Skip to main content

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats 


j»»Ht»»oof  »*«wwww>  v«i  cacwwo  aw  hwti*  j*«».)o«)m  - 


tsv  •  %sx  •  s?S!f  '  5%sY  I  res? 


r*T 


J:S^        :^^        JiisV    '^  %y;        VcSx        5%Sv        5?>V        /tSX    ^    >cJ\    ^    ^ix        /■C3\        %Sn        ^Cis        Tcy:         ^C5s        •/Jjs        ^C5s    ,    yCs<    ^    ' 


iV^  T  ^^ 


"«S 


V'         'V-         ''^-         «■♦■•         'V- 

VCJ'  ^^CV  ^C3' 


4^^ 


>(::^ 


^(Clv 


rcy;: 


,<?<;' /i^?;i',.v'>s.?^  t.  J*.^^'..^  >?.%  4,  ;^;;; ,.  ;«.%i  ^  J*.?4  .^  ^?^  .*:  -9-^  .t.  ^.'^  4=.  >^?a  .<-.  >^?a  4.  X9^  4..  ^?a  ,.  k^pA  ..^  !^?a  ..-^  i^?A  •.  ; 

•*•  <|*  *  %  *  <|^ -^^  <|t -^  <|>  *  tt>  *  <|^ -^  tit  * -^^^ 

5%'    ^j:?4 ,.  ^;^  ^  Aca;  4.  x<t.%  4,  is?a  ...  >^?a  ,t.  x«?4 ,.  >^?a  ^  !S^  4.  x«%  4.  ;^?^  4.  x«%i  4.  ^^?a  4.  xw>^  4 


X9-4   4,   ^V'^ 

4-  <|>  4-  -frl*  *  t|>  ^  f |>  ■*  tit  *  *|^  ■*•  tit  *•  ^^  ^-  tit  *  <|t  •*•  tit  *  ^|t  *  fit  *  tit  *  tit  •*•  tit  ■*■  tit  *  ^It 
f.^  4.  -9/i  .v.  ^.?<  A  ^9>;  .1,  ^f.%  ,i.  i^?A  ,t.  X9^  ..^  X9^  ,t.  X9>i  ..^  ^9^  .^  i^?A  4.  X9-  4.  ^9;^  4.  J^9«  .u.  ^9^  .f  ><^?a  .-i.  >^?A  4.  X9^  . ;..  ? 


jfti   .i.    ijfet.    ^   JLS?X    A:    ^^    Jf.   J^'i.    '.^.    ^vi    1   J^Ji    A    i<^A.    1.  JiAC    1    i%S.    J:.   X^    A.    i^^X    .t.   A.^X.   ^    i^^A.    ^   jL^jC    .t.     'J^Ji    -i.   JlA 


*  <s>  *  t^t  *  -f  t  -  W:  *  t5t  *  ts>  •*•  #►  *  <St  *  %">  *  t^t  *  t^  •'  tl^t 

PA  ^   X9>;  .i.  Jf.K   :.  X9/i  4.  X«%i  4.  x:.2<  4,  A<:?4\*XW;;  ..  X«%'4,'X«i5  4.  X«%;  4.  >S^A  4,  ^9-^  4.  X«.?^  4.  >^?A  4v  X9/i 


V-  ••♦■*  •♦•  "V*         .V-  'V> 


<^>  *  ^^^  ^  •  4^  ■*•  ^^-fr  •*•  4^>  #  <■$» 


*  <$t J^t5^t  *  t*t ;,  7^^ :,  7vr ::  j;^?:  :<:  t^t  7:  t^t  ^  t^t 


t^-*- 


.w-4  i.  X9X  4.  ^?A  .t  ^9^  4.  ^PA  4.  ?<9>;  4.  ?s?<  4=.  x«^  4.  ;^"/  4.  >^?A  4.  ^9a 


x*. 


x*. 


x^. 


J9bj; 


iA: 


*  *5t  *  -frgt  *  "^S^  *  "^St  *  ti-t  *  t^t  ■*■  tS>  *  ^^  •*•  "C>  •*•  1^  *  "^Kt 


v.  .■^.  ,v  'V*  'V«  'V'  'V-  '■>• 

I  J^9/.  4.  -9/5  .:,  J*.Vi  I  >^.^  4.  «9A  4.  -9A  ;.  ^9/.  4  ; 


5^ 


9>i  .t  J^*^  ,t.  ^'^.^  4.  X9>i  .+.  ^9>i  4.  >^?A  ,^  X«%i  ^  ;^?4  I  x?%  I  iii:;>i  .1,  ^«%  .1.  K9A  -^  ^?.%  .^  ^S.V^  4.  ^9>i .+.  J<9>J  4.  >^?A  4 
'«v  *^  %^  "  yen  *  %>v  X  ^""^     ^'^'^  I  ^<^^     '^'^     %"5"    ^^^"^  I^  '""^  I  ^^'^  I  ^^     ^^  1  '""     ^""^  r  '"" 


Sis  /t3\  .„.-  . .,_,  ....  

T^T       Ti%fT       TyT   '   T^T       Tj^T      TvT  ^  T^T       T^T       TlST      T^jt;       T^T 

9>;  -  x9/i     " 


|>  *  t|>  -^  ^|>  *  rif  *  tit  *  t|f  *  tit  *  t|t  *  tif  *  t|t  *  tit 

^  .i.  -9>s  ^  i^?A  1  x«?i  I  i^?A  :..  kzpA^k^pA  4.  ;^W/;T>9>i  I  ^?A  ^  >S'?a  ...  x<:.?4 ...  i&?A  ...  >.oa  ^  j<9x  4.  X9«  ^  '■■  . 


X9/ 


* 


■^  A9/4  4.  X9X 
4p>  •*•  f ^*  *  ^it  *  tit  *  "^vt  *  tS^t  "^  '*vt 

^  .t.  ^9^  4.  ^9-^  .i.  i§?A  4.  ?»?.^  .L  X«%S  li^?A  li^?Al'^?A  I  X«?4  1  .^?-4\.^*^.%'4.'j*.?4\.."x«?(;'4.*X9;;\^'jS;;^\.;,'x?^4' .^^ 

*  v^^  -^  <}&^  ■*  -^s*  *  m  4  <|f  4-  f|>  #•  f|f  *  fit  *  f|>  •*•  f|f  •*•  tit  *  t|t  •*■  t|t  ■*•  t|t  •*•  t|t  •*•  t|t  '^  rlf 


t|> 


f^  4.  "9r  .-^  if?A  4.  X9/;  4.  >§.^  4.  X9r  4.  X9>^  .i.  ^9A  4.  >s9>5  4.  ^^?A  4.  Jf.%5 .+.  ^9/i  4  x«M  4.  ^«^  4.  X«%5  4,  X9'^ .+.  ^9-^  4.  -9*^  .t  ^ 

*"  -*-  .A_  .»  -  *A»  ^'Ak'  **A»'  ^VW'  **^'  **^'  *  "^ '  ^*6»'  *'^*  **^'  ^  "^  •  *^' 


■^  .<^»         ,<^. ,^» .^. ,^^         ."^i    ..•♦'. ••^' '"^^ '•^- '-^^    ..   .V"    ..   •■*'' 


Pc  *  ^'d  ^  ^''6  i  ^'-^  -  69>i .+.  X9-^  ...  >f;>J  .L.  ^?A  ,.  x«%;  4,  ^;x  4.  J^«%C  4.  J*S.?>;  ,.  x?^  4,  x9a  .+.  ?$;/^  .-K  ^?A  ,v  X9-^  .;.  K9^ 


*^ 


•*•  <-|t  ■*■  tj^t  *  'M^  *  f%^  *  t^"* 


«V>    ..    »"¥*•  "V'*  'V"  'V^  •          'V*  'V'  'V>  'V>  'V* 


4" 


P6  ^  d"g  *  6"d  #-  s"g  4-  o9^  ■*^  -9/4  4.  ^;>i  4,  >s^?a  ,.  X9x  4.  ^?a  4,  ^.%5  4.  x9/i  4  ^9^  .^  x9<i  .;=.  ?f.%?  4.  x9/<^  .^u  ?s9-^  4.  -9/  .i.  ^ 

*  tit  •*•  tit  •*•  tit  *  t|t  *  tit  *  tit  •*•  tl>  •*•  t|*  •*•  <!*  •*•  t|t  *  tit  ^  t|>  *  <|>  *  t|*  *  <|>  *  t|>  *  ^1^  *  t|^ 

9A  .i.  ^?A  ..1.  >S^?A  .1.  J^.Vi  I  X9A  I  X9;i  I  XPA  I  J^>X  I\>S.?/I'.^.5X  I  >&J^  1  J*;/  T 'isr     *^""    V......V.....  v..„.'v....    V 


>".V>    ,.41    eV.V*    ..h.    «VV»    .-1.    «V.y»  .4.     fiMrJ 


■/0\ 


J?: 


I3<*^?^ 


cSfl^   4.    tv%    4.     pMq     .v    «>,v4    4.     tv%   4-.   r^/A   4.     r 

%^  T  '^cii  ^  Y(n  r  %iV  "*^  %^      %5V  *  ^ 


*  iff  *  t|f  *  <§  *  <|>  *  <|>  i'^  *W-*-^  *  -^If  *^^  ^  •*•  ^^  lif  *  ^  *  -^If^  <|>  *^ 


tj 


* 


/ii\ 


•*• 


VtSi 


■>»  4=. 


^•'g  h  ^.''^  ^  ^?^  *  ^.^  -^  ^9-*^  -i,  i^%5  4.  ^9^  4.  ^.^  4u  s^9A  .+.  Jf.%^  4.  >S?A  ..^  Jf.%  4.  X9A  .+.  x<%5  4,  X9A  .i.  ? 


*  tit  •*  tit  *  <lt  *  tit  *  tit  *  tit  *  tit  *  tIf  *  t^^ 


s9A  .1.  X9/i  .1.  ^?A  .t  X9-*i  ..fe  ^9>i .;.  iS^PA 


.1.  ^«?^  .t.  X9>i 


vAV 


^  t^r^'t^^ 'i^^ i^  4^4 


sjf; 


'  Ycti   •*  %iV   •   VcSi      YrtV       ^cii  ^  r 

•  ♦•         'V-         •♦•  ''^>         »V»         'V- 

•  X»  "A'         *A'         'A'         ♦<'»         ^•A'    . 


>A'  >>•  >^«  < 

.V«        ''^'        •♦•        • 


<■$>  +• 


^  ♦  t|f  ♦  ^4  *  ^  ♦  <|*  '*  tit  * 


^.^  4.  i^?A 


\«% 


•  A.'  >JV  'A'  *A'  '>A'  *A-  ^A'  *A'  *A'  'A*  *A*  *A'  «A'  *A' 

<i^>  4-  <$>  4-  «i>  4-  <$>  4-  4^>  4-  ^$>  ''^  4^  4^  <S>  4-  <$>  4-  <g>  4  4^  •♦• 


4-  ^►i^^  -t 


;y: 


^$* 


* 


3* 


♦ 


*m 


SS54 


«A*         «A>         oX'         *A'  'A-         *A''         '^A'         *A'  '>A'         "A'  <A'         "A'         *A'         "A'         *A'         "A'         '^' 

4-  <|:>  4-  <5*  4-  ♦S*'  4-  <S»  4  <S*  4-  -frS*  4-  -frS>  4-  <y>  4-  <§♦  >  4y>>  4>  <K>  4-  <«>  4-  <«>  *  -«§►  4-  '«5>  4  4y>  4-  -« 
.^.  -A"  -A'         »A*         .v«  -A*         'A-  -A*  'A-  •A>         'A*  'A*         .A>         'A»         »v»         -A*         *«v» 

^.%5  4.  AS.^  :.  i^P^  K  x9/.  ;.  >?.?^  1  !S?A  .1  ^.%i  4^.  x«;^  4.  x«?^  ^  ;5;^  4.  x«%i  .*.  xc?^  .J,  )^PA  ^  >$pA  .^  ;<;;x  ..^  ;*.^  .  ;<i!s  ^  ;«; 


x>-  4-  <:<>  4 

•  A-  •  V 

<A'  -A 


i-  '♦M>-  4>  <S*  4- 
•A>         'A« 


(L?A 


■*•  i 


AS>  <Js-  AS»  4^  •«>>  *  ♦S*  4-  <S>  +  <g>  4  <£>  4^  <g>  4-  <S>  4^  <S>  4-  <S>  4-  40f 
f>  4>  <g>  4-  <^^  4  <$>  <i^  <^  4>  <«♦>  4-  <$>  4-  <§>  *  <$>  ^  <Sa  +  A$>  +  <«>  -f  A$A  4-  <S>  4-  4^>  ♦  »  •♦•  4$»  4-  »  •«•  -< 


X"; 

^A 
i>  4  •««> 

A 


i^PA  ..  X94  ,.  ispA  .i.  x«;>;  ,s.  ?f;^  .;,  x^.^  j.  x«u  .^  x<;x  ,.  x9a  fe.  >?.%;  .*.  ^pa  .-.  xwx  *  x^  .t  ?«<  *  J^  ♦  JM*  *  sf.vj 

r>  <^>  -^  M  4-  4^>  4-  <J^^  *  <^t  ^  %t   *  t$t  *  -^it  ^  t0t  *  ♦^f  ^  t|f  *  "^t  *  f|f  ♦  llf  ♦  ^  ♦  lit  -^ 


*  •< 


»►  4-  '^$>  4  <0>  4-  <f:>  *  4$>  4  A*^  4-  f|>  -^  4|>  4-  4|>  *  <*♦  -4  a|>  ^  4^*  4  <p^  4-  A$->  i>  <|>  4-  <0>-1:-  <0>  4-  <|f  *  «< 
'^PA'Ti^pA,\^>A'Z'k^^A'T'kOAT>s^PA   4.  X9-=;'4.  -^.'-^  4.'-<=?r  .*  •^.'-  4.  ^.^'.^.'^^-^^i  -«5«  ...  ^9-^  .:.'>S?A'.J>^pAT'^/^Ti^M' 


■>  4  Ai^> 
A 


1^ 


4- 


<>$>  4^  A$>  4-  «^>  *  <«» 
•  Av    .A»  .  'V"',..  -V- 


4  «§»  4-  4Sa 
■  Av--  'A' 


A?:>  4-  A$^  4-  -i-^  4-  <$A  *  <-$>  4>  4^A  4-  <^  *  AgA 
A*  ..  -A« -A^  ..  -A'  ..  -A*  .,  'A*   _  'A*    .A« 


4!^  4  < 


^ "    fr*A  *  ■ 


»4<«0f4-«0f44|>*<|fJ<0»*^^  ^4-  ^  4- 4|f  -^  <^  t}t^:L'^^li^^^i  <|fj^l|t*^^1$t=='^ 


:S?".    ."A 
^  i^PA 


r;jT 


X"^  ...  J^?>;  I  ;i:2i;  I  ^;>i  ^  >$?A  .*,  X9^  ..,..  ?$?A  .i.  XV>;  ^  xwx  ^  X9^  ...  xox  .i.  }^pA  ^..  >SPA  .i.  X9ri  .*.  >SiPA  j,  ?*?> 


4|>  4-  <§f  4  <|>*<|f-*-^*<|f-*-4|f4-4|>4'^4-^-i:>-^ 

;  x<:^  ;  >S%"I  ";*??=;  I  xw^I'xs;/^  ..I  x«%i\fc*x«?4'  :/x9«'^"x9/4\^'x9x'4.'x9<^'.k*x9/.\^'^^^^^ 


-i>  A?^A  4-  4*A  -i-  *^A 


fl^ 


»A' 


>  4-  A^A  4-  <?:>  4^  "<^A  4' 
•  .A>    .      «v-  'A 


^  4-  ^  •::><^  4-  <f 

.;    X9/ 
♦■^»        •.^.        .,^. 

<^^  "(•  <&  -^  *st  *  f 

X'.^  I  X9>;  .c.  X«?4  .    Xi?;;  .  »:iA 
,    „^     yciJ?  :  5^«V      Ycti  •■  /oV  "^  9ft!f 

M.,  \At' <A>    'A'  ^   "A'    'A*    *A'    *A'    *A'    »A'    'A»    'A*    'X»    'A'  -A'    •■ 

<«>  4-  ^  *  «^>  *  <^S*  4-  <g>  *  <£■>  *  -frS*  *  <«>  *  4S>  ^-  <&^  -^^  4y>  4'  <Sa  4  <«i;;i>  *  <£>  ?  "#>  r  < 
-*-     "    7;(P;  ..  .A>  _.  'A* 'V» -A* -A" 'A* -A" 'A- -A* 'A*.^.  .^« -A^ 


>A'         «A' 

w  *  tit 


A§»  •*•  <i> 

'A'  .,  -A' 


'A 


^  4^A  4^  A$>  4-  ^^ 


.^??^  .fe  55%  I  AS^  I  X9-4  4,  iSpA  .i.  X<.?«  .i.  >S^PA  ..^,  X«:i4  ..  X9/?  ^  X«?4  ...  X"^  .i. 


."W*-  -V'  /A»  -A'      ■     .'A'.  'V*  'A**  'A*  'V*  'V*  »V«  'V*  'V-  '^«  'V' 

>  4-  a|a  4  a|>  4-  ^>  *  <^|a  •«•  4t^>  •*•  4k>  +  <|f  4-  <-|>  4^  4«>  4-  4SA  4-  4s>  4^  -^>  4-  <S>  4-  ^^  4-  <; 

■*•  ^  4  <i 


laic.  Hrv.  povj.  HI.  (5.J 


/  / 


POVJEST  HrVATA 


PoVJEST   HrVATA 


OD  NAJSTARIJIH  VREMENA  DO  SVRSETKA  XIX.  STOLJECA 


NAPISAO  JU 


VJEKOSLAV  KLAIC, 


JAVNI  REDOV.  PROFESOR  OBCe  POVJESTNICE  NA  KR.  SVEUCiLISTU  FRANJE  JOSIPA  I. 


SVEZAK  TRECI  :  DIO  PRVl. 


CETVRTO  DOBA:  VLADANJE  KRALJEVA  IZ  PORODlCE  HABSBURGA  (1527-1740). 
PRVA  KNJIQA:  DOBA  KRALJEVA  FERDINANDA  1.,  MAKSIMILIJANA  I  RUDOLFA  (1527.-I608;. 


SA  160  ILUSTRACIJA. 


\ 


TISAK  1  NAKLADA  KNJ|2ARE  I..  HaI^jJiANA  (STJ.  KUGLI).  ZAGREB,  ILICA  30. 


603533 

7.  3.  5-5- 


SADRZAJ. 


XI.  HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STO- 
LJEClI  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STO- 
LJECA   (1409.— 1526.) 3 

Teritorijalne  promjene 3 

NaCin  vladanja.  Ban  i  banovci.  Sabori.  ...        7 

Upravne  oblasti  i  oblastnici.  . 14 

2itelji  po  narodnosti  i  po  stalezima 16 

Sudjenie  i  pravo 22 

Vojska  i  mornarica 29 

Dace  i  porezi 33 

Vjera  i  crkva 35 

Knjizevnost  latinska  i  slavensko-hrvatska.  .    .      40 

Umjetnosti 44 

Materijalna  kultura 48 

XII.  FERDINAND  I.  HABSBURGOVAC  (1527. 
DO  1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540).      53 

Izbor  kraija  Ferdinanda  I.  (1.  sijeCnja  1527.) 
i  kraija  Ivana  Zapolje  (6.  sije(3nja  1527.); 
borbe  izmedju  protukraljeva  do  krunisanja 
kraija  Ferdinanda  u  Stolnom  Biojjradu 
(3.  studenojja   1527.) 55 

Turci  osvojiSe  Jajce  s  5itavom  banovinom 
(1527.— 1528.).  Obnovljena  borba  izmedjiu 
Ferdinanda  I.  i  Ivana  Zapolje;  provale  sul- 
tana Sulejmana  u  Ujrarsku  i  podsada  BeCa 
(27.  rujna  do  14.  listopada  1529.);  ratovanje 
u  Slavoniji  do  primirja  od  8.  listopada  1530. 
Srednja  stranka  u  URarskoj  i  Hrvatskoj 
(1531.— 1532.)       82 

Bezvladje  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  (1532.  do 

15.^.).  Treda  provala  sultana  Sulejmana  u 

U^arsku  i  podsada  jrrada   Kiseka   (9.— 30. 

^K    kolovoza  1532.).  Turci  osvojiSe  Po2egu  s  Ci- 


tavom  zupanijom  (srpnja  i  kolovoza  1536.), 
zatim  grad  Klis  (12.  ozujka  1537.).  Vojna 
Kocijianova  na  Turke  i  poraz  krScana  kod 
Gorjana   (9.  listopada  1537.) 105 

Ban  Tomo  Nadazdi  i  Petar  Keglevic  (1538. 
do  1542.);  niir  u  Velikom  Varadinu  (24.  ve- 
Ijace  1538.);  smrt  Ivana  Kocijana  (27.  listo- 
pada 1539.);  smrt  Ivana  Zapolje  {22.  srpnja 
1540.);  Cetvrta  provala  sultana  Sulejmana  u 
Ugarsku  (1541.)  i  posljedice  njezine;  junai- 
tvo  Nikole  Zrinskoga  u  boju  pred  Pe§tom 
(1.    listopada    1542.) 128 

Banovanje  kneza  Nikole  Zrinskoga  (1543.  do 
1556.);  peta  provala  Sulejmanova  u  Ugar- 
sku;  pad  Valpova.  Orahovice.  Caklovca, 
Bijele  Stijene.  Voc^ina,  StupCanice  i  Brezo- 
vice  (1543.);  nastavak  turskih  osvajanja  u 
Ugarskoj  i  Slavoniji;  pad  Kraljeve  Velike 
(1544.)  i  utvrdjivanje  Siska;  poraz  Bilden- 
steina  i  Zrinskoga  kod  KonjScine  (4.  svib- 
nja  1545.)  i  pad  grada  Moslavine;  petogo- 
di^nje  primirje  s  Turcima  (19.  lipnja  1547.). 
Erdeljski  poslovi  od  godine  1548.  do  smrti 
Jurja  Uti§eni(Ja  (17.  prosinca  1551.);  obnova 
rata  s  Turcima  (15.52.)  i  pad  Virovitice 
(1552.),  Cazme  i  Dubrave;  mejdan  Nikole 
Zrinskora  kod  Qjurgjevca  (24.  kolovoza 
1554.).  Prva  podsada  Sigeta  (11.  lipnja  do 
31.  srpnia  1556.)  i  bojcvi  Nikole  Zrinskoga 
kod  Rinje  (22.  i  23.  srpnja  1556.);  pad  Ko- 
stainice  (17.  srpnja  god.  1556.).  Nikola  Zrln- 
ski  rijeSen  banije  (25.  prosinca  1556.).  a 
Ivan  Ungnad  vrhovne  kapitanije  ....    156 


Posljednje  gocihe  Ferdinandova  vladanja 
(1557.— 1564.).  Ban  Petar  Erdedi  i  vrhovni 
kapitan  Ivan  Lenkovic.  Pobjeda  Ivana  Len- 
kovica  kod  Svete  Jelene  (19.  lipnja  1557.); 
provale  bosanskoga  pase  Malkocbega  u  Hr- 
vatsku  (1558.— 1561.)  i  pad  Otoka,  Buse- 
vica,  Ljesnice  (1558.)  i  Novigrada  (6.  lipnja 
1560.);  poraz  Malkocbega  na  Kupi  blizu 
Hrastovice  (8.  listopada  1561.).  Ban  Petar 
Erdedi  provalio  u  tursku  Slavoniju  gotovo 
do  Pozege,  a  sigetski  kapitan  Nikola  Zrinski 
razbio  pozezkoga  sandzaka  Arslanbega  kod 
Moslavine  na  Dravi  (26.  ozujka  1562.);  mir 
s  Turcima  na  osam  godina  (1.  lipnja  1562.). 
Maksimilijan  okrunjen  za  kralja  ugarsko- 
hrvatskoga  (8.  rujna  1563.);  zakljucak  cr- 
kvenoga  sabora  u  Tridentu  (6.  prosinca 
1563.);  Juraj  Draskovic  postao  zagrebackim 
biskupom  (19.  studenoga  1563.).  Smrt  kraljia 
Ferdinanda  (25.  srpnja  1564.);  razdioba  nje- 
gove  drzavine  medju  sinove;  osvrt  na  nje- 
govo  vladanje  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj    .    .    211 

XIII.  MAKSIMILIJAN  (II.)  (1564.— 1576.)     .    .    247 

Kralj  Maksimilijan  i  nadvojvoda  Karlo;  nove 
borbe  s  Erdeljem  i  Turcima;  pad  grada 
Krupe  (23.  lipnja  1565.)  i  pobjeda  bana  Petra 
Erdeda  kod  Obreske  (10.  rujna  1565.).  Sesta 
vojna  Sulejmana  II.  na  Ugarsku  i  pad  Si- 
geta  (7.  rujna  1566.).  Smrt  bana  Petra  Er- 
deda (26.  travnja  1567.);  hrvatskim  banima 
postadose  biskup  Juraj  Draskovic  i  knez 
Franjio  Frankopan  Slunjski;  hrvatski  sabor 
u  Zagrebu  (21.  rujna  1567.).  Mir  sa  sulta- 
nom  Selimom  II.  na  osam  godina  (17.  ve- 
Ijace  1568.) 249 

Banovanje  Jurja  DraSkovica  i  Franje  Franka- 
pana  Slunjskoga  (1567. — 1572.).  Zavjerapro- 
tiv  kralja  Maksimilijana  (1568. — 1569.)  i 
smrt  Ivana  Sigismunda  (14.  ozujka  1571.); 
izbor  Stjepana  Batora  za  erdeljskoga  voj- 
vodu  (25.  svibnja  1571.).  Mletacko-turski 
rat  radi  Cipra  (1570.-1573.);  krscanska 
pobjeda  kod  Lepanta  (7.  listopada  1571.). 
Krunisanje  nadvojvode  Rudolfa  za  kralja 
ugarskoga   i   hrvatskoga   (25.   rujna   1572.).    268 

Seljacki  pokreti  u  Slavoniji  (1565. — 1572.); 
velika  seljacka  buna  u  Slavoniji  i  susjednim 
slovenskim  zemljama  (29.  sijecnja  do  9.  ve- 
Ija5e  1573.);  smrt  Matije  Qubca  i  parnica 
protiv  ostalih  seljackih  vodja  (1573.-1574.)    282 

Borbe  s  Turcima  god.  1573.  i  1574.;  Juraj 
Draskovic  dobiva  za  druga  Qa§para  Ala- 
pica  (19.  prosinca  1574.).  Kralj  Maksimilijan 


povjerava  Ugarsku  i  Hrvatsku  bratu  Karlu 
(6.  veljace  1575.);  sin  njegov  Rudolf  okru- 
njen ceskim  kraljem  (22.  rujna  1575.)  i  nje- 
mackim  (1.  studenoga  1575.);  Maksimilijan 
zaludo  se  trudi,  da  stece  poljsko.prijestolje. 
Ponovna  turska  cetovanja  u  Hrvatsk:)j  god. 
1575.;  poraz  i  smrt  Herbarta  Auersperga 
kod  Budackoga  (22.  rujna  1575.);  pad  Bu- 
zima  (lipnja  1576.)  i  Cazina  (16.  srpnja 
1576.).  Smrt  cara  i  kralja  Maksimilijana  (12. 
listopada  1576.) 301 

XIV.  RUDOLF  (II.),  (1576.— 1608.) 319 

Borbe  s  Turcima  god.  1576.— 1578.,  pad  Pod- 
zvizda  (29.  rujna  1577.),  Qornje  i  Doljne 
Kladuse,  Bojne  i  Sracica,  Ostrozca  (13.  stu- 
denoga 1577.),  Zrinja  (20.  prosinca  1577.)  i 
Qvozdanskoga  (13.  sijecnja  1578.);  ban  Kr- 
sto  Ungnad  (1578.— 1883.),  krall  Rudolf  po- 
vjerava hrvatsku  i  slavonsku  krajinu  stricu 
Karlu  (25.  veljace  1578.),  koji  osniva  Karlo- 
vac  (13.  srpnja  1579.);  ratovanje  s  Turcima 
god.  1578.  do  1582.,  Uskoci  sa  ziteljima 
Spljeta  i  Poljica  nastoje  predobiti  Klis  i 
Solin  (2.  sijecnja  1583.) 321 

Ugarski  sabor  u  Pozunu  (1.  ozujka  1583  );  ban 
Tomo  Erdedi  (1584. — 1595.)  i  njegova  po- 
bjeda nad  Turcima  kod  Slunja  (26.  listopada 
1584.);  dalje  borbe  s  Turcima  do  pada  Bi- 
haca  (19.  lipnja  1592.)  u  turske  ruke  i  razo- 
renfiC  Baga  (Karlobaga)  po  mletackoj  mor- 
narici  (u  srpnju  1592.);  slavna  pobjeda  krs- 
canska kod  Siska  (22.  lipnja  1593.)  i  poslje- 
dice    njezine 350 

Veliki  cetrnaestgodisnji  rat  s  Turcima  (1593. 
do  1606.)  i  banovanje  Ivana  Draskovica 
(1596.— 1607.);  borbe  za  Petrinju  (1593.  do 
24.  rujna  1595.),  proglas  kralja  Rudolfa  na 
Bosance  14.  travnja  1595.,  borbe  za  Klis  (6. 
travnja  do  31.  svibnja  1596.);  seoba  Vlaha 
u  Hrvatsku  i  Slavoniju  (1596. — 1600.),  pod- 
sada  i  pad  Kanize  (8.  rujna  do  20.  listopada 
1600.),  Uskoci  u  Senju  i  smrt  Josipa  Rabate 
(t  31.  prosinca  1601.);  ustanak  Stjepana 
Bockaja  (rujna  1604.),  Be5ki  mir  (23.  lipnja 
1606.)  i  mir  u  2itva  Toroku  (11.  studenoga 
1606.)       393 

Posljednje  godine  Rudolfovakraljevanja  (1607. 
do  1608.),  ugovor  u  Libnu  (25.  lipnja  1608.)     457 

P  R  I  L  O  Z  I. 

I.  Prilog.  Izvori  i  pomagala  za  povjest  Hr- 

vata  u  cetvrto  doba I 

II.  Prilog.  Transkripcija  izprava IX 


SLIKE    1    IZPRAVE 


Qrbovi  kraljevina  Dalniacije.  Hrvatske  i  Sla- 
vonije 3 

Maruli(Seva  kuda  u  Spljetu 7 

Naslovni  list  prvoga  izdanja  Maruliceve  »Ju- 
dite«   od   {jod.    1521 9 

Naslovni  list  drugoga  izdanja  Maruliceve  »Ju- 
dite«   od   god.    1522 11 

Orb  kraljevine  Slavonije 15 

Nadgrobna  ploCa  Marka  Marulica 19 

Stolna  crkva  sv.  Jakova  u  Sibeniku  ....      21 
Srebrna  posuda  biskupa  Andrije  de  Scolaris 
iz  XV.  stolje(5a 23 

Biskupski  §tap  (pastorale)  od  godine  1460.  u 
riznici  stolne  crkve  u  Zadru 26 

2ak  (balSak)  sredovie^noga  maCa  bosan- 
skoga 29 

Sajka  ili  nasada 33 

Stranica  iz  misaia,  koii  se  iuwa.  u  prvostolnoj 
crkvi  sv.  Stjepana  u  Zagrebu 37 

Stranica  hrvatskoga  (glagolskoga)  brevijara 
od  god.  1493 41 


Stranica  hrvatskoga  (glagolskoga)  misaia  od 

godf  1483 43 

ProCelje  carinare  (dogana,  sponza)  u  Dubrov- 

niku 45 

Knezevska  pala^a  u  Dubrovniku 46 

Orb  nadbiskupa  i  kardinala  Tome  Baka^a  od 

Erdeda 47 

Stecak  na  grobu   Ivana   (IvaniSa)   Pavlovi<Ja  48 

Podor  grada  Cetina  u  Hrvatskoj 55 

Izvorna  izprava  o  izboru  kralja  Ferdinanda  I. 

u  Cetinu  1.  sije^nja  1527 56 

Ferdinand  (I.)  kao  austrijski  nadvojvoda  .    .  60 

Kraljica  Ana,  zena  Ferdinanda  1 61 

PeCat   Nikole    Juri§i(ia 63 

Kralj  Ivan  Zapoija 69 

RuSevina  grada  Cetina 71 

Pismo    kralja    Ferdinanda    I.    od   21.   svibnja 

1527.,   poslano   Ivanii   Ka$telanovi«^u   ...  75 

Stari  grad  u  Vara2dinu 79 

Veliki  dvogubi  peCat  kralja  Ferdinanda  I.    .  83 

PeCat  kralja  Ivana  Zapolje 87 


• 
Pismo  zagrebaCkoga  biskupa  Simuna  od  Er- 
deda  od  10.  sijeCnja  1529.,  pisano  Ivanu  Ka- 

Stelanovicu 89 

Spomenlca  kralja  Ferdinanda  prigodom  pro- 
vale  sultana  Sulejmana  do  Be£a  god.  1529.  91 
Pismo  kralja  Ivana  Zapolje  izdano  u  Budimu 

1.  rujna  1530.      . 95 

Naslovni  list  stampanoga  govora,  §to  ga  je 
knez  Vuk  Frankapan  24.  kolovoza  1530. 
drzao  na  iijemackom   drzavnom  saboru  u 

Augsburgu 99 

.ledna    stranica    stampanoga    govora    kneza 

Vuka  Frankapana 101 

Nikola  Jurisic   i   Josip  Lamberg 103 

JanjiCar      .    *. 107 

Podpis  Ivana  Banida 109 

Pecat   Jurja  Utisenica .  113 

Qrad  Spljet,  Solin  i  Klis  god.  1571 117 

Podpis  Ivana  Kocijana 121 

Qrad  i  varos  Klis  god.  1571 123 

Spljet  s  blizom  okolicom  god.  1571 127 

Podpis  Tome  Nadazda 131 

Izprava    o    velikovaradinskom    miru    (1538.) 

s  podpisom  kralja  Ivana  Zapolje 133 

Qrobni  spomenik  Ivana  Kocijana 137 

Podpis  kraljice  Izabele 139 

Cirilski  podpis  Nikole  JuriSida 141 

Ivan  Sigismund 143 

Podpis  Jeronima  Laskoga 147 

Podpis  Jurfa  Utisenica 149 

Barunski  grb  Nikole  JuriSica 151 

Sajkas  ill  nasadista 153 

Kraljica  Izabela 155 

Srebreni  gro§  kneza  Nikole  Zrinskoga  Stari- 

jega 157 

Sultan  Sulejman  II 159 

Nikola  Zrinski  Sigetski 163 

Banski  pecat  kneza  Nikole  Zrinskoga  .    .    .  165 

Qrad  knezova  Zrinskih  u  Cakovcu 167 

Cirilski  podpis  Petra  Keglevica 169 

Kraljica  Ana,  zena  kralja  Ferdinanda  I.  .    .    .  173 

Podpis  kneza  i  bana  Nikole  Zrinskoga  .    .    .  177 

Juraj  Utisenic  (Martinusius) 179 

Qrad  Nehaj  kod  Senja 181 

Podpis  Jurja  Utisenica 183 

Kralj  i  car  Ferdinand  1 187 

Ivan  Ungnad 191 

Qrb  Ivana  Sigismunda,  vojvode  erdeljskoga  195 

Knez  Nikola  Zrinski  Sigetski  . 197 

Dva  mala  pecata  kneza  Nikole  Zrinskoga  .    .  199 

Hrvatsko  pismo  kneza  Nikole  Zrinskoga  .    .  203 
Pismo  Jurja  Draskovica  sigetskomu  kapitanu 
Marku  Horvatu  (Stan5i6u)  od  14.  kolovoza 

1556 207 

Zrinski  grad  u  Kostajnici  na  Uni 209 

Ban  Petar  Erdedi 213 

Stariji  banski  pecat  Petra  Erdeda 217 

Mali  pe5at  bana  Petra  Erdeda 219 

Podpis  bana  Petra  Erdeda 223 


Qrobnica  kraljice  Izabele 227 

Antun  Vrancic 229 

Kralj  Ferdinand  1 233 

Noviji  banski  pecat  Petra  Erdeda 235 

Nikola  Olah 239 

Tri  podpisa  Jurjia  DraSkovica 243 

Varo§  Krupa  s  podorom  staroga  grada  .    .    .  249 

Sultan   Sulejman    II 251 

Qrad  Krupa  u  prvoj  polovici  XVI.  stoljeca  .  253 

Mehmed  Sokolovic 255 

Oporuka  kneza  Nikole  Zrinskoga 257 

Siget  u  drugoj  polovici  XVI  stoljeca  ....  259 

Knez  Nikola  Zrinski 261 

Sultan   Selim   II 263 

Lik  Ivana  Lenkovica 265 

Kaciga  Mehmeda  Sokolovica 267 

Biskup  i  ban  Juraj  Draskovic 269 

Knez  i  ban  Franjo  Frankapan  Slunjski  ...  271 
Zajednicki  banski   pe5at  Jurja  DraSkovica  i 

Franje  Frankapana  Slunjskoga 273 

Lazar  Schwendi 275 

PeCat  biskupa  Jurja  DraSkovica 277 

Odlomak  iz  kronike  Antuna  Vran5i6a      .    .    .  279 
Hrvatsko  pismo  kneza  i  bana  Franje  Fran- 
kapana   Slunjskoga 281 

Kralj  i   car   Maksimilijan   (II.) 283 

Franjo  Tahi 285 

Najstarijii  grb  grofova  Dra§kovi6a 287 

Pismo  kralja  Maksimilijana 293 

PozoriSte  seljacke  bune  god.  1573 295 

Nadvojvoda  Karlo 297 

Stubi5ko   polje 299 

Trako§dan   prije    obnove 301 

Herbart  barun  Auersperg 303 

Podpis  Herbarta  Auersperga 305 

Adresa  na  pismu,  §to  ga  je  kralj  Maksimilijan 
5.   sijeSnja   1575.   upravio    na    bana    Jurja 

Draskovica 307 

Pecat  kralja  Maksimilijana 307 

Sultan  Murat  III 309 

Pismo  nadvojvode  Karla 313 

PeCat  nadvojvode  Karla 313 

Sultan  Murat  III 317 

Bitka  kod  Siska  22.  lipnja  1593 321 

Kralj  i  car  Rudolf 325 

Nadvojvoda   Ernest 329 

Ivan  Ferenberger 331 

Podpis  nadvojvode  Ernesta 335 

Padr>is  nadvojvode  Karla 3.19 

Banski  pecat  Krste  Ungna'a 341 

Podpis  bana  Krste  Ungnada 347 

PeCat  nadvojvode  Ernesta 349 

Podpis  kralja  Rudolfa 351 

Nadvojvoda   Karlo 357 

Banski  peCat  Tome  Erdeda 359 

Nadvojvoda  Maksimilijan 363 

Vid   Halek 365 

Podpisi  eianova  ugarskoga  drXavnoga  vijeda 
na  izpravi,  izdanoj  u  Po2unu  16.  prosinca 

1591 371 


PozoriSte  bojeva  kod  Siska,  Bresta,  Petrinje  i 

Hrastovice      373 

Andrija  Auersperg 379 

Veliki  vezir  Sinan  pa§a 381 

Karlo  markgrof  Burgavski 385 

BojiSte  kod  Siska  22.  lipnja  1593 389 

Ruprecht  Eggenberg 393 

Podpis  bana  Tome  Erdeda 397 

Veliki  peCat  kraija  Rudolfa 399 

Sigismund  Batori 401 

Podpis  nadvojvode  Matije 403 

Sultan  Muhamed  III 405 

Podpis  bana  Ivana  Dra§kovi<ia 409 

Banski  peCat  Ivana  DraSkovica 411 

Qrobna  plo5a  Ivana  Albertija 415 

Pe(^at  nadvojvode  Matije 417 

Podsada  Petrinje  i  obrana  njezina  20.  rujna 

1596 419 

Juraj  Lenkovid 421 


Podpis  nadvojvode  Maksimilijana 4^ 

Kralj  i  car  Rudolf 425 

Senj  i  Nehajgrad  u  XVI.  stolje(iu 431 

Usko^ka  gostba 435 

Smrt  Josipa  Rabate 439 

Mihajlo  Veliki,  vlaSki  vojvoda 443 

Qrobni  spomenik  grofa  i  bana  Tome  Erdeda  447 

Stjepan  BoCkaj  god.  1605 449 

Kruna    Stjepana    Bo5kaja,    darovana    njemu 

god.  1605.  po  sultanu  Ahmetu  1 453 

Posljednja  stranica  izvornoga  ugovora  o  beC- 
kom  miru  zajedno  s  peCatima  i  podpisima 

povjerenika,  koji  su  mir  ugovarali    ...  455 

Punomod  sultana  Ahmeta  I.  od  5.  kolovoza 
1606.,  kojom  ovla^tuje  Stjepana  Boikaja,  da 

sklapa  mir  s  carem  i  kraljem  Rudolfom    .  457 

Kralj  i  car  Rudolf 459 

Kralj  Matija  II 461 


CETVRTO   DOBA 

VLADANJE  KRALJEVA  IZ  PORODICE  HABSBURGA, 

(1527.— 1740.) 


PRVA   KNJIGA: 


DOBA   KRALJEVA   FERDINANDA  1.,    M  AKSI  MILIJ  AN  A 

I    RUDOLFA. 

(1527.— 1608.) 


XI. 

HRVATSKO  KRAUEVSTVO 

U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECa. 

(1409.— 1526.) 


Teritorijalne  promjene.  —  Nacin  vladanja.  Bani  i  bannvci.  Sabori.  —  Upravne  oblasti  i  oblast- 
nici.  —  Ziteiji  po  narodnosti  i  po  stalezima.  —  Sudjenje  i  pravo.  —  Vojska  i  mornarica.  —  Dace 
I  porezi.  —  Vjera  i  crkva.  —  Knjizevnost  latinska  i  slavensko-hrvatska.  —   Unijetnosti.  —   Materi- 

jalna  kultura. 


Klaid,  Hrv    povj.  III.  (5.) 


Grbovi  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  I  Slavonije. 


HRVATSKO   KRALJEVSTVO  U  XV-  STOLJECU   I 
PRVOJ  CETVRTI  XVl.  STOLJECA- 

(1409.— 1526.). 

eritoriialne  promjene.   Neprestane  borbe,  koje  su  iza  smrti  Ljude- 

vita  I.  Velikoga  (t  1382.)  bjesnile  u  svim  oblastima  hrvatskoRa 

kraljevstva,  bi§e  zavr§ene  tako,  da  je  kralj  Ladislav  Napuljski 

9.  srpnja  1409.  Mi  e  t  c  i  m  a  za  100.000  dukata  prodao  ne  samo 

svu  svoju  tada§nju  drzavinu  u  D  a  1  m  a  c  i  j  i.  nego  i  sva  svoja 

prava  na  tu  kraljevinu.  Time  postadose  nakon  pol  stoije^a  Mletci 

opet  gospodari  na  izto^noi  obali  Jadranskoga  mora. 

Wc6  u  koiovozu  1409.  preuzeii  su  Mietci  ono,  §to  ie  krali  Ladislav 

dotle  dr^ao  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj,  poimence  grad  Z  a  d  a  r  s  tvrdjom 

i  kotarom,  otok  Pag,  kao  i  hrvatske  gradove  Novigrad  i  Vranu. 

Malo  zatim,  u  ruinu  iste  godine,  pokorili  su  se  njima  otok  R  a  b  i  grad 

N  i  n,  a  iza  ovih  do  konca  godine  otoci  Cres  i  Osor  (LoSinj). 

Opirucii  se  o  ugovor  s  kraljem  Ladislavom  nijesu  Mletci  odsad 
propuStali  ni  jedne  prilike,  da  obladaju  preostalom  Dalmacijom  i  Hrvat- 
skom.  Za  prvoga  rata  s  kraljem  Sigismundom  kupili  su  od  bosanskoga 
velikoga  vojvode  Sandaija  Hranica  znamenitc  hrvatske  gradove  Ostro- 
vicu  i  Skradin  (13.  travnja  1411.),  koje  su  im  medjutim  Hrvati  poslije 
oteli;  no  zato  im  je  poSlo  za  rukom,  te  su  nakon  dvogodi§nje  podsade 
prinudili  grad  Sibenik,  da  im  se  preda  (30.  listopada  1412.).  Kad  je  nakon  pet  godina 
planuo  drugi  rat  s  kraljem  Sigismundom,  pokorili  su  se  MIetcima  u  travnju   1420.  otoci 


\ 


4   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

Brae,  Hvar  i  Korcula  sa  susjednim  manjim  otocima;  dne  21.  lipnja  iste  godine  osvo- 
jili  su  oni  T  r  o  g  i  r,  a  28.  lipnja  1420.  predao  se  je  njima  grad  S  p  1  j  e  t. 

No  ni  s  time  nijesu  Mletci  bili  zadovoljni.  U  sijecnju  1444.  predobise  plemicku  ob- 
cinu  P o  1  j  i  c  a  i  grad  O  m is  na  uscu  Cetine,  koje  je  od  god.  1440.  drzao  velilci  vojvoda 
Stjepan  Vul^cic;  iza  nekoliko  godina  (1452.)  napokon  otese  recenomu  hercegu  jos  i  Kra- 
j  i  n  u  (Neretvu,  danas  Makarsko  Primorje),  te  se  tako  prikucise  kotaru  grada  Dubrovnika. 
Hrvatsko  kraljevstvo  izgubiio  je  ovako  citavo  primorje  (dalmatinsko  i  hrvatsko)  i  otocje 
od  Dubrovnika  do  podnozja  Velebita  i  usca  rijeke  Zrmanje.  Pace  i  sjeverni  otoci  u  Kvar- 
neru  bili  su  u  mletackoj  vlasti,  izuzevsi  jedini  Krk,  koji  su  zajedno  sa  knezijom  Vinodolom 
i  gradom  Senjem  drzali  hrvatski  knezovi  Frankapani,  dok  je  preteziti  dio  Podgorja  s  gra- 
dovima  Bagom  i  Obrovcem  ostao  krbavskim  knezovima  Kurjakovicima,  Ali  i  tu  su  Mletci 
neprestano  snovali,  da  se  ugnjezde  u  torn  ostatku  hrvatskoga  primorja.  Nastojanje  nji- 
hovo,  da  ugrabe  Senj,  osujetio  je  kralj  Matijas  Korvin;  ali  zato  im  je  poslo  za  rukom, 
te  su  22.  veljace  1480.  prevarom  zauzeli  o  t  o  k  Krk.  Hrvatskomu  kraljevstvu  ostalo  je 
doduse  krsno  primorje  od  Obrovca  do  Senja  i  dalje  pitomi  Vinodol  do  Trsata;  ali  kako 
su  Mletci  driali  sve  otoke  pred  tim  primorjem,  bilo  je  receno  kraljevstvo  posve  potisnuto 
od  mora.  Mletci  su  se  napokon  pomamili  i  za  R  i  j  e  k  o  m  i  iztocnom  Istrom,  koje  su  tada 
bile  u  vlasti  austrijskih  Habsburgovaca;  ali  premda  su  Rijeku  dva  puta  (1508.  i  1509.) 
osvojili,  a  drugi  put  i  spalili,  ipak  je  nijesu  mogli  stalno  zadrzati. 

Qod.  1510. — 1512.,  za  kralja  Vladislava  II.  Jagelovica,  mnogo  se  je  snovalo,  kako 
da  se  mletackoj  obcini  otme  ugrabljena  Dalmacija;  ali  do  rata  ipak  nije  doslo.  I  tako  je 
Mletcima  ostalo  i  dalje  sve,  sto  bijahu  kroz  godine  1409. — 1480.  od  hrvatskoga  kraljev- 
stva  odkinuli.  U  toj  svojoj  pokrajini  Dalmaciji  uredise  oni  vladanje  na  svoj  nacin;  namje- 
stise  u  pojedine  gradove  svoje  knezove  (comites)  i  imenovase  za  citavu  oblast  zaseb- 
noga  providura  (proveditor).  Jake  posade  u  gradovima  imale  su  braniti  posjed  Dal- 
macije,  a  brojno  brodovlje  imalo  je  osigurati  njihovu  neogranicenu  prevlast  na  Jadran- 
skom  moru,  koje  se  je  pocelo  nazivati  »mletackim  zatonom«  (culphus  Veneticus).  $to  su 
god  Mletci  poslije  oteli  hrvatskomu  kraljevstvu,  sve  su  pridavali  svojoj  pokrajini  Dalma- 
ciji, Medjutim  su  i  oni  izgubiU  Krajinu  na  jugu  Cetine  prema  Neretvi,  koju  su  im  Turci 
godine  1499.  ugrabili,  te  tako  odvojili  mletacku  drzavinu  u  Dalmaciji  od  kotara  obcine  i 
grada  Dubrovnika. 

Dok  su  Mietcani  odkidali  mjesta  i  kotare  u  primorju,  nastojali  su  u  prvoj  polovici 
XV.  stoljeca  bosanski  kralji  i  vojvode,  da  obladaju  budi  citavom  zagorskom  Hrvat- 
skom,  budi  znatnijim  mjestima  u  njoj.  Gradovi  Knin  i  Ostrovica,  zatim  Sinj  i  KHs,  na- 
pokon Omis,  Poljica  i  Krajina  bijahu  vazda  izlozeni  njihovim  napadajima.  Stoga  su  bani 
Talovci  (1438. — 1453.)  i  onda  ban  Pavao  Spirancic  (1459. — 1463.)  imali  pune  ruke  posla, 
da  obrane  svoju  banovinu  na  medjama  bosanskoga  kraljevstva. 

Padom  recenoga  kraljevstva  (1463.)  cinilo  se,  da  ce  se  hrvatsko  kraljevstvo  na 
iztoku  prosiriti.  To  se  doduse  nije  zgodilo;  ali  je  kralj  Matijas  Korvin  od  onih  oblasti 
bosanskih,  koje  je  u  zimi  1463.  i  1464.  oteo  Turcima,  stvorio  dvije  banovine,  naime  J  a- 
j  a  c  k  u  (Bosansku)  i  Srebrenicku,  kojima  je  poslije  pridodao  jos  i  S  a  b  a  c  k  u 
(1476.),  tako  da  je  veci  dio  hrvatskoga  kraljevstva  bio  na  iztoku  i  jugu  opasan  zasebnim 
banovinama.  Jajacka  ili  Bosanska  banovina  obuhvatala  je  poglavito  podrucje  rijeke  Vr- 
basa,  Srebrenicka  nekadanju  bosansku  oblast  Usoru,  a  ^abacka  bivsu  banovinu  Macvu. 
Do  Sabacke  prostirala  se  je  banovina  Beogradska,  a  ovoj  na  iztoku  banovina  S  e- 
verinska.  Tima  banovinama,  koje  su  bile  na  vojnicku  uredjene,  mislio  je  kralj  Matijas 
odoljeti  najezdi  turskoj,  te  obraniti  juzne  medje  svoje  drzave. 

Medjutim  Jajacka  banovina  nije  bila  od  velike  koristi  za  obranu  hrvatskoga  kra- 
ljevstva, premda  je  vise  puta  jedan  ban  upravljao  i  hrvatskim  zemljama  i  recenom  ba- 
novinom.  Turci  su  naime  jos  od  pada  bosanskoga    kraljevstva    zadrzali    podrucje    rijeke 


TERITORIJALNE  PROMJENE.  5 

Sane  sa  tvrdim  gradovima  KlJu»Sem  i  Kamengrad(Jm,  pak  su  odatle,  kao  i  sa  Hli- 
vanjskoga  i  Duvanjskoga  poija  mogli  svaki  c5as  s  vecim  ili  manjim  Cetama  provaljivati  u 
hrvatsko  kraljevstvo,  ostavljajuci  na  stranu  utvrdjene  gradove  JajaCke  banovine.  Samo 
tako  mogu  se  razumjeti  nebrojene  navale  turske  na  hrvatske  zemlje  po^ev  od  1468.  do 
sedmogodi^njega  primirja.  utanacena  20.  kolovoza  1503.  Za  to  citavo  vrijeme  ipak  nijesu 
Turci  osvojili  nijednoga  hrvatskoga  grada  ni  oblasti,  vec  su  njihove  provale  bile  ograni- 
dene  naprosto  na  pustosenje  otvorenoga  poija  i  hvatanje  roblja. 

Padom  Srebrenicke  banovine  (1512.)  stala  je  prijetiti  gotova  propast  hrvatskomu 
kraljevstvu.  Vec  u  sijecnju  1513.  udarahu  Turci  na  Sinj  u  zupi  Cetini;  taj  se  je  grad  tada 
doduSe  spasao,  ali  zato  osvojise  oni  blize  manje  gradove.  kao  C  a  C  v  i  n  u  u  PosuSju,  N  u- 
tjak  na  Cetini,  i  Vir  kod  Imotskoga.  Slijedece  godine  1514.  uzese  Turci  gradove  Ka- 
rin  i  Korlat  izmedju  mletackoga  Zadra  i  hrvatske  Ostrovice.  Ali  jo§  veca  nevolja 
stigla  je  hrvatsko  kraljevstvo  nakon  pada  gradova  Sabca  i  Beograda  (1521.).  Dne 
28.  svibnja  1522.  osvojih  su  Turci  siavni  grad  K  n  i  n,  nekadanju  stolicu  hrvatskih  kraljeva 
I  poslije  banova;  malo  dana  zatim  udjose  i  u  S  k  r  a  d  i  n,  te  se  tako  primako§e  nioru.  Na 
koncu  godine  1523.  predobise  izdajom  znamenitu  Ostrovicu,  nekadanju  djedovinu  knezova 
Bribirskih  od  plemena  Subic.  Cini  se,  da  su  god.  1524.  osvojili  napokon  i  tvrdi  grad  Sinj, 
valjda  u  isto  vrijeme,  kad  su  obladaH  i  Severinskom  banovinom  na  iztoku  Ugarske. 

U  oci  boja  na  Muhackom  polju  (1526.)  bila  je  vec  citava  Hrvatska  na  jugu  Velebita 
u  mletackim  i  turskini  rukama;  u  vlasti  hrvatskoga  kralja  ostala  su  samo  jos  dva  grada: 
gotovo  nedobitni  K  li  s  bUzu  mletackoga  Spljeta,  i  onda  Obrovac  na  juznom  podnozju 
Velebita  uz  rijeku  Zrmanju.  Na  sjeveru  Velebita  drzaii  su  Turci  grad  U  n  a  c  na  istoime- 
noj  rijeci,  a  jamacno  i  Rmanj  na  sutoku  Une  i  Unca,  odakle  su  se  zalijetali  u  Krbavu, 
Liku  i  Qacku.  Qradovi  uz  Unu  (od  Ripca  i  BihaCa  do  Dubice)  ostali  su  doduse  u  vlasti 
hrvatskoga  kralja  i  bana;  no  zato  je  Blagaj  na  Sani,  djedovina  knezova  Blagaja,  jos 
oko  god.  1512.  pao  u  turske  ruke.  Tim  bi  nacinom  Bosanska  ili  Jajacka  banovina  go- 
tovo posve  odijeljena  od  hrvatskoga  kraljevstva;  tek  na  sjeveru  hvatala  se  je  na  Savi 
kraljevine  Slavonije,  iz  koje  se  je  kod  Q  r  a  d  i  §  k  e  (»brod  kod  Qradisca«,  »in  vado  Qra- 
dysche«,  »in  Qradischi  brod«,  »na  brodu  savskom  na  Qradiscih«)  prelazilo  na  jug  u  do- 
linu  Vrbasa.  Iztocni  dio  Slavonije,  narocito  velik  dio  Srijemske  zupanije  (s  gradovima 
Mitrovica,  Kupinik,  Baric,  Berkasovo,  Karlovci,  Slankamen  i  Zemun)  bio  je  jo§  od  go- 
dine 1521.  u  turskoj  vlasti;  u  oci  boja  kod  Muhaca  osvojili  su  Turci  tvrdi  Pe  tro  va- 
ra d  i  n  (28.  srpnja  1526.),  zatim  I  Vo  k,  slabo  utvrdjeni  O  s  i  j  e  k  (14.  kolovoza),  a  uz  ove  i 
druge  gradove  i  ka§tele  u  Vukovskoj  zupaniji  (kao  stolicu  bosanskoga  biskupa  D  j  a- 
k  o  V  o).  Tako  je  i  u  iztocnoj  Slavoniji  doprla  turska  vlast  do  Valpova,  Qorjana  i  gradova 
u  Pozezkoj  zupaniji. 

Dok  je  hrvatsko  kraljevstvo  u  XV.  stoljecu  i  u  prvoj  Cetvrti  XVI.  sve  vi§e  gubilo 
i  opadalo,  obcina  je  grada  Dubrovnika,  priznavajuci  vrhovnu  vlast  ugarsko-hrvat- 
skih  kraljeva,  a  poslije  turskih  sultana,  razmakia  svoju  drzavinu  du2  primorja  na  sjever 
gotovo  do  Neretve,  a  na  jug  do  Boke  Kotorske.  Kako  je  Ston  i  Stonski  Rat  (PeljeSac) 
drzala  jos  od  god.  1333.,  dobila  je  1399.  od  bosanskoga  kralja  Stjepana  Ostoje  primorje 
od  Zatona  do  Stona  (Terrenove).  a  god.  1419.  i  1427.  od  vojvoda  Sandaija  Hranica  i  Rado- 
sava  Pavlovi(5a  2upu  Konavie  sa  starim  gradom  Cavtatom.  Napokon  je  1451.  primila  Vr- 
sinje  (Mrcine)  iznad  Konavala,  i  tim  je  zaokru^ila  svoj  kotar  onako,  kako  ga  je  odriala 
do  svoje  propasti  (1808.). 

Hrvatski  narod,  gledc^i  kako  mu  Mletci  i  Turci  neprestano  grabe  djedovinu  njc- 
govu.  bolno  je  osjecao  veliku  ncvolju  svoju.  Vec  1494.  —  iza  boja  na  Krbavskom  polju  — 
zovu  se  hrvatska  gospoda  na  saboru  u  Bihacu  »prclati  et  magnates  potioresque  nobiles 
ct  proceres  universi,  totum  infelix  regnum  Croatie  representantcs.*  To  »nc- 
sreiino  kraljevstvo*  stalo  se  smatrati  tek  »ostatcinia«  nekadanje  dr^ave.  pa  tako  je 


6        HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

i  taj  naziv  usao  u  diplomatick^  spise.  Dne  15.  prosinca  1525.  pisao  je  kralj  Ljudevit  II. 
banu  Franji  Bacanu :  »Knezovi  iostatciplemica  kraljevine  nase  Hrvat- 
s  k  e  (comites  et  reliquiae  nobilium  Regni  nostri  Croatiae)  posiali  su  ovih  dana  k  nama 
svoje  oratore,  od  kojih  smo  doznali,  da  se  kane  s  Turcima  nagoditi,  ako  mi  njima  ne  po- 
mognemo  u  skrajnjoj  nevoiji  njihovoj  (extremis  et  afflictis  eorum  rebus). 

Ali  knezovi  i  plemici  nijesu  samo  jadikovali,  nego  su  takodjer  odlucno  branili 
»ostatke  ili  relikvij'  <  svoga  kraljevstva.  Narocito  su  se  u  tom  pogledu  izticali  oni,  kojih 
su  posjedovanja  medjasila  s  turskim  zemljama.  Tako  je  za  te  njihove  gradove  i  posjede 
uz  tursku  medju  postalo  ime  krajina  ili  granica  (latinski  c  o  n  f  i  n  i  a,  njemacki  »die 
Qrenitzen«  =  Qrenzen).  Za  obranu  krajine  ili  granice  brinuli  su  se  ne  samo  neposredni 
gospodari  onih  predjela,  nego  i  hrvatski  bani,  pace  i  ugarsko-hrvatski  kraljevi,  kao  i  ugar- 
ski  sabori,  Napokon  od  god.  1522.  stao  sc  jc  za  obranu  hrvatske  krajine  zanimati  i  habs- 
burzki  nadvojvoda  Ferdinand,  jer  je  tim  nacinom  mislio  osigurati  svoje  nasljedne  zemlje 
(Kranjsku,  Korusku  i  Stajersku)  od  provala  turskih.  Vec  u  lipnju  1522.  imenovao  je  on 
grofa  Nikolu  Salma  vrhovnim  kapitanom  (generalis  capitaneus)  svojih  ceta,  te  je  taj  ka- 
pitan  imao  pomagati  hrvatskoga  bana  kod  obrane  gradova  i  kotara  na  krajini  hrvatskoj, 
narocito  uz  rijeku  Unu.*) 

Sve  to  veci  gubitci  hrvatskoga  kraljevstva  na  jugu  Velebita  dali  su  povoda,  da  se 
je  firvatsko  ime  stalo  siriti  na  sjeveru  Qvozda  prema  Kupi,  Savi  i  doljnoj  Uni.  Dok  su  se 
XIV.  stoljecu  pribrajale  Hrvatskoj  na  sjeveroiztoku  Qvozda  tek  Modruse,  Plasi  i  Drez- 
nik  (sa  Slunjem),  u  drugoj  su  polovici  XV.  stoljeca  i  na  pocetku  XVI.  stall  nazivati  Hr- 
vatskom  i  onaj  dio  Zagrebacke  zupanije,  koji  se  prostire  na  jugu  Kupe  i  Save,  i  koji  su 
nekad  obuhvatale  zupe  Qoricka  i  Qorska.  Ovamo  se  je  izpred  turske  najezde  sklanjalo 
sila  hrvatskoga  plemstva  i  puka  iz  juznih  krajeva,  da  se  je  citav  kraj  od  Qvozda  do  Kupe 
i  Save  (izmedju  Siska  i  Dubice)  na  sjeveru,  a  Une  na  iztoku  sve  vise  smatrao  hrvatskom 
zemljom  u  uzem  smislu.  Qradovi  Bihac,  Krupa,  Kostajnica,  Zrinj,  Toplica  ili  Topusko, 
Stenicnjak  i  Dubovac,  koji  su  prije  bill  u  Slavoniji,  jesu  na  koncu  XV.  stoljeca  vec  u 
Hrvatskoj.  Prema  jednomu  spomeniku  od  god.  1469.  dijelila  se  je  kraljevina  Hrvatska  u  ono 
doba  na  gornju  i  doljnu  (Croatiam  inferiorem  sue  maiestatis,  et  Croatiam 
superiorem  serenissimi  imoeratoris).  Qornja  Hrvatska  zapremala  je  zupe  i  oblasti  od 
Radobilja  na  Cetini  do  Otocca  i  Vrhovina  pod  Qvozdom;  doljna  Hrvatska  dopirala  je  od 
Brinja,  Modrusa  i  Dreznika  do  Kupe  i  Une. 

Kraljevina  Slavonija  ostala  je  po  tom  ogranicena  na  zemlju  izmedju  Drave  i  Sav^ 
(doticno  Kupe),  te  je  obuhvatala  poglavito  cetiri  zupanije:  Zagrebacku,  Varazdinsku,  Kri- 
zeva^ku  i  Viroviticku.  U  XV.  stoljecu  protegla  se  je  osobito  Krizevacka  zupanija,  koja  je 


*  U  zborniku  »Corpus  iuris  Hungarici«  spominju  se  vec  od  god.  1490.  neprestano  »loca  et 
castra  f  i  n  i  t  i  m  a«,  »castra  et  fortalitia  in  confinibus  regni«  (Corp.  iuris  Hung.,  mil.  izdanje, 
I.,  str.  476,  582,  618).  Qod.  1518.  stvorio  je  ugarski  sabor  ovaj  zakljucak:  »Bani  castrorum  f  i  n  i- 
t  i  m  o  r  u  m  semper  in  eisdem  castris  finitimis  maneant.  (Corp.  iur.  Hung.  I.  art.  21.  str.  762).  Dne 
5.  studenoga  1517.  pise  kralj  Ljudevit  II.  Bodrozkoj  zupaniji,  kako  su  »confiniorum  pericula 
augmentata«,  i  kako  im  treba  pomoci,  »nam  sine  vestro  subsidio  confinia  ipsa,  que  sunt 
clipei  vestri,  non  possunt  nee  defendi  nee  conservari«  (Rad  jugosl.  akad.  III.  p.  61 — 62).  Hr- 
vatski ban  Ivan  Karlovic  zahvaljuje  se  15.  ozujka  1522.  iz  svoga  grada  Udvine  austrijskomu  nad- 
vojvodi  Ferdinandu,  §to  je  dao  300  dukata  »pro  tenendis  exploratoribus«,  nadalje  sto  se  je  po- 
kazao  zabrinut  »erga  nos  et  confinia  nostra*.  Napokon  javlja  ban,  kako  bosanski  pasa  »ad  nos 
et  confinia  nostra  intendit  venire«,  da  osvoji  Krupu  ili  Bihac  (Thalloczy  i  Hodinka,  Codex 
diplom.  partium  regno  Hungariae  adnexarum,  I:  str.  47).  Namah  zatim,  28.  ozujka  1522.  javlja 
Ferdinand,  da  je  sve  udesio  za  »versicherung  der  slosser  und  ortflegken  an  den  grenitzen« 
(Ibid.  str.  50).  Qod.  1524.  utanaCio  je  Ferdinand  ugovor  s  hrvatskim  plemicem  Ivanom  Kobasicem 
od  Brikovice  (kod  Une),  da  drzi  »c  u  s  t  o  d  i  a  s  seu  zthrasas  in  hiis  confinibus*  (lb.  str. 
294 — 195).  Te  su  straze  na  krajini  imale  vituljacama  (kreidschuss)  dojavljivati  dolazak  turskih 
i!eta.   Zametci   potonje   vojniSke   krajine   sezu   dakle  u  doba  prije  boja  kod  Muha5a. 


NACIN  VLADANJA.  BANI  I  BANOVCI.  SABORl. 


zapremala  velik  dio  Podravine,  gotovo  do  Valpova  i  Osijeka.  Poieika,  Vukovska  i 
Srijemska  zupanija  smatrale  su  se  i  tada  za  cesti  Slavonije;  ali  nijesu  bile  izravno  pod 
upravom  hrvatskih  i  slavonskih  banova,  nego  su  Po^egom  Cesto  upravljali  vojvode  Usore, 
a  Vukovskom  i  Srijemskom  najprije  ban  MaCve,  a  poslije  Sabacki  i  Beogradski  bani  i 
kapitani.  Sve  to  dogadjalo  se  je  poradi  lak§e  obrane  od  Turaka. 

Na^in  vladanja.  Bani  i  banovci.  Sabori.  Poslije  god.  1409.  nema  spomena,  da  bi  se 
koji  kralj  krunio  na  tlu  hrvatskoga  kraljevstva.  Medjutim,  kako  su  se  kraljevske  porodice 
mijenjaie,  dogadjalo  se  je  viSe  puta,  da  su  Hrvati  pristali  uz  jcdnoga  protukraija,  a  Ugri 
uz  drugoga.  Tako  je  liabsburgovac  Fridrik  III.  kao  takmac  MatijaSa  Korvina  god.  1458. 
do  1462.  imao  najviSe  privrzenika  ba§  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Jednako  se  je  desilo, 
kad  se  je  god.  1490.— 1491.  Habsburgovac 
Maksimilijan  borio  s  kraljem  Vladislavom  II. 
Jagelovicem  za  ugarsko-hrvatsko  prijcstolje. 
U  obce  se  opaza,  da  u  vrijeme  1409. — 1526. 
Hrvati  mnogo  naginju  habsburzkim  vladarima 
u  Kranjskoj,  Koru§koj  i  Stajerskoj;  biva  to  i 
poradi  susjedstva  i  poradi  pogibli  od  Turaka. 

Kraljevi  Sigismund  (1409.— 1437.),  Al- 
brecht  Austrijski  (1437.-1439.),  Vladislav  I. 
Varnencik  (1440. — 1444.),  Ladislav  Postumus 
(1444.-1457.),  Vladislav  II.  Jagelovic  (1490. 
do  1516.)  i  Ljudevit  II.  (1516.-1526.)  drzali  su 
osim  ugarskoga  i  hrvatskoga  kraljevstva  ta- 
kodjer  druge  kraljevine  i  zemlje,  kao  Cesku, 
Poljsku  i  Njema^ku  (n^rocito  zemlje  austrij- 
ske).  Tako  se  je  zgadjalo,  da  su  mnogo  bora- 
vili  izvan  Ugarske,  dok  su  u  hrvatsko  kraljev- 
stvo  male  ili  nikako  dolazili.  Jedini  Matijas 
Korvin  (1458.-1490.)  boravio  je  poradi  ratova 
s  Turcima  vi§e  puta  u  zemljama  hrvatskoga 
kraljevstva. 

Kralj  Sigismund  boravio  je  u  dva  maha 
(1412.— 1429.  i  1430.-1434.)  po  vi§e  godina  u 
tudjini;  za  njegova  izbivanja  zastupao  ga  je 
ostrogonski  nadbiskup  kao  »kraljevine  Ugar- 
ske, Dalmacije  i  Hrvatske  upravitelj  i  vrhovni 
zamjenik*.  Ako  je  bio  potrebit  upravitelj  vec 
za  izbivanja  kraljeva,  kako  je  tek  bio  nuz- 
dan,  kad  je  kralj  bio  jo§  nedorastao.  Tako 
je  za  Ladislava  Postuma  postao  upraviteljem 

ili  gubernatorom  ugarskoga  kraljevstva  glasoviti  junak  Ivan  Hunjadi  ili  Sibinjanin  Janko 
(1446. — 1452.).  Za  hrvatsko  kraljevstvo  namjestio  je  Ivan  Hunjadi  zasebnoga  podupravitclja 
ili  vicegubernatora.  I  za  malodobnosti  kralja  Ljudevita  II.  zahtijevalo  je  ugarsko 
ni^e  plemstvo.  da  se  imenuje  gubernator,  a  taj  da  bi  bio  Ivan  Zapolja;  ali  dvorska  stranka 
umjela  je  vazda  to  zaprijetJiti. 

Vladari  u  XV.  i  prvoj  Cetvrtini  XVI.  stolje<Sa  nijesu  viSc  u  hrvatsko  kraljevstvo 
Siljali  zasebne  hcrcege  (duces),  kako  su  to  nekad  Cinili  ArpadoviCi  i  An^uvinci.  Pogla- 
viti  razlog  tome  bit  6c  ta  okolnost,  §to  gotovo  svi  vladari  toga  doba  nijesu  imali  komc 
da  povjere  reCenu  cast.  Jedini  herceg  u  toj  perijodi  bio  je  I  v  a  n  i  s  Korvin,  nezakoniti 
sin  kralja  MatijaSa;  no  ni  taj  nije  bio  hercegom  hrvatskim  za  2ivota  otCeva,  nego  tek 


MARULICEVA  KUCA  U  SPLJETU. 
S  druge  strane  ulaza  u  ulici  staroga  grada. 


8   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

poslije  smrti  njegove,  kad  su  ga  stalezi  htjeli  odstetiti  za  to,  sto  ga  nijesu  htjeli  birati  za 
kralja.  Medjutim  Ivan  Korvin  ostao  je  hercegom  hrvatskim  posve  kratko  vrijeme  (1490. 
do  1493.);  k  tome  nije  njegova  vlast  vrijedila  toliko,  kao  nekad,  kad  su  hercezi  bill  ili 
braca  ili  sinovi  vladajucih  kraljeva. 

Kako  kraljevi  ovoga  doba  (osim  Matijasa  Korvina)  nijesu  zalazili  u  hrvatsko  kr.a- 
Ijevstvo,  a  nijesu  siljali  u  nj  ni  hercega  od  svojega  roda:  to  se  je  sada  vise  nego  ikad  prije 
podigla  vlasticastbanska. 

Bani  hrvatski  XV.  stoljeca  i  u  prvoj  cetvrti  XVI.  ne  samo  da  su  vrsili  prava  i 
duznosti  banova  za  proslih  stoljeca,  nego  su  takodjer  u  mnogim  stvarima  preuzeli  po- 
vlasti  i  poslove  nekadanjih  hercega,  pace  i  samih  kraljeva.  Sve  to  vecoj  vlasti  banskoj 
doprinijelo  je  jos  i  to,  sto  su  zaredali  na  banskoj  stolici  mnogi  znameniti  muzevi,  koji  su 
ili  po  svom  srodstvu  s  kraljevskom  kucom  (celjski  knezovi  Herman,  Fridrik  i  Ulrik)  ili 
svojim  licnim  vrlinama  (Matko  Talovac,  Petar  Berislavic,  Ivan  Karlovic)  povjerenu  im 
cast  podigli  do  velikoga  ugleda.  Najznamenitiji  ban  ovoga  doba  bio  je  bas  biskup  vesprim- 
ski  Pctar  Berislavic  (1513. — 1520.),  kojega  je  papa  Leo  X.  u  svojim  poslanicama  nazivao 
podkraljem  (prorex  ili  vicerex).  Cini  se,  da  se  je  u  obce  tada  pocelo  hrvatske 
bane  smatrati  podkraljima,  jer  i  mletacki  poslanik  Vincenzo  Guidoto  pise  u  kolovozu 
1525.  ovako:  »Druga  cast  medju  svjetovnjacima  (u  drzavi  kralja  Ljudevita  II.)  jest  ban 
ili  kapitan  Hrvatske,  koji  je  kao  p  o  d  k  r  a  1  j  toga  kraljevstva,  te  ga  je  duzan  braniti  (la 
secunda  dignita  neli  laici  e  il  banno  oner  capitano  di  Croatia,  el  quale  e  quasi  vice  re 
de  quello  regno,  quale  e  obligato  ad  deffender . . .). 

Buduci  da  je  banima  u  to  doba  bila  poglavita  zadaca,  da  brane  kraljevstvo,  primali 
su  uz  ostale  prihode  jos  i  zasebnu  placu  za  uzdrzavanje  svoje  banske  cete.  Ban  Ladi- 
slav  od  Egervara  pobirao  je  godimice  po  10.000  zlatnih  forinti.  God.  1491.  zalaze  kralj 
Vladislav  II.  recenom  banu  neke  gradove  (Bihac,  Krupu  i  dr.)  za  20.000  zlatnih  forinti, 
buduci  da  je  ban  tvrdio,  da  posljednje  dvije  godine  nije  nikakve  place  primio.  Jednako 
se  u  proracunu  za  god.  1504.  odredjuje  »banu  kraljevine  Slavonije  i  Hrvatske  za  placu 
kroz  godinu  10.000  forinti  u  gotovom  novcu  i  za  1000  for.  soli«.  Bane  je  kao  i  prije  na- 
mjestao  i  skidao  sam  kralj;  ali  je  pri  tom  morao  paziti,  da  ta  cast  zapane  ili  domace 
Ijude  ili  bar  takove,  koji  imadu  posjedovanja  u  obsegu  hrvatskoga  kraljevstva.  Mimo  to 
trebalo  je  gledati,  da  novi  ban  bude  pocudan  hrvatskomu  plemstvu,  jer  se  je  inace  njemu 
opiralo.  Tako  su  se  hrvatski  i  slavonski  stalezi  god.  1505.  svom  snagom  oprli  banu  Franji 
Balasi  od  Gjarmata,  jer  nije  imao  posjeda  u  zemlji,  i  jer  je  bio  na  zlu  glasu  kao  okrutnik 
i  smutljivac;  napokon  je  morao  kralj  Vladislav  II.  popustiti,  te  je  na  pocetku  god.  1506. 
mjesto  Balase  imenovao  za  bana  Marka  Misljenovica  (Horvata)  iz  Kamicca.  No  jos  zesci 
bio  je  odpor  protv  bana  Ivana  Taha  (1524.— 1525.),  dok  nijesu  kralja  Ljudevita  II.  prinu- 
dili,  da  ga  napu^t!. 

Od  1409.  do  1463.  upravljala  su  hrvatskim  kraljevstvom  o  d  i  j  e  1  j  e  n  o  po  dva 
bana:  jedan  kao  ban  citave  Slavonije  (banus  totius  Sclavoniae),  a  drugi  kao  ban 
Dalmacije  iHrvatske  (banus  Dalmatiae  et  Croatiae).  Jedini  Matko  Talovac  bio 
je  neko  vrijeme  (1436.— 1444.)  ban  Dalmacije,  Hrvatske  i  citave  Slavonije,  dok  su  braca 
njegova  (Perko  i  Franko)  u  isto  vrijeme  vrsili  bansku  cast  u  samoj  Dalmaciji  i  Hrvatskoj.*) 


*  Od  1409.  do  1463.  bill  su  bani  u  hrvatskom  kraljevstvu:  a)  bani  5itave  Slavo- 
nije: izpraznjeno  (1408.— 1411.),  Pavao  Cupor  od  Moslavine  (1412.-1415.),  David  Lackovic  de 
Szanto  (1416.— 1418.),  Dionizije  de  Marczaly  (1419.-1421.),  izpraznjeno  (1422.),  celjski  i  zagorski 
knez  Herman  II.  (1423.— 1435.),  Matko  Talovac  (1435.— 1444.),  celjski  i  zagorski  knezovi  Fridrik 
i  Ulrik  Zajedno  (1445.-1454.),  celjski  i  zagorski  knez  Ulrik  sam  (1454.— 1456.),  Ivan  de  Marczaly 
(21./III.  1457.),  zagorski  grof  Jan  ili  Ivan  Vitovec  od  Qrebengrada  i  Nikola  Ilocki  (de  Wylak,  1457. 
do  1463.);  b)  bani  Dalmacije  i  Hrvatske:  izpraznjeno  (1409.),  knezovi  krbavski  Ivan  i 
Pavao  Kurjakovici   (1410.— 1411.),  Petar  ili  Petermannus  od  Medvedgrada  (de  Alben,  1412.-1413.), 


ofd^ 


!i '-^■'^r;3  6ftrteudouiCC  t«ui 

uuijii  OlophcrnjPofriduuoif 
chegncgouc/ibflodobi  pu-' 
ch  ifraelfchiddoeli 
che  pcgibtli. 


NACIN  VLADANJA.  BANI  I  BANOVCI.  SABORi.  9 

Kad  je  u  zimi  1463. — 1464.  kralj  MatijaS  Korvin  Turcima  oteo  iedaii  dio  zapadne 
Bosne  s  gradom  Jajcem  i  drugim  gradovima  u  dolini  Vrbasa,  povjerio  je  on  tu  novu  ba- 
novinu  Bosansku  ili  Jaja5ku  vrstnomu  Emeriku  Zapolji,  kojega  je  podjedno  ime- 
novao  banom  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije,  a  uz  to  mu  podijelio  Topusku  opatiju. 
God.  1464. — 1465.  zove  se  Cmerik  Zapolja  u  sluzbenim  izpravama  »regni  Boznensis 
gubernator,  Dalmatiae,  Croatiae  nee  non  Sclavoniae  banus*.  Uz 
toga  vrhovnoga  bana  spominju  se  zagorski  grof  Ivan  Vitovec  kao  ban  Slavonije,  a  Nikola 
IloCki  kao  ban  Slavonije  i  Macve.  Emcrika  Zapolju  zamijenio  je  Ivan  T  u  z  o  d  L  a  k  a 
Johannes  Tuz  de  Lak),  kojega  u  iz- 
pravama 1466. — 1467.  pisu  »r  e  g  n  o- 
rum  Bozne,  Dalmacie,  Croa- 
cie,  ac  tocius  Sclavonie  ba- 
nus  et  capitaneus  genera- 
lis«.  Slijedecih  godina  1468. — 1469. 
spominje  se  Ivan  Tuz  tek  kao  ban  ci- 
tave  Slavonije  (godine  1469. — 1470.) 
drug  mu  je  u  baniji  pecujski  biskup 
Ivan  Cesmicki);  dok  u  Dalmaciji  i 
lirvatskoj  nema  bana  (vacat),  nego 
njima  upravljaju  banovci  Ladislav 
Markus  i  Pavao  Tar.  Od  12.  ko- 
lovoza  1470.  do  28.  sijecnja  1471.  na- 
lazimo  kao  jedinoga  bana  B  I  a  z  a 
Podmanickoga  ili  Magjara, 
koji  se  u  sluzbenim  izpravama  zove 
»regnorum  Bozne,  Dalmatie 
et  Sclavonie  banus  (ili  »regno- 
rum  Dalmacie,  Croacie  nee  non  Bozne 
ac  Sclavonie  banus).  Medjutim  u  dru- 
goj  polovici  1471.  odijelio  je  kralj  Ma- 
tijas  Bosnu  od  hrvatskoga  kraljev- 
stva  i  povjerio  ju  knezu  Nikoli  Iloc- 
komu  kao  kralju;  dok  su  Slavonija  i 
uz  nju  Dalmacija  s  Hrvatskom  ostale 
Blazu  Magjaru  (Podmanickomu)  i  nje- 
govu  drugu  Damnjanu  Hor- 
vatu  od  Litve  (Damianus  Hor- 
vath  de  Lythwa).  Nakon  nevjere 
Blaza  Magjara  ostao  je  god.  1472. 
Damjan  Horvat  jedini  ban  kraljevina 
Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije  sve 

do  20.  studenoga  1473.  Toga  dana  povjerio  je  kralj  baniju  u  Slavoniji  Ivanu  ErnuStu,  koji 
je  tu  Cast  obnaSao  do  smrti  svoje  1476.;  u  is  to  vrijemc  vrSio  je  bansku  vlast  u  Dalmaciji 
i  Hrvatskoj  gore  reCeni  Damjan  Horvat  (Chervat). 


chidarfi  Hbar  fafi^nao, 


hicih  annrdni'ufljicu 


NASLOVNI   LIST  PRVOQA   IZDANJA   MARl'LI- 
CEVE  »JUDITE«  OD  QOD.  1521. 


Ivan  od  Medvedgrada  (de  Alben,  1414.— 1419.),  VranskI  prior  Albert  de  Ungh  (1419.— 1426.).  knez 
Nikola  ili  Mikula  Frankapan  (1426.— 1432.).  knezovi  Ivan  (An?.)  i  Stjepan  FrankapanI  (1434.— 1436.). 
knez  Stjepan  Frankapan  sani  (1437.).  Perko  Talovac  (de  Thallowch.  1438.— 1453.)  i  uza  nj  brat 
Franko  Talovac  (1444.— 1448.).  Ladislav  Hunjad  (30.  III.  1453.),  izpra^njcno  sod.  1454.— 1457..  Pavao 
SpiranCi<3  (Paulus  Horvat  de  Speranchich  1459.  — 1463.),  knez  Stjepan  Frankapan  drugi  put 
(12./IX.  1463.). 


10      liRVATSKO  KRALJEVSTVO   U  XV.  STOL.IECU  I  PRVO.I  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

Od  kolofoza  1476.  nastaje  zamasna  promjena,  jer  su  odsad  i  Slavonija  i  Dalmacija 
s  Hrvatskom  sjedinjene  pod  upravomjednogabana,  koji  se  zove  »reKnorum 
Dalmacie,  Croacie  et  tocius  Sclavonic  banus.«  Citavo  hrvatsko  kraljevstvo  stoji  odsad 
pod  s  k  u  p  n  o  m  upravom.  Taj  zajednicki  ban  dobiva  koji  put  iznimice  druga,  ali  tada 
ne  dijele  medju  se  kraljevstva,  nego  sporazumno   upravljaju   citavom   drzavinom   svojom. 

U  vrijeme  od  1476,  do  boja  kod  Muhaca  (1526.)  stoluju  u  hrvatskom  kraljevstvu 
kao  bani  Dalmacije,  Hrvatske  i  citave  Slavonije:  Andrija  Banic  (Banfy,  30./VIII. 
1476.),  Ladislav  od  Egervara  (Vladislav  iz  Egervara,  rusagov  kraljevstva  ugar- 
skoga  Dalmacije  i  Hrvat  i  Slovinskoga  dostojni  ban,  1477. — 1481.),  B  1  az  Po  d  m  a  n  i  c  k  i 
ill  M  a  g  j  a  r  po  drugi  put  (1482.),  Matijas  Qereb  (de  Wyngarth,  1483.— 1489.),  L  a- 
d  i  s  1  a  V  o  d  Ege  r  v  a  r  a  po  drugi  put  (1489. — 1493.),  Emerik  Derencin  i  drug  mu 
Ivan  B  0  t  od  Bajne  (1493.),  Ladislav  Kanizaj  (1493. — 1495.),  opavski  i  liptovski 
herceg  Ivan  is  Korvin  (1495. — 1498.),  Juraj  Kanizaj  (1498. — 1499.),  opavski  i 
liptovski  herceg  Ivanis  Korvin  po  drugi  put  (1499. — 1504.),  Andrija  Bot  od 
Bajne  (1505. — 1507.  i  drugovi  mu  Franjo  Balasa  od  Qjarmata  (1505.)  i  Marko  (H  o  r- 
vat)  Misljenovic  od  Kamicca  1506.— 1507.),  Juraj  Kanizaj  i  Ivan  Ernust 
od  Cakovca  (1508.-1509.),  Andrija  Bot  od  Bajne  po  drugi  put  (1510.-1511.). 
palatin  i  senjski  kapitan  Emerik  Perenj  (1512. — 1513.),  vesprimski  biskup  Petar 
Berislavic  (1513.-1520.),  krbavski  knez  Ivan  Torkvat  Karlovic  (1521.  do 
1524.)  i  drug  njegov  I  v  a  n  T  a  h  i  (1524.-1525.);  napokon  Franjo  Bacani  (de  Batthyan, 
1525.— 1526.). 

Ako  su  stalezi  hrvatskoga  kraljevstva  budno  bdili,  da  im  se  ne  nametnu  nepocudni 
bani,  jos  su  vise  pazili,  da  banovci  (podbani,  vicebani)  budu  vazda  domaci 
Ijudi.  Banovce  (za  Slavoniju  obicno  dva,  za  Dalmaciju  i  Hrvatsku  redovito  jedan)  ime- 
novali  su  sami  bani.*)  Kad  je  ban  Ivanis  Korvin  god.  1495.  imenovao  slavonskim  banov- 
cem  svoga  pouzdanika  Ivana  Qjulaja  (de  Qywla,  Qyulay),  koji  nije  bio  rodjen  u  zemlji 
niti  je  u  njoj  imao  posjedovanja,  slavonski  su  se  stalezi  tomu  uzprotivili,  iznoseci  »kako 
se  je  u  kraljevini  Slavoniji  vazda  i  od  starine  po  banima  vrsio  obicaj,  da  cast  banovca 
nijesu  mogli  dati  ni  podijeliti  drugim  osobama,  nego  moznijim  plemicima,  koji  u  istoj 
kraljevini  Slavoniji  imadu  posjeda  i  imanja.«  Ban  Ivanis  Korvin  nastojao  je  staleze  umiriti, 
obrekavsi  im  pismom  od  26.  travnja  1495.,  da  ce  i  on  u  buduce  jednako  postupati.  Ali  sta- 
lezi kao  da  nisu  banu  Ivanisu  Korvinu  vjerovali,  pak  su  se  obratili  na  kralja  Vladislava  II., 
koji  je  5.  prosinca  1496.  u  pismu  na  bana  staro  pravo  potvrdio,  te  zapovjedio,  da  ga  on 


*  Poznatiji  banovci  jesu:  a)  u  Slavoniji:  Paulus  de  Fizezd  (1417.),  Petrus  Ade  de  Zenth- 
lelek  et  Hermannus  de  Qreben  (1439.),  Oeorgius  de  Bykzad  et  Thomas  de  Zyrak  (1450.),  Jan 
Bythowecz  de  Qreben  (1453.),  Ladislaus  de  Qreben  (1467.),  Johannes  de  Mendszenth  et  Ladi- 
slaus  Hermann!  de  Qreben  (1469.),  Nicolaus  de  Posega  (1475.),  Petrus  Bochkay  de  Razinakerez- 
thur  et  Andreas  Capitan  de  Desnicze  (1480.),  Petrus  Bochkay  et  Ladislaus  Rohfy  de  Deethe  (1483.), 
Petrus  Bochkay  de  Razina  et  Michael  Kerhen  de  Beliossowcz  (1485.— 1488.),  Bernardus  de  Thu- 
rocz  et  Ludovicus  de  Peker  (1494.),  Johannes  Qywlay  et  Bernardus  de  Thwrocz  (1495.),  Johannes 
de  Qywla  et  Stephanus  Bradach  (1496.).  Balthasar  de  Alap  et  Marchynko  (1497.),  Petrus  Bochkay 
de  Razynakerezthur  et  Balthasar  de  Alap  (1500.— 1501.),  Bernardus  de  Thwrocz  de  Ludbregh  et 
Balthasar  de  Alap  (1503.),  Paulus  Chaulowych  de  Qywrkowecz  (1510.),  Balthasar  de  Bathyan 
(1512.),  Balthasar  de  Bathyan  et  Balthasar  de  Alap  (1513.— 1517.),  Nicolaus  Dersfy  de  Zerdahel  et 
Emericus  Bradach  de  Lodomercz  (1518.-1519.),  Paulus  Kerecheny  de  Kanyafelwde  (1521.— 1524.); 
b)  u  Dalmaciji  i  Hrvatsko  j:  Jakov,  sin  Pavlov  iz  Bribira  od  plemena  Subic  (oko  1428.), 
Pomsa  'z  Vladihovic  (Domsa  de  Vladichovichi,  1430.-1432.),  Ivan  Vlatkov  Milinic  (1435.),  Tomas 
Tvrtkovic  iz  Bilaja  (1446.— 1451.),  Tomas  BojniSic  iz  Plavna  (1451.-1453.),  Mihovil  2ivkovic  od 
Prozora  (Sifkovich  de  Prozor,  1459.),  Paulus  Bosychcovich  (1466.),  Ladislaus  Markus  de  Theryen 
(1467.),  Ladislaus  Marcus  et  Tar  Paulus  (1469.),  Tar  Paulus  (1470.— 1472.),  Caspar  Perusic  (1484. 
1493.),  knez  Mihovil  Blagajski  (comes  Michael  de  Blagay,  1498.),  Conte  Paolo  Starbaz  et 
voyuoda  Coxule  (1500.-1501.),  Martinus  Simonis  et  Ladislaus  Vrdugi  (1503.),  krbavski  knez  Ivan 
Torkvat  Karlovic  (1512.-1513.). 


NACIN  VLADANJA.  BAN!  I  BANOVCI.  SABORI. 


11 


mice  'Judjtii  verftl?  t>aruacc(?i  flo 

fcna:cbac^oonavt)i  voivo 

du  j©  loplperna  TDofridu 

(odobipud>irracir<> 

dpiodvdtci^c 

pogibilu 

* 

'g>jodaiufcv5adrit)iCTOlima  -^ 


i  njegovi  nasljednici  savjestno  vr§e.  NaCelo,  da  svagdje  sluze  samo  domaci  urodjenici, 
provodilo  se  je  do  kraja,  tako  te  je  napokon  kralj  Vladislav  II.  na  zahtjev  slavonskih  sta- 
leza  pismom  od  15.  lipnja  1503.  nalozio  banu  Ivani§u  Korvinu,  da  prema  starotn  i  hvale 
vrijednom  obicaju  kraljevine  u  pojedinim  zupanijama  namjeSta  za  podzupane  (vicecomi- 
tes)  i  plemicke  sudce  (iudices  nobilium)  samo  takove  plemenite  muzeve,  koji  pripadaju 
onoj  zupaniji,  kojoj  treba  reCenlh  castnika. 

Bani  su  i  u  XV.  stoljedu  i  u  prvoj  Cetvrti  XVI.  vrhovni  u  p  r  a  v  1 1  e  1  j  i  kraljevstva, 
vrhovni  s  u  d  c  i  I  vrhovni  v  oj  v  o  d  e  hrvatske  vojskc.  Kao  vrhovni  upraviteiji  rade  bani 
sporazumno  sa  s  a  b  o  r  i  m  a. 

Sabori  se  u  ovo  vrijeme  zovu 
u  latinskom  jeziku  congregatio 
genera  lis,  zatim  diaeta  ili 
diaeta  general!  s,  pace  i  c  o  n- 
ventus  generalis;  u  njemac- 
kom  Landtag  ili  Versamm- 
1  u  n  g,  a  u  hrvatskom  s  t  a  n  a  k  ill 
spraviSce.  Redovito  se  sastaje 
sabor  Slavonije  posebice  (vecinom  u 
Krizevcima,  rjedje  u  Zagrebu,  Cazmi, 
Doljnim  Zdencima),  a  sabor  Dalma- 
cije  i  Hrvatske  opet  zasebice  (u 
Kninu,  Bihacu,  Topuskom  i  Ripcu); 
samo  osobito  u  osudnim  casovima 
vijecaju  stalezi  svih  triju  kralievina 
Zajedno.  Saborima  predsjedaju  obicno 
bani;  ali  ima  sabora,  kojima  je  na 
celu  sam  kralj.  Takovi-su  sabori  bill 
u  Krizevcima  god.  1466.  i  u  Zagrebu 
1481.,  kojima  je  predsjedao  kralj  Ma- 
tija§  Korvin;  zatim  sabor  u  Virovi- 
tici  1495.  pod  kraljem  Vladislavom  II. 
Na  one  sabore,  kojima  su  predsjedali 
bani,  §iljao  je  kralj  po  jednoga  ili  dva 
poslanika  svoja,  zvana  o  r  a  t  o  r  e  s, 
koji  su  stalefima  saobcivali  kraljeve 
predloge  ili  propozicije,  a  i  zelje.  Qod. 
1525.  spominju  se  kao  kraljevski  ora- 
tori  najprije  dvorjanik  Stjepan  Des- 
hazy,  a  poslije  budimski  prepoSt  Ivan 
Statileo.  Za  potonjega  izdao  je  kralj 
i  vjerovno  pismo,  upravljeno  na  bana 

Franju  Ba(iana.  Kralj  pi§e  banu  ovako:  »VelemoZni  vjerni  na§  Ijubljeni.  Saljemo  na  taj  sa- 
bor (diaetam)  kraljevine  na§e  Slavonije  vjernoga  naSega  i  Castnoga  Ivana  Statilea,  pre- 
poSta  budimskoga,  tajnika  i  savjetnika  naSega,  kojemu  smo  povjerili,  da  tvojoj  vjernosti  u 
naSe  ime  neke  stvari  priobdi.  Nala?.emo  stoga,  da  svemu,  §to  6e  reCeni  na§  orator  kazati, 
bez  ikoje  sumnje  povjerujeS.  Dato  u  Budimu  dne  8.  listopada  1525.* 

Tako  sabori  kraljevine  Slavonije,  kao  i  sabori  Dalmacije  i  Hrvatske  bavili  su  se  u 
ovo  doba  poglavito  time,  kako  da  se  kraljevstvo  obrani  od  vanjskih  neprijateija,  naroCito 
od  Turaka.  No  pored  toga  izdavali  su  odredbe  za  osiguranje  mira  i  reda  u  samoj  zemlji, 
dozvoljavali  su  redovite  i  vanredne  da(ie,  birali  protonotara  kraljevstva  i  kapitana  voj- 


/  //f 


S 


i^. 


if^^ 


NASLOVNI    LIST   DRUQOQA    IZDANJA   MARU- 
LICEVE  .JUDITE.  OD  QOD.  1522. 


12      HRVATSKO  KRALJEVSTVO   U  XV.  STOLJKCU  I  PRVO.I  CtfTVRTI  XVI.  STOLJECA. 

ske,  vijecali  glede  crkvene  desetine  i  t.  d.  Na  saborima  napokon  rjesavao  je  ban  parnice 
izmedju  prucih  se  stranaka. 

Za  XV.  stoljece  i  za  prvu  cetvrt  XVI.  sacuvani  su  nam  brojniji  podatci  za  sabore 
kraljevine  Slavonije,  nego  li  za  Dalmaciju  i  Hrvatsku.  Da  ogledamo  neke  slavonske 
sabore. 

God.  1432.  dne  1.  svibnja  sastao  se  je  slavonski  sabor  (prelati,  baruni,  velikasi  i  ple- 
mici  zupanije  krizevacke,  zagrebacke,  varazdinske  i  viroviticke)  pod  banom  i  grofom 
Hermanom  Celjskim,  tastom  kralja  Sigismiinda.  Od  nazocnih  prelata  i  velikasa  spominju 
se  izrijekom  kninski  biskup  Ivan,  vranski  prior  Albert  de  Ungh,  napokon  viroviticki  zu- 
pani  Emerik  i  Ivan  de  Marczaly.  Na  torn  saboru  bise  izdane  odredbe,  kojima  bi  se  stalo 
na  put  bezakonju  i  metezu,  koji  bijase  preoteo  maha  za  boravka  kralja  Sigismunda  u 
tudjini.  Zakljucke  sabora  potvrdio  je  ban  Herman  Celjski.  Znameniti  su  nadalje  zakljucci 
slavonskoga  sabora,  drzana  u  Krizevcima  9. — 11.  ozujka  1439.  pod  banom  Matkom  Ta- 
lovcem.  Tomu  saboru  pribivala  su  takodjer  braca  Matkova:  hrvatsko-dalmatinski  ban 
Perko  i  vranski  prior  Ivan  Talovac,  nadalje  kninski  biskup  Dimitrija  Cupor  i  brojno  plem- 
stvo.  Najprije  bise  stvorene  uredbe,  da  se  osigura  mir  i  red  u  kraljevini;  a  zatim  je  ban 
potvrdio  stalezima  staro  pravo,  da  si  sami  biraju  protonotara  ili  cuvara  banskih  pecata. 
Znamenit  je  nadalje  sabor,  sto  ga  je  na  poziv  kralja  Matijasa  Korvina  od  18.  listopada 
1477.  obdrzavao  u  varosi  Zdencima  ban  Ladislav  od  Egervara.  Tomu  je  saboru  bilo  odre- 
diti  shodna  za  obranu  Slavonije  od  Turaka,  i  podjedno  izabrati  zasebnoga  kapitana,  koji 
ce  rukovoditi  tu  obranu.  Jos  je  spomena  vrijedan  sabor  slavonski,  drzan  1. — 12.  svibnja 
1481.  u  Krizevcima  pod  istim  banom  Ladislavom  od  Egervara,  kojom  bi  prigodom  sastav- 
Ijen  tocan  cjenik  za  mitnice  na  posjedima  velikasa  i  plemica,  te  odredjena  kazan  za  vlastelu. 
koja  bi  od  trgovaca  trazila  vecu  dacu  na  svojim  mitnicama.  Napokon  je  znamenit  jo§  sla- 
vonski sabor,  drzan  6.  travnja  1522.  u  Krizevcima,  koji  je  imao  za  kraljevinu  Slavoniju 
prihvatiti  sve  one  vanredne  dace  i  zrtve,  sto  ih  je  ugarski  sabor  u  studenom  1521.  do- 
zvolio  u  samoj  Ugarskoj.  Ugarski  je  sabor  onom  prigodom  clankom  27.  odredio:  »Item 
quod  regna  Sclavoniae  et  Transylvaniae  singulas  illas  solutiones  et  contributiones,  que 
superius  declaratae  sunt,  aeque  ac  in  Hungaria  pro  hac  vice  subire  facereque  debeant,  et 
superinde  maiestas  regia  quamprimum  oratores  suos  ad  ipsa  regna  transmittere  dignetur« 

O  djelovanju  hrvatsko-dalmatinskih  sabora  u  XV.  stoljecu  i  prvoj  cetvrti  XVI. 
ostalo  je  posve  malo  pisanih  spomenika.  Sacuvano  nam  je  znamenito  pismo  hrvatskih  sta- 
leza  na  rimskoga  papu  Aleksandra  VI.,  kojim  su  iz  svoga  sabora  u  Bihacu  10.  travnja 
1494.  zatrazili  pomoc  za  obranu  svoje  tuzne  domovine  od  Turaka.  .Tednako  se  je  sacu- 
valo  pismo,  koje  je  »fidelis  universitas  nobilium  regni  Croaciae«  18.  srpnja  1526.  upravila 
na  austrijskoga  nadvojvodu  Ferdinanda;  to  j?  vjerovno  pismo  za  Bernarda  Tumpica,  po- 
slanika  hrvatskih  plemica,  sabranih  tada  na  saboru  u  Bihacu. 

Treba  osobito  iztaknuti,  da  je  kraljevina  Slavonija  —  a  ne  Hrvatska  s  Dalma- 
cijom  —  p  o  c  e  1  a  u  XV.  stoljecu  redovito  siljati  svoje  zastupnike  ili  po- 
uzdanike  na  ugarske  sabore.  Ovakovi  zastupnici  zovu  se  »nuncii  regni 
Sclavoniae*  ili  »o  r  a  t  o  r  e  s  regni  S  c  1  a  v  o  n  i  a  e.« 

Cini  se,  da  su  plemici  i  velikasi  slavonski  zalazili  vec  od  XIII.  stoljeca  na  one 
ugarske  sabore,  kojima  je  predsjedao  kralj,  koji  je  bio  ne  samo  vladar  Ugarske,  nego  i 
hrvatskoga  kraljevstva.  No  to  nije  bilo  redovno,  nego  samo  iznimice,  i  to  u  onakim  po- 
slovima,  koje  je  jedini  kralj  rjesavao  i  obavljao.  Takvi  slucajevi  bill  su,  kad  se  je  radilo 
o  navjestaju  rata  iH  sklapanju  mira,  a  valjda  i  onda,  kad  se  je  odredjivalo  nesto  o  nasljed- 
stvu  na  prijestolju.  Vjerojatno  je  jos,  da  su  pojedini  velikasi,  ne  samo  slavonski,  nego  i 
hrvatski,  dolazili  na  te  ugarske  sabore  budi  kao  posjednici  u  Ugarskoj.  budi  kad  su  pred 
samim  kraljem  vodili  parnice  medju  sobom.  No  sve  to  bilo  je  iznimno  i  neodredjeno,  jer 
do  konca  XIV.  stoljeca  nije  ni  ugarski  sabor  imao  odredjena  oblika,  niti  je  bio  stalezka 
korporacija. 


NaCIN  VLADANJA.  BAN!  !  BANOVCI.  SABORI.  13 

Ugarski  sabor  kao  neko  stalezko  zastupstvo  dobivao  je  stalne  oblike  tek  u  prvoj 
polovici  XV.  stoljeca.  U  ono  vrijeme  po^eli  su  i  stalezi  kraljevine  Slavonije  —  premda 
su  imali  svoj  posve  samostalni  sabor  —  Siljati  svoje  izabrane  poslanike  (nuncii,  oratores) 
na  ugarski  sabor.  Kazlog  tome  postupku  ne  6e  biti  nikako  podredjenost  slavonskoga  sa- 
bora  prema  ugarskomu,  nego  nasuprot  te^nja,  da  bi  povlasti  i  prava  ugarskih  staleza 
vrijedila  i  za  slavonske.*) 

Prvi  poznati  slncaj,  da  su  zastupnici  Slavonije  bili  na  okupu  sa  zastupnicima  Ugar- 
ske  i  Erdelja,  desio  so  god.  1442.  kad  se  je  radilo  o  izmirenju  kralja  Vladislava  I.  Var- 
nenCika  s  obudovljelom  kraljicom  Elizabetom,  majkom  Ladislava  Postuma.  Na  saboru  u 
Budiinu  17.  kolovoza  bili  su  osim  prelata  i  magnata  ne  samo  zastupnici  zupanijskoga 
pletnstva  u  Ugarskoj  (comunitas  regni  Hungarie  —  nominibus  et  in  personis  comunitatis 
regni  Hungarie)  i  onda  poslanici  erdeljski  (nuncii  partium  Transiluanarum),  nego  i  cetiri 
glasnika  kraljevine  Slavonije  (nuncii  regni  Slauonie),  po  imenu  Benedictus  Nelepecz  de 
Dobrakuchya,  Ladislaus  Roh  de  Deeche,  Petrus  literatus  de  Zeanahraszthya,  i  Johannes 
filius  Viti  de  Corbowa.  Namah  zatim,  20.  rujna  1447.,  nalazimo  na  saboru  u  Budimu  sest 
izabranih  poklisara  (e  1  e  c  t  i  nuncii)  iz  kraljevine  Slavonije  (de  regno  Slavoniae),  a 
ti  se  zovu:  Qeorgius  filius  Simonis,  alter  Qeorgius  filius  Juan,  Johannes  filius  Viti,  Pe- 
trus de  Fizesd,  alter  Petrus  de  Zenaharaszt,  et  Qeorgius  de  Magalocz, 

Od  toga  casa  (1447.),  cini  se,  da  su  sve  vise  dolazili  »electi  nunciii  regni  Scla- 
vonic* na  sabore  u  Ugarskoj.  Vjerojatno  je  medjutim,  da  je  to  bivalo  samo  iznimice,  i  u 
zamasnim  pitanjima,  koja  su  se  ticala  ne  samo  Ugarske,  nego  takodjer  Slavonije  i  Er- 
delja. Stalezi  Dalmacije  i  Hrvatske  nijesu  ni  sada  dolazili  u  Ugarsku  (osim  pojedinaca),  a 
jo§  manje  njihovi  poslanici.  J  e  d  i  n  i  slucaj  u  citavom  XV.  stoljecu  i  prvoj  cetvrti  XVI. 
desio  se  je  godine  1492.,  kad  su  »baruni,  velikaSi  i  plemici  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije* 
(njih  63)  na  saboru  u  Budimu  7.  ozujka  potvrdili  mir  Pozunski,  te  zajamcili  kuci  Habs- 
burg  pravo  nasljedstva  na  prijestolje.  Kad  se  je  poslije  toga  opet  sastao  sabor  na  Rakosu, 
koji  je  12,  listopada  1505.  izkljucio  s  prijestolja  sve  tudjince,  nije  na  torn  saboru  bilo  hr- 
vatskih- staleza,  nego  tek  cetiri  poslanika  slavonske  kraljevine,  i  to  protonotar  Emericus 
Hassagh,  Qeorgius  Castellanfy,  Bernardus  de  Thurocz  i  Elias  Bosnyak  de  Busthincz  (orato- 
res regni  Sclauonie).  Ali  ni  ti  nunciji  kao  da  nijesu  mnogo  utjecali  u  razprave  ni  zakljucivali, 
nego  su  tek  zahtijevali,  da  im  se  dade  jedan  pismeni  primjerak  jur  stvorenoga  zakljuCka  »u 
zaStitu  svojih  prava«  (iurium  eorum  ad  cautelam),  jamacno  da  ga  pohrane  u  pismari  svoje 
kraljevine.  Pojedini  kraljevi  nastojali  su  koji  put  i  hrvatske  staleze  skloniti,  da  u  zamaSnim  pita- 
njima ill  svi  dodju  ill  bar  svoje  oratore  po§lju  na  ugarski  sabor.  Kad  se  je  g.  1509.  i  1510.  radilo  o 
tom,  da  se  Mletcima  silom  otme  Dalmacija,  pozvao  je  kralj  Vladislav  11.  6.  sije(5nja  1510. 
hrvatske  i  slavonske  staleze  na  sabor  u  Ostrogon  za  dan  sv.  Qregorija  pape  (12.  os^ujka). 
Medjutim  mletacki  poslanik  Petar  Pasqualigo  javlja  11.  veljaCe  iz  Zagrcba,  da  se  kraljcv 
poziv  nije  najbolje  dojmio  hrvatske  gospode,  jer  nije  bio  obiCaj,  da  ih  zovu  na  sabor  u 
Ugarsku  (non  era  consucto  in  le  diete  de  Hungaria  chiamar  li  signori  di  Croatia),  budui^i 
da  su  po  starom  obiCaju  i  pravu  imali  svoj  vlastiti  sabor  u  Hrvatskoj  (perche  dicono, 
haver  loro  auctorita  ex  concessione  eis  atributa  far  la  loro  dieta  in  Croatia  da  per  se). 

Ako  skupimo  sve  u  jedno,  razabiramo,  da  je  kraljevina  Slavonija  u  nekim  osobito 
zamaSnim  poslovima  (nasljedstvo  na  priestolje,  rat  ili  mir  sa  stranim  drfavama)  poCev 
od  god.  1442.  Siljala  svoje  nuncije  ili  oratores  na  sabor  ugarski;  Hrvatska  uCinila  je  to,  §to 


•  U  jednoj  izpravi  od  Kod.  1517.  eitamo:  »de  iure  et  consuetudine  regni  Hulf- 
Kariae  et  per  consequens  rcRni  Sclauonie,  quod  eisdem  iuribus  et  con- 
suetudinibus,  quibus  rcKnum  HunRarie  utitur,  Kaudcrc  solet...«  No  uza  to 
i  povrh  toKa  shi?,e  se  slavonski  stalezi  »consuetHdinaria...  leRe  dicti  regni  Scla- 
vonic...* Starine  jujtosl.  akad.  V.  str.  172—173.  Slavonija  dakle  ima  dvojaka  prava:  ugarska. 
ktija  su  i  slavoiiska.   —  a  onda  i  poscbna  siavonska. 


14      Hi^VATSKO  KRALJEVStVO  U  XV.  SToLJECU  I  PRVOJ  CETVRT I  XVl.  STOLJeCA. 

0 

se  znade,  kad  se  je  radilo  o  nasljedstvu  Habsburga,  a  prije  ni  poslije  nikada  sve  do  boja 
na  Muhackom  polju.  Tek  u  XVI.  stoljecu,  kad  se  je  sabor  hrvatski  konacno  zdruzio  sa 
slavonskim,  stao  je  taj  sjedinjeni  sabor  Hrvatske  i  Slavonije  redovito  siljati  svoje  iza- 
brane  nuncije  na  ugarski  sabor. 

Jos  nesto  o  grbovima  kraljevina  Slavonije,  Dalmacije  i  Hrvatske,  od  kojih  je  u 
ono  vrijeme  sastojalo  hrvatsko  kraljevstvo.  Najstariji  grb,  cini  se,  da  je  imala  Slavonija; 
u  torn  grbu  bila  je  slika  kune,  koja  se  takodjer  vidi  na  pjenezima  banova  u  XIII.  i  XIV. 
stoljecu.  I  na  pecatu  kralja  Vladislava  II.  vidimo  grb  kraljevine  Slavonije  (kunu  u  stitu). 
Ali  bas  taj  kralj  podijelio  je  diplomom  od  8.  prosinca  1496.  kraljevini  Slavoniji  novi  i  do- 
punjeni  grb,  koji  se  i  danas  jos  rabi;  ipak  toga  novoga  grba  nema  ni  na  pjenezima  kao  ni 
na  pecatima  prije  Muhackoga  boja. 

Orb  Dalmacije  (tri  leopardske  glave)  nalazi  se,  sto  se  znade,  prvi  put  na  dvogubom 
pecatu  kralja  Sigismunda  oko  god.  1400.  Grb  kraljevine  Hrvatske  napokon  (crvene  i 
srebrene  kocke)  nalazimo  najprije  na  jednoj  spomenici  (taliru)  kralja  Ljudevita  od  god. 
1525.;  nadalje  na  slici  istoga  kralja  Ljudevita  II.  od  Hansa  Burgkmaira  (1472.— 1559.). 

Uprava,  upravne  oblasti  i  oblastnici.  Uprava,  upravne  oblasti  i  oblastnici  bill  su 
u  ovo  doba  gotovo  jednaki,  kao  u  XIV.  stoljecu.  Naravno,  da  je  u  krajevima,  koji  su 
dolazili  pod  Mletke  ili  Turke,  bila  uprava  uredjena  po  mletackom  ill  turskom  nacinu. 

2upanijsko  uredjenje  po  ugarskom  kalupu  provodilo  se  je  u  Slavoniji  sve  do  kraja. 
Qod.  1486.  ukinuta  bi  knezija  Zagorje  sa  svojom  zasebnom  sudbenoscu,  te  bi  privaljena 
Varazdinskoj  zupaniji  i  banskome  sudbenomu  stolu.  U  XV.  stoljecu  razsirena  bi  osobito 
Krizevacka  zupanija,  koja  je  sezala  daleko  u  danasnju  slavonsku  Podravinu,  gotovo  do 
Valpova  i  Osijeka.  Najmanja  je  bila  Viroviticka  zupanija,  koja  je  bila  odasvud  opasana 
Krizevackom  zupanijom.  Zagrebacka  zupanija  zadrzala  je  po  prilici  svoj  prijasnji  obseg; 
jedino  su  krajeve  na  jugu  Kupe  stall  nazivati  Hrvatskom. 

U  staroj  Hrvatskoj  na  jugu  Qvozda  obstojale  su  u  prvoj  poll  XV.  stoljeca  cetiri  zu- 
panije:  Li5ka, Lucka, Kninska  iPoljicka.  Medjutim  u  Lickoj  zadobise  mnoge  gra- 
dove  Krbavski  knezovi  i  Frankapani,  tako  da  je  »knez  ili  span  stola  k  r  a  1  j  e  v  a  meju  pleme- 
nitimi  Ijudi  Mogorovici  v  Lici«  imao  razmjerno  malenu  oblast,  dok  su  poglaviti  gradovi 
(Pocitelj,  Belaj  ili  Bilaj,  Lovinac,  Barleta,  Novigrad  ili  Novi)  bili  u  vlasti  nasljednih  kne- 
zova.  Zupanija  Poljicka  ili  zupanija  Poljica  dosla  je  opet  god.  1444.  konacno  pod  Mletke. 
Tako  su  u  Hrvatskoj  ostale  samo  dvije  prave  zupanije  (Kninska  i  Lucka),  dok  i  te  nijesu 
u  prvoj  cetvrti  XVI.  stoljeca  spale  sasvim  ili  dijelomice  pod  tursku  vlast. 

Uz  zupanije  obstojale  su  u  to  vrijeme  u  staroj  Hrvatskoj  brojne  k  n  e  z  i  j  e 
(kneztva)  ili  grofovije,  kojima  su  gospodovali  nasljedni  knezovi  ili  grofovi:  Franka- 
pani, Kurjakovici,  Nelipici,  Talovci  i  drugi.  Takove  su  knezije  bile:  Cetina  s  grado- 
vima  Sinj  i  Travnik,  P  o  s  u  s  j  e  s  gradom  Cacvina,  K  1  i  s  s  gradom  Klis  i  vise  sela,  P  e- 
trovo  polje  s  gradom  Kljuc,  Promina  sa  vise  sela;  napokon  poznate  vec  odprije 
knezije  Krbava,  Buzane,  Qacka,  Vinodol,  Modruse  i  t.  d. 

Qod.  1469.  oteo  je  kralj  Matijas  Korvin  knezovima  Frankapanima  znameniti  pri- 
morski  grad  S  e  n  j  s  kotarom,  a  poslije  jos  i  kneziju  Qatansku  ili  Qacku  s  gradom  O  t  o  c- 
cem  1  jo§  nekim  gradovima  u  onoj  okolici.  Od  toga  citavoga  podrucja  stvorio  je  na  to 
kralj  zasebnu  upravnu  vojnicku  oblast,  naime  Senjsku  kapitaniju.  Qlavaru  te 
oblasti,  zvanu  k  a  p  i  t  a  n,  bilo  je  poglavito  s  kraljevskom  cetom  braniti  povjerenu  mu 
oblast  i  od  navala  turskih  i  od  Mletcana;  no  pored  toga  bilo  mu  je  paziti  i  na  susjedne 
knezove  hrvatske.  Ne  zna  se,  koliko  je  kraljevska  ceta  brojila  Ijudi;  godine  1504.  primao 
je  kapitan  senjski  za  obranu  Senja  i  ostalih  gradova  svoje  kapitanije  2000  forinti  u  zlatu 
i  za  500  forinti  soli. 

Senjska  kapitanija  obuhvatala  je  ne  samo  grad  Senj  s  kotarom,  nego  i  nekadanju 
Qatansku  knezevinu  s  Otoccem,  pace  i  grad  Brinjski  (1479.).  Qod.  1489.  spadaju  na  Senj- 


UPRAVA,  UPRAVNE  OBLAStI  I  OBLAStNlCl. 


15 


sku  kapitaniju  gradovi:  Senj,  OtoCac,  Starigrad  na  moru,  i  Novigrad.  Citavom  kapitani- 
join  upravlja  kapitan  i  iijcgov  zamjenik,  vicckapitan;  u  pojedinim  gradovima  stoluju  ka- 
stelani  (castellani)  ili  porkulabi  (Burggrafen).  Vec  1472.  izdao  je  kralj  Matijas  Korviii  gra- 
djanima  Senja  slobodno  pismo,  kojim  je  potvrdio  njihove  stare  povlastice,  te  ih  zastitio 
od  nasilja  kraljevskih  kapitana  i  kaStelana.  Po  uzoru  Senjske  kapitanije  bi§e  poslije  u 
XVI.  stoljecu  iiredjene  i  druge  kapitanije  uz  tursku  medju,  od  kojih  je  onda  postala 
krajina.'^ 

Prvi  po  imenu  poznati  kapitan  senjski  bio  je  god.  1473.  Bolffgangus  Frodnar.  Poslije 
njega  spominje  se  god.   1477. — 1482.  Dubrovcanin   Maroje   2unjevic  kao   kapitan.   Godine 
I486. — 1494.  vrsi  tu  sluzbu  Petar  Tarnik  Mak§ak  (Petrus  Tarnok  de  Machkas);  godine 
1495.  i  1496.  nalazimo  u  jedan  mah  zajedno  dva  kapitana:  Nikolu  Kolunica  (Nikoiao  Ko- 
lonych,  Nikolaus  Horvath.  Nicolao  Croato)  1  Zagrebcanina  Ivana  Pastorija  (Johanni  Pa- 
stori,  Soan  de  Zagrabia,  Johannes  Qyoan).  Iza  ovih  zarcdase:  Oeorgius  Orbanas  (1496.), 
Benedictus  de  Werner  (1499.)  i  Alber- 
tus  Lonyay   (de  Lonya,   1501. — 1505.). 
Od  godine  1506.  pak  do  1518.  nema  po- 
sebnih  kapitana  u   Senju,  vec  tu  cast 
vr§e  tadanji  bani  hrvatski,  koji  uz  svoju 
bansku  placu  primaju  za  kapitaniju  2000 
zlatnih  forinti  u  gotovom  i  za  1000  fo- 
rinti  soli.  Pocev  od  lipnja   1518.  nala- 
zimo opet  po  dva  kapitana.  Najprije  su 
Jeronim  Petelinic  i  knez  Ferenac  Nele- 
peci  (1518.),  onda  Jeronim  Petelinic  i 
Gregorije  Orlovcic  (1521.).  Od  godine 
1523.  upravljaju  kapitanijom  Gregorije 
Orlov5i6    (Qregorius    Orlowchyth    de 
Choka)  i  Petar  Kruzic  (Petrus  Krwsyth 
de  Kroog),  kojima  bi  podjedno  povje- 
rena  i  obrana  grada  Klisa.  Oni  se  zovu 
»capitanei    Segnae    et    castellani    Clis- 
siae«.  Kad  je  Gregorije  OrlovCid  u  boju 
na  Muhackom  polju  poginuo,  ostao  je 
Petar  Kruzic  sam  na  braniku  Senja  i 
Klisa    (capitaneus    Segnensis    et    Cli- 
siensis). 

Jednako  kao  Senjsku  kapitaniju 
uredio  je  kralj  MatijaS  Korvin  i  onaj  dio  Bosne,  koji  je  god.  1463.  i  1464.  Turcima  oteo.  1 
ta  banovina  Bosna  ili  JajaCka  banovina  —   kao   i   susjedna   SrebreniCka   — 
imala  je  biti  bedernom  za  suzbijanje  osmanlijskc  slle,  te  je  bila  na  vojniCku  uredjena. 

U  prvo  vrijeme  (1464.— 1471.)  upravljali  su  Bosnom  hrvatski  bani  (Emerik  Zapoija, 
Ivan  Tuz,  Bla^  Magjar);  no  god.  1471.  imenovao  je  MatijaS  kneza  Nikolu  IloCkoga  kra- 
Ijem  Bosne.  Po  smrti  Nikolinoj  (1477.)  zaredaSe  samostaini  bani  Bosne  ili  Jajca;  najprije 
jedan  (Petrus  Doczy  1480.,  Fichwr  1486.)  a  poslije  (1494.)  po  dva  zajedno.  Najpoznatiji 
bani  u  to  vrijeme  jesu:   Balthasar  de  Batthyan    (1494.— 1505.).    Franciscus    Beryzio    dc 


QRB    KRALJEVINE    SLAVONIJE. 

Snimak  s  grbovnice  kralja  Vladislava  11.  od 
Kodine  1496. 


•  Iza  senjske  kapitanije  najstarija  je  B  I  h  a  e  k  a  (Bihae  i  RipaC).  kojii  je  Nikola  JurlAie  n 
srpnju  1527.  uredio.  Sam  grad  Biha(i  doSao  je  po  smrti  hercesa  i  bana  IvaniSa  Korvina  (1504.)  u 
kraljevsku  vlast,  te  su  njim  u  kraijevo  ime  upravljali  bani.  Ve(5  od  1512.  namjeStali  su  bani  u  Rradu 
BihaCu  zasebnc  kapitane.  Poznati  su  kapitani  lurai  Straiemanski  (Strcsemley)  cod.  1512.  I  Ivan 
SvctaCkl    (do    Zempchc)    cod.    1526.-1527. 


16   HRVATSKO  KRAUEVStVO  U  XV.  StOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

« 
Grabarya  (1494. — 1503.),  Bartholomeus  prior   Auraiiae     (1507.),     Qeorgius     Zthresemley 
(1508.— 1512.),  Nicolaus  Zekel  de  Kewend  (1508.),  Petrus  Keglewych  de   Bwsyn   (1522.), 
Nicolaus  Gylethffy  (1522.— 1527.),  Johannes  Horwath  de  Zedlak   (1525.— 1527.). 

Bosanskoj  ili  Jajackoj  banovini  pripadali  su  ne  samo  gradovi  Jajce  i  Banja- 
1  u  k  a  (Banya-Luka),  nego  takodjer  gradovi  Grebe  n,  Sokoi,  Jezero,  Vijenac  ili 
Vjencac,  Levac  ili  Livac,  Komotin,  Bocae,  Zvecaj  i  Vrbaski  grad 
(Orbazvara).  Po  tome  je  banovina  obuhvatala  citavo  podrucje  rijeke  Vrbasa  od  izvora 
do  utoka  u  Savu.  U  svima  su  gradovima  bile  vece  ili  manje  posade;  najjace  utvrdjeno  i 
vojskom  snabdjeveno  bilo  je  Jajce.  God.  1504.  odredjeno  bi  za  uzdrzavanje  kapitana,  voj- 
nika  (pjesaka  i  konjanika),  kao  i  straza  u  Jajackoj  banovini  do  20.000  zlatnih  forinti.  Oko 
god.  1506. — 1512.  bio  je  proracun  za  uzdrzavanje  i  obranu  Jajca  ovaj: 

Banima  Jajca  za  200  konjanika  i  300  pjesaka  u  ime  place  ...    .    .    .    .    .    .    .  12.000 

Istim  (banima)  soli  za 2.000 

Za  obnovu  zidova,  kao  za  popravak  drugih  zgrada 3.000 

Pjesacima  (150),  koji  sluze  u  Jajcu  i  ostalim  gradovima 3.600 

Lakim  konjanicima  (120),  koji  sluze  u  Jajcu  i  ostalim  gradovima  ...(...  3.000 

Za  uzdrzavanje  straza  kod   Jajca  i  ostalih   gradova 700 

Za  uzdrzavanje  redovnicima  sv.  Franje  u  Jajcu 200 

Mestru,  koji  pravi  solitar  (barut) 150 

Gradjanima  i  ziteljima  u  Jajcu  i  ostalim  gradovima 300 

Topnicima  u  Jajcu  i  njihovim  pomagacima 150 

Svega    .    .  25.100 
zlatnih  forinti  ili  dukata. 

Izneseni  podatci  objasnjuju  se  jos  bolje  racunima  kraljevskoga  dvora  za  kralja  Lju- 
devita  II.  u  vrijeme  od  12.  sijecnja  do  16.  srpnja  1525.  Iz  tih  racuna  doznajemo,  da  su  u 
ono  doba  vrsili  cast  bosanskih  bana  Nicolaus  Gylethffi  i  Joannes  Horwath  de  Zedlak,  koji 
su  u  ono  pol  godine  primili  u  ime  place  (sallarium)  1700  +  2200  +  2000  +  400  =  6300 
zlatnih  forinti.  Uz  oba  bana  spominje  se  »provisor«  grada  Jajca,  po  imenu  Ivan  Hober- 
danac  (Oberdanci),  koji  je  primio  za  sest  mjeseci  place  100  +  66  +  100  =  266  forinti,  te 
se  je  jamacno  morao  brinuti  za  obskrbu  vojske,  kao  i  za  popravak  i  uzdrzavanje  samoga 
grada.  Gradska  posada  sastojala  je  od  pjesaka,  naime  300  domacih  zitelja  (Jajcana), 
zatim  od  konjanika,  i  to  dvorskih  huzara  ili  katana.  Konjanicima  bili  su  na  celu  dva  kapi- 
tana, po  imenu  Mihajlo  Turak  (Therek)  i  Petar  Keglevic;  jednako  je  i  pje^adija  imala 
kapitana  (Erews  Petrus)  i  vojvodu  (Lukarith  Martin  wayda). 

Vrlo  je  znacajno,  da  se  je  nadvojvoda  Ferdinand  na  pocetku  god.  1526.  smijerao 
proglasiti  i  kruniti  kraljem  bosanskim,  »jer  Bosna  pripada  Hrvatskoj«  (appartenendo  la 
Bossina  a  la  Croatia). 

Zitelji  po  narodnosti  i  po  stalezima.  U  XV.  stoljecu  sve  se  vise  mnoze  V 1  a  s  i  i 
M  o  r  1  a  c  i  (Murlaci)  na  teritoriju  hrvatskoga  kraljevstva,  narocito  u  samoj  kraljevini  Hr- 
vatskoj  na  jugu  Kupe.  S  kopna  prelaze  na  otoke  (Krk),  pa  odanle  u  austrijsku  i  mletacku 
Istru. 

Osobito  mnogo  Vlaha  i  Morlaka  spominje  se  oko  god.  1412.  na  imanjima  knezova 
Nelipica,  poimence  u  zupama  ili  knezijama  Cetini  (oko  gradova  Sinja  i  Travnika),  Posusju 
(oko  grada  Cacvine),  Petrovom  polju  (grad  Kljuc),  i  Odorji  (grad  Zvonigrad)  na  Zrmanji, 
zatim  oko  gradova  Omisa,  Klisa  i  Kamicca.  Ti  su  Vlasi  pomagali  Nelepice  u  borbi  s  Mlet- 
cima,  pa  su  stoga  uzivali  posebne  povlastice.  Kad  je  god.  1434.  umro  posljednji  knez  Ne- 
lipic,  po  imenu  Ivanis,  preuzeo  je  svu  njegovu  bogatu  bastinu  zet  njegov  Ivan  (Anz) 
Frankapan.  Taj  je,  boraveci  18.  ozujka  1436.  u  gradu  Klisu,  izdao  za  Vlahe  u  zupi  Cetini 
oko  Sinja  poseban  statut,  kojim  je  »svim  dobrim  Vlasima«   potvrdio   »dobre   i   postene   i 


:^ITELJI  PO  NARODNOSTI   I   PO  STALEZfMA.  17 

0rave  njih  navadne  zakone,  ki  su  im  bili  za  njih  biv§ega  gospodina  bana  Ivanisa  Ivano- 
vica  (Nelipica)  i  za  njegova  otca,  kneza  Ivana.«  Buduci  da  je  statut  sastavljen  hrvatskim 
jezikom  i  pisan  cirilicom,  nema  sumnje,  da  su  ti  Vlasi  govorili  tada  hrvatski.  To  posvje- 
docuju  i  njihova  imena,  koja  se  u  statutu  spoiiiinju,  kao  Viganj  Dubravcic,  Ninoje  San- 
kovic,  Tonias  Kocevic,  MatijaS  Vukcic,  Milic  Ostoic,  Dragic  Prodanic,  Blaz  Kocic,  Hrelia 
Oolesevic,  Vukat  Voinovic,  Ivanis  QrobaCic,  Budan  GrubSic,  Bilosav  Drazevic,  Jelovac 
Drazivojevic,  Radivoj  Vitkovic,  Bulat  Kustrazic  i  Ivan  Poznanovic.  Neke  ustanove  rece- 
noga  statuta,  kojima  se  odredjuje  »i  da  ne  drze  Hrvati  Vlahov  mimo  jednoga  bra- 
vara«,  zatim  »i  S  r  b  1  i  n  da  nemore  otdati  na  V  1  a  h  a,  ni  Vlah  na  S  r  b  1  i  n  a«,  jasno 
dokazuju,  da  se  ti  Vlasi  ne  mogu  pribrojiti  ni  Hrvatirna  ni  Srbima.  Znacajno  je  medjutim, 
da  se  ti  »dobri  Viasi«  nazivaju  takodjer  »dobri  muzi  k  a  t  u  n  a  r  i«,  kako  se  razabira  iz 
posljednje  stavke  recenoga  statuta,  gdje  se  kaze:  »I  na  to  im  dasmo  taj  nas  otvoren  list, 
jere  svi  ovi  vise  pisani  dobri  muzi  katunari  svojom  bracom  i  svojimi  katunami  i  svojim 
opcinami  obitovase  se  i  prija§e  i  ob(v)ezase  virami  i  dusami  svojimi,  da  nas  i  na§  ostanak 
oni  i  njih  ostanak  bote  virno  i  pravo  sluziti  svojimi  glavami  i  svojim  blagom  i  svom  svo- 
jom mocu  i  ne  ostaviti  nas  i  nas  ostanak  protiv  vsakomu  cloviku*.  Vlasi  u  zupi  Cetini 
imali  su  svoje  zasebne  knezove,  koje  su  sami  izabirali;  jos  god.  1476.  izdao  je  Vladislav 
Talovac,  sin  bana  Franka,  u  gradu  Cacvini  otvoren  list,  kojim  je  potvrdio  MiklouSa  Deho- 
jevica  za  kneza  vlaskoga  u  zupi  Cetini.  U  tom  listu  pise  Vladislav  Talovac:  ». . .  da  vi- 
divsi  mi  prave  i  verne  sluzbe  Miklousa  Dehojevica  i  njegovih  prvih  sluzbe,  ke  su  sluzbe 
nasoj  kuci  sluzili,  da  mu  ucinismo  tu  milost,  da  ga  ucinismo  kneza  VlaSkoga  strane  Vlaske 
po  zakonu  Vlaskom,  onako,  kako  ga  su  Vlasi  obrali,  onako  ga  mi  potvrdjujemo  i  potvr- 
dismo  ga  za  njegova  zivota,  da  ga  hocemo  za  njegova  zivota  u  tomu  uzdrzati . . .« 

Qotovo  u  isto  vrijeme,  kad  su  Vlasi  u  Cetini  dobili  svoj  statut,  izticu  se  i  Vlasi  u 
Lici  na  sjevernom  podanku  Velebita.  Ti  Vlasi  imadu  svoju  obcinu,  te  izdaju  16.  srpnja 
1433.  ovu  hrvatsku  izpravu  u  prilog  franjevackom  samostanu  sv.  Ivana  vise  dana§njega 
Medka:  »Mi  Antun  Tukovic  i  Ivan  Herendic,  knezi,  vladiki,  Paval  voivoda.  i  sudci  Vlaski, 
po  inieni:  Dian  Muskovic,  Juraj  Ruzic,  Matias  Vlkotic  i  Matias  Jelcic,  takoje  pristava 
stola  Vlaskoga:  Matul  Rubanovic  i  Mikula  Mulgasic,  i  takoje  Ivan  Sopkovic,  Milota  Pra- 
visic,  Lukac  Milunovic,  Tomas  Aladinic,  Franko  Danilovic,  $imun  Bilkovic,  Orgur  Beko- 
sevic  i  Bartol  Ceprnic,  i  vsi  dobri  Vlasi  v  Hrvatih:  damo  viditi  vsim,  kim  se  dostoji,  pred 
kih  obraz  ta  nas  list  pride,  da  ucinismo  slobodscinu  vsemu  imanju  svetoga  Ivana  crikve 
V  Lici  na  gori,  najprvo  v  selu  Celopekam  i  v  Kozlu  rogu  i  v  Nadbrdu  i  drugdi,  gdi  je 
imanje  svetoga  Ivana  crikve,  ca  k  njoj  pristoji  rccenomu  imanju  i  njim  kmetom,  ki  su 
na  'nom  imanju  i  ki  napred  budu,  da  nijedan  Vlah  i  s  nami  nas  brat  Hrvatskih  Vlahov  ne 
imi  rccenomu  imanju  nijednoga  zla  uciniti,  ni  gajev  pasti,  ni  zit  ni  senokoS  trti,  ni  recenih 
kmetov  hasan  zeti,  ni  ukrasti ...  A  to  ucinismo  cic  Ivana  svetoga  i  cic  nasih  du§  spa- 
senia.«  Licki  dakle  Vlasi,  kojih  imena  svjcdoce,  da  su  tada  vec  hrvatski  govorili,  imadu 
poput  Hrvata  svoj  »vlaski  stol«  (sud),  kojcnni  su  na  cclu  kiicz,  vladika  i  vojvoda.  a  uz 
njih  sudci  i  pristavi:  oni  nadalje  izdaju  slobodni  list  franjevackoj  crkvi  sv.  Ivana,  po  iiemu 
bi  mogli  nagadjati,  da  su  i  sami  bili  rimokatolicke  vjere.  Licki  Vlasi  razasuli  su  se  poslije 
po  Citavom  Velebitu  sve  do  Senja.  Jedna  se  obcina  vlaSka  (universitas  Valachorum)  spo- 
minje  u  primorju  kod  Starigrada  u  zupi  Podgorju;  tim  je  Vlasima  god.  1521.  zapovjedio 
kralj  Vladislav  II..  da  se  niorajn  pokoravati  senjskim  kapitanima  Jeronimu  Pctcllni«iu  I 
(Iregoriju   Orlovcicu. 

Osobito  nniogo  Vlaha  okupilo  se  je  u  Oinarskim  planinama.  U  2upi  Vrhrika  (Vr- 
lika)  spominju  se  Vlasi  od  plemena  Tulic  (dc  gcnere  Thwlich);  te  le  Vlahe  kralj  MatiiaS 
Korvin,  boravcci  13.  prosinca  1463.  u  Jajcu,  darovao  hrvatskomu  vlastelinu  i  plcmiCu 
Ivanu  Cuhrcticii  iz  Vrhrikc,  koji  ga  je  pomagao  pri  podsadi  recenoga  grada.  Vlaha  nala- 
/iiiK.  i.s  na  Zrmanji  oko  Kegal-grada.  k^dic  sc  uod.  1486.  i  1487.  parbe  s  Keglevi^i^a  radi. 

Klaie.  Hrv.  povj.  111.  (5.)  2 


18      HRVATsKO  KRALJEVSTVO  U  tV.  STOUECU  1  PRVOJ  ceTVrti  XVI.  STOLJECA. 

nekih  zemaljaM  ti  su  Vlasi  jamacno  bili  vec  pohrvaceni,  jer  se  zovu  Radic  Quljevic,  Rad- 
mil  Babic,  Mozgota  Quljevic,  Radovan  Skalic,  Matija   Terehimcic   i   Toma   Kalcic. 

Uz  imena  Vlasi  i  Morlaci  spominje  se  u  XV.  stoljecu  jos  i  ime  C  i  c  i.  Porijekio  toga 
imena  nije  poznato;  jednako  se  ne  zna,  da  li  je  ime  Cici  vrijcdilo  za  sve  Vlahe  u  obce  ill 
samo  za  neka  zasebria  piemena.  Ali  svakako  stoji,  da  su  Cici  takodjer  Vlasi,  mozda  ta- 
kovi,  koji  se  ne  bijahu  jos  posve  pohrvatili.  Cici  spominju  se  vec  god.  1463.  u  Istri  oko 
Pazina  kao  podanici  i  vojnici  kneza  Ivana  Frankapana;  koruski  zupnik  Jakov  Unrest 
opet  u  svojoj  njemackim  jezikom  sastavljenoj  kronici  Ugarske  znade  oko  god.  1499.  za 
citavu  Cicku  zemlju,  koja  se  prostire  izmedju  Hrvatske  i  Bosne  (C  z  y  s  c  h  n- 
1  a  n  d  t  lig  zwischn  Wossen  und  Krabaten). 

Vlasi  na  tlu  hrvatskoga  kraljevstva  nijesu  ni  u  XV.  stoljecu  bili  oslobodjeni  od  voj- 
nicke  sluzbe.  Po  vojnickom  registru  kralja  Sigismunda  od  god.  1432.  morali  su  se  oni 
okupljati  pod  hrvatskim  banom  u  taboru,  koji  je  bio  smjesten  protiv  Mletaka  i  Turaka 
duz  Hrvatske  i  Dalmacije.  U  tom  su  taboru  stajali  »citava  kraljevina  Hrvatska  i  Vlasi 
u  njemu  zivuci  sa  svim  svojim  silama«  (totum  regnum  Croatiae  et  Valachi  in 
eo  existentes  cum  potentiis  eorum).  Uz  vojnu  sluzbu  placali  su  Vlasi  lakodjer  i  r  a  t  n  u 
dacu,  kako  se  razabira  iz  jednoga  popisa  ratne  dace  u  Hrvatskoj  od  god.  1504.  U  tom 
se  popisu  spominju  Vlasi  kod  Knina  (Walachi  Tinninienses),  kod  Obrovca  (Walachi  Petri 
Tarnok  ad  Obrowacz),  kod  Vrlike  (V/alachi  Pauli  Chobrethyth  in  finibus),  napokon  uz 
grad  Nutjak  na  Cetini,  koji  je  tada  pripadao  knezu  2arku  Drazojevicu. 

Turska  najezda  na  Srbiju,  Bosnu  i  Humsku  zemlju  (Hercegovinu)  bila  je  po- 
V  o  d  o  m,  da  se  je  narod  iz  tih  zemalja  stao  seliti  u  tada  jos  zasticeno  hrvatsko  kraljev- 
stvo.  Odkad  je  srbski  despot  Qjuragj  Brankovic  ustupio  kralju  Sigismundu  godine  1427. 
Macvu  s  gradovima  Beogradom  i  Qolubcem,  pocelo  se  je  sve  vise  Srba  naseljivati  po 
Ugarskoj  i  iztocnoj  Slavoniji,  a  narocito  po  Srijemu.  Ta  je  seoba  Srba  ili  Rasana  (Ras- 
ciani)  postala  jos  zivlja,  kad  su  Turci  nakon  pada  Smedereva  Srbiju  pretvorili  u  turski 
pasaluk  (1459.).  Pad  Bosne  (1463.)  i  Hercegovine  (1482.)  bijase  opet  povodom,  da  je  hr- 
vatski  narod  iz  tih  zemalja  stao  grnuti  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  pace  i  u  Slavoniju.  Bje- 
gunci  iz  Srbije,  Bosne  i  Hercegovine,  koji  su  se  pred  turskom  silom  zaklanjali  u  slobodne 
hrvatske  zemlje,  zvali  su  se  u  ono  doba  p  r  i  b  j  e  z  i  (prybeg,  pribeg,  prebeg).  U  drugoj 
polovici  XV.  stoljeca  i  prvoj  cetvrti  sestnaestoga  bilo  je  vec  mnogo  pribjega  na  teritoriju 
hrvatskoga  kraljevstva.  Medju  njima  bio  je  i  srbski  despot  Vuk  Qrgurovic  (Zmaj  ognjeni 
Vuk),  zatim  jedan  ogranak  hercega  sv.  Save  iz  Hercegovine,  humski  knezovi  Vlatkovici  i 
druga  gospoda,  a  s  njima  sila  puka.  Tako  se  primjerice  god.  1504.  spominje  neki  »Qeor- 
gius  M.  Milithich  una  cum  fratre  suo,  qui  de  Bistricia  (Bistrica  na  Hlivanjskom  polju  u 
Bosni)  ad  Klyz  (Klis)  venerat«,  kako  prima  za  svoja  32  konjanika  godisnju  placu  od  320 
zlatnih  forinti,  da  sluzi  protiv  Turaka.  Qod,  1525.  zapovijeda  opet  kralj  Ljudevit  II.  Petru 
Keglevicu,  da  u  kotaru  svoga  grada  Bijelc  Stijene  doznaci  zemljiste  i  seliste  Tomi  i  Antunu 
Qvozdenovicu,  kao  i  Jurju  Varjacicu,  koji  su  od  Turaka  vi  nasu  drzavu  pobjegli«  (qui  a. 
Turcis  ad  nostrum  regnum  transfugerunt).  Dogadjalo  se  je  i  to,  da  su  i  onaki  Ijudi,  koji  su 
bili  silom  poturceni,  ostavljali  svoju  domovinu,  te  se  pobjegavsi  u  Hrvatsku  opet  povratili 
u  krilo  krscanske  vjere.  Tako  je  oko  god.  1503.  kralj  Vladislav  II.  darovao  kasteo  Majko- 
vec  u  Krizevackoj  zupaniji  nekomu  Hadar  vojvodi,  koji  se  bijase  ponovno  pokrstio  (agili 
Hadar  waivode,  qui  derelicta . . .  secta  Machometica  ad  fidem  veram  cristianam  exiit). 
God.  1511.  opet  darovao  je  isti  kralj  posjedovanja  »Podplaw  et  Dolywacz  ad  castrum 
Ottochacz  pertinentes  in  regno  Croatiae  in  comitatu  de  Gaczka  existentes«  pribjezima 
»strenuis  militibus  Petro,  Qregorio  et  altero  Petro  Dorothych,  qui  nuper  sectam  Macho- 
meticam  spreverunt  .  .  .  (et)  se  in  sanctam  religionem  christianam  contulerunt«. 

Kad  je  Hrvatska  nakon  strasnoga  boja  na  Krbavskom  polju  (1493.)  bila  sve  vise 
izlozena  turskim  provalama,  zapocelo  je  takodjer    i    razseljivanje    hrvatskoga 


2ITELJI   PO  NARODNOSTI   1   PO  STALE21MA. 


Id 


I 


tl  a  f  o  d  a.  Najprije  su  ziteiji  iz  juzne  Hrvatske  stali  preko  Qvozda  Rrniiti  u  tada  jo§  za- 
klonjenu  Slavonijii,  narocito  u  krajeve  izmcdju  Gvozda,  Kupe.  Save  i  Une,  koji  su  se 
tada  i  prozvali  lirvatskoni;  u  prvoj  pak  Cetvrti  Sestnaestoga  stoljeca.  narocito  nakon 
pada  Knina  (1522.),  Skradina  (1522.)  i 
Ostrovice  (1523.)  javija  se  o  prvim 
seobama  Hrvata  u  tudjinu.  Dne 
17.  svibnja  1524.  dozvolio  je  kralj  Ljude- 
vit  mestrii  svojih  peharnika  Franji  Ba- 
canu,  da  se  iia  njegovim  posjedima 
(Enyng  et  Bathyan)  u  Ugarskoj  smiju  na- 
staniti  »Mrvati,  koji  u  na§oj  kra- 
Ijevini  Hrvatskoj  radi  straha 
i  neprekidnih  provala  i  navala 
predivljih  neprijatelja  Tura- 
ka  mirno  i  sigurno  prebivati 
ne  mogu,  te  kojima  su  vec  isti 
dusniani  kuce,  prebivalista  i 
sve  zgrade  ognjem  u  pepeo 
obratili,  a  imanje  i  sve  stvari 
kao  plijen  razgrabili«  (annuen- 
dum  duximus  et  conccdendum,  ut  Croati, 
qui  in  regno  nostro  Croatie  propter  me- 
tum  et  continuas  incursiones  et  invasio- 
nes  ferocissimi  hostis  Thurcarum  quiete 
et  secure  habitare  non  possunt, .  quorum 
iam  hostes  ipsi  domos,  habitacula  et  omnia 
edificia  igne  in  cinerem,  bonaque  et  res 
universas  in  predam  ipsorum  convertis- 
sent,  pro  ipsorum  ampliore  quiete,  salute 
et  tranquillitate  ad  bona  dicti  Francisci 
Batthyani  morandi  causa  venerint  vel  ve- 
nire voluerint,  quantocumque  numero  sint, 
ubi  hostium  invasiones  evitare  et  se  vi- 
tamque  ipsorum  unacum  uxoribus  et  filiis 
rebusque  et  bonis  custodire  et  defcndere 
possint,  libera  et  sine  uUo  impedimento  in 
bonis  suis  Enyng  et  Batthyan  vocatis 
descendere  et  descensum  facere  ibique 
pro  se  habitacula  ac  domos  et  edificia 
parare  possint  et  valeant . . .).  Slijedece 
godine  1527.  bjcze  opet  Hrvati  preko 
mora  u  1 1  a  1  i  j  u,  gdje  su  osnovali  na- 
seobinc  u  Apuliji,  Markama  i  Abruzzama. 
Kukavni  ostatci  tih  hrvatskih  bjegunaca 
2ive  jo§  i  danas  u   talijanskoj   pokrajini 

Molise,  te  u  svojim   pjcsmama  spominju  tadanjega  krbavskoga  kneza  i  bana,  slavnoga 
Ivana  Karlovica. 

Prigodom  selenja  u  drugoj  polovici  petnaestoga   stoljeca   i    prvoj   polovici   Sestna- 
estoga  dolazilo  je  mnogo  Iirvatskoga  naroda  takodjer  ii  one  primorskc  gradove 

2* 


■.•'HMtr^tK.:  ii^: Alt 


teitti*Mti*Ki 


tffe 


NADQROBNA  PLOCA  MARKA  MARULICA. 
U  crkvi  Franjevaca  konventualaca  u  Spljetu. 


20   HRVATSKO  KRALJEVStVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CEtVRti  XVI.  StOLJECA. 

D  a  1  m  a  c  i  j  t  i  Hrvatske  (Nin,  Zadar,  Sibenik,  Trogir,  Spljet,  Omis),  k  o  j  i  s  u  b  i  I  i  u 
mletackoj  vlasti,  pa  i  u  slobodnu  obcinu  grada  Dubrovnika.  Tako  se  je  zgodilo, 
da  je  u  onim  dalmatinskini  gradovima,  u  kojima  je  do  1420.  bio  pretezan  romanski  zivalj 
(Zadar,  Trogir,  Spljet  i  Diibroviiik),  sada  sve  vise  preotimao  maha  hrvatski  elemenat,  na- 
rocito  medju  pucanima.  U  drugu  ruku  se  je  opet  za  mletackoga  viadanja  iza  god.  1420.  stao 
siriti  talijanski  jezik  u  prvotno  hrvatskim  gradovima,  kao  u  Sibeniku,  Omisu,  Hvaru  i 
Korculi.  U  obce  se  je  u  svima  gradovima  mletacke  Dalmacije  (i  Hrvatske)  u  ono  doba  u 
javnomu  zivotu  rabio  latinski,  doticno  talijanski  jezik  (mletacko  narjecje),  dok  se  je  u  pri- 
vatnom  zivotu  i  u  porodicama  govorilo  mnogo  hrvatski.  Moze  se  reci,  da  je  ogromna 
vecina  zitelja  u  mletackoj  Dalmaciji  tada  govorila  ili  bar  razumjela  dva  jezika:  romanski 
(starodalmatinski  ili  opet  talijanski)  i  hrvatski  (doticno  srbski). 

Sve  izbrojene  doseobe  i  razseobe  nijesu  ipak  b  i  t  n  o  promijenile  etnografske  pri- 
like  u  hrvatskom  kraljevstvu  sve  do  god.  1526.  U  citavom  kraljevstvu  sacinjavaju  jos 
uvijek  ogromnu  vecinu  Hrvati,  doticno  Slavonci  (Slovinci).  To  posvjedocuje  i  savremeni 
dubrovacki  povjestnicar  Ludovicus  Tubero  (Crijevic  ili  Cerva,  t  1527.),  kad  opisujuci 
tadanju  Ugarsku  i  Hrvatsku  do  god.  1522.  ovako  govori:  »0d  dalmatinskoga  primorja, 
koje  oplakuje  Jadransko  more,  do  rijeke  Drave  jesu  i  1  i  r  s  k  i  p  u  c  i,  koje  Ugri  djelomice 
Hrvatima,  a  djelomice  Slavenima  il^asanima  zovu.  Od  Drave  pocinje  ma- 
gjarski  govor«.  (A  littore  Dalmatie,  quod  mari  Adriatico  abluitur,  gentes  lUyricae  sunt, 
Quos  Hungari  partim  Crouatos,  partim  Sclauenos  et  Rascianos  dicunt.  A  Dravo  Hunga- 
ricus  incipit  sermo.)  f  ■     ''m!  I 

Pored  bitno  nepromijenjenih  narodnostnih  prilika  nijesu  se  promijenile  ni  stalezke 
prilike. 

Za  slabih  kraljeva  u  prvoj  polovici  XV.  stoljeca  znatno  se  dize  vlast  visega  plem- 
stva,  koje  sacinjavaju  nasljedni  k  n  e  z  o  v  i  (comites)  ili  g  r  o  f  o  v  i.  U  kraljevini  Hr- 
vatskoj  jesu  po  izumrcu  Nelipica  (1434.)  najodlicniji  knezovi  K  r  c  k  i  ili  M  o  d  r  us  k  i  k  n  e- 
z  o  vi  (Frankapani),  koji  se  god.  1449  dijele  na  o  s  a  m  1  o  z  a,  te  drze  ogroman  posjed 
izmedju  Kupe,  Une,  Zrmanje  i  Jadranskoga  mora.  Uz  njih  izticu  se  u  tom  prijedjelu  jos 
krbavski  knezovi  Kurjakovici  kao  gospodari  Krbave,  jednoga  dijela  Like,  Podgorja 
i  nekih  oblasti  oko  doljnje  Zrmanje.  Djedovinu  izumrlih  knezova  Nelipica  na  jugu  Krke 
preuzeli  su  god.  1437.  knezovi  T  a  1  o  v  c  i,  porijeklom  Dubrovcani  (ili  Korculani),  koji  se 
jos  god.  1476.  ponose  naslovom  »knezovi  cetinski  i  kliski«.  Tako  krcko-modruski  kne- 
zovi, kao  i  knezovi  Kurjakovici  i  Talovci  drze  brojna  posjedovanja  i  u  kraljevini  Siavo- 
niji,  koja  su  stekli  ili  kraljevskim  darovnicama  ili  zenitbama. 

U  kraljevini  Slavoniji  sve  do  god.  1456.  silno  utjecu  u  sve  javne  poslove  C  e  1  j  s  k  i 
knezovi,  koji  uz  kneziju  Zagorje  gospoduju  prostranim  posjedima  diljem  citavoga  hr- 
vatskoga  kraljevstva.  Njihovu  bastinu  preuzeo  je  velikim  dijelom  »pan  Jan  Vitovec  od 
Qrebengrada«,  kojega  su  opet  naslijedili  (1468.)  njegovi  sinovi,  »z  a  g  o  r  s  k  i  k  n  e  z  o  v  i« 
(grofovi)  Juraj,  Ivan  i  Vilim.  Tek  god.  1488.  skrsena  bi  vlast  tih  zagorskih  knezova.  U  sla- 
vonskim  krajevima  izmedju  Save  i  Une  nalazinio  knezove  B  a  b  o  n  i  c  e-B  1  a  g  a  j  s  k  e.  U 
iztocnoj  Slavoniji  izticu  se  u  drugoj  polovici  XV.  stoljeca  1 1  oc  k  i  knezovi,  od  kojih  se 
12  knez  Nikola  podigao  i  do  casti  bosanskoga  kralja  (1471.— 1477.).  I  sin  njegov  Lovrinac 
(t  1524.)  ponosi  se  naslovom  hercega  bosanskoga. 

Kralj  Matijas  Korvin  (t  1490.)  radio  je  za  citavoga  viadanja  svoga  svima  silama. 
da  ne  samo  u  Ugarskoj,  nego  i  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  skuci  silne  knezevske  (grofovske) 
oligarhe.  Zatiruci  njih  na  svaki  nacin  podigao  je  nize  plemstvo,  pace  je  i  kmetove  uzvi- 
sivao  do  najvisih  casti.  Tako  se  za  njegova  viadanja  osilise  ne  samo  mnoge  porodice  ni- 
zega  plemstva,  nego  i  neke  kmetske  familije.  U  hrvatskom  su  se  kraljevstvu  tada 
medju  inim  osilili  plemici  Keglevici,  Berislavici  i  drugi.  Osobito  pak  podigao  se 
je  prvotno  kmetski  rod  B  a  k  a  c  a  (Bakocz,  Bakolcz),  koji  bi  1459.  uzvisen  na  plemstvo 


2nt:LJl  PO  NARODNOSTI  I  PO  STALE21MA. 


21 


primivsi  pridjevak  E  r  d  e  d  i  (de  Erdod)  pc  istoimcnoin  mjestu  ii  szatmarskoj  ziinaniji 
Znameniti  nadbiskup  Tomo  Erdedi  pomo.irao  i  obosatio  je  svoj  rod  tako.  da  je  svome  si- 
riovcu  Petru  god.  1521.  mogao  ostaviti  ogromna  imanja  u  kraljevini  Slavoniji  (Moslavimi, 


\  ■''.Ij  ■#,-. 


m^"'Mln  ■ 


.       STOLNA  CRKVA  SV.  JAKOVA  U  SiBENIKU. 
Zasnovao  ju  i  zapoCeo  Kraditi  Juraj  Matejevid  (1441). 


Cesargrad,  Okie  s  Jastrebarskim),  po  kojima  je  potonjega  zapalo  jedno  od  prvih  rnjesta  ii 
toj  zemlji. 

Stari  kne^evski  rodovi  lirvatski  stali  su  u  XV.  stolje(3u  izvoditi  svoje  porijeklo  od 
prastarih  porodiea  rimskih  i  talijariskih.  Ne  zna  se,  da  Ii  se  je  to  zgadjalo  pod  dojmom 


Ii 


22   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

humanizma,  ili  su  se  oni  htjeli  tim  odijeliti  od  n  o  v  i  h  velikasa.  Krcko-modruski  knezovi 
prozvali  su  se  Frangepani  (Frankapani),  a  Babonici-Blagajci  opet  U  r  s  i  n  i  (Orsini). 
Knez  Ivan  Karlovic  (Kurjakovic)  poceo  je  izvoditi  svoju  lozu  od  starorimskih  Torquata 
(Torkvata);  god.  1519.  pjevao  je  o  njemu  dalji  mu  rodjak,  knez  i  zagrebacki  kanonik  Stje- 
pan  Posidarski  ovako: 

sManlius  arces  Romanas  et  templa  repulso 
j  Defendit  Qallo  saepius  hoste  procul. 

Hie  noster  Torquatus  agros  defendit  avitos, 
Et  saepe  a  nobis  Turkica  signa  fugat; 
Tarn  gratus  patriae  quantum  ille  Quiritibus  olim, 
Et  si  fata  dabunt  prospera,  maior  erit!« 

Pokusalo  se  je  i  knezove  Zrinske  od  plemena  Subic  dovesti  u  srodstvo  s  rimskim 
S  u  1  pi  c  1  j  i  m  a,  ali  to  nije  poslo  za  rukom. 

Dok  su  se  brojne  porodice  nizega  plemstva,  obavljajuci  razne  javne  sluzbe  i  oboga- 
tivsi  se  kraljevskim  darovnicama,  stale  takmiti  s  knezevsklm  (grofovskim)  rodovima,  pre- 
tezna  se  je  vecina  malih  plemica  morala  boriti  za  svoju  slobodu  protiv  nasilja  premocnih 
velikasa.  Dogadjalo  se  je,  da  su  citave  plemicke  obcine  podlegle  premoci  tih  veli- 
kasa, koji  bi  obladali  njihovim  plemenskim  gradom,  pa  im  onda  nametali  razne  dace  i 
druge  duznosti.  To  se  je  narocito  dogodilo  slobodnoj  plemickoj  obcini  u  T  u  r  o  p  o  1  j  u. 
Ona  bijase  radi  obrane  od  Turaka  oko  godine  1467.  podigla  kasteo  Lukavec.  Kad 
su  na  to  godine  1469.  Turci  preko  Turopolja  sve  do  Zagreba  provaljivali,  za- 
molili  su  receni  plemici  tadanjega  bana  Ivana  Tuza  od  Laka  za  pomoc.  Ban  je 
u  kasteo  Lukavec  smjestio  dvanaest  puskara  svojih,  koji  su  ga  branili;  ali  kad  su  Turci 
otisli,  nije  vise  htjeo  plemicima  kastela  povratiti,  vec  ga  je  pridrzao  za  se,  te  je  onda 
silio  plemice  i  njihove  podanike,  da  cine  razne  sluzbe  ne  samo  u  tome  kastelu,  nego  i  u 
njegovu  gradu  Medvedgradu.  Poslije  Ivana  Tuza  drzali  su  Medvedgrad  i  Lukavec  herceg 
Ivanis  Korvin,  braniborski  markgrof  Juraj,  kraljica  Marija  i  napokon  knez  Ivan  Karlovic; 
za  svih  tih  gospodara  turopoljski  su  plemici  nemilo  stradali.  Jos  godine  1527,  tuzi  Krsto 
Frankapan  kneza  Ivana  Karlovica  u  jednom  hrvatskom  pismu  na  senjskoga  biskupa  Joze- 
fica  ovako:  »Ovo  je  knez  Ivan  (Karlovic)  v  Lukavci,  tr  razcinja  one  uboge  plemenite 
Ijudi,  otijuci  je  poda  se  podbiti  i  s  e  b  r  i  je  uciniti«.  Slicno  kao  s  Turopoljcima  desilo  se  i 
drugim  nizim  plemickim  obcinama.  Bilo  je  pace  malih  plemica,  koji  su  sami  svoje  pleme- 
nite zemlje  predavali  knezovima  i  drugim  velikasima,  te  stupali  u  njihovu  sluzbu,  jer  se 
inace  nijesu  mogli  odrzati.  Tako  su  se  god.  1432.  plemici  »de  generatione  Lokochew«  do- 
brovoljno  podvrgli  zastiti  knezova  Blagajskih. 

Nada  sve  nepovoljno  postajalo  u  ono  doba  stanje  k  m  e  t  o  v  a,  koje  je  uza  sve 
druge  bijede  zatirala  jos  i  t  u  r  s  k  a  s  i  1  a.  Osobito  nakon  seljacke  bude  pod  Jurjem  Do- 
zom  sabor  je  ugarski  u  listopadu  1514.  sasvim  skucio  nevoljne  kmetove,  oduzevsi  im 
pravo  slobodnoga  selenja,  i  nametnuvSi  im  toliko  tereta,  da  su  pod  njim 
pogibali. 

Mletacki  poslanik  Oiustiniani  kaze  god.  1503.  za  Ugarsku,  da  su  u  njoj  samo  se- 
Ijaci,  vojnici  i  svecenici  domaci  Ijudi,  a  sve  drugo  da  su  stranci.  Donekle  vrijedi  to  i  za 
hrvatsko  kraljevstvo,  premda  se  ne  moze  pore6i,  da  je  u  XV.  stoljecu  u  nas  i  medju  g  r  a- 
djanstvom  bilo  sve  vise  domacih  Ijudi,  i  to  ne  samo  u  primorskim  gradovima  Dalma- 
cije  i  u  Senju,  nego  takodjer  u  slavonskim  gradovima,  a  narocito  u  gradovima  Zagrebu  i 
Krizevcima. 

Siidlenie  i  pravo.  NajviSi  sud  na  tlu  hrvatskoga  kraljevstva  bio  je  i  u  ovo  doba 
b  a  n  s  k  i  sud  ili  banski  stol.  Kako  je  hrvatsko  kraljevstvo  bilo  podijeljeno  na  dvije 
upravne  oblasti,  bila  su  i  dva  banska  suda:  jedan  u  Slavoniji,  a  drugi  u  Hrvatskoj.  U 
Slavoniji  obdr2avao  se  je  u  Krizevcima  i  Zagrebu,  a  u  Hrvatskoj  u  Kninu  i  poslije  u 
PihaCu. 


SUDJENJE  I  PRAVO. 


23 


U  Slavoniji  bili  su  za  redoviti  banski  siid  odredjcni  stanoviti  rokovl.  Sastaiao  se  ie 
svakoga  polugodista,  i  to  u  sijecnju  nakon  osmice  iza  blagdana  BoRojavljenja  (octava 
Epiphaniarum  Domini)  i  u  kolovozu  nakon  osmice  sv.  Jakova  (octava  sancti  Jacobi); 
trajao  je  pak  svaki  put  tako  dugo,  dok  se  nijesu  svrSile  sve  parnice.*  Tako  se  je  doga- 
dialo,  da  je  sud  bio  na  okupu  i  preko  petdeset  dana  (quinquagesimo  sexto  die  octavarum 
festi  Epiphaniarum  doniini).  Buduci  da  se  je  banski  sud  sastajao  nakon  reCenih  osmica 
ili  octava,  prozvali  su  ga  osmickim  ili  oktavalnimsudom  (iudicia  octavalia  ili 
octavae). 

Banskoniu  ili  oktavalnomu  sudu  predsjedao  je  ban,  a  zamjenjivali  su  ga  banovci. 
I  kad  je  ban  predsjedao,  bili  su  nazoCni  banovci.  Uz  ove  vr§ili  su  sudaCku  slu2bu  p  r  i- 


SREBRNA  POSUDA  BISKUPA  ANDRIJE  DE  bLULAKlb  IZ  XV.  STOLJECA. 
Riznica  prvostoine  crkve  u  Zagrebu. 


s  j  e  d  n  i  c  i  ili  a  s  s  e  s  s  o  r  e  s,  koje  su  slavonski  stalef  i  sami  izabirali.  liuduci  da  su  se 
o  odiukama  suda  izdavale  pismene  izpravc,  prisustvovao  je  sudovanju  i  protonotar 
kraljcvstva   (prothonotarius   regni   Sclavoniae),  koji  je  bio  podjedno  i  izvjestitel]  u 

*  Na  slavonskom  saboru  Rod.  1432.  bi§e  odredjena  Cetiri  roka  (quatuor  octavas,  videlicet 
festivitatum  sancti  fieorjiii.  Jacobi.  Michaelis  et  Epiphaniarum  domini),  »ita  videlicet,  ut  semper 
i|)se  octave  inchoentur  fcria  secunda  (ponedeljak)  proxima  post  octavum  diem  festorum  predicto- 
rum.  ci  l)irsagia  distribuantur  feria  tertia  (utorak)  videlicet  die  sequent!.*  Banski  sud  zapoCinjao  ic 
dakle    prvi    ponedeljak    iza    osmice   odredienoga  blagdana. 


24   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA.  • 

parnicama.  Protonotar  imao  je  zamjenika  (pomocnika),  koji  se  ie  zvao  viceprotho- 
notarius.**  Sastav  banskoga  suda  ogleda  se  u  formuli,  kojom  redovito  zapocinju 
izprave  o  odlukama  toga  suda:  »Nos . . .  banus  commendamus,  quod  nobis  in  presentibus 
octavis  festi . . .  proxime  preteritis,  unacum  vicebano  (vicebanis)  ac  magistro  prothono- 
tario,  necnon  nobilibus  huius  regni  Sclauonie,  iuratis  scilicet  sedis  nostre  iudiciarie  asses- 
soribus,  pro  faciendo  moderativo  iudicio  causantibus,  in  sede  nostra  iudiciaria  (Crisii,  Za- 
grabie)  sedentibus . . .«.  Po  odredbi  kralja  Matijasa  Korvina  imale  su  se  na  banskom  sudu 
rjesavati  sve  parnice,  izuzevsi  parnice  o  veleizdaji  (nota  infidelitatis),  zatim  onih  Ijudi, 
koji  su  u  Ugarskoj  sluzbe  obnasali,  nadalje  banskih  podanika,  i  napokon  onih,  koje  bi 
krali  oslobodio  od  banskoga  suda.  Prizvati  se  je  moglo  od  banskoga  suda  na  kraljevski 
dvor,   doticno   na  sudca   kraljevskogadvora  (iudex  curiae  regiae). 

Premda  su  bili  odredjeni  stalni  rokovi  za  banski  ili  oktavalni  sud,  dogadjalo  se  je 
ipak,  te  se  radi  turskih  provala  i  nutarnjih  smutnja  koji  put  po  vise  godina  nije  sastajao 


*"  Cast  »pr()tonotara  kraljevinc  Slavonije«  kao  pomocnika  1  izvjestitelja  na  banskom  sudu 
potjece  jamacno  od  onda,  kad  su  se  pocele  izdavati  pismene  izprave  o  odlukama  toga  suda.  I  zu- 
panijski  sudbeni  stolovi  (krizevacki,  zagrebacki)  imadu  vec  u  XIV.  stoljecu  svoje  protonotare  i 
notare  (god.  1432.  sponiinje  se  Nicolaus  de  Drenowa  prothonotarius  sedis  iudiciariae  Zagrabiensis, 
a    1434.    magister    Michael    prothonotarius    sedis  Crisiensis). 

Vrlo  rano  stali  su  se  protonotari  kraljevine  Slavonije  takmiti  s  banovcima,  da  budu  zamje- 
nici  banski  na  oktavalnom  sudu.  U  poveljama  god.  1364. — 1376.  citamo  vise  puta  »prothono- 
tarius  et  in  iudicatu  vicesgerens  (zamjenik)  magnifici  domini  .  .  .  regni  Sclavonic 
b  a  n  i«.  Bas  radi  toga  do§lo  je  i  do  smutnja  izmedju  banovaca  i  protonotara.  Buduci  da  je  proto- 
notar izdavao  odluke  banskoga  suda,  te  ih  je  podkrjepljivao  banskim  pecatom,  bio  je  on  takodjer 
5uvar  banskoga  pecata.  Bana  je  imenovao  kralj,  a  banovce  ban;  protonotara  pak  b  i- 
rali  su  stalezi  sabrani  na  saboru.  Stoga  je  plemstvo  smatralo  protonotara  za  svoga 
pouzdanika  i  jamca,  da  ce  se  na  banskom  sudu  vrsiti  pravo  i  zakon. 

Vec  god.  1398.  izdao  je  ban  Nikola  Qorjanski  plemstvu  kraljevine  Slavonije  povelju,  kojom 
ie  obnovio  i  potvrdio  staro  pravo  njegovo  jos  od  kralja  Ljudevita  I.  (1342. — 1382.),  da  po  svojoj 
volji  smije  birati  i  skidati  notare  za  zupanijske  sudbene  stolove.  Podjedno  je  ustanovio  nadlez- 
nost  tih  sudova,  te  odredio,  da  notari  i  zupani  ne  smiju  b  e  z  plemickih  sudaca  (sine  iudicibus  no- 
bilium)  sami  plemicke  parnice  rjesavati.  Na  saboru  pak  u  Krizevcima  9.  ozujka  1439.  obnovio  je 
ban  Matko  Talovac  od  nekih  njegovih  predsastnika  plemstvu  zakra(?eno  pravo,  da  samo  bira  i 
skida  protonotara  (prothonotarios  seu  conservatores  sigillorum  banorum).  Kralj  Matijas  Korvin 
takodjer  je  plemstvu  23.  lipnja  1465.  potvrdio  staro  pravo,  da  slobodno  bira  protonotara;  ali  kad 
se  plemstvo  dvije  godine  zatim  nije  moglo  sloziti  pri  izboru  njegovu,  te  su  se  stoga  rodile  smutnje, 
onda  je  kralj  sam  26.  kolovoza  1467.  imenovao  protonotarom  magistra  Ivana  Korotnaja  (de 
Korothna),  koji  je  onda  tu  sluzbu  obavljao  preko  dvadeset  godina  (svakako  jo§  1487.).  Qod.  1498. 
izdao  je  kralj  Vladislav  II.  povelju  slavonskomu  plemstvu,  kojom  je  odredio,  da  nakon  odstupa 
svakoga  bana  mora  protonotar  po  starom  obiCaju  njegov  peCat  predati  plemstvu,  koje  6e  ga  na 
komade  razsjeci,  da  se  njime  ne  cine  zloporabe. 

Poslije  Ivana  Korotnaja  spominju  se  jo§  ovi  protonotari  kraljevine  Slavonije:  magistar  Ni- 
kola Vojkovic  (Woykffy)  od  Vojkovca  (1494. — 1504.),  koji  se  je  10.  svibnja  1504.  utopio  u 
Dunavu,  kad  se  je  u  camcu  iz  Budima  u  Pestu  prevazao;  zatim  magister  Emericus  de  Has- 
sagh  (Hassaghy,  1505. — 1507.);  onda  magister  F  r  an  c  i  s  cu  s  de  Marocha  (1510. — 1514.), 
koji  ie  podjedno  bio  »personalis  presenciae  regiae«;  nadalje  magister  Stephanus  Henczelffy 
de  Pethrowcz  (1516.— 1523.),  koji  je  uza  to  vrsio  i  cast  dvorskoga  sudca  (iudex  curiae  regiae). 
Kad  je  po  smrti  ovoga  potonjega  bilo  izpraznjeno  mjesto  protonotara  kraljevine  Slavonije,  pisao 
je  kralj  Ljudevit  II.  banu  Bacanu  7.  lipnja  1525.  iz  Budima,  neka  poradi  kod  slavonskih  staleza, 
da  bude  izabran  »fidelis  noster  egregius  magister  Nicolaus  (Mylethynczy),  personalis  praesen- 
tiae  nostrae  prothonotarius*.  Kako  se  vidi,  kraljevski  je  dvor  nastojao,  da  ugledna  cast  protono- 
tara kraljevine  Slavonije  zapadne  vazda  takove  muzeve,  koji  su  bili  njemu  po(5udni. 

Kao  viceprotonotari  regni  Sclavoniae  spominju  se  u  poznatim  dosad  spomenicima 
ovi  muzevi :  magister  Petrus  de  Qwdowcz  (1474. — 1494.),  magister  Petrus  Wrathysa 
de  Wratysyncz  (1517.— 1518.),  nadalje  magister  Qeorgius  de  Qregoryancz  (1519. 
do  1521.),  i  napokon  Balthasar  Hobethych  de  Dobowcz  (god.  1524.). 

Protonotari  i  viceprotonotari  sastavljali  su  takodjer  zapisnike  slavonskih  sabora,  pa  i  spise, 
koje  su  sabori  izdavali. 


SUDJENJE  I  PRAVO.  25 

taj  Slid.  I^ilo  je  radi  to.ica  Ccstih  tu2ba  i  na  slavonskim  i  na  uRarskini  saborima.  Cidjckad 
trebalo  je  odluCnih  poziva  kraljevskih,  da  se  sud  teda  negda  nadje  na  okupu.  Evo  jednoga 
primjera. 

Qodine  1516.  dne  8.  prosinca  javlja  kralj  Ljudevit  II.  iz  Budima  staleiima  kralje- 
vine  Slavonije,  kako  je  na  njihovu  naroc^itu  molbii,  koju  sii  preda  nj  iznijeli,  zapovjedio 
banu  Petri!  Bcrislavicu  i  njegovim  banovcinia,  da  obiCajnim  naCinom  oglase  oktavaini 
sud  na  osmicu  Bogojavljenja  (u  sije5nju)  nastajne  godine  1517.  Podjedno  nalafe  i  zapo- 
vijeda,  da  se  banovu  pozivii  odazovu  svi  i  pojedinci,  koji  imadu  ma  kakve  parnice.  Istoga 
dana  izdaje  kralj  zapovijed  slavonskomu  protonotaru  (magistro  Stephano  Henzelffy,  regni 
nostri  Sclauonie  prothonotario),  da  i  on  na  banov  poziv  pristupi  re(Jenomu  sudovanju. 
Tako  se  je  izravnim  posredovanjem  kraljevim  u  polovici  sijeCnja  1517.  zaista  sastao  u 
Zagrebii  banski  sud.  kojcmu  su  iiz  bam  i  protonotara  pribivali  jos  oba  slavonska  ba- 
novca,  po  imenu  Baltazar  Bacan  i  Baltazar  Alapic.  Bilo  je  na  njemu  obilato  posia,  jer  se  je 
sudovanje  oteglo  do  polovice  oziijka.  Cini  se,  da  je  banu  ili  drugim  sudcima  sudovanje  do- 
dijalo,  pa  su  htjeli  obustaviti  posao  i  odgoditi  neke  parnice  na  drug!  rok,  toboze  jer  6e  na- 
skoro  zapoceti  u  Budimu  kratki  sud  (indicia  brevia);  ali  sabrani  plemici.  koji  su  te2ko 
cekali  na  rije§enje  svojih  parnica,  poslali  su  u  Budim  pred  kraija  zasebnoga  poslanika,  po 
imenu  literata  Pavla  od  NespeSa,  da  se  radi  toga  potuzi.  Na  to  je  18.  veljaSe  1517.  kralj  poseb- 
nim  ukazom  zapovjedio  banu,  banovcima,  protonotaru  i  zaprisegnutim  prisjednicima  ban- 
skoga  suda,  da  nastave  sudovanje  sve  dotle,  dok  se  ne  obredaju  sve  parnice  (ad  finem 
usque  continuare  ac  causantibus  et  litigantibus  quibuslibet  secundum  Deum  iustitiam  admi- 
nistrare  debeatis).  I  tako  se  je  banski  sud  otegnuo,  dok  nijesu  sve  tuzbe  i  parnice  rije§ili. 
Sud  se  je  narocito  mnogo  bavio  tuzbama  nizega  plemstva  i  varoSkih  obcina  protiv  mark- 
grofa  Jurja  od  Branibora  i  njegovih  silovitih  slu^benika  u  Slavoniji.  Najzamasnija  bila  je 
tuzba  plemicke  obcine  u  Turopoliu  protiv  recenoga  markgrofa  radi  kaStela  Lukavca,  kao 
i  radi  nasilja,  koja  bijahu  plemicima  nanijeli  njegovi  kapitani  i  kastelani  Medvedgrada,  Ra- 
kovca  i  Lukavca.  Markgrofa  je  zastupao  njegov  prokurator  Ivan  od  MiSkovca  (de  Mys- 
kolcz).  Kad  je  banski  sud  osudio  markgrofa  i  njegove  sluzbenike  radi  dokazanih  nasilja, 
p  r  i  z  V  a  o  je  receni  prokurator  na  kraljevski  dvor,  doticno  na  sudca  kraljevskoga  dvora 
(in  curiam  regiam,  eiusdem  scilicet  iudicis  curie  regie  presenciam).  Na  to  je  banski  sud 
zakljucio.  da  se  po  s  t  a  r  o  m  o  b  i  c$  a  j  u  (consuetudine  et  libertate  dicti  regni  Sclauonie 
in  hac  parte  ab  antiquo  fieri  solita  requirente)  ustupi  ^itava  parnica  kraljevskomu  dvor- 
skomu  sudcu,  koji  ce  o  njoj  razpravljati  na  dojdncoj  osmici  iza  blagdana  sv.  Jurja,  ali  je 
podjedno  nalo^io  strankama,  da  pismenu  odiuku  toga  suda  imadu  donijeti  pred  banski 
sud,  koji  ce  se  obdrzavati  na  osmicu  Bogojavljenja  slijcde<Se  godine  1518.*  U  drugoj  par- 
nici,  koju  bijahu  podigli  gradjani  slobodnc  obcine  Oradca  kod  Zagreba,  osudio  je  banski 
sud  markgrofa  Jurja  iz  ogluhe,  jer  nije  do^^ao  pred  sud,  a  niti  je  poslao  zastupnika  ili  pro- 
kuratora  (legittime  evocatus  nostram  in  presenciam   non   venit   neque   misit). 

Ovo  je  slika  banskoga  ili  oktavalnoga  suda  u  Slavoniji.  U  Hrvatskoj  bila  je  stolica 
banskoga  suda  redovito  u  Kninu  (Tninu):  i  tu  ie  ban,  ili,  sto  se  vrlo  Ccsto  dogadja,  mjesto 
njega  banovac  Dalmacijc  i  Hrvatske  sudio  »zajedno  sa  nekim  plemicima  kraljcvine  Hr- 
vatske  i  drugim  prisjednicima*  (una  cum  nonnulis  regni  Croatie  nobilibus  et  aliis  asses- 
soribus,  cum  universis  nobilibus  assessoribus  nostris).  Razlika  je  jedino  ta,  Sto  se  kod 


•  U  povelji  kraija  Vladislava  I!,  od  5.  prosinca  1496.  iztiie  se  kao  stara  povlastica  (antiqua 
preroRativa),  »quod . . .  omnes  cause  ipsorum  (nohllium  regni  Sclavonic)  pro  quocunque  facto  vel 
neeocio  inter  sese  pro  tempore  mote  vol  suscitate,  p  r  i  m  u  m  in  presencia  bani  eiusdem  rejcni 
tractari  et  adiudicari.  ct  dchinc  pars  lititianciuni  non  contcnta.  in  curiam  nostram  rcjjiam  per  vlam 
appcllationis  suam  causam  deduccre,  scd  et  de  ipsa  curia  nostra  indicium,  ct  sentenciam  ipsius 
hani  nostri  infirmatam  aut  confirmatam.  rursusad  eundem  banum  pro  exccutione 
semper   rcducere   debuerit   et   debeat*. 


6   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 


till  sudbenih  fazprava  ne  spominje  sudjelovanje  protonotara.  Od  odluke  banskoga  suda 
u  Hrvatskoi  bio  je  jednako  dozvoljen  priziv  (appellatio)  na  kralja,  doticno  na  sudca  kra- 
Ijevskoga  dvora.  Vrlo  je  poucna  u  torn  pogledu  jedna  parnica.  koja  se  je  god.  1466.  i 
1467.  vodila  izmedju  plemica  Mekinjana  i  Bobinaca  (Bobinjana)  u  zupi  ili  kneziji  Krbavi. 

Bobinjani  ili  Bobinci  naime  tuzili  su  »svoju  bracu«  Mekinjane  radi  smetanja  po- 
sjeda,  narocito  sto  su  si  toboze  utirali  putove  kroz  njihove  posjede,  i  sto  su  pasli  na 
njihovim  livadama.  Prva  razprava  bila  je  namah  poslije  15.  svibnja  1466.  pred  sto  lorn 

Krbavskim,  u  kojem  su  bila  c  e  t  i  r  i  podknezina 
gospode  knezova  Krbavskih  i  tri  rotna  sudca  stola 
Krbavskoga.  Pri  sudovanju  sudjelovao  je  i  rotni  pri- 
stav  (iuratus  pristaldus).  Osudom  Krbavskoga  stola 
nijesu  bili  zadovoljni  Mekinjani,  pa  su  prizvali  (exhibue- 
runt  sententiam  appellationis)  na  zupanijski  sudbcni 
stol  u  Kninu,  pred  kojim  se  je  7.  srpnja  1466.  vodila 
d  r  u  g  a  razprava.  Zupanijskomu  sudbenomu 
s  t  o  1  u  u  Kninu  bio  je  na  celu  namjestnik  (locumte- 
ngns)  banovca  dalmatinsko-hrvatskoga  Pavao  Bozlc- 
kovic,  a  uza  nj  su  bila  tri  plemicka  sudca  (indices  no- 
bilium  croatorum  sedis  Tyniniensis).  Medjutim  Meki- 
njani nijesu  bili  zadovoljni  ni  tim  sudom,  vec  su  opet 
prizvali,  i  to  na  b  a  n  s  k  i  s  u  d  bana  Ivana  Tuza  od 
Laka,  koji  je  tada  bio  ne  samo  ban  Dalmacije,  Hrvat- 
ske  i  citave  Slavonije,  nego  i  vrhovni  kapitan  Bosne. 
Na  to  je  namjestnik  banovca  Bozickovic  ustanovio  za 
obje  stranke  t  r  e  c  i  s  u  d  ili  razpravu  (in  tertio  iudicio) 
pred  banom  Ivanom  Tuzom,  cim  taj  u  Hrvatsku  dodje, 
pa  je  o  torn  obavijestio  i  samoga  bana.  Banski  sud 
sastao  se  je  medjutim  tek  23.  ozujka  slijedece  godine 
1467.  u  gradu  Kninu.  Bana  Ivana  Tuza  nije  bilo,  jer  je 
bio  zabavljen  drugim  poslovima;  zato  je  sudu  pred- 
sjedao  dalmatinsko-hrvatski  banovac  Ladislav  Markus 
(Ladislaus  Markus  de  Theryen).  On  je  zajedno  s  ple- 
menitim  prisjednicima  kraljevine  Hrvatske  rijesavao 
parnice  svima,  koji  su  pravdu  trazili  (causas  cuncto- 
rum  iustitiam  postulantium).  Dosli  su  uz  ine  stranke 
takodjer  Bobinci  i  Mekinjani,  trazeci  sud  od  banovca 
kao  zamjenika  banova  (petentes  a  nobis  de  iudicio 
nostro  tanquam  persona  prefati  domini  bani).  Banovac 
je  sve  izpitao,  pak  je  nakon  dogovora  i  svjeta  s  pri- 
sjednicima (habito  maturo  colloquio  et  diligenti  consilio 
ac  tractatu  cum  nobilibus  assessoribus)  po  pravu  kra- 
ljevine Hrvatske  (iure  regni  Croatie  requirente,  lege 
regni  Croatie  suadente)  izrekao  osudu,  po  kojoj  su  Bo- 
binci izgubili  parnicu,  te  bili  osudjeni  na  globu.  Sad  su  pak  Bobinci,  premda  je  parnica  tekla 
pred  tri  suda,  prizvali  na  samoga  kralja  Matiju  Korvina,  doticno  na  sudca  njegova 
dvora.  Banovac  je  Markus  na  to  kralja  posebnim  pismom  obavijestio  o  citavoj  dosada- 
njoj  parnici  i  prilozio  osude  krbavskoga  i  kninskoga  stola;  a  podjedno  je  kralju  javio.  da 
je  pruce  se  stranke  pozvao  pred  kraljevski  sud  na  osmicu  iza  sv.  Jurja  (1.  svibnja).  I 
zaista  je  sudac  kraljevskoga  dvora,  po  imenu  Ladislav  Palocz  u  odredjeno  vrijeme  (poslije 
1.  svibnja)  zajedno  s  ostalim  prisjednicima  dvorskoga  suda  citavu  parnicu  ponovo  pre- 


'3ISKUPSKI  STAP  (PASTORALE)  OD 

GODINE   1460.   U   RIZNICI   STOLNE 

CRKVE   U   ZADRU. 

Darovao  ga  zadarski  nadbiskup  Maf- 
feus  Valaressus. 


SUDJENJE  I  PRAVO.  27 

tresao,  osiidu  banovca  Marku^a  potvrdio.  te  oiida  7.  lipnja  1467.  kaptolu  u  Kninu  zapo- 
vjedio,  da  iza^alje  na  lice  mjesta  svoga  zastupiiika,  pa  da  taj  zajedno  s  kraljevim  povjere- 
nikom  pred  siisjedima  osudu  provede.  Kaptol  je  odredio  za  taj  posao  popa  Petra  Zuba^ida, 
koji  je  onda  zajedno  s  kraljevim  dovjekom  Vukom  Bobojeli(5eTn  28.  lipnja  osudu  pred  broj- 
nim  svjedocima  izvr§io.  Napokon  je  kaptol  13.  srpnja  1467.  samoga  kralja  izvijestio,  da 
je  nalogu  zadovoljio. 

Uz  redoviti  banski  sud  u  Kninu  dogadjalo  se  je,  da  su  ban  ill  banovac,  putujudi  po 
zemlji,  izricali  osude  i  na  drugim  mjestima.  Tako  je  primjerice  dalmatinsko-hrvatski  ban 
Pavao  Spirancic,  boraveci  13.  rujna  1462.  u  Kiisu,  izrekao  osudu  u  parnici  izmedju  kli^kih 
zitelja  Marka  Santica  i  Jakova  Kozunica.  Santic  hijaSe  svoga  protivnika  pozvao  tri  put 
pred  »Kli§ki  stol«,  naime  pred  sud  varoSke  ob(^ine  u  Klisu;  ali  Kozuni6  nije  htjeo  dolaziti 
pred  taj  stol,  nego  je  svaki  put  prizvao  na  banski  sud  (modo  se  appellauit  vestram  in 
presenciam).  I  sada  je  tek  ban  izrekao  odiuku,  ali  ne  sam,  nego  sporazumno  s  plemcnitiin 
prislednicima  (consedentes  cum  nobilibus  Croacie  —  habito  exinde  maturo  colloquio  cum 
nostris  assessoribus). 

O  sastavu  i  djelovanju  zupanijskih  sudbenih  stolova  u  XV.  stoljecu 
imade  vrlo  poucnih  podataka  iz  juzne  Hrvatske.  narocito  iz  zupanije  lucke  i  kninske. 
Osobito  su  zgodni  primjeri  sudovanja  u  zupaniji  Luki  (izmedju  Obrovca,  Skradina  i  Vrane 
u  danasnjoj  Dalmaciji).  Na  Celu  suda  stoji  zupan  (span,  comes)  te  zupanije,  koji  je  vise 
puta  i  kastelan  kraljevskoga  grada  Ostrovice;  uza  nj  su  cetiri  plemicka  sudca  od  c^etiriju 
plcmena  (§ubici,  Karinjani,  Kukari,  Virevici)  i  dva  pristava;  sjediSte  suda  bilo  je  najprije  u 
Podgradju,  a  poslije  u  Vuksi<Jima.  Sve  su  izprave  toga  suda  pisane  krasnim  hrvatskim 
puckim  jezikom,  te  se  odlikuju  jezgrovitim,  a  ipak  jasnim  slogom.  Evo  jedne  osude  toga 
suda  od  3.  svibnja  1492.  u  parnici  izmedju  KaSicana  i  Milote  NeSustovica: 

»Mi  Luka  Jurhanid  (i)z  Otres,  Span  rotni  stola  LuCkoga.  Ivan  Markovid  od  plemena  Subi<5. 
luraj  Dujmovid  od  plemena  Karinjani,  Pavao  Hatezevi(J  od  plemena  Kukari.  Ivan  Banid  od  plemena 
Virevic,  sudci  rotni  stola  LuCkoga;  Juraj  sin  Qrcura  PaviCi<5a  z  Otres,  TomaS  Sadrobi(5  s  PolaCe. 
takoje  pristavi  rotni  stola  —  mi  sidece  s  plemenitimi  Ijudmi  kupno  na  na§em  misti  navadnom  u 
VukSicih,  u  punu  stolu  sudaCkom,  pravdu  dile^e  od  nas  potribujucim.  i  pridoSe  prid  nas  plemeniti  Ijudi 
KaJiicane,  imenom  rvani  Stojan  Mundic  z  bracom,  Mihovio  Mlat£i(J  z  bradom,  JuraiSr§i(J,  i  prokurator 
njih,  i  pristupivSe  prid  nas  izprosiSe  govorenje  od  nas,  kako  je  zakon  na§,  i  po^eSe  govoriti :  Qospodo. 
§pane,  sudci,  poiSteni  stole;  pozvali  smo  Milotu  NeSustovica.  ki  dr2i  na§u  plemenStinu  i  naSe  brade  Ka- 
si(ian',  i  radi  bismo  od  njega  sliSati,  po  5em  ju  drii,  ali  po  kupu,  ali  po  zakladu.  1  mi  (sudci)  rekosmo: 
Milota  odgovarai,  jur  su  vsi  zakoni  roci  svrSili,  i  sada  je  pravem  rok  zabaSni.  Milota  pristupiv  i  njegt)v 
prokuratur,  rekoSe:  Imamo  na  to  pravi  pisane,  gospodo:  ovo  su,  ogledajte  je.  I  pokaza  jedan  list,  u 
kom  listu  biSe  ponuda  i  prodaja,  da  (ali)  ne  uvod.  I  u  tom  pristupivSe  reCeni  plemeniti  Ijudi 
KaSicane  zgora  pisani,  i  njih  prokuratur,  po5e§e  govoriti  Miloti  i  njegovu  prokuraturu:  Ima5  II 
ve(5e  pravi  na  tu  plemenStinu?  A  on  i  njegov  prokuratur  reCe:  To,  Ca  smo  imali,  to  smo  ukazali. 
I  mi  (sudci)  sliSav  obi  strani,  vsi  kupno  dogovorlsmo  se  cilim  dogovorom,  zakonom  naSim:  dasmo 
re^enim  plemenitim  Ijudem  viSe  pisanim  Ka§i<^a(no)m  za  dobito,  a  Miloti  za  izgubljeno,  pokle  ne 
ima.^e  Milota  vsih  pravi  zakonlh.  I  u  torn  prIstupivSe  vi^e  pisani  plemeniti  Ijudi  Ka§i(5ane  s  pniku- 
raturom  svojim  poCeSe  prosltl  na  to  od  nas  Sentencije  na§e.  I  ml  vIdlvSe.  da  je  zakono.  dasmo 
im  tu  naSu  Sentenciju  pod  na§e  peCatI  navadne.  Pisana  i  dana  na  VukSidih.  u  lltlh  gospodinih  te- 
ku(5e  tisuda  i  Cetirista  i  devetdeset  i  drugo  teciSe.  na  dan  naSastija  svetoga  kriia  dana«. 

SaCuvano  je  takodjer  vi§e  odiuka  fupanijskoga  sudbcnoga  stola  u  Kninu,  pisanih 
takodjer  hrvatskim  jezikom.  Iz  njih  se  razabira.  da  se  je  na  taj  sud  prizivalo  od  plemen- 
skih  i  knc2evskih  stolova  (srbskoga,  krbavskoga).  Tako  je  25.  listopada  1451.  na  tom 
sudu  rijeSena  parnica  izmedju  nekih  ?Jtelja  iz  Srba  (na  Uni)  za  neki  vinograd,  radi  ko- 
jega  se  pru(5e  stranke  bijahu  prije  parbile  pred  srbskom  stolom.  Znaiajno  ie,  da  su  obje 
stranke  od  suda  u  Kninu  (Tninu)  tra?jle:  *...  od  I  uCite,  Ca  Ie  pravda  i  zakonu 
hrvatskomu  ugodno«.  Pred  isti  sud  u  Kninu  poslao  je  takodjer  god.  1435.  kncz 
Nikola  Frankapan  svoga  prokuratora  Andriju  Vuk§i(5a  iz  Stare  vasi  u  Bu^anima  moled, 
neka  sud  izjavi  po  obiCajnom  pravu  kraljevine  Hrvatske  (de  consuetudine  regni  Croua- 


28   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CCTVRTl  XVI.  STOLJECA, 

cie),  da  li  je  njefhu  (knczu)  slobodno  darovati,  prodati  ili  zaloziti  neka  posjedovanja  u 
zupi  Buzanima,  koja  bijase  kralj  Sigismund  dao  u  zalog  pokojnomu  otcu  njegovu.  Sud  je 
10.  sijecnja  ocitovao,  da  je  to  po  obicaju  hrvatske  kraljevine  (secundum  consuetudinem 
regni  Coruacie)  dozvoljeno,  Na  zupanijski  sud,  kao  i  na  banski  sud  obracali  su  se  svi 
u  obce,  koji  su  htjeli  doznati  za  pravne  obicaje  i  zakone  u  Hrvatskoj.  Tako  je  god.  1459. 
nacelnik  mietackoga  tada  Zadra  zamolio,  da  mu  se  izlozi  nasljedno  pravo  hrvatskoga 
plemstva  od  dvanaest  plemena;  toj  je  mo.bi  zaista  banovac  Mihajlo  Zivkovic  zajedno 
s  plemenitim  sudcima  kninskoga  stola  u  posebnom  pismu  zadovoljio. 

Znamenito  ovo  pismo  glasi  doslovce  ovako:  »Magnifice  domine  amice  noster!  Ad  requi- 
sitionem  eiusdem  vestre  magnificencie  nobis  littoritorie  factam  in  facto  et  consuetudine  huius 
regni  Crovatie  in  possessionibus  videlicet  hereditariis,  eviticiis  ac  acquisitis,  vestre  magnificentie 
ccrtiflcamus,  easdem  consuetudines  notificamus,  qualiter  descendunt  liereditaria  et  patrimonialia 
nobiiiuni  Chrohatorum,  quod  omnes  possessiones  omnium  nobilium  duodecim  generationum 
regni  Crovatie  descendunt  in  prolem  masculinam  germanis  propinquis  de  eorum  prole  descen- 
dentium  de  uno  in  aliud,  que  possessiones  dictorum  nobilium  non  sunt  allenande  extraneis'  in 
eorum  preiudicio,  neque  pro  anima  testare  neque  legare  ultra  tres  gognaios;  de  possessionibus  vero 
eviticiis  et  acquisitis  per  antecessores  nobilium  sive  per  predecessores  eorum  pro  ut  est  descrip- 
tum  ct  postmodum  relicte  eorum  heredum,  ipse  possessiones  transire  debent  per  omnes  descen- 
dentes  ab  illo,  a  quo  ipsa  bona  fuerunt  acquisita  slmili  modo  et  conditione,  prout  alia  bona  patri- 
monialia antiqua  transeunt  in  prolem  ut  suprascriptum  est.  Item  de  possessionibus  evictis  et  acqui- 
sitis, quod  si  aliquis  nobilis  evicisset  seu  acquisivisset  suo  solo  evictu  et  acquisitu,  ipse  nobilis 
Iiabet  libertatem,  ipsa  bona,  per  ipsum  evicta  et  acquisita,  alienare,  eo  quia  ea,  que  solus  acqui- 
sivit,  solus  distribuere  potest.  Feminina  autem  proles  non  habet  partem  in  possessionibus  patri- 
m:)nialibus,  sed  de  bonis  nobilibus  debet  adornari,  cum  transiverit  ad  vir(um).  Quas  consuetudines 
per  presentes  nostras  litteras  vestre  magnificencie  declaramus.  Data  Thinini  feria  secunda  proxima 
ante  festum  beati  Martini  episcopi  et  confessoris,  anno  domini  1459.  Michael  Sifkovich  de  Prozor 
regnorum  Dalmacie  et  Croatie  vicebanus.  Judices  nobilium  Croatorum  sedis  Tininiensis«. 

Izmedju  plemenskih  stolova  (sudova)  iztice  se  u  XV.  stoljecu  osobito  »ple- 
meniti  stol  kraljev  meju  plemenitim!  Ijudi  M  o  g  o  r  o  v  i  c  1  v  L  i  c  i«.  Sijelo  (»va  obranom 
mesti«)  toga  plemenitoga  stola  (suda  plemickoga)  je  izprva  »u  svete  Marije  v  Crnoj  Vasi«, 
a  poslije  »u  svetoga  Jurja  na  Skurini«.  Na  celu  stola  je  »s  p  a  n  (zupan)  meju  plemenitimi 
Ijudi  Mogorovici  v  Lici«,  ili,  sto  je  isto,  »knez  plemenitoga  stola  kraljeva  meju  plemenitimi 
Ijudi  Mogorovici  v  Lici«;  uza  nj  su  cetlri  rotna  sudca  (iudices  iurati),  zatim  po  dva  rotna 
pristava,  koji  izvrsuju  odluke  suda.  Dan  sudovanja  ili  »dan  navadni  pitanja«  bio  je  »pondi- 
ljak«.  Sijelo  plemenskoga  stola  Lapcana  bilo  je  u  gradu  Rmnju  na  sutoku  Unca  i  Une; 
knez  ili  span  toga  stola  bio  je  podjedno  kastelan  (gracscak,  porkolab)  grada  Rmnja;  uz 
kneza  bila  su  samo  tri  sudca. 

Banski  sud,  zupanijski  i  plemenski  sudovi  sudili  su  pretezno  po  obicajnom 
p  r  a  V  u.  I  u  Hrvatskoj  i  u  Slavoniji  pozivaju  se  u  sudbenim  odlukama  »na  obicajne  za- 
kone«  (consuetudinaria  autem  lege  dicti  regni  Sclavonic,  iure  huiusmodi  regni  Croatie 
requirente,  secundum  nostram  consuetudinem  Croatorum).  Ipak  citamo  u  jednoj  izpravi 
od  god.  1517.  »de  iure  et  consuetudine  regni  Hungarie  et  per  consequens  regni  Sclavonic, 
quod  eisdem  iuribus  et  consuetudinibus,  quibus  regnum  Hungarie  utitur,  gaudere  solet«. 
Slavonija  prisvajala  si  je  dakle  uz  svoje  obicajno  pravo  takodjer  ona  prava  i  obicaje,  ko- 
jima  se  je  sluzila  Ugarska. 

Sudbeni  spisi  (odluke)  pisane  su  u  Slavoniji  beziznimno  latinskim  jezikom,  a  u  Hr- 
vatskoj pretezno  hrvatskim  (glagolicom  ili  rjedje  cirilicom).  Kaptol  u  Kninu  imao  je  povla- 
sticu  kao  locus  credibilis,  da  sluzbene  spise  (a  narocito  sudbene)  prevadja  iz  hrvatskoga 
jezika  na  latinski,  te  da  izdaje  te  spise  u  ovjerovljenom  prevodu.  Zanimljivo  je,  da  kninski 
kaptol  kaze,  da  su  te  hrvatske  izprave  pisane  »i  d  e  o  m  a  t  e  b  u  1  g  a  r  i  c  a«  (1456.),  »i  n 
littera  et  lingua  Bulgarica«  (1462.),  »i  d  e  o  m  a  t  e  v  u  1  g  a  r  i  c  a«  (1467.),  aU  ta- 
kodjer »in  litera  s  c  1  a  u  a«  (1498.).  Kad  je  Knin  dopanuo  turskih  ruku  (1522.),  preuzeo 
je  prevodjenje  hrvatskih  izprava  na  latinski  jezik  kaptol  crkve  zagreba^ke. 


VOJSKA  I  MORNARICA. 


?9 


I 


Vojska  I  mornarica.  Sve  to  ce§ce  i  zesce  navalc  Turaka,  koji  su  imali  izvrstno 
iircdjcini  i  oboriizanu  vojsku,  silile  su  ugarsko-hrvatske  kraljeve,  da  i  oni  podignii  obran- 
benu  snajAii  svojc  drzave.  Dakako  da  su  im  najvi§e  brige  zadavale  zemlje  lirvatskoga 
kraljevstva,   koje  su   bile   prve  na  udaru. 

Ziva  briga  za  obranu  drzave  potakla  je  vec  kralja  Sigismunda  god.  1432.,  da  je  za 
boravka  svoga  u  Sieiii  (Italiji)  izradio  potan'  i  osnovu  (regulamentum  insurrectionale  ge- 
nerale)  o  uredjcnjti  \  ojnictva  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  kojim  hi  sc  moglo  odolijevati  tako 
Turcima,  kao  i  Mletciiiia  i  CeSkim  Husitima.  F^o  toj  osnovi  mogla  bi  Ugarska  s  Hrvatskom 
podici  do  80.000  konjanika;  za  obranu  od  Turaka  60.000,  a  za  obranu  od  Husita  20.000. 
Medjutim  ugarski  sabor,  koji  se  je  sastao  u 
ozujku  1435.,  izpravio  je  i  dopunio  kraljevu 
osnovu,  te  tako  je  12.  ozujka  iste  godine  izdan 
dekret  o  vojnom  uredjenju  Ugarske  i  Hrvat- 
ske,  koji  sastoji  od  devet  clanaka.  U  glavnom 
bi  pridrzan  banderijaini  sustav,  samo 
bi  radi  lakse  obrane  podijeljena  Ugarska  s  Er- 
deljem  i  Hrvatskom  na  s  e  d  a  m  doticno 
osam)  tabora.  Zitelji  hrvatskoga  kraljevstva 
bill  su  razvrstani  u  tri  tabora. 

P  r  V  i  tabor  ili  h  r  v  a  t  s  k  i  bio  je  uz 
Jadransko  more  i  uzduz  mletacke  Dalmacije. 
U  tom  taboru  imali  su  ratovati:  kraljevski 
banderij  od  1000  konjanika,  banderij  hrvat- 
skoga bana,  cete  obcine  grada  Dubrovnika, 
tri  knezevska  banderija  (kneza  krbavskoga, 
cetinskoga  i  senjsko-modruskoga),  svi  ple- 
mici  i  svi  Vlasi  kraljevine  Hrvatske.  D  r  u  g  i 
tabor  ili  s  1  a  v  o  n  s  k  i  prema  rijeci  Uni  sa- 
stojao  je  od  pet  banderija,  koje  su  imali  uzdr- 
zavati  ban  slavonski,  vranski  prior,  zagre- 
backi  biskup,  Vladislav  Toth  od  Susjedgrada  i 
knezovi  Blagaji.  Treci  ili  usorski  tabor 
bio  je  najveci;  u  njemu  su  bill:  despot  srbski 
i  bosanski  velikasi  sa  svojim  5etama,  zupan 
pozezki  sa  100  konjanika,  bosanski  biskup  sa 
100  konjanika  i  peCujski  biskup  sa  banderijem, 
velikasi  iztocJne  Slavonije  (Marczali,  Qorjan 
ski,  Morovici,  Petar  Ceh  Levanjski  i  drugi) 
s  Cetama  po  100 — 1000  konjanika,  nadalje  ma- 
Cvanski  bani  sa  400  konjanika,  Matko  Talo- 
vac  na  racun  Srebrenika  sa  1000  konjanika; 
napokon  Cete  sviju  ^upanija  slavonskih  (za- 
grebaCke,  kri^evaCke,  vara^.dinske,  virovi- 
ticJke,  poze^ke,  vukovske  i  srijemske),  kao  i 

nekih  ju?.nougarskih  (zaladske,  Sime^ke,  tolnanske,  baranjske,  baCke  i  bodro2ke).  Cete  fAi- 
panijske  brojile  su  po  2(M)  do  600  Ijudi  prema  veliCini  dotiiJne  2upanije  (virovitieka.  vu- 
kovska  i  srijemska  po  200,  po2e2ka  300,  Simeika,  baranjska  i  baCka  po  500,  a  zalad- 
ska  600). 

U  dekretu  od  god.  1435.  iztiCe  se  jo§,  da  je  kraljeva  du^nost  braniti  sa  svolim  (kra- 
Ijcvskim)  <5etama  ne  samo  medja§ne  gradove  i  njlhove  kotare,  ve6  i  Citavu  dri'.avu,  ko- 
liko  nni  sredstva  dosczii;  samn  /a  onaj  sluCaj,  ako  bi  se  neprijatclj  digao.  kojemu  ne  bi 


DR2AK  (BALCAK)  SREDOVJEC- 
NOQA  MACA  BOSANSKOQA. 


30   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

kraljevske  cete  Ihogle  same  odoljeti,  imadu  se  podici  prelati,  zupani,  zastavnici  i  plemidi 
posjednici  onoga  tabora,  koji  je  odredjen  za  obranu  od  neprijatelja  napadnute  oblasti,  pak 
sjedinjeni  stati  sa  svojim  banderijirna  i  cetama  pod  kraljevskom  zastavom,  te  svi  Za- 
jedno ratovati  s  neprijateljem.  Kad  pak  zaprijeti  velika  opasnost  za  drzavu,  te  se  pro- 
glasi  obci  ustanak  (tempore  universalis  exercitus  generaliter  proclamati),  moraju  pre- 
lati, baruni  i  bogati  plemici  povrh  svojin  banderija  jos  od  svaka  33  podanika  (kmeta) 
svoja  dati  po  jednoga  dobro  opremljena  i  oruzana  konjanika;  oni  pak,  koji  imaju  manje 
od  33  podanika,  moraju  se  zajedno  sloziti,  i  tako  prema  broju  svojih  podanika  doprino- 
siti  za  opremu  takovih  kmetskih  konjanika.  Napokon  plemici  jednoselci,  koji  u  obce  nemaju 
podanika,  moraju  tada  osobno  i  o  svom  trosku  ici  u  rat;  braca  nerazdijeljena,  bila  dva  ili 
vise  tijih,  salju  jednoga  izmedju  sebe  na  vojsku.  Plemici  opet,  koji  budi  sami  budi  sa  svo- 
jom  druzinom  sluze  za  placu  ili  u  kraljevskom  ili  kojem  velikaskom  banderiju,  obvezani 
su  ipak,  da  prema  gornjem  kljucu  opremaju  i  salju  svoje  podanike  u  rat.  Tko  se  ne  odazove 
pozivu  na  vojsku,  ili  svojom  krivnjom  zakasni,  ili  ako  bez  dozvole  vojsku  ostavi,  kaznit 
ce  se  gubitkom  svojih  imanja. 

*Kraljevski  banderiji,  zatim  banderiji  velikasa  i  zupanija  nijesu  ipak  bill  dostatni. 
Kralj  je  na  osobito  izlozenim  tockama,  narocito  na  granici  prema  Turcima  morao  drzati 
stalne  posade  s  redovitom  placom  iz  kraljevske  blagajnice.  Te  su  posade  bile  smje- 
stene  u  pogranicnim  tvrdinjama,  a  zapovjednici  njihovi  bill  su  kastelani  tih  tvrdinja,  pro- 
zvani  poslije  k  a  p  i  t  a  n  i.  Prva  takva  kapitanija  osnovana  bi  1427.  u  srbskom  B  e  o- 
g  r  a  d  u,  kad  je  taj  grad  zajedno  s  Qolubcem  i  Macvom  presao  u  vlast  kralja  Sigismunda. 
Kao  prvi  kastelani  ili  kapitani  Beograda  spominju  se  Ivan  Titusevic  (1427. — 1428.)  i  brat 
mu  Vladislav;  poslije  su  tu  cast  obnasali  braca  Talovci,  po  imenu  Matko  (1433.),  a  za  njim 
Ivan   (1438.— 1440.). 

Nakon  propasti  bosanskoga  kraljevstva  (1463.)  trebalo  je  jos  bolje  osigurati  medje 
hrvatskoga  kraljevstva.  To  je  dalo  povoda  osnutku  dviju  banovina:  bosanske  (ja- 
jacke)  i  srebrenicke.  Suvise  je  kralj  Matijas  Korvin  osnovao  senjsku  kapita- 
ni j  u  (1469.),  posto  je  grad  Senj  oduzeo  knezovima  Frankapanima.  U  svim  tim  banovi- 
nama  i  kapitanijama,  koje  su  bile  na  vojnicku  uredjene,  bile  su  u  poglavitim  utvrdjenim 
mjestima  razmjestene  kraljevske  posade,  koje  su  primale  placu  iz  kraljevske  blagajne,  te 
kojima  su  zapovijedali  od  kralja  imenovani  bani,  kapitani  i  vojvode. 

Sve  te  vojnicke  uredbe  vrijedile  su  poglavito  za  obranu,  Za  navalni  rat  na  strane 
zemlje  ustrojio  je  kralj  Matijas  stalnu  redovitu  stajacu  vojsku  od  placenika,  koja 
je  u  ratno  vrijeme  brojila  20.000  oklopnika  i  lakih  konjanika,  zatim  8000  pjesaka,  napokon 
puskara  i  topdzija,  pekara,  kovaca,  tesara  i  podvoznika.  U  toj  redovitoj  stajacoj  vojsci 
osobito  se  je  izticala  crna  ceta,  tako  prozvana  po  svojoj  crnoj  opremi  (oko  6000  mo- 
maka),  koja  je  bila  sastavljena  poglavito  od  ceskih  ,moravskih,  poljskih  i  srbskih  ceta,  te 
je  bila  jezgra  vojske  u  velikom  ratu.  Kralj  je  Matijas  u  obce  tako  podigao  vojnu  snagu 
Ugarske  i  Hrvatske,  da  je  u  skrajnjoj  potrebi  mogao  podici  kopnenu  vojsku  od  148.000  do 
163.000  Ijudi,  s  kojima  je  mogao  ratovati  u  jedan  mah  i  na  dvije  strane. 

U  XV.  stoljecu  javlja  se  u  hrvatskom  kraljevstvu  uz  bana  jos  i  »k  a  p  i  t  a  n  k  r  a- 
1  j  e  v  i  n  e  S  I  a  v  o  n  i  j  e«  (capitaneus  regni  Sclavonie).  Vec  Sigismund  dozvolio  je  8.  travnja 
1434.  stalezima  kraljevine  Slavonije,  da  za  »cete  i  vojnike,  vjeste  ratu«,  koje  bi  sami 
skupili  i  placali  za  rat  s  Turcima,  smiju  nekoga  izmedju  sebe  izabrati  za  kapitana  (ad- 
iuncto  sibi  —  bano  —  aliquo  de  vestri  medio  per  vos  eligendo  ipsis  gentibus  exercituali- 
bus  pro  capitaneo).  Kad  je  nakon  zestokih  provala  turskih  u  Hrvatsku  i  Slavoniju  u 
Ijetu  1477.  slavonski  sabor  posebnim  poslanstvom  trazio  od,  kralja  Matijasa  izdasnu  pomoc. 
kralj  je  poveljom  od  18.  listopada  1477.  povjerio  kraljevini  Slavoniji,  da  sama  upravlja  voj- 
nictvom  i  obranom  svojom,  pozvav§i  podjedno  staleze,  da  u  svojem  saboru,  koji  ce  se  sa- 
stati,  »sloznom  voljom  i  skupnim  dogovorom  izaberete  onoga,  koji  vam  se  najsposobniji 


VOJSKA  I  MORNARICA.  31 

uCini,  za  posebnuga  kapitana  (capitancutn  specialcm),  da  bude  na§emu  banu  po 
boku,  te  da  zajedno  s  nasim  banom  udili  oko  vase  obrane  nastoji,  a  kadgod  se  ucini 
potrebito,  da  po  vasoj  odredbi  sve  digne  na  noge,  pak  da  vas  i  kraljevinu  ovu  cuva  i 
brani  od  neprijateljskih  iiavala.*  Kapitan  kraljevine  Slavonlje  bio  je  dakle  prvobitiio  voi- 
voda  plaOenickih  ceta,  koje  su  stalezi  Slavoniie  o  svom  trosku  uzdrzavali;  poslije  ga  je  za- 
pala  zadaca  jos  i  ta,  da  dize  narodni  ustanak,  te  da  ga  vodi.  iiuduci  da  je  radi  toga  dola- 
zllo  do  opreka  iztnedju  bana  i  kapitana,  paCe  i  izmedju  vi§ega  i  nizega  plemstva,  izdao 
je  kralj  Vladislav  II.  due  24.  svibnja  1499.  sporazumno  s  drzavnini  vijecem  odredbu  o 
iiredjenjii  vojske  i  obrane  kraljevine  Slavonije,  ustanovivsi  uz  ino,  da  si  ban  kralje- 
vine Slavonije  ne  smije  pris'vajati  cast  kapitana  siavonskih  pla- 
cenika,  nego  da  ce  kapitana  sam  kralj  izabirati  (quod  banus  regni  nostri 
Sclauonie  capitaneatum  stipendiariorum  vestrorum  sibi  vendicare  non  possit;  sed  talem 
capitaneuin  nos  ex  auctoritate  nostra  eligemus).  Taj  pak  kapitan  mora  sa  stalezkim  pla- 
cenickim  cetama  vazda  onamo  poci,  kamo  niu  kralj  i  ban  zapovjede,  i  gdje  bi  to  po- 
treba  trazila.  Po  imenu  poznati  kapitani  jesu:  Faulus  Kerecheny  de  Kanyaffelde,  capita- 
neus  regni  Sclavonic  (1521.),  zatim  Ludovicus  de  Pekher,  regni  Sclavonic  capitaneus  (1525.). 

Tako  je  bilo  u  kraljevini  Slavoniji.  U  kraljevini  Hrvatskoj,  koja  je  iza  krvavoga  po- 
kolja  na  Krbavskom  polju  (1493.)  dnevice  propadaia,  knezovi  i  plemici  bijahu  tako  osiro- 
masili,  da  nijesu  vise  sami  o  svom  trosku  mogii  braniti  svoju  zemlju,  vec  je  sve  vi§e  mo- 
rala  kraljcvska  blagajna  za  uzdrzavanje  vojske  prinositi.  Ban  je 
primao  veliku  placu  za  uzdrzavanje  svojih  ceta,  a  tako  isto  i  knezovi  za  svoja  banderija. 

Po  jednom  sacuvanom  proracunu  za  kralja  Vladislava  (po  prilici  od  god.  1506.  do 
1512.)  trosila  je  kraljcvska  blagajna  za  obranu  granica  i  krajiskih  gradova  prema  Tur- 
skoj  od  Erdelja  i  Severinske  banovine  pa  do  Hrvatske  na  Jadranskom  moru  na  godinu 
123.594  zlatne  forinte  u  gotovom  i  za  21.384  forinti  soli,  svega  dakle  144.878  forinti.  Za 
samu  kraljevinu  Hrvatsku  (bcz  Slavonije)  trcbalo  je  40.720  forinti,  za  .lajaCku  banovinu 
25.100  forinti,  za  Srcbrenik  3000  forinti,  za  Sabac  4050,  za  Beograd  16.800,  za  Severin 
6600,  za  Temesvar  10.500,  za  Erdelj  12.000  forinti  itd.  Kako  se  razabira,  stajala^je  najviSe 
bas  obrana  Hrvatske.  Sam  ban  primao  je  za  200  konjanika  i  za  obranu  njemu  izravno  po- 
vjcrenih  gradova  10.0(K)  forinti  gotovog  novca  i  za  1000  forinti  soli;  suvise  primao  je  za 
kapitanijii  u  Senju  2(M)0  forinti.  Uz  bansku  cetu  konjanika  bila  je  druga  ceta  lakih  ko- 
njanika od  200  momaka,  koja  je  stajala  godisniih  4800  forinti,  a  kapitanom  bio  joj  je 
Baltazar  Alapic,  koji  se  u  jednoj  izpravi  od  godine  1508.  zove  »capitaneus  gencium  re- 
giarum  levis  armature  in  Croacia«.  Za  posehnu  cetu  pje§aka  od  200  momaka  troSilo  se 
je  na  godinu  daljih  4800  forinti.  Pojedini  knezovi  i  plemici  hrvatski  primali  su  opet  za 
uzdrzavanje  752  konjanika  godisnjih  7200  forinti."  Tako  sc  jc  u  svemu  o  kraljevu  troSku 
uzdrzavalo  u  Hrvatskoj  1152  konjanika  i  200  pjesaka.  Osim  placa  vojnickih  trcbalo  je  joj^ 
znatnih  svota  za  uzdrzavanje  i  utvrdjivanje  gradova,  kao  Klisa,  Sinja,  Knina  i  Rmnja.  Za 
obskrbu  i  popravak  Klisa,  Sinja  i  Rmnja  trcbalo  jc  6000  forinti,  a  za  sam  Knin  4600.  U 


•  Pripomoe  za  uzdrzavanje  konjanika  bila  je  podijeljena  medju  hrvatske  knezove  i  plemide 
ovako:  1)  knez  Ivan  Karlovie  od  Krbave  primao  je  za  200  konjanika  (po  10  forinti  svakomu  kroz 
Kodinu)  svcKa  2000  for.;  2)  knez  Mihovio  Frankapan  za  60  konjanika  600  for.;  3)  knez  Ani^  Fran- 
kapan  za  70  konjanika  700;  4)  knez  Bernardin  Frankapan  za  100  konjanika  1000;  5)  knez  Antun 
Blairajski  s  bratom  za  50  konjanika  .SOO;  6)  knez  Nikola  Zrinski  za  25  konjanika  250;  7)  knez  Nikola 
Frankapan  za  50  konjanika  500;  8)  knez  Petar  Mrsinjski  za  25  konjanika  250;  9)  Mihajlo  Turak 
(Thewrewk)  za  25  konjanika  250;  10)  Vojvoda  Ko^ulid  za  25  konjanika  250;  11)  Bence  Ratkaj  za 
25  konjanika  250;  12)  kninski  biskup  (Brikcije  od  FRervara)  za  25  konjanika  250;  1.3)  Juraj  M.  Mi- 
litic  s  bratom  svojlm,  koji  su  iz  Bistrice  (na  HIivanjskom  polju  doSli  u  Klis),  za  32  konjanika  320; 
14)  plemi(ii,  koji  se  bijahu  sklonili  u  Kninu.  za  40  konjanika  400  forinti.  Neki  knezovi.  kao  Ivan 
KarIovi<3,  kojih  su  zemljc  mcdjaSile  s  mIetaCkom  nalmacijom,  doblvali  su  podporc  i  place  takodjer 
od  mletaCkc   ohcine  za  uzdrzavanje  svojih  Ceta. 


32   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

Kninu  trebalo*je:  2000  forinti  za  kopanje  jarka,  koji  bi  spajao  dva  potoka,  zatim  za  po- 
dizanje  zida  oko  kninskoga  kapitula;  200  varosi  Kninu  u  iine  pripomoci;  2000  za  popra- 
vak  varosi  Knina  i  kapitula;  napokon  400  forinti  za  uzdrzavanje  straza.  Nije  zato  nimalo 
pretjerano,  kad  no  se  kraij  Ljudevit  II.  nakon  pada  Ostrovice  u  jednom  pismu  od  8.  ozujka 
1524.  tuzi,  da  se  za  Hrvatsku  i  u  mirno  vrijeme  lako  potrosi  iz  kraljevske  blagajne  svake 
godine  32.000  forinti  za  placu  banima  i  za  drzanje  posada  na  potrebitim  mjestima;  a 
nista  manje  da  treba  za  Jajce,  koje  stoji  usred  neprijatelja,  i  kamo  se  samo  s  jakom 
vojskom  moze  hrana  unijeti. 

Nemoc  kralja  Ljudevita  II.  i  hrvatskih  staleza,  da  sami  obrane  hrvatsku  zemlju, 
bila  je  povodom,  da  su  i  kralj  i  stalezi  stall  traziti  ponioci  od  austrijskoga  n  a  d  v  o  j- 
vode  Ferdinand  a,  gospodara  Kranjske  (s  Istrom),  Koruske  i  Stajerske.  Od  godine 
1522.  sudjeluje  nadvojvoda  Ferdinand  vec  znatno  pri  obrani  Hrvatske,  jer  ju  je  smatrao 
bedemom  i  predstrazom  svojih  zemalja.  Po  njegovu  nalogu  dolazi  u  llpnju  1522.  austrij- 
ski  i  stajerski  kapitan  (generalis  capitaneus  Styrie  et  Austrie)  grof  Nikola  Salm 
(stariji)  u  Hrvatsku,  te  zborom  i  tvorom  pomaze  bana  Ivana  Karlovica.  Tako  je  Salm 
prvi  vojvoda  Ferdinandovih  ceta,  koji  god.  1522.  i  1523.  budi  s  velikim  budi  s  manjim 
cetama  dolazi  na  tlo  hrvatskoga  kraljevstva.  Salma  zamijenio  je  god.  1524.  B  e  r  n  a  r- 
d  i  n  R  i  c  a  n  (Ritschan),  koji  se  zove  »capitaneus  generalis  archiducis«.  Iza  Ricana  slijedi 
Ivan  Kocijan  (Hans  Katzianer)  god.  1525.,  all  taj  je  tada  samo  zamjenik  vrhovnoga 
kapitana  za  rat  s  Turcima  (locumtenens  supremi  capitaneatus  exercitus  contra  Turchas, 
Verweser  der  obersten  Feldhauptmanschaft  wider  Tiirken),  te  je  tek  nakon  pet  godina 
postao  pravim  kapitanom.  Kocijana  zamijenio  je  god.  1526.  glasoviti  hrvatski  plemic  N  i- 
kola  Jurisic,  zvan  od  Hrvata  Mikulica,  koji  je  kao  vrhovni  kapitan  Ferdinandov 
(veldhauptmann  unseres  Kriegsfolks  wider  die  Tiirken)  mnogo  djelovao  i  na  politickom 
polju,  narocito  poslije  osudnoga  boja  na  Muhackom  polju. 

Nadvojvoda  Ferdinand  pomagao  je  Hrvate  ne  samo  po  svojim  vrhovnim  kapitanima, 
nego  i  izravno,  primivsi  brojne  hrvatske  plemice  u  svoju  sluzbu  i  preuzevsi  obranu  nekih 
knezevskih  gradova  na  Uni  (kao  gradova  Novigrada  i  Dobre  njive  kneza  Nikole  Zrinj- 
skoga).  Suvisc  je  hrvatskim  knezovima  pod  jesen  god.  1524,  obecao  pripomoc  od  1200 
rajnskih  forinti,  da  bi  se  mogli  kroz  zimu  odrzati  i  Turcima  odolijevati.  Ferdinand  je  pace 
i  o  torn  snovao,  kako  bi  se  Turcima  oteli  bosanski  gradovi  Kamengrad  i  KHuc,  odakle  su 
Turci  spremali  svoje  navale  na  hrvatsko  Pounje  i  na  austrijske  zemlje. 

Odkad  je  citava  Dalmacija  spala  u  mletacku  vlast,  te  je  ugarsko-hrvatskim  kra- 
Ijima  ostalo  samo  hrvatsko  primorje  od  Obrovca  do  Trsata,  propala  je  gotovo  sasvim 
nekadanja  mornarica.  Ostalo  je  tek  nesto  brodova  u  Senju,  kojima  su  od  god.  1469. 
zapovijedali  senjski  kapitani.  Senjski  kapitan  Maroje  Zunjevic,  porijeklom  Dubrovcanin, 
preveo  je  god.  1480.  na  brodovima  cete  Blaza  Magjara  na  otok  Krk.  All  kad  je  namah 
zatim  i  taj  otok  Krk  dosao  u  mletacku  vlast,  ne  spominje  se  vise  mornarica  hrvatska  na 
moru.  Medjutim  za  ratovanja  s  Turcima  podigla  se  je  znatno  mornarica  na  Du- 
n  a  V  u  i  njegovim  pritocima.  Ta  je  mornarica  bila  razmjestena  uz  poglavite  dunavske 
gradove  i  tvrdinje,  pa  i  na  nekim  mjestima  uza  Savu.  Sastojala  je  pak  od  velikih  ratnih 
brodova,  zatim  od  manjih  s  a  j  k  a  ill  n  a  s  a  d  a,  po  kojima  su  mornare  u  obce  prozvali 
sajkasima  ili  nasadnicima  (nasadistae.)  Po  nekom  talijanskom  izvjestaju  brojila 
je  ratna  mornarica  na  Dunavu  za  Matijasa  Korvina  do  364  ladje,  medju  njima  i  velikih 
galija  s  topovima  i  podsadnim  strojevim'a;  mornara  (sajkasa)  bilo  je  na  njima  2600,  a 
vojnika  10.000.  U  dunavskoj  mornarici  sluzili  su  od  velike  cesti  doseljeni  Srbi.  Qlavna  po- 
staja  sajkaska  bila  je  kod  Beograda,  a  odavle  redjale  su  se  postaje  po  Dunavu  do  Qjura, 
a  po  Savi  negdje  do  Jasenovca.  Qod.  1504.  bilo  je  kod  Beograda  1000  sajkasa  s  godis- 
njom  placom  od  4700  forinti  u  gotovom  i  2250  forinti  soli;  kod  Sabca  bilo  ih  je  samo  100, 
te  su  imali  na  godinu  400  forinti  u  gotovini  i  za  225  forinti  soli.  Po  proracunu  od  godine 


Dace  1  Poi^Ezt. 


33 


I 


i506.--l/5l2.  bilo  je  kod  Ikograda  samo  500  sajkasa,  kojima  je  zapovjedalo  50  desetnika 
(decuriones)  i  2  vojvode;  drugih  500  §ajka§a  sa  50  desetnika  i  2  vojvode  bilo  je  smjeSteno 
kod  Slankamena;  kod  Sabca  bilo  je  100  sajka§a  kao  i  prije.  SajkaSi  nijesii  tada  davali  ni- 
kakvih  daca;  placa  biia  im  je  po  2 — 3  forinte  na  jjodinu,  osiin  toga  imali  bi  dobivati  soli  i 
sukna  za  odijelo.  Dakako  da  toga  nijesu  redovito  primali;  pa  tako  se  je  moglo  dogoditi,  da 
su  sajkasi  u  oci  podsade  Beograda  (152J.)  doplovili  pred  Budim,  da  traze  zaostalu  placu. 
Kad  je  nijesu  primili,  skinuli  su  sa  svojih  Sajka  dvije  kraljevske  zastavc,  privezali  ih  za 
zdenac  pred  kraljevskim  dvorom,  pa  se  onda  vratili  na  svoje  nasade  kliCuci:  »Mi  ne  mo- 
zemo  vi§e  ostati  u  kraljevskoj  sluzbi.  Propalo  si  ugarsko  kraljevstvo!  Bog  bio  s  tobom!« 
Medjutim  je  ipak  malo  zatim  Hrvat  Marko  SkobIi6  branio  Zemun  sa  400  §ajka§a. 

Da(ie  i  porezL  Za  vladanja  kraija  Matijasa  Korvina  bijahu  prihodi  kraljevske  bla- 
gajne  (fiska)  dosegli  najvecu  visinu;  iznosiii  su  nairne  po  izvjeStaju  mleta^koga  poslanika 
Antuna  Suriana  godisnjih  940.000  ugarskih  forinti  ill  dukata.  Kralj  je  nairne  primao:  1)  Od 
zlatnih  majdana  i  vadjenja  zlata  iz  rijeka  400.000  forinti;  2)  od  majdana  soli  140,000  fo- 
rinti; 3)  u  ime  tridesetine,  dvadesetine  i  ceterdesetine  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  50.000;  4)  od 
kraljevskih  i  kraljicinih  gradova  i  posjedovanja  (12  kastela  i  4  zemlje,  medju  njima  i  tri 
otoka  u  Dunavu)  50.000;  5)  napokon  u  ime  ratne  dace  (dica)  od  74  2upanije  300.000  fo- 
rinti. Za  nasljednika  njegovih  spali  su  prihodi  kraljevske  (drzavne)  blagajne  znatno;  go- 
dine  1503.  iznosiii  su  samo  249.000  forinti, 
god.  1516.  tek  220.000,  a  god.  1519.  ciglih 
140.000  zlatnih  forinti  ili  dukata.  QIavna 
vrela  kraljevskih  prihoda  bijahu  za  Jage- 
lovica  gotovo  sasvim  presahnula.  Tako 
bise  zlatni  majdani  dani  u  zakup  Thurzu 
i  Fuggerima,  te  je  zakupnina  (36.000  do 
40.000  for.  na  godinu)  iznosila  tek  dese- 
tinu  prijaSnjega  prihoda.  Jednako  je  i 
ratna  daca  (dica)  radi  pusto§enja  turskoga 
i  kraljevskih  privilegija  napokon  spala  na 
ciglih  60.000  forinti  ili  na  p  e  t  i  n  u  pri- 
jasnjega  prihoda.  I  tridesetina  je  malo  do- 

nasala,  jer  je  Hrvatska  bila  gotovo  sasvim  opustosena,  a  uz  nju  i  jiigoiztocne  strane  Ugar- 
ska;  od  kraljevskih  i  kraljicinih  imanja  nije  bilo  nikakve  koristi,  jer  su  bili  ili  zaiozeni  ili 
razgrabljeni.  Tako  se  je  zgodilo,  da  je  kralj  Vladislav  na  samrti  (1516.),  ostavio  za  so- 
bom  duga  nekih  400.000  forinti,  dok  je  Ljudevit  11.  tako  oskudno  2ivio,  da  nije  imao  koji  put 
da  namiri  potrebe  svoga  kraljevskoga  stola. 

(jiavna  izravna  daca  u  Slavoniji  ostaia  jc  i  nakon  Ljudevita  I.  (t  1382.)  k  u  n  o- 
V  i  n  a  ili  m  a  r  t  u  r  i  n  a.  Godine  1439.,  kad  je  naime  kralj  Albrecht  svojoj  2eni  Elizabeti. 
kceri  kraija  Sigismunda,  ustupio  svoju  kunovinu  u  Slavoniji,  iznosila  je  ta  data  jedva 
6000  zlatnih  forinti  u  jednoj  godini.  Poslije,  oko  god.  1453..  spao  je  prihod  od  kunovinc 
jo§  na  manje,  tako  te  je  brojao  tek  4000  (crkvenih)  forinti.  Po^laviti  neizravni  porez  i  u  Sla- 
voniji i  u  Hrvatskoj  bio  je  opet  tridesetina  (tricesimae)  od  robe,  koja  se  je  iz  tudjine 
u  zemlju  uvazala.  Dok  su  kunovinu  popisivali  i  pobirali  »dicatores  et  exactores  proventuum 
mardurinalium«;  primali  su  tridesetinu  »tricesimatores  regni  Sclauonie*  (god.  14%.~1499. 
Benedictus  de  Werner,  1511.  Thomas  Zechy  et  Johannes  de  QywJa).  Tridesetnice  bile  su 
namjeStene  poglavito  na  mjestima,  koja  su  mcdjaSila  s  tudjinorti. 

Budu(Ji  da  je  od  kunovine  (u  Ugarskoj  lucrum  camerae)  i  tridesetine  bilo  razmjerno 
malo  prihoda,  jer  su  citavi  krajevi  i  plemena,  pace  brojne  (naro<iito  duhovne)  korporacije 
i  pojedinci  tijekom  stoljecia  bili  kraljevskim  privilegijama  oslobodjeni  od  pla(ianja  tih  da<ia: 
to  je  kralj  MatijaS  Korvin  mjesto  njih  pokuSao  zavesti  nove  por  e  zc,  za  koje  ne  bi  vrije- 

K  I  a  i  c.  Hrv.  povj.  Mi.  (5.)  3 


Sajka  ili  NASADA. 


34      HRVaTSKO  K^ALJEVStVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRf  I  xVl.  STOLJfiCA. 

dile  podijeljene  povlastice.  Kralj  je  zaista  u  ozujku  1467,  predlozio  saboru  u  Budimu  svoju 
reformu  daca:  neka  se  ukine  dobit  komore  (lucrum  camerae)  u  Ugarskoj  i  kunovina  (inar- 
turina)  u  Slavoniji,  zatim  i  tridesetina,  a  s  njima  i  sve  privilegije,  bile  ma  komu  podijeljene; 
mjesto  dobiti  komore  i  kunovine  neka  se  zavede  komorna  daca  (tributum  fisci  re- 
galis,  prouentus  fisci  regalis),  a  tridesetinu  neka  zamijeni  krunska  carina  (vectigal 
sacrae  coronae);  komornu  dacu  neka  placaju  svi  podanici  zemljoradnici  bez  iznimke, 
kmetovi  svjetovnih  i  duhovnih  posjednika,  pace  i  samih  kraljevskih  imanja.  Sabor  je  kra- 
Ijev  predlog  prihvatio,  na  sto  su  kraljevski  poreznici  stall  nove  poreze  utjeravati.  Ali 
svijet  se  je  opro  novotariji,  osobito  u  Slavoniji  i  Erdelju,  pa  tako  se  nije  mogla  odrzati. 
Dvije  godine  iza  smrti  Matijaseve  vec  je  na  ngarskom  saboru  od  god.  1492.  clankom  26. 
odredjeno,  da  se  u  Slavoniji  po  starom  obicaju  (more  ab  antiquo  consueto)  placa  kunovina 
onako,  kako  se  je  davala  za  kralja  Sigismunda  i  Albrechta  Austrijskoga,  naime  po  20  di- 
nara  od  kmetskoga  selista,  ill  po  jedna  zlatna  forinta  od  pet  dimnjaka  (kmetskih).  I  tako 
je  ostalo  sve  do  boja  na  Muhackom  polju. 

Poradi  vjecitih  borba  s  Turcima  .zavedena  bi  u  XV.  stoljecu  nova  izvanredna 
daca,  prozvana  ratna  daca  ill  riz  (taxa,  contributio,  dica,  subsidium  ill  iuvamen). 
Ta  ratna  daca  bila  je  izvanredna  poglavito  po  tom,  sto  se  nije  mogla  razporezati  ni  po- 
birati  bez  posebne  dozvole  staleza  i  redova,  sabranih  na  saboru  budi  ugarskom 
budi  slavonskom  (hrvatskom).  Nadalje  nije  se  ta  daca  dozvoljavala  s  v  a  k  e  godine,  nego 
samo  onda,  kad  su  to  stalezi  smatrali  za  potrebito;  napokon  su  stalezi  sami  odredjivali, 
k  o  1  i  k  a  da  bude  ta  daca  u  pojedinim  slucajevima  i  u  pojedinim  godinama.  Izvanrednu 
ratnu  dacu,  koja  se  javlja  vec  za  kralja  Sigismund^l,  htjeo  je  kralj  Matijas  Korvin  pretvoriti 
u  redovnu,  ali  stalezi  prisilili  su  ga  god.  1462.,  da  se  je  morao  toga  okaniti. 

Izvanrednu  ratnu  dacu  prinosila  je  uz  Slavoniju  i  Hrvatska,  dok  ju  nije  kralj  Vladi- 
slav II.  od  toga  sasvim  oprostio.  U  pogledu  ratne  dace  uzivala  je  Slavonija  poglavito  tri 
osobite  povlastice.  Vec  od  postanja  ratne  dace  vrijedilo  je  pravilo,  da  Slavonija  (doticno 
Hrvatska)  placa  uvijek  samo  p  o  1  o  v  i  c  u  one  ratne  takse,  koja  se  je  placala  u  Ugarskoj. 
Ako  su  u  Ugarskoj  u  ime  ratne  dace  podavali  od  svakoga  selista  (porta,  fumus)  po  jednu 
ugarsku  forintu  ill  dukat,  placali  su  u  Slavoniji  (doticno  Hrvatskoj)  od  dimnjaka  samo  pol 
forinte.  Ta  osobita  povlastica  uzakonjena  bi,  sto  se  dosad  znade,  prvi  put  clankom  XII. 
od  god.  1472.,  koji  kaze:  »Quod  regnum  Sclauonie  etiam  in  hac  parte  maneat  in  antiqua 
sua  consuetudine,  ut  videlicet  in  taxis,  censibus,  et  aliis  omnibus  reditibus  medietatem  dun- 
taxat  solvat,  quantum  regnum  nostrum  Hungarie  solveret,  aut  solvere  consuevisset.« 
Druga  je  povlastica,  da  je  Slavonija  vazda  sama  i  na  svome  saboru  dozvoljavala  po- 
lovicu  one  ratne  dace,  koju  bi  Ugarska  dozvolila  na  ugarskom  saboru.  Redovito  je  kralj, 
cim  bi  ugarski  sabor  prihvatio  ratnu  dacu,  poslao  svoje  oratore  na  slavonski  sabor,  da  i  taj 
iednako  ucini.  Napokon  ako  se  gdje  koji  zitelji  u  Slavoniji  nijesu  pokorili  kraljevskim  po- 
reznicima,  vec  se  kratili  platiti  dozvoljenu  ratnu  dacu,  onda  ih  nijesu  globile  zupanije  kao 
u  Ugarskoj,  nego  bani. 

Od  podmirivanja  ratne  dace  bila  su  u  Slavoniji  oprostena  sva  crkvena  imanja  (bi- 
skupa,  kaptola,  opata,  zupnika,  samostana),  zatim  posjedi  svjetovnih  dostojanstvenika  i 
castnika  (hercega,  bana,  banovaca,  zupana,  plemickih  sudaca),  a  i  mnogih  velikasa;  na- 
pokon nije  se  nista  placalo  od  kraljevskih  imanja,  pace  je  kralj  posebnim  dekretima  oslo- 
badjao  od  placanja  ratne  dace  mnoge  posjednike,  koji  bi  to  po  obicaju  ill  saborskim  de- 
kretima duzni  bill  ciniti.  Tako  je  u  jednu  ruku  redovito  sav  teret  padao  na  ledja  manjih  po- 
sjednika, doticno  njihovih  kmetova;  dok  je  opet  prihod  te  dace  bio  razmjerno  posve  ne- 
znatan.  Sacuvani  su  popisi  (registri)  o  uplati  ratne  dace  u  Slavoniji  god.  1494.  i  1495.  koji 
to  posvjedocuju.  Iz  popisa  za  prvu  godinu  doznajemo,  da  su  kraljevski  dikatori  u  cetiri 
zupanije  slavonske  (virovitickoj,  krizevackoj,  varazdinskoj  i  zagrebackoj  na  sjeveru  Save) 
popisali  31.225  (tocnije  32.225)  selista  ili  dimnjaka  (fumos).  Buduci  da  je  bilo  odredjeno, 
da  se  od  svakoga  dimnjaka  ubere  pol  zlatne  forinte   ili  50  dinara,   imalo  bi   svega  uni6' 


I 


VJERA  I  CRKVA.  35 

16.112)4  forinte.  Ali  u  istinu  ubrano  bi  samo  4.73()>a  forinti,  ne  ubrojivSi  amo  place  porez- 
nika  i  posjede  zakonom  oslobodjenih  Cinovnika;  preko  dvije  trecine  (lO.OSOK-  forinti) 
ostale  su  pak  neuplacene.  Medju  onima,  koji  nijcsu  niSta  platili,  bili  su  herceg  Ivanis  Kor- 
vin,  herceg  Lovro  Ilocki  i  brojni  drugi  veiikaSi.  Oodine  1495.  placala  je  Slavonija  izvan- 
rednu  dacu  d  v  a  puta,  u  lipnju  naime  i  studenom.  U  lipnju  izbrojeno  bi  u  zemiji  medju 
Dravom  i  Savoni  (na  jugu  Save  i  Kupe  riije  se  brojilo)  u  Cetiri  ^.upanije  29.390  dimnjaka, 
^to  bi  iznosilo  14.695  for.  Od  toga  bi  uplaceno  8525  for.,  a  ostaio  je  neutjerano  5521  K-  for. 
U  studenom  izbrojeno  bi  jednako  29.390  dimnjaka.  koji  bi  platili  14.695  for.  Od  toga  bi 
banu  i  hercegu  Ivanisu  Korvinu  ustupljeno  18.890  dimnjaka  ili  9445  for,,  kraljevskomu 
blagajniku  predano  bi  1000  forinti,  a  oproSteno  po  kraljevu  nalogu  4190  forinti,  dakako 
najvise  prelatima  i  velikaSima. 

Sav  prihod  izvanredne  ratne  dade  pripadao  je  kraljevskoj  blagajni.  Za  namirenje  do- 
macih  potreba  kraljevstva  (za  placanje  prisjednika  banskoga  stola  i  t.  d.)  htjeo  je  sabor  u 
Krizevcima  god.  1523.  zavesti  manji  porez  po  nekoliko  dinara  od  svakoga  ognjiSta.  To 
je  tako  zvana  dimnica  ili  pecuniae  fumales.  Ali  tomu  se  je  opro  velik  dio 
plemstva  krizevacke  zupanije,  pa  se  ne  zna,  da  li  se  je  dimnica  tada  i  pobirala. 

Bilo  je  u  Slavoniji  u  XV.  stoljecu  jo§  nekih  daca,  kao  v  o  j  §  (i  i  n  a  (iudicium  exer- 
tus)  za  one,  koji  nijesu  vrsili  vojne  duznosti,  —  zatim  odkupnina  od  obccga  ili  gene- 
ralnoga  suda  (taxa  racione  prorogacionis  iudicii  generalis);  no  te  su  dace  bile  viSc  globe, 
nego  pravi  porezi.  Osim  toga  nijesu  bile  ni  trajne  ni  obcenite. 

Vjera  i  crkva.  Sve  pored  brojnih  seoba  u  zcmlje  hrvatskoga  kraljevstva  ipak  je 
domace  rimokatolicko  ziteljstvo  bilo  tako  brojno,  da  se  nijesu  znatno  promijenilc  ni  vjcr- 
ske  prilike.  Oospodujuca  vjera  ostala  je  i  dalje  rimokatolicka.  Nema  dvojbe,  da  je 
vecina  doseljenih  Vlaha  bila  vjere  grcko-iztocne;  no  da  li  su  imali  ovi  Vlasi  kakvo  cr- 
kveno  uredjenje,  ne  moze  se  ustanoviti.  Isto  se  ne  zna  ni  za  patarene  (bogomile),  koji  su 
prelazili  iz  Bosne.  Srbi  ili  Rasani  u  Srijemu  priznavali  su  svoga  patrijarhu.  H  u  s  o  v  a 
n  a  u  k  a  udomila  se  je  u  jednom  dijelu  Srijema,  narocito  u  varosi  K  a  rn  e  n  i  c  i.  Protiv 
Husovih  sljedbenika  gorljivo  je  revnovao  bosanski  franjevacki  vikar  Jakov  de  Marchia. 
Dne  26.  prosinca  1437.  svjedoci  u  Djakovu  bosanski  biskup  Josip,  a  18.  srpnja  1438.  u  Ba- 
noStoru  srijemski  biskup  Jakov,  kako  je  re^eni  vikar  »u  srijemskim  stranama,  gdje  su 
BoSnjani  i  Rasani,  protivnici  katolicke  vjere,  izpremijesani,  te  izmedju  Save  i  Dimava  Za- 
jedno prebivaju,  brojne  krivovjerce,  narocito  zarazenc  zlocom  prokletih  liusita,  svojom 
mudroscu  i  trudom  izkorijenio  i  na  katolicku  vjeru  obratio.  te  narod  propovijcdanjcm  u 
katoliSkoj  vjeri  utvrdio«.  Jednaku  svjedocbu  izdao  je  Jakovu  de  Marchia  istoga  dana  i  go- 
dine  u  Valpovu  velikas  Vladislav  od  Morovica,  koji  kaze,  da  su  u  Srijemu  »neke  varoSi  i 
sela  kroz  mnogo  godina  bila  zarazena  sljedbom  krivovjernih  Husita  (quedam  villac  et 
civitates  sectis  Husitarum  hereticorum  infecte  per  plurimos  annos  cxtiterint)*,  ali  da  ih 
je  reCeni  vikar  s  Bozjom  pomoci  obratio.  Medjutim  uza  sav  trud  vikara  Jakova  odr^ali 
su  se  Husite  u  Srijemu,  paCe  su  se  razSirili  i  po  Moldaviji,  gdje  ih  nalazimo  jo§  god.  1461. 

Borbe  s  Turcima  i  razni  dodiri  s  krScanskim  inovjercima  podigli  su  vjerski  duh 
rimokatoliCkih  Hrvata.  Taj  se  oCituje  poglavito  osnivanjem  brojnih  samostana 
pavlinskih  i  franjevaCkih  tako  u  Hrvatskoj  kao  i  u  Slavoniji.  Na  Celu  svima 
stoje  knezovi  Frankapani;  njihova  najodliCnija  zadu^bina  u  to  vrijeme  jest  glasoviti  sa- 
mostan  Franjevaca  s  crkvom  bla?.ene  djevice  Marije  n  a  T  r  s  a  t  u.  koje  je  god. 
1453.  sagradio  i  obilato  nadario  pobo^ni  knez  Martin  Frankapan.  Frankapanske  zadu?.bine 
jo§  su  pavlinski  samostani  u  Crikvenici  (1412.),  Novom  (1462.)  i  Brinjama  (prije  godinc 
1476.).  Za  knezovima  Frankapanima  povodili  su  sc  i  uifA  plenii(ii;  tako  su  plemeniti  Ijudi 
Dra§kovi(Si  iz  Zaf.'iCna.  (danas  PazariSta)  doljnoga  u  Lici  god.  1489.  osnovali  pavlinski  sa- 
mostan  sv.  Marije  na  vrhn  OradCini  (danas  KloStar),  kojcmu  je  bio  dobrotvorom  i  glaso- 
viti junak  2arko  Draio'ieviC.  U  Slavoniji  osnovao  je  plemici  Bencdikt  Nclipic  god.  1412. 

3* 


36 


Ht^VAtSKO  KRALJKVSTVO  U  XV.  STOL.IRCU  I  PRVO.I  CfiTVRTI  XVI.  STOLJFXA. 


pavlinski  samostan  sv.  Ane  u  Dobroj  kuci  (kod  danasnjeg  Daruvara);  pace  siloviti  celjski 
knezovi  okajavali  su  svoje  grijehe  podizanjem  i  darivanjem  samostana  i  crkvi.  Zloglasni 
inace  kiiez  Fridrik  Celjski,  ubojica  svoje  zene  Clizabetc  Prankapankc,  podigao  je  oko  go- 
dine  1447.  u  medjumurskom  Strigovu  novu  crkvu  na  cast  sv,  Jeronima,  za  kojega  se  je 
tada  mislilo,  da  se  je  u  recenom  mjcstu  rodio.  I  knezovi  Zrinski,  ma  da  su  zivjeli  u  Sla- 
voniji,  brinuli  su  se  za  zaduzbine  svojih  pradjedova  u  juznoj  Hrvatskoj.  Tako  je  knez  Ni- 
kola Zrinski  god.  1514.  dosao  u  stari  franjevacki  samostan  u  Bribiru  na  jugu  Velebita, 
te  ga  je  4,  listopada  zajedno  s  ostalim  plemicima  od  plemena  Subic  (Jurjem  Krivcicem, 
Krstom  Krivcicem,  Stjepanom  Ugrinovicem,  Petrom  Obradicem  i  Jurjem  Stojsicem)  po- 
sebnirn  pismom  primio  u  svoju  zastitu  i  obranu,  Vjersko  niisljenje  i  osjecanje  onoga  doba 
ogleda  se  u  jednoj-  hrvatskoj  listini  kneza  Anza  Frankapana  od  5.  lipnja  1495.,  gdje  uz 
ino  citamo :  ». ..  mi  smisljajuci  nestanovito  stanjesega  svita  i  pozna- 
vajuci  kratkost  zica  telesnoga,  u  kom  jesmo  postavljeni,  i  prihodeci  na  pamet 
pisma  svetoga  recenje,  ko  rece  David  prorok:  Clovik  kako  trava,  a  dni  njega  kako  cvet 
poljski  tako  procvatut  i  paki  usahnut . . .« 

Znatna  neprilika  za  jedinstvo  i  napredak  katolicke  crkve  u  Hrvatskoj  bila  je  ta,  sto 
su  od  god.  1420.  (doticno  1409.)  ne  samo  obje  nadbiskupske  stolice  (Spljet  i  Zadar),  nego 
i  neki  primorski  gradovi  dalmatinsko-hrvatski,  u  kojima  su  bile  biskupske  stolice  (kao 
Nin,  Sibenik,  Trogir,  Hvar)  bili  u  vlasti  mletacke  republike.  Tako  se  je  zgodilo,  da  su 
mnogi  crkveni  kotari  spljetske  nadbiskupije  i  podrucnih  joj  biskupija  spadali  politicki  pod 
hrvatsko-ugarske  vladare,  dok  su  opet  nadbiskup  i  biskupi  bili  mletacki  podanici.  Radi 
toga  trpila  je  mnogo  ne  samo  crkvena  stega  i  ugled  crkve,  nego  su  receni  biskupi  stra- 
dali  i  u  materijalnom  pogledu.  2itelji  primjerice  zupa  Cetine  i  Klisa  kratili  su  se  placati 
spljetskomu  nadbiskupu  duznu  desetinu,  premda  su  spadali  pod  njegovu  duhovnu  vlast. 
Dne  31.  svibnja  1442.  izdao  je  u  Klisu  Pctar  Talovac,  ban  Dalmacije  i  Hrvatske,  na  molbu 
spljetskoga  nadbiskupa  Jakova  Badoarija  pismo,  kojim  je  zabranio  svima  kastelanima  i 
drugim  sluzbenicima  u  zupama  Cetini  i  Klisu,  da  pobiru  desetinu  i  druge  prihode,  koji  po 
pravu  pripadaju  crkvi  spljetskoj  (quatenus  dictas  decimas  et  alia  iura  ecclesiastica,  ad 
praefatam  ecclesiam  spalatensem  de  iure  spectantia,  a  modo  in  posterum  non  exigatis). 
U  recenom  pismu  iztice  ban  izrijekom,  da  su  neki  kralji  i  bani  hrvatski  uzkratili  nadbi- 
skupiji  spljetskoj  desetinu  i  druga  prava  »radi  neke  opreke  izmedju  svete  krune  i  kraljeviiic 
Dalmacije*  (propter  quandam  differentiam  inter  sacram  coronam  et  regnum  Dalmatiae 
exortam),  pa  su  te  prihode  namijenlli  uzdrzavanju  gradova  i  tvrdinja  u  Hrvatskoj.  Jed- 
nako  su  stradali  i  pojedini  biskupi,  kao  primjerice  ninski,  kojega  se  je  dnhovna  vlast  pro- 
tezala  na  Liku. 

Od  hrvatsko-dalmatinskih  biskupa  ostali  su  u  drugoj  polovici  XV.  stoljeca  pod  vlascu 
ugarsko-hrvatskih  vladara  samo  k  n  i  n  s  k  i,  s  k  r  a  d  i  n  s  k  i,  k  r  b  a  v  s  k  i,  s  e  n  j  s  k  i  (i 
do  god.  14S0.  krcki).  .  ". 

Kninska  biskupija  bila  je  od  njih  najznamenitija,  premda  je  bila  najvise  izlozena  bo- 
sanskim  patarenima  i  poslije  Turcima.  Ona  je  obuhvatala  podrucje  gornje  Cetine,  gornje 
Krke  i  njezinih  pritoka,  zatim  gornje  Une  i  pritoka  joj  Unca.  U  njoj  se  spominju  cetirj 
arcidjakonata:  vrhricki  (Vrlika),  hrvatski  (Knin,  Kosovo  polje),  lapac.ki 
(Unac,  Rmanj,  Lapac)  i  hum  ski  (Bihac,  Ripac,  Otoka,  Cazin).  Koji  put  prisva- 
jali  su  si  kninski  biskupi  i  druge  crkvene  kotare,  koji  su  pripadali  onim  biskupima, 
sto  su  biU  mletacki  podanici.  Kninski  biskupi  godine  1409. — 1526.  bili  su  ovi:  Ladi- 
slav  (1409.— 1412),  Ivan  (1427.— 1436.),  Dimitrija  Cupor  (1438.— 1457.;  ovaj  se  je  mnogo 
otimao  za  zagrebacku  biskupiju),  Franjo  (1459.),  Marko  (1464.— 1466.),  Nikola  (1468.  do 
1469.),  Benedikt  (1471.),  Nikola  (1474.-1489),  Brikcije  od  Egervara  (1493.-1517.).  Kad  su 
Turci  osvojili  Knin  (1522.),  biskupija  je  velikim  dijelom  bila  razasuta,  te  je  tadanji  biskup 
Andrija  TuSkanic  KHsanin  (1522. — 1534)  prenio  svoju  stolicu  u  Topusko,  buduci  da  ie 


VJERA  !  CRKVA. 


37 


podjcdno  bio  predstojtiik  topuskc  opatije.  Zna(^ajno  je,  da  se  Andrija  TuSkanic  dugo  nije 
dao  posvetiti  za  biskupa;  jo§  20.  lipnja  1525.  pozivao  ga  je  papa  Klement  VII.  na  tu2bii 
svjetovnjaka,  da  jednom  primi  posvetu,  pa  da  vr§i  biskupske  poslove.  Kninska  biskupija 
kao  zaduzbina  hrvatskih  kraljeva  iz  narodne  dinastije  imala  je  prostranih  po§jeda  po  hr- 
vatskoj  zemlji.  U  okolisu  Knina  spominje  se  jos  god.  1494.  biskupski  utvrdjeni  grad,  na- 
zvan  Oazi  (in  castro  episcopali  (lazi);  .siiviSe  pripadao  je  biskupu  i  grad  Cazin  s  pro- 


♦n'orqcir^rpm.   I 
tobuc  'Bhoi.onor- ! ! 
rnur'dgriic  mc  bii , 
I  mcttoma  on  bine  clw^  H 
nun  aranircocqiu  pill 
loe  (;;;iUo:iini  ncia^ms  I 

Uib:ie  fUrnux^  fitvlib?  U 
Ituani  fptmi  accIt  in ^  I] 

JmtSrc  qfnm  cifa.  U 

I  ccixTfan-fiarc  I?j"c  I 
J  atmm  cifa  qua  cv.i  n 

cxtpi'oiuinnicii;  ttccfi " 
b?  ccmcctiir:  ci  bii't' 
ctcci'm  aUftiigiunu 
far.'.nemr  llxniu?.  ^rp? 
—  j^tf^^ntiCQnU'an. 

[ccrt^oJUtrnr  ctxnc 

I  utr  jqiu  ifti  f4h»ftll.':(^- 
I  oicimr  jU  J  JUa  ."IXGoiiftH,^ 
I  vpnmx  oif  o  •  X-qm  at^'vc' 

:  ue  qin  .id  crn.i  m 

r.nn  irpi  nrc'cn  c  o 

[nofttpaitiij.nnplcvic 

ranenicicifnbiicijcni 

mcnimrutaiinuicfti 


I  i  ncir  qi\oc-  Ixciih  ccuor 
I '  b.ipnfin.mf  it{!tiicr.in 
'  j  f.ta.u'  bn  itncnr.ihatt 
jucrtin.  f  curc.tpTn.^no , 
l.^ciTiCiic'. <V.I>ri mifiiTa  if 

"hD  cctcputclr.c.Jir.  cjo.r 
L^S'lEuci  qui  p.ttcl>3fc  c  ■ 
B^iob  rcmci'iu  cbm 

iifh.  (rtrccccrc  brj  icj> 
,n«'mncnunj:pplinai 
!;im  cclcfti  wnoaiftcdi 

uria:}.>tniCiT'"'a.^ri\ 

amine  mtlira-criUu-l 
IC  ctr.iftuni.cummTn 
IfjOilTain  Intromit. 


'Jf^..'-2M 


_' hiiTm  T  jobuc  txcnnv 

fitm  au:t  pcnintiiVmciivf' 
niuu  nta  iUr.i  immbil  fu 
I  c  ictc»m.i  ttia  air.\  Jlti.^ ' 
)»fc  piobaiti  inc  iCi)^ 


M^wi^^^ 


%^ 


STRANICA  IZ  MISALA,  KOJl  SE  CUVA  U  PRVOSTOLNO.! 
CRKVl  SV.  STJEPANA  U  ZAQREBU. 


straniiti  inianjem,  u  kojemu  je  Cesto  boravio  i   stolovao.   Kaptol   kniiiski   sv.   Bartolomcja 
imao  je  (kao  locus  credibilis)  pravo,  da  izdaje  javne  izprave. 

Krbavska  biskupija  obuhvatala  je  2upe  Krbavu,  Dre?Jiik,  ModruSe,  PlaSki  I  Novi- 
grad,  pa  i  ne^to  Like.  Stolica  biskupa  i  kaptoia  bila  je  izprva  U  d  v  i  n  a  (Udbina,  civltas 
Corbaviae).  Na  in()ll)u  kiieza  Stjepaiia  Frankapana  papa  je  i^io  II.  izdao  bullu  4.  lipnja 
146().,  kojoni  je  stolicu  krbavske  biskupije  sa  svima  pravima  (cum  oinni  iurisdictione)  pre- 
nesao  u  M  o  d  r  u  §  e,  gdje  no  bi  dotadanja  iupna  crkva  sv.  Marka  pretvorena  u  stoinu 


38   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

crkvu  sv.  Mafije.  Medjutim  kako  su  Modruse  god.  1493.  stradale  od  Turaka,  prenio  je  ta- 
danji  biskup  krbavsko-modruski  Kristofor  Dubrovcanin  svoju  stollcu  u  N  o  v  i  (Novigrad  u 
Vinodolu),  gdje  su  ostali  i  njegovi  nasljednici  sve  do  druge  polovice  sestnaestoga  stoljeca. 
Na  molbu  kneza  Sigismunda  Frankapana,  koji  nije  htjeo  zaostati  za  bratom  Stjepanom, 
dozvolio  je  receni  papa  Pio  II  .god.  1461.,  da  se  crkva  sv.  Nikole  u  Otoccu,  kojom  su 
dosad  upravljali  opati,  pretvori  u  stolnu  (biskupsku)  crkvu.  Kao  patron  te  novo  osnovane 
biskupije  izabrao  je  knez  Sigismund  za  prvoga  otockoga  biskupa  dominikanca  Blaza  iz 
Dubrovnika. 

Senjska  biskupija  zapremala  je  ne  samo  citavu  zupu  ili  kneziju  Vinodol  (od  Trsata 
do  Ledenica)  i  kotar  grada  Senja,  nego  i  Senju  na  jugu  dio  zupe  Podgorja  do  Cesarice, 
koja  se  je  vec  pribrajala  ninskoj  biskupiji.*  U  nutarnjoj  zemlji  obuhvatala  je  do  osnutka 
biskupije  u  Otoccu  zupu  Gatansku  (Gacku),  zatim  Busku  zupu  ili  Buzane  (Krasno,  Pe- 
rusic,  Stitar,  Kosinj).  Uz  gubitak  gatanske  zupe  bilo  je  senjskim  biskupima  od  god.  1469. 
podnositi  koje  sta  od  senjskih  kapitana  i  njihovih  sluzbenika.  Bas  radi  tih  kapitana  izrekao 
je  biskup  Fran  jo  Jozefic  (imenovan  6.  veljace  1521.),  franjevac,  rodom  iz  Rijeke, 
crkvenu  kletvu  (interdikt)  nad  ^itavim  Senjem,  kako  se  to  razabira  iz  poslanice  pape  Kle- 
menta  VII.  od  27.  kolovoza  1526. 

U  Slavoniji  ostalo  je  uredjenje  katolicke  crkve  onakovo,  kakovo  je  bilo  u  cetrnae- 
stom  stoljecu;  tek  sto  je  porazom  na  Muhackom  polju  obladala  turska  sila  srijemskom  bi- 
skupijom  (biskup  Stjepan  Brodaric)  i  stolicom  bosanskoga  biskupa  u  Djakovu.  I  od  pe- 
Cujske  biskupije  stradala  su  tada  dva  arcidjakonata,  po  imenu  morovicki  i  vukovski,  dok 
je  pozezki  ostao  gotovo  netaknut. 

Najznatnija  bila  je  u  ovo  doba  zagrebacka  biskupija.  Sacuvan  je  popis  zupa 
te  biskupije  od  god.  1501.,  pak  po  njemu  doznajemo  za  obseg  njezin  u  ono  vrijeme.  Bisku- 
pija je  doduse  izgubila  na  jugo-iztoku  zupanije  vrbasku,  sansku,  donekle  i  dubicku,  a 
s  njima  i  sve  katolicke  zupe;  no  uza  sve  to  imala  je  veci  broj  zupa  (nekih  457),**  nego  u 
polovici  14.  stoljeca.  Osobito  se  je  pomnozao  "broj  zupa  u  krizevackoj  zupaniji.  Znacajno 
je.  da  se  u  nekim  mjestima  oudi  kao  zupnici  budi  kao  kapelani  spominju  popovi  glagoljasi 
(glagol  i  th  a),  medju  njima  i  dva  u  Turopolju.  Uz  zupnike  bilo  je  u  pojedinim  mje- 
stima po  vise  kapelana,  prebendara  i  altarista.  Tako  je  u  samoj  Rasinji  bilo  sedam  sve- 
cenika;  u  Koprivnici  zupnik  sa  dva  kapelana,  zatim  dva  altariste  (sv.  Mihajla  i  sv.  Kriza), 
rektor  tamosnjega  hospitala  sa  pet  drugih  svecenika  (dva  graciani,  tri  mansionarii).  U 
Prodavicu  (Virju)  opet  bio  je  zupnik  sa  dva  kapelana,  zatim  osam  altarista  i  upravitelja 
kapela.  Mnogi  zupnici  imali  su  drugove  (socius  eiusdem),  s  kojima  su  valjda  dijelili 
posao  i  prihode.  Prema  svim  ovim  podatcima  moramo  suditi,  da  je  duhovnicki  stalez  u  za- 
grebackoj  biskupiji  bio  osobito  brojan. 

Mnogo  je  smutnje  prouzrokovalo  popunjivanje  biskupskih  stolica  i  opatija.  Za  sla- 
bih  vladara  otimali  su  se  za  to  (patronatsko)  pravo  pojedini  knezovi  i  velikasi.  Radi  toga 
je  i  u  zagrebackoj  biskupiji  nastao  razkol,  koji  je  trajao  trideset  i  tri  go- 
dine,  naime  1433. — 1466.  Celjski  knezovi  nametali  su  svoje  pouzdanike  (Benedikta  de 
Zolio  i  Baltazara  de  Montschiedel),  dok  je  Ivan  Hunjadi  radio  u  prilog  kninskom  biskupu 
Dimitriju  Cuporu.  Tek  god.  1465.  dokrajcio  je  smutnje  kralj  Matijas  Korvin,  predlozivsi 
papi  za  zagrebackoga  biskupa  Osvalda  Thuza  de  Szentlaszlo,  kojega  je  papa  Pavao  II. 
dne   16.  travnja   1466.  zaista  imenovao.  Receni  Osvald  Thuz,  postav§i  vrlo  mlad  bisku- 


*  Qod.  1500.  bilo  je  pravde  izmedju  ninske  biskupije  i  senjske  radi  Cesarice.  U  jednom 
pismu  od  25.  travnja  1500.  pise  netko  iz  Senja  vikaru  ninskoga  biskupa,  »da  nigdar  po  nijedno 
vrime  Cesarica  ni  bil'  kumfin  Ninski  ni  Baguski,  nego  bilo  vazda  senjsko  duhovnim  i  telesnim  za- 
konom,  kako  cemo  istrunienti  verovanim  pokazati.« 

*  Danasnja  (nad)biskupija  zagrebacka,  kojoj  pripada  i  velik  dio  pozezke  zupanije,  broji  same 
348  zupa,  dakle  za  109  manje. 


