupanije zagreba6ke, 
varazdinske (sa Zagorjem), kriievaSke i virovitidke. Saboru predsjedat ce sam kralj; njega 
ne de taj put zamjenjivati hrvatski ban Ladislav od Egervara, nego palatin Mihajlo Orsag 
de Guth i sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator, jer ce biti vanredni kraljevski sud, 
a ne redoviti banski. Sabor je naime sazvan na posebni nalog kraljev (de speciali com- 
missione et mandato . . . domini nostri regis), a zadaca mu je poglavito, da se torn 
prigodom drzi kraljevski sud, koji ce iztrijebiti brojne zlodince i Stetne Ijude, kao i 
grabitelje kraljevstva, a k tomu odkrojiti pravicu svakomu, koji zatraii (cum . . . rex 
multipliratis maiefactoribus et nocivis hominibus, regnique sui depredatoribus pro extir- 
pandis eisdem unicuique etiam querulanti pro impendenda iustitia congruenti in banc 
civitatem Zagrabiensem propria sue maiestatis in persona advenisset . . .). Naravno, da 
je taj sud bio poglavito naperen protiv mocnih velikaSa i velikih posjednika, koji su 
u jednu ruku slabo marili za kralja i njegove zapovijedi, a u drugu nemilo progonili i 
tladili nize plemstvo i ostalo slobodno ziteljstvo u zemlji. 

JoS prije sastanka ure^enoga sabora dijelio je kralj nagrade i darovnice svojim 
vjernim i odanim sluzbenicima. Medju inima obasuo je svojom milolcu hercega Vladi- 





Zlatne forinte kraua Matija^a. 

I. Na lieu Tidimo itit na itiiti polja razdijeljen : a prrom sa (ngsrske) grede; n drngomu dvo^bi kril. n tredemn 
je gavraa (■ prstenom u kljunn) porodice Hanjada, a a (etrrtotn Ceiki lav. Napis naokolo raba: >Mathiai 
D(ei) G;ratia) R(ex) Unjfarief. ^a zalidju Iik sv. Ladislaya i «ig e K. R. Napia : »S(anctu«) Ladislani r«x« 

3. Na lica majka Uoija s Isusom medja dyjema ruiama; njoj do nogu garran ■ prstenom a kljuno. NapU: 
•Matbiaa D(ei) G(ratia) R(ex) Uogariec. Na salieja Iik »t. Ladislava i ngla N. ■ grbom komorakoga grofa ; 
napis kao kod br. I. 

Isvornici u zemaljskom maaeju a BudimpeStt. 



818 



slava Vukiica, sina hercega Stjepana, koji bijaSe pred desetak godina ostavio svoj ne- 
sredni zavifiaj, te se sklonio u kraljevinu Slavonju. Dne 18. sijednja 1481. izdao je Ma- 
tijaS Vladislavu Vukdidu povelju, kojom je njemu i njegovim potomcima za sva vremena 
za vjerne sluzbe daro*^ao gradove Veliki i Mali Kalnik u krizevaikoj iupaniji, i ur to 
grad Morovid u vukovskoj zupaniji. Znadajno je, da je kralj podijelio tu darovnicu 
>8 privolom i s odobrenjem prejasne gospodje kraljice Beatrice* (de consensu et bene- 
placita voluntate sereaissime domine Beatricis regine), kao i po savjetu prelata i baruna, 
koji se tada uza nj boravili. 

Dne 30. sijednja 1481. sastao se je veliki sabor slavonski. Kako se je mnogo 
plemstva, narodito niiega, skupilo, nije se saborovalo u samome gradu Zagrebu, ved oa 
polju blizu grada (prope civitatem zagrabiensem). Kralja zastupao je palatin Miliajlo 
Orsag (nosque auctoritate sua suffultos . . . . in persona sue maiestatis deputasset), 
a njemu je stajao o bok sudac kraljeva dvora Stjepan Bator. Uz ove bill su veliki iu- 
pani iupanije zagrebadke, kriievadke, varaldinske i virovitidke, zatim plemidkt sudci i na- 



,26 matijaS korvin (1458.— (1490). 

pokon priseznici. Velika§a, dini se, do§lo je na sabor vrlo malo, jer su slutili, sta se 
protiv njih snuje. 

I zaista su se primale najprije tuzbe protiv knezova i plemida, i to tako, da je 
ukupno plemstvo svake zupanije redom iznosilo svoje tuibe i tegobe. Sacuvala se je 
izprava, kako je radilo plemstvo zagrebadke zupanije. Ukupno plemstvo (per universi- 
tatem nobilium dicti comitatus Zagrabiensis) izabralo je dvanaest (pravo trinaest) prisez- 
nika (pro iuratis assessoribus) izmedju sebe (Ladislaum Byzthryczey de Omelya, Gre- 
gorium de Zthobycza, Fabianum Dragasych de Othak, Stephanum Kasynyarych de Glaw- 
nycza, Thomam Drobythych de Bedenycza, Woykonen Marethych de Klokoch, Michaelem 
Benchekowych de Gwlethyncz, Petrum Drugawthych de Greda, Michaelem Imprych de 
Jamnycza, Stephanum Lodomer de Adamowcz, alterum Stephanum de prefata Zthobycza, 
Nicolaum Iwanowych de Brezowycza et magistrum Petrum de Gwdowcz), koji su se 
onda Zajedno sa zupanom i s Cetiri plemicka sudca zagrebaCke zupanije sastali na zbo- 
rovanje, Prisegavsi najprije, da ne ce istinu zatajivati ni pravicu gaziti, stado§e sastav- 
Ijati popise svih velikasa, plemida i drugih Ijudl, koji su se ogrijeSili o zakon ma na 
kakav na£in. Bilo im izkazati tate, razbojnike, hajduke, palikuce i njihove pomagade, ko- 
va6e i prometafie krivih novaca, patvoritelje pecata i javnih izprava, razbijade i u obde 
sve zle Ijude. Nakon zrele razprave (habito inter se maturo et deliberate tractatu) napi- 
saSe oni dva registra takovih zlo^inaca i prestupnika: u jednome izbrojise po imenu 6e- 
terdeset i dva kneza (grofa) i plemica, iznesavSi za svakoga, 2to je skrivio; u drugome 
nanizaSe sve pu6ane (hominibus popularibus sen rusticis) i ono, §to su po6inili. 

Zanimljiv je popis obtuzenih velikaia i plemica, koji bi§e torn zgodom proskribo- 
vani (in Uteris proscriptionalibus). Tu su gotovo svi knezovi Frankapani, koji su imali 
posjeda u zagrebaCkoj 2upaniji, kao knez Stjepan II. ozaljsko-modruSki (sina mu, grofa 
Bernardina, nijesu tuzili, jer je bio u svojti kralju MatijaSu, nego njegova kastelana u 
ModruSama, po imenu Turclina, jer je zarobio plemica Jurja Herendida, kad je sa slo- 
bodnim listom iSao pred kralja), zatim clanove cetinske loze, grofa Ivana IX/i njegovu bradu 
Andriju (II.), Nikolu (VII.) i Gregorija, obijedivsi ih, da su ortaci i jataci tatova. Tu su 
nadalje svi knezovi Blagaji, kao knez Franjo, zatim braca Nikola, Stjepan, Ivan i Mi- 
hajlo, sinovi kneza Gregorija, koji bile tuzeni, da su dali po svome sluzbeniku iz grada 
Brumna strijelicom ubiti nekoga svecenika. Nadalje je obtu2en knez Petar Zrinski, Sto je 
krbavskoga kneza Ivana Kurjakovica dao zarobiti i zatvoriti u svoj grad Zrin, kad se je 
sa slobodnim listom vracao s kraljeva dvora u svoj zaviCaj. I oba Tuza, zagreba6ki biskup 
Osvald, kao i bivsi ban Ivan, tada gospodar Medvedgrada, Rakovca, Lukavca i Bisaga, 
bi§e potegnuti na sud, ito su pred deset godina pomagali odmetnoga peduvskoga biskupa 
Ivana Cesmidkoga, davSi mu zaklona u svome gradu Medvedgradu; suviSe biSe obije- 
djeni, da pomazu palikuce i osljepljuju svoje sluzbenike bez suda, a Ivan Tuz jo§ bi 
tuzen radi razliditih nedjela i ubojstva, koja je po£injao za svoga banovanja. Krupski 
vojvoda Ivan Bevenjud bi okrivljen, da je po6inio rodoskvrnje sa svojom rodjakom Mar- 
garitom, udovicom bana Pavla §piran6i6a, pade da je s njome rodio i djece; nadalje da 
je Turcima u bosanskom Kamengradu davao hranu, da je Ijude osakadivao i ubijao, 
paCe ih i Turcima u robstvo prodavao. Pored ovih velika§a tuzeno bi jo§ dvadeset i 
sedam plemica s najrazliiitijih zloCina i prestupaka: Stjepan i Simun Kemenic iz Gra- 
bovnika kao tati i hajduci, Andrija i Anz Blazicevic iz Stenidnjaka kao tati, razbojnici, 
palikude i ubojice, Simun Impric iz Jamnice kao ubojica, Mihajlo Japrica iz Ba6ina kao 
krivotvoritelj novaca, biv§i kostajnicki kastelan Matko kao prijatelj i pomagad Turaka, 
zupnik Mihajlo iz Kravarskoga kao ubojica svoga kapelana, Nikola i Ivan iz Bacina, Petar 
DragoSevid iz Grede, Juraj FarkaSid iz Novoga i jo§ neki, §to su Turcima podavali zi- 
veza, Matko i Baldek iz Toplica (Topuskoga) kao privrzenici i sluzbenici cara Fridrika III., 
Ladislav Bickele iz Zeline kao patvoritelj izprava i pedata, Mihajlo Haniev iz Turilovida 



SABOR I OBfil KRALJBVSRI SUD U ZaORBBU (30. SUkCnJA DO 2. OSUJKA 1481). 127 

kao skvrnitelj nedorasle i silom ugrabljene djevojke, Lovro iz Trstenika kao patvarad 
izprava, i napokon Juraj Rogar kao tat i Blai Briga kao sluibenik odmetnoga biskupa 
peduvskoga Ivana Cesmidkoga za poljadke provale pred deset godina 1 

ZnaCajno je, da nijedan od svih tih okrivljenih velika§a i plemica Dije bio nazo^an 
u saboru, kad su ih obtuzili. Mogude da nijesu do$li, §to su se bojali kraljevskoga suda; 
no vjerojatnije se 6inl, da su mnogi od njih obtuzeni samo za to, §to se oijesu odazvali 
pozivu, da dodju na sabor. To bi se moglo nagadjati i po tome, Ito je ved 2. veljade, 
detvrti dan saborovanja, izrecena protiv njih osuda iz ogluhe. >Bududi da se ovi zloCinci 
i Skodljivi Ijudi nijesu pobrinuli, da dodju na ovaj na§ ob6i sastanak, vec su se uklonili 
lieu prava i pravice na odit dokaz svoje krivnje (qui quidem malefactores et nocivi ho- 
mines ad eandem congregationem nostram generalem venire non curarunt, sed se a facie 
iuris et iustitie in eorum culpabilitatis manifestum indicium absentarunt) : stoga mi (pa- 
latin Mihajlo Orsag i sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator) zajedno s zupanom, ple- 
mickim sudcima i priseznicima osudjujemo re6ene popisane (proscriptos) zlodince i §kod- 
Ijive Ijude slozno i jednoduSno na gubitak glave (in sententia capitali), na gubitak sviju 
posjedovanja i posjedovnih prava, kako i stvari dobara njihovih, nalazedih se ma gdje 
unutar obsega kraljevstva. Da pak nijedan od tih osudjenika ne umakne, nego da se svi do 




Srebreni gro§ kralja Matija§a. 

Na lien Tidi >e Itit t*. pet grbora (ugarske grede, dvogubi krii, tri leopardske glare dalmatinikoga grba, ieiki 
lav, i napokon a iredini gaTran (■ pratenom) porodice Hanjada. Napis: iMoneta Mathie regis Ung(arie)c. Na 
laliija majka Boija ■ djetetom Iiniom i aiglama K. i V A. ; napia ; fPatrona Hnngariec. 

Izvornitc u zemaljskom mazeju u BadimpeSti. 



kraja zatru te iz kraljevstva izdupaju, odredjujemo, da svaki dovjek, koji bi redene zlo- 
fiince i Skodljive Ijude zatekao u gradovima, trgovima, slobodnim villama i kraljevim ili 
kraljidinim imanjima, kao i na posjedima drugih Ijudi, posve slobodno smije njih 
uhvatiti i zarobiti, te radi njihovih nedjela raniti ih i pogubiti, a njihove stvari i dobra 
za sebe pridrzati .... Koji bi pak dovjek, bio ma kojega stalefa ili zvanja, te osudjene 
zlodince i Skodljive Ijude ugostio ili k sebi primio, zapada pod jednaku kaznu<. 

Nema sumnje, da su jednakim nadinom na gubitak iivota i imanja osudjeni ta- 
kodjer velikaSi i plemidi ostalih triju iupanija (varazdinske, krizevaCke i virovitidke), koji 
nijesu do^li na sabor, da se opravdaju. Nijesu nam poznata imena tih osudjenika, jer su 
izprave budi izgubljene budi zametnute. Sabor je poslije potrajao jo§ mjesec dana, te su 
se na njemu iznosile i rjeSavale privatne parnice. Dne 9. i 10. veljafie razpravljalo se je 
i sudilo o tuzbama plemida iz varaidinske zupanije; prvoga dana odludeno bi u parnici 
plemida Jurja i Ivana sinova Benediktovih od Komora proti Benediktu Turocu i sinu 
mu Jurju ; drugoga dana izdana bi odluka na molbu plemida Skopdida od Mirkovca i 
Puhakovca. Dne 18. veljade razpravljalo se pred ukupnim plemstvom kriievaCke i viro- 
vitidke iupanije o parnici Jelene Zichy i Katarine TSrOk protiv Nikole Bodkaja od Ra« 
sinje; obje stranke dobiSe nalog, da se na Gjurgjevo nadju pred redovitim (oktavalnim) 
sudom bana Ladislava od Egervara. Dne 22. veljade izredena bi odluka na tuzbu slo- 



128 matijaS korvin (1458.— 1490.). 

bodnih gradjana s brda Gradca kod Zagreba pred citavim saborom. Ravnatelj kraljevskih 
parnica ili prokurator Ivan Pozezki ustao u ime kraljevo (in persona eiusdem domini 
nostri regis), pak iznio pred sabor 6itavo cislo velikaSa i plemica, koji gaze kraljevska 
privilegija i sloboltine, pak od gradjana zagrebaCkih pobiru na svojim imanjima i posje- 
dima mitnidarinu i druge dace za robu, koju reCeni gradjani onuda voze (a rebus et 
mercibus eorum minus iuste et indebite tributum exigant). Prokurator je redom izbrojio 
vlastelu i njihova imanja, gdje no te dace traze, te je zahtijevao, neka se gradjani 
s brda Gradca na temelju svojih privilegija oslobode toga nameta, kojim se onemogu- 
cuje svako trgovanje, Sabor je smjesta ugodio zahtjevu kraljeskoga prokuratora, te je 
izdao gradjanima ponovni privilegij. Iz te izprave doznajemo, koji su velika§i i plemidi 
doslije nepravedno utjerivali pomenutu dacu. Bili su poimence ovi: knez Stjepan II. Fran- 
kapan u svojim oblastima, kao pod gradom Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Mo- 
ravicama, Delnicama, Lokvi, Brodu, Hreljinu, Vrbovskomu, Modru§ama, Tounju, Grobniku 
i Dubovcu; knez Dujam IV. Frankapan u Ledenicama, knez Ivan IX. u Cetinu, knez Ni- 
kola VI. u Trzcu kod Korane; knez Zrinski pod gradom Zrinjem i pod Pedaljgradom, 
Juraj Mikulidic u Buzinu i Juraj Herendic u Lipi, Ivan Krupski pod Krupom i Feci, Gre- 
gorije Brada6 u Bistrici, pan Luzicki (Panlusyczki) u kotaru . . ., Mihajlo i Toma Tompa 
od Horsove (Herzowa) u mjestu Jaxabrisda, vojvoda Ivan Humski (Vlatkovi(i) u mjestima 
Chorgd i Gara, Bernardin StoCic u Slcradu, Frajliiiovic u Komogojni, Juraj upravitelj opa- 
tije Toplic^ (de Thopolzka) u Toplicama (Topuskom), Grangji i Berkilevini, i napokon 
knez Ivan Kurjakovid u Mutnici. Posljednjih dana sabora rjesavale su se parnice izmedju 
zagrebaikoga biskupa Osvalda Tuza i nekih duhovnih zborova. Dne 25. velja6e izreiena 
bi odluka u sporu izmedju prebendara zagrebackih i biskupa; a 2. ozujka izmedju pre- 
bendarskoga zbora dazmanskoga i istoga biskupa. U mnogim parnicama ne bi konadno 
sudjeno ni odludeno, ve6 bi ustanovljeno, da se nastave i dovrSe na dojducem redovitom 
saboru, koji ce se sastati naskoro u Krizevcima, i kojemu ce po davnom obiCaju pred- 
sjedati ban Ladislav iz Egervara. 

Osude obcega kraljevskoga suda djelovale su porazno na velikaSe i plemice kra- 
Ijevine Slavonije. Nije poznato, da li je koja osuda i izvrsena; ali to znademo, da su 
osudjenici sa svih strana grnuli u Zagreb, da mole milost u kralja Matija§a. Prvi su po- 
hitali knezovi Blagaji (Babonici), da se namole oproStenja. Na samu Svjecnicu, 2. ve- 
ijac^e 1481., ba§ na dan, kad je proglasena osuda za zagrebaSku zupaniju, izdaje kralj 
Matija§ pismo knezu Mihajlu Blagaju, sinu Gregorijevu, kojim mu podjeljuje svoju milost 
(gratiam et misericordiam), te podjedno poziva bane, banovce i ostale sudce kraljevstva, da 
se ne usude izvrSiti osude, izredene od obcega, kraljevskoga suda. Malo dana zatim, dne 
24. veljaCe, izdao je kralj jednako pomilovanje i braci Mihajlovoj, knezovima Stjepanu i Ivanu 
Blagaju. Sta se je zgodilo s Nikolom i Franjom Blagajem, nije nam poznato. LJz Blagaje 
iraze kraljevu milost i Frankapani, na teln im knez Stjepan II., koji je u svojti kraljici 
Beatrici. Cini se, da je ba§ kraljica najviSe doprinijela, te je Matija§ pomilovao kneza 
Stjepana. Dne 1. oJujka 1481. izdaje kralj u Zagrebu povelju knezu Stjepanu i sinu mu 
Bernardinu, kojom njima iznova potvrdjuje sva posjedovanja njihove loze (castrum Thersan 
et ciuitatem Modrussa, ac castelia Byttun, Plazy et Kliych, item similiter castra Hreglin 
cum portu Buccariz, et Grobnich, nee non castelia Vinodol et Driuenich vocata, in regno 
nostro Croatia habita, ac similiter castra Ozall et Ribnich, nee non castelia Dubouaz et 
Zubechay nuncupata in comitatu Zagrabiensi existencia) u Hrvatskoj i Slavoniji. Kralj 
veil izrijekom, da to 6ini po volji svoje predrage zene, gospodje kraljice Beatrice (uo- 
luntate serenissimae dominae Beatricis reginae consortis nostrae carissimae). Nema sumnje, 
da su velikaSi i plemidi i drugih zupanija slavonskih salijetali kralja, da ih pomiluje i 
izreCenu osudu opozove. Dne 4. ozujka izdaje MatijaS u Zagrebu proglas na sve posjednike 
u zupaniji krizevadkoj, kojim javlja, da je pomilovao one podanike, koji su na posljed- 



SABOR I Ob6i KRAUKV8K( SUD U ZAGREBU (30. SIJB&NJA DO 2. oSuJKA 1481.). 129 

njemu obcemu sudu radi nasilja osudjeni, ali uz tu pogodbu, da mu se u kraljevioi Sla- 
voniji dade >pripomoc« (subsidium) od svih posjedovanja, i to po pol forinte. Kraij je 
po tome ukinuo sve osude, ali je kraljevini Slavoniji nametauo novu dacu od pol fo- 
rinte. Podjedno je imenovao dva komisara (Ladislauin Rohffy de Decse et Balthasarem 
de Battyan), koji de pobirati novu dadu, a suviSe je zapovjedio banu Ladislavu od 
Egervara, da iitelje goni na pladaDJe te ustanovljene dade. 

Cini se dakle, da se je Sitavi obci kraljevski sud svrSio time, da je Matija§ kraljevini 
Slavoniji nametnuo novu dadu. Kralj je MatijaS poslije toga ostao jo§ neko vrijeme u 






KVI« ca»***'H.»4lM«***<^ K^»99*X, 



»'/ f? 



7 •^ JT/^*** 












^.x>^ v**«>.m'i« I f •*« Onn rti. ,^,n,{L.,..,„ jtirvf—fKnt, r, $ Ai u i i > n .mv pit. r-w-et i»/« r^l-^ m«i. 



r n iii t 't»»4«»> ^ < HH> _^, - _ -- 



r«. J,;^ .«;.i..«-.<. .«M^?..i.f V* ,(^^V-««.- -W.^-^'r^'- 






c^Y*-'^ f""***^ •^jr"""^'' 

rw« Till... 






\ 



POVKUA KRAUA MaTIJA§\, ]ZDANA U BUDIMU 13. SRPNJA 148 U 

kojom podjeljaje iiteljima kraljeTine Slatronije praro, da amiia po voiji prodavati sol i iavan oblasti kraljerakih 

tolnib komora. 

Zemaljski arkiv u Zagrabu (3.). 



Zagrebu, te je odatle §iljao pomoc svome tastu, napuljskomu kralju Ferdinandu, kojemu 
bijaSe zaprijetila velika pogibao od Turaka. Brodovlje tursko bijaSe naime joS proMc go- 
dine udarilo na jugoiztodnu obalu Italije, osvojilo grad Oiranto (Hydruntum), pak onda 
izkrcalo vojsku od 20 000 Ijudi. Stoga se livo prepao ne samo napuljski kralj, nego i papa 
Siksto IV. i brojni talijanski knezovi. I kralj i papa vapili za pomod. MatijaS javlja 
10. oiujka 1481. iz Zagreba, kako Salje izkuSanoga vojvodu svoga Blala Magjara s pjeSadijom 
i konjicom preko Senja u juiou Italiju. I zaista je Blaf Magjar sa svojim detama mnogo do- 
prinesao, da su Turci u kolovozu te godine morali predati Oiranto i ostaviti tlo Italije. 

HrT. poTJ. n in. 9 



K. 



136 MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.). 

Medjutim bija§e kralj Matija§ u drugoj polovici ozujka otiSao iz Zagreba i Sla- 
vonije, te po§ao u Stajersku u grad Radgonu (Rakospurg), koji bijaSe jo§ pro§le godine 
caru Fridriku III. oduzeo. Tu u Radgoni pogadjao se je s nekadanjim Ijubimcem svojim 
Ivanom Tuzom od Laka, kojega bijaSe nedavno ob<5i sud osudio na smrt. Ivan Tuz kao 
da se nije htio kralju pokoriti, pak je volio ostaviti Slavoniju i Ugarsku, te otici u tu- 
djinu. U jednoj povelji od 6. svibnja 1481., izdanoj u Radgoni, o^ituje kralj, da je 
Uan Tuz spreman njemu ustupiti gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec, koje mu je 
kralj bio zaloiio za 12.000 forinti; nakon pet godina obvezuje se kralj reCenomu veli- 
ka§u ili njegovim potomcima povratiti ili pomenute gradove ili uzajmljene novce. Drugom 
poveljom od istoga dana ofiituje kralj, da Ivan Tuz >s njegovom dozvolom i priklo- 
noScu odilazi boraviti u stranu drzavu« (de hoc regno nostro ex permissione et bene- 
uolencia nostra ad aliud regnum moraturus egreditur) i da mu je predao svoje gra- 
dove; stoga kralj odredjuje Ivanu Tuzu za njegova boravka u tudjini godisnju pladu 
(prouisionem) od 600 zlatnih forinti, koja ce se namirivati od slavonske dade (de dica 
in regno nostro Sclauonie exigenda). Biskup Osvald Tuz smije stoga od dace, koju za 
svoja posjedovanja placa, po 600 zlatnika uztezati, te ih svomu bratu Ivanu §iljati. Malo 
dana zatim, 11. svibnja, zapovijeda kralj Matija§ poreznicima u kralj evini Slavoniji, da od 
dade, §to de je u zemlji ubrati, izplate Ivanu Tuzu 4393 zlatna forinta, koje imade od 
kraija primiti za neke stvari, sto ih je njemu nedavno prodao. Poslije toga ostavio je 
Ivan Tuz sa svojom porodicom Slavoniju, te se je preselio u Mletke, ponijevSi sa sobom, 
kako se prida, do 60.000 zlatnih forinti. Mletci da su ga primili razkriljenih ruku i uvrstili 
u broj svojih plemida, a on je sprovodio zivot miran i srecan. 

Dok je joS kralj boravio u Radgoni, sastao se je opet sabor kraljevine Slavonije 
na podetku svibnja 1481. u Krizevcima. Predsjedao mu je Ladislav iz Egervara, ban 
Dalmacije, Hrvatske i ditave Slavonije, a nazodno je bilo plemstvo zupanije varazdinske, 
zagrebacke, krizevacke i virovitidke. Tom se je prigodom sudilo u moogim parnicama, 
kojima bija§e rok odredjen potonjim velikim saborom; no razpravljalo se je i o javnim 
poslovima ditave kraljevine. Tako bi potanko odredjeno, koliko smiju u ime mitnidarine 
pobirati pojedini velikasi i plemidi od trgovaca, koji voze svoj trg po cestama, §to no 
prolaze kroz imanja tih plemida. Dne 12. svibnja sastavljen bi todan cjenik za razliditu 
robu, te odredjeno, da se svaki vlastelin, kojemu pripada pravo pobirati mitnidarinu, kazni 
gubitkom svojega prava, ako bi trazio vecu dadu, nego §to je cjenikom ustanovljena. 
Evo nekoliko ustanova toga cjenika. Od tkane svile i skupocjenoga sukna talijanskoga, 
od mirodjija, ulja, smokava i juzno-talijanskih stvari plada se za svaku funtu 4 dinara. 
Od jednih kola kamene soli, bude li sto kamena i vi§e, detiri dinara i kamen soli; ne 
bude li sto kamena, onda samo 4 dinara. Od kola svjezih riba 4 dinara ; od kola vina 
malvazije 12 dinara. Od konja trhonoSe i dvokolica (ma kakve robe) 2 dinara. Od sira, 
jaja i slidnih stvari, Sto ih £ene obicavaju nositi na glavi, plada se pol dinara; ako je 
manje od 10 siraca i 50 jaja, ne plada se niSta. Svatovi ne pladaju niSta, tako ni ple- 
midi, kad voze svoje pokudstvo izjednoga mjesta na drugo. Dinari vrijede oni, kojih sto- 
tina dini jedan forint; ako se dada plati na glavnoj mitnici, ne smije se traziti u podruznicama. 

U srpnju 1481. sastao se i ugarski sabor u Budimu, kojemu je predsjedao sam kralj 
MatijaS. Sabrani prelati, baruni i poslanici plemstva razpravljali su uz ino i o crkvenoj 
desetini, kojom bi prigodom odredjeno, da privrzenici iztodne crkve (Rasciani et caeteri 
schismatici) ne pladaju redene desetine. JoS je kralj MatijaS morao obedati, da do Mar- 
tinja slijedede godine 1482. ne de ni u jednome kraju svoje drzave driati obdega, kra- 
Ijevskoga suda. Clanke sabora, njih sedamnaest, potvrdio je kralj 15. srpnja 1481. 

U drugoj polovici te godine ili na podetku slijedede vratio se je kapetan Blaz 
Magjar slavodobitno iz juzne Italije. U isto vrijeme nema viSe Ladislava od Egervara 
kao bana hrvatskoga, a na njegovo mjesto uzdignut bi po drugi put hrabri Blaz Magjar, 



ODNOSI PRKMA~SULTANU BAJAZITU 11.; PAD HERGEGOVINB (1482.). Ijt 

koji se rove sad >kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavoaije ban«, sad opet >kraljevine 
Slavonije ban i kapetan kraljevskih deta< (gentiumque regalium capitaneus). Doe 
11. srpnja 1482. piae kralj MatijaS pismo novomu banu, u kojemu izlaze pravo gradjana na 
brdu Gradcu kod 2^greba, da ne placaiu nikakvih da<5a za svoju robu i trg, pak poziva 
bana, da ih ne smeta na svojoj mitnici u Krizevcima, a jedoako da ne dopuMa gra- 
djane globiti Bahazaru Badanu, kastelanu kraljevskoga grada Medvedgrada, kao ni ra- 
sinjskomu vlasteliim Petru Bo^kaju. Dne 3. kolovoza 1482. boravi ban Blai^ Magjar u 
Cesmi (Chasme), te nalaze odanle dazmanskomu kaptolu, da uvede Ivana i Iliju Mrko- 
£elica, sluzbenike knezova Blagaja, u ba^tinjeni posjed njihov DoSnju u zagrebadkoj zu- 
paniji. Vec 26. kolovoza javlja kaptol banu, da je nalog izvrdio u nazodnosti brojnih pie- 
mica i neplemica hrvatskih. 

Jo§ nesto prije nagradio je kralj Matija§ srbskoga despota Zmaj Vuka Grguro- 
vica za njegovu vjernu sluzbu i junadtvo za posljednjih borba s Turcima. Despot Vuk 
drzao je vec od vi§e godina ne samo grad Berkasovo u vukovskoj zupaniji i neka mjesta 
u srijemskoj, nego i grad Bijelu Stijenu u krizevatkoj i dtavu TotuSevinu (TituSevina 
s obje strane Save izmedju Siska i Dubice) u zagrebadkoj zupaniji. Braneci hrabro svoju 
novu domovinu bratimio se je s hrvatskom gospodom i knezovima, pak tako se je zgo- 
dilo, da se je i ozenio hrvatskom kneginjom Barbarom, kcerju kneza SigismuDda 
Frankapana i supruge mu Jelene. Dne 4. travnja 1482. kralj je .Vlatijas, boraveci u 
Stolnom Biogradu, izdao despotu Vuku povelju, kojom mu je darovao kaStele Komo- 
govinu i Gradusu, koji su dosad pripadali hrvatskomu plemicu Ivanu Frajlihovidu; u 
isto vrijeme ili ve6 prije poklonio je kralj despotu i grad Kostajnicu, koja je dosad 
bila zalozena krupskomu vojvodi Ivanu Bevenjudu. Tek §to je despot ta mjesta od 
kralja primio, zapisao je on 3. svibnja 1482. Bijelu Stijenu i TotuSevinu svojoj vjernoj 
druzi Barbari, da ih drii i uiiva do smrti svoje, ako bi se zgodilo, te bi ga ona preiivljeia. 

(Odnosi prema sultanu Bajazitu II.; pad Hercegovine, 1482.; po- 
bjeda Hrvata nad Turcima na brodu Zrinskoga na Uni, 29. i 30. 1 i s t o- 
pada 1483.; petgodiSnj e primirje sTurclma^ 1483.). Prvih dana svibnja (valjda 3 ) 
god. 1481. umro je silni car turski Muhamed II . koji je za trideset godina svoga vla- 
danja golemih jada zadao krScanskomu svijetu. Hrvatski Ijetopisac §imun Klimentovid 
zabiljeiio je o njemu ovako: >Tada (1481.) umri Mahomet car turski, ki udini vele zla 
na ovom svitu Vze Carigrad, i Bosnu, i vsu Rabaniju (Arbaniju), i despotiju, i Negro- 
pont, i Skadar. I Hrvate ras6ini. I vele zla i ras'pa po mnogih provencijah. I prodajac. 

Smrdu sultana Muhameda II. planuSe smutnje u samoj turskoj carevini. Kako je u 
ias otceve smrti izbivao iz Carigrada stariji sin njegov Bajazit II, koji je boravio u Aziji, 
pobuniSe se u tom gradu janjidari, posjekoSe MahometpaSu i druge dostojanstvenike, koji 
su vrijedili u pokojnoga sultana (njih dvadeset i dva), te pohara§e Galatu i jednu 6est 
Carigrada. Da se pobunjeni janjiiari primire, predano bi vladanje Bajazitovu sinu, a sam 
Bajazit pozvan bi, da se §to prije svrati u svoju prijestolnicu. Medjutim se je pojavila 
velika stranka, koja je htjela, da p>osadi na prijestolje mladjega brata Bajazitova, po imenu 
Diema. Na 6elu toj stranci bio je sam veliki vezir, koji je tvrdio, da Diem imade prete 
pravo na vladanje, jer kad se je Bajazit rodio, nije mu otac Muhamed bio jo& sultanom. 
Tako planu razdor u samoj sultanovoj porodici, koji se prometnu u odit rat. AH u ratu 
bi Diem svladan, te prinudjen, da bjeii u Egipat. Odanle podje na otok Rod, gdje 
ga primi veliki meStar reda Ivanovaca. Sad je kror vi§e godina snovao Diem, da s po- 
mo6u krSdanskih vlasti zbaci brata s prijestolja. Osobito se jc pouzdavao u kralja Mati- 
jaSa, kojega je smatrao svojim rodjakom, bududi da je sestra kraljeve bake nekad do- 
panula turskoga suianjstva, te onda postala ienom Murata II. i majkom Muhameda IL 
Diem se je ved i spremao, da podje u Ugarsku kralju MatijaSu, ali mu Mletci namjcru 
osujetiSe. Kako su bili skloniji Bajazitu, a uea to se lacali prcvclike site kralja MatijaSa, 



,32 matijaS korvin (1458. — 1490.). 

izradiSe oni, da je veliki meStar poslao Dzema u juznu Francuzku, gdje su ga zatvorili 
u ka§teo i budno na nj pazili. 

Smutnje u sultanskoj porodici ohrabrise sve krScanske susjede turske, a kr§6anski 
se podanici njihovi stado§e na sve strane buniti. Vec 2. lipnja 1481. javljaju Dubrovdani 
napuljskomu kralju Ferdinandu, da je herceg Vlatko provalio u Bosnu, a Nikola Du- 
kagin u Albaniju. >Na medjama obci je pokret. Ako bi bilo malo pomoci, mogli bi se 
Turci iztjerati iz Bosne i Albanije, jer ondjeSnji narodi po naravi svojoj rado se bune, 
a k tomu su dugo podnosili nemilu tiranidu pokojnoga (sultana). Bude li se krzmalo, 
podhvati Vlatka i Nikole Dukagina bit ce uzaludni*. Malo dana zatim, 14. lipnja, jav- 
ljaju DubrovCani, da je kralj MatijaS utanadio mir s carem Fridrikom, pak da se sam sprema 
na Smederevo, a u Bosnu Salje 6ete svoje. Namah sutradan, 15. lipnja, pi§u opet Du- 
brovdani napuljskomu kralju: »Premda su po smrti sultanovoj svi putovi nesigurni i iz- 
lozeni razbojstvima, ipak mi nista ne propuStamo, da uzmognemo neSto doznati o stva- 
rima i stanju na iztoku. Danas se je vratio na§ uhoda iz Skoplja, pak iz njegova izvje- 
Staja vadimo jedino jezgru : da je unuk pokojnoga (sultana), naime sin starijega 
(sina) jos i sada na prijestolju, a otac mu boravi u Aziji, te nastoji, da bi se pogodio 
s mladjim bratom (Dzemom), s kojim nije slozan. Od velikaSa turskih neki stoje uz sta- 
rijega brata, a neki uz mladjega; kako ce se stvar svr§iti medju njima, nije nam izvjestno. 
PaSa Romanije sabire u Sofiji deta, §to vise moze, i to, kako nas uhoda kaze, jedino 
stoga razloga, sto njegovo velic^anstvo kralj ugarski zadaje Turcima toliko straha i tre- 
peta, da se to pismom ne moze objasniti. Herceg Vlatko usaojeu Bosnu, ne 
imajuci ni od koga pomoci ni savjeta, nego jedino od Vlaha, koji su ga zvali ; pak kako je 
nerazborito (inconsultius) radio, bude od Daut-pase, koji stoluje u Vrhbosni, razbit (in 
loco, qui Menesagite dicitur), tako da je jedva sam, izgubivSi sve, §to je uza se imao, 
turskim rukama umakao, te se u Novi (Hercegnovi, Castrum novum) sklonio. U Bosni 
sve kipi bunom (omnia in Bosina novitatibus fervent), te ce je ono malo Turaka, sto je 
u njoj, ostaviti ; stoga BoSnjaci jedan drugoga robe, mrcvare i ubijaju. Ali svima je u 
ustima Matija§ ; MatijaSa dozivlju, MatiJQ§a zele, na MatijaSa svi svracaju oci svoje . . . 
Leka Dukagin i Ivan Crnojevic pohitali su iz Dubrovnika u Albaniju «. 

Iz ovih izvjestaja doznajemo, da se je pokus hercega Vlatka, kako bi obladao 
svojom djedovinom, tuzno svrSio. Suzbijen od bosanskoga paSe Dauta morao se je vra- 
titi u Hercegnovi, gotovo jedino zakloniSte svoje. Medjutim ni tu ne dadose mu ostati 
slavodobitni turski vojvode. Bit ce, da je ili Daut-paSa sam ili koji vojvoda njegov 
stao udarati na re^eni grad. Herceg Vlatko nasao se je u tolikoj nevolji, da je stao 
s kraljem Matija§em ugovarati, kako ce kralju predati Hercegnovi i ostalo, §to jo§ drzi, 
a kralj <5e mu za to dati u zamjenu druga mjesta u Hrvatskoj ili Ugarskoj, kako je to 
nedavno udnio bratu mu Vladislavu. Vec u srpnju 1481. pi§e MatijaS mletaCkomu duzdu 
Ivanu Mocenigu, neka za volju krScanstva i on i mletaSki gradovi Dalmacije pomazu 
brodovljem i drugim stvarima kraljeve Cete, koje de poslati u one gradove, koje mu je 
netom herceg sv. Save u zamjenu ustupio (ad castra ilia, que illustrissimus princeps 
Sabe novissime pro contracambio nobis assignavitj. 

Kralj MatijaS bijaSe dakle odlu6io obraniti posljednje ostatke Hercegovine. Uza to 
pripravljao se je i za veliki navalni rat na Turke, na koji ga je neprestano bodrio papa 
Siksto IV. Obedavao mu je paCe i veUku pomoc iz Italije i Njemacke; talijanska mornarica 
zadavat ce Turcima jada na moru, a njemaCka ce drzava poslati kralju 10 000 konjanika 
u pomoc. No od svega toga ne bi opet niSta, pak tako je kralj MatijaS sam sa svojim 
kletvenicima i vojvodama morao voditi rat s Turcima. U jednome pismu od 7. kolo- 
voza 1481. javlja kralj papi o sjajnoj pobjedi, koju je netom odrzao njegov kletvenik, 
moldavski vojvoda Stjepan, provalivSi u VlaSku i svladavSi ondje turskoga Sticenika Be- 
zaraba. MatijaS piSe jos, kako je svoje najodlidnije kapetane, erdeljskoga vojvodu Stje- 



ODNOSI PREMA SULTANU BAJAZITU II.; PAD HERCEGOViNE (1482.). I33 

pana Batora zajedno s kapetanom Pavlom Kiniiijem (upraviteljem TemiSvara i doljno- 
ugarskih krajeva) i s despotom Zmaj Vukom, kao i s mnogim drugim kapetanima i 
vojvodama — svega 28.000 Ijudi — poslao kroz Srbiju sve do prave Turske, te im ra- 
povjedio, da §to vi§e skode nanose oeprijateljima kr§6anskoga imena. Da je kralj primio 
iz Njemaike obecanih mu 10.000 konjanika, pridruiio bi ih svojim detama, te ne bi 
samo branio krScane od provala turskih, nego bi prodro i u srce Turske do samoga 
Carigrada (etiam in viscera Turciae Constantinopolim usque potuissemus peuetrare). U 
drugome pismu od 5. studenoga javlja kralj opet papi o provali kapetana Pavla Kinizija 
u Srbiju, te se nada, da ce moci naskoro pisati o srecnim pobjedama svojih ieta. Dne 
10. prosinca 1481. pi§e kralj napokon, kako je Pavao Kinizi proSao Srbijom sve do grada 
Kru§evca, kako je bez ikakve zapreke zemlju maCem i ognjem pustoSio, te se napokon 
krcat plijena s mnogo tamoSnjih urodjenika (cum maximo indigenarum comitatu et 
multis barbarorum spoliis onustus) sredno povratio, premda je zima navalila i neprestana 
ga ki§a pratila. U drugome pismu od istoga dana, upravljenom na jegarskoga biskupa 
i kardinala Gabrijela od Verone, svoga poslanika na papinskom dvoru, kralj potanko 
opisuje junakovanje i ratovanje svojega kapetana Pavla Kinizija i njegovih drugova : Ni- 
kole i Andrije Sokola, beogradskoga kapetana Ladislava i despota Zmaj-Vuka, napokon 
junaka Ivana JakSica Borilo se je poglavito mjeseca studenoga oko Smedereva i Golubca, 
a onda se prodrlo do KruSevca, gdje je Pavao Kinizi ostao dvanaest dana. U jednome 
kre§evu bi§e tezko ranjeni Nikola i Andrija Sokol (Nikola je od rana umro); no zato 
su beogradski kapetan i despot Vuk pobijedili smederevskoga vojvodu Skenderpa§u na 
Dunavu, a Ivan je JakSic suzbio vojvodu golubadkoga te ga pred samim vratima grada 
Golubca sasjekao. Na povratku iz Krusevca prema Dunavu poveo je Pavao Kinizi sa 
sobom vi§e od 50.000 urodjenika i do 1000 pravih Turaka, koji su zajedno sa zenama 
svojima i djecom preSli u sluzbu kraljevu. Na brodu dunavskom podigao je Kiniii dvije 
utvrde u Hramu i Kubinu (Haram, Kewy), a treca ce se sagraditi u Pozezeni. Poslije od- 
lazka kraljevih 5eta podigao se je smederevski vojvoda SkenderpaSa zajedno s AH- 
begom i Malkodevicem, pak je na jednom ostrovu u Dunavu sagradio utvrdu, da prijedi 
kraljevskomu brodovlju plovitbu po rijeci. No Pavao Kinizi pohitao je ponovo onamo, 
da ih odanle protjera. 

Dok je temeSki iupan i kapetan doljnih strana sa svojim drugovima udarao na 
tursku Srbiju, brinuo se je kralj Matija§ i za to, da se spase Hercegnovi i drugi gradovi 
hercega Vlatka. Kralju je bilo poglavito do toga, da dobije u svoje ruke redeni grad 
(Novi, Castrum Novum) na ulazu u Boku, a uza nj i znameniti kaSteo Kos (castellum 
de Chos) na u§(5u Neretve. Pri tome pomagali su ga ne samo herceg Vlatko, nego i 
hrvatski plemici u Krajini medju Cetinom i Neretvom, na Celu im Bartol Kadid sa svojim 
plemenom. Najvi§e medjutim radili su za obranu tih ostataka Hercegovine DubrovCani, 
zabrinuti za buducnost svoje drzavine. Na poCetku studenoga boravi u Dubrovniku po- 
slanik kralja MatijaSa. kninski biskup Nikola; a u isto vrijeme primakao se je Neretvi i 
kaStelu Kosu hrvatski ban (ili banovac) Ladislav Markus (de Teryen) kao kapetan kra- 
Ijevskih 6eta (capitaneus gencium regiarum). Kninski biskup radi i dogovara se u Du- 
brovniku i na Lokrumu, kako da se obskrbe i morskim putem odprave u Hercegnovi 
kraljevske cete na obranu hercega Vlatka, kojega je opasao s vojskom turski vojvoda 
AjaspaSa (Aiasbasse). Dubrovnik daje kraljevskim ietama iita i 1000 dukata na raeun 
dohodka, §to ga pla<ia kralju; osim toga dariva kninskoga biskupa Nikolu i kraljeva ka- 
petana Ladislava Markusa dukatima. Jo§ 2. sijednja 1482. kraljeve su dcte u kotoru du- 
brovaSkom, a zatim idu u pomod Novome. 

Ali Hercegnovi nije se mogao odriati Kraljeve su tete branile grad do dvadeset 
dana, a onda su ga predale Turcima uz uvjet slobodna povratka u domovinu. Ved 26. 
sijednja boravi u Dubrovniku turski vojvoda Perhat, donesavSi pismo od Ajasbega, u ko- 



km 



134 ♦ matijaS korvin (1458.— 1490.). 

jemu javlja, da su mu kraljevske 6ete predale grad Novi, pak moli DubrovCane, neka 
mu poSlju tri barke, na kojima de se vratiti kraljevske tete u Dubrovnik. Vlastela se 
dubrovaCka po2uri§e obavijestiti o tomu kapetana i bana Ladislava Markusa, kao i kra- 
Ijeve brodove; podjedno javiSe svojim poslanicima u Konavlima, da podju pod Novivoj- 
vodi Ajasbegu, jamadno da mu destitaju na slavodobicu. 

Tako je propala Hercegovina do kraja. Kraljeve cete vec su prvih dana veljaSe u 
Dubrovniku; vlastela ih hode prevesti u zavicaj, ali mnogi stupaju u dubrovadku sluzbu, 
le ostaju ondje i dalje. Neki se pade i pozenise. Herceg Vlatko sa svojom porodicom 
ostavio svoju domovinU; te se preselio u mletadke oblasti; njegov sin Ivan Kosaca ill 
Kosadic spominje se 1507, medju mletackim plemicima. Od citave Hercegovine ostao je 
kralju Matijasu jedino kasteo Kos (Chos) na u§cu Neretve, koji su kroz vise godina bra- 
nili od turskih napadaja njegovi kapetani (1483. Chervat Janus, 1484. Simon capitaneus). 
Jo§ 18. listopada 1488. pi§e kralj MatijaS iz Be6a mletackomu duzdu, neka izdade otvo- 
reno pismo svojim slu2benicima i podanicima, i neka im zapovjedi, da dopuStaju kroz 
svoje oblasti dovazati lijesa kraljevim Ijudima, da se podigne novi kaSteo mjesto razvalje- 
noga, §to ga kralj imade na uScu Neretve (castellum illud nostrum, quod in faucibus flu- 
minis Narenti situm habemus). Cini se, da je kralju poSlo za rukom obnoviti kaSteo, jer 
se Kos i poslije smrti njegove spominje kao krscanska tvrdjica. 

Kralj Matija§ nije mogao obraniti Hercegovine, jer je bila suviie udaljena od sre- 
diSta njegove vlasti. Osim toga smetao mu je takodjer rat s carem Fridrikom, kao i ne- 
prijateljsko ponasanje Mletaka, koji su objerudke pomagali cara Fridrika III. i pogodo- 
vali sultanu Bajazitu II. u borbi s bratom njegovim Dzemom i njegovim privrzenicima. 
Fate i sam papa Siksto IV. bijaSe ohladnjeo za sveti rat, odkad su turske date bile osta- 
vile Otranto, te je svaka opasnost za Italiju minula. Papa je nasuprot naginjao Mletcima, 
koji su se ^acali kralj a Matijasa i knezova Frankapana, odkad bijahu gotovo prevarom 
obladali otokom Krkom. Kraj takih prilika nije ni dudo, da je kralj stao napuStati misao 
o daljemu ratu sa sultanom Bajazitom, pak i sam po^eo natucati, da bi se mogao s njime 
izmiriti. U ozujku 1482. javlja MatijaS po biskupu jegarskomu i kardinalu Gabrijelu od 
Verone papi, *da bi se i on mogao s Turcima sloziti i takova §to u^initi, §to bi ne samo 
car i (njemadki) knezovi osjetili, nego i citavo kr§canstvo«. 

Medjutim kralj MatijaS nije taj put izpunio svoje prijetnje, nego se je naprosto za 
neko vrijeme okanio navalnoga rata na Turke, te svu paznju svratio na cara Fridrika III. 
Stoga su se turske vojvode na medjama opet ohrabrile. Kronidar Unrest javlja godine 1482. 
i 1483. o novim provalama bosanskih Turaka; za prve opustoSili su Kranjsku, a za druge 
juznu Stajersku oko Optuja. Dne 25. rujna 1482. pi§e kralj MatijaS o provali turskih 
deta u temeSku zupaniju, kojom je upravljao kapetan Pavao Kinizi. Kralj javlja, da je 
6. rujna pet susjednih vojvoda turskih sa 10.000 momaka preSlo preko Dunava, te uda- 
rilo prema gradu Temesvaru. Pavao Kinizi nije imao svojih 6eta na okupu, pak im nije 
mogao s mjesta na put stati. Turci su stoga, proSavSi kraj Teme§vara, poharali osam do 
deset sela, te su se natovareni plijenom stall vec vracati k Dunavu. Medjutim je Pavao 
Kinizi skupio svoje dete, pak se je (zajedno s despotom Vukom i Petrom DojCinom) 
9. rujna kod grada Bedeja oborio na Turke. U krvavom boju bi§e Turci ili poubijani 
ili zarobljeni; vojvoda iz Kru§evca (Boznamehmeth) dopanuo je robstva, drugi vojvoda 
poginuo je na bojnom polju. Slavodobitni kapetan Pavao Kiniii provalio je na to preko 
Dunava, da vrati Turcima nemilo za nedrago. 

Ba§ ta potonja provala kao da je kralja Matijasa potakla na odludnije ratovanje 
s carem Bajazitom II. U travnju 1483 nalazimo ga u dopisivanju s, carevicem Dzemom 
(domino Zyzym), kojega zove >bratom i rodjakom svojimc (fratri et consanguineo nostro). 
SuviSe radi oko toga, da francuzki kralj odpusti carevica Dzema, pak da onda Matija§ 
zajedno s Diemom i brojnim privrienicima njegovim u turskome carslvu zbaci sultana 



ODNOSI PREMA SULTANU BAJAZITU II.; PAD HERGEGOVINE (1482.). 



135 




Bajazita. Matija§ pripravljao se je u velike; javlja se, da je u to ime bio skupio vojsku od 
70.000 momaka, da s njima povede Dzema na prijestolje njegova otca. 

Ali carevid D2em ne dodje iz Francuzke u Ugarsku, kako je kralj Matija§ ode- 
kivao. Zaprijedili to protivnici kraljevi. MatijaS je paCe bio uvjeren, da su ti protivnici 
njegovi Daputili sultana Bajazita, da se svom 
snagom obori na njega. U jednome pismu 
kraljevu na papu Siksta IV., pisanom u 
travnju 1483., ditamo: >Ved je posve iz- 
vjestno (certissimum), da je sultan turski 
po naputku (impulsu) cara Fridrika i Mle- 
taka sav teret rata (omnem belli molem) na 
nas i na§e kraljevstvo svalio; kaze se, da 
je vec neke tete napred poslao, pak da 6e 
naskoro (in proximo) i sam glavom s Ci- 
tavom silom (cum toto apparatu) na nas 
udaritic. 

Kralj MatijaS dobro je slutio. U kasno 
Ijeto ili na podetku jeseni 1483. zaista su 
bosanski i srbski pa§a, jamadno po nalogu 
sultanovu, skupili veliku vojsku, te su preko 
Une provalili u Hrvatsku, gdje su se razdi- 
jelili u tri fopora. Jedan Copor od 7000 ko- 
njanika provalio je preko Kranjske u Ko- 
ruSku, koju je nemilo oko 16. listopada opli- 
jenio i poharao. S bogatim plijenom vratio 
se taj topoT u Hrvatsku, gdje se je s osta- 
lim Setama opet sjedinio, pak 6e se opet 
svi Zajedno preko Une povratiti u Bosnu. 
Medjutim nije mirovao ni tadanji ban hr- 
vatski MatijaS Gereb, nasljednik Bla2a Ma- 
gjara. On bijaSe oko sebe skupio hrvatske 
knezove i njihove iete, te je 29. listopada 
na rijeci Uni >kod broda Zrinskoga* 
doiekao Turke. U dvodnevnom boju (29. i 
30. listopada) bi§e Turci posve svladant i 
razasuti, a silno roblje krScansko, koje bi- 
jahu zasuinjili, oslobodjeno. KrSdanski svijet 
slavio je u velike pobjedu hrvatsku; nepo- 
znati hrvatski Ijetopisac zabiljeiio je slavu 
hrvatskoga oruzja ovim rijedima: >Let go- 
spodnjih 1483. tada tecaSe, kada Gerebi 
Matija§, ban hrvatski, i Vuk despot i gospoda 
hrvatska Turke pobi^e na brodu Zrinskoga, 
pobi§e je prez disla*. Sam kralj MatijaS po- 
2urio se je, da posebnim pismom pohvali ju- 
na^koga bana i hrvatske knezove. 




Nikola Ilo6ki 

kral) boMOtki 

(1471.-1477.). 

S nafrobnof; ipomenikk franjcTaikoj crkvi a 

Iloko. Knei NikoU Iloeki n •jajnoj viteikoj opr«mi 

■toji oa lavu, a ijeTtcl diii jabaka, • kUtb na 

je naalonjena na jaatnk. S obje strane nief^oTa 

lika tioieitena an po dra grba (medja njima i 

grb kuesoTa od Iloka). 



Kralj MatijaS pohitao je takodjer, da 
pobjedu Hrvata navijesti papi Sikstu IV. i talijanskim knezovima. U pismu na papu od 
6. studenoga 1483 opisuje on pobjedu ovako: >Bilo nam je prije javljeno, da su"f Turci 
s jakom silom (valida potentia), skupljenom iz Srbije (Missia) i narodito iz Vrhbosne, 



136 MATIJA§KORVIN (1458—1490.). 

# 
poSli u Hrvatsku, a odanle sve u zemlje, podvrgnute vlasti prejasnoga rimskoga cara. 
DoSuvSi za to sve sam potrebito udesio . . . i nijesam dvojio, da 6e se Turci tezko 
zdravi ku<5i povratiti, samo ako se (tako dugo) robeci zaustave.dok se oni, kojim bi zapovije- 
djeno, skupe oko hrvatskoga bana A to se je i dogodilo, jer je Bog bio u prilog kr§- 
canskoj stvari. Kad su naime neprijatelji, presavSi Unu i zatim Savu, udarili na Karnio- 
liju i §tajersku, kao i druga susjedna mjesta carskoga veli6anstva, ban je na§ hrvatski, 
Mafija§ Gereb, skupiv^i vojsku, namah posao na mjesto, kojim su Turci bili proSli, pak 
razdjelivSi svoju vojsku na troje zapovjedio je nekim Cetama, da idu za stopama nepri- 
jatelja, i da blizu njih jasu, te neka ne samo paze, kamo idu, nego neka takodjer gle- 
daju, da bi neke od njih mogli budi uhvatiti budi poubijati. Turci su pako, polto su 
divljim i barbarskim bijesom brojna mjesta carskoga velidanstva razasuli i poharali, stali 
se vracati, vukuci viSe nego vodeci sa sobom veliko mnoztvo suznjeva. DoCuvSi medjutim 
za velike priprave banove, zadrzaSe se viSe dana obilazeci amo tamo, i potrazujuci na 
svaki naSin, kako bi Hi bez traga mogli pobjeci, ili kako bi naSega bana od broda (pre- 
laza) preko rijeke (Une), na kojem su prije pre§li, odmamili, pak ga sami zauzeli. Po- 
tonje je njima i poSlo zu rukom. Jer kako je banu dodijalo dugodnevno izdekivanje kod 
broda, ostavio je brod i podigao vojsku, da se s njima ogleda, gdje god ih za- 
tekao. Turci medjutim, 6uvsi za banov odlazak od rijeke, pohitase §to brze k brodu, pak 
zauzevSi ga, ve<5 su jednoga vojvodu sa 50 konjanika prevezli, kad je na§ ban s vojskom 
onamo dotrCao, te ih od broda otjerao. Zapodeti boj prekide noc, jer se je poCelo bo- 
riti na izmaku dana, a bilo je to dvadeset i devetoga listopada. Neprijatelji su nedaleko 
od podnozja nekoga brda, smje5tiv§i na vrhuncu njegovu suznjeve, na konjima noc spro- 
veli. Sjutradan u zoru svom se je snagom stalo boriti, te je planuo krvav i zestok 
boj, u kojemu je milosrdni Bog udijelio pobjedu nama i krScanskomu puku. Citava naime 
sila turska bi razbita; zarobljene bi§e dvije vojvode i 2000 Turaka; ostali bi§e koje ubi- 
jeni, a koje se potopiSe, kad su htjeli rijeku preplivati. Za onima, koji su utekli, posli 
su na§i u potjeru. I premda po pravu i pravici pripada pobjednicima sve, §to su silom 
oruzja oteli pobjedjenima . . . ipak srro zapovjedili, da se svi oni (krscanski) suznjevi, 
— a bilo ih je na broj preko deset tisuca du§a — paste, da se zdravi i ditavi povrate u 
svoj zaviiaj. Bilo je medju njima vise zena i djece, nego muzkih glava . . .« 

Podatke kralja MalijaSa dopunjuje suvremeni kroni^ar Jakov Unrest, koji kaze, da 
je Turaka bilo 5500, kad su htjeli, da prijedju rijeku Unu (Wan), U hrvatskoga bana 
bio je despot Vuk, knez Bernardin Frankapan, knez Zrinski, hrvatski banovac GaSpar 
PeruSic, kapetan Blaz Magjar i neki Hrvat Vuk, koji je dugo vremena zivio medju Tur- 
cima (der Dispott was wann in Windischen Lannden, Graff Weredin, auff teutsch ge- 
nant Graff Bernhart, der ist Graff Steffanns Sun von Krabatten, Graff Rintschitz inn auch 
Graff zu Krabraten, und des kunigs Hawbtman ainer genannt Marmolasch, ain Krabat 
genannt Parusitz, aber eyn Herr von Krabaten genannt Waldeckh, und eyn Krabat ge- 
nannt Wolff, der was lanng under den Turckhen gewesen). Ba§ tomu Vuku bilo je po- 
vjereno, da Suva obalu rijeke Une i brod; Turci poku§ali su ga podmititi, da ih pusti 
prijedi, ali on nije htio o tom ni da 6uje, ve6 je tri put Turke suzbio, kad su se rijeci 
priku5ili. Na to su Turci stali ugovarati s banom i hrvatskom gospodom, da im dozvole 
preci pod pogodbu, da ce pustiti sve zarobljene suzoje na slobodu, a suvi§e ce za svaku 
tursku sablju (glavu) platiti forintu. Ban i knezovi stali su se u prvi mah pogadjati, samo 
da oslobode nesredne suznje; ali kad su zamijetili, da Turci u to potajno ubijaju krs- 
dansko roblje, prekinuse dogovore, te se oborige na Turke. Sve ih poubiSe, jedino jed- 
noga vojvodu zarobiSe s malo Ijudi. KrSdanski suznjevi, sapeti u teike okove, bi§e oslo- 
bodjeni i kudi poslani. >Molimo se Bogu«, zavrSuje destiti Unrest, »da nam Bog udijeli 
svoju milost i jo§ vi§e pobjeda (des Syges mer), da se ne izpuni ono, §to je pisano: 
>Potecite ovamo svi vuci toga svijeta i razdirajte krSdane, jer svi pastiri njihovi spavaju*. 



OSUDNA BORBA S CAREM FRIDRIKOM III. (1484 -1490.). 137 

I dvorski povjestni6ar kralja Matija§a, viSe puta ve<5 spomenuti Antooije Bonfinije znade 
za pobjedu Hrvata. Turaka je po njemu bilo 7000, a suznjeva 10.000 duSa; uz bana 
MatijaSa Gereba i despota Vuka slavi on osobito Bernardina Frankapana, koji se je u 
torn boju prvi put svojom hrabroScu iztaknuo (ubi Berardini Frangipanis virtus nimium 
enituisse perhibetur). Jo§ u 16. stoljedu spominjali su Hrvati tu pobjedu svojih predaka. 
Ljetopisac Ivan TomaSic znade, da je >brod Zrinskoga* na Uni bio ondje, gdje je po- 
slije stajao Novigrad; u boju su sudjelovali osim Bernardina Frankapana joS rodjaci nje- 
govi Ivan IX. Cetinski i Mihajlo Slunjski; tursku je vojsku vodio Harsi-paSa, a onaj 
vojvoda, koji se je sredno preko rijeke prevezao, zvao se je Serli-Hasan. I po njemu je 
boj trajao dva dana; Turaka je poginulo petnaest iisu<5a, a suznjeva obojega roda oslo- 
bodjeno bi dvadeset i pet tisuca. >Slava budi Bogu«, kli^e TomaSic zavrlujuci svoje pri- 
aanje. Tradicija je poslije boj jo§ vise okitila. Oslobodjeni krScani pripovijedali su, kako 
su Turci u o6\ boja namjestili sablju, da visi, pak su iz nje gatali. Tada da je mjesec 
postao krvav, zatim crn, a onda taman, tri zvijezde da su na Turke vatru sipale, a oni 
su prestra§eni cupali si dlake iz glave i brade, na zemlju padali i drug druga obimali 

Neko vrijeme iza hrvatske pobjede na Uni osvanuo je na dvoru kralja MatijaSa 
poslanik sultana Bajazita 11. s pismom, u kojemu je sultan ponudio kralju primirje za pet 
godina uz iastne i povoljne uvjete. Mnogi prelati i velikaSi nijesu htjeli duti za ponudu 
sultanovu, no uza sve to je kralj prevolio miru. Sklonilo ga na to u jednu ruku, §to 
nije mogao dobiti carevica Dzenia u svoju vlast; a u drugu, §to je ostao osamljen 
u borbi s Turcima, jer je car Fridrik neprestano moljakao Turke za mir, dok su Mletci 
gotovo s Bajazitom surovali. MatijaS poslao Bajazitu svoga pouzdanika, koji je izjavio, 
da kralj mira ili primirja ne trazi (non querere), ali da ga ni ne odbija, ako su uvjeti 
dastni i povoljni. Na to se je kraljev povjerenik vratio s turskim poslanicima, koji su 
onda utanafiili primirje na pet godina. O tom je MatijaS s mjesta obavijestio njemadke 
knezove, obijedivSi cara i Mletke, da su oni tome krivi. >Mi se moramo bar sebi smilo- 
vati i za svoje se stvari pobrinuti, dok bozja milost ne otvori oti srca drugim vlada- 
rimat. I sultanu Bajazitu pisao je kralj ovo pismo: >Premoini vladaru, gospodine prija- 
telju na§ Ijubljeni. §to je premozno va§e velicanstvo na§oj jasnosti u pogledu primirja 
(pro parte induciarum) saobcilo, razumjeli smo, te nam se svidja kao i vama, premda ce 
biti nekih nepokornika, koji se krate pokoravati naSim zapovijedima. No te treba da 
silom prinudimo na pokornost. Mi dakle prihvacamo od va§ega premoinoga velidanstva 
ponudjeno primirje za ustanovljene godine, i obecajemo vam naSom vjerom krScanskom, 
da cemo ga tvrdo driati; ali tako, da na nijednu zemlju, koja izpovijeda na§u vjeru, za 
redenoga primirja ne udarate, narodito pak da s ove strane mora nitko u ime vaSe 
s vojskom ne dolazi, izuzev jedino trgovce, koji se sa svojim trgom mogu u naSe zemlje 
svradati i iz njih odilaziti. Napokon ako se svidi Bogu i na^oj zajednidkoj volji, mogao 
bi se utvrditi mir medju nama za sve vijeke*. 

Primirjem od god 1483. prestao je rat izmedju kralja MatijaSa i turskoga sultana, 
premda i poslije bilo koji put okrSaja na granicama. MatiJaS mogao je sada svu 
snagu svoju skupiti u jedno, da konadno obraduna s carem Fridrikom i s njegovim javnim 
i tajnim saveznicima. 

(Osudna borba s carem Fridrikom III, 1484—1490.; MatijaS prema 
Mletcima i ostalim taiijanskim driavama). Mir, utanaden 1477. izmedju kralja 
MatijaSa i cara Fridrika III, nije mogao dugo trajati. Poglaviti uzrok daljim smutnjama 
i borbama bila je u prvom redu lidna mrinja, koja je oba vladara zaokupila, a onda 
ziva zelja Matija§eva, da se kada tada uzpne na njemaCiko prijestolje, a po njemu do 
£asti i vlasti rimskoga cara. Prema tim glavnim uzrocima bilo je ostalo tek nuzgredni 
povod, da se netom utanadeni mir pogazi. Takav povod dadoSe i prilike crkvene u na- 
sljednim zemljama cara i kralja Fridrika Hi Od svth nadbiskupa i biskupa u njegovim 



X38 matijaS korvin (1458. — 1490.). 

neposrednim oblastima jedini mu nije bio pocudan nadbiskup u Salzburgu, po imenu Bern- 
hard von Rohr. Car pozvao Bernharda u §tajerski Gradac, pak tu ga u studenom 1478. 
na polak prinudio, a na polak sklonio, da se odre6e svoje nadbiskupije. Fridrik III. na- 
mijenio izpraznjenu stolicu svome gostu Ivanu Beckenslaheru, nekadanjemu nadbiskupu 
ostrogonskomu, koji je cam dosad uzajmio sila novaca, te mu je za to car zalozio gra- 
dove Enns i Steier. Beckenslaher vratit ce caru redene gradove, a k tome ce bivSemu 
nadbiskupu Bernhardu davati godiSnju mirovinu. 

No s time nije bio sporazuman salzburzki kaptol, koji je Bernharda sklonio, da je 
svoju ostavku opozvao. I nadbiskup i kaptol zaiska§e pomoc u kralja Matija§a, za ko- 
jega su dobro znali, da ga vrijedja, Sto car odlikuje njegova odmetnika, bjegunca Be- 
ckenslahera. MatijaS to jedva do6eka, te se 20. rujna 1479. obveza, da ce salzburzku 
crkvu Stititi i braniti ne samo od Turaka, nego i od »drugih nepravednih napada6a«. 
Nasuprot obecase nadbiskup i kaptol, da ce kralju >s obzirom na Turke i druge prije- 
tece pogibli« otvoriti (ustupiti) sva svoja utvrdjena mjesta. Njima se pridruzi i sekavski 
biskup, kojemu je jednako car smjerao oduzeti njegova imanja; i taj \ite6e se MatijaSu 
i predade mu ^etiri svoja grada. Sada naval i kralj Matija§ na austrijske zemlje kao bra- 
nitelj progonjenih biskupa, te podvrgava§e redom njihove gradove i posjedovanja svojoj 
vlasti. Na koncu 1479 zauze Qptuj, Lipnicu i druge salzburzke i sekavske gradove u 
Stajerskoj, a u veljadi 1480. pokori jo§ Radgonu, Kostanjevicu i druga mjesta stajerska 
i kranjska. U Ijetu 1480. provalio je njegov kapetan Zeleni u Austriju, a u jeseni drugi 
njegov kapetan, Ceh Panisko, u KoruSku, radeci toboze sve u prilog progonjenim bisku- 
pima. Kralj nije sustao udarati na te zemlje ni onda, kad se je u studenom 1481. nad- 
biskup Bernhard zaista konacno zahvalio, a Ivan Beckenslaher preuzeo njegovu stolicu 
u Salzburgu. Sad je Matijas po6eo raditi na svoju ruku, i to jo§ odludnije, premda su i 
papinski poslanici i njema6ki knezovi nastojali oba protivnika izmiriti, samo da ne plane 
veliki i o6iti rat. Ali sav njihov trud bio je zaludo: izmedju cara i MatijaSa nije moglo 
biti vi§e mira. Sto nije dosad bilo pravoga rata medju njima, doprinesli su jedino 
Turci svojim provalama. 

Pravi rat zapoCet bi god. 1482., kad je u svibnju kraljev vojvoda Stjepan Zapolja 
stao podsjedati tvrdi grad Haimburg, koji se je smatrao »klju5em Austrije«. Zapolja bi 
doduSe od carevaca izmedju Haimburga i Brucka razbijen i Ugri prinudjeni, da dignu 
podsadu; no na to skupi kralj MatijaS kud i kamo jacu vojsku, kojoj ne mogoSe carevci 
odoljeti. Dne 5. listopada predade se kralju gladom izmoreni grad Haimburg, a malo dana 
poslije i tvrdinja gradska. Odatle udari MatijaS ravno prema Be(!;u, te zauze redom oko- 
li§na mjesta St. Veit, Baden i Enzersdorf, tako da je gradu otezfiao dovazanje hrane 
Da ga u Becu ne zatvore, ostavi car Fridrik na pocetku travnja 1483. grad, kojega nije 
nikad viSe vidio, pak se skloni u gtajerski Gradac. Medjutim minuSe taj put i Be6 ne- 
volje podsade, jer je kralj MatijaS jedan dio svoje vojske poslao u Stajersku, a s ostatkom 
vratio se je u Ugarsku, da osvoji grad Kisek, koji je gotovo kroz pol stoljeda bio u 
vlasti Fridrikovoj. To mu i podje za rukom. 

Tijekom godine 1483. nije bilo daljih, zamaSnijih bojeva. U cara nije bilo novaca 
za rat, a MatijaS svracao paznju na turske prilike. K tomu je i papa Siksto IV. u Ijetu 
poslao biskupa od Castella, da pokusa vladare izmiriti. Papinski legat potrazio je naj- 
prije cara; no taj nije htio duti za pogadjanje tvrdeci, da je njegov protivnik dugotraj- 
nim ratovaojem posve iznemogao i skroz nesposoban za dalji boj. Kad je Matija§ za to 
dofiuo, nastojao je legatu bjelodano pokazati, kako car njegovo stanje slabo poznaje. 
Jednom dao je pred legata dovuci 17 ogromnih topova, koje je u Austriju poslao. 
Zatim ga je odveo u svoju riznicu, te mu je pokazao zlatno i srebreno posudje, biserjem 
i draguljima ukraSene odore i sila drugih dragocjenosti, kojima se legat nije mogao 
dosta naduditi. Legat trsio se je svom snagom, da ipak oba vladara skloni na mir, pa6e 



OSUDNA BORBA S GAREM FRIDRIKOM III. (1484. —1490.). 



139 



je predlagao, da se sastanu liCno na dogovore. Ali mu se Matija§ gotovo narugao: >Ako 
car zaieli, da me dodeka, ja du naskoro u njegovoj blizini osvanutit. Legat mu je na 
to odgovorio, da on ne 6e ni silom oruzja smekSati tvrdu glavu carevu. I zaista je Fridrik 
u to dao iz Be6a preseliti u Tirol ne samo svoju kcer, nego i iitavo porodidno blago, 
pak je tako jasno pokazao, da je spreman i svoju prijestolnicu izgubiti, ali da se ne 6e 
svome takmacu pokoriti niti se s njime pogadjati. 

Tako je na pocetku 1484. — namah nakon §to je MatijaS utanadio primirje s Tur- 
cima — planuo osudni boj izmedju njega i cara. Kraljeve vojvode provaliSe s jakom vojskom 
u Austriju, da osvoje Bed. Njima su se slabo opirale malobrojne careve dete, ali to vi§e 
pojedini gradovi doljne Austrije. Uza sve to bi ve<5 25. veljade 1484. Bruck na Litavi 
nakon dulje podsade juriSem osvojen, i gradjanstvo toga grada od ogordenih ugarskih 
deta za krvava pokoJja poubijano. Malo zatim, 15. travnja, uzese Ugri i brijeg Kahlenberg, 
koji gospoduje gradu Bedu. Poslije toga dade kralj Bed s desne strane Dunava opa- 
sati, te posla hrabroga kapetana Davidhazija na lijevu obalu rijeke, da podsjedne 
K'>n "uburg, kojega se je posada hrabro branila. Carske dete, koje bijahu poslane u 
pon.ov podsjednutomu gradu, bise u krvavom boju suzbijene; no malo zatim pade 
i ugarsici vojvoda Davidhazi. Sada preuze u dnigoj polovici 
studenoga sam kralj vrhovno zapovjednidtvo nad detama, koje 
su udarale na Korneuburg. Medjutim bija§e i u gradu za 
sedammjesednog podsjedanja nestalo ziveia, soli i drva, pak 
tako bi napokon posada prinudjena, da se 1. prosinca 1484. 
predade. Sada zaprijeti Bedu najveca pogibao, to vi§e, §to se 
je za zestoke zime i Dunav smrznuo, te je kraljevim detama 
bilo lake prelaziti preko rijeke, pak zauzeti Prater i utvrde 
kod mostova. Prvih dana 1485. spremao se je kralj MatijaS, 
da opaSe Bed sa sviju strana. Dunav bi zatvoren trojakim 
lancem i badvama. Kralj se je utaborio u Wahringu, te je 
29. sijednja 1485. u 12 sati o podne podeo pucati na grad. 

Car Fridrik III., koji bijaSe jo§ u listopadu profile go- 
dine iz fitajerskoga Gradca posao u Linac, dinio je sve prema 
svojim slabim silama, da pomogne svojoj prijestolnici. Ali je 
nije mogao spasti. Uza sve to otimao se je Bed kroz neko- 
liko mjeseci, pade je posada njegova koji put provaljivala i 
kraljevim detama jada zadavala. Kaie se, da se je kralj Ma- 
tija§ u dva maha uvukao u grad, te razgledao stanje posade 
i razpolozenje gradjanstva. Uvjerio se, da se grad poradi 
nesta§ice hrane i velike skupode ne ce modi dugo odriati. 
Gradjanstvo, zeljno mira, zahtijevalo je, da se ugovara o pre- 
daji; no carski su zapovjednici odvracali od toga, tjeSeci 

gradjane, da de carev sin, nadvojvoda Maksimilijan, naskoro dodi gradu u pomod s bur- 
gundijskom vojskom. Ali Maksimilijana ne bi, a na to, narodito niie gradjanstvo, prinudi 
gradsko vijede, da ugovara s kraljem MatijaSem. Dne 14. svibnja osvanuJe u njegovu 
taboru odaslanici bedkoga sveudiliSta, te izmoliSe najprije primirje od Sest dana. Zatim 
bi ustanovljeno, da se grad mora 1. lipnja predati, ako mu u to ne stigne kakva pomod. 
Posada gradska smije tada s oruijem, konjima i prtljagom svojom slobodno otidi. Po- 
mocna vojska ne dodje, i tako se napokon Bed morade predati kralju MatijaSu. 

Na odredjeni dan — 1. lipnja 1485. — udje kralj MatijaS sa 8000 vojske u sto- 
licu Habsburga. Gradsko vijede, svedenstvo i sveudiliitc pozdravilo ga svedano. JoS 
svedanije dodekana bi pet dana poslije kraljica Beatrica. Oboje se na to nastanilo u 
starim dvorima nadvojvodskim, koje su poslije ukrasili razkoSnim namjeStajem i vise6m 




Kraucga Beatrica. 

Po itTornika litnoilikkra 
AtUvaute-a a moIitTcnikn 
kraija Matijaia. 

KnUavaka knjilnioa a 
Bruaa\)a. 



I40 matijaS korvin (1458. — 1490.). 

vrtovima. Kralj se je MatijaS smatrao sada zakonitim gospodarom osvojene zemlje (iure 
belli), te se je i prozvao vojvodom austrijskim. Vijece gradsko moralo mu prvo prisedi 
zakletvu vjernosti, zatim je sazvao zemaljske staleze, koji su se takodjer morali njemu 
pokloniti i dace dozvoliti. Napokon je kralj kao gospodar Austrije dijelio svojim ugarskim 
velikaSima razlidita posjedovanja u toj zemlji (kao Stjepanu Zapolji); paCe je i ugarskoga 
prelata Urbana Docija (Dojcina) poslije namjestio za blskupa u Bedu. 

Nakon pada Be^a nastojao je kralj predobiti i ostale gradove u doljnoj Austriji. 
Dne 27. srpnja 1485 predao mu se je grad Tulln, a jo§ prije Pechlarn. U isto vrijeme 
udarao je Stjepan Zapolja na Novo mjesto, dok su druge vojvode i kapetani harali po 
gornjoj Austriji, Stajerskoj, KoruSkoj i Kranjskoj. Od tih se vojvoda osobito iztiCu dva 
rodjaka kralja Matijasa, po imenu Jakov Sekelj i hrvatski ban MatijaS Gereb. Jakob 
Sekelj Zajedno sa zagorskim grofovima Jurjem i Vilimom, sinovima Jana Vitovca, ha- 
rafJio je po Stajerskoj i KoruSkoj, dok je ban MatijaS Gereb provaljivao u Kranjsku i 
austrijsku Istru. Matijaseve su vojvode pa6e radile, da predobe za svoga kralja i zname- 
nita primorska mjesta Trst i Rijeku, gto im medjutim nije poSlo za rukom. Provale kralja 
Matija§a i njegovih kapetana usjekle se zivo u pamet slovenskoga puka u oaim zemljama; 
jo§ i danas spominje taj puk u svojoj pjesmi i priti kralja Matijasa. U jednoj se ko- 
ruSkoj pjesmi pjeva: >Kak Matijas je korenjak, med vami ni nobeden tak<. 

Car Fridrik III. bijase namah nakon pada Be6a ostavio svoje nasljedne zemlje, te 
posao u njema6ku drzavu, gdje su ga uzdrzavali gradovi i samostani. Obijao je pragove 
knezova izbornika, i da izmoli u njih pomoc protiv kralja Matijasa, i da ih skloni, da 
mu sina, nadvojvodu Maksimilijana, izaberu za njemafikoga kralja. I zaista su njemaSki 
drzavni stalezi, sabrani na pocetku 1486. u Frankfurtu, dozvolili caru pomoc od 34.000 Ijudi, 
a male zatim, 16. veljafie, izabrali su knezovi izbornici, nadvojvodu Maksimilijana za 
njemaCkoga kralja. To je bio velik udarao za kralja MatijaSa, kojemu je time nestalo 
nade, da bi se mogao sam popeti na carsko prijestolje. Da se Nijemcima osveti, na- 
stojao je stvoriti veliku koaliciju protiv njih, u koju bi pristupio kralj francuzki i neki 
talijanski knezovi. U isti mah pregnuo je, da §to odlucnije nastavi rat u habsburzkim 
nasljednim zemljama. Na po6etku srpnja 1486. predao mu se Stein, u kolovozu Zisters- 
dorf i Feldsberg, dne 30. rujna iza duze podsade Laa, 12. listopada Retz, a 22. stu- 
denoga Eggenburg, i poslije Zwettl. No najviSe mu je bilo do toga, da predobije zna- 
menito Novo mjesto kod Beta, koje je Stjepan Zapolja vec dvije godine podsjedao, a 
Hans von Wulfersdorf s vjernim gradjanima hrabro branio. Doe 13. sijeCnja 1487. 
osvanuo je sam kralj pred gradom; podsadna vojska njegova brojila je sada 8000 pjeSaka 
i 20.000 konjanika. Uza sve to branilo se je Novo mjesto jo§ pol godine; tek onda, kad 
je braniteljima svega ponestalo, a pomoci ni od kuda nije bilo, predali su oni grad i 
tvrdinju 17. kolovoza 1487. Jo§ prije toga bijahu kraljeve 6ete zauzele velik dio sjeverne 
Stajerske, naime dolinu Murice sve do Brucka. 

Gotovo ditava doljna Austrija (izuzev gradove Krems, Melk, Ips, Waidhofen i neke 
kaStele), zatim veliki dio Stajerske, Kranjske i Koruske, paSe i neka mjesta u gornjoj 
Austriji bila su u vlasti kralja MatijaSa. Sada tek osvanu u Austriji njemacka drzavna 
vojska od 5000 Ijudi, koju je vodio saski vojvoda Albrecht. No kako je taj bio preslab 
za ratovanje, stao se je s Matija§em pogadjati sve preko volje careve. Albrecht se sastao 
s kraljem u Markersdorfu (izmedju Melka i St. P5ltena) 16. prosinca 1487., pak utanadio 
s njim primirje do 2. lipnja dojduce godine. Ako bi car Fridrik privolio, da spor izmedju 
njega i kralja rijeSi rimska stolica, neka primirje vrijedi do 1. rujna iste godine. 

Ali spora izmedju oba vladara nije bilo moguce rije§iti, jer su se liCno mrzili i 
jedan drugomu na zator radili. Tako se je primirje svedjer produljivalo. Tek na osvitku 
godine 1489. stao je vitezki sin carev, tada vec njemacki kralj Maksimilijan o torn sno- 
vati, kako da izmiri otca svoga s kraljem Matija§em. Maksimilijan bio je spreman mnogo 



OSUDNA BORBA S CAREM FRIDRIKOM III. (1484. — 1490). 



Ml 



zrtvovati, jer je ozbiljno zelio mir i sporazum. Kazu, da je nudio Matija§u, neka zadrzi 
doljnu Austriju, samo neka povrati ostale nasljedne zemlje (Stajersku, Kranjsku, Ko- 
ruSku i ono sto drzi u gornjoj Austriji); osim toga da je obecao svoju kder Margareta 
za zenu MatijaSevu nezakonitomu sinu Ivani§u Korvinu. Oba su kralja odredila, da ce se 
8. rujna 1489. sastati u Lincu, i ondje konadno ugovoriti mir. Matija:^ ne mogaJe pri 
sastanku nazoian biti, jer je u to obolio; ali je poslao onamo svoga vrhovnoga kance- 
lara, Medjutim do sporazuma nije doSlo, jer je stari car Fridrik stigao u Linac, te sinu 
svome branio svako popuStanje. Fridriku bijase njegov dvorski asirolog prorekao, da ce 
kralj MatijaS naskoro umrijeti, pak ga je to odvradalo od svakoga pogadjanja. Jedino bi 
primirje produljeno do 8. rujna dojduce godine 1490. 

U isto vrijeme, kad je kralj Matijas vodio osudnu borbu s carem Fridrikom, utjecao 
je takodjer mnogo u prilike talijanske. Osobito od onoga Casa, kad se je 1476. ozenio 
napuljskom kraljevnom Beatricom, kcerju kralja Ferdinanda, morao se je vi§e puta i 
preko svoje volje baviti poslovima talijanskih drzava. Po zeni svojoj postao je svojakom 
ne samo aragonske porodice u Napulju, nego i drugih kneievskih porodica u Italiji, kao 
§to je bila porodica Este u Ferrari i porodica Sforza u Milanu. Sad mu je bilo braniti 






R 



SpOMENICA NA POBJEDE KRALJA MaTIJASa. 

IzTornik n narodnom muzeja u Badimpeiti. Na prednjoj strani vidi se poprsje kraljevu, a naokolo njc(;a (itamo 

nadpis: »M«thia» rex Hungariae Bohemiae Dalinat(iae}«, Na atralnjoj strani prikazan je Man (bog rata) ttoj«ti 

na itupa, i oko Djega £ete, kako polaze a boj. Upod avega £ita se : >Marti Fantori*. 



tasta svoga Ferdinanda od navale Turaka, kad su udarili na grad Otranto i odanle ra- 
prijetili napuljskomu kraljevstvu i rimskomu papi (1481.); sada je opet napuljski kralj 
trazio od njega pomoci, kad se je s Firenzom i Milanom zdruiio na zator MIetaka 
(1481. — 1484.), a jo§ vise tada, kad se je zavadio s papom Inocentijem VIII., koji se je 
nakon smrti Siksta IV. (12. kolovoza 1484.) uzpeo na papinsku stolicu. Za borbe izmedju 
napuljskoga kralja Ferdinanda i pape Inocentija VIII. izjavio je kralj Matijal u pro- 
sincu 1485., da on otca svoje iene ne moie napustiti, ve<5 da 6e, ako bude potrcbito, 
sam glavom povesti mu u pomoc vojsku u Napulj. Dne 29. sije^ja 1486. sazvao je 
pafe vije<5e prelata i velika§a u kraljevski dvor u Budimu, pak je tu pred mlctadkim 
i firentinskim poslanikom svedano oditovao, da de kralja napuljskoga svima silama poma* 
gati. Podjedno je zaprijetio, da 6e papi odkazati posluh i prizvati na obci crkveni sabor; 
na Mletke pak udarat 6e s vojskom, ako se dignu na kralja Ferdinanda. I saista je 
MatijaS na koncu ozujka poslao svome ta»tu do 800 konjanika, kojinia je poslije pri- 



142 matimS korvin (1458.-1490). 

druHo jo§ 200 konjanika i 700 pje§aka. Timejse je gotovo posve razkrstio s papom 
Inocentijem VIIJ., kao i s njegovim saveznicima, s Mletcima. 

Mletcima nije u obce kralj mogao nikada prevoljeti, jer su ugrabili Dalmaciju, za 
koju je on driao, da pripada njegovoj kruni. K tomu ih je jo§ jace mrzio, odkad su 
bez njegova znanja i privole utanaSili mir s Turcima, a osobito od onoga 6asa, kad su 
prevarom ugrabili otok Krk njemu i knezovima Frankapanima (1480.). BaS poradi Krka 
planuo je malo ne o5iti rat izmedju kralja Matija§a i mletaSke obcine. NajviSe je pako 
kralja peklo, §to su Mletci za borbe njegove s carem Fridrikom vazda gorljivo stajali 
uz potonjega, pak tako izravno i neizravno prije6ili, te kralj nije nikako mogao obladati 
primorskim gradovima Trstom i Rijekom. jo§ 3. srpnja 1486. ponosi se mletadko vijece 
pred poslanicima cara Fridrika time, da je ona careva mjesta, koja medja§e s mletadkom 
drzavom, za posljednje provale ugarske vojske obranilo i oslobodilo (hoc anno . . . ubi 
vidimus hungaricas copias aggredi loca hec sua nobis convicina . . . ea egimus, per 
que dictorum locorum liberatio secuta est). 

Prema izlozenim prilikama posve je prirodno, da je i kralj Matijas tezko izCekivao 
prigodu, da osjete njegovu vlast i mletadka obcina i papa Inocentije VIII. Takva se je 
prigoda naskoro i naSla, kad se je siijedece godine obcina grada J a kin a podigla 
protiv vrhovne vlasti papinske, te zatrazila okrilje u kralja Matijasa. 

Na zapadnom, talijanskom primorju jadranskoga mora bila je od stoljeca na glasu 
obcina grada Jakina, koja je od davnih vremena stajala pod vrhovnom zaititom rimske 
stolice. Odkad su Mletci zadobili premoc na jadranskom moru, stanje je Jakina posta- 
jalo sve nepovoljnije. U potonje se je vrijeme rimski papa, zaStitnik i vrhovni gospodar 
Jakina, zdruzio s obciaom mleta6kom, zatornicom njegove trgovine i blagostanja. Toga 
nijesu mogli Jakinjani da podnesu. Odlucili odmetnuti se od pape i zatraziti okrilje 
u kralja Matija§a, protivnika mletafikoga i papinoga. Neki gradjanin jakinski, po imenu 
Franjo Cynthius de Dionysiis, koji je bio na glasu kao >ovjenCani pjesnik«, po§au je u 
ime obcine, da ponudi kralju vrhovnu vlast u svome zavi^aju. Franjo Cynthius zatekao 
je kralja u proljecu 1487. u austrijskom taboru. Matijas je radostno prihvatio ucinjenu mu 
ponudu, te poslao Jakinu ugarsku zastavu. Podjedno izdao je gradu privilegij, kojim mu 
je dozvolio podjeljivati grofovsko, vitezko i plemicko dostojanstvo. I pjesnika posrednika 
nagradio je za njegove »vjerne i koristne sluzbe*; darovao mu je naime poveljom od 
27. svibnja 1487. grad Bakar u Vinodolu, kojim su od nekoliko godina upravljali kra- 
Ijevski kapetani. 