VJKRA  I  CRKVA.  39 

pom,  upravljao  je  povjercnom  mu  biskupijom  kroz  trideset  i  tri  godine  (1466. — 1499.). 
Umiruci  u  ZaCezamu  (Cazmi)  sastavio  je  oporuku,  u  kojoj  je  odredio  10.000  forinti  za  uz- 
dr^avanje  stolne  crkve  sv.  Stjepana,  a  7000  forinti  za  dvije  kule,  koje  bi  se  podigle  za 
obraiiu  crkve.  Osvalda  Thuza  naslijedio  je  dotadanji  Canadski  biskup  Luka  (1500.— 1511.); 
poslije  ovoga  postao  je  »patronom  i  protektorom*  zagrebaCke  biskupije  svemocni  tada 
ostrogonski  nadbiskup  Tomo  BakaC  od  Erdeda,  koji  je  pomogao  do  biskupske  Cast!  dvo- 
jici  svojih  rodjaka,  najprije  Ivanu  od  Erdeda  (1514. — 1518.),  a  onda  znamenitomu  Simunu 
od  Erdeda  (1518. — 1543.),  koji  je  mnogo  utjecao  i  u  politicke  prilikc  hrvatskoga  kraljev- 
stva.  Znacajno  je,  da  je  pomenuti  ostrogonski  biskup  i  kardinal  Tomo  BakaC  od  Erdeda 
god.  1513.  sklonio  papu  Lava  X.,  te  je  njemu  nakon  smrti  senjskoga  biskupa  Jakova  Bla- 
^evida  podijelio  u  »commendu«  i  tu  biskupiju,  na  §to  je  Tomo  imenovao  svojim  namjest- 
nikom  i  upraviteljem  senjske  biskupije  tadanjega  modruSkoga  biskupa  Simuna  Ko^icica 
Begnu,  koji  je  njom  upravljao  nekih  sedam  godina  (1513. — 1520.). 

U  Hrvatskoj  prisvajali  su  si  pravo  patronata  knezovi  Frankapani  za  biskupije  (senj- 
sku,  modrusku,  otocku)  u  svojim  oblastima.  Oni  su  se  pri  tome  pozivali  na  povelju  kralja 
Ladislava  IV.  Kumanca  od  11.  lipnja  1289.,  kojom  bijase  njihovim  predjima  potvrdio  pa- 
tronatska  prava  u  biskupijama  krbavskoj  i  senjskoj  (iura  patronatus  ecclesiarum  de  Ck)r- 
bouia  et  de  Scenya).  Knez  Nikola  Frankapan  dao  si  je  18.  rujna  1418.  od  zagrebaCkoga 
kaptola  izdati  ovjerovljeni  prepis  te  povelje,  sto  dokazuje,  da  je  njegova  porodica  vazda 
budno  pazila  na  to  svoje  pravo.  Ali  bas  radi  toga  doslo  je  cesto  do  sukoba  izmedju  njih 
i  papinske  stolice,  narocito  kad  se  je  radilo  o  popunjenju  biskupije  u  Senju.  Bernardin 
Frankapan  radio  je  pace,  da  svomu  sinu  Ferdinandu  namakne  biskupiju  modrusku.  I  zaista 
se  Ferdinand  u  kraljevskim  poveljama  od  god.  1501.  i  1508.  zove  »izabrani«,  doticno  »iza- 
brani  i  potvrdjeni«  (electus  et  confirmatus)  biskup  modruSki.  Kad  je  u  to  papa  7.  stude- 
noga  1509.  zadarskoga  kanonika  Simuna  Koziclca  Begnu  imenovao  biskupom  modruSkim, 
uzkracivao  je  knez  Bernardin  potonjemu  neko  vrijeme  investituru  (denegat  vestum);  no 
poslije  ga  je  ipak  priznao,  te  je  biskup  Simun  postao  gorljivim  zagovornikom  njegovim  pri 
rimskoj  stolici,  pade  mu  je  posvetio  i  svoj  govor,  §to  ga  je  god.  1513.  drzao  na  lateran- 
skom  koncilu  u  Rimu. 

Odkada  je  hrvatsko-dalmatinsko  primorje  od  Zrmanje  do  u§ca  Cetine  doslo  pod 
mletaCku  vlast,  stall  su  nadbiskup!  i  biskup!  primorskih  gradova,  vecinom  od  MletCana 
nametnuti  Ijudi,  revnovati  u  svojim  biskupijama  protiv  slavenske  sluzbe  bo^je 
i  glagolice.  Tako  je  spljetski  nadbiskup  Bernardo  Zane  god.  1511.  odredio,  »da  nijedan 
svecenik,  budi  kojega  god  cina  ili  reda,  ne  smije  tumaciti  sveto  pismo  na  jeziku  slaven- 
skom,  osim  jedino  evangjelja  (i)  epistole,  a  uz  to  (vr§iti)  izpovijest.  priCest  i  na  odredjeni 
dan  red  mrtvih*  (quod  null!  presbyter!  cuiuscunque  conditionis  et  gradus  audeant  inter- 
pretari  sacram  scripturam  in  lingua  illyrica,  nisi  evangelia,  epistolas,  et  confessionem  ac 
communionem  et  in  die  proprio  sequentia  mortuorum).  Kad  je  pak  god.  1480.  otok  Krk 
doSao  pod  mletaCku  vlast,  izdala  je  mletaCka  vlada  24.  travnja  1481.  novomu  krCkomu 
providuru  Franji  Bembu  ovaj  nalog:  »Nalaze  se  na  onom  otoku  (Krku)  u  stanovitom  sa- 
mostanu  nek!  kaludjeri  Hrvati,  koji  vr§e  !  slave  slufbu  Bo2ju  po  obiCaju  hrvatskom;  ti 
se  (kaludjeri)  iz  stanovitih  razloga  moraju  ukloniti  s  rec^enoga  otoka.  Stoga  zapovijedamo 
tebi,  da  mora§,  Cim  na  otok  stigneS,  otjerati  tc  hrvatske  redovnike,  te  im  zabraniti,  da  se 
ikad  vi§e  vrate  na  reCen!  otok.  Pobrini  se  jo§  za  druge  redovnike,  koji  Cc  u  reCenom  sa- 
mostanu  boraviti  i  slu2it!  po  naSem,  latinskom  obii^aju*.  Providur  je  jamaCno  izvrSio  nalog 
svojih  gospodara.  Jo§  prije  toga  bijaSe  kralj  MatijaS  Korvin.  boravccM  u  drugoj  polovici 
studenoga  1480.  u  gradu  Jajcu,  primio  neke  franjevce,  koje  bijahu  MletCani  s  otoka  Krka 
protjerali  (religionis  fratribus  ordinis  sanct!  Francisci,  quos  Vcneti  de  insula  Vegie  eo. 
quod  nostri  fuissent  subditi.  de  quibusdam  claustris  exclusisscnt).  pa  im  je  odredio  za  pre- 
bivanje  neke  manastire  u  okoliSu  Skradina,  Sto  no  su  prije  pripadali  fratru  Aleksandru 
Dubrovcaninu.  VrativSI  se  na  to  kralj  u  Zagreb,  izdao  je  tu  24.  sijeCnja  1481.  banima  i 


40   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

banovcima  Hrvatske  i  Dalmacije,  kao  i  kapitanima  grada  i  varosi  Skradina  posebni 
pismeni  nalog,  da  bjegunce  Franjevce  u  darovanim  njima  samostanima  brane  i  stite  od 
svih,  koji  bi  im  smetali. 

Knjizevnost  latinska  i  slavensko-hrvatska.  Vjecito  komesanje  na  tlu  hrvatskoga 
kraljevstva  tijekom  petnaestoga  stoljeca  i  u  prvoj  cetvrti  sestnaestoga  nije  nimalo  bilo  na 
nstrb  knjizevnosti,  pace  je  sve  to  vecim  obcenjem  i  prometom  urodjenika  s  doselicama 
uznapredovala.  Politicka  je  raztrganost  prijecila,  te  se  nijesu  stvorila  veca  kulturna  i  knji- 
zevna  sredista,  izuzev  jedino  obcinu  grada  Dubrovnika.  K  tomu  je  nevolja  od  Turaka 
gonila  brojne  ucenjake,  knjizevnike  1  umjetnike  ii  tudjinu  (Italljii,  Ugarsku,  Njemackii, 
Ffancuzku),  gdje  su  nasli  sigurnija  zaklonista,  pa  onda  radili  i  privredjivali  za  one  zemlje  i 
narode,  ii  kojima  su  zivjeli. 

Obcenje  izmedju  hrvatskih  zemalja  (narocito  primorja  hrvaisko-dalmatinskoga)  i 
Italije  bilo  je  od  starine  zivahno,  a  postalo  je  jos  zivlje,  odkad  je  velik  dio  toga  primorja 
dosao  (1409. — 1420.)  izravno  i  konacno  pod  inletacku  vlast.  Tim  bise  u  dalmatinskim  gra- 
dovima  (Ninu,  Zadru,  Sibeniku,  Trogiru,  Spljetu,  Hvaru),  pa  i  li  slobodnom  Dubrovniku 
sirom  otvorena  vrata  utjecanju  tadanje  talijanske  kiilture,  pa  tako  i  preporodu  kla- 
s  i  c  k  i  h  n  a  u  k  a   (h  u  m  a  n  i  z  m  a),  koji  je  tada  u  Italiii  slavlje  slavio. 

U  Dalmaciju  i  primorsku  Hrvatsku  presadjivali  su  humanizam  u  prvi  kraj  brojni 
Talijani,  koji  su  ovamo  dolazili  kao  svecenici  (biskupi,  opati),  politicki  i  sudbeni  cinov- 
nici  mletacki,  kancelari  i  notari,  a  napokon  kao  ucitelji.  Za  njima  su  se  povadjali  i  uro- 
djenici,  koji  su  vise  nauke  izucili  u  Italiji.  Tako  se  je  dogodilo,  da  se  je  narocito  u  primor- 
skim  gradovima  Dalmacije  sve  vise  zanemarivalo  do  mace  narjecje  romansko 
(dalmatinsko),  kojim  se  je  dosad  u  obicnom  zivotu  govorilo,  i  koje  je  bilo  srodno  na- 
p  u  1  j  s  k  o  m  u  d  i  j  a  1  e  k  t  u  talijanskomu;  pa  je  mjesto  njega  u  obicnom  zivotu  mah  preo- 
timalo  mletacko  narjecje  talijansko,  a  u  javnim  poslovima  klasicna  latinstina. 
Taj  se  preokret  moze  potanko  pratiti  u  Dubrovniku,  a  obcenito  i  po  ostalim  gradovima  na 
otocima  i  u  primorju. 

U  Dubrovniku  govorilo  je  urodjeno  plemstvo  jos  na  koncu  14.  stoljecu  pretezito 
domacim  dijalektom  dalmatinskim,  slicnim  napuljskomu  narjecju;  hrvatski  jezik  bio  je 
vecini  plemica  takodjer  poznat,  a  govorili  su  njim  brojni  doseljenici  s  iztoka,  zatim  pucani 
u  gradu  i  podaniCx  obcine  po  kotaru.  Talijanski  humanista  i  ucenik  Petrarkin,  po  imenu 
Ivan  Raven  janin  (Ser  Joannes  quondam  magistri  Conversini  de  Fregnano),  koji 
ie  god.  1384. — 1387.  u  Dubrovniku  sluzio  kao  obcinski  kancelar,  tuzi  se  na  nepriliku,  s  t  o 
njega  nitko  ne  razumije,  a  ni  on  nikoga,  pa  mu  treba  sve  raditi  po 
t  u  m  a  c  u.  Dubrovcani  su  doduse  poslije  osnovali  skolu,  u  kojoj  se  je  ucio  klasicki 
latinski  jezik,  pace  i  starogrcki  jezik;  no  uza  sve  to  pise  Filip  de  Diversis 
iz  Luke,  koji  je  godine  1434. — 1440.  bio  rektorom  te  gradske  skole,  ovako:  »U 
svim  vijecima  i  uredima  gradjanskim  i  kaznenim  govornici,  odvjetnici,  sudci  i  konzuli 
po  odredbama  zakona  govore  latinski,  a  ne  slavenski;  ali  ne  nasim  italskim  jezikom,  ko- 
jim govore  i  razpravljaju  s  nama,  vecunekakvom  drugom  puckom  govoru 
njima  osobitom,  sto  se  od  nas  Latinaca  ne  moze  razumjeti  (sed 
quodam  alio  vulgari  idiomate  eis  speciali,  quod  a  nobis  Latinis  intelligi  nequit),  ako  nijesi 
vican  nekoliko,  pace  mnogo  takvomu  govoru.  Kruh  (panem)  zovu  pen,  otca  (patrcm)  tata, 
kuca  (domus)  kaze  se  chexa,  ciniti  (facere)  fachir,  pa  tako  dalje,  sto  sve  cini  govor  nama 
nepoznatim«.  Medjutim  vec  u  drugoj  polovici  petnaestoga  stoljeca  javljaju  se  u  Dubrov- 
niku urodjeni  humaniste,  koji  se  izticu  poznavanjem  klasickoga  latinskoga  jezika  i  knjizev- 
nosti njegove.  Izmedju  njih  proslavili  su  se  svojim  knjizevnim  radom  dva  C  r  i  j  e  v  i  c  a 
ili  C  e  r  V  a,  jedan  kao  latinski  pjesnik,  a  drugi  kao  latinski  povjestnicar,  pa  onda  Jakov 
B  u  n  i  c  (Bonus). 


KNJ12EVN0ST  LATINSKA  I  SLAVENSKO-HRVATSKA. 


41 


Aelius  Lampridius  Cerva  (1463. — 1520.),  hrvatski  Ilija  Crijevic,  odu§evio 
se  je  u  Riniu  za  svoga  naukovanja  u  kolu  pjesnika  i  uc^enjaka,  koji  sii  se  skiipljali  oko 
Julija  Pomponija  Leta,  predsjednika  rimske  akadeniije,  tako  za  latinsku  starinu,  da  su  ga 
ondje  vec  u  22.  godini  nje}3:ovoj  ovjen^ali  pjesni(3kim  vijencem.  VrativSi  se  oko  god.  1490. 
11  Dubrovnik  bio  je  jedan  od  najgorljivih  pobornika  humanizma,  te  je  u  svojim  pjesmama. 
listovima  i  govorima  nastojao  svojim  sugradjanima  utuviti  u  giavii,  da  su  oni  pravi  prav- 
cati  potomci  starih  Rimljana  (propago  vera,  verior  colonia  bis  prolesque  Quiritium).  Nje- 
gov  imenjak  Aloysius  de  Cerva  (1459. — 1527.).  koji  je  vi§e  nauke  izucio  u  Parizu  i 
ondje  pritnio  pridjevak  Tu- 
bcro  (odatle  zvani  L  u  d  o- 
V  i  c  n  s  Tuber  o).  napisao 
jc  opet  u  latinskom  jeziku 
povjestnicu  svoga  vijeka  od 
god.  1490.  do  1522.,  u  kojoj 
je  prikazao  ne  samo  tadanje 
zgode  u  Hrvatskoj  i  Ugar- 
skoj,  nego  i  po  ostaioj  Ev- 
ropi.  Radi  elegantnoga  sloga 
latinskoga  prozvan  bi  dubro- 
vackim  Sallustijem  (il  Sal- 
lustio  Raguseo). 

I  Jacobus  Bonus 
(1469.— 1534.),  hrvatski  Ja- 
kov  Bunic,  svrsio  je  nauke  u 
Italiji.  Bio  je  trgovac  po 
zvanju  i  kao  pleinic  obav- 
Ijao  je  mnoge  visoke  sluzbe 
u  svomu  zavicaju,  ali  se  mi- 
niogred  bavio  i  latinskim 
pjesnictvom.  Jos  oko  1500. 
godine  stampao  je  on,  valjda 
u  Bologni,  epsku  pjesmu  »Dc 
raptu  Cerberi«,  najstariju  po- 
znatu  epsku  pjesmu,  sto  je 
nikia  na  hrvatskom  tlu.  Do- 
§av§i  po  njoj  na  glas  i  po- 
svetivsi  je  naknadno  papi 
Leonu  X.  dobi  on  od  pape 
Castni  zadatak,  da  u  epskoj 
pjesmi  obradi  evangjeosku 
nauku  o  2ivotu  i  radu  Isusa  ^ 

Krista.  Na§  je  DubrovCanin  izvrSio  taj  zadatak  prije  talijanskoga  pjesnika  Jeronima  Vide 
i  1526.  godine  za  pape  Kiementa  VII.  bude  doStampana  u  Rimu  njegova  pjesma  »De  vita 
et  gestis  Christi«,  koja  ima  16  pjevanja  i  prcko  1000  heksametara.  U  istoj  knjizi  Stampao  jc 
Bunic  sav  svoj  dotadaSnji  rad  na  pjesnii^kom  polju. 

Uz  oba  Cerve,  Jakova  Buni(ia  i  druge  Dubrovdane  javljaju  se  humaniste  i  po  osta- 
lim  gradovima  Dalmacije  svc  do  Nina.  U  Trogiru  iztiCe  se  osobito  Johannes  So- 
bota  ili  Ivan  Subotic  (t  1469.)  kao  gorljiv  hutnanista.  Od  njegovih  radnja  poznati 
su  dosad  samo  neki  listovi,  Sto  ih  je  pisao  zadarskomu  iiadbiskupu  Mafeju  Vallarcssu, 
takodjer  prijatelju  rimske  starine  i  starolatinske  kulture.  No  najodliCnlji  od  svih  dahnatin- 


'<  'nap  a^truana  la-frnnflf)  53  ihprfrg/nrfm.h-^.ih'c  rftnlie 

flDuj3vs.Dr.jjwitajF8<3ffiafl  BH/gK-gRicffitfrfiJODvawAa^ii 

iffal>'<?ntijfnii3  prfisj'iiiljjitfi  MTb  8A8  5atTWtfDn<vimjber8  nt: 

«>inw^>  jnadlia^n.  [j|]  stfti  jtfta  •n-fuamayxmb f robflBa* 

aiia<3nacs  «>afi5a  ionviliidi 

0  <n>aEuara3!rafl8R>tfljg  />li  t  biUd'ijoj;*  ""Ci  [fi:;?CijCM'^[h 

t-3.'3^jti|i!nm3U)BfiRi'3*?m.i  ^»b(n)liR/. 

•£i'3*viiimihi.»rh.vS'«ai'iU'0£i'  j^aobiMWOTgrtiij  «0baiJm«» 

Clbunc  bjcuian'nj  3.'e^*«vg/.«  jgntn;^' 

tp:cmt  magiitcr  M.n  ^^1^^,,  f^^^  yg^  ♦.-u^tB 

dread  OC  tbo:cfaniC5  Bwswasia+rvxsvanurtm-* 


mm 


^ 


STRANICA  HRVATSKOGA  (GLAGOLSKOGA)    BREVIJARA- 
OD  GOD.  1493. 


42   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

sko-hrvatskih  humanista  bio  je  bez  dvojbe  Sibencanin  Juraj  Sizgoric  (Sisgoreo), 
kojega  je  zbirka  latinskih  elegija  i  pjesama  izasla  god.  1477.  stampana  u  MIetcima  s  na- 
pisom:  »Georgii  Sisgorei  Sibenicensis  elegiarum  et  carminum  libri  III.  Impressum  est  hoc 
opusculum  in  Venetiis  per  magistrum  Adam  de  Rodueil,  sub  anno  incarnationis  domini 
1477.«  Pisao  je  i  latinskom  prozom  o  povjestnici  svoga  rodnoga  grada,  kao  i  u  obce  o 
Dalmaciji  i  narodu  u  njoj. 

U  Slavoniji,  pa  onda  u  Ugarskoj  utro  je  put  humanizmu  jedan  od  prvih  Ivan  (Q  j  e- 
1  e  t  i  c?)  Vitez  od  Sredne  (1400.— 1472.),  sin  siromasnoga  plemica  iz  krizevacke  zu- 
panije.  Izucivsi  vise  nauke  u  Italiji  bio  je  tajnikom  gubernatora  Ivana  Hunjada  i  odgoji- 
telj  sina  njegova,  potonjega  kralja  Matijasa  Korvina,  kojemu  je  u  srce  zasadio  Ijubav  za 
humanizam  i  preporodjenu  uifijetnost.  Vrseci  zatim  razne  duhovne  casti  (kao  biskup  ve- 
likovaradinski  i  napokon  nadbiskup  ostrogonski)  bio  je  glavni  suradnik  kralja  Matijasa 
na  kulturnom  polju.  Njegovom  pobudom  osnovao  je  kralj  Matijas  sveuciliste  u  Pozunu, 
zatim  akademiju  nauka  i  glasovitu  knjiznicu  u  Budimu.  Na  svim  ovim  zavodima  pona- 
mjestao  je  kralj  pretezito  umne  muzeve  iz  Hrvatske  i  Dalmacije,  a  narocito  iz  Dubrov- 
nika.  Na  sveucilistu  naucali  su  uz  ine  Dubrovcani  Serafin  Bunic  i  Toma  Baseljic,  dva 
ucena  bogoslovca;  u  akademiji  izticu  se  uz  predsjcdnika  Ivana  Viteza  mladjega  (biskupa 
vesprimskoga  i  sinovca  nadbiskupova)  jos  Ivan  Cesmicki  (Janus  Pannonius),  zatim  Tro- 
giranin  Ivan  Statilic  (Statileo),  knez  Juraj  Frankapan,  i  Julio  Dalmatin;  a  kao  predstoj- 
nici  i  cuvari  knjiznice  spominju  se  Feliks  Dubrovcanin  i  zemljak  njegov  Petar  Zamanjic. 
Prvi  je  bio  na  glasu  radi  podpunoga  znanja  jezika  kaldejskoga,  arapskoga,  grckoga,  latin- 
skoga,  talijanskoga  i  hrvatskoga,  kao  i  radi  vjestine  svoje  u  sitnoslikarstvu;  drugi  opet 
bio  je  znamenit  kao  bogoslovac  i  filozof.  No  od  svih  je  najpoznatiji  Ivan  Cesmicki 
ili  Janus  Pannonius  (1434. — 1472.),  po  majci  svojoj  Barbari  necak  nadbiskupa  Ivana 
Viteza  od  Sredne.  Rodjen  u  Cesmici  (de  Chesmicze)  u  krizevackoj  zupaniji  izgubio  je  rano 
otca;  na  sto  ga  je  ujak  Ivan  Vitez  u  trinaestoj  njegovoj  godini  (1447.)  poslao  na  nauke  u 
u  Italiju.  Ucio  je  kod  Ivana  Quarinija  u  Ferrari,  a  zatim  je  zivio  u  Padovi  i  Mantovi, 
odakle  je  zalazio  u  Firencu,  Rim  i  Napulj.  Qod.  1458.  vratio  se  je  kao  vec  dobro  poznati 
pjesnik  latinski  i  ovjencani  doktor  prava  u  domovinu,  te  je  1460.  postao  biskupom  pecuj- 
skim,  premda  mu  je  bilo  tek  dvadeset  i  sest  godina.  Kao  pouzdanik  i  poslanik  kralja  Matijasa 
poSao  je  god.  1465.  papi  Pavlu  II.  u  Rim,  kojom  je  prigodom  pokupovao  u  Italiji  sve 
knjige  i  rukopise,  do  kojih  je  samo  mogao  doci.  Ali  god.  1471.  stupi  zajedno  sa  svojim 
ujakom  i  drugim  velikasima  u  zavjeru  protiv  kralja,  na  sto  morade  pobjeci  iz  Ugarske, 
te  se  skloni  u  pavlinski  samostan  u  Remetama  kraj  Zagreba.  Tu  i  umre  u  drugoj  polovici 
god.  1472.,  te  bi  sahranjen  u  samostanskoj  crkvi.  Na  grobnicu  mu  stavise  napis,  koji  bijase 
sam  za  zivota  izpjevao,  i  u  kojemu  kaze,  da  tu  pociva  Ivan,  koji  je  prvi  k  z  a  v  i  c  a  j- 
nomu  Dunavu  priveo  s  Helikona  lovorom  ovjencane  bozice,  te  moli, 
»neka  zavist  bar  postedi  njegov  grob  i  napis  na  njemu«  (Hie  situs  est  Janus,  patrium 
qui  primus  ad  Istrum  —  Duxit  laurigeras  ex  Helicone  deas.  —  Hunc  saltem  titulum 
livor  permitte  sepulto;  —  Invidie  non  est  in  monumenta  locus).  Od  njegovih  historijskih 
i  pjesnickih  djela  sacuvane  su  samo  njegove  pjesme  (Panegyricon,  Elegiae,  Epigrammata), 
koje  su  god.  1512. — 1518.  stampane  u  Becu,  Bologni  i  Krakovu. 

Humaniste  bavili  su  se  poglavito  latinskom  poezijom,  povjestnicom  i  starinama.  Ali 
je  bilo  medju  njima  znatne  razlike.  Jedni  su  se  zanosili,  da  sto  bolje  izuce  i  oponasaju  kla- 
sicni  latinski  jezik  i  slog;  drugi  su  se  opajali  sadrzinom  te  stare  knjizevnosti  i  pogan- 
skim  duhom  njezinim.  Medju  humanistima  dalmatinsko-hrvatskoga  primorja  razabiru  se 
nadalje  jos  dva  smjera:  jedni  odisu  strastvenom  mrznjom  na  sve,  sto  nije  latinsko,  te  pre- 
ziru  narocito  slavensku  i  hrvatsku  rijec;  drugi  se  opet,  potaknuti  bas  humanizmom,  za- 
nimaju  za  hrvatski  govor,  kao  i  za  tvorevine  puckoga  duha  hrvatskoga.  Na  celu  prvima 
stoji  Dubrovcanin  Ilija  Crijevic,  dok  kolo  drugih  vodi  Sibencanin  Juraj  Sizgoric.  Crijevica 
Ijubav  za  klasicku  starinu  cini  gotovim  odrodom;  on  se  obara  na  hrvatsku  rijec,  koja  se 


KNJI2EVN0ST  LATINSKA  I  SLAVENSKO-HRVATSKA. 


43 


"IT^ 


^\ 


^. 


>•'  "fijjricuira 

ilidlnujii'.irii  ;■  .  •;rrt0 


■;>;;^! 


iiiii/arvawia  * 


CO  . 

UBasW.-iiXIUlpjl.'f.U; 

*'  muiJKw:  iriiR>!b:j  i 


u  Dubrovniku  tada  sve  viSc  ozvanja.  U  jednoj  pjesmi  svojoj  vapi  on:  »Uz  ponioc  pre- 
dobrih  bogova  neka  se  povrati  stari  kviritski  (latinski)  govor,  koji  je  nedavno  izumro 
pritisnut  poplavom  divljeg  susjedstva.  Neka  povrati  Epidavru  Plauto,  §to  mu 
je  oteo  nezgrapni  Skit  a...  Tako  te  nestati  ilirskoga  kriCanja  (stribiligo  illu- 
rlca) . . .«  Ali  ti  vapaji  nijesu  koristili,  jer  je  u  Dubrovniku  sve  vi§e  preotimao  maha  hr- 
vatski  govor,  pace  se  javljalo  i  dubrovaCke  vlastele,  kao  primjerice  Ivan  QuCeti(S 
(1451.— 1502.),  koja  su  uz  grCke  i  latinske  stihove  gradila  i  hrvatske. 

Sizgoric  nasuprot  s  najvedim  zanimanjem  i  Ijubavl  prouCava  sve,  §to  je  hrvatsko, 
kako  to  svjedoc^i  njegov  latinski  spis  »0  polozaju  Ilirije  i  varoSi  Sibenika  godine  1487.« 
(De  situ  Illyriae  et  civitate 

Sibenici  a.   1487.).  Govoreci       "  .  _ 

u  17,  glavi  o  obicajima  svo- 
jih  Sibenskih  sugradjana,  koji 
su  tada  bili  pretezno  Hrvati, 
spominje  i  ovo:  »Uz  zakone 
imaju  na§i  gradjani  i  obicaje, 
neke  zasebne,  a  neke  tudjin- 
ske,  koje  prihvatiSe  od  su- 
sjeda,  Sluze  se  naime  ilir- 
skim  (hrvatskim)  poslovica- 
ma  (proverbiis),  koje  smo 
mi  prozvali  dicteria,  i  koje 
smo  iz  domacega  jezika  (ex 
lingua  vernacula)  preveli  na 
latinski  zajedno  sa  J.  Nau- 
pleom,  ucenim  i  razboritim 
dovjekom.  Cini  se  bo,  da 
nijesu  oStroumniji  od  njih 
(poslovica)  ni  zakoni  Solo- 
novi,  ni  §to  je  Numa  Pompi- 
lij  izmislio,  ni  sama  nauka 
Pitagorina.  2ene  osim  toga 
na  pogrebu  pjevaju  n  a  r  i- 
c  a  1  j  k  e  (nenias),  dirajuci  i 
potiCuci  na  suze  srca  gordih 
muzeva;  te  su  (naricaljke) 
fe§(5e  (ferventiores)  od  placa 
Tetide  i  majke  Eurialove, 
kad  su  za  izgubljenim  sino- 
vima  barbarski  jadikovale.  I 
na    vjenCane    dane    igraju6i 

kolo  pjevaju  poskoCnice  (epithalamia),  kakovih  nijesu  Culi  pjevati  ni  KatuI  ni  Klaudijan. 
Obijestna  nadalje  i  stra§6u  obuzeta  mlade2  pjeva  nodu  Ijubavne  pjesme  (amatoriuni 
carmen),  kakovih  jedva  da  je  saCinio  ugladjeniTibul,  ili  meki  Propercije,  ili  puteni  Likoridin 
Qal  ili  Lesbijka  Safo.  A  vrte(ii  tijest  za  priugotavljanje  ulja  smiSljaju  i  z  m  j  e  n  i  C  n  e 
e  k  1  o  g  e  (eglogas  alternas),  rekao  bi,  da  Damet  i  Menalka  pripjevaju  prcd  Palemonom«. 
Si2gori6  poznavao  je  dakle  poslovice  hrvatskoga  naroda,  a  i  sve  vrsti  narodnih  pjcsama, 
koje  zovemo  ?.enskima.  Nesumnjivo  da  su  mu  bile  poznate  i  gdjekoje  junaCke  pjesme,  koje 
su  se  pjevale  o  Filipu  Mad^.arinu,  Sibinjanin  Janku  i  sestri(iu  mu  Sekuli,  a  mo2da  ve(5  i  o 
kralju  MatijaSu,  Zmajognjenom  Vuku  i  banu  Doj^inu. 


"iJiti^UJ.:-      „-.. -Talo 

U'TUJDODO  fIR?  PiO[Dtjrg  +t^ltt)F«B 

.1/  llm '.nUJWSi  K<-.; 


STRANICA  HRVATSKOGA   (OLAQOLSKOQA) 
MIS  ALA  OD  QOD.  1483. 


44      HRVATSKO  KRAUEVSTVO   U  XV.  STOLJECU  I  FRVO.I  CETVRTI  XVI.  STOLJhXA. 

Sizgoric  je  toliko  cijenio  i  zavolio  hrvatsko  iiarodno  pjesnictvo,  da  je  cudo,  sto 
nije  i  sam  propjevao  hrvatskim  jezikom.  Medjutim  je  to  uciiiio  mladji  suvremenik  njegov, 
Spljecanin  Marko  Marulic  (1450. — 1524.),  koji  se  smatra  o  t  c  e  m  n  m  j  e  t  n  o  ga 
pjesnictva  hrvatskoga,  a  po  torn  lijepe  knjigc  hrvatske.  •  Bio  je  potomak  stare 
vlasteoske  porodice  spljetske,  a  iziicio  je  vise  nauke  u  Padovi,  gdje  mu  je  bio  uciteljem 
glasoviti  Picentini.  Uza  sve  to  prigrlio  je  on  samo  vanjsku  formu  humanizma,  dok  je 
inace  ostao  vjeran  vjersko-crkvenomu  smjeru  sredovjecne  knjizevnosti.  To  dokazuje  sav 
obilati  rad  njegov  u  latinskom  i  hrvatskom  jeziku.  Najznamenitije  hrvatsko  djelo  njegovo 
jest  epska  pjesma  »J  u  d  i  t  a«,  koju  je  dovrsio  22.  travnja  1501.  u  gradu  Spljetu.  Pjesnik  je 
n  sest  pjevanja  (libara  ili  knjiga)  obradio  starozavjetnu  pripovijest  o  junakinji  Juditi,  koja 
je  Olofernu  glavii  odrubila;  a  gradio  je  stibove,  kako  sam  kaze,  »po  obicaju  nasih  (hr- 
vatskih)  zacinjavac  i  josce  po  zakonu  onih  starih  (grckih  i  latinskih)  poet«.  Judita  bi  stani- 
pana  latinicom  prvi  put  u  Mletcima  god.  1521.  s  napisom:  Libar  Marka  Marula  Splicanina, 
u  kom  se  iidrzi  istorija  svete  udovice  Judit  u  versih  hervacki  slozena,  kako  ona  ubi  voj- 
vodu  Oloferna  posridu  vojske  njegove  i  oslobodi  piik  izraeiski  od  velike  pogibili«.  Namah 
slijedece  godine  1522.  izaslo  je  stampom  drugo  izdanje  te  knjige.  Marulic  je  spjevao  jo§  i 
drugu  epsku  pjesmu  manjega  obsega,  naime  S  u  s  a  n  u,  zatim  mnogo  lirskih  pjesama  po- 
glavito  vjerskoga  i  poboznoga  sadrzaja,  medju  kojiina  je  i  »M  o  1  i  t  v  a  suprotiva 
T  u  r  k  o  m«.  U  toj  se  pjesmi  moli  svemogucemu,  da  spftsi  krscanstvo  i  suzbije  Turke,  kako 
je  pobio  vojsku  Idumejaca  i  Moabite,  kad  su  htjeli  unistiti  puk  izraeiski. 

Prilicno  u  isto  vrijeme,  mozda  malo  prije  ili  poslije  Marulica,  pojavili  su  se  u  Dubrov- 
niku  hrvatski  pjesnici  Sisko  Mencetic  (1457. — 1527.)  i  Gjore  Drzic  (1463.?  do 
1501.).  Prvi  je  bio  svjetovnjak,  koji  je  god.  1521.  i  1524.  vrsio  knezevsku  sluzbu;  drugi  je 
bio  svecenik,  te  je  god.  1498.  obavljao  sluzbu  notara  u  kaptolu  stolne  crkve  dubrovacke. 
I  ako  se  spominje,  da  je  vec  god.  1420. — 1430.  bilo  u  Dubrovniku  mlade  vlastele,  koja  su 
gradila  hrvatske  stihove;  i  ako  se  znade,  da  je  vec  Ivan  Gucetic  uz  grcke  i  latinske  pjesine 
pjevao  i  hrvatske:  Mencetic  i  Drzic  ipak  su  prvi,  kojih  su  se  pjesme  sacuvale.  Oni  su  pro- 
zvani  prvim  hrvatskim  trubadurima,  jer  su  sc  povodili  za  juzno-francuzkini 
trubadurima,  kojih  se  je  pjesma  razsirila  i  po  sjevernoj  Spaniji  (Kastiliji),  pa  odanle  i  po  na- 
puljskoj  kraljevini  u  Italiji.  Narocito  se  je  Mencetic  ugledao  u  Serafina  (t  1500.),  najmla- 
djega  izmedju  znamenitijih  pjesnika  napuljske  skole. 

Sirenju  knjizevnosti  tako  latinske  kao  i  hrvatske  mnogo  je  doprinijelo  k  n  j  i  g  o- 
tiskarstvo.  Latinske  knjige  stampale  su  se  u  Mletcima,  Becu,  Krakovu  i  drugdje;  hr- 
vatske pak  knjige,  narocito  one  s  glagolicom  pisane,  u  Mletcima  i  Senju. 

Najstarija  glagolicom  tiskana  knjiga  hrvatska  jest  misal  od  god.  1483.,  na  kojoj 
je  na  posljednjem  listu  nastampano:  »Let  Qospodnjih  1483.  meseca  pervara  (februara) 
dan  12.  ti  misali  bi§e  svrseni«.  Qdje  je  stampana,  nije  zabiljezeno;  ali  se  nagadja,  da  je 
tiskana  u  Mletcima.  Deset  godina  iza  toga  izasao  je  u  Mletcima  glagolski  brevi- 
jar  ili  casoslov,  kojega  je  13.  ozujka  ,1493.  dostampao  rnletacki  knjigotiskar,  magi- 
star  Andrija  de  Thoresanis  de  Asula,  tast  najslavnijega  mletackoga  tiskara  Alda  Manu- 
cija.  U  Mletcima  je  izucio  Stamparsku  vjestinu  Q  r  g  u  r  S  e  n  j  a  n  i  n,  kojega  je  poslije 
arcidjakon  i  vikar  senjske  crkve  Silvestar  Bedricic  pozvao  u  Senj,  da  nastampa  nekoliko 
glagolskih  knjiga.  Njegovim  trudom  dovr§ena  bi  27.  kolovoza  1507.  knjiga  »Narucnik  plc- 
banusev«,  sastavljena  »po  Urbanu  iz  Otocca  i  po  Tomasu  djakonu«.  kanonicima  crkve 
senjske.  Grgur  Senjanin  stampao  je  iza  toga  jo§  pet  drugih  kojc  obrednih  koje  bogo- 
slovnih  knjiga,  medju  njima  i  misal  god.  1509.  Prva  latinicom  stampana  knjiga  hrvat- 
ska bit  ce.  koliko  se  dosada  znade,  spomenuta  ve6  »Judita«  od  Marka  Marulica  (go- 
dine  1521.). 

Umjetnosti.  Preporod  (r  e  n  a  i  s  s  a  n  s  c)  umjetnosti  u  Italiji  doimao  se  je  silno  ta- 
kodjer  susjedne  Hrvatske  i  Dalmacije.  Pojavilo  se  mnoztvo  umjetnika  sviju  grana,  koji 
su  slavno  djelovali  budi  u  domovini  budi  u  tudjini 


UMJRTNOS>T(. 


45 


()d  Hnijctnika,  koji  su  sc  proslavili  izvan  domovine,  da  spomenemo  najprije  one, 
koji  su  radili  II  U^arskoj  na  dvorn  kraija  Matijasa  Korvina.  Tu  sc  osobito  iztide  J  a  k  o  v 
S  t  a  t  i  I  i  c  (Statileo)  iz  Trojiira,  jcdiiako  odIiCan  «raditeij.  kao  i  kipalf  ()d  .icradjevina  njc- 
govih  spoininjcmo  biskupske  dvorc  u  Novigradu  (Ncograd)  i  stolnu  crkvu  u  Vacu.  Oko 
god.  1467.  izradio.  je  od  mjedi  Ijevene  kipove  kraija  Matijasa  i  otca  rnii  Ivana  Hunjada, 
zatim  kip  Minerve,  sva  tri  za  kraljevski  grad  u  Budimu.  Nadalje  je  stvorio  kipove  Hor- 
kiila,  Diane  i  Apolona,  kojima  bi  ureSen  trg  sv.  Jurja  u  Budimu.  Drug!  Trogiranin,  po  imenu 
Ivan  D  a  1  m  a  t  i  n  (magister  Johannes  Dalmata  de  Tragurio)  bio  je  znamenit  kipar  (sta- 
tuarius  sive  marmorum  sculptor).  ProslavivJi  se  u  Rimu,  gdje  je  god.  1471.  izradio  grob- 
nicu  pape  Pavla  l\.  za  cikvu  sv.  Petra,  posao  je  na  poziv  kraija  Matije  u  Ugarsku,  gdje 
je  djelovao  svc  do  smrti  kraljeve.  Kralj  mu  je  ostao  duzan  vece  svote  za  njegove  radnje, 
pa  da  mu  se  oduzi,  darovao  mu  je  vi§e  posjedovanja,  medju  njima  i  kaSteo  Majkovec  u 
krizevackoj  zupaniji.  Jos  god.  1489.  dne 
10.  srpnja  izdao  je  kralj  Matija§  pismo  na 
slavonske  bane  i  banovce,  da  magistra 
Ivana  Trogiranina  stite  u  posjedu  rece- 
noga  ka^tela.  Po  smrti  Matijasa  kraija 
vratio  se  je  magistar  Ivan  u  Italiju,  gdje 
je  radio  poglavito  u  gradu  Jakinu.  Treba 
jos  iztaknuti  Feliksa  Dubrovca- 
jii  i  n  a,  predstojnika  knjiznice  kraljeve  u 
'ilBudimu,  koji  je  bio  vrstan  sitnoslikar 
(fniniaturista)  i  poglavica  sitnoslikara  na 
kraljevskom  dvoru. 

•'  Mnogo  je  hrvatskili  uiiijetnika  bilo 
Vazasuto  po  Italiji,  koji  su  sc  ondje  ili  usa- 
Vrsili  ili  zasluzbe  trazili.  No  ostalo  ih  je 
hjnogo  i  u  domovini,  tako  da  je  g  o  t  o  v  o 
p  svakom  gradu  Hrvatske  i 
pa'Imacije  bilo  vise  znameni- 
t1  h  g  r  a  d  i  t  e  1  j  a,  k  i  p  a  r  a,  s  1  i  k  a  r  a 
i  iimjetnih  obrtnika  (zlatara, 
mjedorezaca,  yezilja  i  t.  d.).  Pojedinaca 
imadc  i  u  Slavoniji,  narocito  u  Zagrebu  i 
po  samostanima.  Najvise  sc  u  to  doba 
,skupii()  umjetnika  bas  u  Dubrovniku,  a  za 
iijim  u  Trogiru. 

Od  crkvi.  kojo  sii  ii  to  vrijeme  gradjcnc,  iztiCe  se  osobito  stolna  crkva  s  v. 
J  a  k  o  V  a  u  S  i  b  c  n  i  k  ii,  koju  je  zasnovao  i  zapoCeo  graditi  Juraj  Matejcvic  (1441.),  a  od 
icod.  1475.— 1517,  nasiavio  Trogiranin  Ivan  Fiorentino.  Prekrasna  crkva  pokazuje  dva 
sloga;  od  temelja  do  stropa  pobocnih  ladja  razabire  se  mietacka  gotika,  a  u  gornjem  djelu 
Zajedno  s  kubetom  plemenita  renaissanca.  Sazidana  je  od  samoga  mramora  i  tesanog  ka- 
mena,  a  i  krov  joj  je  od  kamenitih  plo(ia,  tako  da  na  njoj  nema  nijedne  opekc.  Crkva  ima 
sliku  bazilike,  a  razdijeljena  je  na  tri  ladje;  srcdnja  ladja  pociva  na  pet  visokih  i  vitkih 
stupova.  Osobito  je  znamenit  glavni  zrtvenik  i  visoko  kiibc;  u  obce  je  crkva  iznutra  sva 
od  kamena  (irtvenici,.  krstionica  i  kanoniCke  stolice),  a  to  sve  u  slogu  najplemenitije  re- 
naissance. Spomena  je  vrijedna  joS  crkva  sv.  Marka  u  KorCuli.  Stolnoj  crkvi  u  Trogiru 
prigradjena  bi  god.  1468.  pokrajna  kapela  sv,  Ivana  Ursina,  koja  je  krasnim  kipovima 
ureSena,  a  gradili  su  je  Nikola  Fiorentino  i  Andrija  Aleksijev.  U  Trogiru,  Spljetu  i  Dubrov- 
niku |K)digiiuti  sn  takodjer  krasni  nadgrobnl  spomenici  u  slogu  renaissance;  najodliCniji  Je 


PROCELJE  CARINARE  (DOQANA,  SPONZA)  U 
DUBROVNIKU. 

Zsrada  je  dovrSena  god.  1520.  ProCelje  sagradjeno 

je   u   slogu   renaissance,   a   veliki   prozori   u   nile- 

taCkoni  slogu,  U  udubitii  drugoga  sprata  snijeSten 

je  kip  sv,  Vlalia,  zastitnika  obcine  dubrovackc. 


46   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOLJECU  I  PRVOJ  CeTVRTI  XVI.  STOLIECA. 

grobni  spomenik  Ivana  Sobote  (Subotica)  od  god.  1469.  u  dominikanskoj  crkvi  u  Trogiril. 
U  Slavoniji  podignuto  bi  u  to  doba  vise  gotskih  crkvi;  tako  je  herceg  Ivanis  Korvin 
(1490. — 1504.)  sagradio  pavlinsku  crkvu  u  Lepogiavi,  od  koje  se  je  do  danas  sacuvao  sanio 
presbiterij. 

Kako  je  u  obsegu  hrvatskoga  kraljevstva  bila  do  polovice  XV.  stoljeca  vecina 
crkvi  izgradjena,  to  su  se  tada  crkve  pretezito  samo  pregradjivale  i  popravljale.  U  dru- 
goj  polovici  toga  stoljeca  grade  se  vise  s  v  j  e  t  o  v  n  e  (profane)  z  g  r  a  d  e  tako  u  Hrvat- 
skoj  i  Dalmaciji,  kao  i  u  Slavoniji. 

U  primorskim  gradovima,  koji  su  pod  mletackom  vlasti,  pa  i  u  slobodnom  Dubrov- 
niku  stalo  se  je  po  mletackom  uzoru  graditi   palace   za  gradske   knezove. 


KNE2EVSKA    PALACA    U    DUBROVNIKU. 


stanice  za  obavljanje  javnih  posala  (1  o  g  g  i  a\  zatim  razni  javni  uredi,  kao  c  a  r  i  n  a  r  e 
(dogapa)  itd.  Najznacajnije  zgrade  te  vrsti  jesu  knezevska  palaca  i  carinara  u  Dubrovniku. 
Knezevska  palaca  u  Dubrovniku  podignuta  bi  vec  u  cetrnaestom  stoljecu,  all 
ta  je  prigodom  pozara  9.  kolovoza  1435.  izgorjela.  Na  to  bi  napuljskomu  graditelju  Ono- 
friju  Onosiforo  di  La  Cava  povjereno,  da  gradi  novu  palacu.  AH  i  ta  je  god.  1464.  stradala 
od  pozara,  tako  da  je  od  nje  ostala  samo  dvorana  u  prizemlju  i  skaline  s  lijeve  strane.  Ve- 
liko  vijece  dubrovacko  pozvalo  je  na  to  graditelje  Michelozza  Michelozzi  i  Jurja  Mate- 
jevica  (graditelja  sibenske  crkve).  Potonji  je  izgradio  krasno  procelje  palace,  koje  je  pri- 
godom potresa  god.  1667.  dosta  stradalo.  Uza  sve  to  je  knezevska  palaca,  i  kakova  je 
sada,  pravi  biser  javne  gradjevine  u  slogu  rane  renaissance  s  gotickim  primjesama.  Ne- 
daleko  od   knezevske   palace  stoji  carinara  (dogana,  sponza),  koja  je  takodjer  neka 


UMjETNOSti. 


47 


mjesavina  gotskih  oblika  i  renaisance,  ali  se  uza  sve  to  prikazuje  kao  posve  skladna  cje- 
lina.  Dovrsena  bi  Kod.   1520. 

Neprestana  pogibelj  od  Turaka  dala  je  povoda,  da  se  je,  osobito  u  krajevima,  izlo^e- 
nim  turskim  navalama,  pocelo  podizati  gradove,  kaStele,  kiile  i  tvrdinje,  a  uza  to  stalo  se 
i  vec  obstojece  varoSi,  crkve  i  dvore  utvrdiivati,   opasujiici   ih   zidovima   i   ku- 
!  a  m  a.  Tako  nastadoSe  brojne  gradjevine  za  obranu  hrvatskih  zemalja.  Tako  su 
primjerice  plemici  u  Turopolju  za  obranu  svoje  obcine  oko  god.  1467.  podigli  kaSteo  Lu- 
kavec.  Jednako  su  se  biskupi  i  kaptol 
zagrebacki    pobrinuli,    da    sto    jace 
utvrde   stoinu   crkvu  sv.  Stjepana   i 
kaptol.  Biskup  Osvaldo  Thuz  ostavio 
je  za  utvrdn  stolne  crkve  7000  zlat- 
nih  forinti.  I  zaista  ie  poslije  nadbi- 
skup  ostrogonski  i  protektor  bisku- 
pije  zagrebacke  Tomo  Bakac  od  Er- 
deda   dao  crkvu   i   biskupske   dvore 
opasat'  zidovima  i  kulaina,  od  koiih 
bi  jeuna  prozvana  Bakaceva  kula.  Ta 
je    kula    stajala    do    najnovijeg   vre- 
tnena;  nad  njezinim  zagradjenim  vra- 
tima  bio  je  smjesten  kamen  s  nadbi- 
skupovim    grbom    i    napisom    (Tho. 
Car.  Strigon.  A.  D.  1517.),  koji  je  jav- 
Ijao,  da  su  kule  i  ograda  oko  crkve 
dovrsene  god.   1517.   Nakon   potresa 
od  6.  (ili  26.)  ozujka  1502.,  kojom  bi 
prigodom  u  varosi  na  brdu  Qradcu 
sru§en  zvonik  crkve  sv.  Marka,  te 
oStecene  i  varoske  z'idine,  pregnuse 
gradjani,    da    obnove    svoju    varos. 
Kralj  Vladislav  11.  darovao  im  je  u  to 
ime  god.   1505.  sto  zlatnih  forinti  a 
1511.  opet  dohodke  od  tridesetine  za 
tri  godine,  koje  bi  dva  gradjana  platiti 
morala.  U  izpravi  kraljevoj,  koju  je 
torn  prigodom  izdao,  narocito  se  iz- 
tiCe,  da  su  i  onako  od  starinc  troSne 
zidinc  potresom  pretvorenc  u  gotovu 
ruSevinu,   a   jedan   toranj   da   se   je 
posve    sruSio    (cum    intelligamus    in 
meniis    et    edificiis    civitatis    nostre 
montis  Qrecensis  alioquin  longa  ve- 

stutate  ruinosas  per  terremotum  proximum  magnam  ruinam  factam  fuisse,  unam 
vero  turrim  penitus  collapsam  esse,  et  ob  id  menia  ipsa,  presertim  cum  in  confinibus  civi- 
tas  ipsa  sita  sit,  necessaria  reformacione  et  restauracione  plurimum  cgcre  .  .  .). 

R  i  z  n  i  c  e  biskupskih  crkvi  u  Zagrebu,  Zadru,  Spljetu  i  Dubrovniku,  koje  su  ve6  u 
proSla  stolje(ia  bile  krcate  umjetninama  i  dra?ocjenostima,  obogatile  su  se  novim  daro- 
vima.  Herceg  IvaniS  Korvin,  obnovitelj  pavlinskoga  samostana  i  crkve  u  Lepoglavi,  da 
rovao  je  oko  god.  1491.  samostanskoj  riznici  ove  dragocjenosti:  1)  dva  kaleia.  ureSena 
dragim  kamen jem,  s  pliticama;  2)  dva  kale^a  bez  dragulja,  s  pliticama;  3)  Cetiri  misnice 


ORB  NADBISKUPA  I  KARDINALA  TOME 
bakaCa  od  RRDEDA. 

Kamen  s  grbom  i  napisom  bio  je  uzidan  u  ne- 
davno  poru!^enu  (polu)kulu  BakaCevu  pred  stol- 
nom  crkvom  sv.  Stjepana  u  Zagrebu.  Sad  je  kamen 
pohranjen  u  zemaljskom  arheolo?.kom  muzeju  u 
Zagrebu.  Napis  se  5ita  ovako:  Tho(ma)s  car- 
(dina)l(is)  StriRondensis)  a(nno)  D(omini)  1517. 


48   HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  SToLJEdU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVL  STOLJECA. 

(casulae)  ures^ne  biserjem  i  dragim  kamenjem;  4)  monstraciju  ili  pokaznicu  (za  pohranu 
sv.  tijela),  i  veliku,  vrlo  staru  i  tezku  kadionicu  od  srebra,  pozlacenu;  5)  iiaKlaviiike  (hu- 
meralia)  s  gemmama;  6)  veliku  srebrenu  kupu  (phiala)  s  lijevkom  (fusoriuin);  7)  srebretie 
i  pozlacene  vrceve  sa  srebrenim  svijecnjacima.  Suvisc  je  herccg  dao  samostanu  vrlo  dra- 
gocjeni  plast  svoga  otca  kralja  Matijasa,  koji  je  kralju  na  frigijski  nacin  vezla  i  darovala 
zarucnica  njegova.  Bas  taj  dar  hercega  Ivanisa  svjedoci,  kako  se  je  u  to  vrijeme  gomi- 
lalo  blago  u  biskupskim  i  samostanskim  riznicama. 

U  Bosni  su  nakon  pada  kraljevstva  umjetnosti  posve  zahirile.  §to  se  bijase  dotle 
pribralo  dragocjenosti  i  umjetnina,  ili  raznesose  bjegunci  na  sve  strane,  ili  razgrabise  do- 
bitnici  Turci,  Bogatoj  riznici  porodice  Kosaca  nestade  traga,  dok  je  predposljednja  kra- 
Ijica  Katarina  ponijela  svoje  dra- 
gocjenosti sa  sobom  u  Rim.  U 
Bosni  ostadose  razvaljeni  zamci 
i  porusene  crkve,  koliko  ih  nijesu 
Turci  pretvorili  u  dzamije.  Su- 
vise  preostadose  jos  s  t  e  c  c  i  ili 
mramorovi  (maseti),  prekri- 
vajuci  citava  polja.  Medju  ta- 
kove  stecke  spada  i  grobnica 
Ivana  (Ivanisa)  Pavlovica  kod 
Bukovice,  sjeveroiztocno  od  Ja- 
blanice  na  rijeci  Neretvi.  Na  pro- 
celju  grobnoga  kamena  vidi  se 
cvatuce  stablo,  s  desna  je  oru- 
zano  celjade,  a  s  lijeva  okrunjena 
zenskinja.  Na  gornjoj  strani  ka- 
mena vidi  se  opet  s  desna  kaciga 
s  pokrovcem,  koji  se  svrsava 
krinom,  a  s  lijeva  stoji  cirilicom 
zapisano:  »Sije  grob  Pavlovica 
Ivana«. 

Materijalna  kultura.  Tije- 
kom  XV.  stoljeca  stalo  se  je  na 
tlu  hrvatskoga  kraljevstva  raz- 
vijati  rudarstvo.  Dne  21.  ve- 
Ijace  1463.  izdao  je  kralj  Matijas 
Korvin  u  Budimu  knezu  Petru 
Zrinskomu  povelju,  kojom  je 
ovlastio  njega  i  njegove  po- 
tomke,    da  smiju  svuda  na  svo- 

jim  posjedima  traziti  i  kopati  rude  zlatne,  srebrene,  olovne  i  razne  druge,  a  da  zato 
ne  placaju  nikakvih  daca.*  Na  temelju  te  ovlasti  uredili  su  knezovi  Zrinski  rudnik  ili  maj- 
dan  u  Qvozdanskom,  te  su  stali  raditi  i  o  torn,  kako  da  ondje  osnuju  i  k  o  v  n  i  c  u 
n  o  V  a  c  a.  Dne  15.  sijecnja  1525.  desio  se  je  na  kraljevskom  dvoru  u  Budimu  jedan  sluz- 
benik  (Joannes  Cherneky)  kneza  Nikole  Zrinskoga  »u  poslu  kovanja  novaca  i  srebrenih 
majdana  gospodara  svoga«  (in  facto  et  negocio  cussionis  monetarum  et  fodinarum  argenti 
domini  sui).  U  svibnju  iste  godine  slao  je  opet  kralj  Ljudevit  II.    cetiri    rudara    (magistris 


STECAK  na  OROBU  ivana  (IVANISA) 
PAVLOVICA. 

Kod  Bukovice,    sjevero-iztocno   od   Jablanice    na 

rijeci  Neretvi.  Cirilski  napis  »Sije  grob  Pavlovica 

Ivana*. 


*  Knezovima  Frankapanima  bijaSe  pravo  bezplatnog   kopanja    ruda    podijelio    jos    kralj    Si- 
gismund  poveljom  od  11.  studenoga  1392.,  izdanom  u  prilog  knezu  i  banu  Ivanu  Frankapanu. 


MATERIJALNA   KULtURA.  49 

inontanistis)  iz  Zvolena  u  kraljevimi  Hrvatsku  (ad  regnum  Croacie),  da  pregledaju  rudnike 
knezova  Zrinskih  (ad  reuidenda  montana  domini  Zriny).  Te  je  rudare  4.  svibnja  odveo  u 
Hrvatsku  neki  Mihajlo  Radaj,  sluzbenik  bana  Franje  Bacana,  te  je  za  putni  tro§ak  primio 
10  forinti. 

Za  knezovima  Zrinskima  povodili  su  se  i  drugi  velikaSi  i  prelati.  God.  1523.  dozvoho 
je  kralj  Ljudevit  II.  kiiezu  Petru  Keglevicu,  tada  jajackoimi  kapitanu,  da  smije  kroz  dva- 
deset  i  pet  godina  svuda  na  zemljiStima  grada  B  u  2  i  n  a  vaditi  zlato,  srebro,  bakar,  ze- 
Ijezo,  olovo  i  kositar,  rude  taliti  i  kovinu  obradjivati  i  rudama  se  koristiti,  placajuci  jedino 
propisanu  dacu  kraljevskoj  komori.  Dvije  godine  zatim,  naime  1525.,  sklopio  je  Petar  Ke- 
glevi6  ugovor  s  nekim  rudarskim  majstorinia  radi  kopanja  ruda  u  Buzimu;  podjedno  uta- 
nacio  je  i  pogodbu  s  kovacem  novaca  (conductio  impressoris  monetarum  per  Petrum  Ke- 
g.'evich).  Napokon  je  kralj  Ljudevit  II.  12.  prosinca  1521.  zagrebackomu  kaptolu  izdao  po- 
velju,  kojoni  je  iijeinu  dozvolio,  da  po  svima  gorama,  gradovima  i  posjedima,  koje  ima  u 
Ugarskoj  i  Slavoiiiji,  smije  kroz  deset  godina  traziti  i  kopati  rude  zlatne,  srebrene,  ba- 
krene,  zeljezne,  olovnc,  kositrene  i  ostale,  i  sav  njihov  prihod  upotrebiti  u  svoju  korist,  je- 
dino da  od  prihoda  placa  kruni  pristojecu  joj  pristojbu  (lucrum  camcrae). 

Sijela  obrta  i  trgovine  bili  su  i  u  ovo  doba  gradovi  (varo§i)  i  trgovi  (trgo- 
vista).  Qradjanski  stalez  bijase  se  tako  podigao,  da  je  vec  Sigismund  god.  1396.  i  1397. 
poceo  zastupnike  odlicnijih  gradskih  obcina  pozivati  i  na  sabore  (u  Temesvar  i  Senj).  Neki 
su  kraljevi  osobito  pogodovali  obrtnim  zadrugama  ili  cehovima.  Tako  je  kralj 
Matijas  Korvin,  boraveci  u  varosi  na  brdu  Qradcu  kod  Zagreba,  potvrdio  23.  kolovoza 
1466.,  obrtnu  zadrugu  i  ceh  sostara  (sutorum  et  artificum  societatem  vulgariter  c  z  e  h), 
podijelivsi  joj  sve  slobostine  i  uobicajene  povlastice,  koje  su  uzivali  slicne  zadruge  u  dru- 
gim  slobodnim  varosima.  Jednako  slobodno  pismo  izdao  je  kralj  istoga  dana  za  zadrugu  ili 
ceh  krznara,  uzdara  ili  remenara  (pro  parte  universitatis  pellificum  et  artificum  frenorum, 
ac  corrigiatorum).  Oko  god.  1480.  pristupili  su  potonjoj  zadrugi  jo§  i  sedlari.  SoStarskomu 
cehu  potvrdio  je  statut  ponovno  herceg  i  ban  Ivanis  Korvin  11.  travnja  1504.  U  prvoj 
c^etvrti  XVI.  stoljeca  poceli  su  i  obrtnici  drugih  zanata  na  brdu  Qradcu  osnivati  cehove. 
Tako  je  nastao  ceh  ostrugara,  bravara,  kovaca  i  cestara  (potonji  su  pravili  mac^eve  i  no- 
zeve),  koji  nije  doduSe  sastavio  posebni  novi  statut  ili  pravilnik,  vec  je  god.  1521.  pri- 
hvatio  onaj  statut,  sto  ga  je  od  god,  1510.  imao  jednaki  ceh  u  Krizevcima.  Velikomu  obrtu 
i  tvornicama  nalazimo  traga  samo  u  Dubrovniku.  Tu  je  Fiorentinac  Petar  Pintela  go- 
dine  1490.  osnovao  prvu  tkaonicu  sukna,  a  god.  1520.  utemeljio  je  vlastelin  Nikola  Lukaric 
prvu  tvornicu  svilenih  tkanina.  Suvise  bilo  je  u  Dubrovniku  i  dilja  (skverova)  za  gra- 
djenje  brodova. 

Kraljevi,  bani  i  pojedini  velikaSi  trsili  su  se,  da  podjeljivanjem  sajamskih  pri- 
vilegija  podignu  trgovinu  onih  varoSkih  ill  trgovistnih  obcina,  koje  su  im  podlo^ne  bile. 
Kralj  Matija§  Korvin  podijelio  je  22.  svibnja  1489.  gradu  Senju  privilegij,  da  mo?-e  na 
dan  sv.  Petra  i  Pavla,  kao  i  nckoliko  dana  prije  i  poslijc  toga  blagdana  obdrzavati  go- 
d  i  §  n  j  i  s  a  j  a  m  (nundinas  sen  fora  annalia).  Trgovi§tu  K  r  a  p  i  n  i  podijelio  je  isti  kralj 
19.  studenoga  1489.  prava  za  dva  godiSnja  sajma;  jedan  na  Florijanovo,  a  drugi  na  Ladi- 
slavljevo  (prvi  sajamski  privilegij  dobila  je  Krapina  jo§  g.  1418.  od  kneza  Hermana  Celj- 
skoga).  V  a  r  a  f  d  i  n  primio  je  privilegija  sajamska  od  kneza  i  bana  Ulrika  Celjskoga 
(1448.)  i  bana  Ivana  Vitovca  (1462.)  za  sajam  poslije  blagdana  sv.  Jakova.  Zagreb 
imao  je  slicna  privilegija  jo§  iz  proSlih  stoljeCa  (1256.  i  1372.).  Nema  sumnje,  da  su  sliCnc 
povlastice  imali  jo§  i  drugi  gradovi  i  trgoviSta,  kao  Kriievci,  Kopnvnica  i  drugi. 

Huducii  da  su  nutarnjoj  trgovini  po  kopnu  mnogo  smetale   mitnicc,  koje  su  poje- 
dini vclika^i  i  plemic^i  podizali  na  svojim  posjedovanjima,  te  od  putujuCih  trgovaca  pobi- 
rali  mitniearirtu  ili  maltarinu,  to  je  trebalo  vi^e  puta  odrediti,  tko  i  gdje  smije  mitnicu  dr- 
■latl  i  koliku  maltariiui  pobirati.  SuviSe  su  pojedini  kraljevi  davali  i  obnavljali  povlastice 
Klaie,  Hrv.  povj.  III.  (5.)  4 


50      HRVATSKO  KRALJEVSTVO  U  XV.  STOUECU  I  PRVOJ  CETVRTI  XVI.  STOLJECA. 

za  neke  graflske  (varoske)  obcine,  kojima  su  njihove  trgovce  oslobadjali  od  svakoga  pla- 
canja  maltarine. 

Jos  u  XIV.  stoljecu  (god.  1349.)  bise  ukinute  u  Slavoniji  sve  nepravedno  podignute 
mitnice.  Na  saboru  kraljevine  Slavonije  u  Krizevcima  12.  svibnja  1481.  opet  bi  ustanov- 
Ijen  tocan  cjenik  za  svaku  robu,  od  koje  se  je  placala  mitnicarina,  te  odredjeno,  da  se 
vlastela,  kojima  pripada  pravo  pobirati  mitnicarinu,  kazne  gubitkom  svoga  prava,  ako  bi 
pobirali  vecu  dacu,  nego  sto  je  bila  cjenikom  ustanovljena. 

Frenia  cjeniku  od  god.  1481.  placala  se  je  mitnicarina  ovako:  Od  pojedinih  kola  sapetih, 
(suknoni)  natovarenih,  jedan  forint.  Od  kola,  natovarenih  suknom,  a  nesapetih,  pol  forinte.  Od 
tkane  svile  i  skupocjenog  sukna  talijanskoga,  od  mirodija,  ulja,  smokava  i  juzno-talijanskih  stvari, 
od  svake  funte  4  denara.  Od  limuna  i  narandza  po  iunti  2  denara.  Od  kola  natovarenih  svinutom 
kozom  pol  forinte.  Od  kola  kamene  soli,  bude  li  sto  kamena  ili  vi§e,  po  cetiri  denara  i  jedan 
kamen  soli;  ne  bude  li  sto  kamena,  4  denara.  Od  morske  soli  od  svakih  kola  polovica  vaganice 
gradske  mjere,  zvane  cetvrtinka,  od  iste  soli  jos  i  4  denara.  Od  kola  natovarenih  zeljezom  4  de- 
nara. Od  kola  svjezih  riba  4  denara.  Od  kolica  natovarenih  ribama  2  denara.  Od  kola  nasoljenih 
ili  osusenih  riba  7  denara.  Od  kola  natovarenih  psenicom  i  zitom  4  denara.  Od  kolica  recenoga  zita 
2  denara.  Od  kola  natovarenih  vinom  ili  pivom  4  denara.  Od  kola  natovarenih  (suhom  slaninom 
ih  suhim  mesorn,  voskom,  krznom  za  krznare,  subama,  lanom,  platnom,  bijelim  darovcem,  medom, 
uzetima,  loncima,  postolarskim  pepelom)  po  4  denara.  Od  kola  malvazije  12  denara.  Od  konja 
trhonose  svake  robe  2  den.  Od  dvokolice  svakovrstne  robe  2  den.  Od  vola  1  denar.  Od  svinja  i 
krava  po  K'  denara.  Od  manjih  konja  nepodkovanih  i  zdrebica  po  1  denar.  Od  velikih  osedlanih 
konja  4  denara.  Od  pet  ovaca  1  denar.  Od  sira,  jaja  i  slicnih  stvari,  koje  obicavaju  zene  nositi  na 
glavi,  /^  denara;  ako  je  manje  od  10  siraca  i  50  jaja,  ne  placa  se  nista.  Od  pilica  i  ptica,  ako  ne 
vrijede  10  den.,  ne  placa  se  nista;  ako  vrijede  10  den.,  H  den.  Od  covjeka  trhonose  1  den.  Od  pjesaka  H 
den.  Od  20  koza  1  den.  Od  20  odojaka  1  den.  Od  dva  prazna  lagva  za  prodaju  34  den.  Od  tri  bednja  1  den. 
Od  roguznih  kosara,  koje  covjek  nosi,  1  denar.  Od  skoranja  i  ostale  obuce  do  pet  pari  skoranja  i 
do  deset  pari  cipela  Yi  denara;  sto  je  manje,  ne  placa  se  nista.  Od  dvije  ugotovljene  koze  1  denar. 
Od  cetiri  neugotovljene  (koze)  1  denar,  Od  novih  kola  1  denar.  Od  dva  nova  kotaca  34  denara. 
Od  brenta  i  skafa,  koliko  se  na  krkacu  moze  ponijeti,  34  denara.  Od  lemesa,  sjekira,  motika,  lo- 
pata,  svjedara,  kosa,  po  funti  34  denara.  Od  voca  kakve  drage  vrsti  neka  se  uzme  primjerena  pri- 
stojba.  Mesari,  ako  prodadu  meso  i  kozu,  neka  plate  1  denar;  ako  ne  prodadu,  34  denara.  Od  koz- 
lica  ili  janjica  jednoga  ili  dva,  od  pet  pilica,  odojka  jednoga  ili  dva,  jednoga  kamena  soli  i  jednoga 
zeca  ne  placa  se  nista,  ako  se  ne  mogu  prodati  za  12  denara;  ako  se  mogu  za  toliko  prodati,  Yi 
denara.  Kupci  soli,  koja  vrijedi  izpod  12  denara,  ne  placaju  nista.  Trgovci  od  jedne  bacve  ulja 
1  denar.  Od  luka,  maca,  strjelice  i  stita  po  34  denara.  Od  kola,  u  koja  je  upregnuto  Cetiri  ili  sest 
zivotinja,  4  denara;  od  kola  sa  dvije  zivotinje  2  denara.  Od  kolica,  koja  covjek  vuce,  1  denar.  Od 
svatovskih  kola  i  svatova  ne  placa  se  nista.  Od  zita  plemica  i  neplemica,  koje  se  vozi  u  mlin,  ne 
placa  se  nista.  Oni,  koji  prate  kmetove,  ne  placaju  nista.  Od  svinja,  koje  se  gone  u  sumu  na  ziro- 
vinu,  od  sto  glava  6  denara;  od  petdeset  3  denara,  a  sto  je  manje  od  dvadeset,  1  denar.  Od  stvari 
ili  pokuctva  plemica,  ako  se  prevazaju  ili  prenose  iz  jednoga  posjeda  na  drugi,  ili  kad  ga  nabave 
za  kucnu  potrebu,  ne  placa  se  nista.  —  Jos  bi  odredjeno,  da  se  placa  onakim  denarima,  kojih  sto 
vrijede  jednu  forintu;  zatim  da  se  pristojba,  placena  na  glavnim  mitnicama,  ne  smije  opet  zahtijevati 
na  podruznicama. 

Izmedju  varoskih  obcina,  koje  su  bile  posve  oprostene  od  placanja  maltarine,  iztice 
se  osobito  siobodna  obcina  na  brdu  Qradcu  kod  Zagreba.  Njezin  privilegij  potvrdjivali  su 
redom  kralji  i  ban!  hrvatski,  kao  god.  1435.  kralj  Sigismund  i  ban  Matko  Talovac,  godine 
1449.  knez  i  ban  Ulrik  Celjski,  i  1464.  kralj  Matijas  Korvin.  Uza  sve  to  nijesu  pojedini  veli- 
ka§i  postivali  slobodu  zagrebackih  trgovaca,  pa  je  stoga  kralj  Matijas  na  obcem  sudu  u 
Zagrebu  22.  veljace  1481.  ponovo  zapovjedio  tuzenim  velikasima  i  prelatima,  da  se  po- 
kore  kraljevskim  nalozima.  Iz  doticnoga  spisa  doznajemo,  koji  su  knezovi  i  plemici  nepra- 
vedno utjerivali  maltarinu.  Bili  su  to  poimence  ovi:  knez  Stjepan  Frankapan  pod  gradom 
Ozljem,  u  Lukovdolu,  Ribniku,  Hojsicu,  Moravicama,  Delnicama,  Lokvama,  Brodu,  Hre- 
Ijinu,  Modrusama,  Tounju,  Grobniku  i  Dubovcu;  knez  Dujam  Frankapan  u  Ledenicama; 
knez  Ivan  Frankapan  u  Cetinu;  knez  Nikola  Frankapan  u  Trzcu  na  Korani;  knez  Zrinski 
pod  Zrinjem  1  Pedalj-gradom;  Juraj  Mikulicic  u  Buzimu  i  Juraj  Herendic  u  Lipi,  Ivan  Krup- 
ski  pod  Krupom  i  Feci,  Qregorije  Bradac  u  Bistrici,  pan  Luzicki  u  .  .  .  .  ,   Mihajlo  i  Tomo 


MATERIJALNA   KULTURA.  5l 

Tompa  od  Horsove  u  mjestu  Jaxabrisda,  vojvoda  Ivan  Humski  u  mjestu  Chorgd  i  Oara, 
Bernardin  StoCic  u  mjestima  Skradu,  Frajlihoviti  u  Komogojni,  Juraj  upravitelj  opatije  to- 
puske  u  Topuskom,  Qrangji  i  BerkiSevini,  i  napokon  knez  Ivan  Kurjakovic  u  Mutnici. 

Ali  ni  to  nije  koristilo,  jer  je  i  dalje  bilo  velikaSa,  koji  nijesu  marili  za  kraljeve  za- 
povijedi.  Jos  24.  kolovoza  1498.  zabranjuje  kralj  Vladislav  knezu  Bernardinu  Frankapanu, 
da  trazi  maltarinu  od  zagrebacke  robe,  koja  se  dovaza  u  ModruSe;  a  istoga  dana  javlja 
svim  crkvenim  dostojanstvenicima,  velika§ima,  knczovima,  kastelanima,  plemicima  i  nji- 
hovlm  sluzbenicima,  kao  i  gradovima,  trgovi^tima,  selima  i  njihovim  upraviteljima,  sud- 
cima,  vesnicima,  mitnicarima  i  svima  drugima,  da  su  Zagrebcaiii  za  svoju  robu  oproSteni 
od  svake  maltarine;  tko  se  njegovoj  zapovijedi  ne  bi  pokorio,  nalo^it  cc  banima  i  ba- 
novcima,  da  ga  svom  silom  na  posluh  prisile. 

Od  god.  1420.,  dotiCno  1480.,  sva  je  morska  trgovina  u  rukama  mletac^ke  ob- 
cine,  koja  je  gospodarica  Jadranskoga  mora.  Jedinl  Dubrovnik,  koji  je  ostao  pod  zaStitoin 
hrvatsko-ugarskih  kraljeva,  umio  je  odrzati  svoju  slobodnu  trgovinu  na  moru,  pa(ie  je  i 
za  svoju  kopnenu  trgovinu  na  balkansko-grc^kom  poluotoku  stekao  od  turskih  sultana  za- 
sebnih   povlastica. 


XII. 

FERDINAND  I.  HABSBURGO VAC 


(1527.— 1564.). 


IVAN  ZAPOLJA 

(1527.— 1540.). 

Izbor  kralja  Ferdinanda  I.  (1.  sijecnja  1527.)  i  kralja  Ivana  Zapolje  (6.  sijecnja  1527.);  borbe  iz- 
medju  protukraljeva  do  krunisanja  kralja  Ferdinanda  u  Stolnom  Biogradu  (3.  studenoga  1527).  — 
Turci  osvoji§e  Jajce  s  Citavom  banovinom  (1527.— 1528.).  Obnovljena  borba  izmedju  Ferdinanda  I. 
i  Ivana  Zapolje;  provala  sultana  Sulejmana  u  Ugarsku  i  podsada  Beca  (27.  rujna  do  14.  listopada 
1529.);  ratovanje  u  Slavoniji  do  primirja  od  8.  listopada  1530.  Srednja  stranka  u  Ugarskoj  i  Hr- 
vatskoj  (1531.-1532.).  —  Bezvladje  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  (1532.-1537.).  Treca  provala  sultana 
Sulejmana  u  Ugarsku  i  podsada  grada  Kiseka  (9.-30.  kolovoza  1532.).  Turci  osvojiSe  Pofegu 
s  Citavom  zupanijom  (srpnja  i  kolovoza  1536.),  zatim  grad  Klis  (12.  ozujka  1537.).  Vojna  Kocijanova 
na  Turke  i  poraz  krScana  kod  Qorjana  (9.  listopada  1537.).  —  Bani  Toino  Nadazdi  i  Petar  Ke- 
glevic  (1538.-1542.).  Mir  u  Velikom  Varadinu  (24.  veljaCe  1538.).  Smrt  Ivana  Kocijana  (27.  listo- 
pada 1539.).  Smrt  Ivana  Zapolje  (22.  srpnja  1540.).  Cetvrta  provala  sultana  Sulejmana  u  Ugarsku 
(1541.)  i  posljedice  njezine.  Junactvo  kneza  Nikole  Zrinskoga  u  boju  pred  PeStom  (1.  listopada 
1542.).  —  Banovanje  kneza  Nikole  Zrinskoga  (1543. — 1556.).  Peta  provala  sultana  Sulejmana  u 
Ugarsku;  pad  Valpova,  Orahovice,  Caklovca,  Bijele  Stijene,  Vocina,  Stupcanice  i  Brezovice  (1543.); 
nastavak  turskih  osvajanja  u  Ugarskoj  i  Slavoniji;  pad  Kraljeve  Velike  (1544.)  i  utvrdjivanje  Siska, 
poraz  Bildensteina  i  Zrinskoga  kod  Konjscine  (4.  svibnja  1545.)  i  pad  grada  Moslavine;  petogodiSnje 
primirje  s  Turcima  (19.  lipnja  1547.).  Erdeljski  poslovi  od  god.  1548.  do  smrti  Jurja  Uti§eni(ia 
(17.  prosinca  1551.);  obnova  rata  s  Turcima  (1552.),  pad  Virovitice  (1552.),  Cazme  i  Dubrave;  mei- 
dan  Nikole  Zrinskoga  kod  Qjurgjevca  (24.  kolovoza  1554.).  Prva  podsada  Sigeta  (11.  lipnja  do 
31.  srpnja  1556.)  i  bojevi  Nikole  Zrinskoga  kod  Rinje  {22.  i  23.  srpnja  1556.);  pad  Kostajnice  (17. 
srpnja  1556.).  Nikola  Zrinski  rijeSen  banije  (25.  prosinca  1556.),  a  Ivan  Ungnad  vrhovne  kapitanije. 
—  Posljednje  godine  Ferdinandova  vladanja  (1557.-1564.).  Ban  Petar  Erdedi  i  vrhovni  kapitan 
Ivan  Ltnko\'\6.  Pobjeda  Ivana  Lenkovi(3a  kod  Svete  Jelene  (19.  lipnja  1557.);  provale  bosanskoga 
pa§e  MalkoSbega  u  Hrvatsku  (1558.-1561.)  i  pad  Otoka,  Bu§evi(ia.  LjeSnice  (1558.)  i  Novigrada 
(16.  lipnja  1560.);  poraz  MalkoSbega  na  Kupi  blizu  Hrastovice  (8.  listopada  1561.).  Ban  Petar  Erdedi 
provalio  u  tursku  Slavoniju  gotovo  do  Po2ege,  a  sigetski  kapitan  Nikola  Zrinski  razbio  pofezkoga 
sandzaka  Arslanbega  kod  Moslavine  na  Dravi  (26.  ofujka  1562.);  mir  s  Turcima  na  osam  godina 
(1.  lipnja  1562.).  Maksimilijan  okrunjen  za  kralja  ugarsko-hrvatskoga  (8.  rujna  1563.);  zakljuiak 
crkvenoga  sabora  u  Tridentu  (6.  prosinca  1563.);  Juraj  Dra§kovi(i  postao  zagrebaCkim  biskupom 
(19.  studenoga  1563.).  Smrt  kralja  Ferdinanda  (25.  srpnja  1564.);  razdioba  njegove  drfavine  medju 
sinove;  osvrt  na  njegovo  vladanje  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 


Podor   grada   Cetina   u   Hrvatskoj. 


FERDINAND  I.  HABSBURGOVAC 

(1527.— 1564.) 


IVAN  ZAPOLJA 

(1527.— 1540.). 

zbor    kraija  Ferdinanda  I.   (1.   sije^nja    1527.)  i   kralja   Ivana   Zapolje 
(6.  sijednja  1527);  borbe  izmedju  protukraljeva  do  krunlsanja  kraija 
|L^^.   Ferdinanda   u   Stolnom  Biogradu    (3.    studenoga    1527.).    Namah    iza 
'^--      5.  rujna   1526.  —  mozda  vec  sutradan  —  stigli  su  u  Slavoniju  i  Hr- 
vatskij   izvjestni  glasi,  da  je  nesre(3ni  kralj  Ljudevit  11.   na  bijegu 
s  Muhackog  polja  tuzno  poginuo.  SuviSe  ie  prestravljenomu  narodii  za- 
prijetila  pogibao,  da  ce  Turci,  koji  bijahu  vec  obladali  iztocJnom  Slavoriijom 
(Srij'emom   i  jednim   dijelom   Vukovske  2upanije),  provaliti  u  zapadnu  Sla- 
voniju  i   Hrvatsku.  Kako  je   ban  Franjo  Badani  pobjegao  za  kraljicom  Ma- 
rijom  u  Pozun,  a  onda  se  sklonio  na  svoja  posjedovanja  u  zapadnoj  Ugar- 
skoi,  bio  je  tada  narodu  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj    jedino    uzdanje    k  n  e  z 
Krsto  Frankapan,  a  uza  nj  knez  Ivan  Karlovi(J.  S  (!3etama,  koje  bi- 
jahu oba  kneza  u  Zagrebu  skupila,  udariSe  najprije  prema  Dravi,  da  zakrCe 
turskim  Cetama  prelaz  preko  te  rijeke;  a  onda  predje  Krsto  sam  preko 
Drave,  da  brani  jugo-zapadnu  Ugarsku.  Jednu  Cetu  od  500  konjanika  posia 
pade  sve  do  Stolnoga  Biograda,   da   ondjeSnje   2itelje   ohrabri,   da   se   ne 
razbjegnu  na  sve  strane. 

Medjutim  bijaSe  i  nadvojvoda  Ferdinand  8.  rujna  doznao  za  smrt 
svoga  Surjaka.  Desio  se  je  ba§  u  Innsbrucku,  gdje  se  je  spremio,  kako  6c 
pomagati  svoga  brata  Karia  V.  protiv  francuzkoga  kraija  Franje  F.  i  njegovih  saveznika. 
Ferdinand  se  je  s  mjesta  okanio  daljega  uplitanja  u  poslove  zapadnc  Kvropc.  pak  je  svu 
brigu  posvetio  nastojanju,  da  se  zadobavi  prijestolja    ugarsko-hrvatskoga   i  CeSkoga,    za 


56 


57 


^BM* 


I 


1^ 


u 

s<. 

o. 

:3 

> 

^ 

■" 

si 

in 

3 

3 

3 

•a 

be 

^         « 


-^,  « 


-5    2  ■=        3 


3      •=.      — 


'"       M 


^       -       = 


a/ 
> 
C3 

c 

IE 

bf 

> 

^ 

o 

O. 

•o 

"^ 

^ 

~ 

E 

oo 

N 

ea 

« 
w 

♦^ 

^ 

J 

^w* 

3 

*■ 

2 

j<: 

Sc 

0^ 

iS 

.Si 

^ 

5 

^ 

< 
> 

1 

C3 

> 

_E 
S 

D 
D 

Z 

-3 

3 

"a 

~ 

Of 

KJ 

E 

o. 

:^ 

_> 

._ 

c 

22 
< 

O 

03 

3 

3 
> 

¥ 

•a 

E 
> 

> 

O 

■J 

O. 

•a 

E 

55 
a 
5 

5 

•~* 

o 

__ 

C3 

~ 

z 

•a 

E- 

> 

\ 

^m 

rt 

o 

'<«• 

s 

3 

■"■ 

c« 

j= 

^^ 

C3       CQ       be     .£^       w< 


< 
z 

•a 

•d 

D. 

o. 

"5 

y^. 

^ 

c 

•d 

5 

rt 

^ 

"Z" 

•o 

< 

^ 

!5 

o 
in 

c. 

IT, 

_3 

y; 

c 
z 

ITj 

4) 

^ 

.2. 

< 

> 

tc 

5 

C3 

i^ 

z 

-a 

S 

£ 

5 

3 

•■^ 

^ 

tf 

2l 

O 

^ 

2^ 

^^ 

■5 

W 

tfi 

k. 

u 

3 

0) 

c 

.E 

-a 

- 

'J_ 

3 

r 

j<: 

< 

CI 

< 

.:c 

,^ 

"3 

-^ 

T3 

** 

n 

bi 

p 

< 

^ 

= 

o. 

■fi 

w 

— 

^ 

«« 

Q^ 

— 

r 

'  ^ 

.r 

•¥- 

3 

^ 

3 

X 

.Ni 

JZ 

A 

3 

3 

« 

.22 

j- 

a? 

o 

OQ 

in 

> 

c 
5 

c 

c 
5 

"s 

•o 

3 

w 

C/S 

o 

3 

> 

D. 

H 

.^ 

.s 

< 
> 
< 

> 

V. 

x: 

C 

5 
lf> 

Of 

a. 

N 

> 

< 

i5 

N 

CS 

'E 

1- 

« 

2 

> 

c 

Ka 

Oi 

•o 

4> 

t. 

JZ 

^<S 

ft> 

< 

^ 

■"" 

a. 

, 

■o 

Z 

> 

rt 

'3 

ar 

N 

S 

Z 

— i 

'c 

(9 

C 

o 

<u 

u 

> 

C 

> 

>tsi 

a> 

a 

M 

E 

■a 

in 

E 

3 

c 
> 

*^ 

> 

V, 

_■ 

•~ 

•d 

^ 

'-> 

~ 

c 

_n 

bc 

M 

> 

^ 

'E 
eg 

•a 

(/> 

CO 

E 

N! 

■** 

C8 

(O 

'E     « 


CQ      ^ 


rt  a  2 

b*  .  j«: 

C  4> 

«/3  O  .X 


rs: 


*  r£ 


^  !C  -6 

«J  >  J 

■=  r^  ^ 

o.  c 

^;  >  "^ 


C      CO 
O.      k. 


.-    «-    o 


«         "s: 


=   ;r        Z) 


a  i:  ^ 

•^  •-  « 

•5.  .i  i5 

rt  c3  _ 

=  N  2 

ta  2  *"' 

2  • 

.  «  eo 

«  ^  3 

t/)  o 

3  1>  ~ 


-      —,      C3 
-CO. 

S   «    5 

25    c    * 

2    «    — 


if         :t:    n    •- 


E  M 

^    >  o 

^   -^  O 

;/3     xA 


>    i 


c 


^ 

ti 

X5 

U 

n 

3 

"■ 

5 

•^ 

ct 

3 

•a 

JO 

o 

ca 

J3 

o 

N 

t/) 

a> 

a 

■-• 

a 

m4 

ca 
i5 


.5i    > 


c  ~ 

ta  x: 

o.  3 

i5  ca 


OQ 
'/i 


,2    a 


3    —    —    := 


«     be 


E     r3 
o     o 

ca     u     ul 


I  ^ 

ca    .k.» 


c      "5 

3    ii 


i>     ca 


be     „ 

ii     in 


ca    c 


=     ~     be 


3     -     ca     ^ 


c     g 


c    E   -^    "^     = 

^       C8       tfJ       3       > 

=    E-   ■«    *-     o 


ca    22 


fL.     a>     « 


z:    o. 


«    « 


£    = 


>     ca     £ 


.a  -^  = 

■JS    be    c 


ca 

E 

t3 
i- 

be 
ea 

E 


CU    0. 


ca 


ca 

C3 

N 

•o 

ca 

9J 

N 

c 

> 

3 

.^^ 

N 

. 

ca 

ea 

>o 

3 

KJ 

a 

** 

v 

Cu 

)S? 

0. 

0.     be 


E  ,r 


>   > 


CU 


lo    E   NO 

o 


«  •— 

•5  r 

N  T 

ea 

o  ._ 

•*^  .4-* 

'n  <"? 

CB  ^^ 


o 
ca 

j£ 
k. 

JO 

o. 

ca 

> 
c 


T3  in 

3  E 

o 


1^    ^   CL    jC   ^ 


e 


c  Si 

-B  .S 

■?  eo 

a  = 

3 

-a  J< 

V  3 


58  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

koja  je  mislio,  da  ga  idu  i  po  nasljednom  pravu  supruge  Ane  i  po  zajamcenim  ugovorima 
izmedju  Habsburga  i  Jagelovica.  Nadao  se  je.  da  ce  ga  pri  torn  pomagati  upravitelji  i 
velikasi  njegovih  nasljednih  austrijskih  zemaija,  a  uz  njih  poglavito  obudovljela  sestra 
Marija.  K  tomu  je  ocekivao  podpore  i  od  poiedinih  velikasa  ceskih,  ugarskih  i  hrvatskih, 
narocito  pak  od  posljednjih,  i  jer  su  mnogi  od  njih  drzali  imanja  u  Kranjskoj  i  Stajerskoj. 
i  jer  ih  je  jos  za  ziva  Ljudevita  pomagao  s  vojskom  i  novcima,  da  se  obrane  od  Turaka. 
Ta  njegovi  »kapitani  vojske  protiv  Turaka«,  po  imenu  Nikola  Jurisic  i  Ivan  Kocijan 
(Katzianer)  bratimili  su  se  vec  vise  godina  s  hrvatskom  gospodom,  koja  su  jos  nedavno 
htjela  Ferdinanda  proglasiti  kraljem  bosanskim! 

•  Jos  8.  rujna  izdao  je  Ferdinand  zapovijed  svojim  austrijskim  namjestnicima  u  Be^u, 
da  sto  prije  razasalju  u  sve  kraljevine  i  zemlje,  koje  su  smrcu  Ljudevita  II.  ostale  bez 
vladara,  pouzdane  povjerenike  ili  komisare,  koji  ce  ugovarati  sa  stalezima,  da  ga  priznadu 
za  svoga  kralja  i  gospodara.  Po  njegovom  nanutku  izdaju  namjestnici  u  Becu  vec  15.  rujna 
vjerovna  pisma  za  komisare,  Za  Hrvatsku  bit  ce  komisari  knez  Krsto  Frankapan,  kojemu 
je  Ferdinand  dva  dana  pred  bojem  na  Muhackom  polju  darovao  sest  centi  baruta,  tri 
centa  olova  i  dvadeset  pusaka;  nadalje  kapitan  austrijske  vojske  Nikola  Jurisic,  i  na- 
pokon  Ivan  Puchler,  zapovjednik  grada  Mebova  na  medji  hrvatsko-kranjskoj.  U  Slavoniju 
poci  ce  opet  zemaljski  kapitani  susjednih  austrijskih  oblasti:  Sigismund  Dietrichstein  iz 
$tajerske  i  Ivan  Auersperg  iz  Kranjske.  Svi  ti  komisari  ponijet  ce  sa  sobom  pisma  Ferdi- 
nandova  na  pojedine  knezove,  biskupe,  plemice  i  gradove,  u  kojima  ih  poziva,  da  mu  se 
poklone,  i  da  u  njegove  ruke  predadu  utvrdjena  mjesta  u  svojim  oblastima. 

Malo  iza  toga,  —  dne  23.  rujna  — ,  sastao  se  je  sabor  kraljevine  Slavonije  u  gradu 
Koprivnici.  Tko  je  sabor  sazvao,  nije  izvjestno,  no  vjerojatno  je,  da  je  to  ucinio  knez 
Krsto  Frankapan,  zeleci  udesiti  sve  za  obranu  hrvatskoga  kraljevstva,  buduci  da  je  sul- 
tan Sulejman  jos  uvijek  boravio  u  Budimu.  Ne  spominje  se,  tko  je  sve  bio  na  saboru;  ali 
se  znade,  da  su  sabrani  stalezi  s  najvecim  odusevljenjem  pozdravili  kneza  Frankapana.  Iz 
jednoga  grla  (una  voce)  klicali  su  stalezi:  »Hocemo  da  tvoje  gospodstvo  bude  nas  upra- 
vitelj  i  vrhovni  branitelj  (nostro  governator  et  defensor  generale),  te  se  svi  podajemo  pod 
tvoju  vlast  (et  si  damo  tutti  sotto  1'  obedienza  toa).  Jer  ti  si  u  svoje  doba  pohitao  Jajcu 
u  pomoc  i  oslobodio  ga  od  Turaka,  a  sada  u  casu  razsula  ovoga  kraljevstva  ostavila  su 
nas  sva  nasa  gospoda  osim  tvoga  gospodstva.  Stoga  ne  cemo  nikoga  nego  tebe  za  svoga 
glavara  i  branitelja«.  Na  to  su  stalezi  pograbili  kneza,  te  ga  tri  puta  podigli  u  zrak,  pro- 
glasivsi  ga  tako  svojim  starjesinom  (superior)  i  zastitnikom.  Neka  ih  on  brani  od  sva- 
koga:  tako  od  Turaka  kao  i  od  krscana,  koji  bi  im  htjeli  nasilja  ciniti;  neka  podjedno 
bude  u  samoj  zemlji  sudac  i  miritelj  medju  strankama.  Sabor  je  nadalje  dozvolio  knezu 
izvanrednu  dacu,  po  jednu  zlatnu  forintu  ili  dukat  od  svakoga  ognjista  (ili  dimnjaka).  Jos 
bi  knezu  Krsti  i  zagrebackomu  biskupu  Simunu  od  Erdeda  povjereno,  da  na  celu  poslan- 
stva  podju  kraljici  udovici  Mariji  u  Pozun,  pak  da  joj  izkazu  sucut  i  zalost  staleza  poradi 
smrti  kralja  i  supruga  njezina.  Kako  se  je  poslije  javljalo  iz  Ljubljane  u  Mletke,  predla- 
gah  su  vec  tada  neki  plemici  nadvojvodu  Ferdinanda  za  kralja;  ali  se  Cini,  da  se  je  tomu 
oprla  vecina  staleza.  Sam  Krsto  Frankapan  pise  29.  rujna  iz  Koprivnice  svomu  prijatelju, 
mletackomu  patriciju  Dandolu,  da  se  nadvofvoda  doduse  sprema  zauzeti  ovo  kraljevstvo 
»oruzanom  rukom«  (armata  manu);  ali  »da  jednim  glasom  govore  sva  gospoda,  plemici  i 
puk,  da  se  vole  pokoriti  Turcima,  nego  biti  pod  Nijemcima«  (che  prima  vono  rendersi 
al  Turco  che  essere  sotto  alemani).  Krsto  se  u  tom  pismu  podpisuje  »branitelj  i  zaStitnik 
kraljevine  Slavonije  i  zupanije  Pozege«  (tutor  protectorque  regni  Sclavoniae  et  comitatus 
Posegae).  Ne  zna  se,  da  li  je  saboru  pribivao  ban  Franjo  Bacani;  namah  nakon  svrSena 
sabora,  dne  30.  rujna,  boravi  on  zajedno  sa  senjskim  i  kliskim  kapitanom  Petrom  Kru- 
Xidem  u  gradu  Varazdinu,  odakle  zaklinje  Ferdinanda,  da  §to  prije  poslje  recenomu  kapi- 
tanu  novaca  i  vojnika,  »jer  ako  oni  gradovi  (Senj  i  KHs)  propadnu,  sto  Bog  odvratio,  to 


I 


STANAK  U  HAINBURQU.  59 

ce  i  zemlje  va§ega  velicanstva  snaci  velika  §teta«  (nam  si  castra  ipsa  quod  deus  auertat 
perierint:  et  regna  vestre  maiestatis  dampna  capient  maxima). 

Svakako  je  sabor  u  Koprivnici  odredio  tek  najpotrebitije  za  obranu  zemlje;  u  pi- 
tanje,  tko  ce  biti  kraljem,  kao  da  nije  ulazio.  JamaCno  su  slavonski  stale2i  htjeli  ciekati,  tko 
6c  pretegnuti  u  Ugarskoj  i  koga  ce  zapasti  ceska  kruna.  Ina^e  je  vecina  hrvatskih  stalei^a 
naginjala  nadvojvodi  Ferdinandu,  dok  je  slavonsko  plemstvo  bilo  oduSevljeno  za  vojvodu 
Ivana  Zapolju.  Ta  kolijevka  roda  Zapoljina  stajaia  je  u  slavonskoj  zemiji  (grad  Zapolje 
izmedju  Vrbove  i  Nove  Qradiske),  pak  kako  da  ne  bi  slavonski  plemidi  stajali  uza  svoga 
zemljaka  »Janu§a«.  Kraj  takih  prilika  sasvim  je  prirodno,  da  sc  knez  Krsto  Frankapan 
nije  u  prvi  kraj  priklonio  ni  Ferdinandu  ni  Ivanu  Zapolji,  pak  ta  njegova  neodlucnost 
mogia  je  roditi  misao,  kao  da  on  sam  Cezne  za  kraljevskim  prijestoljem.  Jo§  je  vi§e  uda- 
rilo  u  oci,  sto  se  on  nije  pridruzio  poslanstvu,  koje  je  polazilo  kraljici  Mariji  u  Po2un.  On 
je  vodstvo  poslanika  prepustio  zagrebacikomu  biskupu  Simunu  od  Erdeda,  a  sam  je  nakon 
sabora  na  ^elu  svojih  ceta  opet  presao  preko  Drave  u  jugozapadnu  Ugarsku,  kamo  ga 
pozivahu  u  pomoc  zupanije  izmedju  Dunava  i  Drave,  zaklinjuci  ga  da  ih  prime  pod  svoje 
okrilje  (accetar  sotto  V  ombra  et  protezion  sua).  Od  dvanaest  ondjesnjih  zupanija  svakako 
je  obladao  baranjskom,  Simezkom  i  zaladskom,  a  valjda  i  drugima.  U  svim  je  zupanijama 
ponamjestio  straze  i  posade  za  obranu  onih  krajeva;  u  Simegu  i  Baranji  ostavio  je  Cetu 
konjanika  pod  svojim  dvorjanikom  Jerolimom  (Jurisicem)  Zadraninom,  koji  je  jo§  22.  li- 
stopada  ondje  stajao.  te  u  obsirnoj  poslanici  mletackoga  patricija  Ivana  Antuna  Dandola 
0  svemu  obavijestio. 

Dok  se  ovako  hrvatsko  kraljevstvo  u  prva  dva  mjeseca  nakon  boja  na  MuhaCkom 
polju  nije  izjavilo  ni  za  Ferdinanda  ni  za  Ivana  Zapolju,  radila  su  oba  takmaca  svom  sna- 
gom.  da  steku  priznanje  u  Ugarskoj.  Moglo  se  je  nagadjati,  da  ce  nekadanja  dvorska 
stranka  u  vrijeme  kralja  Ljudevita  II.  prionuti  za  Ferdinanda,  a  da  ^e  plemicka  ili  ni- 
rodna  stranka  s  vodjom  svojim  Stjepanom  Verbecom  ostati  vjerna  svomu  Ijubimcu  Ivanu 
Zapolji.  Medjutim  je  Ferdinandu  trebalo  redom  prije  predobiti  clanove  bivse  dvorske 
stranke,  ako  je  2elio,  da  se  oko  njega  okupe.  Tu  mu  je  u  prvom  redu  pomagala  sestra 
Marija  u  Pozunu,  gdje  se  bijahu  oko  nje  skupili  vodje  recene  stranke.  Uz  nju  vrijedio  je 
Ferdinandu  osobito  nekadanji  tajnik  kralja  Ljudevita,  po  imenu  Toma  Nadazdi,  kojega 
bijaSe  nedavno  na  njemackom  drzavnom  saboru  u  Speieru  upoznao  i  zavolio.  Jo§  prije 
20.  rujna  nalazimo  Nadazda  pri  Ferdinandu  u  Linzu;  tu  mu  predaje  popis  od  dvadeset  i 
devet  velikaSa  ugarskih  i  slavonskih,  koje  bi  morao  svakako  predobiti,  ako  hode  postati 
kraljem  ugarskim  i  hrvatskim.  Od  slavonskih  velika§a  spominju  se  poimence  zagrebaCki 
biskup  Simun  od  Erdeda,  ban  Fran  jo  Ba6an,  Ivan  Tab,  Ladislav  More,  Ivan  Bani^ 
(Banffy)  i  drugi;  od  ugarskih  biskupi  Pavao  Varda,  Toma  Salahazi  i  Stjepan  Brodaric: 
nadalje  palatin  Stjepan  Bator,  vojvoda  Ivan  Zapolja,  ^uvar  krune  Petar  Perenj  i  jo§  neki. 
Na  osnovu  toga  popisa  gledao  je  sada  Ferdinand,  da  predobije  reCenu  gospodu.  NajviSe 
mu  je  bilo  do  biskupa  Salahaza  i  Brodarida,  zatim  do  palatina  Stjepana  Batora,  vrhov- 
noga  duvara  blaga  Aleksija  Thurza  i  po^unskoga  kapitana  Ivana  Bornemise;  oni  bi  bili 
kao  ncka  matica,  oko  koje  bi  se  okupila  austrijska  stranka  u  Ugarskoj.  Ferdinand  jc  tima 
velikaSima  obe(iavao,  da  de  poStivati  temeljne  zakone  drfavne,  da  6e  braniti  zemlju  od 
svih  neprijatelja,  naroCito  od  Turaka.  i  to  ne  samo  svojom  silom.  nego  i  silama  Citavoga 
carstva  njemaCkoga.  Tako  se  prikloni  njemu  vecina  reCenih  velikaSa  ugarskih,  to  radije, 
Sto  im  je  nadvojvoda  obe<5ao  jo§  i  bogate  nagrade.  paCe  i  gotove  novce.  Da  bi  se  sve  po- 
trebito  udesilo,  ureCe  Ferdinand  sporazumno  sa  sestrom  Marijom  stanak  u  Hain- 
burg  za  14.  listopada  1526.;  onamo  6e  doC\  Ferdinand  sa  svojim  austrijskim  sa- 
vjetnicima  i  sestra  njegova  Marija  iz  PoJ!una  sa  najpouzdanijim  ugarskim  velikaSima. 
Kraljica  Marija  obratila  se  je  takodjcr  na  kneza  Krstu  Frankanana,  da  i  on  dodje  na 
stanak,  i  poslala  mu  je  ovo  pismo:  »OdluCili  smo  sastati  se  s  prejasnim  principom  Fcrdi- 
nandom,  nadvojvodom   austrijskim,  predragim  bratom  naSim.  pak  smo  urekli  ro^iSte  za 


60 


FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 


dojducu  nedelju  u  gradu  Hainburgu,  koji  je  odavie  dvije  milje  udaljen.  Buduci  pak  da  je 
na  onom  stanku  potrebita  nazocnost  vase  vjernosti,  za  koju  razabrasmo,  da  je  i  onako 
od  vjerne  nase  gospode  i  podanika  Hrvatske  i  Slavonije  zajedno  s  drugovima  odredjena 
za  oratora  k  prejasnomu  bratu  nasemu:  stoga  opominjemo  vasu  vjernost,  da  odlozivsi 
sve  druge  stvari  i  poslove  zajedno  sa  svojim  drugovima  bez  oklevanja  doci  izvoli  i 
mora,  tako  da  vec  buduce  nedelje  ill  sutradan  u  Hainburgu  budete.  Inako  da  ne  ucinite. 
Dato  u  Pozunu  1526.«  All  Krsto  Frankapan  nije  se  odazvao  pozivu  kraljicinu,  dok  su  ostali 
posianici  s  biskupom  Simunom  od  Erdeda  malo  zatim  zaista  u  Pozun   stigli. 

Medjutim  nije  mirovao  ni  Ivan  Zapolja    sa   svojim    poglavitim   privrzenikom    Stje- 
paiiom  Yrbecom.  Najprije  su  htjeli  predobiti  obudovljelu  kraljicu  Mariju  tim,  sto  ju  je  Ivan 

Zapolja  zamolio,  da  podje  za  njega;  ali 
kad  je  ponosita  kraljica  ponudu  njegovu 
odbila,  stali  su  pribirati  svoje  privrze- 
nike,  pak  i  oni  urekose  stanak  za 
14.  1  i  s  t  o  p  a  d  a  u  T  o  k  a  j  u,  koji  je 
tada  bio  u  vlasti  Zapob'inoj.  Tako  su  se 
u  isti  dan  nasla  na  okupu  dva  zbora: 
jedan  u  Hainburgu,  a  drugi  u  Tokaju, 
a  sve  to  nedelju  dana  iza  toga,  sto  je 
sultan  Sulejman  ostavio  Ugarsku  i  Sla- 
voniju. 

Na  stanku  u  Tokaju  bili  su  uz 
Ivana  Zaoolju  i  Stjepana  Verbeca  jos 
jegarski  biskup  Pavao  Varda,  Ivan  Doj- 
cin,  Petar  Perenj,  zatim  zastupnici  ne- 
kih  gornjo-austrijskih  gradova  i  mnogi 
manji  plemici.  Odluceno  bi  nakon  dvo- 
dnevnoga  vijecanja,  da  se  sto  prije  sa- 
zove  sabor  za  izbor  kralja.  Dne  5.  stu- 
denoga  imade  se  sastati  u  Stolnom  Bio- 
gradu  izborni  i  krunitbeni  sabor;  tko  ne 
dodje  onamo,  proglasit  ce  se  izdajicom 
i  lisiti  svih  imanja  svojih.  Naravno,  da 
nazocni  skupstinari  nijesu  ni  pomisljali 
na  drugoga  kralja,  nego  na  svoga  druga 
Ivana  Zapolju.  U  isti  mah  vijecao  je 
Ferdinand  sa  sestrom  Marijom  u  Hain- 
burgu. Sigurnosti  radi  bijase  ona  ve- 
cinu  velikasa  ugarskih  i  slavonskih 
ostavila  u  Pozunu,  da  ga  cuvaju,  a 
sobom  je  povela  tek  vesprimskoga  biskupa  Tomu  Salahaza  i  Aleksija  Thurza.  Tu 
se  je  medju  inim  Ferdinand  rijesio,  da  se  i  on  dade  birati  za  kralja  na  zasebnom  iz- 
bornom  saboru.  Kako  je  bio  o  svemu  obavijesten,  sto  se  je  radilo  u  Tokaju,  mislio  je  izprva 
sazvati  sabor  u  Komoran  na  isti  dan,  kad  ga  je  urekla  Zapoljina  stranka,  ali  poslije  se  je 
predomislio,  te  je  odabrao  blagdan  sv.  Katarine  (25.  studenoga).  I  zaista  je  namah  nakon 
svrsena  stanka  palatin  Stjepan  Bator  razaslao  pozive  za  buduci  sabor,  oznacivsi  kao  dan 
izdanja  tih  poziva  9.  listopada,  da  se  ne  bi  razabralo,  kako  su  ih  .Zapoljci  pretekli.  Jed- 
nako  je  Ferdinand  18.  listopada  poslao  dva  svoja  pouzdanika,  Ijubljanskoga  dekana  Jurja 
Kreutzera  i  Erazma  Dornberga  u  Pozun,  da  ugovaraju  sa  zaostavsim  ondje  poslanicima 
Slavonije,  kao  i  s  njihovim  vbdjom,  zagrebackim  biskupom  Simunom  od  Erdeda.  Medju- 


FERDINAND  (I.)  KAO  AUSTRIJSKI  NADVOJ- 
VODA. 

Po  savremenoj  slici  nizozemskoga  umjetnika  u 
narodnoj  galeriji  slika  u  Budimpesti. 


SABOt^  U  STOLNOM  BIOQRADU. 


61 


tlm  ve6  22.  listopada  putuje  biskup  Simun  k  nadvojvodi  u  BeC,  a  23.  listopada  svjetuje 
Toma  Nadazdi  nadvojvodu,  neka  naprosto  obeca  biskupu  sve,  §to  bi  zatrazio;  kad  jednom 
Ferdinand  vlast  svoju  utvrdi,  zadovoljit  ce  se  Simun  i  s  manjim,  nego  §to  sada  zahtijeva. 

U  to  je  vojvoda  Ivan  Zapolja  io§  iednom  pokuSao,  da  predobije  kraljicu  Mariju 
^enitbenim  ponudama.  Ali  mu  je  kraljica  udova  odlu(^no  odgovorila:  »Ako  bih  ja,  Cesa 
me  Bog  oslobodi,  to  ucinila,  smatrala  bi  me  moja  braca  Karlo  i  Ferdinand  za  svoju  ne- 
prijateijicu.  Brat  moj  Ferdinand  vec  se  je  na  stanku  u  Hainburgu  zavjerio,  da  ce  za  krunu 
toga  kraljevstva  zivjeti  i  umrijeti;  ja  ne  mogu  biti  izdajica  svoga  brata*.  Uvrijedjeni  pro- 
sac  pregnuo  je  sada,  da  se  izvrSe  zakljueci  stanka  u  Tokaju.  S  pomocu  Petra  Perenja, 
svoga  privrzenika,  ugrabio  je  krunu  sv.  Stjepana,  a  zatim  je  smjestio  svoje  cete  u  pogla- 
vite  gradove  Budim,  Ostrogon,  Vi§e- 
grad  i  Stoini  Biograd.  Napokon  je  sam 
poSao  u  Budim,  kamo  je  stigao  na  koncu 
listopada. 

Medjutim  osvanuo  je  5.  studeni, 
a  narod  se  jos  ne  bijase  skupio  u  Stoi- 
nom  Biogradu.  Sam  Zapolja  krenuo  je 
onamo  tek  8.  studenoga,  te  je  onda 
sutradan  dao  sve^ano  sahraniti  tijelo 
pokojnoga  kralja  Ljudevita.  Sabor  bi 
otvoren  10.  studenoga.  Tu  su  se  nasli 
na  okupu  svi  biskupi  osim  Salahaza  i 
Brodarica,  koji  su  stajali  uz  Ferdinanda, 
zatim  svjetovni  velikasi,  koji  su  nedavno 
bili  u  Tokaju.  Velikasi  vijecali  su  u 
gradskoj  crkvi,  a  nize  plemstvo  i  za- 
stupnici  gradova  na  otvorenom  polju. 
U  zboru  velikasa  procitan  bi  najprije 
zakljueak  od  god.  1505.,  kojim  biSe  svi 
stranci  izkljuceni  s  ugarskoga  prije- 
stolja,  a  na  to  bi  Ivan  Zapolja  jedno- 
duSno  proglaSen  za  kralja.  Poslije  toga 
po§ao  je  Stjepan  Verbeci  k  sabranomu 
plemstvu  na  otvorenom  polju,  te  mu  je 
progovorio:  »Znadete  li,  gospodo,  da  se 
prejasni  nadvojvoda  Ferdinand  otima 
da  budc  nas  kralj?  liocete  li  ga  iza- 
brati?«  »»Ni  za  koju  cijenu,««  kliknuSe 
plemiei  u  jedan  glas.  »Koga  dakle  ho-     •   ■* 

cete«,  pitao  je  on  dalje.  I  opet  se  slozno  odazvalo  plemstvo:  »»Vojvodu  Ivana.««  Sad  su 
pristupili  poslanici  Ferdinandovi,  po  imenu  Marko  Beck,  Sigismund  Weichselberger  i  Filip 
Breuer;  no  tek  §to  je  jedan  od  njih  stao  govoriti,  prekinuo  ga  je  Verbeci,  te  je  nataknuvSi 
na  koplje  saborski  spis  od  god.  1505.  stao  klicati:  »0j  Ugri,  vidite  li  ovdje  zavjet  velikaSa 
i  plemstva,  da  cemo  po  smrti  Ljudevitovoj  birati  vojvodu  za  kralja,  i  to  bez  odvlake.  jer 
nam  je  duSmanin  svaki  cas  za  vratom?«  Na  to  je  pridodao  Franjo  liodo:  »»Medju  nama 
nema  razlike  mnijenja,  Citavo  plemstvo  2eli  vojvodu  Ivana  za  kralja.««  To  je  potvrdila 
Citava  skupStina  i  stala  prijetiti  Ferdinandovim  poslanicima,  tako  da  su  morali  §to  br2e 
ostaviti  skupStinu,  da  iznesu  iivu  glavu.  VeC  sutradan  (11.  studenoga)  okrunjen  bi  Za- 
polja za  kralja;  vjenCao  ga  je  njitranski  biskup  Stjepan  Podmanicki,  jer  su  oba  nadbi- 
skupa  (ostrogonski  i  koloCki)  bili  poginuli  na  MuhaCkom  polju.  Poslije  krunisanja  vije(ialo 


KRALJICA  ANA,  2ENA  FERDINANDA  I. 

Po  izvornom  bakrorezu  od  godine   1530.,  koji 

imade  Sir  Montague  Cholmeley.  Ne  zna  se,  da 

11  je  izvornik  od  Holbeina,  Baldunga  ill  Brosa- 

mera. 


62  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— lS64.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.-1S40.). 


* 


se  o  vaznim  stvarima.  Uz  ino  bise  pozvani  svi,  koji  ne  bijahu  dosli  na  izborni  sabor,  da 
se  za  petnaest  dana  poklone  novomu  kralju,  jer  ce  se  inace  proglasiti  za  izdajice,  Na  to  je 
kralj  Ivan  stao  nagradjivati  svoje  privrzenike.  Biskupa  Pavla  Vardu  imenovao  je  ostro- 
gonskim  nadbiskupom,  Stjepana  Verbeca  svojim  kancelarom,  a  cuvarom  kriine  i  krun- 
skoga  blaga  ostavio  je  dalje  Petra  Perenja.  Napokon  je  kralj  razaslao  glasnike  i  na  strane 
dvorove,  da  njegov  izbor  objave  i  priznanje  zatraze.  Senjskomu  biskupu  Franji  Jozeficu 
povjereno  bi,  da  ide  u  Mletke,  papi  Klementu  VII.  i  francuzkomu  kralju  Franji. 

Medju  prvima,  koji  su  se  novomu  kralju  Ivanu  pridruzili,  bill  su  knez  Krsto  Fran- 
kapan  i  zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda.  Cini  se,  da  biskup  Simun  nije  u  listopadu 
postigao  svoga  cilja,  kad  je  ono  u  Becu  boravio.  Zlovoljan  vratio  se  u  domovinu,  gdje  ga 
na  dan  izbora  Zapoljina  nalazimo  u  Cazmi.  Malo  pred  tim,  prvih  dana  studenoga,  bijase 
sam  Krsto  Frankapan  posao  u  Pozun,  da  se  u  oci  sabora  u  Stolnom  Biogradu  pogadja 
s  kraljicom  Marijom  i  Ferdinandom.  Ne  zna  se  tocno,  sta  je  sve  od  njih  trazio;  nagadja 
se,  da  je  zahtijevao,  neka  mu  se  povjeri  vrhovno  zapovjednictvo  vojske  i  povrate  njegovu 
rodu  oteta  imanja,  narocito  grad  Senj;  suvise  se  prica  i  to,  da  je  za  Simuna  Erdeda  trazio 
biskupiju  u  Jegru.  Sta  se  je  u  Pozunu  dokoncalo,  ne  znamo;  no  moguce,  da  se  je  i  knezu 
Krsti  obecavalo,  sto  se  nije  kanilo  izpuniti.  Jos  23.  studenoga  1526.  pise  kraljica  Marija  iz 
Pozuna  Frankapanu,  da  »prema  njihovom  dogovoru  i  njegovoj  privoli«  dodje  svakako  na 
izborni  sabor  (ihr  wollt  unserer  Abred  nach  und  Ewer  Verwilligung  zu  diesen  Rakusch 
kommen),  a  to  je  svakako  dokaz,  da  se  je  jos  uvijek  u  nj  pouzdavala.  Medjutim  bas  u  to 
vrijeme  okanio  se  je  Krsto  posve  Ferdinanda,  te  je  odlucno  stao  uz  Ivana  Zapolju.  Mozda 
ga  je  na  to  sklonio  biskup  zagrebacki  Simun  od  Erdeda,  s  kojim  se  bijase  na  povratku 
svomu  iz  Pozuna  sastao  u  Corgu.  Sto  su  oba  velikasa  torn  prigodom  utanacila,  nije  zabi- 
Ijezeno;  ali  se  znade,  da  su  ravno  posli  k  Zapolji,  te  se  njemu  poklonili  kao  svomu  kralju 
i  gospodaru.  Zapolja  je  kneza  Krstu  svim  mogucim  nacinom  odlikovao;  imenovao  ga  je 
svojim  banom  Hrvatske  i  Slavonije,  vrhovnim  kapitanom  Ugarske  izmedju  Dunava  i 
Drave,  vratio  mu  Senj  i  druge  posjede  njegova  roda,  pace  povjerio  mu  i  kraljevski  grad 
Bihac.  Javljaju  jos,  da  mu  je  podijelio  Vransku  prioriju,  jer  je  tadanji  prior  Ivan  Tah  u 
onaj  par  bio  uz  Ferdinanda,  pace  da  mu  je  izbrojio  gotovih  20.000  dukata,  da  opremi  voj- 
sku  i  zapocne  borbu  s  Ferdinandovcima.  Ni  biskup  Simun  nije  zlo  prosao;  on  je  dobio  je- 
garsku  biskupiju,  kako  ju  je  trazio,  a  mogao  je  uz  nju  zadrzati  i  zagrebacku. 

Pristupom  kneza  Krste  i  biskupa  Simuna  pretegla  je  posve  Zapoljina  stranka  u  kra- 
Ijevini  Slavoniji.  No  zato  se  je  kraljevina  Hrvatska  to  odlucnije  priljubila  Ferdinandu,  kojega 
su  u  to  i  Cesi  dne  23.  listopada  1526.  izabrali  za  svoga  kralja.  Poslanici  hrvatskih  staleza 
borave  u  polovici  studenoga  u  Pozunu;  jesu  to  dva  starohrvatska  plemica  Ivan  Perusic  i 
Caspar  Krizanic.  S  njima  je  dosao  i  knez  Ivan  Karlovic.  Dne  16.  studenoga  preporucaju 
ih  osobitoj  paznji  Ferdinandovoj  Ijubljanski  biskup  Kristofor  Rauber,  zatim  velikasi  Juraj 
Herberstein,  Erazam  Dornberg  i  Stjepan  Pempflinger,  koji  su  sabrani  u  Pozunu  oko  kraljice 
Marije.  Oko  25.  studenoga  hrvatski  su  poslanici  u  Becu,  te  ugovaraju  s  Ferdinandom. 
Knez  Ivan  Karlovic,  kojega  je  zavicaj  —  Lika  i  Krbava  —  nemilo  opustosen  od  Turaka, 
tako  da  mu  starica  majka  Dora  nema  kamo  skloniti  glavu,  vec  mora  obijati  tudje  pra- 
gove,  prima  od  nadvojvode  za  4000  dukata  u  zalog  slavonske  gradove  Medvedgrad  i 
Rakovec,  koje  je  dosad  drzao  stajerski  velikas  Ivan  Ungnad  od  Sonnecka;  osim  toga 
nastoji  Ferdinand  u  svakom  pogledu  ugoditi  knezu  Ivanu  i  njegovim  drugovima,  pace  na- 
miruje  za  njih  trosak  boravka  u  Becu.  Ali  do  konacnoga  sporazuma  ne  moze  doci,  jer 
hrvatski  poslanici  nemaju  obseznih  punomoci.  Ferdinand  stoga  salje  hrvatske  poslanike 
natrag  u  Pozun,  da  ondje  (mjesto  u  Komoranu,  koji  je  u  to  dopanuo  Zapolju)  pribivaju 
izbornomu  saboru  ugarskomu  i  da  rade  njemu  u  prilog;  poslije  svrsena  sabora,  prije 
nego  se  vrate  u  domovinu,  doci  ce  oni  jos  jednom  u  Bee,  da  ga  pozdrave  i  od  njega 
upute  primu.  U  Hrvatsku  pak  poslat  ce  sam  Ferdinand  svoje  zasebne  poslanike  ili  ora- 


IZBORNI  SABOR  U  POi^UNU. 


63 


tore  s  vjerovnim  pismom  i  punomocima  za  hrvatski  sabor,  koji  6e  se  skupiti  u  gradu  Ce- 
tinu  na  dan  sv.  Tome,  21.  prosinca  1526.  Za  oratore  izabrao  je  Ferdinand  detiri  svoja 
pouzdanika:  beckoga  prepoSta  i  doktora  filozofije  i  prava  Pa  via  Oberstaina,  vrhovnoga 
kapitana  Nikolu  Jurisica.  kapitana  Ivana  Kocijana,  i  Ivana  Puchlera.  prefekta  u  Mehovu. 
Njima  je  takodjer  5.  prosinca  izdao  vjeroyno  pismo  s  generalnom  punomo^i. 

Medjutim  skupljala  su  se  u  Po2unu  ugarska  gospoda  na  izborni  sabor.  U  oCi  sabora 
izdao  je  Ferdinand  30,  studenoga  dvije  znamenite  povelje.  Prvom  obvezao  se  je  palatinu 
Stjepanu  Batoru,  biskupima  Salahazu  i  Brodaricu,  hrvatskomu  banu  Franji  Ba(ianu,  po- 
kladniku  Aleksiju  Thurzu,  vranskomu  priorii  Ivanu  Tahu.  vrhovnomu  stolniku  Qa§paru 
Horvatu,  pecujskomu  prepostu  Ladislavu  Macedonskomu,  kraljevskim  tajnicima  Tomi  Na- 
dazdu  i  Nikoli  Olahu,  palatinskomu  protonotaru  Franji  Revaju  i  ostalim  kraljicinim  sa- 
vjetnicima,  da  ce  za  slucaj,  ako  bi  izgubili  svoja  imanja  ili  casti,  sve  izgubljeno  njima  za 
dvije  godine  povratiti  ili  im  u  svojim  zemljama 
jednako  podijeliti,  a  dok  to  bude,  davat  ce 
im  zapadajucu  ih  placu  i  doznaciti  primjerene 
stanove;  napokon  da  ce  se  u  buduce  kao  kralj 
kod  razdavanja  casti  i  posjedovanja  osobito 
na  njih  obazirati.  Drugom  poveljom  zavje- 
rio  se  je  citavomu  narodu  ugarskomu,  »da 
ce  duhovne  i  svjetovne  velikase,  plemice, 
gradove  i  sve  staleze  drzavne  uzdrzati  u 
svima  zakonima,  pravima  i  priviiegijama,  koja 
su  od  predjasnjih  kraljeva  primili,  pace  i  onda, 
kad  bi  oruzjem  morao  zemljom  obladati,  bas 
kao  da  je  jednodu§no  proglasen  za  kralja; 
strancima  ne  ce  davati  prelatura,  casti  ni 
sluzba,  niti  ce  ih  primati  u  drzavno  vijece;  a 
zlatnu  bulu  Andrije  II.,  na  koju  kraljevi  pri- 
godom  krunisanja  prisizu,  vjerno  ce  obdrza- 
vati*.  Sam  sabor  vijecao  je  16.  prosinca  u 
crkvi  Franjevaca.  U  uvodnom  govoru  prika- 
zao  je  palatin  Stjepan  Bator  nevoljno  stanje 
drzave,  kako  joj  prijeti  Turcin  i  kako  je  raztr- 
gana  na  stranke,  opomenuvsi  staleze,  da  biraju 
takova  kralja,  koji  ce  moci  zemlju  od  Turaka 
braniti  i  rane  joj  zacijeliti.  Napokon  prepo- 
ru^io  je  Ferdinanda  kao  takova  vladara.  Na 
to  su  prihvatili  rijec^  Ferdinandovi  poslanici, 

na  Celu  im  Ijubljanski  biskup  Kristofor  Rauber,  te  su  govorili  po  prilici  ovako:  »Na§  go- 
spodar  branit  ce  Ugarsku  ne  samo  svojom  snagom,  nego  i  silama,  koje  6e  mu  car,  njemaCki 
knezovi  injegoviostali  rodjaci  podati;  onje  gotov,  da  za  va§  spas  irtvuje  svoje  imanje,  svoju 
osobu,  svoj  iWot  i  krv  .  .  .  Kao  zetu  kralja  Vladislava  i  na  osnovu  ugovora,  sklopljenih 
od  njegovog  pradjeda  Fridrika  i  djeda  Maksimilijana,  imao  bi  doduSe  pravo,  da  traii  krunu 
ugarsku,  i  da  podigne  oru^je  na  vojvodu,  koji  si  ju  prisvaja;  ali  on  ne  6c  prolijevati  krSdan- 
ske  krvi,  a  najmanje  krv  Ugara,  koji  se  ved  odavna  hrabro  bore  za  vjeru.  Stoga  nije  ni- 
kada  ni  pomiSljao,  da  na  njih  zaratuje,  ve6  izCekuje  njihovu  privolu  i  izbor  .  .  .  QIasi,  §to 
ih  njegovi  neprijatelji  raz§iruju,  nijesu  istiniti;  kralj  Ferdinand  obriCe,  da  6e  zakone  i  pri- 
vilegija  uzdriati,  pomno^ati  i  proSiriti,  stranaca  ne  Ce  primati  u  drzavno  vije<ie,  niti  6e  im 
podjeljivati  ugarska  posjedovanja,  slu2be  ni  duhovne  Casti;  on  6e  nasuprot  ustanoviti  i  na- 
stojati,  da  sve  to  ostane  onima,  koji  potjeCu  od  ugarske  krvi.  NiSta  manje  brinut  6e  se. 


pecat  nikole  jurisica. 

Snimljen  s  izprave  od  21.  o2u}ka  1528.,  koja 
se  cuva  u  c.  i  kr.  kucnom,  dvorskom  i  dr- 
zavnom  arhivu  u  Beiu.  Orb  razdijeljen  je 
na  dva  polja;  na  gornjem  vidi  se  gavran;  na 
dolnjem  Skorpijun.  Obje  se  zivotinje  raza- 
biru  i  na  kacigi.  Napis  naokolo  pec^ata  je  nje- 
maCki:  NICLAS  JVRESCHITSCH  .  RITER  . 
1527. 


64  FERDINAND  1.  MaBSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

da  se  mrznj^  izmedju  Ugara  i  Nijemaca,  koju  su  ziobni  Ijudi  razpirili,  prometne  u  medju- 
sobnu  bratinsku  Ijubav.  On  obecaje,  da  ce  tako  vladati  i  drzavom  upravijati,  te  vam  ne  ce 
ni  najmanje  uzmanjkati  njegove  milosti,  blagosti,  darezljivosti  ni  dobrocinstva«.  Posto  su 
zatim  ugarski  savjetnici  kraljice  Marije  iztaknuli,  da  je  Ferdinand  suprug  Ane,  bastinice 
starih  ugarskih  kraljeva,  predlozili  su  saboru,  neka  ga  po  zenskom  nasljedstvu  prime  za 
kralja.  Jos  bi  na  predlog  paiatinskog  protonotara  Franje  Revaja  izbor  Ivana  Zapolje  pro- 
glasen  nistetnim,  jer  izbornoga  sabora  u  Stolnom  Biogradu  nije  sazvao  palatin,  kako  to 
zakon  izrijekom  odredjuje.  Sada  dade  palatin  Bator  prvi  svoj  glas  za  kralja  ceskoga,  in- 
fanta spanjolskoga  i  nadvojvodu  austrijskoga  Ferdinanda.  Svi  nazocni  ucinise  isto,  i  tako 
bi  Ferdinand  izabran  za  kralja  ugarskoga.  Zvonjavom  zvona  i  pucnjavom  topova  navije- 
sten  bi  narodu  izbor  Ferdinandov.  O  krunisanju  nije  bilo  ni  spomena,  jer  je  kruna  sv.  Stje- 
pana  tada  bila  u  rukama  njegovog  takmaca. 

Prema  dogovorima  u  Becu  imao  se  je  21.  prosinca  1526.  sastati  i  hrvatski  sabor 
u  gradu  i  varosi  C  e  t  i  n  u,  da  i  on  izabere  i  prizna  Ferdinanda  za  kralja.  Knez  Krsto 
Frankapan  sazvao  je  u  to  sabor  kraljevine  Slavonije  za  18.  prosinca,  na  kojem  se  je  pred- 
stavio  stalezima  kao  ban,  te  su  ga  oni  i  primili,  premda  je  Ferdinandov  ban  Franjo  Bacani 
iz  grada  svoga  Nemethujvara  (Gussing)  u  Ugarskoj  poslao  posebnog  poslanika  s  prosvje- 
dom  (ut  ilium  nullomodo  acceptent).  Na  torn  je  saboru  jamacno  knez  Krsto  radio  i  o 
tom,  da  osujeti  sabor  u  Cetinu.  Bez  sumnje  je  vec  tada  Krsto  urekao  izborni  sabor  u  D  u- 
b  r  a  V  u,  varos  biskupa  zagrebackoga,  za  6.  sijecnja  1527.,  te  na  nj  pozvao  i  hrvatske  sta- 
leze,  da  se  kralju  Ivanu  Zapolji  poklone  i  za  svoga  vladara  priznadu.  Ako  ne  dodju,  pro- 
glasit  ce  ih  sve  do  sedmoga  koljena  nepostenjacima,  a  suvise  dat  ce  im  i  oci  izkopati  (mit 
diser  angehengter  dronuss,  das  er  si  vill  biss  in  die  subent  generation  zu  eerlass  machen 
und  innen  darzu  die  augen  austechen  iassen). 

Sve  pored  prijetnja  Krstinih  sastala  se  gospoda  hrvatska  ipak  u  Cetinu,  gradu  i 
varosi  sa  samostanom  Franjevaca.  Medjutim  poslanika  Ferdinandovih  ne  bijase  u  odre- 
djeni  dan  (21.  prosinca),  pak  tako  se  gospoda  hrvatska  opet  razidjose  svojim  kucama,  da 
proslave  bozicne  blagdane.  Na  sam  Badnjak  stigose  u  Cetin  Ferdinandovi  poslanici,  za- 
kasnivsi  poradi  losih  putova.  Posebnim  pozivima  moradose  opet  skupljati  gospodu,  da  se 
nadju  na  okupu  poslije  Bozica.  Tek  30.  prosinca  nakupilo  se  toliko  velikasa  i  plemica,  da 
se  je  u  ponedjeljak  31.  prosinca  moglo  zapoceti  saborovanjem.  Po  imenu  spominju  se  kao 
nazocni:  kninski  biskup  i  topuski  opat  Andrija  Tuskanic  KHsanin,  knez  Ivan  Torkvat  Kar- 
lovic  od  Krbave,  knez  Nikola  Zrinski,  knez  Krsto  i  Vuk  Frankapani  Brinjski,  Juraj  Fran- 
kapan Slunjski,  knez  Stjepan  Blagajski,  nadalje  plemici  Krsto  Subic  Peranski,  Bernard 
Tumpic  Zecevski,  Ivan  Kobasic  od  Brikovice,  Pavao  Jankovic,  Caspar  Krizanic,  Toma 
Cipcic,  Mihajlo  Skoblic,  Nikola  Babonozic,  Gregorije  Otmic  (plemicki  sudac  zupanije  za- 
grebacke),  Antun  Otmic,  Ivan  Novakovic,  Pavao  Izacic,  Caspar  Cusic  i  Stjepan  Zimic. 
Ban  i  knez  Krsto  Frankapan  nije,  naravno,  dosao,  kao  ni  otac  njegov,  stari  knez  Ber- 
nardin,  koji  je  ipak  poslao  svoje  zastupnike  s  punomocima.  Udara  jos  u  oci,  sto  se  u  Ce- 
tinu ne  spominje  ban  Franjo  Bacani,  koji  se  je  naumice  uklanjao  svim  izbornim  saborima, 
samo  da  ne  mora  odrjesito  pristati  ni  uz  koju  stranku. 

Ferdinandovi  poslanici,  sastavsi  se  s  hrvatskim  stalezima  31.  prosinca  u  samostanu 
Franjevaca,  nijesu  tako  lako  mogli  izvrsiti  svoju  zadacu.  U  jednu  su  se  ruku  hrvatska  go- 
spoda ipak  zacala  kneza  i  bana  Krsta  Frankapana;  u  drugu  opet  nijesu  bila  zadovoljna, 
sto  im  Ferdinandovi  poslanici  nijesu  na  sve  upite  i  trazbine  mogh  jasno  i  odlucno  odgo- 
voriti.  Narocito  su  trazili  najupornije,  da  im  se  osigura  obrana  domovine  tim,  sto  bi  se  Fer- 
dmand  obvezao,  da  ce  o  svom  trosku  uzdrzavati  u  zemlji  1000  konjanika  i  200  pjesaka, 
od  kojih  ce  sa  200  konjanika  i  200  pjesaka  razpolagati  njegov  vrhovni  kapitan,  dok  bi  se 
preostalih  800  konjanika  razdijelilo  medju  hrvatske  knezove  i  plemice,  da  njima  brane 
svoje  gradove  na  turskoj  krajini.  Bas  radi  toga  zahtjeva  otegle  su  se  razprave  i  na  sutra- 


IZBORNI  SABOR  U  CETINU.  65 

dan,  te  se  je  pogadjalo  sve  do  kasnog  poslije  podneva  1.  sijeCnja  1527.  Tek  kad  su  Ferdi- 
nandovi  poslanici  taj  zahtjev  Hrvata  prihvatili,  progiasiSe  staleii  jednoduSno  Ferdinanda 
svojim  kraljem,  prisegose  inu  prisegu  vjernosti,  te  mu  opremiSe  ovu  svoju  spomenicu: 

»Mi  Andrija  bozjom  i  apostolske  stolice  miloscu  biskup  Kninski  i  opat  TopIiCki,  kne- 
zovi  Ivan  Torkvat  od  Krbave,  Nikola  Zrinski,  Krsto  i  Vuk  braca  i  Juraj  Frankapan  Senj- 
ski,  KrCki  i  Modru^ki,  Stjepan  Blagajski,  (zatim)  Krsto  Peranski,  Bernard  Tumpic  ZeCev- 
ski,  Ivan  Kobasic  Brikovicki,  Pavao  Jankovic,  UaSpar  Krifanic,  Toma  CipCic,  Mihajlo  Sko- 
blic,  Nikola  Babonozic,  Gregorije  Otmic,  plemicki  sudac  zupanije  zagrebaiike,  Antun  Ot- 
mic,  Ivan  Novakovic,  Pavao  IzaCic,  QaSpar  Qusic,  Stjepan  Zimic  i  svikolici  ostali  plemici  i 
velikasi,  kao  sto  i  savkolik  narod  plemenitih  zupanija,  gradova  i  kotara  kraljevine  Hr- 
vatske  izpovijedamo,  priznajemo  i  na  vjecito  znanje  dajemo  ovim  listom  svakoniu!  PoSto 
je  prejasni  i  premoguci  princip  i  gospodin  Ferdinand,  bozjom  miloScu  CeSki  i  hrvatski  kralj, 
spanjolski  infant,  svetoga  rimskoga  carstva  izbornik,  nadvojvoda  austrijski,  vojvoda  bur- 
gundski,  brabantski,  stajerski,  koruski,  kranjski,  slezki,  virtenberzki  itd.,  markgrof  mo- 
ravski,  burgovski  itd.,  grof  tirolski,  celjski,  goriCki  itd.,  gospodar  slovenske  krajine,  luke 
naonske  i  solila,  svetoga  rimskoga  carstva  glavni  namjestnik  itd.,  vladar  i  gospodar  na§ 
premilostivi,  poslao  k  nama  ovih  dana  savjetnike  svoga  svetoga  kraljevskoga  velicanstva 
i  poslanike,  castnoga  naime  u  Isukrstu  otca  i  gospodina  Pavla  Oberstaina,  bofjom 
miloscu  beckoga  preposta,  umjetnosti,  mudroslovlja  i  obojeg  prava  doktora,  Nikolu 
Jurisica,  vrhovnog  vojvodu,  vojvodu  Ivana  Katzianera  i  Ivana  Puchlera,  prefekta 
grada  Mehova,  gospodu  i  osobite  nase  prijatelje;  ovi  nas  u  ime  spomenutog  kra- 
Ijevskog  velicanstva,  od  kojega  imadu  dovoljnu  punomoc,  zamoliSe,  da  priznamo 
njegovo  velicanstvo  za  nasega  zakonitoga  i  naravskoga  kralja  i  gospodara,  a  pre- 
jasnu  viadaricu  i  gospodju  Anu,  ugarsku,  cesku  i  hrvatsku  kraljicu,  za  na§u  premilo- 
stivu  viadaricu  i  gospodaricu,  pak  da  o  tome  poiozimo  prisegu  vjernosti  i  poklonstva. 
Uvaziv§i  potanko  i  promotrivsi  pomljivo  pravo,  kojima  je  isti  na§  prejasni  kralj  s  reCe- 
nom  svojom  suprugom,  prejasnom  gospodjom  kraljicom  podpuno  i  dovoljno  podkrijepljen, 
da  dobije  ugarsku  kraljevinu  nasljednim  pravom,  osobito  pak  krijepoScu  vi§e  nepobitnih 
ugovora,  koje  smo  mi  temeljito  razgledali,  procitali  i  proucili,  i  najposlije  krijepoScu  iz- 
bora,  dne  16.  prosinca  prosle  godine  po  zakonima  kraljevine  Ugarske  u  saboru  stale^a  i 
redova  iste  kraljevine  a  u  gradu  Pozunu  valjano  i  zakonito  obavljenog  i  progla§enog,  pak 
uzevSi  na  um  takodjer  tolike  milosti,  podpomoci  i  blagodati,  kojima,  izmedju  tolikih  kr§- 
canskih  vladara,  samo  njegovo  posveceno  kraljevsko  velicanstvo  nas  i  kraljevinu  Hrvat- 
sku evo  vec  vise  godina  milostivo  darivase  i  od  bijesnih  Turaka  branijase,  da  nas  njihovo 
tbjesnilo  ne  prisili  odmetnuti  se  od  vjere  pravoslavne  i  drzave  krScanstva,  te  kako  je  isto 
I  kraljevsko  velicanstvo  druga  nebrojena  dobrocinstva  nama  podijelilo  i  osobitom  svojom 
miloScu  i  darezljivo§cu  oko  svih  naSih  prava  nastojalo:  zato  pristajemo  smijerno  i  sa  §to- 
vanjcm  na  pravedno  i  poSteno  zahtijevanje  spomenute  gospode  poslanika,  te  danas  prijc 
ruCka  i  dok  jo§te  bijasmo  na  ta§te  (hodie  ante  sumptum  prandium,  quum  adhuc  ieiuni 
cssemus),  bivSi  u  na§em  saboru,  svi  i  pojedini  u  dobri  tias  jednoduSno  i  jednoglasno  iza- 
brasmo  i  primismo,  uCinismo,  ustanovismo,  proglasismo  i  po  ulicama  proglasiti  dadosmo  gore 
imenovanoga  prejasnoga  gospodina  kralja  Ferdinanda  za  nasega  i  cijele  ove  slavne  kra- 
||  Ijevine  Hrvatske  pravoga,  zakonitoga,  nedvojbenoga  i  naravnoga  kralja  i  gospodara,  kao 
Sto  i  pomenutu  prejasnu  gospodju  kraljicu  Anu  za  na§u  i  cijele  kraljevine  Hrvatske  pravu, 

izakonitu,  ncdvojbenu  i  naravnu  kraljicu  i  gospodaricu,  kao  §to  ih  i  po  glasu  ovoga  lista 
I  izabiramo,  priznajemo,  Cinimo,  ustanovljujemo,  proglaSujemo  i  poStujemo  oba  veliCanstva 
za  naSe,  kako  je  reCeno,  kralja  i  gospodara,  kraljicu  i  gospodaricu,  a  sve  to  putom,  naCi- 
nom,  pravom,  obi(3ajem,  svcCanoSdu  koliko  mogosmo  i  mo^emo,  morasmo  i  moramo  bo- 
Ijom.  usrdnijom  i  uspjeSnijom.  Podjedno  pak  prisegosmo  s  najvedm  vescljem  i  prisegu 
du2ne  vjernosti  i  poklonstva,  i  to  takodjer  javno,  glasno  i  razgovjetno  te  dIgavSi  prstc  i 
ruke  u  vis,  kao  Sto  nam  je  reCeni  Castni  gospodin  beCki  prepoSt  svojim  glasom  pred- 
Klaie,  Hrv.  povj.  Ill    (5.)  5 


66  FERDINAND  I  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (i527.— 1540.). 

njacio.  Evo  rijec  po  rijec  te  zakletve:  »»Prisizemo  i  obecajemo,  da  cemo  biti  odsad  u 
buduce  uvijek  vjerni  i  poslusni  prejasnomu  vladaru  i  gospodaru  Ferdinandu,  ceskomu 
kralju,  i  njegovoj  supruzi,  prejasnoj  gospodji  Ani,  rodjenoj  kraljici  ugarskoj  i  ceskoj  itd., 
gospodarima  nasima  preblagostivima  i  premilostivima,  kao  pravim,  zakonitim  i  naravnim 
nasljednicima,  i  kralju  i  kraljici  kraljevine  Hrvatske,  kao  sto  i  njihovim  nasljednicima,  na- 
mjestnicima  i  upraviteljima;  da  cemo  za  njihovu  korist  i  srecu  promisljati  i  po  svojim  ju 
silama  pomagati,  a  stetu  i  kvar  po  mogucnosti  nasoj  od  njih  odvracati  i  prijeciti,  pak  i  sve 
drugo  ciniti,  kako  se  pristoji  i  kako  je  duznost  i  obveza  dobrih  podanika  i  vjernih  sluga 
prema  svomu  gospodaru,  niti  cemo  ikad  vise  u  buduce  drugoga  koga  osim  njihovih  veli- 
canstva  i  njihovih  nasljednika  za  svoga  gospodara  ili  kralja  primiti  i  priznati.  Kad  bismo 
pak  svi  Zajedno  ili  posebice  razabrali,  da  tko,  ili  vise  njih,  bill  duhovnoga  iU  svjetov- 
noga  staleza  ili  reda,  na  stetu  njihovih  velicanstva  a  na  korist  drugoga  ili  drugih,  rijecju 
ili  cinom  uz  drugoga  pristati  namjeravaju,  to  cemo,  cim  za  takve  Ijude  doznamo,  odmah 
o  torn  nasa  velicanstva  ili  poglavarstva  od  njih  nam  postavljena  obavijestiti  i  opome- 
nuti,  te  pomoci,  da  se  svi  ovaki  neposlusnici  k  duznomu  posluhu  dovedu,  i  to  sve  bez 
ikakve  himbe  i  lukavstine,  tako  nam  Bog  pomogao  i  sveto  evangjelje!««  Zatim  odpje- 
vasmo  svecano  u  crkvi  pohodjenja  sv.  Marije  ovdasnjega  samostana  male  brace  u  cast, 
slavu  i  hvalu  svemogucega  Boga  pjesmu:  »Tebe  Boga  hvalimo«,  uz  neprestanu  tutnjavu 
i  zvonjavu  zvona.  Tako  dakle  postadosmo  svi  i  pojedini,  zajedno  s  nasim  potomcima,  basti- 
nicima  i  nasljednicima  za  sve  vijeke  pravi,  naravni,  zakoniti  i  nedvojbeni  podanici  spo- 
menutoga  prejasnoga  gospodina  kralja  i  prejasne  kraljice  nase  i  njihovih  buducih  nasljed- 
nika, koji  ce  od  njih  proizteci.  Za  sve  ovo,  sto  rekosmo  nepobitno  i  za  podpuno  vjerovanje 
kao  i  za  dovoljno  svjedocanstvo  sastavismo  i  izdasmo  ovo  pismo,  i  utvrdismo  ga  svo- 
jim obicnim  pecatima,  dijelom  vlastitima,  a  dijelom  obcima,  da  vrijedi  za  sve  vijeke.  Dano 
u  varosi  Cetinu  na  nasem  saboru,  drzanom  u  gori  spomenutom  manastiru  na  prvi  dan  mje- 
seca  sijecnja  godine  poslije  rodjenja  Spasitelja  nasega  Isukrsta  tisucu  pet  sto  i  dvade- 
set  sedme.« 

Ovu  spomenicu,  utvrdjenu  sa  sedam  pecata  (medju  njima  i  pecatom  kraljevine  Hr- 
vatske sa  kockama)  predadose  hrvatski  stalezi  poslanicima  netom  izabranoga  kralja  Fer- 
dinanda,  na  sto  su  opet  receni  poslanici  u  ime  kraljevo  posebnim  pismom  zajamciH  hrvat- 
skomu  kraljevstvu  ove  pogodnosti  i  povlastice: 

»0  b  r  i  c  e  m  o  n  a  j  p  r  v  o,  da  ce  preiasni  nas  kralj  za  obranu  svoje  kraljevine 
Hrvatske  drzati  u  istoj  kraljevini  jednu  tisucu  konjanika  s  (mjesecnom)  placom  od  tri 
dukata  za  svakoga  konjanika,  i  dvije  sto  pjesaka,  i  to  tako,  da  ce  te  pjesake  i  dvije  sto 
konjanika  slobodno  snubiti  (voditi)  vrhovni  kapitan  njegovog  kraljevskog  velicanstva  ili 
tko  drugi,  komu  to  njegovo  velicanstvo  nalozi,  niti  ce  se  tomu  moci  receni  stalezi  i  re- 
dovi  ili  tko  drugi  opirati;  a  ostalih  osam  sto  konjanika  podijelit  ce  se  medju  recene  sta- 
lezc  i  redove  prema  castnom  i  dolicnom  stanju  svakoga  od  njih  (secundum  honestam  et 
convenientem  uniuscuiusque  conditionem).*  Ako  pak  njegovo  velicapstvo  naredi,  da  se  ti 
konjanici  izvedu  izvan  kraljevine,  duzni  ce  biti  samo  prvi  mjesec  sluziti  takodjer  za  placu 
od  tri  dukata,  a  kad  taj  mjesec  mine,  dobivat  ce  onoliko  place,  koliko  i  drugi  njima  slicni 
konjanici«. 


*  Jos  na  saboru  u  Cetinu  utanaCili  su  knezovi  i  plemici  hrvatski,  kako  ce  medju  se  raz- 
dijeliti  onih  800  konjanika,  sto  ce  ih  kralj  uzdrzavati.  Prema  popisu  Ferdinandovih  poslanika  imali 
bi  dobiti:  knez  Ivan  Karlovic  200  konjanika,  Nikola  Zrinski  80,  Vuk  Frankapan  Brinjski  50,  Krsto 
Frankapan  Brinjski  50,  Juraj  Frankapan  Slunjski  80,  Stjepan  Blagajski  50,  Andrija  biskup  kninski 
i  opat  topuski  50;  nadalje:  Kobasic,  Tumpic,  Krizanic  i  Novakovic  po  15.  —  Zimic,  Budacki  i  Izacic 
po  5,  —  Bartol  Draskovic,  Pavao  Patafic  i  Ajtic  po  4,  —  Tomasic,  Stjepan  Otmic,  Qregorije  Ot- 
m\6,  Farkasic,  Mihajlo  Skoblic  i  jos  neki  po  3,  itd.  —  Suvise  predlaZu  poslanici  kralju,  koliku  bi 
posadu  morao  metnuti  u  gradove  Senjske  kapitanije  (Senj,  Otocac  i  Starigrad)  i  Klis,  zatim  u  kra- 
Ijevske  gradove  na  Uni:  u  Bihac  i  Ripac.  Za  Klis  predlazu  najmanje  80  puSkara  (Puchsenschiitzen), 
za  Senj  60,  za  Bihae  50,  RipaC  15,  OtoCac  28,  Starigrad  12. 


IZBORNI  SABOR  U  CETINU.  67 

»n  r  u  ji  o.  Njegovo  posveceno  veliCanstvo  drzat  ce  na  medji  vojvodine  Kraniske 
prcma  Hrvatskoj  primjereni  (condecentem)  broj  vojnika«. 

» 1  r  c  0  e.  Njegovo  ce  velicansivo  dati  gradove  i  tvrdinje  u  ovoj  kraljevini  (Hr- 
vatskoj) pregledatl,  te  ih  svim  potrebltim  obskrbiti«. 

»C  e  t  V  r  t  o.  Uvjeravamo  iste  staleze  i  redove,  da  ce  njegovo  posveceno  kraljev- 
sko  velicanstvo  svekolike  njihove  privilegije,  prava,  sloboStine  i  zakone  (decreta),  kra- 
ljevini Hrvatskoj  i  njezinim  prebivaocima  i  ziteljima  od  prijaSnjih  prejasnih  vladara  ne- 
kad  dane  i  podijeljene,  zajedno  s  njihovim  starim  hvale  vrijednim  obicajima  i  navadama 
nepovrijedjeno  uzdrzati,  potvrditi  i  obdrzavati,  niti  ce  za  svoga  zivota  iste  staleie  i  re- 
dove  bez  obrane  ostaviti,  nego  te  njih  i  slavnu  tu  kraljevinu  uvijek,  §to  bolje  bude  mo- 
gu^e,  braniti  i  stititi,  kako  dolikuje  najvecemu  i  najboljemu  vladaru*. 

Jos  za  vijecanja  prije  izbora  smetali  su  mnogo  stalezima  i  Ferdinandovim  poslani- 
cima  punomocnici  kneza  Bernardina  Frankapana.  Ti  su  prividno  pristajali  uz  Ferdinanda, 
ali  su  u  potaji  radili  protiv  njega,  samo  da  staleze  od  njega  odvrate  (vil  seltzamen  ver- 
giften  red  under  si  gestraet  zu  abwendung).  Doslo  i  do  sukoba  izmedju  njih  i  Ferdinan- 
dovih  komisara,  koji  im  ovako  stadose  spocitavati:  »Njegovo  velicanstvo  nije  nipo§to 
ovo  ocekivalo  od  vasega  gospodara,  vec  je  prije  mislilo,  da  ce  on  kao  otac  zajedno  sa 
svojim  sinom,  primivsi  toliko  dobra  od  austrijsko  kucc,  poslove  njegova  velicanstva  kod 
drugih  promicati,  a  ne  zaprijecivati«.  Bernardino  ;ih  punomocnika  nestade  na  to  iz  Cetina, 
ali  zato  osvanu  dan  po  izboru  (2.  sijecnja)  glasnik  kncza  i  bana  Krste,  pozivajuci  staleze, 
da  se  pridruze  Ivanu  Zapolji.  Mamio  ih  ponovo,  da  dodju  na  ureCeni  sabor  u  Dubravu; 
ako  ne  mogu  doci,  neka  odrede  dan,  da  ih  knez  pohodi,  jer  mu  je  s  njima  razpravljati  o 
zamasnim  stvarima,  o  kojima  zavisi  njihova  cast  i  blagostanje.  Ali  stalezi  odgovoriSe 
po  savjetu  komisara,  da  su  vec  izabrali  kralja,  pak  da  bez  njegovog  znanja  i  privole  ne 
siniju  ici  na  sabor  izvan  zemlje,  ni  kakav  novi  sastanak  udesiti;  ako  Krsto  zeli  njima  §ta 
kazati,  neka  to  priobci  njihovu  kralju,  jer  se  oni  samo  njemu  pokoravaju.  Stalezi  iznijeSe 
i  razloge,  radi  kojih  su  Ferdinanda  izabrali.  Krstin  glasnik  upozori  na  to  staleze,  kako  su 
Krsto  i  oni  odavna  sluzili  Nijemcima,  pak  da  dobro  znadu,  sta  su  time  postigli.  Ovi  opet 
odvratiSe:  »Knez  Krsto  znade  posve  dobro,  sto  se  je  njemu  u  Ugarskoj  dogodilo,  kad  su 
ga  ono  za  bradu  cupali«  (so  man  in  pei  seinem  part  daselbst  umbzogn  hat). 

Bas  poruke  kneza  i  bana  Krste  doprinijele  su,  da  su  se  stalezi  hrvatski  3.  sijeCnja 
obratili  posebnom  predstavkom  na  netom  izabranoga  kralja  svoga  Ferdinanda.  Javljaju 
mu,  kako  su  ga  netom  izabrali,  i  kako  su  mu  postom  (per  postas)  poslali  spomcnicu  o 
izboru  i  zakletvi  vjernosti.  Nadalje  preporucaju  Ferdinandu,  da  primi  to  slavno  kraljev- 
stvo  u  svoju  zastitu,  kako  se  pristoji  tako  uglednu  i  modnu  vladaru;  knezove  pak  hrvatske 
da  uzme  za  svoje  prave  i  vjerne  podanikc,  te  da  ih  §titi  u  to  burno  vrijeme  i  pru2i  zgodnu 
pomoc  protiv  piijetnja  vojvode  Ivana  Zapolje,  Krste  Frankapana  i  njihovih  privrzenika. 
Narocito  izticu,  da  se  ne  boje  samoga  Krste,  kojemu  bi  se  mogli  oprijeti,  ali  njega  po- 
made Zapolja,  pa  talto  je  silniji;  oni  6c  ipak  progoniti  Krsta  radi  njegove  oCite  ncharnosti 
prema  prejasnoj  kuci  austrijskoj,  od  koje  je  tolika  dobroCinstva  primio.  Zato  i  mole  kralja, 
da  im  u  roku  od  deset  dana  poSlje  placu  (stipendia)  za  konjanike  i  pje§ake  kroz  tri  mje- 
seca,  ier  6e  samo  tako  modi  kraljevinu  i  sebe  obraniti.  Neka  nadalje  obskrbi  gradove  i 
druga  mjesta  u  kraljevini  zgodnim  posadama  i  drugim  stvarima;  a  one  gradove  i  tvrdinje. 
koje  mu  se  nijesu  jo§  predale,  neka  gleda  Sto  prije  zauzeti  (recuperari  faciat).  Da  bi  se 
pak  u  kraljevini  mogla  vrSiti  pravda  (ad  regimen  iusticie  in  hoc  regno  tenendum),  za- 
molili  su  velemoinoga  gospodina  Nikolu  Juri§i(Sa,  savjetnika  i  vrhovnoga  kapitana  nje- 
gova, da  on  preuzme  sudovanje  uz  Cetiri  plemica.  koje  su  njemu  pridali.  Tako  bi  Juri§id 
bio  kao  neki  namjestnik  (locumtenens)  njegova  veli(:5a:istva»  pak  stoga  mole  kralja,  da  tu 
njihovu  odredbu  primi,  odobri  i  potvrdi.  Napokon  javljaju.  da  su  htjcli  poslati  svoie  sve- 
Cane  poslanike,  da  mu  se  poklone  i  obavijeste  o  saborskim  zakljuCclma,  ali  su  na  2eliu 

5» 


68  FERDINAND  i.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  2AP0LJA  (1527.— 1540.). 

• 

njegovih  oratora  privremeno  od  toga  odustali,  da  ne  bude  prevelikoga  troska.  S  molbom, 
da  im  kralj  ne  upise  u  zlo,  sto  su  uporno  trazili  mjesecnu  placu  od  tri  dukata  za  800  ko- 
njaiiika,  uvjeravaju  ga  o  svojoj  odanosti,  te  mu  zele,  da  jos  dugo  (ad  Nestoreos  annos) 
vlada  i  kraljuje,  Ovoj  predstavci  prilozise  Ferdinandovi  oratori  svoj  obsezni,  njemacki 
pisani  izvjestaj  o  svom  boravku  i  djelovanju  u  Cetinu,  pak  se  onda  4.  sijecnja  stadose 
vracati  prema  Kranjskoj.  Putem  stavljahu  im  zasjede  Krsto  Frankapan  i  otac  mu  Ber- 
nardin,  pace  posjedose  sa  svojim  konjanicima  i  500  pjesaka  sve  znatnije  klance  i  prevale, 
zeleci  ih  zarobiti.  No  oratori  umakose  ipak  zasjedama,  te  stigose  srecno  u  Ozalj,  koji  je 
tada  pripadao  Ferdinandovu  privrzeniku,  knezu  Vuku  Frankapanu  Brinjskomu,  Iz  Ozlja 
predje  prepost  Oberstain  s  Nikolom  Jurisicem  u  Kranjsku,  te  bijase  vec  6.  sijecnja  u  Me- 
tlici,  odakle  je  kralja  izvijestio  o  svojim  putnim  neprilikama  i  jos  jednom  preporucio  zah- 
tjeve  hrvatskih  staleza.  I  Jurisic  je  trazio,  da  se  nesto  ucini  protiv  Krste  Frankapana, 
»jer  je  sigurno,  da  ce  knez  Krsto,  ako  mu  se  napokon  ne  stane  na  put,  jos  mnogo  gorjih 
stvari  pociniti  na  sramotu,  stetu  i  kvar  njegova  velicanstva«.  (Dan  es  gewiss  ist,  wan 
man  Qr.  Cristofn  der  enden  nit  widerstand  thuet,  das  es  vil  poser  sahen,  so  euerer  maje- 
stat  zu  schimpf,  schadn  und  nachtail  raichn  mochte,  handln  und  wurkn  wirt).* 

Bas  onoga  dana  —  6.  sijecnja  1527.  naime,  —  kad  su  se  poslanici  Ferdinandovi 
ovako  tuzili  na  kneza  i  bana  Krstu,  sastao  se  je  u  varosi  D  u  b  r  a  v  i  (in  oppido  Dombro) 
sabor  kraljevine  Slavonije  (in  praesenti  diaeta  seu  conventione  universitatis  domino- 
rum  et  nobilium  regnicolarum  huius  regni  Sclavoniae).  Tu  je  bio  knez  ili  grof  Krsto  Fran- 
kapan, koji  se  ponosito  zove  »knez  Senja,  Krka,  i  Modrusa  prejasnoga  principa  gospo- 
dina  Ivana  bozjom  miloscu  kralja  ugarskoga  itd.  vrhovni  kapitan,  kao  i  kraljevina  Dalma- 
cije,  Hrvatske  i  Slavonije  ban,  i  zupanije  Simezke  i  Pozezke  itd.  jednako  vrhovni  za- 
stitnik  i  protektor«;  uza  nj  bio  je  slavonski  banovac  i  krizevacki  zupan  Emerik  Bradac  od 
Ladomerca,  zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda,  zatim  jo§  drugi  velikasi,  plemici  i  za- 

*  Rodoslovlje  porodice  Habsburg. 

1.  Ferdinand  I. 
(1527.-1564.) 

2.  Maksimilijan  (11.).  Ferdinand  Tirolski  Karlo   §tajerski,  Kranjski 

(1564.-  12./X.  1576.).  f  24./I.   1595.  i  Tirolski 

I  supruga  Filipina  Welser  f  10./ VI.  1590. 

Jl Andrija,  Karlo 

3.  Rudolf  (II).        Ernest       4.  Matija  (II).      Maksimilijan  Albrecht 
(1576-1608, 1 1612)  f  1595.  (1 608- 20./m.  1619,)     f  1618.         f  1621. 


5.  Ferdinand  II.  Maksimilijan  Ernest  Leopold  Tirolski  Karlo 

(1619.— 15./II.  1637.)  t  1616.  f  1633.  f  1624. 


6.  Ferdinand   III.        Leopold   Vilim                                   Ferdinand  Karlo        Sigismund  Franjo 
(1637.-1657.) t  1662. f  1662.  f  1665. 

Ferdinand  (IV.)  Franjo  7.  Leopold  L  Karlo 

t  1654.  (1657.-1705.) 

1.  supruga  Margareta  Terezija  f  1763.,  kdi  Filipa  IK. 

od  Spanije. 

2.  supruga  Klaudija  Felicitas  od  Tirola. 

3.  supruga  Eleonora  Magdalena  od  Pfalz-Neuburga. 

Marija  Antonija  (1)  f  1692.  sTlosip  L   (3)                9.    Karlo   HI.  ili  VI.  (.3) 

Suprug  Maksimilijan  (1705-17./IV.  1711). (1711.— 1740.). 

Emanuel  od  Bavarske  Marija  Amalija    "  Maria  Josipa 

Josip  Ferdinand       Karlo  Albert  Suprug  Fridrik 

f   1699.         izbornik  Bavarski  AugustllLizbor- 

f  1745.  nik  Saski  i  kralj 

Poljski. 


Leopold 

10.  Marija   Terezija 

Marija  Ana 

Marija 

rodjen  13./IV  1716. 

rodj.  13.  V.  1717. 

rodj.  14./IX. 

Amalija 

t  4,/XL  1716. 

(1740.-1780.) 

1718. 

IZBORNI  SABOR  U  DUBRAVl. 


69 


stupnici  Kradova.  Kao  poslanici  (nuncii)  i  oratori  kralja  Ivana  Zapolje  bijahu  doSli  Ivan 
Banic  (Banffy)  od  Doljne  Lendave,  zupan  i  jcospodar  Virovitice  i  drujjih  brojnih  posjedo- 
vanja  u  Slavoniji.  zatim  plemid  Mihajlo  KeSeri.  Poslanici  Ivanovi  donijeSe  pred  sabor 
poznati  spis  od  jjod.  1505..  kojim  bi§e  izkljuCeni  stranci  s  ugarskojca  prilestolia,  pak  taj 
spis  proCitaSe  i  hrvatskim  jezikom  protumaciSe  (sermone  vul^ari  declarandiim).  Na  to  pri- 
sutni  stale;?!  primi§e  i  izabraSe  Ivana  Zapolju  za  kralja.  No  kako  Nikola  JuriSid  22.  sijeCnja 
javlja  iz  Crnomlja,  ipak  ie  morao  Krsto  stalezima  prise(5i  i  obedati.  da  6c  po  najboljim  si- 
lama  svojima  o  torn  nastojati,  da  dodie  do  mira  i  sporazuma  izmedjii  oba  protukralja. 
Onda  tek  dozvoli§e  mii  stale^i  zatrazene  dace  (An  den  vergangen  lantajf,  den  er  zu  Do- 
braii  .  .  .  gehalten,  hat  er  under  andern  der  landschaft  daselbst  schweren  muessen  und 
zujjesajJTt.  das  er  zwischen  euer  konigliche 
Maiestat  und  des  wayuoda  frid  und  aini?:- 
kait  zu  machen  nach  seinem  hochsten  ver- 
mu?:en  darinnen  zu  bemuen.  Darauf  hat 
im  die  beruert  landschaft  ain  steuer  zu 
geben  bewili?:t).  Zanimliivo,  da  !e  za^re- 
baCki  biskup  §imun  od  Rrdeda  torn  priffo- 
dom  zatra?io  prepis  spisa  od  Rod.  1505. 
»za  za^titu  svoga  prava*  (juris  sui  ad 
cautelam);  taf  bi  mu  spis  izdan  tredi  dan 
sabora  (8.  sijednja)  i  podkrjjepljen  peCatom 
banovca  Emerika  Brada5a. 

Ovako  }e  hrvatsko  kraljevstvo  na 
osvitku  Rod.  1527.  bilo  podijeljeno  na  dva 
velika  tabora:  kraljevina  Slavonija  imala 
Ie  kralja  Ivana  Zaoolju,  a  kraljevina  Hr- 
vatska  kralja  Ferdinanda.  Tadanje  stanjp 
zRodno  se  oRleda  u  pismu.  §to  sra  }e 
8.  sijednja  OaSpar  Pastor,  odlidn!  Rradjanin 
varo5i  na  brdu  Oradcu  tik  Zas:reba,  pisao 
svomu  znancu  u  Mletcima:  »Ovih  dana 
sticrla  je  zapovijed  od  naSesra  kralja  (Ivan^ 
Zapolje),  da  Nijemci  ni  kojim  naCinom  ni 
putom  ne  mosru  iz  ovih  krajeva  izvoziti 
ma  kakvu  robu,  i  to  pod  najvede  kazni: 
tako  nije  mosnide  izva^ati  volove  za  nri- 
nomod  presvijetle  sJenorije  (mletadkoV 
Knez  Krsto  Je  ovdje.  te  fe  pro^le  nedjelje 
(6.  siiednja)  bio  obdr^^avan  sabor  ove  eo- 
spode  slavonske  (de  SchiavoniaV  VeliCan- 

stvo  kralj  imenovao  je  njejra  (kneza  Krsta)  banom  Slavonije  i  Hrvatske  i  vrhovnim  ka- 
nitpnom.  te  wu  ie  dao  prioniti  fvransku)  i  Sen]  s  njegovim  pripadcuna:  na  ovom  sa- 
boru  bio  je  potvrdjen.  Jo§  je  njegovo  veIi<^anstvo  podijelilo  .ijeinu  neke  svoje  vla- 
stite  kaStele.  kao  i  neke  od  odmetnika  krune;  tim  je  (knez)  postao  tako  velik.  kako 
zaista  ni  jedan  od  njegovih  nije  bio;  ako  bude  dobar  za  krSdanstvo.  neka  Ka  Bor  nz- 
dr^i  u  dobru  i  boljemu,  ako  bude  protivno.  neka  Ka  poniSti  .  .  .  Velieanstvo  kralj  dalo  mu 
je  nadalje  novaca  da  unovadi  5000  konjanika;  ved  imade  uza  se  do  2000  konjanika,  a  uno- 
vaCuje  ih  dnevice.  Ne  znam.  kako  Ce  se  sve  te  stvari  svrSiti:  ma  koliko 
razabiram,  biteeveHkrat(bellaKuerra)  izmedju  naScKa  kralja 
i  principa  Ferdinanda.  Jedna  stranka  stoji  uz  principa,  a  druRa  uz  kralja;  Ro- 
spoda  u  Hrvatskoj,  kao  knez  Ivan  (Karlovie)  od  Krbave  i  sva  druRa  Rospoda  u  Hrvat- 


KRALJ  IVAN  ZAPOLJA. 
Po  drvorezu  iz  djela  »Mausoleum  Potentissi- 
morum  Regum*  (NurnberR.  1663.). 


70  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

skoj  podloina  su  principu,  te  su  mu  ovih  dana  prisegla  vjernost,  a  princip  dao  im  je 
placu  (soldo)  za  neki  broj  konjanika,  za  koliko,  nijesam  jos  doznao;  all  to  je  istina,  da 
su  se  svi  podvrgli  principu  izuzev  kneza  Krsta  i  njegovog  otca.  Bacan  Stjepan  i  veliki 
Ferenac  s  mnogo  plemica  stoje  svi  uz  principa,  te  su  ovih  dana  s  mnogo  konjanika  odpu- 
tovali  put  Beca,  da  prate  principa  na  krunisanje  u  kraljevinu  Cesku  i  Slezku  ,  .  .  Sudim 
da  cemo  ovoga  prolieca  imati  velik  rat:  s  jedne  strane  s  Nijemcima,  a  s  druge  s  Tur- 
cima.  Blazen  onaj,  koji  ce  se  moci  zakloniti  na  mirno  mjesto  (beato 
chi  che  si  potra  retirare  a  loco  pacifico).  Sudim  jos,  da  se  nas  kralj  ne  ce  moci  odu- 
prijeti  Nijemcima,  ako  ne  pozove  Turaka;  tako  bar  narod  govori.  Boze  sacuvaj  kr- 
s  c  a  n  s  t  V  o.  Sta  ce  dalje  slijediti,  javit  cu  vama.  Ali  to  je  sigurno,  da  bez  rata 
n  e  cemo  p  r  o  c  i.« 

Medjutim  rat  ipak  nije  namah  planuo,  jer  su  se  i  Ferdinand  i  Ivan  Zapolja  zacali 
da  borbu  zapocnu.  K  tomu  nijesu  ni  jedan  ni  drugi  imali  dosta  novaca  za  ratovanje.  Tako 
su  oba  protivnika  tek  skupljala  sile  za  eventualnu  borbu.  Ferdinand  posao  je  u  Cesku, 
gdje  bi  24.  veljace  1527,  u  Pragu  okrunjen  za  kralja,  a  zatim  je  jos  neko  vrijeme  ostao  u 
zemljama  ceske  krune,  da  u  njima  svoje  vladanje  utvrdi.  No  zato  nije  ni  za  jedan  cas  od- 
vracao  oci  s  Ugarske  i  Hrvatske.  Kad  se  je  20.  veljace  Zapoljin  poslanik  i  senjski  bi- 
skup  Franjo  Jozefic  vracao  kuci  iz  Italije  i  Mletaka,  nije  mogao  poci  u  svoju  stolicu  u  Senj. 
jer  je  ondjesnji  kapitan  Petar  Kruzic  bio  posve  odan  Ferdinandu,  nego  se  je  izkrcao  u 
Novom,  gradu  Bernardina  Frankapana.  Medjutim  i  tu  malo  da  ga  nije  zarobio  rijecki  ka- 
pitan po  nalogu  svoga  gospodara.  Namah  iza  svoga  dolazka  u  Novi  obavijestio  je  Jo- 
zefic mletackoga  duzda  o  svome  putovanju,  a  suvise  mu  je  javio  kao  novinu,  da  se  je 
knez  i  ban  Krsto  nedavno  ozcnio  sa  Katarinom  Dragicevom,  udovom  iza  Ladislava  Ka- 
nizaja,  zenom  preodlicnom,  mhdom  i  bogatom  (la  qual  donna  e  nobilissima  et  ricca  et 
zovene  et  honesta).  Iz  Novoga  posao  je  Jozefic,  uklanjajuci  se  oprezno  zasjedama,  u 
Ugarsku,  te  ga  vec  10.  ozujka  nalazimo  u  Segezdu,  odakle  odgovara  knezu  Krstu  na  nje- 
govo  pismo,  pisano  3.  ozujka  u  Sarvaru.  Biskup  pise  knezu  uz  ino:  »Znaj  vasa  milosti, 
da  sam  to  slisal,  i  po  listih  prijatelj  razumil  v  Rimi  jos,  a  navlastito  u  Benetcih,  da  bi 
me  volili  Nimci  uhititi  nego  basu  bosanskoga«. 

Jozefic  bijase  kralju  Ivanu  donio  iz  Mletaka  i  Rima  samo  pustih  obecanja;  ali  vec 
po  tom  moglo  se  je  razabrati,  da  evropski  vladari  vise  naginju  Ivanu  nego  Ferdinandu, 
kojega  su  se  zacali  radi  premoci  brata  mu  Karla.  Odlucno  pristao  je  uz  Zapolju  francuzki 
kralj  Franjo  I.,  zakleti  dusmanin  kuce  Habsburg.  On  je  s  mjesta  poslao  u  Ugarsku  zaseb- 
nog  poslanika,  po  imenu  Antuna  Rincona,  Spanjolca,  koji  se  bijase  Karlu  iznevjerio.  U 
pismu  kralju  Ivanu  veli  Franjo,  da  je  izbor  njegov  srecan  dogadjaj  po  krscanstvo;  pobu- 
djuje  ga,  da  uztrajno  brani  svoje  pravo  na  prijestolje,  obecaje  mu  krjepku  podporu  svoju, 
englezku,  papinsku  i  mletacku,  te  mu  napokon  nudi  francuzku  kneginju  za  zenu.  U  dalj- 
nim  pismima  na  palatina  Batora,  bana  Bacana  i  sav  narod  ugarski  odvrada  ih  od  Ferdi- 
nanda  i  opominje  ih,  da  budu  vjerni  i  odani  kralju  Ivanu.  Rijeci  svoje  potvrdio  je  fran- 
cuzki kralj  i  cinom,  saljuci  svaki  mjesec  kralju  Ivanu  po  30.000  talira  podpore. 

Odlazkom  Ferdinandovim  u  Cesku,  a  jos  vise  podporom  stranih  vlasti  postajase 
stanje  Ivana  Zapolje  u  Ugarskoj  dnevice  sve  povoljnije.  U  njegovoj  vlasti  bila  je  gotovo 
citava  zemlja  izuzev  tek  krajeve  uz  austrijsku  granicu  s  gradovima  Pozunom,  Starigra- 
dom  i  Sopronom;  pace  i  neki  Ferdinandovi  privrzenici  stall  su  kolebati,  ne  bi  li  mu  se 
pridruzili.  Tako  se  iznevjeri  Ferdinandu  srijemski  biskup  i  kancelar  Stjepan  Brodaric, 
zatim  vranski  prior  Ivan  Tah.  Napokon  zaprijetio  je  i  ban  Franjo  Bacani,  da  ce  se  odmet- 
nuti  od  Ferdinanda.  Vec  u  sijecnju  1527.  javljao  ie  Nikola  Jurisic,  da  se  Bacani  kani  iz- 
miriti  s  Krstom  Frankapanom,  pak  da  ce  onda  zajedno  na  Stajersku  navaliti;  u  prvoj  po- 
lovici  veljace  javljala  je  opet  kraljica  Marija  svome  bratu,  da  Bacani  ne  moze  dulje  ostati 
u  njegovoj  sluzbi,  jer  nema  cime  placati  svoje  vojnike.  Malo  zatim  stigao  je  sam  Bacan  u 


BAN  FRANJO  BACANI. 


71 


Pofun,  te  je  ondje  16.  veljacJe  s  kraljicom  Marijom  i  sa  savjetnicima  kralja  Ferdinanda  uta- 
naCio  formalan  ugovor,  u  kojemu  je  oznaciio  uvjete,  pod  kojima  bi  i  dalje  ostao  u  slu2bi 
Ferdinandovoj.  Ferdinand  ie  na  to  pismom  iz  Praga  9.  o^ujka  Franju  Ba(^ana  ponovno 
imenovao  banom  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije,  te  zapovjedio  staleiima  Hr- 
vatske  i  Slavonije,  da  ga  »ponovo  za  bana  priznaju,  duinu  mu  Cast  i  Stovanje  izkazuju,  te 
se  njegovu  sudu  i  vlasti  pokoravaiu«  (ut  deinceps  eundem  Franciscum  pro  bano  indubi- 
tato  agnoscatis  et  ea  qua  decet  reuerentia  et  honore  prosequamini  ipsiusque  iudiciis  et 
iurisdictioni  paretis  et  obtemperetis).  No  budud  da  se  ostali  uvjeti  nedavno  sklopljenoga 
ugovora,  narocito  §to  se  tide  novaca,  nijesu  izpunili,  izjavio  je  Franjo  Badani  oko 
12.  o^ujka  u  Pozunu  odiudno,  da  se  mora,  ako  ga  smjesta  ne  izplate,  kako  je  utanaCeno, 
io§  danas  s  Ferdinandom  oprostiti,  da  uzmogne  ved  sutradan  k  Zapoiji  pod.  Kra- 


RUSEVINA   QRADA   CETINA, 
pod  kojim  je  stajala  varo§  Cetin  sa  samostanom  Franjevaca. 


r 


IJica  se  je  Marija  te  prijetnje  tako  prepala,  da  je  od  poiunskih  gradjana  uzajmila  500()  du- 
kata,  i  tako  bana  bar  za  neko  vrijeme  namirila. 

Ban  je  Franjo  Badani  jamaCno  samo  zato  tako  odIuCno  postupao,  jer  se  je  u  to  sa- 
birao  ugarski  sabor,  §to  ga  bijaSe  jo§  6.  veljaee  kralj  Ivan  Zapoija  sazvao  u  Budim  za 
17.  o2ujka  1527..  da  se  ukloni  prijeteda  pogibao  kraljevstvu,  bududi  da  ima  preinnogih 
koji  »pod  izlikom  zaStite  i  obrane  kraljevstva  rade  o  pogibiji  i  zatoru  ovoga  naroda  i  je- 
zika  ugarskoga*.  Kako  je  i  ban  i  knez  Krsto  svima  silama  tegnuo,  da  iz  Slavonije  dodje 
na  taj  sabor  §to  vi§e  velikaSa  i  plemida  (u  pismu  iz  Sarvara  od  3.  o2iijka  poziva  i  biskupa 
JoJefida  »k  stanku,  ki  6e  biti  drugii  nedilju  korizme«),  i  kako  je  zaista  mnogo  biv§ih  pri- 
vr?xnika  Ferdinandovih  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  prelazilo  na  stranu  Zapoljinu:  posvc  ie  ra- 
zumljivo,  da  se  je  i  ban  Franjo  Badani  htjeo  osigurati,  ako  uztraje  uz  Habsburga. 


72  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

Zap«ljom  ureceni  sabor  sakupio  se  je  u  Budimu  u  odredjeno  vrijeme.  Palatina  Ba- 
tora,  bana  Bacana,  biskupa  Salahaza  i  pokladnika  Thurza  nije  bilo;  ali  zato  je  bila  zastu- 
pana  gotovo  citava  ostala  Ugarska.  Naslo  se  je  na  okupii  devet  biskupa  (medju  njima  je- 
garski  i  zagrebacki  Simun  od  Erdeda,  srijemski  Stjepan  Brodaric  i  senjski  Franjo  Jozefic), 
zatim  tri  preposta  (budimski  Ivan  Statileo),  osam  drzavnih  i  dvorskih  dostojanstvenika, 
trinaest  baruna,  osam  zupana,  napokon  po  dva  zastupnika  plemstva  iz  gotovo  sviju  zu- 
panija.  Od  slavonskih  dostojanstvenika  i  velikasa  bio  je  ban  i  knez  Krsto  Frankapan,  vran- 
ski  prior  Ivan  Tah,  zatim  Petar  Erdedi,  viroviticki  zupan  Ivan  Banic  (Banffy),  pozezki  zu- 
pan  Ivan  Dezevic  (Desewffy);  nunciji  i  oratori  kraljevine  Slavonije  bili  su  Mihajlo  Ke- 
Serev,  Ladislav  Ratkaj,  Caspar  Kecer,  Ivan  Turoc  i  Matija  Brodaric,  —  u  ime  pozezke 
zupanije  dosli  su  Ivan  Lewkws  i  Andrija  Dresneky,  u  ime  viroviticke  Ivan  Fanchy  i  Ivan 
Fekethe,  a  za  vukovsku  Mihajlo  Wolkowyth  i  Petar  Rachyth.  Sabor  je  u  kratko  vrijeme 
stvorio  45  zakljucaka,  izmedju  kojih  su  najzamasnija  dva:  jednim  bise  privrzenici  Ferdi- 
nandovi  proglaseni  izdajicama  i  liseni  svojih  imanja;  drugim  bi  kralju  za  obranu  zemlje 
'dozvoljen  deseti  dio  od  gotova  novca,  zlata,  srebra  i  stoke  svih  podanika,  plemica  i  neple- 
mica.  I  Ferdinand  bijase  7.  ozujka  1527.  iz  Praga  poslao  pismo,  u  kojem  je  staleze  pozvao, 
da  se  pokore  njemu  kao  svome  zakonitome  kralju,  i  da  se  dulje  ne  dadu  zavadjati  od 
vojvode  Ivana.  Ali  stalezi  odgovorise  mu  24.  ozujka  ostrom  poslanicom,  u  kojoj  uz  drugo 
izjavise,  da  kraljevstvo  ugarsko  nikada  nije  bilo  ni  miraz  a  ni  tributarno  (dotalitium, 
vel  tributarium,  venaleque),  nego  slobodno  i  prosto  od  vlasti  ma  kojega  stranoga  vladara 
(sed  liberum  et  a  cuiuslibet  externi  principis  iurisdictione  exceptum);  pak  stoga  nije  ni- 
jedan  ma  ni  krunjeni  vladar  mogao  preuzeti  kakve  obveze  u  pogledu  nasljedstva.  Oni  su 
svi  slozno  ustanovili,  da  ne  ce  nikada  strana  vladara  uzeti  za  kralja;  stoga  ga  opominju 
i  mole,  neka  se  u  buduce  vise  ne  zove  kraljem  ugarskim,  niti  njih  svojim  podanicima,  i 
neka  se  vise  ne  mijesa  u  poslove  toga  kraljevstva. 

Dok  je  Ferdinand  u  Ceskoj  i  Slezkoj  svoju  vlast  utvrdjivao,  a  Ivan  Zapolja  privr- 
zenike  svoje  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  okupljao,  dotle  je  nesrecna  kraljevina  Hrvatska  opet 
■  krvarila.  Ferdinand  bijase  svoja  obecanja,  zadata  u  Cetinu,  slabo  ili  nikako  izpunio,  a  to- 
boznjega  bana  Bacana  nije  bilo  ni  blizu.  Vrhovni  kapitan  Nikola  Jurisic,  kojega  su  Hr- 
jvati  od  miloste  zvali  Mikulica,  radio  je  zajedno  sa  senjskim  kanitanom  Petrom  Kruzicem 
:i  s  hrvatskim  knezovima  za  obranu  zemlje,  sto  je  samo  mogao;  ali  ni  on  nije  imao  do- 
voljno  vojske,  zaire  ni  novaca.  Dok  je  Ivan  Karlovic  stajao  na  strazi  uz  Unu  kod  grada 
Krupe,  stao  je  bosanski  pasa  Usrefbeg  sa  drugim  sandzacima  provaljlvati  u  njegovu  dje- 
dovinu,  u  Krbavu  i  Liku,  da  ju  i  onako  vec  opustosenu  do  kraja  pohara  i  osvoji.  Vec 
19.  veljace  1527.  javlja  Petar  Kruzic  iz  Senja  rijeckomu  kapitanu  Ivanu  Apfaltereru,  kako 
je  velika  turska  vojska  stigla  u  Qacku,  pak  da  ondale  robi  sve  do  grada  Kastva.  Namah 
zatim,  24.  veljace,  javlja  stari  Bernardin  kapitanu  svoga  sina  Krste  u  Podgradu  (Castel- 
nuovo)  u  Istri,  kako  je  turska  konjica  sa  tri  pase  posla  preko  Like,  pak  harala  na  jednoj 
strani  do  Metlike  i  Novigrada,  a  s  druge  do  Modrusa.  Sama  kraljica  Marija  u  pismu  od 
28.  ozujka  iz  Pozuna  na  bana  Bacana  zali  nevolju  Hrvatske,  koja  ju  je  snasla  s  turske 
provale  (de  Turcorum  in  Croatiam  irruptione  et  depraedatione  istic  facta).  Cini  se,  da  je 
povodom  te  turske  provale  sam  ban  Bacan  teda  negda  dosao  u  Hrvatsku,  te  se  negdje 
oko  Udbine  s  Turcima  ogledao.  U  isto  vrijeme,  kada  su  jedne  cete  turske  haracile  preko 
Krbave,  Like,  Qacke  i  Modrusa  sve  do  Istre  i  Kranjske,  dolazile  su  druge  cete  u  predjele 
juzno  od  Velebita  izmedju  Knina  i  Zadra.  Tu  je  jos  stajao  jedini  veci  grad  O  b  r  o  v  a  r, 
na  uscu  rijeke  Zrmanje,  a  u  susjedstvu  mletackoga  Novisrrada  i  Posedarja.  Prinadao  i° 
Obrovac  knezu  Ivanu  Karlovicu  kao  ostatak  njegovos-  silnog  nosjeda  u  onom  kraju,  a 
zapovijedao  je  u  njemu  kao  kastelan  knez  J  u  r  k  o  ili  Juraj  Posedarskl,  daiji  rod 
kneza  Ivana  Krbavskoga.  Jo§  u  oci  boja  na  Mubackom  nolju  odrekao  se  je  knez  Jurko 
kastelanije,  jer  je  zdvajao,  da  bi  grad  mogao  dulie  odr^ati.  Ali  n^  nismenu  molbu  Ivana 
Karlovica  od  12.  kolovoza  ostao  je  knez  Jurko  i  dalje  u  gradu.  Medjutim  ve6  26.  veljace 


PAD  OBROVCA    LIKE  I  KRBAVE.  73 

1527.  iavljaju  zadarski  knez  Vetor  Barbadigo  i  kapitan  Zakarija  Valaresso  u  Mletke,  da 
je  500  turskih  konjanika  doSlo  pred  Obrovac,  u  kojemu  je  tada  bilo  tek  25  pravih  vojnika. 
Mjesec  dana  poslije,  26.  o2ujka,  io§  su  dva  turska  sandzaka  doSIa  pred  kaSteo;  stoga  je 
kaStelan  Juraj  poslao  preko  Zadra  u  Senj  svoga  sinovca,  da  tra2i  pomoc.  Na  (5elu  turskih 
Seta,  kojih  je  bilo  oko  2000,  stajao  je  Sibenski  poturica  Muratbeg,  osobiti  Ijubimac  bosan- 
skoga  pa§e  Usrefbega.  U  turskoj  vojsci  bio  je  takodjer  neki  krScanski  odmetnik,  po  imenu 
Damjan  KlokoCic,  koji  je  ved  vi§e  puta  pomogao  Turcima,  da  prevarom  uzmu  kr§6anska 
mjesta.  Cini  se,  da  je  i  taj  put  main  posadu  u  gradu,  kojoj  ne  bija§e  ni  odkuda  pomodi,  na- 
govorio,  da  se  predade.  Knez  Juraj  Posedarski  govorio  je  vojnicima  (drobantima):  »Ju- 
naci,  braco,  arvimo  se!  Bra(io,  prija  mi  glavu  usicite,  nego  se  daste  begom«.  AH  oni  od- 
vrgo§e  svoje  »puk§e«  i  rekoSe:  »Brani  se,  ako  oce§;  mi  cemo  se  predati«.  Dne  30.  o^ujka 
stado§e  Turci  iz  topa  pucati  na  grad,  ali  vec  nakon  13  ili  14  hitaca  predade  se  posada. 
Jurko  Posedarski  bi  zarobljen  i  odveden  na  robiju;  cini  se,  da  nije  bio  ni§ta  kriv,  premda 
su  ga  poslije  bijedili.  da  je  izdao  grad  za  veliku  svotu  novaca,  tako  da  se  je  io§  u  srpnju 
vodila  protiv  njega  iztraga.  Ferdinand  bio  je  poradi  gubitka  Obrovca  duboko  potresen; 
dne  27.  travnja  1527.  poziva  iz  Jagerndorfa  svu  hrvatsku  gospodu  i  plemide,  da  svoje  gra- 
dove  ili  utvrde  ili  njemu  predadu.  Medjutim  malo  dana  iza  pada  Obrovca  osvojiSe  Turci 
posljednje  gradove  u  Krbavi,  medju  njima  iUdbinu,  Komic  i  Mrsinj,  koje  su  s  mjesta 
poceli  utvrdjivati,  da  ih  njih  udaraju  na  ostatke  hrvatske  kraljevine.  Vec  29.  svibnja  jadi- 
kuje  knez  Krsto  Frankapan:  »Ono  5a  smo  imili  u  Hrvatih,  to  nam  li  savsema  Turci  razro- 
bi§e,  pokli  je  Udvina  vzeta;  do  danaska  ni  nijedan  dan  bil,  ki  mi  otca  nisu  robili*. 
Pad  Obrovca  i  Udbine  nemilo  se  je  dojmio  hrvatskih  knezova  i  plemida.  Duboko  po- 
treseni  sastadoSe  se  28.  traynja  u  C  e  t  i  n  u  na  sabor.  Bijahu  tu  biskup  i  opat  Andrija  Tu- 
Skanid,  Ivan  Torkvat  Karlovi($,  knez  Nikola  Zrinski,  knez  Krsto  i  Vuk  Frankapani  Brinjski, 
Juraj  knez  Franpakan  Sluniski  i  Cetinski,  knez  Stjepan  Blagajski,  —  i  uz  njih  brojno  malo 
plemstvo  (universitas  nobilium  regni  Croatiae).  Razpolozenje  staleza  ogleda  se  najbolje  u 
predstavci,  koju  su  upravili  na  kralja  Ferdinanda,  i  koju  su  oratori  saborski  Bernardin 
Tomoid  i  Mihajlo  Skoblic  imali  kralju  odnijeti.  Hrvatski  stalezi  spotidu  Ferdinandu.  da  su 
ih  od  onoga  dasa,  kad  su  njega  izabrali  za  kralja,  ostavili  svi  dotadanji  prijateiji  i  poma- 
gadi;  paCe  i  Slavonija,  koja  je  kroz  stoljeda  podnosila  dobro  i  zlo  s  njima,  sada  se  je  od 
njih  odvrgla.  Hrvatska  je  odiieljena  od  svakoga  saobracaja  s  ostalim  svijetom ;  s  mora 
joj  brane  dovoz  MIetci,  a  sp  Save  slavonski  privrzenici  Zapoljini.  Silan  glad  zavladao 
je  u  zemlji,  a  narod  umire  od  g'^di.  Mnogi  podanici  hrvatskih  knezova  bjej^e  u  toj  nevoiji  u 
susjednu  Bosnu,  te  se  je  bojati.  da  de  velik  dio  naroda  ostaviti  i  vjeru  krSdansku,  samo 
da  spase  2ivu  glavu.  Novi  kralj  Ferdinand  slabo  mari  za  Hrvatsku;  on  ne  drii  zadatih 
obedanja  svojih  prigodom  izbora,  da  de  Hrvatsku  sjediniti  sa  svojim  na- 
sljednlm  zemljama  (nos  coagregare  erga  alia  regna  sua  hereditaria),  saduvati  ju 
u  sloboStinama  i  privileeifama,  uzdrJ^avati  u  njoj  tisudu  konjanika  i  dvije  sto  pjeSaka  (koji 
«so  7.0V'  HiT'-foio'^i^.  tp  'h~'tr^(^no  r»b(«afi.  grradove  na  krajini  obskrbiti  »pu§kama«  i  hra- 
nom.  Nekad  su  kraljevi  troSili  u  ime  i^  brane  Hrvatske  jedino  za  topnike  i  za  bana 
60.000  forinti.  Hrvatska  je  gotovo  sva  opustoSena  do  Kranjske.  Turci  se  sprcmaju  na 
novu  navalu,  a  gradovi  uz  Unu,  koji  su  branik  Hrvatske,  nemaju  ni  vojnika  ni  drugo  za 
obranu.  Pade  i  kljud  Hrvatskoj.  grad  Bihad,  u  kojem  je  uvijek  bilo  po  sto  konjanika  i  sto 
puSkara,  imade  sada  samo  pet  momaka.  Ban  Badani,  koji  bi  morao  biti  zamjenik  kraljev, 
i  ujedno  vrhovni  vojvoda  i  sudac  kraljevine,  ne  boravi  nikad  u  zemlji,  ved  ostaje  na 
svojim  posjedima  u  Ugarskoj.  Hrvati  su  se  ved  vi§e  puta  poradi  svega  toga  Uif.Wl  vrhov- 
nomu  kapitanu  Nikoli  JuriSidn,  koji  je  kralja  izvjeSdivao  o  svemu,  ali  zahman.  Napokon 
zahtijevaju  i  mole,  da  kralj  ipak  jednom  svojim  pismom  potvrdi  ona  obedanja,  koja  bijahu 
prepo^^t  Pavao  Oberstain  i  drugovi  u  njegovo  ime  na  izbornom  saboru  u  Cctinu  zadali. 
Uza  sve  te  tu?.bc  i  tegobe  odi.^e  predstavka  mjestimice  i  mu^.cvnim  ponosom,  kao  ondje, 
gdje  staleJi  kralju  poruCuju:  »Neka  znade  va§e  vclidanstvo.  kako  se  ne  mo2e  nadi,  da  b!  i 


74  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

koji  gospodin  »  pomocu  sile  Hrvatskom  obladao.  Jer  po  smrti  nasega  posljednjega  kralja, 
srecne  uspomene  Zvonimira,  slobodne  sevolje  pridruzismo  svetoj  kruni  kraljevstva 
Ungarije,  a  poslije  toga  sada  vasemu  velicanstvu.  (Nouerit  maiestas  vestra,  quod  inve- 
niri  non  potest,  et  nullus  dominus  potencia  mediante  Croaciam  occupasset.  Nisi  post  disces- 
sum  regis  nostri  ultimi  Zvonymer  dicti,  felicis  recordacionis,  libero  arbitrio  se  coadiunxi- 
mus  circa  sacram  coronam  regni  Hungariae,  et  post  hoc  nunc  erga  maiestatem  vestram). 

Na  tu  odlucnu  predstavku  kao  i  na  ustmena  izlaganja  hrvatskih  poslanika  odgovorio 
je  kralj  Ferdinand  porukom  od  petnaest  tocaka,  kojom  je  nastojao  udobrovoljiti  i  ohra- 
briti  ojadjene  staleze.  On  obecaje,  da  ce  privilegija,  slobode  i  prava  kraljevlne  Hrvatske 
netaknuta  i  cvrsto  cuvati  i  postivati,  on  ce  ih  po  svima  silama  pomagati  hranom  i  bojnom 
zairom,  on  ce  preuzeta  placanja  tocno  izpunjati.  Buduci  da  nijesu  s  banom  Bacanom  za- 
dovoljni,  poziva  ih,  da  imenuju  nekohko  sposobnih  i  dostojnih  lica,  izmedju  kojih  ce  no- 
voga  bana  imenovati.  Jednako  ih  poziva,  neka  mu  oznace  vise  zgodnih  Hca,  izmedju  kojih 
ce  cetvoricu  izabrati,  da  zajedno  s  vrhovnim  kapitanom  vrse  pravdu  u  zemlji  do  daljne 
odredbe  njegove.  Recenomu  Jurisicu  zapovjedio  je  jos,  da  nastoji  pronaci  nacin,  kojim 
bi  grad  i  varos  Bihac  dosH  u  kraljevsku  vlast,  pak  da  ih  onda  tako  utvrdi,  da  budu  zastita 
i  branik  kraljevine  i  domovine.  Nadalje  ce  Jurlsic  i  gradove  na  krajini  pregledati  i  prema 
potrebi  utvrditi;  jednako  ce  vrhovni  kapitan  vazda  biti  na  oprezu  sa  svojim  konjanicima 
i  topnictvom,  da  priskoci  u  pomoc,  ako  bi  tko  silovito  u  zemlju  provalio.  Neka  se  stalezi 
ne  boje,  da  bi  se  s  vojvodom  Ivanom  pogodio;  on  toga  ne  bi  htjeo  uciniti,  ako  mu  ne 
ustupi  kraljevinu  Ugarsku.  Poslat  ce  takodjer  posebno  izaslanstvo,  da  razvidi  stanje  u  Hr- 
vatskoj;  Petra  Keglevica,  kojega  su  preporucili,  vec  je  primio.  Samo  dvije  zelje  ne  moze 
im  za  sada  izpuniti;  on  ne  moze  drzati  u  zemlji  1000  konjanika  i  200  martolosa  za  obranu 
njezinu,  jer  se  sprema  za  rat  u  Ugarskoj  protiv  odmetnika  (contra  rebelles);  jednako  ne 
moze  udovolji^^i  njihovu  predlogu  glede  unije  izmedju  austrijskih  zemalja  i  Hrvatske  (con- 
cernentem  unionem  patriarum  austriacarum  et  Croatie)  poradi  ogromnoga  tereta  posala, 
koji  su  ga  zaokupiH.  Ali  i  o  tome  odlucit  ce  u  zgodno  vrijeme  (congruo  tempore). 

Prema  svim  izlozenim  prihkama  bilo  ie  stanje  u  Ugarskoj,  Slavoniji  i  Hrvatskoj  u 
prvoj  trecini  1527.  za  Ferdinanda  dosta  nepovoljno,  to  vise,  sto  se  je  u  polovici  svibnja 
jos  i  ban  Franjo  Bacani  svoje  casti  odrekao,  jer  mu  nije  mogao  izpunjavati  zadatih  ob- 
veza.  Da  se  je  tada  Ivan  Zapolja  svom  snagom  latio  oruzja,  kako  ga  je  knez  i  ban  Krsto 
Frankapan  neprestano  sahjetao,  bio  bi  u  tinji  cas  malu  cetu  ocitih  privrzenika  Ferdinan- 
dovih  pokorio  ili  bar  prinudio,  da  bjeze  iz  zemlje.  A!i  u  Zapolje  nije  u  osudni  cas  bilo  po- 
trebite  energije,  vec  se  je  stao  sa  svojim  protlvnikom  pogadjati.  Obratio  se  je  na  poljskoga 
kralja  Sigismunda  1.  Jagelovica,  svoga  surjaka  (po  sestri  svojoj  Barbari),  da  bi  pokusao 
nagodu  s  protukraljem  Ferdinandom.  Na  predion:  poljskoga  kancelara  SzydJowieczkoga 
utanaceno  bi  primirje  izmedju  oba  takmaca;  to  je  primirje  potvrdio  Zapolja  14.  travnja,  a 
Ferdinand  jo§  26.  ozujka.  Tek  1.  lipnja  sastat  ce  se  punomocnici  obiju  stranaka  u  O  1  o- 
mucu  na  dogovor,  pak  ce  tu  pod  predsjedanjem  poljskih  poslanika  (Szydtowieczkoga  i 
druga  mu)  kroz  petnaest  dana  razpravljati  o  nagodi.  Za  citavo  to  vrijeme,  dakle  do 
15.  Hpnja,  obvezuje  se  Zapolja,  da  ne  ce  dirati  ni  u  Ferdinanda  ni  u  njegove  privrzenike. 
Na  zboru  u  Olomucu  zastupat  ce  Ferdinanda  Aleksije  Thurzo,  austrijski  kancelar  Leo- 
nard Harrach,  vratislavski  biskup  Jakov,  vijecnik  Adler  i  dr.  Beato  Widmann;  a  Zapolju 
kolocki  nadbiskup  Franjo  Frankapan,  kancelar  Stjepan  Verbeci,  viroviticki  zupan  Ivan 
Banic  (Banffy),  napokon  preposti:  Andrija  ostrogonski  i  Ivan  Statileo  budimski. 

Utanaceno  primirje  i  pogadjanje  u  Olomucu  bilo  je  samo  u  prilog  Ferdinandu,  jer 
se  je  mogao  dovoljno  pripraviti  za  osudnu  borbu.  Dok  je  Ivan  Zapolja  plandovao,  Ferdi- 
nand je  sa  sestrom  Marijom,  i  sa  svojim  ugarskim  i  austrijskim  savjetnicima  sve  moguce 
cinio,  da  skupi  novaca  i  vojnika  za  rat.  Mimo  to  gledalo  se  na  svaki  nacin,  da  se  sto  vise 
Zapoljinih  privrzenika  predobije  za  Ferdinanda,  osobito  u  Slavoniji,  gdje  dosad  austrijske 
Stranke  nije  nj  bilo.  Uz  Petra  Keglevica,  kojega  bijahu  vec  hrvatski  stalezi  prepo- 


BAN  KRSTO  FRANKAPAN.  75 

rucili,  primio  je  Ferdinand  u  svoju  sluzbu  takodjer  srbskoga  despota  Stjepana  Beri- 
slavica;  u  isto  vrijeme  ili  poslije  prcdobio  je  Ljudevita  Pekrija  (Pakrackoga) 
od  Fetrovine,  gospodara  gradova  Rasinje  i  QiiScerovca,  kao  i  brata  mu  N  i  k  o  I  u,  nadalje 
Ivana  Kastelanovica  od  Svetoga  Duha  (Castellanfy  de  Zenthlelek),  Ivana,  Krstii 
i  Franju  od  picmena  2  e  m  p  ^  e  (Zempche  =.  Svetaikije),  Ivana  Alapica  ili  Hlapt^ca 
i  druge.  Stranka  Ferdinandova  osjecala  se  je  naskoro  vec  tako  jaka,  da  su  Ljudevit 
(Lau§)  Pekri,  KaStelanovic  i  braca  Zempce  sa  400  konjanika  doSli  23.  svibnja  1527.  u  Kri- 
zevcc  na  sabor,  sto  ga  bijaSe  Krsto  Frankapan  ondje  sabrao,  te  stali  njemu  prijetiti,  Tek 
kad  je  Krstu  stiglo  u  pomoc  uz  onih  200  konjanika,  koje  je  uza  se  imao,  jo§  daljih  130(1 
momaka,  uzmako§e  Pekri  i  drugovi  uz  prosvjed,  te  se  je  mogao  sabor  nastaviti.  Medjutim 


/V       ■    -  "     y  ■  i  ■''- 

ncfhthmnak  nitvu  ymnlU  mt  n,vmd}ilh  nkn/ulij-iut  at  a  arm  ffsfty  O^'cm  cxKcifm,  -nttottitir  m  yauM  ^mu 
nmisHuuiAnih^'.t.Mciiim  Siufrnioi^c  ncfhicjKtanpldtiieie  ncitfehmh^m  mtjuhrt  S::*  '  ^fnfh  .xi  etOM ' 


PISMO  KRALJA  FERDINANDA  I.  OD  21.  SVIBNJA  1527.,  POSLANO  IVANU  KASTELANOVICU  (2  . 

Na  pismu  podpisau  se  je  Ferdinand  sam  svojom  rukom.  Izvornik  pisma  u  arhivu  jugoslavenske  aka- 

demije  u  Zagrebu. 


kad  se  je  nakon  svrSena  sabora  knez  Krsto  svratio  sa  svojim  Cetama  u  Velikii,  dodje 
k  njemu  bivSi  njegov  dvorjanik  Jerolim  (JuriSic)  Zadranin,  a  od  nedavna  privr?.enik  Fer- 
dinandov,  pak  stade  i  njega  odvraciati  od  Zapoljc.  Sam  Krsto  piSe  o  tom  u  pismu  biskupu 
Jo?.eficu  14.  lipnja  ovako:  »Bil  je  pisal  Jerolim   knezi  milosti   naSemu  otcu   i  gospodinu 

jedan  takajSe  list da  bi  na  to  stal  knez,   da   bih   ja   postal   sluga   kraija 

Ceskoga;  i  ako  ne  budu  kraija  Ceskoga  sluga,  da  je  to  kraija  Ceskoga  odlu»ienjc  i  vsega 
njegova  tanaCa,  da  imaju  rat  po(ieti  nad  nami  trimi  vojskami;  jedna  da  gre  na  (o)vo 
imenje,  ko  imamo  u  Hervatih  tere  u  Vinodolu,  Ca  je  vse  z  Nimci  na  meji;  ova  druga  voj- 
ska,  da  gre  na  (o)ne  grade  moje  2ene,  ke  imam  na  Ugrih,  ki  su  takoje  na  meji  nim§koj;  a 
s  tretu  vojsku  da  ote  pojti  uprav  kadi  nas  sliSe.  I  na  to  se  je  klel  i  rotil,  da  Je  tako  odiu- 


76  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

ceno,  i  da  su  fe  jure  ganule  pukse  z  Beca,  z  Novoga  mesta  i  z  Praga,  sto  velikih  pukas. 
I  obrh  svih  tih  pisam  i  rot,  ke  je  nasemu  otcu  i  gospodinu  ucinil,  ni  se  otel  zadovoljiti; 
juceraka  (13,  llpnja)  je  bil  k  nam  ovdi  prisal,  ponavljajuci  sve  te  rici  i  zalagajuci  svoju 
glavu  na  to,  da  je  sve  to  isto,  da  na  me  gredu  najprvo.  Mi  smo  mu  pako  odgovorili:  da 
mu  zahvaljamo,  da  nam  se  sluzbu  kaze,  kuliku  on  oce;  mi  to  znamo,  kada  bi  nam  bil 
tuliku  sluzbu  rad  kuliko  se  obisce,  bil  bi  pri  nas  ostal;  da  zac  se  je  zbojal  tih  vojask,  za 
ke  pripovida  tr  je  proscenje  vzel?  Kavojskakadakuli  pride  pred  li  kuli 
grad,  ki  mi  derzimo,  ote  poznati,  dasu  dobriljudiugradih,  idaion 
dite  ni  ciji  su  gradi;  i  to  stanovito  znaj,  da  moj  gospodin  kralj  ugarski  ni  toga  obi- 
caja,  da  bi  svoje  sluge  ostavil  u  koj  nevolji,  u  ku  bi  zainj  pali  ...  I  ide  dosti  zle  volje  re- 
ceni  Jeronim  od  nas  .  .  .« 

U  recenom  pismu  javljao  je  Krsto  svomu  prijatelju  Jozeficu  jos  i  ovo:  »Mir  za  ki 
se  ote  V  O  1  o  m  u  c  i  truditi,  povida  Jerolim,  da  Nimci  nete  nistare  zaklopiti, 
nego  da  na  prehinu  t  o  c  i  n  e«.  I  pravo  je  Krsto  javljao:  dogovaranja  u  Olomucu 
svrsila  su  se  bez  ikakva  uspjeha,  Ferdinand  bijase  u  to  skupio  dovoljno  vojske  i  novaca 
za  rat.  Brat  mu  je  Karlo  poslao  100,000  dukata  u  mjenicama,  ceski  stalezi  i  sabori  na- 
sljednih  zemalja  dozvolili  mu  subsidija,  a  k  tomu  je  uzajmio  novaca  od  novcara  Fuggera 
i  grada  Vratislave.  S  tim  je  sredstvima  opremio  malu,  ali  vrstnu  vojsku.  Poslali  mu  jos 
pomocnih  ceta  vojvoda  saski  Juraj  i  vojvoda  Erich  od  Braunschweiga.  Tako  je  skupio 
u  sve  8000  pjesaka  i  3000  izabranih  konjanika.  Vrhovnim  vojvodom  imenovao'je  brani- 
borskoga  markgrofa  Kazimira,  a  podvojvodama  Nikolu  Salma,  Ivana  Kocijana,  Leissera 
i  druge.  Ta  ce  vojska  poci  niz  Dunav  ravno  u  Ugarsku  sve  do  Budima.  U  isto  vrijeme 
treba  i  u  Slavoniji  odmetnika  Krstu  Frankapana  pokoriti.  Ta  bi  zadaca  namijenjena  u 
prvom  redu  Franji  Bacanu,  koji  bi  od  palatina  i  ostalih  savjetnika  kraljevih  zamoljen,  da 
ne  razglasi  svoje  ostavke,  vec  da  se  opet  primi  banije;  njemu  ce  pomagati  hrvatski  kne- 
zovi,  na  celu  im  knez  Ivan  Karlovic,  zatim  velikasi  i  kapitani  juzne  Stajerske  i  Kranjske. 
Franjo  se  Bacan  pismom  od  6.  srpnja  iz  Race  izvinjavao,  da  se  nije  odrekao  banske  casti, 
sto  bi  se  kratio  sluziti  Ferdinanda  i  drzavu,  vec  od  skrajnjega  siromastva  (sed  paupertas 
id  nos  coegit  facere).  Ta  tako  je  ubog,  da  svega  imade  samo  sestnaest  forinti  (quod  in  tanta 
paupertate  sum,  ut  vix  16  flor.  sum  possessor).  »Vasa  gospodstva  javise  nam,  da  ne  bi 
nasu  ostavku  razglasili,  Ali  sto  je  treba  razglasiti,  kad  svaki  covjek  znade,  da  ne  mogu 
u  toj  sluzbi  dulje  ostati  radi  najvece  potrebe  i  siromastva  svoga«.  I  knez  Ivan  Karlovic 
pise  kralju  Ferdinandu  11.  srpnja  iz  grada  Krupe,  da  je  razumio  zapovijed  njegovu,  po 
Nikoli  Jurisicu  i  Ivanu  Puchleru  dostavljenu ;  da  nije  zeljan  prolijevati  krscanske  krvi,  ali 
da  je  sa  svojim  sluzbenlcima  gotov  poglnuti  za  njega.  Ako  ga  dakle  kralj  zeli  maknuti 
iz  ovoga  kraljevstva  (a  regno  isto  movere  et  allienare),  neka  mu  osigura  placu  za  300  ko- 
njanika i  podjedno  mu  posadom  obskrbi  grad  Krupu,  »jer  ili  idem  u  one  krajeve  ill  osta- 
nem  ovdje,  bojim  se,  da  cu  ga  bez  pripomoci  vasega  velicanstva  izgubiti.  Ako  ga,  sto 
Bog  odvrati,  Turci  zaposjednu,  opustit  ce  citava  kraljevina  Hrvatska  i  Kranjska«.  Na  tu 
jadikovku  dopustio  je  doduse  Ferdinand  pismom  iz  Beca  od  19,  srpnja  Ivanu  Karlovicu, 
»da  za  sada  kod  ku6e  ostane  i  za  obranu  kraljevina  udesava  i  cini,  sto  se  njegovoj  vjer- 
nosti  i  odanosti  prema  njemu  pristoii«;  ali  nesto  poslije  ipak  Ivan  Karlovic  polazi  s  Fra- 
njom  Bacanom,  koji  se  je  opet  prihvatio  banije,  u  sjeverne  strane  prema  Kupi  i  Savi,  da 
bije  boj  s  Krstom  Frankapanom.  U  isto  vrijeme  nekako  imenovan  bi  Karlovic  banom  uz 
Franju  Bacana;  vec  9.  kolovoza  1527.  izdqje  Ivan  Karlovic  kao  ban  u  Novigradu  povelju 
turopoljskim  plemidma  Tomi  i  Qregoriju  Pogledicu  od  Kurilovca. 

Medjutim  bijase  kralj  Ferdinand  jos  29.  lipnja  izdao  proglas  na  Ugre,  kojim  je  Ivana 
Zapolju  proglasio  usurpatorom,  a  u  polovici  srpnja  poslao  je  glasnika  u  Budim,  koji  je  Za- 
polji  navijestio  rat.  One  30.  srpnja  dosao  je  Ferdinand  sam  s  pratnjom  od  600  lica  na 
granicu  austrijsko-ugarsku ;  tu  su  ga  31.  srpnja  docekali  njegovi  ugarski  privrzenici,  na 


I 


BAN  IVAN  KARLOVIC.  77 

celu  im  palatin  Stiepan  Bator,  pred  kojima  ie  polo2io  zakletvu»  da  6e  vazda  poStivati  za- 
kone  i  slobode  ugarskoga  kraljevstva,  a  narodto  zlatnu  bullu  Andrije  II.  Na  to  udje  s  voi- 
skom  svojom  uz  desnu  obalu  Dunava  u  Ugarsku.  Gradovi  i  tvrdinje  u  torn  kraju,  kao 
Ojur,  Totis  (Tata),  Ostrogon  i  Visegrad  predale  su  se  njemu  redom  ili  s  mjesta  Hi  nakon 
kratka  odpora,  tako  da  ie  vec  20.  kolovoza  mogao  unici  u  Budim,  iz  kojega  bijaSe  Ivan 
Zapolja  jo§  na  Veliku  Gospu  izaSao  i  zaklonio  se  u  liatvan. 

Bas  onoga  dana,  kad  je  Ferdinand  provalio  u  Ugarsku,  —  naime  31.  srpnia  —  bo- 
ravio  ie  knez  i  ban  Krsto  Frankapan  sa  svoiim  Cetama  »u  Ivanicih«.  Krali  Ivan  Zapolja, 
koji  mu  gotovo  niie  vierovao,  kad  mu  ie  po  Jozeficu  Siliao  poruke,  kako  se  »Nimci  kruto 
spravliaiu«,  bio  ie  sasvim  prenerazen,  te  ie  sada  saliietao  Krstu,  da  §to  brie  skupi  sla- 
vonske  cete,  pak  da  mu  pohita  u  pomoc.  Ali  Krsto  nije  mogao  niegovoi  ielii  ugoditi 
s  viSe  razloga,  koie  ie  iznio  u  svome  pismu  biskupu  Jozeficu.  Tu  pi§e  uz  ino:  »Krali  hoce, 
da  ia  gori  grem  i  ov  vas  orsag;  ia  cu  gori  poiti,  kako  mi  pride  ta  miloSnak,  kako  sam 
sobu  ovo  spravljam  i  rusag,  ako  budu  mogal  koga  spraviti.  I  ovo  ie  iure  iedan  misec,  da 
ih  spraviiam,  spovidaiuci  pod  vicnu  nemilost,  tere  nis'  mogal  nikogare  spraviti.  Ovo  ie 
danaska  osmi  dan,  da  sam  z  Velike  tr  da  sam  u  tabori  samo  svoiimi  liudi;  ni  nigdo  ioSCer 
prisal,  ca  bi  iedan,  mimo  vceraka  pridose  50  liudi  gospona  Hampova,  i  Kere^ini  Paval 
s  niimi.  To  su  vsi  Serezi  slovinski,  ke  sam  skupiti  mogal  u  iednom  misecu.  Nete  se  kupiti, 
dokle  iim  nigdor  ne  paci,  ni  ie  voiske  nepriiateljske  v  orsagi;  ako  pride  gdoie,  taki  se  hoce 
kupiti,  navlastito,  kada  ia  tamo  poidem,  k  tomu  i  rusaga  onuliko,  koliko  se  bude  ga  otelo 
skupiti.  Ovo  ie  knez  Ivan  (Karlovic)  v  Lukavci  (u  Turopolju),  tr  razCinia  one  uboge  ple- 
menite  liudi,  otiiuci  ie  poda  se  podbiti  i  sebri  je  uciniti.  K  tomu  ie  porucil  ka  vsim  pleme- 
nitim  liudem,  ki  su  meju  Kupi  tr  Savu,  da  se  Ferdinandu  predadu;  ako  li  ne,  da  ie  hoce 
visati  i  glave  iim  sici,  kako  smo  vam  i  prvo  pisali.  Ki  sada  to  tail  na§emu  poslu  receni 
knez  Ivan  koliko  za  (o)ne  plemenite  liudi  meju  Kupu  tr  Save;  ali  ne  ce  poiti  z  LukavCan, 
nego  ie  tare  i  razcinia.  Hotih  i  na  ni  poiti  i  ne  dase  mi  Slovinci.  Ki  knez  Ivan,  kako  sli§i, 
da  sam  ia  k(a)  kraliu  sal,  tako  hoce  zauieti  Zagreb,  za  voliu  moci  mirniie  spati  u  Rakovci; 
s  toga  Zagreba  hoce  moci  vas  orsag  robiti,  zderkuju6i  z  niega  ob  no6  i  ob  dan;  takaise 
z  Varazdina,  ter  hoce  imati  u  niih  rukah  vse  brode  na  Savi,  tako  da  ne  ce  moci  nistare 
shaiati  iz  Vlaske  zemlie  (Italije)  u  (o)v  orsag;  i  videci,  da  jim  nigdove  orsaga  ne  brani, 
tr  hoce  i  ostanak  zauieti.  Ako  tako  ne  bude,  tako  recite,  da  ie  knez  KriStofor  slagal  ne- 
podobno.  Kada  bi  krali  poslal  pinezi,  tako  bih  ja  Ijudi  imil,  tr  bih  ka- 
Stigal,  ki  se  ne  htie  spraviti,  tr  bi  ie  vse  tudie  spravil.  Jurve  spravilsi 
ostavili  bi  se,  ca  bi  orsaga  branilo,  i  vzel  bih  sobu  ca  ie  vridno,  tr  bi  tamo  i  ovamo 
bilo  sluzeno  kralievi  svitlosti.  Aovakoho<5e  biti  ve6e  zla,  nego  ga  nigdore 
V  e  rui  e«. 

Uza  svu  zlovoliu,  koja  se  ocituie  u  tom  pismu,  knez  ie  Krsto  svom  snagom  radio, 
da  §to  prije  pohita  svomu  kraliu  u  pomoc.  Buduci  da  su  clavonski  stale2i  svedier  io§  ote- 
zali,  da  sa  svoiim  Cetama  dodju  u  niegov  tabor,  ureCe  on  sabor  u  Kriievce  za  25.  kolo- 
voza, na  koii  bi  svi  velikaSi  i  plemici  sa  svoiim  podanicima  oruzani  morali  doci.  Mcdiutim 
priie  nego  se  ie  sabor  sastao,  dogodilo  se  ie,  da  se  ie  knez  Krsto  sukobio  s  Ferdinan- 
dovim  privrienikom  Liudevitom  Pekriiem,  te  u  boiu  dopanuo  rane  i  u  neki  se  iarak  svalio. 
Jedino  s  pomocu  svoga  dobroga  konia  teikom  se  ie  mukom  spasio  iz  grabe.  U  to  je 
osvanuo  i  dan  odredien  za  sabor,  a  u  Kriievcima  nema  staleia.  Stoga  ie  knez  Krsto 
27.  kolovoza  iz  grada  Velike  ponovno  odredio  rok  za  sabor  na  4.  ruina,  te  ie  pozivnice 
razaslao  na  sve  strane.  U  pozivnici  na  plemi(ikoga  sudca  krii^evaCke  ?.upaniie,  Pavla 
Zewlu,  pi§e  ovako:  »Nedavno  sazvali  smo  sabor  u  Kriievce,  na  koii  niie  nitko  doSao  od 
plemiekih  liudi  u  kralievini.  Ne  bi  mi  drug^ije  u  tako  kratkom  roku  sabora  sazivali.  da  se 
niiesu  Niiemci  pribli2avali  Budimu,  te  smo  §to  brie  s  podanicima  ovoga  kraljevstva  htjeli 
pohitati  a  pomo^  naSemu  kralievskomu  veliCanstvu.  Ali  nitko  niie  do§ao,  pak  stoga 
niiesmo  ni  mi  doSli.  Danas  su  nam  stigli  glasi,  da  se  je  naS  premilostivi  kralj  utaborio  u 


78  FERDINAND  I  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.-1540.). 

Kerepesu  kod  Hatvana,  tri  milje  od  Peste,  da  ima  mnogo  vojske,  k(  ja  se  dnevice  mnozi. 
Pise  i  nalaze  kraljevsko  velicanstvo  nama,  da  sjetimo  citavu  kralje/inu  na  zadatu  vjeru, 
te  ocekuje  duznu  pomoc  od  nas  sviju.  Zapovijedamo  zato  tebi  oviin  pismom,  da  oglasis 
u  kraljevo  ime,  da  svi  velikasi  i  plemici  ove  kraljevine  dodju  u  srijedu  po  blagdanu  sv, 
Egidija  (4.  rujna)  oruzani  u  Krizevce,  tako  sami,  kako  sa  svojim  seljacima.  I  mi  cemo 
glavom  ondje  biti.  One  pak  neposlusnike,  koji  ne  ce  doci,  kaznit  cemo  zasluzenom  kaznom. 
Razpravljati  i  vijecati  cemo  o  spasu  i  boljku  nase  kraljevine,  zatim  kako  bi  sto  brze  po- 
hitaii  u  pomoc  nasemu  premilostivomu  kralju,  koji  ce  se  bez  sumnje  sukobiti  s  Nijemcima. 
Neka  ne  misle  neki,  da  ih  zato  sazivamo  na  okup,  sto  bi  ih  trebali  za  svoju  pomoc;  mi 
imademo  toliko  vojske,  da  mozemo  s  Ljudevitom  Pekrijem  na  kraj  izaci  (incompleta 
complere).  .  .  .  Tko  dodje  na  ureceni  sabor,  pokazat  ce,  da  je  pokoran  kraljevskomu  ve- 
licanstvu,  i  da  zadovoljava  zadatoj  vjeri  .  .  .  Ti  pak  plemicki  sudce  moras  sam  glavom 
k  svakomu  gospodinu  i  plemicu  poci,  da  se  nitko  ne  bude  mogao  izpricati.  Inace  da  nikako 
ne  cinis.  Iz  nasega  grada  Velike  u  utorak  tik  pred  blagdanom  glavosjeka  sv.  Ivana  Krsti- 
telja.  Qodine  gospodnje  1527.  Kristofor  Frankapan,  knez  senjski,  krcki  i  modruski,  kra- 
Ijevski  vrhovni  kapitan,  ban  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije,  kao  i  zupan  so- 
pronski  itd.« 

Krsto  se  je  Frankapan  pobrinuo  jos  i  za  novce,  da  bi  mogao  svoje  konjanike  pla- 
cati.  Kako  je  bio  vec  zalozio  gotovo  sve  svoje  gradove  i  imanja  svoje  zene  u  Slavoniji 
i  Ugarskoj,  bijase  jos  u  lipnju  odlucio  »poslati  prodati  u  Benetke  vse  ca  bolje  marhe 
imamo«;  no  kad  je  zaista  nekoliko  stotina  volova  u  srpnju  poslao  preko  Hrvatske  i  Kranj- 
ske  prema  Mletcima,  zaplijenio  ih  je  Ferdinandov  kapitan  Ivan  Puchler  od  Mehova.  Sada 
je  Krstu  preostalo  tek  jos  »nic  zeninih  prstenov  i  veruge«,  pak  je  sve  te  zlatns  i  srebrnc 
dragocjenosti  zenine  pokupio,  da  ih  u  Mletcima  ili  zalozi  ili  prodade.  Dne  1.  rujna  1527. 
predaje  on  u  svome  gradu  Velikoj  posljednje  blago  svoje  vjernomu  sluzbeniku  svojemu 
Martinu  Hotkovicu,  te  ga  s  preporucnim  pismom  na  svoga  prljatelja  Ivana  Antuna  Dan- 
dola  salje  u  Mletke.  U  pismu  zaklinje  prijatelja  svoga,  da  mu  pomogne  recene  drago- 
cjenosti zaloziti  ili  prodati,  da  uzmogne  pohitati  pred  svoga  kralja,  koji  je  nedavno 
morao  uzmaknuti  iz  svoje  prijestolnice. 

Iz  pisma  Krstova  jos  se  doznaje,  da  su  ce  1.  rujna  vec  i  cete  Ferdinandovih  privr- 
zenika  bile  primakle  do  rijeke  Drave.  »Qospodin  Juraj  Bator  .  .  .  ceka  nas  kod  brodova 
rijeke  Drave  s  citavom  svojom  vojskom,  vitezovima  i  seljacima,  a  zajedno  su  s  njim 
Franjo  Bacani,  Ladislav  More  i  mnogi  drugi  privrzenici  njegovi«.  Trebalo  je  napokon  i 
Krsti  zapoceti  osudni  boj.  Sta  je  Krsto  u  rujnu  radio,  pripovijeda  potanko  suvremeni  hr- 
vatski  plemic  Ivan  Zermegh  iz  krizevacke  zupanije,  koji  je  sam  u  Krstinoj  vojsci  bio, 
te  poslije  u  posebnom  djelu  opisao  ne  samo  tadanje  dogadjaje  u  Slavoniji,  nego  i  u  Ugar- 
skoj. Evo  sta  on  pripovijeda. 

»Kad  smo  (Johannes  Rawony  i  Johannes  Zermegh)  dosli  (iz  Ugarske)  u  S  1  a  v  o- 
niju  (prvih  dana  rujna),  zatekli  smo  kneza  Krstu  Frankapana  u  varosi  Q  j  u  r  g  j  e  v  c  u  (in 
oppido  Sancti  Qeorgii),  koja  je  blizu  rijeke  Drave,  te  je  pripadala  velemoznomu  gospo- 
dinu Ivanu  Ernustu,  s  pridjevkom  H  a  m  p  o  v  u.  Tu  je  knez  skupljao  cete  protiv 
njemacke  stranke,  tako  plemice  kao  i  seljake.  Slijedili  ga  su  neki  velikasi,  vjerni  kralju 
Ivanu,  kao  Ivan  B  a  n  i  c  (Banffy),  Ivan  Tah,  PetarMarkusod  Kereksalasa,  i  mnogi 
odlicni  plemici.  Dok  je  on  skupljao  vojsku,  posao  sam  u  to  na  svoj  dom,  kojega  od  neko- 
liko godina  nijesam  vidio.  Knez,  sabravsi  mnogo  seljaka,  oko  10.000,  i  vodeci  sobom  3000 
konjanika,  poduzeo  je  borbu  protiv  odmetnika  svoga  kralja  Ivana,  te  je  najprije  navalio 
na  Ljudevita  Pekrija,  koji  ga  bijase  izranio.  Pekrijevi  kasteli  Pakrac,  Guscerovac,  Sveti 
Duh  i  Rasinja  bise  osvojeni  i  razvaljeni.  Dok  se  je  knez  time  bavio,  sabrala  se  je  i  Ferdi- 
nandova  stranka;  vodja  joj  je  bio  ban  Franjo  Bacani,  a  uza  nj  ratovala  su  mnoga  gospoda 
velikasi  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  kao  Ivan  Karlovic,  Petar  Keglevic,  Zrinski,  Sluni- 


KRStO  FRANKaPaN  PRED  VARA2DIN0M. 


79 


ski,  Blagajski,  i  drugi  odlidni  plemidi.  Uza  to  pridruzile  su  se  njemu  i  znatne  pomocne 
(^ete  Nijemaca  iz  Stajerske,  KoruSke  i  Kranjske.  Cuv§i  knez  za  priprave  neprijateljske 
nije  ni§ta  krzmao,  nego  je  na  njih  podigao  vojsku,  vrlo  zeljan.  da  §to  prije  mogude  stvar 
bojem  odluCi.  I3ijase  se  utaborio  kod  varoSa  Kriievaca.  Onamo  doSao  sam  i  ja,  bivSi 
mladic  i  zeljan  vidjeti,  §ta  se  radi;  ostao  sam  u  taboru  sve  do  konca  rata  zajedno  s  Mi- 
hajlom  Tomadocijem,  s  kojega  sam  kcerju  po  zelji  majcinoj  jo§  kao  djeCak  zaruCen  bio 
Krenuv§i  odavle  (iz  Krizevaca)  do§Ii  smo  do  blizu  Ludbrega,  te  smo  se  utaborili  koa 
D  r  a  V  e.  U  to  su  stigli  vjestnici  javljajud,  da  njemaCka  stranka  ho6e  sre(5u  u  boju  poku- 
§ati.  Veseo  stoga  knez  ustao  je  ranom  zorom,  kako  bija§e  navikao,  pak  je  stao  redjati 
cete:  smjestio  ialangu  konjanika,  te  inaCe  sastavio  bojni  red,  a  iza  njega  postavio  je  ko- 
liju  sa  slabijim  konjima,  djecacima,  tovare  i  druge  zapreke.  U  tom  stra^njemu  bojnomu 
redu  bio  sam  i  ja.  I  nama  (djecacima)  dana  bi  zastava,  te  bi§e  odredjeni  vodje  i  upravi- 
telji,  da  nas  vode  i  ravnaju,  Sam  je  knez  obilazio  bojne  redove;  bodrio  vojnike  .  .  .  . 
Dosao  je  i  do  nase  skupine,  te  nam  visokim  glasom  govorio:  »Mladici,  djecaci,  budite 
hrabra  srca;  sada  se  naucite,  kako  treba  neprijatelju  odolijevati;  neka  vas  ne  stra§i  vika. 


STARI   GRAD   U   VARA2DINU. 


niti  jeka  topova  i  bubnjeva.  To  su  bo  slasti  vojnickoga  zivota,  a  ne  znaci  u^asa.  Tko  od 
vas  imade  mac,  neka  ga  trgne,  jer  strasan  je  neprijatelju  sjaj  svijetloga  oruzja*.  Izrc- 
kavSi  ovo  svratio  se  je  drugamo.  Dok  smo  tako  poredjani  iSIi,  eto  se  vratiSe,  koji  bijahu 
napred  poslani,  da  razvide,  gdje  nas  neprijatelj  ocekuje;  oni  javiSe,  da  nigdje  nijesu  mogli 
neprijateljske  vojske  zateci.  Jer  kad  su  doznali,  da  je  knez  spreman,  nijesu  se  usudili 
s  njime  se  ogledati,  veC  su  brzo  uzmakli  (subita  fuga),  i  po  mostu  preSli  preko  Drave  kod 
O  r  m  u  2  a,  grada  Luke  Sekelja.  RazumjevSi  to  knez  poveo  je  vojsku  prema  Z  a  m  I  a  vi  i 
(Zamlachia),  varoSi  Franje  Banana,  te  se  je  ondje  utaborio.  Sutradan  (24.  rujna)  u  doba 
zajutarka  dodjoSe  pred  kneza  poslanici  varoSa  Varafdina,  te  mu  se  pokloniSe  i  kljuCc  va- 
ro§kih  vrata  predadoSe.  Samo  grad  (koji  bijaSe  nedavno  kraljica  Marija  darovala  pala- 
tlnu  Stjepanu  Batoru)  ne  htjede  se  predati;  u  njemu  je  zapovijedao  palatinov  slu^benik 
Pavao  KeCkeS.  Slijedecii  dan  (25.  rujna),  koji  je  bio  srijeda.  smjeStcn  bi  tabor  pred  Va- 
raidin,  da  se  grad  silom  uzme.  Ovoga  dana,  Cim  bi  tabor  uredjen,  kao  i  narednoga 
(26.  rujna)  razpravljalo  se  je  u  vije(^u,  da  li  bi  se  podsada  grada  nastavila  do  kraja,  ili  bi 
se  preSlo  preko  Drave  i  poSlo  u  one  2upanijc,  kojc  su  kneza  zaklinjalc  i  molile,  da  k  njima 
dodje,  jer  su  spravne  pod  njegovim  vodstvom  podnijeti  sve  nevoUe  za  svoga  kralja,  koji 


FERDINAND  1.  HABSBURGOVAC  (1527.— 1564.)  I  iVAN  ZAPOLJA  (l527.— 1540.). 


« 


je  vec  protjeran  iz  svoje  stolice.  Odluceno  bi,  kako  sam  cuo  od  svoga  tasta,  koji  je  u 
vijecu  nazocan  bio,  da  se  s  obzirom  na  to,  sto  je  gospodin  knez  sve  zapoceto  dosad  srecno 
kraju  priveo,  ne  dade  da  grad  ostane  zaposjednut  od  neprijatelja,  nego  da  se  pismima  javi 
onim  zupanijama,  neka  se  hrabro  drze,  a  on  ce  s  mjesta,  cim  grad  osvoji,  sto  se  nada 
za  kratko  vrijeme  uciniti,  k  njima  doci,  pak  ono  pruziti,  sto  Bog  i  sreca  dade.  Nakon  toga 
zakljucka  i  zavrsenog  vijecanja  knez  je  stao  sve  priprave  za  podsadu  ciniti:  kopali  se 
sancevi,  ugotovili  se  bojni  strojevi,  namjestili  se  pjesaci  u  jarcima  za  cuvanje  strojeva. 
Sve  to  radilo  se  u  nazocnosti  knezevoj  i  pod  njegovim  nadzorom.  Nekako  u  vrijeme  ve- 
cerrije  (4 — 6  poslije  podne)  Ivan  Banic  (Banffy),  Ivan  Tah  i  moj  tast  igrali  se  karata,  a  mi 
smo  mladici  do  njih  stajali,  kadno  se  iz  grada  oglasise  dvije  bombarde  (bombardae,  quos 
barbatas  vocant),  a  malo  zatim  rucna  puska.  Nemaio  zatim  doleti  momak  knezev  javljajuci, 
da  je  gospodar  njegov  ranjen  zrnom  lumbarde.  Kao  gromom  osinuti  i  prestravijeni  osta- 
vise  igru  i  poletise  iz  satora.  I  mi  podjosmo  za  njima,  i  eto,  knez  sjedeci  na  konju,  kao 
da  je  neozledjen,  dolazi.  Priskoci  Ivan  Tahi  i  zapita  ga,  kako  mu  je?  Knez  odgovori: 
»Kako  se  Bogu  svidjelo«,  pak  ce  saci  s  konja.  Ivan  Banic  hitjede  mu  pomoci,  ali  ga  on  za- 
prijeci;  premda  je  rana  smrtna  bila,  ipak  bez  icije  pomoci  udje  u  svoj  sator.  Bise  dove- 
deni  kirurgi,  da  ogledaju  ranu,  i  da  ranjeniku  pomognu,  ako  lijeka  imade.  No  vidivsi  ranu, 
kojom  su  izmetine  izlaziie,  pak  osjecajuci  i  sam  knez,  da  mu  nema  lijeka,  (jer  mu  je  rana 
bila  izmedju  pupka  i  stegna)  odustalo  se  je  od  lijecenja.  Bise  dozvani  svi,  koji  su  bill 
ugledniji  u  vojsci,  tako  velikasi  kao  i  plemici;  na  to  ih  je  knez  opominjao,  da  od  zapocetog 
ne  odustanu,  vec  da  svrsivsi  podsadu,  koju  im  je  osobito  preporucivao,  predju  preko 
Drave,  zatim  da  se  s  Ugrima  zdruze,  pak  da  kralju  bjeguncu  djelima  svoju  vjernost  do- 
kazu.  Kralj  bo,  cim  razbere  njihovu  spremnost,  vratit  ce  se  sa  svojima,  te  ce  protivniku 
svomu  sve  pomrsiti.  Vrhovnu  pak  upravu  povjeri  Ivanu  Tahu  kao  muzu,  koji  je  na  turskoj 
krajini  odgojen,  te  je  vidio  mnoga  preslavna  djela  ili  je  za  njih  cuo.  Svi  se  zavjerise,  da 
ce  uciniti,  kako  zapovijeda.  Ali  se  posve  drugcije  svrsilo.  Slijedece  naime  noci  (od  26.  na 
27.)  nije  ostao  nijedan  pjesak  u  logoru;  i  mene  su  neki  moji  kmetovi,  koji  su  bill  na  vojsci, 
kroz  bezpuca,  klance  i  gore  odveli  na  moj  dom,  Cuo  sam  poslije,  da  se  je  citava  vojska 
razstrkala,  preostao  je  sam  knez  sa  svojih  1000  konjanika.  Ti  su  svoga  vec  izdisucega  go- 
spodara  doveli  do  kastela  Martijanca,  gdje  je  predobri  taj  muz  umro  (27.  rujna).  Na 
to  ga  metnuse  u  kola  i  stadose  voditi  u  Koprivnicu.  Ali  cuvsi  to  njemacka  stranka  po- 
hita  za  njim  i  sustavi  ga  na  putu.  Kaze  se,  da  je  narocito  Ljudevit  Pekri,  kojemu  bijasc 
gradove  razvalio,  mnogo  pogrda  na  nj  sasuo.  Ali  ga  je  zato  Ivan  Karlovic,  koji  bijase  rodjak 
knezev,  ostrim  rijecima  ukorio.  Tako  je  tijelo  mirno  dopremljeno  u  Koprivnicu.  Ovamo  bi 
dozvana  knezeva  zena,  za  pravo  jos  zarucnica  Katarina  Dragic,  udova  Ladislava  Kani- 
zaja,  te  bi  sve  za  svecani  pogreb  pripravljeno.  Tako  bi  u  pratnji  supruge  tijelo  odvedeno 
u  Modruse,  te  bi  castno  u  grobnici  predaka  sahranjeno«. 

Bas  istoga  dana,  kad  jc  knez  Krsto  Frankapan  izdahnuo  (27.  rujna),  bude  i  sam 
kralj  Ivan  Zapolja  u  boju  kod  T  o  k  a  j  a  razbijen,  a  njegova  vojska  razprsena.  Svladao  ga 
je  grof  Nikola  Salm,  kojega  bijase  Ferdinand  iz  Budima  za  njim  poslao,  da  ga  progoni. 
Tako  je  sada  Ferdinand  mogao  na  sve  strane  razglasiti  slavodobice  svoje.  I  Ferdinandov 
pouzdanik  Ursinus  Velius  zabiljezio  je  u  svojem  djelu  ovo:  »Isti  dan  (kad  je  bila  bitka 
kod  Tokaja)  —  tko  od  smrtnika  da  se  tomu  ne  cudi  —  knez  Krsto,  koji  jedini  jos  bijase 
Ivanu  Sipuskomu  sve  uzdanje  kod  Hrvata,  kada  se  je,  hoteci  izviditi,  priblizio  tvrdinji 
kod  Varazdina,  covjek  duha  smjela  i  neoprezna,  pogodjen  iz  mjedenog  topa  i  zadobiv 
smrtnu  ranu,  brzo  na  rukama  svojih  dusu  izpusti«.  A  kraljica  Marija,  doznavsi  za  Krstinu 
smrt,  ali  ne  vjerujuci  pravo  toj  vijesti,  pisa  bratu  Ferdinandu:  »Svakako  molim  Boga,  ako 
nije  istina,  da  se  to  dogodi«. 

Dva  dana  nakon  boja  kod  Tokaja  i  smrti  Krste  Frankapana  —  naime  29.  rujna 
1527.  —  sastao  se  je  u  Budimu  sabor,  sto  ga  bijase  Ferdinand  jos  20.  kolovoza  sazvao. 
Vec  prvih  dana  zgrnulo  se  je  onamo  mnogo  dosadanjih  privrzenika  Zapoljinih;   kad  se 


KRUNISANJE   KRALJA    FERDINANDA   3.   STUDENOGA  1527.  8i 

je  pak  razglasila  njegova  nesreca,  pohitali  su  pred  Ferdinanda  i  neki  dosad  gorljivi  pri- 
stasc  njegovi,  kao  ostrogonski  nadbiskup  Pavao  Varda  i  erdeljski  vojvoda  Petar  Percnj, 
koji  je  podjcdiio  bio  ciivar  krune  sv.  Stjepana.  Prcmda  je  Ivan  Zapoija  protiv  zaklju- 
Caka  sabora  ulozio  nekaki  prosvjed,  ipak  bi  Ferdinand  ob(ienito  priznat  za  kralja,  i  to 
6.  listopada  u  zboru  velikasa,  a  7.  u  skupstini  zastupnika  plemickih  i  varoSkih.  Jo§  bi  odrc- 
djenO,  da  se  3,  studenoga  u  Stolnom  Biogradu  obavi  krunisanje  Ferdinandovo,  na  koje  ce 
doci  ne  samo  obje  kraljice,  supruga  Ana  i  sestra  Marija,  nego  i  velikaSi  i  pleini(ii  hrvat- 
skoga  kraljevstva. 

Jo§  prije  krunisanja  imao  se  je  sastati  i  slavonski  sabor  u  Kri2evcima,  na  ko- 
jem  bi  dosadanji  privrzenici  Zapoljini  priznali  Ferdinanda  za  svoga  kralja.  Za  taj  sabor 
odredio  je  Ferdinand  kao  svoga  zastupnika  Ijubljanskoga  biskupa  Kristofora  Raubera,  te 
mu  je  u  to  ime  20.  listopada  izdao  vjerovno  pismo  i  instrukciju.  Dne  25.  listopada  bijahu 
u  Budimu  poslanici  slobodne  kraljevske  ob(iine  na  brdu  Qradcu  kod  Zagreba,  da  se  Fer- 
dinandu  poklone;  kralj  im  je  istoga  dana  izdao  pismo,  kojim  je  zapovjedio  Ivanii  Karlo- 
vicu  i  Franji  l^acanii.  da  postivaju  prava  i  privilegija  te  slobodne  obcine. 

Ve<S  29.  listopada  posao  je  Ferdinand  s  obima  kraljicama  u  Stolni  Biograd,  gdje  su 
se  u  to  skupljala  ugarska  i  hrvatska  gospoda  na  krunisanje,  Samo  krunisanje  obavljeno 
bi  3.  studenoga,  a  izvrsio  ga  je  njitranski  biskup  Podmanicki,  buduc  da  ostrogonski  nad- 
biskup Pavao  Varda  ne  bijase  jos  potvrdjcn  od  rimskoga  pape.  Nakon  krunisanja  pola- 
gali  su  5.  studenoga  velika§i  i  drugi  zakletvu  vjernosti.  Medju  njima  spominju  se  i  stariji 
privrzenici  Ferdinandovi  (kao  kninski  biskup  Andrija  Tuskanic,  ban  hrvatski  Ivan  Kar- 
lovic,  srbski  despot  Stjepan  Berislavic,  Petar  Keglevic,  Ladislav  More,  Valentin  Turak. 
senjski  i  kliski  kapitan  Petar  Kruzic,  Ivan  Kastelanovic,  Stjepan  Deshazi  od  Susjedgrada, 
Juraj  Frankapan  Slunjski),  ali  takodjer  i  neki  biv§i  Zapoljevci,  kao  zupan  u  2eIjeznom 
gradu  Petar  Erdedi  od  Monjorokereka,  jajacki  bani  Ivan  Horvat  i  Nikola  Qiletfi,  Ivan 
Ernu§t  liampov  od  Cakovca  i  drugi.  Najodlucnijih  Zapoljinih  privrzenika  iz  Slavonije 
ipak  nije  bilo;  stoga  bi  na  saboru,  koji  se  je  zatim  nastavio  u  Budimu,  posebnim  Clan- 
kom  odredjeno,  da  se  zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda,  viroviticki  zupan  Ivan  Banic 
i  prior  vranski  Ivan  Tab  pozovu,  neka  se  najdulje  do  blagdana  sv,  Katarine  (25.  stude- 
noga) Ferdinandu  poklone  i  prisegu  vjernosti  poloze.  Inace  ce  se  smatrati  za  veleizdajicc, 
te  ce  se  proglasiti  za  proskribovane  i  osudjene  (statim  et  de  facto  proscripti  et  condem- 
nati  habeantur).  Prvi  se  je  pokorio  Ivan  Tab  u  Ostrogonu;  na  pocetku  godine  1528.  doSao 
je  u  Ostrogon  i  biskup  zagrebacki,  te  polozio  prisegu  vjernosti.  Jedini  Ivan  Banic  (Banffy) 
nije  htjeo  ni  duti,  da  se  iznevjeri  svojemu  kralju  Janu§u.  Salijetala  ga  i  2ena  Margareta, 
sestra  Luke  Sekelja,  koja  se  je  placuci  preda  nj  bacila,  pak  ga  zaklinjala,  da  ne  upropasti 
sebe  i  djecu  svoju,  jer  ce  biti  liSen  tolikoga  imanja,  koje  su  stariji  njegovi  stekli.  Ali  je 
on  odgovorio  zeni:  »Oj  draga  zeno,  znades  li,  da  dobar  muz  nema  vise  nego  jednu  vjeru? 
Ako  tu  jedan  put  pogazi,  ne  moze  se  poslije  pravo  dr/^ati  za  Covjeka,  nego  tek  za  krinku 
od  t^ovjeka.  Stoga  dokle  znadem,  da  2ive  moj  kralj  Ivan,  kojemu  sam  jednom  prisegao, 
nikad  ne  cu  priznati  ni  stati  uz  drugoga  gosp^dara,  pa  makar  izgubio  sve  svoje  imanje, 
te  morao  Cistiti  konja  Ivanova«. 

Ferdinand  je,  naravno,  nagradjivao  svoje  privr^.enike,  a  progonio  kralja  Ivana  i 
njegove  pristaSe.  Kralju  Ivanu  oduzeo  je  sva  imanja  u  Slavoniji.  kao  Zelinu,  koju  jc  da- 
rovao  vjernim  plemicima  Petru  i  Ivanu  Milialjevi^u,  nadalje  Nijemce  i  Ilch  u  vukovskoj 
/.upaniji,  koje  je  poklonio  kapitanu  nasadnika  ili  §ajka§a  Stjepanu  Revaju.  napokon  Ka- 
mcngrad  u  po?-ezkoj  zupaniji  i  varoS  Bagjanovec  u  kriievaCkoj.  koje  je  podijelio  svojemu 
odanomu  Ivanu  Hoberdancu  od  Slatine  (Johannes  Hoberdanacz  de  Zalathnok  knez 
Ivan  OberdanCa).  Takodjer  imanja  Ivana  Banida  biSe  razdijeljena  medju  Ferdinandovce. 
Sam  grad  Virovitica  doznaCen  bi  najprije  kraljici  Ani,  a  onda  knezu  i  banu  Ivanu  Karlo- 
vi^u;  grad  Sopronca  (Soproncza,  StupCanica)  u  kriievaCkoj  2upaniji  i  kaStco  Borovo  u 

K:a  =  (f    Hrv.  povj.  II!.  (5.)  6 


82  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527—1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 


* 


vukovskoj  dodijeljen  bi  Valentinu  Turku  (Therek  de  Ennyng),  a  predija  u  distriktu  Or- 
boni  (Obrena)  u  krizevackoj  zupaniji  namijenjena  Tomi  od  Kamarja.  Znacajno  je,  da  je 
i  dalji  rodjak  kneza  i  bana  Ivana  Karlovica,  knez  Petar  Mrsinjski,  23.  studenoga  izgubio 
svoja  posjedovanja  Miholjanec  i  Qlogovica  u  virovitickoj  zupaniji,  jer  je  bio  privrzenik 
Ivana  Zapolje. 

Boraveci  Ferdinand  nakon  krunisanja  u  Ostrogonu  pozvao  je  17.  prosinca  i  obcinu 
grada  Dubfovnika,  da  mu  se  pokloni.  Podjedno  je  imenovao  senjskoga  kapitana  Petra  Kru- 
zica  svojim  povjerenikom,  da  se  urede  odnosi  izmedju  Dubrovnika  i  ugarsko-hrvatske 
krune.  Ali  Dubrovcani  ne  odazvase  se  njemu,  kao  ni  potonjim  pozivima  od  god.  1528.  i 
1529,,  da  mu  placaju  dohodak  u  ime  zastitnine.  Dubrovcani  medjutim  nisu  marili  ni  za 
Ivana  Zapolju,  vec  su  odsad  davali  nekadanji  dohodak  ugarsko-hrvatskih  kraljeva  tur- 
skim  sultanima,  koji  ih  bijahu  pod  svoje  okrilje  primili.  Naravno  da  je  taj  dohodak  bio 
kud  i  kamo  znatniji;  po  mletackom  piscu  Ivanu  Krst.  Qiustinianiju  iznosio  je  god.  1553. 
dubrovacki  danak  turskomu  caru  svake  godine  po  13.000  ugarskih  dukata.  No  zato  se 
je   dubrovacka   trgovina   razsirila   po   citavom  turskom  carstvu. 

Turci  osvojise  Jajce  s  citavom  banovinom  (1527. — 1528.).  Obnovljena  borba  iz- 
ittedjii  Ferdinanda  I.  i  Ivana  Zapolje;  provala  sultana  Sulejmana  u  Ugarsku  i  podsada 
Beca  (27.  rujna  do  14.  listopada  1529.);  ratovanje  u  Slavoniji  do  primirja  od  8.  listopada 
1530.  Srednja  stranka  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  (1531.— 1532.). 

Dok  je  Ferdinand  slavio  slavodobice  nad  Ivanom  Zapoljom,  koji  je  nakon  ponovnih 
poraza  u  Erdelju  i  sjevernoj  Ugarskoj  (bhzu  Jegra  i  Kosica,  gdje  ga  je  razbio  Ivan  Ko- 
cijan)  morao  bjezati  u  Poljsku,  dotle  je  dosadanji  branik  hrvatskoga  kraljevstva,  grad 
Jajce,  s  citavom  banovinom  jajackom  konacno  dosao  u  vlast  Turaka. 

Bani  jajacki  Ivan  Horvat  i  Nikola  Qiletfi  jos  su  u  oci  boja  kod  Tokaja  bili  privrze- 
nici  Zapoljini.  Na  polju  kod  Mohija  izdao  je  Zapolja  13.  rujna  1527.  povelju,  kojom  je  njima 
za  duznih  8000  forinti  dao  u  zalog  svoj  posjed  Regecz  u  Abaujvarskoj  zupaniji,  neka  ga 
drze  tako  dugo,  dok  se  trosak  za  grad  Jajce  i  njihova  banska  placa  namiri.  No  vec  5.  stu- 
denoga polozila  su  oba  bana  zakletvu  vjernosti  dobitniku  Ferdinandu,  te  je  tako  njega 
zapala  i  obrana  grada  i  banovine  jajacke.  Ferdinand  medjutim  kao  da  nije  svu  paznju 
svracao  na  tu  udaljenu  oblast,  pak  nije  gradove  u  njoj  dovoljno  obskrbio  posadama,  hra- 
nom  i  zairom.  U  samom  Jajcu  namjestio  je  za  kapitana  nekoga  Stjepana  Qrabro- 
V  a  c  k  o  g  a  (Qorbonoc  =  Qrabounok  =  Qrabrovnik  ili  Grabrovnica,  danas  Klostar  iz- 
medju Qjurgjevca  i  Virovitice),  dok  je  po  ostalim  gradovima  valjda  ostavio  dosadanje  ka- 
stelane,  od  kojih  su  neki  jamacno  biU  potajni  Zapoljevci.  To  kukavno  stanje  upotrebio  je 
bosanski  sandzak  Usrefbeg,  te  je  na  koncu  godine  1527.  i  prvih  dana  1528.  bez  velikog 
truda  zauzeo  Jajce,  a  namah  zatim  i  ostale  gradove  jajacke  banovine,  kao  Vrbaski  grad, 
Banjaluku,  Levac,  Sokol,  Bocae,  Zvecaj,  Komotin,  Jezero,  Oreben  i  druge.  Ferdinandov 
povjestnicar,  Siezanin  Vel  (Caspar  Ursinus  Velius),  javija  za  godinu  1528.  o  padu  Jajca  u 
kratko  ovo:  »Grad  Jajce,  inace  osobito  utvrdien,  ali  sad  nimalo  dostatnom  posadom  snab- 
djeven,  tako  da  je  tek  d  e  s  e  t  v  o  j  n  i  k  a  u  njemu  bilo,  bude  nekako  u  ono  vrijeme  od 
Turaka.  koji  su  s  one  strane  na  nj  udarili,  lako  osvojen«,  Mnogo  kasniji  ugarski  po- 
vjestnicar Nikola  Istvanfi  pripovijeda,  da  je  bosanski  sandzak  Usrefbeg  zajedno  sa  svo- 
jim sticenikom,  sibenskom  poturicom  Muratom,  i  s  drugim  turskim  vojvodama  navalio 
na  grad  Jajce,  koje  je  bilo  slabo  obskrbljeno,  i  kojemu  je  zapovijedao  Stjepan  Qrabro- 
vacki.  Vec  deseti  dan  podsjedanja  zdvojio  je  kapitan  Stjepan,  da  bi  mogao  grad  obraniti, 
pak  ga  je  predao  uz  pogodbu,  da  smije  s  posadom,  konjima  i  prtljagom  slobodno  otici, 
samo  da  ostavi  topove.  Cuvsi  za  predaju  Jajca  kastelani  ostalih  gradova  ili  ih  bez  odpora 
predadose  ili  se  zajedno  sa  svojim  cetama  razbjegose.  Tako  je  Andrija  Radatovic  tvrdi 
grad  i  varos  Banjaluku  zapalio,  pak  sramotno  umaknuo.  Turski  Ijetopisci  napokon  (Pecevi 
ili  Ibrahim  efendi  Pecujlija)  pricaju  o  padu  Jajca:   »Jedan  krscanin  iz  grada  Jajca  otisao 


Pad  jajca  i  jajaCke  banovine. 


63 


je  k  vojvodama  bega  Usrefa,  tc  im  je  ponudio,  da  cc  ih  kod  stare  kapije  s  pomo^u  Ijestava 
nvesti  u  Krad.  Vojvode  su  namah  obavijestile  o  torn  bega;  ali  nijesu  cekali  na  njegov  do- 
lazak,  da  ne  bi  kr§cani  u  to  doznali  za  stvar,  vec  su  jo§  iste  noci  na  recenom  mjestu 
osvojili  Krad,  tako  da  je  Usreibeg,  do§av§i  pod  Jajce,  ondje  vec  doznao  za  pobjedu*. 

Usiijed  nehaja,  a  jamacno  i  izdaje,  palo  je  Jajce  s  Citavom  banovinom  u  zimi 
1527.— 1528.  u  turske  ruke,  te  je  tako  nestalo  posljednjega  traga  kr§(ianskoj  vlasti  u  ne- 
kadanjoj  bosanskoj  kraljevini.  Sada  je  stajao  otvorcn  put  Turcima  ravno  u  zapadnu  Sla- 
voniju,  dok  su  prije  tek  prcko  Hrvatske  (na  Uni)  mogli  u  nju  provaijivati.  Sasvim  je 
stoga  naravno,  da  se  je  pad  Jajca  nemiio  kosnuo  slavonskih  staleza,  osobito  velikasa  i 
plemstva  u  Pozezkoj  i  Krizevackoj  zupaniji.  Ali  i  samoga  kraija  Ferdinanda  zivo  je  dir- 
nula  vijest  o  predaji  gradova  jajacke  banovine.  On  je  redom  drzavnim  progonom  kaznio 
nchajne  i  kukavnc  kapitane  i  kastelane;  tako  je  listinom  od  10.  veljaCe  1528.,  izdanom  u 
Ostrogonu,  lisio  Andriju  Dresnekyja  njegovih  posjeda  u  Pozezkoj  zupaniji,  proglasivsi  ga 


VELIKI  DVOQUBI  PECAT  KRALJA  FERDINANDA  I. 

Na  prednjoj  strani  sjedi  kralj  na  prijestolju,  drzeci  u  rukama  znakove  kraljevske  vlasti.  Njemu 
na  desno  vidi  se  grb  Ugarske  i  pod  njim  Spanije  (Kastilije,  Leona,  Aragonije  i  Navarre);  na  lijevo  je 
grb  CeJ^ke  i  pod  njim  grb  Dalmacije.  Nad  kraljevom  jjlavom  dr2e  dva  orolava  (gryphus)  grb  nje- 
inaCko-rimskoga  kraija  s  krunom;  do  kraljevih  nogu  izpod  stepenica  prijestoija  vidi  se  na  iietrri 
poija  razdijeljeni  grb  liabsburzke  porodice  (u  1.  i  4.  polju  austrijski,  u  2.  i  3.  burcundski  grb).  Napis 
u  dva  redka:  Ferdinandus:  d(ivina)  :  f(avente)  :  cle(mentia)  :  Romianoruni)  :  rex  :  senip(er)  :  au- 
«ust(us)  :  ac  :  Qerman(ie)  :  Hung(arie)  :  Boem{ie)  :  Dalm(atie)  ;  Croat(ie)  :  Bosne:  Lodonicrie  : 
Bulgarie  :  Sclavon(ie)  :  Rame  :  Servieq(ue). 

Na  stra^-njoj  strani  vidi  se  u  sredini  orao  rimskoga  kraija.  kojemu  je  na  grudima  grb  Ugar- 
ske; naokolo  redjaju  se  razni  grbovi  s  kraljevskim  i  hercezkim  krunama.  kao  hrvatski,  ramski.  Iia- 
liCki.  tirolski,  luzidki.  habsburzki,  elzaSki,  kranjski.  wirtenberzki,  moravski,  siavonski  (?),  i  vladi- 
mirski.  Napis  (kao  nastavak  napisa  na  prednjoj  strani):  Rex  :  infans  :  Hispan(iaruni)  :  archid(ux)  : 
Aust(rie)  :  dux  :  Burgundde)  :  marchio  :  Morav(ie)  :  etc(etera)  :  copies  :  Habsp(urgi):  Fland(riae): 
TiroKis)  :  e(t)c(etera). 

za  izdajicu  i  nevjernika,  jer  je  izgubio  grad  ZveCaj  (per  notam  infidelitatis  .  .  .  ,  in  quam 
idem  Andreas  ob  ammissionem  arcis  finitimac  Zwechan  vocatae  incurisse  dinoscitur). 

Dok  su  Hrvati  zdvajali  radi  gubitka  Jajca.  a  Ferdinand  progonio  kapitane  i  kaStc- 
lane.  koji  su  ga  skrivili,  bjegunac  je  Ivan  Zapoija  gotovo  u2ivao,  Sto  je  mogao  pred  kr- 


G« 


84  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  2AP0LJA  (1527.— 1540.). 

scanskim  svijetom  tuzakati  svoga  protivnika.  Tijekom  mjeseca  travnja  i  svibnja  1528. 
salje  Zapolja  iz  svoga  zaklonista,  iz  Tarnova  u  Poljskoj,  neprekidno  pisma  na  papu  Kle- 
menta  VII.,  na  cara  Karla  V.,  kao  i  na  drzavne  staleze  njemacke,  te  nastoji  svu  krivnju 
svaliti  na  Ferdinanda,  sto  je  Jajce  izmaklo  krscanskim  rukama.  U  pismu  na  papu  kaze 
izrijekom:  »Uz  ino  zelim  pred  vasom  svetosti  ustanoviti,  dok  se  onaj  slavni  branitelj 
krscanske  vjere  (Ferdinand)  hvasta  i  prisegom  mojim  Ugrima  obecaje,  da  ne  ce  ugar- 
ske  krune  posaditi  na  svoju  glavu,  prije  nego  opet  predobije  Beograd  i  ostaia  prijasnjih 
godina  izgubljena  mjesta:  da  je  izgubio  sramotno  (turpiter)  takodjer  preodlicni  grad  Jajce, 
stoiicu  kraljevstva  bosanskoga  i  jedini  branik  Hrvatske,  Slavonije  i  doljne  Ugarske,  p  r  o- 
mijenivsi  na  moju  stetu  (in  iniuriam  meam)  p  r  i  j  as  n  j  e  k  a  p  i  t  a  n  e«.  U  posla- 
nicama  opet  na  drzavne  staleze  njemacke  bijedi  Ferdinanda,  kako  je  »s  r  a  m  o  t  n  o  i  s  p  a- 
V  a  j  u  c  i«  (turpiter  ac  dormitando)  dopustio,  da  »najtvrdji«  grad  krscanstva  zajedno 
s  drugim  susjednim  gradovima  padne  u  turske  ruke. 

Zapoljina  pisma  na  papu  i  krscanske  vladare  tek  su  jedna  strana  njegova  nastojanja, 
da  omrazi  svoga  takmaca  i  sebi  omoguci  povratak  na  ugarsko  prijestolje.  Kako  mu  je 
poljsko  plemstvo  zajedno  sa  svojim  kraijem  pogodovalo,  skupio  je  on  u  Tarnovu  naj- 
odlicnije  privrzenike  svoje,  izmedju  kojih  su  mu  najvise  vrijedili  bas  Hrvati,  kao  biskupi 
Stjepan  Brodaric  i  Franjo  Frankapan,  zatim  prepost  Statileo  i  drugi.  Ali  glavnim  sa- 
vjetnikom  i  pomagacem  postade  mu  naslioro  hrvatski  redovnik  sv.  Pavla,  po  imenu  J  u- 
r  a  j  U  t  i  s  e  n  i  c.  Umni  taj  Pavlin,  prozvan  »brat  Juraj«  (frater  Qeorgius),  rodio  se  je  go- 
dine  1482.  u  gradu  Kamiccu  u  Hrvatskoj  (danasnjoj  Dalmaciji),  gdje  se  jos  i  danas  vidi 
podor  toga  grada  (Kamicac)  uz  lijevu  obalu  rijeke  Krke  iznad  otoka  Visovca.  Otac  mu  je 
bio  Gregorije  Utisenic  od  plemenite  porodice  hrvatske,  koja  je  pripadala  plemenu  Mogoro- 
vica;  majka  mu  Ana  bija  je  takodjer  od  plemenite  porodice  hrvatske  Martinusevica,  te  se  je 
poslije  Juraj  cesto  podpisivao  porodicnim  imenom  svoje  majke  u  polatinjenom  obliku  Martinu- 
sius  (odatle  mu  talijansko  prezime  Martinuzzi).  Djecakom  o*osam  godina  ostavio  je  Utisenic 
god.  1490.  svoj  zavicaj,  te  je  dosao  na  dvor  hercega  Ivanisa  Korvina;  taj  ga  je  poslao  u 
svoj  grad  Hunjad  u  Erdelju,  gdje  je  ostao  nekih  trinaest  godina.  Po  smrti  Ivanisevoj 
presao  je  na  dvor  majke  Ivana  Zapolje,  a  poslije  je  sluzio  u  vojsci  samoga  Zapolje.  No 
najednom  dodijao  mu  je  vojnicki  zivot,  te  je  stupio  u  pavlinski  manastir  sv.  Lovre  kod 
Budima,  gdje  je  zapoceo  svoje  nauke  i  naucio  latinski  jezik.  Pokazavsi  osobite  umne  da- 
rove  napredovao  je  tako,  da  je  naskoro  postao  nacelnikom  ili  priorom  glasovitoga  ma- 
nastira  pavlinskoga  u  Czenstochowu  u  Poljskoj  (kod  Krakova).  Tu  je  jos  vise  izasao  na 
glas,  te  se  je  upoznao  s  brojnim  velikasima  poljskoga  kraljevstva.  Malo  iza  boja  na  Mu- 
hackom  polju  preselio  se  je  u  Ugarsku,  gdje  je  bio  priorom  manastira  Lada  na  rijeci 
Slanoj  (Sajo)  u  sjevernoj  Ugarskoj.  Tu  se  je  ponovo  pridruzio  Ivanu  Zapolji,  te  mu  ostao 
u  dobru  i  zlu  vjeran  sluzbenik  sve  do  smrti  njegove. 

Bas  ti  odani  sluzbenici  Zapoljini,  sabrani  oko  njega  u  Tarnovu,  radili  su  za  njega 
tako  u  tudjini  kao  u  Ugarskoj  i  Slavoniji.  Jedni  su  obijali  dvore  englezkoga  i  francuzkoga 
kralja,  drugi  su  potajice  dolazili  u  Ugarsku  i  Slavoniju,  da  bodre  njegove  privrzenike.  Uz 
te  hrvatske  i  ugarske  sluzbenike  iztice  se  jos  osobito  poljski  plemic  Jeronim  Laski, 
koji  ga  bijase  zajedno  s  francuzkim  poslanikom  Rinconom  sklonio,'  da  zatrazi  pomoc  u 
sultana.  Jos  u  studenom  1527.  bijase  Ivan  Zapolja  poslao  recenoga  Jeronima  Laskoga 
k  Sulejmanu,  da  s  njime  ugOvara.  DosavSi  Laski  22.  prosinca  u  Carigrad  predobio  je 
s  pomocu  prepredenoga  draguljara  Ljudevita  Qritti-ja  (naravnoga  sina  mletackoga  duzda 
Andrije  Qrittija)  velikoga  vezira  Ibrahima,  koji  je  kod  sultana  zagovarao  zelje  Zapoljine. 
Dne  27.  sijecnja  1528.  izjavi  Sulejman  Laskomu,  da  on  Ugarsku,  koju  je  svojim  macem 
stekao,  ustupa  Zapolji,  te  da  ce  ga  pomagati  protiv  Ferdinanda.  Nasuprot  zakune  se  Laski, 
da  ce  gospodar  njegov  vazda  biti  prijatelj  sultanovim  prijateljima,  a  neprijatelj  njegovim 
neprijateljima.  Mjesec  dana  zatim,  29.  veljace,  predan  bi  Laskomu  savezni  ugovor,  s  ko- 


IVAN  ZAPOLJA  PONOVO  SE  DI2E.  85 

jim  se  je  vratio  u  Ugarsku.  Uzdajuci  se  u  pomoc  francuzku  i  tursku,  a  i  nekih  protestant- 
skih  knezova  u  Njemackoj,  mogao  je  sada  Zapolja  snovati,  kako  bi  se  vratio  u  Ugarsku. 
Vec  11.  svibnja  1528.  pi§e  on  iz  Tarnova  svomu  privrzeniku  Pavlu  Keredenju  u  Slavoniji 
pismo  puno  pouzdanja.  Hvaleci  njegovu  dosadanju  vjernost  poziva  ga,  da  i  dalje  uztraje, 
jer  ce  to  biti  koristno  za  njega  i  njegove  potomke.  A  onda  dodaje:  »Jer  budi  siguran,  da 
su  nase  stvari  s  bozjom  pomo(ii  tako  napredovale  i  u  takovu  stanju,  te  ce§  radostna  srca 
doznati,  kako  smo  se  netom  povratili  u  nase  kraljevstvo  ugarsko.  Protivnik  naime  na§ 
imade  toliko  neprijatelja,  te  ce  jedva  moci  zadrzati  svoju  djedovinu,  kako  de§  naskoro  jo§ 
jasnije  razabrati«.  Nema  suninje,  da  su  jednake  poruke  primali  i  drugi  javni  i  tajni  pri- 
vrzenici  Zapoljini  po  Ugarskoj  i  Slavoniji.  Neki  su  paCe  opet  stali  za  nj  raditi,  kao  zagre- 
backi  biskup  Simun  od  Erdeda,  koji  se  bijase  i  onako  samo  od  skrajnje  nuzde  Ferdi- 
nandu  poklonio.  Vec  5.  lipiija  pise  Ferdinand  iz  Praga  svojim  ugarskim  savjetnicima, 
kako  je  razabrao,  da  je  zagrebacki  biskup  razpisao  i  skupio  nekaki  sabor  (conventum), 
u  kojemu  bez  znanja  i  ovlastenja  njegova  razpravlja  o  stvarima,  koje  mogu  biti  samo 
protiv  njega  naperene.  Stoga  poziva  savjetnike,  da  u  njegovo  ime  postupaju,  te  da* 
oduzmu  imanja  svima  onima,  koji  urote  kuju  (conspirationes  faciunt),  te  se  vojvodi  Ivanu 
pridruzuju  ili  k  njemu  putuju,  pak  da  ta  oteta  imanja  razdijele  medju  one,  koji  ih  traze. 
Ne  da  se  ustanoviti,  sta  je  zagrebacki  biskup  tada  sve  radio  u  prilog  Zapolji;  doznajemo 
jedino,  da  je  bio  zasuznjio  nekoga  glasnika  Ferdinandovcg,  odlucnog  privrzenika  Ivana 
KaStelanovica.  Radi  toga  sufnja  posredovao  je  i  sam  ban  Franjo  Badani,  te  pismom 
pozvao  biskupa  Simuna,  da  ga  pusti  na  slobodu;  ali  biskup  odgovorio  je  banu  4.  svibnja 
1528.  iz  Ivanica  prilicno  ostro,  poricuci  da  je  zarobio  ma  kakva  poslanika,  nego  da  je 
biskupski  kastelan  u  Hrastovici,  po  imenu  Franjo  Pozegaj,  ulovio  nekoga  zlodinca,  koji 
je  Zajedno  sa  svojim  ortacima  i  Petrom  Delijem  orobio  dva  svecenika  i  jednoga  od  njih 
ubio.  Cini  se  medjutim,  da  je  to  bila  pusta  izprika,  jer  12.  rujna  kori  sam  kralj  iz  Bu- 
dima  biskupa  Simuna,  sto  na  zahtjev  bana  i  slavonskoga  sabora  nije  pustio  na  slobodu 
reCenoga  poslanika,  te  mu  zapovijeda,  neka  to  s  mjesta  uCini,  »jer  ina5e  nalozit  cemo 
nasim  banima,  sta  da  u  tom  poslu  ucine,  pak  i  mi  cemo  se  pobrinuti,  da  se  na§e  zapo- 
vijedi,  narocito  pak  tako  pravedne  i  zakonite,  ne  ce  prezirati«. 

Uza  sve  smutnje  biskupa  Simuna  i  njegovih  drugova  jo§  se  je  u  prvoj  polovici  1528. 
po  svoj  Slavoniji  priznavala  vlast  Ferdinandovih  bana  Ivana  Karlovida  i  Franje  Ba(5ana. 
Dne  19.  travnja  obdrzavao  je  ban  Ivan  Karlnvic  slavonski  sabor  u  Krizevcima,  na  kojemu 
bi§e  uz  ino  izabrani  »dobri  ljudi«,  koji  ce  suditi  u  parnici  izmedju  Petra  Keglevida  i  La- 
dislava  Ratkaja  radi  neke  livade  na  medjama  njihovih  gradova  Kostela  i  Velikoga  Ta- 
bora.  Sud  dobrih  Ijudi  potvrdili  su  bani  u  Selnici  18.  lipnja,  te  su  svoju  izpravu  podkrije- 
pili  pecatom  banovaca  i  krizevackih  zupana  Rmerika  Rradaca  od  Ladomerca  i  Ivana 
od  ZempCa.  Iz  izpravc  doznajemo,  da  je  procelnikom  obraniCkoga  suda  bio  protonotar 
kraljevine  Slavonije  Petar  Konjski  (de  Konczka),  a  prisjednici  Pavao  KereCenji.  Mihajlo 
od  Zempca,  Nikola  Vojkovic  od  Kloko^a,  Ivan  Boltizaric  od  Zaboka,  Ivan  Bedekovi** 
od  Komora  i  jo§  neki  drugi.  Ba§  ta  izprava  svjedoCi,  da  se  je  jo§  u  lipnju  1528.  u  Sla- 
voniji ob(Senito  priznavala  vlast  Ferdinanda  i  njegovih  banova. 

Dok  su  bani  Ivan  Karlovic  i  Franjo  Badani  zajedno  s  kapitanima  Petrom  Keglevi- 
|i  6em  i  Ivanom  KaStelanovicem  guSili  u  Slavoniji  svaki  pokret  u  prilog  Ivanu  Zapolji.  na- 
stojao  je  sam  Ferdinand,  da  se  na  ma  koji  naCin  pogodi  sa  sultanom  Sulcjmanom,  pak  da 
tako  svomu  takmacu  onemogudi  svaku  pomod  sa  strane  Turaka.  To  je  bilo  potrebito  I 
stoga,  Sto  su  se  bosanski  Turci  nakon  pada  Jajca  svaki  Cas  zaiijetali  u  preostalu  Hrvat- 
sku,  te  preko  nje  u  Ferdinandove  nasljednc  zemlje,  naroCito  u  Kranjsku.  Za  poslanika 
k  sultanu  izabrao  je  Ferdinand  poznatoga  junaka  Ivana  Hoberdanca  iz  Slatine  (de  Zalath- 
nok;  Hrvati  zvali  su  ga  knez  Ivan  Oberdanea).  kojemu  je  jo§  1.  veljaCc  1528.  za  brojne 
zasluge  darovao  gradove  Po^egu  i  Kamcngrad  u  Po5^.c?.koj  ^.upaniji.  zatim  varoS  Bagja- 
novec    u    Kri2evaCkoj    zupaniji.    Njemu    je    pridruiio   kranjskoga   veiikaSa   Siglsmunda 


86  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  1  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.) 

Weichselbepgera  (Visnjegorskoga).  Hoberdanac  boravio  je  9.  travnja  1528.  na  savskom 
brodu  (ex  portu  Zawe),  a  29.  svibnja  stigao  je  u  Carigrad.  Ali  ni  veliki  vezir  Ibrahim 
ni  sultan  ne  htjedose  cuti  o  kakvoj  pogodbi;  pace  veliki  vezir  izjavi,  da  bi  o  miru  moglo 
samo  onda  biti  govora,  kad  bi  se  Ferdinand  .sasvim  odrekao  .Ugarske.  Jednako  rece  sam 
sultan  poslanicima  u  audienciji  28.  lipnja,  pridavsi,  da  ce  sa  svom  silom  pohoditi  Fer- 
dinanda,  te  mu  glavom  povratiti  gradove,  koje  su  njegovi  poslanici  trazili  (Beograd,  Jajce, 
Knin,  Petrovaradin  i  druge).  Napokon  dade  sultan  poslanike  baciti  u  tamnicu,  iz  koje  ih 
je  tek  u  studenom  izpustio. 

Nedaca  Ferdinandovih  poslanika  u  Carigradu  ohrabrila  je  bosanske  Turke  na  novc 
provale  u  Hrvatsku  i  Kranjsku.  Bosanski  sandzak  Usrcfbeg,  koji  nije  mogao  pregorjeti, 
sto  je  nakon  druge  provale  bosanskih  Turaka  sve  do  Ljubljane  u  srpnju  one  godine  sla- 
vonski  velikas  Ivan  Tab  uzvratio  nemilo  za  nedrago,  te  udario  na  Bosnu,  spalio  grad 
Kotor  na  Vrbanji  i  mnoga  sela,  pak  zarobio  dosta  Ijudi  i  stoke  —  odlucio  je  s  velikom 
vojskom  poduzeti  treci  napadaj  na  Hrvatsku  i  Kranjsku.  Vec  2.  listopada  javlja  iz  Senja 
"Petar  Kruzic  podkapitanu  na  Rijeci,  kako  je  vrlo  velika  turska  vojska  (el  campo  de 
Thurchi  grandissimo  e  zonto)  stigla  do  Otocca,  pak  ga  moli.  da  to  razglasi  svim  svojim 
susjedima.  Bosanski  pasa  udario  je  prema  Metlici.  Ali  se  je  taj  put  Ijuto  prevario.  Hrvat- 
ska  i  kranjska  gospoda  bijahu  vec  obavijestena  o  njegovu  dolazku,  te  su  ga  dobro  doce- 
kala.  U  okolisu  Metlike  prema  Ljubljani  cekala  ga  je  vojska  od  nekih  5000  momaka,  medju 
njima  1000  Hrvata,  koje  je  vodio  sam  ban  Ivan  Karlovic,  zatim  braca  Vuk  i  Kristofor 
Frankapani  Brinjski.  Bilo  je  tu  jos  Kranjaca,  Stajeraca  i  Korutanaca  pod  njihovim  kapi- 
tanima,  a  vrhovni  kapitan  bio  je  Bernardin  Rican,  koji  je  dobro  poznavao  ratovanje 
s  Turcima.  Posto  su  Turci  dva  t^i  dana  harali  i  pustosili  oko  gornje  Kupe,  doslo  je  5.  li- 
stopada poslije  podne  do  boja  izfod  grada  Belaja  izmedju  rijeka  Mreznice  i  Korane.  a 
nedaleko  od  Novigrada.  Nakon  dva  sata,  kad  se  je  stalo  smrkavati,  bise  Turci  potje- 
rani  u  bijeg.  Oni  ostavise  na  bojnom  polju  do  700  mrtvih  i  ranjenih,  medju  njima  vise 
pasa  i  odlicnih  vojvoda  (de  Turchi  sono  morti  il  bassa  Mostazi,  et  Skender  vicebassa  de 
Bossina  et  el  Couazeg,  Turcho  famoso,  et  uno  altro  Turcho,  nominate  Bellissa).  I  od  krs- 
canskih  vojnika  bijase  dosta  mrtvih  i  ranjenih.  No  najgore  prosao  je  ban  Ivan  Karlovic. 
koji  je  dopanuo  osamnaest  rana,  i  to  ne  od  Turaka,  nego  od  krscana,  koji  su  ga  drzali 
za  turskoga  vojvodu.  Protivnici  banovi  govorili  su  doduse,  da  su  ga  njemacki  vojnici 
izranili,  jer  je  htio  bjezati  (perche  volcano  scampar);  ali  kranjski  stalezi  hvale  u  svome 
izvjestaju  njegovo  junactvo,  te  ga  poradi  njegovog  viteztva  preporucuju  kralju  Fer- 
dinandu. 

Dok  se  je  ban  Ivan  Karlovic  borio  u  Hrvatskoj  s  Turcima,  dotle  je  Slavonija  ostala 
bez  njegove  zastite,  pa  tako  je  u  drugoj  polovici  1528.  mogao  biskup  Simun  opet  podici 
stranku  Zapoljinu  u  onoj  kraljevini.  Pomoglo  mu  je  i  to,  sto  je  napokon  uspjelo  i  samomu 
Zapolji,  da  se  slavodobitno  vrati  u  Ugarsku.  Posto  je  naime  njegov  vjerni  privrzenik 
Simun  Athinaj  25.  rujna  razbio  Ferdinandova  kapitana  Stjepana  Revaja  kod  Sarospataka, 
osvanuo  je  sam  Zapolja  27.  listopada  u  Homonni,  gdje  mu  se  je  pridruzilo  vise  odanih 
privrzenika  sa  8000  Ijudi.  S  njima  posao  je  preko  Ungvara,  Debrecina  u  Veliki  Varadin 
i  Mako,  gdje  se  je  urocio  sa  smederevskim  sandzakom  Mehmet-begom.  Na  to  je  zelio 
poci  u  Temesvar;  no  buduci  da  mu  kapitan  Andrija  Sokol  nije  htjeo  toga  grada  predati, 
sklonio  se  je  u  Lipu,  da  ondje  prezimi  i  sultana  Sulejmana  doceka. 

Vec  na  prve  glase  o  pobjedi  Simuna  Athinaja  kod  Sarospataka  bijahu  se  podigli 
Zapoljevci  u  iztocnoj  Ugarskoj,  Erdelju  i  Slavoniji.  U  potonjoj  kraljevini  pridruzili  su  se 
zagrebackomu  biskupu  rodjak  njegov  Petar  Erdedi  i  Ivan  Banic,  a  uz  njih  jamacno  jos  i 
Franjo  Tahi,  Pavao  Kerecenji,  Petar  Markov  od  Pozege  i  drugi.  Vec  26.  listopada  znalo 
se  je  u  Mletcima,  da  je  zagrebacki  biskup  sa  tri  velikasa  i  s  nekih  700  konjanika  uzmakao 
prema  mjestu,  koje  se  zove  Sazina,  a  koje  je  prema  Dunavu,  te  je  40  milja  dalcko  od 


ZAPOLJEVCI  U  SLAVONIJI  GOD.  1529. 


87 


Zagreba,  a  vrlo  jako  utvrdjeno.  Vjerojatno  je,  da  se  je  biskup  sklonio  u  svoj  grad  Cazmu 
(Sazina?),  pak  ondje  skupljao  privr2enike  kralja  Ivana.  Tu  kod  Cazme  morale  je  do^l 
mjeseca  listopada  i  do  festokih  sukoba  izmedju  Ferdinandovaca  i  Zapoljevaca,  ili  iz- 
medju  »njemacke«  i  »turske«  stranke.  U  tim  okrSajima  cini  se,  da  su  »Cete  zagrebaCkoga 
biskupa,  velemoznoga  Ivana  Banida  i  mnoge  druge  gospode  razbile  Cete  principa  Fer- 
dinanda*,  te  ih  razpr§ile  (rotte . . .  a  gran  confusione).  Borbe  izmedju  njemaCke  i  turske 
stranke  u  Slavoniji  trajale  su  takodjer  kroz  zimu.  Dne  in.  sijeCnja  1529.  pi§e  biskup  Simun 
iz  svoga  grada  Cazme  pismo  Ferdinandovu  dvorjaniku  i  kapitanu  Ivanu  KaStelanovicu. 
neka  se  okani  dirati  u  grad  Zelinu  (ab 
inquietacione  et  desolacione  bonorum 
ipsorura  Zelyna),  jer  je  taj  grad  povje- 
ren  njegovoj  za^titi. 

S  proljeca  1529.  bijahu  Zapoljevci 
(ili  turska  stranka)  u  Slavoniji  vec  tako 
pretegli,  da  su  se  bani  Ivan  Karlovic  i 
Franjo  Bacani  morali  1.  oznjka  na  kralja 
Ferdinanda  obratiti  ovim  pismom:  »Va§e 
velicanstvo  moci  ce  se  sjetiti,  da  smo 
5esto.  a  osobito  kad  smo  kod  va§ega 
velicanstva  u  Becu  bill,  prilike  u  kralje- 
vini  Slavoniji  prikazivali,  kako  pogubno 
(sinistre)  buntovnici  postupaju,  te  da 
smo  vase  velicanstvo  molili,  neka  se 
pobrine  za  pomoc,  jer  mi  inaCe  u  sluzbi 
banskoj  ne  bi  mogli  ostati.  Va§e  veli- 
canstvo obecalo  nam  je,  da  ce  nama 
poslati  5eta  i  drugih  potreb§tina  za  rat, 
kao  topove;  ali  te  pomoci  nijesmo  sve 
do  danas  primili.  Sada  pak  stole 
stvari  u  toj  kraljevini  kud  i 
kamo  gore  nego  prije  .  .  .  Mo- 
limo  stoga  va§e  velicanstvo,  da  jo§  z? 
vremena  ne§ta  uCini,  jer  §  t  o  d  u  1  j  e 
ote2e,  sve  vi§e  raste  snaga 
reCenih  buntovnika«.  I  ugarska 
k  o  m  o  r  a  podupirala  je  molbe  hrvat- 
skih  banova;  u  pismu  iz  Budima  javljala 
je  ona  10.  o2ujka  1529.  kralju  ovako: 
•Hrvatski  bani  tra2e  neprestano  no- 
vaca;  jedan  od  njih  nije  paCe  mogud  da 
onamo  podje,  —  drugi  javlja  o  velikoj 

opasnosti,  jer  su  Ivanovci  (Zapoljevci)  u  preteznoj  veCini.  Despot  (srbski)  jadikuje  u  svome 
pismu,  da  mora  sa  svojima  od  gladi  umrijeti;  poznato  je.  da  tako  njega  kao  i  njegove  Turci 
i  Ivanovci  (Zapoljevci)  salijetaju,  neka  se  odmetnu«.  Napokon  pi§u  i  ugarski  savjetnici 
4.  o2ujka  Ferdinandu,  kako  je  hrvatski  ban  javio,  da  je  biskup  Simun  sabor  slavonski  osu- 
jetio  i  kako  je  s  vrhbosanskim  paSom  u  tijesnom  savezu.  Sam  kralj  Ivan  ima  u  Slavoniju 
doei,  da  Zajedno  s  Turcima  opustoSi  KoruSku.  Banu  treba  5000  momaka  njemaekih  Ceta,  jer 
prijeti  skrajnja  opasnost.  Neka  ih  kralj  §to  prije  poSlje. 

Ba5  te  tu2be  i  vapaji  hrvatskih  banova   i   ugarskih   savjctnika   potakll   su   Ferdi- 
nanda, da  se  ozbiljno  pobrine  za  sudbinu  svojih  privr^ciiika  u  Slavoniji.  Kako  se  Je  obCe- 


PECAT   kralja   IVANA   ZAPOLJE. 

U  sredini  izpod  krune  veliki  grb  ugarski,  razdije- 
ijen  na  detiri  polja  (1.  i  4.  polje  grede,  a  2.  i  3.  dvo- 
struki  kriz);  sred  toga  grba  opet  manji  grb  poro- 
dice  Zapolja,  razdijeljen  takodjer  na  Cetiri  polja  (1. 
i  4.  jednorog,  a  2.  i  3.  vuk).  Naokolo  srediSnjega 
velikoga  grba  ni2e  se  od  desna  na  lijevo  §est  ma- 
njih  grbova,  i  to  ugarski  (s  dvostrukim  kri?.em), 
dalmatinski,  kumanski  (lav),  slezki  (orao),  slavon- 
ski (kuna),  i  napokon  bosanski  ili  haliCki  (dvije 
krune).  Napis:  Sigillum  :  serenissimi  :  principis  : 
domini  :  Joannis  :  Dei  gra(cia)  :  regis  :  Hungarie: 
Dalmacie  :  Croacie. 


§8  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

nito  mislilo  j^vjerovalo,  da  su  slavonski  Zapolievci  sporazumni  s  Turcima,  pace  da  pobu- 
dom  zagrebackoga  biskupa  i  njegovih  drugova  bosanski  sandzaci  i  begovi  udaraju  na  hr- 
vatske  zemlje,  nadao  se  je  Ferdinand,  da  ce  mu  stalezi  nasljednih  pokrajina  rado  poma- 
gati  protiv  Zapoljevaca,  jer  da  ga  tim  podjedno  pomazu  i  protiv  Turaka.  I  nije  se  pre- 
vario.  Na  stanku  u  Doljnom  Dravbrku  dne  4.  lipnja  1529.  dozvolise  odbori  triju  nutarnjo- 
austrijskih  vojvodina  (u  ime  Stajerske  zemaljski  kapitan  Sigismund  Dietrichstein,  Ivan 
Ungnad,  Erazam  Trautmannsdorf  —  u  ime  Koruske  opat  sv.  Pavla  Ulrik,  Augustin  Para- 
deiser  —  u  ime  Kranjske  biskup  Kristofor  Rauber  i  Ivan  Rauber)  znatne  svote  za  uzdrza- 
vanje  spanjolskih  ceta  na  hrvatskoj  krajini,  kao  i  za  placanje  uhoda.  Tako  je  sada  Ferdinand 
uz  700  kranjskih  konjanika,  koje  je  vodio  poznati  Ivan  Puchler  od  Mehova,  imao  jos  do  1500 
spanjolskih  vojnika,  s  kojima  je  mogao  takodjer  suzbijati  Zapoljevce  u  Slavoniji.  I  zaista 
je  on  polovicu  tih  spanjolskih  ceta  smjestio  u  slobodnu  obcinii  na  brdu  Qradcu  kod  Za- 
grcba,   da  ju  brane   od   navala   zagrebackoga  biskupa  i  njegovih  drugova. 

Biskup  Simun  bijase  naime  u  travnju  i  svibnju  1529.  obladao  gotovo  citavom  Sla- 
vonijom,  te  se  napokon  na  pocetku  lipnja  s  vojskom  od  nekoliko  tisuca  Ijudi,  vecinom 
kmetova,  utaborio  izpod  kraljevske  varosi  Qradca,  koju  je  branilo  700  Spanjolaca.  Ferdi- 
nand je  svemoguce  pokrenuo,  da  to  znamenito  mjesto  opet  ne  dodje  u  vlast  Zapoljevaca. 
Podsjednutim  Spanjolcima  u  Qradcu  neka  pohita  u  pomoc  Ijubljanski  biskup  Kristofor 
Rauber  sa  svojim  cetama,  onda  mehovski  kapitan  Ivan  Puchler  sa  svojim  konja- 
nicima.  Ali  i  na  stajerske  staleze  obratio  se  je  Ferdinand  posebnim  pismom  od  16.  srpnja 
iz  ceskih  Budjejovica.  »Buduci  da  se  je  zagrebacki  biskup«,  pise  kralj,  »obijestno  i  ne- 
opravdano  ponovo  od  nas  odmetnuo,  vojvodi  se  Ivanu  (Ihanischweide)  pridruzio,  te  do- 
sad  sa  svojim  privrzenicima  nepokorno  se  prema  nama  ponio,  pace  se  sada  drznuo  javno 
sabor  u  Slavoniji  sazvati  s  tom  namjerom,  da  one  vjerne  stranke  i  podanike  nase  u  Sla- 
voniji, koji  se  ne  bi  njegovu  pozivu  odazvali,  zajedno  sa  svojim  ortacima  djelotvorno  na- 
padne  te  ih  na  stranu  vojvode  Ivana  privede:  to  smo  mi,  cim  su  nam  glasi  o  tom  stigli, 
razpisali  i  razglasili  slavonski  sabor  za  posljednji  dan  ovoga  mjeseca  (31.  srpnja),  te 
odredili,  da  se  odmetnici,  ako  bi  zatrazili,  opet  u  milost  primu.  Suvise  smo  nalozili,  da  na 
strah  i  trepet  protivnika  dodje  neki  broj  ceta  na  taj  sabor,  koje  ce  zajedno  s  konjani- 
cima,  sto  ce  ih  oba  nasa  bana  Hrvatske  i  Slavonije  uza  se  imati,  biti  dovoljne,  da  se  opru 
Turcima  i  Ivanu  vojvodi,  ako  bi  ovi  odmetnicima  u  pomoc  dosli,  kako  to  zagrebacki  bi- 
skup javno  navijesta«.  Ferdinand  napokon  poziva  stajerske  staleze,  da  i  oni  skupe  odre- 
djeni  broj  konjanika,  koji  bi  na  poziv  zemaljskoga  kapitana  stajerskoga  takodjer  provalili 
u  Slavoniju.  Jos  prije  toga,  pismom  iz  Budjejovica  od  10.  srpnja  1529.,  bijase  kralj  Ferdi- 
nand izdao  nalog  banima  Franji  Bacanu  i  Ivanu  Karlovicu,  da  za  31.  srpnja  sazovu  sla- 
vonski sabor  u  Qradac  kod  Zagreba  »poradi  prijeke  potrebe,  koja  je  radi  turske  navalc 
stala  prijetiti<;  (ob  imminentem  necessitatem,  que   ex   Turcorum    insultu   ingruere    cepit). 

Vec  u  prvoj  polovici  srpnja  1529.  bijase  se  oko  Qradca  i  Zagreba  skupilo  toliko  Fer- 
dinandove  vojske,  da  je  biskup  Simun  morao  odustati  od  dalje  podsade  tvrdoga  Qradca. 
pak  sa  svojim  privrzenicima  i  cetama  uzmaknuti  u  sjevero-iztocne  krajeve  Slavonije.  Sad 
se  je  »njemacka  stranka«  spremila,  da  vrati  Zapoljevcima  nemilo  za  nedrago,  pa  je  stala 
podsjedati  biskupski  grad  u  Zagrebu.  O  toj  podsadi,  za  koje  je  mnogo  stradala  i  stolna 
crkva  sv.  Stjepana,  pripovijeda  ocevidac  Ivan  Zermegh  ovako:  »Neki  velikasi  u  Slavoniji, 
kao  zagrebacki  biskup  Simun,  Ivan  Banic  (Banffy)  od  Lcndave  i  Petar  Markov,  cuvsi  da 
se  je  kralj  Ivan,  kojemu  su  oni  tajno  vjeru  odrzali,  vratio  iz  Poljske  u  Lipu,  i  da  je  tur- 
ski  car  takodjer  posao  na  Ugarsku,  ohrabrise  se  te  skupise  sto  moguce  brojnije  cete  ko- 
njanika i  pjesaka.  a  najvise  seljaka.  Sabravsi  tako  dolicnu  vojsku  podsjedose  varos  Qra- 
dac (civitatem  Montis  Qraecensis),  u  koju  bijase  Ferdinand  smjestio  posadu  od  700  spa- 
njolskih vojnika.  Dok  su  ondje  stajali,  Ijubljanski  biskup  (Kristofor  Rauber)  i  neki  nje- 
macki  velikaS,  po  imenu  Pullar  (Puchler),  skupise  cete  njemackih  konjanika  i  pjesaka,  te 
ih  povedose  u  pomoc  podsjednutoj  varosi.  Njima  se  pridruzise  sva  ona  gospoda  Slavonci 


PODSADA  ZAGREBA  GOD.   1529 


89 


i  Hrvati,  koji  su  pripadali  stranci  Ferdinandovoj.  Qovorilo  se.  da  je  u  njemaCkom  taboru 
ne§to  vi§e  ili  manje  od  10.000  vojnika.  Kad  je  stranka  Ivanova  zamijetila  dolazak  te  voj- 
ske,  dize  podsadu,  skloni  se  u  nutarnje  krajeve  Slavonije,  pak  opasa  grad  Ladislava  Mo- 
rea,  po  imenu  Jelisavac  (Szent-Ersebet).  Nijemci  pak,  do§av§i  iza  toga,  opasaSe  Cvrsto 
grad  biskupa  zagrebaCkoga,  koji  je  nasuprot  varoSi  na  brdu  Qradcu.  U  torn  (biskupskom) 
gradu  (Zagrebu)  bio  sam  i  ja  nazoCan,  budu($  da  sani  obavljao  slufbu  ra^unovodje  (ratio- 
nista).  Podsjednut  bi  pak  grad  (biskupov)  oko  blagdana  svete  Margarete  (13.  srpnja)  go- 


PISMO  ZAQREBACKOQA  biskupa  SIMUNA  OD  ERDKDA 
od  10.  sijeCnja  1529.,  pisano  Ivanu  KaStelanovi^u  radi  grada  Zeline.  (3.). 

Arkiv  lucotUvenske  akadcniije. 


dine  1529.,  a  podsada  je  trajala  sve  do  blagdana  rodjenja  Marijina  (8.  rujna).  U  to 
vrijeme.  biiduci  da  je  Nijemcima  manjkalo  topova  za  ruSenje  zidova,  kopali  su  sve  pod 
zidove  podzemne  prorove,  te  su  ognjenim  oru?,jem  kuSali,  da  bi  ma  kojim  naCinoin  mogli 
grad  osvojiti.  Ali  sva  nastojanja  neprijatelja  bila  su  zaiudo,  Jer  su  na§i  Cesto  provaljivali 
i  laguinc  razvalili,  tako  da  su  mnogi  Spanjoici  i  Nijemci  ili  poginuli  ili  pak  zarobljeni 
u  grad  odvedeni.  Napokon  je  zapovjednik  grada  Ivan  Vagerovid  (Vagorovits),  io- 
vjek  star,  ali  hrabar,  uvidivSi,  da  Nijemci  nastavljaju  podsjedanje,  spustio  po  zidu  nekoga 
sve(Senika  s  pismom  na  biskupa,  u  kojem  je  javio,  da  je  grad  u  opasnosti,  jer  hrane  dne- 


90  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

vice  nestaje,*a  on  je  zajedno  s  posadom  od  tolikoga  bdijenja  i  naprezanja  vrlo  izmoren; 
stoga  moli  biskupa,  da  propadajucemu  gradu  pomoc  privede.  Glasnik  stigao  je  s  pismom 
srecno  do  biskupa,  pak  se  je  jednakim  nacinom  i  povratio  s  povoljnim  odgovorom.  Bi- 
skup  je  naime  porucio,  da  ce  brzo  stici,  pridruzivsi  si  pomoc  Turaka.  Stoga  se  je  sve  ra- 
dovalo,  a  sutradan  su  sve  lumbarde,  sto  su  u  gradu  bile,  u  znak  radosti  izpaljene;  jos  se 
je  trubljama  i  talambasima  neprijateljima  oglasilo,  da  su  podsjednuti  veseli  i  bodri.  Nasoj 
je  stvari  pomogao  jos  i  njemacki  uhoda,  kako  smo  poslije  doznali,  koji  je  Nijemcima  do- 
glasio,  kako  je  svojim  ocima  vidio,  da  je  velika  turska  vojska  dosla  u  tabor  nasih  (bi- 
skupa i  njegovih  drugova).  Bila  je  na  vrhu  crkve  (sv.  Stjepana)  izvjesena  nekakva  stara 
zastava,  za  koju  su  Nijemci  mislili,  da  je  turska;  pak  tako  prestravljeni  digo§e  podsadu  i 
odose.  Mi  pak  oslobodivsi  se  svakoga  straha  zahvalismo  se  Bogu«. 

Podsjedanje  biskupskoga  grada  Zagreba  trajalo  je  dakle  gotovo  dva  mjeseca.  Vr- 
hovni  vojvoda  Ferdinandovih  ceta  bio  je  za  to  vrijeme  Nikola  Thurn  (Nicolo  dc  la 
Torre,  Nicolaus  a  Turri)  mjesto  Nikole  Jurisica,  kojemu  bi  povjereno,  da  ide  za  poslanika 
k  sultanu  Sulejmanu,  i  da  ga  odvrati  od  daljih  provala  u  Ugarsku;  uz  Nikolu  Thurna  bio 
je  Ijubljanski  biskup  Kristofor  Rauber  i  mehovski  kapitan  Ivan  Puchler  s  kranjskim  ce- 
tama,  nadalje  hrvatski  ban  Ivan  Karlovic  i  drugi  privrzenici  Ferdinandovi  iz  Hrvatske  i 
Slavonije,  i  napokon  stajerski  zemaljski  kapitan  Sigismund  Dietrichstein  sa  stajerskom 
pomocnom  vojskom.  Medjutim  spanjolski  i  njemacki  vojnici  pocinjali  su  nasilja  takodjer 
i  pristasama  njemacke  stranke.  Dne  15.  kolovoza  1529.  izdaje  vrhovni  kapitan  (supremus  ca- 
pitaneus  ad  confinia  Croatie  Sclauonieque)  Nikola  Thurn  u  Zagrebu  tjeralicu  »protiv  Tome 
Trnkovica  (Ternkouiz)  i  ortaka,  koji  su  pod  gospodinom  Ivanom  Puchlerom  vojevali,  te  go- 
spodina  Stjepana  Deshaza  od  Susjedgrada,  kad  se  je  od  Nikole  Turna  vracao  u  svoj  grad. 
macevima  i  kopljima  grdno  izranili,  pa  onda  iz  logora  gospodina  Puchlera  pobjegli«. 
Tko  te  zlotvore  ulovi,  neka  ih  predade  ili  vrhovnomu  kapitanu  ili  banu  Karlovicu,  da  ih 
kazna  ne  mine.  Tri  dana  zatim,  18.  kolovoza,  salju  Ijubljanski  biskup  Kristofor  i  Nikola 
Thurn  (supremus  capitaneus  in  confinibus  regni  Croatie)  pismo  Petru  Keglevicu,  u  kojem 
uz  ino  porucuju:  »Ne  dvojimo,  da  vase  gospodstvo  znade,  kako  nas  je  njegovo  velican- 
stvo  ovamo  poslalo,  da  izgrede  i  nevjeru  nekih  baruna  i  plemica  ove  kraljevine  kaznimo. 
Mi  smo  se  sada  utaborili  pred  gradom  Zagrebom,  te  ga  podsjedamo.  Stoga  zelimo  opome- 
nuti  va§e  gospodstvo,  da  bude  sa  svojom  druzinom  spremno,  pak  cim  se  pokaze  potreba, 
da  bez  krzmanja  i  otezanja  uzmogne  do6i . . .« 

U  isto  vrijeme,  dok  je  Thurn  s  hrvatskim,  kranjskim  i  stajerskim  cetama  podsjedao 
biskupski  grad  u  Zagrebu,  bijase  se  pod  zastitom  te  vojske  o  koncu  srpnja  sastao  na 
brdu  Qradcu  sabor  Ferdinandovih  privrzenika  u  Slavoniji.  Biskupa  Erdeda  i  njegovih 
drugova  nije  dakako  bilo;  no  zato  su  se  uz  bana  Ivana  Karlovica  nasli  na  okupu  jamacno 
Ljudevit  Pekri  od  Petrovine,  Ivan  Kastelanovic  i  drugi  plemici.  Ne  zna  se  potanko,  o  cemu 
se  je  sve  vijecalo;  za  neke  zakljucke  doznaje  se  tek  iz  odgovora  Ferdinandova  na  sa- 
borsku  predstavku.  Stalezi  stranke  Ferdin^dove  na  saboru  na  Qradcu  izticaU  su  najprije, 
kako  su  oni  u  pogledu  rata  s  Turcima  vazda  pravo  i  zdravo  svjetovali,  ali  kralj  nije  slusao 
njihovih  savjeta  i  opomena,  pace  im  nije  pravo  ni  vjerovao,  vec  je  slijedio  one,  koji  su 
mu  svagdje  na  ustrb  radili.  Nadalje  su  stalezi  od  kralja  trazili  4000  forinti,  koji  bi  se  prema 
njihovoj  namjeni  mogli  koristno  upotrebiti,  da  se  sacuva  kraljevina  Slavonija;  napokon  su 
se  gorko  potuzili  na  svoju  nevolju  i  siromastvo,  jer  su  imanja  njihova  opustosena  i  raz- 
valjena  ne  samo  od  protivnika  njihovih,  stranke  Zapoljine,  nego  i  od  istih  Ferdinando- 
vaca,  narocito  od  njegovih  vojnika,  koji  ne  stede  ni  kraljevih  prijatelja.  Zato  su  zahtije- 
vali,  da  im  kralj  dade  ili  odstetu  ili  pak  druga  imanja. 

Kralj  Ferdinand  nije  medjutim  u  taj  mah  bio  moguc,  da  odgovori  i  pomogne  svojim 
prlvrzenicima  u  Slavoniji;  on  je  pace  bio  prinudjen,  da  sve  svoje  cete  pod  Thurnom  oda- 
zove  izpred  Zagreba  i  poslje  prema  Becu,  kojemu  je  najveca  opasnost  od  Turaka  zaprije- 


SULTAN   SULEJMAN   PODSJEDA   BEC. 


91 


tila.  Tako  je  Zapoljina  stranka  u  Slavoniji  posve  pretegia,  dok  su  Ferdinandovci  ostali 
bez  za§tite  i  obrane.  Sultan  naime  Sulejman,  icleCi  odr^ati  obe^anje  zadato  Ivanu  Zapolji. 
bija§e  jo§  10.  svibnja  1529.  poSao  s  vojskom  svojom  na  Ugarsku.  Dne  17.  srpnja  stajao  je 
kod  Beograda,  a  31.  srpnja  kod  Vukovara.  Ferdinandov  poslanik  Nikola  JuriSId  bijaSe  tada 
stigao  tek  do  Metlike  u  juznoj  Kranjskoj,  pa  tako  nlje  mogao  ni  misliti,  da  bi  sultana 
odvratio  od  dalje  provale.  Pre§av§i  Sulejman  15.  kolovoza  kod  Osijeka  preko  Drave, 
dopro  je  18.  kolovoza  na  Muhacko  polje,  gdje  ga  je  do^ekao  Ivan  Zapolja  sa  svojim  pri- 
vrzenicima,  te  mu  se  poklonio  i  ruku  mu  poljubio.  Nakon  toga  udarila  su  oba  sa  svojim  voj- 
skama  uz  Dunav  prema  Budimu,  gdje  se  malena  njemaCka  posada  nije  mogla  odriati,  ve<i 
je  8.  rujna  varo§  i  grad  predala.  Malo  dana  zatim  —  14.  rujna  —  posadio  je  drugi  za- 
povjednik  janji(5ara  Ivana  Zapolju  na  kraljevsko  prijestolje;  sam  sultan  pak  po§ao  je  s  Ci- 
tavom  vojskom  svojom  ravno  pred  Be^,  da  ga  osvoji. 

Dne  27.  rujna  1529.  utaborio  se  je  Sulejman   pred  gradom   BeCom.  Vojska  mu  je 
brojila  270.000  Ijudi  (od  toga  tek  100.000  pravih  ratnika)  i  300  topova.  Protiv  te  ogromne 


SPOMENICA  (TALIR)  KRALJA  FERDINANDA 
prigodom  provale  sultana  Sulejmana  do  Be5a  god.  1529. 

Na  prednjoj  strani  iik  kraija  Ferdinanda  i  naokolo  u  dva  reda  napis:  Ferdinandus  .  Dei  . 
gracia  .  Hungariae  .  Boemiae  .  et  c(etera)  .  rex  .  anno  .  Domini  M.  D.  XXIX.  etatis  .  suae  .  XXV. 

Na  straznjoj  stranici  u  sredini  grb  austrijsko-kastilski,  a  naokolo  ovoga  grbovi  Ugarske. 
Dalmacije,  Hrvatske  i  CeSke.  Napis  u  dva  redka:  Doinine  .  da  .  mihi  .  virtutem  .  contra  .  hostes  . 
tuos  .  quia  .  tu  .  adiutor  .  mens  .  es. 

Izvornik  u  arkeolosifkom  muzeiu  u  Zagrebu. 


sile  branila  je  grad  malena  posada  od  16.(KK)  do  18.(HK)  Ijudi,  kojoj  je  zapovijedao  stari  grot 
Nikola  Salm  sa  svojim  Surjakom  Vilimom  Rogendorfom,  zatim  podvojvoda  Ivan  Kocijan 
(Katzianer),  Leonardo  Vels,  Eiteleck  Reischach,  i  napokon  iz  Slavonije  nadoSli  Nikola 
Thurn  s  Petrom  Keglevieem  i  drugima.  Podsada  Beca  otegla  se  je  do  14.  listopada.  kad 
bi§c  od  hrabrih  brapiteija  suzbijeni  posljednji  juriSi  turski.  Jo§  one  no(ii  di?.e  Sulejman 
podsadu,  te  se  stade  brzo  kuci  vracati.  StigavSi  25.  listopada  u  Budim  zadriao  se  je  ondje 
tri  dana;  6.  studenoga  bio  je  ved  u  Petrovaradinu.  Na  polazku  iz  Budima  bija§e  svomu 
stideniku  Ivanu  Zapolji  obrckao,  da  de  mu  do  godine  jo§  s  vedom  vojskom  u  pomod  pri- 
tcci,  ako  se  dotle  ije  utanadi  mir  s  deSkim  kraljem  Ferdinandom. 

Pohod  sultana  Sulejmana  i  uzpostava  Ivana  Zapolje  na  prijestolje  po  njemu  doj- 
mila  se  boino  ne  samo  rimskoga  pape.  nego  i  nckih  svjetovnih  vladara.  Papa  Klimcnt 
VII.  kaznio  je  Ivana  Zapolju  crkvenim  proklctstvom  (21.  prosinca  1529.),  a  francuzki  kralj 
Fratijo  I.,  koji  se  u  to  izmirio  s  carcm  Karlom  V.,  uzkratio  mu  je  dosadanju  novdanii 
|)omoc.  Pade  i  narod  u  Ugarskoj  stao  se  je  odvradati  od  njega,  odkad  se  je  ponizio  do 


92  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

turskoga  vaeala.  Da  je  Ferdinand  s  mjesta  s  velikom  vojskom  provalio  u  Ugarsku,  tezko 
da  bi  mu  Zapolja  bio  dugo  odolio. 

Jedino  u  Slavoniji  kao  da  je  pohod  sultana  Sulejmana  ojacao  stranku  Zapoljevaca. 
Kad  je  ono  u  rujnu  grof  Nikola  Thurn  zajedno  s  Petrom  Keglevicem  morao  pohitati  u 
pomoc  Becu,  pretegla  je  u  Slavoniji  posve  Zapoljina  stranka.  Biskup  Simun  od  Erdeda 
osjecao  se  je  pace  tako  siguran,  da  je  posao  u  Budim,  te  se  sa  svojim  rodjakom  Petrom 
Erdedom  poklonio  kralju  Ivanu.  Jamacno  je  biskup  boravio  i  onda  u  Budimu,  kad  se  je 
vracao  Sulejman,  i  valjda  ga  je  vec  tada  Ivan  Zapolja  imenovao  za  svoga  bana  mjesto 
kneza  Krste  Frankapana.  U  studenom  1529.  vracao  se  je  biskup  Simun  u  Slavoniju,  vo- 
deci  sobom  izabranu  cetu,  koja  je  pratila  njegovo  poslanstvo.  No  putem  docekao  ga  je 
Ljudevit  Pekri  sa  300  konjanika.  Zametnula  se  borba,  u  kojoj  bi  biskupova  pratnja  razpr- 
sena,  a  sam  biskup  tezko  ranjen.  Pekri  zarobio  je  bogat  plijen,  koji  je  razdijelio  medju 
svoje  vojnike. 

Biskup  i  ban  Simun  nije  poradi  te  nesrece  duhom  klonuo.  Oporavivsi  se  od  zado- 
bivene  rane  pozvao  je  privrzenike  Zapoljine,  da  se  skupe  na  sabor  u  Krizevcima  prvih 
dana  sijecnja  1530.  Na  torn  saboru  priznat  bi  Simun  za  bana,  te  se  je  odsad  podpisivao 
»Simon  episcopus  ecclesiae  Zagrabiensis,  nee  non  Dalmatiae,  Chroatiae  et  Sclavoniae  ba- 
nus«.  Jos  bi  zakljuceno,  da  se  svi  slavonski  velikasi  i  plemici  sakupe  na  novi  sabor,  koji 
ce  biti  u  Ivanicu  25.  sijecnja  1530.,  pa  da  se  ondje  kralju  Ivanu  Zapolji  pokore.  Pace  i  Fer- 
dinandov  ban  Bacan  bi  pozvan,  da  dodje  na  taj  sabor.  Medjutim  Bacan  odbio  je  poziv 
u  pismu  iz  Nemethujvara  od  19.  sijecnja  1530.,  u  kojemu  je  Zapoljevcima  uz  ino  poru- 
civao  i  ovo:  »Vi  ste  nas  pozvali  na  sabor  u  Ivanic.  Ali  mi  bi  na  taj  sabor  dosli  niposto 
kao  prijatelj  ili  pristasa,  nego  kao  neprijatelj  protiv  pogana  (ut  hostis  contra  paganos).  Vi 
mi  pisete,  ako  na  taj  sabor  ne  dodjem,  da  ne  ce  nitko  biti  kriv  nego  ja,  kad  bi  kraljevstvo 
snasla  kakva  opasnost.  Jamacno,  braco  i  gospodo  premila,  ni  predji  moji  ni  ja  ne  prouzro- 
cismo  nikada  opasnosti  kraljevstvu,  niti  cemo  htjeti  to  u  buduce  ciniti,  jer  smo  vazda 
s  cijelom  porodicom  i  svojtom  nasom  radili  i  nastojali,  da  uztrajemo  u  onoj  vjeri  kato- 
lickoj,  u  kojoj  su  roditelji  i  predji  nasi  zivjeli;  mi  cemo  i  dalje  ostati  u  castima,  slobodi  i 
imanjima,  koja  su  nam  od  Boga  podijeljena,  te  ne  cemo  sluziti  poganina  i  neprijatelja  krs- 
canske  vjere«.  U  daljem  pismu  spotice  ban  Bacan  biskupu  Erdedu,  da  Slavoniju  tura  u 
propast  »onaj,  koji  je  ovu  kraljevinu  i  krscansku  vjeru,  onda  dusu  i  tijelo  svoje,  —  pace 
i  vlastitu  domovinu  izdao  zbog  zavisti  i  teznje  za  vremenim  dobrom«.  Lako  je  biskupu 
zagrebackomu,  koji  u  tome  kraljevstvu  nema  djece  ni  potomaka,  a  ni  bastine,  pa  se  i  ne 
boji,  da  bi  Stogod  mogao  izgubiti.  No  ostali  Zapoljevci  (svjetovnjaci)  izgubit  ce  svoja  po- 
sjedovanja,  pa  ce  se  onda  sa  zenama  i  djecom  potucati  po  tudjim  zemljama.  Jos  za- 
klinje  Bacan  svoje  drugove,  neka  ne  vjeruju  laznim  prorocima.  Moglo  bi  se  dogoditi,  da 
dodju  pod  vlast  Turcina,  dosadanjega  saveznika  svojega.  A  onda  ce  izgubiti  troje:  vjeru, 
kraljevstvo  i  slobodu«.  Medjutim  poruka  bana  Bacana  slabo  je  djelovala:  velika  vecina 
slavonske  gospode  ostala  je  vjerna  kralju  Ivanu  (Janusu)  Zapolji  i  njegovu  banu  Simunu 
od  Erdeda.  Na  saboru  u  Ivanicu  odlucise  utanaciti  savez  s  Turcima,  te  se  oboriti  na  svoje 
protivnike  u  Slavoniji,  narocito  na  slobodnu  obcinu  na  brdu  Qradcu  kod  Zagreba,  koje 
prosle  godine  nijesu  mogli  svladati.  Onda  ce  se  jos  osvetiti  Hrvatima,  koji  bijahu  Qradcu 
u  pomoc  pritekli,  kao  i  Kranjcima  i  Stajercima,  koji  su  jednako  s  grofom  Nikolom  Thurnom 
grad  obranili. 

Zaista  su  namah  i  Hrvatska  i  Kranjska  osjetile  posljedice  saveza  slavonsko-tur- 
skoga.  Vec  u  veljaci  1530.  robili  su  Turci  po  Kocevju  u  Kranjskoj;  u  isto  vrijeme  pro- 
valili  su  Turci,  sporazumni  sa  Zapoljevcima,  u  Hrvatsku,  te  su  ju  nemilo  poharali. 

Bas  ta  posljednja  provala  nemilo  je  razcvilila  i  onako  tuzne  Hrvate.  Kninski  bi- 
skup Andrija  Tuskanic  obavijestio  je  pismom  od  24.  veljace  kralja  Ferdinanda  o  toj  pro- 
vali,  te  ga  je  zaklinjao.  neka  ipak  jednom  javi,  da  li  je  sto  ucinio  za  obranu  nesrecnoga 


SaBOI^  HRVaTSKI  dOD.  lS3d  03 

kraljevstva.  Malo  pred  tim  sastali  su  se  i  hrvatski  stalezi  na  sabor,  da  se  i  oni  posavje- 
tuju  o  obrani  svoje  domovine.  Oni  se  takodjer  obratiSe  poslanicom  na  kralia  Ferdinanda. 
Najprije  kazu  u  njoj,  da  i  Ferdinand  i  svi  krScanski  vladari  dobro  znadu,  koliko  vec  go- 
dina  mora  Hrvatska  podnositi  silne  nevolje  od  Turaka,  i  kako  su  staie2i  Hrvatske  prvi  od 
svih  stanovnika  ugarske  krune  Ferdinanda  priznali  za  svoga  vladara,  te  ga  dosad  vjerno 
sluzili  i  zivot  svo]  za  nj  ulagali,  premda  nijcsu  za  to  ba§  nikakve  nagrade  primili.  Spremni 
su  i  dalje  gubiti  zivot  za  kraija  i  vjeru;  ali  nikada  nije  Hrvatskoj  prijetila  tolika  opasnost 
kao  ba§  sada.  Turci,  koji  su  i  prije  iz  Bosne  udarali  na  Hrvate,  sada  su  gotovo  pobijes- 
nili,  te  bez  prestanka  provaljuju  na  imanja  i  baStine  njihove,  osobito  odkad  su  nedavno  bill 
u  Ugarskoj,  te  u  samo]  zemiji  (hrvatskoj)  osvojili  vi§e  gradova,  iz  kojih  se  obaraju  na 
svoje  krscanske  susjede.  K  tomu  su  gospoda  i  plemici  kraljevine  Slavonije,  koji  su  u  pri- 
ja§nje  vrijeme  Hrvatima  u  svakoj  nevolji  pomagali,  prometnuii  se  u  duSmane  i  protivnike 
njihove,  tc  nanose  stetu  njihovim  glavama  i  imanjima  kao  sami  Turci,  s  kojima  su  se  slo- 
ziU  u  savcz  (prout  Thurci  ipsi,  qui  et  ahoquin  cum  ipsis  confederati  sunt).  Nadalje  rijeka 
Una  bila  ie  od  starine  Hrvatskoj  glavnim  branikom;  no  odkad  je  srbski  despot  (Beri- 
slavic)  dobio  grad  Kostajnicu,  prijeti  ba§  s  te  strane  najveca  opasnost.  Pogovara  se  naime 
pod  izvjestno,  da  ce  despot  izdati  grad  Turcima.  Ako  se  to  zgodi,  bez  sumnje  6e  5itava 
Hrvatska  za  sve  vijeke  propasti.  Napokon  i  s  morske  strane,  odakle  je  Hrvatska  dobi- 
vala  dosad  hranu,  te  u  obce  imala  oduska,  prijete  joj  Mletci,  cinedi  joj  neprekidno  neprija- 
teljstva.  S  obzirom  na  te  priUke  mole  i  zakUnju  stalezi  kraija,  da  ved  radi  svoje  Casti  kra- 
Ijevske  izplati  njima  duzne  svote,  koje  im  duguje,  §to  su  sluzili  pod  zastavom  njegovog 
kapitana.  Buduci  da  nadalje  hrvatski  ban  (Ivan  Karlovid)  sa  svojim  neznatnim  sredstvima 
ne  moze  sam  suzbijati  turske  navale,  mole  kraija,  da  poslje  za  obranu  zemlje  svoju  za- 
sebnu  vojsku  od  svojih  vlastitih  Ijudi.  Hrvati  se  nadaju,  da  ce  on  izpuniti  njihove  molbe, 
jer  ne  znadu  razlog,  zasto  bi  bas  oni  morali  biti  nesrecniji  od  ostalih  vjernih  podanika 
kraljevih.  Ako  im  pak  ne  ce  pomoci,  neka  ih  bar  ne  bijedi  s  nevjere  i  opornosti,  ako  sami 
potraze  drugo  utociste  i  nacin,  kako  bi  spasli  za  neko  vrijeme  jo§  ono  malo  imanja  i  ba- 
§tina,  sto  ih  je  turski  bijes  njima  ostavio. 

Svojcmu  ultimatumu  pridali  su  hrvatski  stalezi  jos  neke  molbe  i  tu^be.  Tako  mole, 
da  kralj  pomiiuje  senjskoga  biskupa  Franju  Jozefica,  privrzenika  Zapoljina,  kojega  je  Fer- 
dinand tada  drzao  zarobljena.  Nadalje  javljaju,  kako  neki  posjednici  u  Hrvatskoj  ne  6e  da 
placaju  desetinu  zagrebackomu  biskupu  i  kaptolu;  da  se  ti  ne  bi  osvecivali,  mole  kraija, 
neka  zapovjedi  banima,  da  doticnike  na  placanje  desetine  prinude.  Jo§  se  tu2e  na  kneza 
Krstu  Frankapana  Brinjskoga,  §to  je  nedavno  poharao  imanja  plemida  Zimida;  suviSe  mole 
kraija,  neka  kazni  reCenoga  kneza,  Sto  dozvoljava,  da  njegovi  podanici  voze  2ito,  vino  i 
drugu  hranu  u  turski  grad  Udbinu. 

Poslanica  hrvatskih  staleza  zivo  se  je  dojmila  kraija  Ferdinanda.  2e\e6i  i  sam  ied- 
nom  izpuniti  obecanja,  zadata  na  izbornom  saboru  u  Cetinu,  odgovori  im  8.  oiujka  iz 
Praga  vrlo  utjesljivim  pismom.  Najprije  javlja,  koliko  je  radio  kod  pape,  kod  svoga  brata 
Karla  i  njemaCkih  knezova  izbornika,  oko  staleza  CeSke  krune  i  svojih  nasljednih  zemalja. 
da  izmoli  od  njih  pomo(i  protiv  Turaka.  Jednako  nastoji  o  tom  i  sada,  pa  se  nada  uspjehu. 
a  onda  6e  rado  sve  Ciniti  »za  utvrdjenje  i  obranu  kraljevine  Hrvatske  i  njezinih  iitelja* 
(in  confortationem  et  defensionem  regni  Croatie  et  incolarum  eiusdem).  Na  poziv  svoga 
brata  poci  de  na  dr?.avni  sabor  njemaCki  u  Augsburg,  gdje  Ce  se  s  bratom  zdruiiti,  te 
ozbiljno  i  revno  razpravljati  o  opasnostima,  koje  prijete  Hrvatskoj.  PoruCuje  Hrvatima, 
neka  i  oni  po§lju  na  taj  sabor  svoje  poslanike,  koji  6e  o  svojoj  domovini  znati  bolje  izvije- 
stiti  od  drugih,  i  koji  6e,  poznavajudi  dobro  Turke  i  njihov  naCin  ratovanja  mo(ii  savjcstniie 
i  bolje  savjetovati,  te  kazati  sredstva,  kako  da  se  Hrvatska  obrani  od  Turaka.  Ako  me- 
djutim  Turci  u  to  vrijeme  udare  na  Hrvatsku,  ne  6e  ih  kralj  ni  tada  zaboraviti,  i  ne  6e 
dopuStati,  da  tako  staro  i  odliCno  kraljevstvo  propadne  (regniim  tani  vctustum  et  nobile). 
I  za  vojsku  pobrinut  6e  se  Ferdinand,  da  se  Sto  prije  poSlje  u  zemlju;  hrvatskim  svoiim 


94  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (l527.— 1564.)  I  IVAN  2AP0LJA  (1527.— 1540.). 


« 


siuzbenicima  placat  ce  tocno,  cim  samo  dobije  subsidija.  Tako  isto  namirit  ce  i  stare  du- 
gove.  Olede  Kostajnice  odredit  ce  se,  da  ne  bude  opasnosti,  te  bi  dopanula  turskih  ruku, 
a  glede  dovoza  hrane  po  moru  kaze,  kako  bas  sada  nastoji  oko  mira  s  Mlctcima,  pa  se 
nada,  da  ce  se  Mletcani  nakon  ovoga  mira  ponasati  prema  Turcima  kao  i  ostali  pristojni 
krscani.  Jos  potanje  izlozio  je  kralj  svoje  namjere  oko  obrane  Hrvatske  u  pismu  na  vjer- 
noga  kninskoga  biskupa  Andriju  Tuskanica,  kojega  bijase  u  to  imenovao  svojim  savjetni- 
kom  (consiliario  nostro).  Odgovarajuci  mu  17.  ozujka  iz  Praga  na  njegovu  tuzaljku  od 
prosloga  mjeseca  javlja  mu,  kako  revno  nastoji  oko  ceskih  staleza,  da  mu  podadu  brzu  i 
izdasnu  pomoc,  da  s  njom  najprije  ponovo  zauzme  Ugarsku,  Erdelj  i  Slavoniju,  a  onda  da 
obrani  Hrvatsku.  Suvise  odredio  je,  da  se  po  Stajerskoj,  Kranjskoj  i  Koruskoj  skuplja  voj- 
ska,  pa  da  se  sto  prije  smjesti  na  granicu  Hrvatske.  Vojvodom  pak  ili  vrhovnim  kapita- 
nom  te  krajiske  vojske  imenovat  ce  Ivana  Kocijana  (Katzianera),  u  kojega  se  puno 
uzdaje,  da  ce  stare  nevolje  ublaziti  i  popraviti,  zemlju  od  provala  braniti,  te  joj  povra- 
titi  nekadanji  mir  i  red. 

Ivan  Kocijan,  odsad  giavni  kapitan  kraljevske  vojske  na  krajini  hrvatskoj  i  sla- 
vonskoj,  nije  bio  Hrvatima  nepoznato  lice.  Rodjen  u  gradu  Katzensteinu  u  Kranjskoj  jos  je 
god.  1525.  kao  »zamjenik  vrhovnoga  kapitana«  (locumtenens  supremi  capitaneatus  exer- 
citus,  contra  Turchas,  Verweser  der  Hauptmanschaft  wider  Tiirken)  zapovijedao  ce- 
tama  tadanjega  nadvojvode  Ferdinanda  u  Hrvatskoj*;  poslije  je  bio  poslanik  Fcrdinandov 
na  saboru  u  Cetinu,  a  onda  se  je  proslavio  razbivsi  Ivana  Zapolju  u  boju  kod  Tokaja.  Na- 
pokon  je  god.  1529.  znatno  doprinio  srecnoj  obrani  Beca.  Sada  ga  jc  pak  zapalo,  da  na 
celu  kraljevih  ceta  iz  nasljednih  zemalja  brani  te  zemlje  kao  i  kraljevstvo  hrvatsko  od 
turskih  provala,  a  podjedno  da  pomaze  Ferdinandovim  privrzenicima  u  Slavoniji  do  po- 
bjede  nad  Zapoijinom  strankom. 

Tek  sto  je  Ivanu  Kocijanu  stiglo  imenovanje,  vec  se  sa  svih  strana  utjecu  pod  za- 
krilje  njegovo.  Ne  cine  to  samo  zapovjednici  i  kapitani  kraljevskih  gradova  (KHsa,  Senja, 
Bihaca,  Ripca),  nego  i  isti  hrvatski  bani.  Na  samu  Cvjetnicu,  10.  travnja  1530.,  pise  ban 
Ivan  Karlovic  iz  grada  Mutnice  pismo,  javljajuci  Kocijanu,  da  se  Turci  s  velikom  vojskom 
i  topovima  dojducega  Uzkrsa  spremaju  udariti  na  Hrvatsku.  Osim  pase  bosanskoga  i  mo- 
starskoga  doslo  je  jos  drugih  pet  pasa,  da  osvoje  Hrvatsku  (ad  occupandum  regnum 
Croatiae).  Ako  ne  bude  brze  pomoci  od  kralja,  Hrvatska  mora  propasti.  Zato  moli  Kocijana 
u  Isusovo  ime,  neka  sto  prije  skupi  vojsku,  kojom  bi  se  zemlja  mogla  obraniti.  Jos  ga  za- 
klinje,  da  mu  s  obzirom  na  prijateljstvo  i  blagonaklonost,  koju  mu  je  vazda  izkazivao, 
poslje  nekih  20  puskara  (pixidiarios)  za  njegove  gradove,  narocito  za  Krupu;  jer  ako  taj 
grad  propadne,  bit  ce  Ijute  pokore.  I  hrvatski  sabor,  sabran  u  Perni,  salje  24.  travnja 
vrhovnomu  kapitanu  zasebnoga  poslanika  Mihajla  Budisica,  jamacno  da  trazi  pomoci.  Na- 
pokon  i  kninski  biskup  Andrija  Tuskanic  pisao  je  1.  svibnja  1530.  iz  Topuskoga  Kocijanu 
ovo  pismo:  »Vas  list  primili  smo  po  slugi  i  razumjeli,  sto  zelite.  Uslijed  toga  neka  nam  vasa 
velemoznost  sto  prije  naznaci  mjesto,  dan  i  doba,  gdje  bi  se  s  vama  sastali  i  o  dobru  do- 
movine  vijecali,  jer  je  kraljevsko  velicanstvo  sve  staleze  i  redove  uputilo,  da  se  u  voj- 
nickim  poslovima  na  vas  obracamo«. 

Vrhovnoga  kapitana  Kocijana  potrazio  je  i  Ljudevit  Pekri,  giavni  vodja  Ferdinan- 
dovih  privrzenika  u  Slavoniji.  2eleci  se  s  njime  sastati,  dosao  je  Pekri  u  Brezce  u 
juznoj  Stajerskoj,  odakle  je  9.  svibnja  kralja  Ferdinanda  o  dogadjajima  u  recenoj  kralje- 
vini  izvijestio  ovako:  »Posljednjih  je  dana  zagrebacki  biskup  (Simun  od  Erdeda)  sa  sa- 
branom  vojskom  na  turski  nacin  poharao  imanja  Ivana  (Ernusta)  od  Cakovca,. privrzenika 
vasega  velicanstva,  te  je  dao  velik  dio  njihov  spaliti.  Na  to  je  svoje  Ijude,  oko  6(50  konja- 


*  Ferdinandovi  vrhovni  zapovjednici  vojske  za  obranu  od  Turaka  bili  su  dosada:  Nikola 
grof  Salm  Stariji  (1522.— 1523.),  Bernardin  Ri5an  (1524.),  Ivan  Kocijan  (samo  zamjenik  1525.),  Ni- 
kola JuriSic  (1526.— 1528.),  Nikola  grof  Thurn  (1529.). 


VRHOVNl   KAPITAN   IVAN   KOCIJAN. 


95 


nika,  dobrih  vojnika,  medju  kojima  je  bilo  i  Turaka,  posiao  da  podju  poljem  kraj  rijeke 
Cazme;  on  sam  sa  svojim  bratom  Petrom  Erdcdom,  kao  i  sa  (^itavom  pjeSadijom,  s  topo- 
vima  i  drugim  bojnim  spravama  po§ao  je  za  njima.  Oni  su  naime  snovali,  kako  bi  sve 
dijelove  kraljevine  Slavonije  podvrgli  vojvodi.  Ivanu,  pa  i  gradove  Varafdin  i  Zagreb 
osvojili«.  Pekri  nadalje  pripovijeda,  kako  je  on  jo§  prije  dolazka  biskupova  udario  na  nje- 
govu  konjicu,  te  jii  potukao.  Jedan  od  kapitana  tih  konjanika,  po  imenu  PenoSi^,  sre(5no 
je  umakao,  ali  su  mu  vojnici  koje  zarobljeni,  koje  poubijani;  drugi  vojvoda,  zvan  Kunovic, 
dopanuo  je  rana,  te  se  je  s  velikim  gubitcima  spasao.  Sada  su  medjutim  biskupu  stigle 
(3ete  iz  Ugarske,  pa  on  oCekuje  takodjer  pomoci  od  Turaka.  Zato  moli  Pekri  od  kraija  za 


■:i-; 


„  Vu^tf-!^'  >.-^w.  A-  iV"i^ 


w«..^.^  ^-.ijf^  l..fi.^^  y--f<iy-  9-^tfi^-eu  ^^  i  y 


fS:i(Pr 


iX 


PISMO  KRALJA  IVANA  ZAPOLJE, 

izdano  u  Budimu  1.  rujna  1530.,  kojim  nalaze  biskupu  Simunu  od   Erdeda,  svome  banu  u  Daltnaciji, 
Hrvatskoj  i  Slavoniji,  da  plemi(5ima  Petru  i  Stjepanu  od  BogaCeva  povrati  Rasinjicu.  koju  im  bijaSe 

Ljudevit   Pekri    ugrabio    (4). 

Arkiv  lusoslavenske  akademije. 


brzu  pomoc.  Kocijanu  predlo2io  je  Pekri,  da  se  u  Bre2cima  sastanu,  pak  je  stoga  ovamo 
I  doSao;  ali  Kocijana  nema,  pa  tako  se  mora  bez  ikakve  koristi  opet  povratiti. 

Medjutim  je  Ivan  Kocijan  odluCio,  da  svu  gospodu  hrvatsku  i  slavonsku  skupi  za 
3.  lipnja  1530.  na  stanak  u  Breicima.  Tu  bi  najprije  pokuSao  izmiriti  ratujude  stranke  u 
Siavoniji^a  tjnda  udesio  neSto  za  obranu  Hrvatske  od  turskih  provala.  Naravno  da  je 
pozvao  na  stanak  i  privr2enike  Ivana  Zapolje.  Medjutim  Ivan  Bani<i  (Banffy)  od  Virovl- 
tice  boravio  je  na  dvoru  kraija  Zapolje,  koji  ga  bija§e  izabrao  za  svoga  palatina.  dok  su 
ostali  vodje  Zapoljevaca  izrijekom  poziv  odklonili.  Biskup  i  ban  §imun  od  Erdeda  odgo- 
vorio  je  iz  Cazme  3.  lipnja  1530.  Kocijanu  ovako  po  prilici:  »Odkad  se  je  prcjasni  kralj 


06  FERDINAND  t.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.-1540.), 

• 
rerdinand  podigao,  da  spravi  pod  svoju  vlast  Ugarsku,  tako  se  je  silno  po  Ugarskoj  i  bla- 
voniji  pustosiio  i  haracilo,  da  je  to  teK  nesto  manje,  nego  sto  je  prosaste  godine  cinio 
silni  car  turski.  Pogiiiuli  su  toliki  Ijudi  i  vitezovi,  kojih  su  predji  krvlju  svojom  kraljevinu 
Ugarsku  i  citavo  krscanstvo  hrabro  branili.  Koliku  su  samo  pustos  prosle  godine  pocinile 
spanjolske  cete  kralja  i^erdinanda  u  glasovitom  kaptolu  nase  crkve  zagrebacke,  o  torn 
neka  i  sad  jos  svjedoce  rusevine.  Kolika  su  sela  i  posjede  crkve  zagrebacke  i  gospo- 
dina  Petra  trdeda,  nasega  brata,  minulih  dana  spaliii  Ljudevit  Pekri  iz  Varazdina  i 
Nijemci  iz  Zagreba,  mozete  doznati  iz  usta  vjerodostojnih  svjedoka.  Svega  toga  ne  smije 
krscanin  ciniti;  medjutim  to  svjedoci,  da  je  vama  vise  stalo,  da  se  ovo  kraljevstvo  opu- 
stosi,  nego  da  se  oslobodi.  Jer  ako  se  koji  vladar  za  stalno  nada  koje  kra- 
ljevstvo zadobiti,  on  ce  htjeti,  da  to  kraljevstvo  bude  citavo  ine- 
o  s  t  e  c  e  n  o  (nam  quicumque  principum  spem  firmam  potiundi  regni  habet,  is  integerrimum 
et  salvum  regnum  esse  velit).  I  mi  smo  lanjske  godine  (1529.),  kad  smo  se  za  boljitak  i 
mir  ove  kraljevine  na  noge  podigli  s  gospodom  i  prijateljima,  mogli  sva  imanja  Ferdi- 
nandovih  privrzenika  opustositi  i  spaliti.  Ali  buduci  da  je  to  za  krscanina  grijesno,  a  za 
pobjednika  vladara  stetno,  nijesmo  to  htjeli  ciniti,  pace  nijesmo  na  to  ni  u  dusi  pomislili. 
Promotrite  dakle  svojom  pameti  i  razumom,  tko  je  vise  kriv  haranju  i  zatiranju  imanja 
i  neduznoga  puka,  i  tko  to  svedjer  ne  prestaje  ciniti.  Pozivate  nas  u  varos  Brezce  (Rann), 
sest  milja  od  Zagreba  udaljen,  pa  da  se  ondje  poradi  o  miru.  Mi  vjerujemo  vasoj  vele- 
moznosti,  da  iskreno  zelite,  o  cemu  pisete;  a  i  mi,  da  ne  zelimo  mir  i  obce  dobro,  nikad 
ne  bi  vama  pisali.  Ali  da  vam  istinski  kazem,  nije  to  nacin,  da  se  poluci  obce  dobro;  jer 
bi  se  veca  sloboda  i  stanovnicima  kraljevstva  i  poslanicima  morala  dati.  Najvise  bi  se 
morala  zabraniti  i  pokarati  drzkost  Ljudevita  Pekrija,  koji  za  svoju  vlastitu  korist  a  bez 
straha  robi,  a  to  bar  za  ono  vrijeme,  dok  se  sto  u  torn  poslu  dokonca.  Velemoznost  vasa 
neka  zato  iz  Zagreba  odredi  nacin,  kako  da  se  obustave  neprijateljstva  Ljudevita  Pe- 
krija i  ostalih,  koji  rade  na  zator  ove  kraljevine  a  za  svoj  vlastiti  dobitak,  svakako  dotle, 
dok  se  ili  sami  glavom  ili  po  svojim  poslanicima  s  pomocu  Bozjom  ne  sporazumimo  o 
boljku  domovine.  Znadem,  da  je  vasa  velenioznost  mnogo  mladja  od  nas,  i  da  bi  praved- 
nije  i  pristojnije  bilo,  da  se  k  nama  u  varos  Ivanic  potrudite,  jer  vam  u  Zagrebu  radi 
razsula  konaka  dati  ne  mozemo.  Ako  to  hocete  uciniti,  dati  cemo  vama  slobodno  pismo 
(litteras  salvi  conductus);  ako  pak  zelite,  da  nas  poslanik  dodje  k  vama,  posljite  nam  sto 
prije  takav  list.  Vasa  velemoznost  neka  tako  poradi,  da  obim  domovinama  i  svemu  krs- 
canstvu  bude  na  korist,  a  ne  na  stetu.  Simun,  biskup  zagrebacki,  ban  Dalmacije,  Hrvat- 
ske  i  Slavonije«.  Malo  dana  poslije,  9.  lipnja,  pise  opet  iz  Moslavine  Petar  Erdedi  od  Mo- 
nyorokereka  susjedgradskomu  vlastelinu  Stjepanu  Deshazyju,  kako  je  sporazuman  s  bi- 
skupom,  pa  ni  on  ne  ce  nikoga  poslati  u  Brezce.  »Bili  smo  ovdje  na  okupu  s  gospodinom 
biskupom  i  gospodinom  Ivanom  Tahijem.  Danas  su  otisli  od  nas.  Mnogo  smo  razpravljali 
0  stanju  i  spasu  ovoga  pretuznoga  kraljevstva  (de  statu  et  salute  huius  miserrimi  regni), 
i  sam  Bog  nam  je  svjedok,  da  kao  dobri  krscani  nijesmo  zelili  drugo  nego  dobro«. 

Jos  prije  snovanoga  stanka  u  Brezcima  prijetila  je  pogibao,  da  se  u  citavoj  Slavo- 
niji  razplamti  obci  gradjanski  rat.  Vec  na  koncu  svibnja  tuzila  se  je  Margareta  Sekelj, 
supruga  Ivana  Banica,  iz  grada  svoga  Virovitice  u  posebnom  pismu  na  Petra  Erdeda, 
kako  je  cula,  da  ce  »namah  nakon  izminuca  primirja«  Ljudevit  Pekri  sa  svojim  ortacima 
njezina  dobra  poharati  i  grad  Viroviticu  podsjesti.  Ona  moli  Erdeda  za  pomoc,  jer  Zapolja 
ne  dopusta  njezinomu  muzu  a  svome  palatinu,  da  se  kuci  povrati.  Dne  5.  lipnja  1530. 
javija  opet  kninski  biskup  Andrija  iz  Topuskoga  kapitanu  Kocijanu:  »Zagrebacki  biskup 
poslao  je  vec  dva  put  moliti  pomoc  u  Tursku,  koju  mu  dosad  uzkracivahu.  Sad  opet  salje 
k  pasi  i  sultanu  dva  poslanika,  naime  kopilana  pokojnoga  kneza  Bernardina  (Frankapana) 
i  Matiju  Matkosica,  moleci  za  pomoc  (subsidia).  Isti  biskup  ponovo  skuplja  sile  i  daje  sve 
svoje  gradove  utvrdjivati.  Sad  netom  ovih  je  dana  unio  ziveza  u  svoj  grad  Zagreb  i  svim 
ga  obskrbljuje  po  svojim  silama.  Hoce  da  se  vaSoj  velemoznosti  opire.  Ali  vjerujemo  u 


QRADJANSKI  RAT  U  SLAVONUI  60t).  1536.  07 

Boga  i  za  stalno  drzimo,  da  ce  ga  nada  prevariti.  To  znademo:  Cim  vaSa  velemoznost 
dodje,  svi  cc  se  zitelji  kraljevine  Slavonije  vama  pokoriti«. 

Fod  zaStitom  Ferdinandovih  Ceta  iz  nasljednih  zemaija,  koje  su  bile  smjeStene  u 
utvrdjenim  gradovima  Vara^dinu  i  (jradcu  kod  Zagrcba,  sastali  su  se  u  potonjem  gradu 
privrzenici  njegovi  iz  Hrvatske  i  Slavoniie  dne  10.  srpnja  na  sabor.  Bill  su  tu  nazoCni 
bani,  kninski  biskup  i  ostali  »vjerni  sluzbenici«  Fcrdinaiidovi.  I  saboraSi  i  obcina  grada 
Oradca  obratise  se  na  Ivana  Kocijana  za  pomoc.  2iteiji  Qradca  tu^e  se,  kako  posada  od 
pje§aka  u  njiliovu  gradu  ne  prima  place,  pa  zavrsuju:  »Da  nas  vrhovni  kapitan  konjanika 
Ljudevit  Pekri  nije  dosad  branio,  ne  znamo  §ta  bi  se  bilo  dogodilo  ovome  gradu«.  Cini 
se,  da  je  uslijed  toga  Kocijan  jos  jednom  poku§ao  izmiriti  Zapoljevce  s  Fcrdinandovcima 
u  Slavoniji.  Dne  22.  srpnja  salju  iz  Cazme  biskup  i  ban  I^imun  i  Petar  Erdedi  pismo  na 
Kocijana,  u  kojemu  odgovarajuci  njemu  javljaju,  kako  su  oni  jo§  18.  srpnja  poslali  k  njeniu 
dva  svoja  punomocnika,  po  imenu  Baltazara  Hobetica  i  Jurja  od  Kapele,  koji  su  doprli  do 
Oborova,  ali  se  dalje  ne  usudjuju.  Ljudevit  Pekri,  kojemu  su  javili,  da  imadu  od  Kocijana 
slobodno  pismo,  ne  ce  da  za  nj  znade,  ve6  §kodi  iijihovim  Ijudima,  gdje  samo  mo2e.  Na 
to  se  Erdedi  potanje  tuzi  na  Pekrija,  kako  on  »imanja  obojice  kao  i  posjede  zagrebacikoga 
kaptola  i  sad  jos  opustosuje«.  Ali  to  nije  dosta,  jer  on  hara  takodjer  po  imanjima  »nevolj- 
nih  plemica«.  Suvise  je  poslao  svoje  cete,  da  se  zdruze  s  cetama  Ladislava  Morea,  pa 
da  se  sve  zajedno  obore  na  imanja  Ivana  Banica,  privrzenika  i  palatina  Zapoljina.  Pismo 
svrSavaju  navijestajuci  nove  i  2e§ce  borbe:  »Mi  tolika  zuluma  vise  trpjeti  ne  mo2emo, 
nego  cemo  s  gospodom  i  prijateljima  nasima  u  toj  kraljcvini  kazniti  njegova  zlodjela.  Ne 
cemo  dirati  u  oblasti  prejasnoga  kralja  Ferdinanda,  ako  nam  one  ne  dadu  povoda«. 

Sada  je  na  koncu  srpnja  1530.  planuo  zestoki  gradjanski  rat  u  Slavoniji,  koji  je 
trajao  kroz  mjesece  kolovoz  i  rujan.  Dne  31.  srpnja  javlja  kralj  Ferdinand  svome  dvor- 
janiku  Pctru  Keglevicu,  kako  je  odlucio  svoje  privrzenike  braniti  od  navala  biskupa  za- 
grebackoga  i  njegovih  ortaka,  pak  zavrSuje:  »Stoga  tebi  tvrdo  zapovijedamo,  da  na§u 
vojsku,  koju  smo  u  na§u  kraljevinu  Slavoniju  poslali,  i  koju  cemo  poslati,  svakim  naci- 
nom  pomazes,  pa  da  se  ne  kratis  satirati  i  ostecivati  one  neprijatelje,  gdje  ti  se  samo 
zgoda  prufi«. 

Potankosti  o  gradjanskom  ratu  nijesu  poznate;  tek  pojedine  vijesti  mogu  se  zabi- 
Ijeziti.  Dne  8.  rujna  pise  ban  Ivan  Karlovic  iz  Novoga  vrhovnomu  kapitanu  Kocijanu:  »I 
ako  bi  va§a  velemoznost  htjela  sto  god  protiv  redenoga  biskupa  (Simuna)  poduzeti,  bilo 
bi  sada  vnjeme  i  cas,  jer  biskup  ne  moze  ni  od  koga  pomoci  dobiti«.  Namah  sutradan, 
9.  rujna,  javlja  Karlovic  iz  Mutnice:  »Pi§e  nam  Ljudevit  Pekri  i  drugi  podanici  kraljev- 
skoga  velicanstva,  da  k  njima  posljemo  svoje  cete.  Ali  na§i  Ijudi  ne  ce  ici  bez  novaca,  a 
mi  sami  ne  mozemo  bez  njih  niSta  uCiniti.  Neka  izvoli  vaSa  velemoznost  krenuti  s  Cetama 
put  Slavonije,  jer  zagrebacki  biskup  skuplja  mnogo  vojske,  pa  se  bojimo,  da  ce  stradati 
oni  sluzbenici  njegovog  veliCanstva,  koji  su  zajedno  s  gospodinom  Ljudcvitom  (Pekrijem). 
Molimo  va§e  gospodstvo,  neka  nam  sve  doglasi,  da  li  6e  put  Slavonije  po(ii  ili  ne,  i  da  li 
nam  hoce  slati  novaca  ili  ne«.  U  trecem  pismu  od  14.  rujna  javlja  ban  iz  Mutnice  Kocijanu 
ove  novine:  »Qospodin  Ljudevit  Pekri  boravi  sada  u  KriZevcima  s  ostalim  sluibenicima 
kraljevskoga  veliCanstva.  I  ve6  dva  put  poSli  su  robiti  oblasti  zagrebaCkoga  biskupa. 
naime  u  Dubravu,  ali  nijesu  niSta  zarobili,  jer  su  se  svi  ondje  razbjegli  sa  svojim  stvarima. 
Oni  pak  biskupski  konjanici,  koji  su  ostali  u  Dubravi.  jcdnako  su  pobjegli.  te  nema  nikoga. 
da  se  opre  gospodinu  Ljudcvitu.  Ovaj  o(iekuje  va§u  velemoznost.  dok  dodjete  s  topovima  i 
vojskom.  Stoga  vas  molimo,  ako  ste  naumili  §to  protiv  biskupa  preduzeti,  da  podjete  na 
njega,  pa  cete  modi  svladati  one  odmetnike  kraljeve.  Bolje  je  da  vas  zapane  slava  pohjedc. 
nego  koga  drugoga.  Mi  smo  pak  sprcmni  na  sluZbu  kraljevskomu  vcliCanstvu,  tc  ja  i  gospo- 
din  Ljudevit  oCekujemo  dolazak  va§e  velemoZnosti*. 

Ljudevit  Pekri  robio  je  ne  samo  po  imanjima  zagrebaCkoga  biskupa,  nego  i  po  obla- 
stima  Zapoljevaca,  naroCito  u  kri?.evaCkoj  2upaniii.  Tako  je  plemieu  Petru  od  Bogaeeva 
Klaie.  Hrv.  povj.  111.  (5.)  7 


'9^  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (15^7.-1540.); 

• 
i  sinu  mu  Stjepanu  razgrabio  citav  posjed  Kasinicu;  iia  sto  je  kralj  Ivan  Zapoija  1.  rujna 
iz  Budima  zapovjedio  biskupu  i  baim  svomu  Simunu  od  Erdeda,  da  nastoji  Pekriju  Kasi- 
nicu  oteti,  te  ju  prijasnjemu  vlastnikii  povratiti.  S  druge  strane  opet  poslo  je  Zapoljevcu 
Ivanu  Tahu,  upravitelju  Vranske  priorije  za  rukom,  te  je  Pekriju  ugrabio  njegovu  djedo- 
vinu,  Petrovinu. 

Bas  gubitak  Petrovine,  cini  se,  kao  da  je  djelovao,  te  su  F'erdinandovci  ill  nje- 
macka  stranka  stall  o  torn  radlti,  da  se  nagode  s  protlvnom  (turskom)  strankom.  Ferdi- 
nandovcl  Petar  Keglevlc  od  Buzima  1  Ivan  Kastelanovlc  od  Svetoga  Duha  obratlse  se  u  to 
ime  u  drugoj  polovicl  rujna  na  Ivana  Taha,  da  povratl  Pekrlma  Petrovinu;  podjedno  mu 
ponudlse  »slogu  i  savez«.  Tahl  se  je  Iz  grada  svoga  Pakraca  odazvao  29.  rujna  ovlm  pl- 
smom:  »List  vas  razumlsmo,  u  kojem  nas  opomlnjete,  da  Ljudevltu  1  Nlkoll  Pekriju  po- 
vratimo  Petrovinu.  Nama  do  toga  grada  nlje  mnogo  stalo;  mi  bl  radije  htjeli  Imatl  bra- 
tlnstvo  gospodlna  Ljudevlta  Pekrlja«.  Tahl  se  nadalje  raduje  predlogu,  da  se  medju  ratu- 
juclm  strankama  sklopl  »sloga  1  savez«  (concordlam  et  unlonem),  samo  trazi,  da  se  u  taj 
savez  prune  1  njegovl  prljateljl,  kao  blskup  Slmun  1  Petar  Erdedi.  Stoga  predlaze,  neka 
svaka  ratujuca  stranka  Izabere  trl  do  cetlrl  muza,  pa  da  tl  dobrl  Ijudl  ugovore  pravi  mlr 
i  savez  (pax  vera  et  unio).  Jos  dodaje:  »Culi  smo,  da  ste  vl  spalili  cazmanskl  kaptol; 
nama  se  to  ciini  manje  dobrim,  jer  ce  od  toga  bit!  stete  ovoj  citavoj  kraljevlni  i  nasim 
potomclma«. 

Posredovanjem  dobrlh  Ijudl  utanaceno  bi  napokon  dolsta  prlmirje  8.  llstopada  1530. 
O  torn  bl  Izdana  ova  Izprava:  »M1  Slmun,  po  Bozjoj  1  apostolskoj  mllostl  blskup  zagre- 
backe  crkve  1  kraljevlna  Daimaclje,  Hrvatske  1  Slavonlje  ban,  Ivan  Tahl  gubernator  prio- 
rije Vranske,  Petar  Erdedi  od  Monyorokereka,  zupan  zupanlje  zeljezne,  kao  1  drugl  neki 
vjernl  podanicl  prejasnoga  prlnclpa  1  gospodlna  Ivana  kralja  Ungarije  ltd.  s  jedne  strane; 
zatlm  Ljudevlt  Pekrl  od  Petrovine,  vrhovni  kapltan  lakog  konjanlctva  kraljevskoga  vell- 
canstva,  Petar  Keglevlc  od  Buzima,  Ivan  Kastelanovlc  od  Svetoga  Duha,  Ivan,  Krsto  i 
Franjo  Svetackl  (de  Zempche),  Nikola  Pekrl  od  Petrovine,  Franjo  Sekelj  od  Dobre  Kuce, 
Ivan  Qolec  od  Sutiske,  kao  1  neki  drugl  vjernl  podanlci  preblagoga  prlnclpa  1  gospodlna 
Ferdlnanda,  Isto  Ungarije  itd.  kralja  s  druge  strane,  dajemo  na  znanje,  kako  smo  u  subotu 
namah  iza  blagdana  blazenoga  Franje  Izpovjednlka  stojeci  jednl  protlv  drugih  u  logo- 
rlma  (in  castrls  nostris)  blizu  Dlsnlka  (Desnycze)  1  Novog  Dvora  (Uyudvar),  —  promo- 
trlvsl  1  uzevsl  u  obzir  prolijevanje  krscanske  krvl,  kao  1  medjusobno  bratsko  ubljanje, 
koje  je  od  vise  godlna  nazad  medju  nama  1  druglm  prlpadnlclma  ovoga  kraljevstva  bjes- 
nilo,  pa  do  sada,  oj  zalostl,  potrajalo,  pa  da  bl  se  takovo  prolijevanje  krvl  1  ubljanje 
ustedjelo  1  svaka  nesloga  smirlla  —  posredovanjem  stanovltlh  dobrlh  Ijudl,  izabranlh  od 
nas  iz  sredine  nase,  utanaci  ovaj  sporazum  mira  1  sloge.  Prvo  da  se  sva  imanja,  kao  1 
sva  posjedovna  prava  sve  gospode  1  plemica  ma  kojega  staleza  i  stanja,  koja  su  za 
vrijeme  ovih  borba  i  razmirica,  a  narocito  nakon  pohoda  turskoga  cara  u  Ugarsku  ma  od 
koga  1  ma  kako  oteta,  imadu  prljasnjim  vlastnicima  svjetovnoga  i  duhovnoga  staleza  otvo- 
reno  1  podpuno  povratiti.  Nadalje  da  se  kasteo  llterata  Jurja  od  Kapele,  kao  i  sva  Imanja 
Cazmanskoga  kaptola  za  trl  dana  odpuste  1  povrate  .  .  .  Kanonici  crkve  zagrebacke,  prl- 
stajucl  uz  oba  kralja,  neka  jednako  prlmaju  prlhode  crkve  1  imanja  svojlh,  1  svakl  neka 
se  zadovoljl  svojim  zakonltlm  dijelom.  Svikollkl  ziteljl  kraljevlne  Slavonlje  ma  kojega  sta- 
leza 1  zanlmanja  mogu  slobodno  1  mlrno  ovamo  1  onamo  prolazltl  1  trgovati  tako,  da  nltko 
drugoga  ne  smeta,  ne  prijeci,  nltl  se  ne  usudl  pod  kojom  izllkom  mu  stetu  nanositl.  Slobodna 
obcina  na  Qradcu  brdu  i  grad  Zagreb  neka  kroz  vrijeme  ovoga  primirja  nasega  1  utanacenja 
budu  slobodnl  1  mirnl,  te  neka  nijedna  stranka  ne  dlra  u  drugu.  Nadalje  ako  bl  zltelji 
(regnicolae)  taksu  od  pol  forlnte  drage  volje  davall  gospodlnu  Ljudevitu  Pekriju,  neka 
Jbude,  all  se  nltko  ne  smije  prljetnjama  nl  pustosenjem  Imanja  na  to  prlgonitl.  Nadalje  Stje- 
pan  Deszhazy,  podanlk  Istoga  kralja  Ferdlnanda,  neka  stoji  na  mlru  zajedno  sa  svima,  koji 
njemu  prlpadaju.  Jo§  neka  svl  i  pojedini  zltelji  ove  kraljevlne  Slavonije,  gospoda,  plemici 


t»l^lMmJE  OD  8.  LISTOPADA  1^30. 


9d 


1  nepiemici,  viSega  i  nizega  stanja,  ostanu  u  svojim  domovima  zajedno  sa  svima  pripadni- 
cima  svojima  slobodni,  mirni  i  spokojni  bez  ikakvog  i  ma  Cijeg  zanovetanja.  Jo§  cemo  ovai 
na§  sporazum  i  savez  dati  na  znanje  i  obavijest  velemo?,noj  gospodi  Ivanu  Banicu  od 
Doljne  Lendave,  knezu  i  palatinu,  kao  i  Urbanu  Bacanu,  podanicima  gospodina  kralja 
Ivana,  kao  i  Ladislavu  Moreu  de  Chula,  podaniku  reCenoj^a  kralja  Ferdinanda,  da  se  i 
oni  nasoj  nagodi  pridruze,  ako  bi  htjeli.  Nadalje  ova  na§a  pogodba  i  sporazum  neka  traje 
i  vrijedi  do  blagdana  Triju  kralja  (6.  sije^nja),  sto  ce  doci  (1531.),  i  to  uz  taj  uvjet,  da 
svaka  stranka  svoga  kralja  do  recenoga  roka  uzmogne  obavijestiti  o  tom,  pa  ako  koii 
od  pomenutih  vladara  ne  bi  ovoga  naSega  utanacenja  htjeo  prihvatiti  ni  potvrditi,  vet  bi 
unatoc  toj  pogodbi  naSoj  podigao  svoje 
cete  na  protivnu  stranku,  da  je  prinudi  na 
posluh,  i  u  to  ime  poslao  kojega  posebnoga 
kapitana  u  tu  kraljevinu  Slavoniju:  tada 
ce  morati  ovakva  stranka  privrzenicima 
drugoga  kralja  deset  dana  prije  navijestiti 
i  obznaniti  dolazak  istoga  kapitana  u  kra- 
ljevinu, da  se  i  ta  (protivna)  stranka  zrelo 
uzmogne  pobrinuti  za  svoje  stvari  i  po- 
slove.  Da  cemo  sve  izlozeno  i  svako  poje- 
dino  tvrdo  i  nepovrijedivo  tako  sami  kao  i 
po  nasim  podanicima  drzati,  obvezali  smo 
se  i  obecali  mi  gore  napisana  gospoda  svo- 
jom  ca§cu,  covjecnosti  i  vjerom  svom  kr§- 
canskom,  pak  se  obvezujemo  i  obecajemo, 
potvrdjujuci  to  krijeposcu  nasih  pecata. 
Dato  u  logorima  gore  spomenutima,  re- 
c^ne  subote  naredne  iza  blagdana  svetoga 
Franje  izpovjednika  (8.  listopada),  godine 
(iospodnje  1530*  . 

Dok  je  u  Slavoniji  bjesnio  gradjanski 
rat,  Hrvatska  je  bila  izlozena  manjim  i  ve- 
cim  turskim  provalama.  Ban  Ivan  Karlovic 
i  kninski  biskup  Andrija  Tuskanic  nepre- 
stano  su  vrhovnoga  kapitana  Kocijana  iz- 
vjeScivali  o  pokretima  u  susjednoj  Bosni  i 
pozivali  ga,  da  Hrvatskoj  pomogne.  Jed- 
nako  su  i  hrvatski  stale2i,  sabrani  na  sabo- 
rima  u  Perni  (24.  travnja),  u  SteniCnjaku 
(8.  svibnja),  i  po  drugi  put  u  Stenienjaku 
(22.  lipnja),  neprestano  razpravljali  »kako 
bi  se  mogli  dulje  braniti  od  duSmana  tur- 
skih  i  ostati  vjerni  premilostivomu  kralju 

svomu.«  Iz  potonjega  sabora  javljaju  hrvatski  stale^i  Kocijanu,  kako  su  izabrali  odli^- 
noga  plemica  Qaspara  Bartakovi(5a  za  svoga  poslanika  i  komisara  (oratorem  et  comis- 
sarium),  koji  ce  u  njihovo  ime  pod  pred  njegovo  carsko  i  kraljevsko  veliCanstvo,  kao  i 
ostale  krScanske  vladare,  da  trail  od  njih  pomov^i  (ad  eximia  et  ardua  nostra  negocia 
nunc  exequenda).  Ocito  je  Bartakovi(iu  bila  namijenjena  zada(^a,  da  podje  i  na  njemaCki 
dr2avni  sabor  u  Augsburg,  kako  je  kralj  Ferdinand  jo§  u  o2ujku  bio  predloi^io  u  svojoj 
poslanici  na  hrvatske  staleie. 

Nije  poznato,  da  li  je  Bartakovi(5  poSao  u  NjemaCJku,  aii  Je  zato  na  saboru  u  Augs- 
burgu  izloi.io  svu  bijedu  i  nevolju  hrvatskoga  kraljevstva  knez  Vuk  Frankapan  od 


ORATIOAD, 

SERENISSIMNM  CAROLVM  V. 

Saoi  Romani  ltnp«rii  Catfctctn  ir.cJjiuir;  j 

Acad  llluftrilTiiros  6r  potctitillmos  Pnn4 

ofpCJ :  Romani  In-p«ij,f3(rta,cxparteRrg.  I 

nicoIjrunjCroaciarptrVuomgangum    j 

dc  frangcpanibus  Comitem  &;  c, 

Oratorem  ipftiis  Croacix,  Au« 

giiftac  xMui.AueufiijAn 

iK>i^3  0,hac)tca. 

RESPONSIO 

ILLVSTRISSIMI  PRINCIPIS 

-r  loachimiMarchiore'sBrandenburgcnlis  Sa 

4  cri  Romani  Imperij  Arcliicamcrarii  Ek  # 

(floris,Stctinenfiiim,Pom«raniar,Cjifl'ubi»,  ] 

Sdauorum  Duc»s,Bijrgrauii  Norcm. 

beigcri.acRiigij  Piincipis. 

M  D  XXX. 


NASLOVNI    LIST    STAMPANOQA    QOVORA. 

§to  ga  je   knez   Vuk   Frankapan   24.   kolovoza 
1530.   drzao   na   njemaikom   drJavnom   saboru 
u   Augsburgu. 

Po  primjerku   iz  kr.  svcu£iliitnc 
knjiinice  u  Zagrebu. 


iOO  FERDINAND  I.  HABSBURGOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

• 
ioze  Brinjske.  Knez  Vuk  trazio  je  jos  u  prvoj  cetvrti  1530.  od  kralja  Ferdinanda,  da  mil 
podijeli  gospostiju  Ljutomjer  u  Stajerskoj,  u  isto  doba  nekako  nudio  se  je  stajerskim  sta- 
lezima,  da  ga  prime  u  svoju  sluzbu  kao  vojvodu  lakih  konjanika.  Dne  9.  kolovoza  pise  iz 
grada  Trzca  kneginja  Margareta,  udova  brata  mu  Krste,  kapitanu  Kocijanu:  »Znademo, 
da  vasoj  velemoznosti  iiije  skrovita  nasa  nevolja  i  bijeda,  jer  ih  je  prikazao  knez  Vuk 
(13oiphangus)«.  Ocito  je  tada  Vuk  bio  vec  na  putu  u  Njemacku,  gdje  se  bijase  u  Augsburgu 
skupio  drzavni  sabor,  da  se  u  nazocnosti  cara  i  kralja  Karla  V.  i  njegovog  brata  rijese 
vjersiie  razpre  izmedju  njemackih  katolika  i  Lutherovih  sljedbenika.  Vec  prvih  dana  na- 
kon  otvorenog  sabora  (posiije  18.  lipnja)  dosii  su  pred  sabor  poslanici  habsburzkih  na- 
sljednih  zemaija  (Austrije,  Stajerske,  Koruske  i  Kranjske),  pa  je  u  njihovo  ime  Sigismund 
Dietrichstein  oduljim  njemackim  govorom  zaklinjao  cara  i  knezove,  da  »za  sva  buduca 
vremena  skrse  bijes  turskoga  neprijatelja,  i  da  osvete  tolike  po  njemu  pocinjene  stete  i 
nedjela«.  Knez  Vuk  Frankapan  dosao  je  u  Augsburg  tek  u  kolovozu,  te  je  onda  24.  kolo- 
voza drzao  na  latinskom  jeziku  svecan  govor,  kojim  je  cara  i  knezove  zaklinjao  da  pomognu 
Hrvatskoj.  Pozdravivsi  cara  i  gospodu  u  ime  hrvatskih  staleza  (magnates  ac  nobiles  regni 
Croaciae)  zivim  je  bojama  prikazao  sve  strasne  nevolje,  sto  ih  je  bijedna  Hrvatska  (mi- 
sera  Croacia)  kroz  tako  dugo  vrijeme  (tam  diuturnis  temporibus)  od  bijesa  turskoga  pod- 
nosila.  Pa  i  danas  stoje  Hrvati  kao  privezane  ovce,  izcekujuci  smrt  (in  hodiernumque  ut 
ouis  alligata  occisionem  exspectamus).  »Gledajte  dakle  i  razmislite,  presveti  care  i  vi  kne- 
zovi  rimskoga  carstva,  imade  li  na  citavom  svijetu  slican  narod,  koji  bi  kroz  tako  dugo 
vrijemCi,  moren  od  tolike  nevolje,  uztrajao  u  vjeri  krscanskoj?  Mogli  bi  nam  spotaknuti: 
zasto  se  nijeste  borili  za  domovinu  i  slobodu  svoju?  Nitko  ne  moze  uztvrditi,  da  se 
nijesmo  muzevno  branili.  Evo  vec  je  osamdeset  godina  minulo,  sto  se  neprestano  borimo: 
koji  put  odrzali  smo  pobjedu,  a  koji  put  smo  Ijuto  stradali  ne  mogavsi  odoljeti  jacoj  sili, 
koja  je  oborila  grcko  carstvo,  bosansko  kraljevstvo,  te  svladala  Bugarsku,  Srbiju  i  Alba- 
niju.  A  sto  se  je  netom  dogodilo  prebogatoj  Ugarskoj?  Sve  je  turska  sila  svladala,  samo 
Hrvatske  nije  posve  osvojila!  Ali  mi  toga  dulje  podnijeti  ne  mozemo.  Na  vas  se  obra- 
camo,  care  i  knezovi,  i  jer  vas  zapada  veca  briga  za  obranu  krscanstva,  i  jer  se  vec  zlo 
i  pogibli  primicu  vasim  nasljednim  zemljama.  Ako  ne  dobijemo  pomoci,  mi  preko  zime  u 
svojim  sjedistima  ostati  ne  mozemo,  vec  cemo  se  ili  nezasitnomu  zmaju  podvrci  ili  po  cita- 
vom svijetu  razasuti.  Promisli,  care,  kako  ces  Bogu  poloziti  racun  radi  propasti  tolikih 
dusa!« 

Knez  Vuk  Frankapan  predao  je  caru  u  ime  hrvatskih  staleza  i  obseznu  poslanicu, 
u  kojoj  su  potanko  bile  izlozene  molbe  njihove.  Na  to  je  u  ime  cara  i  knezova  knezu  Vuku 
i  drugovima  (magnificis  dominis  totius  universitatis  regni  Croaciae  oratoribus)  odgovorio 
braniborski  markgrof  i  izbornik  Joakim.  Najprije  je  Hrvate  pozalio  radi  tolikih  nevolja,. 
sto  su  ih  dosad  snosili,  hrabrio  ih  za  dalji  odpor,  i  napokon  im  objavio,  kako  car  Karlo 
Zajedno  s  kraljem  Ferdinandom  i  stalezima  rjemackim  razpravljaju  o  ratu  na  Turke  kao  i 
o  drugim  potrebama  krscanstva.  AU  uza  sve  to  Hrvatska  nije  ipak  primila  nista,  vec  j 
i  dalje  ostala  izlozena  neprestanim  navalama  turskih  susjeda.  Cak  modruski  biskup  Simun 
morao  je  u  to  vrijeme  ostaviti  svoju  stolicu  u  Vinodolu,  te  se  skloniti  na  Rijeku.  Odatle 
pisao  je  18.  listopada  1530.  Kocijanu  ovako:  »2ivim  sada  na  Rijeci,  jer  se  ne  usudjujem- 
dalje  prebivati  u  Vinodolu  radi  Turaka,  kojih   sam   rukama   jedva   umaknuo«    (Hie   nunc 
vitam  vivo  in  terra  Fluminis,  quia  esse  in  Vinodolo  non  audeo  propter  Turchos,  ex  quo- 
rum manibus  vix  alias  evasi).  Dne  6.  studenoga  sastali  su  se  hrvatski  stalezi  na  sabor 
na  sjeveru  Kupe  u  Turovom  polju  (in  campo  Twrowo),  pa  su  onda  poslali  svoga  pouzda- 
nika  Jurja  Zimica  kapitanu  Kocijanu  u  Ljubljanu. 

Kroz  citavu  godinu  1530.  nije  dakle  Ivan  Kocijan  nista  ucinio,  budi  da  pomogne  Fer- 
dinandovcima  u  Slavoniji,  budi  da  obrani  Hrvatsku.  Pa  i  sam  Ferdinand  uklanjao  se  je 
odluShom  postupku,  vec  je,  zabrinut  za  poslove  u  Njemackoj,  nastojao,  da  u  sultana  iz- 


SREDNJA  STRANKA   U  UQARSKOJ   I   SLAVONIJI. 


101 


prosi  mir,  a  sa  suparnikom  svojim  Ivanom  Zapoljom  da  se  nagodi.  U  listopadu  1530.  bijahu 
se  punomocnici  obaju  protukraljeva  sastall  u  Poznanju,  da  posredovanjem  poljskoga 
kralja  i  saskoga  hercega  ugovaraju  o  miru,  na  §to  j'e  i  sultan  bulejman  pristao.  Mira  ne  hi, 
ali  su  posrednici  predlozili,  da  se  od  13.  prosinca  utanaCi  primirje  na  godinu  dana.  Ferdi- 
nand prihvati  primirje  25.  studenoga;  Zapoija  pak  privoli  tek  23.  sijeCnja  1531.  na  tro- 
mjesecno  primirje,  koje  bi  onda  s  privolom  sultanovom  produljeno  do  1.  svibnja  1532.  Fer- 
dinand bi  u  to  5.  sijeCnja  1531.  izabran  za  rimskoga  (njemadkoga)  kralja,  pa  ie  onda  na- 
stojao.  da  ga  priznaju  protestantski 
knezovi  njemaCki,  koji  bijahu  sklopili 
savez  u  Schmalkaldenu  na  obranu  svo- 
jega  vjeroizpovijedanja. 

Bas  to  preveliko  zanimanje  Fer- 
dinandovo  za  njemac^ke  poslove  s  jedne 
strane,  a  zavisnost  Zapoljina  od  Tu- 
raka  s  druge  bijase  uzrokom,  da  se  je 
najprije  u  Ugarskoj,  a  onda  i  u  hrvat- 
skom  kraljevstvu  javljalo  Ijudi,  koji 
nijesu  bili  zadovoljni  s  nijednim  kra- 
Ijem.  Jo§  u  sijecnju  1530.  bija§e  ostro- 
gonski  nadbiskup  Varda  pokrenuo 
misao,  da  se  vodje  obiju  protustranaka 
sastanu  na  dogovor.  Kasnije  prihvatio 
je  tu  misao  Petar  Perenj,  koji  iza 
Sulejmanova  pohoda  nije  pristajao  ni 
uz  koju  stranku.  Njemu  su  se  pridru- 
zili  mnogi  odmetnici  Ferdinandovi  i 
Zapoljini,  pa  i  takovi  muzevi,  koji  su 
bili  vjerni  svojim  kraljima,  ali  im  je 
bilo  vise  do  mira  i  srece  svoje  domo- 
vine.  Protivnici  Petra  Perenja  govo- 
rili  su  doduse,  da  smijera  ukloniti  oba 
protukralja,  te  se  sam  nametnuti  za 
kralja  i  bar  drzavnog  kapitana  pod  za- 
stitom  turskom;  ali  ta  objeda  nije  ni- 
cim  dokazana. 

Dne  6.  o2ujka  1531.  sastali  su  se 
Petar  Perenj,  Juraj  Suljok,  Valentin 
Turak,  Juraj  Bator,  Ljudevit  Pekri, 
Ivan  Lengjel  i  Toma  Pethew  u  B  o- 
b  0  v  c  u    (Babolcsa),    da    vijecaju    o 

spasu  domovine,  koja  je  »spala  na  najnize  grane«  (iam  in  extremis  laboret),  pa  da  urade 
ono,  »§to  im  se  cini  koristnije  za  obranu  vjere  i  domovine«  (quae  ad  tuitioncm  fidei  et  pa- 
triae utiliora  viderentur).  Tom  prigodom  sastavili  su  poziv  na  staleie  ugarske  i  hrvatske. 
da  se  do  19.  o?.ujka  sastanu  na  skup§tinu  ili  sastanak  u  B  e  1  o  v  a  r  (u  Ugarskoj),  gdje  se 
nc  ce  ni  o  Cemu  drugomu  vijecati,  nego  o  spasu  domovine  i  obrani  vjere.  Pozivu  tomu 
najviSe  su  se  odazvali  ba§  u  hrvatskom  'kraljevstvu.  koje  je  dosad  toliko  stradalo  radi 
prijestolnih  borba.  (lotovo  svi  poznatiji  velikaSi  hrvatski  i  slavonski  do§li  su  ili  sami  na 
sabor,  ili  su  poslali  svoje  zastupnike.  Tu  je  bio  ban  Franjo  Badan,  kapitan  Ljudevit  Pekri, 
zatlm  Antun  Banic,  Urban  BaOan,  Ivan  Ka§tclanovie,  Nikola  Pekri,  Ivan  i  Krsto  od  ple- 


.^oflTcf  quifpiam  o  Sadratidlmc  Cvrir^SacriA  Ro 
mani  Imperii  proccrcs  Sif  dommi  iiliiltnirimiobicci 
re.Curnonpiignaftispropafria.'achbcrcatcueftra: 
Maicftati  ucftraj  Cxfarce ,  ccrtc&'omnifrauJc  pro 
cul  po(rumdiccrc;Qt  ha^c  prouinciaab  o^Truaginta 
aniiisjConcinuo'afmis,  Cum  abundanci  cffimonc 
fanguiniSjOon  parccns  pjcrfonis,  dimJcarc  non  cdTa 
uiCi  Aliquando  ui<floria  Si.'cf  iumpho  pocira  cftrAli* 
quandorandcmfiepiusinipar  hoftiuinbus  tcrucuj 
lenfcr  cxciticproftrara:Q*  ccrtum  cfl:,Turci  magni 
hubcrrimc  uircs  cdoccc,n5  modo,  quid  huicmikrg 
prouitidsc  cxigu  j  uif cs:  fed  quid  grarcis;  fumma  fa* 
picnria :  incxplicabilcfq?  diuida:;  contra  tyranm'dc 
p  illiusS^pocaitiaprofcccrunt.Qui  poft^  banc  oar* 
■■^  rcmpclagiingrcflus,brcuiori  tempore, fcdctnimi 
'  pcTT)  Grxcorum  obtinuit:  Rcgnum  Bozne,  Bulga^ 
tiam,Scruiam  Albaniamcp  occupauit  r  cp  hanc  mife 
ra'mprouindam,  pcnitus  dclcrcualuit;Quotintes 
rim  duccs.'Comitcffp  profligauit:  Quid  hrjs  tempo 
hbusclapfis,ditiflimo  Rcg.io  HungariarcucnictoJ 
to  orbipatct.Omnia  hare minori  memento  tempo* 
fis:  fyda  gens  Turcalis  fupcr  tam  diCilTimis  ac  opu< 
IcntifTimis  Regius  effccit^  ipfam  Croaciam  rotalu 
ter  cxpugnauit:  Idcirco  nemo  pofcft  affcrerc  :Qf 
ipfi  Rcgnicolj  usrris  cafibus  forrunae  fc  fubmittcn? 
tcs:  pro  fua  uirili  fcfc  non  dcfcndiiTcnt. 

Igitur  Sacratiflime  Ca:far,uorq;  prindpcs  &:  do; 
ininillluIlrifTimj :  noucririsnosharcdiutjusfoJlcn 
re,  non  pofTc;  Quonianj;  Res,  &:  negoaa  noftra  m 
I  Aiij^ 

JEDNA   STRANICA   STAMPANOQA   QOVORA 

kneza  Vuka  Frankapana.  Knez  priCa   njemaCkim 

stalezima,  kako  se  Hrvatska  \tt  osamdeset  go- 

dina  odupire  Turcima. 


102  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

mena  Zempce  (Svetacki),  a  zastupnike  poslali  su  zagrebacki  biskup  ^imun  od  Erdeda,  za- 
tim  Petar  Erdedi,  kninski  biskup  Andrija  Tuskanic,  ban  Ivan  Karlovic,  Ladislav  More, 
Ivan  Tahi  i  Petar  Keglevic.  Udara  tek  u  oci,  da  nije  bilo  knezova  Zrinskih,  Frankapana  i 
Blagajskih,  ali  ti  nijesu  u  obce  u  potonje  doba  utjecali  u  gradjanske  borbe.  Skupljenoj  u 
Belovaru  gospodi  stigli  su  doduse  od  Zapoljinih  gorljivih  privrzenika  pozivi,  da  se  za  nj 
izjave;  ali  stalezi  nijesu  se  dali  obmanuti,  vec  su  jedino  razpravljali,  sto  bi  bilo  na  korist 
domovine  i  vjere.  Napokon  izdase  21.  ozujka  proglas  na  narod,  kojim  ga  pozvase  za 
18.  svibnja  na  sabor  u  V  e  s  p  r  i  m.  Tu  ce  se  bez  mrznje  i  strasti  vijecati  o  slozi  i  jedin- 
stvu  naroda,  o  obrani  drzave  i  o  uzcuvanju  svete  vjere.  Pripovijeda  se,  da  je  nakon 
ovoga  sastanka  Petar  Perenj  skupio  zbor  svojih  pouzdanijih  prijateija,  i  da  je  torn  prigo- 
dom  primljena  njegova  osnova,  koja  bi  se  u  Vesprimu  predlozila;  tako  isto  da  je  Perenj 
poslao  bogat  dar  velikomu  veziru,  da  si  tako  osigura  zastitu  i  pomoc  Turske. 

Sasvim  je  prirodno,  da  ni  Ferdinandu  ni  Zapolji  nije  bio  pocudan  sastanak  u  Belo- 
varu, a  jos  su  manje  mogli  dopustiti,  da  se  bez  njihove  privole  (i  njihovih  palatina)  saziva 
drzavni  sabor.  Ferdinand  je  27.  travnja  1531.  iz  Praga  razaslao  brojna  pisma  na  hrvat- 
sku  i  slavonsku  gospodu  (kao  na  Ivana  Ernusta  od  Cakovca,  Ivana  Kastelanovica,  Petra 
Keglevica  i  druge),  u  kojima  se  svima  zaprijetio  svojom  nemiloscu  i  kaznama  (indignacione 
nostra  grauissima  et  pena  pro  arbitrio  nostro),  kad  bi  se  odazvali.  Jednako  je  i  Zapolja 
ucinio,  pace  je  razglasio  sabor  svojih  privrzenika  za  21.  svibnja  u  Stolnom  Biogradu.  Za- 
brana  obaju  kraljeva  je  djelovala;  na  urecerii  dan  doslo  je  u  Vesprim  tako  malo  velikasa 
i  plemica,  da  se  sabor  nije  ni  otvoriti  mogao.  Premda  je  Perenj  ocekivao  brojnu  gospodu 
iz  Slavonije  i  Hrvatske,  nije  odanle  gotovo  nitko  dosao.  Mnogi  se  bijahu  na  putu  vratili 
svojim  kucama,  doznavsi  za  zabranu  obaju  kraljeva.  Medjutim  ni  na  saboru  Zapoljinu  u 
Stolnom  Biogradu  nije  se  skupilo  dovoljno  Ijudi,  tako  da  se  ni  jedan  zamasniji  zakljucak  nije 
mogao  stvoriti. 

Nastojanje  srednje  stranke,  da  se  gradjanske  borbe  smire,  ostalo  je  taj  put  jalovo. 
Rat  izmedju  Ferdinanda  i  Zapolje  imao  se  je  produljiti,  pa  su  oba  suparnika  pregnula,  da 
se  ojacaju  i  prikupe  saveznika.  Zapolja  je  u  to  ime  slao  Jeronima  Laskoga  na  francuzki 
i  englezki  dvor,  a  uza  to  je  neprestano  stajao  u  sporazumu  s  Ferdinandovim  protivni- 
cima  u  Njemackoj,  poimence  sa  saskim  izbornikom  i  bavarskim  vojvodama.  Ferdinand 
nasuprot  nastojao  je  novim  poslanstvom  izraditi  mir  sa  sultanom.  Ne  htijuci  ni  jedan  od 
suparnika  zapoceti  rat,  privolise  pace  na  obranicki  sud.  Na  torn  sudu  bill  bi  poslanici 
njemackoga  cara,  francuzkoga,  englezkoga  i  poljskoga  kralja,  pa  i  oba  takmaca  dosli  bi 
sami  na  sud,  ako  bi  potrebito  bilo.  Ali  razprave  o  tom,  tko  ce  predsjedati  sudu  (car  ili 
poljski  kralj),  i  gdje  ce  sud  vijecati  (Passau  ili  Krakov)  otegnule  su  se  tako  dugo,  dok  nije 
bilo  prekasno. 

Kralj  je  Ferdinand  jos  6.  svibnja  1531.  iz  Praga  izdao  nalog  banima  Ivanu  Karlovicu 
i  Franji  Bacanu,  da  rijese  neku  parnicu  izmedju  Stjepana  Deszhaza  od  Susjedgrada  i 
Klare  udove  Martinove  od  Qornje  Stubice  radi  posjeda  Dubovca.  No  malo  zatim  stigla 
je  oba  bana  kraljeva  nemilost,  mozda  zato,  sto  se  bijahu  nedavno  pridruzili  srednjoj 
stranci  pod  Petrom  Perenjom.  Vec  10.  lipnja  tuzi  se  Ivan  Karlovic  kapitanu  Kocijanu 
iz  Novigrada  ovako:  »Qospodine  i  sinko  moj!  Mi  smo  ti  osobito  hude  srece:  gdje  god 
sluzimo,  svagdje  nas  bije  bijeda.  Pokojni  kralj  Ljudevit  bijase  nas  otjerao  sa  svoga  dvora 
povjerovavsi  rijecima  nasih  protivnika.  Bojim  se,  da  me  ne  ce  takodjer  prognati  iz  sluzbe 
moga  preblagoga  i  premilostivoga  kralja  Ferdinanda.  Cull  smo  naime,  da  su  ovi  nasi 
dusmani  kralja  obavijestili,  da  smo  mi  netom  sa  zagrebackim  biskupom  stvorili  nekakav 
zakljucak,  naperen  proti  kraljevskomu  velicanstvu.  Onaj,  koji  sve  znade,  i  to  znade,  da 
nijesmo  nikada  ni  pismom,  ni  mislju,  a  ni  rijecima  nista  zajedno  radili  s  recenim  biskupom,  §to 
bi  bilo  protiv  njegova  velicanstva  ili  protiv  na§e  casti.  Jedina  je  nasa  krivnja,  sto  nijesmo  htjeli 
paliti  ni  obarati  kraljevstva,  kako  su  to  drugi  cinili.  Mi  naime  ne  smatramo,  da  bi  sluziH  nasega 


SMRT   BANA    IVANA    KARLOVICA    (KOLOVOZA    1531.) 


103 


kralfa.  kad  bi  robili  i  palill  po  krallevstvu  niegova  veliCanstva  . . .  U  ostalom  vas  molimo,  javite 
nama,  dolazi  li  njegovo  veliCanstvo  i  gdje  sada  boravi,  jer  <5emo  k  njemu  podi,  da  se  oprav- 
damo.  Oj  kad  bi  tada  mogli  nazoCni  biti  na§i  duSmani,  vidleli  bl,  da  nam  ne  bl  mosrif 
niSta  uCiniti;  zato  se  i  nadamo.  da  njegovo  veliCanstvo  ne  6e  vi§e  vjerovat!  lafima  naSfh 
protivnika«.  Malo  zatim,  2.  kolovoza  pi§e  opet  iz  ?rada  svoga  Lukavca  u  TiiropoIJii 
kranjskomu  podkapltanu  Kristoforu  Purgstalleru  ovako:  »List  va§es:a  gospodstva  primismo 
i  razabrasmo,  §to  nam  pi§ete,  da  6e  se  obdr^avati  nekaki  zbor  plemfda  Hrvatske,  gdle  6e 
odrediti,  da  se  plada  danak  turskomu  caru  (pro  ordinacione  dandl*  tributum  imperatorl  Tur- 
carum).  Neka  znade  vaSe  gospodstvo,  da  ne  6e  biti  druj^i  zbor,  nes:o  zato,  da  se  hrvatsko 
plemstvo  po^odi  radi  nekoRa  spora  s  knezom  Stjepanom  Blagalskfm.  Olede  danka  pak 
znajte.  da  su  zsl  s:ospoda  mapfnati  Hrvat- 
ske ved  odavna  (iam  diidiim)  davali  tur- 
skomu caru.  Jedino  ia  nijesam  jsra  davao. 
A  isti  plemi(5i,  koji  ga  nijesu  pladali,  kazu 
svi,  da  6e  danak  davati  Turcima  zato, 
§to  nemaju  nikakve  pripomoci  od  niego- 
vog  veliCanstva  za  svoje  sluzbe.  Medju- 
tim  neki  iz  KoruSke  u  velike  ocrnjuju  nas 
i  plemide  hrvatske,  te  Cine  na§e  sluzbe 
mrzkima  njegovu  velicanstvu;  a  to  mi 
nijesmo  zasluzili,  jer  kad  ^od  mozemo. 
jesmo  vjerni  njegovu  veliCanstvu  kao  pre- 
milostivomu  ?:ospodaru.  Z  a  k  r  a  t  k  o 
hodemo  da  osobno  odputu- 
iemo  k  njegovom  velicanstvu.« 
Medjutim  banu  Ivanu  Karlovidu  nije  bilo 
vi§e  mogude,  da  se  pred  kraljem  opravda. 
Jos  prije  puta  umro  je  on  u  Medved- 
gradu,  te  bi  sahranjen  u  Remetama  u 
crkvi  pavlinskoga  samostana,  gdje  mu 
knezovi  Zrinski  kao  rodjaci  postaviSe 
nadgrobnu  ploCu  s  porodi5nim  grbom  i 
latinskim  napisom.  Nad  grbom  bila  je 
uklesana  Karlovideva  lozinka:  »Scio  quod 
redemptor  meus  vivit*  (Znadem  da  moj 
spasitelj  2ivi). 

Jedva  §to  je  kralj  Ferdinand  do- 
znao  za  smrt  bana  Karlovi(ia,  upravio 
je  stale2ima  i  redovima  kraljevine  Hr- 
vatske 27.  kolovoza  iz  varo§a  Scherdingena  poslanicu,  u  kojoj  im  je  javio  da  se  io§  nije 
rijeSio,  koga  bi  imenovao  banom,  pa  stoga  je  kninskomu  biskupu  Andriji  Tu§kanidu  povjerio, 
da  zamjenjuje  bana  i  obavlja  sve  poslove  njegove,  dok  se  ban  imenujc.  Podjedno  je  pozvao 
stale^e,  da  se  biskupu  u  svemu  pokoravaju,  te  tako  izpunjaju  obveze  prisegom  preuzete. 
Tako  je  Ferdinand  stvorio  novu  Cast  banskoga  namjestnika  (locumtenens  bana- 
lis),  koja  je  doslije  u  hrvatskom  javnom  fivotu  bila  nepoznata,  te  se  je  protivila  starinskomu 
ustavu. 

Mo2da  vec  prije,  no  svakako  sada  odrekao  se  je  i  drugi  ban  Franjo  Badani  svoje 
Casti,  jer  se  nikad  viSe  ne  spominje  kao  ban.  Tako  su  sada  u  posljednjoj  Cetvrti  1531. 
bila  na  delu  hrvatskoga  kraljevstva  dva  biskupa:  u  Hrvatskoj  bio  Je  banski  namjestnik 


NIKOLA  JURlSlC  1  JOSIP  LAMBERQ 
kao  poslanici  kralja  Ferdinanda  pred  sultanotn 
Sulejmanom  u  Carigradu  7.  studenoga  1530.  Po 
slici,  Stampanoj  u  savremenom  njemadkotn  puto- 
pisu  „Itinerarium  Wegraysz  kun.  may.  pot- 
schaft  gen  Constantinopel  zu  dem  Turcischen 
keiser  Soleyman,  Anno  XXX.-MDXXXI.  Putopis 
napisao  je  Benedikt  Kuripe§ic,  koji  je  poslanike 
pratio. 


.104  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

kralja  Ferdinanda  kninski  biskup  Tuskanic,  a  u  Siavoniji  bio  je  pravim  banom  kralja  Ivana 
Zapolje  zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda,  Potonji  je  29.  listopada  kao  ban  izdao  u 
Cazmi  povelju,  kojom  je  svomu  rodjenomu  bratu  Ivanu  Tompi  i  necaku  Petru  Palffyju  od 
Erdeda  za  vjerne  sluzbe,  ucinjene  kralju  Ivanu,  podijeiio  posjedovanja  Lemes  kod  Qjur- 
gjica  i  Preseku  u  krizevackoj  zupaniji. 

Medjutim  se  je  jos  jednom  pojavila  srednja  stranka,  da  utre  put  sporazumu  i  miru 
u  Ugarskoj  i  hrvatskom  kraljevstvu.  Taj  put  stao  joj  je  na  celo  Toma  Nadazdi.  Dne 
1.  studenoga  1531.  skupili  su  se  clanovi  te  stranke  u  gradu  Zakonu  (2akanju).  Po  imenu 
spominju  se  pecujski  biskup  Suljok,  Valentin  Turak,  Ivan  Salaj,  Pavao  Bakic  i  Stjepan 
Majlath.  Oni  su  se  dogovorili  i  sazvali  za  prvoga  sijecnja  dojduce  godine  1532.  sabor  u 
grad  K  e  n  e  s  e  kod  Blatnoga  jezera,  da  se  ondje  vijeca  o  boljku  drzave  (de  permansione 
et  bono  huius  oppressi  regni)  bcz  obzira  na  oba  protukralja.  Zapolja  zabranio  je  Na- 
dazdu  i  valjda  drugim  svojim  privrzenicima,  da  podju  na  taj  sabor;  Ferdinand  nasuprot, 
potaknut  svojim  privrzenicima  Ivanom  Salajem  i  Stjepanom  Majlathom,  koji  ga  bijahu 
5.  studenoga  o  svemu  izvijestili,  nadao  se  je  od  sabora  koristi  za  svoju  stvar,  pak  je  50- 
zivao  na  nj  svoje  odane  Ijude,  da  sto  brojnije  dodju,  ne  bi  li  njemu  nepovoljne  zakljucke 
osujetili  i  kojega  Zapoljevca  premamili.  Ferdinand  je  pace  molio  brata  i  papu,  da  i  oni 
onamo  poslju  svoje  zastupnike. 

Sabor  se  je  zaista  skupio  u  ureceno  vrijeme,  a  doslo  je  na  nj  sila  magnata  i  plem- 
stva  tako  iz  Ugarske  kao  iz  Slavonije.  U  nazocnosti  carevili  i  Ferdinandovih  poslanika 
stvorili  su  ovaj  zakljucak:  »Mi  svi  nazocni  ovdje  priznat  cemo  za  kralja  onoga  od  tak- 
mecih  se  vladara,  koji  ce  moci  drzavu  sacuvati.  Zato  saljemo  poslanike  tako  Ferdinandu 
kao  i  Zapolji.  Poslanici,  koji  podju  k  Ferdinandu,  neka  ga  pitaju,  ima  li  u  njega  volje  i 
snage,  da  zemlju  od  Turaka  brani  i  da  ju  iz  njezine  nevolje  pridigne;  za  odgovor  pak  neka 
ne  primu  prazne  rijeci,  nego  golove  cine;  pa  ako  to  moze  uciniti,  svi  cemo  ga  priznati. 
Drugi  poslanici  neka  opet  pitaju  kralja  Ivana,  uzdaje  li  se  u  svoju  pomoc  tako,  da  bi 
mogao  drzavu  osigurati  bez  pomoci  Turaka,  koji  su  opasni  i  kao  prijatelji.  Moze  li  on  po- 
stici,  da  se  u  buduce  ne  bi  Ugarska  morala  bojati  turskih  navala,  i  moze  li  u  sultana 
izraditi,  da  mu  povrati  medjasne  tvrdje  osim  Beograda  i  Sabca.  Ako  to  zaista  moze, 
neka  bude  nas  kralj.  Inace  cemo  se  mi  radije  dobre  voljc  pokoriti  Turcima,  jer  i  onako 
moramo  zapasti  pod  njihovu  vlast,  ako  borba  izmedju  oba  kralja  dulje  potraje«.  Jos  bi 
odredjeno,  da  se  12.  ozujka  ponovo  sastane  sabor  u  Berenhidi.  Onamo  bit  ce  po- 
zvani  jos  poljski  poslanici;  jednako  ce  se  saobciti  odgovori  obaju  kraljeva  na  poruke,  pa 
ce  se  prema  tomu  konacno  odluciti.  O  ponasanju  hrvatskih  i  slavonskih  magnata  na  sa- 
boru  u  Keneseu  znademo  samo,  da  su  bivsi  ban  Franjo  Bacan,  Valentin  Turak  i  Tomo  Na- 
dazdi najvise  rogoborili  i  receni  zakljucak  zagovarali;  jedini  Ivan  Tahi  izticao  se  je  kao 
najvjerniji  privrzenik  Ferdinandov,  te  je  »deset  i  vise  puta  na  ocigled  sviju  ozbiljno  opo- 
minjao  plemstvo  (uulgus  nobilium),  neka  se  svima  silama  cuva,  da  ne  padne  u  turske 
ruke«.  Ali  drugi  su  mu  odgovarali,  da  ne  znadu  za  nikakvu  razliku  izmedju  Turaka  i  Nije- 
maca  (se  vel  Thurcas  vel  Qermanos  nullo  discrimine  habituros). 

Odluka  staleza  u  Keneseu  nije  bila  pocudna  ni  Ferdinandu  ni  Ivanu,  te  su  oba  od- 
vracala  svoje  privrzenike  od  sabora  u  Berenhidi.  Svaki  je  opet  svoje  Ijude  skupljao  oko 
sebe.  Medjutim  svako  dalje  dogovaranje  bilo  je  suvisno,  jer  je  u  to  sultan  Sulejman  po 
treci  put  s  velikom  vojskom  dolazio  u  Slavoniju  i  Ugarsku.  Vec  5.  travnja  1532.  pise  Ivan 
Tahi  iz  Pakraca  Ivanu  Kastelanovicu:  »Znademo  za  stain  o,  da  je  turski  car 
na  putu...  S  Ljudevitom  Pekrijem  izvolite  govoriti  ovako:  Ako  je  njemu  milo  nase  pri- 
jateljstvo,  neka  nam  vrati  nasa  imanja.  Inace  cemo  nakon  svrsena  primirja  (1. 
svibnja)  imanja  nasa  natrag  uzeti,  kako  cemo  moci.  Ali  bolje  je,  da  gojimo  medjusobno 
prijateljstvo,  nego  da  budemo  neprijatelji.  Ne  zna  se,  komu  bi  se  sreca  nasmijala«. 

Bezvladje  u  Hrvatskoj  i  Siavoniji  (1532. — 1537.).  Treca  provala  sultana  Sulejmana 
u  Ugarsku  i  podsada  grada  Kiseka  (9. — 30.  kolovoza  1532.).  Turci  osvojise  Pozegu  s  cita- 


PODSADA  KISEKA   GOD.   1532.  105 

vom  zupanijom  (srpnja  i  kolovoza  1536.),  zatim  j^rad  Klis  (12.  oiujka  1537.).  Voina  Koci- 
ianova  na  Turke  i  poraz  krsi^ana  kod  Goriatia  (9.  listopada  1537.).  Sulejman  bijaSe  privolio 
na  prifnirje  do  svibnja  1532.  samo  zato,  jer  nije  bio  spreman,  da  povede  veliku  vojsku  na 
Ferdinanda  i  brata  mu,  njemaCkoga  cara  i  Spanjolskoga  kraija  Karla  V.  Znajuci  to  Ferdi- 
nand pokuSao  je,  da  posianstvom  odvrati  sultana  od  zasnovane  vojne.  Qrof  Leonardo  No- 
sarola  i  Josip  Lamberg  bi§e  jo§  u  studenom  1531.  odredjeni,  da  idu  pred  Sulejmana 
s  vrlo  obse^nom  punomoci,  Neka  ponude  sultanu  godiSnji  dar  od  100.000  dukata,  ako  pre- 
pusti  Ferdinandu  citavu  Ugarsku  (s  Hrvatskom  i  Slavonijom);  ako  mu  ostavi  samo  ono, 
§to  zaista  drzi,  neka  mu  bude  50.000  dukata  svake  godine.  Ako  Sulejman  na  to  ne  privoli, 
neka  izmole  bar  dulje  primirje,  ma  i  uz  uvjet,  da  Ugarska  pripadne  Ferdinandu  tek  iza 
Zapoljine  smrti.  Medjutim  poslanici  poSli  su  iz  Ljubljane  na  put  tek  3.  svibnja  1532.,  pa  do- 
djose  Bosnom  i  juznom  Srbijom  do  Nisa,  gdje  su  zatekli  cara,  koji  bija§e  26.  travnja  iz 
Carigrada  poSao  na  vojnu.  Imao  je  sultan  vojsku  od  140.000  Ijudi  i  120  topova.  Ferdi- 
nandovi  poslanici  stupise  preda  nj  13.  lipnja,  te  mu  izlozi§e  ponude  svoga  gospodara.  Ali 
on  ne  htjede  cuti  ni  za  mir  ni  za  primirje,  vec  povede  poslanike  sa  sobom.  U  Bcograd 
stize  Sulejman  21.  lipnja,  a  tek  19.  i  20.  srpnja  presla  mu  je  vojska  kod  Osijeka  preko  Drave. 
Malo  prije  toga  —  17.  srpnja  —  napisao  je  sultan  kralju  Ferdinandu  ovo  pismo:  »Kod  vas 
ondje  varaju  se  vec  dugo  ubogi  kr§(5ani,  jer  im  se  neprestano  govori,  da  ce  ih  povesti  na 
Turke,  pa  im  se  u  to  ime  otima  novae.  Zato  sam  odlucio  podici  vojsku  na  spanjolskoga 
kraija  (Karla  V.,  kojega  nije  priznavao  za  cara,  jer  je  samo  jedan  car  —  Sulejman  —  na 
zemlji).  Na  granici  Ugarske  dosli  su  tvoji  poslanici  preda  me  i  javili  su  mojemu  zastav- 
niku  Ibrahimu,  sto  zele.  Znaj,  da  se  nijesam  digao  na  tebe,  nego  na  spanjolskoga  kraija. 
Cim  dodjem  do  njemacke  granice,  neka  mi  dodje  u  susret,  jer  se  ne  bi  pristojalo,  kad  bi 
on  svoju  zemlju  ostavio  i  pobjegao  .  .  .  Kralj  spanjolski  govori  vec  dugo  u  sav  glas,  da 
ce  udariti  na  mene:  eto  me  sada  na  celu  moje  vojske.  Ako  je  on  hrabar  muz,  neka  iwi 
doceka.  pa  da  bude,  §to  Bog  hoce.  Ako  me  pak  ne  ce  docekati,  neka  salje  danak  mojemu 
carskomu  veli^anstvu«.  Medjutim  Sulejman  ipak  nije  to  pismo  odpravio  po  Ferdinandovim 
poslanicima,  ve^  ih  je  i  dalje  vodio  sa  sobom. 

Jo§  23.  svibnja  bijahu  kralju  Ferdinandu  javili  ugarski  savjetnici,  da  se  je  sultan 
podigao  s  volskom.  i  da  je  Ivan  Zapolja  nakon  minuloga  primirja  obnovio  borbu,  podsjed- 
nuvSi  grad  Vi§egrad.  Na  te  glase  gledao  je  i  Ferdinand  skupiti  §to  vecu  vojsku  oko  Be^a. 
NjemaCki  drzavni  sabor  dozvolio  je  na  koncu  svibnja  40.000  pje§aka  i  8000  konjanika,  koji 
se  pod  falcgrofom  Fridrikom  moraju  do  15.  kolovoza  skupiti  u  BeCu.  CeSkia  i  druge  zemlje 
Ferdinandove  obedale  su  velike  svote  novaca  ili  vojnika.  Pa  i  car  bio  je  gotov  poslati  nekih 
40.000  §panjolaca.  Talijana  i  inozemskih  placenika.  Sam  papa  poslao  je  kralju  100.000  zlat- 
nih  forinti  za  10.000  ugarskih  pladenika;  suvi§e  darovao  je  i  posvedenu  zastavu,  koja  bi 
se  nosila  pred  Cetama  Valentina  Turaka  i  Pavla  Baki(ia.  Medjutim  i  Zapolja  spremao  se 
je,  da  sjajno  doCeka  Sulejmana.  Na  koncu  svibnja  pozvao  je  sve  velikaSe,  da  se  do  24. 
lipnja  skupc  u  PeSti,  pa  da  odanle  podju  pozdraviti  sultana.  Ali  naroCito  slavonska  go- 
spoda  nijesu  se  htjela  odazvati  pozivu.  Biskup  Sime  od  Erdeda  odpisao  je  paCe  Nada2du: 
»Budi  uvjeren,  da  ne  6u  pred  sultana  dodi,  van  ako  me  do  njega  odvuku  okovana,  Cega  me 
ipak  Bog  oslobodio*. 

Pre§av§i  Dravu  nije  Sulejman  poSao  uz  Dunav  prema  Budimu,  \e6  je  udario  jugo- 
zapadnom  Ugarskom  (?.upanijom  baranjskom,  zaladskom  i  ?.eljeznom),  koju  bijaSc  za  pri- 
jaSnjih  pohoda  poStedio,  i  kojom  ga  je  vodio  kraci  put  prema  Austriji  i  BeCu.  Ne  na§av$i 
nigdje  odpora  dopro  je  napokon  do  malenoga  grada  K  i  s  e  k  a  blizu  medje  Stajerskc,  iz- 
medju  Sombotelja  i  Sopruna.  U  tom  je  gradu  tada  bio  kapitanom  poznati  hrvatski  lunak 
i  diplomata  Nikola  (Mikulica)  J  u  r  i  §  i  (i,  Ijubimac  hrvatskc  gospode  i  pouzdanik  kraija 
Ferdinanda.  Da  je  Suleiman  mimo  taj  grad  proSao  i  ravno  prema  BeCu  udario,  bio  bi  jo.^ 
nepripravne  zatekao  svojc  neprijatelje.  Ali  on  si  bijaSc  utuvio  u  glavu,  da  mora  prije  taj 
grad  uzeti. 


106  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

Nikola»Jurisic  imao  je  uza  se  samo  28  lako  i  10  tezko  oruzanih  konjanika,  kad  je 
pred  Kisekom  osvanuo  6.  kolovoza  veliki  vezir,  a  9.  sam  car  Sulejman.  Jurisic  bijase  se 
spremio,  da  s  ceticom  svojom  podje  glavnoj  vojsci  u  Becu;  ali  biiduci  da  se  je  mnogo 
seljaka  iz  okolice  sa  zenama  i  djecom  u  grad  sklonilo,  odluci  ostati,  te  Kisek  i  narod  u  njemu 
braniti.  Premda  je  grad  bio  slabo  utvrdjen,  ipak  je  on  od  pridoslih  seljaka  i  domacih  gra- 
djana  sastavio  malu  posadu  od  700  momaka.  »Ja  sam  se  usudio«,  javljao  je  Ferdinandu, 
»braniti  ovaj  maleni  i  slab!  grad  protiv  turske  sile,  ne  zato,  sto  sam  se  nadao,  da  cu  ga 
spasti,  nego  da  samo  koji  casak  neprijatelja  zabavim  i  tako  krscanskim  vladarima  priba- 
vim  vremena,  da  se  priprave  za  odpor.  Samo  zato  izlozio  sam  se  najvecoj  smrtnoj  pogibli.« 

Dok  se  je  JuriSic  jos  spremao  na  obranu  i  hrabrio  zdvajajuce  gradjane,  smjestili  su 
Turci  svoje  topove  na  obliznja  brda  i  vinograde,  pak  su  sipali  vatru  sa  svih  strana.  Sreca 
je  bila  po  Kisek,  da  topovska  zrna  nijesu  bila  veca  od  jaja.  Nakon  trodnevne  neprekidne 
pucnjave  stall  su  Turci  13.  kolovoza  sa  cetiri  strane  jurisati,  lagume  kopati  i  na  zidove 
se  uzpinjati.  Branitelji  suzbili  su  sve  jurise  i  dizali  su  neprekidno  lagume  protiv  turskih 
laguma.  Ali  jedan  turski  lagum  razvalio  je  zid  na  nekih  16  metara,  te  su  onda  pukotinom 
stall  prodirati  u  grad.  Ali  taj  put  suzbili  su  branitelji  navalu  i  zatrpali  pukotinu.  Na  to  su 
Turci  podigli  dva  sanca  (Jurisic  ih  je  prozvao  drveni  bregovi),  pa  su  s  njih  pucali  na 
grad.  Tako  su  domala  nacinili  opet  dvije  rupe  u  zidu,  naSto  su  juriSali  bez  prestanka, 
pace  su  nekoliko  puta  prodrli  tako  daleko,  da  su  vec  nataknuli  na  zidove  svoje  barjake, 
koje  su  medjutim  opet  morali  skinuti.  Osobito  zestok  bio  je  dvanaesti  juri§  dne  28.  kolo- 
voza, kada  su  se  vec  cetiri  zastave  vijale  na  gradskim  zidinama.  Nakon  odbitog  juriSa 
pisao  je  Jurisic  jos  istoga  dana  Ferdinandu  pismo,  koje  je  zavrsio  rijecima:  »0d  nasih  700 
oruzanih  zemljaka  vec  je  polovica  poginula;  od  puscanog  praha,  sto  sam  ga  za  300  forinti 
kupio,  imadem  jo§  jednu  centu.  Samo  Bozja  milost  cuva  nas;  budi  ona  milostiva  mo- 
joj  du§i«. 

Tek  sto  je  Juri^id  ovo  pismo  kralju  odpravio,  eto  turskih  glasnika  kod  razvaljenoga 
zida,  pozivajuci  ga,  da  preda  grad.  On  odgovori,  da  ne  ce  grada  predati,  dok  2ivi.  Za  pol 
sata  vrati^e  se  opet  glasnici  javljajuci,  da  je  sultan  planuo  gnjevom  radi  njegove  tvrdo- 
kornosti,  all  ce  mu  veliki  vezir  pomo6i,  ako  odkupi  grad  budi  godisnjim  dankom  budi  za 
2000  forinti  za  uvijek.  Juri§i6  je  odgovorio:  »Qrad  nije  moj,  ja  ne  mogu  za  nj  danak  pla6ati, 
a  2000  forinti  nemam«.  Tri  put  pozvao  je  ovako  veliki  vezir  Juri§ica  na  predaju  grada, 
all  svaki  put  odgovorio  mu  je  junak  isto.  Za  jedan  sat  udarili  su  turski  talambasi  poziva- 
ju6i  vojsku  na  juri§.  Ibrahim  obe6avao  je  dobitnicima  ve6u  pla6u  1  nagrade.  »Svaki  je 
uzeo  du§u  na  jezik«,  pi§e  turski  povjestnicar  Pecevi,  te  je  klicao:  »Ili  6\i  duSmaninu  odru- 
biti  glavu,  ili  cu  je  sam  izgubiti«.  Bijesni  janjicari  i  druge  cete  oborile  su  se  na  sve  puko- 
tine  i  natakli  su  osam  zastava  na  zidove.  Posada  izgubila  je  60  momaka,  pa.i  sam  Jurisic 
zadobio  je  dvije  rane.  S  ostatkom  posade  sklonio  se  je  za  sanac,  koji  bi  iza  pukotlne  po- 
dignut,  pa  ce  sada  biti  posljednji  boj.  U  taj  osudni  cas  udarili  su  zdvojni  starci,  zene  i  djeca 
u  tako  grozan  jauk  i  zapomaganje,  da  su  se  Turci  prepali  i  stall  uzmicati.  Kasnije  su 
Turci  govorili,  da  ih  je  neki  konjanik  s  ognjenim  macem  gonio  sa  zidina,  dok  su  krscani 
pripisivali  pobjedu  sv.  Martinu.  »Moj  puScani  prah«,  pisao  je  Juri§i(5  kralju,  »bio  je  vec 
posve  potrosen;  sto  je  od  mojih  Ijudi  ostalo  na  zivotu,  vec  je  svu  volju  izgubilo,  te  se 
ne  bi  mogao  ni  jedan  sat  vi§e  braniti«.  Tri  sata  nakon  odbijenog  juriSa  javio  je  veliki  ve- 
zir JuriSicu,  da  mu  je  u  sultana  izprosio  milost,  te  ga  je  pozvao,  da  dodje  k  njemu  na 
dogovor.  Tu  mu  je  Ibrahim  javio,  da  mu  je  sultan  poklonio  grad  Kisek.  Po  JuriSicevoj 
zelji  smje§teno  bi  pred  pukotinom  deset  Turaka,  da  brane  pristup  ostaloj  vojsci;  po- 
djedno  bi  na  zidovima  nataknuta  turska  zastava.  Kad  su  na  to  sultanu  dojavili,  da  mu 
se  je  toboze  grad  predao,  zapovjedio  je  on,  da  vojska  krene  izpod  Kiseka.  Bilo  je  to 
30.  kolovoza  1532. 

Medjutim  minula  je  sultana  volja,  da  ide  na  Bee.  Posto  su  mu  cete,  koje  bija§e 
poslao,  da  haraju  po  Austriji  i  Stajerskoj,  zlo  prosle,  udario  je  on  s  glavnom  vojskom 


RASINJA  SPALJENA  QOD.  1532. 


107 


jugo-zapadnim  pravcem  na  Stajersku,  pa  se  je  preko  Friedberga,  Hartberga,  Qradca  i 

Maribora  spuStao  prema  Dravi,  progonjen  od  Ivana  Kocijana  i  Pavla  Bakica.  PreSav  kod 

Maribora  Dravu  i§ao  je  uz  desnu  obalu  njezinu,  te  je  u  drugoj  polovici  rujna  iza  Zavrca 

kod  grada  Vinice  u§ao  u  Slavoniju.  Prolazeci  Varafdinskim  poljem  nijesu  Turci  ni  u  sto 

dirali,  tek  kod  Rasinje,  koja  je  pripadala  Ferdinandovu   kapitanu   Ljudevitu   Pekriju,   uta- 

borili   su   se   pred   gradom.   Tu   izpali 

netko  iz  grada  pu§ku,  te  je  zrno  pogo- 

dilo    odIiCnog    Tur^ina    Sabana,    brata 

Sulejmanova  tefterdara.  Bijesni  janjiCari 

navalili  su  na  to  na  grad,  te  su  svu  po- 

sadu   poubili,  a  grad   I  varo§  zapalili. 

Fodjedno    zarobili    su    mnogo    ziteija, 

medju  kojima  je  bio  i  Juraj  Hus,  koji 

je  poslije  citav  iztok  sve  do  Indije  pro- 

putovao  i  svoje  putovanje  opisao.  Na- 

kon  razsula  Rasinje  poCivala  je  turska 

vojska  jedan  dan;  na  to  je  sultan  raz- 

dijelio  vojsku  u  dvoje.  Jedan  odio  po- 

vjerio  je  velikomu  veziru  Ibrahimu,  koji 

je    po§ao    kraj    Krizevaca,    Qudovca, 

Cazme,   Moslavine,   Kraljeve   Velike    i 

Zapolja    (djedovine    kralja    Ivana    kod 

Nove   Qradiske)   u    Posavinu,   dok   je 

drugi  odio  (sa  spahijama  i  janjicarima) 

sam  sultan  vodio  Podravinom  kraj  Ko- 

privnice  i  Virovitice  u  Pozezku  zupa- 

niju,    koja   je   tada   bila   jos   uvijek    u 

krScanskim  rukama.  Oba  odjela  robila 

su   i   harala   citavim    putem;    tek    kod 

Qorjana    zabranio    je    sultan    svojemu 

odjelu  dalje  haracenje,  jer  je  sada  na 

carskoj  zemlji.   Kod  Beograda  sastala 

su   se   oba   odjela,   te   su    se    zajedno 

vratila  u  Tursku. 

Prolazak  turske  vojske  Slavoni- 
jom  bija§e  velik  udarac  za  zemlju,  koja 
je  jo§  krvarila  od  gradjanskoga  rata. 
All  uz  tursku  bijedu  i  gradjanske  borbc 
zatirale  su  i  Slavoniju  i  Hrvatsku  na- 
silja  baruna  i  knezova,  poCinjana  ne 
samo  na  ubogim  kmetovima,  nego  i  na 
ni^emu  plemstvu.  Osjedalo  se  je  u  ii- 
tavom  kraljevstvu  od  Drave  do  turske 
granice,  da  nema  pravoga  bana,  koji 
bi  Stitio  progonjene  i  branio  pravo.  U 

Slavoniji  priznavali  su  zagrebaCkoga  biskupa  Simuna  od  Erdeda  za  svoga  bana  tek  neki  Za- 
poljevci;  u  Hrvatskoj  nije  banski  namjestnik  i  biskup  kninski  Andrija  TuSkanie  imao  gotovo 
nikakve  vlasti  ni  ugleda.  Sudci  plemidki  u  kri^evaCkoj  iupaniji  iztiCu  7.  sijeCnja  1532.  izrije- 
kom,  daje»banska  stolica  izpra2njena«  (sede  banatus  vacante).  U  Hrvatskoj  nijc 
biskup  Andrija  Tu§kani<3  mogao  stati  na  put  naslljima   kneza   Stjepana   Blagajskoga,  koji 


JANJICAR. 

Po  slici  iz   17.  stoljeea,  koju  Cuvaju  grofovi 
Kuefstein  u  zamku  QrillenberKU. 


108  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

je  zatirao  plemice  Smrckovice  i  Siravice,  hoteci  ih  uciniti  svojim  sebrima  ili  kmetovima; 
kmetovi  pak,  izlozeni  samovolji  svoje  gospode  i  neprestanim  turskim  navalama,  a-k  tomu 
i  nemilosrdnomu  utjerivanju  razlicitih  daca,  stali  su  hrpimice  ostavljati  svoju  domovinu,  te 
bjezati  u  susjednu  Kranjsku  i  Stajersku,  kamo  su  ih  ondjesnja  gospoda  i  plemici  nepre- 
stano  obecanjima  mamili.  »Ako  se  toga  ne  okane«,  tuzi  se  hrvatski  sabor  Ferdinandu, 
»ostat  ce  s  mjesta  ovaj  dio  kraljevstva  pust«.  Bijeda  u  Hrvatskoj  bila  je  napokon  tolika, 
a  tuzbe  na  kralja  tako  ceste,  da  je  Ferdinand  bio  prinudjen  posredovati.  I  tako  se  je  zgo- 
dilo,  da  je  iz  tamnice  izvadio  senjskoga  biskupa  Franju  Jozefica,  te  ga  poslao  u  Hrvatsku, 
da  ucini  red.  Cini  se,  da  se  je  toliko  povjerenje  dojmilo  senjskoga  biskupa,  jer  je  on 
zaista  ugodio  kraljevoj  zelji.  Stalezi  naime  hrvatski,  sabrani  24.  kolovoza  1532.  u  Kladusi 
(u  danasnjoj  turskoj  Hrvatskoj),  javljaju  vrhovnomu  kancelaru  i  jegarskomu  biskupu  Tomi 
Saiahazu  o  torn  ovako:  »Dosao  je  ovih  dana  u  nasu  sredinu  stovani  gospodin,  senjski 
biskup  Josip,  te  nam  je  predao  pisma  nasega  veHcanstva  i  cara  rimskoga,  podjedno  nam 
je  u  ime  obaju  vehcanstva  kojesta  saobcio,  sto  smo  mi  sa  svim  pocitanjem  saslusaU  i 
razumjeH.  Sada  napokon  vasoj  precastnosti  mozemo  pisati  i  kazati,  da  nije  bas  u  zgodan 
cas  i  u  to  vrijeme  borba  i  smutnja  isti  gospodin  biskup  u  nase  kolo  dosao,  te  mnoge 
opreke  i  razmirice  medju  nama  svojim  izvrstnim  duhom  (suo  optimo  ingenio)  izravnao, 
mogla  je  ovu  prenesrecnu  zemlju  zateci  i  snaci  nemalena  pogibao«. 

Uz  Franju  Jozefica  vrijedio  je  u  Hrvatskoj  kao  pouzdanik  kralja  Ferdinanda  jos  i 
Petar  Keglevic,  osobito  od  onoga  casa,  kad  je  u  prvoj  polovici  1533.  umro  kninski  bi- 
skup Andrija  Tuskanic.  Po  nalogu  kraljevu  bilo  je  Keglevidu  preuzeti  opatiju  u  Topuskom, 
koju  je  dosad  Tuskanic  drzao.  No  protiv  toga  digia  su  se  druga  gospoda  hrvatska  i  sla- 
vonska,  poimence  Ljudevit  Pekri  i  Nikola  Zrinski  Stariji.  Pekri  se  je  pace  s  Keglevicem 
natjecao  za  bansku  cast.  Jamacno  je  bilo  i  drugih  takmaca  za  baniju,  pa  tako  nije  Ferdi- 
nand ni  jednomu  povjerio  te  casti,  nego  je  Keglevica  imenovao  svojim  komisarom  ili  na- 
mjestnikom  (regnorum  Croacie  et  Sclauonie  commissarius,  regnorum  Dalmatie,  Croatie  et 
Sclauonie  locumtenens).  Kao  takav  predsjedao  je  Keglevic  saboru  u  Zagrebu  24.  lipnja 
1533.,  na  kojemu  su  sabrani  stalezi  ustali  na  obranu  biskupa  Jozefica,  kojega  bijahu  neki 
protivnici  (valjda  knez  Stjepan  Blagajski)  ponovo  opadnuli  pred  kraljem.  Vrlo  je  znacajno, 
da  su  na  tom  saboru  bill  sabrani  stalezi  Hrvatske  i  Slavonije  zajedno, 
§to  se  je  poslije  sve  vise  dogadjalo,  tako  da  su  napokon  obje  kraljevine  imale  samo  jedan 
zajedniCki  sabor. 

Nesredjene  prilike  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  ponukale  su  opet  Ivana  Zapolju,  da  po' 
digne  stranku  svoju  u  Slavoniji  na  noge.  All  biskup  i  ban  Simun  od  Erdeda  kao  da  mu 
se  nije  odazvao,  jer  ga  Zapoljin  palatin  Ivan  Banid  u  svom  pismu  od  25.  travnja  1533.  iz 
svoga  grada  Virovitice  tuzi  papi  Klementu  VII.  kao  silnika,  koji  se  ne  2aca  prolijevati 
krscansku  krv,  te  progoniti  plemenite  i  neplemenite  Ijude.  Medjutim  ni  druga  gospoda  sla- 
vonska  nijesu  bila  voljna  da  obnove  gradjanske  borbe,  pace  su  se  na  saboru  u  Qradcu 
kod  Zagreba  8.  rujna  1533.  potuzila  kralju  Ferdinandu  »na  Ivana  kneza  sipu^koga,  koji 
nastoji  privuci  k  sebi  gospodu  i  podanike  kraljevine  Slavonije«.  Ferdinand  je  u  pismu  od 
25.  rujna  tjesio  i  bpdrio  svoje  privrzenike,  da  uztraju  u  vjernosti;  podjedno  im  Je  Javio, 
kako  je  zapovjedio  kapitanu  Ivanu  Kocijanu,  da  s  vojskom  pohita  u  pomo6  onima,  kojima 
bi  Ivan  Zapolja  zaprijetio.  Tako  nije  ove  godine  doSlo  do  otvorenoga  boja,  to  manje,  §to 
je  u  to  umro  najodlicniji  privrzenik  Zapoljin,  nepokolebivi  palatin  njegov  Ivan  Bani(5  od 
Lendave  i  Virovitice.  Povjestnicar  Isthvanffi  kaze,  da  je  kralj  Ivan  za  njim  osobito  zalio, 
jer  ga  je  drzao  za  svoga  najvjernijega  pristasu  (quum  eum  prae  caeteris  ob  fidei  integri- 
tatem  charum  imprimis  haberet).  Nakon  smrti  Baniceve  ostali  su  od  Zapoljine  stranke 
biskup  i  ban  Simun  Erdedi,  onda  Petar  Erdedi  i  jos  neki.  ali  ti  nijesu  bili  voljni,  da  zapo- 
djenu  nove  borbe  s  njema5kom  strankom,  to  manje,  sto  bijase  u  to  po§lo  kralju  Ferdinandu 
za  rukom,  da  bar  za  neko  vrijeme  primiri  sultana  Sulejmana. 


I 


MIR  S  TURCIMA  QOD.   1533.  109 

Velika  vojska,  koja  se  bijaSe  u  jcseni  1532.  skupila  oko  BeCa,  namah  se  je  nakon 
povratka  Sulejmariova  opet  i  razi^la.  Tako  nije  Ferdinand  smio  ni  misliti,  da  iztjera  svoga 
takmaca  iz  Ugarske,  vec  je  jedino  mogao  odrzati  ono,  §to  je  dosad  imao.  A  da  ga  i  u  torn 
ne  smetaju,  stao  je  opet  ugovarati  tako  sa  Zapoljom  kao  i  s  Turcima.  K  sultanu  poslao  je 
Hrvata  Jerollma  Zadranina,  koji  je  vec  26.  studenoga  1532.  iz  Dubrovnika  krenuo  prema 
Carigradu.  Foslije  pridruzio  je  Ferdinand  Jerolimu  jo§  jednoga  poslanika,  po  imenu  Kor- 
nelija  Scheppera.  Dne  11.  veljacie  1533.  pi§e»Jerolim  de  Zara,  kraljeve  svitlosti  i  pro- 
caja  oratur*  iz  Carigrada  hrvatski,  cirilicom  pisan  list  na  »izvelicenu  i  zmoznu  gospodu 
bane  hrvatske«,  u  kojem  javlja,  da  je  turski  car  spreman  na  mir,  te  da  je  izdao  zapo- 
vijed  svojim  sandzacima,  basama  i  vojvodaina,  da  »imajii  mir,  Ijubav  i  prijaznjivo  sused- 
stvo  vi§e  imenovanim  i  cestitem  kraljem  rimskim  (Ferdinandom),  na§im  gospodinom,  Ijudi 
podloznici  i  zemljami  drzati«.  Jerolim  dodaje:  »I  zato  vise  imenovani  cestiti  car  od  mene 
kao  poklisara,  ki  ta  mir  versi  i  duguje,  potribova,  da  imam  vam  slovinskim  i  hrvackim 
banom  pisati,  i  tolikoje  gospodi  beckoj,  i  kranjskoj,  i  u  Pozegu,  tolikoje  svude  inude,  kude 
se  drze  pokrajine  na§ega  kraija  s  cestitim  carem,  da  imaju  tolikoje  mirno  prijaznjivo  i  su- 
secki  na  svili  pokrajinah  s  Turci  ziviti,  i  nedavati  nijednoga  uzroka  jedan  drugomu  u  nijednoj 
neprijazni,  ka  bi  uzrok  mogla  nazadovati 
ali  skrsiti  vise  receni  mir  i  Bozju  prija- 
zan;  zaci  ce  dobro  biti,  ne  samo  za  hr- 

vacku  ali  slovinsku  zemlju,  ki  dugo  vri-  yi  f   --        '   -^/V^ 

mena  da  nimaju  nijednoga  mira,  da  ufan  / 1 V ify^^/'nfyi^ \j  </rn 

sam  u  Bogu,  da  cc  dobro  mir  biti  za  sve 
hristijanstvo«.  Zato  moli  »da  vase  mi- 
losti  hotite  sami  uciniti  i  svim  ostalim 
vasim  podloznikom  u  Pozegi,  Slovinije  i 
Hrvatih,  u  ime  kraljeve  svitlosti  zapovi- 
dati,  da  imaju  vi§e  rec^eni  mir  za  svakim 
podobnim  zakonom  s  Turci  na  pokraji-  PODPIS  IVANA  BANICA. 

nah  drzati,  i  po  oni  put,  ki  se  budu  oni  Snitnljeno  s  njegova  pisma  od  11.  rujna  1526. 

mirno  suprotiva  vam  drzati,  kako  je  po-  Cita  se:  Johannes  Banffy  (e)t  (cetera), 

dobno  i  dostojno  da  se  i  vi  suprotiva 
njini  drzite«. 

Sultan  Sulejman,  kojemu  je  nedavno  brodovlje  cara  Karla  pod  vojvodom  Andrijom 
Doriom  otclo  tvrdinju  Koron  na  Moreji,  i  kojemu  je  prijetio  rat  s  Perzijancima  u  Aziji,  bio 
je  zaista  spreman  na  mir.  U  sveCanoj  audienciji  2Z.  lipnja  izjavio  je  on,  neka  Ferdinandu 
bude  mir,  dokle  ga  sam  hoce  drzati.  Zapolju  ne  mo2e  maknuti  ni  rijeC  svoju  pogaziti,  ali 
ako  se  Ferdinand  sam  pogodi  sa  svojim  takmacem,  sultan  ce  pogodbu  priznati.  I  car 
Karlo  V.  moze  se  dobaviti  mira,  ako  ga  zatrazi  po  zasebnom  poklisaru.  Vra(^u(ii  se  po- 
slanici  kuci  pisali  su  28.  kolovoza  1533-  iz  Zadra  kapitanu  Petru  Kruii^u  u  Kiis,  da  je  mir 
s  Turcima  ugovoren,  pa  su  ga  pozvali,  da  ne  dozvoljava  vi§e  svojim  Ijudima  dirati  Turke 
i  udarati  na  njihove  oblasti.  Malo  zatim  doSli  su  poslanici  preko  Bakra.  Rijcke  i  Kranjske 
u  Bee,  gdje  su  kralju  27.  rujna  predali  pismeno  izvjeS^e.  Ferdinand  je  sada  mir  s  Turcima 
razglasio  na  sve  strane;  posebnim  poslanicama  od  6.  listopada  1533.  objavio  je  mir  slo- 
bodnoj  ob(iini  na  brdu  Oradcu  kod  Zagreba,  kao  i  Petru  KegleviOu,  svomu  komisaru  za 
kraljcvine  Hrvatsku  i  Slavoniju.  Radost  s  tih  vijesti  bila  je  u  hrvatskom  kraljevstvu  ve- 
lika. Dne  15.  listopada  pi§e  Ivan  KaStelanovi^  iz  Bisaga  Stjepanu  Ucszhazu  u  Susjedgrad: 
•Novosti  mogu  vam  javiti,  da  je  kraljevsko  veliCanstvo  s  turskim  carem  utanaCilo  mir.  dok 
njih  dva  2ivu  . . .  Kralj   Ivan  otiSao  je  iz  PeCuha«. 


no        Ferdinand  i.  habsburqovac  (i5^7.-i564.)  i  ivan  zapolja  (1527.— iS4o.). 

Medjutim  za  nekoliko  mjeseci  promijenile  su  se  prilike  opet  na  gore.  Kad  su  Ferdi- 
nandovi  poslanici  na  pocetku  god.  1534.  ponovo  posli  u  Carigrad,  a  Schepper  stao  ugova- 
rati  i  u  ime  Karla  V.,  sultan  nije  htjeo  ni  da  cuje  o  prijasnjim  uvjetima  mira.  U  posljednjoj 
audienciji  2.  lipnja  govorio  je  sultan  Schepperu  ovako:  »Kraljevina  Ugarska  pripada  meni, 
i  ja  sam  u  njoj  namjestio  svoga  roba  Ivana  kralja,  koji  ne  moze  nista  da  nacini  bez  mene. 
Ja  sam  mu  onu  drzavu  dao  i  mogu  mu  je  opet  uzeti,  ako  hocu,  Mogu  s  njom  raditi  sto  me 
je  volja,  kao  i  sa  ziteljima,  koji  su  svi  moji  robovi.  Neka  se  ne  paca  Ferdinand,  jer  ju  ja  ne 
cu  napustiti.  Sto  cini  kralj  Ivan,  radi  u  moje  ime;  stoga  neka  se  Ferdinand  cuva,  da  sto 
protiv  njega  preduzme«.  Doslo  bi  sada  mozda  i  do  novih  borba  izmedju  Ferdinanda  i 
Turske,  da  nije  sultan  bio  zabavljen  ratom  u  Aziji,  i  da  nije  u  Erdelju  (u  Megjesu)  29. 
rujna  1534,  tuzno  poginuo  turski  pouzdanik  Ljudevit  Qritti,  te  je  stoga  sultan  slabo  pazio 
svoga  sticenika,  kralja  Ivana  Zapolju. 

Tako  su  i  zemlje  hrvatskoga  kraljevstva  godina  1534.  i  1535.  bile  mirne  od  Turaka. 
No  zato  su  i  Hrvatska  i  Slavonija  patile  od  drugih  nevolja.  Ferdinandoy  namjestnik  Pe- 
tar  Keglevic  umio  je  izraditi,  da  je  kralj  opatiju  u  Topuskom  30.  sijecnja  1534.  podijelio 
njegovu  sinu  Franji,  jer  je  recena  opatija  »na  granici  turskoj«  trebala  takova  glavara, 
koji  ne  ce  samo  obavljati  sluzbu  Bozju,  nego  ce  biti  sposoban  za  obranu  njezinu  i  poda- 
nika  njezinih.  Ostala  gospoda  hrvatska  nijesu  medjutim  bila  sporazumna  s  tim  darovanjem, 
jer  se  je  njim  jos  vise  osilio  rod  Petra  Keglevica.  Jos  je  bilo  smutnja  i  radi  toga,  sto  je 
Ferdinand  bio  Ivana  Kastelanovica  imenovao  svojim  pobiracem  daca  (dicator  ad  exactio- 
nem  et  connummeracionem  subsidii  in  regno  Sclauonie)  u  Slavoniji,  pa  je  taj  utjerivao 
dace  ne  samo  od  privrzenika  svoga  kralja,  nego  i  od  Zapoljevaca.  Zagrebacki  biskup  i  ban 
Simun  od  Erdeda  ogradio  se  je  protiv  toga  posebnim  prosvjedom  od  23.  lipnja  1534., 
upravljenim  iz  kastela  Dubrave  na  recenoga  Kastelanovica.  »Iz  prituzaba  podanika  na- 
sega  vladara  razabiramo«,  tako  pise  biskup  i  ban,  »da  vase  gospodstvo  neku  dacu  (taxam) 
hoce  uz  navijestanje  prijetnja  i  od  njih  iznuditi.  Kakva  je  to  daca,  mi  nimalo  ne  znamo, 
buduci  da  podanici  nasega  vladara  ne  spadaju  na  stranku  vasega  gospodara,  pa  nijesu 
nikad  od  prvoga  pocetka  nikakve  takse  ni  sto  slicno  vasemu  vladaru  placali.  Moci  ce  se 
vase  gospodstvo  sjetiti  clanaka  (utanacenih)  izmedju  vladara,  kojima  je  nepobitno  i  nepo- 
vredivo  zabranjeno,  da  za  trajanja  primirja  jedna  stranka  smeta  stranci  drugoga  vladara. 
Stoga  vas  ponovo  molim,  da  se  u  to  ne  mijesate  i  u  podanike  nasega  vladara  s  kakvim 
nepravednim  postupkom  ne  dirate,  kao  sto  mi  za  volju  mira  u  domovini  (causa  pacis  pa- 
trie)  ne  cemo  dirati  u  stranku  vasega  vladara«. 

Mnogo  je  nadalje  smetalo,  sto  kraljevstvo  jos  uvijek  nije  imalo  bana.  Keglevic  bio 
je  doduse  komisar  ili  zamjenik,  te  mu  je  kralj  povjeravao  banske  poslove  (dne  19.  srpnja 
poziva  ga  kralj,  da  pokusa  nagodu  izmedju  udove  Ivana  Karlovica  i  kneza  Zrinskoga; 
poslije  nalaze  mu,  da  dodje  do  21.  listopada  u  Bee  i  da  mu  donese  oporuku  pokojnoga  Stje- 
pana  Deszhaza  od  Susjedgrada;  31.  prosinca  zapovijeda  mu  najstrozije,  da  ne  pusta  ni- 
koga  putovati  u  Italiju  bez  putnice,  ali  je  bilo  velikasa,  koji  ga  nijesu  slusali,  vec  se  sami 
otimali  za  bansku  vlast.  Samo  tako  mozemo  razumjeti  hrvatsko  nize  plemstvo,  koje  se 
je  30.  studenoga  sastalo  u  gradu  Ripcu  (Rypach,  Repach)  na  Uni  (koji  je  tada  Keglevic 
po  nalogu  kraljevu  utvrdjivao),  pa  se  na  kralja  obratilo  s  ovom  znacajnom  predstavkom: 
»Posveceno  kraljevsko  velicanstvo,  gospodaru  nas  prirodni  i  najmilostiviji,  da  vam  je 
najsmjernije  preporucena  nasa  vjernost.  Razabrali  smo  iz  izvjestaja  nekih  (Ijudi),  da 
imade  nekoliko  gospode  u  ovom  hrvatskom  kraljevstvu  vasega  velicanstva,  koji,  kako 
kazu,  takodjer  u  nase  ime  zele  po  nekim  posredujucim  licima,  kao  nasim  poklisarima,  kod 
vasega  velicanstva  izraditi,  neka  vase  velicanstvo  privoli,  da  bi  ovo  pretuzno  kraljev- 
stvo moglo  izabrati  bana  izmedju  iste  gospode.  Ako  je  tako,  neka  bude  vasemu  velican- 


I 


BISKUP  ^IMUN   OD  ERDEDA  PRIKLONIO  SE   FERDINANDU   (1535.).  m 

stvu  znano,  da  mi  takvirn  poklisarima  nijesmo  dali  svoje  vjerovne  listove.  Ne  sumnjamo 
pak,  da  vase  velicanstvo  moze  (samo)  prosuditi,  da  ii  je  koji  od  hrvatske  gospode  do- 
rastao  za  vrsenje  takove  sluzbe;  ta  oni  sami  nijesu  podobni  da  sobom  upravljaju  i  da  sami 
sebe  dovoljno  zasticuju.  Nije  toj  stvari,  preblagi  gospodaru,  drugi  uzrok,  nego  §to  neki 
(koji  i  onako  sada  nas  ne  prestaju  dnevice  tlaciti)  nastoje  nasim  sijama  nametnuti  jaram 
vjeCitoga  kmetstva  i  robstva,  bjesneci  protiv  viastite  krvi  i  pravoga  piemstva.  Stoga 
molimo  vase  velicanstvo,  neka  se  ne  obazire  na  takove  zahtjeve  .  .  .  ,  da  posve  ne  pro- 
padnemo;  vec  neka  nam  dade  bana,  koji  ce  biti  za  vrsenje  toiike  sluzbe  u  svakom  po- 
gledu  sposoban  i  dostatan.  Predobri  Bog  neka  uzdrzi  vaSe  veiiCanstvo  za  boljitak  krS- 
canskoga  svijeta*.  Vapaj  hrvatskoga  nizega  piemstva  jamacno  jos  nije  dopro  do  Ferdi- 
nanda,  kad  je  ovaj  u  Becu  4.  prosinca  1534.  izdao  poveiju  kapitanu  i  savjetniku  svomu 
Ljudevitu  Pekriju  od  Petrovine,  kojom  mu  je  zadao  kraljevsku  rijec,  da  ce  ga  najdulje 
do  Ojurgjeva  (24.  travnja)  dojduce  godine  imenovati  za  bana  Dalmacije,  Hrvatske  i  Sla- 
vonije  s  drugom  ili  bez  druga,  te  podjedno  odredio,  da  mu  se  pol  banske  place  mora  ra- 
cunati  pocev^i  od  dana,  kad  je  ova  povelja  izdana.  Suvise  je  kralj  istomu  Pekriju  za 
dosadanje  sluzbe  darovao  gradove  Medvedgrad,  Rakovec  i  Lukavec,  obe(^v§i  mu  jo§,  da 
ce  recene  gradove  do  24.  travnja  1535.  odkupiti  od  udovice  i  djece  nedavno  preminuloga 
Nikole  Zrinskoga. 

Pitanje  o  popunjenju  banske  stolice  u  hrvatskom  kraljevstvu  postojalo  je  sve  zamr- 
senije  tijekom  slijedecih  godina,  to  vise,  sto  kralj  nije  ni  u  Ugarskoj  popunio  cast  pala- 
tina,  vec  je  kraljevskoga  sudca  Aleksija  Thurza  de  Betthlenfalva  imenovao  za  svoga  na- 
mjestnika.  Cini  se,  da  je  bas  taj  Thurzo  zajedno  s  kancelarom  (i  jegarskim  biskupom) 
Tomom  Salahazijem  kao  i  s  erdeljskim  biskupom  Nikolora  Qerendijem  poradio,  da  su  u 
Slavoniji  prvih  mjeseci  god.  1535.  zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda  i  njegovi  ortaci 
odrekli  se  kralja  Ivana  Zapolje,  te  se  napokon  pokorili  Ferdinandu.  Vec  9.  svibnja  javlja 
Ferdinand  Tomi  Nadazdu,  kako  su  zagrebacki  biskup  Simun  i  Petar  Erdedi  kod  njega  bili, 
pa  poziva  Nadazda,  da  i  on  to  ucini.  Ferdinand  je  zagrebackoga  biskupa  i  nagradio 
time,  §to  je  njemu  i  njegovim  rodjacima  darovao  Susjedgrad,  2elin  i  Stubicu,  posjedovanja 
nedavno  preminuloga  plemica  Stjepana  Deshaza.  Tako  se  je  Slavonija  konacno  odrekla 
Zapolje,  kojemu  je  i  onako  prijetila  osveta  turskoga  sultana  radi  smrti  Ljudevita  Grittija. 

Od  onoga  Casa,  kad  se  je  zagrebacki  biskup  Simun  pokorio  Ferdinandu  i  tim  odrekao 
banije,  stale  su  i  Slavonija  i  Hrvatska  sve  upornije  traziti,  da  se  jednom  imenuje  ban.  Pe- 
tar Keglevic,  koji  se  na  pocetku  godine  1535.  zove  samo  komisarom,  pace  tek  savjetni- 
kom,  jamac^no  je  bio  ozlojedjen,  sto  je  kralj  obecao  bansku  cast  Ljudevitu  Pekriju.  Sklonio 
se  je  zato  u  svoj  grad  Kostel  u  Zagorju,  pa  odanle  Ferdinandu  11.  srpnja  odkazao  svaku 
dalju  sluzbu,  to  vi§e,  §to  mu  kralj  ni  za  dotadanje  sluzbe  nije  pogodjenu  p\a6u  namirio. 
Kralj  je  na  to  iz  Be(5a  31.  kolovoza  upravio  pismo  na  Keglevi(ia,  u  kojem  je  njemu  obe(^o 
§to  skoriji  obraCun  za  uCinjenu  sluzbu,  te  ga  uvjeravao,  kako  je  sve  uCinio,  da  se  ne 
bude  mogao  na  njega  potu2iti  (ut  iustae  de  nobis  querimoniae  causam  habere  possis).  Dotle 
pak  neka  bude  miran  (aequo  animo)  i  neka  dalje  radi  »za  korist  i  dobro  naSih  kraljevina 
i  podanika«. 

Medjutim  bijahu  se  prvih  dana  rujna  1535.  sastali  »baruni,  velikaSi.  plemidi  i  vite- 
zovi  kraljevine  Hrvatske*  na  sabor  u  Topuskom.  Bila  su  tu  lietiri  kneza  Frankapana 
(Jural  Slunjski,  Vuk  Brinjski,  Stjepan  Ozaljski  i  Nikola  TriaCki),  knez  Stjepan  Blagajski 
(Ursinus),  Petar  Keglevi(i  od  Bu2ima,  Franjo  Tahi  i  Ivan  Alapi(i  od  Velikoga  Kalnika,  na- 
dalje  GaSpar  SubiC  od  Perne,  Ivan  Imprid  od  Jamnice,  Juraj  KobasiC,  Stjepan  Zimi<i,  Ivan 
BudaCki  i  Nikola  Spi§i(i  od  Qorice,  napokon  plemi<iki  sudac  Juraj  PisaO.  Sabrani  staleii 
iznijeli  su  u  posebnoj  predstavci  od  9.  rujna  sve  svoje  tegobe  i  icUe  na  kralja,  te  su 
podjedno  izabrali  plemide  Ivana  Tumpida  i  Mihajla  Budi§i(5a,  da  kao  poklisari  njihovi  od- 
nesu  predstavku  kralju.  pa  da  mu  jo§  naustice  izloie  neke  stvari.  U  predstavci  mole  sta- 


112  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— i564.)  I  IVAN  2AP0LJA  (1527.— 1540.). 


• 


lezi  iiajprije  da  Jeleni,  udovi  Nikole  Zrinskoga  (Starijega)  kao  i  njezinrm  sinovima  Ivanu 
i  Nikoli  ostavi  gradove  Medvedgrad,  Rakovec  i  Lukavec;  nadalje  da  se  parnica  izmedju 
Jurja  Fraiikapana  Slunjskoga  i  Tome  Nadazda  radi  triju  sela,  spadajucih  pod  grad  Ste- 
nicnjak,  odgodi  do  onoga  vremena,  kad  se  urede  poslovi  izmedju  kraljeva  Ferdinanda  i 
Zapolje.  Stalezi  mole  jos  kralja,  da  im  prema  obecanju  na  izbornom  saboru  u  Cetinu  za- 
datom  plati  duzne  svote  za  izvrsene  sluzbe,  koje  su  mu  dosad  cinili,  i  za  koje  bi  ucinjen 
obracun  vec  pred  tri  godine  u  Varazdinu.  Jos  se  ogradjuju  protiv  toga,  sto  gospoda  iz 
nasJjednih  zemalja  kraljevih  (Kranjske,  Koruske,  Stajerske)  mame  i  odvode  kmetove  hr- 
vatskih  staleza  u  svoje  oblasti,  pace  salju  kmetovima  svoje  poslanike,  koji  svasta  obeca- 
vaju,  pa  ih  onda  sve  bez  broja  (sine  numero)  naseljuju  u  onim  pokrajinama.  Stalezi  zah- 
tijevaju  od  kralja,  neka  strogo  zapovjedi,  da  se  to  vise  ne  cini,  pace  da  se  vec  odvedeni 
kmetovi  i  podanici  opet  povrate.  Izticu  jos,  neka  se  kralj  pobrine,  da  se  zemlja  brani  od 
turskih  navala,  i  da  se  vrsi  pravda  u  samoj  zemlji  (cim  neizravno  zahtijevaju  namjestenje 
bana).  Napokon  porucuju:  ako  ih  kralj  kani  ostaviti  i  zapustiti,  neka  im  vrati  pismo,  kojim 
su  ga  izabrali  na  Cetinu  za  kralja  i  vjernost  mu  prisegli,  a  oni  ce  njemu  nasuprot  povra- 
titi  pismo,  kojim  su  njegovi  poklisari  zajamcili  Hrvatskoj  stara  prava  i  obecali  razne  po- 
laksice  i  pomoc  za  obranu  zemlje. 

Jos  tijekom  rujna  pozurio  se  je  Ferdinand,  da  umiri  ogorcene  hrvatske  staleze.  Od- 
govarajuci  ira  na  predstavku  obecao  je,  da  ce  zadovoljiti  svim  njihovim  tegobama.  On  ce 
poraditi,  da  ce  knezovi  Zrinski  doci  do  svojih  prava;  on  ce  smjesta  bane  iza- 
brati  i  namjestiti  (quod  banos  propediem  eliget  et  constituet);  on  ce  se  pobrinuti, 
da  se  kmetovi  vise  ne  primaju  u  susjedne  zemlje,  vec  da  budu  primorani  ostati  u  svojoj 
domovini.  On  ce  napokon  u  svakom  pogledu  nastojati,  da  osigura  dobar  mir  i  pokoj 
svima  ziteljima  kraljevine,  a  napokon  ce  u  svoje  vrijeme  nagraditi  vjerne  sluzbe  hrvat- 
ske gospode  i  plemica. 

Jos  nijesu  hrvatski  stalezi  primili  poruku  kralja  Ferdinanda,  sastao  se  je  4.  listopada 
1535.  ugarski  sabor  u  Trnavi.  Na  taj  sabor  poslala  je  i  Slavonija  svoje  poklisare,  koji  su 
iznijeli  tegobu,  sto  njihova  domovina  jos  uvijek  nema  bana.  Sabor  je  na  to  u  predstavci 
na  kralja  iznio  tu  zelju  ovako:  »Potaknuti  molbama  nase  brace,  koja  su  iz  Slavonije,  kra- 
ljevine vasega  velicanstva,  ovomu  saboru  prisustvovala,  prepokorno  molimo  vase  velican- 
stvo,  da  udostoji  ipak  jednom  milostivo  pobrinuti  se,  da  se  ondje  namjeste  bani,  pa  da  se 
red  ucini  radi  javnoga  mira«.  Slavonski  pokUsari  obnovili  su  svoje  tegobe  i  na  drugom  sa- 
boru, koji  se  je  malo  zatim  19.  studenoga  1535.  sastao  u  Pozunu.  I  tom  je  prigodom  ugar- 
ski sabor  zakljucio  clankom  petdesetim:  »NadaIje  u  kraljevini  Slavoniji  pobrinut  ce  se 
ozbiljno  njegovo  velicanstvo,  da  se  namjesti  ban  za  obranu  kraljevine  i  za  povratak  ob- 
cega  mira,  kao  i  zato,  da  se  ondje  sve  obavlja  svojim  redom«.  Kralj  je  na  to  u  odgovoru 
(danom  u  prosincu  iste  godine)  svecano  odgovorio  ugarskomu  saboru,  da  je  gotov  i  sklon 
imenovati  bana  (ad  banum  Sclavonic  preficiendum  sua  quoque  maiestas  se  paratam  offert 
et  benignam),  pace  da  ce  zadovoljiti  i  drugim  tegobama  slavonskih  poklisara. 

Medjutim  prolazih  su  prvi  mjeseci  godine  1536.,  a  Hrvatska  i  Slavonija  ostale  su  i 
dalje  bez  bana,  pa  je  tako  sve  vise  preotimalo  maha  obce  bezvladje  u  obim  kraljevi- 
nama.  Za  hrvatsko  kraljevstvo  bilo  je  to  sve  opasnije,  jer  su  se  obce  prilike  znatno  pro- 
mijenile  u  prilog  Ivanu  Zapolji.  Sultan,  koji  je  bio  srecan  u  ratu  s  Perzijancima,  oprostio 
je  Zapolji  smrt  Grittijevu,  pa  mu  je  opet  naklonio  svoju  milost.  Stoga  je  Zapolja  gledao 
prekinuti  ugovaranje  i  s  carem  Karlom  V.  i  s  kraljem  Ferdinandom,  koje  bijase  prije  sam 
zapodjenuo.  Prema  poslaniku  cara  Karla,  lundskomu  nadbiskupu  Ivanu  Weseu,  pona§ao 
se  je  Zapolja  u  Velikom  Varadinu  mjeseca  lipnja  1536.  vrlo  oporo,  pace  nije  htjeo  ni  cuti 
o  kakvim  pogodbama,  koje  bijase  pred  nekoliko  mjeseci  sam  iznio.  Pouzdavao  se  je  u 
svoga  vrhovnoga  pokladnika  Jurja  Utisenica,  biskupa  u  Velikom  Varadinu,  koji  mu  je  bio 
glavnim  savjetnikom,  kao  i  u  novoga  velikoga  vezira  Ajaspasu  u  Carigradu. 


TURCI  UDARaJU  NA  POIeQV   (1536.) 


113 


Vec  u  prvoj  polovici  1536.  nagadjalo  se  je,  da  de  se  sultan  Sulejman  opet  podidi  na 
Ferdinanda,  da  pomogne  svome  Sticeniku.  Sam  Zapolja  iavlja  13.  srpnja  vjernomu  knezu 
Urbanu  Bacanu,  kako  je  sultan  Ferdinandovog  poslanika  Ivana  Mariu  Barzizia  pozvao, 
neka  kaze  svomu  gospodaru,  da  Zapolji  povrati  zupaniju  Pozegu  i  (iitavu  kraljevinu  Sla- 
voniju  (ut  referret  domino  suo,  quo  Posegam  et  regnum  totum  Sclauonie  nobis  restituat), 
jer  ako  toga  ne  ucini,  da  ce  ih  ognjem  i  macem  opustoSiti.  U  isto  vrijeme,  18.  srpnja,  spo- 
ticie  kralj  Ferdinand  bosanskomu  sandzaku  Usrefbegu,  §to  sprema  brojne  Cete  za  provalu 
u  Slavoniju;  jednako  18.  srpnja  obraca  se  Ferdinand  na  zagrebaCkoga  biskupa  Simuna  od 
Erdeda,  gdje  mu  javija  »kako  se  dnevice  sve  vise  sabire  golema  vojska  turska,  koja  kani 
u  kraljevinu  Slavoniju  provaliti,  te  ju  osvojiti*.  Kralj  je  doduSe  poslao  sultanu  svoga  po- 
slanika, da  mu  se  radi  toga  potuzi,  ali  je  podjedno  zapovjedio  vrhovnomu  kapitanu  Ivanu 
Kocijanu.  da  prite(^e  u  pomoc  recenoj  kraljevini.  Stoga  poziva  i  biskupa,  koji  spada  medju 
prve  velikase  Slavonije,  da  ustane  na  obranu  svoje  domovine,  pa  da  sporazumno  s  Iva- 
nom  Kocijanom  sve  poradi,  kako  da  se  turska  sila  suzbije  i  kraljevina  odrzi. 

Opasnost  za  zupaniju  Pozegu  i  citavu  preostalu  Slavoniju  bila  je  u  taj  mah  to  veca, 
§to  su  mnogi  velikasi  bill  u  ocitoj  zavadi  sa  zemaljskim  kapitanom  Ljudevitom  Pekri- 
jem,  koje  radi  njegova  haracenja,  koje 
opet  radi  toga,  §to  je  prema  pismenom 
obecanju  kralja  Ferdinanda  gramzio  za 
banskom  casti.  Cini  se,  da  je  Pekriju  bio 
najveci  protivnik  bas  zagrebacki  biskup 
Simun  od  Erdeda,  koji  se  bijase  tek  proSle 
godine  odmetnuo  od  Zapolje  i  priklonio 
Ferdinandu.  Protivnici  tuzili  su  Pekrija 
radi  nevjere  samomu  kralju,  na  sto  je 
Pekri  po§ao  u  Bee,  da  se  pred  kraljem 
opravda.  Ferdinand  je  mislio,  da  ce  svima 
smutnjama  stati  na  kraj,  ako  poslje  u  Sla- 
voniju i  Hrvatsku  za  banskoga  namjest- 
nika  erdeljskoga  biskupa  N  i  k  o  I  u  Q  e- 
r  e  n  d  i  j  a.  Pekri  je  izprva  odvracao  kra- 
lja od  te  nakane,  jer  se  protivi  »slobodi 
Vraljevine«  (contra  libertatem  regni  non 
esse  mittendum);   no  poslije  je   privolio, 

znajuci  dobro,  da  slavonska  gospoda  ne  ce  namjestnika  priznati.  I  zaista,  kad  je  na  to  Ni- 
kola Qerendi  do§ao  u  Slavoniju,  te  sabor  sazvao,  da  se  kao  banski  namjestnik  prika2e, 
stale^i  slavonski  nijesu  se  htjeli  njemu  odazvati  niti  ga  slusati  (quum  per  dominos  ct  regni- 
colas  pro  voto  maiestatis  vestre  dominus  Qerendy  non  esset  acccptatus). 

Tako  je  u  oci  turske  provale  hrvatsko  kraljevstvo  bilo  bez  bana  i  bez  zemaljskoga 
kapitana.  U  to  je  posljednjih  dana  srpnja  1536.  bosanski  sandfak  Usrefbeg,  utvrdivSi  gra- 
dove  Brod  (Brodt)  i  KobaS  (Kowatsch)  na  Savi,  provalio  u  Zupaniju  F^o^egu.  Jednako  je 
i  Mehmetbeg  JahijapaSic,  »sand2ak  smederevski,  belgradski,  podunavski,  posremski  i  po- 
savski*  s  iztocne  strane  udario  na  Po2egu,  pa  da  iz  njc  prodre  u  zapadnu  Slavoniju.  naro- 
Cito  u  virovitieku  i  kriievaCku  Zupaniju.  O  toj  provali  javija  lundski  nadbiskup  Ivan  Wese 
iz  Velikog  Varadina  20.  kolovoza  caru  Karlu  V.  ovako:  »Turci  su  netom  minulih  dana 
provalili  u  kraljevinu  Slavoniju,  koja  je  pod  vlaSdu  prejasnoga  kralja  rimskoga.  Bilo  ih  je 
18.000  Ijudi.  Vazali  one  kraljevine  bill  su  za  dobe  obavijeSteni  o  njihovu  dolazku.  pa  su 
skupili  vojnika  i  svojih  podanika  na  broj  25.0(K),  tako  te  je  dostajalo,  da  se  Turci  suzbiju 
Kad  se  bijahu  skupili,  porodila  se  je  medju  njima  svadja,  tko  ee  biti  vrhovni  volvoda  ili 
kapitan.   Nijesu   se   mogli   sporazumjeti   glede  kapitanije,  paCe  radi  privatne  mrfnje  (ob 

Klald,  Hrv.  povj.  III.  (5.)  8 


PECAT  JURJA   UTISENICA.  . 

Cita  se:  F(-ater»  G(eorgius).  U  grbu  vidi  se  odozgo 

kruh   u   kljunu    drieci   gavran   (znak   pavlinskoga 

reda);  pod  gavranom  je  jednorog. 


ii-4  FERDINAND  I.  HABSBURuOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  2AP0LJA  (1527.— 1540.). 

privata  odia^  planula  je  medju  njima  tolika  nesloga  i  razpra,  da  su  se  svi  kuci  vratili,  raz- 
pustivsi  sve  svoje  podanike,  koji  su  inace  bill  odusevljeni  za  borbu.  Kad  su  to  Turci  raza- 
brali,  napredovali  su  bez  otezanja,  te  su  zauzeli  pet  vrlo  cvrstih  gradova  ili 
t  V  r  d  i  n  j  a,  koje  su  namah  potrebitim  stvarima  snabdjeli,  pa  su  onda  onu  citavu  pokra- 
jinu  opustosili.  Sada  drze  Turci  slobodne  prelaze  preko  Save  i  Drave,  tako  da  mogu  ci- 
tavu Slavoniju  pokoriti,  kad  god  im  se  bude  prohtjelo.  To  je  Turcin  ucinio,  premda  je 
vjeru  zadao  prejasnomu  kralju  rimskomu.  Bojim  se,  da  ce  napokon  seljaci  u  toj  kraljevini 
stoga,  sto  se  s  njima  najnemilosrdnije  postupa,  ustati  na  noge,  pa  se  listom  pridruziti 
Turcima.  Za  ove  posljednje  turske  provale  seljaci  su  naime  u  jednom  vrlo  utvrdjenom 
gradu,  u  koji  ih  bijase  kapitan  za  obranu  njegovu  primio,  cim  su  doznali  za  dolazak  Tu- 
raka,  primivsi  od  njih  neznatne  darove,  kapitanu  noge  i  ruke  svezali,  te  ga  onako  sputana 
Zajedno  s  gradom  Turcima  predali«.  Weseovo  pricanje  dopunjuje  povjestnicar,  Isthuanfi, 
koji  pripovijeda,  kako  je  smederevski  i  beogradski  sandzak  Mehmetbeg  iz  Osijeka  posao 
na  Pozegu  te  ju  lako  osvojio,  jer  ju  je  slaba  posada  branila.  Tom  prigodom  zauzeo  je 
takodjer  glasoviti  kaptol  sv.  Petra  na  pozezkom  polju  (danas  selo  Kaptol),  kojega  su  ka- 
nonici  pobjegli  preko  Drave  prema  Pecuhu,  te  se  sklonili  u  sigurnija  mjesta. 

Dok  su  Turci  na  koncu  srpnja  i  prvih  dana  kolovoza  osvajali  i  haracili  po  pozezkom 
polju,  skupio  je  zagrebacki  biskup  poglavite  velikaSe  i  plemice  hrvatske  i  slavonske  u 
svojem  kastelu  Dubravi  na  stanak.  Bili  su  tu  Petar  Erdedi,  Franjo  Bacan,  Toma  Nadazdi, 
knez  Ivan  Zrinski,  Petar  Pogan,  Stjepan  Gjulaj,  a  uz  njih  brojni  nizi  plemici.  Ljudevita 
Pekrija  nije  bilo;  on  se  najavio  bolestnim,  te  je  ostao  u  svom  gradu  Varazdinu.  Tek 
8.  kolovoza  stigao  je  u  Dubravu  Ferdinandov  vrhovni  kapitan  Ivan  Kocijan,  kojega  su  sa- 
brani  stalezi  s  velikom  radoscu  docekali.  Na  dan  sv.  Lovrinca,  10.  kolovoza,  vijecalo  se 
je,  da  li  bi  se  poslo  na  Turke,  da  im  se  otmu  ugrabljeni  gradovi.  Odluceno  bi  napokon, 
da  se  15.  kolovoza  ponovo  sastane  sabor  u  Krizevcima,  na  koji  bi  pozvan  i  Ljudevit 
Pekri.  Ali  on  nije  ni  ovaj  put  dosao.  Zato  su  stalezi,  sabrani  u  Krizevcima,  izabrali  zemalj- 
skim  kapitanom  Ivana  Alapica.  Podjedno  odredili  su  sve  potrebito,  da  se  sustave  dalje 
provale  turske.  Tako  su  razpisali  sveobcu  ratnu  dacu  od  jedne  forinte,  koja  se  mora  za 
petnaest  dana  pobrati  ne  samo  »od  ubogih  kmetova  i  plemica  jednoselaca«,  nego  takodjer 
od  zupnika,  opata,  vranske  priorije  i  drugih  duhovnih  staleza.  Pobiracem  dace  i  blagajni- 
kom  bit  ce  zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda.  Nadalje  bi  odluceno,  da  se  utvrde  neki 
medjasni  gradovi  prema  Turcima,  po  imenu  kasteo  plemica  Zempce  (Svetacki),  koji  je  bio 
prvi  na  udaru.  Jos  bi  zakljuceno  poslati  pred  kralja  zasebnog  poslanika,  da  mu  prikaze 
svu  nevolju  i  izmoli  pomoc;  zadaca  ta  povjerena  bi  bivsemu  banu  Franji  Bacanu.  Napo- 
kon obvezali  su  se  svi  nazocni  velikasi,  da  ce  sa  svima  silama  i  sa  svojim  cetama  stajati 
uz  vrhovnoga  kapitana  Kocijana,  kojemu  ce  se  takodjer  pokoravati  zemaljski  kapitan 
Ivan  Alapic. 

Saborski  zakljucci  u  Krizevcima  nijesu  bili  pocudni  Ljudevitu  Pekriju.  Iz  svoga 
grada  Varazdina  salje  on  25.  kolovoza  prosvjed  kralju  Ferdinandu.  On  se  opravdava,  sto 
nije  dosao  na  sabore  u  Dubravu  i  Krizevce,  jer  je  za  izvjestno  cuo,  da  su  ga  odlucili 
ondje  umoriti.  Razpis  sveobce  ratne  dace  i  izbor  zagrebackoga  biskupa  za  pobiraca  te 
dace  proglasuje  nezakonitim  (contra  libertatem  regni),  te  javlja,  kako  su  mnogi  plemici 
namah  nakon  svrsenoga  sabora  k  njemu  dosli,  te  ga  zamolili,  da  o  svemu  tomu  njegovu 
velicanstvu  pise.  Napokon  se  ogradjuje  protiv  toga,  sto  je  za  poklisara  na  kraljevski 
dvor  poslan  bivsi  ban  Franjo  Bacani.  Medjutim  prosvjed  Ljudevita  Pekrija  nije  ovaj  put 
ni§ta  koristio. 

Premda  se  bijahu  bosanski  i  smederevski  sandzaci  jos  u  polovici  kolovoza  povra- 
tili  svojim  kucama,  ipak  su  se  stalezi  slavonski  i  kralj  Ferdinand  spremali,  da  odole  da- 
Ijim  provalama  njihovim.  Dne  30.  rujna  1536.  pi§e  Ferdinand  iz  Bjelaka  u  Koruskoj  pismo 
Aleksiju  Thurzu,  pozivajuci  ga,  neka  ga  izvjescuje   o   turskim   namjerama.   Podjedno   mu 


BORBE  ZA  KLIS.  115 

javlja,  kako  je  pozvao  preda  se  Ljudevita  Pekrija,  da  ga  svrati  na  bolji  put  (ad  meiiorem 
mentem).  Malo  zatim,  17.  listopada  §alje  Ferdinand  pisma  smederevskom  sandfaku  Meh- 
metbegu  i  caru  Sulejmanu;  u  posljednjem  pismu  tuii  sand^aka,  §to  dopuSta  svojim  Cetama, 
da  provaljuju  u  medjaSne  oblasti,  naroCito  u  2upaniju  Po2egu  i  Slavoniju,  zatim  sto  su 
neke  kaStele  i  tvrdjice  (castella  et  fortalitia)  vec  zauzele;  i  napokon  Sto  reCeni  sandfak 
skupija  nove  kopnene  5ete  i  brodovlje,  da  siiom  osvoji  poglavite  gradove  Slavonije,  a  uz 
to  porucuje  gospodi  i  plemicima  slavonskima,  da  ih  ne  ce  vi§e  uznemirivati,  ako  se 
dobre  volje  podloze  Ivanu  Zapolji  (si  se  sua  sponte  Johanni  Scepusiensi  aduersario  nostro 
subiecerint).  Namah  sutradan,  18.  listopada  piSe  kral]  iz  stajerskoga  Qradca  vlastelinu  Ga- 
sparu  Ernustu  od  Cakovca  u  Medjumurju:  »Razabrav§i  da  su  Turci  ponovo  (rursum) 
u  velikom  broju  u  ovu  kraijevinu  doSli,  pa  da  su  stali  grabiti  i  paliti,  poslali  smo  naSega 
vjernoga  vrhovnoga  kapitana  Ivana  Kocijana  sa  stanovitim  naSim  cetama  i  osobama  u 
Zagreb,  da  se  ondje  s  tobom  i  drugim  na§ima  vjernima  sastane  i  ono  radi,  Sto  bi  se  ^inilo 
potrebito  za  osiobodjenje  one  kraijevine.  Pozivamo  stoga  i  tvoju  vjernost,  da  i  ti  sa  svo- 
jim c^etama  recenom  kapitanu  podjeS,  pa  ako  bude  nu^dno,  na  njegov  poziv  zajedno  sa 
svojim  podanicima  na  neprijatelja  udaris*.  Nema  sumnje,  da  su  jednaki  pozivi  stigli  i  osta- 
lim  magnatima  i  gospodi  u  Slavoniji.  AH  kao  da  sve  to  nije  koristilo,  jer  se  zagrebaCki 
biskup  Simun  od  Erdeda  kralju  Ferdinandu  u  pismu,  pisanom  u  kaStelu  Dubravi  3.  pro- 
sinca  1536.,  ovako  tuzi:  »Netom  (novissime)  javio  sam  po  svojim  Ijudima,  poslanima  va- 
semu  velicanstvu,  da  su  cete  bosanskih  Turaka  pograbile  oruzje,  i  da  su  na  na§u  pogibao 
preSle  preko  rijeke  Save.  Kako  su  one  malo  zatim  u  kraljevini  vaSega  velicanstva  robile 
i  grabile,  jasno  ce  vase  velicanstvo  doznati  iz  prilozenih  pisama.  Evo  je  i  Mehmetbeg, 
smederevski  i  beogradski  sandzak,  skupio  ogromno  mnoztvo  vojske,  pa  uprtivSi  na  ladje 
bojne  topove  prijeti  sada  razsuiom  ovoj  zemiji  (patriae),  a  narocito  mojemu  kaSteiu  S  o  p  j  u 
(Zopya,  na  Dravi),  kojega  podsadu  dnevice  izcekujem.  Ubogi  pak  puk,  zdvojivSi  u  skraj- 
njoj  nevoiji,  i  odmetnuvsi  se  od  vjere  Krista  spasitelja  prihvaca  Muhamedov  zakon,  pa 
je  dotle  doslo,  da  se  i  moji  kmetovi,  na  imanjima  kastela  Sopja  stanujuci,  od  mene  odvr- 
gavaju  i  Turcima  pokoravaju,  kako  ce  to  velicanstvo  va§e  iz  pisma  svoga  vjernoga  Ladi- 
slava  More,  kao  i  sluzbenika  moga  u  recenom  Sopju  bjelodano  razabrati.  Sto  vise,  toliki 
se  glasovi  cuju  po  Slavoniji,  kako  puk  i  plemstvo  koje  gdje  koleba,  da  se  pokori  turskoj 
vlasti,  osobito  jer  je  ova  kraljevina  lisena  nazocnosti  gospode.  Gospoda  naime,  i  to  Petar 
Erdedi  boravi  onkraj  Save,  a  Hampo  (ErnuSt)  onkraj  Drave;  neki  drugi  jesu  u  Ugarskoj 
ili  opet  kod  vasega  velicanstva.  Ja  sam  s  gospodinom  Zrinskim  ovdje  se  znojim.  OtJe- 
kivao  sam  novi  dolazak  bosanske  vojske,  pa  mislim  da  ce  to  naskoro  biti  .  .  .  Buduci  da 
u  kraljevini  imade  malo  tvrdinja,  u  koje  bi  se  ubogi  puk  sa  stvarima  i  vojnicima  mogao 
sigurno  skloniti,  po(3eo  sam  ovu  moju  varos  nasipom  pasati  ...  I  Drava  se  je  silno  raz- 
lila,  tako  da  se  onuda  (Podravinom)  nikako  kolima  ne  mofe  prolaziti  .  .  .« 

Ponovne  provale  turske  sklonile  su  Ferdinanda,  te  je  u  studenom  1536.  odIuCio  po- 
slati  svoga  poslanika  Franju  Sprinzensteina  k  sultanu  Sulejmanu  i  njegovu  velikomu  ve- 
ziru  AjaspaSi.  U  pismu  na  potonjega  tuzi  se  kralj,  kako  su  sand2aci  beogradski  (smede- 
revski) i  bosanski  pred  malo  mjeseci  (perpaucis  ante  mensibus)  s  mnogo  vojske  u  Sla- 
voniju provalili,  te  svake  vrsti  zuluma  po^injali.  Nadalje  osvojili  su  t  r  i  n  a  e  s  t  g  r  a- 
d  o  V  a  i  mnoga  druga  mjesta,  od  kojih  su  neka  posadama  snabdjcli,  a  druga  do  temcija 
razorili.  Napokon  su  pa§a  bosanski  Usrefbeg  i  paSa  hercegovaCki  Piribeg  nctom  s  nebro- 
jenom  vojskom  doSli  pod  kraljevski  grad  K  1  i  s,  te  blizu  njega  dvije  tvrdinje  jednu  za  dru- 
gom  podigli,  da  tako  posadu  u  gradu  prinude  gladom  na  predaju,  jer  ina^e  njom  obladati 
ne  mogu.  Kralj  moli  sultana,  neka  za  volju  mira,  koji  je  medju  njima  utanaCen.  zapovjedi 
onim  sand^acima  i  ostalim  svojim  podanicima,  da  se  okane  daljih  napadaja;  otcte  gra- 
dove u  Slavoniji  i  zarobljenike  neka  povrate,  a  pred  Klisom  neka  dignu  podsadu.  te 
ga  posve  na  miru  ostave.  Mcdjutim  je  Sprinzensteinu    stiglo    sultarovo    slobodno    pismo 

8* 


il6  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

tek  u  veljaci  1537,,  a  kad  je  na  to  prvih  dana  travnja  dosao  u  Carigrad,  bila  je  sudbina 
grada  Klisa  vec  odlucena. 

Nakon  sudbonosnoga  boja  na  Muhackom  polju  i  iza  pada  Obrovca  svanuli  su  za 
grad  Klis  crni  dani.  Okruzen  s  jedne  strane  mletackim  posjedom,  a  s  druge  turskim 
stajao  je  taj  grad  posve  osamljen  i  odijeljen  od  ostale  Hrvatske  kao  malen  otocic  sred 
morske  pucine.  S  kopnene  strane  nije  mu  Ferdinand  mogao  pomoci  poslati,  tek  na  bro- 
dovima  mogao  je  primati  hranu  i  zairu  iz  Senja  i  Rijeke.  All  i  tu  su  mu  Mletci  mogli 
zakrciti  svaki  dodir  s  ostalim  svijetom. 

Junacki  kapitan  Petar  Kruzic  tuzio  se  je  jos  u  prosincu  1530.  Ivanu  Kocijanu  ovako: 
»Nadao  sam  se  primiti  pripomoc  za  taj  prenevoljni  grad,  ali  nijesam  nista  dobio.  Ja  sam 
se  stoga  pred  njegovim  velicanstvom  htjeo  rijesiti  toga  grada  (izjavivsi),  da  ne  cu  nikad 
vise  u  nj  unici.  Ali  cuvsi,  da  je  grad  podsjednut  i  sjetivsi  se  vjernosti,  pa  da  grad  ne  pro- 
padne,  skupio  sam  sve,  sto  sam  imao  u  kuci,  i  usao  sam  u  grad.  Medjutim  u  velikoj  sam 
nevolji  zajedno  sa  svojim  slugama.  Stoga  opremite,  gospodine,  Ijude  i  topove  i  drugo  po- 
trebno  za  grad,  jer  su  dvije  pase  pripravne  da  ga  podsjednu.  I  ti  tuzni  gradjani  hoce  svi 
da  ostave  grad,  te  da  se  razprse  .  .  .«  Dne  22.  ozujka  1531.  javlja  opet  Andrija  Mihaljevic 
iz  Spljeta  vrhovnomu  kapitanu  Kocijanu:  »Qrad  Klis  u  skrajnjoj  je  opasnosti.  Ocekuju 
Turke  svaki  dan  i  sat,  da  ga  podsjednu,  a  grad  je  slabo  obskrbljen,  narocito  Ijudima.  Qo- 
spodin  Petar  Kruzic  pak  otisao  je,  mislim,  pred  kraljevo  velicanstvo;  bojim  se,  da  se  za 
njegova  izbivanja  ne  dogodi  kakovo  zlo,  ako  mu  ne  predusretne«.  Zaista  je  13.  lipnja 
osvanuo  pred  Klisom  bosanski  sandzak  Usrefbeg,  te  je  za  petnaest  dana  podigao  u  blizom 
Solinu  kasteo,  i  metnuo  u  nj  jaku  posadu,  koja  ce  Klisu  braniti  svezu  s  morem  i  tako  ga 
prinuditi  na  predaju.  Siijedece  godine  1532.  osvanula  je  pod  KUsom  opet  oveca  turska  voj- 
ska,  koju  je  vodio  Mletcanin  Nikola  Querini.  Petra  Kruzica  nije  bilo  u  gradu.  Tom  se  je 
zgodom  usuljao  u  grad  neki  izdajica,  koji  je  bio  obucen  u  redovnicke  haljine,  pa  je  gra- 
djane  nagovarao  na  predaju.  Tako  je  Nikola  Querini  4.  lipnja  unisao  u  Klis,  te  je  zauzevsi 
tvrdinju  i  varos  stavio  u  njih  jaku  posadu.  No  malo  zatim,  kad  je  nekom  prigodom  Que- 
rini posao  na  sajam  u  Poljica,  doplovio  je  Petar  Kruzic  iznenada  sa  2000  momaka  iz  Ja- 
kina,  pa  udariv  snazno  na  varos  osvojio  ga  je  s  pomocu  svojih  privrzenika  u  njemu.  Ne- 
koliko  dana  poslije  predala  se  njemu  i  tvrdinja,  gdje  su  razjareni  vojnici  razsjekli  toboz- 
njega  redovnika,  koji  bijase  Klisane  na  predaju  sklonio.  Napokon  18.  rujna  osvojio  je 
Kruzic  i  tursku  tvrdjicu  u  Solinu,  posto  mu  je  stigla  pomoc  od  senjskoga  i  rijeckoga  kapi- 
tana.  Papa  Kliment  VII.,  kojega  bijase  car  Karlo  V.  jos  26.  srpnja  zamolio  za  pomoc 
Klisu,  podijelio  je  22.  listopada  Kruzicu  i  njegovim  vojnicima  oprost,  sto  su  pogubili  toboz- 
njega  redovnika,  a  u  istinu  izdajicu.  Znajuci  Petar  Kruzic  dobro,  da  Turci  ne  ce  mirovati, 
vec  ce  htjeti  da  osvete  svoj  poraz,  svjetovao  je  kralja  Ferdinanda,  neka  i  on  sagradi  na 
solinskom  polju  tvrdjavu,  u  koju  bi  se  mogla  posada  kliska  skloniti,  kad  bi  opet  doslo  do 
nevolje.  Medjutim  Ferdinand  nije  se  obazirao  na  njegove  savjete  i  molbe,  pace  nije  ni  re- 
dovito  placao  vojnike,  koji  sii  cuvali  grad.  Osim  Turaka  prijetili  su  Klisu  i  Mletcani;  bu- 
duci  da  im  Kruzic  uza  sve  molbe  i  ponude  nije  htjeo  grada  predati,  da  bude  branikom 
mletackoga  posjeda  u  Dalmaciji,  stall  su  mu  otimati  na  moru  ladje,  a  na  kopnu  posjede, 
samo  da  ga  tako  prinude,  pa  da  ga  ostavi.  U  toj  nevolji  pomagali  su  Kruzica  jedino  pape 
Kliment  VII.  i  Pavao  III.  Oni  su  siljali  vojske  i  novaca  toliko,  da  je  sultan  Sulejman  jed- 
nom  uzkliknuo:  »Ta  to  je  papinski  grad«. 

Premda  je  1533. — 1536.  u  obce  bilo  primirje  izmedju  Ferdinanda  i  Sulejmana,  nijesu 
ipak  nikad  prestale  borbe  oko  Klisa.  Sad  bi  Turci  podsjedali  grad,  sad  bi  opet  brojni 
uskoci,  koji  se  bijahu  u  njemu  nastanili,  zalijetali  u  turske  oblasti  i  ondje  cetovali.  Dne 
25.  listopada  1533.  tuzio  je  Vespazijan,  sin  Jeronima  Zadranina,  Petra  Kruzica  kralju  Fer- 
dinandu,  sto  sa  svojim  uskocima  udara  na  turske  kotare;  sam  Jeronim  Zadranin  pred- 
lagao  je  27.  veljace  1534.  kralju,  da  skine  Petra  Kruzica  s  kapitanije,  jer  njegovi  uskoci 


PAD  KLISA  12.  OZUJJCA  1537. 


117 


I 


nikada  ne  ce  da  miruju.  U  lipnju  1534.  opet  sandi^aci  su  bosanski  i  hercegovaCki  podsjedali 
Klis  kroz  dvadeset  i  osam  dana,  ali  mu  nijesu  mogli  nauditi.  Qodine  1535.  pokuSali  su 
Turci,  da  zavladaju  Klisu  izdajom.  Podmitili  su  uskoka  Matu  TvrdosaIi(Ja,  da  ih  uvede  u 
grad  zadnju  noc  poklada  (9.  veljade).  On  je  tobo^e  privolio,  ali  je  smjesta  obavijestio  i 
svoje  drugove,  da  budu  na  oprezu.  U  ureCeno  doba  no<Si  spustio  je  Tvrdosalid  Ijestve  niz 
zidine,  pa  je  tako  nekih  30  Turaka  u§lo  u  grad.  Ali  sad  se  je  na  njih  digla  posada,  pa  ih 
je  sve  sasjekla,  na  sto  je  provalila  iz  grada,  te  ostalu  dru2inu  raztjerala. 

Cim  su  Turci  na  koncu  srpnja  i  prvih  dana  kolovoza  1536.  osvojili  Poiegu  i  druga 
mjesta  u  poze^koj  zupaniji,  vratio  se  je  namah  sandzak  bosanski  Usrefbeg  u  Bosnu,  da 


■"  ChUSA  .       "7* 


GRAD  SPLJET,  SOLIN  (SALONA)  I  KLIS  (CLISSA)'QOD.  1571. 

Iz  atlasa  (Isole  famose),  Sto  ga  je  nacrtao  mletaCki  mjernik  Qianfrancesco  Camotio,  te  ga  godinc 

1571,-1572.  u  Mletcima  izdao. 


odanle  podje  na  Klis.  VeC  31.  kolovoza  stajao  je  izpod  Klisa.  Njemu  se  bijaSe  pridruiio  i 
hercegovacki  sandiak  Piribeg. 

Borbe  oko  Klisa  trajale  su  ovaj  put  viSe  mjeseci.  Turci  su  najprije  za  dvadeset 
dana  obnovili  razvaljenu  tvrdinju  u  Solinu,  a  na  to  su  stall  graditi  jo§  dvije  nove  tvr- 
djice,  jednu  u  Ozrini,  a  drugu  u  KuCini.  Tim  naCinom  htjeli  su  Klis  ograditi  od  svijeta, 
te  ga  napokon  gladom  prisiliti  na  predaju.  Medjutim  posada  se  je  junaCki  driala,  a  u  to  je 
kapitan  Kruiii  trafio  pomodi  na  sve  strane.  Napokon  je  izradio,  da  mu  je  u  oiujku  1537. 
kralj  Ferdinand  poslao  30(H)  njemaCkih  vojnika  pod  grofom  Nikoloni  Thurnoni.  a  papa 
Pavao  in.  7(K)  momaka  pod  Lukom  Jakinjaninom.  la  je  pomo(i  dolazila  morem  na  brodo- 
vima,  na  kojima  je  bilo  takodjer  dovoljno  topova,  puSCauoga  praha  i  hrane.  Cim  se  je  ta 


118  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

pomocna  vojska  izkrcala,  Kruzic  je  namah  stao  udarati  na  turske  tvrdinje.  Dvije  bijase 
vec  i  razvalio,  pa  se  onda  svom  snagom  oborio  na  trecu  u  Solinu.  Krscanska  vojska  bila 
je  vec  i  u  nju  provalila,  kad  no  je  na  jednom  na  Solinskom  polju  osvanuo  Ijubimac  bo- 
sanskoga  sandzaka,  krscanski  poturica  Muratbeg  Sibencanin  zajedno  s  Malkocbegom,  vo- 
deci  sa  sobom  1000  pjesaka  i  1000  konjanika.  Murat  udario  je  na  krscane  tolikom  zesti- 
nom  i  vikom,  da  su  se  Talijani  i  Nijemci  silno  prepali,  pa  misleci,  da  je  Turaka  kud  i  kamo 
vise,  stali  bjezati  prema  morskoj  obali,  da  se  ukrcaju  u  brodove,  Hrabri  Kruzic  sustav- 
Ijao  je  rijecju  i  cinom  bjezece  vojnike,  ali  ih  nije  mogao  zadrzati;  napokon  stali  su  i  nje- 
govi  Hrvati  bjezati  k  moru,  te  se  gurati  na  ladje.  Videci  to  Kruzic,  on  je  posljednji  zajasio 
na  konja  i  pohitao  za  bjeguncima.  Stigavsi  do  obale  skocio  je  s  konja  i  posao  na  brod.  Ali 
taj  bise  prenatovaren  vojnicima,  pa  ga  veslaci  nijesu  mogli  u  plitcini  s  mjesta  maknuti. 
Tako  su  se  i  Turci  prikucili  brodu,  te  poceli  sjeci.  Prepoznavsi  Kruzica  oborili  se  na 
njega,  te  ga  napokon  nadjacali  i  ubili,  premda  se  je  osobito  hrabro  (acerrime)  branio. 
Konjanicki  vodja  Atliaga  brzo  mu  je  odrubio  glavu,  pa  ostavivsi  Ijesinu  njegovu  u  ladji, 
odnesao  ju  slavodobitno  Muratbegu.  Qrof  Nikola  Thurn  i  Luka  Jakinjanin  spasli  su  doduse 
zive  glave,  ali  su  izgubili  veci  dio  svojih  ceta.  S  odrubljenom  glavom  kapitana  Petra 
Kruzica  dosao  je  Muratbeg  pred  KHs,  te  je  pozvao  posadu  i  gradjane,  da  se  dobre  volje 
predadu.  Ako  to  ucine,  poklonit  ce  im  zivot;  inace  ih  ne  ce  pomilovati.  Buduci  da  su 
Turci  malo  prije  bill  zauzeli  jedini  izvor,  koji  je  Klisanima  vode  davao.  nije  im  preostalo 
drugo,  nego  da  se  odazovu.  I  tako  je  Klis  dne  12.  ozujka,  na  blagdan  sv.  Qregorija,  godine 
1537.  dosao  u  tursku  vlast.  Qradjani  i  uskoci,  koji  se  bijahu  udomili  u  gradu,  razselili  su 
se  na  sve  strane;  mnogi  uskoci  sklonili  su  se  u  Senj.  Dne  10.  travnja  pisao  je  kralj  Fer- 
dinand iz  Praga  svojoj  sestri  Mariji,  koja  mu  bijase  tuzne  vijesti  doglasila,  ovako:  »Da  ti 
vratim  nemilo  za  nedrago,  javljam  ti  bas  takve  glase;  dne  12.  prosloga  mjeseca  naime 
bise  porazeni  moji  i  papinski  Ijudi,  koje  bijasmo  Klisu  u  pomoc  poslali.  Na  to  se  je  taj 
grad  predao  Turcima,  premda  je  u  njemu  jos  za  dugo  vrijeme  bilo  zaire  i  hrane«. 

Padom  Klisa  u  turske  ruke  izgubilo  je  hrvatsko  kraljevstvo  posljednje  upori§te  na 
jugu  Velebita,  a  u  danasnjoj  Dalmaciji.  Preostala  Hrvatska  i  Slavonija  kao  da  nijesu  osje- 
cale  taj  ogromni  gubitak,  jer  su  i  same  bile  u  onaj  mah  tezko  zabrinute  za  svoj  obstanak. 
Kolika  je  bijeda  bila  u  Slavoniji,  pokazuje  povelja  kralja  Ferdinanda  od  10.  sijecnja  1537., 
kojom  je  dozvolio  Ivanu  Salaju  od  Kerecenja  i  Qasparu  Ernustu  od  Cakovca,  da  na 
rijeci  Muri  izmedju  svojih  posjeda  Legrada  i  Dubrave  podignu  brod  (vadum)  s  ladjama 
za  prevazanje.  Ferdinand  kaze  izrijekom,  da  je  to  dozvolio  »s  obzirom  na  nevoljne  bje- 
gunce,  koji  od  straha  pred  Turcima  iz  krajeva  kraljevine  Slavonije  i  drugih  mjesta  u  onim 
stranama  zajedno  sa  stokom  i  drugim  svojim,  »sto  je  za  obce  dobro  i  za  ocuvanje  kralje- 
vine Ungarije«.  Ali  Ferdinand  bijase  se  ozbiljno  pobrinuo  i  za  obranu  kraljevine  Slavonije. 
kao  i  Ugarske,  a  pri  tom  pomagale  su  ga  izdasno  ne  samo  te  zemlje.  nego  i  nasljedne 
pokrajine,  kao  i  zemlje  ceske  krune.  Tako  je  Ferdinand  u  prosincu  1536.  i  prvih  mjeseci 
1537.  primio  toliko  vojske  i  novaca,  da  je  mogao  misliti  na  navalni  rat  na  Turke.  Jos 
21.  prosinca  1536.  bijase  u  Becu  povjerio  Ivanu  Kastelanovicu,  da  podje  u  Slavoniju,  pa  da 
ondje  u  kraljevo  ime  razpravlja  s  gospodom  »sto  je  za  obce  dobro  i  za  ocuvanje  kralje- 
vine* (Slavonije);  medju  gospodom,  kojoj  je  Ivan  Kastelanovic  imao  poci.  izrijekom  se  spo- 
minju  knez  Juraj  Frankapan  Slunjski,  knez  Stjepan  Blagajski,  Ljudevit  Pekri  od  Petrovine 
(zupan  varazdinski  i  kraljevski  kapitan),  Franjo  TaM,  Petar  Erdedi  i  drugi.  05ito  je,  da 
se  je  Ferdinand  tada  nagodio  s  odmetnim  Ljudevitom  Pekrijem,  premda  su  potonjega  mnogi 
hrvatski  i  slavonski  velikasi  i  nadalje  neprestano  tuzakali  radi  njegovih  zuluma.  Tako  je 
Franjo  Bacan  jos  13.  veljace  1537.  podnio  tuzbu  protiv  Pekrija,  u  kojoj  je  kralja  ovako 
opominjao:  »Cujem  da  se  je  vase  velicanstvo  opet  s  njim  (Pekrijem)  pogodilo  glede  neke 
kapitanije.  Neka  promotri  vase  velicanstvo,  da  li  je  dostojno  unapredjivati  onakvoga,  koji 
vi§e  obara  nego  gradi  (si  dignum  sit,  talem  proficere,  qui  pocius  destruit  quam  edlficaret)«. 

Po  nalogu  kralja  Ferdinanda  sazvan  bi  slavonski  sabor  u  Kri^evce  za  4.  ozujka  1537. 


I 


SABOR   U   KRI2EVCIMA   U   TRAVNJU    1537.  119 

Podjedno  je  kralj  poslao  onamo  vrhovnoga  vojvodu  Ivana  Kocijana  s  vojskom  iz  nasljed- 
nih  pokrajina,  da  zajedno  sa  staleiima  Slavonije  zavede  u  toj  kraljevini  ob(ii  mir,  pa  da 
onda  sve  pripravi  za  velikii  vojnu,  kojom  bi  Turke  posve  potisnuli  iz  te  zemlje.  Medjutim 
kao  da  se  slavonska  gospoda  nijesu  odazvala  u  dovoljnom  broju,  pa  zato  bi  ureCen  novi 
sabor  u  Kri^evcima  za  15.  travnja  iste  godine.  Kocijanu  bilo  je  osobito  stalo, 
da  na  sabor  dodje  i  Petar  Keglevic,  koji  je  u  ono  doba  obavljao  slu2bu  kapitana  u  kra- 
Ijevskim  gradovima  Bihacu  1  Ripcu  na  Uni.  Dne  13.  travnja  pi§e  Kocijan  iz  Zagreba  Ka- 
Stelanovicu:  »Premda  je  gospodin  Petar  Keglevic  i  nama  pisao,  da  radi  vrlo  izmorenih 
konja  ne  moze  dodi  na  sabor  u  Krizevce,  ipak  smo  ga  ponovo  pismom  zamoliii,  pa  se  na- 
damo,  da  ce  doci«. 

Sabor  sastao  se  je  zaista  15.  travnja  u  Krizevcima.  Poznati  su  nam  zaklju(3ci  toga 
sabora.  Najprije  se  stale2i  zahvaljuju  kralju,  §to  je  Kocijana  poslao  s  vojskom  )»na  krajinu 
ove  prenevoljne  kraljevine*,  te  ocituju,  da  su  toga  vrhovnoga  kapitana  rado  primili  uz  po- 
godbe,  na  koje  je  i  on  pristao,  i  koje  ce  redom  izloziti.  Buduci  da  su  medju  stale2ima  ne- 
prestano  bjesnile  razmirice  i  pravde,  koje  se  nijesu  mogie  umiriti,  pa  se  radi  njih  nije 
moglo  niSta  uCiniti  za  obranu  zemlje,  proglasuiu  sada  do  dojdudega  Bozi(ia  obdi  zemaljski 
mir  (ut  universi  domini  nobiles  regni  Sclauonie  usque  festum  nativitatis  domini  nunc  ven- 
turum  sint  inter  sese  pacific!).  Buduci  nadaije  da  kralj  »iz  stanovitih  razloga«  jo§  nije 
mogao  imenovati  bana,  te  kraljevina  nema  redovitoga  sudca,  izabiru  oni  izmedju  sebe  Ce- 
tvoricu  za  upravu  zemlje  (ad  dirigenda  negocia  regni).  To  su  zagrebac^ki  biskup  Simun 
Erdedi,  Ljudevit  Pekri,  Franjo  Bacani  i  Petar  Keglevic.  Oni  ce  sporazumno  s  vrhovnim 
kapitanom  Kocijanom  brinuti  se  za  sve  oko  obrane  kraljevine  dotle,  dok  kralj  imenuje 
bana.  Videci  veliku  opasnost,  §to  prijeti  kraljevini,  i  ugadjajuci  zelji  kraljevoj  odredjuju 
stalezi,  da  se  podigne  ceta  od  800  konjanika  i  200  pjesaka  za  obranu  zemlje.  Za  tu  Cetu 
morali  bi  doduse  »iz  sredine  sveukupnoga  pie mstva«  poobicaju  kraljevine  izabrati  kapitana; 
no  buduci  da  je  vrijeme  kratko  za  skupljanje  takve  cete,  mole  Ljudevita  Pekrija,  da  ju  on 
s  pomocu  druge  gospode  sabere,  pa  da  joj  bude  kapitanom.  Pekri  mora  medjutim  vazda 
raditi  sporazumno  s  kraljevskim  vrhovnim  kapitanom  Kocijanom.  Jo§  bi  zakljuc^eno,  da 
svaki  velikaS  i  plemic  od  svojih  deset  seli§ta  opremi  po  jednoga  pjeSaka,  jednako  neka 
cini  po  deset  plemica  jednoselaca  zajedno.  I  tu  ce  vojsku  voditi  Ljudevit  Pekri.  SuviSe 
mole  kralja,  da  sto  prije  poslje  u  zemlju  jo§  druge  cete  (pedites  scilicet  et  armigeros),  koje 
bija§e  obecao,  da  ih  Kocijan  razmjesti  gdje  bude  trebalo.  Napokon  pobrinuSe  se  i  za  uzdr- 
zavanje  tolikih  Ceta.  Citavoj  kraljevini  nametnuta  bi  daca  od  jedne  forinte  (subsidium  unius 
fioreni),  koja  se  mora  za  osam  dana  pobrati  i  predati  blagajniku  Emeriku  BradaCu.  Tko 
ne  plati  milom,  prinudit  ce  ga  Bradac  silom,  a  pomagat  ce  ga  Ljudevit  Pekri  sa  svojim  C:c- 
tama.  Da  ne  bi  pojedinci  hranu  za  vojsku  preskupo  prodavali,  ustanovljen  bi  cjenik  i  odbor, 
koji  ce  paziti,  da  se  cjenik  obdrzava.  Vojnici  placat  ce  hranu  gotovim  novcem.  Staleii 
zakljuc^uju  svoje  odredbe  ovako:  »Ako  bi  se  tko  otimao  gore  receno  obdriavati,  neka  se 
na  nj  dize  vojska,  a  i  mi  cemo  glavom  ustati  na  njega.  da  ga  kao  gazitelja  naSih  odre- 
daba  kaznimo*. 

Ferdinand  bio  je  sa  zakljuCcima  sabora  zadovoljan,  jer  se  je  ubijedio,  da  su  stalc2i 
gotovi  na  sve  zrtve,  da  obrane  svoju  domovinu.  On  ih  je  pismom  od  2.  svibnja  odobrio. 
SuviSe  je  stale^e  pozvao,  da  i  dalje  ostanu  u  najboljem  sporazumu  s  Kocijanom,  koji  ga 
bijaSe  potanko  izvijestio  o  po2rtvovnosti  njihovoj.  Medjutim  kralj  je  od  njih  tra2io  jo§  I 
vi§e,  te  je  njegove  ?xlje  saobdio  Kocijan  poscbnim  pismom  od  17.  lipnja.  NaroCito  je  kralj 
zahtijevao,  da  se  svi  velikaSi  slavonski  podignu  listom  na  oru?Je  zajedno  sa  svojim 
bander  ijima;  nadaije  da  se  pobrinu  za  kola,  koja  Ce  hranu  za  vojskom  voziti;  na- 
pokon da  nadju  nekoga,  koji  6c  hranu  dobavljati.  U  tom  pismu  iztaknuo  je  Kocijan,  kako 
su  isti  dolnjoaustrijski  stalezi  doSli  sa  svojim  <ietama  na  obranu  Slavonije,  a  mediu  njima 
su  mnogi  odlicni  plemiCi  i  grofovi,  koji  su  gotovi  poginuti  za  vjeru  krSCansku. 


12C  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

• 

Slavonski  sabor,  koji  je  jos  istoga  dana  (17.  lipnja)  vijecao,  bio  je  spreman  i  na  te 
zrtve,  to  vise,  sto  se  bijase  u  to  skupila  vec  lijepa  vojska  iz  svih  zemalja  kraljevih,  te 
se  utaborila  oko  Koprivnice.  Odredjeno  bi,  da  za  banderijalnu  vojsku  stave  pojedini  veli- 
kasi  i  plemici:  zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda  300  momaka,  Ljudevit  Pekri  200,  braca 
(Ivan  i  Nikola)  Zrinski  100,  Caspar  Ernust  od  Cakovca  200,  Franjo  Bacani  100,  Petar  Er- 
dedi  200,  Tomo  Nadazdi  100,  Petar  Keglevic  60,  Franjo  Tahi  25,  Stjepan  Banic  (Banffy) 
60,  Ladislav  More  100,  knez  Vuk  Frankapan  25,  Stubenberger  32,  Stjepan  Qjulaj  25, 
Pavao  Ratkaj  12,  Emerik  Bradac  6,  imanje  Susjedgradsko  32,  grad  Samobor  25,  zagre- 
backi kaptol  40,  cazmanski  kaptol  20,  pavlinski  samostan  u  Lepoglavi  8,  udova  Drzic  12, 
bastinici  Pavla  Kerecenja  8,  dakle  svi  zajedno  1690  momaka.  Glede  podvoza  ustanovljeno 
bi,  da  ce  dati  kola:  Petar  Erdedi  32,  Ladislav  More  25,  braca  Zrinski  25,  Caspar  Ernust 
36,  Franjo  Bacani  25,  zagrebacki  kaptol  20,  cazmanski  kaptol  15,  Cesargrad  20,  Susjedgrad 
10,  Samobor  5,  Petar  i  Vuk  Keglevic  15,  Stjepan  Qjulaj  5,  Pavao  Ratkaj  5,  doljni  i  gornji 
grad  Krizevci  10,  obcina  Qradec  kod  Zagreba  6,  Ivan  Thuroz  6.  Za  svaka  kola,  u  koja  je 
upregnuto  sest  konja,  placat  ce  se  dnevice  20  krajcara.  Za  dobavljaca  hrane  odredjen  bi 
zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda.  Napokon  bi  proglasena  odredba  protiv  onih,  koji  su 
potajno  prodavali  hranu  Turcima.  Na  te  kriomcare  pazit  ce  u  Podravini  Simun  od  Er- 
deda, Ladislav  More  i  Ladislav  Banic,  a  u  Posavini  porodica  Zempce  (Svetacki)  i  sluzbenici 
grada  Kraljeve  Velike.  S  tima  zakljuccima  slavonskoga  sabora  mora  da  je  kralj  bio  oso- 
bito  zadovoljan,  jer  je  29.  lipnja  Ljudevitu  Pekriju  darovao  grad  Mali  Kalnik,  a  10.  kolo- 
voza  Ivanu  Kocijanu  Susjedgrad  i  Stubicu. 

Jos  29.  kolovoza  1537.  bio  je  Ivan  Kocijan  u  taboru  kod  Koprivnice  (ex  castris 
prope  Kaproncza),  odakle  je  s  ostaMm  vojvodama  i  kapitanima  pozvao  Petra  Keglevica, 
da  se  i  on  sa  svojim  cetama  vojsci  pridruzi.  Tako  brojne  i  lijepe  vojske  nije  Slavonija  davno 
vidjela.  Bilo  je  na  okupu  24.000  momaka,  i  to  16.000  pjesaka,  a  8000  konjanika.  Konjanici 
bill  su  pretezito  iz  Hrvatske  i  Slavonije,  a  vodili  su  ih  uz  Ljudevita  Pekrija  jos  Franjo 
Bacani,  Pavao  Bakic,  Baltazar  Banic,  Ivan  Tahi,  Ivan  Zrinski  i  Ladislav  More.  Pjesaka 
bilo  je  od  svih  naroda  i  iz  svih  zemalja:  Cehe  je  vodio  grof  Albrecht  Schlick,  Stajercc  zemalj- 
ski  kapitan  Ivan  Ungnad,  Korusce  Erazmo  Mager,  Austrijance  Hardeck,  a  ratoborne  Tirolce 
i  talijanske  strijelce  grof  Ljudevit  Lodron.  Kranjske  cete  vodio  je  Kocijan,  koji  je  bio  i  vr- 
hovni  vojvoda  citave  vojske,  premda  ne  bijase  jos  nigdje  pokazao,  da  je  podoban  zapo- 
vijedati  u  velikom  ratu.  Topova  imala  je  vojska  7 — 8  velikih    i  40  manjih  (poljskih). 

Ferdinand  ocekivao  je  od  te  lijepe  vojske  velike  stvari.  Prvih  dana  rujna  stala  je 
vojska  slavonskom  Podravinom  micati  se  prema  Virovitici.  No  vec  putem  planule  su  raz- 
mirice  izmedju  Schlicka  i  Kocijana,  jer  ceski  vojvoda  nije  htjeo  slusati  zapovijedi  vr- 
hovnoga  kapitana.  Suvise  nastalo  je  trvenje  izmedju  Ceha  i  Stajeraca.  Dne  10.  rujna  stigla 
je  vojska  do  Virovitice,  gdje  ioj  je  ponestalo  hrane,  za  koju  bijase  brigu  preuzeo  zagre- 
backi biskup  Simun.  K  tomu  zaharacile  su  usiijed  jesenskih  kisa  i  bolesti,  tako  da  je  od 
nevolje  i  bolesti  poginulo  do  8000  pjesaka.  Iz  Virovitice  poslao  je  Kocijan  Pavla  Bakica 
sa  1000  konjanika  k  Sopju,  da  ga  otme  Turcima,  koji  ga  bijahu  pred  vi§e  mjeseci  osvojili. 
Od  13.  do  20.  rujna  boravila  je  vojska  u  Valpovu,  pa  se  je  spremala  da  udari  odanle  na 
Osijek,  i  da  tako  preotme  Turcima  najznatnije  mjesto  na  prolazku  iz  Beograda  u  Ugarsku. 
Ako  uzmu  krscani  tvrdi  Osijek,  sustavit  ce  se  i  dalje  napredovanje  Turaka  prema  zapad- 
noj  Slavoniji. 

Medjutim  nijesu  ni  Turci  mirovali.  Smederevski  i  beogradski  sandzak  Mehmedbeg 
Jahijapasic  bijase  za  dobe  pohitao  Osijeku  u  pomoc,  pa  je  primivsi  i  od  bosanskoga  pa§e 
nekih  5000  momaka  udesio  obranu  grada  tako,  da  Kocijan  nije  mogao  ni  pomisliti  na  redo- 
vitu  podsadu,  a  sandzak  Mehmedbeg  nije  opet  htjeo  da  zametne  bitku  na  otvorenom  polju. 

Ne  izvrsivsi  bas  nista  pod  Osijekom  stade  se  Kocijan  prvih  dana  listopada  s  izmo- 
renom  vojskom  vracati.  Ali  i  tu  su  ga  Turci  pretekli,  pa  su  mu  zakrcili  najkraci  i  najbolji 


^s^M^ 


PORAZ  KOD  QORJANA   (9.  LISTOPADA   1537.).  121 

put  od  Osijeka  prema  Valpovu.  Tako  bi  krScanska  vojska  potisnuta  prema  jugozapadu  u 
moCvarne  krajeve  uz  rijeku  Vuku.  Ali  i  na  torn  putu  oblijetali  su  vojsku  progonedi  ju 
Turci,  zadavajuci  joj  mnogo  jada.  Na  torn  uzmaku  poginuo  je  i  junaCki  Pavao  Baki(S,  koji 
je  kao  posljednja  straza  sa  svojim  konjanicima  zadr?.avao  Turke.  Od  toga  Casa  obladala 
je  krScanskom  vojskom  velika  strava,  to  vi§e,  §to  joj  bija§e  ponestalo  hrane  za  Ijude  i 
konje.  Kad  je  tako  smalaksala  i  obnemogla  vojska  stigla  9.  listopada  do  Q  o  r  j  a  n  a  neda- 
leko  od  Djakova,  odlu5i§e  vojvode,  da  de  ondje  ostaviti  sva  kola  i  topove,  pa  udariti  prav- 
cem  k  sjeveru  prema  Valpovu,  jer  su  se  nadali,  da  ce  ondje  nadi  hrane.  Vojska  de  krenuti 
tim  putem  dojduce  noci,  kad  ce  joj  Kocijan  zvekljom  znak  podati.  Ali  jo§  prije  toga  doznao 
je  on,  da  su  Ljudevit  Pekrl  i  zagrebacki  biskup  sa  svojim  Ijudima  ve(5  otiSli.  Tad  je  njega 
spopao  tolik  strah,  da  je  i  on  sa  svojom  5etom  kukavno  pobjegao,  ne  pobrinuvSi  se  ni- 
malo  za  preostalu  vojsku.  Za  njim  poveo  se  je  i  Stajerski  zemaljski  kapitan  Ivan  Ungnad 
od  Sonnecka.  Nad  preostavsim  Tirolcima,  Talijanima,  Koru§cima  i  Cesima  preuzeo  je  vr- 
hovno  zapovjednictvo  grof  Lodron.  Sad  je  planula  straSna,  zdvojna  borba  protiv  kud  i 
kamo  pretezitijih  Turaka.  Namah  na  pocetku  boja  pobjegao  je  grof  Albrecht  Schlick.  Vedina 
preostalih,  medju  njima  i  Erazmo  Mager,  poginuli  su  junaCkom  smrdu.  Grof  Lodron  bi 
s  posljednjim  ostatcima  vojske  (Tirolcima)  potisnut  u  moCvaru  i  tefko  ranjen,  pa  se  je 
napokon  predao,  kad  mu  bija§e  Mehmedbeg 
zajamdio,  da  ce  mu  zivot  pokloniti.  Medjutim 

nevjerni  sandzak  nije  odrzao  rijeci,  vec  mu  je  /->  /^  I  ^ 

dao  odrubiti  glavu,  jer  bi  toboze  i  onako  mo-  — ^^j<5*Vk»-»^    ^m/^^T-k^t^v^^v^ 

rao  putem  u  Carigrad  umrijeti  od  zadobivenih  ^^  ^^  - 

rana.  Turci  zarobili  su  citav  logor  i  sve  preo- 
stale  topove,  medju  njima  osobito  veliki  top 

»Kacijanerica«,   koji  su   oni   poslije   kroz   pol  PODPIS   IVANA   KOCIJANA. 

stoljeca  i  vise  vodili  na  kr§cane.  Najvise  su  Snimak  s  njegova  pisma  od  19.  pro- 

stradali  na  toj  vojni  ba§  Cesi:  od  5000  nije  se  ^'"^*  ^^^^^  ^**^  ^^=  "^""^  Catzianer 

gotovo  ni  jedan  kudi  povratio. 

Poraz  Kocijanove  vojske  kod  Osijeka 
i  Qorjana  dojmio   se   je   nemilo   krscanskoga  svijeta.  U  Njemadkoj  zaredalc  su  rugalice;  na 
crkvenim  vratima  u  Becu  ditali  se  stihovi: 

»Kazianer,  Ungnad  und  Schlick, 

Die  mochten  hangen  an  einem  Strick«. 

(Kocijan,  Ungnad  i  Schlick  neka  vise  na  uzetu).  I  kralja  Ferdinanda  kosnula  se  je  duboko 
nesreda  njegove  vojske,  to  vi§e,  §to  su  sada  Slavonija  i  Hrvatska  stajale  otvorene  tur- 
skoj  sili.  K  tomu  je  i  Ivan  Zapolja  Siljao  svoje  glasnike  Slavoncima  i  Hrvatima.  pozivajudi 
ih.  neka  se  njemu  pokore,  ako  zele,  da  se  rije§e  daljih  nevolja. 

Vec  19.  listopada  1537.  pisao  je  Ferdinand  tridentiriskomu  kardinalu  pismo,  ukojemje 
korio  Kocijana  i  drugc  kapitane,  da  su  »sramotno  ostavivSi  ovce  kao  nevjerni  pastiri  po- 
bjegli«  (capitaneos  illos  turpiter  relictis  ouibus  tanquam  infidos  pastores  aufugissc).  Istoga 
dana  imenovao  je  Ferdinand  vjernoga,  junaCkoga  i  prokuSanoga  Nikolu  JuriSida  zcmalj- 
skim  kapitanom  Kranjske  i  vrhovnim  kapitanom  svoje  vojske  na  krajini.  U  isti  mah  radio 
je,  da  kazni  glavne  krivce  posljednjega  poraza.  Kocijan  nije  se  usudio  ostaviti  Slavoniju. 
ved  je  iz  Susjedgrada  6.  studenoga  molio  mi  lost  i  kuSao  da  se  opravda.  Suvi§e  jc  kroz 
kraljcvskoga  savjetnika  Trojana  Auersperga  poslao  kralju  obscinu  spomenicu  o  Cita- 
vom  ratovanju.  Kralj  mu  je  zaista  dao  slobodno  pismo  na  tri  mjeseca,  da  do  11.  pro- 
sinca  dodje  glavom  u  Krems,  pa  da  se  ondje  opravda.  DoSavSi  ii  Krcms  predao  je  pismcnu 
obranu,  te  je  jo§  ustmeno  dodao,  »da  je  glavni  uzrok  uzmaku  izpred  Osijeka  bile  pomanj- 


122  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.- -1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 


• 


kanje  hrane;  povratak  bio  je  prihvacen  u  bojnom  vijecu  od  svih  vojvoda,  ali  se  je  poslije 
prometnuo  u  gotov  bijeg,  koji  se  nije  mogao  zaprijeciti.  On  sam  umaknuo  je  posljednji, 
pa  ga  zato  nitko  ne  moze  obijediti  s  izdaje«,  Medjutim  to  opravdavanje  Kocijanovo  nije 
se  smatralo  dovoljnim,  pa  bi  kao  veleizdajica  bacen  u  tamnicu.  Sve  molbe  i  vapaji  nijesu 
mu  koristili.  Pozivao  se  je  na  slobodno  pismo,  kao  i  na  svoje  vjerne  sluzbe;  spominjao  je, 
koliko  je  puta  slavno  vojevao  za  Ferdinanda,  te  ga  je  zaklinjao,  da  mu  oprosti  posijed- 
nju  »nespretnost  njegovu«.  Ali  sve  molbe  nijesu  koristile,  kao  ni  posredovanje  kranjskih 
staleza,  odlicnih  prijatelja  i  samoga  poljskoga  kralja.  Napokon  je  zahtijevao,  da  ga  stave 
pred  redoviti  sud,  pa  kad  ni  to  nijesu  ucinili,  pobojao  se  je  i  gorega,  te  je  nocu  od  30.  na 
31.  sijecnja  1538.  pobjegao  iz  zatvora  u  Becu.  Ostavivsi  srecno  gradske  zidine  nasao  je 
seljaka,  kojega  je  prisilio,  da  s  njim  jasi  do  predjela,  koji  je  sam  poznavao.  Onda  je  ubio 
seljaka  provodica,  te  je  putovao  dan  i  noc,  dok  nije  stigao  u  Slavoniju.  Vec  oko  15.  veljace 
1538.  boravio  je  opet  u  svom  tvrdom  Susjedgradu,  te  je  odsad  gotovo  kroz  dvije  godine 
neprestano  prebivao  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj,  okupljajuci  oko  sebe  nezadovoljnu  gospodu 
i  roteci  se  s  njima  protiv  Ferdinanda  i  njegovih  privrzenika. 

Kralj  je  kaznio  i  kapitana  Ljudevita  Pekrija.  Dozvao  ga  je  u  stajerski  Qradac  na 
dogovor,  kako  ce  ga  imenovati  za  bana.  Ne  sluteci  nikakovo  zlo  dosao  je  Pekri  u  Qra- 
dac, ali  ga  je  na  to  kralj,  potaknut  jos  Thurzom  i  Bacanom,  dao  baciti  u  tamnicu,  u  kojoj 
ga  je  vise  godina  drzao  zatvorena,  premda  su  se  za  nj  zauzimali  slavonski  stalezi,  ugarski 
sabor,  a  i  supruga  njegova  Sofija,  herceginja  od  MUnsterberga.  Kad  je  napokon  Pekri 
pusten  iz  tamnice,  nije  vise  utjecao  u  javne  poslove.  Isthuanffi  pripovijeda,  da  je  Ferdi- 
nand zamrzio  najvise  na  Pekrija  zato,  sto  ga  je  jednom  u  druztvu  Ugara  i  Nijemaca  nazvao 
Pelbartom.  A  taj  Pelbart  bio  je  valjan  i  mudar  muz,  koji  je  pisao  pobozna  razmatranja, 
ali  mu  se  je  svijet  rugao  i  smijao  radi  njegovog  silno  zavinutoga  nosa  i  nakaznoga  lica. 

Ferdinandu  nije  bilo  samo  do  toga,  da  kazni  poglavite  krivce  nesrecne  vojne  na 
Osijek,  nego  da  takodjer  osigura  hrvatsko  kraljevstvo  od  podpunog  razsula.  Vec  tim,  sto 
je  Nikolu  Jurisica  imenovao  nasljednikom  Kocijanovim,  ohrabrio  je  nanovo  narod  u  Sla- 
voniji i  Hrvatskoj.  Jurisic,  Ijubimac  hrvatskoga  naroda  i  pouzdanik  Ferdinandov,  doveo 
je  namah  i  nesto  nove  vojske  (5 — 600  konjanika  oklopnika,  nekoliko  stotina  pjesaka  i  do 
2000  lakih  konjanika),  kojom  je  zaustavljao  dalje  napredovanje  Turaka  i  zastitio  poglavite 
gradove  na  turskoj  medji.  Suvise  je  kralj  nastojao  i  o  tom,  da  Turcima  preotme  ugrab- 
Ijenu  Slavoniju,  pace  da  dojduce  godine  poduzme  veliku  vojnu  na  Turke  u  savezu  s  bra- 
tom  Karlom  V.,  Mletcima  i  rimskim  papom.  Za  to  poduzece  medjutim  trebalo  mu  je  znat- 
nih  pomocnih  sredstava  od  podloznih  zemalja,  pa  stoga  je  svoje  nasljedne  zemlje  austrij- 
ske  sazvao  za  11.  studenoga  1537.  na  zajednicki  stanak  u  stajerski  Qradac.  Na  taj  stanak 
zelio  je,  da  i  slavonski  stalezi  poslju  svoje  zastupnike,  koji  bi  svjetovali  i  izvijestili,  koliko 
je  Slavonija  voljna  i  podobna  da  prinese  za  snovanu  vojnu  i  tim  za  oslobodjenje  izgublje- 
nih  oblasti  svojih. 

Da  bi  slavonski  stalezi  mogli  izabrati  zastupnike  za  Qradac,  sazvao  je  kralj  slavon- 
ski sabor  za  5.  studenoga  1537.  uDubravu.  Na  tom  saboru  iznijet  ce  kraljeve  zelje  nje- 
govi  poslanici  ili  oratori,  po  imenu  Nikola  Jurisic,  Franjo  Bacani,  pecuvski  prepost  Albert 
Pereg,  i  napokon  Luka  Sekelj,  gospodar  grada  Ormuza  u  Stajerskoj.  Oratori  primili  su 
27.  listopada  obsezni  naputak  ili  instrukciju.  Tu  se  izlaze  najprije,  sto  je  kralj  sve  cinio,  da 
osigura  mir  s  Turcima  i  Ivanom  Zapoljom.  Turcin  je  doduse  pristao  na  primirje,  ali  uza 
sve  to  je  nedavno  osvojio  Klis,  pace  provalio  u  kraljevinu  Slavoniju,  te  tako  prekrsio  pri- 
mirje. Da  bi  Slavoniju  spasao,  skupio  je  kralj  veliku  vojsku,  koja  je  bila  podobna  tursku 
silu  ne  samo  zaustaviti,  nego  i  unistiti.  Vodjama  ili  kapitanima  te  vojske  bijase  zapovjedio, 
da  budu  oprezni  i  razboriti,  pa  da  nista  ne  preduzmu,  sto  bi  se  moglo  zlo  svrsiti.  Ipak  je 
vojna  nesrecno  prosla,  mnogo  gore,  nego  se  je  i  misliti  moglo,  jer  kapitani  nijesu  pazili  na 
njegove  naloge,  vec  su  ostavivsi  za  sobom  hranu  i  prtljagu  posli  s  vojskom  iza  neprija- 


SABOR.  U  DUBRAVI  U  STUDENOM  1537. 


123 


telja,  pa  mu  ovako  omogu(5ili,  da  ih  obkoli  i  zive2  im  otme.  Taj  poraz  silno  se  je  kosnuo 
Ferdinanda;  ali  se  je  s  mjesta  pobrinuo,  kako  da  prestravljenoj  Slavoniji  pomogne. 
Mjesto  Kocijana  imenovao  je  slavnoga  Nikolu  JuriSica  za  vrhovnoga  kapitana,  te  odredio, 
da  bez  krzmanja  povede  u  Slavoniju  novu  vojsku,  te  da  ju  razmjesti  na  izlo^enim  mje- 
stima.  No  da  se  uzmogne  jo§  jaCe  odolijevati  Turcima  i  neSto  zamaSnije  protiv  njih  predu- 
zeti,  sazvao  je  kralj  mimo  dosadanji  obiCaj  na  stanak  u  Qradac  za  11.  studenoga  stale^e 
Stajerske,  Kranjske,  KoruSke  i  Qorice.  Sada  pozlva  i  slavonskl  sabor  u  Dubravi,  da  iza- 
bere  iz  svoje  sredine  nekoliko  odlicnijih  muzeva  (potiores  et  primores),  koji  bi  doSli  na 
stanak.  Ti  bi  zastupnici  morali  imati  najobseinije  punomoci  (plenissimam  facultatem  et  po- 
testatem),  da  sa  zastupnicima  ostalih 
zemaija  vijecaju  i  odlucuju,  »kako  bi 
se  sada  i  poslije  trebalo  oduprijeti 
turskoj  sili«  (quemadmodum  nunc  et 
posthac  Turcarum  potentie  resisti 
oporteat). 

Ferdinand  je  dobro  osje^ao,  da 
ne§ta  trazi,  §to  doslije  nije  hrvatski 
ustav  poznavao.  Sta  ce  zastupnici 
slavonskih  staleza  u  Gradcu  medju 
stalezima  njegovih  nasljednih  zema- 
ija? Bas  zato  gledao  je  razlicitim 
razlozima  prikazati  veliku  korist  za 
Slavoniju  od  toga  stanka.  Suvise  je  u 
naputku  za  svoje  poslanike  potanko 
izlagao,  §ta  je  vec  na  diplomatskom 
polju  uradio,  da  oslabi  tursku  silu. 
On  pripovijeda  o  svojim  savezima 
s  Mletcima,  s  papom  i  bratom  Kar- 
lom,  pa  nagovijesta,  kolika  ce  hasan 
od  njih  za  Slavoniju  i  Hrvatsku  biti, 
Bosanski  sandzak  bit  6e  prinudjen  da 
se  bori  s  Mletcima  u  Dalmaciji,  te  se 
ne  ce  usuditi,  da  udara  i  na  Slavo- 
niju. Napokon  javlja  kralj,  kako  na- 
stoji  skloniti  perzijskoga  kralja,  da  se 
i  on  podigne  na  sultana.  Tako  de  se 
u  jedan  mah  oboriti  na  Turke  s  vi§e 
strana,  pa  stoga  ne  6e  oni  vi§e  mo6i 
mnogo  Skoditi  Slavoniji. 

Sabor  slavonski  skupio  se  je  zaista  5.  studenoga.  Kao  Ferdinandovi  poslanici  doSli  su 
na  sabor  u  Dubravu  samo  Nikola  JuriSid  i  pe(3uvski  prepoSt  Albrecht;  Luka  Sckelj  desio 
se  je  tada,  s  jednim  odjelom  JuriSicevih  deta  u  Virovitici,  da  brani  slavonsku  granicu.  a 
Franjo  BacJani  nije  valjda  za  vremena  primio  kraljeve  pozivnice.  Dne  6.  studenoga  izlagao 
je  JuriSic  prcd  stalezima  ieVic  i  predloge  kraljeve,  te  su  stale?.i  s  mjesta  izabrali  nekoliko 
mu2eva,  koji  ce  kao  zastupnici  ill  delegati  njihovi  po6i  u  Qradac.  Sutradan  7.  studenoga 
izvijestio  je  JuriSid  jo§  iz  Dubrave  kralja  posebnim  pismom  o  sre<inom  uspjehu  svoje  za- 
da(ie.  On  javlja,  kako  je  zatekao  stale^e  osobito  vjerne  i  odane  Ferdinandu  (in  vestram 
regiam  maiestatem  fideliter  et  sincere  affectos).  nadalje  da  je  govored  s  odlidnijim  velika- 
Sima  posebice  i  u  saboru  zamiietio.  kako  le  staieiima  drago,  §to  je  Ferdinand  ba§  njega 


QRAD   (FORTEZZA)    I    VAROS   (BORQO)    KLIS 

(DE  CLISSA)  QOD.  1571. 
Iz  atlasa,  §to  ga  je  nacrtao  Qianfrancesco  Camotio. 


124  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

izabrao  za  vrhovnog  kapitana.  Stalezi  su  pace  Jurisica  molili,  da  ostane  uza  njih  (u  Va- 
razdinu),  dok  se  njihovi  zastupnici  ne  povrate  iz  Qradca,  na  sto  je  on  i  privolio,  ako  kralj  ne 
bi  inace  odredio. 

Qlavna  zadaca  sabora  u  Dubravi  bila  je  ta,  da  poslje  zastupnike  s  punomocima  u 
Qradac.  Medjutim  obavljali  su  se  i  drugi  poslovi.  Tako  je  Kocijan  poslao  molbu,  da  ga  kao 
gospodara  Susjedgrada  i  Stubice  primu  u  svoje  kolo,  da  mu  naime  podijele  indigenat.  Ali 
stalezi  znajuci,  da  je  on  u  kraljevoj  nemilosti,  odgovorili  su,  da  bez  kraljeve  privole  ne 
mogu  nista  uciniti,  premda  bijase  Kocijan  izjavio,  da  je  gotov  s  njima  podnosisti  svako  zlo  i 
dobro.  Jos  se  je  radilo  na  saboru,  da  s  obzirom  na  veliku  opasnost,  koja  prijeti  domovini, 
zavadjeni  veiikasi  medjusobno  izmire.  To  se  je  vecinom  i  postiglo;  isti  Ljudevit  Pekri  iz- 
mirio  se  je  s  Tomom  Nadazdom.  Pojedini  veiikasi  tuzili  su  se,  da  su  im  gradovi  uz  tu^sku 
granicu  slabo  providjeni  momcadi,  topovima  i  puscanim  prahom:  stoga  bi  odredjeno,  da  se 
vojnici,  koji  su  bas  u  zemlji,  zgodno  razmjeste  po  izlozenim  gradovima,  dok  ne  stigne  iz- 
dasnija  pomoc. 

Medjutim  su  zastupnici  sabora  dosli  u  Qradac,  gdje  ih  je  sam  Ferdinand  radostno 
i  Ijubezno  primio.  On  je  izticao,  kako  mu  je  njihov  dolazak  drag  i  radi  toga,  sto  oni,  bu- 
duci  da  se  radi  o  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  najbolje  znadu  potrebe  tih  zemalja,  kao  i  s  toga, 
sto  su  im  najbolje  poznata  sredstva  i  nacini,  kako  da  se  pomogne.  Kralj  im  je  u  to  ime 
predao  spis  sa  vise  upita,  zamolivsi  ih,  da  na  njih  savjestno  odgovore.  Najprije  pita  ih 
kralj,  kako  da  se  doskoci  tako  sadanjemu  kao  i  buducemu  udaranju  Turaka  na  Hrvatsku 
i  Slavoniju  a  i  na  druge  kraljeve  zemlje,  pa  sto  i  koliko  bi  sami  Slavonci,  koji  su  najvise 
izlozeni  pogibli,  u  to  ime  mogli  uciniti?  Buduci  da  su  se  nadalje  prigodom  posljednje  ekspe- 
dicije  na  Osijek  opazili  brojni  nedostatci  i  pogrijeske,  koje  su  uspjeh  vojne  osujetile,  neka 
svjetuju,  kako  da  se  u  buduce  rat  vodi,  da  li  na  kopnu  Hi  na  vodama  (rijekama),  kako  da 
se  upotrebljuju  pjesaci  i  konjanici;  zatim  treba  li  ladja  i  koliko,  i  gdje  bi  se  mogle  naj- 
lakse  i  najjeftinije  sagraditi?  Koliko  bi  vojske  trebalo  za  te  sajke  (nasade)?  Koje  su  na- 
pokon  utvrde  najznatnije  za  obranu  zemlje?  Buduci  da  je  kralj  saznao  iz  vjerodostojnih 
izvora,  da  je  nedaci  posljednje  vojne  bila  kriva  poglavito  nesta§ica  hrane,  pita  sada,  gdje 
bi  se  mogla  i  kako  dobavljati  hrana,  kako  bi  se  vojsci  dovazala  i  gdje  bi  bila  zgodna  skla- 
dista  za  hranu?  Kralj  pita  jos,  kako  da  se  odsad  unovacuju  i  sabiru  laki  konjanici,  i  kolika 
da  im  bude  placa?  Trosak  za  lake  konjanike  bio  je  prevelik,  a  konji  bili  su  im  posve  losi. 
Napokon  zeli  kralj  znati,  sto  su  slavonski  stalezi  spremni  uciniti  i  zrtvovati,  gdje  se  radi 
poglavito  o  spasu  njihove  domovine. 

Delegati  odgovorili  su  na  stavljena  pitanja  po  prilici  ovako.  Na  prvo  pitanje,  kako 
da  se  doskoci  buducim  turskim  provalama,  svjetuju  oni,  neka  kralj  sto  bolje  utvrdi  gra- 
dove  na  granicama  preostale  Slavonije  i  Hrvatske,  neka  ondje  namjesti  konjanike,  pje- 
sake  i  sajkase  s  dostatnim  oruzjem  i  zairom.  Za  to  treba  u  Hrvatskoj  1000  lakih  konjanika, 
a  u  Slavoniji  2000  lakih  konjanika,  500  oklopnika  i  1000  pjesaka,  napokon  1000  sajkasa 
(nazadista).  Te  bi  se  cete  morale  poslati  jos  ove  zime  i  prije  velike  vojne,  §to  ju  kralj 
smijera  preduzeti;  ako  se  to  ne  ucini,  biti  ce  do  proljeca  Hrvatska  i  Slavonija  tako  poha- 
rane,  da  ce  za  buducu  veliku  vojnu  ostati  kralju  tek  »opusto§ene  kraljevine«  (deserta 
regna).  Slavonci  i  Hrvati  gotovi  su  kralju  pomagati,  koliko  samo  mogu,  ta  oni  su  i  za  prosle 
vojne,  koja  je  u  sve  do  pol  godine  trajala,  od  pojedinoga  kmeta  davali  po  pet  forinti; 
suviSe  pograbili  su  svi  listom  oruzje,  premda  su  im  na  krajini  mnogi  gradovi  razvaljeni, 
tako  od  njih  nemaju  nikakvih  prihoda.  Da  se  Hrvatska  i  Slavonija,  a  uz  njih  i  ostale 
zemlje  kralja  Ferdinanda  osiguraju  za  sva  dojduca  vremena  od  turskih  navala,  predlazu 
zastupnici  jos  ove  stvari:  1)  Neka  se  kralj  najprije  pomiri  sa  svim  svojim  protivnicima,  a 
narocito  neka  se  nagodi  s  Ivanom  Zapoljom,  jer  ce  onda  one  cete,  sto  ih  dize  na  njega, 
moci  protiv  Turaka  voditi,  pa  ce  mu  onda  i  Ivan  Zapolja  pomagati  u  borbi  s  neprijateljima 
krS^anstva.  2)  Kralj  neka  gleda,  da  obje  obale  tako  Dunava  kao  i  Dr^ve  biidu  uvijek  slo- 


SLAVONSKl  POkLlSARl  U  STAJERSKOM  QRADCU.  125 

bodne,  i  da  se  na  tim  rijekama  ne  prijeCi  prolaz  kraljevskim  ladjama  i  Sajkama.  3)  Dele- 
gati  zele,  da  za  dojduce  velike  voine  kralj  Ferdinand  po  primieru  svoga  brata  Karla  i  dru- 
gih  kr§canskih  vladara,  a  i  po  obicaju  nekadanjih  ugarskih  kraljeva,  sam  stane  na  Celu  voj- 
ske,  jer  ce  tada  i  svi  velika§i  podici  svoja  banderija,  a  i  strani  vojnici  hrlit  ce  pod  za- 
stavu  vojske,  koju  sam  kralj  vodi.  4)  Delegati  svjetuju  kralja,  neka  osobito  pazi  na  ladje 
i  §ajke,  te  neka  pri  svakom  podhvatu  protiv  Turaka  opremi  bar  toliko  ladja  i  §ajka,  ko- 
liko  i  Turci,  »jer  tko  ce  biti  prete2itiji  na  vodama,  njegovo  6e  biti  kraljevstvo«  (qui  erit 
forcior  in  aqua,  iilius  erit  regnum).  5)  Neka  naro^ito  nastoji,  da  steCe  saveznika,  ime- 
nito  MletCane,  koji  bi  eventualno  mogli  placati  i  onih  1000  konjanika  za  Hrvatsku,  bu- 
duci  da  bi  isti  mogli  braniti  i  mleta^ki  posjed. 

Na  drugo  pitanje  kraljevo  o  ladjama  i  §aikama  oCituju  delegati,  da  bi  slavonski  sta- 
\eii  rado  preuzeli  teret  da  grade  ladje,  ali  nemaju  smrekovine,  a  hrastovina  i  ostale  vrsti 
drveca  nijesu  za  to  zgodne.  SuviSe  ne  bi  mogli  ni  §ume  sjeci  bez  vjeCitih  strata  za 
obranu  od  Turaka;  napokon  nemaju  ni  graditelja,  ni  radnika,  a  ni  pila  vodenica.  Pa  kad 
bi  za  to  doznali  Turci,  te  bi  onda,  kad  bi  se  rijeke  smrzle,  poslali  koju  tisucu  Ijudi,  da 
spate  sve  ladje.  Zato  svjetuju  kralja,  neka  gradi  §ajke  ili  nasade  u  svojim  nasljednim  po- 
krajinama  uz  gornji  tok  Mure,  Drave  i  Save,  gdje  ima  jelovine,  vje§tih  graditelja.  i  rad- 
nika, a  nije  pogibli  od  Turaka,  jer  bi  se  ladje  samo  onda  spu§tale  u  donji  tok  rijeka,  kad 
bi  potrebito  bilo.  Sto  se  tice  vojnika  na  Sajkama,  opominju  na  prvaSnju  izjavu,  da  broj 
'Sajka  i  sajkasa  mora  biti  tolik,  da  bude  ravan  turskoj  mornarici,  te  pridaju,  da  <te  se  uz 
rijeke  Savu,  Dravu  i  Dunav  medju  narodom  naci  sajkasa,  i  to  valjanih.  samo  neka  kralj 
poSlje  vjeste  muzeve,  koji  ce  ih  izabiratl.  Na  trece  pitanje  u  pogledu  hrane  odgovaraju  de- 
legati, da  za  naumljenu  vojnu  ne  bi  bilo  dosta  zivezai  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  tako  radi 
netom  minule  vojne,  kojoj  je  mnogo  trebalo,  kao  i  zato,  sto  se  i  sada  neprestano  vojska 
hranom  obskrbljuje.  K  tomu  se  radi  provala  turskih  nije  u  nekim  krajevima  moglo  sijati, 
dok  se  mjestimice  nije  prirod  mogao  pobrati.  No  ipak  neka  kralj  po  banu  ili  vrhovnom 
kapitanu  dade  pretraziti  dvore  velikasa  i  plemica,  pa  ako  se  suviSe  nadje,  neka  se  odkupi 
uz  primjerenu  cijenu  i  odveze  u  odredjena  skladiSta.  Glede  mjesta,  gdje  bi  se  hrana  spre- 
mila,  preporucaju  kao  osobito  zgodna  Zagreb  i  Varazdin.  U  Zagreb  neka  se  uvaia  iz 
Kranjske  i  Hrvatske,  pa  onda  neka  se  odanle  odprema  kopnom  ili  vodom  (Savom);  Va- 
razdin neka  opet  bude  skladiste  za  hranu  iz  Stajerske,  Medjumurja  i  Slavonije.  Dele- 
gati svjetuju  kralja,  da  oslobodi  zupanije  zaladsku,  simezku  i  baranjsku  u  Ugarskoj,  jer  su 
one  prave  zitnice.  Osim  toga,  vele  delegati,  primat  ce  vojska  hranu,  ne  samo  od  gra- 
dova  i  imanja  nasih,  nego  i  od  kuca  i  posjeda  plemickih,  samo  neka  kralj  naredi,  da  se  ne 
dogadja  kao  za  prosle  vojne,  kad  se  je  Ijudima,  koji  su  hranu  dova^ali,  silom  otimala.  paCe 
kadkada  i  blago,  a  koji  put  i  gotovi  novel,  koje  bi  za  prodani  iWei  primili.  I  za  proSle 
vojne  bilo  je  dovoljno  hrane,  ali  se  nije  radi  nesigurnosti  mogla  dopremati  na  odredjena 
mjesta.  Na  cetvrto  pitanje  glede  lakih  konjanika  svjetuju  slavonski  zastupnici.  da  im  se  ne 
smanje  place,  jer  od  kraljeva  nastupa  na  prijestolje  imaju  po  dva  forinta  na  mjesec  za 
sebe  i  za  konja;  neka  toga  ne  5ini  osobito  sada,  jer  MletCani  plaCaju  lakim  konjanicima 
mjeseCno  po  §est  forinti,  a  i  Zapolja  2eli  premamiti  te  lake  konjanike,  nude(5i  im  ve(iu 
placu  i  slobodno  plijenjenje.  Mnogi  6c  zato,  ako  im  se  plaCa  snizi,  ostati  kod  ku(ie;  ta  i 
onako  slu2e  jeftinije  od  pjeSaka,  koji  imaju  po  3  forinta  i  20  denara  na  mjesec.  K  tomu  ie 
i  hrana  poskupila,  odkad  se  je  kraljevstvo  umanjilo.  Ferdinand  neka  dakle  ostavi  lake  ko- 
njanike pri  staroj  placi;  jednako  6e  uiiiniti  i  slavonski  staleii  s  konjanicima.  koje  oni  uz- 
drfavaju.  Napokon  na  peto  pitanje  o  pomo(ii,  Sto  bi  ju  Slavonija  doprinijela.  izjavljuju 
zastupnici,  da  6e  Slavonija  kao  i  dosad  davati  kralju  njegove  prihode  (proventus  regii  ab 
antiquo  consueti);  nadalje  Ce  svaki  velikaS  opremiti  za  svakih  36  kmetova  svojih  po  jed- 
noga  vojnika,  dati  mu  hranu  i  odijelo,  te  6e  se  Citavu  godinu  u  ob<ie  za  nj  brinuti.  Konja- 
nici  ovako  opremljeni  slu^at  de  zapovijedi  vrhovnoga  kapitana.  Ako  bi  pak  kraU  sam  gla- 


1^  FERDINAND  I.  HABSBUROOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  2AP0LJA  (1527.— 1540.). 

vom  posao  i!a  vojnu,  pridruzit  ce  se  njemu  svi   velikasi   (prelati,   barones,   nobiles   et   alii 
possessionati  homines)  zajedno  sa  svojim  banderijima. 