U travnju 1488. razavio je grad Jakin javno zastavu kralja MatijaSa i na gradskoj 
kuli i na svojim brodovima. Vijest o torn dogadjaju presenetila je sav svijet, a osobito 
uzrujala papu Inocentija VIII. i njegove savezaike MletCane. Papa okupio oko sebe po- 
slanike talijanskih vlasti, te postupak kralja Matija§a proglasio grdnom osvetom. I na 
kralja upravio poslanicu, u kojoj mu je zestoko spoticao, §to se je urotio s odmetnicima. 
Medjutim je to kralja Matija§a malo smetalo. U pismu od J. srpnja 1488. opravdavao i 
izvinjavao se kicenim rijedima, ali je uza sve to pridrzao Jakin i dalje. I Mletke je ne- 
milo dirnula vijest o dogadjajima u Jakinu, to ja6e, §to su im malo poslije stigli glasi, 
da se i njihov grad Zadar u Dalmaciji kani odmetnuti i pridruziti kralju MatijaSu; pa5e 
Zadrani da u to ime vec i ugovaraju sa dva plemica iz Like. Zlovolju Mletaka kao da je 
htio izrabiti knez Ani Frankapan, kojega je kralj pred desetak godina bio liSio gotovo 
svih imanja njegovih. Knez je Anz (comitem Joannem de Francapanibus de Corbavia) 
tada javljao po svome sekretaru, kako sve u jedno smiSlja i snuje, da ubije kralja Ma- 
tijasa (quod ille convertit omnem suam cogitationem ad occidendum serenissimum). 
Mletci su mu na to porudili, neka nijedne rijeCi viSe o tom njima ne spominje (ut 
nullum amplius verbum super tali re facere nobis velit), ali zato su ga ipak uvjeravali, 



I 



H 



BANOVANJK MATIJA§A GBRBBA U HRVATSKOJ (1483. — 1489.). I43 

da ga od srca Ijube, i da <5e im mila biti svaka druga vijest njegova, koja bi bila 
u prilog stanju njihovu. 

Medjutim je papa Inocentije VIII. sam poku§ao, da se s kraljem MatijaSem opet 
sprijatelji. U jeseni 1488, poslao je ortenskoga biskupa Angela PecchinoUija kralju u 
tome poslu. Biskup bi na pofetku godine 1489. primljen od kralja u nadvojvodskim dvo- 
rima u Bedu. U prvo se je vrijeme Matija§ kratio, da ugodi papinskim ieljama, pa£e se 
je jednom prigodom nemilo izjadao; no poslije se je sve vi§e prilagodjivao, te se je legal 
mogao u jednome izvjeStaju od 1. lipnja 1489. pohvaliti, da je ugarskoga kralja »i« bijesnoga 
lava pretvorio u blago janje, koje slu§a glas svoga pastira<. Kralj je bio spreman od- 
re<ii se svakoga saveza s Jakinjanima, ako se papa pismeno zavjeri, da im ne 6e niSta 
na iao udiniti za to, §to se bijahu od njega odmetnuli. U pogledu Mletaka bio je kralj 
takodjer izprva tvrd, bijedeci ih, §to su ugrabili E)almaciju, i Sto se svedjer zadijevaju o 
dubrovadku obdinu, koja mu je vjerna ostala. No kad su zatim i Mletci na pobudu pa- 
pinu (pred sedam godina prekinutu) izravnu diplomatsku svezu s kraljevskim dvorom 
obnovili, te u Ugarsku u travnju 1489. poslali za svoga poslanika Dominika BoUana, 
primio je MatijaS potonjega vrlo prijazno, pate je po svome tajniku, tada ve<5 gjurskomu 
biskupu Tomi Baka^u od Erdeda, izjavio, da je gotov izmiriti se i s carem Fridrikom. Ma- 
tija§ je tada u obce bio vrlo sklon miru, i jer je sam poboljevao, i jer ga je kidala tezka 
briga, kome da ostavi kraljevstva svoja, koja je s toliko krvi i truda stekao i dosad odrzao. 

(Banovanje MatijaSa Gereba u Hrvatskoj, 1483. — 1489.). Poslije obcega 
kraljevskoga suda god. 1481. nije se kralj MatijaS viSe svradao u zemlje hrvatskoga 
kraljevstva Suvremeni djakon Broz Kolunic kaie zgodno, da je kralj >podbil poda se 
vsu hrvatsku gospodu, i zigna van kneza Anzu z njegova gospodstva i kneza Ivana 
Krikoga; i tada vladaSe Senjem i Otoficem i inimi gradic No da se opet ne vrate pri- 
ja§nja burna vremena, bilo je kralju namjestiti za bana hrvatskoga muia posve odana i 
pouzdana, koji ce drzati na okupu 6itavo kraljevstvo, te podici ugled kraljevski i banski. 
Tako se je zgodilo, da je kralj MatijaS na koncu godine 1482. ili na po^etku 1483 
povjerio bansku tast u Hrvatskoj svome rodjaku MatijaSu Gerebu, koji se u hrvatskim 
izpravama zove »rusagov Dalmacije i Hrvat' i slovinskoga ban* (u latinskim poveljama: 
regnorum Dalmacie, Croacie ac Sclauonie banus). 

MatijaS Gereb (Mathias Gereb de Wyngarth) bio je sin nekadanjega erdeljskoga 
kapetana Ivana Gereba (1458—1459.) i supruge njegove Sofije Silagji, sestre kraljeve 
majke Elizabete. Po tom je ban MatijaS Gereb bio bratufied (consobrinus) kralja Mati- 
ja§a. Ban MatijaS Gereb imao je vi§e brace, od kojih su najznamenitiji Ladislav 
(1473. prepo§t budimski, poslije 1476. — 1502. biskup u erdeljskom Biogradu i napokon 
1504. koloCki nadbiskup), i onda Petar, koji se je proslavio kao vitez i kapetan kra- 
Ijevskih teta na bojnome polju (1498. — 1501. bio je sudac kraljevskoga dvora, a 
1502. — 1504. palatin). I Matijas Gereb sudjelovao je u mnogim ratovima svoga rodjaka 
i kralja, te se je osobito proslavio 1463. prigodom podsade Jajca. Neki turski vojvoda, po 
imenu Mustafa, bijase pozvao pismom kraljeve vojvode i kapetane, neka se koji od njih 
s njime na mejdanu ogleda. Kralj bio ved planuo, §to se nijedan od njih nije usudio 
na mejdan izadi, kad se javi mladi jo§ tada MatijaS Gereb. Oborio se hrabro na Tur6ina, 
pak premda je sam dopanuo rane, zbacio protivaika s konja, glavu mu odrubio, te ju 
kralju pred noge bacio. Kralj nadario je mladoga junaka pred ditavom vojskom krasnim 
konjem i zlainim ostrugama, te ga tako proglasio vitezom. 

Dvadeset godina poslije toga junadkoga £ina nalazimo MatijaSa Gereba kao bana 
hrvatskoga. Dne 14. svibnja 1483. pi§e mu kralj u poslovima kraljevine Slavonije, te mu 
nalaie, neka ne krati titeljima porabu strane, morske soli. Nekoliko mjeseci poslije, 
17. rujna, boravi ban u Zagrebu, te izdaje odatle slavonskim banovcima Petni Bodkaju 
od Rasinje i Ladislavu Rohfy-ju, kao i svim plemidima u zemlji zapovijed, da oa svojim 



144 matuaS KORViN (1458—1490.). 

posjedima ne pobiru od gradjana s brda Gradca nikakovih daca, kada ti putuju sa svojom 
robom. U to vrijeme stigao je banu i nalog od kraija Matija§a, da se digne s hrvatskom 
gospodom na Turke, koji su tada kroz hr\ratske zemlje bill provalili u oblasti njemackoga 
kraija i cara. Sjajna pobjeda hrvatska na brodu Zrinskoga na Uni 29. i 30 listopada 1483. 
prodiiila je ime bana MatijaSa Gereba, hrvatskih knezova Frankapana i Zrinskih, a i de- 
spota Zmaj Vuka Grgurovica. 

Kako su odsad kroz vile godina mirovale hrvatske zemlje od Turaka, mogao je 
ban Matijas Gereb vile pomagati svoga kraija na zapadnim stranama, narocito pak u 
borbi s carem Fridrikom. K tomu je utvrdjivao medjasne gradove i tvrdinje prema Tur- 
cima i Mletcima, a nije nevjerojatno, da je pomagao i knezove Frankapane, koji se jo§ 
ni 1488. nijesu okanili misli, da vlasti svojoj povrate ugrabljeni im otok Krk. Ban je 
time zelio ugoditi i svome kralju, koji nije nikad smetnuo s uma, da je Dalmacija po 
pravu njegova kraljevina. Cini se pace, da su ba§ banovom poaakom ne samo Hrvati, 
nego 1 kraljevski Vlasi zalazili u kotare mletackih gradova po Dalmaciji, te onuda harali 
i robili. Vlaiki katunar Ko^ulid sa tri brata Visica haraCio u kotaru grada Sibenika tako, 
da je mletadka obcina 17. lipnja 1485. ucjenila njihove glave sa 400 — 500 libara. U isto 
vrijeme i neSto poslije udarili su opet Hrvati iz Klisa na kotare gradova Spljeta i Tro- 
gira. Na tuzbe, prinesene po poslanicima Koriolanu CipCicu iz Trogira i Andriji Madiju 
(de Madijis) iz Spljeta, zatrazila je mietadka obcina 1. lipnja 1486. od bana, da ucinjene 
Stete nadoknadi; a u isti mah potuzila se pismeno i kralju. Medjutim mletafike Cete u 
pomenutim gradovima nijesu takodjer mirovale, vec su provaljivale u hrvatske zupe i 
kotare, na §to se je opet kralj Matija§ potuzio u Mletcima. Dne 28. srpnja 1486. pi§e 
mletadka obcina svojim knezovima u Zadru, Sibeniku, Trogiru i Spljetu, neka pokulaju 
s banom ili banovcem izravnati te razmirice, pak da obje stranke puste na slobodu 
svoje zarobljenike. U listopadu javlja opet kralju MatijaSu, da ce poslati u Dalmaciju 
posebna poslanika, koji ce u Spljetu ugovarati s kraljevim pouzdanikom. Dne 23. listo- 
pada 1486. pa6e izabrala je za taj posao Antoaija Bernarda, koji je prije odlazka obolio, 
tako da je obcina 15. ozujka 1487. imenovala drugoga povjerenika, po imenu Dominika 
BoUana. Taj se je zaista u svibnju iste godine sastao s pouzdanicima kraija Matija§a 
(valjda su to bili Gaspar Bodo de Giurgii i magister Johannes de Korotha — sudci 
kraljeve svidosti Bodogaj Ga§par i Korotnaj Janu§), te je 2. lipnja 1487 javio mletadkoj 
ob<5ini, da su gotovo sve razmirice smirene, te krivci potonjih smutnja osudjeni. Uza sve 
to nijesu ipak bili svi poslovi uredjeni, ni sve ogromne Stete (pro ingenti summa pecu- 
niarum) nadoknadjene. Stoga je obdina mletacka 10. travnja 1488. ponovo poslala Domi- 
nika BoUana u Dalmaciju, da ondje zajedno s kraljevim poslanicima vljeca, pak »da se 
napokon dokrajCe razmirice na korist i hasan podanika, kako je zelja obiju stranakac 
(quo finis iam tandem imponi possit praedictis differencijs pro communi utilitate at 
comodo subditorum, prout est desiderium utriusque nostrum). Cini se, da je Dominik 
BoUani zadacu svoju do kraja izvrgio, jer ga namah zatim nalazimo kao poslanika svoje 
obdine na dvoru kraija MatijaSa. 

Nema sumnje, da je pri svim tim stancima i dogovorima sudjelovao i ban MatijaS 
Gereb, koji se je u isto vrijeme mnogo zanimao za prilike grada Dubrovnika, kao i za 
sudbinu kaStela Kosa na uscu Neretve, za koji su se otimali i hercegovadki Turci i voj- 
voda Augustin Vlatkovic. Ban je zajedno s hrvatskim banovcem i s plemenom Katica 
pomagao kapetana Simona u kaStelu Kosu, koji je hrabro odbijao sve navale neprija- 
telja. Uz bana stajali su i kapetani grada Senja. Od tih se kapetana spominje Dubrov- 
danin Maroje Zunjevic posljednji put god. 1482.; njega zamijeni 1485, stolnobiogradski 
prepoSt Dominik kao gubernator grada i varoSi Senja, kao i ostalih primorskih gradova 
i mjesta (gubernator castri et civitatis Segniensis ceterorumque castrorum et locorum 
maritimorum); god. I486.— 1490. napokon spominje se Petar Tarnik MakSak (Tarnach, 



BANOVANJE MATIJa§a.^OEREBA u iirvatskoj (1483. —1489.). 



145 



Tharnok), koji je takodjer 1487. kapetan grada Krupe oa Uni. Senjskoj kapetaniji pri- 
padao je tada ne samo grad Senj, nego i gradovi Otodac, Starigrad i Novigrad, kojima 
su upravljali zasebni kastelani (god. 1489. Osvald u Otodcu, Gregorije u Starigradu i 
Ivan u Novigradu). Kapetani su seajski budno iuvali grad Senj, jer je bio tada jedina 
ve<5a luka. koja je spajala Hrvatsku (a po njoj Ugarsku) s jadranskim morem i Italijom. 
Ban je Matijal Gereb pomagao svoga kralja i u ratu s carem Fridhkom. No pri 
tome nije mu se sreca nasmijala, jer se je zaludo irudio, da oblada gradom Rijekom, 
kojom je tada upravljao carski kapetan Ga&par Rauber. Carske su dete nasuprot u toj 
borbi bile jade, jer im je god. 1487. po§lo za rukom, te su osvojile susjedni grad Trsat, 
koji je tada pripadao knezu Bernardinu Frankapanu. Kaez je Bernardin dodu^e poSao 
kralju Maiija^u u Bed (maiestatis nostrae veniens in praesentiam), gdje mu je kralj 
10. oiujka 1488. kao svome dragome svojaku potvrdio sva njegova posjedovanja, medju 
njima i Trsat; ali uza sve to ostao je redeni grad i dalje u vlasti car?. Fridrika i nje- 
govih kapetana. Nije ni to pomoglo, §to je Icnez Bernardin zajedno sa svojom suprugom 




BUDIMSKI GRAD U DRUQOJ POLOVICI XV. STOUS^A. 

Icr,Sch*d«lov« .Svjctak* kronik** 



Lujzom od Aragonije stupio u jo§ tjeSnje rodbinske sveze s kraljem MatijaSem, kad je 
na ponuku kraljice Beatrice slijedece godine 1489. svoju kder Mariju Magdalenu zanidio 
s kraljevim rodjakom Matijom Pongracom od Dengelega. 

ZamaSno je nastojanje bana Matije Gereba, da uredi sve prilike u kraljevstvu 
hrvatskom. Pri tome bili su mu u pomod hrvatski banovac Ga^par PeruSid i slavonski 
banovci Petar Bodkaj od Rasinje i Mihajlo Kerhen od BeloSevca, koji su takodjer vrSili 
dast velikih iupana krizevadkih. Po nalogu kraljevu najprije je ban radio, da gradjanima 
s brda Gradca kod Zagreba osigura podpunu slobodu od pladanja dada i mitnidarine na 
imanjima plemida i velikaSa; 3. prosinca 1484. zaprijetio je pade svima plemi6ma Sla- 
vonije, da de za kralja MatijaSa zaplijeniti sve dade, koje hi oni protiv zakona (contra 
legem) od zagrebadkih gradjana pobirali. Mnogo se je nadalje ban MatijaJ G«reb trsio, 

^_ da nagodi iitelje kraljevine Slavonije sa zagrcbaCkim biskupom Osvaldom Tuzom poredi 

Ik Hrr. poTJ. II. III. 



!• 



146 MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.)- 

placatija desetine. Kako je naime reieni biskupjoSod 1471. bio u nemilosti kraljevoj.paee 
god. 1481. bio i osudjen, to je i plemstvo i ostalo ziteljstvo stalo progonjenomu biskupu 
uzkracivati duSnu desetinu. No kad se je biskup Osvald Tuz oko 1483. s kraljem opet 
izmirio, sam je Matijag Korvin nastojao, da se pitanje o desetini opet uredi. Dne 27. ko- 
lovoza 1484. izdaje kralj u Budimu zapovijed banu MatijaSu Gerebu i banovcima, 
neka se desetina u zagrebackoj biskupiji placa onako, kako bijale sam kralj god. 1466. 
u Krizevcima na saboru odredio. Uza sve to trajale su i dalje smutnje poradi desetine 
kroz dalje godine, te su i biskup zagrebaiki i zastupnici slavonskoga plemstva joS u 
srpnju 1488. dolazili pred kralja u Bed u tome poslu. Cini se, da je kralj na svaki naCin 
nastojao ugoditi biskupu, jer je 15. veljaSe 1489. izdao pismo, kojim je ukinuo sve 
odluke, sto ih bijaSe izrekao protiv biskupa Osvalda Tuza protonotar kraljevine Slavo- 
nije, po imenu Ivan Korotaj (de Korothna). Kralj je pa6e nakon nekoliko mjeseci, u 
lipnju 1489., odabrao biskupa Osvalda Tuza, da podje kao poslanik njegov na dvor 
poljskoga kralja Kazimira, 

Ban MatijaS Gereb mirio je nadalje pojedine velika§e medju sobom, a tako isto 
rje§avao je razmirice izmedju velikaSa i nizega plemstva. Dne 22. veljac^e 1486. nalaJe 
kralj banu Matija§u Gerebu, da postupa u nekoj parnici plemica Ivana RaCadevica protiv 
krbavskoga kneza Nikole Mrsinjskoga (od roda Kurjakovida), koji je redenomu plemidu 
htio oteti nedavno mu ustupljenu zemlju. Osobito su banu posla zadavali knezovi Stjepan 
i Mihajlo Blagaji, koji su tada bili u vjeditoj razpri i zavadi sa svima svojim susjedima 
i rodjacima, kao s knezom Petrom Zrinskim, Jurjem opatom od Topuskoga, knezom 
Ivanom IX. Frankapanom Cetinskim, gospodarom Buzima Jurjem MikuliSidem, pa6e i 
s Petrom Vukovojevicem, sluzbenikom jajackoga bana Fidura (Fichwr bani de Jaycza), a 
onda i s plemenom KaCica. Te smutnje traju vi§e godina (1485. — 1487.), a ban Matijas 
Gereb nastoji zajedno sa slavonskim banovcima, da ih smiri. U to vrijeme boravi ban 
vecinom u Zagrebu i Krizevcima; no viSe puta i u Gudovcu kod Belovara (Gwdowcz). 
Kralj je cijenio rad svoga bana, jer je njemu i bratu mu Petru za vjerne sluzbe njihove 
29. rujna 1486. darovao neki grad u baranjskoj zupaniji. 

Hrvatski i slavonski velikaSi ne bune se za banovanja Matija§a Gereba, jer ih bi- 
jale kraljevski obci sud nemilo zastraSio. U Hrvatskoj ostaje nepomirljiv neprijatelj 
kralju jedino knez Anz (Ivan VIII.), Frankapan Brinjski, koji ne moze kralju oprostiti, 
§to ga je izagnao iz njegova gospodstva. Svakom zgodom roti se knez Anz protiv 
kralja, pade se nudi i Mletcima, da 6e omrazenoga svoga duSmanina ubiti (1488.). Me- 
djutim nije svoje namjere izvrSio; jo§ god. 1489. potuca se nevoljan po Lici i Krbavi, 
te posudjuje od kneza Jurja (Lackovica) Kosinjskoga i sina mu kneza Ivana na sedam 
godina grad njihov Kosinj sa selima, koja gradu pripadaju. Gotovo u isto vrijeme, kad 
se je knez Anz Frankapan rotio protiv svoga kralja, odmetnuli su se od kralja MatijaSa 
u Slavoniji zagorski knezovi Juraj i Vilim, sinovi nekadanjega bana Jana Vitovca. Ti su 
zagorski knezovi kroz mnogo godina stajali uz svoga kralja; no kad je MatijaS pokrenuo 
osudnu borbu s carem Fridrikom, zagorski su se knezovi odmetnuli od njega i stali 
uz cara. Moida ih je na to sklonulo i to, Sto bi na saboru u Budimu 25. sijednja 1486. 
diankom 50. ukinuta sudbena vlast zagorskih grofova i njihovo sudiSte u Varazdinu, te 
odredjeno, da se sve tuJbe te knezije ili grofovije imadu odsad iznositi pred sud sla- 
vonskih banova (quod iudicium et iudicatus comitum Zagoriae, in Varasdino hactenus 
celebrari solitum, aboleatur, et amodo, nullo umquam tempore, celebretur. Quodque 
causantes in illo comitatu, ad sedem, sen iudicium banorum Sclavoniae, spectare debeant, 
et teneantur). Narodito se je bunio knez Juraj, stariji brat, na kojega je kralj Matijas 
god. 1488. poslao svoga rodjaka i kapetana u Stajerskoj, Kranjskoj i KoruSkoj, po imenu 
Jakova Sekelja. Pomenuti kapetan, kojemu je tada bilo sijelo u Radgoni, provalio u 
Zagorje, oteo bradi Krapinu, TrakoSdan, Greben, Varazdin i druge gradove, pade zarobio 



BANOVANJB M4TIJA§A OBREBA U URVATSKOJ (1483. — 1489) 



147 



i samoga kneza Jurja. Medjutim malo zattm pustio je Jakov Sekelj kneza (grofa) Jurja 
na slobodu, poSto je ustupio kralju Krapinu i ]oi neke svoje gradove. Ali kralj MatijaS 
nije bio sporazuman, da se odmetni knez Juraj pomiluje. U pismu na kapetana Jakova 





j n 5 f 






I'i 



• ■> . 



'4-- 



^«r- 



H 



Sckelja, pisanom u Be^u 8. studenoga 1488. kaie kralj MatijaA, da knez Juraj ne smijc 
▼iSe u njegovoj driavi posjedovati »niti vlati od slame« (nc anam quidem festucam 
stramineam ilium in regno nostro posaidere amplius patiemur); stoga ncka kapetan za 



I4J8 MATrjA§ KORVIN (1458. — 1490.). 

njega ne posreduje, vec neka knez Juraj, Sim mu se gradovi oduzmu, podje kamo hoce, 
makar »u vrazje ime* (iret quocunque vellet, vel in nomine diaboli). Neka se kapetan 
sa zagorskim knezovima u obce ne pogadja, jer ce ga »bez sumnje prevariti* (quoniam 
sine dubio deciperent). 

MatijaS Gereb spominje se posljednji put kao hrvatski ban u jednoj kraljevskoj 
povelji od 26. lipnja 1489. Eoslije toga nalazimo ga uz kralja u Befiu zajedno s bratom 
Petrom. U 6asti banskoj zamijenio ga je Ladislav od Egervara, koji se vec 21. stude- 
noga 1489. zove banom hrvatskim. U jednom potonjem spisu kaze pomenuti Ladislav 
od Egervara, da je kralj Matija§ svojemu rodjaku Matijasu Gerebu baniju oduzeo, te je 
njemu povjerio (honore banatus ab eodem Mathia Gereb ablato et per regiam clemen- 
ciam nobis collate). 

(Kralj Matijas i sin njegov Ivani§ Korvin, 1473. — 1490.). Silni kralj 
MatijaS mnogo si je godina razbijao glavu, kome da namre brojna svoja kraljevstva i 
zemlje. Premda je bio tri put ozenjen, nije ipak ni od jedne zene imao poroda. Treda 
iena njegova, napuljska kraljevna Beatrica, 2ivo je zeljela, da ga usreci 6edom; ali zelja 
njezina nije se izpunila. Jol na po6etku 1487. izdekivala je lijeCnika od sestre svoje 
Eleonore, ferrarske kneginje, koji bi joj svojim Ijekarijama i vjeStinom omogucio, da 
se izpuni vruca zelja njezina. 

Ved od god. 1480. snuje kralj Matijas o tome, koga da ucini svojim nasljednikom. 
Bilo ^e u njega daljih rodjaka i svojaka, kao Sto su bili Pongraci od Dengelega, Gerebi, 
Sekelji, pak i jedna (ozaljsko-modru§ka) loza Frankapana, ali na te nije mogao ni po- 
mi§ljati, jer nijesu bili krv od krvi njegove. I tako se rodi u njemu misao, da u6ini 
svojim nasljednikom svoga naravnoga (nezakonitoga) sina Ivani§a Korvin a. 

U ono vrijeme, kad je kralj bio udovcem (1464. — 1476), bijaSe u Slezkoj, u gradu 
Vratislavi, upoznao neku plemenitu, no vrlo skromnu djevojku, po imenu Barbaru, koja 
mu je ^oslije kroz vi§e godina bila Ijubovca. Ona mu je 2. travnja 1473. rodila sina, 
koji bi po svome djedu Ivanu Hunjadu prozvan Ivanom. Hrvati su ga zvali Ivani§ 
(herceg IvaniS). Cini se, da kralj prvih godina nakon svoje zenitbe s napuljskom kra- 
Ijevnom Beatricom nije mnogo mario za svoga naravnoga sina, jer se je nadao zako- 
nitim potomcima; no §to je postajao stariji, i §to je vise gubio nade, da ce ga bracna 
druga usreciti 6edom, sve se je vi§e priklanjao svojemu jedinomu, ma i naravnomu sinu. 
Tako se je napokon u kralja MatijaSa rodila misao, da IvaniSa uCini svojim nasljednikom 
na prijestolju. Pri tome nije ga ba§ mnogo smetalo, Sto mu je sin IvaniS bio nezakonito 
dijete; ta u ono doba humanizma dogadjalo se je desto, da su ilegitimnu djecu progla- 
Sivali zakonitima, te im podavali dasti i imanja otdinska. Eno i tast Matija§ev, na- 
puljski kralj Ferdinand, bio je kopilan, pak je ipak naslijedio kraljevstvo svoga 
otca Alfonsa! 

Kako suvremenici piSu, bio je IvaniS ziva slika i prilika svoga otca. Lice mu je 
bilo kao u otca; jednaka usta, nos, delo, ruke i o6i. Nije s toga dudo, da ga je kralj 
osobito zavolio, sve vi§e u zrelijim godinama, kad je posve izgubio nadu, da de imati 
zakonitih potomaka. 1 kraljeva majka, starica EUzabeta Silagji, Ijubila je unude svoje, 
jedino uzdanje svoga roda. Vec 21. listopada 1479. zove se §estgodi§nji Ivani§ >herceg 
liptovski i grof hunjadskic (dux Liptoviensis et comes de Hwnyad), te mu otac daje 
neka imanja u Erdelju. Odsad gleda kralj MatijaS, da svome sinu namakne §to vi§e po- 
sjeda i imanja u svojim zemljama i kraljevinama. Cim koja velika§ka porodica izumre, , 
namah njezina imanja dobiva mladi IvaniS. Dne 14. travnja 1482. dariva mu otac (unicuiiii 
natum nostrum) grad i varo§ §iklo§ u Baranji i to s privolom kraljice i supruge svoje 
Beatrice; pomenuti je grad prije pripadao porodici Gorjanskih, koja je nedavno (148L) 
s Jobom Gorjanskim izumrla. Kraljeva majka Elizabeta bijaSe oporukom svojom unuka 
IvaniSa odredila za jedinbga baStinika svojih prostranih posjedovanja; nakon njezine smrti 



KRALJ MATIJaS 1 SIN NJEGOV IVANlS KORVIN (1473. — 1490). 



H9 



izvrsuje kralj Matija§ oporuku majiinu, te 11. studenoga 1484. izdaje u Pozunu povelju, 
kojom sinu predaje neki grad svoje majke. Isti dan dariva kralj sinu i znameniti grad 
Morovic fMaroth) sa svima selima i pripadcima u vukovskoj zupaoiji; taj je grad do 
nedavno pripadao Morovicima, kojih je posljednji muzki potomak Matju5 (Mathys, Mathyvvi) 
pred vi§e godina umro (1476.). Uza to, §to je kralj obasuo sina svoga imanjima i gra- 
dovima, nastojao je takodjer, da ga valjano odgoji. Spominje se izrijekom, da mu je uz 
druge bio uditeljem glasoviti talijanski humanista Tadija Ugoletti. * 

Kad je herceg Ivani§ 2. travnja 1485. navr§io dvanaestu godinu, sastavio je neki 
nepoznati nam dvorski astrolog dvije astrolozke tablice (horoskope), koje se i sad joS 
cuvaju u sveufiilistnoj knjifnici u Krakovu. Svaka tablica prikazuje c^etvorinu, opasanu 
sa dvanaest trokuta, koji predstavljaju dvanaest dnevnih ura. U trokutima zabiljezene su 
zvijezde stajafiice i obhodnice. Tako prikazuju tablice smjeStaj nebeskih tjelesa godine 
rodjenja IvaaiSeva, a oada opet na podetku trinaeste godine njegove. U doba rodjenja 






yX" O^ if 



■^5 



Zitf* 



v> (?>yC^lwiQy equate 
1' i'^ A *V 



i^y 



<\f 2Xn' 






3 t« H 

z6 *o 



HOROSKOP IVANlSu KORVINU. 

IzTorai rakopif ta.f% m u kr. iveadiliitnoj kn'iitnici a Krakora (Cod. Lat. Crac. 3225). U trediiojein tetverokuta 

iitanao: »Natiritas Johannii filii •(ereniuimi) regis M(athie) et erat .anno domiDi 1473 aibatho ante Jadica in 

Aprili t(em)p(or)e eqaato d(ia) 3. h(ora) 14. m(inata) 7. •(ecunda) I a. 



IvaniSeva gospodovali su planeti Mars i Merkur, a na poietku trinaeste godine njegove 
obhodnice Jupiter i Saturn. Uz prvi horoskop imade tumai, gdje no se hcrcegu na- 
vijeSta >najveda vlast, bczbroj imanja, ne^uvena odlikovanja i nasljedstvo u oticvim 
posjedimac, kao i >vjen6anje s odliinom, mo(5nom ienom«; drugi horoskop proride, da 
de se sve to naskoro ostvariti 

Dok su dvorski sluibenici ovakim gatanjem nastojalt djelovati na sujevjerni svijet, 
stao je sam kralj MatijaJ ozbiljno raditi, da sinu IvaniSu osigura nasljedstfo na prije- 
stolju. Za to mu je trebalo najprije predobiti prelate i velika^ u ob^, a naro^ito diiavne i 



ijo ^ matijaS korvin (1458.— 1490.). 

dvorske dostojanstvenike. Medjutim najviSa drzavna Cast, naime Cast ugarskoga palatina, 
nije bila kroz dvije tri godine popunjena, odkad je Mihajlo Orsag de Guth umro (f 1482.). 
MatijaS je sada (1485.) popunio palatinsku stolicu, povjeriv§i ju prokuSanomu privrzeniku 
svomu Emeriku Zapolji, te se je nadao, da 6e mu bas on u zgodan 6as pomoci, kad 
bude predlagao stalezima, da prihvate nasljedstvo sina mu IvaniSa. Da bi i ostale veli- 
kase predobio, te bi sinu mu sviknuli, povjeravase vi§e puta Ivani§u, da ga zastupa pri 
sveCanim prigodama, naroCito pri dvorskim objedima i zabavama, kao i pri dodekivanju 
i primanju stranih poslanika; k tomu bi sina vazda sobom vodio, tako da su i prelati i 
velikaSi stali mladoga hercega smatrati prvim licem iza kralja. Ba§ u ono doba (1485.) 
napisao je i humanista Martins Galeotti svoju knjigu »0 odIiCnim, mudrim i §aljivim 
reCenicama i djelima kralja Matija§a* (Commentarius elegans de Mathiae Corvini Hun- 
gariae regis egregie, sapienter, iocose dictis et factis), te ju j e posvetio hercegu Ivani§u. 
Na kraju djela opominje pisac hercega, neka se povede za primjerom otcevim, »da bi 
ga smatrali dostojnim kraljevskoga prijestolja ugarskoga*. 

Uza sve to, sto je kralj Matijas na sve strane nalazio Ijude spremne, da ugode 
njegovoj gorucoj zelji, nije se ipak usudio iznijeti prijedlog, da mu se sin proglasi na- 
sljednikom na prijestolju. Zacao se to uCiniti s obzirom na svoju lijepu i umnu suprugu 
Beatricu, koju je 2arko Ijubio i u svemu joj ugadjao. Francezki je poslanik paCe u 
jednome pismu od 6. kolovoza 1479. firentinskoj obcini javljao, kako je mlada kra- 
Ijica svoga vojnu tako zaCarala, »da moze u njega sve izraditi, Sto hoce« (la donna puo 
in decto re quanto ella vuole). Kako je kraljica Beatrica gotovo Strepila pred mi§Iju, da 
bi joj nakon muzeve smrti mogla prestati svaka vlast, progonila je svojom mrznjom 
koloCkoga nadbiskupa i kraljeva kancelara Petra Vardu, koji je najviSe svjetovao, da se 
mladi Ivani§ proglasi nasljednikom na prijestolju. Ona omrazi Vardu kralju tako, da je 
MatijaS god. 1484. odliCnoga savjetnika bacio u tamnicu. Nakon toga stala je kraljica 
raditi, da preuzme vladanje sama, ako bi kralj prije reda umro. Na§la je pa6e bezdusnih 
dvorjanika, koji su dokazivali, kako u Ugarskoj kraljica po pradavnom obiCaju ostaje 
vladaricom i po muzevoj smrti, te da zajedno s drzavnim vijecem upravlja tako dugo, 
dok se ponovo ne udade. 

Kraj tih prilika kralj je MatijaS svedjer odlagao, da se iSta konafino odlu6i o na- 
sljedstvu. No da sinu Ivanisu ipak utre put do prijestolja, odluii ga ozeniti kojom dje- 
vojkom iz ugledne i mocne knezevske porodice. Kad je to razabrala kraljica Beatrica, 
predlagala je, neka IvaniS uzme za zenu njezinu necaku, kcer brata joj Fridrika. Ali 
kralj Matija§ poslao je u velja6i 1485. potajno poslanika u Milan, koji je u vojvode 
Ludovika Sforze zaprosio za hercega vojvodkinju Blanku Mariju, sestru nedorasloga 
Gian Galeazza. Kad je za to saznala kraljica Beatrica, uprla je sve sile svoje, da tu 
svezu zaprijefii. Medjutim MatijaS ostade taj put tvrd; on je pa6e poslao poslije varadin- 
skoga biskupa u Milan, koji je 25. studenoga 1487. zenitbeni ugovor podpisao, te pri 
vjen6anju hercega Ivani§a zastupao. Ozlojedjenu kraljicu nastojao je kralj tim ublaziti, §to je 
u isto vrijeme njezinomu nedaku Hippolitu Estenskomu, djetetu od §est do sedam godina, 
podijelio ostrogonsku nadbiskupiju, koju je do nedavna drzao njezin brat, mladi kar- 
dinal Ivan od Aragonije. U lipnju i srpnju 1487. vodio je knez Bernardin Frankapan 
djeCaka nadbiskupa iz Senja preko Zagreba u Ugarsku. 

Ali vlastohlepna, taSta Beatrica nije se dala udobrovoljiti, nego je odsad svako 
sredstvo rabila, da razvrgne ut^naeeni brak i zakrCi hercegu IvaniSu put do prijestolja. 
U jednu je ruku po svojim pouzdanicima nastojala milanskoj vojvodkinji ogaditi vjen- 
danoga druga njezinoga, a u drugu je i sama i po svome otcu salijetala kralja MatijaSi. 
da nju samu proglasi svojom nasljednicom. U Ijetu 1488. osvanuo je na kraijevu dvoru 
poslanik napuljskoga kralja, biskup Pietro Ranzano, pak govorio u tajnoj audienciji 



KRALJ MATIJaS I SIN NJEGOV IVANiS KORVIN (1473.— 1490.). 



151 



kralju, neka se okani misli, da imenuje IvaniSa svojim nasljednikom, jer bi time Ijuto 
uvrijedio kraljicu, koja jo§ nije promaSila dobe, te bi mogla postati majkom. 

Kralj je Matija§ jamafno mnogo trpio, jer je jednako Ijubio i ienu i sina. Medju- 
tim je teiku borbu svoje duSe pritajivao. Za volju zene nije proglasio nasljednikom sina 
si IvaniSa, niti je vjencanu drugu njegovu, |vojvodkinju milansku Blanku Mariju dao 




Plo£a na grobnigi Embrika Zapoue (t 1487.). 



dopratiti u Ugarsku; ali zato je svakim nadinom gledao prididi i osigurati jedinca svoga. 
Driao ga neprestano uza se, obasuo ga naslovima i posjedima, a prelate, banine i gradske 
ob<5ine mitio i zaklinjao, da rade u priiog hercegu. Pojedint velikaSi, prelati i gradoTi 
obvezali se paCe pismeno, da de Ivani&a iza otdeve smrti izabrati za kralja; jednako 
su^mnogi kapetani kraljevskih gradova i tvrdinja prisegom se savjerili, da de po« 



1^2 matijaS korvin (1458.-1490). 

« 

yjerena tm mjesta 6uvati i braniti za hercega. Sve to zgadjalo se je u svibnju i 
lipnju 1489. 

Prvih dana sijeCnja 1490. ostavio je kralj Matijas sa svojom siiprugom i sa sinom 
grad Budim, te je po§ao u Austriju na dogovore s njemaikini kraljem Maksimilijanom. 
Odilaze<5i iz svoje ugarske prijestoinice predao je kralj sinu Ivanigu kraljevske dvore u 
Budimu zajedno s kraljevskom riznicom, knjiznicom i arkivom. Zapovjednik budimskoga 
grada Blaz Ra§kaj morao se je odsad izravno njemu pokoravati. Na daljem putu predao 
je kralj svome sinu znamenitu tvrdinju ViSegrad zajedno s krunom sv. Stjepana, koja je 
ondje bila sahranjena; zatim Komoran i Pozun zajedno s daScu vrhovnoga zupana u 
iupanijama istoga imena. Do§av u Be6 nastavio je kralj raditi u prilog svome sinu. 
Ustupio mu sve posjede zagorskih grofova Jurja i Vilima u Slavoniji, zatim Senj i druge 
brojne gradove u Hrvatskoj. Da mu vlast i ugled pridigne, nadijelio ga obilato i u 
osvojenim pokrajinama austrijskim: u samoj Austriji dao mu Novo mjesto kod Be6a, Retz 
1 Wolkersdorf, u Stajerskoj Optuj i Radgonu, napokon neka mjesta u Kranjskoj i Ko- 
niSkoj. A i o torn je mislio, da proglasi IvaniSa svojim nasljednikom barem u zemljama 
£e§ke krune. Zato mu je uz oblasti, koje mu je vec prije podijelio u Slezkoj (vojvodinu 
opavsku i druge), darovao grad Brod na Moravi, a k tome je §iljao u one krajeve svoje 
tajne pouzdanike, da u tome poslu narod priprave. Kad je mislio, da je put utrt, po- 
vjerio je u drugoj polovici oi^ujka 1490. velikovaradinskomu biskupu i svome kancelaru 
Ivanu Filipcu, rodjenomu Moravljaninu, da stvar kraju privede. Ivan Filipec imao je poci 
u Vratislavu, pak ondje sazvati staleze moravske, slezke i Iu2i6ke, i pred njima svedano 
predati vladanje u tima zemljama hercegu Ivanisu. No prije, nego je to inade gorijivi 
kancelar mogao provesti, zatekla je kralja MatijaSa smrt, a pitanje o nasljedstvu ostalo 
je nerijeSeno. 

(Smrt kralja MatijaSa, 6. travnja 1490.). Neumorni duSevni i tjelesni napor 
shrvao je prije reda inaCe krepko i zdravo tijelo kralja MatijaSa. Jo§ tijekom godine 1487, 
bio je posve zdrav, te je sam vodio vojsku u austrijskom ratu; no poslije spopale ga 
zestoke boli od uloga. Stanje njegovo pogor§avalo se je tako, da u ozujku 1489. nije 
viSe mogao stajati na nogama, vec su ga morali prenaSati u nosiljkama. Tad se je i na 
ladji vratio iz BeCa u Budim. U Ijetu kao da ce ozdraviti; a u kolovozu bijaSe se ved 
tako oporavio, da je stao zalaziti u odaljenije gradove i zamke. No 6im se je jesen pri- 
makla, pojavili se opet sumnjivi znaci bolesti. Koljena i noge stale mu oticati, a u isti 
mah tresla ga je groznica. 

Na poiJetku god. 1490. krenula je bolest kraljeva ne§to na bolje, te su mu dvorski 
lijednici i astrolozi dozvolili, da podje u Bed. Cini se, da je sam kralj slutio svoju skoru 
smrt, jer je o tome koji put i sa svojim pouzdanicima govorio. Tako razumijemo i nje- 
govu iurbu, da izvr§i najzamasnije poslove, da se naime izmiri s carevim sinom Maksi- 
milijanom, i da osigura hercegu Ivanisu nasljedstvo. K tomu desili su se na njegovu 
dvoru u Befiu poslanici rimskoga pape, napuljskoga kralja, milanskoga vojvode, gvaj- 
carske zadruge, turskoga sultana i napokon mletaCke obcine, zeleci svi, da §to prije 
svrSe poslove, poradi kojih bijahu doSli. Uz kralja bili su osim kraljice Beatrice i sina 
IvaniSa jo§ njegovi rodjaci Petar i Matija§ Gereb (eius consobrini), zatim vrhovni kapetan 
Austrije (supremus capitaneus ducatus Austriae) i zapovjednik Be6a, po imenu Stjepan 
Zapolja (brat god. 1487. umrvsega palatina Emerika), onda sudac kralj evskoga dvora 
Stjepan Bator, jegarski biskup Urban Doci ili Dojdin (koji je vrgio palatinske poslove), 
i napokon gjurski biskup Toma Baka6 od Erdeda kao kancelar kraljev. 

Sred silnih i zamaSnih posala osvanula cvjetna nedjelja (4. travnja) 1490. MatijaS 
bijaSe odredio, da <5e na taj dan mletaSkoga poslanika Dominika Bollana proglasiti 
vitezom. Kako se kralju nije htjelo idi u stolnu crkvu sv. Stjepana, dao je u o6i te slave 
podidi drvenu kapelicu u dvoriitu svoje palade. Za same svedanosti, koja je trajala neko- 



SMRT KRALJA MATIJA§A (6. TBAVNJA 1490). >53 

liko sati, izmorio se je kralj tako, da se je namah sklonio u svoje odaje. Bududi da je 
kraljica posia u grad, da obadje jo§ neke crkve, te je stoga odredila vrijeme dvorskoga 
ru£ka za kasnije doba, zatrazio je kralj smokve, da glad utazi. No £im je prvu smokvu 
okusio i osjetio, da ne valja, planuo je silnim gnjevom. U to se kraljica vratila, te ga 
gledala umiriti nudeci mu razlidta jela. All kralj ne htjede niSta okusiti. Malo zatim 
stao se tuiiti na vrtoglavicu, i da mu potamnjuje vid, pak se je dao odnijeti u svoju 
loznicu. Tu se u 6 sati na veder pojavi§e znaci klijenitosti. Kralja ostavila svijest, a 
zestoki bolovi stali ga muditi. Iz gr£evito stiSDUtih usta njegovih tu\i se samo vapaji 
»Ajc i >Isuse<, a pri tome se £itavo tijelo treslo od groznidavog nemira. Gospoda i 
dvorjanici stajali prestravljeni kraj kreveta kraljeva; lijefinici se zbunili i nijesu znali, §ta 
da ^ine. Jedina kraljica zdvojno se je trsila, da pomogne svomu suprugu, ulijevala mu 
silom razliSite lijekove u usta, otvarala mu o6i, govorila mu u uho i prigonila lijeSnike, 
da mu pomognu. Medjutim se pod noc pojaiaSe bolovi kraljevi take, da je svom snagom 
urlikao; nazo6ni dvorjanici govorahu, da mu je grlo jako kao u lava. U zoru spavaSe 
kralj nekoliko sati. Obnovljeni bolovi prenuSe ga opet od sna, ali podjedno poieSe ga 
i sile ostavljati. Citav dan probavio je u polusnu; samo kad i kad bi se prenuo, te se 
zagledao u okolo stojedu druiinu. Naprezao se, da progovori. Kraljica Bealrica molila ga 
placuci, da ofiituje svoju volju; salijetala ga pitanjima i ponudama; ali usta njegova nijesu 




PODPIS KRALJA MaTIJa§A. 
Snimljen • povelje od 24. crpnja 1489. CiU se: >Matfaias rex in«na p(ro)p(ri)at. 



Arkiv u Badimpeiti. 



viSe progovorila. Smrtna borba trajala je do zore tredega dana. Na veliki utorak, dne 
6. travnja, izpustio je kralj u jutro izmedju 7 i 8 sati svoju du§u. 

Mrtvo tijelo kraljevo prevezeno bi na ladji u Budim, a odanle na kolima u Stolni 
Biograd, gdje bi uz velike podasti sahranjeno. PrepoSt stolnobiogradski pjevao je opijelo, 
a poslanik napuljskoga kralja, rjeiiti biskup Pietro Ranzano, govorio je posmrtno slovo. 
Dvorski historicar Bonfinije piSe, da su svi stalezi tugovali za kraljem MatijaSem, ali »e 
6ini, da ta tuga nije bila obca ni iskrena. Ba§ oni, kojima je pokojni kralj bio najbolji, 
prvi su smetnuli s uma njegova dobrodinstva. Kraljev miljenik, vrhovni kapetan austrijski, 
Stjepan Zapolja, piSe ved 21. travnja 1490 u svojim proglasima: >Pomi51jajmo dakle 
sada na to, da oslobodimo Ugarsku od tiadenja i sapetosti, koju je dotad podnosiia, i 
da joj povratimo staru slot)odu njezinu*. 



Hrvatski Ijctopisac Ivan TomaSi<i u XVI. stolje^u piSc, da je jednom turski sultan 
(Muhamed II.) rekao o kralju MatijaSu: >Dao sam ogledati £itav svijet i sve vladare na 
zemiji, i nijesam na^ao ravna kralju Matijaiu* (feci perlustrare orbem tcrrc, ct omnes 
principes mundi, non inveni Mathie regi equalem), a zatim: >Ja i kralj Matijai na H- 



,54 matijaS korvin (1458. — 1490.). 

tavoj zemlji jedini smo vrijedni, da se zovemo vladarima« (ego et Mathias sutnus digni 
nomine principum in toto urbe). I koru§ki plovan Jakov Unrest, kojega je domovina 
mnogo prepatila od sile kralja Matijasa, zove ga velikim (grossmachtig) kraljem, >koji je 
u Ugarskoj i svemu onomu, §to kruni ugarskoj pripada, mocno (gewelltigklich) vladao, 
kako nije nijedan kralj iza Andrijinih vremena 6initi mogao. On je Moravu, Slezku i 
Luiicu maiem osvojio, zatim malu Moldaviju, naime Vla§ku, i viSe jo§ zemalja ugarskoj 
kruni podlo2io ... I ako je kralj Matija§ ratovanjem mnogo zla prouzroSio, ipak je 
(u boju) s Turcima, kao i s Husitima u Ceskoj, mnogo dobro ufiinio, te mnogim krscan- 
skim Ijudima zivot spasao i za krgcanstvo ih odrzao. Mnogo je zla u6injeno i od nje- 
govih (Ijudi), ali to nije bilo ni za korist njegovu, ni po volji njegovoj . . .« 

I ako se ne obazremo na suvremene i potonje slavitelje kralja Matijasa, moramo 
priznati, da je zaista bio velik muz i velik vladar. Bio je jama^no najznamenitiji kralj na 
prijestolju Ugarske i Hrvatske, a i najvrstniji vladar medju svojim evropskim suvreme- 
nicima. Bio je velik kao vladar i dr^avnik, kao vojvoda i reorganizator vojske, kao pri- 
jatelj znanosti i umjetnosti. 

Kralj Matijas, potomak rumunjskih pastira, bio je zakleti protivnik starih velikaSkih 
porodica i u Ugarskoj i u Hrvatskoj. K tomu je bila samosvijest u njega tolika, da nije 
trpio druge vlasti pored svoje. Tko bi se njegovoj volji opirao, morao je pasti, pak bio 
to rodjeni ujak njegov Mihajlo Silagji (Svilojevid), koji mu je pomogao do prijestolja, 
ili nadbiskup Ivan Vitez, poo6im njegov i desna ruka kroz dugi niz godina. Kraljevska 
vlast bila je Matija§u nada sve: njoj se je morala podvrci i voija naroda. Njemu su sa- 
bori bili samo za to, da potvrde, sto je kralj zazelio ili naredio. Kraj te autokratske 
cudi prava je sreca, da je u njega bio ziv osjecaj za pravo i pravicu, pak stoga su na- 
roCito srednji slojevi naroda, kao malo plemstvo i gradjanstvo, oduSevljeno stajali uz 
njega i njegovo vladanje. Kako je volio pravdu i pravicu, najbolje dokazuje njegov za- 
konik, Sto ga je god. 1486. — kad je bio na vrhuncu slave i sjaja — predlozio ugar- 
skomu saboru na prihvat. Taj je zakonik (od 78 clanaka) kroz stoljeca ostao podlogom 
pravosudju. Narod se rado spominjao pravdoljubivosti njegove, pak tako je i nastala ona 
poslovica: » Mathias obiit, iustitia periit«, ili po hrvatski: »Pokle kralj MatijaS spi, 
nikakve pravice ni«. Prema tomu i razumijemo, §to je hrvatski Ijetopisac Simun Kli- 
mentovic na poCetku XVI. stoljeca zabiljezio: »1490. tada umri MatijaS dobri kralj 
ugarski na 7 (6) aprila«. O drzavniCkom daru kralja Matijasa svjedoie njegovi uspjesi 
na politidkom polju. Za njegova vladanja postala je Ugarska s Hrvatskom jednom od 
prvih drzava u Evropi. On je utjecao gotovo u sve poslove evropske; njegovi poslanici 
i diplomate nalaze se u svima zemljama Evrope, pa6e i u Aziji, gdje no ugovaraju sa 
sultanom od Karamanije. MatijaS zeli, da postane kralj njemaiki, pate i car rimski, pak 
u to ime nadovezuje sveze sa svima protivnicima porodice Habsburg. Prema rimskoj 
stolici vazda je odan sin, spreman i sam proliti krv svoju za krscansku vjeru; no ta mu 
sinovska odanost nimalo ne smeta, da brani svoja vladarska prava, a narodito vrhovno 
patronatsko pravo. On ne da, da mu rimska stolica namece biskupe i nadbiskupe, vec 
trail, da ona potvrdjuje njegove izabranike. Kad je kralj namijenio izpraznjenu nad- 
biskupiju ostrogonsku djeiaku Hippolitu Estenskomu, necaku kraljice Beatrice, papa 
se je Inocentije VIII. opro njegovu izboru, hoteci, da se ta stolica povjeri kardi- 
nalu Askaniju Sforzi. Ali MatijaS zaprijeti: »Ja 6u vec pokazati, da sam ja kralj ugarski, 
a ne papa ili Askanije«, te Inocentije morade potvrditi kraljev izbor. 

Znatne uspjehe na politiCkom polju postigao je MatijaS ne samo svojom drzavnidkom 
vjeStinom, nego i svojim pobjedama. Svoj vojniiki dar, svoju liCnu hrabrost dokazao je 
u viSe prigoda. Spominjemo samo podsadu Sabca i podsadu Be6a. A srecna je i bistra 
oka takodjer bio, birajuci svoje vojvode i kapetane. Nije ih birao po starini roda i Ije- 
poti lica, ve<5 po srcu juna^komu i ratnoj vjeStini. Bilo ih je bez razUke vjere i narod- 



SMRT KRAUA MATIJA^A (6. TRAVNJA 1490.). 



»5S 



nosti Najslavniji od njih, Pavao Kiniii (knez) postao je od mlinarskoga djetida vojvodom. 
A i Blaz Podmanicki s pridjevkom Magjar popeo se je od obidnoga vojnika do dasti 
kapetana i hrvatskoga bana. No poglavita je zasluga kralja MatijaSa, Sto je vojsku reorga- 
nizovao. Sve do njega bila je vojska u Ugarskoj i Hrvatskoj narodna vojska, kojoj je 
naprosto bilo braniti domovinu. To domobranstvo, sastavljeao od banderija prelata, ba- 




Krau Matija§ Koryin. 

Snimljeno m tpomenika nn glaTnim dTerima Rrada Ortenbargs u Badiiina (a Laiici). Taj tpomeoik podinso j« 
god.^1486. MitijaicT namjeitnik o SIcskoj, po Imentt Juraj Stein. CitaT apomenik viiok jc 7 n^ a kip ajcde^a 

knlja I'/t n*** 



h 



runa i iupanija, sabiralo se spore, bilo je slabo izvjeibano, a ito je glavno, dizalo se na 
noge samo u prijekoj nevolji, a nije prelazilo granica. Kralju je trebalo vojske vazda 
spremne i dobro uvjeibane, koja de udarati i na neprijateljske zemljc. Take je on zaveo 



n6 matijaS KORViN (1458.— 1490.)- 

stainu stajacu vojsku ili redovnu vojsku, koja je primala placu, te koja je sluSala samo 
zapovijedi njegove i kapetana njegovih. Ta stajada vojska, zvana »crna ceta<, po crnoj 
opremi svojoj (oko 6000 momaka), bila je sastavljena poglavito od 6e§kih, moravskih, 
poljskih i srbskih deta, te je pod svojim kapetanima ili udarala na neprijateljske zemlje, 
ili je bila razmje§tena po pograni6nim gradovinia i tvrdinjama. Crna je deta bila jezgra 
vojske u velikom ratu, kad se je diglo na noge i domobranstvo (banderija) zajedno 
s pomocnim detama vlaSkih i moldavskih knezova. Tako je kralj Matijas razpolagao u 
skrajnjoj potrebi s kopnenom vojskom od 148.000—163000 Ijudi, te je mogao ratovati 
u isti mah i na dvije strane. Kopnena je vojska bila podijeljena na pjeSadiju (od te je 
petina bila oboruzana puSkama), zatim na tezko i lako konjanidtvo; osim toga imao je 
kralj i topoidtvo s brojnim topovima i podsadnim strojevima. Uz kopnenu vojsku poma- 
gala je kralja i ratna mornarica, narodito u ratovima s Turcima. Mornarica branila je 
poglavito rijeku Dunav, te je bila razmjestena uz dunavske gradove i tvrdinje podev od 
Gjura sve do Beograda i dalje. Uza to su ratni brodovi dovazali tezke topove, ratnu 
zairu i hranu za kopnenu vojsku. Po nekom talijanskom izvje§taju brojila je ratna mor- 
narica do 364 ladje, medju njima i velikih galija s topovima i podsadnim strojevima; 
mornara bilo je na njima 2600, a vojnika 10000. U mornarici dunavskoj sluzili su od 
velike desti Srbi. Kralj je Matija§ mnogo radio, da mu vojska bude vje§ta i vazda 
spremna za boj; drzao je vojsku strogo u zaptu, a sam se je mnogo bavio bojnim 
umjedem, te je starije tedevine prilagodjivao suvremenim prilikama. 

Uzdrzavanje goleme vojske i neprekidno ratovanje stajalo je mnogo novaca. Za 
place vojnicima trebalo je na godinu preko milijun zlatnih forinti. Kako redoviti prihodi 
nijesu za to dostajali, kralj je neprestano od sabora trazio izvanrednu ratnu dadu, premda 
je uza to obedavao, da toga ne ce viSe diniti. K tomu su pobiradi dada postupali ne- 
milosrdno i silovito, te je tako narod od silnih tereta Ijuto stradao. Mnogo je novaca 
trebalo takodjer za uzdrzavanje kraljevskoga dvora, a jo§ vi§e za podupiranje znanosti i 
umjetnosti, koje je kralj osobito volio. Kako je MatijaS bio odgojen u duhu huijianizma, 
on je kroz ditavo svoje vladanje vazda njegovao klasidnu knjigu i lijepe umjetnosti. Pri 
tome ga je bodrio i glasoviti nadbiskup Ivan Vitez, koji je zajedno sa svojim necakom 
Ivanom Cesmidkim (Janus Pannonius) u velike njegovao taj pokret. Dvor kralja MatijaSa 
postao je tako stjeciStem odlidnih udenjaka, pjesnika i umjetnika onoga vremena, dakako 
najviSe Talijana. Uza to je kralj za velike svote stvorio knjiznicu od rukopisa klasidnih 
spisatelja, koje je dao prepisati. Osobito poslije zenitbe s kraljevnom Beatricom talijanski 
su udenjaci gotovo poplavili Ugarsku, pade je kralj najunosnije biskupije i duhovne dasti 
podjeljivao talijanskim prelatima, dime je nemalo ozlojedio domace prelate. Za kralja 
Matijasa napokon pojavile se prve tiskare u Ugarskoj (1473.) i Hrvatskoj (Senju). Izmedju 
sitnoslikara i kipara u okoliSu kraljevu spominje se po imenu kipar Ivan Trogiranin 
(Joannes de Tragurio, statuarius sive marmorum sculptor), kojemuje MatijaS 3. srpnja 1489. 
podijelio kalteo Majkovec u kriievadko; zupaniji. 

Kralj je MatijaS bio malena stasa, jakih prsiju i pleda, jake §ije i neobidno velike 
glave s bujnom kosom poput lavljih griva. Tamnosmedje odi njegove sijevale su zivom 
vatrom. Povjestnidar Ivan Turdanski piSe za nj, da je bio >majstor u pretvaranju« 
(dissimulandi magister). Govorio je viSe jezika, medju njima i hrvatski (slavenski), Vrlo 
je znadajno, da je taj veliki vladar dopisivao latinski, njemadki i deSki, izdavao povelje 
dirilske i glagolske; — samo magjarskim jezikom nije napisao ni rijedi, niti je ma 
kakvo djelo ili pismo izdao u tom jeziku. 

Hrvatskomu narodu ostao je kralj MatijaS u dobroj uspomeni. On je doduSe stegnuo 
vlast knezevskih porodica, narodito Frankapana ; Oitt je ukinuo mnoge povlastice pre- 
modnih magnata hrvatskih; ali je zato zaSticivao malo plemstvo od nasilja velikaSa, a 
osobito je zakriljivao gradove, na delu im slobodni kfaljevski grad na brdu Gradcu kod 



SMRT KRALJA MATIJA§A (6. TRAVNJA 1490) 



»57 



Zagreba. Hrvatskomu kraljevstvu nije lakratio nijedne pravice, kojc je odprije imalo, pa6c 
ih je umnozao, podijelivSi mu god. 1477. pravo, da si btra kapetana uz bana. Dok je u 
Ugarskoj palatinsku dast omalovazavao, tako da je nije kroz godine ni popuojao, na- 




Kazula (misno odijelo) 

|i nadinjena od Upete > prijestolja kraija Matiiala. 

SadoTane so drije prijestoljne tmpete kraija Matijaia. Jedoi je pocre 6taVB, te )« pohranjena a risnid 
Krofova Erdeda a GlogoTcn (Galgocz). Od dnige je nadinjeno misno odijelo (cania), koje je kros atoije^ bilo 
pohranjeno a franieTadkom ■amoatino a Fojnici (Boini). 2* to odijelo pridalo ae, da ga je Tetla boaantka 
kraljica Katarina Kocada. Ali badadi da je radoja akroi itta, kao kod one tapete, koja ae dnva ■ GlogoTco, i 
badadi da ae Da kaxuli vide grboTi kraija Matijaia : nema anmoie. da je i ta katala bila prrobitno tapeta oa 
prijeatolja to|;s kraija, i da je tek f>oalije prekrojena a nii«no odijelo. Kad ae je to tgodilo, nije iivjeatno ; no 
■▼akako nije za iira kraija Matijaia. 

Obje tapete nijesn prara Texira, negu zetenkaati alatni brokat a aTcsenim i^borima na ttrainjoj atrani ; 
radnja je majstoraka. te po sToj prilici genbreikoKa porijetla. 

FoJDidku kazala kupio je kralj Franjo Joiip (. sa 6000 forinti, te j« je STratio medja kraoake drago- 
cjenoati kraljeTikoga dvora a Badima. 



mjeStao u hrvatskom kraljevstvu vazda izabrane muieve za bane, kojima je bila teika 
zadaca, da brane hrvatske zemlje i od Turaka i od Mletaka. Vrijedoo je jo& iztaknuti, 
da su za kraija Matijaia izumrle — narodito u Slavoaiji, — mnogo odliine porodice, koje 



158 matuaS korvw (1458.— 1490.). 

su doslije mnoge utjecale u sudbinu naroda i zemlje hrvatske. Nestalo je Titu§evica, 
Cupora, Morovica, Marczala i Gorjanskih, a na njihovo mjesto podigli se Sekelji, Zapolje 
Banfiji (Bani<5i), Badani i napokon Bakad-Erdedi. 

Kralj MatijaS zivi i danas jo§ u predaji hrvatskoga i slovenadkoga puka. Imade o 
njemu i priCa i pjesama. No najvise je razSirena ona o kralj u Matija§u i simpatidnome 
vojvodi njegovu DojSin Petru, junaku i vinopiji, koji je zapio tri stotine dukata, sve u 
jedan dan. Narodna pjesma ne sje<5a se vise, da je DojCin Petar bio neko vrijeme zapo- 
vjednik dunavskoga brodovlja i poslije ban bosanski, ona ne spominje ni njegovih 
junadkih djela u Bosni, Srbiji i juznoj Ugarskoj. 




IX- 



VLADISLAV 1I.JAGELOV1C 



{1490^..— 15^ > 





(MiS-— «S«^ 
(1512.— isi4>): 



11514.) i -fc- • Ki^M (ISM4. H 








Odlomak kamenoga okvira ■ UbernakaU, koji je oekad bio a crkvi ir. Jarja n Hreljina. Okrir poljeie ix 
god. 1491., te je Taljda dar koezoTa Fraokapana. Pohraojen je a arkeologifkom maseja a 7La,gnhi. 



KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVIC. 



(1490.— 1516). 




zbor kralja Vladislava 11. Jagelovicia (15. srpnja 1490.) 
i krunisanje njegovo u Stolnom Biogradu (18. rujna 
1490.); IvaniS Korvin postao slavonskim hercegom. 
Kralj MatijaS bijaSe umro, ne osiguravSi ni zakonom ni saborskim 
zakljudkom nasijedstvo svome sinu Ivanisu. Pojedini velikaSi, kape- 
tani i gradovi bijabu dodu§e pokojnomu kralju obedali, pa£e i pri- 
segom zajamiili, da ce stajati uz sina mu Ivani§a; ali jedva §to je MatijaS 
061 stJsnuo, zaboravi vedina njih na svoje kletve, pak stadoSe raditi po 
svojoj volji i prema svojoj koristi, veseli, Sto su se oslobodili pritiska, pod 
kojim su dosad stenjali. Pa£e i kraljica udovica Beatrica, pred koju je mladi 
IvaniS nakon otdeve smrti na koljena pao i zamolio, da mu bude majka i 
za^titnica, slabo je marila za zelje svoga vojna, ve<5 je samo o torn snovala, 
kako da sama ostane kraljica u Ugarskoj i Hrvatskoj. Ta ved 11. travnja 
predlagalo se, da obudovljela kraljica uzme kojega od susjednih vladara 
(rimskoga kralja Maksimilijana ili deSkoga kralja Vladislava) za suprugal 
Namah po smrti kralja Matija^a bijahu na dvoru nazoini prelatt t 
magnati povjerili vladanje kraljici Beatrici i pastorku joj IvaniSu, te im pri- 
^ drulili driavno vijedc od najodlidnije gospode. Ti ce svi upravljati kra- 
Ijevstvom, dok se sastane izborni saber. Sluibu palatina, koja je iza smrti Emerika Zapolje 
(f 1487.) ostala nepopunjena, neka vrSi i dalje (tada ved jegarsld) biskup Urban Dojdin. 
Vcd 17. travnja 1490. razaslala je kr?ljica iz Komorana zajedno s diiavnim vijedem 
pisma na sve strane, u kojima je javljala smrt kralja MatijaSa, te podjedno pozvala sve 
HrT. poTJ. II. 111. " 



1 



5 



i. 



l62 KRALJ VLADISLAV II. JAGELOV16 (1490.— 1516.) 

stalele, da se za mjesec dana §to brojnije skupe na polju pe§tanskom, na Rako§u (ad 
unum integrum mensem in campo Pesthiensi vulgariter Rakos vocato), pak da ondje 
biraju slozno novoga gospodara i vladara (ut isthic pari voluntate et unanimi voto novum 
regem, novum item dominum et principem eligamus). Nije se dakle radilo o tome, da 
se budi Ivanis Korvin budi koji od ostalih kandidata naprosto priznade za kralja, nego 
da se novi kralj izabere, kao ono pred trideset i tri godine. 

Nema sumnje, da je medju velikasima ugarskim i hrvatskim bile muzeva, koji su 
potajno iudili svojoj porodici pribaviti kraljevski vijenac. Pripovijeda se kao posve pouz- 
dano, da je pristari ve6 Stjepan Zapolja, tada vrhovni kapetan Austrije i Be6a, prigodom 
priprava za izborni sabor uzeo svoga sindica Ivaoa u krilo, pak ozna6iv rukom neku 
visinu, rekao: »Moj sinko, da si bar tolik, postao bi sada kralj ugarski*. Medjutim se 
javila 6etiri javna takmaca. Bill su to IvaniS Korvin, zatim njemaiki kralj Maksimilijan, 
onda ceSki kralj Vladislav Jagelovic, i napokon mladji brat potonjega, poljski kraljevid 
Ivan Albert, sin kralja Kazimira IV. 

U prvi kraj kao da je bio najsigurniji herceg Ivani§ Korvin. Ta bio je sin slavna 
vladara, a k tomu je drzao ogromna imanja, zatim poglavite kraljevske gradove Budim 
i Vi§egrad, a i mnoge druge tvrdinje, kojih kapetani bijahu prisegli, da ce samo njega 
slusati. Napokon je u njegovim rukama bila kruna sv. Stjepana, kao i silno blago pokoj- 
noga otca, koje je vrijedilo nekih 400.000 dukata. Kako je i malo plemstvo bilo posve 
odano porodici Hunjada, mogao je mladi Ivani§ smatrati svoj izbor posve osiguranim, 
pak je zato mirno i spokojno izcekivao sastanak izbornoga sabora, uzdajuci se u prelate 
i magnate, koje bijase otac njegov uCinio mo6nima i bogatima. Due 5. svibnja 1490. 
izdaje herceg IvaniS u gradu Budimu jegarskomu biskupu Urbanu Doj6inu, vriiovnomu 
pokladniku i vrSitelju palatinskih posala, povelju, kojom mu vraca neka posjedovanja, §to 
mu ih bijase kralj Matijas oduzeo. 06ito je herceg nastojao, da predobije time za se 
jednoga od najuglednijih prelata. Drugi takmac, njema6ki kralj Maksimilijan, trazio je 
krunu sv. Stjepana na osnovu ugovora od god. 1462. i 1463., utana6enih izmedju otca 
njegova Fridrika i kralja MatijaSa. Nadajuci se Maksimilijan, da ce mu otac Fridrik 
ustupiti svoja prava na Ugarsku, pozvao je 19. travnja 1490. iz Innsbrucka ugarske sta- 
leze, da ga priznaju za svoga kralja. Napokon se za krunu sv. Stjepana pojagmi§e i dva 
sina poljskoga kralja Kazimira IV.; stariji brat Vladislav bio je jo§ od 1471. kraj 6eski, 
dok je mladji Ivan Albert bio jo§ kraljevicem. Oba brata osnivahu svoje pravo na tome, 
Sto im je mati bila sestra Ladislava Postuma i kdi Albrechta Habsburgovca, pak su take 
bill potomci nekadanjih kraljeva ugarskih i hrvatskih. Vladislav je radio sam za sebe, 
dok se je za mladjega brata Ivana Albrechta trsila majka Elizabeta, zeledi i mladjemu sinu 
pribaviti koje kralj evstvo. 

Uz Cetiri pretendenta nastojala je i kraljica udovica Beatrica, da joj ne izmakne 
vlast i Sast iz ruku. Sa svojim napuljskim rodjacima i pomagaCima gledala je od prvoga 
6asa, da prilike tako udesi, da i dalje ostane kraljica i vladarica. Kraljica majka nije 
htjela da bude, all je bila gotova pomagati svojim blagom onoga od preostalih triju 
takmaca, koji bi bio spreman, da se njome ozeni. Stoga se je ona izprva priklanjala 
kralju Maksimilijanu; ali kad taj nije htio razumjeti njezinih ponuda, ved ju je kao 
svoju »sestru< molio za pomoc, da dodje do svoga >prava«, kraljica se je Beatrica od- 
vratila od njega, pak je stala naginjati 6e§komu kralju Vladislavu. 

Ugarski prelati i baruni, ieljni da se vrate zlatna za njih vremena prije kralja Mati- 
jasa, nijesu toliko marili za pravo i pogodbe, koliko vi§e za svoje stalezke i li6ne 
probitke. A njima je najviSe koristi bilo, ako ieSki kralj Vladislav postane kraljem 
ugarskim. Uza nj modi ce ta modna gospoda opet se baniti kao gospodari kraljevstva, 
onako kako su dosad dinila de§ka gospoda u Ce§koj, a k tomu uklonit de se i nezbje- 
iivomu inace ratu radi de§kih nuzzemalja, naime radi Morave, Slezke i Luzice, koje je 



IZBOR KRAUA VLADISLAVA JA0EL0Vi6a 11. (15. SRPN/A 1490). 



•63 



doslije drzao kralj Matijal. Dole se je mladi herceg IvaniS Korvin pouzdavao u obedanja 
prelata i magnata, zadata njegovu otcu, dotle je 6e§ki kralj radio, da predobije najodliCnije 
velikaSe. Jedan od prvih pridruiio se je njemu Stjepan Zapolja. Dne 8. svibnja utanadio 
je kralj Vladislav sa Zapoljom u Pragu tajni ugovor, kojim mu je za slu6aj, ako postaae 
kraljem ugarskim, obecao od Poljske izkupiti one §ipu§ke gradove, koje bijaSe nekad 
Sigismund zaloiio. Oko Zapolje, koji je tada boravio kao vrhovni kapetan Austrije u 
gradu Beiu, stadoSe se kupiti sve tajno ili javno i drugi velikaSi. Velikovaradinski biskup 
Ivan Filipec, nekadanji kancelar kralja MatijaSa, rodom Moravljanin, oiito je pristao uz 
Vladislava, a onda predobio jo§ i svoje drugove, jegarskoga biskupa Urbana Doj(^ina, 
koji je vriio poslove palatina, a za njim gjurskoga biskupa Tomu Bakada Erdeda, kojemu 
obeca§e, da 6e postati kancelarom. Uz prelate stali takodjer neki velika§i i kapetani, a 
na 6elu svima junadki kapetan temeSki Pavao KinizL 




Rako§ko polje koo Pe§te. 



Tako su se u o£i izbornoga sabora ugarski prelati i mignati razdijelili na viSe 
stranaka. Neki lidoi protivnici Stjepana Zapolje, kao i vlastela u iupanijama, koje su 
uz Poljsku medjaSile, naginjali su kraljevicu Ivanu Albertu. Na delu ovima bio je do- 
sadanji sudac kraljevskoga dvora i erdeljski vojvoda Stjepan Bator, koji je govorio, >da 
mu treba kralja, kojega vazda moie za §iju driatic; a Batoru se pridniiili Blai Magjar, 
Stjepan Perenj i Stjepan Rozgon. Kraj takih prilika ostali su vjerni i odani hercegu 
IvaniSu Korvinu tek velikaSi jugozapadne Ugarske, u koliko nijesu javno ili tajno §uro- 
vali s njemadkim kraljem Maksimilijanom. Najodlidniji privrienik IvaniSev ostao je kolodko- 
ba6ki nadbiskup Petar Varda, a s njim i pe6uvski biskup Sigismund EmuSt, zatim neki 
Sedi, Kanizaji i Sekelji. Za hercega IvaniSa bila je i ditava kraljevina Slavonija, kojom 
je tada upravljao Ladislav iz Egervara kao ban Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Tu su 
8C kao osobiti privrienici hercegovi izticali knez Lovro Ilo£ki, vranski prior Bartol Bcri- 
slavid, i napokon brojno malo plemstvo. Kako su se ponijeli hrvatski knezovi, nije nam 



t64 kRAU VLADISLAV II. ja6elovi6 (1490. — 1516.). 

*■ 
poznato; no bit 6e, da nijesu marili ni za koga, ili da su naginjali kralju Maksimilijanu. 
Znade se samo za Frankapane, da su se okoristili prilikom, da si opet povrate gradove 
i posjedovanja, koja im bijaSe oduzeo kralj MatijaS. Naro6ito se Frankapani pojagmili, 
da predobe opet Senj s Citavom kapetanijom, tako da je joS u travnju 1490. senjski 
kapetan Petar Tarnok od MackaSa morao traziti pomoc od Dubrov6ana, da obrani svoju 
kapetaniju. Dne 23. svibnja javlja iz Budima ferrarski poslanik Beltrandus Constabilis 
svome hercegu, kako je napuljski kralj Ferdinand poslao na dva broda hrane i zaire u 
Senj u pomoc knezu Bernardinu i ostalim Frankapanima, koji dizu bunu (novitade) u 
Hrvatskoj, nastojeci, da opet predobe svoje oblasti (a volere recuperare il suo mase); al 
im nakana ne ce poci za rukom, jer su nemodni (debili), i jer su baruni u Budimu u6i- 
nili dobre odredbe (bona provisione). 

Stalezi skupljali su se vrlo sporo na polju RakoSu. Mnogi velikagi doveli su sa 
sobom i brojne oruiane druzine, da osiguraju >slobodu izbora<. Prvi je osvanuo jegarski 
biskup Urban Dojcin sa svojim privrzenicima i sa 2500 konjanika. Bilo je to oko 
15. svibnja. Biskupu Urbanu bilo je kao zamjeniku palatinovu sve udesiti za saborovanje. 
Dne 28. svibnja stigao je u Pe§tu erdeljski vojvoda Stjepan Bator sa svojim drugovima 
i cetama iz Erdelja, a cetiri dana poslije doSli su i baruni iz gornjih krajeva ugarskih, 
koji medjase s Austrijom. Na podetku lipnja vec je u Budimu zagrebacki biskup Osvald 
Tuz, a uza nj su i zastupnici kraljevine Slavonije, po imenu Vladislav od Grebena, pod- 
palatin kraljevstva ugarskoga, onda knez Mihajlo Blagajski, Pavao Pako§, Juraj Turoc od 
Ludbrega, Stjepan Drzic (Dersffy) od Sredice (de Zerdahel), Petar Bockaj od Rasinje, 
magistar Petar od Gudovca, viceprotonotar kraljevine Slavonije, Bernardo Rohffy, na- 
pokon Nikola Pakraiki (de Peker) i Gregorije Stubiiki (de Zthwbycza). 

Dne 2. lipnja 1490. javlja ferrarski poslanik svome gospodaru iz Budima, kako je 
vedina baruna na okupu, ali da ne ce vijecanja zapodeti, dok ne dodju i oni, kojih jos 
nema. Skupljeni baruni imadu sa sobom oko 10.000 konjanika, koje su smjestili onkraj 
Dunava na polju, gdje ce se izborni sabor obdrzavati. Stigli su u Budim takodjer posla- 
nici cara Fridrika, onda rimskoga kralja Maksimilijana,' nadalje poljskoga kralja, napokon 
i deSkoga kralja (Vladislava); svi ti rade, da zadobe krunu sv. Stjepana, osim kralja 
poljskoga, koji ju trazi za svoga trecorodjenoga sina (Ivana Alberta). Baruni razpravljaju 
vrlo oprezno i skrovito; 6im sto doznade, namah ce poslanik vojvodi doglasiti. 

Premda ne bijahu jo§ stigli svi prelati i baruni, koji su se o6ekivali, presla su ipak 
sabrana gospoda dne 7. lipnja iz Budima preko Dunava u PeStu i na polje Rako§, 
gdje bi sabor otvoren. Stalo se vijecati o povlasticama i pravicama, koje ce novi kralj 
stalezima zajam^iti, te tako povratiti njima >slobodu<, koju su prije kralja MatijaSa uzi- 
vali. Vec toga prvoga dana do§lo je do smutnje. Nize plemstvo nekih zupanija, potaknuto, 
kako se je mislilo, od vackoga biskupa Nikole Batora, brata erdeljskoga vojvode, podiglo 
graju i izklicalo poljskoga kraljevica Ivana Alberta za kralja. Sam vojvoda Stjepan Bator 
morao je odluc^no prosvjedovati, te je nekako smirio odpornike; no uza sve to smatrao 
se je Ivan Albert odsad izabranim kraljem ugarskim, te je stao kupiti vojsku, da kra- 
Ijevstvom oblada. 

Sjutradan, dne 8. lipnja, nastojao je sabor, da dokrajCi dugotrajne smutnje izmedju 
zagrebaSkoga biskupa Osvalda Tuza i slavonskih staleza poradi crkvene desetine. Posla- 
nici kraljevine Slavonije nagodile se napokon sa svojim biskupom, ustanovivSi uz ino, 
da se desetina pobira u dva maha, prvi put iza ietve, a drugi put iza berbe. Tek 
13. lipnja dodjoSe napokon dugo izdekivani baruni iz juine Ugarske, Slavonije i Hrvatske. 
Na Celu svima bio je knez Lovro Ilo6ki, sin nekadanjega kralja bosanskoga Nikole, na- 
dalje peSuvski biskup Sigismund Ernu§t, onda srbski despot Gjuragj Brankovic, vranski 
prior Bartol Berislavid sa svojim rodjacima, i napokon hrvatski knez Bernardin Fran- 



IZBOR KRAUA VLADISLAVA JAOELOVi£a II. (15. SRPNJA 1490.). ibs 

kapan. I ovi dovedoSe sa sobom nekih 6000 konjanika, tako da je sada na izbornom 
saboni bilo na okupu oko 15.000 Ijudi. 

Jo§ prije dolazka potonjih velikala bijahu sabrani staleii sasluiali poslanike i za- 
stupnike pojedinih kandidata. Herceg IvaniS, koji je zajedno s kraljicom Beatricom 
svedjer boravio u kraljevskom dvoru u Budimu, bija§e si za svoje zastupnike izabrao 
biskupe Ivana Filipca i Tomu Bakaia Erdeda, ne slutedi bolan, da su ti prelali potajni 
privrzenici deSkoga kralja Vladislava. Ovi prvi stadoSe govorili za mladoga hercega; 
vidjelo se oiito, da im ne ide od srca. Tek kad su stali spominjati zasluge pokojnoga 
kralja MatijaSa, njihove su rijeCi tako djelovale na neke velikaSe, a narodito na brojno 
nize plemstvo, da je zahtijevalo hercega IvaniSa za kralja. Iza biskupa pristupili su posla- 
nici kralja Maksim iiijana, te su zahtijevali, da se gospodar njihov na osnovu ugovora 
od god. 1463. priznade za kralja. Stalezi ne htjedoSe o tome ni 6uti, jer su branili sToju 
slobodu izbcra; a jo§ su se ja6e uzgoropadili, kad su im njema£ki poslanici zaprijetiii 
ratom. Sada su dolli zastupnici poljskoga kralja Kazimira, koji su preporudavali kralje- 
vida Ivana Alberta; a iza njih molili su poslanici napuljskoga kralja Ferdinanda, neka 
stalezi osiguraju bududnost njegove k<feri, kraljice udovice Beatrice. Posljednji pristupili 
su poslanici 6e§koga kralja Vladislava. Oni su u dugom govoru izlagali poruku svoga 
gospodara. Ako bi sabor gledao na nasljedno pravo, to zapada prijestolje kralja Vladi- 



C^I r 



V^^ 



^rW\V* 




PODPIS HERCEGA IVANI&A KORVINA. 
Snimljen ■ porelje od 5. iTibiija 1490. CiU se: »Johannet Comnas dox mann p(ro)p(ri)««. 



slava, jer je on najstariji unuk kralja Albrechta Austrijskoga; ako ho<5e stalezi da slo- 
bodno biraju kralja, opet je Vladislav najvrijedniji i najbolji kandidat On je vc<5 kralj 
deSki, njemu imaju uslijed ugovora s kraljem Matija§em pripasti nuzzemlje deSke knine 
(Morava, Slezka i Luzica), pak tako ce on kao mocan vladar lako braniti Ugarsku od 
svih neprijatelja. Napokon je on blag i dobar vladar, kojega je ved zavolio deSki narod; 
s toga nema sumnje, da 6e ga i novi podanici uzljubiti. 

Govori i razprave s poslanicima bile su pusta igra; vedina prelata i baruna ved je 
odprije bila za Vladislava. No kako je nize plemstvo prianjalo za hercega IvaniSa, ote- 
zali su velikadi samim izborom, ne bi li se nize plemstvo u to vratilo svojim kudama. 
Dne 17. lipnja javlja ferrarski poslanik u Budimu svome gospodaru, kako su baruni 
svedjer na okupu, ali da nijesu jo§ oglasili svoje odluke. Mali plemidi, koji su doSli na 
sabor o svome troSku, nijesu mogli dulje dekati, ved su se raziSli, ostavivSi od svake 
zupanije po dva zastupnika, dakle oko 120 drugova; sabor se na to s polja Rako^ 
sklonio u PeStu i neprestano vijeda. Sastavlja se inauguralna diploma, gdje su nanizane 
sve sloboStine, koje ce morati izabrani kralj prihvatiti i polvrditi. Car je Fridrik poslao 
nove poslanike. 

U isti mah, dok su se prelati i baruni Vladislavljeve stranke rijeSili nilega plemstva, 
nastojali su nadmudriti i mladoga hercega IvaniSa. Kraljica udovica Bffatrica, koja je 
doslije Zajedno s hercegom IvaniSem boravila u kraljevskim dvorima u Budimu, pre- 



l66 KRALJ VLADISLAV II. JAGELOVIC (1490.-1516). 

bjeze odanle u varo§ Budim u pala6u biskupa Urbana DojCina, pak stade stalezima 
nuditi svoje blago, da se Vladislav proglasi kraljem pod pogodbu, da se njome ozeni. 
Odlazak nizega plemstva i bijeg Beatrice tako se kosnu hercega Ivani§a, da se je stao 
nagadjati s prelatima i barunima za taj slucaj, ako bi kojega drugoga izabrali za kralja. 
I tako dodje do ugovoraj §to ga je nevoljni herceg dne 17. lipnja 1490. utanaiio sa 
8 biskupa i 25 baruna, koji su bill ociti ili tajni privrzenici 6e§koga kralja Vladislava. 
Glavne ustanove toga ugovora bile su ove: >Ako bi se desilo, te gospodin herceg Ivani§ 
ne bi bio na izbornom saboru izabran za ugarskoga kralja, to ce ga, da ne bude li§en 
kraljevske Casti i naslova, s mjesta, cim kojega drugoga kraljem ugarskim proglase, 
izabrati za kralja Bosne (in regem Boznae eligatur), te ce ga novi kralj ugarski 
trecega ili detvrtoga dana nakon svoga vjen^anja neopozovivo, castno i sveiano okruniti 
(per eundem futurum regem, ut moris est, coronari debeat). Povrh refiene kralj e vine 
Bosne predat <5e se gospodinu hercegu IvaniSu takodjer herceika 6astu kraljevini 
Slavoniji (ducatus regni Sclavoniae) sa svima uobi^ajenim i pravednim prihodima, 
kao s kunovinom, s tridesetnicama u Zagrebu, Cakovcu i, drugim mjestima; suvi§e po- 
vjerit ce se njemu i banska Cast u kraljevinama Dalmaciji i Hrvatskoj 
(banatus regnorum Dalmatiae et Croatiae) sa svima obidnim i pravednim prihodima. 
Jedno i drugo primit ce dosmrtno (vita comite), tako naime, da <5e hercezku 6ast i kra- 
Ijevinu Slavoniju posjedovati za zivota vjecnim pravom kao nasljedni gospodin (ita vide- 
licet, quod ducatum praedictum et ipsum regnum infra vitam lure perpetuo, tanquam 
dominus haereditarius), a baniju recenih kraljevina Dalmacije i Hrvatske drzat 6e takodjer 
za zivota, ali kao ban i kao sluzbenik u ime sluzbe (banatum vero praefatorum regnorum 
Dalmatiae et Croatiae, similiter infra vitam, id tamen tamquam banus, et officialis pro 
officiolatu teneat et possideat). U istima pak kraljevinama moci 6e po dosad obdrzavanom 
obiCaju i po njihovim sloboStinama (iuxta . . . libertates eorundem) oktave drzati, pravdu 
dijeliti i sud suditi, te vr§iti svu obiiajnu jurisdikciju, ali s tom pripomenom, da bude 
bududemu kralju i njegovim nasljednicima, kao i kraljevstvu vazda odan i vjeran, da im 
drzi vjeru i njihovim se zapovijedima pokorava, a da se nikad ne odmetne od kra- 
Ijevstva niti od svete knine ni pod koju pogodbu. Gospodin herceg neka se naziva 
kraljem Bosne, hercegom Slavonije, Opave i Liptovije, kako i banom Dalmacije i Hrvatske, 
a jednako moraju ga nazivati buduci kralj, kao i prelati i baruni. Buduci da ce za uz- 
driavanje grada Jajca, kao i drugih gradova u Bosni i Hrvatskoj imati nemalih tro§kova, 
odredjuje se, da bududi kralj ugarski i njegovi nasljednici moraju istomu gospodinu 
hercegu svake godine doznadivati 12.000 zlatnika i 10 tonelata soli (ne§to u Solnoku, a 
drugo u Segedinu). Imanja i posjedovanja, koja bi uslijed smrti ili pomanjkanja nasljed- 
nika, ili ma s kojih drugih i pravednih razloga u istoj kraljevini Slavoniji pripala kruni 
kraljevstva Ungarije, moci de herceg, ako imadu do 50 podanika i manje, slobodno dari- 
vati, te 6e buduci kralj i njegovi nasljednici morati njegove darovnice odobriti i po obi- 
caju potvrditi. Ako bi pak imanja imala vi§e od 50 podanika, nije mu slobodno 50 po- 
danika izluditi, te ih darovati, ved je takovo darovanje u cijelosti pridrzano za vladajudega 
kralja. Gospodin herceg smije po svojoj volji (pro suo arbitratu) u redenim kraljevinama 
namje§tati banovce (vicebanos) i druge sluzbenike, ali samo takove, koji <5e redene kra- 
Ijevine i njihove zitelje nepokolebivo (inconcusse) uzdrzati u njihovim starim slobodama 
i zakonima, kao i odobrenim obicajima, i koji ce one tvrdinje (castra) oprezno duvati, da 
ne postradaju i da ne dodju u neprijateljske ruke. Ako bi parci (causantes) u svojim 
parnicama pred gospodinom hercegom ili njegovim sluzbenicima prizvali na kralja ili na 
njegov dvor, mora herceg te prizive podastrijeti, te se odluci njegova velidanstva ili 
sudca kraljevskoga dvora pokoriti, pade po obicaju osudu i izvr§iti (execution! demandare)«. 
Uz ove ustanove drzavopravnoga znadenja imade u ugovoru i drugih zamaSnih 
odredaba, narodito u pogledu gradova i posjedovanja hercegovih u Ugarskoj, Hrvatskoj, 



IZBOR KRAUA YLADISLATA JAGEL0Yi6a IL (15. SRPNJA 1490). 



1*7 



kao i u austrijskim zemljama. Grad Frakno (Forchenstein) i varo§ Zeljezno (Kysmarthon), 
koje je pokojni kralj hercegu darovao, a kraljica Beatrica zajedno s barunima §ipu§koniu 
grofu i vrhovnomu kapetanu austrijskomu Stjepanu Zapolji za 17.000 dukata zaloiila, 
moraju se namah nakon krunisanja novoga kralja za prvoga sabora izkupiti i hercegu 
povratiti. Grad Medvedgrad kao i kaSteli Lukavec i Rakovec u kraljevini Slavoniji, koje 
sada drzi gospodin herceg, a trazi ih velemoini gospodin Ivan Tuz od Laka sa svojim 
sinovima, neka za sada ostaDu u vlasti hercegovoj, a re^eni Ivan Tuz neka povede par- 
nicu protiv hercega, i ako je dobije, mora mu herceg bez odpora i zapreke recene gra- 
dove povratiti. Neka dalje hercegu za sva vremena ostane kneiija ill grofovija Zagorje 
s gradovima i kaSteiima (Krapina, Varaidin, Vrbovec, Trakoldan, Vioica, Greben, Lobor, 
OStrc), koji su nekad pripadali zagorskim grofovima Jurju i Vilimu (sinovima Jana Vi- 
tovca), all su ih radi nevjere izgubili, te ih je kralj MatijaS darovao hercegu. Hercegu 




Veliki pk6at herckoa IvaniSa Korvina. 