Ovomu  mnijenju  svojemu  pridali  su  delegati  jos  nesta.  Dopunjujuci  svoj  odgovor  na 
prvo  pitanje  o  obrani  zemlje  nabrajaju  poimence  sve  pogranicne  gradove,  ko'ie  bi  trebalo 
obskrbiti  pjesacima  i  puscanim  prahom.  U  Hrvatsko]  trebalo  bi  obskrbiti  gradove:  Bihac 
i  R  i  p  a  c  (Bihegh,  Repacii),  koji  su  i  dosad  kao  kraljevski  gradovi  bili  pod  posebnim 
kapitanima;  zatim  K  r  u  p  u  i  No  V  i  g  r  a  d  (Krupa,  Wywar)  knezova  Zrinskih,  Otok  i 
B  u  s  e  V  i  c  (Otiirok,  Bwssowyth)  knezova  Blagajskih,  C  e  t  i  n  i  S  1  u  n  j  (Ciiethyn,  Zlwn) 
kneza  Frankapana  Siunjskoga,  I  z  a  c  i  c  (Isaciiych)  Pavla  Izacica,  Trzac  i  Dreznik 
(Thersacz,  Dresnyk)  kneza  Frankapana  Trzackoga,  Brekovicu  Jurja  Kobasica,  G  r  a- 
d  e  c  (Qradecz,  Veliki  Gradec)  zagrebackoga  kaptola,  Hrastovicu  (Hrazthowycza)  i 
jos  dva  grada  zagrebackoga  biskupa,  i  napokon  KostajnicuiDubicu  (Kozthanycza, 
Dwbycze)  nekad  despota  Stjepana  Berisiavica.  U  Slavoniji:  Veliku  (Velyke,  Kraljevu 
Veliku)  gospodina  Tome  Nadazda,  Subotski  grad,  Novsku  i  Britvicevinu 
(Zombathel,  Vywar,  Brijthwijchewijna)  plemica  od  Zempca  ili  Svetackih,  R  a  s  u  i  P  a- 
k  r  a  c  (Rassa,  Pekrecz)  knezova  Zrinskih,  Bijelu  Stijenu  (Feyerkew)  kneza  Kegle- 
vica,  .Petrovinu  (Pethrowijna)  gospodina  Pekrija,  Caklovac  i  Kamengrad 
(Chakovcz)  gospodina  Taha,  Zelinjak  i  Sirac  (Selnyak,  Zyrch)  plemica  Kastelano- 
vica,  samostan  S  r  e  d  i  c  e  (monasterium  Zerdahel)  gospodina  Nadazda,  Kristalovec 
(Krystaloocz)  gospodina  Bacana,  Dijankovec  (Dijanvara)  Petra  Palfija,  D  i  s  n  i  k  (De- 
snycze)  razlicitih  plemica,  V  o  c  i  n  (Athyna)  Urbana  Bacana,  Orahovicu  (Rahocza)  La- 
dislava  Morea,  Belu  i  Oporovec  (Bela  et  Oporocz)  Franje  Kapelskoga  (Kapolnay), 
Drenovac  i  Miklous  (Darnocz,  Zenth  Myklos)  nekad  Ladislava  Banica  (Banffy), 
K  o  r  o  g  j  (Korogh)  Baltazara  Banica  (Banffy),  Brezovicu  (Berzewcze)  plemica  Kere- 
cenja  i  Kruzica,  P  a  s  i  n  e  c  (Paschijncz)  Jurja  Paske,  i  Racicu  svetoga  Stjepana 
(Rachyza  zenth   Isthwan)   gospodina   Tahija. 

Delegati  svjetuju  jos  kralja,  da  u  nekim  mjestima  blizu  Drave  i  Mure  spremi  do  ce- 
terdeset  sajka  (nasada)  za  slucaj,  ako  bi  promet  na  Dunavu  bio  zakrcen;  a  uza  Savu,  u 
koju  se  ne  mogu  ladje  prevesti  ni  iz  Drave  ni  iz  Dunava  bez  neprilika,  neka  takodjer  na 
blizim  mjestima  sahrani  do  sestdeset  sajka.  Suvise  sude,  da  bi  kralj  namah  morao  imeno- 
vati  kapitana  sajkasa,  koji  bi  skupio  vojnike,  te  im  trazio  vojvode  i  satnike.  Napokon 
zaklinju  Ferdinanda,  neka  preko  zime  ostavi  u  Hrvatskoj  I  Slavoniji  bar  onih  3000  voj- 
nika,  koje  bijase  po  Jurisicu  na  saboru  u  Dubravi  obecao,  jer  ako  toga  ne  ucini,  zitelji  cc 
tih  zemalja  zdvojiti.  Ta  Keglevic  moze  mu  kazati,  sta  stanovnici  Hrvatske  vec  sada  snuju. 
Na  posljedku  mu  osobito  preporucaju,  da  nanovo  sagradi  grad  Jasenovac.  Oni  pri- 
spodabljaju  Jasenovac  s  Beogradom,  te  mole  Ferdinanda,  da  taj  grad  ili  sam  obnovi,  ili 
zapovjedi  banima  i  kapitanima,  neka  nastoje  Turcima  zaprijeciti  obnovu  toga  grada.  Jer 
ako  to  Turci  ucine,  propala  je  citava  Hrvatska  i  Slavonija  izmedju  Une  i  Save  (si  Turce 
illius  —  castelli  Jazenocz  —  edificationem  preripuerint,  tota  pars  Sclavonic  et  Croacie 
que  Savo  et  Vn  fluminibus  est  vicina,  pereat  —  nam  locus  ille  et  exercitui  terrestri  et 
classe  alenda  longe  est  Belgrado  commodior). 

Na  savjete  i  predloge  slavonskih  izaslanika  odgovorio  je  Ferdinand  za  koji  dan.  On 
ih  u  obce  odobrava  i  prihvaca.  On  ce  zaista  kroz  zimu  drzati  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj  3000 
vojnika  (2000  konjanika  i  1000  pjesaka),  on  ce  krajiske  gradove  po  mogucnosti  utvrditi  i 
opremiti.  Suvise  ce  nastojati,  da  sklopi  mir  sa  Zapoljom,  a  savez  s  Mletcima  i  krscanskim 
vlastima.  Nadalje  prima  njihove  predloge  glede  sajka  i  njihova  razmjestaja,  onda  glede 
dobavljanja  hrane  i  skladista  u  Zagrebu  i  Varazdinu.  U  obce  prihvaca  sve,  tek  dodaje 
neke  svoje  zelje  i  primjetbe.  Najprije  se  izpricava,  sto  radi  zamasnih  i  zamrsenih  posala 
(tarn  ardua  negocia)  nije  mogao  stati  na  celo  vojske  za  proSle  vojne,  all  da  ce  to  u  buduce 
vrlo  rado  uciniti.  Nadalje  ocituje  svoju  radost,  sto  su  stalezi  spremni  za  dojducu  vojnu 


BANI  TOMO  NADA2DI  1  PETAR  KEQLEVIC. 


127 


sve  moguce  doprinijeti;  ali  da  bi  se  od  svakih  36  kmetova  opremio  samo  jedan  konjanik, 
cini  mu  se  premalo.  No  buduci  da  su  delegati  izjavili,  kako  nemaju  punomo(ii  da  pristanu 
na  vece  zrtve,  opominje  ih,  neka  na  buducem  saboru,  §to  6c  ga  on  sazvati  za  Slavoniju  i 
Hrvatsku,  porade  i  uznastoje  oko  staleza,  da  bar  od  svakih  25  kmetova  dozvole  po  jed- 
noga  konjanika  posve  opretnljena  i  obskrbljena.  Napokon  je  kralju  drago,  §to  su  se  sjetili 
starinskih  kraljevskih  dohodaka;  on  ce  zato  na  sabor  poslati  svoje  oratore,  pa  neka  se 
i  delegati  tada  pobrinu  zajedno  s  njegovim  oratorima,  da  se  dozvoli  po  jedna  forinta  i  pol 
od  svakoga  dimnjaka,  a  kralj  ce  ditavu  ubranu  svotu  upotrebiti  jedino  za  obranu  kraljevina 
Slavonije  i  Hrvatske. 

Dok  su  tako  slavonski  izaslanici  vijecali  u  Oradcu,  bio  je  sabor  u  Dubravi  jo§  neko 
vrijeme  na  okupu,  pa  su  na  nj  do§li  i  hrvatski  stalezi.  Sabrani  stale^i  hrvatski  i  slavonski 


SPLJET  S  BL120M  OKOLICOM  QOD.  1571. 
(Qianfrancesco  Camotio). 


zamolili  su  sada  posve  ozbiljno  kralja,  neka  ipak  jednom  imenuje  dva  ban  a,  koji  6e 
kraljcvstvo  braniti  i  sud  suditi.  Za  bane  neka  izabere  takove  mufeve,  koji  su  »(iestiti, 
hrabri  i  pravedni«  (qui  sunt  viri  probi,  militares  et  iusti). 

Ako  je  Ferdinand  htjeo,  da  mu  Hrvati  zaista  izpune  svoja  obeiSanJa  glede  pomo^i 
za  snovanu  vojnu,  morao  je  napokon  ugoditi  tolikim  vapajima  i  molbama,  da  kraljevstvu 
postavi  na  eelu  bane,  kojih  nije  imalo  jo§  od  godine  1532.  I  tako  napokon  kralj  nakon  do- 
govora  u  Qradcu  izdade  u  Kremsu  9.  prosinca  1537.  sveCano  pismo,  kojim  objavi  stale- 
iima  kraljevine  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije,  da  je  po  starom  obiCaju  i  uredbi  tih  kra- 
ljevina (ex  veteri  more  institutoque  regnorum  istorum  nostrorum).  a  na  opomene  slavon- 
skih  izaslanika  u  Qradcu  svoje  Ijubljene  vjerne  Tomu   Nadaida   i   Petra  Keglc- 


128  FERDINAND  I.  1  ABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  2AP0LJA  (1527.— 1540.). 

vica  Bu5imskoga  imenovao  zakonitim  i  pravim  b  a  n  i  m  a  (legitimos  et  veros  banos), 
te  poziva  staleze  i  zitelje,  da  ih  priznaju,  primu,  svaku  im  cast  izkazuju  i  u  svemu  im  se 
pokoravaju.  Istoga  dana  sazove  kralj  takodjer  i  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije, 
koji  ce  se  sastati  na  sveta  Tri  kralja  (6.  sijecnja)  1538.  u  Krizevcima.  Na  torn  svecanom 
saboru  predstavit  ce  se  i  uvesti  novi  bani  (ad  declarandos  banos),  zatim  ce  se  izabrati  i 
protonotar  za  citavo  kraljevstvo.  Iza  toga  izvijestiti  ce  slavonski  delegati  o  nekim  stva- 
rima,  kojih  nijesu  mogli  u  Qradcu  dokrajciti,  jer  nijesu  imali  povlasti;  suvise  ce  i  ora- 
tor! kraljevski  iznijeti  neke  kraljeve  predloge,  o  kojima  se  u  Qradcu  nije  moglo  razprav- 
Ijati  ni  zakljuciti. 

Dne  18.  prosinca  1537.  imenovao  je  kralj  za  svoje  oratore  na  dojducem  saboru  u 
Krizevcima  vrhovnoga  kapitana  Nikolu  Jurisica  i  zupana  zeljezne  zupanije  Franju  Ba- 
cana,  podavsi  im  i  naputak  iii  instrukciju,  sta  i  kako  da  rade.  Kralj  u  instrukciji  hvali  pri- 
pravnost  slavonskih  staleza,  sto  su  u  Qradac  poslali  svoje  delegate,  ali  se  tuzi  na  potonje, 
sto  su  se  neprestance  pozivali  na  odluku  sabora,  premda  su  imali  obsezne  povlasti.  Nje- 
govi  zahtjevi  pak  bill  su,  da  mu  se  dozvole  po  dva  ugarska  forinta  od  svakoga  dim- 
njaka  i  po  jedan  konjanik  od  svakih  25  kmetova.  Kralj  se  sada  obraca  na  sabor,  neka  to 
dozvoli,  pa  razlaze  obsirno,  kako  su  njegovi  zahtjevi  opravdani  i  nuzdni  za  obranu 
zemlje.  U  dodatku  prica  kralj  potanko,  zasto  je  Ljudevita  Pekrija  vrgao  u  tamnicu.  On 
pise  po  prilici  ovako:  »Motreci  vec  dugo  nesnosno  stanje  ovih  zemalja,  osobito  pak  tur- 
ske  provale  i  razmirice  izmedju  gospode  u  toj  kraljevini,  odlucih  u  zemlji  uvesti  red  i  mir 
tako,  da  namjestim  jednom  bane.  Cinilo  mi  se,  da  bi  za  tu  cast  bio  najpouzdaniji  Lju- 
devit  Pekri,  pa  sam  vec  odlucio  potraziti  mu  druga.  Pozvao  sam  ga  u  Qradac  i  stao 
s  njim  ugovarati  zahtijevajuci,  da  i  on,  kad  se  bude  pravda  vrsila,  bude  vazda  spreman 
odgovarati  svakomu,  koji  bi  protiv  njega  tuzbu  podigao.  Ali  Pekri  nije  bio  voljan  to  uci- 
niti,  vec  je  zahtjev  osorno  i  bezstidno  odbio,  pace  je  bez  svakoga  razloga  trazio  sva- 
kakve  stvari  govoreci  i  prijeteci,  da  ce  se  drugacije  za  se  pobrinuti,  ako  ne  ugodim  nje- 
govim  zeljama.  U  svojoj  drzkosti  nije  se  zacao  pridati  i  takove  prijetnje,  kojima  je  odao 
svoju  zlu  nakanu,  da  bi  se  mogao  opet  od  nas  odmetnuti  i  bunu  u  Slavoniji  pokrenuti.  Po- 
bojavsi  se  mi  za  dobro  i  sigurnost  ovih  nasih  kraljevina,  i  da  zaista  on  ne  bi  svojih 
prijetnja  izvrsio,  bill  smo  prinudjeni,  da  ga  uhvatimo  i  bacimo  u  zatvor,  a  to  ne  manje  za 
dobro  i  mir  nasih  podanika,  koliko  za  sve  one  zulume,  koje  je  dosad  ucinio«.  Ferdinand 
dodaje  jos,  da  je  Pekrija  zasuznjio  po  savjetu  slavonskih  delegata  (non  absque  consilio 
suasuque  unanimi  eorum,  qui  a  regnicolis  istis  ad  nos  oratores  missi  fuere),  pa  se  nada, 
da  ce  i  sabor  njegov  cin  odobriti. 

Baiil  Tomo  Nadazdi  i  Petar  Keglevic  (1538.— 1542.);  mir  u  Velikom  Varadinu  (24. 
veljace  1538.);  smrt  Ivana  Kocijana  (27.  listopada  1539.);  smrt  Ivana  Zapolje  (22.  srpnja 
1540.);  cetvrta  provala  sultana  Sulejmana  u  Ugarsku  (1541.)  i  posljedlce  njezine;  junactvo 
Nikole  Zrinskoga  u  boju  pred  Pestom  (1.  listopada  1542.).  Novi  hrvatski  bani  spadali  su 
medju  najznamenitije  velikase  u  hrvatskom  kraljevstvu.  Tomo  Nadazdi  bio  je  od  stare  po- 
rodice  Prodavica;  njegov  jedan  pradjed  (Mikac  Prodavic)  bio  je  jos  za  Karla  Roberta 
hrvatski  ban.  Porodica  drzala  je  znatna  imanja  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji;  njima  je  pripadao 
Stenicnjak  u  Hrvatskoj  i  Kraljeva  Velika  u  Slavoniji,  dva  znamenita  grada  za  obranu 
tih  kraljevina.  Sam  Tomo,  sin  Franjin,  bio  je  vele  obrazovan  muz.  Humanisticke  nauke 
bijase  izucio  u  stajerskom  Qradcu,  a  filozofiju  u  Bologni  i  Rimu,  gdje  se  je  izvjestio  u  ta- 
lijanskom  jeziku  tako,  da  je  govorio  talijanski  kao  rodjeni  Talijan.  Tomo  je  u  prvi  kraj 
bio  odlucan  privrzenik  Ferdinandov,  te  ga  je  svjetovao,  kako  da  predobije  ostalu  gospodu 
i^garsku  i  hrvatsku.  AH  kad  su  8.  rujna  1529.  njemacki  vojnici  predali  caru  Sulejmanu 
grad  Budim  i  njega,  svoga  vrhovnoga  zapovjednika,  presao  je  na  stranu  Ivana  Zapolje, 
kojl  ga  je  poslije  imenovao  svojim  pokladnikom.  Qod.  1531. — 1533.  pripadao  je  Nadazdi 
srednjoj  stranci,  koja  je  radila  oko  izmirenja  protukralja;  ali  jos  iste  godine  1533.  radio 


i3ANI   TOMO  NADAZDI   I   PETAR  KEQLEVlC.  129 

je,  da  ga  Ferdinand  primi  u  milost  svoju.  Jegarski  biskup  Toma  Salahazi  i  Aleksije 
Thurzo  javljaju  6.  kolovoza  1534.  Tomi  Nadazdu,  uz  koie  bi  ga  pogodbe  kralj  Ferdi- 
nand opet  uzeo  u  svoju  sluzbu.  Medju  inim  obecavao  mu  je  kralj  sva  imanja  Ladislava 
Kanizaja,  s  kojega  se  kcerju  Ursuiom  bijaSe  tada  Nada^di  zaruCio;  suviSe  je  kralj  bio 
spreman  njemu  i  njegovim  prijateljima  oprostiti  sve,  §to  bijahu  protiv  njega  rijeCju,  pis- 
mom  i  cinom  sagrije§ili.  Na  to  je  Nadazdi  opet  pristupio  stranci  Ferdinandovoi,  koji  ga  je 
9.  svibnja  1535.  posebnim  pismom  pozvao,  da  mu  se  za  dvanaest  dana  dodje  pokloniti  u  BeC. 
Medjutim  Nadazdi  ucinio  je  to  tek  onda,  kad  mu  je  kralj  1.  sijecnja  1536.  dao  slobodno 
pismo,  kojim  mu  je  zajamcio  podpunu  sigurnost.  Od  toga  je  casa  bio  opet  u  punoj  milosti 
kraljevoj,  koji  ga  je  napokon  imenovao  i  banom  hrvatskim. 

Drug  Nadazdov  Petar  Keglevi^  od  Buzima  (Buzina)  bijaSe  vec  ostario  u  borbi 
s  Turcima  i  u  vjernoj  sluzbi  kralja  Ferdinanda.  Osim  djedovskih  imanja  i  posjeda,  ba- 
stinjenih  po  Jurju  Mikulicicu  izmedju  Une  i  Save,  drzao  je  znameniti  grad  Bijelu  Stijenu 
(Feyerkew)  u  krizevackoj  zupaniji  i  vise  gradova  (kao  Lobor  i  Kostel)  u  Zagorju.  Sin  nje- 
gov  Franjo  bijase  god.  1534.  primio  od  kralja  Ferdinanda  opatiju  u  Topuskom,  a  kdi  nje- 
gova  Ana  bila  je  udata  za  Qaspara  Ernusta,  gospodara  gradova  Gjurgjevca  i  Kopriv- 
nice,  kao  i  citavoga  Medjumurja  s  Cakovcem  i  mjestom  Strigovo.  Sam  Petar  Keglevic 
vrSio  je  god.  1533.  do  1535.  sluzbu  kraljevskoga  namjestnika  ili  komisara  (commissarius, 
locumtenens)  za  Hrvatsku  i  Slavoniju;  u  posljednje  vrijeme  (1535. — 1537.)  bio  je  kapita- 
nom  kraljevskih  gradova  Bihaca  i  Ripca  na  Uni.  U  svima  borbama  s  Turcima,  onamo 
jo§  od  obrane  Jajca  pa  sve  do  posljednjih  dana  ponio  se  je  Petar  Keglevic  vazda  junaCki, 
pa  se  je  moglo  nadati,  da  ce  sada  kao  ban  jos  bolje  proslaviti  se  hrabroscu  i  ratnom  vje- 
§tinom.  Jos  21.  kolovoza  1537.  tuzio  se  je  Keglevic  kralju  iz  Novigrada  na  Uni,  da  jo§ 
uvijek  nije  primio  obecanih  mu  150  pjesaka  puskara  iz  Ljubljane,  niti  novaca  za  uzdr- 
zavanje  200  konjanika,  kojima  mu  je  bilo  braniti  hrvatsku  medju  uz  Unu  kod  Bihaca 
i  Ripca. 

Zakazani  sabor  Hrvatske  i  Slavonije  sastao  se  je  zaista  6.  sijeCnja  1538.  u  Krizev- 
cima.  Sabrani  stalezi  najprije  primise  i  ustolicise  nove  bane,  a  onda  se  pozuriSe,  da  ugode 
zeljama  kralja  Ferdinanda  i  njegovih  oratora  Nikole  Jurisica  i  Franjc  Bacana.  U  svemu 
stvorise  26  zakljucaka  (articuli),  koji  se  ticu  poglavito  obrane  zemlje  i  pomoci  kralju  za 
snovanu  vojnu.  Clanci  ti  jesu:  I.  Dozvoljuju  kralju  za  ovu  godinu  dacu  (subsidium)  od 
dvije  forinte,  i  to  u  dva  roka:  jedna  forinta  pobirat  ce  se  namah,  a  druga  o  Duhovima.  Od 
placanja  dace  oprosteni  su  samo  oni  seljaci,  kojima  posjed  ne  vrijedi  vi§e  od  §est  forinti. 
Stoga  se  mora  preduzeti  novi  popis  i  oporezovanje  svih  podanika.  II.  Svaki  velika§  i  ple- 
mic  mora  za  svakih  36  kmetova  ili  dimnjaka  opremiti  za  obranu  zemlje  po  jednoga  ko- 
njanika, te  ga  uzdrzavati  kroz  cijelu  godinu.  Ta  6e  vojska  biti  pokorna  kapitanu  kralje- 
vine,  te  Ce  ici  onamo,  kamo  ban  zapovjedi.  Od  opremanja  konjanika  nije  nitko  oproSten: 
ni  bani,  ni  banovci,  ni  mestar  protonotar,  a  ni  plemicki  sudci.  III.  Svi  magnati,  pa  I  ona  go- 
spoda,  koja  dosada  nijesu  opremali  vlastitih  banderija,  moraju  to  sada  Ciniti,  a  njihova 
banderija  bit  ce  podlo2na  kapitanu  kraljevstva.  IV.  Sva  gospoda.  plemici  i  iitelji  (regni- 
colae)  moraju  vazda  biti  spremni  na  rat,  tako  da  u  slu(^aju,  ako  ncprijatelj  s  vecom  silom 
provali  u  zemlju  ili  podsjedne  koji  grad,  uzmognu  namah  s  petinom  podanika,  a  u  nu^di 
sa  svima  kmetovima  onamo  pod,  kamo  bani  zapovjede.  V.  Ako  bi  takav  ustanak  (insur- 
rectio)  bio  potrebit,  kapitan  6e  kraljevstva,  primivSi  upute  od  banova,  razaslati  svoje 
Ijude,  koji  6e  s  pomocu  plemickih  sudaca  u  pojedinim  kotarima  narod  pozivati  na  oru2jc 
i  dovoditi  ga  kapitanu.  VI.  Za  prevaianje  topova,  koje  je  kralj  za  zasnovanu  vojnu  udo- 
stojao  prirediti,  dati  de  grad  Kriievci  Sestnaest  konja.  a  obdna  Oradec  ili  Zagreb  dva- 
deset  i  Cetiri  konja  zajedno  sa  svim,  §to  tomu  pripada.  Za  vo2nju  puSCanoga  praha  I 
drugih  topovskih  sprava  dati  6e  redovnici  pavlinski  u  Lepoglavi  i  drugim  samostanima 
u  kraljevstvu  dvoja  kola  i  dvanaest  konja.  Zato  «ie  biti  oproSteni  od  voinje  f.iveia.  VII. 
Klaie,  Hrv.  povj.  MI.  (5.)  9 


130  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZaPOLJA  (1527.— 1540.). 

Zamolit  c©  kralja,  da  drzi  pouzdana  covjeka  u  kraljevstvu,  koji  ce  zajedno  sa  zemalj- 
skim  kapitanom  svake  cetvrt  godine  pregledati  gradove  na  krajini,  te  o  potrebi  popravka 
izvjescivati,  doticno  popravke  odredjivati.  VIII.  Ako  bi  se  zgodile  takve  turske  pro  vale, 
koje  bi  mogle  biti  opasne  kraljevstvu  i  susjednim  austrijskim  pokrajinama,  moraju  poje- 
dina  gospoda  i  plemici  pod  prijetnjom  kazne  u  dekretu  odredjene  susjedima  oglasivati  te 
provale  pucnjavom  lumbarada,  krijesovima  (vituljacama)  i  svim  drugim  znamenjima,  koja 
se  dati  mogu.  IX.  Sve  ostalo,  sto  se  tice  obrane  zemlje  (kao  namjestanje  straza)  a  sto  ne 
treba  ocito  biti,  povjerava  se  banima.  X,  Cete  i  placenici  (gentes  et  stipendiarii)  ma  koje 
vrsti  ne  smiju  se  nastanjivati  (condescendere)  po  kucama  i  dvorovima  (curiis)  gospode 
i  plemica,  kao  ni  zupnika.  XI.  Molit  ce  se  kralj,  da  u  kraljevstvo  poslje  jednoga  obskrb- 
nika  (magister  victualium),  osobito  vjesta,  koji  ce  se  uz  covjeka,  pridana  mu  od  staleza, 
brinuti  za  zivez  i  ostale  potrebe.  XII.  Sva  gospoda  i  zitelji  moraju  od  svakih  dvadeset 
dimnjaka  imati  uvijek  pripravna  hranom  natovarena  kola,  te  ih  odvesti  onamo,  kamo  ob- 
skrbnik  ziveza  odredi.  Za  tu  hranu  ustanovit  ce  se  posebni  cjenik.  Vozit  ce  se  hrana  odre- 
djenim  po  obskrbniku  redom,  da  ne  bi  jedni  na  korist  drugih  bili  suvise  obtereceni. 
XIII.  Kola  moraju  se  pripraviti  prema  prijasnjem  popisu,  jer  sadanji  popis  ce  se  otegnuti, 
a  potreba  hrane  je  velika.  XIV.  Spremista  (loca  depositionis)  hrane,  u  koja  ce  se  zivez 
dovazati,  bit  ce  Virovitica,  Novi  dvori  (Ujudvar)  i  Kralj  eva  Velika.  Varaz- 
dinska  zupanija  i  u  obce  Podravina  vozit  ce  zivez  u  Viroviticu,  zagrebacka  zupanija 
s  obje  strane  Save  do  Kupe,  zatim  imanja  zagrebackoga  biskupa  i  kotar  grada  Moslavine 
u  Kraljevu  Veliku,  a  treci  i  nutarnji  dio  kraljevine  (ostatak  krizevacke  zupanije)  u  Nove 
Dvore.  XV.  Da  ne  ostanu  krajiski  gradovi  bez  hrane,  moraju  sva  gospoda,  velikasi  i  ple- 
mici, pace  i  kaptoli  jednu  dvadesetinu  svoga  ziveza  (zita,  prosa  ltd.)  odijeliti,  te  na  za- 
povijed  banovu  o  svom  trosku  i  trudu  odpremiti  onamo,  kamo  ban  odredi. 

Ostali  clanci  saborski  ne  ticu  se  obrane  zemlje,  nego  sadrzavaju  odredbe,  da  se  u 
kraljevstvu  povrati  mir  i  red.  Clanak  XVII.  ustanovljuje,  da  se  vrate  ugrabljena  imanja 
starim  vlastnicima,  i  nacin,  kako  da  se  pri  tome  postupa;  clanak  XVIII.  odredjuje  pocetak 
sudbenih  razprava  za  17.  ozujka,  te  da  se  na  njima  vode  parnice  gradjanske  i  kaznene 
(tam  factum  bonorum  et  iurium  possessionariorum,  quam  etiam  actum  potentiarium  tan- 
gentes),  Clancima  XXI. — XXIV.  odredjuje  se,  na  koji  nacin  i  uz  koje  uvjete  mogu  kmetovi 
od  jednoga  gospodara  preci  k  drugomu.  Clanak  napokon  XXV.  odredjuje  nagrade  i  od- 
stete  onima,  koji  su  u  posljednje  vrijeme  u  poslovima  kraljevstva  kuda  isli  i  sto  izvrsili, 
a  nijesu  dobili  place  (Bacanu  Franji  216  forinti  za  put  kralju  prosle  godine;  delegatima  u 
Qradac  po  deset  forinti,  sudskim  prisjednicima  i  plemicima  za  svaki  tjedan  sudovanja  po 
dva  forinta).  Clankom  XXIV.  ustanovljena  bi  vrjednota  novca  (75  krajcara  vrijedi  forintu) 
i  cjenik  za  zivez  (pinta  vina  2  denara,  vol  za  oranje  12  forinti,  krava  muzara  2  forinta, 
svinja  od  pol  godine  50  denara,  pile  1  denar,  funta  govedjega  mesa  1  krajcar,  funta  svi- 
njetine  2  denara,  guska  3—4  denara,  koza  25  denara,  ltd.). 

Tek  sto  se  bijase  sabor  svrsio,  pojavise  se  nove  smutnje  dolazkom  bjegunca  Ivana 
Kocijana  u  Susjedgrad.  Kralj  Ferdinand  bijase  namah  nakon  bijega  njegova  4.  veljace  1538. 
u  Pragu  izdao  pismo,  kojim  ga  je  proglasio  veleizdajicom  (laesae  maiestatis  crimini  obno- 
xius)  i  javnim  neprijateljem  (publicus  hostis),  te  pozvao  sve  vlastodrzce  u  Ugarskoj  i 
Hrvatskoj,  da  ga  nastoje  sto  prije  ziva  ill  mrtva  uhititi.  Poziv  stigao  je  medju  inima  ne 
samo  Nikoli  Jurisicu,  nego  i  banima  Nadazdu  i  Keglevicu;  kralj  ih  je  ovlastio,  da  u  nje- 
govo  ime  obecaju  6  do  10.000  forinti  onima,  koji  bi  ga  ziva  zarobili  i  kralju  u  ruke  predali, 
a  polovicu  ucjene  onima,  koji  bi  ga  mrtva  donijeli.  Medjutim  tjeralica  kraljeva  slabo  je 
djelovala;  nasuprot  je  Kocijan  iz  Susjedgrada  sve  moguce  cinio,  da  odrzi  sebe  i  svoje 
imanje.  Dne  15.  veljace  trazio  je  od  Stajerskih  staleza,  da  izmole  u  kralja  za  njega  opro- 
stenje;  u  isto  vrijeme  kao  da  je  radio,  da  hrvatsku  i  slavonsku  gospodu  odvrati  od  Ferdi- 
nanda.  Vec  21.  veljace  javio  je  netko  iz  Hrvatske  na  dvor  kralja  Ferdinanda:  »Hrvatski 


k7£,. 


kOCIJANOVO  ROVARENJE.  131 

knezovi  dr^ali  sli  U  Ovozdanskom  (majdanu  knezova  Zrinskih)  stanak  protiv  kraljevskoga 
veliCanstva*. 

Medjutim  bijahu  oba  bana,  Tomo  Nadazdi  i  Petar  Keglevi^,  sa  svojim  i^etama  po§Ia 
u  jugo-iztocne  krajeve  Slavonije.  U  drugoj  polovici  veljaCe  nalazimo  ih  u  Keglevicevu  gradu 
na  uscu  Lonje  u  Savu  (Wzthylonya)  u  kotaru  TituSevini  ili  Totu§evini,  na  koji  je  spadao 
i  grad  Blinja.  U  jednu  ruku  paze  tu  na  Turke,  a  u  drugu  na  pokret  medju  hrvatskom  i 
slavonskom  gospodom.  Dne  16.  veljaCe  javljaju  odavle  kralju  Ferdinandu:  »Listove  va- 
§ega  velicanstva  za  Franju  Taha  i  Franju  Zaya  u  poslu  Kocijanovu  zadrzali  smo,  jer  ta 
dva  iednake  su  misli  kao  i  Kocijan,  a  vase  je  velicanstvo  pisalo,  da  se  ta  stvar  izvrSi  §to 
skrovitije.  Dok  to  pisemo,  doSao  je  literat  Matija,  odlican  gradjanin  zagreba^kl,  poslan 
k  nama  od  sudca  i  obcine  zagreba^ke,  po  kojemu  nam  javiSe,  kako  im  je  Kocijan  za- 
povjedio,  da  ne  puste  u  grad  ni  nas  ni  na§ih  Ijudi,  buduci  da  je  on  sporazuman  sa  zagre- 
bac^kim  biskupom,  Valentinom  Turkom  i  hrvatskom  gospodom.  SuviSe  je  Kocijan  poka- 
zivao  recenomu  sudcu  neko  pismo  va§ega  velicanstva,  u  kojemu  da  je  va§e  velidanstvo 
njemu  zapovjedilo,  da  bi  morao  dati  svu  gospodu  pogubiti.  ako  bi  vojna  na  Turke  sredno 
po§la  za  rukom.  Po  tomu  moze  va§e  velicanstvo  razabrati,  da  svakako  hoce  neSto  protiv 
vasega  velicanstva  pokrenuti,  Spomenuto  pak  pismo  va§ega  velic^anstva  pokazao  je  i  go- 
spodi,  koja  su  kod  njega  bila.  Neka  se 
stoga  §to  brie  pobrine  va§e  velicanstvo 
za  tu  stvar.  Mi  smo  gotovi  s  nasim  gla- 
vama  vasemu  velicanstvu  sluziti,  samo 
kad  bi  imali  s  kime«. 

Kud  i  kamo  obseznije  je  izvjesce,  x  ( / 

§to  ga  bani  salju  kralju  iz  istoga  mjesta  ^     ^^^VYl^a^,^..^^ 

nakon  jedanaest  dana  (27.  veljace).  »Sada 
vec«,  pi§u  oni,  »mozemo  vasemu  veli- 
canstvu izvjestnije  pisati.  Jer  gospodin 
drug  moj  i  gospodin  Ka§telanovic  imadu 
brace  i  prijatelja  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  PODPIS  TOME  NADA2DA. 

koji  su  potajno  kao  posve  izvjestno  (cer-        Snimljeno  s  njegova  pisma  od  22.  travnja  1543. 
tissime)    javili,    da    su    se    sva    go-        ^]^\  ^X^   Jdern  Tho(mas)    Nadasdy   "wnu  P(ro). 
...  ,,  ,  p(ri)a.  Izvornik  u  narodnom  tnuzeju  u  Budimpe^ti. 

spoda      kraljevine      Hrvatske 

s  1  o  2  i  1  a  (confoederati)  i  u  r  o  t  i  1  a  co- 

niurati)  s  Kocijanom.  da  jedan  drugoga  ni  u  kojem  siuCaju  ne  tt  osta- 
V  i  t  i.  Nadalje  da  je  Valentin  Turak  (Therek)  zasebnoga  Covjeka  k  njima  poslao,  po  kojemu  je 
Kocijanu  kao  i  Hrvatima  javio,  kako  je  Ivan  (Zapolja)  njima  obe(iao,  da  turski  car 
kraljevine  Slavonije  i  Hrvatske  ne  te  pustoSiti,  paCe  da  6e  im  Ci- 
tav  Sri  j  em  i  Po2egu,  kao  i  onaj  dio  Slavonije,  §to  ga  je  osvojio,  po- 
vratiti,  samo  ako  budu  slofni  i  ostave  vaSe  veli(ianstvo,  te  se  pri- 
dru2e  Ivanu.  O  svemu  tomu  da  je  konaCna  odluka  uCinjena  izmedju  Valentina,  Koci- 
jana  i  ostalih  ortaka,  pa  je  radi  toga  ve6  i  Kocijan  odputovao  u  Hrvatsku  u  pratnji  hrvat-' 
ske  gospode  sve  do  Qvozdanskoga;  Valentin  pak  krenuo  je  k  Ivanu  (Zapoiji),  da 
preteCe  poslanike  Kocijanove  i  hrvatske,  poslane  k  Ivanu.  Cim  se  Valentin  vrati  od  Ivana. 
s  velikom  te  silom  provaliti  u  tu  kraljevinu  i  namjestiti  bane«.  Bani  nadalje  javljaju  i 
druge  vijesti,  koje  su  im  stigle,  kako  se  Kocijan  hvali,  da  ima  200.0(X)  forinti  i  kako  tt  ih 
jo§  vi§e  primiti  sa  strane,  odakle  nitko  ne  bi  mislio.  Tu  se  jo§  tu2e,  kako  malo  vojske 
imadu,  pa  ka2u:  »Sve  do  ovoga  5asa  nitko  nije  k  nama  do§ao  osim  gospodina  KaStelanovi^. 
Krste  ZempCea  (SvetaCkoga)  i  Ceta  gospodina  Baciana;  paCe  od  ostalih  neki  su  poJII 
k  Ivanu,  neki  k  Valentinu,  neki  Kocijanu,  a  neki  k  Zrinskima ...  Da  je  va§e  vellCanstvo 
nama  dalo  one  dvije  tisuCe  konjanika  i  tisu(5u  pjeSaka,  mogli  smo  sve  to  zaprijeCiti,  te 
i  samoga  Kocijana  u  Susjedgradu  zatvoriti«.  Napokon  mole  kralja,  da  §to  brie  (citisslmc) 

9* 


132  FERDINAND  I.  HABSBUROOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.-1540.). 

posije  iz  btajerske,  Kranjske  i  Koruske  pjesake  i  konjanike  u  Zagreb  zajedno  s  novcimd 
za  uzdrzavanje  lakih  konjanika.  Tada  ce  moci  oni  sve  nezadovoljnike  dobrim  ili  silom 
pokoriti,  te  po  zemlji  dacu  pobrati,  koju  sada  uzkracuju.  Suvise  moci  ce  kraljeve  protiv- 
nike  razstaviti,  tako  te  Kocijan  s  Hrvatima  ne  ce  moci  preko  Save  u  Slavoniju,  a  ni  Va- 
lentin Turak  iz  Ugarske  preko  Drave.  A  k  tomu  ce  nastojati,  da  s  Bozjom  pomoci  i 
Turcima  odole.  Bani  zavrsuju:  »Da  nam  vase  velicanstvo  nije  obecalo  onih  2000  konjanika 
i  1000  pjesaka,  pa  i  nama  stalnu  placu,  voljeli  bi  u  tamnici  vasega  velicanstva  trunuti, 
nego  ovu  cast  (bansku)  primiti.  Bojimo  se  naime,  da  se  ne  ce  o  nama  govoriti,  kako  je 
za  nasega  banovanja  vase  velicanstvo  izgubilo  ove  kraljevine,  po  kojima  bi  nesumnjivo 
propale  i  susjedne  zemlje  vasega  velicanstva«. 

Bojazni  hrvatskih  bana  nijesu  se  ipak  izpunile,  jer  se  je  u  to  kralj  Ferdinand  nagodio 
sa  svojim  takmacem  Ivanom  Zapoljom.  Jos  prije  nedace  kod  Osijeka  i  Qorjana  —  u  pro- 
Ijecu  1537.  —  pokusao  je  Ferdinand  po  zelji  svoga  brata  Karia  V,  i  svojih  ugarskih  savjet- 
nika,  da  sklopi  mir  sa  svojim  protivnikom.  Ali  dugo  nijesu  se  mogli  pogoditi,  jer  nijedna 
stranka  nije  htjela  popustiti.  Tek  kad  je  na  Zapoljinu  zelju  lundski  nadbiskup  Wese  dosao 
oko  20.  prosinca  u  Veliki  Varadin,  cinilo  se  je,  da  ce  dogovori  uroditi  nekim  plodom.  Nad- 
biskup Wese  i  Leonhard  Fels  zastupali  su  Ferdinanda  i  brata  mu  Karla,  dok  su  Zapolju  za- 
stupali  biskupi  Franjo  Frankapan  i  Stjepan  Brodaric,  a  njima  na  celu  brat  Juraj  Utise- 
nic.  Napokon  bi  ipak  utanacen  mir  u  Velikom  Varadinu  24.  veljace  1538.  izmedju 
Ferdinanda  i  cara  Karla  s  jedne  strane,  a  Ivana  Zapolje  s  druge.  Poglaviti  uvjeti  mira 
jesu  ovi:  Car  Karlo  i  kralj  Ferdinand  prima ju  kralja  Ivana  za  brata  (in  fratrem  adopti- 
vum),  te  mu  priznaju  naslov  kralja  ugarskoga,  hrvatskoga  i  dalmatinskoga,  pace  ce  za- 
jedno s  njim  nastojati,  da  pogranicne  gradove  Ugarske  zajedno  s  Beogradom  Turcima 
oduzmu.  Ivan  odrice  se  svih  saveza  protiv  Karla  i  Ferdinanda,  te  ce  poslati  poklisare 
francuzkomu  kralju  Franji  I.,  da  ga  odvrate  od  neprijateljstva  protiv  Karla  V.  i  sklone  na 
savez  protiv  dusmanina  krscanstva,  sultana  Sulejmana.  Ako  se  Ivan  Zapolja  ozeni  i  dobije 
sina,  Ferdinand  ce  toga  sina  ozeniti  kojom  kcerju  svojom.  Svakome  ostaje  onaj  dio  Ugar- 
ske, sto  ga  ovaj  cas  drzi,  a  medje  njihovu  posjedu  ustanovit  ce  povjerenici  obiju  stra- 
naka;  Slavonija  s  Hrvatskom  i  Dalmacijom  neka  bude  Ferdinand  u, 
a  Erdelj  Ivanu  Zapolji  (ponendis  Sclauonia  cum  Croatia  et  Dalmatia  in  manibus  serenissimi 
regis  Romanorum,  Transilvania  vero  sub  ditione  potestateque  nostra  permanente).  Iza 
smrti  Ivanove  pripasti  ce  c  i  t  a  v  a  Ugarska  s  Erdeljem  Ferdinandu  ili  njegovu  sinu,  a  kad 
ne  bi  imao  sina,  caru  Karlu  i  njegovim  potomcima;  jedino  ako  bi  izumrla  muzka  loza  Habs- 
burgovaca,  dobit  ce  cijelu  Ugarsku  potomci  Zapoljini.  Ovaj  ugovor  o  nasljedstvu  potvrdit 
ce  prelati,  magnati,  drzavni  cinovnici  i  nacelnici  gradova  stranke  Zapoljine  posebnom  pri- 
segom.  Zapoljin  sin  naslijedit  ce  sva  djedovska  i  stecena  imanja  otceva,  pa  i  zalozena 
imanja;  sta  je  u  tudje  ruke  doslo,  Ferdinand  ce  i  Zapolja  za  dvije  godine  na  zajednicki 
trosak  izkupiti.  Ta  ce  posjedovanja  uzvisiti  car  na  Sipusku  knezevinu,  a  Ferdinand  ne  ce 
moci  postati  kraljem  citave  Ugarske,  dok  Zapoljinu  sinu  ne  predade  tu  cijelu  knezevinu 
sa  svima  imanjima.  Ako  Zapolja  ne  ostavi  sina,  polovicu  ce  njegova  posjeda  naslijediti 
•car,  da  mu  bude  vise  stalo  do  obrane  Ugarske;  drugom  polovicom  moze  Zapolja  razpola- 
gati  po  svojoj  volji.  Ostane  li  iza  Zapolje  udovica,  uzivat  ce  polovicu  drzavine;  ako  se  po 
drugi  put  udade,  platit  ce  joj  car  100.000  dukata  i  preuzet  ce  njezinu  drzavinu.  Ako  bi 
Zapolja  ostavio  kceri,  obvezuje  se  Ferdinand,  da  ce  ih  prema  njihovu  stalezu  dostojno 
poudati.  Ferdinand  ce,  cim  ga  Zapoljin  dio  zapane,  ponovo  prisegom  se  zavjeriti,  da  ce 
cuvati  i  braniti  pravice  i  zakone  ugarske,  te  ce  o  tome  izdati  svojim  novim  podanicima 
posebnu  zavjernicu.  Sve  nepravde,  sto  su  ih  dosad  oba  kralja  i  njihovi  privrzenici  medju- 
sobno  nanijeli,  neka  se  zaborave,  oteta  dobra  i  imanja  neka  se  povrate  prvotnim  vlastni- 
cima,  a  zarobljenici  pustit  ce  se  na  slobodu.  Prelaz  od  jednoga  kralja  k  drugomu  nije  vise 
dozvoljen.  Ako  neprijatelj  navali,  branit  ce  se  oba  kralja  zajedno  kao  braca.  Buduci  da  je 
kralju  Ivanu  osobito  stalo,  da  zadrzi  svoj  dio   Ugarske,   ne   ce   se   ovaj   ugovor   o 


MIR  U  VELIKOM  VARADINU  (1538.).  133 

mini  razglasiti,  nego  ce  se  drzati  tajnim,  dok  car  ne  pronadje  za  shodno,  da  ga 
bez  opasnosti  za  drzavu  objelodani.  Za  Citavu  Ugarsku  birat  Ce  se  samo  jedan  palatin, 
ostale  casti  i  sluzbe  popunjavat  ce  svaki  kralj  po  svojoj  volji.  Objavit  te  se  samo  to,  da 
je  izmedju  oba  kralja  utanaCeno  primirje  za  godinu  dana. 

Mirom  u  Velikom  Varadinu  svrSen  bi  gradjanski  rat  u  Ugarskoj  i  Slavoniji,  koji  je 
uz  neke  stanke  bjesnio  nekih  jedanaest  godina.  Osudjeni  Kocijan  sa  svojim  ortacima  nije 
se  vi§e  mogao  pouzdavati  u  pomoc  kralja  Ivana,  vec  je  morao  ili  traiiti  milost  u  Ferdi- 
nanda  ili  izravno  se  dati  pod  okrilje  turskoga  sultana.  Medjutim  Sulejman  bijaSe  se  jo§ 
god.  1537.  zaratio  s  Mletcima,  pa  tako  su  njegovi  sandzaci  iz  Bosne  i  Hercegovine  morali 

vtcfcnptvs,  cr  ommA.  arum  conttntd  (uctttntnui  aPju^Pamus  ratifi  ■■ 
f  «»Mus<t  IX  confiitn»mH''M  r^tn  aiAta  ct  hrma.  .pre  novn  tt  h-ftfdt< 
bii»  fi\\hv.  hADcnmn .  ptgnntlrntrs  m  urtbc  HoHro  V^CAio  (t  m  fidr 
noStrd  Cpitii-Tiana  q^unnauw  super  ho*  V-^^tUc etiitm  (t  Cftpural^ 
luTfinicntuw  ccrdm  py^jvtv  dcrmno 'oraniTf  Ce^^fCO  (t  cffmnnfidtu) 
m  niu  pfl»tT  ipim^  C  cCajcc'.  (t  y^^nt^norum  IkjTiffj*  fAaui ca  tunu-, 
et  (OTKm  Consiliaru\no)'rn^  yycstirtmn^  .  cir.mx  tt  imduia  bteniip* 
firnntei  tt  rnwOiADiiittt  OD'>ciuAi(  .  Cmni  dilo  (J  frmiJx  iHMibd  a 
tnacnmaciotu  t(met\i.  jh<uui^  V^ti  tncryiffritfiyi  frnnttttrMq    Pffpf 
mam   f»>c>c»!rr5  litciAi  no5}>ar>  ^ladlt  noitrc .  Qj^P  nt  I^  c  x  KundA     • 
>it  vtimut  mjt>cnaenti   (t  '>upscrit>arne  munuA  Hollre  commiAmttn 
iuttww  coyicedcnda*    i^ann}i\rii>adnti  in  fdlo'hcm  ktAttbtC  \jfft 
nne   ■Donim^^lllciitro  Qitmji(tncnmo -rtueinne  oCinuc  K^Stncrum^ 


\me 


IZPRAVA  O  VELIKOVARADINSKOM  MIRU  (1538.)  S  PODPISOM  KRALJA  IVANA  ZAPOUE  (5). 
Izvornik  u  c.  i  kr.  drzav.  arhivu  u  BeCu.  Podpis  Ivana  Zapolje:  Joannes  rex  manu  p(ro)p(ri)a. 


vojevati  u  mletaCkoj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Kako  Mletci  nijesu  ba§  srednl  bili  u  prvo 
vrijeme  rata,  ogledali  su  se  za  saveznicima.  I  tako  bi  8.  veljaCe  1538.  u  Rimu  ugovorciia 
sveta  liga  izmedju  Mletaka,  pape  Pavla  III.,  cara  Karla  V.  i  kralja  Ferdinanda,  kojoj  je 
bila  zadaca,  da  se  skrSi  turska  sila.  osobito  na  moru,  gdje  se  je  b^nio  zloglasni  hajredin 
Barbarossa,  gospodar  Tunisa.  kao  §ticenik  i  vojvoda  turskoga  sultana.  U  torn  ratu  stra- 
dali  su  osobito  primorski  gradovi  Dalmacije  (Hercegnovi,  Kotor,  Risan  i  ()mi§).  na  koje  su 
udarale  izmjenice  obje  mornarice;  no  bilo  je  2estokih  borba  i  na  kopnu.  gdje  su  se  Mletci 
obarali  na  turske  gradove  Obrovac,  Skradin  i  druge,  dok  su  opct  turske  Cete  osvojile 
mletaCka  mjesta  Nadin  i  Vranu,  te  podsjcdale  Zcmunik  i  Nin.  Da  bi  Mletci  lakSe  odoljeli 
turskoj  sili,  uzimali  su  s  privolom  kralja  Ferdinanda  u  svoju  slu2bu  i  hrvatske  U  s  k  o  k  c. 


134  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

Koji  se  bijahu  ugnijezdili  ne  samo  u  Senju  i  senjskoj  kapitaniji,  nego  i  po  ostalom  hrvat- 
skom  primorju  od  Rijeke  do  Obrovca.  Ti  su  Uskoci,  prolazeci  na  kopnu  mletackim  obla- 
stima,  cetovali  i  provaljivali  u  turske  krajeve  sve  do  rijeke  Neretve  i  obcine  grada  Du- 
brovnika,  dok  su  se  na  moru  na  svojim  malim  ladjicama  zalijetali  i  u  juzne  krajeve  Ja- 
dranskoga  mora.  All  kako  je  Turcima  pomagao  francuzki  kralj,  nijesu  Mletci  sa  svojim 
saveznicima  mogli  odrzati  premoc  nad  svojim  neprijateljima,  pace  su  izgubili  brojna  po- 
sjedovanja  svoja  u  Levanti.  Napokon  bi  mletacka  republika  prinudjena,  te  je  2.  listopada 
1540.  sklopila  mir  s  Turcima,  na  sto  se  je  sveta  liga  sasvim  razpala. 

Rat  s  Mletcima  i  svetom  ligom  (kao  i  istodobna  navala  na  Moldavsku)  prijecio  je 
Sulejmana,  te  nije  onih  godina  preduzimao  vecih  vojna  na  Ugarsku  i  Hrvatsku.  Uza  sve 
to  bilo  je  ipak  vecih  i  manjih  okrsaja  na  granici  hrvatskoj  i  bosanskoj.  Nekako  namah  iza 
toga,  sto  je  bosanski  sandzak  Usrefbeg  20.  travnja  1538.  oteo  Mletcima  kastele  Nadin  i 
Vranu  u  Dalmaciji,  ugrabile  su  ili  njegove  ili  druge  turske  cete  bosanske  znameniti  hrvat- 
ski  grad  D  u  b  i  c  u  na  Uni  blizu  utoka  te  rijeke  u  Savu.  O  torn  nesrecnom  dogadjaju  pise 
Ivan  Kocijan  stajerskim  stalezima  iz  svoga  skro vista  u  Qvozdanskom  1.  svibnja  ovako: 
»Prvo  mi  je  javiti,  da  je  24.  (travnja)  krajiski  grad  Dubica  po  izdaji  onih,  koji  su  ga 
drzaU  (durch  Verraterey  der  Inhaber),  od  Turaka  osvojen . . .  Tim  je  Turcima  otvoren  Slo- 
bodan proiaz  do  Zagreba.  Bojati  se  je,  da  ce  sada  Hrvati  biti  prinudjeni  s  Turcima  se  na- 
gadjati  i  njima  se  pokoriti,  ako  ne  ce  da  propadnu . . .  Neka  razmisle  vase  milosti,  da  ce 
onda  zaprijetiti  propast  Stajerskoj  i  Kranjskoj ...  "Ja  bih  rado  posluzio  krscanstvu,  ali  ne 
smijem,  jer  znadem,  u  kolikoj  sam  nemilosti,  i  kako  se  radi  protiv  moga  tijela  i  zivota . . .« 
Posve  inace  dojmio  se  je  pad  Dubice  bana  Petra  Keglevica,  jer  je  sada  zaprijetila  pogibao 
njegovim  gradovima  (Wzthylonya,  Bijela  Stijena),  i  jer  se  je  bilo  bojati,  da  ce  Turci  preko 
Hrastovice  i  Siska  prodrijeti  do  Zagreba.  Keglevic  je  stoga  namah  sazvao  sabor  u  Zagreb, 
koji  bi  se  imao  sastati  u  drugoj  polovici  svibnja.  Ali  na  tom  saboru  pojavila  se  je  jaka 
stranka,  na  celu  joj  Baltazar  Hobetic,  koja  je  s  obzirom  na  to,  sto  kralj  Ferdinand  Hrvate 
dovoljno  ne  pomaze  u  tezkoj  borbi,  otvoreno  trazila,  da  se  Turcima  placa  danak  (cepe- 
runt  aperte  loqui,  ut  Turcis  tributum  daretur).  Sam  ban  Petar  Keglevic  izjadao  se  je 
kralju  iz  Zagreba  21.  svibnja  ovako:  »Vase  velicanstvo  moglo  je  razumjeti,  kako  je  grad 
Dubica  odprije  (iampridem)  izgubljen.  Tim  je  Turcima  otvoren  sirok  put  u  ovo  kraljev- 
stvo,  narocito  u  Hrvatsku.  Cim  je  grad  pao,  odlucio  sam  podici  vojsku  i  opet  ga  osvojiti, 
prije  nego  ga  neprijatelji  utvrde  i  obskrbe.  Sazvao  sam  zato  sabor  za  citavo  kraljevstvo 
u  Zagreb,  da  na  nj  svi  zitelji  oruzani  sa  svojim  kmetovima  dodju,  pa  da  ih  s  mjesta  bez 
krzmanja  povedem  onamo.  Dosli  su  zaista  gospoda  zitelji  spremni  i  gotovi  za  sve,  poslala 
su  i  gospoda  magnati  svoje  oratore,  ali  ipak  nije  se  kraljevstvo  moglo  brzo  podici  na 
oruzje,  poglavito  jer  nije  bilo  ceta  vasega  velicanstva.  I  hrvatski  stalezi  poslaH  su  svoje 
oratore,  izjavivsi,  da  su  gotovi  na  obranu  domovine  i  za  svaku  stvar;  ali  ja  sam  se 
ubijedio,  da  smo  bez  ceta  vasega  velicanstva  posve  nesposobni,  da  izvedemo  svoju 
odluku.  Morao  sam  stoga  promijeniti  svoju  prvu  namjeru,  da  ne  bi  kojim  nepromisljenim 
cinom  u  ovo  vrijeme  kraljevstvo  nastradalo.  Vase  velicanstvo  dobro  znade,  koje  cete 
imademo  ja  i  moj  drug  uza  se;  ima  medju  njima  i  takovih,  koji  od  Triju  kralja  nijesu 
primili  ni  pare  place.  Tuzio  se  je  gospodin  Kastelanovic  Ijuto,  da  nije  imao,  cim  bi  s  me- 
nom  na  sluzbu  vasemu  velicanstvu  krenuti  mogao;  on  je  dosao  ovamo  sa  svom  opremom 
i  sa  svojim  sluzbenicima,  nadajuci  se,  da  bi  ovdje  kakvu  placu  dobiti  mogao,  ali  mu  se 
nista  nije  dati  moglo.  Stigli  su  takodjer  ovamo  gotovo  iz  citave  krajine  vrlo  mnogi,  tu- 
zeci  se  na  svoje  siromastvo  i  nestasicu  u  krajiskim  gradovima;  mnogi  od  njih  bill  su  pri- 
pravni  izaci  iz  svojih  bastinskih  domova  i  tvrdinja,  te  ostaviti  pustos,  Buduci  da  na  nji- 
bove  tuzbe  i  prosvjede  nijesam  ni  kojim  nacinom  mogao  pomoci,  sazvao  sam  ponovo  sa- 
bor u  Krizevce  za  11.  lipnja,  nadajuci  se,  da  cu  u  to  o  svemu  va§e  velicanstvo  ubavije- 
stiti  i  pomoci  dobiti.  Utjesiv  ih  ovako  dobrom  nadom  krenuo  sam  sa  svojim  cetama  i 
s  Cetama  svoga  druga,  kojega  svaki  cas  ocekujem  da  ce  k  meni  stici,  u  one  krajeve  kra- 


r 


BORBE  OKO  DUBICE.  135 


I 


Ijevine  Hrvatske,  koji  sada  stradaju  i  trebaju  zaStite,  a  na  to  6u  morati  bez  krzmanj'a 
vratiti  se  u  zemlju  medju  Savom  i  Dravom,  jer  su  tu  turski  martolosi  duboko  u  zemlju 
prodrli.  Molim  zato  va§e  velicanstvo,  da  pritece  u  pomoc  ovomu  kraljevstvu,  da  osigura 
medje,  i  da  poslje  pla(Su  za  mene  i  za  moga  druga  kao  i  za  na§e  5ete.  PoSljite  nam  §to 
vise  vojske,  jer  inace  uz  na§e  nedostatne  sile  propade  kraljevstvo.  Ne  zalimo  na§e  glave 
i  iivot,  ali  ne  6emo  da  u  ludo  ginemo*.  U  dodatku  k  ovomu  pismu  moli  Keglevic  kralja, 
da  ga  oslobodi  brige  za  gradove  Bihad  i  Ripac,  te  da  ih  predade  u  druge  ruke,  jer  ne 
moze  na  dvije  strane  stra2u  straziti.  Napokon  javlja  kao  posve  izvjestno,  kako  se  Bo§- 
njaci,  osvojivSi  neke  gradove  mletacke,  ponovo  spremaju  na  Hrvatsku. 

Sto  se  je  dalje  dogadjalo,  nije  dovoljno  poznato.  Znademo,  samo,  da  je  Ferdinand 
jo§  10.  svibnja  bio  iz  Praga  oba  hrvatska  bana  obavijestio,  kako  je  stajerskoga  zemalj- 
skoga  kapitana  Ivana  Ungnada  imenovao  predsjednikom  ratnoga  vijeda,  kojemu  6e  biti 
sjedi§te  u  gradu  Optuju,  pa  je  podjedno  banima  zapovjedio,  da  podju  u  Optuj,  ako  bi  ih 
Ungnad  onamo  pozvao.  Dne  26.  rujna  1538.  boravi  Keglevic  »u  svom  gradu*  Topuskom, 
pa  nalaze  odanie  Kastelanovicu,  da  drzi  na  okupu  svoje  5ete  i  da  bude  pripravan,  ako  ga 
pozove  na  vojnu.  Dva  mjeseca  poslije,  20.  studenoga,  bodri  Ferdinand  bana  Keglevida, 
da  uztraje  u  svojoj  sluzbi,  te  mu  obecaje  brojne  cete,  s  kojima  ce  moci  o  v  e  z  i  m  e  suz- 
biti  turske  navale.  Napokon  28.  veljace  1539.  priznaje  kralj  Ferdinand,  da  je  Keglevicu 
za  baniju  i  za  uzdrzavanje  konjice  do  sad  duzan  20.000  forinti,  te  obecaje  njemu,  zeni  nje- 
govoj  Barbari  Sthresemlyey,  kceri  Ani  i  sinovima  (Jurju,  Ivanu,  Franji,  Gasparu,  Nikoli, 
Petru,  Simunu  i  Matiji),  da  ce  receni  dug  kroz  tri  godine  izplatiti, 

Iz  ovih  podataka  ne  da  se  ustanoviti,  da  li  je  ban  Petar  Keglevic  ista  uradio,  da 
opet  predobije  grad  Dubicu.  Prema  tomu  obazrijeti  se  je  nama  na  potonjega  povjestni- 
5ara  Isthuanfija,  koji  o  tome  ovako  prica:  »Cim  su  Turci  s  malo  napora  (parvo  labore) 
obladali  Dubicom,  prestravise  se  s  toga  oni  vojnici,  koji  su  bili  u  posadi  u  Jasenovcu  i 
Novskoi,  gradovima  na  obali  Save  a  u  vlasti  gospode  od  Zemp^a  ili  SvetaCkih,  pa  zapa- 
li§e  te  gradove  i  onda  se  razbjegose.  Te  stvari  skloni§e  Keglevica  i  Nadazda,  pa  da  oslo- 
bode  od  prijetece  pogibli  preostale  jo§  gradove  Sisak,  Hrastovicu  i  druge,  paCe  i  sam 
Zagreb,  odluciSe  vojsku  podici  i  Turcima  u  susret  poci,  da  ih  suzbiju.  Medjutim  je  Kegle- 
vit  radi  slaboga  zdravlja  ostao  kod  kude,  pa  tako  je  sam  Nada^di  iznenada  navalio  na 
Turke  u  Jasenovcu,  te  ih  s  pomo(iu  Marka  TomaSovida  iz  grada  otjerao.  RazdijelivSi  za- 
robljeni  plijen  medju  svoje  vojnike  i  razvalivSi  grad  Jasenovac  odlucio  je  Nadazdi  dalje 
po^i,  pa  ploved  na  Sajkama  uz  Unu  prikuCiti  se  s  kopnene  i  vodene  strane  Dubici,  te  i 
nju  osvojiti.  Ali  se  je  toga  okanio  do5uv§i  od  uhoda,  da  je  sultan  Sulejman  s  ogromnom 
vojskom  poSao  na  Ugarsku,  te  da  je  ved  dopro  blizu  Beograda«. 

Nema  dakle  nikakve  sumnje,  da  je  uza  sve  nastojanje  hrvatskih  bana  Dubica  ostala 
u  turskim  rukama.  Bani  jama(^no  nijesu  bili  dosta  jaki  za  kakav  podhvat,  jer  im  ne  bijahu 
stigle  pomo(ine  Cete  iz  austrijskih  zemalja  kralja  Ferdinanda.  Tek  u  sijeCnju  1539.  doSle 
su  u  Slavoniju  toli  ieljkovane  (Jete  njegove.  Bili  su  to  Spanjolslfi  pladenici,  kojima 
je  kralj  dao  za  vodju  savjetnika  svoga  Ivana  Ka§telanovi<ia.  Dne  12.  sijednja  1539.  izdao 
je  Ferdinand  proglas  na  sve  velikaSe,  plemi<5e  i  druge  iitelje  kraljevine  Slavonije,  kojim 
je  javljao  ovako:  »Poslali  smo  na  obranu  ovoga  kraljevstva  i  svih  vas  na§e  Spanjolske 
Cete,  s  kojima  6e  biti  vjerni  na§  Ivan  Ka§telanovi(i  od  Svetoga  Duha,  na§  savjetnik.  Za- 
povijedamo  dakle  vama  tvrdo  i  pod  prijetnjom  na§e  nemilosti,  da  kadgod  reCeni  Ivan  Ka- 
§telanovi(i  bude  zahtijevao,  ovim  Spanjolcima  priskrbite  sve  vrsti  hrane  uz  pravednu  i 
pristojnu  cijenu,  i  da  im  i  mate  svakim  naCinom  budete  u  pomo(i  Cinom  i  savjetom*.  Spa- 
njolske  Cete  nijesu  medjutim  svagdje  nalazile  dovoljno  susretanja,  paCe  zagrebaCki  bi- 
skup  Simun  od  Erdeda  odluCno  se  je  kratio,  da  ih  prima  u  svoja  mjesta,  ved  im  je  nasu- 
prot  prijcCio  prolaz  kroz  svoja  imanja.  Radi  toga  se  je  Ivan  KaStelanoviC  pismom  od 
23.  veljaCe  izravno  potuiio  kralju  Fcrdinandu.  Medjutim  bilo  je  plemiCa,  koji  su  radostno 


136  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.) 

docekali  kraljevu  vojsku,  jer  im  bijase  dodijao  zulum  velikasa.  Tako  je  Emerik  Bradac 
od  Ladomerca  2.  ozujka  iz  Bistrice  ovako  pisao  Ivanu  Kastelanovicu:  »Dajemo  na  znanje 
vasemu  gospodstvu,  kako  su  knezovi  Zrinski,  ne  zna  se  zasto,  iz  Rakovca  poslali  svoje 
Ijude  na  posjedovanja,  koja  pripadaju  nasemu  kastelu  Ladomercu,  te  su  nanijeli  ogromne 
stete  nasim  ubogim  kmetovima,  odvedavsi  im  vino  iz  njihovih  klijeti . . .  Toga  radi  pisali 
smo  takodjer  gospodinu  banovcu  Pavlii  Ratkaju,  jer  bi  nas  on  morao  od  takovih  stvari 
stititi  i  braniti...  Molimo  vas,  da  nam  pismom  obznanite,  hoce  li  se  gospoda  bani 
naskoro  od  kraljevskoga  velicanstvapovratiti(si  domini  bani  proxime 
et  tempestive  a  regia  maiestate  venient),  i  da  li  nam  je  iz  Qermanije  ocekivati  kakva 
ratna  pomoc,  koja  bi  nas  mogla  od  toga  zastititi.  Napokon  molimo  vase  gospodstvo,  neka 
nas  izvijesti,  kada  ce  sa  Spanjolcima  kraljevskoga  velicanstva  u  Krizevce  doci,  jer  mi  bi 
zeljeli  s  vasim  se  gospodstvom  ondje  sastati,  kako  smo  vec  prije  ugovorili.  Molimo  jos 
za  vijesti,  ako  ste  ih  primili,  narocito  sa  strane  Turaka«. 

Kralj  je  Ferdinand  pismom  od  8.  ozujka  1539.  dao  Ivanu  Kastelanovicu  naputak,  u 
kojem  je  uz  ino  osudio  postupanje  zagrebackoga  biskupa.  Ali  podjedno  odlucio  je  sazvati 
sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  pa  od  njega  traziti,  da  pomaze  ne  samo  u  svakom 
pogledu  spanjolske  cete,  nego  i  vojsku  iz  austrijskih  zemalja,  koju  je  dovodio  u  Slavoniju 
vrhovni  kapitan  Nikola  Jurisic.  Svojim  oratorima  za  taj  sabor  izabrao  je  kralj  Franju  Ba- 
cana  i  Luku  Sekelja  od  Ormuza. 

Za  oratore  sastavljen  bi  naputak  ili  instrukcija  28.  ozujka  1539.  Neka  kazu  stale- 
zima,  »da  je  kraljevsko  velicanstvo  vazda  se  brinulo  za  obranu  tih  kraljevina,  i  da  nije 
nista  zanemarilo,  sto  je  spoznalo  da  spada  na  njihovu  zastitu.  Ako  se  je  kakvo  zlo  (quid 
aduersi)  ovih  dana  njemu  (kraljevstvu)  od  neprijatelja  dogodilo,  nije  tomu  krivo  njegovo 
velicanstvo,  nego  onaj  neocekivani  poraz,  koji  je  vojsku  pod  vodjom  Kocijanom  zadesio«. 
Kralj  je  vec  poslao  stanovitu  vojsku  od  konjanika  i  pjesaka,  pa  ne  ce  prestati  da  je  mnozi; 
ali  ta  vojska  ne  moze  uztrajati  u  sluzbi  za  obranu  kraljevstva  bez  place  i  hrane,  a  kralj  kao 
pojedinac  ne  moze  sve  iz  vlastitoga  svoga  dzepa  namirivati.  Stoga  poziva  staleze,  da  i 
oni  svoje  cine,  pa  da  dozvole  dacu  (subsidium)  za  uzdrzavanje  pjesaka,  konjanika  i  saj- 
kasa  (nazadistarum).  Neka  zrtvuju  sto  vise,  ako  Ijube  domovinu,  zene  i  djecu  svoju.  Jos 
je  obsezniji  drugi  naputak  za  poslanike,  izdan  14.  travnja.  Tu  javlja  kralj,  da  je  bane 
opremio  s  dobrim  brojem  ceta  i  s  drugim  stvarima,  a  tako  je  i  vrhovnomu  kapitanu  Nikoli 
Jurisicu  pridijelio  stanovite  savjetnike,  koji  ce  svi  zajedno  poraditi,  da  se  Turcima  one- 
moguce  dalje  provale. 

Sabor  sastao  se  je  8.  svibnja  1539.  u  Dubravi,  gradu  biskupa  Simuna  od  Erdeda, 
te  je  pregnuo  da  u  svemu  ugodi  zahtjevima  kraljevskih  oratora.  Stalezi  zahvalno  spo- 
minju,  kako  je  kralj  poslao  u  Slavoniju  i  Hrvatsku  za  obranu  »pretuznoga  kraljevstva« 
novu  i  jaku  vojsku  spanjolsku  (novum  validumque  exercitum  hispanicum),  zatim  kako  je 
vrhovnoga  kapitana  Jurisica  i  gospodu  bane  obskrbio  s  dovoljnim  cetama  (cum  gentibus 
non  contemnendis).  Za'obskrbu  i  hranu  tih  ceta  odredjuje  se,  da  se  mora  od  svih  poda- 
nika,  gospode  i  plemica  po  jedna  cetvrt  zita  pobrati  i  u  Krizevce  donijeti,  gdje  ce  se  uz 
cijenu  od  25  denara  za  cetvrtinku  obskrbniku  vojske  (magistro  prouentuum)  prodavati. 
Suvise  dozvoljava  se  od  svakoga  kmeta  po  jedna  cetvrtinka  hrane  za  obskrbu  medjasnih 
gradova,  i  to  bezplatno.  Kao  skladista  za  taj  zivez  odredjuju  se  gradovi:  Koprivnica  Qa- 
§para  Ernusta,  Kristalovec  Franje  Bacana  i  Kraljeva  Velika  bana  Tome  Nadazda.  Tu  se 
mora  skupiti  hrana  do  25.  svibnja,  a  onda  ce  ju  bani  prema  potrebi  razdijeliti  po  kra- 
jiskim  gradovima.  Da  se  nadalje  stane  na  put  turskim  martolosima,  koji  prodiru  daleko 
u  zemlju,  te  se  klate  po  gorama,  unovacit  ce  se  300  pjesaka  haraclija  (haramija),  koji  ce 
se  drzati  na  okupu  kroz  citavo  Ijeto  i  takodjer  u  jeseni.  Unovacit  ce  ih  bani,  te  razmje- 
stiti  po  zgodnim  mjestima,  gdje  bude  potreba.  Za  uzdrzavanje  i  placanje  tih  haramija 
razpisuje  se  daca  od  jedne  forinte  od  svih  imanja   po   novom   popisu;    polovica   te   dace 


SABOR  U  DUBRAVI  1539 


137 


mora  se  skupiti  do  25.  svibnja,  a  ostatak  do  15.  kolovoza.  Pobirat  ce  pak  da(Su  proto- 
notar  kraljevstva  Mihajlo  Ravenski  (de  Rawen),  koji  ce  ju  i  silom  utjerivati.  Buduci  da 
je  zemlju  pritisnula  skrajnja  bijeda,  ne  mogu  se  od  dace  oprostiti  ni  duhovnici;  stoga  ce 
se  oporezovati  i  zupnici,  pace  i  kapelani.  Potonji  moraju  dati  pol  forinte;  2upnlci  bez  ka- 


GROBNI  SPOMENIK  IVANA  KOCIJANA 

na  juznom  vanjskom  zidu  zupne  crkve  sv. 
Fortunata  i  Mohora  u  Qornjeni  Qradu  (Ober- 
burg)  u  Staierskoj.  Na  torn  spomeniku,  koji 
je  prenesen  oko  god.  1757.  iz  starije  tada 
poruSene  crkve  vidi  se  vitez  u  bojnoj  opremi, 
dried  zastavu  u  desnici.  Uz  desnu  nogu 
njegovu  prikazana  je  u  reliefu  basna  o  lisici, 
koja  je  zdrala  pozvala  u  goste,  te  mu  onda 
vrat  izgrizla.  Izpod  toga  vide  se  dvije  zmije; 
jedna  proviruje  kroz  mrtva5ku  glavu,  dok  se 
druga  na  tlu  previja.  Obje  zmije  imadu 
CovjeCje  glave,  kojih  crte  opominju  (toboze) 
na  lica  knezova  Zrinskih.  Nadpis  (jama5no 
nije  prvobitni)  na  podnozju  spomenika  giasi 
ovako:  Oenerosi  D.  Joannis  Khazianneri  Ba- 
ronis  in  Khaczenstein  et  Flednick  etc.  sta- 
tura  qui  miserabiiiter  in  Costanovicza  Croa- 
tiae  perijt  an(no)  MDXXXVIII.  Oct.  XXV. 
Da  je  taj  nadpis  mnogo  mladji  od  samoga 
spomenika,  razabira  se  vec  po  krivom  da- 
tumu  smrti  Kocijanove.  Vjerojatno  je  taj 
nadpis  dometnut  prigodom  prenosa  spome- 
nika iz  stare  crkve  u  novu.  Od  staroga  i 
prvotnoga  nadpisa  preostalo  je  samo  one, 
§to  se  vidi  uz  lijevu  ruku  Kacijanerovu  na 
samom  spomeniku,  gdje  Citamo:  »aetatis 
suae  anno  XLVIII.* 


pelana  i  altariste  po  Jednu  forintu,  Zupnici  s  Jednim  kapelanom  dvije  forinte,  s  dva  kape- 
lana  Cetiri  forinte,  a  sa  tri  po  §est  forinti.  Napokon  hi  ustanovljciio,  da  svaki  put,  kad 
Turci  s  jakom  vojskom  u  zemlju  provalc  ill  koji  grad  podsjediiu,  moraju  na  poziv  banova 
listom  ustati  na  noge  svi  velika§i  i  plemid  sa  svojim   podanicima,   te   zajedno  s  banima 


138  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOLJA  (1527.— 1540.). 

poci  na  neprijatelja.  Tko  se  oglusi  banskomu  pozivu,  gubi  sva  imanja  svoja,  koja  ce  bani 
zauzeti  i  za  kraljevsko  velicanstvo  drzati. 

Dok  je  sabor  vijecao  u  Dubravi,  stajao  je  vrhovni  kapitan  Nikola  Jurisic  s  vojskom 
u  Krizevcima.  Odanle  pisao  je  11.  svibnja  Qasparu  Paradeiseru,  upravitelju  u  Optuju, 
pismo,  u  kojem  javlja,  kako  ga  je  ban  Petar  Keglevic  sa  sabora  u  Dubravi  izvijestio,  da 
je  5000  turskih  konjanika  preslo  preko  Save,  da  preko  Cazme  provale  do  Zagreba;  no 
cuvsi,  da  je  velika  vojska  pod  Jurisicem  oko  Krizevaca,  udarili  su  Turci  drugim  putem 
na  sjever,  pa  ce  provaliti  u  Podravinu  do  Koprivnice  i  Varazdina.  Jurisic  poziva  stoga 
Paradeisera,  da  stajerske  cete,  ako  ih  imade  na  okupu,  poslje  u  Vinicu  kod  Varazdina,  pa 
da  mu  to  onda  doglasi.  O  daljim  okrsajima  s  Turcima  nema  vijesti;  znademo  samo,  da 
je  ban  Tomo  Nadazdi  23.  lipnja  boravio  na  krajini  u  svojem  gradu  Velikoj  (Kraljevoj 
Velikoj),  odakle  je  pisao  Barbari  Kastelanovic  pismo,  iz  kojega  doznajemo  za  nedavne 
okrsaje  s  turskim  cetama.  Medjutim  vecih  bojeva  kao  da  nije  bilo. 

Spanjolska  vojska,  kao  i  cete  iz  austrijskih  zemaija  pod  Jurisicem  imale  su  medju- 
tim jos  jednu  zadacu,  naime  da  ma  kojim  nacinom  dobe  u  svoje  ruke  izdajicom  proglase- 
noga  bjegunca  Ivana  Kocijana.  Taj  bijase  nakon  svoga  bijega  iz  Susjedgrada  u  Qvozdan- 
sko  knezove  Ivana  i  Nikolu  Zrinskoga  pozvao,  da  mu  ustupe  za  neko  vrijeme  svoj  grad 
Kostajnicu  na  Uni,  koji  bijahu  oni  primili  u  zalog  za  neki  drugi  s\oj  grad.  Premda  su  Zrin- 
ski  smatrali  Kostajnicu  »za  glavu  i  vrata  citave  kraljevine  Hrvatske  i  svoga  vladanja«, 
predali  su  ju  ipak  Kocijanu,  jer  im  bijase  prisegao,  da  ce  im  ju  s  mjesta  vratiti,  cim  stece 
milost  kralja  Ferdinanda.  Obladavsi  medjutim  Kostajnicom  nije  Kocijan  vise  ni  mislio,  da 
zatrazi  milost  u  svoga  kralja,  vec  se  je  stao  s  Turcima  pogadjati.  Napisao  je  pace  kne- 
zovima  vlastitom  rukom  pismo,  da  ce  preci  k  turskomu  sultanu  (qualiter  ad  caesarem 
transibit),  te  ih  je  pozvao,  da  jedan  od  njih  zajedno  s  njime  k  caru  podje.  Ako  to  ne  ucine, 
predat  ce  Kostajnicu  u  turske  ruke.  Dok  je  ovako  Kocijan  u  jednu  ruku  knezove  Zrin- 
ske  gonio  pod  tursko  okrilje,  nastojao  je  vojvodu  spanjolskih  ceta  u  Slavoniji  uvjeriti,  da 
je  skroz  neduzan.  U  pismu,  sto  ga  je  19.  travnja  1539.  pisao  iz  grada  Kostajnice  vrhov- 
nomu  kapitanu  spanjolske  vojske  i  svome  prijatelju  (Ivanu  Kastelanovicu),  brani  se  on 
ovako:  »Javljam  vam,  kako  sam  doznao,  da  vase  gospodstvo  hoce  moje  sluzbenike 
(familiares)  pohvatati  i  imanja  njihova  razgrabiti.  Bog  mi  je  svjedok  da  ne  znam,  zasto 
to  vasa  velemoznost  cini,  jer  moji  sluzbenici  odrzali  su  poput  vjernih  Hrvata  vjernost 
kraljevskomu  velicanstvu  cuvajuci  s  menom  krajinu  na  korist  kraljevine.  Neprijatelji  moji 
opadnuli  su  me  doduse  zlobno  pred  vama,  da  sam  poganskim  nacinom  poradio,  da  dove- 
dem  neprijatelja  u  kraljevinu  Hrvatsku  i  protiv  njegova  velicanstva.  Molim  vas,  da  tako- 
vim  rijeCima  ne  vjerujete ...  Mnogo  se  je  doduse  izmedju  mene  i  Turaka 
d  o  g  o  V  a  r  a  1  o,  ali  inace  nije  se  moglo  ciniti,  ako  se  je  htjelo  sacuvati  ovu  krajinu,  u 
kojoj  prebivam . . .  Suvise  sam  docuo,  kako  su  me  obijedili,  da  zelim  protiv  vas  povesti 
tursku  vojsku,  u  kojoj  imade  i  mojih  sluzbenika . . .  Medjutim  Turcin  imade  dosta  Ijudi 
za  vojsku,  da  provaljuje  i  pustosi  u  kraljevstvu.  Tim  se  nijesam  nikad  posluzio,  niti  cu  se 
ikad  posluziti.  Smiono  kazem,  da  bih  sve  Turke  utamanio,  kad  bi  to  mo- 
gao . . .  Kao  novinu  vam  javljam,  da  se  je  moj  uhoda  iz  Bosne  vratio  te  posve  izvjestne 
glase  donio,  kako  je  bosanski  pa§a  skupio  sve  svoje  sile,  pa  hoce  da  provali  u  kraljevinu 
Hrvatsku.  Bojim  se,  da  prijeti  kraljevini  veliko  zlo,  ako  ne  bude  pomoci . . .«. 

Surovanje  Ivana  Kocijana  s  Turcima  i  prijetnje  njegove,  da  ce  sultanu  predati  Ko- 
stajnicu, silno  se  dojmise  knezova  Zrinskih.  Stoga  stadose  snovati,  kako  da  se  oslobode 
nemiloga  gosta  svoga.  Dne  9.  srpnja  1539.  borave  oni  u  Ivanicu  kod  vrhovnoga  kapitana 
Jurisica,  te  ugovaraju  s  njime.  Jurisic  im  obecaje,  da  ce  njima  u  prilog  poraditi  kod 
kralja.  On  ce  izmoliti  u  kralja  za  njih  slobodno  pismo  (literas,  quae  vocantur  salvus  con- 
ductus),  kojim  ce  im  sve  oprostiti,  ako  su  ikad  protiv  njegova  velicanstva  sagrijesili.  Kralj 
de  nadalje  braCi  i  njihovim  sluzbenicima  predati  gradove  Susjedgrad,  2elin,  Kostajnicu  i 


SMRT  IVANA  KOCIJANA. 


139 


cT 


rot^c^^ 


>Y^cft^y}^^y 


Petrovljan;  a  za  gradove  Medvedgrad,  Rakovec  i  Lukavec  izdat  ce  im  nasljedna  pisma 
(literas  hereditarias).  Ako  to  JuriSic  u  kralja  ne  izradi  do  1.  sijeCnja  1540.,  neka  im  onda 
bude  njegov  grad  Kiseg  s  varoSem,  selima  i  prihodima,  kako  ih  on  sada  drzl.  Medjutim 
toga  nije  trebalo,  jer  je  kralj  Ferdinand  na  predlog  Juri§i(iev  ve6  24.  srpnja  izdao  braci 
Zrinskima  posebnu  povelju,  kojom  im  je  sva  obedanja,  po  JuriSicu  zadata,  sveCano  po- 
tvrdio  i  obecao,  da  ce  ih  do  nove  godine  izpuniti.  ZnaCajno  je,  §to  Ferdinand  kaze,  da  je 
on  to  Zrinskima  u5inio  ne  samo  poradi  njihovih  dosadanjih  i  buducih  sluzba,  nego  tako- 
djer  »iz  stanovitih,  inaCe  razlo^itih  uzroka*. 

Nema  sumnje,  da  su  dogovori  izmedju  Zrinskih  i  Juri§ica  u  Ivanicu,  kao  i  obecanja 
kralja  Ferdinanda  jos  vi§e  doprinijela,  da  su  se  braca  odlucila  osloboditi  Ivana  Kocijana. 
Sto  se  je  dalje  zgadjalo,  nije  izvjestno;  samo  je  to  stalno,  da  je  knez  Nikola  Zrinski  dao 
27.  listopada  u  Kostajnici  ubiti  Ivana  Kocijana.  Isthuanffy  pripovijeda  o  tom  ovako.  Fer- 
dinand, kaze  on,  pisao  je  potajno  list  Nikoli  Zrinskomu,  u  kojem  ga  je  korio,  sto  je  Koci- 
janu  ustupio  Kostajnicu,  te  ga  je  pozivao,  da  Kocijana  ill  zasuznji  ili  pogubi.  Nikola  je  na 
to  poSao  u  Kostajnicu,  gdje  ga  je  Kocijan  pogostio.  Kad  je  poslije  gostbe  Kocijan  otisao  u 
svoju  loznicu,  poslao  je  Zrinski  k  njemu  dva  svoja  vojnika,  rodom  Hrvata,  po  imenu 
Jurja  Qrabusa  i  Ivana  Hojsica,  a  sam  je  sasao  do  gradskih  vrata,  govoreci  sva§ta  s  raz- 
nim  Ijudima  i  strazarima,  da  se  ne  bi  dosjetili  i  njegovu  namjeru  pomrsili.  Uzpevsi  se 
ona  dva  hrvatska  vojnika  u  gornji 
sprat  zgrade  pritajili  su  se,  kao  da  ce 
Kocijanu  ne§to  saobciti,  §to  se  njega 
tiCe,  pa  kad  je  on  svoju  druzinu  od- 
pustio  i  njih  primio,  oborio  se  je  na  nj 
prvi  Juraj  Qrabus,  te  ga  je  bodezem 
ranio  u  trbuh.  Premda  je  rana  bila 
smrtna,  pobrzao  je  Kocijan  da  pograbi 
svoje  oruzje,  koje  je  o  stijeni  visilo; 
ali  u  tom  ga  je  Hojsic  sjekirom  udario 
po  glavi,  te  se  je  Kocijan  mrtav  na 
zemlju  sru§io.  Na  to  su  mu  IjeSinu  ba- 
cili  na  gradsko  dvoriSte,  odsjekavSi 
mu  prije  glavu,  koja  bi  poslje  poslana 

u  I3ec  kralju  Ferdinandu.  Drugi  pisac,  po  imenu  Franjo  ForgaC,  pripovijeda  opet,  da  je  sam 
Nikola  Zrinski  ubio  Kocijana,  pomamivSi  se  za  njegovim  blagom.  Jednoga  dana  objedovao 
je  knez  Nikola  s  Kocijanom  u  Kostajnici.  Poslije  objeda  izvukao  je  Kocijanu  maC  iz  korica, 
kao  da  ga  2eli  ogledati,  a  onda  ga  je  njim  umorio. 

Tri  dana  iza  katastrofe  u  Kostajnici  (30.  listopada  1539.)  pi§e  kaStelan  grada  Kra- 
Ijeve  Velike,  po  imenu  Nikola  Mikuli(5,  banu  Tomi  Nada^du,  koji  je  16.  listopada  zajedno 
s  banom  Petrom  Keglevidem  u  Zagrebu  boravio,  posve  kratko  ovako:  »Za  ubojstvo.  po- 
Cinjeno  po  knezu  Zrinskomu  na  Ivanu  Kocijanu,  vjerujem  da  je  va§e  velemo?.no  gospod- 
stvo  \^t  doznalo*  (Decollationem  autem  Johannis  Koczianeris  per  comitem  Zryny  factam 
credo  vestram  magnificam  dominationem  iam  intellexisse).  KaStelana  Mikuli(ia  kao  da  se  to 
nije  ba§  osobito  kosnulo;  njega  su  vi§e  zanimale  priprave  Turaka  u  Bosni  i  Po^egi.  pa  je 
po  nalogu  banovca  slavonskoga  Siljao  stra^.e  od  konjanika  i  pjeSaka  prema  Po?-egi,  Ca- 
klovcu,  kao  i  prema  Savskom  Brodu  kod  QradiSke,  gdje  je  kliSki  sandiak  Muratbeg  skup- 
Ijao  vojsku  za  nove  provale  u  preostalu  Slavoniju.  ViSe  se  je  dojmila  smrt  Kocijanova 
oCitih  i  tajnih  protivnika  kralja  Ferdinanda.  Valentin  Turak  odgovara  iz  grada  Pape  6.  stu- 
denoga  banu  Tomi  Nada2du  na  njegovu  vijest  o  smrti  Kocijanovoj,  da  se  ta  »bezsmislena« 
(absurda)  pogibija  »ubogoga«  (misero)  Kocijana  ne  mo2e  ni  od  koga  odobriti.  pa  onda  do- 
daje:  »Jedino  to  vaSoj  velemoinosti  piSemo  i  po  dufnosti  vjernoga  prijatelja  svjetujemo. 


Y 


PODPIS  KRALJICE  IZABELE. 

Snimljeno  s  izprave  od  4.  kolovoza  1542,  koja  se 
Suva  u  narodnom  muzeju   u   BudimpeSti. 


140  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.)  I  IVAN  ZAPOL.IA  (1527.-1540.). 

da  cuva  glavu  i  imanja  svoja.  Ne  znamo  dosta,  komu  bi  se  moglo  vjerovati,  kad  je  gazenje 
prisege  svima  tako  obcenito,  da  se  nijedna  stvar  ne  smatra  tako  neznatnom,  kao  sto  pre- 
krsiti  vjeru,  koju  je,  vjerujemo,  Kocijan  uglavio  s  knezovima,  jer  im  se  inace  ne  bi 
bio  povjerio«, 

Bas  radi  toga,  sto  su  mnogi  proglasivali  knezove  Zrinske  vjerolomcima  i  ubojicama, 
bila  su  braca  prinudjena,  da  se  sklone  pod  osobitu  zastitu  kralja  Ferdinanda.  Ivan  i  Nikola 
Zrinski  izlazu  u  posebnoj  spomenici  kralju,  kako  su  Kocijana  uklonili  s  puta  »ni  za  imanja 
ni  za  vladanje«  (pro  nullis  bonis  nee  dominio),  nego  jedino  »s  obzirom  na  krscansku 
vjeru  i  njegovo  posveceno  velicanstvo«,  pa  ga  onda  mole,  da  im  izdade  milostivo  pismo, 
da  se  ni  njima  ni  njihovim  potomcima  nikad  ne  bi  moglo  isto  spocitavati.  Suvise  ga  mole, 
da  im  zapise  gradove  Susjedgrad,  Stubicu,  Kostajnicu,  Petrovljan  i  2elin,  nadalje  da  im  za 
sva  vremena  potvrdi  Medvedgrad,  Rakovec  i  Lukavec,  a  oni  ce  mu  za  to  oprostiti  sav 
dug,  koji  duguje  njihovim  predjima  i  njima.  Jos  traze  od  njega,  da  im  osigura  imanja  Vran- 
ske  priorije,  dok  se  ne  povrate  njima  ili  njihovim  potomcima  onih  12.000  forinti,  za 
koje  su  ih  oni  odkupili.  Napokon  ga  zaklinju,  neka  im  odredi  godisnju  placu  za  uzdrza- 
vanje  500  lakih  konjanika,  s  kojima  ce  sluziti  vjerno  kralja  i  citavo  krscanstvo,  te  izla- 
gati  za  njih  svoja  imanja  i  glave.  Ferdinand  je  knezovima  rado  oprostio  sve,  sto  su  ma 
ikada  (eo  vel  alio  nomine)  pocinili,  rijesio  ih  je  kraljevske  nemilosti,  koju  su  zato  zaslu- 
zili,  te  je  odredio  izrijekom  »da  nitko  ne  smije  njima  ni  njihovim  potomcima  receni  cin  spo- 
citavati, niti  tako  njihovu  cast  vrijedjati«  (quod  a  nemine  vobis  vel  heredibus  vestris  iam 
dictum  factum  improperari  sive  crimini  verti  aut  contumeliose  objici  debeat,  neque  adeo 
honorem  vestrum  offendere  possit).  No  zato  ce  i  knezovi  izdati  zasebnu  izjavu,  da  ce  ga 
vazda  zakonitim  kraljem  svojim  priznavati,  svakoga  se  pogadjanja  s  Turcima  ili  drugim 
neprijateljima  kloniti,  te  uvijek  kao  vjerni  podanici  u  duznoj  vjernosti  i  posluhu  uztrajati. 
Qradova  Susjedgrada,  Stubice,  Kostajnice,  Petrovljana  i  Zelina  ne  moze  im  za  sada 
zapisati,  jer  nijesu  u  taj  mah  u  njegovim  rukama;  glede  Medvedgrada,  Rakovca  i  Lu- 
kavca,  kao  i  glede  imanja  Vranske  priorije  ucinit  ce,  kako  zele.  Napokon  sto  se  tice  place 
za  uzdrzavanje  500  lakih  konjanika,  ugovarat  ce  s  njima  vrhovni  kapitan  Nikola  Jurisic; 
osim  toga  poslat  ce  kralj  komisare,  koji  ce  krajiske  gradove  pregledati,  te  sve  udesiti, 
da  budu  zgodniji  za  obranu. 

Dok  su  tako  knezovi  Zrinski  od  Ferdinanda  mogli  ocekivati  cak  i  nagradu,  sto  su 
uklonili  s  puta  Ivana  Kocijana,  zamrznuli  su  na  njih  javni  i  tajni  privrzenici  kralja  Ivana 
Zapolje.  Sto  vise,  sam  sultan  Sulejman  planuo  je  silnim  gnjevom  na  hrvatske  knezove,  te 
je  zahtijevao  od  kralja  Ferdinanda,  da  ih  radi  toga  umorstva  kazni.  Ako  to  ne  ucini  Fer- 
dinand, kaznit  ce  ih  sam  sultan,  pa  ce  na  njih  poslati  svoje  sandzake  (bosanskoga  i  sme- 
derevskoga),  da  satru  njih  i  njihovu  djedovinu.  A  buduci  da  su  posjedovanja  knezova  Zrin- 
skih  »vrata  i  stit  Hrvatske«,  zaprijetila  je  velika  opasnost  citavomu  kraljevstvu  hrvat- 
skomu.  Stoga  je  mnogo  zavisilo  o  tom,  sto  ce  u  Carigradu  izraditi  Ferdinandov  poslanik 
Jerolim  Laski,  nekad  Zapoljin  privrzenik,  a  od  dvije  godine  natrag  pristasa  i  pouzdanik 
kralja  Ferdinanda.  Laski  bijase  poslan  k  sultanu,  da  mu  omrazi  Ivana  Zapolju,  i  da  onda 
i  njega  Ferdinand  lakse  ukloni  s  puta. 

Ivan  Zapolja  naime  slabo  je  mario  za  to,  da  se  izpune  uvjeti  mira,  koji  bi  utanacen 
u  Velikom  Varadinu.  Vec  radi  toga  bijase  ponovo  doslo  do  opreka  izmedju  protukraljeva. 
No  jos  veci  jaz  nastao  je  medju  njima,  kad  se  je  Ivan  Zapolja  2.  ozujka  1539.  ozenio  u 
Stolnom  Biogradu  Izabelom,  kcerju  poljskoga  kralja  Sigismunda  I.,  te  se  je  moralo  bojati, 
da  ce  potomci  iz  toga  braka  svom  snagom  pregnuti,  da  Habsburgi  ne  obladaju  citavom 
Ugarskom.  Stoga  je  Laskoga  zapala  zadaca,  da  obznani  sultanu  uvjete  velikovaradinskoga 
mira,  ne  bi  li  on  neharnoga  Zapolju  odvrgao  i  sudbini  njegovoj  prepustio.  I  zaista  je 
Laski  prigodom  audiencije  7.  studenoga  1539.  sultanu  priobcio  sve  potankosti  tajnoga 
mira.  Medjutim  ipak  nije  postigao  cilja.  Sultan  bijase  vec  prije  obavijesten  o  miru;  k  tomu 


IVAN   UNGNAD   KAO   VRHOVNI   KAPITAN. 


141 


se  je  opet  priklonio  Ivanu  Zapoiji,  koji  bijase  odlucio  poslati  mu  poslanstvo  pod  Jur- 
jem  Utisenicem  i  godisnji  danak.  Tako  je  Laski  malo  ne  stradao,  jer  su  neki  veziri  i 
piSe  svjetovali  sultana,  da  mu  dade  nos  i  usi  odrezati,  te  ga  u  tamnicu  baciti.  Tek  bo- 
gatim  darovima  izmolio  je  Laski  za  sebe  Slobodan  povratak,  a  za  svoga  kraija  primirje 
na  pol  godine  pocevSi  od  1.  sije^nja  1540,  Ali  knezovi  Zrinski  bise  Iz  primirja  izrijekom 
izkljuceni,  koje  zato,  §to  bijahu  nekadanji  danak  uzkratili,  koje  opet  radi  toga,  §to  su  Koci- 
Jana  pogubili. 

Medjutim  bijaSe  se  i  Ferdinand  pobrinuo  za  dalju  obranu  hrvatskoga  kraljevstva. 
Najprije  poniilovao  je  kcer  i  sinove  nesrecnoga  Kocijana,  kao  1  zeta  njegova  Ulrika  Eit- 
zinga,  zabranivsi  medju  ostalim  hrvatskomu  banu   Petru   Keglevicu   pismom   iz   Beca   od 
27.  prosinca  1539.,  da  silom  utjeruje  duznih  600  forinti  od  kmetova  njihovih  na  imanjima 
Susjedgrada  i  Stubice.  Suvise  povratio  je  kralj   kceri   i   sinovima   Kocijanovim   neka   dje- 
dovska  imanja,  kao  i  razlicite  prihode  u  Kranjskoj  i  Koruskoj.  Tim  milostivim  djelom  udo- 
brovoljio  je  brojne  prijatelje  toga  roda  tako  u  Hrvatskoj  kao  i  u  nasljednim  zemljama.  Na- 
dalje  je  kralj  rijesio  vrhovne  kapitanije  vjernoga  Nikolu  Jurisica,  ostavivSi  mu  samo  cast 
zemaljskoga  kapitana  za  Kranjsku  i  brigu  za  hrvatske  gradove  na  Uni;   vrhovnijn   pak 
kapitanom  svojih  ceta  iz  nasljednih  pokrajina  u  Slavoniji  imenovao  je   12.  sijecnja   1540. 
Stajerskoga  zemaljskoga  kapitana  Ivana  Ungnada,  koji  je  jos  prije  boja  na  Muhac- 
kom  polju  mnogo  utjecao  u  poslove  kra- 
Ijevine  Slavonije.  Napokon  je  kralj  uredio 
ne§ta  i  u  poslu  hrvatske  banije.  Buduci  da 
se  je  Tomo   Nadazdi   posljednjih   mjeseci 
1539.  odrekao  banije,  ostao  je  Petar  Ke- 
glevic  jedini   ban   u   citavom  kraljevstvu. 
Ferdinand  nije  mu  imenovao  druga,  vec 
je  12.  sijecnja  1540.  izdao  u  Becu  ovaj  zna- 
meniti  dekret:   »Ferdinand  po  Bozjoj  mi- 
losti  kralj  rimski,  Ungarije,  Ceske,  Dalma- 
cije,     Hrvatske     i     Slavonije.     Velemozni 
vjerni  i  Ijubljeni.    Proslo    je    vec    mnogo 
dana,  sto  smo  primili  tvoje  pismo,  poslano 
nam    po   zasebnom   covjeku;    ali    nijesmo 

htjeli  da  na  nj  odgovorimo,  dok  ne  uredimo  sve  stvari  glede  odrzanja  i  obrane  recenih 
naSih  kraljevina,  da  bi  tako  i  tebi  vi§e  doliCan  i  odiucan  odgovor  dati  mogli.  Jav- 
Ijam  ti  dakle  milostivo,  da  smo,  spoznavsi  naime  stalnu  tvoju  vjernost,  hrabrost  u 
vojniCkim  poslovima,  kao  i  razboritost  i  pravednost  pri  upravljanju  ovih  naSih  po- 
slova,  odredili,  da  ti  sam  bez  ikakvog  druga  bansku  slu2bu  za  sada 
o  b  a  V 1  j  a  §  (ut  tu  solus  sine  aliquo  collega  banatus  officium  pro  nunc  geras).  Ne 
dvojimo,  da  ti  sam  upravi  tih  stvari  i  vladanju  (kako  sada  stvari  stoje)  zadovoljavati  mo- 
2e§,  te  da  ti  druga  ne  treba.  Da  bi  tu  sluzbu  lagodnije  vrSiti  mogao,  odluCili  smo  ti  dr- 
2ati  tri  sto  lako  orufanih  konjanika,  kojima  ce§  se  prema  potrebi  slu^iti.  A  za  uzdrzavanje, 
koje  bi  se  tebi  u  svako  doba  podati  imalo,  razpravljat  cemo  s  nekim  drugima  na  dojdu- 
dem  saboru,  koji  smo  veC  u  Slavoniji  sazvali,  te  se  nadamo,  da  6e  se  stale?-!  kraljevine 
naSemu  zahtjevu  u  tom  pogledu  odazvati.  Dano  u  naSem  gradu  BeCu,  dana  devetnacstoga 
mjeseca  sijeCnja,  godine  tisu(Su  pet  sto  cetrdesete . . .«  Tako  je  Keglevici  ostao  banom  bez 
druga,  te  je  iza  njega  pretegnuo  obiCaj,  da  hrvatskim  kraljevstvom  upravija  vazda  samo 
jedan  ban. 

Na  po«Jetku  veljaCe  1540.  vratio  se  je  Jeronim  Laski  iz  Carigrada  u  BeC.  Ali  Ferdi- 
nanda  nije  ondje  zatekao,  jer  je  ovaj  odputovao  u  Nizozemsku,  gdje  se  je  s  bratom  Kar- 
lom  sastao  i  vije(Sao,  kako  da  se  dokrajCe  vjerske  smutnje  u  NjemaCkoj.  U  BeCu  je  ostala 


ClRILSKI   PODPIS   NIKOLE  JURISICA 

na  iednoj  izpravi  od  21.  ozujka  1528.  Cita  se: 

•Mikula  Jurisi6  moje  ruke  pismo«.  Izvorua 

izprava  a  c.  i  kr.  kuinom,  dvorskom  i  dr- 

zavnom    arhivu    u    BeCu. 


142       Ferdinand  i.  habsbui^qovac  (i527.-i564.)  i  ivan  zapoua  (1527.-1540.). 

kraljica  Ana,  koja  je  vec  5.  veljace  bana  Petra  Keglevica  izvijestila  o  dozvoljenom  pri- 
mirju  na  pol  godine,  te  mu  podjedno  zapovjedila,  da  nastoji  na  krajini  pod  svaku  cijenu 
odrzati  mir.  Neka  o  sklopljenom  primirju  obavijesti  takodjer  kapitane  u  Senju,  Otoccu, 
Bihacu  i  Ripcu,  da  ga  i  oni  drze;  ali  uza  to  neka  po  uhodama  neprestano  razpituie,  sta 
Turci  snuju  i  rade.  Cim  sto  dozna,  neka  joj  sto  brze  javi,  jer  ona  zeli,  da  za  svaki  slucaj 
bude  pripravna  i  sigurna.  Slicna  pisma  razaslala  je  kraljica  takodjer  namjestniku  u  Ugar- 
skoj,  Aleksiju  Thurzu,  zatim  vrhovnomu  kapifanu  Ivlnu  Ungnadu,  a  i  supruga  svoga  Fer- 
dinanda  obavijestila  je  o  svemu,  sto  joj  je  Laski  priobcio. 

Premda  je  tako  bilo  proglaseno  primirje,  ipak  hrvatsko  kraljevstvo  nije  uzivalo 
mira.  Sandzaci  bosanski  i  smederevski  sve  pored  primirja  udarali  su  na  Slavoniju  i  Hr- 
vatsku,  te  su  narocito  pregnuli,  da  satru  knezove  Zrinske.  Prve  zesce  navale  zaredale  su 
vec  mjeseca  ozujka  1540.  Knezovi  Ivan  i  Nikola  Zrinski  stali  su  sada  vapiti  za  pomoc  u 
kralja  Ferdmanda,  kraljice  Ane,  band  Kegievica  i  drugih  drzavnih  castnika.  Kraljica  Ana 
salje  4.  travnja  Jeronima  Laskoga  u  Hrvatsku,  da  odanle  podje  bosanskomu  sandzaku 
Usrefbegu  i  smederevskomu  Mehmedbegu  Jahijapasicu,  pa  da  ih  makar  i  mitom  odvrati  od 
daljih  provala.  U  isti  mah  porucuje  Ferdinand  8.  travnja  iz  dalekoga  Qenta  knezovima 
Zrinskima,  neka  se  sporazume  s  njegovim  vrhovnim  kapitanom  Ivanom  Ungnadom,  pa  im 
uza  to  salje  pismo  sigurnosti,  kojim  prima  sve  njihove  gradove  na  krajini  u  svoje  ruke 
s  obecanjem,  da  ce  ih  njima  opet  vratiti,  cim  sultana  sklone,  da  se  okani  dalje  osvete. 

Jerolim  Laski  vec  je  10.  travnja  u  Zagrebu,  gdje  no  skuplja  darove  (vrceve)  i 
dukate,  koje  ce  sandzacima  odnijeti.  Dne  16.  travnja  opet  je  u  Kraljevoj  Velikoj,  odakle 
trazi,  da  mu  se  za  njegove  vjerne  sluzbe  najdulje  do  Qjurgjeva  ustupi  Susjedgrad.  U  po- 
sebnom  pismu  vrhovnomu  kapitanu  Ungnadu  javlja,  kolika  pogibao  prijeti  Pakracu,  gradu 
knezova  Zrinskih,  u  kojemu  nema  ni  hrane  ni  puscanoga  praha.  Ako  taj  inace  jaki  grad 
Turci  osvoje,  propasti  ce  citava  Slavonija  sve  do  njemacke  medje.  Da  ga  ipak  obrani, 
pisao  je  Laski  smederevskomu  i  beogradskom  sandzaku  Mehmedbegu,  da  Pakrac  nije 
vise  knezova  Zrinskih,  vec  njegov,  i  da  ga  stoga  pusti  na  miru.  Laski  ce  poci  u  Qradisku, 
gdje  ce  ugovarati  s  kliskim  sandzakom  Muratom,  a  onda  ce  na  povratku  uci  u  Pakrac, 
te  ga  preuzeti.  Ungnad  neka  stoga  sto  brze  poslje  Savom  dovoljno  hrane  za  taj  grad.  Kne- 
zovi su  Zrinski  medjutim  ugovarali  i  s  vrhovnim  kapitanom  Ivanom  Ungnadom.  Oni  su 
bili  spremni  sve  svoje  gradove  na  krajini  ustupiti  svojemu  prijatelju  Tomi  Nadazdu  ili  ih 
predati  u  kraljevske  ruke,  ako  im  kralj  mjesto  njih  podijeli  druge  gradove  i  imanja  u 
Ugarskoj.  " 

U  dogovorima  u  pogledu  predaje  gradova  izvijestio  je  knez  Zrinski  kraljicu  Anu 
pismom  iz  Petrovljana  13.  lipnja  1540.  Uza  to  javljao  je,  kako  se  Turci  ponovo  spremaju 
da  udare  na  gradove  njegove  i  brata  mu  Ivana,  pa  ju  je  zaklinjao,  neka  zapovjedi  vrhov- 
nomu kapitanu  Ivanu  Ungnadu,  da  im  pritece  u  pomoc,  »jer  ako  ijedan  (od  tih  gradova) 
dodje  u  turske  ruke,  propala  je  sigurno  kraljevina  Hrvatska  (de  regno  Croatiae  actum 
erit).  »Prosvjedujem  pred  Bogom  i  vasim  kraljevskim  velicanstvom  (i  ocitujem),  da  ja  s  mo- 
jim  bratom  recene  gradove  protiv  tolikog  neprijatelja  dulje  odrzati  ne  mogu«. 

I  zaista  spremali  su  se  Turci  u  ono  vrijeme  na  sve  strane,  da  obraCunaju  s  knezo- 
vima Zrinskima.  Smederevski  i  beogradski  pasa  Mehmedbeg  sa  svojim  sinom  Oroslanbe- 
gom  skupljao  je  svoje  cete  koje  u  Qorjanu  koje  u  Pozegi;  u  isto  doba  sabirao  je  bosanski 
sandzak  Usrefbeg  sa  svojim  gojencem  Muratbegom,  sandzakom  kliskim,  druge  cete  oko 
QradiSke  na  Savi.  Prvih  dana  srpnja  javljaju  kastelani  iz  krajiskih  gradova  potanko  o 
tim  turskim  pripravama:  Ivan  Horvat  iz  Pakraca,  Stjepan  Bosnjak  iz  Dianovca,  a  Mi- 
hajlo  Knilosy  i  Sebastijan  Ember  iz  Kraljeve  Velike.  Pakracki  kastelan  Ivan  Horvat, 
znade  i  to,  da  su  u  Qradisku  (Qradische  brod)  dovezeni  topovi  nekad  Kocijanovi  i  despota 
Stjepana  Berislavica,  nadalje  da  su  onamo  stigli  i  janjicari,  kao  i  kliski  sandzak  Muratbeg. 
Jedno  samo  ne  zna  sigurno,  kojim  smjerom  naime   kane   Turci   poci:   jedni   kazu,   da   6e 


SMI^T  IVANA  2AP0UE. 


143 


udariti  na  Pakrac,  drugl  opet,  da  6e  krenuti  prema  Uni,  te  podsjesti  Kostajnicu,  Zrinj  i 
druge  gradove  u  kotaru  Totu§evini.  Zagrebacki  biskup  Simun  od  Erdeda  javlja  opet  u 
pismu  iz  Dubrave  10.  srpnja,  kako  su  Turci  odlucili  nakon  pada  Kostajnice  i  ostalih  gra- 
dova  knezova  Zrinskih  podsjesti  takodjer  njegove  gradove  i  varoS  u  Hrastovici,  pak  moli 
stoga  ratno  vijece  §tajersko  za  §to  brzu  pomoc. 

U  polovici  srpnja  1540.  provalili  su  zaista  bosanski  i  kliSki  sandzak  prema  Uni,  te  su 
s  vojskom  od  30,000  Ijudi  stali  podsjedati  gradove  Kostajnicu  i  Zrinj.  Potonji  grad  preuzeo 
je  braniti  mladji  brat  Nikola  Zrinski,  dok  je  stariji  brat  Ivan  iz  bliza  i  daleka  skupljao  po- 
modne  Cete.  Dne  14.  srpnja  pi§e  knez  Ivan  iz  Qvozdanskoga  pismo  Ivanu  Ungnadu,  u  ko- 
jem  se  tuzi,  kako  su  Turci  sve  njihovo  vladanje  pozgali,  ostaviv§i  tek  puste  i  prazne 
gradove.  Knez  zaklinje  kapitana,  neka  mu  za  volju  Bozju  i  radi  krscanske  vjere  ipak 
jednom  pomogne.  Teda  negda  dobio  je  knez  Ivan  toliko  pomoci,  da  je  mogao  do6i  pod 
Zrinj  i  prinuditi  Turke  na  uzmak.  Oslo- 
bodivSi  braca  svoje  vladanje  predjose 
malo  zatim  sa  svojim  sluzbenicima  i 
prijateljima  preko  Une  na  tursko  zem- 
IjiSte,  da  ondje  cetuju.  Tom  zgodom 
spaliSe  i  razvaliSe  varo§i  pod  Dubicom 
i  Kamengradom,  te  odvedose  odanle 
mnogo  naroda  u  suzanjstvo. 

Turske  navale  na  vladanje  kne- 
zova Zrinskih  prestale  su  neko  vrije- 
me  iza  posljednje  nedace,  jer  su  i  sul- 
tan i  pase  njegove  morali  obracati  svu 
paznju  na  dogadjaje  u  Ugarskoj  i 
Erdelju.  U  Erdelju  naime  bijase  se 
vojvoda  Stjepan  Majlath  podigao  pro- 
tiv  kralja  Zapolje,  pak  je  radio,  da  se 
s  pomoci  budi  Sulejmanovom  budi 
Ferdinandovom  uzpne  na  knezevsku 
stolicu  u  onoj  zemiji.  Kralj  Ivan  bio 
je  stoga  prinudjen  da  zaratuje  na  Maj- 
latha  i  njegova  druga  Emerika  Ba- 
laSu.  OsvojivSi  vi§e  buntovniCkih  gra- 
dova  u  Erdelju  dao  je  napokon  pod- 
sjedati tvrdi  grad  FogaraS,  u  koji  se 
bijahu  Majlath  i  BalaSa  zatvorili.  Ali 

za  vrijeme  podsade  obolio  je  Ivan  Zapolja,  a  na  to  mu  je  malo  zatim  pala  i  kap,  tako 
da  mu  je  lijeva  strana  tijela  posve  obumrla.  Te2ko  bolestna  dopremili  su  ga  po  savjetu 
lijeenika  10.  srpnja  u  Szdszsebes,  gdje  ga  je  zatekla  radostna  vijest,  da  mu  je  supruga 
Izabela  7.  srpnja  u  Budimu  rodila  sina  IvanaSigismunda  (Stjepana).  Radostni  taj  do- 
gadjaj  proslavljen  bi  u  gradu  i  u  logoru  s  velikim  slavljem  i  sveCanostima,  kod  kojih  je 
sudjelovao  i  sam  bolestni  Zapolja.  No  vet  sutradan  pala  mu  je  kap  po  drugi  put.  Slute(ii, 
da  mu  je  umrijeti,  skupio  je  oko  sebe  poglavite  privr^enike  svoje,  kao  Petra  PetroviCa, 
Jurja  UtiSeni^a,  Stjepana  Verbeca,  Valentina  Turka,  Antuna  VraniiCa  i  peCujskoga  bi- 
skupa  Ivana,  te  im  je  preporuCio  svoju  suprugu  i  sina,  kojega  neka  dadu  proglasiti  za 
kralja.  Podjedno  je  tada  ve6  velikovaradinskoga  biskupa  Jurja  UtiSenida  imenovao  skrb- 
nikom  svoga  sina,  te  zamolio  ostalu  gospodu,  da  Jurja  zborom  i  tvorom  slo2no  po- 
maiu.  Neka  se  okane  misli,  da  bi  se  ikad  podvrgli  kojemu  kralju  od  habsburfke  poro- 
dice,  veC  neka  si  osiguraju  milost  sultanovu,  pa  neka  u  to  ime  §to  prije  poSiju  k  njemu 


IVAN  SIQISMUND. 

Snimljeno  s  mjedene  medalje  u  narodnom  muzeju 

u  BudimpeSti.  Napis:  Johannes  .  Sigismund(us)  . 

D(ei)    .    Q(ratia)    .    Rex    .    Ung(arie). 


144  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (15?7.— 1564.). 

poklisare  s  bogatim  darovima.  Iza  toga  lezao  je  Ivan  jos  devet  dana  nijemo  i  bezsvijestnoi 
te  je  napokon  umro  22.  srpnja  1540.  u  53.  godini  dobe  svoje. 

Smrt  Ivana  Zapolje  pokrenula  je  nove  borbe  za  Ugarsku.  Skrbnici  djeteta  Ivana 
Sigismunda  nijesu  snivali  o  torn,  da  bi  izpunili  pogodbe  velikovaradinskoga  mira  od  go- 
dine  1538.,  vec  su  nastojali,  da  njemu  osiguraju  vladu  u  Ugarskoj  i  Erdelju.  Kancelar  Ver- 
beci  i  pecujski  biskup  Ivan  posli  su  u  Carigrad,  da  znatnim  novcima  i  bogatim  daro- 
vima steku  miiost  sultanovu  i  njegovih  savjetnika.  Juraj  Utisenic,  Petar  Petrovic  i 
Valentin  Turak  pohitali  su  na  poziv  kraljice  Izabele  sa  svojim  cetama  u  Ugarsku,  gdje 
su  najprije  u  Stolnom  Biogradu  sahranili  Ivana  Zapolju,  a  onda  u  polovici  rujna  skupili 
sabor  svojih  privrzenika  na  Rakoskom  polju,  te  ondje  jednodusno  Ivana  Sigismunda  pro- 
glasili  kraljem.  Jos  bi  tada  odluceno,  da  kraljica  zajedno  sa  svojim  savjetnicima  upravlja 
drzavom;  Utisenic  neka  ostane  vrhovnim  pokladnikom,  Petar  Petrovic  neka  kao  temeski 
zupan  upravlja  doljnim  krajevima,  a  Valentin  Turak  da  bude  vrhovni  vojvoda  vojske.  Uza 
sve  to  nijesu  prilike  za  kraljicu  Izabelu  i  njezinog  sina  bile  najpovoljnije.  U  jednu  ruku 
odlucili  su  neki  velikasi,  zaziruci  od  Jurja  Utisenica,  prikloniti  se  Ferdinandu,  kao  kolocki 
nadbiskup  Franjo  Frankapan,  mocni  Petar  Perenj  i  Sigismund  Balasa;  u  drugu  ruku  opet 
kratio  se  je  erdeljski  vojvoda  Stjepan  Majlath  sa  svojim  drugom,  da  polozi  prisegu  vjer- 
nosti  kraljici  i  njezinu  sinu,  vec  je  gledao  da  odrzi  svoju  samostalnost,  bilo  to  s  pomocu 
sultanovom  bilo  s  Ferdinandovom. 

Da  je  u  kralja  Ferdinanda  u  onaj  mah  bilo  dovoljno  vojske,  te  da  je  s  mjesta  pro- 
valio  u  Ugarsku,  bio  bi  vjerojatno  obladao  pretezitim  dijelom  kraljevstva.  No  kako  nije 
imao  dovoljno  novaca  za  opremu  vojske,  a  nije  se  ni  od  brata  Karla  mogao  nadati  kakvoj 
pomoci,  nastojao  je  da  i  u  kraljice  Izabele  i  u  sultana  izradi  priznanje  velikovaradinskoga 
mira,  pa  da  tako  mirnim  putem  oblada  citavom  Ugarskom.  U  Budim  poslao  je  u  tom  poslu 
kraljici  Izabeli  grofa  Nikolu   Salma   mladjega,  a  u  Carigrad  ponovo  Jerolima  Laskoga. 

Jos  prije  smrti  Ivana  Zapolje  bijase  Ferdinand  namjeravao,  da  opet  poslje  Laskoga 
u  Carigrad,  i  da  izmoli  produljenje  primirja  i  da  uredi  neke  druge  poslove.  U  to  ime  po- 
dijelio  mu  je  vec  8.  srpnja  1540.  posebnu  instrukciju,  a  podjedno  ga  je  imenovao  banom  kra- 
Ijevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije,  te  mu  je  k  tomu  ustupio  gradove  Susjedgrad  i  Stu- 
bicu,  koji  su  jos  nedavno  pripadali  Ivanu  Kocijanu,  a  poslije  su  ih  trazili  knezovi  Zrinski. 
Kako  je  Laskomu  bilo  prolaziti  Slavonijom,  Hrvatskom  i  Bosnom,  izdao  je  kralj  Ferdinand, 
vrativsi  se  iz  tudjine  u  Bee,  23.  kolovoza  za  nj  vjerovna  pisma  na  hrvatskoga  bana  Ke- 
glevica,  zagrebackoga  biskupa  Simuna  od  Erdeda,  kao  i  na  zagrebacki  kaptol.  Jerolim 
Laski  bio  je  vec  27.  kolovoza  1540.  u  Optuju,  a  31.  kolovoza  u  Susjedgradu  kraj  Zagreba, 
odakle  izvjescuje  kralja  o  svom  dosadanjem  putovanju  i  prilikama,  koje  je  u  hrvatskomu 
kraljevstvu  zatekao.  Od  nekoga  sluzbenika  bana  Petra  Keglevica  doznao  je,  da  su  Turci 
bill  vec  sve  spremili  za  podsadu  Kostajnice,  ali  u  to  su  doznali  za  smrt  Ivana  Zapolje,  pa  su 
posli  u  Srijem.  Nadalje  je  dosao  k  njemu  Krsto  Zempce  (Svetacki),  koji  drza  dva  grada 
dvije  milje  daleko  od  Gradiske,  pa  mu  je  pripovijedao,  da  je  stigla  iz  Carigrada  zapovijed 
bosanskomu  sandzaku  i  Muratbegu,  neka  podju  u  Budim;  ako  bi  ih  Ugri  htjeli  na  tom  putu 
zaustavljati,  neka  sve  spale  i  opustose.  Jos  se  Laski  tuzi  na  nevoljno  stanje  u  Susjedgradu, 
jer  je  Kocijanova  udova  sve  sobom  odnijela,  tako  te  nije  ostalo  u  njemu  ni  toliko  hrane,  da 
bi  se  »u  jedno  oko  moglo  metnuti«.  Zato  moli  kralja,  neka  nalozi  vrhovnomu  kapitanu 
Ivanu  Ungnadu,  da  od  kraljevskoga  zita,  sto  je  u  Zagrebu  pohranjeno,  uzajmi  bar  toliko, 
da  bude  dovoljno  za  sjeme.  Malo  dana  zatim,  10.  rujna,  javlja  Laski  kralju  iz  kastela 
Stubice  ovo:  »Neka  znade  vase  velicanstvo,  da  je  bosanski  sandzak  sve  svoje  sile 
skupio,  ladje  (sajke)  opremio  i  hranu  u  njih  metnuo,  kako  je  to  svojim  ocima  vidio  moj 
covjek,  kojega  sam  u  Qradisku  poslao.  Qospodin  Krsto  Zempce  (Svetacki),  koji  ima  dva 
grada  do  dvije  milje  daleko  od  Gradiske,  dosao  je  jucer  k  meni  zajedno  s  Nikolom  Tar- 
noveckim  (Tarnoczy).  Oni  su  mi  govorili,  kako  njihove  uhode  sude,  da  ce  (Turci)  poci  u 


J.  LASKt   U  SLAVONlJi.  145 

Ugarsku  i  pokusati  da  zauzmu  Peduh.  Jo§  su  mi  saobcili,  da  se  brojni  (Turci)  u  Beogradu 
skupljaju,  te  da  se  u  velike  spremaju  poci  prema  Budimu.  Receni  gospodin  Krsto  napo- 
kon  mi  je  kazao,  da  mu  je  jedan  zarobljeni  Turcin,  koji  mu  je  odkupninu  donio,  pripo- 
viiedao,  kako  je  sultan  nalozio  beogradskom  sandzaku,  da  potece  u  pomoc  udovici  kralja 
Ivana,  a  na  to  je  reCeni  sandzak  poslao  kraljici  u  Budim  vijest,  neka  bude  dobre  volje. 
Drugo  novo  nemam  ni§ta,  nego  da  je  gospodin  ban  Keglevic^  od  nemale  cesti  svoje  voj- 
nike  izgubio«.  Dne  18.  rujna  boravio  je  Laski  u  Qradiskoj,  odakle  je  opet  kralju  pisao: 
»Jucer  dosao  sam  ovamo,  i  tu  sam  zatekao  ^au§a  Topukliju,  covjeka  meni  prijateljskoga, 
koji  je  jednom  devet  mjeseci  boravio  u  Budimu.  On  je  zato  pohitao  ovamo,  da  sandzake 
od  Bosne,  Zvornika  i  Krusevca  opremi  u  Srijem.  Ostavio  je  sultana  zdrava  i  citava  u  Cari- 
gradu,  a  dosao  je  od  njega  ovamo  za  devet  dana.  Sutra  pak  vraca  se  i  nosi  sa  sobom 
novinu,  da  vase  velicanstvo  salje  20.000  vojske  za  osvajanje  Budima.  Ja  sam  mu  uz  pri- 
segu  govorio  protivno,  ali  on  mora  takvu  novinu  donijeti,  buduci  da  njihove  (turske)  uhode 
i  zarobljenici,  koji  su  netom  izmedju  sluga  Keglevicevih  dovedeni,  jednako  govore,  te  se 
podudaraju  glede  broja  vojske,  Jos  mi  je  rekao,  da  zaiudo  putujem,  ako  se  radi  o  Budimu, 
jer  ga  sultan  ne  ce  nikad  dati  vasemu  velicanstvu . . .  Nadalje  tvrdi,  da  ce  se  sultan  sva- 
kako  podici  na  va§e  veliCanstvo  i  gospodina  brata  vasega.  Vec  je  naredjeno,  da  se  hrana 
iz  Citave  Qrcke  dovozi  u  Smederevo.  Stoga  neka  to  vidi  vase  velicanstvo,  da  za  vrijeme 
bude  pripravno.  Neka  se  za  Bozju  volju  najprije  oboruza  na  rijekama,  jer  ako  dobro  Du- 
nav  i  Savu  oruzjem  obskrbi,  prinudit  ce  Turke,  da  kod  kude  ostanu.  Ja  pak,  ako  pozivim  i 
vasemu  se  velicanstvu  povratim,  obecajem,  da  cu  Turke  prisiliti  da  se  ne  micu.  Samo  neka 
mi  dade  na  Dunavu  20.000  vojske,  i  to  6000  Spanjolaca  ili  Talijana,  toliko  isto  Nijemaca, 
zatim  4000  ugarskih  sajkasa  i  toliko  lakih  konjanika,  suvise  jos  brodove,  most  i  nekoliko 
tisuca  stupova.  Sve  to  moralo  bi  biti  gotovo  do  prvoga  ozujka.  Ako  take  udesi  va§e  veli- 
canstvo, zaustavit  cu  Turke.  Ako  to  ne  ucinim,  kako  obecajem,  neka  me  vaSe  velicanstvo 
objesi . . .  Na  Savi  opet  moralo  bi  biti  5000  vojske,  i  to  3000  Talijana,  a  2000  Slavonaca 
i  Hrvata,  Bojim  se  medjutim,  da  cu  ovdje  zaostati  te  ne  cu  moci  vase  velicanstvo  sluziti. 
Ako  se  to  zgodi,  preporucam  ponovo  va^oj  visosti  moju  zenu  i  djecu . . .«  Iz  Gradiske  pro- 
lazio  je  Laski  Bosnom  na  jugoiztok,  te  je  31.  listopada  1540.  stigao  u  Carigrad. 

Turski  caus  u  Qradiskoj  bijase  dobro  nacuo,  da  kralj  Ferdinand  sprema  vojsku  na 
Budim.  Qrof  Nikola  Salm  naime  nije  od  kraljice  Izabele  nikako  mogao  primiti  izvjestna 
odgovora,  da  li  prihvaca  pogodbe  velikovaradinskoga  mira  ili  ne.  Kraljica  je  zatezala  odlu- 
kom  izvinjuju(ii  se,  da  deka  upute  od  svoga  otca,  poljskoga  kralja  Sigismunda.  Medjutim 
je  ona  po  savjetu  sinovih  skrbnika  izcekivala  pomoc  od  sultana,  kao  i  povratak  ugar- 
skih poslanika  iz  Carigrada.  RazabravSi  sve  to  Ferdinand  skupio  je  mornaricu  na  Dunavu 
i  malenu  vojsku,  imenovao  joj  zapovjednikom  Leonarda  Velsa,  te  ga  poslao  u  Ugarsku. 
Na  poCetku  listopada  1540.  zapoceo  je  Vels  vojnu.  krenuvSi  iz  Ostrogona  prema  Budimu. 
Zauzevsi  uzput  varoSi  Visegrad  i  Vac  utabcrio  se  je  22.  listopada  vi§e  Staroga  Budima. 
U  to  je  grof  Nikola  Salm  jo§  jednom  poku§ao,  da  se  pogodi  s  kraljicom  Izabelom.  Ali  ve(i 
24.  i  25.  listopada,  nakon  sastanka  s  kraljicom  u  Budimu,  javio  je  Salm  kralju  Ferdi- 
nandu:  »Kraljica  rado  bi  uCinila,  sto  va§e  velicanstvo  trazi;  no  ona  imade  tek  ime  a  ni- 
kakve  vlasti.  Sve  stoji  do  kaludjcra  (Jurja).  Taj  pak  zajedno  s  Turkom  (Tortikom)  snuje 
samo  o  prcvari*.  Sad  se  je  spremio  Vels,  da  podsjeda  sam  Budim,  premda  se  je  slabo 
nadao.  da  ce  ga  zauzeti.  U  jednu  ruku  bio  je  u  novije  doba  znatno  utvrdjeni  Budim  snab- 
djeven  jakom  posadom,  u  drugu  opet  bill  su  Ferdinandovi  vojnici  nezadovoljni,  jer  nijesu 
primali  plaCe,  a  nijesu  imali  ni  hrane  ni  za  se  ni  za  konje.  Tako  je  napokon  Vels  morao 
19.  studenoga  podsadu  dignuti.  OstavivSi  posadu  u  Pe§ti  osvajao  je  s  preostalom  vojskom 
gradove  ViSegrad  i  Tatu,  dok  mu  se  je  Stolni  Biograd  po  naputku  Pctra  Pcrenja  sam 
predao. 

K  1  a  I  <i.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  10 


146  FERDINAND  I.  HABSBURGOVAC  (1527.— 1564.). 

Nekako  u  isto  vrijeme,  kad  je  Leonard  Vels  provalio  u  Ugarsku,  stigli  su  posld- 
nici  Verbeci  i  pecujski  biskup  Ivan  u  Carigrad,  gdje  su  vrlo  prijazno  docekani. 
Dne  9.  listopada  primio  ih  je  sultan  prvi  put  i  buduci  da  ih  je  francuzki  poslanik  Rincon 
podupirao,  mogli  su  vec  17.  listopada  javiti  u  Budim,  da  je  sultan  mladomu  kraljevicu 
prepustio  citavu  Ugarsku  zajedno  s  Erdeljem,  te  da  ce  oni  vec  za  dva  dana  kuci  poci.  I 
zaista  je  sultan  izdao  njima  pismo,  u  kojem  je  Zapoljinu  sinu  za  godisnji  danak  od  50.000 
dukata  zapisao  Ugarsku,  »koju  je  on  svojom  sabljom  osvojio«.  Ako  bi  pak  mladi  kra- 
Ijevic  umro,  vrsit  ce  ugarska  gospoda  ono,  sto  ce  im  zapovjediti. 

Kud  i  kamo  gore  prosao  je  Jeronim  Laski,  osobito  radi  toga,  sto  je  sultan  u  to 
docuo,  da  je  Ferdinandova  vojska  provalila  prema  Budimu,  Kad  je  7.  studenoga  Laski  pred 
sultana  dosao,  oborio  se  ovaj  na  njega  bijesno:  »Zasto  je  tvoj  gospodar  poslao  vojsku  na 
moju  zemlju?  Zaista  umije  on  da  vara.  Tu  moli  primirje  do  konca  Ijeta,  a  onda  se  oruza, 
da  udari  na  Budim.  Sada  je  zima,  ali  nakon  zime  svanut  ce  proljece  i  ljeto«.  Laski  htio 
je  da  opravda  svoga  gospodara,  ali  je  na  to  sultan  jos  zesce  planuo,  tako  da  je  veliki 
vezir  poslaniku  namignuo,  neka  zasuti  i  ode.  Sad  se  je  tri  sata  vijecalo,  sta  da  se  uradi.  Na- 
pokon  bi  odluceno,  da  sultan  podje  u  Drinopolje  i  ondje  proglasi  rat.  Treci  vezir  i  rume- 
lijski  beglerbeg  dobise  nalog,  da  sa  3000  vojske  s  mjesta  pohitaju  Budimu  u  pomoc.  Neki  se 
predlagali,  da  se  Laskomu  odreze  nos,  usi  i  ustnice,  ali  sultan  nije  to  prihvatio,  vec  ga  je 
dao  zatvoriti  u  kuci  velikoga  vezira,  gdje  je  ostao  zasuznjen  do  sultanova  polazka  u  rat 
(20.  lipnja  154L). 

Sultan  bijase  Laskomu  zabranio,  da  ista  javlja  ili  pise  svome  gospodaru.  Uza  sve 
to  Laski  je  neprestano  dopisivao  s  kraljera  Ferdinandom.  Oko  L  prosinca  1540.  opisuje  mu 
svoju  audienciju  kod  sultana,  te  kako  je  bio  u  najvecoj  opasnosti.  O  miru  ili  primirju  nema 
ni  govora;  zato  neka  se  i  Ferdinand  dobro  pripravi  za  rat.  Javlja  nadalje,  kako  je  20.  stude- 
noga dosao  k  sultanu  slavonski  plemic  Kristofor  Zempce  (Svetacki),  da  mu  predade  cetiri 
grada;  sultan  ga  je  primio,  te  mu  zapisao  godisnju  placu  od  600  forinti.  Taj  Kristofor 
Zempce,  koji  je  »Turcima  prodao  cetiri  grada  i  domovinu«,  govorio  je  takodjer  mnogo 
toga,  sto  je  bilo  nepovoljno  i  opasno  za  Laskoga.  Nadalje  svjetuje  kralja,  neka  dozvoli,  da 
zagrebacki  biskup  poslje  u  ime  Slavonije  u  Carigrad  poslanike  i  ponudi  danak.  Neka  zapo- 
vjedi  kralj,  da  biskupov  poslanik  donese  Laskomu  u  to  ime  pismo  sa  mnogo  pecata,  pa  ce 
onda  (Laski)  kao  clan  one  kraljevine  (tanquam  illius  regni  membrum)  posao  izvrsiti.  Je- 
dino  tim  nacinom  mogao  bi  kralj  svoje  nasljedne  kraljevine  odrzati  za  bolja  vremena.  Ako 
bi  kralj  htio  sinu  Zapoljinu  ono  ostaviti,  sto  mu  je  otac  drzao,  i  suvise  jos  sultanu  kakav  go- 
disnji darak  davati,  mogao  bi  se  mozda  poluciti  mir;  ako  pak  kralj  osvoji  Budim,  neka 
poslje  u  Carigrad  jos  drugoga  poslanika,  natovarena  zlatom  (onustum  auro),  pa  bi  Laski 
mogao  tada  kralju  pribaviti  mir  i  ugarsko  kraljevstvo.  U  drugom  pismu  od  5.  prosinca 
predlaze  isti  Laski  kralju  po  drugi  put,  neka  dozvoli  zagrebackomu  biskupu  i  njemu,  da 
sultanu  ponude  danak  za  Hrvatsku  i  Slavoniju.  Ako  pak  toga  ne  ce,  neka  onda  te  zemlje 
dobro  pripravi  za  obranu  i  namjesti  vrstnoga  kapitana.  U  Slavoniji  neka  skupi  3000  mar- 
toloza  i  jednaki  broj  konjanika,  pa  neka  ih  drzi  u  gradovima:  Kraljevoj  Velikoj,  Plovdinu, 
Moslavini,  Cazmi  i  Dubravi.  Javlja  jos,  kako  je  poslan  caus  beogradskom  i  smederev- 
skom  pasi,  da  dulje  ne  zateze,  vec  da  podje  u  Budim  i  ondje  ceka  sultana  do  Ijeta.  Kra- 
Ijicu  Izabelu  neka  poslje  poljskomu  kralju,  a  mladoga  kraljevica  zajedno  s  bratom  Jurjem 
i  ostalim  poglavicama  neka  odpremi  u  Beograd.  I  u  daljim  izvjestajima  tijekom  prvih  mje- 
seci  1541.  Laski  neprestano  salijeta  kralja  Ferdinanda,  neka  dozvoli,  da  zagrebacki  biskup 
kao  toboze  bez  znanja  kraljeva  (tamquam  sine  maiestatis  vestre  scitu)  poslje  pismo  s  pe- 
catima,  kojim  u  ime  Hrvatske  i  Slavonije  nudi  sultanu  godisnji  danak;  s  tim  pismom  ce 
onda  Laski  u  ime  biskupovo  i  kao  ban  (nomine  suo  et  meo  tanquam  banus)  ugovarati 
s  Turcima  i  obecati  im  danak.  Tim  ce  nacinom  ne  samo  Hrvatska  i  Slavonija  biti  oslobo- 
djene  od  daljih  turskih  provala,  a  i  nasljedne  pokrajine  zasticene  od  njihovog  haracenja, 


PRANJO  t^RANkAPAN  U  REOfiNSBURQU  (1541.).  l47 

Hego  6e  takodjer  i  kralj  Ferdinand,  kako  ne  Ce  trebati  osobitu  paznju  svracati  na  kra" 
jinu  hrvatsku  i  slavonsku,  skupiti  sve  svoie  sile  na  jednom  mjestu  za  osudni  boj  u 
Ugarskoj.  A  da  i  tu  odrzi  pobjedu,  neka  se  narocito  obskrbi  sajkama  i  §aika§ima  na 
Dunavu  i  Dravi,  da  tako  zakrci  napredovanje  turskini  cetama.  Laski  javlja  jo§  kralju  o 
pripravama  sultanovim,  o  ratu  njegovu  s  Perzijancima,  kao  i  o  svemu  drugomu,  §to 
moze  doznati  u  svome  zatvoru.  U  jednom  pismu  svjetuje  kralja,  da  utvrdi  gradove  Val- 
povo  i  Siklos,  nadalje  da  skupi  sve  svoje  brodovlje  blizu  usca  Drave  u  Dunav.  U  pismU 
napokon  od  10,  lipnja  pi§e  Laski,  da  ce  sultan  svakako  (omnino)  20.  istoga  mjeseca  kre- 
nuti  iz  Carigrada  u  rat  na  Ferdinanda. 

Kralj  je  Ferdinand  zaista  sve  moguce  radio,  da  se  pripravi  za  borbu  s  Turcima. 
Ne  samo  da  je  trazio  pomoci  od  svojih  nasljednih  i  ceskih  zemalja,  nego  i  od  njemackoga 
drzavnoga  sabora.  Posebno  poslanstvo  ugarskih  staleza,  na  celu  mu  nadbiskup  Franjo 
Frankapan,  poslo  je  u  Regensburg,  da  izmoli  pomoc  od  njemacke  gospode.  Dne  9.  lipnja 
1541.  drzao  je  Frankapan  pred  carem  Karlom  i  kraljem  Ferdinandom  i  sabranim  knezo- 
vima  sjajan  latinski  govor,  koji  je  namah  zatim  stampan  u  latinskom  izvorniku  i  njemac- 
kom  prijevodu.  Najprije  je  izlozio  kako  je  Ugarska  nakon  pada  Beograda  i  Srijema  izlo- 
zena  neprestanoj  pogibli  od  Turaka,  koji  drze  u  svojoj  vlasti  usca  Save,  Drave  i  Tise,  pa 
tako  po  tim  rijekama  prodiru  daleko  u  zemlju.  »Izmedju  Save  i  Drave  tako  su  napredovali 
u  nutarnjost  Slavonije,  da  su  gotovo  vec  na 
pragu  Stajerske  i  Kranjske«.  Sultan  zali,  §to 
usavsi  dva  put  u  Budim,  nije  toga  grada  za 

se  pridrzao,  jer  sada  tek  uvidja,  koliko  mu  /  /  /    /       /  /^ 

vrijedi  ugarsko  kraljevstvo,  tako  za  odrzanje  //     _7  l-^^' ic{>     raCi,- 

svoga    vladanja    kao  i   za   osvajanje    ostalih  C       j      '^     S^  /" 

kr§canskih  zemalja.   Iz  Ugarske  mu  je  lako  ^        r-j-^i'*^c\TH*ji4^ 

udarati  na  Qermaniju,  Qalliju  i  samu  Italiju,  jer 

ga  tek  gdje  koja  rijeka  zaustavlja.  Frankapan  PODPIS  JERONIMA  LASKOQA. 

poziva   njemacke    staleze,    neka   bar   odgode  s  izprave  od  27.  listopada   1541.  Cita  se: 

vjerske  razmirice,  pa  neka  se  slozno  dignu  na  Hier(onim)us  de  Lasko  P(a)l(atinu)s  Sira- 

obranu   Ugarske,   koja  je   dosad   bila   bedem  dien(sis)  (e)t  c(etera)  manu  sua. 

ostaloga  krScanstva.  Bolje  je,  da  Turke  suz- 
biju  u  Ugarskoj,  nego  da  ih  oni  zateku  u  nji- 

hovoj  domovini.  Neka  se  ne  uzdaju  u  svoje  tvrde  gradove,  jer  ovi  Turcima  ne  smetaju. 
Turci  su  tirani,  koji  sve  u  pustoS  obra(5aju,  a  narod  zasuznjuju,  ne  §tede(Si  ni  plemide  ni 
vladajucie  porodice.  K  tomu  sile  i  mame  krScane,  da  se  odmetnu  od  svoje  vjere,  te  da 
postanu  poturice,  »Molimo  vas  stoga  i  Bogom  zaklinjemo,  oslobodite  potiStenu  i  ved  po- 
gibaju(^u  UgaiSku,  koja  k  vama  ruke  pru2a..  Povedite  se  za  Rimljanima,  koje  ste  naslijediii, 
i  koji  su  svoje  saveznike,  prijatelje  i  susjede  Cesto  samo  radi  slave  oslobadjali  od  jarma 
tirana  . . .  Neka  barem  u  toj  te?.koj  pogibli  zanijcme  vase  razmirice  . . .  Ako  sloznim  srcinia 
ne  ustanete  za  spas  svoj  i  Citavoga  krScanstva,  bojimo  se,  da  vam  poslije  ne  <ie  preostati 
nikakvo  mjesto  za  te  razpre . . .  Nema  sumnje,  da  tt  i  sam  Bog,  za  koga  se  radi,  biti  u 
pomo(i.  Pod  njegovim  vodstvom  oslobodit  dete,  suzbivSi  Turke,  Citavo  krSdanstvo  od  go- 
lemoga  straha,  k  tomu  to.  vas  zapasti  vjec^na  dika,  da  ste  spasili  Ugarsku,  te  (ie  va§u 
slavu  navijeStati  CovjeCja  usta  kroz  sve  vijekove«.  AM  ni  vatrene  rijcCi  nadbiskupove 
nijesu  mnogo  djelovale;  tek  nakon  dugih  razprava  dozvolio  je  njema<iki  driavni  sabor  mje- 
seca srpnja   »brzu  pomo(i«  od   12.000  momaka. 

Dok  se  je  Ferdinand  spremao  na  veliki  rat,  bjcsnio  je  neprestano  mali  rat  na  me- 
djama  ostataka  hrvatskoga  kraljevstva.  Da  se  suzbiju  provale  turskih  martolosa,  uzimao 
je  Ivan  Ungnad  u  slu?,bu  kr§(ianskc  martolose.  SuviSe  stra?,ili  su  knezovi  Zrinski  nepre- 
stano u  svojim  gradovima  na  krajini,  narocito   u   Qvozdanskom,   jer   su   susjedni   turski 

10* 


148  FERDINAND  I.  HABSBUrQOVAC  (1S27.— 1564.). 

sandzaci  htjeli  da  osvete  svoju  nedacu  od  prosle  godine.  Ali  vece  vojne  nijesu  knezovi  Zrin- 
ski  poduzimali,  jer  su  u  isti  mah  bili  upleteni  u  borbu  sa  zagrebackim  biskupom  Simunom 
od  Erdeda.  J\azmirica  izmedju  knezova  i  biskupa  obstojala  je,  ne  zna  se  zasto,  jos  od 
god.  1539.,  kad  je  knez  Ivan  Zrinski  zajedno  s  Ivanom  Alapicem  i  Jurjem  Vidosicem  bio 
udario  na  biskupove  posjede  na  jugu  Kupe  oko  gradova  i  kastela  Qradca,  Hrastovice  i  Vi- 
nodola.  Ratoborni  biskup  Simun  bijase  tada  kneza  Ivana  suzbio  i  u  bijeg  natjerao,  te  tako 
svoje  imanje  obranio.  Sada  u  svibnju  1541.  podigao  se  je  knez  Ivan,  da  osveti  svoju 
sramotu.  Poharavsi  najprije  Hrastovicu  dodje  s  topovima  pod  kasteo  Vinodol,  kojim  je 
upravljao  biskupski  kastelan  Ivan  Suskovic  od  Qrabrovca.  Za  podsade  Vinodola  dogodi  se, 
da  je  kneza  Ivana  neprijateljsko  zrno  shvatilo,  te  ga  ubilo  (19.  svibnja  1541.). 

Silovita  smrt  kneza  Ivana  Zrinskoga  u  oci  cetvrte  provale  Sulejmanove  u  Ugar- 
sku  bila  je  kobna  za  hrvatsko  kraljevstvo.  Mladji  brat  njegov  Nikola  pograbio  je  oruzje,  te 
se  je  digao  na  biskupa.  Dne  24.  svibnja  1541.  tuzi  se  on  iz  Qvozdanskoga  gorko  svome  pri- 
jatelju  Tomi  Nadazdu:  »Znajte  za  stalno,  da  se  s  bracom  i  prijateljima  svojima  hocu  osve- 
titi  ili  umrijeti  radi  smrti  svoga  predragoga  brata«  (sciat  pro  certo,  quod  cum  fratribus  ei 
amicis  meis  vindicare  voio  aut  mori  pro  nece  fratris  mei  charissimi).  U  istome  pismu 
javija  jos  knez  Nikola,  kako  je  pisao  kralju  »za  svoj  grad  Pakrac  na  krajini  slavonskoi«  (pro 
arce  mea  Pekrecz),  da  ga  kralj  preuzme  iz  njegovih  ruku,  jer  ako  to  ne  ucini  do  Duhova 
(5.  lipnja),  onda  ce  knez  grad  upaliti  i  zapustiti.  Ali  kako  su  zidovi  grada  ogromni,  te  se 
lako  spaliti  ni  razvaliti  ne  dadu,  mogli  bi  ga  Turci  obnoviti.  Knez  je  Nikola  ocito  na- 
pustio  obranu  Pakraca,  da  se  lakse  obori  na  zagrebackoga  biskupa.  I  zaista  je  poslije 
udarao  na  biskupska  i  kaptolska  imanja  oko  Zagreba  (narocito  oko  Vugrovca).  Jos 
21.  listopada  javIja  Andrija  Tarnovecki,  kastelan  grada  Stenicnjaka,  u  pismu  iz  Zagreba 
kralju  Ferdinandu:  »U  ostalom  cujem,  da  su  gospoda  slavonska  (domini  regnicolae  Scla- 
voniae)  zamolila  vase  velicanstvo,  da  smiri  smutnje  (intestina  discordia)  medju  njima. 
Neka  znade  vase  velicanstvo,  da  te  razmirice  gospode  mnogo  (plurimum)  skode  toj  kra- 
Ijevini,  te  je  vrlo  potrebito,  da  ih  vase  velicanstvo  obustavi.  Za  taj  posao  cini  mi  se  do- 
bar  gospodin  Tomo  Nadazdi,  moj  premilostivi  gospodar  ili  koji  velikas . . .«.  Kastelan  jos 
dodaje:  »Na  Sesvete  (1.  studenoga)  bit  ce  dva  puna  mjeseca,  sto  se  nije  nista  dalo  mojim 
sluzbenicima,  koje  drzim  na  krajini  ovdje  u  Velikoj,  a  oni,  kako  citava  kraljevina  znade, 
stalno  sluze,  te  se  neprestano  (assidue)  bore  s  Turcima.  Meni  pak  nije  placeno  vec  ce- 
tiri  mjeseca  ono,  sto  mi  je  vase  velicanstvo  milostivo  odredilo . . .«  Napokon  se  je  umije- 
sao  kralj,  te  je  kneza  Nikolu  pozvao  pred  svoj  kraljevski  sud.  Na  to  je  Zrinski  23.  listo- 
pada 1541.  iz  grada  Lukavca  odgovorio  kralju:  »Ja  sam  najspremniji  podvrci  se  zakonu 
(legem  accipere)  po  obicaju  ove  zemlje  (iuxta  patriae  huius  consuetudinem),  ali  neka  i  bi- 
skup ceka  na  sud,  te  u  mene  ne  dira.  Ponovo  prepokorno  molim  vase  velicanstvo,  da  se 
spomene  poniznih  sluzba  mojih  kao  i  nekadanjih  predaka  i  brace  moje,  koji  su  u  vjernosti 
vasemu  velicanstvu  i  umrli,  pa  da  ne  vjerujc  tolikim  izpraznim  tuzbama  biskupovim«.  I 
opet  moli  knez  kralja,  da  se  pobrine  za  grad  Pakrac,  te  da  ga  preuzme  u  svoje  ruke,  »da 
ne  propadnu  kraljevina  Slavonija,  Kranjska  i  Koruska,  koje  ce  naskoro  opustiti,  cim  Pa- 
krac dodje  u  vlast  Turaka«.  Nikola  zavrsuje:  »Ja  grada  dulje  drzati  ne  mogu,  te  ne  cu  biti 
povod  njegovom  gubitku«. 

Kralj  Ferdinand  bijase  skupio  jedva  20.000  momaka,  koje  je  povjerio  staromu  i  kod 
vojnika  omrazenomu  Vilimu  Rogendorfu,  da  zauzme  Budim  prije,  nego  sto  Sulejman 
dodje  u  Ugarsku.  Vec  3.  svibnja  1541.  zapoceo  je  Rogendorf  podsjedati  grad  Budim,  koji 
je  branio  biskup  Juraj  Utisenic,  buduc  da  je  Valentin  Turak  bio  posao  na  jug  do  Save. 
Dne  2.  lipnja  zapovjedio  je  Rogendorf,  da  se  jurisa  na  grad.  Ali  nakon  zestokog  boja  kroz 
tri  sata  suzbise  branitelji  juris,  pri  cemu  izgibe  od  Ferdinandove  vojske  800  mrtvih  i  ra- 
njenih.  Medju  smrtno  ranjenima  bio  je  i  Jerolim  Zadranin,  zapovjednik  mornarice  na  Du- 
navu,  te  je  malo  zatim  i  umro.  Drugi  pokus  vojvode  Rogendorfa,  da  zauzme  Budim  izda- 


BORBE  ZA  BUDIM.  149 

jom,  izjalovio  se  je  13.  lipnja,  Uza  sve  to  nastavio  je  podsjedanje,  dok  nije  21,  srpnja 
stigao  Budimu  u  pomoc  Mehmedpa§a  zajedno  s  Valentinom  Turkom,  vodeci  sobom  tur- 
sku  vojsku  od  2000  janjicara  i  30,000  konjanika.  Buduci  da  su  poslije  u  kraljevoj  vojsci 
zaharac^ile  bolesti,  a  uza  to  su  stizavali  sve  sigurniji  glasi,  da  se  i  sam  sultan  primiCe, 
odlucio  je  napokon  Rogendorf  21.  kolovoza,  da  slijedece  no6i  vojska  preko  Dunava  uz- 
makne  u  PeStu.  Topovi  i  konjanici  bijahu  se  na  ladjama  vec  srecno  prevezli,  kadno  ma- 
gjarski  prebjeg  obavijesti  o  torn  neprijatelje,  koji  se  sa  svih  strana  oboriSe  na  logor.  Preo- 
stali  u  njemu  pjeSaci,  nekih  5000  Ijudi,  stadoSe  sada  grnuti  na  brodove,  koji  se  Hi  pretova- 
reni  potopise  Hi  bRe  od  turske  mornarice  pohvatani,  Najveci  pak  dio  vojnika  ili  izgibe  ili 
dopade  suzanjstva,  Sada  prevlada  strah  i  one,  koji  se  vec  bijahu  spasli,  pa  se  razbjegoSe, 
ostaviv§i  neprijateljima  Pe§tu  s  topovima  i  obiiatom  zairom.  Sam  Rogendorf,  koji  je  vet 
prije  dopanuo  rana,  trazio  je  smrt,  ali  ga  silom  odvedose,  te  je  malo  zatim  umro  na  otoku 
Calokezu,  Vojvodom  postao  je  mjesto  njega  Leonard  Vels,  kojega  zapade  zadaca,  da 
skupi  ostatke  razprSene  vojske,  ve^inom  konjanike. 

Pet  dana  nakon  razsula  Ferdinandove  vojske  —  26,  kolovoza  —  osvanuo  je  pred 

Budimom  sultan  Sulejman,  Premda  mu  je  stajao  otvoren  put  do  Beca,  nije  htjeo  da  podje 

dalje,  ve6  je  odlucio  pokazati,  da  je  zaista  gospodar  Ugarske,  Nakon  sto  je  dao  pogubiti 

vi§e  stotina  kr§6anskih  suznjeva,  ocitovao  je  28.  kolovoza  kraljici  Izabeli  zelju,  da  vidi 

njezina  sina,  pa  ju  je  pozvao,  da  ga  k  njemu  posalje,  jer  mu  zakon  brani,  da  on  k  njoj 

dodje,  S  djetetom  neka  dodju  i  poglaviti 

savjetnici  njezini,  Tezkim  srcem  poslala 

je  kraljica  29,  kolovoza  sina  svoga  u  >*'*•  ^y^         ^ 

pozla(5enim    kolicama    u    turski    logor.  ^  '  y    ^>^^    T^X 

Pratile  su  ga  dvije  starije  zene  i  dojka,  Jt^  ^KCVl'^^^^    fj^^ 

zatim  Uti§enic,  Petrovie,  Turak,  Ver-  J  ^^  '^ 

beci.  Urban   Bacani,   Petar   Markov   i  ^  p^^pj^  j^^j^  utiSENICA. 

Ivan   Podmanicki.   Kad   su   stigli   pred 

,,  ,    .  J-  J.    •  J   J  •  Snimljen    s    izprave    kralja    Ivana    Zapolje    od 

sultana,  ogleda  on  dijete  i  dade  ga  smu  , ,       ...     /l^^    ^..  v!  f  ^    \  n 

14.  svibnja   1533.  Cita  se:  Fr(ater)   Qeorgius 

Bajazitu,  da  ga  poljubi,  Na  to  ga  pre-  Her(enii)ta, 

dade    Podmanickomu,    da    ga    odnese; 
a   ostalu   gospodu   zadrza   uza   se,   da 

budu  nazoCni  u  vijedu,  gdje  bi  im  receno,  da  je  sultan  odluCio  zadrzati  Budim  u 
svojoj  vlasti,  dok  Ivan  Sigismund  doraste,  jer  se  tako  znameniti  grad  ne  moze  povjeriti 
slaboj  zeni,  Neki  ugarski  savjetnici  stall  su  prigovarati,  ali  im  odgovori§e,  da  sultan  svojc 
odluke  ne  mijenja,  pak  ih  odvedoSe,  Na  to  se  dalje  vije(Salo,  §ta  da  se  uCini.  Jedan  je  pred- 
lagao,  neka  se  kraljica  sa  sinom  i  savjetnicima  poslje  u  Carigrad,  a  Ugarska  pretvori  u 
turski  paSaluk;  drugi  je  opet  traj^.io,  neka  se  kraljica  odpremi  k  otcu  u  Poljsku,  sin  u  Cari- 
grad na  odgoj  u  saraju,  ugarski  velika^i  neka  se  pogube,  a  Ugarska  neka  postane  turskom 
pokrajinom.  Ali  po  naputku  drugoga  vezira  i  zeta  Rustema  izrekao  je  napokon  sultan  ovu 
odluku:  Budim  zajedno  sa  zemljom  naokolo  Dunava  pa  sve  do  Tise  bit  6c  turska  zctnlja: 
Ugarska  onkraj  Tise  zajedno  s  Erdeljem  neka  ostane  Ivanu  Sigismundu  kao  turskomu  kle- 
tveniku  uz  godiSnji  danak  od  10,000  dukata,  Jo§  isti  dan  dao  je  sultan  od  svojih  vojnika 
iznenada  Budim  zapremiti  i  gradjanstvo  razoruj^ati.  Dne  2.  rujna  u§ao  je  sam  sultan  u 
u  Budim,  te  se  je  pomolio  u  crkvi  sv,  Marije,  Cim  ju  je  posvetio  za  tursku  d^amiju.  Dne 
5,  rujna  ostavili  su  kraljica  sa  sinom  i  savjetnicima  I^udim,  te  su  poSli  u  Lipu,  ponesavSi 
sa  sobom  krunu  i  druge  driavne  znakove  za  krunisanje.  Na  to  je  sultan  imenovao  potu- 
ricu  SulejmanpaSu  svojim  namjestnikom  u  Budimu,  pridavSi  mu  Stjepana  Verbeca  kao 
sudca  za  krSdane  uz  dnevnu  pla<^u  od  deset  dukata,  SulejmanpaSa  nastanio  se  u  kudi  Uti- 
§eni(Sevoj,  a  Verbeci  u  kraljevskom  dvoru.  Ali  Vcrbeci  umro  je  vcC  slijedede  godine  od 
kuge,  te  bi  sahranjen  na  iidovskom  groblju.  Valentina  Turka  i  crdeljskoga  vojvodu  Stje- 


150  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

pana  Majlatha,  kojega  je  u  to  nikopoljski  sandzak  zarobio,  poveo  je  sultan   sa  sobom  u 
Carigrad,  gdje  su  u  tamnicama  poginuli. 

Tako  je  Sulejman  obladao  Budimom,  kojijeodsadostaoutur- 
skoj  vlasti  kroz  sto  i  cetrdeset  i  petgodina.  Kralj  Ferdinand  bijase  doduse 
poslao  dva  poslanika,  grofa  Nikolu  Salma  i  Sigismunda  Herbersteina,  da  sa  sultanom  ugo- 
varaju,  nudeci  mu  za  citavu  Ugarsku  godisnji  dar  od  100.000  forinti,  a  za  ono,  sto  kralj 
drzi,  40.000  forinti.  Pri  audienciji  8.  rujna  nije  ih  Sulejman  htjeo  ni  siusati;  nakon  dva 
dana  dao  im  je  ovaj  odgovor:  Ugarska  je  sultanova,  jer  ju  je  macem  osvojio;  o  miru  ugo- 
varat  ce  samo  onda,  ako  mu  Ferdinand  vrati  Visegrad,  Totis  i  Ostrogon,  a  za  ostatak 
godisnji  danak  obeca.  Dne  22.  rujna  stao  se  je  Sulejman  vracati.  Uzput  osvojio  je  u  Slavo- 
niji  grad  Nasice,  za  koji  se  vec  21.  listopada  javlja,  da  je  netom  (nuper  castrum  fortis- 
simum  Nekche  expugnatum)  doslo  pod  tursku  vlast.  Tek  u  Beogradu  pustio  je  sultan  na 
slobodu  Ferdinandova  poslanika  Jerolima  Laskoga,  kojega  je  dosad  neprestano  sa  sobom 
vodio.  Malo  zatim,  22.  prosinca,  umro  je  tezko  bolestni  Laski,  te  bi  sahranjen  u  Krakovu. 

Postupak  sultana  Sulejmana  duboko  se  je  dojmio  ne  samo  kralja  Ferdinanda,  nego 
i  naroda  u  kraljevstvu  ugarskom  i  hrvatskom.  Mnoga  ugarska  gospoda,  koja  su  se  dosad 
tudjila  od  tudjinca  Ferdinanda,  pristupila  su  sada  njegovoj  strand.  A  ni  Ferdinand  nije 
mogao  mirnim  okom  gledati,  da  Budim  ostane  u  turskoj  vlasti,  pa  je  stoga  namjerio  veli- 
kom  vojnom  nadoknaditi,  sto  je  dosad  zanemareno.  Vec  6.  sijecnja  1542.  sazvao  je  u  to 
ime  u  Pragu  ugarski  sabor,  koji  bi  se  iznimice  sastao  u  Banjskoj  Bistrici  19.  veljace  iste 
godine.  Na  taj  sabor  bise  pozvani  takodjer  stalezi  hrvatski  i  slavonski,  da  zajedno  s  ugar- 
skima  vijecaju  o  oslobodjenju  domovinc.  Pored  namjestnika  ugarskoga  Aleksija  Thurza, 
vrhovnoga  kapitana  i  kancelara  Petra  Perenja,  i  nadbiskupa  ostrogonskoga  Pavla  Varde 
imali  su  na  torn  saboru  zastupati  kralja  kao  zasebni  oratori  Franjo  Bacani  i  doljno- 
austrijski  kancelar  Marko  Beck,  koji  su  u  to  ime  dobili  obsezne  instrukcije.  Znacajno  je, 
da  su  se  kraljevu  pozivu  odazvali  ne  samo  brojni  velikasi,  nego  i  zastupnici  mnogih  zupa- 
nija,  koje  su  jos  nedavno  stajale  uza  Zapoljevce.  Dosli  su  i  zastupnici  od  petnaest  slo- 
bodnih  gradova.  Bilo  je  doduse  izmedju  pojedinih  velikasa  i  nizega  plemstva  opreka;  ali 
ipak  su  se  svi  stalezi  gotovo  natjecali,  koji  ce  vise  zrtvovati,  da  se  opremi  sto  jaca  vojska 
i  mornarica.  Svako  citavo  seliste  dat  ce  jednu  forintu,  a  imucniji  plemici  od  svakoga  svoga 
kmeta  dvije  trecine  forinte;  plemici  jednoseici  i  gradjani  u  slobodnim  gradovima  dati  ce 
sestdeseti  dio  svoje  pokretnine,  strani  trgovci  ceterdesetinu  vrijednosti  svoje  robe,  a  sve- 
cenici  desetinu  svojih  prihoda.  Ako  sam  kralj  podje  u  rat,  pratit  ce  ga  svi  prelati,  magnati 
i  plemici,  a  suvise  ce  oni  od  svakih  svojih  dvadeset  kmetova  opremiti  po  jednoga  lako 
oruzanoga  konjanika.  Za  trajnu  obranu  krajine  dat  ce  jos  od  100  kmetskih  selista  po  tri 
konjanika.  Da  se  napokon  dovrse  sve  razmirice,  osobito  radi  posjeda,  te  povrati  obci  mir, 
odluceno  bi  prvim  clankom  saborskim  (od  njih  51),  da  se  sva  posjedovanja,  koja  su  pocev 
od  smrti  kralja  Ljudevita  II.  na  ma  koji  nacin  nepravedno  (indebite)  presla  u  tudje  ruke, 
imadu  ustupiti  starim  gospodarima.  Tim  bise  narocito  opozvane  sve  darovnice  protukra- 
Ijeva,  u  koliko  su  svojim  privrzenicima  razdavali  imanja  svojih  protivnika. 

Spomenuti  saborski  clanak  ticao  se  je  medjutim  i  hrvatskoga  bana  Petra  Keglevica. 
Petrova  kci  Ana  bila  je  naime  udata  za  Qaspara  Ernusta  (Hampova),  gospodara  citavoga 
Medjumurja,  kao  i  gradova  Koprivnice  i  Qjurgjevca.  Qodine  1541.  umro  je  Caspar  Ernust, 
posljednji  muzki  potomak  te  bogate  porodice,  te  bi  sada  imala  sva  njegova  imanja  pri- 
pasti  kruni,  koja  ih  bijase  njegovu  rodu  darovala.  Ali  tomu  opro  se  je  ban  Petar  Keglevic 
tvrdeci,  da  ga  je  pokojni  zet  imenovao  skrbnikom  svoje  udove  i  djeteta,  kojemu  se  je  od 
•nje  nadao.  Kralj  Ferdinand  nije  htjeo  u  prvi  kraj  nista  odrediti,  dok  se  ne  vidi,  da  li  je 
Ernustova  udova  zaista  trudna  ostala;  ali  da  ne  bude  prevare,  pa  da  se  mozda  tudje 
dijete  ne  podmetne,  odluci  ipak,  da  nekoliko  odlicnih  zena  podje  u  Cakovac,  pa  da  ondje 
budu  pri  porodu.  Keglevic  medjutim  ne  dopusti  ni  toga,  pace  kad  je  kci  mu  Ana  oplakala 


PAD  BANA  PETRA  KEQLEVICA. 


151 


svoga  muza,  udao  ju  je  po  drugi  put  za  Ladislava  Banica  od  Doljne  Lendave.  Sad  je  kralj 
odlu^no  zahtijevao,  da  mu  Keglevic  predade  ErnuStova  imanja;  a  kad  ovaj  nije  htjeo  da 
to  ucini,  liSio  ga  je  uz  ino  i  banske  Casti.  Ba§   na   ugarskom   saboru   u   Banjskoj   Bistrici 
mnogo  se  je  o  torn  nagadjalo,  tko  da  bude  njegovim  nasljednikom.  Nakon  §to  su  kraljevi 
ugarski  savjetnici  (Thurzo,  Perenj  i  Varda)  nazocnim    ugarskim    i    hrvatsko-slavonskim 
stalezima  izlo^ili  kraljevu  zelju,  da  se  §to  vi§e  ucini  za  obranu  hrvatskoga  kraljevstva,  pa 
da  se  za  to  imenuje  novi  ban,  predlozili  su  stalezi  za  tu  cast  Andriju  Bathora  i  Sigismunda 
Balasu,  »koji  ne  ce  za  Ijubav  prema  domovini  (amore  patriae)  te  Casti  odkloniti,  ako  im 
se    ona    podijeli    valjanim    nac^inom    i 
s  onim  ugledom,  kojim  su  je  stari  bani 
drzali«.   Jo§   svjetuju   stalezi,   da   se   i 
»strane  cete,  kojima  je  na  celu  u  Sta- 
jerskoj    gospodin    Ivan    Ungnad,    pod- 
vrgnu  zapovijedi  banskoj  (sub  imperium 
banorum),  ili  pak  da  se  njihov  vojvoda 
(praefectus)  dade  banima  za  druga  (in 
collegam),  kako  je  to  nekad  bilo  obi- 
Cajno,  pa  da  budu  mogle  biti  sto  sprem- 
nije  za  svaku  obranu.  »Jer  obrane  za 
stalno  ne  moze  inace  ni  biti,  ako  se  ne 
pridruzi  strana  pomoc«.  Medjutim  ugar- 
ski namjestnik  Aleksije  Thurzo  izvijestio 
je  14.  travnja  kraija  o  banskom  pitanju 
ovako:  »Qlede  izbora  bana  Hrvatske  i 
Slavonije    za    cijelo    nije    mi    dovoljno 
jasno,  §ta  da  sudim.  Vidim  bo,  da  su 
ona    kraljevstva    dosad    tako    satrta, 
bijedna  i  neuredjena,  te  se  gotovo  za 
Citavu   Slavoniju   mo2e   kazati,   da   se 
pretvara  u  pustos  i  samo(^u.  Vase  veli- 
Canstvo  ne  ce  moci  ondje  namjestiti  i 
uzdr^avati  bane  nego  s  velikim  troSko- 
vima;  suviSe  ne  6e  se  bani  radi  pu- 
stode,  kao  i  radi  nepokornosti  i  neraz- 
boritosti  hrvatskih  knezova  moci  ondje 
odrzati  bez  jako  velikih  pomocnih  Ceta, 
niti  razabiram,  koliko  bi  se  dace  (sub- 
sidium)  u  opustoSenoj  pokrajini  moglo 
pobrati  za  placu  vojnicima.  Sto  se  pak 
tiCe  zgodnih  osoba  za  baniju  u  tim  zem- 

Ijama:  gospodin  je  Andrija  Bathori  doduSe  mladia,  dobre  (iudi  i  2cljan  rata;  no  buduc  da  se 
za  baniju  ne  tra2i  samo  bojna  vjeStina,  nego  i  sposobnost  za  vrScnjc  pravde,  jer  mora 
u  ime  va§ega  velieanstva  (in  persona  maiestatis  vestre)  upravljati  ratnim  i  pravnim 
stvarima,  dr^im  ledja  gospodina  Bathora  slabim  i  nedostatnima  za  noScnje  tolikoga  tcrcta. 
osobito  kraj  izloienih  prilika  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji.  Sigismund  BalaSa  dosta  je  dobar 
voinik.  ali  vrlo  slaboga  zdravlja;  k  tomu  ie  i  odsutan,  poSto  je  odputovao  u  Mlctke,  da  si 
zdravlje  povrati.  Sumnjam,  da  bi  on  tu  sluibu  s  tako  obnemoglim  tijelom  priniio.  Meni  bi 
se  Cinilo,  da  bi  vaSe  veliCanstvo  odgodilo  ovo  imenovanjc  bana  sve  do  sre(inoga  povratka 
svoga  k  nama,  jer  su  i  onako  gotovo  svi  ratoborni  Ijudi  iz  Hrvatske  i  Slavonije  poSli  za 
pla(iu  sluiiti  pokrajinama  (nasljednim)  va§ega  veliCanstva . . .« 


BARUNSKI   ORB  NIKOLE  JURlSiCA 

na  grobnici  njegove  djece  (Adania  i  Ane)  u 
crkvi  sv.  Jakova  u  Kisegu  (iz  god.  1538.).  Grb 
je  razdijeljen  na  (3etiri  polja;  1.  i  4.  polje  imadc 
crnoga  gavrana  i  zlatnoga  !^korpijuna,  a  2.  i  3. 
zidine  i  Rule  (grada  Kiseka). 


152  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

Ne  samo  Ferdinandu  skloni  stalezi  na  saboru  u  Banjskoj  Bistrici,  nego  i  privrzenici 
Ivana  Sigismunda  Zapolje  nerado  su  gledali  tursku  vlast  u  Budimu.  Brat  Juraj  Utisenic  i 
erdeljski  biskup  Statileo  pokiisali  su  pace,  da  se  s  Ferdinandom  na  temelju  velikovaradin- 
skoga  mira  pogode.  I  zaista  su  njih  dva  i  Petar  Petrovic  kao  punomocnici  kraljice  Iza- 
bele  s  Ferdinandovim  kapitanom  i  zastupnikom  Qasparom  Seredyjem  jos  29.  prosinca  1541. 
u  erdeljskom  gradu  Gyali  utanacili  ugovor  prema  uslovima  recenoga  mira.  Ferdinand  ce 
kraljici  Izabeli  i  njezinu  sinu  predati  sipusku  kneziju  i  do  rijesenja  ostalih  spornih  pitanja 
•  placati  godisnjih  12.000  dukata,  a  kraljica  ce  njemu  ustupiti  sve  gradove  i  varosi,  sto  ih 
drzi  po  Ugarskoj  i  Erdelju,  i  k  tomu  jos  predati  ugarsku  krunu.  Ako  se  sporna  pitanja  o 
svim  posjedovanjima  za  dvije  godine  povoljno  rijese,  podvrci  ce  se  obje  stranke  konacnoj 
odluci  cara  Karla  i  poljskoga  kralja  Sigismunda.  Sam  Juraj  Utisenic  priznao  je  Ferdi- 
nanda  posebnom  izpravom  zakonitim  kraljem  Ugarske,  te  mu  je  obecao  vjernost.  Sve  to 
potvrdio  je  Ferdinand  23.  travnja  1542. 

Ferdinand  ogledao  se  je  u  to  za  pomoc  i  na  drugim  stranama.  Jos  u  prosincu  1541. 
bijahu  mu  zastupnici  ceskih  i  austrijskih  zemalja  na  stanku  u  Pragu  obecali  novcanu  po- 
moc od  1,146.000  forinti  (Ceska  375.000,  Morava  150.000,  Slezka  200.000,  Luzica  50.000, 
nasljedne  zemlje  371.000),  s  kojom  se  je  mogla  kroz  osam  mjeseci  uzdrzavati  vojska  od 
1300  tezkih  i  10.000  lakih  konjanika,  12.350  pjesaka  i  1000  martolosa.  Napokon  je  i  nje- 
macki  sabor  u  Speieru  s  proljeca  1542.  obecao  za  sest  mjeseci  40.000  pjesaka  i  10.000 
konjanika  pod  uvjetom,  da  se  Ferdinand  pobrine  za  hranu  i  prevoz,  a  uz  to  da  sam 
opremi  po  10.000  konjanika  i  toliko  pjesaka.  Svakolika  vojska  imala  se  je  skupiti  kod  Beca 
prviii  dana  svibnja.  Medjutim  mnoga  obecanja  ostadose  neizpunjena,  a  k  tomu  se  i  skup- 
Ijanje  vojske  vrlo  oteglo.  Tek  8.  srpnja  1542.  pocela  je  vojska  primicati  se  Ugarskoj. 
Njemacke  drzavne  vojske  nakupilo  se  polagano  25.000—26.000  pjesaka  i  5000—6000  konja- 
nika; njoj  pridruzilo  se  je  3000  Talijana  pod  Vitellijem.  koje  bijase  papa  poslao,  zatim  600 
Talijana  pod  Sforzom  Pallavicinijem,  nadalje  10.000  husara  pod  Ivanom  Ungnadom,  koje 
su  ceske  i  austrijske  zemlje  placale,  onda  10.000  drugih  ugarskih  vojnika  pod  Petrom  Pe- 
renjem,  napokon  hrvatske  cete  pod  Nikolom  Zrinskim,  a  uza  nj  kapitan  Juraj  Poljicanin, 
i  vojvode  Grgur  Farkasic,  Ivan  Alapic,  Juraj  i  Matija  Hrvat.  Putem  udario  je  Zrinski 
17.  kolovoza  na  Corgo,  grad  odmetnika  Valentina  Turka,  a  onda  je  krenuo  prema  Stari- 
gradu  (Owar),  gdje  mu  je  zasjede  stavio  barun  Ulrik  Eitzing  (Eyczing),  zet  umorenoga 
Kocijana.  Ali  Zrinski  srecno  je  umakao  zasjedama,  pa  se  je  onda  potuzio  pismom  kralju  Fer- 
dinandu, spomenuvsi  i  to,  kako  ga  neprestano  osudjuju  i  opadaju,  sto  je  izdajicu  Kocijana 
pogubio.  Kralj  je  na  to  8.  rujna  svecanim  pismom  uzeo  kneza  Nikolu  u  svoju  zastitu,  te 
je  nemiloscu  svojom  zaprijetio  svakomu,  koji  bi  se  usudio  Zrinskoga  radi  toga  klevetati. 
Podjedno  je  kralj  17.  rujna  1542.  bodrio  Nikolu,  neka  se  ne  boji  nicega  u  logoru,  jer  je 
kralj  vec  poslao  pisma  sigurnosti  tako  na  vrhovnoga  vojvodu  njemacke  drzavne  vojske, 
braniborskoga  izbornika  Joakima,  kao  i  na  vrhovnoga  kapitana  lakoga  konjanictva,  Ivana 
Ungnada.  Uza  sve  to  ipak  se  nije  Zrinski  zurio,  da  se  pridruzi  ostaloj  vojsci. 

Medjutim  bijase  se  glavna  vojska  —  nekih  55.000  Ijudi  —  zajedno  s  vrstnim  pod- 
sadnim  topovima  i  jakom  dunavskom  mornaricom  primakla  Ostrogonu,  gdje  je  pocivala 
od  20.  kolovoza  do  4.  rujna.  Tek  nakon  mnogih  razmirica  izmedju  vojvoda  odlucilo  je 
bojno  vijece,  da  podsjedne  Pestu,  a  nipoSto  Budim,  koji  bijahu  Turci  jace  utvrdili.  Posto  je 
mornarica  zauzela  Margaretin  otok  i  vojska  presla  Dunav,  zapoceo  je  braniborski  iz- 
bornik  Joakim  28.  rujna  podsjedati  Pestu.  Dne  1.  listopada  1542.  provalise  Turci  iz  grada, 
te  se  oborise  na  cete  Vitellijeve  i  Perenjeve.  Planuo  je  zestok  boj,  u  koji  se  je  upleo  i 
mladi  saski  vojvoda  Mavro.  Uza  sve  to  naginjala  je  pobjeda  vec  Turcima,  kadno  u  osudni 
cas  osvanu  iznenada  na  bojnom  polju  knez  Nikola  Zrinski  s  hrvatskom  cetom  od  400  mo- 
maka,  te  pomoze  krscanskoj  vojsci,  da  je  Turke  suzbila  i  razprsila.  Suvremenici  smatrali 
su  dolazak  kneza  Nikole  kao  »pomoc  s  neba  poslanu«   (subsidium  caelo  veluti  delapsum), 


BORBE  OKO  BUDIMA   I   PESTE    1542. 


153 


te  su  uz  Vitellija  i  Perenja  uznosili  i  njeROvo  junac^tvo  (Nicolaus  Zrinianus  comes  eximiac 
ac  admirabilis  iam  tuam  virtutis  et  fortitudinis  adolescens).  Cetiri  dana  poslije  —  5.  listo- 
pada  —  poduzele  su  doduSe  talijanske,  ugarske  i  hrvatske  cete  juriS  na  zidine,  koje  su 
na  jednom  mjestu  bile  topovima  razvaljene,  ali  kako  im  nije  htjela  pomoci  njemaCka  vojska, 
morale  su  napokon  uzmaknuti.  Sutradan  izjavio  je  izbornik  Joakim  sa  svojih  osam  ratnih 
vijednika,  da  je  vojna  za  ovu  godinu  svrSena,  jer  se  zima  primice,  i  jer  se  Cuje,  da  rumelijski 
beglerbeg  dolazi  gradu  u  pomo(5.  I  tako  se  je  vclika  krscanska  vojska  razisla,  ne  ucinivsi 
ba§  ni§ta  za  oslobodjenje  Budima  i  Pe§te.  Suvremeni  hrvatski  kronicar  Antun  Vramec  za- 
pisao  je  o  toj  tuznoj  vojni  ovako:  »1542.  Dvize  sc  vojska  Ferdinandu§eva  i  od  imperioma 
hercegi  i  gospoda,  i  od  Italije  papina  vojska,  i  vogrska  gospoda,  i  od  Horvat  i  Sloveni,  Du- 
naj  pri  Ostiogomu  prebrodiSe  i  pojdo^e  podsesti  Pest  vara§.  Bise  ih  vece  od  sto  tisuc  ali  je- 
zer,  rvase  Pesta,  da  nemogose  ga  vzeti.  A  v  Hudimu  i  Pestu  behu  Tiirci,  v  Budimu  besc 
KaCarbeg,  a  v  PeStu  Ulambeg  bosanski.  Onde  knezMiklovus  Zrinski  pred  Pe- 
StomrazbiTurkesvoimiljudmi, 
ianjicare  i  konjike  na  harcu.  1 
tako  se  vojska  dvize,  vrnu  se  domom,  n  1- 
§tar  dobra  ne  opraviv§i,  a  zato 
d  o  s  t  a  p  o  g  i  n  u  n  a  §  1  h«. 

Sam  kralj  Ferdinand  izjadao  se  je 
radi  neda^e  u  posljednjoj  vojni  bratu  Karlu 
ovako:  »Nije  manjkalo  ni  oruzane  vojske 
ni  Zaire,  jer  je  svega  u  obilju  bilo.  Samo 
nije  bilo  vrstne  glave,  koja  bi  vojsku  vo- 
dila.  Ve^e  sramote  nije  njemacka  drzava 
do2ivjela«.  Pa  ipak  je  kralj  bacio  u  tam- 
nicu  Petra  Perenja,  jer  da  je  on  bio  u  taj- 
nom  sporazumku  s  turskim  pa§ama.  No  tim 
povrijedio  je  drugu  ugarsku  gospodu,  tako 
da  se  je  i  namjestnik  Aleksije  Thurzo  na 
svojoj  casti  zahvalio.  Kraj  takih  prilika  nije 
sada  Juraj  Uti§enic  ni  snivao,  da  izvrsi 
ugovor  utanaCen  u  Qyali,  pa  da  predade 
Ferdinandu  iztocnu  Ugarsku  i  Erdelj.  Ta 
kako  ce  se  povjeriti  vladaru,  koji  ne  mozc 
Ugarske  obraniti,  a  k  tomu  postupa  s  v?li- 

kaSima  onako  nemilo,  bacajuc  ih  u  tamnice,  premda  im  ne  moze  krivnje  dokazati! 
Ferdinand  bio  je  jamaCno  siguran,  da  mu  Sulejman  ne  deoprostiti,  §to  se  je  usudio 
udariti  na  PeStu.  Da  se  pripravi  za  obranu,  bija§c  vec  21.  listopada  1542.  sazvao  ugarski 
sabor  za  1.  studenoga  u  Po2un,  da  se  vijecia  »o  spasu  sviju«  (de  vestra  omnium  salute). 
ZnaCajno  je,  da  kralj  bodri  staleze,  neka  se  ne  zacaju  doci  na  sabor  mo^da  zato.  §to  je  on 
zasu2njio  Petra  Perenja.  Uza  sve  to  izostala  su  od  sabora  brojna  odliCna  gospoda.  Na- 
zo^ni  dozvolili  su  ipak  sve,  §toje  tr^balo  .za  obranu  domovine,  a  mjesto  Thurza  odredjen 
bi  za  namjestnika  ostrogonski  nadbiskup  Pavao  Varda.  Na  saboru  razpravljalo  se  je  i  o 
bivSemu  banu  Petru  Kegleviciu,  koji  ne  samo  da  nije  kruni  povratio  posjcdovanja  svoga 
pokojnoga  zeta  QaSpara  ErnuSta,  nego  je  poc^injao  i  novih  nasilja.  Ba§  na  dan  otvorenja 
sabora  u  Po^unu  pi.sao  je  kralj  iz  BeCa  Petru  KeglevitJu  pismo,  u  kojem  mu  je  zaprijetio, 
Sto  je  Keglevi(5  plemi(iu  Emeriku  BradaCu  htjeo  oteti  njegov  kaSteo  Ladomerec.  »Tvoiemu 
bi  stale2u«,  opominjao  je  kralj  kneza,  »vi§e  pristojalo,  da  ne  samo  nc  grabiS  tudje,  nego  da 
takodjer  slabije  brani§«.  (Tue  enim  condicioni  id  potius  appcterct,  ut  noii  modo  aliena  tibi 
non  usurpares,  sed  etiam  infirmiores  defenderes.)  No  kako  sve  opomene  kraljeve  nijesu 


SAJKAS  ILI  NASADISTA. 
Snimak  s  grba  biskupa  Stjepana  BrodaricJa. 


154  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC   (1527.— 1564.). 

hasnile,  izrekao  je  napokon  sabor  u  Pozunu  9.  studenoga  clankom  cetrdeset  i  trecim  ovu 
odluku:  Ako  Petar  Keglevic  za  dva  mjeseca  zadrzane-  gradove  (Cakovac  i  Strigovo  u  za- 
ladskoj  zupaniji,  a  Qjurgjevac  i  Koprivnicu  u  krizevackoj)  ne  povrati  i  tako  se  s  njegovim 
velicanstvom  ne  izmiri,  proglasuje  se  ocitim  nevjernikom,  te  se  osudjuje  na  gubitak  zivota 
i  sviju  imanja  svojih.  Cini  se,  da  je  ova  osuda  ili  proskripcija  napokon  ipak  djelovala,  jer 
je  Petar  Keglevic  stao  traziti  milost  u  svoga  kralja  i  gospodara.  Medjutim  Ferdinand 
izjavio  je  pismom  od  22.  prosinca  1542.,  da  ce  ga  primiti  u  svoju  milost  samo  onda,  ako 
se  odrece  Ernustovih  imanja;  ako  toga  ne  ucini,  ostaje  u  krijeposti  proskripcija  pozun- 
skoga  sabora. 

Dva  dana  iza  toga  —  24.  prosinca  —  izdao  je  Ferdinand  u  Becu  proglas  na  hrvatski 
narod,  kojim  javlja,  da  je  za  hrvatskoga  bana  izabrao  i  imenovao  kneza  Nikolu 
Zrinskoga.*  Proglas  taj  u  hrvatskom  prevodu  glasi  ovako:  »Zvelicenim,  zmoznim, 
odlicnim  i  plemenitim  podanicima  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  Ijubljenim  vjernima,  po- 
zdrav  i  milost.  Hocemo  da  znate,  kako  smo  mi,  uzdajuci  se  u  vjernost,  neporocnost  i  spo- 
sobnost  zvelicenoga  i  zmoznoga  kneza  Nikole  Zrinskoga,  i  zeleci  podjedno  udovoljiti  po- 
trebama  vasim  i  kraljevstvu  tako  u  pogledu  vrsenja  zakona  kao  glede  obrane  tih  kra- 
jeva,  recenoga  kneza  Nikolu  izabrali,  imenovali  i  proglasili  za  bana  tih  kraljevina,  podije- 
livsi  mu  svu  onu  jurisdikciju,  ugled,  i  podpunu  vlast,  koje  je  od  davnih  vremena  ovo  do- 
stojanstvo  na  svakojaki  nacin  po  pravu  ili  po  obicaju  izvrsivalo.  Stoga  vas  svekolike 
ovim  sadanjim  (pismom)  pozivamo  i  nemanje  strogo  vam  zapovijedamo,  da  recenoga 
kneza  Nikolu  za  svoga  bana  priznate  i  drzite,  da  mu  izkazujete  duzni  posluh,  da  njegove 
pravedne  i  uobicajene  zapovijedi  tako  u  ratu  kao  i  u  drugim  poslovima  poslusno  izvrsu- 
jete,  da  se  osudama  njegovim  i  njegovih  banovaca  podvrgavate,  a  da  inace  (drugo)  ne  ra- 
dite.  Dato  u  Becu,  dvadeset  i  cetvrtoga  prosinca  godine  Gospodnje  tisucu  pet  sto  cetr- 

*   Knezovl  Zrinski  od  plemena   §ub!c 

do  smrti  Nikole  (IV.)  Sigetskoga  (1566). 

J  u  r  a  j  I.  (III.)  Zrinski 

Ustupio  Ostrovicu  u  Hrvatskoj  i  primio  Zrin  u 

Slavoniji  (31/VII.  1347). 

t  oko  1361. 


Magistar  Pavao  (I.). 
1362.— 1408.  J 


Petar  I.  Nikola  I. 

1408.— 1446.  1435. 


Pavao  (II.)         Juraj  (II.)  Petar  II. 

1435.— 1448.      1435.-M47.  1435.-1493. 

n^^i^  ,1    -      t  9./IX.  1493.  na  Krbavskom 

1451  P°'J"-  ^^   ^^^'^-  ^^"^  (2-)  J^" 

lena,  kci  kneza  Gregorija  Bla- 

gajskoga. 


Pavao  (III).  Nikola  (III.) 

1475.-1492.  1498.— 1534.  (prije  3./V.).  Zena  Jelena, 

I  sestra  kneza  Ivana  Karlovica. 


Mihajlo  Ivan  (I.)  Nikola   (IV.)   Si  gets  ki 

t  29./VIII.  1526.  t  19./V.  1541.        Rodjen   1508.  (ili  1518)  Umro 

na  Muhackom  polju.  7/IX.  1566. 

1.  fena  Katarina  Frankapan  (od 

17./VI,  1543.). 

2.  iena.  Eva  od  Ro^emberka  (od 
lO./IX.  1564.). 

Ivan  (HI.)         ' 
sin  Eve  od  Rozem- 
berka,  rodjen  1565. 
t  24./1I.  1612. 


Ivan  (11.) 

rodjen  14./1X.  1545. 

t  kao  djecak. 

Juraj  fill.)                      Krsto 
rodjen  13.IV.  1549.    rodj.   lO./Vlll.  1551. 
t  1603,                       t  1573. 

1.  2ena  kneginja 
Ana  d'Arco 

2.  zena  Sofija  baru- 
nica  Stubenberg. 

Nikola  (V.) 

rodjen  9./11.  1559. 

t  1605. 

BAN   NIKOLA   ZRINSKI    (1543.— 1556.). 


155 


deset  i  druge.«  Osim  ovoga  proglasa  izdao  je  kralj  27.  prosinca  i  samomu  knezu  Zrin- 

skomu  ovaj  dekret:   »Mi  Ferdinand  itd.  dajemo  na  znanje  ovim  pismom  svojim,  kako  su 

na§e  kraljevine  Hrvatska  i  Slavonija  kroznekoliko  minulih  mjeseci  bile  bez 

stanovitoga  vodje  i  bana,  pa  je  mnogo  toga  ludo  propusteno,  sto  bi  se  tako  za  upravu  i 

obranu  onih  (kraljevina),  kao  i  za  vladanje  nad   podanicima   u   onim   kraljevinama  uciniti 

moralo.  I  tako  su  sve  prilike  tih  kraljevina  ve6  trazile,  da  im  stavimo  na  Celo  vodju  i  bana. 

Potaknuti  dakle  vrlinom  i  5estito§cu  na^ega  vjernoga,  zvelic^enoga  i  zmoznoga  kneza  Ni- 

kole  Zrinskoga,  za  kojega  smo  razabrali,  da  je  nadaren  i  duhom  i  valjanom  ratnom  vje- 

Stinom,  §to  je  ne  jedanput  vec  i  dokazao  (quarum  etiam  non  seinel  iam  specimen  de  se  prae- 

buit),  to  smo  njega   izabrali  za   bansku    Cast  u  reCenim  na§im  kraljevinama  Hrvatskoj 

\  Slavoniji,  te  ga  i  ovim  pismom  (dokle  nas  volja  bude)  izabiramo  i  imenujemo.  Podjedno 

mu  dajemo  i  podjeljujemo  tu  cast  sa 

svima  pravima   (iurisdictionibus),  koja 

su  izvr§ivali  njegovi  predSastnici  bani, 

ali  tako,  da  tu  Cast  obavlja  najprije  na 

diku  i  slavu  svemogucega  Boga,  i,  ko- 

liko  je  do  njega,  da  Sto  vecim  trudom 

svojim  brani  te  kraljevine  od  svakoga 

neprijateljstva,  da  drzi  podanike  u  miru 

i  pokoju,  da  ih  brani  od  otimaCa,  da  ni 

od  koga  ne  podnosi  grabeza,  da  vrSi 

pravdu  bez  obzira  na  osobe,  i  da  na- 

pokon  sve  ono  cini  i  izvrsuje,  sto  na 

dobroga  i  vjernoga  bana  onih  kraljevina 

spada. 

Da  bi  pak  isti  knez  Nikola  znao 
tocno  za  svoju  godiSnju  pladu,  ucinili 
smo  s  njim  pogodbu  za  §est  sto  lako 
oruzanih  konjanika,  te  6e  za  svakoga  od 
njih  dobivati  godiSnju  placu  po  dvade- 
set  forinti.  Kad  pak  bude  u  sluzbi  na§oj 
i  nalih  kraljevina,  dati  6emo  njemu  u 
ime  mjeseCnine  svakoga  mjeseca  za 
svakoga  konjanika  po  dva  forinta;  su- 
viSe  morat  ce  on  drXati  Cetiri  sto  pje- 
Saka,  za  koje  Ce  mu  se  svaki  mje- 
sec    plaCati    po    dva    forinta.    A    za 

uzdr2avanje  njegova  stola,  za  drzanje  uhoda  i  Siljanje  poklisara,  kako  potreba  vremena 
trazi,  dati  ce  se  njemu  kroz  godinu  Cetiri  tisuce  ugarskih  forinti.  Za  podkrepu  ove  naSe 
odredbe  izdali  smo  i  dajemo  ovaj  na§  list  knezu  Nikoli  Zrinskoniu.  U  Ikcii,  dvadcset  i  scd- 
moga  prosinca  godine  Qospodnje  1542.,  kraljevanja  naSega  rimskoga  dvanaeste,  a  u  osia- 
lim  kraljevinama  §estnaeste«. 

Tako  je  u  oCi  novih  i  te^kih  borba  s  Turcima  dobilo  hrvatsko  kraljevstvo  za  bana 
junaCkoga  kneza  Nikolu  Zrinskoga. 

Banovanie  kneza  Nikole  Zrinskoga  (1543.— 1556.);  peta  provala  Sulejmanova  u  U^ar- 
sku;  pad  Valpova,  Orahovice,  Cakiovca,  BIjele  Stljene,  Voeina,  StupCanice  I  Brezovice 
(1543.);  nastavak  tursklh  osvajanja  u  Ugarsko]  l  Slavonlil;  pad  Kraljeve  Velike  (1544.)  I 
utvrdjivanje  Siska:  poraz  Bildensteina  i  Zrinskoga  kod  Knnj^Cine  (4.  svibnja  1545.)  i  pad 
grada  Moslavine;  petogodi^nje  primirje  s  Turcima  (19.  lipnja  1547.).  Erdeljski  poslovl  od 
godine  1548.  do  smrti  Jurja  UtiSeniCa  (17.  prosinca  1551.);  obnova  rata  s  Turcima  (1552.) 


KRALJICA   IZABELA, 

supruga    Ivana    Zapolje.    Po    savremenoj    slid 

Luke  Kranacha  u  muzeju  knezova  Cartorijskih 

u   Krakovu. 


156  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC   (1527.— 1564.). 

i  pad  Virovitice  (1552.),  Cazme  i  Dubrave;  mejdan  Nikole  Zrinskoga  kod  Gjurgjevca 
(24.  kolovoza  1554.).  Prva  podsada  Sigeta  (11.  lipnja  —  31.  srpnja  god.  1556.)  i  bo- 
jevi  Nikole  Zrinskoga  kod  Rinje  (22.  i  23.  srpnja  god.  1556.);  pad  Kostainice  (17.  srpnia 
god.  I556J.  Nikola  Zrinski  rijesen  banije  (25.  prosinca  god.  1556.),  a  Ivan  Ungnad  vr- 
hovne  kapitanije.  Odkad  su  Bribirski  knezovi  presli  u  Zrinj,  te  postali  knezovi  Zrinski 
(1347.),  oni  su  vise  od  jednoga  stoljcca  slabo  utjecali  u  razvoj  hrvatske  povjestnice.  Tek 
za  kneza  Petra  II.  (1435. — 1493.),  djeda  bana  Nikole,  pomaljaju  se  opet  iz  svoje  zabili, 
napose  od  onoga  casa,  kad  se  je  nakon  pada  Bdsne  turska  sila  primakla  k  rijeci  Uni,  pa 
take  i  njihovim  gradovima:  Zrinju,  Qvozdanskomu,  Pedlju  i  drugima.  Petar  bijase  tako- 
djer  od  kralja  Matijasa  Korvina  21.  veljace  1463.  dobio  poveliu,  kojom  je  kralj  dozvolio 
njemu  i  njegovim  potomcima,  da  mogu  na  svojim  posjedovanjima  traziti  i  kopati  rude  zlata, 
srebra,  olova  i  drugo  bez  ikakve  dace.  Take  bise  vec  za  Petra  u  Qvozdanskom  otvo- 
reni  rudnici,  uz  koje  je  poslije  za  kralja  Ferdinanda  I.  nastala  kovnica  novaca.  Petrov  sin 
Nikola  III.  (1498. — 1534.)  primio  je  od  recenoga  kralja  18.  studenoga  1529.  povelju,  kojom 
mu  je  podijeljeno  pravo  kovanja  srebrnih  ugarskih  filira,  pa  su  se  zaista  kroz  nekoliko  go- 
dina  u  Qvozdanskom  novci  i  kovali.  Suvise  je  knez  Nikola  III.  kao  surjak  posljednjega  kr- 
bavskoga  kneza  Ivana  Karlovica  (po  zeni  svojoj  Jeleni)  nakon  smrti  njegove  (1531.)  s  kra- 
Ijevom  dozvolom  preuzeo  njegove  gradove  Medvedgrad,  Lukavec  i  Rakovec  u  predjelu  iz- 
medju  Kupe  i  Drave.  Napokon  su  sinovi  njegovi  prikupili  svojoj  drzavini  jos  i  neke  gra- 
dove vranske  priorije,  narocito  Kostajnicu  na  Uni,  Bozjakovinu  kod  Zagreba  i  Pakrac  na 
skrajnjemu  iztoku  tadanje  krizevacke  zupanije. 

Sin  Nikole  III.,  novi  ban  hrvatski  Nikola  (IV.),  bio  je  po  torn  jedan  od  najuglednijih 
velikasa  hrvatskih,  kad  ga  je  zapala  banska  cast.  Bio  je  tada  jedini  muzki  potomak  od 
roda  Zrinskih.  Jedna  mu  je  sestra  bila  udata  za  Franju  Taha  od  Susjedgrada,  a  druga  za 
Ivana  Alapica  od  Velikoga  Kalnika.  Bansku  cast  preuzeo  je  na  samu  novu  godinu  1543.,  a 
malo  zatim  sastao  se  je  i  sabor  Hrvatske  i  Slavonije,  na  kojemu  bi  svecano  za  bana  priznat 
i  uveden.  Kraljevski  komisari  na  tome  saboru  bill  su  Franjo  Bacan  i  Luka  Sekelj,  te  je 
prvi  o  torn  31.  sijecnja  1543.  izvijestio  ostrogonskoga  nadbiskupa  i  ugarskoga  namjest- 
nika  Pavla  Vardu  ovako:  »2elim  da  znade  vase  precastno  gospodstvo,  kako  je  kraljev- 
sko  velicanstvo  mene  i  Luku  Sekelja  poslalo  u  kraljevinu  Slavoniju,  gdje  smo  sve  po- 
slove  dobro  izvrsili,  bana  Zrinskoga  njima  postavili,  kojega  su  drage  volje  (grato  animo) 
primili,  jer  je  tezko  kada  ban  bio  tako  nuzdan  kao  sada.  Jos  smo  odredili  da  drze  sudove, 
te  smo  i  prisjednicima  (suda)  place  ustanovili.  Oni  su  napokon  u  svemu  najvecu  vjernost 
i  pokornost  kraljevskomu  velicanstvu  pokazali.  Prihvatili  su,  da  ce  dati  kraljevskomu  veli- 
canstvu  ratnu  dacu  (subsidium)  od  dvije  forinte;  jednu  s  mjesta,  a  drugu  na  Duhove.  Kme- 
tovi,  koji  stoje  pod  gradovima  spremni  na  bijeg,  platit  ce  po  pol  forinte,  a  oni,  koji  su 
po  selima,  dat  ce  citavu  forintu.  Jer  ti  su  kmetovi  stradali  ne  toliko  od  Turaka,  koiiko  od 
pomora  i  gladi,  pa  i  sada  pogibaju  . . .«  Sacuvan  je  popis  ratne  dace,  dozvoljene  na  torn 
saboru,  iz  kojega  doznajemo,  da  je  Slavonija  bila  tada  tako  opustosena,  da  se  je  u  njoj 
samo  10.645  ognji§ta  moglo  oporezovati  (u  krizevackoj  zupaniji  tek  1501.).  Hrvatsku  na 
jugu  Kupe  pak  do  Une  i  do  mora  nijesu  ni  oporezovali;  ona  je  jos  od  kralja  Vladislava  II. 
bila  oprostena  od  ratne  dace,  jer  je  bila  nemilo  poharana. 

Novoga  bana  Nikolu  Zrinskoga  zapala  je  prva  zadaca,  da  brani  povjereno  mu  kra- 
Ijevstvo  od  Turaka,  koji  su  se  spremali  na  nove  provale  u  Hrvatsku,  Slavoniju  i  Ugarsku. 
U  to  ime  podrzavao  je  zivahne  sveze  s  Tomom  Nadazdom,  vrhovnim  kapitanom  Ugar- 
ske,  kao  i  s  Ivanom  Ungnadom,  kapitanom  Stajerske  i  vrhovnim  kapitanom  kraljevskih 
ceta  u  Ugarskoj,  Slavoniji  i  nasljednim  pokrajinama.  Uza  to  je  banu  bilo  u  samoj  zemlji 
smiriti  borbe  izmedju  velikasa  i  sku5iti  odmetnike,  kao  Petra  Keglevica.  Dne  14.  veljace 
boravi  Zrinski  u  Varazdinu,  odakle  poziva  Nadazda,  da'obskrbi  hranom  svoj  grad  Veliku; 
uza  to  mu  javlja,  kako  se  knez  Juraj  II.  Frankapan  Slunjski  krati  Nadazdu  ustupiti  grad  Ste- 


TURCl  OSVOJISE  VOClN.  STUPCaNICU,  BIJELU  STIJENU  I  VALPOVO. 


157 


niCnjak,  tvrdeci,  da  je  njegova  plemenStina.  Malo  dana  poslije,  21,  veljace,  boravi  ban  u 
§tajerskom  Optuju,  odakle  moli  Nadazda,  da  prime  u  svoju  sluzbu  njegova  §urjaka  Ivana 
Alapica,  koji  imade  vrstnu  ^etu  konjanika,  podobnih  za  svaki  posao.  Prvih  dana  ozujka  vec 
je  ban  u  svom  kastelu  Lukavcu  u  Turopolju,  pa  se  tuzi  Nadazdu,  da  od  slavonske  ratne 
date  nije  ubrana  ni  prebita  para  (neque  in  partibus  Sciauoniae  unicus  obolus  est  exactus), 
a  k  tomu  nije  od  kralja  primio  obecane  place,  pa  nema  cime  da  namiri  svoje  sluzbe- 
nike  i  vojnike.  Ipak  se  sprema  poci  na  jug  u  Hrvatsku,  gdje  ce  se  sastati  s  knezom  Slunj- 
skim,  jamaCno  radi  Stenicnjaka.  Medjutim  knez  Juraj  Slunjski  ostao  je  tvrd,  pace  se  je 
zdruzio  s  ostalim  Frankapanima,  sa  svojim  svojakom  knezom  Blagajem,  a  i  sa  odmetnim 
Petrom  Keglevicem,  da  obrani  svoj  posjed.  Zaprijetio  se  pace,  da  ce  zatraziti  i  tursku 
pomoc,  ako  inace  ne  bi  moglo  biti.  Ban  se  je  na  to  vratio  u  Lukavec,  pa  je  odanle 
30.  travnja  pisao  Ivanu  Ungnadu,  neka  mu  sto  prije  poSlje  topove  za  podsadu  Stenicnjaka, 
jer  inaCe  ne  bi  mogao  svladati  odpornika,  a  tim  bi  stradao  samo  kraljevski  ugled  u  onim 
Israjevima. 

U  recenom  pismu  zaklinje  ban  Ungnada,  da  izpuni  njegovu  molbu,  »jer  bi  se  stvar 
morala  izvrSiti  prije  nego  nas  zapadne  drugi  posao  povodom  dolazka  turskoga 
c  a  r  a,  za  kojega  smo  doznali  od  nasih 
zarobljenika,  da  ce  se  ove  godine  sva- 
kako  podici  na  Ugarsku.*  Nikola  je  Zrin- 
ski  bio  zaista  dobro  obavijesten,  jer  se 
je  sultan  Sulejman  II.  bio  vec  spremio 
za  p  e  t  u  provalu  u  Ugarsku,  da  se 
osveti  za  proslogodisnji  napadaj  na  Bu- 
dim  i  Pestu.  Pripravljao  se  je  kroz  ci- 
tavu  zimu,  da  podigne  vojsku  od  200.000 
Ijudi,  a  26.  travnja  posao  je  iz  Drinopolja 
na  sjever  prema  Savi.  Mnogo  prije  njega 
podigao  se  je  bosanski  pasa  Ulama,  te  je 
provalio  u  Slavoniju.  Vec  15.  travnja 
piSe  Ivan  Ungnad  Tomi  Nadazdu,  da  su 
Turci  naglo  nahrupili  (subita  irruptione), 
te    osvojili    C  a  k  1  o  v  a  c    (Schakocz)    i 

i  Bijelu  Stijenu  (Wallestinum),  pace  i  varo§  Cazmu  ili  ZaCezan.  I  hrvatski 
Ijetopisac  Vramec  javlja  za  godinu  1543.  ovako:  »Ulama  basa  bosanski  vuze  z  voj- 
sku gradi  Ocin,  StupCenicu,  Cakovac  i  Bijelu  stenu«.  Povjestnii^ar  Isthuanffi 
priCa  o  toj  provali  potanje.  Po  njemu  je  Ulama  namah  s  prolje(^a  provalio  u  preostalu 
Slavoniju.  Njemu  se  bijaliu  pridru^ili  kliSki  sandf  ak  Muratbeg  (SibenCanin)  i  jo§  neke  paSe. 
Granice  Slavonije  bile  su  tada  slabo  uredjene;  narod  se  bijaSe  ved  odavna  od  straha  na 
sve  strane  razbje2ao,  a  u  pojedinim  medjaSnjim  gradovima  prema  Po2e?.komu  sand?.aku 
bile  je  malo  vojske  s  malo  ognjenoga  oru2ja  i  jo§  manje  hrane.  Ulama  pao  je  najprije  pod 
grad  V  0  C  i  n  (VuCin,  Athina)  izmedju  Krif  evaca  i  Po^ege,  koji  je  pripadao  Urbanu  Ba- 
6anu,  a  zapovijedao  je  u  njemu  s  malo  posade  Stjepan  Paprotovi^.  Turci  su  poCeli  udarati 
na  grad  iz  topova;  junai^ki  Paprotovii  uzpeo  se  je  na  zidine,  da  razvidi,  odakle  bi  se 
Turcima  moglo  najviSe  naSkoditi.  No  u  to  ga  je  shvatilo  neprijateljsko  zrno,  a  malena  se 
je  posada  predala  Turcima  pod  pogodbu,  da  smije  slobodno  otiCi.  Malo  zatim  doSao  jc 
u  tursku  vlast  i  jedan  grad  Stjepana  Banida,  po  imenu  S  t  u  p  C  a  n  i  c  a  (Sophroncia),  i 
napokon  i  Bijela  stijena  (Belostina),  koju  bijaSe  nedavno  Petar  KegIevi<S  oteo  Kati 
Ba(^ani.  udovi  srbskoga  despota  Jovana.  Oba  grada  zaprcmili  su  Turci  lako,  jer  su  se 
njihove  posade  veC  prije  od  straha  razbjegle.  Iza  toga  poSao  je  Ulama  na  iztok  prema 
gradu  O  r  a  h  o  v  i  c  i  (Rahocia),  u  kojemu  je  tada  gospodovao  zioglasni  Ladislav  More.  Taj 


SREBRENl   GROS,   KOVAN   U   QVOZDANSKOM 

za  kneza  Nikole  Zrinskoga  Starijega  god.  1527.  do 
1534.  Na  prednjoj  strani  vidi  se  ilk  kralja  Ferdi- 
nanda  i  naokolo  napis:  Dominus  adiu(tor)  et  pro- 
t(ector)  meus.  Ps.  7.  Na  straznjoj  strani  ili  zalicju 
(orlova  krila)  i  naokolo  napis:  Moneta  Nicolai 
comiti(s)  Zr(iniensis). 


158  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— lS64.). 

se  je  prepao  ogromne  turske  sile,  pa  je  pobjegao  u  Ugarsku,  dok  su  Turci  zauzeli  njegoV 
grad.  More  ipak  nije  umakao  svojoj  sudbini,  jer  su  ga  Turci  malo  zatim  sa  dva  njegova 
sina  u  Ugarskoj  zarobili,  te  poslali  u  Carigrad,  gdje  su  ga  bacili  u  tamnicu.  Da  se  rijesi 
robije,  presao  je  sa  svojim  sinovima  na  moslimsku  vjeru, 

Cekajuci  sada  bosanski  pasa  Ulama,  kojemu  se  bijase  pridruzio  jos  i  pozezki  sand- 
zak  Muratbeg,  na  dolazak  sultana  Sulejmana  i  njegove  velike  vojske,  posao  je  pod  zna- 
meniti  grad  Valpovo,  koji  je  pripadao  zarobljenomu  od  kraija  Ferdinanda  Petru  Pe- 
renju,  te  je  bio  jedino  nijesto  u  iztocnoj  Slavoniji,  koje  je  dosad  ostalo  u  viasti  krscan- 
skoj.  Qradom  je  zapovijedao  kapitan  Mihajlo  Arky  (Archius),  vrli  junak  i  izkusan  vojvoda 
(vir  apprime  militaris  ac  plurimorum  stipendiarum  veteranus),  koji  bijase  grad  obskrbio 
dobrom  posadom  i  hranom,  te  je  mogao  kroz  dulje  vrijeme  odbijati  turske  navaie.  Dne 
9.  lipnja  javlja  ban  Nikola  Zrinski  iz  svoga  grada  Lukavca  kranjskomu  kapitanu  Nikoli  Ju- 
risicu  o  podsadi  Valpova:  »Grad  Valpovo  nijesu  Turci  niposto  jos  uzeli,  ali  su  ga  cvrsto 
opasali  (strictissima  obsidione)  pozezki  pasa  Muratbeg  i  bosanski  pasa  Ulama.  Mi  pak  zapo- 
vjedili  smo  svoj  gospodi  ove  kraljevine,  da  poteku  onomu  gradu  u  pomoc.  I  vase  bi 
velemozno  gospodstvo  dobro  ucinilo,  da  ma  cim  pomogne  tomu  gradu,  jer  mi  sami  sa 
600  konjanika  ne  mozemo  njima  (Turcima)  ni  najmanje  odoljeti«.  Ali  ni  banu  ni  Valpovu 
nije  bilo  pomoci  ni  odkuda.  Ban  se  22.  lipnja  iz  grada  Lukavca  tuzi  Tomi  Nadazdu  ovako: 
»Pisao  sam  gospodinu  namjestniku  i  savjetnicima  kraljevskoga  velicanstva  u  Pozun  tako 
o  tom,  kako  bi  se  pohitalo  u  pomoc  gradu  Valpovu,  kao  i  o  mojim  zasebnim  poslovima. 
Neka  znade  vase  velemozno  gospodstvo,  kako  mi  je  receno,  da  vasa  velemoznost  skuplja 
vojsku  na  obranu  toga  grada.  I  ja  sam  bio  svedjer  pripravan  sa  svojim  cetama,  a  spreman 
stojim  i  sada,  te  svaki  sahat  ocekujem  zapovijed  od  gospode  savjetnika  i  vase  velemoz- 
nosti.  Sada  ponovno  molim  i  zaklinjem  vasu  velemoznost,  neka  se  pobrine,  da  se  onomu 
gradu  pomogne.  Ja  sam  gotov  sa  svime,  sto  mogu  podici,  poci  i  sluziti  ondje,  gdje  mi 
zapovjedite,  te  pokazati,  da  su  lazne  potvore  onih,  koji  me  pred  kraljevskim  velicanstvom 
opadnuse,  da  ne  drzim  podpuni  broj  svojih  ceta.  Ako  Ijudima  i  onim  kastelanima  (u  Val- 
povu) s  mjesta  ne  pomognemo,  stalno  je,  da  ne  cemo  moci  vise  dobiti  kastelana  za  kra- 
jiske  gradove,  kad  budu  vidjeli,  da  ih  tako  ostavljamo.« 

Medjutim  molbe  bana  Nikole  nijesu  hasnile:  Valpovu  ne  stize  pomoc  ni  odkuda. 
U  to  je  i  glavna  turska  vojska  pod  Sulejmanom,  za  koju  bise  jos  na  pocetku  lipnja  sa- 
gradjeni  mostovi  kod  Petrovaradina  i  Osijeka,  stigla  pod  Valpovo,  te  je  stala  na  nj  uda- 
rati  iz  najtezih  topova.  Ban  Zrinski  pise  24.  lipnja  iz  Lukavca  namjestniku  ugarskomu 
Pavlu  Vardi  i  vrhovnomu  kapitanu  Tomi  Nadazdu,  kako  je  sultan  sam  glavom  stigao  pred 
Valpovo  (caesar  est  sub  Walpo),  pa  dodaje:  »Qotov.  sam  poci  u  Bee  ili  u  Ugarsku,  ili 
opet  ostati  u  Slavoniji  na  granici  te  sluziti,  kako  se  god  zgodnije  vidi  njegovu  velicanstvu 
i  vasemu  precastnomu  i  velemoznomu  gospodstvu«.  Ali  vec  dan  prije  toga  pisma,  —  23. 
lipnja  —  bila  je  sudbina  Valpova  odlucena.  Junacki  Arky  branio  je  grad  neko  vrijeme  i 
protiv  sultana;  no  napokon  pobunila  se  je  protiv  njega  posada  i  seljaci,  koji  se  bijahu  u 
grad  sklonili.  Buntovnici  zarobise  svoga  vojvodu,  te  23.  lipnja  predadose  sultanu  njega  i 
grad.  Po  jednoj  vijesti  dao  je  sultan  Arkija  potajno  smaknuti;  druge  vijesti  kazu,  da  je 
Sulejman  junaka  pomilovao  i  poklonio  mu  zivot  i  darovao  mu  neko  imanje  kod  Budima. 
Dne  3.  srpnja  obavijestio  je  Franjo  Bacan  stajerske  staleze  o  padu  Valpova  ovako:  »Taj 
(neki  Turcin  zarobljen  kod  Pecuha)  prica,  da  se  je  Valpovo  branilo  dva  mjeseca, 
dok  nije  sam  sultan  onamo  dosao,  te  v  a  r  o  s  topovima  razasuo.  Ali  grad  ipak  se  nije 
htjeo  predati,  dok  i  njega  nijesu  tako  razvalili,  da  se  nije  moglo  dulje  u  njemu  zadrzavati. 
K  tomu  je  grozni  smrad  od  Ijesova  gore  i  dolje  onemogucio  dalji  boravak.  Posto  se  je  na 
to  i  grad  predao,  turski  je  sultan  one,  koji  su  se  u  njemu  tako  dugo  odrzali,  pomilovao  i 
placu  im  obecao,  tako  da  bi  i  ostali  uza  nj  na  njegovu  dvoru«. 

Za  podsade  Valpova  umro  je  u  gradu  Cazmi  ili  Zacezanu  2.  lipnja  zagrebacki  bi- 
skup  Simun  od  Erdeda,  te  bi  sahranjen  u  stolnoj   crkvi   zagrebackoj.   Namah   iza   njegove 


SMRT  BISKUPA  SiMUNA  ERDEDA. 


159 


smrti  moli  ban  Nikola  4.  lipnja  iz  Lukavca  kraija  Ferdinanda,  da  bi  mu  gradove  i  posjede 
zagrebacke  biskupije,  koji  su  na  granici  i  izlozeni  neprijateljskim  napadajima  podijelio  bar 
n^  tako  dugo  vrijeme,  dok  ga  inaCe  namiri.  Jo§  pita  Zrinski,  odakle  ce  primati  ili  oceki- 
vati  placu,  »jer  ako  mi  se  placa  moja  ne  izplati,  to  nioze  vase  velicanstvo  samo  nagadjati, 
da  6u  biti  posve  nesposoban  (omnino  insufficiens),  da  vrsim  sluzbu  va§ega  velicanstva«. 
Kralj  je  moibii  banovu,  da  mu  dade  imanja  zagrebacke  biskupije,  vec  22.  lipnja  odbio;  ali 
mu  je  podjedno  navijestio,  kako  je  nalozio  ugarskoj  komori,  da  mu  izplacuje  placu,  kako 
je  to  i  prijasnjim  banima  cinila.  Medjutim  Nikola  ipak  nije  nista  primio.  Dne  23.  srpnja 
tuii  se  on  iz  svoga  grada  Rakovca 
kralju  Ferdinandu,  kako  od  nastupa 
banije  do  onoga  dana  nije  dobio  go- 
tovo  nista,  tako  da  mu  je  kralj  vec 
dosad  duzan  12.000  forinti.  Uza  sve  to 
drzi  na  granici  do  1000  konjanika,  pa 
je  spreman  poci,  kamo  god  zapovjedi 
kralj  ili  vrhovni  kapitan  Ivan  Ungnad. 
»Molim  najponiznije,  neka  se  vase  ve- 
licanstvo za  mene  pobrine,  da  ne  mo- 
ram  odpustiti  svojih  vojnika,  koje  ne 
6u  mod  u  Ugarskoj  drzati,  ako  mi  se 
ne  dade  novaca.  Neka  stoga  zapo- 
vjedi istomu  gospodinu  Ivanu  Un- 
gnadu,  da  mi  novaca  dade.  Ja  sam 
glavom  biti  cu  ondje  tako  dugo,  dok 
l)ude  volja  vasega  velicanstva;  ali 
sluzbenika  svojih  ne  bih  bez  novaca 
mogao  pridrzati.«  Zrinski  se  je  ipak 
spremio  na  put  u  Ugarsku,  te  je  vec 
8.  kolovoza,  putujuci  onamo,  boravio 
u  Varazdinu. 

Sultan  Sulejman  bijase  namah 
nakon  pada  Valpova  preSao  preko 
Drave  u  Ugarsku,  gdje  je  za  nekoliko 
dana  osvojio  tvrdi  grad  Siklo§.  Namah 
zatim  predao  mu  se  je  i  Pecuh.  Dne 
22.  srpnja  bio  je  vec  u  Budimu,  gdje 
ga  je  sveCano  doCekao  pa§a  Muhamed 
Jahioglu.  Slijede^ega  mjeseca  kolo- 
voza osvojio  je  Ostrogon  (10.  kolo- 
voza) i  neke  manjc  tvrdinje,  a  1.  rujna 

obladao  je  Stolnim  f3iogradom,  odakle  je  razaslao  na  sve  strane  glase  o  svom 
slavodobidu.  Dok  je  redovna  vojska  otimala  gradove  i  tvrdinje,  haraCile  su  ncredovite 
Cete  na  sve  strane.  S  jednom  takvom  Cetom  sukobio  se  je  ban  Nikola  Zrinski,  kad  je  iz  Va- 
ra^dina  jaSio  prema  Gjuru,  gdje  se  je  sabirala  vojska  kraija  Ferdinanda.  Bill  su  to  Tatari, 
koji  su  haraCili  oko  F^latnoga  jezera.  Zdru2iv§i  se  s  viSc  ugarskih  plcmiOa  (s  Andrijom  Ra- 
torom  i  Emerikom  Verbecom),  zatim  s  Pavlom  Ratkajem,  kapitanom  u  Papi,  udari  Zrinski 
prema  §omljovu.  gdje  je  bilo  najviSe  tatarskih  haraClija.  Kad  su  Tatari  spazili  kr§<ianske 
Cete,  pohitali  su  sa  svih  strana,  da  se  brane.  Kao  (laid  obasule  su  njihove  strjelice  ba- 
novu vojsku.  Ali  prvi  bojni  red  njegovih  vojnika.  medju  njima  Pavao  Ratkaj  s  Nikolom  Ra- 


SVLIMANOTOMAN-KEX  TVRC-  X- 

SULTAN   SULEJMAN   H. 

Po  drvorezu  AuKUStina  de  Musi  u  narodnom  mu- 

zeju  u  BudinipeSti.  F^oCetna  slova  na  slici:  A(uku- 

stinus)    V(enetianus)    1535.    ozna^uju    unijctnika    i 

godinu,   koje  jc   drvorez   izradien. 


160  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (l527.— 1564.). 

dovicem  i  sa  dva  Bartola  Hrvata,  udario  je  na  njih  ostrim  kopljima,  te  ih  je  mnoge  poubio. 
Tatari  medjutim  sipali  su  neumorno  svoje  strijele,  pa  tako  je  i  vise  Hrvata  poginulo,  kao 
poimence  Gregorije  Farkasic,  banov  castnik,  kojega  je  shvatilo  deset  neprijateljskih  strje- 
lica.  Boj  je  bivao  sve  zesci.  Vidivsi  to  ban  Zrinski  umijesao  se  je  i  sam  u  borbu,  pa  uda- 
rivsi  na  Tatare  s  prijeda  i  s  boka  natjerao  ih  je  napokon  u  bijeg.  Uo  3000  Tatara  utopilo  se 
na  bijegu  u  susjednoj  mocvari,  a  Zrinski  zarobio  je  bogat  plijen,  narocito  sila  konja.  U 
boju  dopanuo  je  i  sam  rane,  ali  ju  je  lako  preboljeo. 

Nekako  u  isti  mah,  kad  se  je  Zrinski  ponovno  proslavio  u  Ugarskoj,  odrzala  su  i 
hrvatska  gospoda  pobjedu  nad  Turcima  u  svojoj  domovini.  Hrvatski  kronicar  Tomasic 
pise:  »Qodine  gospodnje  1543.  dodjose  Turci  u  Hrvatsku,  pustoseci  naime  Ribnik,  Metliku, 
Novigrad,  Krupu,  Bosiljevo  i  premnoge  druge  (gradove),  te  vodeci  sa  sobom  sila  nesrecnih 
dusa.  Tada  se  podigose  gospodin  Petar  Keglevic,  knez  Juraj  Frankapan  Slunjski,  knez  Bla- 
gaj  i  knez  Frankapan  Trzacki,  pa  zajedno  s  citavim  plemstvom  Hrvatske,  pace  i  sa  bijed- 
nim  kmetovima  oborise  se  na  dan  sv.  Bartolomeja  (24.  kolovoza)  u  Qackoj  na  neprijatelje, 
te  razbise  nemilo  Turke«.  I  Vramec  zapisao  je  vijest  o  hrvatskoj  pobjedi:  »Razbise 
Turke  gospoda  hrvatska  s  knezom  Petrom  Keglevicem  pri  Otoccu  v  Qatskoj«. 

Junactvo  Nikole  Zrinskoga  i  pobjeda  hrvatska  pri  Otoccu  nijesu  medjutim  utjecale 
u  veiiki  rat.  Sultan  Sulejman,  nakon  sto  je  zauzeo  Stolni  Biograd,  stao  se  je  u  polovici  rujna 
iz  Ugarske  vracati  svojoj  kuci,  ostavivsi  na  polju  Rakosu  vezira  Rustema  sa  50.000  Ijudi, 
da  brani  tecevine  posljednje  vojne.  Sada  se  je  tek  prenuo  kralj  Ferdinand,  koji  bijase  na 
tromedji  Austrije,  Morave  i  Ugarske  sabrao  nekih  40.000  Ijudi,  pace  i  sam  dosao  u 
Pozun,  pa  ce  svoju  vojsku  povesti  na  Ostrogon,  da  ga  opet  otme  Turcima.  Ali  tomu  uz- 
protivili  su  se  Cesi  i  Moravljani,  kojih  je  bilo  polovica  vojske,  pa  i  druge  cete  njegove. 
I  tako  se  je  opet  vojska  razisla,  ne  uradivsi  nista  za  obranu  Ugarske  i  Hrvatske.  Posve 
je  stoga  prirodno,  da  je  u  oba  kraljevstva  preotela  maha  velika  zlovolja,  koja  se 
ocituje  i  u  pismu,  sto  ga  je  ugarsko  drzavno  vijece  19.  rujna  pisalo  samomu  kralju:  »Budu 
h  se  ostali  narodi  vasega  velicanstva  ogranicili  tek  na  obranu  vlastite  zemlje,  bit  ce  i  sud- 
bini  svojoj  prepusteni  Ugri  prinudjeni,  da  se  za  svoj  spas  pobrinu  drugim  nacinom,  narocito 
posto  su  njihovi  podanici  tajno  podjareni  od  Turaka,  da  im  se  pokore,  pa  ce  im  pod  turskim 
vladanjem  mnogo  bolje  biti.  Tako  se  je  zgodilo,  da  su  se  kmetovi  vec  na  vise  mjesta  uro- 
tih,  svoju  gospodu  pohvatah,  te  ih  zajedno  s  njihovim  posjedovanjima  Turcima  predah«. 
Malo  zatim,  4.  listopada,  sastao  se  je  ugarski  sabor  u  Pozunu,  na  kojemu  su  jamacno  bill 
i  zastupnici  (oratores  ili  nuncii)  Hrvatske  i  Slavonije.  Sabrani  stalezi  spoticali  su  kralju 
isto,  sto  i  drzavno  vijece;  a  onda  su  traziU,  da  se  ozbiljno  pobrine  za  obranu  preostale 
Ugarske  i  Slavonije.  Turci  imadu  u  svojim  krajiskim  gradovima  prema  ovim  kraljevinama 
najmanje  deset  do  dvanaest  tisuca  Ijudi,  ne  racunajuci  ovamo  cete  u  Bosni  i  Pozegi,  kojih 
opet  moze  biti  osam  do  deset  tisuca.  Slicnu  krajisku  vojsku  morao  bi  i  kralj  Ferdinand  uz- 
drzavati.  Suvise  bi  trebalo  utvrditi  ili  popraviti  gradove  Komoran,  Visegrad,  Qjur,  Tatu, 
Papu  i  Vesprim,  a  napokon  Siget  i  Dobrogosce  u  Ugarskoj.  Jos  vise  trebalo  bi  se  pobri- 
nuti  za  preostalu  Slavoniju.  1  ako  je  malo  jos  imade,  ipak  je  preznamenita  i  kao  predzidje 
nasljednih  zemalja  austrijskih  i  kao  izlaziste  turskih  provala  u  Ugarsku.  I  ti  ostatci  tezko 
stradaju  tako  od  bosanskih  Turaka,  kao  od  onih,  koji  su  u  Pozegi.  Najbliza  je  Turcima  tvr- 
dinja  Velika  (Kraljeva  Velika),  a  njoj  su  za  ledjima  PlodiniMoslavina  oko  rijeke 
Save.  Kod  Drave  jesu  Brezovica  i  Virovitica,  zatim  neki  drugi  gradovi,  kao  P a- 
krac  i  Petrovina.  Nadalje  su  K  r  i  z  e  v  c  i  i  mjesta  zagrebacke  biskupije  (Cazma,  Du- 
brava,  Ivanic).  Sva  su  ta  mjesta  lisena  svega  tako,  da  se  od  svojih  prihoda  ne  mogu  uz- 
drzavati;  ni  tvrdinje  zagrebacke  biskupije  ne  mogu  se  same  drzati,  buduci  da  na  mnogim 
mjestima  nema  kmetova,  pa  ako  ih  i  imade,  uzkracuju  desetinu.  »Buduci  da  se  za  obranu 
medja  kraljevine  Slavonije  trazi  posebna  briga,  neka  vase  velicanstvo  milostivo  misli  na 
placu  banovu  kao  i  na  potrebitu  zastitu  (krajiskih)  mjesta«.  A  ta  krajiska  mjesta  nije  dosta 
za§ticivati  kroz  godinu  po  jedan  ili  tri  mjeseca,  nego  za  5itave  vojne  i  trajno. 


PAD  BREZOVICE  U  SLAVONIJI.  161 

S^bor  dakle  trazio  je  stainu  organizaciju  slavonske  krajine,  kao  i  redovitu  placu  za 
bana.  Ferdinand  je  medjutim  u  svome  odgovoru  6.  listopada  ocitovao,  da  ne  moze  nje- 
govoj  molbi  ugoditi,  vec  neka  se  stalezi  sami  pobrinu,  da  pronadju  nacin  i  sredstva,  kako 
da  se  slavonski  medjasni  gradovi  osiguraju  i  ban  Zrinski  namiri.  Malo  dana  zatim  odvratili 
su  opet  stalezi  kralju,  da  se  ne  mogu  domisliti  nacinu,  kako  da  se  ban  namiri.  U  prijasnje 
se  je  vrijeme  ban  placao  od  prihoda  slavonske  tridesetnice  (ex  tricesima  sclavonica);  no 
buduci  da  se  taj  prihod  od  stanovitog  doba  upotrebljuje  za  drugo,  a  uz  bana  moraju  se  uz- 
drfavati  i  dva  vrhovna  kapitana,  koji  drze  vojske:  to  ne  znaju,  odakle  bi  sve  to  smogli. 
Dok  se  medjutim  nesta  ne  odredi,  neka  se  ban  i  oba  kapitana  placaju  od  prihoda  komore, 
tridesetine  i  ratne  dace,  koja  bi  se  nametnula  slobodnim  gradovima  i  rudnicima. 

Natezanje  izmedju  kralja  i  sabora  ozlojedilo  je  bana  Zrinskoga.  Videci,  kako  duznu 
placu  ne  prima,  a  bez  novaca  ne  moze  nista  da  cini  za  obranu  zemlje,  poslao  je  svoga 
glasnika  ugarskomu  namjestniku  i  drzavnim  savjetnicima  u  Trnavu,  te  se  je  na  banskoj 
Casti  zahvalio.  Na  to  se  je  opet  za  nj  zauzeo  sabor,  koji  se  bijase  sastao  u  Banjskoj  Bi- 
strici  u  studenom  1543.  Stalezi  molili  su  kralja,  neka  se  pobrine,  da  se  Nikola  Zrinski  uz- 
drzi  u  banskoj  casti,  koje  se  je  netom  odrekao.  Nadalje  podastrli  su  i  druge  molbe  glede 
Slavonije.  Kralj  neka  zapovjedi  vrhovnomu  kapitanu  Ungnadu,  da  pomaze  bana  pri  pobi- 
ranju  ratne  dace  na  posjedovanjima  pokojnoga  Ernusta  (Hampova),  a  Nadazda  pri  gradnji 
utvrda  nasuprot  gradova  Cakovca  i  Strigova,  koje  je  svedjer  Petar  Keglevic  drzao.  Jos 
neka  kralj  nalozi  onima,  koji  u  Slavoniji  vojuju,  da  pomazu  bana  tako  protiv  Turaka  kao 
protiv  buntovnika  i  tajnih  neprijatelja;  napokon  neka  poslje  dva  pouzdanika,  po  imenu 
Pavla  Ratkaja  i  Tomu  Kamaraja,  koji  ce  izraditi  u  staleza  kraljevine  Slavonije,  da  i  oni 
prihvate  sve  zakljucke  ovoga  sabora  u  Banjskoj  Bistrici,  pa  da  se  citava  ratna  daca,  koja 
se  sada  ondje  pobira,  upotrebi  za  namirenjc  bana  Nikole  Zrinskoga.  Suvise  nijesu  stalezi 
propustili  ni  ove  zgode,  vec  su  zamolili  kralja,  da  vrati  jednom  slobodu  Petru  Perenju  I 
Ljudevitu  Pekriju. 

Dok  je  sabor  u  Banjskoj  Bistrici  vijecao,  zadesio  je  kraljevinu  Slavoniju  nov  udarac. 
Iza  pada  Valpova  bilo  je  najiztocnijc  mjesto  u  slavonskoj  Podravini  kasteo  Brezovica 
(Berzewcze)  izmedju  Vaske  i  Virovitice.  Taj  je  kasteo  zajedno  s  trgovima  Brezovicom, 
Ivancem  i  brojnim  selima  pripadao  ilockomu  knezu  Lovri;  iza  smrti  njegove  dobili  su  ga 
1524.  senjski  kapitan  i  kliSki  ka§telani  Qregorije  Orlovcic  i  Petar  Kruzic;  napokon  su  ga 
po  Orlovcicevoj  udovici  Marti,  udatoj  po  drugi  put  za  Pavla  KereCenja,  primili  receni 
Pavao  KereCenji  i  sin  mu  Ladislav.  U  potonje  je  vrijeme  uz  gospodara  Ladislava  Kere- 
^enja  branio  taj  ka§teo  kapitan  Budanec,  koji  je  s  jednim  dijelom  posade  poSao  na  voj- 
nicku  vjezbu  u  Viroviticu.  To  je  docuo  pozezki  sandzak  Muratbeg,  pa  je  5.  studenoga  1543. 
s  vojskom  svojom  nahrupio  na  Brezovicu.  Prije  nego  §to  su  Ceie  iz  susjednih  gradova 
(Virovitice,  Grabrovnika  ili  KloStra)  mogle  pohititi  u  pomoc,  ye6  je  sutradan  (6.  studenoga) 
Brezovica  bila  u  turskim  rukama.  Padom  toga  kaStela  biSe  napuSteni  gradovi  Pakrac  i 
Petrovina,  pa  tako  se  jc  turska  vlast  primakla  Virovitici  u  Podravini  i  Velikoj  u  Pon- 
vini.  PaCe  i  Virovitici  zaprijetila  je  najve<5a  opasnost,  kako  se  to  razabira  iz  izvjeStaja 
raznih  kapitana  i  ka§telana  u  slavonskoj  krajini  na  Stajerskoga  kapitana  Luku  Sekelja  od 
Kevenda  i  Ormuza.  Ivan  Ungnad  naime.  vrhovni  kapitan  kraljevskih  Ceta  u  Ugarskoj  i 
Slavoniji,  bijaSe  radi  obde  neda(Se  u  ratu  s  Turcima  tako  ozlovoljen,  da  je  od  kralja  Fcrdi- 
nanda  zatra?-io  odpust.  Kralj  se  je  neko  vrijeme  opirao.  \)aic  jc  Ungnada  nastojao  sklo- 
niti.  da  ostane,  te  mu  jc  u  to  ime  i  povcljom  od  9.  listopada  1543.  darovao  grad  i  varos 
Vara?.din;  ali  Ungnad  ostao  je  tvrd.  Ni  ponovne  pohvale  kralja  Fcrdinanda  27.  prosinca.  kao 
ni  molbe  Stajerskih  stale?.a  nijesu  koristile,  i  tako  je  napokon  Ferdinand  12.  sijeCnja  1544. 
Ivana  Ungnada  rijeSio  vrliovne  kapitanije.  Vrhovnim  kapitanom  imenovao  jc  vrstnoga  voj- 
vodu  Leonliarda  Velsa,  a  kapitanom  za  Slavoniju  Jurja  Wildensteina  (Bildcnstcin). 

Nikola  Zrinski  bijaSe  se  medjutim  ipak  sklonio,  te  zadriao  bansku  Cast.  Oko  13.  stu- 
Klaic:-.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  ll 


162  FERDINAND   I.   HABSBURQOVAC   (1527.— 1564.) 

denoga  1543.  boravio  je  u  svom  gradu  Qvozdanskom,  gdje  je  izdao  jameevno  pismo  zd 
Ljudevita  Pekrija,  kojega  je  kralj  na  njegov  zagovor  pustio  iz  tamnice.  Poslije  toga  bavio 
se  je  ban  uredjivanjem  svojih  porodicnih  posala.  Jos  17.  lipnja  1543.  bijase  se  on  u  Ozlju 
ozenio  Katarinom,  sestrom  Stjepana  II.  Frankapana,  posljednjim  muzkim  potomkom 
ozaljske  loze.  Take  su  se  zdruzile  dvije  najmogucnije  porodice  hrvatske  onoga  doba.  Dne 
1  veljace  1544.  sastali  su  se  Nikola  Zrinski  i  surjak  mu  Stjepan  Frankapan  u  Zagrebu, 
gdje  su  pred  kaptolom  utanacili  znameniti  ugovor  o  zajednici  dobara  i  medjusobnom  na- 
sliedstvu.  Promotrivsi  ugovarajuce  stranke  (Nikola  Zrinski  i  Stjepan  Frankapan)  tezke  pri- 
like  svoga  doba,  koje  cine,  da  velike  opasnosti  prijete  ne  samo  pojedinim  velikasima,  nego 
takodjer  istim  krunjenim  glavama  tako  zbog  domacih  buna  i  razmirica,  kao  i  zbog  nepre- 
stanih  navala  turskih:  odlucise,  da  ce  se  sjediniti  i  udruziti  svoje  sile,  da  im  tako  lakse 
bude  stati  i  terete  nositi,  i  da  tim  nacinom  budu  podobni  sto  vece  sluzbe  ciniti  kralju 
svomu  Ferdinandu,  od  kojega  ih  ne  ce  odijeliti  nikakove  tezkoce,  i  drzavi,  za  koju  su 
njihovi  predji  svagda  najvece  zrtve  prinosili,  osobito  pak  za  Bele  IV.,  kojega  bijahu  Tatari 
potrli.  U  to  se  ime  dakle  primaju  ugovarajuci  knezovi  medjusobno  kao  rodjena  i  diona 
braca,  kao  da  su  od  jednoga  otca  rodjeni.  Medju  sobom  uvadjaju  oni  podpunu  zajednicu 
dobara  odredjujuci,  da  Zrinskomu  bude  na  sva  Frankapanova  imanja  i  na  njihove  dohodke 
toliko  prava,  koliko  ga  ima  sam  Frankapan,  —  a  i  obratno.  Dalje  se  obvezuju,  da  ce  u 
svojim  nutarnjim  i  vanjskim  poslovima  biti  vazda  slozni  i  jednodusni.  Napokon  odredjuju, 
da  ce  u  slucaju,  ako  jedna  stranka  izumre,  sva  njezina  imanja  preci  na  prezivjelu  stranku. 
Vrijedno  je  spomenuti,  da  je  Zrinski  u  taj  mah  drzao  sedamnaest  gradova  i  imanja 
(Zrinj,  Gvozdansko,  Pedalj,  Krupu,  Novi  »u  Kostajnici«,  Mutnicu,  Jamnicu,  Ljesnicu,  Novi 
»na  granici«,  Kostajnicu,  Komogovinu  i  Prekovrski  grad,  zatim  Medvedgrad,  Lukavec, 
Bozjakovinu,  Vrbovec  i  Pakrac),  dok  je  drzavina  kneza  Stjepana  Frankapana  brojila  d  v  a- 
deset  i  pet  gradova  (Ozalj,  Ribnik,  Dubovac,  Novigrad,  Zvecaj,  Skrad,  Lipu,  Mlaku 
ili  Despotovicu  u  zagrebackoj  zupaniji,  Modruse,  Vitunj,  Ogulin,  Plaski,  Jasenicu,  KUuc, 
Pec,  Janjac  i  Lukovdol  u  kninskoj  zupaniji,  i  napokon  Qrobnik,  Trsat,  Bakar,  Hreljin,  Dri- 
venik,  Qrizane,  Bribir  i  Novi  u  Primorju  ili  Vinodolu). 

U  isto  doba,  kad  je  ban  Zrinski  ugovorom  o  zajednici  dobara  sa  Stjepanom  Fran- 
kapanom  Ozaljskim,  premda  su  protiv  njega  prosvjedovale  ostale  loze  Frankapana  (slunj- 
ska  i  brinjsko-trzacka;  cetinska  bijase  1543.  izumrla),  znatno  podigao  vlast  svoju  i  svoga 
roda,  te  ju  opet  prikucio  k  moru,  od  kojega  je  bila  potisnuta  do  dva  stoljeca,  pobrinuo  seje 
i  za  ojacanje  povjerenoga  mu  kraljevstva,  da  uzmogne  lakse  odoljeti  novim  turskim  pro- 
valama.  Nema  nikakove  sumnje,  da  je  bas  njegovom  pobudom  zagrebacki  kaptol  stao  o 
tom  snovati,  kako  da  utvrdi  S  i  s  a  k.  Padom  naime  Jasenovca  bijase  Turcima  otvoren 
put  u  zemliu  medju  Dravom  i  Savom,  te  ih  je  jedina  Velika  (Kraljeva  Velika)  mogla  neko 
vrijeme  zaustavljati.  Joste  u  travnju  1544.  radilo  se  je  o  tom,  da  se  bar  jedno  mjesto  na 
Savi  utvrdi.  Izbor  pade  na  Sisak,  koji  je  svojim  smjestajem  na  stjecistu  Kupe  i  Save  branio 
ne  samo  Pokupje,  nego  i  gornju  Posavinu.  Znamenitost  Siska  cijenila  se  je  jos  za  rim- 
skoga  vladanja  i  u  prvo  vrijeme  srednjega  vijeka  za  Ljudevita  Posavskoga;  no  u  drugoj 
polovici  srednjega  vijeka  zanemaren  bi  Sisak  gotovo  sasvim.  Sada,  nakon  sto  je  iztocna 
Slavonija  dopanula  turskih  ruku,  postao  je  Sisak  ponovno  znatno  obranbeno  mjesto  za 
preostalu  Slavoniju.  Zagrebacki  kaptol,  kojemu  je  mjesto  pripadalo,  vec  je  u  travnju  1544. 
poceo  podizati  tvrdinju,  koja  je  pod  jesen  bila  toliko  vec  dovrsena,  da  se  je  mogla  smjestiti 
u  nju  malena  posada.  Dalje  utvrdjivanje  nastavljalo  se  je  slijedecih  godina,  te  je  ban 
Zrinski  god.  1545.  sam  dosao  u  Sisak,  da  ogleda  njegovu  tvrdinju. 

Utvrdjivanje  Siska  zapocelo  je  u  srecan  cas  po  Slavoniju  i  Hrvatsku,  jer  su  u  to 
Turci  nastavili  ratovanje  od  proSle  godine.  Sam  sultan  nije  doduse  posao  na  vojru,  ali 
su  zato  pase  i  sandzaci  od  Budima  do  Bosne  otimali  redom  krScanske  gradove  i  kotare. 
Budimski  pasa  osvojio  je  jos  prije  10.  svibnja  1544.  tvrdi  Visegrad,  na  sto  je  obladao  Novi- 


w 


FAU  KkALJtVti  VtLlKt. 


163 


gradom,  Hatvanoni  i  drugim  mjestima  u  Ugarskoj.  Ferdinandovi  kapitani  mogli  su  se  tek 

braniti,  jer  kralj  nije  nikako  mogao  skupiti  vece  vojske.  Dok  je  budimski  pa§a  osvajao  po 

Ugarskoj,  spremao  se  je  bosanski  pasa  Ulamabeg  sa  svojim  sandzacima  na  Hrvatsku   i 

Slavoniju.  Dne  20.  svibnja  javlja  kapitan  Juraj  Wildenstein  iz  Varazdina  §tajerskim  sta- 

le^ima,  da  su  Ulamabeg  i  Muratbeg  presli  Savu,  pa  da  kane  podsjesti  sam  Varazdin.  Me- 

djutim  navala  turska  bila  je  ovaj  put  naperena  na  V  e  1  i  k  u  (Kraljevu  Veliku),  za  koju  je 

ugarski  sabor  jos  prosle  godine  molio  kralja,  da  ju  iz  ruke  Tome  Nadazda  primi  pod 

svoju  skrb,  pa  da  ju  ili  dobro  obskrbi,  ili  posve    razvaH,    da    ne    dodje    u    turske    ruke. 

Isthuanffi  prica,  da  su  bosanski  pasa  Ulama  i  hercegovacki  sandzak  Malkocbeg  dosli  pod 

Veliku,  te  ju  podsjeli.  U  gradu  se  bijase  sklonilo  od  straha  mnogo  kmetova,  tako  da  ih  je 

bilo  vise  nego  vojnika.  Neki  Andrija  Pilat, 

sluzbenik  Vuka  Svetackoga  (de  Zemche), 

koji    bijase    takodjer    u    grad    pribjegao, 

sklonio  je   kmetove,   da   su   grad   protiv 

volje  posadnih  vojnika  Turcima  prcdali. 

Kmetovi  nadali  su  se  za  to  nagradi  i  slo- 

bodi;  ali  Turci  su  ih  s  mjesta  poubijali, 

dok  su  vojnike  zarobili,  pa  ih  poslije  uz 

odkup  pustili  na  slobodu.  I  Vramec  pise 

u  svojoj  kronici  za  godinu  1544.:   »Grad 

Velika   zavjet   be   od   Turkov    izdan   od 

nekih  kmetiCev.«  Vijesti  kroniSara  potvr- 

djuje  kapitan  Juraj  Wildenstein,  koji  10. 

srpnja  iz  Varazdina  javlja,  da  je   (Kra- 

Ijeva)  Velika  pala,  premda  grad  nije  bio 

ni  malo  ostecen,  kako  pripovijeda  sluga 

kapitana  Marka  Tomasovica. 

Pad  Velike  opet  je  silno  uznemirio 
ne  samo  bana  Zrinskoga  i  kapitana  Jurja 
Wildensteina,  nego  i  kapitane  preostalih 
krajiSkih  gradova.  Napose  se  boje  za  Vi- 
roviticu,  za  koju  vapi  za  pomoc  gospodar 
njezin  Stjepan  Banic  od  Doljne  Lendave 
kaStelan  njezin  Ivan  Salaj  i  provizor  Mar- 
tin Paxi.  Ban  Zrinski  stoji  na  strazi  u 
Qvozdanskom,  pa  javlja  odanle  25.  srpnja 
Wildensteinu:   »JuCer  vam  obznanih,  da 

.^  6e  Turci  do(ii  i  podsjesti  jedan  na§  grad, 

m^  Krupu  ili  Kostajnicu.  Sada  je  k  nama  sko- 

kom  doSao  jedan  pribjeg  iz  Kostajnice,  koji  zala^.c  svoju  glavu,  da  (3e  tako  biti.  Stoga  vas 
molimo,  da  budete  spremni,  pa  da  pi§ete  gospodinu  Velsu  i  ostaloj  gospodi,  neka  nas  nc 
ostave,  vec  neka  nam  budu  u  pomo(J.  Vapaji  i  molbe  nijesu  ovaj  put  ostalc  bezuspjeSnc, 
Qrad  Zagreb  bi  utvrdjen  i  posada  u  nj  smjeStena,  Virovitica  bi  hranom  obskrbljena,  u 
Ivani(5  grad  posada  poslana  pod  vojvodom  Markom  Tomasovi(iem.  Napokon  biSc  razmjc- 
Stene  stra?x,  koje  ce  paziti  na  kretnje  neprijatelja.  tako  isto  bi§e  odredjena  nijcsta  za  vitu- 
IjaCe  (kreuthfeuer).  kojc  6e  navijeStati  dolazak  Turaka. 

Izlo^enc  pripreme  zaustavile  su  dalje  napredovanje  Turaka  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj. 

Cinilo  se  je  paCe,  kao  da  6e  zaredati  mirnija  vremcna,  jer  je  Icralj  Ferdinand   u   prosincu 

1544.  poslao  jegarskoga  prepoSta  Jerolima  Adurna  u  Carigrad,  da  u  sultana  izradi  mir  ili 

*bar  primirje.  Medjutim  Adurno  umro  je  u  Carigradu  15.  o^ujka  1545..  prije  nego  §to  ga  |c 


NIKOLA  ZRINSKI  SIQETSKI. 
Po  savremenom  drvorezu  Matije  Ztindta. 


164  FERDINAND   I.   HABSBURGOVAC   (1527.— 1564.) 

sultan  primio  u  audienciju,  na  sto  se  je  ugovaranja  o  miru  prihvatio  Nikola  Sicco.  No  i  to 
se  je  oteglo,  premda  je  u  Ijetu  i  sam  njemacki  car  i  spanjolski  kralj  Karlo  V.  poslao  u 
Carigrad  Holandjanina  Gerharda  Veltwycka,  da  s  pomocu  poslanika  (Jean  de  Montluc) 
francuzkoga  kralja,  s  kojim  se  bijase  Karlo  jos  prosle  godine  izmirio,  utanaci  za  citavo 
krscanstvo  toll  potrebiti  mir  na  vise  godina. 

Za  vrijeme  ovoga  ugovaranja  utanaceno  bi  primirje  s  turskim  pasom  u  Budimu,  pa 
tako  kroz  citavu  godinu  1545.  nije  u  Ugarskoj  bilo  vecih  okrsaja.  Ali  bosanski  pasa  Ulama 
nije  mario  za  to  primirje,  vec  je  s  pozezkim,  hlivanjskim  i  hercegovackim  sandzakom  i 
dalje  udarao  na  Hrvatsku  i  Slavoniju.  Vec  u  travnju  1545.  javljale  su  se  turske  cete  na 
slavonskoj  krajini,  koje  su  skupljali  bosanski  pasa  Ulama,  hercegovacki  sandzak  Malkoc- 
beg,  i  pozezki  sandzak  Muratbeg.  Cim  se  je  to  proculo,  podigose  se  i  ban  Zrinski  i  kapitan 
Juraj  Wildenstein,  da  im  se  opru.  Wildenstein  skupio  je  do  600  konjanika,  koje  su  vodili 
u  sluzbi  stajerskih  staleza  stojeci  kapitani  Pavao  Ratkaj,  Franjo  Tahi,  Stjepan  Drzic 
(Dersffi)  i  drugi,  a  banskoj  ceti  pridruzili  su  se  sa  svojim  cetama  neki  hrvatski  velikasi, 
kao  knezovi  Juraj  Frankapan  Slunjski  i  surjak  mu  Stjepan  Blagajski,  zatim  mladi  Petar 
Erdedi  i  jedan  mladi  Keglevic.  Oba  se  vojvode  pripravise,  da  pohitaju  u  pomoc,  ako  bi 
Turci  udarili  na  koju  tvrdinju  ili  grad. 

Medjutim  su  Turci,  njih  7000 — 10.000  Ijudi,  oko  1.  svibnja  1545.  iz  grada  Velike,  koji 
bijahu  prosle  godine  osvojili,  provalili  kraj  Ivanica  na  sjeverozapad  prema  Varazdinu,  te 
su  se  2.  svibnja  u  vecer  utaborili  po  bregovima  kod  Varazdinskih  toplica.  Sutradan  u  ne- 
djelju  3.  svibnja  krenuli  su  odanle  medju  gorama  u  Zagorje  prema  Zlataru,  ali  nijesu 
mnogo  robili,  jer  ih  je  pratio  Wildenstein  sa  svojih  600  konjanika.  Tako  su  dosli  (preko 
Huma  i  Hrascine)  u  dolinu  Krapine  do  mjesta,  gdje  se  Selnica  u  nju  ulijeva,  i  gdje  je  blizu 
bio  grad  Selnica  ili  Konjsko  (Conscae  seu  Selniciae  arcis  planities,  pod  Konjskim), 
danasnja  Konjscina,  koja  je  tada  pripadala  plemicu  Jurju  Vragovicu.  Nocu  u  nedelju  stigao 
je  onamo  i  ban  Zrinski  s  vise  stotina  konjanika.  Kad  je  ponedeljak  4.  svibnja  jutro  svanulo, 
hrvatski  su  knezovi,  koji  su  bana  pratili,  predlagali,  da  se  ne  zametne  boj  s  citavom  tur- 
skom  vojskom,  nego  da  manje  cete  dijele  mejdan  i  medjusobno  koplje  lome  (scharmut- 
zeln  und  copi  prochen,  ut  indictis  momentaneis  induciis  ex  utraque  acie  conspicui  et  promp- 
tissimi  militum  infestis  hastis  sub  publica  fide  concurrerent).  Wildenstein  i  Pavao  Ratkaj 
protivili  su  se  doduse  tomu  predlogu,  ali  hrvatski  su  knezovi  pretegli.  I  tako  bi  s  Tur- 
cima  primirje  na  neko  vrijeme  utanaceno,  te  sa  svake  strane  po  sto  momaka  odabrano,  da 
na  ocigled  obiju  vojska  koplje  lome  i  mejdan  dijele.  U  tim  vitezkim  igrama  sudjelovali  su 
i  manji  odjeli,  a  i  pojedinci.  Tako  se  je  medju  ostalima  i  Demirkan  Spanakovic,  zapovjed- 
nik  cete  bosanskoga  Kamengrada,  ogledao  na  mejdanu  s  krscanskim  junakom  Stjepanom 
Segovicem.  Prije  boja  priskocio  je  Spanakovic  k  Zrinskomu,  sjahao  s  konja,  poklonio  mu 
se  na  tursku,  te  ga  ogrlio,  da  tako  izkaze  pocast  slavljenomu  junaku. 

Dok  su  ovako  izabrane  cete  koplje  lomile,  hrvatskim  je  knezovima  dodijalo  gle- 
danje,  pa  su  mnogi  ostaviU  bojne  redove,  te  se  razisli.  Ovaj  nered  u  krscanskoj  vojsci 
upotrebise  Ulamabeg  i  Muratbeg,  da  Hrvate  zaskoce.  Ulamabeg  najednom  proglasi,  da 
je  primirje  minulo,  pak  presavsi  brzo  neki  jarak,  koji  ga  je  od  Zrinskoga  i  Wildensteina 
dijelio,  navali  na  njih  svom  snagom.  Oba  vojvode  uprese  sve  sile  svoje,  da  im  odole;  ali 
se  njihove  zatecene  cete  razbjegose.  Pjesaci  odmakose  u  susjednu  sumu,  a  za  njima  po- 
tekose  i  konjanici,  sjahavsi  s  konja  i  ostavivsi  ih  Turcima  za  plijen.  Posljednji  ostadose 
na  bojistu  Zrinski  i  Wildenstein;  no  i  oni  napokon  moradose  pobjeci  i  skloniti  se  u  kasteo 
Selnicu  ili  Konjsko.  Zrinskomu  ubise  Turci  konja  Mrkasa  bas  u  onaj  cas,  kad  je  preko 
mosta  ulazio  u  grad;  Wildenstein,  ne  mogavsi  se  obraniti  od  progonecih  ga  Turaka,  skoci 
s  konja  i  baci  se  u  duboki  jarak,  gdje  bi  se  bio  u  vodi  utopio,  da  ga  nije  pograbio  za  dugu 
bradu  Stjepan  Baletic,  te  ga  izvukao  i  ziva  donio  u  kasteo.  Slicnim  nacinom  spasli  su  se  i 
drugi  kapitani,  kao  Pavao  Ratkaj,  Ivan  Tahi,  Stjepan  Drzic.  U  obce  je  malo  krscana  po- 


SUKOB  KOD  SELNICE  ILI  KONJSKOGA. 


165 


ginulo  ill  robstva  dopanulo,  jer  se  je  vecina  sklonila  budi  u  ka§teo  budl  u  §umu,  gdje  ih 
Turci  nijesu  mogli  proRoniti.  Medjutim  je  i  Turaka  nesto  ostalo  na  bojnom  polju,  a  medju 
njima  i  junak  Spanakovi(i.  Ulamabeg  nije  se  koristio  pobjedom,  pac^e  nije  ni  pustoSio  po 
Zagorju,  ved  se  je  s  mjesta  stao  vracati,  te  je  preko  Dubice  oti§ao  u  Banjaluku. 

Nedacu  bana  Zrlnskoga  I  kapitana  Wildensteina  zabiljezio  je  hrvatski  kroniCar  Vra- 
mec  za  godinu  1545.  ovako:  »Miklovu§a  Zrinskoga,  bana  slovenskoga,  pod  Konjskim  Tnrci 
razbiSe  i  porobiSe  dosta*.  Premda  turska  pobjeda  nije  bila  znatna,  ipak  je  nemilo  zastraSila 
ne  samo  zitelje  u  Slavoniji,  nego  i  susjedne  austrijske  pokrajine.  K  tome  su  i  bjegunci  raz- 
nosili  pretjerane  vijesti.  Vec  5.  svibnja  javlja  Wildensteinov  tajnik  Bartol  Lehner  iz  Va- 
razdina  §tajerskim  stale^ima,  da  su  krScani  hametom  potiiceni:  od  1500  konjanika  nije 
uteklo  ni  300,  a  konji  sy  svi  izgubljeni.  Silan  strah  obladao  je  ziteljima  slobodne  obcine 
Qradca  kod  Zagreba.  Varoski  sudac  Bogdan  i  jiirati  jadikujii  5.  svibnja  u  pismu  na  kranj- 


skoga  kapitana  Ivana  Werneka  u  Kostanjevici  ovako:  » 
izvjestno,  da  ogromna  i  vrlo  jaka  turska  vojska  nedaleko 
od  naSega  grada  po  toj  pretuznoj  kraljevini  naokolo  ma- 
cem  i  ognjem  bjesni,  da  je  dosla  svakako  podsjesti  ovu 
na§u  varos,  ali  je  zadovoljivsi  se  plijenom  na  neko  vrijeme 
opet  otiSla.  Qospodin  ban  i  gospodin  Wildenstein  digli  su 
vojsku,  sto  su  brojniju  mogli,  pa  su  se  oduprli  njima  (Tur- 
cima),  ali  su  posve  razbijeni  (penitus  profligati)  i  s  main 
(Ijudi)  umakli.  Sad  nam  vec  uhode  i  zasuznjeni  Turci  jav- 
Ijaju,  da  ce  se  Turci  povratiti  i  podsjesti  ovu  nasu  varos. 
Molimo  vas  stoga  za  Ijubav  Bozju  i  nasu,  da  nam  posljete 
puSkare,  topnike  i  praha  za  topove . . .  Inace  prosvjedu- 
jemo  pred  Bogom  i  vama  (i  oCitujemo),  da  smo  u  toj  pro- 
stranoj  varoSi  posve  nedostatni  za  suzbijanje  tako  preo- 
krutnoga  neprijatelja,  te  ne  c^e  biti  nasa  krivnja,  ako  se 
dogodi  nesreca  ovoj  na§oj  varoSi  i  poslije  onoj  vaSoj  do- 
movini . . .«  Dne  6.  svibnja  izvje^cuje  iz  Varazdina  sam 
Wildenstein  §tajerske  staleze  o  boju  kod  KonjScine,  te 
ka^e  izrijckom,  »da  su  Hrvati  i  on  izgubili  vecinu  konja, 
ali  vojske  nije  mnogo  izginulo,  a  ni  robstva  dopanulo.« 

Wildenstein  medjutim  navijeSta,  kako  je  od  svojih 
uhoda  i  zarobljenih  Turaka  saznao,  da  ce  turski  pa§e,  cim 
se  njihovi  konji  odmore,  naskoro  opet  provaliti,  da  6e  im 
se  pridruziti  jo§  vi§e  sandzaka,  i  da  ce  sa  sobom  povesti 


Sad  vam  javljamo  kao  posve 


BANSKI  PECAT  KNEZA 
NIKOLE  ZRINSKOQA. 

S  povelje,  izdane  u  Zagrebu 
26.  srpnja  1553.  Izvornik  u  ar- 
kivu  juRoslavenske  akademije. 
Na  peCatu  vidi  se  star!  grb 
knezova  Subica  Zrinskih  (orlo- 
va  krila).  Nadpis  naokolo  pe- 
cata:  Sigil(lum)  .  Nico(lai)  .  Co- 
(mitis)  .  Zrinien(sis)  .  RegCno- 
rum)  .  Dal(macie)  .  Cro(acie)  . 
et  .  Scla(vonie)  .  Bani.  —  Sni- 
mio  prof.  Qjuro  Szabo. 


topove,  jer  2ele  da  zauzmu  i  poharaju  sva  mjesta  i  gra- 

dove  na  krajini.  Tako  im  je  zapovjedio  sam  sultan.  Wildenstein  se  boji,  da  ne  6e  mo(ii  sa  svo- 
jih 800  konjanika  odugu  granicu  obraniti,  pa  zato  trail  pomoO  od  Stajerske  i  Kranjske. 

I  zaista  su  u  lipnju  1545.  zaredale  nove  2estoke  navale  tako  na  Slavoniju,  kao  i  na 
Hrvatsku.  Slavoniju  branio  je  Wildenstein,  Pounje  u  Hrvatskoj  od  Kostajnice  do  Biha(ia 
zaStidivao  je  sam  ban  Zrinski,  u  Bilia^u  stajao  je  na  stra?J  kapitan  Jural  Sauer  (u  RipCu 
Erazam  Sauer),  a  u  Senju  kapitan  Martin  Gall  mjesto  dosadanjega  kapitana  Ivana  Lcnko- 
vj(5a.  Qall  je  jo§  7.  svibnja  razaslao  ovo  hrvatsko,  glagolicom  pisano  pismo:  »Vsim  i  vsa- 
komu  dajem  na  znanje:  kako  mi  pridoSe  iz  Dalmacije  glasi  istinno,  da  ov  ba§a  hiivanjski 
ovu  miseCinu,  ka  nastane,  ima  van  izajti,  za  drCati  u  ove  primorske  strane;  ne  s  tolikom 
vojskom  koliko  prvo,  neg  s  malom  pi^om  i  konjiCkom.  Zato  to  sam  otil  dati  na  znanje  za 
dobe,  da  se  vsak  i^uva;  zaC  tko  zna  kako  obrne.  I  Bog  s  vami.  Dan  v  Senju  na  7.  maja 
1545.  Martin  Qall,  kapitan  senjski«.  ZnaCajne  su  rijeCi  na  hrbtu  pisma:  »Vsim  i  vsako»nu 
gornje  strane  da  se  da.  Brzo,  brzo,  brzo!« 


166  FERDINAND   I.   HABSBURQOVAC   (1527.— 1564.) 

Od  polovice  lipnja  pa  do  polovice  kolovoza  teku  sada  neprestano  vijesti  o  turskim 
provalama  na  sve  strane.  Vec  19.  lipnja  javlja  ban  iz  Ozlja,  kako  se  Ulama  sastaje  sa 
Mehmetpasom  u  Bilaju,  pa  ce  zajedno  udariti  na  unske  gradove  (Bihac,  Ripac,  Krupu  ili 
Novigrad);  on  poziva  stoga  Wildensteina,  da  sto  prije  dodje  iz  Varazdina  u  Zagreb,  pa 
da  jedan  dio  konjanika  svojih  poslje  preko  Save  i  Kupe  na  jug.  Jos  ga  moli,  da  o  svemu 
tomu  obavijesti  vrhovnoga  kapitana  Leonarda  Velsa.  U  isto  vrijeme  i  poslije  stizavale  su 
vijesti  o  provalama  u  juznu  Hrvatsku  i  Kranjsku.  Neprestane  borbe  sklonise  napokon  vr- 
hovnoga kapitana  Velsa,  te  je  pismom  pozvao  bosanskoga  pasu  Ulamabega,  neka  i  on  drzi 
primirje,  kako  je  utanaceno  s  pasom  u  Budimu.  AH  kako  ban  Zrinski  12.  kolovoza  iz 
svoga  grada  Pedlja  Wildensteinu  javlja,  Ulamabeg  je  poklisara,  koji  je  Velsovo  pismo 
donio,  dao  zarobiti  i  okovati,  te  ga  je  kroz  tri  tjedna  drzao  u  tamnici.  Kad  se  je  vec  spremio 
na  vojnu,  onda  je  tekar  pustio  poklisara  na  slobodu,  te  mu  rekao:  »Kazi  svojoj  gospodi,  a 
poglavito  vasemu  kapitanu  Velsu,  da  sam  razumio,  sto  mi  pise  o  miru.  Ali  ja  ne  znam 
ni  za  kakvi  mir,  nego  izmedju  Dunava  i  Drave.  Vidjet  cete  medjutim  na- 
mah,  da  li  imadete  mir  ili  ne,  jer  meni  je  nepobjedivi  car  zapovjedio,  da  zauzmem 
t  u  z  e  m  1  j  u  (Slavoniju  i  Hrvatsku).  Na  posljedku  cu  poslati  i  pitati  cara,  da  li  je  uta- 
nacio  mir  ili  ne.  Ako  vam  ga  je  dozvolio,  odpisat  cu  vasemu  kapitanu«. 