Ancjeo drli a rakama a^b porodice Hanjada (a gaTranom). N^apia: »X Jonanea X Conrinaa X Q^t** X 
a(ereniaaiini) X d(omini) X M«t(hie) X r«(K^) X Honf{ar(ie) X Bohem(ie). 

Isvomik u driavnom arkivu a B«0a. 



IvaniSu ostat 6e i nadalje gradovi njegovt, §to ih drii po Ugarskoj i Hrvatskoj; naro£ito 
varoS i grad Senj, Stenidnjak, Lipovec, Vojevodina i Ripa6 (Repacz), kao i ostale varoSi 
i trgovi po Hrvatskoj, po imenu Novi, Starigrad, OtoCac, Prozor, Obrovac, K116evac 
(Kiythovac), Poditelj, Ved (Weth), Krupa, Japra i kaSteo Obrovaiki za sva vremena, a 
gradovi Brinje i Bilaj (Belay) za ^itava iivota. Fade i gradovi Vo^in (Athyna), Novigrad 



Its KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVIG (1490.— 1516). 

(Wywar), NaSice (Nekche) i Bijela Stijena (Fejerkew) zajedno s 6itavim kotarom Totu- 
gevinom (Thethewsyna) imadu pripasti hercegu nakon smrti sadanjih posjednika. Gradovi 
Pozun i Komoran s 5a§cu zupanskom, kao i Tata (Totis, Dotis), §to je herceg primio 
u zalog za 40.000 dukata, ostaju mu i dalje zalozeni, dok mu se ne povrate uzajmljeni 
novci. Nadalje zadrzat ce herceg Ivani§ varo§i RQtz, Kirchschlag i Wolfersdorf u Austriji, 
Ugarski Brod na Moravi i grad Veliki Kalnik u Slavoniji; tako isto varoH Brezce i Ko- 
stanjevicu u Kranjskoj, potonje dotle, dok ne ce modi da namiri svoje 6ete, koje u 
Kranjskoj drzi, i kojima je te varo§i za placu u zalog dao. Ako bi herceg ili njegovi 
potomci ma koji od izbrojenih gradova i posjedovanja sudbenim putem izgubili, obvezan 
je kralj ili njegovi nasljednici, da im izgubljeno jednako vrijednim imanjem nadoknade. 
Umre li herceg bez potomaka, svi pomenuti gradovi i varoSi pripasti ce kruni ugarskoj; 
samo s onim posjedovanjima, koja mu je kralj Matija§ darovao, modi ce slobodno raz- 
polagati i svojim ih dvorjanicima darovati. Prelati i baruni vec se sada obvezuju, da ce 
u buducega kralja izraditi potvrdu takih darovnica, i da ce nadarenike braniti i 
za§ti6ivati. 

Daljim ustanovama ugovora odredjeno bi, §ta bi herceg IvaniS imao ustupiti i kra- 
Ijevstvu povratiti. Najprije se obvezuje, da ce ustupiti Optuj, Radgonu, Novo mjesto, kao 
i sve druge gradove, varo§i i trgove, sto ih jo§ sada drzi u Stajerskoj, Austriji i Kranjskoj, 
nadalje sve hercegovine, gradove i mjesta u obim Slezijama i Luzici (izuzev jedino 
herceztvo Opavsko), te da ne de iz onih gradova i mjesta odvesti topove ni ratne stro- 
jeve. Nadalje se odredjuje, neka herceg ne dopusti, da se privilegija i izprave drzavne i 
pojedinaca, sahranjene u kucama tavernika, raznesu, nego da ostanu netaknute. Jednako 
ne ce dopustiti, da se kraljevska knjiinica razaspe, vec ce sve knjige ostaviti u knjiznici; 
za svoju porabu sm.ije ne^to knjiga izvaditi, ali s privolom i uz reviziju prelata i baruna. 

Napokon se prelati i baruni obvezuju, da ce u sluiaju, ako tko drug! bude izabran, 
toga novoga kralja prinuditi, da prihvati i potvrdi taj ugovor, te da ce ga tek onda 
preko granica dovesti u kraljevstvo. Cim pak herceg primi od kralja potvrdjeni ugovor, 
s mjesta ce prelatima i barunima izruciti krunu sv. Stjepana, koju sada imade u svojim 
rukama; kada pak novo izabrani kralj udje u kraljevstvo, ustupit ce mu jo§ gradove 
Budim, Vi§egrad i Beograd sa svima ostalim kraljevskim gradovima, varo§ima i selima, 
koja kruni pripadaju. Svi nazoSni prelati i baruni, kao i zastupnici nizega plemstva jamSe, 
da ce sve to^ke ugovora to5no izpunjavati, §to i svojim pedatima podkrjepljuju. 

Sve pored toga ugovora nije herceg Ivanis ipak posve izgubio nade, da bi mogao 
postati kraljem. Najodludniji privrzenici njegovi, na delu im kolodko badki nadbiskup 
Petar Varda, nijesu za potonje pogadjanje znali ili znati htjeli, vec su svima silama 
radili za svoga predlozenika, Tako se je izborni sabor razdvojio na dva tabora, te je 
prijetila pogibao, da plane gradjanski rat. Herceg Ivani§ okupio svoje privrzenike u 
kraljevskom gradu u Budimn, dok su se protivnici njegovi utvrdili u varoSi. Oko 
20. lipnja utanaieno bi medju objema strankama primirje do 23. lipnja, ne bi li se u to 
postigao kakav sporazumak. Ali do toga nije do§lo. Jo§ 27. lipnja pi§e poslanik ferrar- 
skoga hercega, po imenu Beltrandus Constabilis, svome gospodaru Herkulu iz Ostrogona 
ovako: »Do sadanje ure nije jo§ obavljen izbor kralja. Prelati i baruni razdvojeni su u 
dvije stranke: jedna stoji uz sina pokojnoga kralja (hercega IvaniSa), i njoj pripadaju 
nadbiskup kolodki, biskup peduvski, herceg Lovro (Ilodki), despot srbski, knez Bernardin 
Frankapan i neki drugi manji, koji su se svi nastanili s hercegom u kagtelu. Drugoj 
stranci pripadaju svi ostali baruni, kojih su imena u dvostrukom popisu zabiljezena . . .; 
oni su se smjestili sa svojim detama u varogi Budimu. Vazda medju sobom ugovaraju, 
ali sporazuma nema, vec utanaduju primirje za primirjem. Cim sto zakljude, obavijestit 
cu o svemu vasu preuzvi§enost po zasebnom poslanik u«. U isto gotovo vrijeme javlja 
neki privrzenik hercega Ivani^a papi Inocentu VIII., kako su prilike povoljne za reCe- 



IZBOR KRAUA VLADISLAVA JA0ELOVI6a II. (15. SRPNJA 1490.). Ib9 

noga hercega, jer su mu se pridruzili i pristaSe njemadkoga kralja Maksimilijana, tako 
da imade viSe od 30 000 odane vojske, koja se docTice mnoii. >S toga se tvrdo na- 
damo, da ne ce nitko drugi biti ovjenCan za kralja, nego njegova presvjetlost* (unde 
lirmam spem habemus, quod nemo, nisi sua illustrissima dominacio in regem coronabitur). 

Medjutim bijahu se zgodile dvije stvart, po kojima se je znatno pogorSalo stanje 
hercegovo. Najprije se je Stjepan Zapolja, vrhovni kapetan Austrije i BeCa, u kojega su 
obje slranke velike nade polagale, na zahtjev staleia odito izjavio za 6e§koga kralja Vla- 
dislava, a protiv hercega lvani§a; a namah zatim je velikovaradinski biskup Ivan Filipec 
pohitao na Moravu, gdje je bila utaborena crna £eta Matija^eva, te ju je podmitio sa 
100000 dukata, tako da je prisegla vjernost 6e§komu kralja Vladislavu. Sve to zgodilo 
se je nekako posljednjih dana lipnja 

Stiah pred crnom ietom kralja MatijaSa bio je tolik, da su privrienici hercega 
Ivani^a svoga odabranika svjetovali, neka §to prije ostavi Budim i PeJtu, i neka se skloni 
u juinu Ugarsku i Slavoniju, da ondje skupi Sto viSe vojske. Ivanii zaista posla krunu 
i dragocjenosti na ladjama u Peduh, preda kraljevske dvore u Budimu Blazu RaSkaju, a 
onda sa svojim privrzenicima udari na jug prema Peduhu. Medjutim se zabrinu§e i pri- 
staSe Vladislavljevi, da bi herceg IvaniS mogao zaista podidi na noge ditavu juinu 
Ugarsku i Slavoniju, pak poslaSe za njim u potjeru svoje teie pod Stjepanom Batorom 
i Pavlom Kiniiijem. Ovi ga dostigoSe u tolnanskoj zupaniji na polju Chont Mezee (in 
campo Chont-Mezee, prope villam Zabathon in comitatu Tholnensi). Premda je hercegov 
tabor bio zaSticen modvarama rijeke Sarviza, nahrupi na nj Pavao Kinizi tako silno, da 




An%AnM 



r 



PODPIS KRAUA VlaDISLAVA II. 
Cita se: tWIadislaas rex manu p{ro)p(ri)a<. Snimljcno i inauguralne diplome, ixdane a Farkalhidi 31. irpnja 1490. 



je 6ete njegove razprSio. U boju pade 40 hercegovih Ijudi, medju njima kapetani Matija 
Kis i Franjo Dombo; 70 njih bude zarobljeno, medju njima vranski prior Bartol Beri- 
slavid i Juraj Kaniiaj. Ostatak vojske razbjeze se na sve strane, sam herceg Ivani§ s po- 
glavicama svoje stranke skloni se u gradove pe^uvskoga biskupa. Dobitnici ne proganjahu 
bjegunce, nego oplijeniSe kola i brodove, krcate blagom, dragocjenostima i spisima. 
Mnogo toga razgrabi§e hercegovi Ijudi sami, toboie da ne zapane protivnike. Na to se 
herceg IvaniS i biskup Sigismuad ErnuSt zatvoriSe u Pe6uh; Lovro Ilodki ode u Srijem, 
da kupi nove 6ete; a Jakov Sekelj pohita u ^tajersku, gdje je malo zatim primio sluibu 
od kralja Maksimilijana. 

Boj na polju Chont-Mezee (polje kostiju) zgodio se je 4. srpnja 1490. S torn po- 
bjedom nestalo je hercegu IvaniSu svake nade, da bi se mogao uzpeti na prijestolje. 
Dobitnici povratiSe se 12. srpnja u Budim, a na to se svi ondje jo§ sabrani velikaSi 
poiuri§e, da §to prije Vladislava proglase za kralja. Da ne bude nikakva odpora, postu- 
pahu s IvaniSevim privrienicima vrlo obzirno; sve zarobljenike u posljednjem boju pustiSe 
s mjesta na slobodu, pa£e Urban Dojiin posla poslanike k hercegu IvaniSu i biskupu 
Sigismundu Ernu^tu, nudeci im izmirenje. U isti mah sazva on kao zamjenik palatinov 
sabrane staleie i strane poslanike za 15. srpnja u crkvu sv. Jurja u Peltu, te proglasi 



170 KRALJ VLADISLAV 11. JAGELOV16 (1490 — 1516.). 



• 



ondje Vladislava u ime sabora i naroda za kralja. Dan prije toga obecano bi obudovljeloj 
kraljici Beatrici, da 6e je novo izabrani kralj uzeti za fenu; radostna je kraljica s toga 
na dan izbora sipala novaca medju puk, koji je klicao u slavu novomu kralju. 

Namah nakon izbora po§li su odaslanici sabora, medju njima i Stjepan Zapolja, 
koji bijaSe ostavio Bed i Austriju, prema ugarsko-moravskoj medji, da dovedu kralja 
Vladislava u Ugarsku. Taj bija§e medjutim vec prije obavijeSten o svemu, §ta <5e se zgo- 
diti, te je sa 15.000 momaka osvanuo na granici ugarskoj. Dne 31. srpnja sastao se je 
on s poslanicima sabora na polju kod sela Farka§hide izmedju Trnova i Sereda. Suze 
lijudi od radosti izljubio je redom poslanike, a na to je mahom prihvacao sve, §to su od 
njega trazili. Prvo mu je bilo, da je podpisao krunitbenu zavjernicu (inaugurale diploma) 
ovoga sadrSaja: 

»Mi Vladislav Bozjom milo§6u kralj ugarski i 6eski, markgrof moravski i t. d. 
Ovim pismom priznajemo i dajemo na znanje svima, kojih se dostoji: da kad je ovih 
dana prejasni vladar, pokojni gospodin MatijaS, kralj ugarski i Ce§ki i t. d., na§ dobre 
uspomene predSastnik, s ovoga svijeta se prestavio ne ostaviv nakon sebe zakonitoga 
nasljednika, gospoda prelati i baruni, kao i svi ostali prvaci, pak i svikoliki stanovnici 
te kraljevine, koje naime po prastarom obicaju i slobodi iste kraljevine zapada pravo 
izabiranja novoga kralja, videdi se liseni vladara, i videci da ne moze lako i bez velike 
Stete kraljevstvo ostati bez glave, nakon vi§e dogovora o izboru i namjeStenju novoga 
kralja, sto su ih medju sobom imali, obratiSe o6i duha svoga na nas i najvoliie nas 
izmedju svih kr§canskih vladara, naSili naime sunatjecatelja (competitoribus), to jest koji 
su takodjer za ovim kraljevstvom tezili, te nas uz nize popisane uvjete, pogodbe i 61anke 
za svoga kralja, gospodara i vladara izabra^e i sveCano proglasi§e. I napokon poslav 
nam u susret izmedju sebe nekoliko prelata i baruna, u samu nas kraljevinu Ugarsku 
na krunisanje sredno dovedoSe. Prvi je od pomenutih Clanaka: da cemo kraljevinu 
Ugarsku s ostalim kraljevinama i pokrajinama njoj podlozenima, gospodu prelate i ba- 
rune, sve crkve i crkvene osobe, zatim plemice i gradove, kao §to i ostale zitelje i sta- 
novnike iste kraljevine uzdr2ati u starim pravicama, povlasticama, sloboStinama i dobrim 
obidajima, u kojima su ih naime blazene uspomene kraljevi odrzali, i koje su imali i 
uiivali, tako da ne cemo ni pod kakvom izlikom uvoditi ma kakve novotarije, sto smje- 
raju na njihovu §tetu i ugnjetavanje, a naperene protiv njihovih starih slobostina (kao 
sto je radio receni pokojni kralj MatijaS), paC:e uvedene po istom pokojnom gospodinu 
kralju Matija§u da demo ukinuti. Namet pako ili dacu od jedne forinte (taxam unius 
floreni) da ne cemo nipoito zahtijevati, nego cemo sa starim pravednim, redovitim i obi- 
cajnim kraljevskim prihodima zadovoljni biti. — Nadalje demo dobra (bona) i druga ma 
kakva prava drugih, koja bijahu pokojni kralj MatijaS i velicanstvo kraljica posvojili, ili 
koja je tkogod drugi nazlobice i preko puta pravde prisvojio, razgledavSi i izpitavSi 
takva prava, povratiti ih ili udiniti, da se povrate od drugih onima, cija su odprije bila. — 
Jo§te da krunu kraljevstva ne demo uzeti iz ruku gospode prelata i baruna ni za koji 
razlog, ni pod koju izliku, pak ni kojom hitrinom iU varkom, nego demo dopustiti i 
trpiti, da po starom obiCaju i slobodi nju (krunu) drze i duvaju neki izvjestni (certi) iz 
njihove sredine, koje de oni (prelati i baruni) jednoduSno za to izabrati i odrediti. A grad 
Vi§egrad, odredjen od starine za duvanje iste krune, predat demo i doznaditi istim duva- 
rima te krune. — Jo§te obedajemo, da Moravu, zatim Slezku i obje Luzice ne cemo od 
krune i kraljevine Ugarske otudjiti, nego do odkupnoga roka, prema zapisima i obve- 
zama u saboru Olomudkom udinjenima pri samoj ugarskoj kruni vazda drzati. 
Ako bi se pak dogodilo, da umremo bez zakonitoga nasljednika, postarat se jos 
za zivota, da se te zemlje ni po na§oj smrti prije odkupnoga roka ni pod kakvom god 
izlikom ili kojim god putem od iste krune i kraljevstva ne odkinu. SuviSe izradit demo 
i poluditi, da se po pogodbi i naredbi, u redenom saboru udinjenoj, istoj kralj evini i 



IZBOR KRAUA YLADISLAYA JAGBLOYI^A II. (15. SRPNJA 1490). 



171 



kruni ugarskoj §est gradova, onako kao i ostale one pokrajine, zapi^e i osigura, i o torn 
pismo dade i izdati u£ini, koje <5etno u taverniiku kudu ugarske krune metnuti i predati. 
Ako pak s vremenom oni, koje to po u^iajenim o torn zapisima i obveznicama zapada, 
redene zemlje od ugarske kruoe odkupe: tada da svu onu svotu novaca doznadimo 
rukama krunskih duvara, neka je duvaju u ViSegradu polag krune za potrebe kra- 
Ijevstva. Napokon da 6emo te novce po volji i odluci gospode prelata i baruna ulo- 
i^iti i potrositi za obranu i na korist kraljevstva; a preko volje i bez odluke i slobodoe 
j narodite privole gospode prelata i baruna da ne demo s tima novcima ni kojim 
povodom razpolagati niti Ito s njima raditi. — JoSte, bududi da je spomenuti po- 
kojni ♦ gospodin kralj p'rivrijedio i stekao za ugarsku blagajnu Austriju i neke gra- 
dove i varosi u §tajerskoj, Koru§koj i Kranjskoj, obecajemo i obvezujemo se, 





PeCat kralja Vladislava u. 

U sredini pe£aU ixpod krane itit t*. pet (jrbova (i. i 4. aganke gttdt, 2. i 3. (eiki Ut, 5. grb kraljevske kn^e 
poljtkih JageloTida). Veliki itit opuaje ke»t manjih grbora, i to : a deana i. dvognbi krii agaraki, a leopardske 
glsTC dalmatinake, 3. lar kamanski ; • lijevK: i. krana boaanaka, 2. kaoa alarooska, 3. aleski orao. Napis 
naokolo niba: »S(igillam) . aere(niniini) . prin(cipia) . d(oiniai) . Wladialai . d(ei) . g(racia) . regia . Haogarie . 

Bohcmie . Dalmacie . Crotcie . et c(etera)<. 



r 



Isvomik a driavaom arkivn a Bodtmpetta. 



da bez osobite i narodite privole i bez slobodne volje gospode prelata i baruna nedemo 
oikada niti Austrije ni ostalih mjesta povratiti carskomu velidanstvu ili prejasnomu rim- 
skomu kralju, ili njihovim nasljednicima; nego odrzat demo ih za krunu ugarsku, te 
braniti i Stititi od spomenutih Telidanstva* niti demo ih ma kojim na svijetu nadinom 



l72 KRALJ VLADISLAV H. JAGELOVIC (1490. — 1516.). 

Ugarskoj otudjiti. — JoSte da se bez savjeta, privole, te naro£ite i slobodne volje reSene 
gospode prelata i baruna ne demo o torn sporazumjeti s pomenutim veli£anstvima; ako 
bi se pak zgodilo, te bi po njihovoj volji, savjetu i privoli doSio do sporazumka, onda 
cemo sve, §to bi nas po takovom sporazumku zapalo, ako to bude zemlja ili imanje 
kakvo, za uvijek privaliti, pridati i zapisati Ugarskoj i njenoj kruni, ako pak bude gotov 
novae, svu onu svotu predati u ruke krunskih duvara, da se u Visegradu uz krunu za 
potrebe kraljevstva Suva; — napokon pak novce te uloziti i upotrebiti na obranu i korist 
kraljevstva, i to po zeiji i savjetu re^ene gospode prelata i baruna; a bez volje, savjeta, 
kao i narodite i slobodne privole iste gospode prelata i baruaa da za one novce ne 
cemo nipo§to drugCije odrediti. — Joste da cemo vecom stranom u Ugarskoj stanovati, da 
bi zgodnije i lakSe doskoditi i pomoci mogli potrebama kraljevstva. Ako pak prilike budu 
zahtijevale, da odemo iz zemlje, tada da cemo kraljevstvo ostaviti u dobrom redu i (uz 
potrebite) odredbe sve do naSega srecnoga povratka — Jo§te, dok budemo u Ugarskoj 
boravili, da imamo i drzimo sve same Ugre (Hungaros) za savjetnike, kancelare, blagaj- 
nika, posteljnike, stolnika, peharnika, komornike i u obce za sve vece i manje dastnike. 

— Jo§te kad se bude radilo o stvarima i poslovima, koji se titu kraljevstva Ugarske ili 
podlozenih joj strana, ne cemo o njima vijecati i svjetovati se s drugima, nego s ugarskim 
savjetnicima, a druge inostrane, kao ni druge narode ne cemo pripustiti k takvomu do- 
govoru i vijecanju. — JoSte da bez narocite privole, a slobodne i drage volje gospode pre- 
lata, baruna i kraljevstva savjetnika ne cemo moci crkvene casti, navlastito pak nad- 
biskupije, biskupije, opatije, prepoStije i ostale prelature podjeljivati drugim nego Ugrima 
ili onima, koji su odavna kruni podlozeni, a da cemo ih svakako podjeljivati samo po- 
§tenim i dobro zasluznim osobama. — JoSte, da ne cemo moci drugim nego Ugrima, i 
to svakako vele zasluznima, dati i podijeliti Cast erdeljskoga vojvode, sikulskoga, teme§- 
koga i pozunskoga zupana, zatim 6ast bana Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, kao i seve- 
rinskoga, beogradskoga i jajaCkoga, i drugih mjesta, pak i upravljanje krajiSkih tvrdja 
kao i kraljevskih gradova. — JoSte da imanja i vlasteoska prava dijelimo, ne strancima, 
nego samo dobro zasluznim stanovnicima kraljevstva, podlozenima kruni ugarskoj, prema 
njihovim zaslugama i sluzbama. — Jo§te, da oktavalne sudove dr£e glavom redoviti sudci 
ugarskoga kraljevstva, van ako budu svi ili koji od njih u tezkim poslovima i zaprijedeni 
zakonitim razlogom; a sudci sami i njihovi zamjenici i suprisjednici da imaju svakako 
slobodnu i punu vlast krojiti bez ikakva straha cistu i iskrenu pravdu po starom i odo- 
brenom na5inu svima parcima, vecima i manjima, bili kojega god staleza, reda i dosto- 
janstva, i da ne cemo ni jednoga sudca nagoniti ni siliti, neka komu za volju promijeni 
ili narusi obidaje, obdenito obsluzivanje i pravni red. — Jolte, da na prostu prituzbu ili 
krivu dojavu, izvan puta pravde i ne saslu§av stranke, ne cemo nijednomu naSemu 
drzavljaninu, bio kojega god i staleza i reda, nikako zabavljati, ni osobi njegovoj, ni 
imanju ni ma kakvim god stvarima njegovim. — Jo§te, da ne cemo ni sami od 
sebe, ni na diju god prijavu i prituzbu traziti i upotrebiti priliku, kako bi kojemu na- 
§emu drzavljaninu, bio on ma kojega staleza i dostojanstva, naudili, i to ili njegovoj 
osobi ili njegovu imetku. — JoSte, da se sada§nji pjenezi za sada ne mijenjaju, 
a kad ih bude trebalo promijeniti, da se udini po savjetu prelata i baruna, a ne 
drug6ije. — JoSte, da §to god gospoda prelati i baruni s ostalim stanovnicima 
ugarskoga kraljevstva suglasno i u zajednidkom dogovoru zamisle, napi§u i odlude 
za slobodu, mir i pokoj, pa i za uzdrzanje iste kraljevine do krunisanja, neka 
budemo duzni po obiCaju od starine prihvacenom i vazda obdrzavanom, sto no se zove 
zakon kraljevstva, valjanim pismom prihvatiti, potvrditi, ukrijepiti, odobriti i pohvaliti, kao 
Sto to uvijek dinjahu i drugi kraljevi, naSi predgastnici, po obidaju kraljevstva odobrenom 
i hvale vrijednom; pak toga da cemo se uvijek drzati, a i iiniti, da se i svi drugi drze. 

— Joste, buduci da su gospoda prelati i baruni, natjerani silnom potrebom kraljevstva. 



IZBOR KRAUA VLADISLAVA JAOELOVI^A II. (15. SRPNJA 1490.). 173 

za pladanje vojnika recenoga pokojnoga gospodina kralja Matija^ koji su boravili u 
Slezkoj, bill prinudjeni znatnu svotu sastaviti, da nam uzmogau isto kraljevstvo uzdriati 
cijelo i iitavo, te su poradi toga neka mjesta i neke kraljevske dohodke zapisali i do 
odkupa zaiozili onim Ijudima, koji su im tu svotu novaca uzajmili, i buduci da se povrh 
toga za prijasnju sluzbu pomenutih placenih vojaika u staaovitom roku opet mora neka 
svota novaca platiti: zato iele ista gospoda prelati i baruni, pak i ^itavo kraljevstvo, da 
preuzmemo i na sebe primimo pomenuti odkup zalozenih mjesta i dohodaka, kao i pla- 
danje gore re^ene svote novaca, koja ce se imati navedenim vojnicima platiti, i to sve 
da na se primimo sa svima pogodbama, uvjetima i obvezama, Sto odatle izviru, te ovako 
iste prelate i barune, pak i cijelo kraljevstvo izvolimo oprostiti od toga placanja i ugo- 
vora. — Mi dakle receni kralj Vladislav, uvazavajudi onu osobitu prijazan i priklonost 
pomenute gospode prelata, baruna i ostalih driavljana, koje su nam ovakim izborom 
oditovali, a zeleci im zahvalnost svoju donekle izkazati, te videdi, da je gore navedena 
njihova odredba i odluka i onako pravedna i poStena: zato gore navedene dlanke, i sve 
§to se u njima sadrzava, pohvalismo i odobrismo, te hvalimo, primamo i odobravamo, 
obecavajudi kraljevskom na§om rijedju i po§tenjem naSim, po vjeri naSoj krScanskoj, da 
cemo te dlanke i sve njihove uvjete i toike vazda nepovrijedjene i posve nepromijenjene 
obdrzavati, a i udiniti, da ih isto tako i njezino velidanstvo kraljica, i svi ostali naSi 
podloznici obdrzavaju, £emu da je dokaz i svjedodanstvo ovo na§e pismo, kojemu smo 
pedat na§ prilijepilL Dano u taboru na§e vojske kod sela Farka§hide u subotu u o6i 
blagdana okova svetoga Petra apostola, godine Gospodnje tisucu detiri sto i devetdesete, 
kraljevanja naSega u Ugarskoj prve, u Ce§koj pak devetnaeste<. 

Osim inauguralne diplome, koje bi jedan izvorni primjerak odredjen za kraljevinu 
Slavoniju, potvrdio je kralj Vladislav u taboru kod FarkaShide i poznati ved ugovor 
izmedju hercega Ivanisa Korvina i velikaSa od 17. lipnja, kojim bi odredjeno, §ta de 
s hercegom biti, ako bi kraljevsko prijestolje drugoga zapalo. Tim je kralj Vladislav 
Zajedno s nazodnim prelatima i barunima zelio posve predobiti hercega Ivanisa i njegove 
privrzenike, kojima bi jo§ 25. srpnja proglaSeno obde opro§tenje, ako se za 24 dana 
okane daljega odpora. I hercegu bi tada zajamdeno sve, §to mu bija§e otac darovao, ako 
za dvanaest dana predade kraljevske gradove 1 tvrdinje, koje jo§ drzi. 

Nekoliko dana iza sastanka u Farka§hidi, dne 9- kolovoza, uSao je novo izabrani 
kralj Vladislav svedano u Budim, gdje ga je na vratima pozdravio zagrebadki biskup 
Osvald Tuz kao poslanika nebeskoga, kao jedino uzdanje i spas Ugarske. Medjutim 
bija§e brat njegov, poljski kraljevid Ivan Albert, s vojskom provalio u Ugarsku i 8. ko- 
lovoza dopro do polja Rakosa; a u isti mah stizavali su kobni glasi iz austrijskih zemalja, 
gdje se bija§e digao kralj Maksimilijan. Trebalo se s toga poiuriti, da se Vladislav Sto 
prije konadno pogodi s hercegom IvaniSem, a onda da se okruni krunom sv. Stjepana, 
da se tako stane na put daljemu rovarenju njegovih suparnika. Herceg Ivani§ do§ao 
zaista ved u prvoj polovici kolovoza zajedno s peduvskim biskupom Sigismundom 
ErnuStom i vranskim priorom Bartolom Berislavidem u Budim, te je ondje 15. kolovoza 
utanadio konfederaciju i savez s privrzenicima kralja Vladislava, narodito s biskupima: 
jegarskim Urbanom Dojdinom, varadinskim Ivanom Filipcem, i gjurskim Tomom 
Bakadem Erdedom. Namah zatim razaSiljali su i velikaSi i kralj Vladislav na sve strane 
pozive za krunisanje, koje bi se imalo obaviti u Stolnom Biogradu na dan uxviSenja 
svetoga kriia, naime 14. rujna. I staleiima hrvatskoga kraljevstva stigla su dva takova 
poziva, izdana u Budimu 18. kolovoza: jedan od prelata i baruna, a drugi od samoga 
kralja. Prvi glasi: iPrelati i baruni kraljevstva Ungarije sada u Budimu uz kraljevsko 
velidanstvo boravedi svima i pojedinim plemidima i drugoga ma kojega staleia i xvanja 
posjednicima kraljevine Hrvatske, bradi i prijateljima nama milima pozdravljenje i Ijubav. 
Ne sumnjamo, da je ved odavna doprlo do va&ih u§iju, koliko smo napora i tro&kova, 



,74 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVI6 (1490—1516.). 

koliko takodjer potezkoca podnijeli nakon smrti prejasnoga nekad gospodina kralja Ma- 
tijaSa, blage uspomene premilostivoga gospodina nalega, birajudi i namjestajuci novoga 
kralja, — i koliko je vremena proteklo prigodom toga izbora poradi razli^itih neprilika. 
Mi smo sve podnosili mimim i strpljivim duhom za obce dobro i poradi nevolje kra- 
Ijevstva. I buduci da smo vec nakon dobra, kako vjerujemo, a uz pomoc i nadahnuce 
duha (svetoga) i zrela promiSljanja prejasnoga vladara, gospodina Vladislava, prvo- 
rodjenca poljskoga kralja, naime 6e§koga kralja, sloznom i jednodu§noni voljom sviju 
drzavljana za gospodina i kralja naSega ugarskoga sveCano izabrali, njega u to kraljevstvo 
Ungarije dastno doveli, te u njegove ruke gradove Budim i ViSegrad predali, odiudili 
smo obcom voljom njegovo velifianstvo na dojdudi blagdan uzviSenja svetoga kriza u 
Stolnom Biogradu, u mjestu naime od starine za to odredjenom, sa svetom krunom, 
koju u na§im rukama imademo, po obredu i sveCano vjenfiati, kako mozete i jasnije 
razabrati iz pisma njegovog veli6anstva, koje je o tome na vas upravio. I premda bi se 
za takvo krunisanje po starom obifiaju kraljevstva trazio dulji rok, ipak smo mislili po- 
radi zamasnih uzroka i potreba, naroCito poradi brojnih neprijatelja, kojima je kraljevstvo 
ovo odasvud opasano, to krunisanje prije preduzeti (anticipandum), jerbo se bez preve- 
like opasnosti po kraljevstvo, kao i bez nenadoknadive ^tete dalje odlagati nikako ne 
moze. S toga vas molimo i pozivamo, da se svaki pojedini glavom podigne, u odredjeni 
rok i mjesto na krunisanje dodje, te ondje za Cast i sjaj kraljevstva nazo6an bude. I ako 
bi vama tegotno bilo, te ovo nikako u6initi ne bi mogli, izaberite tada (izmedju sebe) 
sto vise mozete, te ih na svaki naCin na reCeno krunisanje poSljite. Inako nemojte 6initi, 
ako zelite posiuziti svetoj kruni i redenomu gospodinu na§emu kralju, a nama ugoditi. 
Dano u Budimu u srijedu iza Velike Gospe godine tisudu detiri stotine i devetdesete*. 
Kraljevo pismo od istoga dana sadrzaje gotovo isto, jedino je izpusteno ono mjesto, 
gdje se govori o potrebi, da se krunisanje poradi brojnih neprijatelja mora obaviti prije 
reda. Zanimljivo je, da Dubrovdani nijesu bili posebnim pozivom obavijeSteni o kruni- 
sanju; kralj se poslije izpridava, da to nije propuSteno s nebrige ili nemarnosti, nego 
poradi burnih vremena, mnoztva neprijatelja i nesigurnih putova. Dubrovdanima je glavne 
dogadjaje dojavljivao kliski arcidjakon Nikola Martin Sovic, kako se to razabira iz nje- 
gova pisma, koje je pisao u Klisu 16. rujna 1490. I Sovic se tuzi na nesigurnost pu- 
tova, osobito na moru, gdje no gusare Nikola i Pavao Pricevid; jednako se tuzi na 
svoje prijatelje, koji pisma na nj upravljena po vise dana kod sebe zaustavljaju, te mu 
onda prekasno stizu. Tako mu je kasno doSao poziv, da podje na krunisanje; pismo mu 
je naime stiglo malo pred rokom, odredjenim u njemu za krunisanje. Suvi§e javlja kliSki 
arcidjakon razlidite novine, koje mu je neki Nijemac saobdio: Jakov Sekelj odmetnuo se 
je od hercega Ivaniga, te je sa trideset i dva grada i varoSi, kojima upravlja, preSao 
k rimskomu kralju; zapovjednik grada Budima Blaz RaSkaj predao je taj grad kao i 
ViSegrad sa svetom krunom privrzenicima kralja Vladislava bez dozvole gospodina her- 
cega. Jos obecaje Sovid, da de Dubrovdanima sve doglasiti, §to bi obaznao prije svoga 
povratka u Ugarsku. 

Za krunisanje kralja Vladislava spremalo se je u Budimu jo§ od kolovoza 1490. 
Dne 29. kolovoza prenio je zagrebadki biskup Osvald Tuz krunu sv. Stjepana iz Vise- 
grada u Budim; a 13. rujna pogao je Vladislav s prelatima i barunima, kao i s brojnom 
vojskom u Stolni Biograd. Kaze se, da je kralj vodio sa sobom do 10.000 deSkih, mo- 
ravskih i slezkih vojnika; jednaki broj konjanika bijahu sa sobom doveli ugarski i hrvatski 
prelati i baruni. Medjutim samo krunisanje obavilo se je tek 18. rujna, jer su izdekivali 
jo§ neke odsutne velikaSe. Ali mnogi ne dodjoSe, kao kolodki nadbiskup Petar Varda, 
knez Lovro Ilodki, kapetan Blaz Magjar, kapetan Jakov Sekelj, i jo§ drugi, koji su bili 
privr2enici budi Ivana Alberta budi kralja Maksimilijana. Herceg Ivani§ Korvin, koji se 
bijaSe ved prije nagodio, bio je nazocan zajedno s peduvskim biskupom Sigismundom 



BORBE S KRAUIM MAKSIMILIJANOM I POUSKIM RRAUEVI(5eM IVANOM ALBERTOM. 175 

Ernu§tom i vranskim priorom Bartolom Berislavidem, pa6e eva trojica sudjelovala su kod 
samoga kranisanja. Herceg IvaniS nosio je pred kraljem krunu sv. Stjepana u crkvu. 
Samo krunisanje obavio je zagrebaCki biskup Osvald Tuz, jer je ostrogonski nadbiskup 
Hippolit Estenski, necak kraljice Beatrice, bio jo§ nedorastao djedak, te nije bio po- 
doban, da vrSi takav posao. Cioi se, da je pri krunisanju bio nazodan i hrvatski ban 
Ladislav od Egervara, koji je od prvoga kraja bio prionuo uz novoga kralja; mozda je 
doSao u Stolni Biograd i knez Bernardin Frankapan; no inade je hrvatskih knezova i 
plemica bilo malo ili ni§ta, jer su se mnogi tajno ili o6ito priklanjali njema6komu 
kralju Maksimilijanu. 

Poslije krunisanja ostao je kralj Vladislav jo§ nekoliko dana u Stolnom Biogradu, 
gdje je popuojao dvorske i ine dasti. Ladislava od Egervara potvrdio je za bana Siavo- 
nije, Dalmacije i Hrvatske, a tako isto i Petra Tarnika od MadkaSa za kapetana grada Senja. 
Zagrebaiki biskup Osvald Tuz postao je vrhovnim pokladnikom,a gjurski biskup Toma Baka6 
Erdedi vrhovnim kancelarom. Hercegu IvaniSu nije povjerio bansku dast u Hrvatskoj, 
kako mu bijaSe obrekao, nego samo dast slavonskoga hercega. Kao da mu nije pravo 
vjerovao, i jer je IvaniS jo§ bio mladid, i jer je kralj Maksimilijan neprestano kroz Jakova 
Sekelja nutkao IvaniSa, da se odmet^e od Vladislava. Dne 27. rujna vratio se je okru- 
njeni kralj Vladislav u Budim, odakle je 11. listopada objavio obcini varoSi Gradca kod 
Zagreba, da je usiijed utanadenih ugovora podijelio Ivanisu Korvinu »hercegovinu kra- 
Ijevine Slavonije (ducatum . . . illius regni nostri Sclauonie) sa svima zakonitim i od 
starine obidajnim dohodcima i prihodima«, te zapovjedio re^enoj obdini, da odsad smatra 
Ivani§a za svoga hercega i zakonitoga gospodara, te da se pokorava nalozima njegovim 
i njegovih Ijudi. Jednaku zapovijed izdao je kralj 28. studenoga u Po^unu obdini grada 
Senja, a valjda i drugim oblastima i gradovima u hrvalskome kraljevstvu. Tako je Ivani§ 
Korvin zaista postao hercegom slavonskim, a uza nj je kraljevstvom upravljao ban 
Ladislav od Egervara. U velikom dijelu hrvatskoga kraljevstva priznavala se je i vlast 
mladoga hercega; tako daje senjski kapetan Petar Tamik 20. prosinca 1490. nekomu 
Mik§i Ridaninu posjed Kovadice u zupaniji Gatanskoj za nagradu, §to je nakon smrti 
kralja MatijaSa branio neke kraljevske gradove u Hrvatskoj od napastnika; u dotidno) 
povelji kaze senjski kapetan izrijekom, da to dini >po ielji hercega Ivani§a<. Ali uz 
hercega vriio je svoju vlast i ban Ladislav od Egervara, kako se razabira iz pisma 
kralja Vladislava, kojim zapovijeda banu, da knezu Nikoli VI. Frankapanu Trzadkomu 
povrati neka imanja, koja mu bijaSe silom oteo. 

(Borbe s kraljem Maksimilijanom i poljskim kraljevidem Ivanom 
Albertomdomira u Po2unu 7. studenoga 1491.). Mladi i neizkusni herceg 
IvaniS Korvin, zastraSen i izdan od nekih svojih privrienika, bijaSe se pokorio kralju 
Vladislavu. dm je za to doduo milanski vojvoda, namah je stao raditi, da se razvrgne 
utanadeni brak izmedju hercega IvaniSa i svoje sestre Blanke Marije. Papa Aleksandar VL 
zaista je 15. listopada 1493. neizvrSenu zenitbu proglasio niStetnom, na §to se je poslije 
Btanka Marija udala za njemadkoga kralja i cara Maksimilijana. 

No dok se je kralj Vladislav vrlo lako otresao jednoga takmaca, pade ga udinio 
svojim sluibenikom, bilo mu je kud i kamo teie, da se oslobodi ostalih suparnika: rodje- 
noga brata Ivana Alberta i kralja Maksimilijana. Poljski kraljevid Ivan Albert smatrao se 
je joS od 7. iipnja izabranim kraljem ugarskim, te je u srpnju sa 8000 momaka iz 
Poljske provalio u Ugarsku, gdje su mu se pridruiili mnogi njegovi privrzenici, narodito 
Stjepan Rozgon i Biaz Magjar (Podmanicki). S pomodu njihovom prodro je brzo sve do 
Dunava, te je stajao na polju RakoSu, kad mu je brat ulazio u Budim. Kralj Vladislav 
poslao u njegov tabor biskupa Ivana Filipca, pade poSao i sam onamo, ne bi li se kako 
pogodili. Ali do nagode ne dodje, ved se brada razidjoSe kao neprijatelji. Medjutim po- 
nestade Ivanu Albertu hrane, i to ga prinudi, da uzmakne za Tisu, na ito utanadi kratko 



176 KRALJ VLADISLAV JAGELOVIC H. (1490. — 1516.). 

# 

primirje, da nastavi dogovaranja. AH ni sada ne dodje do sporazuma. Vladislav mu je 
nudio, da ce se njemu za volju odreci nasljedstva u Poljskoj, i suviSe da de mu ustu- 
piti hercegovinu glogavsku; no Ivan Albert nije bio time zadovoljan. Zahtijevao je na- 
suprot, da mu ill predade Erdelj ili plati odStetu od 300.000 dukata. Vladislav nije 
mogao toga prihvatiti, vec je trazio, neka otac Kazimir posreduje i rijeSi spor izmedju 
njih za krunu sv. Stjepana. Medjutim je majka Elizabeta svom snagom radila u prilog 
mladjemu sinu, pak taj je onda sa svojim privrzenicima stao pusto§iti i paliti sje- 
vernu Ugarsku do Velikoga Varadina i Jegra. Udario pa5e na grad Ko§ice, te ga stao 
podsjedati. U drugoj polovici listopada 1490. obecavao Vladislav ziteljima grada Kosica, 
da ce im poslati dovoljno ieta za obranu; ali obecanih 6eta ne bi dugo, i kad dodjoSe, 
bijahu tako neznatne, da ih je Blaz Magjar lako suzbio, Grad Kosice bio bi tada stradao, 
da ga nijesu junadki branili gradjani njegovi. 

Ljuce od Ivana Alberta zaprijetio je Vladislavu kralj Maksimilijan. dm je saznao, 
da je prigodom izbora 15. srpnja propao, odlufiio je pograbiti za oruzje, da izvojSti svoje 
pravo. Pozvao svoje austrijske zemlje, da se oruzaju, a k tomu je sam stao kupiti pla- 
dene 6ete, za koje je tezkom mukom skucao novce, posudjujuci i zalazuci razna imanja. 
Jedino stalezi Tirola dozvoli§e mu obilatiju svotu od 50.000 forinti; no i taj novae 
skupljao se je vrlo sporo. 

Maksimilijan je pregnuo, da Ugrima otme najprije svoje nasljedne zemlje, u kojima 
se bijahu ugnijezdili. To mu je lako i§lo za rukom, jer je ziteljima tih oblasti dodijalo 
ugarsko vladanje, dok su Maksimilijana samoga voljeli, te ga po mogucnosti pomagali 1 
svagdje kao spasitelja doc^ekivali. Jo§ u srpnju obladao je Stajerskom, gdje je optujski 
kapetan Jakov Sekelj o6ito pre§ao na njegovu stranu, te mu predao vi§e znamenitih 
gradova. U polovici kolovoza posao je Maksimilijan, osvojiv§i prije Hartberg i Voitsberg, 
iz ^tajerske preko Semmeringa na sjever, te je, zauzevSi Schottwien i Klam osvanuo pred 
Novim mjestom kod Be6a. Zitelji Novoga mjesta Beckoga otvorise mu 17. kolovoza sami 
vrata svoga grada, te prinudi§e ugarsku posadu, da se zatvori u gradsku tvrdinju. Dva 
dana zatim (19. kolovoza) u§ao je Maksimilijan u Bed, dozvan i sjajno dodekan od 
tamoSnjega gradjanstva. Ugarska posada od 400 Ijudi pod Ladislavom Uporom, kojega 
bijaSe Stjepan Zapolja u nadvojvodskim dvorima ostavio, branila se je nekoliko dana 
hrabro; no kad je Maksimilijan s tezkim topovima zidove dijelomice razvalio, predade se 
ona 29. kolovoza uz pogodbu, da smije slobodno otidi. Vec prije bijahu dete Maksimi- 
lijanove zauzele Baden, Tulln i vise austrijskih gradova. Zapovjednika u Brucku na 
Litavi bijahu zitelji zarobili, te ga prinudili, da im predade gradski ka§teo. Kloster- 
neuburg osvojio je sam Maksimilijan 9. rujna, dok su njegovi placenici juriSem zauzeli 
Haimburg i Mautern. Gradovi Stein, St. Polten i drugi predali su se dobre volje. Fade 
i ranogi plemici stall se utjecati milosti dobitnika. Tek neki gradidi u okoli§u Novoga 
mjesta i najvedi dio oblasti na sjeveru Dunava ostado§e u vlasti ugarskih deta. Jo§ 
1. rujna 1490, bijaSe Maksimilijan izdao pismo Jakovu Sekelju i njegovoj braci i bratu- 
dedima Nikoli, Ivanu i Benediktu, kojim je njima za vjerne sluzbe njihove za 36.000 fo- 
rinti zalozio grad i varos Ormuz s jo§ nekim gradovima u Stajerskoj. 

Dok je Maksimilijan redom otimao sve, §to je nekad kralj MatijaS s mnogo novca 
i krvi predobio u nasljednim zemljama Habsburgovaca, spremao se je podjedno za pro- 
valu u Ugarsku i Slavoniju. Dne 16. kolovoza utanadio je savez s ruskim (moskovskim) 
velikim knezom Ivanom III. Vasiljevicem, kojom se je prigodom obvezao veliki knez, da 
de udariti na Poljsku, ako bi kralj Kazimir kojega od svojih sinova pomagao u Ugarskoj. 
Jednako je Maksimilijan predobio moldavskoga vojvodu Stjepana, te je 11. kolovoza 
pozvao staleze Erdelja, da se pokoravaju tomu njegovu privrzeniku. SuviSe je u Ugarsku 
i Hrvatsku Siljao svoje pouzdanike, da snube za nj prista§a; izmedju tih pouzdanika iztidu 
se narodito konjuSnik kraljev Hanz (Ivan) DeSic i kapelan Sebastijan de Bonis. U Ugarskoj 



BORBE S KRALJEM MAKSIMIUJANOM I POUSKIM KRAUEVK^EM IVANOM ALBERTOM. 177 

su od prvoga maha pristajali uz Maksimilijana zapovjednici nekih medjaSnih gradova, 
onda neki Kanizaji i Nikola od Hedervara; u SlavoDiji stoji na 6elu njegovih privrzenika 
knez Lovro Ilodki. Dne 16. rujna 1490. povjerava Maksimilijan svotne dvorskomu mar- 
§alu Reinprechtu von Reyhemburg, da podje u Ugarsku, te da ondje od njegovih pri- 
stasa prima poklone i zakletve vjernosti. Vec prije biJaSe utanacio sa svojim odanim 




RiMSKi (njkmagki) khau Maksimilijan. 



fapetanom Jakovom Sekeljcm, da ne 6e pnvremeno dirati u one oblasti i gradove, ko- 

jima je redeni kapetan upravljao u ime hercega IvaniSa Korvina; odito se je tada nasto- 

jalo, da se primami i mladi herceg na stranu njemaikoga kralja. Medjutim herceg ostao 

Hrr. poTJ. II. III. 13 



lyg KRALJ VLADISLAV II. JAGELOVIG (1490 —1516). 

je vjeran svojoj rije6i, a uza nj i baa Ladislav od Egervara zajedno sa senjskim kape- 
taaom Petrom Tarnikom. 

Dne 4. listopada 1490. po§ao je Maksimilijan iz Be6a prema Ugarskoj, povedavgi 
sa sobom 16 — 18.000 momaka, vecinom juzno-njema6kih pladenika. Cetiri dana zatim, 
8. listopada, vec je u Soprunu, a 13. listopada stoji pred Somboteljem. U kralja Vladi- 
slava nije bilo potrebite snage, da mu odoli, to manje, sto se je u isti mah morao boriti 
s rodjenim bratom Ivanom Albertom, i §to su se njema6komu kralju redom pridruzivali 
prija§nji privr^enici hercega Ivani§a. Tako se nije Maksimilijanu gotovo nitko ni opirao. 
ObladavSi 19 listopada Somboteljem, preSao je 23. istoga mjeseca rijeku Rabu, te ce 
preko Rendeka udariti prema Vesprimu. Vec 27. listopada poklonio mu se u KOrmendu 
vesprimski biskup Ivan Vitez, te mu obecao predati svoj grad, na Sto je Maksimilijan 
udenomu biskupu podijelio biskupiju u Be6u sa svima prihodima i pravima, obecavSi mu 
suvige i nadbiskupiju, 6im se koja izprazni. Namah zatim, 1. studenoga, priznali su Maksi- 
milijana za svoga kralja i vladara srbski despot Gjuragj Brankovic sa svojim bratom 
Jovanom, nadalje Ivan Hlapcic Ki§horvat s bracom svojom Stjepanom i Jurjem, i onda 
Ivan Berislavic od Grabarja sa svojim sinom Franjom i rodjakom Ivanom Martinovim. 
Potonji su se pade i za vranskoga priora Bartola Berislavica obvezali na vjernost kralju 
Maksimilijanu. Napokon osvanuo je Maksimilijan i pred Stolnim Biogradom, u koji bijahu 
Stjepan Batori i Pavao Kinizi smjestili posadu od nekih 550 Ijudi, dok ne stigne u 
pomoc crna deta iz Morave. Ali vec 17. studenoga podje Maksimilijanu za rukom, te iza 
dvosatna boja osvoji grad, pri 6emu se osobito proslaviSe njegov konjuSnik Hanz (Ivan) 
De§ic i bavarski vojvoda Kristofor. CeSki i njemacki piacenici poubija§e tom prigodom 
8 — ^900 branitelja i gradjana, a onda stado§e nemilo haraditi po gradu, tako da nijesu 
poStedili ni crkvi ni kraljevskih grobnica. 

Pad Stolnoga Biograda, u kojemu su krunili ugarske kraljeve, dojmio se silno i 
prijatelja i protivnika Maksimilijanovih. Oko dobitnika stall se okupljati velikaSi i plemidi 
izmedju Dunava i Drave, te se natjecali za njegovu milost. Kanizajima i Hedervarima 
pridruzili se sada Se6i, Banici (Banfi) i drugi. Dne 22. studenoga izdao je u Stolnom 
Biogradu kralj Maksimilijan slobodno pismo hercegu Lovri Ilodkomu, kojim je u svoju 
zaStitu primio njega i sve podanike njegove, a naro6ito podanike njegovog mjesta Be§e- 
nova u Srijemu. Malo dana poslije, 4. prosinca 1490., nagradio je kralj svoga vjernoga 
i hrabroga konjusnika Hanza (Ivana) De§ica, podijelivsi mu grad Lipovac blizu grada i 
trga Jastrebarskoga u 2upi Podgorju. 

Dobitniku Maksimilijanu pridruzivali se sada i oni knezovi i plemidi kraljevstva 
hrvatskoga, koji su doslije neodlucni bill. Od knezova spominju se izrijekom knez 
Ivan IX. Frankapan Cetinski (kojemu je kralj za nagradu darovao grad Stenidnjak u 
zagrebadkoj zupaniji) i Nikola VI. Frankapan Trzadki, nadalje knez Mihajlo Blagaj (sin 
Dujmov), kao i svi potomci banova Talovaca (Nikola i Vladislav, sinovi Franka bana i 
Nikolin sin Ivan, IvaniS sin Perka bana, Bernardin i Juraj, sinovi Franje a unuci Franka 
bana). Uz brojne plemice priznala je Maksimilijana i obcina na brdu Gradcu kod Zagreba 
(Agram sagt sich kunig Maximilian auch zu). Dne 8. prosinca boravi u Vesprimu kod 
kralja Andrija Bot od Bajne, kapetan varoii na brdu Gradcu i Medvedgrada (capitaneus 
ciuitatis Montisgrecensis et castri Medwe), pak u ime svoje i rodjene brace Ambrozija 
i Ivana, kao i drugih nekih rodjaka prima Maksimilijana za svoga kralja, te mu obride, 
da 6e ga vazda kao svoga zakonitoga vladara vjerno i odano sluziti. Istom prigodom 
zastupa Andrija Bot od Bajne takodjer peduvskoga biskupa Sigismunda Ernu§ta, koji se 
je zajedno sa svojim bratom Ivanom dobitniku poklonio, i kojemu je za nagradu Maksi- 
milijan obecao nadbiskupiju u Salzburgu. Iz izprave, koja bi tim povodom saslavljena, 
doznajemo, da se je tada i o tom radilo, da se predobije i sam herceg Ivanis Korvin 
(habita concordia, qua nunc cum ipso Johanna duce laboramus). Pade i bana Ladislava 



BORBR S KRAUEM MAKSlMIUJANOM I POUSKIM KRALJEVi6bM IVANOM ALBERTOM. 17$ 

od Egervara, kao i krbavskoga kneza Karla Kurjakovica nastojao je Maksim ilijan novcem 
podmititi; Bonfinije kaze, da su oba doduse novaca od njega primili, ali da su ipak 
Zajedno s knezom Bernardinom Frankapanotn ostali vjerni svomu krunjenomu kralju. 
Ba§ ta vjernost hercega i baoa, kao i recenoga kneza, doprinesla je mnogo, da nije 
ditavo hrvatsko kraljevstvo listom stalo uz ojemadkoga kralja. Tako su njematkc dete 
inogle zauzeti same biskupski grad Zagreb i dva kaStela biskupa Osvalda Tuza; a u isti 
su mah vranski prior Bartol Berislavid, srbski despot G|uragj i Ivan HIapdid KiShorvat 
harali i palili oblasti i posjede svojih protivnika, a privrzenika kralja Vladislava. Tom su 
prigodom najvi§e stradala imanja porodice Gereba u vukovskoj i baraojskoj zupaniji 
(Ivankovo, Opatovac, Osijek i Sombotelj), gdje su se zgadjale ba§ grozne stvari. 

Medjutim se je Maksimilijanu sreca iznevjerila. Namah nakon pada Stolnoga Bio- 
grada spremao se je, da udari na sam Budim, te je pade bavarskoga vojvodu sa 
8000 Ijudi onamo poslao, da pozove na predaju Stjepana Batora i Pavla Kinizija, koji su 
grad branili. Ali te vojvode ne htjedoSe ni duti, da izdadu svoga kralja. Sad se je Maksi- 
milijan rijeSio, da sam s ostatkom vojske podje pod Budim, ali u taj osudni ias odka- 
za§e mu njemacki placenici posluh, jer mu je ponestalo novaca, te im nije mogao davati 
dvostruku placu. kako su je zahtijevali. Bez pladenika nije Maksimilijan mogao ni misliti, 
da udari na Budim, to manje, sto je u isti mah crna deta Matijaseva dolazila iz Morave 
gradu u pomoc. Tako ne preostade Maksimilijanu drugo, nego da se okani daljega rato- 
vanja i vrati u Austriju. SmjestivSi u Stolnom Biogradu i ostalim osvojenim mjestima 
dostatne posade ostavi ve6 4. prosinca Stolni Biograd, te stize 23. prosinca 1490. u Novo 
mjesto kod Beta. 

Maksimilijan snovao je dojdudega Ijeta obnoviti rat u Ugarskoj i Hrvatskoj, te je 
u to ime trazio pomoci u drzavnih staleza njemadkih. U prvi kraj bilo je njegovo stanje 
jo§ uvijek povoljno, jer je Vladislavu bilo svedjer boriti se s bratom Ivanom Albertom, 
koji je u to dalje podsjedao grad Kosice. Tek kad je Vladislav u sijeinju 1491 poveo 
na brata jaku vojsku, kojoj se je pridruzio i Stjepan Zapoija sa 4500 momaka, poslao 
je poljski kralj Kazimir svoje poslanike u Ugarsku, da izmire zavadjene sinove njegove. 
Dne 20. veljade 1491. utanaCen bi mir kod KoSica. Kralj Vladislav ustupio je bratu neke 
slezke vojvodine, a druge mu (kao Opavu) obeda do zgode ptedati; na to se je Ivan 
Albert odrekao krune sv. Stjepana, obrekavSi k tomu, da 6e povratiti ustupljene mu 
oblasti u Slezkoj, ako bi se popeo na poljsko prijestolje. 

Oslobodiv§i se Vladislav svoga brata mogao se je sada svom snagom oboriti na 
Maksimilijana, te mu otimati jugozapadnu Ugarsku i oblasti hrvatskoga kraljevstva. 
U travnju boravi Vladislav u Budimu, gdje se svjetuje s drzavnim vijedem, kako da 
skupi novaca za ratovanje. Vrhovni pokladnik njegov, zagrebadki biskup Osvald Tuz, 
zaiaze kraljevska imanja i prihode, da se craoj 6eti plati dug od 46.000 dukata; u isti 
mah obedaje sam kralj kraljici udovici Beatrici ponovo zenitbu, samo da od nje izmami 
novaca. Iz Budima pi§e nadalje kralj 4. travnja stalezima kraljevine Slavonije, neka se 
ne krate pladati duinu kunovinu i ratnu dadu, jer se svr§ava primirje utanadeno s Tur- 
cima; u drugome pismu od 22. travnja, zali kralj kraljevinu Slavoniju poradi nevotja i 
stradanja, §to ih je kako od vanjskih tako od domadih neprijatelja prepatila, pak poziva 
staleie, da mu ostanu vjerni i da se ne dadu od njega odvratiti, te im obecaje, da de ih 
odsad od neprijatelja braniti (profecto dei munere de necessariis auxiliis iam iam pro- 
videbimus nee amplius ab illis hostibus vexari vos paciemur). 

Glavnu vojsku, koja de udariti na Stolni Biograd i ostala mjesta i oblasti izmedju 
Blatnoga jezera i Dunava, vodio je Stjepan Bator; Pavlu Kiniiiju povjcreno bi, da pokori 
Maksimilijanove privrienike u tolnanskoj, Simeikoj i baranjskoj iupaniji, kao i u iztodooj 
Slavoniji; a hercega Ivani§a Korvina zapala je zadada, da protjera njemadke dete is 
zapadne Slavonije, narodito iz Zagreba. 



l8o KRALJ VLADISLAV II. JAGELOVIC (1490.— 1516.). 

U svibnju 1491. poiao je herceg Ivani§ u Slavoniju, gdje mu se je pridruzio ban 
Ladislav od Egervara. Kapetan varosi Gradca i Medvedgrada, spomenuti vec Andrija 
Bot od Bajne, bijage se jama6no jo§ na pocetku godine opet vratio pod okrilje kralja 
Vladislava; ali zato je u biskupskom i kaptolskom gradu Zagrebu, tik uza stolnu crkvu 
sv. Stjepana, bila smje§tena njemadka posada od nekih 600 vojnika, kojima je zapovijedao 
neki pukovnik Benedikt (ainem, gnant Benedikt, der in dem krieg zu Marckpurgk was 
Obrister gewesen). Strah pred torn njemaikom posadom bio je silan, kako se razbira iz 
jednoga spisa zagrebadkoga kaptola od 5. ozujka 1491. (propter . . . metum Alemanorum, 
qui nunc in sede nostra capitulari commorarentur), koji sadrzaje nagodu izrnedju kape- 
tana Andnje Bota od Bajne i plemica grada Velikoga Kalnika. Herceg Ivani§ dakle Za- 
jedno s banom Ladislavom od Egervara pregnuo je svom snagom, da najprije oblada 
biskupskim gradom Zagrebom, koji bijahu njemaSke cete valjano utvrdile, da im bude 
glavnim branikom u Slavoniji. Dne 20. lipnja boravi herceg IvaniS u gradu Velikoj u 
okoligu danaSnjega Belovara, koji je grad tada pripadao banu Ladislavu od Egervara. 
U isto su vrijeme jamacno njegove i banove cete podsjedale grad Zagreb; no kako 
nijesu imale topova, nijesu mu mogle nauditi. Medjutim ni malena posada njematka u 
gradu nije mogia ni§ta odluino preduzeti, vec je tezko izgledala pomoc od Maksimili- 
jana. Taj je zaista poslao mnogo novih ceta pod Jakovom Sekeljem i marSalom Rein- 
prechtom Reyhemburgerom (kunig Maximilian vermeint die Stat zu beschuttn, und 
schickt dahin Herrn Reinprechtn Reyhenburger, und Herrn Jacobn Zeckl mit ainer 
Antzal Volks), da protjeraju hercega i bana izpred grada; ali potonjima se je sreca na- 
smijala, te su u osudnom boju njemafiku pomocnu vojsku suzbili i u bijeg natjerali. 
Sutradan iza te pobjede uiini herceg Ivani§ sa svojom vojskom juriS na utvrdjeni grad; 
njemacka se je posada neko vrijeme hrabro branila, ali uvidivSi, da se ne moze odrzati, 
predade grad sa svima topovima hercegu, koji joj na to dozvoli, da se neozledjena kuci 
povrati. Sve to zgodilo se je u srpnju 1491- ; dne 30. srpnja javlja biskup Toma Bakac 
Erdedi erdeljskomu biskupu kao novinu: »suvi§e je Ladislav od Egervara u Slavoniji 
osvojio Zagreb i vi§e od 4000 Nijemaca primio u suzanjstvo« (insuper in Sclavonia Zagra- 
biam Ladislaus Egervary expugnavit, et plus quam 4000 Alemanos in captivitatem recepit). 

U isti mah, dok su herceg IvaniS i ban Ladislav od Egervara ratovali u zapadnoj 
Slavoniji, narocito oko Zagreba, borio se je Pavao Kinizi u izto^noj Slavoniji i jugo- 
zapadnoj Ugarskoj. Najprije mu se je pokorio kolodki nadbiskup Petar Varda, koji mu 
je pace dao 1000 konjanika; za ovim poveli su se herceg Lovro IloCki, srbski despoti i 
onda petuvski biskup Sigismund Ernugt. Jedini Ivan HlapCic Ki§horvat nije se htio po- 
koriti; stoga udari Kinizi na jedan njegov grad, kojemu je zapovijedao Nikola od Heder- 
vara, te ga stade podsjedati. Cetvrti dan podsade provali Nikola od Hedervara iz grada 
sa 400 Ijudi, koji bi§e ili zarobljeni ili razasuti. Iza toga podje Pavao Kinizi u Peduh, a 
odanle prema Stolnome Biogradu, da sa svojih 5000 Ijudi pojacia glavnu vojsku pod 
Stjepanom Batorom. Tu se je na taj na6in skupila o koncu lipnja jaka vojska od 40.000 
momaka, u kojoj je bio i sam kralj Vladislav. Uza sve to branila se je uporno njemacka 
posada u Stolnom Biogradu ]oi mjesec dana. No kad su manji odjeli redom osvojiU 
susjedna mjesta, a njemadkoj posadi nije ni odkuda stigla pomoc, zamoli ona 23. srpnja 
primirje od pet dana, da ugovara o predaji grada. I zaista predate njemaSke c^ete 
29. srpnja Stolni Biograd, a Vladislav ih pusti s oruzjem i prtljagom otici, pa6e ih dade 
izpraliti do austrijske medje. 

Jo§ za podsade Stolnoga Biograda stade Maksimilijan snovati, kako bi se izmirio 
sa svojim protivnikom, kojega su slavodobitne 6ete poCele provaljivati u nasljedne 
zemlje njegove. Narodito je Austriji zadavao jada biv§i vrhovni kapetan njezin Stjepan 
Zapolja. K tomu je Maksimilijan primao posve nedostatnu pomoc iz Njema6ke, a suviSe 
mu je zaprijetio novi rat s Francuzkom. Napokon je i stari car Fridrik III., zeljan mira 



BORBE S KRAUEM MAKSIMILIJANOM I POLJSKIM KRAUEVI^EM IVANOM ALBERTOM. i8l 



na koncu svoga iivota, nastojao, da mu se sin pogodi sa svojim takmacem. I tako je 
Maksimilijan odredio poslanstvo, koje ce na koncu kolovoza u Pozunu ili Haimburgu 
ugovarati mir. Pak i sam dobitnik Vladislav bio je gotov na velike zrtve. On bijaSe za 
podsade Stolnoga Biograda u ondjeSnjim modvarama teiko obolio, a kad je to za6uo 
njegov brat Ivan Albert, ponovo je pograbio oruzje, tobo2e §to nijesu izpunjeni neki 
uvjeti utanadenoga mira. K tomu bijahu i Turci obnovili svoje provale u Hrvatsku i 
jui^nu Ugarsku. 

Za bolesti svoje leiao je kralj Vladislav u Paloti, divnome zamku hercega Lovre 
llodkoga. Tu ga potrazij^e Juraj Orloviid i Stjepan Kapetan, poslanici hrvatskoga bana 
Ladislava od Egervara. Tom prigodom izdade kralj 20 kolovoza 1491. zasluinomu banu 
povelju, kojom je njemu za nagradu, sto mu je odrzao hrvatsko kraljevstvo (praefata 
regna Dalmacie, Croacie et Sclavonie pro nobis et sacra corona hoc guerrarum et distur- 
biorum tempore cum maximis suis laboribus et expensis fideliter item conservavit), da- 
rovao grad i varoS Stenicnjak u zagrebaCkoj zupaniji. SuviSe je kralj poklonio banu sve 
gradove, ka§tele i imanja, Sto ih je ban oruzjem oteo »stanovitim knezovima kraljevine 
Hrvatske, koji se bijahu protiv nas i svete krune prejasnomu gospodinu Maksimilijanu, 
rimskomu kralju, pridruzili* (ceterum quia hoc 
disturbiorum tempore certa castra et fortalicia 
a cenis comitibus prefati regni nostri Croacie, 
qui scilicet contra nos et sacram coronam se- 
renissimo domino Maximiiiano, Romanorum regi 

adheserunt, expugnavit); no ako bi kralj 

Vladislav, ugovarajudi mir s Maksimilijanom, 
morao redene knezove pomilovati, onda ce i ban 
bez odpora f)ovratiti njima oduzete gradove. Bu- 
du<ii da je napokon ban uztvrdio, da kroz potonje 
dvije godine nije primio nikakve place (saliarium 
suum), nego je redene tri kraljevine drzao i branio 
o svom troSku, dao mu je kralj za namirenje 
place i drugih troSkova svoje gradove Bihad i 
Krupu u zalog tako, da ih kralj ili njegovi na- 
sljednici mogu opet izkupiti za 20.000 forinti. 
O svemu tomu datce kralj banu Ladislavu od Eger- 
vara jo§ posebno pismo, dim ban pred njegovo 
lice dodje, te zakletvu vjemosti i pokornosti polozi. 

Dva dana zatim, dne 22. kolovoza 1491, imenovao je kralj Vladislav poslanike, 
koji ce ugovarati mir s povjerenicima kralja Maksimilijana. Poslanici bili su gjurski 
biskup Toma Bakad od Erdeda, kraljevski kancelar za Ugarsku, zatim erdeljski vojvoda 
Stjepan Bator, Ladislav Orsag. Ladislav Rozgon, napokon viSe de&kih velikaSa. Na koncu 
kolovoza sastali se ti u Pozunu s povjerenicima kralja Maksimilijana, medju kojima je 
bio Ivan Hlapdic KiShorvat, koji je najdulje ostao vjeran rimskomu kralju. Dne 7. stude- 
noga 1491. utanaden bi mir u Pozunu; kralj Vladislav potvrdio ga je 6 prosinca u Budimu, kralj 
Maksimilijan 20. prosinca u Innsbrucku, a stari car Fridrik III. dne 14. sijednja 1492. u Linzu. 

Obselna izprava o miru sastoji od 49 dlanaka. Pogodbe su gotovo jednake onima, 
koje bijahu 1463 utanadili kralj Matija^ i car Fridrik III. Vladislav i njegovi zakoniti 
muiki potomci neka ostanu i dalje pravi i nesumnjivi kralji Ugarske (deinceps pro uero 
et indubitato Hungarie rege maneat); ali i Maksimilijanu neka je slobodno diditi se na- 
slovom kralja ugarskoga. Vladislav i driavni staleii duini su stare izprave (od 1463.) u 
pogledu nasljedstva potvrditi i obnoviti, tako da bi Ugarska za sludaj, kad bi Vladislav 
umro bez sinova ili ovi bez muikih potomaka, >ipso facto< preila na Maksimilijana i 




PeSat bana Ladislaya go 

Egervara. 



,g2 KRALJ VLADISLAV 11. JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

njegove izravne potomke. S toga mora kralj sto moguce prije sazvati drzavni sabor, na 
kojemu ce stalezi taj ugovor prihvatiti te se obvezati, da ce (ako zakonita muzka loza 
Vladislavljeva izumre) Maksimilijana ill onoga od njegovih muzkih potomaka, kojega ce 
izabrati, priznati za svoga zakonitoga kralja (si d. Bladislaum regem liberis masculis ex 
lumbis suis legittime procreatis non relictis, aut eisdem relictis et sine heredibus descen- 
dentibus mortuis, decedere contingat, quod in tali casu ipsum Maximilianum romanorum 
regem aut eo non existente aliquem ex filiis suis, aut his non existentibus eorum here- 
dibus mascuhs per lineam rectam ex lumbis eorum descendentibus, quern eligendum 
duxerint, pro suo legittimo et indubitato rege acceptabunt, ad possessionem regni abs- 
que omni difficultate venire permittent, in possessionem regni inducent, et illi uti regi 
et domino suo debita obsequia prestabunt). Pak i svi prelati, kao i odlicniji svjetovni 
dostojanstvenici (palatinus regni, banus Croacie, woyuoda transsiluanus, comes theme- 
siensis, bani de Yaytza, zewreniensis et nandoralbensis . .) morat ce pri nastupu svoje 
sluzbe prisegom prihvatiti i zajamditi taj ugovor, jer inaSe ne ce moci svoje casti pri- 
miti. Vladislav neka nadalje nastoji, da i 6e§ke staleze skloni na izbor Maksimilijana ili 
njegovih potomaka, ako sam ne bi ostavio sinova. Kao ono Fridriku III. po ugovoru 
god. 1463., tako neka i Maksimilijanu ostanu Zeljezno, Kiseg i joS gdjekoja mjesta u 
zapadnoj Ugarskoj; sve ostale gradove u Ugarskoj vratit ce Vladislavu, koji ce mu opet 
ustupiti sve od ugarskih 6eta zauzete gradove i mjesta u austrijskim pokrajinama. U ime 
ratnih tro§kova mora Vladislav rimskomu kralju za dvije godine platiti 100.000 ugarskih 
dukata. Jol bi utanaceno, da ce svaka stranka pomilovati one svoje podanike, koji su u 
posljednjem ratu stajali uz protivnu stranku. To se je najvige ticalo hrvatskih knezova i 
plemica, koji su bill prionuli za Maksimilijana; izmedju njih se poimence spominju 
vesprimski biskup Ivan Vitez, knezovi Ivan IX. Frankapan Cetinski i Nikola VI. Fran- 
kapan Trzacki, knez Mihajlo Blagajski, Jakov i Nikola Sekelj, Ivan Hlapcic KiShorvat, 
napokon neki Berislavi<5i i svi Talovci. Za hrvatske knezove, koji su u posljednjem boju 
stajali uz Maksimilijana (item cum comites Croacie in hoc bello ro(mano) regi adhe- 
rentes conquerantur de bonis ipsis ablatis), te izgubili svoja posjedovanja, odredjuje se 
izrijekom, da im kralj Vladislav mora povratiti oteta imanja za 6etiri mjeseca, racunajudi 
od Martinja. U pogledu Zagorja, radi kojega je bilo razmirica izmedju hercega IvaniSa 
Korvina i zagorskih knezova Jurja i Vilima, sinova Vitovdevih, odredjuje se, da kapetan 
Jakov Sekelj izru6i gradove zagorske kralju Vladislavu, koji ce po obi^aju kraljevstva 
redovitim sudom odluditi, kome pripadaju. Napokon glede Trsata, kojega bijaSe jo§ za 
ziva kralja MatijaSa osvojio car Fridrik III., ustanovljuje se, da taj grad ostane caru do 
smrti njegove; no namah po smrti njegovoj imade se vratiti kraljevstvu. Posebnim 
pismom, izdanim u Innsbrucku 2. sijednja 1492., zavjerio se je kralj Maksimilijan, da ce 
grad Trsat, Sto ga je otac njegov za rata s kraljem MatijaSem bio zauzeo, nakon otCeve 
smrti s mjesta ugarskoj kruni opet ustupiti. 

Pozunskim mirom mogao je Maksimilijan biti u velike zadovoljan, jer bi njim za- 
jam^eno porodici njegovoj nasljedstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. A i knezovi i plemici 
hrvatski, koji se bijahu u posljednjem ratu njemu pridruzili, bijahu dobro proSli; pace 
potonjim ugovorom bude im dozvoljeno, da Maksimilijana i dalje sluze, samo da prije 
poloze zakletvu pokornosti i vjernosti svome zakonitomu vladaru. I tako se je zgadjalo, 
da je sve viSe Hrvata odsad i§lo u sluzbu njemaCko-rimskomu kralju iz porodice Habs- 
burga, pafe da su se hrvatski stalezi sve vi§e priklanjaU kralju Maksimilijanu, naroCito 
kad ih za neprestanih turskih provala nije mogao dovoljno zasticivati njihov zakoniti kralj. 

(Sabor ugarski i hrvatski u Budimu 2. velja5e do 7. ozujka 1492.). 
Pozunski mir potvrdilo je u Budimu vec 29. studenoga 1492. osam prelata, na 6elu im 
zagrebaCki biskup Osvald Tuz, a uz njih sedam baruna, medju njima grofovi od Bozina 
i sv. Jurja, zatim Petar Dojdin. Da bi svi staleii prihvatili pogodbe mira, a naroCito usta- 



SABOR UGARSKI I HRVATSKI U BUDIMU 2. VELJAfiE do 7. O^UJKA 1492. 183 

novu u pogledu ku<5e Habsburg, sazove kralj Vladislav 30. studenoga 1491. driavni 
sabor u Budim za 2. veljaie 1492. 

Sabor se je zaista sastao u uredeoo vrijeme. NaSla se oa okupu sva sila viSega i 
nilega plemstva, medju njima posebice staleii kraljevina Hrvatske i Slavonije, na Celu 
im ban Ladislav od Egervara. Kako se bijahu u to politiCke prilike znatno promijenile, 
jer je Stjepan Zapolja I. sije6nja 1492. kraljeva brata Ivana Alberta blizu KoSica s po- 
mocu erne tete (7000 (Jeha) do nogu potukao i ponovo na mir prinudio: to je naroiito 
niie plemstvo ugarsko bilo vrlo nezadovoljno s pogodbama, utana^enim u Pozunu. Na 
trgu sv. Jurja u Budimu, gdje se je saborovalo, doSlo je do burnih prizora. Narodito 
se je vikalo na biskupa i kancelara Tomu Bakada Erdeda, kao i na kraljevskoga sudca 
Stjepana Batora, koji su mir ugovarali. Spoticalo se njima, da su izdajice, te im se pa£e 
i smrcu prijetilo. Plemstvo se rotilo u posebnim zborovima, te pribijalo na crkvenim 
zvonicima i uliinim uglovima proglase, »Qeka svaki poSteni Ugrin radije pogine, nego 
da se pokori Austriji<. 

Saborovanje se time oteglo kroz viSe tjedana, te je kralj Vladislav s kancelarom 
Tomom Bakadem Erdedom i Stjepanom Batorom imao pune ruke posla, da razdrazene 
duhove primiri. Napokon im podje za rukom, te predobiSe vecinu vi§ih staleza, da su 
prihvatili pogodbe pozunskoga mira i nasljedstvo kuce Habsburg. Dne 7. oiujka 1492. 
izdade sedamdeset velikaSa i plemida Ugarske i erdeljskih strana (barones, proceres et 
nobiles regni Hungarie et parcium transiluanarum) izpravu, u kojoj ocitovaSe, da prihva- 
caju mir, utanaden u Pozunu izmedju kraljeva Vladislava i Maksimilijana; ujedno obja- 
vi§e, da su na saboru javno i sveCano primili (in presenti conuentu budensi super ea 
re indicto publice et solenniter acceptauimus) ugovoreno nasljedstvo kralja Maksimilijana 
i njegovih zakonitih muzkih potomaka, paSe da je svaki pojedini na to u nazo^nosti 
njegovih poslanika sveCano prisegao. Izmedju izbrojenih velikaSa iztifie se prvi slavonski, 
opavski i liptovski herceg IvaniS Korvin, zatim kraljevski sudac i erdeljski vojvoda 
Stjepan Bator, sipuSki grof Stjepan Zapolja, temeSki kapetan Pavao Kinizi, ma^vanski ban 
i herceg Lovro Ilodki, srbski despot Gjuragj, braca Kanizaji, Banidi od Lendave, braca 
Petar i Emerik Dojciini. Ugarski prelati, na 6e\\i im ostrogonski nadbiskup Hippolit 
Estenski i uza nj zagrebadki biskup Osvald Tuz, izdadose zajedno s vranskim priorom 
Bartolom Berislavicem istoga dana jednaku izpravu. Mimo sve to zavjeri§e se poje- 
dini drzavni i crkveni dostojanstvenici, kao i pojedini slobodni gradovi (Budim, Pe§ta) 
posebnim izpravama. 

Stalezi Hrvatske i Slavonije vijedali i odluiivali su valjda posebice, jer su i oni — 
njih 63 baruna, velikaSa i plemida (barones, proceres et nobiles regnorum Croacie et 
Sclauonie) — izdali zasebnu povelju. Znamenita povelja ova glasi u hrvatskom prije- 
vodu: >Mi Ladislav od Egervara, kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban i t. d., 
Bernardin Frankapan senjski, krdki i modruSki knez, zatim Nikola, Ivan i Mihajlo takodjer 
Frankapani, take isto senjski, kr6ki i modru§ki knezovi, Karlo knez Krbave, Stjepan i 
Mihajlo knezovi od Blagaja, Petar i Pavao Zrinski, Ivan Hening od Susjedgrada, BaoSa 
herceg svetoga Save, Baltazar Badan, Petar Bo6kaj, Bernardin Rohfy, Petar Pogan, Juraj 
Mikuliiic, Mihajlo Kerhen, Juraj od Zempia, Toma§ Mogoric, Petar od Gudovca, Kri- 
stofor §ubi<5 od Perne, Juraj KaStelanfi, Nikola Turbelt, Jakov MartinuSevic, Juraj i Mate) 
Gusic, Albert Lonjaj, Nikola Boc^kaj, Juraj Brukovid, Ga§par PeruSid, Ga^>par FarkaSid, 
Juraj §ubic, Toma§ MartinuSevid, Nikola Herkovid, Emerik HaSagi, Ivan Pezery, Juraj 
Pogan, Vladislav Budid, Ivan Mindsenti, Ilija od Budinca, Pavao Bolkovic, Juraj Krivdic, 
Juraj Orlovdic, Ivan Jeskovid, Ivan Keglevid, Juraj i Marko Bobojelid, Ivan Mikdid, Vla- 
dislav od Stubice, Ladislav Pekri, Nikola Resid, Juraj Plavidevski, Vojko Maretic, ^idan 
Otmid, Pavao Petridevid, Nikala Oroz, Juraj od Orehovca, Ivan literat od Cesteca, Petar 
reci, Ivan Orlid, Ivan Kernjak i Ivan od Orehovca, kao i ostali baruni, velikaSi i ple- 



■■Gerec 



l84 KRALJ VLADISLAV II. JAGELOVIC (1490—1516). 



S 



mi<5i kraljevina Hrvatske i Slavonije priznajemo i glasom ovoga dajemo na znanje svima, 
da po§to su ovih nedavno minulih dana sve one borbe, razmirice, nesporazumci i nepri- 
jateljstva, — koja su se odavna porodila medju prejasnim i preuzviSenim vladarima i 
gospodom, carem Friderikom i Maksimilijanom rimskim kraljem i t. d. s jedne strane, a 
prejasnim pokojnim Matijom kraljem ugarskim, ceSkim, dalmatinskim, hrvatskim i t. d., 
slavne uspomene, po torn pak prejasnim gospodinom Vladislavom, takodjer kraljem 
ugarskim, SeSkim, dalmatinskim, hrvatskim i t d., gospodarom naSim premilostivim, kao 
i ovim slavnim ugarskim kraljevstvom s druge strane, te su do ovih vremena potrajala, 
na temelju stanovitih ugovora, koje su njihova velicanstva po svojim poslanicima pod 
stanovitim uvjetima sklopila — utalozena i posve ugasla; a da bude medju istim trima 
velifianstvima i njihovim kraljevinama, gospo§tijama, vladama i podanicima vje^iti mir i 
savez utana6en, utvrdjeno i zaklju6eno bi u Pozunu u ponedjeljak iza blagdana sv. Leo- 
narda izpovjednika, godine gospodnje minule 1491. medju ostalim ovo: Ako bi se slu- 
6ilo, da spomenuti prejasni gospodin Vladislav, kralj i gospodar na§ milostivi, umre be^ 
zakonitih sinova, ill ako ovakove ostavi, a oni umru bez potomaka, u takvom slu^aju 
obvezani su izabrati i pripoznati gospoda crkveni dostojanstvenici, baruni, grofovi, veli- 
ka§i, plemici, gradovi i ostali stanovnici ove kraljevina Ugarske, citavo ovo kraljevstvo 
i ostale kraljevine i pokrajine, k ovomu spadajuce, za svoga zakonitoga i nesumnjivoga 
kralja i gospodara spomenutoga prejasnoga gospodina Maksimilijana, kralja rimskoga i 
ugarskoga, dalmatinskoga, hrvatskoga i t. d., ili ako ovaj ne bi zivio, jednoga od nje- 
govih sinova, ili ako ovi ne bi fivjeli, onda jednoga od njegovih zakonitih muzkih po- 
tomaka po izravnoj lozi. I tako smo mi radi toga, sto se znade, da recene kraljevine 
Hrvatska i Slavonija, i mi svi kao i ostali takodjer stanovnici ovih kraljevina pripadamo 
i spadamo od starine pod krunu kraljevine Ugarske i k istoj kraljevini Ugarskoj, i da se 
pod istom krunom i kraljevstvom nalazimo — poput gospode crkvenih dostojanstvenika 
baruna, grofova, velikaSa i plemica iste kraljevine Ugarske, na ovom stanku u Budimu 
javno i sveiano prihvatili i prihvacamo ugovor takova utanacena mira i sloge, te smo 
u nazocnosti poglavite i velemozne gospode Eitela Fridrika grofa od ZoUerna i kapetana 
na Hohenbergu i t. d., Henrika Prueschinkha, slobodnoga gospodina i baruna na Stetten- 
bergu, Bernharda od Scherffenberga i Ivana Fuchsmagena doktora i t, d. recenomu pre- 
jasnomu gospodinu rimskomu kralju svaki posebice pruzenom rukom i javno prisegli i 
obedali, prisizemo i obecajemo, da cemo taj ugovor u svima tockama obdrzavati, te u 
spomenutom vec sluCaju prejasnoga gospodina kralja Maksimilijana, ili ako on ne bi 
zivio, jednoga od njegovih sinova ili unuka i zakonitih mu po izravnoj lozi potomaka, 
po naiinu, glasu i sadriaju spomenutim u sklopljenom glede toga ugovoru, zajedno 
s recenom gospodom, crkvenim dostojanstvenicima, grofovima i plemicima kraljevine 
Ugarske, izabrati i primiti za svoga gospodara i kralja. Po svjedoCanstvu i krijeposti 
ovoga pisma naSega, na kojemu vise naSi obicajni pe^ati. Dano u Budimu na spome- 
nutom saboru, na dan pepelnice, Ijeta gospodnjega tisudu Cetiri stotine devetdeset i drugec. 
Dok su ugarski stalezi u jednu ruku sve preko svoje volje morali priznati pogodbe 
pozunskoga mira, gledali su u drugu ruku kraljevsku vlast jo§ ]ate stegnuti i oslabiti. 
To svjedoCi dekret sabora, koji sastoji od sto i osam clanaka, a koje je kralj Vladislav 
morao potvrditi. Staleii kao da nijesu pravo vjerovali krunitbenoj zavjernici, pak su 
stoga sve njezine ustanove ponovo uvrstili u dekret, te ih tako uzakonili. K tomu pri- 
dadose eitavo Sislo novih ustanova, kojima su gotovo skrSili kraljevsku vlast. Sve novo- 
tarije, koje bijaSe kralj Matija§ glede vojske i poreza zaveo, bile na zahtjev staleza 
ukinute, te povradeno opet ono stanje, kako je bilo za kraljeva Sigismunda i Albrechta. 
Krunska carina zamijenjena bi opet tridesetinom i obnovljena privilegija, kojima biSe 
brojni staleii od pladanja tridesetine oslobodjeni; jednako bi ukinuta komorna daca (tri- 
butum fisci regalis), koja se je za Matijala pobirala u svim kraljevinama krune sv. Stjepana, 



SABOR UGARSKI I HRVATSKI U BUDIMU 2. VBUaCk DO 7. OiUJKA 1492. 185 



; 





l86 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490. 1516). 

te u Ugarskoj bi zavedena nekadanja dobit komore po Ys dukata od svakoga seli§ta, u 
Slavoniji obnovljena bi kunovina, a u Erdelju petdesetina. Podjedno bi izrijekotn odre- 
djeno, da kralju ne pripada pravo, da za rat izvan drzave poziva narod na oruije. Dapade 
i u onome slucaju, kad bi neprijatelj udario na Ugarsku, smije kralj pozvati na vojsku 
prelate i plemide jedino onda, ako placena vojska kraljeva i tete. drzavnih dostojanstve- 
nika ne bi mogle odolijevati neprijatelju. Drzavni baruni ill prvi dostojanstvenici, hercezi 
Ivani§ Korvin i Nikola Ilodki, nasljedni grof sipuSki Stjepan Zapolja, grofovi od Bozina 
i sv. Jurja, knezovi od Krbave i knezovi Frankapani smiju jedini drzati svoja banderija 
(po 400 Ijudi mjesto dosadanjih 500), u kojima ima biti po 200 tezko oruzanih i 200 lako 
oruzanih konjanika; svi ostali plemici davat ce od svakih 20 kmetskih selista po jednoga 
dobro opremljenoga katanu, jednako ce plemici jednoselci, koji nemaju kmetova, njih 
deset Zajedno staviti jednoga konjanika. Sve te plemicke 6ete vojevat ce pod zupanijskom 
zastavom. Tima bi odredbama vojna snaga drzavna vrlo oslabljena, to vi§e, §to je kralju 
posve malo preostalo prihoda, vecinom od kraljevskih imanja, daca saskih i gradskih, 
kao i od solana i rudokopa, §to sve nije dostajalo, da uzdrzaje jaku placenu vojsku. 
Jednako bi i u drugim stvarima kraljevska vlast skuSena. Kralj ne smije bez privole 
svojih prelata i baruna poklanjati vi§e od 100 kmetova; veleizdajicama ne smije suditi 
bez sudjelovanja velikaSa; tako isto ne smije se nastanjivati ni kod kojega podanika 
svoga bez privole njegove. Znamenita je jol ustanova glede sabora, na koji su velikasi 
dosad neredovito i kasno dolazili. Odsad 6ekat ce se na saboraSe samo 6etiri dana nakon 
roka, odredjena za otvorenje sabora; poslije cetiri dana zapoCinju razprave, te ce odluke 
saborske vrijediti i za one, koji bi budi zadocnili budi u obce izbivali. Jo§ bise brojne 
ustanove glede sudovanja prihvadene, od kojih su neke bile zgodne i napredne. 