Na  ove  vijesti  zabrinuli  se  i  ban  Zrinski  i  kapitan  Wildenstein.  U  drugoj  polovici 
kolovoza  pozvao  je  ban  vojsku  kraljevine  Slavonije  u  Zagreb,  a  Wildenstein  prikupio  je 
svoje  cete  u  Varazdinu  i  Koprivnici.  I  bilo  je  skrajnje  vrijeme,  jer  je  Ulamabeg  nesto 
prije  20.  kolovoza  kod  Qradiske  presao  Savu,  pa  se  sjedinio  s  pozezkim  sandzakom.  Pod 
konac  mjeseca  pljackao  je  Ulamabeg  sa  1000  konjanika  sv.  Kriz  (na  Obedu)  i  Cazmu,  a 
onda  je  udario  prema  gradu  M  o  s  1  a  v  i  n  i,  koji  je  i  zauzeo,  jer  su  se  Ijudi  Petra  Erdeda 
prije  razbjegli,  nego  sto  je  pasa  pred  grad  dosao.  Juraj  Wildenstein  u  svom  izvjestaju  od 
1.  rujna  pise  iz  grada  Varazdina,  »da  su  kastelan  i  Ijudi  Petra  Erdeda  b  e  z  i  k  a  k  ve 
nuzde  (an  alle  Not)  davno  prije  pobjegli  i  grad  sramotno  (schantlich)  ostavili;  u  gradu 
su  ostala  tek  dva  bolestnika,  koji  su  Turke  dozivali  i  zahtijevali,  da  grad  zauzmu«.  Nema 
sumnje,  da  su  tom  prigodom  dopanuli  turskih  ruku  i  drugi  gradovi  u  Moslavackim  i  Qa- 
rickim  brdima  (Plodin,  Kosuta,  Qaric).  Iza  toga  oborio  se  je  Ulama  na  grad  U  s  t  i  1  o  n  j  a 
kod  utoka  Lonje  u  Savu,  kojega  se  ostatci  vide  jos  i  danas,  Tomu  je  gradu  pohitao  Wilden- 
stein u  pomoc.  Jos  1.  rujna  javljao  je  kapitan  Marko  Tomasovic  iz  Ivanica,  da  Turci 
Ustilonju  bijesno  podsjedaju,  i  da  ju  topovima  biju.  Nema  vijesti  o  svrsetku  vojne,  ali  nije 
dvojbe,  da  Ulama  ipak  nije  mogao  Ustilonje  osvojiti.  Wildenstein  vratio  se  je  poslije  u 
Varazdin.  gdje  je   12.  studenoga   1545.  zamolio,  da  bude  rijesen  kapitanije  u  Slavoniji. 

Medjutim  je  ipak  poslanicima  cara  Karia  i  kralja  Ferdinanda  poslo  u  Carigradu  za 
rukom,  te  su  10.  studenoga  utanadili  primirje  na  godinu  dana.  Malo  zatim,  18,  prosinca, 
sazvao  je  kralj  Ferdinand  ugarski  sabor,  koji  ce  se  sastati  u  Pozunu  25.  sijecnja.  1546., 
i  kojemu  ce  pribivati  sam  kralj.  Ali  sabor  sastao  se  je  tek  u  veljaci.  Na  nj  je  dosao  i  ban 
Nikola  Zrinski,  koji  je  24.  velja5e  iz  Pozuna  zamolio  komesare  vojvodina  Stajerske,  Kranj- 
ske  i  Koruske,  sabrane  na  zboru  u  Varazdinu,  da  mu  §urjaka  Franju  Taha  i  njegovih  100 
konjanika  i  dalje  zadrze  u  svojoj  sluzbi.  Sabor  u  Pozunu  stvorio  je  u  drugoj  polovici  ve- 
Ijace  vise  zakljucaka  za  obranu  Hrvatske  i  Slavonije.  Clankom  42.  moli  kralja,  neka  po- 
vjeri  banu  ili  kojemu  od  svojih  kapitana  (ili  komesara),  da  tocno  pregleda  sve  gradove,  ka- 
Stele  i  tvrdjice  u  kraljevinama  Slavoniji  i  Hrvatskoj,  koje  su  na  turskoj  granici,  pa  da  one 
gradove,  koji  bi  potrebiti  bill  za  obranu  te  kraljevine,  primi  u  svoje  kraljevske  ruke,  te 
da  ih  na  svoj  trosak  utvrdi  i  svim,  sto  je  nuzdno,  po  mogucnosti  obskrbi;  ostale  pak 
gradove,  koji  su  manje  potrebiti  za  obranu  zemlje,  neka  dade  porusiti  i  spaliti,  da  ne  dodju 
u  tursku  vlast.  Clankom  43.  moli  nadalje,  neka  se  kralj  ozbiljno  (mature)  pobrine  za  obranu 
Slavonije,  a  uz  ino  neka  banu  namah  (subinde)  tocno  doznaci  novaca  za  njegove  potrebe, 
da  bi  sa  svojim  cetama  mogao  svakamo  priskociti,  gdje  bi  se  nufda  pokazala.  Tako  isto 


SABOR    U    P02UNU    1546. 


167 


moli  sabor  za  brojne  plemi(^e  hrvatske,  kojima  su  imanja  uz  tursku  medju,  te  ne  mogu 
svojih  poija  obradjivati,  jer  Turci  za  sadasnjega  primirja  5e§ce  provaljuju  u  Hrvatsku. 
nego  ikada  prije.  Bududi  da  ti  plemidi  ne  mogu  od  svojih  prihoda  zivjeti,  neka  kralj  njima 
doznaci  stalnu  placii,  da  bi  i  oni  mogli  stajati  vazda  pripravni  za  obranu  onih  kraljevina. 


3 
O 

> 

o 
< 


(/) 
Z 

< 

> 

o 

N 
U 
Z 

Q 

<: 

Q^ 
O 


Kralj  Ferdinand,  koji  je  za  saborovanja  zaista  boravio  u  Po^unn.  bio  je  gotov  za- 
dovoljiti  svemu,  §to  se  jc  od  njcga  tra^ilo.  Jo§  20.  veljaCc  1546.  izdao  je  povelju,  kojoni 
je  Jurju  Poljicaninu,  kapitanu  bana  Zrinskoga  potvrdio  pleniicike  dvore  u  Zlataru,  te  niu 
suviSe  darovao  posjedovanja  QranCari  i  Ratkovec,  §to  no  su  prije  pripadala  kliSkomu  ka- 
stelanu  Martinu  Bufani(iu.  Dne  27.  veljaCe  potvrdio  je  opet  kralj  sve  Clanke  saborskc.  pa 


168  FERDINAND   I.   HABSBURQOVAC   (1527.— 1564.) 

i  one  glede  obrane  Hrvatske  i  Slavonije.  U  isto  vrijeme  promijenio  je  i  svoje  kapitane  u 
Ugarskoj  i  Slavoniji.  Vrhovnim  kapitanom  za  Ugarsku  i  Slavoniju  imenovao  je  mjesto 
Leonarda  Velsa  Nikolu  Salma  mladjega;  mjesto  Jurja  Wildensteina  izabrao  je  za 
kapitana  Slavonije  od  tri  kandidata  (Qaspara  Herbersteina,  Luke  Sekelja  i  Ivana  Lenko- 
vica),  koje  bijahu  komesari  Stajerske,  Kranjske  i  Koruske  jos  u  prosincu  predlozili,  kao 
najpodesnijega  L  u  k  u  Sekelja  od  Kevenda  i  Ormuza,  koji  se  bijase  vec  u  vise 
prilika  iztaknuo  u  bojevima  s  Turcima.  Luka  Sekelj  imade  odsad  naslov  »kapitan  cetama 
nasljednih  pokrajina  u  kraljevini  Slavoniji«. 

Vrativsi  se  zatim  u  Bee  uredjivao  je  Ferdinand  poslove  s  banom  Nikolom  Zrinskim, 
koji  je  takodjer  iz  Pozuna,  gdje  je  jos  24.  veljace  1546.  boravio,  onamo  dosao.  Jos  10.  pro- 
sinca  1544.  bijase  Ferdinand  Zrinskomu  pismenom  zaduznicom  obecao,  da  ce  mu  20.000  fo- 
rinti,  koje  mu  je  dugovao  u  ime  banske  place, ili  u  gotovom  izplatiti,  ili  mu  za  njih  ustupiti 
gradove  i  posjedovanja  Vuka  i  Gaspara  Ernusta  od  Cakovca,  »cim  ta  imanja  dodju  u  nje- 
gove  ruke«.  Medjutim  ta  je  imanja  drzao  za  sebe  knez  Petar  Keglevic,  ne  mareci  ni  za 
kraljevske  naloge  ni  za  saborske  odluke,  po  kojima  bi  ih  morao  kruni  ustupiti.  Tako 
Zrinski  nije  nikako  mogao  doci  do  svojih  novaca,  pace  nije  primao  ni  dalju  bansku  placu. 
Da  mu  namiri  stari  dug  od  20.000  forinti,  a  jednako  da  mu  izplati  i  dalju  dospjelu  placu, 
koja  je  gotovo  istu  svotu  iznosila,  utanaci  sada  15.  ozujka  1546.  Ferdinand  s  Nikolom 
Zrinskim  poseban  ugovor.  Kralj  je  za  stari  dug  od  20.000  forinti,  za  novi  dug  od  20.000  fo- 
rinti, kao  i  na  racun  place  za  buducu  sluzbu  banovu  do  iznosa  od  10.000  forinti,  dakle 
Zajedno  za  50.000  forinti  za  sva  vremena  ustupio  banu  Nikoli  Zrinskomu  i  njegovim  potom- 
cima  gradove  Cakovac  i  Strigovo  u  Medjumurju  (u  zaladskoj  zupaniji),  koji 
su  nakon  izumrca  porodice  Ernusta  pripali  kruni,  ali  ih  je  knez  Petar  Keglevic  za  se  pri- 
drzao  i  svedjer  jos  drzi.  Zato  je  opet  ban  Zrinski  preuzeo  zadacu,  da  nevjernika  i  odmet- 
nika  Petra  Keglevica  svlada  i  ponisti,  da  mu  oduzme  ne  samo  recene  gradove  Cakovac  i 
Strigovo  u  Medjumurju,  koje  je  samovlastno  pridrzao,  nego  i  sav  ostali  posjed  njegov, 
bastinjeni  i  darovani,  sirom  citave  Hrvatske  i  Slavonije  (Buzin,  Lobor,  Krapinu,  Topusko  i 
drugo).  Kad  Zrinski  skrsi  odmetnoga  Keglevica  i  otme  sva  dobra  njegova,  Cakovac  i  Stri- 
govo  ostat  ce  njemu  i  njegovu  rodu  za  sva  vremena;  sve  ostalo  pak  predat  ce  u  kraljeve 
ruke.  No  da  ne  bi  on  vise  za  tim  isao,  da  najprije  dobije  opatiju  u  Topuskom  i  bastinjena 
imanja  Kegleviceva,  obvezao  se  je  Zrinski  narocito,  da  ce  boj  zapoceti  u  Medjumurju,  a 
onda  tek  da  ce  udarati  i  na  ostale  gradove  i  imanja,  i  to  tako  dugo,  dok  ne  predade  kralju 
svih  posjeda  Keglevicevih,  te,  ako  bude  moguce,  i  samoga  Keglevica. 

Ugovorom  u  Becu  15.  ozujka  1546.  postigao  je  kralj  Ferdinand  dvoje:  u  jednu  je 
ruku  namirio  dug  banu  Zrinskomu,  a  u  drugu  je  pokrenuo  odlucan  postupak  protiv  nepo- 
kornoga  kneza,  koji  se  je  vec  tri  godine  opirao  osudi  sabora  i  kralja.  Da  bi  Zrinski  lakse 
svladao  Keglevica,  pozvao  je  kralj  istoga  dana  kneza  Petra  Erdeda  i  druge  velikase,  da 
pod  kazan  vjecne  nevjere  pomazu  bana  pri  vrsenju  kraljeve  osude.  Suvise  je  kralj  zapo- 
vjedio  sluzbenicima  i  podanicima  Petra  Keglevica  u  Topuskom,  Buzinu,  Kostelu  i  Loboru, 
kao  i  kastelanima,  sudcima  i  svake  vrsti  ziteljima  u  Cakovcu  i  Strigovu,  da  se  odreku 
svoga  dosadanjega  gospodara,  jer  je  od  sabora  i  kralja  proglasen  »ocitim  nevjernikom  i 
odinetnikom«  (manifestus  et  notorius  indifelis  et  rebellis  noster  pronunciatus),  a  da  po- 
mazu onoga,  koji  ce  vrsiti  kraljevu  osudu.  Napokon  je  i  novi  kapitan  Luka  Sekelj  dobio 
nalog,  da  s  cetama  nasljednih  zemalja  pomaze  bana  u  torn  poslu. 

Kralj  se  je  Ferdinand  u  isto  doba  pobrinuo,  da  se  sto  prije  sastane  sabor  kralje- 
vina  Hrvatske  i  Slavonije.  Vjerodajnicom  (cum  Uteris  credencie)  izdanom  u  Becu  20. 
ozujka  1546.  povjerio  je  Luki  Sekelju  od  Kevenda  i  Ormuza,  kao  i  Krsti  Bacanu,  svojim 
savjetnicima,  da  kao  njegovi  poklisari  ili  oratori  podju  na  sabor  kraljevina  Hrvatske  i 
Slavonije,  koji  je  on  sazvao  za  2.  svibnja  u  gradu  Zagrebu,  Na  tom  ce  saboru  oratori 
prema  naputku  ili  instrukciji,  koja  bi  jos  18.  ozujka  sastavljena,    sa    stalezima  i  redovima 


NIKOLA   ZRINSKI   DOBIO  CAKOVAC  I  STRIQOVO  U  MEDJUMURJU.  169 

onih  kraljevina  vijecati  i  zakljuCivati  o  svemu,  §to  se  tiCe  javnoga  mira  i  obrane  re^enih 
kraljevina.  U  instrukciji  poruCuje  kralj  stalezima,  kako  je  vec  od  po(3etka  svoga  vladanja 
radio  oko  toga,  da  oslobodi  svoje  podanike  od  nevoija,  koje  ih  tako  dugo  ti§te,  te  da  nije 
jos  nikada  nicega  propiistio  ciniti,  sto  bi  bilo  za  spas,  obranu  i  odrzanje  kraljevine  Ugar- 
ske  i  podlozenih  joj  strana  (parciumque  sibi  subiectarum).  Ba§  najvi§e  stoga  raz- 
loga  sazvao  je  nedavno  ob(ii  sabor  (generalem  conuentum)  u  Pozun,  da  se  izmire  medju- 
sobno  pruce  se  i  neprijateljske  stranke,  pa  da  se  neSta  ucini,  kako  bi  se  ne  samo  sacuvali 
ostatci  kraljevstva  (reliquie  regni),  nego  i  izgubljeni  dijelovi  povratili,  pa  tako  stari  mir  i 
pokoj  obnovili.  U  to  ime  dozvolili  su  mu  stalezi  i  redovi  ugarski  uz  dobit  komore  takodjer 
stanovitu  ratnu  dacu  ili  kontribuciju.  Kralj  poziva  i  staleze  kraljevine  Slavonije,  da  se  i 
oni  okane  svih  medjusobnih  mrznja  i  razmirica,  koje  su  dosad  bjesnile  na  veliku  §tetu 
zemlje,  pa  da  i  oni  stanu  raditi  jedino  za  obranu  domovinc  i  svoje  spasenje.  Naro^ito  im 
preporuca,  da  i  oni  pristanu  na  ratnu  dacu,  dozvoljenu  od  ugarskoga  sabora,  jer  ce  se 
ubrani  novae  upotrebiti  jedino  za  obranu  zemlje  i  za  placu  banu.  Kralju  su  doduse  poznate 
nevolje  kraljevine,  all  on  bas  zato  trazi  kontribuciju,  da  se  jednom  te  nevolje  dokraj^e. 
Kralj  dalje  javlja,  da  je  uvazio  molbu  staleza  i  redova  kraljevine  Slavonije,  iznesene  na 
saboru  u  Pozunu  u  pogledu  krajiskih  gradova,  pak  je  zato  odredio  svoga  vrhovnoga  ka- 


CIRILSKI    PODPIS    PETRA    KEQLEVICA. 

Cita  se:  Petar  KeKJevic  rukom  svojom.  Snimljeno  s  izprave  od  21.  prosinca  1523.,  kojom  je  markiz 

Juraj  Braniborski  prodao  Keglevicu  zagorske  gradove  Krapinu  i  Kostel.  Izvornik  u  arhivu  jugosla- 

venske  akademije.  —  Snimio  prof.  Qjuro  Szabo. 


pitana  Nikolu  Salma,  koji  ce  razgledati  krajinu  zajedno  s  njezinim  gradovima  i  tvrdi- 
njama,  pa  ce  se  popraviti  i  utvrditi  svi  oni  gradovi,  koji  su  nuidni,  a  razvaliti  oni,  koji  su 
manje  potrebiti.  Jo§  opominje  kralj  staleie,  da  placaju  crkvenu  dcsctinu  zagrebaCkomu  bi- 
skupu  i  njegovu  kancelaru  (Nikoli  Olahu),  jer  se  samo  tako  mogu  braniti  i  odr^ati  gradovi 
i  tvrdinje  zagrebaCke  biskupije,  koje  su  na  turskoj  granici.  Napokon  govori  kralj  i  o  razmi- 
ricama,  koje  bijahu  planule  izmedju  kneza  Stjepana  Blagajskoga  i  plemicJa  od  plemena 
Meni6  radi  posjeda,  koji  bijaSe  prvobitno  knezova  Blagajskih,  a  ban  ga  je  Zrinski  njima 
oteo  i  dao  plemenu  Menid.  Oratori  neka  toCno  stvar  razvide,  i  posjed  dosude  onomu.  koga 
po  pravu  patri. 

Nije  poznato,  da  li  se  je  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  2.  svibnja  1546.  u 
Zagrebu  sastao,  i  ako  se  je  skupio,  §ta  je  na  njemu  zakljuCeno.  Bana  Zrinskoga  nalazimo 
13.  lipnja  u  Gvozdanskom,  odakle  pi§e  Luki  Sekelju,  »kapitanu  kraljevine  Slavonije*.  da 
su  Turci  preko  Save  preSli,  pa  da  su  nakanili  pustoSiti  krajeve  oko  Zagreba.  Ban  f.c\'\ 
kapitanu  svu  sre<iu,  da  ih  suzbije.  On  sam  provalit  6e  s  Bo^jom  pomo<ii  u  Tursku  (Bosnu), 
da  bi  na  tom  Cetovanju  poharao  koje  to  selo.  Jcdnako  javlja  i  Radonja  Hrecikovac  iz 
kaptolskoga  grada  Qradca,  da  su  hlivanjski  sand?.ak  i  MalkoCbeg  prcSli  Savu.  pa  Ce  se 
zdru^iti  s  poiefMlm  sandXakom  i  udariti  prema  Zagrebu.  OCito  su  ovc  turske  provale  bile 
samo  uzvrata  na  Cetovanje  zagrebadkoga  2upnika  Matije  Delije  (Deli  popa)  i  mladoga 
kneza  Petra  Erdeda,  koji  bijahu  u  proljeCu  (svakako  prije  17.  travnja)  udarili  kraj  Velike 


170  FERDINAND   I.   HABSBURQOVAC   (1527.— 1564.) 

preko  Save,  pa  harajuci  prodrli  sve  do  Banjaluke.  Malo  zatim,  18.  lipnja,  iavlja  Zrinski  ka- 
pitanu  Sekelju  »sa  pasnjaka  izpod  svetoga  Ivana«  (ex  pascuis  sub  sancto  Joanne),  da  je 
turska  vojska,  koja  se  je  spremala  na  Slavoniju,  udarila  na  Ugarsku,  pa  da  je  harala 
oko  Lendave.  U  to  se  je  ban  stao  dogovarati  s  kapitanima  Pavlom  Ratkajem,  Ivanom 
Alapicem,  Ivanom  Qezthyjem  1  drugima,  koji  su  bili  u  slu^bi  stajerskih  staleza  pod  Lukom 
Sekeljem,  kako  bi  Turcima  vratili  za  njihova  pustosenja.  Oni  su  odlucili,  da  ce  udariti 
prema  Sloboscini  i  Cerniku,  pace  su  pozvali  Sekelja,  da  se  i  on  njima  pridruzi.  Neka  im 
to  ne  upise  u  grijeh  ni  kralj  ni  vrhovni  kapitan  Salm,  »jer  kad  Turci  nas  pustose,  ne  mogu 
se  ni  oni  postedjeti«.  Dne  20.  lipnja  boravi  ban  vec  u  Ozlju,  gdje  je  zajedno  sa  svojim 
surjakom  Stjepanom  Frankapanom  svojemu  sluzbeniku  i  kastelanu  grada  Lukavca  u  Turo- 
polju,  Ambrozu  Qregorijancu,  za  njegove  vjerne  sluzbe  na  kraljevskom  dvoru  darovao 
posjed  Pobrezje  u  kotaru  grada  Ozlja  i  u  zupaniji  zagrebackoj. 

Medjutim  su  carkanja  i  cetovanja  na  krajini  hrvatskoj  i  slavonskoj  prestala,  te  je 
ban  Zrinski  mogao  misliti,  da  izvrsi  osudu  protiv  kneza  Petra  Keglevica. 

Keglevic  Petar  bijase  se  pripravio,  da  silu  silom  odbije.  Obranu  Cakovca,  u  kojemu 
je  sam  boravio  sa  sinovima  Qasparom  i  Matom,  povjerio  je  Qasparu  Pozezaninu;  tvrdju 
u  Koprivnici  branit  ce  Juraj  Sisko,  a  Qjurgjevac  i  Prodavic  Nikola  Kerljevacki.  U  Topu- 
skom  i  Ustilonji  bili  su  stariji  sinovi  Keglevicevi,  po  imenu  Juraj  i  Franjo.  Inace  je  Kegle- 
vic imao  privrzenika  medju  plemstvom  hrvatskim  i  slavonskim;  tako  je  uza  nj  pristajao 
plemic  Ivan  Forcic,  gospodar  Sutiske,  Buzina  i  Beretinca  u  Zagorju.  Napokon  se  Petar 
Keglevic  nije  zacao  traziti  pomoci  u  Turaka,  samo  da  odoli  sili  kraljevoj  i  banovoj. 

Na  koncu  srpnja  1546.  stigao  je  ban  Zrinski  pod  grad  Cakovac,  koji  je  bio  tada  opa- 
san  tvrdim  zidovima  i  okruzen  dubokim  jarkom.  Da  bi  ga  lakse  mogao  uzeti,  dozvao  je 
onamo  i  kapitana  Luku  Sekelja.  Taj  je  31.  srpnja  iz  grada  Varazdina  potanko  obavijestio 
stajerskoga  zemaljskoga  kapitana  Ivana  Ungnada  o  dogadjajima  kod  Cakovca,  Koprivnice 
i  Qjurgjevca.  Kapitan  se  tuzi  na  bana,  da  ne  udara  na  Cakovac  onako,  kako  se  pristoji  (wie 
sich  ainen  khriegsman  gebuert),  pa  se  boji,  da  grad  ne  ce  pasti,  ako  kralj  ili  Stajerska  banu 
pomoci  ne  poslju.  Cuje  se,  da  su  Keglevica  ostavili  najbolje  sluge;  pa  i  prosle  noci  pobjeglo 
mu  je  cetrnaest  vojnika,  tako  da  mu  je  ostalo  tek  40 — 50  za  oruzje  sposobnih  Ijudi,  no  i 
od  tih  je  pet  ili  sest  najboljih  jucer  za  okrsaja  poginulo.  Priredio  je  sve  na  kopnu  i  na 
vodi,  da  bi  mogao  odanle  umaknuti.  All  se  Sekelj  nada,  da  mu  to  ne  ce  za  rukom  poci. 
Ako  pak  pobjegne,  onda  se  je  i  najgorega  bojati,  jer  ce  se  on  smjesta  Turcima  pridru- 
ziti,  pa  ce  onda  biti  zlo  za  ubogu  iztrosenu  zemlju  i  njezinu  krajinu.  Jucer  je  Sekelj  pozvao 
gradjane  varosi  Koprivnice,  da  se  kralju  pokore,  sto  su  oni  rado  ucinili;  ali  kad  su  nje- 
govi  Ijudi  htjeli  uci  u  grad,  suzbio  ih  je  porkulab  Juraj  Sisko.  Jos  je  gori  Kerljevacki  u 
Qjurgjevcu,  koji  cak  udara  i  na  kraljeve  Ijude  u  Virovitici,  i  koji  je  netom  razbio  Qaspara 
Nadazda,  kojega  je  Sekelj  netom  onamo  poslao.  Kerljevacki  pace  prijeti,  da  ce  Kopriv- 
nicu,  Prodavic  (Virje)  i  Qjurgjevac  predati  Turcima. 

U  to  se  je  zaista  Petar  Keglevic  spremao,  da  sa  svojim  sinovima  i  Petrom  Pozeza- 
ninom  prebjegne  u  Zabjak  kod  Rovisca  (Belovara),  pa  da  zatrazi  pomoc  u  Turaka.  Ali  mu 
je  osnovu  izdao  Zrinskomu  nevjerni  Petar  Pozezanin.  Kad  je  na  to  zaista  Keglevic  nocu  iz 
grada  izasao,  zarobise  banovi  vojnici  njega  i  sinove  u  sumici,  koja  je  tada  stajala  izmedju 
grada  i  pavlinskoga  samostana  sv.  Jelene.  Sutradan  u  jutro  predala  se  je  posada  u  Ca- 
kovcu  banu  Zrinskomu.  Bilo  je  to  svakako  1.  rujna  1546.  jer  je  vec  2.  rujna  ban  Zrinski 
»u  taboru  pod  Cakovcem«  (in  castris  sub  Cliaktornya)  izdao  pismo,  kojim  je  potvrdio,  da 
mu  je  zarobljeni  Petar  Keglevi6  zajedno  sa  svojim  sinovima  Qasparom  i  Matom  predao 
gradove  Cakovac  i  Strigovo  u  zaladskoj  zupaniji  zajedno  sa  svim  pripadcima  i  topovima. 
sto  sve  da  mu  je  oporukom  ostavio  pokojni  zet  Caspar  Ernust.  Istoga  dana  izdao  je  ban 
Zrinski  jos  tri  druga  pisma:  jednim  je  ocitovao,  da  6e  Petrove  sinove  sa  svima  sluzbeni- 
cima,  vojnicima,  novcima,  rogatim  blagom  i  konjima,  koje  je  u  Cakovcu  zatekao,  po  svo- 


NIKOLA  ZRINSKI  PREMA  PETRU  KEQLEVICU.  171 

jim  Ijudima  odpremiti  u  grad  Kostel  u  Zagorju;  drugim  je  zajamcio,  da  ne  6e  Petru  Keglc- 
vicu,  dok  ga  u  kraljeve  ruke  ne  predade,  ni§ta  na  zao  CinitI,  i  da  6t  njegova  dva  sina,  po 
imenu  Jurja  i  Franju,  koji  su  sada  u  Topuskom,  kroz  mjesec  dana  ostaviti  da  slobodno 
obilaze  svoje  gradove  i  imanja;  trecim  napokon  obecao  je,  da  ce  kod  kraija  posredovati, 
da  se  knez  Petar  i  zarobljeni  sinovi  slobode  zadobave.  Pace  ban  je  na  molbu  kne^evu  si- 
nove  mu  Qaipara  i  Matu  naknadno  pustio  na  slobodu,  poSto  se  je  Petar  Keglevid  11.  rujna 
pismeno  obvezao,  da  ce  se  sinovi  s  mjesta  banu  u  suzanjstvo  povratiti,  ako  bi  to  kralj 
zahtijevao.  Dne  14.  rujna  obavijestio  je  ban  kraija  i  vrhovnoga  kapitana  Nikolu  Salma  o 
svemu,  te  je  podjedno  obrazlozio,  zasto  nije  Petra  Keglevica  predao  Luki  Sekelju,  kako  je 
vrhovni  kapitan  odredio,  i  za§to  je  oba  zasuznjena  sina  pustio  na  slobodu.  Jedan  od  njih 
poci  ce  pred  kraija,  da  izmoli  u  njega  milost.  Radi  toga  doslo  je  i  do  opreke  izmedju 
Zrinskoga  s  jedne  strane,  a  kapitana  Sekelja  i  Salma  s  druge;  pa5e  Salm  se  je  21.  rujna 
potuzio  iz  Pozuna  samomu  kralju.  Kralj  je  medjutim  pismom  od  7.  listopada  iz  Praga  odo- 
brio  postupak  banov,  tek  mu  je  zapovjedio,  da  nastavi  izvrsivanje  osude,  pa  da  Keglevicu 
oduzme  i  ostale  gradove  i  imanja.  Medjutim  su  poslije  Keglevicevi  sinovi  sami  predali 
gradove  Koprivnicu,  Qjurgjevac  i  Prodavic  (Vine),  na  sto  je  najstariji  sin  Juraj  po§ao  u 
CeSku  kralju  Ferdinandu,  da  izmoli  u  njega  milost.  Mladi  je  knez  Juraj  u  Litomeficama  pao 
pred  kraija  na  koljena,  te  ga  molio,  da  pomiluje  bar  njega  i  bracu  njegovu.  Kralj  je  zaista 
sinovima  oprostio,  te  je  poveljom  od  24.  lipnja  1547.  povratio  braci  Jurju,  Franji,  Qasparu, 
Mati,  Nikoli,  Petru  i  Simunu  Keglevicima  sve  gradove,  imanja  i  posjede,  tako  djedovske 
kao  stecene  i  kupljene,  kako  su  ih  nekad  drzali,  izuzev  jedino  polovicu  grada  Krapine, 
koju  bija^e  kralj  nedavno  (12,  travnja  u  Hebu)  ustupio  kapitanu  Luki  Sekelju  za  dug  od 
2000  forinti.  Tako  su  sinovi  do§li  do  svih  svojih  gradova  i  imanja  izuzev  ona  u  Medju- 
murju  (Cakovac  i  Strigovo)  i  Podravini  (Koprivnica,  Qjurgjevac.  Prodavic),  koja  si  bijaSe 
otac  njihov  protupravno  pridrzao  i  nedavno  opet  izgubio.  Napokon  je  kralj  pomilovao  i  sta- 
roga  kneza  Petra  Keglevica  na  molbe  njegovih  sinova  i  drugih  zagovornika.  Poveljom, 
izdanom  u  BecJu  14.  listopada  1548.  povratio  mu  je  slobodu  i  milost  svoju  uz  pogodbu, 
»da  bude  u  rukama  i  vlasti  svojih  sinova,  pa  da  boravi  u  kojem  gradu  njihovom,  koji  oni 
oznaCe,  ali  da  nikud  ne  izlazi  iz  njega«.  Podjedno  je  kralj  pozvao  sve  dostojanstvenike  u 
Ugarskoj  i  Hrvatskoj  (ugarskoga  namjestnika  Pavla  Vardu,  dvorskoga  sudca  Tomu  Na- 
dazda,  bana  Nikolu  Zrinskoga  i  njegova  banovca),  da  vi§e  u  Petra  Keglevica  ne  diraju, 
vec  da  ga  ostave  na  miru. 

Nekoliko  mjeseci  iza  toga,  §to  je  ban  Nikola  Zrinski  oteo  Petru  Keglevicu  gradove 
Cakovac  i  Strigovo  u  Medjumurju,  uveden  bi  on  1.  i  2.  sijeCnja  1547.  sve5ano  u  posjed  re- 
Cenih  gradova.  Uvodu  pribivali  su  brojni  susjedi  i  plemici  iz  Ugarske  i  Slavonije;  iz  Sla- 
vonije  spominju  se  izrijekom  Franjo  Tahi  iz  Qrabrovnika  (Qorbonok),  Ivan  Alapid  od  Ve- 
likoga  Kalnika,  Pavao  Ratkaj  od  Velikoga  Tabora,  Franjo  Bo(^kaj  od  Rasinje,  Josip  Vrago- 
y\6  od  MaruSevca  i  Mihajlo  Humski  od  Beretinca.  Tom  je  najnovijom  teCevinom  rod  Zrin- 
skih  znatno  se  podigao,  ali  se  je  podjedno  tjesnije  priljubio  ugarskoj  gospodi,  §to  je  poslije 
osudno  utjecalo  i  na  sudbinu  njegovu.  Kako  je  ugled  bana  i  kneza  Nikole  silno  porastao. 
najbolje  dokazuje  to,  da  je  starohrvatsko  pleme  Kre§Ci(ia  (Kri§Ci<5a)  namah  zatim  26. 
sijeCnja  1547.  bana  Nikolu  i  njegove  potomke  pred  zagrebaCkim  kaptolom  primilo  u  svoje 
bratstvo,  izabralo  ga  svojim  »starje§inom«,  te  mu  predalo  upravu  i  obranu  svojih  fjoS 
1456.  podignutih)  gradova  VranograCa  i  Podzvizda.  kojima  je  dosiije  upravljao  rod 
Tumpi^a. 

Medjutim  su  poslanici  kraija  Fcrdinanda  i  cara  Karla  io§  od  jescni  1546.  ugovarah 
u  Carigradu  o  miru  s  Turskom.  Ali  protiv  mira  radio  je  opet  u  jednu  ruku  francuzki  kralj; 
k  tomu  su  utanaCeno  primirje  neprestano  krSili  i  susjedni  sand^aci  u  Bosni  i  Poiegi,  kao 
i  sa  hrvatske  strane  Uskoci  u  Senju  i  Vinodolu.  Oko  16.  o2ujka  1547.  nudio  je  mladi 
Juraj  Keglevi6  svoj  grad  Ustilonju  zagrebaCkomu  kaptolu.  da  ga  preuzme  u  svoje  ruke. 


172  FERDINAND   I.   HABSBURQOVAC    (:527.— 1554.) 

jer  mu  je  ban  Zrinski  sve  kmetove  razasuo,  pa  ga  ne  moze  vise  od  Tiiraka  braniti.  Ako 
kaptol  grada  ne  uzme,  on  ce  ga  spaliti.  Dne  20.  srpnja  pise  opet  ban  Zrinski  iz  Zagreba 
kapitanu  Luki  Sekelju,  da  mu  javlja  Ivan  Karincic,  njegov  kastelan  u  Krupi,  kako  je  feo- 
sanski  pasa  Ulamabeg  odiucio  osvojiti  Ustilonju  i  Sisak,  pa  onda  udariti  i  na  sam  Zagreb, 
Sekelj  neka  o  torn  obavijesti  vrhovnoga  kapi':ana  Nikolu  Salma. 

Kraj  cetovanja  turskoga  nijesu  mirovali  ni  U  s  k  o  c  i  u  Senju  i  Vinodolu  (osobito  ii 
Bakru).  Oni  su  se  neprestano  zalijetali  u  turske  pokrajine,  a  odkad  su  Mletci  (1540.)  sklo- 
pili  mir  s  Turskom,  nijesu  stedili  ni  mletackih  oblasti  i  podanika.  Pace  i  dubrovacka  ob- 
cina  stradala  je  mnogo  od  uskockih  provala.  Obala  Jadranskoga  mora  od  Rijeke  do  Ko- 
tora  nije  nikad  bila  sigurna  ni  mirna  od  uskockih  brodova,  koji  su  gusarili  i  na  debelom 
moru.  Najobicnije  njihove  navale  isle  bi  prcma  Obrovcu  u  Novigradsko  more,  pa  onda 
prcma  uscu  Neretve.  Ce+ovanja  uskocka  po  kopnu  i  moru  zadavala  su  Turcima  i  Mletcima 
toliko  jada  i  straha,  da  su  napokon  i  jedni  i  drugi  zatrazili  zastite  u  kralja  Ferdinanda.  Na 
tuzbe  mietacke  zapovjedio  je  kralj  pismom  iz  Vratislave  16.  travnja  banu  Zrinskomu,  neka 
nastoji  obustaviti  dalje  cetovanje  Uskoka  »tako  protiv  nasih  krscana  kao  i  mletackih  poda- 
nika«;  21.  travnja  pace  javlja  mu,  da  je  turski  sultan  odiucio  podici  jako  brodovlje  i 
udariti  na  Senj,  da  kazni  Uskoke,  pa  ga  poziva,  neka  svim  mogucim  nacinom  zaprijeci 
dalje  provale  uskocke  bar  za  vrijeme  primirja.  TJ  ostalom  neka  pripazi  i  udesi,  da  bude 
sve  pripravljeno,  ako  bi  zaista  jaka  turska  mo.narica  nahrupila  u  one  strane.  Ban  je  zaista 
bio  na  oprezu.  Dne  lO.lipnja  1547.  javlja  on  \z  Ozlja  kapitanu  Luki  Sekelju,  kako  je  k  njemu 
dosao  Mihajlo  Desic,  upravitelj  njegovih  gradova  u  Vinodolu,  te  mu  saobcio,  da  je  sultan 
poslao  glasnika  u  Mletke,  trazeci  od  republike,  da  mu  ustupi  svoje  gradove  u  Dalmaciji 
(Zadar,  Sibenik),  ili  del  dade  slobodu,  da  osvoji  grad  i  varos  Senj.  Onda  ce  smrviti  ne 
samo  Hrvatsku,  nego  jos  i  Kranjsku  i  Stajersku. 

Poslanicima  kralja  Ferdinanda  i  cara  Karla  poslo  je  uza  sve  to  ipak  za  rukom,  te 
utanacise  19.  lipnja  1547.  s  Turskom  mir  (ili  primirje)  na  pet  godina.  Sultan  je  pristao 
na  mir,  jer  mu  je  bilo  ratovati  s  Perzijancima,  a  Ferdinand  i  Karlo  prihvatili  su  ga  i  uz 
nepovoljne  pogodbe,  jer  im  je  prijetio  rat  s  protestantima  u  Njemackoj.  Po  torn  miru  za- 
drzao  je  Ferdinand  sve  ono  u  Ugarskoj,  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  sto  je  dosad  imao;  ali  je 
za  to  morao  sultanu  obecati  godisnji  »dar«  (pravo  danak)  o  d  30.000  d  u- 
k  a  t  a.  Prema  tomu  ostala  je  i  dalje  Ugarska  (sa  Hrvatskom  i  Slavonijom)  razdijeljena 
medju  t  r  i  gospodara.  Ferdinandov  dio  Ugarske  sastojao  je  od  35  zupanija  zapadne  i  sje- 
vero-zapadne  Ugarske,  naime  od  17  d  o  1  n  j  o-u  g  a  r  s  k  i  h  zupanija  (simezka,  zaladska, 
zeljezna,  soprunska,  vesprimska,  gjurska,  mosonjska,  komoranska,  pozunska,  ostrogonska, 
I'jitranska,  barska,  zvolenska,  hontska,  trencinska,  turocka  i  oravska)  i  18  g  o  r  n  j  o- 
u  g  a  r  s  k  i  h  (novigradska,  gemerska,  tornanska,  heveska,  borsodska,  abaujvarska,  zem- 
plinska,  saroska,  sipuska,  liptovska,  ungvarska,  berezka,  marmaroska,  satmarska,  sa- 
bolcka,  ugocka,  krasenska  i  srednjo-solnocka  =  zolnok  mediocris).  Od  Slavonije 
pripadala  je  Ferdinandu  zupanija  varazdinska,  zagrebacka  i  krizevacka  do  Hove  i  Virovi- 
tice,  a  od  Hrvatske  zemlje  na  jugu  Kupe  do  Senja  i  Bihaca.  Turski  dio  sterao  se  je 
s  obje  strane  Dunava  od  Budima  do  Beograda;  sastojao  je  od  nekih  15  sandzaka  (budim- 
ski,  ostrogonski,  stolno-biogradski,  hatvanski,  segedinski,  vesprimski,  muhacki,  sikloski, 
pecujski,  pozezki,  srijemski  ltd.),  koji  su  svi  bill  podlozni  beglerbegu  u  Budimu.  Ostatak 
napokon  jugo-iztocne  Ugarske  (iztocno  od  Tise  i  Segedina)  i  citav  Erdelj  sacinjavao  je 
dio  kraljice  udove  Izabele  i  sina  joj  Ivana  Sigismunda  Zapolje,  dakako  pod  vrhovnom 
vlasti  turskoga  sultana. 

Utanacivsi  Ferdinand  petgodisnji  mir  sa  sultanom  mogao  je  sada  brata  si  Karla  iz- 
dasnije  pomagati  u  Njemackoj  u  ratu  sa  schmalkaldskim  savezom  protestantskim;  a  jednako 
je  mogao  skrsiti  odpor  ceskih  staleza,  koji  se  bijahu  nakon  smrti  njegove  supruge,  kra- 
ljice Ane  (t  27.  sijecnja  1547.),  podigli,  da  ospore  nasljedno  pravo  ku6e  Habsburg  na  cesko 


MiR  $  TURCIMA  QOD.  l547. 


173 


prijestolje.  Ferdinand  je  na  »krvavom  saboru*  u  Pragu  2.  rujna  1547.  prinudio  CeSke  sta- 
leze.  da  su  se  odrekli  mnogih  povlastica,  te  priznali  nasljedno  pravo  njegovo  i  njegovih 
Rptomaka.  Na  osnovu  toga  izradio  je  Ferdinand,  da  je  ceski  sabor  vec  nakon  dvije  godine 
(!549.)  najstarijega  sina  njegova  Maksimilijana  »primio«  za  (^eSkoga  kralja. 

Medjutim  je  jo§  neko  vrijeme  proslo,  dok  je  doslo  do  podpunog  mira  na  turskoj  kra- 
jini.  Ni  ugarskomu  saboru,  koji  se  bija^e  sastao  na  koncu  studenoga  1547.  u  Trnavi,  nije 
bilo  drago,  §to  je  kralj  uz  tako  nepovoljne  pogodbe  utanaCio  mir;  ali  buduci  da  se  nije 
moglo  niSta  viSe  promijenlti,  molili  su  stalezi  kralja,  neka  bar  poradi,  da  bi  Turci  mir 
savjestno  obdrzavali.  Suvise  su  ga  molili,  da  bi  onda,  kad  u  zamasnim  poslovima  boravi 
u  tudjini,  sina  svoga  Maksimilijana  sta- 
vio  na  Celo  vlade  u  Ugarskoj.  Napokon, 
cini  se,  da  ni  ban  Zrinski  nije  bio  osobito 
zadovoljan  s  utanacenim   mirom.  Kralj 
Ferdinand  pise  22.  rujna  1547.  banu,  da 
fnu  je  budimski  pa§a  dojavio,  kako  on 
sa  svojim  sandzacima  i  vojnicima  nije 
dosada  nigdje  mira  pogazio,  dok  obratno 
kraljevi  vojnici  i  podanici  bez  obzira  na 
mir  ne  prestaju  udarati  na  podanike  tur- 
$koga  cara.  Ferdinand  stoga  u  ime  svojc 
i    svoga    vrhovnoga    kapitana    Nikole 
Salma  zapovijeda  banu   najstrozije,  da 
on  i  njegovi  podloznici  vjerno  drze  mir. 
»Ipak  ako  bi  se  desilo,  te  bi  Turci  sami 
mir   prekrsili,   pa   na   na§e   podanike    i 
mjesta  udarili  i  plijenili  ih,  onda  ti  ne 
branimo,  pace  i  hocemo,  da  mjestima  i 
podanicima  nasima  u  pomoc  pohitas  i 
na  njihovu  obranu  stanes,  i  da  nastojis 
neprijateljsku  navalu.  kako  je  samo  mo- 
guce,  suzbiti.*  Da  bi  se  napokon  stalo 
na  put  i  ^etovanju  Uskoka,  povjerio  je 
kralj  uskoCkomu  kapitanu  Ivanu  Lenko- 
vicu  i  Ivanu  Wagenu,  da  sporazumno 
s  banom  Zrinskim,  senjskim  kapitanom 
Martinom  Qallom  i  bihackim  kapitanom 
Jurjem   Sauerom   po  Citavoj   Hrvatskoj 
razglase    petogodisnji    mir    s    Turcima 
(funfjarigen  fridlichen  anstand  mit  den 
turkhen),  a  naroCito  da  obustave  pro- 
vale  Uskoka  u  turske  krajeve.  Kralj  je  za  te  svoje  komcsare  izdao  i  obSiran  naputak  20. 
prosinca  1547.  u  gradu  Augsburgu.  Kako  je  te?.ko  bilo  osigurati  mir  na  krajini,  svjcdoCe  jo§ 
dva  lista  kralja  Ferdinanda  na  bana,  izdana  u  Augsburgu  2S.  sijeCnja  1548.  U  jednome  mu 
javija,  kako  se  sultan  tuii,  »da  on  (ban,)  i  njegovi  Ijudi  na  krajini  boraveci  ni  najmanjc  mir 
ne  dr^e,  nego  ga  mnogim  naCinom  gaze  i  kr§e«;  u  drugom  obavjc^Cujc  bana.  da  je  saznao 
za  svadju  i  razmirlcu  izmedju  njega  i  vrhovnoga  kapitana  Salma.  paCe  i  za  pisma.  u  kojima 
su  se  medjusobno  grdili,  pa  ga  opominjc,  da  toga  vi§c  ne  im,  vcC  ako  ima  kakovu  tegobu 
protiv  kapitana,  neka  se  pritu?.i  njemu  kao  svomu  kralju.  koji  je  gospodar  i  kapitanu.  Jo5  mu 
javija.  da  je  jednako  pismo  upravio  na  kapitana. 


KRAUICA  ANA,  2ENA  KRALJA  FERDINANDA  I. 

Po  izvorniku  ambraSke  zbirke  slika  u  umjetniCko- 

povjestnom  dvorskom  muzeju  u  Be(^u.  Napis  na 

slid:    Anna    rcgina    F^()eniia(e)    uxor   Perdinan(di) 

Ro(manorum)   im(peratoris). 


1?4  FERDINAND   I.   HABSBURCjOVAC   (1527.— i564.) 

Pisma  kralja  Ferdinanda  ne  bijahu  jos  stigla  banu  u  ruke,  kad  je  na  hrvatskoj  i  sla- 
vonskoj  krajini  zavladao  podpuni  mir.  Vec  2.  veljace  1548.  pise  Zrinski  prijatelju  Franji 
Bacanu:  »Turci  na  ovoj  krajini  mir  (primirje)  dosta  dobro  obdrzavaju,  te  sada  nista  ne 
poduzimaju,  vec  dolaze  k  pogranicnim  gradovima  sa  20  i  vise  konjanika,  pa  se  opet  mirno 
vracaju.  Kako  ce  se  to  svrsiti,  ne  znamo«. 

Cim  su  se  vjecite  borbe  s  Turcima  bar  za  neko  vrijeme  smirile,  mogao  je  kralj  Fer- 
dinand i  na  to  misliti,  da  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  (sa  Slavonijom)  povrati  davno  zudjeni  nu- 
tarnji  poredak  i  mir,  pa  da  ih  osigura  od  buducih  navaia  turskih.  Tu  je  zadacu  namijenio 
ugarskomu  saboru,  koji  je  sazvao  u  Pozun  za  18.  listopada  1548.,  i  na  koji  je  i  sam  glavom 
dosao.  Saboru  su  prisustvovali  takodjer  nmiciji  kraljevine  Hrvatske  i  Slavonije,  pa  i  sam 
ban  Nikola  Zrinski.  Sabor  je  stvorio  71  clanak,  koje  je  kralj  u  Pozunu  22.  studenoga  po- 
tvrdio.  Neki  se  elanci  ticu  Hrvatske  i  Slavonije.  Tako  se  kaze  u  24.  clanku:  »Qospoda  pak 
i  plemici,  koji  tako  u  Ugarskoj,  kao  i  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  imadu  gradove  na  krajini 
(turskoj),  neka  od  njegova  velicanstva  primaju  pomoc,  koliko  je  moguce,  za  uzdrzavanje 
njihovo.  One  pak  gradove  i  kastele,  koji  su  manje  potrebiti,  neka  velicanstvo  dade  raz- 
valiti«.  Clankom  46.  nadalje  trazi  sabor,  da  se  gradovi,  koji  su  u  novije  vrijeme  po  Slavo- 
niji i  Ugarskoj  bez  dozvole  kraljeve  podignuti,  poruse  od  zupanija,  koje  od  njih  trpe. 
Clankom  56.  opet  traze  stalezi,  da  se  medju  inim  dosadanje  slobostine  varosi  Qradca  kod 
Zagreba  uzdrze  i  zasticuju.  Clankom  napokon  58.  trazi  se,  da  se  svim  onim  plemicima,  koji 
su  za  proslih  burnih  vrernena  silomice  ucinjeni  kmetovima,  povrati  njihova  sloboda  pod 
prijetnjom  jace  sile  (Nobiles  quoque  tam  in  Hungaria,  quam  Sclavonia  et  Croatia,  qui  per 
vim  et  potentiam  his  temporibus  disturbiorum  in  rusticitatem  redacti  sunt,  in  suam  liber- 
tatem  restituantur  sub  poena  facti  maioris  potentiae). 

Nema  sumnje,  da  je  posljednjemu  clanku  poglavito  dala  povoda  parnica,  koju  su  u 
to  vrijeme  plemici  slobodne  obcine  T  u  r  o  p  o  1  j  a  podigli  protiv  kneza  i  bana  Zrinskoga. 
Poslanici  naime  Turopolja,  koje  je  vodio  i  svjetovao  literat  (djak)  Matej  Slatinski 
(Zalathnoky  aliter  Zlathynzky),  dosli  su  prigodom  sabora  u  Pozun,  te  su  kralju  protiv 
Zrinskoga  predali  pismenu  tuzbu,  da  ban  drzi  njihov  plemeniti  grad  L  u  k  a  v  e  c,  koji  su 
oni  nekad  za  svoju  obranu  podigli,  zatim  da  vrijedja  i  gazi  njihovu  plemicku  slobodu, 
kao  sto  su  to  vec  prije  njega  cinili  ujak  njegov  Ivan  Karlovic  (1527. — 1531.),  a  iza  njega 
otac  njegov  Nikola  i  brat  Ivan.  Ban  Zrinski  branio  se  je,  da  tuzitelji  nemaju  pravo,  kad 
tvrde,  da  im  je  Lukavec  oteo  tek  njegov  ujak,  ban  Ivan  Karlovic,  jer  je  taj  grad  bio  vec 
i  prije  u  vlasti  drugih  gospodara:  najprije  ga  je  imao  Ivan  Tuz,  koji  ga  bijase  dobio  u  zalog 
od  kralja  Matijasa  Korvina,  zatim  je  spadao  redom  na  hercega  Ivana  Korvina,  Jurja 
Braniborskoga,  kraljicu  Mariju,  Ivana  Ungnada  i  Franju  Bacana.  Od  potonjega  presao  je 
na  Ivana  Karlovica,  i  to  ne  silom,  nego  prodajom;  po  smrti  Karlovicevoj  presao  je 
s  ostalim  posjedovanjima  njegovima  na  knezove  Zrinske.  Svim  tima  gospodarima  grada 
Lukavca  davali  su  plemici  Turopolja  i  njihovi  kmetovi  razlicite  dace  (kao  desetinu  od 
svinja)  i  cinili  razne  sluzbe,  sto  sve  on  moze  zivim  svjedocima  i  pisanim  izpravama 
dokazati. 

Tako  je  doslo  do  znamenite  parnice  izmedju  bana  i  Turopoljaca,  koja  se  je  otegla 
kroz  vise  godina.  Turopoljce  zastupao  je  (director  cause  nobilium  campi  Zagrabiensis 
contra  Nicolaum  Zriny)  spomenuti  vec  literat  Matej  Slatinski,  gradjanin  iz  varosi  Qradca 
kod  Zagreba,  kojega  bijase  jos  1539.  plemkinja  turopoljska  Jelena  Bezaj  posinila  i  osta- 
vila  mu  svoj  posjed  u  Kurilovcu  u  Turopolju.  Matej  Slatinski  bio  je  poslije  biljeznik  (no- 
tarius)  i  napokon  sudac  slobodne  obcine  Qradca,  a  Turopoljci  primili  su  ga  u  svoje  brat- 
stvo  i  izabrali  ga  svojim  plemenskim  zupanom.  Tko  je  kneza  i  bana  Zrinskoga  zastupao, 
nije  izrijekom  spomenuto;  no  bit  ce  da  ga  je  najvise  svjetovao  njegov  vjerni  sluzbenik, 
literat  Ambroz  Qregorijanec.  Kralj  je  Ferdinand  na  tuzbu  Turopoljaca  i  obranu  banovu, 
saslusavsi  prije  drzavno  vijece,  izdao  u  Pozunu  13.  prosinca  1548.  dva  pisma.  Prvim  je  na- 
lozio  banu  Nikoli,  da  se  mora  podvrci  sudu  kraljevskih  komesara  ili  oratora,  koje  ce  on  po- 


SABOR  U  KRI2EVCIMA  1.  02UJKA  lS40.  1^5 

felati  na  dojduci  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  da  oni  zajedno  s  magistrom  proto- 
notarom  kraljevine  Slavonije,  s  plemickim  sudcima,  kao  i  sa  zakletim  prisjednicima  sud- 
benoga  stola  kraljevine  Slavonije  sude  u  parnici  Turopoljaca  protiv  Zrinskoga.  Ako  se 
koja  stranka  ne  bi  zadovoljila  odlukom  toga  suda,  neka  prizove  na  sudca  kraljevskoga 
dvora  (kurije).  Ban  ne  moze  recenomu  sudu  predsjedati,  jer  nitko  ne  moze  biti  sudac  i 
stranka  u  svojoj  parnici  (quia  nemo  in  propria  causa  index  et  actor  fieri  potest). 

Ovim  Ddredbama  mislio  je  kralj  banski  sud  zamijeniti  sudom  svojih  oratora.  Inace 
je  kralj  nastojao  ugoditi  obim  strankama,  da  ne  dodje  do  jacih  opreka.  Tako  je  jos  25. 
studenoga  potvrdio  Turopoljcima  povelju  kralja  Matijasa  Korvina,  kojom  bise  plemici 
jednoselci  oslobodjeni  od  placanja  ratne  dace.  I  sa  Zrinskim  uredio  je  stvar  u  pogledu 
banske  place.  Zrinski  bijase  io§  1.  kolovoza  predao  obracun,  po  kojemu  je  njemu  kralj  po- 
novno  za  vrijeme  od  1.  ozujka  1546.  do  1.  kolovoza  1548.  bio  duzan  veliku  svotu  od 
39.067)4  forinti.  Kralj  je  7.  prosinca  1548.  namirio  svu  duznu  placu  do  konca  te  godine, 
a  podjedno  je  s  njim  ucinio  novu  pogodbu  za  dojducu  godinu  1549.  Buduc  da  su  nastala 
mirnija  vremena,  drzat  ce  ban  mjesto  500  konjanika  samo  250,  a  za  svakoga  dobivat  ce 
mjesecno  po  4  rajnska  forinta.  Za  svoje  potrebe  primat  ce  svaki  mjesec  312)4  rajnskih 
forinti,  dakle  za  sve  mjeseCno  po  1312)4  rajnskih  ili  1050  ugarskih  forinti. 

Da  se  urede  nutarnje  prilike  Hrvatske  i  Slavonije,  i  da  se  rijesi  parnica  izmedju 
bana  i  Turopoljaca,  odredio  je  kralj  Ferdinand  u  Becu  12.  sijecnja  1549.,  neka  ban  sazove 
sabor  recenih  kraljevina  u  grad  Krizevce  za  1.  ozujka  1549.  Svojim  oratorima  imenovao 
je  kralj  istoga  dana  Krstu  Bacana  i  kapitana  Luku  Sekelja,  te  im  je  podjedno  dao  pismenu 
instrukciju.  Oratori  neka  izloze  stalezima,  koliko  je  dosad  kralj  doprinio  za  obranu  i  odr- 
zanje  svojih  vjernih  u  kraljevini  Slavoniji,  i  koliko  je  truda,  troska  i  nepriUka  imao,  da 
svoje  sveto  nastojanje  protiv  sile  neprijateljske  s  Bozjorn  pomoci  kraju  privede.  ProSle  je 
godine  kralj  zajedno  s  carem  bio  zabavljen  drugim  poslovima,  narocito  ratom  u  Njemackoj, 
pa  je  bio  prinudjen,  da  sklopi  mir  ili  primirje  s  Turcima  na  stanovito  vrijeme.  On  je  sklo- 
pio  mir  s  Turcima  na  pet  godina,  poglavito  zato,  da  Ugarska,  Slavonija  i  druge  zemlje 
njegove  uz  tursku  medju  budu  sigurne,  dok  kralj  zajedno  s  carem  i  bratom  izvr§i  druge 
zadatke.  No  buduci  da  stoji,  da  Turci  i  za  mira  obicavaju  prigodimice  provaljivati,  pusto- 
§iti  i  otimati,  stoga  treba  i  u  vrijeme  mira  krajiska  mjesta  i  gradove  utvrdjivati  i  posa- 
dama  obskrbljivati,  a  narocito  bditi  nad  Slavonijom,  kako  su  to  nunciji  ili  poklisari  reCene 
kraljevine  na  posljednjem  saboru  u  Pozunu  trazili,  pa  zato  je  kralj  odluCio,  da  se  tako  i 
^ini  i  da  se  zakrci  neprijatelju  put  za  provale,  i  da  se  stalezi  i  redovi  Slavonije  od  svake 
pogibli  zastite.  Kralj  je  za  obranu  Ugarske  i  Slavonije  neizmjerno  mnogo  novaca  potro§io, 
§to  ih  je  primio  od  ostalih  kraljevina  i  zemalja  svoga  vladanja,  pa  6e  to  i  dalje  C^initi;  ali 
opominje  i  stale^e  Slavonije,  da  se  ugledaju  u  primjer  Ugarske,  pa  da  i  oni  priloie  §to 
vi§e  pripomoci  (subsidium)  za  zajedniCku  obranu.  Tako  ce  i  ostali  krScanski  vladari  do- 
prinositi  za  njihov  spas.  Napokon  opominje  kralj  stale2e,  da  se  prema  zakljuCcima  sabora 
u  Pozunu  nastoje  medju  sobom  izmiriti;  da  oni,  koji  dr2e  tudja  imanja,  povrate 
onima,  kojih  zapadaju;  da  se  kane  uzkradivati  desetinu,  i  u  ob(ie  da  crkvi  i  crkvenim  Iju- 
dima  ni§ta  ne  otimaju. 

Sabor  se  je  sastao,  i  staleii  su  stvorili  prema  kraljevim  predlozima  i  2eljama  vi§e 
i^lanaka,  koji  nam  nijesu  viSe  poznati.  Oratori  su  Clanke  uz  svoje  izvjeStJe  kralju  podastrii, 
te  24.  lipnja  hvali  Ferdinand  Krstu  Ba(iana,  §to  ga  je  onako  vjerno  na  saboru  u  Kri^evcima 
zastupao,  pa  mu  javlja,  da  6c  odgovor  na  artikule  saborske  poslati  po  zasebnom  posla- 
niku.  Znademo  jo§,  da  na  taj  sabor  ban  Zrinski  nije  do$ao,  ved  da  je  na  nj  poslao  svoga 
zastupnika  (procuratorem),  koji  medjutim  nije  htjeo  k  sudu  pristupiti  (iurl  stare),  kad  je 
kraljevski  orator  Krsto  BaCan  prema  kraljevoj  odredbi  stao  razpravljati  o  tu2bi  Turo- 
poljaca protiv  bana.  Nasuprot  je  banov  kaStelan  u  Lukavcu,  po  imenu  QaSpar  Dr2ani(i, 
ba§  u  isto  vrijeme  udarao  na  kolovodje  Turopoljaca,  te  im  opIjaCkao  dvore  i  imanja.  Ban 


176  FERDINAND   I.  HABSBURGOVAC   (1527.— 1564.) 

ocito  nije  priznavao  suda,  kojemu  nije  predsjedao  redovni  sudac  kraljevstva,  a  uz  to  je 
smatrao  i  plemice  Turopolja  za  buntovnike,  a  niposto  za  pravedne  tuzitelje. 

Cini  se,  da  je  u  to  vrijeme  nastao  citav  pokret  protiv  kneza  i  bana  Zrinskoga,  te 
da  su  protiv  bana  ustali  brojni  licni  protivnici  i  zavidnici,  koji  su  turopoljske  plemice 
svedjer  jace  podticali.  Nema  sumnje,  da  su  kolovodje  toga  pokreta  biii  stari  knez  Petar 
Keglevic  sa  svojim  sinovima,  koji  nijesu  banu  mogli  oprostiti,  sto  im  je  po  kraljevu  nalogu 
oteo  Medjumurje  i  gradove  u  Podravini.  Zastupnik  Turopoljaca,  literat  Matej  Slatinski, 
podjedno  je  zastupnik  staroga  Petra  Keglevica,  te  ga  u  listovima  zove  svojim  »miiosti- 
vim  gospodinom«.  I  u  zagrebackom  kaptolu  bilo  je  protivnika  banovih;  dne  20.  veljace 
1549.  moli  ban  iz  Ozlja  zagrebacki  kaptol,  da  ga  poceka,  dok  gotovim  novcem  namiri 
duznu  desetinu,  kad  ne  ce  da  primi  od  njega  naplatu  onim,  sto  imade. 

Kad  se  zakazani  sud  na  saboru  u  Krizevcima  nije  mogao  obdrzavati,  odlucili  su 
turopoljski  plemici  po  drugi  put  poci  pred  samoga  kralja.  Prvih  dana  kolovoza  1549.,  kad 
je  Ferdinand  u  Pozunu  boravio,  doslo  je  onamo  sedamdeset  plemica  turopoljskih,  da  ob- 
nove  svoju  staru  tuzbu,  i  da  se  potuze  radi  novih  nasilja  banovog  kastelana  Drzanica. 
Na  to  je  kralj  7.  kolovoza  izdao  nalog  zagrebackomu  kaptolu,  neka  po  svomu  pouzdaniku 
saobci  Zrinskomu  kraljevsku  zapovijed,  da  se  petnaest  dana  nakon  te  dostave  stavi  pred 
sud  samoga  kralja  budi  sam  budi  po  svome  zastupniku  (ut  .  .  .  coram  nostra  personali 
presentia  comparere  debeat).  No  taj  nalog  kao  da  nije  imao  uspjeha,  jer  kralj  Izdaje  u 
Pozunu  14.  rujna  spomenutomu  kaptolu  ponovnu  zapovijed,  da  radi  daljih  nasilja  kaste- 
lana Drzanica,  pocinjenih  u  lipnju,  srpnju  i  kolovozu,  pozove  pred  kraljevski  osobni  siid 
ne  samo  bana,  nego  i  njegovog  kastelana. 

Ban  je  mjeseca  srpnja  i  kolovoza  navlastice  boravio  na  jugu  Kupe  u  Hrvatskoj,  da 
se  ukloni  kraljevskim  pozivima.  Dne  15.  srpnja  boravi  u  Ozlju,  gdje  zajedno  sa  svojim 
surjakom  Stjepanom  Frankapanom  daje  Ivanu  Hojsicu,  kastelanu  u  Dubovcu,  u  ime  duzne 
place  od  1000  forinti  kasteo  Mlaku  na  Mreznici,  a  u  kotaru  ozaljskom.  Iza  toga  boravi 
1.  kolovoza  u  Dubovcu,  odakle  javlja  Tomi  Nadazdu,  da  je  Bog  poslao  na  nj  nekakvu  bo- 
lest,  radi  koje  nije  mogao  k  njemu  doci,  kako  bijase  obrekao.  No  3.  kolovoza  vec  je  u 
Perni,  pa  javlja  Nadazdu,  da  je  knez  Juraj  Frankapan  Slunjski  odputovao  u  Pozun,  pa  da 
je  na  polazku  njemu  preporucio  svoju  zenu  i  djecu.  U  drugoj  polovici  kolovoza  (11.-19.!^ 
nalazimo  bana  u  Qvozdanskom.  Tek  16.  listopada  opet  je  u  Cakovcu,  odakle  se  tuzi  kralju 
Ferdinandu,  da  je  Petar  Keglevic  odabrao  dva  svoja  covjeka,  kojih  imena  ban  znade,  a 
kojima  je  Keglevic  povjerio  uz  velika  obecanja,  da  bana  sto  prije  ubiju  (ut  vitae  meae 
insidientur  meque  extinguant . . .  ut  ego  opera  illorum  interimar  atque  quovismodo  occidar). 
Nema  sumnje,  da  se  je  tada  banu  zaista  radilo  o  glavi,  jer  je  malo  zatim  posao  u  Ugar- 
sku  u  Sarvar,  gdje  je  22.  listopada  s  Tomom  Nadazdom,  svojim  prijateljem  i  sudcem 
kraljevskoga  dvora,  utanacio  »medjusobno  prijateljstvo  i  slogu«  (amicitiam  et  concordiam), 
obvezavsi  se,  da  ce  jedan  drugoga  zasticivati  i  braniti  u  svakoj  nevolji,  kako  se  pristoji 
cestitim  muzevima.  Namah  zatim  ovlastuje  kralj  28.  listopada  iz  Praga  Zrinskoga,  da  ona 
dva  zlocinca,  koji  su  od  Keglevica  podmiceni,  da  ga  ubiju,  slobodno  zarobi;  ali  da  ih  ne 
mece  na  muke,  niti  da  im  sam  sudi,  nego  da  ih  preda  stajerskomu  zemaljskomu  kapi- 
tanu  Ivanu  Ungnadu.  Medjutim  kao  da  se  je  kralj  poslije  predomisilo,  jer  16.  stude- 
noga  1549.  nalaze  iz  Praga  zagrebackomu  kaptolu,  da  banu  Zrinskomu  saobci  neki  kra- 
ljevski nalog  »za  stranu  nasih  v  j  e  r  n  i  h,  odlicnih  Petra  i  Jurja  Keglevica  od  Buzina«,  pa 
da  onda  tocno  jave,  sta  je  ban  na  taj  nalog  odgovorio.  Uza  sve  to  ipak  je  ban  Zrinski  ostao 
u  kraljevskoj  milosti;  pace  Ferdinand  mu  je  5.  studenoga  u  Pragu  izdao  povelju,  kojom  mu 
je  za  vjerne  sluzbe  darovao  posjed  Otok  u  Medjumurju,  koji  je  prije  pripadao  Stjepanu 
Horvatu  i  sinu  mu  Franji.  Da  taj  novi  posjed  zauzme,  dosao  je  Zrinski  u  Medjumurje,  te 
se  24.  studenoga  iz  Cakovca  zahvaljuje  Tomi  Nadazdu,  sto  ga  je  obavijestio,  da  je  ugar- 
ski  sabor  odgodjen  do  6.  sijecnja  1550.  Dne  13.  prosinca  pi§e  opet  iz  Cakovca  Nadazdu, 


NiKOLA  2RINSKI   I  TUl^OPOUCl. 


17? 


kako  je  pukao  glas,  da  se  kralj  Ferdinand  (poSto  je  10.  studenoga  1549.  umro  papa 
Pavao  III.)  2eli  popeti  na  papinsku  stolicu  (velle  pontificatum  romanum  assumere),  ali  se 
ne  zna,  da  li  je  to  istina  Hi  ne.  Osobito  se  pak  raduje  vijesti,  da  je  sultan  Sulejman  ne- 
milo  potucen  od  Perzijanaca,  te  dodaje,  da  se  za  taj  »ogromni  poraz«  (de  ingenti  clade) 
treba  Bogu  zahvaliti. 

Dne  6.  sijeCnja  1550.  imao  se  je  sastati  ugarski  sabor  u  Pozunu,  na  koji  je  i  ban 
Zrinski  po§ao.  Uzput  pi§e  on  7.  sijecnja  iz  varo§i  Ceprega  Tomi  Nadazdu,  da  ide  pred 
kralja  u  Pozun.  SuviSe  javlja  mu.  da  su  na  novu  godinu  njega  i  surjaka  mu  Stjepana  Fran- 
kapana  tuziii  »neprijatelji  na§i  Qu§ici«  radi  uvrede  poStenja  (in  facto  honoris),  pa  da  vodi 
sa  sobom  svoga  surjaka  u  Pozun. 

Sabor  ugarski,  na  kojemu  su  po  obicaju  bili  i  nunciji  Hrvatske  i  Slavonije,  vijecao 
je  neko  mjesec  dana,  te  je  stvorio  78  clanaka,  koje  je  kralj  Ferdinand  13.  veljaCe  u  Po- 
zunu potvrdio.  Znamenit  je  clanak  peti,  kojim  stalezi  mole,  da  kralj  Ferdinand,  ako  vec 
sam  ne  moie  staino  boraviti  u  Ugarskoj,  dozove  sto  prije  iz  Spanije  svoga  sina  Maksi- 
milijana,  tada  vec  priznatoga  kralja  ce- 
§koga,  pa  da  ga  ostavi  u  zemlji  kao 
upravitelja  uz  drzavno  vijece  (ad  reipu- 
blice  moderationem  curandam).  Spo- 
mena  su  vrijedni  jos  clanci,  koji  rade 
o  torn,  da  se  izaberu  odbori,  koji 
ce  uredjivati  medje  Ugarske  i  Slavo- 
nije prema  susjednim  zemljama.  Za 
uredjenje  granica  Slavonije  prema 
Kranjskoj  izabran  bi  clankom  44.  od- 
bor  od  pet  lica  (biskup  bosanski,  bi- 
skup  kninski,  Bacani,  magistar  Mihajlo 
Ravenski  i  Andrija  Choron),  koji  bi 
imao  zapoceti  svoje  djelovanje  1.  svib- 
nja  u  Samoboru.  No  najzamasniji  je 
clanak  72.,  kojim  se  odredjujc  »da  se 
oni  seljaci,  koji  su  se  posljednjih  go- 
dina  budi  radi  glada,  budi  od  straha 
pred  Turcima  iz  Slavonije  preselili  u 
Ugarsku,  ako  se  dobre  volje  ho6e  po- 

vratiti,  moraju  odpustiti  od  onih,  na  Cijim  su  imanjima  i  da  ih  ovi  ne  smiju  zadr2avati  pod 
kazan  (odredjenom)  u  Clancima  o  slobodnom  selenju  kmetova. 

Prigodom  saborovanja  u  Poiunu  iznesena  bi  opet  parnica  Turopoljaca  protiv  bana 
Zrinskoga.  Literat  Matej  Slatinski  s  Bla^om  Pogledi(iem,  Petrom  Dijankovi(Sem  i  Martinom 
Trclicem  veC  je  5.  sijeCnja  bio  iznio  ponovnu  tuzbu  pred  kralja.  Ferdinand  je  nakon  svr- 
Senog  sabora  22.  veljat3e  1550.  u  Pozunu  izdao  nalog  onomu  odboru,  koji  je  bio  odrcdjen 
za  uredjenje  granice  izmedju  Slavonije  i  Kranjske,  da  nakon  izvrSena  posia  u  Samoboru  u 
varoSi  Qradcu  kod  Zagreba  sasluSaju  svjedoke  obiju  pru(iih  se  stranaka,  pa  da  se  onda 
prema  izkazu  tih  svjedoka  konaCna  osuda  izreci  uzmogne.  Kao  odbornici  ili  kraljevski  ko- 
mesari  spominju  se  ovaj  put  peCujski  biskup  Juraj  Tompa,  kninski  biskup  Matija  Za- 
brdin,  kapitan  Luka  Sekelj  od  Kevenda  i  Ormu?.a,  vara^dinski  pod^upan  Pavao  Ratkaj  i 
napokon  zagrebaCki  kanonik  i  arcidjakon  (^azmanski  Luka.  Ti  su  se  zaista  poslije,  dne 
21.  svibnja  sastali  u  Zagrebu,  te  plemicikomu  sudcu  zagrebaCke  fupanije  Filipu  Horvatu 
od  Crnkovca  naloXili,  da  svjedoke  bana  Zrinskoga  do  prvoga  lipnja  u  Zagrebu  okupi. 

Dugotrajna  parnica  izmedju  Zrinskoga  i  Turopoljaca  svrSila  se  je  napokon  tek  pod 
konac  godine  1553.  Nije  ju  dokrajCio  redovni  sud.  nego  obraniCki  sud,  u  kojemu  su  sudje- 
Klaie,  Hrv.  povj.  111.  (5.)  12 


PODPIS  KNEZA   I  BANA  NIKOLE  ZRINSKOGA. 

Snimljen  s  izprave,  izdane  od  njega  u  Varazdinu 
5.  kolovoza  1543.  punici  i  udovi  Ivana  Horvata. 
Izvornik  u  arhivu  Jugoslavenske  akademije.  Cita 
se:  Nicolaws  comes  Zrynyens(is)  banus  m(anu) 
p(ropria).  Snimio  prof.  Qjuro  Szabo. 


178  FERDINAND  I.  HABSBURGOVAC  (1527.— 1564.). 

lovali  pouzdanici  obiju  stranaka,  po  imenu  zagrebacki  i  gjurski  biskup  Pavao  Qregorija- 
nec,  kraljevski  personal  Mihajlo  de  Mere,  podsudac  kraljevskoga  dvora  Toma  de  Ka- 
rharja,  i  protonotar  kraljevine  Slavonije  Mihajlo  od  Ravna.  Ovi  su  bana  sklonili,  da  je 
plemicima  Turopolja  obecao  ustupiti  kasteo  Lukavec  sa  svima  posjedima  i  pravima,  te  se 
je  podjedno  odrekao  svih  daca,  koje  su  mu  plemici  dosad  morali  davati;  nasuprot  su 
Turopoljci  odrekli  se  svake  odstete  za  sve  nevolje,  progone  i  gubitke,  sto  su  ih  kroz  tolike 
godine  od  banovih  sluzbenika  i  Ijudi  pretrpili.  Odluku  obranih  sudaca  potvrdio  je  i  kralj 
Ferdinand  26.  listopada  1553.  u  Pozunu,  na  sto  su  se  ban  Zrinski  i  njegovi  dosadanji  pro- 
tivnici  12.  studenoga  sastali  u  Brezovici,  dvorcu  literata  Ambroza  Qregorijanca,  te  su 
pred  izaslanicima  zagrebackoga  kaptola  izmirenje  i  proveli.  Ban  je  ustupio  kasteo  Lu- 
kavec, a  plemici  turopoljski  odrekli  su  se  svake  odstete  za  pretrpljena  zla. 

Uz  parnicu  s  Turopoljcima,  zasjede  sa  strane  Keglevica,  kao  i  tuzbe  s  Gusicima 
zaokupile  su  bana  Zrinskoga  godine  1550.  jos  i  druge  neprilike.  Tezko  da  bi  im  bio  svima 
odolio,  da  mu  sudac  kraljevskoga  dvora  i  veliki  kapitan  Tomo  Nadazdi  nije  bio  onako 
odan  i  stalan  prijatelj,  kako  mu  se  bijase  zavjerio.  Dne  4.  ozujka  1550.  pise  Zrinski  iz  Ca- 
kovca  Tomi  Nadazdu:  »Novina  nemamo  gotovo  nikakvih.  Onoga  dana,  kad  smo  se  po- 
vratili  od  vasega  poglavitoga  i  velemoznoga  gospodstva,  doneseno  bi  nam  pismo  bosan- 
skoga  pase  s  pismom  na  njegovo  kraljevsko  velicanstvo,  koje  smo  namah  dalje  poslali; 
iz  lista  pak  na  nas  upravljenoga  nismo  nista  novih  stvari  razabrali,  nego  da  ti  Turci  na- 
stoje  utanaceno  primirje  i  savez  sto  tvrdje  i  neoskvrnuto  drzati«.  Iza  nekoliko  mjeseci, 
koje  je  ban  vecinom  u  Cakovcu  probavio,  dosao  je  u  Slavoniju  Toma  Nadazdi,  da  izmiri 
Zrinskoga  s  poglavitim  njegovim  protivnicima,  kojima  se  je  na  posljedku  pridruzio  sam 
surjak  njegov,  knez  Stjepan  Frankapan.  Vec  7.  lipnja  miri  Nadazdi  u  Zagrebu  bana  s  Bla- 
zem  Krpicem,  a  13.  srpnja  sa  surjakom  njegovim  Stjepanom  Frankapanom.  Tom  se  pri- 
godom  receni  Stjepan  nagodio  sa  svojom  sestrom  Katarinom,  doticno  sa  Zrinskim  tako, 
da  je  njima  posve  ustupio  grad  Ozalj  i  kasteo  Dubovac  u  zagrebackoj  zupaniji,  a  gradove 
Qrobnik,  Bakar  i  Hreljin  u  Vinodolu,  pridrzavsi  za  sebe  do  smrti  sve  ostale  gradove  u 
modruskoj  i  zagrebackoj  zupaniji,  kao  i  Drivenik,  Qrizane,  Bribir  i  Novi  u  Vinodolu.  Malo 
zatim,  3.  kolovoza,  povratio  je  ban  svomu  surjaku  polovicu  svega  blaga  i  pokretnina,  sto 
je  Stjepan  Frankapan  pred  dvorskim  sudcem  posebnim  pismom  zajamcio.  Medjutim  ne- 
stalni  Frankapan  predomislio  se  je  brzo,  jer  vec  1.  prosinca  1550.  poziva  kralj  Ferdinand 
iz  Augsburga  bana  na  tuzbu  kneza  Stjepana,  da  ucini  postenu  nagodu  (concordiam  hone- 
stam)  sa  svojim  surjakom,  jer  ce  inace  kralj  nakon  povratka  svoga  sa  svojim  vijecni- 
cima  posredovati,  da  ne  bude  krivo  ni  jednomu  ni  drugomu.  Uza  sve  to  ne  bi  pravoga 
sporazumka  izmedju  njih,  te  vec  23.  sijecnja  1551.  tuzi  se  ban  Nikoli  Nadazdu  na  svoga 
Surjaka  iz  Ozija  ovako:  »Hocu  da  javim  vasoj  velemoznosti,  kako  je  taj  mudri  svojak 
na§  (iste  sapiens  affinis  noster),  knez  Stjepan  Frankapan  (assumta  cum  quibusdam  rusticis 
animositate  sibi  simili)  dosta  ludo  (temerarie)  stao  ziviti.  Evo  je  treci  dan,  sto  je  kasteo 
nekoga  plemica  Zitomera  dao  kradom  zauzeti,  premda  nikojim  putom  njemu  ne  pripada. 
Dosao  je  k  nama  onaj  plemic  s  tuzbom,  kojemu  bi  rado  zadovoljili,  da  nam  je  imati  posla 
s  manje  mudrim  covjekom.« 

Ban  Zrinski  ne  bijase  se  posve  izmirio  ni  nagodio  ni  s  jednim  od  svojih  brojnih 
protiynika  i  zavidnika  u  kraljevstvu,  kad  su  Turci  opet  krvavo  kolo  zaigrali.  Vec  12.  pro- 
sinca 1550.  tuzi  se  on  iz  Rakovca  gjurskomu  biskupu  i  ugarskomu  namjestniku  Franji 
Ilockomu,  »kakb  Turci  na  krajini,  a  narocito  Bosnjaci  posve  zlo  drze  primirje,  dnevice 
sve  jace  te  jace  udaraju  na  kraljevine  njegovog  velicanstva.«  Cine  to  sada  krisom,  a  sada 
javno  i  ocito.  Tako  je  500  Turaka  udarilo  na  Vinodol,  grad  zagrebackoga  biskupa,  te  za- 
robilo  sve  Ijude  i  stoku,  koju  su  zatekli  izvan  grada;  jednako  su  oCito  navalili  na  grad 
zagrebacke  biskupije,  po  imenu  Ivanic,  te  silu  Ijudi  odagnali.  Suvise  su  poharali  i  oplije- 
nili  okolis  gradova  Jamnice,  Kostajnice,  Zrinja  i  Hrastovice.   Sam  ban   Zrinski,   kojemu  je 


Pk\L\](t  U  fel^DELJU. 


1?9 


kralj  \T  to  vrijeme  mira  dodijelio  samo  300  konjanika,  ne  moze  braniti  tako  prostranu  kra- 
jinu  od  tolikih  neprijateljskih  susjeda,  kao  §to  su  sandzaci  bosanski,  pozezki,  hlivanjski  i 
hercegovacki,  od  kojih  svaki  ima  bar  toliko,  koliko  dva  ili  tri  sand^aka  u  Ugarskoj.  »Ako 
samo  jedan  grad  uz  Unu  u  Hrvatskoj  padne,  §to  Bog  sa(5uvaj,  neka  vjeruje  va§a  pre- 
Castnost,  da  ce  naskoro  i  ostali  gradovi  Hrvatske  osvojeni  biti.  I  jednako,  ako  u  Slavo- 
niji  propadne  samo  jedan  grad  zagrebacke  biskupije,  koja  je  Turcima  skroz  na  domaku  i 
prezgodna  za  pustosenje,  zaprijetit  ce  s  mjesta  citavoj  kraljevini  Slavoniji  ocita  propast** 
Dne  23.  sijecnja  1551.  javlja  ban  iz  Ozlja  Tomi  Nadazdu:  »Dosao  je  jucer  k  nama  posebni 
na§  uhoda,  koji  boravi  u  Livcu  (in  Lewach),  te  kaze,  da  su  bosanski  i  hlivanjski  pasa  sa 
svima  svojim  silama  bili  na  okupu,  prije  nego  sto  je  ovaj  snijeg  zapao,  pa  se  je  razgla- 
silo,  da  smijeraju  ovamo  provaiiti.  Ne 
znam  ipak,  da  ii  ce  poci  ovamo  ili  u 
Ugarsku.  To  sam  medjutim  i  od  drugih 
obaznao,  da  su  zaista  bili  na  okupu, 
i  da  je  po  Turskoj  javno  proglasena 
careva  zapovijed,  neka  se  priprave  za 
rat  u  nastajno  proljece.«  Tezka  briga 
za  obranu  kraljevstva  odagnala  je 
bana  sve  do  grada  Vranograca,  odakle 
pise  Nadazdu  8.  veljace  1551.:  »Mi  bo- 
ra vimo  ovdje  u  Hrvatskoj  u  pustim 
nasim  gradovima,  gdje  nista  dobra  ni 
novine  ne  cujemo;  vidimo  samo  sve 
kao  opustoseno  u  domovini*  (videmus 
saltern  deserta  quasi  omnia  in  patria). 

Povod  novim  bojevima  s  Tur- 
cima dali  su  dogadjaji  u  Erdelju  i  jugo- 
iztocnoj  Ugarskoj,  gdje  je  vladala  kra- 
Ijica  Izabela  sa  svojim  nedoraslim  si- 
nom  Ivanom  Sigismundom  i  gdje  je 
svedjer  kolo  vodio  Hrvat  Juraj  Utise- 
nic  (Martinuzzi).  Taj  umni  muz,  koji 
je  u  jedan  mah  vr§io  sluzbu  »poklad- 
nika,  namjestnika  i  zemaljskoga  sud- 
ca«,  imao  se  je  boriti  ne  samo  protiv 
vlastohlepne  kraljice,  koja  mu  bijaSe 
uzkratila  naslov  gubernatora,  nego  i 
protiv  njezinog  rodjaka  Petra  Petro- 
vi(5a,  koji  mu  je  zavidjao,  te  se  otimao 
za  njegovo  mjesto.  Petrovi(S  je  tada 

bio  2upan  temeSvarski  i  vrhovni  kapitan  doljne  Ugarske,  te  je  svakom  prigodom 
radio,  da  ponizi  svoga  mo(Snijega  takmaca.  Napokon  nije  ni  sultan  prijaznim  okom  gledao 
suviSe  mo(3noga  »brata  Jurja«,  jer  mu  je  on  mogao  najviSe  smetati,  da  Erdelj  polagano 
skuCi,  te  ga  polagano  iz  vazalne  kne^evine  pretvori  u  turski  paSaluk.  A  da  je  sultan  o  torn 
snovao,  pokazao  je  ne  samo  tim,  Sto  je  utvrdjivao  grad  Segedin,  nego  i  tim,  Sto  je  tra^io, 
da  mu  se  izruCe  tvrdi  gradovi  TemeSvar,  BeCkerek  i  BeCej,  pa  da  si  tako  osigura  prelaz 
preko  doljne  Tise. 

Ba§  te  nestalne  prilike  u  Erdelju  i  jugo-iztoCnoj  Ugarskoj  uCiniSe,  te  je  Juraj  Uti§eni<* 
stao  o  tom  misliti,  kako  da  se  s  kraljcm  Ferdinandom  pogodi.  Ta  njcmu  je  zgodnije  bilo, 
da  upravija  Erdeljem  u  ime  Ferdinandovo,  nego  da  vazda  strepi  od  Turaka,  ili  da  ga  zbace 


JURAJ  UTISENIC  (MARTINUSIUS). 

Po  izvornoj  slici,  koja  se  Cuva  u  vite^koj  dvorani 
grada  TrakoSCana   (Krofova   Dra§kovi(5a). 


ly 


IgO  FERDINAND  1.  HABSBUl^aoVAC  (1527.— 1564J. 

kraljica  Izabela  i  njezini  privrzenici.  Napokon  je  i  vecina  erdeljskih  staleza  voljela  .poklo- 
niti  se  Ferdinandu,  nego  stenjati  pod  turskim  jarmom.  Pa  i  sama  kraljica  Elizabeta  nije 
mnogo  marila  za  to,  da  se  kiti  pukim  naslovom  kao  kraljica  Ugarske  i  Erdelja,  vec  bi  se 
bila  zadovoljila  i  skromnijim  stanjem,  samo  da  bude  posve  samosvojna  i  slobodna. 

Jos  u  studenom  1547.  bijahu  erdeljski  stalezi,  jamacno  pobudom  Jurja  Utisenica,  na 
svom  saboru  u  erdeljskom  Biogradu  zakljucili,  da  se  poslju  caru  Karlu  i  kralju  Ferdinandu, 
koji  su  tada  boravili  na  njemackom  drzavnom  saboru  u  Augsburgu,  zasebni  poklisari,  da 
ih  sklone,  neka  se  dignu  za  oslobodjenje  Ugarske,  te  neka  se  pogode  s  kraljicom  Izabe- 
lom,  Ferdinand  se  je  izprva  kratio,  da  ne  pogazi  nedavno  sklopljeni  petgodisnji  mir  s  Tur- 
cima;  tek  8.  rujna  1549.  sastade  se  njegov  opunomocenik,  vrhovni  kapitan  Nikola  Salm 
s  Jurjem  Utisenicem  u  Nyir  Bathoru  jugo-iztocno  od  Tokaja,  da  ugovaraju  o  torn,  uz  koju 
da  odstetu  Izabela  zajedno  sa  sinom  ustupi  kralju  svoj  dio  Ugarske  i  Erdelj.  Medjutim  do 
sporazumka  nije  doslo,  a  protivnici  Jurja  Utisenica,  na  celu  im  Petar  Petrovic,  opadnuse 
na  to  njega  kod  sultana,  da  kani  izdati  Erdelj  kralju  Ferdinandu.  Sultan  je  stoga  u  srpnju 
1550.  izdao  ferman  na  kraljicu,  Petrovica  i  erdeljske  staleze,  u  kojem  se  je  zestoko  oborio 
na  Jurja  i  zahtijevao,  da  ga  pogube. 

Bojeci  se  Turaka  i  Petrovica  radio  je  sada  Juraj  Utisenic  svima  silama,  da  svoju  na- 
mjeru  izvede.  U  sijecnju  1551.  izjavio  je  pred  erdeljsko-ugarskim  stalezima  u  Velikom  Va- 
radinu,  da  ih  ni  on  ni  kraljica  ne  mogu  vise  odrzati,  pa  da  ce  im  potraziti  drugoga  go- 
spodara,  ako  ne  ce  zajedno  s  Petrovicem  Turci  postati.  Namah  zatim  sastao  se  je  3.  ve- 
Ijace  u  Dioszegu  (sjeverno  od  Velikog  Varadina)  s  velikim  zupanom  Andrijom  Batorom  i 
Erazmom  Teufelom,  kapitanom  lakih  konjanika  u  Ugarskoj,  pa  ih  je  zaklinjao,  neka  Fer- 
dinand sto  prije  dade  Ivanu  Sigismundu  zgodnu  odstetu  za  Erdelj  i  Izabeli  naknadu  za 
miraz,  pa  neka  pripremi  jaku  vojsku,  s  kojom  ce  Erdelj  zauzeti.  Da  bi  u  to  sultana  pri- 
mirio,  poslao  mu  je  zaostali  danak  i  uvjeravao  ga  je  o  svojoj  odanosti.  Napokon  osvanula 
je  u  Erdelju  i  vojska  kralja  Ferdinanda.  Vodio  ju  je  Napuljac  Ivan  Krstitelj  Castaldo,  koji 
je  od  rane  mladosti  kralja  sluzio,  te  na  glasu  bio  kao  vrstan  vojvoda.  On  je  na  koncu 
svibnja  sa  6  do  8000  Ijudi  usao  u  Erdelj,  te  1.  lipnja  stigao  u  Kolozvar.  Dne  4.  lipnja  po- 
klonili  su  se  zastupnici  erdeljskih  staleza  Ferdinandu  kao  svome  kralju.  Deset  dana  zatim, 
14.  lipnja,  posao  je  Ferdinandov  poklisar  Tomo  Nadazdi  zajedno  sa  Castaldom  i  s  Jurjem 
Utisenicem  kraljici  Izabeli  u  Szasz-Sebes,  kamo  se  bijase  ona  jos  u  svibnju  sklonila.  Uti- 
senic radio  je  tom  prigodom,  da  nagoda  bude  za  kraljicu  sto  povoljnija.  Radi  toga  se  je 
i  ugovaranje  dugo  oteglo.  Tek  kad  se  proculo,  da  se  primice  turska  vojska,  utanacena  i 
podpisana  bi  19.  srpnja  1551.  u  erdeljskom  Biogradu  konacna  pogodba.  Izabela  ustupila  je 
u  svoje  ime  i  u  ime  svoga  sina  caru  Karlu  i  kralju  Ferdinandu,  kao  i  njihovim  potomcima 
sve,  sto  je  dosada  u  Ugarskoj  i  Erdelju  drzala.  Suvise  predala  je  njima  i  ugarsku  krunu 
sv.  Stjepana.  Nasuprot  je  kralj  Ivanu  Sigismundu  i  njegovim  muzkim  potomcima  predao  slezku 
vojvodinu  Opolje  kao  cesko  leno  i  zajamcio  mu  godisnji  prihod  od  25.000  dukata.  Dok  se 
ta  vojvodina  izkupi  od  braniborskoga  markgrofa  Jurja  Fridrika,  kojemu  je  bila  zalozena, 
drzat  ce  kraljica  i  sin  joj  grad  Kosice  s  jednakim  dohodkom.  Mladi  Ivan  Sigismund  uzet  ce 
nadalje  za  zenu  jednu  kcer  kralja  Ferdinanda.  I  Petar  Petrovic  predao  je  svoja  posjedo- 
vanja  Temesvar,  Lipu,  Beckerek  i  druga  mjesta  u  jugo-iztocnoj  Ugarskoj,  pa  je  za  njih 
primio  grad  Munkac  s  gospostijom.  Vec  6.  kolovoza  ostavila  je  Izabela  se  sinom  Kolozvar, 
te  je  sa  svojim  vjernima  i  s  Petrovicem  otisla  u  Kosice,  na  sto  su  erdeljski  stalezi  pro- 
glasili  Ferdinanda  svojim  kraljem. 

Tako  je  bas  Juraj  Utisenic  najvise  doprinio,  da  je  Erdelj  s  jugo-iztocnom  Ugar- 
skom  u  kolovozu  1551.  dosao  u  vlast  kralja  Ferdinanda.  Za  tolike  je  zasluge  Ferdinand 
obasuo  brata  Jurja  miloscu  svojom;  on  mu  je  oprostio  svu  dosadanju  nevjeru  i  obecao  mu, 
da  ce  mu  ostaviti  biskupiju  velikovaradinsku  i  sve  ostale  dohodke,  ostavio  mu  cast  po- 
kladnika  i  imenovao  ga  erdeljskim  vojvodom,  a  napokon  je  zamolio  papu,  da  ga  uzvisi 


POSLJEDNJI  DANI  JURJA  UTISENICA. 


181 


na  kardinala,  §to  je  papa  u  listopadu  i  u^^inio.  Ali  uza  sve  to  ipak  mu  nije  posve  vjerovao, 
jer  su  ga  mnogi  zavidnici,  na  Celu  im  Castaldo,  neprestano  opadali  i  sumnjicili.  Samo  tako 
moie  se  razumjeti,  za§to  je  Ferdinand  jo§  20.  srpnja  podijelio  tajni  nalog  reCenomu  Ca- 
staldu,  da  u  slucaju,  ako  bi  Juraj  §to  snovao  na  propast  kraljevu,  s  njime  ono  uc^ini,  §to 
tra2i  probitak  kraljev,  njegove  driave  i  njegovih  podanika. 

UtiSenicevo  stanje  postade  jo§  opasnije,  kad  je  i  sultan  Sulejman  pregnuo,  da  ob- 
novi  svoju  vrhovnu  vlast  u  Erdelju,  Ferdinand  bijaSe  naime  sve  unatoc  savjeta  Jurjeva 
jo§  18.  lipnja  svojemu  poklisaru  u  Carigradu,  Malvezziju,  zapovjedio,  neka  otvoreno  ot\- 
tuje,  da  se  je  njemu  Erdelj  poklonio  i  da  je  njim  zavladao,  jer  za  pravo  nije  nikad  u  tur- 
skoj  vlasti  bio,  vec  je  njemu  pripadao 
jo§  od  smrti  Ivana  Zapolje;  u  ostalom  ^ 

je  i  on  spreman,  da  daje  sultanu  ono, 
§to  su  mu  dosad  placali  Izabela  i  brat 
Juraj.  UtiSenic  nasuprot  nastojao  je  iz- 
vinjavanjem  i  raznim  obedanjima  obsje- 
niti  sultana,  koji  bijaSe  vec  zapovjedio 
rumelijskom  beglerbegu  Mehmedu  So- 
kolovicu.  da  udari  na  juznu  Ugarsku  i 
Erdelj.  Utisenic  pace  poslao  je  danak 
sultanu  u  ime  Ivana  Sigismunda,  kao  da 
je  on  jo§  svedjer  gospodar  Erdelja,  a 
podjedno  uvjeravao  je  opetovano  u  li- 
stovima  beglerbega  Sokolovica,  koji  je 
s  vojskom  vec  kod  Petrovaradina  sta- 
jao,  da  je  kao  i  prije  sultanu  vjeran; 
Erdelj  i  juzna  Ugarska  da  jos  uvijek 
pripadaju  Ivanu  Sigismundu,  a  taj  nije 
oti§ao  u  tudju  zemlju,  nego  u  grad  Ko- 
§ice,  koji  njemu  pripada,  da  se  vjenca 
s  kderju  rimskoga  kralja,  koji  je  ne- 
davno  utana^io  mir  s  Turcima.  Nje- 
maCki  vojnici  da  su  do§li  u  Erdelj  samo 
radi  nemira,  koje  su  njegovi  protivnici 
pokrenuli;  ali  neSto  njemacike  vojske 
vg6  je  opet  otiSlo,  a  on  ce  s  Bozjom 
pomoci  naci  put,  da  i  zaostale  ukloni. 
Sva  ta  pisma  pisao  i  oda§iljao  je  Uti§e- 
n\6  sporazumno  s  Tomom  Nadazdom 
i  Castaldom,  premda  mu  bija^e  kralj 
saobcio  svoju  instrukciju  i  zapovjedio, 
da  se  kloni  Saranja  i  krivih  izvjeStaja. 

Medjutim  ni  kralj  ni  UtiSenid  nijesu  svoje  svrhe  postigli  da  zaprijeCe  provalu  tursku. 
Priob(iiv§i  Malvezzi  kraljevu  poruku  zatvoren  bi  u  crnu  kulu  na  Bosforu,  »jer  poklisari 
jamCe  za  rijeC.  zadatu  od  svojih  gospodara*.  Beglerbeg  Mehmed  Sokolovid  mislio  je  opet. 
da  6e  lakSe  Erdelj  oiistiti  od  njemaCke  vojske,  ako  bi  mu  pri  tome  UtiSenid  pomagao.  I 
tako  je  prvih  dana  rujna  1551.  Sokolovid  sa  nekih  40.(KX)  momaka  kod  Petrovaradina 
preSao  preko  Dunava  i  onda  preko  Tise,  pa  je  onda  gotovo  bez  ikakva  odpora  osvojio 
gradove  BeCej,  BeCkerek,  Canad  i  Lipu.  Dne  15.  listopada  stajao  je  vet  pred  TcmeSva- 
rom,  koji  je  branila  posada  od  Spanjolskih  i  njemaCkih  vojnika  pod  kapitanom  Stjepanom 
Losonczyjem.  Vrstni  i  hrabri  kapitan  branio  je  povjereni  mu  grad  tako  hrabro,  da  je 


QRAD  NEHAJ  KOD  SENJA. 

Grad  Nehaj  uzdize  se  na  jugu  grada  Senja  na 
strmoi,  64  metara  visokoj  hridini.  Sagradio  ga  je 
u  polovici  XVI.  stoljeca  hrvatski  junak  i  senjski 
kapitan  Ivan  Lenkovi6.  —  Vet  1550.  predlagao  je 
Ivan  Lenkovid,  da  se  na  onoj  hridini  jufno  od 
Senja  podigne  jaka  utvrda,  da  bude  branik  i  gradu 
Senju  i  Citavoj  drazi  senjskoj.  Jo§  iste  godine 
dozvolio  ie  kralj  Ferdin?nd  za  gradnju  te  utvrde 
do  5000  rainskih  forinti.  Qradnja  bi  zapoCeta  go- 
dine  1551.,  te  se  nastavljala  kroz  vi§e  godina.  tako 
da  je  god.  1558.  bila  dovrSena.  Tom  prigodom  dao 
je  Lenkovi6  razvialiti  sve  ku(ie.  crkve  i  samostane, 
koji  su  stajali  izvan  zidina  grada  Senja,  da  se  nebi 
Turci  u  njima  ugnjezdili.  Nijemci  su  prozvali  grcd 
Nehaj  »Der  newe  Thurnc. 


182  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

Sokolovic  za  jurisanja  izgubio  mnogo  Ijudi,  te  napokon  27.  listopada  od  podsade  odustao, 
pa  natrag  k  Tisi  uzmaknuo. 

Kad  bijahu  Ferdinandu  stigli  glasi  o  dolazku  i  napredovanju  beglerbega  Sokolovica 
u  jugo-iztocnoj  Ugarskoj,  zabrinuo  se  za  siidbinu  svojih  ceta  u  Erdelju.  Buduc  da  su  se 
Sokolovicu  bile  pridruzile  i  brojne  bosanske  i  slavonske  cete  pod  Ulamabegom,  mislio 
je  kralj  na  to,  da  bi  ban  Zrinski  sada  mogao  poduzeti  cetovanje  u  bosanske  krajeve.  U 
to  ime  pisao  je  18.  listopada  iz  Beca  Zrinskomu,  da  su  mu  kranjski  stalezi  javili,  kako  su 
Turci  ostavili  krajinu  hrvatsko-slavonsku,  pa  posli  k  beglerbegu  u  Erdelj;  stoga  predlaze, 
da  bi  ban  zajedno  sa  slavonskim  kapitanom  Lukom  Sekeljem  i  senjskim  kapitanom  Iva- 
nom  Lenkovicem  provalio  u  Bosnu,  u  kojoj  nema  vojske,  pa  vratio  Turcima  za  tolika  pu- 
stosenja  po  Hrvatskoj  i  Slavoniji.  Ali  ban  neka  nista  ne  poduzme  sam,  nego  vazda  spora- 
zumno  sa  Sekeljem  i  Lenkovicem.  Potonji  je  bas  u  ovo  vrijeme  poceo  graditi  tvrdinju 
N  e  h  a  j  vise  Senja,  da  tako  osigura  taj  grad  od  turskoga  podsjedanja.  Ali  Zrinski  nije 
mogao  zadovoljiti  kraljevoj  zelji.  Dne  28.  studenoga  pise  Zrinski  iz  Qvozdanskoga  Tomi 
Nadazdu,  koji  mu  bijase  iz  Szasz-Sebesa  u  Erdelju  pisao,  »da  protiv  Turaka  ima  dobre 
nade«,  kako  »na  krajini  imade  jos  uvijeke  toliko  Turaka,  kao  da  nije  nitko  otisao«.  Pase 
bosanski,  hlivanjski  i  hercegovacki  kroz  citavo  Ijeto  i  jesen  sve  dosad  stoje  na  granici,  te 
ima  dosta  brige  i  truda,  da  im  odolijeva  sa  malo  svojih  ceta,  koje  redovito  ni  place  svoje 
ne  primaju. 

Zasnovana  dakle  diverzija,  kako  bi  ju  imao  Zrinski  poduzeti,  nije  bila  izvediva. 
Medjutim  je  markgrof  Sforza  Pallavicini  doveo  na  koncu  listopada  nekoliko  tisuca  vojske 
u  Erdelj,  a  k  tomu  je  i  Utisenic  digao  pucki  ustanak  u  samoj  zemlji.  Svu  tu  vojsku  vodili  su 
sada  Castaldo,  Utisenic  i  Nadazdi  duz  Morisa  u  Ugarsku  prema  Lipi,  koju  bijase  Sokolovic 
povjerio  hrabromu  Ulamabegu,  da  ju  brani  s  posadom  od  5000  Ijudi.  Slabo  utvrdjenu  yaros 
uzeli  su  jurisem,  a  na  to  su  stall  podsjedati  tvrdinju,  u  koju  se  bijase  Ulamabeg  sklonio  sa 
preostalih  1500  do  2000  vojnika.  Ali  tom  prigodom  doslo  je  izmedju  Castalda  i  drugih  ka- 
pitana  s  jedne  strane,  a  kardinala  Jurja  Utisenica  s  druge  do  opreke,  koja  se  je  napokon 
krvavo  svrsila. 

Jos  prije  vojne,  16.  listopada  u  dva  sata  po  noci  bijase  Jurjev  tajnik  Pesty  pohodio. 
Castalda,  te  mu  je  suze  lijuci  i  Boga  za  svjedoka  zazivljuci  pouzdano  govorio,  kako  njegov 
gospodar  drugo  ne  snuje,  nego  da  njega  i  njegovu  vojsku  Turcima  izdade,  jer  se  nada,  da 
ce  s  pomocu  sultanovom  sam  zavladati  u  Erdelju.  Bas  zato  je  i  namjerice  udesio,  da  su 
neprijatelji  osvojili  tolika  mjesta  u  jugo-iztocnoj  Ugarskoj.  Castaldo  povjerovao  je  toj  po- 
tvori,  premda  je  dva  dana  prije  toga  u  svojemu  izvjestaju  pohvalio  Jurja  za  to,  sto  se  je 
toliko  Erdeljaca  diglo  na  noge,  pa  je  s  mjesta  javio  to  Ferdinandu.  I  taj  nije  sumnjao  o 
istinitosti  podvale,  to  manje,  sto  bijase  doznao  od  nekoga  covjeka,  sto  se  bijase  iz  Cari- 
grada  povratio,  pa  i  od  nekoga  mletackoga  trgovca,  da  se  je  Utisenic  ponudio,  kako  ce 
Ferdinandove  cete  izdati  Turcima.  Zato  je  ponovno  Castaldu  izdao  nalog:  »Ako  se  inace. 
ne  moze  stvari  pomoci,  neka  fratra  (Jurja)  pretece,  i  neka  ga  radije  makne  s  puta,  nego 
da  ceka,  kako  ce  ovaj  izvesti  svoje  namjere  protiv  njega  na  stetu  citave  drzave  i  cije- 
loga  krscanstva«. 

Sada  prigodom  podsade  grada  Lipe  jos  je  jace  Castaldo  s  drugima  posumnjao  na 
kardinala.  Dne  22.  studenoga  ponudio  je  naime  Ulama,  da  ce  predati  tvrdju,  ako  ga  puste 
slobodno  s  posadom  otici.  Utisenic  zagovarao  je  odlucno  ponudu,  da  bi  se  jos  prije,  nego 
sto  zima  svane,  mogli  oboriti  na  beglerbega  Sokolovica,  te  osvojiti  i  ostale  izgubljene 
gradove  u  podrucju  Tise.  Ali  Castaldo  i  druge  vojvode  ne  htjedose  o  tom  ni  cuti,  pace 
smatrahu  Jurjevo  pristajanje  uz  ponudu  Ulamovu  za  novi  dokaz  njegovih  izdajnickih 
osnova.  No  vec  za  nekoliko  dana  morado§e  ipak  na  to  privoljeti,  jer  su  zaredale  kise,  a 
uz  to  nije  vojska  imala  ni  tezkih  topova  za  podsjedanje,  kao  ni  dovoljno  hrane.  Kad  su 
se  napokon  i  neredovite  cete  erdeljskoga  ustanka  pocele  razilaziti  i  kucama  svojima  vra- 


SMRT  JURJA  UTISENICA.  183 

dati,  a  uz  to  se  io§  proCulo,  da  se  je  budimski  pa§a  Alibeg  zdru2io  s  beglerbegom  Meh- 
medom  Sokolovicem,  da  priteku  u  pomoc  Lipi,  riie§io  se  je  napokon  i  Castaldo,  te  je 
28.  studenoga  pustio  Ulamu  slobodno  iz  grada  oti(ii.  Naravno,  da  su  sada  i  Castaldo  i  nie- 
govi  jo§  jade  zamrznull  kardinala  smatrajuci,  da  je  on  sve  to  skrivio.  Utvrdilo  ih  je  jo§, 
§to  se  je  Uti§eni6  u  noci  nakon  predaje  Lipe  sastao  s  Ulamom  na  tajni  dogovor,  kojom  je 
prigodom,  kako  se  iz  pisma  na  beglerbega  razabira,  jedino  o  torn  nastojao,  da  Turke  skloni 
na  povratak  jo§  preostalih  tvrdinja  Bec^eja  i  BeCkereka.  Dne  4.  prosinca  pisao  je  Uti§eni(i 
kralju:  »Za§to  mi  nakon  predaje  Lipe  nijesmo  neprijateija  progonili,  te  s  mjesta  poSli  osva- 
jati  Becej  i  Beckerek,  doznat  6e  va§e  velicanstvo  u  svoje  vrijeme.  Sada  su  na§e  Cete 
uslijed  dugotrajne  podsade  i  nepogode  vrlo  izmorene,  te  su  vojnici,  koji  su  ovaj  put  dugo 
slu2ili,  puSteni  svojim  kucama.  Da  li  ce  se  rat  nastaviti  ili  ne,  zavisi  o  odluci  vaSega  veli- 
Canstva;  ako  bi  se  htjeio  ratovati,  morala  bi  se  nova  vojska  podici  i  §to  prije  sazvati 
sabor,  na  koji  neka  blagoizvoli  vase  velicansivo  sam  giavom  doci.«  U  drugom  pismu  od 
6.  prosinca  nuka  opet  kralja,  da  §to  prije  sazove  ugarski  sabor  i  da  odredi,  gdje  bi  se 
s  njime  sastao;  javlja  mu  nadalje,  da  je  erdeljski  sabor  urekao  za  21.  prosinca,  te  da  ce 
naskoro  skupiti  takodjer  sabor  za  iztocnu  Ugarsku.  Sutradan  poslap  je  Utisenic  kralju 
svu  svoju  korespondenciju  s  Mehmedom  Sokolovicem.  Ferdinand  odgovorio  mu  je  14.  pro- 
sinca iz  Stajerskoga  Qradca  pismom,  u  kojemu  povladjuje  svemu,  sto  bijase  dosad  ucinio, 
hvali  njegovu  spretnost,  te  uznosi  njegovu 
vjernost,  koja  se  ne  mo2e  ni  cime  potresti. 

Napokon  ga  poziva  na  sabor,  sto  ce  ga  ob-  y^  j         _ 

drzavati   u   Pozunu   22.   prosinca.   Jednako  /  I^     Vx\Cj\'=^*''^^^^'^^^    ' 

laskavo  bilo  je  pismo  cara  Karla  na  Jurjevu  /    J  I    ^-w^^^^/vr^v^   34    ^^ 

zahvalnicu,  §to  ga  bijaSe  preporucio  papi  za  X       /    '  '71^ 

kardinala.  »Ti  se  iztice§«,  pi§e  car,  »svojim    .     /  /  / 

duhom  nad  sve  svedenike  ovoga  vijeka,  jer  /  / 

ti  braniS  kr§canstvo  svojim  savjetom  i  mi§i-  PODPIS  JURJA  UTISENICA.  • 

com  protiv  bijesa  nevjernika.«  Medjutim  ni 

,      ,.  .  ...    ,,,.x     .,       .X  S  izprave  u  narodnom  muzeju  u  BudimpeSti. 

kraljevo  ni  carevo  pismo  nije  Utisenica  vise  ^.,  c  /  *    \   *u         /    •    \ 

Cita   se:    rr(ater)    thesaur(arius)    manu 

zateklo  na  2ivotu.  p(ro)p(ri)a. 

Uti§eni(5  bija§e  nakon  predaje  Lipe  ras- 
pustio  svoj  banderij  od  1500  Ijudi,  §to  ga  je 

kao  erdeljski  vojvoda  vodio,  pa  je  uza  se  pridrzao  tek  svoju  tjelesnu  strazu.  Po§av§i  zatim 
na  ureceni  erdeljski  sabor  u  Vasarhely  svratio  se  je  uzput  u  svoj  grad  Vinicu  (Alvincz). 
Onamo  doSli  su  takodjer  Castaldo  i  Pallavicini,  koji  su  svoje  Cete  vodili  u  zimske  stanove, 
pa  ih  je  kardinal  lijepo  primio.  Htjeo  ih  paCe  i  sjajno  pogostiti  u  susjednom  Biogradu,  pa  je 
stoga  poslao  onamo  najvedi  dio  svoje  tjelesne  straze  i  sluzincJadi.  To  su  upotrebili  Castaldo 
i  Pallavicini,  da  ga  skonCaju.  Dne  17.  prosinca  jutrom  u§lo  je  150  Talijana  i  Spanjolaca 
kroz  otvorene  dveri  u  grad,  te  je  zapremilo  sve  ulaze  i  vrata;  Pallavicini  po§ao  je  sa  §est 
talijanskih  i  dva  §panjolska  Castnika  u  predsoblje  kardinalovo,  a  njegov  sekretar  Marcos 
Antonius  Ferrari  u§ao  sa  spisima  u  ruci  u  njegov  kabinct.  Uti§eni(S  sjedio  je  za  pisa(iiip 
stolom,  pa  je  pozvao  sekretara  da  pristupi  bli2e,  te  da  mu  preda  spise.  Kardinal  se  zadubio 
u  spise,  a  u  to  mu  je  Ferrari  zadao  bodeiem  dva  udarca  u  zatiljak.  Ali  jaki,  prcmda 
sedamdesetgodiSnji  starac  bacio  je  ubojicu  pod  stol.  U  to  je  provalio  i  Pallavicini  sa  svojim 
ortacima,  te  su  ga  ranili  na  vratu  i  lieu.  UtiSenid  uza  sve  to  nije  klonuo,  vtt  Im  je  do- 
viknuo:  »Bra(io,  §ta  radite?*;  ali  u  to  ga  je  Monino  iza  ledja  prostrijelio,  na  Sto  se  je  svalio 
na  zemlju  uzkliknuvSi:  »Isuse  i  Marijo!*  I  vjerni  sluga  njegov,  koji  bijaSe  na  buku  priskoCio  i 
htjeo  pomod  prizvati,  oboren  bi  na  zemlju;  do  kraja  nijesu  ga  zatukli,  jer  su  ga  driali 
mrtvim.  Mercada  je  na  to  mrtvomu  kardinalu  odrezao  desno  uho,  da  ga  kralju  poSlju.  Kroz 
70  dana  lefalo  je  mrtvo  tijelo  kardinalovo  na  is  tome  mjestu,  gdje  ga  bijahu  umorili:  tek  onda 


184  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

zakopali  su  ga  kanonici  biogradskoga  kaptola  u  grobnici  svoje  crkve.  Na  grobni  kamen 
stavili  su  mu  napis:  »Omnibus  moriendum  est«  (Svima  je  umrijeti). 

Smrt  Ivana  Utisenica  imala  je  kobnih  posljedica  samo  za  Ferdinanda  i  njegovo  vla- 
danje  u  Ugarskoj  i  Erdelju.  Novi  vojvoda  erdeljski  Andrija  Bator  nije  pored  svoje  sta- 
rosti  i  bolezljivosti  bio  nimalo  podoban,  da  zamijeni  okretnoga  i  neutrudljivoga  kardinala. 
K  tomu  je  i  narod  (narocito  Sikulci)  zamrzio  na  Castalda  i  njegove  ortake,  ubojice  onoga 
muza,  koji  je  svojim  umom  i  vjestinom  umio  kroz  tolike  godine  sacuvati  Erdelj  od  turskih 
provala  i  pustosenja.  Napokon  je  i  sultan  planuo  i  pregnuo,  da  osveti  muza,  za  kojega  je 
bio  uvjeren,  da  je  samo  zato  nastradao,  sto  je  njemu  bio  odan.  Sultan  je  stoga  odlucio 
jos  vecu  silu  podici,  pace  i  sam  opet  u  rat  poci.  Dne  27.  veljace  1552.  javlja  ban  Zrinski 
iz  Cakovca  Tomi  Nadazdu,  kako  svi  suznjevi,  sto  no  se  iz  turskoga  robstva  vracaju,  su- 
glasno  javljaju,  »da  ce  car  turski  nastajnoga  Ijeta  izaci  i  pocl  iz  Carigrada«  (caesarem 
thurcarum  ad  proximam  aestatem  exiturum  et  moturum  ex  Constantinopoli)  i  da  se  sve  do 
Qjurgjeva  svakoga  petka  navijesta  i  obznanjuje  svima  podanicima  sirom  carstva,  neka 
se  svatko  pripravi  za  ratovanje  kroz  citavu  godinu  (ad  integrum  annum). 

Ferdinandu  bi|o  se  je  dakle  ozbiljno  spremiti  za  dojduci  rat.  Stoga  je  on,  sve  jos  po 
savjetu  pokojnoga  Utisenica,  sazvao  ugarski  sabor  u  Pozun  za  22.  veljace  1552.,  pace  je  i 
sam  sa  svoja  dva  starija  sina  onamo  dosao.  Sabor,  kojemu  je  pribivao  i  ban  Zrinski,  stvorio 
je  46  clanaka  ili  artikula,  koje  je  Ferdinand  26.  ozujka  potvrdio.  Stalezi  dozvolili  su  ratnu 
dacu  za  tu  godinu,  i  to  po  tri  forinta  u  dva  obroka  od  kmetskoga  selista;  zatim  su  odredili, 
da  svi  prelati,  magnati  i  plemi6i  imadu  osobno  poci  u  rat  pod  vodstvom  kraljevim  i  nje- 
gova  sina  Maksimilijana.  Suvise  je  sabor  ustanovio,  da  svaki  velikas  i  plemic  od  deset 
kmetova  opremi  po  jednoga  konjanika,  a  dvadeset  seljaka  po  jednoga  pjesaka.  Ali  prvi 
obrok  ratne  dace,  koji  se  ubrao  u  proljecu,  iznosio  je  samo  nekih  80.000  forinti,  cim  bi  se 
tek  neznatna  vojska  mogla  uzdrzavati.  Stoga  se  je  moralo  opet  uzajmljivati  i  zalagati,  pa 
se  je  tako  financijalno  stanje  Ferdinandovo  jos  pogorsalo,  a  ipak  se  mogla  podici  samo  ne- 
dostattta  sila.  K  tomu  je  Ferdinand  malo  zatim  morao  svratiti  svoju  pozornost  na  Nje- 
macku,  gdje  se  bijase  podigao  saski  izbornik  Mavro,  i  gdje  je  zatim  morao  ugovarati 
s  protestantima  u  Passovi. 

Rat  s  Turcima  u  Ugarskoj  i  Erdelju  vodio  se  je  stoga  godine  1552.  ne  samo  nesrecno, 
nego  donekle  i  neslavno.  Budimski  pasa  Ali  bijase  jos  u  ozujku  natrag  osvojio  Segedin, 
koji  su  Ugri  malo  pred  tim  jedne  noci  ugrabili,  zatim  je  oteo  Vesprim,  kojega  je  posada 
nakon  kratka  odpora  posluh  uzkratila,  a  onda  je  redom  obladao  nekim  tvrdinjama  u  dolini 
rijeke  Ipole.  Medjutim  bijase  se  drugi  vezir  Ahmetpasa,  kojega  je  sultan  imenovao  za  vr- 
hovnoga  zapovjednika,  zdruzio  s  rumelijskim  beglerbegom  Mehmedom  Sokolovicem,  te  je 
s  vojskom  od  50.000  Ijudi  posao  iz  Beograda  prema  Temesvaru,  koji  je  stao  podsjedati 
26.  lipnja.  Qrad  je  branio  hrabri  Stjepan  Losonczy  sa  1300  vojnika  i  250  gradjana  kroz 
trideset  i  dva  dana;  no  kad  mu  je  ponestalo  hrane  i  zaire,  morao  se  je  27.  srpnja  predati. 
Malo  zatim  zauzeli  su  Turci  i  Lipu,  koju  je  kukavni  kapitan  Aldana  ostavio,  premda  se  je 
mogla  dugo  braniti,  jer  ju  bijase  Castaldo  dobro  utvrdio  i  svim  obskrbio,  potrosivsi  na  to 
150.000  dukata.  Tako  su  Turci  zauzeli  citavu  zemlju  izmedju  Erdelja,  Morisa,  Tise  i  Du- 
nava,  pa  su  od  nje  stvorili  temesvarski  pasaluk,  koji  su  povjerili  Kazimpasi. 

Castaldo  morao  je  skrstenih  ruku  gledati  podsadu  Temesvara  i  pad  Lipe.  Imao  je 
malo  vojske,  a  i  ta  je  bila  ozlojedjena,  jer  nije  kroz  vise  mjeseci  dobila  place.  Kad  mu  je 
napokon  na  kraju  lipnja  grof  Helfenstein  doveo  nesto  pomocnih  ceta  iz  Njemacke,  stanje 
se  je  njegovo  samo  pogorsalo,  jer  nije  imao  novaca,  da  dosljake  namiri.  Stoga  su  se  oni 
pobunili,  pa  udarili  na  Kolozvar  i  na  polak  ga  razorili;  jednako  su  djelomice  poharali  i 
Biograd.  Sibinj  spasao  se  je  od  njihova  zuluma  samo  tako,  da  su  gradjani  pograbili  za 
oruzje  i  susjedne  seljake  u  pomoc  pozvali.  Poradi  svega  toga  narod  je  u  Erdelju  bio  tako 
ogorcen,  da  je  volio  robovati  Turcima,  nego  dulje  gledati  u  svojoj  zemlji  njemacke  vojnike. 


TUR5KA   PROVALA   U  SLAVONIJU   1552.  185 

koii  su,  kako  sam  Castaldo  javlja,  seljake  ubijali,  te  njihovo  imanje  grabili  i  ku6e  njihove 
ruSili.  Da  su  tada  Turci  udarili  na  Erdelj,  bili  hi  ga  nesumnjivo  smjesta  predobili.  Medju- 
tim  sultan  zadovoljio  se  je  time,  §to  mu  je  erdeljski  vojvoda  Bator  obecao  naskoro  poslati 
duzni  danak;  k  tomu  se  je  nadao,  da  ce  Bator  opet  prizvati  u  zemlju  kraljicu  Izabelu  i  sina 
ioj  Ivana  Sigismunda. 

Take  je  Erdelj  ostao  i  ovaj  put  poStedjen  od  turske  sile.  No  zato  su  turske  vojvode 
§to  odluCnije  vojevale  u  Ugarskoj,  koja  je  pripadala  kralju  Ferdinandu.  Alipasa  od  Budima 
osvajao  je  redom  gradove,  uz  koje  je  vodio  put  do  znamenite  tvrdinje  Jegra  (kao  Dreg- 
hely.  Sag,  Qjarmat,  Bujak  i  dr.).  Teda  negda  skupio  je  Ferdinand  vojsku  od  9—10.000 
Ijudi  (3500  talijanskih  pjesaka  pod  Sforzom  Pallavicinijem,  3000  njemackih  placenika  pod 
Detritzem,  800  Moravana,  neSto  domacih  hajduka),  te  joj  je  imenovao  za  vrhovnog  voj- 
vodu  Erazma  Teufela.  Premda  su  ovoga  ugarski  i  hrvatski  kapi^ani  (Pavao  Ratkaj,  Juraj 
Keglevid  i  drugi)  svjetovali,  da  ne  zametne  boja,  dok  ne  stignu  veliki  topovi  i  ugarski  veli- 
ka§i  sa  7000  momaka,  on  se  je  ipak  upustio  9.  kolovoza  s  AlipaSom  u  boj  kod  Palasta 
jugoiztocno  od  Scavnice.  Ali  u  dvodnevnom  boju  bi  posve  porazen.  Vecina  ugarskih  i  hr- 
vatskih  kapitana  je  poginulo.  Nijemci  s  Detritzom  su  se  razbjegli,  a  Teufel,  Pallavicini  i 
4000  vojske  dopanuli  su  suzanjstva.  Pallavicini  izkupio  se  je  poslije  sa  16.000  dukata;  Teu- 
fela poslali  su  u  Carigrad,  gdje  ga  je  sultan  dao  usiti  u  koznatu  vrecu  i  baciti  u  more.  Hr- 
vatski Ijetopisac  Vramec  zapisao  je  o  torn  krscanskom  porazu  ovo:  »Vojska  kralja  Ferdi- 
nanda  od  turskoga  ba§e  Herrelt  zvana,  s  njih  kapitanom  Erazmom  Teiffel,  kojega  Ugri 
imenuju  Matijas  Ordeg,  na  Palaste  ali  Plesivice  pobijen  be.  V  (o)noj  vojske  i  boju  poginu 
vnogo  dobrih  vitezov,  pusek,  orozja,  k  boju  dostojna.  Biskup  vacki  Augustin  Sbardalat 
vmorjen  v  (o)nom  boju  be.  Turci  po  boju  gradi  Dergelt,  Qjermar,  SeSen  i  okolu  ostale 
gradi,  kastele  i  imenja  zavje§e«. 

Nakon  razsula  Ferdinandove  vojske  mogli  su  Turci  poci,  kamo  su  htjeli.  Vec  4.  rujna 
zauzeo  je  Alipasa  jako  utvrdjeni  grad  Solnok  na  Tisi,  kojega  se  posada  bijase  razbjegla; 
a  zatim  je  vezir  Ahmet,  sjedinivSi  se  s  Alipasom,  i  prizvavSi  smederevskoga,  peCujskoga, 
stolnobiogradskoga  i  druge  sandzake,  s  vojskom  od  100.000  momaka  9.  rujna  do§ao  pod 
grad  J  e  g  a  r,  da  ga  osvoji  i  tim  si  otvori  put  u  sjevernu  Ugarsku.  Ali  taj  grad  branio  je 
junacki  Stjepan  Dobo  sa  2000  momaka,  kojima  su  pomagale  iste  zene  i  djevojke,  bacajuci 
na  Turke  kamenje  i  polijevajuci  ih  kipucom  vodom.  Nakon  mnogih  zaludnih  juriSa  (osobito 
14.  listopada)  ubijedi  se  AhmetpaSa,  da  grada  ne  ce  uzeti,  te  dize  18.  listopada  podsadu. 
Junac^ki  Stjepan  Dobo  imenovan  bi  poslije  od  kralja  Ferdinanda  erdeljskim  vojvodom 
mjesto  Batora.  Medjutim  bijaSe  io§  na  pocetku  listopada  do§ao  u  Ugarsku  sa  11.000  nje- 
maCkih  vojnika  saski  izbornik  Mavro.  pa  se  je  utaborio  kod  Qjura,  gdje  je  nekoliko  tjedana 
stajao,  dok  je  vezir  zemlju  ostavio. 

Za  turskoga  ratovanja  u  Ugarskoj  tijekom  godine  1552.  stradalo  je  i  hrvatsko  kra- 
Ijevstvo,  a  poglavito  kraljevina  Slavonija.  Ban  Nikola  Zrinski  bijaSe  se  nakon  svrSetka 
sabora  u  Pozunu  povratio  u  Slavoniju,  gdje  je  onda  zajedno  s  kapitanima  Lukom  Sekeljem 
i  Ivanom  Lenkovi(iem  mnogo  radio,  da  pripravi  povjereno  mu  kraljevstvo  za  odpor  protiv 
Turaka.  U  to  ime  nalazimo  ga  sad  u  Kri^evcima,  sad  opet  u  Ormu^u  u  §tajerskoj.  Oso- 
bito gradjani  slobodne  ob(Sine  Qradca  kod  Zagreba  bili  su  zabrinuti  za  svoj  grad.  jer  nije 
bio  ni  dovoljno  utvrdjen,  niti  je  imao  dostatnu  posadu.  Obcina  je  stoga  vi§e  puta  §iljala  po- 
klisare  (Mateja  Slatinskoga)  pred  kralja  zaklinjaju(^i  ga,  da  se  pobrine  za  obranu  grada. 
Ferdinand  je  na  to  zapovjedio  banu  Zrinskomu,  da  zajedno  sa  Sekeljem  I  Lenkovi(iem 
poCne  utvrdjivati  Zagreb,  a  za  troSak  ustupio  je  kralj  sav  dohodak  od  tridesetine,  koja 
se  je  pobirala  od  gradjana  na  brdu  Qradcu.  Zrinski,  Sekelj  i  Lenkoviif  sastali  su  se  do- 
du§e  u  Zagrebu  16.  svibnja  1552.,  da  zapodnu  posao;  ali  nijesu  na§li  ni  dinara  (neque 
obulum)  za  troSak.  Tek  gradjani  obeciali  su,  da  ce  za  utvrdu  svoga  grada  doprinijeti  200  fo- 
rinti;  ali  je  to  bilo  premalo,  pa  je  stoga  ban  odredio,  da  se  Citava  stvar  iznese   pred 


186  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564). 

hrvatsko-slavonski  sabor,  koji  je  on  sazvao  za  Duhove  na  5.  lipnja  one  godine.  Sabor  se 
je  u  ureceno  vrijeme  ili  nesto  poslije  sastao;  ali  sto  je  zakljucio,  nije  poznato,  jer  su  spisi 
toga  sabora  zametnuti  ili  izgubljeni,  Znade  se  samo  za  jedan  zakljucak,  da  je  dozvolio  nesto 
drva  i  vapna  za  utvrdjivanje  gradova,  ali  ni  to  nije  izvrseno. 

Dan  poslije  sastanka  bana  Zrinskoga  sa  Sekeljem  i  Lenkovicem,  naime  17.  svibnja 
1552.  izvijestio  je  on  o  svemu  svoga  prijatelja  Tomu  Nadazda.  Ban  zavrsio  je  svoje  iz- 
vjesce  ovako:  »Tako  je  nakon  svrsena  dogovora  gospodin  Sekelj  posao  u  Susjedgrad,  a 
gospodin  Lenkovic  u  Kranjsku;  ja  cu  pak  sutra  rano  otici  k  svojim  cetama  u  Rakovec. 
Stigli  su  nam  naime  glasi,  da  je  bosanski  pasa  s  jakom  silom  u  Levacu  (Livacu);  Malkoc 
pak,  koji  je  boravio  u  Bosni,  te  je  sada  postao  sandzakom  u  Hlivnu,  takodjer  je  spreman, 
da  ovih  dana  provali  u  Hrvatsku-ili  Slavoniju.  Culi  smo  i  to,  da  se  druga 
turska  vojska  sakuplja  oko  Osijeka,  pa  ce  ona  izaci  na  pustosenje«.  I  Luka  Sekelj  javljao 
je  iz  Ormuza  21.  svibnja  Nadazdu:  »Ovih  su  se  dana  Lenkoviceve  haramije  povratile  iz 
Turske,  pa  su  javile  pod  najtvrdju  vjeru,  da  je  bosanski  pasa  sa  5000  Ijudi  sasao  do  Le- 
vackoga  (Livackoga)  polja.  Ulamabeg  (kojemu  bijase  sultan  jos  1550.  podijelio  sandzak 
Pozegu)  stoji  u  Pozegi,  ali  ne  s  mnogo  njih.  Da  li  ce  oni  svoje  sile  sjediniti  i  poci  na  put  s  to- 
povima  i  gdje  bi  ih  trebalo  ocekivati,  nije  poznato«.  Mnogo  potanje  javlja  vec  ban  Zrinski 
u  svojemu  pismu,  sto  ga  je  iz  Novih  Dvora  u  Medjumurju  30.  svibnja  pisao  knezu  Petru 
Keglevicu:  »Bosanski  pasa  s  mnogo  ceta  dosao  je  na  Hlevacko  polje,  te  je  stanovite  to- 
pove  i  druge  spreme  u  Qradiskom  brodu  u  ladje  ukrcao . . .  Neprijatelj  Turcin  odlucio  je, 
da  podsjedne  koji  od  gradova,  kao  Sisak,  Kostajnicu  ili  Ustilonju  (Hwsthylowyna),  pa  da 
ga  osvoji.  Buduci  dakle  cujemo,  da  tolika  opasnost  prijeti  ovim  gradovima,  duzni  smo  vasu 
velemoznost  pozvati  i  opomenuti,  da  svoj  grad  Ustilonju  svim  potrebitim  tako  providi  i 
obskrbi,  ako  neprijatelj  dodje  pa  ga  podsjedne,  sto  Bog  odvratio,  da  ne  zatece  vas  ne- 
pripravna  i  neuredjena«.  Jamacno  je  ban  ovako  opomenuo  upraviteija  zagrebacke  biskupije 
i  cazmanskoga  preposta  Jurja  Heresinca,  zatim  zagrebacki  kaptol  i  napokon  mladoga 
Petra  Erdeda. 

Ban  se  je  Zrinski  ozbiljno  spremao,  da  doceka  tursku  vojsku,  koja  se  je  u  svibnju 
1552.  na  granici  Hrvatske  i  Slavonije  skupljala.  On  je  ocekivao,  da  ce  Turci  udariti  budi 
na  Kostajnicu  budi  na  Ustilonju  i  Sisak.  Medjutim  Turci  su  ga  prevarili,  te  su  provalili  u 
Podravinu,  gdje  ih  nije  nitko  ocekivao.  Tu  je  u  Podravini  bila  povjerena  obrana  kapitanu 
Luki  Sekelju,  kojemu  bijase  kralj  Ferdinand  jos  22.  prosinca  1548.  predao  nekadanje  Ernu- 
stove  (a  poslije  Kegleviceve)  gradove  Koprivnicu,  Qjurgjevac  i  Prodavic,  da  uz  godisnju 
placu  od  2000  rajnskih  forinti  drzi  u  njima  svoje  cete  i  sluzbenike.  Kao  kapitanu  Kopriv- 
nice  bilo  je  Sekelju  braniti  takodjer  Qrabrovnik  (Qorbonog)  i  Viroviticu,  koja  je  najdalje 
dopirala  u  tursku  krajinu. 

Jos  8.  lipnja  pise  Zrinski  iz  Cakovca  Tomi  Nadazdu:  »Pase  hlivanjski,  hercegovacki 
i  pozezki  stoje  na  Levackom  polju  sa  svojim  cetama;  pasa  bosanski  pak  je  u  Pozegi. 
Kako  cujemo,  zovu  ih  neprestano  u  Ugarsku,  ali  se  oni  krate,  vec  se  ovdje  na  sve  mo- 
guce  nacine  pripravljaju.  §ta  snuju,  nije  izvjestno;  mi  dovoljno  bdijemo  i  brinemo  se  za 
obranu  ovoga  kraljevstva,  ali  nas  je  odvise  malo.  Koliko  je  do  nas,  ne  cemo  nista  pro- 
pustiti,  sto  bi  se  cinilo  (potrebitim)  za  obranu  kraljevstva«.  Poslije  toga  ne  javlja  nista 
kroz  vise  tjedana;  bit  ce  da  je  ban  tada  obdrzavao  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije, 
na  kojemu  bi  izabran  protonotar  Mihajlo  Ravenski,  da  ide  pred  kralja,  pa  da  mu  izlozi  ne- 
voljno  stanje  ovoga  kraljevstva  i  veliku  opasnost,  koja  mu  prijeti. 

Medjutim  je  Ulamabeg  u  drugoj  polovici  srpnja  1552.  iznenada  iz  Pozege  krenuo 
na  sjever  u  Podravinu,  te  banuo  pred  grad  Viroviticu.  Vec  1.  kolovoza  pise  ban 
Zrinski  iz  Cakovca:  »Prosle  subote  (30.  srpnja)  obci  je  neprijatelj  Turcin  podsjeo  grad 
Viroviticu,  te  neprestano  udara  zestoko  na  nju  (illudque  in  horas  strictissime  et  sine  inter- 
missione  oppugnatur).  Grad  Viroviticu  branio  je  Juraj  Brodjanin  s  nekih  petdeset  hara- 


PAD  VIROVITICE  1552. 


187 


mija.  On  je  jos  prije,  nego  §to  su  Turci  grad  zatvorili,  poslao  pisma  i  glasnike  kapitanu 

Luki  Sekelju,  moleci  ga  za  pomo6.  Medjutim  su  Turci  zauzeli  franjeva^ki  samostan  pred 

gradom,  te  iz  njega  stali  sipati  topovska  zrna  na  gradske  zidove,  koji  su  i  onako  stari  i 

troSni  bili.  Juraj  Brodjanin  nije  radi  toga  mogao  docekati   pomo(inih  ceta,  koje  mu   bijaSe 

Sekelj  pod  Ratkom  Malicem  i  Petrom  Besedicem  poslao,  vec  je  2.  kolovoza  predao  Viro- 

viticu  Ulamabegu.  Dne  4.  kolovoza  javlja  Sekelj  iz  Varazdina  Tomi  Nadazdu:  »Pro§le  su 

srijede  (2.  kolovoza)  oni  posve  nevaljaiii  (nequissimi)  ijudi,  koji  su  bili  u  Virovitici,  prcdali 

grad  u  ruke  Ulamabega.  Sada  isti  Ulama  ne  radi  drugo,  nego  daje  cistiti  jarak  gradski.  Bje- 

gunci,  koji  su  iz  onoga  boja  ovamo  utekli,  govore,  ^to  Bog  odvratio,  da  ce   (Ulama)  za 

kratko  vrijeme  podsjesti  Koprivnicu,  te  ju  osvojiti*.  Dva  dana  poslije,  6.  kolovoza  —  javlja 

opet  Sekelj:  »Turcin  se  je  pobrinuo,  da 

se  spali  kasteo  Qrabrovnik  (Qorbonog), 

pa  je  onda  podsjeo  tvrdjicu  Prodavic 

(Prodawyz,  Virje).  Odavle  pa  iz  Qjur- 

gjevca  pobjegao  je  veci  dio  nevoljnih 

ijudi  preko  Drave;  stoga  je  tolik  strah 

obladao  Koprivnicanima  i  samim  Varaz- 

dincima,  da  bi  tezko  ostala  i  petina  od 

njih,  kad  mi  ne  bi  ovdje  bili.  Grad  i 

varo§  Koprivnicu  odlucili  smo  braniti, 

jer,    kako    kazu,    Turcin    vodi    sobom 

mnogo  lumbarada,  samo  ako  budemo 

mogli  na  to  skloniti  haramije  i  ostale 

neplacene    Ijude,    koje    smo    uzeli    za 

placu«.  Istoga  dana  javljao  je  i  Zrinski 

Tomi  Nadazdu  iz  Rakovca,  da  je  Viro- 

vitica  pala,  te  da  su  ju  »ne  silom,  nego 

dobre  volje  kraljevske  haramije  u  njoj 

stojeci   neprijatelju   predali.   Sto   se   je 

ondje  dogodilo,  dogadjat  (Se  se  i  u  bu- 

du6e«  (non  vi,  sed  spontanea  volutante 

haramiae  regii  in  eo  habiti  hosti  tradi- 

derunt.  Quae  hie  acciderunt,  futurumque 

accident).  I  Zrinski  i  Sekelj  pozurili  su 

se,   da   tu    nesrecu    razglase   na   sve 

strane,  ne  samo  kralju  i  ugarskim  veli- 

kaSima,  nego  i  Lenkovicu,  Stajercima  i 

Kranjcima,  pa  i  ostalim  stale2ima  osta- 

lih  austrijskih  pokrajina. 

Pad  Virovitice  stra§no  bi  se  bio  kosnuo  hivatskoga  naroda.  te  bi  imao  nemilih  po- 
sljedica  za  kraljevstvo,  da  nijesu  u  isti  mah  stigle  i  povoljne  vijesti.  U  istome  pismu  od 
6.  kolovoza,  u  kojemu  Zrinski  obznanjuje  pad  Virovitice.  javlja  on  podjedno,  da  jc  mladi 
knez  Petar  Erdedi  osvojio  turski  grad  Veliku  (Kraljevu  Veliku).  te  u  nju  stavio  hrvatsku 
posadu.  O  tom  javlja  i  hrvatski  kroniCar  Vramec  za  godinu  1552.:  »Qospodin  Peter  Rr- 
devdi  po?,ga  i  popali  grad  GradiSko  i  Veliku  porobi  i  popleniti  vCini.  Dober  dobiCek  vitezove 
i  junaci  jaki,  mo(ini  i  dobra  srca  odnesoSe*.  Isthuanffi  pripovijcda  potanje,  kako  jc  Rrdedi. 
ogorCen  pustoSenjem  Turaka  u  Podravini,  skupio  od  svojih  slu?.bcnika  i  podanika  lijepu 
Cetu,  pa  slo2iv§i  se  s  kaptolskim  kapitanima  u  Sisku,  s  knczoni  Jurjem  Frankapanom 
Slunjskim  i  drugima,  te  skupivsi  main  mornaricn  od  §ajka  ili  nasada,  spustio  se  niza  Savu 
u  turskc  krajeve.  Vodja  mu  je  bio  poznati  vec  junak  Marko  Tomasovic.  NahrupivSi  izne- 


KRALJ   I  CAR  hKROlNAND  I. 

Izvorna  slika  u  ambraSkoj  zbirci  umjetniCko-histo- 
riCkoga    dvorskoga    muzeja    u    BeCu. 


188  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

nada  najprije  na  Qradisku,  a  onda  pri  povratku  na  Veliku,  spali  i  razvali  oba  grada  i  va- 
rosi  uz  njih,  Turaka  sila  poubi,  suvise  zarobi  mnogo  Ijudi  i  stoke,  a  osobito  konja,  pa  se 
slavodobitno  zajedno  sa  sajkasima  i  kopnenim  cetama  gotovo  bez  ikakvog  gubitka  kuci 
povrati.  Nesreca  je  samo  htjela,  da  je  drug  njegov,  knez  Juraj  Frankapan  Slunjski,  vrativsi 
se  sa  slavodobitnoga  cetovanja  bas  na  vratima  grada  Stenicnjaka  nastradao.  Udarila  ga 
strijela  i  s  mjesta  ostao  mrtav. 

Bas  taj  pohod  kneza  Petra  Ejdeda  bio  je  i  uzrokorn,  da  se  je  Ulama  morao  brzo 
povratiti  iz  Podravirie,  pa  tako  nije  mogao  ni  misliti  na  podsjedanje  Koprivnice  ili  Varaz- 
dina.  Vec  8.  kolovoza  pise  Sekelj,  da  su  Turci  od  Prodavica  posli  na  Qjurgjevac,  te  na  nj 
udarali  kroz  sest  sati;  ali  junacka  posada  odbijala  ih  je  tako  hrabro,  da  su  poginule  sta- 
novite  turske  age  i  vojvode.  Napokon  je  Ulama  nakon  zaludnog  jurisanja  ostavio  grad  i 
krenuo  jugo-zapadno  prema  Domanjkusu  (versus  Sanctum  Dominicum)  kod  Belovara,  pa 
ce,  kako  jedan  pribjeg  kaze,  na  povratku  uzeti  redom  Cazmu,  Dubravu,  Ivanic,  Sisak  i  na- 
pokon Kostajnicu. 

I  zaista  je  Ulama  osvanuo  pred  Cazmom  ili  Zacezanom,  prije  nego  li  su 
Zrinski,  Sekelj  i  Erdedi  mogli  onamo  pohitati.  U  gradu  bila  je  malena  posada  od  dvade- 
setak  Ijudi,  sve  biskupskih  sluzbenika,  koji  su  bill  tako  prestravljeni,  da  su  s  mjesta  grad- 
ska  vrata  otvorili,  te  se  Ulami  predali.  I  cuvari  kastela  i  varosi  D  u  b  r  a  v  e  prepali  su 
se,  te  su  kasteo  zapalili  i  razvalili,  pa  se  razbjegli  na  sve  strane.  Napokon  razasut  bi  tom 
prigodom  ili  od  Turaka  ili  od  vlastite  posade  i  Keglevicev  kasteo  U  s  t  i  1  o  n  j  a,  sve  do- 
sad  predstraza  grada  Siska.  Sve  to  dogodilo  se  je  u  dva  tri  dana,  jer  su  Turci  jos  u  prvoj 
polovici  kolovoza  ostavili  Slavoniju,  pa  se  sklonili  u  pozezki  sandzak. 

Vec  16.  kolovoza  obavijestio  je  ban  Zrinski  mladoga  kralja  Maksimilijana  potanko  o 
netom  minulim  dogadjajlma  u  tuznoj  Slavoniji.  I  21.  kolovoza  obznanjuje  ban  iz  Krizevaca 
Tomi  Nadazdu  i  Franji  Bacanu,  da  su  Turci  nedavno  ostavili  kraljevinu  Slavoniju,  ali  da  su 
medju  inim  osvojili  i  grad  Cazmu  »u  srcu  ove  kraljevine«  (in  regni  huius  visceribus),  pa 
da  ce  odatle  uzslijediti  »posvemasnje  opustosenje  ovoga  kraljevstva«  (totalis  huius  regni 
desolatio).  Javlja  nadalje,  kako  je  cuo,  da  su  Stajerska  i  Kranjska  ustale  na  noge,  pa  da 
se  je  kod  Optuja  skupilo  nekih  4000  Ijudi;  stoga  je  on  molio  kralja,  da  poslje  vojsku  re- 
cenih  pokrajina  u  Slavoniju,  jer  bi  se  samo  onda,  kad  bi  se  ta  vojska  zdruzila  sa  svima 
cetama,  koje  borave  u  zemlji,  moglo  pomisljati,  da  se  Cazma  Turcima  preotme.  Ban  sam 
dosao  je  sa  placenicima  ovamo  u  Krizevce,  pa  je  okupio  oko  sebe  i  cete  kraljevine  Slavo- 
nije,  koliko  ih  je  nakon  potonjega  poraza  pribrati  mogao;  ali  te  slavonske  cete  tako  su 
uboge,  da  ne  ce  moci  dugo  u  taboru  stajati  i  vojevati.  Malo  dana  zatim,  25.  kolovoza,  pisao 
je  sam  kralj  Ferdinand  iz  Beca  banu  Zrinskomu  kao  odgovor  na  njegov  izvjestaj  o  po- 
sljednjoj  turskoj  provali.  »Tuznim  srcem  podnosimo«,  pise  kralj,  »sto  nam  pises,  da  je 
Cazma  oteta;  ali  sto  se  je  dogodilo,  ne  moze  se  uciniti  kao  da  se  nije  dogodilo.  Ipak 
treba  se  pobrinuti,  da  se  s  Bozjom  pomoci  opet  sto  prije  predobije,  sto  je  izgubljeno.  Glede 
onih  pjesaka,  koji  su  bill  odredjeni  za  obranu  grada  i  varosi  Dubrave,  pa  su  sramotno 
mjesto  ostavili,  i  premda  su  primili  placu,  pobjegli,  gdje  god  kojega  od  njih  uhvatis,  po- 
stupaj  s  njima  prema  krivnji  njihovoj.  Sto  se  pak  tice  tvojih  plemenitih  sluzbenika,  koji 
unatoc  tvojemu  nalogu  nijesu  htjeli  gradu  i  varosi  priskociti  u  pomoc,  hocemo  da  ih  sa 
Lukom  Sekeljem  i  Petrom  Erdedom  pozoves  pred  vojnicki  sud,  da  oni  radi  primjera  ne 
ostanu  nekaznjeni.  Sto  nam  pises,  da  su  se  pa§e  vec  kuci  povratile,  drago  nam  je;  no  bu- 
duci  da  su  se  vec  i  cete  slavonske  na  noge  digle,  pa  se  je  i  vojska  Luke  Sekelja  tebi  pri- 
druzila;  buduci  da  nadalje  nas  senjski  kapitan  Ivan  Lenkovic  u  Zagreb  dolazi,  pa  se  onamo 
i  nase  cete  iz  Koruske  i  Kranjske  spremaju:  to  bi  se  vi  morali  sporazumjeti,  te  po  moguc- 
nosti  pokusati,  da  neke  gradove,  kako  vam  se  cinilo  bude,  neprijateljima  opet  oduzmetc, 
narocito  pak  Veliku,  Cazmu  i  Moslavinu,  da  se  i  vrijeme  zaludo  ne  gubi  i  da  troskovi  ne 
budu  u  tutanj«.  Napokon  poziva  kralj  bana,  da  pomaze  na  svaki  nacin  upravitelja  zagre- 


rURSKA  PROVALA  DO  VARA^DINA   l55l  ife 

backe  biskupije  i  zitelje  Dubrave  pri  obnovi  njihovog  grada  i  varo§i.  »Nalazemo  ti  i  pozi- 
vamo  te«,  zavrsuje  kralj.  »da  sve  svoje  sile  skupi§  (ut  omnes  tuos  nervos  intendas),  da 
se  nikakvo  zio  ne  dogodi  kraljevini  Slavoniji*. 

Na  koncu  dakle  kolovoza  1552.  stajao  je  ban  Zrinski  u  Krizevcima,  te  se  je  spremao, 
da  Zajedno  sa  Sekeljem  i  Lenkovicem,  kao  i  s  cetama  iz  Kranjske,  Koruske  i  Stajerske  uz- 
vrati  Turcima  za  netom  proSlu  provalu.  Medjutim  nijesu  ni  Turci  mirovali,  vec  su  skupljali 
sile  za  nova  cetovanja.  Dne  28.  kolovoza  javlja  neki  vojvoda  iz  Krizevaca  Luki  Sekelju, 
da  se  bosanski  pasa  i  Malkocbeg  nijesu  u  Bosnu  povratili,  nego  da  su  se  utaborili  kod 
Trnave  (blizu  danaSnje  Nove  Gradiske),  dok  je  Ulamabeg  u  Pozegi,  pa  da  su  namjestili 
topove  u  Velikoj.  Sultan  im  je  zapovjedio,  daili  Zagreb  osvoje  ili  da  se  za 
uzicu  objese  (ut  aut  Zagrabiam  adimant  aut  sese  laqueo  suspendant),  a  kad  uzmu 
Zagreb,  da  navale  na  majdane  gospodina  bana.  U  to  ime  dao  im  je  u  pomoc  jedan  sandzak 
i  mnogo  janjicara  i  Cim  Ce  nastati  mladj  (facto  novilunio),  s  mjesta  ce  poduzeti,  sto  su 
namjerili.  Buduci  da  ovoga  mjeseca  obdrzavaju  nekaki  post  (ieiunium  quoddam),  ostat  ce 
mirni  i  tihi,  dok  se  ukaze  mladi  mjesec.  I  sam  ban  pise  6.  rujna  iz  Rakovca  kapitanu 
Lenkovicu  o  turskim  pripravama.  Bosanski  pasa  utaborio  se  je  u  Trnavi,  Malkocbeg  u 
Ba^indolu,  a  Ulamabeg  stoji  u  Pozegi,  pa  traze  konje  i  volove,  kojima  ce  topove  vuci. 
Turci  smjeraju  ravno  na  Sisak,  onda  ce  udariti  na  Zagreb,  ako  radi  nepogodna  vremena 
ne  bi  mogli  sobom  povesti  topove,  onda  ce  cetovati  prema  Zagrebu  ili  sve  do  Varaz- 
dina.  Ban  stoga  moli  Lenkovica,  da  sve  to  saobci  stalezima  Kranjske  i  Koru§ke,  pa  da  i 
oni  pohitaju,  »da  ne  bi  neprijatelj  iznenada  nahrupio  i  nepripravne  zatekao,  pa  ovoj  kralje- 
vini kakav  poraz  zadao  (ne  hostis  ex  improviso  veniens  nos  imparatos  reperiat,  regnoque 
huic  cladem  aliquam  inferat).  »Ako  bi  se  5ete  one  gospode  (iz  Kranjske  i  KoruSke)  i  Sta- 
jeraca  (jer  i  ovima  smo  pisali)  s  nama  zdruzile,  mogli  bi  s  Bozjom  pomocu  neprijatelju 
odoljeti.  te  ga  od  granica  ove  kraljevine  odbiti.  Mi  smo  sa  svima  svojima  ovdje  na 
okupu*.  I  poslije  je  Zrinski  kroz  citav  mjesec  rujan  neprestano  stajao  na  strazi,  izvjes- 
(iivao  o  turskim  kretnjama  i  vapio  za  pomoc.  Dne  13.  rujna  javljao  je  iz  Cakovca,  da  je 
banovca  Qa§para  Gusica  poslao  pred  kraija,  neka  ga  potanko  obavijesti  o  velikoj  opas- 
nosti,  jer  cim  prodje  ovaj  mjesec  (rujan),  neprijatelj  ce  se  podici,  te  udariti  ili  na  Zagreb 
u  Slavonji  ili  na  Kostajnicu.  Ban  Cuje,  da  se  kralj  na  nj  srdi,  premda  ne  zna  za§to;  mo2da 
zato,  »§to  nas  jedan  nije  i§ao  na  deset«  (quod  uno  contra  decern  non  ivimus). 

Medjutim  sva  izvjesca  i  svi  vapaji  bana  Zrinskoga  ostali  su  bez  uspjeha.  Cete  iz 
Stajerske,  Kranjske  i  KoruSke,  koje  se  bijahu  u  kolovozu  podigle,  opet  su  se  iza  nekoga 
vremena  raziSle;  pa(3e  ni  Lenkovici  nije  ostao  u  Slavoniji,  ve(5  je  u  Hrvatskoj  nastavio  iz- 
gradnju  tvrdjice  Nehaja  kod  Senja.  Tako  su  ban  Nikola  i  kapitan  Luka  Sekelj  sami  ostali 
na  braniku  kraljevine  Slavonije.  Prvih  dana  listopada  1552.  desio  se  je  ban  u  Krizevcima, 
a  Sekelj  u  Gjurgjevcu,  gdje  je  pregledavao  svoje  Cete.  kad  je  najednom  bosanski  pa§a 
s  Ulamabegom  i  MalkoCbegom  nahrupio  na  Slavoniju,  te  u  tinji  Cas  proletio  zemljom  do 
Vara2dina.  Tek  na  VaraZdinskom  polju  zaustavili  su  ga  Zrinski  i  Sekelj,  te  su  ga 
prinudili,  da  nakon  nekoliko  okrSaja  3.  i  4.  listopada  uzmakne  prema  Cazmi,  te  se  povrati 
na  tursko  zemljiSte.  O  toj  provali  i  okr§ajima  izvijestili  su  ban  i  kapitan  vet  4.  listopada 
kraija  Ferdinanda  iz  Varai^dina  ovako:  »Mozemo  sada  obznaniti  vaScmu  veliCanstvu,  da 
su  se  re«iena  tri  pa§e  (bosanski,  Ulama  i  MalkoC)  prvoga  dana  ovoga  mjeseca  (listopada) 
podigli,  te  kroz  predjel  Herbochya  zvan  vi§e  Koprivnice  provallli,  pa  su  onda  tre(iega 
dana  ovoga  mjeseca  na  VaraZdinskom  polju  uCinili  nalet  (excursionem)  sve  do  grada 
Vinice  i  do  broda  na  Dravi,  koji  se  zove  ZavraC  (Zawrachya).  Kad  sam  la  ban  Zrinski, 
stojeCi  s  pla(ieniCkim  Cetama  u  Krifevcima,  doznao  za  tu  provalu,  smjcsta  sam  se  digao 
te  danju  i  noCu  s  boka  te  vojske  hrlio,  da  prije  nje  stignem  na  Vara2dinsko  polje,  gdje 
sam  takodjer  po  mojim  silama  s  Boilom  pomoCu  vaSemu  veliCanstvu  i  ovomu  tu2nomu 
kraljevstvu  poslu2io,  koliko  je  do  mene  bilo.  Ja  pak  Luka  Sekelj  bio  sam  pozvan  u  Gjur- 


i90  Ferdinand  i.  habsburqovac  (1527.— i564.). 

gjevac  na  pregledavanje  ceta,  pa  kad  sam  obaznao  za  dolazak  vojske,  obskrbio  sam  one 
krajiske  gradove  prema  potrebi,  pa  sam  s  ostatkom  svojih  ceta  pohitao  u  susret  (turskoj 
vojsci).  Tako  sam  trecega  ovoga  mjeseca  stigao  amo  u  Varazdin,  bas  kad  se  je  neprijatelj 
vec  sa  svoga  naleta  u  svoj  tabor  (in  stationem)  vracao,  pa  smo  onda  ban  i  ja  zdruzili 
svoje  cete  i  borili  se  protiv  neprijatelja,  koliko  smo  mogli.  Ali  velicanstvo  vase  znade 
za  nase  nedostatne  sile,  s  kojima  ne  mozemo  ni  pod  koji  nacin  tako  prejakomu  neprija- 
telju  odolijevati.  Da  smo  imali  pri  ruci  primjerene  cete,  bill  bismo  vasemu  velicanstvu  i 
bijednoi  svojoj  kraljevini  lijepo  posluzili,  premda  zarobljenici  kazu,  da  je  Turaka  bilo  do 
10.000  Ijudi.  Ali  koliko  smo  mi  s  nasim  silama  jnogli  razabrati,  bilo  ih  je  jedva  vise  od  6000. 
To  mozemo  reci,  da  neprijatelj  nije  iz  vase  kraljevine  odnio  mnogo  plijena,  niti  da  je  od- 
vise  poveo  sa  sobom  roblja.  On  je  doduse  nekoliko  sela  i  imanja  oko  Varazdina  u  pri- 
gorju  do  grada  Vinice  razorio,  te  je  prosle  noci  ovdje  kod  Varazdina  nocio;  ali  je  danas  u 
jutro  uzmaknuo  i  posao  prema  Ludbregu  i  Koprivnici.  Kako  ce  kroz  ona  mjesta  proci  i 
koliko  ce  stete  nanijeti,  o  tom  ne  mozemo  sada  nista  pisati.  Ali  kako  neki  odlicni  zarob- 
ljenici kazu,  ta  se  vojska  nakon  povratka  kiici  ne  ce  tako  dugo  razici,  dok  joj  ne  stignu 
zapovijedi  od  njezinog  cara«.  Dva  dana  zatim  izlaze  ban  Zrinski  u  pismu  na  zagrebac- 
koga  biskupa  Pavla  Qregorijanca,  pisanom  6.  listopada  u  Cakovcu,  vec  potanje  o  svojoj 
pobjedi  na  Varazdinskom  polju.  Bosanski  pasa  s  Ulamom  i  Malkocbegom  dosli  su  s  ne- 
brojenom  vojskom  pod  Varazdin,  pa  su  se  onda  3.  listopada  u  selu  Biskupcu  utaborili, 
odakle  su  posli  na  cetovanje  do  Vinice  i  Zavraca  na  Dravi.  Ban  je  medjutim,  cuvsi  za 
dolazak  Turaka,  smjesta  ostavio  Krizevce,  te  sa  svojih  700  konjanika  tako  brzo  jasio 
prema  Varazdinu,  da  je  Turke  prestigao,  te  se  sklonio  u  kasteo  Marusevac  na  Varazdin- 
skom polju.  Kad  je  na  to  jedan  dio  neprijateljske  vojske  udario  iz  Biskupca  prema  Vi- 
nici  i  Zavracu,  ban  je  na  nj  iz  zasjede  udario  i  u  bijeg  nagnao.  Tom  je  prigodom  mnogo 
Turaka  palo,  a  jos  vise  dopanulo  suzanjstva;  suvise  je  ban  oslobodio  sila  krscanskoga 
roblja.  Tim  je  ban  takodjer  zaustavio  dalje  prodiranje  neprijatelja  prema  Stajerskoj.  U  to 
je  s  druge  strane  iz  Gjurgjevca  dosao  i  Sekelj  sa  svojim  konjanicima,  pa  su  nakon  po- 
novnih  navala  potisnuli  Turke  s  Varazdinskoga  polja  na  iztok.  Do  kraja  ih  nijesu  mogli 
svladati,  jer  su  bill  preslabi.  Uza  sve  to,  sto  pobjeda  krscanska  nije  bila  podpuna,  ipak 
se  je  na  daleko  i  siroko  razglasila  nedaca  turskih  pasa.  Cak  u  talijanskoj  kronici  Omiskoj 
zabiljezeno  je  za  godinu  1552.,  kako  su  u  lirvatskoj  mjeseca  rujna  (listopada)  razbijena 
tri  sandzaka  turska,  po  imenu  Malkocbeg,  Ulamabeg  i  jos  jedan  sandzak  i  kako  je  tom 
prigodom  poginuo  jedan  sin  Ulamabega.  Takodjer  Isthuanffi  opisuje  potanko  provalu  i 
poraz  turski.  On  pripovijeda,  da  je  turska  vojska  provalila  kraj  Krizevaca,  Kalnika  i  Va- 
razdinskih  toplica  na  Varazdinsko  polje,  ali  da  se  je  ondje  nasla  izmedju  dvije  vatre: 
s  jedne  strane  oborio  se  je  na  nju  Sekelj  iz  predgradja  varazdinskoga,  a  s  druge  ban 
Zrinski,  koji  se  bijase  zaklonio  u  Marcanskoj  dolini  kod  Vinice.  Turaka  je  mnogo  izgi- 
nulo,  medju  njima  i  neke  vojvode,  na  celu  im  najstariji  Ulamin  sin,  Dzafer,  kojega  je  po- 
gubio  Ivan  Margitic,  konjanicki  castnik  u  ceti  bana  Zrinskoga. 

Ni  nakon  odlazka  triju  pasa  iz  Slavonije  nije  bilo  mira  na  krajini.  Turci  bijahu  naime 
jos  u  kolovozu  namjestili  posebnoga  sandzaka  u  osvojenoj  Cazmi,  te  mu 
pridodali  krajeve  uz  Ilovu  i  Pakru  sve  do  pozezkoga  sandzaka.  Novi  sandzak  imao  je 
1400  pjesaka  i  konjanika,  te  se  je  neprestano  zalijetavao  u  preostalu  Slavoniju.  Jos  13.  li- 
stopada pise  Zrinski  kralju  Ferdinandu:  »Neka  znade  vase  velicanstvo,  odkad  su  ta  dva 
grada,  Cazma  i  Virovitica,  izgubljena,  ne  prestaju  skrovite  provale  tako  konjanika  kao  i 
haraclija  turskih  u  ove  krajeve.  Njima  ip  tako  radi  gustih  suma  i  brojnih  brda,  kao  i  radi 
neposredne  blizine  samoga  grada  Cazme  tezko  odolijevati,  dokle  taj  grad  ostane  u  ne- 
prijateljskim  rukama . . .  Ako  im  se  taj  grad  s  mjesta  ne  otme,  propasti  ce  jos  ove  je- 
seni  ili  najdulje  dojduce  zime  kukavni  ostatci  ove  kraljevine.  Vec  se  cuje  obci  glas,  da  je 
puk  uslijed  ovoga  nedavnoga  poraza  (hac  nuperrima   clade)   i  ovih   neprestanih   provala 


r 


CazManski  saNd2aK. 


191 


tako  zastraSen  i  zdvojan,  da  su  neka  sela  vec    potajno    Turcima    pisala,    da  su  spremna 

njima  se  predati,  samo  da  budu  od  pustosenja  oslobodjeni.   Molimo   stoga   vase   veli^an- 

stvo,  neka  se  dostoji  ii  tako  oCitoj  i  prijekoj  opasnosti  kraljevine  svojim  vjernim   podani- 

cima  u  pomoc  priskociti,  te  povremeno  nekii  dostojnu  vojsku  poslati,  kojom  bi  se  u  to 

dok  izmoreni  neprijatelj  svoje  sile  nadopuni,  pokusalo,  te  mozda  s  Bozjom  pomocu  Cazma 

predobila«.   Cini  se,  da  su  jadikovke  banove  bar  donekle  djelovale,  jer  se  je  na  ponovnu 

zapovijed  kralja  Ferdinanda  27.  listopada  sastala  u  Zagrebu  komisija,  koja  je  pregledala 

grad  na  kaptolu  i  obcinu  na  brdu  Gradcu,  te   predlagala,   kako   da   se   Zagreb   §to  jaCe 

utvrdi.  U  komisiji  bili  su  osim  bana  jos  kapitani  Sekelj  i  Lenkovic,  zatim  upravitelj  Sta- 

jerske   Juraj    Herberstein   i   upravitelj    Kranjske  Jakov  Lamberg  zum  Stain  zajedno  s  po- 

klisarima  vojvodina  Stajerske,  Koruske   i  Kranjske.    U   obseznoj,   njemacki    sastavljenoj 

spomenici  izlazu  komesari  potanko,  §ta 

da  se  razvali  kao  rusevno  ili  nepotre- 

bito,  a  §ta  da  se  na  novo  sagradi  ili  po-  ^~~^~  T] 

pravi.  Komisija  primila  je  i  od  zagrebac- 

koga  kaptola  predstavku,  u  kojoj  se  iz-  , 

la2e,  kako  je  nakon  razsula  kastela  Usti- 

Icnje    zapala   tezka     zadaca     kaptolski 

grad  Sisak,  da  bude  i  predstraza  i 

branik  one   krajine,   i   kako  je   sav   taj 

teret    pao    kaptolu    na    ledja.    Kanonici 

smjeraju  u  toj    skrajnjoj   potrebi  podici 

bedeme  duz  Save  i  Rasohatca  do  utoka 

Blinje  u  Savu,  da  bi  se  s  tih  bedema 

mogla  opazati  neprijateljska  mornarica,  i 

podjedno  da  bi  se  topovskim  hitcima  u 

gradu  Sisku  opominjali,  neka  se  priprave 

za  docek  neprijatelja,  a  narod  pozvao, 

da  se  pobrine  za  svoje  spasenje.  Tako 

bi  ovi  bedemi  sluzili  kao  straza  narodu, 

koji  prebiva  u  gradovima  Blinji,  Vino- 

dolu,  Hrastovici,  Sisku  i  na  savskoj  luci. 

Sada  mora  kaptol.  odkad  je   Ustilonja 

razvaljena,  drzati  nocne  i  dnevne  straze, 

§to  ga  kroz  tjedan  stoji  po  §est  forinti. 

Medjutim  kaptol  ne  ce  kralj  zdvojnoga 

stanja    na    krajini    moci    dulje    o    svom 

tro§ku    uzdrzavati    grad    Sisak,   jer   se 

mora  jo§  brinuti  za   druge   svoje   me- 

djaSnje   gradove,   kao   §to   su  P  e  t  r  i  n  j  a,   o  b  a    Q  r  a  d  c  a, 

kula    C  u  1 1  i  c    u    Hrvatskoj,    koje   je    potonje    proSle 


IVAN   UNONAD. 
Po  savremenoj  slid. 


zatim  kaSteo  S  o  k  o  I  i 
i  ove  godine  o  svom  troSku 
za  obranu  ostataka  krajiSkih  trudom  svojih  podanika  podigao.  Stoga  moli  kaptol 
komesare,  neka  izrade  u  kralja,  da  smjesti  u  Sisak  kraljevsku  posadu  od  100  Ijudi 
i  vi§e  topova  sa  municijom,  ili  da  kaptolu  daje  primjerenu  svotu  za  uzdr^avanje  rcc5enih 
gradova.  SuviSe  neka  kralj  namjesti  u  varoSi  Sisku  jednoga  vojvodu  nasadista  (SajkaSa) 
sa  sto  puSkara,  koji  bi  vazda  bili  spremni  u  §ajkama,  ako  bi  turska  mornarica  onamo 
doplovila.  »Ako  bi  propao  grad  Sisak*,  zavrSuje  predstavka,  »§to  Bog  odvratio,  propasti 
6q  svi  ostatci  ove  kraljevine  i  k  tomu  pokrajine  Kranjska,  KoruSka  i  ^tajerska,  Sto  mogu 
potvrditi  gospodin  Luka  Sekelj  i  gospodin  ban,  koji  su  vidjeli  mjesto  i  grad'.  Napokon  je 
komisiji  predao  spomenicu  i  upravitelj  zagrebaCke  biskupije,  C^zmanski  prepoSt  Juraj  od 


192  t^ERDiNAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1S64.). 

Heresinca,  u  kojern  je  prikazao  stanje  gradova  receiie  biskupije.  U  tvrdjici  S  v  e  t  i  K  r  i  z 
izmedju  Moslavine  i  Cazme  stoji  jedan  kastelan,  osam  vratara  i  cetiri  strazara.  U  I  v  a- 
nicu  Klostru  i  Ivanicu  tvrdji  drzi  po  prilici  jednaku  posadu.  U  tvrdinji  Q  r  a- 
d  e  c  stoji  kastelan,  osam  vratara  i  dva  strazara,  dok  su  kasteo  i  varos  D  u  b  r  a  v  a 
posve  razvaljeni  i  propali.  U  gradicima  kod  Hrastovice  drzi  radi  napadaja  nepri- 
iateljskih  vecu  posadu,  ali  posto  je  okolica  njihova  jako  opustosena,  prima  redovito  od 
podanika  tek  godisnjih  100  forinti,  sto  ne  dostaje  za  uzdrzavanje  gradova.  U  obce  moli 
upravitelj  biskupije  komisare,  da  radeci  oko  obrane  slavonske  i  hrvatske  krajine  uzmu 
u  pretres  takodjer  manjke  i  potrebe  izbrojenih  gradova  i  tvrdjica,  pa  da  ih  obskrbe  voj- 
nicima,  topovima,  puscanim  prahom,  i  svim  sto  je  potrebito. 

Cini  se,  da  citava  komisija  nije  ipak  mnogo  izradila.  Vec  1.  studenoga  1552.  javlja 
Sekelj  iz  Varazdina,  da.je  cazmanski  sandzak  sa  300  konjanika  provalio  do  Qradca  i  Vr- 
bovca,  ali  da  su  sluzbenici  bana  Zrinskoga  oslobodili  sve  suznjeve,  koje  je  na  tom  ceto- 
vanju  zarobio.  Tri  zarobljena  Turcina  i  kapitanov  uhoda  tvrde,  da  je  bosanski  pasa  na 
Levackom  polju,  a  Malkocbeg  u  Banjaluci  u  svom  citluku,  pa  su  svoju  vojsku  razpustili 
do  dojducega  mjeseca,  da  skupi  hranu  za  nove  provale.  Ulamapasa  prosjaci  za  cete  na 
sve  strane,  jer  se  je  zavjetovao  izpuniti  sultanovu  zapovijed,  pa  osvojiti  gradove  Qjurgje- 
vac,  Koprivnicu,  Rasinju  i  Ludbreg. 

Pored  takih  prilika  nije  cudo,  da  je  Zrinskomu  dodijalo  banovanje.  Dne  7.  stude- 
noga tuzi  se  on  iz  Cakovca  Nadazdu,  kako  se  osjeca  >'U  p  a  k  1  e  n  s  k  i  m  m  u  k  a  m  a«  (in 
poenis  infernalibus  positum  me  sentio),  i  kako  je  kralju  podnio .  molbenicu,  da  ga  rijesi 
banske  casti.  Nagnalo  ga  je  na  to,  sto  kralj  nije  izpunio  obecanja  svoja  i  sto  vidi  »kako 
kraljevstvo  danju  i  nocu  propada«,  poradi  cega  mu  je  lice  oblilo  crvenilo,  a  suze  mu  oci 
zalile.  To  je  sve  na  stetu  imena  njegova  (cum  derogamine  aestimationis  nominisque  mei), 
pa  stoga  moli  i  Nadazda,  da  njegovu  molbu  kod  kralja  zagovara.  Molba  medjutim  nje- 
gova nije  bila  s  mjesta  rijesena;  zato  je  poslao  u  Qradac  na  Stajeru  protonotara  Mihajla 
Ravenskoga,  da  u  kralja  sto  brze  rijcsenje  izmoli,  Bilo  je  to  u  prvoj  polovici  prosinca  1552. 
Cini  se,  da  je  tom  prigodom  i  Luka  Sekelj  zatrazio,  da  ga  maknu  s  kapitanije  na  slavon- 
skoj  krajini. 

Kralj  Ferdinand  boravio  je  prvih  mjeseci  1553.  u  stajerskom  G  r  a  d  c  u.  Ostavka 
bana  Zrinskoga  sklonila  ga  je,  da  ozbiljno  poradi  oko  obrane  ostataka  kraljevstva  hrvat- 
skoga,  kao  i  svojih  nasljednjih  vojvodina  Stajerske,  Kranjske  i  Koruske.  Sporazumno  sa 
zastupnicima  tih  triju  zemalja  odlucio  je  za  obranu  hrvatsko-slavonske  krajine  drzati  od- 
sada  stalnu  vojsku  pod  vrhovnim  kapitanom,  bojnim  marsalom,  ratnim 
vijecnicima  i  svim  drugim  potrebitim  (ain  merers  und  s  t  a  t  i  g  s  kriegsvolkh  sambt  einem 
obristen  veldthauptmann,  veldtmarschalkh).  Ta  krajiska  vojska  brojit  ce  nekih  4200  Ijudi 
(200  oklopnika,  2000  lakih  konjanika,  1000  njemackih  vojnika  i  1000  hrvatskih  haramija), 
a  placat  ce  ju  prinosima  Stajerske,  Kranjske  i  Koruske,  koje  su  zastupnici  tih  pokrajina  do- 
zvolili  za  tri  godine.  Vrhovnim  kapitanom  vojske,  kao  i  vrhovnim  kapitanom  na  slavon- 
skoj  i  hrvatskoj  krajini  (obristen  feldhauptmann  an  den  Windischen  und  Crabatischen 
granczen)  imenovao  je  stajerskoga  zemaljskoga  kapitana  Ivana  Ungnada,  koji  je 
vec  jednom  obnasao  cast  vrhovnoga  kapitana  za  Slavoniju  i  Ugarsku,  te  se  je  vazda  odli- 
kovao  svojom  vjestinom,  ratnim  izkustvom,  postenjem  i  vjernoscu.  Vrhovni  kapitan  Un- 
gnad  primit  ce  sluzbu  svoju  na  godinu  dana,  te  ce  biti  zavisan  jedino  od  kralja  i  nje- 
gova sina  Maksimilijana.  A  da  bi  mogao  uspjesno  i  koristno  djelovati,  izdan  bi  za  nj  ob- 
sezan  i  potanki  naputak,  u  kojemu  bise  oznacene  sve  njegove  duznosti  i  prava.  Najza- 
masnija  je  odredba,  da  u  pogledu  obrane  krajine  imade  raditi  sporazumno  i  prijateljski 
s  banom  u  Hrvatskoj,  s  kapitanom  (senjskim  i  uskockim)  Ivanom  Lenkovicem,  kao  i 
s  ostalim  kapitanima  i  zapovjednicima  na  krajini.  »A  kad  bi  se  desilo,  te  bi  trebalo  za- 
jednicki  raditi  tako,  da  ne  bi  smjela  biti  dva  vrhovna  kapitana,  nego  samo  jedan,  onda 


LENKOVldF.VA   OSHOVa  tk  UREDJENJK  KRAJINR.  ifiS 

je  naSa  milostiva  zapovijed,  da  taj  na§  vrhovni  kapitan  ne  bude  samo  vrhovni  vojvoda 
ovih  zemalja  (Stajerske,  Kranjske  1  KoruSke),  nego  i  svima  drugima  cetama  iz 
H  r  V  a  t  s  k  e  i  S  1  a  v  o  n  i  j  e,  jer  su  tako  priznali  za  dobro  i  potrebito,  pa  prema  tomu  i 
prihvatili  takodjer  na§i  ugarski  savjetnici  i  sam  ban«.  Naputak  nalaze  dalje  vrhovnomu 
kapitanu,  da  drzi  uhode,  da  osobitu  paznju  posveti  Senju,  Bihacu  i  Uskocima  u  Hrvatskoj, 
kao  i  Zagrebu  i  mjestu  Zettschan  (Zetschan)  u  Slavoniji;  da  nastoji,  kako  bi  od  Turaka 
osvojena  mjesta  na  krajini  opet  predobio;  da  ne  dize  puckoga  ustanka,  jer  mnogo  stoji 
a  malo  vrijedi,  nego  da  ratuje  samo  s  dobrim  i  izvjezbanini  cetama,  Napokon  sc  odre- 
djuje,  da  se  uz  velikoga  kapitana  imadu  namjestiti  posebni  cinovnici  za  dobavu  ziveza, 
za  smotru  vojnika,  kao  i  zasebni  blagajnik  (profiandtmaster,  mustermeister  und  zallmei- 
ster),  koji  ce  kapitana  u  svemu  pomagati,  te  mu  potrebito  i  dobavljati.  Svi  castnici  Za- 
jedno moraju  tocno  i  ozbiljno  vr§iti  svoje  duznosti,  naro^ito  pak  paziti,  da  se  sve  utvrde 
gradova  i  obranbenih  mjesta  savjestno  obavljajii;  a  osobito  pak  paziti,  da  krajiska  vojska 
ne  bude  na  teret  ubogim  podanicima,  nego  da  vojnici  zive  u  Bozjem  straliu,  prijateljski 
i  mirno  s  narodom  na  krajini. 

Namah  zatim  nagodio  se  je  kralj  s  banom  Nikolom  Zrinskim,  sklonivsi  ga  da  i 
dalje  ostane  u  sluzbi.  Najprvo  mu  je  izplatio  sav  dosadanji  dug  za  uzdrzavanje  ceta,  a 
onda  je  s  njim  22.  veljace  u  Gradcu  utanacio  novu  pogodbu.  Kralj  s  obzirom  na  njegovu 
bojnu  vjestinu  i  pun  pouzdanja  u  njegovu  osobu  daje  mu  pcvlast,  da  od  1.  ozujka  1553. 
dr2i  §est  sto  lakih  konjanika  i  cetiri  sto  pjesaka.  Ban  ce  vazda  raditi  sporazumno  s  mla- 
dim  kraljem  Maksimilijanom  i  vrhovnim  kapitanom  Ivanom  Ungnadom;  branit  ce  povje- 
reno  mu  kraljevstvo  od  neprijateljskih  napadaja,  smetat  ce  neprijateljima  po  svima  si- 
lama,  i  obce  ce  ^initi  sve,  kako  se  pristoji  vjernomu  banu  kraljevine  Hrvatske  i  Slavo- 
nije.  Vojnici  banovi  primat  ce  jednaku  placu,  kao  i  ostale  kraljevske  cete,  i  to  svakoga 
mjeseca;  suviSe  ce  ban  primati  za  svoj  stol  mjesecno  300  ugarskih  forinti.  Za  cete  svoje 
moze  ban  sam  zgodne  momke  novaciti,  te  ih  odpustati.  Jos  istoga  dana  izdao  je  kralj 
nalog  nacelniku  ugarske  komore,  njitranskomu  biskupu  Franji  Thurzu,  da  banu  ytt  od 
1.  ozujka  izplacuje  mjeseCno  po  40  rajnskih  forinti  za  uzdrzavanje  uhoda  na  ugarsko-§ta- 
jerskoj  granici. 

Kralj  bijase  jos  zapovjedio  senjskomu  kapitanu  Ivanu  Lenkovi^u,  da  sastavi  osnovu 
o  stalnoj  i  redovitoj  obrani  hrvatske  i  slavonske  krajine.  Vjesti  i  izkusni  Lenkovi(i,  koji  je 
jo§  u  lipnju  1550.  izradio  obsezan  predlog  o  popravcima  i  dogradnjama  kod  hrvatskih  kra- 
jiskih  gradova  u  senjskoj  i  bihackoj  kapitaniji,  zgotovio  je  svoj  nacrt  vec  do  1.  ozujka 
god.  1553.  Njegove  predloge  prihvatio  je  gotovo  doslovce  i  vrhovni  kapitan  Ivan  Ungnad, 
pak  bi  po  njima  uredjena  obrana  Citave  hrvatsko-slavonske  krajine.  Na  i^elu  krajini  bio 
je  vrhovni  kapitan  Ivan  Ungnad,  a  njemu  je  bio  podredjen  kao  lajtnant  dosadanji  senj- 
ski  kapitan,  kojemu  bi  posebice  povjerena  obrana  hrvatske  krajine  od  Senja  do  Biha<fa 
i  dalje.  Tako  je  Ungnad  vedinom  boravio  u  Slavoniji  (Vara^dinu,  Zagrebu,  Gradcu).  a 
Lenkoviii  u  Hrvatskoj,  poglavito  u  Senju.  Flaca  za  Ungnada  nije  nam  poznata;  pla(^a  za 
Lenkovica  (i  za  njegov  stol)  iznosila  je  godisnjih  600  forinti.  Za  hrvatsku  krajinu  dopri- 
nosila  je  uz  kralja  vojvodina  Kranjska,  a  za  slavonsku  vojvodine  Stajerska  i  KoruSka. 
Vrhovni  kapitan  uzdr2avao  je  Cetu  od  nekih  1050  momaka,  od  kojih  je  uza  nj  bilo  300 
konjanika  i  200  njemaCkih  vojnika;  Lenkovic  imao  je  uza  se  od  te  Cete  2(M)  konjanika, 
dok  ih  je  50  sIu?Jlo  pri  poSti;  napokon  je  100  konjanika  i  100  njemaCkih  vojnika  stajalo  u 
Gradcu  (kod  Kri^.evaca),  dok  je  100  konjanika  bilo  razmje§teno  u  pet  mjesta  kod  Kaniie 
u  Ugarskoj.  Osim  te  5ete  vrhovnoga  kapitana  bilo  je  u  posadama  na  slavonskoj  krajini 
1375  konjanika  i  1416  hrvatskih  haramija,  koje  su  plaCali  staleii  Stajcrski  i  koruSki.  Po- 
sade  pak  bile  su  razdijeljene  po  gradovima  ovako:  u  Zagrebu  njemaiJkih  vojnika  100,  za- 
thn  100  haramija  i  nepoznat  broj  konjanika,  u  Ivani(!u  300  konjanika  i  140  haramija,  u 
Sisku  1(K)  haramija  (koji  su  podjedno  vrSiii  siuzbu  kao  SajkaSi),  u  Kri?-evcima  300  konja- 

Klai(i.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  13 


194  PERD^AND  I.  HABSBURGOVAC  (1527.— 1564.). 

nika  i  100  haramija,  u  Cirkveni  (blizu  turske  Cazme)  100  konjanika  i  50  haramija,  u  To- 
polovcu  50  konjanika  i  40  haramija,  u  Koprivnici  200  konjanika,  100  haramija  i  50  nje- 
mackih  vojnika,  u  Qjurgjevcu  150  konjanika  i  150  haramija,  u  Ludbregu  75  konjanika  i  20 
haramija,  u  mjestu  Kopnitz  (?)  50  haramija  i  3  konjanika,  i  onda  na  ugarskoj  strani  u 
Bobovcu  (Baboca,  Bobovisce)  i  Korotni  20  konjanika,  koji  ce  vrsiti  sluzbu  uhoda.  Jos  su 
u  Kalnickoj  gori  i  po  Ivancici  bile  razmjestene  straze  od  haramija,  da  hvataju  turske  mar- 
tolose,  i  to  u  Apatovcu  32,  u  Qlogovnici  20,  u  Vehkom  Kalniku  20,  u  Canjevu  32,  u  Reme- 
tincu  32,  u  Varazdinskim  Toplicama  50  i  u  Varazdinu  200.  Napokon  je  i  ceta  bana  Nikole 
Zrinskoga  od  1000  momaka  (600  konjanika  i  400  pjesaka)  i^ila  djelomice  u  posadama:  i  to  u 
Rakovcu  i  Bozjakovini  200  konjanika  i  100  pjesaka,  u  Vrbovcu  100  konjanika  i  100  pjesaka, 
zatim  u  Kostajnici  na  Uni  100  pjesaka,  a  u  Novigradu  na  Uni  i  Prekovrskomu  po  50  pjesaka. 
Ostatak  od  300  konjanika  vodio  je  ban  Nikola  vazda  uza  se.  Tako  je  citava  redovita  i  stalna 
vojska,  kojoj  je  bilo  braniti  ostatke  Slavonije,  brojila  nekih  4840  momaka,  konjanika  i 
pjesaka. 

Jos  je  bolje  bila  uredjena  obrana  preostaie  Hrvatske,  koja  je  prema  racunu  Ivana 
Lenkovica  stajala  godisnjih  68.618  forinti.  Tu  su  vec  odprije  obstojale  dvije  posve  ure- 
djene  kapitanije,  po  imenu  senjska  (s  gradovima  Senj,  Starigrad,  Brinje  i  Brlog)  i  onda 
bihacka  (s  gradovima  Bihac,  Ripac,  Qolubic,  Sokol,  Brekovica,  Topiicki  turanj  i  Izacic); 
u  prvoj  je  bila  posada  od  383  momka,  a  u  drugoj  od  190  momaka.  Sad  bi  jos  sastavljena 
ceta  od  200  konjanika  i  400  pjesaka,  koja  je  imala  cuvati  gorske  krajeve  i  klance,  te 
braniti  Turcima  prelaz  u  Kranjsku  i  Istru.  (^d  te  cete  smjesteno  bi  50  konjanika  i  50  pje- 
saka u  Bihac,  a  ostalo  bi  razmjesteno  po  gradovima  i  zamcima  hrvatskih  knezova  i  pie- 
mica,  koji  sami  nijesu  mogli  braniti  svojih  gradova.  Tako  je  Ogulin  dobio  50  konjanika 
i  30  pjesaka,  Slunj  50  konjanika  i  20  pjesaka,  Trzac  50  konjanika,  Dreznik  20  pjesaka, 
Ledenice  20  pjesaka;  nadalje  u  Velebitu  strazilo  je  50  pjesaka  a  na  Krsu  (Krasu)  oko 
Kostela,  Klane  i  Qotnika  opet  50  pjesaka.  Osim  konjanika  i  pjesaka  bilo  je  topdzija  i  pu- 
skara,  koji  su  bill  razmjesteni  tako  po  poglavitim  gradovima,  kao  i  po  izlozenim  tockama 
na  krajini.  Suvise  bilo  je  placenih  uhoda  (dva  na  bosanskom  zemljistu,  a  jedan  na  mle- 
tackom  zemljistu),  koji  su  dojavljivali  sve  pokrete  i  priprave  turske;  onda  jedan  oprem- 
ijeni  brod,  koji  je  krstario  od  Senja  do  Dubrovnika,  te  pazio  na  svaku  kretnju  neprija- 
teljsku.  Jos  bi  namjesteno  36  strazara  (scartleut)  u  gorama  izmedju  primorja  i  Ripca, 
zatim  bi  uredjena  postanska  sluzba  sa  48  konja,  koja  je  promicala  promet  izmedju  hrvat- 
ske krajine  i  Kranjske.  Napokon  bi  zavedeno  pet  postaja  (na  brdu  Krpelju  izmedju  Mo- 
drusa  i  Ogulina,  na  Krsu  izmedju  Qotnika  i  Jablanca,  na  brdu  Plesivici  kod  Metlike,  na 
brdu  Ostrcu  u  Uskockim  gorama  ili  Qorjancima  i  na  Ceroveckom  brdu  izmedju  Kosta- 
njevice  i  Brezca),  gdje  je  staino  prebivao  po  jedan  placeni  strazar,  koji  je  vituljacama 
(kreudsfeuern)  i  pucnjavom  muzara  (kreudsschussen)  dojavljivao  i  razglasivao  narodu 
dolazak  neprijatelja.  Sve  te,  kao  i  druge  neke  uredbe  za  obranu  i  osiguranje  hrvatske 
krajine  stajale  su  godisnjih  77.000  rajnskih  forinti. 

Boraveci  u  stajerskom  Qradcu  sazvao  je  kralj  Ferdinand  20.  veljace  jos  i  ugarski 
sabor  za  9.  travnja  1553.  Buduci  da  je  tada  u  Pozunu  harala  kuga,  sastat  ce  se  sabor 
U  Soprunu.  Na  samomu  saboru,  kojemu  je  i  kralj  priblvao  i  kpjega  je  zakljucke  (30)  kralj 
19.  svibnja  u  Soprunu  potvrdio,  radilo  se  je  o  zemaljskoj  obrani,  o  dacama,  o  vjerskim 
poslovima,  kao  i  poboljsanju  seljackih  prilika.  Stalezi  pokazase  se  spremni,  da  svi  listom 
ustanu  na  obranu  zemlje,  ali  uz  pogodbu,  da  ili  sam  kralj  ili  njegov  prvorodjeni  sin 
Maksimilijan  stane  na  celo  vojske.  Bilo  je  tuzba  i  na  strance,  koji  kao  kapitani  silom 
gone  puk  na  vojsku  i  na  bezplatne  radnje  kod  utvrdjivanja  gradova.  Da  bi  i  Erdeljcima 
ugodio,  odazvao  je  u  to  doba  i  generala  Castalda  s  njegovim  stranim  cetama  iz  zemlje, 
te  je  upravu  Erdelja  26.  svibnja  povjerio  junackomu  branitelju  Jegra,  slavnomu  Stjepanfi 
Dobu,   pridruzivsi  mu   jos   kao   vojvodu   rodjenoga  Erdeljca  Franju  Kendyja.  No  uza  sve 


r 


ANTUN  VRANCIC  U  CARIORADU. 


195 


(6  dizalo  se  je  u  to  u  Erdelju  sve  vise  nezadovoljnika,  naroCito  medju  Sikulcima,  a  podu- 
pirala  ih  je  potajice  i  kraljica  Izabela  zajedno  s  Petroni  Petrovicem,  koji  je  novim  vojvo- 
dama  htio  osiijetiti  priziianje  Crdeljaca. 

Ba§  te  nestalne  prilike  u  Erdelju  sklonile  su  Ferdinarida,  da  je  opet  stao  raditi  o 
miru  s  Turclma,  ma  i  uz  vece  zrtve.  Ali  ugarska  gospoda  kratila  su  se,  da  idu  za  pokli- 
sare  u  Carigrad,  boje(ii  se  sudbine  Malvezzijeve.  Napokon  se  je  ipak  toga  posia  prihvatio 
Hrvat  Antun  Vrancic  (rodjen  u  Sibeniku  29.  srpnja  1504.),  necak  slavnoga  nekad 
bana  Petra  Berislavica,  Vran(5ic  je  od  rane  mladosti  svoje  bio  privrzenik  Ivana  Zapolje  i 
zene  mu  Izabele;  tek  13.  veljace  1550.  presao  je  u  sluzbu  kralja  Ferdinanda,  koji  ga  je 
namah  imenovao  svojim  tajnikom,  dok  mu  je  jegarski  biskup  Olah  podijelio  kanoniciju  u 
Jegru.  Dne  19.  ozujka  1553.  bijase  kralj 
poslao  Vrancica  u  Budim,  da  u  begler- 
bega  AlipaSe  izmoli  primirje,  za  kojega 
bi  se  ugovaralo  u  Carigradu  o  miru  sa 
samim  sultanom.  Kad  je  Vrancic  zaista 
utanacio  primirje  na  pol  godine,  imeno- 
vao ga  je  kralj  6.  lipnja  pecujskim  bi- 
skupom  i  svojim  savjetnikom,  te  mu  je 
povjerio,  da  ide  za  poklisara  u  Cari- 
grad, Drug  mu  je  bio  Franjo  Zay,  voj- 
voda  sajkasa  na  Dunavu,  koji  je  tako- 
djer  bio  vje§t  hrvatskomu  jeziku.  Kako 
se  je  sultan  spremao  na  rat  s  Perzijom, 
mogao  se  Ferdinand  nadati,  da  ce  pri- 
voliti  na  mir  ili  barem  na  primirje. 
Stoga  je  poklisarima  dao  naputak,  da 
ponude  sultanu  za  citavu  Ugarsku  go- 
disnji  »dar«  od  150.000  dukata,  a  za 
onaj  dio  Ugarske,  §to  ga  kralj  zaista 
drzi,  zajedno  s  Erdeljem  godiSnjih  40.000 
dukata;  suvise  da  obecaju  velikomu  ve- 
ziru  Rustanu  i  ostalim  vezirima  znatne 
godiSnje  nagrade.  Poklisari  ostavili  su 
17.  srpnja  Komoran,  pa  pohodivsi  uzput 
u  Budimu  novoga  beglerbega  Tujgun- 
paSu  stigli  su  preko  Iloka,  Beograda  i 
Sofije  25.  kolovoza  u  Carigrad.  Ali  pri- 
godom  audiencije  27.  kolovoza  poka- 
zalo  se  je,  da  im  je  trud  uzalud.  Sultan 
nije  htjeo  ni  Cuti,  da  Erdelj  ostane  Fer- 

dinandu,  a  kamo  li,  da  mu  prepusti  Citavu  Ugarsku.  Samo  pod  pogodbom,  da  Ferdinand 
vrati  Erdelj  sinu  Zapoljinu,  bio  je  sultan  spreman  privoliti  na  primirje  od  pet  godina  uz 
manji  godiSnji  danak  od  15.(KM)  dukata.  Zasu2njeni  Malvezzi  puSten  bi  na  slobodu  i  poslan 
u  Ugarsku,  da  za  tri  mjeseca  donese  od  Ferdinanda  odgovor;  kroz  to  vrijeme  ncka  ostanu 
VranCiC  i  Zay  u  Carigradu,  a  primirje  neka  vrijedi  i  dalje. 

Za  dogovaranja  u  Carigradu  i  radi  rata  s  Perzijom  zaista  su  Turci  mirovali  kroz 
Citavu  godinu  1553.  na  hrvatskoj  i  slavonskoj  krajini.  Ban  Zrinski,  vrhovni  kapitan  Un- 
gnad  i  kapitan*  senjski  LenkoviC  mogli  su  kroz  to  vrijeme  urcdjivati  obranu  krajine,  te  se 
tako  osigurati  za  dojduce  bojeve.  NaroCito  se  u  tom  pogledu  iztiCe  Ivan  Ungnad.  Dne 
27.  srpnja  uriCe  on  u  Zagrebu  vojniCku  smotru  na  slavonskoj  krajini.  koja  Ce  se  vrSiti 

13* 


QRB  IVANA  SIQISMUNDA,  VOJVODE  ERDELJ- 
SKOGA. 

Po   snimku   iz   prvoga   izdanja   Verbecijeva   »Tri- 
partituma*. 


iQo  PERDIMAND  1.  HABSBURCjOVAC  (1527.— 1564J. 

31.  srpnja  u  Krizevcima,  te  poziva  na  nju  sve  podredjene  kapitane,  medju  njima  i  Petra 
Kastelanovica.  Poslije  toga  obilazi  on  krajiske  gradove,  proucava  prilike,  te  podastire  o 
torn  posebno  izvjesce.  Znacajno  je,  kako  nepovoljno  sudi  o  narodu  u  Medjumurju.  On  je 
ondje  zatekao  »bogat,  dobro  stojeci  puk,  kojega  i  dosta  imade«;  no  kad  ga  pozovu  na 
oruzje,  ne  ce  se  okupiti  ni  pomoci,  »nego  bi  kao  u  ruzicnjaku  mirno  sjedio, 
nista  drugo  ne  radio  nego  svojoj  gospodi  punio  pivnice  i  ormare,  te  se  samo  od  drugih 
dao  braniti«.  Kad  ih  stoga  koris,  pozivaju  se  na  stari  obicaj.  O  boljku  nema  govora,  dok 
ne  bude  medju  tim  pukom  vise  njemackih  zapovjednika.  Ungnad  bijedi  na- 
dalje  zagrebackoga  biskupa  i  kaptol,  da  su  po  njihovoj  nemarnosti  propali  gradovi  Cazma, 
Virovitica  i  Dubrava.  Kanonici^  kojima  se  povjerava  obrana  biskupskih  i  kaptolskih  gra- 
dova  (Sisak,  Ivanic,  Zagreb,  Qradec)  jesu  koji  put  starci,  »koji  jedva  s  pomocu  batine 
hodati  mogu«,  a  u  ratne  stvari  nista  se  ne  razumiju.  Biskup  i  kaptol  imadu  vise  od  3000 
kmetova,  koje  nemilo  gone  za  svoje  obogacenje,  tako  da  im  za  javne  poslove  nista  ne 
preostaje.  A  i  gradjani  po  gradovima  i  trgovima  mijenjaju  za  neprijateljske  provale 
radije  svoja  sjedista,  nego  da  se  odluce  na  odlucan  odpor.  Tomu  bi  se  daio  predusresti 
jedino  tako,  kad  bi  u  buduce  i  oni  i  svi  podanici  one  duhovne  gospode  mo- 
rali  slusati  jedino  vrhovnoga  kapitana.  Ako  se  tako  udesi,  prestat  ce 
s  mjesta  netocno  obavljanje  tlake,  kojim  se  zeli  omoguciti  podizanje  tvrdinja,  a  pasti  ce  i 
cijena  hrani,  koje  vojnicima  treba,  te  se  ne  ce  vise  zgadjati,  da  vojnici  moraju  gladovati, 
jer  zemaljska  gospoda  svojim  kmetovima  brane,  da  ista  njemackim  pjes^cima  ili  konjani- 
cima  prodavaju. 

Jednako  nepovoljno  izvjescuje  i  Ivan  Lenkovic.  Ivan  bijedi  zagrebackoga  biskupa 
i  kaptol,  kako  nehajno  obskrbljuju  svoje  gradove;  u  gradu  Sisku,  koji  je  predstraza  Turo- 
polja,  drze  koji  put  jedva  dvanaest  vojnika,  a  za  zastitu  ubogih  kmetova  nemaju  gotovo 
nikakvih  straza.  Suvise  iznosi  on,  da  u  njihovim  gradovima  nema  ni  topova,  ni  zaire,  a  ni 
hrane;  a  poradi  njihove  bojne  nevjestine  ne  ce  nijedan  vrstan  placenik  kod  njih  ni  slu- 
ziti.  U  jednom  pismu  opet  javlja  Lenkovic,  kako  ga  hrvatska  gospoda  salijetaju,  da  stavi 
posade  u  njihove  gradove;  ako  to  ne  ucini,  napustit  ce  oni  svoje  gradove  i  zamke,  koji  ce 
onda  kao  plijen  lako  zapasti  neprijatelje.  Tako  trazi  zagrebacki  biskup  posadu  za 
Sracicu;  zagrebacki  kaptol  za  vise  gradova  (Sisak,  Petrinju  i  druge);  Keglevic  za  Buzin, 
knez  Blagaj  za  Ostrozac,  Jezerski,  Cazin  i  Pec;  Kerecenji  za  Unadol;  knez  Franjo  Fran- 
kapan  Slunjski  za  Qore  kod  Hrastovice  i  Cetin;  Caspar  Pezanski  za  grad  i  varos  Hresno. 
Medjutim  pojedini  velikasi,  knezovi  i  plemici  obracaju  se  i  na  samoga  kralja.  U  obce  se 
u  to  vrijeme  bas  groznicavo  radi  oko  utvrdjivanja  pojedinih  gradova  na  krajini.  Balta- 
zar  Kocijan,  ratni  vijecnik  kralja  Ferdinanda  u  slavonskoj  krajini,  moli  12.  lipnja  iz  grada 
Varazdina  zagrebacki  kaptol,  da  se  pobrine  za  Keglevicev  grad  Blinju,  dok  ban  i  banovac 
poslju  onamo  svoje  haramije  i  dok  se  povrate  kraljevske  krajiske  cete,  koje  su  sada  za- 
bavljene  utvrdjivanjem  grada  Bobovca  u  Ugarskoj.  Dne  15.  srpnja  poziva  opet  kralj  bana 
Zrinskoga  i  Ivana  Ungnada,  da  stave  u  Sisak  svoga  kapitana  i  nesto  vojske.  Napokon 
5.  listopada  prima  kralj  od  Ladislava  Kerecenja  grad  Sokol  u  Hrvatskoj  za  3000  ugarskih 
forinti. 

Nastojanju  vrhovnoga  kapitana  i  njegova  zamjenika  pridruzio  se  je  i  ban  Zrinski. 
On  je  najprije  utvrdjivao  svoje  gradove  Kostajnicu  i  Novigrad  na  Uni,  za  koji  su  mu 
posao  6.  rujna  nudili  svoje  kmetove  iz  Stenicnjaka.  Djelovanju  banovu  smetala  je  nesto 
njegova  bolest  na  nozi,  koja  ga  je  mjeseca  listopada  prikovala  uz  Ozaljgrad;  u  isto  je 
vrijeme  bjesnila  u  Slavoniji  kuga,  narocito  u  okolici  zagrebackoj.  Oporavivsi  se  od  bolesti 
sazvao  je  ban  mjeseca  studenoga  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije.  Ne  znamo,  gdje 
je  sabor  bio  na  okupu,  niti  su  nam  poznati  svi  njegovi  zakljucci;  jedino  je  izvjestno,  da 
su  stalezi  na  njemu  dozvolili  ratnu  dacu  od  jedne  forinte  po  dimnjaku  u  dva  obroka  za 
godinu   1554.,  zatim  da  su  odredili  bezplatne  radnike  za  utvrdjivanje  krajiskih  gradova. 


TOMA  NADA2DI  IZABRAN  ZA  PALATINA. 


197 


Tako  bi§e  kmetovi  zagrebaCke  fupanlje  odredjeni  za  Sisak,  a  podanici  vlastele  u  2upaniji 
varazdinskoj  za  Ivanid.  Medjutim  od  dozvoljene  ratne  da6e  bilo  ie  slabe  koristi.  Dikator 
Ambroz  Qregorijanec  mogao  je  za  prvi  obrok  na  6.  sijeSnja  1554.  oporezovati  u  Citavoj 
Slavoniji  tek  4648  dimnjaka  ili  fuma  (u  zagreba5koi  zupaniji  274314,  u  varazdinskoj 
1537^,  a  u  kriZevackoj  samo  376,  jer  su  dvije  sud^ije  te  Zupanije  bile  od  Turaka  posve 
opustoSene).  koji  bi  imali  u  sve  platiti  2324  dukata.  Od  topa  je  ban  primio  samo  1327  du- 
kata;  ostatak  nije  se  mogao  utjerati. 

Ban  Zrinski  nije  u  ostalom  redovno  dobivao  ni  onu  pla(5u,  koja  ga  je  patrila  za  uz- 
drfavanje  banske  Cete  od  1000  Ijudi.  Jo§  13.  prosinca  1553.  bijaSe  dvorska  komora  kraija 
Ferdinanda  u  BeCu  pozvala  iigarsku  ko- 
moru  u  Poziinu,  da  izplati  banu  mjesecnu 
pla<Ju  uz  zaostali  dug  od  1000  forinti,  da 
njegovi  vojnici  ne  biidu  primorani  osta- 
viti  svojih  gradova,  te  se  razici.  Komora 
jamaCno  nije  zadovoljila  nalogii,  jer  je 
prvih  dana  mjeseca  sijecnja  1554.  osva- 
nuo  11  Be^ii,  kamo  ga  je  izpratio  Luka  Se- 
kelj.  Ba§  tada  radilo  se  je  u  Becu  o  torn, 
da  kralj  okupi  oko  sebe  sve  ugarske  sa- 
vjetnike.  Nedvojbeno  se  je  radilo  o  ugar- 
skom  saboru,  koji  je  kralj  21.  sijecnja  sa- 
zvao  u  Pofun  za  1.  oZujka  1554.,  da  se 
jednom  ved  popuni  mjesto  palatina,  koje 
je  ostalo  izpraznjeno  jo§  od  smrti  Stje- 
pana  Batora  (1531.).  Na  torn  saboru  bi 
zaista  izabran  za  palatina  zasluzni  Toma 
Nadazdi,  nekadanji  ban  hrvatski.  a  poslije 
sudac  kraljevskoga  dvora.  Osim  toga 
stvorio  je  sabor  24  Clanka,  koje  je  kralj  u 
Pozunu  12.  travnja  potvrdio.  Tri  dana 
zatim,  15.  travnja,  izdao  je  kralj  u  Po- 
zunu banu  Zrinskomu  znamenitu  povelju, 
kojom  mu  je  dozvolio,  da  kao  gospodar 
Medjumurja  pridade  svojemu  porodiC- 
nomu  grbu  jo§  i  grb  izumrlih  Ernusta.  U 
toj  povelji  slavi  kralj  Zrinskoga  u  velike, 
te  iztiCe,  kako  je  junaCkim  okrSajem  pred 
PeStom  i  dosadanjim  banovanjem  »svo- 
jemu  imcnu  ncumrli  sjaj  i  slavu  pribavio* 
(immortalem     nomini     tuo     splendorem 

atque  gloriam  comparasti).  Mjesec  dana  poslije,  oko  24.  travnja,  opct  jc  Zrinski  u 
BeCu  pred  kraljem  radi  p\a6c  za  vojnikc.  Tom  jc  prigodom  ili  ne§to  poslije  iz- 
molio  ban  u  kraija,  da  njegove  gradove  Kostajnicu  i  Novigrad  na  Uni,  koji  su 
najviSe  bill  izlo?.eni  turskim  nasrtajima,  primi  u  svojc  kraljevske  ruke.  Kralj  jc  to  i  uCinio. 
na  §to  je  vrhovni  kapitan  njegov  Ungnad  obranu  till  gradova  povjcrio  Pctru  Crdedu.  koji 
je  tada  sluZio  kao  kapitan  u  njegovoj  vojsci. 

Ali  fo§  u  jednom  poslu  potrafio  je  Zrinski  svoga  kraija  i  gospodara.  F^an  je  vg6  od 
proSlc  godine  bio  liCno  zavadjen  s  novim  bosanskim  saiid?-akom  Mclimcdom,  koji  se  je 
ponosito  zvao:  »Mehmetpa§a  sandZak  bosanski  i  proCclnik  vojskc  prcsrctiioga  cara  od 
Carigrada  do  Budima  i  TemeSvara*.  Mehmed  je  trafio  od  bana,  da  pusti  na  slobodu  nc- 


KNEZ  NIKOLA  ZRINSKI  SIQETSKI. 

Po  savremenom  drvorezu  iz  zbirke  LjudevitcT 
Crnsta. 


198  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

koga  zarobljenoga  turskoga  vojvodu  Murata,  kojega  bijahu  haramije  u  ovo  doba  primirja 
zarobili,  te  ga  banovim  sluzbenicima  prodali.  Kad  Zrinski  nije  htjeo  da  to  ucini,  tuzio  ga 
je  Mehmedpasa  kralju,  na  sto  je  ovaj  zapovjedio  Ungnadu,  neka  pod  prijetnjom  kraljeve 
nemilosti  suznja  od  bana  zahtijeva,  pa  onda  bosanskomu  sandzaku  predade.  Ungnad  je  to 
pismom  iz  Celja  19.  prosinca  1553.  i  zatrazio.  All  ban  odgovorio  je  21.  prosinca  iz  Ca- 
kovca  Ungnadu  ovako:  »Mi  smo  vjerni  kraljevskomu  velicanstvu,  kao  svaki  podanik 
njegov  bez  iznimke.  All  mi  ne  pridrzajemo  u  suzanjstvu  recenoga  vojvodu  niti  radi  no- 
vaca,  niti  radi  darova,  niti  radi  konja,  niti  radi  ma  kakve  druge  odkupnine,  nego  da 
njim  izkupimo  krscane,  kojih  su  Turci  za  ovoga  primirja  samo  izmedju  nasih  Ijudi,  ne 
uracunajuci  druge,  blizu  sto  i  pedeset  zarobili.  Mi  zelimo,  da  nam  se  ovi  suznji  povrate, 
pa  cemo  onda  i  njega  na  slobodu  pustiti.  Mi  se  uzdajemo  u  njegovo  velicanstvo,  da  nam 
toga  Turcina  ne  ce  silom  uzeti;  a  drugomu  nikomu  ne  cemo  ga  dobre  volje  predati.  One 
pak,  koji  su  toga  Turcina  zarobili,  vasa  velemoznost  dobro  poznaje,  tko  su  i  gdje  su«. 

Radi  vojvode  Murata,  kojega  ban  nije  nikako  htjeo  Mehmedpasi  predati,  dok  mu 
Turci  ne  povrate  zarobljene  krscanske  suznje,  nastao  je  zestok  spor  izmedju  bosanskoga 
sandzaka  i  Zrinskoga.  Opreka  se  je  poslije  tako  izostrila,  da  se  je  napokon  mogia  rije- 
siti  samo  m  e  j  d  a  n  o  m  izmedju  bana  i  sandzaka.  Ne  zna  se,  da  li  je  ban  pozvao  sandzaka 
na  mejdan  ili  obratno;  samo  je  to  izvjestno,  da  je  Zrinski,  boraveci  u  Becu,  po  tadanjem 
obicaju  zamolio  kraija  Ferdinanda  za  dozvolu,  da  se  smije  ogledati  sa  svojim  Ijutim  pro- 
tivnikom.  Kralj  je  Zrinskomu  dozvolu  dao,  i  jamacno  s  time  u  svezi  preuzeo  je  njegove  gra- 
dove  Kostajnicu  i  Novigrad  na  Uni,  da  tako  zastiti  od  turske  sile  i  njih  i  ostale  gradove  Ni- 
kole  Zrinskoga,  koji  su  za  njima  (Zrinj,  Qvozdansko,  Pedalj,  Prekovrski,  Lisnicu  i  druge). 

Prvih  dana  srpnja  1554.  znalo  se  je  vec  po  hrvatskom  kraljevstvu,  da  ce  se  Zrinski 
ogledati  s  bosanskim  sandzakom  na  junackom  mejdanu.  Sam  Zrinski  oznacio  je  svome 
protivniku,  da  je  gotov  s  njim  se  ogledati  24.  kolovoza  na  otvorenom  polju 
kod  grada  Qjurgjevca.  Onamo  neka  dodje  i  sandzak,  pa  ce  koplja  lomiti.  Preko 
mjesec  dana  cini  sada  ban  priprave  za  taj  dvoboj.  Dne  12.  srpnja  boravi  Zrinski  u  Za- 
grebu,  te  javija  Nadazdu,  da  tu  vijeca  s  Ungnadom  »u  poslovima  kraljevskoga  velican- 
stva«;  za  koji  dan  poci  ce  Ungnad  pregledati  gradove  na  slavonskoj  krajini,  gdje  no 
bjesni  nemila  kliga  (narocito  u  Krizevcima,  Qradcu,  Vrbovcu  i  Svetom  Petru),  koja  ce 
pokositi  ono  malo  braniteija,  sto  ih  je  od  Turaka  preostalo.  Knez  Petar  Erdedi  preuzeo 
je  vec  obranu  njegovih  gradova  Kostajnice  i  Novigrada,  kao  i  drugih  nekih  krajiskih  gra- 
dova.  Namah  zatim,  16.  srpnja,  pise  Zrinski  iz  Zagreba  mladomu  kralju  Maksimilijanu, 
kako  mu  je  kralj  Ferdinand  dozvolio  ogledati  se  s  Mehmedpasom  i  kako  bas  javija  bo- 
sanskomu sandzaku,  da  je  gotov  dijeliti  s  njime  mejdan  24.  kolovoza  kod  Qjurgjevca.  No 
jer  se  je  bojati,  da  bi  Turci  tom  prigodom  mogli  pociniti  kakvu  prevaru,  moli  Maksimili- 
jana,  neka  izradi  u  otca,  da  bi  zapovjedio  i  vrhovnomu  kapitanu  Ungnadu,  kao  i  ostalim 
blizim  kapitanima  ne  samo  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj,  vec  i  u  Ugarskoj,  da  se  na  oznaceni 
dan  skupe  sa  svojim  cetama  pred  Qjurgjevcem. 

Medjutim  bas  Ungnad  i  drugi  kapitani  stali  su  sada  raditi,  da  se  mejdan  zaprijeci. 
Izticali  su,  da  bi  se  to  sa  turske  strane  moglo  smatrati  za  krsenje  primirja,  pa  bi  se  onda 
obnovile  turske  provale.  Znacajno  je,  da  je  i  bosanski  sandzak  ovako  sudio,  jer  se  je  ocito 
zacao  ogledati  s  hrvatskim  junakom.  U  jednu  je  ruku  javljao,  da  i  on  mora  pocekati  na 
dozvolu  svoga  cara,  koji  sada  boravi  u  Aziji,  gdje  no  ratuje  s  Perzijom;  u  drugu  opet 
nastojao  je  naci  zamjenika,  koji  bi  se  sa  Zrinskim  ogledao.  I  zaista  javio  se  je  neki  bosan- 
ski beg,  po  imenu  takodjer  Mehmed  (aga  zu  Smiansky),  koji  je  u  hrvatskom  pismu 
pozvao  bana  na  mejdan.  A  da  bi  bana  jos  vise  uvrijedio,  poslao  je  takodjer  drugo  pismo 
banovu  protivniku  Keglevicu,  u  kojemu  je  Zrinskoga  nemilo  pogrdio.  Mehmetpasa,  koji 
zapovijeda  nad  cetrdeset  sandzaka,  ne  smatra  za  dostojno,  da  se  ogleda  sa  Zrinskim. 
■>Dosad  su  Zrinskoga  zvali  banom  Hrvatske  i  Slavonije,  a  odsad  ce  ga  zvati  k  o  p  i  1  a- 


MEJDAN  N'IKOLE  ZRINSKOQA  QOD.  1554. 


199 


nom  iz  Hrvatske  i  Slavonije,  jer  on  riije  sin  Zrinskoga,  ved  Posidarskoga;  pa  ako  to  ne 
vjeruje,  neka  pita  hrvatske  plemide.  Ako  pak  2eli  radi  toga  §to  rukom  uCiniti  (mejdan  dije- 
liti),  etc  mene  u  Smijanima  sa  100  konja,  pa  neka  dodje.  Ako  je  on  kraljev  kapitan,  ja 
sam  (hvala  budi  bogu,  silnomu  cam  i  Mehmetpa§i)  carev  kapitan«. 

Strah  vrhovnoga  kapitana  Ungnada  i  prijetnje  bosanskoga  sand^aka  MehmetpaSe, 
da  6e  dozvolu  za  mejdan  smatrati  povodom  za  obnovu  rata,  sklonile  napokon  kralja  Fer- 
dinanda,  te  je  9.  kolovoza  zapovjedio  Ungnadu  i  Zrinskomu,  neka  se  mejdan  na  zgodnije 
vrijeme  odgodi,  svakako  tako  dugo,  dok  se  kraljevi  poklisari  iz  Carigrada  povfate,  te 
o  konacnoj  odluci  sultanovoj  u  pogledu  mira  izvijeste.  Ali  ban  nije  htjeo  vi§e  ni  kralju  za 
volju  odustati  od  svoje  odluke,  to  manje,  §to  su  stigli  glasi,  da  je  sultan  od  Perzijanaca 
potuCen  i  da  je  u  boju  poginuo  nekadanji  bosanski  sandzak  Ulamapa§a.  Zrinski  se  spre- 
mao  na  mejdan,  premda  su  dolazile  vijesti,  da  se  Turci  na  krajini  sabiru  i  pripravljaju  na 
nove  provale.  Dne  19.  kolovoza  napisao  je  Zrinski  u  Cakovcu  svoju  oporuku,  imenovavsi 


DVA  MALA  PECATA  KNEZA  NIKOLE  ZRINSKOQA. 

Prvi  je  snimljen  s  izprave  od  5.  kolovoza  god.  1543.,  a  drugi  s  hrvatskoga  pisma  od  13.  lipnja  1558. 

U  prvom  se  vidi  star!  grb  (orlova  krila),  a  u  drugom  novi  sa  dva  polja  (u  desnom  orlovo  krilo,  a  u 

lijevom  zldovi  i  kuie).  Izvornici  u  arhivu  jugosl.  akiademije.  Snimio  prof.  Qjuro  Szabo. 


izvrSiteljima  oporuke  palatina  Tomu  Nada?.da  i  Luku  Sekelja.  Medjutim  skupljali  su  se 
pred  Qjurgjevcem  razni  kapitani  iz  Ugarske  i  Hrvatske  sa  svojim  (ietama,  kao  Krsto  Na- 
daidi,  Luka  Sekelj,  Ivan  Alapic,  Franjo  Tahi,  Pavao  Ratkaj  i  drugi.  Sam  ban  stigao  je 
23.  kolovoza  u  Qjurgjevac.  Ali  sve  priprave  bile  su  suviSne,  jer  na  reCeni  dan  nije  bilo 
vidjeti  ni  MehmetpaSe  ni  drugih  Turaka.  Od  uhoda  se  je  doznalo,  da  paSa  boravi  blizu 
Banjaluke  u  mjestu  Mrtvici,  gdjeno  su  njegove  kupke,  a  nema  uza  se  drugih  Ijudi  nego 
svoje  dvorjanike.  Na  to  su  se  sabrane  Cete  opet  raziSle,  a  ban  se  je  vratio  u  Cakovac, 
odakle  30.  kolovoza  javlja  Nadafdu,  da  te  naskoro  zajedno  sa  Sekeljem  k  njemu  u  pohode 
do(5i.  A  20.  rujna  piSe  ban  iz  Rakovca,  da  je  bosanski  pa§a  razpustio  svoje  Cete,  koje  bijaSe 
nedavno  pribrao.  pa  dar  je  sam  odputovao  u  nutarnju  Tursku;  stoga  nema  u  ovo  vrijeme 
nikakve  bojazni  za  te  krajeve.  Zrinski  je  sada  mogao  obraCunati  s  Kcglevidma,  koji  se 
bijahu  prcma  njemu  Cudno  ponijeli,  te  se  je  pa5e  nagadjalo,  da  su  oni  pismo  age  Mehmeda 
iz  Smijana  patvorili. 


500  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

Ferdinand  bijase  odredio  odgodu  mejdana,  samo  da  se  po  njemu  ne  bi  prekrsilo 
primirje  sa  sultanom.  Sada  se  je  opet  nadao,  da  ce  nedaca  Turaka  u  ratu  s  Perzijancima 
skloniti  sultana,  da  privoli  i  na  povoljan  mir.  Buduci  da  je  u  to  Malvezzi  bio  umro, 
poslao  je  23.  studenoga  1554.  kralj  Ferdinand  vrlo  obrazovanoga  Nizozemca  Augera  Qhis- 
laina  de  Busbecq  u  Carigrad.  Poklisaru  dao  je  punomoc,  da  obeca  sultanu  makar  i  go- 
disnjih  25.000  dukata,  ako  mu  prepusti  Erdelj  s  pridruzenom  mu  Ugarskom.  Ocito  je  torn 
prigodom  zeiio  predusresti  smutnjama  u  Erdelju,  gdje  se  je  svedjer  mnozio  broj  njegovih 
protivn?ka,  osobito  odkad  je  sultan  izdao  zapovijed  Erdeljcima,  da  se  pokore  Ivanu  Si- 
gismundu  kao  svome  kralju,  te  pozvao  pase  u  Budimu  i  Temesvaru,  da  Izabelu  i  Petrovica 
pri  torn  pomazu. 

Medjutim  su  bana  Zrinskoga  snasle  nove  nevolje.  U  pismu  na  Nadazda,  pisanom  u 
Cakovcu  24.  studenoga  1554.,  tuzi  se  gorko,  sto  mu  redovno  ne  dolazi  placa,  i  sto  mu  je  sa 
ciglih  300  konjanika  (jer  su  ostali  bill  smjesteni  po  gradovima)  braniti  granicu  hrvatsko- 
slavonsku  od  32  milje.  No  najvise  ga  boli,  sto  se  iz  ovih  strana  javljaju  kod  kralja  t  o  1  i  k  i 
lazni  tuzitelji  (tantos  falsos  accusatores),  koji  dan  i  noc  snuju  zlo  i  neprijateljstva 
protiv  njega.  Kraj  takih  prilika  dodijalo  mu  je  banovanje,  to  vise  sto  se  njegovi  klevetnici 
sluze  cak  i  laznim  pismom.  Stoga  on  voli  ma  i  godinu  dana  camiti  u  tamnici,  nego  li  dalje 
banovati.  Prijateljstva  ni  sloge  izmedju  njega  i  Fetra  Keglevica  ne  moze  da  bude,  premda 
je  kralj  tako  zapovjedio,  jer  je  Keglevic  od  Blaza  Krpica  dao  parnicu,  sto  je  taj  vodi  sa 
Zrinskim,  pred  zagrebackim  kaptolom  povjeriti  sebi  i  svojim  sinovima. 

Zrinskova  ostavka  ne  bi  ni  ovaj  put  primljena.  Jos  6.  listopada  1554.  zapovjedio  je 
kralj  Ferdinand  iz  Brna  na  Moravi  banu,  da  sazove  sabor  kraljevine  Hrvatske  i  Slavo- 
nije,  pa  da  sam  odredi  dan  i  mjesto,  gdje  ce  se  sabor  sastati.  Ban  je  na  to  razpisao 
sabor  za  1.  prosinca  1554.  u  Zagrebu.  One  15.  i  16.  studenoga  izabrao  je  Ferdinand  mestra 
peharnika  Krstu  Bacana  i  kninskoga  biskupa  Pavla  od  Hutinje,  da  ga  kao  oratori  zastu- 
paju  na  saboru.  Medjutim  ce  onamo  doci  i  vrhovni  kapitan  Ivan  Ungnad,  da  iznese 
neke  predloge,  te  kralj  nalaze  svojim  oratorima,  da  podupiru  njegova  kapitana.  U  na- 
putku  za  oratore  trazi  kralj,  neka  sklone  staleze,  da  i  oni  sto  vise  doprinesu  za  obranu 
krajine,  pa  da  u  to  ime  ne  samo  dozvole  primjerenu  ratnu  dacu  (subsidium),  nego  da 
odrede  i  svoje  podanike  za  gradnju  utvrda  i  za  dovazanje  gradjevnoga  materijala.  »I  bu- 
duci da  stalezi  predobro  poznaju  nestalni  i  promjenljivi  duh  Turaka,  i  kako  neprijatelj  lu- 
kavoscu  i  prevarom  nastoji  da  ih  iznenada  zaskoci:  to  neka  vijecaju  i  medjusobno  za- 
kljuce,  da  svi  vjerni  podanici  kralj  evina  Slavonije  i  Hrvatske  mo 
rajusvakuuruicasusvojimkucama  dobro  oboruzani,  spremni  i 
pripravni  stajati,  da  k  ad  god  se  potreba  ukaze,  te  ih  ban  ovih  kra- 
Ijevina  u  boj  pozove,  s  mjesta  gotovi  i  oboruzani  pohitaju  s  njime 
onamo,  kamo  bi  potreba  zatrazila,  da  tako  prijeteci  poraz  i  opas- 
nost  odbiju  od  svojih  glava,  te  neprijatelj  u  hrabro  odoljeti  uz- 
m  o  g  n  u«  (deliberent  etiam  et  concludant  inter  se,  ut  quisque  fidelium  subditorum  no- 
strorum  in  praedictis  regnis  nostris  Sclavoniae  et  Croacie,  in  domibus  eorum,  omni  hora 
et  momento,  armis  bene  instructi,  prompti  et  parati  esse  debeant,  ut  quandocunque  neces- 
sitate urgente,  ipse  banus  regnorum  illorum  nostrorum  eos  requisierit,  in  expeditionemque 
vocauerit,  statim  parati  et  instructi,  cum  eo  illuc  quo  necessitas  postulauerit,  proficisci. 
imminentemque  ipsis  cladem  et  periculum  a  ceruicibus  eorum  repellere,  hostique  fortiter 
resistere  valeant).  Napokon  neka  oratori  opomenu. staleze,  kako  vrsenje  pravde  zapinje. 
odkad  nema  protonotara  (protonotar  Mihajlo  od  Ravna  bijase  jos  u  svibnju  umro)  i  neka 
Zajedno  s  banom  potraze  zgodnu  osobu,  kcja  bi  hila  podobna  vrsiti  tu  cast,  pa  ju  onda 
kralju  imenuju  i  prikazu. 

Sabor  se  je  sastao  na  ureceni  dan,  te  je  dozvolio  ratnu  dacu  od  jedne  forinte, 
koju  ce  razporezati  Ambroz  Oregorijanec.  Dalji  zakljucci  nijesu  nam  sacuvani;  samo  zna- 


UNQNAD   PREDLA2E    OSNUTAK  VELIKE  TVRDJE.  201 

demo,  da  je  kralj  bio  s  njima  zadovoljan,  j'er  je  20.  sijec^nja  1555.  iz  Augsburga  oratora 
Krstu  Bacana  i  njegova  druga  pohvalio,  §to  su  na  saboru  svoju  »gorljivost«  (diligentiam) 
po  mogudnosti  zasvjedoCili.  Sac^uvana  nam  je  medjutim  Ungnadova  spomenica  o  obrani 
krajine,  koju  su  na  saboru  pretresali  i  jamacno  prihvatili.  Kako  je  Ungnad  u  vi§e  mahova 
oba§ao  sve  krajiSke  gradove  od  mora  do  Drave,  on  je  dobro  poznavao  njihovo  stanje  i 
potreb:.  On  izti^e,  da  je  obranbena  crta  od  Drave  do  mora  vrlo  dugacka,  te  da  ju  je 
teiko  valjano  braniti;  zato  upozoruje  stale^e,  da  sve  moguce  uCine  za  odrzanje  krajiSkih 
gradova,  a  naro^ito  da  dadu  dovazati  sve  potrebito  za  utvrdjivanje  njihovo,  jer  se  od 
sklopljenoga  primirja  ne  moze  mnogo  ocekivati.  Posebice  preporuc^a,  da  se  §to  jace 
utvrde  Sisak,  Ivanic  i  jo§  neka  mjesta.  Za  Sisak  ima  dosta  novaca  i  valjan  graditelj;  kad 
bi  se  dovezio  dosta  hrastovog  drva,  moglo  bi  se  utvrdjivanje  za  nekoliko  tjedana  dovrSiti. 
Qlede  Ivanica  sudi,  da  bi  se  morao  s  temelja  nanovo  podici,  jer  dok  se  sadanja  utvrda 
s  jedne  strane  popravija,  na  drugoj  se  ru§i.  I  utvrdjivanje  Krizevaca  moralo  bi  se  kraju 
privesti,  a  ni  Dubrava  ne  bi  se  smjela  zancmariti.  Qlede  Koprivnice,  Qjurgjevca  i  Pro- 
davica  (Virja),  koji  se  vec  utvrdjuju  na  kraljev  trosak,  zeli,  da  stalezi  taj  posao  nastave, 
pa  da  onamo  posalju  hrastovog  drva  i  radnika.  Napokon  za  Kostajnicu,  Novigrad,  Gradac 
i  Ludbreg,  koje  su  dosad  o  kraljevom  tro§ku  drzali,  misli  Ungnad,  da  bi  ih  takodjer  mo- 
rali  obnoviti,  jer  se  vec  sami  od  sebe  razpadaju,  te  su  vec  sada  gotovo  sasvim  zapu- 
§teni.  Osim  tih  predloga  glede  utvrdjivanja  gradova  opominje  Ungnad,  neka  stalezi  stvore 
nova  ustanove  u  pogledu  obcega  puckoga  ustanka  (congregatio  et  concursus  po- 
puli),  jer  dosadanje  odredbe  nijesu  bile  uspjesne.  Nadalje  iztice,  sta  bi  se  sve  moralo  uci- 
niti,  da  se  kraljevskim  cetama  omoguci  trajni  boravak  u  kraljev^stvu:  kako  da  se  uklone 
sporovi  izmedju  kraljevskih  vojnika  i  seljaka,  kako  bi  trebalo  odrediti  stalne  cijene  za 
hranu,  koju  vojnici  kupuju  od  domacega  ziteljstva.  No  najzamasniji  je  u  toj  stvari  ovaj 
predlog  Ungnadov:  »Potrebito  se  cini  (kako  svaki  ratni  vjeStak  moze  razabrati),  da  se 
u  ovim  stranama  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije  podigne  j  e  d  n  a  i  1  i  d  v  i  j  e 
t  V  r  d  j  a  v  e  (fortalicium),  u  kojima  bi  se  u  vrijeme  rata  mogla  sabirati  i  drzati  vojska  iz 
Qermanije  i  drugih  kraljevina  i  pokrajina.  Takova  bi  se  tvrdjava  takodjer  kao  branik 
(propugnaculum)  morala  snabdjeti  dobrim  brojem  topova,  zaire  i  ziveza,  pa  bi  se  onda 
moglo  iz  nje  neprijatelju  hrabro  odupirati.  To  vise,  §to  smo  dosad  na  veliku  §tetu  na§u 
izkusili,  da  pri  dolazku  neprijatelja  nije  bilo  nikakvih  zgodnih  mjesta,  u  kojima  bi  mogli 
bar  dva  dan  a  s  vojskom  stajati,  te  se  valjano  smjestiti  i  dovoljno  hrane  imati*.  Taj 
svoj  predlog  o  osnutku  jedne  velike  tvrdje  preporuca  Ungnad  osobitoj  paznji  sta- 
Ie2a,  te  je  tako  iznio  jednu  misao,  koja  se  je  mogla  ostvariti  tek  nakon  Cetvrt  stolje^a, 
kad  bi  podignuta  tvrdja  Karlovac.  Kako  se  razabira  iz  potonjih  pisama  bana  Zrinskoga, 
stalezi  su  rado  prihvatili  predloge  Ungnadove.  Tako  su  zakljuCili,  da  se  prihod  ratne 
dade  upotrebi  za  utvrdu  Ivanida  i  Krizevaca;  nadalje  da  se  po  sudCijama  pojedinih  2upa- 
nija  oznacJe  kmetovi,  koji  Ce  dovafati  za  utvrdjivanje  krajiSkih  gradova  lijes  i  drugu 
gradju;  napokon  bi§e  poimence  popisani  velikaSi  i  plemici,  kojih  6e  podanici  pri  gradnji 
te2aCke  poslove  obavljati.  Iz  listova  banovih  doznajemo  medjutim  i  za  skrajnje  nezado- 
voljstvo  njegovo.  Dne  28.  prosinca  1554.  tu2i  se  on  iz  svoga  grada  Curga  u  Ugarskoi 
ovako:  »VeliCanstvo  nam  zapovijeda,  da  na  krajini  dr2imo  vazda  pun  broj  naSih  Ccta . . . 
Ali  ve<5  je  proSlo  Cetrnaest  mjeseci,  §to  one  nijesu  placSene,  pa  su  spale  u  takvo  siromaStvo, 
da  ne  mogu  ni  kod  ku6e  ostati,  ni  krajinu  Cuvati.  Ako  neprijatclji  §to  zla  uCine.  nc 
(Semo  da  budcmo  uzrokom.  Mi  smo  dodu§e  vazda  pokorni  slu2benik  njegova  veliCanstva 
i  ielimo  izpuniti  sve  njegove  zapovijedi;  Cinimo  takodjer,  da  se  primirje  tvrdo  obdri^ava. 
Ali  Turci  napokon  ipak  ne  prestaju  provaljivati,  ve(5  grabe  kr§(fane  i  stoku*. 

Kralj  Ferdinand  boravlo  je  od  nove  godine  1555.  sve  do  jeseni  u  NjemaiSkoj,  pogla- 
vito  u  Augsburgu,  gdje  je  napokon  utanaCio  vjerozakonski  mir  izmedju  katolika  i  prote- 
stanata.  Kroz  to  vrijeme  zastupao  ga  je  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  sin  Maksimilijan.  Ferdi- 


202  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

nand  je  ipak  i  u  Njemackoj  snovao  o  miru  s  Turcima.  Njegov  poslanik  Busbecq  dosao  je 
20.  sijecnja  1555.  u  Carigrad,  ali  je  ondje  morao  cekati  osam  tjedana,  dok  mu  je  stigla  od 
sultana  dozvola,  da  zajedno  s  Vrancicem  i  Zayem  dodje  k  njemu  u  Amaziju  u  Maloj  Aziji, 
gdje  je  sultan  citavu  zimu  proboravio.  Tako  je  Busbecq  tek  7.  travnja  s  drugovima 
presao  u  Amaziju.  Medjutim  bijase  se  sultan  izmirio  s  Perzijancima,  pa  je  opet  mogao 
misliti  na  rat  s  Ferdinandom,  to  vise,  sto  ga  je  francuzki  kralj  neprestano  huckao.  Kraj 
takih  prilika  nije  Sulejman  htjeo  ni  cuti  za  pogodbe  Ferdinandove,  vec  je  trazio,  da  na- 
prosto  vrati  Erdelj  Ivanu  Sigismundu,  jer  ce  inace  na  nj  zaratovati.  Napokon  pristao  je 
sultan  ipak  na  primirje  od  sest  mjeseci.  Busbecq  neka  odnese  tu  poruku  Ferdinandu,  dok 
ce  Vrancic  i  Zay  i  dalje  ostati  u  Carigradu. 

Poruka  Sulejmanova  pokazala  je  jasno,  da  on  vise  ne  misli  na  mir,  odkad  se  je 
oslobodio  neprilika  u  Aziji.  Pace  jos  za  boravka  Busbecquova  u  Carigradu  zapocela  su 
nova  trvenja  na  krajini  ne  samo  hrvatskoj  i  slavonskoj,  nego  i  ugarskoj.  U  Erdelju  pak  i 
iztocnoj  Ugarskoj  svedjer  se  je  jacala  stranka,  koja  je  vapila  za  Izabelom  i  Ivanom  Sigis- 
mundom.  Ta  je  stranka  ocekivala  podporu  ne  samo  od  sultana,  nego  i  od  vojvoda  u  Mol- 
davi  i  Vlaskoj,  pace  i  od  Francuzke. 

Tako  su  i  bosanski  Turci  vec  u  veljaci  1555.  zaigrali  krvavo  kolo  na  granici  hrvat- 
skoj. Vec  19.  veljace  javlja  Zrinski  iz  Novih  Dvora  u  Medjumurju,  da  on  po  zapovijedi 
kraljevoj  vazda  drzi  primirje,  ali  da  je  Turcin  po  obicaju  stao  robiti,  te  je  izpod  Krupe 
ugrabio  osamnaest  Ijudi,  a  izpod  Pedlia  petnaest.  Dne  4.  ozujka  pise  ban,  da  i  neki  hr- 
vatski  kapitani  krse  primirje.  Tako  je  Petar  Erdedi  sa  500  Ijudi  cetovao  u  Bosni  sve  do 
Kamengrada,  pa  mamio  Turke  iz  grada  u  neku  zasjedu,  ali  bez  uspjeha.  Erdedi  je  poveo 
sa  sobom  i  neke  banove  sluzbenike  sve  bez  znanja  i  dozvole  njegove.  Dne  12.  ozujka 
tuzi  se  opet  palatinu  Nadazdu,  da  su  bas  kapitani  Ivana  Ungnada,  po  imenu  Alapic,  Bra- 
dac  i  Qeszty  sa  svim  svojim  cetama  i  s  dozvolom  recenoga  vrhovnoga  kapitana  ceto- 
vali  sve  do  Pakraca.  »Odakle  njima  tolika  sloboda«,  pita  ban.  »Kraljevsko  velicanstvo  i 
vase  velemozno  gospodstvo  neprestano  nas  opominje,  da  drzimo  primirje;  onima  pak  je  slo- 
bodno  raditi,  sto  hoce.  Sudimo,  da  neprijatelj  ne  ce  ostaviti  tolika  cetovanja  bez  odmazde, 
ali  neka  se  to  nama  ne  upise  u  grijeh.« 

U  drugoj  polovici  svibnja  i  prvoj  polovici  lipnja  boravio  je  ban  Zrinski  neprestano 
u  Zagrebu,  gdje  je  obdrzavao  oktavalni  sud,  te  medju  inim  rjesavao  parnice  izmedju 
Turopoljaca  s  jedne  strane,  a  Alapica  i  Nadazda  s  druge.  Veliki  kapetan  Ivan  Ungnad 
trazio  je  od  bana,  da  prigodom  toga  stanka  u  Zagrebu  s  nazocnim  velikasima  i  plemicima 
takodjer  nesta  zakljuci  u  pogledu  dovazanja  gradjevnoga  lijesa  za  popravak  grada  Ko- 
stajnice;  ali  ban  mu  je  21.  svibnja  odgovorio,  da  to  nije  sabor,  nego  tek  sud,  na  koji  su 
dosli  samo  oni,  koji  pravdu  pitaju,  a  ne  sva  gospoda  i  plemici.  Namah  iza  svrsena  sudo- 
vanja  posao  je  ban  u  juznu  Hrvatsku. 

Medjutim  bijase  kralj  Ferdinand  8.  svibnja  1555.  iz  Augsburga  sazvao  ugarski  sabor 
u  Pozun  za  24.  lipnja.  Buduci  da  sam  Ferdinand  nije  mogao  iz  Njemacke  otici,  zastupao 
ga  je  u  Pozunu  sin  Maksimilijan,  kojemu  bijase  15.  lipnja  dao  posebnu  instrukciju,  sta  i 
kako  da  razpravlja  sa  stalezima.  I  ban  Zrinski  imao  bi  bio  doci  na  sabor  u  Pozun;  ali 
21.  lipnja  moli  on  palatina  Nadazda,  da  ga  ne  sili  onamo  poci,  vec  da  ga  ostavi  na  krajini 
hrvatskoj,  jer  se  cuje,  da  se  Turci  spremaju  na  otvoreni  rat  (aperto  bello)  s  tuznim  tim 
kraljevstvom.  Sabor  se  je  ugarski  zaista  sastao  u  odredjeno  vrijeme,  te  je  stvorio  16  za- 
kljucaka,  koje  je  kralj  Ferdinand  vec  1.  kolovoza  u  Augsburgu  potvrdio,  i  koji  su  se  po- 
glavito  ticali  priprava  za  prijeteci  rat  s  Turcima.  Tako  bi  uz  ino  zavedena  neka  vrst 
stajacih  ceta  (po  dva  konjanika  od  100  kmetskih  selista);  nadalje  bi  zakljuceno,  da  pala- 
tina patri  vrhovna  vlast  nad  svima  kapitanima  (pace  i  njemackima)  i  da  budi  sam  kralj 
budi  sin  njegov  Maksimilijan  mora  stalno  prebivati  u  Ugarskoj. 

U  isto  vrijeme,  kad  je  ugarski  sabor  vijecao,  sastali  su  se  16.  srpnja  u  Celju  odasla- 


NOVE  BORBE  S  TIJRCIMA.  203 

nici  Stajerske,  Kranjske  i  KoruSke,  da  po  kraljevu  nalogu  vijedaju  o  obrani  hrvatske  i 
slavonske  krajine,  te  da  dozvole  i  potrebite  za  nju  novce.  Prema  proraCunu  naime  za 
tu  godinu  stajale  su  uredbe  i  Cete  na  slavonskoj  krajini  141.365  forinti,  a  na  hrvatskoj  kra- 
jini  65.151  forint,  zajedno  dakle  205.516  forinti,  koje  bi  imale  namiriti  poglavito  te  tri 
vojvodine.  Odaslanici  medjutim  zadovoljili  su  kraljevu   pozivu   tek   djelomice,  upozorivSi 


,j 

y^y.0     |.^^--y/y       •    jU^u.^     yro^'^a     J^^^.y,^_ 


r      -r-         J-     ^ 


'ThylLL'..^s-   ^^^    ?^j;V^^-^ 


I  vfc^<i  V.  0  -yyivi^ 


HRVATSKO  PISMO  KNEZA  NIKOLE  ZRINSKOQA 

knezu  MatejaSu  (S'.atinskcmu,  de  Zalathnok),  notariuSu   i   sudcu   zaRrebskomu.   od    13.   lipnja    155S. 
Kr.  zemaljski  arhiv  u  Zagrebu.  Qornji  dio  je  samo  pismo,  a  doljni  adresa  Izvana.  Snimio  prof.  Q}uro 

Szabo.  (6.) 


kralja  u  pisniu  od  20.  srpnja,  kako  bi  i  gospoda  u  Hrvatskoj  i  Siavoniji  morala  vazda 
stajari  spremna,  da  se  u  Cas  potrebe  pridruie  ostalim  Cetama.  pa  da  bi  i  oni  za  obrami 
svoje  zcrnlje  imali  podavati  dacie  svojih  kmetova. 

Sve  te  priprave  bile  su  potrebne,  jer  su  u  kolovozu  zaista  opet  planule  borbe  s  Tur- 
cima.  Budimski  je  beglerbeg  Tojgun  uztvrdio,  da  su  Ugri  prekrSili  primirje,  pa  je  podigao 


204  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

ostale  sandzake  (Dervisbega  pecujslcoga,  Oroslanbega  stolnobiogradskoga)  i  u  kolovozu 
1555.  poceo  osvajati  gradove  i  mjesta  po  vesprimskoj  i  simezkoj  zupaniji,  U  isto  vrijeme 
stall  se  Turci  komesati  na  krajini  hrvatskoj.  Narocito  se  hlivanjski  sandzak  Malkocbeg 
spremao  na  nove  navale.  On  bijase  jos  na  sama  Tri  kralja  1553.  porobio  Krescice,  Alut- 
nicu,  te  okolis  Kostajnice  (»Porobi  Malkocbeg  Kriscice  i  Mutnicu,  i  projde  na  Jarak,  na 
Kostajnicu,  i  to  bi  na  treh  Kralji  dan«),  a  sada  je  obnovio  u  turskoj  Krbavi  gradove  Bunic 
1  Perusic,  da  mu  bude  lakse  1  s  te  strane  provaljivati  u  preosta:lu  Hrvatsku.  Ban  je 
Zrinski  jos  u  polovici  srpnja  stajao  u  Qvozdanskom,  odakle  je  pisao  Nadazdu,  da  ne  moze 
udovoljiti  njegovoj  zelji,  te  oprostiti  kneza  Franju  Frankapana  Slunjskoga  od  podavanja 
radnlka  za  utvrdjivanje  krajiskih  gradova,  jer  i  sam  mora  svoje  podanike  slati  na  radnju 
oko  utvrde  Siska;  no  zato  ce  moliti  kapitana  Lenkovica,  da  primi  Slunjskoga  sa  50  ko- 
njanika  u  svoju  placu. 

Tijekom  kolovoza  udarao  je  budimski  beglerbeg  na  gradove  ugarske  u  simezkoj  zu- 
paniji, dok  je  bosanski  pasa  s  hlivanjskim  sandzakom  Malkocbegom  i  drugima  stajao  pri- 
pravan  na  krajini  hrvatskoj  i  slavonskoj.  Prvih  dana  rujna  javlja  ban  Zrinski  iz  Rakovca, 
da  bi  rado  pohitao  u  pomoc  gradovima  Kaposvaru  i  Korotni  u  Ugarskoj,  all  se  ne  moze 
maknuti  iz  svoje  banovine,  jer  je  bosanski  pasa  s  jakom  vojskom  dosao  do  Trnave  i  Ve- 
like,  pa  se  sprema  ili  podsjesti  koju  tvrdinju  u  Slavoniji  ili  podici  koju  novu  utvrdu  na 
krajini.  »Mi  smo  spremni«,  pise  on,  »s  onim  cetama,  koje  imademo,  sve  do  zadnjega  daha 
svagdje  sluziti  kraljevskomu  velicanstvu  i  Ijubljenoj  domovini«.  Dne  24.  rujna  pisu  opet 
ban  Zrinski  i  vitez  Juraj  Wildenstein  kralju  Maksimilijanu  iz  Krizevaca,  kako  su  oni  na 
glase  o  dolazku  bosanskoga  pase  posli  najprije  u  Zagreb,  a  zatim  u  Krizevce  s  ono  malo 
vojske,  sto  je  imadu,  pa  da  tu  cekaju  vec  devet  dana.  Medjutim  su  od  Erdeda  culi  vec 
pred  deset  dana,  a  to  potvrdjuju  sada  i  uhode,  da  se  je  bosanski  pasa  jos  14,  rujna  podigao 
iz  Cazme,  te  posao  niz  rijeku  prema  Savi  do  Tisovca,  gdje  je  svoju  vojsku  toboz  raz- 
pustio.  Ipak  imade  uvijek  jos  dosta  vojske  uza  se,  pa  se  ne  zna,  hoce  li  se  vratiti  u 
Bosnu  ili  poci  u  Ugarsku,  ili  pak  snuje  kakvu  prevaru.  Medjutim,  buduci  da  je  sada  ovdje 
mirnije,  poci  ce  ban  sutra  u  Koprivnicu  i  onda  u  Ugarsku,  da  pomogne  suzbijati  budim- 
skoga  beglerbega,  dok  ce  Wildenstein  ostati  na  braniku  slavonske  krajine.  Narod  na  toj 
krajini  silno  je  preplasen  i  ojadjen,  pa  je  spreman  ne  samo  na  bijeg,  nego  i  prijeti.  Neki 
svecenik  pripovijeda,  kako  je  bosanski  pasa  nedavno  po  njemu  pismeno  pozivao  zitelje  u 
Ivanicu  i  Krizevcima,  da  se  poklone  sultanu,  pa  da  ce  im  zajamciti  zivot  i  mir. 

Ban  je  Zrinski  sa  svojih  300  konjanika  bio  3.  listopada  u  Koprivnici,  a  8.  listopada 
u  Ugarskoj  u  svome  gradu  Curgu.  No  jedva  sto  je  dosao  u  Ugarsku,  morao  se  je  opet 
vratiti  u  Slavoniju,  jer  se  je  proculo,  da  se  bosanski  pasa  sprema  udariti  na  Sisak.  Dne 
15.  listopada  opet  je  u  Rakovcu,  odakle  javlja,  kako  je  za  svoga  povratka  kod  Lovrecine 
cuo  pucnjavu  topova  u  Vrbovcu.  Bile  su  naime  dvije  age  iz  Pakraca  sa  sto  Turaka  dosle 
onamo  robiti,  all  su  ih  sluzbenici  banovi  srecno  suzbili. 

Budno^cu  bana  Zrinskoga  i  krajiskih  kapitana  nije  hrvatsko  kraljevstvo  pretrpjelo 
ove  godine  nikakove  vece  stete.  No  zato  je  budimski  beglerbeg  sa  svojim  sand2acima 
osvojio  vise  gradova  u  jugozapadnoj  Ugarskoj.  Vramec  biljezi  za  godinu  1555.:  »K  a  p  u  s- 
v  a  r,  Novigrad,  Sent  Jakab,  Bobovisce  vzese  i  zavjese  Turci.  To  isto  leto  vze  Ha- 
dumbeg  K  o  r  o  t  n  o«.  Padom  gradova  Kaposvara  i  Bobovca  (Bobovisce,  Babocsa)  za- 
prijetila  je  najveca  opasnost  i  gradu  Sigetu,  koji  je  sada  gotovo  odasvud  bio  opasan 
turskim  vladanjem,  te  je  bilo  gotovo  izvjestno,  da  ce  se  Turci  u  dogledno  vrijeme  i  na  nj 
oboriti.  Bas  ta  opasnost  za  Siget,  a  po  torn  tako  za  Medjumurje,  kao  i  za  Curgo,  tezko 
je  zabrinula  Nikolu  Zrinskoga,  pa  je  opet  stao  raditi,  da  se  oslobodi  banske  casti,  pa  da 
se  posveti  jedino  obrani  svojih  posjedovanja.  Dne  3.  studenoga  1555.  pise  on  iz  Ozlja 
palatinu  Nadazdu:  »Buduci  da  vidimo,  kako  se  ove  pretuzne  kraljevine  dnevice  pri- 
micu  ocitoj  propasti,  dok  smo  mi  za  tu  cast  posve  nedostatni,  odlucili  smo,  cim  dani  rok 


PODSaDA  ^IQETA  god.  1556.  205 

svane,  do  kojega  smo  baniju  primili,  naime  na  novu  godinu  i  cast  i  banderij  niegovu  veli- 
canstvu  predati,  te  ih  nipoSto  yiSe  ne  zadrzati,  kako  smo  to  i  njegovu  velicanstvu  otvo- 
reno  pisali«. 

Sve  to  veca  pogibao  od  Turaka  bija§e  sklonila  kralja  Ferdinanda,  koji  se  je  na- 
pokon  iz  Njemacke  povratio,  te  je  okupio  u  Becu  najvise  drzavne  Castnike  i  velikase 
svojih  zemalja,  da  se  s  njima  posavjetuje,  kako  bi  se  sve  to  nezadovoljniji  Erdeljci  pri- 
mirili  i  kako  bi  se  mogao  sa  sultanom  nagoditi.  Kako  je  Busbecq  jo§  uvijek  cekao,  da  se 
vrati  s  odgovorom  u  Carigrad,  poslao  ga  je  napokon  14.  studenoga  na  put.  Neka  ka^e 
sultanu,  da  on  bez  privole  staleza  i  krscanskih  vlasti  ne  moze  Erdelja  ustupiti,  all  je  spre- 
man  sultanu  placati  veci  danak  od  dosadanjega,  te  Izabelu  i  sina  joj  jos  bogatije  namiriti. 
Ako  sultan  nikako  Erdelja  prepustiti  ne  ce,  neka  mu  barem  dozvoli  primirje  od  jedne  ili 
dvije  godine,  da  se  u  to  kralj  sporazumije  sa  stalezima  i  vlastima.  Znacajno  je,  da  se  je 
malo  zatim,  23.  prosinca  1555.,  sastao  erdeljski  sabor  u  Maros-Vasarhelju,  te  izabrao  po- 
slanike  na  kralja  Ferdinanda  s  molbom,  neka  se  ili  pobrine  za  uspjesnu  obranu  zemlje,  ili 
neka  staleze  rijeSi  zakletve  vjernosti.  Ali  kralj  je  hotice  zatezao  s  odgovorom. 

Prigodom  stanka  u  Becu  izdao  je  kralj  takodjer  3.  studenoga  poziv,  kojim  je  sa- 
zvao  ugarski  sabor  u  Pozun  za  1.  sijecnja  1556.  Na  tom  saboru  stvoreno  bi  46  clanaka, 
koje  je  kralj  vec  25.  sijecnja  potvrdio,  a  ticu  se  poglavito  obrane  preostale  Ugarske.  Za- 
nimljiv  bio  je  tom  prigodom  predlog  ugarskih  i  hrvatskih  savjetnika,  neka  se  ukine  dosa- 
danji  obicaj,  po  kojemu  je  svaki  kapitan  pazio  na  onaj  kraj,  koji  je  bio  povjeren  njegovoj 
obrani,  te  je  pu§tao  bez  pomoci  svoje  susjede,  ako  bi  ih  neprijatelji  napali.  Kapitani  neka 
se  medjusobno  pomazu,  koliko  je  samo  moguce.  Dok  je  ovako  ugarski  sabor  bio  spre- 
man  na  sve  zrtve,  sastali  su  se  Erdeljci  2.  veljace  u  Tordi,  gdje  bi  zakljuceno,  da  se  kra- 
Ijica  Izabela  i  sin  joj  Ivan  Sigismund  opet  u  Erdelj  pozovu.  Pet  tjedana  zatim  erdeljski  je 
sabor  i  formaino  odkazao  posluh  kralju  Ferdinandu,  te  proglasio  Petra  Petrovica  na- 
mjestnikom,  dok  se  Ivan  Sigismund  pozivu  odazove.  Sve  to  ucinjeno  bi  na  zahtjev  sulta- 
nov,  koji  na  poCetku  god.  1556.  Busbecqua  i  drugova  nije  htjeo  ni  primiti,  kad  je  do5uo,  da 
nemaju  od  kralja  Ferdinanda  povlasti  za  predaju  Erdelja.  Suvise  je  Sulejman  poslao  opet 
Alipasu  za  beglerbega  u  Budim,  te  mu  zapovjedio,  da  skupi  sve  sile,  pa  da  Izabelu  i  Ivana 
Sigismunda  ponovno  namjesti  u  Erdelju.  Sam  sultan  nije  mogao  preduzeti  velike  vojne, 
jer  ga  je  mnogo  stajao  netom  minuli  rat  s  Perzijancima. 

U  oSi  novih  borba  s  Turcima  bijaSe  se  i  Nikola  Zrinski  dao  skloniti,  da  dalje  ba- 
nuje.  I  on  je  pribivao  saboru  u  Pozunu,  gdje  je  24.  sijecnja  1556.  potvrdio  pismom,  da 
mu  je  Ambroz  Qregorijanec  od  ratne  dace  slavonske  za  proslu  godinu  izplatio  723  forinta 
i  60  denara.  Vrativ§i  se  kuci  boravio  je  vedim  dijelom  u  Cakovcu,  pazeci  na  kretnje  tur- 
ske  tako  na  krajini  ugarskoj,  kao  i  hrvatsko-slavonskoj.  Vec  24.  travnja  javija  on,  da  se 
turski  sandiaci,  na  6e\u  im  bosanski,  na  sve  strane  skupljaju  i  da  neSto  protiv  krSdana 
snuju.  Sutradan  (25.  travnja)  znade  i  to,  da  je  bosanski  pa§a  zajedno  s  kliSkim  i  poieikm 
sandiacima  utaboren  na  LevaCkom  polju  i  da  Ce  svakako  skorih  dana  podsjesti  koji  grad 
u  Hrvatskoj  ili  Slavoniji,  ili  preduzeti  veliko  Cetovanje  (generalem  excursionem)  u  tima 
zemljama.  Ban  bi  se  rado  opro  sa  svojim  slu^benicima,  ali  ti  kroz  viSe  mjeseci  nijesu  pri- 
mili plaCe,  pa  su  bili  prinudjeni  zalagati  mnoge  svoje  stvari,  paCe  i  ratne  spreme.  Me- 
djutim  bijaSe  mladi  kralj  Maksimilijan  preuzeo,  da  se  sa  Zrinskim  ponovno  pogodi.  Ba$ 
24.  travnja  izdao  je  mladi  kralj  banu  u  Stajerskom  Oradcu  pismo,  kojim  ga  je  oviastio  na 
drianje  Ceta  od  600  konjanika  i  400  pjeSaka,  te  mu  odredio  pla(Su  ne  samo  za  volnike.  nego 
i  za  njegovu  osobu.  Malo  zatim,  prvih  dana  svibnja,  morao  je  ban  po  kraljevu  nalogu 
podi  na  stanak  u  Celje  na  dogovore  sa  §tajerskim  povjerenicima.  Tu  su  traiili  od  njega. 
da  on  svojih  200  konjanika  i  toliko  pjeSaka  smjesti  u  Hrvatskoj  oko  Hrastovice  i  Gradca, 
zatim  200  konjanika  i  100  pjeSaka  u  Slavoniji  oko  Vrbovca  i  Rakovca  i  100  pjcSaka  oko 
Ivani(ia;  ostatak  pako  od  200  konjanika  da  ostane  uza  nj.  pa  da  s  nlima  krstari  po  kra- 


206  FERDINAND  I.  HABSBURdOVAC  (1527.— l564J. 

jini.  Ban  je  privolio  na  taj  razmjestaj,  ali  je  podjedno  zahtijevao,  da  se  odredi  placa  i  za  onih 
njegovih  150  konjanika,  sto  ih  je  drzao  u  Curgu,  jer  je  taj  grad  predstraza  Medjumurja. 
Povjerenici  nijesu  htjeli  na  posljednje  pristati,  pa  tako  je  ban  ne  izvrsivsi  posla  otisao  iz 
Celja,  te  je  o  neuspjehu  s  mjesta  obavijestio  mladoga  kralja  Maksimilijana. 

Medjutim  bijahu  bosanski  Turci  vec  zapoceli  provaljivati  u  hrvatsku  i  slavonsku 
krajinu.  Bas  za  boravljenja  banova  u  Celju  udarile  su  cete  bosanskoga  pase  na  tri  strane: 
u  Hrvatskoj  opustosili  su  imanja  opata  Topuskoga  i  posjedovanja  kneza  Franje  Franka- 
pana  Slunjskoga  oko  Kupe,  a  u  Slavoniji  opljackali  su  nemilo  krajeve  oko  Ivanica  i  Vr- 
bovca,  povedavsi  sa  sobom  sila  krscanskoga  puka.  Zrinski  je  19.  svibnja  boravio  u  Ca- 
kovcu,  odakle  javlja  Nadazdu,  da  je  svoje  cete  vec  u  podpunom  broju  skupio;  ali  ako  se 
placanje  tih  ceta  zategne,  to  se  je  bojati,  da  ce  se  razici.  Tri  dana  poslije  —  22.  svibnja  — 
pise  opet  iz  Cakovca  palatinu  Nadazdu:  »Ne  znamo  vec  sta  da  vam  pisemo  o  svome 
stanju.  Dosad  nijesmo  ni  za  prosle  sluzbe  kao  ni  za  buduce  primili  ni  obola.  Neprijatelj 
je  u  kriiu,  a  cete  nijesu  namirene;  oni,  koje  smo  okupili,  kane  se  razici,  jer  ne  mogu 
cekati.  Ako  se  u  to  sto  dogodi,  neka  se  nas  ne  krivi;  neka  znade  vase  velemozno  gospod- 
stvo,  dasmomitakodugoban,  dok  nas  placaju,  cim  prestane  nasa 
placa,   prestaje   i   nasa   sluzba«. 

Navale  bosanskoga  pase  i  njegovih  sandzaka  na  Hrvatsku  i  Slavoniju  bile  su  tek 
predtece  za  glavni  podhvat  turski  u  ovoj  godini,  naime  za  podsadu  Sigeta  u  Ugar- 
skoj.  I  sa  krscanske  strane  spremaio  se  je  sve  moguce,  da  se  ta  znamenita  tvrdinja  odrzi, 
Radilo  se,  i  da  se  ona  dostatnom  posadom  obskrbi,  i  da  se  skupi  dovoljna  vojska,  koja  bi 
suzbiia  Turke,  ako  ju  stanu  podsjedati.  Osobito  se  je  oko  toga  trsio  ban  Zrinski,  koji  je 
u  drugoj  polovici  svibnja  neprestano  na  prijetecu  opasnost  upozorivao,  te  razne  kapitane 
kao  Wildensteina,  Lenkovica  i  druge  u  pomoc  dozivao.  Jos  29.  svibnja  javlja  ban  kapi- 
tanu  sigetskomu  Marku  Stancicu  Horvatu,  kako  je  kralj  zapovjedio  Wildensteinu, 
da  poslje  u  Siget  sto  brze  dvije  sto  svojih  pjesaka,  pa  onda  dodaje:  »0  torn  budite  stalno 
osvjedoceni,  da  se  kraljevsko  velicanstvo  i  mi  svi  brinemo  za  vas  spas  tako,  da  se  vise 
kazati  ne  moze«.  Namah  sutradan,  30.  svibnja,  hrabri  ban  kapitana  ovako:  »Pisali  smo 
i  mi  njegovu  velicanstvu,  kako  je  neprijatelj  namjerio,  da  sto  prije  zauzme  taj  grad  Siget, 
te  smo  zahtijevali,  da  se  kralj  za  vremena  i  zrelo  pobrine.  Neka  stoga  vase  blagorodno 
gospodstvo  bude  hrabra  srca,  te  ulozi  nadu  u  Boga,  koji  ne  ostavlja  nikad  onih,  koji  se 
u  nj  uzdavaju.  Neprijatelj  kani  doduse  taj  grad  osvojiti,  ali  ce  Bog  drugcije  udesiti«. 

Dne  9.  lipnja  1556.  javlja  kapitan  Marko  Stancic  Horvat  iz  grada  Sigeta  svome 
drugu  Valentinu  Magjaru  u  Kanizi,  da  je  budimski  beglerbeg  Alipasa  u  Pecuhu,  a  Dervis- 
beg  u  Svetom  Lovrincu,  pa  da  njihove  cete  dnevice  obilaze  oko  grada.  Dva  dana  zatim, 
11.  lipnja,  opasao  je  Alipasa  u  6  sati  u  jutro  varos  i  grad,  te  je  poceo  na  njih  udarati.  Sva 
turska  vojska  zajedno  sa  seljacima  brojila  je  nekih  10.000  Ijudi,  a  vodili  su  ju  uz  Alipasu 
jos  neki  begovi  (Dervisbeg,  Ahmetbeg,  Osmanbeg).  U  varosi  bilo  je  oko  2950  stanovnika, 
od  tih  jedva  200  za  oruzje  doraslih  muzeva.  K  tomu  je  bilo  600 — 800  placenika,  koji  su  se 
medjutim  cesto  otimali  borbi,  jer  ne  bijahu  place  primili.  Vec  14.  lipnja  bila  je  varos  tako 
razvaljena  i  spaljena,  da  su  se  branitelji  morali  skloniti  u  samu  tvrdjavu.  Alipasa  bio  je 
spreman  ostati  pred  gradom  i  dva  mjeseca,  te  je  neprestano  pribirao  novih  ceta,  tako  da 
mu  je  vojska  napokon  narasla  do  25.000  momaka.  Vec  17.  lipnja  javljao  je  Marko  Stancic, 
da  nije  imao  ni  jedne  ure  pokoja,  odkad  je  Siget  podsjednut;  aU  uza  sve  to  odbijao  je  on 
hrabro  sve  jurise  turske  kroz  vise  tjedana.  Dne  10.  srpnja,  mjesec  dana  nakon  zapocete 
podsade,  javio  je  kralju:  »Ako  ne  bude  brzo  pomoci,  propadosmo  i  mi  i  grad«.  Bila  je 
zaista  skrajnja  nuzda,  jer  su  utvrde  gradske  bile  budi  razvaljene  budi  od  Turaka  osvojene, 
a  jarak  oko  grada  dijelomice   zemljom  zatrpan. 

Medjutim  bijase  se  u  kraljevskom  logoru  kod  Kanize  skupila  lijepa  vojska  pod  pa- 
latinom  Tomom  Nadazdijem  i  hrvatskim  banom  Nikolom  Zrinskim.  Brojila  je  do  10.000 


OBRANA  SlQETA. 


207 


Ijudi;  medjii  njima  bila  je  dobra  polovica  Nijemaca,  zatim  Stajeraca  i  KoruSaca  pod  Ivanom 
Lenkovicein.  Vojvode  udariSe  19.  srpnja  na  grad  Bobovac  (BoboviSce),  koji  bijahu  Turci 
pro§le  Kodine  zaiizeli.  Tim  priniidisc  AlipaSu,  da  je  morao  ostaviti  Siget,  te  pohitati 
22.  srpnja  na  obranu  Bobovca.  Ali  ii  bojevima  oko  toga  grada  na  rijeci  Rinji,  gdje  se  je 
opet  proslavio  ban  Nikola  Zrinski,  nije  Alipasa  bio  nimalo  sre(5an.  Ni  kr§canska  vojska 
nije  odrzala  podpunu  pobjedu,  vec  se  je  vratila  u  Kanizu.  Alipa§a  po§ao  je  na  to  opet  pod 
Siget,  da  nastavi  podsjedanje;  no  buduci  da  je  za  odsuca  njegova  kapitan  Marko  Stanci(3 
razvaljene  zidine  Sigeta  popravio  i  ponovno  utvrdio,  nije  mu  Alipa§a  sa  svojom  oslabljenom 
vojskom  mogao  vise  nauditi.  Kad  je  k  tomu  kapitan  stao  iz  grada  uspjesno  provaljivati. 


-  /I  ■    ■' 


f>y^;v*^ 


.  J>c^%^'w^  -vriU'v*^-   J  -f-  A^^-^f- 


1^ 


f^  ■  ^ 


PISMO  JURJA    DRASKOVICA 

sigetskomu   kapitanu   Marku   Horvatu   (StanCidu)   od  14.  koiovoza  1556.,  kojim  niu  Cestita  §to  je  po- 
vjereni  mu  grad  srecno  obranio  od  Turaka.  Izvorno  pisnio  u  kr.  dr?.avnom  arhlvu  u  BudimpeSti  (7). 


morala  je  napokon  turska  vojska  u  no(Si  na  31.  srpnja  izpred  Sigeta  oti(5i.  PriCa  se.  da  je 
Alipa§a  kod  Sigeta  i  Bobovca  izgubio  do  lO.(KK)  Ijiidi.  Neda(iu  svoju  pripisivao  je  najviSe 
banu  Zrinskomu.  kojega  je  nazivao  svojim  sinom.  te  mu  je  sudjelovanje  u  bojevima  kod 
Rinje  u  posebnom  pismu  spoCitnuo.  »Nijemci  i  Ugri  mogu  za  te  moliti  Boga,  jer  da  ti  nijesi 
bio  nazo^an,  od  svih  njih  ne  bi  ni  jedna  noga  umakla*. 