Hrvatski i slavonski stalezi, sabrani na saboru u Budimu, utjecali su jamacno mnogo 
u razprave njegove. Nema sumnje, da je na njihovo zahtijevanje odredjeno, da se u de- 
kretu saborskom preinaSi prva stavka krunitbene zavjernice Dok se je u potonjoj kralj 
Vladislav II. obvezao, da ce uzdrzati u starim pravima » kralj evinu Ugarsku s ostali m 
kraljevinama i pokrajinama njoj podlozenima (regnum Hungarie cum ceteris regnis et 
provinciis sibi subiectis)«: obecaje kralj u prvome danku dekreta, da 6e saCuvati u starim 
pravicama >kraljevinu Ugarsku, s drugima kraljevinama, naime: Dalmacijom, 
Hrvatskom i Slavonijom, i sa stranama erdeljskim, kao i s pokrajinama njoj 
podlozenima (regnum Hungariae, cum caeteris regnis, scilicet: Dalmatiae, Croatiae, Scla- 
voniae, et partibus Transylvanis, ac provinciis sibi subiectis), dime bi izpravljena budi 
slutajna budi hotimidna pogrjeSka krunitbene diplome. Slavonski stalezi medjutim kao 
da nijesu bili zadovoljni jedino s tim izpravkom, vec su trazili, da se uzakone i stare pra- 
vice njihove. I tako bi§e u saborski dekret po odluci kralja, prelata, baruna i plemica 
ditave drzave uvrSteni posebice »(!!lanci plemica kralj evine Slavonije (Articuli 
nobilium regni Sclavoniae)<, njih jedanaest, kojima biSe uzakonjena stara prava i obidaji 
re6ene kraljevine. Poglaviti dlanci jesu: Clanak 1. Kralj evinu Slavoniju neka 
kralj uzdrzi u njezinim slobo§tinama. Kraljevsko velidanstvo obecaje, da ce 
uz ostale svoje kraljevine i reienu kraljevinu Slavoniju odrzati u njezinim slobostinama 
i privilegijama, oprostima i obifiajima. (Maiestas regia, inter caetera sua regna, dictum 
regnum Sclavoniae in antiquis eorum libertatibus, et privilegiis, immunitatibus et consue- 
tudinibus conservare pollicita est) — Clanak 2. Od poreza, sto ga Ugarska daje, 
neka se u Slavoniji pobira polovica, prema broju port^ (dveri). Ako nje- 
govo veliCanstvo sada ili u napredak stanovnicima kraljevine svoje Ugarske s kojega god 
razloga nametne kakvu dacu: tada ima u svojoj kraljevini Slavoniji samo polovicu takve 
dace pobirati, prema njenom obidaju, koji se je uvijek sve do sadanjega vremena obdr- 
iavao. — Clanak 3. O solarama u kraljevini Slavoniji. Solare (camerae salium) 
neka budu u toj kraljevini, gdje god uztreba, kao Sto je bilo za vrijeme blagopokojnoga 



PORAZ HRVATA KOD UDBINE (9 RUJNA 1493) 187 

kralja Sigismunda; ali neka sc ustrojavaju onako, kako je naredjeno ra Ugarsku- — 
Clanak 4. Kraljevskim solarima (camerarii salts regii) nije slobodno 
traziti sol po kucama. Solarima nije slobodno traziti sol po kucama stanovnika, 
nego ako ju zateku na polju, na trgovima ili sajnovima, vlastai su je uzeti. Neka ipak 
traze, ali bez potvore, i pred plemidkim sudcima one zupanije. Cestice ili drobtinice soli 
ne smiju odnijeti. — (Clanak 5. Kraljevska i morska sol smije se zamjenji- 
vati za zito. Sol koje god kraljevske solare, dovazala se budi na ladjama budi na 
kolima, kao i morska sol, koju morsku sol sirotinja one kraljevine Slavonije zbog osku- 
dice i nestaSice novaca obidaje zamjenjivati za zito, smije se slobodno kupovati, proda- 
vati, kao i troSiti. Od te morske soli zapada kraljevsko velidanstvo tridesetina, ali tako, 
ako bi ponestalo kraljevske soli, i solar ne bi drzavljanima mogao soli dati, drugiije 
nipo^to. — Oaaak 6. Vino, zito i zivotinje, poSto se plati tridesetina, 
smiju se iz kraljevine izvoziti i prodavati. Vino, zito i zivotinje ma koje 
▼rste, kad se od njih plati tridesetina, kao i (ostale) opravdane i obidajne dace, moie 
kamo god tko zeli, slobodno goniti i prodavati. — C^ianak 7. Tridesetineneka 
se pobiraju starinskim na£inom na starim mjestima; a od sitnih 
stvari, koje ne vrijede forinte, neka se ne i§tu. Tridesetina neka se pobira 
na obiinim mjestima, po starinskom obidaju, kao §to i za vrijeme gospode kraljeva 
Ljudevita, Sigismunda i Albrechta. A od stvarih malenih, koje vrijede manje od forinte, 
neka se tridesetinari ne usude traiiti tridesetina. — Clanak 8. Da kraljevsko veli- 
danstvo mora potvrditi sva njihova privilegija. Neka kraljevsko velidanstvo 
dostoji potvrditi sve pravice i povlastice ove kraljevine Slavonije, koje njoj bijahu po- 
dijelili blazene uspomene kraljevi, naime predSastnici njegova veliianstva. — Posljednja 
tri 61anka rade o zupanijskim sudovima i njihovu postupanju, o povratku otetih gradova, 
kaStela i posjeda, kao i o naknadi steta, nanesenih iza smrti kralja MatijaSa. 2^ potonje 
se odredjuje, da se postupa kao i u kraljevini Ugarskoj. 

Sabor u Budimu bavio se jo§ i pitanjem o zenitbi kralja Vladislava II. s kraljicom 
udovicom Beatricom. Premda su i stalezi i sam kralj bili vi§e puta obecali kraljici udovt 
Beatrici, da ce ju kralj Vladislav uzeti za zenu, i premda je kolodki nadbiskup Petar 
Varda zahtijevao, da se zadato obecanje izpuni, ipak je vedina staleza zazirala od toga, 
da se trideset i §estgodi§nji kralj vjenca ienom nerodkinjom, pak da ostane bez potomaka. 
Prevarena u svome o^ekivanju kraljica tuzila je Vladislava papi Aleksandru VI. Povela se i 
parnica, koju je Beatrica napokon izgubila. Dne 3. travnja 1495. rijeSi papa njezine za- 
ruke s kraljem Vladislavom, zapovjedi joj vjeditu §utnju, i osudi je, da plati troSkove 
parnice od 25.0CX) dukata. Nevoljna kraljica ostavila je poslije Ugarsku, gdje su je do kraja 
oglobili, pak se napokon u nevolji svojoj sklonila na otok Ischiju, gdje je god. 1508. 
umrla u velikoj bijedi, preiivjevSi posvema§nju propast svojega roda. 

Na saboru u Budimu popunjena bi napokon i fiast ugarskoga palatina, koja je 
kroz vi§e godina (od smrti Emerika Zapolje 1487.) ostala izpraznjena. Qankom 33. sa- 
bora ustanovljeno bi, da palatina, — »koji mora sud i pravdu krojiti kralju nasuprot 
driavljanima i opet drzavljanima nasuprot kraljut — imade birati kralj >po savjetu pre- 
lata i baruna, a s privolom plemica kraljevstva*. Jamadno suglasno s tim ^lankom pro- 
glaSen bi (creatus est) palatinom 29. oiujka 1492. §ipuiki grof Stjepan Zapolja, nekadanji 
vrhovni kapetan Austrije i Beda, koji bijaSe prigodom izbora odludio u prilog kralju 
Vladislavu II. Ali taj isti Stjepan Zapolja snovao je i radio i za uzviSenje svoje vla- 
stite porodice. 

(Poraz Hrvata kod Udbine na Krbavskom polju 9rujna 1493. i dalje 
borbe s Turcima do primirja 1495.). U isto vrijeme, dok su trajalc borbe za pri- 
jestolje izmedju Vladislava II. i Maksimilijana, stradalo je i hrvatsko kraljevstvo joS i od 
Turaka. Primirjc na sedam godina, ito ga je kralj MatijaS god. 1483. utanadio sa sul- 



l88 KRALJ VLADISLAV II. JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

tanom Bajazitom II., bijaSe oa koncu 1490. minulo, a Turci su na to stall opet udarati 
na Hrvatsku, kao i na jugozapadne krajeve ugarske. Kralj Vladislav 11. bija§e dodu§e 
poslao u Carigrad svoga pouzdanika Emerika Cobora, da ugovara o produljenju pri- 
mirja; ali sultan je pridrzao Cobora, a u to su pa§a bosanski i smederevski provaljivali 
u hrvatske i jugozapadne ugarske oblasti, naro6ito u temeSku zupaniju, koju je branio 
junacki, no i okrutni kapetan Pavao Kinizi. Ba§ u onaj Cas, kad su kraljevi Maksimilijan 
i Vladislav 11. ugovarali mir u Pozunu, provalio je bosanski pa§a preko Hrvatske i Sla- 
vonije u Kranjsku. Iz pisma, Sto ga je pisao kranjski plemic Vilim TurjaSki (Auersperg) 
4. listopada 1491. iz Ljubljane, doznajemo, da su se Turci na Miholje (29. rujna) uta- 
borili kod Metlike, te odanle robili i harali ditavu doljnu Kranjsku. Bilo ih je preko 10.000, 
a smijerali su duboko prodrijeti u zemlje rimskoga kralja, da nijesu rijeke Sava i Krka 
jako nabujale. Kako su Turci iznebuha nahrupili, jer ih nije nitko ocekivao, buduci da 
su imali mir s Hrvatima (dy tiircken sein ungewarnt in das landt chummen, yederman 
hat gehofft sy chummen das jar nicht): to su silan plijen i roblje zaplijenili, Turja§ki 
se boji, da ce ditavu Kranjsku unigtiti, te ce preostati jedino gorenjski krajevi s Lju- 
bljanom. 1 suvremeni Ijetopisac Unrest opisuje provalu Turaka u Hrvatsku i Kranjslcu. 
Turci ^u deset dana pred Miholje (dakle 19. rujna) neocekivano udarili na Kranjsku. 
Prije toga bili su oko Zagreba i Krskoga, zatim kod Novoga mjesta, gdje su mnogo 
puka zarobili i vecinu kuca spalili. Da nijesu rijeke Sava i Krka narasle, bili bi ogromne 
§tete pocinili; no take nijesu ih mogli prijeci, premda su to vi§e puta pokuSali, ali se je 
njih mnogo potopilo. Turaka svih raCunalo se 10 do 11.000. Nekoliko dana stajali su 
izmedju Kostanjevice i Novoga mjesta na polju kod sv. Bartolomeja, odakle su udarali 
na sve strane. No kad je jedna velika turska 5eta po§la prema Ljubljani, digao se na 
nju seljadki puk, na Celu mu dva plemica sa §est konja. U nekoj dolini (gnant in der 
Grusnitz) obkolio puk tursku 6etu, te ju je poubijao i zarobljene krScane oslobodio. 
Malo zatim digla se je ^itava vojska turska s mnogo krscanskih suznjeva, te je htjela 
iz zemlje otici ; no na to je doSao slavonski ban (der Wan in windischn Lanndn) sa 
svojim pomagaiima, te je Turcima takodjer poraz nanio. »Obcenito se pripovijeda«, za- 
vr§uje Unrest, »da je vrhovni kapetan njihov, vrativsi se u Bosnu, imao manje svojih 
(Ijudi) za dvije tisuce i tri stotine. Za tu pobjedu moramo Boga slaviti, i poboznim Iju- 
dima, koji su se borili, hvaliti«. I Bonfinije znade za potonju pobjedu hrvatsku javljajuci: 
>lstoga mjeseca (listopada) bude kod rijeke Une u Hrvatskoj, u koju bijahu Turci pro- 
valili da robe, do 1500 Turaka ubijeno, a jednako toliko zarobljeno; od tih je ban (La- 
dislav od Egervara) poslao 120 kralju, a nekoliko njih kraljici. U tom se je boju osobito 
iztakla hrabrost kneza Bernardina (in eo bello Bernardini comitis virtus inprimis enituit). 
Pobjeda hrvatska spominjala se je i u potonja vremena. Jos u XVI. stoljecu priCa 
hrvatski Ijetopisac Ivan Toma§id: »Godine gospodnje 1491- izadje Skajin (Skayn) pasa iz 
Bosne sa 17 000 konjanika (i podje) prema Kranjskoj sve do Bilih voda (usque ad aquas 
gradatas seu bile vode), te se je mjesec dana zadrzavao plijeneci i pustoSeci ognjem i 
ma6em. Hrvatski pak ban Ladislav od Egervara utaborio se je s Citavom Hrvatskom 
kod Vrpila blizu Udbine (in Verpilla prope Udbinam := danaSnje Vrpile u obcini Ko- 
renitkoj), te se je razmjestio u cetiri bojna reda. Prvim pak bojnim redom ravnali su 
Ivan Cetinski i Mihajlo Slunjski, knezovi Frankapani, te su ne kao Ijudi, vec kao bijesni 
lavovi ubijali Turke. I ondje bi§e Turci nemilo razbijeni: 9000 Turaka bi ubijeno, a 
18.000 roblja oslobodjeno«. 

Prva posljedica hrvatske pobjede kod Vrpila nedaleko od Udbine i rijeke Une bila 
je ta, da su Turci slijedece godine 1492. ostavili Hrvatsku na miru. No zato se je sam 
sultan Bajazit II. spremao, da s velikom vojskom udari na izto6nu Slavoniju, jugoiztocnu 
Ugarsku i Erdelj. O primirju nije htio ni 6uti, dok mu kralj Vladislav ne ustupi oblast 
grada Dubrovnika i vojvodinu Vla§ku, i suviSe ne dozvoli, da kroz Hrvatsku i Slavoniju 



h 



PORAZ HRVATA ROD UDBINE (9. RUJNA 1493.). 189 

provaljuje u zemlje rimskoga cara i njemaSkoga kralja. U ozujku krenuo je sultan u 
Sredec ili Sofiju, a u to su njegove paSe (vidinski, smederevski i drugi) udarali Da me- 
djaSne banovine, na severinsku, madvansku s Beogradom, na §abadku, srebrenidku i 
jajadku. Banu madvanskomu, hercegu Lovri Iloikomu, nudio je paSe smederevski paSa u 
ime gospodara svoga kruou ugarsku, ako mu predade Beograd i Zvornik. Bani medju- 
tim i kapetani odbijali su srecno navale turskih pa.^a od svojih oblasti; a kad je uza to 
sultan zaduo, da su se kraljevi Maksimilijan i Vladislav posve izmirili, dapade da se radi 
o savezu krScanskih vlasti protiv njega samoga, vratio se je opet u svoju prijestolnicu. Za 
potonjih bojeva bijaSe se najviSe proslavio temeSki zupan Pavao Kinizi, >vrhovni kapetan 
doljne Ugarske«, koji je straSno postupao sa zarobljenim Turcima, pekuci ih zive i ba- 
cajudi ih svezane svinjama za hranu. Kinizi rasprSio je takodjer u kolovozu 1492. >crnu 
detu* MatijaSevu, koja je bila utaborena u Segedinu, te je podinjala razlidita nasilja, jer 
nije redovito placu dobijala. SkupivSi na brzu ruku velik broj seljaka i gradjana, udano 
je Kinizi iznebuha na buntovnu 6etu, te ju je nakon zestoka odpora svladao. Preko 
400 palo ih je u boju; kolovodje biSe pogubljeni. Na to bi crna ieta po kraljevu na- 
logu razpustena: jedan die njezin posao je u sluzbu palatinovu i Kinizijevu; no najvedi 
die (3000 momaka) otiSao je u Austriju i na Moravu. 

Pobjeda hrvatska nad Turcima u listopadu 1491. rodila je i tim, da su se slavo- 
dobitni knezovi Frankapani opet silno podigh. Jos u ozujku 1492. nalazimo knezoye 
Bernardina, Ivana Cetmskoga^ Nikolu Trzatkoga i Mihajla Slunjskoga uz hercega 
Ivanisa Korvina i bana Ladislava od Egervara na saboru u Budimu; no nakon povratka 
njihova u domovinu planuSe smutnje ne samo izmedju samih knezova, nego i borbe 
knezova protiv hercega i bana. U jednu ruku nastojahu knezovi, da povrate milom ili 
silom rodu svome gradove, koje im bijaSe kralj MatijaS oteo, medju njima poglavito 
grad Senj, kojim je tada upravljao kraljevski kapetan Petar Tarnik od MaikaSa; u drugu 
ruku opet bijase razdora u samoj knezevskoj porodici, narocito izmedju kneza Bernar. 
dina od loze modruske i Ivana IX. od cetinske grane. Povod potonjemu razdoru ne znamo; 
no moguce je, da je Bernardin gramzio za prvenstvom u svojoj porodici, dok je Ivan IX., 
premda za jedno koljeno od njega mladji, bio potomak najstarije loze knezevske, koja 
je nedacom bila zahirila. 

Knezovi Frankapani bijahu se namah po smrti kralja MatijaSa pojagmili, da vrate 
svojemu rodu kraljevski tad grad Senj, a uza nj i gradove u Vinodolu, koje bijase Ma- 
tijas darovao Zunjevicima (Bribir) i jakinskomu gradjaninu Franji Cynthiusu de Dionysiis 
(Bakar). Upiruci se sada o 29. todku pozunskoga ugovora, po kojemu se bijaSe kralj 
Vladislav II obvezao, da ce hrvatskim knezovima sam glavom (in propria persona) po 
obidaju kraijevstva odkrojiti pravicu glede imanja, koja im bijahu oteta za kralja Mati- 
jaSa (tempore regis Mathie ipsis ablata), zahtijevahu najodludnije, da im se povrate nji- 
hovi gradovi (Senj, Otodac, Bribir, Bakar i t. d.). Nema podataka o tome, da li je kakove 
parnice u tome poslu bilo; no 6ini se, kao da je kralj povjerio hercegu Ivani&u Korvinu 
i banu Ladislavu od Egervara, da stvar urede. Ali Frankapani, pozivl)uci se negdje na 
svoja privilegija, kao i na dlanak 21. dekreta od god. I486., po kojemu su nasljedni 
knezovi (perpetuis comitibus) podpadali jedino pod sud samoga kralja, ne htjedo^ se 
pokoriti ni hercegu ni banu. Bonfinije javlja, da se je mladi herceg radi toga odpora 
odrekao svoje dasti; a na to da su knezovi Frankapani ustali, da silom predobe otete im 
nekad gradove. Narodito se vodila zestoka borba za Senj, gdje su se sami gradjani pro- 
tivili tome, da se vrate pod vlast knezova. Senjani se obracali molbama na kralja, da im 
pomogne, na Sto ih je kralj pismom od 5. lipnja tjeSio i pomo<^ obedavao, hrabreci ih, 
>da budu bodra duha znajuci, da ih on ne 6e ostaviti<. Ob<5ina se senjska tu2ila 
27. lipnja 1493. i papi Aleksandru VI., kako mnogo zla mora podnositi »puradi neprc- 
kinutih zasjeda i navala svojih neprijatelja«, koji rade na lator grada »dovedavJi pade u 



igo KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVIC (1490 —1516.). 

pomoc i prilog sebi preljute Turke (sed et adducto sibi auxilio et favore immanissi- 
morum Thurcorum ad destructionem eiusdem civitatis)*. Stra§ne li objede za kne- 
zove Frankapanel 

Ne i.na se, tko je u prvi kraj branio Senj od navala knezevskih. Ban Ladislav od 
Egervara, kojega jos 24. rujna 1492. buzki Span TomaS Mogoric zove »rusagov kra- 
Ijevstva ugrskoga Dalmacije i Hrvat' i slovinskoga do st oj ni m banom«, vrSio je dodu§e 
i u veljad:i 1493. bansku dast i vlast; ali se ne spominje, da bi vodio rat na Franka- 
pane. Poslije toga nestaje ga iz Hrvatske; on prima sluzbu magistra tavernika na kra- 
Ijevskom dvoru, a mjesto njega dolaze za bane Emerik Deren6in i Ivan Bot od 
Bajne. Novim banima, naroSito Emeriku Dereniinu, povjereno bi, da brane Senj i da 
opet skuCe knezove Frankapane. Derenfiina pomagat ce i mletacka obcina, kojoj je bilo 
jednako stalo, da knezovi Frankapani opet ne zavladaju u Senju. Ta nedavno — 30. lipnja 
— pisala je ona papi, neka on sto prije nastoji izmiriti Frankapane s IvaniSem Kor- 
vinom i s krunom ugarskom, a suvise neka iz Jakina poSlje u pomoc Senju oko 250 voj- 
nika, tda ne dodje u ruke turske (ne ad manus Turcorum deveniat civitas ipsa)« ; a 
namah zatim — 3. srpnja — javljala je papi vijest »o dolazku Turaka u neko mjesto 
zvano Gacka* (de appulsu Turcorum ad quemdam locum nuncupatum Gascha = zupa 
Gatanska ili Gadska naokolo Otoica), i kako su Turci samo jo§ 15 milja daleko od 
Senja. U prvoj polovici srpnja silazili su novi bani prema moru, da suzbiju kneza 
Bernardina, koji je u kamenom primorju vec Cetiri kaStela zauzeo. Oko 13 srpnja sma- 
traju Mletci, da je opasnost za Senj minula i radi brzih i mudrih odredaba papinskih 
(ob sapientissimas et celeres provisioaes factas a beatitudine sua), kao i radi toga, Sto 
je banska vojska dolazila i vec dosla na obranu grada (ob certitudinem . . . gentium 
hungarorum venientium aut iam existentium ad defensionem illius civitatis). I zaista je 
ban Derendn prinudio kneza Bernardina, te je morao uzmaknuti izpred Senja; a na to 
se je oborio na nj, da ga sku61 do kraja. Bernardinu ne ostade drugo, nego da se uz- 
micuci pred banima zatvori u tvrde Brinje, na sto bani i taj grad stadoSe podsjedati. 
Za podsjedanja priblizi se ban Ivan Bot od Bajne jednoga dana odviSe gradskim zidi- 
nama; tu ga pogodi zrno iz topa i on tuzno pogibe. Ban DerenSin upre na to sve sile, 
da §to prije oblada Brinjama, kada jednoga dana stigose tuzni glasi, da je velika turska 
vojska u Hrvatsku provalila. 

Glasi bijahu zaliboze istiniti. Suvremeni spisatelji, kao Bonfinije i Dubrov^anin Tu- 
bero, obijedi§e kneza Bernardina Frankapana, da je on, videci, kako se ne moze obraniti 
u Brinjama, potajice utanadio s bosanskim paSom, da ce se pokoriti sultanu Bajazitu za 
sva vremena, ako pasa s izabranom detom konjanika kroz Hrvatsku provali u Kranjsku 
i KoruSku, te tako bana Derendina od daljega podsjedanja Brinja odvrati. Ali ta potvora, 
koja nije nego jeka onih tuiaba, §to su ih Senjani i Mletci vec dulje vrijeme na sve 
strane §irili, ne ce biti istini podobna, i jer Turci taj put nijesu stedili Bernardinovih 
imanja, i jer se je sam Bernardin u o5i velike pogibije, koja je domovini zaprijetila, 
izmirio s banom Deren^inom, te s ditavim rodom svojim stao na branik svoga zaviCaja. 
Bit de prije, da su Turci sami, za6uvsi za smutnje u Hrvatskoj, obnovili svoje navale 
na nesrednu zemlju. 

Po jednoduSnom kazivanju svih izvora podigao se je bosanski pasa Hadum (Jakub) 
u Ijetu 1493. (valjda mjeseca kolovoza) sa 8000 lakih konjanika, te udario najprije na 
Jajce. Nakon uzaludna pokusa, da taj grad predobije, provali sjeveroiztocno prema Uni, 
zatim prema Kupi, a onda udari na Kranjsku i Stajersku, robedi sve do Celja i Qptuja. 
Uzput zarobi sila krScana i bogat plijen. U Stajerskoj opre mu se Maksimilijanov ka- 
petan Jakov Sekelj sa 5000 konjanika, te ga prinudi na povratak. Vracajudi se pa§a 
Slavonijom i Hrvatskom robijaSe i palija§e opet nemilo, pa^e dodje pod znameniti grad 
ModruSe, koji je tada bio stolica biskupa krbavsko-modruSkoga, pak bijuci taj grad spali 



PORAZ HRVATA ROD UDBINE (9. RUJNA 1493.). 



191 



njegova predgradja (varo§i), samostane i crkve. Dole je tako turska sila pustoSila na sve 
strane i roblje hvatala, skupi hrvatski ban Etnerik Dsren6in hrvatsku i slavonsku go- 
spodu na Krbavskom polju izpod grada Udbine ili Udvine, kako se tada zvaSe, 
pak 6eka§e na tursku vojsku, da joj zakrdi p^vratak u Bosnu i otme krSdanske suznje 
i bogati plijen, §to ga bijaSe zarobila. Ali ban bijaSe lose srece. Turci u krvavom boju 
na Krbavskom polju 9 rujna 1493. razbi§e i razprSiSe hrvatsku vojsku, bana Derendina 
i mnogo naroda zarobiSe, te u suzanjstvo sa sobom povedoSe. 

Tuzni boj na Krbavskom polju opisuju potanko suvremeni povjestnidari Bonfinije, 
Unrest i Tubero. No kako su od krvavoga pozoriSta bill daleko, nema sumnje, da se je 
u njihovo pridanje podkralo §to §ta neto6no i neistinito. Mnogo je vjere dostojniji ninski 





Boj s Turcima u Hhvatskoj. 

Fo drvoresa, Ho ga je ixradio Hans Bargkmair (1472. — I5S9>) >• djelo *Weiukutiig« kraija i cara Nfaktimilijana I. 
(dotiino DJegoToga tajnoga pisara Nfarka Treyts-Saurweiaa). 



biskup Juraj Divnic, koji je namah iza nesrednoga razboja pohitao u Liku, da razvidi 
nevolju svoga stada, pak je zatim na molbu hrvatskoga banovca Ga>para PeruSida i pre- 
ostaloga plemstva hrvatskoga 27. rajna u Lici napisao za papu Aleksandra VI. potanki 
opis nesrede, upozorivSi ga podjedno na veliku pogibao, koja ne same Hrvatskoj, nego 
i susjednim zemljama na zapadu i dalje prijeti od Turaka. Po njemu provalio je bosanski 
paSa Hadum kod Une u Hrvatsku, a odanle se oborio na oblasti rimskoga cara i nje- 



,92 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVIC (1490.— 1516.). 

ma^koga kralja. Ban Emerik Derendin, muz hrabar i slavan, koji se bijaSe prijaSnjih go- 
dina proslavio kao upravitelj Jajca, odluCio je na otvorenom polju docekati Haduma, 
kad se je vradao s Cetovanja. Skupio ban do 15 000 Ijudi, koji su se radostno odazvali, 
jer su bill sigurni, da 6e pobijediti. Boj se je zametnuo 9. rujna, oko 6 sati u jutro 
(hora diei prima) na Krbavskom polju izpod varoSi Udvine. Nesredu kr^cansku navije§tala 
su ve6 od srpnja nebeska znamenja, narodito oluje, gromovi i tuCe, koja je i u oCi 
onoga dana padala. Za samoga boja pak oborio se na krSdansku vojsku nekakvi praSni 
oblak (pulveralis nubes), tako da se nijesu medjusobno ni vidjeti mogli, dok je nad 
Turcima sjalo svijetlo sunce. Boj se je svr§io podpunim porazom Hrvata: 13.000 Ijudi 
ili je zarobljeno ili leze mrtvi na polju, nesahranjeni, te ih sada razdiru vuci, tigri, me- 
djedi i ostala zvjerad. Sam ban dopanuo je robstva, pak je na vlastite oci morao gle- 
dati, kako su Turci sinu njegovu vitezu glavu odrubili, te je otcu svaki put na stol 
metali, kad bi hrane potrebovao. Ali tuzni otac nije od boli klonuo, ved je suzarobljenike 
svoje bodrio i hrabrio. Gospoda hrvatska mole biskupa, da ide kralju Vladislavu II. i da 
trail pomoc; ali biskup se najprije obrada na papu, te mu preporu6a poslanika, kojega 
oni rimskoj stolici §alju. Biskup se nada pomoci od pape, jer medju stradalima imade i 
onili, koje je nekad kralj Matija§ bio poslao u Italiju u pomoc kralju Ferdinandu, kad 
su Turci bili udarili na Otranto, te zaprijetili Napulju i Rimu. 

Sve uz Jurja Divnica nijesu na odmet ni drugi izvori, koji pri^aju o krvavom raz- 
boju na Krbavskom polju. Tu je u prvom redu 6e§ki putopisac Ivan Hasi§teinsky 
z Lobkowic. On je god. 1493. putovao kroz Dalmaciju u Jeruzolim, pak se je desio 
ba§ u Zadru, kad su bjegunci iza bitke onamo stizavali. Po njihovu je kazivanju on za- 
biljezio u svom putopisu taj znameniti dogadjaj, pak tako sa(^uvao neke potankosti o 
bitci, koje nam inade nijesu poznate. >U ponedeljak (23. rujna)*, pi§e on, »doplovili smo 
k mjestu Zadru. Tu nam pripovijedahu zle novine, kako su bezdu§ni zatiratelji kr§canstva, 
Turci, porazili Hrvate do nogu i mnoztvo ih poubijali i zarobili. To se je dogodilo 
petnaesti dan pred mojim dolazkom u Zadar na dan sv. Gorgonija (9. rujna). A zbilo se 
je to tim povodom, §to je jedan vojvoda turskoga sultana, po imenu Hadum (Hadrem) 
pa§a, zdruziv§i se s najodliinijim Turcima, imajuci oko deset tisuca konjanika, provalio 
preko gora do Hrvata, i onda dalje u zemlju rimskoga kralja do mjesta Ljubljane u 
Karneoliji. U svim tim ublastima pobravsi sila naroda, muzeva, iena, djevojaka i djeCaka, 
odagna ih sa sobom. Knezovi, gospoda i vitezovi hrvatski, sabravSi se, da bi (vracajuce se) 
Turke pretekli, pohita§e u one gore kroz koje su Turci u zemlju provalili, pak ih ondje 
iztekivahu. Imadjahu, kako sam ubavijeSten, do tri tisuce konjanika i oko osam tisuda 
pje§aka, medju kojima bija§e nekoliko knezova i gospode znamenite, kao Sto su ban 
hrvatski (Mirko DerenSin), ban jaja6ki u bosanskoj zemlji (Juraj Vlatkovic) i drugi. U to 
im doglasi vojvoda rimskoga kralja u Stajeru Jakub Cakl (Jakov Sekelj), da bi dekali i 
niSta ne zapoCinjali do njegova dolazka, jer ce im on namah pohitati u pomoc s neko- 
liko stotina konja i par tisuca pje§aka. Ali oni Hrvati ne htjedoSe toga udiniti, nego 
zeledi sami slavu pobjede steci, i nadajuci se takodjer, da ce Turke razbiti, kako su to u 
istim gorama pred nekoliko godina (1491.) bili udinili, omalovazavahu ih i pripraviSe se 
za boj. Saznav^i pak Turci za njih, zatjerase sve roblje, §to ga bijahu pohvatali za te 
provale, u jednu dolinu, i svim za oruzje doraslima odrubiSe glave, bojeci se, da bi oni 
za borbe s Hrvatima mogli njima u pomoc priskoditi. Zatim razredaSe svoje dete; jednu 
detu posla§e u potjeru (gonjade) prema gorama, gdje su ih Hrvati dekali, a do tri tisude 
Turaka na konjima preploviSe naokolo §ume preko nekakve nevelike rijeke, te bi im 
nalozeno, ako bi Hrvati njihovu potjeru progonili, da ih onda obadju i namah se straga 
na njih (Hrvate) obore. Hrvati pak ne znajudi za zasjedu, bududi da je u onim Sumama 
ne mogo§e vidjeti, dim ugleda^e potjeru (gonjade) tursku, namah se s gora na nju obo- 
riSe i sadjose na polje i ravnice. Ondje zametnuse s njom borbu, i zakvadivSi se borahu 



PORAZ HRVATA ROD UDBINE 9. RUJNA 1493. t^j 

se Ijuto, tako da je ve6 nekoliko stotina Turaka poginulo. Na to turska potjera nagne 
u bijeg i stade bje^ati prema zasjedama. Hrvaii potekoSe namah za njom, nadajudi se 
dobru iza srednoga pocetka; ali u to se turske iete u zasjedama, jedna sprijeda a druga 
straga, obori§e na njih, pak ih stadose ubijati, dok ih do nogu ne porazi§e. Pripovijedao mi 
je o tom jedan debar urodjeni 6ovjek, koji bijaSe ovamo u Zadar doSao, znajudi za sebe 
tuina, da je u toj bitci izgubio vlastitoga brata i sest rodjenih striieva; on je paCe sam 
bio na bojiStu i vidio ondje ubijena tjelesa, koja su gotovo milju diljem leiala kao gusti 
snopovi, tako da bi s jednoga tijela mogao na drugo stupati. Pripovijedao je jo§, da su 
(Turci) taj put malo kome glavu odrubili, nego su zato svim nosove odrezali, pak ih 
sobom odnijeli radi lakoce, jer im sultan od svake glave daje dukat, a to vrijedi i onda, 
kad se koji odrezanim nosom neprijateljskim podiCiti moze. Poginulo je u tom boju sila 
urodjenih vitezova, medju njima takodjer knez Ivan (Frankapan) od Cetina, zatim sin 
bana hrvatskoga, oko sedamdeset sve<5enika i redovnika i inade deset tisuca inoga puka. 
Zarobljeno pak hude do petnaest stotina Ijudi, mnogo vrlih i urodjenih vitezova, takodjer 
i sam ban hrvatski, zatim ban bosanski iz Jajca i knezovi Nikola (Frankapan) i Vilim 
od N. I tako je iza toga nesrecnoga poraza gotovo Citava zemlja opustjela i puka li^ena; 
jer se sav narod bijase javno na Turke digao, osim onih, koji nisu poradi starosti ili 
mladosti mogli, misleci, da ce Turke jamaCno razbiti, kako im je prije nekoliko puta na 
istome mjestu poSlo za rukom. Kazivao mi je takodjer taj iovjek, da je takova neSu- 
vena zalost i pla6 zavladao, da bi se s njihove nevolje moralo razplakati srce tvrdje od 
najtvrdjega kamena, buduci da je mnogo otaca i matera izgubilo sve svoje sinove i 
kderi, — sinovi su ubijeni, a kceri odvedene; mnoitvo je zena obudovjelo, tako da u 
svakom drugom selu nadjes najmanje §est udovica s malom djecom, a muievi su svi 
ubijeni i zarobljeni. I n'su vidjeli nikada, odkad svijet pamti, tako opremom snabdjevenih 
Turaka, kako su ti bili; imali su ravno kao i krScani oklope, gvozdene ovratnike spri- 
jeda i straga, zatim alabarde (bradate sjekire) i kacige na sebi. A bitka ta zapo5ela je 
na dan sv. Gorgonija tri sata prije podneva u oblasti hrvatskoj, koja se zove Krbava 
kod zamka zvanog Udvinec, udaljena od Zadra vlaSkih (talijanskih) milja Sestdeset, a 
naSih 6eskih milja oko dvanaest. Bog neka se dostoji taj puk utjeSiti It 

U isto vrijeme, kad se je zgodila krvava bitka pod Udbinom, desio se je u Grob- 
niku kod plovana Davida hrvatski pop glagolaS Martinac od plemena Lapdana, piSuci 
glagolicom dasoslov za Pavline u Novom. Premda je pisao svetu knjigu, ipak pop Mar- 
tinac nije mogao odoljeti, a da na kraju svoje knjige, kao izpriku za pogreSke svoje, ne 
zabiljezi osudnoga dogadjaja, s kojega plaka§e malo i veliko u domovini. I pop Mar- 
tinac zapisa doslovce: »Juze dvigo§e Turci ... I joSte izide ba§a Rumarie i Vrhbosanije 
i porobiv Posavje pade pod ModruSu i po6e rvati ModruSu, poiga ze ognjem burge 
(gradove) ohrstnije i kloJtri, joSte i crkve gospodnje. Tagda ze gospoda hrvatska i bani 
hrvatski dvigoSe vojsku protivu im, boj zastupni v polji velijem Krbavskom, i tu bo- 
ri§e se braniju veUeju, Tagda ie pobjeidena bist test hristjanska, tagda ie uhitiSe bana 
hrvatskoga joSte zivuda, tagda ie ubiSe kneza Ivana Frankapana, tagda odpelja§e kneza 
Mikulu Frankapana, tagda ze ubi§e bana jajaikoga, tagda ie pado^e krepci vitezi i bo- 
ritelji slavni v premozeniji ih vjeri radi Hristovi, jo5te ie i piSci izabrani boritel)i tu 
umriSe obstrti zastupi v pliine polja, tu ie smrt prijeSe vjeri radi jako ie druiba svetago 
Mauricija, takmo ze knez Brnardin Frankapan izide od sredi boja s malimi. I tagda 
nadeSe cviliti rodiviije i vdovi mnoge i proii ini, i bist skrb velija 
na vseh iivudih v stranah sih, jakaie ne bist od vremene Tatarov i 
Gotov i Atelja neiastivih*. 

Ved davno bijahu iztrunule kosti krbavskih junaka, kad je u polovici XVI. sto- 
Ijeca hrvatski fratar Ivan TomaSic pisao svoju kratku kroniku Hrvatske. 1 on se je 
zabavio kobnom bitkom pod Udbinom, te ju je izpripovjedio onako, kako ju je negdje 

Hrr. poTJ. II. HI. 13 



194 KRALJ VLADISLAV II. JAGELOVI6 (1490. — 1516.). 

duo od potomaka palih junaka. »Godine spasa Ijudskoga 1493.c, tako pri6a on, >posla 
(TurCin) najvrstnijega vojvodu Hadum-paSu u Ugarsku, koji sa osam tisuda konjanika sve 
do Zagreba provali i zemlju na veliki strah onih zitelja opustosi. Radi toga Hrvata, Sla- 
vonaca i ugarskih pukova poglavice, koji se zovu bani, uzev u obzir i netom nanesenu 
§tetu, i onu, §to bi se u buduce mogla nanijeti, svi zajedno skupiSe veliku vojsku, i to 
bijaSe uzrokom, da je Hadum-pa§a svoju vojsku povukao natrag sve do gore V r a z i 
V r t a 1, koja razstavlja Hrvatsku od Krbave. U to je knez Ivan (Frankapan) od Cetina, 
muz pametan, mocan savjetom i oruzjem, s mnogim preodlidnim Hrvatima svjetovao, da 
se s Turci ne bije boj na otvorenom polju, nego da se na njih udari i da se razbiju u 
tijesnim klancima, gdje bi i gore bile u pomod. AH ban DerenSin, u koga bija§e viSe 
smjelosti kod svjetovanja; nego snage kod izvadjanja stvari, nagovarage, da se boj za- 
metne na otvorenom polju (u ravnici). On je tako sudio preziruci neprijatelja, dok su 
se Hrvati njemu opirali, jer ih je malo bilo. Na to rete ban: »Ha Hrvati vazda ste bill 
stra§ljivice«. Ivan knez Cetinski odgovori mu: »Danas hocemo viditi, tko je bigavica; ti 
budeS danas zaCetak raspa hrvacke zemlje. Bane, ni to po Ugrih od grada do grada 
jahati, ter se hartati, hoceS danas viditi, kako Turci boj biju«. Ban pak re£e: tKuSat 6\i*. 
Kako je njegovo mnijenje preteglo, zametnula se je bitka kod rijeke Krbave. Hadum- 
pa§a bija§e razdijelio svoju vojsku na tri odjela; prvi dade srbskomu sandzaku Izmajil- 
begu, drugi karvilijskomu vojvodi, a treci zadrza za se. Jednako udinise i krscani, podi- 
jelivSi svoju pjesadiju na jednake dijelove medju tri krila konjanika. Prvi je odio sastojao 
od Slavonaca, koji stanuju medju Dravom i Savom, njih je vodio Ferdinand Berisburch; 
drugim odjelom, u kojemu su bili Hrvati, zapovijedao je Ivan knez Cetinski, a tredim 
Nikola (Frankapan) Trzadki i Bernardin Frankapan. Kad se tako poredase vojske, turski 
vojvoda Izmajil-beg takom silom udari na prve tete nale, da je knez Bernardin ne samo 
bio iz svoga reda potisnut, te je morao uzmaknuti, nego je takodjer bio prinudjen, da 
ostavi svoje pje§ake. Na to bise oni potjerani u krvav i sramotan bijeg sve do Krbave, 
te su se sve od straha pred progonecim ih Turcima sami bacali u rijeku. SvladavSi Izmajil- 
beg prvi odio, obori se na drugi, pak buduci da je u isti mah na taj navalio i karvilijski 
vojvoda, poubijaSe oni vojnike kneza cetinskoga sve do jednoga. Knez cetinski pogubi 
doduse naokolo sebe mnogo Turadi, no na posljedku ubijen bi i sam. Buduci da na- 
dalje ni Hadum-pa§a nije propustio priliku, da progoni Ugre, jer ih je viteztvom naj- 
hrabrijih vojnika, koje si za to bija§e izabrao, bio razprsio, tako se zgodi, da je u razmaku 
od jednoga samo sata odrzao sjajnu pobjedu, izgubivSi malo svojih Ijudi. Ban Derendin 
bude zarobljen a sin njegov ubijen, te su banu su2nju zatim svaki put za objeda i ve- 
cere metali na stol glavu njegova sina. Na to zapovjedi Hadum, da se izbroje sva tje- 
lesa poginulih, i da se na uspomenu krsdanskoga poraza poSlju mnoge glave i nebrojeni 
nosovi caru njegovu. Poginulo ih je (krScana) vi§e od trinaest tisuca. To je prvi 
rasap kraljevstva hrvatskoga, i tu je citavo plemstvo hrvatsko 
iz g i n u 1 o«. 

Uzasna katastrofa pod Udbinom uzdrmala je temeljima hrvatskoga kraljevstva. Iz 
razvaljene varosi Modru§a preselio se je krbavsko-modruski biskup Kristofor u primorski 
grad Novi, a preostali puk na jugu Gvozda stao se zaklanjati u sigurnije krajeve, naro- 
dito u Slavoniju medju Savom i Dravom. Pobjedonosni pak Turci pregnuli, da preiivjelu 
gospodu hrvatsku do kraja satru, i da hrvatsku zemlju pridruze svojoj vlasti. Nevoljni 
knezovi i plemici hrvatski stall smiSljati i raditi, kako da se otmu sigurnoj propasti. 
Medju njima iztide se banovac hrvatski GaSpar Perusid, kojega je nakon smrti Ivana 
Bota od Bajne i zarobljenja Emerika Derendina zapala tezka zadada, da upravlja raza- 
sutim kraljevstvom. Banovac Ga§par Perusid radio je najprije, da oslobodi zasuznjenu 
bradu, a onda da podigne razvaljene gradove. U svojoj brizi obratio se je i na obdinu grada 
Dubrovnika, da mu dade novaca za popravak razvaljenih i ostedenih gradova. Dubrovdani 



PORaZ HRVATa KOD UDBINE 0. RUJNA 1493. 19$ 

pi§u 17. listopada 1493. kralju Vladislavu 11. ovako: n^aljemo, premda ne bez opasnosti 
za na^e stvari vaSoj (prejasnosti) pismo, koje nam je podhvatni i velemoiai gospodin 
ban hrvatski (Emerik Derendin) iz suianjstva (e vinculis) poslao. Va§a visost, posmotrivSi 
stra§ni poraz i prijetece pogibli ditavomu kraljevstvu Hrvatske, imat ce ona sredstva za 
uztuk, §to ih potreba stvari zahtijeva. 1 buduci da se neprijatelj sprema, da zauzme re- 
deno kraljevstvo, va§a ce prejasnost razabratt, da li treba brze pomoci. Mi smo prema 
nasim silama smjesta pet stotioa dukata iz na§e blagajnice tajno poslali neprestanim 
turskim napadajima izkidanomu i hrabromu banovcu hrvatskomu GaSparu Peruiicu, koji 
je od nas zahtijevao (novaca), da bi kako tako mogao doprinijeti uzdrianju ka§tela i 
varoSi, dok od vaSega velidanstva spasonosne odredbe ne stignu. I bududi da je naSe 
stanje u najvecoj opasnosti, ako bi za to Turci doznali, molimo najponiznije, da ta stvar 
ostane tajna kod vaSega veli^anstvac 

Nevoljni stalezi hrvatski zatrazise pomoc najprije u svoga kralja Vladislava. AH od 
njega bilo im je slabe pomoci; pa6e Vladislav nije im namah ni novoga bana poslao, 
jer joS 30. listopada 1493. govori kralj u jednome pismu na zagrebackoga biskupa 
Osvalda Tuza »o buducim banima kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonijec Ne 
nadajuci se mnogo od zakonitoga vladara svoga obratiSe se na njemadkoga kralja i cara 
Maksimilijana, koji bijaSe prigodom posljednje provale turske sam pohitao na obranu 
svojih nasljednih zemalja. Njemadkomu kralju i caru izjadaSe se »njegovoga carskoga 
velifianstva i njihovih izborni^kih i knezevskih milosti najpokorniji dosad od krscanstva 
ostavlieni knezovi, plemidi i neplemici u hrvatskoj zemlji* po prilici ovako: »Preko 
sedamdeset godina opircmo se strasnomu neprijatelj u, izlazudi svoj zivot i svoje blago. 
Kao tvrdjavu branimo, koliko je moguce, sa svojim zivotima krScanske drzave. Da mi 
Turdinu dopustamo, svaki dan bi navaljivao na ostalo krSdanstvo. Svaki dan, svaku uru 
zrtvujemo svoj zivot, cast i imetak. Otci, brada i prijatelji na§i nesmiljeno su ubijeni ili 
ulovljeni; zene, djeca, kderi odvedene i osramocene, §to je za nas najveda nesreca na 
svijetu. Dosada smo se branili, jer smo se nadali, da ce ipak car i izborni knezovi kao 
najvi§i vladari rimskoga carstva promisliti naSe tezko stanje, pak nam u pomoc priteci, 
da se time ne jedna ili dvije drzave, vac ditavo krScanstvo otme groznoj nesreci. Ako 
padne Hrvatska, lake 6e neprijatelj iz nje napadati sve krSdanske zemlje. PoJcojni car 
(Fridrik HI ) bio je udmio osnovu za obranu, ali smrt mu presjede, te je nije mogao 
provesti. Ako nam se ne pomogne, ne cemo se moci braniti od Turaka, jer su nas ratovi 
s njima spravili pod nista, gradovi i kuce vec su nam stranom prazne, podloznici i kme- 
tovi odvedeni, imanje nam oteto, porobljeno i poigano. Ipak smo dosad odbijali svako- 
jake ponude, kojima su nas Turci nudili, jer smo mislili, da 6e se i car i knezovi vec 
jednom oprijeti turskoj silovitosti, pak da demo ostati u svezi s kr§danskim svijctom. 
Sada se pak obraniti ne mozemo, jer su nam Turci do proljeda ili Ijeta po- 
stavili rok, do kojega im moramo odgovoriti i obedati naSu pokornosL 
Stoga molimo vapijudi, da nas car i drzava obrane od turskoga tiranstva, i da nas ne 
dadu oteti krSdanskoj deti, jer inademoratdemoodnuzdepredi nanevjeru 
protiv Boijih zapovijedi; jednako de naSe iene, djeca i prijatelji morati od 
IcrScanske vjere odpasti, a na§i de se gradovi, imanja i ditava zemlja predati Turcima. 
Samo po vaSemu carskomu velidanstvu modi de se zemlja Hrvatska, modi de se toliko 
poboznih krSdana, na§e iene i djeca uzdriati Bogu, njegovim zapovijedima i odredbama, 
te spasiti od vjere Muhamedove. I bududi da ved dojdudega proljeda mo- 
ramo odgovoriti, da li demo se tiranskim, nevjernim Turcima pokoriti 
i predati, i buduci da nikakav dalji rok za pokorenje i dogovaranj e 
zadobiti ne moiemo, molimo, da bi vaSe carsko velidanstvo, izbornici i knezovi, 
joS prije bududega proljeda nama u pomod pohitali, ili nas bar topovima i barutom za 
obranu naSih gradova obskrbili, a uza to i naSim poslanicima, koji de joS ove xime 



igd KRALJ VLADISLAV H. JAGELOVlfi (1490—1516.). 

k dojducemu drzavnomu saboru poci, priobciti, kako hi se Hrvatska mogla od navale 
neprijatelja sa6uvati«. 

Cara i kralja Maksimilijana, koji je nakon smrti svoga otca Fridrika III, (f 19. kolo- 
voza 1493.) ostao satnovladarom, jamafino je duboko dirnula jadikovka hrvatskih staleza. 
K tomu je i sam jo§ od rane mladosti snovao o velikom svetom ratu na Turke, koji 
bi on vodio na celu krScanskih naroda Evrope. Napokon je bio zabrinut i za svoje na- 
sljedne zemlje, za Kranjsku, Stajersku i Korusku, koje su jednako nemilo stradale. 
Iz Radgone u Stajerskoj, a na medji ugarskoj, kamo bija§e stigao na obranu svojih na- 
sijednili pokrajina, upravio je Maksimilijan 20. listopada 1493. pismo na »prelate, barune, 
velmoze i stanovnike kraljevine Hrvatske«, u kojemu ih zali radi grozne nesrece, koja 
ih je zadesila, te im podjedno javlja, da je zapovjedio svojim kapetanima Ivanu Kani- 
zaju i Sigmundu Welspergu, neka se sa svojim 6etama pridruze Hrvatima, 6im budu od 
hrvatskih staleza pozvani. Zanimljivo je, sto dalje veli, da je to odredio zbog toga, >§to 
ugarski kralj Vladislav sada ne moze poslati dovoljnih ceta, s kojima bi se Turcima 
oduprlo«. Jamacno je car poradio i o torn, da je malo zatim kralj Vladislav banom 
hrvatskim imenovao Ladislava Kanizaja, brata njegova kapetana Ivana. Oba Kani- 
zaja Zajedno s trecim bratom Stjepanom bill su odavna gorljivi privrzenici njemadkoga 
kralja; novi ban Ladislav, cim je primio svoju cast, izdao je u Budimu 22. stude- 
noga 1493. izpravu, kojom je priznao pozunski mir i nasljedstvo porodice Habsburga. 

Ladislav Kanizaj svratio se je najprije u Slavoniju, jamaCno da kao jedini ban 
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije udesi sve za obranu od daljih turskih provala. Malo iza 
iijegova dolazka izdade kralj Vladislav u Budimu 9. veljace 1494. zapovijed, kojom za- 
branjuje kapetanima i vojvodama, da zalaze na imanja plemica, nego da se nastanjuju 
po trgovima i varosima, gdje takodjer ne smiju grabiti ni otimati, nego za uzdrzavanje 
svojih ceta gotovim novcem placati po cjeniku, koji 6e ban ustanoviti. Sam ban nastojao 
je u to skloniti slavonske staleze, da bi sa svojim detama ne samo svoju kraljevinu bra- 
nih, nego da bi takodjer ish na jug u Hrvatsku ili jo§ dalje, gdje bi bilo od potrebe 
(ad exercituandum vel ad Croatiam aut quo necessitas postularet). Ali tomu oprijeSe se 
stalezi slavonski, a kad je to ban stao silum provoditi, poslaSe s mjesta dva zastupnika 
u Budim, da bana radi te novotarije tuze. Kralj na to pismom od 11. ozujka 1494. za- 
brani banu, da ne smije »plemica na neobicajno ratovanje izvan granica i medjaSa kra- 
ljevine Slavonije prigoniti« (ut ipsos nobiles inusitatis exercituacionibus extra limites et 
terminos illius regni nostri non compellatis). 

Videci ban, da zajednidku obranu ditavoga kraljevstva hrvatskoga ne moze pro- 
vesti, svrati se namah zatim u Hrvatsku, gdje su ga tezko izgledali. Na vapaje biskupa 
(ninskoga, senjskoga) i staleza hrvatskih bijaSe se papa Aleksandar VI. smilovao, te po 
posebnom poslaniku svomu poslao novaca, hrane i zaire. Narodilo se je pobrinuo za 
Sen), kojemu dozvoli kralj Vladislav 1. sije^nja 1494., da smije poklon od pape primiti. 
Dne 4. veljade opet odredjuje kralj, da Senjani upotrebe od pape darovane novce za 
one radnje oko popravka i utvrde grada, koje ce kapetan Petar Tarnik potrebitima 
smatrati. Medjutim se je proljece primaklo, a hrvatski se staleii zabrinuli, sta ce Turci 
uCiniti? Ban Ladislav Kanizaj sazvao hrvatski sabor, koji se je sastao na poCetku travnja 1494. 
u Biha6u na LJni. Sta se je sve vijedalo i zakljudivalo, ne znamo; jedino nam je sa- 
duvana poslanica, koju su 10. travnja hrvatski staleii (devotissimi filii prelati et ma- 
gnates potioresque nobiles et proceres universi, totum infelix regnum representantes — 
Bichegii, in loco scilicet congregationis nostre generalis) upravili na rimsku stolicu. To 
je jadikovka tuznija od one, koju bijahu pred nekoliko mjeseci poslali caru Maksimdi- 
janu. Opisuju straSni pokolj od pioSle godine i nevolje svoje prije njega, te se utidu 
>glavi i vrhovnomu upravljatelju kr§<5anstva«. Kralj im ne moze pomoci, jer mu Turci 
prijete s viSe strana. Imadu doduSe sada u svojoj sredini bana Ladislava Kanizaja, muia 



PORAZ HRVATA KOD UDBINE 9. RUJNA 1493. 



197 



hrabra i vojniCkim poslovima nada sve vjeSta (virum . . . strenuam ac in re militari satis 
superque expertum), ali ipak nije podoban da sozbija toliku silu tursku. »Pred Bogom 
nalim stvoriteljem i onda pred va^om svetosti prosvjedajemo (o6itujemo), da smo naj- 
prije svetost va§u, Boga, brojae i mogude vladare ovoga svijeta u pomod prizvali, pak 
ako nam za vremena ne priteku, to cemo, buduc da osim toga prenesrednoga jezika 
naSega nijednoga drugoga ne znamo, niti se na'con gubitka naSih stvari po drugim kra- 
jevima svijeta razasuti ne moiemo, morati hoce§ nece^ makar i s gubitkom du^a na^ih 
traiiti takav nadin, takav put s istim progoaiteljima vjere, da budemj mogli ostati u 
vlastitoj domaji, te ne budemo prinudjeni razprSiti se po stranim pokrajioama«. Posla- 
nicu hrvatskih staleza popratio je sam ban pismom iz Bihada 18. travnja 1494. On Salje 
k papi dva plemica, kli§koga kapetana Atanasiju i bihackoga kastelaaa Iliju, te moli, da 
papa uzvjeruje sve, §to ce mu oni o skrajnjoj pogibli govoriti. Neka zatim uznastoji, da 
ta prenesrecna zemlja baS za njegova vladanja na propast ditavoga krscanstva ne postane 
tribatarna nevjernicima (providere digoetur, ne ista Jmiserrijna^ patria in ruinam totius 





L 



GaAO PBRu^id &0D Bbnkovca u Dalmacui 

(valjda djedoTina banoTca Gftipmra Peraii6i). 



christianitatis, que merito statum christianitatis appellari potest, tempore imperii sancti- 
tatis vestre pereat et infidelibus tributaria efficiatur). 

Dok je ban Ladislav Kanizaj nastojao, da Hrvatsku bar nekako pripravi za dojdude 
navale turske, planuSe gradjanske borbe u Slavoniji. Jo§ od prvoga podetka nastojali su 
neki velikaii i plemidi u Hrvatskoj i Slavoniji, kako da otmu mladomu hercegu Ivani^u 
Kurvinu gradove i posjedovanja, koja bijaSe pokojni kralj MatijaS ojihovim porodicama 
ugrabio, te ih svome sinu darovao. Oaobito se pak pomamiSe, kad se je Ivani§ zahvaiio 
na dasti hercega slavonskoga. Prvi se je na nj podigao sam palatin Stjepan Zapolja, 
koji mu je oteo grad Zombor u zemplinskoj iupaniji. Za palatinom poveo se je zagre* 
badki biskup Osvald Tuz, koji nije mogao pregorjeti, &to je nekad kralj MatijaS prinudio 
rodjaka (brata) njegova Ivana Tuza od Laka, da mu Uitupi gradove Medvedgrad, 



,98 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVI6 (1490.-1516.). 

Lukavec i flakovec, koje je poslije kralj darovao svome stnu IvaniSu. Ugovorom, §to su 
ga stalezi 17. lipnja 1490. utana^ili s hercegom IvaniSem, odredjeno bi dodu§e, da se u 
pogledu re^enih gradova Medvedgrada, Lukavca i Rakovca, koje je tada herceg drzao, 
imade zametnuti redovita parnica izmedju Ivana Tuza i hercega Ivanila; ali parnica se 
je ili zatezala ili nepovoljno svrSila za nekadanje vlastnike. Svakako je biskup Osvald 
Tuz bio vrlo ogorCen, §to su redeni gradovi ostali u vlasti IvaniSa Korvina i njegovih 
kastelana: Stjepana Berislavica, Nikole Mladendida i Pavla Buzanica od Buzana, te je 
izgledao zgodu, da ih silom otme. Prilika mu se je nadala, kad je mladi Ivanil Korvin u 
ozujku 1494. poSao u iztodnu Ugarsku, u temeSku zupaniju, gdje je uz Pavla Kinizija 
i druge junake ratovao na Turke. Biskup Osvald skupio vojsku od nekih 3000 Ijudi, 
vedinom njemaikih placenika, te se oborio na Ivani§eve gradove, narodito na grad i 
varoS Rakovec (Rochonico, castellum Rokolnok, castellum et oppidum Rakonok). Za- 
uzevSi ga osvaja§e i druge gradove, kojom su prigodom njema6ke 6ete okrutno haradile. 
Ivanisa je nemilo iznenadilo(consternatus) nasilje biskupovo, te je odlufiio bez krzmanja vratiti 
biskupu nemilo za nedrago. Temeskomu kapetanu Pavlu Kiniziju brzo zalozio svoje 
gradove Gjulu i Hunjad za 20.000 zlatnih forinti, a onda s 6itavom vojskom njegovom, 
kojoj se pridruiiSe herceg Lovro Ilo6ki, prior vranski Bartol Berislavic i Ivan HlapCic 
Kishorvat sa svojim konjanicima, provalio u zagrebafiko polje, te u tinji 6as opet osvojio, 
Sto mu bijase ugrabljeno. Njemacke 6ete bise suzbite, a na to je Ivani§ nemilo palio i 
harao po biskupskim selima i imanjima, ne §tedeci ni neduznih podanika njegovih. 
S toga haraCenja i trvenja zaprijetila je veUka opasnost ne samo Slavoniji, nego i su- 
sjednim oblastima; zato se je i ban Ladislav Kanizaj pozurio, da gradjanski rat §to prije 
smiri Njegovu nastojanju, koje je pomagao i nekadanji ban Ladislav od Egervara, poSlo 
je za rukom dalje borbe obustaviti. Biskup Osvald i Ivani§ Korvin izmirili se, a grad i 
varoS Rakovec ostade privremeno u vlasti Ladislava od Egervara i bana Ladislava Ka- 
nizaja dotle, dok kralj konadino odlufii, kome po pravu pripada. Tako se bar razabira 
iz pisma kralja Vladislava, §to ga je 2. lipnja 1494. iz KoSica pisao zagreba6komu bi- 
skupu. Poslije je ipak IvaniS zadrzao kaSteo i varo§, premda su djeca Ivana Tuza, po 
imenu Alfons i Sofija, neprekidno prosvjedovali i Rakovec za sebe svojatali. 

Medjutim su Turci stali izvoditi svoje prijetnje, te poceli s viSe strana udarati na 
hrvatsko kraljevstvo. Ban Ladislav Kanizaj pozivao je 10. i 26. kolovoza Stajerskoga zemalj- 
skoga kapetana Reichenburga u Zagreb, da prema obedanju njemadkoga cara zajedni^kim 
silama zakr6e put turskoj vojsci. Ta bijaSe preSla Savu kod Mitrovice (ad D. Demetrium, 
Laurentii ducis castellum), pak Stedeci zamke i posjede Lovre Iloikoga udarila na zapad 
prema Zagrebu, robeci po Slavoniji, a osobito po Zagorju, oko Samobora, i onda po 
Stajerskoj sve do Optuja. Na povratku, vodeci sa sobom do 7000 roblja, oborila se je na 
zupaniju Poiegu (regionem vini ferocissimam et amonissimam), te ju grozno poharala. 
Ni stajerske ni kranjske 6ete njemafikoga cara ne bijahu se makle; zemaljski kapetan 
Stajerski nije se odazvao vapajima hrvatskoga bana. 

Jo§ se ne bijaSe prva vojska turska vratila u Bosnu, kad je u rujnu druga vojska 
od nekih 20.000 Ijudi preko Une provalila u Hrvatsku. Vodio ju je opet Hadum (Jakub) 
pa§a bosanski. Najprije se je razasula po modruSkoj kneziji, gdje nije robila, nego samo 
puk pucnjavom plaSila. Knez Bernardin Frankapan zatvorio se je u svoj tvrdi grad Mo- 
druSe, kamo se je sklonilo i viSe njegovih prijatelja, medju njima oto6ki biskup Vincentije 
Andrejevid (de Andreis). Prvih dana listopada osvane pred gradom ModruSama (varoS 
bija§e proSle godine razvaljena) deset Turaka, od pase poslani, zahtijevajuci, da govore 
s knezom Bernardinom. Kad je on privolio, rekoSe mu ovo: »Kazi nam, kneze Bernar- 
dine, koji je razlog, da se ti ne deS nagoditi s velikim gospodarom (sultanom)? Gledaj, 
tvoji su susjedi gospoda Blagaji; oni su prisegli vjernost, dozvolili su Slobodan prolaz 
(vojsci kroz svoju oblast) i danak na§emu gospodaru. Ne znamo, u koga se uzdajeS? 



I 



PORAZ HRVATA KOD UDBINB 9- RUJNA 1493. 199 

Zar u kralja ugarskoga, koji ne moie da obrani Erdelja i kojega su druge oblasti u 
na^im rukama ? Uzdaje§ li se u rimskoga cara, koji ne moie da oduva Konisku ? Taj de 
tebe jo§ manje stititi; ako pak polazeS nadu u talijanske knezove, znaj da oni iive 
medjusobno u razmiricama i borbama, te imadu dosta brige, da se jedan brani od dru- 
goga, a ne da bi tebi pomoglil Dodji dakle k nasemu gospodaru, i ako se s njim ti 
pogodiS, sporazumjet ce se takodjer i udova kneza Karia (Kurjakovica iz Krbave), kao 
i ostali Hrvati. I tada dete jesti naS kruh u miru*. Knez Bernardin gotovo prenerazen 
zamolio je, neka mu paSa dozvoli bar neki rok, da se dogovori sa svojim plemicima, 
na sto se Turci uz grozne prijetnje udaljiSe. Medjutim se je kneginja Dora, udova Karla 
Kurjakovida, s Turcima nagodila, obecavSi sultanu danak od 1000 zlatnih forinti. Bit ce, 
da su se i drugi neki knezovi i plemidi Turcima pokorili, jer ved 6 listopada poslao je opet 
pa§a dva hrvatska zarobljena plemida knezu Bernardinu, zahtijevajudi, da se sultanu po- 
kori, jer inade ce, dim se povrati iz careve zemlje, u koju sada ide, makar godinu dana 
pod ModruSama stajati, te harati i ubijati, dok sve ne izkorjeni, da bude strah i trepet 
drugima. Frankapan se je s te poruke upropastio, i kao da je ved mislio nagoditi se 
8 paSom, kad ga od toga otodki biskup Vincentije odvrati. On mu izlozi, da de pa§a, 
kako se misli, do dvadeset dana sa svojim bijesnim psima (rabiosi chani) ostati u oblastima 
carevim, a u to da ce Bernardin modi lako dobiti pomodi iz Mletaka. Knez Bernardin 
ostade vjeran krSdanstvu, a biskup Vincentije pisa jo§ istoga dana pismo mletadkomu duzdu 
Augustinu Barbadigu, u kojemu izprida nevolju knezevu i zatra£i pomod za njega. PaSa 
medjutim vidjevSi, da mu se knez Bernardin ne predaje, pohita od ModruSa prema Za- 
grebu, odaale provali kod Kostanjevice u Kranjsku, zatim prijedje Savu, te pohara i juznu 
^tajersku. Carska vojska, koja je bila u tima pokrajinama, nije se usudila ogledati na 
otvorenom polju s Turcima, koji su se njoj rugali radi neobidna odijela njezina i dugih ko- 
laca. Da li se je turska vojska na povratku u Bosnu opet zaustavila pod ModruSama, 
nije zabiljezeno; no vjerojatno je, da se Bernardin Frankapan nije pokorio. 

Ba§ potonja provala u Hrvatsku dala je povoda kralju Vladislavu, da je opet stao 
sa sultanom ugovarati o miru ili bar o primirju. U cara Maksimilijana, — koji je jo§ 
19. travnja 1494. pisao papi, da ce asada vojsku, koju uza se imade, sa zgodnim vodjama 
u Hrvatsku poslati«, stoga neka papa uznastoji, da kralja Vladislava od mira ili primirja 
odvrati, jer Turci vjere ne drze — , nije se mogao pouzdati, jer njemadkomu caru nije ni 
uz najbolju volju bilo mogude, da u taj mah svoje osnove u pogledu rata s Turcima 
ostvari. K tomu su Turci neprestano prijetili jugoiztodnoj Ugarskoj i Erdelju. Jos prije 
svoje smrti spremao se je temeSki kapetan Pavao Kinizi (f 29. studenoga 1494.), da 
nakon sredne provale u Srbiju, koju je cetrnaest dana nemiio pusto§io, udari na Sme- 
derevo, i tako vrati Turcima nedrago za nemiio, Nasljednik Kiniiijev, po imenu Josip 
Som, okanio se je osnove svoga pred§asnika; ali potonja provala temeSkoga kapetana 
smekSala je sultana Bajazita, te je IjepSe susretao Petra Morea, kojega bijaSe kralj Vla- 
dislav poslao, da ugovara o miru ili primirju. Sultan je pade po svojim poslanicima, 
koji su Zajedno s Petrom Moreom po§li u Ugarsku, nudio primirje od deset godina. 
Poslanici turski desili su se u drugoj polovici ozujka 1495. u Peduhu, gdje bi§e njima 
na dast 27. oiujka priredjene vitezke igre. Istoga dana utanadeno bi i primirje na tri 
godine, na Ito bi§e turski poslanici obilato nagradjeni dragocjenostima i gotovim novcem. 
Turci ne de za tih godina provaljivati u Ugarsku ni u Hrvatsku, a ni u oblasti nje- 
madkoga cara. Kralju Vladislavu pristoji primirje produljiti, ili ga tri mjeseca prije izmi- 
nuda odkazati. Turci napokon obridu, da de sve suinjeve, zarobljene u boju pod Udbinom, 
pustiti na slobodu (uc sine fraude doloque captivi ex clade croatica redderentur). Ali 
knez Nikola VI. Frankapan damio je ipak jo§ 30. listopada 1497. u turskom suianjstvu, 
jer mu je tada obdina grada Dubrovnika davala 100 dukata, da se izkupi. Napokon se 
je ipak oslobodio trudom i irtvama svoje supruge Elizabete. 



20J KRALJ VLADISLAV II. JAGELOV16 (1490.— 1516 ). 

(Nutartije prilike u U^arskoj 1493 —1499.; knez Lovro Ilodki 1494.— 1496.; 
herceg Ivanis Korvin kao ban hrvatski 1495. — 1500.). Krai) Vladislav nije 
mogao hrvatsko kraljevstvo izdaSno pomagati, jer su Turci u isti mah (1491. — 1494.) 
salijetali ugarske oblasti, te prijetili sad Sabcu i Beogradii, sad opet Teme§varu i Erdelju. 
No jo§ vise smetale su kralju tuzne nutarnje prilike u Ugarskoj. 

ZakljuScima sabora u ozujku 1492. bude kraljevska vlast, koju bijase kralj Matija§ 
Korvin tako silno podigao, opet posve stegnuta, te su se obnovila vremena kraljeva 
Sigismunda i Albrechta Austrijskoga. Vratila se toboze zlatna sloboda; ali u istinu po- 
jagmili se pojedioi velikasi, te stali grabiti vlast, imanja i gotov novae, ne hajuci za 
kralja ili opiruci se izravno njegovim zapovijedima. Kralj se je Vladislav kraj tih oli- 
garha osjecao tako nemocan, da je 5. prosinca 1492. s mladjim bratom svojim, poljskim 
kraljem Ivanom Albertom, utanacio savez za medjusobnu pomoc protiv onih podanika, 
»koji bi njima duini posluh zakracivali ili se <5a i bunili, te se usudili grabiti prihode i 
prava krune«. Izmedju oligarha izticao se je nada sve kancelar Toma Bakacod 
Erdeda, biskup gjurski, onda jegarski, a napokon nadbiskup ostrogonski. Toma Bakac 
bija§e za kratko vrijeme skupio ogromna posjedovanja i silno blago, a sada je na dvoru 
bio prvo lice, trazeci da se vrSi jedino njegova volja. Uza nj gramzili su za vlascu i 
drugi prelati, kao zagrebaCki biskup Osvald Tuz, peduvski biskup Sigismund Ernu§t, a 
i kolodki nadbiskup Petar Varda. Od svjetovnih velikasa bio je prvi palatin Stjepan 
Zapolja, taj >posrednik izmedju krune i narodac, koji je medjutim sam slabo mario 
za pravo i zakon, vec jedino snovao o tome, kako da podigne porodicu svoju. On bija§e 
doduSe Vladislavu pomogao do prijestolja, ali samo zato, jer su mu sinovi Ivan i Juraj 
bili jo§ sitna djeca; ali je sada utirao put, da mu kada tada koji od njih postane kraljem 
ugarskim. Pri tome nije se zacao ni kojega sredstva; ta on je bio prvi, koji je hercegu 
IvaniSu Korvinu stao grabiti gradove i druga imanja Kad god se je prilika desila, on 
bi gledao svojim sjajem zasjeniti svoga kralja i gospodara. Namah uza Zapolju stoji 
dvorski sudac i erdeljski vojvoda, gordi i ponositi Stjepan Bator, koji je medjutim 
vec god. 1493. umro. Ali najgoropadaiji i najopasniji od svih bio je herceg Lovro 
11 o c k i, sin nekadanjega bosanskoga kralja Nikole. Ogromna posjedovanja hercegova 
od medje austrijske i stajerske sve do granice turske cinila su toga silnoga oligarha 
jo.^ drzkijim. Dok se je kancelar Toma Baka6 drzao kralja, da po njemu i u njegovo 
ime gospoduje drzavi; — dok je palatia Stjepan Zapolja sve udeSavao u prilog buducoj 
slavi svoga roda: dotle je herceg Lovro Ilo6ki, ne mareci §to se u drzavi zbiva, o6ijukao 
s njema6kim carem i turskim sultanom, te se je u svojim oblastima ponaSao, kao da 
nema nad njim gospodara. Njegovu silu morao je osjecati i kolodki nadbiskup Petar 
Varda, a i srbski despot Gjuragj Brankovic; oko njega okupljalo se sve, §to je radilo na 
zator drzavne vlasti i reda. Pred lice kraljevo nije ni dolazio; ta kako bi se poklonio 
onomu, koga ne zove drugacije nego volom. 

Mo<5ni oligarhi ne samo da su grabili vlast i Sasti, nego su uza to primali i 
mastne place. Stjepan Zapolja dobivao je kao palatin godimice 6000 zlatnih forinti, kao 
iiuvar krune i grada ViSegrada 1000, a za obranu tvrdinje ^aro§ 2000; vojvoda erdeljski 
12.000 zlatnih forinti, a drzavni pjeneznik 4000. Kraj njih bio je kralj gotovo siromak. 
Kako se bija§e obvezao, da ne ce pobirati vanrednih daca, ostadoSe mu samo redoviti 
porezi, od kojih su ba§ najbogatiji prelati i baruni bili oslobodjeni, zatim prihodi od 
rudnika i solana, napokon neke dace od kraljevskih gradova, erdeljskih Sasa i zidova 
Sve to iznosilo je jedva 150 do 200.000 zlatnih forinti, a trebalo je izdrzavati dvor, 
dvorske dinovnike, pak i dete u medjaSnim oblastima. K tomu je kralj bio vrlo po- 
datan, te je 6esto prelatima i barunima podjeljivao zasebne nagrade ili od§tete, kad bi 
prigodom vedih sveianosti na dvor dolazili. 

Kraj tih prilika ve<5 je prvih godina Vladislavu ponestajalo novaca za uzdriavanje 



NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ (1493. — 1499.). aol 

kraljevskih 6eta i za obranu pograniinih oblastt. Sve to veca novfana nevo'.ja sklonila 
je kralja, te je nakon poraza Hrvata pod Udbiaom sazvao drzavni sabor za 28. listo- 
pada 1493. u Badim. Medjutim bijahu se dva najmocnija velikaSa, palatm Stjepan 




Vt4i 



Zapolja i herceg Lovro Ilo^ki, sporazumjeli oa zator kraljevske vlasti, pa£e utana£ili 
medju sobom nasljedni ugovor, po kojemu bi porodidDa imanja onoga, koji de prvi 
umrijeti bez muikih potumaka, zapala drugoga, §to se je o£ito protivilo starim zakonimai 



203 



KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.-1516). 



koji nalagahu, da se posjedovanja u muzkoj lozi izumrlih porodica imadu kruni privaliti. 
Kad su se prelati i baruni sastali u Budimu, sabrao ih je knez Lovro Iloiki u svojoj 
palaii na dogovor. Tu se je o§tro udaralo na kralja, kako bezbrizno zive oe maredi za 
driavne poslove, kako drzavne prihode u tutanj razasiplje, i kako se nimalo ne brine, 
da suzbije turske navale. Palatinu Stjepanu Zapolji bi povjereno, da kralju 6itavo cislo 
njegovih grijeha izbroji. Medjutim se je kralj taj put odlu6no branio. »Magnati i prelati*, 
govorio je on, >prouzrokovali su smutnje u drzavi svojim nezakonitim djelima i stra- 
naekim borbama; oni uzkracuju kralju posluh, kad ih poziva u boj, pak ga tako sile, da 
bezposleno sjedi u svojemu dvoru. Nitko ga ne moze obijediti, da drzavno blago raza- 
siplje; ta odkad kraljuje, primio je svega tek 40.000 zlatnih forinti. S ^eskim novcem 
namirivao je dosad tro§ak za kraljevski dvor; s tim je novcem ratovao i s njemadkim i 
poljskim kraljem. U ostalom <5e Sto prije pokazati, da je mui i kralj «. Cini se, da su 
rije6i kraljeve bar nekako djelovale, jer dosadanji vrhovni pjeneznik, Canadski biskup 
Luka, bi svrgnut, toboze Sto je driavne novce pronevjerio, a mjesto njega imenovan bi 
pokladnikom bogati pefiuvski biskup Sigismund Ernu§t. 

Medjutim ni to nije mnogo prudilo. I nakon sabora preotimahu sve vi§e maha 
gordi oligarhi. Stvorile se paCe dvije stranke medju njima; jedna je bila dvorska, a njoj 
na felu kancelar Toma Bakai od Erdeda, druga pak njoj protivna, koju je vodio herceg 
Lovro liodki. Potonji skupljao je oko sebe privrienike, te se je s njima rotio, da zbaci 
Vladislava s prijestolja. I opet je kralj trazio pomodi u svoga brata, poljskoga kralja 
Ivana Alberta. S odanim velikasima po§ao je u LevoSu, gdje je od konca ozujka do 
8. svibnja 1494. vijecao s poljskim kraljem i ostalom bracom svojom. Tu se je kralj 
tako iztroSio, da je na povratku iz Levode, boravedi u Kolicama, zatrazio od nazodnih 
velikaSa, da mu sve protiv krunitbene zavjernice dozvole pobirati vanrednu dacu, i to u 
Ugarskoj od svakoga dimnjaka po jedan zlatni forint, a u Slavoniji od dimnjaka pol 
forinte (kako to odredjuje drugi 61anak povlastica »nobillum regni Sclavonie« od go- 
dine 1492.). Nazocni velika§i dozvoliSe 25. svibnja kralju zatrazenu dacu, to radije, §to 
su sva njibova imanja bila oproitena od placanja, tako da je daca spala jedino na niie 
plemstvo i svedenstvo.* No baS radi toga postupka opre se narod novomu porezu; na 
mnogim mjestima izubijaSe poreznike, a u Erdelju planu buna. U kolovozu morade sam 
kralj s kancelarom Tomom Bakadem poci u Erdelj, da umiri buntovnike. Ali to ne bi- 



* U Slavoniji pobirali su dadu ili kontribucijn od pol forinte Ljudevit Sereien i magistar Andrija. Ooi sa 
najprije prebrojili £va ognjiSta ili dimnjake (famos) i to samo na sjeveru Save (ex ista parte Zawe; — ex altera 
enim parte nee connumerati sunt, nee aliqaid soluerunt), jer je na jnga Save bilo sve opustoSeno od Turaka. 
U (etirima iapaaijama (zagrebajikoj, varaidinskoj, kriievniko] i viroviti£koj) Slavonije medju Savom i Dravom 
nabrojiie oni 31.225 dimnjaka, te bi prema toma kontribacija imala iznositi 16.112^2 forinti. No od te svote 
nbrali sn manje od tredine (4730Y2 ^oi'0> 1^'' "^ ^'^'^ najbogatiji velikaSi bili oproSteni ili su se kratili pladati 
odredjeuu dadu. Tako su ostale neutjerane (inexacti) svote cd imanja: IvaniSa Korvina (lo22 for.), zagrebaikoga 
biskupa (i^gz^/^ for.), vranskoga priora (logb^/^), hercega Lovre Ilodkoga (839Y2), biskupa peduvskoga (92J^/^), 
jegarskoga biskupa Tome Bakada Erdeda {286), Nikole Banida (547), Petra Gereba (565), Jakova Sekelja (31372)1 
Ivana HIapdida KiShorvata (193), Jurja Pankyrchera od imanja Cesargrada i Kostela (778), od kraljevskoga 
grada Bele (223), Bartola Dragida (268) i drugih, — ukapno lo.o8o72. Eksaktori ili dikatori potroiili su pri 
pobiranju dade 305 for. 

Godine 1495. pladala je Slavonija vanrednu dadu ili koatribaciju dva put; i to n lipnjn i a stndenom. 
U lipnju izbrojeno bi u zemlji medju Savom i Dravom (na jugu Save i Kupe nije se brujilo) u £etiri inpanije 
29.390 dimnjaka, 5to bi iznosilo I4.695 for. Od toga bi upladeno 8535 for., a ostalo je neutjerano 552 172 for. 
U stndenom izbrojeno bi jednako 29.390 dimnjaka, koji bi platili 14.695 forinti. Od toga bi banu IraniSu Kor- 
vinu ustupljeno 18.890 dimnjaka ili 9445 forinti, kraljevskomu blsgajniku predano bi looo forinti; a oproiteno 
bi po kraljevskoj zapovijedi 4190 forinti, naravno opet prelatima i viSim plemidima. Tako biSe Baltazaru Badanu 
na radun njegove plade kao banu jajaikomu oproStena 294 for., biskupu i kancelaru Tomi Bakada 5lo7i, Petru 
Gerebu 681, a peduvskomu biskupa i kraljevskomu blagajniku Sigismundu ErnuStu 616 for. 



NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ (1493—1499). 103 

ja§e lako; tek odlu6nomu vojvodi Bartolu Dragicu (Dragfi) poslo je nakon zestokih borba 
za rukom, te je ustanak svladao i dadu od 60.000 zlatnih forinti izaudio. 

Srecni svrSetak erdeljske vojne ohrabrio je kralja, te je stao snovati, kako da u 
obce skr§i sve svoje protivnike i zulumfare u drzavi. NajviSe su stradale jugoiztodoa 
Ugarska i izto6oa Slavonija, gdje su pored destih provala turskih pojedini oligarhi mrsili 
svaki red i pokretali vjeiite smutoje. Najveci smutljivac bio je dakako herceg Lovro 
Ilodki, a ortaci njegovi bili su vranski prior Bartol Berislavic, nadalje Ivan HlapSic 
KiShorvat, Lovro Banic (Banfi) i drugi. Od njihovog nasilja stradali su narodito nadbiskup 
ba6ko-kolod;ki i biskup peSuvski. K tomu se je javno govorilo, da herceg Lovro §uruje 
s Turcima, pa£e da ih bodri na provale u Slavoniju. Na koncu listopada i u prvoj polo- 
vici studenoga 1494. boravio je kralj u Petrovaradinu, i da osigura medjaSne banovine 
(Mafivu s Beogradom, Sabac, Srebrenik, Jajce) od daljih navala turskih, i da pokori silo- 
vite vehkaSe juzoiii oblasti. ObskrbivSi u polovici studenoga Beograd vojskom i ratnom 
zairom, svratio se je Vladislav 17. studenoga u Ba6, da odanle pokrene pravi rat na 
hercega Lovru. Kancelar Toma Baka£ svjetovao je dodu§e kralja, da ne zamece kavge 
s hercegom Lovrom, koji ima brojnih prijatelja, i koji je prisan drug palatina Stjepana 
Zapolje; ali kralj nije se taj put dao odvratiti od svoga nauma. Ve6 oko 20. studenoga 
stoje kraljevske tete pod Ilokom, djedovinom hercega Lovre. Taj je poku^ao kralja ubla- 
iiti, poslav^i mu 300 vojnika i bogate darove; ali kralj ostao je tvrd. Vladislav boravio 
je neprestano u Ba6u, te je odanle §iljao svedjer nove Cete pod Ilok, koji je podsjedao 
erdeljski vojvoda Bartol Dragic. U to se je podigao palatin Stjepan Zapolja zahtijevajuci, 
da se Vladislav okani daljega ratovanja, vec neka hercega pozove na sud, ako mu je 
§ta skrivio. Medjutim kralj ne dade se preplaSiti, paSe odsije6e palatinu, neka se sam 
popravi, ako zeli zadrzati njegovu milost. Napokon se i stara majka hercegova, kraljica 
bosanska, rijeSila moliti pomilovanje za sina. Vladislav doznadi starici dar od sto 
zlatnih forinti i dade ju na trima kraljevskim kolima odpratiti u Palotu; a na to se svom 
snagom obori na Ilok, koji bi napokon 21. prosinca 1494. osvojen. Slavodobitni kralj 
u§ao je na to s kancelarom, varadinskim i peduvskim biskupom sve^ano u grad, gdje je 
naSao do 300 dragocjenih i krznom podSivenih haljina, bezbroj zlatnih i srebrenih po- 
suda, i do 3000 akova vina, Sto je sve razdijelio medju svoje hrabre i vjerne privrzenike. 

Namah poslije nove godine 1495 preselio se je kralj s dvorom u Valpovo, grad 
odanih mu Gereba. Herceg Lovro trazio je na sve strane pomoci, da obrani ostale gra- 
dove svoje i ortaka svojih. Ali ni kralj nije stajao sl<r§tenih ruku. Svakomu, koji bi se 
usudio pridruziti buntovniku, zaprijetio je kraljevskom nemilosdu, a u isti mah dozivao 
je biskupa zagrebadkoga, erdeljskoga i nadbiskupa koloikoga, zatim hrvatskoga bana 
Ladislava Kanizaja, novoga teme^koga kapetana Josipa Soma, pa6e i Ivani§a Korvina, da 
se §to prije njemu sa svojim banderijima pridruze. Dok je kralj boravio u Valpovu, 
odani mu Petar Gereb osvojio je gradove Gorjan i Cernu, a vojvoda Mezeridki grad 
Sotin. Srbski despot Gjuragj Brankovid zauzeo je u to Mitrovicu (oppidum divi De- 
metrii ad Savum). 

Prvoga veljaie 1495. pre§ao je kralj s dvorom u Viroviticu, grad takodjer oda- 
noga mu Nikole Banica (Banfi), u kojemu je ostao ditav mjesec dana. Vojvode njegove 
nastavljali su osvajati hercegove gradove. Tako je Petar Gereb zauzeo kaSteo Bukovicu 
(Bakwa) i grad Drenovac (Damocz), a vojvoda erdeljski Bartol Dragid grad KapoSvar u 
Simeikoj zupaniji. SuviSe je kralj poslao Mateja Totha, da podsjeda kaSteo Grbonog 
(Gorbonogh), i onda drugoga vojvodu, da uzme gotovo nedobitnu Orahovicu. Bududi da 
se je nadulo, da je herceg Lovro skupio jaku vojsku na austrijsko-Stajerskoj medji, gdje 
je imao tvrdi grad Nemeth-Ujvar (GUssing), poslao je Vladislav onamo vrstnoga 
temeSkoga kapetana Josipa Soma sa 6000 konjanika i neSto pje§adije, da po- 
sjedne taj grad. 



a04 KRALJ VLADISLAV U. JAGELOV16 (1490. — 1516). 

Za boravka svoga u Virovitici radio je kralj i oko toga, da uredi prilike hrvat- 
skoga kraljevstva. Tu je drzao kraljevski sud i skupio hr vat ski saber, na koji 
medjutim mnogi hrvatski velikaSi nijesu dosli (Verruce conventum habet et severe 
iudicia exercet, quae plerique Croatlae principes, maximorum sine dubio perculsi consci- 
entia scelerum, devitabant). Nazo^ian je bio ban Ladislav Kanizaj (zajedno sa slavonskim 
banovcima Bernardom Turocem i Ljudevitom Pakradkim), koji je 1. ozujka izdao po- 
velju u prilog knezovima Stjepanu i Mihajlu Blagajima; zatim zagrebadki biskup Osvald 
Tuz, koji bija§e doSao sa 200 konjanika, i kojega je kralj nagodio s njegovim protivni- 
cima, take da su mu vratili otete gradove i obedali placati crkvenu desetinu U obce je 
kralj gledao, da hrvatsku i slavonsku gospodu medjusobno izmiri (inde Illyricorum Croa- 
torumque inter se controversiae auditae, multae inter multos lites compositae sunt). 
I gradjanima s brda Gradca kod Zagreba izdao je 19. velja6e povelju, kojom je trgovce 
te obdine oslobodio od placanja mitnidarine na svima mitnicama u ikraljevinama Unga- 
riji, Slavoniji i Hrvatskoj, kao i u ostalim stranama ovinti kraljevinama podlozenima* (in 
regnis Hungarie, Sclauonie et Croacie, ceterisque partibus eisdem regnis nostris subiectis). 
Osobito pak brinuo se je kralj za dalju obranu jajafike banovine i kraljevstva hrvatskoga. 
U Viroviticu do§ao je u torn poslu sam jaja6ki ban Baltazar Bacan; suvi§e dolazili su 
neprestano glasnici iz jajadke banovine (gradovi Jajce, Jezero, LevaC, Bodac, Banjaluka, 
Vrbaski grad, Kotor, Komotin, Sokol, Greben), donosedi peruke od banevaca i kapetana. 
Stizavali i pejedini plemidi, traJedi podpore i miiostinje ed kralja (Stephano Woykouych, 
qui prope Jayczam habet Peech; — Geergie Halmonich et Radych de Bannyalwka; — 
Create cece, qui Jaycza ad regiam maiestatem venerat pre subsidie petende . . .) Jo§ 
1. ozujka dae je kralj jajaikomu banu Baltazaru Bacanu izplatiti SOOzlatnih forinti »za obranu 
grada Jajca« (pro censeruatione castri Jaycza). SuviSe je kralj sklonie sabrane staleze 
hrvatske i slavenske, te su odluCili, da se sastavi neka vrst domobranstva ed lO.OOO 
domadih konjanika, koji 6e primati placu od 40.000 zlatnih forinti, te ce odsad braniti 
granicu od turskih provala (Decretum etiam utrique proviaciae — Illyricorum Createrum- 
que — salutare factum est, ut ad Turcices evertendes incursus, stipendia quadraginta 
millia nummiim auredm, decern millibus equitum previncialium, belli tempore, pende- 
rentur). Napoken se je kralj pebrinuo, da hrvatskemu kraljevstvu dade novoga bana. 
Jo§ 1. ezujka spominje se Ladislav Kanizaj kao ban hrvatski; no valjda je§ istoga dana 
rijeSie ga je kralj te sluzbe, te je banom za Citavu Hrvatsku imenovao nedavnoga her- 
cega slavonskega Ivani§a Kervina, koji je u taj par beravio na djedevskim imanjima u 
Erdelju. Za§to je Vladislav mladega IvaniSa uzvisio na 6ast bana Dalmacije, Hrvatske i 
Slavonije, nije poznato; ne vjerojatno je, da je to udinio po zelji sabranih staleia 
hrvatskih i slavenskih (Joannes Corvinus utriquae provinciae, cum duobus equitum millibus, 
summa optimatum omnium voluntate praefectus est). 

Za kraljeva boravka u Virovitici poku§ao je palatin Stjepan Zapelja penovo, da 
izpresi milest za hercega Lovru Ilo6koga. Poslao dva odlidna peslanika predlazuci, neka 
kralj obustavi dalje preganjanje hercega, pak neka po staroj uredbi iznese ditavu stvar 
pred saber u Budimu, keji de onda odluditi, imade li se herceg najstrozijem kaznem 
kazniti ili nevinim proglasiti. Ali kralj o Isijefie poslaaicima, da njemu pripada presuditi, 
da li je krivca dovoljno kazaio ili ne. Male zatim esvanuo je na kraljevu dvoru neki dvor- 
janik hercega Lovre, moledi takodjer milost za svoga gospodara. No i njemu edgovorie 
je kralj: »Reci ti sveme gespodaru, da je velu, kojemu se je rugae, jedan rog izrastao; i 
drugi je vec nikao, te dnevice raste. Stega se nadam, da du naskoro na svoje neprijatelje 
s dva roga navaliti, te ih nemilo izmrcvariti*. 

Iz Virevitice pe^ae je kralj Vladislav prvoga ili drugoga oJujka u Pecuh, gdje se 
je nastanie kod biskupa Sigismunda ErnuSta, svoga vrhevnega pokladnika. Tu je na- 
stavio rat, da de kraja satre hercega Lovru i njegove ertake. Ali buduci da su sada i 



n 



I 



NUTARNJE PRILIRK U UGARSKOJ (1493 — 1499.). 305 

drugi velitca§i stall zagovarati odmetnike, bojedi se da i njih jedaom ne stigae jedaaka 
sudbina, popustio je i kralj u svojoj odlu6nosti. Najprije je pomilovao Ivana Hlap- 
dida KiShorvata i Nikolu Se6a, za koje je car Maksimilijan molio; malo zatim primio je 
hcrcega Lovru Taj je sva krivnju svalio na vranskoga priora Bartola Berislavica, samo 
da izprosi milost Prior bude u okove okovan i poslan u Budim, hercegu pak bi opro- 
Steno. Ali oteta posjedovanja ne bi§e mu vracena; o tome ce se odlu^iti tek na doj- 
ducem saboru Utanacivgi kralj jo5 petogodiSnje primirje s Turcima ostavio je 5. travnja 
Pednh, te se je preko Bate, Seksarda i Stolnoga Biograda vracao u Budim, kamo je 
stigao 9. travnja. Tu je s mjesta sazvao sabor za 9. svibnja, na koji je osini prelata i 
magnata pozvao jo§ po deset plemickih zastupnika iz svake zupanije. Izprva je smijerao, 
da pred saborom opravda svoj postupak s hercegom Lovrom liodkim, ali ga od toga 
odvratiSe kancelar Toma Baka6 Erdedi, vrhovni blagajniic Sigismund Ernuk i Ivan Bor- 
nemisa, koji je u kraija dnevice sve viSe vrijedio. Tako bi pred staleze iznesen najprije 
zahtjev, da opet dozvole za idudu godinu vanrednu dacu od zlatne forinte. No tomu se 
svom snagom oprijese zastupnici niiega plemstva. Vanjski su ratovi svr§eni, — 
govorahu oni — u samoj zemlji povraden je mir; za§lo dakle ne bi dostajali redovoi 
porezi ? Ako treba kralju novaca, neka ill uzme od prelata i magnata, koji grabe driavne 
prihode. Oni su pro§le godine proluzakonito razpisanu vanrednu dacu na svojini posje- 
dima pobrali, ali je nijesu predali u drzavnu blagajnu; oni tlade nize plemstvo i gaze 
njegova prava. Neka se radije nastavi razprava o novim zakonima, koja nije dovrSena 
na saboru pred tri godine (1492.). Prelati i baruni odgodiSe na to pitanje o vanrednoj 
dadi na poznije doba, dok se nize plemstvo svojim kucama razidje, pak izabraie odbor 
od dva biskupa i protonotar^, koji ce ponovno pruuciti zakonske dlanke od 1492., te ih 
novima popuniti, ako bi uztrebalo. Odbor je zaista otegnuo svoje razprave kroz mjesec 
dana, i tek 9. lipnja mogao je kralj Vladislav izdati dekret (drugi), kojim je potvrdio i 
proglasio zakljudke sabora. (J dekretu su najprije dlanci sabora od god. 1492., a njima 
je pridano kao dopunjak 45 novih fiianaka, kojima bi u jednu ruku kraljevslca vlast jo§ 
jaCe stegnuta, a u drugu utrt put potonjoj premodi nizega plemstva. U prvom su pogledu 
zamaSni ilanci 3. i 4., kojima bi odredjeno, da veleizdajicama imade suditi jedino sabor, 
a uz to se ustanovilo, §to se imade smatrati za veleizdajstvo; a u drugome £lanak 26., 
kojim se odredjuje, da kralj mora u buduce pozivati na sabor >ne zastupnike iz zupa- 
nije, nego pojedince svu gospodu prelate, barune, plemice i velikaSe 
kraljevstva* (non electos de comitatibus, sed singulos dominos praelatos, et ba- 
rones nobilesque, ac proceres regni). Tim (lankom osigurana bi za sva daija vremena 
vedina niiemu plemstvu, jer je odsad svaki plemic mogao dolazitina 
sabor. Jednako je znamenit i ilanak 8., kojim se ustanovljuje, da se kraljevskomu 
sudu imade odsad pridijeliti dvadeset priseznika, i to tri prelata, tri banina i £etrnaest 
»od mocnijih i 6astnih plemica« (ex potioribus et honestae conditionis liobilibus). Time 
bi rajamdena premoc nizemu plemstvu i u najviSemu sudiStu. Znameniti su joS 6lanci 
o obrani medjaSnih gradova (33, 35, 36); njima bi proglaSen veleizdajicom svaki, koji bi 
povjereni mu pogranidni grad izgubio. Posljednji 61anci (37—45) rade o crkvenoj de- 
setini i o na^inu, kako da se pobira. 

Vedina niiega plemstva nije mogla do£ekati konac sabora, ved se je razi§la svojim 
kudama. To su prelati i baruni jedva dodekali, pak su predobiv.^t preostale niie ple- 
mide cbedanjima i mitom 16. lipnja prihvatili zahtjev, da se razpi§e opet vanredaa dada 
po dukat od dimnjaka Dakako da su i taj put ba§ najviSi prelati i magnati bili opro- 
§teni od vanredne dade, koju su mogli od svojih podanika pobraii i za se pridriati. No 
tim se je postupanjem samo joi jade razdraiilo niie plemstvo, jer je sav teret vanredne 
dace spao na nj i njegove podanike. U Slavoniji se je pade vanredna dada god. 1495. 
dva put pobirala, jedan put u lipnju, a drugi put u studenome, tako da je time bila 



ao6 • KRALJ VLADISLAV II. JAGELOVIC (1490. — 1516.). 

pogazena posebna povlastica te kraljevine, po kojoj je morala placati samo polovicu 
retene dace. Nezadovoljstvo nizega plemstva prodrlo je na javu vec slijedece godine 1496. 
na saboru u Budimu, kad su opet zatrazili vanrednu dacu. Plemstvo stalo rogoboriti, 
kako je mimo svako pravo za §est godicia platilo vanredne dade do 1,800.000 zlatnih 
forinti, a kad tamo, nije ni§ta u6injeao za obranu zemlje, pa6e se zanemarilo i one, §to 
je prije obstojalo. Na to izjavi kralj, da on od te ogromne svote nije svojim o6ima vidio 
viSe od 60.000 zlatnih forinti. Sada tek dize se strasna bura rnedju plemstvom; one stade 
klicati, da se ne krati davati kralju, §to ga ide, ali ne moze dopustiti, da se kancelar, 
vrhovni pjeneznik, prelati i magnati tove narodnim blagom. Osobito se obaralo na 
vrhovnoga pjeneznika, peduvskoga biskupa Sigismunda ErnuSta, i na njegovoga zamjenika, 
Emerika Dobaja, koji biSe obijedjeni, da sj drzavne novce pronevjenli. Sigismund Ernust 
osudjen bi na globu od 400.000 zlatnih forinti, a njegov zamjenik baien bi u tamnicu. 
Jo§ se je ja6e uzgoropadilo nize plemstvo slijedece godine 1497., kad je kralj Vladislav 
boravio neko vrijeme u CeSkoj, a u to je drzavom upravljao palatin Stjepan Zapolja, 
koji je ugadjao nizemu plemstvu, da ma ono zavoli njegov rod, kako je nekad uzljubilo 
Hunjadovice. Kad se je reCene godine 1497. mjeseca studeaoga sabor opet sastao, 
opreka izmedju vi§ega i nizega plemstva bila je vec tako zestoka, da su se stalezi nakon 
burnih razprava raziSli, ne zakljucivSi bas nista. 

Nize se je plemstvo silno podiglo ne samo s toga, §to mu je u prilog radio pa- 
latin Stjepan Zapolja, nego joi viSe time, §to je dobilo odludnoga, umnoga i rjeiitoga 
vodju, po imenu Stjepana Verbeca (Verbo:zi = od Vrbovca == Vrbovadki), 
tadanjega protonotara i vrstnoga poznavaoca rimskoga i ugarskoga prava. Vi§e od Cetvrt 
stoljeca stajao je Stjepan Verbeci na celu nizemu plemstvu, radeci svom snagom, da mu 
osigura prevlast pri vladanju i u zakonodavstvu, zatim da iztisne iz zemlje svaku tudjin- 
Itinu, i napokon da utre put izboru domacega, narodnoga kralja. Na saboru, koji se je 
sastao u Budimu 24. travnja 1498., odrzalo je nize plemstvo sjajnu pobjedu, ne samo 
nad dvorskom strankom, nego u obce nad viSim stalezima. To svjedoci dekret (treci) 
kralja Vladislava od 2. lipnja, kojim je potvrdio i proglasio zaklju6ke (74) sabora. Glavne 
ustanove dekreta jesu: Svake godine mora se sastati sabor o Jurjevu na polju RakoSu, 
a na nj moraju doci prelati, baruni i ostali plemici, te ostati na okupu 15 dana; oni, 
koji k otvorenju sabora ne dodju ili ga prije svr§etka ostave, platit 6e globu, i to pre- 
lati i magnati po 200 maraka srebra, a plemici po 100. Ako roditelji s djecom ili braca 
zive u zadruzi, treba da samo jedan dodje; tako isto i plemici jednoseici salju njih deset 
po jednoga zastupnika (61anak 1.). Protonotar Adam i njemu od kralja pridijeljeni po- 
inodnik sabrat ce sve stare pravne obiCaje u zemlji, te ce se onda po onima, koji su 
razloziti i zakoniti, suditi (61. 6.). Kod vrhovnoga sudiSta bit ce i dalje dvadeset pri- 
seznika, ali samo po dva prelata i dva magnata; broj se plemidkih priseznika povisuje 
od Cetrnaest na §estnaest (61an. 2.); od tih plemickih priseznika uzimat ce kralj vazda 
po osmoricu u svoje vijede, kad se bude razpravljalo o poslovima citave drzave (61. 7.). 
Ako bi kralj umro bez potomaka, te bi se narod skupio na izborni 
sabor, ne smiju na nj do6i nikakvi strani poslanici, jer ti kusaju gospodu 
i narod zavesti (61. 4^.). Duhovnici ne smiju biti veliki zupani, a onima, koji to jesu, 
imade kralj sluzbu oduzeti (57.). Nijedan duhovnik ne smije vrSiti dvije casti ni uzivati 
dva beneficija (61. 56); nijedan barun ni plemic ne smije vr§iti dvije 6asti i sluzbe osim 
onih, kojima to ve6 zlatna bulla kralja Andrije dozvoljava (61. 70.). Nema sumnje, da su 
svi ti 61anci bili napereni protiv prelata i baruna, koji su doslije gomilali u svojim rukama 
6asti i imanja, a uz to kako u drzavnoj upravi tako pri sudovanju radili po svojoj 
miloj volji. Naro6ito je kancelar Tomo Baka6 od Erdeda, koji bijaSe nedavno postao 
nadbiskupom ostrogonskim, nakupio nekih dvadesetak crkvenih beneftcija u svojim ru- 
kama. Kako je niie plemstvo bilo pretezno na saboru, gledalo je takodjer, da pravednije 



NUTARNJE PRILIRE U OGARSKOJ (1493. — 1499.). ao7 

razdijeli i vojniCke terete, a podjedno da bolje zaStiti drzavne granice. Posebnim ilan- 
cima (20 — 22) hi ustanovljeno, koji duhovni i svjetovni velikaSi imadu uzdrzavati ban- 
derija (27 duhovnih staleza i 42 svjetovna); k tomu bi odredjeno, da se kraljevskom 
nemiloScu moraju kazniti svi oni bani, kapetani i vojvode, koji bi budi s nehaja budi 
s kukav§tine izgubili povjerene im medjaSne gradove. Potonja odredba (dl. 42 ) opravda- 
vala se je time, §io je za vladanja kralja Vladislava ve6 vi§e gradova dopanulo neprijatelje. 
Tako bijaSe ban Ladislav od Egervara izgubio grad Triac kod Korane i kaSteo Kos 
(Chos) oa u§6u Neretve, Franjo Harazsti grad VjenCac u jajaikoj banovini, a nedavno 
Juraj Popovic grad Komotin u istoj oblasti. Napokon bi§e (61. 34.) izbrojena sva mjesta, 
gdje se je od starine pobirala tridesetina. 

Pobjeda niiega plemstva na saboru 1498. bila je odito u prilog palatinu Stjepanu 
Zapolji i njegovim osnovama. Ali on sam nije ih mogao izvesti, jer ga je naskoro za- 
tekla smrt Vec 1. rujna 1499. pi§e Stjepan Zapolja teiko bolestan oporuku u svome 
gradu Papi. Kako su mu djeca nedorasla, preporuda ih milosti kralja Vladislava, kojega 
je »sve do ovoga dana vjerno sluzioU Skrbnicima za svoje sinove Ivana i Jurja imenuje 
ostrogonskoga nadbiskupa i kancelara Tomu Baka^a od Erdeda, sudca kraljevskoga 
dvora Petra Gereba, hercega Lovru Uodkoga, kapetana Josipa Soma i Blaza RaSkaja. Na 
sam Bozid 1499. umro je silni palatin Stjepan Zapolja, a u svibnju 1500. proglaSen bi njegovim 
nasljednikom kralju vjerni i odani Petar Gereb, gospodar Valpova u Slavoniji. Skrbnici 




PkCat Stjepana Zapoue. 

Angjeo drii a rnd itit, na kojcma m vidi atpraTno stojedi vak; desno do va£je gUve je polomjesec st zrijezdama, 
a ■ lijeva opet iestotraina srijezda. Napia: S(tepbani) de Zapolia co(m)itif. 

Dr2avni arkiv a BadimpeSti. 



2^poljinih sinova kao da nijesu mnogo marili za svoje §ticenike; glavnu je brigu za njih 
preuzela Ijubeca majka, ponosita tjeSinska herceginja Jadviga, koja je prigrlila i osnove 
pokojnoga vojna svoga. Ona je najviSe radila, da podigne mod i slavu porodice Zapolja; 
ona je takodjer pripravila put svojoj kderi Barbari do poljskoga prijestolja. Nekoliko 
mjeseci prije Stjepana Zapolje umro je zagrebadki biskup Osvald Tuz. U svojoj oporuci, 
koju je 15. travnja pisao u Cesmi ili Cazmi, zapisao je kralju Vladislavu 13.500 zlatnih 
forinti, i uza to vi§e zlatnih i srebrenih dragocjenosti. Osim toga sjetio se je i domovine 
(nolui esse ingratus patrie), te je odredio 32.000 forinti za utvrdu medjaSnih gradova, 
narodito Jajca, Beograda i Severina. Ali taj se novae ne smije predati drzavnomu bla- 
gajniku, nego de prelati, baruni i plemici odabrati zasebne za to zgodne Ijude, koji de 
savjestno (fideliter) upotrebiti darovane novce za redenu svrhu. Umirudi biskup nije za- 
boravio ni na stolnu crkvu svoju, odrediv§i za njezinu dogradnju 10.000 forinti. Brojnim 
zapisima nadario je napokon druge crkve, samostane i prijatelje, pak sinovca svoga 
Alfonsa i sinovku Sofiju, djecu svoga pokojnoga brata Ivana '(uza. 

Ved bi spomenuto, kako je IvaniS Korvin prvih dana oiujka 1495. postao 
b a n o m kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. C\m je zaduo, da ga je zapala ba- 
nija, s mjesta je iz Erdelja pohitao u Peduh pred kralja Vladislava, da odanle udje u 



2og KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

svoju banovinu. No za to trebalo mu je novaca i vojske, i da zastra§i neke stare protivnike 
svoje, i da si pribavi ugleda u zemlji. Nadbiskupu Tomi Bakacu od Erdeda dugovao je vec 
odprije6000 for., a sada je od njega uzajmio jednaku svotu, da bi mogao poci na svoje injesto 
(ad occupandum banatum regnorum Sclauoniae, Dalmatiae et Croatiae ingressuro et pro- 
fecturo). Za osiguranje te trazbine od 12.000 for. izdao je ban IvaniS 23. ozujka u Pecuhu iz- 
pravu, kojom je nadbiskupu Tomi, kao i njegovoj braci i rodjacima Vaientinu, Petru, Pavlu 
i Ivanu neka svoja posjedovanja ustupio i prodao. Da mu je pak zaista trebalo s vojskom 
uci u banovinu, dokazuje pismo kralja Vladislava, izdano 29. ozujka 1495. u FeCuhu, 
kojim je novomu banu zapc vjedio, da poskida i protjera neke vojvode, naro6;to u kri- 
zevaCkoj i viroviti6koj zupaniji, koji su dosad pocinjali jedino kradje i druga nasilja (qui 
non nisi furta et perversitates patrabant). U^avSi u kraljevstvo uzeo je ban IvaniS mjesto 
Ljudevita Pakradkoga (de Peker) za slavonskoga banovca svoga pouzdanika Ivana Gju- 
laja (de Gywla). No buduci da taj nije bio rodjei u zemlji, a nije ni posjeda imao u 
njoj, slavonski su stalezi prijekim okom gledali novoga banovca. Tek kad je ban !vani§ 
Korvin na saboru u Krizevcima 26. travnja 1495. izdao svecano pismo, kojim je obecao, 
da u sludaju, ako bi se Ivan Gjulaj zahvalio ili od njega skinut bio, ne ce nikoga dru- 
goga imenovati za banovca, nego kojega »izmedju mocnijih plemica ove kraljevine 
Slavonijec (ex pocioribus nobilibus huius regni Sclavoniae), privolili su stalezi, da pome- 
nuti banovac i dalje zadrzi svoju 6ast. U6inili su to jo§ s c bzirom na zasluge kralja 
Matija§a, koji je njihove pravice poStivao i Stitio, kao i s obzirom na samoga Ivani?a, 
koji je pred par godina o svome troSku i svojim trudom obranio zemlju od Nijemaca. 
Uza sve to morao je ban ipak obecati, da ce plemstvo i njihove sloboStine braniti, ako 
bi novi banovac u njih dirao; i napokon da de banovca prinuditi, da za podzupane 
imenuje i namje^ta samo odiicinije plemice slavonske, a ne mozda kakove strance. 
U Krizevcima bavio se je ban Ivanis dulje vrijeme, te je uz ino o Jakovljevu drzau 
oktavalni banski sud, kojom je prigodom rjeSavao parnicu izmedju Baltazara Badana i 
despotice Barbare (udove Zmaj Vuka Grgurovica, a po drugi put udate za Franju Beri- 
slavica Grabarskoga). Iz Krizevaca po§ao je u Zagreb, gdje je 7. rujna izdao nalog 
banovcima Ivanu Gjulaju i Bernardu Turocu, kao i ostalim plemicima u Slavoniji, da ne 
smiju na svojim posjedima nikakvih daca traziti od putujucih trgovaca zagrebadkih. Oko 
27. studenoga boravio je ban IvaniS u Topuskom, gdje je od gradjana na brdu Gradcu 
kod Zagreba uzajmio 800 for., te ih zato oprostio od placanja takse za onu godinu. 
Ivanis je tada jamadno silazio u juzne krajeve, te ga zaista 5. prosinca nalazimo u Bi- 
hacu, gdje je svome notaru, literatu Blazu iz Dubrave, darovao svoj posjed Slamnovec 
(Slanovec) kod Medvedgrada. 

IvaniS Korvin osjecao se je kao ban hrvalski kud i kamo slabiji i nemocniji, nego 
prije kao herceg slavonski. U samoj banovini njegovoj otimali su se vlasti njegovoj ne 
samo prelati i baruni, nego i nizi plemici, koji su budno pazili na svoja prava i povla- 
stice; osim toga nijesu ni sada mirovali neki velikaSi po Ugarskoj i Hrvatskoj, vec su 
gledali da mu otmu imanja, koja su nekad pripadala njihovim rodovima. Drugi opet 
prelati i velikaSi globili su ga nemilo, dok su ga u isti mah opadali pred kraljem. Medju 
potonje spadao je narodito palatin Stjepan Zapolja, koji je IvaniSu redom otimao nje- 
gova posjedovanja u sjevernoj Ugarskoj (u zupaniji liptovskoj, oravskoj i turdanskoj). Kad 
je na to IvaniS dao u Poljskoj kupiti placenike, da obrani otdevinu svoju, palatin ga je 
pred kraljem opadnuo kao veleizdajicu, koji vodi tudju vojsku na Ugarsku. I zaista je 
kralj najprije iz Valpova 18. sijednja, a onda iz Pozuna 7. i 8. veljade 1496. pozivao 
vjerne, da poSlju dete svoje u pomoc palatinu, kojemu bijaSe povjerio, da suzbija poljske 
placenike. Ved 3. ozujka^ javlja Stjepan Zapolja, da je poljske dete suzbio, te se zahva- 
Ijuje ziteljima grada Bardjejeva, §to su mu po kraljevu nalogu pomoc poslali. Ivanisu 
Korvinu nije preostalo nego da pregori gubitak ugrabljenih mu posjedovanja; ali je po- 



NUTARNJE PftlLIRE U UGARSKOJ (1493. — 1499.). 209 

radi toga Ijuto zamrzio na palatina. Pa£e ni s kraljem nije se odsad osobito pazio. Jo§ u 
lipnju znalo se je u Mletcima, kako se je kralj spremao udariti na IvaniSa, i kako ga je 
poslije zvao na sastanak u Budim. Ali IvaniS kao da nije pravo vjerovao ni kralju. 

Politidke prilike u hrvatskom kraljevstvu i brojni lidni protivnici gonili su bana 
IvaniSa, te je stao raditi, kako bi se §to jaie utvrdio u svojoj vlasti. Najzgodnije mu 
se je Cinilo, ako stupi u Sto uzu svezu s najodiicnijom porodicom u kraljevstvu, s kne- 
zovima Frankapanima. U kneza Bernardina bila je lijepa i umna kci Beatrica, djevojka 
od osamnaest godina, koja je kao dijete neko vrijeme biia na dvuru kralja Matija§a uz 
kraljicu Beatricu, rodjakinju svoje matere Lujze od Aragonije, Tu je Beatricu ban Ivani§ 
zaprosio, nadajudi se po njoj ne samo u6vrstiti u Hrvatskoj, nego takodjer stedi prija- 
telja u Italiji. Od 10. ozujka 1496. boravio je IvaniS u Modru§ama, gdje ga nalazimo i 
20. o2ujka, kada zapovijeda slavonskim banovcima Ivanu Gjulaju i Stjepanu Brada^u, 
zatim kastelanima svojih gradova Ivanu Horvatu (u Medvedgradu i Rakovcu) i Ludoviku 
od Kemenda (u Jastrebarskomu), napokon svima posjednicima u Slavoniji, Dalmaciji i 
Hrvatskoj, da ne smiju pobirati na svojim posjedima nikakvih dada od trgovaca zagre- 
badkih. Ba§ onih dana vjendao se je ban Ivani§ s kneginjom Beatricom. Dne 26. ozujka 
znadu ved u Mletcima, da je vjendanje obavljeno (intervenendo il matrimonio de la fia 
del conte Bernardin de Frangepanibus, contrato novamente con ditto ducha Zuane); i 
ban Ivani§ i knez Bernardin objavili su tu veselu novinu mietadkoj obcini, zatrazivSi od 
nje jamaCno i pomoci protiv onih, kojima je ta sveza nepocudna bila, te su ih s toga 
pred kraljem opadnuli. Mletad:ka je obcina 7. travnja 1496. tastu i zetu destitala, ali pod- 
jedno ih opominjala, da se okane svake razmirice s kraljem; pomodi ona njima ne moze, 
jer sama mora da troSi svoje sile u Italiji. 

Odkad se je ban Ivani§ Korvin vjendao s kneginjom Beatricom, porasla mu je vlast 
i ugled u hrvatskom kraljevstvu. Kroz ditavu godinu 1496 boravio je ban u Hrvatskoj 
i Slavoniji, najviSe u gradu Bihacu na Uni, ali takodjer u Zagrebu, Vukovini i Jastre- 
barskom. Na Uni stoji na braniku svoje banovine; jednako brani svoje podanike, kad ih 
progone mletadka gospoda u Dalmaciji. Mletadki izvori javljaju, kako je ban IvaniS Za- 
jedno s tastom Bernardinom na celu 200 konjanika i 600 pje§aka provaho u lipnju u 
kotar grada Zadra i dopro do kopnenih vrata toga grada. Dne 14. rujna opet izdao je 
u Bihacu zapovijed banovcima Jurju Ka§telanovicu i Ludoviku Pakradkomu (Pekri), kao 
i svima dinovnicima grada ModruSa, da svakoga priliodnika iz Kranjske zarobe i u za- 
tvoni tako dugo drze, dok Kranjac Lamberger kaptolskomu podaniku Martinu Cicakovicu 
ne povrati silom ugrabljenu stoku. Poslije nalazimo bana 25. listopada 1496. u varoSi na 
brdu Gradcu kod Zagreba, gdje no izdaje povelju svojim vjernima Stjepanu Berislavicu 
iz Vrhrike i Nikoli Mladendidu, kojom oslobadja njihova posjedovanja od svake zavisnosti 
Medvedgrada i kaStela Lukavca. U to vrijeme ili nesto poslije doSao je ban Ivani§ u 
sukob s nizim plemstvom kraljevine Slavonije, koje se je poput ugarskoga stalo otimati 
prelatima i magnatima. U prosincu nalazimo na dvoru kralja Vladislava u Budimu za- 
stupnike nizega plemstva slavonskoga, po imenu Bernarda Turoca (de Thwrocz), Jurja 
Kapetanovida od Desnice i Nikolu Vojkovica (Woikfy) od Vojkovca. Nema sumnje, da 
su tada iznosili tuibe niiega plemstva slavonskoga pred kraljem i drzavnim vijedem. 
Prva je bila, da se je u posljednje vrijeme podelo namjeStati za banovce strance, a ne 
domade plemice. Dne 5. prosinca 1496. pi§e kralj Vladislav banu IvaniSu pismo, kojim 
mu strogo zapovijeda, »da u buduce uzdrzi plemstvo slavonsko u njegovim starim obi- 
dajima i pravima, pak da izabira za banovce iz sredine njegove samo takove, koji su od 
modnijih plemida i slarijih porodica u toj kraljevini Slavoniji< (mandamus firmiter, ut a 
modo deinceps dictam universitatem nobilium in eorum predictis antiquis consuetudi- 
nibus et iuribus conseruetis, vicebanos tales in medio eorundem, qui sint modo premisso 
de pocioribus nobilibus et antiquiori familia in ipso regno nostro Sclauonie eligendo). 

Hrr. poTJ. II. III. 14 



dto 



KRALJ VLAblSLAV^II. JAGiSL0Vl6 (l490. — l5l6.). 



Drugim pismom^od istoga dana nalaze kralj Vladislav banu, da ne dopu§ta kastelanima 
svojih gradova Medvedgrada i Rakovca dirati u plemice kraljevine Slavonije; tredim 
pismom napokon zabranjuje kralj slavonskomu tridesetnifiaru Benediktu de Werner, da 
uvadja ma kakove novotarije pri pobiranju te dace. Napokon je kralj na molbu redenih 
poslanika slavonskih 8. prosinca izdao znamenitu povelju, kojom je plemstvu kraljevine 
Slavonije podijelio novi grb i pedat s dozvolom, da pedati svoje spise crvenim voskom. 
LI toj povelji govori kralj ovako: »S toga zelimo ovim pismom dati na znanje svima, da 
su ovih dana, kad smo u torn gradu Budimu bill na okupu s nekim prelatima i baru- 
nima kraljevstva, dosli pred na§e lice vjerni naSi plemici i odlidni Bernard Turoc, Juraj 
Kapetanovic od Desnice i Nikola Vojkovic od Vojkovca, te nam u ime ditavoga plemstva 
nase kraljevine Slavonije nastojali izloiiti, kako je doduse ona kraljevina Slavonija od 
starine imala kao liic grba jednu kunu, i kako se je tim groom dosad vazda sluzila, . . . 
all da radi stanovitih uzroka zele reCeni drzavljani, da im nase velidanstvo onaj lik grba 
obnovi, te im obnovijen za vjecito spominjanje iznova udijeli. Mi dakle zelimo recenu 
kraljevinu na§u Slavoniju i njezme stanovnike . . . ne samo u starim zakonima, pravima 
1 obicajima uzUrzati, nego jos vecim pocaatuna po kraljevskoj nasoj providnosti i da- 
rczljivosti odlikuvau. jer ova kraijevma, prostiruci se izmedju dviju rijeka, Save i Drave, 
vodi neprestane ratove s Turcima, vjecitim uepnjateijima i dusmanima krscanstva, .... 
te se oruzjeui tako braui i odizajc, da jcdva Kada Turdiu u lu oblast ulazi, a da se 
ne bi a najljucim poia^oin i steiom u iste nase kraljevmc vracao. I poradi to^a nijesmo 
neopravdano recenu uaSu kraljevmu piozvah osobitiin stitom ili pravije predzidjem ovoga 
na§ega kraljevstva Ungarije (Quapropter non immerito hoc ipsum regnum nostrum unum 
precipuum scutum vel potius antemurale hums regni nostri Hungarie appellaverimus). Da 
bi dakle ta ista nasa kral)evina Slavonija i svi vjerni u njoj prcbivajuci osjecali i izku- 
sili nasu kraljevsku darezijivost, odlucili smo redenoj kraljevini i svemu plemstvu njezi- 
nomu nakon promiSljanja i sa stalnim znanjem naSim, a po savjetu naSih prelata i ba- 
runa dati i podijeliti ovaj grb: u jednom trouglom §titu dvije rijeke gore imenovane 
(Savu i Dravu), naslikane poprijedno i izravno (per transversum directe), a u sredini 
medju njima na preostalom prostoru, na polju naime posve neobradjenom redenu kunu, 
stari njihov Uk, i to u boji prirodnoj i vlastitoj; ostala pak dva polja istoga Stita, koja 
zapremaju vanjske strane redenih rijeka, jesu nalicene posve nebeskom (modrom) bojom, 
a u gornjemu polju je jedna zvijezda, koju hocemo nazvati Martovom (Davorovom) zvi- 
jezdom poradi neprekidnih ratova, §to ih vodi recena kraljevina Slavonija i njezini zitelji 
protiv recenih Turaka . . . DopuStamo i dozvoljavamo im jo§, da se odsad za sve vijeke 
sluze tim grbom na svojim zastavama kao i na svim drugim vojnickim stvarima . . . .; 
suvi§e mogu taj grb pecatati crvenim voskom na izpravama i svima poslanicama . . .< 
Stanje bana Ivani§a Korvina postalo je nepovoljnijfe, kad je slijedece godine 1497. 
kralj Vladislav boravio dulje vrijeme u Ceskoj, a u to je Ugarskom upravljao protivnik 
banov, palatin Stjepan Zapolja. Jo§ 5, ozujka predsjeda ban saboru u Krizevcima, no 
poslije kao da ga sve vi§e potiskuju iz javnoga zivota. Ban IvaniS trazi uporiSte u Mlet- 
cima, gdje ga je oko 7. svibnja obdina uvrstila medju svoje plemice. Malo zatim, 
17. svibnja, nalazimo IvaniSa u Krupi na rijeci Uni, odakle javlja slavonskim banovcima 
Bahazaru Alapicu i Marcinku, da je plemenitoga Stjepana Berislavica iz Vrhrike primio 
u svoju za§titu, pak ih poziva, da ga i one brane od svih napastnika i protivnika. Kad 
se je na to kralj vratio u Ugarsku, ban je posve izgubio milost njegovu. Dne 28. listo- 
pada piSe kralj obcini na brdu Gradcu kod Zagreba, kako je vjerni njegov Ivan Thurzo 
odiudio kroz Zagreb poslati u Senj neku znatnu kolidinu bakra, ali je doduo, d a j e 
kralj odredio za Hrvatsku i Slavoniju drugoga bana (quod nos in illis 
regnis nostris Croaiie et Sclavonie unum alium . . . banum destinassemus), te bi se 
moglo dogoditi, da bi herceg opavski i liptovski Ivanis htio laj bakar oteti. S toga kralj 



NUTARNJE PRILIKB U U6ARSK0J (1493 — 1499). 







f I 



a S 



I 






-.Mf4i 




CO 

< 

> 




« g 

a 

a 



n 




iia KRAU Vladislav n. jagelovig (1490.— 1 6 16.). 

zapovijeda obcini, da reCeni bakar, ako hi se njoj na pohranu dao, svima silama brani, 
te hercegu IvaniSu i njegovim Ijudima nipoSto ne dade, da ga odnesu. Nije poznato, §ta 
se je dalje zgadjalo; ali 10. studenoga dolaze zupnik Martin i literal Emerik kao za- 
stupnici obdine s brda Gradca pred zagrebadki kaptol, te daju u otvorenom listu prepi- 
sati dekret kralja Vladislava od 11. listopada 1490, kojim je pomenutoj obcini javio, da 
je Ivanisa Korvina uzvisio na 6ast bercega Slavonije, te podjedao obcini zapovjedio, da 
se hercegu kao svome zakonitomu gospodaru pokorava i duino mu Stovanje izkazuje. 
Buduci da je obdina dala prepisati kraljevski dekret >za vecu za§titu svoga prava* (iuris 
ipsorum ad uberiorem cautelam), vrlo je vjerojatno, da su gradjani tada i dalje pristajali 
uz IvaniSa, ne mareci mnogo, §to je kralj imenovao drugoga bana. 

Tako je na koncu godine 1497. hrvatsko kraljevstvo imalo dva bana. Ivani§ Korvin, 
upiruci se o kneza Bernardina i druge privrzenike svoje, kratio se je odreci banske dasti; 
a novi, kraljem imenovani ban Juraj Kanizaj nije bio dosta jak, da svlada svoga 
protivnika. Dne 4. ozujka 1498. izdaje kralj Vladislav iz Budima naloge Jurju Kanizaj u 
banu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, medju inim i taj, da se globom od sto 
forinti kazni svaki, koji ne bi htio na svome posjedu nedozvoljene mitnice ukinuti; a u 
isto vrijeme boravi ban Ivanis sa svojom zenom u Bihacu, te dariva Ivana MikSida iz 
Lapca imanjem Pogancec, koje pripada njegovu gradu Rakovcu. Malo zatim, u svibnju, 
nalazimo bana Ivanisa u turopoljskom Lukavcu i onda u zagorskom gradu Taboru; u 
Lukavcu izdaje povelju u prilog plemenu Cubranica iz Vrhrike, a u Taboru izdaje 29. i 
30. svibnja vise izprava, u kojima se vazda piSe: »herceg opavski i liptovski, kao i ban 
kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije*. U spisima opet kraljevske kancelarije spo- 
minje se vazda samo Juraj Kanizaj kao ban hrvatski; pade u jednome pismu kralja Vla- 
dislava od 13. lipnja na plemstvo kraljevine Slavonije, — kojim potvrdjuje stari obidaj, da 
nakon skinuca bana mora protonotar banski pedat predati stalezima, da ga razsijeku i 
uni§te, — zove on Jurja Kanizaja >sadanjim banom« (moderni bani). I zaista boravi Juraj 
Kanizaj jo§ 19. kolovoza 1498. u Krizevcima, gdje kao ban vijeca sa stalezima, sudi sud, 
te izdaje izprave i povelje. 

Medjutim bijaSe se IvaniS Korvin pobrinuo, da se s kraljem izmiri i pogodi. Poslao 
je naime jo§ u travnju ili svibnju na sabor u Budim tri svoja dvorjanika i zastupnika 
(Petrum More de Muthnok, Franciscum Zempchey, ac Thomam de Baxa), kojima bijaSe 
pripraviti put za sporazumak. Ovi predase takodjer obseznu tuzbu protiv svih prelata i 
magnata, koji su doslije hercega i bana globili, te mu imanja grabili. Narodito se tuzi 
na jegarskoga biskupa i kancelara Tomu Bakaca od Erdeda, koji bijale od njega izmamio 
dragocjenosti i imanja za 100.000 forinti i vi§e, nadalje na peduvskoga biskupa Sigismunda 
Ernugta i zagrebadkoga biskupa Osvalda Tuza, zatim na bivSega senjskoga kapetana 
Petra Tarnika, na udovicu bana Emerika Derendina, napokon na Andriju Bota od Bajne 
Jamadno je bilo tuzbe i na palatina Stjepana Zapolju. Nije zabiljezeno, §to je kralj na 
te i druge tuzbe IvaniSeve udinio, samo znademo, da je na koncu godine sam IvaniS 
polao u Budim, te se s Vladislavom posve izmirio, tako da ga je kralj ponovno imenovao 
dosmrtnim banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Vec 5. sijednja 1499. javlja 
Vladislav stalezima kraljevine Slavonije, kako je doduSe bio vec imenovao Jurja Kanizaja 
nasljednikom Ivani§evim u banskoj dasti, ali da je promijenio svoju odluku (mutato con- 
silio), te sada opet IvaniSa Korvina namjeSta za bana. Malo zatim, 25. sijednja 1499., pi§e 
krbavska kneginja Dora Kurjakovic (udova kneza Karla) iz svoga grada Obrovca mle- 
tadkoj obcini, kako je IvaniS Korvin opet postao banom, posto se je nagodio s kraljem, 
kojemu je ustupio hercegovinu opavsku i liptovsku za Senj i druge gradove u Hrvatskoj. 
Za pet ili sest dana stici de ban Ivani§ u Zagreb, odanle ce poci da uzme Senj, a zatim 
de udariti na mletadku Dalmaciju. Odito je, da kneginji Dori nije bilo drago, Sto se je 
Ivani§ Korvin ponovo uzpeo na bansku stolicu. 



NUTARNJE PBILIKK U UGARSKOJ (1493 — 1499.). aij 

Premda se je u Mletke javljalo, da ban Ivani§ pijanSuje od jutra do mraka, nema 
ipak sumnje, da je on odlu£no pregnuo vrSiti duinosti svoga zvanja. Kalco je primirje 
s Turcima bilo minulo, bosanski paSa po6eo je uznemirivati granice hrvatskoga kraljevstva. 
Ban se je Ivani§ pozurio, da za vremena dodje iz Senja do Bistrice na Hlivanjskom 
polju. Dne 31. sijeSnja stigao je ban u Knin, kad je doiuo, da su dvije turske Cete pro- 
valile iz Bosne; jedna je udarila na mletadki kotar oko Sibenika, a druga na kraljevsku 
zemlju (districtus Opinenie, districtus Operpimige). Ban se je oborio na prvu na samu 
Svijednicu (2. veljaie), te ju suzbio; a onda je sutradan u nedelju (3. veljaSe) udario na 
drugu, pak i nju svladao, otevSi joj zarobljene su2nje i sav plijen. Ved 4. velja^e pile 
Ivani§ mletackomu knezu u Zadru, te mu javlja o svojim srednim pobjedama. 

Odlucna pobjeda bana IvaniSa nad Turcima kao da se je silno dojmila i prijatelja 
i protivnika. Bosanski sandzak Skender paSa nastoji od sada, da zive s banom i Hrvatskom 
na miru, pade nastoji ugadjati i Hrvatima i Ugrima, samo da kralj Vladislav ne bi uta- 
naiio saveza s Mletcima, s kojima je u to sultan zapodeo ratovati. U drugu ruku opet 
trse se Mletci predobiti bana Ivani^a za saveznika i pomocaika, osobito od onoga dasa, 
kad su bosanski Turci sve ieSce podeti udarati na mletadki posjed u DalmacijL Medju- 
tim ban Ivani§ ne priklanja se ni jednoj stranci; on ne prihvaca mletadkih ponuda niti 
ne dira u susjednu Bosnu; ali kada turske dete, harajudi po mletadkoj Dalmaciji, sludajno 
ili hotice zadju u hrvatske zupe i kotare, on ih odludno suzbija. Jednako rade i njegovi 
banovci u Hrvatskoj, kao banovac Martinko ili Mardinko, kojemu je povjerena 
obrana Knina, i onda Pavao Strbac Kozulid; knez i zapovjednik grada Ostrovice. 
Uz ta dva junaka iztide se jo§ osobito vojvoda Zarko Drazojevid, veliki knez Po- 
Ijica i gospodar grada Nutijaka (Nutjaka) na rijeci Cetinu Vojvoda Zarko ved dvadeset 
godina bije boj s Turcima za svoju djedovinu, te se prislanja sad uz hrvatsko-ugarskoga 
kralja, a sad uz Mletke. Jo§ pokojni kralj MatijaS bijaSe mu za velike zasluge njegove 
darovao Novigrad u Lici, a Mletci su ga obasuli darovima i dastima, jer se je hrabro borio 
kao predstraia njihova. Mletadki knez u Spljetu, po imenu Marino Moro, prozvao ga je 
pade >novim Skenderbegom«. 

Kako ban Ivanis nikako ne de da za volju Mletcima udara na Turke u njihovoj 
zemlji, vlada u drugoj polovici 1499. podpuni mir na medji hrvatsko-bosanskoj. Banova 
supruga Beatrica boravi tada stalno u Bihadu na Uni, gdje no 14. lipnja prima u svoju 
zaStitu vjernoga Stjepana Berislavida. Tu u Bihadu rodila je banica malo zatim sina, koji 
bi po slavnomu ujcu svome prozvan K r s t o m (Kristoforom). Oko 8. kolovoza znadu u 
Mletcima, kako bana IvaniSa izdekuju u Bihadu, kamo dolazi na krstitke svoga prvo- 
rodjenoga sina. Jo§ istoga mjeseca slavile su se zaista krstitke banova sina, i tom je 
prigodom bosanski sandzak Skender paSa podastio darovima i bana i sina njegova. To 
nije nimalo bilo po dudi Mletcima, kojima bija§e 25. rujna stigla vijest, kako je ban 
Ivani§ sklopio mir s bosanskim paSom, i kako se potonji sprema, da kroz Hrvatsku udari 
na mletadke oblasti, narodito na Furlansku. 

Ako je ban IvaniS zajedno s kraljem Vladislavom nastojao, da odrii mir s Tur- 
cima, radio je tako jedino s toga, da zacijeli rane nedavnih bojeva i da se pripravi za 
budude borbe. SuviSe su i kralj i ban htjeli upotrebiti vrijeme mira, da urede prilike 
tako u Slavoniji kao u Hrvatskoj. Kroz ditavu godinu 1499. stizavaju s kraljevog dvora 
pisma i naredbe na bana i staleie slavonske, kojima se hode ukloniti razlidite nevolje i 
zla. Tako zapovijeda kralj banu u jednome pismu, da iztrijebi u povjerenome mu kra- 
Ijevstvu >tate, razbojnike i palikude«; drugim pismom od 27. svibnja nalaze kralj stale- 
iima kraljevine Slavonije, neka na prvome saboru pronadju nadin, kako da se stane na 
put pogubnomu obidaju, po kojemu su gospoda nodju jedan dnigome otimala i odvo- 
dila kmetove. Najvi§e se je snovalo, kako da se udesi obrana zemlje i namaknu za nju 
potrebita sredstva. Posrednicima kralja Vladislava u tim poslovima bili su prepoSt Toma 



214 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490 — 1516.). 

• 

i Nikola Sekelj, kapetan kraljevskih dvorjanika. U jednome dopisu od 3. travnja 1499. 
zahvaljuje se kralj Vladislav plemstvu kraljevine Slavonije, §to mu je uz duznu kunovinu 
od 20 dinara dozvolilo i vanrednu dadu od 25 dinara; ali mu se daje na zao, §to je 
odredilo, da 6e to izplatiti same na rokove: zato moli i prosi staleze, ali itn ujedno i 
nalaze, da namah izplate, §to su ve<5 dozvolili, te ih podjedno uvjerava, da te novce 
ne ce obratiti na svoju zasebnu korist, nego na korist Ugarske i njihove zemlje, naro- 
Sito pak da ce ih upotrebiti za placanje bana hrvatskoga i jajaCkoga. Zato i §alje k njima 
svoga vjernoga 6ovjeka, senjskoga kapetana Benedikta Wemera, da on dozvoljene novce 
pobere; ali puSta stalezima, da i oni mogu sa svoje strane pridati protonotara svoga 
Nikolu Vojkovica. Buduci da su i u Slavoniji nastale razmirice izmedju prelata i baruna 
s jedne strane, a nizega plemstva s druge u pogledu ratne sluzbe, te je nize plemstvo 
poslalo kralju svoje poslanike s tuzbom na velika§e, koji su se otimali vojnoj sluzbi: 
ustanovio je kralj s privolom reienih poslanika posebnim dekretom od 24. svibnja 
vi§e to2aka o duznosti vojevanja. NajzamaSnija toika dekreta nalaze onim prelatima i 
barunima, koji imadu imanja tako u Ugarskoj kao u Slavoniji, da u ime svojih posjeda 
u Slavoniji drie za obranu te kraljevine prema broju ondje§njih kmetova svojih zasebne 
6ete, koje ne smiju odijeliti od ostale vojske slavonske i njezinog kapetana. Jo§ je zna- 
menita odredba, kojom se zabranjuje banu obnaSati sluibu kapetana slavonskih pladenika; 
kapetana imenovat <fe vazda kralj, i to sposobna i zgodna muza, koji ce sluiati zapo- 
vijedi kraljeve i banove, te po6i na obranu kraljevine onamo, gdje bude potreba. Od 
brojnih kraljevskih dopisa vrijedno je iztaknuti jo§ onaj od 22. listopada, kojim je na- 
lozio plemstvu, da dolazi opet na oktavalni banski sud, buduci da je baniju povjerio 
Ivanigu Korvinu; napokon pismo iz Pozuna od 23. studenoga, kojim je pozvao slavonske 
staleze, da poSlju svoje zastupnike na bududi sabor na podetku slijedece godine 1500., 
na koji de takodjer doci poslanici rimskoga pape, francuzkoga kralja i mletaike obcine, 
Uredeni sabor sastao se je na polju Rako^u tek 24. travnja 1500. DoSao je na nj 
i ban Ivanis Korvin sa 500 konjanika, nadajudi se, da bi ga mogla zapasti fast palatina. 
Ali palatinom postade Petar Gereb, a IvaniSu bi opet potvrdjena banska dast do smrti 
njegove. Vrativsi se poslije u hrvatsko kraljevstvo ban je Ivanis i dalje nastojao, da uzdrzi 
utanaieno primirje s Turcima, premda su se turske date, udarajudi na mletacku Dalma- 
ciju, svaki das zalijetale i u hrvatske oblasti. U isti mah nastavio je zajedno s kraljem 
Vladislavom uredjivati hrvatsku zemlju i pripravljati ju za obranu, ako bi planuo rat 
s Turcima. Od 24. svibnja do 27. rujna 1500. §alje kralj budi na bana budi na sla- 
vonske staleze dopise i pisma, kojima se naredjuju ili vanredni porezi ili obranbene 
ustanove. Dne 20. kolovoza pi§e kralj, da se ba§ nitko ne smije osloboditi od vanredne 
ratne dade; ako bi se tko kratio platiti, mora ga ban silom prinuditi. Drugim pismom 
opet od 1. rujna javlja kralj zagrebadkomu kaptolu, da i kaptolski predijalci moraju 
poput plemica jednoselaca ici na vojsku, a osim njih mora kaptol opremiti dobre i va- 
Ijane dete od svojih kmetova. Ban je Ivani§ sazvao i sabor slavonski u Krizevce za 

25. listopada 1500., gdje je zajedno sa slavonskim banovcima Petrom Bodkajem i Balta- 
zarom Alapidem, kao i s novim zagrebadkim biskupom Lukom dinio posljednje priprave 
za rat. Jer'primirje s Turcima, produljeno do 24. veljade 1501., primicalo se je kraju, a 
turske su dete za rata s Mletcima i onako malo marile za pogodbe primirja, ved 
su svaki das prijetile Sinju, Klisu, Ostrovici, Klidevcu i Kninu, te izazivale banovce hrvatske 
i kapetane tih gradova. 

(Savez kralja Vladislava s Mletcima i ratovanje s Turcima do 
sedmogodi.^njega primirja 20. kolovoza 1503.). Cdkad je mletadka obdina bila 

26. sijednja 1479. utanadila mir sa sultanom Muhamedom 11., nije bilo kroz dvadeset 
godina velikoga rata izmedju nje i Turaka. Zgadjalo se je dodu§e koji put, te su po- 
jedine turske dete, harajudi po zemljama hrvatskoga kraljevstva i njemadkoga carstva. 



SAVEZ KRALJA VLADISLAV X S MLETCIMA I RATOVANJE S TURCIMA DO 1503. 215 

zalazile i na mleta^ko zemlji§te: ali ta ^etovanja nijesu ipak nani§ila mira izmedju obiju 
drzava. Medjutim su smutnje u Italiji potakle inaCe miroljubivo^a sultana Bajazita II, te 
se je na poziv milanskoga vojvode Ljudevita Sforze (Mora) po6eo na koncu godine 1498. 
pripravljati za rat s Mletcima, da im otme ostatke njihove vlasti na balkansko-grikom 
poluotoku, naroiito na Moreii. Sam rat zapoCeo je u lipnju 1499. time, §to su Turci Andriju 
Gritta, mletaikoga poslanika u Carigradu, kao i druge mletaike zitelje u turskim obla- 
stima pobacali u tamnice. Tursko brodovlje odplovilo je na jug prema Moreji, te je 
nakon neodlu^noga boja kod Sapienze (otok nasuprot Modonu) u kolovozu zauzelo zna> 
meniti grad Lepanto. Jo§ prije toga bijaSe bosanski namjestnik Skender pa§a provalio u 
mletacku Dalmaciju. Sa 2000 konjanika pusto^to je najprije zadarski i ninski kotar, spalio 
Zemunik s okolicom, te je onda 27. lipnja poSao kraj hrvatske Ostrovice, koju je uzalud 
poku§ao juriSem osvojiti, prema gradu Kli6evcu, vuku6i sa sobom 674 muzkarca i 
1314 £ena i djece sa 37.987 glava stoke. Izpred Ostrovice odaslao je nekih 500 ko- 
njanika u Sibenski kotar, all ta bi 6eta od Sibendana 22 srpnja razbita i razprSena. Ta 
nedada medjutim potakia je Skender paSu na jo§ ie§<5u provalu. Na koncu rujna prodro 
je on kroz Hrvatsku i Istru u mleta6ku Furlansku sve do Cordignana. pak poharavSi ju 
nemilo, vratio se je sa silnim plijenom u Bosnu. Za tih provala doSao je i grad Makarska 
u tursku vlast. 

Mleta^ka je obcina na to kroz zimu mnogo radila, da skloni sultana na mir ill 
bar na primirje. Ali cijena mira bila je prevelika, jer je sultan trazio, da mu ustupi Citavu 
Moreju. Tako bi nastavljen rat i slijedede godine 1500. i na Moreji i u Dalmaciji. Bo- 
sanske iete provaljivale su preko hrvatskih kotara sve do Nina, Zadra, Trogira i Spljeta, 
dok su opet mletaike vojvode udarale na Bosnu i Hercegovinu. Najvi§e se je za tih bo- 
jeva proslavio vojvoda Zarko Drazojevid, kojega su MIetci za njegove zasluge darivali 
novcem i zlacenim odijelom, pa6e ga proglasili i vitezom (18. sijefnja 1501.). Uz voj- 
vodu Zarka sudjelovali su koji put i hrvatski banovci: Marfinko iz Knina i Pavao Strbac 
Kozulic iz Ostrovice, naroCito kad bi bosanske iete dirale u gradove i kotare hrvatske. 
Tako su jednom provalili do Bistrice na Hlivanjskom polju, a drugi put do Rakitna u 
Hercegovini. Ali za trede navale u prvoj detvrti 1501. biSe Zarko, Mardinko i Kozulid 
iznenada u Hercegovini od Turaka obkoljeni i razbijeni, tako da su jedva s malo 
dnigova umakli. 

Jo§ od konca 1499 trsili su se MIetci, da za boj s Turcima predobe §to vi§e 
modnih saveznika izmedju zapadnoevropskih vladara. I zaista im se pridrujliSe papa 
Aleksandar VI., francuzki kralj Ljudevit XII i Spanjolski kralj Ferdinand Katolidki, koji 
su potonji stall pomagati ih svojim brodovima u sredozemnom moru. Ali za rat na 
kopnu, narodito u Dalmaciji, trebalo im je pomodi od ugarskoga i hrvatskoga kralja 
Vladislava II., kojemu je jednaka pogibao prijetila od turske sile- Ved na podetku 
god. 1500. desi se u Budimu na kraljevskom dvoru mletadki poslanik Sebastijan Giu- 
stiniani, radedi svom snagom, da kralja skloni na navalni rat protiv Turaka Nastojanje 
njegovo podupiru papinski poslanik, zitim glasnici francuzkoga i Spanjolskoga kralja. Ali 
kralj Vladislav, koji bija§e sa svojim bratom, poljskim kraljem Ivanom Albertom, jo§ 
16. travnja 1499 utanadio savez protiv Turaka, kao da se je izprva zacao oditoga rata, 
i jer nije htio pogaziti produljenoga primirja, i jer se nije osjedao dosta jak za navalni 
boj. K tomu je i vedina drfavnoga vijeda bila protivna savezu s Mletcima, kojima nije 
mogla oprostiti, §to bijahu Dalmaciju ugrabili i zadriali. NajviSe su se opirali prelati, 
bojedi se novih tereta, dok su neki velikaSi bili spremni privoliti, kad bi ostali krSdanski 
svijet doprinosio dovoljno novdanih sredstava za rat. Papa je doduSe nudio prihode od 
oprosta prigodom jubilarne godine, zatim desetinu od ugarskih crkvenih imanja i zasebni 
krstaSki porez, ali velikaSi nijesu mnogo marili za te ponude, jer nijesu odekivali znatne 
koristi od svega toga, bududi da se je jubilej u Ugarskoj slabo cijenio. MIetci obedavali 



ai6 KRALJ VLADISLAV II. JAGKLOV16 (1490.— 1516.). 

# 

su u svibnju do 50.000 dukata godiSnje pripomo<5i za rat; no ni to nije bilo dosta. Tako 
su se dogovaranja o savezu otegia kroz viSe mjeseci. U drugoj polovici godine kao da 
je kralj bio vec spremniji, da se pridruzi mletadkoj obcini. Razpolozenje njegovo ogleda 
se u jednome pismu od 21. srpnja 1500. na §aro§ku zupaniju. On ju sjeca, kako je na 
saboru o Jurjevu iste godine bilo zaklju6eno, da se primirje Turcima odkaze i rat s njima 
zapocne. Kralj se prema tome zakljuCku pripravlja za rat, te ce do Miholja (29. rujna) 
doci u Bad, odakle ce zapodeti vojnu. On bi to udinio i prije, ali kako ce rat sam 
glavom voditi, ne <5e da ga zapoCne lakomisleno i nepripravno, da ne izvrgne drzavu 
opasnosti i sramoti; osim toga vrlo se sporo uplacuje vanredna daca, dozvoljena za rato- 
vanje. Kralj nalaSe zupaniji, da do odredjenoga roka po§lje svoje cete u Bad. No buduci 
da ne bi zgodno bilo, kad bi otvoreno (aperte) odkazao primirje, prije nego se dobro 
pripravi i medjaSne gradove potrebitim obskrbi, nalaze zupaniji, da odluku i pripreme 
za rat §to mogude bolje krije i taji (quantum magis potestis, celetis et non publicetis), 
jer bi inade Turci mogli za njih doznati, te prije reda na nepripravno kraljevstvo udariti 
i tezko ga oStetiti, a uza to i Skoditi dogovorima, koji se sada u Budimu sa stano- 
vitim poslanicima vode. 

Slidna pisma siljao je kralj jamadno i na druge zupanije, pozivajuci ih, da svoje 
dete potajno (secrete) sabiru, te ih do Miholja u Bad poSlju. Medjutim su kraljevi pozivi 
naSli slaba odziva u zemlji, kako se razabira iz kraljeva pisma iz Vi§egrada od 5. ko- 
lovoza na istu zupaniju, kojim svoju prvu zapovijed obnavlja i poo§truje. Sam Vladislav 
doSao je na koncu studenoga ill na podetku prosinca 1500. zaista u Bad, ali nam izvori 
ne javljaju ni o kakvoj vojni na Turke. 

Medjutim bijahu Turci doznali za tajne dogovore i priprave kralj a Vladislava, te 
odludili da ga preteku. Vec 30. sijednja 1501. javlja Vladislav §aroskoj zupaniji, da je 
za izvjestno doznao, »kako su se Turci na tri mjesta, naime kod Smedereva, u Bosni i 
nasuprot VlaSke u velikom broju sabrali, te kako smijeraju provaljivati u kraljevstvo i 
podlozene mu strane, i §tetu im nanositic Dne 10. ozujka poziva kralj deSke staleze na 
saber, te im torn prigodom pi§e: tSveti otac i neki kr§canski kralji mnogo nas bodre, 
da zapodnemo rat na Turke, i svi nam obedavaju, da ce nas po mogudnosti pomagati. 
Premda smo posve sporazumni, da s Bozjom pomodi takav rat za boljak ditavoga 
krSdanstva pokrenemo, ne demo ipak nilta konadno odluditi, dok ne sasluSamo mnijenje 
va§e i drugih naSih podanika, koji spadaju pod desku krunu«. Ali Turci nijesu vi§e de- 
kali. Dne 3. travnja javlja kralj stalezima kraljevine Slavonije, da je za stalno doznao, 
kako Turci kane ovih dana grad Jajce podsjesti (Thurcos castrum Jaycza his diebus 
velle obsidere), pak je s toga §to brze (citissime) onamo poslao pje§aka i konjanika, te 
poziva i staleie, da i oni odredjeni broj konjanika s hranom i zairom onamo odprate. 
Neka to svakako udine, ako hode da saduvaju svoju kraljevinu i same sebe. 

Odkad su Turci doznali za tajne priprave kraljeve, nije bilo viSe razloga, da kralj 
odbija ponude papine i mletadke. K tomu je i kancelar Tomo Bakad od Erdeda, taj 
>drugi kralj «, kako ga mletadki poslanici zovu, neprestano oko prelata i baruna 
radio, da prihvate savez s mletadkom obdinom. Prepredeni kancelar ulagivao se je Mletcima, 
jer su ga oni preporudili papi, da ga imenuje kardinalom. Toma Bakad doprineo je 
jamadno najviSe, da je i sabor ugarski, koji se je skupio na koncu travnja u PeSti, na- 
pokon pristao, da se utanadi savez s Mletcima. Zakljudak sabora objavljen bi 12. svibnja 1501. 
puku pucnjavom topova i zvonjenjem zvona. Sutradan (13. svibnja) utanaden bi savez 
izmedju pape Aleksandra VI., Mletaka i kraija Vladislava II. Dokle rat traje, davat de 
papa kralju godiSnju pripomod od 40.000 dukata, a mletadka obdina po 100.000. Kralj 
Vladislav vodit de rat na kopnu, a mletadka obdina s papom, s francuzkim i §panjolskim 
kraljem na moru, gdje ce saveznomu brodovlju zapovijedati veliki me§tar rodskih vite- 



SA.VEZ KRALJA VLADISLAVA S MLBTCIMA I RATOVANJE S TURCIMA DO 1503. 



ai7 



zova Petar d' Aubusson. Nijedna stranka ne smije mira ni primirja sklopiti bez pri- 
vole drugih. 

Sada se je kralj Vladislav ozbiljno spremao na rat s Turcima. Jo§ u svibnju dinile su 
se bojne priprave u Budimu, gdje bi odredjeno, da se sa dvije strane udari na tarsku 





II. 



Herceo Ivani§ Korvin. 

Po altci na sidn « blftgovaooi pftvlinskrga unotttoa (m<U IkoU semaljske kaznione) a LcpogUvi. 



zemlju: herceg i ban hrvatski Ivani^ Korvin provajit 6e iz Hrvatske u Bosnu, a temeSki 
iupan i kapetan Josip Som udarit de na Smederevo i Srbiju. Uz njih imenovao je kralj 
za kapetane jo§ i palatina Petra Gereba, i onda erdeljskoga vojvodu Petra od Bozina, 



„g KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVI6 (1490. —1516.). 

kako se to*razabira iz kraljeva pisma, izdana u Tolni 10. rujna 1501. Suvi§e je Vla- 
dislav 7. srpnja Baltazara Bacana opet odredio za druga jajadkomu banu Franji Berisla- 
vicu od Grabarja, te mu podjedno dozvolio, da za uzdrzavanje svojih 6eta upotrebi dacu 
od svojih posjedovanja u stolnobiogradskoj iupaniji. 

Uza sve te priprave nijesu kraljevske 6ete zapo6ele navalnoga rata sve do konca 
ruJDa 1501. Tek ponovne navale turske prisiliSe kapetane na borbu. Prvi ju je zapoCeo 
temeSki kapetan Josip Som, koji je u listopadu udario na Srbiju. VrativSi se s vojne 
izvijestio je 2. studenoga posebnim pismom svoga kralja, kako je zajedno s banom 
(beogradskim ili severinskim) i sa 14.000 konjanika pre§ao kod Beograda preko Dunava, 
te u§ao u tursku Srbiju, gdje se je zadrzao petnaest dana. Najprije je udario prema 
Smederevu; ta je zatekao nekih 1000 konjanika, koje je razbio, te ih pohvatao ili raz- 
prSio; zarobljenicima dao je ili glave odrubiti ili ih je na kolac nataknuo. Od Smedereva 
posao je k Moravi, pak je onda robio i palio po svoj zemlji kroz nekoliko dana; poslije 
toga vratio se je drugim putem prema Smederevu, gdje se bijaSe u to skupila turska 
vojska pod osam zastava, a na delu joj Cerin paSa, koji bijaSe ravno do§ao iz Carigrada, 
da zakrci Ugrima povratak u domovinu. Zametnuo se Ijut boj, u kojemu bi Cerin paSa 
razbit i jo§ s druga dva vojvode i s mnogo vojske zarobljen, tako da je preko 5000 
Ijudi izginulo. Na to se je Josip Som vratio u Beograd sa svojom slavodobitnom vojskom, 
koja je bila krcata plijenom svake ruke, te je sa sobom dovela vi§e od 2000 zaroblje- 
nika. Govorilo se je, da je ugarska vojska razorila preko 600 velikih sela u turskoj Srbiji. 

U isto vrijeme ili neSto poznije ratovao je ban IvaniS Korvin u Bosni. Oko 
18. studenoga znalo se je na kraljevskom dvoru u Budimu, da je ban Ivani§ s jednim 
dijelom 6eta palatiaa Petra Gereba provalio u Bosnu; jo§ prije toga, oko 9. studenoga, 
bija§e stigla u Mletke radostna vijest iz Ugarske, da je 12.000 Turaka razbijeno u 
Hrvatskoj, a da je to u6inio ban Ivani§ Korvin sa svojim cetama. Jama6no pada u to 
doba ona vojna bana IvaniSa u Bosni, o kojoj potanko priia potonji povjestnicar Nikola 
IStvanfi (Isthuanffi). On pripovijeda, kako su na njestnici turski u Vrhbosni (Sarajevu) i 
Smederevu, doznavSi za ratne pripreme kralja Vladislava, skupili golemu vojsku, najviSe 
morovlaha i martolosa, te doSIi pod grad Jajce, da ga podsjednu. Ban Ivani§ Korvin 
pozurio se je na to, da gradu §to prije dodje u pomoc. NeSto mu je vojske priveo po 
kraljevu nalogu Emerik Cobor; osim toga dobio je od palatina Petra Gereba 200 konja- 
nika i dvije kohorte pjeSaka; no najviSe Ceta skupio je sam, po§to su se njegovim banskim 
banderijima pridruzila jo§ banderija Frankapana, Karlovica (Kurjakovida), Zrinskih i drugih 
knezova. S torn uglednom vojskom pohitao je ban Ivani§ prema Jajcu. Turci medjutim, 
utaboreni pod gradom, po§li su u susret banu, te su se iznebuha na nj oborili. Izne- 
nadjen turskom navalom, razmjestio ban svoje tete na na6in ^etverokuta, te zametnuo boj 
gotov ili pobijediti ili poginuti. Bitka je trajala vi§e sati, a svr§ila se je pobjedom 
krlcanskom. Turci bi§e u bijeg natjerani, te se sklonise u blize gore i klance. Ali ba- 
nove Cete podjoSe za njima u potjeru, te ih ili poubijase i zarobiSe, ili zatjerase u neku 
rijeku, gdje se potopiSe. Na to je ban navalio na turski tabor, pak je sve zaplijenio, §to 
je u njemu na§ao; tezke topove odpremio je iz njega u grad Jajce. U boju poginulo je 
do 4000 Turaka; ali i od banove vojske bilo je oko 1000 mrtvih i jednaki broj ranjenih. 
ObranivSi tako Jajce, ban je dao grad popraviti i hranom obskrbiti, te je dalju obranu 
njegovu povjerio vjernomu Ivanu Gjulaju, nekadanjemu banovcu slavonskomu. Od plijena 
i suznjeva poslao je ban plemenite konje, odliCnije zarobljenike i vojnidke zastave 
kralju na dar. 

Bojevi oko Jajca zgadjali su se u listopadu ili studenom god. 1501. Kralj Vla- 
dislav smi§ljao je, kako ce do godine provaliti u turske oblasti sa tri strane (l* re voleva 
far 3 campi contra turchi). Medjutim su ga Turci i taj put pretekli, udariv^i na po- 
(5etku 1502. opet na jajadku banovinu, gdje su uz ino poharali vrbaSku 2upaniju, te 



SAVEZ KRAUA VLADI8LAVA S MLETG1M\ I RATOVANJE S TURCIMA DO 1503- ai9 

razvalili grad LevaC ili Livad. Ved 28. veljac^e pise palatin Petar Gereb \z Budima 
jajackomu banu Baltazaru Bacanu, da Ito prije podje do Jajca, te u nj smjesti pjeSadije 
i hrane, a uza to da na povratku obnovi i utvrdi varoS i kaSteo Livad. Take isto pisao je 
palatin hercegu i banu IvaniSu, kao i gospodi, koja su bila u okoliSu jajaike banovine. 
No opomene palatinove slabo su koristile, jer 17. ozujka 1502. kori sam kralj Vladislav 
iz Zlatnoga Praga bana Baltazara Bacana, Sto jo5 uvijek nije poSao u svoju banovinu, te 
mu prijeti svojim gnjevom, ako to s mjesta ne u6iai. Da li se je Baltazar Bacan odazvao 
kraljevoj zapovijedi, ne znamo; za bana IvaniSa Korvina je izvjestno, da nije. Jer bana 
Ivaniia nalazimo u travnju 1502. u Mletcima, gdje ga obcina icao svoga gradjaaina dariva 
dragocjenim haljinama. Iz Mletaka polazi herceg i baa Ivani§ u Loreto (a Santa Maria 
di Loredo), da <>vr§i neki svoj zavjet. Kako je dugo IvaniS boravio u tudjini, nije 
zabiljezeno. 

Napokon se je ipak pomoglo Jajcu, koje je u svibnju ili lipnju sin bosanskoga 
sandzakd Skeuier pa^e sa 10000 moniika (6000 konjanika i 4000 pjeSaka) bio opasao. 





Pk6at (s prstena) hkrcega Ivani§a. 

Na pdhita vidi w gavraa s prstenam a kljaaa; rile gavrana po2etaa alova : J(ohanQe8) Qorrinas). 

Sam kralj poslao je svoga kapetana Ivana Tarcaja (Zuan Terceich, J&nos Tarczaj, Joannes 
Tharczay), zapovjednika kraljevskoga grada Huszta u marmaroSkoj iupaniji, sa 4500 
svojih dvorjanika i placenika u Bosnu, da podsjednutomj gradu donese hrane i zaire. 
Na nekom brdu, pet talijanskih milja daleko od Jajca, do§lo je 2. i 3. srpnja do zestokih 
bojeva izmedju kr§cana i Turaka, koji se svrSiSe porazom i bijegom turskim. Dobitnici 
gonili su Turke deset talijanskih milja daleko sve do visokih gora, te su im oteli sila 
konja, dragocjenih odora i zastava. Zarobili su i do 400 Turaka, medju njima 37 pogla- 
vica, koje biSe poslani kralju u Budim. Ved 9 srpnja stigao je teklid u Budim, gdje su 
krScansku pobjedu proslavili vatrometima, pucnjavom iz topova i zvonjavom zvona. U isti 
su mail kraljevi notari i mletaiki poslanici razglasili radostne vijesti na sve strane. 

Nakon sredne pobjede kod }ajca zasnovali su temeSki kapetan Josip Som i ban 
Ivan Korvin osnovu, kako bi Turke u Bosni sasvim iztrijebili. Ont <5e s dvije strane, sa 
sjeverozapada i sjeveroiztoka, picdi u tursku Bosnu, prodrijeti do grada Vrhbosne (Sara- 



320 



KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.-1516). 



jeva), a odanle u juiou Srbiju i jo§ dalje. Da ne bude bosanskim Turcima pomodi iz 
drugih oblasti, provalit ce u isti mah erdeljski vojvoda Petar od Bozina preko Dunava 
u Bugarsku. Ve(5 prvih dana listopada (8., 9., 11.) javljaju mletaCki poslanici iz Budima, 
kako je erdeljski vojvoda Petar udario na Bugarsku i zauzeo Bdinsku (Vidinsku) oblast 
nakon pobjede nad Turcima. U isto vrijeme posao je Josip Som zajedno s vranskim 
priorom Bartolom Berislavidem, koji bijase vec prije puSten iz tamnice, preko Save ili 
Drine u iztodnu Bosnu, da potraii u Vrhbosni sandzaka Skender pa§u. Ova je vojska 
brojila do 16.000 Ijudi. I ban Ivan Korvin skupljao je tada svoju vojsku za provalu u 
zapadnu Bosnu. U studenom znadu u Mletcima, da je ban IvaniS s nekim gospodinom 
Emerikom (signor Emrich) u jajadkoj banovini, gdje no je donio hrane i zaire Jajcu, a 
podjedno radi, da obnovi razvaljeni kaSteo LivaC. U isto vrijeme provaljuju hrvatski 
banovci iz Knina sa 400 konjanika pod bosanski grad Rog (Rogo, Rogovo), te osvajaju 
tamognje podgradje; na povratku pak udaraju na turske martolose, koji su robiii u zupi 
Cetini. Vojska krScanska pod Josipom Somom i banom Ivanisem broji tada u Bosni do 
20.000 momaka, dok nasuprot bosanski sandzak Skender pasa razpolaie s malo vojske. 
Tako se 6ini, da ce se napokon Citava Bosna osloboditi turske vlasti. 

Uza sve to ipak nijesu vojvode kraija Vladislava izvrSili nista odluino. Cini se 

najvige poradi toga, sto je sultan Bajazit jo§ u Ijetu 1502. stao ugovarati o' miru i 

s Mletcima i s kraljem Vladislavom. Prinudili su ga na to u jednu ruku srecni uspjesi 

zdruzenoga krscanskoga brodovlja na moru, a u drugu nove razmirice s Perzijancima. 

Ponude sultanove prihvati prva mletaCka obcina, te njezin poslanik Andrija Gritti stade 

ugovarati mir, koji je sultan 14. prosinca 1502. prisegom potvrdio. Namah zatim zapoCeo 

je i kralj Vladislav nagadjati se sa sultanom, jer nije ni od kuda mogao vi§e izCekivati 

znatnije novdane pripomoci. I tako bi napokon iza dogovora od vi§e mjeseci 20. kolo- 

voza 1503. izmedju Vladislava i Bajazita utana6eno primirje na sedam godina. 

U to primirje bi§e primljeni ne samo vojvode VIa§ke i Moldavske, zatim obcina Du- 

brovnika, koja ce i dalje Turcima dosadanji danak pladati; — nego i sve ostale kr§6anske 

vlasti, koje bi ga prihvatile. Turci su se tom prigodom izrijekom obvezali, da za vrijeme 

primirja ne ce kroz zemlje i oblasti kraija Vladislava provaljivati u druge kr§canske 

zemlje. Sto se tide medjaSa izmedju obiju driava, bit ce sve kao i prije rata. Tako de 

kralju Vladislavu ostati dio kraljevine Bosne s gradom Jajcem i ostalim gradovima, koji 

pripadaju jajaCkoj banovini (Zvedaj, VrbaSki grad, Banjaluka), zatim gradovi Srebrenik, 

Sabac, Beograd i Severin s njihovim kotarima ili banovinama. Sultanu Bajazitu nasuprot 

ostaje Hercegovina (terra Ducis) s njezinim i susjednim gradovima i varoSima (Prolosacz, 

Ymoczky, Bog ili Rog, Jerogwcza ili Hadgoracz, Lywbesna ili Lyubyska, Mozthar, Po- 

chycel ili Pochitel, Blagay, Nowy, Ryzna ili Risan, Klywch, Zamobor i Miloseva), nadalje 

turska Bosna s gradovima (Kamengrad, Klywch, Hlewna, Belgrad, Wenchacz, Komothyn, 

Wratnyk ili Vranduck, Jerbelycza, Trawnyk, Uobwy, Maglay, drugi Belgrad, Zuzed ili 

Sused, Thorychan, Fewarlak, Prozor, Bobowacz, Dwbrovnyk), zatim grad Zvornik (Zwonyk) 

s kotarom, onda kod Dunava zemlja RaSa i grad Smederevo s gradovima Avalom, 

Hramom i Golubcem, nadalje oblast Branidevo, grad Florentin, grad Bdin ili Vidin 

(Bdyn, Bodon) s kotarom, napokon ditava podunavska Bugarska ili zemlja cara SiSmana 

s gradovima Rahovo, Nikopolje, Gjurgjevo i Ru§duk. U obde je Dunav od Beo- 

grada do uSca svoga ostao granicom izmedju obiju drzava (dotidno njihovih vazalnih 

oblasti). Najnesigurnija bila je medja prema Hrvatskoj, gdje su narodito tvrdi turski 

gradovi Kamengrad i Kljud poput klina probijali u hrvatsko kraljevstvo, te razstavljali 

jajadku banovinu od hrvatske. 

(Nutarnje prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj od god. 1504. do kruni- 
sanja kraljevida Ljudevita 4. lipnja 1508.). Kralj Vladislav nije sam glavom 
sudjelovao u posljednjem ratu, premda je to viSe puta obecao. Glavni uzrok bijaSe, 



NtJTARNJE PRILIKE U UGAR3K0J I HRVATSKOJ OD GOD. 1504. 



3SI 



Sto se je za vrijeme rata bio ozenio, te se nije mogao odijeliti od supruge svoje. JoS u 
polovici 1501. poslao je svoga pouzdaooga dvorjanika, seojskoga kancelara Feliksa Petan- 
dida, rodom Dubrovcanina ili Sibendanina, kojega je desto §iljao stranim vladarima za 
drzavnim poslovima, kralju Ljudevitu XII. u Fraacuzku, da izprosi za zeou njegovu dalju 
rodjakinju Adu od Candala, grofiDJu od Foixa. Premda se je kralj i car Maksimilijan 
opirao toj lenitbi, jer bi se njome mogle pomrsiti njegove osnove u pogledu nasljedstva 
njegova roda u Ugarskoj i Ce^koj, ipak je Feliks Petandic 23. ozujka 1502. utanadio 
s Anom ienitbeni ugovor, a na to je zarudnica sa svojom francuzkom druzinom po§la 
preko Mletaka u Ugarsku, gdje bi 10. kolovoza u Stuloom Biogradu okrunjena za kra- 
Ijicu. Krunisanje obavio je ostrogonski nadbiskup Toma Bikad od Erdeda, jer tadanji 
vesprimski biskup Gregorije Frankapan Cetinski, kojega je zapadalo kraljicu kruniti, ne 
bija§e jo^ primio posvete. Samo vjendanje proslavilo se na dvoru u Budimu s malo sjaja. 




Pk6at KRAUiCK Ank (1502.-1506). 

Slit itpod knine razdijeljen utdaino n% dra dijeU. Deani dio ima £etiri polja (a I. i 4. o|^rske pede, n 2. i 

3. icikt Uv), a a arediai medja niima Tidt se grb s poljikim orlom. Lijeri dio tako je itto razdijeljen na detiri 

polja (• I. navanki roitelj, a 3. aragontki kold, a 3. dra janca, a a 4. francaaki liljani), a a sredini medjn 

njima je grb sa dva IsTa. S desna itita sloTo W(ladi*lans), s lijeva A(Dna). Nadpis naokolo niba : >Anna : Dei : 

gracia: regina : Haogarie : Bocmie.-et c(etera).t 

Dvoraki arkir o B«do. 



Bistroumna i odiudaa kraljica Ana ne samo da se je odsad mnogo doimala svoga 
supruga, nego je stala utjecati i u javne poslove. Kralj je opet nastojao, da ugadja 
mladoj zeni svojoj. Premda je inade bio §tedi^, te nije mario za drugu zabavu nego za 
lov, obasuo je Anu blagom i dragocjenostima. Dne 23. lipnja 1503. rodila mu je ona 
kder, koju prozva^e po majci Anom, i koja je postala prababom one loze porodice 
Habsburg, §to no i danas vlada Ugarskom i Hrvatskom. Radostni kralj razglasio je svoju 



222 KRALJ VLADISLAV II. JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

srecu na sve strane, a supruzi je nekoliko mjeseci zatim u Genovi kupio ogrlicu za 
6000 dukata. Malo poslije darovao joj je opet dragocjenosti za 20.000 dukata, Cime je 
dakako jo§ ja6e izpraznio i onako slabo napunjenu blagajnu. 

Mnogi stalezi bili su vrlo ozlojedjeni vec time, §to kralj Vladislav nije sam vodio 
vojsku u ratu s Turcima. No jos ih je vi§e peklo, kad je Vladislav, iztro§iv§i se rato- 
vanjem i darivajudi svoju suprugu, stao na svakojaki nacin namicati novaca, da namiri 
troSkove i svakdanje potrebe svoga dvora, koji 6esto nije imao ni najnuzdnijih stvari, 
Osobito pak ozlovoljilo se je plemstvo s toga, §to je kralj, ni ne pitajuci sabora, stao 
traziti vanredne dace i podpore od pojedinih zupanija. Neke su zupanije ugodile kralju. 
dok su ih druge bijedile, da izdaju pravice i slobodu kraljevstva. Nezadovoljstvo staleza 
izbilo je na javu prigodom sabora, koji se bija§e sastao na polju RakoSu 24 travnja 1504. 
Vec prvim dlankom nastojao je sabor za sva vremena tomu na put stati odredivsi uz 
ino i ovo: >Da se ukloni svaka pogibao odlu6uje se, da se (vanredna) daca ili podpora, 
kad god bude potreba, . . . na polju RakoSu s privolom prelata, baruna i drugih pie- 
mica dozvoli, i da ju njegovo kraljev^ko velidanstvo pobira, ali se tada placanju te dace 
niiko oteti ni ukloniti ne smije. Ako bi ipak koja zupanija samovoljno bez znanja sabora 
kakvu dadu nasuprotiv staroga prava zemlje ma kojim na^inom ili pod kojom god izlikom 
njegovom kraljevskom velitanstvu dozvolila ili platila: tada se imade sveukupno plemstvo 
te zupanije za kazan veleizdaje osuditi na gubitak 6asti, te izkljuciti iz kola ostaloga 
drzavnoga plemstva. Naredni sabor mora te osudjenike kazniti (tarn in rebus et bonis, 
quam personis eorum puniri), izuzev samo one, koji dokazu svoju nevinostc Drzavni 
blagajnik Ivan Bornemisa trsio se je mnogo, da stdleze skloni na vanrednu dacu, prika- 
zujuci im, kako treba za place drzavnim 6astnicima i stalnoj vojsci u medjaSnim obla- 
stima i gradovima 103.109 zlatnih forinti i vi§e; ali stalezi ne htjedose ni cuti njegovo 
izlaganje, ve6 zahtijevahu, da se nakon primirja s Turcinom 5ete placenika smanje, a 
obranu medja neka preuzmu baruni i prelati, koji imadu mastne place i pobiru crkvenu 
desetinu. Sabor je svrsio svoje razprave 8. svibnja, proglasivsi prije Emerika Perenja 
palatinom, budu<5i da je dosadanji palatin Petar Gereb u Valpovu umro. 

Jo§ prije sabora bijaSe kralju Vladislavu 10. sijeCnja 1504. za ruCka pala kap, od 
koje mu je kroz neko vrijeme obumro jezik i desna strana tijela. Kad je u lipnju kralju 
ponovno pala kap, stalo se i u Ugarskoj i Hrvatskoj o torn misliti, §ta ce biti, ako bi 
Vladislav umro. Kako kralj nije imao sina, ve6 kcer Anu, moralo bi po pozunskom 
ugovoru od god. 1491. zapasti prijestolje cara i kralja Maksimilijana. No o tom nije 
tada vecina staleza, narocito nize plemstvo, koje je vodio Stjepan Verbeci, htjelo ni cuti, 
vec je trazilo, da se bez obzira na reCeni ugovor uzvisi na prijestolje domaci sin, kao 
nekad slavni kralj Matija§. Koje 6udo, ako je kraj takih prilika silni knez Bernardin 
Frankapan stao o tom raditi, da prokrSi put do prijestolja svome zetu, hercegu i banu 
IvaniSu Korvinu ? Ali ban Ivani§ umre ba§ u taj 6as (12. listopada 1504), a na to pregnu 
knez Bernardin, da osigura prijestolje njegovu sinu a svome unuku, petogodiSnjemu 
Krstu (Kristoforu). Knez je Bernardin pade brze bolje pohitao u Mletke, gdje je trazio 
pomoci i novaca za izvedenje svoje osnove. Medjutim mu Mletci 28. listopada odgo- 
vori§e, da bi oni rado prionuli za tu stvar, kad ne bi bili zaprijeceni takovim prilikama, 
koje im brane na to i misliti. Bernardin nije se ipak dao prvim neuspjehom odvratiti, 
ved je i dalje utirao put svome unuku. Ali ne dugo, jer je i malaSni Krsto nakon neko- 
liko mjeseci u gradu Krapini umro (17. ozujka 1505) Rana smrt Krstova dala je jamadno 
povoda potonjoj pridi, koju pripovijeda Jure Srijemac, da ga je naime kraljica Ana 
otrovala, samo da ne smeta njezinoj djeci. 

Odkad su Korvinovici izumrli, porasla su jo§ jade krila sinovima pokojnoga Stjepana 
Zapolje i njihovoj podhvatnoj majci Jadvigi. Upirudi se o brojne privrienike svoga roda, 
koje je vodio Stjepan Verbeci, kneginja je Jadviga pregnula, da svojoj djeci osigura 



NUTARNJK PRILIKE U UOARSKOJ I HRVATSKOJ OD GOD. 1504. 



323 



sjajnu bududnost. Kder svoju Barbaru udat de za poljskoga kraljevica Sigismunda, najmla- 
djega brata kralja Vladislava, za mladjega sina Jurja trazila je Elizabetu, prezivjelu kcer 
hercega i bana Ivani§a, da bi se tako jednom ujedinila u jedno ogromna vlast i posjed 




■^ 



O a 

12 ^ 



z 

> 
-/I 



Q 

3 

OQ 



< 
> 

< 
•J 

CO 

a 

< 

> 



o 



n 



CU T 



H 



porodica Kurvina i 2^polje. Posrednikom bio joj je kolodki nadbiskup Gregorije Fran- 
kapan Cetinski, koji je svoju rodjaku Beatricu sklonio, da privoli na taj brak. U prvoj 
polovici 1505. — brzo iza smrti maloga Krste — utanadiSe obje udovicc, Beatrica i 



,24 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVI6 (1490.— 1516.). 

Jadviga, bra6ni ugovor za svoju djecu. Cim Elizabeta navrsi dvanaestu godinu, udat 6e 
se ona za Jurja Zapolju, a po smrti Beatrifiinoj zapasti ce sav njezin imetak porodicu 
Zapolja. Kastelani gradova Beatri^inih morali su ved unapred poloziti zakletvu, da 6e 
ostati vjerni mladim zaru6aicima; a stranka, koja bi prekrSila taj ugovor, platit ce globu 
od 5000 forinti. Ali najvi§e pobrinula se je brizna majka za starijega sina I van a, ko- 
jemu je tada moglo biti sedamnaest do dvadeset godina. Njemu je namijenila kraljevnu 
Anu, kder kralja Vladislava, a s njom nasljedstvo na prijestolju ugarskom i hrvatskom. 
Moida je Jadviga sa svojim privrzenicima bila stogod naiula, da kralj i car Maksimilijan 
trail kraljevnu Anu za jednoga od svojih unuka, jer se je pozurila, da ga prete6e. Na 
saboru ugarskom, koji se je skupio u lipnju 1505., ustao je Ivan Zapolja, te je od 
bolestnoga kralja zahtijevao, da mu dvogodiSnju kcer svoju obeca za zenu, i da ga tako 
oznaii za svoga nasljednika. Zahtjev Ivanov nije kralj htio izpuniti, i jer je vec tajno 
ugovarao s Maksimilijanom, a i zato, jer je umna kraljica Ana dobro uvidjala, da bi 
porodicu svoju mogla odrzati jedino onda, ako se prisloni o ja^e vlasti na zapadu. Ali 
kako su na saboru pretegli privrzenici Zapoljini, nije kralj htio njegova zahtjeva napre6ac 
odbiti, vec je izjavio, da je ditava stvar preuranjena, da se nada jo§ koju godinu po2i- 
vjeti, i da za stalno o^ekuje sina od svoje supruge. Stalezi bijahu medjutim nezadovoljni 
s tim odgovorom, te je do§lo do o6ite opreke izmedju njih i kraljice. Ogordeni stalezi 
razidjoie se na to bez ikakva zakljucka svojim kucama, a u zemlji planu gotova buna. 
Radilo se pa6e o torn, da se kralj Vladislav zbaci s prijestolja, tako da je morao traiiti 
pomoci u zemljama deSke krune. 

Dok se je sve to zgadjalo u Ugarskoj, boravio je kralj i car Maksimilijan na nje- 
mackom drzavnom saboru u Kolnu. Kako je bio dobro obavijeSten od svojih pouzdanika, 
ubijedio se je, da mu treba neSto ufiiniti za obranu svoga prava i za spas kralja Vladi- 
slava i kraljice Ane. Dne 24. srpnja 1505. zamolio je drzavne staleze njemacke, da mu 
za godinu dana dozvole vojsku od 4000 Ijudi (od toga 1000 konjanika), kojima ce pri- 
druziti jo§ svojih 10.000 momaka, da zaratuje na ugarsku gospodu. Tom je prigodom 
izlagao drzavnomu saboru, od kolike bi koristi bilo za krScanstvo i drzavu, kad bi on 
Ce§ku opet privalio drzavi, kako je nekad bila, i kad bi prema njoj ugarska kruna doSla 
u onaj snoSaj, kako su sada austrijske zemlje. Drzavni su stalezi doduse Maksimilijanu 
zatraJenu pripomoc rado dozvolili; no kako su poslovi u NjemaCkoj u obde sporo tekli, 
mogao je on tek 13. rujna navijestiti kralju Vladislavu svoju nakanu, kako je odluiio 
s oruzanom rukom pritedi mu u pomoc protiv >nekolicine« u Ugarskoj, koji rade 
>da mu ugrabe vladanje* i podjedno da pogaze Maksimilijanovo nasljedno pravo 
na Ugarsku. 