Srecina  obrana  Sigeta  dojmiia  se  je  iivo  i  Ugarske  i  Hrvatske.  Hrvate  je  osobito 
radovalo,  §to  je  ba§  Hrvat  obranio  taj  grad.  Tadanji  pofunski  prepoSt  Juraj  DraSkovie 
Cestitao  je  14.  koiovoza  kapitanu  Marku  StanCicu  iz  BeCa  ovako:  »Cestitam  osobito  radi 
obrane  Sigeta  i  svega  §to  je  u  njemu,  to  viSe,  §to  vidimo.  da  je  vaSe  gospodstvo  cvijet 


20S  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564. j. 

nasega  naroda,  i  sto  ste  Hrvat  (eo  quod  eadam  Croata  est).  Proslavilo  je  naime  vase  go- 
spodstvo  tim  dicnim  djelom  ne  samo  sebe,  negoisvenasHrvate«  (Decoravit  enim 
dominatio  vestra  non  solum  se  hoc  suo  celebri  facto,  sed  et  nos  omnes  Croatas).  Ali  ra- 
dost  Hrvata  nije  bila  nepomucena,  jer  su  u  isto  vrijeme  oplakivali  pad  hrvatskih  gradova 
Kostajnicei  Novigrada  na  Uni. 

Jos  6.  srpnja,  kad  je  Alipasa  nemilo  udarao  na  Siget,  javljao  je  Zrinski  iz  Preioga 
u  Medjumurju  o  velikoj  opasnosti,  sto  je  zaprijetila  Hrvatskoj  i  Slavoniji  sa  strane  bosan- 
skih  Turaka.  Bosanski  pasa  da  je  presao  Savu,  pa  da  kani  udariti  prema  Koprivnici  i 
Gjurgjevcu;  ali  se  ipak  ne  moze  znati,  kamo  ce  zaista  poci;  hiivanjski  sandzak  Malkoc- 
beg  da  je  u  Qradiskoj,  a  hercegovacki  sandzak  u  Travniku.  Dok  su  ban  Zrinski,  VViiden- 
stein  i  Lenkovic  sa  svim  svojim  cetama  pohitali  u  Ugarsku  na  obranu  Sigeta,  te  tako 
hrvatsku  i  slavonsku  krajinu  lisili  nuzdne  obrane,  bosanski  je  pasa  iznenada  nahrupio  na 
Kostajnicu,  te  ju  je  i  zauzeo.  Sam  kralj  Ferdinand  pise  15.  kolovoza  1556.  o  tom  ovako: 
»Kad  se  je  to  u  Ugarskoj  zgadjalo  (podsada  Sigeta),  bosanski  je  pasa  s  pomocu  herce- 
govackoga  i  kliskoga  sandzaka,  skupivsi  jaku  tursku  vojsku,  u  podloznu  nam  Hrvatsku 
neprijateljski  provalio,  te  je  nas  grad  Kostajnicu  od  kastelana  i  posade  bez  prijeke  po- 
trebe  primio  (et  arcem  nostram  Kosztanovicz  a  castellano  et  praesidiariis  eius  citra  ne- 
cessitatem  debitam  recepit).  Tako  se  je  poslije  zgodilo,  da  je  i  druga  susjedna  tvrdinja 
Novigrad  spaljena  i  ostavljena  od  svoje  posade,  sve  na  veliku  pdgibao  i  stetu  onih  nasih 
strana«.  U  jednoj  savremenoj  relaciji,  koja  se  je  nekad  cuvala  u  arkivu  vojvodine  Kranj- 
ske  u  Ljubljani,  pise  se  o  padu  Kostajnice  ovo:  »Qodine  Kristove  1556.  dne  16.  srpnja  pod- 
sjednuta  bi  Kostajnica  od  bosanskoga  pase,  Malkocbega  i  jos  jednoga  iz  Hercegovine. 
Sutradan  (17.  srpnja)  poceli  su  na  nju  pucati,  na  sto  ju  je  Pankracije  Lusthaler  sa  sinom 
svojim  bez  nuzde,  kako  se  je  tada  sudilo,  neprijatelju  predao«.  I  hrvatski  kronicar  Ivan 
Tomasic  zabiljezio  je  ovo:  »Qodine  Qospodnje  ...  Ijubljanski  gradjanin,  Lustrar  po  imenu, 
iz  pokrajine  Kranjske,  buduci  kapitanom  u  Kostajnici,  prodao  je  za  novce  i  izdao  Turcima 
pretvrdi  grad  Kostajnicu  u  Hrvatskoj  i  to  dana  23.  srpnja.  Nesretnik  taj  zavrsio  je  zlo. 
Turcin  je  iz  recenoga  grada  iznebuha  stao  udarati  na  polja,  vesi,  sela  i  gradove,  te  je  ci- 
tavu  Hrvatsku  opustosio.  Sam  Bog  znade,  koliko  je  ubijao  i  zaplijenio.  To  je  uzrok 
i  pocetak  razsula  doljnih  strana  Hrvatske  i  takodjer  Kranjske. 
Zbrojivsi  sve  u  jedno,  poginulo  je  i  odvedeno  je  iz  Hrvatske  u  Bosnu  cetrdeset  i  sest  ti- 
suca  nesrecnih  dusa«.  Napokon  i  Vramec  oplakuje  pad  Kostajnice  ovim  rijecima:  »(1556.) 
Kostajnicu  grad  Turci  zavjese;  (i)zdal  je  grada  neki  Nemec  Lostohar,  ki  je  bil  kapitan 
V  gradu,  za  peneze  Turkom,  s  koteroga  grada  vsa  horvatska  zemlja 
opusteislovenska«. 

I  domaci  i  strani  izvori  tvrde  dakle  suglasno,  da  je  Kostajnica  pala  krivnjom  tada- 
njega  kapitana  njezinog  Pankracija  Lusthalera,  Nijemca  iz  Kranjske.  Valvasor  kaze  za  nj, 
da  je  god.  1516.  bio  gradski  sudac  u  Ljubljani,  a  god.  1522.— 1527.  i  gradski  nacelnik; 
uza  to  ucen  muz  i  podjedno  dobar  i  izkusan  vojnik.  I  zaista  je  god.  1551.  neki  Pankrac 
Lusthaler  (Panngrancz  Lustaller)  sluzio  u  Bihacu  kao  pjesak  uz  mjesecnu  placu  od  osam 
forinti.  No  nije  izvjestno,  da  li  je  taj  pjesak  isto  lice  s  bivsim  Ijubljanskim  nacelnikom. 
Valvasor  dodaje  jo§,  da  je  kastelan  bana  Zrinskoga  u  Qvozdanskom,  po  imenu  Toma 
Luksic,  nakon  predaje  Kostajnice  Lusthalera  i  njegovih  dvadeset  drugova  zarobio;  njega 
sama  dao  je  razcetvoriti,  a  drugove  mu  na  kolac  nabiti,  ne  htjevsi  ni  saslusati  njihovo 
opravdanje.  Po  drugima  opet  pozvao  je  Lenkovic  vise  puta  Lusthalera,  da  dodje  pred 
njegov  sud;  ali  Lusthaler  nije  se  odazvao  njegovu  pozivu,  vec  je  prebjegao  k  Turcima, 
pa  tako  utvrdio  sumnju,  da  je  zaista  izdao  povjereni  mu  grad  za  2000  dukata. 

I  Valvasor  tvrdi,  da  su  Turci  nakon  pada  Kostajnice  za  kratko  vrijeme  osvojili  52 
mjesta  i  grada  hrvatska  sa  12.750  selista  i  80.000  ubogih  krscanskih  dusa.  Svakako  su 
sada  za  preostalu  Hrvatsku  izmedju  line  i  Kupe  nastala  tezka  vremena.  Kostajnica,  koju 


PAD  KOSTAJNICE  QOD.  1556. 


209 


sii  odaviia  smatrali  »vratima«  Hrvatske,  bila  je  u  turskoj  vlasti,  kao  i  citava  dolina  line 
od  Jascnovca  do  Otoka  i  gradova  hiliackc  kapitanije,  pa  su  sada  Turci  mogli  bez  zapreke 
provaljivati  do  Kupe  i  dalje.  Posade  u  (jorania,  Hrastovici  i  Vinodolu  navijeStale  su  do- 
duSc  topovima  i  vituljacania  dolazak  ceta,  ali  ih  nijesu  mogle  zaustavljati.  Turci  su  pade 
prodirali  i  preko  Kupe,  te  nemilo  poharali  plodno  i  bogato  Turopolje,  koje  je  dosad  bile 
zakloniStc  tolikih  plemenitih  pribjega  iz  juzne  Hrvatske,  Jo§  u  potonjim  spomenicima  ple- 
menite  obcine  Turopolja  spomiiije  se,  kako  su  Turci  24.  kolovoza  1556.,  na  dan  sv,  Barto- 
lomeja.  »s  jakom  vojskoni  iznenada  provalili  u  ove  ostatke  kraljevine  Slavonije  iz- 
rncdju  Save  i  Kupe,  tc  ih  macem  i  ognjem  opustosili«;  a  ban  Zrinski  javija  25.  kolovoza 
iz  Rakovca,  kako  su  Turci  na  jugu  Save  u  Turopolju  sve,  sto  su  nasli  sobom  ponijeli  ili 
spaliii,  pa  onda  preko  Kupe  prosli  prema  Hrastovici  i  Kostajnici.  Blizu  Zagreba  sukobio  se 


ZRINSKI  QRAD  U  KOSTAJNICI  NA  UNI. 
Po  nacrtu  prof.  Aleksandra  Ma§ica. 


je  s  njima  u  niagli  Petar  Erdedi,  te  je  izgubio  10  do  12  Ijudi,  ali  je  ipak,  hvala  budi 
Bogu,  umakao.  Ovaj  put,  5ini  se,  zaprijetila  je  opasnost  i  samomu  Zagrebu,  u  kojemu  jc 
u  onaj  Cas  boravio  kapitan  hrvatske  krajine  Ivan  Lenkovic,  jamaCno  da  ga  obrani  od 
sile  turske.  Vramec  javija  za  god.  1556.:  »Ovo  vreme  pod  Zagrebom  Turci  robiSe  i  Savu 
pregaziSe,  i  zovu  se  Kraljcvski  Turci«. 

Te2ko  da  bi  se  ovaj  put  Hrvatska  i  Slavonija  bile  odhrvale  bosanskomu  paSi  i  nje- 
i,T>vim  sandj^.acima,  da  ovi  nijesu  morali  pohitati  u  Ugarsku.  Kralj  naime  Ferdinand  bijaSe 
namah  iza  srecne  obrane  Sigeta  odIuCio  skupiti  novu  vojsku,  koja  <te  znameniti  grad  osi- 
gurati  od  daljih  navala  turskih,  te  osvojiti  sva  ona  mjesta  u  njegovoj  okolici.  kojima  bi- 
jahu  proSle  godine  Turci  obladali.  Vojsku  c^e  voditi  njegov  inladji  sin  Ferdinand,  koji  je 
to  u  otca  izniolio,  a  buduci  da  je  sada  stao  na  Celo  vojne  Clan  kraljevskc  porodice,  imadu 
se  po  zakljuccima  ugarskih  sabora  u  Po^.unu  pridru^.iti  njeniu  svi  velikaSi  i  pleiniCi  ugar- 


K  I  a  i  <i,  Hrv.  povj.  III.  (5.) 


14 


210  FERDINAND  1.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

skoga  i  hrvatskoga  kraljevstva.  U  to  ime  poslao  je  kralj  Ferdinand  9.  kolovoza  1556.  iz 
Beca  poziv  na  hrvatskoga  kneza  Franju  Blagajskoga.  Knez  neka  s  rnjesta,  cini  ova  za- 
povijed  stigne,  pograbi  oruzje,  te  sa  svojim  banderijem  podje  onamo,  gdje  ce  boraviti  nad- 
vojvoda  Ferdinand.  Da  pak  krajina  hrvatska  ne  ostane  u  to  bez  obrane,  neka  ostavi  od 
pet  kmetova  po  jednoga  oruzanoga  pjesaka  kod  kuce,  koji  ce  biti  spreman  pohitati  onaino, 
kamo  ga  pozove  ban  ili  vrhovni  kapitan.  Jednake  pozive  dobili  su  ne  samo  ban  Zrinski, 
nego  i  Keglevici,  kao  i  drugi  knezovi  hrvatski.  Da  ne  dodje  do  sukoba  izmedju  bana  i 
Mate  Kegievica,  zapovjedio  je  kralj  svome  sinu,  neka  pozove  najprije  bana  i  onda  Matu 
Keglevica,  te  neka  im  zaprijeti  gubitkom  glave  i  svih  imanja,  ako  bi  za  te  vojne  jedan 
protiv  drugoga  stogod  bndi  javno  budi  tajno  poduzeo. 

Posljednjih  dana  kolovoza  stigao  je  zaista  nadvojvoda  Ferdinand  sa  6000  momaka 
u  jugozapadnu  Ugarsku.  Kod  Kanize  docekao  ga  je  palatin  Nadazdi  s  ugarskim  i  hrvat- 
skim  velikasima,  te  se  je  4.  rujna  u  Hidvegu  vijecalo  o  bojiioj  osnovi.  Bosanski  pasa  rhorao 
je  u  to  sa  svojim  sandzacima  poci  preko  Drave  u  pomoc  Bobovcu  (Boboviscu).  Ban 
Zrinski  kratio  se  je  jos  9.  rujna  pridruziti  nadvojvodi,  te  je  iz  Curga  javljao  Nadazdu,  da 
ne  moze  radi  svoje  sigurnosti  sudjelovati  u  vojni,  u  kojoj  je  krvni  neprijatelj  njegov  Ma- 
to  Keglevic.  No  namah  zatim  pridruzio  se  je  ban  ipak  Ferdinandovoj  vojsci  zajedno 
s  Ivanoni  Lenkovicem,  pace  njegovi  su  se  vojnici  pod  vitezom  Petrom  Patacicem  najvise 
proslavili  kod  osvajanja  grada  Korotne.  Slavodobice  kraljevske  vojske  kod  Korotne  za- 
strasilo  je  Turke  tako,  da  su  Bobovac  sami  zapalili  i  ostavili,  pa  se  razisli.  Ferdinand 
osvojio  je  zatim  jos  neke  manje  gradove,  tako  da  je  uzpostavio  svezu  izmedju  Sigeta  i 
zapadne  Ugarske.  Buduci  da  je  u  to  nastupilo  nepogodno  vrijeme,  posao  je  nadvojvoda  u 
Curgo,  te  je  na  koncu  listopada  zavrsio  vojnu,  smjestivsi  prije  u  Siget  nove  cete  i  utvr- 
divsi  jace  grad  Kanizu.  Ban  Zrinski  bijase  se  u  prvoj  polovici  listopada  vratio  u  Cakovac, 
odakle  je  13.  istoga  mjeseca  pisao  kapitanu  Lenkovicu  hrvatsko  pismo,  u  kojem  je  uz  ino 
javio  i  ovo:  ». . .  Dojde  danas  k  meni  jcdan  pribeg  s  lepom  spravom,  ki  je  bil  Alipasin 
stolnik,  i  poveda,  da  je  vcera  Alipasa  pri  Kalmencehe  bil  s  taborom.  Beglerbeg  je  prosal 
nazagj,  i  Alipasa  natrag  ide.  Bosanski  pasa,  kako  je  cul  i  slisal,  da  se  most  preko 
Drave  nacinja,  tako  je  od  Boboisca  i  posal  preka.  I  somnjil  se  je,  da  hocemo 
kamo  godi  robiti.  Zato,  ako  bi  se  sada  posli  na  put,  bojim  se,  da  bi  se  kade  gode  na  njega 
namerili.  Za+o  meni  se  to  vidi,  da  bi  imali  jedan  ali  dva  ali  tri  dni  pocekati,  i  da  bi  vasa 
milost  drzala  uhode,  ki  bi  mogli  istinni  glas  donesti,  kamo  se  je  ganula  Bosna;  i 
nistar  manje,  sto  se  v.  m.  vidi,  ja  sam  gotov«. 

Vojna  nadvojvode  Ferdinanda  svrsila  se  je  dakle  srecno  i  slavodobitno.  No  zato  je 
zlo  prosao  kralj  Ferdinand  u  sjevero-iztocnoj  Ugarskoj.  gdje  su  mu  privrzenici  kraljicc 
Izabele  i  sina  joj  Ivana  Sigismunda  s  pomocu  turskih  ceta  nakon  pobjede  kod  Krasno- 
horke  blizu  Roznave  (6.  rujna)  oteli  gradove  Tokaj  i  Must,  a  s  njima  i  citavu  zemlju 
onkraj  gornje  Tise.  Najveci  medjutim  udarac  zadesio  je  kralja  Ferdinanda  u  Erdelju,  koji 
se  bijase  sasvim  od  njega  odvrgao.  Jos  6.  srpnja,  za  najzescih  borba  oko  Sigeta,  bijahu 
Erdeljci  poslali  poklisare  u  Lavov,  da  Izabelu  i  sina  joj  pozovu  na  vladu.  Izabela  se  je 
odazvala,  te  je  22.  listopada  slavodobitno  usla  u  Kolozvar.  Tako  je  Erdelj  opet 
postaoturskavazalnaknezevina. 

Kralj  Ferdinand  bijase  se  vec  prije  odrekao  nade.  da  bi  mogao  uzdrzati  Erdelj  u 
svojoj  vlasti.  Stoga  bijase  jos  25.  kolovoza  ovlastio  svoje  poklisare  u  Carigradu,  da  posto 
po  to  nastoje  utanaciti  mir  sa  sultanom,  makar  se  morao  odreci  svih  svojih  prava  na  Erdelj. 
Jedina  mu  je  teznja  bila,  da  uzdrzi  i  obrani  bar  ono  od  ugarskoga  i  hrvatskoga  kraljev- 
stva, sto  mu  bijase  preostalo.  Dne  23.  listopada  pise  kralj  Ferdinand  iz  Beca  banu  Zrin- 
skomu,  kako  se  je  sin  mu  nadvojvoda  nakon  vojne  s  Turcima  vratio  ti  Bee;  ali  buduci 
da  kralj  zeli  razpravljati  o  drugim  poslovima  kraljevstva.  a  narocito  o  obrani  krajine 
tijekom  zime,  poziva  bana,  da  do  5.  studenoga  dodje  na  kraljevski  dvor,  kamo  su  svi  sa- 


Ban  PEtAR  erdEdI.  211 

vjetnici  pozvani.  Zriiiski  neka  se  dakle  s  palatinom  Nadazdijem  i  hranjom  Tahijem  po- 
brine  za  obskrbu  Sigeta  liranom  i  drugim  potrebitim  stvarima,  a  onda  neka  svakako  dodic 
na  ureceni  stanak  ii  BeC.  Medjutim  Zrinski  bijaSe  se  vec  odrekao  banske  casti.  Jo§  21.  ko- 
lovoza,  iza  pada  Kostajnice  i  turskoR  haranja  u  preostaloj  Hrvatskoj  javljao  je  on  pala- 
tinu  Nadazdu:  »Casti  banske  vec  smo  se  zaista  odrekli  (realiter  resignavimus)  i  kraljev- 
|sko  veli^anstvo  milostivo  me  je  nje  rijeSilo,  samo  je  jedno  trazilo,  da  ime  i  naslov  bana  nc 
dulje  nego  do  dojducega  Bozica  zadrzimo,  da  bi  se  u  to  njejjovo  veliCanstvo  moKlo  ogledati  za 
kojotn  zgodnom  osobom«.  Uza  sve  to  posao  je  ipak  u  Bee,  jer  mu  je  ponovno  stigao 
poziv  od  kralja.  On  je  pribivao  vijecanju,  pace  i  kraija  svjetovao,  komu  da  povjeri  bansku 
Cast  u  Hrvatskoj.  Nakon  povratka  svoga  u  Cakovac  pisao  je  Nadazdu  27.  prosinca  1556. 
o  svome  stanjii  ovako:  »Sluzbe  banske  vec  smo  posve  rijeseni.  Prejasni  kralj  Maksimilijan 
veC  je  utanacio  s  (Petrom)  Erdedom  toCno  uvjete  za  preuzece  te  casti;  imat  ce  placu  za 
600  konjanika  i  400  pjeSaka . . .  Prejasni  kralj  Maksimilijan  odredio  je,  da  se  sazove  sabor 
za  15.  sijecnja  dojduce  godine,  gdje  ce  se  novi  ban  proglasiti  i  priznati.  Podjedno  ce  obaviti 
smotru  odredjene  mu  cete.  Bog  ga  uzvisio  jos  vise,  pa  da  bude  pomocnik  i  zastitnik  za 
obranu  bijedne  domovine  i  kr§canskoga  svijeta.  Sad  smo  mi  oslobodjeni  tezkoga  jarma,  pa 
cemo  moci  zgodnije  sluziti  vasemu  velemoznomu  gospodstvu,  kao  i  ostaloj  gospodi,  prija- 
teljima  i  braci  nasoj«.  Kralj  je  Zrinskoga  odpustio  u  najvecoj  milosti,  pace  ga  je  imenovao 
meStrom  kraljevskih  tavernika.  Ali  ostatak  duga  za  uzdrzavanje  banske  cete  u  iznosu  od 
7355  rajnskih  forinti  mogao  mu  je  izplatiti  tek  11.  veljace  1557. 

Banovanje  Nikole  Zrinskoga  spasilo  h  »ostatke  ostataka«  kraljevstva  hrvatskoga 
od  posvemasnje  propasti.  On  doduse  nije  mogao  zaprijeciti  ni  pada  Valpova,  ni  Viro- 
vitice,  ni  Cazmc,  pa  ni  Kostajnice;  ali  je  barem  postigao,  da  Hrvatska  i  Slavonija 
nijesu  postale  turski  sandzaci.  Jos  prije  odstupa  Zrinskoga  od  banije  bijase  se  i  Ivan 
Ungnad  zahvalio  na  Casti  vrhovnoga  kapitana  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  kao  i  zemaljskoga 
kapitana  u  Stajerskoj.  Kralj  mu  je  Ferdinand  doznacio  milostinju  od  8000  forinti  i  go- 
disnju  rentu  od  600  forinti,  i  to  pismom  izdanim  u  Becu  4.  rujna  1556.  Ivan  Ungnad  ostavio 
je  na  to  zcmlje  i  oblasti  kralja  Perdinanda,  te  je  posao  u  Njemacku,  odakle  je  pomagao 
sirenje  Lutherove  vjere  medju  juznim  Slavenima,  narocito  medju  Slovencima  i  Hrvatima. 
Kapitanom  zemaljskim  u  Stajerskoj  postao  je  mjesto  njega  Juraj  Herberstein,  a  vrhovna 
kapitanija  na  krajini  Hrvatske  i  Slavonijc  zapala  je  dosadanjega  hrvatskoga  kapitana 
Ivana  Lenkovica. 

Posljednje  godine  Ferdinandova  vladanja  (1557.— 1 564.).  Ban  Petar  Erdedi  i  vrhovnl 
kapitan  Ivan  LenkoviC.  Pobjeda  Ivana  LenkoviCa  kod  Svete  Jelene  (19.  lipnja  1557.);  pro- 
vale  bosanskoga  pa§e  MalkoCbega  u  Hrvatsku  (1558.— 1561.)  I  pad  Otoka,  Bu§eviCa,  L|e§- 
nlce  (1558.)  i  Novlgrada  (6.  lipnja  1560.);  poraz  MalkoCbega  na  Kupi  bllzu  Hrastovice  (8.  II- 
stopada  1561.).  Ban  Petar  Erdedi  provalio  u  tursku  Slavonlju  gotovo  do  Poiege,  a  sigetski 
kapitan  Nikola  ZrlnskI  razblo  pozezkoga  sandzaka  Arslanbega  kod  Moslavlne  na  Dravi  (26. 
oiujka  1562.);  mir  s  Turclma  na  osam  godlna  (1.  lipnja  1562.).  Maksimilijan  okrunjen  za  kralja 
ugarsko-hrvatskoga  (8.  rujna  1563.);  zakljuCak  crkvenoga  sabora  u  Tridentu  (6.  prosinca 
1563.);  Juraj  Draskovic  postao  zagrebaCkim  biskupcm  (19.  studenoga  l.'>63.).  Smrt  kralja 
Ferdlnanda  (25.  srpnja  1564.);  razdloba  njegove  driavine  medju  sinove;  osvrt  na  niegovo 
vladanje  u  Ugarskoj  I  Hrvatskoj.  Novi  ban  Petar  Erdedi  bio  je  vec  dobro  poznato  lice  u 
Hrvatskoj.  Jo§  otac  njegov,  takodjer  po  imenu  Petar,  vrSio  je  znamcnitn  ulogu  ii  Slavo- 
niji i  Hrvatskoj,  odkad  bijaSe  od  strica  svoga,  kardinala  i  nadbiskupa  Tome  BakaCa  od 
Erdeda  god.  1521.  uz  posjede  Monyorokerck  (Eberau)  i  KTTFmcnd  u  Ugarskoj  primio  pro- 
strana  imanja  u  Slavoniji,  kao  gradove  Moslavmu,  Jclengrad  (Zaruaskeii).  Dijanovec 
(Dianuara),  kaSteo  Plovdin  (castellum  Blodyn,  Plowdyn)  i  varoS  Kntinu  (oppidum  Ko- 
tenya)  n  kri^evaCkoj  ?.upaniji,  gradove  OkiC.  Jastrcbarsko  i  Lipovac  ii  zagrebaCkoj,  I  na- 
pokon  znameniti  Cesargrad  u  vara^.dinskoj  ^upaiiiji.  Po  tim  posjedovanjima  n  Ugarskoj  i 

14* 


212  fERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

Slavoniji  stao  se  je  stariji  Petar  Erdedi  pisati  i  zvati  »Petar  Erdedi  od  Monyorokereka  i 
vjeciti  knez  od  gore  Zaprte  Moslavine«  (de  Monyorokerek  et  perpetuus  comes  Montis 
Claudii).  Suvise  je  poznato  njegovo  djek)vanje  za  borbe  izmedju  privrzenika  Ferdinan- 
dovih  i  Zapoljinih  u  Slavoniji,  kao  i  poslije  izmirenja  obiju  stranaka.  U  svim  javnim  po- 
slovima  stajao  je  vazda  uza  svoga  rodjaka  (brata),  zagrebackoga  biskupa  Simuna  od 
Erdeda. 

Petar  Erdedi  Stariji  bio  je  dva  put  ozenjen  (prva  zena  Sara  Banic  ili  Banfi,  druga 
Dora  Puchhaim),  te  je  umro  god.  1543.  u  Mletcima.  Sin  njegov  Petar  mladji  preuzeo  je  ba- 
stinu  iza  otca  u  casu,  kad  je  Moslavini  i  ostalim  gradovima  na  iztoku  prijetila  dnevice 
opasnost,  da  dodju  u  tursku  vlast.  Stoga  se  je  miadi  Petar  tijesno  priljubio  banu  Nikoli 
Zrinskomu,  te  se  zajedno  s  njime  macem  u  ruci  borio  za  svoju  domovinu  i  zavicaj. 
Ali  vec  1545.  obladase  Turci  Moslavinom  i  ostalim  gradovima  na  jugoiztoku  krizevacke 
zupanije,  pa  tako  izgubi  Erdedi  najljepsi  i  najbogatiji  kraj  svoga  vladanja.  Toga  Petar 
Erdedi  nije  mogao  pregorjeti,  te  je  sav  dalji  zivot  posvetio  borbi  s  Turcima,  ne  bi  li  kada 
tada  povratio  svome  rodu  izgubljene  oblasti.  U  to  ime  stupio  je  i  u  krajisku  sluzbu  kao 
kapitan,  te  je  u  polovici  god.  1554.  od  vrhovnoga  kapitana  Ivana  Ungnada  preuzeo  obranu 
gradova  Kostajnice  i  Novigrada  na  Uni,  koje  bijase  ban  Zrinski  ustupio  kralju,  jer  ih  sam 
nije  mogao  vise  braniti.  Kao  kapitan  Kostajnice  i  Novigrada  imao  je  Erdedi  god.  1555. 
mjesecnu  placu  od  125  forinti;  suvise  je  za  uzdrzavanje  svojih  155  konjanika  dobivao  mje- 
secno  po  705  forinti.  Steta,  sto  nije  kapitanije  zadrzao  i  slijedece  godine;  mozda  ti  zname- 
hiti  gradovi  ne  bi  tako  lako  postali  turskim  plijenom.* 

*  Hrvatski  bani  iz  porodice  Erdeda  (Baka^a). 

Franjo  Bakocz  (Bakolcz) 
de  Erdewd  (u  Szatmarskoj  zupaniji). 
1459. 

Nikola  Toma  I. 
1489.                                  nadbiskup  ostrogonski 
p^l: t  15./VI.  1521. 

1489.  t  1543.  u  Mletcima. 

1.  ^ena  Sara  Banfi 

2.  zena  Dora  Puchhaim. 


1.   Petar   II. 
1557.— 1567.  ban  hrvatski 
1565.  postao  grofom;  f  26./IV.  1567. 

1.  zena  Margareta  Tahi, 

2.  zena  Barbara  Alapic. 


2.   Toma   II.  Petar  111. 

rodj.  1558.  f  1624.  f  1613. 

1584.— 1595.  \  ban  hr-  zena  buzana  Stu- 

1608.— 1614./    vatski  benberg. 

zena  Ana  Marija   Ungna-  I 


dova. 


3.  Sigismund  1. 
1627.-1639.  ban 

hrvatski.                  zena 

Krsto 
t  1621. 
Barbara  Thurzo 

Juraj  11. 
1662.   tavernik. 

Gabrijel 
t  1660. 

Aleksandar  1.  1715, 
Aleksandar  11. 

- 

Vuk  (Wolfgang) 
t  1645. 
iena  Barbara  Thu- 
roczy 

4.   Nikola 
t7./Vl.  1693. 

1.  ^ena  Julija  Draskovic 

2.  iena  IzabelaGallenberg. 


Ladislav  11.  Ljudevit 

t  1751.  t  1766. 

zena  Ana  Marija  Illyeshazy. 


Nikola  V.  Aleksandar  111.  5.   Ivan    V.  Karlo  V. 

f  1757.  t  1793.  rodj.  14./V.  1733.  f  20./111.  1806.  1772. 

zena  Ana  Szechenyi. 


BAN  PETAR  ERDEDI. 


213 


U  drugoj  polovici  1556.,  kad  se  je  vec  znalo,  da  Nikola  Zrinski  nlkako  ne  de  ostati 
banom  hrvatskim,  poCelo  se  pomiSljati  na  to,  da  ga  zamijeni  Petar  Erdedi,  koji  se  bijaSe 
dosad  vise  puta  proslavio  na  bojnom  polju,  U  to  se  je  doba  Erdedi  jo§  jaCe  pnljubio  Zrin- 
skomu,  pace  je  svoju  kcer  Aiiu  od  prve  zene  Margarete  Tahi  zaruCio  s  Nikolinim  sinom 
Jurjem.  Gotovo  u  isto  vrijeme  ozenio  se  je  Erdedi  drugi  put  Barbarom,  kcerju  Ivana 
Alapica,  kojoj  je  3.  srpnja  1556.  zapisao  Cesargrad.  Nekoliko  tjedana  zatim,  28.  kolovoza, 
dodjoSe  oba  kneza,  Zrinski  i   Erdedi,  pred   zagrebacki  kaptoi,  te  objaviSe  zaruke  svoje 


BAN  PETAR  ERDEDI  (ERDEWDY). 
Po  slici,  koja  sc  Cuva  u  dvorima  grofa  Stjepana  Erdeda  u  Jastrebarskom. 


djecc.  Da  im  pak  prijatcljstvo  bude  evrSCe  i  stalnijc.  predade  Erdedi  naniah  svoju  k(5er 
Zrinskomu  i  njegovoj  2eni  Katarini,  da  ju  odhranjuju;  suviSc  ustupi  on  s  torn  svojoni  k6cm 
Zrinskomu  i  njegovu  sinu  svoje  gradove  Monyorokcrck  i  VereSvar  u  ^cljeznoj  iupaniji. 
Erdedi  pridria  ipak  sebi  i  svojim  nasljednicima  pravo,  da  mogu  reCene  gradove  u  Ugar- 
skoi  natrag  uzeti,  ako  umre  ili  njegova  k6'\  ili  banov  sin  ne  ostavivSi  za  soboin  potomaka. 
U  torn  sluCaju  trebat  <^e  da  se  Zrinskima  vrati  najprije  svota  od  8116  forinti  i  66  denara. 
koju  je  Zrinski  sada  Erdedu  posudio,  zatim  da  im  se  naknadi  svc    §to  Cc  sada  potroSiti. 


214  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

da  izkupe  one  cesti  spomenutih  posjedovanja,  sto  ih  je  Erdedi  svojim  prijateljima  i  sluzbe- 
iiicima  pozalagao,  napokon  da  im  se  vrati  sav  novae,  koji  ce  potrositi  za  gradjenje  i  po- 
pravljanje  recenih  gradova. 

Zarukama  svoje  kceri  Ane  s  mladim  Jurjem  Zrinskim  zelio  je  Petar  Erdedi  ocito 
podici  ugled  svoje  porodice.  Ali  cijena,  za  koju  je  to  imao  postici,  cinila  mu  se  je  naknadno 
prevelikom.  I  tako  se  je  zgodilo,  da  je  Erdedi  vec  iza  nekoliko  dana,  naime  8.  rujna, 
utanaceni  ugovor  opozvao,  jer  je  stetan  za  nj  i  za  njegove  potomke.  Tek  13.  veljace  1557. 
dodje  do  nove  pogodbe  izmedju  oba  kneza,  i  opet  pred  zagrebackim  kaptolom.  Zrinskomu 
ostadose  gradovi  Monyorokerek  i  Veresvar,  pace  on  dobi  jos  grad  Catar  i  varos  Paku  ii 
zaladskoj  zupaniji;  no  za  to  ustupi  Erdedu  neke  svoje  gradove  u  Slavoniji,  kao  Medved- 
grad  u  zagrebackoj  zupaniji  i  Rakovec  u  krizevackoj  zupaniji.  Povrh  zamjene  izplati 
Zrinski  Fetru  Erdedu  jos  u  gotovom  11.000  ugarskih  forinti;  suvise  dade  mu  jednu  bom- 
bardu  za  obaranje  zidina,  vrijednu  1000  forinti.  Erdedi  predade  na  to  s  dozvolom  Nikole 
Zrinskoga  Medvedgrad  literatu  Ambrozu  Qregorijancu  u  zamjenu  za  neke  posjede  oko 
grada  Rakovca.  Tako  dodje  Medvedgrad  u  ruke  porodice  Qregorijanaca.  Mlada  Ana 
ostade  i  dalje  u  kuci  Nikole  Zrinskoga  kao  zarucnica  Jurjeva;  no  poslije  se  s  nepoznatih 
razloga  zaruke  razvrgose,  sto  bi  prvi  povod  Ijute  mrznje  izmedju  obiju  knezevskih  poro- 
dica,  koja  je  prestala  tek  propascu  Zrinskih. 

F'etar  Erdedi  bijase  vec  preuzeo  bansku  cast,  kad  je  utanacio  novi  ugovor  s  bivsim 
banom  Nikolom.  Znacajan  je  razlog  s  kojega  je  novi  ban  ustupio  bas  svoje  gradove  u 
Ugarskoj,  a  primio  u  zamjenu  Zrinskove  u  Slavoniji.  U  doticnoj  kaptolskoj  izpravi  kaze  se 
izrijekom,  da  je  to  ban  Erdedi  ucinio  »posmotrivsi,  da  su  ona  njegova  imanja,  sto 
ih  imade  u  Ugarskoj,  tako  znatno  iidaljenaodnjegovestolice,  koju 
imade  u  ovoj  kraljevini  Slavoniji  u  toj  svojoj  sluzbi...  da  bi  za  nji- 
hovo  uzdrzavanje  i  obskrbljivanje  morao  vise  trositi,  nego  sto  bi  od  njih  primati  mogao«. 
Novi  ban  napustio  je  dakle  svoje  posjede  u  Ugarskoj,  pa  je  okupio  svu  svoju  snagu  u  Sla- 
voniji, da  bude  vazda  spreman  i  nazocan,  kad  bi  mu  bilo  braniti  povjereno  kraljevstvo. 
Za  tu  dicnu  zadacu  dobio  je  dostojnoga  druga,  vrhovnoga  kapitana  Ivana  Lenkovica. 

Ivan  Lenkovic  takodjer  se  je  dosad  mnogo  izticao  u  javnom  zivotu  Hrvatske  i  Sla- 
vonije.  Lenkovici  jesu  starinom  iz  hrvatske  Like.  U  drugoj  polovici  15.  stoljeca  ili  prvih 
godina  16.  stoljeca  izselila  se  je  jedna  grana  te  porodice  u  Kranjsku,  dok  je  druga  ostala 
u  Lici,  te  se  poslije  poturcila.  Od  kranjskih  Lenkovica  spominje  se  prvi  Mihajlo  Len- 
kovic god.  1527.  kao  obskrbnik  grada  Postojne,  koji  je  tada  pripadao  knezu  Krsti  Fran- 
kapanu.  Sam  Ivan  Lenkovic  iztaknuo  se  je  prvi  put  god.  1529.  prigodom  podsade  Beca; 
poslije,  oko  god.  1537.,  sluzi  vec  u  hrvatskoj  krajini  u  bihackoj  kapitaniji  kao  zamjenik 
kapitana  ili  porucnik  uz  mjesecnu  placu  od  32  forinte.  U  to  je  doba  jamacno  vec  drzao 
u  Kranjskoj  grad  Otocec  (Wordl)  kod  Novoga  mjesta  (Rudolfova).  Svakako  prije  1539. 
postao  je  kapitanom  u  Senju  uz  godisnju  placu  od  600  forinti.  Kako  je  senjski  kapitan  za- 
povijedao  ondjesnjim  Uskocima,  povjerena  bi  mu  oko  god.  1546.  i  kapitanija  nad  zumbe- 
rackim  Uskocima  u  Kranjskoj,  pa  i  nad  Bojancima  u  potonjem  Marindolu.  Tako  je  postao 
glavar  svih  Uskoka  od  Senja  do  Save.  Poslije  bi  mu  jos  povjereno  pregledavanje  svih 
gradova  na  hrvatskoj  krajini,  te  je  on  od  godine  1550.  redovito  sastavljao  izvjestaje  o 
stanju  hrvatske  krajine,  kao  i  predloge,  kako  da  se  namire  sve  potrebe  njezine.  Neke  je 
stvari  i  sam  izvodio;  tako  je  obnovio  utvrde  grada  Senja,  te  je  za  zastitu  njegovu  po- 
digao  1551. — 1554.  grad  Nehaj  vise  njega.  U  isto  je  vrijeme  gradio  takodjer  za  sebe  u 
Kranjskoj  na  rijeci  Kupi  grad  Podbrizje  ili  Podbrezje  (Freithurn),  da  bude  i  nje- 
govim  zaklonistem  i  branikom  Kranjske  od  turskih  provala  iz  Hrvatske.  Taj  grad,  osnovan 
na  veliko,  s  ogromnim  prostorijama  i  cvrstim  kulama,  stoji  jos  i  danas.  Oodine  1553.  po- 
stao je  Lenkovic  kapitanom  hrvatske  krajine,  a  u  drugoj  polovici  1556.,  nakon  odstupa 
Ivana  Ungnada,  zapala  ga  je  Cast  vrhovnoga  kapitana  za  citavu  krajinu  hrvatsku  i  sla- 


VRHOVNI  KAPITAN   IVAN  LENKOVlC.  215 

vonsku.  Kako  je  dosad  kroz  dvadeset  godina  neprestano  sluzio  na  krajini,  bio  je  nesum- 
njivo  najpodesniji,  da  vr§i  tu  te2ku  slu2bu.  A  on  ju  je  i  Castno  obavljao  uz  lozinku  »Sto  Bog 
dade«  kroz  daljih  deset  godina. 
IBp  Sabor   kraljevina  Hrvatske   i   Slavonije  na  kojemu  bi  se  novi  ban  Petar  Erdedi  sta- 

lefima  predstavio  i  instalirao,  nije  se  sastao  15.  sijec^nja  1557.,  nego  tek  7.  o^ujka.  Kra- 
Ijevi  oratori  ili  komesari  bili  su  Franjo  Tahi,  mestar  kraljevskih  konjuSnika  i  §oprunski  zu- 
pan  Ivan  Pethew  de  Qerse,  oba  posjednici  u  Slavoniji,  Stalezi  se  raduju,  §to  je  kralj  ime- 
novao  banom  Petra  Erdeda.  da  bude  u  ta  tuzna  vremena  »glava  i  branitelj  kraljevina« 
(velut  caput  et  defensorem);  oni  primaju  oduSevljeno  novoga  bana,  pa  ce  iz  zahvalnosti 
vazda  vjernom  sluzbom  uzvracati,  dokle  budu  zivjeli.  Ali  se  njima  ne  svidja,  §to  su  kra- 
Ijevski  komesari  htjeli  iznuditi  od  bana  nekakvu  pismenu  obveznicu  (literas  quasdam  re- 
versionales),  sto  je  Ijudskoga  pametara,  dosad  necuvenu,  a  pravima  i  starim  slobodama 
staleza  i  redova  oprijeCnu.  Njegovo  velicanstvo  neka  ne  udostoji  recenoga  bana,  a  ni 
vjerne  staleze  trazenjem  ovakove  obveznice  uznemirivati;  stoga  se  i  nadaju,  da  takovo 
Sto  ne  6e  kralj  s  obzirom  na  njihova  stara  prava  i  obicaje  poku§ati,  nego  da  ce  ih  u  sta- 
rim njihovim  pravicama  zajedno  s  gospodinom  banom  uzdrzati.  Stalezi  smatraju  za  do- 
voljno,  da  je  ban  prema  sadrzaju  pisma.  sto  su  ga  komesari  od  njega  trazili,  pred  sta- 
lezima  i  redovima  polozio  prisegu  \  to  u  onom  obliku,  kako  su  to  cinili  svi  njegovi 
predSastnici. 

Nakon  instalacije  stvorili  su  sabrani  stalezi  mnogo  zakijucaka,  koji  se  poglavito  ticu 
obrane  nesrecne  domovine.  Premda  je  zemlja  pored  neprestanih  neprijateljskih  provala, 
kuge  i  smrti  nemilo  stradala,  a  naro^ito  prosloga  Ijeta,  tako  da  ostatcima  prijeti  smrt  od 
gladi,  ipak  stalezi  na  zahtjev  kraljevskih  komesara  dozvoljavaju  ratnu  dacu  ili  subsidij 
od  jedne  forinte,  koja  se  imade  ubrati  u  dva  obroka.  Od  placanja  te  dace  oprostena  su 
medjutim  sva  mjesta,  koja  su  nedavno  od  neprijateija  spaljena  i  poharana.  Nadalje  mole 
stalezi  kralja,  da  toCno  svakoga  mjeseca  doznacuje  banu  placu  za  uzdrzavanje  banske 
cete,  pace  da  tu  c^etu  radi  obrane  krajine  sto  moguce  vise  pojaca;  nadalje  da  skloni  svoje 
nasljedne  pokrajine  Stajersku,  Kranjsku  i  Korusku,  pa  da  i  one  svoje  Cete  u  sluCaju  po- 
trebe  poslju  u  Hrvatsku  i  Slavoniju,  gdje  ce  zajedno  s  banom  odbijati  neprijateljske  na- 
vale.  Napokon  odredjuju.  da  svl  stalezi  i  redovi  moraju  drzati  spremne  i  oruzane  peti  dio 
svojih  kmetova,  pa  da  ih  na  banov  poziv  s  mjesta  poslju  onamo,  kamo  se  njima  zapo- 
vjedi.  U  skrajnjoj  pak  nu2di  moraju  svi  listom  ustati  na  oru^je,  te  se  skupiti  oko  banovca 
Mihajla  Kerecenja;  ali  oni  ce  ratovati  samo  u  domovini,  naime  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji. 
a  nipo^to  izvan  granica  kraljevstva.  Tko  se  ne  odazove  pozivu  na  obci  ustanak,  bit  6e  od 
bana   ka^njen    primjerenom   kaznom,   Oslobodjene  su  tek  udovice,  bolestnici  i  siroti^ad. 

Osobitu  brigu  posvetio  je  sabor  utvrdjivanju  i  popravljanju  krajiSkih  gradova  tako 
u  Hrvatskoj  kao  u  Slavoniji.  Stalezi  odredjuju  potanko,  tko  de  sve  poci  na  radnju  i  tko 
6e  dova?.ati  stabia  i  ostalu  gradju  na  krajinu.  Dova?.anje  gradje  do  gradova  zapo(ict  ce 
drugi  dan  Duhova,  naime  7.  lipnja,  a  nadzirat  ce  ga  banovac  Mihajlo  KereCcnji  s  pod^u- 
panima  i  plemidkim  sudcima. 

Sabor  odredjuje  potanko  ovo:  Za  utvrdu  grada  I  varoSi  Koprivnice  (dova?.anjc 
gradjevnoga  lijesa  i  radnike)  poskrbit  ce  se  posjednici  imanja  oko  Vara^dina.  koji  prcbivaju 
na  otocima  uza  Dravu.  O  j  u  r  g  j  e  v  a  c  je  dobro  utvrdjen,  te  ne  treba  daljih  radnja.  No 
zato  treba  utvrditi  varoS  K  r  i  ?.  e  v  c  e,  koji  nijesu  utvrdjeni,  a  sami  su  varoSani  ubogi,  da 
to  urade:  stoga  se  odredjuje  za  taj  posao  Citava  vara?-dinska  2upanija.  naime  pripadci 
gradova  Tabora,  Kostela.  Krapine.  Lobora,  OStrca.  Fielca.  Zajezde,  Vinicc.  Trako§<iana. 
Bistrice,  Zlatara,  Lepoglave.  HraSdine,  Bisaga,  Maloga  Kalnika,  (3u§(ierovca,  Dubovca. 
Bele,  Ivanca,  MaruSevca.  Orebena.  .lurketinca,  i  imanja  ostalih  susjcdnih  plemiOa,  Razva- 
Ijene  zidove  Velikoga  Kalnika  popravit  Oc  sam  vlastnik  Ivan  Alapi(^.  a  tako  isto 
zagrebaCkj  kaptol  svoju  tvrdjicu  u  VaraWinskim  Toplicama.  Za  utvrdu  tvrdinje  S  v  e  1 1 


216  F'RRDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

Ivan  2  a  b  n  o,  gdje  se  drze  straze,  dati  ce  radnike  i  povoz  plemici  jednoga  selista  iz  Mo- 
ravca  i  Visokoga,  a  za  kasteo  Q  r  a  d  e  c  zagrebackoga  biskupa  odredjuje  se  100  radnika 
iz  krizevacke  zupanije,  zatim  posjedi  Miholjec  i  Fodrovec.  Varos  Ivanic  s  ondjesnjim 
klostrom,  koji  pripada  zagrebackomu  biskupu,  utvrditi  ce  zagrebacka  zupanija  s  ove  strane 
Save.  Bozjakovina  prepusta  se  vlastniku  Franji  Tahiu  i  njegovim  kmetovima;  a  za 
S  i  s  a  k  ce  osim  podanika  kaptola  zagrebackoga  raditi  svi  plemici  izmedju  Save  i  Kupe, 
izuzev  plemice  i  njihove  podanike,  koji  su  nedavno  od  Turaka  stradali.  Grad  H  r  a  s  t  o- 
vica  zagrebackoga  biskupa  popravit  ce  podanici,  koji  poda  nj  spadaju,  a  P  e  t  r  in  j  u  i 
Q  r  a  d  a  c  kaptola  zagrebackoga  moraju  utvrditi  kmetovi  gradova  Stenicnjaka  i  Perne.  Za 
gradove  Prekovrski  i  Zrinj  odredjuju  se  podanici  gradova  Vranograca  i  Podvizda, 
za  B  1  i  n  j  u  kmetovi  opatije  u  Topuskom,  a  za  S  v  i  n  i  c  u  pobrinut  ce  se  sam  ban.  Treba 
jos  utvrditi  gradove  Dreznik,  Trzac,  Modruse,  grad  i  manastir  u  S  1  u  n  j  u  Za- 
jedno s  varosi,  a  to  ce  uciniti  podanici  Skrada,  Novigrada,  Ribnika,  Breznice,  Peci, 
Hresna,  Hojsica,  Belaja,  Bosiljeva,  zatim  sva  imanja  kneza  Franje  Frankapana  Slunj- 
skoga,  kao  i  plemici  Smrckovici,  Vladihovici  i  Klokocki.  Qrad  S  t  u  r  1  i  c  preuzet  ce  ple- 
mici od  Zavrsja,  Raven  i  Kostanjevec  domaci  kmetovi,  a  R  a  s  i  n  j  u  sam  vlastnik 
Ivan  Pekri  sa  svojim  podanicima. 

Najvise  su  stalezi  zabrinuti  za  grad  Zagreb,  tako  za  biskupski  na  kaptolu,  kao 
i  za  slobodni  kraljevski  grad  Qradec.  Stoga  mole  pokorno  njegovo  velicanstvo  kralja,  »da 
bi  on  udostojao  poskrbiti  se  za  svoj  kraljevski  grad  na  brdu  Grade  u,  koji  je 
metropola  (ili  glavni  grad)  ovih  kraljevina  njegovog  velicanstva,  te 
da  bi  ga  i  dalje  milostivo  utvrdjivao  i  jacao,  da  ne  bi  nakon  gubitka  nje- 
gova,  sto  Bog  odvratio,  i  ostatci  ovoga  kraljevstva  po  njemu  propali,  te  ostalim  kraljevi- 
nama  njegovog  velicanstva  ocita  pogibao  zaprijetila«  (dignetur ...  ad  civitatem  suam 
regalem  Montisgrecensem,  quae  est  metropolis  istorum  regno- 
r  u  m  suae  maiestatis,  aliqua  ulteriori  communitione  et  fortificatione  clementer  providere, 
ne  amissa  ea,  quod  Deus  avertat,  et  reliquiae  huius  regni  ex  ea  pereant,  ac  reliquis  regnis 
suae  maiestatis  periculum  evidens  immineat). 

Sabor  bavio  se  je  i  upravnim  poslovima.  Tako  je  ustanovio,  da  oktavalni  sud  ima 
zapoceti  1.  svibnja,  pa  da  traje  redom  kroz  32  dana.  Nadalje  je  zakljucio,  da  u  pogledu 
selenja  kmetova  vrijede  odredbe  proslogodisnjega  ugarskoga  sabora  u  Pozunu.  Jos  je 
zamolio  kralja,  da  sto  prije  imenuje  velikoga  zupana  za  varazdinsku  zupaniju,  jer  je  do- 
sadanji  veliki  zupan  Ivan  Ungnad  otisao,  a  podzupan  Pavao  Ratkaj  umro,  pa  tako  nema  ni 
jednoga  ni  drugoga.  Osobito  je  zanimljivo,  kad  sabor  moli  kralja,  da  podijeli  banu  povlast 
(authoritatem)  za  darivanje  osastnih  (smrcu  ili  nevjerom  izpraznjenih)  plemickih  posjeda 
s  najvise  dvanaest  podanika  zasluznim  Ijudima.  Sabor  se  nada  od  te  povlasti  velikoj  ko- 
risti  za  »odrzanje  ostataka  ove  bijedne  domovine«.  Napokon  pobrinuo  se  je  sabor  i  za  na- 
mirenje  domacih  potreba,  u  koliko  nijesu  spadale  na  obranu  zemlje.  Trebalo  je  placati  ba- 
novca,  podzupane,  kao  i  nuncije,  koji  su  polazili  na  ugarski  sabor.  Za  te  domace  troskove 
zavedena  bi  (svakako  vec  prije,  ali  se  sada  prvi  put  izrijekom  spominje)  posebna  daca, 
koja  se  je  poput  ratne  dace  pobirala  po  dimnjacima.  Prema  tomu  zvala  se  je  takodjer  i 
d  i  m  n  i  c  a  (pecuniae  fumales).  Dok  je  ratnu  dacu  pobirao  kraljevski  dikator  i  eksaktor, 
stalezi  su  sami  odredjivali,  tko  ce  dimnicu  pobirati.  Ratna  je  daca  tekla  u  kraljevsku  bla- 
gajnicu  (komoru)  ili  se  je  izplacivala  onomu,  kojega  je  kralj  za  to  ovlastio;  dimnica  se  je 
pohranjivala  u  zemaljsku  blagajnu.  Sto  se  dosad  znade,  sabor  je  god.  1557.  prvi  put  do- 
zvolio  u  ime  dimnice  po'  12  denara  od  svakog  dimnjaka,  te  je  kanoniku  lektoru  zagre- 
backomu Luki  povjerio  kao  eksaktoru  pobiranje  te  dace. 

Briga  hrvatskih  i  slavonskih  staleza  za  obranu  krajine  bila  je  posve  opravdana,  jer 
su  mogli  znati  za  stalno,  da  Turci  nakon  zaludne  podsade  Sigeta,  kao  i  nakon  gubitka 
Korotne  i  Bobovca  (Bobovisca)  ne  ce  mirovati,  to  manje,  sto  im  je  padom  Kostajnice  stajao 


POBJEDA  LENKOVICEVA  KOD  SV.  JELENE. 


217 


otvoren  put  za  provale  u  ostatke  kraljevine  Hrvatske  Izmedju  Une,  Save  i  Kupe.  Tu  su 
stajali  prvi  na  iidaru  gradovi  Nikole  Zrinskoga.  I  zaista  vec  23.  travnja  1557.  javlja  Zrinski 
iz  Cakovca:  »Doneseno  nam  je  jucer  pismo  iz  Hrvatske,  u  kojem  nam  pi§u,  kako  su 
proSlih  dana  dvije  turske  Cete  udarile  na  naSa  imanja:  jedna  oko  LjeSnice,  a  druga  pod 
Krupom.  No  obje  su  s  Bozjom  pomoci  od  naSih  sluzbenika,  koji  su  se  iz  svih  naSih  gra- 
dova  okupili  u  jedno,  srecno  suzbite  pod  Ljesnicom,  kao  i  pod  Krupom.  Petdeset  je  Turaka 
zarobljeno,  a  osamdeset  ubijeno«. 

Medjutim  ova  cetovanja  bila  su  tek  predtec3e  vecih  podhvata.  Hrvatski  i  slavonski 
stalezi  sastali  su  se  zato  oko  27.  svibnja  ponovno  na  sabor  u  Zagrebu,  gdje  su  izabrali 
nuncije  na  ugarski  sabor  u  Pozunu,  koji  bijase  kralj  Ferdinand  sazvao  za  1.  lipnja  1557. 
Na  torn  drugom  saboru  nametnuli  su  stalezi  dalju  dimnicu  od  osam  denara  po  dimniaku. 
da  se  tim  namiri  trosak  za  nuncije  ili  oratore  u  Pozun,  gdje  ce  se  uz  ino  razpravljati  o 
zajednickoj  obrani  protiv  turske  sile.  Zakljucke  ugarskoga  sa- 
bora,  koji  je  trajao  preko  mjesec  dana,  potvrdio  je  kralj  Ferdi- 
nand u  Pozunu  3.  srpnja  1557. 

Gotovo  u  isto  vrijeme,  kad  je  bio  na  okupu  ugarski  sa- 
bor u  Pozunu,  trsili  su  se  Ferdinandovi  poslanici  u  Carigradu, 
da  utanace  mir  sa  sultanom  Sulejmanom.  Ferdinandu  bilo  je 
nakon  odstupa  brata  Karla  V.  nada  sve  stalo,  da  sto  prije  po- 
stane  njemacko-rimskim  carem,  pa  je  bio  gotov  i  na  vece 
zrtve,  samo  ako  niu  sultan  ostavi  onaj  dio  Ugarske,  koji  je  u 
taj  mah  dr2ao.  Ali  sultan  ni  njegov  veliki  vezir  Rustan  nijesu 
htjeli  ni  na  to  pristati.  Prigodom  audiencije  kraljevskih  posla- 
nika  28.  lipnja  1557.  zahtijevao  je  sultan,  da  mu  Ferdinand  pre- 
dade  tvrdje  Siget,  Palotu  i  Jegar.  zatim  da  mu  izplati  zaostali 
danak  i  da  ga  povisi,  napokon  da  Ivanu  Sigismundu  ustupi  sve 
one  zupanije  i  kotare  u  Ugarskoj.  koji  su  bili  uz  Erdelj  prijc 
godine  1551.  Nakon  duljega  pregovaranja  privolio  je  sultan 
ipak,  da  ^e  dozvoliti  mir,  ako  mu  Ferdinand  predade  Siget  i 
namiri  duzni  dvogodisnji  danak,  S  tima  uvjetima  poslao  je 
sultan  u  polovici  kolovoza  biskupa  Vrancica  i  Zaya  kralju 
Ferdinandu,  pridrzavsi  Busbecqua  u  Carigradu.  Dok  Ferdi- 
nand odluCi,  neka  traje  primirje. 

Medjutim  primirje  slabo  je  vrijedilo,  a  najmanje  za  hr- 
vatsko  kraljevstvo.  K  tomu  nije  Ferdinand  mogao  ni  htjeo 
nikako  privoliti,  da  ustupi  Siget,  pa  tako  je  naskoro  planula 
borba  na  vi§e  strana.  NajviSc  su  od  toga  patile  bas  Hrvatska  i 

Slavonija.  Vec  31.  srpnja  javlja  ban  Petar  Frdedi  iz  svoga  grada  2elina  u  Turopolju,  kako  su 
se  skupile  dvije  jake  turske  vojske,  jedna  u  Banjaluci,  a  druga  u  Po2egi  s  tom  namjerom,  »da 
ostatke  ovoga  pretu?.noga  kraljevstva  opustoSe,  osvoje  i  zauzmu«.  Neka  se  stoga  Ivan 
Lenkovic  s  ostalom  gospodom  pobrine,  »da  nas  Turci  nepripravne  i  drijemaju(5e  ne  za- 
teku«.  Medjutim  je  i  Lenkovic  doznao  od  svojih  ulioda,  da  se  je  bosanski  AlipaSa  sa  svo- 
jim  sand2acima:  herccgovaCkim  MalkoCbegom  i  hIivanjsko-kliSkim  Ferhatbcgom  sjcdinio 
kod  Banjaluke  s  ocitom  namjerom,  da  provali  u  Hrvatsku  ili  Slavoniju.  pa  je  sve  moguee 
udeslo,  da  im  odoli.  Tako  je  i  Nikolu  Zrinskoga  o  tom  obavijcstio;  ali  Zrinski  nije  mogao 
ostaviti  Medjumurja,  jer  je  oCeklvao  navalu  pecujskoga  sand^aka.  pa  je  samo  poslao 
100  konjanika  za  obraini  svojih  gradova  na  hrvatskoj  krajini.  One  4.  kolovoza  javlja  opet 
ban  Petar  Krdcdi  iz  ;^elina,  kako  su  haramije  zarobili  kod  Zrinja  tri  TurCina,  koji  ka?.u. 
da  bosanski  pasa  i  MalkoCbcg  s  velikim  brojem  konjanika  kane  Cetovati  po  Hrvatskoj. 
dok  cc  njihovi  pjeSaci  popravljati  i  obnavljati  zapuStcni  i  razvaljeni  Novigrad  na  Uni.  Na 


STARIJl  BANSKI  PECAT 
PETRA  ERDEDA. 

S  povelje,  izdane  u  Za- 
grebu 10.  svibnja  1557., 
a  Cuva  se  u  arhivu  jugo- 
siavenske  akademije.  U 
sred  peCala  grb  gelen 
i  kolo).  Napis:  Petrus 
Erdewdy  conies  de  Mo- 
(n)yoroker(ek). 


218  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

to  je  ban  izdao  zapovijed,  da  se  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  s  mjesta  svi  listom  (omiies  capi- 
tatim)  dignu  na  noge.  Ban  svjetuje  vrhovnoga  kapitana  Lenkovica,  da  se  sa  svojim  voj- 
nicima  smjesti  u  Krizevcima.  Ban  sam  sa  placenom  cetom  utaborit  ce  se  u  Ivanicu  i  Ra- 
kovcu,  jer  u  Krizevcima  nema  dovoljno  hrane  za  tolike  cete;  narodni  ustanak  slavonski 
skupljat  ce  se  koje  kod  Krizevaca  koje  kod  Rakovca,  a  hrvatske  ce  se  cete  utaboriti  kod 
Topuskoga.  Lenkovic  neka  mu  kaze,  sta  misli  o  torn  razporedu,  jer  je  ban  pripravan  poci 
onamo,  kamo  bi  mu  on  svjetovao.  Samo  treba  pripaziti  i  na  Hrvatsku. 

Bojazni  i  priprave  bana  i  vrhovnoga  kapitana  bile  su  zaista  opravdane,  jer  je  malo 
dana  zatim  jedna  velika  turska  ceta  od  4000  konjanika,  po  svoj  prilici  iz  cazmanskoga 
ili  pozezkoga  sandzaka,  provalila  u  Slavoniju,  te  udarila  dolinom  Lonje.  Ali  19.  kolovoza, 
u  cetvrtak,  namjeriia  se  bas  oko  podneva  izmedju  Sv.  Jelene  i  Rakovca,  sjevero- 
iztocno  od  Zagreba,  na  Ivana  Lenkovica.  Premda  je  taj  imao  uza  se  samo  300  tezko  obo- 
ruzanih  konjanika  i  100  lakih  konjanika  (katana),  udario  je  hrabro  na  njih,  te  ih  je  »s  oci- 
tom  pomoci  Bozjom«  (mit  sonder  augenscheinlicher  Qottes  gewelltiger  hilf)  natjerao  ii 
bijeg  i  razasuo.  Ta  je  pobjeda  jos  vise  razglasila  Lenkovicevo  ime.  Tomasic  zabiljezio  je 
u  svom  Ijetopisu:  »(jodine  gospodnje  ...  velemozni  je  gospodin  Ivan  Lenkovic,  zlatni  vitez 
od  Podbrizja,  vrhovni  kapitan  njegovog  carskog  velicanstva,  razbio  Turke  pod  Zagrebom. 
Turska  je  vojska  brojiia  4000  konjanika,  opremljenih  ratnim  oruzjem,  dok  je  Ivan  Lenko- 
vic s  malo  i  premalo,  jedva  sa  dvije  sto  svojih  konjanika  na  njih  se  oborio,  te  ih  nemilo 
(miserabiliter)  razbio,  izgubivsi  malo  svojih,  pa  se  kao  pobjednik  vratio  i  slavlje  slavio 
u  Zagrebu«.  I  Vramec  zabiljezio  je  tu  pobjedu  uz  godinu  1557.:  »Ivan  Lenkovic,  general 
dobroga  spomenjenia  vitez,  Turke  s  Alapi  Janusem  poleg  Svete  Jelene  pri  Rakovcu  na 
Slovenjeh  razbi,  pobi  i  raztira.  A  Turkov  bilo  je  cetiri  jezera  ali  tisuc,  Lenkovicevih  ne  vec 
nego  cetiri  sto  junakov  dobrih  bilo«.  Potonji  Isthuanffi  na  siroko  prica  o  boju  kod  Sv.  Je- 
lene. Po  njemu  je  tursku  vojsku  vodio  bosanski  pasa  (Ferhatbeg),  koji  je  presao  Savu  i 
stao  harati  po  prostranom  polju  izmedju  Ivanica  i  Zagreba.  Kad  je  za  to  doznao  Lenkovic, 
dogovorio  se  je  s  banom  Erdedom,  koji  je  tada  bolestan  lezao  od  uloga,  pak  je  sa  svojih 
430  konjanika  i  Ivanom  Alapicem  posao  za  Turcima.  Uzput  sastao  se  je  s  Ladislavom 
Kerecenijem,  koji  bijase  u  Cirkveni  obavio  s  bracom  svojom  diobu  imanja.  Skupivsi  u  sve 
do  1000  pjesaka  i  konjanika  udari  Lenkovic  kod  Sv.  Jelene  na  Turke,  te  ih  nagna  u  bijeg 
sve  do  Save,  u  kojoj  se  mnogi  potopise.  U  boju  izgibe  i  Sinan,  legal  (Ferhatbega),  a  u 
boju  i  na  bijegu  preko  polovica  Turaka.  Krscani  zaplijenise  osobito  mnogo  konja,  tako  da 
je  svaki  vojnik  dva  do  tri  konja  dobio.  Valvasor  napokon  prica,  da  je  Lenkovic  udario  na 
Turke  klicuci  »U  ime  Bozje«  (V  temu  ime  Bozje). 

Tri  dana  nakon  pobjede  —  22.  kolovoza  —  boravi  Ivan  Lenkovic  u  Varazdinu,  te 
izvjescuje  stajerske  staleze  o  dogadjajima  proslih  dana.  Javljajuci  im  o  svojoj  pobjedi  do- 
daje,  da  je  istoga  dana  i  kapitan  Krsto  Ungnad,  sin  bivsega  vrhovnoga  kapitana,  sa  svo- 
jom cetom  razasuo  pod  Koprivnicom  tursku  cetu  od  150  konjanika.  U  ostalom  obavijestit 
ce  staleze  o  svemu  potanko  vitez  Vilim  Qrasswein,  Ivan  Holbenberger  i  Krsto  Lamberg, 
koje  danas  salje  u  Stajersku.  Zanimljivo  je,  sto  Lenkovic  pise  o  daljim  pripravama  tur- 
skih  sandzaka.  Bosanski  pasa  i  Malkocbeg  pripravljaju  se,  da  s  topovima  udare  na  Hrvat- 
sku, pa  da  uzmu  jedan  ili  vise  gradova.  Topovi,  sajke,  uzeta  i  ostala  bojna  sprema:  sve 
to  stoji  vec  pripravno  u  Qradiskoj.  Bosanski  pasa,  koji  je  bolestan,  poslao  je  causa  k  ta- 
kodjer  bolestnomu  sultanu,  pa  ceka  samo  od  njega  naputak,  sta  da  cini. 

Kako  Ferdinand  nije  mogap  nikako  privoljeti,  da  ustupi  ili  razvali  Siget,  nije  bilo 
nade,  da  bi  tako  brzo  moglo  doci  do  mira  izmedju  njega  i  sultana.  Proglasivala  su  se  do- 
duse  primirja,  ali  su  se  slabo  drzala,  a  najmanje  od  bosanskih  Turaka.  Bolestnoga  bo- 
sanskoga  pasu  zamjenjivao  je  hercegovacki  sandzak  Malkocibeg,  koji  se  je  sada  gotovo 
urotio,  da  satre  ostatke  Hrvatske.  I  tako  bjesne  borbe  na  krajini  kroz  daljih  pet  godina 
(1558. — 1562.)  gotovo  bez  prestanka.  Ali  ni  ban  Erdedi  ni  Lenkovic  nc  stoje  skrstenih  ruku, 


TU2BE  NA  USKOKE. 


219 


a  Lenkovica  poma^u  senjski  kapitan  Herbart  Auersperg  (Turjaiki)  i  slavonski  po- 
ruCnik  V  i  d  H  a  1  e  k  ii  Varaidinu.  Auersperg  ubrao  je  pace  u  to  prve  lovorvijence,  vo- 
deci  svoje  Uskoke  na  Turke.  Kad  se  je  naime  jaka  ceta  turska  od  4200  momaka  god.  1557. 
priku^ila  Senju,  Auersperg  je  sa  svojih  340  Ijudi  provalio  iz  grada,  oborio  se  na  Turke. 
te  ih  natjerao  u  bijeg.  Naravno  da  su  tada  njegovi  Uskoci  uzvracali  nemilo  za  nedrago.  i 
to  ne  samo  Turcima.  nego  i  njihovim  prijateljima.  MIetcima  i  DiibrovCanima.  A  pomagali 
su  Senjanima  i  ostali  Uskoci,  razasuti  po  Vinodolu,  a  narocito  u  Bakru,  gradu  Nikole 
Zrinskoga.  Odatle  opet  mIetaCke  i  dubrova^ke  tuzbe  kralju  Ferdinandu  na  Uskoke.  Dne 
11.  studenoga  1557.  prijeti  kralj  Ferdinand  iz  Beca  Nikoli  Zrinskomu  svoiom  nemiloScu, 
ako  ne  povrati  blago  i  trg,  §to  su  ga  njegovi  Uskoci  iz  Bakra  u  iipnju  oteli  dubro- 
vaCkim.  peraStanskim  i  mletaCkim  brodovima  u  mietackoj  iuci  Cigale  i  pod  Cresom.  te 
odvukli  u  Bakar,  gdje  su  sve  predali  kapitanu  Petru  Dentiju.  U  isto  je  vrijeme  zapo- 
vjednik  mietacke  niornarice  Fabije  de  Canale  doplovio  pred  Senj,  te  24.  studenoga  za- 
tvorio  uiaz  u  luku,  ne  bi  li  Uskoke  prinudio.  da  se  okane  cetovanja  po  moru.  Ali  trud  mu 
je  bio  ialov,  kao  i  njegova  vojna  slijedece  godine. 

Jos  11.  studenoga  1557.  bijase  se  u  Varazdinu  po  trcci  put 
sastao  sabor  hrvatski  i  slavonski.  kojemu  su  kao  oratori  kraija 
Ferdinanda  pribivali  Kristofor  Bacani,  Luka  Sekelj  i  kninski  bi- 
skup  Ivan  Ilocki.  Zakljucci  toga  sabora  nijesu  nam  poznati;  ali 
nesumnjivo  radilo  se  je  na  njem  poglavito  o  obrani  kraljevstva. 
jer  Turci  nijesu  mogli  zaboraviti  na  tezki  poraz,  koji  im  bijase 
Ivan  Lenkovic  zadao  (per  vendicarsi  della  rotta,  ch'  ebbero  dal 
Lencovich).  Tako  bi  nastavljeno  cetovanje  na  krajini  i  kroz 
Citavu  prvu  polovicu  godine  1558.  U  veljaci  vodile  su  sc  borbe 
oko  Kegleviceva  grada  B  1  i  n  j  e,  a  18.  travnja  javlja  Lenkovic 
o  navaii  Turaka  na  H  r  a  s  t  o  v  i  c  u,  odakle  bi§e  s  gubitkoni 
suzbijeni.  Uza  sve  to  uvidjalo  se  je,  da  se  ne  ce  moci  bas  svi 
gradovi  u  onom  kraju  odrzati,  pa  se  je  stalo  snovati  o  torn,  da 
znamenitije  gradove  uzme  sam  kralj  u  svoje  ruke,  a  manjc 
znameniti  i  troSniji  da  se  poruse,  jer  bi  ih  inac^e  mogli  Turci 
zauzeti.  te  se  u  njima  utvrditi.  No  poradi  toga  bunili  su  sc  mnogi 
hrvatski  velikaSi  i  plemici,  jer  su  ovako  gubili  svoje  gradove  i 
posjedovanja.  Medjutim  odpor  hrvatske  gospode  nije  mnogo 
vrijedio,  pa  tako  bi§e  zaista  neki  gradovi  na  hrvatskoj  krajini 

razvaljeni,  medju  njima  i  Keglevicev  grad  l^linja.  Htjelo  se  je  poruSiti  jo§  Hrastovicu  i  Bu- 
Sevi^  knezova  Blagaja,  ali  tomu  se  je  otimao  sam  ban  Petar  Erdedi,  pa  ie  radi  toga 
doSlo  do  opreke  izmedju  njega  i  vrhovnoga  kapitana  Ivana  Lenkovicia.  Erdedi  kratio  se  je 
vrSiti  kraljev  nalog  tobo?>e  radi  Turaka,  koji  su  u  blizini:  na  §to  mu  je  Lenkovic  pismom  iz 
Zagreba  28.  lipnja  javio,  da  je  iz  2uzenberka  u  Kranjskoj  poslano  ^.eijeznoorudje  za  ruSenje 
gradova,  a  suviSe  da  je  poSlo  iz  Kranjske  160  strijelaca  prema  Hrastovici  i  40  strijelaca 
prema  F3u§evi(Ju. 

Dok  se  je  to  zgadjalo  na  hrvatskoj  krajini,  skupljali  su  se  bosanski  Turci  za  nove 
provaie.  line  28.  srpnja  1558.  tu2i  se  knez  Franjo  Blagajski  u  hrvatskom  pismu  na  Ivana 
LenkoviCa  iz  svoga  grada  Brubna  (Brumna)  ovako:  »Po  torn  neka  zna  v(a)§a  m(ilost). 
da  ovo  drca  danas  tri  sta  konja  pod  grad  naS  Otok,  i  pred  njim  je  hi!  Huscinbeg  MalkoC- 
begovic.  I  uskoci  izmed  njih  jedan  Turak  k  nam  i  povida  istino.  da  je  ostavil  samoga 
Malkocbega  na  Kostajnici,  i  povida,  da  je  poslal  ulaka  k  caru  po  po§ti,  pitaju(ii  cara.  Ca  mu 
veli  Ciniti,  ili  zemlju  harati.  ili  grade  zauimati.  A  jur  ne  znamo.  Ca  tc  do  tih  dob  uCiniti . . 
Ja  se,  vim,  bojim.  da  nas  porobi . . .«  Potaknut  ovim  pismom  i  drugim  glasovima  iz  hr- 
vatske krajine,  Lenkovic  je  kroz  Citav  mjesec  kolovoz  Cinio  pripremc  za  obranu  njezimi 


MALI    Ft:CAT   BANA 
PETRA   ERDEDA. 

S  povelje,  izdane  u  Ja- 
strebarskom  12.  ozujka 
1557.,  kojom  dozvoljava 
Ivanu  Aiti(^u  od  Buzete, 
da  na  svome  posjedu  u 
Hresnu  podigne  grad  ili 
kaSteo.  Orb  i  poCetna  slo- 
va  P(etrus)  E(rdewdy). 
Izvornik  u  arhivu  jugosl. 
akademije. 


220  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

Gledao  je  prema  svojirn  silama  povecati  posade  u  krajiskim  gradovima;  rusio  gradove, 
koji  se  ne  bi  mogli  braniti  i  napokon  je  primao  pod  kraljevsko  okrilje  gradove  pojedinih  veli- 
kasa,  koji  ih  sami  ne  bi  mogli  drzati.  Suvise  je  o  svima  kretnjama  turskim  obavjescivao 
tako  mladoga  kralja  Maksimilijana,  kao  i  staleze  susjednih  zemalja.  Tako  je  iz  Zagreba 
javio  stajerskim  stalezima,  da  se  Turci  prirnicu  Hrastovici  i  Sisku,  pa  ih  je  zamolio,  da 
poslju  i  oni  svoje  cete  na  krajinu.  Napokon  je  odredio,  da  se  pri  dolazku  Turaka  na  odre- 
djenim  injestima  pale  vituljace  ili  gromade,  zatim  da  se  pucnjavom  iz  topova  i  muzara 
poziva  narod  na  okup.  I  sam  kralj  Ferdinand  odredio  je  mjeseca  kolovoza,  da  se  u  Sta- 
jerskoj  i  Koruskoj  podigne  svaki  trideseti  momak,  pa  da  se  sabrane  cete  odpreme  na 
krajinu. 

U  oci  prijetece  provale  turske  sastao  se  je  1.  rujna  1558.  i  hrvatsko-siavonski  sabor 
u  gradu  Zagretu,  koji  je  mcdju  inim  odredio  pobiranje  dimnice  (pecuniae  fumales)  po 
osam  denara  od  dimnjaka,  da  se  njom  namiri  trosak  poklisarima  ili  oratorima,  kojima  je 
bilo  poci  u  stajerski  Qradac.  Tom  je  prigodom  boravio  u  Zagrebu  i  vrhovni  kapitan  Ivan 
Lenkovic,  koji  je  istoga  dana  stajerskoga  zemaljskoga  kapitana  Jurja  Herbersteina  oba- 
vijestio  o  manjim  cetovanjima  turskim  po  Hrvatskoj.  Tako  je  jedna  ceta  od  800  momaka 
28.  kolovoza  presla  preko  Une  izmedju  Krupe  i  Stijene  (Bijele  Stijene),  te  zarobila  do  80 
ubogih  krscana  i  mnogo  stoke;  no  na  povratku  oborili  su  se  na  njihovu  straznju  cetu  od 
200  Ijudi  sluzbenici  Nikole  Zrinskoga  i  kranjski  puskari,  te  su  ju  kod  Une  razprsili  i  poda- 
vili,  dok  je  glavna  ceta  s  plijenom  srecno  umakla.  Druga  ceta  turska  od  500  momaka  pro- 
drla  je  opet  30.  kolovoza  prema  Hrastovici  i  Gorama,  te  je  spalila  vise  sela  i  zarobila  preko 
sto  krscana  i  velik  broj  stoke,  premda  su  ju  Lenkovicevi  laki  konjanici  progonili.  Len- 
kovic stoga  moli,  da  Herberstein  bude  spreman  sa  zemaljskim  ustankom  i  sa  2000 
puskara. 

Sa  nekim  odredbama  bana  Erdeda  i  Lenkovica  kao  da  nije  bio  sporazuman  raz- 
ban  Nikola  Zrinski.  Dne  5.  rujna  tuzi  se  on  iz  Monyorokereka  palatinu  Nadazdu,  sto  su 
ban  i  Lenkovic  dali  razvaliti  tri  grada  u  Hrvatskoj;  jedan  njegov,  a  ostala  dva  drugih 
plemica;  zatim  sto  su  njegove  gradove  Zrinj  i  Prekovrski,  iztjeravsi  iz  njih  njegovih 
100  konjanika  i  50  pjesaka,  preuzeli  u  okrilje  i  obranu  kraljevsku,  te  ih  predali  nekim 
Vlasima  za  cuvanje.  Bojati  se  je,  da  se  ne  dogodi  sada  sa  Zrinjem  i  Prekovrskim  sto  se 
je  pred  dvije  godine  zbilo  s  Kostajnicom  i  Novigradom.  Dok  su  Kostajnica  i  Novigrad  bill 
u  kraljevskim  rukama,  stajalo  je  uzdrzavanje  i  obrana  njihova  godisnjih  7000  forinti;  to- 
liko  ce  se  trositi  takodjer  za  Zrinj  i  Prekovrski,  a  on  bi  to  s  manje  troska  cinio.  Cim  je 
neprijatelj  cuo,  da  su  ona  tri  grada  razvaljena,  s  mjesta  je  onamo  udario,  pa  ne  nasavsi  ih 
vise  robio  je  na  sve  strane  i  mnogo  naroda  sa  sobom  u  suzanjstvo  poveo.  Napokon  je  i 
Malkocbeg  skupio  dosad  jaku  vojsku,  pa  ce  ili  udariti  na  Slavoniju  ili  pustositi  ostatke 
Hrvatske. 

I  zarsta  je  Malkocbeg  vec  prvih  dana  rujna  stajao  na  Levackom  polju  zajedno  sa 
svima  medjasnim  sandzacima  (pozezkim,  cazmanskim,  hlivanjsko-kliskim),  te  je  samo 
cekao  na  odgovor  iz  Carigrada.  Na  sam  Miholjdan,  29.  rujna  1558.,  presao  je  blizu  Kostaj- 
nice  preko  Une,  pa  je  onda  harao  ostatke  hrvatske  zemlje  izmedju  Une  i  Qline,  a  zatim 
izmedju  Qline  i  Korane.  Tom  su  prigodom  osobito  stradali  krajevi  oko  T  o  p  u  s  k  o  g  a, 
koje  bijase  nedavno  doslo  u  vlast  zagrebackoga  biskupa  Matije  Brumana,  zatjm  predjeli 
oko  Stenicnjaka,  koji  je  pripadao  palatinu  Tomi  Nadazdu,  napokon  kotar  grada 
Perne.  Ivan  Tomasic  javlja  u  svojoj  kronici  o  toj  provali  ovako:  »Godine  Gospodnje 
1558.  na  blagdan  sv.  Mihajla  arhandjela  dosao  je  pasa  Malkocbeg  sa  11.000  Ijudi  u  Hrvat- 
sku,  te  spalio  gotovo  veci  dio  Hrvatske,  po  imenu  P  e  r  n  u,  Z  1  a  t,  K  r  s  t  i  n  j  u,  K  1  a  d  u  s  e, 
Vranograc,  Bojnu;  a  na  blagdan  sv.  Jeronima  (30.  rujna)  citav  su  dan  Turci  napa- 
dali,  ali  nijesu  ni§ta  izvrsili.  vec  su  mnogi  od  njih  pod  K  r  s  t  i  n  j  o  m  izginuli«.  O  torn  ce- 
tovanju  Malkocpase  u  posljednja  dva  dana  rujna  javio  je  i  Stjepan  Kapitanovic,  sluzbenik 


MALKOCBEQ  HARA  HRVATSKU.  22l 

Nikole  Zrinskoga,  5.  listopada  iz  Ostrozina  svome  gospodarii  u  hrvatskom  pismu  ovo: 
»A  vasa  milosti.  glasa  inoga  nc  umiin  pisati,  nego  ovo  Tiirci  porobise  ovu  zemlju.  Dojde 
vojska  na  Miholjdan  i  dade  zob  ondi,  kadi  s  vasom  (miloScu)  Tiirak  strgahema  (strgosmo) 
s  onkraj  Pedlja.  I  kako  dojde  priko  Oline,  tako  i  pusti  na  vsaku  stranu.  A  mi  sto  nas  bise 
vaSe  milosti  slug,  potegnusmo  ovamo  k  Perni  i  ne  mogosmo  Zegerdomsyam  preteci,  nego 
s  timi  Zajedno  dojdohmo  v  Pernu  i  hvala  Bogu  dosta  krscenikov  oslobodismo.  A  vojska 
pustoj  k  Topusku  i  do  Bovica,  i  do  Ostrozina,  i  do  Stinicnjaka  i  dosta  robija  vze.  A  ba§a 
pade  med  Ostrozinom  i  med  Pernom  pri  TribCi.  I  ondi  pade  o  vecernoj  i  les^a  do  sutra  do 
sunCa  iztoka,  i  suznji  povidaju,  ki  su  od  njih  pohitani,  da  je  vojske  bilo  deset  tisuc.  A  mi, 
ki  smo  inda  vojsku  vidili,  ne  moremo  reci,  da  je  vojske  vece  od  sest  tisuc.  A  vece  da  nije 
gospodine  moj,  gda  vidil  sam  vojsku  vsu  i  tri  krat,  da  nisam  vidil  med  njimi  vse  trista 
kopaj  v  njih.  A  s  ba§om  je  bil:  Ferhat  beg  Pakarski,  i  cehaja  Pozezki,  i  Hercegovski  6e- 
haja,  i  HIivanjski  cehaja.  Vece  ni  s  njim  bilo,  nego  taj  jedan  beg.  A  kada  pride  od  ovoga, 
kada  se  ganu,  tako  spa  pod  Kladusom  a  o  domu,  da  se  zdize  i  dojde  na  Vranograc,  i  ondi 
va§e  milosti  slug  onih  muzi  nikoliko  posikose,  a  nikoliko  pohitase.  I  spaSe  pod  Brynom, 
kada  se  od  Kladuse  ganuse  na  Prosinji.  A  ja  kako  vidih,  da  vojska  pranu  simo  k  nam, 
tako  ja  potegnuh  na  Gvozdanski  bojeci  se,  da  bi  Jame  i  on  ziocesti  varas  pozgali  i  gospo- 
dicice;  koga  mogoh  najti,  ki  se  nisu  bili  razcetali,  zvah  sobom.  A  kada  se  vojska  zdize 
iz  Prosinje,  tako  otide  preko  drumom  prvim,  ne  navratise  se  k  nam.  ni  na  (jvozdanski,  ni 
na  Jame«. 

»A  Tudoru  (kapitanu  u  Novigradu  izmedju  Kladuse  i  Peci)  povidase,  da  ga  je  pital 
All  vojvoda  na  Vranogracu.  A  Tudor  dojde  k  meni  obnoc  v  pcndiljak  (3.  listopada) 
s  Vukom,  i  s  Miholicem  Sismanovicem,  i  s  Markom  Darovicem,  i  poceSe  me  prositi,  da 
idem  s  njim  pred  vojsku,  i  potegnusmo  na  Pedalj  pred  vojsku  i  docekasmo  vojsku  na 
Pedlju,  i  poslasmo  pred  vojsku  jednoga  i  rekosmo:  Sto  ste  Tudora  pitali,  ovo  je  Tudor, 
ako  se  ocete  s  njim  biti.  A  basa  posia  k  meni  Perhat  agu  Qrahovljanina  i  poruci  mi:  Da 
posaljem  Tudora  na  njegovu  viru,  da  se  biju.  A  ja  ne  (h)tih,  nego  prosah  v  talistvo  cehaje 
Ali,  koga  poglavita  Turcina,  a  ja  sam  hotih  Vuka  dati  v  talistvo.  A  oni  ne  (h)tise  cehaje 
dati,  nego  vojvodina  brata,  i  v  tom  se  ne  bise.  I  Berovica  zatacnik  dohodi  i  dosta  zva 
Berovica,  a  ja  ga  ne  pustih  radi  Tudora,  da  se  ne  bije  prvo  Tudora,  i  radi  toga  da  nebi 
nijednoga  talistva.  A  v  to  doba  posla  k  meni  basa  jednoga  momka  prositi  me,  da  posa- 
ljem k  njemu  Dovolica  na  njegovu  viru.  i  porucih  mu:  Gospodine!  Mi  smo  mali  suprot 
tebi,  s  tobom  je  Bosna,  i  Po^ega  i  ostali,  a  nas  je  ovo  pedeset  konj,  i  ne  dam  se  Tudoru 
biti  prez  talistva.  A  Tudor  se  rasrdi  i  rece:  Neka  mi  da  ba§a  svoga  sina  v  talistvo,  a  ja 
ocu  pojti  tja  V  talistvo  biti  se  s  njim.  A  on  poruci  po  Dovolicu,  da  ne  da  nikogar,  nego 
voivodina  brata.  A  nam  povida§e  gospodiCici,  ki  ga  znaju,  da  je  nikakov  mamnik,  i  da  ga 
ne  uzimamo  v  talistvo«. 

»A  ob  tom  vojska  otide  i  spa  pod  onim  vrhom.  kadi  s  va§om  milo§(5u  Turak  str- 
gosmo; a  l^og  zna,  da  su  se  vse  va§e  milosti  sluge  vrtile  okol  njih  dosta,  da  sto  Bog  nidal 

ni.  A  med  nami  je  vsimi A  gospodin  Slunjski  je  bil  pre  Zegerdomsyami,  i  uhitil  je 

je  jednoga  dobra  su^nja  Mehtiagu.  A  vze!  mu  je  Babono^id  Paval  konja;  i  oni  gospodiCid 
su  dosta  dobili«. 

»A  to  mogu  dati  va§e  milosti  na  znanje,  da  je  MalkoC  beg  po  Dovolicu  poruOil,  da 
ode  naCinjati  N  o  v  i  g  r  a  d,  ali  da  o(^e  gotova  koga  godi  vzeti.  A  su?Jiji  povidaju,  da  oCe 
sa  Rahorja  sada  pod.sesti  B  u  §  e  v  i  (S  a,  ali  koga  godi  grada  na  Vnu  i  da  je  zapovid  Vlahom. 
da  se  gotovi  dr2i«. 

»I  oto  mogu  dati  va§e  milosti  na  znanje,  da  pride  KovaC  v  pondiljak  k  ZinitSu  Ste- 
fanu  da  vojska  ali  v  Cetertak  ali  v  petak  oce  robiti;  a  ja  onda  v  (Ivozdanskom  bih  i  meni 
Zinid  on  das  da  ta  gtas  na  znanje,  i  ja  sam  ga  ta  glas  dal  on  das  na  znanje  gospodinu  Len- 


222  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.) . 

kovicu  i  gospodinu  banu  i  ne  mogn  reci  ni  jsdan,  da  iiisu  znali  za  (o)vu  vojsku,  zacini  je 
gospodin  Blagajski  poslal  moje  listi  v  Konjsku  Smit  iz  Brumna«. 

»A  g  o  s  p  o  d  i  n  e  m  o  j,  o  V  a  V  s  a  z  e  m  1  j  a  i  p  I  e  m  e  n  i  t  i  1  j  u  d  i  k  r  i  c  i,  da  s  e 
otel'urkompredati,  akovasamilost  k  njim  ne  prigledate;  zasto 
vele,   da   su   oni  zginuli   po   Lenkovicu  i  po  banu«. 

»I  kada  sam  bil  pri  kraljevi  svitlosti,  onda  sam  govoril  kralju  za  prah  na  vase  mi- 
losti  krajisne  grade  i  na  ostale,  i  ondi  je  porucil  po  Belceru  Lenkovicu,  da  da  praha  v  kra- 
jisne  grade.  Zato  molim  vasu  milost  kako  moga  milostiva  gospodina,  pisite  Lenkovicu,  da 
da  praha  v  vase  milosti  grade,  zac  Bog  zna,  da  ni  ostalo  v  sih  vase  miiosti  gradih  praha, 
sto  bismo  do  pol  dne  hitaU  raz  Krupe.  I  za  Boga  vasu  milost  mole  vsi  vase  milosti  sluge, 
da  ih  vasa  milost  ne  ostavite,  zasto  su  konje  na  to  pripravili,  da  im  ot . . .  pomriti;  jednim 

je  dobro,  koji  imaju  dobre jednim  je  zio.  I  za  Boga  molim  vasu  milost,  pisite  gospodinu 

banu,  da ole  prigleda  k  ovim  gradom  Zrinju    i    Prekovrskomu    i    Lisnici, 

zasto  jedan  dan  ote  turski  biti,  a  s  njih  oce  vsa  zemlja  slovinska  i 
hrvatska  poginuti«. 

»A  sada  ne  mogu  dati  vase  milosti  na  znanje,  da  v  ove  dni  ocu  poslati  k  vase  mi- 
losti svoga  clovika,  i  od  vase  milosti  cekam  dobra  odlucka«. 

Iz  ovoga  se  pisma  ocito  vidi,  da  u  Hrvatskoj  izmedju  Une,  Korane  i  Kupe  zaista 
nije  bilo  ovece  vojske,  kad  je  Malkocpasa  na  Miholjdan  sa  6000  do  10.000  Turaka  provalio 
do  Topuskoga  i  Stenicnjaka,  te  se  robeci  i  paleci  preko  Perne,  Krstinje,  Kladuse,  Vrano- 
graca  i  Prosinje  k  Uni  povratio.  Ban  Erdedi  stajao  je  u  isti  mah  u  Jakusevcu  u  Turo- 
polju,  izcekujuci  tursku  navalu  na  Hrastovicu  i  Sisak,  dok  je  Lenkovic  boravio  negdje  u 
Varazdinu,  izcekujuci  pomocne  cete  iz  Stajerske  za  obranu  Slavonije.  Dne  1.  listopada 
pisao  je  ban  Erdedi  iz  Jakusevca  vrhovnomu  kapitanu  Lenkovicu  ovako:  »Mogu  vasoj 
uzmoznosti  javiti,  da  su  Turci  jucer  i  danas  u  velike  pustosili  (maximas  devastationes)  u 
hrvatskim  stranama,  poimence  u  oblastima  Topuskoga  i  Stenicnjaka.  Mi  smo  pak  zajedno 
s  gospodinom  Alapicem  ocekivali  istoga  neprijatelja  u  ovim  stranama  Slavonije.  Vrlo  sam 
cesto  vec  spomenuo,  da  cemo  i  mi,  ako  bi  neprijatelj  cinio  kakva  pustosenja,  po  tom  u  za- 
mjenu  udarati  na  druge  strane.  Sada  smo  dakle  tako  odlucili,  da  cemo  dojduce  srijede  5.  li- 
stopada) s  Bozjom  voljom  poci  na  put;  stoga  vas  molimo,  da  izvolite  isto  zapovjediti  i 
kapitanima  u  ovim  stranama,  da  (podju)  sa  svima  konjanicima,  bojnim  spravama,  kao 
i  s  vojvodama  haramija,  Molimo  vas,  da  inace  ne  uradite«. 

Vrativsi  se  Malkocbeg  k  Uni  izdao  je  zapovijed,  da  se  iznova  podigne  razvaljeni  i 
spaljeni  Novigrad,  a  onda  je  tijekom  listopada  podsjedao  grad  L  j  e  s  n  i  c  u,  (Lisnicu,  Ly- 
snica,  Lichnichaw).  Ban  Erdedi  i  Alapic  sasli  su  doduse  na  jug,  da  obrane  taj  grad  Nikole 
Zrinskoga;  ali  su  bill  preslabi,  da  Turcima  odole.  Dne  31.  listopada  pisao  je  stoga  ban 
Erdedi  Lenkovicu  »iz  tabora  kod  2irovca«  (in  castris  ad  Syrownyczam)  prilicno  ostro 
pismo  ovoga  sadrzaja:  »U  precestim  listovima  pisali  smo  vec  vasoj  uzmoznosti,  da  su  Turci 
nasuprot  Lisnici  na  vrlo  utvrdjenom  mjestu  podigli  grad  i  varos,  pa  se  je  bojati,  da  ce  ci- 
tava  Hrvatska  propasti.  Mi  smo  za  sada  smjestili  u  Lisnicu  nekoliko  hrane  i  ceta,  dobrih 
pak  lumbarada  nema  u  gradu  vise  od  cetiri,  a  baruta  nista.  Stoga  da  sto  prije  obskrbite 
grad  barutom  i  lumbardama,  jer  u  nas  toga  nema.  Poduprite  ga  takodjer  cetama  i  dru- 
gim,  jer  da  mi  sva  nasa  posjedovanja  i  sve  nase  imanje  razprodamo,  ne  bi  mogli  Zrinja, 
Lisnice  i  Prekovrskoga  obraniti  od  Bosne.  Uvdje  nemamo  nikakve  pripomoci  osim  ovih 
zitelja  (regnicolas),  a  ti  nijesu  ni  za  sto,  jer  su  od  Turaka  opustoseni;  mi  zajedno  s  njima 
cinimo  ono,  sto  mozemo,  ali  na  nemoguce  se  ne  obvezujemo.  Zaista  ne  ce  ni  Pod- 
brizje  ostati,  ako  Hrvatska  propadne.  To  smo  htjeli  vasoj  uzmoznosti  saob- 
citi  s  prosvjedom,  pa  vam  zelimo  srecu  i  zdravlje«. 

Jedko  pismo  banovo  na  Lenkovica,  koji  je  tada  bolestan  lezao  u  Varazdinu,  odaje  i 
zdvojnost  njegovu,  sto  ne  moze  da  Ljesnice  obrani.  I  zaista  je  Malkocbeg  vec  sutradan,  na 


I 


PAD  OTOKA  I  BUSEVICA.  223 

sam  blagdaii  Svih  Svetih  receni  grad  s  lumbardama  razasuo,  na  §to  se  je  oborio  na  gra- 
dove  Otok  i  Busevic,  koji  su  pripadali  knezovima  Blagajima,  Vec  trecega  studenoga 
spalio  je  MalkoCbeg  grad  Otok  (Otoku,  Insula)  na  Urii  zajedno  s  varoSi  i  franjevackim  ma- 
nastirom.  koji  je  spadao  medjii  najvece  sainostane  ii  Hrvatskoj;  u  isti  mah  zauzeli  su 
Turci  i  grad  F^usevic,  posjekavSi  posadu  od  cetrdeset  niomaka,  koja  ga  je  branila. 

Vrhovni  kapitah  Ivan  Lenkovic  le^ao  je  vec  dulje  vrijeme  ii  Varazdinu  bolestan  u 
krevetu  (aber  yeczo  weil  ich  nun  ain  guete  zeit  her  ineiner  schwachait  halber  auf  khain 
ross  siczen  mugen,  sonnder  mich  im  pet  vmbwalczen  muessen),  kad  su  mu  stizavale 
kobne  vijesti  iz  hrvatske  krajine.  Na  o§tro  pismo  bana  Erdeda  odgovorio  je  5.  listopada 
takodjer  jedko.  Najprije  porice,  da  mu  je  ban  dosad  »rna  jedno  slovo  pisao*.  Sto  se  ticie 
lumbarada  i  baruta  za  Ljesnicu,  §alje  sada  nalog  puskaru  Ivanu  u  Hrastovicu,  koji  ce 
predati  cetrnaest  dvocijevka.  sest  tona  baruta  i  dvije  pioce  olova,  da  se  razdijele  u  gra- 
dove  Zrinj  i  Ljesnicu.  §to  se  tice  povecanja  ceta  na  krajini,  neka  se  ban  obrati  na  samoga 
kralja.  Spoticc  nadalje  banu,  §to  nije  dovoljno  naroda  skupio  u  Slavoniji,  pa  da  ni  saini 
Hrvati  ne  zrtvuju  dosta  za  svoju  zemlju.  Zatini  izlazc.  kako  je  svoje  cete  razporedjao  za 
zaStitu  Bobovca  i  obranu  Slavonije  od  sandzaka  cazmanskoga  i  pozezkoga,  pa  dodaje,  da 
bi  bio  nesto  ceta  poslao  i  za  Ljesnicu,  kad  bi  ih  imao.  §to  se  tice  napokon  Pobrizja,  neka 
se  ban  radije  pobrine  za  svoje  knezije  i  gospostije.  a  neka  ne  dira  u  njegovo  siromaj^tvo.  No 


J^v^.W^/ 


7 


iA^    -^    /  ^^^V.^^/)  ]  ckL^ 


PODE^IS  BANA  PETRA  ERDEDA. 


S  povelje,   izdane  za  Antuna  Gereczyja  21.   travnja    \bb-i.  Izvornik  u  arhivu  Jugoslav,  akadeniije. 
Cita  se:  Idem  Peirus  Erdewdy  Banus  qui  et  supra  manu  p(ro)p(r)ia. 


vec  11.  i  14.  studenoga  javija  Lenkovic  iz  Varazdina  tako  stajerskim  stale2ima  kao  i  kralju 
Maksitnilijanu,  kako  je  po  banovim  porukania  MalkoCbeg  kulu  kod  LjeSnice  podigao,  i 
samu  LjcSnicu  razvalio,  pa  onda  uz  Unu  posao,  te  Otok  i  Busevic  osvojio  i  razorio;  na- 
dalje kako  je  u  »ostatku«  (drimel)  Hrvatske  preoteo  maha  obci  bijeg  i  razdor.  te  brojni 
hrvatski  seljaci  pristaju  uz  turskoga  pa§u.  Lenkovic  ce  s  malo  Ijudi,  §to  ih  imade.  onamo 
pod,  premda  ga  radi  bolesti  »moraju  na  konja  dizati«;  ali  zaklinje  i  kralja  i  stalc2e.  da  mu 
poSalju  pomoci  i  novaca.  Kralj  je  Maksimilijan  zaista  vec  19.  studenoga  pismom  iz  BeCa 
pozvao  Stajerske  staleie,  da  radi  opasnosti,  nastale  padom  LjeSnice,  Otoka  i  BuSeviCa 
dignu  na  noge  tridesetoga  momka,  te  ih  poSlju  na  krajinu  u  pomo(^.  Jednake  je  zapovijedi 
izdao  Kranjskoj  i  KoruSkoj,  kao  i  banu  Erdedu  i  knezu  Zrinskomu.  Tako  je  Ivan  Lenkoviti 
u  drugoj  polovici  studenoga  1558.  skupio  toliko  vojske.  da  je  mogao  zaustaviti  dalje  na- 
predovanje  MalkoCbegovo,  paCe  opct  mu  otcti  netom  osvojeni  Bu.^evi(5.  Svc  to  dogodilo 
se  je  prije  29.  studenoga,  jer  toga  dana  boravi  ban  Rrdedi  ve(i  u  ^elinu,  a  Ms.  studenoga 
stoji  Lenkovi(i  u  Mehovu  u  Kranjskoj,  odakle  javija  kraljii  Maksimilijanu,  da  su  Turci 
proSloga  tjedna  s  Une  uzmakli.  pa  da  se  ncma  radi  vclike  povodnjc  daljih  provala  njihovih 
bojati.  osobito  ako  bi  ban  Erdedi  i  knez  Zrinski  kraljeve  zapovijedi  toCno  Izpunjavali.  Me- 
djutim  je  u  isti  mah  ban  Erdedi  javljao  o  novim  pripravama  MalkoCbegovim.  kao  i  o 
prijetnji  po^e^koga  sandzaka.  da  tc  Cetovati  po    Slavoniji    i    prodrijeti  sve  do  Krapine.  I 


224  ftRDINAND  I.  HABSBURGOVAC  (1527.— 1564.). 

zaista  je  ti  ponoci  29.  studenoffa  turska  ceta  od  1000  momaka  dosla  pred  Koprivnicu,  te 
zapalila  predgradje  njezino.  Ali  na  to  se  digose  kapitani  Krsto  Ungnad,  Jakov  Sekelj,  Vid 
Halek,  zatim  vojvode  Veckovic  i  Margetic,  pa  se  oborise  na  vracajuce  sc  Turke  kod  Gjur- 
gjevca.  U  Ijutom  kresevu  potjerase  ih  u  bijeg,  ubivsi  150  i  zarobivsi  120,  te  oslobodivsi 
mnogo  krscanskoga  roblja.  O  toj  pobjedi  izvijestio  je  Vid  Halek  30.  studenoga  iz  Kopriv- 
nice  svoga  druga  Franju  Teuffenbacha  u  Varazdinu,  zamolivsi  ga,  da  to  dalje  razglasi 
vrhovnomu  kapitanu,  kao  i  vojvodinama  Stajerskoj  i  Koruskoj. 

Buduci  da  su  Turci  sve  pored  primirja  neprekidno  iidarali  na  Hrvatsku  i  Slavoniju, 
pace  i  u  Ugarskoj  bill  osvojili  tvrdju  Tatu(Totis)  izmedjii  Ostrogona  i  Qjura,  sazvao  je 
kralj  Ferdinand,  kojega  bijahu  jos  14.  ozujka  1558.  u  Frankfurtu  proglasili  njemacko-rim- 
skim  carem,  ugarski  sabor  za  6.  sijecnja  1559.  u  Pozun.  Kako  god.  1558.  nije  bilo  ugar- 
skoga  sabora,  mislio  je  kralj  izprva,  da  bi  uobicajenu  vec  ratnu  dacu  mogao  i  za  nastajnu 
godinu  pobirati  bez  privole  sabora,  razaslavsi  tek  okruznice  na  zupanije.  No  toj  se  namisli 
oprjese  palatin  i  ostali  drzavni  savjetnici  tako  odlucno,  da  je  napokon  kralj  morao  privo- 
Ijeti  na  saziv  sabora,  gdje  ce  ga  zastupati  sin  Maksimilijan.  Ozlovoljeni  vec  time  poka- 
zase  se  stalezi  vrlo  oporni  protiv  svega,  sto  je  Ferdinand  od  njih  trazio.  U  zestokim  govo- 
rima  iznasahu  svoje  tegobe,  sto  se  ustav  krsi,  sto  strane  cete  i  njihovi  zapovjednici  na- 
silja  cine,  i  sto  kraljevski  komesari  rade,  kako  ih  je  volja.  K  tomu  zahtijevahu,  da  se  svim 
tim  nevoljama  stane  na  put.  te  da  kralj  trazi  savjet  od  ugarskih  savjetnika  u  ugarskim 
poslovima.  Razpolozenje  staleza  ogleda  se  najbolje  u  jednom  pismu  kneza  Nikole  Zrinskoga, 
sto  ga  je  17.  veljace  1559.  iz  Pozuna  pisao  svomu  zetu  Krstu  Orsagu:  »Koliko  smo  na  sada- 
njemu  saboru  razabrali  i  vidjeli,  cini  nam  se  tako,  da  sve  ono,  o  cemu  se  je  dosad  razprav- 
Ijalo,  nema  nikakve  vrijednosti,  jer  nam  je  njegovo  velicanstvo  predlozilo  takve  predloge, 
koje  ni  pod  koji  uvjet  ne  mozemo  prihvatiti,  pak  mislimo,  ako  se  jos  dalji  predlozi  iznesn, 
da  cemo  se  razici  bez  ikakovog  zakljucka,  buduci  da  njegovo  velicanstvo  trazi  od  nas  to- 
like  stvari,  te  gotovo  vjerujemo,  dasusve  nase  slobode  i  povlastice  utr- 
n  u  1  e  (ut  prorsus  credimus  omnes  libertates  et  praerogativas  nostras  esse  extinctas.«  Sabor 
se  doduse  nije  razisao,  ali  je  tek  djelomice  udovoljio  kraljevim  predlozima.*  Tako  dozvolisc 
stalezi  mjesto  zatrazena  tri  forinta  od  kmetskoga  selista  u  ime  ratne  dace  samo  dva  forinta, 
i  to  ne  za  sest  ili  bar  za  tri  godine,  kako  se  je  zahtijevalo,  nego  tek  za  jednu  godinu.  Jed- 
nako  snizise  znatno  i  zahtjeve  u  pogledu  vojnika.  Kralj  je  Ferdinand  sa  zakljuccima  sabora 
bio  vrlo  nezadovoljan,  kako  to  dokazuje  pismo,  kojim  ih  je  10.  ozujka  u  Augsburgu  po- 
tvrdio.  Malo  zatim  stigli  su  na  kraljev  poziv  u  Augsburg  ostrogonski  nadbiskup  Nikola 
Olah  i  tadanji  jegarski  biskup  Antun  Vrancic,  da  u  ime  Ugarske  izmole  od  njemackih  dr- 
zavnih  staleza  pomoc  protiv  Turaka.  Njemacki  drzavni  sabor  lijepo  se  je  odazvao  njihovoj 
molbi,  te  je  dozvolio  novcanu  pomoc;  ali  uza  sve  to  nije  doslo  do  vecih  poduzeca,  jer  je 
Ferdinand  i  dalje  nastojao,  da  se  pogodi  tako  sa  sultanom  kao  i  s  kraljicom  Elizabetom  i 
njezinim  sinom  Ivanom  Sigismundom  u  Erdelju. 

Dok  je  ugarski  sabor  u  Pozunu  bio  na  okupu,  Hrvatska  je  zajedno  s  Kranjskom 
ponovo  krvarila  od  Turaka.  U  spomenutom  pismu  od  17.  veljace  tuzi  se  Nikola  Zrinski 
svome  zetu  Orsagu,  kako  je  Turcin  netom  silno  pustosio  »sve  do  medje  Koruske«,  te  sa 


*  O  prilikama  na  torn  saboru  pisao  je  ved  5.  veljace  1559.  knez  Nikola  Frankapan  TriaCki 
Jurju  Gomilcu,  upravitelju  svoga  imanja  u  Bosiljevu,  u  hrvatskom  listu  ovako:  „Ovdi  u  (Po2unu) 
je  kralj  Maksimilijan  i  s  kraljicom.  Od  orsaga  pros!  veliko  dace  i  da  vojsku  podvignu  proti  caru 
(turskomu).  Ugrom  se  te^ko  vidi.  Jo§  mu  nisu  dali  odgovora  i  znam,  da  se  nete  brzo  pogo- 
diti.  Mi  demo  jutri  nase  (hrvatsko)  orsacko  poslanstvo  kralju  govoriti.  Bog  zna,  kada  nam  bude 
odludak.  Gospodin  Lenkovic  govori,  da  ce  biti  na  Hrvate  dobro  prigledanje  i  nadijem  se  da  on  jo§ 
bude  nas  kapetan;  listo  nas  Bog  Sekla  (Sekelja)  mentuj.  Pak  vam  ne  morem  sega  pisati,  zac  sam 
veceras  gosti  imal,  a  jutri  ovdi  pri  meni  bude  nas  Damjan,  mestar  orsadki  (Damianus  de  Aranyan, 
prothonotarius  regni  Sclauoniae),  i  ostali  posli  Slovinske  i  Hrvatske  zemlje,  i  nas  knez  Slunjski  i 
Babonoiic,  tr  budemo  dobre  volje,  zad  nas  kraljeva  svitlost  lipo  prime". 


^ITELJI  OVOZDANSKOQA   PO(jADJaJU  SE  S  TURCIMA.  225 

Soboiii  ociveo  nemalo  krscanskoga  puka.  ()  toj  provali  prica  i  hrvatski  Ijetopisac  Tomasic, 
koji  kaze,  da  je  pasa  Malkocbeg  s  mnogo  svojih  dosao  (preko  Hrvatske)  u  Kranjsku,  naime 
11  Kocevje,  Ribnicu  i  okolna  mjesta,  pa  onda  preko  gora  presao  u  Pivku,  nanoseci  mnogo 
stete  krscanima;  zatim  da  je  navalio  na  utvrdjenu  Klanu,  ali  ne  mogavSi  joj  nauditi,  vratio 
se  je  zdravo  i  pobjedonosno  svojoi  kuci.  Suvremena  biljezka  dodaje  jo§,  da  je  turska 
vojska  brojila  600(1  koiijanika,  koje  je  vodio  Malkocbeg  sa  svojiin  sinom,  i  da  su  Turci  robili 
ro  Kranjskoj  od  29.  sijecnja  do  2.  veljace.  Mozda  na  povratku  iz  Kranjske,  no  moguce  i 
namah  zatim  stao  je  Malkocbeg  sa  svojim  sinovima  nemilo  udarati  na  krajeve  izmedju 
Une  i  Kupe.  Dne  30.  ozujka  pise  Nikola  Zrinski-iz  Novih  Dvora  u  Medjumurju  (in  Po- 
mwrye)  palatinu  Nadazdu.  da  sultan  ne  ce  ove  godine  vece  vojne  preduzeti  radi  zavade  sa 
svojim  sinom;  ali  da  bi  pojedine  pase  mogli  navaljivati  na  svoju  ruku.  Pisao  je  zato  kralju, 
da  se  pobrine  za  njegove  gradove  na  krajini,  jer  inace  ce  biti  prinudjen,  da  te  svoje 
krajiske  gradove  sam  ognjem  unisti  i  sa  zemljom  sravni  (coacti  erimus  castra  nostra  ii- 
nitima  igni  tradere  et  solo  aequari),  samo  da  iz  njegovih  ruku  ne  dodju  izravno  u  neprija- 
teljsku  vlast,  te  bi  ga  ziobnici  onda  bijedili  s  nehaja.  Medjutim  pomogli  su  si  zitelji  njegova 
grada  Qvozdanskoga  sami,  utanaciv§i  s  Turcima  pogodbu,  kojom  su  priznali  njihovu 
vlast,  samo  da  ih  vise  ne  uznemiruju. 

Predaja  Uvozdanskoga  nemilo  se  je  dojmila.  Vrhovni  kapitan  Ivan  Lenkovic  obtuzio 
je  zitelje  njegove  radi  izdaje,  na  sto  ga  je  kralj  Maksimilijan  ovlastio,  da  ih  pozove  pred 
svoj  sud.  U  isti  mah  pisao  je  kralj  Maksimilijan  i  knezu  Zrinskomu,  neka  zapovjedi  tim 
svojim  podanicima,  da  sto  prije  opozovu  predaju  i  sve  pogodbe,  koje  su  mozda  s  neprija- 
teljima  u.^rovorili.  Nikola  se  je  Zrinski  vec  17.  travnja  odazvao  kraljevu  nalogu,  te  pod- 
jedno  pozvao  Stjepana  Kapitanovica,  neka  prinudi  zitelje  Qvozdanskoga,  da  vi§e  s  Tur- 
cima ne  suruju,  niti  da  im  danak  placaju.  Ali  u  isti  mah  ogradio  se  je  Zrinski  svec^ano  u 
posebnom  pismu  na  kraija  Maksimilijana  protiv  toga,  da  bi  Ivan  Lenkovic  sudio  njegovim 
podanicima.  »(jospodin  Lenkovic  nema  nikakve  vlasti  (iurisdictionem)  nad  nama  ili  na§im 
podanicima;  on  nije  ni  nas  kapitan,  niti  vr§i  bansku  sluzbu,  nego  je  samo  kapitan  njemu  po- 
vjerenih  ceta,  koji  mora  krajinu  braniti,  te  podanikc  ma  cije  ne  vrijedjati,  nego  nasuprot 
zaSticivati,  Stari  je  pak  obicaj  i  od  svih  kraljevavazdaobdrzavan,  da 
je  protiv  kraljevskih  podanika  mogaosudbenopostupatiuUgar- 
skojpalatin,  uHrvatskojiSlavoniji  ban,  a  ne  kapitani  (Est  autem 
consuetudo  antiqua  et  ab  omnibus  regibus  semper  observata,  ut  in  regno  liungariae  pala- 
tinus,  in  Croatia  et  Sclavonia  banus  et  non  capitanei  in  subditos  regios  iure  animadver- 
tere  possint)  .  .  .  Ako  bi  na§i  podanici  zapovijcd  njegovog  velicanstva  ili  nas  nalog  zane- 
marili,  moci  ce  protiv  njih  postupati  gospodin  ban,  a  ne  kapitan.  Onomu  cemo  se  pokoriti, 
nipoSto  pak  Lenkovicu,  jer  ovoga  za  kapitana  naSe  osobe  priznati  ne  demo«.  Ne  zna  se, 
kako  se  je  taj  spor  rije§io;  no  vjerojatno  je,  da  su  se  kne^evl  podanici  u  Qvozdanskom 
odrekli  Turaka,  pa  da  se  je  sve  izravnalo  na  saboru  Hrvatske  i  Slavonijc,  koji  se  je 
21.  svibnja  u  Zagrebu  sastao  na  poziv  kraija  Maksimilijana.  Cini  se,  da  je  na  tom  saboru 
bilo  uz  ino  na  predlog  kraljev  odluCeno,  da  se  neki  gradovi  na  krajini  razvale  (kao  Komo- 
govina,  Qradusa,  Svinica  i  Bednik),  jer  bi  se  Turci  mogli  u  njima  utvrditi,  te  jo§  2e§(5e  po 
ostatcima  kraljevstva  pustoSiti.  Na  saboru  bio  je  i  ban  Petar  Krdedi,  koji  je  26.  svibnja  tz 
Zagreba  pozvao  pred  svoj  sud  neke  turopoljske  p\em\6e  radi  poCinjenih  nasilja. 

Medjutim  nije  MalkoCbeg  nimalo  mirovao.  RazorivSi  joS  u  travnju  grad  Cazmu,  sto- 
licu  istoimenoga  turskoga  sand?-aka,  jer  se  je  bojao,  da  bi  mogla  dopanuti  krSdanskih  ruku. 
iiasiavio  je  Malkocibeg  sa  svojim  sinovima  D^.aferom  i  Huseinorn.  kao  i  s  ostallma  sand- 
acima  svoja  Cetovanja  na  sve  strane.  Vrhovni  kapitan  Ivan  LenkoviiS  I  niegovi  zamjenici 
Vid  Halek,  Franjo  Teuffenbach  i  Herbard  Aucrsperg  stajali  su  budno  na  strati,  a  uz  njih 
i  ban  Petar  Erdedi,  pa  tako  nije  mogao  MalkoCbcg  daljih  mjeseci  godine  1S59.  niSta  osud- 
noga  izvcsti.  Tek  11.  listopada  javija  Vid  Halek  o  turskoj  provali  do  podravskoga  Novi- 

Klaic.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  IS 


226  FERDINAND  1.  HABSBUROOVAC  (1527.— 1564.). 

grada;  ali  te  Turke  nije  vodio  Malkocbeg,  nego  vjerojatnije  pecujski  ili  pozezki  sandzak. 
Da  je  pri  obrani  hrvatske  i  slavonske  krajine  gorljivo  sudjelovao  i  ban  Erdedi,  nema 
sumnje;  dne  19.  listopada  1559.  izdao  je  kralj  Ferdinand  u  Becu  Petru  Erdedu  povelju, 
kojom  mu  je  ponovo  potvrdio  sva  njegova  posjedovanja  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  kao 
Cesargrad  u  varazdinskoj  zupaniji,  Okie,  Lipovae,  Jastrebarsko  i  2elin  u  zagrebackoj,  i  na- 
pokon  Novigrad  i  Hrastiinieu  u  krizevackoj  zupaniji. 

Jos  15.  rujna  1559.  bijase  u  Erdelju  umrla  kraljica  udova  Izabela,  s  kojom  se  je  Fer- 
dinand u  posljednje  vrijeme  pogadjao  o  miiu.  Sin  njezin  Ivan  Sigismund  prozvao  se  je  na 
to  izabranim  kraljem  Ugarske,  Dalmacije  i  Hrvatske,  pa  nije  htjeo  ni  cuti  za  pogodbe  maj- 
cine,  vec  je  zahtijevao,  da  mu  Ferdinand  ustupi  citavu  zemlju  od  Erdelja  do  Dunava  \  da 
po  izumrcu  svojih  potomaka  zajamci  njegovu  rodu  nasljedstvo  u  Ugarskoj.  Buduci  da  su 
takodjer  stigli  glasi,  kako  je  Sulejmanov  sin  Bajazit  stradao  30.  svibnja  u  boju  kod  Ko- 
nije,  te  morao  prebjeci  k  Perzijancima,  mogao  je  Ferdinand  slutiti,  da  ne  ce  doci  naskoro 
do  mira  ni  s  Turcima,  vec  da  ce  nanovo  veliki  rat  planuti.  Trebalo  mu  se  stoga  za  nj  pri- 
praviti  i  u  Ugarskoj  i  u  Hrvatskoj. 

Poglavito  radi  bolje  obrane  zemije  sastao  se  je  sabor  Hrvatske  i  Slavonije  3.  ozujka 
1560.  u  Zagrebu.  Osim  bana  Erdeda  bio  je  tu  i  knez  Nikola  Zrinski,  kao  i  vrhovni  kapitan 
Ivan  Lenkovic.  Ferdinand  bijase  poslao  na  sabor  sedam  svojih  komesara,  po  imenu  mestra 
konjusnika  Franju  Taha,  vrhovnoga  kapitana  sajkasa  Franju  Zaya,  Ijubijanskoga  kapitana 
Jakova  Lamberga,  zagrebackoga  kanonika,  lektora  i  biskupskoga  vikara  Luku,  zatim  Sigis- 
munda  Qaylera,  Ivana  Jakova  Qreisenecka  i  napokon  Andriju  Qleyacha.  Stalezi,  sabrani 
na  saboru,  bili  su  gotovi  na  najvece  irWe;  ali  Ferdinandovi  pokiisari  trazili  su  mnogo  vise, 
nego  sto  je  izkidano  kraljevstvo  moglo  podati.  Stoga  su  se  saborske  razprave  otegle  do 
10.  ozujka. 

Sabor  se  je  najprije  pobrinuo,  kako  da  se  hranom  obskrbe  gradovi  na  krajini.  Stoga 
bi  odluceno,  da  se  za  ovaj  put  u  Slavoniji  od  svakoga  dimnjaka,  a  u  Hrvatskoj  od  sva- 
koga  puskara  (po  pet  dimnjaka)  dozvoli  po  jedna  cetvrtinka  psenice  i  jedna  cetvrtinka 
prosa;  jedno  i  drugo  moraju  zitelji  do  25.  srpnja,  doticno  do  8.  rujna  sami  dovesti  ili  do- 
nijeti  na  odredjena  mjesta,  i  to  zitelji  izmedju  Drave  i  Save  u  Koprivnicu,  Krizevce  i  Za- 
greb, oni  izmedju  Save  i  Kupe  u  Topusko,  a  oni  iz  Hrvatske  na  jugu  Kupe  u  Cetin,  pa  pre- 
dati  onima,  koje  ce  vrhovni  kapitan  Lenkovic  za  to  imenovati.  Nadalje  je  sabor  potanko 
ustanovio,  tko  sve  mora  krajiske  gradove  utvrdjivati  i  potrebitu  gradju  (narocito  drvene 
grede)  onamo  dovazati.  Radilo  se  je  poglavito  o  utvrdi,  doticno  popravku  grada  i  varosi 
Koprivnice,  zatim  gradova  Cirkvene,  Siska  i  Hrastovice  u  Slavoniji;  u  Hrvatskoj  pak  tre- 
balo je  urediti  cetiri  grada,  da  se  u  njima  smjeste  i  nastane  kraljevske  cete,  konjanici  i 
pjesaci,  po  imenu  gradovi  i  kasteli  Sracica,  Hresno,  Ogulin  i  Bojna.  Ustanovljeno  bi,  da  se 
s  tima  radnjama  oko  popravka  i  utvrda  zapocne  1.  svibnja.  Kraljevski  su  komisari  zahtije- 
vali,  da  bi  stalezi  dozvolili  sve  te  radnje  unaprijed  za  tri  godine  redomice;  ali  sabor  iz- 
javi:  »Stalezi  pripravni  su  sve  moguce  podati;  ali  buduci  da  se  oblasti  i  kmetovi  njihovi 
svaki  dan  umanjuju  i  od  Turaka  unistuju,  tako  te  su  Turci  i  za  ovoga  sabora  d  v  a  put 
u  Hrvatskoj  u  velike  harali  i  pustosili,  ne  mogu  stalezi  nista  izvjestno  za  buduce  odrediti, 
premda  su  i  u  buduce  pripravni  i  gotovi  sve  moguce  ciniti  prema  prilikama  onoga  vre- 
mena«  (Status  regni  ad  omnia  possibilia  promptos  se  offerunt,  sed  quia  regiones  et  coloni 
eorum  singulis  diebus  minorarentur,  per  Turcasque  desertarentur,  prout  etiam  et  nunc  fac- 
tum est,  quod  sub  ista  dieta  etiam  bis  Thurcae  magnam  fecerunt  in  Croatia  depopulationem, 
desertationemque,  propterea  non  possunt  status  certi  quidpiam  de  futuris  statuere,  otteren- 
tes  nihilominus  conditionem,  ad  omnia  possibilia  promptos  esse  et  paratos). 

Po  predlogu  kraljevskih  komesara  razpravljalo  se  je  nadalje  o  nekim  hrvatskim  gra- 
dovima,  da  li  bi  se  popravili  ili  posve  razvalili.  Radilo  se  je  poglavito  o  gradovima  izmedju 
Une  i  Kupe,  kao  §to  su  Prekovrski,  Zrinj,  Qvozdanski,  Pedalj,  Busevic  i  Slunj  zajedno  sa 


OBRANA  POKUPJA. 


227 


samostanorn  kod  toga  grada,  Stalezi  su  predlagali,  da  se  iie  ruse,  jer  su  blizu  turske  medje, 
pa  su  stoga  zgodni  za  suzbijanje  Turaka  i  drzanje  straza.  Gradovi  mogli  bi  se  odrzati,  kad 
hi  kralj  gospodaru  njihovu  Nikoli  Zrinskomu  podijelio  obilatiju  pripomoc,  pa  bi  knez 
mogao  u  njima  namjestiti  svoje  kastelane  s  pjesacima,  koji  bi  na  zapovijed  vrhovnoga  ka- 
pitana  polaziii  onamo,  kamo  bi  im  zapovjedio.  Neka  se  stoga  kralj  sporazumije  s  recenim 
knezom,  te  milostivo  udesi,  da  se  oni  gradovi  ne  sruse,  vec  sacuvaju.  Nasuprot  predla2e 
sabor  sam,  da  se  razvale  samostani  tik  do  grada  Krizevaca  i  varoSi  Hrastovice,  jer  su  na 
§tetu  tima  mjestima,  pak  povjerava  banu  i  vrhovnomu  kapitanu,  da  to  sporazumno  izvedu. 
Nadalje  udovoljavaju  stalezi  kraljevu  pozivu,  da  zaStite  najobicnije  prelaze  na  rijekama,  te 
da  smjeste  brodove  i  mostove  pod  strazom  na  zgodnim  mjestima.  Trebalo  je  narodito  ne§to 
uciniti  za  obranu  Kupe,  Blinje  i  Korane.  da  Turci  po  miloj  volji  preko  njih  ne  prelaze.  Za 


UROBNICA   KRALJICK   IZABELE 
u   stolnoj  crkvi   u   erdeljskom   Stolnom   Biojjradu. 


ogradu  svih  prelaza  na  Kupi  poCev  od  grada  Ozija  do  crkve  sv.  Jakova  na  Qazi  odre- 
djuju  se  kao  radnici  kmetovi  bana  Petra  Rrdeda,  kneza  Nikole  Zrinskoga,  podanici  s  imanja 
plemida  Or§i(ia  i  Bartakovida  i  drugih;  Cim  voda  u  Kupi  splasne,  zapoCet  6e  po  banovoj 
zapovijedi  potrebite  radnje.  Brod  i  prelaz  StreleCki  kod  Jamnice  zatvorit  6e  (dotiCno  utvr- 
diti)  podanici  s  imanja  gospode  i  plemica  iz  Samobora,  Jegidovca.  Stupnika.  Mlake  i  Jam- 
nice,  Cim  to  ban  zapovjedi.  Brod  kod  Letovani(^a  zatvorit  6e  i  straiiti  knez  Franjo  Fran- 
kapan  Slunjski,  koji  je  ondje  podigao  i  utvrdu.  vrlo  koristnu  i  potrebitu.  Brod  ili  prelaz 
Degoj  zvan  ogradit  6e  radnici  iz  Pokupja,  SiSljavida,  ZamrSja,  Luke  s  RieCicom,  Blatnice  i 
KupCine.  Napokon  prelaze  na  Kupi  kod  Bresta  i  kod  Dren^ine  preuzet  ie  plemid  Turopolja, 
zatim  Alapi(5  i  ban  Erdedi  za  svoja  imanja  2elin  i  Kravarsko,  pa  i  biskup  i  kaptoi  zagre- 
baCki  kao  gospodari  Du^.ice  i  Siska.  Za  zatvor  prelaza  i  brodova  na  rijeci  Blinji  odredjnjr 

15* 


^28  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (152^.-1564.). 

se  imanja  palatina  Nadazda  (Stenicnjak),  citava  opatija  u  Topuskom,  nadalje  imanja  Subica 
Peranskih  i  pripadci  grada  Krstinje.  Obrana  Korane  i  svih  prelaza  na  njoj  povjerava  sc 
svim  plemenima  u  Hrvatskoj,  kao  sto  su  Smrckovici,  Klokocki,  Goricani,  Vojkovici  i 
drugi,  zatim  knezovima  Blagajima,  pa  i  knezovima  Frankapanima  Slunjskim  i  Trzackim. 
Napokon  pobrinuli  su  se  stalezi  i  za  straze,  koje  bi  bile  razmjestene  po  citavom  kraljev- 
stvu.  Brigu  za  straze  kao  i  sabiranje  novaca  za  njihovo  uzdrzavanje  povjerili  su  knezu 
Nikoli  Frankapanu  Trzackomu,  Ivanu  Alapicu,  Gasparu  Gusicu  i  Stjepanu  Kapitanovicu, 
odobrivsi  vec  unapred  sve,  sto  bi  ovi  u  torn  pogledu  odredili. 

Na  saboru  vijecalo  se  je  i  zakljucivalo  ne  samo  o  obrani  domovine,  nego  i  drugim 
poslovima.  Radiio  se  o  redovitom  sudovanju,  zatim  o  pripomoci  za  neke  piemice  (Andriju 
Qusica,  Lovru  Bosnjaka  i  Petra  Cvetica),  da  se  izkupe  iz  turskoga  suzanjstva,  o  osigu- 
ranju  cesta  (izmedju  Ludbrega  i  Koprivnice),  kao  i  o  kaznama  za  one,  koji  ne  bi  izvrsivali 
saborske  odredbe.  Napokon  mole  stalezi  kralja,  da  tocno  i  redovito  placa  bansku  cetu, 
zatim  da  se  ziteljima  Slavonije  ne  brani  zito  u  tudjinu  prodavati,  te  ga  iz  Ugarske  dova- 
zati.  Tim  se  je  htjelo  doskociti  zabrani  izvazanja  i  uvazanja  zita,  kao  i  tomu,  da  se  hrana  ne 
mora  prodavati  kraljevskim  provizorima  uz  odredjene  cijene,  koje  su  vise  puta  bile  vrlo 
nizko  odmjerene. 

Kraljevski  poklisari  i  komesari  nijesu  bill  posve  sporazumni  sa  svima  zakljuccima 
staleza,  te  su  u  posebnom  spisu  iznijeli  sedamnaest  prigovora  (replicatio).  Ali  stalezi  po- 
bili  su  ili  objasnili  su  sve  prigovore,  te  su  9.  ozujka,  naime  na  posljednji  dan  saborovanja, 
pridali  samo  jos  jedan  zakljucak,  da  ban  mora  na  zahtjev  vrhovnoga  kapitana  skupiti  Ijude, 
koji  ce  prema  potrebi  zivez  iz  Topuskoga  i  Cetina  voziti  na  samu  granicu,  kamo  vrhovni 
kapitan  zapovjedi,  ali  da  ih  kapitan  zato  mora  primjereno  platiti.  Nekoliko  dana  nakon  svr- 
senog  sabora  knez  Nikola  Zrinski  pise  15,  ozujka  iz  svoga  grada  Cakovca  palatinu  Na- 
dazdu,  kako  su  kraljevski  komesari  predlagali,  da  se  njegovi  gradovi  na  hrvatskoj  krajini 
razvale.  Ali  sabrani  stalezi  oprli  su  se  tome,  jsr  kad  bi  se  ti  gradovi  porusili,  propali  bi  i 
ostali,  jer  su  oni  »citavoj  Hrvatskoj  i  Koruskoj  stit,  bedem  i  straza«  (quoniam  toti  Croatiae 
et  Carinthiae  scutum,  propugnaculaque  et  excubiae  sunt);  pa  zato  su  nasuprot  zakljucili, 
da  se  obnove  i  sacuvaju.  Medjutim  buduci  da  nitko  nije  htjeo  preuzeti  brigu  za  te  gradove 
i  za  odrzanje  njihovo,  zaklinjali  su  njega  ne  samo  stalezi,  nego  i  vrhovni  kapitan,  da  se 
on  tomu  posveti.  Da  ugodi  kralju  i  pomogne  pretuznoj  domovini,  koliko  moze,  primio  se  je 
toga  zadatka  pod  pogodbu,  da  ga  cesarsko  velicanstvo  dobrostivo  pomaze.  Ipak  se  nije 
obvezao,  da  ce  recene  gradove  sam  glavom  cuvati  ili  u  njima  prebivati. 

Vec  u  drugoj  polovici  ozujka  1560,  bijase  Malkocbeg  sa  svojim  sinovima  i  susjednim 
sandzacima  zaigrao  krvavo  kolo  na  hrvatskoj  krajini.  Vrhovni  kapitan  Ivan  Lenkovic  javlja 
kralju  Ferdinandu  24,  ozujka  iz  Cetina,  kako  je  jedna  ceta  turska  od  420  momaka  jos 
16,  ozujka  bila  iz  svojih  utvrda  na  Uni  udarila  harajuci  i  robeci  na  Vranograc,  ali  su  ju  na 
povratku  kod  2irovnice  stigli  njegovi  vojnici  (njih  300)  i  Ijudi  (60 — 80)  kneza  Zrinskoga,  te 
su  ju  razbili  i  plijen  joj  oteh,  Turaka  je  samo  nesto  poginulo,  ali  ih  je  zato  dopanulo  rob- 
stva  preko  sto  zajedno  s  nekih  200  konja.  Drugu  tursku  cetu  od  200  konjanika  i  nesto  vise, 
koja  bijase  udarila  prema  Slunju,  te  zarobila  preko  70  krscanskih  dusa  i  neko  60  komada 
goveda,  razasuli  su  vojnici  Lenkovicevi  22,  ozujka,  Od  zarobljenih  Turaka  obaznao  je  Len- 
kovic, kako  je  Malkocbeg  poslao  svoga  sina  k  sultanu,  koji  mu  je  zapovjedio,  da  se  ob- 
novi  razvaljeni  grad  Obrovac  izmedju  Krupe  i  Bihaca,  pa  da  odanle  nastoji  ne  samo  uzeti 
gradove  bihacke  kapitanije,  nego  da  provaljuje  u  velikim  cetama,  u  preostalu  Hrvatsku 
i  Kranjsku,  Lenkovic  vapi  za  pomoc,  jer  su  mu  se  cete  za  ovih  provala  turskih  nemilo  iz- 
morile,  a  k  tomu  nemaju  ni  novaca  ni  hrane  za  svoje  konje,  Dva  dana  poslije,  26,  ozujka, 
boravi  Lenkovic  u  Bihacu,  te  pise  odanle  stajerskim  stalezima,  kako  je  od  uhoda  doznao, 
da  je  Malkocbeg  s  jakom  pjesadijom  i  konjicom  dosao  do  obnovljenoga  Novigrada  na 
(Jni,  ali  se  ne  zna,  kuda  ce  dalje  udarati. 


OKRSAJI  KOD  2IR0VNICK  I  SLUNJA. 


229 


O  sukobima  izmedju  turskih  5eta  i  hrvatske  kraji§ke  vojske  kod  Zirovnice  i  Slunja 
javija  iz  Cakovca  i  knez  Nikola  Zrinski  palatini!  Nadazdu.  U  pismu  od  2,  travnja  javija 
mu:  »I  na§i  su  se  u  Hrvatskoj  muzevno  i  hrabro    ponijeli.    Kako    su    dvije  (turske)  dete 
s  Bo^jom  pomodi  razprSene,  sudimo  da  je  vasoj  velemoznosti  pisao  va§  sluzbenik  u  Ste- 
niCnjaku  (Vuk  Qhyczy),  kao  i  ostali  prijatelji  iz  Hrvatske*.  U  drugom  pismu  od  6.  travnja 
piSe  opet:  »Va§a  je  velemoznost  vec  doznala,  kako  su  proslih  dana  vjerni  krscani  suzbili 
dvije  (turske)  cete  u  Hrvatskoj.  U  oba  se  je  boja  gospodin  Slunjski  (Franjo  Frankapan), 
va§  sin,  a  na§  osobiti  gospodin  i  brat  hrabro  i  juna^ki  ponio,  kako  tvrde  svi,  koji  su  u 
onim    okr§ajima    bili.    Cestitamo    od    srca  i   molimo  Boga,  da  bi  (on)  taj  Castni   i  po- 
hvalni  pocetak  mnogim  dobrim  krepostima  pomnozao  za  dobro  ime  i  slavni  glas  porodlce 
Slunjskih.  Ipak  cujemo,  da  je  gospodin 
general     (Lenkovi(^)     recenoga     Slunj- 
skoga  sve  bez   ikakve   krivnje   nekim 
uvredljivim  rijecima  prekorio.  §to  zaista 
2alimo.   Jer  gospodin   Slunjski  nije  od 
gospodina  generala  zavrijedio  prikora, 
narocito  jer  je  ondje  vi§e  od  drugih  po- 
sluzio.  No  takovo  je  ve6  moderno  dob'u 
da  se  onaj.  koji  vi§e  sluzi,  vise  prezire 
i  omalovazuje.   Sad   su   hrvatske   ^ete 
sabrane  u  okolici  Steni^njaka:  nadamo 
se,  da  6e  ne  malo  koristi  biti  od  toga 
vaSoj   velemoznosti    i    ubogomu    nuku. 
MalkoCbeg    popravlja    sada    Novigrad 
(na  Uni)«. 

Okr§aji  kod  2irovnice  i  Slunja 
bili  su  tek  priprava  za  vece  podhvate. 
Mjeseca  svibnja  provalile  su  turske  Cete 
Cetiri  put  u  Hrvatsku  za  ciglih  osam 
dana.  Neke  su  Cete  brojale  i  po  3000 
konjanika  i  pjeSaka.  te  su  zarobile 
mnogo  kr^danskoga  puka  i  stoke.  Sam 
LenkoviC  nije  ih  mogao  na  sve  strane 
suzbijati,  pa  je  napokon  i  knez  Nikola 
Zrinski  morao  iz  Medjumurja  poCi  u  Hr- 
vatsku na  obranu  svojih  kraji^kih  gra- 
dova.  Dne  2.  lipnja  javija  Zrinski  iz  Ozlja 
Nadazdu,  da  Turci  ne  samo  svaki 
dan,    nego    gotovo    svaki    sat 

udaraju  i  pustoSe  po  tim  tuznim  ostatcima  hrvatske  krajinc  i  to 
vazdasvelikimeetama  (Turcae  enim  in  dies,  ac  ut  verius  dicamus  quasi  in  horas  con- 
tinuas  faciunt  excursiones  et  depopulationes  in  hasce  miseras  rcliquias  confinionim  Croa- 
tiae,  ac  quidem  maximis  semper  cum  copiis).  tako  da  im  se  s  malo  vojske  bez  velikc 
opasnosti  ne  mof.c  nikako  oprijeti,  niti  im  ma  kakovu  Stctu  nanijeti.  Zrinski  je  u  svoje  gra- 
dove  na  krajini  smjestio  svoje  Ijude,  koji  primaju  pladu  od  austrijskih  pokrajina,  ali  sve  je 
to  premalo,  da  ih  obrani  od  turske  sile.  Stoga  gotovo  i  ^ali,  §to  je  ponovo  prenzeo  obranii 
tih  gradova,  ali  je  to  uCinio,  da  poslu^i  kraljti  i  presladkoj  domovini  (dulcissimae  patriae). 
Javija  napokon,  kako  je  Cuo  od  zarobljenih  Turaka,  da  se  je  sultan  izmirio  s  odmetnim  si- 
nom  svojim,  pa  da  je  svu  svoju  vojsku  odredio,  da  udari  bilo  na  Hrvatsku,  bile  na  Slavo- 
niju  ili  Ugarsku.  »Kamo  god  medjutim  ta  vojska  podje,  na(Si  6q  nas  slabe  i  nepripravne,  je- 


ANTUN  VRANCIC  (VERANTIUS). 

Po  izvorniku,  §to  sa  je  naCinio  savremeni  unijet- 

iiik.  SibenCanin   Martin   Rota   (Martinus  Rota 

Sibenicensis.). 


230  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

dino  ako  nas  mozda  Bog,  koji  je  jedini  branitelj  sviju,  od  necovjecnog  tiranstva  obrani«. 
Dne  6.  lipnja  pise  opet  Zrinski  iz  svoga  grada  Dubovca,  kako  je  sinoc  zajedno  sa  prvo- 
rodjenim  sinom  svojim  Jurjem  boravio  u  palatinovom  gradu  Stenicnjaku,  i  da  grad  raz- 
gleda,  i  da  izvrsi  neke  svoje  poslove.  Kneza  je  lijepo  docekao  palatinov  porkulab  Vuk 
Qhyczy,  tako  da  ga  se  ne  moze  dovoljno  nahvaliti. 

Bas  toga  dana,  6.  lipnja  —  u  cetvrtak  poslije  Duhova  — ,  zadesila  je  nemila  kata- 
strofa  Zrinskov  grad  Novigrad  ili  Todorovo  izmedju  Peci,  Buzina  i  obiju  Kladusa. 
Taj  je  grad  branio  knezev  sluzbenik  Mihajlo  Todor  (Twdor,  Thodor,  Thudor),  vrstan 
junak,  koji  je  g.  1546.  bio  kastelan  Novigrada  na  Uni,  a  poslije  pada  toga  grada  preuzeo  je 
cast  kastelana  ili  porkulaba  u  ovom  drugom  Novigradu  kod  Peci.  Todor  bio  je  na  glasu 
junak   (strenuus   miles),   te  je  god.  1558.   imao  dijeliti  mejdan  s  turskim  vojvodom  Alijom. 

0  strasnoj  katastrofi  u  Novigradu  pise  sam  Zrinski  8.  lipnja  iz  grada  Ozlja  palatinu 
Nadazdu:  »Sada  vam  pak  jamacno  na  veliku  zalost  yasu  javljam,  kako  je  6.  dana  ovoga 
mjeseca  sin  Malkocbega  s  velikim  brojem  Turaka  (oko  ili  preko  6000),  tako  s  pjesacima 
puskarima,  kao  i  s  konjanicima,  dosao  pred  nas  grad  Novigrad  blizu  Feci,  pa  je  s  mjesta, 
cim  je  stigao,  s  cijelom  vojskom  udario  na  varos  (izpod  grada),  spalio  ju  sve  do  jedne 
kuce  i  sva  goveda  odagnao.  Vidivsi  medjutim,  da  samome  gradu  ne  bi  mogao  tako  lako 
ma  isto  nauditi,  poceo  se  je  opet  vracati,  kad  se  je  zgodilo  (ne  znamo,  da  li  po  nesreci  ili 
po  nerazboritosti  Ijudi),  te  se  je  kula,  u  kojoj  je  puscani  prah  bio  sahranjen,  ili  sam  prah 
upalio,  pa  se  je  citav  krov  kule  uz  silan  prasak  razletio  i  Ijudi  su  u  njoj  nastradali.  Cim  su 
Turci  culi  prasak  i  vidjeli  kako  vatra  sa  svih  strana  iz  kule  prodire,  s  mjesta  su  ponovo 
s  velikom  vikom  na  grad  navalili  ocekujuci,  ne  ce  li  se  mozda  gdje  koji  Ijudi,  koji  se  bi- 
jahu  u  grad  zatvorili,  htjeti  bijegom  iz  grada  spasiti.  AH  zestoka  vatra,  koju  je  jak  vjetar 
uzpirivao,  bijase  vec  obuhvatila  sve  prostorije  i  vrata  na  sve  strane,  te  je  zakrcila  izlaz 
nevoljnim  Ijudima,  tako  da  ih  je  malo  ili  nista  izaslo,  koji  su  namah  od  ocekujucih  ih  Tu- 
raka zarobljeni.  Preostali  pak,  oko  cetiri  sto  i  vise  plemica  i  neplemica  svi  su  do  jednoga  u 
gradu  izgorjeli.  Nas  sluzbenik  Tudor,  koji  bijase  vec  priie,  pogodien  od  hitca  puske  pao, 
izgorjeo  je  takodjer  sa  zenom  i  djecom,  kao  i  sa  svima  stvarima.  Mnoge  srebrene  stvari, 
dragocjenosti  plemica,  pjenezi,  plemeniti  konji  i  druge  vrijedne  stvari,  koje  nadilaze  petnaest 
tisuca  forinti,  ondje  su  spaljene.  Iz  toga  se  razabira  ocita  propast  i  posvemasnji  zator 
ovoga  pretuznoga  kraljevstva  ....  Ako  ovim  tuznim  ostatcin'a  kraljevstva  ne  bude  po- 
moci  od  njegovoga  cesarskoga  velicanstva,  svakako  ce  jos  ove  godine  propasti.  I  sad  je 
javljeno  i  zapovjedjeno  svoj  Bosni,  da  svaki  cas  bude  spremna;  ali  kamo  se  smjera,  nama 
je  za  cijelo  nejasno.  Vec  su  dakle  ove  godine  tri  napucene  varosi  s  velikom  vojskom  na- 
pali,  pa  videci  nas  nepodobne  za  odpor,  sravnili  su  ih  sa  zemljom.  Vidimo,  da  nama  nista 
ne  preostaje,  vec  da  se  pomolimo  vjecnomu  otcu  gospodina  nasega  Isusa  Krista,  da  svoj 
gnjev  otcinskim  nacinom  ublazi«.* 

1  hrvatski  Ijetopisac  Tomasic  prica  nam  o  katastrofi  u  Novigradu;  \o  njemu  je  doslo 
pod  grad  4000  Turaka,  a  poginulo  je  krscanskih  dusa  u  varosi  i  gradu  dv>  1000.  Vrhovni 
kapitan  Ivan  Lenkovic  nije  bio  prigodom  te  nesrece  u  Hrvatskoj.  On  je  malo  prcd  tim  bio 
posao  u  Slavoniju,  te  je  12.  lipnja  boravio  u  Varazdinu,  odakle  je  istoga  dana  izvijestio  kralja 
Ferdinanda  o  katastrofi.  I  on  javlja,  da  je  6000  turskih  pjesaka  i  konjanika  6.  lipnja  osva- 
nulo  pred  Novigradom,  te  otvoreno  trgoviste  pod  njim  napalo  i  spalilo.  Za  te  borbe  bi 
Mihajlo  Tudor,  kojega  zove  Deli  Tudor,  ubijen;  poslije  toga  upalila  se  u  gradskoj  kuli  ba- 
rutana,  kojom  su  prigodom  nastradala  Tudorova  zena  i  djeca,  a  s  njima  je  u  plamenu  iz- 
ginulo  do  300  nevoljnih  krscana.  No  sto  je  jo§    gore,    sam    Malkocbeg    sprema  se,  da  na 


*  2ena  Mihajla  Tudora  bila  je  Jeronima,  lodjena  Karincic,  kola  je  bila  prije  udata  za  siget- 
skoga  kapitana  Qrgura  Farka§ica  od  plemena  KresCica.  Sam  Novigrad  bi  iza  nekoliko  godina 
obnovljen,  te  bi  na  uspomenu  junaka  Tudora  ili  Todora  prozvan  Novo  Todf^rovo,  a  poslije  same 
Todorovo,  kako  se  zove  jos  i  danas. 


r 


SMRT  MIHAJLA   TUDORA   I   SAFERBEQA.  231 


koncii  lipnja  zauzme  gradove  Biha(i,  Hrastovicu  i  Sisak,  pa  da  se  zatim  obori  na  doljnu 
Kranjsku,  Kras  i  Istru.  Nevolja  je  to  veca,  sto  se  radnje  oko  popravka  krajiskih  gradova 
i  dova2anje  hrane  u  te  gradove,  Sto  je  sve  dozvolio  posljednji  hrvatsko-slavonski  sabor,  u 
Slavoniji  izvrSuju  tek  djelomice,  a  u  Hrvatskoj  tek  kod  gradova  kneza  Nikole  Zrinskoga. 
Malo  dana  zatim,  17.  lipnja,  pi§e  opet  Lenkovic  iz  Koprivnice  §tajerskom  zemaljskomu  ka- 
pitanu  Jurju  Herbersteiiui,  kako  je  Malkocbeg  dao  kod  savskoga  broda  u  QradiSkoj  nato- 
varlti  topove  u  ladje,  da  ih  povezu  uza  Savu;  zatim  je  dao  popisati  nekoliko  stotina  konja 
i  volova.  Cetiri  sandzaka.  po  imenu  hercegovacki,  hiivanjski,  bosanski  i  Cazmanski,  jesu 
potajno  pozvani,  da  do  24.  lipnja  svoje  pjeSake  i  konjanike  skupe,  pa  da  podju  u  Novigrad 
na  Uni,  odakle  6e  onda  udariti  budi  na  Hrastovicu  i  Sisak,  budi  na  Bihac,  RipaC  i  Ostrozac. 
Da  se  ne  dogodi  ono,  §to  se  je  zbilo  pred  par  godina  s  Kostajnicom,  poziva  Lenkovic  §ta- 
jerske  staleze,  da  mu  opreme  i  posljii  do  konca  nijeseca  2000  puskara,  te  salje  ii  to  ime 
k  njima  koprivnickoga  kapitana  OaSpara  Raba,  koji  ce  namah  400  puskara  odpremiti  u 
Zagreb,  dok  ostalih  1600  iniade  u  odredjeno  vrijeme  stici  onamo,  kamo  on  zapovjedi.  Vr- 
hovni  kapitan  pisao  je  podjedno  u  Kranjsku  i  Koru§ku,  da  svaka  od  tih  zemalja  po  200 
puskara  Sto  brze  poSlje  u  Zagreb. 

Obsezne  priprave  Lenkovi(5eve  odvratile  su  u  prvi  kraj  MalkoCbega  i  njegove  dru- 
gove  od  ve(^ih  podhvata.  AH  su  zato  manje  cete  turske  i  dalje  svaki  5as  provaljivale  budi  u 
Hrvatsku  budi  u  Slavoniju.  Tako  je  najstariji  sin  Malkocbegov,  po  imenu  Saferbeg  (Dza- 
ferbeg)  koji  je  bio  kapitan  u  QradiSkoj  na  Savi,  u  prvoj  polovici  rujna  htjeo  udariti  na  Hr- 
vatsku, ali  mu  otac  nije  dozvolio,  jer  je  ondje  velika  »kaurska«  vojska.  Na  to  je  Saferbeg 
na  svoju  ruku  skupio  nekih  2000  konjanika,  pa  je  preko  sandzaka  (pakraCkoga),  kojemu  je 
zapovijedao  bolestni  tada  Ferhatbeg,  provalio  prema  slavonskoj  krajini.  da  nahrupi  na 
Krifevce.  VlaSki  harambaSa  ili  vojvoda  Vujica  odvracao  ga  je  od  toga,  pa  je  po  njegovu 
savjetu  poSao  prema  Ivanicu.  Medjutim  bijase  krajiSki  poruCnik  Vid  Halek  poslao  iz  Iva- 
mCa  68  haramija  da  mu  zakrce  put.  Jednu  milju  daleko  od  Cazme,  kod  razvaijene  crkve 
Popovac  zvane,  udarile  su  haramije,  jamacno  iz  zasjede,  na  nepripravne  Turke,  te  su  ih 
razbile  i  natjerale  u  bijeg.  U  kreSevu  poginulo  je  samo  dvanaest  haramija,  a  Turaka  kud 
i  kamo  viSe,  medju  njima  i  sam  Saferbeg. 

Pogibija  Saferbega,  koji  je  bio  oienjen  kcerju  velikoga  vezira  RustempaSe  i  unu- 
kotn  sultanovom,  nemilo  se  je  kosnula  Turaka.  Ali  naj2e§de  planuo  je  sam  MalkoCbeg,  koji 
je  snovao  samo  o  torn,  kako  da  osveti  smrt  svoga  najstarijega  i  najmilijega  sina. 
Ve6  15.  rujna  znalo  se  je  u  Vara^dinu,  da  MalkoCbeg  boravi  u  QradiSkoj,  da  je  na  Le- 
vaCkom  polju  skupio  mnogo  vojske,  pa  da  smjera  udariti  na  Slavoniju.  gdje  6e  kazniti  ha- 
ramije, koji  su  mu  sina  ubili.  Tijekom  mjeseca  rujna  i  listopada  neprestano  javljaju  kra- 
jiSki  kapitani  o  turskim  pripravama  za  osudnu  borbu.  Sam  ban  Petar  Erdedi  poziva  u 
rujnu  iz  2elina  sav  hrvatski  narod  na  oru?je;  velikaSi,  plemidi  i  svi  ostali  ?.itelji  neka  dan 
i  no(5  oru^ani  i  spremni  stoje,  da  na  prvi  poziv  podju  onamo,  gdje  bi  ih  trebalo.  Budud) 
da  je  u  to  vrhovni  kapitan  Ivan  Lenkovi(*  obolio,  povjerio  je  kralj  Ferdinand  1.  listopada 
zapovjednidtvo  nad  krajiSkim  Cetama  i  pomodnom  vojskom  iz  austrljskih  pokrajina  u  Sla- 
voniji njegovim  zamjenicima,  poruCnicima  Franji  Teuffenbachu  i  Franjl  Poppendorfu.  No 
dok  su  ovi  neprestano  javljali  kralju  i  Stajerskim  stale^ima.  da  Malko5beg  kani  obnoviti 
Jasenovac,  pa  odanle  osvojiti  Sisak  i  Hrastovicu,  ili  opet  nahrupltl  na  Kri/^evce.  dotle  je 
MalkoCbeg  snovao  o  provali  u  Hrvatsku.  I  zaista  je  prvih  dana  listopada  jajaCki  dehaja  po 
njegovu  nalogu  sa  2000  turskih  konjanika  osvanuo  pred  Doljnom  KladuSom,  te  odanle  za- 
prijetio  Cetinu,  HojSidu  i  drugim  mjestima  oko  gornje  Oline.  Kapitan  krajISke  vojske  u 
Hrvatskoj  Herbart  Auersperg  pohitao  je  na  to  do  Petrove  gore,  pa  le  zajedno  s  knezovima 
Frankapanima  (Slunjskim  i  Tr^aCkim)  zaustavio  dalje  naprcdovanje  turskih  haraClija,  ne 
mogavSi  im  ipak  oteti  ugrablieno  roblje  i  blago.  One  6.  listopada  izvfjestio  je  Auersperg  o 
toj  provali  kranjskoga  zcmaljskoga  kapitana.  horavedi  kod  Petrove  gore  na  zemljiStu  ple- 
mi6a  Vojkovida. 


232  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

Uza  sve  svoje  priprave  i  prijetnje  uvidio  je  ipak  Malkocbeg,  da  ne  moze  sada  svoje 
osvete  izvrsiti,  te  vecu  vojhu  na  hrvatsko  kraljevstvo  poduzeti.  Bilo  je  odvise  »kaurske« 
vojske  na  krajini.  K  tomu  kao  da  je  bio  ozlojedjen,  sto  mu  sultan  nije  mladjega  sina  Hu- 
seinbega  imenovao  kapitanom  u  Qradiskoj  mjesto  pokojnoga  Saferbega.  Porucnik  Franjo 
Poppendorf  javlja  18.  listopada  iz  Zagreba,  da  ce  se  Malkocbeg,  ako  mu  sultan  ne  imenuje 
sina  Huseina  kapitanom  u  Qradiskoj,  okaniti  svakoga  vecega  podhvata  tijekom  jeseni;  ali 
da  ce  i  dalje  bez  prestanka  po  2000  do  3000  turskih  konjanika  udarati  na  krajinu,  te  na- 
rocito  cetovati  po  Hrvatskoj.  Ako  bi  pak  stiglo  imenovanje  za  sina,  to  bi  ili  sam  Malkocbeg 
ili  sin  njegov  poveo  ovecu  vojsku,  da  iz  obnovljenog  Jasenovca  osvoji  Sisak,  Hrastovicu 
i  Ivanic.  Medjutim  nema  vijesti  o  kakvim  turskim  napadajima  kroz  jesen  i  zimu,  kao  ni  u 
proljece  slijedece  godine  1561.  Vjerojatno  je  tomu  doprinijela  i  smrt  velikoga  vezira  Ru- 
stembega  (1561.)  (svojaka  Malkocbegova),  kojega  je  u  vezirskoj  casti  naslijedio  miroljubivi 
Dalmatinac  Alipasa. 

Tek  u  lipnju  1561.  spominju  se  opet  turska  cetovanja  u  Hrvatskoj.  Vrhovni  kapitan 
Ivan  Lenkovic,  koji  bijase  u  toliko  ozdravio,  da  je  opet  preuzeo  upravu  krajine,  pise 
4.  srpnja  1561.  izpod  grada  Sracice  (izmedju  Qvozdanskoga  i  Qline)  banu  Erdedu:  »Kad 
sam  se  netom  kod  Mreznice  razstao  s  vasom  milosti,  posao  sam  zajedno  s  gospodinom 
Franjom  Teuffenbachom  i  svojom  cetom  konjanika  i  pjesaka  pod  Cazin,  gdje  sam  tri  noci 
stajao,  pa  kad  je  Mustafabeg  Sokolovic  (sandzak  kliski  i  hlivanjski)  sa  svojom  vojskom  ne 
samo  izpred  Bunica,  nego  i  izpred  Boricevca  naglo  uzmaknuo,  krenuo  sam  i  ja  namah 
preko  Buzina  i  Bojne  ovamo  (u  Sracici),  kamo  sam  jucer  rano  stigao.  U  to  je  60  do  80 
turskih  konjanika  jucer  u  vrijeme  rucka  izaslo  iz  Kostajnice,  te  su  kasno  po  noci  dosli  u 
ovo  mjesto,  ne  znajuci  za  mene.  Te  smo  hvala  Bogu  sve  razprsili,  pa  vecinu  od  njih  za- 
robili  i  poubijali.  Medju  njima  bio  je  Juraj  Verlic,  poglaviti  vodic  iz  Kostajnice,  kojega 
va§a  milost  dobro  poznaje  i  znade,  da  je  vazda  upucen  u  sve  osnove  Malkocbegove.  Njega 
sam  dao  najprije  s  dobrim,  a  onda  uz  muke  izpitati,  pa  napokon  na  kolac  nataknuti.  Receni 
je  Verlic  pred  smrt  vise  puta  jednako  priznao  ovo.  Najprije  da  ce  se  danas  ili  sutra  oko 
3000  turskih  konjanika  i  pjesaka  sabrati  u  Kostajnici,  pa  ce  dojduce  nedelje  (6.  lipnja)  udariti 
na  Gore,  dvije  milje  odavle;  njemu  je  bilo  s  ono  konjanika  ovamo  poci  i  vidjeti,  da  li  ima 
oko  Hrastovice  kakve  (krscanske)  vojske  . . .  Nadalje  je  odao,  da  ce  za  izvjestno  rumelijski 
beglerbeg  ili  sultanov  vezir  poduzeti  vojnu  na  Siget,  dok  ce  Malkocbeg  s  topovima  i  svim 
drugim  bojnim  spravama  udariti  na  Sisak;  u  j  edan  te  isti  mah  bit  ce  podsjednuti  i  Siget 
i  Sisak,  kako  se  je  proslih  godina  zajedno  udaralo  na  Siget  i  osvojila  Kostajnica.  Jos  je 
kazao,  da  Malkocbeg  sve  vijesti  o  nasem  poslovanju  i  radu  dnevice  prima  iz  majdana  u 
Qvozdanskom  . . .  Stoga  vas  molim  i  opominjem,  da  sa  svom  svojom  konjicom  i  pjesadijom 
sto  prije  pohitate  preko  Kupe  prema  Qorama,  a  i  ja  cu,  ako  Bog  dade,  sutra  rano 
ondje  biti . . .« 

Nema  vijesti,  da  li  je  tada  zaista  doslo  do  bojeva  oko  Qora  i  Hrastovice.  Cini  se, 
da  se  je  Malkocbeg  nakon  razsula  svoje  prednje  cete  kod  Sracice  predomislio,  pa  ratovanje 
na  zgodnije  vrijeme  odgodio.  Medjutim  umro  je  u  prvoj  polovici  kolovoza  Marko  Stancic 
Horvat,  junacki  kapitan  i  branitelj  Sigeta,  na  sto  je  22.  kolovoza  knez  Nikola  Zrinski  iz  Ca- 
kovca  zamolio  mladoga  kralja  Maksimilijana,  neka  izradi  u  svoga  otca,  da  se  njemu  po- 
vjeri  ta  znamenita  kapitanija.  Nekako  prije  22.  rujna  zaista  je  Zrinski  postao  kapitanom  u 
Sigetu,  na  sto  se  je  morao  okaniti  dalje  obrane  svojih  gradova  na  hrvatskoj  krajini  oko 
Une,  sto  je  i  dosad  tek  uz  najvece  zrtve  mogao  ciniti.  Tako  ne  preostade  drugo,  nego  da  se 
ti  gradovi  poruse,  samo  da  ne  dopanu  turskih  ruku.  Stoga  razumijemo  Ijetopisca  Toma- 
sica,  kad  prica,  da  su  godine  1561.  po  nalogu  kraljevu  razvaljeni  neki  gradovi  u  Hrvat- 
skoj, kao  Prekovrski,  Pedalj,  Zirovnica,  Jezerski,  (Scavicki)  i  crkva  sv.  Marije  u  Ostrozcu. 
I  palatinov  kastelan  Vuk  Qhyczy  javlja  5.  listopada  1561.,  kako  su  napusteni  ili  razvaljeni 
gradovi  Qradac  (zagrebackoga  kaptola),  zatim  2irovnica,  Pedalj,  Jamnica,  Gore,  pace  i 
majdani  kneza  Zrinskoga  blizu  Novigrada. 


MALKOCBEQ  RAZBIT  KOD  HRASTOVICR  1561. 


233 


I 


Imenovanje  Nikole  Zrinskoga  kapitanom  ii  Sigetii  i  napu§tanje  njegovih  gradova  iz- 
medju  Une  i  Kupe  do§lo  je  Malkocbegu  u  dobar  cas,  da  provali  ii  Hrvatsku.  Ljetopisac 
Toma§i6  javlja  o  toj  provali  ovako:  »Qodine  Qospodnje  1561.  mjeseca  listopada,  dana  pak 
8.  turska  vojska  udje  u  Hrvatsku,  prijedje  rijeku  Kupii  pod  Hrastovicom,  te  mnogo 
zla  nanese  kr§canima.  Po  Bozjoj  odredbi  rijeka  Kupa  naraste,  s  druge  pak  strane  obicJni  se 
kmetovi  u  velike  pridruziSe  malobrojnim  placenicima,  te  nemilo  bise  Turci  pobijeni  (i  za- 
tjerani)  u  rijeku.  Mnogo  ih  izgibe.  pa  i  jedan  sin  pa§e  Malkocbega.  Blagoslovljen  budi 
Bog!«  Ova  se  vijest  ne  potvrdjuje  doduse  ostalim  do  sada  poznatim  izvorima,  ali  nema 
sumnje,  da  stoji,  jer  se  podudara  s  tadanjim  prilikama.  kao  i  s  potonjim  dogadjajima. 

Ba§  ta  pobjeda  kod  Hrastovice,  cini  se,  ohrabrila  je  bana  Petra  Erdeda,  da  pomi§lja 
I  sam  na  provale  u  turske  sandzake,  ne  bi  Ii  tako  odvratio  Turke  od  daljeg  pustosenja  hr- 
vatske  i  slavonske  krajine.  Na  to  ga  je 
bodrio  i  novi  kapitan  sigetski  Zrinski, 
pace  i  sam  kralj  Ferdinand.  Dne  5.  ve- 
IjaCe  1562.  javlja  kralj  Ferdinand  iz  Praga 
Erdedu  i  kapitanu  Zrinskomu,  kako  se 
budimski  pasa  sprema  udariti  na  gornju 
Ugarsku,  koje  je  obranu  povjerio  pa!a- 
tinu  Nadazdu.  Da  mu  to  lakse  bude,  po- 
zvao  je  kralj  i  vrhovnoga  kapitana  Ivana 
Lenkovica,  da  i  on  sporazumno  s  palati- 
nom  nesto  protiv  Turaka  poduzme.  A 
Lenkovica  neka  pomazu  ban  Erdedi  i 
knez  Zrinski.  I  zaista  sastali  su  se  Lenko- 
vic  i  Erdedi  26.  veljace,  te  su  sastavili 
Citavu  osnovu  za  provalu  u  turske  oblasti. 
Zakljucise,  da  se  do  20.  ozujka  imadc 
skupiti  sto  vi§e  vojske  u  Krizevcima,  pa 
da  se  odanle  22.  ozujka  udari  preini 
Dravi  i  prijedje  u  Ugarsku.  U  to  ime  po- 
slao  je  Lenkovic  Oaspara  Raba  u  Stajer- 
sku,  da  mu  stalezi  do  odredjenoga  roka 
posalju  300— 400  konjanika  i  nekoliko  sto- 
tina  puSkara;  suviSe  ih  moli,  da  mu  poslju 
novaca  za  redovite  krajiske  cete.  koje  vec 
Sest  mjeseci  nijesu  place  primile.  U  isti 
mail  (26.  veljace)  pozvali  su  i  ban  i  vr- 
hovni  kapitan  kneza  Zrinskoga,  da  se  i 
on   sa   svojim   ^ctama   prikupi.   Kad   oni 

22.  o^.ujka  podju  iz  Krizevaca,  neka  ih  on  doceka  kod  Race,  pa  da  onda  svi  zajcdno 
s  Fk)zjom  pomoci  udare  prcma  Velikom  dolu  ili  onamo,  kamo  bi  se  dogovorili.  Neka  Zrinski 
priobci  ovu  osnovu  palatinu,  pa  ako  on  i  palatin   znadu   Sto   boljc.   neka   predlo^c. 

Ali  ni  Turci  nijesu  stajali  skrStenih  ruku.  NaroCito  se  iztide  poie2ki  sand2ak  Arslan- 
beg  (Oroslanbeg),  koji  gleda  da  prekine  svaku  svezu  izmedju  sigetske  kapitanije  i  kraljc- 
vine  Slavonijc.  Vec  10.  ozujka  javlja  Vid  Halek  iz  Varaj^dina  knezu  Zrinskomu.  kako  Arslan- 
beg  smjera  utvrditi  M  o  s  1  a  v  i  n  u  (na  Dravi)  i  Sveti  (jjuragi.  Tri  dana  zatim 
(13.  ozujka)  piSe  Zrinski  iz  Sigeta  palatinu  Nada?,du,  kako  zarobijeni  Turci  pripovijedaju. 
da  je  Arslanbeg  okupio  sve  susjedne  age  i  vojvode  u  Osijeku.  a  odanle  ce  po(ii  u  Valpovo, 
ako  vec  nije  otisao.  Fodigao  je  sve  2itelje  svojc  oblasti.  da  sagradi  kaStele  u  Moslavini  i 
Svetom  (ijurgju;  pa  ako  to  izvede,  bit  (ie  nemala  pogibao  ovo]  tvrdinji  (Sigetu),  koja  <Se 


KRALJ   FERDINAND   I. 

11    starije   dane.   Po   izvorniku   liansa    Lauten- 
sacka  od  Rodine  1556. 


234  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

izgubiti  dobar  dio  svojih  podanika,  koji  borave  onkraj  Drave,  te  su  davali  hrane  ovoniii 
gradu  njegovog  velicanstva.  Zrinski  stoga  zaklinje  Nadazda,  neka  mu  bude  u  pomoc,  da 
se  osujete  ovi  neprijateljski  podhvati.  Zarobljeni  Turci  kazu  jos,  da  je  sultan  vec  poslao 
placu  onim  vojnicima.  koji  ce  biti  namjesteni  za  strazare  u  onim  kastelima.  Napokon  javlja 
Zrinski  iz  Sigeta  17.  ozujka:  »Arslanbeg  svedjer  jos  radi,  da  sto  moguce  prije  podigne  ona 
dva  kastela.  Oospodin  ban  i  gospodin  Lenkovic  sastat  ce  se  s  jakim  cetama  u  Krizevcima 
20.  dana  ovoga  mjeseca  ozujka,  pa  ce  s  Bozjom  pomoci  udariti  nekim  putom  p  r  e  m  a  P  o- 
zegi;  htjeli  su,  da  bi  se  i  ja  sa  svojim  cetama  njima  pridruzio,  i  mi  bi  vec  prihvatili  to 
mnijenje,  da  nam  gori  izneseni  uzroci  nijesu  na  put  stali.  Oni  mogu,  ako  hoce,  i  sami  bez 
ikakve  opasnosti  i  bojazni  odredjenim  putem  udariti;  mozda  cemo  im  moci  ovdje  vi§e 
koristiti,  nego  da  smo  kod  njih  nazocni«. 

Po  svemu  se  ovoniu  razabira,  da  je  prvotna  osnova  biia  znatno  promijenjena.  Ban 
Erdedi  ne  ce  preko  Drave  provaliti  u  Ugarsku,  nego  ce  udariti  iz  Krizevaca  ravno  na  iztdk 
prema  Pozegi.  Kapitan  opet  Zrinski  ne  ce  se  zdruziti  s  njime  ni  s  Lenkovicem,  nego  ce 
se  sam  na  svoju  ruku  iz  Sigeta  spustiti  prema  Dravi,  da  ondje  zaprijeci  podizanje  kastela 
u  Moslavini  i  Svetom  Gjurgju.  Oba  cetovanja  bit  ce  u  isti  mah,  da  se  tako  Turci  posve 
smetu  i  zastrase. 

I  zaista  je  Zrinski  25.  ozujka  iz  Sigeta  udario  prema  Dravi.  On  sam  opisuje  svoje 
cetovanje  u  jednom  pismu  na  kralja  Maksimiiijana  od  31.  ozujka  ovako:  »Vec  prije  javio 
sam  vasemu  velicanstvu,  kako  je  pozezki  sandzak  Arslanbeg,  skupivsi  cete  sa  sviju  strana, 
odlucio  podici  tvrdinju  u  Moslavini.  Da  tu  nakanu  njegovu  pomrsim,  zatrazio  sam  pomoci 
tako  od  gospodina  palatina  kao  od  gospodina  Lenkovica . . .  Kad  sam  pak  docuo,  da  je 
Arslanbeg  odredjeni  posao  vec  zapoceo,  posmotrivsi  najprije  pogibao  ovoga  propadajuceg 
kraljevstva,  zatim  duznu  vjernost,  kao  i  stetu  i  opasnost,  koja  bi  ovomu  gradu  (Sigetu) 
dnevice  prijetila,  a  uzdajuci  se  u  Bozje  vodstvo  i  srecu,  to  sam  dobrotom  gospodina  Franje 
Taha  i  gospodina  Vuka  Pernezy-ja  (kapitana  u  Bobovcu  ili  Boboviscu),  koji  su  se  meni 
osobno  pridruzili,  kao  i  s  pomocu  nekih  petdeset  konjanika  palatinovih,  koji  su  iz  Zenyera 
amo  stigli,  25.  ovoga  mjeseca  ozujka  s  ovim  cetama  prejasnog  velicanstva  vasega  dosao  do 
broda  Martinci  (Martynzy)  zvanog,  pa  smo  svi  zdruzeni  ovdje  Dravu  prebacili.  Sutradan 
pak  jutrom  pohitali  smo  ravno  prema  Moslavini  zeleci  recenoga  Arslanbega  iznebuha  u 
logoru  zateci.  Ali  to  nam  nije  poslo  za  rukom,  jer  on  bijase  jednu  milju  puta  pred  svojim 
taborom  namjestio  strazu  od  stanovitog  broja  konjanika,  pa  kad  su  nas  ovi  spazili,  s  mjesta 
pobrzase  i  javiSe  to  Arslanbegu,  s  kojim  je  bio  Mehmetbeg  sin  Muratbegov.  Nase  konja- 
nictvo  moglo  je  dodu^e  poci  za  njima  u  potjeru,  ali  nam  se  nije  cinilo  sigurnim  ostaviti  za 
ledjima  pjesadiju  s  topovima,  dok  nijesmo  doznali  za  snagu  neprijateljsku.  Stoga  se  pozu- 
rismo  prema  Moslavini,  pa  kad  smo  onamo  stigli  a  nismo  naSli  vi§e  u  taboru  Arslanbega, 
koji  je  malo  pred  tim  odanle  pobjegao,  tako  da  su  ga  jo§  na§e  prednje  6ete  vidjele,  namah 
smo  poSli  za  njim  u  potjeru,  dok  su  nas  pje^aci  i  topovi  slijedili.  Na  brzom  bijegu  razprsile 
su  se  njegove  cete  na  sve  strane  po  susjednim  poljanama,  pa  smo  ih  najvecim  dijelom 
poubijali  ili  zarobili.  On  sam  bjezao  je  u  pratnji  od  jedva  petdeset  konjanika  tako,  da  su 
se  njegovu  konju  polomile  obje  straznje  noge,  te  je  on  uz  najvedu  opasnost  svoju  mogao 
jedva  zajasiti  na  drugoga  konja.  Da  nas  je  docekao  u  svome  logoru,  bill  bi  se  rado  uz  Bozju 
pomo6  s  njime  ogledali,  premda  se  kaze,  da  je  uza  se  imao  tri  tisuce  Ijudi  s  Vlasima  i  selja- 
cima.  Progonili  smo  ga,  otevSi  mu  dva  barjaka  i  topove  (tormentis  bellicis  utpote  duobus 
falconetis,  sedecim  barbatis  ac  duobus  mortariis),  koliko  smo  mogli  vidjeti,  sve  do  Svetoga 
Qjurgja,  koje  je  mjesto  tek  dvije  milje  odaljeno  od  grada  Valpova.  Dalje  nijesmo  mogli, 
jer  nam  izmoreni  od  puta  konji  nijesu  dopustali.  Odanle  vratili  smo  se  natrag  do  njego- 
vog tabora  i  doSli  smo  do  tvrdinje,  koju  je  on  dobrim  nacinom  podizati  poceo.  Tu  smo 
sve,  §to  je  sagradio,  s  temelja  razvalili,  napunili  grabe  i  spalili  sve  onamo  dovezene  grede. 
pa  smo  onda  zdravi  i  5itavi  pre§li  Dravu  i  vratili  se  javljajuci  radostnu  pobjedu.  Poslat 


r 


BAN  ERDEDI  PRED  SLATINOM. 


235 


cemo  nadalje  vaSenui  prejasnomu  veliCanstvu  zastave  i  Turke.  pa  i  na§e  Ijude,  od  kojih  6e 
moci  sve  potanko  doznati  o  torn  poduzedu ...  Uostalom  o  Cetovanju  gospodina 
bana  u  oblasti  Pofege  znam  da  je  va§e  veliCanstvo  ved  obavijeSteno  njegovim 
pismom.  Neka  vjeruje  (va§e  veliCanstvo),  da  je  ovim  Cetovanjem  i  porazom,  nanesenim 
Arslanbegu,  tolik  strah  zadat  svim  ovim  (turskim)  oblastima,  da  bi  u  sluCaju,  kad  bi  neSto 
novih  Ceta  nadoSlo,  mogli  mnogo  koristiti  vaSemu  veliCanstvu  i  ovim  kraljevinama . . .« 

Dva  tri  dana  prije  cetovanja  Nikole  Zrinskoga  bijaSe  se  iz  Krizevaca  podigao  ban 
Petar  Erdedi,  da  provali  u  tursku  Slavoniju.  Uza  nj  je  bio  koprivni(5ki  kapitan  QaSpar  Rab, 
po  svoj  prilici  i  slavonski  porucnik  Vid  Halek;  vrhovnoga  kapitana  Lenkovida  nije  bilo. 
Uz  krajiSku  vojsku  skupilo  se  i  mnogo  naroda  iz  Slavonije,  tako  da  je  u  svem  naSIo  na 
okupu  oko  5000  Ijudi.  Citava  vojiia  trajala  je  neko  deset  dana  (20. — 30.  o2ujka).  Ban  je 
udario  prema  slavonskoj  Podravini,  jer  se  bijaSe  tako  prije  s  knezom  Zrinskim  sporazumio. 
Najprije  se  je  ban  oborio  na  sela  oko  Vocina,  Slatine  i  MikleuSa,  kojih  su  ?jtelji 
(Vlasi)  doslije  neprestano  dodijavali  slavonskoj  kra- 
jini.  Spalivsi  preko  1000  kuca  u  tom  kraju  i  goneci 
pred  sobom  neprijatelje,  zaustavio  se  je  napokon 
pred  utvrdjenim  gradom  S  1  a  t  i  n  o  m,  u  kojemu  je 
bila  turska  posada  od  370  momaka  pod  dizdarom, 
i  mnogo  puka,  koji  se  bijase  u  nj  sklonio.  Turci  bra- 
nili  su  se  hrabro.  ali  kapitan  Caspar  Rab  napokon  je 
grad  jurisem  osvojio,  pri  cem  su  se  osobito  iztakli 
pu§kari  i  haramije.  Za  juri§a  stradala  su  samo  5e- 
tiri  krScanska  vojnika,  od  tih  dopanuo  je  rana  Zrin- 
skov  kapitan  Petar  Farkasic,  brat  nekadanjega  si- 
getskoga  kapitana  Jurja  Farkasica.  Jurisanje  na 
grad  Slatinu  zgodilo  se  je  ba§  onaj  dan,  kad  je  Zrin- 
ski  preSao  Dravu,  pak  tako  Arsianbeg  nije  mogao 
ni  pomisljati,  da  gradu  priskodi  u  pomoc,  premda  je 
samo  pet  malih  milja  bio  od  njega  udaljen.  Dne 
30.  ofujka  bila  je  kr§canska  vojska  vec  u  Kri^ev- 
cima,  a  3.  travnja  izvijestio  je  porucnik  Vid  Halek 
§tajerskbga  zemaljskoga  kapitana  Ivana  Scharffen- 
berga  iz  Vara2dina  o  netom  minulom  detovanju. 

Vrhovnoga  kapitana  Lenkovica  nije  bilo  pri 
tim  preduzecima  jamaCno  zato,  §to  je  u  isti 
niah  bosanski  pa§a  zaprijetio  Hrvatskoj.  Dne 
2.  travnja  javija  kapitan  hrvatske  krajine  Herbart 

Auersperg  iz  Bihaca,  gdje  je  radio  oko  utvrdjivanja  gradova  RipCa  i  Sokola,  kako 
je  od  Uskoka  Cuo,  da  je  bosanski  pasa  na  LevaCkom  polju  skupio  nekih  7000  pjeSaka  i  ko- 
njanika,  da  s  njima  provali  u  Hrvatsku.  Dva,  tri  tjedna  zatim,  21.  travnja  izvjeSduje  Auer- 
sperg iz  Cetina  vrhovnoga  kapitana  o  daljim  pripravama  turskima,  kao  i  o  tom,  kako  kane 
udariti  sutra  ili  prekosutra  na  Jezerski,  Meiiic  i  Mihajlovu  Pec.  To  bi  bio  tek  uvod  za  ve- 
liku  vojnu,  koja  6e  zapoiJeti,  Cim  stigne  MalkoiJbeg  sa  svojim  Ijudima  iz  Hercegovine. 

Svakako  je  bilo  izvjestno,  da  Turci  ne  6e  pregorjeti  teikih  poraza.  nanesenih  im 
kod  Moslavine  i  Slatine,  pa  da  6e  se  podi(5i  svi  sand^aci  od  Poiege  do  Hercegovine,  da 
osvete  toliku  sramotu.  To  je  predvidjao  i  vrhovni  kapitan  Lenkovi(f,  koji  je  predlagao  mla- 
domu  kralju  Maksimilijann.  §ta  da  se  na  saboru  Hrvatske  i  Slavonije  uradi  za  dalju  obranu 
tih  kraljevina.  Predloge  LenkiviiSeve  podastro  je  mladi  kralj,  kako  pi§c  4.  travnja  otcu 
Ferdinandu,  sabranim  u  Bec^u  uijai 'kim  savjetnicima,  kao  i  vijednicima  ratne  i  dvorske  ko- 
more,  da  o  njima  vijeCaju.  Malo  zatim  sazvan  bi  i  sabor  Hrvatske  i  Slavonije.  koji  se  jc 


NOVIJI  BANSKI  PECAT  PETRA 
ERDEDA    (OD    GOD.    1562.). 

S  povelje,  izdane  u  Zagrebu  28.  o^ujka 
1564.,  a  5uva  se  u  arhivu  jugosiaven. 
akademije.  Legenda  u  dva  redka: 
Petrus  Erdewdy  de  Monyarokerek 
comes  Montis  Claudii  ac  regnor(um) 
—  Dal(matiae)  Cro(atiae)  et  Scla(vo- 
niae)    banus   et   ce(tera). 


236  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— ]564.\ 

sastao  u  varosi  na  brdu  Qradcu  kod  Zagreba  15.  svibnja  1562.  Imena  kraljevskih  oratora 
nijesu  zabiljezena,  ali  nema  sumnje,  da  je  bio  nazocan  i  vrhovni  kapitan  Lenkovic. 

Sabrani  stalezi  zahvaljuju  se  od  srca  kralju,  sto  iiz  tolike  druge  brige  i  skrbi  svojc 
vazda  pomaze  nesrecno  kraljevstvo,  kojemu  prijeti  skrajnja  opasnost,  pa  najspremnije  pri- 
hvacaju  sve  kraljevske  propozicije,  udesene  prema  predlozima  vrhovnoga  kapitana.  Premda 
njihovi  kmetovi  nemilo  stradajii  tako  od  Tiiraka,  kao  i  od  kraljevskih  ceta,  koje  bi  ih  za 
pravo  morale  braniti,  ipak  dozvoljavajii  ratnu  dacu  ili  subsidium  od  jedne  forinte,  jer  uvi- 
djaju,  koliko  iilazu  za  njihovu  obranu  i  njegovo  velicanstvo  i  njegove  nasljedne  pokrajine. 
Kraljevina  Slavonija  imade  doduse  od  starine  privilegij,  da  od  one  ratne  dace,  koju  Ugar- 
ska  dozvoli,  placa  samo  polovicu;  premda  Ugarska  ovaj  put  nista  ne  daje,  stalezi  ipak  hr- 
vatski  i  slavonski  recenu  dacu  dozvoljavajii,  ali  mole,  da  im  se  ovo  zaracuna,  ako  bi  Ugar- 
ska naknadno  jednako  uradila.  Mole  jos,  da  se  od  placanja  ratne  dace  oslobodi  krizc- 
vacka  zupanija,  koja  je  gotovo  posve  opustosena. 

Najvise  se  je  sabor  bavio  oko  toga,  da  odredi  radnike  i  povoz  za  utvrdjivanje  kra- 
jiskih  gradova  Qjurgjevca,  Koprivnice  i  Ivanica,  zatim  kastela  Topolovca 
u  Slavoniji,  nadalje  grada  B  i  h  a  c  a  (i  ostalih  gradova  ove  kapitanije)  i  varosi  H  r  a  s  t  o- 
v  i  c  e  u  Hrvatskoj.  Za  davanje  povoza  i  radnika  pri  utvrdjivanju  i  popravljanju  slavonskih 
gradova  bise  odredjeni  podanici  izmedju  Drave  i  Save  (doticno  Kupe);  za  utvrdu  hrvatskih 
gradova  morali  su  dati  kola  i  radnike  hrvatski  knezovi  i  plemici  na  jugu  Kupe,  koji  su  i 
onako  bili  oprosteni  od  ratne  dace.  Tako  je  za  popravljanje  i  utvrdjivanje  grada  Bihaca  i 
ostalih  gradova  te  kapitanije  ustanovljeno  216  radnika  i  34  kola,  koja  su  imali  dati  knezovi 
Nikola  Zrinski  (za  gradove  Ozalj  i  Dubovac),  Frankapani  (Ozaljski  za  Ribnik,  Novigrad, 
Zvecaj  i  Skrad,  a  Trzacki  za  Bosiljevo),  i  Blagajski  (za  Turanj),  zatim  plemici  Herendici, 
Qusici,  Hojsici,  Barilovici,  Qereci,  Klokocki,  Smrckovici,  Vojnovici,  Qoricani,  Tvrdinici,  Kre- 
kovici,  Banski  i  Jeckovici.  Za  Hrastovicu  morao  je  doprinijeti  palatinov  grad  Stenicnjak  15 
kola  i  120  radnika,  opatija  u  Topuskom  10  kola  i  100  radnika,  grad  Ostrozin  jedna  kola  i 
4  radnika,  a  napokon  isto  toliko  posjedi  plemica:  udove  Vidasic,  Matije  Delije,  Ivana  Hor- 
vata,  Qrabusa,  Klincica  i  Liskovica.  Utvrdu  kastela  i  prelaza  na  Kupi  imali  su  preuzeti  ta- 
kodjer  neki  velikasi  (kao  palatin  Nadazdi  i  knez  Franjo  Frankapan  Slunjski),  zatim  opa- 
tija u  Topuskom  i  plemici  izmedju  Save  i  Kupe;  bili  su  to  kasteli  Brest,  Letovanic, 
i  napokon  P  o  k  u  p  j  e  sa  skelama  kod  Degoja,  Pokupskoga  i  Misljenovica  broda.  Polo- 
vica  kola  i  radnika  mora  se  podati  do  Vidovdana,  a  druga  polovica  do  Miholja. 

Osobitu  brlgu  trebalo  je  uloziti  za  obskrbu  vojnika  i  konja  na  krajini.  Kako  su  ko- 
tari  krajiskih  gradova  bili  posve  ili  velikim  dijelom  opustjeli,  tezko  je  bilo  dobavljati  hranu 
za  vojnike  i  krmu  za  konje.  Buduci  da  se  je  dogadjalo,  da  su  poduzetnici  od  naroda  za 
malu  cijenu  zivez  kupovali,  a  onda  ga  vojnicima  skupo  prodavali,  predlagao  je  kralj, 
neka  se  to  prekupljivanje  zabrani,  nego  da  sami  seljaci  hranu  i  krmu  dovazaju,  pa  ju  voj- 
nicima prodavaju.  Ako  bi  pak  uzmanjkalo  ziveza,  neka  se  primoraju  prelati,  baruni  i  ple- 
m\6i,  da  na  zahtjev  gospodina  vrhovnoga  kapitana  ustupe  svoje  zito  i  to  za  cijenu,  koju 
bi  cetiri  povjerenika  kapitanova  i  susjedi  odredili.  No  taj  predlog  nijesu  stalezi  mogU  pri- 
hvatiti.  Oni  upozoruju  najpokornije,  »kako  u  tim  ostatcima  kraljevina  nema  velikih  poduzet- 
nika,  kao  u  drugim  kraljevinama,  nego  tuzive  i  stoje  kmetovi  prekukavni, 
stradajuci  od  neprestanog  bjeganja  i  svakojakih  pretezkih  te- 
reta,  koji  za  zivljenje  i  uzdrzavanje  svoje  i  svojih  porodica,  za 
tro§kove  prigodom  ratovanja  i  radnja,  koje  u  krajiskim  grado- 
vima  i  mjestima  neprekidno  obavljati  moraju,  nadalje  za  nami- 
renje  razlicitih  dada  i  svih  svojih  potreba  nemaju  drpge  pri- 
vrede,  nego  od  obradjivanja  polja  1  vino  grad  a.  Imade  ih  pak  vrlo 
mnogo,  koji  ni  ne  mogu  ziveza  za  vojsku  davati,  nego  su  prinu- 
djeni,  da  prije,  nego  §to  de  us  j  eve   pozeti   i   vinograde   obrati,   pri- 


lURCl  OBNAVLJAJU  MOSLAVINU  NA  DRAVI.  237 

rod  prodavaju  onima,  kojima  to  inogu.  Adanemakupaca,  tievoiini 
taj  puk  ne  bi  mogao  nikako  ostati  u  tim  kraljevinama.  Staled!  i  re- 
dovi  mole  pokorno  njegovo  vclicanstvo,  da  ih  oslobodi  od  tako- 
vog  necuvenog  tereta,  jer  je  i  inace  po  citavom  svijetu  svakomu 
slobodno  kupovati  i  prodavati,  sto  tko  imade.  Vojnici  placemci  njego- 
vog  veliCanstva  u  ovim  kraljevinama  mogu  vazda  i  dovoljno  svake  vrsti  hrane  i  krme  za 
dostojnu  cijenu  dobivati  na  nedeljnim  sajmovima,  koji  se  na  brojnim  mjestima  obdrzavaju, 
kao  u  Varazdinu,  Vinici,  Ludbregu,  Koprivnici,  Krizevcima,  Rakovcu,  Moravcu,  Vugrovcu, 
Zagrebu,  Samoboru,  Cicama,  Klanjcu,  Stenicnjaku  i  drugdje . . .  Nije  stoga  nikako  potre- 
bito,  da  se  hrana  vojsci  dovaza  (na  prodaju);  jedino  ako  bi  se  kada  poduzela  sveobca 
vojna  (generalis  expeditio),  tada  ce  stalezi  zajedno  s  gospodinom  banom  biti  pripravni,  da 
odrede  i  limitaciju  hrane  i  dovoz  njezin«. 

Dok  su  se  stalezi  opirali  prisilnomu  dovazanju  hrane  za  prodaju  i  jeftimbi  ziveza,  po- 
kazali  su  se  spremni  kao  i  nazad  dvije  i  cetiri  godine,  da  dozvole  u  stanovitoj  mjeri  b  e  z- 
p  1  a  t  n  o  podavanje  hrane  i  dovazanje  njezino  u  odredjeno  spremiste.  Pace  i  velikaSi  i 
plemici  na  jugu  Kupe  moraju  prema  broju  podanickih  dimnjaka  podavati  i  dovazati  stano- 
vito  mnoztvo  ziveza  za  uzdrzavanje  krajiskih  ceta.  Nabrajaju  se  pace  pojedinci  (palatin, 
knez  Zrinski,  opat  u  Topuskom,  Frankapani  Ozaljski,  Trzacki  i  Slunjski,  knez  Blagajski,  na- 
dalje  plemici  KlokoCki,  Smrckovici,  Qoricani,  Vojnovici,  Vladihovici,  Peranski,  Ajtici  od 
Hresna  i  Ivan  Hudic,  Juraj  i  Stjepan  Kapitanovic,  Herendici,  udova  QaSpara  Qusica,  Toma 
Hojsic,  Barilovici,  Otmici,  Antun  Qereci,  Zimici,  Banski,  Hreljac  i  Drenovacki,  Vojkovici, 
udova  Vidasic,  Matija  Delija,  Ivan  Horvat,  Lickovici,  Klincici  i  Orabusi),  te  se  za  svakoga 
ka2e,  koliko  ce  doprinijeti.  Ali  dok  su  stalezi  u  jednu  ruku  gotovi  i  na  najvece  zrtve,  ne 
mogu  u  drugu  ruku  zatomiti  svojega  nezadovoljstva,  »sto  cete  gospodina  vrhovnoga  kapi- 
tana,  zvane  j  a  n  j  i  c  a  r  i,  tako  u  domovima  i  kurijama  plemickima,  kao  i  u  vinogradima, 
klijetima  i  livadama  njihovima  izvode  tezka  nasilja,  grabeci  i  tukuci  ih,  te  sto  od  tih  nesrcc- 
nika,  koji  i  onako  svaki  sahat  strepe  radi  1  uraka,  otimaju  sve  bez  place  tako  hranu,  kao  i 
odijelo  i  druge  pokretnine«.  Sve  tuzbe,  iznesene  dosad  pred  vrhovnim  kapitanom,  nijesu 
koristile;  zato  se  stalezi  obracaju  ravno  na  kraija,  da  takovo  haraCenje  zabrani,  jer  bi  se 
inade  ciinilo,  da  ih  ba§  oni  zatiru,  koji  bi  ih  braniti  morali. 

Nakon  ovoga  sabora  cinilo  se  je,  da  ce  uz  hrvatsku-slavonsku  granicu  od  Drave  do 
Bihaca  planuti  vcliki  rat  s  Turcima.  Dne  15.  lipnja  pise  Lenkovic  iz  Varazdina  banu  Erdedu, 
kako  se  opet  turski  sandfaci  skupljaju  kod  Moslavine  na  Dravi;  te  kako  imadu  uza  se 
10.0(K)  konjanika  i  viSe  tisuca  pjeSaka.  Sutradan  javlja  stajerskim  stale^ima  gotovo  to  isto, 
te  ih  moli  za  pomoc.  Njegovu  pismu  prilozen  je  izkaz  turskoga  harambaSe,  Stojana  Sto- 
pi<5a,  koji  bijaSe  10,  lipnja  sa  svoje  petero  brace  iz  logora  kod  Moslavine  uskocio,  te  u  Va- 
raidin  doSao.  Stopic  je  prokazao,  da  kod  Moslavine  imade  vi§e  sand2aka  s  nekih  20.(XK) 
konjanika,  2000  puSkara  i  3000  radnika,  koji  podizu  tvrdinju.  Dan  na  dan  sti2u  nove  Cete 
konjanika.  Cim  podignu  tvrdinju  kod  Moslavine,  obnovit  ce  grad  Slatinu  ili  Slatinik,  pa 
onda  i  grad  Sopje  na  Dravi,  pa  ce  u  svim  tim  gradovima  namjestiti  posadu.  Vrhovni 
vodja  turske  vojske  je  hercegovaCki  sand2ak  MalkoCbeg.  a  uza  nj  su  kliSki  i  hlivanjski 
sandiak  Mustafabeg  SokoloviC,  Sah  Osman  NuspaSa  iz  Bosne,  Alajbeg  s  najodliCnijim  bo- 
sanskim  spahijama,  po2e2ki  sandfak  Arslanbeg,  Cazmanski  sandiak  Ferhatbeg,  nadalje 
sandj^aci  iloCki,  smederevski,  zvorniCki  i  drugi  ncki  iz  nutarnje  Turske.  Dne  24.  lipnja  na- 
pokon  javlja  Lenkovid  Stajerskim  stale?-ima  iz  Varazdina.  da  se  je  u  turskoj  Slavoniji  sku- 
pilo  kud  i  kamo  viSe  vojske  turske,  nego  Sto  mu  jc  harambaSa  Stojan  odao.  pa  da  osim 
Moslavine  podizu  jo§  i  druge  utvrde  tako  naprama  Sigetu  kao  i  prema  slavonskoj  krajini. 
paCe  da  kanc  sagraditi  i  most  na  Dravi.  Proslc  nedelje  (21.  lipnja)  imali  su  provaliti  u 
Ugarsku.  ali  sc  sand?.aci  nijesu  mogli  sporazumjeti,  pa  su  stoga  od  naumljenoga  Cctovanja 
odustali.  tL  ic  samo  njih  vi§e  tisuda  konjanika    poSlo    prema    Virovitici,    gdje  su  ostavili 


238  FERDINAND  I.  HABSBURGOVAC  (1527.— 1564.). 

strazu-  od  500  izabranih  konjanika.  No  zato  jc  vojvoda  novoga  pase  bosanskoga  prosloga 
tjedna  dva  puta  redom  iz  Kostajnice  i  Novigrada,  svaki  put  sa  vise  od  1000  konjanika, 
udario  na  Hrvatsku.  Prvi  put  osvanuo  .ie  pod  Kiadusom,  koja  pripada  knezu  Franji  Fran- 
kapanu  Slunjskomu,  ali  je  samo  zarobio  sedam  nevoijnih  krscana;  drugi  put  dopro  je  do 
Bovica,  koji  pripada  opatiji  u  Topuskom,  te  je  zarobio  preko  sto  dusa,  oteo  mnogo  stoke, 
palio  i  mnogo  kvara  nanio. 

Sred  till  priprema  s  turske  i  krscanske  strane  utanacen  bi  napokon  o  s  m  o  g  o- 
d  i  s  n  j  i  m  i  r  rzmedju  kralja  Ferdinanda  i  sultana  Sulejmana.  Ferdinandov  naime  posla- 
nik  Busbecq  neprestano  je  ugovarao  s  velikim  vezirom  Alipasom,  te  je  teda  negda  iznudio 
takove  pogodbe,  na  koje  je  i  Ferdinand  mogao  pristati  pismom  iz  Praga  od  1.  lipnja  1562. 
Na  to  bi  i  Busbecq  nakon  sedmogodisnjeg  boravka  u  Carigradu  pusten  na  slobodu,  te 
turski  vrhovni  tumac  Ibrahim  (poljacka  poturica)  poslan  k  Ferdinandu  s  turskom  izpravom 
o  miru.  Ibrahim  je  cara  i  kralja  zatekao  u  Frankfurtu,  gdje  mu  je  u  nazocnosti  njemackih 
drzavnih  knezova  27.  studenoga  drzao  govor  siavenskim  jezikom  (lingua  Slavonica)  i 
predao  sultanovu  izpravu.  Glavne  ustanove  mira  bile  su  ove:  Ferdinand  ce  svake  godine 
placati  sultanu  po  30.000  dukata,  te  ne  ce  smetati  Ivana  Sigismunda  u  Erdelju.  Svaki  pre- 
krsaj  mira  kaznit  ce  se  strogo,  svako  silom  oteto  mjesto  mora  se  povratiti.  Obima  stran- 
kama  je  slobodno,  da  na  svojim  podrucjima  podizu  nove  tvrdinje.  One  obcine,  koje  su  do- 
sad  i  kralju  i  sultanu  porez  placale,  cinit  ce  to  i  nadalje.  Cetovanja  i  mejdani  izmedju  ugar- 
skih  (hrvatskih)  kapitana  i  turskih  begova  strogo  se  zabranjuju.  Napokon  odredit  ce  obje 
stranke  komesare,  koji  ce  rijesiti  obstojece  razmirice  i  ustanoviti  medjase  obim  drzavama. 

Osmogodisnjim  mirom  prestadose  bar  za  neko  vrijeme  krvave  borbe,  koje  su  od 
smrti  Jurja  Utisenica  neprestano  bjesnile.  Tezko  je  izreci,  koliko  je  u  to  vrijeme  bijedni 
narod  hrvatski  stradao.  Stoga  nije  ni  cudo,  da  se  je  neprestano  selio,  budi  u  zapadnu 
Ugarsku,  budi  u  nasljedne  pokrajine  habsburzke,  osobito  u  Kranjsku  i  Stajersku.  Tako  je 
knez  Franjo  Blagajski,  kojega  su  pradjedovski  gradovi  bili  izlozeni  neprestanim  navalama 
Turaka,  poceo  stolovati  u  Kranjskoj,  u  gradu  Bostajnu  (Welssenstein),  osobito  odkad  se 
bijase  ozenio  Magdalenom  barunicom  Lambergovom,  gospodaricom  toga  grada.  Mnogo  se 
je  naroda  takodjer  selilo  iz  posve  opustosenih  krajeva  hrvatskih  uz  Unu  u  bar  nesto  si- 
gurnije  krajeve  slavonske,  kao  u  Zagorje  i  Turopolje.  Tako  je  i  ban  Erdedi,  kako  se  veli 
u  jednoj  izpravi,  izdanoj  26.  listopada  1562.,  u  Zdencini  pod  Okicem  »naselil  sto  kuc 
H  r  V  a  t  o  V  (Simanovice,  Malcice,  Juratovice),  ki  su  od  turske  sile  od  Bisca 
uskocili,  i  pri  svicah  i  pri  zvizdah  u  nase  kraje  prisli«. 

Nakon  sklopljenog  mira  mislio  je  vrhovni  kapitan  Ivan  Lenkovic,  da  je  svoju  zadacu 
izpunio.  Kako  je  uza  to  cesto  i  poboljevao,  zamolio  je  1563.,  kralja  Ferdinanda,  da  ga  rijesi 
sluzbe  na  hrvatskoj  i  slavonskoj  krajini.  Ali  kralj  nije  ugodio  njegovoj  molbi,  jer  je  sada 
trebalo  njegovog  izkustva  i  vjestine,  da  se  krajina  osigura  za  dojduce  vrijeme.  Jamacno 
njegovim  poticajem  odredio  je  mladi  kralj  Maksimilijan  zasebnu  komisiju,  koja  ce  pregle- 
dati  sve  gradove  i  posade  u  krajini,  o  stanju  njihovom  izvijestiti  i  primjerene  predloge 
podnijeti.  Komisija  ce  gradove  ogledati  i  odrediti,  koji  bi  se  morali  popraviti  ili  posve  raz- 
valiti,  zatim  da  li  bi  se  nove  utvrde  podigle,  i  gdje.  Nadalje  ce  komisija  razvidjeti,  da  li  se 
imadu  posade  na  stanovitim  mjestima  ojacati  ili  smanjiti,  zatim  kako  da  se  kapitani  i  porku- 
labi  smjeste  i  premjeste.  Komisarima  bise  imenovani  carski  savjetnici:  kranjski  zemaljski 
kapitan  Jakov  Lamberg,  Erazmo  Mayer  od  Fuchstatta  i  Franjo  Poppendort,  kojima  bise  pri- 
dodana  tri  stalezka  zastupnika,  te  bi  za  njih  4.  kolovoza  1563.  izdan  obsezan  naputak  ili 
instrukcija.  Po  toj  instrukciji  bilo  je  komisiji  pregledati  55  gradova  na  krajini  (39  u  Hrvat- 
skoj, a  16  u  Slavoniji),  u  kojima  su  bile  vece  ili  manje  posade.  Medjutim  su  komisari 
izvidjeli  takodjer  zapustene  ili  razvaljene  gradove,  kule  i  kastele,  te  su  o  svem  svojem  radu 
sastavili  u  Zagrebu  7.  listopada  potanko  izvjesce.  Iz  njega  razabiramo,  da  se  je  tada 
obranbenom  linijom  Slavonije  prema  cazmanskom  (pakrackom)  i  pozezkom  sandzaku  sma- 


r 


OSMOQODISNJI  MIR  S  TURCIMA   GOD.   1562. 


239 


.;:i>TIS  P£RF£TVT  STRJQONHKlJ'RIM.^TIsa 


trala  rijeka  Cazma  ili  Cesma,  za  koju  predlazu,  da  se  hrastovim  stablima  zagradi,  pa  da 
bude  kao  »vjecni  zid«  prema  Turskoj.  Sam  grad  Cazma  ili  Zacezam,  koji  je  na  iztoku  le 
linije,  neka  se  vi§e  ne   podize,  makar  da  su  od  njega  preostale  cetiri  kule  na  uglovima. 
No  zato  neka  se  obnovi  Dubrava,  jer  bl  se  to  s  malo  troska  moglo  udesiti.  Grad  Gjurgjevac 
neka  se  napusti,  jer  mnogo  ne  vrijedi  i  jer  je   poradi   kaljuza  mjesto  nezdravo;   no  zato 
neka  se  podigne  nova  tvrdinja  kod  Prodavica  (Virja),  koja  bi  zasticivala  citavu  Podra- 
vinu  do  Varazdina,  paCe  do  Optuja.  Varazdina  nijesu  ogledali,  tobo2e  radi  bjesnece  kuge, 
premda  se  u  naputku  kaze,  da  je  to  znamenito  mjesto  kao  sabirali§te  ceta.  Grad  Krizevci, 
premda  ga  neki  izticu  kao  »glavno  mjesto  Slavonije«,  prikazao  se  njima  kao  »dugo  selo«.  Zi- 
dine  grada  vec  su  od  vi§e  godina  razva- 
Ijene,   tek   u   sredini   mjesta   stoji   neka 
posve  neumjestna  gradjevina,  u  kojoj  zi- 
telji  pate  od  nestasice  vode.  Vrlo  nepo- 
voljno  Slide  komisari  o  Zagrebu.  Grad 
se  je  tako  protegao,  da  bi  utvrde  nje- 
gove,  ne  uracunavSi  radnike,  stajale  do 
200.000  forinti.  A  §ta  se  bi  tek  trosilo  za 
posadu!  Da  je  Sisak  u  boljim  rukama,  i 
da  je  u  njemu  stolica  vrhovnoga  kapi- 
tana  za  krajinu,  ne  bi  bilo  ni  najmanje 
opasnosti  za  Zagreb.  Gradjani  se  doduse 
prijete,  da  ce  grad  radi  pogibelji  od  Tu- 
raka  ostaviti;  ali  ce  ipak  u  njemu  ostati, 
»osim  ako  odvrgnu  svaku  Ijudsku  pamet 
ili  se  ocituju  kao  krivorotnici  prema  va- 
§emu  veliCanstvu.«  Napokon  izlazu  ko- 
misari, kolike  bi  morale  biti  posade   u 
pojedinim     utvrdjenim     mjestima.     Oni 
traze  za  12  gradova,  ka§tela  i  kula  (Iva- 
uiC,  Sveti  Kriz,  Gumnik  ili  Bosiljevo,  Cir- 
kvena,    Krizevci,    Gradec,    Topolovac, 
Gjurgjevac,  Koprivnica,  Vizvar,  Varaz- 
din,  Toplice)  u  sve  1902  vojnika  (807  ha- 
ramija,  670  katana,  20  slavonskih  strije- 
laca,  150  njemackih  konjanika,  175  nje- 
maCkih  puSkara,  80  njemaCkih  strijelaca). 
U   Hrvatskoj   pregledali   su   mje- 
sto 39  gradova  i  kula  u  svem  103,  medju 
njima  i  takove,  koji  su  ved  bili  i  za- 
puSteni.   Izvje§(ie   podinje   sa   Siskom    i 
Hrastilnicom,   a    svrSava   s    gradovima 

u  Vinodolu  (Novi,  Bribir,  Grifane,  Drivenik.  Hreljin,  Bakar,  Trsat,  Qrobnik),  Rije- 
kom  i  susjednim  mjestima  u  Istri  i  Kranjskoj  (tabor  u  Klani,  Kostel,  Lo2e,  Osilnica 
i  Ruek).  Nadalje  nabraja  izvje§6e  10  gradova,  kaStela  i  kula,  koje  su  proSlih  go- 
dina razvaljeni,  da  se  u  njima  Turci  ne  ugnijezde  (kao  Bednik,  Svinica,  Qradusa,  Preko- 
vrSki,  Pedalj,  Jamnica,  BuSevid,  2irovnica  itd.),  zatim  spominje  21  grad,  varoSi  i  kule  od 
Siska  do  Bihacia,  koje  bi  trebalo  jo§  sa  zemljom  sravniti  (naroCito  varoS  Hrastovicu  sa  sa- 
mostanom  i  jednom  kulom,  varoS  Gore,  kaStele  Kliman  i  Gornji  Gradac,  varo§  SraCicu. 
gradove  Zrjnj,  Gvozdanski,  Todorovo,  Krupu,  IzaCid  i  Furian,  varo$  i  samostan  u  Slunju 
itd.).  Prcostali  gradovi.  naro(3ito  u  biha(ikoj  kapitaniji,  neka  se  §to  boljc  obskrbe  i  pojaCaju 


WnA2a'¥A.ssr.Tyj:^oAf^P3  YnrvoN/VH.vf 


PxtcIiiLis  clifigicm  quifquis  dcpinxit  OLAH  I, 

NIKOLA  OLAH, 

biskup   zagrebaCki    (1543.— 1548.),   poslije   nad- 

biskup  ostroKonski.  i  od  god.  1562.  namjestnik 

Ugarske.  Iz  djela  o  crkveno]  sinodi  u  Trnavi, 

koje  je  Stampano  u  BeCu  god.  1560. 


240  hERDINAND  1.  HABSBURCjOVAC  (1527.— 1564.). 

posadama;  u  sam  Bihac,  u  kojemu  je  sada  300  konjanika  i  pjesaka,  trebalo  bi  smjestiti  naj- 
inanje  jos  300  pjesaka  i  100  konjanika,  zatim  dovesti  u  nj  mnogo  vise  zaire,  te  ga  bar  dva 
put  obskrbiti  hranom.  I  ii  Kipac,  koji  broji  sada  60  momaka  posade,  trebalo  bi  smjestiti  bar 
jos  100  momaka.  U  obce  moralo  bi  se  tako  udesiti,  da  u  gradovima  na  hrvatskoj  krajini 
bude  3600  pjesaka  samo  kao  posade,  zatim  primjereni  broj  konjanika,  i  onda  cete,  koje 
prate  vrhovnoga  kapitana  i  njegove  zamjenike,  napokon  strazara  po  gorama  i  sumama, 
uhoda  itd.  Predloge  komisije  prihvatio  je  u  glavnom  i  Lenkovic  svojim  podneskom,  koji  je 
sastavio  U  Podbrezju  10.  veljace  1564. 

Ferdinand  bijase  se  pozurio,  da  utanaci  mir  sa  sultanom  Sulejmanom,  jer  se  je  cutio 
obnemoglim,  te  je  svomu  sinu  Maksimilijanu  zelio  osigurati  nasljedstvo  u  poglavitim  kraljev- 
stvima  svoje  drzavine.  U  Ceskoj  mu  je  to  lako  poslo  za  rukom,  jer  ondje  bijahu  jos  1547. 
Maksimilijana  »prihvatili«  za  svoga  kralja,  pa  tako  su  ga  i  bez  krzmanja  20.  rujna  1562.  u 
Pragu  ovjencali  kraljevskom  krunom.  I  u  Njemackoj  su  ga  u  studenom  iste  godine  izabrali 
i  okruniii  za  kralja.  Jedino  u  Ugarskoj  nijesu  stvari  posve  gladko  tekle.  Ferdinand  bijase 
jos  za  24.  travnja  1561.  sazvao  u  Pozun  ugarski  sabor,  »da  bi  s  njegovim  znanjem  i  privo- 
lom  dao  svoga  sina  za  kralja  primiti,  proglasiti,  priznati  i  obicnim  nacinom  svecano  okru- 
niti«.  Ali  ugarski  velikasi,  njih  60,  koje  bijase  kralj  pozvao  u  Bee,  izticali  su,  da  se  ugarski 
kralj  mora  b  i  r  a  t  i.  Na  to  nije  Ferdinand  htjeo  pristati,  pa  tako  se  je  saziv  sabora  svedjer 
odlagao.  K  tomu  je  2.  lipnja  1562.  umro  i  palatin  Franjo  Nadazdi,  na  sto  je  Ferdinand 
ostavio  tu  cast  nepopunjenu,  vec  je  samo  ostrogonskoga  nadbiskupa  Nikolu  Olaha  imeno- 
vao  namjestnikom  za  Ugarsku.  Tek  6.  lipnja  1563.  sazvao  je  Ferdinand  krunitbeni  sabor  u 
Pozun  za  20.  kolovoza.  Na  taj  sabor  stiglo  je  sila  velikasa  i  nizega  plemstva.  Od  hrvatskih 
velikasa  bill  su  nazocni  ban  Petar  Erdedi,  Nikola  Zrinski  sa  sinovima  Jurjem  i  Krstom, 
Mato  i  Petar  Keglevic,  Franjo  Tahi  sa  sinovima  Baltazarom  i  Qabrijelom,  Stjepan  Fran- 
kapan,  dva  Alapica  i  Caspar  Draskovic.  Velikasi  bijahu  sa  sobom  doveli  svoja  banderija, 
u  sve  nekih  3000  konjanika  (Nikola  Zrinski  168,  ban  Erdedi  160),  koje  je  vodio  knez  Zrinski, 
te  je  s  njima  docekao  mladoga  kralja  Maksimilijana,  a  1.  rujna  cara  i  kralja  Ferdinanda.  Naj- 
Ijepsa  je  bila  bas  ceta  Nikole  Zrinskoga.  Njegovi  su  konjanici  imali  na  glavi  kacigu,  prsa 
im  je  prikrivao  oklop,  a  oruzje  im  je  bilo  koplje  i  mac,  nekima  i  siroka  bojna  sjekira. 

Nize  plemstvo  zahtijevalo  je,  da  se  prije  svega  izabere  palatin,  zatim  da  se  zadovolji 
svima  tegobama  i  osiguraju  prava  kraljevstva.  Ali  velikasi  nijesu  prihvatili  njegove  zah- 
tjeve.  O  izboru  kralja  nije  se  pravo  ni  razpravljalo,  vec  bi  Maksimilijan  »imenovan«  za 
kralja.  Na  to  bi  namah  8.  rujna  okrunjen,  a  sutradan  zena  mu  Marija.  Prigodom  krunisanja 
nosio  je  Nikola  Zrinski  zlatnu  jabuku  s  krstom,  sin  mu  Juraj  dalmatinsku  zastavu,  Ladi- 
slav  Banic  hrvatsku,  Stjepan  Dobo  slavonsku,  Ladislav  Kerecenji  srbsku,  knez  Nikola 
Frankapan  Trzacki  bosansku  i  Mato  Keglevic  bugarsku.  Zatim  su  zaredale  zabave  i  igre, 
za  kojih  su  se  takodjer  iztakli  hrvatski  velikasi,  kao  Zrinski,  Erdedi,  Frankapani,  Tahi,  Ke- 
glevici,  Draskovic!  i  Alapici.  Poslije  je  sabor  ostao  na  okupu  jos  do  13.  studenoga,  ali  se 
je  slabo  odazvao  kraljevskim  predlozima.  Buduci  da  od  1560.  nije  bilo  ugarskoga  sabora, 
zahtijevao  je  Ferdinand  od  svakoga  kmetskoga  selista  u  ime  ratne  dace  po  3  forinta,  i  to 
za  cetiri  godine  unaprijed,  da  ne  mora  svake  godine  sabora  sazivati.  Ali  stalezi  dozvolili  su 
osim  krunitbenog  dara  od  jedne  forinte  za  kralja  Maksimilijana  samo  po  dvije  forinte  za  go- 
dine 1564.  i  1565.  iztaknuvsi,  »da  se  sabori  ne  sazivaju  samo  radi  dace,  nego  da  se  na 
njima  iznose  i  tegobe  i  obavljaju  drugi  drzavni  poslovi«.  Osobito  pak  tuzili  su  se  stalezi  na 
tudje  cinovnike,  njemacke  kapitane  i  njihove  cete,  kao  i  na  uplitanje  njemacke  kancelarije 
u  ugarske  poslove.  Kralj  opet  nije  udovoljio  zahtjevu  staleza,  da  se  bira  palatin,  vec  je  uz 
namjestnika  Nikolu  Olaha  imenovao  jos  »zamjenika  palatinu«  za  vrsenje  sudacke  vlasti. 
Vojnicke  poslove  palatinove  obavljali  su  pak  dva  vrh  wna  zemaljska  kapitana,  jedan  za 
oblasti  ovkraj  Dunava,  a  drugi  za  predjele  onkraj  Dunava.  Vrhovnim  kapitanom  Ugarske 
na  desnoj  obali  Dunava"  bija§e  Ferdinand  jos  28.  svibnja  1563.  imenovao  sigetskoga  kapitana. 
kneza  Nikolu  Zrinskoga. 


>B  BISKUP  JURAJ  DRASKOVIC.  241 

Tri  injeseca  nakon  krunisanja  Maksimilijaiiova  za  kraija  ugarskoga  zakljucen  bi  gla- 
soviti  cr  k  V  c  n  i  s  a  b  o  r  u  T  r  i  d  e  n  t  u  (().  prosirica  1563.),  koji  bijase  prvobitno  sazvan 
da  izmiri  opreke  izmedju  protestanata  (Lutherovih  privrzenika)  i  katolicke  crkve.  Ali  kad 
IB  ^"  protestanti  odklonili  sudjelovanje  na  torn  saboru.  radilo  se  samo  o  torn,  da  se  toCno  usta- 
^^  novi  nauk  katolicke  crkvc  i  provcdu  u  njoj  potrebite  rcforme.  Kralj  Ferdinand  zaniniao  se 
je  zivo  za  rad  crkvenoga  sabora,  te  je  svima  silama  nastojao  skloniti  sabrane  crkvene 
otce,  da  dozvole  zenitbu  svecenika  i  primanje  svete  pridesti  pod  obim  prilikama  za  svje- 
tovnjake.  Tim  je  niislio  pribliziti  katolike  protestantima  i  utrti  put  izmirenju  medju  krsca- 
nima  u  zapadnoj  i  srednjoj  Cvropi.  13as  u  tu  svrhu  poslao  je  kralj  na  posljednje  zasijedanje 
crkvenoga  sabora  tri  svoja  zastupnika,  medju  njima  i  tadanjega  pecujskoga  biskupa,  Hr- 
vata  Jurja  Draskovica,  kojemu  je  izdao  vjerovno  pismo  20.  prosinca  1561.  Draskovic  do§ao 
je  u  Trident  18.  sijecnja  1562.,  te  je  24.  veljace  drzao  pozdravni  govor,  a  zatim  je  mnogo 
utjecao  u  saborske  razprave,  te  je  izasao  na  glas  kao  odlican  govornik  i  drzavnik.  Dne 
27.  kolovoza  1562.  govorio  je  u  prilog  tomu,  da  se  svjetovnjacima  dozvoli  poraba  kaleza. 
Ali  ni  njegovi  govori,  kao  ni  besjede  drugoga  hrvatskoga  prelata.  kninskoga  biskupa  An- 
drije  Dudica  od  Orehovca,  koji  je  zastupao  ugarsko-hrvatske  biskupe,  nijesu  nimalo  ko- 
ristile.  Crkveni  sabor  zabranio  je  i  zenitbu  svecenstva,  kao  i  primanje  svete  priCesti  pod 
obima  podobama  za  svjetovnjake,  te  je  Juraj  Draskovic  kao  vjeran  sin  katolicke  crkve 
podpisao  6.  prosinca  1563.  sve  dekrete  koncila,  koji  se  je  na  to  razisao.  Jos  prije  svr§etka 
crkvenoga  sabora  bijase  umro  zagrebacki  biskup  Matija  Bruman,  na  sto  je  kralj  Ferdi- 
IB  "^"^  ^^-  studenoga  1563.  zasluznoga  Jurja  Draskovica  imenovao  njegovim  nasljednikom. 
Novi  biskup  Juraj  Draskovic  spada  medju  najslavnije  poglavare,  §to  ih  je  ikad  imala 
zagrebacka  biskupija.  K  tomu  je  polozio  temelj  ugledu  i  moci  svojega  roda,  koji  je  odsad 
sve  odlucnije  utjecao  u  javni  iivot  kraljevstva  hrvatskoga.  Plemeniti  Ijudi  Draskovic!  sta- 
rinom  su  iz  danasnje  Like,  te  se  je  njihova  plemen§tina  prostirala  s  obje  strane  Velebita. 
U  prvoj  cetvrti  XVI.  stoljeca  spominje  seBartol  Draskovic,  koji  je  bio  ozenjen 
Anom,  sestrom  glasovitoga  drzavnika  Jurja  Utisenica.  Qod.  1520.  bio  je  Bartol  (Bartak) 
kancelar  udove  Dore  Frankapan,  majke  Ivana  Karlovica.  Poslije  toga  ostavio  je  svoj  za- 
vi(5aj,  koji  su  Turci  bili  vec  posve  poharali,  pa  se  je  poput  brojnih  drugih  hrvatskih  plemica 
iz  Like  preselio  u  krajeve  izmedju  Gvozda  i  Kupe.  Cini  se,  da  je  pribivao  izboru  Ferdi- 
nanda  za  hrvatskoga  kraija  u  Cetinu,  jer  se  medju  onim  velikaSima  i  plemicima,  koji  bi  po 
odredbi  toga  sabora  imali  dobiti  od  kraija  konjanike  za  svoju  obranu,  spominje  i  Bartol 
Draskovic  (Wartoll  Drasskovitsch). 

Bartol  Draskovic  imao  je  tri  sina:  Jurja,  Ivana  i  GaSpara.  Juraj  rodjen  je  god.  1525., 
te  se  je  jamaCno  pobudom  ujaka  Jurja  UtiSenica  posvetio  sveceniCkomu  stalefu.  Nauke  je 
polazio  najprije  u  Krakovu,  onda  je  bio  na  sveu(5ilistu  u  Becu,  gdje  se  1548.  spominje  kao 
baccalarius,  a  1549.  kao  magistar,  te  se  vazda  iztice  kao  Hrvat  (Croata).  Kroz  dvije  go- 
dine  zatim  bavio  se  je  takodjer  naudima  u  Bolonji  i  Rimu.  Dne  1.  veljaCe  1551.  izdao  je  §tam- 
pom  u  Padovi  u  latinskoni  jeziku  bogoslovnu  razpravu,  kojom  jc  pobijao  naucanjc  Ivana 
Kalvina  protiv  transsubstanciacije.  Ovu  svoju  razpravu  posvetio  je  svomc  iijaku  UtiSeni(iu. 
Oko  godine  1556.  bijaSe  postao  prepoStom  pozunskim,  te  je  kao  takav  vc(iinom  bo- 
ravio  u  BeCu  na  dvoru  kraljevu  uz  ugarskoga  kancelara.  (Iodine  1557.  imenovan  bi  peCnj- 
skim  biskupom,  te  je  godiflc  lv559.  izdao  Stampom  pastirsko  pismo  na  svojc  vjernikc. 
Medjutim  ostao  je  i  dalje  u  BeCu  kao  kraljevski  savjetnik.  dok  ga  nije  zapalo.  da  zastupa 
svoga  kraija  i  gospodara  na  crkvenom  saboru  u  Tridentu. 

Kralj  Ferdinand  bijaise  1.  prosinca  1563.  sazvao  sabor  kraljcvina  Hrvatskc  i  Slavo- 
nije  za  13.  prosinca,  na  kojemu  bi  ga  zastupali  kao  oratori  Krsto  Bad'ani  i  starobudimski 
prepoSt  Ivan  KereCenji.  Da  li  se  je  sabor  sastao.  i  §ta  se  je  na  njcmu  zakljuCilo.  nije  po- 
znato.  Jedan  od  posljednjih  cina  kraljevih  za  Hrvatsku  bilo  je  to.  da  je  12.  srpnja  izdao 
u  Bei^u  povelju,  kojom  je  Uskocima  u  Zumbcrku  potvrdio  starijc  povlasticc.  da  nc  placaju 
dace  od  svojih  zemaija  i  da  su  slobodni  od  mitniCarine  i  carina. 

Klaie.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  16 


242  FERDINAND  I.  HaBSBURGOVAC  (1527.— 1564.). 

Vec  na  pocetku  god.  1564.  stao  je  kralj  Ferdinand  pobolijevati.  Uza  sve  to  vrsio  je  ne- 
prekidno  svoje  vladarske  poslove,  te  je  i  u  krevetu  spise  podpisivao.  Napokon  je  25.  srpnja 
blagom  smrti  umro  u  nazocnosti  svojih  sinova  Maksimilijana  i  Karla.  Nesto  pred  smrt 
svjetovao  je  kralja  stari  vec  Franjo  Bacani,  neka  se  okani  rada,  da  uzdrzi  zdravlje  i  zivot. 
Ali  kralj  mu  je  odgovorio:  »Ne  ubija  me  rad,  za  koji  sam  rodjen,  nego  moja  zla  kob;  naime 
luteranstvo  Maksimilijanovo  i  ona  zla  zena  Ferdinandova«.  Maksimilijan  je  zaista  ocito  na- 
ginjao  novovjercima,  tako  te  se  je  bilo  bojati,  da  ce  se  sasvim  iznevjeriti  katolickoj  crkvi; 
k  tomu  nije  bio  odan  svojoj  zeni  Mariji,  vec  se  je  rado  podavao  pustopasnim  zabavama.  Fer- 
dinand opet  bijase  se  1557.  potajno  ozenio  lijepom  augsburzkom  patricijkom  Filipinom  Wel- 
ser,  sto  je  otac  doznao  tek  nakon  dvije  godine,  kad  je  za  nj  snubio  englezku  kraljicu 
Elizabetu. 

Kralj  Ferdinand  bijase  jos  1.  lipnja  1543.  u  svojoj  oporuci  odredio  sina  Maksimilijana 
svojim  nasljednikom  u  Ugarskoj  (s  Hrvatskom  i  Slavonijom)  i  Ceskoj,  dok  ce  u  nasljednim 
zemljama  habsburzkim  vladati  sva  tri  sina  zajedno.  No  potonjim  kodicilom  od  25.  veljace 
1554.  promijenio  je  bitno  svoju  oporuku  odredivsi  d  i  o  b  u  nasljednih  zemalja  austrijskih. 
Najstarijemu  sinu  Maksimilijanu  namijenio  je  (uz  zemlje  ugarske  i  ceske  krune) 
samo  nadvojvodinu  Austriju  (s  gradovima  Steier,  Hallstadt  i  Ischl),  drugomu  sinu  F  e  r  d  i- 
nandu  ostavio  je  Tirolsku  i  prednjoaustrijske  oblasti;  dok  je  za  najmladjega  Karla, 
kojemu  je  tada  bilo  tek  cetrnaest  godina,  odredio  Stajersku,  Korusku,  Kranjsku,  Qoricu, 
Trst  i  austrijsku  Istru  s  Rijekom.  Otac  bijase  doduse  ustanovio,  da  se  braca  medjusobno 
pomazu  i  tako  vladaju,  kao  da  nijesu  podijeljeni,  pace  da  bez  privole  najstarijega  brata 
ne  sklapaju  saveza  ni  ne  vode  ratova,  vec  da  ga  pomazu  u  ratovima  s  Turcima;  no  uza 
sve  to  razpala  se  habsburzka  porodica  opet  na  tri  loze  (austrijsku,  stajersku  i  tirolsku),  koje 
se  nijesu  uvijek  slagale  ni  u  nutarnjim  ni  u  vanjskim  poslovima. 

Po  izvjestajima  mletackih  poslanika  nije  Ferdinand  I.  sve  pored  velikih  prednosti 
svoga  duha  i  znacaja  bio  imponujuca  licnost.  Bio  je  tek  srednjega  uzrasta,  prije  malen, 
zatim  vrlo  mrsav,  a  za  mladjih  godina  i  blijedih  lica.  Nos  mu  je  bio  velik,  ustnice  (narocito 
doljne)  debele,  a  podbradak  izbocen,  ako  i  ne  tako  jako,  kako  kod  brata  mu  Karla.  Jedino 
zivahne  oci  oplemenjivale  su  inace  nelijepo  lice.  Premda  na  oko  slabasan,  ipak  je  bio  vjest 
jahac,  elegantan  borac  kod  turnira,  a  nada  sve  uztrajan  i  strastven  lovac,  koji  je  po- 
strijeljao  mnogo  veprova  i  medjeda.  U  torn  je  pogledu  bio  nalik  na  svoga  djeda  Maksimili- 
jana, ma  da  i  nije  trazio  vratolomija  poput  njega.  Tako  lovom,  kao  i  priprostim  zivotom 
okrijepio  si  je  zdravlje,  za  koje  su  u  prvo  vrijeme  zaista  zabrinuti  bill.  U  doba  kad  je  ob- 
cenito  po  Njemackoj  otimalo  maha  uzivanje  i  pijanstvo  kao  nikada  prije,  odlikovao  se  je 
Ferdinand  I.  najvecom  umjerenoscu.  Premda  je  na  uzas  stranih  diplomata,  koji  bi  ga  pra- 
tili  na  putovanjima,  ustajao  Ijeti  u  zoru,  a  zimi  dva  ili  tri  sata  prije  svitanja,  on  je  izu- 
zevsi  nedelje  i  posljednje  godine  svoga  zivota  samo  jedanput  kroz  dan  blagovao  (dakako 
obilato),  a  vina  je  pio  jedino  uz  jelo.  Za  pustolovine  sa  tudjim  zenama  nije  mario.  Svojoj 
zakonitoj  zeni  Ani,  koja  mu  je  do  svoje  smrti  (27.  sijecnja  1547.)  rodila  petnaestero  djece, 
hie  je  nepokolebivo  vjeran.  Kad  mu  je  ona  umrla,  nije  se  htjeo  vise  zeniti,  vec  je  u  znak 
zalosti  za  njom  pustio  rasti  bradu,  koju  je  prije  brijao.  Suvise  je  za  izpokoj  njezine  duse 
pribivao  svaki  dan  svetoj  misi.  Bio  je  iskreno  pobozan,  a  niposto  bogomoljac.  Svestrano 
obrazovan  nije  bio,  kao  ni  vecina  vladara  onoga  vijeka.  Ipak  je  razumio  i  govorio  uz  mate- 
rinji  jezik  spanjolski  jos  njemacki,  latinski,  talijanski  i  francuzki.  Suvise  je  umio  cijeniti  zna- 
nosti  i  njezine  zastupnike,  te  je  prigodom  krunisanja  svoga  za  cara  vise  profesora  sveuci- 
listnih  u  Becu  imenovao  plemicima.  Najvise  mu  bijase  usao  u  volju  profesor  Wolfgang 
L  a  z  i  u  s,  vrstan  starinar  i  povjestnicar,  koji  je  izdao  mnogo  povjestnickih  izvora,  Ferdi- 
nand odlikovao  ga  je  plemstvom,  imenovao  svojim  lijecnikom  i  dvorskim  historiografom, 
kao  i  prefektom  carskih  zbiraka,  a  na  pocetku  godine  1563.  podijelio  mu  je  i  sluzbu  super- 
intendenta  ili  protektora  beckoga  sveucilista.  Ferdinand  zanimao  se  je  takodjer  zivo  za 
umjetnost  i  umjetni  obrt.  U  Innsbrucku  dao  je  dograditi  veliki  grobni  spomenik  svoga  djeda 


DVORSKA  VIJECA   I  DVORSKA  KOMORA. 


243 


b) 


Maksimilijana  u  dvorskoj  crkvi  i  poljepsati  ondjeSnje  nadvojvodske  dvore;  jednako  je  pro- 
Sirio  i  dogradio  kraljevske  dvore  na  Hrad^anima  (Belvederom)  u  Pragu  i  Becu. 

Da  Ferdinand  nije  bio  bolje  srece  u  ratovima  s  Turcima,  kriva  je  bila  najprije  ta 
okolnost,  §to  on  sam  nije  imao  ni  sposobnosti  ni  volje  za  ratovanje.  U  obde  nije  on  bio 
nikakav  vojvoda,  te  nije  nikad  stao 
na  Ceio  svojoj  vojsci,  da  ju  oduSevi 
i  ohrabri.  K  tomu  nije  imao  dovoljno 
novaca  za  ratovanje,  kao  ni  za  uz- 
drzavanje  hrvatsko  -  slavonske  i 
ugarske  krajine,  koja  je  sezala  od 
Karpata  do  Jadranskoga  mora.  Od 
Ugarske  i  Hrvatske  pritjecalo  mu  je 
vrlo  malo  novaca,  tako  da  je  za 
obranu  njihovu  morao  traziti  i  pri- 
mati  obilatih  priloga  od  ceskih  i  au- 
strijskih  zemalja.  AH  ni  s  primljenim 
novcima  nije  se  valjano  gospodariio, 
|er  je  kralj  bio  suviSe  podatljiv,  te  su 
narocito  njegovi  savjetnici  mnogo 
stajali.  >Kraljevi  savjetnici*,  rekao  je 
salzburf  ki  nadbiskup  lundskomu  nad- 
biskupu  1534.,  »ne  teze  ni  za  Cime 
viSe,  ve6  da  se  s  pravom  ili  nepra- 
vom  obogate*.  »Velik  dio  njih  je  bo- 
gat,  dok  je  njegovo  velicJanstvo 
ubogo«,  pi§e  detrnaest  godina  po- 
slije  neki  mletaCki  poslanik.  Kralj 
je  morao  Cesto  i'manja  zalagati  i  zaj- 
move  sklapati,  za  koje  je  opet 
pladao  ogromne  kamate.  Svakako 
stoji,  da  je  redovno  imao  viSe  izda- 
dataka  nego  prihoda. 

NadovezavSi  na  starije  uredbe 
svoga  djeda  Maksimilijana  zaveo  je 
Ferdinand  godine  1527.  za  svoje  na- 
sljedne  (austrijske)  zemlje  razliCite 
vrhovne  oblasti.  Tako  je  uredio 
dvorsko  vije(ie  (Hofrat)  s  kan- 
celarom  (poslije  s  dvorskim  marSa- 
lom)  na  Celu,  koje  je  bilo  neka  vrst 
vrhovnoga  sudiSta  ne  samo  za  au- 
strijske zemlje,  nego  i  za  njemaCku 
kraljevinu,  u  kojoj  je  svoga  brata 
zamjenjivao.  Dvorsko  vije(5e  nije 
imalo   stalnoga   sijela,  ve6   je   pra- 

tilo  vladara  i  njegov  dvor.  Izprva  vijedalo  je  dvorsko  vije(ie  takodjer  o  obdenitim  vlad- 
nlm  i  upravnim  poslovima,  kao  i  o  izvanjskoj  politic!.  No  poslije  osnovao  je  Ferdinand  za 
razpravljanje  tih  posala  tajno  dvorsko  vije(*e  (Qeheimer  Hofrat),  kojemu  je  Cesto 
sam  predsjedao,  a  zamjenjivao  ga  je  najprije  tridentski  biskup  Bernhard  Cles,  zatim  pak 
vrhovni  dvorski  meStar  Ivan  Hoffmann.  ObiCno  je  to  vije(ie  brojilo  Cetiri  Clana.  Za  upravu 
financija  ustanovio  je  Ferdinand   dvorsku  komoru  (Hofkammer),  kojoj  je  bio  na  delu 

to* 


c) 

TRI   PODPISA    JURJA    DRASKOVICA 

kao  biskupa  pe^ujskoga. 

Prvi  je  podpis  (a)  na  povelji  kralja  Pcrdinanda  od 
27.  studenoga  1557.;  drug!  (b)  na  povelji  istoga 
kralja  od  1.  Ilstopada  1558.;  a  tre(3i  (c)  na  povelji 
od  2.  sijeCnja  1560.  Sve  tri  povelje  u  arhivu  jugo- 
siavenske  akademije. 


244  FERDINAND  I.  HABSBURQOVAC  (1527.— 1564.). 

pokladnik,  a  onda  predsjednik.  Dvorska  je  komora  vrsila  vrhovni  nadzor  nad  citavim  fi- 
nancijalnim  poslovanjem  monarkije,  te  je  doznacivala  potrebite  novce  za  viadarslti  dvor, 
za  poslanike,  za  sredisnjc  oblasti  i  za  vojsku.  Dvorska  je  komora  imala  svoju  posebnu 
kancelariju,  dok  je  odluke  dvorskoga  vijeca,  tajnoga  (dvorskoga)  vijeca,  kao  i  zapovijedi 
vladareve  izdavala  i  odpremala  dvorska  kancelarijas  vrhovnim  kancelarom.  Na- 
pokon  je  Ferdinand  god.  1556.  osnovao  dvorsko  ratno  vijece  (Hofkriegsrat),  ko- 
jemu  je  bilo  unovacivati,  opremati  i  obskrbljivati  vojsku,  uzdrzavati  tvrdjave  i  oruzane, 
te  u  obce  voditi  sve  vojnicke  poslove. 

Kako  su  zemlje  ugarske  i  ceske  krune  bile  sjedinjene  s  austrijskim  zemljama  jedino 
po  osobi  kralja  Ferdinanda,  naimc  personalnom  unijom,  ostale  su  u  njima  i  dalje  prije 
obstojale  oblasti,  kao  kraljevske  kancelarije  (ugarska  i  ceska),  komore  (takodjer  ugarska 
i  ceska)  itd.  Ali  vec  Ferdinand  pokusao  je  personalnu  uniju  bar  u  nekim  stvarima  pre- 
tvoriti  u  realnu,  te  sve  zemlje  svoje  monarhije  sto  tjesnije  zdruziti.  Najprije  je  htjeo  da 
zastupnike  pojedinih  sabora  (iz  austrijskih,  ugarskih  i  ceskih  zemaija)  okupi  u  zajednicke 
sabore,  gdje  bi  se  poglavito  vijecalo  o  obrani  od  Turaka.  Kad  mu  se  je  to  izjalovilo,  poceo 
je  ugarske  i  ceske  oblasti  podredjivati  dvorskim  vijecima,  komori  i  kancelariji,  ili  je  opet 
dvorskim  oblastima  povjereno  obavljanje  ugarskih  i  ceskih  posala.  Tako  je  ugarsku  i  cesku 
komoru  polagano  podredio  dvorskoj  komori,  a  i  ratne  poslove  usredotocio  je  napokon  u  dvor- 
skom  ratnom  vijecu.  Njegovu  nastojanju  opirala  se  je  najvise  Ugarska,  osobito  pak  onda, 
kad  se  je  dvorska  kancelarija  uplitala  u  ugarske  poslove.  Odatle  i  ceste  tuzbe  ugarskih 
sabora  na  njemacke  savjetnike  kraljeve,  kao  i  zahtjev,  da  se  u  ugarskim  poslovima  kralj 
posavjetuje  s  ugarskim  savjetnicima. 

Bas  to  uplitanje  dvorskih  ili  »centralnih«  oblasti  u  ugarske  poslove  bio  je  glavni 
povod,  da  vladanje  kralja  Ferdinanda  nije  Ugrima  bilo  pocudno.  K  tomu  je  kralj  malo  zalazio 
u  zemlju,  a  kad  bi  dosao,  nije  obcio  s  velikasima  i  plemicima  onako  pouzdano,  kako  su  ovi 
bili  vikli  za  prijasnjih  kraljeva.  Prigovaralo  se  jos  kralju,  da  se  dovoljno  ne  brine  za  obranu 
Ugarske  od  Turaka,  da  poplavljuje  zemlju  stranim  vojnicima  i  njemackim  vojskovodjama, 
koji  narodu  nanose  vise  stete,  nego  i  sami  Turci.  Napokon  su  ga  bijedili  i  stoga,  da  ne  po- 
stiva  stara  prava  i  slobodu  Ugarske.  SpoticaH  su  mu,  sto  redovito  ne  saziva  ugarskoga 
sabora,  pace  sto  mimo  sabora  trazi  ratnu  dacu  od  zupanija.  Najvise  pak  prigovaralo  se  je 
i  rogoborilo,  sto  se  je  mislilo,  da  snuje  oboriti  staru  konstituciju  ugarsku  i  ukinuti  dosto- 
janstvo  palatina,  koje  se  je  smatralo  paladijem  drzavnoga  ustava.  I  zaista  nije  kralj  iza 
smrti  palatina  Stjepana  Batora  (1531.)  sve  do  godine  1554.  htjeo  popuniti  te  casti;  tako 
isto  nije  po  smrti  Tome  Nadazda  (1562.)  imenovao  novoga  palatina,  premda  je  to  narod 
odlucno  trazio. 

Za  hrvatsko  kraljevstvo  bilo  je  vladanje  kralja  Ferdinanda  u  obce  koristno.  I  sam 
kralj,  kao  i  njegove  nasljedne  pokrajine  (Kranjska  i  Stajerska),  s  kojima  je  hrvatsko  kra- 
ljevstvo na  zapadu  medjasilo,  doprinijele  su  mnogo,  da  ostatci  hrvatskoga  kraljevstva 
nijesu  postah  plijenom  silnoga  sultana  Sulejmana.  Dakako  da  te  zrtve  nijesu  prinosile  iz 
puke  Ijubavi  ili  samilosti  za  tuzne  kraljevine  Hrvatsku  i  Slavoniju,  nego  poglavito  zato, 
jer  su  one  bile  predstraze  za  njihovu  sigurnost.  Braneci  hrvatsku  i  slavonsku  krajinu  od- 
bijale  su  podjedno  Turke  od  svojega  praga,  te  nijesu  tako  tezko  osjecale  posljedice  turskih 
provala. 

Sam  kralj  Ferdinand  kao  da  je  uvidjao,  sto  mu  hrvatsko  kraljevstvo,  ma  i  izkidano, 
vrijedi  kao  predstraza  i  branik  nasljednih  pokrajina  i  citavoga  zapadnoga  krscanstva.  On 
je  stoga  postivao  njegova  stara  prava  i  povlastice,  te  je  redom  namjestao  za  bane  vrstne 
muzeve,  kao  §to  su  bili  Ivan  Karlovic,  Tomo  Nadazdi,  Petar  Keglevic,  Nikola  Zrinski  i 
Petar  Erdedi.  Od  smrti  Karloviceve  (1531.)  pa  do  konca  1537.  ne  bijase  doduse  popunio 
banskoga  dostojanstva;  ali  tomu  bilo  je  uzrok  vi§e  nepovjerenje  nizega  plemstva  hrvat- 
skoga prema  domacim  velikasima,  nego  teznja  kraljeva,  da  ukine  tu  svetinju  hrvatskoga 


HRVATSKA   PREMA  AUSTRIJSKIM  POKRAJINAMA.  245 

naroda.  A  da  je  kralj  osobito  pazio  na  to,  da  ban  bude  pocudan  hrvatskomu  narodu,  svje- 
doCi  najbolje  njegov  poziv  od  1527.,  kojim  je  zatrazio  od  hrvatskoga  sabora,  neka  mu 
imenuje  »nekoliko  zgodnih  i  za  takovu  (bansku)  cast  dostojnih  lica«  (ut  ipsi  aliquot  per- 
sonas  idoneas  et  tali  officio  dignas  indicent),  da  bi  izmedju  njih  mogao  imenovati  bana. 

Konacnim  pristupom  hrvatskoga  kraljevstva  pod  okrilje  liabsburga  i  prislanjanjem  uz 
nasljedne  pokrajine  austrijske  za  zajednicku  obranu  od  turske  siie  ojacalo  je  hrvatsko  kra- 
Ijevstvo  takodjer  svoju  sainosvojnost  prema  Ugarskoj.  Ta  vec  hrvatski  sabor  od  1527. 
trazio  je  od  Ferdinanda,  da  Hrvatsku  sjedini  s  nasljednim  pokrajinama  austrijskim.  To  se 
dodu§e  nije  dogodilo;  alije  hrvatsko  kraljevstvo  odsad  stalo  kolebati 
izmedju  ugarske  krune  svetoga  Stjepana  i  recenih  austrijskih 
zemalja.  I  ba§  tokolebanje  izpunjuje  znatan  dio  hrvatske  po- 
vjestnice   za    potonja   Cetiri   stoljeca. 


XIII. 

MAKSIMILIJAN  (II.) 


(1564.— 1576.) 


Kralj  Maksimilijan  i  nadvojvoda  Karlo;  nove  borbe  s  Erdeljem  i  Turcima;  pad  grada  Krupe 
{23.  lipnja  1565.)  i  pobjeda  bana  Petra  Erdeda  kod  Obreske  (10.  rujna  1565.).  Sesta  vojna  Sulejmana 
II.  na  Ugarsku  i  pad  Sigeta  (7.  rujna  1566.).  Smrt  bana  Petra  Erdeda  (26.  travnja  1567.);  hrvatskim 
banima  postadoSe  biskup  Juraj  DraSkovic  i  knez  Franjo  Frankapan  Slunjski;  hrvatski  sabor  u  Za- 
grebu  (21.  rujna  1567.).  Mir  sa  sultanom  Selimom  II.  na  osam  godina  (17.  veljace  1568.).  —  Bano- 
vanje  Jurja  DraSkovida  i  Franje  Frankapana  Slunjskoga  (1567.— 1572.).  Zavjera  protiv  kraija  Maksi- 
milijana  (1568.— 1569.)  i  smrt  Ivana  Sigismunda  (14.  ozujka  1571.);  izbor  Stjepana  Batora  za  erdelj- 
skoga  vojvodu  (25.  svibnja  1571.).  Mletaiiko-turski  rat  radi  Cipra  (1570.— 1573.);  krSdanska  pobjeda 
kod  Lepanta  (7.  listopada  1571.).  Krunisanje  nadvojvode  Rudolfa  za  kraljla  ugarskoga  i  hrvatskoga 
(25.  rujna  1572.).  —  SeljaCki  pokreti  u  Slavoniji  (1565.— 1572.);  velika  seljIaCka  buna  u  Slavoniji  i  u  su- 
sjednim  slovenskim  zemljama  (29.  sije^nja  do  9.  veljaie  1573.);  smrt  Matije  Qubca  i  parnica  protiv 
ostalih  seljaCkih  vodja  (1573.— 1574.).  —  Borbe  s  Turcima  god.  1573.  i  1574.;  Juraj  Dra§kovi(*  dobiva 
za  druga  GaSpara  Alapica  (19.  prosinca  1574.).  Kralj  Maksimilijan  povjerava  Ugarsku  i  Hrvatsku  bratu 
Karlu  (6.  veljaCe  1575.);  sin  njtegov  Rudolf  okrunjen  CeSkim  kraljem  (22.  rujna  1575.)  i  njemaCkim 
(1.  studenoga  1575,);  Maksimilijan  zaludo  se  trudi,  da  steCe  poljsko  prijestolje.  Ponovna  turska  Ce- 
tovanja  u  lirvatskoj  god.  1575.;  poraz  i  smrt  Herbarta  Auersperga  kod  BudaCkoga  {22.  rujna  1575.); 
pad  Bu^ima  (lipnja  1576.)  i  Cazina  (18.  srpnja  1576.).  Smrt  cara  i  kraija  Maksimilijana  (12.  listo- 
pada 1576.). 


VAROS  KRUPA  S  PODOROM  STAROGA   QRADA. 
Sada  u  Bosni,  a  nekad  u  Hrvatskoj. 


MAKSIMILIJAN  (11.) 


(1564.— 1576.) 


ri      4d^Wr~^^^^  '^^'^  Makslmilljan  i  nadvojvoda  Karlo:  nove  borbe  s  Erdeiiem  I 

Turcima;  pad  grada  Krupe  (23.  lipnja  1S65.)  i  pobjeda  bana 
Petra  Erdeda  kod  Obre^ke  (10.  rujna  1565.).  Sesta  vojna  Siilej- 
mana  II.  na  Ugarsku  i  pad  Sigeta  (7.  rujna  1566.).  Smrt  bana 
Petra  Erdeda  (26.  travnja  1567.):  hrvatskim  banima  postado^e 
biskup  Jiiraj  Draskovi(3  i  knez  Franjo  Frankapan  Slunjski:  hr- 
vatski  sabor  u  Zagrebu  (21.  rujna  1567.).  Mir  sa  sultanom  Seli- 
mom  II.  na  osam  godina  (17.  velja^e  1568.).  Maksimilijanu  bi- 
jaSe  trideset  i  sedam  godina,  kad  ga  je  zapalo  vladanje  u  njemaCkom  car- 
stvu,  u  nadvojvodini  Austriji,  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  i  napokon  u  zem- 
Ijama  CeSke  krune.  Od  godine  1548.  bijaSe  o^enjen  svojom  bratu(iedoni 
Marijom,  kcerju  cara  i  kralja  Karia  V.,  a  sestrom  Spanjolskoga  kralja  Fi- 
lipa  11.,  pa  tako  je  bilo  moguce.  da  bi  ga  jednom  mogia  zapasti  i  Spanjol- 
ska  bastina.  Podlozene  zemlje  i  narodi  innogo  su  oCckivali  od  novoga 
kralja  i  cara.  Kako  je  Maksimilijan  za  otCeva  iivota  rado  drugovao  s  pro- 
testantima,  paCe  i  njima  naginjao.  nadali  su  se  protestantski  Nijemci,  da 
cc  prigrliti  novo  vjcrovanje.  Ugri  opet  i  Hrvati.  sje(iajuOi  se,  da  je  sudje- 
lovao  u  ratovima  svoga  tasta  KarIa  V.,  te  da  ga  je  tri  godine  mudro  i 
odiuOno  zastupao  kao  nanijestnik  u  Spaniji,  zatim  da  je  I  svoga  otca  vi§e  puta  uspjeSno  za- 
mijenjivao  u  Ugarskoj,  radostno  su  pozdravili  novoga  vladara,  koji  se  je  suviSe  odlikovao  ve- 


250  KRALJ   MAKSIMILIJAN   (1564.— 1576.). 

selom  i  prijaznom  cudi  svojom.  Narocito  se  izcekivalo,  da  ce  se  odlucnije  od  otca  svoga 
ponijeti  prema  Turcima,  a  niposto  moljakati  za  mir  ili  primirje,  kako  je  to  dosad  bivalo. 

U  vjerskim  poslovima  ponio  se  je  medjutim  Maksimilijan  kao  vladar  tako,  da  se 
nijesu  izpunile  ni  nade  novovjeraca,  a  ni  bojazni  pravovjernih  katolika.  S  politickih  raz- 
loga  nije  prigrlio  protestantske  nauke,  vec  je  ostao  u  katolickoj  crkvi,  tezeci  ipak  nepre- 
kidno,  da  utre  put  sporazumkii  izmedju  starovjeraca  i  novovjeraca.  S  toga  je  gledao,  da 
bi  protestanti  priznali  biskupsko  uredjenje  i  bar  donekle  vrhovnu  vlast  papinsku;  katolici 
opet  da  bi  ukinuli  neke  obrede,  prihvatili  Lutherovu  nauku  o  spasenju,  te  dozvolili  svje- 
tovnjacima  primanje  svete  pricesti  pod  obim  prilikama  i  zenitbu  svecenicima.  Medjutim 
tome  nastojanju  hjegovu  oko  zblizenja  obiju  vjera  opirali  su  se  i  papa  Pio  V.  i  protestanti, 
pa  tako  nije  Maksimilijanu  ostalo  drugo,  nego  da  snosljivoscu  ublazi  opreke  izmedju  ka- 
tolika i  novovjeraca. 

Kad  je  Maksimilijan  primio  vladanje  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  najmiadji  je  brat  nje- 
gov  Karlo  (rodjen  3.  lipnja  1540.  u  Becu)  postao  vladar  nutarnjo-austrijskih  zemalja,  kao 
Stajerske,  Kranjske  (s  Rijekom  i  austrijskom  Istrom)  i  Koruske.  I  Karlo  je  poznavao  pri- 
like  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  jer  ga  bijase  otac  god.  1562.  za  svoga  izbivanja  u  Njemackoj 
imenovao  regentom  obiju  kraljevina,  te  je  mladi  nadvojvoda  jos  u  srpnju  1563.  izvjescivao 
svoga  otca  o  poslovima  tih  kraljevina.  Sada  pak  zapala  ga  je  zadaca,  da  se  uz  brata, 
kralja  Maksimilijana  jos  vise  zanima  za  sudbinu  Hrvatske  i  Slavonije,  jer  je  o  njima  za- 
visio  mnogo  i  udes  njegovih  vlastitih  zemalja.  Tako  je  hrvatsko  kraljevstvo  za  pravo  do- 
bilo  dva  zastitnika  iz  porodice  Habsburga:  Maksimilijanu  bilo  je  braniti  nasu  zemlju 
kao  krunjenomu  kralju,  a  nadvojvodi  Karlu  pomagati  je  kao  najblizemu  susjedu  i  neposred- 
nomu  gospodaru  Stajerske,  Kranjske  i  Koruske.  K  tomu  je  Karlo  vise  puta  zamjenjivao  i 
brata  Maksimilijana,  kad  je  taj  boravio  u  Ceskoj  i  NjemaSkoj. 

Cim  je  Maksimilijan  nakon  otceve  smrti  preuzeo  vladanje,  namah  je  sutradan 
(26.  srpnja  1564.)  izdao  proglas  na  narod  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  kojim  je  obznanio  na- 
stup  na  prijestolje,  te  ga  pozvao,  da  mu  se  pokorava.  Zato  ce  ga  kralj  i  braniti  od  vanj- 
skih  neprijatelja,  i  postivati  i  stititi  njegove  privilegije  i  slobostine.  »No  buduci  da  je  ne- 
prijatelj  (Turcin)  svaki  trenutak  spreman,  kad  mu  se  desi  zgoda,  to  nam  je  budno  paziti, 
da  se  iznenada  ne  dogodi  kakva  steta  ovomu  kraljevstvu.  Stoga  vasoj  vjernosti  nalazemo 
i  zapovijedamo,  da  cetama  i  ratnim  spravama  budete  snabdjeveni  tako,  da  ako  mozda, 
sto  ipak  ne  ocekujemo,  sve  uz  obstojeci  mir  s  Turcima,  iznenada  zaprijeti  odnekud  kakva 
pogibao,  budete  s  mjesta  na  prvu  na§u  zapovijed  pripravni  za  obranu  svoju  i  nasega 
kraljevstva.« 

Qlavno  je  bilo  pitanje,  hoce  li  se  odrzati  mir  s  Turcima,  kako  ga  bijahu  god.  1562. 
utanacili  pokojni  kralj  Ferdinand  i  sultan  Sulejman  II.?  Turci  su  po  svom  drzavnom  pravu 
smatrali,  da  je  smrcu  kralja  Ferdinanda  sklopljeni  mir  izgubio  svaku  vrijednost;  stoga 
je  veliki  vezir  Ali  s  mjesta  pozvao  u  Carigradu  stolujucega  poslanika  carskoga  Albrechta 
Wyssa,  neka  opomene  svoga  gospodara,  da  namiri  zaostali  danak  za  posljednje  dvie  go- 
dine,  te  obnovi  mir  za  preostalih  jos  sest  godina.  Medjutim  bijase  i  Maksimilijan  skupio 
u  Becu  vije^e  uglednih  velikasa  oko  sebe,  da  s  njima  odluci  o  miru  ili  ratu.  Knez  Nikola 
Zrinski,  tada  kapitan  grada  Sigeta,  zagovarao  je  zarkom  besjedom  rat,  dok  je  vecina 
ostale  gospode  predlagala,  da  se  drzi  i  dalje  mir  s  Turcima,  te  da  se  sultanu  posalje  zao- 
stali danak.  Kad  je  na  to  stigao  na  kraljevski  dvor  jos  i  turski  caus  Bali,  da  u  ime  Su- 
lejmanovo  cestita  Maksimilijanu  pri  nastupu  na  prijestolje,  te  mu  izjavi,  kako  je  sultan 
gotov  i  dalje  drzati  mir  uz  dosadanje  uslove,  bio  je  i  Maksimilijan  ve6  posve  privolio  miru. 
Ali  u  to  planu  rat  s  erdeljskim  vojvodom  Ivanom  Sigismundom  Zapoljom,  kad  je  njegov 
kapitan  Stjepan  Bator  3.  listopada  1564.  obladao  gradom  Satmarom,  te  onda  osvojio  i 
Nagybanyu.  Ohrabren  tim  zapoceo  je  i  sam  Ivan  Sigismund  ratovanje,  provalivsi  na  celu 
od  12.000  momaka,  kojima  se  bijase  pridruzilo  6000  Turaka,  u  oblast  izmedju  Erdelja  i 


NASTOJANJE   OKO   MIRA   S  TURSKOM. 


Xl 


Tokaja.  Tu  je  redom  otimao  mjesta  i  gradove,  pre§ao  preko  Tise,  te  udario  ved  prema 
KoSicama,  kad  ga  iestoke  ki§e  i  nastajuca  zima  prinudi§e  na  povratak  u  Erdelj. 

Kralj  Maksimilijan  bijase  nakon  pada  Satmara  poslao  u  Carigrad  za  svoga  pokli- 
sara  nekadanjega  mletackoga  tumaca  Mihajla  Cernovica,  da  namiri  du2ni  danak,  te  da 
tui'\  erdeljskoga  vojvodu  kao  krSitelja  mira.  Podjedno  je  skupio  vojsku  od  7000  konjanika 
i  pjeSaka,  te  podigao  na  noge  plemstvo  sjeverougarskih  zupanija.  S  tima  su  Cetama  Andrija 
Bator  i  Lazar  Schwendi  (koji  je  prije  sluzio  Karia  V.  i  sina  mu  Filipa  II.)  sred  ci6e  zime  na 
poCetku  veljaCe  1565.  zapoSeli  navalu  na  oblasti  Ivana  Sigismunda.  Za  tinji  Cas  osvojili  su 
znameniti  Tokaj  i  tvrdju  Serene,  zatim  su  preoteli  mjesta  proSle  jeseni  izgubljena,  pa  su  se 
tako  prikuCili  medjama  Erdelja.  Sada  se  je  Ivan  Sigismund  tako  prepao,  da  je  brzo  poslao 
u  Satmar  svoje  poklisare,  koji  te 
ugovarati  o   miru.   Oni   su   zaista 
utanaCili  13.  o2ujka  pogodbe  mira, 
po  kojima  bi  vojvoda  morao  ustu- 
piti  caru  ne  samo  Tokaj,  nego  jo§ 
Munkac  i  Hust  s  MarmaroSem,  dok 
bi  do  smrti  svoje  zadrzao  bihar- 
sku  2upaniju  s  Velikim  Varadinom. 
Vojvodin  pouzdanik  Stjepan  Bator 
poslan  bi  24.  ozujka  u  Bee,  da  se 
utanaceni  mir  podpi^e;  ali  u  to  se 
je  Ivan  Sigismund  predomislio,  jer 
bijaSe  do5uo,  da  ga  sultan  ne  6e 
odbaciti,  vec  nasuprot  pomagati. 

Maksimilijanov  poslanik  Mi- 
hajlo  Cernovid  primljen  bi  od  sul- 
tana prvi  put  4.  veljaCe  1565.,  ko- 
jom  je  prigodom  predao  danak  za 
dvije  godine,  te  zahtijevao,  da  se 
kralju  povrate  mjesta  minule  jeseni 
oteta.  Sulejman  bijaSe  po  naputku 
velikoga  vezira  Alipa§e  spreman 
dozvoliti  dalji  mir  za  osam  godina; 
suviSe  6e  erdeljskomu  vojvodi  za- 
povjediti,  da  vrati  lanjske  godine 
oteta  mjesta  osim  Nagybanye,  te 
da  vi§e  ne  udara  na  kraljeve  obla- 
sti. S  torn  odlukom  poSao  je  Cer- 
novid  u  Bed,  a  pratio  ga  je  5au§ 

Hidajet.  koji  je  imao  kralju  predlo^jti  turski  ugovor  o  miru.  Ali  u  to  sti?-e  sultanu  vijest,  da 
je  Lazar  Schwendi  s  kraljevom  vojskom  osvojio  Tokaj.  To  razljuti  sultana  tako,  da  je  poslao 
dva  dauSa  za  putnicima,  da  ih  natrag  u  Carigrad  pozovu.  IzkalivSi  svoj  jad  i  zaprijetivSi 
kralju,  pusti  ih  opet  na  put.  DoSavSi  u  Bed  izjavi  cau§  Hidajet  u  sultanovo  ime,  da  mira  nc 
mofe  biti,  dok  kralj  ne  vrati  Tokaja  i  Serenda.  SuviSc  objavi,  da  je  sultan  zapovjedio  paSi 
budimskomu  i  temeSvarskomu,  da  Ivanu  Sigismundu  priteku  u  pomod. 

Dok  je  temeSvarski  paSa  zametnuo  borbu  s  kraljevskim  kapitanom  Schwendijem, 
podigao  sc  je  bosanski  paSa  Mustafa  S  o  k  o  1  o  v  i  c,  da  po  nalogu  iz  Carigrada  udari 
na  Hrvatsku.  Taj  put  odabrao  si  jc  za  plijcn  znameniti  grad  K  r  u  p  u  na  desnoj  obali  Unc, 
koji  je  pripadao  knezu  Nikoli  Zrinskonm,  ali  je  u  pogledu  obrane  stajao  pod  zapovijedi 
kapitana  u  Bihadu.  Ood.  1563.  predlagao  je  vrhovni  krajiSki  kapltan  Lenkovid,  da  se  grad 


SULTAN  SULEJMAN  II. 

Po  bakrorezu  Danila  Hopfera.  slikara  i  bakrorezca 
(t  1536.). 


252  KRAU    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

Krupa,  u  kojem  je  tada  bilo  samo  40  vojnika,  naprosto  razvali,  da  se  Turci  u  njoj  ne 
ugnjezde.  Medjutim  to  nije  ucinjeno,  vec  je  grad  ostao,  zasticen  tek  od  28  vojnika,  kojima 
je  zapovijedao  vojvoda  Matija  Bakic.  Sokolovic  dosao  je  pod  Krupu  4.  lipnja  s  voj- 
skom  od  4000  Turaka,  utaborio  se  pod  gradskim  brdom  i  u  dolini  uz  potok  Krupicu  (Krus- 
nicu),  te  onda  opasao  grad,  posto  je  vojvoda  Bakic  odbio  poziv,  da  se  sa  svojom  cetom 
predadc.  Jos  istoga  dana  stadose  Turci  udarati  na  grad  topovima,  spalivsi  prije  most  pod 
gradom,  cardake  i  mlinove.  Bihacki  kapitan  Kronsciiail  razgiasio  je  s  mjesta  opasno  stanje 
Krupe  otvorenim  hrvatskim  pismom  na  sve  blize  kapitane  i  hrvatsku  vlasteiu;  a  narocito 
obratio  se  je  za  pomoc  na  vrhovnog  kapitana  citave  krajine  Ivana  Lenkovica  posebnini 
listom,  na  kojemu  je  glagolskim  i  velikim  citljivim  slovima  bilo  zapisano:  »Noc  tr  dan 
nek  se  nosi  ta  list  u  poste  prez  prestanja  u  Cernomalj  brzo  tr  brzo.«  I  kapitan  kneza  Nikole 
Zrinskoga,  po  imenu  Petar  Farkasic,  pisao  jc  namah  5.  lipnja  iz  Mreznice  vrhovnomu  ka- 
pitanu  Ivanii  Lenkovicu  ovo  hrvatsko  pismo:  »Vzmozni  i  zveliceni  gospodine,  sluzba  moja 
ponizna  da  je  preporucena  vasemu  gospodstvu,  kako  momu  milostivomu  gospodaru.  Neka 
zna  vase  gospodstvo,  kako  mi  ovu  uru  dojde  list  od  kapitana  bihackoga,  gospodina  Kron- 
sala,  kako  je  dotegnul  k  njemu  strazac  iz  Krupe,  ki  je  mosta  cuval,  i  povidal  je,  da  su 
Turci  Krupu  podseli.  Zato,  vase  gospodstvo,  k  tomu  prigledajte,  kako  vas  je  najbolje  Bog 
naucil,  zasto  oni  siromasi,  ki  su  u  nutreh  od  Boga  i  od  vaseg  gospodstva  pomoci  cekaju. 
A  gospodine  milostivi,  u  nutra  je  Matijas  Bakic,  ki  je  vojvoda,  i  s  njim  je  junakov  28,  a 
Tihic,  ki  mu  je  tovaris,  ki  je  drugi  vojvoda,  ta  je  bil  s  ostalimi  junaci  izasal  van,  dohodil 
je  k  meni  pinez  prositi,  a  ja  mu  ih  nisam  imal  odkuda  dati.  I  to  je  jure  sesti  dan,  kako  je 
prosal  u  nutra.  Bojim  se,  da  je  i  on  poginul  na  putu  u  nutra  grede  i  s  junaci;  zac  da  bi 
nepoginul,  bil  bi  glas  od  njega  kakov  godire,  ako  prem  je  u  nutra  ulizal.  Zato,  gospodine 
milostivi,  k  tomu  priglejte,  kako  je  vase  gospodstvo  Bog  naucil.  I  ja  sam  onomadne  i  po 
dva  krat  za  nju  (Krupu)  pisal  tamo,  da  bi  k  njoj  bolje  prigledali;  i  kako  su  ju  onomadne 
Turci  jagmili  s  ognjenimi  strilami,  da  bi  k  njoj  bolje  placom  prigledali.  Da,  gospodine  mi- 
lostivi, nistar  se  nemari,  a  na  ovoj  nijednoj  krajini  ni  teze  nijednim  siromahom,  nego  onim 
ki  su  u  Krupoj.  Da,  otobojimse,  danebude  ni  Krupe  ni  njih,  ki  su  u  njoj. 
A,  milostivi  gospodine,  ako  ih  se  sada  neuzmete,  ote  svi  van  pojti  iz  nje,  ako  k  njimi 
neprigledate  boljom  placom  nego  drugim.  Zasto,  gospodine  milostivi,  znate,  da  je  njim 
najteze  od  sih  drugih.  I  da  sam  vasemu  gospodstvu  preporucen.  Dan  v  Mriznici,  5.  juna 
1565.  Sluga  vasega  gospodstva  Petar  Farkasic.«  Dva  dana  zatim,  6.  lipnja,  vapi  bihacki 
kapitan  Kronschall  opet  za  pomoc. 