Medjutim se je kralj Vladislav sve preko volje svoje morao nagoditi s Ivanom 
Zapoljom i njegovom pretezitom strankom. Ved 14. srpnja znade ceSki kancelar Albert 
Kolovrat, da kralju zamoljene pomoci CeSke ne ce valjda trebati, jer se je posredovanjem 
svoga brata Sigismunda opet s vojvodom Ivanom Zapoljom izmirio, te ga u svoju milost 
primio. Tom bi prigodom utana6eno, da se na Miholje sastane ugarski sabor u Budimu, 
gdje de se savjestno razpravljati »o boljku njegova velidanstva i krune*. I zaista je ne- 
koliko dana zatim (23. srpnja) Vladislav razglasio po citavom kraljevstvu, kako je minulih 
dana sa svima prelatima, barunima i velikasima u Budimu sabranima odluiio, da se u 
ofii dojdu6ega blagdana sv. Mihajla skupi ob6i sabor, na kojemu de se »mirno i bez 
ikakve zveke oruzja* razpravljati (ut . . . una universalis diaeta in omni tamen tran- 
quillitate et absque omni armorum strepitu hie celebretur). 

Na uredeni dan (28. rujna) sastao se je sabor na Rakosu. Premda je bilo ustanov- 
Ijeno, da ne bude »zveketa oruija*, doveo je ipak Ivan Zapolja sa sobom 2000 konja- 
nika. Kako je njegova stranka bila kud i kamo pretezitija od dvorske, nijesu se privrzenici 
potonje usudili oprijeti prijedlozima njegovih pristasa, ved su morali prihvatiti sve, §ta su 



NUTARNJK PRILIKE U UG^RSKOJ I HRVATSKOJ OD GOD. 1504. 



aas 



oni traziii. I tako bi petnaesti dan sabora (12. listopada 1505.) stvoren znameniti zaklju^ak, 
kojim se je za sva vremena imalo zaprijeciti, da se Maksimilijan ill koji od njegovih 
potomaka popne na ugarsko prijestolje. ZakljuCak glasio je po prilici ovako: >Mi smo 
desto u duSi na§oj razglabali o tezkoj i gotovo pogubnoj bijedi i nevolji toga slavnoga 
kraljevstva Ungarije, u koju je ono u ovo vrijeme, kako svatko lako vidjeti moze, spalo; 
pak htijudi po obidaju najboljih driavljaaa i domovioe na§e Ijubitelja i duvara skrajajoj 
propasti valjano doskotiti, obdrzavali smo koji put sabore i ulagali smo velik tnid, brige 
i troSkove u to] stvari. I premda su neke stvari kroz to vrijeme uslijed velikih i razli- 
iitih briga i nastojanja poboljJane i popravljene, ipak smo jedno spoznali kao glavno, 
radi tesa je to na§e kraljevstvo tako grozQO razkidano i oslabljeno, te Da svima svojim 
udovima osakaceno: §to je naime to isto kraljevstvo mnogo puta od inorodnih i stranih 
gospodara i kraljeva bilo upravljano. Kad bi bilo zgodno ili potrebito prollost spomi- 
njati, lako bi se objasnilo, da to kraljevstvo nije nikad pretrpilo ve<5e Stete, vece opasnosti 





















'^Hafnr "bcIrvtuS^Stl^amHt hc^cixlea* xittj'UiTaruAt '^tyutJafU'ntcS Trtit' >t pttfrntcf. Uctfrnu* hroLffftx, » "ttdi^mfi rCnninnt 

(raMo/au bt frTtrnHLr Vt^rriog bt AorTyWT^^M^. fa^m* a: Ixu^Uim .loiinnt* St^yA Vv>«/p-i.i««» 5«5' 
Tl m»rmdi^ 2i^^« 4f tm^ .9et ^ , M ^^^"^ »« 7)yc»^, CiJBu^ 4e'«Aeiv. l»A«mw» liA* St O^a^lyat.... 



OdLOMAK IZPRAVE, IZDANE NA POUU RaKoSu 12. LISTOPADA 1505., 
kojom w agirski sUleli ztTJeriie, da n buda^e ne (5e tadjincA birati u kralja. 

Oriavni arkiv u B«4u (9.). 



t razsula, nego tada, kad je bilo drfano i upravljano pod tudjom vladom, a ne pod 
svojim jezikom. Ti bo stranci brinuli su se za svoje sukromne stvari, a nijesu prije pro- 
ueili dud i obi^aje ovo scitskoga naroda, — koji je ovo kraljevstvo s najvecim prolije- 
vanjem krvi i neizmjernim gubitkom svoje bradc stekao, te ga jednako tako nastoji i 
sada braniti gvozdjem i oruijem — , pak su (ti stranci) vazda viJe mirovali i lastovali, 
nego da bi se oruijem bavili. I tako se je zgodilo, da su Rama, Srbija, Halii, Vladi- 
mirija, Bugarska i Dalmacija, kako i premnoge tvrdinje po njihovoj nehajnosti od toga 
kraljevstva odkinule, tako da nam se je nakon razkidanih udova bojati, da dc se nepri- 
jateljske navale sad oboriti i na nutarnjost. Sudimo, da se sve to ne bi bilo dogodilo, 
IItt. potj. IL III. 




226 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVIG (1490. — 1516.). 

# 

da je ugarski narod, Ijubeci svoju rodjenu grudu, birao za svoga kralja ne od stranih 
naroda, nego sposobne od svoga roda. Jer da poradi kratkoce mimoidjemo preslavna 
djela prejasnoga Andrije II., otca kralja Bele IV., zatim Ljudevita i Matija§a, kao i drugih 
ugarskih kraljeva, po kojima bi ne samo prodiceno iine ovoga scitskoga naroda, nego i 
slava njegova raznesena §irom svijeta do nebesa: nijedan izmedju onih, koji je od ple- 
mena ugarskoga uzviSen na kraljevsku Cast, nije tome kraljevstvu nanio nikakve Stete, 
nego samo korist i napredak. Nasuprot oni, koji su uvedeni bili izmedju stranih naroda, 
ne samo da su bili kraljevstvu na pogibao, nego su takodjer koji put kao najbjesniji 
dusmani okrutno haratili u samoj zemlji, te su narodu nanijeli grdnu sramotu. Zeleci 
mi dakle ovomu i tolikomu zlu kao i razsulu sviju nas teda negda doskociti, te da nas 
i kraljevstvo ne stigne jo§ gora bijeda (kad bi se desilo, te bi s ovoga svijeta bez muzkih 
potomaka preminuo na§ sadanji premilostivi gospodar, gospodin Vladislav, kralj Ugarske 
i CeSke i t. d., koji nam je ne samo svom miloScu kraljevao i nas odrzao, nego nam 
takodjer obnovio mnoge sloboStine na§e), pak bi netko od inostranih knezova ovo 
kraljevstvo nasiljem ugrabio, te nas turio u vjedito robstvo; obziruci se takodjer i osobito 
na to, da na 6itavome svijetu nema naroda ili puka, koji si ne bi kralja i gospodara 
birao od svoga roda i krvi: da se dakle ovo kraljevstvo, koje je predzidje i §tit 
krScanstva, te koje brani krscanstvo uz golemi gubitak svoj i svojih, ne bi cinilo manjim 
i na neki nacin nesrecnijim od ostalih, odredjujemo i jednodusno od manjega do naj- 
vecega i od najvecega do najmanjega ustanovljujemo i utanacujemo, da odsad u 
buduce, koliko god puta i kad god ovo kraljevstvo bude li§eno gospo- 
dara i kralja, a da ne ostavi nikakvih muzkih ba§tinika, koji bi po 
pravu i obiCaju ovoga kraljevstva imali naslijediti, ne cemo nikad vi§e 
ba§ nikoga od stranih naroda, bio ma kojega jezika, izabrati za svoga 
kralja; nego cemo jedino Ugrina za tu sluzbu zgodna i sposobna po- 
traziti, te ga jednodu§nim sporazumom i voljom na poljuRakoSu, a ne 
drugdje, za gospodina i kralja svoga primiti i izabrati (quod a modo 
deinceps, quotiescumque et quandocumque hoc regnum principe et rege orbabitur, nuUi- 
que heredes mascuhni, qui de iure et consuetudine eiusdem regni succedere debent, su- 
perstites remanserint; extunc de cetero in perpetuum, nullum penitus extranearum 
nationum, cuiuscumque linguae existat, in regem nostrum eligemus; sed tantummodo 
Hungarum ad hoc officium requiremus aptum et idoneum parili voto et unanimi con- 
sensu et voluntate, in campo dumtaxat Rakos, et non alibi, pro domino et rege nostro 
assumemus, eligereque et assumere et acceptare debeamus). I budu6i da imade nekih 
kraljeva i knezova susjednih, koji dnevice rade, da to kraljevstvo za sebe predobe, te bi 
mogli po smrti redenoga prejasnoga kralja, kad bi umro bez muzkih potomaka, §ta Boze 
odvrati, ili pak jo§ za njega ziva na ovo kraljevstvo ili 6esti njegove s oruzjem udariti, 
te pokusati mozda nas sve silom svladati: da dakle u takom slucaju ovo kraljevstvo i 
njegove Cesti, a najviSe braca i prijatelji na§i na medjama stanujudi sve unatoc nagega 
jednoduSnoga izbora ne budu pokoreni, obecasmo i prisegosmo u ime svoje i svojih 
potomaka, da ne cemo tada jedan drugoga ostaviti, vec §to vecom silom pomagati, te 
6e dapa(e Citavo kraljevstvo na noge ustati, i svi cemo se za domovinu sve do smrti 
boriti, dok se takova napastnika ne oslobodimo i kraljevstvu prijaSnji mir ne povratimo. 
Ako bi pak tko od nas usudio se protivno Ciniti, neka se za sva vremena smatra izda- 
jicom kraljevstva. Ni novo izabrani, kralj ni fiitavo kraljevstvo, ne smije ga pomilovati, 
vec neka kaje svoju krivnju bez kraja u jarmu vje6itoga robstva i podani6tva«. 

U uvodu izprave o ovom zakljudku (littere sanctionales et constitutionales) nabrajaju 
se poimence prelati (10), baruni i magnati (53), kao i poslanici plemicki (125) iz zupa- 
nija (52), koji su taj zakljuCak prihvatili. Medju prelatima spominju se primas Tomo 
Baka5 od Erdeda i koloSki nadbiskup Gregorije Frankapan, ali manjkaju zagrebaCki 



NUTARNJE PRILIKE U HRYATSKOJ I UGARSKOJ OD GOD. 1504. 



««7 



biskup Luka, zatitn biskupi peiuvski i bosaaski, i napokon svi hrvatsko-dalmatinski bi> 
skupi (kao kninski, krbavsko-modruiki, senjski i oto6ki); no zato je nazo^an vranski 
prior i dubiiki zupan Bartol Berislavid. Od drzavnih banina zapisani su gotovo svi, kao 
palatin Emerik Perenj, kraljevski sudac i erdeljski vojvoda Petar od Bozina i sv. Jurja, 












^i^tz^- 






7j. 
A 










/^ 









E l\ 



:;§H: 




afflUi 



I-. 







CO 

o 



w 

•3. '' 

- « 

a m 

■ 

o =? 

s g 

._ N 



2 ^ 



3 O 

^^ a 

z S. 

< o 

Q S 



■ r « 



iJ 

M 

Q 

< 
.J 

> 



< 

< 

M 

•< 

3 

O 
Ok 






paie i nedavno imenovani bani hrvatski Andrija Hot od Bajne i Franjo Bala^ od Gjar- 
mata, koji medjutim ne bijahu jo5 uvedeni u svoju banovinu (zato se i zovu »bani 
electi«); ooda svi dvorski dostojanstvenici, pak i baoi beogradski, severinski i $aba£ki, 



22§ KRAU VLADISLAV II. JAGELOV16 (1490. — 1516 ). 

kao i sibski despot Ivan Berislavic. Izmedju velikasa spominju se herceg Lovro Ilo6ki 
i Ivan Zapolja, ali zato nema od hrvatskih knezova nijednoga Frankapana, Zrinskoga, 
Blagaja, a od knezova Kurjakovida spominje se jedino knez Juraj Mrsinjski, dok kneza 
Ivana Karlovida nema. Poslanici kraljevine Slavonije (oratores regni Sclavonie), po 
imenu protonotar Emerik Hassagh, Juraj Kastelanovic, Bernardin Turoc i Ilija BoSnjak 
bill su dodu§e nazoSni na saboru, ali se ne spominju medju onima, koji su zakljucak 
primili; nego su oni nakon stvorena zaklju^ka zamolili kraljevskoga sudca Petra od 
sv. Jurja i Bozina, da im dade ovjerovljeni prepis izprave »za zaStitu njihovih prava< 
(iurium eorum ad cautelam). Po svemu ovomu sudeci nagadjamo, da mnogi stalezi kra- 
Ijevstva hrvatskoga nijesu na sabor u ob<5e ni do§li, a koji su do&li, da nijesu bili spo- 
razumni sa zakljudkom pretezito magjarskih prelata, baruna i plemica, Jamadno nije ni 
kralj Vladislav bio oduSevljen s toga zaklju6ka, a jo§ manje kraljica Ana, i jer je mo- 
tivacijom njegovom ofiito bilo oboje uvrijedjeno, i jer ih se time neizravno htjelo prinuditi, 
da dadu svoju kder za Ivana Zapolju. Poglaviti velika§i kao da su to i osjecali, pak su 
s toga jo§ istoga dana primas Tomo Bakac od Erdeda, palatin Emerik Perenj, vojvoda 
Ivan Zapolja, herceg Lovro Ilodki i drugi utana6ili savez, kojim su se obvezali, da ce 
se medjusobno braniti protiv svakoga neprijatelja; no uza to da ce nepokolebivo duvati 
vjernost prema kralju i kraljici, i da ce sve ciniti, §to bude na njihovu korist i dast, te 
da ce napokon njihovu zelju i volju izvrsivati, koliko samo bude mogude bez uStrba 
drzavne slobode. Medjutim ni to nije koristilo: kralj Vladislav nije nikad potvrdio sabor- 
skoga zakljudka, koji s toga nije ni postao zakonom. 

A nije ga ni mogao potvrditi, a da ne pogazi tolike prisegom zajamdene ugovore. 
K tomu je Maksimilijan ved i kupio vojsku, da s njome udari na Ugarsku, jer je sumnjao, 
da je sam kralj Vladislav sporazuman sa saborskim zakljudkom. Da odvrati njemadkoga 
cara od rata, §iljao je Vladislav svoga poslanika- k njemu, koji je s Maksimilijanom u 
polovici prosinca 1505. tajno u Linzu ugovarao. Dogovaranja otegla su se do veljade 1506., 
kad no mletadki poslanik u Ugarskoj javlja, da se radi o zenitbenim svezama izmedju 
Habsburga i Jagelovida. Kraljica Ana, koja je u ono vrijeme bila trudna, gotovo je bila 
sigurna, da de roditi sina, te je ved za nj krstnoga kuma trazila. Ali u isti mah radila 
je, da se utanadi bradna sveza izmedju njezine djece i habsburikih potomaka. I tako se 
je zgodilo, da su nakon duljega dogovaranja ugarski poslanici utanadili s Maksimilijanom 
20. ozujka 1506. u Novom mjestu kod Beca ovo: mladji unuk carev Ferdinand uzet de 
kraljevnu Anu, kder Vladislavljevu, a unuka careva Marija podi de za bududega sina 
kraljice Ane, kojega ona zeljno odekuje. Taj ugovor potvrdi§e kralj Vladislav i supruga 
mu Ana ved 27. ozujka u Budimu, odrediv§i sutradan Maksimilijana podjedno za skrbnika 
i stitnika djeci kralja Vladislava, ako bi potonji prije reda umro. 

Medjutim se car Maksimilijan, koji bijaSe u to skupio dovoljno vojske, nije zado- 
voljavao tajnim ugovorima, nego je odludio silom izvoj§titi priznanje svoga prava. 
Dne 18. travnja 1506. upravio je iz §tajerskoga Gradca pismo na ugarske staleie, kojim 
je dokazivao, da ga nasljedno pravo na ugarsko prijestolje ne ide samo po pozunskom 
ugovoru, nego i po tome, §to je Austrija bila nekad dio Pannonije, §to on po tankoj 
krvi potjede od ugarskih kraljeva, i sto se je rodio u Novome mjestu u ugarskoj kuli; 
on je dakle pravi Ugrin, kojega se zakljudak posljednjega sabora ne tide, zato ga stalezi 
moraju primiti za svoga kralja, ako bi Vladislav umro bez muzkih potomaka. U isti mah 
poslao je jedan dio svoje vojske pod grofom Salmom na ugarsku granicu, a 1. svibnja javio 
je (in Wyschperg) kralju Vladislavu, da je odpremio svoju vojsku u Ugarsku, i da utjera 
svotu, koja ga zapada po pozunskom ugovoru, i da kazni nevjernike (contra infideles). 
Na prituibu kraljevu odgovorio je car iz Ljubna 5. svibnja, kako je ved davno bio njemu 
obznanio, da ne moze podnijeti nepravde, nanesene mu od nekih (per aliquos) za po- 
sljednjega sabora na RakoSu, ali da ga je prijateljstvo i bratinska blagohotnost od osvete 



NUTARNJE PBILIKE U UGARSKOJ I HRVATSKOJ OD GOD. 1504. 339 

odvradala. Pa£e i sada spreman je pogadjati se, te njegovi poslanici £ekaju samo na slo- 
bodni prolazak, da k njemu podju, Buduci da su u to careve vojvode zaista stale harati 
po oblastima ugarskih velika§a. prinudjen bi kralj Vladislav 7. svibnja od drzavnoga 
vijeca, da navijesti caru rat. Uza sve to pisao je Maksimilijan jo§ istoga dana (7. svibnja) 
kralju Vladislavu iz Ljubna pismo, da je spreman po prijaSnjem predlogu njegovu sa- 
stati se s njime oa odredjenom mjestu oko 24. svibnja, pak glededi jedan drugomu 
milo u lice (ut mutuo et iucundo aspectu invicem |peifrui) -vije<fati o koristi svojoj, 

L f,LJs ^f, Af»i-r «^^.WJ Yl? ^'-^ //"^* 7/- TC^^r^'^^'^t? '"^ ^^i^^* 



,4}^6 S-rr-^.^'^ jUi^ f t^ -r, ^r^^ L^^d r <'f'f J^ '' r^ fir' ^^^. -6^ <, ^f '^'^'■^J' r'*^^ 







IZPRAVA KNEZA BeRNARDINA FraNKAPANA, 

isdana u Kakovcu lo. ulaikk 1504., kojom obcdaje stronie teta, hercegra i bann IvftUn Korvinu, tla de ga driati 
u noga tailitaika, te pomanati protiv ivih neprijit Ija njigorih. 

KraUavakl arkiv u Monakovu (11.). 



svojih kraljevina i podanika, kao i ditavoga krSdanstva. AH to je pismo bilo ve<5 zadocnilo, 
jer je Vladislav bio u to pozvao narod na oruije, uz ine 9. svibnja i samoga Jvana 
Zapolju, zapovjedivdi mu, da bez krzmanja sa §to vedim brojem konjanika i pjeSaka po- 



33<» 



KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490. — 1516.). 



hita u Stolni Biograd, pak da se s njegovom pomodu i ostalih vjernih podanika napadaj 
neprijatelja na kraljevstvo odbije (ut vestro et aliorutn fidelium nostrorum auxilio impetum 
hostium ab hoc regno coercere et depellere . . . valeamus). 

Medjutim gospoda ugarska po starom su obiSaju slabo se odzivala zapovijedi svoga 
kralja. I tako se nije nitko odupro Maksimilijanu, kad je on u lipnju 1506. iz Stajerske 
s vojskom i topovima provalio u Ugarsku, da sam glavom kazni »grubu i nerazboritu 
obijest* neprijateljskih mu velikaSa, Stededi ipak §to viSe siromaSne a neduzne Ijude. 
Dne 14. lipnja stajao je kod grada Zeljeznoga, odakle je poSao k §oprunu, koji mu se 
je takodjer morao pokoriti. Odanle udario je na sjever, gdje su se s obje strane Dunava 
sterala posjedovanja grofova od sv. Jurja i Bozina. I ti su se poklonili, na §to se je car 
vratio oko 19. lipnja u Waltersdorf u gornju Auslriju, ostavivSi vojsku svojim vojvo- 
dama, koji su posHje osvojili medjaSni grad Po5un i otok Calokez, ne namjerivSi se nigdje 
na ugarsku vojsku. Maksimilijanu bijaSe se u torn ratu pridruzio ne samo njegov stari 
privr2enik Ivan KaniXaj, nego i neki hrvatski knezovi, kao Ani Frankapan Brinjski i mladi 
Ivan Karlovic (Kurjakovid) Krbavski. AnX Frankapan bija§e 'jo§ u veljaCi ostavio svoi 
zavi6aj i po§ao k njemaCkomu caru. 

Ugarska gospoda skupljala su se tijekom svibnja u Stolnom Biogradu, gdje su 
takodjer vijedala, kako da se obrane od Maksimilijana. Proglasili Stjepana Hedervara 
kapetanom fieta, koje <5e suzbijati carevce. To je doznao Maksimilijan od zarobljenih 
uhoda, pak je stoga slojeci 14. lipnja kod Zeljeznoga jos jednom pozvao pismom kralja 
Vladislava, da stane na put rovarenju ugarske gospode. Car pi§e svomu »predragomu 
bratu i rodjaku* po prilici ovako: »Jasnosti va§oj nipoSto nije nepoznato, §ta su velikaSi 
i stalezi kraljevine Ugarske u proSlom saboru, drSanom mjeseca rujna, protiv nas i na- 
§ega zajedniCkoga ugovora poduzeli, a §to i danas u Stolnom Biogradu snuju. 
Stoga hocemo va§u prejasnost ponovno obavijestiti i vama otvoreno obznaniti, kako nam 
je nemogu6e, da neprestano podnosimo takovo rovarenje naSih protivnika, naroCito kad 
vidimo, kako su oni vaSu jasnost prinudili, da nas u svojim javnim ediktima u kraljevi- 
nama Ugarskoj i Ce§koj, kao i u pokrajini Moravi proglasite svojim neprijateljem, §to 
ipak dosad nijesmo na nijedan naiin zasluiili. S toga opominjemo vaSu jasnost, da se 
u ime bozjega i Ijudskoga prava, a za volju iJasti i duznosti vaSe u tima stvarima prija- 
teljski i bratinski ponesete, te da nama kao bududemu caru, a sada rimskomu kralju i 
bratu va§emu, kako ste nama dvojakim pismom i prisegom obvezani, pravo na§ega 
nasljedstva kao vladar i upravitelj kraljevstva (kojemu to pripada) netaknuto saCuvate, 
branite i uzdriite, te poradite, da ga i drugi duvaju, brane i odrze*. 

ViSe medjutim od toga pisma dojmile su se ugarske gospode, sabrane u Stolnom 
Biogradu, pobjede carevih vojvoda. I tako je medju njima pretegla stranka, koja je radila 
oko izmirenja. Dne 24. lipnja biSe izabrana Cetiri poslanika: koloiki nadbiskup Gregorije 
Frankapan, peduvski biskup Juraj Sakmari, erdeljski vojvoda grof Petar od Bozina, i 
vrhovni dvorski mar§al Mojsija Buslaj, da podju k caru u Be6, i da s njime ugovaraju mir, 
Tek §to su oni po§li na put, zgodi se neSta, §to je posve preobrazilo sve prilike: kra- 
Ijica Ana rodila je 1. srpnja 1506. sina, koji je na krstu dobio ime Ljudevit. Ro- 
djenjem prijestolo-nasljednika nestade bar za neko vrijeme razloga daljemu takmenju 
izmedju Maksimilijana i Ivana Zapolje, pak tako podje ugarskim poslanicima za rukom, 
te ved 19. srpnja 1506, ugovoriSe u Betu konadni mir, Pogodbe mira bile su ove: obje 
strane povudi de natrag svoje dete, a sve zarobljeno i osvojeno vratit de se prijasnjim 
gospodarima. Onima, koji su se u ratu pridruiili Maksimilijanu, narodito Anzu Franka- 
panu Brinjskomu, Ivanu Karlovicu i Ivanu Kanizaju ne de se niSta na zao uciniti. 
U pogledu priznaje nasljedstva kude Habsburg ne mogo§e se ipak sporazumjeti. Maksi- 
milijan oditovao je sa svoje strane: »Pridriajemo ipak mi kralj Maksimilijan sebi i svojim 
nasljednicima narodito svakolika nasljedna i svaka druga prava, koja smo na kraljevinu 



NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ 1 HRVATSKOJ OD OOD. 1504. 



«3« 



Ugarsku i na pripadajuce njoj kraljevine dosad imali i sada imamocj'a na to pridadoSe 
ugarski poslanici: >Obedajemo, da (S^mo tvrdo i vjerno obdriavati ovaj ugovor i one 
dlanke. koje smo sporazumno i jednoduSno, kao i s privolom Iic& obiju stranaka za- 
jedni^ki ustanovili, a nijesu ni jednoj stranci na ultrb*. Kralj Vladislav potvrdio je mir 
5. kolovoza u Budimu. 

Kralja Vladislava snasao je u to strasan udarac: dne 26. srpnja 1506. umrla mu je 
supruga Ana u babinama, jar su joj nespretni Ijeinici htjeli ukloniti groznicu pultanjem 
krvi. Kralja je poradi toga spopala takova sjeta, da se je zatvorio u kraljevski dvor u 
Budimu, te se kroz neko vrijeme posve odijelio od svijeta. SabravSi se opet pone§to> 
kidala ga nemila briga za bududnost nedorasle djece njegove. Njegove je zelje susretao 
car Maksimilijan, koji kao da je slutio, da mladi i slabi Ljudevit ne ce dugo zivjeti 
1 tako stadoSe opet oba vladara [snovati o zblizeoju svojih porodica. Car poslao je u 






Pavlinski samostan (sada kazniona) u Lepoglavi. 



1 



Budim ovjen6anoga pjesnika i povjestni£ara Ivana Spieshammera (Cuspinianus), koji je 
neko vrijeme ugovarao s peiuvskim biskupom Jurjem Sakmarijem i nekadanjim veliko- 
varadinskim biskupom (sada kaludjerom) Ivanom Filipcem; kad se sporazumje§e, vratio 
se Spieshammer s Ivanom Filipcem u Bed, gdje 6e dogovore kraju privesli. 

Medjutim bijaSe kralj Vladislav sazvao sabor, koji se je sastao 24. travnja 1507. 
na polju RakoSu. Kralj je zelio, da mu staleii sina Ljudevita na godi§njicu njegova 
rodjenja okrune. Ali staleii bijahu neSto naduli o tajnim dogovorima izmedju kralja i 
cara, pak ne htjedoSe ugoditi ielji njegovoj. PaCe kako su privrienici narpdne stranke 
i opet bili u preteiitoj vedini, stvorio je sabor takovih zakljudaka (izmedju 20), koji su 
jo§ jade stezali kraljevsku vlast i zakrdivali Habsburgima put do prijestolja. Tako bi 
mladi Ivan Zapolja proglaSen vrhovnim kapetanom kraljevstva, te mu povjereni vrlo za- 
ma§ni zadatci uz palatina i vrhovnoga sudca na kraljevskom dvoru. Nasuprot bi odre- 
djeno, da kralj imade dr2avne poslove obavljati samo s privolom driavnoga vijeda, pade 



2 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

i vrhovne drzavne casti (kao vojvodstvo u Erdelju, sve banije i kapetanije) popunjat ce 
jedino s njime u sporazumku. §ta kralj uCini bez privole drzavnoga vijeda, neka nema 
vrijednosti. Glede drzavnoga vijeca opel hi zakljuCeno, da u njemu moraju vazda nazo6ni 
biti saborom izabrani prisjednici; ako bi koji od njih budi tajno budi javno radio protiv 
slobode, boljitka i zakona driavnib, imaju ga drugovi prijaviti saboru, koji ce ga kao 
izdajicu domovine i slobode kazniti. Odluka napokon o krunisanju kraljevica odgodjena 
bi do sabora, koji ce se sastati o Jurjevu slijedede godine 1508. 

Vladislav jama^no nije bio sporazuman sa zaklju^cima sabora, pak ih s toga nije 
ni potvrdio. Ozlojedjen jo§ i tim, §to su stalezi odgodili krunisanje njegova sina, pri- 
Ijubio se je joS jaCe caru Maksimilijanu. Njegov pouzdanik Ivan Filipec dovrsio je u to 
tajna dogovaranja s carevim punomocnicima u Konstanzu, te utana^io ponovno zenitbeni 
ugovor, koji je Vladislav 12. studenoga 1507. prihvatio. U torn se ugovoru odredjuje: 
Vladislavljevu kcer Anu uzet 6e carev unuk Ferdinand ili stariji brat njegov Karlo prema 
tome, kojemu 6e od njih djed odrediti za bastinu Austriju i Tirolsku; za kraljevida Lju- 
devita opet poci 6e najmladja careva unuka Katarina, ili ako ona umre, njezina starija 
sestra Marija. Ni car ni kralj ne smiju pogaziti ugovora ni razvrci zaruka, pak ni onda, 
ako se ne bi poslije mogli pogoditi radi vijena ili udovnine. Drugom izpravom prepo- 
ruCio je Vladislav za slufaj svoje smrti djecu svoju skrbi i za§titi cara Maksimilijana. 

Kako se o obnovljenom zenitbenom ugovoru nije u Ugarskoj nista izvjestno moglo 
doznati, poSlo je kraljevim dvorjanicima za rukom drzavno vijece skloniti, te je privolilo, 
da Vladislav 12. ozujka 1508. sazove sabor za 13. svibnja, na kojemu ce se odluditi o 
krunisanju kraljevida Ljudevita. Medjutim nijesu stalezi ni taj put bezuvjetno udovoljili 
kraljevoj zelji, vec su trazili jamstva, da ce mladi kralj poStivati slobode i zakone kra- 
Ijevstva, i da se njemaSki car ne ce pacati u njegov odgoj. I tako bi Vladislav prinudjen, 
te je 27. svibnja izdao znamenitu izpravu, kojom je u ime svoga sina obecao, da de 
nepovrijedjeno Cuvati i poStivati sve slobode naroda, a sin, kad doraste, da ne de vrsiti 
kraljevske vlasti, dok to obedanje svedano ne obnovi. Jo§ se je otac morao zavjeriti, da 
ne ce ni za zivota svoga ni u das smrti predati sina niti Maksimilijanu, niti kojemu 
stranomu vladaru, nego da de ga ostaviti u kraljevstvu, gdje ce biti uza nj domadi pre- 
lati, baruni, velika§i i plemidi. Tek nakon ove svedane zavjernice mogao je Vladislav 
razglasiti krunisanje, na koje je 28. svibnja po Ivanu Gudeticu pozvao i dubrovadku 
obcinu. Samo krunisanje obavilo se je u nedjelju 4. lipnja u Stolnom Biogradu izmedju 
deset i dvanaest sati prije podne, kojom je prigodom uz brojnu gospodu ugarsku i 
hrvatsku bio nazodan francuzki poslanik Ljudevit Helie, koji je dvogodiSnjemu kralju 
proricao sjajnu bududnost. Od hrvatske gospode bill su nazodni gotovo svi prelati, medju 
njima izabrani biskup modruSki Ferdinand Frankapan, zatim od velikaSa svjetovnih Lovro 
Ilodki, srpski despot Ivan Berislavid, bani hrvatski Juraj Kanizaj i Ivan Ernu§t od (lla- 
kovca. Slijedece godine 1509. okrunjen bi Ljudevit 11. oJujka u Pragu krunom sv. Ve- 
deslava. Pridaju, da se je tom prigodom razplakala kraljevna Ana, ugledavsi zlatnu krunu 
na glavi svoga brata. Kad ju je otac zapitao, zaSto plade, potuzila se malaSna, §to ju 
zavrgo§e, premda je starija od brata svoga. Udivljeni otac dao je nakon svedanosti kao 
od Sale i kderi postaviti krunu na glavu. 

U hrvatskom kraljevstvu banovao je i nakon primirja s Turcima (1503.) herceg 
Ivani§ Korvin. Odkad je Ivani§ bio u Italiji, stao je zanemarivati svoju zakonitu suprugu 
Beatricu, tako da je radi toga bilo nesporazumka s njezinim otcem Bernardinom. Medju- 
tim dodje napokon ipak do izmirenja. Knez Bernardin Frankapan, boravedi 10. ozujka 1504. 
u gradu Rakovcu, oditaje zajedno sa svojim sinovima Matijom, Krstom i Ferdinandom, 
da prima bana IvaniSa, svoga zeta, za sva vremena za svoga za§titnika, da de ga poma- 
gati svakom prigodom, i da ga ne de nikad ostaviti ni u zivotu ni pri smrti. Ako bi 
pak kada nastao kakav nesklad ili razmirica medju njima, izabrat de obje stranke tri do 



NUTARNJE PR1LIKE U UGARSKOJ 1 HRVATSKOJ OD GOD. 1504. 



a33 



ietiri dobra prijatelja, koji ce njima suditi i pravdu odkrojiti. Nakon toga izmirenja knez 

je Bernardin svakom prigodom radio u prilog svome zetu, te ga je pomagao i onda, 

kad se je htjeo popeti na stolicu palatioa, a i tada, kad se je za bolesti kraija Vladi- 

slava stalo pomi^ljati na to, tko da mu bude nasljednikom. AH hercfg i ban IvaniS 

umro je prije kraija svoga. Jo§ u rujnu 1504. boravio je ban IvaniS u Kninu, gdje je 

prigodom fetovanja bosanskih Turaka malo ne pao u Sake njihove. Poslije toga spopala 

ga je groznica, te se je sklonio na sjever u grad Krapinu, gdje je 12. listopada 1504. 

u jedanaest sati po nodi izdahnuo. Sahranili su ga po naroiitoj zeiji njegovoj u samo- 

stanskoj crkvi redovnika sv. Pavla u Lepoglavi, kojima bijaSe za zivota mnogo toga 

darovao, pade im samostan i crkvu obnovio. 

Vjerni i zahvalni privrzenik njegov Ivan 

Gjulaj, kojemu bijase poklonio grad Vinicu, 

stavio mu je na grob mramornu pIoCu s iz- 

klesanim likom i ovim napisom: >Haec tenet 

arcta ducem tumba Joannem — Mathiae qui 

stirps inclyta regis erat — strenuus hie armis 

partaque mundo triumpha — plurima post 

victor diem clausit extremum — anno Christi 

ter quingentesimo quarto — die octobris 

12. Joannes de Gyula fieri fecit«. Kasnije 

pridan bi ovomu napisu jo§ drugi, koji se je 

je svrSavao ovako: >Dum licuit, tua dum 

viguit regia, o Joannes, potestas — fraus 

latuit, pax in regno isto tui tempore firma 

fuit, — regnavitque honestas«. 

Nakon smrti Ivanisa Korvina imenovao 
je kralj Vladislav za kraljevine Dalmaciju, 
Hrvatsku i Siavoniju dva bana, po imenu 
Andriju Bota od Bajne 1 Franju Ba- 
la§a od Gjarmata, povjerivSi im, da pre- 
uzmu ne samo baniju, nego i one gradove i 
imanja, koja su prema ugovoru od g, 1490, 
imala opet zapasti kraljevsku krunu. Osim 
toga bilo je novim banima Sto prije sazvati 
sabor kraljevine Slavonije, te na njemu vije- 
dati i odrediti potrebito za obranu te kralje- 
vine. Ali slavonski stalezi dofiekaSe bane 
s najvecim nepovjerenjem. NajviSe im se 
opirao dosadanji banovac Bernardin Turoc 
od Ludbrega, koji je svakomu plemidu pri- 
jetio gubitkom glave, ako bi doSao na sabor, 
$tu su ga reieni bani zakazali. I slobodna 
obdina na brdu Gradcu oprla se banima, ne 
htijudi ih primiti medju svoje zidine; padc i 

udovica Ivanis5a Korvina. kneginja Beatrica Frankapan zamolila je kraija, da se o posjc- 
dima pokojnoga hercega, koji bi se morali kruni povratiti, povede razprava pred ugarskim 
saborom, a ne pred onim, $to su ga bani sazvali. Kralj je na molbu obcine na brdu 
Gradcu pismom od 30. oXujka 1505. javio banima, da je redenu obdinu primio u svoju 
za§titu, te im zabranio, da ulazedi u grad ikakvu Stetu i nasiljc iiteljima nanose, vec da 
gotovim Qovcem pladaju, &to bi troiili; no zato je drugim pismom od 9. travnja o§tro 




PlO(^A S GROBNICE BERCEGA I BANA 

lvANi§A Korvina 

a nekaiaiojoj crkri paTlioikoj a Lepogltvi. 



234 



KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.— 1516.). 



zaprijetio Bernardu Turocu, ako bi da'je banima smetao. Oni moraju baniju preuzeti i 
sabor obdriavati, kako je vec prije odredio. Ne zna se, da li se je slavonski sabor zaista 
sastao;1ali nema'dvojbe, da stalezi nijesu novih bana htjeli priznati, jer se oni joS u 
listopadu te godine naprosto zovu »izabrani« bani. NajviSe se rogoborilo protiv Franje 
Bala§e od Gjarmata, jer nije imao posjeda u hrvatskom kraljevstvu, i jer je bio na glasu 
kao okrutnik i smutljivac. Napokon je kralj bar donekle popustio, te je na poCetku go- 
dine 1506. mjesto omrazenoga Balase imenovao banom rodjenoga Hrvata, po imenu Mark a 
Mi§ljenovica iz Kamicca. koji je dosad bio ka^telan kraljevskoga grada u Budimu* 

Andrija Bot i Marko MiSljenovid upravljaju odsad hrvatskim kraljevstvom kroz dWje 
godine(1506. — 1507.), vrgeci podjedno sluzbu kapetana grada Senja. U ozujku 1506. borave 
poslanici ba-a Marka u Dubrovniku i traze od obcine nesta, §to ona uciniti ne moze. 
Dne 14. rujna zapcvijeda kralj obinia banima, da brane Stjepana Berislavica, kojega je 
primio u svoju zasebnu zagtitu. Dva mjeseca poslije, 19. studenoga, nalaze opet kralj 
obdini na brdu Gradcu, da brani, Stiti i 6uva kraljevske tridesetni^are u svojoj varoSi od 
svih napastnika, a narocito od bana Marka MiSljenovica i njegovih Ijudi. Slijedece go- 
dine 1507. poziva kralj 7. lipnja bane Andriju Bota od Bajne i Marka MiSljenovica 
(Horvata) iz Kamieca, da na prvi oktavalni sud, gto ce ga u Slavoniji drzati, pozovu 
sve plemide, koji na svojim posjedima silom traze mitnicarinu od gradjana zagrebackih. 

Pod konac godine 1507. pomrsio se je sklad izmedju kralja i banova. Povod je 
bio, sto banl nijes i mogli ili htjeli pobirati vaaredoa daca u Slavoniji jonako odlucno, 




Pe5at Beatrice Frankapan. 



kako je kralj zelio (illam negligentianfi, quam .... in administratione presentis subsidii 
illius regni Sclavonie faciunt). Bilo je jamaSno i drugih razloga, da je kralj na po6etku 
godine 1508. oba bana njihove casti rijeSio, te ju Jurju KaniSaju i Ivanu ErnuStu 
od Cakovca povjerio. Ved 12. sije^nja obznanjuje kralj iz Budima obcini na brdu 
Gradcu kod Zagreba, da je Andriji Botu i Marku Mi§ljenovi6u bansku 6ast oduzeo 
(aufferentes), te ju povjerio reCenim muzevima, koje je prona§ao »dosta zgodne i spo- 
sobne za spas i mirno stanje« hrvatskoga kraljevstva (quos ad illius conservacionem 
satis aptos, sufficientesque et idoneos pro salute et tranquillo statu dictorum regnorum 
nostrorum comperuimus). S toga poziva obdinu, da nove bane 6astno primi i sa njihovom 
druiinom ugosti, pak da ih vazda sluSa kao svoje poglavare. Medjutim stari bani nijesu 
bili spremni, da poloze svoju cast, a osobito Andrija Bot od Bajne. S toga poziva kralj 
25. sije5nja 1508. obdinu na brdu Gradcu, da na poziv novoga bana Jurja Kanizaja ustane 
listom na oruije (universaliter insurgere) i da ga na svaki nadin pomaze, ako se skinuti 

* Na koncu 15. sloljeda i na poietku l6. velika je opreks izmedja Hrvata i Magjara, To se medju iaim 
ofiluje i time, ito slavonski staleii ne de imati banovce i druge Castnike, ako nijesu urodjeni plemidi sUvonski. 
I suvremeni dvorski povje?tni6ar Ljudevit Tubera piSe, goTorcdi o boju pod Uibinom, ovAko: »Ugri naimi i 
Htvsti imadu vjtCite pravde medju sobom radi hrabrosti; jer ni Dalmatinci, koji su pretelit m dij^ljm Hr/ati, 
nijesu * silom ili oiuijem pokoreni nego su po pravu rodbinstva doSli pid ugar^ku vla?t*. (Haagari n'miram et 
Choraati, perpetuas de virtute controuersias inter se habent; neqae eaim Dalmatae, qaorum pars potior est Chor- 
aatik, TJ ant armig coacti, sed cogaatloa's iare in Haagaricam concessere ditionem). 



NUTARNJB PRILIKE U UOABSKOJ I HRVATSKOJ OD GOD 1504. 



«35 



ban Andrija Bot oe bi pokorio i predao mu baniju. Istoga dana upravto je Vladislav 
sli^no pismo i na ob<5inu grada Senja. Ali sve to niie koristilo, jer se ni Bot ni MiMje- 
novic ne htjedoSe odreci svoje ^asti. I tako se zgodi, da su odsad kroz dvije godine i 
vi§e bila u hrvatskom kraljevstvu 6etiri bana; vlast Jurja Kanizaja i druga mu priznavala 
se poglavito u Slavoniji, dok je Andrija Bot vrSio vlast u juznim krajevima, naro^ito u Otodcu, 
Senju i hrvatskom primorju. 

Premda je od god. 1503. trajalo primirje s Turcima, trebalo je ipak^badno pazili 
na granice hrvatsko-ugarske i turske. Po nekom prora^unu za god. 1504. doznajemo, da 
se je tada imalo potro§iti za obranu hrvatske zemlje i njezinih knezova lijepa svota no- 
vaca. Hrvatski ban imao je'dobivati godiSnjih 10000 zlatoih forinti u gotovu i za 1000 for. 




Bbatrica Franrapan. 



soli; osim toga imao bi primati za senjsku kapetaniju 2000 for, a za uzdriavanje 200 
lako oniXanih konjanika 4800 for. I pojedinim knezovima obecana bi godiSnja podpora 
za uzdriavanje konjanika: Ivanu Karlovicu od Krbave za 200 konjanika (po 10 for.) 
2000 for., knezu Mihajlu Frankapanu za 60 konjanika 600 for., knezu Aniu Frankapanu 
700 for., knezu Bernardinu Frankapanu 1000 for, knezu Nikoli Frankapanu 500 for, 
knezu Antunu Blagaju 500, knezu Nikoli Zrinskomu 250, knezu Petru Mrsinjskomu 250, 
Mihajlu Turku 250, vojvodi Kozulidu 250, Benediktu Ratkaju 250, kninskomu biskupu 250, 
jurju Miii£idu i bratu (koji su iz Bistrice do^li u Klis) 320 for. za 32 konjanika, plemi- 
dima (sklonivSiin se) u Kninu 400 for. za 40 konjanika. Nadalje bi odredjeno, da se za 
utvrdu Knina potro&i do 4600 for. (za kopanje nekoga jarka izmedju dviju voda, za 



236 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVI6 (1490—1516.). 

izgradnju zida oko kapitula, za uzdrzavanje straza). I za gradove Rmanj, Sinj i Klis 
opredijeljeno bi 6000 for. No najviSe trebalo je ulo2iti za Jajce i ostale gradove u ba- 
novlni jajaCkoj, naime svotu od 25.000 zlatnih forinti. Od toga imali su samo baoi 
jajaiki primiti 12.000 u gotovom i 2000 u soli za uzdrzavanje 200 konjanika i 300 pje- 
Saka, nadalje za popravak zidova i obnovu drugih zgrada 3000 for. i t. d. Koliko se 
je od tih odredjenih svota zaista potro§ilo, ne da se ustanoviti. Svakako stoji, da je grad 
Sinj na Cetini bio vrlo zanemaren, pa5e da se je smijeralo posve napustiti njegovu 
obranu. Kad je to vidio mletaiki knez Petar Malipiero u Spljetu, poslao je u Sinj mle- 
taCku ietu od 80 Ijudi. Toj 6eti trebalo je 15. sije^nja 1508. donijeti hranu i zairu, te 
bi ta zadada povjerena vojvodi i knezu Zarku Drazojevicu, staromu junaku 1 vitezu, koji 
se bijase vec toliko puta pr( slavio u borbi s Turcima. Ali taj put bio je zle srede. Na 
putu iz Spljeta preko Klisa u Sinj udarila na njega turska iJeta od 200 Ijudi, te razbila 
i razasula dru2inu njegovu. Knez i vojvoda Zarko Drazojevic poginuo je takodjer boreci 
?e brabro sabljom u ruci. Mrtvo tijelo njegovo preneseno bi u Spljet, te sahranjeno u 
stolnoj crkvi sv. Dujma, gdje mu je vjerna supruga, hrvatska plemkinja Katarina Marti- 
nuSevid dala postaviti nagrobnu plo6u s napisom. 

Beatrica Frankapan, udova iza hercega i bana Ivani§a Korvina, tugovala je za su- 
prugom vi§e godina. U to vrijeme umrla joj je i jedina preostala kci Elizabeta (1508.). 
Kako je ostala posve sama, stao ju bodriti kralj Vladislav, da se drugi put udade. Pred- 
lagao joj je za supruga svoga nedaka, sina svoje sestre Sofije, udate za braniborskoga 
izbornika Fridrika iz porodice HohenzoUern. Bio je to mladid od 24 godine, po imenu 
Juraj, koji je poslije mnogo i kobno utjecao u prilike ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva 
Beatrica se je dugo kratila, da podje za muza, koji je bio za dvije godine od nje mladji, 
a uza to zive i pustopaSne dudi. Napokon je ipak privolila, te se je 21. sijeCnja 1509. 
u svome gradu Gjuli udala za Jurja Braniborskoga. Ali vec u ozujku 1510. nema joj 
traga; fini se, da je tada umrla, po svoj prilici u gradu Varazdinu. Lakomisleni Juraj 
potratio je na to imanje IvaniSa Korvina, u koliko ga nijesu drugi razgrabili. 

(Odnosi prema Mletcima i Cambrayska liga 1508. —1512.). I poslije pri- 
mirja s Turcima (1503.) kralj je Vladislav ostao u savezu i dobrom sporazumku s mle- 
tafkom obcinom, pade 15. veljade 1504. utanaden bi izmedju njega i Mletaka novi ugovor, 
kojim se je obdina obvezala, da de mu i dalje davati godiSnju pripomoc od 30 000 du- 
kata, a on za to nema nikakvih osobitih obveza, nego samo da de tu podporu troSiti 
na obranu Hrvatske (che li danari sariano ben et fructuose dispensati in custodia della 
Crovatia). Dobri odnosi izmedju kralja i obdine nijesu se pomrsili ni onda, kad je bilo 
razmirica izmedju njihovih podanika u medjaSnim oblastima. Tako zapovijeda kralj Vla- 
dislav 20. kolovoza 1504. Nikoli Sekelju, kapetanu svojih dvorjanika, da se pridruzi nje- 
govomu tajniku Petru Berislavidu, rodjenomu Trogiraninu i tada prepoStu sv. Lovrinca 
u Peduhu, pak da oba zajedno podju na jug u Skradin, gdje de se na Miholje (29. rujna) 
sastati s mletadkim povjerenikom, te rjeSavati razmirice izmedju podanika obiju drzava 
(pro videndis et cognoscendis atque rectificandis illis differentiis et dampnis, que inter 
subditos illustrissimi domini Venetorum et subditos nostros ex regno Croatie commissa 
sunt). Kralj je obnovio svoju zapovijed 16. rujna; ali se dini, da nije izvr§ena, jer se 
Mletci opet 29. svibnja 1505. tuze na vojvodu Kozulida i njegova sina, pade im glave 
ucjenjuju sa 3000 libara. Kralj je na to poslao u Hrvatsku Filipa Morea, koji je u 
u srpnju 1505. zajedno s mletadkim punomodnikom procijenio podinjenu Stetu na 
12.000 dukata. Da li je kada odSteta pladena, ne znamo; ali dobri odnosi trajali su i 
dalje, pade od jeseni 1506. drzala je mletacka obdina na kraljevu dvoru opet stalnoga 
poslanika, po imenu tajnika Vincentija Guidota, koji je bio ne samo od kralja, nego i 
od velikaSa na dvoru mnogo paXen i cijenjen. NajviSe pak ugadjao je njemu primas i 
ostrogonski nadbiskup Toma Bakad od Erdeda, koji bijage poglavito preporukom mle- 



ODNOSI PRBMA MLETCIMA I CAMBRAYSKA LIGA (1508. — 1512.). #37 

ta£ke obdine postao kardinalom i carigradskim patrijarkom, te se je nadao jo§ i vedemu. 
Ali i medju ostalom gospodom Da dvoru biio je oditih privrienika mletadkih, a bilo je 
i knezova u Hrvatskoj, koji su naginjali obcini, te primali od nje podpore i place. Qd 
svih izticao se je Ivan Karlovic od Krbave s majkom svojom Dorom, kojih su posjedo- 
vanja neposredno medja^ila s mletadkotn drzavinom. 

Kralj Vladislav zivio je dakle u najboljoj slozi s mletadkom obcinom, kad su na 
pocetku 1509 osvanuli na njegovu dvoru poslanici francuzkoga kralja Ljudevita Xll i 
njemadkoga cara Maksimilijana, te ga pozvali, da pristupi k velikomu savezu, kojega je 
zadaca bila utamaniti mletadku drzavu, te njezine oblasti povratiti onima, kojima ih bi- 
ja§e ona ugrabila. Vladislav neka torn prigodom uzme Dalmaciju, koja po pravu i 
onako njegovoj kruni pripada. 

Kako je Italija od god. 1495, kad je u nju provalio francuzki kralj Karlo VIII., 
bila pozoriStem krvavih bojeva, upletali su se u sudbinu njezinu ne samo aragonski 
(Ipanjolski) kralj Ferdinand Katolicki, nego i car Maksimilijan, koji je uvijek budno pazio 
na svoja carska prava u toj zemlji. Medjutim najvecu korist od tih bojeva crpali su ba§ 
Mletci, koji su tada znatno razprostrli svoju vlast po kopnu italskom, otev§i gradove i 
oblasti ne samo vojvodini Milanu, nego i papinskoj drzavi, pade i kraljevini Napulju. 
Papa Julije II., koji je 1. studenoga 1503. stupio na prijestolje, vec je od prvoga dasa 
radio oko toga, da obnovi papinsku driavu, pak se nije stoga kratio sloziti ma s kime, 
samu da Mletcima otme papama ugrabljene gradove, kao Ravennu, Faenzu i Rimini. BaS nje- 
govim nastojanjem bude u rujnu 1504. pri sklapanju ugovora u Bloisu utanaden savez 
izmedju njega, kralja francuzkoga Ljudevita XII. i cara Maksimilijana, kojemu je bio cilj 
uni§titi mletadkn republiku. Ali kako izmedju cara i francuzkoga kralja nije moglo doci 
do pravoga izmirenja, premda je papa u Ijetu 1507. za taj posao odredio kardinala 
Bernardina Carvajala, nije se ni zasnovani savez protiv Mletaka mogao ostvariti. Tek 
uvreda, nanesena od Mletdana caru Maksimilijanu, doprinijela je, da je savez bio zaista 
u iivot priveden. 

Maksimilijan bijaSe se naime na podietku godine 1508. spremio, da s vecom vojskom iz 
Tirola podje u Italiju, te da se u Rimu dade okruniti za cara. Medjutim obcina mle- 
tadka ne dozvoli mu, da s 6itavom vojskom prodje kroz njezine oblasti. Na to se dade 
car 4 veljade u Tridentu od krSkoga biskupa Mateja Langa proglasiti >izabranim rimskim 
caremc, i zapode na vi§e strana rat s mletackom obcinom. U isti mah posla zasebna 
pouzdanika k francuzkomu kralju, da se s njim izmiri i zasnovane ved pregovore o savezu 
protiv Mletaka konadno dovrSi. Car se nadaSe, da ce Mletke posve zgaziti, te navijesti 
to saskomu vojvodi u jednomu pismu od 1. ozujka ovako: »MIetcani prikazuju svoga 
lava s dvjema nogama u moru, s trecom na ravnoj zemlji, a s detvrtom u gorama. Mi 
smo nogu u gorama gotovo sasvim zadobili, samo nam manjka pandia, koju demo 
s Boijom pomodi za osam dana imati; posiije toga kanimo osvojiti i nogu na ravnici*. 
Ali nakon prve srede stizavala je cara nedada za nedadom. Mletadki vojvoda Bartolomeo 
d' Alviano provali pade u travnju 1508 u austrijske zemlje, osvoji Goricu, Divin i Vi- 
pavu, a onda 6. svibnja i Trst. U drugoj polovici svibnja osvojiSe Mletci najvedi dio 
austrijske Istre s Pazinom; u isto vrijeme doplovi njihova mornarica pod kapetanom 
Ivaoom Navagierom u Kvamer. PoSto je potonji naoruiao do 1500 otodana s Krka, 
Cresa i drugih otoka, posla 26. svibnja 1508. svoga glasnika na Rijeku, koja je joS 
od god. 1465. bila u vlasti austrijskoj, te pozove tamoSnjega kapetana Ivana Raubera i 
stanovnike na predaju. Budud da je austrijski kapetan imao uza se samo 250 momaka, 
ostavi on isti dan grad i podje u Ljubljanu, a na to se Rijeka predade. Stanovnici pri- 
segoSe pri svedanoj sluibi Bozjoj vjernost mletadkoj obdini ; Andrija de Mula postade 
providurom grada, a Jeronim Querini kapetanom tvrdinje. Dva dana zatim (28. svibnja) 
prinudiSe Mletdani na predaju i grad Trsat, kojim je dosad zapovijedao neki njemadki 



1. 



338 KRALJ VLADISLAV II. JAGELOV16 (1490. —1516.). 

kapetan. Na to predado§e upravu Trsata Rabljaniau Jeronimi Crnoticu, premda je ban 
Andrija Bot zahtijevao, da se grad njemu povrati. U isto vrijeme pokoriSe Mletiani pri- 
morska mjesta izmedju Rijeke i a§ca Ra§e, kao Kastav, Moscenice, Lovran, BerSec, na- 
pokon jo§ i Lupoglav. Ba§ ti posljednji gubitci prinudili su Maksimilijana, kojega bijahu 
u ono doba ostavili na cjedilu njemacki i austrijski staleii, te je morao 6. lipnja 1508, 
utana6iti s Mletcima primirje na tri godine. Tom prigodom ostavio je njima sve, §to 
bijahu osvojili, narocito pak austrijsku Istru s Rijekom i Trsatom. 

Duboko ponizen i ogorfien, tezko je Maksimilijan izgledao zgodu, da se Mletcima 
osveti. Pod konac godine 1508. borave njegova kci Margareta i pouzdani biskup Matej 
Lang u Cambray-u, gdje no ugovaraju sa svemocnim ministrom francuzkoga kralja, 
kardinalom Amboiseom, kao i s poslanicima Spanjolskoga i englezkoga kralja. Tu bi 
napokon 10. prosinca utanaSena liga (Cambrayska), kojoj su pristupili papa, car, kra- 
Ijevi francuzki i aragonski (Spanjolski), a kojoj je bio poglaviti cilj, da se razkomada 
niletacika obcina, i da joj se oduzme sve, §to je u potonje vrijeme na italskom kopnu 
ugrabila. Papa uzet ce gradove u Romagni, kralj aragonski primorske gradove u Na- 
pulju, car otet ce Roveredo, Veronu, Padovu, Vicenzu, Treviso i Furlansku s posjedima 
oglejskoga patrijarke, kao i oblasti austrijske u posljednjem boju izgubljene; francuzki 
kralj napokon dobit ce Bresciju, Bergamo, Cremu i Cremonu, i sve Sto k tomu spada. 
Ligi mogu pristupiti hercezi savojski i ferrarski, zatim markgrof montferratski, da opet 
predobe otete im oblasti; napokon pozvat ce se i kralj ugarski, da se pridruzi, te da 
Mletcima oduzme gradove i kotare, koje mu bijahu silom i prevarom kroz jedno sto- 
Ijece (1409. — 1508.) pooteli. Rat 6e zapodeti 1. travnja 1509.; da bi car imao povoda 
prekrSiti primirje, pozvat 6e ga papa, da se kao zaStitnik crkve podigne, pak da joj po- 
vrati oteta imanja. Zato ce papa Julije II. podjedno udariti mletadku obcinu crkvenim 
prokletstvom i interdiktom. 

Od onoga 6asa, kad bi liga u Cambray-u ugovorena, salijedu neprestano poslanici 
francuzki i carski kralja Vladislava, da i on pristupi k savezu i da s vojskom udari na 
mleta6ku Dalmaciju. Nasuprot radi mletadki poslanik Guidoto svima silama, da osujeti 
nastojanje mleta6kih neprijatelja, §to mu i polazi za rukom, jer kralj boravi od ve- 
Ijafie 1509. kroz ditavu godinu (radi kuge u Ugarskoj) u (!!eskoj, a vjerni privrzenik 
mletadki, kardinal i nadbiskup Toma Baka6 od Erdeda umije stvari tako udesiti, da su 
u drzavnom vijecu mleta6ki prijatelji vazda u vecini. Medjutim je obcinu zadesila jedna 
nesreda za drugom. Dne 27. travnja 1509. udario ju je papa prokletstvom i interdiktom; 
malo dana zatim, 14. svibnja, razbili su Francuzi kod Agnadella mletadku vojsku pod 
Alvianom i Pitiglianom. I 6ete cara Maksimilijana suzbijale su MletCane na viSe strana. 
Tijekom lipnja jedna je vojska njegova od 15.000 Ijudi redom osvojila Roveredo, Ve- 
ronu, Vicenzu i Padovu, dok su opet dolnjoaustrijske 6ete na iztoku otimale Trst, Goricu, 
austrijsku Istru, a napokon i Rijeku. Potonje pomagao je i hrvatski ban Andrija Bot, 
zatim knez Bernardin Frankapan, koji je zajedno sa svojim sinovima i rodjacima smatrao 
taj Cas zgodnim, da svojemu rodu vrati otok Krk. Ban Andrija Bot iz Senja i knez 
Bernardin Frankapan iz Vinodola udarali su ne samo na taj otok, nego su takodjer sa 
350 konjanika i 1500 pjeSaka provalili u mletaCku Istru, te robili oko Labina i Plomina. 
Mletaeki providur u Labinu javlja 13. lipnja u Mletke o Stetama, koje je u6inio ban u 
njegovom kotaru, te pridaje, da ban Andrija Bot drzi Rijeku, i da se sprema k caru 
Maksimilijanu, dok je bivSi providur rijefiki Jerolim Querini pobjegao na otok Krk. 

U prvoj polovici godine 1509. gubili su Mletci na sve strane. Prema tomu nije 
pretjerano, kada papa Julije II., pozivljudi kralja Vladislava, da s mjesta zapoCne rat, 
ka2e, da su Mletci osim Dalmacije izgubili sve, §to su dosad drzali na kopnu; njihova 
je vlast omedjena samo na kotar njihova grada, >i tko bi znao, §to se je u to i s njime 
dogodilo*. Cini se, da je Vladislava papino pismo ohrabrilo, jer 12. srpnja pi§e iz 



ODNOSI PRBMA MLETCIMA I CAMBRAYSKA LIGA (1508. — 1512.). 939 

Zlatnoga Praga hrvatslcim banima Jurju Kanizaju i Ivanu £rau§tu, da §to prije podju u 
Budim, kamo su pozvana i druga gospoda, pak da onda zajedno s njima utanade i 
odrede sve, da se §to brze povede vojna za Dalmaciju. Vijede se u Budimu zaista sa- 
stalo, te odludilo, da se poSlje u Dalmaciju 6000 konjanika s dovoljnim brojem pjeSa- 
dije; u isti mah poslao je i palatin u ime kraljevo naloge hrvatskim zupaoijama i gradu 
Zagrebu, da kupe vojsku. Ali od svega toga ne bi ipak niSta, i jer vecina gospode nije 
marila za rat, i jer se je malo zatim sreda vratila Mletcima. Vec 17. srpnja bijaSe pro- 
vidur Andrija Gritti opet predobio Padovu, a kad je car na to 15. rujna stao podsjedati 
taj grad, koji je branio Pitigliaao sa 14.000 Ijudi, suzbijali su hrabri branitelji sve juriSe 
carske vojske, tako da je Maksimilijan nakon posljednjega juriSa (29. rujna) morao pod- 
sadu dignuti, te se s vojskom svojom na koncu oktobra u Tirol povratiti. I s iztodnoga 
ratista stizavali su nepovoljni glasi za cara, jer su Mletdani ponovno obladali Rijekom. 
Glavni zapovjednik njihovoga brodovlja, po imenu Angelo Trevisani, bija§e skupio mor- 
naricu od petnaest galija i blizu 3000 vojnika, te pristao s njima kod Omi§lja (na otoku 
Krku) nasuprot Rijeci. Dne 2. listopada 1509. do§ao je prije sunfianoga izhoda pred 
samu Rijeku. Posada docekala je mletadko brodovlje sa silnom vatrom; no uza sve to 
podje mletadkim 6etama za rukom, te uze§e gradske zidine. Na to bi boj nastavljen u 
u samome gradu, dok gradjani jadoj sili ne podlegoSe. Pobjeditelji po6e§e u jarosti 
svojoj grad plijeniti, ne pra§taju6i nikomu; mnogi gradjanin bude na komade sasjeden; 
napokon bude grad na vi§e strana zapaljen. Neprijatelj podinio je za nekoliko ura tolike 
strahote, da je sam zapovjednik Trevisani morao reci, kako ce se jednom za Rijeku 
govoriti: »Ovdje je bila Rijeka< (et mai per lui non se dirra, qua sono Fiume, ma qua 
fono Fiume). Jo§ isti dan dade Trevisani juriSati i rijedku tvrdinju, u kojoj je bila nje- 
mad:ka posada. Navala je bila tako zestoka, da su se branitelji htjeli predati pod po- 
godbom; ali dobitnici ne htjedo§e ni tuti za pogodbu, ve<5 im se morado§e bezuvjetno 
predati. PreuzevSi Trevisani tvrdinju dade 40 Ijudi u zeljezo okovati, za koje je driao, 
da su najvise krivi. Haranje i palenje grada i tvrdinje nastavljeno bi i drugi dan, kad 
bi poslan takodjer jedan brod s vojskom, da zauzme Bakar, kojega su gospodari (Fran- 
kapani) bill tada u sluzbi cara Maksimilijana. Sve to opisuje sam Trevisani u svome 
izvje§du na mletadku obdinu. On se izpriiava, da je Rijeka paljena protiv njegove volje; 
on je htjeo pisati u Mletke i pitati, §la da dini, no mornari, koji su »zivinska celjad*, 
ne mogo§e se suspreci, kad su vidjeli, da je na Rijeci zbaden sv. Marko i grb mletadke 
republike! Medju stvarima, §to su ih Mletdiani tom zgodom na Rijeci zaplijenili, spominju 
se narodito svete modi, crkvene posude i sprave, kao i druge dragocjenosti, koje su 
naSli u crkvi sv. Marije. Sve to odneseno bi u Mletke, i tezko da je Sto poslije vraceno, 
osim onih stvari, koje su bile otodkoga biskupa Vincentija Andrejevica (de Andreis), i 
koje su njemu kasnije predane. 

Sredna obrana Padove i ponovno osvojenje Rijeke u listopadu 1509. bijahu za cara 
Maksimilijana i njegove privrienike u Hrvatskoj i Ugarskoj veliki udarci, to vi§e, §to su 
Turci, kao po dogovoru, u isto vrijeme provalili u Hrvatsku, te nemilo poharali oblasti 
knezova Bernardina, Ania i Mihajla (Mihovila) Frankapana. Glasi o potonjoj provali uzra- 
dovaSe MIetdane u velike; a njihov povjestnidar Marino Sanuto zabiljeiio je u svome 
dnevniku, da je to bila >najbolja novinac, koja je tada stigla, jer se je sve nadalo, da 
<5e Turci Mletcima pomagati. Medjutim obdina mletadka nije time bila zadovoljna, nego 
je svima silama pregnula, da ligu svojih neprijatelja razpr^i. U to ime odlu^ila je uz ino 
poslati na dvor kralja Vladislava posebnoga poslanika, da ga konadno odvrati od ligaSa, 
pate da ga moida skloni i na o£iti savez s Mletcima. Zadada ta povjerena bi doktoru 
i vitezu Petru Pasqualigu, koji je prijaSnjih godina viSe puta zastupao svoj rodni 
grad na dvoru aragonskoga kralja i njemadkoga cara. Kako je Pasqualigu bilo prolaziti 
kroz hrvatsko kraljevstvo, zapala ga je takodjer zadada, da smota i one hrvatske 



KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

knezove, koji su dosad stajali uz bana Andriju Bota i Frankapane, pak da ih pri- 
kloni inletadkoj obcini. 

Petar Pasqualigo poSao je na put 12. listopada 1509. s drazinom od osam lica. 
Kako je Senj bio u vlasti bana Andrije Bota, neprijatelja mletaikoga, nije se u njemu 
izkrcao, nego je pristao u Bagu (Karlobagu), koji je pripadao odanomu knezu Ivanu 
Karlovicu, gospodaru Krbave i Like, a Sarjaku kaeza Nikole Zrinskoga (koji se bijase 
ozenio sestrom njegovom Jelenom). U Bagu je ostao od 25. listopada do 4. studenoga, 
a onda je poSao preko Velebita u Liku, gdje je u Novigradu (danas Novi) odsjeo kod 
kneza Ivana Kariovica. Tu su se naSIi na okupu jos neki knezovi, sve privrzenici mle- 
ta6ki, kao Ivanov rodjak knez Juraj Mrsinjski, knez Nikola Zrinski, knez Antun Biagaj 
i drugi. U Novigrad do§ao je i tajnik bana Bota zahtijevajuci, da Petar Pasqualigo pri- 
voli sastati se negdje s njegovim gospodarom, jer ce mu ina^e s oruzjem zakr5iti dalji 
put. Po naputku Ivana Kariovica urete poslanik sastanak s banom u Bihacu, a na to 
dobi od njega slobodno pismo. Dne 8. studenoga ostavi Pasqualigo Novigrad, pak udari 
preko Like i Krbave kraj gradova Ivana Kariovica i njegovih rodjaka prema Bihacu, 
kamo je stigao 11. studenoga. Na putu pratili su ga Ivan Karlovic sa 300 konjanika, zatim 
ostali knezovi sa svojim Cetama, tako da je uza se imao svega 450 konjanika. U Bihacu 
doiekao ga je zaista ban Andrija Bot sa 150 konjanika, izvinjavao se, sto je doslije 
sluzio neprijateljima republike, te ga uvjeravao o svome prijateljstvu prema njoj. Iz Bi- 
haca odpratili su hrvatski knezovi poslanika do Zagreba, kamo je stigao 15. studenoga, 
i gdje je ostao do 22. travnja slijedece godine 1510, LJ Ugarsku nije mogao podi, jer 
je kralj jo§ uvijek boravio u Ce§koj, i jer ma redovni poslanik Guidoto nije mogao 
izmoHti audiencije. 

Boraveci gotovo pol godine u Zagrebu radio je Pietro Pasqualigo poglavito oko 
toga, da zaprije6i medju hrvatskom gospodom svaki pokret protiv svoje domovine. Iz 
izvje§taja njegovih razabiramo, da mu je to podpuno po§lo za rukom. Malo ne svi kne- 
zovi hrvatski — izuzev Frankapane — pomamili se, da stupe u mletaCku sluzbu; pade 
i od Frankapana do§li su k poslaniku knez Matija, a poslije i otac mu Bernardin, te se 
izpridavali, Sto im brat, dotidno sin Krsto sluzi u cara Maksimilijana. K tomu je u hrvatskom 
kraljevstvu vladala obca smutnja, jer se kraljem skinuti ban Andrija Bot nije htjeo 
odreci svoje dasti, dok novi bani Juraj Kanizaj i Ivan Ernust nijesu imali dosta snage, 
da ga zbace. Tako je u zemlji preotelo mah gotovo bezvladje, jer nitko nije slulao ni- 
jednoga bana, pace ni palatina Emerika Perenja, koji je tada zastupao odsutnoga kralja. 
Ban Andrija Bot pozivao je staleze na sabor u Topusko i onda u Oto6ac, ali mu se 
malo tko odazivao; kad su pak novi bani htjeli drzati sabor u Krizevcima, zaprijetio je 
Bot stalezima, te nitko se nije usudio dodi na sabor. Kraj takih tuznih prilika (uza to 
je bjesnila kuga i onda je strasio Ijude potres) mogao je Pasqualigo tjeSiti svoju obcinu, 
da joj se nije bojati za Dalmaciju. Hrvatska su gospoda neslo2na i velikim dijelom 
obcini sklona, a dok ovi za Dalmaciju ne mare, ne mogu ni ugarska gospoda ni§ta 
diniti, sve kad bi i htjela. 

Medju prelatima i magnatima u Ugarskoj i Hrvatskoj nasao je poslanik u obde 
dvije struje: jedna je odito pogodovala Mletcima u svakome pogledu, a na delu bio joj 
je primas i kardinal Tomo Bakad od Erdeda, koji se je nadao s pomocu Mletaka kada 
tada postati rimskim papom; druga takodjer nije bila za oditi rat s republikom, ali je 
ipak htjela upotrebiti nevolju njezinu, te iznuditi od nje §to vece pogodnosti i koristi. 
Potonjima pripadao je palatin Emerik Perenj, zatim pecuvski biskup i tada kraljevski 
kancclar Juraj Sakmari, srbski despot Ivan Berislavid i drugi. Ivan je Berislavid na samu 
novu godinu 1510. doSao k poslaniku, te budi sam od sebe, budi ponukan od drugih 
predlagao, neka Mletci ugrabljenu Dalmaciju sami povrate kralju Vladi- 
siavu kao dar, a onda de Vladislav jamadno otvoreno pomagati Mletke ne samo 



ODSOSI PREMA MLETCIMA I C\MBRAYSKA LIGA (1508. — 1512.). 



«4l 



protiv lige, nego i u ratu s Turcima, na koji je tada papa Julije II. pozivao. Ali na 
predlog despotov odgovorio je Pasqualigo doskodicama i §alom; jednako je uiinio, kad 
ga je despot pozvao na tajno rociSte na dan triju kralja u sakristiju stolne crkve sv. Stje- 
pana. Tu mu je Berislavid rekao: >Zaista, gospodine poslani^e, niSta ne cete poIu£iti, 
ako ne ustupite Dalmaciju. Sve kad bi se i kralj nje odrekao, ne ce podnositi ugarski 
stalezi, da ostanu skrStenih ruku, dok sve evropske vlasti sti6u i uzimaju ono, Sto im 
pripada. Zaista bez (ustupa) Dalmacije ne cete ni§ta poluiiti*. Na to je Pasqualigo gotovo 
posprdno odgovorio: >Da, bez Dalmacije, ako bi ju naime mi izgubili, ne mozemo 
ni§ta postici. S toga cemo gledati, da ju za dobro republike i Ugarske obranimo i zadrzimo* 
Medjutim mijenjale su se prilike sve vi§e u prilog Mletcima. Sta nijesu mogli po- 
stidi na bojnome polju, poluiivali su vjeltom politikom svojom. Na podetku god. 1510. 




ft. 



Bahtolomej d'Alviano, 

mletaCki Tojroda. 
Po drvoreso it djeU P«tU Giovia >Elo|;u iUostriam viroramc- 



umjeli su dodu§e Francuzi i carevci opet pretegouti sa svojim brojnijim vojskama; ali 
zato je Mletcima poMo za rukom predobiti glavnoga svoga protivnika i pokreta^a Cam- 
brayske lige, naime papu Julija II. Oni vratiSe papinskoj driavi, ka joj bijahu oteli, a na 
to se je Julije iznevjerio ligi, te 24. veljaie 1510. rijeSio mletadku obdinu crkvenoga 
prokletstva i interdikta. Papa je pa£e kao rodjeni Talijan poialio, §to se tudjinci bane u 
njegovoj domovini, te je razavio barjak slobode Italije s lozinkom, da se > barbaric iz 
nje protjeraju. Neka se razvrgne liga protiv Mletaka; neka se radije krScanske vlasti 
sloie u veliki savez za rat s Turcima. Dok su prije njegovi poslanici na dvoru kralja 
Vladislava radili na zator mletadke obdine, nastoje odsada predobiti kralja za §to tjesniji 
HfT. pot). II. Ill 16 



24-2 



KRAU VLADISLAV IL JAGELOVlfi (1490. — 1516.). 



savez s njom i za turski rat. U tome pogleda radi najprije papinski poslanik Jakov Pisa, 
onda modruski biskup SimuQ KoziCic (rodjeni Zadraain), i s njime Achiles de Grassis 
(biskup od Castella), a napokon Trogirania Ivan Stafileo, tada auditor rotae u Rimu. 

Jo§ prije okreta papinske politike pozivala su gospoda ugarska i hrvatska vi§e puta 
kralja Vladislava, da se vrati iz Ceike, pak da skupi ugarski sabor, gdje bi se odlu6ilo, 
kojoj stranci da se Ugarska s Hrvatskom pridruzi. Napokon se je kralj odazvao, te je 
6, sijeinja 1510. iz Praga sazvao sabor u Ostrogon za Gregorijevo (12. ozujka), na koji 
je pozvao i staleze kraljevstva hrvatskoga. Posebno pismo poslao je na sudca i starjesine 
obdine na brda Gradcu kod Zagreba, u kojem javija, da po^to ga papa neprestano po- 
budjuje sa svojim poslanicima i listovima, da stvori odluku glede nekih vrlo zamaSnih 
stvari, i poSto je doslo vrijeme, kad izti6e sa sultanom ugovoreno primirje, a suvi§e se 
pokazuje potreba, da se u6ine shodne odredbe glede razlicitih drzavnih posala; zato da 
je odlu6io na dan sv. Gregorija drzati obci sabor svih svojih drzavljana (mjesto redovnoga 
sabora na Jurjevo). Stoga zapovijeda sudcu i starjesinama, da tu njegovu odluku 24. ve- 
Ijade u gradu proglase, a onda da u njegovo ime pozovu na receni sabor svu gospodu 
hrvatsku i slavonsku, za kojih je svakoga bila priklopljena kraljevska pozivnica. Pasqua- 
ligo javija, da se kraljev poziv nije najbolje dojmio narocito hrvatske gospode, koja 
nijesu redovito bila pozivana na ugarski sabor (non era consueto in le diete de Hungaria 
chiamar li signori de Croatia), vec su po starom obiCaju i pravu imali svoj vlastiti sabor 
u Hrvatskoj (perche dicono, haver loro auctorita ex concessione els atributa fa la loro 
dieta in Croatia da per se). Medjutim 6'mi se, da se ureSeni sabor nije ni obdrzavao, jer 
se kralj ne bijase iz Ce§ke povratio; stoga bi sabor ponovno sazvan za 24. lipnja u 
Stolni Biograd. 

Kralj Vladislav stigao je u Ostrogon tek 21. ozujka, gdje su s mjesta zapoCela 
vijedanja u kraljevskom vijecu. Malo poslije dozvoljeno bi i Pasqualigu doci u Ugarsku, 
na Sto je on 22. travnja ostavio Zagreb i 29. travnja stigao u Budim, kamo ga je do- 
pratio knez Juraj Mrsinjski- sa 30 konjanika. Medjutim tek 17. svibnja pustio ga je kralj 
prvi put u Ostrogonu preda se u audienciju, pri kojoj je osim primasa Tome Bakada 
Erdeda, pe6uvskoga biskupa i kancelara Jurja Sakmarija, i dvorskih castnika bio nazoCan 
poljski poslanik, krakovski vrhovni dekan Petar Tomicki. U tajnoj audienciji iza toga 
izlozio je mletacki poslanik molbu svoje obdine, da se kralj ne bi pridruzio savezu nje- 
zinih neprijatelja, vec nasuprot neka nastoji, da ju izmiri s carem Maksimilijanom. Suvi§e 
trazi poslanika od njega, da bi Mletci smjeli u Ugarskoj unovaditi 1000 izabranih mo- 
maka. Iza prve audiencije pratio je poslanik neprestano kralj evski dvor u Budim i Tatu 
(Totis), iz6ekujuci odluku. Obilazio je primasa Tomu Bakada, peduvskoga biskupa i kan- 
celara Jurja Sakmarija, koji mu je jednom zgodom rekao: »Ti naSi Ugri jesu narod vrlo 
barbarski, a vodi ih vi§e bijes nego razlog* (ma questi nostri Hungari sono zente molto 
barbara, et ducuntur potius furore quam ratione). 

Dok je Pasqualigo dekao na odgovor, doSli su na kraljevski dvor u Tatu papinski 
poslanik Achiles de Grassis (oko 3. lipnja), a za njim francuzki Ljudevit Helie, i napokon 
carski, po imenu Leonard Nogarola i Ivan Spiesshammer (Cuspinianus). S dolazkom 
potonjih mnozio se i broj protivnika mletackih na dvoru, osobito kad su jo§ stizavale 
nepovoljne vijesti po Mletcane s talijanskoga ratiSta, gdje su Francuzi zauzeli Bassano 
i Vicenzu, te zaprijetili Padovi i Trevisu. Osobito goropadno pona§ao se je francuzki 
poslanik Helie, koji je u audienciji 23. lipnja Mletfiane ba§ nemilo izgrdio, nazvavgi ih 
zvijerima i izmetom Ijudskim (bestie, feres, coluvies hominum). Kralj njegov i njegovi 
saveznici ne ce dotle mirovati, dok Mletke tako ne ponize, da im zitelji budu opet pri- 
prosti ribari. Helie pozvao je na to kralja Vladislava, da pristupi k ligi i da osvoji 
Dalmaciju, koju su Mletci prevarom njegovoj kruni ugrabili. Neka vise ne trpi, da 
Mletdani dulje tako o njemu govore, kao da je njihov placenik. Neka se sjeti buducnosti 



ODNOSI PREMA, MLETCIMA I CAMBRAYSKA LIGA (1508.— 1512.)- HS 

svoje djece, i neka ih povjeri onim vladarima, s kojima ga veiu rodbinske veze, a ne 
Mletcima. Ako ugarski kralj ne podje osvajati Dalmaciju, u£init ce to savezni vladari sami. 

U to se je skupio sabor u Stolnom Biogradu. Brojno nize plemstvo zahtijevaSe, da 
kralj sa dvorom, prelatima, barunima i stranim poslanicima dodje iz Tate u Stolni Bio- 
grad, pak da se zapocne vijecanje. Ali kraljevskim povjerenicima po§lo je za rukom, te 
su nize plemstvo sklonili, da je dozvolivli vanrednu dacu od pel zlatne forinte izabralo 
izmedju sebe deterdeset punoinocnika, koji ce zajedno s vi^im stalezima sasluSati strane 
poslanike, te kona^no odluditi, §ta da se ucini. Taj uzi sabor polao je u Tatu, gdje je 
2. srpnja 1510. pod predsjedanjem primasa i kardinala Tome Baka£a od Erdeda driao 
prvu sjednicu, u kojoj je redom saslu^ao papinskoga poslaoika <^e Grassisa, onda fran* 
cuzkoga i carske, a napokon mletadkoga. Francuzki je poslanik Helie opet rogoborio 
protiv MIetdana, prozvavSi ih >tiranima, krivorotnicima, pohlepnim kramarima, komedi- 
jaSima i lisjacima*, te ponudivSi u ime saveznih vlasti trideset i ^etiri ratna broda u 
pomod. Pietro Pasqualigo govorio je mudro i oprezno, moleci staleze, da se ne obaziru 
na peruke i obecanja mletadkih neprijatelja, koja se ne <5e izpuniti, vec neka ostanu 
prijatelji republici, koja im vile vrijedi od svih ostalih vlasti. Dalmacija je jednako 
ugarska kao i mletadka; k tomu nije ta zemlja vec kroz dugi niz godina ni najmanje 
koristi podala Mletcima. Napokon je i papa primio MIetke u svoju za§titu, te ce ih 
izdaino pomagati. 

Za primasa Tomu Baka6a od Erdeda i njegove sumiSljenike, koji su odavna Mlet- 
cima pogodovali, bili su ti prizori i govori pusta igra; ali na palatina Emerika Perenja, 
na biskupa i kancelara Jurja Sakmarija, kao i na pouzdanike nizega plemstva djelovali 
su silno. Sabor je izabrao na to povjerenstvo, koje ce ugovarati s Pasqualigom o tome, 
ne bi li mletacka oh6'ma drage volje ustupila Dalmaciju. Predsjednikom povje- 
renstva bio je biskup Sakmari, a 61anom tadanji stolnobiogradski prepost Petar Beri- 
slavic, rodjeni Trogiranin, koji je govorio, da su odli^ni i brojni rodjaci njegovi u 
mletadkoj Dalmaciji gotovi raditi za oslobodjenje te zemlje, da je u obce puk nezado- 
voljan s mletaikom vladom, te da bi on sam s malo vojske mogao Dalmaciju osvojiti. 
Buduci da se je mleta6ki poslanik neprestano izvinjavao, kako nema nikakve punomoci, da 
razpravlja o ustupu Dalmacije, sastao se je sabor opet 5. srpnja u sjednicu, u kojoj je 
uz veliko oduSevljenje zakljuCio rat za oslobodjenje Dalmacije izpod mleta6ke 
vlasti. Pristupit 6e se ligi i poslati poslanici k caru i francuzkomu kralju, da se ustanovi 
zajednidka ratna osnova. K caru 6e otici stolnobiogradski prepo§t Petar Berislavic i 
zupan Ambrozije Sarkanj, u Francuzku senjski kapetan Albert Lonjaj, a k papi u Rim 
kolodki nadbiskup Gregorije Frankapan. Osim toga dici 6e se na noge vojska od 
4000 pjeSaka i 2000 konjanika, koje 6e voditi nekadanji ban hrvatski Franjo Bala§a, 
totiSki i komoranski kastelan Osvald Korlathkewy, §ipu§ki knez Ivan Zapolja, i krbavski 
knez Ivan Karlovic. I obcina grada Dubrovnika mora ustupiti svoje brodovlje za rat; 
vjeSti Feliks Petandic po<5i 6e onamo, da to izradi. Uza sve to ipak nije do§lo do rata. 
JoS istoga dana, kad je rat zakljufien, tje§io je primas Tomo Bakad od Erdeda zdvoj- 
noga Pasqualiga ovako: >Pustite, neka staleii bufe; ma §to zakljuiili, ipak se ne 6e 
ni&ta udinitic. I drugi privrzenik mletadki, Filip More, hrabrio je mletaikoga poslanika 
time, da rata ne 6e biti vec zato, Sto je driavna blagajna prazna, a gospoda ne daju 
novaca. >Neka me raztrgaju na komade<, rekao je on, >neka mi du§a zadje u pakao, 
ako 6e ikada ugarska vojska predi preko gora, da zauzme Dalmaciju<. Nekoliko tjedana 
poslije doiao je i poslanik kneza Ivana Karlovida k Pasqualigu u Komoran, te mu sa- 
obdio, da gospodar njegov ne prima namijenjenu mu dast vojvode u ratu za Dalmaciju, 
nego da 6e i dalje ostati vjeran republici. U ostalom vojne ne <5e biti, jer kralj nema 
novaca, ni da si kupi svakdanji kruh, a gospoda su opet Skrta i siromaSna; napokon 
Hrvatska da tako oskudijeva ziveiem, da ne bi mogla hraniti tisudu vojnika ni kroz dvije 



KRALJ VLADISLAV II- JAGELOV16 (1490—1516.). 
244 ^ 

sedmice. Kraj takih prilika nije niSta koristilo, §to su poslanici Petar Berislavic i Ambro- 
ziie Sarkani 1. listopada 1510. u gradu Konstanzu utana6ili savez s carem Maksimilijanom 
i najavili pristup kralja Vladislava u ligu Cambraysku. Prema pogodbama toga saveza 
morao bi Vladislav 1. travnja 1511. zapoceti rat na Mletke za Dalmaciju, pri 6emu ce 
ga car i njegovi saveznici pomagati sa 1000 vojnika, dvanaest topova, dvadeset i ietiri 
dobro opremljene ladje troveslice i §est teretnih brodova. Ali do izvrsenja tih pogodaba 
nije u obde nikad ni doslo. 

Uz mnoge razloge, da se je snovana vojna kralja Vladislava za Dalmaciju posve 
izjalovila, bio je poglavito i taj, §to je papa Julije II., sve odlu6nije pristajao uz Mletke, 
te radio da razprgi Cambraysku ligu i potisne Francuze iz Italije. Pokus njegov, da li§i 
Francuze vlasti u Genovi, nije duduSe po§ao za rukom; ali zato je na svaki drugi nadin 
nastojao, da im naudi. Ali ni kralj Ljudevit XII. nije stajao skrStenih ruku. Jamacno na 
njegovu ponuku sastala se je u rujnu 1510. u Toursu sinoda francuzkih prelata, pak 
obijedivSi papu, da svojom slavicnoSdu smeta miru kr^canstva, zamoli kralja, neka spo- 
razumno s carem sazove obci crkveni sabor, koji ce papu pobrati na red i osuditi. Malo 
zatim obnovljena bi 17. studenoga 1510. u Bloisu liga izmedju cara i francuzkoga kralja, 
kojoj pristupi opet i aragonski (§panjolski) kralj Ferdinand Katoli^ki pod pogodbom, da 
se prije pokuSa na kongresu u Mantovi izmirenje i nagoda s papom. I zaiita se u po- 
lovici ozujka 1511. desire u Mantovi poslanici carevi, francuzki, englezki i spanjolski, te 
ugovarahu s Julijem II. Umni i spretni krski biskup Matej Lang nastoji predobiti papu, 
da se tako osame Mletci i nekadanja liga u citavom obsegu obnovi. Ali Julije II. ne 
dade se nadmudriti ni u Mantovi, ni poslije u Bologni, pak tako se dogovaranja na 
koncu travnja posve izjaloviSe. Sada planuSe osudne borbe na sve strane. Pet kardinala, 
koji se bijahu vec prije od pape odmetnuli, sazva§e 23. svibnja obci crkveni sabor, koji 
bi se sastao u Pisi 1. rujna iste godine; u isti mah provali i francuzka vojska u pa- 
pinsku drzavu, zauze Bolognu, te raztepe papinsko-mletadku vojsku, koja joj je htjela 
put zakr(!;iti, I carevci uzeSe Mletcima redom Vicenzu, Feltre i Belluno, zatim u rujnu 
Furlansku osim Osopa, §to je medjutim republika pod konac godine opet natrag zado- 
bila. Caru ostadose jedino njegove oblasti u Istri i grad Rijeka, koja je svakako prije 
7. rujna bila opet u vlasti njegovoj. 

U to nije ni papa Julije II. mirovao. Da osujeti koncil u Pisi, sazove on sam 
18. srpnja 1511. crkveni sabor, koji ce se sastati 19. travnja 1512. u lateranskoj crkvi 
sv. Ivana u Rimu, i na kojemu ce se razpravljati o svemu, §to je crkvi potrebito. Iza 
toga ugovaraSe s Mletcima, Spanjolskom i Englezkom o velikom savezu protiv Fran- 
cuza, te proglasi onda 5. listopada u Rimu »svetu ligu«, kojoj je bila zadaca, da se 
Francuzima oduzme Bologna i obnovi cjelokupnost papinske drzave. Napokon kazni 
24. listopada crkvenim prokletstvom onih pet kardinala, koji bijahu koncil u Pisu sazvali. 
Time polufii, da je na taj koncil, koji se je ipak sastao 1. studenoga, do§Io malo pre- 
lata, a i ti su bill posve zavisni od Francuzke, te su se poslije morali preseliti u Milan, jer 
su im zitelji Pise mnogo smetali. Dok je tako papa odklonio burn na crkvenom polju, 
nije se mogao dugo obraniti na bojnome polju, jer su Francuzi u ratu sa >svetom 
ligom« bili dobre srece. Njihov vrli vojvoda Gaston de Foix osvojio je u veljadi 1512. 
Bresciu, a zatim je 11. travnja kod Ravenne odrzao podpunu pobjedu nad §panjolskom 
i papinskom vojskom. Ali kad je zatim Gaston de Foix umro, papa je Julije II. upro 
svu snagu, da cara Maksimilijana odvrati od francuzkoga kralja, te ga izmiri s mletaCkom 
republikom. To mu je bar donekle poslo za rukom, jer je car zaista 6. travnja 1512. 
utana^io s Mletcima primirje na deset mjeseci. Tako ostade Francuzka osamljena, te bi 
brzo njezina premoc u Italiji skr^ena. 

Kroz 6itavu godinu 1511. i sve do primirja 1512. salijetali su neprestano poslanici 
boredih se stranaka kralja Vladislava, da pristupi budi kojoj od njih. Medjutim Vladislav 



ODNOSI PREMA MLETCIMA I GAMBRA.YSKA LISA (1508. — 1512.). 345 

boravio je viSe mjeseci (od studenoga 1510. gotovo do konca travnja 1511.) u zemljama 
£e§ke krune, a u to je mietaikim privrzenicima medju ugarskorn gospodom po§lo za 
rukom, da zaprijeie svaki pokret na Stetu republike. Francuzki i carski poslanik trazili 
su dodu^e u velja£i 1511., da se izvrSi ugovor, utana^en u Konstanzu, pa^e su prijetili, da 
ce savezne vlasti same osvojiti Dalmaciju, a s njom i onaj die hrvatskoga primorja, koji 
pripada kralju Vladislavu: ali primas Toma Bakai umio je sve osujetiti, ne mareci 
mnogo, §to mu je Ivan Bornemisa javno spoticao, da je od Mletaka podmicen, i da je 
za^etnik svega zla, koji ce za to na dojducem saboru »svoju izdaju okajati*. Medjutim 
se na ugarskorn saboru, koji se je imao sastati o Jurjevu 1511. na RakoSu, i koji je 
zaista 3. svibnja zapodeo, nije pitanje o ratu s Mletcima za Dalmaciju ni spominjalo, a 
k tomu su naskoro za§utili i glavni dosadanji protivnici mletadki, kao palatin Emerik 
Perenj i kancelar Juraj Sakmari. Za palatina spominje se izrijekom, da su ga Mlet6ani 
podmitili, darovavsi mu jo§ u sijefinju 1511. barSuna za 6etiri odijela za 257 dukata, na 
§to se je palatin 6a i zahvalio pismom od 10. veljade, te izjavio, >da de, dok god zivi, 
zajednidki s priinasom nastojati, da kralj ostane uz republiku*. Kad je na to papa svom 
snagom stao raditi na zator Francuza u Italiji, kardinal i primas Toma Baka6 od Erdeda 
smatrao je, da je ved svaka pogibao za MIetke minula, pak je zatraiio dopust u svoga 
kralja, te je 2. listopada 1511. odputovao u Rim, da sudjeluje na crkvenom saboru u 
Lateranu, i da primi nagradu za dosadanji rad. Nadao se je postati papinskim legatom 
a latere, a mozda i papom, kad bi Julije II. umro. Prvih dana prosinca stigao je na kra- 
Ijevski dvor poslanik pape Julija, te je pozvao kralja, da pristupi u »svetu liguc. Nakon 
duljih dogovora Vladislav je privolio, te je podjedno odredio stolno-biogradskoga pre- 
po§ta Petra Berislavica, koji je nedavno ugovarao s carem, da ide u Rim, te potanje 
uvjete utanaci. S tim se je 6inom kralj Vladislav posve odrekao Cambrayske lige, te se 
je i zasebni mletadki poslanik Petar Pasqualigo mogao kuci povratiti. Ali on ostade jo§ 
preko pol godine u Ugarskoj; tek 9. kolovoza 1512. Salje on iz Senja svoje posljednje 
izvje§ce u domovinu. 

Za desetmjesednoga primirja najprije je papa Julije 3. svibnja 1512. otvorio crkveni 
sabor u lateranskoj crkvi sv, Ivana u Rimu, na kojemu su uz Tomu Baka£a od Erdeda 
bili nazodni i hrvatsko-dalmatinski biskupi, od kojih se osobito iztidu spljetski nadbiskup 
Bemardin Zane i modru^ki biskup §imun Kozidiic; a onda je svima silama radio, da posve 
izmiri cara Maksimilijana s mletaCkom obcinom. Ali Mletci bili su nepomirljivi, na §to 
je papa 12. studenoga 1512. utanadio savez s carem protiv Mletaka. Malo zatim umre 
papa Julije II. (21. veljade 1513.), a nasljednikom njegovim ne postade ugarski primas 
Tomas Bakad od Erdeda, nego umni talijanski prelat Giovanni Medici, koji se je pro- 
zvao Leo X. Buduci da su u to Mletci doznali za savez izmedju pape i cara, pribliiiSe 
se oni svojim dosadanjim najve<5im neprijateljima Francuzima, te utanadi§e s kraljem 
Ljudevitom XII. ligu u Bloisu (23. ozujka 1513.). I take bi nastavljeno ratovanje go- 

__^tovo do smrti cara i kralja Maksimilijana. 

■■I ^ bojevima cara Maksimilijana s Mletcima i Francuzima (1508. — 1518.) mnogo se 

je izticao brvatski knez Krsto Frankapan (1482. — 1527.)^ srednji sin modruSkoga 
kneza Bernardina. Ved od god. 1505. nalazimo Krsta u sluzbi carevoj, gdje se je valjda 
upoznao i sa svojom vjernom i odanom zenom Apolonijom Lang, kcerju augsburzkoga 
patricija i sestrom glasovitoga krSkoga biskupa (potonjega kardinala i salzburikoga nad* 
biskupa) Mateja Langa. Knez Krsto bio je hrabar junak i vrstan vojvoda; njegova je 
lozinka uvijek bila >Nada je moja Bogc (Spes mea in Deo est). Prvi put proslavio 
se je Krsto 1508., kad je prigodom podsade ka§tela Prema u Istri zarobio mletadkoga 
plemica Jerolima Savorgnana. God. 1509. oteo je Mletcima Divin i Pazin, a zatim se je 
borio oko Raspa i Novigrada. God. 1511. udarao je na grad Mile (Muggia) kod Trsta, 
kojom bi prigodom ranjen u lice. Za njegove zasiuge darovao mu je car Maksimiiijan 



2^6 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVI6 (1490. —1516.). 

Novigrad i neka posjedovanja grada Postojne; podjedno imenovao ga je kapetanom 
postojnskim i kra§kim, kao i carskim savjetnikom. 

Od rujna 1512. do rujna slijedece godine 1513, boravio je Krsto u svome zavi- 
Caju, snujuci kako da Mletcima otme djedovinu svoga roda, naime otok Krk. U pro- 
sincu 1513. udara opet na mletaCki grad Marano u Furlanskoj, koji je i zauzeo 13. pro- 
sinca. U veljadi 1514. poSao je sa 6000 pje§aka i 1000 konjanika na mletaCku Udinu, 
koju je i osvojio, a za njom i Cabdad i gotovo svu Furlansku. Ali kod podsade tvrdoga 
grada Osopa bude 25. ozujka tezko u glavu ranjen, a zatim, kad je velika mletadka 
vojska poSla da opet oduzme Marano, dne 5. lipnja 1514. s jednom 6etom svojih voj- 
nika zarobljen. Slavodobitni neprijatelji odvedose ga u Mletke, gdje ga vrgoSe u tamnicu 
Toresello (u du2dovoj paladi), u kojoj je ostao zatvoren od 9. lipnja 1514. do 
5. sijednja 1519. Nevolju njegovu u uzama ublazivala je vjerna mu zena Apolonija, koja 
se nije nikako dala s njim razstaviti. U sijednju 1519. poslage ga tamnovati u francuzki 
Milan, gdje mu je medjutim u noci od 13. listopada na 14. god. 1519. polio za rukom, 
da pobjegne, dok je odana mu supruga malo zatim u Milanu umrla (4. sijeSnja 1520.). 
Krsto je na to jo§ do 15. sije6nja 1523. ostao u njemackoj sluzbi, kad ga je Ferdi- 
nand I. u milosti odpustio, a on se vratio u svoju domovinu. 

Za svoga tamnovanja u Mletcima i^dao je Krsto Frankapan zajedno sa zenom 
svojom Apolonijom god. 1518. njemacki molitvenik sa vi§e lijepih drvoreza. Jedan od 
tih drvoreza prikazuje sliku Gospe u nebo uzete, kako pred njom kleSe s jedne strane 
junafiki knez Krsto Frankapan, a s druge zena mu Apolonija. 

(Nove borbe s Turcima 1512. — 1514.; seljaSka buna pod Jurjem 
Dozom 1514. i sabor u Budimu 1514. Ivan Zapolja i Stjepan Verboczi). 
Primirje, utanaCeno s Turcima na sedam godina, bijaSe kralj Vladislav obnovio 6. srpnja 1510. 
No uza sve to prijetila je vjeCita opasnost njegovim zemljama, a naroCito hrvatskomu 
kraljevstvu. Pojedini sandzaci i paSe (bosanski, hercegovaCki) nijesu mnogo marili za 
ustanove primirja, to manje, §to su se za bojeva u Italiji i MletCani i car Maksimilijan 
otimali za prijateljstvo Turaka, te trazili u njih pomoc. Car je Maksimilijan u lipnju 1510. 
slao iz Augsburga svoga agenta k bosanskomu sandzaku Ferisbeju, bodredi ga, da udari 
na mletaiku Dalmaciju i Albaniju, te da im otme gradove Kotor, Bar i Ucinj; u isto 
vrijeme trazili su i Mletci pomoc u Carigradu, te su ju zaista i dobili. Pomagali Turci 
cara ili Mletke, vazda su najprije stradale hrvatske oblasti, kojima su turske cete pro- 
lazile. Ali najveca je opasnost zaprijetila onda, kad je papa Julije II. po svojim poslani- 
cima stao kralja Vladislava pozivati, da se pridruzi velikome savezu krScanskih vlasti za 
rat s Turcima, jer je to potonjima moglo biti povodom, da sami zapocnu veliku vojnu. 

Sve uz primirje nije tako na medjama hrvatske zemlje nikad bilo pravoga mira. 
Na ugarskom saboru u Budimu govorio je tavernik Blaz RaSkaj 3. svibnja 1511. staleiima 
u ime kraljevo ovako : »Turci uznemiruju neprekidno Hrvatsku, a naroCito Knin, te ce i 
ostatak njezin propasti, ako se dostatno ne zaStiti. I moldavski vojvoda bit ce prinudjen 
sultanu se pokoriti, ako mu se ne pruzi potrebita pomoc. Bedemi grada Jajca tako su 
od potresa razvaljeni, da grad ne ce vi§e modi odoljeti ni jednome jurisu, ako se utvrde 
njegove s mjesta ne poprave. Stalezi neka dakle o svemu tome vijecaju i svoju odluku 
njegovu velidanstvu saob6e«. Dok su negdje stalezi vijecali, osvanu u Budimu 11. svibnja 
poslanik sultana Bajazita (na kojega se bija§e digao sin Selim) trazeci, da se primirje 
dalje produlji, ali da se u nj ne primi mletatka obdna. Kralj nije htjeo na to pristati, 
ve6 je zahtijevao, da se u primirje primi ne samo republika, nego i brat njegov, poljski 
kralj Sigismund. Tako se otegnuSe dogovaranja, jer je Juraj Hrvat morao poci u Cari- 
grad, da se o torn sporazumi sa sultanom. Za njim poSao je jo§ i drugi poslanik, i tek 
u polovici rujna vratila su se oba s izpravom sultanovom, kojom bi primirje produljeno 
za daljih pet godina, te u nj primljeni Mletci, Poljska i Vla§ka. 



NOVK BORBE S TURCIMA (1512.-1514). 



«47 



Dok su trajali ti dogoTori, stradala je ponovno hrvatska zemlja. Knez Beraardin 
Frankapan tuzi se u jednome pismu (pisaoom 5. ruJDa u ModruSama) svome zetu Jurju 
Braniborskomu, kako je 2000 Turaka i viSe dne 22 kolovoza doSlo pod ModruSe, te pli- 
jenilo onda kroz viSe dana oko Ribnika, MetUke, iMehova, Ozlja i Dubovca. Tom su pri- 
likom uiinili mu toliko stete, da je ne 6e modi ni za deset godina nadoknaditi. Bernardin 
se je digao na obranu i pozvao ostalu hrvatsku gospodu u pomoc; ali mu se nije nitko 
odazvao, jedino ban Andrija Bot poslao mu je oko 100 konjanika. Od zasuznjenib 




I 



Knez Krsto Frankapan i 2bna mu Apolonija (Lang) kle&e pred majkom BoiiOM. 

J)rTor«rs it njemaikoga molitveailui (Petbacb), ito ta ga g. 1518. isd«li a Mletcima knet Krtto i ieaa mn Apolonija. 



II 



uraka, koje je zaroblo knezev rodjak Mihajlo (Mihovil) Frankapan, doznali su, da je te 
Turke naputio na provalu u frankapanske oblasti krbavski knez Ivan Karlovic, koji se 
je ved pokorio, i koji puSta Turcima prolaziti kroz svoje oblasti. »Kad bi mi znali<, 
zavrSuje knez Bernardin, »da njegova kraljevska milost jo§ gleda na tu zemlju, htjco 
bib sam gore podi do njegove milosti . . . Ja bi htjeo njegovu milost poduditi, kako bi 



2^g KRALJ VLADISLAV H. JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

se zemlja mogla odrzati i spasti. Izvolite mi javiti, da li bi se §ta koristno moglo u6i- 
niti, da zaludo ne podjem na put i da ne tro§im. Ja moram misliti na sve naCine, da ne 
budem protjeran i da sve svoje ne izgubim*. Sta je na ovo pismo Juraj Braniborski ud;inio, 
i da li je kralju §ta govorio, ne znamo; ali mleta6ki poslanik Petar Pasqualigo javlja 
20. listopada 1511. iz Budima, da su onih dana doSIi pred kralja Vladislava posebni 
poslanici knezova Ivana Karlovida i Bernardina Frankapana, te izjavili u ime svojih go- 
spodara, da se ne mogu viSe braniti od Turaka, jer nemaju nikakve pomoci ni podpore 
od svoga kralja. S toga im ne preostaje drugo, nego da se preko bosanskoga sandzaka 
sultanu pokore i danak obedaju (accordarse per mezo del vayvoda de la Bossina et 
capitular cum el signer Turco per farse suo subditi et tributarii). Cini se, da su se 
s ove prijetnje na kraljevu dvoru prepali, pak su hrvatskim knezovima obecali brzu 
pomoc, a uz to ih tjegili time, da ce valjda Hrvatska imati sada mira od Turaka, bu- 
duci da je nedavno s njima utanaceno primirje na pet godina. Ali Turci ipak nijesu ni 
dalje mirovali, iztiduci, da se primirje ne tide Hrvatske, jer se ona u njemu ne spo- 
minje. S toga posla kralj Vladislav opet Feliksa Petancica u Carigrad, te zahtijeva§e, da 
se sastavi nova izprava o primirju, u kojoj bi se Hrvatska izrijekom spomenula. Medju- 
tim nije ni to mnogo koristilo. 

Malo prije, nego gto bi primirje s Turcima produljeno, umro je u Hrvatskoj 
13. rujna 1511. ban Andrija Bot od Bajne. On se bija§e jo§ negdje na koncu 1510. 
izmirio sa svojim kraljem, jer se vi§e ne spominju kao bani Juraj Kanizaj i Ivan ErnuSt, 
i jer mu poslije kraljevski dvor povjerava razlidite poslove. Andrija Bot stolovao je naj- 
viSe u Otodcu; tu je u travnju 1510. izdavao glagolske listine, kojima je senjskomu 
kaptolu nalagao, da odredi jednoga kanonika, koji de s kraljevim covjekom rjeSavati 
parnicu izmedju hrvatskih plemica Nemanjica i Darojica. U tima se listinama pi§e ban 
»Andrija§ Bot od Bajne (z Bajne), Dalmacije, Hrvacke i slovinski ban i kapetan senjski*. 
Ali vec na podetku god. 1511. stao je poboljevati, te se je prvih dana ozujka proculo 
u Budimu, da je umro i da je zakopan u Zrinju. Vijest nije bila istinita, ali je ban 
svedjer dalje bolovao, kako to svjedoci i Bernardin Frankapan u recenom pismu Jurju 
Braniborskomu od 5. rujna (wan der ban leit und mag aus dem pet nit). U isto vri- 
jeme ili jo§ prije umro je i ban Marko Mi§ljenovic od Kamidca; kaze se, da je pao 
s konja i slomio vrat. 

Poslije smrti bana Andrije Bota trajala je na kraljevskom dvoru kroz pol godine 
i^estoka borba, kome da se povjeri banska dast u hrvatskom kralj evstvu. U isto vrijeme 
izpraznjena bi smrdu biskupa Luke i stolica zagrebadke biskupije. Primas i kardinal 
Toma Bakac namijenio je potonju svojemu sinovcu Ivanu, te ju s toga nije namah dao 
popuniti, nego je upravu njezinu sam preuzeo kao » patron i skrbnik zagrebadke bisku- 
pije* (patronus specialis et tutor ecclesie episcopatus zagrabiensis). Teze je i§lo s ba- 
nijom. Najprije se je pomiSljalo (oko 20. listopada 1511.), da se imenuje banom krbavski 
knez Ivan Karlovic, koji bija§e odrastao u borbi s Turcima. Ali se prigovaralo, da on 
sam ne bi mogao sve poslove vrSiti, pak da bi mu trebalo pridati druga. Palatin Emerik 
Perenj predlagao je za druga vranskoga priora, ostali pako druge, pak tako se je ditava 
stvar otegla. Medjutim se je razglasilo na kraljevu dvoru, da se je knez Ivan Karlovid 
nagodio s Turcima i obedao sultanu harad. Vjerojatnije je medjutim, da se je na dvoru 
odustalo od imenovanja Ivana Karlovida s toga, §to se je doznalo, da je pokojni ban 
Bot kneza Ivana odredio za ovrSitelja svoje oporuke, te mu podjedno nalozio, da ne 
predade kralju grada Senja ni ostalih kraljevskih gradova, dok ne izplati udovici nje- 
govoj Ani 16.000 dukata, koje je kralj dugovao Botu za sluzbovanje njegovo. Poslije 
se je nudila banija kraljevu kancelaru i peduvskomu biskupu Jurju Sakmariju; ali taj je 
nije htjeo primiti, jer nije bilo novaca, a bez njih ne bi mogao braniti zemlju od 
turskih nasrtaja. 



NOVK BORBE S TURCIMA (1512. — 1514.). »49 

Dok se je tako otezalo na dvoru imenovanjem novoga bana, osvanuo je prvih 
dana ozujka 1512. u Budimu knez Ivan Zapolja. Kralj ga bija§e jo§ 1510. imenovao 
vojvodom erdeljskim, i da ga odlikuje i da ga ukloni iz neposredne blizine svoje. No vlasto- 
hlepni vojvoda nije ni u Erdelju mirovao, paie u taj par bijaSe se izpunila iiva ielja 
njegova i majke mu Jadvige: dne 8. velja^e 1512. udala se je u Krakovu sestra nje- 
gova Barbara za kralja Sigismunda, najmladjega brata kralja Vladislava. Sada je Ivan 
do§ao u Budim, da se pobrine za svoga mladjega brata Jurja, kojemu bijaSe smrdu kne- 
ginjice Elizabete Korvioove izmakia bogata ba§tina u hrvatskim zemljama. Ivan zahtijevao 
je od kralja, da njegovu bratu Jurju podijeli bansku iast u Hrvatskoj. AH tomu zahtjevu 
oprla se je iitava dvorska stranka, na 6e\\i joj sam palatin Emerik Perenj. Nastalo kome- 
§anje na dvoru, vijecalo se u driavnom vijedu kroz vile dana. Samo da Zapoljevci ne 
dodju do prevelike vlasti, slozilo se vijede napokon u torn, da se banska fast povjeri 
palatinu Perenju. Ovaj se je izprva branio i stavljao uvjete; no kad je kralj sve njegove 
uvjete prihvatio, da moze za svoju placu i za svoje iete kao i za krajiSke gradove tro- 
§iti dohodke zagrebacke tridesetnice i prihode grada Senja, i da smije u svojim kra- 
Ijevinama dace pobirati, primio je napokon ponudjenu mu 6ast. 1 tako je kralj 
25. ozujka 1512. palatina Emerika Perenja imenovao banom Dalmacije, Hrvatske i 
Slavonije, kapetanom Senja i zapovjednikom gradova na krajini. Jo§ bi odredjeno, da 
ga pomaiu kao banovci bivSi ban Franjo Balala i Franjo Hedervari. Ivanu Zapolju nije 
to bilo nikako po volji, te je s toga traiio pomoci u svoga Surjaka, poljskoga kralja 
Sigismunda. Taj je zaista poslao k svome bratu krakovskoga dekana Petra Tomickoga, 
da govori u prilog Zapoljama, i da ga predobije za njih. Tomicki predlagao je Vladi- 
slavu u ime svoga gospodara, neka bude milostiv prema vojvodi Ivanu i bratu mu Jurju, 
i neka ne vjeruje onima, koji ih opadaju; za dokaz, kako im je sklon, neka izpraznjenu 
baniju hrvatsku povjeri knezu Jurju, podjedno neka tast kancelara i ostrogonskoga nad- 
biskupa podijeli koIoSko-badkomu nadbiskupu Gregoriju Frankapanu. All kralj Vladislav 
odgovorio je po naputku svoga kancelara Sakmarija poljskomu poslaniku, da ce on kao 
i dosad biti milostiv gospodar braci Zapoljama, i da ne vjeruje njihovim opadnicima; 
ali banije ne moze povjeriti knezu Jurju, jer je ta cast ved podijeljena u drzavnom 
vijecu, u kojemu je sam knez Juraj nazocan bio. 

Bilo je skrajnje vrijeme, da se imenuje ban za hrvatsko kraljevstvo, jer se je u to 
zgodila zamasna promjena na turskom prijestolju. Selimu, mladjemu sinu sultana Baja- 
zita, koji se je vi§e puta na otca dizao, poslo je napokon za rukom predobiti janji6are 
u Carigradu, te su oni 23. travnja 1512. zbacili Bajazita, i sina sultanom proglasili. Novi 
sultan Selim I. (1512. — 1520.) bio je kud i kamo ratoborniji od svoga otca, te se nije 
obazirao na ugovore, koje bija^e otac njegov utanadiio. Veliki i oditi rat nije doduSe 
pokrenuo, jer se je morao boriti izprva i s bradom svojom i s Perzijancima; ali zato su 
udestale provale turskih sandiaka u susjedne hrvatske oblasti. Jo§ na koncu oiujka tra- 
iilo se je u Budimu novaca za obskrbu gradova Sinja, Knina i Klisa, a prvih dana srpnja 
stigle su u Budim vijesti, kako su netom Turci opet provalili u Hrvatsku, zarobili mnogo 
Ijudi i stoke, te razvalili neka sela zagrebadke biskupije. Bit de da je tada oastradao i 
grad Blagaj, djedovina i stolica knezova Blagajskih. Ba§ te vijesti morale su potaknuti 
palatina i novoga bana Emerika Perenja, da se Ito brze pozuri u svoju banoyinu. Oko 
20. svibnja bio je jo§ u svom gradu Valpovu, odakle je uvjeravao kraljeva komomika 
Petra Erdeda, da je prijatelj njegovu stricu, kardinalu i primasu Tomi Bakadu; na po- 
detku srpnja nalazimo ga u Budimu, gdje se je driavno vijede domiSljalo, kako >da se 
pronadje nadin, da bi njegovo kraljevsko velidanstvo sa svojom djecom imalo o demu 
iivjeti; jer kako su svi kraljevski prihodi razpoklanjani i zaloieni, sna&lo je njihova veli- 
danstva toliko uboitvo, da nijesu imali vi§e puta §to jesti<. Tek 22. kolovoza doSao je 
Emerik Perenj u Zagreb, da preuzme baniju. Doveo je sa sobom 3500 konjanika i 



250 KRALJ VLADISLAV II. JAGKLOV16 (1490. — 1516.). 

600 dobro opremljenih pje§aka, a k tomu je pozvao i hrvatsku gospodu, da mu poslju 
svoje cete, tako da mu je iza nekog vremena narasla vojska na 8000 Ijudi. Najprije mu 
je bilo do toga, da pokori banicu Anku, udovu Andrije Beta, pak da mu ona predade 
kraljevske gradove, a naroSito Senj i Bihac. Kad se je ona kratila, zaprijetio joj je silom, 
te je vec krenuo iz Zagreba prema Senju. Na to se je ona ipak predomislila, te se je 
stala pogadjati. Dne 17. rujna zahvaljuje se ban iz Zagreba nekim svojim pouzdanicima, 
koji su se mnogo trudili, da se u njegovo ime konaino pogode s banicom; u istome 
pismu nalaze njima, da pozovu njegova kapetana Jurja Stresselmeya u varos Bihac, ali 
da taj zivi prijateljski s banidinim Ijudima, koji su u tamoSnjoj tvrdinji. Oko 12. listo- 
pada vec je sam ban Emerik Perenj u Bihacu, odakle pi§e pismo senjskomu kaptolu za 
plemica Jurja Kristoforica Kamenjanina iz Otocca radi zupanije u gatanskoj zupi. Prema 
tomu nema sumnje, da se je tada priznavala vlast njegova ne samo u Bihacu, nego i 
u senjskoj kapetaniji. 

Hrvatski knezovi bijahu se u velike uzradovali dolazku palatina i bana Perenj a, jer 
se nadahu koristi i za svoju domovinu i za sebe same. Mnogi su izdekivali, da ce on 
sa svojom uglednom vojskom provaliti u Bosnu, kamo bijaSe malo nakon svoga ulaza u 
banovinu poslao tetu od 500 Ijudi, da razvide, koliko imade turske vojske i §ta snuje; 
neki opet slutili su, da ce udariti na mletaiku Dalmaciju, te otimati Zadar, Sibenik i 
ostale gradove njezine, Frankapani napokon nadali su se, da ce poci na otok Krk i 
vratiti ga nekadanjim gospodarima. Osobito se je poveselio knez Bernardin, koji mu 
bija§e na svoj troSak doveo 300 konjanika i predao jednoga svoga sina u sluzbu. Knez 
je Bernardin smatrao novoga bana za svoga rodjaka, jer je njegova kci Izota bila udata 
za banova stricevica Stjepana Perenja, pak se je tako mogao nadati, da de ban nje- 
govu rodu povratiti i grad Senj. Ali sve te nade i oSekivanja ostadoSe neizpunjena. 
Ban Emerik Perenj imenovao je jedino banovcem i kapetanom Dalmacije i Hrvatske 
krbavskoga kneza Ivana Karlovica, te mu predao zastavu (el stendardo), a na to je 
s citavom vojskom svojom u drugoj polovici listopada posao prema Ugarskoj. U stu- 
denom i prosincu 1512. boravi ban Emerik Perenj redovito na svojim imanjima u juznoj 
Ugarskoj i iztocnoj Slavoniji; u studenom u gradu SikloSu, a u prosincu u Valpovu. 
Vrlo je vjerojatno, da je pohitao u te krajeve, da §titi svoju drzavinu, jer je u jeseni 1512. 
ba§ najveca pogibao zaprijetila vukovskoj, srijemskoj i pozezkoj zupaniji. Turci su naime 
negdje u rujnu ili listopadu provalili u banovinu srebreni6ku (nekadanju Usoru), te su u 
tinji cas zauzeli ne samo glavni grad Srebrenik, nego i ostale tvrdinje u toj oblasti 
(Thessem ==: TeSanj, Barka, Sokol, Waya). Kralj Vladislav prepao se je silno, kad su u 
Budim stigli glasi, da je ta znamenita banovina, »od koje zavisi spas Sitave drzave« 
(unde salus totius regni et omnium vestrum dependet) poradi »nehajnosti i Iomega 6u- 
vanja tamoSnjih banova< (per incuriam et malam custodiam banorum) do§la u turske 
ruke, te je zajedno s palatinom i banom sve pokrenuo, da se izgubljena oblast opet 
predobije. Prvih dana studenoga poziva kralj zitelje Slavonije, da se podignu i pohitaju 
preko Save, pak da opet osvoje izgubljenu banovinu (quod regnicolae regni Sclavonie 
consurgant et proficiscantur ad occupationem castrorum banatus Zrebernyk amissorum); 
u isti mah trazi vanredne dace od kraljevskih gradova po Ugarskoj, da se namakne 
najpotrebitije za obranu ostalih krajiskih oblasti. Medjutim jo§ nijesu slavonski zitelji 
s banovcem svojim Baltazarom Bacanom dospjeli, da zadovolje kraljevoj i banovoj za- 
povijedi, kad no stigoSe jo§ kobnije vijesti. Vec 5. studenoga pi§e Emerik Perenj sla- 
vonskomu banovcu, kako je za izvjestno cuo, da se vrhbosanski pala sprema s velikim 
brojem Turaka udariti na Hrvatsku, pak mu s toga nalaze, da skupi sto vi§e moze 
konjanika i pjeSaka slavonskih, da u sluCaju potrebe uzmogne s mjesta pohitati u pomoc. 
Tek Ito je ban ovo pismo odpremio, stiie u Siklol glasnik hrvatskoga banovca ivana 
Karlovida, javljajuii, da su zaista nebrojeni Turci na dan sv. Emerika (4. studenoga) 



NOVE BORBE S TURCIMA (1512. — 1514.). 



asi 



prodrli u Hrvatsku, pak da kane u njoj ostati, dok ih sUom ne otjeraju. Sada je tek 
ban Emerik Perenji upro svu snagu, da svomu banovcu i Hrvatskoj pomogne. Pismom 
od 10. studenoga piSe Jurju Kastelanovidu, neka zajedno s banovcem slavonskim Balta- 
zarom Bacanom podje preko Save u pomoc hrvatskomu banovcu Ivanu Karlovidu. 
tOstavite<, piSe ban, »za Boga vas molimo, sve druge poslove, govorite s istim Balta- 
'zarom Badanom i udinite za volju muke Kristove, ne §tedeci nikoga, te se §to brie 
dignite i s njima podjite na obranu domovine naSe. Nadam se, ako tako u6inite, da ce 
sveviSnji Bog svojima pomoci. Pisali smo i Franji Keceru (upravitelju biskupije zagre- 
bad:ke),2da^i on pripravi dete biskupske, pak da ih poSlje onamo, kamo na§ banovac 




CaMBRAYSKA se LlOA RAZPALA. 

rPo drvore^n, ito ga je izrtdio Hans Bnt{;kmair za djelo >Weii»kanigc Icralja i cara Makaimilijana T. (dotiJno 

njrgovoga tajno||[a piiara Marka Treyls Saurwelna). 



zapovjedi<. Namah zatim, 20. studenoga, opominje slavonskoga banovca Battazara Ba- 
6ana, da bude vazda sporazuman s hrvatskim banovcem glede obrane Hrvatske; a 
26. studenoga nalaie tnu iz Valpova, neka sam glavom ide na vojsku, >da ne bi po 
nebrizi njegovoj one kraljevstvo (Croatiam) zadesila pogibao od Turaka«. Banovac Be- 
nedikt Badan spremio se je doduSe u pomod svome drugu Ivanu Karlovidu sa svojim 
banskim banderijem, ali slavonske iupanije i upravitelj zagreba£ke biskupije uzkratile 



352 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVIG (1490. — 1516.). 

# 

mu svoje tete. Radi toga neposluha i nemara pozvao je Bacaa slavonske staleze za 
5. prosinca 1512. na sabor u Krizevce, ali je podjedno zamolio bana, da ostrom posla- 
nicom zaprijeti stalezima, ako ne dozvole potrebitih 6eta i novaca (takse). Ban Emerik 
Perenj poslao je na to iz svoga grada Valpova dva pisma: jedno 28. studenoga na Ba- 
cana, a drago 29. studenoga ditavomu plemstvu kraljeviae Slavonije. U prvomu hvali 
gorljivost banov^evu, odredjuje ga za svoga povjerenika na saboru, te kaze, da plemstvo 
ne ce zasluzenoj kazni izbjeci (poenam condignam non evadent), ako svojoj duznosti ne 
zadovolji. Drugo je pismo na staleze oStrije. »Mogli ste*, pi§e ban, >pred malo dana 
6uti, kako je brojna i jaka vojska turska (quam vastus quamque validus exercitus Tur 
corum) pustoSeci oblasti hrvatske provalila do mora sve do Skradina (penes mare 
usque civitatem Scardonae), i kako je uztrajno na tu varoS kao i na tvrdinju skradinsku 
udarala. Znajuci mi jo§ prije provale nekoliko dana, §la ce se zbiti, opomenuli smo vas 
i nalozili svakomu od vas, da se na poziv banovca slavonskoga svaki pojedini od vas 
digne na oruzje i da s njime u pomoc kraljevini Hrvatskoj podje. Ali vi, ne mareci za 
nas nalog, ne samo da nijeste htjeli ustati i pogibajucoj Hrvatskoj u pomoc pohitati, 
nego se mnogi od vas nije ni maknuo iz svoga doma. Cudno je, da vi svoju pogibao i 
napokon ugled njegovog kraljevskog veli6anstva tako omalovazujete, kao da mislite, 
da ce vas minuti kazna, ako grije§ite i ugled kraljevski gazite . . .« U daljem pismu 
poziva ban staleze, da se u buduce pozivu banovca na vojsku bezuvjetno pokore, a 
ujedno da ne prijefie pobiranje vanredne dace. Sve, Sto se ubere, upotrebit ce se jedino 
za obranu hrvatskoga kraljevstva, kao i za uzdrzavanje brojnih konjanickih i pjesackih 
6eta, koje ce ban onamo poslati, i da brane zemlju, i da sku6e one, koji se ne poko- 
ravaju kraljevskomu velicanstvu. 

Ba§ onih dana, kad je Perenj odpremio reiene poslanice, stiglo mu je pismo od 
Ivana Karlovica, kako se Turci ponovo (iterum) spremaju udariti na Hrvatsku. S toga 
se je ban pobrinuo, da po mogucnosti krajiske gradove u Hrvatskoj osigura. Od van- 
redne dace, koja se je u Slavoniji ubrala (oko 11404 zlatnih forinti), neka se neSto 
dade i za obranu tih krajiSkih gradova. Dne 4. sije6nja 1513. nalaze ban Baltazaru Ba- 
canu i Jurju Kastelanovicu, da s mjesta dadu Ijudima banovca Ivana Karlovica 1200 forinti, 
pak da ih niti ure uza se ne pridrze, vec namah kuci poSlju. Za obranu pojedinih gra- 
dova odredjuje ban: kastelanima u Ostrovici Ivanu Kobasicu i drugu njegovu 66 for., 
kastelanu gradova Sinja i Klisa Ivanu Izdarmcidu 400 for., kastelanu u Skradinu Stje- 
panu Martinu§evi<5u 66 for,, kastelanima grada Rip(3a Dujmu i Stjepanu Orlovcicu 
100 for., franjevcima u Bihacu za obnovu samostana 100 for., Ga§paru od Bla- 
gaja 100 for, Radoslavu Pribegu 56 for., Ljudevitu Pekriju 450 for. i t. d. No sve 
to nije koristilo mnogo: prvih mjeseci god. 1513. turske su 6ete opet harale po 
Hrvatskoj. Vec prije 17. sijednja prijetila je opasnost Kninu; u isto vrijeme ili neSto 
poslije harali su Turci u zupi Cetini, te bi bili i grad Sinj zauzeli (u kojemu je bilo 
samo pet Ijudi), da se nije rijeka Cetina razlila. Ali zato osvoji§e manje gradove, kao 
Cacvinu u PosuSju, Nutjak na Cetini, i napokon Vir (castellum Ver) kod Imot- 
skoga. Jo§ 8. ozujka spotiCe ban Emerik Perenj banovcu Baltazaru Bacanu, §to mu je 
za kastelana u Sinju prepopudio brata bivSega banovca Marcinka, koji dosad nije ni 
vidio povjerenoga mu grada; a 16. ozujka zapovijeda mu iz Simontornje, da bude vazda 
na oprezu i gotov priskoCiti u pomoc hrvatskomu banovcu Ivanu Karlovidu. 

O nevolji nesredne Hrvatske Culo se je i govorilo ne samo u Mletcima (come 
Turchi erano corsi in la Crovatia, et havevano fatto danni grandissimi), nego i po 
ostalome svijetu, a osobito u Rimu, gdje je tada vijecao crkveni sabor u Lateranu. 
Spljetski nadbiskup Bernardo Zane vec je u prvoj javnoj sjednici saborskoj upozorio 
crkvene otce na golema stradanja hrvatskoga naroda »Da ne nabrajam davnije zalosti*, 
govorio je on, »uzrokovane nam od Turaka, koje jur poznajete, promislite vec danasnje 



NOVE BORBE S TURClMA. (1512. — 1514). 25 j 

nevolje kr§cana, na koje oni silno navaljuju. Djeiicu otimlju iz ruku roditelja i s maj- 
dinih prsiju trgaju, zene pred o6ima muzeva oskvrnjuju, djevojke grabe iz maj£ina za- 
grljaja, da ih oskvrne i osramote. Stare roditelje i rodbinu kao nekoristnu sijeku na o6\ 
njihovih sinova, mladice mjesto volova pod jarme hvataju i s njima oru zeml)U. A §to 
dalje da slijedim. Ja sam sve to ne cuo, niti ditao, ved gledao . . .« Jo§ je bolnije za- 
bugario modruski biskup Simun Kozidic (Benja) u Sestoj javnoj sjednici 27. lipnja 1513., 
kad mu stigo^e glasi o potonjim provalama turskih 6eta u Hrvatsku i Dalmaciju. »Tko 
je«, besjedio je razcviljeni biskup, >do koga ne bi bila doprla vijest o na^em ialostaom 
porazu u Iliriku prije dvadeset godina (misli na poraz pod Udbinom). Tko je, koji ne bi 
bio oplakao prekrasne i prebogate gradove na iztoku i Epiru, onomadne od Turcina 
iztrgnute iz srdaca i odiju krscanskih . . . Skradin, glavni grad preslavne nekad (rimske) 
pokrajine, bio je desto podsjednut, pak i ove godine I kao §to smo netom (nuperrime) 
vidjeli, izgubljene su blizu njega detiri varoSi (oppidis), a sam se je obranio vi§e s Bozjom 
pomocu, nego Ijudskom. A da neprijatelj bez prestanka udara na modruSku biskupiju, 
kojom ja nedostojnik upravljam, da mjesta pali i gradove osvaja, da je za posljednja dva 
mjeseca dva grada uzeo i razvalio, te vise od dvije tisude krScana u robstvo odveo: 
tko je, te nije toga cuo, izuzevSi nas ovdje u Rimu, koji smo nehajni i gluhi. Ima 
ovdje i vise mojih zemljaka, koji su malo prije izgubili imetak, zenu i djecu, pak se 
ovamo k meni utekose, neka ih svjetujem i pomazem. Mogli bi vam danas, otci, poka- 
zivati svoje nove i krvave rane . . .« Govor modruSkoga biskupa jamacno je djelovao 
i na papu i na sabrane otce crkvene. Ved 15. srpnja 1513 izdaje papa Leo X. bullu, 
kojom proglaSuje nazodnoga kardinala i nadbiskupa ostrogonskoga Tomu Bakada od 
Erdeda svojim legatom a latere za sve sjeverne i iztocne zemlje evropske, te mu podaje 
punovlast, da pokrene krizarsku vojnu na Turke. U toj bulli spominje papa izrijekom, 
kako su Turci najprije osvojili gradove srebrenidke banovine, a sada opet u Hrvatskoj 
i Dalmaciji gradove Sinj i Cadvinu. 

Medjutim jo§ prije, nego sto se je primas mogao povratiti u domovinu., odlanulo 
je bar za dasak izmorenoj Hrvatskoj. Palatin Emerik Perenj, dosadanji ban hrvatski, bi- 
ja§e u travnju ili svibnju 1513. obolio, a na to je kralj upravu Hrvatske i Slavonije 
povjerio tada ved vesprimskomu biskupu i vrhovnomu blagajniku Petru Berislavidu. 
Taj se nije prozvao banom, nego samo upraviteljem banije (banatus regnorum Dalmacie, 
Croacie et Sclauonie prefectus), te se je s najvedim zarom svoje duse posvetio obrani 
svoje domovine. Primivsi od pape Leona X. vanrednu podporu od 50.000 dukata po- 
hitao je u Hrvatsku, da se spremi za boj, jer je opet pogibija zaprijetila. Bosanski naime 
Turci bijahu taj put provalili u oblast izmedju Une i Kupe, kamo su dosad rijedko 
dolazili. PoharavSi stra§no taj kraj udarili su na grad Blinju (nedaleko od danaSnje Pe- 
trinje). Cim je za to Petar Berislavid zaduo, skupio je na brzu ruku vojske, koliko je 
mogao, a ne§to su mu deta doveli Mihajlo Frankapan Slunjski, knez Nikola Zrinski, i 
imenjak njegov Franjo Berislavid. S tom vojskom krenuo je uz lijevi brijeg Save do 
Kraljeve Velike, zatiro se je obratio k Jasenovcu, gdje je preSao Savu i onda poSao 
prema jugozapadu, te se utaborio iza Dubice uza one gore, Sto no se steru tomu 
mjestu za ledjima i na jugu obrubljuju ravnicu, kojom tede rijeka Sunja. Bilo je to na 
Veliku Gospojinu (15. kolovoza) 1513. Turci su mislili, da je u Berislavida velika vojska, 
te stado§e obkope pravili oko svoga tabora kod Blinje; ali duvSi poslije, da su krSdani 
brojem mnogo slabiji, odludile ih sami napasti. I tako se zametnula sutradan 16. kolo- 
voza bitka, koja se je svrSila sjajnom pobjedom Hrvata. Mnogo je Turaka poginulo na 
bojnome polju, a mnogo ih se na bijegu potopilo u Savi i Uni. Javlja se, da je tom 
prigodom nastradalo 2000—7000 Turaka; medju palima bile su detiri vojvode, a peti je 
dopanuo robstva, te bi s drugim suznjima poslan kralju Vladislavu na dar. Gla>i o po- 
bjedi kod Dubice biSe razneseni na sve straae: Hrvati ohrabrili se pooovo, a strani 



454 M KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

svijet stao se nadati, da bi se mogao ukrotiti bijes turski. Ime hrabroga Berislavica 
mnogo se spominjalo; vi§e gradova u Hrvatskoj dalo je dan njegove pobjede na vje6au 
uspomenu uklesati nad gradska vrata, a papa Leo X. nadario je srfianoga biskupa o Bozicu 
blagoslovljenim madem i klobukom. Napokoa se sjetio Petra Beris'avica i kralj Vla- 
dislav; malo iza pobjede imenovao ga je vranskim priorom i zupanom dubiSkim, da bi 
bogatim prihodima te priorije mogao lak§e suzbijati dalje navale turske. Nekako u isto 
vrijeme bijaSe i erdeljski vojvoda Ivan Zapoija sve preko kraljeve volje provalio u tursku 
Srbiju, te prodro sve do Smedereva. Putem nagrabio je silan plijen, od kojega je naj- 
dragocjenije stvari poslao na kraljevski dvor. I novi teme§ki zupan i kapetan doljne 
Ugarske Stjepan Bator, nasljednik Josipa Soma, drzao se je hrabro, poSto je jo§ u jeseni 
prosle godine suzbio Turke kod Beograda. 

Poraz kod Dubice nije medjutim odvratio Turke od daljih navala, U Mletcima se 
je dodu§e neSto na6ulo, da je Selim s kraljem Vladislavom ugovorio nekakvo primirje 
na detiri mjeseca; ali zato se je govorilo i o tome, kako se sultan sprema u velike, da 
dojduce godine poSlje jaku vojsku sve do Budima i Peste. Na koncu veljaCe 1514. stoje 
opet Turci kod Skradina, te zahtijevaju od mletadkoga kneza u Sibeniku, da ih skra- 
dinskim kanalom pusti na ladjama prikuditi se tvrdinji skradinskoj; malo prije ili u isto 
vrijeme udara turska vojska od 10.000 momaka na tvrdi Knin, gdje bi medjutim suzbita, 
ostavivSi pod gradom 500 mrtvlh, i vrativ^i se zatim »sa stetom i sramotom« u Bosnu. 
U to doba — u ozujku 1514. — vratio se je kardinal i primas Tomo Baka6 od Erdeda 
s lateranskoga sabora u Ugarsku, nosedi sa sobom spomenutu vec papinsku buUu, kojom 
mu bijase povjereno, da navijesta krizarski rat protiv Turaka. Premda su se neki mag- 
nati protivili, proglasio je on ipak na sam Uskrs (16. travnja) u dvorskoj crkvi u Bu- 
dimu recenu bullu, pa6e je zaprijetio prokletstvom svima, koji bi skupljanje kri- 
zara smetali. 

Poziv na krizarsku vojnu dojmio se je silno naroiito seljaka, koji bijahu spali pod 
nesnosni jaram gospode, odkad je kraljevska vlast bila zahirila. Citave gomile kmetova 
zbirale se na razlicitim mjestima, osobito u Pesti i Budimu, tako da je gospodu golem 
strah spopao. Seljaci su zahtijevali, da im se dade vojvoda, te da ih plemstvo u ratu 
s Turcima pomaze. Ali kako je u to stiglo pismo od sultana Selima, da je voljan mi- 
rovati, oditova kardinal Toma na zahtjev magnata sabranim krizarima, koje bijahu 
zgodnim na6inom iz Budima i Pe§te izmamili, da ih vise ne treba, pak neka se kudi 
povrate. Ali krizari, koje su bodrili takodjer neki svecenici i kaludjeri, nijesu htjeli ni 
duti o miru s nevjernicima. Buduci da su im biskupi i magnati takodjer zakratili novcanu 
pripomoc za povratak u zavi^aj, stale su te neuredjene cete robiti po plemickim ima- 
njima i poCinjati svake vrsti nasilja. Tako se je u sredini svibnja snovana krizarska 
vojna prometnula u stra§an seljacki rat, u kojemu su sudjelovali i mnogi propali ple- 
mici. Gospodska imanja bi§e porobljena i spaljena, mnoga gospoda na kolac nataknuta, 
a zene i kceri njihove oskvrnute. Seljaci izabrali su svojim vodjom Sikulca Jurja 
Dozu, koji se bija§e proslavio pod Beogradom dijeleci mejdan s nekim Turcinom. Doza 
nazivao se je >knez i vrhovni kapetan blagoslovenoga puka krizarskoga, podanik jedino 
ugarskoga kralja a ne gospode«, te je svoje Ijude s krvavim kolcem poslao u sva sela 
i gradove, prijetedi smrdu i gubitkom imanja svakomu, koji se ne bi njemu pridruzio. 
Javljaju, da se je tako sabralo najmanje 60.000 Ijudi. Strah kraljev i njegovih dvorja- 
nika u Budimu bio je jo§ veci, jer je i fukara u Budimu i PeSti uz ustaSe pristajala. 
Stoga je Vladislav Siljao na sve strane Ugarske i u zemlje ceSke krune glasnike i posla- 
nice, vape(ii za pomoc. 

Juraj Doza bijale svoje dete na vojnidku uredio, te se jo§ u svibnju oborio na 
Stjepana Batora, kapetana doljnougarskih strana. RazbivSi i potjerav§i ga preko Mori§a 
udario je zatim na grad CiLad, koji je i osvojio. Tom je zgodom dao canadskoga 



NOVB BOBBK S TURCIMA (1512. — 1514.) 



255 



biskupa na kolac nabiti i mnoge odlicne plemice pogubiti. Poslije toga po§au je 
k TemeSvaru, u koji se bijaSe Bator sklonio, i koji je radi neprestane opasnosti od 
Turaka bio jako utvrdjen. Dok je Doza podsjedao Temesvar, po^la je druga 6eta usta^ka 
od 3000 Ijudi na koncu lipnja prema PeSti, da ja zauzme. Njoj se je medjutim odupro 
budimski kap tan Ivan Bornemisa sa 1000 momaka. U krvavom boju sviadao je on 
ustaSe: 400 palo ih je na bojnom polju, a ostatak bi zarobljen. Mjesec dana poslije 
do^ao je erdeljski vojvoda Ivan Zapolja sa 22000 momaka podsjedoutome TemeSvaru 
u pomoc. Kad je na to Juraj Doza nekom prigodom posao da izvidi stanje neprijatelja, 
bude od Petra Petrovica ranjen i zarobljen. Na to se je usta^ka vojska na sve strane 
razbjegla, kojom su prigodom mnogi poginuli ih robstva dopanuli. Sada se je pobjedo- 
nosni Ivan Zapolja grozno osvecivao nevoljnim seljacima Po njegovoj zapovijedi privezali 
su ranjenoga Dozu na usijanu gvozdenu stolicu, §tipali ga usijanim klijeStama i razza- 





SuLTAN Selim I. (1512.-1520.). 

Po drTOreia u XVI. stoljcifa a dvur^koj kaiiiatci a Be£a. 

snom krunom od zeljeza vjeniali. Napokon su ga pogubili i raz^etvorili; glavu njegovu 
poslali su u Segedin, a ostale dijelove u druge gradove. I mnogo njegovih Ijudi bude 
pogubljeno. Jednako se je postupalo u Budimu narodito sa zarobljenim svecenicima, koje 
su pribijali na kolce, trgali na detvero, pade i five pekli Uza sve to ostala je jo5 na 
okupu jedna veda deia od 16000 Ijudi, koju je vodio pop Lovrinac MesaroS. No i ta 
bi od Zapoljinih Ijudi razprSena; samo se spasao pop Lovrinac, kojega su bijedili, da je 
bio zadetnik najgorih okrutnosti, §to ih bija^e Juraj Doza podinio. Javljaju, da je za se- 
Ijadke bune poginulo 40 do 70.000 Ijudi, medju njima do 400 plemlda. 



256 , KRALJ VLADISLAV H. JAGELOVI6 (1490 — 1516.). 

Cim bi seljacka buna na koncu rujna 1514. ugu§eDa, sastao se je 18. listopada 
ugarski sabor u Budimu. Tu se je poglavito radilo o torn, da se stvore takove odredbe, 
kojima bi se za sva vremena onemogucili selja6ki pokreti, te utvrdilo plemidko gos- 
podstvo nad nevoljnim seljacima, koji su sada postali najtuzniji ktnetovi. Velik dio 
zakljuCaka saborskih (ima ih 71) tice se bas seljaka, kojima bi§e odazete sve polaksice, 
podijeljene njima od nekih prijasnjih vladara. Zaklju^cima sabora ne bi§e samo odre- 
djene kazne za vece i manje krivce potonjega ustanka, nego bi u obce sav seljadki 
stalez poni§ten, da se tako kazne i potomci U5ta§a. Seljacima oduzeto bi pravo slo- 
bodnoga selenja, tako da su morali ostati za sva vremena kmetovi svoje zemaljske 
gospode. Svaki kmet mora zemaljskomu gospodinu svojemu jedan put na tjedan podi 
na tlaku, mora mu od svega priroda (poljskoga i vina) desetinu placati, nadalje osim 
dosadanjiii davanja svake godine po jedan dukat placati, i napokon dvanaest kokoSi, 
dvije guske i po deset njih zajedno jednu svinju davati. Svakomu seljaku, u kojega 
se odslije nadje pu§ka, odsjeci de se ruka; nijedan svecenik seljaCkoga porijekla ne moze 
postati vi§e biskupom, ako pak postane, ne treba mu desetinu placati. Potonjom od- 
redbom (dlan. 24.) ni§anilo se osobito na kardinala i primasa Tomu Baka6a od Erdeda, 
koji bijaSe potekao iz kmetske porodice, i kojega je plemstvo obasulo prijetnjama i po- 
grdama, kao pravoga zacetnika seljaike bune. U obce je plemstvo silno rogoborilo 
protiv dvorske stranke, pace i protiv samoga kralja, dok je u drugu ruku slavilo erdelj- 
skoga vojvodu Ivana Zapolju kao spasitelja domovine, kojega bi trebalo uzvisiti na 
kraljevsko prijestolje. ZnaCajno je, da je baS u ono vrijeme netko pokuSao atentat na 
kralja Vladislava: nekoga jutra prosvirale su dvije kruglje prozor kraljevske loznice, ali 
nijesu shvatile kralja, koji je vec bio u dvorskoj kapelici. No jo§ je znacajnije, da krivca 
nijesu mogli ill htjeli pronaci ; Tomo Bakad i privrzenici njegovi bijedili su javno Zapo- 
Ijevce, da su oni pokuSali izvesti taj zloCin. 

Sabor ugarski od godine 1514., kojega je zakljudke kralj potvrdio 19. studenoga, 
znamenit je i po tome, §to je na nj donio Stjepan Verbeci, protonotar kraljevskoga 
sudca, svoje gotovo djelo: »Tripartitum opus iuris consuetudinarii incliti 
regni Hungariae« (Obidajno pravo slavnoga kraljevstva Ungarije u tri desti). Jo§ na 
saboru god. 1498. bija§e 61ankom §estim odredjeno, da se popiSu i poredaju stare obi- 
diajne pravne ustanove, po kojima se je dosad sudilo. Taj posao povjeren bi magistru 
Adamu i jo§ jednomu, kojega ce kralj imenovati. Kralj je na to povjerio tu zadacu ba§ 
Stjepanu Verbecu, koji je svojim djelom stvorio zbornik privatnoga prava ne samo 
ugarskoga, nego i hrvatskoga plemstva. Zbornik Verbecov bi najprije od deset za to 
izabranih odbornika pregledan, i onda od sabora primljen. Spremalo se jo§, da ga kralj 
potvrdi i svojim pecatom podkrijepi; sastavljen bi dapace i koncept kraljevske potvrde, 
ali do potvrde ipak nije doSlo. Premda dakle »Tripartitum« nije potvrdjen ni pecatom 
podkrijepljen, a ni progla§en zakonom: ipak je to djelo vrijedilo kroz tri stoljeca i vise 
kao pravi zakon, te su njime utvrdjena sva tadanja politidka i socijalna privilegija ple- 
micka sve do najnovijih vremena. Mnogo je ugledu i obcemu prihvatu djela doprinijelo 
i to, §to je vec 1517. u Becu prvi put Stampano, te tako brzo razSireno (hrvatski prijevod 
od IvanuSa PergoSida, posvecen knezu Jurju Zrinskomu, izaSao je gtampan u NedeliSdu 
god. 1574.). Suvremenici slavili su Stjepana Verbeca u velike; pozunski prepoSt Jeronim 
Balbi uzporedjuje ga u jednoj pjesmi svojoj sa starogrdkim zakonodavcima: Minosom, 
Likurgom i Solonom. 

(Banovanje Petra Berislavida u Hrvatskoj, 1513.-1516). Petar Beri- 
slavid, dobitnik u boju kod Dubice, spada medju najodlidnije muzeve hrvatskoga naroda 
na osvitku §estnaestoga stoljeda. Djela je njegova opisao mladji rodjak njegov Antun 
Vrandid, potonji nadbiskup ostrogonski (f 1573.); Vrandideve pak biljezke upotrebio je 
u sedamnaestom stoljedu Ivan Tomko Mrnavid za svoj obSirni zivotopis. Po ovima 



BANOVANJE PETRA BERISLAVICA V HRVATSKUJ (l5l3 — 15l6). i57 

rodio se je Petar Berislavic u gradu Trogiru u mletaikoj tada Dalmaciji izmedju go- 
dina 1450 i 1460 , a imao je maogo rodbine i svojte ne samo u svome rodnome gradu, 
nego i u Sibeniku. Od tih se po imenu spominje porodica Statileo u Trogiru, a Vran- 
dici u Sibeniku. Poput mnogih suvremenih zemljaka svojih nije htjeo zivjeti pod vlaScu 
mletackom, vec je traiio svoju srecu u susjednoj Hrvatskoj i Ugarskoj. PosvetivSi se 
sve<5eni6komu stalezu stekao je ne samo visoke duhovne dasti, nego i velik ugled na 
dvoru kralja Vladislava, koji ga je vi§e puta Siljao na strane dvorove, kao u Rim, Nje- 
maiku, Francuzku, pak i u MIetke. Jos u srpnju 1510. predlagao je Petar Berislavic kao 
stolnobiogradski prepo§t, da se Mletcima otme njegova domovina Dalmacija, pate se je 
i sam nudio, da 6e to izvesti pomodu svojih rodjaka, kojih imade narodito u gradovima 
Trogiru i Sibeniku (haver tanti parenti in moiti lochi . . . de Dalmatia, ma maxime in 
Trahu et Sibinico) 

Na podetku godine 1513. bio je Petar Berislavid ved biskup vesprimski i kraljevski 
blagajnik, a nekoliko mjeseci zatim povjerena bi mu teika zadada, da u ono osudno 
vrijeme podje upravljati i braniti hrvatsko kraljevstvo. Premda je srednom pobjedom kod 
Dubice u prvi kraj odklonio prijetecu pogibao od povjerene mu zemlje, ipak je kroz 
sve dalje banovanje svoje poglavito morao stajati na strazi, vodedi gotovo neprestani 
mili rat s bosanskim sandzacima i pa§ama. Stanje njegovo bilo je to neprilidnije, jer 
mu MIetci, koji su ga smatrali uskokom, nijesu nikad pravo vjerovali, sjecajudi se vazda 
njegovih predloga, da se njima silom otme Dalmacija. Kralj mu bijaSe doduSe podijelio 
bogatu prioriju vransku i s njom spojenu dast dubidkoga zupana; ali ni prihodi od 
tih sluzba nijesu nikako dostajali, da uspje§no vrSi svoj zadatak. Jer za obranu Hrvatske 
trebalo je mnogo novaca i vojske, a nijedooga nije u njega nikada dosta bilo. Izmedju 
knezova i plemica hrvatskih, koji su ga u teikom zvanju oduSevljeno pomagali, spominje 
se narodito Ivan Kriianic iz Nebljuha, kojemu je kralj Vladislav za zasluge njegove, 
stedene u turskim ratovima, 13. prosinca 1513. darovao grad Hresno u zagrebadkoj 
zupaniji. I Nikola Zrinski, §urjak Ivana Karlovica, iztiie se u to vrijeme kao gorljiv pri- 
vrienik Petra Berislavica. Cini se, da je hrabromu knezu Nikoli Zrinskomu, otcu siget- 
skoga junaka, bilo do toga, da obrani djedovinu svoga roda, naime grad Bribir s kotarom 
u juinoj Hrvatskoj. Dne 4. listopada 1514. nalazimo kneza Nikolu Zrinskoga u samostanu 
Franjevaca u Bribiru, gdje no u isti mah borave s njime i drugi zastupnici slavnoga 
plemena Subida, kao Ugrinici, Obradici, Krivdidi i StojSidi. Svi ti zajedno uzimaju u 
svoju zaStitu tu odlicnu zaduSbinu svoga plemena, te se zavjeruju, da de ju braniti i 
Stititi od svakoga, a jamadno i od Turaka, da im ne oskvrnu grobove slavnih praotaca. 

Petar Berislavic zove se jo§ na koncu 1513. naprosto »prefectus banatus*; no slije- 
dede godine ved je pravi ban. Uza nj su slavonski banovci Baltazar Badan i Baltazar 
Alapid ; dast protonotara vrSi Franjo od Moravda. Krbavski knez Ivan Karlovid ne spo- 
minje se viSe kao banovac Dalmacije i Hrvatske; mogude da ga je ban navlastice li§io 
te dasti, jer je primao placu iz Mletaka, te se vazda pokazivac odanim privrienikom 
republike. Uz borbe s Turcima imao je ban Petar Berislavid pune ruke posla uredjujudi 
zamrSene prilike tako u Slavoniji kao u Hrvatskoj. Dne 20. prosinca 1513. pi^ mu 
kralj iz Budima, kako su staleii Slavonije poslali k njemu dva svoja poslanika s tuibom, 
da se sudbeno izredene osude nimalo ne izvrSuju; s toga zapovijeda kralj banu i ba- 
novcu Alapidu, kao i protonotaru Franji od Moravda, da na zahtjev stranaka moraju 
budno paziti i nastojati, da po zakonu i obidaju redene kraljevine budu sudadke osude 
svaki put i provedene. Na molbu istih poslanika nalaie kralj banu drugim pismom, da 
mora Stititi n\ie plemstvo od nasilja velikaSa, koji ne samo da ga progone i imanja mu 
otimlju, nego niti na sud ne de dolaziti, kad ih oStedenici tuie. 

Na podetku god. 1514. bilo je Petru Berislavidu svu snagu uloiiti za obranu kra- 
jiSkih gradova. Ved bi spomenuto, kako su Turci u vcljadi krvavih glava otiJli izpred 

HrT. pofj. II. HI. »7 



jjg KRALJ VLADISLAV II. JAGELOVI6 (1490, — 1516.). 

grada Knina. Kad je poslije toga planula seljadka buna u Ugarskoj, banu je trebalo 
oprezno raditi, da se pokret ne razgrani i po hrvatskom kraljevstvu, gdje no stanje 
kmetova nije bilo ni malo povoljnije, nego u Ugarskoj. Cini se, da su i teie slavonskih 
staleza pomagale gu§iti bunu; kralj je bar pismom od 29. svibnja pozvao plemide i po- 
sjednike vukovske zupanije, da se listom dignu na oruzje protiv buntovnih seljaka, i 
da podju onamo, kamo ce ih pozvati palatin Emerik Perenj. 

Poslije uguSene bune ban se je Petar Berislavic opet bavio nutarnjim poslovima 
kraljevine Slavonije. Dae 25. kolovoza 1514. zapovijeda mu kralj, da na prvom sla- 
vonskom saboru konafino rijesi parnicu izmedju slobodne obcine na brdu Gradcu i 
zagrebadkoga kaptola radi polja Krog ili Siget u kotaru zagreba6kom. Dva mjeseca 
poslije, naime 30. studenoga, poziva opet bana, da svom strogosdu postupa protiv onih 
duhovnika i svjetovnjaka u Slavoniji, koji preziruci svoje redovite domace sudce iznose 
svoje parnice budi pred rimsku stolicu, budi pred sudce zadarske, Sibenske i ninske pod 
vlaScu mletadkom, pak tako svoje protivnike ne samo mu6e, nego i znatno o§tecuju. Ban 
mora strogo kazniti svakoga, koji bi donio kakovu odluku papinsku ili stranoga suda, 
a nije prije zapodjeo parnice pred redovitim sudom u domovini. Osobito se je me- 
djutim ban Petar Berislavic brinuo za obranu hrvatske zemlje, jer su bosanski Turci 
upornije nego prije udarali na preostale joS gradove. U rujnu provali 4000 Turaka naj- 
prije u oblasti krbavskoga kneza Ivana Karlovi6a i onda u susjedne kotare mleta6ke 
Dalmacije, poharavSi ih nemilo i odvedavli sa sobom silno blago i do 3000 Ijudi. Ivan 
Karlovic i vojvoda Kozulic potekoSe dodu§e za njima u Bosnu, da im plijen otmu, ali 
bi§e suzbijeni i natrag do Vrane potjerani. Na koncu godine 1514. dodjo§e Turci joS 
dva put u juznu Hrvatsku i Dalmaciju sa znamenitijom silom, te uze§e najprije jedan 
kaSteo nedaleko od Novigrada, pak iz njega izvedoSe do 400 duSa; zatim udarise na 
Karin, grad Ivana Hranovida, koji se je njima junafiki opirao do tri dana, ali ga oni 
predobiSe, pak i odanle izvedoSe do 300 du§a, vecinom zena i kceri plemickih od sta- 
roga plemena Karinjana; tako isto namjeri§e se oni na junaSki odpor, kad su dalje bill 
navalili na grad Jurja Korlatovida (kod danasnjega sela Korlat), koji im je pao u ruke 
tek detvrti dan borbe, polto se je gospodar njegov spasao u Nadin. Kad se na to 
obori§e na tvrdi Perusic, tako im se oprijeSe branitelji, da su se morali okaniti daljega 
juriSanja, te povratiti u Bosnu. 

Bas ta posljednja provala turska, za koje su osobito stradali plemici starohrvatske 
zupe Luke, potakla je bana Petra Berislavica, da se spremi za navalni rat na Bosnu. 
U to ime trazi on pomodi na sve strane. Posljednjih dana prosinca 1514. boravi banov 
poslanik, vesprimski kanonik Petar, u Dubrovniku, i trazi ondje novaca kako u ime 
redovite zaStitnine, §to su ju godimice kralju pladali, tako u ime vanredne podpore. 
DubrovCani prepadoSe se u prvi mah s toga zahtjeva, te pisaSe 28. prosinca pismo 
»Petru Berislavu biskupu vesprimskomu i kraljevskomu blagajniku, prioru vranskomu i 
banu hrvatskomuc, da ne mogu dati »pomoci zemljama hrvatskim*, jer se i sami boje 
TurCina. »Ne bismo mogli dati ni 6itavu ni dio svote novaca bez velike opasnosti za 
nal grad, jer bi to moglo dodi do uSiju Turaka, kojih gotovo uvijek imade mnogo u 
naSemu gradu. Jer kad bi dali, recimo, stotinu, navijeStalo bi se, da smo dali sto tisuca 
i da Stitimo Hrvatsku protiv sultana; a ta bi sumnja ili vijest mogla biti na propast 
naSih trgovaca i njihove trgovine u turskim stranama, i §to vise, na§a bi obcina doSla 
u najvedu opasnost .... Svi bi mi u du§i svojoj ieljeli, kad bi prilike vremena dopu- 
Stale, da va§u predastnost pri tako dastnom poduzecu pomazemo ne samo novcem, nego 
i krvlju svojomt. Medjutim se poslije ipak predomisliSe, te doznadige 31. sijednja 1515. 
hrvatskomu banu 1500 zlatnih forinti u ime zaStitnine za posljednje tri godine. O van- 
rednoj pomodi nema medjutim ni spomena. Ban se je Petar Berislavid obracao i na druge 
strane, medju inima izravno i na papu Leona X., kod kojega je nasao vi§e odziva. 



B4N0VANJB PETRA B£RISLAVi6a U HRVATSKOJ (I6l3. — l5l6.). 25$ 

Ir pisama, §to ih je papa 30. oiujka 1515. pisao i kralju Vladislavu i banu Berislavidu, 
razabiramo, da je Leo X. po svojim prokuratorima (otoikomu biskupu Vincentiju An- 
drejevicu i kortonskomu Juliju) poslao u Hrvatsku mnogo zita, pu§£anoga praha, sumpora, 
solitra, vi§e vrsti topova, pade i 2000 dukata u gotovom oovcu (magnum tritici numerum, 
magnum hordei illo comportandum iussi dari, pulverisque perfect! ad tormenta impellenda 
libras mille, sulphuris praeterea libras decies mille, salis nitri quinquies mille, quibus ex 
rebus pulvis, si esset opus, confici posset. Tormenta etiam varii generis aliquot. Atque 
lis quidem rebus omnibus curatae pecuniae adieci numos aureos vicies centum), zapovje- 
divSi im podjedno, da se sve to imade upotrebiti po odredbi i savjetu hrvatskoga bana 
Petra (qua pecunia, quibusque rebus ex . . . Croatiae praefecti sententia et consilio ute- 
rentur). LJ pismu na bana kaie papa, da to £ini na njegovu pobudu (qua impulsore), i 
da osim kralja ne bi u ovim prostranim i napuc^enim oblastima njemu nikoga pred- 
postavio (qui te secundum regem tanti facio, ut tibi ista in regione latissima atque po- 
pulosissima praeleram neminem). Papa Leo X. nije medjutim ni poslije sustao, pomazudi 
kralja Vladislava i bana Petra Berislavica u borbi s Turcima. Dne 13. svibnja javlja on 
temeSkomu zupanu i kapetanu dolnjougarskih strana Stjepanu Batoru, kako po jegar- 




Medalja s likom kralja Vladislava II. 

Narodni m«s«^ a BudimpeSti. 



skomu kantoru Bernardu salje daljih 20.000 dukata za obranu kraljevstva ugarskoga; u 
isti mah pi§e poslanice na sve vladare evropske, zaklinjuci ih, da priteku u pomoc 
izmorenoj Hrvatskoj i njezinome banu. Iste Mletdane moli pismom od 15. lipnja 1515., 
da po§lju novaca >barem za obranu grada Jajca< (saltern ad tutandam Jayczam), koji su 
tada Turci podsjedali. 

Dok je take papa Leo X. u prvoj polovici 1515. £inom i rijeiima bodrio krSdanski 
svijet za boj s Turcima, nije ni ban Petar Berislavic mirovao, to manje, §to bijahu Turci 
u veljati opet do Senja provalill U ozujku stoji ban Petar Berislavid sa 500 konjanika 
i 2000 pjeSaka na jugu Velebita nedaleko od mletadkoga grada Sibenika, te o^ekuje 
ieSku vojsku od 5000 Ijudi. Oiito se je tada spremao, da otme Turcima gradove iupa- 
nije Luke, koje bijahu na koncu proSle godine osvojili (kaSteo kod Novigrada, Karin, 
Korlat i druge), premda su se Mletci bojali, da ce udariti na njihove gradove u Dalma- 
ciji. No dok je ban sve iz Ceike odekivao pomocnih Ceta, kratili su se Hrvatskoj po- 
magati staleii slavonski, sabrani tada u travnju na saboru u Kriievcima, govored, da su 
po staro n-f cbi^8ju citni buniti s{iro s\oju kialjevinu, p&k da stoga [ce nr.craju id 



35o KRALJ VLADISLAV II. JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

preko Save krv prolijevati za hrvatske krajiSke gradove. Ban se je radi toga nemara 
potuzio kralju, koji je onda 19. travaja \z Pozuna oStrom poslanicom ukorio slavonske 
staleze, te im zaprijetio Ijagom vje£ne nevjere i gubitkom imanja (sub nota perpetue 
infidelitatis ammissioneque bonorum vestrorum), ako se ne bi banu pokorili i onamo 
posli, kamo on zapovjedi. >Vi dobro zoadete*, piSe kralj, >koliko su mnoztvo krScanskih 
vjernika i koliko plijena neprijatelji turski netom iz Hrvatske odvukli, i koliko dnevice 
odvode, ne prestajudi onu prenesrecnu zemlju (patriam) pustoiiti i robiti. Dapa6e i u 
ovaj das stigle su nam s bosanske granice tuzne novine, kako su Turci, skupivSi se u 
velikom broju, odludili provaliti u onu krajinu, a najviSe u onu kraljevinu Hrvatsku, da 
ju preko obicaja (ultra solitum) opustose, te njezine gradove i tvrdinje razvaie. Ako se 
to zgodi, mozete uvidjeti, da ni vas, koji ste susjedi one kralj e vine, ne ce minuti 
pogibija, te vama zato vi§e nego ostalim na§im podanicima mora biti stalo, kada recenoj 
kraljevini Hrvatskoj opasnost zaprijeti ... Mi smo takodjer zapovjedili, da se i ovdje u 
Ugarskoj skupi §to obilatija vojska, da najbrze pritede u pomoc vama i onoj propada- 
jucoj kraljevini . . .< Drugom poslanicom od 21. travnja imenovao je kralj bana Petra 
Benslavida svojim zamjenikom za sabor kraljevine Slavonije, na kojemu ce se vijecati o 
>spasu i obrani< kraljevstva. 

Nije poznato, da li se je sabor odazvao kraljevu nalogu, i da li su se cete sla- 
vonskih staleia pridruzile banovoj vojsci. Ali mletadki senator Marcantonio Michieli biljezi 
28. svibnja vijest, >kako je ban hrvatski, po§to se nagrabio plijena u Bosni, utaborio 
pod nekim turskim mjestom kod Novigrada sa 10.000 Ijudi, i kako je bosanski pa^a 
na njega nahrupio, te ga razbio i oduzeo mu topove, tako da je ban jedva sa dvadeset 
i pet konjanika pobjegao«. MletaSki senator u svojoj prekratkoj biljezci ne kaze, da li 
se je osudni boj zgodio kod Novigrada na LJni ili kod mletadkoga Novigrada u Dalma- 
ciji; dini se vjerojatnije, da je borba biia kod potonjega, gdje su Turci prolle godine 
osvojili hrvatske gradove zupanije Luke. Moguce takodjer, da je vijest mletadkoga 
senatora pretjerana, ali nema sumoje, da se je toliko pripravljana vojna bana Petra 
Berislavica svrSila porazom njegovim u svibnju 1515. 

Ali to nije bilo Citavo zlo. Slavodobitni Turci, razpr§iv§i hrvatsku vojsku, obori§e 
se na povratku svom snagom na Jajce, da udine jednom kraj jajafikoj banovini, i da 
maknu s puta glavni branik hrvatskoga kraljevstva. Bilo je to mjeseca lipnja 1515. 
Cini se, da su Turci najprije uzeli susjedne gradove Jezero (na zapadu) i Bocae na 
sjeveru), koji su dosad prijedili, da se grad Jajce sa svih strana opale. Pogibao za Jajce 
morala je biti velika, jer se je sve u Rimu Strepilo za njegovo stanje, te je papa 
15. lipnja posiao Mletcima spomenuto vec pismo za novdanu pomoc, koja je potrebita 
»i radi poraza ugarskih deta i radi podsade Jajcac (quantum necesse sit clade ex duabus 
partibus accepta: et copiis Ungarorum profligatis et Jaycza obsessa). Opasnost, da de pro- 
pasii Jajce i s njim ostatak banovme, bila je tolika, da je u srpnju sam palatin Emerik 
Perenj vodio vojsku na obranu grada (va con zente per socorer Jaycza obsessa da Turchi). 
Ne znamo potanko, §ta se je dalje u srpnju zgadjalo oko Jajca; no vrlo je vjerojatno, da 
s»u Turci na odigled pomocne vojske krScanske otilli izpred grada. MIetadki izvori javljaju u 
kolovozu, da su Turci digli podsadu Jajca, kojemu su Ugri u pomod pritekli (Zercha 
Turchi, come hanno levato de la impresa di Jayza, quale sta socorsa da Hongari). Sultan 
je pade ba§ u to vrijeme posiao svoje poslanike na dvor kralja Vladislava, nudedi mu mir 
jh bar produljenje ob tojecega vec primirja. All Vladislav, potaknut papom Leonom X. 
otezao je odludnim odgovorom, a na to su Turci opet zaigrali krvavo kolo pod Jajcem 

Na blagdan sv. Stjepana kralja — 20. kolovoza 1515. — vijeca sabor kraljevine 
Slavonije u Cazmi pod predsjedanjem bana Petra Berislavica. Istoga dana pi§e kralj 
Vladislav iz Budima gotovo zdvojno pismo stalezima Slavonije, zaklinjuci ih, da za volju 
svojega spasenja i ditavoga kraljevstva (privata et totius regni salus) skupe Ito vi§e 



n 



POSUEDNJI UGOVORI S CaRKM MAKSIMILIJANOM U BE^U (22. SRPNJA 1515). 201 

iiveia i deta, pak da oboje povjere banu Petru Berislavidu, da pomogne gradovima na 
krajini, jer ce ih inade branitelji njihovi morati radi glada (ob intolerabilem pene ege- 
statem et famem) ostaviti. U isto se je vrijeme £uIo u Mletcima, kako su Turci u Bosni 
skupili vojsku od 40.000 Ijudi, s kojima ce udariti na Ugarsku i Hrvatsku. Sam ban 
Petar Berislavic boravi 1. rujna u Slobokini kod Pleternice, spremajuci se jamadno 
odanle poci u Bosnu, te zapovijeda u kraljevo ime zagrebadkomu kaptolu, da mu za 
obskrbu Jajca do 14. rujna po§Ije dvanaest kola, natovarenih vinom i zttom. Ban je 
Berislavic opet 7. studenoga u SloboStini, gdje no poziva svoga banovca Baltazara 
Badana, neka naloii podprabiljeiniku, da napiSe u ime staleza molbu kralju Vladislavu, 
da se ne ruSi grad plemica Franje Nelipida od Dobre kude, kako je to herceg Lovro 
Ilodki po kraljevu nalogu i protiv povlastica slavonskoga plemstva poieo izvoditi. 

Nema sumnje, da je neumornim nastojanjem bana Petra Berislavida grad Jajce na 
koncu godine 1515. primio toliko ziveia i pomodnih 6eta, da je mogao opet neko Tri- 
jeme odolijevaii turskim navalama. Oko 29. sijednja 1516. boravi ban ve<5 u Kriievcima, 
gdje no drii redovni oktavalni sud, kojom su prigodom uza nj oba slavonska banovca 
Baltazar Badan i Baltazar Alapic, kao i novi protonotar Stjepan Henczelffy od Petrovca. 
S Turcima ne bijaSe sklopljen rair ni produljeno primirje. joS 14. veljace 1516. primio 
je ban pismo od pape Leona X., u kojemu ga papa poziva, neka i on poradi, da ne 
dodje do mira s Turcima, jer je eto i francuzki kralj privolio na sveti rat s nevjerni- 
cima. Ako' bi pak bana potreba snaSla radi obrane kraljevstva, neka slobodno uzme i 



Odlomak pisma, §to oa je knez Krsto Frankapan piSAo u ModruSama 

13. prosinca 1 504. n prilog sestri Beatrici. 
CiU se: >lteBi not Crittoforns promittimiu Uta tapra scripta coaservare et manu propria tcripsic. 

Isvornilc a kr. arkivu a Monakovu. 



upotrebi svu zairu, koju je papinski poslanik i kortonski biskup Julije u mietadkom 
gradu Sibeniku pohranio. 

(Posljednji ugovori s carem Maksimilijanom u Bedu, 22. srpnja 1515.; 
smrt kralja Vladislava II., 13. oiujka 1516.). Ved bi spomenuto, kako su nakon 
svladane seljadke buoe obdenito slavili erdeljskoga vojvodu Ivana Zapolju kao >spasi- 
telja kraljevstva* (liberator regni), i kako su privrienici njegovi pomiSljali i na to, da ga 
uzvise na kraljevsko prijestolje. I sam Ivan Zapolja nadao se je uvijek, da de mu se 
kada tada ielja izpuniti, premda ga bijaSe kralj ponovno odbio, kad je ono god. 1513. 
sa 1000 konjanika osvanuo u Budimu, silom provalio u kraljevski dvor i zahtijevao, da 
mu kraljevnu Aau dadu za ienu. All sada je bolezljivi kralj bio joS nemodaiii, a i za 
slaba^noga mu sina Ljudevita nagadjalo se je mnogo» da ne de dugo iivjeti. 

§to su vi§e privrienici Ivana Zapolje uzdizali svoga Ijubimca, to su se teie sabrinuli 
oni muievi, koji su pripadali dvorskoj stranci. Na delu njima bio je palatin Elmerik 
Perenj, a uza nj kancelar i biskup peduvski Juraj Sakmari, najugledaije lice iza primasa 



a6a ^ KRALJ VLADISLAV IL JAGEL0Vj6 (1490.— 1516.). 

i kardinala Tome Bakaia od Erdeda. Kao protivnici Ivana Zapolje radili su oni u prilog 
caru Maksim ilijanu, nastoje6i svima silama, da se kraju privede joS god. 1507. ugovorena 
dvojaka zenitba izmedju porodica Jagelovida i Habsburga, jer su bili ubijedjeni, da take 
dine najbolje i sebi samima u prilog. Ako bi naime kralj Vladislav, kako se je moglo 
nagadjati, umro prije nego §to mu sin doraste, te bi car Maksimilijan stekao priznanje kao 
skrbnik i regent u njegovim kraljevinama, to su ta gospoda mogla sigurno odekivati, da ce 
oni i dalje vrSiti najviSu vlast u Ugarskoj, buduc da car nikako ne bi mogao ondje boraviti. 

Car je Maksimilijan joS od g. 1510. neprestano ugovarao s kraljem Vladislavom, kako 
da se ostvari zasnovana ienitba izmedju njihovih potomaka. Poslanik njegov Spiesshammer 
(Cuspinianus) boravio je u tom poslu kroz detiri godine deset puta na ugarskom dvoru. 
Neko vrijeme 6inilo se, kao da 6e poljski kralj Sigismund, brat kralja Vladislava i Surjak 
Ivana Zapolje, pomrsiti sve osnove cara Maksimilijana. Taj bija§e naime pokusao, da 
oslobodi njemaCke vitezove u Poljskoj od vrhovne lenske vlasti poljaike, pak s toga je 
bilo posve naravno, da je i poljski kralj nastojao, da zaprijefii sve, 6im bi se vlast kude 
Habsburg mogla podidi i razgraniti. K tome nije bilo nikakvo dudo, ako je kralj Sigismund 
radio, da po izumrdu starije loze svoje porodice u kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i 
^e§koj sam zavlada tima zemljama, ili da ih bar namakne svome §uri Ivanu Zapolji. 
Car Maksimilijan pregnuo je s toga, da ma kojim nadinom zaprijedi poljskoga kralja u 
njegovu nastojanju. U to ime odludio je stvoriti neku koaliciju na obranu njemadkoga 
reda, te je god. 1514. utanadio i savez s velikim knezom ruskim Vasilijem III. Ivano- 
videm, koji je vec dvije godine s Poljacima ratovao. Kad je u tom ratu Sigismund 
izgubio znameniti grad Smolensk, prepao se je on tako, da se je sve pored malo zatim 
odriane sjajne pobjede pozurio, da bar cara Maksimilijana odvrati od daljega neprija- 
teljstva. Odluku njegovu podkrijepili su jo§ bolje njegov kancelar Szydlowiecki i pod- 
kancelar Petar Touricki, koji se bijahu popeli do svojih dasti po preporuci kralja Vla- 
dislava i njegova kancelara Sakmarija, dok je Ivan Zapolja radio protiv Tomickoga. 
Kancelar poljskoga kralja Szydlowiecki poSao je na to u Budim, gdje se je sastao 
s carevim poslanikom Spiesshammerom (Cuspinianus), kao i s ugarskim kancelarom Sakma- 
rijem i drugim savjetnicima kralja Vladislava. Ondje bi 14. studenoga 1514. utanadeno, 
da de u veljadi dojduce godine kralj Vladislav i Sigismund dodi u Po2un, a car u Haim- 
burg, pak de se tada odrediti mjesto za zajednidki sastanak. 

Dne 18. ozujka 1515. po§ao je zaista kralj Vladislav u Pozun, povedav§i sobom djecu 
svoju i odpraden od prelata i magnata, izmedju kojih se spominju oba nadbiskupa (Tomo 
Bakad od Erdeda i Gregorije Frankapan), zatim palatin Emerik Perenj i knez Juraj Za- 
polja. Sigismund stigao je sa 500 konjanika 24. ozujka u Pozun. Samo cara Maksimili- 
lijana nije bilo, budi §to su ga prijedili drugi poslovi, budi §to nije imao novaca. Ali 
njega je zastupao kardinal Matej Lang, koji se je tako vjeSto ponio, da su ved 
20. svibnja podpisali predbjeJni zarudni ugovor medju clanovima Maksimilijanove i Vla- 
dislavljeve porodice. Bududi da su neki svjetovni velikasi ugarski, skloni Ivanu Zapolji, 
nastojali da osujete svaki sporazum, pozvao je kralj Sigismund cara, da i on §to prije 
na sastanak dodje. Tek 10. srpnja stigao je Maksimilijan u Bed; namah zatim sastao se 
je s oba kralja kod Trautmansdorfa, te ih je onda pozvao u goste k sebi u Bed, kamo 
su oni 17. srpnja i poSli, premda su se tomu protivili neki ugarski magnati. 

Sve uz sjajne zabave i svedanosti, koje su stajale nekih 200.000 zlatnih forinti, primio 
je car Maksimilijan dne 20. srpnja mladoga kraljevida Ljudevita za svoga posinka (bez 
uStrba ipak nasljednih prava unuka svojih Karla i Ferdinanda i njihovih sestara), imenovao 
ga svojim namjestnikom u Njemadkoj, te pozvao izborne knezove njemadke, da ga 
po smrti njegovoj (carevoj) izaberu za njegova nasljednika. Dva dana zatim — 
22. srpnja 1515. — bi§e podpisani konadni ugovori, kojima su se tijesno zdruzili Jage- 
lovidi s Habsburgovcima. Kraljevid Ljudevit vjendat de se s carevom unukom Marijom, 



POSLJEDNJI UGOVORI S GAREM MAKSIMILUANOM U BEdu (22. SBPNJA 1515.). 263 

a sam car Maksimilijan privremeno s ugarskom kraljevnom Anom; podjedno bi odre- 
djeno, da brak Maksimilijanov s Anom ne ce vrijediti, ako bi se za godinu dana s njom 
vjenc^ao koji od njegovih unuka, Ferdinand ili Karlo. Jo§ istoga dana biSe obavljena oba 
vjenCanja (celebrata et firmata sunt sponsalia per verba matrimoaialia et de praesenti) u 
crkvi sv. Stjepana; crkveni obred vrSio je kardinal i primas Tomo Bakafi od Erdeda. 
Odredjeno bi jo§, da de se brakovi izvrSiti tek onda, kad djeca navrSe stanovite godine. 
Sest dana poslije podpisanih ugovora i obavljenih vjen^anja (28. srpnja) ogla§eno bi 
svijetu, §ta se je dogodilo. Kraljevna Ana ostala je uz cara Maksimilijana, i da ju on 
po svome nafiinu odgaja, i da se carevim protivnicima, a naro^ito Ivanu Zapolji za sva 
vremena oduzme nada, da bi ju mogao dobiti za zenu. 

Utanadenja u Bedu bila su poglavito u prilog caru Maksimilijanu, a na veliku Stetu 
vojvodi Ivanu Zapolju. I on bija§e pozvan na sastanak, ali nije htjeo dodi, da ne gleda 
slavlje svojih protivnika. On je u to poduzeo vojnu na Turke, misleci, da de se u ratu 
proslaviti, te kao pobjednik kralja Vladislava prinuditi, da napokon ugodi njegovim zah- 
tjevima. Ali se je bolan prevario. Podigao u svibaju 1515. vojsku od 10.000 Ijudi, te 
udario na turski grad Zrnov (Havala, Avala) nasuprot ugarskomu Beogradu. Medjutim 
Tarci su ga suzbili, te mu oteli bojne topove i ostale ratne sprave. S toga poraza po- 
tamnjela je dosadanja slava njegova, a privrzenici njegovi nijesu se usudiii, da se opru 
bedkim ugovorima. }o§ je Ijudi udarac stigao Ivana Zapolju, kad je 2. listopada 1515. 
umria sestra njegova Barbara, kraljica poljska. Kad je zatim vojvoda Ivan zamolio svoga 
§urjaka Sigismunda, da ga Stiti od dvorske stranke u Ugarskoj, poljski ga je kralj na- 
prosto opomenuo, da bude pokoran i da vr§i svoje duznosti. 