Vijesti  o  dolazku  Turaka  pod  Krupu  uzbunile  su  citavo  kraljevstvo  hrvatsko.  Sabor 
slavonski  bijase  jos  8.  travnja  ustanovio,  da  se  1.  svibnja  okupe  radnici,  koji  su  bill  odre- 
djeni  za  utvrdjivanje  krajiskih  mjesta  u  Hrvatskoj.  Sada  je  pak  u  tolikoj  opasnosti  ban  Petar 
Erdedi  pozvao  sav  narod  na  oruzje.  I  vrhovni  kapitan  za  citavu  krajinu  Ivan  Lenkovic 
cinio  je  sve  moguce  za  obranu  podsjednutoga  grada.  Njegov  namjestnik  u  hrvatskoj  kra- 
jini Herbart  Auersperg  imao  je  pohitati  u  pomoc;  a  namjestnik  za  slavonsku  krajinu  Vid 
Halek  morao  je  poslati  sto  vise  konjanika.  Dne  15.  lipnja  1565.  stoji  vec  Herbart  Auersperg 
pred  Pecima  kod  Kladuse  (»im  veldt  Turka  Michala  Petsch«,  »Mihajla  Turka  Pec«),  te 
obavjescuje  Lenkovica  o  prilikama  u  Pounju.  Jos  17.  lipnja  nalazimo  Auersperga  u  logoru 
kod  Peci,  gdje  je  jamacno  bilo  zbiraliste  svih  ceta.  Ovamo  je  dosla  banska  ceta  bana 
Petra  Erdeda,  koji  radi  bolesti  nije  u  taj  mah  sam  mogao  doci;  tu  su  se  nasli  na  okupu 
mladi  knez  Franjo  Frankapan  Slunjski,  zatim  Petar  Farkasic,  vojvoda  kneza  Zrinskoga 
u  Hrvatskoj,  i  napokon  Vuk  Qhiczy,  zapovjednik  Nadazdova  grada  Stjenicnjaka.  I  upra- 
vitelj  Kranjske,  po  imenu  Jobst  Qallenberg,  doveo  je  3000  momaka.  Tako  se  je  skupila 
citava  vojska  od  nekih  7000  Ijudi,  koje  je  onda  Herbart  Auersperg  odveo  k  Uni,  gdje  ga 
nalazimo  utaborena  jos  22.  lipnja  nasuprot  grada  Krupe  uz  lijevu  obalu  rijeke  (bei  Khrup 
sero  disshalb  des  Wassers  Uhna).  Oba  tabora,  krscanski  i  turski,  bili  su  tako^blizu,  da  su 


PODSADA    1    PAD    KRUPE  (1565.) 


253 


vojnici  iz  jednoKa  ii  clrugi  ne  samo  pucali,  nego  si  i  medjusobno  dovikivali  i  na  mejdan 
izazivali. 

Malena  posada  u  gradu  Krupi  prepatila  je  medjutim  strasne  nevolje,  Turci  sipali  sQ 
od  prvoga  Casa  toliku  vatru  na  grad,  da  im  je  oko  16.  lipnja  ponestalo  topovskih  zrna. 
Sokolovid  poslao  je  po  zairu  u  Banjaluku  i  Sarajevo,  a  dotle  je  udarao  na  grad  komadima 
od  olova  I  kamenjem,  koje  su  mu  cigani  u  raztaljenom  olovii  moc^ili.  PrimivSi  nove  zaire 
i  okupivSi  dalje  cete,  tako  da  je  napokon  bilo  pod  gradom  okupljeno  do  2(T.000  Turaka, 
svom  je  iestinom  juri^ao,  da  tvrdu  Krupu  §to  prije  osvoji.  U  samom  gradu  bilo  je  22.  lipnja 
od  28  junaka  vec  sest  tezko  ranjenih,  a  medju   njima  sam  vojvoda   Baklc.   Istoga   dana 
spustise  iz  grada  dva  junaka  po  konopu  niz  gradski  zid,  da  Auerspergu  i  ostalim  krscan- 
skim  vojvodama  prikazu  nf  volju  pod- 
sjednutih.  Hrane  da  ima  u  gradu  do- 
voljno,  aii  protiv  turske  sile  ne  mogu 
se  vi§e  ni  jedan  dan  odrzati,  to  manje, 
§to  su  Turci  na  vi§e  mjesta  gradske 
zidine  razvalili  i  jednu  kulu  na  dva 
mjesta  podkopali. 
I^P  U  krScanskom  taboru  zahtije- 

vali  su  Franjo  Frankapan  Slunjski, 
Petar  Farka§ic  i  Vuk  Qhiczy,  da  se 
gradu  svakako  pomogne.  Kako  se 
ravno  preko  Une  nije  moglo  preci,  jer 
bi  od  turskih  topova  najveci  dio  voj- 
ske  izginuo,  predlagali  su  Slunjski  i 
FarkaSic,  da  6e  oni  sa  1000  pjesaka 
i  1000  konjanika  dalje  na  sjeveru 
prema  Novigradu  preci  preko  Une, 
pa  Turcima  zaci  za  ledja.  Ali  Auer- 
sperg  nije  im  to  dozvolio.  Na  to  su 
Slunjski,  FarkaSic  i  Qhiczy  htjeli  sa- 
mo sa  svojim  vlastitim  konjanicima 
da  pokuSaju  srecu;  ali  im  je  Auersperg 
zaprijetio  smrtnom  kaznom,  ako  bi  se 
toga  podhvatili.  On  se  je  oCito  bojao, 
da  bi  tim  smjelim  pokusom  njegova 
vojska  znatno  oslabila,  pa  da  bi  onda 
Turci  nakon  pada  Krupe  lako  mogli 
zauzeti  i  sam  Biha(i.  Radi  toga  uz- 
maknuo  je  uz  Unu  prema  Ostrofcu, 
da  bude  bliie  gradu  Biha(*u. 

Tako  osvanu  23.  lipnja  1565.  Rano  u  jutro  doprla  je  u  grad  mala  Cetica  od  20  ju- 
naka, da  pomade  podsjednutima.  Juri§  turski  trajao  je  toga  dana  od  zore  do  tri  sata  poslije 
podne.  U  to  doba  provalili  su  Turci  u  grad,  u  kojemu  je  ostalo  samo  sedam  branitelja  Za- 
jedno s  Baki<Jem.  Vojvoda  odluCio  je  bored  se  prokrCiti  sebi  put  iz  grada.  Cetiri  mu  druga 
poginula  su  u  borbi;  on  sam  sa  dva  druga  dopro  je  sre^no  do  Une.  ali  kad  ju  je  htjco  pre- 
gaziti,  utopio  se  je  u  njoj,  jer  ie  bio  tefkoga  tijela. 

Padom  Krupe  zaprijetila  je  velika  pogibao  ne  samo  bihai^koj  kapitaniji  (naroCito 
gradovima  Bihadu,  RipcJu,  Sokolcu  i  OstroJcu).  nego  i  svoj  krajini  hrvatskoj  i  slavonskoj. 
Dok  se  je  MustafapaSa  Sokolovi<S  zajedno  sa  hlivanjskim  sand^.akom  spremao  na  Biha<J, 
dotle  su  opet  poie^.ki  sand?.ak  i  Ferhatbeg  udarali  na  slavonsku   krajinu.   Dne    1.   srpnja 


QRAD  KRUPA 

u  prvoj  polovici  XVI.  stoljeda.  Iz  putopisa 

Benedikta  Kuripe§i(^a  (Itinerariuni 

Wegraysz)  od  god.  1531. 


354  KRALJ    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.), 

javlja  Vid  Halek  iz  Krizevaca,  kako  su  pozezki  sandzak  i  Ferhatbeg  obnovili  i  utvrdili 
razvaljeni  grad  zagrebackoga  biskupa  Sopje  na  Dravi,  tri  milje  nize  Virovitice  izmedju 
Brezovice  i  Slatine;  zatim  kako  je  1500  turskih  konjanika  i  pjesaka  pred  nekoliko  dana 
iz  okolisa  pakrackoga  preslo  preko  nabujale  Cazme,  te  cetovalo  sve  do  Qradca  kod  Kri- 
zevaca, odakle  su  srecno  prosle  subote  (30.  lipnja)  suzbijeni,  Vrhovni  kapitan  Ivan  Len- 
kovic  zahvaljuje  se  opet  4.  srpnja  iz  Crnomija  stajerskim  stalezima  za  dozvoljenih  600 
puskara  za  obranu  Bihaca,  Hrastovice  i  drugih  hrvatskih  i  slavonskih  mjesta,  pa  ih  moli, 
da  receniii  600  puskara  sto  prije  u  Zagreb  poslju,  jer  bosanski  sandzak  Sokolovic  jo§ 
uvijek  s  citavom  vojskom,  topovima  i  bojnim  spravama  stoji  pod  Krupom,  da  ju  obnovi 
i  utvrdi.  Nedavno  je  pozvao  Ostrozac  na  predaju,  a  sada  prijeti  Bihacu  i  Ripcu.  Hlivanski 
sandzak  skuplja  svoju  vojsku  kod  Qradcaca,  pa  da  ce  zajedno  sa  Sokolovicem  udariti  na 
Bihac.  Lenkovic  javlja  nadalje  iz  Otocca  u  Kranjskoj  21.  srpnja  istim  stajerskim  stale- 
zima, kako  je  cuo  sa  vise  strana,  da  je  hlivanjski  sandzak  s  mnogo  ceta  i  nekoliko  sprava 
za  krsenje  zidova  udario  prema  Bihacu  i  Ripcu;  a  druga  ceta  turska  presla  je  kod  Ko- 
stajnice  Unu,  te  se  utaborila  na  hrvatskoj  strani.  Mustafa  Sokolovic  napokon  ovih  je  dana 
jedan  dio  svoje  vojske  i  topova  odveo  izpred  Krupe,  ne  zna  se  kuda.  Napokon  26.  srpnja 
pise  Lenkovic  iz  istoga  Otocca  kralju  Maksimilijanu,  da  se  naumljeni  jarak  oko  Bihaca 
sada  ne  moze  izkopati,  jer  se  dvije  jake  vojske  spremaju  udariti  na  Ripac  i  Bihac. 

Dok  su  krajiski  vrhovni  kapitan  i  njegovi  namjestnici  svu  snagu  okupili,  da  obrane 
bihacku  kapitaniju,  ban  je  Petar  Erdedi  sa  svojim  cetama,  koje  se  bijahu  vratile  iz  Hrvat- 
ske,  posao  prema  Susjedgradu,  da  uvede  Franju  Taha  u  taj  grad.  Dne  2.  srpnja  stajali  su 
ban  i  Tahi  na  polju  izpod  toga  grada;  u  njihovoj  vojsci  bilo  je  nekoliko  stotina  konjanika  i 
vise  stotina  hajduka,  haramija  i  seljaka.  Imali  su  i  tri  topa,  da  biju  grad.  Ali  3.  srpnja  pod 
vecer  prije  suncanoga  zapada  podiglo  se  je  oko  3000  susjedgradskih  kmetova  protiv  te 
vojske.  U  Ijutom  kresevu  bise  banske  cete  i  Tahijevci  razbijeni.  Mnogo  ih  je  poginulo,  a 
mnogo  ih  bi  zatjerano  u  Savu,  gdje  su  se  utopili.  Kmetovi  ugrabili  su  silan  plijen,  pa  i  ona 
tri  topa,  koje  su  onda  u  Susjedgrad  odvukli.  U  boju  poginuo  je  dvorski  bana  Petra  Erdeda, 
po  imenu  Juraj  Qusic;  rana  pak  tezkih  i  lakih  dopanuli  su  sam  Franjo  Tahi  i  najstariji  sin 
njegov,  zatim  sin  Alapicev,  Petar  Keglevic,  Petar  Ratkaj,  Jankovic,  i  mnogi  drugi  plemici. 
Nema  sumnje,  da  su  taj  napadaj  kmetova  na  bana  i  Taha  pokrenuli  protivnici  Tahovi,  koji 
su  s  njim  parbili  za  Susjedgrad,  a  svima  na  celu  tadanji  banovac  slavonski  Ambroz  Gre- 
gorijanec. 

Da  se  kazne  krivci  ovoga  seljackoga  pokreta,  a  uza  to  da  se  nesto  uradi  za  obranu 
kraljevstva  od  Turaka,  sazvan  bi  hrvatsko-slavonski  sabor  u  Zagreb  za  25.  srpnja  1565. 
Tu  se  je  ban  Erdedi  oborio  na  sve  one,  koji  se  nijesu  pokoravali  njegovim  zapovijedima 
(qui  rebelles  in  mandatis  sunt).  Trazio  je,  da  se  opravdaju  svi  oni,  koji  su  se  kratili  poci 
na  vojnu  protiv  Turaka,  kao  i  pod  Susjedgrad.  Plemicki  sudci  izrijekom  su  iznijeli  imena 
cnih  plemica,  koji  se  za  podsade  Krupe  nijesu  pokororili  banskim  nalozima.  Dosadanji  ba- 
novac Ambroz  Gregorijanec  skinut  bi  sa  svoje  casti,  a  mjesto  njega  imenovan  za  banovca 
Ivan  Forcic  od  Butine  vasi.  Napokon  bi  zakljuceno,  da  »svi  stalezi  i  redovi  na  p  r  v  u  za- 
povijed  gospodina  bana  pod  kazan  moraju  ustati  tako  protiv  Turaka  kao  i  protiv  dru- 
gih odmetnika«  (ut  omnes  status  et  ordines  ad  primum  mandatum  domini  bani  tam  contra 
Turcas  quam  alios  rebelles  sub  poena  insurgant).  Jos  bi  dozvoljena  ratna  daca  od  tri 
forinte  u  dva  roka  (izuzev  krizevacku  zupaniju),  zatim  je  odredjeno  o  popravku  i  utvr- 
djivanju  nekih  gradova  (Koprivnice,  Gjurgjevca,  Preseke,  Gumnika),  i  ustanovljena  cijena 
za  zivez,  koji  se  je  prodavao  vojnicima.  No  zato  su  zahtijevali  stalezi,  neka  vrhovni  ka- 
pitan Ivan  Lenkovic  ne  dopusta  vojnicima  potlacivati  »nevoljne  plemice«. 

Namah  nakon  svrsena  sabora  podigao  je  ban  Petar  Erdedi  citavo  plemstvo  na  oruzje. 
Skupio  je  do  3000  konjanika  i  pjesaka,  pa  da  ce  s  njima  provaliti  u  turske  krajeve  iz- 
medju Stupcanice,  Velike  i  Moslavine  prema  Pakracu,  da  potrazi  Ferhatbega,  i  da  se  osveti 


BAN  ERDEDI   POBIJEDIO  TURKE  KOD  OBRESKE  (10.  RUJNA   1565.). 


255 


Turcima  za  osvojenu  Kriipu.  U  banovoj  vojsci  bili  su  Ivan  Qjulaj  iz  Vinice,  braca  Mate  i 
Simiin  Keglevic,  zatim  Ivan  Alapic,  Ivan  (jesti  i  mnoKi  druKi  hrabri  plemici.  Medjutim 
bijase  se  i  bosanski  pasa  Mustafa  Sokolovic  uvjerio,  da  ovaj  put  bihacke  kapitanije  uzeti 
ne  moze,  pa  je  s  toga  svu  svoju  vojsku  od  12.000  Ijudi  preveo  preko  Save,  te  udario  uz 
Lonju  i  Glogovnicu  prema  Krizevcima.  Ali  na  torn  cetovanju  namjerio  se  je  na  njega  kod 
O  b  r  e  s  k  e  (blizu  Ivanic  KloStra  i  Marce)  ban  Erdedi  sa  svojom  vojskom,  te  je  10.  rujna 
odr^ao  nad  njim  sjajnu  pobjedu. 

Savremeni  Vramec  javlja  o  pobiedi  bana  Erdeda  ovako:  »Gospodin  Peter  Erdedi, 
slovenski  i  hrvatski  ban,  Mustafu  Sokolovica  bosanskoga  bega  na  Obreskom  s  malimi  all 
dobrimi  vitezmi  27.000  Turaka  pobi,  raz- 
tira  i  vnoge  Turke  ali  suznje  polovi,  s  ve- 
likim  dobiCkom  domov  nazaj  se  srecno 
i  zdravo  vrnuse*.  I  drugi  savremenik, 
biskup  ugarski  Franjo  Forgac,  spominje 
tu  pobjedu,  izticuci,  kako  je  Erdedi  sa 
svojih  1000  konjanika  i  4000  pje^aka  raz- 
bio  kod  rijeke  Stupcanice  (apud  fluvium 
Stupcheniciam)  bosanskoga  pasu  i  nje- 
govih  18.000  konjanika.  Banu  je  bilo 
u  prilog  bregovito  tlo  i  gusta  §uma, 
zgodna  za  pjesake.  I  mletacki  poslanik 
na  carskom  dvoru  Leonardo  Contarini 
javlja  svome  duzdu  o  sjajnoj  pobjedi  ba- 
na Erdeda,  U  pismu  od  22.  rujna  1565. 
pise  on,  kako  je  ban  Erdedi  sa  5000  voj- 
nika  udario  na  pasu  bosanskoga  i  njego- 
vih  12.000  konjanika;  nakon  zestokoga  i 
duljega  boja  potjerao  je  pa§u  u  bijeg 
ubiv§i  preko  2000  Turaka  i  zarobiv§i 
mnogo  njih.  Progoneci  pasu  prinudio  ga 
je,  da  se  zatvori  u  maleni  kaSteo,  koji 
sada  ban  podsjeda;  kako  ban  pi§e,  nada 
se  on  naskoro  zarobiti  pasu  zajedno 
s  preostalom  vojskom  njegovom.  Po  ka- 
zivanju  potonjega  Isthuanffija  zgodila  se 
je  bitka  blizu  ObreSke  kod  rijeke  (Lonje, 
Qlogovnice  ili  Cazme).  IJan  Erdedi  na- 
hrupio  je  na  Turke  o  podne,  kad  su  ba§ 
blagovali,  tako  da  su  Turci  zateceni  nag- 
nuli  u  bijeg,  prije  nego  §to  je  i  doSlo  do 
pravoga  kre§eva.  Pobjeda  bila  je  tako 
zamaSna,  da  su  Cetovanja  turska  u  one 
krajevc  za  neko  vrijeme  prestala.  Slavo- 

dobitni  ban  Erdedi  nagradjen  bi  od  kralja  Maksimilijana  tim,  da  je  kralj  11.  iistopada  1565. 
njega  i  njegove  potomke  uzvisio  nagrofovsku  Cast. 

Medjutim  je  kralj  Maksimilijan  svcdjer  nastojao,  da  se  sa  sultanom  pogodi.  U  to 
ime  vratio  se  je  njegov  poslanik  Cernovid  jo§  27.  lipnja  1565.  u  Carigrad.  No  ved  sutra- 
dan  umre  tu  dosadanji  veliki  vczir  AlipaSa,  koji  je  zagovarao  mir,  a  prvim  vezirom  po- 
stade  (28.  lipnja)  ratoborni  Mehmed  SokoloviC,  jedan  od  najznamcnitijih  muieva 
u  povjestnici  osmanlijskoj,  koji  je  bio  bliii  svojak   trima   sultanima,  te  je   sve   do  smrti 


MEHMED  SOKOLOVIC. 
veliki  vezir  turski. 


256  KRALJ    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

svoje  (t  11.  iistopada  1579.)  upravljao  turskim  carstvom.  Bio  je  porijeklom  iz  l^osiic  (ro- 
djen  oko  1509.),  ne  zna  se  posve  izvjestno,  da  li  iz  same  Bosne,  ili  iz  Hercegovine.^''  Jos 
mladicem  dosao  je  ii  Carigrad,  gdje  je  postao  sultanovim  dvorjanikom,  a  posiije  pogla- 
vicom  sokolara  i  stitonosa.  Qodine  1546.,  iza  smrti  Hajredin  Barbarossc,  imenovan  bi  od 
Sulejmana  II.  kapiidan-pasom,  naime  admiraiom  turske  mornarice,  koju  je  cast  obnasao 
sedam  godina.  Iza  toga  postao  je  beglerbeg  od  Rumelije,  zatirn  trecim  vezirom,  a  godiiie 
1562.  ozenio  ga  je  sultan  svojom  unukom  Esmi-hanom,  kcerjii  potonjega  sultana  Selima  II. 
Mletacki  poslanik  Andrija  Dandulo  prikazujc  ga  kao  osobito  pohlepna  za  blagom,  koji  nije 
nikomu  prijatelj,  nego  radi  samo  za  svoju  korist.  Drug!  poslanici  opet  izticu  njegovu  uz- 
trpljivost,  mirnocu  i  razboritost,  kao  i  ostroumnost  pri  obavljanju  drzavnih  posala. 

Novi  vezir  Mehmed  Sokolovic  nije  htjeo  ni  cuti  za  mir,  ako  Maksimilijan  Tokaja  ne 
ustupi,  sto  potonji  nije  mogao  uciniti.  K  tomu  je  i  erdeljski  vojvoda  neprestano  moljakao 
za  pomoc.  I  tako  se  je  Sulejman,  premda  je  prigodom  podsjedanja  otoka  Malte  ove  godine 
mnogo  vojske  i  brodova  izgubio,  odlucio  za  rat.  Vec  21.  iistopada  pisao  je  Ivanu  Sigis- 
mundu:  »Mi  smo  se  rijesili,  da  dojducega  proljeca  sami  dodjemo,  pa  cemo  ti  toliku  pomoc 
podati,  da  ce  nasa  tebi  obecana  milost  jasnije  od  sunca  po  citavom  svijetu  sjajiti,  te  se 
spominjati  sve  do  konca  svijeta  i  posljednjega  suda.«  (Et  tale  tibi  auxilium  praestabimus, 
ut  nostra  tibi  promissa  dementia  per  totum  terrarum  orbem  sole  clarius  innotescat  et  huius 
rei  memoria  usque  ad  ultimum  mundi  diem  et  extremum  indicium  permaneat.)  I  zaista 
se  je  pocelo  oruzati  na  sve  strane.  Stalni  poslanik  kralja  Maksimilijana  u  Carigradu,  po 
imenu  Wyss,  javlja  10.  prosinca,  da  se  ondje  nista  drugo  ne  vidi,  nego  priprave  za  rat 
na  kopnu  i  na  moru;  sultan  vec  je  spreman,  da  podje  u  boj.  Dne  21.  prosinca  jos  je  jed- 
nom  Wyss  pohodio  velikoga  vezira  Mehmeda,  te  ga  je  kroz  tri  sata  putio,  kako  ce  Maksi- 
milijan drzati  mir,  i  kako  su  dosadanje  borbe  zapoceli  bas  erdeljski  vojvoda  i  turske  pase. 
Ali  Sokolovic  odgovorio  mu  je,  da  je  kocka  pala,  pa  da  bi  ga  moglo  stajati  glave,  kad 
bi  svomu  gospodaru  ista  vise  o  miru  govorio. 

Prema  tomu  nije  ni  Maksimilijanu  preostajalo  drugo,  nego  da  se  pripravi  za  rat. 
Da  dobije  novaca  i  vojske  za  ratovanje,  sazvao  je  28.  studenoga  ugarski  sabor  u  Pozun 
za  2.  veljace  1566.,  a  onda  je  7.  prosinca  posao  u  Augsburg,  da  ondje  drzavne  staleze 
njemacke  skioni  na  sto  izdasniju  pomoc.  Za  svoga  izbivanja  u  Njemackoj  imenovao  je 
brata  Karla  svojim  zamjenikom,  koji  mu  bijase  jos  28.  kolovoza  1565.  obecao,  da  ce  se 
brinuti  za  obranu  hrvatske  i  slavonske  krajine. 

U  to  sastao  se  je  15.  sijecnja  1566.  u  Zagrebu  sabor  hrvatski  i  slavonski.  Prvo  mu 
je  bilo,  da  izabere  poklisare  (oratores)  za  zakazani  ugarski  sabor  u  Pozunu.  Ali  su  se  ta- 
kodjer  cule  ostre  tuzbe  protiv  podkapitana  slavonske  krajine  Vida  lialeka;  zatim  protiv 
Uskoka  i  Vlaha,  koji  su  ubili  Petra  Orehovackoga  i  pocinjali  druga  razbojstva.  Nadalje 
bijahu  odredjeni  radnici  za  utvrdjivanje  Vrbovca  i  Rakovca,  zatim  bi  podnesena  molba 
na  kralja,  da  dade  pomoc  za  Keglevicev  grad  Buzin  u  Hrvatskol,  kao  i  za  odkup  nekih  od 
Turaka  zarobljenih  plemica.  Mnogo  je  burnije  bilo  na  ugarskomu  saboru  u  Pozunu,  gdje  je 
kralja  zastupao  nadvojvoda  Karlo,  Mjesto  da  stalezi  s  mjesta  stanu  razpravljati  o  kralje- 
vim  predlozima  za  obranu  zemlje,  stadose  zestokim  govorima  iznositi  opravdane  tuzbe 
radi  gazenja  njihovih  slobostina  (palatina  jos  uvijek  nije  bilo),  radi  zuluma  i  nasilja  vojnika 
i  njihovih  vojvoda.  Kroz  vise  dana  ozvanjali  su  u  saborskoj  dvorani  bucni  govori  i  tegobe 
nizega  plemstva  iz  svih  zupanija.  Napokon  bi  sastavljena  citava  knjiga  od  gotovo  sto 
araka,  puna  gravamina,  da  se  posalje  kralju  u  Njemacku.  Nadvojvoda  Karlo  radio  je  sve 


*  Po  krscanskim  vijestima  rodjen  je  Mehmed  Sokolovic  od  krscanskih  roditelja  u  gradu  So- 
kolu  izmedju  Dubrovnika  i  Trebinja,  te  se  je  izprva  zvao  Bajce.  Otac  mu  se  je  zvao  Mita,  a  stric 
mu  Makarije  bio  je  kaludjer  u  manastiru  sv.  Nikole  u  Banji.  —  Po  turskim  vrelima  opet  rodjen  je 
Mehmed  u  Sokolovicima  u  visegradskom  kotaru  od  otca  Ahmetbega. 


OPORUKA  NIKOLE  ZRINSKOQA. 


257 


:^ 


>< 


f1 


1  > 


m 


k 


f^^ 


.^t  i  t 


i 


/ 


^ 


Klaie,  Hrv.  povj.  111.  15.) 


IV 


258  KRAL.I    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

moguce,  da  ogorcenc  staleze  umiri.  Tezkom  mukom  izradio  je,  da  je  sabor  dozvolio  ratnu 
dacu  po  dva  zlatna  forinta  od  svakoga  kmetskoga  selista  (ili  porte),  izuzevsi  one  krajeve, 
koji  su  minule  godine  stradali  od  turskoga  pljackanja.  Obnovljene  bise  jos  prijasnje  od- 
redbe  glede  stajace  vojske  i  obcega  ustanka  (insurrekcije).  Na  posljedku  bi  jos  uprav- 
Ijena  molba  na  kralja,  da  jos  ove  godine  ili  na  pocetku  dojduce  sam  glavom  sabor 
obdrzava.  Zakljucci  saborski  zajedno  s  knjigom  prituzaba  bise  poslani  kralju  u  Augsburg, 
koji  ih  je  2.  svibnja  1566.  ondje  i  potvrdio. 

Kud  i  kamo  srecniji  bio  je  Maksimilijan  u  tudjini.  Papa  Pio  II.  dao  mu  je  50.000  du- 
kata,  a  spanjolski  kralj  Filip  II.  200.000  kruna.  Njemacki  drzavni  sabor,  koji  je  23.  ozujka 
1566.  sam  otvorio,  dozvolio  mu  je  30,  travnja  oko  1,700.000  forinti,  a  jednaku  svotu  za 
dalje  tri  godine  zajedno,  tako  da  je  mogao  unovaciti  mnogo  njemackih  vojnika,  po  prilici 
12 — 14.000  pjesaka  i  nekih  10.000  konjanika.  K  tomu  pridodje  7000  konjanika  iz  ceskih 
zemalja,  1900  iz  dolnje  i  gornje  Austrije,  1500  do  1700  konjanika,  koji  se  oko  »dvorskih 
zastava«  kralja  Maksimilijana  i  brata  mu  Ferdinanda  Tirolskoga  okupise,  i  napokon  3500 
ugarskih  vojnika,  koji  se  nadjose  u  logoru  svoga  kralja.  Bilo  je  medjutim  pomoci  i  iz  dru- 
gih  krscanskih  zemalja.  Iz  Francuzke  doveo  je  mladi  herceg  Guise  100  Ijudi,  iz  Italije  her- 
ceg  od  Ferrare  800  konjanika.  Herceg  od  Firence  poslao  je  3000  pjesaka,  a  herceg  od 
Savoje  200  pjesaka  i  toliko  isto  konjanika.  S  papinim  darom  unovacilo  se  je  2000  pje- 
saka. Tako  se  napokon  naslo  u  kraljevskom  logoru  izmedju  Starigrada  i  Komorana  na 
okupu  preko  40.000  vojnika,  polovicom  pjesaka  i  polovicom  konjanika.  Nadalje  stajale  su 
u  znatnijim  mjestima  i  jake  posade,  kao  6000  ugarskih  vojnika  pod  Dersffyjem  kod  Njitre, 
i  5000  Ijudi  u  Kosicama  pod  Schwendijem.  Bilo  je  posada  i  u  juznougarskim  gradovima; 
tako  u  Qjuli  2600  momaka,  kojima  je  zapovijedao  Vladislav  Kerecenji,  onda  u  S  i  g  e  t  u, 
gdje  je  tadanji  kapitan,  knez  Nikola  Zrinski,  skupio  2500 — 3000  junaka,  medju  njima  mnogo 
Hrvata  (Petar  Farkasic,  Vuk  Papratovic,  Petar  Patacic,  Caspar  Alapic,  Lovro  Juranic, 
Ivan  Novakovic,  Stjepan  Orsic,  Juraj  Radmanovic  i  dr.).  Knez  Nikola  Zrinski  bijase  jos 
23.  travnja  1566.  u  svome  gradu  Cakovcu  sastavio  svoju  oporuku  (preporucivsi  medju 
inim  svoju  zenu  i  djecu  zagrebackomu  biskupu  Jurju  Draskovicu,  vrhovnomu  krajiskomu 
kapitanu  Ivanu  Lenkovicu,  Vladislavu  Kerecenju  i  Ivanu  Alapicu);  dne  12.  svibnja  vec  je 
u  Sigetu,  odakle  dopisuje  s  nadvojvodom  Karlom  i  skuplja  cete  za  obranu  povjerene  mu 
tvrdje. 

Dok  je  glavna  vojska  pod  samim  kraljem  i  nadvojvodom  Ferdinandom  imala  bra- 
niti  Ugarsku,  povjereno  bi  nadvojvodi  Karlu,  da  s  vojskom  iz  nutarnjoaustrijskih  zemalja 
(Stajerske,  Kranjske  i  Koruske)  brani  Hrvatsku,  Slavoniju  i  Medjumurje.  Vrhovni  kapitan 
krajiski  Ivan  Lenkovic  u  to  se  vrijeme  mnogo  ne  iztice,  ah  to  vise  njegov  zamjenik  Her- 
bart  Auersperg.  Ovaj  je  vec  u  ozujku  okupio  oko  sebe  sve  cete  hrvatskih  kapitanija,  te 
podjedno  pozvao  i  kranjsku  gospodu.  Pozivu  njegovu  odazvala  su  se  zaista  braca  njegova 
Dietrich  i  Weikhardt,  zatim  grof  Ivan  Auersperg-Schonberg,  kapitan  kranjskih  vitezova 
Jost  Josip  Turn  i  drugi.  Napucen  od  nekoga  Simuna  Zecica  pokusao  je  Herbart  u  prvoj 
polovici  travnja  1565.,  da  iz  Bihaca  i  Ripca  provali  do  turske  Udbine,  pa  da  je  osvoji.  No 
kad  je  iz  Zavalja,  gdje  je  nocio,  htjeo  da  se  preko  visoke  Pljesivice  (Vrazi  vrtal,  Teufels- 
garten)  spusti  u  Krbavu,  odvratise  ga  od  toga  domaci  krajisnici  tim,  da  bi  mu  Ijudi  i  konji 
od  silnog  snijega  i  blata  nemilo  stradali.  Tako  se  je  opet  vratio  u  Ripac,  odakle  je  na  sam 
Uskrs,  14.  travnja  provalio  u  Bosnu,  te  citav  kotar  Lusci  poharao.  Spalivsi  do  300  kuca, 
poubivsi  i  zarobivsi  mnogo  Turaka,  te  ugrabivsi  dobar  plijen  sklonio  se  je  na  uskrsni 
ponedjeljak  kasno  po  noci  u  Bihac. 

Malo  dana  poslije,  naime  5.  svibnja,  sastao  se  je  u  Zagrebu  sabor  hrvatski.  Bi- 
skup  Juraj  Draskovic  prosvjedovao  je  tom  prigodom,  sto  se  za  njegov  grad  Hrastovicu, 
koji  je  na  udaru  Turcima,  kraljevstvo  slabo  ili  nikako  ne  brine.  Sabor  je  na  to  zakljucio, 
da  se  mora  podati  pomoc  recenomu  gradu    proti   neprijatelju,   pace   je   odredio   i   nacin, 


PODSADA  SIQETA. 


259 


kako  da  se  iitvrdi.  Nadalje  sii  sabrani  stalezi  odliicili,  da  se  s  mjesta  (statim)  dignu  na 
oruzje  pod  zastavoni  bana  Erdeda,  te  da  nitko  ovaj  put  ne  bude  oslobodjen  od  polazka 
na  vojnu  (ut  nemo  liber  sit  a  praesenti  exercituacione).  Jo§  bi  odredjeno,  da  se  posalju 
poklisari  nadvojvodi  Karlu,  koji  ce  tra^iti,  da  se  broj  vojnika  u  banskoj  ceti  povisi  i  placa 
za  njih  doznaci.  Da  se  napokon  brojnoj  vojsci  u  zemlji  osigura  zivez,  zakljuCeno  bi,  da 
se  zito  i  vino  ne  smije  izvan  zemlje  prodavati.  Svim  tim  ustanovama,  pa  i  drugiina,  sku- 
pilo  se  u  kraljevstvu  toliko  vojske,  da  ie  mogla  ne  samo  braniti  krajiSke  gradove,  nego  u 
zgodan  cas  i  provaijivati  u  susjedne  sandzake  bosanske. 

Medjutim  bijahu  u  Ugarskoj  vec  pojedine   pase   zapoceli   ratovanje.   Budimski   pasa 
Arslan  (Oroslan)  navaiio  ]e  5.  lipnja  1566.  na  tvrdu  Palotu  zapadno  od  Stoinog  Biograda, 


SIQET  U  DRUQOJ  POLOVICI  XVI.  STOLJECA. 
Po  savremenom  nacrtu  talijanskoga  umietnika. 


ali  ie  veC  za  deset  dana  uzmakao,  kad  su  grofovi  Helfenstein  i  giurski  kapitan  Salm  u  po- 
mo<i  joi  pritekli.  Na  to  ie  Salm  nc  samo  zauzeo  susiedni  Vesprim,  nego  sredinom  srpnia  i 
dobro  utvrdieni  Totis.  Snovalo  se  paCe  udariti  i  na  Ostrogon.  kad  no  ie  krali  Maksimilijan 
zapovjedio,  da  se  voivode  ograniCe  na  obranu,  ier  se  ve6  iavlialo  o  dolazku  sultanovu. 

Stari  i  od  uloga  skrSeni  Sulejman  nije  mogao  pravo  staiati.  ni  na  konjn  iahati.  paCe 
ie  i  du§evno  bio  zahirio;  uza  sve  to  bijaSe  se  riieSio.  da  sam  glavom  voisku  vodi.  U  jediiu 
ie  ruku  htieo  izpuniti  svoju  vicrsku  du^riost.  a  u  drugu  oprati  liagu,  nanesenu  njegovoi 
casti,  sto  mu  ie  voiska  pred  Maltom  blla  potucena.  To  ie  trinaesta  vojna.  koju  je  sam 
vodio.  Dne  29.  travnia  krenuo  je  iz  Carigrada;  tek  u  dnigoi  polovici  lipnia  stigao  je  u 
Zemun,  gdie  ga  je  po  njegovu  nalogu  sa  sjajnom  dru^.inom  doCekao  erdeliski  voivoda  Ivan 

17* 


260  KRALJ    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

Sigismund.  Vojvoda  pao  je  29.  lipnja  tri  puta  preda  nj  na  koljena,  te  mu  predao  bogate 
darove.  Sultan  primio  ga  je  kao  Ijubljenoga  sina,  te  mu  je  obecao,  da  ne  ce  mirovati,  dok 
ga  ne  ovjenca  ugarskom  krunom.  Sutradan  uzvratio  mu  je  sultan  takodjer  bogatim  daro- 
vima,  koje  su  22  causa  nosili,  pridavsi  jos  cetiri  prekrasna  konja,  koje  je  vrhovni  konjus- 
nik  doveo.  Na  razstanku  1.  srpnja  rekao  je  sultan  vojvodi:  »Pobrini  se  za  vojsku,  barut, 
olovo  i  novce;  ako  ti  sto  uztreba,  javi  mi,  da  ti  dadem,  sto  trazis.« 

Sulejmanu  bijase  poglavito  do  toga,  da  osvoji  one  tvrdinje,  koje  su  zaustavljale 
dalje  sirenje  turske  vlasti,  a  to  su  bile  Qjula  na  iztoku,  Siget  na  zapadu  i  Jegar  na  sje- 
veru.  Na  Qjulu  poslao  je  vezira  Pertavpasu  sa  25.000  konjanika  i  pjesaka,  te  2000  janji- 
cara,  odredivsi,  da  mu  se  pridruzi  temesvarski  pasa  i  krimski  Tatari.  Nakon  podsade 
od  dva  mjeseca  prorijedila  se  junacka  posada  tako,  da  se  je  napokon  kapitan  Vladislav 
Kerecenji  s  preostalih  500  Ijudi  3.  rujna  morao  predati  uz  pogodbu  da  slobodno  iz  grada 
izadje.  Na  to  su  Turci  zauzeli  jos  susjedne  manje  tvrdinje  Jeno  i  Vilagos,  pa  tako  posve 
zatrli  vlast  kralja  Maksimilijana  u  krajevima  onkraj  srednje  Tise. 

Sam  Sulejman,  kaze  se,  smijerao  je  izprva  s  glavnom  vojskom  udariti  na  Jegar; 
ali  kad  mu  je  stigla  vijest,  da  je  Nikola  Zrinski  razbio  kod  Siklosa  jednu  tursku  cetu,  od- 
lucio  je  poci  ravno  prema  Sigetu,  koji  mu  je  i  onako  vise  smetao  od  Jegra.  Ali  prelazom 
preko  rijeke  Drave,  koja  bijase  nabujala,  zategnulo  se  je  napredovanje,  tako  da  je  tek 
1.  kolovoza  turska  vojska  doprla  do  Sigeta,  a  6.  kolovoza  sam  Sulejman.  Koliko  je  vojske 
turske  opasalo  grad,  tezko  je  osjeci,  jer  se  vijesti  ne  podudaraju;  ali  nema  dvojbe,  da  je 
bilo  preko  100.000  za  boj  odredjenih  momaka,  a  topova  sto  vecih  sto  manjih  preko  dvije 
stotine. 

Siget  dijelio  se  je  tada  na  novu  varos  (na  jugu),  na  staru  varos  i  ilia  stari  grad 
(na  sjeveru).  Ove  tri  cesti  Sigeta  bile  su  medju  sobom  spojene  mostovima,  od  kojih  je  onaj, 
koji  je  spajao  staru  varos  s  gradom,  bio  prilicno  dugacak,  dok  je  drugi  izmedju  obiju 
varosi  bio  mnogo  kraci.  Qlavna  obrana  mjestu  bile  su  mocvare  potoka  Almasa,  koje  su 
ga  pretvarale  u  otok,  po  cemu  je  i  dobio  magjarsko  ime  Siget  (=  otok).  Najjace  je  bio 
utvrdjen  stari  grad,  koji  doduse  nije  imao  kamenih  zidova,  nego  samo  od  drva  i  zemlje 
podignute  bedeme  i  pet  bastiona.  Tek  u  nutarnjem  dijelu  toga  grada,  u  koji  se  takodjer 
mostom  ulazilo,  stajala  je  jedna  kula  od  kamena,  u  kojoj  se  je  cuvao  puscani  prah.  Nikola 
Zrinski  bijase  se  svime  obskrbio  za  dulju  podsadu  toga  grada,  tako  da  je  narocito  hrane 
bilo  na  pretek.«  Doznavsi  da  su  Turci  na  domaku,  skupio  je  svu  posadu  i  za  oruzje  do- 
rasle  gradjane  u  nutarnjem  dijelu  staroga  grada,  gdje  su  mu  prisegli  vjernost  i  poslusnost 
do  smrti,  posto  se  je  on  prije  zavjerio  ovim  rijecima:  »Ja  Nikola  knez  Zrinski  obecajem 
najprije  Bogu  velikomu,  zatim  njegovu  velicanstvu,  nasemu  sjajnomu  vladaru  i  nasoj 
ubogoj  domovini  i  vama  vitezovima,  da  vas  nikad  ne  cu  ostaviti,  nego  da  cu  s  vama 
zivjeti  i  umrijeti,  dobro  i  zlo  podnijeti.  Tako  mi  Bog  pomogao!«  Jos  je  svoga  necaka 
Qaspara   Alapica   proglasio   svojim   zamjenikom,  ako  bi  ga  smrt  zatekla. 

Namah  7.  kolovoza  zapoceli  su  Turci  udarati  na  novu  varos.  Podsada  trajala  je  punih 
mjesec  dana.  Jedan  od  hrvatskih  junaka,  koji  je  nakon  pada  Sigeta  dopanuo  turskoga  su- 
zanjstva,  pa  se  onda  za  veliku  svotu  novaca  odkupio,  sastavio  je  u  hrvatskom  jeziku 
vjernu  i  potanku  povjest  te  podsade.  Njegovo  je  djelce  po  zelji  Ivana  Auersperga  Ijubljan- 
ski  Slovenac  Samojlo  Budina  preveo  na  njemacki  i  latinski  jezik.  Hrvatski  izvornik  ili  je 
negdje  zametnut  ili  je  propao;  latinski  prije  vod  Slovenca  Budine  izasao  je  stampom  u 
Becu  god.  1568.,  pa  tako  nam  je  sacuvan  obsezan  opis  sigetske  katastrofe  od  ocevidca, 
koji  je  sam  u  onoj  strasnoj  borbi  sudjelovao. 

Nova  varos,  kako  je  bila  slabo  utvrdjena,  nije  se  uza  svu  junacku  obranu  mogla  dugo 
odrzati.  Vec  9.  kolovoza  morao  ju  je  Zrinski  napustiti  i  spaliti,  te  uzmaknuti  u  staru  va- 
ros. No  i  tu  su  Turci  osvojili  nakon  deset  dana  (19.  kolovoza),  kojom  su  prigodom  izgi- 
nuli  brojni  branitelji,  jer  se  nijesu  za  vremena  mogli  skloniti  u  grad.  No  i  Turaka  ostalo 


SMRT  SULEJMANA   II. 


261 


VKARHAFTICTE   COMTRAFACTV?. •  DESSWOUTEBORNEM-HE 


RRN-NICOLAV^-GRAF 
ER-VMD-.SELJGER- 

>«*  yit    /i«  Vwtm   IT 
Clf       OAH>tP.4  ■'^  r 


7V-  SERIN-  '>'   LOBLICH 
GEDECHTNIS   rrtSfi 


je  mrtvih  do  30(MJ  momaka.  Jo§  za  podsade  stare  varoSi  porucio  je  Zrinski  kralju  Maksi- 
milijanu  u  logor  kod  Gjura,  »da  6e,  ako  mu  dodje  do  nevolje,  staru  varo§  upaliti,  te  se  u 
grad  povuci,  da  se  tii  b  r  a  n  i  do  p  o  s  1  j  e  d  n  j  e  g  a  c  o  v  j  e  k  a.« 

Osobito  krvava  bila  ie  borba  za  stari  grad.  Veliki  vezir  fAehmed  Sokolovic  kuSao  je 
izprva  predobiti  Zrinskoga,  doglasiv§i  mu  pirmorn  na  odapetoj  streljici,  da  ce  mu  darovati 
Citavu  Hrvatsku,  ako  mu  Siget  predade.  Malo  zatim  zarobili  su  Turci  u  Medjumurju  trubljaca 
Jurja  Zrinskoga,  najstarijega  Nikolina  sina.  Sulejman  uze  na  to  trubiju  toga  trumbetaSa,  na 
kojoj  je  bio  grb  porodice  Zrin- 
skih,  te  ju  posla  u  grad  Nikoli 
s  porukom:  neka  mu  grad  pre- 
dade, jer  ce  mu  inace  pogubiti 
sina,  koji  je  u  njegovoj  vlasti. 
Napokon  bacise  Turci  u  grad 
vise  pisama  na  hrvatskom,  ma- 
gjarskom  i  njemackom  jeziku, 
pozivajuci  branitelje,  da  u  ludo 
ne  gube  glave,  vec  neka  se  pre- 
dadu,  pa  6e  ih  silni  sultan  bo- 
gato  nagraditi.  Ali  sve  te  po- 
ruke  i  prijetnje  nijesu  koristile. 

PoSto  su  Turci  nepre- 
stano  danju  i  nocu  kroz  vise 
dana  na  grad  pucali,  te  mu  be- 
deme  na  vise  mjesta  razvalili, 
odredi  veliki  vezir  Sokolovic 
za  26.  kolovoza  obci  juris.  Ali 
taj  bi  suzbit,  pri  cemu  su  bra- 
nitelji  ugrabili  dvije  turske  za- 
stave,  te  ubili  egipatskoga  na- 
mjestnika  Alipa§u  i  zapovjed- 
nika  topnic^tva  Aliportuka.  Jo§ 
je  zeSci  bio  juriS  29.  kolovoza 
na  godiSnjicu  pada  Beograda, 
Muliadkoga  boja  i  uzeca  Bu- 
dima.  Sam  sultan,  premda  te2- 
ko  bolan  i  nemo(San,  zajaSio  je 
konja  i  pokazao  se  vojnicima, 
da  ih  obodri.  Ali  junacki  bra- 
nitelji  suzbijali  su  sve  navale 
od  jutra  do  mraka,  paCe  su 
zarobili  janjicarskoga  agu.  Sad 

su  Turci  stall  lagume  kopati,  da  ovako  razvale  stari  grad.  Od  2.  rujna  kopali  su  pod 
bastionom,  zvanom  »brdo«,  koju  bijaSe  nekad  Nadazdi  podigao,  pa  izpuniSe  lagum  dr- 
vom,  slamom  i  barutom.  Zrinski  je  doduSe  na  to  juri§aju(ie  Turkc  doCekao  i  jo§  jcdnom 
suzbio;  ali  kad  je  na  to  vjetar  dunuo,  te  je  grad  stao  gorjeti,  morao  ga  je  Zrinski  zajedno 
sa  zairom,  hranom  i  bijednim  ?jteljima  prepustiti  Turcima,  pa  se  s  ostatcima  posade  sklo- 
niti  u  nutarnju,  najtvrdju  Cest  grada.  Medjutim  bijaSe  Sulejman  II.  ved  4.  rujna  umro,  ne 
docekavSi  ni  pada  Sigcta,  a  ni  glasa  o  padu  Qjulc.  Veliki  vezir  Sokolovic  zatajio  je  sulta 
novu  smrt  svima,  pace  i  samim  vezirima,  te  je  prigodom  juriSa  5.  rujna  namjestio  mrtvo 
tijelo  njegovo  na  stolac  uz  prozor  njegova  ^atora,  kao  da  2iv  gleda  svoje  hrabre  borce 


KNEZ  NIKOLA  ZRINSKI. 
Po  savremenoj  slici,  koju  je  naCinio  Baltazar  Jenichen. 


262  KRALJ    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

U  isti  inah  poslao  je  Sokolovic  k  Sulejmanovu  sinu  i  svome  tastu  Selimu  II,  pouzdana 
glasnika,  da  mu  javi  smrt  otcevu,  te  ga  pozove,  neka  sto  prije  pohita  u  tabor  medju 
svoje  vojnike.  Da  i  dalje  zavara  Turke,  pridrzao  je  Sokolovic  sav  dosadanji  red  i  obrede 
(dao  je  za  sultana  jelo  pripravljati  i  u  odredjeno  vrijeme  glasbi  pred  njegovim  satorom 
udarati),  kao  da  je  sultan  jos  svedjer  na  zivotu. 

Zrinski  nije  se  vise  mogao  dugo  drzati  u  nutarnjoj  cesti  staroga  grada.  Imao  je  uza 
se  jedva  jos  500  junaka.  Kad  su  k  tomu  Turci  7.  rujna  vec  od  rane  zore  stall  na  ostatak 
grada  bacati  ognjene  strijele  i  lopte,  te  ga  zapalili  zajedno  sa  stanom  samoga  Zrinskoga, 
i  kad  se  je  zatim  citava  turska  vojska  spremila  na  juris,  odlucio  je  knez  Zrinski,  da  ce 
radije  iz  grada  provaliti  i  junacki  poginuti,  nego  u  gradu  kukavno  izgorjeti. 

Najprije  dade  iz  svoga  stana  iznijeti  svoje  dragocjenosti  i  blago,  te  sve  pobaca  u 
vatru.  Onda  dozva  svoga  vjernoga  sluzbenika  Crnka,  te  se  s  njegovom  pomoci  zaodjene 
sjajnim  odorama.  Na  glavu  je  nasadio  zlatom  vezeni  kalpak  s  perom  od  caplje  i  dragim 
kamenom  sprijeda.  O  bedra  opasao  je  sablju,  a  u  ruke  uzeo  je  lagan,  okrugao  stit.  U  pod- 
stavu  dolame  dao  je  usiti  sto  ugarskih  dukata,  da  bude  plijena  Turcinu,  koji  ga  u  ruke 
dobije.  Napokon  uze  k  sebi  gradske  kljuce,  da  ne  dodju  neprijatelju  u  ruke,  dok  bude  njemu 
na  ramenima  glava.  Tako  odjeven  i  priredjen  podje  iz  svoga  stana  medju  preostale  brani- 
telje,  koji  su  ga  vec  pripravni  cekali  u  gradskom  dvoristu  blizu  vrata,  gdje  je  stajao  na- 
peren  jedan  top,  napunjen  komadima  zeljeza  i  tanetima.  Opomenuvsi  jos  jednom  svoju 
vjernu  cetu,  da  ne  zali  poginuti  za  svetu  vjeru  Isusovu,  za  kralja  i  domovinu  zapovjedi, 
da  se  spuste  gradska  vrata  i  opali  top,  koji  je  oborio  brojne  Turke  pred  mostom  i  utro 
tako  put  u  gomili  neprijateljskoj.  Sada  provali  Zrinski  s  cetom  svojom,  pred  kojom  je 
Lovro  Juranic  nosio  kraljevsku  zastavu.  Zrinski,  kako  je  bio  prvi  medju  svojima,  obori 
jednoga  turskoga  castnika  samokresom,  a  onda  stade  macem  sjeci  na  sve  strane.  Turci 
mu  dovikivahu,  da  ne  gubi  ludo  glave,  vec  neka  se  preda  na  milost  sultanovu.  Napokon 
ga  pogodi  neprijateljsko  zrno  u  glavu  i  on  pade  na  zemlju.  Oko  umirucega  vojvode  nasta 
silno  kresevo,  u  kojem  su  branitelji  izginuli,  na  sto  su  Turci  jos  zivoga  Zrinskoga  odnijeli 
pred  janjicarskoga  agu,  koji  mu  je  na  Kocijanovu  topu  dao  glavu  odrubiti.  Kad  su  na  to 
slavodobitni  Turci  provalili  u  nutarnju  cest  grada,  da  plijene  i  robe,  poleti  kamena  kula,  n 
kojoj  je  bilo  mnogo  baruta,  u  zrak,  te  pokopa  u  svojim  rusevinama  3000  neprijatelja. 

Od  branitelja  grada  Sigeta  izginuse  gotovo  svi;  Turci  poklonise  zivot  samo  ne- 
kima  izmedju  njih,  kao  Zrinskovu  sluzbeniku  Crnku,  mladomu  Berti  Gereciju,  Stjepanu 
Orsicu  i  Qasparu  Alapicu,  potonjemu  banu  hrvatskomu.  Crnka  i  Alapica  izkupio  je  poslije 
iz  turskoga  suzanjstva  knez  Juraj  Zrinski,  Nikolin  sin.  Qlavu  Nikole  Zrinskoga  natakao  je 
Sokolovic  na  kolac  pred  sultanovim  satorom,  gdje  je  dva  dana  stajala;  dne  9.  rujna  posla 
je  svomu  bratu,  budimskomu  pasi  Mustafi,  a  ovaj  je  odpremi  grofu  Salmu,  Poslije  je 
Nikolin  sin  Juraj  prenese  u  Cakovac,  gdje  bi  sahranjena  u  porodicnoj  grobnici  u  pavlin- 
skoj  crkvi  sv.  Jelene.  Turke  je  stajalo  podsjedanje  i  uzece  Sigeta  18.000  konjanika  i  7000 
janjicara. 

Za  podsjedanja  Sigeta  i  Qjule  stajao  je  nadvovoda  Karlo  u  Medjumurju  kod  P  r  e- 
1  o  g  a  s  vojskom  od  10.000  momaka  iz  nutarnjoaustrijskih  zemalja.  Njemu  su  bill  pod- 
vrgnuti  hrvatski  ban  Petar  Erdedi  i  zamjenici  vrhovnoga  kapitana  krajiskoga  Ivana  Len- 
kovica,  po  imenu  Vid  Halek  u  Slavoniji  i  Herbart  Auersperg  u  Hrvatskoj.  Sam  Karlo  po- 
duzimao  je  iz  Medjumurja  navale  prema  Boboviscu  ili  Bobovcu,  te  je  tako  jednom  prigo- 
dom  razprsio  jednu  tursku  cetu  od  4000  Ijudi.  Zamasnija  bila  su  cetovanja  bana  Erdeda 
i  Herbarta  Auersperga,  sto  su  ih  ovi  izvodili  po  nalogu  nadvojvode,  ne  bi  11  tako  smeli  sul- 
tana pri  obsjedanju  Sigeta.  Dne  29.  kolovoza  nasli  su  se  kod  Topuskoga  na  okupu 
ban  Rrdedi,  Herbart  Auersperg  i  kapitan  kranjskih  pomocnih  ceta  Jost  Josip  Thurn.  Uza 
se  imali  su  do  3000  konjanika  i  cetiri  banderija  pjesaka.  Bilo  je  tu  i  hrvatskih  knezova, 
kao  Franjo  Frankapan  Slunjski,  sa  svojim  lakim   konjanicima.   Sva   ta   vojska   udarila   je 


BORBE  OKO  NOVIQRADA   1   KOSTAJNICE. 


263 


prema  Uni,  da  zaprijeti  gradovima  Novigradu  i  Kostajnici.  Najprije  oborili  su  se 
pjeSacI  na  Novigrad,  dok  su  u  isti  mah  konjaiiici  pohitali  prema  Kostajnici,  pa  pustoSili  i 
harali  niz  Unu  sve  do  Save  i  pozezkoga  sandzaka.  Jednima  i  drugima  bili  su  kao  zaledje 
hrvatski  knezovi  sa  svojim  lakim  konjanicima.  Ceta,  koja  je  udarila  na  Novigrad,  osvojila 
i  zapalila  je  sarau  varo§,  te  je  stala  podsjedati  tvrdinju.  U  to  je  turska  posada  iz  Kostajnice 
iza§la,  da  podje  u  pomoc  podsjednutomu  Novigradu,  ali  ta  bi  od  krscanskih  ceta  doCekana, 
razprsena  i  u  bijeg  natjerana,  tako  da  se  je  tek  malo  njih  vratilo  u  Kostajnicu.  Zapovjednik 
turski  u  Novigradu  poceo  je  na  to  ugovarati  o  predaji  uz  pogodbu,  da  ga  puste  s  posa- 
dom   slobodno   iz   grada  otici.   No   Auersperg  i  Erdedi  nijesu  vjerovali  u  te  ponude,  pa 
odlucise  nastaviti  podsjedanje,  da  grad  silom  osvoje.  Najednom  se  je  proculo,  da  gradu 
dolazi  u  pomoc  s  jedne  strane  pozezki  sandzak  (Usraimbeg)  sa  5000  konjanika,  a  s  druge 
hlivanjski  sandzak  (Holi-beg)  sa  800  janjicara   i   toliko  konjanika,  koje   je   imao  povesti 
sultanu  pod  Siget.  Kad  je  na  to  pozezki  sandzak  presao  Savu,  te  se  zdruzio  sa  hlivanjskim 
sand^akom,  ban  se  je  Erdedi  zajedno  s  Auerspergom  rijesio  za  odlucni  boj.  I  tako  je  u  do- 
lini  Une  nedaleko  od  Novigrada  doslo 
do  bitke,  u  kojoj  su  Turci  bili  razbiti  i 
razpr§eni.  Sam  pozezki  sandzak  dopa- 
nuo  je  tezkih  rana,  te  bi  zarobljen  i  po- 
slan  u  Ljubljanu,  gdje  je  vise  mjeseci 
bio  u  suzanjstvu,  dok  se  nije  za  30.000 
dukata   odkupio.   Osim    toga   ostalo   je 
mrtvih  na  bojnom  polju  sva  sila  Turaka, 
medju  njima  i  hlivanjski  sandzak  Holi- 
beg,  koji  je  bio  potomak  jedne  turske 
sultanije   i   prijatelj   sultana   Sulejmana. 
SuviSe  zapao  je  krsCane  obilat  plijen, 
kao  svi  topovi,  mnoge   bojne  opreme, 
barjaci  i  gotovo  sva  prtljaga.  Medjutim 
dobise  ban  i  Auersperg  od  nadvojvode 
Karla  novih  ceta,  s  nalogom,  da  provale 
prema  P  o  z  e  g  i.  Na  torn  cetovanju  spa- 
lili  su  jedan  grad,  u  kojem  je  sandzak 
obicavao   stolovati;   zatim   su    poharali 
savkolik  onaj   kraj,  te  zarobili  mnogo 
puka  i  stoke.  Vratili  su  se  kuci  tek  onda,  kad  su  im  stigli  glasi,  da  je  Siget  vec  pao. 

Dok  je  ovako  juzna  vojska  pod  nadvojvodom  Karlom  sve  moguce  cinila,  da  smeta 
Turcima  pri  podsjedanjn  Sigeta,  glavna  je  vojska  na  sjeveru  stajala  skrStenih  ruku.  Ugar- 
ski  i  hrvatski  velikaSi  n  ratnom  vijecu.  narocito  velikovaradinski  biskup  ForgaiS  i  vr- 
hovni  konjuSnik  Pranjo  Tahi  predlagali  su  doduSe  kralju  i  bratu  mu  Ferdinandu.  koji  su 
od  15.  kolovoza  u  logoru  boravili,  da  bi  se  udarilo  na  Ostrogon  i  tim  odvratilo  Turke  od 
podsade  Sigeta;  ali  strah  Nijemaca  bio  je  tolik,  da  nijesu  htjeli  ni  Cuti  za  kakvo  odluCno 
poiluzece.  I  tako  je  ratno  vije(ie  odlu(^ilo,  da  se  vojska  pomakne  samo  do  Qjura,  pa  da 
ondje  u  uSancJenom  logoru  (3eka  na  dalje  dogadjajc.  Jo§  15.  listopada  piSe  Antun  VranCic 
bratu  Mihajlu  ovako:  »Mi  gubimo  vrijeme  zaludo  borave(Si  u  logoru  kod  Komorana.  iz- 
gledajuci  nekakvu  zgodu,  ne  znam  kakovu.«  Sedam  dana  zatim,  —  22.  listopada,  —  raz- 
puStena  bi  vojska;  ncki  manji  odjeli  biSe  poslani  Schwendiju.  da  s  njima  brani  Tokaj  od 
erdeljskoga  vojvode,  druge  opet  razmjestiSe  po  ugarskim  krajiSkim  gradovima,  gdje  su  hr- 
pimice  ginuli  od  bijcde  i  razpuStenoga  zivota;  najvedi  dio  vojske  poslan  bi  kuci.  Mjesto 
Sigeta  postade  sada  branikom  jugozapadne  Ugarske  KaniXa;  kralj  imenova  za  njezina 
kapitana  Franju  Taha,  kojemu  se  pridruziSe  neki  hrvatski  junaci,  kao  Petar  Keglevi(i  mladji 


SULTAN  SELIM   11.   (1566.— 1574.). 

Po  drvorezu  u  djelu:  Die  neu  eroffnete  ottoma- 
nische  Pforte.  Augsburg  1694. 


264  KRALJ    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

s  bratom  Matom,  Ivan  Alapic  s  oslobodjenim  (iz  turskoga  suzanjstva)  sinom  Qasparom, 
Franjo  Qesti  i  mnogi  drugi. 

Nakon  pada  Sigeta  ostao  je  veliki  vezir  Mehmed  Sokolovic  jos  mjesec  i  pol  u 
Ugarskoj,  radeci  sve  tako,  kao  da  sultan  svedjer  zivi.  Jedan  odio  vojske  osvajao  je  gra- 
dove  Bobovac,  Vizvar,  Curgo  i  druge;  dok  je  drugi  na  novo  podizao  i  utvrdjivao  razva- 
Ijeni  Siget.  Tek  21.  listopada  stala  se  je  turska  vojska  vracati,  vodeci  sobom  do  80.000 
krscana  u  suzanjstvo.  Dosavsi  u  Beograd  objavio  je  24.  listopada  veliki  vezir  smrt  Sulej- 
manovu,  na  sto  se  je  vojska  poklonila  mladomu  S  e  1  i  m  u  II.,  koji  bijase  vec  u  Carigradu 
na  prijestolje  sjeo,  te  sada  vojsci  u  susret  dosao. 

Novi  sultan  Selim  II.  (1566. — 1574.)  bio  je  pijanica  i  gumalac,  k  tomu  nije  imao  ni 
volje  ni  novaca  za  ratovanje.  A  ni  Sokolovic  nije  gonio  na  rat,  jer  je  opet  zaprijetila 
opasnost  od  Perzijanaca.  Maksimilijan  napokon  zacao  se  je  nakon  velike  nedace  od  god. 
1566.  kroz  sav  dalji  svoj  zivot  svakoga  zamasnijega  vojnoga  podhvata,  to  vise,  sto  ni  Nje- 
macka  ni  Ugarska  nijesu  bile  podobne,  da  ga  izdrze.  U  Njemackoj  bijase  Ijudima  strah  i 
trepet  pred  Turcima  zasao  u  kosti;  Ugarska  pak,  koliko  nije  bila  u  izravnoj  i  neizravnoj 
vlasti  turskoj,  ostala  je  poharana  i  pusta.  »0  Ugarskoj  se  sada  ne  govori  nego  o  kakvoj 
Ijesini  i  mrtvoj  stvari«  (Dell'  Ongaria  adonque  non  occorse  di  parlare,  se  non  come  di 
cadavero,  et  di  cosa  estinta),  pise  jos  god.  1571.  u  svojoj  relaciji  Ivan  Michieli,  bivsi  posla- 
nik  na  dvoru  cara  i  kralja  Maksimilijana,  pa  kaze,  da  se  za  nju  mogu  posve  istinito  upo- 
trebiti  rijeci:  »Bili  smo  Trojanci,  bio  je  Ilion«  (Fuimus  Troes,  fuit  Ilion).  A  i  ono,  sto  je 
preostalo  od  Ugarske,  bilo  je  posve  nezadovoljno  s  vladanjem  kraljevim.  To  se  je  ocito  vi- 
djelo  na  saboru,  sto  ga  bijase  Maksimilijan  sazvao  u  Pozun  za  1.  lipnja  1567.  Vec  prije  do- 
lazka  kraljeva  na  sabor  iznosile  se  nebrojene  tuzbe,  sto  kralj  ne  popunjuje  drzavno  vijece 
nakon  smrti  nekih  clanova,  sto  ne  daje  ugarskim  podanicima  posjede  izumrlih  plemickih 
porodica,  sto  kapitani  i  zapovjednici  kraljevskih  ceta  globe  i  zatiru  puk  i  plemstvo.  Kad  je 
pak  kralj  protiv  dosadanjega  obicaja  progovorio  stalezima  njemackim  jezikom, 
pace  i  zakonske  predloge  podastro  u  tom  jeziku,  izjavise  stalezi,  da^o  tim  propozicijama 
ne  ce  ni  razpravljati,  dok  se  ne  zadovolji  njihovim  tegobama.  Tezkom  mukom  bise  stalezi 
umireni,  na  sto  je  kralj  clanke  saborske  27.  srpnja  potvrdio.  AH  bas  sve  te  prilike  gonile 
su  Maksimilijana,  da  se  sto  prije  izmiri  s  Turcima,  s  kojima  je  neprestano  ugovarao  njegov 
stalni  poklisar  u  Carigradu,  spomenuti  vec  Albrecht  Wyss.  Dne  23.  lipnja  1567.  imenovao 
je  u  Pozunu  jegarskoga  biskupa  Antuna  Vrancica  i  svoga  savjetnika  Kristofora 
Teuffenbacha  svojim  zasebnim  poslanicima,  te  im  je  dao  punomoc  u  ime  svoje  i 
svoje  brace,  da  zajedno  s  Wyssom  utanace  mir  sa  sultanom  Selimom  II. 

Ako  se  je  vec  Ugarska  smatrala  »ljesinom«,  kako  je  tek  bilo  »ostatcima  ostataka« 
kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije!  Velik  udarac  bio  je  za  hrvatsko  kraljevstvo,  sto  je 
26.  travnja  1567.  umro  dosadanji  junacki  ban,  grof  Petar  Erdedi.  Savremeni  Vramec  zabi- 
Ijezio  je  njegovu  smrt  ovako:  »1567.  Qospodin  Peter  Erdedi  slovenski,  Dalmacie  i  hor- 
vatski  ban  etc.  toga  sveta  premeni  i  pokopan  jest  v  Jastrebarske  cirkve.  Ostavil  je  sina 
dva,  ke  dva  sta  i  vezda  ziva;  gospodina  Tomasa  i  Petra,  kima  daj  Bog  zmozni  dugo  na 
ovom  svete  ziveti  i  batrivo  srce  proti  neprijatelom  vere  krscanske 
Turkom  imeti,  i  svojega  dobroga  oca  drume  pohagjati.«  Grof  Petar 
Erdedi  sahranjen  bi  u  Jastrebarskom  u  kapelici  sv.  Petra,  gdje  je  jos  god.  1700.  stajala 
nadgrobna  ploca  s  latinskim  nadpisom  od  jedanaest  dvostiha.*  Hrvatski  narod  sjecao  ga 


*  Evo  napisa:  »Erdewdy  Petrus  patriae  fortissima  proles,  —  Post  vitae  sordes  coelica  regna 
subiit,  —  Aprilis  sexto  et  viceno  sole  oriente  —  Sordidum  niuiidum  liquit  et  astra  tenet.  —  Annus 
milleno  et  quingento  rite  recurso  —  Sexagesimus  et  septimus  iste  fuit.  —  Officium  sanctum  patriae 
pro  pignore  gessit,  —  Bonus  erat  patriae,  dux  plus  ipse  suis,  —  Thurca  ferox  patriam  nunquam  vasta- 
vit  inultus,  —  Hei  quoties  ill!  patria  chara  fuit,  —  Magnanimi  officium  dixcris  principis,  atque  — 
Protexit  terram  fortis  et  ipse  suam,  —  Regis  coelestis  solium  est  advectus  in  hora.  —  Conspectu  ut 


SMRT  BANA  PCTRA  ERDCDA. 


265 


I 


se  ie  zahvaino  i  u  potonje  vrijeme.  Kad  su  hrvatski  staled!  na  saboru  u  Zagrebu  8.  travnja 
1584.  primili  i  uveli  sina  mu  Tomu  u  bansku  Cast,  sjetili  su  se  i  »blafene  uspomene* 
(beatae  memoriae)  pokojnoga  bana  Petra,  te  zazelili  sinu,  da  poput  otca  svoga  kroz  dugo 
vrijeme  srecno  banuje.  Jos  je  veca  nevolja  bila  za  hrvatsko  kraljevstvo,  §to  se  je  ne§to 
prije  ili  poslije  smrti  Erdedove  zahvalio  na  svojoj  casti  i  slavni  junak  Ivan  Lenkovic,  do- 
sadanji  vrhovni  kapitan  hrvatske  i  sla- 
vonske  krajine.  Odkad  mu  je  kralj  Ferdi- 
nand godine  1563.  odbio  molbu,  da  ga  od- 
pusti  iz  sluzbe,  on  je  slabo  zalazio  na  bojno 
polje,  jer  ga  je  kidala  nemoc  i  bolest.  On 
je  to  prepuStao  svojim  zamjenicima:  Vidu 
Haleku  u  Slavoniji  i  Herbartu  Auerspergu 
u  Hrvatskoj,  a  sam  je  vecinom  boravio  na 
svojim  posjedima  u  Kranjskoj.  Sad  ga  na- 
lazimo  u  Cernomlju,  sad  opet  u  Otoccu 
(Word!)  kod  Novoga  mjesta.  Iz  potonjega 
mjesta  izvijestio  je  26.  srpnja  1565.  kralja 
Maksimilijana  o  pripravama  bosanskoga 
pa§e  Mustafe  Sokolovica,  da  nakon  pada 
Krupe  oblada  bihackom  kapitanijom.  Po- 
sljednje  dane  prozivio  je  Lenkovic  u 
OtoCcu,  gdje  je  umro  22.  lipnja  1569.  Sa- 
hranjen  bi  u  susjednom  Novom  mjestu  u 
franjevackoj  crkvi,  gdje  bi  mu  podignut 
nadgrobni  spomenik  s  likom  i  nadpisom. 
Od  djece  njegove  proslavio  se  je  poslije 
sin  njegov  J  u  r  a  j  kao  general  hrvatske 
krajine,  dok  mu  se  je  kci  Katarina  udala 
za  Vuka  Frankapana  Trzackoga. 

NeSto  iza  smrti  bana  Erdeda  i  od- 
stupa  Lenkovideva  —  svakako  mjeseca 
svibnja  1567.  —  sastao  se  je  sabor  kralje- 
vina  Hrvatske  i  Slavonije.  Tu  su  stalezi 
najprije  izabrali  poklisare  ili  oratore  za  sa- 
bor u  Pozunu.  kojima  su  podjedno  dali  na- 
putak,  da  izmoie  u  krab'a  imenovanje  no- 
voga bana  i  iznesu  razne  tegobe.  Kralj  je 
Maksimilijan,  boravec^i  na  saboru  u  Po?.unu. 
veC:  13.  srpnja  K567.  imenovao  vrhovnim 
kapitanom  dosadanjega  koprivniCkoga  ka- 
pitana  Luku  Sekelja  od  Ormuj^a; 
u  jednoj  kraljevoj  povelji  od  20.  srpnja 
Citamo,  da  se  je  on  poslu^.io  savjetom  njego- 
vlm  (opera  et  persuasione  singulari  magni- 

ficorum  Lucae  Zckcl  liberi  baronis  in  Ormosd  capitanciquc  gcncraiis  rcgnorum  Croatiae 
ct  Sclavoniae).  Nov!  kapitan  mogao  je  lakSe  vrSiti  svoju    siuibu   od    svojih    preSastnika, 


LIK   IVANA  LENKOVICA 

(t  22.  lipnja   1569.)   na  njegovom  irrobnom 

spomeniku   u   franjevaCkoj   crkvi   u   Novom 

mjestu  u  Kranjskoj. 


Christ!  praemia  summa  coiat.  —  Patria  terra  jcenuit,  tu  nunc  letaris  in  altis  —  Patria  non  tali 
dijtna  ministerio.  —  Pecimus  haec  mesti.  ut  tibi  prestarernus  honorem  —  Sed  meritis  feri  gratia 
nulla  potest.  —  Cumque  in  agone  esses,  tibi  praesens  astltit  Iste  —  Atque  evanRelio  pectora  mesta 
vivit.  —  HfK  etiam  cernente  cibum  se  praestitit  ille,  —  Qui  sibi  fodentem  salvat  et  auget  ope  finis 


266  KRALJ    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

jer  je  i  sam  drzao  u  Slavoniji  prostrane  posjede,  medju  njima  i  grad  Krapinu.  Malo  dana 
zatim,  29.  srpnja  1567.,  izdao  je  Maksimilijan  u  Pozunu  na  molbu  hrvatsko-slavonskih  po- 
klisara  povelju,  kojom  je  odredio,  da  prema  staromu  obicaju  i  zakonu  sva  posjedovanja 
slavonskoga  banovca,  protonotara,  viceprotonotara,  podzupana  i  plemickih  sudaca  ostanu 
slobodna  od  placanja  sviju  poreza,  a  narocito  ratne  dace.  Nekako  u  isto  vrijeme  popunio 
je  kralj  i  izpraznjenu  bansku  stolicu,  imenovavsi  dva  bana,  po  imenu  zagrebackoga  bi- 
skupa  J  ur  ja  Drasko  vica,*  i  mladoga  junaka,  kneza  Franju  (Ferenca)  F  r  a  n  k  a- 
pana   Slunjskoga. 

Prava  je  sreca  bila  za  izkidano  i  izdisuce  kraljevstvo  hrvatsko,  sto  je  dobilo  ta 
dva  vrla  muza  za  bane.  Umni  i  rodoljubni  biskup  Draskovic  i  neslomivi  junak  Franjo  Slunj- 
ski  bill  su  tada  jamacno  narodu  najpocudniji  poglavari.  K  tomu  je  biskup  bio  na  giasu  u 
citavom  krscanskom  svijetu  sa  svoga  djelovanja  na  crkvenom  saboru  u  Tridentu,  dok  je 
knez  Franjo  od  svoje  najranije  dobe,  naime  od  smrti  svoga  otca  Jurja  (t  1552.),  ocelicio 
u  gotovo  dnevnoj  borbi  s  Turcima.  Napokon  su  oba  drzali  posjedovanja  u  neposrednom 
susjedstvu  sandzaka  bosanskoga  (Draskovic  kao  biskup  zagrebacki  drzao  je  Topusko  i  Hra- 
stovicu,  a  Franjo  Slunjski  gradove  Qore,  gornju  i  donju  Kladusu,  Krstinju,  Cetin,  Slunj, 
Kremen  i  kasteo  Letovanic),  te  su  tako  vec  radi  obrane  svojih  imanja  morali  stajati  na 
braniku  citave  domovine.  Suvise  je  oba  bana  vezalo  licno  prijateljstvo,  tako  da  se  je  mladi 
Slunjski  smatrao  posinkom  biskupovim.  Mletacki  je  poslanik  jos  6.  kolovoza  1567.  bio  javio 
svojoj  obcini,  da  je  kralj  Maksimilijan  imenovao  biskupa  Draskovica  (prelato  principalis- 
simo,  et  appresso  ogn'  uno  in  grandissima  riputatione),  dozvolivsi  mu  ujedno,  da  si  uzme 
za  druga  kneza  Slunjskoga  (creato  suo  et  come  suo  figlio,  giovane  valorosissimo, 
si  come  e  nobilissimo).  Nije  zato  cudo,  sto  je  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  sa- 
stavsi  se  po  kraljevu  nalogu  u  Zagrebu  21.  rujna  1567.,  razkriljenih  ruku  docekao  i  po- 
zdravio  nove  bane,  kad  su  ih  kraljevski  komisari  zalajski  zupan  Stjepan  Banfi  od  Donje 
Lendave,  vrhovni  kapitan  Luka  Sekelj,  Baltazar  Bacan  i  Qervazije  Teuffenbach  stalezima 
predstavili  i  pozvali,  da  ih  priznadu.  Stalezi  se  odusevljenim  rijecima  zahvalise  kralju,  sto 
im  je  Draskovica  i  Slunjskoga  imenovao  za  »glave  i  branitelje«  (velut  caput  et  defensores), 
te  mu  se  zavjerise,  da  ce  ga  za  uzvrat  sve  do  smrti  vazda  vjerno  sluziti,  ne  stedeci  ni  sebe 
same,  ni  svojih  stvari.  Novi  bani  uredise  si  posao  tako,  da  ce  se  zajedno  baviti  i  upravom 
i  ratovanjem;  a  i  sudovanje  vrsit  ce  zajedno,  narocito  na  banskom  ill  oktavalnom  sudu. 
U  to  ime  dadose  si  naciniti  izajednickibanski  pecat  s  grbovima  Draskovica  i 
Frankapana,  te  ga  po  starom  obicaju  predadose  za  cuvanje  mjesto  odsutnomu  protono- 
taru  (Damjanu  de  Aranyan)  njegovu  zamjeniku,  viceprotonotaru  Ivanu  Petricevicu  od  Mi- 
ketinca.  Samo  u  tom  slucaju,  ako  bi  odsutni  bill  i  ban  Slunjski  i  viceprotonotar,  izdavat  ce 
ban  Draskovic  naloge  s  vlastitim  pecatom  svojim.  Za  zajednickoga  banovca  zadrzase  i 
dalje  oba  bana  dosadanjega  banovca  Ivana  Forcica  od  Butine  vasi. 

Obcu  radost  mutila  je  samo  tezka  briga  za  odrzanje  i  obranu  kraljevstva.  Stalezi 
dozvoljavaju  zato  kralju  naknadno  polovicu  ratne  dace,  kako  ju  je  sabor  u  Pozunu  od- 
mjerio  za  Ugarsku,  i  to  u  dva  obroka  (jedan  na  Andrijino,  a  drugi  na  Bogojavljenje).  Ba- 
nima  se  nadalje  povjerava,  da  bez  obzira  na  skrajnju  bijedu  ubogih  kmetova  odlucno  po- 
rade,  da  svi  poslovi  oko  krajiskih  gradova  prema  odredbi  prijasnjega  sabora  budu  sto  prije 
izvrSeni.  S  toga  se  ponovno  odredjuju  radnici  za  utvrdu  varosi  Koprivnice,  kojoj 
prijeti  najveca  opasnost,  zatim  za  gradove  i  kastele  Vrbovec,  Ivanic  i  Sisak.  Na 
jugu  Save  i  Kupe  moraju  se  nadalje  utvrditi  grad  Hrastovica,  onda  prelazi  i  kasteli 
na  Kupi,  zatim  gradovi  Cetin  i  Trzac  u  Hrvatskoj,  a  napokon  mora  se  podici  nova 
utvrda  P  r  e  s  j  e  k  a  (Prezeka)  na  rijeci  Qlini.  Svi  ti  poslovi  oko  popravka  i  utvrde  gra- 
dova imadu  se  zapoceti  (dotiCno  nastaviti)  vec  6.  listopada;  nadzirat  ce  pak  radnje  krize- 


*  Dne  3.  kolovoza  1567.  imenovao  je  kralj  Maksimilijan  kapitana  Gaspara  Draskovica  (brata 
biskupa  Jurja)  i  sina  mu  Jurja  drzavnim  barunima. 


BANI  JURAJ  DRASKOVIC  I  PRANJO  FRANKAPAN  SLUNJSKI. 


267 


I 


vaCki  plemicki  sudac  Ivan  Ruskoczy,  koprivniCki  sudac  i  pouzdanik  vrhovnoga  kapitana 
kod  Koprivnice,  banovac  Ivan  ForCic  i  literal  Stjepan  Ladomerski  kod  Ivanica,  ban  Franjo 
Slunjski  kod  Siska  i  Hrastovice,  Vuk  Ohyczy  kod  Cetina  i  Presjeke  i  napokon  knez  Ni- 
kola Prankapan  Trzacki  kod  Irzca.  Dok  budu  radnje  trajale,  bditi  ce  oba  bana  spora- 
zumno  s  vrhovnim  kapitanom  krajine, 
da  se  ubogim  kmetovima  ne  dogodi 
kakovo  zlo  budi  od  domacih  smutlji- 
vaca  budi  od  vanjskih  neprijatelja. 
Nadalje  su  staiezi  zakijiicili,  da  se  zi- 
ve2  ne  smije  u  tudjinu  prodavati, 
osim  u  zamjenu  za  sol;  suvise  da  se 
prija^njim  saborom  dozvoljeni  zivez 
donasa  u  Zagreb  ili  Varazdin,  pa  ce 
se  iz  Varazdina  odvesti  u  Koprivnicu, 
a  iz  Zagreba  u  Ivanic,  pa  ako  bi  od 
toga  mestri  obskrbnici  (magistri  vic- 
tualium)  stogod  prodali,  mora  se  to 
namah  nadomjestiti  i  tako  se  osigu- 
rati  za  buduce  potrebe  krajiskih  gra- 
dova.  Jednako  imade  se  ustanoviti 
stalan  cjenik  za  zivez,  da  ne  bude 
stete  ni  za  prodavace  ni  za  kupujuce 
voinike.  Ako  bi  pak  krajiski  vojnici 
seljacima  hranu  silom  otimali,  morajii 
se  kazniti  sibama,  a  §teta  nanesena 
seljacima  namiriti  od  njihove  place. 
Napokon  velikasi  i  plemici  ne  smiju 
od  seljaka,  koji  voze  hranu  na  pro- 
daju  u  krajiske  gradove,  pobirati  ni 
tridesetine  ni  maltarine. 

Jo§  bi  odredjeno,  da  nitko  ne 
smije  bez  znanja  banova  i  vrhovnoga 
kapitana  siljati  poklisare  ili  zaroblje- 
nike  u  Tursku;  a  osobito  se  je  za- 
prijetilo  onima,  koji  bi  budi  po  gla- 
snicima  budi  u  pismima  tajne  vijesti 
priobcivali  Turcima.  Jednako  bi  za- 
branjeno,  zarobljene  Turke  uz  jam- 
stvo  drugih  turskih  zarobljenika  pu- 
Stati  iz  tamnice,  da  polazc  od  trga 
do  trga,  ili  s  jednoga  mjesta  na  drugo, 
kako  se  je  dosada  dogadjalo,  da  su 
Turci  slobodno  po  trgovima  hodali. 
Svatko  moi^e  takvc    Turke  hvatati  i 

voditi  ih  pred  haiia  i  vrhovnoga  kapitana.  Napokon  bi  ponovno  banima  dozvoljeno,  da 
mogu  prema  potrtbi  iK)zvatl  na  ustanak  (insurekcjju)  budi  Citavo  kraljevstvo,  budi  poje- 
dine  Cesti  njcgovc. 

Vrlo  ir  /nacajan  posljcdnji  zakljucak  ovoga  sabora,  kojim  se  odredjuje.  da  se  svi 
na  saboru  stvorcni  zakljucci  ili  Clanci  (articuli)  imadu  poslati  kralju,  da  ih  on  sve 
odobri,  prihvati  i  kraljevsku  im  potvrdu  podijeli  (ut  praescriptos  arti- 


KACIQA  MKHMEDA  SOKOLOVICA. 
Iz  zbirke  oruija  carskoga  dvora  u  Be£u. 


268  .  KRALJ    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

culos  .  .  .  ratos,  gratos  et  acceptos  habere,  suumque  regium  consensiim  illis  praebere, 
authoritateque  sua  regia  clementer  acceptare,  approbare,  et  confirmare  .  .  .  dignetur), 
pa  ih  onda  potvrdjene  stalezima  povrati.  I  zaista  bise  clanci  poslani  kraljii  Maksimilijanu 
na  potvrdu. 

Naporedo  s  odredbama  hrvatsko-slavonskoga  sabora  za  obranu  i  osiguranje  domo- 
vine  pobrinule  su  se  i  nasljedne  zemlje  austrijske  pod  nadvojvodom  Karlom  za  potrebe 
krajine.  Po  jednom  proracunu  za  godinu  1567.  do  1.  ozujka  1568.  doznajemo,  da  se  je  tada 
vec  radilo  o  torn,  da  se  u  hrvatskoj  krajini  uz  obstojece  jur  kapitanije  (senjsku  i  bihacku) 
osnuju  jos  dvije:  ogulinska  i  hrastovicka.  Za  ogulinsku  (Ogulin  s  okolisnjim  mje- 
stima)  ustanovljena  bi  mjesecna  potreba  od  676 /<>  forinte,  a  za  hrastovicku  (Hrastovica  i 
okolna  mjesta)  mjesecnih  912  forinti. 

Maksimilijanovi  poklisari  Vrancic  i  Teuffenbach,  kojima  bijase  ugovarati  mir  s  Tur- 
cima,  bijahu  jos  1.  srpnja  1567.  iz  Pozuna  posli  na  put.  U  Komoranu  zateklo  ih  je  4.  srpnja 
pismo  kraljevo,  u  kojemu  je  javljao,  da  se  je  bosanski  pasa  Hamzabeg  spremio  navaliti 
na  grad  Sisak  (de  quodam  Hamzabegi  apparatu  contra  municipium  Sisciae  ad  amnes  Sa- 
vum  et  Colapin  situm).  Mjesec  dana  zatim  (4.  kolovoza)  biU  su  pokUsari  vec  u  Sofiji, 
8.  kolovoza  u  Tatarpasardziku,  a  22.  kolovoza  stigli  su  u  Carigrad.  Tu  su  ostali  preko 
cetiri  mjeseca,  ne  moguci  se  pogoditi  s  velikim  vezirom  Sokolovicem.  Taj  je  trazio,  da 
kralj  razvali  tvrdinje  Totis  i  Vesprim,  zatim  da  se  medjasi  obiju  drzava  urede  u  prilog 
sultanu,  na  sto  Maksimilijan  nije  mogao  privoljeti.  Tek  29.  prosinca  javlja  Vrancic  iz  Ca- 
rigrada,  da  je  pozvan  u  D  r  i  n  o  p  o  1  j  e,  da  ugovara  konacno  o  miru;  pa  dodaje,  da  ce 
dva  ili  tri  dana  poslije  nove  godine  onamo  poci.  Ali  i  u  Drinopolju  otegle  se  razprave,  a 
u  to  su  Turci  iznosili  svedjer  nove  tegobe.  Tako  su  tuzili  mladoga  bana  Franju  Slunj- 
skoga,  da  on  sa  cetama  od  200  do  300  momaka  provaljuje  u  Bosnu,  pace  da  je  i  namjest- 
nika  bosanskoga  Hamzabega  pozvao  na  mejdan.*  Jos  su  se  Ijuce  tuzili  na  senjske 
Uskoke,  pa  i  na  Uskoke  u  Vinodolu,  koji  su  bill  na  posjedima  kneza  Jurja  Zrinskoga  (Da- 
kar i  Bakarac),  kao  i  bana  Franje  Frankapana  Slunjskoga  (Ledenice).  Napokon  bi  ipak 
17.  veljace  1568.  u  Drinopolju  utanacen  mir  na  osam  godina.  Kralj  Maksimilijan 
s  jedne  strane,  a  sultan  sa  svojim  sticenikom  Ivanom  Sigismundom  zadrzali  su  ono,  sto  je 
u  taj  mah  bilo  u  njihovim  rukama;  kralj  Maksimilijan  davat  ce  i  dalje  sultanu  godisnji 
»darak«  od  30.000  dukata.  Dalje  ustanove  ugovora  o  miru,  koji  se  sastojao  od  25  clanaka, 
bile  su  ove:  Cetovanja  se  strogo  zabranjuju  i  Turcima  i  krscanima;  jednako  i  mejdani,  koji 
su  vise  puta  dali  povoda  vecim  borbama.  Sve  buduce  razmirice  na  krajinama  imadu  rje- 
savati  budimski  pasa  i  vrhovni  kapitani  Ugarske  i  Hrvatske.  Zasebna  komisija  ustanovit 
ce  tocno  granice  obiju  drzava,  te  odrediti,  komu  pripadaju  pojedina  mjesta,  i  komu  da 
placaju  dace.  Obima  strankama  je  dopusteno,  da  na  svom  zemljistu  podizu  nove  utvrde, 
a  obstojece  da  popravljaju.  Poklisari  i  stalni  poslovodje  kralja  Maksimilijana  na  dvoru  sul- 
tanovu  uzivaju  sva  prava  i  slobode  ostalih  poklisara,  te  se  ne  smiju  vise  bacati  u  tamnice. 
(5  svemu  je  tomu  Vrancic  izvijestio  kralja  iz  Drinopolja  20.  ozujka  1567.,  a  na  to  se  je 
povratio,  te  je  28.  travnja  bio  u  Budimu,  3.  svibnja  u  Komoranu,  i  12.  svibnja  u  Becu.  Za 
velike  zasluge,  sto  ih  bijase  ovom  prigodom  stekao,  nagradio  je  kralj  Antuna  Vrancica 
tako,  da  ga  je  17.  listopada  1569.  nakon  smrti  Nikole  Olaha  imenovao  ostrogonskim  nad- 
biskupom  i  primasom  ugarskim. 

Banovanje  Jurja  DraSkovica  i  Franje  Frankapana  Slunjskoga  (1567. — 1572.).  Zavjera 
protiv  kralja  Maksimilijana  (1568. — 1569.)  i  smrt  Ivana  Sigismunda  (14.  ozujka  1571.);  iz- 
bor  Stjepana  Batora  za  erdeljskoga  vojvodu  (25.  svibnja   1571.).   MletaCko-turski  rat  radi 


*  U  ozujku  i  traviiju  1568.  molio  je  ban  Fiaiijo  Frankapaii  Slunjiski  vise  puta  kralja  Maksi- 
riiiliiana,  da  bi  mu  dozvolio  dijeliti  mejdan  s  bosanskim  sandzakom  Hamzabegom;  ali  kralj  mu  je 
svaki  put  izrijekom  zabranio. 


SABOR  U  ZAQREBU  22.  VELJACE  1568. 


26a 


Cipra  (1570. — 1573.);  kr§(^anska  pobjeda  kod  Lepanta  (7.  listopada  1571.).  Krunisanje  nad- 
vojvode  Riidoifa  za  kralja  usarskoga  i  hrvatskoga  (25.  rujna  1572.).  Nove  bane  hrvatske 
cckali  sii  tezki  zadatci  i  kiisnje  na  svc  strane.  Kralj  Maksimilijan,  dotidno  njegovi  savjetnici 
nijesu  bili  zadovoljni  sa  sviina  zaktjuccima  poyljednjega  sabora    hrvatskoga    od    21.    rujna 
1567.,  pa  su  zahtijevali  neke  promjene,  prije  nego  ce  ih  kralj  potvrditi.  Pismom  od  14.  stude- 
noga  1567.  trazio  je  kralj,  da  se  naroCito  danci  u  pogledu  ratne  dace  promijene,  kako  je  to 
on  po  svojiin  povjerenicima  na  saboru  predlagao.  Neka  se  duznost  placanja  te  dace  pro- 
tegne  i  na  krajeve  Knpi  na  jugu,  dakle  na  Hrvatsku,  koja  je  jo§  od  kralja  Vladislava  II. 
bila  oprostena;  zatim  neka  ratnu  dacii  placaju    takodjer    podanici    banovca,    protonotara, 
podzupana  i  plemickih  sudaca,  premda  ih 
bijase  on  sam  pred  nekollko  nijeseci  po- 
novno  od    toga    oslobodio.    Medjutim    na 
dvoru  kraljevu  nijesu  ni  cekali,  da  sam  sa- 
bor  recene  zakljucke  preudesi,  nego  su  ih 
s  a  m  i  p  r  0  m  i  j  e  n  i  I  i,  pa  ih  je  tako  pro- 
mijenjene  kralj  29.  studenoga  potvrdio.  Vec 
28.  prosinca  1567.  javija  ban  Juraj  Drasko- 
vic iz  Zagrebu  kralju,  da  je  primio  »arti- 
kule  . . .  milostivo  potvrdjene  i  u  n  e  k  i  m 
toekamaizpravljenedn  quibusdam 
punctis  correctos)  zajedno  s  nalogom 
njegovoga  velicanstva  na  sve  redove  i  sta- 
Ie2e  upravljenim,  da  te  clanke  naknadno 
prihvate.  Ali  sabor  kraljevine  Hrvatske  i 
Slavonije,  koji  se  je  na  to  sastao  22.  ve- 
IjaCe  1568.  u  gradu  Zagrebu,  nije  se  nikako 
htjeo  da  pokori  tormi  neobicnomu  dosad 
nacinu  potvrdjivanja  svojih  zakljucaka.  Iz 
saborskoga    zapisnika    doznajemo,    da  su 
stalezi  bili  tri  dana  na  okupu  i  vijecali, 
kako  da  se  tomu  opru.  Velikasima  i  plemi- 
cima  pridruzili  su  se  i  gradovi,  koji  su  se  , 
tu^ili,  da  im  je   nametnuta  ogromna   (in- 
genti)  ratna  daca,  i  to  Zagrebu  i  Varaz- 
dinu  po  ICKK)  zlatnih  forinti,  a  Krizevcima 
800  ugarskih  forinti.  Zapisnik  saborski  pun 
je  molba  i  tegoba  na  kralja  i  radi  nepra- 
vedno  nametnute  dacie  za  krajeve  Kupi  na 
jugu  i  ostatke  krizevacke  zupanije,  kao  i 

radi  pogazene  sloboStine  sluzbenicima  kraljevstva.  Stale2i  mole  i  zaklinju  kralja,  neka  odu- 
stane  od  nepravednih  zahtjeva  u  torn  pogledu,  te  2ele,  da  glede  ratne  dade  ostane  sve  pn 
starom  redu  i  obiCaju.  Jo§  se  tu?,e  na  tridesetni<;$are  kraljevskc  u  Slavoniji  (non  sine  maxima 
animi  gravitate  ct  dolore),  koji  unatoC  »najoCitijim  sIobo§tinama«  traie  neCuvene  svote  od 
robe,  koju  Ijudi  na  sajmovima  i  trgovima  kupuju  za  svoju  domain  porabii  i  za  svoje  porodice. 
Napokon  mole  kralja,  da  pusti  na  slobodu  hrabroga  vojnika  Tomu  Klaritia.  kojega  je  radi 
nekih  tobo^.njih  prestupaka,  poCinjenih  u  primorju,  dao  zasu?.njiti  po  bami  Franji  Slunj- 
skomu.  ReCeni  je  Toma  KlariC  svojom  hrabro§(iu  stekao  velike  zasluge  za  obranu  krajine. 
narocito  za  grad  i  varo§  Hrastovicu,  te  se  smatra  prvakom  izmedju  ondjeSnjih  vojnika 
(quasi  primas  inter  illos  milites  esse  reputatur).  A  da  ne  budc  samo  molba  i  tegoba.  sta 
le?.i  na  opomenu  vrhovnoga  kapitana  krajiSkoga  Luke  Sekeija  odredjuju,  da  se  pod  glo- 


BISKUP  I   BAN  JURAJ   DRASKOVIC. 
Po  izvorniku  iz  zbirke  Ivana  KukuljeviCa. 


270  KRALJ    MAKSIMILIJAN   (1564.— 1576.). 

bom  imadu  za  petnaest  dana  prinuditi  na  siljanje  radnika  za  utvrdu  Koprivnice,  Ivaiiica  i 
Hrastovice  svi  oni,  koji  odredbama  prijasnjega  sabora  jos  nijesu  zadovoljili.  Jednako  mo- 
raju  svi  stalezi  dozvoliti,  da  se  potrebito  drvo  sijece  u  njihovim  sumama. 

Sabor  je  i  ovaj  put  zakljucio,  da  se  njegovi  jednodusno  stvoreni  clanci  podnesu  kralju 
na  potvrdu.  U  to  ime  sastavise  posebnu  adresii  na  kralja  te  izabrase  iz  svoje  sredine  dva 
clana  (Christophorum  de  Praschowcz  et  Joannem  Swberay),  da  i  adresu  i  clanke  odnesu 
pred  kralja,  pa  da  mu  i  naustice  izloze  nemogucnost  i  nepravednost,  da  se  placanju  ratne 
dace  podvrgnu  krajevi  na  jugu  Kupe,  ostatci  krizevacke  zupanije,  kao  i  zemaljski  sluzbe- 
nici.  Ali  carska  dvorska  komora,  upucena  od  ugarske  komore,  nije  htjela  popustiti.  Car- 
ska  komora  odgovorila  je  28.  ozujka  1568.  hrvatskim  stalezima  u  kraljevo  ime,  kako  je 
kralj  razumio  njihove  moibe  u  adresi;  ali  da  im  ne  moze  zadovoljiti,  jer  drzi  za  pra- 
vedno,  da  i  same  kraljevine  Hrvatska  i  Slavonija  doprinose  za  svoje  odrzanje.  U  ostalom 
odpusta  prekokupskim  krajevima  i  krizevackoj  zupaniji  polovicu  ratne  dace,  naime  po 
petdeset  denara  od  svake  kuce;  sluzbenici  pak,  kao  banovac,  viceprotonotar,  podzupani, 
plemicki  sudci  i  notari  mogu  ju  lako  placati,  pa  s  toga  sudi  kralj,  da  ce  se  stalezi  sada 
smiriti.  Sto  se  napokon  tice  gradova,  zapovjedio  je  kralj  ugarskoj  komori,  da  svakomu  za- 
sebice  odgovori. 

Medjutim  bijahu  se  stalezi  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  obratili  na  samu  carsku 
dvorsku  komoru  s  posebnom  poslanicom,  moleci  ju,  da  ih  podupre  tako  kod  kralja,  kao  i 
kod  nadvojvode  Karla.  Oni  prosvjeduju,  ako  bi  se  kralj  kratio  odrzati  i  stititi  njihove  stare 
pravice,  osobito  glede  krizevacke  zupanije,  gdje  no  se  puk  sakriva  od  straha  pred  Turcima 
po  vrscima  hrastovih  stabala,  graded  na  njima  kucarice,  kao  i  glede  prekokupskih  zitelja, 
koji  moraju  bjezati  iz  onih  pustih  krajeva,  pa  tako  ce  krajiski  gradovi  i  tvrdinje  poput 
onih,  koje  je  kralj  dao  porusiti,  ostati  puste  i  nenaseljene  na  teret  kralju  i  susjednim  voj- 
vodinama  Koruskoj,  Kranjskoj  i  Stajerskoj.  Neka  se  komora  ne  pouzdava  samo  u  izvjestaje 
ugarske  komore,  koja  ne  poznaje  one  krajine,  vec  neka  prima  upute  takodjer  od  vrhov- 
noga  kapitana  Luke  Sekelja,  pa  i  od  Ijubljanskoga  kapitana  Auersperga,  te  ce  onda  od 
kraljevskoga  velicanstva  jamacno  izmoliti  povoljniju  odluku. 

Cini  se,  da  je  ova  poslanica  koristila.  Dne  6.  travnja  salje  dvorska  komora  ovu 
molbu  Zajedno  s  izvjescem  ugarske  komore  Luki  Sekelju  i  Herbartu  Auerspergu  na  ocito- 
vanje.  Nesto  prije  odpustio  je  kralj  od  ratne  dace  gradu  Varazdinu  200  forinti  i  Krizev- 
cima  300;  napokon  5.  svibnja  obalio  je  i  gradu  Zagrebu  taksu  za  500  forinti.  Napokon  je, 
jamacno  iza  ocitovanja  Luke  Sekelja  i  Herbarta  Auersperga,  prihvatio  i  potvrdio  nepro- 
mijenjeno  sve  zakljucke  hrvatskih  i  slavonskih  staleza,  stvorenih  na  posljednjem  saboru. 

Kad  se  je  poslije  toga  24.  lipnja  1568.  opet  sastao  sabor  hrvatsko-slavonski,  stalezi 
se  prije  svega  zahvalise  kralju  za  potvrdjene  clanke.  Podjedno  nastojahu,  da  u  svakom 
pogledu  ugode  kraljevskoj  poruci.  Osobita  ih  je  briga  kidala  radi  gradova  i  varosi  Hra- 
stovice, koji  su  tada  bill  na  skrajnjoj  granici  prema  turskoj  Bosni,  i  koji  su  radi  kuge, 
koja  je  one  godine  nemilo  po  Hrvatskoj  harala,  ostali  gotovo  bez  vojnicke  posade,  tako 
da  im  je  prijetila  najveca  opasnost.  Bani  su  Draskovic  i  Slunjski,  da  nadoknade  gubitke 
svojih  banskih  ceta,  izmolili  od  udovice  bana  Petra  Erdeda,  od  zagrebackoga  kaptola,  kao 
i  od  druge  susjedne  vlastele  stanoviti  broj  puskara  i  drugih  vojnika,  koji  su  pomagali 
ostatcima  njihovih  ceta  pri  obrani  Hrastovice;  ali  to  nije  moglo  dugo  potrajati.  Sabor  je 
sada,  pohvalivsi  bane  kao  »pobozne  branitelie  domovine«  (pii  defensores  patriae),  odre- 
dio,  da  pojedine  sudcije  salju  redom  peti  dio  svojih  puskara  banima  u  pomoc.  Svaka  sud- 
Cija  ostat  ce  na  strazi  petnaest  dana,  a  onda  ce  ju  zamijeniti  druga.  Oni,  koji  ne  bi  toj  od- 
redbi  zadovoljili,  te  uzkratili  svoju  pomoc,  platit  ce  za  svakoga  puskara  globu  od  sest  fo- 
rinti. Vrhovni  nadzor  nad  tima  strazama  imat  ce  ban  Slunjski  ili  onaj  kapitan,  kojemu  on 
to  povjeri.  Stalezi  su  nadalje  ponovo  odredili  radnike  za  popravak  krajiskih  gradova  Ko- 
privnice i  Ivani^a  u  Slavoniji,  zatim  Cetina  i  Trzca  u  Hrvatskoj,  kao  i  za  osnutak  nove  tvr- 


DRASKOVIC  I  VRANCiC. 


271 


dinje  Preseke  na  rijeci  Olini.  Radnike  pri  utvrdjivanju  i  podizanju  hrvatskih  gradova  zaSti- 
civat  ce  sa  svojim  cetama  ban  i  biskup  Draskovic  i  uza  nj  Herbart  Auersperg. 

Tako  sii  sve  pored  nedavno  utanacenog  mira  s  Turcima  bani  Draskovic  i  Slunjski 
morali  neprekidno  stajati  na  strazi  budi  kod  lirastovice  i  okolisnjih  gradova  (Gore,  Vino- 
dol,  Blinja,  Qornji  i  Donji  Gradac,  Zrinj  i  Uvozdanski)  budi  kod  Trzca  i  Cetina,  jer  su  Turci 
provaljivali  iz  Kostajnice  i  Knipe  sad  dolinom  Petrinje  prema  Sisku,  sad  dolinom  Zirovca 
prema  Qlini  i  Korani.  Za  jedne  takve  provale  u  kolovozu  1568.  doprii  su  Turci  sve  do  Hra- 
stovice  i  Siska,  kojima  je  brzo  pritekao  u  pomoc  ban  Draskovic  s  drugom  Frankapanom 
Slunjskim.  O  torn  prodiranju  Turaka  razsirilc  su  se  nepovoljne  vijesti;  pacJe  na  kraljev- 
skom  dvoru  u  Becu  govorilo  se  je,  da  se  je  ban  Draskovic  torn  prigodom  jedino  brzim  bije- 
gom  spasao  sa  malo  druzine  svoje,  sto 
je    namah    mletacki    poslanik    doglasio 
svojoj  obcini.  Tim  je  povodom  i  Antun 
Vrancic    u    pismu    opomenuo  biskupa  i 
bana  Draskovica,  da  se  suvise  opasno- 
stima  ne  izlaze,  jer  bi  ga  mogla  zateci 
sudbina  bana  Petra  Berislavica  i  Pavia 
Tomorija.  Draskovic  je  na  to  8.  listopada 
1568.  iz  Zagreba  prilicno  ostro  odgovo- 
rio  svomu  prijatelju.  Najprije  se  je  ogra- 
dio  protiv  toga,  da  je  on  pred  Turcima 
u  obce   bjezao.   On   nije  Turcima 
okrenuo  ledja,  nego  celo,  te  ih 
je  i  brojem  svoje  cete  i  svojom  prisut- 
noscu  (praesentia  sua)  zastrasio.  On  je 
s  drugom  svojim  imao  8000  konjanika  i 
pjesaka,  te  su  Turci  pred  torn  silom  bez 
boja  uzmakli.  U  ostaiom  se  nada,  da  ce 
se  rije§iti  banovanja,  cim  se  godina  iz- 
puni.  Vrancic  pak    neka    radije    ostavi 
Bee,  te  neka  podje  u  Jegar  vrsiti  svoje 
biskupske  duznosti.  I  Vrancic  odvratio 
je   Dra§kovicu   iz   BeCa    10.   studenoga 
prilidno   jedko.   Nije   mu   ono   prvi   put 
pisao,  da  ga  odvrati  od  gorljivoga  vr- 
§enja  banskih  duznosti,  vec  da  ga  prija- 
teljski  podsjeti  na  opasnost.  Drago  mu 
je,  §to  nepovoljni  glasi  o  njegovu  bijegu 

ne  stoje,  te  zeli,  neka  i  daije  nastavi  svoje  sreCno  banovanje,  te  neka  pomogne  do- 
movini,  koja  je  wed  liSena  cvijeta  svojih  mu2eva,  pa  je  spaia  na  najni2e  grane.  Ali 
na  njegove  biskupske  duznosti  nije  ga  mario  podsjetiti.  On  se  u  svojoj  Sestdeset  i  Sestoj 
godini  nije  kratio  po6i  za  poklisara  k  Turcima,  da  izradi  mir  za  krScanstvo.  I  sveti  Pavao 
u  poslanici  na  Korinciane  piSe,  da  nije  poslan  da  krsti;  pa  zar  nije  zato  bio  apostol? 

One  19.  prosinca  sastao  se  je  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  po  tred  put  u 
onoj  godini  1568.  Olavni  zadatak  bio  mu  je,  da  izabere  poklisare  za  ugarski  sabor,  Sto  ga 
bijaSe  kralj  Maksimilijan  10.  studenoga  sazvao  u  Pofun  za  6.  sijecnja  1569.  Stale2i  izabraSe 
za  poklisare  protonotara  Damjana  de  Aranyan,  viceprotonotara  Ivana  PetriCevida,  i  na- 
pokon  Stjepana  Kapetanovida,  odredivSi  za  svakoga  u  ime  troSka  po  sto  zlatnih  forinti  od 
dohodka  dimnice.  Podjedno  sastaviSe  za  njih  naputak,  u  kojemu  skupiSe  sve  svoje  tegobe  i 
zelje,  Sto  ce  ih  reCeni  poklisari  iznijeti  pred  kraija  i  sabor  u  Po2unu.  Najprije  neka  tra^e  po- 


KNEZ  I  BAN  FRANJO  FRANKAPAN 
SLUNJSKI. 

Po   uljenoj   slid,   koja  se  Cuva   u  arkeolo- 
giCkom  muzeju  u  Zagrebu. 


272  KRALJ    MAKSIMILIJAN    (1564.— 1576.). 

moci  za  utvrde  kod  Hrastovice,  da  padom  te  varosi  i  njezinih  tvrdinja  ne  zaprijeti  skrajna 
pogibao  citavomu  kraljevstvu.  Nadalje  neka  kralj  zapovjedi  krajiskim  kapitanima  tako  u 
Hrvatskoj  kao  u  Slavoniji,  da  zabrane  svojim  placenicima  nanositi  stete  ubogim  plemi- 
cima  i  njihovim  kmetovima;  za  ucinjeni  pak  kvar  neka  plate  odstetu  od  place  recenih  voj- 
nika.  Neka  jos  porade,  da  se  oni  placenici,  koji  su  strazari  na  krajiiii  hrvatskoj,  ne  odpu- 
staju  pod  jesen,  kako  je  dosad  bivalo,  jer  neprijatelji  bas  u  jesensko  doba  najvise  udaraju 
na  one  krajeve.  Neka  stoga  kralj  udesi  s  nadvojvodom  Karlom,  da  vojnici  krajisnici  sluze 
takodjer  kroz  jesen  i  zimu,  dakle  kroz  citavu  godinu.  Poklisari  neka  se  jos  sporazume 
sa  stalezima  Ugarske,  da  bi  njegovo  cesarsko  i  kraljevsko  velicanstvo  milostivo  odrzalo 
svoje  vjerne  podanike  u  staroj  slobodi,  a  osobito  da  se  vazda  saciiva  sloboda  kraljevine 
Slavonije  (salua  semper  libertate  regni  Sclauoniae  remanenda).  Napokon  neka  iznesu  jos 
neke  manje  tegobe  i  molbe  u  pogledu  uredjenja  medja  izmedju  kraljevine  Slavonije  s  jedne 
strane,  a  Stajerske  i  Kranjske  s  druge;  zatim  da  se  Zagrebu  i  Krizevcima  ne  namecu  dace, 
kojih  gradjani  radi  siromastva  ne  mogu  smagati,  pa  ce  se  radije  odseliti;  nadalje  da  se 
cazmanskomu  kaptolu  udijeli  kakva  pripomoc,  jer  nema  nikakovih  prihoda,  a  i  Mateju  Ke- 
glevicu  da  se  nesto  dade,  da  odrzi  svoj  kasteo,  sto  ga  je  podigao  nize  Siska  na  svojemu 
posjedu  Totusevini. 

Medjutim  ugarski"  sabor  nije  se  sastao  u  Pozunu  6.  sijecnja  1569,,  vec  bi  istoga  dana 
odgodjen  od  kralja  na  zgodnije  vrijeme,  toboze  radi  presnih  posala  u  Njemackoj  i  drugim 
kraljevim  zemljama.  Pravi  razlog  bio  je  medjutim,  sto  bi  u  to  odkrivena  zavjera  protiv 
kralja  Maksimilijana,  a  u  prilog  erdeljskomu  vojvodi  Ivanu  Sigismundu,  koji  nije  mogao 
pregorjeti,  sto  je  kralj  Maksimilijan  utanacio  mir  s  turskim  sultangm.  Mnogi  ugarski  veli- 
kasi,  nezadovoljni  s  vladanjem  kralja  Maksimilijana,  bijahu  se  nakon  drinopoljskoga  mira 
pridruzili  erdeljskomu  vojvodi,  Medju  njima  bio  je  i  znameniti  velikovaradinski  biskup  i 
povjestnicar  Franjo  Forgac,  koji  se  bijase  u  jeseni  1568,  odmetnuo  od  kralja  i  cara,  jer  je 
Maksimilijan  gjursku  biskupiju  podijelio  nekomu  Talijanu,  a  ne  domacem  covjeku,  Uz  one, 
koji  su  se  javno  odvrgli,  bilo  je  i  tajnih  zavjerenika,  koji  su  se  dogovarali  s  erdeljskim  voj- 
vodom,  te  trazili  pomoci  od  Poljaka  i  Turaka,  Medju  tima  bijahu  stari  Stjepan  Dobo  i 
Ivan  Balasa.  Pouzdanik  erdeljskoga  vojvode  bio  je  Juraj  Bockaj,  kojega  je  sin  Jeronim  bio 
u  sluzbi  biskupa  i  bana  Jurja  Draskovica,  Bas  taj  Bockaj  bijase  pod  izlikom,  da  pohodi 
svoga  sina,  dosao  u  Zagreb,  ne  bi  li  i  slavonsku  gospodu  predobio,  Tom  je  prigodom  banu 
Draskovicu  predao  pisma  Ivana  Sigismunda,  u  kojima  pozivase  staleze  Hrvatske  i  Slavo- 
nije, da  se  njemu  pridruze,  Medjutim  od  slavonskih  i  hrvatskih  velikasa  pristao  je  uz  za- 
vjeru  jedini  Franjo  Tahi,  dok  je  ban  Draskovic  zajedno  s  udovicom  palatina  Nadazda  prvi 
0  svemu  kralja  Maksimilijana  izvijestio,  na  sto  ga  je  kralj  jos  god.  1568,  u  posebnom  pismu 
pohvalio. 

Zavjerenici  snovali  su  o  torn,  kako  da  nahrupe  na  Pozun,  u  kojem  bijase  sazvan  sa- 
bor ugarski.  Ba§  radi  toga  odgodio  je  kralj  Maksimilijan  sam  sabor,  pak  je,  cineci  se  ne- 
vjest,  da  znade  za  zavjeru,  8.  sijecnja  pozvao  sve  ugarske  i  slavonske  savjetnike  za  2,  ve- 
Ijace  1569,  na  vijecanje  u  Bee,  da  se  s  njima  posavjetuje  o  raznim  poslovima.  Tom 
prigodom  nije  izuzeo  ni  zavjerenike,  jer  su  i  oni  bili  njegovi  savjetnici  za  Ugarsku,  U  po- 
zivu  na  Stjepana  Doboa  pise  kralj  doslovce:  »Stoga  tebi  milostivo  zapovijedamo,  da 
s  mjesta,  cim  ovo  pismo  primis,  podjes  na  put,  te  da  ne  propustis  na  odredjeni  dan  s  osta- 
lim  se  savjetnicima  prikazati,  Vijecati  nam  je  bo  o  takovim  poslovima,  da  te  bez  ikakve 
izprike  zelimo  i  hocemo  uza  se  imati,  pa  ne  dvojimo,  da  ces  tako  i  uciniti,  buduci  da 
znamo,  da  je  izmedju  drugih  tebi  osobito  na  srcu  mir  i  sreca  domovine,  a  po  tom  i  cita- 
voga  krscanskoga  svijeta  .  .  .«  Medjutim  Dobo  bijase  doznao,  da  se  na  kraljevskom  dvoru 
o  njemu  sumnja,  pa  stoga  nije  sam  posao  u  Bee,  vec  je  poput  Franje  Taha  poslao  onamo 
svoga  sina.  Ivan  Balasa  dosao  je  na  kraljevski  dvor,  all  nesta  poslije.  Medjutim  i  od  osta- 
lih  savjetnika  naslo  se  je  malo  na  okupu.  Od  prelata  doslo  je  sest  biskupa,  medju  njima 


JURAJ  DRASKOVIC  DOBIVA  TRAKO^CAN. 


273 


zagrebacki  biskiip  i  ban  Juraj  Draskovic;  od  svjetovnjaka  spominju  se  knez  Jural  Zrinski, 
Haltazar  liacani,  Ivan  Pethew  i  Ladislav  Banic  (Banffy). 

Vijecanja  na  kraljevskorn  dvoru  zapocela  su  17.  veljace,  te  su  trajala  vi§e  sedmica 
sve  do  konca  ozujka.  Kralj  se  je  savjetnicima  izpricao,  sto  je  ugarski  sabor  odgodio,  ozna- 
civSi  za  uzrok  nemire,  koji  vladaju  po  ostalim  drzavama  Evrope,  i  koji  ga  sile,  da  putuje 
u  njemacko  carstvo.  Podjedno  ih  je  pozvao,  neka  ga  svjetuju,  kako  da  se  za  njegova  izbi- 
vanja  osigura  drzava  protiv  vanjskih  napadaja  i  nutarnjih  smutnja.  Napokon  neka  mu  kazu, 
kako  bi  sklonio  staleze,  da  mu  god.  1567, 
dozvoljenu  ratnu  dacu,  pa  i  radnike  za 
iitvrdjivanje  krajiskih  gradova  i  dalje  po- 
davaju.  Savjetnici,  premda  inace  posve 
odani  muzevi,  odgovorili  su  kralju  otvo- 
reno,  da  je  obdrzavanje  sabora  bas  u  ovim 
prilikama  od  velike  potrebe,  pa  su  predla- 
gali  da  ga  Sto  prije  sazove.  SuviSe  izlozili 
su  posve  iskreno,  kako  veliko  nezadovolj- 
stvo  vlada  u  zemlji,  a  glavni  uzrok  da  je 
namjestanje  stranaca  u  javne  sluzbe,  kao 
i  nasilja  njemackih  kapitana  i  vojnika.  Jo§ 
3.  ozujka  1569.  javljao  je  mletacki  posla- 
nik  Michieli  svojoj  vladi  iz  Beca,  kako  sa- 
vjetnici govore  kralju,  da  se  je  bojati,  da 
6e  se  citava  Ugarska  otudjiti  (di  una 
alienatione  di  tutto  ih  Regno  intieramente), 
jer  su  u  zemlji  sve  zaokupili  tudjinci,  ne 
ostaviv§i  ni§ta  domacim  Ijudima  (non  re- 
stando  a  loro  regnicoli  nc  grado,  ne  offitio, 
ne  administratione  alcuna),  i  ne  pazeci  na 
drugo,  nego  da  zemlju  Sto  viSe  izcrpe  i  iz- 
sisu  (che  ad  estorquere,  espilare  et  con- 
sumare  quanto  piu  possono  la  provincia). 
Kralj  je  nastojao,  da  savjetnike  umiri  i 
skloni  na  druge  izjave;  ali  mu  odgovoriSe: 
»Mi  smo  se  ovdje  oko  vaSega  velicanstva 
skupili  kao  privatni  savjetnici,  pa  odlucili 
mi  §ta  mu  drago,  zemlja  toga  ne  bi  prihva- 
tila,  kao  Sto  i  ne  bi  biJa  duzna  primiti. 
S  toga  treba  sve  predlo?.iti  saboru,  koji  bi 
se  ved  radi  toga  morao  sazvati.*  Medjutim 
Maksimilijan  nije  se  nikako  mogao  rijeSiti, 
da  sabor  u  onaj  Cas  sazove,  pa  stoga  prvih 
dana  travnja  odpusti  savjetnike  kuci,  kako 
je  to  firentinski  poslanik  u  Beiu  7.  travnja 
javio  svojoj  vladi. 

Za  vijecanja  u  fiecu  ucinio  je  biskup  i  ban  Juraj  DraSkovii*  s  kraljem  Maksimilija- 
iiom  16.  o>^,ujka  1569.  nagodu,  po  kojoj  je  kralj  njemu  dao  na  u?.ivanje  znameniti  grad  Tra- 
k  o  §  C  a  n  s  brojnim  selima  i  posjedovanjima,  koja  su  na  taj  grad  spadala.  ReCenim  Je  gra- 
dom  do  nedavna  gospodovala  porodica  Ojulaja  (de  Oyula);  no  nakon  smrti  Ivana  Ojulaja. 
koji  nije  ostavio  mu?,kili  potomaka,  spao  je  pod  kraljevsku  komoru.  na  Sto  ga  je  kralj  sada 
/alo2io  Jurju  DraSkovi^u,  jer  mu  valjda  nije  mbgab  redovito  plaCati  bansku  pla«5u.  Ban  Juraj 


ZAJKDNICKI    BANSKI    PECaT 

JURJA     DRASKOVICA     1     FRANJE 

frankapana  SLUNJSKOQA. 

Snimljen  s  jedne  izprave  u  arhivu 
jugoslavenske  akadeniije.  Na  torn  pe- 
Catu  urezana  su  dva  grba:  jedan 
(heraldiCki  desni)  biskupa  i  bana 
Dra§kovi6a,  a  drugi  (lijevi)  kneza 
Frankapana.  Biskupski  grb  imade  u 
Stitu  orolava  (Qreif),  a  ovjenian  je 
biskupskoni  niitrom;  grb  Franje  Slunj- 
skoga  imade  poznata  dva  lava  s  hlje- 
lx)vima.  Legenda:  Qeor(gius)  Dras 
(kowyth)  ep(i)s(cotpus)  Zag(rabien- 
sis)  et  Fran(ciscus)  comes  Zlvni  de 
Frang(epaniibus)  reg(norum)  Dal(ma- 
tiae)  Cro(atiae)  et  Sclatvoniae)  baivi 
1567. 


274  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

Draskovic  preuzeo  je  grad  namah  nakon  svoga  povratka  iz  Beca,  te  je  vec  18.  studenoga 
1569.  u  njemu  (in  castro  nostro  Trakostthyan)  izdavao  povelje  i  druge  izprave. 

Prigodom  vijecanja  u  Becu  ili  nesto  prije,  zgodiia  se  je  i  zamasna  promjena  u  upravi 
hrvatsko-slavonske  krajine.  Luka  Sekelj  od  Ormuza,  koji  bijase  nakon  Ivana  Lenkovica 
postao  vrhovnim  kapitanom  citave  hrvatsko-slavonske  krajine,  prestao  je  u  drugoj  polo- 
vici  1568.  vrsiti  tu  sluzbu,  ne  zna  se  s  kojih  razioga.  Kralj  nije  njegovo  mjesto  vise  po- 
punio,  nego  su  njegovi  dosadanji  zamjenici  Herbart  Auersperg  i  Vid  Halek  kao  n  a  m  j  e  s  t- 
n  i  c  i  vrhovnoga  kapitana  (locumtenentes  generalis  capitaneatus)  poceli  god.  1569. 
svaki  za  sebe  samostalno  upravljati  svojom  krajinom,  i  to  Auersperg  hrvatskom,  a  Halek 
slavonskom.  Nije  nemoguce,  da  je  kralj  Maksimilijan  snovao  vrhovnu  upravu  citave  kra- 
jine povjeriti  svome  bratu  Karlu,  koji  bijase  vec  pred  dvije  godine  za  svoga  boravka  u 
Kranjskoj  i  Qorici  pohodio  i  Hrvatsku,  te  se  nedavno  s  puta  u  Spaniju  preko  Mletaka  po- 
vratio  u  svoje  vladanje.  Medjutim  do  toga  ipak  nije  doslo,  jer  su  bas  za  vijecanja  u  Becu 
ugarski  savjetnici  predlagali  kralju,  da  za  svoga  izbivanja  u  Njemackoj  ostavi  brata  Karla 
kao  svoga  zamjenika  za  citavu  Ugarsku  i  Hrvatsku. 

Nakon  vijecanja  u  Becu  sazvali  su  bani  Draskovic  i  Frankapan  Slunjski  po  poseb- 
nom  nalogu  kraljevu  (ex  speciali  mandato  .  .  .)  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  u  Za- 
greb za  8.  svibnja  1569.  Tu  bi  najprije  protonotarom  kraljevstva  mjesto  odstupivsega  Da- 
mjana  de  Aranyan  izabran  magistar  Emerik  Pethew,  a  za  viceprotonotara  proglasen  bi 
ponovo  Ivan  Petricevic  od  Miketinca.  Nakon  toga  vijecalo  se  je  mnogo  o  obrani  krajina, 
naroCito  o  utvrdi  varosi  Hrastovice  kao  i  njezinih  dviju  tvrdjica,  te  su  stalezi  na  usrdnu 
opomenu  bana  Draskovica  dozvolili  vanrednu  dacu  od  pol  forinte  po  dimnjaku,  da  se  zidi- 
nama  ogradi  ne  samo  Hrastovica,  nego  i  druga  mjesta  na  krajini.  Jos  bi  odredjeno,  da  se 
svi  podanici  opatije  u  Topuskom  upotrebe  za  utvrdjivanje  varosi  Topuskoga  i  dogradnju 
nedogotovljene  tvrdjice  Preseke.  Uza  to  se  stalezi  gorko  potuzise  na  placene  konjanicke 
cete  kraljevske,  koje  su  ne  samo  u  hrvatskoj  krajini,  nego  i  u  slavonskoj  pasli  svoje  konje 
na  livadama  nevoljnih  kmetova,  te  i  inace  pocinjali  razna  nasilja.  Stalezi  zamolise  stoga 
kralja,  neka  zapovjedi  namjestnicima  vrhovnoga  kapitana  Haleku  i  Auerspergu,  da  oste- 
cene  kmetove  namire  od  place  tih  konjanika.  Neka  se  takodjer  posebice  kazne  Vranjes 
Jelenic  i  Toma  Severovic,  vojvode  Uskoka  iz  Mrzlopolja  u  Kranjskoj,  koji  su  nedavno  sa 
svojim  cetama  nemilo  opustosili  posjedovanja  Mihajla  i  Qregorija  Herendica  i  njegovih  su- 
sjeda  na  jugu  Kupe.  Napokon  mole  stalezi  kralja,  neka  se  smiluje  kanonicima  cazmanskoga 
kaptola,  koji  nemaju  ni  sijela  ni  prihoda,  vec  moraju  u  Zagrebu  boraviti  i  dosta  oskudno 
zivotariti. 

Medjutim  bijahu  ugarski  savjetnici  ponovo  predlozili  kralju  Maksimilijanu,  da  misli 
na  saziv  ugarskoga  sabora.  K  tomu  stizale  su  mu  i  sve  nepovoljnije  vijesti  o  razpolozenju 
u  Ugarskoj,  pa  tako  je  napokon  1.  srpnja  1569.  sazvao  sabor  u  Pozunu  za  1.  kolovoza  iste 
godine.  Radi  izbora  poslanika  za  ugarski  sabor,  sastao  se  je  opet  hrvatsko-slavonski  sabor 
u  Zagrebu  20.  srpnja.  Poklisarima  bise  izabrani  protonotar  Emerik  Pethew,  viceprotono- 
tar  Ivan  Petricevic  i  Stjepan  Kapitanovic;  njima  bi  dana  jednaka  instrukcija,  kao  i  na 
koncu  prosle  godine.  Buduci  da  ce  i  oba  bana  poci  na  sabor  u  Pozun,  to  6e  za  njihova 
izbivanja  vrSiti  svu  vlast  banovac  Ivan  Forcic,  koji  ce  u  slucaju,  ako  zaprijeti  opasnost 
Hrastovici,  podici  na  obranu  njezinu  cete  susjednih  i  blizih  zitelja. 

Ugarski  sabor  u  Pozunu  bio  je  na  okupu  od  1.  kolovoza  do  26.  listopada  1569.  Kralj 
Maksimilijan  posao  je  tek  16.  kolovoza  iz  Beca,  povedavsi  sobom  njemacke  cete,  jer  bi- 
jase naumio  postupati  protiv  ortaka  Jurja  Bockaja,  koji  je  u  to  bio  ve6  prebjegao  u  Erdelj. 
Vi§e  tjedana  trajale  su  razprave  saborske,  dok  se  je  doslo  do  nekog  sporazumka  i  glede 
kraljevskih  predloga  i  glede  stalezkih  tegoba.  Na  sabor  bijahu  dosli  takodjer  Stjepan  Dobo 
i  Ivan  Balasa,  jer  mi^ljahu,  da  se  je  kralj  vec  uvjerio  o  njihovoj  neduznosti.  Medjutim 
Maksimilijan  dao  je  12.  listopada  oba  zasuznjiti,  tvrdeci,  da  imade  u  svojoj  ruci  njihova 


ZAVJERA  PROTFV  MAKSIMILIJANA. 


275 


pisma,  koja  dokazuju  njihove  veleizdajnicke  svcze  s  erdeljskim  vojvodom.  Zaiudo  su  za- 
strascni  stalezi  nudili  kralju  jamcevinu  od  200.000  dukata,  ako  zarobljenicima  vrati  slobodu; 
kralj  nije  htjeo  Cuti  za  to,  paCe  je  izdao  nalog,  da  se  u  Ko§icama  uhiti  jo§  i  Caspar  Ho- 
inonnay,  koji  je  jednako  bio  osumnjicen  s  nevjere.  No  Homonnay  bijaSe  za  vremena  uma- 
kao.  2^suznjeni  Dobo  i  Balasa  ostadoSe  zatvoreni  u  gradu  Pozunu,  te  se  je  protiv  njih  vo- 
dila  iztraga.  Premda  im  se  nije  mogla  krivnja  jasno  dokazati,  pomilovao  ih  je  kralj  tek  u 
travnju  1572. 

Odlu^ni  postupak  kraljev  sa  zavjerenicima  zastrasio  je  staleze  na  saboru  u  Pozunu 
tako,  da  su  pristali  gotovo  na  sve,  §to  je  Maksimilijan  od  njih  trazio.  To  potvrdjuje  i  sa- 
borski  dekret  od  60  clanaka,  koje  je 
kralj  26.  listopada  1569.  u  Pozunu  po- 
tvrdio.  Trecim  clankom  osudili  su  sta- 
lezi nastojanje  zavjerenika  zamoliv§i 
ga.  da  krivnju  nekolicine  ne  upise  u 
grijeh  svim  ostalim  vjernim  podani- 
cima  (nolit  ex  pravo  et  perverso  no- 
nullorum  animo  caeteros  suos  fideles 
aestimare).  Sestim  clankom  dozvolili 
su  nadalje  kralju  za  dvije  godine  ce- 
tiri  forinte  i  80  denara  u  ime  ratne 
dace,  koja  ce  se  pobirati  u  dva  roka 
svake  godine.  Stalezi  prihvatise  i 
kraljev  predlog,  po  kojernu  bi  ga  za 
njegova  izbivanja  zamjenjivao  brat 
Karlo,  samo  zamolise,  da  bi  svoje  sta- 
rije  sinove,  koji  su  vise  godina  bora- 
vili  u  Spaniji  na  dvoru  Filipa  II.,  §to 
prije  kuci  dozvao,  da  nauce  jezik,  za- 
kone  i  obiCaje  ugarske,  pa  da  onda  u 
buduce  zamjenjuju  otca,  kad  bi  dulje 
vrijeme  odsutan  bio.  Stalezi  su  na- 
dalje molili  kralja,  da  se  ustanove 
granice  izmedju  Ugarske  i  Slavonijc 
s  jedne  strane,  a  Austrije,  Stajerske. 
Morave  i  Poljske  s  druge  strane; 
podjedno  su  za  taj  posao  izabrali  vi§e 
komisija.  Za  uredjenje  granica  Slavo- 
nije  prema  Stajerskoj  i  Kranjskoj  ime- 
novali  su  kanonika  zagrebaCkoga 
Ivana  od  Dubrave,  banovca  Ivana 
ForCida,  protonotara  Emerika  Pethewa  i  napokon  Stjepana  Kapitanovida. 

Nakon  §to  je  Maksimilijan  zavjeru  u  prilog  erdeljskomu  vojvodi  u  zametku  uguSio, 
stall  su  savjetnici  Ivana  Sigismunda  o  tom  raditi,  kako  da  svoga  gospodara  s  kraljem  i  ca- 
rem  izmire.  Nukalo  ih  je  i  to,  §to  se  sultan  Sclim  II.  nije  dao  skloniti,  da  prekrSi  nedavno 
utanaCeni  mir  s  Maksimilijanom,  budui^i  da  se  jc  pripravljao  na  druga  poduzec^.  Poglaviti 
savjetnik  erdeljskoga  vojvode  GaSpar  Beke§  poSao  je  u  to  sam  s  proljeCa  1570.  u  Prag,  te 
je  stao  ugovarati  s  carem  i  kraljem,  a  podupirao  ga  je  pri  tom  poslu  i  poljski  kralj.  Izprva 
je  Ivan  Sigismund  zahtijevao,  da  mu  se  prizna  kraljevski  naslov,  suverenitet  za  Erdelj  i 
Citavu  Ugarsku  do  Tise.  Maksimilijan   medj  utim  nije  htjeo  ni  da  Cuje  za  takve  uslove,  ier 

18» 


LAZAK  SCMVVtiNDi. 

Izvornik  u  ambraSkoj  zbirci  umjetno-historiCkoga 
dvorskoga  niuzeja  u  Beiu. 


276  KRALJ  MAKSIMILUAN  (1564.— 1576.). 

mu  u  taj  mah  nije  trebalo  prinositi  nikakve  zilve.  Ali  Bekes  nije  sustao  s  prvim  ponudaina, 
vec  je  stao  pazariti. 

U  to  se  je  Maksimilijan  spremio  u  Njemacku  na  drzavni  sabor  u  Speieru,  gdje  je 
cstao  preko  pol  godine  dana.  Za  svoga  namjestnika  kro.z  to  vrijeme  odredio  je  ne  samo 
u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  nego  i  u  ceskim  i  austrijskim  zemljama  brata  svoga,  nadvojvodu 
Karla,  kojemu  je  dekretom  iz  Praga  od  21.  svibnja  1570.  pridijelio  za  savjetnika  ostrogon- 
skoga  nadbiskupa  Antuna  Vrancica.  Erdeljski  poslanik  Bekes  posao  je  s  Maksimilijanom  u 
Njemacku,  pa  je  u  Speieru  dalje  ugovarao,  pri  cemu  ga  je  pomagao  poljski  poslanik  Ko- 
narsky.  Bas  s  njegovim  sudjelovanjem  utanacen  bi  napokon  16.  kolovoza  1570.,  sporazum 
izmedju  kralja  i  vojvode.  Ivan  Sigismund  morade  se  odreci  nasiova  kraljevskoga  i  zado- 
voljiti  knezevskim;  zato  mu  ostadose  uz  Erdelj  jos  neke  ugarske  zupanije  (Bihar,  Krasna, 
Srednji  Solnok  i  Marmaros  s  Hustom  i  ondjesnjim  solanama).  Osim  toga  obecana  bi  mu 
za  zenu  Maksimiiijanova  rodjakinja  Marija,  kci  bavarskoga  hercega  Albrechta.  Ako'Ivan 
Sigismund  umre  bez  muzkih  potomaka,  Erdeljcima  pristoji  pravo,  da  si  slobodno  biraju 
kneza  s  naslovom  »vojvoda  i  kraljevski  namjestnik  za  ugarske  oblasti«.  Podjedno  bi  ugo- 
voren  potajni  savez  protiv  Turaka,  te  obecano  Ivanu  Sigismundu,  da  ce  dobiti  za  odstetu 
Opolje  i  Ratibor,  ako  bi  ga  Turci  iz  Erdelja  protjerali. 

Jos  se  nijesu  mogie  provesti  sve  ustanove  posljednjega  ugovora,  kadno  je  bolez- 
liivi  Ivan  Sigismui.d  14.  ozujka  1571.  od  kapi  umro,  ne  navrsivsi  ni  trideset  i  jednu  godinu. 
Maksimilijan  gledao  je  sada,  da  Erdeljci  izaberu  takova  muza,  koji  ne  bi  bio  samostalan 
knez,  nego  tek  vojvoda  kao  u  staro  vrijeme,  le  koji  bi  njemu  kao  kraljevski  cinovnik  po- 
lozio  prisegu  vjernosti.  S  toga  je  i  pomagao  Qaspara  Bekesa,  da  se  uzpne  na  vojvodsku 
stolicu.  Ali  Bekes  imao  je  u  Erdelju  brojnih  protivnika,  koji  nijesu  odobravali  njegove  po- 
litike,  bojeci  se  turske  osvete.  Oni  su  predlagali  za  vojvodu  Stjepana  Batora  Som- 
Ijovskoga,  vrstna  covjeka  i  dobra  junaka,  kojega  je  i  sultan  volio.  Pa  tako  bi  Stjepan  Ba- 
tori  25.  svibnja  1571.  bez  ikake  protivstine  izabran  za  vojvodu,  Ipak  su  Maksimilijanovi 
privrzenici  izradili,  te  je  novoizabrani  vojvoda  potajno  polozio  zakletvu,  da  ce  biti  vjeran  i 
pokoran  Maksimilijanu  i  njegovim  potomcima  na  ugarskom  prijestolju,  a  uza  to  se  obve- 
zao,  da  ce  biti  neprijatelj  njegovih  neprijatelja  i  prijatelj  njegovih  prijatelja.  Sve  to  ipak  nije 
Batqra  smetalo,  da  se  i  sultanu  zahvali,  kad  ga  je  u  vojvodskoj  casti  potvrdio,  te  mu  uz 
druge  bogate  darove  poslao  zastavu  i  zezlo. 

Sultan  Selim  II.  nije  posljednje  dvije  godine  mnogo  utjecao  u  poslove  erdeljske  i 
ugarske,  jer  je  od  20.  ozujka  1570.  vodio  rats  Mletcima  radi  otoka  Cipra.  Da 
odole  turskoj.  sili,  Mletci  su  trazili  pomoci  na  sve  strane,  pace  i  od  ruskoga  cara  i  per- 
zijskoga  kralja;  ali  samo  spanjolski  kralj  Filip  II.  i  papa  Pio  V.  odazvali  su  se  njihovim 
molbama.  Uza  sve  to  napredovali  su  Turci  na  otoku  Cipru;  vec  9,  srpnja  1570.  osvojili  su 
Nikosiju,  a  18.  kolovoza  1571.  morala  se  njima  predati  glavna  varos  Famagusta,  koju  je 
providur  Mark  Antonije  Bragadino  kroz  jedanaest  mjeseci  junacki  branio,  Sedam  tjedana 
iza  pada  Famaguste,  dne  7.  listopada  1571.,  odrzala  je  doduse  mletacko-spanjolska  morna- 
rica,  koju  je  vodio  junacki  Don  Juan  d'  Austria  (naravni  brat  spanjolskoga  kralja  Fi- 
lipa  li.)  sjajnu  pobjedu  nad  turskim  brodovljem  kod  L  e  p  a  n  t  a,  gdje  je  poginuo  sam  tur- 
ski  admiral  Alipasa;  ali  Cipar  ostade  i  dalje  u  turskoj  vlasti.  Slavna  pobjeda  krscanska  uro- 
dila  je  ipak  tim,  da  je  oslobodjeno  12.000  krscanskih  robova,  koji  su  morali  rabotati  na 
turskim  galijama,  i  da  je  zatim  Turska  stala  gubiti  svoju  dosadanju  premoc  na  moru. 

Naporedo  s  bojevima  oko  Cipra  borilo  se  je  vec  od  pocetka  rata  u  D  a  1  m  a  c  i  j  i 
i  A  1  b  a  n  i  j  i,  gdje  je  mletacka  vlast  granicila  s  turskom.  Prve  ratne  godine  udarali  su 
Turci  iz  kliskoga  i  drugih  susjednih  sandzaka  na  Spljet,  Zadar  i  Novigrad;  ali  bise  suzbi- 
jeni,  jedino  im  podje  za  rukom  osvojiti  Zemunik.  Druge  godine  (1571.)  proslavise  se  Kor- 
Sulani  i  Korculanke,  odbivsi  Turke  od  svoga  grada.  Na  kopnu  pak  otese  mletacki  vojvode 
Turcima  Skradin,  pace  pokusase  osvojiti  i  KHs.  Trece  godine  (1572.)  opet  su  Mletci  nasto- 


SVRSETAK  rata  TURSKO-MLKTACKOQA  (1573.). 


277 


1^ 


jali,  da  predobe  Klis;  u  isto  je  vrijeme  njihova  mornarica  udarala  na  Kotor  i  Budvu.  No 
buduci  da  su  MIetci  sve  manje  primali  pomoci  od  Spanije,  utanacili  su  napokon  mir  sTur- 
cima  7.  o2ujka  1573.  Turcima  ostade  Cipar,  a  ii  Dalinaciji  i  Albaniji  bi§e  izmedju  mletaCke 
i  turske  vlasti  obnovljeni  stari  medjaSi. 

Kralj  Maksimilijan  nije  htjeo  pristupiti  savezu  krScanskih  vlasti,  premda  su  ga  pozl- 
vali,  jer  je  zelio  oCuvati  Ugarsku  i  Hrvatsku  od  turskih  provala.  Uza  sve  to  nije  ipak  bilo 
mira  na  granicama  hrvatskoga  kraljevstva.  Tomu  su  doprinijeli  u  jednu  ruku  Uskoci,  tako 
senjski  pod  vojvodom  Jurjem  Danidicem,  kao  i  vinodolski,  koji  su  se  s  dozvolom  MletCana 
preko  njihovih  oblasti  zalijetali  u  turske  krajeve;  u  drugu  su  ruku  opet  turski  sand^aci  sve 
pored  mira  svaki  cas  uznemirivali  hrvatsko-slavonsku  krajinu.  Tako  je  i  banima  Dra§ko- 
vicu  i  Franji  Slunjskornu  bilo  neprekidno  stajati  na  braniku 
povjerenoga  im  kraljevstva.  A  da  bi  to  uspjeSnije  mogli  ci- 
niti,  sazivali  su  redovito  dva  ili  tri  put  kroz  godinu  sabor 
hrvatsko-slavonski,  na  kojemu  su  uz  upravne  poslove  vije- 
dali  sa  stalezima  o  obrani  zemlje.  Vec  na  zagrebackom  sa- 
boru  od  4.  sijec^nja  1570.,  gdje  su  hrvatski  poklisari  izvije- 
stiii  o  zakljuccima  prosJogodisnjega  sabora  ugarskoga  u  Po- 
zunu  i  gdje  bi  odredjena  ratna  daca  za  Slavoniju  kroz  dvije 
godine,  5inile  su  se  odredbe  za  utvrdjivanje  Hrastovice, 
kojoj  je  dnevice  propast  prijetila  (in  evidentissimo  periculo 
est  posita).  Nije  se  medjutim  zapu§tao  ni  Sisak,  kao  ni  Iva- 
ni(5,  Krifevci  i  Koprivnica,  kako  to  svjedoce  zakljucci  sa- 
bora od  12.  travnja  1570.  I  na  ovom  sabor u  izticu  stalezi, 
kako  Hrastovici  prijeti  (^itava  Bosna,  te  za 
njom  te2i,  pa  se  s  toga  i  sada  za  vrijeme  pri- 
mirjasvakogatjednadvadotriputapodnju 
z  a  I  i  j  e  t  a  j  u  (quia  tota  prouincia  Bozniensis  iili  imminet. 
et  in  eam  intendit,  ob  idque  etiani  nunc  durantibus  induciis, 
singulis  septimanis  bis  vel  ter  sub  eam  cursitant).  Dok  su 
ovako  Turci  neprestano  krsili  primirje.  kralj  je  Maksimilijan 
neprestano  kratio  hrvatskoj  gospodi,  da  udaraju  na  Bosnu, 
vec  im  je  nalagao,  da  se  ograniCe  na  obranu  svoje  domovine. 
Ali  hrvatska  i  slavonska  gospoda  nijesu  mogla  toga  podno- 
siti,  vec  su  i  oni  mislili  na  odmazdu.  Prednjacio  je  pak  njima 
mladi  i  vatreni  ban  Franjo  Frankapan  Slunjski,  kojega  je 
djedovina  najvi§e  stradala  od  turskoga  Cetovanja.  U  rujnu 
1570.  okupio  je  oko  sebe  vise  hrvatske  gospode,  kao  kneza 
Jurja  Zrinskoga,  kneza  Nikolu  Frankapana  TrzaCkoga,  kneza 

Franju  Blagajskoga,  kapitana  QaSpara  Raba  i  Tadiolovica,  pa  je  s  njima  preko  Una  nl2e  Ko- 
stajnice  provalio  u  tursku  zemlju.  Radi  te  provale  tu2io  je  nadvojvoda  Karlo  junaCkoga 
bana  kralju  Maksimilijanu,  na  §to  je  potonji  pismom  od  16.  studcnoga  1570.  iz  Spciera  na- 
lo2io  svomu  bratu,  neka  se  s  ratnim  vijecem  posavjetuje,  kako  da  se  hrvatski  knezovi 
kazne. 

U  o^-ujku  1571,  vratio  se  je  Maksimilijan  iz  NjemaCke.  Hrvatsko-slavonski  sabor,  koji 
se  je  5.  travnja  1571.  sastao  u  Zagrebu,  oCitovao  je  svoju  osobitu  radost  radi  srcCnog  po- 
ratka  svoga  kralja,  a  joS  viSe,  §to  je  doznao,  da  ce  i  kraljevi  sinovi  otidi  iz  Spanije,  te 
se  nastaniti  ii  micstiina,  koja  su  bli?-a  Ugarskoj.  Na  istomu  saboru  bi§c  takodjer  odre- 
djeni  radnici  za  utvrdu  grada  Blinje,  koju  su  nedavno  oslohodili  od  turske  vlasti.  BudiiCi  da 
sc  proCuIo,  da  su  dva  beglerbcga  s  ogromnom  vojskom  dosli  u  liosrui.  tc  bi  mogli  naliru- 
piti  na  koH  krajiski  grad,  biSe  napokon  ovlaStena  oba  bana,  da  prema  starijim  odredbama 


PECaT  BISKUPA 
JURJA    DRASKOVICA. 

U    §titu    vidi    se    mitiCki 

orolav   ili  grif  (Greif),  a 

na  Stitu  biskupska  mitra. 

Legenda  na  peCatu:  t  Qe. 

org(ius)    nras(kowyth) 

ep(iscapus)      ZaKra(bien- 

sis).    Snimljeno    s    jedne 

izprave  od  18.  studeno^a 

1569.  u  arhivii  jucosla- 

venske   akademije. 


278  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

za  vecu  sigurnost  pozovu  narod  na  oruzje,  pa  da  ga  razmjeste  po  krajiskim  gradovima. 
Taj  oprez  bio  je  ovaj  put  posve  opravdan,  jer  su  malo  zatim  zaista  zaredale  nove  turske 
provale.  Ali  sve  cete  turske  bise  redom  suzbite;  jedan  copor  od  330  konjanika,  koji  je  u 
lipnju  dosao  pod  Hrastovicu,  protjeran  bi  od  ondjesnjega  kapitana  Josipa  Dornberga  s  po- 
mocu  bana  Franje  Slunjskoga. 

U  to  bijahu  se  stariji  sinovi  kralja  Maksimilijana,  po  imenu  Rudolf  i  Ernest,  iz  Spa- 
nije  povratili,  te  je  poboljevajuci  otac  poceo  snovati,  kako  da  svomu  najstarijemu  sinu  Ru- 
dolfu  osigura  mirno  nasljedstvo  na  ugarsko-hrvatskom  prijestolju.  Da  to  postigne,  sazvao 
je  29.  rujna  ugarski  sabor  za  11.  studenoga,  ali  ga  je  poslije  odgodio  najprije  na  6.  sijecnja, 
a  onda  na  2.  veljace  1572.  Poglavito  radi  izbora  poklisara  za  ugarski  sabor  sastao  se  je 
sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  30,  listopada  u  gradu  Zagrebu.  Poklisarima  bijase 
izabrani  zagrebacki  kanonik  i  dubicki  arcidjakon  Toma  iz  Dubrave,  protonotar  Emerik  Pe- 
thew  i  Caspar  od  Druskovca.  Njima  bi  od  sabora  izdan  naputak,  u  kojem  su  stalezi  caru 
i  kralju  zarkim  rijecima  prikazali  zasluge  svojih  bana,  te  ih  preporucili  za  nagradu.  »0d- 
kad  je  carsko  i  kraljevsko  velicanstvo«,  pisu  hrvatski  stalezi,  »pred  nekoliko  godina  ban- 
sku  sluzbu  u  ovim  bijednim  kraljevinama  precastnomu  gospodinu  Jurju  Draskovicu,  bi- 
skupu  zagrebacke  crkve,  i  poglavitomu  i  velemoznomu  gospodinu  Franji  Frankapanu 
Slunjskomu  milostivo  povjerilo,  ta  su  gospoda  bani  najvecom  brigom  i  marljivoscu,  pa  i 
silnim  prolijevanjem  krvi  i  zasuznjenjem  mnogih  svojih  vojnika  po  Turcima,  granice  re- 
cenih  kraljevina  netaknute  sacuvali,  tenijesuzasvogabanovanja 
ni  jedan  kasteo,niti  ma  kojuneznatnu  tvrdinju  dopustili  osvojiti 
po  Turcima  .  .  .  ,  vec  su  sve  najbolje  odrzali«  (neque  ab  ipso  tempore  ba- 
natus  lllorum  unicum  castellum,  seu  aliquod  vile  fortalitium  per  Turcas, . . .  intercipi  per- 
mitterint,  sed  optime  seruauerint).  Sada  pripovijedaju  stalezi,  kako  je  biskup  Draskovic 
posjedovanja  biskupije  zagrebacke  i  opatije  u  Topuskom  preuzeo  skroz  opustosene  od 
neprijatelja  krscanske  vjere,  i  kako  je  u  tim  opustjelim  krajevima  ponovo  podigao  mnoge 
gradove,  kastele  i  utvrde,  narocito  u  topuskoj  opatiji  uz  Kupu  i  Qlinu,  sve  za  sto  jacu 
obranu  granica  kraljevstva.  Ali  biskup  i  ban  od  recene  biskupije  i  opatije  nema  toliko 
prihoda,  da  bi  te  krajiske  gradove  i  kastele  mogao  uzdrzavati,  pace  nema  dosta  ni  za 
svakdanji  zivot  ni  za  svoj  stol  (neque  quotidianum  victum  pro  mensa  personae  suae  ha- 
bere posset).  Knez  opet  i  ban  Franjo  Slunjski  uza  sve  svoje  nasljedne  gradove,  koji  stoje 
na  skrajnjoj  granici  i  u  najpustijim  mjestima,  imade  jedva  jos  dvadeset  kmetova, 
pa  tako  sprovodi  pretuzan  zivot  (vere  satis  miserrimam  vitam  agit),  strazeci  strazu  na 
dalekoj  hrvatskoj  krajini  s  dosta  brojnim  vojnicima  svojima.  Neka  s  toga  udostoji  kraljev- 
sko i  carsko  velicanstvo  po  prirodjenoj  svojoj  milosti  recenomu  gospodinu  biskupu  i  banu 
s  nasljednim  pravom  i  bez  godisnje  dace  podijeliti  grad  Trakoscan,  koji  ima  dosta  neznatne 
prihode  i  gotovo  posve  oskudijeva  oranicama,  da  bi  se  mogao  od  njega  uzdrzavati  i  on 
sam  i  njegova  druzina.  Recenomu  knezu  i  banu  Franji  Slunjskomu  neka  takodjer  udijeli 
koji  grad  s  nasljednim  pravom.  Ako  se  ne  bi  njegovo  velicanstvo  za  dobe  i  milostivo 
pobrinulo  tako  za  gospodina  biskupa  zagrebackoga  kao  i  za  Franju  Slunjskoga,  neka  vje- 
ruje  stalezima,  da  ce  oba  bana  morati  s  izlozenih  razloga  i  radi  prevelike  oskudice  cast 
bansku  odloziti,  te  se  iz  ove  bijedne  krajine  preseliti  u  druge  kra- 
1  j  e  V  i  n  e  (uterque  ipsorum  dominorum  banorum  ex  causis  praemissis  et  propter  nimiam 
inopiam,  deposito  officio  banatus,  ex  his  afflictis  confiniis  in  alia  regna  sese  conferre 
debebunt). 

Po  naputku  bilo  je  poklisarima  izloziti  pred  kraljem  jos  druge  tegobe  i  molbe.  Neka 
porade,  da  bi  kralj  zabranio  namjestniku  vrhovnoga  kapitana  slavonskoga  Vidu  Haleku, 
kao  i  koprivni^komu  kapitanu,  da  potonji  kmetove  odredjene  za  utvrdjivanje  grada  Ko- 
privnice  goni  na  radnje  za  svoje  svrhe;  neka  nadalje  kralj  opredijeli  onu  svotu  kraljev- 
ske  ratne  dace,  koju  zagrebacki  kaptol  daje,  za  placu  vojnicima  i  za  obranu  medjaSnoga 


RUDOLF  PROGLASEN  KRALJEM.  279 

grada  Siska,  koji  je  »branik  (propugnaculum)  ostatcima  bijedne  kraljevine  Slavonije*.  Neka 
napokon  izmole  za  Mateja  Keglevica  stalnu  placu,  da  uzmogne  odrzati  kaSteo  u  TotuSevini 
iia  skrajnjoj  granici. 

Pod  konac  godine  1571.  ili  prvih  dana  1572.  malo  da  nije  knez  Juraj  Zrinski,  sin  si- 
getskoga  junaka,  narii§io  mir  s  Turcima,  koji  je  Maksimiiijan  tako  bri^no  Cuvao.  Juraj  Zrin- 
ski bio  je  tada  kapitan  u  Legradu  na  sutoku  Mure  i  Drave.  Budi  da  je  htjeo  osvetiti  smrt 
kanizkoga  kapitana  Jurja  Turija,  kojega  bijaSe  sigetski  zapovjednik  AlipaSa  proSioga  trav- 
nja  iz  grada  izmamio,  pa  ga  onda  zajedno  s  cetom  njegovom  potukao  i  ubio;  budi  da 
je  bio  opojen  kr§canskom  pobjedom  kod  Lepanta:  poduzeo  je  vojnu  na  tursku  Slavoniju. 
Predobio  je  koprivnickoga  kapitana  Ivana  Kellnera,  pa  skupiv§i  tako  nekih  3000  konjanika 
i  pjesaka  provalio  je  Podravinom  sve  do  Brezovice  kod  Drave  (izmedju  Virovitice  i 
Va§ke).  Vec  21.  sijecnja  1572.  tuzi  budimski  beglerbeg  Jurja  Zrinskoga  kralju  Maksimilijanu, 
kako  je  provalio  u  pozezki  sandzak,  spalio  ili  poharao  deset  sela,  pa  svekoliko  ziteljstvo 
njihovo  zajedno  s  go- 
vedima  odveo  sa  so- 
bom.    Nekoliko    dana 

zatim  (28.  sijecnja)  iz-  C         •/'//.     -t  %  .     \ 

viiestio  ie  kralia  o  toi        O  <^>6''^  *^"^  '  f^*  '^  «  ^"'^  '^"^ 

provali    i    namiestnik  A  J^   u^iLf-A^/ ,  M*4-  4  7.-^  cUum  ,    , 

vrhovne  kapitanije  sla-  "^  -  .  '  / 

vonske  Vid  Halek,  ob-  A/oy^vonu  •  x^a^oil  dtiCCus  A'***  ^t'/H^vta.  , 
tuzivsi   Zrinskoga,   da  •    y    /f  ^         4  •  ' 

je   opusto§io   na   putu  in  ^O/r/^^f  fro p^^  ^  f /^  7*  ^4' fi4  ,  <J4Ut 

prema  Brezovici  cetiri  ^•/'      ^i    i^'f^  .     -   .       \    '     I     1    //.i 
sela,  te  sa  sobom  od- 
veo   nekoliko    Ijudi    i  444'i4-^u  III  fiirjim^^  **<'(^iAvHl/'*<^^^, 
blaga.  Maksimiiijan  je  ^ .  .        / 
na  to  3.  velja(3e  1572.  Off  ^^  Uff^y  f^   //'Va/W***'   / '^^J  jfL^tut^ 
nastojao    beglerbega                          .    ,                                         /^       ^          •  \   •        /• 
uiniriti    obecav§i    mu,  l^i  444 H   >  ^'  h  a/A^4.U   roHf^^^ur^.   C^ 

da  ce  protiv  Zrinskoga 

prema    krivnji    postu-  ODLOMAK  IZ  KRONIKE  ANTUNA  VRANCiCA, 

.'  i_|  I  .  '^"j'  sadrzaje  poCetak  zivotopisa  Jurja  UtiSeniCa. 

je   1   Vidu   naleku   na-  Izvorni  rukopis  u  narodnom  muzeju  u  BudimpeSti 

log,  da  se  zasuznjeni  (9.) 

Ijudi  odpuste  i  ugrab- 
Ijeno  blago  povrati; 
podjedno    da    se    po- 

vede  iztraga  protiv  kapitana  i  njihovih  vojvoda.  Kneza  Zrinskoga  pozvao  je  pak  kralj  preda 
se  u  Be^,  jer  je  ponovo  pogazio  njegovu  zabranu,  da  Cetuje  u  turskoj  zemlji. 

Malo  zatim  sastao  se  je  ugarski  sabor  u  Po?.unu.  Maksimilijana  nije  bilo,  ve(5  je 
onamo  poslao  svoje  sinove  Rudolfa  i  Ernesta,  da  ga  zastupaju  i  da  »obiCaje,  zakone  i  na- 
vike  podanika  toga  slavnoga  kraljevstva  izuCavati  zapocnu«,  kako  se  to  u  kraljevskoj  po- 
ruci  od  26.  veljaCe  izrijekom  iztiCe.  Ali  pouzdanici  kraljevi  preuzeli  su  zadaciu,  da  torn  pri- 
godom  potaknu  sabor,  da  kraljevida  Rudolfa  proglasi  za  kralj  a.  I  zaista 
su  staleii  2.  travnja  proglasili  (dotiCno  izabrali)  prvorodjenca  mu  Rudolfa  svojim  kraljem, 
§to  je  Maksimilijana  vrlo  obradovalo.  U  obde  su  stale^i  i  u  drugim  stvarima  nastojali  ugo- 
diti  kralju,  kako  se  razabire  iz  saborskili  Clanaka  (10).  koje  je  kralj  27.  travnja  K572.  u 
Been  potvrdio.  Tako  su  dozvolili  i  ratiui  dacu  po  dva  forinta  od  svakc  porte  tako  za  te- 
ku(5u  godinti,  kao  i  za  slijededu. 


280  KRALJ  MAKSIMILUaN  (1564.— 1576.). 

Drugim  clankom  ocitovatli  su  stalezi,  kako  su  kraljevica  Rudolfa  proglasili  svojim 
kraljem,  ali  su  podjedno  podsjetili  kralja  Maksimilijana  na  svoje  prije  izlozene  zelje,  da  bi 
mladi  kralj  stolovao  u  Ugarskoj,  okruzio  se  ugarskim  savjetnicima,  te  tako  privikao  obav- 
Ijati  poslove  kraljevstva.  A  da  se  to  sto  prije  uzmogne  izvesti,  trebalo  bi  mladoga  kralja 
okruniti;  pa  s  toga  stalezi  u  trecem  clanku  mole  Maksimilijana,  da  po  svojoj  uvidjavnosti 
u  sto  krace  vrijeme  sazove  krunitbeni  sabor,  na  kojemu  bi  se  vjencanje  obavilo. 

Dok  su  hrvatski  bani  i  poglaviti  velikasi  boravili  u  Pozunu,  stradala  je  Slavonija 
opet  od  turske  provale.  Dne  26.  travnja  javlja  namjestnik  vrhovnoga  kapitana  u  slavonskoj 
krajini  Vid  Halek,  da  su  Turci  udarali  ognjem  na  Topolovac  (kod  danasnjega  Belovara), 
zatim  da  su  spalili  Ivanic-klostar  i  neka  mjesta  oko  njega.  Jednako  doznajemo  iz  sa- 
borskoga  zapisnika  od  2.  lipnja  1572.  da  je  za  prosloga  ugarskoga  sabora  »manastir  ili  tvr- 
dinja  Ivanic,  branik  toga  pretuznoga  kraljevstva,  uslijed  nesrecnog  slucaja  (malo  casu  ac- 
cidente)  spaljen«.  Bas  u  okolisu  Ivanica  bijahu  Turci  jos  26.  kolovoza  1570.  zarobili  i  za- 
grebackoga  kanonika  Franju  Filipovica,  koji  se  bijase  dosad  vise  puta  proslavio  na 
bojnom  polju,  tako  da  su  ga  prozvali  »D  e  1  i  p  o  p«  (junacki  pop).  Filipovica  bijahu  tada 
Turci  odveli  u  suzanjstvo  u  Carigrad.  Kroz  cetiri  godine  nastojali  su  kralj  Maksimilijan  i 
ban  Draskovic,  da  ga  oslobode  suzanjstva,  narocito  da  ga  zamijene  za  nekog  zarobljenog 
Turcina  Kurtagu.  Medjutim  je  Draskovic  poslije  na  koncu  godine  1574.  docuo,  da  se  je 
Filipovic  dobrovoljno  (sponte)  odrekao  krscanske  vjere,  te  se  poturcio  i  primio  ime  Meh- 
med.  Vec  19.  veljace  1575.  javio  je  nadvojvoda  Karlo  iz  Beca  banu  Draskovicu:  »Dozna- 
jemo,  da  je  odmetnik  Filipovic,  kojega  su  i  Delipopom  prozvali,  dosao  u  ovu  tursku  krajinu, 
pa  da  prijeti  i  snuje  o  propasti  susjednim  tvrdinjama.  Njegov  dolazak  i  nastojanje  moglo 
bi  mozda  biti  pogibeljno  Ivanicu,  Sisku,  Krizevcima  i  onim  drugim  mjestima,  u  kojima  je 
on  prije  strazu  strazio  i  zapovijedao,  te  ne  malo  izkustva  stekao«.  Ban  i  biskup  tjesio  je 
kralja  i  nadvojvodu,  da  od  odmetnictva  Filipoviceva  ne  ce  biti  velike  opasnosti,  kao  ni 
onda,  kad  su  se  Krsto  Zempce  (Svetacki),  Ladislav  More  i  Fran  jo  Bebek  sa  sinom  poturcili. 

Sabor  hrvatsko-slavonski,  koji  se  je  sastao  2.  lipnja  1572.,  najprije  se  je  pobrinuo, 
da  se  razvaljeni  Ivanic  opet  podigne,  pa  je  za  to  odredio  radnike  iz  dviju  sudcija  zagre- 
backe  zupanije.  Na  slijedecem  saboru  kraljevma  Hrvatske  i  Slavonije  10.  kolovoza  1572.  ra- 
dilo  se  poglavito  o  izboru  poklisara  za  krunitbeni  sabor  u  Pozunu.  Izabrani  bise  zagrebacki 
kanonik  i  goricki  arcidjakon  Ladislav,  protonotar  Emerik  Pethew  i  viceprotonotar  Ivan 
Petricevic;  svakomu  bi  dozvoljeno  po  160  forinti  za  trosak.  Pokllsari  trazit  ce  od  novoga 
kralja  potvrdu  slobostina  kraljevstva  kao  i  podmirenje  svih  potreboca  njegovih. 

Napokon  se  je  sastao  krunitbeni  sabor  u  Pozunu,  kojom  bi  prigodom  kraljevic  Ru- 
dolf 25.  rujna  1572.  svecano  okrunjen  za  kralja  ugarsko-hrvatskoga.  Krunio  ga  je  ostro- 
gonski  nadbiskup  Antun  Vrancic  u  nazocnosti  kralja  Maksimilijana  i  brojnih  velikasa  i  pie- 
mica,  izmedju  kojih  se  je  osobito  izticao  knez  Juraj  Zrinski  svojom  novom  ratnom  opre- 
mom.  Sabor  je  iza  toga  vijecao  jos  neko  vrijeme,  te  je  kralj  Maksimilijan  15.  listopada  u 
Pozunu  potvrdio  zakljucke  njegove.  Stalezi  su  mladomu  kralju  u  ime  krunitbenoga  dara 
dozvolili  po  jednu  zlatnu  forintu  od  svake  porte,  dok  je  opet  kralj  Maksimilijan  nagra- 
djivao  svoje  najodlicnije  privrzenike.  Tako  je  i  biskupa  zagrebackoga  i  bana  Jurja  Drasko- 
vica  imenovao  nadbiskupom  kolockim,  sto  je  u  ono  vrijeme  bila  puka  cast,  jer 
je  citava  biskupija  bila  u  turskoj  vlasti. 

Na  saboru  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  koji  je  7.  prosinca  1572.  bio  na  okupu  u 
Zagrebu,  izvijestili  su  poklisari  najprije  o  obavljenom  krunisanju  kraljevica  i  nadvojvode  Ru- 
dolfa.  Iza  toga  cinile  su  se  odredbe  za  utvrdjivanje  krajiskih  gradova  slavonskih  i  hr- 
vatskih,  kao  Ivanica,  Koprivnice,  Krizevaca  i  Hrastovice.  Nadalje  bise  izabrani  i  prisjed- 
nici  (assessores)  za  banski  ili  osmicki  sud  (iudiciorum  octavalium).  Znacajna  je  odluka  sa- 
bora u  pogledu  protonotara  Emerika  Pethewa.  Njega  b'jase  nedavno  ostrogonski  nadbi- 
skup j  po  odstupu  Bornemise  ugarskim  namjestnikom    (locumtenens    suae    maiestatis    in 


SMRT  FRANJE  PRANKAPANA  SLUNJSKOOA. 


281 


Hungaria)  imenovani  VranCic  uzeo  za  svoga  namjestniCkoga  protonotara.  Staled!  zahtjevali 
su  sada  od  Pethewa,  da  se  na  jednoj  ili  drugoj  sluzbi  s  mjesta  zahvali,  jer  nijesu  mogli 
dopustiti,  da  hrvatski  protonotar  boravi  izvan  kraljevstva,  a  da  ga  zamjenjuje  viceproto- 
notar  (cum  potissimum  futuris  temporibus  domini  regnicolae  viceprotonotario  uti  nolunt). 
Na  ovom  posljednjem  saboru  nije  bilo  bana  Franje  Frankapana  Slunjskoga,  jer  u  obce 
nije  bio  vi§e  na  zivotu.  Mladi,  tek  trideset  i  sestgodisnji  junak  bijase  se  odluCio  o2eniti, 
te  je  izabrao  za  vjerenicu  Jiiditu,  k6er  slavonskoga  plemica,  nekadanjega  sluzbenika  Nikole 
Zrinskoga,  i  neko  vrijeme  sigetskoga  kapitana  Ladislava  Kerecenja.  Javljaju,  da  je  Slunjski 
zatra^io  Juditu  s  privolom  samoga  cara  i  kralja  Maksimilijana  (ex  caesaris  consensu).  Otac 
njezin  pribrajao  se  je  tada  najbogatijim  Ijudima  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj.  Jo§  god.  1560.  bi- 
ja§e  od  Lichtensteina  za  60.000  CeSkih  talira  kupio  grad  i  posjedovanje  Mikulov  (Nikols- 
burg)  u  markgrofoviji  Moravskoj,  u  kojemu  je  kci  njegova  Judita  stalno  prebivala.  Namah 


A<^ 


'J^U^>*  ^^} 


V' 


/^  >! 


■^.- 


^ 


HRVATSKO   PISMO   KNEZA    I    BANA  FRANJE  FRANKAPANA  SLUNJSKOGA. 

(1567.— 1572.) 
Izvornik  u  kr.  zemaljskom  arhivu  u  Za^rebu  (10.). 


poslije  krunitbenoga  sabora  spremao  se  je  ban  Franjo  Slunjski,  da  skupi  svatove  i  da 
podje  u  Mikulov  na  vjenCanje.  No  putem  razbolio  se  je  u  Vara^dinu  od  cira  iza  uha.  Ne- 
vjesti  Ijecnik  razrezao  mu  je  Cir  i  uStrcao  u  ranu  §korpijunovo  ulje  (oleum  scorpionum), 
(^im  mu  je  valjda  krv  otrovao.  Nesrccnoniu  banu  natekla  je  glava  i  vrat,  te  nije  mogao  ni 
disati.  Napokon  jc  umro  2.  prosinca  1572. 

Svatovska  druzina  dovela  je  mrtvoga  bana  u  Zagreb,  gdje  bi  u  stolnoj  crkvi  sveCano 
sahranjen  (solenuii  pompa  ac  comitiua . . .  tumulatur).  Sestra  njegova  Anka,  udova  iza  Ni- 
kole Olaha  Czasara.  stavila  mu  je  na  grob  plocu  od  crvenoga  mramora  s  latinskim  napisom, 
u  kojcm  ga  slavi  kao  nedobitna  junaka.*    Citavo  kraljevstvo  raztuiilo  se  je  poradi  smrti 


*'   (ir()l)iia   ploCa   bila  je  smjeStciia   i/.pod    klupe  kaitonika  ^tinca  (lektora).  Napis  bio  je  ovaj: 

Memoriae 
spectab(ilis)  ac  niaKnif(ici)  cKomini)  Franc(isci)   Zlunij  de  Frangep(anibus)  SegiUiae)  Vegliae.  Mu- 


282  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

mladoga  bana,  kojega  su  zvali  »macem  i  stitom  ostataka  Ilirije«  (ensis  et  clipeus  Illyrici  re- 
liquiarum),  i  koji  nije  poginuo  slavno  od  maca  na  bojnom  polju,  vec  kukavno  od  nevjesta 
Ijecnika.  A  jos  se  je  vise  zalilo,  sto  je  s  njim  izumrlo  muzko  koljeno  slunjske  loze  kne- 
zova  Frankapana,  koja  je  drzala  i  branila  znamenite  gradove  (Gore,  Slunj,  Cetin,  Kladuse 
i  Krstinju)  na  skrajnjoj  granici  prema  turskoj  Bosni. 

Najvise  se  je  kosnula  smrt  mladoga  kneza  i  bana  bas  njegova  druga  i  poocima,  bi- 
skupa  Jurja  Draskovica.  On  se  je  gorko  izjadao  u  pismu  na  nadbiskupa  i  namjestnika 
iigarskoga  Antuna  Vrancica  dne  16.  prosinca  1572.  Na  to  je  njemu  Vrancic  6.  sijecnja  1573. 
iz  Trnave  ovako  odgovorio:  »0  smrti  pak  gospode  Slunjskoga  i  Trzackoga  tako  nagloj, 
neocekivanoj  i  nepripravljenoj  sta  da  kazemo?  Ta  ne  znamo  drugo,  nego  da  nam  je  s  ve- 
likom  bolju  oba  opiakivati,  tako  odlicne,  tako  plemenite  i  tako  velikih  nada  mladice.  All 
sta  da  tugujemo  s  njihovc  smrti,  kad  smo  svi  smrtni,  te  nema  nikoga  od  svih,  koji  tome 
zakonu  nije  podvrgnut.  Cijenimo  vecma,  da  nam  je  kud  i  kamo  vise  to  izticati  i  opiakivati 
svima  suzama,  stobicbozjijossvedjer  ne  prestaje  nas  narod  zati- 
r  a  t  i.«  (Verum  censemus,  illud  longe  magis  nobis  animadvertendum  et  deflendum  esse  la- 
chrimis,  quod  necdum  cessant  flagella  Dei  gentem  nostram  consummere.) 

U  to  svanuli  su  jos  crniji  dani  za  izkidano  kraljevstvo  hrvatsko. 

Sellacki  pokreti  u  Slavoniji  (1565. — 1572.);  velika  seljacka  buna  u  Slavoniji  i  susjed- 
niin  slovenskim  zemljama  (29.  sijecnja  do  9.  vellace  1573.);  smrt  Matije  Gubca  i  parnica 
protiv  ostalih  seljackih  vodia  (1573. — 1574.).  Nakon  grozne  seljacke  bune,  koju  bijase  go- 
dine  1514.  u  Ugarskoj  pokrenuo  Juraj  Doza,  kao  i  nakon  ugusene  bune  seljacke  u  Kranj- 
skoj  god.  1515.,  stanje  se  je  kmetova  ne  samo  u  tima  zemljama,  nego  i  u  hrvatskom  kra- 
Ijevstvu  znatno  pogorsalo.  Zakljucci  ugarskoga  sabora  od  18.  listopada  1514.,  kojima  bi  uz 
ino  seljackim  kmetovima  zabranjeno  slobodno  selenje  s  posjeda  jednoga  go- 
spodara  plemica  na  imanje  drugoga,  bise  provedeni  i  u  hrvatskom  kraljevstvu,  narocito  u 
Slavoniji.  Bas  tom  zabranom  prometnuli  su  se  kmetovi  u  prave  robove  svoje  zemaljske 
gospode.  Qrozno  to  stanje  kmetova  seljaka  postalo  je  jos  groznije,  kad  su  nakon  boja  na 
Muhackom  polju  i  nakon  pada  jajacke  banovine  ucestale  turske  provale.  Te  ne- 
snosne  prilike  urodile  su  dvojakim  zlom;  u  jednu  su  ruku  kmetovi  jatomice  bjezali  iz  do- 
movine  i  zaklanjali  se  u  susjedne  austrijske  zemlje;  u  drugu  opet  predavali  su  se  Turcima 
bez  odpora,  cim  bi  se  potonji  pojavili.  Tako  su  bas  zdvojni  kmetovi  najvise  skrivili,  da  je 
god.  1536.  pozezka  zupanija  dosla  u  turske  ruke. 

Pad  Pozege  i  citave  pozezke  zupanije  jamacno  je  mnogo  doprinio,  te  su  hrvatska  i 
slavonska  gospoda  i  plemici  stali  razmi§ljati,  kako  da  stanje  svojih  kmetova  ublaze.  No 
jos  vise  ih  je  na  to  prinudila  nedaca  Kocijanove  vojske  kod  Osijeka  i  Qorjana  god.  1537. 
Na  saboru,  koji  se  je  sastao  u  Krizevcima  na  samo  Bogojavljenje  1538.,  dozvoljeno  bi  5Ian- 
kom  XXI.  opet  selenje  kmetova  (traductio  colonorum,  quae  hactenus  demeritis  quidem  ru- 
sticorum  exigentibus  inhibita  erat,  . . .  omnium  dominorum  ac  nobilium  et  regnicolarum  uno 

drussiaeque  comitis,  Dalm(atiae),  Croa(tiae)  et  Sclav(oniae)  bani  fideliss(imi)  et  fortiss(imi)  Anna 
soror,  relicta  magn(ifici)  Nicol(ai)  Olah  Czazar  etc.  fratri  cariss(imo)  posuit.  Vixit  an(nos)  XXXVl., 
mortuus  II.  Decembris  MDLXXII.  Varasdini.  (Lik  banov.).  Zlunia  stirps  cecidit  Franciscus  Martis 
alumnus  Infestus.  Rasis  terror  eratque  Qethis.. 

Est  proavis  clarus,  sed  dextra  promptior  usque 

Consilioque,  infert  damna  cruenta  Scythis. 

Banus  erat  Dalmat(iae),  Sclavorum  tumque  Croatiae, 

Praelia  commisit  fausta,  trophea  tulit. 

Sed  quia  Pannoniae  vix  spes  est  ulla  salutis, 

Ni  Deus  accurrat,  quid  superesse  velit? 

Ergo  Diis  mixtus  potiori  parte  triumphat, 

Ossa  tegit  marmor,  mens  pia  novit  iter. 


STANJE  KMETOVA  U  SLAVONIJI. 


283 


voto  et  consensu  admissa  et  concessa  est),  a  daljim  clancima  (XXII. — XXIV.)  ustanov- 
Ijeno  bi  potanko,  kako  se  mora  postupati,  kad  se  kmet  sell  Iz  jednoga  vlastelinstva  k  dru- 
gomu.  Jednake  ili  slicJne  odredbe  nalaze  se  u  Clancima  potonjih  ugarskih  sabora  od  godine 
1547.,  1548.  i  1556.,  kao  I  slavonskih  sabora  od  1539.  i  1557.  Obnovljenom  dozvolom  selenja 
kmetova  od  jednoga  zemaljskoga  gospodara  k  drugomu  unutar  kraljevstva  umaljena  bi  bar 
velika  opasnost,  da  hrvatsko  kraljevstvo  budi  posve  opusti,  budi  da  dobrovoljnom  preda- 
jom  zdvojnih  kmetova  postane  turskim  paSalukom. 

Ali  dozvolom  slobodnoga  selenja  ubiazena  bi  tek  jedna  velika  nevolja  kmetova  se- 
Ijaka.  Ostalo  je  toga  jo§  toliko,  da  su  bijednici  gotovo  skapavaii.  Nada  sve  zatirala  ih  ie 
materijalna  bijeda.  Onim  prirodom,  §to  im  je  ostao  nakon  nerodice,  turskoga  pustoSenja 
ili  otimacine  krajiskih  vojnika,  morali 
su  namirivati  najraziicitije  dace:  i  za 
drzavu  (ratnu  dacu)  i  za  kraljevstvo 
(dimnicu),  za  crkvu  (desetinu),  i  na- 
pokon  za  svoju  zemaljsku  gospodu. 
Sami  su  poveljeni  stalezi  hrvatski  i 
slavonski  gotovo  u  svakom  saboru 
2ivim  rijecima  prikazivali  skrajnju 
bijedu  svojih  kmetova  ili  podanika; 
a  nadbiskup  ostrogonski  i  namjestnik 
Antun  VrandiC  izjadao  se  je  u  pismu 
na  kraija  Maksimilijana  23.  veljace 
1573.  iz  Pozuna  ovako:  »J  e  r  kod 
nas  se  goveda  dr2e  bolje  i 
5astnije  od  svoje  gospode. 
nego  ta  vrsta  podanika.  Kad 
ih  od  turskoga  bijesa  nc 
mogu  zaStititi,  oni  ih  istim 
nacinom  izsisavaju  i  u  su- 
zanjstvo  turaju,  kao  i  sami 
T  u  r  c  i.«  (Ouoniam  apud  nos  pecora 
melius  et  honestius  habentur  a  suis 
dominis,  quam  hoc  genus  subditorum. 
Quumque  miseros  a  tyrannide  turcica 
baud  quaquam  tueri  queant,  eodem 
modo  eosdem  expilant  et  in  servitu- 
tutem  redigunt,  quo  ipsi  Turcae). 

Kmetovi  seljaci  imali  su  u  ne- 
volji  za  drugove  male  plemi(Se,  a  na- 

roCito  plemiCe  jednoselce.  Ti  su  potonji  podnosili  sve  terete  dr^avne,  zemaljske  i 
crkvene,  jedino  §to  nijesu  podavali  daca  svojoj  zemaljskoj  gospodi,  jer  su  bill  sami  gospo- 
dari  na  svojoj  baStinjenoj  zemlji.  Ali  nmogi  su  kraj  turskih  provala  i  vjeCitog  ratovanja  tako 
osiromaSiU,  da  su  se  sami  nudih  za  kmetove  visokim  plemicima  ili  knezovima.  A  koji  put 
su  ti  knezovi  i  sami  otimali  plemiCima  jednoselcima  imanja  i  slobodu.  te  ih  pretvarali  u 
svoje  podanike.  I  sama  plemi(ika  obCina  u  Turopolju  oslobodila  se  je  sile  veiikaSke  tck 
nakon  2cstokih  borba  od  vi§e  nego  pel  stoijc<^a. 

Ba§  to  visoko  plemstvo,  velikaSi  i  knezovi  bijahu  sc  osobito  osilili  u  ono  vrijeme. 
Vec  za  Jagelovica  skupiSe  neki  rodovi  njihovi  ogromna  imanja.  Jo§  se  vi§e  pomogoSe  za 
krvavih  borba  izmedju  Ferdinanda  i  Ivana  Zapolje,  pristajuCi  sad  uz  jednoga  kraija,  a  sad 
uz  drugoga.  Tako  se  naroCito  u  Slavoniji  podigoSe  porodice  Erdeda,  Keglevi(Sa,  Ratkaja. 


KRALJ  I  CAR  MAKSIMILIJAN  (II.). 

Izvorna  slika   u   ambra§koj   zbirci   umjetno-histo- 
riCkoga  dvorskoga  muzeja  u  BeCu. 


284  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

Sekelja,  Tahija  i  Alapica,  a  uz  njih  razsirise  svoju  vlast  iz  juzne  Hrvatske  u  Slavoniju  tako- 
djer  knezovi  Zrinski.  Ali  i  medju  tima  rodovima  bilo  je  zestokih  borba  radi  posjeda,  koji  su 
brzo  prelazili  iz  jednih  ruku  u  druge.  Sad  bi  oba  protukralja  jedno  te  isto  imanje  darivali 
svojim  privrzenicima,  svaki  svojemu;  sad  je  opet  jedan  kralj  podijelio  nekomu  u  podpunu 
svojinu  neko  posjedovanje,  koje  bijase  nedavno  dao  drugomu  budi  u  zalog  za  primljeni 
zajam,  budi  na  uzivanje  za  vjernii  sluzbu.  Sve  te  prilike  urodile  su  nekim  bezpravnim  sta- 
njem,  tako  te  je  ugarski  sabor  u  vise  navrata  zakljucio,  da  se  sve  nakon  boja  na  Muhac- 
kom  polju  izdane  darovnice  za  imanja  imadu  nistetnima  proglasiti,  te  sva  za  to  vrijeme 
darovana  imanja  prvasnjim  vlastnicima  povratiti. 

Oko  god.  1543.  bili  su  osim  duhovnih  imanja  najveci  veleposjedi  medju  Dravom  i 
Kupom  Cesargrad  u  varazdinskoj  zupaniji  i  Moslavina  u  krizevackoj.  Cesargrad  brojio  je 
856  kmetovskih  dimova,  a  Moslavina  440.  Oba  su  pripadala  Erdedima,  koji  su  povrh  toga 
drzali  jos  Okie  (306  dimova),  Jastrebarsko  (282  dima)  i  2elin  (250  dim.)  u  zagrebackoj  zu- 
paniji. Keglevici  i  Sekelji  drzali  su  po  utanacenoj  pogodbi  imanja  Kostel  (300  dim.)  i  Kra- 
pinu  (180  dim.)  zajednicki,  tako  da  su  zemlje,  pripadajuce  tima  gradovima,  uzivali  polo- 
vinom,  dok  su  Sekelji  stolovali  u  gradu  Krapini,  a  Keglevici  u  Kostelu.  Ali  Keglevici  su 
za  svoju  polovicu  krapinskih  zemalja  podigli  bas  nasuprot  grada  Krapine  plemicki  dvorac 
Sabac,  koji  su  poslije  i  utvrdili  kao  malu  tvrdinju,  pa  je  radi  toga  dolazilo  i  do  sukoba  iz- 
medju  njih  i  Sekelja.  Suvise  posjedovali  su  Keglevici  jos  i  grad  Lobor  (126  dimova).  Rat- 
kaji  drzali  su  Veliki  Tabor  sa  160  dimova,  Gjulaji  Trakoscan  (184  dimova),  Bradaci  grad 
Ostrc  (104  dima),  a  Pethewi  grad  Belu  (100  dim,).  Zrinski  Nikola  posjedovao  je  Bozjako- 
vinu  sa  324  dima. 

Najznatniji  veleposjed  iza  Cesargrada  i  Moslavine  bio  je  tada  onaj,  koji  je  pripadao 
Susjedgradu.  Brojio  je  350  dimova,  a  obuhvatao  je  sedam  sudcija  (iudicatus),  po 
imenu  Stenjevec,  Stupnik,  Novaki,  Podgorje,  Pusca,  Zapresic  (Zapreszechye)  i  Brdovec.  U 
starije  vrijeme  bio  je  jos  prostraniji,  jer  mu  Je  pripadala  Bistra  i  Stubica;  no  u  sestnae- 
stom  stoljecu  bile  su  Bistra  i  Doljna  Stubica  zasebne  gospostije,  dok  je  u  Qornjoj  Stubici 
bilo  nekih  petnaest  manjih  plemickih  posjeda,  koje  su  drzali  Stubicki,  Qregorijanci,  Petri- 
cevici,  Britvici,  Safarici,  Mihanovici,  Berojevicl,  Skropilovici  i  drugi.  Svi  ti  mali  plemicki 
posjedi  u  Qornjoj  Stubici  imali  su  zajedno  tek  104  dima,  dok  je  imanje  Doljna  Stubica  sama 
brojila  152  dima. 

Susjedgradsku  gospostiju  drzali  su  Arlandovici  ili  Totovci  od  plemena  Aka  gotovo 
kroz  dva  i  pol  stoljeca.  Posljednji  muzki  potomak  te  porodice,  po  imenu  Ivan,  zupan  za- 
grebacki,  bijase  umro  god.  1440.  Poslije  smrti  njegove  nijesu  Susjedgrad  i  Doljna  Stubica 
pripali  kraljevskoj  komori  kao  oSastna  imanja,  nego  je  njima  obladala  Ivanova  kci  Doro- 
teja,  kojoj  bijase  kralj  Albrecht  jos  28.  kolovoza  1439.  oba  posjeda  podijelio  sa  svima  pra- 
vima  muzkoga  nasljedstva.  Kako  se  je  Doroteja  udala  za  Andriju  Heninga  Czernyna,  za- 
gospodovase  Susjedgradom  i  Doljnom  Stubicom  receni  Heningi,  kojih  je  muzko  koljeno  izu- 
mrlo  god.  1502.  Poslije  su  ta  imanja  svojatale  sestre  posljednjega  Heninga  (Katarina,  Mar- 
gareta  i  Ursula),  po  kojima  su  ih  trazili  i  njihovi  muzevi,  sinovi  i  unuci.  Rodilo  se  medju- 
tim  pitanje,  da  li  vrijedi  ovako  zensko  nasljedstvo,  ili  je  kruni  slobodno  po  starom  zakonu 
podijeljivati  imanja,  kojih  su  gospodari  u  muzkom  koljenu  izumrli?  Iza  dugih  razprava  i 
parnicenja  rijesenc  bi  pitanje  napokon  tako,  da  je  kralj  Ferdinand  potvrdio  godine  1559. 
jednu  polovicu  Susjedgrada  i  Doljne  Stubice  stajerskomu  plemicu  Andriji  Teuffenbachu, 
koji  bijase  po  majci  svojoj  Katarini  primio  ime  Hening,  a  drugu  polovicu  tih  imanja  ugar- 
skomu  velika§u  Andriji  Batoru,  koji  je  jednako  po  zenskoj  lozi  bio  potomak  Heningovaca. 
Jos  iste  godine  1559.  zalozio  je  Andrija  Teuffenbach  svoju  polovicu  imanja  Stubice  tada- 
njemu  banovcu  i  medvedgradskomu  vlastelinu  Ambroziju  Qrcgorijancu,  kojega  se  je  sin 
Stjepan  poslije  ozenio  njegovom  kcerju  Martom;  jednako  je  Teuffenbach  zalozio  svoju 
polovicu  Susjedgrada,  1  to  cetvrtinu  Andriji  Batoru,  a  cetvrtinu  svojoj  zeni  Ursuli  Meknitzer. 


FRAN.U)  TAHI  KUPIO  SUS-IRDORAD  I  STUBICU. 


285 


Oodiiic  ln().x  umro  je  Andrija  Teuffenbach-Hening,  nc  ostaviv§i  za  sobom  muzkojca 
poroda.  Prezivjela  jra  jc  zena  Ursula  Mekiiitzer  sa  cctiri  kceri,  koje  sii  bile  iidate  iii  se 
poslije  poudale  za  susjedne  plemice  hrvatskc: 
Kunigunda  za  Matu  Kerecenja,  Sofija  za  Tomu 
Milica,  Ana  za  Mihajla  Konjskoga,  i  spome- 
mita  vec  Marta  za  Stjepana  Qregorijanca.  Bas 
otac  potonjega,  banovac  Ambrozije,  bio  je 
glavni  savjetnik  i  pomocnik  udovi  Ursuli,  nje- 
zinim  kcerima  i  zetovima. 

Andrija  Bator,  suvlastnik  Susjedgrada, 
nije  valjda  nikad  dolazio  u  Hrvatsku,  jer  je 
vrsio  sluzbu  kraljevskoga  dvorskoga  sudca  u 
Ugarskoj.  S  toga  je  on  god.  1564.  sva  svoja 
prava  na  Susjedgrad  i  Stubicu  za  50.000  fo- 
rinti  prodao  F  r  a  n  j  i  T  a  h  u,  mestru  kraljev- 
skih  konjusnika  i  konjanickomu  kapitanii  u 
Kanizi.  AH  buduci  da  se  je  nagadjalo,  da  bi  ta 
prodaja  mogia  biti  nepocudna  udovi  Ursuli 
Meknitzer,  njezinim  kcerima,  zetovima  i  pri- 
jateljima  Heningovaca,  udeseno  bi,  da  su  kra- 
Ijevski  povjerenik  Mojsija  Humski  i  zastupnik 
zagrebackoga  kaptola,  kanonik  Stjepan  od  Se- 
sveta,  novoga  gospodara  protiv  obicaja  izne- 
nada  i  potajno  po  noci,  a  sve  bez  svjedocan- 
stva  susjeda  i  suvlastnika  u  posjed  uveli.  Bas 
taj  posve  neobicni  postupak  silno  je  uzrujao 
ne  samo  udovu  Ursulu  Meknitzer,  nego  i  svu 
njezinu  svojtu  i  prijatelje.  Franju  Taha  progla- 
sili  su  nametnikom,  koji  se  je  u§uljao  medju 
njih,  pa  stali  prosvjedovati  protiv  prodaje  i 
protiv  uvoda  njegova. 

Ali  Franjo  Tahi  nije  bio  muf,  koji  bi 
tako  brzo  uzmaknuo,  ta  najveci  dio  je  svoga 
vijeka  probavio  u  krvavim  borbama.  K  tomu 
jc  bio  pazen  na  kraljevskom  dvoru,  a  po  svojoj 
zeni  Jeleni  bio  je  §urjak  kneza  Nikole  Zrin- 
skoga.  Po  tankoj  krvi  bio  je  opet  u  svojti 
s  tadanjim  banom  Petrom  Hrdedom.  kao  i 
s  Alapiiiima.  I  tako  je  planula  nakon  zaludnih 
prosvjeda  izmedju  njega  i  udove  UrSule  ie- 
stoka  borba  za  gospodstvo  u  Susjedgradu. 
Domala  se  je  Citava  zapadna  Slavonija  raz- 
dvojila  na  dva  tabora:  uz  Taha  pristali  su  ne 
samo  ban  Rrdedi  i  AlapiCi,  nego  i  Keglevidi,  a 
uz  UrSulu  i  njezinu  svojtu  (Heningovce)  ba- 
novac Ambroz  Qregorijanec  sa  svojim  sinom 
Stjepanom,  Sekeiji  u  Krapini,  a  poslije  i  sam 
kncz  Nikola  Zrinski.  koji  se  je  sa  svojim  §urja- 

kom  zavadio  radi  posjeda  Otoka  u  Medjumurju.   Poput   velikaSa   razdvojilo   se   je   i   ni'^e 
plemstvo  na  Tahijevce  i  Heningovce.  Jedni  su   udarali  na  druge  sa  svojim  kmetovima.  a 


FRANJO  TAHI.  ' 

Snimio  s  grobnice  njegove  u  2upno)  crkvl 

sv.  Trojstva  u  Doljnoj  Stubici  prof.  Qjuro 

Szabo. 


286  KRALJ  MAKSIMILUAN  (1664.— 1576.). 

uza  to  su  jedni  bunili  kmetove  drugih.  I  tako  su  bas  smutnje  medju  plem- 
stvom  bile  prvi  povod  seljackim  pokretima. 

Negdje  u  prvoj  polovici  godine  1565.,  bas  kad  je  Franjo  Tahi  ratovao  s  Turcima  u 
Ugarskoj,  udova  je  Ursula  skupila  nekih  800  Ijudi,  vecinom  susjedgradskih  i  stubickih  kme- 
tova,  pa  je  iz  Susjedgrada  protjerala  porodicu  Franje  Taha,  razgrabivsi  mu  citavo  po- 
kretno  blago,  vrijedno  25.000  forinti.  Kad  je  na  to  ban  Petar  Erdedi  podigao  svoju  cetu, 
da  Ursulu  kazni  i  Taha  vrati  u  Susjedgrad,  zetovi  su  njezini  zajedno  s  banovcem  Ambrozi- 
jem  Qregorijancem  skupili  ponovo  3000  kmetova,  te  3.  srpnja  1565..  pod  Susjedgradom 
posve  razprsili  bansku  vojsku,  pace  joj  oteli  i  tri  topa. 

Radi  toga  nasilja  bi  banovac  Ambroz  Qregorijanec  na  saboru  u  Zagrebu  25.  srpnja 
skinut  sa  svoje  casti,  a  protiv  udove  Ursule  povedena  bi  parnica.  Franjo  Tahi  uveden  bi 
na  to  god.  1566.  ponovo  u  svoju  polovicu  Susjedgrada  i  Stubice,  a  drugu  je  polovicu  tih 
imanja  preuzela  kraljevska  komora,  dok  se  parnica  protiv  Ursule  ne  dovrsi.  Sad  je  stao  Tahi 
nemilo  progoniti  sve  svoje  protivnike,  a  pogotovo  zatirati  kmetove,  koji  se  bijahu  protiv 
njega  borili.  Ali  ni  protivnici  nijesu  mirovali,  vec  su  iznosili  svoje  tuzbe  na  njega  pred 
kralja.  Njima  se  je  pridruzio  i  Stjepan  Qrdak,  upravitelj  onoga  dijela  Susjedgrada  i  Stu- 
bice, koji  bijase  preuzela  kraljevska  komora.  Napokon  je  ugarski  namjestnik  povjerio  ple- 
micu  Qasparu  od  Druskovca,  da  kao  kraljevski  povjerenik  zajedno  sa  izaslanikom  zagre- 
backoga  kaptola,  kanonikom  Franjom  Filipovicem,  saslusa  svjedoke  o  zulumu  susjedgrad- 
skoga  gospodara.  Bilo  je  to  prvih  dana  srpnja  godine  1567.  Povjereniku  bilo  je  ustanoviti: 
1.  Da  li  je  Tahi  zaista  mnoge  kmetove  s  njihovih  selista  protjerao,  a  drugima  opet  vino- 
grade  i  pokretni  imetak  otimao,  te  svoje  sluzbenike  ovim  otetim  stvarima  nagradjivao? 
—  2.  Da  li  je  nekadanjega  Batorova  podkastelana  u  Brdovcu,  premda  ga  je  sud  progla- 
sio  nevinim,  ipak  dao  zatvoriti  i  pogubiti?  —  3.  Da  li  je  plemica  Ivana  Sabova,  sluzbenika 
udove  Ursule,  dao  uhvatiti  i  najprije  u  Stubici  zatvoriti,  a  zatim  odanle  po  zimi  gola  i  bosa 
u  Susjedgrad  goniti,  te  u  ledenu  tamnicu  baciti,  gdje  je  od  gladi  i  zime  umro;  da  li  je  na- 
dalje  istomu  poslije  smrti  dao  obje  noge  odsjeci,  te  onda  tek  s  njih  gvozdene  verige  ski- 
nuti?  —  4.  Da  li  je  kraljevskoga  kmeta  Stjepana  Vamosa  prigodom  sabora  u  Zagrebu  dao 
na  trgu  uhvatiti  i  bez  svake  krivnje  zatvoriti,  nakanivsi  ga  i  ubiti,  da  se  nije  novcem  iz- 
kupio  i  da  nije  sama  banica  za  nj  molila?  —  5.  Da  li  je  zaista  veci  dio  soba  u  Susjedgradu 
protiv  kraljeve  odredbe  za  sebe  zapremio,  a  kraljevskim  Ijudima  (upravitelju  Stjepanu 
Qrdaku)  samo  dvije  sobice  ostavio?  —  6.  Da  li  je  od  dohodaka  kraljevske  (komorske)  po- 
lovice  u  Susjedgradu  i  Stubici  zaista  sto  za  sebe  uzimao? 

Caspar  od  Druskovca  i  kanonik  Franjo  Filipovic  preslusali  su  508  svjedoka.  Svi  su 
svjedoci  na  izlozena  pitanja  izkazivali  nepovoljno  za  Taha;  pace  mnogi  bijedili  su  ga  i 
s  takovih  zuluma,  za  koje  se  nije  prije  ni  znalo.  Povjerenici  sastavili  su  o  toj  svojoj  iz- 
trazi  ogroman  spis  od  63^  metra  duljine.  Ali  tom  iztragom  jos  bi  jace  uzpiren  pokret  iz- 
medju  seljactva  (kmetova)  na  tromedji  Slavonije,  Stajerske  i  Kranjske.  Na  prvom  saboru, 
sto  su  ga  novi  bani  Juraj  Draskovic  i  Franjo  Frankapan  Slunjski  21.  rujna  1567.  obdrza- 
vali,  vijecalo  se  je  i  o  tom  kmetskom  pokretu.  Na  tuzbu  nekih  saborskih  clanova  (certo- 
rum  regnicolarum),  »da  kmetovi  stanovitih  velikasa  i  plemica,  koji  drze  posjedovanja  u 
toj  kraljevini  Slavoniji,  uzkracuju  svojoj  gospodi  prihode  i  duzne  sluzbe  (proventus  et  de- 
bita  servitia),  pace  da  se  hrpimice  (catervatim)  protiv  svoje  zemaljske  gospode  bune«  — 
odlucili  su  stalezi,  »da  se  u  buduce  svagdje,  gdje  bi  se  ovaki  odmetnici 
kmetovi  zatekli,  moraju  s  mjesta  i  cinom  po  gospodi  bani  ma,  zupa- 
nima  i  podzupanima  kazniti«  (decretum  est,  ubicunque  locorum  tales  rebellan- 
tes  coloni  quorumcunque  dominorum  vel  nobilium  de  caetero  reperti  fuerint,  tales  statim 
et  de  facto  per  dominos  bancs  et  comites  ac  vicecomites  comitatuum  puniantur).  Ako  pak 
zemaljska  gospoda  ne  bi  htjela  svojim  kmetovima  odrzati  stare  slobode  (in  veteranis  liber- 
tatibus),  onda  se  potonji  smiju  preseliti  k  drugim    (gospodarima)    prema    javnim    odred- 


ILUA  QREQORIC  .PRIBJEQ* 


287 


I 


bama  i  t^lancima.  Cini  se,  da  ovaj  zakljucak  saborski  nije  mnogo  vrijedio,  jer  se  na  sa- 
boru  od  24.  lipnja  1568.  u  Zagrebu  izdaju  kud  i  kamo  ostrije  odredbe.  Tu  se  vec  mnogi 
velika5>i  i  plemici  straSno  tuze  (terribilis  querela)  na  bune  i  ustanke  svojih  kmetova,  a  sa- 
bor  na  to  obnavlja  dekret  kralja  Vladislava  od  god.  1514.,  koji  radi  o  kaznama  za  kmetove, 
kad  se  dizu  na  svoju  gospodu.  Ako  se  odmetni  seljaci  (rebelles  rustici)  na  zapovijed  go- 
spode  banova  ne  pokore  svojoj  zemaljskoj  gospodi,  onda  neka  bani  podignu  svu  gospodu 
I  plemice  na  noge,  pa  da  kazne  i  pogube  (ad  puniendos  et  capite  plectendos)  te  buntovne 
seljake  i  ru^itelje  javnoga  mira.  Ako  se  pak   koji   velika§i  ili   plemici   ne   bi 
odazvali  banskomu  pozivu,  ne- 
ka prema  dekretu  pozunskomu 
o d  g o d i n e  1547.  bani  zaposjednu 
njihova  imanja,  te  od  njih  du2nu 
svotu  iznude. 

Zakljucci  saborski  ocito  pokazuju  ne 
samo,  da  se  je  vec  god.  1568.  seljacki  puk 
javno  bunio  protiv  svoje  gospode,  nego  da 
je  bilo  takodjer  velikasa  i  plemica,  koji 
nijesu  htjeii  bane  pomagati  pri  gusenju  ta- 
kih  pokreta.  Nema  sumnje,  da  su  se  kme- 
tovi  dizali  poglavito  protiv  Franje  Taha  u 
vladanju  gradova  Susjedgrada  i  Stubice; 
ali  bit  ce  da  je  bilo  ustanaka  i  protiv  ostale 
gospode,  kao  na  imanjima  obudovljele  ba- 
nice  Barbare  Erdedi  oko  Jastrebarskoga, 
Okica  i  Cesargrada,  zatim  na  posjedima 
Keglevica  kod  Sabca,  Kostela  i  Lobora.  Po 
primjeru  slavonskih  kmetova  stao  se  puk 
buniti  i  po  susjednoj  Kranjskoj  i  Stajer- 
skoj,  to  vi§e,  §to  jo§  uvijek  nijesu  bili  tocno 
odredjeni  medja§i  izmedju  Slavonije  i 
austrijskih  pokrajina.  K  tomu  su  mnogi  hr- 
vatski  velikasi  drzali  imanja  u  tima  zem- 
ijama,  te  su  kmetovi  njihovi  s  obje  stranc 
Save  i  Sutle  bili  u  zivom  dodiru.  Tako  su 
Qregorijanci  drzali  grad  Mokrice  u  Kranj- 
skoj, Franjo  Tahi  grad  Stattenberg  blizu 
Slovenske  Bistricc  u  Stajerskoj,  a  Sekelji 
grad  Ormu2  na  Dravi  u  Stajerskoj.  Obratno 
su  opet  Stajerska  i  kranjska  gospoda  (kao 
Ungnadi)  bili  posjednici  u  Slavoniji.  Pa 
kako  su  gospoda  i  plemici  tako  Slavonije 

kao  i  Stajerske  i  Kranjske  zajedniCki  branili  svoje  zemlje  od  turskih  provala,  tako  je  i 
medju  njihovim  podanicima  postojalo  neko  pobratimstvo,  podr2avano  jo§  i  pribjezima  iz 
hrvatskih  zemalja. 

Ba§  takav  pribjeg  hrvatski,  iztaknuo  se  je  poslije  kao  glavni  vojvoda  seljaCke  bune. 
Zvao  se  je  Ilija  Qregoric  s  nadimkom  »P  r  i  b  j  e  g«.  Starinom  i  rodom  bio  je  iz  kra- 
jeva  pokupskih,  gdje  no  stajaSe  grad  Ribnik  blizu  kranjskoga  Podbriija  i  Metlike.  Rodjen 
je  oko  god.  1520.,  te  je  bio  kmet  kneza  Stjepana  Frankapana  Ozaljskoga.  Oko  god.  1553., 
kad  su  Turci  provalili  u  Kranjsku,  te  robili  po  polju  sv.  Bartolonieja  (Jerneja).  zarobili  su 
i  Qregori(ia.  te  su  ga  poveli  sa  sobom  u  suianjstvo.  Ali  Ilija  je  sredno  umakao  iz  robstva. 


NAJSTARIJI  POZNATI  ORB  (jROFOVA 
DRASKOVICA. 

Po  izvornoj  grbovnici,  koju  je  kralj  Ferdinand  1. 

dne   1.   prosinca    1553.   podijelio  Jurju   DraSko- 

vi(iu,  i  koja  se  Cuva  u  arhivu  grofova  DraSko- 

vi(Sa  u  Trako§(ianu.  Na  grbu  se  vidi  orolav 

(Qreif). 


288  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.-1576.). 

pa  se  je  onda  naselio  u  Brdovcu  na  kmetskom  selistu,  koje  je  spadalo  pod  Susjedgrad.  Tu 
je  imao  kucu  i  dvor,  vinograd  i  oranice;  a  uz  to  je  sluzio  i  za  placu  na  hrvatskoj  krajini 
pod  hrvatskim  kapitanom  Lenkovicem  i  kapitanom  Semenicem.  Qodine  1564.  postao  je 
kmetom  Franje  Taha  i  zene  mu  Jelene  Zrinske.  Kneginja  Jelena  poslala  ga  je  oko  godine 
1567,  s  druzinom  na  cetovanje,  all  on  bi  s  drugovima  na  putu  od  Turaka  zarobljen  i  u  Cari- 
grad  odveden,  gdje  ga  okovase  u  gvozdene  verige.  Nekom  prigodom  zadobavio  se  sjekire, 
razsjekao  okove,  pa  drugi  put  srecno  umakao  iz  suzanjstva.  Vratio  se  kuci  bas  u  cas, 
kad  su  se  kmetovi  susjedgradski  i  stubicki  stall  dlzatl  na  svoga  gospodara  Taha. 

Uz  Ursulu  Meknitzer  1  njezinu  svojtu  stajall  su  na  stranl  kmetova  takodjer  neki  du- 
hovnlcl,  kao  zupnik  u  Brdovcu  Ivan  B  a  b  i  c,  zatlm  zupnlk  Antun  Knezlc  iz  Pusce.  No 
najvlse  je  neposredno  kmetovlma  pomagao  Stjepan  Qrdak,  upravltelj  komorske  polovlce 
u  Susjedgradu  1  Stubicl,  koji  je  neprekldno  kraljevskomu  dvoru  dojavljivao  sve  Tahove 
zulume.  S  toga  je  Tahl  svlma  sllama  radio,  da  se  Qrdaka  rijesi.  Napokon  je  Tahu  uspjelo, 
te  je  Izradlo,  da  je  njemu  ugarska  komora  u  srpnju  1569.  1  kraljevsku  polovlcu  dala  u  za- 
kup  za  4500  forlntl  na  godlnu.  Qrdak  je  tako  Izgublo  svoju  sluzbu,  a  Tahi  je  postao  jedinl 
gospodar  Susjedgrada  1  kastela  u  Doljnoj  Stubicl,  a  tlm  1  jedinl  zemaljski  gospodln  svlma 
kmetovlma  obiju  gospostlja.  Udova  Ursula  zajedno  sa  svojlm  kcerlma  dosla  je  u  kolovozu 
1569.  pred  ugarskl  sabor  u  Pozun,  pa  je  ondje  zakllnjala  (mlserablllter  deprecans)  staleze, 
neka  Izmole  u  kralja,  da  povratl  njoj  1  njezlnoj  djecl  njezln  dio  Susjedgrada  i  Stublce,  koji 
je  njoj  mimo  svako  pravo  oduzet.  All  stalezl  su  predlozlll,  da  se  protlv  Ursule  najprlje  dovrsl 
parnica,  sto  se  bljase  pred  cetlri  godine  s  oruzjem  oprla  hrvatskomu  banu.  Ako  je  krlva. 
neka  se  kazni;  ako  je  pak  neduzna,  neka  prime  od  kralja,  sto  se  za  pravo  pronadje. 

Odkad  je  Franjo  Tahi  zagospodovao  citavlm  Susjedgradom  1  Doljnom  Stublcom, 
Ijuto  se  je  osvecivao  kmetovlma,  koji  su  dosHje  bill  pod  vlascu  komorskih  upravltelja, 
te  bunlli  podanike  njegove  polovice.  Bljes  njegov  postao  je  jos  zescl,  kad  ga  je  stala  moritl 
ijuta  bolest  od  uloga,  1  kad  mu  je  umrla  zena  Jelena  Zrinska,  ostavlvsi  mu  vise  sinova 
(Qabrijela,  Stjepana,  Mlhajla,  Ivana)  1  vise  kceri-.  Sta  je  sve  Tahi  sa  svojlm  kmetovlma 
radio  godina  1570.  1  1571.,  potanko  je  poslije  Illja  Qregorlc  izlozio  pred  sudom  u  Becu. 
Mozda  je  stogod  1  pretjeravao;  all  uza  sve  to  prikazuje  Qregoricevo  pricanje  strasnu  sliku 
o  zulumu  susjedgradskoga  vlastellna. 

»Kad  je  Tahl«,  ovako  je  prlcao  Qregorlc,  »imao  staroga  konja,  koji  nije  nlsta  vrlje- 
dlo,  predao  ga  je  kojemu  od  svojih  kmetova,  za  kojega  je  znao,  da  je  Imucan.  Taj  ga  je 
morao  kupiti  za  cljenu,  koju  je  Tahi  odredlo;  ako  se  je  otlmao,  onda  ga  je  silom  prlnudio. — 
Drugi  put  pokvarilo  se  Tahu  1000  vedara  vlna.  On  ga  je  razdljello  medju  svoje  podanike, 
udarivsl  mu  cljenu  po  svojoj  voljl.  Ako  mu  nljesu  vino  platlH,  oteo  im  je  konje  1  goveda. 
—  Kmetovi  morall  su  Tahovo  blago  o  svom  trosku  hranitl;  ako  je  koje  govedo  poglnulo, 
morali  su  ga  prema  njegovoj  ucjeni  gotovim  novcem  platltl,  jer  nije  drugo  primao  u  za- 
mjenu.  —  Jos  su  kmetovi  morall  hraniti  i  cuvati  njegove  lovacke  pse;  pa  ako  bi  koji  pas 
izglnuo  ill  lipsao,  morall  su  za  nj  datl  vola.  —  No  sve  to  jos  bill  bi  kmetovi  strpljivo  pod- 
nosill,  da  nije  Franjo  Tahi  dublje  zabrazdlo,  te  nekrscanskl  i  tiranski  njlhove  kceri  i  dje- 
vojke  obezcasclvao  i  oskvrnjlvao.  A  to  je  cinio  osoblto  po  smrtl  svoje  zene.  Poslljao  bi 
svoga  slugu  kmetovlma,  da  mu  dodju  rabotatl,  pa  kad  koji  kmet  radi  drugih  posala  svojih 
ne  bi  mogao  sam  docl,  vec  bi  poslao  svoju  kcer  ill  sluzkinju,  onda  bi  Tahl  iz  svoga  grada 
izjasio  na  polje,  djevojke  ogledao,  pa  onu,  koja  se  je  njemu  svldjela,  po  svome  slugl  dao 
odvesti  u  grad,  gdje  se  morala  do  gola  svucl.  Ako  je  bila  pristala,  dao  bi  ju  okupati,  a  onda 
bi  svojoj  pohoti  ugadjao.  Takovih  silom  oskvrnutlh  djevojaka  dovell  su  podanici  c  e  t  r- 
n  a  e  s  t,  kad  su  komesari  vodlli  iztragu  protiv  Taha.  Napokon  je  Tahi  1  samomu  Illji  Qre- 
goricu  ugrabio  sav  imetak,  poimence  vinograd,  konje  1  goveda,  sto  je  sve  vrijedilo"  do 
200  dukata.«  I  Mihajlo  Qusetic  tuzio  se  je  pred  sudom  u  Becu,  da  je  Taha  sluzio  kroz  osam 
godina,  a  da  mu  nije  dao  ni  prebite  pare  za  placu. 


feUNA  KMETOVA  SUSJEDQRADSKIH  I  STUBICKIH'.  2^ 

Nasiija  Franje  Taha  i  njegovih  sinova  uzbunise  god.  1571.  ponovo  veliku  Cest  nje- 
govih  podanika.  Ugarska  je  komora  na  to  odredila,  da  se  kraljevska  polovica  Susjedgrada 
i  Stubice  Tahu  opet  oduzme,  te  zasebnini  kraljevskim  upraviteljima  predade.  Podjedno  je 
sam  kralj  Maksiinilijan  pismoni  zapovjedio  scoskim  sudcima,  kmetovima  i  svima  stanov- 
nicima  susjedgradskoga  i  stubickoga  kotara,  da  se  kane  svake  bune,  vec  da  pokorno  slu- 
saju  kralievske  povjerenike,  koje  je  poslao,  da  od  Taha  preuzmu  komorsku  polovicu  tih 
imanja. 

Ali  odpor  kmetova  protiv  Taha  bio  je  na  koncu  god.  1571.  ve6  tako  odiuCan,  da  su 
sve  opomene  i  kraljeve  i  hrvatskih  banova  ostale  uzahidne.  Pobunjeni  kmetovi  nijesu  htjeli 
ni  cuti,  da  se  izmire  iH  pogode  sa  svojim  zernaljskim  gospodarom.  Dne  6.  kolovoza  1572. 
do^ao  je  sam  Franjo  Tahi  pred  kaptol  zagrebacki,  pa  je  tu  u  zapisnik  kazivao  u  obiiku 
tuihe  ili  prosvjeda  sve,  sto  je  od  buntovnih  kmetova  prepatio.  Po  njegovu  kazivanju  za- 
pocela  je  buna  na  sam  Bozic  1571.,  kad  su  kmetovi  u  Doljnoj  Stubici  ubiH  njegova  vratara 
Mihajla  Horvata,  dok  je  od  njih  pobirao  kraljevsku  ratnu  dacu.  Mrtvoga  Horvata  ostavili 
su  na  polju  lezati  kroz  dva  dana,  dok  su  mu  psi  nos  i  usi  oglodaH,  a  onda  su  tek  treci 
dan  dopustiU,  da  se  iznakazeno  truplo  sahrani.  Istoga  dana  ranili  su  i  podprovisora  Nikolu 
Stanka,  koji  je  takodjer  ubirao  kraljevsku  dadu. 

Kad  je  nadalje  Tahi  u  ozujku  i  travnju  1572.  po  kraljevu  nalogu  boravio  na  saboru  u 
Pozunu,  planula  je  obca  buna  susjedgradskih  kmetova.  Razjareni  kmetovi  iztjeraU  su  iz 
Susjedgrada  Tahove  sinove  i  sluzbenike,  kojom  su  prigodom  ranih  jednoga  vlastelinskoga 
vratara  iz  puske.  Iza  toga  zauzeli  su  jedan  mUn  pod  Susjedgradom  kao  i  mitnicu  u  Br- 
dovcu,  §to  je  sve  Tahi  drzao  zajedno  s  kraljevskom  komorom.  Jo§  su  s  alodija  izpod 
Susjedgrada  oteli  goveda  i  svinje  Tahove,  te  ih  po  miloj  volji  razgrabih.  Suvise  su  i  brod 
na  Savi  zauzeH,  premjestih  ga  po  svojoj  zelji  na  drugo  mjesto,  pak  stall  sami  prevozninu 
pobirati.  Napokon  su  navalili  i  na  vlastelinske  dvore  u  Brdovcu,  gdje  su  sila  vina  popili  i 
nekoliko  velikih  pu§aka  zaplijenili.  Ovom  zgodom  zarobili  su  i  dvije  stare  zene,  koje  su 
Taha  u  bolesti  dvorile  1  od  podagre  ga  lijecile;  te  su  zene  bez  ikakva  suda  kao  vjeStice 
spalili. 

Sve  to  dogodilo  se  je  po  kazivanju  Tahovu  mjeseca  travnja  1  svibnja  1572.  Sam 
Tahi  zapovjedio  je  na  to  sinu  (jabrljelu,  da  pokiisa  buntovne  kmetove  razprSiti  i  opet  u 
Susjedgrad  unici.  Mladi  (jabrijel  skupio  je  oko  sebc  vise  gospode  i  prijatelja,  zatim  neSto 
sluzbenika  svojih,  te  je  7.  lipnja  1572.  pokuSao  prodrijeti  u  Susjedgrad.  Kako  su  sve  ceste 
i  putove  do  grada  s  lijeve  strane  Save  drzali  kmetovi  u  svojim  rukama,  poku§ao  je  Qa- 
brijel  primaknuti  se  gradu  s  desne  strane  obale  Save,  od  Stupnika  i  Novaka.  No  kad  se 
je  prikuCio  brodu  na  Savi,  dodekali  su  ga  seljaci  s  vikom  i  pogrdama.  Mladi  Qabrijel  sko- 
dio  je  na  to  s  konjem  u  Savu,  da  ju  prepliva,  te  se  gradu  prikuCi.  Ali  seljaci  podigoSe  urne- 
besnu  viku,  tako  da  se  je  njegov  konj  usred  rijeke  poplaSio,  te  gospodara  sa  sebe  zbacio, 
koji  bi  se  bio  utopio,  da  ga  nije  Bog  i  jedan  sluga  njegov  spasio.  Ali  tom  zgodom  poginuo 
je  njegov  oruzonoSa  (armiger)  Andrija  Nemec  zajedno  s  najboljim  oklopom,  kacigom  i  §ti- 
tom,  Sto  je  sve  u  rijeci  potonulo.  Napokon  bi  Qabrijel  Tahi  suzbijen,  te  su  ga  onda  bijesni 
seljaci  progonili  sve  do  posjeda  Alapideva  u  Turopolju.  Na  putu  oteli  su  mu  silom  dva 
konja,  vrijedna  100  forinti. 

Bijesni  seljaci,  —  tako  tu2i  Franjo  Tahi  dalje,  —  udarili  su  iza  toga  na  kaSteo  u 
Doljnoj  Stubici,  u  kojcm  je  boravio  drug!  sin  njegov  Stjepan  sa  tri  svoje  sestre,  jo§  dje- 
vojke.  U  kaStelu  bio  je  i  upravitelj  kraljcvske  (komorske)  polovicc,  po  imenu  Ivan  BakSaj. 
Zgodilo  se  to  ba§  21.  lipnja  1572.  Buntovni  kmetovi  nijesu  marili  ni  za  opomene  kra- 
ljeve, kao  ni  za  opomene  biskupa  i  bana  Jurja  DraSkoviCa,  ve6  su  stall  udarati  na  ka§teo, 
kojom  su  prigodom  iz  puSke  nesmlljeno  ubili  jednoga  njegova  konjuSnika.  Napokon  su  Stje- 
pana  Taha  i  sestre  njegove  gladom  prlnudili,  da  izadju  iz  kaStela  i  da  se  drugamo  sklone. 
Seljaci  navalili  su  zatim  na  gospoStijski  vrt.  pogazili  sve  soCivice,  te  posjekli  loze  i  rufe  n 
K  1  a  i  c.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  19 


290  KRAU  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

ruzicnjaku.  Poslije  toga  navalili  su  kod  Brezovice  na  javnom  drumu  poput  razbojnika  na 
Uskoke,  te  su  jednoga  ubili  i  cetvoricu  zarobili,  koje  su  onda  zasuznjene  drzali,  dok  im  se 
je  svidjelo.  Suvise  su  razgrabili  sve  konje  Tahijevih  sinova  i  sluzbenika,  te  ih  jos  i  sada 
kod  sebe  drze.  Za  sva  ta  nasilja  cini  Franjo  Tahi  odgovornim  oba  kraljevska  (komorska) 
upravitelja:  Mihajla  literata  Herbinovica  u  Susjedgradu   i  Ivana  Baksaja  u  Stubici. 

Iz  tuzbe  ili  prosvjeda  Franje  Taha  razabiremo,  da  je  odpor  kmetova  protiv  njega 
trajao  vec  od  Bozica  1571.  kroz  sedam  mjeseci.  Za  to  su  se  vrijeme  pobunjeni  seljaci  i 
drugim  nacinom  borili  protiv  svoga  zemaljskoga  gospodara.  U  drugoj  polovici  travnja,  oko 
blagdana  sv.  Jurja,  skupili  su  se  vodje  seljaka  u  Brdovcu  kod  zupnika  Ivana  Babica,  koji 
im  je  sastavio  tuzbu  na  kralja.  Tuzbu  ponijeli  su  u  Bee  odaslanici  seljacki,  iz  svake  sud- 
cije  ili  obcine  po  jedan,  kojemu  je  citava  obcina  platila  putni  trosak.  Medju  poslanicima 
spominju  se  izrijekom  Ivan  Svrac  iz  Pusce  i  Matija  Bistric  iz  Trstenika  na  Sutli.  Malo  za- 
tim  sastao  se  je  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  6.  lipnja  u  Zagrebu.  Qospoda  i  ple- 
mici,  skupljeni  na  torn  saboru  slutili  su  opasnost  seljackoga  pokreta;  ali  buduci  da  su 
sudili,  da  se  protiv  pobunjenih  kmetova  bez  izricite  zapovijedi  kraljeve  nista  preduzeti  ne 
moze  (item  quia  rebellio  colonorum  Szomszedvarensium  et  Ztubicensium  sine  expresso 
mandato  caesareae  maiestatis  sedari  non  potest),  izabrali  su  takodjer  dva  poslanika  kra- 
Ijevstva,  po  imenu  Simuna  Keglevica  i  Ivana  Berzeja,  kojima  su  odredili  putni  trosak  od 
150  talira,  da  ponesu  kralju  pismo,  u  kojem  su  izlozili  sve  prilike  i  trazili,  da  se  smutnje 
izmedju  Taha  i  njegovih  podanika  jednom  vec  dokrajce.  Ali  ni  seljaci  nijesu  mirovali,  vec 
su  namah  na  Ivanje  (24.  lipnja)  poslali  pred  kralja  d  r  u  g  o  svoje  poslanstvo,  u  kojem  je 
opet  bio  spomenuti  vec  Matija  Bistric. 

Ne  zna  se,  sta  su  poslanstva  plemicka  i  kmetovska  pred  kraljem  izvrsila.  Ocito  se 
je  na  kraljevskom  dvoru  nastojalo,  da  se  citav  spor  mirnim  putem  rijesi.  Ba§  to  krzmanje 
bijase  Franju  Taha  sklonilo,  da  je  6.  kolovoza  1572.  predao  pred  zagrebackim  kaptolom 
svoju  tuzbu  ili  prosvjed  protiv  zuluma  svojih  kmetova.  Jamacno  je  on  tu  pismenu  tuzbu 
donio  i  pred  hrvatski  sabor,  koji  se  je  namah  zatim  sastao  u  Zagrebu,  i  na  koji  bijahu  ta- 
kodjer stigli  kraljevski  komisari,  kojima  bijase  povjerena  zadaca,  da  mirnim  na- 
Cinom  nastoje  seljacki  pokret  smiriti  (componi  et  sedari).  Ali  kmetovi  nijesu  htjeli  n  i 
cuti,  da  se  ikad  vise  povrate  podvlastTahovu.  Sada  je  Franjo  Tahi  od- 
lucno  od  staleza  i  redova  na  saboru  zahtijevao,  neka  se  njemu  samome  prepusti,  da  svoje 
nepokorne  podanike  kazni  i  na  posluh  prinudi.  Ali  protiv  toga  zahtjeva  podigao  se  je 
mladi  Stjepan  Qregorijanec,  te  je  u  ime  svoje  punice  Ursule  Meknitzer  i  njezinih  kceri 
trazio,  da  se  najprije  izluce  kmetovi  Heningovaca,  a  onda  tek  neka  Franjo  Tahi  progoni  i 
kazni  preostale  svoje  kmetove  radi  bune  i  pocinjenih  zlocina  (pro  rebellione  et  delictis). 
Stalezi  medjutim  nijesu  prihvatili  ni  jedno  ni  drugo,  vec.  su  poklisarima,  koje  bijahu  iza- 
brali za  krunitbeni  sabor  u  Pozunu,  dali  naputak,  neka  porade  kod  kralja  i  kod  ugarskih 
staleza,  »da  buntovni  kmetovi,  koji  su  se  ogrijesili  ne  samo  o  Franju  Taha,  nego  i  o  nje- 
govo  velicanstvo,  ne  izbjegnu  zasluzenoj  kazni«  (ut  praefati  coloni  rebelles,  qui  non  tan- 
tum  contra  ipsum  dominum  Thahy,  sed  etiam  contra  suam  maiestatem  et  libertatem  to- 
tius  regni  deliquerunt,  meritam  punitionem  ne  evadant).  Bas  posredovanjem  hrvatskih  po- 
klisara  obratio  se  je  i  ugarski  sabor  5.  listopada  1572.  na  kralja  s  ovom  molbom:  »NadaIje 
je  carsko  velicanstvo  milostivo  spomenulo,  da  su  se  kmetovi  gospodina  Franje  Taha,  spa- 
dajuci  pod  grad  Susjed  i  kasteo  Stubicu,  nedavno  odmetnuli,  kasteo  (Stubicu)  prevarom 
zauzeli,  te  djecu  gospodina  Taha  odanle  izbacili,  a  takodjer  i  grad  (Susjed)  kroz  nekoliko 
mjeseci  tako  opasali,  da  nije  nikomu  bilo  slobodno  u  nj  unici  ni  iz  njega  izaci.  Buduci  da 
ta  stvar  podaje  vrlo  zao  primjer,  a  tako  se  isto  protivi  dekretima  i  plemickoj  slobodi  sta- 
leza i  redova  kraljevstva  ugarskoga,  to  su  st  ovi  priklonili  zahtjevu  brace  svoje  drzav- 
Ijana  Hrvatske  i  Slavonije  kao  i  samoga  gospodina  Taha,  pak  pokorno  mole  njegovo  po- 
sveoeno  carsko  i  kraljevsko  velicanstvo,  da  se  to  seljacima  ne  ostavi  neosveceno,  nego 


r 


MATIJA  QUBEC.  IVAN  PASANEC  I  IVAN  MOGAlC.  29l 


Ma  milostivo  dopusti  re(3enomu  Kospodinii  Tahu,  da  svoje  kmetove  radi  te  pobune  po  bbi- 
caju  i  pravu  kraljevine  Ungarije,  nakon  prije  obavljena  suda  i  po  dobrim  i  zakonu  vjeStim 
inuzevima  izreceiioj  osudi,  prema  zasluzi  smije  kazniti;  podjedno  da  mu  se  milostivo 
povrati  obveznica  (litteras  obligatorias),  koju  biia§e  izdao,  da  ih  ne  ce 
ni  malo  kazniti,  a  koju  su  komisariposlalicarskomuveliCanstvu. 
U  posiu  pak  recenoga  grada  (Susjeda)  i  ka§tela  (Stubice)  izmedju  recenoga  gospodina 
I'aha  i  gospodje  udove  Andrije  Heninga  i  njezinih  zetova  neka  ili  odredi  reviziju  parnice 
(iuris  summariam  revisionem)  ili  upotrebi  takav  nacin,  da  se  dalje  ne  goji  medju  njima 
zestoka  mrznja  i  Ijuto  neprijateljstvo*.  Krai]  je  namah  10.  listopada  odgovorio,  da  ie  o 
tuzbama  Franje  Taha  na  kmetove  vec  s  ugarskim  savjetnicima  vijecao,  pa  da  ce  uciniti, 
sto  je  pravedno  i  pravo  (se  iustitiae  et  aequitati  non  defuturum).  Jednako  ce  se  pobri- 
niiti,  da  sc  smire  opreke  izmedju  Taha  i  udove  Heningove. 

Dok  su  stalezi  tako  hrvatsko-slavonski  kao  i  ugarski  zahtijevali  od  kralja,  da  se  si- 
lom  svlada  pokret  podanika  susjedgradskih  i  stubickih,  nijesu  ni  kmetovi  stajali  skrStenih 
ruku.  U  jednu  su  ruku  nastojali  da  pred  kraljem  opravdaju  svoje  dosadanje  postupanje, 
a  u  drugu  ruku  stali  su  se  pripravljati  na  osudni  odpor,  ako  bi  ih  kraij  prepustio  osveti 
plemickoj.  Da  poluce  prvo,  poslali  su  i  oni  svoje  t  r  e  c  e  poslanstvo  pred  kralja  u  Pozun. 
Ne  zna  se  medjutim,  tko  je  to  poslanstvo  vodio,  i  da  li  je  ono  sto  na  kraljevskom  dvoru 
izradilo. 

Kao  da  nijesu  mnogo  od  poslanstva  izcekivali,  stali  su  se  kmetovi  u  posljednjoj  ce- 
tvrti  1572.  organizirati.  Sastavili  su  izmedju  sebe  neku  vladu  od  tri  lica,  sve  samih  stu- 
bickih kmetova.  Glava  vlade  bio  je  M  a  t  i  j  a  Q  u  b  e  c,  kojega  su  seljaci  prozvali  b  e  g  o  m. 
Uza  nj  bili  su  Ivan  Pasanec,  kojega  potomci  jo§  i  danas  2ive  u  Pasanskoj  gori  kod 
Qornje  Stubice,  zatim  Ivan  Mogaic.  I  danas  jo§  stoji  u  Qornjoj  Stubici  kod  zupne 
crkve  stara  lipa,  gdje  su  se  ta  tri  glavara  s  ostalim  kolovodjama  sastajali,  naloge  izdavali 
i  sud  sudili. 

Uz  vladu  trebalo  je  urediti  i  vojsku.  Vrhovnim  kapitanom  ili  vojvodom  proglasili  su 
Iliju  Oregorica,  a  uza  nj  izabrali  su  jo§  jedanaest  kapitana:  iz  svake  sudSije  susjed- 
gradske  gospoStije  po  jednoga  ih  dva.  Tako  se  spominju  kao  kapitani  Mihajlo  Qu§e- 
tic  i  Petar  Sajnovic  iz  Brdovca,  Ivan  Turkoviciz  ZapreSica,  §  a  n  t  a  1  i  c  i  M  a- 
t  i  j  a  M  i  1  i  c  e  V  i  c  iz  Pu§ce,  Qjurko  Sorko  i  Ivan  Strelac  iz  Podgorja,  Ivan 
Karlovan  iz  Stenjevca,  Juraj  KovaC  iz  Novaka  i  F  r  a  t  r  i  c  iz  Stupnika.  Napokon 
jo§  i  Matija  Fistric  (Bistric)  iz  Trstenika  na  Sutli.  Ilija  Qregoric  se  je  poslije  branio, 
da  nije  dobre  volje  pristao  uz  buntovnike,  ve6  da  su  Qubec,  Pasanec  i  FiStrid  sa  petdeset 
kmetova  iz  Stubice  doSli  u  Brdovec,  ulovili  ga  u  njegovu  skroviStu  i  svezali,  pa  ga  onda 
prisilili,  da  prisegom  pristupi  u  njihovo  kolo.  Uz  spomenute  vojvode  ili  kapitane  izticali  su 
se  poslije  jo§  i  drugi  kmetovi,  kao  Ivan  SvraC  iz  PuSce,  Grgur  Drivodilid  iz 
Brdovca,  Mikulica  Kupiniii  iz  Susjeda,  Mikula  Bartolici  i  Andre  VIa§i6  iz 
Brdovca.  Tko  je  god  pristao  uz  pobunjene  kmetove,  okitio  si  je  klobuk  zimzeleiiom, 
kao  znakom,  da  je  Clan  »mu2ke  punte*. 

Vodje  su  nastojali,  da  se  »mu2ka  punta«  razSiri  i  dalje  od  Susjedgrada  i  Stubice,  i 
to  najprije  po  veleposjedima  obudovljele  banice  Barbare  Erdedi,  rodjene  Alapici,  koja  je  dr- 
2ala  Okie  i  Jastrebarsko  izmedju  Save  i  Kupe,  pa  onda  Ccsargrad  na  Sutli.  Trebalo  je  nadalje 
predobiti  kmetove  Mate  Keglevi(ia  i  braCe  njegove  po  Zagorju,  naroCito  oko  Sabca  kod 
Krapine,  oko  Lobora  i  Kostela,  pa  onda  podanike  Ratkajeve  oko  Velikoga  i  Maloga  Ta- 
bora.  Za  »mu2ku  puntu«  radilo  se  predobiti  i  seljaCtvo  ju^.ne  Stajerske  u  nekadanjim  obla- 
stima  celjskih  knezova  izmedju  Save,  Savine  i  Sutic,  a  naroCito  podanike  gradova  uza 
Sutlu,  kao  Sto  su  KunSperg,  Bizelj  i  PiSece.  PaCe  i  po  Kranjskoj  zajedno  s  Istrom  §irio  se 
je  seljaCki  savez.  a  osobito  se  je  nastojalo  predobiti  Uskokc  u  ^umberku.  Tu  je  posredo- 

19* 


KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

vao' uskok  Marko  Nozina,  kum  vrhovnoga  kapitana  Ilije   Qregorica,  koji  je   poruke  i 
pisma  nosio  svojim  drugovima  u  Zumberak. 

Znacajno  je,  kako  su  buntovni  kmetovi  privrzenike  medju  seljacima  skupljali.  Manje 
cete  obilazile  su  nocu  seoske  krcme  susjednih  mjesta,  pa  bi  ondje  seljake  u  svoje  kolo  po- 
zivali.  Tko  se  ne  bi  drage  volje  pridruzio,  njega  bi  konopom  svezali,  te  ga  tako  prinudili, 
da  im  se  zakune.  Pricalo  se  pace,  da  su  davali  neko  pice  iz  zemljanog  pehara,  kojim  bi 
se  Ijudi  tako  razigrali,  da  su  odusevljeno  savezu  pristupali.  Koji  put  pozivali  su  citave  ob- 
cine  i  sela,  da  se  pridruze,  poslavsi  im  u  to  ime  kokotovo  pero.  Ako  se  selo  nije  na- 
mah  dalo  skloniti,  provalila  bi  u  nj  veca  ceta,  te  bi  kmetove  prinudila,  da  od  svake  ku^e 
obecaju  po  jednoga  momka. 

Ovim  i  drugim  nacinom  siriia  se  je  svedjer  »muzka  punta«  na  medjama  Slavonije, 
Stajerske  i  Kranjske.  U  to  su  dva  dogadjaia  doprinijela,  da  je  najednom  sred  cice  zime 
planula  obca  seljacka  buna.  Najprijc  se  je  svrsila  koncem  godine  1572.  kaznena 
parnica  protiv  udove  Ursule  Meknitzer  i  njezinih  zetova.  Heningovci  dobise  opet  svoju 
polovicu  Susjedgrada  i  Stubice,  te  bise  u  svoj  posjed  uvedeni.  Sada  promijenise  i  svoj  po- 
stupak  prema  kmetovima.  Dok  su  ih  prije  podticali  protiv  Taha,  stadose  ih  sada  miriti, 
pace  im  prijetiti,  ako  se  ne  pokore.  Stjepan  Gregorijanec  narocito  prepao  se  je  seljackoga 
pokreta,  koji  je  dosad  sam  izravno  i  neizraviio  podpirivao.  Iz  grada  Mokrica  u  Kranjskoj 
poslao  je  svoga  kmeta  Ivana  Svraca  Iliji  Gregoricu  i  Mihajlu  Quseticu,  pozvavsi  ih  »kao 
neprijatelje  rimskoga  cara  i  citavoga  krscanstva«,  da  se  za  dobe  obrate,  jer  ce  ih  inace 
zive  peci,  ako  ih  uhvati.  S  tolike  nevjere  bill  su  kmetovi  tako  ogorceni,  da  su  glasnika 
Svraca  htjeli  objesiti.  Jedva  se  je  namoiio,  da  su  ga  postedjeli. 

Malo  zatim,  nekako  na  pocetku  godine  1573.  stigli  su  kraljevski  komesari,  da  po  kra- 
Ijevu  nalogu  pokusaju  Franju  Taha  izravno  nagoditi  s  njegovim  kmetovima.  Na  celu  ko- 
mesara  bio  je  vesprimski  biskup  Stjepan  od  Bijele  Stijene  (Fejerkovy).  Po  kra- 
Ijevskoj  instrukciji  bilo  je  komesarima  poci  u  Susjedgrad,  pa  ondje  samima  bez  icije  pomoci 
miriti  odmetnc  kmetove  s  njihovim  gospodarom.  Ali  komesari  toga  ne  ucinise,  mozda  zato, 
sto  su  smatrali,  da  je  vec  minulo  vrijeme  za  svako  pogadjanje  i  mirenje.  A  mozda  su  ih 
odvracala  i  gospoda,  koja  su  se  vec  spremala  na  odmazdu. 

Biskup  i  ban  Juraj  Draskovic  bijase  od  godinu  dana  natrag  vise  puta  izvijestio  kralja 
MaksimiHjana  o  pokretu  kmetova  susjedgradskih  i  stubickih.  Predvidjajuci,  da  ce  se  od  njega 
roditi  vehka  buna  tvrdio  je  podjedno,  da  se  pokret  ne  moze  blagim  mirenjem  kraljevskih 
komesara  utisati  (per  commissariorum  piacidam  tractationem  nihil  effici  posse,  satis  mani- 
feste  afrirmavi).  Ali  kako'je  kralj  bio  citavu  stvar  primio  u  svoje  ruke,  smatrao  je  ban  za 
nedopusteno,  da  se  dalje  paca  u  taj  posao  bez  narocitog  poziva  kraljeva.  Sada  se  je  me- 
djutim  seljacki  pokret  prometnuo  u  otvorenu  bunu,  koja  je  sve  dalje  mah  otimala,  te  se  je 
ban  zivo  zabrinuo,  to  jace,  sto  mu  je  bas  u  to  osudno  vrijeme  umro  drug  u  baniji,  mladi 
knez  Franjo  Frankapan  Slunjski,  a  namah  za  njim  i  dosadanji  banovac  Ivan  Forcic  od  Bu- 
tine  vasi.  Draskovic  bijase  dodu§e  namah  obavijestio  kralja  o  smrti  svoga  druga,  te  pod- 
jedno zamolio,  da  mu  imenuje  nasljednika;  ali  kralj  nije  mogao  s  mjesta  popuniti  izpraz- 
njeno  mjesto,  pa  je  s  toga  jos  16.  prosinca  1572.  zapovjedio  dosadanjim  cetama  pokojnoga 
Slunjskoga,  da  se  pokoravaju  prezivjelomu  banu.  Podjedno  je  kralj  4.  sijecnja  1573.  po- 
vjerio  Draskovicu,  da  do  dalje  odredbe  sam  kao  jedini  ban  vrsi  poslove  kraljevstva. 

Juraj  Draskovic  sazvao  je  na  to  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  za  18.  sijecnja 
1573.  u  Zagreb,  i  da  se  stalezima  kao  jedini  ban  prikaze,  i  da  se  s  njima  u  ono  osudno 
doba  posavjetuje.  Stalezi  primise  Draskovica  po  nalogu  kraljevu  za  bana  »s  punom  vlasti« 
(cum  plena  authoritate),  na  sto  je  potonji  izjavio,  da  radi  stanovitih  potezkoca  (ex  certis 
difficultatibus)  ne  moze  u  taj  cas  imenovati  banovca.  Na  saboru  nasli  su  se  Franjo  Tahi, 
a  i  Stjepan  Gregorijanec  sa  svojim  mladjim  polubratom  Baltazarom.  Osobito  se  je  izticao 
Tahi.  On  je  trazio  od  staleza,  neka  pi§u  za  nj  preporucno  pismo  na  nadvojvodu  Karla,  da 


SABOR  HRVATSKO-SLAVONSKI   18.  SUECNJA   1573.  29? 

mu  povrati  njegov  grad  Stattenberg  u  Stajerskoj;  a  onda  je  ulofio  prosvjed,  §to  su  kra- 
Ijevski  komesari  uveli  udovu  Ursulu  i  Stjepana  Qregorijanca  u  posjed  njihove  polovinc 
Susjedgrada  i  Stubice.  Saboru  su  pribivali  kraljevski  komesari,  na  celu  im  vesprimski  bi- 
skup,  pa  tako  se  sve  protiv  kraljevske  odredbe  iznijelo  pitanje,  kako  da  se  »niuzka  punta« 
smiri.  Po  zeiji  staleza  pozvali  su  komesari  susjedgradske  kmetove  pred  sabor.  Ali  ovi  od- 
govorili  su  pismom,  da  su  svoje  tuzbe  vec  prije  kralju  podnijeli,  da  se  o  njima  iztrafi- 
valo  i  istinitost  njihova  utvrdila,  pa  ipak  da  nijesu  jos  pravice  dobili.  Oni  nikako  ne  ce  vi§e 
Taha  ni  potomaka  njegovih  za  gospodare;  ali  ce  se  pokoriti  i  slu2iti  kralja  i  svakoga  dru- 
goga,  koga  im  njegovo  velicanstvo  odredi.  Na  to  pismo  stao  je  Tahi  rogoboriti  i  prosvje- 
dovati,  a  sabrani  su  plemici  i  velikaSi,  ne  zna  se  po  dijem  prediogu,  izrekli  osudu. 


-   a      Jh        a  .  _     , 

,  frj*i( ..  ^xMi,  tt  iM/i,  fj^iti  ^{rbfi  cCiSc^.    O^imt  mttSextnmti.  MaiTKf-cm  m/nuCta  Qyitm  i^iwrycaw  t^  <^  /Jt , 

.  'J:mii  fAtrw^,  J/f:tp me£ rmntut :  rCerun  mm:m  curm  -fuiili  niSh^J(Mrm{cljhrijU3rJ&&^    t^lec to 
AnxtHiCcfc  (Xun.nc :  et^nc  iiRi  netifro  :{tmiKclmmi.  Qmf0Jlta£  vrg,  et  vuh%n  sinaniM  wmttr 
:~mrmMmi!^ft  marx&nu}^  vt  Irrtmx.  £fr.tt  Ou'Mflymi  ccmmisertms,  piff^tma  yArtoithUfp^-^f"**^  tudne.     , 
;f  :'.7  n  vs.Ku: ntitrt  nflminem^'i  m-Anxtrit, ctcUrt,  emiUuc^lifm  rnede  tt  rrir)t,mt» iwSwJ  Jw  T-i^^ 


tw»»-»vj 


PISMO  KRALJA  MAKSIMILIJANA, 

izdano  u  BeCu  16.  prosinca  1572.,  kojim  zapoviieda  kapitanima  i  vojnicima  preminuloga  bana  Franje 
Frankapana  Siunjskoga,  da  se  odsad  pokoravaju  Jurju   Dra§kovi(Su.  Izvornik  u  nadbiskupskom  ar- 

hivu  u  Zagrebu.  Snimio  prof.  Qjuro  Szabo  (11.).  .«_» 

kojomsuseljakeproglasiliveleizdajnicima,  te  ih  sve  zajedno 
proskribovali  (regnicolae  .  .  .  tulerunt  sententiam,  qua  rusticos  condemnarunt  in 
nota  perpetuae  infidelitatis,  et  simul  omnes  proscripserunt). 

Vijest  o  osudi  saborskoj  potresla  je  seljaCtvo  (consternati  rustici)  na  tromedji  Slavo- 
iiije,  Stajerske  i  Kranjske  tako,  da  se  je  s  mjesta  podiglo,  te  pograbilo  za  orufje.  F^an  Juraj 
Dra§kovi(i  pregnuo  je  svom  snagom,  da  u  posijednji  6as  zaprijeCi  prolijevanjc  krvi.  Ves- 
primskoga  biskupa  poslao  je  brzo  u  Bee  po  daije  naputke;  u  isti  je  mah  Siljao  duhovnike 
i  svjetovnjake  k  pobunjenim  kmetovima,  da  ih  opominju,  neka  odlo?.e  oru^je.  Obe(^vao  Je 
ban  kmetovima.  da  ce  za  njih  posredovati  kod  njihove  zemaljske  gospode.  da  ih  mimo 
pravo  i  pravednost  preko  nijere  ne  izrabljuju  (ne  super  modum  praeter  ius  et  aequum 
gravarentur);  ban  (Se  nadalje  moliti  velidanstvo  kralja,  neka  ne  dopusti  gospodi 


294  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

svoje  podanike  tako  slobodno  tlaciti.  A  da  mu  kmetovi  vjeruju,  zadao  je 
ban  seljacima  vjeru  i  slobodno  pismo  (data  fide  et  salvo  conductu),  da  smiju  slobodno 
k  njemu  dolaziti  i  od  njega  odilaziti,  dok  ce  s  njime  ugovarati.  All  sva  naprezanja  banova 
bila  su  zaludna:  seljacka  se  je  buna  sve  dalje  sirila,  a  bijes  seljacki  preotimao  je  sve  vise 
maha. 

Pobunjeni  kmetovi  odkazase  posluh  ne  samo  Franji  Tahu,  nego  u  obce  svoj  go- 
spodi  i  plemicima.  Pokoravat  cese  samo  kralju  Maksimilijanu  i 
bratu  mu,  nadvojvodi  Karlu.  Cim  svu  gospodu  i  plemice  smrve, 
osnovat  ce  u  Zagrebu  carsku  (kraljevsku)vladu.  Daceiporezepo- 
birat  ce  sami,  a  tako  isto  branit  ce  sami  i  krajinu,  za  koju  su  se  go- 
spoda  slabo  brinula.  Vrhovni  kapitan  Ilija  Qregoric  sastavio  je  i  ratnu  osnovu.  Po 
njoj  imali  su  seljaci,  okupljeni  oko  Qubca  i  Pasanca,  ostati  u  okolisu  Stubice  kao  glavna 
vojska,  koja  ce  stititi  kretanje  ostalih  ceta,  a  i  domovinu  braniti,  ako  bi  Turci  provalili. 
Sam  Qregoric  vodit  ce  cete,  koje  se  bijahu  skupile  izmedju  Cesargrada  na  Sutli  i  Zaboka. 
S  tima  cetama  podici  ce  na  noge  jugoiztocnu  Stajersku  izmedju  Sutle,  Save  i  Savine.  Preko 
Bizelja  i  Piseca  prodrijet  ce  do  Brezaca,  gdje  ce  seljake  podici  i  gospostiju  zauzeti.  Iz 
Brezaca  poslat  ce  jedan  dio  vojske  na  Krsko;  ta  ce  vojska  osvojiti  Krsko,  pa  ce  onda 
dolinom  Krke  provaliti  do  Kostanjevice  i  Novoga  mjesta,  zatim  preko  Zumberka  krenuti 
prema  Jastrebarskom,  Okicu  i  Samoboru,  gdje  ce  se  sjediniti  s  ustavsim  kmetovima  udove 
Erdedijeve.  Sam  pak  Qregoric  udarit  ce  uza  Savu  kraj  Sevnice  do  utoka  Savine  u  Savil,  a 
onda  ce  dolinom  Savine  preko  Laskoga  trga  doprijeti  do  Celja.*  Tu  iz  Celja  poslat  ce  jedan 
odio  na  jug  preko  Ljubljane  sve  do  mora  i  Istre;  taj  ce  zauzeti  sve  klance,  ukinuti  carine  i 
otvoriti  tako  putove  slobodnoj  trgovini.  Sam  pak  Qregoric  poci  ce  iz  Celja  u  Rogatac,  pa 
ce  se  dolinom  Sutle  vratiti  k  Cesargradu  i  Kunspergu.  Napokon  ce  i  on  kao  i  kmetovi  iz 
Jastrebarskoga  sjediniti  se  s  Matijom  Qubcem,  pa  ce  onda  svi  zajedno  navaliti  na  Zagreb. 

Obca  buna  seljacka  zapocela  je  u  cetvrtak  29.  sijecnja  1573.  Krvavo  kolo  zaigrali  su 
kmetovi  Cesargrada,  koji  su  taj  grad  osvojili,  lumbarde  i  puske  u  njemu  razgrabili,  te 
dvorskomu  glavu  odrubili.  Njima  su  se  pridruziii  namah  slovenski  seljaci  juzne  Stajerske, 
narocito  podanici  gradova  Bizelja  i  Piseca,  kojima  su  stall  na  celo  Krsto  Pustak  iz  Bizelja, 
Filip  Viceric  i  Petar  2upan.  Najvise  se  je  te  bune  prepao  Stjepan  Qregorijanec,  koji  je  ne- 
davno  sam  kmetove  protiv  Taha  podjarivao.  Vec  1.  veljace  javlja  Stjepan  Qregorijanec  iz 
svoga  grada  Mokrica  u  Kranjskoj  kapitanu  zumberackih  uskoka  Jostu  Josipu  Thurnu, 
kako  se  pobunjeni  seljaci  spremaju  udariti  na  Brezce  i  Krsko;  tuzi  se  na  hrvatskoga  bana 
i  na  hrvatsku  gospodu,  sto  jos  nijesu  nista  protiv  buntovnika  preduzeli,  pa  moli  Thurna, 
da  dodje  sa  400 — 500  Uskoka  u  pomoc.  I  ban  Draskovic  pise  1.  veljace  kralju  Maksimili- 
janu, kako  su  se  po  primjeru  susjedgradskih  podanika  podigli  kmetovi  i  d  r  u  g  e  g  o- 
s  p  o  d  e  (etiam  aliorum  dominorum)  pa  da  se  je  bojati  sveobcega  seljackoga  ustanka, 
kako  je  onaj  bio  pod  Jurjem  Dozom.  To  bi  bilo  opasnije  nego  sto  su  Turci,  jer  seljaci 
ovih  krajeva  jesu  krsni  (robusti),  ratoborni,  oruzani,  izvjezbani  na  krajini  i  hrabri,  a 
k  tomu  imade  ih  tolika  sila,  da  je  prema  njima  posve  malo  baruna  i  plemica  u  kraljev- 
stvu.  Seljaci  kud  i  kamo  brojem  nadmasuju  svoju  gospodu,  koja  bi  imala  njihov  bijes  svla- 
dati.  S  toga  mogu  seljaci  lako  naci  sebi  put,  da  se  sporazume  s  Turcima;  pa  nema 
sumnje,  da  ce  oni,  kako  su  zdvojni  i  bijesni,  to  i  uciniti.  Vesprimski  biskup  obavijestit  ce 
njegovo  velicanstvo  o  svemu  jos  obilatije.  Ban  se  napokon  boji,  da  ce  prije,  nego  sto  od 
njegovog  velicanstva  pomoc  primi,  »velike  stete  i  nevolje  i  ovo  kraljevstvo 
(Slavonije)   i   susjedne   pokrajine   pretrpjeti«. 

Velika  opasnost  od  seljacke  bune  nagnala  je  ipak  bana  Jurja  Draskovica,  da  i  bez 
posebnih  kraljevskih  naloga  udesi  sve,  da  pokret  sto  prije  svlada.  Kako  nije  imao  druga 


*   Mozda  je   Qregoric  smijerao  prodrijeti   do  grada  Stattenberga  kod  Slovenske  Bistrice,  pa 
se  zdruziti  s  tamosnjim  kmetovima,  koji  se  bijahu  jos  1571.  podigli  protiv  Taha  i   njegovih  sinova. 


sveobca  seljacka  buna. 


295 


svjetovnjaka  u  banstvu,  a  ni  banovca,  bilo  hi  Simunu  Keglevicu,  kao  vrhovnomu  kapi- 
tanu  kraljevstva  podici  kraljevsku  cetu  i  zernaljsku  vojsku,  pa  udariti  na  proskribovane 
seljake.  Ali  Simuna  Keglevica  bijahu  vec  njegovi  vlastiti  kmetovi  zatvorili  u  njegovu 
gradu  Loboru,  pa  nije  mogao  nikud  nikamo.  S  toga  imenova  ban  GaSpara  Alapica 
svoiim  namjestnikom  (locumtenens  meus),  te  mu  zapovjedi,  da  se  sa  svojom  cetom  i  sa 
cetama  svoje  sestre  (udovice  Erdedijeve),  kao  1  sa  plemicima  iz  Turopolja  najprije  obori 
na  pobunjene  kmetove  oko  Jastrebarskoga  i  Okica,  gdje  su  bili  vodje  ustanka  Matko 
Turkic  i  Jure  FranCid. 

Qlasi  o  sveobcoj  seljackoj  buni  prenerazili  su  takodjer  gospodu  u  Kranjskoj  i  Stajer- 
skoj,  te  su  oblasti  obiiu  pokrajina  pohitale  da  ustanak  u  zametku  ugu§e.  Zemaljski  kapi- 
tani  obiju  pokrajina,  stalezi  i  razni  zapovjednici  u  pogranicnim  mjestima  pojagmili  su  se. 
da  se  §to  prije  dovoljno  vojske  okupi.  Sam  nadvojvoda  Karlo  preselio  se  jc  iz  Qradca  u 


P0ZORl5TE5EL7<ltKE: 
BUNE^Ob.1573. 


Maribor,  da  bude  §to  blize  pozoriStu  bune.  A  bile  su  potrebite  §to  izdaSnije  priprcme. 
jer  se  je  domala  proCulo,  da  se  slovenski  puk  buni  na  kranjskom  Krasu  i  u  Istri,  paCe  i  u 
KoruSkoj,  Gorici  i  GradiSkoj.  Ba§  ta  vanredna  gorijivost,  kojom  su  nadvojvoda  Karlo  i 
oblasti  austrijskih  pokrajina  zaprijeiJile  dalje  Sirenje  bune  po  alpinskim  zemljama,  dopri- 
nijela  je  mnogo,  da  je  ustanak  ostao  ograniCen  na  slavonsko  Zagorje  i  Prigorje,  pa  na 
§tajerske  krajeve  oko  doljne  Sutle.  Pa^c  ni  Uskoci  nijesu  se  pridruiili  buntovnicima,  kako 
su  ovi  oCekivali,  i  tako  je  sudbina  seljaCkoga  ustanka  bila  ve<^  prije  rijeSena,  nego  Sto  je 
doSlo  do  krvavog  razboja. 

Ilija  Gregorid  bijaSe  od  Cesargrada  i  Bizelja  sa  svojim  tetania  dopro  do  u§da  Sutle 
u  Savu  izmedju  §tajerskih  Breiaca  i  kranjskih  Mokrica.  Bilo  je  to  2.  veljaCe  na  pokladni 
ponedjeljak.  kojega  je  dana  bio  one  godinc  i  vcliki  blagdan  Svije(inice.  UstaSe  zauzele  su 
GregorijanCeve  brodove  na  Savi;  u  isti  niah  pobunili  su  se  i  kmetovi  njegovi  u  kotaru 
grada  Mokrice.  Stjepan  Gregorijanec  fivo  se  je  pobojao,  da  ^e  udariti  i  na  sam  grad  Mo- 


2d6"  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

krice,  pa  je  3.  veljace  pisao  kranjskim  stalezima,  neka  zapovjede  uskockomu  kapitanu 
Thurnu  u  Novom  mjestu,  da  mu  §to  prije  poslje  500 — 600  Uskoka  u  pomoc.  Ali  Qregoric 
nije  udario  na  Mokrice,  vec  je  3.  veljace  na  pokladni  utorak  nastojao  predobiti  grad  i  tr- 
goviSte  u  Brezcima.  Navalu  na  grad  odbio  je  upravitelj  Caspar  Possinger,  izpalivsi  tri 
hitca  iz  najvecega  topa  u  gradu.  No  zato  su  seljaci  zahtijevali  od  gradjana  u  trgovistu, 
da  im  se  predadu  ili  zavjere,  da  ne  ce  nista  protiv  njih  uciniti,  pa  da  ih  u  to  ime  puste  u 
trg.  Kad  su  to  gradjani  odbili,  stadose  seljaci  udarati  na  trgoviste,  te  se  osvecivati  pojedi- 
nim  ziteljima.  Sutradan  4,  veljace,  na  cistu  srijedu,  stajala  je  seljacka  vojska  vec  kod  Vi- 
dema  nasuprot  Krskoga,  gdje  je  Qregoric  ugovarao  s  ziteljima  potonjega  grada  o  pre- 
daji.  Zapovjednik  grada  u  Krskom,  zatim  sudac  varoski  i  gradjani  bijahu  se  tako  prepali, 
da  su  predali  grad  i  brod  na  Savi  seljackim  ustasama.  Na  to  je  zorom  5.  veljace  veci  odio 
vojske  od  nekih  2000  Ijudi  pod  kapitanom  Nikolom  Kupinicem  presao  na  jug  Save  u  Krsko, 
da  odanle  podje  dalje  u  Kranjsku  prema  Kostanjevici  i  Novom  mjestu,  da  podigne  na 
noge  Uskoke  u  Zumberku  i  oko  Metlike,  te  da  razsiri  pokret  po  citavoj  Kranjskoj.  Ilija 
Qregoric  opet  s  drugim,  manjim  odjelom  od  500 — 600  Ijudi  nastavio  je  svoj  put  uz  lijevu 
obalu  Save  prema  Sevnici,  Radecemu.  i  onda  dolinom  Savine  prema  Celju,  izcekujuci  da 
ce  mu  se  putem  pridruziti  sila  puka  iz  Stajerske,  gdje  bijase  u  dolini  Bistrice  (pritoka  Su- 
tlina)  izmedju  Planine  i  Kunsperga  bravar  Pavao  Sterc  kmetove  pobunio. 

Medjutim  stize  5.  veljace  seljacku  vojsku  prvi  poraz  kod  Krskoga.  Primivsi  no- 
vaca  iz  Ljubljane,  zatim  konjanika  i  pjesaka,  podigao  se  je  uskocki  kapitan  Thurn  sa  svo- 
jim  Uskocima  —  u  sve  500  momaka  —  pa  je  toga  dana  u  11  sati  prije  podne  ostavio 
Kostanjevicu  i  udario  prema  Krskomu.  Tu  mu  je  poslo  za  rukom  vojsku  Nikole  Kupinica 
razbiti  i  razprsiti.  On  sam  pise  istoga  dana  u  tri  sata  po  noci  iz  Kostanjevice  stalezima 
Xranjske  o  svojoj  pobjedi  ovako:  »U  brzini  javljam  gospodi,  da  sam  se  s  nesto  seljaka, 
Uskoka  i  podanika,  u  svem  nekih  500  momaka  u  11  sati  prije  podne  odavle  podigao  pro- 
tiv buntovnika.  Kad  su  me  (bilo  ih  je  oko  2000)  spazili,  nagnuli  su  u  bijeg  i  zaklonili  su  se 
u  mjesto  Krsko.  Na  to  sam  odredio,  da  pjesadija  s  gornjega  kraja  udje  u  grad,  a  konjica  da 
provali  s  druge  strane.  I  tako  smo  s  pomocu  Bozjom  mnogo  tih  seljaka  poubijah;  no 
mnogo  vise  njlh  potopilo  se  je  u  Savi.  U  svc  poginulo  je  do  300  momaka.  Uskoci  su 
bjesnili  i  haracili  tako,  da  mi  se  je  samome  na  zao  dalo«. 

U  pismu  javlja  Thurn  nadalje,  kako  su  mu  stigli  glasi,  da  su  kmetovi  oko  Ja- 
strebarskoga  i  Okica,  njih  4000  do  5000,  namjerili  navaliti  na  Uskoke,  pa  ih  prisiliti,  da 
se  njima  pridruze.  S  toga  ce  on  namah  sutradan  sa  800  do  1000  Uskoka  poci  u  one  strane, 
te  se  sjediniti  s  konjanicima  kneza  Jurja  Zrinskoga,  zatim  cetama  banice  udovice  i  osta- 
loga  slavonskoga  plemstva.  I  zaista  je  sutradan  6.  sijecnja  bjesnila  borba  izmedju  seljacke 
i  plemicke  vojske  kod  Kerestinca  izpod  gradova  Okica  i  Samobora.  Plemicku  voj- 
sku vodio  je  banski  namjestnik  Qaspar  Alapic,  koji  je  nemilo  razbio  i  razprsio  seljake  tako 
kod  Kerestinca,  kao  jos  istoga  dana  kod  Mokrica.  Dva  sata  nakon  njegove  pobjede  stigao 
je  na  bojiste  izpod  Mokrica  Thurn  sa  svojim  Uskocima,  pa  je  sutradan  (7.  veljace)  u  devet 
sati  u  jutro  obavijestio  brata  svoga  Vuka  o  toj  pobjedi  ovako:  » Javljam  u  brzini,  da  je 
gospodin  Alapic  s  konjanicima  grofa  Zrinskoga  i  s  drugim  cetama  poubijao,  kako  se  ovdje 
govori,  do  tisucu  seljaka.  Ako  i  taj  broj  nije  izpravan,  bit  ce  svakako  nekoliko  stotina. 
Uskoci  pale  redom  kuce  tih  seljaka  poput  Turaka,  te  grabe  imanje  i  blago;  jednako  radi 
i  gospodin  Alapic.« 

U  bojevima  kod  Krskoga,  Kerestinca  i  Mokrica  stradalo  je  toliko  puka,  da  o  daljem 

odporu  kmetova  na  jugu  Save  nije  bilo  vise  ni  spomena.   Mnoge  vodje  "bijahu  ili  pogi- 

nuli  ili  dopanuli  suzanjstva,  a  preostaH  puk  stao  je  vapiti  za  milost.  Thurn  pise  vec  9.  ve- 

''Ijace  iz  Kostanjevice,  kako  su  se  kmetovi  od  pet  gospostija  pokorili,  i  kako  redom  dolaze 

k  njemu  moliti,  da  ih  pomiluje. 


PORAZ  SELJAKA  KOD  SVETOQA  PETRA  U  STAJERSKOJ. 


29T 


Vrhovni  kapitan  Ilija  Qregorid  bijaSe  jo§  5.  veljace  u  Sevnici  doznao  za  poraz  svo- 
jih  drugova  kod  KrSkoga.  Da  mu  se  Cete  ne  razbjegnu,  zataji  on  njima  neda(fu,  te  podje 
dalje  do  RadeCa.  No  tu  promijeni  svoju  prvobitnu  osnovu.  On  ne  krenu  dolinom  Savine 
prema  Celju,  veC  udari  prema  Planini,  da  odanle  dolinom  Bistrice  §to  prije  dodje  do  Ce- 
sargrada  i  hrvatskoga  Zagorja.  No  prije  nego  §to  je  stigao  u  Planinu,  bijahu  se  §tajerski 
buntovnici  na  laznu  vijest,  da  su  Turci  provalili  do  susjednoga  Kozja,  na  sve  strane  raz- 
bjegli,  dok  su  njihovog  kapitana  Pavla  Sterca  gradjani  u  Planini  zarobili  i  predali  upra- 
vitelju  grada  Stjepanu  Siebenaicheru.  Qregorid  htjeo  je  u  Planini  osloboditi  svoga  druga 
Sterca,  ali  mu  to  nije  po§lo  za  rukom.  Sada  je  Qregorid  7.  veljac^e  udario  prema  PilStajnu, 
da  se  §to  brze  prlku5i  Sutli.  No  u 
PilStajnu  doznala  je  njegova  Ceta  za 
razsulo  Kupiniceve   vojske   kod   Kr- 
§koga.  Da  se  i  ona  od  straha  ne  raz- 
bjegne,  podi^e  ju  8.  veljace  u  ranu 
zoru  i  nastavi  put  kraj  Kozja  i  Pod- 
srede     prema    Kun§pergu     (Konigs- 
bergu).   Ali   izpod   toga   grada,   kod 
Svetoga   Petra   pod   svetim 
g  o  r  a  m  a,    blizu    utoka    Bistrice    u 
Sutlu,  namjerio  se  je  na  vojsku  §ta- 
jerske  gospode,  koju  je  vodio  celjski 
okruzni  kapitan  Juraj  Schrattenbach. 
Seljacka  c^eta  nije  mogla  odoljeti  do- 
bro  oru^anoj  gospodskoj  vojsci,  te  bi 
posve  razbijena  i  razpr§ena.  Mnogo 
kmetova  bi  zarobljeno  i  u  Celje  u 
tamnice  odvedeno;  spasao  se  je  ie- 
dino  Ilija  Qregorid  sa  sv^ojim  drugom 
Mihajlom  QuSeticem.  Slutedi  Qrego- 
rid,  da  je  sve  propalo,  nije  sa  svojim 
drugom  po§ao  Matiji  Oubcu  u  Stu- 
bicu,  nego  je  najprije  lutao  po  §tajer- 
skim  gorama,  a  onda  je  preko  sla- 
vonske    krajine    htjeo    umaknuti    u 
Bosnu.  Ali  kad  je  iz  Qradca,  gdje  je 
kod  nekoga  plemi(ia  zajedno  s  Qu§e- 
tidem  ostavio  konje,  pjeSke  nastavio 
svoj  put,  uhvatili  su  ga  haramije  iz- 
medju  Kri^evaca  i  Ivani^a,  prije  nego 

mu  je  poSlo  za  rukom,  skloniti  se  u  turski  tada  Jasenovac.  Ved  25.  veljaCe  znao  je  Lju- 
devit  Ungnad,  da  su  Qregori(i  i  QuSeti^  od  haramija  zarobljeni.  KrajiSki  kapitani  poslali  su 
ih  na  to  u  Bee,  gdje  su  u  polovici  travnja  bili  prvi  put  na  sudu  preslu^ani. 