VrativSi se Vladislav nakon svedanosti u Bedu preko Soprona u Budim, zatekao je 
ondje turskoga poslanika. Taj mu je u ime Selimovo nudio mir ili produljenje primirja, 
jer je sultan u taj mah bio zabavljen ratom u Egiptu. Vladislav nije znao, §ta da udini, 
ved je traiio savjeta i u rimskoga pape Leona X. i u cara Maksimilijana. U to najednom 
oboli Vladislav tako teiko, da su Ijednici o njegovu spasenju zdvajali. Dva dana pred 
smrt izdao je Vladislav posljednje odredbe, kako da se upravlja njegovim kraljevinama, 
dok mu sin Ljudevit odraste; a onda je odekivao mirno smrt, moledi se Bogu. Umroje 
u detvrtak pred Cvijetnicom, 13. oiujka 1516. u sedam sati na veder, te bi onda 19. ozujka 
u Stolnom Biogradu pokraj supruge svoje Ane sahranjen. Bilo mu je 60 godina; vladao 
je pak u CeSkoj 45 godina, a u Ugarskoj i Hrvatskoj dvadeset i pet. 

Mletadki poslanik Sebastijan Giustiniani, koji je kroz tri godine boravio na dvoru 
kralja Vladislava, ocrtao je u svojem izvjeScu od godine 1503. kralja ovako: >Kralj 
je lijep dovjek, visoka uzrasta, pobozan i religijozan, nije nikada (kako se govori, prije 
ienitbe s Anom) obdio sa ienama, ne Ijuti se nikada, ne govori zla ni o komu, niti ne 
vjeruje, kad se njemu o drugomu §ta nepovoljno kazuje, moli mnogo, pribiva dnevice 
trima misama; ali je inade poput kakova kipa, jer malo govori. Prima svakoga u audien- 
ciju, nije nikada jo§ nikoga dao pogubiti, ali nalazi malo posluha*. Drugi suvremenik^ 
deSki vitez i potonji olomudki biskup Dubravsky (Dubravius), koji je kralja lidno po- 
znavao, opisuje ga u svojoj deSkoj povjestnici (Historia Boiiemiae) po prilici ovako: »Bio 
je tako Sutljiv, da su ga premnogi prozvali nijemim kumirom, koji ne moie drugo 
govoriti, oego »bene« i »dobi'e« (dobro). Jer on je obidavao Ugrima, kojih jezik nije 
poznavao, odgovarati po latinsku bene, a (!!esima >dob^e«. Nije zato dudo, $to su poradi tih 
dviju rijedi njegove dvije drzave Ijuto stradale, jer su po njima propali kraljevski gradovi, 
tvrdinje, carine i drugi prihodi. Tako se je desilo, da iz Morave nije niSta dobivao, iz 
CeSke samo vrlo malo, i da je u Ugarskoj, u tako bogatoj zemlji, opetovano bio u to- 
likoj nuzdi, da nije bilo ni iiveia ni vina. Ja sam vidjevao sam u Budimu, kako su 
dvorske sluge s praznima bocama zalazili u kudu peduvskoga biskupa Jurja, da primu 
vina za kraljev objed«. Ugledni deSki plemid Vilim od Pernsteina pisao je kralju Ljude- 



2^4 KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490. — 1516.). 

vitu o njegovu otcu 10. prosinca 1520. ovako: »Pokojni kralj naSkodio si je svojom dobrotom 
u tima kraljevinama mnogo. fa sam o tome s njegovom milosti vrlo desto govorio; jer 
tko je od njegove milosti neSto uztrajno trazio, dobio je sve; njegova milost nije po- 
miSIjala na svoju Stetu, neprestanim govorom dobivao je svatko sve. Ja bih s toga va§oj 
milosti ielio sve njegove navike, kad je vrlio pravdu i drugo; all ne bi zelio, da vi za 
svoga kraljevanja ne bi druga^ije vladali; vi bi morali (ae dineci Ijudima krivo) modno 
vladati i zapovijedati, i tako se kao gospodar pona§ati, e bi Ijudi pamtili, da imadu 
svoga gospodara*. 

Vladislav bio je dobar Covjek, ali slab vladar. Sputaa jo§ i krunitbenom zavjer- 
nicom nije bio dosta jak, da obuzda silovite i sebi6ne velikaSe, a ni svedjer goropadnije 
nize plemstvo. U ostalom politiikoga i socijalnoga razsula u Ugarskoj ne bi bila zaustavila 
ni jaCa desnica, nego §to je bila njegova. Hrvatskoga kraljevstva nije Vladislav poslije 1495. 
vidio, premda se je u jeseni 1512. bilo razglasilo, da kani na Bozid u Zagreb doci i sve 
potrebito udesiti za obranu zemlje. No zato nije ipak zanemarivao hrvatskoga kraljevstva. 
To svjedode njegova brojna privilegija, podijeljena i potvrdjena plemstvu slavonskomu, 
kao i grbovnica za kraljevinu Slavoniju od god. 1496. 




^^ 



X. 

UUDEVIT II.JAGELOVid 

(1516. — 1526.) 

Prve godine knliermnja do nzTiJenja Stjepant Bttora na paUtinika dast (1519. ). — Hrratsko krmljerttTo do 
■mtti bans Petra Bcrislavida (20. Bvibaja 1520.). — Habsbargovci ]0 wnrti kralja i cara MaksimiUiana 
(l3. rijednja 1519.); car i kralj Karlo V. i nadTOJvoda Ferdinand do bniteljtkoga cgovora 7. veljade 152a. — 
Saltan Saiejinan II. osvojio Sabac i Beograd (1521.); ngartki poslanici i knti B(rnardin Frankapan na ajc- 
Daikom driainom sabora a Namberga (1522.). — Straoaike borbe a Ugartko) do sabora n Hatvann (1522. — iS^SOi 
papiniki potlanici kardinal Campeggio i banin Bargio. — Banovanje knesa Ivana KailoTida (1521. do kolo- 
▼osa 1524.); Tatci cirojiie Knin i Skradin (1532.), Ostrovica (1533.), pred Kliiom biie snzbijeni (1534 ). Hrvati 
>e priklanjaja Ilabibnrgovca Ferdinandn. — Stjepan Verbeci (Verbdcsi) kao palatin i pad njegov (1535.— 1526.). 
— Ban hrTattki Franjo Badani (od I3. oiojka 1525.); knez Krtto Frankapan obikrbio Jajce (tt. lipnja 1525.); 
njegoT aakob a Bndimn s primasom LadialaTom Salkajem (30. kolovoa 1525.). — Boj na Mahaikom poljn i 

•mrt kralja Ljadevita II. (39. kolorosa 1536 ). 




ZeCbvi peku lovga na ra2nju. 

Minittnraa tliica ts miuU (list l66.), koji se tufa « risnici prvostoloe crkve *t. Stjepaam a Ztgrebn. Iran Kak«« 
Ijerid midi, da je miniatare slikao alaviii hrvatski tlikar T^Iije Klorio (Gialio CloTio, 1498.— 1578.), koji je saitta 
oko god. 1524. boravio n HrTatakoj i Ugarskoj. Misal je nekad pripadao porodici Bakaia-Erdeda, ito twjtdoit 

grboTi te porodice a njemn. 




KRALJ LJUDEVIT II. JAGELOVIC. 

(15 16.— 1526.). 



rve grodine kraljevanja do uzviSenja Stjepana Ba- 

tora na palatinsku Cast (1519.)- D^a dana prije svoje 

smrti bijaSe kralj Vladislav odredio, kako da se vlada njegovim 

zemljama, dok odraste mladi Ljudevit, koji ne bijaSe tada na- 

vrSio joS ni desete godine, ali je bio vec okrunjen i za kralja 

%j~3V.^aM deSkoga kao i za kralja Ugarske i Hrvatske. Mladoga kralja odgajat <5e 

''•»!*J^7^^i rodjak njegov, braniborski markgrof Juraj (nedak kralja Vladislava), i 

uza nj Ivan Bornemisa, zapovjedoik budimske tvrdinje; a nadzor nad 

obima vrSit de kardinal i primas Tomo Baka6 od Erdeda. Pored ovih 

oznadio je kralj kao vrhovne skrbaike svoga sina njemadkoga cara 

Maksimilijana, i onda svoga brata, poljskoga kralja Sigismunda. 

No te odredbe Vladislavljeve naiSle su po smrti njegovoj na velik 

odpor s vi§e strana. Med)u ugarskim stalezima, koji su se malo zatim 

doe 24. travnja 1516. skupili u Budimu na sabor, bila je jaka stranka, 

koja je htjela, da driavom za maloljetnosti kraljeve upravlja guber- 

n a t o r, kao §to je nekad Ivan Hunjad vladao za nedorasloga Ladislava 

Postuma. Naravno da je taj predlog potekao od privrzenika Ivana Za- 

polje, koji bijahu ojemu tu iast namijenili. AH tomu opirali su se svom 

snagom ostali magnati i prelati, a podupirali su ih privrienici cara Maksimilijana i kralja 

Sigismunda. Nakon iestokih borba do§lo je ipak do nekoga sporazumka izmedju prudih 

se stranaka. Vrbovno skrboi&tvo njemadkoga cara i poljskoga kralja ne bi priznato; 



i6g KRALJ LJUDEVIT II. JAGELOVIC (1516 — 1526.). 

predlog o izboru gubernatora hi zaba^en, ve<5 bi odluCeno, da ce uz kralja drzavom 
upravljati driavno vijece, u kojemu ce biti zastupaoi ne samo prelati i baruni, nego 
i nize plemstvo. Dne 14. svibnja mogao je vec mletadki poslanik u Budimu, po imenu 
Antun Surian, izvijestiti svoju obdinu o zakljuCcima sabora, koji se je, kako on pi§e, 
»mimo svako odekivanje s Boijom pomodi mirno svrSio* (questa dieta preter omnium 
expectationem con lo aiuto de Dio ha preso fine pacific©). Zadaca je saboru bila pogla- 
vito, da uredi upravu zemlje za vriieme, dok kralj doraste do zrele dobe (ordinar l' admi- 
nistration del Regno), a stvoreno je, koliko je poslanik mogao razabrati, do detrdeset 
zakljudaka, koji se tidu budi javnih budi privatnih posala. Najprije je izabrano dvanaest 
kraljevskih vijednika i osamnaest prisjednika; vijecnici iz redova prelata i baruna, a pri- 
sjednici izmedju nizih plemica take, da ce vazda polovica od potonjih (8) na dvoru kroz 
§est mjeseci boraviti i u drzavnom vijedu sudjelovati. Vijecnici spominju se poimence, i 
to sedam baruna i pet prelata; baruni su palatin Emerik Perenj, herceg Lovro Ilodki, 
knez Petar od Bozina i sv. Jurja, knez Juraj Zapolja (brat vojvode Ivana), vrhovni dvorski 
meStar Mojsija Buslaj, Andrija Bator i Ivan Dragic (Dragfi), a prelati jesu primas i kar- 
dinal Tomo Bakad od Erdeda, kolodko-badki nadbiskup Gregorije Frankapan, pecuvski 
biskup Juraj Sakmari, erdeljski biskup Franjo Varda, i napokon vacki biskup Ladislav 
Salkaj. Nakon izbora drzavnoga vijeca, koje de zajedno s mladim kraljem upravljati 
drzavom, namjestio dotidno potvrdio je sabor vrhovne drzavne dastnike. Na obci zahtjev 
saboraSa povjerena bi dast vrhovnoga kancelara opet peduvskomu biskupu Jurju Sakma- 
riju, a sluzba vrhovnoga blagajnika ili pokladnika namijenjena bi vackomu biskupu La- 
dislavu Salkaju s tom pogodbom» da de on upravljati sa svima kraljevskim prihodima 
pak i s onima, koji su u taj das zaloieni. Dapade i prihod od vanredne dade (de le diche), 
koji su doslije primale zupanije za uzdrzavanje svojih deta, urudivat de se odsad vrhov- 
nomu blagajniku, koji ce pladati dete prema odredbama kralja i njegovog vijeda; time 
bi se imalo poluditi dvoje, prvo da bude vazda pripravnih deta, a drugo da bude do- 
voljno novaca za njih. Napokon je sabor popunio slu2be kraljevskih zastavnika (li vexilli 
regii), i to na onaj nadin, kako je bilo za kralja MalijaSa. Najprije bi potvrdjen u svojoj 
dasti zastavnidkoj Ivan Zapolja kao vojvoda erdeljski s tim znadajnim uvjetom, da se 
imade brinuti samo za Erdelj i susjedne oblasti, a ne uplitati se u Ugarsku, osim ako 
bude pozvan u sludaju potrebe (non se inpediendo in Hongaria, nisi vocatus, in caso de 
necessita). Nadalje bi potvrdjen Stjepan Bator kao temeiki iupan i zastavnik ugarski 
s povlaSdu, da smije zapovijedati ugarskim zupanijama (naime detama), ali da se izvan 
Jngarije ne mijeSa ni u jednu stvar, osim ako je u potrebi pozvan. Jednako bi odlu- 
deno i u pogledu hrvatske banije (dil bannato di Croatia), ali glede osobe banove ne bi 
izredena nikakva potvrda. Ne da se ustanoviti, §ta je bilo razlog, da nijesu potvrdili bana 
Petra Berislavida. Mozda nije bana bilo na saboru, a mo2da se je i zavadio s gospodom 
ugarskom, kako se je to zgodilo dvije godine poslije. Napokon je sabor dozvolio van- 
lednu dadu od jednoga dukata, da se njom namire drzavne potrebe, odredio neke stvari 
privatne (particulare), pak se je onda mirno raziSao, dok je drzavno vijede ostalo na 
okupu. Odgojiteljima mladoga kralja ostali su i dalje Juraj Braniborski i Ivan Bornemisa 
pod vrhovnim nadzorom kardinala i primasa Tome Bakada od Erdeda. Ved 23. svibnja 
pohvalio se je potonji papi Leonu X, kako je sve sredno proSlo, na §to je papa posla- 
uicom od 24. lipnja odgovorio, kako mu je osobito milo, §to je sabor sve mirno obavio 
(quod in conuentu Pannonico, nuper habito, omnia tranquille atque pacate acta, confecta 
transactaque sunt), to vi§e, §to se je osobito bojao, da de planuti smutnje izmedju one 
gospode. Sada de Bog Stititi i ojadati one, koji iele i drie mir i slogu. 

Mletadki poslanik Sirian pi§e, da je nakon sabora bio najugledniji muz u Ugarskoj 
peduvski biskup i vrhovni kancelar Juraj Sakmari. Dok je delrdeset i petgodiSnji palatin 
Emerik Perenj bolovao na rukama i nogama od uloga, dok je stari primas i kardinal 



PRVB 60DINE KRAUEVANJA DO UZVl§KNJA STJEPAKH BATORA NA PALATINSKU CxST. 269 

Balca£ morao vec misliti na smrt i oporuku svoju, a mladi 28 godiSnji Ivan Zapolja 
stajao na straii u Erdelju: dotle je kancelar Sakmari mogao sve uz kralja i drzavno 
vijede upravljati drzavom pyosve po svojoj volji. Bile su mu tada detrdeset i dvije godine. 
Rodio se je u Ko§icama u sjevernoj Ugarskoj od ubogih roditelja njema6koga porijetia 
(otac mu je bio krojad); no kako je bio pronicava uma, popeo se je brzo do najviSih 
dasti u crkvi i driavi. Bio je doduSe lakom za blagom i odan picu; no to su bili op<5e- 
nitj poroci tadanje gospode u Ugarskoj, koja su se desto poslije podne opijala. Kako je 
bio njemadkog porijetia, naginjao je kroz ditavo vladanje kralja Vladislava k njemadkomu 
caru Maksim ilijanu (era tuto suo); no nakon posljednjega sastanka u Be5u godine 1515. 
prometnuo se je u najljucega protivnika njegova. Vrijedjalo ga, §to ga je car zapostavljao 
kardinalu i primasu Tomi Bakac^u, a i koloiko-baikomu nadbiskupu Gregoriju Franka- 
panu. Nema sumnje, da je s toga Sakmari i za samoga sabora svima silama nastojao 
oko sloge izmedju staleza, samo da se ne dade povoda Maksimilijanu, da se umijeSa u 
poslove ugarske. 

Tek 5to je sabor svrSio svoje poslove, osvanuse u Budimu 14. svibnja poslanici 
cara Maksimilijana, na delu im poznati uienjak i diplomata Ivan Spiesslummer ili Cuspi- 
nianus (cum d. preposito Neuburgensi, d. de Folkes^dorf et d. Johanne Mraxy). Dnc 
16 svibnja bi§e primljeni u audienciju, a sutradan pozvani u drzavno vijece. Poslanik 
Spiesshammer biljezi, da je 8. lipnja primio rdo'jar odgovor« (responsionem bonam) i 
vratio se u Bed; ali mletadki poslanik izvjescuje, da carski poslanici >nijesu mo^li po- 
luditi one stvari, koje su htjeli« (mai hanno potuto obtenir cosa che hanno voluto). 
Glava (principal) sviju na dvoru da je sada peduvski biskup, a taj je najvedi neprijatelj 
(inimicissimo) njemadkoga cara. Ocito je taj zahtijevao, da ga prema posljedojoj odredbi 
pokojnoga kralja priznadu za vrhovnoga skrbnika mladoga kralja. U tom je poslu njegov 
poslanik Spiesshammer ponovno dolazio u Budim ne samo u kolovozu (17. — 25.) go- 
dine 1516., nego i u svibnju i lipnju (15 svibnja do 7 lipnja) 1517., kojom su ga pri- 
godom pratila jo§ dva druga (cum Andrea de Burgo et Johanne Mraxy). Ali kako je 
svemocni kancelar svedjer kipio od mrznje na cara, duli su ti poslanici samo sladke 
rijedi i ni§ta vi§e. Naravno, da ni poljski kralj nije mogao postati suskrbnikom svoga 
sinovca. Kako mletadki poslanik Alvise Bon 15. lipnja 1517. iz Badima javlja, odgovo- 
reno bi prvih dana lipnja u audienciji poslanicima cara Maksimilijana i kralja Sigismunda, 
da ne treba nikakvih Stitnika ni gubernatora, jer drzavno vijede dobro upravlja kra- 
Ijevstvom; k tomu ne dopuSta ugarski ustav, da bi se tudjinci padali u vladanje. Ugri 
se zahvaljuju caru i kralju za dobru volju; ako bi kada trebalo, obratit de se ved na 
njih kao na dobre rodjake svoga kralja. 

Uz carske i poljadke poslanike dolazili su u to na dvor mladoga kralja Ljudevita 
svaki das poslanici sultana Selima i pape Leona X. Sultan Selim, zabavljen osvajanjem 
Egipta, nudio je neprestano mir ili primirje, a u tj su njegovi bosanski sandiaci svaki 
das zaiijetali se u hrvatske oblasti, da tim prinude kralja na sve, §to je sultan pred- 
lagao; papa je nasuprot svima silama nastojao, da osujeti svaki konadni mir ili trajno 
primirje, pak da po primjeru nekih velikih predSastnika svojih okupi krSdanski svijet 
za veliki rat protiv nevjernika, u kojemu bi Ugarska s Hrvatskom vodila prvo kolo pod 
okriljem same rimske stolice U to ime bija^e Leo X. jo5 11. travnja 1516. poslao u 
Ugarsku kardinala Roberta, nadbiskupa od Reggija, » da bude zaStitnikom mladoga 
kralja, i da odvrati Ugre od izmirenja sa sultanom, diji je poslanik 27. svibnja zaista 
u Budim stigao. Jednako je papa radio, da izmiri njemadkoga cara Maksimilijana s fran- 
cuzkim kraljem Franjom I. i mletadkom obcinom, pak da onda sve zapadnoevropske 
vlasti sjedini u veliku ligu za svcti rat s Turcima. Kad se je Leonu X dinilo, da ce mu 
se ziva ielja izpuniti, poslao je opet 17 travnja 1517. augustinskoga rcdovnika, Nijemca 
Nikolu SchOnberga s pismom na kralja Ljudevita, u kojem ga poziva, neka se okani 



mm 



ayo KRALJ LJUDEVIT II. JAGELOVIC (1516.-1526). 

svih drugih posala (praetermissis omnibus aliis occupationibus tuis), vec neka skupi 
sve sile svoje, »da pruii §to vi§e pomoci i zaStite kr§<5anskoj republici«. Doci ce na- 
skoro i posebni kardinal, koji de biti kralju desna ruka u svetome ratu. 

Znadajno je, da je papa Leo X. bodrio kralja i njegove vijecnike na veliki rat 
s Turcima, a u kralja nije bilo vojske ni novaca, da brani gradove na krajini.* Iz pisma 
njegova od 15. srpnja 1517., §to ga je pisao ziteljima grada Bardjejeva i trazio od njih 
vanrednu pomoc od 800 zlatnih forinti, doznajemo, da je tada prijetila najveca pogibao 
gradu Jajcu i ostalim mjestima (gravissima castri nostri Jayczae ac Boznensium, et alio- 
rum confiniorum nostrorum imminentia pericula) uz tursku granicu. Nevolja na krajini 
i nestaSica novaca bila je tolika, da je napokon drzavno vijede zajedno s kraljem bilo 
prinudjeno, da sazove sabor za Miholje (29. rujna) 1517., na kojemu bi se razpravljalo 
o svemu, §to bi imalo odkloniti pogibiju od krajine, a najviSe od grada Jajca i kralje- 
vine Hrvatske (in eum finem conuocati, ut . . . . de auertendis periculis, que confinibus 
huius regni nostri omnibus undique impendent, maxime autem Jayczensibus et regni 
Croacie .... consuleremus). 

Dva dana prije sastanka sabora — 27. rujna — izdao je car Maksimilijan u Ba- 
denu kod Beca povelju, kojom je palatinu Emeriku Perenju podijelio Cast drfavnoga 
kneza u njemaiko-rimskom carstvu. S torn poveljom, a]jamaCno i s drugim spisima i 
naputcima po§ao je carev poslanik Spiesshammer (cum d. Georgio de Seisseneck, 
Emerssdorf et Mraxy) 3. listopada u Budim, kamo je 7. listopada i prispjeo. Nedvoj- 
beno je carskomu poslaniku bilo sada izraditi ono, §to mu doslije nije poSIo za rukom, 
da mu naime gospodara priznadu za vrhovnoga skrbnika kraljeva. Ali na saboru tekle 
su ovaj put stvari vrlo burno. Brojno plemstvo doSlo je oruzano, a mnogi magnati sa 
svojim Cetama; sam Ivan Zapolja doveo je sa sobom do 2000 svojih vojnika. Kako sam 
kralj 5. studenoga pise bodrozkoj zupaniji, >dogodilo se je, da je sabor bio smetan, te 
se je razilao ne dovr§iv§i zapocetih stvari* (accidit . . ., ut ipsa dieta perturbaretur et 
rebus inceptis quidem, sed non perfectis dissolueretur). Spiesshammer javlja u svome 
dnevniku, da je 12. listopada »vojvoda usao u tvrdju« (weiuoda intravit in castrum), po 
demu sudimo, da je Ivan Zapolja bio kamen smutnje na saboru. Mleta6ki poslanik opet 
javljao je poslije svojoj obcini, »kako su bile velike razmirice izmedju baruna<, i »kako 
je erdeljski vojvoda u velikoj Ijutosti odputovao*, na §to da su neki baruni porudili 
caru Maksimilijanu, neka kupi vojsku i dodje uzeti (za^tititi) krunu. 

Sabor dakle u listopadu 1517. svrSio se je obcom smutnjom. Za obranu Jajca i 
ostale krajine nije niSta udinio, te je kralj s drzavnim vijedem (domini prelati et barones 
et alii consiliarii nostri, qui nobiscum hie manserant) morao poslije moliti pojedine zupa- 
nije, da plate vanrednu dacu ili subsidium po osamdeset dinara, jer se bez te pripomoci 
ne ce moci obraniti ni odrzati »krajina, koja je Stit njihov* (confinia, que sunt clipei 
vestri). Kraj nedostatnih vijesti ne zna se todno, zaSto je na potonjem saboru bilo tolike 
galame; no jamadno je opet Ivan Zapolja trazio, da postane gubernatorom, a car Mak- 
similijan da ga priznadu vrhovnim skrbnikom. Zapolju je pomagalo nize plemstvo, a 
cara nekoji velikaSi, koje bijaSe Spiesshammer predobio. Sukob je morao biti 2estok, 
jer je Ivan Zapolja 12. listopada provalio u sam tvrdi kraljevski grad, kojemu je bio 
kastelanom kraljev odgojitelj Ivan Bornemisa. Ako se i ne da utvrditi vijest potonjih 

Mletaiki poslanik AntUD Surian priporijeda u syom zakljudnom iz7Je§(fu od i8. prosinca 1516., da je 
knlj Vi&diilav II. oa samrti ostavio dnga do 400,000 dakata. U obde da je financijalno stanje kraljevo, naroCito 
poBljednjih godina njegova vladanja, bilo vrlo nepovoljno. Dok je kralj Matija§ imao godiSnjega prihoda do 
940.000 dnkata (400.000 od ruda i rudnika, 140.000 od solana, 50.000 od tridesetine, 50.000 od kranskih 
imanja, 300.000 vanredne da(fe ili dike), pao je prihod za kralja Vladislava na 220.000 dukata (36.000 od 
rudnika, 35.000 od solana, 18.000 od tridesetine, niSta 6d kranskih imanja, koja su bila zaloiena, i 141.000 
vanredne dade). 



PHVK GODINK KRAUEVANJA DO tJZVI§ENJA STJKPANA BATORA NA PALATINSKU 6a3T. 871 

pisaca, da je Ivan Bornemisa torn prigodom dao iz topova pucati na provaljujudega 
u grad Ivana Zapolju i njegove dete, ipak je nedvojbeno, da je medju njima planula 
Ijuta mrioja, te je jedan drugomu stao raditi o glavi. 

Jo§ se ne bijahu strasti nakon razprlenoga sabora smirile, osvanuo je prema 
papinom obecanju 7. sijeinja 1518. kardinal Toma de Vio a Budimu, doaesav§i sa 
sobom osnovu za rat s Turcima, koju je papa od zasebne komisije dao izraditi. Po njoj 
bi njemadki car i portugalski kralj imali potraziti Turke u Egiptu, a kraljevi ugarski 




PsfiAT RRAUA LjUDEVITA II. 

U tredini pciaU fspod krone itit ta pet {{rbora (l. i 4. ogkrske grede, a. i 3. ieiki !*▼, 5. poljiki orao)..Veliki 
itit opainje iett manjih grbova, i to: ■ desna i. dTogvbi krii aganki, a. tri leopardake glave dalmatinake, 
3. lav kumantki; s lijera: i. krona bosaDtka, 3. knna ilavontka, 3. alezki orao. Napit naokolo niba:»f S(igiUiiiD) 
■J- (ere(niaiimi) f prin(cipii) f d(omiDl) f Lodovici -J* dd f gracia f regis •{■ Haogarie -J- Bobemie f Dalmaci« 

f Croacie f et c(etera)«. 

Isvomik a driavnom artdva a B«0a. 



(£eSki) i poljski zajedno s vojvodama VlaSke i Moldave udariti na njih iz podunavskih 

krajeva. Nakon raznih dogovora odIuCilo je napokon driavno vijede zajedno s kraljem, 

da 5e cprt farcve esbor u Budim za 24. travDJa 1518. Na taj sabor pozvali su i Ivana 



272 KRALJ LJUDEVIT 11. JAGELOV16 (1516. — 15?6}. 



41 



Zapolju posebnim pismom od 14. oiujka ovoga sadrzaja: »Poltovani i velemoini nama 
vjerni i iskreno Ijubljeni. Sa svih strana prijete nasoj krajini i 6itavome kraljevstvu ovomu 
tolike i takve opasnosti, da se ved ne moze u pismu raztumaCiti, a nije viSe ni zgodno 
ni sigurno, da se na javu iznose. Premda smo u to ime bill ove godine ve6 dva sastanka 
(conuentiones) driali i u njima vijecali, kako da se recene pogibli uklone, ipak nije ta 
na§a dobra volja, kako je svima poznato, urodila nikakvim uspjehom. Da nas dakle po 
na§emu ofezanju i nehaju ne bi te opasnosti satrle (jer se odlaganjem ne mogu uklo- 
niti ni zaprijeciti), odluCili smo drzati obci sabor na dojduce Jurjevo ovdje u Budimu, da 
se po savjetu vaSemu kao i ostale gospode i drzavljana ne§ta ucini za spas i odrzanje 
ovoga kraljevstva i sviju vas, pak da se ono nadoknadi, §to se je dosad amo tan,o za- 
nemarilo. S toga vjernost vasu opominjemo i tvrdo vam zapovijedamo pod kazan (usta- 
novljenu) u dekretu, da primivgi ovo pismo dodjete na blagdan sv. Jurja ovamo u Budim 
pred na§e velicanstvo, ali ne s vojskom (non cum exercitu), nego s primjerenim 
brojem, s duhom boljku drzave sklonim i dobro razpolozenim, pak da zajedno s ostalom 
gospodom i drzavljanima, koje smo jednakim na6inom pozvali, svjetujete i 6nite za od- 
stranjenje reienih pogibli sve ono, §to svaki dobri i vjerni (podanik) obicaje Ciniti za 
spas domovine u skrajnjoj potrebi. Ino da se pod ozna6enu kazan ne usudite raditi*. 

Jo§ prije, nego sto je ivanu Zapoiji stigao kraljevski poziv, bijaSe on sve udesio, 
da se svomu protivniku Ivanu Bornemisi osveti. On bijase u to ime utanado neki po- 
sebni savez ill konfederaciju, kako su ih tada pojedini velika§i medju sobom sklapali, 
budi da zajednifikim silama izvode svoje namjere, budi da se opru nizemu plemstvu. 
Ivan Zapolja bijaSe za svoju konfederaciju predobio ne samo palatina Emerika Perenja 
i velikovaradinskoga biskupa Franju Perenja, nego takodjer erdeljskoga biskupa Franju 
Vardu, i §to je najznaCajn'je, temeskoga zupana i kapetana doljnougarskih strana Stje- 
pana Batora. U pismu, Sto ga je Ivan Zapolja 31. ozujka pisao iz Tokaja Stjepanu Ba- 
toru, razabiramo, da je palatin Perenj navlastice poiao u Budim, te ondje s kraljem 
utanadio, da se Bornemisi dast kastelana u gradu Budimu oduzme, pak da tako bude 
Ivanu Zapoiji Slobodan pristup kralju i gospodaru svome (quo liberalis erga suam maie- 
statem .... asset nobis aditus). Zapolja bijaSe se naime zavjerio, da dotle ne ce dola- 
ziti na kraljevski dvor, dokle grad ostane u rukama Ivana Bornemise. Sada, kad je 
zapreka uklonjena, odazvat 6e se kraljevu pozivu, i doci ce sa 200 konjanika na sabor; 
podjedno poziva Stjepana Batora, da i on jo§ prije otvorenja sabora u Budim dodje. 

Kad se je sabor u odredjeno vrijeme sastao, stigli su na nj takodjer poslanici nje- 
maCkoga cara i poljskoga kralja. Carske poslanike vodio je taj put Sigismund Herberstein, 
jer je Spiesshammer (Cuspinianus) boravio u Poljskoj, gdje je zastupao svoga gospo- 
dara pri vjen6anju kralja Sigismunda s milanskom herceginjom Bonom. I papinski po- 
slanik prisustvovao je saboru, spomenuti naime vec redovnilc Nikola Schonberg 
(Schonberger). Ali od saborovanja nije bilo nikakve koristi, jer je ja6e nego ikada dosada 
izbila na povrgje opreka izmedju nizega plemstva i velikaSke oligarhije. Nize plemstvo 
zahtijevalo je burnije nego prije, da se bira gubernator, a magnati nijesu htjeli o tome 
ni fiuti. Papinski poslanik pcmagao je donekle nizemu plemstvu, dok su carski i poljski 
poslanici stajali uz magnate. Napokon je papinski nuncij predlagao, da se za rat s Tur- 
cima odredi vrhovni vojvoda, i ako se stalezi ne bi mogli sloziti, kome da tu Cast 
povjere, neka prepuste papi, da ga on imenuje. Ali ni to ne bi prihvaceno. Kad su vi§i 
staleii odbijali izbor gubernatora, kratilo se je nize plemstvo primiti ostale predloge^ 
naroCito da se opet razpiSe vanredni porez od jedne forinte za obranu krajine. Na 
jedan put se je proiulo, da car Maksimilijan kani s vojskom priskoditi u pomoc svome 
>sinu« Ljudevitu, da ga zaStiii od sile vlastitih podanika njegovih. Ta vijest ogorcila je 
nize plemstvo tako, da je odlu6ilo s mjesta ostaviti Badim, te se 15. srpnja sastati na 
drugom, sigurnijem mjestu, naime u Tolni u zupaniji istoga imena. U Budimu oslali su 



PKVE 60DINE KRAUEVANJA DO UZVI^EMJA STJEPANA BATORA N* PALATINSKU CAST. 373 



sami prelati (13) i magnati (30), koji su nastavili vijecanja, te nakon nekoga vremena 
dozvolili zatrazenu vanrednu dacu od ^itave zlatne forinte, nadajuci se, da de ju i nize 
plemstvo nakaadno odobriti s obzirom na prijetece opasnosti (speraates ipsos quoque 
regnicolas banc ordinationem oblationemque dominorum . . . non gravatim accepturos). 
Suvise je krnji sabor stvorio jos zasebne 6lanke (21), koji bi imali vrijediti do budu- 
cega podpunoga sabora na Jurjevo dojdude godine, kad se mogu zamijeniti boljima i 
zgodnijima. Neki dlanci odredjuju, kako da se pobira vanredoa dada ili subsidium (1 — 9); 




Krau Ljudevit II. 

Po toTremenoj kopiji nljene slike Hania Bargkmaira (1472. — 1 559.), koja •« (ava a porodiSnoi kojilDid gro* 
toTa Thnn-HohcDstein u Ojeiina. Slika je po tome oaobito sanimlJiTa, Sto ae na njoj riJi grb kraljeviDe 

Hrratske (kocke). 



desetim dlankom zapovijeda se, da do 2. srpnja imadu svi zastavnici podidi i opremiti 

svoja banderija za obranu granica. NajzamaSniji je dlanak dvanaesti, koji nalaie, da uz 

nedorasloga kralja mora pored kancelara, vrhovnoga blagajnika i dvorskoga meStra 

Hnr. poT]. II. III. iS 



274 KRAU LJUDEVIT II. JAGELOV16 (1516. — 1526). 

obstojati jo§ vijece od osam vijednika (4 prelata i 4 baruna), i da polovica tih vijecnika 
mora vazda boraviti na dvoru, »da svjetuju njegovo velicaastvo u svemu, i da ne do- 
pu.staju jos mladjani duh njegovog velicanstva po komu god izpraznim i bezkoristnim 
naputcima zavadjati« (non patiantur animum maiestatis suae adhuc tenerum per quos- 
cunque . . . vanis aut inutilibus suasionibus distrahi vel seduci). Ti ce savjetnici kra- 
Ijevi brinuti se za dobro stanje i 6ast njegova dvora, a i za javno dobro i sigurnost 
ditave driave; oni ce nadzirati kraljevske prihode i paziti, da se razborito pri izdatcima 
§tedi; napokon ce bditi i nad tim, koga de on u svoju sluzbu primati, komu ce duhovne i 
svjetovne 6asti podjeljivati, i kako ce sa stranim poslanicima obciti. Da bi se u tome 
drzavnome vijedu mogli svi javni i privatni poslovi kraljevski rjesavati, mora se ono 
redovito tri put u tjednu (ponedjeljak, srijeda, petak) sastajati; ako je pak potrebito, i 
vi§e puta (ai. 12.-20). 

Na krnjem saboru, koji je izlozene dlanke stvorio, bijaSe ostao i vojvoda Ivan 
Zapolja. Nema sumnje, da je on mnogo doprineo, te su ba§ posljednji dlanci o drzavnom 
vijedu prihvaceni. Njima se je jamadno nastojalo slomiti prevlast peduvskoga biskupa Jurja 
Sakmarija, koji je bio svemocan na dvoru, narodito odkad se je dr^avno vijece, izabrano jos 
u svibnju 1516., bilo razi§lo najviSe radi toga, §to zastupnici nizega plemstva nijesu 
mogli o svom troSku na kraljevu dvoru boraviti. Sakmari je i osjecao, da se je na nj 
niSanilo, pak se je zahvalio na dasti drzavnoga kancelara, na §to bi ta dast povjerena 
vackomu biskupu Ladislavu Salkaju. 

Ali obnovom drzavnoga vijeca, u kojemu bi odsad bili samo prelati i baruni, i 
kojim se je imala utvrditi vlast velikaSkih oligarha, bilo je jo§ Ijuce povrijedjeno n\ie 
plemstvo. Ono se je zaista sastalo u srpnju u Tolni na zasebni sabor (particularis con- 
ventio), kojemu je predsjedao tada vec kraljevski personal Stjepan Verbeci (personalis 
praesentiae regiae maiestatis locumtenens). Dne 25. srpnja prihvatila je plemicka skup- 
§tina dvadeset dlanaka, koji su bili donekle napereni protiv velika§ke oligarhije, ali odiSu 
ipak zivom brigom za dobro domcvine. Vec prvi dlanak dokazuje to dovoljno, jer 
se u njemu govori ovako: »Budud da se svako kraljevstvo vlada i uzdrzaje sa dva 
sredstva, naime oruzjem i zakonima, a ni jednoga toga za sada u na§em ugarskom 
kraljevstvu nema: to se je zgodilo, da su Turci, neprijatelji Kristova kriza, ne samo 
bezbroj djevica, udovica, dastnih gospodja, kao i druge obojega roda Ijude u vjedito 
robstvo odvukli, nego su i premnogi medja§ni gradovi, kraljevstvu i krajini na ustrb, 
doSli u ruke istih Turaka, a narodito (gradovi) Bodac i Jezero. Preostalo je samo Jajce 
s Banjalukom, liSeno svake za§tite; pak ako se dovoljno cetama i hranom ne obskrbi i 
ne udvrsti, dodi ce i ono s mjesta u ruke tih Turaka. Kada pak Jajce dopane §aka ne- 
prijateljskih (§to Bog odvrati), naskoro ce propasti kraljevina Slavonija zajedno s Poiegom 
i vukovskom zupanijom, a s njima ce jednako nevolja zadesiti i samo unutarnje truplo 
kraljevstva. Suvise ce KoruSka, Austrija i velika dest Germanije, kao i Dalmacije biti 
izlozena njihovoni robljenju. Da dakle ne bi propao ostatak kraji§kih gradova, a osobito 
Jajce, nasuprot da bi se opet mogli po nama predobiti Bodac i Jezero, odludeno je, da 
se dete tako gospode prelata i baruna, kao i kraljevskih zupanija u punom broju pod 
kazan u dekretu oznadenu s mjesta i bez ikakva krzmanja moraju poslati u ona mjesta, 
za koja su vec odredjena. Po onoj desti deta, koja je opredijeljen.a (da ide) prema 
Slavoniji, neka kraljevsko veliCanstvo s pomodu kraljevine Slavonije, gospodina bana i 
svijetloga Lovre Ilodkoga dade §to brze mogude odpremiti hranu u Jajce; za obskrbu 
(toga grada) ziveiem neka njegovo kraljevsko velidanstvo poSlje onamo takodjer pjeSake 
netom po gospodinu rimskom kardinalu i gospodinu palatinu dovedene, i napokon neka 
od tih ostavi dvije stotine u Jajcu za obranu njegovu kroz vrijeme glavne vojne, koja 
de se §to prije zapodeti. Posto se zivez unese, neka dete gospode i ostalih zitelja prema 
odredbama dekreta ostanu na strazi na potrebitim mjestima drzavnih granica, i neka 



PRVB GODINB KRA.LJEVANJA DO UZVlSsNJA. STJKPANA. BATORA Na PALATINSKU CaST. 275 

sva gospoda i plemici budu duzni Siljati svoje vojaike, izuzev zupaaije doljnih krajeva u 
dekretu posebice oznadenec. Ostalim dancima odredjivalo se je, kako da se namakne 
vojska i novci za veliku, glavnu vojnu (expeditio generalis). Vojska za tu glavnu vojnu 
neka se oko Miholja (29. rujna) skupi u Badu, kamo ce doci kralj sa svojim detama, 
velikaSi sa svojim banderijima, svi plemici glavom i od svakih 20 podanika po jedao 
momak. Za opremu kraljevskih ceta i krajiske vojske razpisuje se vanredna daca od 
50 denara. Na saboru u Bacu, koji ce se takodjer sastati o Miholju, polozit ce vrhovni 
blagaJDik racun o sabranoj daci. Osim toga uredit ce se i kraljevski prihodi, da se 
jednom stanje tolikiin dadama zatiranih kmetova olaksa. NapokoQ je odredio sabor (art 20.), 
da se s mjesta po§lju poslanici rimskomu papi, njemackomu caru i poljskomu kralju. 
Potonjemu poci ce Pavao Artaad i Mihajlo Kendere§i; njima bi daa i zasebni naputak, 
§fa da na poljskom dvoru govore i rade. 

Oiito je, da se je plemicka skupStina u Toloi natjecala s krnjim saborom u Bu- 
diniu, pak je tako naknadao dozvoiila i vanrednu dacu od 50 denara, koju bijaSe prije 
na saboru uzkratila. Sve je zavisilo sada o tome, hoce li kralj potvrditi zakljudke ple- 
midkoga zbora, i hoce li se magnati odazvati pojedinim odredbama, narocito onoj, da 
se obci sabor sastane na Miholje u grada Badu. Mletacki poslanik Bon javlja 21. kolo- 
voza iz Budima, da je nakon svrSene skup§tine u Tolni petdeset plemica kao poslanstvo 
doslo kralju u Budim, saobcilo mu zakljudke, te ga pozvalo, da na odredjeni rok dodje 
u Bad. Cini se, da su glasi o dolazku sultana Selima u Drinopolje, o njegovoj osnovi 
da oblada Vla§kom, kao i o navali turskih ceta na Beograd, koji se je teikom mukom 
obranio, djelovali na prelate i barune, te se nijesu toliko otimali saboru u Bacu. Sam 
kralj sa svojim savjetnicima po§ao je ved 27. rujna u Bad, kamo je 8. listopada stigao 
i carski poslanik Spiesshammer (Cuspinianus) sa svojim drugovima. Saborovanje trajalo 
je nekako do 23. listopada; u to je vrijeme Spiesshammer bio 11. listopada primljen u 
audienciju, te je 22. dobio odgovor na svoju poruku. Jo§ 18. listopada pisao je kolodko- 
badki nadbiskup Gregorije Frankapan mletadkomu poslaniku u Budim ovako: » Sabor 
(conventus) se je razi§ao, ucinivSi neku odredbu o upravi kraljevstva, premda ne znam, 
da li de biti uspjeJna. DoSao je teklid od Turdina i donio mir; ne znam jo§, da li ce ga 
primiti ili odbiti, to ce se brzo razjasniti. Kraljevsko velidanstvo vratit ce se s mjesta u Budim «. 

Po svemu sudeci, svr§io se je sabor u Badu nekim izmirenjem velikala s nizim 
plemstvom. To dokazuju saborski dlanci (45), a narodito trideset i deveti, kojim bi§e 
opet plemicki prisjednici izabrani za drzavno vijede, tako da je odsad uz osam velikala bilo 
u njemu Sestnaest plemida. U dlanku se po imenu spominju izabrani vijednici i prsjednici; 
od prelata kardinal i primas Tomo Bakac od Erdeda, kolodko-badki nadbiskup Gregorije 
Frankapan, peduvski biskup Juraj Sakmari i erdeljski biskup Franjo Varda; od baruna 
palatin Emerik Perenj, herceg Lovro Ilodki kao sudac kraljevskoga dvora, erdeljski 
vojvoda Ivan Zapolja, i temeSki zupan Stjepan Bator; od nizih plemida Mihajlo Zob, 
Ivan Pako§, Franjo Bodo, Nikola Macedonac, Sigismund Pogan, Nikola Pernes, Pavao 
Artand, Nikola Klelan, Mihajlo KendereSi, Ivan Faysz, B\ai Chani, Nikola Turoc, Luka 
Kutassi, furaj Derendin, Stjepan Amade i Juraj de Sythke. Ved po imenima vijednika i 
prisjednika moze se razabrati, da se je gledalo ugoditi i niiemu plemstvu i privrieni- 
cima Ivana Zapolje. Izmedju ostalih zakljudaka saborskih osobito je znamenit jo§ dva- 
deset i osmi; njime se odredjuju globe za one velikaSe i plemide, koji se nijesu odazvali 
pozivu, te nijesu dosli na sabor. Svaki nemaroi velikaS platit ce 800 zlatnih forinti, a 
obidni plemid 400; §to se globe skupi, neka kralj porazdijeli medju uboge i potreboe 
plemide, koji su saboru prisustvovali. Inade rade saborski zakljudci o uredjenju financi- 
jalnih prilika u drzavi i na kraljevskom dvoru, kao i o obraoi kraljevstva i krajilkih gra- 
dova. Za savjestnije obavljanje novdanih posala izabrao je sabor dva zasebna blagajnika, 
jednoga za krajeve s ove strane Dunava, a drugoga za krajeve s one strane. Osim toga 



3^6 * KRALJ LJUDEVIT II. JAGELOV16 (I5l6.— 1626.). 

dozvolio je sabor vanrednu dacu za dvije godine unapred, da se uzmogne redovno pla- 
cati vojska, i da se izkupe zalozena kraljevska imanja. Banima u krajiSkim oblastima 
zabranjeno bi izlaziti iz njih, a suviSe biSe odredjene stroge kazni za one kapetane, koji 
bi nemarom svojim izgublli povjerene im kraji§ke gradove. Glede rata na Turke ne bi 
ni§ta odludeno, preinda je papinski poslanik Nikola Schonberg (Schonberger) bio na- 
zodan, te je staleze salijetao i zaklinjao, da se papi odazovu. 

Odredbe sabora u BaCu imale su vrijediti kroz tri godine (et praedeclarata statuta 
usque ad diaetam dumtaxat, pro festo beati Georgii martyris, in tertia revolutione 
annuali venturi celebrandam, durent et observentur), po svoj prilici do onoga 6asa, kad 
kralj postane punoljetan, te sam preuzme krmilo u ruke. Stjepan Verbeci, koji je 
mnogo doprineo, te su izlozeni zaklju6ci stvoreni, nagradjen bi od sabora tim, da mu je 
doznafiio dacu po pet denara od svakoga dimnjaka; suvi§e bi potvrdjeno, da ide za 
poslanika caru, papi, i u Mletke. Kad su medjutim stall provoditi zakljucke potonjega 
sabora, nagazilo se je na mnogo zapreka sa svih strana, osobito pak sa strane velikaSa, 
kojim brojne ustanove nijesu bile po cudi. Jedni nijesu mogli podnositi, da su u driavnom 
vijedu opet odluiivali nizi plemidi; drugi opet nijesu htjeli vracati kraljevske gradove i 
imanja, koja su im bila ill zalozena ili na upravu predana. Medju potonjima izticao se 
je osobito Ivan Bornemisa, odgojitelj kraljev i zupan pozunski, odkad mu je bila oduzeta 
kastelanija u Budimu. Ne samo da se je kratio vratiti neke gradove, koji bijahu odre- 
djeni za uzdrzavanje kraljeve kuhinje, nego se je on takodjer dao opet imenovati upra- 
viteljem budimskoga grada. Poradi toga doSlo je u jednoj sjednici drzavnoga vijeda do 
o§tra sukoba, te su vec neki plemidi povadili svoje maCeve, da Bornemisu sasijeku, ali 
je u osudni das stari kardinal i primas Toma Baka6 od Erdeda zaprijecio krvoprolice. 
O tadanjim prilikama doznajemo mnogo iz pisma, §to ga je prepoSt Jeronim Balbi u 
drugoj polovici veljaSe 1519. pisao poljskomu podkancelaru Sydlowiczu. On javlja, da 
se je 26. sijeinja sastao neki zasebni sabor (particularis conventus), na kojemu je po- 
novno zahtijevalo plemstvo, da se provedu dekreti ba6koga sabora. Tomu su doduse 
neki velikaSi (ex primoribus) protivni, ali budi sto ih je strah spopao, budi sto se boje 
gorega zla, ako se oni (dekreti) pogaze, hoce ipak, da se svi do jednoga priznadu i 
provedu. »Ali kad se je prvoga dana saborovanja doSlo do onoga dlanka (14), kojim 
se odredjuje, da gospodin Bornemisa grad Munkai, a Petar Korlatky gradove Tatu i 
Komaron predadu budimskomu provizoru na 6uvanje, oba se najodlu6nije tomu opirahu, 
tvrdeci, da im je prejasni kralj Vladislav gradove pod tu pogodbu i pod tom prisegom 
povjerio, da ih nikomu ne predadu, dok prejasni kralj Ljudevit ne doraste. Da je tomu 
tako, potvrdili su mnogi, a prvi gospodin 6e§ki kancelar, koji je bio nazodan, kad je 
pokojni kralj povjerio gospodinu Bornemisi grad Munkac. Nasuprot ti na§i novi vijecnici 
tvrde, da ne ce bas niSta provesti, dok god se onaj grad gospodinu Bornemisi ne 
oduzme. I takim se pravdanjem bavimo i natezemo vec kroz tri tjedna, a u to su svi 
ostali poslovi odgodjeni, te leie gotovo zakopani. K tomu je uzslijedila i smrt gospo- 
dina palatina (Emerika Perenja), koji je 5. ovoga mjeseca (veljaCe) umro. Nije meni 
iztraiivati, koliko je koristio njegov zivot; ali to je odito, da ce njegova smrt vrlo mnogo 
smetati sadanjim stvarima. Jer mnogi se pokreti, i to preopasni, vec pojavljuju; puk 
nastoji o tom, da se vojvoda (Ivan Zapolja) uzvisi na palatinsku 
dast, te to najokorjelije zahtijeva; oni pak, koji rade u prilog kralju, a zdravije 
sude, ne drze niSta za pogubnije, nego da se ma tko uCini palatinom; oni svjetuju, da 
dast ostane izpraznjena, dok kralj doraste do zrelije dobe, pak da se samo namjesti 
podpalatin, koji bi predsjedao javnim sudovima . . . Pored tako razlicitih i protivnih 
nazora ne znam, §ta 6e se dogoditi, jer vidim, da su zaCetnici jednoga i drugoga 
mnijenja u svojim odlukama osobito tvrdokornif. 

Pitanje, tko 6e biti palatin, uzrujavalo je u veljaSi 1519. malo i veliko. Puk (plebs) 



PHVE 60DINE KRAURVANJA DO UZVI§ENJA STJEPANA BATORA NA PALATINSKU 8aST. 377 

i s njime niii plemidi zahtijevali sa javDo i glasno, da se ta c^ast povjeri njihovu Iju- 
bimcu, dole su protivnici njegovi, pretezito prelati i baruni, predlagali, da se mjesto u 
ob6e ne popuni, samo da njega ne zapane. Premda je njemadki car Maksimilijan bio 
vec mrtav (f 12. sijeinja 1519.), ipak je njegov poslanik Spiesshammer ili Cuspinianus 
radio u prilog njegovih unuka Karla i Ferdinanda, da se Ivan Zapolja oe popne do 
najvi§e dasti u Ugarskoj, §to bi u onaj mah vrijedilo toliko, kao da je postao guberna- 
torom. Gotovo kroz detiri mjeseca vodila se je zestoka borba izmedju obiju stranaka. 
Dne 21. veljac^e javlja mletadki poslanik iz Budima, da de se izbor palatina obaviti na 
dojdudem saboni, koji ce se sastati po obifaju na Jurjevo (24. travnja). Pnrih dana 
ozujka sastaju se kolodko-bafki nadbiskup Gregorije Frankapan, erdeljski vojvoda Ivan 
Zapolja, pe6uvski biskup Juraj Sakmari, erdeljski biskup Franjo Varda, i napokoo temeSki 
iupan i kapetan Stjepan Bator, te ugovaraju 8. ozujka konfederaciju, kojom se obve- 
zuju, da ce vjerni biti i braniti kralja Ljudevita Dne 4. travnja odilazi iz Be^a u Ugarsku 
poznati vec Spiesshammer (Cuspinianus) kao poslanik §panjolskoga kralja Karla, te ostaje 
uz kralja Ljudevita gotovo mjesec dana, naime do 2. svibnja. Pomenuti poslanik bijaSe 
poglavito dosao, da se s kraljem Ljudevitom sporazumije radi izbora novoga njemaikoga 
kralja ; ali nema sumnje, da se je govorilo i o pitanju palatinskom. Medjutim bijaSe se 
sastao i sabor, na kojemu se je imala popuniti izpraznjena Cast palatina. Ali to nije bilo 
tako lako. Jo§ 25. svibnja javlja mletadki poslanik iz Budima, >kako je kralj mnogo za- 
okupljen izborom novoga palatina, i kako su poradi toga velike razmirice, pa6e da se je 
ustalo na oruzjec Istoga dana (25. svibnja) osvanuo je u Budimu opet njemadki poslanik 
Spiesshammer (Cuspinianus), koji je sutradan (26. svibnja) dao nekakvu obveznicu (obli- 
gacionem) vackomu biskupu Ladislavu Salkaju, a iza dalja dva dana (28. svibnja) pe- 
cuvskomu biskupu Jurju Sakmariju. Potonjega dana javlja mletadki poslanik Alvise Bon 
iz Budima svojoj obcini, akako je napokon iza mnogih razmirica doSlo do izbora pala- 
tina, i kako je izabran gospodin Stjepan Bator, temeSki zupan, koji je od 55 glasova 
primio 26, dok je erdeljski vojvoda dobio samo 17 . . .« Poslanik je namah Cestitao 
novomu palatinu, koji je oiitovao, da je dobar prijatelj mletaike obciine, te joj i po- 
audio svoju sluzbu. 

Vojvoda Ivan Zapolja, najbogatiji velika§ u Ugarskoj, koji je imao godiSnjega pri- 
hoda 140.000 dukata, Ijubimac puka i nizega plemstva, bija§e opet propao, kad se je 
natjecao za prvu cast u ugarskom kraljevstvu. Njegova nedaca u svibnju 1519. bila je 
osudna za sve dalje vladanje kralja Ljudevita. Vlastohlepni i srCani vojvoda, koji je 
dosad ocijukao s prelatima i barunima, te s njima sklapao i konfederacije, odvratio se 
je sada od svojih stalezkih drugova, te se prometnuo u Ijutoga protivnika novomu pala- 
tinu Stjepanu Batoru. Opreka izmedju dvorske stranke s palatinom Batorom na delu i 
plemidke s vodjama Verbecom i Zapoljom postala je sve izrazitija i oStrija, osobito od 
onoga 6asa, kad se je dvorska stranka stala prislanjati o Habsburgovce, Karla i Ferdi- 
nanda, dok se je plemicka ili patriotska stranka zacala svakoga uplitanja tudjinaca u 
ugarske stvari. I tako nije u Ugarskoj moglo vise doci do mira i sloge, ved je preoti- 
malo mah obde razsulo, dok se nije sve svrSilo uiasnom katastrofom. 

Medjutim bijaSe se posve izjalovila velika osnova pape Leona X., da se pomodu 
svih kr^danskih vlasti na zapadu pokrene navalni rat na Turke. Kako je uza to sultanu 
Selimu bilo poSlo za rukom, te je slavodobitno svrSio sve vojne svoje u Egiptu i Aziji, 
bila je prava sreda za Ugarsku, §to je ba§ u to vrijeme bilo ugarskomu poslaniku Bar- 
nabi Belaju, koji je ved nekoliko godina boravio na sultanovu dvoru, posredilo, te jc 
utanadio primirje s Turcima na tri godine. Izpravu o primirju podpisao je kralj Ljudcvit 
u Budimu 28. o2ujka, a Selim potvrdio ju je u Drinopolju 30. svibnja 1519. Glavne 
ustanove jesu; od 1. travnja 1519. pak zatim kroz pune tri godine ima vladati mir medju 
sultanom Selimom i kraljem Ljudevitom, i taj se mir ima protezati na sve zemlje sulta- 



ayg KRALJ LJUDEVIT II. JAGELOV16 (1516. — 1526.). 

• 

nove i kraljeve, medju kojima se potonjima narofiito imenuje Ugarska, Dalmacija, 
Hrvatska i Slavonija, zatim Erdelj, i napokon Bosna i Srbija, na koliko je kralj i tu joS 
nekoliko gradova imao (Jaycza et Banyalwka, Zweczay cum castro Verbaz . , . Sabacz, 
Barych, Barka, Jarak . . . Nandor Alba penes Danubium, Zemlin, Zalonkemen et Thithyl . .). 
U ovome 6e primirju stati uza kralja Ljudevita i papa Leo X., a Ipanjolskomu kralju 
Karlu, zatim njegovu bratu Ferdinandu i Sigismundu poljskomu, prosto je pristupiti 
k primirju za godinu dana. U primirje se uzima uza kralja Ljudevita i VlaSka i Mol- 
dava, kao takodjer i Dubrovnik; no od njih ce sultan i dalje dobivati obiCajne danke i 
darove. Trgovcima je slobodno trgovati u zemljama obiju stranaka. 

Vec bi spomenuto, kako su mladomu kralju Ljudevitu bili dodijeljeni za odgoji- 
telje rodiak njegov Juraj Braniborski i Ivan Bornemisa. O kralju i njegovim odgojite- 
Ijima izvjeScuje mletaCki poslanik Antun Surian 18. prosinca 1516. ovako: »Taj kralj 
Ljudevit imade jedanaest godina; lijep je i visok, kako mu je bila i majka. Upravljaju 
njime dvojica; jedan se zove Bornemisa, koji je njegov odgojitelj, iovjek vrlo dobar; 
kralj nema drugoga prijatelja do njega. Drugi je markiz Juraj Braniborski, sin jedne 
sestre kralja Vladislava, postao je barunom po zeni, koja je bila supruga hercega Ivaniga 
Korvina; on je Nijemac i kaze se prijatelj na§oj ob6ini, muz dostojan i hvale vrijedan. 
On poducava kralja kopljem udarati, strjelicom baratati, kao i druge stvari, koje treba 
znati uzviSenomu kralju. Sam kralj govori dostojno i ozbiljno; ako pozivi, bit de vri- 
jedan vladar*. Dvije godine i par mjeseci poslije, 28. srpnja 1519., opisuje kralja i prve 
mu doglavnike mletaCki poslanik ovako: »Kraljem upravljaju dvije poglavice; jedan je 
palatin, a drugi vrhovni kancelar i biskup vacki, koji nose sav teret vladanja. Kralj Lju- 
devit navrSio je trinaest godina; visok je i stasit, lijep je, ali nije skladan (e bello in 
ziera, ma non formoso). Zabavlja se oruijem, te se je nedavno u 'Budimu natjecao 
kopljem, §to se je svidjelo svemu narodu, koji ga je vidio. U6i se u latinskom jeziku, 
a govori Cetiri jezika: magjarski, njemaSki, ceSki i latinski. Umije zgodno odgovarati, te 
6e biti vrijedan vladar, ako pozivi. Prihoda ima malo, samo 140.000 dukata, dok je kralj 
MatijaS primao po 800000. I s toga se dogadja, da nema u kuhinji §ta da se kuha, te 
nema od 5ega da zive; zbivalo se, da su njegovi dvorjanici morali traziti zajam od 
14 dukata. A razlog je tomu, §to je otac njegov otudjio (zalozio) mnoga kraljevska 
mjesta, samo da dobije novaca za uzdrzavanje; nadalje §to su Turci osvojili brojne gra- 
dove u Bosni i Hrvatskoj . . . Kraljevstvo ugarsko imalo je za kralja Matijasa 72 zupa- 
nije (contadi), sada imade samo 55, ostalim gospoduju Turci budi u Bosni, budi u 
Hrvatskoj*. Medjutim nestaSici na kraljevskom dvoru doprineo je mnogo i odgojitelj 
kraljev, razkoSni i razsipni Juraj Braniborski, koji je ba§ radi toga dolazio u sukob 
s trijeznim i strogim Ivanom Bornemisom. Juraj je Braniborski sam pustopa§no zivio, 
pak se nije iacao i svoga nesta§noga gojenca povuci u vrtlog zabava i razkalasena 
iivota. God. 1518. pisao je Juraj nekomu prijatelju svomu: »Premda je kraljevski dvor 
straSno siromaSan, ipak sam s njime fkraljem) poklade vrlo veselo sproveo, neka vide 
ozbiljna gospoda, da mi na dvoru nijesmo joS pomrli. Najprije su Stibitz i Zetteritz §est 
puta borili se pjeSke; zatim smo se borili ja i Krabat na konjima; Krabat bio je vrag, 
a ja divlji dovjek ; vrag se je sruSio s konja i pao na lice. T kralj ja§io je lijepo, a sve 
zene gradske i mnogo svijeta bilo je nazoCno. Na to je zaredao pies i ja sam se po- 
javio sa osamnaest okrabuljenika u kratkim kabanicama i s crvenim, §iljastim cipelama, 
kako su ih stari nosili; jedan starac, drzeci u svakoj ruci §tap i navukav§i drvene cipele, 
izvodio je dva plesa*. S kraljevskim dvorom natjecali su se tada prelati i baruni, koji 
su pravom i nepravom ste6ene novce razsipavali. NjemaSki poslanik Sigismund Her- 
berstein gledao je sve to zabrinuto, te je onda zapisao u svojoj autobiografiji znadajne 
rijeci: >To je imalo takvo lice, kao da ne ce dugo trajati« (Es hette eine soliche gestallt, 
alls sollte es nit lanng geweren). 



HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SMRTl BANA PSTRA BERISLAVI£a (20. SV1BNJA 1520.). 379 

(Hrvatsko kraljevstvo do smrti bana Petra Berislavida, 20. svibnja 1520.). 
Ako je hrvatsko kraljevstvo gotovo izdisalo za vladanja kraija Vladislava, jo§ su burnija 
vremena za nj svanula po smrti njegovoj. Jadno stanje hrvatske zemlje ogleda se naj- 
bolje u pismu bana Petra Berislavida, §to ga je 26. oiujka 1516. u Vesprimu pisao i po 
svojemu namjestniku i poslaniku, Spljecaninu Tomi Nigru, papi Leonu X. u Rim poslao. 
Najprije veil ban, kako je pred nekoliko d ma papu obavijestio o smrti kraija Vladislava, 
a sad je odludio prikazati mu svoju golemu nevolju. »Smrt kraija Vladislava«, pi§e on, 
>svuda je probudila zalost, no nikomu nije doaijela toliko tuge, zaiosti i bijede, koliko 
meni. Jer dok sam se nadao za njega ziva, di cu se modi oprostiti onih zemalja, koje 
«am evo gotovo tri godine u najvedoj sirotinji, bijedi i zdvojnosti tezkom mukom i uz 
najvece pogibli uzdrzao, sada nijesam od toga opro5ten, nego po smrti kraljevoj opet 
sam prisiljen onamo poci, ne znam da li s pomanjkanja (vrstoih) muzeva ili s moje ne- 
srece. I buduci da se malo ili pravije ni^ta ne nadam od nasih, — svijetli je kralj Lju- 
deyit mlad, velikaSi se staraju vise za sebe, nego za obce dobro, a i stalezi su medju 
sobom u mnogim stvarima nesloini — : to nemam komu da se uteiem, nego vaSoj 
svetosti, koja se mora pobrinuti za sve krScane kao predobri i premilostivi otac.« Zato 
moli papu, da bude u pomoc njegovim zemljama, >osobito u ovo opasno doba, gdje su 
ostavljene bez ikakve pomocit; da se ne bude dinilo, da su doSli inajljepSi i najjadi 
branici krScanstva u lake najgadnijih du^mana kricanskoga imena, vi§e nalim nemarom 
nego njihovim junactvom. Ja nijesam taj Cas obskrbljen ni novcem ni ietama, tako je 
sve poremedeno uslijed smrti svijetloga kraija*. Nadalje veli, da sam ne moze obraniti 
povjerenih mu zemalja, jer da je >ve6 potrosio i svoj novae i novae svoje brade i prija- 
teljac. Na to zdvojno pismo odgovorio je papa Petru Berislavidu po priliei ovako: 
>Iz tvoga lista, a jo§ vise iz rijeci tvoga poslanika razumjeh s velikim zadovoljstvom, 
§ta si sve podnio i §ta u^inio za obcu stvar kricaosku. Zato nalozih tvome poslaniku, 
da te izvijesti, kako te eijenim i slavim zbog tvojih dosadanjih djela. No istomu tvomu 
poslaniku zapovjedih, da tebi i to javi: kako su se duboko srca moga kosnule njegove rijedi, 
kad no je na koljena se bacivSi meni i mojoj braci, kardinalima svete rimske crkve, 
pla^nim glasom pri^ao tvoju i tvoje zemlje golemu nevolju, Bogom nas zaklinjudi, da 
ne pustimo naSim nemarom pasti ono kraljevstvt), koje je dosad tako junadki mai 
dulmanski od na§ih glava odbijalo. Vidim ja i poimam tvoj tezki polozaj, pak na tvoju 
utjehu velim ti, da nastojim na sve strane oko toga, da ti §to prije dodje od krscanskih 
knezova dovoljna pomoc za uspjeSnu obranu tvoje krajine. Dotle pak stoj hrabro kao 
dosad i ne pusti, da ti narod duhom klone, nego ga vodi, da s tobom sjedinjen suzbije 
neprijateljsko bjesnilo*. I zaista je papa Leo stao ponovno salijetati kridanske vladare, 
da bar tuinoj hrvatskoj zemlji pomognu, ako se ved ne mogu sloziti za veliki navalni 
rat na Turke. LJ pismu na francuzkoga kraija Franju I. od 15. svibnja 1516. veli uz ino: 
>Gradovi, na koje Turci ne prestaju udarati, imadu zbog svoga polozaja toliku vainost, 
da ako samo i jedan od njih padne Turcima u ruke, budi Jajce, ili pak Knin, Klis ili 
Skradin, ne 6e se ved modi Ugarska obraniti, a Turcima de biti otvorcn put preko 
jadranskoga mora do talijanskiii zemalja Toga pak rugla ne smijemo dopustiti mi kne- 
zovi krSdanski*. Slidno je pismo papa pisao i poljskomu kraiju Sigismundu Znadajno je, 
da papa u tima poslanicama zove Petra Berislavida >banom ili podkraljem« (prae> 
fecti Croatiae Pannoniaeque proregis, — Dalmatiae et Croatiae bani seu vieeregis), po demu 
je poslije preSlo u obidaj, da su hrvatske bane odlikovali tiin dastnim pridjevkom. 

Sve uz papinu pobudu i hrabrenje zacao se je Petar Berislavid pridriati bansku 
dast. To je bilo jamadno takodjer razlogom, da se na saboru u Budimu u svibnju 1516. 
nije niSta odredilo, komu da se povjeri bansko dostojanstvo u hrvatskom kraljevstvu. 
Dok se je Petar Berislavid kratio vrliti dalje svoju sluibu, zamjenjivali su ga banovci 
Baltazar Badan i Baltazar Alapid. Dne 1. svibnja 1516. hvali kralj banovca Baltazara 



■ 



jjgo KRALJ LJUDEVIT II. JAGELOV16 (l516. — 1526.). 

Bacana, Sto je pomagao kraljevu dvorjaniku Martinu Horvatu, kad je netom po odredbi 
drzavnoga vijeda polao da hranom obskrbi grad Jajce (pro nunc in periculo positum), 
dok se ban nije htjeo za to nimalo brinuti, premda bi po duznosti zvanja svoga iiiniti 
morao; tri tjedna poslije, 21. svibnja, javlja opet Franjo Berislavic Grabarski, vje^iti knez 
od Dobora, banovcu Bacanu iz DuboSca na Savi, kako bosanski pasa zeli popraviti i 
utvrditi grad i varoS Bo6ac (koji su Turci pro§le godine osvojili), da se tako zakrCi 
pristup do grada Jajca. Ako paSi podje za rukom, te obnovi Bo^ac, ne ce se nikad viSe 
modi slobodno k Jajcu dolaziti; stoga neka banovac svima silama nastoji, da se od Tu- 
raka ponudjeno primirje ne primi. 

Cini se, da se je Petar Berislavic tek u drugoj polovici godine 1516. odlucio, da 
ostane i dalje banom hrvatskim. Negdje u rujnu roCi se on s knezom Matijom Franka- 
panom, da ustanove medje izmedju svojih posjedovanja, a malo zatim saziva on sabor 
kraljevine Slavonije, da se potrebito odredi za obranu zemlje i krajiskih gradova. 
Ne zna se, gdje se je sabor skupio i o 6emu je sve vijedao; samo je poznato, da je 
dozvolio vanrednu dacu od 25 denara za nabavu ziveza u krajigkim gradovima. Ali te 
dade nijesu htjeli placati plemici jednoselci (nobiles unius sessionis); stoga je kralj spo- 
razumno s drzavnim vijecem (commissio propria domini regis de consilio) 2. stude- 
noga 1516. izdao strogi nalog banu Petru Berislavicu, njegovim banovcima i plemickim 
sudcima, da svima sredstvima plemice jednoselce na placanje vanredne dace prinude, jer 
ce inaCe svu §tetu, koja bi od toga nastala, morati radi nemara svoga sami nadoknaditi. 
Na potonjem saboru bijahu stalezi takodjer iznijeli molbu na kralja, da se sto prije drzi 
redovni oktavalni sud banski, te da se na njemu rjeSavaju brojne parnice, koje su se 
poradi burnih vremena neprestano odgadjale. Kralj je zadovoljio toj pravednoj molbi 
slavonskoga plemstva, te je izdao nalog banu Petru Berislavidu, da za 6. sijednja 1517. 
oglasi veliki oktavalni sud kraljevine Slavonije. Podjedno je kralj Ljudevit posebnim 
pismom od 8. prosinca 1516. obavijestio o torn svom nalogu ne samo protonotara sla- 
vonskoga Stjepana Henczelffyja, nego i ukupno slavonsko plemstvo, zapovjediv§i, da na 
poziv banov moraju svi plemici, koji vode parnice, doci na recJeni oktavalni sud. 

Poslije Triju kralja 1517. drzao je ban zaista oktavalni sud u Zagrebu i onda u 
Krizevcima, a pomagali su ga banovci i protonotar kraljevine Slavonije. Uz ine parnice 
iznesena bi stara pravda izmedju obcine na brdu Gradcu kod Zagreba i kraljeva rodjaka 
Jurja Braniborskoga kao gospodara Medvedgrada, radi mjesta Dedidi, Crnomerec, Bitek 
i Novaki. Buduci da markez nije na sud do§ao, a ni zastupnika svoga poslao, osudio ga 
je ban iz ogluhe, ako ne bi mogao svoje izbivanje razlozito opravdati. Dok su se tako 
parnice rje§avale, stigla je vijest, da ce se sastati kratki kraljevski sud u Budimu. Sla- 
vonskomu plemstvu dalo se je na zao, da bi se tek zapoceti banski sud prekinuo, pak 
poslaSe pred kralja u Budim plemica i literata Pavla od Nespe§a s molbom, neka kralj 
odredi, da se oktavalni sud slavonski moze nastaviti i dovr§iti sve i onda, kad bi se 
spomenuti sud (indicia breuia) u Budimu sastao. Kralj je molbu uslisao, te pismima od 
16. i 18. velja^e 1517. ne samo plemstvu, nego i banu, banovcima, protonotaru kao i 
prisjednicima suda svoju odluku obznanio. 

Tek Ito je ban Petar Berislavic svr§io oktavalni sud, bilo mu je svu paznju svoju 
svratiti na obranu kraljevstva. Kako je od pape Leona X. primao malo pomoci, a od 
ostalih krScanskih vlasti niSta, gledao je samim prihodima hrvatskoga kraljevstva pribaviti 
potrebito za obskrbu kraji§kih gradova. U to ime nametnuta bi opet vanredna daca kra- 
Ijevini Slavoniji. Ve<5 4. travnja 1517. pise vrhovni blagajnik kraljev i biskup vacki 
Ladislav Salkaj pobiracu vanredne dade Franji Bacanu: »Ulozite sav trud svoj, da pod- 
poru (subsidium) kraljevine Slavonije §to prije izbrojite i utjerate. Jajce i Hrvatska tre- 
baju mnogo i gotovo sve, ta vi znate nevolju Jajca i Hrvatske, kojima moramo s tom 
podporom u pomod pritedic Mjesec dana poslije — 8. svibnja 1517. — pise sam kralj 



HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SlOtTI BANA PETRA BERISLAVI6a (20. SVIBNJA 1520.). «8l 

Ljudevit Franji Bacanu i drugu mu Emeriku Fanchy, dikatorima podpore ili vanredne 
dade u Slavoniji, kako imade mnogo njih, koji se krate redenu dacu platiti; s toga neka 
oni sve le nemarnike popiSu i popis banu Berislavicu predadu, koji ce ih onda silom 





^'^^ : , 1 

^ I leg £_£ 'A^^ 



T^ 








a. 


d 




d 


x> 






& 






• 




"m 


N 




S 


3 




■2 


> 




Si 


jii 


vo" 


o 


a 


f-H 


s 


j2 


m 


o 


• 


^4 


^ 


=? 




o 


• 


«< 


M 


8 


u 


V 


N 


2 






« 


!^ 




o 






0. 


s 










00 


•o 

o 




3 


a 




s 


« 




a 


a 




a 


« 




03 


■<j 




3 






O 







■< 






Q 


.^ 




N 


JB 




"^ 


*•• 




^ 


« 










"* 


Jit 
O 




<< 


« 




H 


a 










> 









*f 




9 


■o 










J 






•< 


C 




M^ 






J 


"a 






o 




:^ 


W 




o 


s 




en 


m 

a 

31 





/ 



K 



prinuditi, da uiine svoju duinost Medjutim je Petar Berislavid obilazio krajiSke gradove 
i stajao na straii za obranu svoje banovine. Dne 20. svibnja 1517. piSe on it Cetina 
blizu Korane slavonskomu banovcu Baltazaru Badanu: »Budu<5 da su nam neprestano 



28a KRALJ LJUDEVIT II. JAGELOV16 (1516.— 1526.). 

stizavale vijesti o dolazku Turaka, pre§li smo preko Save i oSekujemo ovdje neprija- 
telje, jer se joS uvijek glasa, da dolaze, Trpimo pak najvpcu nevolju, jer ni mi ni tete 
na§e nemamo novaca. Stoga vas molimo, pobrinite se i poradite, da nam naS dvorjanik 
Vid Serdid uzmogne §to prije poslati novaca, jer inaSe vrlo zlo za nas i za naSe Cete.« 
Ban je i dalje ostao u kraju izmedju Kupe, Save i Une. Dne 14. lipnja boravi u gradu 
Zrinju kod kneza Nikole Zrinskoga. Odanle javlja zagrebadkomu kaptolu, kako je po 
kraljevoj zelji knezove Nikolu Zrinskoga i svoga imenjaka Franju Berislavica od Uobora 
sklonio, te su privolili, da se za zaSdtu »te prenesrecne domovine« (huius miserrime 
patrie) drie straze na svima mjestima, gdje se 6ini potrebito; nadalje kako su redeni 
knezovi za uzdrzavanje straza dozvolili, da se na njihovim posjedovanjima pobiraju po 
iri denara od svakih dveri (ili dimnjaka). Ban poziva kaptol, da i on od svojih imanja 
na jugu Save plati po tri denara od svake porte; jednaka ce se daca nametnuti i gradu 
Hrastovici. Sam ban obecao je u tu svrhu petdeset forinti. »Ako bi se pak bratinstva 
va§a<, zavrsuje ban, »kratila to u6initi, znajte, da cemo po nalogu njegova veli- 
canstva vas kazniti, jer ne cemO; da ta preuboga domovina s nebrige i nemara tako 
tuzno propadne*. 

All dok je ban na jednoj strani stajao na braniku svoje banovine, stradale su oblasti 
hrvatske na drugim stranama. Bosanski pa§a udarao je ne samo na Klis, kojega je pred- 
gradje jo§ pred dvije godine pod nekim uvjetima priznalo tursku vlast, nego je takodjer 
nastojao, da i Skradinom oblada. U to je ime u zupi Cetini utvrdio tvrdinju Cetin, da 
iz nje lak§e provaljuje na zapad prema moru; u isto se je vrijeme i tursko brodovlje 
spremalo, da se kroz gibenski konao i uSce Krke protisne do Skradina. Naravno, da ni 
oblasti krbavskoga kneza Ivana Karlovica nijesu mirne ostale. Nevolja kneza Ivana Kar- 
lovica bila je tolika, da je u polovici studenoga 1517. osvanuo u Mletcima poslanik 
njegov knez Guido, te o6itovao u njegovo ime, kako je gotov zamijeniti tri svoja grada 
u Hrvatskoj za reke kaStele mletatke u Lombardiji, u koje bi se onda sklonio. Cini se 
medjutim, da je knezu Ivanu Karlovicu, koji se bija§e ozenio ili imao ozeniti s neda- 
kinjom kardinala i primasa Tome Bakada od Erdeda, htjelo ostaviti domovinu i poradi 
protivnika Bakacevih u Hrvatskoj, od kojih su bili najmocniji ban Petar Berislavic i knez 
Bernardin Frankapan. Potonji nije mogao kardinalu nikako oprostiti, §to je bodrio mle- 
tadku obcinu, da niu sina Krsta ne pusti iz suzanjstva Takodjer izmedju Tome Bakaia 
i bana Petra Berislavica obstojalo je veliko neprijateljstvo, §to se najbolje ogleda u 
jednome pismu, §to ga je primas kao zasebni patron i tutor zagrebadke biskupije pisao 
Franji Keceru od Radovana, gubernatoru redene biskupije. »Ti znal«, govori Tomo BakaC, 
»da mi Petar Berislavic, primorski ban, nije prijatelj; zna§ takodjer, da on mnogo radi 
protiv mojega dostojanstva, i da takodjer oko toga nastoji, da me zaskodi i ujede. Zato 
nastoj svom pomnjom i brigom, da sve njegove cine motriS, odbijajuci sve njegove 
napore i spletke, i da saznaS za njegove namjere u javnim stvarima, dok bade na njih 
utjecao, te me vazda o tom izvjeScuj; jer ce§ naskoro duti, da sam mu zube tako skrliao, 
te se ne moram bojati, da ce me igda viSe ugrizti«. 

Neprestana opasnost, koja je prijetila hrvatskim gradovima na krajini, bija§e kralja 
Ljudevita i njegovo vijece sklonila, da sazovu ugarski sabor na Miliolje (29. rujna) 1517. 
Ali kako se je sabor raziSao ne udinivSi bas niSta, nastala je pogibao za krajinu jo§ veca 
(confiniorum pericula augmentata), jer su Turci sve zeSce udarali na medjasne gradove, 
koji ni u studenom nijesu bili hranom obskrbljeni. Tako je opet sva briga spala na bana 
Petra Berislavida, da brani svoju zemlju, kako znade i moze. Jo§ 18. prosinca 1517. kori 
kralj ponovo strogim rijecima zagrebadki kaptol, §to nije poslao svoje tete k banu, koji 
je tada stajao kod Zdenaca u krizevadkoj zupaniji, da odanle s pomocu pouzdane 
vojske podje u Bosnu, te unese u Jajce hranu i ostale potrebe. Tek prvih mjeseci 1518. 
bilo je banu moguce, da svoju nakanu izvede. U sijednju i veljadi, kad je jo§ snijeg 



I 



HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SMRTI^BANA PETRA BERISLAVI^A (20. SVIBNJA 1520.). 38J 

pokrivao zemlju, provalio je on u Bosnu s vojskom od 4000 konjanika i 6000 pjeSaka, 
kao i s topovima, koje bijaSe iz Ugarske primio. Glavna mu je svrha bila, da otme 
Turcima neki grad, valjda Boiac ili Jezero, koje bijahu oni pred dvije tri godine 
osvojili, i tako Jajce posve osamili. Banu je poSao u susret sam sandzak bosanski sjakom 
vojskom. Negdje na koncu velja6e ili prvih dana ozujka do§lo je do osudnoga boja 
izmedju bana i sandzaka; ban je razbio Turke u boju, gdje je sandzak poginuo, a prvi 
njegov doglavnik suzanjstva dopanuo. Jamafno je poslije toga Petar Berislavic obskrbio 
Jajce hranom i zairom, te pokulao opet predobiti gradove Bofac i Jezero. Ali to mu 
nije poslo za rukom; s toga se je iz Bosne vratio u juine strane Hrvatske, gJje je na- 
rodito nastojao osvojiti neku tvrdioju, koju bijahu Turci podigli nedaleko od Skradina. 
Ali ni tvrdinje nije mogao predobiti, jer mu je pones^alo i ziveza i pu§6anoga praha. 
Mletadki providuri i kapetani u Zadru, Sibeniku,* Spljetu i Hvaru gotovo s veseljem 
javljaju nedacu banovu svojoj obcini, koja ne ce ni iuti, da bi bana novcem ili zairom 
pomagala, premda su neprestano k njoj dolazili ne samo banovi poslanici, nego i glas- 
nici kralja Ljudevita. Ali Mletci bili su tvrdi; mjesto da dadu novdanu pripomoc, trazili 
su oni naknadu §tete, koju im je pred deset godina podinio u Istri ban Andrija Bot od 
Bajnel No dok se je mletacka obcina sa svojim sluzbenicima u Dalmaciji oglu§ila vapa- 
jima za pomod, to su zitelji dalmatinskih gradova, medju kojima je bilo pretezito Hrvata 
s najvecom suduti pratili borbu svoje brace u susjednim oblastima. Od svih pak odli- 
kuje se osobito Trogiranin Trankvilo de Andreis (Andrejevic, AndraSevid), koji je bas 
te godine Stampom izdao dva svoja latinska spisa, kojima je zelio krScanski svijet upo- 
zoriti na straSnu, nikad neprestajucu borbu hrvatskoga naroda s Turcima. Prvi spis 
(Tranquilli Partlienii Andronici Dalmatae contra Turco5 communes Christianorum hostes 
ad Deum optimum Maximum oratio, 1518) posvetio je Jeronimu Hrvatu (clarissimo ac 
nobili viro Hieronymo de Croatia in Laipfain utriusque iuris doctori), dok je drugi, 
^tampan u Augsburgu (Oratio Tranquilli Partlienii Andronici Dalmatae contra Turcos ad 
Germanos liabita. Ad invictissimum Maximilianum caesarem augustum epistola, 1518.) 
upravljen na cara Maksimilijana. Za Trankvilom povadjali su se poslije i drugi zemljaci 
njegovi, pak tako je zaredao ditav niz >govora« (orationes) i »poslanica< (epistolae) od 
Stjepana Posedarskoga (1519), Marka Marulida (1522.), Bernardina Frankapana (1522.), 
Krste Frankapana (1523), Vuka Frankapana (1530.) i napokon Franje Frankapana (1541) 

Na koncu travnja 1518. nalazimo bana Petra Berislavida na saboru u Budimu. 
1 nakon odlazka nizega plemstva ostao je ban uz ostale prelate i barune neko vrijeme 
na okupu, te je zajedno s novim zagrebadkim biskupom Simunom od Erdeda prihvatio 
zakljucke magnata. No poslije toga se je s nekim prelatima i barunima radi »nekih 
dosta ocitih i opravdanili uzroka* zavadio, te je onda bez znanja njihova i ne oprostivSi 
se s njima (insalutatis et insciis nonnulis dominis prelatis et baronibus ob certas satis 
et racionabiles causas discesserat) Budim ostavio i u svoju se banovinu povratio. Poradi 
toga dina njegova bi§e razsireni od zlobnih Ijudi lazni glasi o njemu, tako da su mnogi 
v)erni podanici kraljevi poceli dvojiti, bi li njega i dalje za bana smatrali, te se njegovim 
zapovijedima pokoravali. Medju te spadali su i stanovnici slobodne obcine na brdu 
Gradcu kod Zagreba, koje je medjutim ban malo zatim uzeo u svoju zasebnu zaStitu, 
dokle god budu vjerni i posluSni kralju i njemu. Nasuprot su gradjani izdali banu pismo, 
kojim su se zavjerili, da de ostati vjerni i odani njemu i onda, ako bi se zgodilo, te bi 
se porodile stranke i razmirice u kraljevstvu, i kad bi tko stao smetati njemu i 
na nj udarati. 

Ne moze se ustanoviti, s kojom se je gospodom ban zavadio, i §to je ba§ bio 
razlog brzomu odlazku njegovu iz Budima. Moida je staro neprijateljstvo izmedju njega 
i primasa Tome Bakada od Eideda ponovo uzplamtilo; mogude je opet, da je bilo rax- 
mirica radi ostavine iza smrti banova imenjaka i srbskoga despota Fraoje Berisla- 



28^ KRALJ LJUDEVIT II. JAGELOVI6 (1516. — 1526). 

vida (t 1517.), koju bijase ban u ime kraljevo preuzeo, da njezinim prihodima nami- 
ruje potrebe za obranu svoje banovine. Bilo §to mu drago, ban je nakon odlazka svoga 
iz Budima poSao u juzne krajeve hrvatskoga kraljevstva, gdje bijahu Turci opet zapri- 
jetili Ostrovici i Skradinu. Nekako na koncu svibnja skupio je ban hrvatske knezove 
Frankapane, kneza Ivana Karlovica i kneza Kozulica od Ostrovice, te je sa svojim i 
njihovim detama stao juri§ati na neki turski ka§teo (uno castello di Turchi dito Camerioti), 
odakle su Turci neprestano prijetili gradu Skradinu. Medjutim sred podsade reCenoga 
ka§tela stigoSe glasi, kako bosanski, hercegovacki i zvomi^ki sandzaci dolaze s velikom 
vojskom kaStelu u pomoc. Ban je bio preved slab, da se ogleda s neprijateljima, s toga 
se okani podsade, te se povrati u sjeverne krajeve slavonske, gdje ga 27. lipnja nala- 
zimo u VratiSincu zajedno s banovcem Baltazarom Alapidem, odakle pi§e pismo zagre- 
baSkomu kaptolu u nekom poslu gospodje Margarete, udove despota Franje Berislavida 
Grabarskoga. Dok je tako ban morao uzmaknuti, turska je sila sve jade prijetila Skra- 
dinu ne samo s kopnene strane, nego i s morske, tako da su zitelji njegovi bili vec 
posve zdvojni, Dne 7. srpnja javlja mletadki knez u Sibeniku svojoj obcini, >kako su 
Skradinjani, podanici kraija ugarskoga, udinili neku pogodbu s gospodinom Turcinom, 
te mu obecali davati godiSnji harad od 100 dukata pod pogodbom, da im ne ce viSe 
dodijavati« (non siano molestadi). 

Bas ta potonja nedada banova ohrabrila je bosanske Turke, te su opet zaigrali 
krvavo kolo oko grada Jajca. Ban nije mogao nista pomoci, jer je bio jo§ svedjer u 
zavadi s nekim ugarskim magnatima. Iz pisama, §to ih je mletadki poslanik Alvise Bon 
u srpnju i kolovozu Siljao iz Budima u svoju domovinu, doznajemo, »kako su se rodile 
najvede razmirice i neprijateljstva (grandissime discordie et inimititie) izmedju ostrogon- 
skoga nadbiskupa (Tome Bakada od Erdeda) i palatina (Emerika Perenja) s jedne strane, 
a hrvatskoga bana (Petra Berislavida) s druge, i to poradi stanovitih posebnih svadja nji- 
hovih (per certe loro rixe particular); s toga se i sumnja, da 11 de se modi podidi ma 
kakova vojska od pje§aka i konjanika. Bas radi tih razmirica nije se sastao, kako se 
govori, ni zbor o pohodu bla^ene djevice Marije (2. srpnja), gdje bi se morali nadi na 
okupu kralj i gospoda*. Poslanik javlja nadalje, kako je stigla novina, da su Turci silom 
uzeli jedini jo§ ka§teo, §to ga je ugarski kralj imao kod Jajca. Napokon je poslanik 
docuo od tih svih velikaSa, da su Turci osvojili receni ka§teo kod Jajca s velikom 
§tetom (za Ugarsku), te se velika§i silno boje, da de i samo Jajce propasti, »jer pod 
upravom onoga bana nije se zgodila nijedna dobra stvar* (perche sotto il governo de 
quel banno mai non hauea auto c