Iza  krvavoga  poraza  na  sutoku  Bistrice  i  Sutle  doSao  je  red  na  glavnu  vojsku  se- 
IjaCku  u  Zagorju.  One  9.  veljaCe  javija  biskup  i  ban  Juraj  DraSkovi^i  nadvojvodi  Karlu,  da 
je  (iaSpara  Alapi<5a,  koji  je  netom  svladao  seljake  izmedju  Save  i  Kupe,  juCeraSnjega 
dana  (hcsterno  die.  8.  veljaCe)  ponovno  poslao  sa  nckih  5(KK)  konjanika  i  pjeSaka  u  zagor- 
skc  strane  iznicdjii  Vara^.dina  i  Zagreba.  U  toj  su  vojsci  na  prvoin  mjestu  banske  Cete, 
koje  je  oil  nc  l)c/.  \  clikoga  straha  iz  krajine  dozvao.  da  se  odmetni  seliaci, 
koji  u  zagorskini  stranama  bjesnc,  svladaju  i  kazne.  Ban  se  pouzdaje  n  Hoga,  da  ce  za  tri 
ili  Cetiri  dana  primiti  dobre  glase  o  porazu  seljaCkom.    Pa    5to    god    Bog    dade,    ban  6c 


NADVOJVODA  karlo, 
vladar  Stajerske,  Kranjske  i  KoruSke  (t  1590.). 


298  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

s  mjesta  vjerno  obznaniti.  I  zaista  nije  ban  ni  tako  dugo  cekao.  Vec  11.  veljace  javlja  on 
kralju  Maksimilijanu,  kako  je  8.  veljace  poslao  svoga  zamjenika  Gaspara  Alapica  sa  5000 
pje§aka  i  konjanika  prema  Stubici  i  Zlataru,  gdje  je  velika  vojska  seljacka  bila  utaborena. 
Dne  9.  istoga  mjeseca  oborio  se  je  kod  Stubickih  toplica  (ad  thermas  Zthu- 
bicenses)  na  seljake  Caspar  Alapic,  te  ih  je  s  Bozjom  pomoci  posve  porazio  i  svladao  (magna 
ipsis  illata  clade  prostravit).  Jos  ih  nl  danas  ne  prestaje  progoniti  ognjem  i  macem  kao  iz- 
dajice,  tako  te  nikoga  vise  nema,  koji  bi  se  vojsci  njegova  velicanstva  usudio  otvoreno 
oprijeti.  Mnogo  je  buntovnika  poginulo,  buduci  da  ih  je  malo  umaklo;  mnogo  ih  je  zasuz- 
njeno,  a  medju  njima  i  vise  kolovodja,  koje  su  nazivaH  kapitanima.  Po  njima  moci  ce  se  do- 
znati,  tko  je  za  pravo  bio  zacetnik  tolike  bune  i  tko  je  prouzrocio  toHko  krvoprolice  u  kra- 
Ijevini  njegova  veHcanstva.  Nije  s  toga  potrebno,  da  kralj  poslje  pomoc  ili  razmislja  o 
torn,  kako  da  se  buni  doskoci.  Ban  zavrsuje  svoje  pismo:  »Jednoga  od  njih,  kojega 
zovu  Qubec  beg,  i  kojega  su  nedavno  (noviter)  kraljem  proglasili, 
okrunit  cemo  ostalima  za  primjer  usijanom  gvozdenom  krunom, 
ako  vase  velicanstvo  na  to  privoH«,  Slicno  pismo  upravlja  istoga  dana  Draskovic  i  na 
nadvojvodu  Karla;  samo  dodaje  i  ovo:  »Stvar  se  cini  umirena,  a  buntovnici  su  tako  kaz- 
njeni,  da  se  vise  u  ovom  kraljevstvu  nema  bojati  seljacke  bune.  Ne  shvacam  (s  toga),  koja 
bi  jos  razbojstva  i  zloce  buntovnika  ostale  nekaznjene?  Ne  bih  se  usudio  posve  nijekati, 
da  je  krvoloctvo  gospode  (tyranidem  dominorum)  dalo  kmetovima  neki 
p  o  V  o  d  z  a  u  s  t  a  n  a  k.  AH  ja  o  tome  ne  mogu  drugo  reci,  nego  mislim,  da  bi  se  i  stari 
sluzbenici  morali  saslusati,  koji  su  imali  izvrstnoga  ucitelja,  preblage  naime  uspomene 
cara  Ferdinanda,  koji  je  znao  premilo  i  premudro  upucivati  svoje  podanike«. 

Qlavna  i  osudna  bitka  bila  je  dakle  9.  veljace  kod  Stubickih  toplica,  ili  tocnije  u  pro- 
stranoj  doHni,  koja  se  stere  izmedju  tih  toplica  i  mjesta  Doljne  Stubice.  Jos  i  danas  umije 
puk  u  toj  dolini  pokazivati  mjesta,  gdje  je  bilo  zestokih  okrsaja.  Po  kazivanju  suvreme- 
nika  Krste  Winklera,  tridesetnicara  na  medji  slavonsko-stajerskoj,  poginulo  je  u  torn  boju 
5000  seljaka,  po  cemu  sudimo,  da  ih  je  najmanje  jos  jedanput  toliko  bilo  na  okupu.  Drugi 
savremenici  javljaju,  da  je  boj  trajao  cetiri  sata,  te  da  je  pobjeda  naginjala  vec  seljacima, 
kad  je  u  posljednji  cas  dosla  na  bojiste  ceta  haramija,  te  pomogla  plemickoj  vojsci  razbiti 
zdvojne  kmetove.  Potonji  pisci  znadu  jos  neke  potankosti  o  boju.  Isthuanfi  prica,  da  je  uz 
Gaspara  Alapica  vodio  kraljevinsku  vojsku  jos  i  Mato  Keglevic.  U  vojsci  da  je  bilo  oko 
900  konjanika,  zatim  kraljevska  ili  banska  ceta,  koja  je  cuvala  gradove  na  krajini  kod 
Kupe.  Kad  je  Matija  Gubec,  kojega  bijahu  seljaci  proglasili  svojim  kraljem,  doznao,  da  se 
primice  kraljevska  vojska,  smjestio  je  svoje  cete  u  bojne  redove,  te  ih  s  nekoliko  rijeci 
ohrabrio  za  borbu,  Ovaj  dan  i  ovaj  boj  pribavit  ce  im  cast  i  slobodu,  ako  pobijede;  ako 
pak  pobijedjeni  nagnu  u  bijeg,  ne  bi  se  mogle  izreci  sve  vrsti  okrutnosti  i  muke,  kojima  ce 
ih  zatirati  nemilosrdni  i  obijestni  plemici.  Zato  neka  se  ponesu  kao  muzevi  i  hrabro  bore, 
jer  im  je  ili  slavno  pobijediti  ih  propasti.  Kraljevinska  vojska  razmjestila  se  je  tako,  da  je 
u  sredistu  stajala  pjesadija,  a  na  oba  krila  konjanici.  Boj  je  zapoceo  uz  veliku  viku  i  ga- 
lamu.  Kmetovi  su  se  izprva  mimo  svako  ocekivanje  hrabro  borili,  te  su  neki  plemici  pogi- 
nuli,  medju  njima  i  Vladislav  od  Plovdina,  vodja  konjanika.  No  napokon  bise  seljaci  ipak 
ovdje  od  pjesaka,  a  ondjc  od  konjanika  potisnuti  u  bijeg.  Mnogi  na  bijegu  padose,  mnogi 
dopanuse  suzanjstva;  tek  malo  njih  umace  u  sume  i  gore.  Plemici  pobjednici  bjesnili  su 
strasno  protiv  svladanih  kmetova.  Vjesali  su  ih  na  kuce  i  stabla;  na  jednoj  jeditoj  divljoj 
kruSki  uza  glavnu  cestu  visjelo  je  sestnaest  nesrecnih  seljaka. 

Od  kolovodja  Mogaic  pogibe  na  bojnom  polju;  Gubec  i  Pasanec  bise  zarobljeni,  te 
s  drugima  u  Zagreb  dovedeni.  Da  li  se  je  protiv  njih  vodila  parnica  ili  nije,  ne  znamo,  jer 
spisa  nema;  samo  nam  javljaju  potonji  izvori,  da  su  15.  veljace  Pasanec  i  Gubec  strasnim 
nacinom  pogubljeni.  Najprije  bi  Pasanec  na  ocigled  Gubcu  uz  grozne  muke  ubijen;  onda 
su  samomu  Gubcu  zazarenim  klijestama  sa  ziva  tijela  meso  kidali,  onda  mu  glavu  usija- 


OSUDNI  BOJ  KOD  STUBlCKIH  TOPLICA. 


2g9 


I 


nom  gvozdenom  krunom  ovjenSali,  i  napokon  mu  tijelo  poput  kakovu  razbojniku  razCetvo- 
rili.  Najnovija  predaja  dodaje  jo§,  da  su  Qubca  prije  krunisanja  na  Markovom  trgu  na  za- 
zareno  zeljezno  prijestolje  posadili,  a  prijestolje  da  je  bilo  namjeSteno  ondje,  gdje  se  na  re- 
Cenom  trgu  vidi  i  danas  jo§  pet  bijelih,  u  sredini  probusenih  kamenih  ploCa.  Puk  opet  u  Za- 
gorju  pric^a,  da  Gubec  nije  umro,  nego  da  su  se  nad  njim  i  nad  njegovom  vojskom  sklopila 
dva  brijega.  Sam  Qubec  sjedi  s  kapitanima  za  kamenim  stolom,  na  kojemu  su  pune  Ca§e 
Vina.  Qubcu  se  brada  vije  oko  stola,  pa  kad  se  devet  puta  oko  njega  omota,  tad  de  se 
brda  opet  raztvoriti  i  Qubec  sa  svojom  vojskom  ponovo  osvanuti. 

Ban  Juraj  Draskovic  bija§e  pravo  uztvrdio  u  pismima  na  kralja  i  nadvojvodu  Karla, 
da  je  buna  seljacka  porazom  kod  Stubice  posve  svladana,  i  da  se  nema  vi§e  bojati  no- 
V  i  h  pokreta  u  kraljevini  Slavoniji.  Ali  gospoda  i  plemici,  tako  u  Slavoniji,  kao  u  Kranj- 
skoj  1  Stajerskoj,  koji  su  se  kmetovima  nemilo  osvecivali,  pa  ih  u  obce  jo§  jaCe  ugnjetavali. 


STUBICKO  POLJE 

izmedju  StubiCkih  Toplica  i  Doljne  Stubice,  gdje  je  plemicka  vojska  9.  veljaCe   1573.  svladala  se- 

Ija^^ku  vojsku  pod  Matiiom  Gubcem. 


strepili  su  svedjer  od  straha  pred  novom  bunom.  Mucila  ih  je  zla  savjest.  Sam  kralj  Maksi- 
milijan  spoticao  je  banu  Dra§kovi(iu,  §to  ne  bija§e  sve  udesio  u  zgodan  Cas,  da  ne  plane 
obd  ustanak.  Ban  se  je  15.  veljaCe  1573.  vjeSto  opravdao,  pa  onda  dodao:  »Priznajem 
svoju  krivnju,  §to  nijesam  dovoljno  jak  nositi  tolik  teret,  koji  je  va§e  veliCanstvo  na  moja 
ledja  naprtilo,  pa  sam  s  toga  preCesto  molio,  da  me  vaSe  veliCanstvo  budi  posve  budi  bar 
djeiomice  oslobodi.  Pa  tako  i  sada  prepokorno  molim,  jer  vidim,  da  se  ta  sluiba 
(banska)  ne  podudara  s  mojim  zvanjem  (hanc  functionem  vocation!  meae  non 
satis  quadrare),  te  mi  je  s  toga  prete2ka«. 

Protiv  zarobijenih  kapitana  i  vodja  seljaCkoga  ustanka  vodile  su  se  dugotrajne  iz- 
trage  u  Bc^u,  Oradcu,  Ljubljani  i  Zagrebu.  Ilija  Gregorid  presluSan  bi  u  Beiiu  11.  travnja, 
zatim  4.  i  11.  svibnja  1573.  Jednako  i  Mihajlo  Gu§eti(5.  Uza  sve  to  ostadoSe  oni  u  BeCu  sve 
do  1.  iipnia  1574..  kad  ih  je  kralj  Maksimilijan  poslao  banu  Dra§kovi(iu  u  Zagreb,  da  »na 
onom  mjestu  prime  kaznu.  gdje  su  je  skriviji*  (ut  eo  in  loco  poenam  accipiant.  in  quo  eam 
promeriti  sunt).  Medjutim  ban  Draskovic  krzmao  je  da  ovrSi  osudu,  pa  stoga  kralj  joS 


300  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

19.  studenoga  1574.  zahtijeva  od  bana,  neka  mu  javi,  da  li  su  recena  dvojica  kaznjena  i  ko- 
jom  kaznom;  i  sta  se  je  u  obce  dogodilo  s  njihovini  ortacima,  koji  su  bili  u  Zagrebu  za- 
suznjeni.  Kako  se  vidi,  plemeniti  je  ban  i  biskup  oklijevao,  te  radio,  da  spase  seljacke  ne- 
srecnike.  Tek  na  opetovane  opomene  javlja  Draskovic  u  prosincu  1574.,  da  je  liiju  Qrego- 
rica  dao  pogubiti.  No  zato  je  nastojao  da  bar  ostalima  pomogne.  Razabira  se  to  takodjer  iz 
njegova  pisma  na  kralja  od  21.  rujna  1574.,  gdje  no  pise,  da  po  izjavi  mnogih  zitelja,  pa  i 
samoga  Ilije  Qregorica  nije  Qusetic  »rnnogo  kriv«  (non  esse  valde  culpabilem);  podjedno 
moli  kralja,  da  pokloni  zivot  i  ucini  milost  Vinku  Lepoicu  i  Nikoli  Pozebcu,  za  koje  se  ob- 
cenito  tvrdi,  da  su  neduzni,  jer  su  se  tek  prinudjeni  pridruzili  seljackoj  vojsci. 

Seljacka  buna  bila  je  vec  vise  mjeseci  ugusena,  kad  je  stari  i  bolestni  Franjo  Tahi, 
kojega  je  citava  Slavonija  kao  zacetnika  bune  proklinjala  (»tota  Sclavonia  maledicit  Ta- 
hio«,  pise  gjurski  biskup  Antunu  Vrancicu  28.  vcljace  1575.),  iz  Susjedgrada  6.  rujna  1573. 
upravio  na  kralja  i  cara  Maksimilijana  pisno,  u  kojem  uz  ino  pise  i  ovo:  »Napokon  i 
pokojno  carsko  velicanstvo  kao  i  vase  velicanstvo  davalo  mi  je  u  mojoj  mladosti  i  zdra- 
vom  vijeku  placu  za  moje  siuzbe  i  poslove.  Sada  sam  lisen  snage,  nogu  i  ruku 
. . .  Molim  stoga  prepokorno  vase  velicanstvo,neka  po  prirodjenoj  milosti  zapovjedi  vrhov- 
nomu  tridesetnicaru  kraljevine  Slavonije,  da  mi  svake  godine,  dokle  zivem,  iz- 
placuje  i  izbroji  po  tisucu  rajnskih  forinti...  Ocekujem  od  vasega  veli- 
canstva  milostivi  odgovor«.  Ali  Tahi  jamacno  nije  docekao  odgovora,  a  kamo  li  zatra- 
zenu  mirovinu.  Neposredno  iza  toga  je  umro  (vjerojatno  3.  listopada),  te  su  ga  djeca  sahra- 
nila  u  zupnoj  crkvi  sv.  Trojstva  u  Doljnoj  Stubici  uz  zenu  mu  Jelenu,  rodjenu  kneginju 
Zrinsku.  Poslije  mu  je  netko  na  grobnici  podigao  spomenik  od  kamena  s  likom,  koji  bi 
morao  prikazivati  njega  sama.  Znacajno  je,  da  se  tom  prigodom  nije  vise  znalo  tocno  ni  za 
dan,  kad  je  umro,  jer  je  na  kamenu  uklesan  kao  dan  smrti  4.  kolovoza  1573.*  Kad  navali 
mnogo  puka  u  crkvu,  kamen  se  znoji  i  voda  curkom  curi  sa  spomenika.  Puk  naklapa,  da 
je  to  smrtni  znoj  seljackoga  krvnika  Franje  Taha. 

Za  seljacke  bune  izginulo  je  najmanje  6000  Ijudi,  kojih  su  krepke  misice  bile  kruto 
potrebite  i  za  obradjivanje  zemlje  i  za  obranu  od  Turaka.  A  u  krajevima,  gdje  je  bilo 
sijelo  bune,  ostala  su  brojna  kmetska  selista  pusta,  razvaljena  ili  spaljena.  Iz  popisa  ratne 
dace  za  godinu  1573.  doznajemo,  da  je  u  samoj  gospostiji  Doljne  Stubice  bilo  te  godine 
spaijenih,  opustosenih  i  oplijenjenih  (combusti,  devastati  et  depredati)  dimova  45,  a  posve 


*  Kip  prikazuje  Franju  Taha,  ostarjela,  s  nesredjenom  bradom,  kovrcastom  kosom  i  na- 
branim  celom.  Obucen  je  u  vitezku  odoru;  u  desnici  drzi  buzdovan,  a  lijevom  uhvatio  dugacki 
mac.  Na  tlu  vidi  se  s  desna  sljem,  a  s  lijeva  prekrstene  dvije  ruke  (rukavice).  Vise  ruku  uklesan 
je  grb  porodice  Zrinski.  (Vidi  sliku  na  strani  285.). 

Napis  se  5ita  ovako: 
Odozgo:  Odozdo: 

Spes  mea  XR  (Christus)  Ambigua  tecum  fortassis  mente   revolves 

Tribus  caesaribus  Claris  regnantibus,  orbi  Quern  procerum  haec  monumenta  virum 

Hungariae  vitae  proemia  digna  tulit  Franciscum  Tahium   carae   cum   coniugis  ossis 

Armis  clarus  erat  vita  praeclarus  honesta  „  ,  ^  .  .  .      .     x     -x 

r>      .,•     t    f  x  X        X  Helenae  Zrmi  marmore  tumba  tegit. 

Consilio  foelix  prosperitate  potens 

Omnibus  ex  voto  conclusis,  tempore  vitae  Quarta  die  mensis  Augusti 

Rebus   conclusit    mors   inimica   diem.  Anno  MDLXXlll. 

Prigodom  kanonioke  vizite  god.  1622.  posjetio  je  tadanji  kanonik  i  arcidjakon  Benko  Vinkovic 
crkvu  sv.  Trojstva  u  Doljnojl  Stubici,  gdje  je  vidio  i  grobnicu  Franje  Taha.  Vinkovic  pise:  »Ecclesia 
haec  atcunque  sarta,  utcunque  tecta,  consecrata  quidem  est,  ast  propter  sepulturam  haere- 
tici  Francisci  Tahj  prophanata,  et  ob  alios  etiam  eiusdem  actus  per  praedicantes  illius 
qui  in  eo  tempore  praedicti  haeretici  Francisci  Tahj  dicuntur  concionari.  An  autem  post  praemissam 
prophanationem  sit  reconciliata,  nemo  ex  quaesitis  scivit  certo  referre . . .«  Franjo  Tahi  bio  je  dakle 
novovjerac  (protestant),  te  su  za  njegova  vremena  protestantski  propovjednici  (praedicantes)  u 
crkvi  sv.  Trojstva  propovijedali.  Poradi  toga  i  radi  njegova  groba  smatrala  se  je  recena  crkva  jos 
god.  1622.  oskvrnutom. 


BORBE  S  TURCIMA  GOD.  1573. 


301 


uniStenih  (totaliter  devastati)  25.  U  gospoStiji  Susjedgrada  nabrojili  su  osiromaSenih,  poha- 
ranih  i  spaljenih  dirnova  87. 

Znacajno  je,  kako  je  savremeni  Antun  Vramec  posve  kratko  i  suhoparno  u  svojoj 
kronici  zapisao  dogadjaje  seljacke  bune.  On  pi§e:  »1573.  Kmeti  na  Slovenieh  vstali  i  zdig- 
nuli  su  se  proti  svoje  gospode  i  plemenitim  Ijudem,  kotere  poseko§e,  obesiSe,  pomoriSe  i 
ostale  na  pokornost  dopelase«. 

Borbe  s  Turcima  god.  1573.  i  1574.;  Juraj  Dra^kovi^  dobiva  za  druga  Gaspara  Aia- 
pl<5a  (19.  prosinca  1574.).  Kralj  Maksiniitijan  povjerava  Ugarsku  I  Hrvatsku  bratu  Karlu 
(6.  veija^e  1575.):  sin  njegov  Rudolf  okrunjen  C^e^kim  kraljem  (22.  rujna  1575.)  i  njemaC- 
kim  (1.  studenoga  1575.);  Maksimilijan  zaludo  se  trudi,  da  ste^e  poljsko  prijestolje.  Po- 
novna  turska  ^etovanja  u  Hrvatskoj  god.  1575.;  poraz  i  smrt  Herbaria  Auersperga  kod  Bu- 
da^koga  (22.  rujna  1575.):  pad  Buzima  (lipnja  1576.)  i  Cazina  (16.  srpnja  1576.).  Smrt  cara  i 
kraija  Maksimilijana  (12.  listopada  1576.).  Piemda  kmetovi  nijesu  trazili  saveza  i  pomoci 
u  Turaka,  kako  su  se  gospoda  i  plemici  bojali,  ipak  je  seljacka  buna  ohrabrila  Turke  na 
ceSce  i  ze§ce  provale  u  zemlje  kraljevstva  hrvatskoga.  Bosanski  beglerbeg  FerhatpaSa 
uperio  je  najprije  svoje  navale  na  gradove 
i  oblasti  pokojnoga  bana  Franje  Franka- 
pana  Slunjskoga  (gornja  i  dolnja  Kladusa, 
Krstinja,  Cetin,  Slunj  i  Kremen),  koje  su 
ostale  bez  obrane,  i  za  koje  su  se  otimali 
blizi  i  dalji  rodjaci  posljednjega  kneza 
Slunjskoga;  a  onda  je  stao  udarati  na  gra- 
dove i  kastele  lirastovicke  kapitanije  (Hra- 
stovica,  Blinja,  Vinodol,  Bojna,  Gore,  Ajtic, 
Mazin,  Gradac,  Greda),  koji  su  pretezno 
pripadali  zagrebaCkomu  biskupu  i  kaptolu. 
pa  su  tako  bili  prepusteni  poglavito  njiho- 
voj  obrani. 

Vec  1.  veljaSe  1573.  upozorio  je  ban  i 
biskup  Juraj  Draskovic  kraija  Maksimili- 
jana, kako  bi  trebalo  uciniti  ne§ta  za  sluz- 
benike  pokojnoga  Franje  Slunjskoga,  da 
ostanu  na  posjedima,  koje  im  bijaSe  knez 
podijelio  oko  svojih  gradova  na  skrajnjoj 

krajini.  Ako  kralj  ne  osigura  te  gradove,  to  6e  reCeni  sluzbenici  kolebati,  da  ondje  dalje  ostanu. 
pa  ne  6e  vi§e  u  onoj  krajini  ratovati,  §to  bi  bilo  na  propast  onih  strana.  Slu?,benici  mole  od  kra- 
ija i  placu,  jer  inaCe  u  onoj  opustjeloj  krajini  ne  mogu  2ivjeti.  Dne  15.  veljaCe  obnavlja  ban  i 
biskup  svoju  opomenu  glede  lo§e  obskrbljenih  gradova  kneza  Slunjskoga,  pa  dodaje:  »Bo- 
sanski  (turski)  vojnici,  koji  strafe  na  (turskoj)  krajini,  jesu  kod  ku(ie,  pa  je  njih  3000  pje^ka 
i  konjanika  ovih  dana  krenulo  protiv  nas.  Ali  angjeo  Bo2ji  obranio  nas  je  od  njihovih  na- 
vala  tako.  da  su  se  bez  ikoje  Stete  na§e  povratili,  pade  pobjegli,  premda  ih  nitko  nije  pro- 
gonio.  Pa  ipak  su  mogli  krajiSkim  mjestima  nanijeti  znamenit  poraz  radi  odsutnosti  ban- 
skih  Ceta,  koje  su  bile  u  onaj  mah  zabavljene  suzbijanjem  seljaCkoga  bijesa.« 

Prvih  mjeseci  1573.  nije  ipak  bilo  vedili  okrSaja  na  krajinama,  jer  je  jo5  uvijek  trajao 
tursko-mletaCki  rat,  te  je  bosanski  beglerbeg  bio  poSao  s  redovnom  vojskom  u  Dalmaciju, 
da  priskodi  u  pomoO  Novigradu,  koji  je  mletaCka  vojska  bila  podsjela.  Ali  nakon  sklop- 
Ijena  mira  izmedju  Turske  i  MIetaka  (7.  oiujka  1573.),  vratio  se  je  beglerbeg  u  Bosnu, 
pa  je  sada  zaprijetila  velika  opasnost.  Ban  Dra§kovi(i  slutio  je.  §ta  6e  biti.  te  jc  prvih  dana 
oiujka  obilazio  po  hrvatskoj  krajini.  VrativSi  se  u  Zagreb  obavijestio  je  15.  oiujka  nad- 
vojvodu  Karla  potanko  o  stanju  njezinom.  Pregledao  je  Hrastovicu  i  ostala  krajiSka  mjesta. 


TRAKOSCAN  PRIJE  OBNOVE. 
Po  starinskoi  slici  u  gradu  Trako§(5anu. 


302  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

koja  su  njegovoj  brizi  bila  povjerena,  pa  se  je  uvjerio,  da  je  ta  kapitanija  slabo  snabdje- 
vena.  Nema  utvrda  ni  oruzja,  pa  ni  drugo  potrebito  za  tako  znamenito  mjesto,  kao  sto  je 
Hrastovica.  Vojnici  placenici  vec  tri  godine,  kako  tvrde,  nijesu  primili  place,  te  misle  vise 
da  ostave  mjesto,  nego  da  ga  brane.  A  1  kapitana  vec  dugo  vremena  ondje  nema.  Ban,  da 
po  svojoj  mogucnosti  nesta  ucini,  namjestio  je  opet  dva  kastelana  u  oba  grada  hrastovicka, 
suvise  je  vise  banskih  pjesaka  dozvao  s  drugih  mjesta,  da  posadu  ojaca.  Kad  je  to  odredio 
te  htjeo  iz  Hrastovice  otici,  dosao  mu  je  nocu  glasnik  javiti,  da  su  se  zidine  grada  Zrinja 
na  onoj  strani,  koja  gleda  prema  turskim  gradovima,  srusile  u  duljini  od  25  arsina;  osim 
toga  imade  u  gradu  tek  40  vojnika  mjesto  150,  a  kapitan  je  odsutan.  Ban,  premda  Zrinj 
ne  spada  pod  njegovu  vlast  (non  sit  meae  iurisdictionis),  poslao  je  onamo  nesto  svojih 
banskih  vojnika,  neka  s  ondjesnjom  posadom  grad  na  brzu  ruku  poprave  i  utvrde,  da  iz- 
drzi  neprijateljske  navale,  dok  se  sto  bolje  ne  udesi  za  to  mjesto.  Ban  zakljucuje:  »Vec 
dulje  vrijeme  kapitani  Hrastovice  i  Zrinja  nijesu  na  svojima  mjestima,  pa  tako  se  zbiva, 
da  se  za  krajinu  manje  brine,  nego  sto  bi  smjelo  biti.  Molim  zato  vasu  prejasnost,  neka 
udostoji  zapovjediti  gospodi  kapitanima  hrvatskc  krajine,  da  se  pobrinu  za  krajinu,  a  raz- 
valjeni  Zrinj  da  se  za  vremena  popravi,  da  se  ne  bi  grad  nemarom  izgubio,  te  bi  onda  i 
susjednim  krajevima  zaprijetila  propast,  pa  biTurciizmedjurijekaUneiKupe 
stekli  novo  boraviste«  (et  Thurcae  inter  fluvium  Un  et  Colapim  novam  liabita- 
tionem  acquirant).  Jednaki  izvjestaj  bijase  brizni  Draskovic  poslao  i  kralju  Maksimilijanu. 
Kralj  ga  je  u  pismu  od  28.  ozujka  pohvalio  (curam  tuam  et  diligentiam  in  prospiciendo  locis 
illis  finitimis  Hrastovizae,  Zrini  et  aliis  gratam  habemus),  te  mu  je  podjedno  javio,  kako 
je  vrhovnomu  kapitanu  Herbartu  Auerspergu  zapovjedio,  da  razvaljene  zidine  Zrinja  dade 
popraviti,  i  da  u  grad  smjesti  posadu  i  mnogo  ratne  zaire.  Draskovic  kao  da  se  je  u  kra- 
Ijeva  obecanja  slabo  uzdavao,  jer  je  14.  travnja  ovako  odgovorio:  »Za  obranu  krajine  vo- 
dim  brigu  onako,  kako  po  svojoj  vjernosti  moram;  ali  s  nialo  vojnika  ne  moze  se  braniti 
mnogo  mjesta,  pa  se  bojim,  da  cemo  se  radi  nehaja  nasega  i  slabe  obskrbe  jednom  jos 
kajati.  Sta  je  do  mene,  ja  cu  ciniti;  ostalo  prepustam  Bogu  i  vasemu 
V  e  1  i  c  a  n  s  t  v  u«. 

Medjutim  stall  su  vec  Turci  cetovati  na  hrvatskoj  krajini.  Jos  u  travnju  prodrli  su  u 
bihacku  kapitaniju,  te  su  spalili  grad  S  o  k  o  1.  Malo  zatim,  u  svibnju  ili  lipnju,  provalila  je 
jedna  turska  ceta  harajuci  sve  do  K  i  r  i  n  a  kod  B  o  v  i  c  a.  Koncem  srpnja  javlja  Drasko- 
vic, kako  ce  Turci  podsjesti  samu  Hrastovicu.  Ali  Turci  pustili  su  ovaj  put  taj  grad  na  miru, 
pa  su  u  prvoj  polovici  kolovoza  provalili  u  krajeve  medju  Kupom  i  Savom.  Budni  ban 
srecno  ih  je  prinudio  na  uzmak,  te  je  o  tom  16.  kolovoza  kralja  Maksimilijana  obavijestio. 
Taj  je  na  to  31.  kolovoza  bana  pohvalio,  sto  je  on,  »kad  su  bosanski  Turci  netom  (nuper) 
udariH  na  onaj  otok,  sto  se  prostire  medju  Savom  i  Kupom,  stvar  tako  brizno  udesio,  da  su 
Turci  mogli  tek  malo  stete  nanijeti,  vec  su  bill  prinudjeni  uzmaknuti,  odvedavsi  malo  Ijudi 
i  spalivsi  nekoliko  kuca«.  Kralj  je  bodrio  bana,  da  jednako  gorljivo  (pari  studio)  i  dalje  radi. 
Uza  svu  paznju  banovu  provalio  je  bosanski  beglerbeg  u  listopadu  ili  studenom  sa  3000 
Ijudi  sve  do  C  e  t  i  n  a,  i  to  bas  u  onaj  cas,  kad  je  zaprijetio  nov  seljacki  ustanak  u  kotaru 
Jastrebarskoga  i  Okica,  gdje  je  udova  Barbara  Erdedi  svoje  kmetove  nemilo  progonila. 
Bilo  je  one  godine  turskih  provala  i  u  slavonsku  krajinu,  kako  se  razabire  iz  prituzbe  kralja 
Maksimilijana  na  bosanskoga  pasu  27.  studenoga  1573. 

Velika  i  tezka  briga  za  obranu  kraljevstva  sve  je  vise  gonila  bana  i  biskupa  Jurja 
Draskovica,  te  je  vise  puta  molio  kralja,  da  ga  rijesi  banske  casti,  ili  da  mu  bar  za  druga 
dade  svjetovnjaka,  koji  bi  se  bavio  vojnickim  poslovima.  Kralj  nije  htjeo  u  prvi  kraj  ni 
cuti,  da  ga  posve  oslobodi  banije,  vec  najvise  da  mu  dade  druga  i  pomocnika.  Jos  u  lipnju 
1573.  radilo  se  je  na  kraljevskom  dvoru,  da  se  za  drugoga  bana  imenuje  knez  Juraj  Zrin- 
ski,  sin  sigetskoga  junaka.  Ali  Juraj  Zrinski  odklanjao  je  odlucno  i  bansku  cast  i  kapitaniju 
u  Kanizi.  Napokon  se  je  kralj  pismom  od  4.  prosinca   1573.  obratio  na  ugarske  savjetnike 


DRUG  BANU  JURJU  DRASKOVICU. 


303 


u  Pozunu,  neka  mii  oni  imenuju  zgodne  mufeve,  sposobne  za  bansku  Cast.  Driavno  vijeCe 
skupilo  se  je  9,  prosinca,  te  je  kralju  podastrlo    obsezan    predlog.    »Posmotriv§i   najprije 
velicinu  te  sliizbe  (officii  illiiis  tnagnitudinem)  razabrali  sino,  da  se  nitko  za  njezino  vrsenje 
u  torn  bijednom  stanju  nase  domovine  zgodniji  i  dostatniji  —  u  kojem  bi  bile  na  okupu 
sve  one  sposobnosti  i  krijeposti,  koje  se  traze  od  bana,  —  naCi  ne  moze,  nego  §to  ie  go- 
spodin  knez  Juraj  Zrinski.  Mogao  bi  takodjer  sposoban  biti  gospodin  F  r  a  n  j  o  N  a- 
d  a  2  di.  No  buduci  da  oba  odklanjaju  cast,  pa  su  vec  i  od  vasega  veliCanstva,  kako  se 
govori,  u  torn  pogledu  oslobodjeni:  smatrali  smo,  da  bi  izmedju  ostalih  velikasa  u  onim 
stranama  za  obavljanje  te  (iasti  bio  zgodan  i  sposoban    gospodin    Baltazar   Bacani, 
koji  imade  ugledna  imanja  u  kraljevini  Slavoniji  i  ostala  takodjer  u  kraljevini  Ugarskoj  na 
medji  Slavonije,  te  se  u  vrsenju  posala 
odlikuje  razborom,  ozbiljnoscu,  plenien- 
Stinom  i  drugim  sposobnostima.  Ali  on 
se  je  s  mnogo  razloga  pred  nama  iz- 
priciao.  Buduci  da  smo  uvidjeli,  da  od 
rei^ene  trojice  ni  jedan  ne  ce  da  prihvati 
ove  casti;  gospodin  pak  T  r  z  a  c  k  i  (Ni- 
kola Frankapan)  da  je  staroscu  satrt  i 
onako  dobom  potisten  manje  sposoban 
za  tu  sluzbu,  nijesmo  mogli  u  Slavoniji 
nikoga  drugoga  pronaci  za  dorasle,  nego 
velemoznog  gospodina  M  i  h  a  j  1  a  S  e- 
keija,  ili  Petra  Ratkaja,  ili  opet 
SimunaKeglevica.  Oni  su  dodu§e 
mladici,  ali  vje§ti  oruzju  (a  takova  druga 
biskup   tra^i);...   k   tomu   se   odlikuju 
svojim  rodom,  imetkom  i  ugledom.«  Cini 
se  medjutim,  da  se  nijedan  od  predloze- 
nika  nije  na  kraljevskom  dvoru  svidjao, 
pa   tako   bi  imenovanje   drugoga   bana 
opet  za  neko  vrijeme  odiozeno,  dok  se 
sastane  ugarski  sabor,  koji  bijase  kralj 
io§  10.  prosinca  1573.  sazvao  u  Pozun 
za  10.  veljaCe  slijedece  godine. 

Poglavito  radi  izbora  nuncija  ili 
poklisara  za  ugarski  sabor  sastao  se  je  i 
sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije 
30.  prosinca  1573.  u  gradu  Zagrebu.  Za 
poklisare  bi§e  izabrani  kanonik  i  lektor 

zagrebaCkoga  kaptola  Petar  HereSinec,  zatim  viceprotonotar  Ivan  PetriCevid  od  Mike- 
tinea.  Uz  instrukciju  povjereno  bi  im  jo§,  da  porade  i  kod  kraija  i  kod  ugarskih 
stale^a  o  svemu,  §to  se  tiCe  »slobode  i  odrianja  domovine*.  Jo§  bi  odredjeno  da  se 
radi  ugarskoga  sabora  ne  dr2i  u  sijeCnju  nastajne  godine  redovni  oktavaini  sud  na  osmicu 
Bogojavljenja,  zatim  da  se  silom  utjeraju  zaostale  svote  dimnice,  nadalje  da  se  novomu  ba- 
novcu  i  zagrebaCkomu  2upanu  Vladislavu  BukovaCkomu  po  starom  obiCaju  dozna«Ji  po- 
Castna  nagrada  od  300  forinti.  Jo§  se  je  na  saboru  razpravljalo  o  pismu  kraija  Maksimili- 
jana  od  30.  studenoga,  kojim  je  zahtijevao,  da  sabor  zabrani  prodavanje  iiveia  u  tudjinu. 
dok  nijesu  potrcbe  za  krajiSke  vojnike  namirene.  Sabor  nije  mogao  tomu  zahtjevu  ugoditi 
braneci  se  tim,  da  kmetovi  moraju  2ito  u  tudjinu  prodavati,  i  da  dobe  morsku  sol,  i  da 
skupe  gotovog  novca  za  namirenje  ratne  da<5e.  No  zato  6e  se  staleii  trsiti.  da  i  u  krajini 
bude  dovoljno  2ita  za  prodaju. 


HERBART  BARUN  AUERSPERQ. 

Izvorna  slika  u  ambraSkoj  zbirci   umjetno-hi- 
storiCkoga  dvorskoga  muzeja  u  Beiiu. 


304  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

Najvise  se  je  sabor  bavio  obranom  kraljevstva.  Ban  Draskovic  trazio  je  od  sabora, 
da  zakljuci  podici  »za  odrzanje  domovine«  (pro . . .  permansione  patriae)  dvije  nove  varosi 
na  krajini,  u  kojima  bi  stalno  stajali  banski  konjanici;  jedna  varos  neka  se  sagradi  na  pre- 
lazu  Kupe  kod  B  r  e  s  t  a,  a  druga  kod  Topuskoga.  Stalezi  odlozili  su  odiuku  glede  tih 
novih  varosi  do  buducega  sabora;  ali  su  zato  najpripravnije  dozvolili  sve  radnje  oko  po- 
pravka  i  utvrdjivanja  dosadanjih  krajiskih  mjesta,  tako  u  Slavoniji,  kao  i  u  Hrvatskoj.  Oso- 
bita  paznja  posvecena  bi  tvrdinjama  Presjeka,  Petrova  gora  i  Petrovici, 
zatim  zagradama  (indagines)  i  prelazima  preko  rijeka  u  oblasti  tih  utvrda.  Taj  posao 
mora  obavljati  citava  Hrvatska  na  jugu  Kupe,  a  nadzirat  ce  ga  kapitani  Josip  Vojkovic  i 
Matijas  More,  sluzbenici  grada  Stenicnjaka,  podzupan  onoga  kraja  Vladislav  Impric  i  ple- 
micki  sudac  Bartol  Juricic.  Sudjelovat  ce  pri  radnjama  kroz  osam  dana  ne  samo  kmetovi, 
nego  i  plemici  jednoselci,  svega  2273  radnika,  a  branit  ce  ill  od  turskih  napadaja  kapitan 
Jost  Josip  Thurn  sa  svojim  cetama.  O  svima  zakljuccima  sabora  obavijestio  je  ban  Dras- 
kovic kralja  Maksimilijana  u  pismu  od  2.  sijecnja  1574.,  gdje  mu  je  podjedno  javio,  da  on 
sam  ne  ce  ovaj  put  poci  na  sabor  u  Pozun,  i  jer  se  boji  nove  seljacke  bune,  i  jer  se  Turci 
spremaju  na  provalu. 

Jos  ne  bijase  posljednje  pismo  Draskovicevo  stiglo  kralju  u  Bee,  vec  je  banu  bilo 
javiti  o  novim  turskim  provalama.  Dne  6.  sijecnja  1574.  pise,  kako  je  500  Turaka  prodrlo 
sve  do  B  o  V  i  c  a  i  mnogo  stete  nanijelo.  Stradale  su  pri  torn  Utinja  i  Blinja  kao  i  druga 
injesta,  a  narod  je  izmedju  Kupe  i  line  tako  prestravljen,  da  se  kani  Turcima  pokoriti.  Ban 
moli  ponovo  za  drugoga  bana  i  dva  topa  za  Hrastovicu,  u  kojoj  sada  boravi  kapitan  Josip 
Dornberg.  U  veljaci  opet  pise  ban,  kako  su  Turci  spalili  dva  kastela  (Q  r  e  d  a  i  R  o- 
s  a  c  z),  i  kako  se  je  ponio  hrastovicki  kapitan  Dornberg.  U  prvoj  polovici  ozujka  javija 
Draskovic,  kako  je  posada  u  I  v  a  n  i  c  u  razbila  Turke,  koji  su  u  onom  kraju  Slavonije 
cetovali.  Bit  ce  to  ona  pobjeda,  za  koju  pise  i  Antun  Vramec:  »1574. ...  To  isto  leto  pod 
I  V  a  n  i  c  i  Ivan  Panovic  ivanecki  kapitan  s  malimi  svojimi  vnoge  Turke  razbi  i  pobi 
s  Bozju  pomocju«.  Dok  su  u  Slavoniji  tursku  najezdu  odbili,  provalio  je  Ferhatpasa  bo- 
sanski  sa  3000  Ijudi  4.  ozujka  u  Hrvatsku  sve  do  Stenicnjaka,  te  je  u  jedan  mah  za- 
tobio  i  u  suzanjstvo  odveo  do  500  Ijudi.  Draskovic  obavijestio  je  kralja  o.toj  provali 
17.  ozujka;  a  tri  dana  poslije  javija,  kako  se  hrvatsko  plemstvo  na  jugu  Kupe  sprema  po- 
slati  pred  kralja  poslanstvo,  da  ga  obrani  od  tolike  nevolje.  I  samomu  Draskovicu  bijase 
neprekidna  borba  dodijala,  pa  je  stoga  12.  ozujka  u  posebnom  pismu  podsjetio  kralja,  kako 
mu  je  nedavno  obecao,  da  ce  mu  imenovati  druga,  cim  bude  ugarski  sabor  na  okupu. 
Sad  je  ban  docuo,  da  se  je  dosadanji  jegarski  kapitan  Krsto  Ungnad  zahvalio  na 
svojoj  casti,  pa  kako  se  taj  odlikuje  uz  ino  i  izkustvom  u  ratovanju  (rei  militaris  peritia), 
moli  Draskovic  kralja  najpokornije,  da  njega  udostoji  uzvisiti  na  bansku  cast. 

U  to  bijase  se  vec  skupio  u  Pozunu  ugarski  sabor.  Kralj  Maksimilijan  ne  bijase  na  nj 
dosao,  vec  je  kao  svoje  zamjenike  onamo  poslao  svoja  dva  sina,  krunjenoga  vec  kralja  Ru- 
dolfa  i  nadvojvodu  Ernesta.  Cim  je  Maksimilijanu  stiglo  u  Bee  pismo  bana  Draskovica, 
da  mu  Krstu  Ungnada  imenuje  za  druga,  on  je  17.  ozujka  pisao  sinu  Rudolfu  u  Pozun:  »I 
buduci  da  stvari  u  Hrvatskoj  oko  Hrastovice  zlo  stoje,  a  sadanji  ban  kao  duhovnik  ne  moze 
razasuta  mjesta  na  krajini  braniti  kako  treba,  neka  vasa  Ijubav  na  to  misli,  da  se  ili  ban- 
ska  sluzba  posve  iznova  popuni,  ili  da  se  dulje  ne  odlaze  imenovanjem  druga  u  banovanju«. 
Poziv  svoj  obnovio  je  kralj  Maksimilijan  nakon  deset  dana  s  izjavom,  da  ne  moze  Dras- 
kovica za  sada  posve  rijesiti  banske  casti,  nego  neka  Rudolf  redom  saslusa  ugarske  sa- 
vjetnike,  koga  oni  predlazu  za  drugoga  bana.  Ali  neka  savjetnici  ne  spominju  lica,  koja  vec 
unapred  odklanjaju  tu  cast,  ili  koja  budi  radi  starosti  budi  radi  neizkustva  nijesu  podobni 
za  tu  tezku  sluzbu  u  ovo  osudno  vrijeme.  Jos  istoga  dana,  27.  ozujka,  sastalo  se  je  ugar- 
sko  drzavno  vijece;  ali  savjetnici  nijesu  se  mogli  sporazumjeti.  Od  sestnaest  savjetnika 
vecina  je  predlagala  Jurja  Zrinskoga,  pa  onda  ona  lica,  koja  su  se  spominjala  pred  tri  mje- 
seca;  samo  dva  savjetnika  bila  su  za  Qaspara  Alapica,  tada  vrhovnoga  kapitana 


TURCl  UDARAJU  NA  STENICnJAK.  306 

U  Kanizi,  kojega  bi  u  kapitaniji  zamijenio  Juraj  Zrinski.  Ime  Krste  Ungnada  nije  se  ni 
culo.  Kraj  takih  prilika  dovrSio  je  ugarski  sabor  4.  travnja  svoje  zasijedanje,  a  ban  je  Juraj 
Draskovic  opet  ostao  sam  bez  druga. 

Namah  nakon  razlaza  ugarskoga  sabora  zaredaSe  nove  turske  navale  na  hrvatsku 
i  slavonsku  krajinu.  Dne  15.  travnja  javija  Draskovic  kralju  o  nekoj  nezgodi,  koja  se  je 
desila  vrhovnomu  kapitanu  Herbartu  Auerspergu  na  hrvatskoj  krajini,  zatim  o  maloduS- 
nosti  hrvatskoga  plemstva,  koje  smijera  svoj  zavlcaj  zapustiti,  pa  onda  moli  kralja,  da  §to 
bolje  preporuCi  svome  bratu  Karlu  Hrastovicu  i  ostala  mjesta  na  krajini.  Ba§  istoga  dana 
trazi  nasuprot  Maksimilijan  od  Draskovica,  neka  ga  izvijesti,  da  li  je  istina,  §ta  budimski 
beglerbeg  u  pismu  od  26.  ozujka  javija,  da  su  naime  hrvatski  vojnici  udarili  na  grad  Belaj 
(Balay)  u  cazmanskom  sandzaku  (in  districtu  Zachesna)  pa  sve  ognjem  i  macem  poharali, 
te  mnogo  puka  i  blaga  budi  poubijali  budi  sa  sobom  odveli.  Biskup  i  ban  odgovorio  je 
kralju,  da  mu  o  navali  hrvatskih  ceta  na  Belaj  nije  nista  poznato;  ali  zato  javija  o  novoj 
navali  bosanskih  Turaka  na  S  t  e  n  i  c  n  j  a  k,  kojom  su  zgodom  poubili  i  zarobili  100  Ijudi. 
Na  to  je  kralj  1,  svibnja  odgovorio  banu:  »Da  je  ponovna  provala  Turaka  u  oblast  grada 
Stenicnjaka  prouzrocena  nedavnim  cetovanjem  nasih  prema  Kostajnici,  moze  se  bez  sumnje 
nagadjati.  Da  se  dakle  pri  uznemirivanju  neprijatelja  mora  nekoga  nacina  drzati,  vidite  i  iz- 
kusiste  saini.  Kada  pak  oni  udare  na  nase  krajeve,  ako  ih  suzbiti  i  poubijati  mozete,  ne 
samo  da  vam  to  ne  branimo,  nego  i  junactvo  vase  s  pravom  hvalimo.  Posto  se  je  vele- 
mozni  gospodin  Herbart  Auersperg  sada  u  onu  svoju  (hrvatsku)  krajinu  povratio,  te  ce 
potrebite  Cete  nadopuniti,  imat  ce  zitelji 
onih  strana  jo§  vi§e  zastite  i  utjehe.  Ti  pak 
budi  i  dalje  revan,  kako  te  dosad  vidinio,  r^^       ^-^-^ 

te  na  zgodnim  mjestima  postavljaj  i  drzi  ^.^f^^         ftQ  ^ 

stra2e,  da  neprijatelj  iznebuha  ne  provali;  ^^P^^^^Q^ h  '^f?n 

tjesi  i  bodri  takodjer  podanike,  da  ostanu  ^^^^-— -_cvx>>^^vw     av<v^ 

na  svojim  sjcdiStima.  I  mi  cemo  svu  brigu 

ulo^iti,    da    se     tvojim     vojnicima    eesce  PODPIS  HERBARTA  AUERST'ERQA. 

plaCa,  da  bi  na  svojim  mjestima  uztrajati 

mogli.« 

Kao  da  se  ban  Draskovic  nije  u  sva  obecanja  kraljeva  mnogo  pouzdavao,  pa  je 
stoga  sam  sazvao  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  u  zagrebacki  Qradec  za  15.  svibnja 
1574.  Na  tom  bi  saboru  najprije  prihvacen  dekret  posljednjega  sabora  pozunskoga  i  dozvo- 
Ijena  ratna  da6a  za  Slavoniju.  Jednako  bi  kao  kraljevski  dikator  priznat  Mihajlo  od  Vur- 
novca  za  zagrebaCku  i  krizevaCku  zupaniju,  dok  bi  Juraj  Punek  za  varazdinsku  odbijen, 
jer  nije  imao  nikakva  posjeda  u  toj  zupaniji,  pa  mjesto  njega  kraljevskoj  komori  predlo- 
2en  Krsto  Vragovic  od  MaruSevca.  Dikatori  ce  najprije  sastaviti  nov  popis,  a  onda  tt  po 
njemu  polovicu  ratne  dace  ubrati  do  Duhova,  a  drugu  polovicu  do  Miholja.  Zatim  se 
sabor  mnogo  bavio  obranom  zemlje.  OdluCeno  bi  podidi  vtt  na  proSlom  saboru  od  bana 
predlo?.ene  varoSi  kod  Bresta  i  Topuskoga,  da  se  u  njima  namjeste  stalno  ne  samo  ban- 
ski  vojnici,  nego  i  druge  konjaniCke  i  pjeSaCke  Cete  kao  posade;  podjedno  bi§e  odredjeni 
radnici  za  podizanje  tih  posadnih  postaja.  SuviSe  bi  odredjeno,  da  se  dozvole  radnici  za 
utvrdjivanje  nekih  manjih  mjesta,  kao  Vrbovca,  Rasinje.  Oradca,  zatim  kaStelS  oko  Krii^c- 
vaca  i  Ivani(:a  u  Slavoniji.  U  Hrvatskoj  trebalo  je  najjaCe  utvrditi  novu  varo§  kod  To- 
puskoga, za  koji  ce  posao  dati  radnike  i  kola  gospoStije  gradova  Ozlja.  Dubovca,  Ribnika. 
Novigrada,  SteniCnjaka,  Skrada,  BudaCkoga,  Qorice  i  Belaja,  zatim  plemidka  bratstva  Voj- 
kovici,  ()tmi(ii,  LiCkovidi,  KlinCicii  i  SmrCkovidi.  Svi  ti  poslat  Cc  radnike  i  kola  do  utorka 
iza  Duhova  do  posjeda  (ka§tela)  Kneje  (Knye).  pa  (5e  se  onda  kroz  osam  dana  pod  nadzo- 
rom  pod2upana  Vladislava  Imprida  i  plemiCkoga  sudca  Bartola  JuriCi(ia  radnje  dogotoviti. 
Tom  prigodom  dograditi  i  utvrditi  Ce  se  i  dniga  mjesta  po  Hrvatskoj,  kao  most  i  varoS 
kod  Slunja,  zatim  tvrdinje  Turanj,  Tovunjska  pe6  i  Herendi(i  grad.  Slunj  i  Turanj  poprav- 

K  1  a  I  c.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  20 


306  KRALJ  MAKSIMILIJAN  0564.-1576.). 

Ijat  ce  radnici  iz  Bosiljeva,  zatim  plemici  Goricani,  Tvrdinici,  Miksici,  Krekovici,  Klokoci  i 
Vladihovici;  Tovunjsku  pec  utvrdit  ce  podanici  gradova  Zvecaja  i  Lipe,  a  Herendicgrad 
sami  Herendici,  Hojsici  i  Barilovici. 

Na  saboru  zavedena  bi  jos  jedna  zamasna  uredba.  Radi  neprestane  nesigurnosti  na 
krajini  i  u  nutarnjoj  zemlji,  gdje  su  cesto  haracili  iz  turskih  krajeva  dosavsi  martolozi  ili 
Vlasi,  morao  je  banovac  hrvatsko-slavonski  svaki  cas  dizati  na  oruzje  peti  dio  kmetova  i 
od  svakih  dvadeset  dimova  po  jednoga  konjanika.  Tim  se  je  neprestano  seljactvo  odvra- 
caio  od  svoga  rada,  te  je  zanemarilo  svoja  polja.  Stalezi  na  saboru  odlucili  su  zavesti 
stalnu  i  redovnu  domacu  cetu,  kasnije  prozvane  h  a  r  a  m  i  j  e.  Haramija  bit  ce  u  svemu  240; 
njih  200  pod  zapovijedi  banovca  stajat  ce  na  strazi  uz  rijeku  Kupu  i  po  drugim  krajiskim 
mjestima,  a  ostatak  od  40  momaka  pazit  ce  na  sigurnost  u  nutarnjoj  zemlji,  narocito  u  gori 
Hocuri  (Ocuri,  danas  Ivancici)  do  velikoga  i  maloga  Kalnika,  zatim  u  gori  Medvednici 
(danas  Zagrebackoj  gori).  U  Ocuri  bit  ce  20  momaka,  isto  toliko  u  Medvednici,  te  ce  cu- 
vati  prelaze  preko  gora,  kao  i  kmetove  izpod  gora,  koje  su  martolozi  svaki  cas  robili. 
Haramije  sluzit  ce  svake  godine  kroz  cetiri  mjeseca  pocev  od  Vidovdana,  a  imat  ce  svoje 
vojvode  i  desetnike  kao  zapovjednike.  Primat  ce  i  placu,  za  koju  ce  prinositi  citava  zemlja, 
a  pobirat  ce  prinose  (od  svakoga  dimnjaka  po  ugarsku  forintu)  zemaljski  blagajnik  Mi- 
hajlo  Konjski.  Ako  bi  ti  haramije  s  Bozjom  pomoci  oteli  plijena  Turcima  i  Vlasima,  raz- 
dijelit  ce  se  ugrabljeno  blago  na  tri  dijela;  dva  dijela  zapasti  ce  haramije,  a  treci  dio  za- 
drzat  ce  banovac  na  korist  kraljevstva. 

Ovim  i  drugim  ustanovama  mislilo  se  je  bar  nekako  zastititi  ostatke  hrvatskoga 
kraljevstva.  Malo  zatim  prijetila  je  vec  opasnost  gradu  Sisku,  te  je  kralj  8.  srpnja  pisao 
banu  Draskovicu,  da  bolje  pripazi  na  taj  grad,  pa  da  jedan  dio  svoje  banske  cete  stalno 
drzi  u  njemu.  Dne  10.  srpnja  javlja  opet  ban,  da  su  Turci  na  hrvatskoj  krajini  jurisali  na 
dva  kastela.  Jos  istoga  mjeseca  provalili  su  Turci  opet  do  Bovica,  te  su  sa  sobom  odveli 
100  Ijudi  i  jednako  stoke.  2esce  su  bile  turske  provale  mjeseca  kolovoza.  Dne  24.  kolo- 
voza  pi§e  ban  Draskovic  iz  Zagreba  vrhovnomu  kapitanu  slavonske  krajine  Vidu  Haleku, 
da  je  jaka  turska  vojska  skupljena  kod  Kostajnice,  pa  hoce  da  provali  u  zemlju  medju  Sa- 
vom  i  Dravom;  ban  moli  kapitana,  da  poslje  nesto  vojske  iz  Ivanica  u  Sisak  i  na  Kupu. 
Namah  sutradan,  25.  kolovoza,  navijesta  ban  Haleku,  da  ce  Turci  Sisak  podsjesti.  Vec 
jucer  (24.  kolovoza)  da  su  popalili  i  porobili  Zlat  pod  Petrovom  gorom  i  druga  mjesta  u  ko- 
taru  grada  Stenicnjaka.  Ban  je  pisao  za  pomoc  Herbartu  Auerspergu,  koji  mu  je  odgo- 
vorio,  da  je  poslao  dvije  vojvode  prema  Hrastovici,  i  dva  kapitana  s  cetama  prema  Zlatu 
i  gradu  Perni  pod  Petrovom  gorom.  Ali  sve  to  ne  dostaje,  zato  ban  moli  i  Haleka  za 
pomoc. 

Bas  posljednje  turske  provale  u  kolovozu  potakle  su  Draskovica,  te  je  opet  stao 
salijetati  kralja,  da  ga  rijesi  banske  casti.  U  tom  je  pogledu  znacajno  pismo  njegovo  na 
kralja  Maksimilijana  od  11.  rujna  1574.  On  javlja  kralju,  da  saije  preda  nj  svoje  poslanike, 
po  imenu  lektora  zagrebackoga  kaptola  Petra  Heresinca,  i  predstojnika  svoga  biskupskoga 
dvora  Qregorija  Mindsentija,  da  izloze  njegovo  bijedno  stanje,  i  da  kralju  povrate  bansku 
zastavu  (banderium  banale).  On  je  po  smrti  kneza  Slunjskoga  gotovo  kroz  dvije  godine  sam 
vrsio  tu  svjetovnu  i  tegotnu  sluzbu,  pa  ga  savjest  grize,  sto  je  radi  njegove  nedostatnosti 
narod  na  krajini  toliko  nevolje  prepatio.  »Jer  da  sam  ja  osobno  sa  vojnicima  mogao  na 
krajini  na  strazi  stajati  i  naokolo  jahati,  bez  dvojbe  bi  manje  tih  nevoljnika  poginulo.  Stoga 
sam  vec  prosloga  mjeseca  veljace  i  poslije  cesto  vase  velicanstvo  molio,  da  mi  do  svr- 
.^,etka  ove  moje  godine  pridijeli  druga,  ili  da  izvjestno  kojega  vrstnoga  namjesti  u  tom  kra- 
Ijevstvu  za  bana,  ali  to  sve  dosad  po  nekoj  nedaci  svojoj  nijesam  mogao  postici.  Posto 
se  pak  sada  na  blagdan  svetoga  Mihajla  izpunja  moja  godina,  i  to  vec  sedma,  to  se  ba- 
cam  na  koljena  pred  vase  velicanstvo,  te  vas  u  ime  milosrdja  Kristova  (per  viscera 
misericordiae  Jhesu  Christi) . . .  prepokorno  molim,  da  se  napokon  meni  smilujete,  te  me 
milostivo  od  te  banske  sluzbe  odrijesiti  dostojite.«  Draskovic  pise  nadalje,  da  bi  se  Oa- 


JURAJ  DRASKOVIC  MOLI.  DA  QA  RIJESE  BANSKE  CASti. 


307 


§paru  Alapicu,  za  kojega  je  cuo,  da  je  vec  odredjen  zamjenikom  pokojnoga  Slunjskoga, 
mogao  dati  za  druga  iii  Krsto  Ungnad  ili  knez  Blagajski  ili  knez  Trzacki,  od  kojih  bi  oso- 
blto  Ungnad  kud  i  kamo  koristnije  mogao  obavljati    tii  sluzbu,  nego   on   sam.    Na    koncu 


^^mm* 


ADRESA  NA  PISMU,  STO  QA   JE  KRALJ  MAKSIMILIJAN 

5.  sijectija   1575.  iz  BeCa  upravio  na  bana  Jurja   DraSkovica,  u  kojem  nalaze  njemu.  neka  odvrati 
hrvatsko    plemstvo   od   odluke,    da   se   Turcima    pokori.   Izvornik  u  kr.  zemaljskom  arhivu   u  Za- 

grebu.  Snimio  prof.  Qjuro  Szabo  (12.). 


> 


pisma  piSe  Draskovic:  »Dakle  opct  i  opet,  pa 
i  sa  suzatna  prepokoriio  molim  va§e  velidan- 
stvo,  da  me  milostivo  uslisa,  i  bez  daljega 
odiaganja  te  sluf  be  rijesiti  dostoji«. 

Kralj  bijaSe  zaista  jo§  negdje  u  kolo- 
vozu  tadanjega  kani^koga  kapitana  Oa§para 
Alapi«ia  pozvao,  da  primi  bansku  Cast  mjesto 
pokojnoga  kneza  Slunjskoga.  Fodjedno  je  kralj 
4.  rujna  bana  Dra§kovida  obavijestio  o  torn 
svojem  pozivu.  All  ved  16.  rujna  javlja  opet 
kralj  Maksimilijan  Dra§kovi(iu,  da  je  Alapi(^ 
ponudjenu  mu  Cast  pismeno  odklonio,  jer  da 
se  je  suviSe  iztroSio  kao  kapitan  u  Kaniii.  Kralj 
pita  bana  za  savjet,  da  11  bi  se  dalje  s  Ala- 

picem  ugovaralo;  ako  pak  to  nc  dr?J  za  zgodno,  neka  mu  izbroji  viSe  iica  sposobnih  za 
tu  slu2bu.  Na  to  je  ban  22>.  rujna  odgovorio,  da  bi  dobro  bilo.  kad  bi  AlapiC  bar  kroz  ne- 
koliko  godina  banovao;  ako  pak  on  toga  nikako  ne  bi  mogao,  predia^e  Krstu  Ungnada, 
Franju  Blagaja,  Nikolu  Frankapana  Tri^aCkoga  i  gospodu  KegleviCe.  Medjutim  je  DraSko- 

20» 


PECAT  KRALJA  MAKSIMILIJANA 

s  pisma  na  bana  Dra$kovi<^a  od  5.  sijefnja 
1575.  Snimio  prot  Qjuru  Szabo. 


308  KRALJ  MAKSIMILUAN  (1564.— 1576.). 

vicu  stiglo  kraljevo  pismo  od  27.  rujna,  u  kojem  ga  moli,  da  uztraje  u  sluzbi  bar  do  dojdu- 
cega  Qjurgjevdana,  pa  da  kroz  to  vrijeme  upucuje  u  poslove  druga  svoga,  kojega  ce  kralj 
naskoro  imenovati. 

Napokon  je  ipak  poslo  za  rukom  skloniti  Gaspara  Alapica,  da  primi  bansku  cast. 
Kralj  je  to  obznanio  Draskovicu  u  pismu  od  15.  listopada  1574.  No  sad  je  Draskovic  navalio, 
da  se  i  mjesto  njega  imenuje  novi  ban.  O  torn  se  je  razpravljalo  na  kraljevskom  dvoru 
sve  do  polovice  studenoga.  Predlagali  su  kneza  Frankapana  Trzackoga  i  Blagaja;  all  je 
preteglo  mnijenje,  neka  se  skloni  Draskovic  da  ostane,  jer  ni  Alapic  ni  ikoji  drugi  nemaju 
toliko  ugleda  i  izkustva  kao  on.  Draskovic  se  je  otimao  koliko  je  mogao,  jer  su  Turci 
opet  haracili  oko  Koprivnice  u  Slavoniji  i  oko  Stenicnjaka  u  Hrvatskoj,  ali  je  napokon 
morao  ostati.  Dne  19.  studenoga  pise  mu  kralj  iz  Beca  kao  banu,  da  se  radi  o  pregradnji 
varosi  Koprivnice  po  nekoj  stanovitoj  osnovi  (certo  deliberato  modello),  pa  neka  se  spora- 
zumi  s  koprivnickim  kapitanom  Jakovom  Sekeljem,  kako  da  se  pregradnja  provede.  Da 
pak  zemlja  dozvoli  radnike  za  taj  posao,  neka  sazove  sabor  kraljevina  Hrvatske  i 
Slavonije. 

I  tako  se  je  skupio  hrvatsko-slavonski  sabor  u  Zagrebu  19.  prosinca  1574.  Kraljev- 
ski  komesari  bili  su  slavonski  vrhovni  krajiski  kapitan  Vid  Halek  i  Oto  Radmannsdorf, 
koji  su  stalezima  predstavili  novoga  ban  a  Gaspara  Alapica  kao  druga  (collegam) 
Draskovicu.  Sabor  je  prijazno  docekao  novoga  bana;  ali  je  bio  ozlojedjen  s  jednoga  pro- 
pusta  (defectum)  kraljevske  kancelarije.  Po  prastarom  obicaju  moralo  se  svako  imeno- 
vanje  bana  proglasiti  stalezima  i  redovima,  kao  i  citavomu  ziteljstvu  posebnim  kraljev- 
skim  nalogom  (cum  speciali  mandato . . .  dictis  regnicolis  sonante),  koji  se  je  u  saboru 
prigodom  uvadjanja  novoga  bana  citao  i  saborskim  spisima  prilagao.  Toga  naloga  nijesu 
ovaj  put  kraljevski  komesari  donijeli.  S  toga  su  stalezi  svecano  prosvjedovali  i  zaklju- 
cili,  da  novi  ban  mora  takav  nalog  naknadno  dostaviti,  te  ga  pokazati  onim  velikasima, 
prelatima  i  plemicima,  koji  ce  doci  na  oktavalni  sud  na  osmicu  Bogojavljenja.  Uz  tu 
ogradu  priznadose  stalezi  novoga  bana,  koji  je  onda  pred  njima  polozio  obicajnu  svecanu 
prisegu.  Osim  toga  bavio  se  je  sabor  poglavito  odredbama  za  obranu  zemlje.  Trebalo 
je  opcenito  podizati  ili  obnavljati  ograde  (indagines),  kao  i  zatvore  na  prelazima  preko 
rijeka,  osobito  u  Hrvatskoj  na  jugu  Kupe.  Za  nadzornike  pri  tom  poslu  bise  izabrani  kne- 
zovi  Nikola  Frankapan  Trzacki  i  Franjo  Blagajski,  zatim  plemici  Gaspar  Zemlic  i  Matija 
Veksic,  kojima  je  bilo  pozvati  vrhovnoga  kapitana  hrvatske  krajine  Herbarta  Auersperga, 
da  sa  svojim  cetama  stiti  radnje  i  uboge  kmetove.  Za  obnovu  varosi  Koprivnice  odre- 
dio  je  sabor  radnike- triju -plemickih  sudcija,  gradjane  koprivnicke,  zatim  kmetove  gradova 
Koprivnice  i  Gjurgjevca.  Radnje  nadzirat  ce  Simun  Keglevic  s  podzupanom  varazdin- 
skim,  a  radnike  ce  zasticivati  vrhovni  kapitan  slavonske  krajine  Vid  Halek.  U  Slavoniji  po- 
dizati i  obnavljati  ce  se  takodjer  ograde  (indagines)  i  to  oko  Krizevaca,  Ivanica  i  napokon 
oko  Letovanica  na  Kupi.  Potonje  radnje  u  Pokupju  nadzirat  ce  ban  Alapic  i  banovac 
Bukovacki. 

Na  saboru  culo  se  je  takodjer  zestokih  tuzba  i  prigovora.  Narocito  hrvatski  stalezi 
Kupi  na  jugu  tuzili  su  se  gorko,  da  ih  kralj  dovoljno  od  Turaka  ne  zasticuje,  nasuprot  da 
krajiSki  vojnici  njihova  imanja  plijene  i  harace.  Na  zahtjev  knezova  Nikole  Frankapana 
Trzackoga  i  Franje  Blagajskoga,  kao  i  plemica  Mihajla  Herendica  i  Gaspara  Barilovica 
odluceno  bi  poslati  predstavku  na  kralja,  da  im  osigura  dalji  obstanak  njihov  u  domovini 
(de  permansione  illorum).  Herbartu  Auerspergu  treba  pisati,  da  ne  dozvoU  svojim  vojni- 
cima  haraciti  po  imanjima  hrvatske  gospode,  kako  su  dosad  cinili.  Jednako  treba  pisati 
kralju  i  za  one  plemice,  koji  su  nekad  kneza  Slunjskoga  sluzili  kao  vojnici,  pa  im  je  on 
darovao  za  vjerne  sluzbe  svoja  djedovska  imanja  na  krajini  kraljevine  Hrvatske;  treba  ih 
preporuditi,  da  im  se  sada  ti  posjedi  ne  otimaju. 

O  citavom  radu  sabora  izvijestio  je  ban  Draskovic  kralja  u  pismu  od  23.  prosinca 
1574.  Maksimilijan  odgovorio  mu  je  na  nj  5.  sijecnja  1575.  Kralj  javlja,  da  su  ga  o  pro- 


CASPAR  ALAPlC  KAO  DRUQl  BAN. 


309 


pustu  prigodom  objave  (publicatione)  novoga  bana  izvijestili  vec  njegovi  komesari,  pa  je 
on  namah  ugarskoj  kancelariji  zapovjedio,  da  naknadno  kraljevski  nalog  sastavi.  Kralj  ne 
dvoji,  da  ga  je  ban  Draskovic  vec  i  primio.  Nadalje  zali  kralj,  §to  se  stale^i  nijesu  dali 
skloniti  na  ve6c,  vanredne  zrtve  za  obranu  varosi  Koprivnice;  s  toga  neka  se  ban  po- 
brlne,  da  se  sve  ono  doprinese,  §to  moraju  dati.  Osobito  pak  zali  kralj,  sto  mu  ban  javlja, 
da  se  hrvatsko  plemstvo  smijera  pokoriti  Turcima.  Kralj  se  ne  mo2e  dosta  tome  naciu- 
diti.  »J  e  r  d  o  s  a  d,«  pise  kralj,  »biloje  ne^uveno,  da  bi  se  ma  i  seljaci  hr  vat- 
ski  (a  kamo  li  plemidi)  htjeli  Turcima  predati.  Pa  i  mi  ne  mozemo 
na  takovu  namjeru  njihovu  nipoStopristati.  Stogatebimilostivo 
povjeravamo,  da  sve  moguce  pokrene§(ut  omnem  moveas  lapidem),  p a  d a 
ih  od  takvih  misli  odvratis.  Jer  ako  se  Turcima  pokore,  neka  pro- 
misle,  da  ce  od  toga  Stetovati  ne  samosusjedne  pokrajine,  negoda 
cetonjimasamimabitinajprvo  i  najvise  na  zator.  Ako  bi  pak 
svoje  poklisare  poslali,  mi  cemoim   znati   za   nuzdu   odgovoriti*. 

Jo§  ne  bijaSe  ban  Draskovic 
ovoga  pisma  primio,  kad  mu  je  bilo  ja- 
viti  o  novim  turskim  provalama.  Bosan- 
ski  beglerbeg  Ferhatpasa,  potaknut  ja- 
macno  odmetnikom  Filipovicem,  koji  bi- 
jaSe  nedavno  u  bosanskoj  krajini  prema 
Hrvatskoj  primio  ziamet  od  sultana,  pro- 
valio  je  opet  prvih  dana  sijecnja  1575, 
prema  C  e  t  i  n  u.  Odanle  udario  je  niz 
Koranu  sjeverno  prema  Budackomu.  Na 
tom  cetovanju  sukobio  se  je  7.  sijeCnja 
s  Ivanom  Auerspergom,  rodjakom  vr- 
hovnoga  kapitana  hrvatske  krajine. 
Turci  razprSili  su  krscanske  ^ete;  pace 
sam  Ivan  Auersperg  jedva  je  ziv  uma- 
kao  s  bojnoga  polja.  Nesrecnoga  voj- 
vodu  bijahu  opadnuli,  da  je  skrivio  taj 
poraz,  paCe  da  je  bio  sporazuman  s  ne- 
prijateljem.  Radi  toga  morao  se  je  Auer- 
sperg 22.  sijeCnja  opravdati  pred  komi- 

sarima  nadvojvode  Karla,  pred  Ljudevitom  Ungnadom,  Bartolom  Khevenhillerom.  Oto- 
nom  Radmannsdorfom  i  Steinom. 

Ba§  radi  neprcstanoga  Carkanja  i  c^etovanja  turskoga  na  hrvatskoj  i  slavonskoj  kra- 
jini, pa  i  u  Ugarskoj,  trsio  se  je  kralj  Maksimilijan,  da  po  svojim  poslanicima  u  Carigradu 
osigura  utanaCeni  mir.  I  zaista  bi  u  studenom  1574.  produljcn  mir  s  Turskom.  Ali  namah 
zatim  umre  12.  prosinca  1574.  sultan  Selim  II.,  a  naslijedi  ga  sin  Murat  III.  (1574.  do 
1595.),  koji  po  turskom  shvacanju  ne  smatraSe,  da  mora  drzati  utanaCenja,  stvorena  od 
otca  i  predSastnika. 

Kralj  je  Maksimilijan  s  toga  ponovo  povjerio  svojim  poklisarima,  da  nastoje  i  no- 
voga sultana  skloniti  na  mir.  Ali  podjedno  pregnuo  je  svom  snagom,  da  svomu  sinu  i 
nasljedniku  Rudolfu  osigura  vladanje  u  zemljama  Ceske  krune  i  u  NjemaCkoj.  Spremi  se 
zato  sa  sinom  na  put  u  CeSku  i  NjemaCku.  Za  njegova  boravljenja  u  tima  zemljama  bit  6e 
njegovim  zamjenikom  u  Austriji,  Ugarskoj,  Hrvatskoj  i  Slavoniji  brat  i  nadvojvoda 
Karlo,  za  kojega  je  6.  veljatie  1575.  izdao  zasebnu  instrukciju.  Dva  dana  prije  toga, 
4.  veljaCe,  napisao  je  Maksimilijan  u  BeCu  pismo  na  bana  Dra§kovi<ia  i  Alapi6a,  javlja- 
iu6i  im,  da  tt  s  kraljem  Rudolfom  i  ostalim  sinovima  po(ii  na  sabor  u  CeSku,  pa  da  ie  za 


SULTAN   MURAT   111.   (1574.— 1595.). 

Po  drvorezu  u  djelu:  Die  neu  eroffnete  otoma- 
nlsche  Pforte.  Augsburg  1694. 


310  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

svoga  namjestnika  u  Ugarskoj,  njezinim  provincijama  i  krajinama  odredio  brata  Karla, 
koji  ce  za  citavo  vrijeme  namjestnikovanja  stolovati  u  Becu.  Neka  se  stoga  bani  u  svima 
poslovima,  koji  se  ticu  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  i  njihovih  krajina,  kroz  to  vrijeme 
obracaju  na  nadvojvodu  Karla.  Malo  zatim  posao  je  Maksimilijan  u  Prag,  gdje  ie  na  sa- 
boru  nastojao  urediti  vjerske  prilike  u  ceskim  zemljama.  Nakon  dugih  razprava  umirio  je 
za  cas  protestantske  staleze  bar  toliko,  da  sii  mu  zajedno  s  katolicima  u  rujnu  dozvolili 
znatne  dace,  te  sina  Rudolfa  »primili  i  proglasili«  kraljem,  na  sto  bi  Rudolf  22.  rujna 
1575.  okrunjen  za  kralja.  Iz  Ceske  posao  je  Maksimilijan  sa  sinovima  u  Njemacku,  gdje 
bi  Rudolf  27.  listopada  u  Regensburgu  izabran  za  njemacko-rimskoga  kralja,  te  1.  stude- 
noga  okrunjen.  U  isto  vrijeme  radio  je  Maksimilijan,  da  svojemu  rodu  pribavi  i  poljsko 
prijestolje,  za  koje  se  je  nakon  izumrca  Jagelovica  (1572.)  i  odlazku  Henrika  Anzuvinca 
otimalo  vise  takmaca.  Premda  je  Maksimilijan  pri  tom  nastojanju  imao  vrlo  vjesta  po- 
srednika,  po  imenu  Andriju  Dudica  od  Orehovice  (u  Zagorju),  nekadanjega  biskupa 
pecujskoga,  koji  bijase  poslije  presao  na  protestantsku  vjeru  i  ozenio  se  jednom  gospo- 
jicom  s  kraljevskoga  dvora  u  Krakovu,  ipak  nije  mogao  predobiti  vecinu  poljskih  velikasa 
i  plemica.  Kad  se  je  na  to  poljski  izborni  sabor  7.  studenoga  1575.  sastao  u  Varsavi,  ve- 
cina  je  senatora  bila  doduse  sklona  Habsburgima,  ali  je  zato  plemstvo  (njih  10.000)  bilo 
sploh  protiv  njih.  Dne  12.  prosinca  proglasio  je  gnijezdanski  nadbiskup  Uchanski  kao  pri- 
mas  drzave  kralja  i  cara  Maksimilijana  u  gradu  Varsavi  poljskim  kraljem;  no  zato  bi 
14.  prosinca  u  logoru  pred  gradom  izabran  kraljem  erdeljski  vojvoda  Stjepan  Batori 
uz  uvjet,  da  se  ozeni  petdesetgodisnjom  kraljevnom  Anom,  sestrom  posljednjega  Jage- 
lovica. 

Za  izbivanja  Maksimilijanova  bani  hrvatski  i  vrhovni  krajiski  kapitani  gotovo  nepre- 
stano  salijetaju  nadvojvodu  Karla.  Da  se  jednom  zaprijeci  vjecito  cetovanje  i  pustosenje 
tursko  u  Hrvatskoj,  predlozio  je  ban  Draskovic,  jamacno  sporazumno  s  vrhovnim  kapi- 
tanom  Herbartom  Auerspergom,  nadvojvodi  Karlu,  da  se  najveci  grad  Stenicnjak  na 
jugu  Kupe  odkupi  od  tadanjega  posjednika  Franje  Nadazda,  pa  da  se  pretvori  u  tvrdjavu, 
u  kojoj  bi  stalna  i  velika  posada  branila  citav  kraj  izmedju  Une,  Kupe  i  Korane.  O  tom  se 
je  predlogu  Draskovicevu  razpravljalo  vec  prvih  dana  veljace  1575.  Tijekom  vijecanja 
predlagao  je  Draskovic  i  to,  da  nadvojvoda  Karlo  preuzme  od  zagrebacke  biskupije  ta- 
kodjer  i  Hrastovicu,  pa  da  se  priklopi  ostaloj  hrvatskoj  krajini.  Ali  ni  jedno  ni  drugo  nije 
izvedeno.  Qlede  Stenicnjaka  bio  je  nadvojvoda  Karlo  spreman,  da  ga  za  30.000  forinti  od- 
kupi, ali  na  to  nije  htjeo  da  pristane  Franjo  Nadazdi.  On  je  doduse  bio  gotov  receni  grad 
odstupiti,  ali  je  trazio,  da  mu  se  za  nj  jednako  vrijedni  grad  i  posjed  dade  negdje  u  austrij- 
skim  pokrajinama.  Jos  16.  ozujka  pise  nadvojvoda  Karlo  iz  Beca  pismo  banu  Jurju  Drasko- 
vicu,  u  kojemu  javlja,  da  je  primio  pismo  Herbarta  Auersperga  od  23.  veljace  o  dogovo- 
rima  s  Nadazdom  radi  odkupa  Stenicnjaka,  pa  poziva  bana,  neka  i  on  svima  silama  po- 
radi,  da  se  Nadazdi  zadovolji  gotovim  novcem,  pa  da  ne  trazi  zamjene  u  austrijskim  zem- 
ljama, jer  je  to  u  onaj  cas  tezko  provedivo.  Jednako  pismo  upravio  je  istoga  dana  nad- 
vojvoda Karlo  i  na  Herbarta  Auersperga.  Ali  uza  sve  nastojanje  i  bana  i  vrhovnoga  kapi- 
tana  ostao  je  Nadazdi  tvrd,  premda  se  je  o  toj  prodaji  razpravljalo  sve  do  konca  mje- 
seca  svibnja. 

U  isto  vrijeme,  kad  se  je  radilo  o  prodaji  Stenicnjaka,  sazvali  su  hrvatski  bani  sa- 
bor kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije  za  23.  ozujka  1575.  Tu  su  silno  jadikovali  plemici  uz 
rijeku  Kupu,  koji  su  dan  i  noc  morali  sa  svojim  kmetovima  stajati  na  strazi  i  odbijati  tur- 
ske  navale.  Sabor  je  zakljucio,  da  se  zamoli  kralj,  neka  se  ti  plemici,  koji  stanuju  uz 
Kupu  po5ev  od  Siska  pa  do  Streleckoga  broda,  oslobode  od  placanja  ratne  dace,  jer  straze 
na  tako  opasnom  mjestu,  te  brane  ne  samo  svoju  djedovinu,  nego  i  ostatke  kraljevstva  hr- 
vatskoga.  Neki  od  tih  plemica  trazili  su,  da  im  se  dade  bar  baruta,  pu§aka  i  olova  za  suz- 
bijanje  neprijatelja.  Tako  su  molili  zaire  Krsto  Sisinacki,  Petar  Vukicevic  i  sudac  iz  Bo- 
vica  za  kasteo  Degoj,  Caspar  Farka§i6  i  Juraj  Medjurecki  za  Letovanic,  Nikola  Ugrino- 


JULIJE  ZADRANIN.  KAPITAN  U  HRASTOVICI.  311 

vid  za  ka§tele  Brest  i  Prec^no,  kao  i  za  StreleCki  brod,  napokon  literat  Martin  u  ime  Mate 
Keglevica  za  ka§teo  TotuSevinu.  Napokon  su  plemici  Pavao  Dobro§evi(S,  Ivan  Krifanic  i 
Pavao  BrestovaCki  polozili  raCun  o  povjerenim  njima  popravcima  oko  Hrastovice,  na  §to 
im  je  sabor  dozvolio  nagradu  od  trideset  foi  inti.  Sutradan,  24.  ozuj'ka,  izdali  su  bani  Juraj 
Draskovic  i  QaSpar  Alapid  u  gradu  Zagrebu  nalog  banovcu  Vladislavu  BukovacJkomu  od 
Bukovice,  da  kao  zagrebaCki  zupan  preduzme  §to  prije  diobu  dobara  i  dragocjenosti  (vrijed- 
nih  do  50.000  zlatnih  forinti)  iza  kneza  Franje  Slunjskoga  medju  njegovim  dvjema  sestrama: 
Dorotejom  udovom  Stjepana  Blagajskoga  i  Anom,  udovom  Nikole  Chaszara  od  Lanzsera. 
Tri  tjedna  iza  toga  sastao  se  je  opet  sabor  hrvatsko-slavonski  17.  travnja  u  zagrebackom 
Gradcu.  Tu  se  je  poglavito  radilo,  kako  da  se  ma  i  silom  utjeraju  razne  dade,  a  naroCito 
zaostala  dimnica  za  uzdrs^avanje  haramija  na  Kupi.  Odredjeno  bi  jo§,  da  se  u  kaSteo  Ber- 
kiSevinu  smjesti  posada  od  petnaest  haramija,  a  zagrebacki  kaptol  da  u  Brestu  i  Precnu. 
kao  i  u  novopodignutom  kastelu  drzi  25  momaka.  Sve  te  kastele  kao  i  posade  u  njima 
nadzirati  ce  ban  QaSpar  Alapic. 

U  to  je  svanuo  Gjurgjevdan  (24.  travnja)  1575.,  rok,  do  kojega  je  Juraj  Draskovic 
imao  ostati  banom.  Ve6  26.  travnja  moli  on  kralja  Maksimilijana  i  nadvojvodu  Karla,  da 
ga  udostoje  banske  sluzbe  rijeSiti  i  podjedno  kapitana  za  Hrastovicu  imenovati.  Ali  ni  kralj 
ni  nadvojvoda  nijesu  bili  voljni,  da  mu  izpune  molbu  u  ono  osudno  vrijeme,  gdje  je  puk 
na  jugu  Kupe  radi  neprekidnih  turskih  provala  jatomice  ostavljao  svoj  zaviCaj,  te  bje^ao 
u  Austriju  i  na  Moravu,  dok  je  opet  zdvojno  plemstvo  ozbiljno  o  torn  snovalo,  da  se  sul- 
tanu  pokori. 

I  tako  je  Draskovic  i  dalje  morao  ostati  banom,  te  svu  bijedu  s  narodom  hrvatskim 
prepatiti.  Tijekom  svibnja  i  lipnja  1575.  javlja  on  redom  nadvojvodi  u  Bee,  §ta  se  u  nevolj- 
noj  Hrvatskoj  zgadja.  Sad  piSe,  kako  kmetovi  hrpimice  ostavb'aju  hrvatsku  krajinu,  kako 
se  je  posada  u  Hrastovici  u  borbi  s  Turcima  vitezki  ponijela,  i  kako  su  Ijudi  banice  udove 
Erdedi  Cetovali  sve  do  turske  Dubice.  U  drugom  pismu  javHa  opet,  kako  su  se  hrvatski 
stalefi  skupili  na  nekakav  stanak,  i  kako  on  ostaje  banom,  budu(5i  da  ga  ne  6e  te  sluibe 
rijeSiti.  Dalje  moli  ponovo,  da  Karlo  od  njega  preuzme  Hrastovicu,  pa  da  za  nju  imenuje 
posebnoga  kapitana.  Napokon  javlja  i  to,  da  je  posada  grada  Ivanica  u  borbi  s  Turcima 
nastradala.  Karlo  tjeSi  i  bodri  bana  na  sve  mogu^e  na^ine.  Izdaju  se  odredbe  protiv  selenja 
kmetova  iz  domovine;  kapitanima  se  zabranjuje  cJetovati,  da  tim  ne  izazivlju  Turke;  a 
bana  se  opominje  i  moli,  da  uztraje  u  svojoj  tezkoj  sluzbi.  Nadvojvoda  zgra2a  se  radi 
stanka  hrvatskih  stale2a  u  Sisku,  pa  proglaSuje  njihov  postupak  izdajom.  U  prvoj  polo- 
vici  srpnja  javlja  Dra§kovi<5  opet,  kako  se  Turci  spremaju  podsjesti  Sisak  ili  Hrastovicu, 
na  5to  mu  nadvojvoda  odporuCuje,  da  je  za  Hrastovicu  imenovan  kapitanom  J  u  1  i  j  e  Z  a- 
d  r  a  n  i  n,  kojega  6e  komesari  hrvatske  krajine  namjestiti  i  nov  urbar  o  njegovim  priho- 
dima  sastaviti.  Dne  17.  i  25.  srpnja  opominje  nadvojvoda  Karlo  oba  bana,  da  sve  mogude 
udese  za  obranu  SIska,  ako  bi  Turci  na  nj  udarili;  dne  12.  rujna  pi§e  opet  nadvojvoda 
Karlo  iz  BeCa  obima  banima,  neka  zapovjede  svojim  kapitanima  i  vojnicima,  da  ne  Cetuju 
i  ne  robe,  i  da  tako  ne  daju  Turcima  povoda  za  krSenje  mira.  One,  koji  ih  ne  bi  sluSali,  neka 
strogo  kazne.  Nadvojvoda  prila2e  jo§  i  pismo  budimskoga  paSe  od  5.  rujna,  kojim  obe<iaje. 
da  6e  dr?,ati  mir  i  Cuvati  primirje. 

Hrvatski  bani  DraSkovid  i  Alapi<5  brinuli  su  se  u  to  vrijeme  poglavito  za  obranu 
Siska,  Hrastovice  i  kaStela  na  Kupi,  koji  se  u  taj  par  nijesu  pribrajali  ni  hrvatskoj  ni  sla- 
vonskoj  krajini,  Auersperg  tvrdio  je,  da  pripadaju  slavonskoj  krajini.  a  Haiek  opet,  da  su 
za  pravo  na  hrvatskoj  granici.  Medjutim  oba  krajiSka  vrhovna  kapitana  imali  su  pune 
ruke  posia  u  svojim  oblastima.  Turski  sandJIacI  na  sjeveru  Drave  zaiedno  s  poieikim  I  pa- 
kraCkim  sand^akom  neprestano  su  Cetovali  na  slavonskoj  krajini.  Dne  23.  srpnja  bfjahu 
Turci  iz  BoboviSda  ili  Bobovca  preSli  preko  Drave  prema  Ojurgjevcu,  te  odagnali  odanle 
do  200  komada  stoke.  U  kolovozu  opet  udarali  su  na  Koprivnicu  vi§e  puta.  te  su  jednom 
prigodom  spalili  i  predgradje  njezlno. 


312  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

U  hrvatskoj  je  krajini  vrhovni  kapitan  Herbart  Auersperg  nakon  nedace  svojega  ro- 
djaka  Ivana  u  sijecnju  1575.  mnogo  cinio,  da  jednom  stane  na  put  cetovanju  Turaka. 
S  toga  je  gorljivo  radio  oko  toga,  da  se  Stenicnjak  od  Nadazda  odkupi,  te  pretvori  u  jaku 
tvrdjavu  za  citav  kraj  izmedju  Une,  Kupe  i  Korane.  Suvise  je  nastojao,  da  nutarnjoaustrij- 
ske  zemlje  (Kranjska,  Stajerska  i  Koruska)  sto  vise  podupru  uredjenje  obiju  krajina.  Mnogo 
se  je  tada  u  obce  spominjalo,  da  bi  se  za  sve  tri  nasijedne  pokrajine  morala  sastaviti 
neka  obranbena  osnova,  te  imenovati  zajednicko  ratnovijece.  Nadalje  da  se  tocno  nad- 
ziru  krajine  i  trosak  za  njih,  da  se  obskrba  krajiske  vojske  valjano  uredi,  pace  da  se  osnuje 
i  posebna  ratna  skola  za  plemstvo  nutarnjoaustrijskih  pokrajina.  Da  zadovolji  svima  tima 
zeljama  i  potrebama,  sazvao  je  nadvojvoda  Karlo  zastupnike  svih  triju  nasljednih  pokra- 
jina (Kranjske,  Stajerske  i  Koruske)  na  zajednicki  sabor  u  Bruck  na  Muri  za 
kolovoz  1575.  Auersperg  je  pred  tim  putovao  po  hrvatskom  primorju  oko  Senja,  a  onda 
Zajedno  s  komesarima  nadvojvode  Karla  po  ostaloj  hrvatskoj  krajini,  da  izpita  s  njima 
stanje  njezino,  a  onda  je  13.  kolovoza  stigao  u  Bruck,  gdje  su  zastupnici  pojedinih  pokra- 
jina bili  vec  na  okupu.  Zanimljivo  je,  da  su  se  na  torn  saboru  cule  gorke  i  ostre  tuzbe  u 
pogledu  uprave  na  hrvatskoj  krajini.  Spoticalo  se  je,  da  se  vojnici  redovno  ne  placaju,  da 
zakupnici  i  trgovci  ziveza  varaju  i  kradu,  da  su  kapitani  nemarni,  i  da  su  pojedini  gradovi 
i  tvrdinjice  na  krajini  zapustene  i  razvaljene.  U  obce  se  izticao  veHk  nered  na  krajini,  te 
su  neki  bijedili  Auersperga,  da  je  on  svemu  kriv.  Auersperg  je  rado  priznao  silne  nedo- 
statke  i  sve  nevolje,  koje  hrvatski  narod  radi  njih  podnositi  mora;  ali  se  je  ogradjivao,  da 
bi  on  sam  ista  bio  skrivio.  U  biranom  govoru  prikazivao  je  zastupnicima,  sta  je  sve  za 
obranu  krajine  cinio,  pace  da  je  i  sada  gotov  krv  svoju  proHti  za  njezino  spasenje. 

Dok  je  sabor  u  Brucku  bio  na  okupu,  stizavali  su  svedjer  nepovoljni  glasovi  s  iz- 
toka.  Najprvo  je  dosla  vijest,  da  su  Turci  udarili  na  slavonsku  krajinu,  te  robili  i  paHH  oko 
Koprivnice,  Rasinje,  Kuzminca,  Martijanca  i  Ludbrega  gotovo  do  Varazdina.  Malo  zatim 
proculo  se  je,  da  je  pet  begova  iz  nutarnje  Turske  skupilo  vehku  i  jaku  vojsku,  pa  da  se 
spremaju  na  ubogu  Hrvatsku,  da  ju  do  kraja  uniste.  I  zaista  bijase  beglerbeg  bosanski 
Ferhatpasa  skupio  oko  sebe  ostale  sandzake  bosanskoga  vilajeta,  pa  sa  3000  Ijudi  udario  na 
Bihac.  No  ne  mogavsi  toga  grada  uzeti,  krenuo  je  s  vojskom,  koja  je  putem  narasia  do 
10 — 12.000  Ijudi,  prema  sjeveru,  harajuci  i  robeci  na  sve  strane, 

Cim  su  Herbartu  Auerspergu  stigle  sigurne  vijesti  o  turskoj  provali,  ostavio  je  on 
Bruck  na  Muri,  pa  je  pohitao  u  grad  Podbrizje  na  Kupi,  gdje  mu  je  bila  dru^ina,  konji  i  za 
rat  potrebite  spreme.  Iz  Podbrizja  izdao  je  podjedno  zapovijed  na  sve  kapitane  u  hrvat- 
skoj krajini,  da  se  za  cetiri  dana  sa  svojim  cetama  skupe  kod  grada  Budackoga  na 
rijeci  Radonji,  pritoku  Korane.  On  sam  sa  sinom  Vukom  Engelbertom,  mladicem  od  22  go- 
dine,  s  nekim  prijateljima,  druzinom  i  nekih  50  konjanika  ostavi  sutradan  Podbrizje,  te  stize 
21.  rujna  pod  vecer  do  Budackoga,  gdje  se  nastani  u  bHzom  kastelu  hrvatskoga  plemida 
Tusilovica.  Tu  ce  cekati,  dok  stignu  cete  svih  krajiskih  kapitana.  Dosli  bijahu  naime  do- 
sad  samo  kapitan  hrastovicki  Julije  Zadranin,  kapitan  Zrinja  Toma  Cades,  zatim  neki  su- 
sjedni  hrvatski  plemici,  kao  Ivan  Vojkovic,  Baltazar  Qusic,  Vid  Klekovic  i  drugi.  I  Thurn 
bijase  vec  poslao  cetu  zumberackih  Uskoka.  Svega  je  moglo  biti  do  1000  pjesaka  i  konja- 
nika. Auersperg  smjestio  je  cete  pod  satore,  a  sam  je  sa  sinom  posao  spavati  u  kasteo 
Tusilovic,  ponamjestivsi  jo§  po  susjednim  brdinama  straze,  koje  ce  pripaziti,  da  Turci  izne- 
nada  ne  nahrupe. 

Medjutim  Auersperg  nije  mogao  nikako  spavati.  Mucila  ga  je  i  stara  bolest  njegova 
(kamenac),  a  i  tezka  briga,  kako  ce  s  malo  vojske  svoje  odoljeti  kud  i  kamo  pretezitijoj  sili 
turskoj.  Mnogo  prije  zore  ustade,  pa  poce  Ijude  buditi,  da  konje  sedlaju  i  da  se  opremaju. 
Najednom  zacu  se  prasak  od  puscanoga  hitca,  sto  je  bio  znak,  da  se  Turci  negdje  pribHzuju. 
Otac  i  sin  slutili  su  zlo,  pace  i  konji  njihovi  stali  se  plasiti.  No  Auersperg  hrabrio  je  sina 
i  druzinu  svoju,  te  je  razaslao  po  okolici  Cetiri  doma6a  hrvatska  plemica,  medju  njima  i 
Ivana  Vojkovica,  da  razvide,  gdje  su  neprijatelji.  On  sam  s  cetom  od  60  konjanika  odjaha 


PORAZ  HERBARTA  AUERSPERQA  KOD  BUDACKOQA  (1575.). 


313 


^j^^^/i 


^/^,r^£^ 


^^s^. 


>4rt^ 


'^f^.^efd 


*sii»r 


/ 


i*^^;j*^<^g:-:^«^**^      ^^^ 


C^^^y^y^-^^i^^ 


.^^3^. 


^^^/V 


sjgjggjg*! 


■'T  ^ . ''  -"»<..  '•   iJ*; 


;s». 


PISMO  NADVO.IVODE  KARLA. 

i/dano  u  Becu  14.  travnja  1575.,  kojim  banima  Jurju  Dra§kovi6u  i  Ga§paru 

Alapicu  nalaze,  da  drze  utanaCeni  broj  voinika  u  banskim  tetania.  Izvornik 

u  arhivu  zagrcbaCkona  kaptola.  Siiiinio  prof.  Gjuro  Szabo.  (13.). 

PEC  AT  NADVO.IVODE  KARLA, 

S  pisnia  od  14.  travnja  1575.  na  bana  Jurja  nra§k()vi«5a  i  OaSpara  Alapi(3a. 
Snimio  prof.  Gjuro  Szabo. 


314  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

k  strazama,  koje  bijase  u  vecer  postavio,  da  od  njih  dozna  za  uzrok,  zasto  je  puska 
pukla.  Uz  put  srete  malu  hrpu  nepoznatih  nin  Turaka,  koji  mu  javise,  da  se  iza  njih  krece 
veca  ceta  turska.  Bijase  to  prednja  ceta  turska  od  1000  momaka,  koju  bijase  Ferhatpasa 
unapred  poslao,  dok  se  je  on  s  druge  strane  s  glavnom  vojskom  pokrajnim  putovima  pri- 
blizavao,  da  ga  krscanske  straze  ne  spaze.  Budi  od  zelje,  da  razprsi  prednju  cetu  tursku, 
budi  da  nije  znao  za  glavnu  vojsku,  oborio  se  Herbart  Auersperg  sa  svojom  malenom  dru- 
zinom  na  Turke,  nadajuci  se,  da  ce  u  to  za  njim  stici  zaostala  vojska  njegova.  Tri  put  po- 
tisnuo  je  Herbart  sa  svojim  konjanicima  prednju  cetu  tursku,  udarajuci  na  nju  iz  bliza  kop- 
Ijima  a  iz  daleka  puskama.  Ali  u  to  primakla  se  je  i  glavna  vojska  turska,  dok  krscanskih 
ceta  svedj  jos  nije  bilo.  I  tako  se  je  malena  druzba  Auerspergova  morala  boriti  s  citavom 
turskom  vojskom.  Kad  je  on  vidio,  da  su  Turci  zarobili  plemica  Ivana  Vojkovica,  oborio 
se  je  on  na  srediste  neprijateljsko.  U  jednoj  ie  ruci  drzao  crvenu  zastavu  sa  slikom  Krsto- 
vom,  a  drugom  je  sjekao  neprijatelje,  koji  su  ga  po  nalogu  Ferhatbegovu  htjeli  ziva 
uiivatiti.  Dva  turska  castnika,  koja  se  bijahu  primakli,  Auersperg  je  sasjekao,  kad  mu  na- 
jednom  neki  delija  bosanskoga  pase  ubije  konja.  Herbart  smaknu  deliju,  ali  na  to  ga  sluga  toga 
delije  s  kopljem  obori  na  zemlju,  te  mu  glavu  odrubi  i  u  slavlju  odnese  Ferhatbegu.  Uz 
Auersperga  bi  poubijana  ili  pohvatana  gotovo  sva  njegova  druzina.  Na  bojnom  polju  osta- 
dose  mrtvi  Fridrik  Visnjegorski  i  Danilo  Tlietan;  a  suzanjstva  dopadose  sin  njegov  Vuk 
Engelbert,  Vuk  Ensthaler,  kapitan  hrastovicki  Julije  Zadranin  i  kapitan  Zrinja  Toma  Ca- 
des, zatim  hrvatski  plemici  Baltazar  Qusic,  Vid  Klekovic,  Juraj  Jankovic,  Petar  larkov'it 
i  drugi.  Samo  cetvorica,  medju  njima  i  pisar  Auerspergov,  srecno  se  spasose,  te  donijese 
prvi  tuzne  glase  u  Podbrizje  o  smrti  svoga  gospodara.  Nesto  poslije  pogibije  Auersper- 
gove  stigose  na  bojiste  zaostale  cete  krscanske,  ali  kako  su  ostale  bez  vodje,  bise  posve 
suzbite  i  razprsene.  Mrtvih  ostalo  je  na  bojnom  polju  200,  a  do  2000  bi  zarobljeno.  Oni, 
koji  su  se  razbjegli,  vratili  su  se  nakon  odlazka  Turaka  na  bojiste,  gdje  su  sahranili  pale 
svoje  drugove,  a  onda  su  mrtvo  tijelo  Herbartovo  odnijeli  u  Podbrizje.  Slavodobitni  pak 
Turci  robili  su  na  to  sve  do  Kranjske,  gdje  su  poharali  Metliku,  a  onda  su  se  preko  Ka- 
menskoga  i  Stenicnjaka  vratili  u  Bosnu,  vodeci  sobom  mnogo  roblja  i  plijena. 

Boj  kod  Budackoga  zbio  se  je  u  zoru  22.  rujna  1575.,  bas  na  onaj  dan,  kad  su  Ru- 
dolfa  u  Pragu  krunili  za  ceskoga  kralja.  Vramec  zabiljezio  je  o  tom  boju  ovo:  »1575.  Bo- 
sanski  beg  razbi  i  pobi  gosp.  Herbarta  Auerspergara  na  Horvateh  pri  Budackom  i  glavu 
vcini  odseci  i  caru  v  Carigrad  na  pocast  posla.  a  sina  njegova  gosp.  Bolfa  ziva  vhitise,  i 
vnogo  porobise  i  poplenise  i  veliko  krscanska  roblja  v  Bosnu  jeta  odpelase«  Neki  prijatelji 
Auerspergovi,  kao  Krsto  Gall,  htjeli  su  nedacu  njegovu  svaliti  narocito  na  Uskoke,  koje  su 
obijedili,  da  su  iza  njegove  pogibije  htjeli  prebjeci  u  Tursku.  Na  na  to  je  uskocki  kapitan  Jo§t 
Josip  Thurn  ustao  na  obranu  svojih  Ijudi,  te  je  u  pismima  od  10.  i  18.  listopada  dokazivao, 
da  je  u  boju  kod  Budackoga  poginulo  ili  dopanulo  suzanjstva  preko  100  Uskoka;  poraz 
pak  skrivio  je  Auersperg  sam,  jer  je  s  malo  vojske  drzko  i  nepromisljeno  udario  na  Turke. 
Auerspergovi  rodjaci  mnogo  su  se  poslije  trsili,  da  im  Turci  vrate  glavu  (doticno  kozu 
s  glave)  pokojnoga  junaka,  i  da  puste  na  slobodu  sina  mu  Vuka  Engelberta.  Tek  nakon 
dugih  razprava  postigose  oboje,  posto  su  platili  ucjenu  od  mnogo  tisuca  talira.  S  tom  od- 
kupninom  sagradio  je  Ferhatpasa  prekrasnu  dzamiju  u  Banjaluci,  koja  bi  po  njemu  pro- 
zvana  Ferhadijom. 

Poraz  Herbarta  Auersperga  kod  Budackoga  kobno  se  je  dojmio  hrvatskoga  naroda, 
koji  je  opet  ostavljao  svoju  domovinu.  No  osobito  se  je  raztuzio  ban  i  biskup  Draskovic, 
koji  je  u  posebnom  izvjestaju  opisao  kralju  i  nadvojvodi  dogadjaje  na  rijeci  Radonji.  Steta, 
da  se  je  taj  njegov  izvjeStaj  izgubio  ili  bar  zameo.  Po  Dra§kovi6evoj  zelji  imenovan  bi  na- 
skoro  novi  vrhovni  kapitan  za  hrvatsku  krajinu,  po  imenu  Ivan  Auersperg;  tako  isto 
javljeno  bi  18.  listopada  Draskovicu,  da  ce  naskoro  biti  imenovan  novi  kapitan  za  Hrasto- 
vicu,  i  to  Nikola  Spljecanin  (Alberti,  Spalatinus),  s  kojim  se  vec  pogadjaju.  Uza  sve  to  je 
narod  zdvajao,  te  su  velikasi  i  plemi6i  na  jugu  Kupe  na  hrvatsko-slavonskom  saboru,  koji 


r 


FERHATBEQ  POD  HRASTOVICOM. 


je  19.  i  20.  proslnca  1575.  bio  u  Zagrebu  na  okupu,  nemilo  jadikovali  i  vapili  za  pomod. 
U  ime  knezova  govorili  su  Nikola  Frankapan  Tr^aCki  i  Franjo  Blagajski,  a  u  ime  nifega 
plemstva  Franjo  Herendi(J  i  QaSpar  Barilovid.  Sabor  je  na  to  zakljuCio,  da  te  se  posebnom 
predstavkom  obratiti  na  kraija  Maksimilijana,  da  se  ipak  jednom  ozbiljno  pobrine  za  Hrvat- 
sku,  koju  Turci  d  n  e  v  i  c  e  pustoSe  (quotidianas  depopulationes),  i  koja  je  na  rubu  pro- 
pasti  (ruinam  et  extremum  excidium  patriae). 

Medjutim  bijaSe  se  kralj  Maksimilijan  iz  NjemaCke  povratio,  te  opet  vladanje  u  Hr- 
vatskoj  i  Slavoniji  sam  preuzeo.  Ve6  14.  studenoga  1575.  izdao  je  u  BeCu  pisma,  kojima 
je  sazvao  ugarski  sabor  u  Po2un  za  13.  prosinca  iste  godine.  Tom  je  prigodom  mislio  sam 
do6i  na  sabor.  te  napokon  rijeSiti  pitanje  o  zamjeniku  banu  Dra§kovi(5u,  koji  je  neprekidno 
zaklinjao,  da  ga  oslobode  slu2be.  za  koju  nije  sposoban.  A  pitanje  o  popunjenju  banske  sto- 
lice  bilo  je  tim  zamaSnije,  §to  je  i  drugi  ban  Qa§par  Alapic  u  ono  vrijeme  stao  pobolijevati. 

Rad  ugarskoga  sabora  u  Pozunu  zapoceo  je  pravo  tek  u  sijeCnju  1576.  Maksimilijana 
opet  nije  bilo,  vec  ga  je  zamjenjivao  sin  Rudolf.  Ovaj  je  s  ugarskim  savjetnicima  vijedao, 
tko  da  zamijeni  Dra§kovi6a.  Dne  26.  sijecnja  1576.  javlja  on  otcu,  da  su  gotovo  svi  savjet- 
nici  ugarski  sporazumni,  da  se  banom  imenuje  jegarski  kapitan  Krsto  Ungnad.  I  zaista  stalo 
se  je  s  njim  ugovarati.  Ali  Ungnad  iznio  je  tezke  uvjete,  uz  koje  bi  prihvatio  bansku  cast. 
Najprije  je  izjavio,  da  ne  6g  imati  druga,  jer  ne  valja,  kad  su  dva  bana,  budud  da  manje 
rade.  a  k  tomu  su  Cesto  i  neslozni.  S  toga  trazi,  neka  se  skloni  Alapic,  da  se  sam  zahvali, 
to  vi§e,  §to  je  i  onako  bolezljiv.  Nadalje  zahtijeva,  da  mu  se  dade  ista  vlast  i  ugled  (eadem 
auctoritate  et  prerogativa),  koju  su  u^ivali  prijaSnji  bani;  zatim  da  se  uvede  u  bansko 
dostojanstvo  po  zasebnim  komesarima,  da  mu  se  osigura  plada  za  bansku  Cetu,  i  onda  da 
mu  se  dade  zastava,  bubanj  i  trubljaci.  SuviSe  trazi,  da  mu  se  oznaCi  i  osi- 
gura jedno  stalno  mjesto,  gdje  ce  stajatinjegovabanskaCetaod  300 
k  o  n  j  a  n  i  k  a  i  200  pjeSaka;  zatim  da  mu  se  todno  u  odredjeno  vrijeme 
izpladuje  pla^a  za  uzdrzavanje  te  5ete.  Za  putovanje  i  pregledavanje  po 
krajini  trafi  50  ili  najmanje  32  konjanika  pu§kara.  Jo§  tra^i,  da  mu  se  2itelji  (regnicolares) 
Hrvatske  i  Slavonije  moraju  pokoravati  i  da  smije  vojsku  porazmjeStavati  po  svojoj  volji. 
Napokon  tra^i  za  sebe  grad  Samobor,  pa  onda  kaSteo  Letovanid  zajedno  s  Qorama.  O  tim 
su  zahtjevima  Krsta  Ungnada  vijeCali  ugarski  savjetnici  19.  marta  1576.  u  BeCu,  te  su  ih 
kralju  preporuSili  kao  pravedne  i  prihvatljive.  NaroCito  su  preporudli,  da  se  zadovolji  glede 
mjesta,  u  kojem  bi  stalno  kao  u  posadi  prebivala  banska  5eta,  jer  se  vojnici  radi  obskrbe 
ne  mogu  u  Hrvatskoj  drfati  po  selima  kao  u  Ugarskoj.  Namah  nakon  toga  vijedanja  pi- 
salo  se  je  s  dvora  Dra§kovi6u,  kako  bi  se  udesilo,  da  se  Alapi<5  radi  vjeCite  bolesti  (wegen 
seiner  immerwerenden  Khranckhait)  dostojnim  naCinom  ukloni  s  banske  Casti.  I  zaista  je 
malo  zatim  sam  QaSpar  Alapi<5  zatrafio.  da  ga  radi  bolesti  rijeSe  daljega  slu2bovanja.  To 
su  u  BeCu  jedva  doCekali,  te  su  ga  23.  travnja  1576.  u  milosti  odpustili.  AH  malo  zatim 
kao  da  se  je  predomislio,  jer  se  wed  14.  svibnja  tu2i,  §to  je  kralj  nalog  radi  saziva  hrvat- 
skoga  sabora  upravio  na  banovca  Vladislava  BukovaCkoga,  a  ne  na  njega. 

Tako  hrvatsko  kraljevstvo  u  drugoj  Cetvrti  1576.  nije  imalo  pravoga  bana.  Ju- 
ral Dra§kovi6  smatrao  se  je  ved  posve  rije^en;  Alapida  su  nedavno  milostivo  odpustili, 
a  s  Ungnadom  jo§  se  nijesu  sporazumjeli,  naroCito  radi  Samobora,  glede  kojega  se  Je  ugo- 
varalo  sa  Stjepanom  Qregorijancem.  Dok  su  Hrvatska  i  Slavonija  ostale  bez  odgovornoga 
glavara,  opet  su  Turci  svom  2estinom  poCeli  udarati  na  obje  kraljevine,  ne  maredi  ni  naj- 
manje, §to  je  sultan  Murat  TIT.  bio  22.  studenoga  1575.  potvrdio  mir.  utanaCen  s  otcem 
njegovim.  We6  od  poCetka  godine  1576.  Turci  gotovo  bijesno  udaraju  na  zemlje  kraija 
Maksimilijana,  tako  da  je  za  tu  jedinu  godinu  zablljeJ!eno  50—60  turskih  provala.  Po§to 
su  Turci  u  prvoj  Cetvrti  1576.  \'\^c  puta  Cetovali  sve  do  Korane,  SteniCnjaka  i  Ostro^ina. 
podigao  je  Ferhatbeg  u  travnju  vojsku  od  7000  momaka.  pokupio  mnogo  topova  i  drugog 
ognjenog  oru^ja,  te  je  doSao  pod  H  r  a  s  t  o  v  i  c  u.  da  je  osvoji.  AH  Cetiri  njegova  juri^^a 
biSe  sre^no  odbijena,  na  §to  se  ie  stao  vra^ati,  te  Je  uzput  spalio  kaSteo  Pe^  (kod  Peckoga 


316  KRALJ  MAKSIMILIJAN  (1564.— 1576.). 

jezera),  poubio  do  150  Ijudi  i  mnogo  ih  sa  sobom  poveo  u  suzanjstvo.  Mjeseca  lipnja 
navalili  su  Turci  na  B  u  z  i  n  (Buzim),  grad  Mate  Keglevica,  koji  je  branilo  samo  25  pjesaka. 
Uza  sve  to  mogli  su  ga  tek  prevarom  (mit  lust)  zauzeti. 

Pad  Buzina  silno  se  je  kosnuo  kralja  Maksimilijana.  Na  kraljevskom  dvoru  u  Been 
bijedili  su  Matu  Keglevica,  da  je  on  svojim  nehajem  skrivio  pad  toga  grada.  Kao  gospo- 
dar  Buzina  ne  samo  da  nije  drzao  dovoljno  branitelja  o  svom  trosku,  nego  je  pace  od 
cnih  vojnika,  za  koje  je  primao  placu  od  kralja,  imao  u  gradu  samo  trojicu.  Jos  dva  tri 
mjeseca  radilo  se  je  o  torn,  da  se  Kegievic  za  to  kazni,  te  je  dvorsko  ratno  vijece  7.  kolo- 
voza  po  zahtjevu  nadvojvode  Karla  pozvaio  ugarsko  drzavno  vijece,  da  svjetuje,  kako 
da  se  protiv  njega  postupa. 

Namah  nakon  pada  Buzina  poslao  je  Ferhatbeg  svoga  kapidzipasu,  da  osvoji  zname- 
niti  grad  i  rudnik  u  G  v  o  z  d  a  n  s  k  o  m.  Kapidzipasa  poveo  je  sa  sobom  brojnu  vojsku,  te 
je  poceo  grad  podsjedati  lagume  kopati  i  tri  dana  na  nj  jurisati.  Ali  grad  je  hrabro  bra- 
nila  posada  od  130  Ijudi,  i  to  80  Hrvata,  30  rudara  i  20  kranjskih  puskara.  Kad  su  Turci 
probili  topovima  vec  komad  zida  na  iztocnoj  strani  grada,  stigao  je  gradu  u  pomoc  vrhovni 
kapitan  Ivan  Auersperg  s  banovcem  Vladislavom  Bukovackim  i  Jurjem  Mindsentijem,  pa 
je  Turke  suzbio  i  protjerao  natrag  preko  Une. 

Nedaca  kod  Qvozdanskoga  obodrila  je  samo  Turke  na  nove  prpvale.  U  prvoj  polo- 
vici  srpnja  zauzeli  su  Hojsicev  Grada  c,  a  onda  su  posli  pod  grad  C  a  z  i  n,  koji  je 
pripadao  kninskomu  biskupu.  Dne  18.  srpnja  zauzese  taj  grad,  i  to  prevarom  po  noci.  Sada 
su  mislili  Turci,  da  ce  im  poci  za  rukom  zauzeti  bihacku  kapitaniju,  taj  glavni  branik  hr- 
vatske  krajine.  Najprvo  oborili  su  se  na  grad  Ostrozac,  koji  su  oko  18.  srpnja  citav  dan 
jurisali,  ali  zaludo;  a  onda  su  na  koncu  stall  udarati  na  sam  Bihac.  Ali  premda  je  mnogo 
Turaka  bilo,  nijesu  mu  mogli  nauditi.  Istoga  18.  srpnja,  kad  je  Cazin  pao,  bijahu  slavon- 
ski  i  ugarski  Turci  udarili  na  Podravinu  prema  Varazdinu,  ali  ih  je  krajiska  posada  iz 
Gjurgjevca  suzbila,  te  330  njihovih  Ijudi  ubila  i  zarobila. 

Sred  tih  zestokih  okrsaja  i  bojeva  s  Turcima  sastao  se  je  8.  srpnja  sabor  Hrvatske 
i  Slavonije.  Okupio  se  je  po  nalogu  kraljevu  (ex  edicto  sacrae  caesareae  et  regiae 
maiestatis),  ali  se  ne  kaze,  tko  ga  je  sazvao.  Bit  ce,  da  ga  je  razglasio  banovac  Buko- 
vacki,  jer  zakonitoga  bana  s  punom  vlasti  nije  tada  bilo.  Radilo  se  je  na  saboru  pogla- 
vito  0  radnjama  za  utvrdjivanje  slavonskih  krajiskih  gradova  i  kastela  u  Pokupju.  Narocito 
se  je  imala  utvrditi  Koprivnica,  koja  se  je  smatrala  glavnim  branikom  Slavonije 
(praecipuum  ex  propugnaculis  confiniorum  Sclavoniae),  i  za  koju  je  jos  19.  lipnja  izjavilo 
ratno  vijece,  da  nije  dovoljno  utvrdjena.  Stalezi  na  saboru  odredise  za  tu  radnju  citavu 
varazdinsku  zupaniju  s  opazkom,  da  svaki  radnik  mora  tako  dugo  raditi,  dok  ne  izkopa 
dva  hvata  gradskoga  jarka. 

Kralj  Maksimilijan,  primajuce  dnevice  vijesti,  kako  Turci  mir  gaze,  odiucio  je  za- 
traziti  pomoci  od  njemacko-rimskoga  carstva.  Mozda  ce  tu  naci  takodjer  podpore  protiv 
Stjepana  Batora,  kojega  bijahu  Poljaci  1.  svibnja  1576.  u  Krakovu  okrunili  za  svoga 
kralja.  U  to  ime  sazvao  je  njemacki  drzavni  sabor  u  Regensburg,  na  koji  je  1.  lipnja  i  sam 
posao.  Da  bi  njemacki  stalezi  skloniji  bili  pomoci  protiv  turske  najezde,  dodjose  na  sabor 
takodjer  poslanici  nutanijo-austrijskih  zemaija  (Stajerske,  Kranjske  i  Koruske),  da  izkazu 
svu  nevolju  svoju.  Kranjsku  zastupao  je  izkusni  i  hrabri  uskocki  kapitan  Jost  Josip  Thurn, 
Njemacki  stalezi  (i  katolicki  i  protestantski)  bili  su  gotovi  pomagati  kralja  i  cara  u  borbi 
s  Turcima,  te  su  mu  dozvolili  705.000  forinti  za  obranu  krajina.  Vlada  je  carska  dapace 
predlagala,  da  se  za  stalnu  obranu  ugarske,  slavonske  i  hrvatske  krajine,  kao  i  za  redovno 
suzbijanje  turske  najezde  osnuje  novi  vitezkired,  padase  njemu  povjere  krajiske 
oblasti  kao  neka  vrst  iztocne  marke.  Zastupnici  kranjski,  stajerski  i  koruski  odusevljeno 
su  prihvatili  taj  predlog,  te  su  predlagali,  da  se  vitezkomu  redu  predadu  poglavita  mjesta 
na  krajinama,  poimence  Kaniza  u  Ugarskoj,  a  Koprivnica,  Sisak  i  Qvozdansko  u  Slavoniji 
i  HrvatskOj.  Vitezki  bi  red  u  tima  mjestima  stalno  prebivao,  a  veliki  mestar  njegov  uprav- 


NJEMACKI  DR2AVN1  SABOR  U  REQENSBURGU. 


317 


Ijao  bi  kao  krajiSki  zupan  obranom  te  markgrofovije.  Takova  hi  uredba  bila  branik,  utjeha 
i  zastita  citavoga  krscanstva,  a  za  mlade  njemacke  plemicc  bila  bi  prava  vojnicka  §kola, 

Medjutim  bijaSe  i  onako  boljezljivi  car  i  kralj  Maksimilijan  ii  Regensbur?:u  tako  tezko 
obolio,  da  je  od  24.  kolovoza  morao  u  krevetu  lezati.  Udaranju  srca  i  bolima  u  bubre- 
zima  pridru^io  se  je  jo§  zestok   kasalj  i  sve  to  veca  slaboca.  Uza  sve  to  obavljao  je  dr- 
zavne  poslove.  Jos  2.  listopada  odgovara  bratu  Karlu  na  njegova  pisma  od  12.  i  14.  rujna 
u  poslu  banije  hrvatske.  Brat  mu  Karlo  bija§e  javio,  da  je  Krsto  Ungnad  prihvatio  bansku 
Cast;  no  da  moli,  da  mu  se  izpune  1  pogodbe,  uz  koje  bi  vrSio  tu  sluzbu.  Maksimilijan  od- 
govara, da  se  pogodbe  u  pogledu  place  i  broja  banske  cete  ne  mogu  ovaj  cas  izpuniti; 
s  toga  neka  se  Ungnad  slobodno  vrati  u  gornju  Ugarsku,  da  izvrsi  svoje  zasebne  poslove, 
te  odanle  odvede  svoju  zenu  i  djecu.  Neka  sve  udesi,  da  bude  vazda  spreman  poci  na  put  i 
primiti  baniju,  cim  mu  poziv  stigne. 
A  dotle,  dok  se  stvari  s  Ungnadom 
konacno  urede,  neka  se  umoli  zagre- 
backi  biskup   (i   nadbiskup   kalocki), 
kao  i  dosadanji  ban   (Alapic),  da  i 
dalje  jos  neko   vrieme  vrse  banske 
poslove.  Maksimilijan   pisat   ce    sam 
obima,  te  se  nada,  da  se  ne  ce  kratiti 
jos  neko  kratko  vrieme  njegovoj  zelji 
ugadjati.  Napokon  tjesi  brata  Karla  u 
pogledu  obrane  krajiske,  te  mu  javlja, 
da  ce  s  novcanom  pomoci  njemacke 
dr^ave  biti  zadovoljan  i  on  i  zemlje 
njegove. 

Kad  je  malo  zatim  Maksimili- 
janu  tako  otezcalo,  da  se  je  slutilo,  da 
Ce  umrijeti,  poku§ali  su  papinski  legat 
kardinal  Moroni,  zatim  zena  i  sestra 
kraljeva  vise  puta,  ne  bi  li  ga  sklo- 
niii,  da  dozove  svecenika,  pa  da  se 
izpovjedi  i  priCesti.  Ali  sve  opomene  i 
molbe  nijesu  koristile.  »Moj  je  propo- 
vjednik  u  nebu,«  odgovarao  bi  Maksi- 
milijan. Uza  sve  to  pozvaSe  k  njemu 
biskupa  iz  BeCkoga  Novoga  mjesta. 
Njemu  dodu§e  izpovjedi,  da  vjeruje  u 
nauk  crkve,  ali  odklanjaSe  svete  sa- 

kramente.  I  tako  umre  12.  listopada  1576.  bez  izpovijesti  i  pri(3esti. 
kako  je  2ivio,«  tako  javlja  Spanjolski  poslanik  svojemu  dvoru. 

Namah  sutradan  —  13.  listopada  —  pi§e  iz  Regensburga  kralj  Rudolf  pismo  biskupu 
DraSkovicu,  koje  je  za  pravo  imao  pisati  jo§  pokojni  otac  njegov.  Rudolf  javlja  biskupu, 
kako  se  je  Maksimilijan  »ju5era§njega  dana  prije  podne  s  ovoga  CovjeCjega  iivota  prestavio 
u  vjeCnu  slavu,«  pa  onda  moli  Dra§kovi(^a,  da  obavlja  banske  poslove,  dok  se  Ungnad  iz 
gornje  Ugarske  povrati.  Osobito  mu  pak  preporuCa  brigu  za  krajinu.  Molbu  svoju  obnavlja 
kralj  Rudolf  22.  listopada  i  na  Jurja  Dra§kovida  i  na  UaSpara  Alapi(5a. 

Kralj  i  car  Maksimilijan  bio  je  razborit  i  bistar  Covjek,  pamtio  je  izvrstno,  a  znao  je 
koje  §ta.  K  tomu  je  bio  plemenita  i  blaga  srca,  radljiv,  snoSljiv,  Ijubezan  i  prema  svakomu 
prijatan.  No  uza  sve  te  vrline  nije  bio  podoban  za  vladara  velike  dr^ave  u  ono  burno 
vrljeme.  On  nije  mogao  odlucino  odrediti  cilj,  kojim  mu  je  po<Si,  niti  odabrati  sredstva,  da 


SULTAN  MURAT  111. 
Iz  Boissardova  djela  >Chronolog:ia<  od  god.  1607* 


•Nesrecnik   je   umro. 


31.8  KRALJ  MAKSIMILUAN  (1564.— 1576.). 

ga  poluci.  A  nije  bilo  u  njega  ni  nepokolebive  stalnosti,  da  provede,  sto  je  zamislio. 
Vazda  je  kolebao,  pa  s  toga  nije  nikomu  ugodio.  U  Njemackoj  nijesu  ga  voljeli  ni  katolici 
ni  protestanti;  u  Ugarskoj  gotovo  su  zazirali  od  njega.  Hrvatsko  bi  kraljevstvo  bilo  za 
njegova  vladanja  sasvim  propalo,  da  nijesu  zaredali  junacki  i  raukotrpni  bani,  kao  Petar 
Erdedi,  Franjo  Frankapan  Slunjski  i  Juraj  Draskovic.  Da  su  »ostatci  ostataka«  nesrecnoga 
kraljevstva  preturili  tuzno  doba  njegova  kraljevanja,  poglavita  je  zasluga  tih  pozrtvovnih 
muzeva. 

Maksimilijan  ostavio  je  za  sobom  sest  sinova:  najstarijega  Rudolf  a,  koji  je  vec 
bio  okrunjen  za  kralja  ugarskoga,  ceskoga  i  njemackoga,  zatira  nadvojvode  E  r  n  e  s  t  a, 
Matiju,  Maksimilijan  a,  AlbrechtaiVeceslava.  Rudolf  naslijedit  ce  ga  kao 
vladar  u  svima  zemljama;  mladja  braca  primat  ce  samo  godisnju  rentu,  svaki  po  25.000 
forinti. 


XIV. 

RUDOLF  (ID 

(1576.— 1608.) 


Borbe  s  Turcima  god.  1576.— 1578.,  pad  Podzvizda  (29.  rujna  1577.),  Qornjc  i  Doljne  KladuSe,  Bojne 
i  SraCica,  Ostrozca  (13.  studenoga  1577.),  Zrinia  (20.  prosinca  1577.)  i  Qvozdanskoga  (13.  sijeCnja 
1578.);  ban  Krsto  Ungnad  (1578.-1583.),  kralj  Rudolf  povjerava  hrvatsku  i  slavonsku  krajinu  stricu 
Karlu  (25.  veljaCe  1578.),  koji  osniva  Karlovac  (13.  srpnja  1579.);  ratovanje  s  Turcima  god.  1578.  do 
1582.,  Uskoci  sa  ziteljima  Spljeta  i  Poljica  nastoje  predobiti  Klis  i  Solin  (2.  sijeCnja  1583.).  — 
Ugarski  sabor  u  Pozunu  (1.  ozujka  1583.);  ban  Tomo  Erdedi  (1584. — 1595.)  i  njegova  pobjeda  nad 
Turcima  Rod  Slunja  (26.  listopada  1584.);  dalje  borbe  s  Turcima  do  pada  Bihada  (19.  lipnja  1592.)  u 
turske  ruke  i  razorenja  Baga  (Kariobaga)  po  mletaCkoj  mornarici  (u  srpnju  1592.);  slavna  pobjeda 
kr§(ianska  kod  Siska  {22.  lipnja  1593.)  i  posljedice  njezine.  —  Veliki  (^etrnaestgodiSnji  rat  s  Tur- 
cima (1593.-1606.)  i  banovanje  Ivana  Dra§kovi(5a  (1596.-1607.);  borbe  za  Petrinju  (1593.— 24.  rujna 
1595.),  proglas  kraija  Rudolfa  na  Bosance  14.  travnja  1595.,  borbe  za  Klis  (6.  travnja  —  31.  svibnja 
1596.);  seoba  Vlaha  u  Hrvatsku  i  Slavoniju  (1596.— 1600.),  podsada  i  pad  Kanize  (8.  rujna  —  20.  li- 
stopada 1600.),  Uskoci  u  Senju  i  smrt  Josipa  R  abate  (t  31.  prosinca  1601.);  ustanak  Stfepana 
BoCkaja  (rujna  1604.),  BeCki  mir  (23.  lipnja  1606.)  i  mir  u  2itva-Toroku  (11.  studenoga  1606.).  — 
Posljednje  godine  Rudolfova  kraljevanja  (1607.— 1608.),  ugovor  u  Libnu  (25.  lipnja   1608.) 


CONTRArACTVR  PER  SCtUACHT  V.VD  5IECJ  SO  DIECHRIJTfJf  VOR  Sy5RGK  IN' CRAaATENXtTDERPlET^iyKE  ERHALTE-V.^NO  lJ^.X.aS^  «f». 


BITKA    KOD    SISKA  22.  LIPNJA    1593. 

bakrorezu  Ivana  Sibmachera  u  djelu:  Ortelius  (Oerti  Hieronymus),  Chronologia  oder  historische 
BeschreibiitiK  aller  KrieRsemporunsren ...  in  Ungarn.  Nfirnberg  16<)3. 
A.  Qrad  Sisak  —  B.  Turski  tabor  i  sanac  —  C.  Arkebusiri  grofa  Montecuccolija  —  D.  Pukovtiik 
Rodern  sa  500  Slezana  —  E.  Kranjski  konjanici  —  F.  Hasan  pasa  od  generala  Auersperga  u  bijeg 
natieran  —  G.  Ban  Tomo  Erdedi  s  haramijama  i  insurekcijorn  —  H.  Reitenauova  pjeSadija  —  I.  Po- 
tok  Odra  —  K.  Rijeka  Kupa  —  L.  Rijeka  Sav3  —  M.  Sikarje  kao  skroviSte  janjidara  —  N.  Tu  je 
prije  stajala  varos  Sisak  s  crkvom  Sv.  Kriza. 


K  I  a  i  0.  Hrv.  povj. 


RUDOLF  (II). 

(1576.— 1608.) 

orbe  s  Turcima  god.  1576.— 1578.,  pad  Podzvizda  (29.  rujna  1577.), 

Gornje  i  Doljne  Kladu^e,  Bojne  i  Sradica,  Ostrozca  (13.  studenoga 

1577.),  Zrinja  (oko  20.  prosinca  1577.)  i  Gvozdanskoga  (13.  siieCnia 

1578.);  ban  Krsto  Ungnad  (1578.— 1583.),  kralj  Rudolf  povjerava 

hrvatsku  i  slavonsku  krajinu  stricu  Karlu  (25.  velja^e  1578.),  ko]i 

osniva  Karlovac  (13.  srpnja  1579.);  ratovanje  s  Turcima  god.  1578. — 1582., 

Uskoci  sa  ziteljima  Spljeta  i  Poljica  nastoje  predobiti  Klis  i  Solin  (2.  sije^nia 

1583.).  Kralj  i  car  Rudolf  bijasc  iiavrsio  dvadcset  i  Cctiri  Kodiiic  i  tri  mjc- 

seca,  kad  ga  je  zapalo  vladanjc  n  Njcniackoj,  obima  Austrijama  (doljnoj  i 

gornjoj),  kao  i  u  zemljania  ugarske  i  Ceske  krunc.  Osim  brace  njegove  iz- 

ticala  su  se  tada  jo§  dva  iijcmaCka  Habsburgovca,  dva  njegova  strica: 

nadvojvoda  Karlo  vladao  jc  iiutarnjo-anstrijskini  zcmljama  (i^tajerskom. 

Koruskom   i   Kranjskom),  a   nadvojvoda  Ferdinand  Tirolom   i   prednjo- 

austrijskim  oblastima.  U  ;>paniji  i  Nizozemskoj  kraljevao  je  gorljivi  kato- 

liCki  Habsburgovac  Filip  II..  kojega  je  sestra  Marija  bila  rodjena  majka 

mladoga  Rudolfa.  Ba§  na  dvoru  toga  svoga  ujaka  proboravio  je  Rudolf 

kao  mladic  zajcdno  s  bratom  svojini  Krncstom  viSe  godina  (156,?.-  1571.). 

pa  je  uza  nj  postao  i  sam  gorljivini  i  strogini  katolikom.  Stoga  su  se  sada 

III.  (5.)  21 


322  KRAL.]  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

i  pobojali  novovjerci  (protestanti  i  kalvini),  da  ce  za  njegova  vladanja  zaredati  tezka  vre- 
mena  za  njih  i  njihovu  vjeru.  I  zaista  je  u  Rudolfa  bila  ziva  zelja,  da  sve  svoje  podanike 
okupi  i  vrati  u  krilo  katolicke  crkve;  ali  zato  nije  bilo  u  njega  potrebite  snage  ni  uztraj- 
nosti,  da  svoju  zelju  provede. 

Bilo  je  u  Rudolfa  i  vrlina.  Sve  pored  sutljive  ozbiljnosti  i  spanjolske  dostojanstve- 
nosti,  kojoj  bijase  privikao  na  dvoru  svoga  ujaka,  bio  je  dobrocudan  i  dobrostiv,  te  je  rado 
nagradjivao  one,  koji  su  ga  odano  sluzili.  Tako  je  svoga  dosadanjega  dvorskoga  mestra 
Adama  Dietrichsteina  imenovao  vrhovnim  dvorskim  mestrom,  a  svoga  komornika  Rumpfa 
vrhovnim  komornikom.  Bio  je  nadalje  obrazovaniji  od  vecine  savremenih  vladara,  te  je 
ne  samo  poput  otca  i  djeda  govorio  vise  jezika,  —  kao  njemacki,  latinski,  spanjolski,  ta- 
lijanski,  francuski  i  ceski,  —  nego  je  bio  krcat  i  obseznim  znanjem.  2ivo  se  zanimao  za 
latinsko  pjesnictvo  i  povjestnicu,  a  osobito  za  matematiku,  astronomiju  i  prirodne  nauke, 
ali  takodjer  i  za  astrologiju  i  alkemiju.  Brojne  ucenjake  bez  obzira  na  vjeru  okupio  je  na 
svome  dvoru,  medju  njima  bila  su  i  znamenita  dva  astronoma:  Danac  Tycho  de  Brache  i 
Nijemac  Kepler.  Sam  kralj  proboravio  je  mnoge  dane  i  sate  budi  u  zvjezdarnici  prazkoj, 
budi  u  laboratoriju.  Poput  vecine  clanova  svoje  porodice  volio  je  i  glazbu.  Jednako  se  je 
zanimao  za  tvorne  umjetnosti  i  za  umjetni  obrt,  Sam  se  je  bavio  slikanjem,  rezbarijom, 
prigotavljanjem  ura  i  drugih  slicnih  stvari,  te  je  u  svome  dvoru  na  Hradcanima  u  Pragu 
sve  pored  oskudnih  financijalnih  prilika  uzdrzavao  brojne  slikare,  kipare,  mjedorezce  i 
kolajnare.  Uvedavsi  brusenje  gorskih  ledaca  stvorio  je  cesku  staklenu  industriju,  koja  se 
je  stala  takmiti  s  mletackom.  Najvise  pak  ponosio  se  je  svojom  bogatom  zbirkom  starih 
i  novih  slika,  kipova,  pjeneza,  kolajna,  gemma,  kao  i  drugih  dragocjenosti  svake  ruke. 
Sedam  soba,  dvije  dvorane  i  vise  hodnika  u  dvorima  na  Hradcanima  bilo  je  napunjeno 
tima  umjetninama,  a  medju  njima  bilo  je  djela  od  prvih  umjetnika,  kao  sto  su  Diirer,  Leo- 
nardo da  Vinci,  Tizian  i  drugi.  Oruzana  u  Pragu  bila  je  krcata  krasnim  vitezkim  opre- 
mama,  puskama,  topovima  i  drugim  oruzjem.  Rudolf  se  je  u  tom  pogledu  natjecao  sa  svo- 
jim  stricem  Ferdinandom  u  Tirolu,  koji  je  osnovao  bogatu  i  dragocjenu  zbirku  umjetnina 
i  starina  u  gradu  Ambrasu  kod  Innsbrucka. 

Vec  ta  prevelika  Ijubav  za  znanosti  i  umjetnosti  smetala  je  Rudolfa  mnogo  pri  vr- 
senju  njegovih  vladalackih  zadataka.  No  jos  vise  prijecila  mu  je  rad  u  javnome  zivotu  nje- 
gova plaha  i  tugaljiva  cud,  koja  se  je  nakon  opetovanih  bolesti  god.  1578.  do  1581.  izro- 
dila  u  posvemasnju  melankoliju,  te  mu  je  oko  god.  1600.  pomracila  i  um.  Sto  je  Rudolf 
jace  poboljevao,  sve  je  postajao  nepovjerljiviji  i  neodlucniji.  To  je  bilo  tim  gore,  sto  se 
nije  nikad  zenio,  pa  su  se  tako  radjale  smutnje  radi  pitanja,  tko  ce  ga  naslijediti  u  kralje- 
vinama  i  zemljama  njegove  prostrane  drzavine.  K  tomu  je  Rudolf  bio  autokrata,  koji  ni 
za  najljucih  tjelesnih  i  dusevnih  boli  nije  pustao  krmila  iz  ruku.  Tako  je  pod  kraj  njegova 
vladanja  sve  zapinjalo,  narocito  kad  se  je  Rudolf  napokon  gotovo  posve  odijelio  od  svi- 
jeta,  sve  od  straha,  da  ga  tko  ne  umori! 

Namah  sutradan  iza  otceve  smrti  imenovao  je  Rudolf  pismom,  izdanim  u  Regens- 
burgu  13.  listopada  1576.,  svoga  iza  sebe  najstarijega  brata  Ernesta  svojim  glavnim 
namjestnikom  za  Ugarsku  dotle,  dok  on  sam  bude  boravio  izvan  Austrije  (quod  cum  sere- 
nissimus  Ernestus  archidux  Austriae  . . .  frater  et  princeps  noster  charissimus,  interim  dum 
nos  ab  archiducatu  nostro  Austriae  abesse  contigerit,  nostras  vices,  tanquam  locumte- 
nens,  in  administrandis  publicis  privatisque  nostri  istius  regni  Hungariae  negotiis  gesturus 
sit),  te  je  o  tom  obavijestio  ugarskoga  namjestnika  i  kancelara  u  Pozunu.  Tako  je  nadvoj- 
voda  Ernest,  stolujuci  redovno  u  Becu,  preuzeo  sve  one  poslove  austrijske,  ugarske  i 
hrvatske,  koje  je  dosad  obavljao  nadvojvoda  Karlo  za  izbivanja  svoga  brata  Maksimili- 
jana.  Ali  zato  nije  ni  nadvojvoda  Karlo,  stolujuci  u  Qradcu,  sasvim  odnemario  hrvatskoga 
kraljevstva,  nego  se  je  i  dalje,  vec  radi  sigurnosti  svojih  nasljednih  pokrajina,  brinuo  za 
obranu  hrvatske  i  slavonske  krajine.  Prema  tomu  je  hrvatsko  kraljevstvo  od   toga  casa 


NADVOJVODA  ERNEST.  325 

imalo  za  pravo  tri  gospodara:  zakonitoga  kralja  Rudolia,  koji  je  nakon  nekog  vremena 
prenio  svoju  stolicu  stalno  u  Prag,  zamjenjivao  je  u  iipravnim  i  politidkim  poslovima 
brat  Ernest,  a  u  vojniCkim  stric  Karlo. 

I  kralj  Rudolf  i  oba  njegova  zamjenika  svracali  su  u  prvi  kraj  osobitu  paznju  ba§  na 
hrvatsko  kraljevstvo.  Ono  nije  vec  od  nekoga  vremena  imalo  pravoga  bana,  jer  se  Juraj 
Draskovic  i  (laSpar  Alapic  bijahu  zahvalili,  a  Krsto  se  Ungnad  jo§  ne  bijaSe  c^sti  pri- 
hvatio;  a  u  to  su  bosanski  Turci  pod  beglerbegom  Ferhatom  i  njegovim  sandzacima  go- 
tovo  dnevice  pustosili  i  robili  tuznu  zemlju,  nsstojeci  da  posve  obladaju  krajevima  iz- 
medju  Line,  Kupe  i  Korane.  Trebalo  je  stoga  u  jednu  ruku  izraditi  u  Carigradu,  da  se  mir 
ili  primirje  sa  sultanom  Muratom  HI.  obnovi  i  utvrdi,  a  u  drugu  opet,  da  se  krajina  hr- 
vatsko-slavonska  od  neprestanih  navala  turskih  obrani  i  osigura.  Napokon  trebalo  je  rijeSiti 
bansko  pitanje  u  samoj  Hrvatskoj. 

Wet  22.  listopada  1576.  bise  pozvani  Juraj  Draskovic  i  Gaspar  Alapic,  da  privre- 
meno  vr§e  banske  poslove,  dok  Krsto  Ungnad  svoju  sluzbu  preuzme.  Biskup  Draskovic 
izjavio  se  je  pripravnim,  za  sto  bi  20.  studenoga  milostivo  pohvaljen,  ali  Alapic  kao  da 
se  je  kratio.  Bit  ce  da  su  i  stalezi  zazirali  od  banskoga  namjestnika.  No  bilo  je  i  drugih 
razloga,  s  kojih  su  i  u  Ugarskoj  dosadanji  castnici  i  sluzbenici  smatrali,  da  ne  mogu  vr§iti 
svoje  sluzbe.  Ugarski  kancelar  i  gjurski  biskup  Ivan  Listh  pisao  je  21.  prosinca  1576.  nad- 
vojvodi  Ernestu  o  tome  ovako:  »U  ostalom  sto  se  tice  obavljanja  posala,  ne  ce  se  od  mene 
nista  propustiti;  ali  ja  bih  htjeo  vasu  jasnost  pokorno  opomenuti,  da  sada  svako  po- 
slovanje  smrcu  njegova  veli^anstva  (Maksimilijana)  stoji  tako 
dugo  prekinuto,  narocito  u  stvarima  pravde,  dok  sadanje  veli5an- 
stvo  svoje  vjernezasebnimpismom  ne  obavijesti  o  smrti  svoga 
prepoStovanoga  roditelja,  zatim  da  je  vasoj  prejasnosti  za  izbi- 
v  a  n  j  a  svoga  p  o  v  j  e  r  i  1  o  u  p  r  a  v  u.  Tako  je  nekad  uradio  i  pokojni  kralj,  kad  je 
umro  preblage  uspomene  car  Ferdinand.  Sve  naime  javne  sluzbe  sad  su  iz- 
praznjenc,  a  i  prijasnji  pecati  neinaju  nikakve  krijeposti,  te  ih  s\'i 
sudci  sadanjemu  velicanstvu  s  odrekom  sluzbe  moraju  predati, 
a  isto  ih  velicanstvo  moze,  ako  mu  se  svidi,  ponovo  namjestiti*  (ce- 
tcrum  quod  ad  expeditionem  negotiorum  attinet,  a  me  quidem  nihil  intermitteretur,  sed 
serenitatem  vestram  humiliter  admonere  volui,  omnem  nunc  expeditionem  morte  suae 
maiestatis  pendere  tamdiu  interruptam,  in  rebus  praesertim  iustitiae,  quamdiu  moderna 
maiestas  suos  fideles  de  morte  parentis  sui  colendissimi  traditisque  in  hac  sua  absentia 
vestrae  serenitati  suis  vicibus  administrandis  per  singulares  literas  non  fecerit  certiores, 
quemadmodum  ipsa  quondam  maiestas  sua  fecit,  mortuo  foelicissimae  memoriae  quondam 
imperatore  Ferdinando.  Omnia  autem  officia  regni  publica  nunc  vacant,  neque  sigillorum 
priorum  aliquis  est  vigor,  quae  quisque  iudicum  modernae  maiestati  cum  resignatione 
officii  praesentare,  ipsa  vero  sua  maiestas  ilia  de  novo,  prout  ei  videbitur,  constituere 
debebit). 

Kancelar  je  ovim  pismom  podsjetio,  da  bi  trebalo  svima  javnima  slu2benicima  za- 
sebnim  dekretima  u  ime  novoga  kralja  podijcliti  povlast  za  vrSenje  posala,  Sto  bi  namali 
zatim  i  provedeno.  No  neizravno  opomenuo  je  on  i  na  to,  da  bi  nu2dno  bilo  sazvati  ugarski 
sabor,  te  stale?Jma  priobCiti  smrt  kralja  Maksimilijana,  kao  i  to,  da  je  nadvojvodi  Ernestu 
povjereno  vrhovno  namjestniCtvo  u  Ugarskoj  za  izbivanja  kralja  Rudolfa.  Medjutim  krall 
Rudolf,  koji  bi  morao  sam  sazvati  sabor  te  mu  predsjedati,  bio  je  u  to  zabavljen  poslovima 
n  NjemaCkoj  i  CeSkoj,  pa  tako  bi  odgodjen  saziv  ugarskoga  sabora  do  njegova  dolazka 
u  Bee. 

Prijeka  pogibao  od  Turaka  gonila  jc  u  to  nadvojvode  Ernesta  i  Karla,  da  se  bar 
pobrinu  za  obranu  hrvatskoga  kraljevstva.  Kralj  Rudolf  bijaSc  doduSe  sultanu  Muratu  III. 
navijestio,  da  je  stupio  na  prijestolje,  te  je  tom  prigodom  25.  prosinca  1576.  opet  obnov- 

21* 


324.  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Ijen  mir  na  osani  godina;  ali  taj  mir  nije  kao  iii  prijasnji  vrijedio  za  hrvatske  zemlje. 
Stoga  je  nadvojvoda  Karlo  jos  28.  prosinca  1576.  iz  Oradca  putio  vrhovnoga  zapovjednika 
hrvatske  krajine  Ivana  Auersperga,  sta  da  sve  iicini  za  obranu  Bihaca;  podjedno  ga  je 
pozvao,  da  nadvojvodi  Ernestu  predlozi  zgodna  covjeka  za  kapitana  u  Hrastovici,  buduci 
da  dosadanji  kapitan  Nikola  Spalatin  ne  ce  vise  da  sluzi. 

Nadvojvoda  Ernest  opet  je  zelio,  da  se  sto  prije  sazove  hrvatsko-slavonski  sabor, 
te  je  u  torn  pogledu  po  ugarskoj  kancelariji  dao  izraditi  poziv  na  bivsega  bana  Gaspara 
Alapica,  da  razpise  sabor,  te  da  o  torn  obavijesti  i  Vida  Haleka,  zapovjednika  slavonske 
krajine.  Nalog  na  bana  poslan  bi  iz  Beca  26.  sijecnja  1577.  No  vec  1.  veljace  upravili  su  iz 
Poziina  namjestnik  i  jegarski  biskup  Stjepan  Radecius  i  savjetnici  ugarske  komore  na 
nadvojvodu  Ernesta  pismo,  kao  odgovor  na  njegov  list  od  25.  sijecnja,  u  kojemu  su  iziozili 
razloge,  poradi  kojih  se  hrvatsko-slavonski  sabor  sastati  ne  moze.  Prvo  je,  sto  ondje  nema 
bana  (absentia  bani),  koji  bi  po  starom  obicaju  (semper  moris)  sabor  sazvao  (bano  iu- 
bente),  te  mu  predsjedao.  Nadvojvoda  doduse  misli,  da  bi  to  mogli  uciniti  prijasnji  (prio- 
res)  bani;  ali  je  dvojbeno,  da  h  ce  se  stalezi  i  redovi  u  toj  stvari  nalogu  tih  zamjenika 
pokoriti  (an  status  et  ordines  regni  illius  sint  vicegerentum  ea  in  re  requisitioni  obtempe- 
raturi,  dubium  est).  Stoga  predlazu  Radecius  i  drugovi,  neka  bi  njegovo  velicanstvo  pismom 
pozvalo  (designovanoga)  bana,  da  se  prihvati  banske  sluzbe.  Druga  zapreka  sazivu  hrvat- 
skoga  i  slavonskoga  sabora  po  sudu  savjetnika  jos  je  zamasnija.  Koliko  se  sjecaju,  bivalo 
je  dosad  tako,  da  se  je  najprije  obdrzavao  ugarski  sabor  na  koji  su  stalezi  Hrvatske  i 
Slavonije  slali  vazda  svoje  svecane  poklisare.  Tek  nakon  toga  sabora  sazivao  je  ban 
hrvatsko-slavonski  sabor,  na  koji  bi  njegovo  velicanstvo  siljalo  svoje  komesare,  pa  je  u 
njihovoj  nazocnosti  ono,  sto  je  bilo  za  obce  dobro  i,  za  obranu  domovine,  ban  predlagao, 
na  sto  su  stalezi  stvarali  zakljucke,  koji  su  se  napokon  njegovu  velicanstvu  na  privolu  i 
potvrdu  posiljali.  Ako  bi  se  sada  radilo  protivno,  to  se  je  bojati,  da  bi  se  stalezi  radi  novo- 
tarije  tuzili  na  krsenje  svojih  slobostina,  te  bi  se  onda  malo  iii  nista  moglo  kod  njih  izraditi. 
Buduci  pak  da  se  radi  o  obrani  tamosnje  krajine,  kao  i  o  utvrdi  Koprivnice,  a  to  se,  kako 
nadvojvoda  kralju  javlja,  nikako  ne  moze  vise  odlagati,  predlazu  savjetnici,  neka  se  ne 
sazove  bas  pravi  sabor  (diaeta  generalis),  nego  kao  neka  zasebna  komisija  (com- 
misslonis  specialis  nomine)  u  grad  Zagreb,  gdje  ce  kraljevski  komesari  zajedno  s  bivsim 
banom  Draskovicem  i  prizvanim  velikasima  i  plemicima  o  svemu  vijecati  i  odlucivati,  sto 
bi  bilo  njima  i  domovini  za  spasenje. 

Jamacno  po  ovom  savjetu  odgodjen  bi  saziv  hrvatsko-slavonskoga  sabora,  pa  se  je 
radilo,  da  hrvatsko  kraljevstvo  dodje  do  pravoga  bana.  Dne  14.  ozujka  1577.  zamoljen  bi 
(jaspar  Alapic,  da  se  strpi,  pa  da  vrsi  banske  poslove  tako  dugo,  dok  se  drugi  ban  na- 
mjesti.  Malo  zatim,  2.  travnja,  obavijesten  bi  kralj  Rudolf  o  razlozima,  zasto  Krsto  Ungnad 
nije  dosle  prihvatio  banske  casti.  Cini  se  pace,  da  je  u  to  Ungnad  trazio,  da  ga  rijese 
banije,  premda  je  ne  bijase  jos  ni  preuzeo.  Kralj  nije  na  to  pristao,  vec  se  je  u  svibnju  i 
lipnju  ponovo  dogovara'.o,  uz  koje  bi  uvjete  Krsto  Ungnad  ipak  jednom  primio  namijenjeno 
mu  dostojanstvo. 

Dok  se  je  tako  s  Ungnadom  pogadjalo,  zapovjedio  je  1.  travnja  nadvojvoda  Ernest 
kao  zamjenik  svoga  brata  (vicesgerens  sacratissimae  caesareae  et  regiae  maiestatis) 
bivsemu  banu  Qasparu  Alapicu,  da  za  1.  svibnja  skupi  u  Zagrebu  sabor  kraljevina  Hrvat- 
ske i  Slavonije.  Da  bi  se  velikasi  odazvali,  razaslao  je  nadvojvoda  na  njih  zasebne  po- 
zivnice.  Jednu  je  upravio  i  na  kraljevskoga  kapitana  Simuna  Keglevica.  Sabor  se  je  sa- 
stao  na  4.  svib.ija.  Na  torn  su  saboru  kao  komesari  nadvojvode  Ernesta  iznosili  predloge 
biskup  Juraj  Draskovic,  vrhovni  kapitan  slavonske  krajine  Vid  Halek,  i  napokon  Servacije 
Teuffenbach.  Rac'ilo  se  je  poglavito  o  utvrdjivanju  Koprivnice  i  drugih  krajiskih  mjesta  u 
Slavoniji.  Sabrani  su  stalezi  izjavili,  kako  »z  a  sada  n  e  m  a  j  u  u  k  r  a  1  j  e  v  s  t  v  u  n  i  k  a- 
kvoga  zakonitoga  poglavara,  naime    bana     s     podpunom    banskbm 


SABOR  OD  4.  SVIBNJA   1577. 


325 


V  1  a  s  e  11  (cum...  iiiilliim  pro  prasenti  in  re^no  habeaiit  ic5i:itiiiimn  inaj^ci.stratum,  neinpe 
domiiiiim  baniiin  pleiiaria  authoritate  banali  fiiriKentem).  koji  hi  ncpokornike  i  ncmarnike 
mogao  zakonito  kazniti  I  sudove  dao  za  drzavljane  obdrzavati;  stoga  ne  moKu  nikakve 
radnje  za  krajine  obecati,  niti  sto  stalno  odrediti,  o  ceniii  sii  takodier  predali  pismeni  od- 
Kovor  s  pccatom  kraljevstva  gospodi  povjercnicima.  Uza  sve  to  podjeljuju  RO-spodinu  banu 
Alapicii  i  njeRovu  banovcu,  kao  i  podzupanima  i  plcmickim  sudcima  p  r  i  v  a  t  ii  u  o  v  1  a  s  t 
(privatam  authoritatem),  da  sve  zaostale  radnje,  prijc  dozvoljene,  tako  za  Koprivnicu  kao 
i  za  ostala  krajiSka  mjesta,  pod  uobicajenim  Klobama  od  nemarnika  utjeraju.  Jcdnako  pri- 
vatno  ovlaStuju  i  eksaktore,  da  poberii  neuplaccnii  jo§  ratnu  dacu  i  dimnicu. 

Stalezima  bilo  je  osobito  stalo,  da 
kraljevstvo  dobije  §to  prije  zakonitoga 
glavara.  Stoga  su  izabrali  tri  zasebna 
poslanika.  po  imenu  Petra  Ratkaja,  za- 
grebackoga  kanonika  Petra  Heresinca, 
i  viccprotonotara  Ivana  Petricevica  od 
Miketinca,  koji  ce  poci  u  Bee  nadvojvodi 
Erncstu,  a  onda  kralju  Rudolfu,  g  d  j  e 
bi  ga  god  zateci  niogli«  (ubi- 
cunque  reperiri  poterit).  Tu  ce  oni 
prema  instrukciji,  koju  im  je  sabor 
dao,  i  nadvojvodu  i  kralja  moliti  naj- 
prije  za  »zakonitoga  glavara, 
naiine  bana  .s  punom  banskom 

V  1  a  s  c  u«  (pro  legitimo  maglstratu 
nempe  domino  bano  plenaria  authoritate 
banali  fungente),  a  onda  ce  im  prikazati 
ostale  nevolje  kraljevstva.  Medju  po- 
tonje  spadala  su  i  nasilja,  pocinjena  od 
krajiSkih  vojnika  tako  u  Hrvatskoj  lao 
kao  i  u  Slavoniji.  Tako  se  je  na  samoni 
saboru  tuzio  Matija  Deli  na  Ivana  Auer- 
sperga  i  njegove  sluzbenike  u  Stenic- 
njaku,  da  su  mu  silom  ugrabili  posjede 
oko  rijeke  Kupe.  Plemi(^i  iz  Moravca  tu- 
ii\i  su  opet  vojnike  slavonskoga  vrhov- 
noga  lapitana  Vida  Haleka,  jer  su  im 
neprekidno  pocinjali  nasilja  i  Stete.  Na- 
zoCni  Halek  morao  je  paCe  obecati,  da 
6e    nanesene    §tete    namiriti    od    pla6e 

tih  vojnika,  ako  se  ne  bi  sami  s  o§te(5enicima  nagodili. 

Odaslanici  hrvatsko-slavonskoga  sabora  boravili  su  prvih  dana  lipnja  u  BeCu.  Okc 
7.  lipnja  znalo  se  je  ved  za  stalno,  da  ce  Krsto  Ungnad  primiti  bansku  Cast,  pak  su  zato 
zahtijevali,  neka  im  se  oznaCi  vrijeme,  kad  iie  biti  namjeSten.  Na  to  im  je  nadvojvoda 
Ernest  ovako  odgovorio:  »Dan  i  rok  za  uvod  iK)voga  bana,  dok  ne  stigne  odgovor  od 
njegova  veliCanstva  cara,  ne  moie  se  odrediti.  Stoga  ostaje  nadvojvoda  kod  svoga  pr- 
va§njega  odgovora,  te  misli,  kako  je  suviSno,  da  odaslanici  dulje  ovdje  ostanu  i  troSe.  Clin 
se  njegovo  car.sko  vcliCanstvo  odluCi,  priobCit  ce  se  pismeno  odgovor  stalezima,  tc  6e  se 
na  svaki  naCin  pospjeSiti  i  uvod  reCenoga  bana  i  placa  vojnicinia.  Njegova  jasnost  ne  6c 
glede  te  stvari  u  svojoj  revnosti  ni§ta  propustiti,  veC  de  ju  blagonaklono  promicati.*  Me- 
djutim  uza  sve  to  morao  je  QaSpar  AlapiC  vrSiti  banske  poslove  jo§  nckih  sedam  mjeseci. 


KRALJ    I   CAR   RUDOLF. 

Crtao  De  Bry,  Iz  Boissardova  djela: 
logia«  od  god.  1607. 


»Chrono- 


326  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Dok  se  je  pitanje  o  popunjenju  banske  stolice  oteglo  preko  reda,  trsio  se  je  nadvoj- 
voda  Karlo  u  Qradcu  svima  silama,  da  se  bar  obrana  krajine  valjano  i  stalno  uredi.  Bilo 
je  to  tim  potrebitije  ne  samo  stoga,  sto  su  brojne  prijasnje  odredbe  u  torn  pogledu  ostale 
slabo  ili  nikako  provedene,  nego  i  zato,  sto  su  Turci  bas  u  ono  vrijeme  stall  uredjivati  svoju 
krajlnu  prema  Hrvatskoj,  Slavoniji  1  Ugarskoj.  Osoblto  su  se  Izticali  beglerbeg  1  sandzaci 
bosanskoga  vllajeta,  kojl  su  u  Llcl,  Krbavi  1  Korenlci  stall  podizatl  razvaljene  gradove, 
te  Ih  utvrdjlvall.  Tako  su  u  svlbnju  1577.  podigli  iznova  grad  Peruslc,  a  htjell  su  jednako 
ucinltl  i  s  Bagom  u  Podgorju,  da  ih  nlje  pretekao  senjskl  kapitan  Caspar  Rab,  kojl  je  taj 
grad  obskrblo  posadom,  te  ga  prlkloplo  svojoj  kapltanljl.  Oko  obnovljenlh  gradova  i  tvr- 
dlnja  naseljlvall  su  Turcl  Iz  nutarnjih  krajeva  svojega  carstva  sUa  Vlaha,  kojl  su  im  bill 
provodlci  i  neredovita  vojska  za  njlhovlh  provala  u  krscanske  oblasti.  Tako  javlja  nad- 
vojvoda  Ernest  kralju  Rudolfu  Iz  Beca  3.  lipnja  1577.,  kako  su  Turcl  radl  nehaja  vrhov- 
noga  kapitana  hrvatske  krajine  Ivana  Auersperga  naselili  u  Llcl  Vlahe  u  dvadeset  gra- 
dova, na  Sto  je  Rudolf  plsmom  iz  Vratislave  7.  lipnja  Izdao  nalog,  da  se  moraju  ti  Vlasl 
opet  protjeratl.  Kroz  cltava  dva  mjeseca  (lipanj  1  srpanj)  pripravljalo  se  je  sada  podu- 
ze(5e,  kojim  bi  se  to  izvrSilo;  all  nema  vijesti,  da  je  kraljev  nalog  proveden. 

Medjutim  je  nadvojvoda  Karlo  po  ovlasti  kralja  Rudolfa  od  16.  sijecnja  1577.  radio 
o  velikoj  osnovi  za  uredjenje  citave  krajine,  ne  samo  hrvatske  1  slavonske,  nego  i 
ugarske  na  sjeveru  Drave.  Po  njegovu  predlogu  odluceno  bi,  da  se  za  1.  s  r  p  n  j  a 
1577.  sazove  u  Be5  veliko  povjerenstvo  iz  svih  zemalja  kraljevih,  pace  iz 
njemacke  drzave,  koje  ce  se  ozbiljnije  baviti  krajiskim  pitanjem,  nego  §to  je  dosad 
bivalo.  All  povjerenstvo  sastalo  se  je  tek  oko  5.  kolovoza,  te  je  ostalo  na  okupu 
do  24.  rujna.  Zapisnici  toga  povjerenstva  obasezu  dva  debela  svezka  od  365  1  179  listova, 
te  podaju  bogatu  gradju  za  poznavanje  tako  kraljevske,  kao  i  turske  krajine  u  ono  vri- 
jeme.* Za  razprava  izticali  su  se  osobito  povjerenici  nadvojvode  Karla  i  nutarnjo-austrij- 
skih  pokrajina.  Oni  su  izlagali,  kako  je  krajina  u  obce  nedostatno  uredjena,  kako  se  voj- 
ska slabo  placa,  pa  je  stoga  prinudjena,  da  cetuje  i  plijeni,  111  opet  obranu  povjerenih  joj 
gradova  napusta.  Da  se  svima  nedostatcima  doskoci,  potrebito  je  nada  sve,  da  s  e  kra- 
jina r  a  z  d  i  j  e  1 1,  doticno  hrvatsko-slavonska  krajina  od  ugarske  odijeli.  Za  hrvatsko- 
slavonsku  krajlnu,  koja  bi  se  povjerila  nadvojvodl  Karlu,  dosadanja  su  obranbena  sred- 
stva  posve  slaba.  Na  slavonskoj  krajini,  koja  je  duga  12  mllja,  imade  tek  1972  placena  voj- 
nika,  koji  brane  9  mjesta,  te  primaju  godisnju  placu  od  103,  614  forinti.  Trebalo  bi  vojsku 
znatno  povisiti,  naime  na  3058  momaka,  kojl  bi  branill  26  utvrdjenih  mjesta,  a  to  bi  sta- 
jalo  165.684  forinta  na  godinu.  Jednako  treba  ojaCati  i  posade  na  hrvatskoj  krajini,  koja 


*  Prema  hrvatskoj  krajini  drzali  su  tada  Turci  3700  pladenih  vojnika  i  velik  broj  ne- 
placenih  Ceta  (Vlaha).  Placeni  vojnici  bili  su  razmjeSteni  u  ovim  gradovima:  Krupa  (300  konjanika 
i  400  pjesaka),  Buzin  (50  k.  i  130  p.),  Cazin  (50  k.  i  130  p.),  Kostajnica  (400  k.  i  200  p.,  k  tomu  50 
martolosa),  Novigrad  (200  k.  i  200  p.),  Udbina  (300  k.  i  500  p.),  Bunid  (100  k.  i  100  p.),  Borieevac 
(70  k.  i  100  p.),  Ostrvica  (60  k.  i  150  p.).  Neplacenih  vojnika  (Vlaha)  bilo  je  sva  sila  oko  Kamen- 
grada  i  Bilaja. 

Prema  slavonskoj  krajini  drzali  su  2863  placena  vojnika  i  dvaput  toliko  nepladenih 
martolosa  i  predavaca.  Placeni  vojnicl  bili  su  razmjesteni  po  gradovima  pozezkoga  i  pakraSkoga 
sandzaka.  U  pozezkom  bila  je  glavna  posada  u  Pozegi  (300  konjanika  i  50  pjesaka)  i  u  Virovitici 
(300  p.  i  300  k.);  u  ostalim  gradovima  (Brezovica,  Sopje,  Valpovo,  MikloS,  Orahovica,  Slatina, 
Vo5in,  Kamengrad)  bilo  je  po  50  do  180  vojnika.  U  pakraSkom  sandzaku  stajala  je  najveda  posada  u 
samom  Pakracu  (60  k.  i  80  p.)  i  Kraljevoj  Velikoj  (57  k.  i  90  p.);  u  ostalim  gradovima  (Zdenci,  Pod- 
borje,  SiraC,  Stup5anica,  Dobra  ku6a,  Zeljezno  MedjureCje,  Cernik,  Qranica  i  Moslavina)  bilo  je  po 
30  do  109  vojnika. 

Turci  su  dakle  protiv  hrvatske  i  slavonske  krajine  mogli  svaki  5as  podici  preko  6500  pla- 
denlh  (redovitih)  vojnika  i  dva  put  toliko  martolosa  i  predavaca. 

Turska  krajiSka  vojska  prema  ugarskoj  krajini  brojila  je  po  istom  izkazu  preko  45.000  ko- 
njlanika  i  pjeSaka. 


POVJERENSTVO  U  BECU  (5.  KOLOVOZA  DO  24.  RUJNA   1577.).  327 

""je  diiga  36  milja,  i  gdje  ima  52  do  70  gradova,  koji  se  moraju  braniti.  Stoga  treba  ovdje  pla- 
cenu  vojsku  od  2757  Ijudi  povisiti  na  3800  momaka,  §to  bi  mjesto  dosadanjih  148.988  fo- 
rinti  na  godinu  staj^lo  240.168  forinti.  Citava  dakle  vojska  na  hrvatsko-slavonskoj  krajini 
brojila  bi  6858  momaka,  kojih  bi  uzdrzavanje  kroz  godinu  dana  stajalo  405.816  forinti. 
Suvise  moraii  bi  se  toliki  gradovi  obnoviti,  popraviti  i  utvrditi,  i  sto  je  glavno,  dovoljno 
obskrbiti  topovima,  puskama,  puscanim  prahom  i  olovom.  Nutarnjo-austrijske  pokrajine  ne 
mogu  namiriti  sav  taj  ogromni  troSak;  stoga  treba,  da  ih  i  car  i  kralj  Rudolf  pomade  od 
ratne  pripomoci,  koju  prima  od  njema5koga  carstva.  Povjerenici  zahtijevali  su  prema  tomu 
od  cara  i  kralja,  da  on  prinosi  140.000  forinti  na  godinu  za  uzdrzavanje  tih  krajina,  a 
osim  toga  da  iz  carske  komore  pla(ia  60.000  godisnjih  forinti  za  bansku  cetu.  Rudolf  se 
je  neko  vrijeme  otimao  tima  zahtjevima.  jer  da  imade  i  onako  godisnji  manjak  od  471.297 
forinti  (sav  njegov  prihod  od  nasljednih  zemalja  zajedno  s  Ugarskom  brojilo  je  godisnjih 
596.492  for.,  a  pripomo^  njemacke  drzave  600  000  forinti,  svega  dakle  1,196.492  for.,  —  dok 
je  troSak  iznosio  1,667.789  forinti);  no  poslije  je  ipak  pristao  na  prinos  od  140.000  forinti  od 
njemadke  drzavnc  pripomoci,  kao  i  na  svotu  od  30.000  forinti  za  bansku  cetu  od  300  konja- 
nika  i  200  pjesaka.  Povjerenici  nutarnjo-austrijskih  zemalja  predlagali  su  nadalje:  1.  da  se 
nadvojvodi  Karlu  prepusti  hrvatsko-slavonska  krajina  s  punom  vlasti;  2.  da  svi  vrhovni  i 
ratni  kapitani  budu  njemu  odgovorni;  3.  da  krajiske  cete  budu  sastavljene  §to  vi§e  mo- 
guce  od  zitelja  nutarnjo-austrijskih  zemalja;  4.  da  hrvatski  ban  bude  nadvoj- 
vodi pokoran  u  ratnim  poslovima,  —  5.  dasesastavipopissvihnad- 
vojvodi  predanih  utvrdjenih  mjesta  na  krajini;  6.  da  se  pripomoc  nje- 
macke drzave  tocno  prema  dogovoru  izplacuje;  7.  da  car  i  kralj  ocituje,  §to  kani  5initi, 
ako  bi  planuo  ocit  rat  (s  Turcima);  8.  da  car  i  kralj  obskrbljuje  krajinu  ratnom  zairom  i 
ognjenim  oruzjem. 

Dok  je  povjerenstvo  vijecalo  i  razpravljalo,  dosao  je  car  i  kralj  Rudolf  nakon  bo- 
ravka  od  deset  mjeseci  u  Njemackoj,  Ceskoj  i  Slezkoj  napokon  u  Bee.  Njegov  dolazak  u 
dosadanju  prijestolnicu  Habsburga  smatrali  su  znamenitim  dogodjajem,  tako  da  ga  je  i  hr- 
vatski Ijetopisac  Vramec  posebice  zabiljezio  ovim  rijecima:  »1577.  Ovo  vreme  cesar  Ru- 
dolfus  p  e  r  V  i  c  dolje  v  Bee,  cesarom  buduci,  dojde.«  Car  i  kralj  bija§e  majku  Mariju 
ostavio  u  Pragu,  pa  poSao  kopnenim  putem  u  Linz.  odakle  je  Dunavom  na  brodovima  do- 
plovio  u  Bee,  gdje  su  ga  brat  Ernest,  austrijsko  plemstvo  i  varoSani  osobito  (iastno  (ex- 
quisitissimo  honore)  doCekali.  I  bilo  je  skrajnje  vrijeme,  da  dodje,  jer  je  narod  u  Ugarskoi 
bio  vec  nezadovoljan,  §to  nije  sve  dosad  sazvao  sabora.  Jo§  29.  svibnja  1577.  pisao  je 
ugarski  namjestnik  i  jegarski  biskup  Stjepan  Radetius  (Radeczy)  iz  Po2una  nadvojvodi 
Crnestu:  »Cujem  da  se  u  svima  zupanijama  potajno  razpravlja  o  zadacama  dojdu(iega  sa- 
bora, kojima  je  jezgra:  vjera,  palatin,  kraljevska  vlast.  Vjera,  da  ju  moze  svatko  po  volji 
izpovijedati.  Palatin,  da  ga  izaberu  po  starom  obiCaju,  jer  je  on  najpodesniji  da  ugadja 
svim  pohotama  njihovim.  Kraljevska  vlast,  da  se  novim  zakonima  tako  stegne  i  oslabi.  pa 
da  se  cini,  kako  oni  (stalezi)  ne  zavise  od  kralja,  nego  ^kralj  od  njih.  Govore  naime:  treba 
se  uprijeti  sada  na  poCetku,  pa  6e  biti  vrlo  lako  skloniti  mladoga  cara  i  kralja  . . .  Tomu 
ce  njegovo  veliCanstvo  lako  stati  na  put,  ako  oru2ano  dodje  u  Poiun.« 

Nakon  mnogih  priprava  i  dogovora  sazvao  je  kralj  Rudolf  pismom  iz  BeCa  od 
2.  rujna  1577.  ugarski  sabor  u  Po2un  za  16.  listopada  iste  godinc.  U  pismu  javlja  najprije 
smrt  otca  Maksimilijana,  a  zatim  se  opravdava,  kako  radi  preSnih  posala  u  NJemaCkoJ  i 
zemljama  (^e§ke  krune  sve  dosad  nije  mogao  sazvati  sabora.  Medjutim  ugarski  se  sabor 
ipak  nije  u  odredjeno  vrijeme  sastao.  NeSto  radi  kuge,  koja  je  u  Po2unu  bjesnila,  a  neSto 
s  drugih  zamaSnih  uzroka  odgodio  je  kralj  sabor  najprije  na  15.  studenoga.  onda  na 
1.  prosinca.  i  napokon  na  I.  veljaCe  1578. 

Da  se  izaberu  poklisari  za  ugarski  sabor,  sastali  su  se  staleii  Hrvatske  i  Slavonije 
na  sabor  u  Zagrebu  1.  listopada  1577.  Sazvao  ga  je  po  nalogu  kraljevu  (ad  mandatum... 
caesareae  et  regiae  maiestatis)  GaSpar  AlapiC,  koji  se  joS  uvijek  banom  naziva.  Za  poklisare 


328  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

bise  izabrani  lektor  zagrebacki  Petar  Heresinec  i  protonotar  Ivan  Petriccvic.  Njima 
bi  uz  ino  povjereno,  da  tocno  obavijeste  kralja  o  dugotrajnoj  parnici  izmedju  Mate  Kegle- 
vica  i  Mihajla  Sekelja  radi  Krapine.  Inace  se  je  na  saboru  razpravljalo  tek  o  raznim  tuz- 
bama  i  upravnim  stvarima,  kao  o  tuzbi  banovca  Vladislava  Bukovackoga  protiv  udove 
bana  Petra  Erdeda.  Odluceno  bi  jos,  da  viceprotonotar  smije  izdavati  sudbene  spise  pod 
autenticnim  banskim  pecatom  u  ime  bana  Alapica.  Napokon  bi  ustanovljen  postupak 
s  onima,  koji  se  krate  namiriti  dimnicu. 

Tek  sto  se  je  sabor  razisao,  stizavale  su  tuzne  vijesti  iz  hrvatske  krajine.  Nakon 
cestih  provala  turskih  u  srpnju  i  kolovozu,  kojom  su  prigodom  stradali  krajevi  oko  Ste- 
nicnjaka  i  Kneje,  pa  oko  Bihaca,  spremio  se  je  Ferhatbeg  u  rujnu,  da  ide  osvajati  krajiske 
gradove.  Tromi  i  vojskom  slabo  obskrbljeni  vrliovni  kapitan  Ivan  Auersperg  kao  da  je 
sustao,  a  vrstni  senjski  kapitan  Caspar  Rab  boravio  je  u  Becu,  gdje  je  4.  listopada  izvjes- 
civao  o  stanju  svoje  kapitanije,  Caspar  Alapic  bijase  jos  7,  rujna  javio  u  Bee,  kako  se  bo- 
sanski  Turci  silno  spremaju,  i  kako  je  preslab,  da  bi  im  odolio.  I  zaista  je  Ferhatbeg  kupio 
vojsku  kod  Udbine,  gdje  mu  se  je  23.  rujna  pridruzio  hlivanjski  i  kiiski  sandzak.  U  Senju 
su  nagadjali,  da  ce  udariti  na  Bihac;  ali  Turci  su  prosli  pokraj  Bihaca  prema  gradovima 
Buzinu  i  Cazinu,  koje  bijahu  prosle  godine  zauzeli,  pa  ce  osvajati  preostale  gradove  do 
rijeke  Cline.  Vrhovni  kapitan  Ivan  Auersperg  potekao  je  na  to  iz  Podbrizja  na  Kupi,  gdje 
je  jos  29.  rujna  stajao,  u  Stenicnjak,  koji  se  je  tada  smatrao  glavnom  utvrdom  u  onim 
krajevima,  aU  je  dosao  prekasno,  jer  su  Turci  vec  29.  rujna  bili  zauzeli  gradove  P  o  d- 
z  V  i  z  d,  obje  Kladuse,  Sturlic,  Ajtic-gradiPeci  Mihajla  Turka,  kojih  su  ka§te- 
lani  i  strazari  ostavili  svoja  mjesta,  jer  nijesu  vise  mjeseci  primih  hrane  ni  novaca  za  na- 
bavu  hrane.  Iza  toga  udarili  su  Turci  i  na  H  r  e  s  n  o,  ali  se  je  taj  grad  srecno  branio.  Ivan 
Auersperg,  koji  je  30.  rujna  bio  u  Stenicnjaku,  mogao  je  jedino  raditi  o  torn,  da  Turci  dalje 
ne  osvajaju.  Dne  3.  listopada  javlja  on  iz  Stenicnjaka,  da  je  kapidzipasa  Ferhatbegov  na- 
kon zaludna  jurisa  na  grad  Smrckovic  (na  izvoru  Cline)  sa  5000  Ijudi  2.  listopada  udario 
na  krajeve  oko  Korane,  te  ugrabio  sila  blaga;  u  isto  vrijeme  provaljivao  je  hlivanjski  pasa 
prema  Kupi,  valjda  da  pohara  Turopolje.  No  ondje  stajao  je  u  Vukovini  ban  Caspar  Alapic, 
koji  bijase  namah  nakon  svrsena  sabora,  cim  mu  je  Ivan  Auersperg  javio  o  padu  grada 
Podzvizda,  pozvao  sav  narod  Hrvatske  i  Slavonije  na  oruzje,  te  se  zajedno  s  banskom 
cetom  utaborio  kod  recenoga  grada,  da  zastiti  Pokupje  i  oblasti  do  Save.  Medjutim  je  Fer- 
hatbeg stao  udarati  na  znamenito  Cvozdansko.  Dne  6.  listopada  javlja  Ivan  Auersperg  iz 
Stenicnjaka  kranjskim  stalezima,  kako  se  je  iz  Cvozdanskoga  prosuljao  kroz  tursku  voj- 
sku jedan  krscanski  vojnik,  te  saobcio,  da  Turci  vec  tri  dana  podsjedaju  Cvozdansko,  pa 
da  ne  ce  izpod  njega  otici,  dok  ga  milom  ili  silom  ne  predobe.  Sam  Ferhatbeg  stoji  s  veli- 
kom  vojskom  kod  Novigrada,  te  gradi  most,  koji  je  i  prije  stajao,  ali  je  bio  los.  Kapitan 
nadalje  jadikuje,  kako  je  prava  sramota,  da  se  toliki  gradovi  Turcima  prepustaju.  On  sam 
ne  moze  ih  obraniti,  jer  od  njegovih  600  konjanika  jedva  polovica  kcd  njega  sluzi,  a  ni  ti 
ne  ce  da  ga  sluSaju.  Turaka  nasuprot  imade  6000  momaka.  Kraj  takih  prilika  zapusten  bi 
i  grad  B  o  j  n  a,  jer  je  zapovjednik  njezin  Taubenhauser  poslao  svoga  desetnika  u  Ljubljanu 
za  pomod,  ali  je  nije  dobio.  Jamacno  6e  propasti  i  sam  Bihac.  Ban  Caspar  Alapic  javlja 
opet  u  svom  odgovoru  stajerskim  stalezima  iz  tabora  u  Vukovini  15.  listopada,  kako  se 
sve  vise  vojske  oko  njega  kupi,  i  kako  je  gotov  pomoci,  ako  se  sto  protiv  Turaka  po- 
duzme.  Podjedno  saobcuje  tuznu  vijest,  da  su  Turci  opet  osvojili  jedan  znameniti  grad,  po 
imenu  S  r  a  c  i  c  e  (castrum  Zracycze  . . .  non  modice  existimacionis),  koji  je  pripadao  bi- 
skupu  zagrebaCkomu  Jurju  Dra^kovidu. 

Ferhatbeg  nije  se  ovaj  put  zadovoljio  otetim  gradovima,  veC  je  ratovanje  nastavio 
i  kroz  zimske  mjesece.  U  prvoj  polovici  studenoga  doSao  je  Ferhatbeg  sa  svojim  kapidzi- 
pasom  i  velikom  vojskom  pod  grad  O  s  t  r  o  z  a  c,  koji  je  spadao  pod  bihacku  kapitaniju,  i 
koji  je  branio  porkulab  Ivan  Bogdanid.  Bihacki  kapitan  Scbastijan  Lamberg  nije  mogao 
gradu  pomoci,  pa  tako  je  Ostrozac  13.  studenoga    nakon     zestoka  juriSa  pao  Turcima  u 


PAD  GVOZDANSKOOA   (13.   SUECNJA    1578.). 


329 


rukc.  Naroda  bi  torn  zRodom  mnogo  zasuznjeno  i  posjeceno;  porkulab  Bogdanic  s  ncko- 
liko  Ijudi  spasio  se  je  sre^no  i  sklonio  u  Bihac.  Slavodobitni  Ttirci  htjedose  sada  jurisem 
uzeti  i  grad  Izacic,  ali  bi§e  suzbijeni. 

Ferhatbeg  nije  krScanima  dao  ni  odahnuti.  Dne  3.  prosinca  osvanula  je  turska  ceta 
pred  Ledenicama  u  Vinodolu,  te  bi  grad  bila  osvojila,  da  je  zitelji  nijesu  kamenjem  suzbili. 
Namah  poslije  toga  do§li  su  Turci  pod  grad  Z  r  i  n  j,  nekadanju  stolicu  i  djedovinu  kne- 
zova  Zrinskih.  Qrad  je  bio  dosta  Cvrst,  opasan  trostrukim  zidom,  ali  kastelan  gradski  Pe- 
tar  Kamenjaii  bio  je  slab  i  plasljiv  Covjek,  te  je  vec  nakon  prvih  topovskih  hitaca  stao 
s  Ferhatbegom  ugovarati  o  predaji  grada.  Ferhatbeg  obeca  njemu  i  posadi  Slobodan  odla- 
zak,  na  sto  mu  20.  prosinca  1577.  grad  predadose.  Ferhat  ipak  nije  odrzao  rijeCi,  vec  je 
Kamenjana  zarobio  i  poslao  u  Bosnu. 

Padom  Zrinja  zaprijetila  je  skrajnja  pogibao  gradu  Qvozdanskomu  i  majda- 
nima  kod  njega.  Qvozdansko  bilo  je  sada  sa  sviju  strana  opasano  turskim  gradovima 
(Zrinj,  SraCica,  Bojna,  Buzin,  Novigrad  na  Uni),  tako  da  mu 
se  ni  odkuda  nije  moglo  pomoci.  Neke  torske  cete  stajale  su 
pod  gradom  jo§  od  listopada,  a  oko  Bozica  dosao  je  preda  nj 
sam  Ferhatbeg  s  velikom  vojskom,  te  ga  je  opasao  sa  svih 
strana.  Poveo  je  sa  sobom  i  1000  bosanskih  obkopara.  Qrad- 
ska  posada  brojila  je  samo  300  momaka  pod  kapitanima 
Doktorovicem,  Nikolom  Ozegovidem  i  Andrijom  Stepsicem. 
U  gradu  bilo  je  malo  hrane  i  vode,  pa  i  ratne  zaire;  po- 
sljednji  put  bija§e  ga  obskrbio  mjeseca  kolovoza  Ignjatije 
Moskon  na  tri  mjeseca.  Stoga  se  je  naskoro  u  gradu  pojavila 
velika  bijeda  radi  glada  i  zedje.  Posada  je  redom  jela  svoje 
pse  Cuvare,  dok  joj  posljednja  dva  nijesu  Turci  otrovali. 
Ferhatbeg  pozvao  je  posadu,  da  se  predade;  ali  ona  mu  je 
odvratila,  da  voli  izginuti,  nego  se  osramotiti.  Prvi  juri§  na 
grad  u^injen  bi  10.  sijeCnja  1578.,  ali  ga  branitelji  junacki 
suzbiSe.  Jednako  bi§e  suzbijeni  turski  juriSi  11.  i  12.  sijecnja. 
Iza  posljednjega  juri§a  ostalo  je  u  gradu  samo  25  do  30  zivih 
branitelja,  a  i  ti  bijahu  izmuCeni  gladom  i  zedjom,  a  jamacJno 
bijahu  mnogi  i  ranjeni.  Ferhat  odredio  je  posljednji  juri§  za 
nod  od  12.  na  13.  sijednja.  No  oko  ponoci  utrnuSe  u  gradu 
svjetla  i  strazarske  vatre;  stoga  je  Ferhat  slutio  varku,  te 
je  juris  odredio  za  jutro.  U  to  je  svanulo  jutro  u  ponedeljak 

13.  sijeCnja.  Turci  se  spremiSe  na  juriS,  te  se  polako  priblizavahu  gradu.  No  u  gradu  bilo  je  sve 
tiho:  niti  je  puSka  planula,  niti  se  je  koji  branitelj  pokazao  na  gradskome  zidu.  Sad  su  Turci 
razbili  vrata  i  provalili  u  grad.  Po  dvoriStu,  trijemovima  i  odajama  leiala  su  mrtva  tjelesa 
hrabrih  branitelja,  ogrezla  u  krvi  od  zadobivenih  rana.  Neka  opet  bila  su  ditava,  ali  bli- 
jc'da  i  suha  bez  daha  i  ^ivota.  Ti  su  poginuli  od  gladi,  s^edje  i  tefkoga  napora.  U  gradu 
nijesu  Turci  naSli  ni  zere  hrane  ni  kapi  vode.  Taj  stra§ni  prizor  kosnuo  se  je  Ferhatbega 
tako,  da  je  mrtve  branioce  Qvozdanskoga  po  krSdanskom  obredu  dao  sahraniti.  Zatim  je 
razorio  majdane,  zatrpavSi  jame  i  uniStivSi  naslone.  Tako  propade  znameniti  rudnik  srebra 
u  Hrvatskoj,  u  kojem  je  neko  vrijeme  bila  i  kovnica  srebrenih  pjeneza. 

Ba§  ti  straSni  udarci,  koji  su  stigli  hrvatsko  kraljevstvo,  te  koji  su  nemilo  zaprijetili 
takodjcr  Kranjskoj  i  Stajerskoj,  potakli  su  i  nadvojvodu  Karla  i  kralja  Rudolfa,  da  se  po- 
zure.  pa  da  .^to  odluCna  uCine  za  dalnji  obstanak  hrvatske  krajine.  Zaklinjao  ih  je  i  biskup 
Juraj  Draskovic,  koji  je  u  listopadu  boravio  ii  BcCu,  pa  je  onda  na  povratku  iz  Vara2dtna 
5.  studenoga  pisao  kralju  Rudolfu  pismo,  u  kojem  ima  i  ovo  mjesto:  »Kad  sam  juCer  u  ve- 
Cer  stigao  u  Varaidin,  zatekla  me  je  novina,  da  su  Turci  kaSteo  Mazin  u  topuskoj  opatiji. 


NADVOJVODA 
ERNEST. 

Po  medaiji,  koju  je 
skovao  Antonio  Abon- 
dio  oko  1577.  Iz  djeia 
•Portratmedaillen  des 
Erzhauses  Oester- 
reich.  Wien  1896.« 


330  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

sto  sam  ga  protiv  Bosnjaka  podigao,  spalili,  te  nesrecnike,  koji  su  ondje  obitavali,  sa  svim 
imanjem  njihovim  odveli.  Stoga  opet  najpokornije  molim  vase  velicanstvo,  kako  sam  vec 
i  prije  cinio,  neka  dade  na  portu  turskoga  sultana  pisati  tuzbu  o  tolikim  navalama,  koje 
Bosnjaci  protiv  mira  cine.  Inace  sumnjam,  da  ce  ti  neprijateljski  susjedi  prestati  pusto- 
senjem  krajine.«  Biskup  imenuje  nadalje  neke  muzeve,  koje  bi  kralj  mogao  izabrati  za  po- 
slanike  za  Carigrad.  Medju  njima  preporuca  i  Stjepana  Kapitanovica,  koji  doduse  nije  pis- 
men,  ali  je  uman,  hrabar  i  rjecit,  te  vjest  tako  magjarskom   kao   i  hrvatskom  jeziku. 

Medjutim  se  je  i  nadvojvoda  Karlo,  kojega  bijase  kralj  Rudolf  pismom,  izdanim  u 
Becu  12.  rujna  1577.,  zamolio,  da  vec  nakon  dva  mjeseca  ili  bar  1.  sijecnja  1578.  preuzme 
upravu  (administration)  hrvatsko-slavonske  krajine  (a  ne  tek  1.  ozujka  1578.,  kako  je  u 
svom  pismu  od  13.  kolovoza  1577.  izjavio),  stao  ozbiljno  pripravljati  za  svoju  buducu 
tezku  zadacu.  A  da  bi  je  lakse  mogao  izvesti,  trebalo  mu  je  izdasne  i  svestrane  pomoci  od 
pokornih  mu  pokrajina,  pa  je  stoga  sazvao  sabor  (ili  bolje  zemaljske  odbore)  svih  svojih 
pokrajina  (Stajerske,  Koruske,  Kranjske  i  Qorice)  za  1.  sijecnja  1578.  u  grad  Bruck 
n  a  M  u  r  i  (u  Qradcu  bjesnila  je  tada  posast).  Tocno  u  odredjeno  vrijeme  naslo  se  je  na 
okupu  45  zastupnika  recenih  pokrajina.  Cini  se,  da  je  bilo  i  nekih  zastupnika  iz  Hrvatske 
i  Slavonije  (Petar  od  Druskovca),  da  pomazu  svojim  savjetom.  Na  saboru  se  je  mnogo 
razpravljalo  o  vjerskim  prilikama,  te  su  protestanti,  koji  se  bijahu  u  nutarnjo-austrijskim 
pokrajinama  dosad  jako  razsirili,  trazili,  da  im  se  zajamci  sloboda  vjeroizpovijedanja.  Po- 
red toga  vijecalo  se  je  poglavito  o  krajini.  Sam  Karlo  trazio  je,  neka  mu  zastupnici  po- 
tanko  izloze,  kako  bi  se  hrvatsko-slavonska  krajina  u  buduce  imala  braniti,  zatim  neka 
ustanove  prinose  nutarnjo-austrijskih  pokrajina  za  krajinu,  a  napokon  neka  iznesu  svoje 
predloge  o  utvrdi  i  obskrbi  krajiskih  gradova.  Vijecanja  sabora  trajala  su  preko  dva  mje- 
seca, te  su  zastupnici  Karlu  dozvolili  gotovo  sve,  sto  je  trazio.  Vec  1.  veljace  predali  su 
nadvojvodi  obranbeni  red  (Defensionsordnung)  za  same  nutarnjo-austrijske  zemlje,  po  ko- 
jemu  bi  se  imala  sva  za  oruzje  dorasla  momcad  u  Stajerskoj.  Kranjskoj,  Koruskoj  i  Qorici 
popisati  te  u  oruzju  vjezbati;  svaki  trideseti  momak  od  popisanih  imao  bi  se  pozvati  u 
sluzbui  dobro  naoruzati,  te  na  krajinu  odpremiti,  gdje  ce  po  tri  mjeseca  izmjenice  sluziti; 
svaki  deseti  momak  opet  od  popisanih  neka  se  drzi  u  zemlji  kao  rezerva.  Ako  nadvojvoda 
sam  podje  u  rat,  mora  sve  s  njime  ici;  bisknpi  i  prelati  moraju  poslati  po  jednoga  izvjez- 
banoga  ratnika.  Dne  1.  ozujka  predali  su  zastupnici  nadvojvodi  svoj  zakljucak  o  stanju 
vojne  snage  na  hrvatskoj  krajini,  po  kojem  bi  se  imalo  ondje  uzdrzavati  1315  haramija,  500 
husara,  300  strijelaca  na  konjima  i  320  njemackih  vojnika,  svega  2435  momaka  uz  godisnji 
trosak  160.848  forinti.  Za  slavonsku  krajinu  odredjeno  bi:  200  arhibusira  i  400  husara,  350 
njemackih  vojnika  i  1750  haramija,  svega  2700  momaka  uz  godisnju  placu  od  152.496  for. 
Nadvojvoda  zahtijevao  je  nadalje  od  sviju  cetiriju  pokrajina  za  uzdrzavanje  hrvatsko- 
slavonske  krajine  godisnji  prinos  od  548.205  forinti  i  to  bar  za  prvu  godinu,  tako,  da  bi 
§tajerska  dala  jednu  polovicu,  a  drugu  polovicu  ostale  tri  pokrajine.  Od  te  ogromne  svote 
upotrebilo  bi  se  osim  za  vojnicke  place  (312.354  forinta)  jos  135.400  for,  za  gradjevine, 
50.000  for.  za  artileriju,  25.000  for.  za  provijant,  i  25.451  for.  za  ratno  vijece.  Zastupnici  bi- 
jahu naime  zakljucili,  da  nadvojvoda  ustroji  u  Qradcu  zasebno  ratno  vijece  za  hrvatsko- 
slavonsku  krajinu;  u  to  bi  vijece  birala  Stajerska  tri  clana,  a  Koruska  i  Kranjska  po  dva. 

Osobito  su  se  zastupnici  brinuli  za  utvrde  krajiske  i  njihovu  obskrbu.  Tako  su  za- 
kljucili, da  se  s  vec  pripravljenim  novcem  podigne  jedna  nova  velika  tvrdjava 
na  hrvatskoj  krajini,  a  obstojece  vec  da  se  poprave.  Za  to  bi  odredjena  svota  od  420.000 
for,  Neka  se  zatim  pozove  zagrebacki  kaptol,  da  nadvojvodi  predade  grad  Sisak.  Nadalje 
neka  se  utvrdi  Hrastovica,  a  za  8000  for.  neka  se  sagradi  nova  strazarnica  izmedju  Siska 
i  Hrastovice.  Za  gradove  uz  Qlinu  dozvoljen  bi  trosak  od  20.000,  za  Bihac  20.000,  za  gra- 
dove  izmedju  Bihaca  i  Senja  5000,  za  Slunj  5000  for.  Buduci  da  je  Hrastovica  znamenito 
mjesto,  treba  u  nju  smjestiti  osobito  vjesta  i  hrabra  kapitana.  U  Bihacu  treba  urediti  oru- 
zanu  i  barutanu;  suvise  treba  naciniti  most  od  ladja,  te  ga  od  Krskoga  u  Kranjskoj  dopre- 


NADVOJVODA   KARLO   POSTAO   UPRAVITELJ  KRAJINE  (25.  VKLJACE   1578.). 


331 


miti  u  Sisak.  Hranu  treba  dobavljati  iz  Metlike,  Crnomlja  i  Qradca  na  Kupi,  te  ju  voziti  u 
Ogulin,  gdje  ce  se  urediti  kruSne  peci,  u  kojima  ce  se  peci  kruh  za  Bihac,  Slunj,  ModruSe, 
Jesenicu,  Dabar,  Mutnik  i  Trzac.  Izdali  su  jos  nacrt  naputka  za  ratno  vijece  kao  i  za  rat- 
noga  blagajnika.  Kod  namjc§tanja  vi§ih  castnika  za  krajinu  vaija  se  najprije  obazirati  na 
sposobne  Ijude  iz  nutarnjo-austrijskih  zemalja.  Zastupnici  nadali  su  se  za  stalno,  da  ce  se 
hrvatsko-slavonska  krajina,  kad  se  tako  uredi,  moci  sigiirno  obraniti,  a  narod  hrvatski, 
koji  se  ie  na  sve  strane  selio,  da  ^e  se  u  svoju  starii  postojbinu  povratiti. 

Nadvojvoda  Karlo  bio  je  oso- 
bito  zadovoljan  zakljuccima  sabora  u 
Brucku,  te  je  vecinu  njih  prihvatio,  a 
neke  preinacio.  Jos  za  vrijeme  sabo- 
rovanja  rijesio  je  on  dosadanjega  vr- 
hovnoga  kapitana  Jirvatske  krajine 
Ivana  Auersperga  sluzbe,  te  je  8. 
sijecnja  1578.  mjesto  njega  imenovao 
Ivana  Ferenbergera.  Vramec 
zabiljezio  je  tu  promjenu  na  kraju 
svoje  kronike  ovim  rijecima:  »1578. 
Qospodin  Ivan  Auersperg  ostavi  ge- 
neralsku  kapitaniju  hrvatske  i  daima- 
tinske  pokraine,  to  isto  leto.  Qospodin 
Ivan  Feremberger  od  Karola  hercega 
be  postavljen  general  na  hrvatskoj  i 
dalmatinskoj  krajine.«  Novi  general 
hrvatske  krajine  Ferenberger  von 
Auer  bio  je  rodom  iz  Tiroia,  a  sin 
ubogih  i  priprostih  roditelja.  U  19.  go- 
dini  stupio  je  u  vojniCku  sluzbu,  te  je 
1540.  pod  Budimom  dopanuo  turskoga 
robstva.  Izkupiv§i  se  nakon  Cetiri 
mjeseca,  vojevao  je  za  cara  Karla  V. 
u  Italiji,  gdje  se  je  osobito  proslavio, 
za  §to  mu  je  car  god.  1545.  podijelio 
plemstvo.  Qodine  1566.  vojevao  je  u 
Ugarskoj,  a  poslije  ga  je  (oko  1574.) 
car  Maksimilijan  imenovao  senjskim 
kapitanom.  Tu  je  zadavao  straha  Tur- 
cima  i  MIetcima.  Bududi  da  su  ga 
Mletci  kod  cara  opadnuli,  preSao  je  u 
slu2bu  k  nadvojvodi  Karlu,  gdje  je  bio 
kapitan  dvorske  stra2e  i  zapovjednik 

iedne  Cesti  Stajerske  zemaljske  vojske.  Sada  ga  je  napokon,  starca  od  67  godina.  zapala 
teika  zadacia,  da  uz  vrlo  zaslufnoga  generala  slavonske  krajine  Vida  Haleka  bude  naj- 
jaCa  podpora  svom  gospodaru  pri  urcdjenju  krajiSke  obrane.  Kraij  je  Rudolf  malo  zatim 
pismom,  izdanini  u  BeCu  25.  veljaCe  1578.,  konaCno  svome  stricu  Karlu  po- 
vjerio  vrhovnu  upravu  hrvatsko-slavonskekrajine,  temuje  podjcdno 
u  istom  pismu  izdao  obseian  naputak  iii  instrukciju.  U  re^enom  pismu  oCituje  kralj  Rudolf, 
kako  je  obilatn  zaokupljen  poslovima  njemaCkoga  carstva  i  drugih  svojih  zemalja.  i  kako 
se  ne  rnoie  baviti  poslovima  krajine.  koja  je  od  njegove  stolice  suviSe  udaljena:  pa  je  stoga 
odlu^io.  povjeriti  sve  krajiSke  poslove  dvjema  uglednim  i  vrstnim  glavama.  i  to  tako,  da 
jedna  upravlja  poslovima  krajine  od  Drave  do  Jadranskoga  mora  u  Hrvatskoj  i  Slavouiji, 


IVAN    hERENBERQER 

prvi  vrhovni  kapitan  hrvatske  krajine,  koji  je 

stolovao    u    Karlovcu    (1578.— 1579.).    Iz    djela 

»Annales  Ferdinandei*,  koje  je  sastavio  Fr.  Chr. 

Khevenhiller  (t  1650.). 


332  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

a  druga  od  Drave  do  Erdelja  u  Ugarskoj.  Upravu  (administration)  hrvatsko  -  slavonske 
krajine  preuzeo  je  najljubeznije  stric  nadvojvoda  Karlo,  dokle  bade  kralju  pocudno,  a  njemu 
moguce  i  snosljivo  (alls  lang  unnss  wohlgefiihlig  und  seiner  Lieb  erschwinglich  und  er- 
traglich  seyn  wirdet),  a  ugarsku  krajinu  povjerio  je  kralj  svomu  bratu  Ernestu.  U  daljem 
naputku  moli  kralj  nadvojvodu  Karla,  da  radi  sporaziimno  i  slozno  s  Ernestom,  pa  da  se 
uzajamno  poniazu  u  potrebi.  Zatim  izbraja  prava  i  duznosti  Karlove  kao  vrhovnoga  zapo- 
vjednika  hrvatsko-slavonske  krajine.  Najprije  »iu  je  ozbiljno  nastojati,  da  se  odrzi  mir 
s  turskim  sultanom,  pa  zato  ne  smije  dopustiti,  da  krajiske  cete  udaraju  na  turske  oblasti. 
Jedino  smiju  Turke,  kad  u  krscanske  krajeve  provale,  odbijati,  progoniti  i  plijen  im  oti- 
mati.  Nadvojvoda  nadalje  ne  smije  se  upustiti  u  o  t  v  o  r  e  n  obranbeni  rat  ili  navale  bez 
privole  kraljeve.  Karlo  moze  nadalje  imenovati  generale,  kapitane  i  druge  castnike  za 
krajinu,  ali  mora  o  torn  prije  kralja  obavijestiti  Radi  lakse  obrane  krajine  dozvoljava  se 
nadvojvodi,  da  sastavi  zasebno  ratno  vijece.  Za  uzdrzavanje  i  obranu  tako  nutarnjo-austrij- 
skih  zemalja  kao  i  krajine  prepusta  kralj  nadvojvodi  sve  prihode  i  dace  njegovih  zemalja, 
pace  mu  obecaje  i  prinos  od  njemacke  drzave.  No  najzamasnija  je  odredba,  po  kojoj 
imadu  »takodjer  i  ban  Slavonije  i  Hrvatske  sa  svim  svojim  podre- 
djenim  cetama,  kao  i  stalezi  tih  zemalja,  paipu  ckiustanakHrv  a  t- 
ske  i  Slavonije,  kolikosevojnickih  poslova  tice,  biti  u  ime  kra- 
Ijevo  upuceni  na  nadvojvodu,  dok  ce  u  drugim  (stv'arima)  na  Ru- 
dolfa  kao  na  ugarskoga  kralja  cekati  i  gledati«  (also  solle  auch  der 
f^n.an  in  Windischland  und  Croaten  mit  alien  seinem  untergebenen  kriegvolkh,  item  die 
s^finde  derselben  lannde,  gleichfalls  des  Windischen  und  Croatischen  landes  aufboth,  soviill 
das  kriegsweesen  antrifft,  in  unsern  nahmen  an  sein  Lieb  gewisen  seyn,  sonst  aber  in 
andern  auf  unss,  alss  khonig  in  Hungarn,  wartten  und  sehen).  Prema  toj  ovlasti  izdao  je 
nadvojvoda  Karlo  vec  11.  ozujka  1578.  naputak  za  svoje  dvorsko  ratno  vijece  u  Qradcu, 
dok  je  nesto  malo  prije  (1.  ozujka)  dao  u  hrvatskom  jeziku  sastaviti  »sluzbeni  zakon«  za 
pjesake  (haramije)  i  konjanike  (husare),  koji  sluze  na  hrvatskoj  i  slavonskoj  krajini. 

Prve  polovice  sijecnja  1578.  rijeseno  bi  napokon  i  bansko  pitanje  tako,  da  je  kralj 
Rudolf  imenovao  banom  Krstu  Ungnada,  s  kojim  se  je  preko  dvije  godine  o  tom  do- 
govaralo.  Dne  25.  sijecnja  trazi  Ungnad  komesare,  koji  ce  ga  na  saboru  uvesti  u  bansku 
Cast.  Instalacioni  sabor  sastao  se  je  u  gradu  Zagrebu  5.  veljace  1578.,  cast  kraljevskih  ko- 
mesara  vrsili  su  biskup  Juraj  Draskovic  i  stajerski  plemic  Krsto  od  Kunsperga.  Kako  sa- 
borski  zapisnik  kaze,  stalezi  su  jednodusno  (pari  voto)  primili  novoga  bana,  na  sto  je  on 
pred  recenim  komesarima  i  stalezima  po  hvaljenom  starom  obicaju  kraljevstva  svecano 
polozio  uobicajenu  prisegu  (qui  dominus  banus  coram  praescriptis  dominis  commissariis 
statibusque  et  ordinibus  regni  veterana  laudabili  consuetudine  solemniter  solitum  praestitit 
iuramentum).  Ako  je  vjerovati  zapisniku,  to  su  se  stalezi  posebice  zahvalili  kralju,  §to  im 
je  na  njihove  vrlo  brojne  prosnje  i  zapomaganje  (ad  plurimas  supplicaciones  et  interces- 
siones)  vec  »dugo  zudjenoga«  (iam  diu  desideratissimum)  Ungnada  imenovao  za  bana. 

Sabor  je  dva  dana  ostao  na  okupu.  Nov!  ban  imenovao  je  svojim  banovcem  S  t  j  e- 
pana  Oregorijanca,  podijelivsi  mu  podjcdno  cast  zupana  zagrebackoga  i  krizevac- 
koga.  I  taj  je  polozio  prisegu  pred  saborom,  na  Sto  mu  ban  i  stalezi  prepustise,  da  po  starom 
obicaju  (more  alias  consueto)  izmedju  uglednijih  plemica  izabere  podzupane  recenih  zupanija, 
koji  ce  prisegu  poloziti  pred  zagrebackim  kaptolom.  Poslije  toga  bi§e  stvoreni  neki  zama§ni 
zakljucci.  Po  zahtjevu  (ad  postulacionem)  nadvojvode  Karla  bise  odredjeni  radnici  za  utvr- 
djivanje  Koprivnice  i  prelaza  kod  Qjelekovca,  zatim  bi  dozvoljena  stanovita  koliCina  zita 
za  krajinu.  Jo§  bi  odredjeno,  da  se  za  obranu  Kupe  i  prekokupskih  strana  podigne  na 
oruzje  jedna  petina  svih  kmetova  i  plemica  iednoselaca,  pa  da  se  poslju  straziti  kod  pre- 
laza preko  te  rijeke.  Nadalje  bi  odluceno,  da  se  banovu  pozivu  na  obci  ustanak  mora 
svatko  odazvati,  te  se  pridruziti  banskomu  banderiju;  osim  toga  neka  se  umoli  kralj,  da 
ban  s  cetama  kraljevstva  (regnicolis)  ne  mora  ratovati  izvan  domovine.  Osobito  je  pak 


BAN   KRSTO   UNQNAD    (1578.— 1583.).  333 

znamenit  zakljucak,  da  podzupani  nioraju  poiaditi,  da  se  sva  imanja  i  posjedovanja,  ne- 
pravedno  ili  siloni  oteta  za  sinutnja  poslije  boja  iia  Mnhackom  polju,  nioraju  provratiti 
prijasnjim  zakonitim  Kospodariina  ili  njihovim  zakoiiitini  bastinicima.  Stalezi  smatrali  su 
sve  te  zakljucke  tako  zamasnima,  te  su  odlucili,  da  ih  za  ugarski  sabor  izabrani  poklisari 
Petar  Heresinec  i  Ivan  Petricevic  ponesu  sa  sobom  u  Pozun,  gdje  ce  ih  kralj  Rudolf  po- 
tvrditt.  Kralj  je  to  9.  travnja  zaista  i  u5inio. 

Novi  ban  Krsto  Ungnad  nije  bio  hrvatskomu  narodu  iiepoznata  licnost.  Otac  mu 
Ivan  sluzio  je  mnogo  godina  kao  vrhovni  kaPitan  hrvatsko-slavonske  krajine  (do  1556.), 
a  poslije  se  je  sve  do  smrti  svoje  bavio  stampanjern  i  sirenjem  hrvatskih  protestanstkih 
knjiga.  Po  otcu  svomu  bastinio  je  Krsto  grad  Varazdin  i  Cast  zupana  varazdinske  zupa- 
nije.  Osim  toga  pripadao  mu  je  i  grad  Samobor.  Vi§e  godina  prije  svoga  banovanja  ob- 
na§ao  je  cast  vrhovnoga  kapitana  u  Jegru.  Fostavsi  banom  pisao  se  je  »Krsto  Ungnad, 
barun  od  Sonecka,  zupan  varazdinske  zupanije,  savjetnik  njegovog  carskog  i  kraljevskog 
velicanstva.  kao  i  kraljevina  Dalmacije,  lirvatske  i  Slavonije  ban«  (liber  baro  in  Sonnegh 
. . .  nee  non  regnorum  Daltnatiae,  Croatiae  et  Sclavoniae  banus).  Premda  je,  kako  saborski 
zapisnik  kaze,  bio  jednodusno  primljen  za  bana,  ipak  je  poslije  imao  mnogo  protivnika  i 
borba.*  Cini  se,  da  je  smutnjama  prvi  povod  dao  banovac    Stjepan    Qregorijanec,    koji    je 

8.  veljaCe  1578.,  treci  dan  iza  banova  uvoda  pocinio  veliko  nasilje.  Recenoga  dana  vracao 
se  je  Qregorijanec  oko  deset  sati  u  noci  iz  doljnoga  grada  Zagreba  u  kraljevski  slobodni 
grad  Qradec.  Do§av  pred  »Kamena  vrata«  sa  svojim  slugom  trazio  je,  da  ga  puste  u  grad. 
Oradjanin  i  zlatar  Petar  Krupic,  u  kojega  su  bili  kljuci,  dosao  je,  otvorio  vrata  i  lijepo  ba- 
novca  pozdravio.  Ali  taj  oborio  se  je  na  njega,  sasuo  na  nj  pogrde,  cuskao  ga  i  bacio  na 
zemlju.  I  sluga  je  banovcev  priskocio,  ali  ga  je  Qregorijanec  sustavio,  buduci  da  su  na  ga- 
lamu  dotrcali  podkapitan  Bartol  Pernarth  i  vise  kraljevskih  vojnika.  Qregorijanec  se  je 
poslije  branio,  da  je  navalio  na  Krupica,  jer  ga  je  odvise  dugo  pustio  po  zimi  Cekati;  ali 
iagrebacki  gradjani  podigose  parnicu  protiv  tanovca.  Po  kraljevu  nalogu  preslu§avali  su 

9.  lipnja  1579.  kanonik  Blaz  Qjurak  i  kraljevski  povjerenik  Vladislav  Impric  u  samostanu 
zagrebackih  franjevaca  petdeset  i  pet  svjedoka,  koji  su  svi  nepovoljno  po  banovca  go- 
vorili.  Bilo  je  medju  njima  zagrebackih  kanorika,  krajiskih  vojnika  i  turopoljskih  plemica. 

Namah  nakon  hrvatskoga  sabora  sastao  se  je  ugarski  sabor  u  Po2unu.  U  kraljevskoj 
propoziciji  od  28.  veljaCe  objavio  je  kralj  Rudolf  medju  inim  sabranim  stalezima,  da  je  nad- 
vojvodi  Ernestu  i  stricu  svom  nadvojvodi  Karlu  povjerio  upravu  krajina,  prvomu  u  Ugar- 
skoj,  a  drugomu  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  i  to  kao  svojim  zamjenicima  u  ratnim  poslovima 
(tamquam  in  rebus  bellicis  vicegerentes)  i  vrhovnim  vojvodama  vojske  (ac  supremi  exer- 
citus  duces).  Podjedno  je  staleze  pozvao,  da  to  prime  na  znanje,  pa  da  se  odsad  Ugarska 
u  svim  vojniiiJkim  poslovima  pokorava  nadvojvodi  Ernestu,  a  stalezi  i  ?Jtelji  kraljevina  lir- 
vatske i  Slavonije  nadvojvodi  Karlu.  U  svim  ostalim  poslovima,  naroCito  §to  se  tiCe  uprave 
i  sudova,  ostat  ce  oba  kraljevstva  pokorna  samomu  kralju  i  onima,  kojima  kralj  brigu 
oko  toga  povjeri.  Ugarskili  i  hrvatskih  stale^a  dojmila  se  je  kraljevska  poruka  vrlo  nepo- 
voljno. U  svom  odgovoru  od  13.  o^ujka  iztiCu  oni,  da  su  se  oni  za  izbivanja  kraljcva 
i  dosad  pokoravali  prejasnim  nad vojvodama,  pa  6e  to  i  :  ada  Ciniti;  ali  se  ne  mogu  nipoSto 
skloniti  na  to,  da  bi  se  i  u  nazoCnosti  kraljevoj  ovim  nadvojvodama,  koji  jo§  nijesu  ni  po 
kojemu  pravu  njima  obvezani  ni  krunjeni.  a  ni  od  njih  pozvanl.  utjecali  i  kakvu  odredbu  -> 
torn  cinili.  Cini  se  da  6c  se  tim  u  buduce  kraljevstvo  i  kraljevska  vlast  razdijeliti,  jer  de  se 
zakoniti  gospodar  i  kralj  njihov  uslijed  neke  neuobi(iafene  novotarijc  naroCito  u  onim  stva- 
rima.  koje  se  tiCu  ob<ie  obrane,  mimoilaziti,  te  od  drugoga  zavisiti.  NaroCito  ne  moic 
sc  to  bez  ob6e  smutnje  provesti  u  Slavoniji,  gdje   je   zadada   bana. 


•  Savretneni  Vramec  zabiije2io  je  o  Uncnadu  ovo:  »1.S78.  Gospndin  KriStof  UnKnad,  slo- 
bodni Kospodin  I  baro  v  Soneku.  Span  i  knez  varoSdinske  i  zajtorske  mcKJe.  veinik  I  tonafnik  ce- 
sarove  svetlosti,  dalmatinskim.  horvatskim  i  slovenskim  banom.  Bogu  svamoKoCemu  na  diku  (i) 
hvalu.  posta.« 


334  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

iiesamodavrsipravduiopravlja  sudstvo,  nego  takodjer  da  se 
brine  za  ratiie  poslove  i  za  krajinu  (Neque  ea  res  in  Sclavonia  praesertim, 
sine  omnium  rerum  perturbatione  intrdduci  posset,  in  qua  bani  est  officium,  non  solum 
iustitiam  et  iudiciorum  administrationem,  sed  etiam  res  bellicas  et  curam  confiniorum  ge- 
rere).  Stoga  mole  kralja,  da  se  te  novotarije  okani,  nego  da  sam  sve  poslove  vodi;  ako  bi 
pak  izbivao,  neka  ostavi  kojega  od  nadvojvoda  za  svoga  zamjenika,  pa  ce  se  njemu  stalezi 
za  potrebe  obracati,  ali  tako,  da  uvijek  samo  kralja  priznavaju.  Zanimljivo  je,  kako  kralj 
u  svojoj  replici  od  20.  ozujka  stanoviste  staleza  pobija.  Stalezi  nijesu  ga  dobro  razumjeli, 
pa  ce  stvar  bolje  objasniti.  Ne  radi  se  o  kakvoj  diobi  (divisionem)  onih  kraljevstva  i  po- 
krajina,  ni  o  osnutku  nove  vlade  (novum  gubernium),  nego  samo  o  sto  boljoj  providbi  kra- 
jina.  Ta  stalezi  jamacno  znadu,  da  su  hrvatska  i  slavonska  krajina  prije  imale  vrhovne  ka- 
pitane,  a  poslije  da  je  ta  sluzba  razdijeljena  i  povjerena  dvima  zamjenicima  vrhovnog  ka- 
pitana.  No  buduci  da  su  se  na  taj  nacin  svi  poslovi  morali  kralju  tako  dugim  putem  oprc- 
rnati,  da  su  cesto  ostali  i  zanemareni,  to  je  kralj  nadvojvodu  jcdva  tezko  sklonio,  da  je  na 
sebe  preuzeo  ratne  poslove  u  onim  krajevima.  jer  je  ne  samo  njima  blizi  te  im  moze  lakse 
iz  svojih  pokrajina  pomoc  podavati,  nego  takodjer  namiruje  vecu  cest  ratnih  troskova, 
koji  se  ulazu  u  krajinu  Hrvatske  i  Slavonije.  S  jednakog  razloga  povjereno  je  isto  nadvoj- 
vodi  Ernestu  u  Ugarskoj.  On  tu  nije  za  drugo  nego  da  bude  vrliovni  vojvoda  kraljeve  voj- 
ske  i  kraljev  zamjenik  (vicesgerens)  u  vojnickim  poslovima,  buduci  da  sam  kralj  ne  moze 
sve  nebrojene  zadace  svoje  izvrsivati.  Uza  sve  to  ostaje  kralj  vrhovni  gospodar,  te  recene 
nadvojvode  ne  ce  moci  nista  zamasnoga  (nihil  ardnum)  ciniti  bez  znanja  i  privole  njegova 
velicanstva.  Od  toga  utanacenja  ne  ce  biti  nikakvih  posljedica  (praeiudicii)  ni  za  Ugar- 
sku  ni  za  kraljevine  Hrvatsku  i  Slavoniju.  Jer  ako  je  kralj  onu  upravu  (ratnih  posala) 
mogao  povjeravati  dvjema  osobama  kud  i  kamo  nizega  staleza,  koji  bi  bio  razlog,  da  je 
sada  ne  bi  smio  prepustiti  tako  odlicnim  principima,  koji  su  mu  najblizi  rodjaci? 

U  duplici  od  25.  ozujka  prihvatili  su  stalezi  nadvojvode  Karla  i  Ernesta  za  za- 
mjenike  kraljeve  u  vojnickim  poslovima  i  za  upravu  krajina,  ali  samo  za  onaj  slucaj,  kad 
bi  kralj  dulje  izbivao.  Ako  je  kralj  pak  u  drzavi,  neka  on  sam  vlada  i  upravlja  svima  stva- 
rima  Ugarske.  Suvise  mole,  da  bi  nadvojvoda  Ernest  za  odsutnosti  kraljeve  prebivao  u 
Ugarskoj,  te  da  bi  na  svome  dvoru  drzao  sincve  ugarskih  velikasa  i  plemica,  i  da  se  njima 
sluzi,  pa  da  bi  oni  tako  odgojeni  mogli,  kad  odrastu,  pomagati  njihovim  velicanstvima  i 
domovini.  Iza  toga  izmjenjivali  se  spisi  izmedju  kralja  i  staleza  jos  nekoliko  puta,  i  tek 
u  seksduplici  staleza  od  4.  travnja  prihvatiU  su  oni  ovaj  zakljucak:  »Prejasne  principe 
Karla  i  Ernesta  nadvojvode,  onoga  u  Slavoniji,  a  ovoga  u  Ugarskoj,  tako  za  nazocnosti 
kao  za  odsutnosti  carskoga  velicanstva  u  stvarima  ratnima  za  generalne  zamjenike  nje- 
govog  carskog  velicanstva  stalezi  i  redovi  primaju.  Moleci  da  se  u  tim  ugarskim  stvarima, 
makar  bile  i  ratne,  uzimaju  u  vijece  takodjer  i  Ugri.  A  prejasni  nadvojvoda 
Karlo  neka  podrzaje  s  banom  Hrvatske  i  Slavonije  takav  spora- 
zumak,  da  ne  uzslijedi  sto  nepodobno  ili  protivno  slobodi  kra- 
ljevstva* (Et  serenissimus  archidux  Caro'us  eam  cum  bano  Croatiae  et  Sclavoniae 
inteligentiam  habere  velit,  ne  quid  sequatur  inconveniens,  aut  libertati  regni  contrarium). 
Ovaj  zakljucak  primljen  i  uvrsten  bi  uz  neku  stilisticnu  promjenu*  kao  15.  clanak  medju 
ostale  saborske  artikule  (ima  ih  svega  27),  te  bi  onda  zajedno  s  njima  13.  travnja  u  Po- 
zunu  od  kralja  Rudolfa  potvrdjen. 

Na  saboru  dozvoljena  bi  kralju  i  ratna  daca  za  dvije  godine,  i  to  po  dva  forinta 
godisnja.  No  zato  su  stalezi  iznijeli  opet  svoje  stare  tuzbe  i  tegobe  o  uplitanju  tudjih 
oblasti  i  vijecnika  u  ugarske  poslove  kao  i  o  nasiljima  slabo  placenih  vojnika  i  njihovih 
kapitana.  Jos  su  se  tuzili,  sto  su  se  kruni  pripala  imanja  podjeljivala  strancima,  a  ne  za- 
sluznim  domacim  velikasima  i  plemicima.  Zajedno  s  nazocnim  papinskim  legatom  Ivanom 


*  Mjesto  »habere  velit«  neSto  o§trije  »1iabeat«. 


KHEVKNHILLt!ROVA  VOJNA  1578. 


335 


Delfinom  zahtijevali  su  stalezi  takodjer,  da  se  popuni  nadbiskupija  ustroRonska  i  druge 
izpraznjene  biskupije,  a  naro(iito  gjurska,  koja  je  smrcu  kancelara  Ivana  Listha  ostala  bez 
glavara.  Dne  13.  travnja  1578.  javija  Delfino  papi,  da  ce  kralj  Rudolf  danas  imenovati  za- 
grebackoga  biskupa  (i  kolockoga  nadbiskupa)  Jurja  Draskovica  ostrogonskim  nadbisku- 
pom,  a  valjda  i  kancelarom  ugarskim.  I  zaista  je  Rudolf  vec  prije  toga  dana  podijelio 
Draskovicu  izpraznjenu  biskupiju  u  Qjuru  i  imenovao  ga  svojim  ugarskim  kancelarom. 
ZagrebaCkim  pak  biskupom  imenovao  je  12.  travnja  dosadanjega  pecujskoga  biskupa  Ivana 
Kranjcica  od  Moslavine  (Joannes  Monoziou).  Dne  19.  travnja  javija  papi  njegov  legat 
Delfino,  da  se  je  kralj  Rudolf  u  ponedeljak  M.  travnja  povratio  iz  Pozuna  u  BeC.  Sest 
dana  zatim  izpricavao  je  legat  kralja.  sto  nije  popunio  ostrogonske  nadbiskupije.  Da  ju  je 
podijelio  Draskovicu,  ne  bi  ga  mogao  imenovati  kancelarom,  jer  taj  mora  vazda  biti  s  kra- 
Ijevskim  dvorom.  I  tako  je  zasluzni  biskup  i  nekadanji  ban  Draskovic  ostavio  svoju  do- 
movinu.  Vec  5.  lipnja  1578.  pi§e  on  kralju  iz  Sombotelja,  kako  se  je  jucer  vratio  iz  Slavo- 
nije,  gdje  je  s  velikim  potezkocama  obavio  sve  duhovne  i  svjetovne  poslove,  koji  ga  bi- 
jahu  zapali.  Moli  kralja  za  dopust  od  dvije  sedmice,  da  svoje  stvari  uredi,  pa  ce  onda  podi 
na  kraljevski  dvor.  Ali  jo§  27.  srpnja  jadikuje  u  Sombotelju,  da  ga  je  spopala  Ijuta  po- 
dagra (paroxysmus  podagricus),  pa  obecaje, 
da  ce.  c^im  ozdravi,  pohitati  na  kraljevski  dvor 
u  Prag. 

PreuzevSi   nadvojvoda   Karlo   konacno 
obranu   hrvatsko-slavonske   krajine   bijase   u 
prvi  kraj  odlucio  poduzeti  dvije  stvari:  pokre- 
nuti  vojnu  na  bosanske  Turke.  da  ih  zastra§i 
te  im  preotme  gradove  na  hrvatskoj  krajini, 
koje  bijahu  prosle  dvije  goditie  osvojili,  a  u 
isti  mah  da  utemeiji  veliku  i  jaku   tvrdjavu 
na  zgodnome  mjestu  u  hrvatskoj  krajini,  da 
bude  branikom  njezinim.  i  da  zaustavlja  daljc 
osvajanje  tursko.  Radi  jednoga  i  drugoga  tre- 
balo  mu  je  sporazumka  sa  stale^ima  Hrvat- 
ske  i  Slavonije.  Vec  8.  aprila  1578.  pisao  je 
i:  to  ime  pismo  iz  Qradca  kapitanu  i  kraljev- 
skomu  savjetniku    Simunu    Keglevicu,  da  na 
dojdudem   saboru  zagovara,  §to  je  Karlo   u 
zasebnoj   poslanici   staleiima   kraljevine   Sla- 
vonije predloiio  i  zahtijevao  »za  spas  i  sign  most  sviju  njih.«  Saber  Hrvatske  i  Slavonije 
sastao  se  je  medjutim  tek  15.  srpnja,  te  je  na  njemu  slavonski  general  Vid  Haiek  pred- 
lo^io  propozicije  nadvojvode  Karla.  Tako  je  nadvojvoda  javio,  da  je  do  10.  kolovoza  odluCio 
podici  vrlo  jaku  vojsku  konjanika  i  pjeSaka.  pa  je  staleie  pozvao,  da  se  i  oni  pridruic  toj 
vojsci,  a  uz  to  da  se  pobrinu  za  potrebitu.  hranu  citavoj  vojsci.  Stale2i  na  to  odluCi§e,  da 
se  svi  Zajedno  prema  dosadanjim  odredbama  moraju  potiici  s  cobro  obskrbljenim  svojim 
Cetama,  te  do  6.  kolovoza  skupitiu    taboru    bana    Krste    Ungnada    u 
Turopolju  (ad  campum  Thuropolya  et   possessionem  Odra  Szent  Qydrgy).  AH  po- 
djedno  iztiCu  na  osnovu  15.  Clanka  pro§loga  ugarskoga  sabora,  »da  prejasni  nadvojvoda 
mora  s  gospodinom  banom  Hrvatske  i  Slavonije  takav  sporazum  gojiti,  da  sc  ne  dogodi 
§to  nepodobna  i  slobodi  kraljevstva  protivno.«  pa  onda  dodaju.  »da  se  gospodin  naS 
banne^enikakopodvrdidrugomu  kojemu  kapitanu  protiv  ugleda 
hanskoga   i   na§e   vjekovitc   slobode.«  Stale?.i  nadaljc  izdaju  shodne  odredbc 
glede  obskrbe  vojske.  glede  radnja  za  utvrdjivanjc  Koprivnice  I  Ivanida.  podizanja  ograda 
sumsklh  oko  Koprivnice,  Topolovca,  CIrkvene.  flradca  i  Krifevaca,  paCe  odredluju  I  kola 
za  preva?,anje  topova,  baruta,  topovsklh  zrna  fz  VaraWina  I  Zagreba  na  boino  potie.  U 


FODPIS  NADVOJVODt 
ERNESTA. 

na  pismu  od  20.  ofujka  1580. 

Ark  It  JuKoslayenske  akadcmU^. 


33g  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

obce  stalezi  odusevljeno  pristaju  na  sve  zrtve,  sto  ih  nadvojvoda  trazi  za  svoje  ratno  podu- 
zece,  all  cine  to  samo  za  s  a  d  a  (pro  praesei;ti),  te  se  oKradjuju  protiv  toga,  da  bi  to  na- 
pokoii  u  obicaj  preslo  (ne  tandem  in  usum  deveniat),  j  e  r  j  e  t  a  k  r  a  1  j  e  v  i  n  a  S  1  a- 
vonija  biia  vazda  slobodna,  te  rodlozna  jedino  ugledu  ugarskili 
k  r  a  1  j  e  V  a«  (cum  regnum  hoc  Sclavoniae  semper  fuerit  liberum,  subiacens  solummodo 
authoritati  divorum  regum  Hungariae). 

Bilo  je  zaista  i  skrajnje  vrijeme,  da  se  nesto  protiv  bosanskih  Turaka  preduzme, 
jer  su  oni  vec  prijetili  ostatcima  bihacke  kapitanije.  Kako  je  ta  kapitanija  padom  tolikih 
gradova  bila  posve  odijeljena  od  ostale  Hrvatske,  bilo  ju  je  tezko  obskrbljivati  hranom  i 
zairom.  General  hrvatske  krajine  Ivan  Ferenberger  mogao  je  samo  uz  jaku  cetu  unasati 
svaki  drugi  ili  treci  mjesec  hranu  u  Bihac.  K  tomu  su  se  Turci  neprestano  zalijetali  u 
cstatke  hrvatske  zemlje.  Tako  su  na  pocetku  travnja  osvojili  Dreznik  i  spalili  Dubovac; 
u  isto  je  vrijeme  do  2000  Turaka  haralo  kod  Koprivnice.  Iz  Hrvatske  udarali  su  Turci  i 
u  Kranjsku,  gdje  su  podsjedali  Metliku  od  2F-  ozujka  kroz  pet  dana  i  noci,  dok  je  nijcsu 
csvojili,  mnogo  naroda  poubijali  i  do  900  suznjeva  sa  sobom  poveli.  Ali  na  povratku  bise 
12.  travnja  od  slovenskih  i  hrvatskih  seljaka  docekani,  te  nemilo  razbijeni  i  razprseni. 
Malo  zatim  spremao  se  je  Ferenberger  da  unese  hranu  u  Bihac.  Sluteci  to  bosanski  Turci, 
provalise  preko  Hrvatske  u  Kranjsku,  zauzese  prevarom  trgoviste  Kostel,  pa  se  puni 
plijena  stadose  kuci  vracati.  Bilo  ih  je  do  5000  momaka.  Ali  kod  D  r  e  z  n  i  k  a  sukobise 
se  22.  svibnja  s  Fercnbergerom,  koji  ih  je  u  bijeg  natjerao,  te  ih  preko  900  poubijao  i 
pohvatao. 

Bas  te  pobjede  junackoga  Ferenbergera  bile  su  kao  predtece  velike  vojne,  za  koju 
je  nadvojvoda  Karlo  imenovao  vrhovnim  vojvodom  koruskoga  zemaljskoga  kapitana 
Jurja  Khevenhillera.  Jezgru  vojske  sacinjavale  su  cete  iz  Koruske,  Kranjske, 
Oorice  i  Istre,  po  prilici  7000  momaka  sa  18  novih  velikih  topova.  I  ban  Ungnad  skupio 
je  oko  sebe  4000  do  5000  pjesaka  i  konjanika.  Sva  ta  vojska  posla  je  iz  Dreznika  i  Slunja 
prema  Bihacu.  S  prednjom  cetom  bio  je  Ferenberger  jos  prije  udario  na  jug,  te  je  vec 
I.  kolovoza  zauzeo  gradove  Cazin  i  Ostrozac.  Qlavna  vojska  medjutim  teze  je  prolazila, 
jer  joj  je  trebalo  ici  kroz  posve  puste  krajeve,  protiskivati  se  uzkim  klancima  i  penjati  se 
na  kamena  brda.  Jos  tegotnije  bilo  je  prevazati  topove  i  hranu  na  kolima.  Ferhatbeg  opet 
nije  se  upustao  u  velik  boj,  vec  je  neprestano  bijuci  se  uzmicao.  U  jednom  takovom  okr- 
saju  kod  Ostrozca  pao  je  mladi  hrvatski  plemic  Emerik  Bradac  na  ocigled  bana  Ungnada. 
Medjutim  od  slabe  hrane,  vehkog  napora  i  grize  stala  je  vojska  Khevenhillerova,  koja  je 
izprva  brojila  preko  10.000  momaka,  pogibati,  dok  je  Ferhatbeg  uzmicuci  svedjer  jacao  i 
mnozio  svoje  cete.  I  tako  je  Khevenhiller,  jedva  sto  je  21.  kolovoza  Ferhatbegu  navi- 
jestio  borbu,  vec  4.  rujna  morao  misliti  na  uzmak,  Ferhatbeg  isao  je  sa  24.000  momaka 
za  njim  uzastopce,  te  je  redom  opet  osvajao  izgubljene  gradove.  Vec  27.  rujna  stajao  je 
Ferhatbeg  kod  Cazina,  u  kojem  je  zaostala  mala  posada  od  50  haramija,  30  njemackih 
vojnika  i  4  konjanika  pod  porkulabom  Arbanasom.  Posada  mogla  se  je  odrzati  tek  neko- 
liko  dana,  na  sto  je  Cazin  opet  1.  listopada  dosao  u  tursku  vlast.  Sad  se  je  Ferhatbeg 
cborio  na  Ostrozac,  koji  je  junacki  branio  kapitan  Bogdanic.  Ali  i  taj  morao  se  je  predati 
vec  3.  listopada.  Dne  5.  listopada  bijase  Khevenhiller  sa  bolestnom  i  izmorenom  vojskom 
svojom  od  4000  Ijudi  uzmaknuo  sve  do  Hojs'c-kastela  (na  Mreznici)  nedaleko  od  kranj- 
ske medje,  pa  je  odanle  javljao  o  svojoj  nedaci  Izpricavao  se,  da  imade  u  Ferhatbega 
30.000,  pace  40.000  vojnika,  dakle  deset  puta  vise,  nego  sto  broji  njegova  rdjava  i  kukavna 
\ojska.  Javlja  jos,  kako  Ferhatbeg  napreduje,  i  kako  je  gotov  udariti  na  sam  Bihac. 

Mnogo  srecniji  nego  s  turskom  vojncm  bio  je  nadvojvoda  Karlo  pri  osnutku  i 
gradnji  velike  i  jake  tvrdjave  na  hrvatskoj  krajini.  Potrebu  takve  tvrdjave  bija§e  jos  1555. 
iznio  tadanji  vrhovni  kapitan  Ivan  Ungnad,  a  god.  1575.  mislio  je  nadvojvoda  Karlo  za 
takovu  tvrdjavu  preudesiti  grad  Stenicnjak.  Na  saboru  u  Brucku  predlagali  su  hrvatski 


I 


QRADNJA  KARLOVCA   1579.  337 

odaslanici,  da  se  za  takovu  tvrdju  uzme  kasteo  Kneja  kod  Feme;  ali  Karlo  smiierao  ie 
vec  tada  podici  posve  novu  utvrdu  na  zgodnijem  mjestu  blizu  sutoka  Korane  i  Kupe,  a  u 
kotaru  grada  Dubovca,  koji  je  tada  pripadao  braci  Jurju  i  Nikoli  Zrinskomu.  No  ipak  nijc 
se  mogao  konacno  odIuCiti,  pa  je  stoga  20.  kolovoza  1578.  vrhovnomu  vojvodi  za  rat  s  bo- 
sanskim  Turcima  Jurju  Khevenhilleru  u  zasebnom  naputku  povjerio,  neka  iztrazi,  gdje  bi 
se  mogia  u  Hrvatskoj  podici  stolica  za  stalno  prebivanje  hrvatskoga  generala  (wo  audi 
und  an  welihem  orth  dem  obristen  leutenant  zu  seiner  statten  residenz  ein  wohnung  zue- 
zurichten...  wiire).  Tek  u  prvoj  cetvrti  god.  1579.  pitalo  se  je  kneza  Jurja  Zrinskoga,  da  li 
bi  on  ustupio  nad vojvodi  izpod  grada  Dubovca,  »ondje  gdje  se  Kupa  s  Mreznicom  sastaje*, 
jedno  mjesto,  da  se  ondje  podigne  stolica  za  vrhovnoga  zapovjednika  u  Hrvatskoj.  Zrin- 
ski  se  izjavio  pripravnim,  da  to  ucini  uz  stanovitu  odstetu.  Bilo  je  to  mjeseca  ozujka  1579. 
U  travnju  javljao  je  paCe  kranjski  velikas  Cobenzl,  kako  je  knez  Zrinski  pripravan  ustupiti 
i  sam  Dubovac  uz  primjerenu  placu.  pa  bi  odiuceno,  da  se  knezu  u  posebnom  pismu  za- 
hvala  izrece.  U  svibnju  davao  je  u  torn  pogledu  knez  Zrinski  i  naputke  Jurju  Zebicu, 
svome  upravitelju  u  gradu  Dubovcu.  Malo  zatim,  3.  svibnja  1579.,  sastao  se  je  po  nalogu 
bana  Krste  Ungnada  u  Zagrebu  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije.  Na  taj  sabor  do§li 
su  takodjer  poklisari  nadvojvode  Karia,  po  imenu  Jakov  Sekeij  od  Ormuza  i  optujski  ka- 
pitan  Juraj  Watzler  s  vjerovnim  pismom  nadvojvode  Karla,  izdanim  u  Gradcu  22.  travnja, 
u  kojein  je  iznio  sve  svoje  2elje  i  zahtjeve  u  pogledu  krajine.  Medju  inim  priobcio  je  Karlo 
stalezima,  kako  je  »neku  novu  tvrdinju  uz  riieku  Kupu  oko  Dubovca  u  hrvatskim  stra- 
nama  za  stolicu  generalnomu  kapitanu  i  drugim  vojnicima  podici  i  sagraditi  odlu5io«;  na- 
dalje  »kako  je  i  utvrdu. u  Koprivnici  dogotoviti  naumio,*  pa  je  pozvao  staleJe,  da  se  o  torn 
ccituju,  te  mu  sto  prije  svoj  odgovor  priobce  (quod  sua  serenitas  quoddam  novum  iorta- 
licium  in  decursu  fluvii  Colapis,  circa  Dobowcz,  ad  partes  Croatiae,  pro  residentia  genc- 
ralis  capitaneatus  illarum  partium  Croatiae  domini  locumtenentis  et  aliorum  militum  eri- 
licre  et  extruere  decreverit).  Stalezi  nijesu  bili  uvjereni,  da  je  mjesto  za  novu  tvrdjavu 
zgodno  izabrano,  pac^e  su  izjavili,  »kako  sigi;rno  stoji,  da  nova  tvrdja  kod  Dubovca  ne  ce 
gotovo  ni  za  kakvu  obranu  sluziti  doljnim  prekokupskim  stranama  Hrvatske 
(quod  fortalitium  novum  circa  Dobowcz  his  inferioribus  partibiis  regni  ciscolapinis  ad  nul- 
lam  fere  defensionem  futurum  esse  dinoscitur).  Oni  upozoruiu  nadvojvodu.  neka  bi  radije 
utvrdu  kod  Bresta  na  Kupi,  koju  su  nedavno  stalezi  sami  podigli  za  obranu,  io§  bolje 
utvrdio  i  posadu  od  svojih  vojnika  u  nju  smje<^tio,  upozoruju  ga  jednako  na  grad  Topusko. 
kojemu  manjka  sanio  krov,  ali  bi  inace  bio  za  sjediste  generala  kao  i  za  obranu  ostalaka 
kraljevstva  osobito  zgodan,  kako  su  ga  stalezi  ved  iz  prosloga  sabora  svoga  izvijestili.  Na- 
pokon  ga  sada  opet  upozoruju,  da  bi  kud  i  kamo  bilo  podesnije  za  obranu  ostataka  kra- 
ljevstva, kad  bi  se  nova  tvrdinja  podigla  u  Kneji  u  kotaru  grada  Stenicnjaka,  nego  li  u 
okoliSu  Dubovca.  No  budu($i  da  je  njegova  prejasnost  ve6  tvrdo  (tirmiter)  odluCila,  da  se 
podigne  tvrdja  kod  Dubovca,  stalefi  odredjuju  radnike  i  kola,  koliko  samo  mogu.  Bez- 
platne  radnike  uioraju  davati:  grad  Ozalj  kneza  Zrinskoga,  Jastrebarsko  grofova  Erdeda. 
Petroviwa  kaptola  zagrebaCkoga,  Slavetic  plemida  Or§ida,  kaStco  Turanj  plemi(5a  Kcrm- 
cica  i  BukovaCkih,  i  to  po  §est  radnika  i  troja  kola  od  svakoga  dimnjaka.  Ban  ili  bano- 
vac  6e  se  pobrinuti,  da  ti  radnici  smjesta  dodju  na  posao.  SuviSe  (5e  se  u  svim  slobodnim 
kraljevskim  gradovima  oglasiti  na  nedeljnim  sajmovima,  da  jc  svakomu  kmctu  ma  kojcga 
vlaslelina  slobodno  po(5i  za  nadnicu  raditi  budi  rukom  budi  kolima  pri  gradnji  te  tvrdjavc. 
Ihidu(5i  da  (Se  nadalje  nova  tvrdja  braniti  poplavito  prekokupskc  strane,  koje  su  dosad  bile 
opro§tene  od  svih  dada,  imade  ban  poslati  posebna  Covjeka.  koji  (Sc  popisati  sva  imanja 
prekokupskih  velikasa  i  plemi(Sa,  pa  <5e  oni  morati  od  svakoga  dimnjaka  dati  po  $est  rad- 
nika i  (Setvera  kola. 

Samom  gradnjom  nove  tvrdjave  zapodeto  bi  na  blagdan  svete  Marga- 
rcte  13.  srpnja  1579.  Tcmclj  bi  polo^cn  na  90()  glava  onih  Turaka,  koji  bijahu  proSIc 
godine  izginuli  pod  Dubovcem.  Tvrdja  prozvana  bi  po  svome    utemeliiteliu    K  a  r  I  o  v  a  c 

1  a  i  e.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  22 


338  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

(njemacki  Karlstadt,  latinski  Carolostadium).  Vec  2.  rujna  javlja  nadvojvoda  Karlo  iz 
Gradca  svome  sinovcu  i  kralju  Rudolfu,  da  je  pet  bastiona  s  kortinama  od  drva  i  zemlje 
podignuto  preko  dva  hvata  i  djelomice  tri  hvata  visoko;  jedino  sesta  bastiona,  kod  koje 
su  slavonski  stalezi  polagano  radili  i  prije  reda  odstupili,  doprla  je  tek  do  jedan  i  pol 
hvata  visine.  Uza  sve  to  nada  se  Karlo,  da  ce  gradski  zidovi  do  svrsetka  mjeseca  biti  ne 
samo  gotovi,  nego  i  za  obranu  uredjeni.  Podjedno  moli  ponovo  kralja,  da  namiri  kneza 
Zrinskoga  za  ustupljeno  zemljiste.  Sam  grad  Dubovac  kupio  je  nadvojvoda  od  Jurja  Zrin- 
skoga  tek  7.  ozujka  1582.  I  torn  prigodom  izrijekom  bi  iztaknuto,  da  prodano  zemljiste 
ostaje  vazda  cest  kraljevine  Hrvatske  i  pod  kialjevskom  vlasti  kralja  Rudolfa.  Vec  4.  li- 
stopada  1579.  boravio  je  general  hrvatske  krajine  Ivan  Ferenberger  u  Karlovcu,  te  je 
odanle  javljao  o  turskim  kretnjama.  Ali  prvih  dana  studenoga  rijesen  bi  na  opetovane 
rnolbe  dosadanje  sluzbe,  te  se  je  preselio  u  Bee,  gdje  je  umro  god.  1584.  Mjesto  njega 
postade  generalom  hrvatske  krajine  Vajkard  Auersperg,  mladji  brat  nesrecnoga 
Herberta.  Njemu  bi  u  dekretu  od  6.  studenoga  1579.  izrijekom  nalozeno,  da  stalno  pre- 
biva  u  novoj  tvrdji  Karlovcu,  i  da  u  nju  smjesti  sto  vise  vojske. 

Kad  je  Ferenberger  prvi  put  23.  srpnja  1579.  iz  tabora  kod  Dubovca  molio  nadvoj- 
vodu  Karla,  da  ga  rijesi  dalje  sluzbe,  iztaknuo  je  osobito,  da  on  za  svoga  upravljanja  nije 
izgubio  nijednoga  grada,  pace  ni  pedlja  zemlje.  I  zaista  se  kroz  citavu  godinu  1579.  ne  bi- 
Ijezi  nijedna  turska  navala  na  hrvatsku  krajinu,  jer  je  Ferenberger  s  jakom  vojskom  od 
2000  Ijudi  i  svojom  ratnom  vjestinom  stitio  podizanje  i  gradnju  Karlovca.  Tako  se  te  go- 
dine  spominju  tek  manja  cetovanja  pozezkih  i  pakrackih  begova  prema  slavonskoj  krajini. 
No  zato  je  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  bilo  nutarnjih  smutnja,  za  kojih-  je  ban  Krsto  Ungnad 
cesto  dolazio  u  sukob  tako  s  pojedinim  velikasima,  kao  i  s  gradskim  obcinama.  Vec  na 
saboru  u  Zagrebu  3.  svibnja  tuzili  su  ban  i  banovac  odsutnoga  protonotara  Emerika  Pe- 
thewa  javno  pred  svima  stalezima,  na  sto  bi  zakljuceno,  da  se  protonotar  pozove  na  doj- 
duci  sabor,  koji  ce  biti  9.  srpnja  u  Varazdinu,  pa  da  se  ondje  opravda.  O  cemu  se  radilo, 
nije  poznato.  Kad  se  je  na  ureceni  dan  zaista  sastao  sabor  u  Varazdinu,  doslo  je  do  ze- 
stoke  opreke  izmedju  velikasa  i  bana,  uz  kojega  je  pristajalo  svecenstvo,  nize  plemstvo  i 
neki  poklisari  gradova.  Dvanaest  velikasa,   koji  su  na  saboru  bill  budi  osobno  bud!  zastu- 
pani  po  svojim  punomocnicima,  prosvjedovalo  je  i  zahtijevalo,  da  se  ukine  kraljem  potvr- 
djeni  zakljucak  uvodnoga  sabora  hrvatskoga  od  5.  veljace  1578.,  po  kojemu  bi  se  sva  ne- 
pravedno  i  silom  oteta  imanja  imala  nakon  iztrage  po  zupanima  i  podzupanima  povratiti 
prijasnjim  zakonitim  vlastnicima.  Odpor  dvanaestorice  velikasa  (magnata)  i  njihovih  puno- 
mocnika  bijage  tolik  i  razpra  tako  zestoka,  da  se  je  sabor  morao  razpustiti.  Cini  se,  da  je 
citav  odpor  velikasa  bio  naperen  vise  protiv  bana,  nego  protiv  recenoga  clanka.  Dne  14. 
kolovoza,  dakle  mjesec  i  par  dana  iza  sabora,  pozivao  je  nadvojvoda  Ernest  ugarskoga  na- 
mjestnika  Radetiusa  i  kancelara  Draskovica,  neka  ga    svjetuju,    kome    bi    se    mogla 
banska  cast  u  Hrvatskoj   povjeriti,    ako    se    Ungnad    ne    bi   mogao 
0  d  r  z  a  t  i  (im  Fall  Christoff  Vngnad  bey  dem  baanambt  in  Crabaten  nit  zu  erhalten,  wer 
an  sein  stell  zu  gebrauchen  sein  mochte).  Ungnad  medjutim  nije  taj  put  odstupio,  pace  on 
U  isto  vrijeme  drzi  banski  oktavalni  sud  u   Zagrebu,  na  kojemu  bi  u  parnici  Mihajla  Se- 
kelja  i  plemica  Ivana  Zabockoga  s  jedne  strarie,  a  Mate  Keglevica  s  druge  izrecena  protiv 
potonjega  tezka  osuda.  Dne  7.  rujna  pise  iz  Zagreba  ban  Ungnad  prijateljsko  pismo  Mati 
Keglevicu,  te  mu  javlja,  da  je  banski  osmicni  sud  izrekao  protiv  njega  smrtnu  osudu  (ca- 
pitalem  sententiam),  koja  bi  se  prema  kraljevu  nalogu  morala  s  mjesta  (statim  et  de  facto) 
izvrsiti.  Opominje  ga  zato  bratinski,  da  do  svrsetka  sudovanja  nesta  ucini,  da  ne  bi  banu 
i  drugim  prijateljima  dao  povoda,  pa  da  njega  i  njegove  upropaste.  Keglevic  bio  se  je 
u  to  vec  prije  obratio  na  samoga  kralja,  koji  ga  je  pismom  od   11.  rujna   1579.  iz  Praga 
s  obzirom  na  njegove  vjerne  sluzbe  »od  onoga  poroka  ili  smrtne  osude,  koja  bi  na  sudu 
banskoga  stola  protiv  njega  izrecena,  odrijesio  i  pomilovao,«  ali  pod  uvjet,  da  se  u  roku 
od  godine  dana  (intra  unius  integri  anni  spatium)  sa  svojim  protivnicima  Mihajlom  Seke- 


ODPOR  PROTIV  BANA  UNQNADA. 


339 


Ijem  i  Ivanom  od  Zaboka  nagodi.  SuviSe  je  kralj  banu,  banovcii,  protonotaru  Emenku  Pe- 
thewu,  viceprotonotaru  Ivami  PetricJevicu  i  svim  prisjednicima  banskoga  stola  zapovjedio, 
da  se  ove  njegove  odluke  vjerno  drze.  JamaCno  prema  kraljevu  iialogu  izdao  je  i  ban 
Ungnad  23.  rujna  u  zagrebackom  Gradcu  pisino,  kojim  (sub  gravissima  indignacione  do- 
mini  imperatoris  et  regis)  zapovijeda  Mati  Keglevicu,  da  pusti  na  slobodu  Oregorija  Kop- 
^ica  1  Martina  Loncara  Kranjca,  kinetove  Ivaiia  Zabockoga,  koje  je  io§  od  selja5ke  bune 
drzao  u  tamnici. 

Dok  je  ovako  Krsto  Ungnad  po  nalogu  kraljevu  postupao  protiv  Keglevica,  bio  je  i 
sam  u  Ijutoj  zavadi  tako  s  obcinom  na  zagrebackom  kraljevskom  Gradcu,  kao  i  sa  zite- 


r. 


./ 


i^xcc:ft  iii^H^ 


;7^C"^/'//i'  £U^?f^^ 


.    \D^az  ^^^g'^^e/TTA.  C:i-^X^^iU dzi 


iXt^ivyMh^  S^ 


ynm%, 


i«^i__. 


PODPIS  NADVOJVODE  KARLA 
na  pismu  iz  Stajerskoga  Qradca  od  8.  travnja  1578.,  koje  je  upravljeno  na  kapitana  Simuna  Kegleviiia. 

Arkir  Ju^slarenskc  «kad«inijf>. 


Ijima  trgoviSta  Samobora.  Gradjani  trga  Samobora  sasuli  su  teike  tu?-be  na  bana  I  nje- 
gova  providnika  Mihajia  Maurovica  u  gradu  Samoboru.  Tu?-ili  su  ga,  kako  je  poCinjao  na- 
silja  u  njihovim  vinogradima  i  klijctima,  zaplijenio  njihova  privilegija,  te  zasu?.njio  odIiCnc 
adjane  (Krstu  Pavlovi(ia,  Nikolu  Sporara,  Ivana  Padar5i(ia).  Uzrok  sporu  s  gradjanima 
slobodnoga  kraljevskoga  Gradca  zagrebaiJkoga  nije  poznat;  no  bit  6e,  da  je  ban  radio  u 
prilog  svome  banovcu  Stjepanu  Gregorijancu,  kojega  su  tu2ili  radi  nasiija,  poCinjena  na  zla- 
taru  Krupi(Ju  kod  Kamenih  vrata. 

Nutarnje  prilike  u  kraljevstvu  hrvatskom  razabiru  se  najbolje  po  zakljuCcima  hrvat- 
sko-slavonskoga  sabora.  koji  se  je  sastao  u  Zagrebu  20.  prosinca   1579.  Tu  bi§e  naiprije 

22* 


340  KRALJ  RUDOLP  (1576.— 1608.). 

izabrani  poklisari  za  uj!:arski  sabor,  koji  ce  :^e  sastati  u  Pozunu   17.  sijecnja   1580.  F^  r  v  i 
p  u  t  bi  tada  izabran  jedan  poklLsar  posebice  za  zbor  prelata.  baruna  i  maKnata,  i  to  bivsi 
ban  Caspar  Alapic;  za  zbor  plemica  i  zupanijskih  poslanika  bise  odredjeni  kanonik  i  pre- 
post  zagrebacki  Petar  Heresinec,  viceprotoiiotar  Ivan  Petricevic    i  podzupan  varazdinski 
Uaspar  od  Druskovca.  Sva  cetiri  poklisara  imadu  sporazumno  raditi  s  banom,  koji  je  nji- 
hov  procelnik,  te  dobivaju  posebni  naputak  (instr.ukciju),  sto  da  iznesu  pred  kralja  i  ugarski 
sabor.  Bas  taj  naputak  vrvi  tuzbama  svake  ruke.  Najprije  se  okrivljuju  stanoviti  velikasi 
'  ugledniji  plemici  u  Hrvatsko]  i  Slavoniji,  sto  ne  dolaze  na  sabore  o  s  o  b  n  o,  vec  ili  posve 
izbivaju  iii  salju  svoje  nuncije  s  ogranicenim  punomocima,  pa  se  onda  ne  ce  pokoravati 
saborskini   zakljuccima.   Nadalje   se  ti  velikasi  i  plemici  ne  odazivlju  banskim  pozivima,  da 
podju  osobno  u  boj  sa  svojim  podanicima;   vec  jedni   salju   pod   kraljevski   banderij   tek 
nekoliko  kukavnih  konjanika,  drugi  su  opet  zabavljeni  u  stranim  pokrajinama  izvan  kra- 
Ijevstva,  dok  treci  sluze  za  placu  pod  vrho"/nini  kapitanom  pokrajine  Stajerske,  pa  se  iz- 
pricavaju,  da  se  ne  mogu  pridruziti  obcemu  ustanku  kraljevstva.  To  se  je  dogodilo  naro- 
cito  u  jeseni  prosle  godine,  kad  je  nadvojvoda  Karlo  poduzeo  veliku  vojnu  na  Turke.  Uzrok 
pak  tomu  jest,  sto  na  krajini  hrvatsko-slavonskoj  imade  za  pravo  tri  vrhovna  kapi- 
lana.  Kapitani  slavonske  i  hrvatske  krajine  drze  mnoge  hrvatske  velikase  i  plemice  kao 
svoje  placeiiike.  pa  tako  treci  kapitan,  naime  ban,  ostaje  u  slucaju  potrebe  bez  tih  velikasa 
i  plemica.  Stoga  neka  kralj  odredi,  da   za    sve   zitelje   i    posjednike    u 
obsegu    ovoga    kraljevstva    bude     samo    jedan    vrhovni     kapitan, 
naime  ban  sadanjiibuduci,  da  ostatci   ovoga   pretuznoga   kraljev- 
stva konacno  ne  propadnu.  Sabor  se  nadalje  tuzi  na  onih  dvanaest  velikasa  i  ple- 
mica, koji  su  raztepli  prosli  sabor  u  Varazdinu,  pa  moli  kralja,  da  ih  kazni  (cum  debita 
poena)  i  daljim  smutnjama  na  put  stane.  Jednako    obtuzuje    one    plemice,    koji    se    silom 
(aperto  marte)  opiru  provadjanju  osuda  banskoga  i  zupanijskih  sudova,  pa  onda  traze  u 
kralja  jednogodisnju  milost  (annualis  gratia),  da  se  toboze  nagode,  a  u  istinu  pocinjaju  jos 
veca  nasilja.  Narocito  se  u  tom  pogledu  iztice  Mato  Keglevic  sa  svojim  ortakom  Gaspa- 
rom  Qusaricem,  koji  jednogodisnju  odgodu  izrecene    nad   njim  osude  zlorabljuje,    te    se 
osvecuje  svojim  protivnicima,  kao  Erdedima,  plemicima  od  Zaboka,  Mihajlu  Sekelju,  ba- 
novxu  Stjepanu  Gregorijancu  i  plemicu  Marku  Mihanovicu.  Stalezi  mole  kralja,  da  protiv 
ovakih  smutljivaca  najostrije  postupa,  da  bude  slicnim  zlocincima  na  zastrasni  primjer  (ut 
et  aliis  similia  mala  facinora  patrantibus  in  terribile  exemplum   cedat).  Ban  je  jos  zahti- 
jevao,  da  novi  zagrebacki  biskup  Ivan  Kranjcic  Moslavacki  preuzme  u  svoje  ruke  i  za- 
stitu  krajiski  grad  Topusko,  ili  da  se  odrece  prihoda  recene  opatije  za  uzdrzavanje  toga 
grada.  No  najjace  oborili  su  se  stalezi  na  gradjane  slobodnoga  i  kraljevskoga  grada  Qradca 
ili  Zagreba.  Vec  u  saborskim  clancima  tuze  se,  kako  se  gradjani  zagrebacki  s  pozivom  na 
neka  svoja  privilegija  otvoreno  odupiru  banu  i  banovcu,  kako  su  neopravdane  tuzbe  protiv 
bana  iznijeli  pred  nadvojvodu  Ernesta,  pace  Isako  su  i  banovca  Qregorijanca  pozvali  pred 
kraljevski  dvorski  sud  radi  neznatna  slucaja  prigodom  instalacije  bana  Ungnada  (pro  quo- 
dam  exiguo  casu,  tempore  creationis  praefati  domini  bani  accidentaliter  emergente).  Sta- 
lezi stoga  odredjuju,  da  se  gradjanima  zagrebackima  imade  zakratiti  svako  poslovanje  i 
trgovanje  po  ostaloj  zemiji,  zatim  da  se  u  tom  gradu  nemaju  vise  sastajati  sabori  ni  obdr- 
zavati  banski  sud.  Poklisari  neka  izrade  u  kralja,  da  banu  bude  dopusteno  sazivati  sabore 
i  osmicne  sudove  unutar  kraljevstva  ondje,  gdje  bi  mu  se  zgodnije  cinilo  (ubi  domino  bano 
commodius  fieri  videbitur).  Jos  ostrije  obaraju  se  stalezi  na  gradjane  zagrebacke  u  pred- 
stavci  svojoj  na  kralja  od  22.  prosinca  1579.  U  njoj  izticu,  kako  su  se  gradjani  pomamili  za 
nekakvim  novim  povlasticama  (pretensis  quibusdam  novis  eorum  praerogativis),  pa  ne  ce 
priznavati  bana,  banovca  ni  drugih  redovnih  sudaca  za  svoje  sudije,  pace  tuze  bana  kra- 
Ijevskomu  velicanstvu,  premda  je  on  bio  spreman   i   na  posljednjem   saboru,   da   im   pred 
stalezima  odgovara,  da  su  se  usudili  iznijeti  svoje   tegobe.   Ako   su    pak   vojnici    kraljeva 
velidanstva,  kojima  ban  zapovijeda,  kakvo  z!o  ucinili,  ban  hi  bio  njih  lao  i  druge  vjernc 


TUZBE   NA    BANA    UNQNADA. 


341 


zitelje  kraljevstva,  da  su  se  potuzili,  zastitio'od  nepravde  ostecujucih  ili  ih  iiamirio  od  place 
vojnika.  Ali  gradjani  omalovazuju  prava  i  obiCaje  kraljevstva;  stoga  mole  kralja,  da  se 
sabori  i  banski  sud  ne  obdrzava  viSe  u  Zagrcbu,  nego  ondje,  gdje  bi  se  banu  sadanjemu 
i  buduccmu  podesnije  svidialo.  Medjutim  ni  gradjani  nijesu  ostali  skr§tenih  ruku.  I  oni  su 
sastaviU  predstavku  na  kralja,  u  kojoj  su  prikazali  sve  tegobe  svoje.  Ban  je  na  posljed- 
njem  saboru  skovao  citavu  zavjeru  (conspirationem)  protiv  njih,  pa  suprotiv  Boga  i  nje- 
gove  pravde  sa  stalezima  stvorio  nekakav   zakljucak,   kojim   ih   je   javno   proglasio   kao 
vproskribovaiic  i  proklete*  (proscriptos  et  maledictos),   te  ih   izkljucio   iz   druztva   pravih 
krScana  i  vjernih  podanika  kraljevskoga  veUcanstva,  jer  da  nijesu  vi§e  clanovi  kraljevstva. 
Oni  mole  kralja,  da  taj  clanak  zabaci,  pa  da  im  dade  drugoga  stitnika,  koji  ce  ih  zakrilji- 
ati  a  ne  progoniti,  kako  to  taj  ban  radi  vec  od  po^etka  svoga  banovanja.  Qradjani  tu?e 
nadalje,  kako  je  ban  za  posljednjega  sabora  kroz 
osam  dana  obavljao  smotru  svojih  banskih  pje- 
§aka  i  konjanika.  pa  ih  je  nastanio  u  podgradju  i 
pod   zidinama  gradskim,  gdje   su  ti  vojnici   po 
zemljiStima  gradjana  i  njihovih  podanika  gazili  i 
jasili,  poljsko  i  vrtno  orudje  palili,  ograde  rusili, 
te  sijeno,  slamu  i  voce  otimali,  tako  da  sada  gra- 
djani i  njihovi  podanici  zajedno  sa  svojim  konjima 
i  govedima  od  gladi  pogibaju.  Suvise  ih  ban  za- 
jedno sa  svojom  druzinom  nemilo  vrijedja,  te  im 
nasilja  tako  po  sumama  kao  i  u  kucama  cini.  No 
najvise  ih  boli,  §to  ban  Krsto  Ungnad  javno  tvrdi, 
da  nije  samo  njihov  ban  i  kapitan,  nego  t  a  k  o- 
d  j  e  r  i  k  r  a  1  j  (immo  regem  etiam  se  ipsum  no- 
bis publice  . . .  affirmat),  te  §to  im  zapovijeda,  da 
za  vrijeme  sabora  i  banskoga  suda  moraju  drzati 
gradska  vrata  otvorena  ne  samo  po  danu,  nego  i 
po  noci,  §to  je  osobito  opasno.  Ako  je  kralj  zaista 
banu  podijelio  toliku  vlast,  kako  si  ju  prisvaja,  ne 
ce  gradjanima  preostati  drugo,  nego  se  razseliti, 
te  grad  prazan  i  pust  ostaviti.  Ako  bi  pak  ban  uz- 
tvrdio,  da  su  njihove  tu2be  nepravedne,  kako  je 
to  vec  jednom   govorio   pred  saborom  i  zagre- 
backim  kaptolom,  onda  mole  gradjani  kralja,  da 
bi  poslao  dva  ih  vise  svojih  vjernih  komesara  sa 
svoga  dvora,  da  sve  cuju  i  svojim  oCima  razvide. 
MiviSe  povjerili  su  gradjani  svome  poklisaru  za 
uojduci  ugarski  sabor,  literatu  Ivanu  Jakopovicu, 

«iznese  njihovu  tu2bu  pred  kralja  i  njegovo  vijede. 
Poklisari  hrvatsko-slavonskoga  sabora  kao  i  zagrebaCki  poklisar  Jakopovic.  doSavsi 
na  ugarski  sabor  na  po^etku  veljaee  1580.  u  Po2un,  nijesu  ondje  zatekli  kralja  Rudolfa.  vcC 
nadvojvodu  Ernesta.  kojemu  bijaSe  kralj  povjerio,  da  ga  zastupa.  Dne  10.  veljaCe  bi§e 
pred  sabor  iznesene  kraljevske  propozicije.  Ali  staleii  ne  htjedoSe  o  njima  ni  Cuti.  dok  se 
ne  zadovolji  njihovim  tegobama.  Zahtijevali  su  pak,  da  se  jednom  obnovi  Cast  palatina,  da 
se  vrhovnim  kapitanima  i  vojvodama  imenuju  rodjcni  Ugri,  da  se  ugarskom  driavnom 
w\ie6u,  ugarskoj  dvorskoj  kancelariji  i  namjestniCtvu  povrati  nekadanji  sjaj  I  vlast.  Ako  se 
s  mjesta  ne  ugodi  njihovim  zahtjevima,  uzkratit  Ce  ratnu  daCu.  Zaiudo  ie  nadvojvoda  Ernest 
posredovao  i  stale?.e  mirio.  Oni  su  zahtijevali.  da  na  dojduCi  sabor  dodje  sam  kralj,  pa 
su  se  onda  17.  ozujka  razi§li.  ne  dozvoliv§i  niSta  u  ime  ratne  dace.  Nakon  razlaza  sabora 
nastojao  je  nadvojvoda  Ernest,  da  smiri  opreku  izmedju  bana  Ungnada  i  grada  Zagreba. 


BANSKI  PECAT  KRSTE 
UNQNADA. 

S    izprave,    izdane    u    varoSi 

Qradcu  kod  Zagreba  7.  veljaee 

1579.    Cita    se:    Christophorus 

Ungnad  liber  baro  in  Sonnegh 

comes    co(mita)tus    Varasdien- 

(sis)    sac(rae)    c(aesareae)    re- 

giaeque    m(aiesta)tis    consiliar- 

(ius)  ac  regnor(um)  Da!m(atiae) 

Croa(tiae)  et  Scla(voniae) 

banus. 

Arkiv  jui{oslaven;«ki>  akadcinijc. 


342  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Dne  20.  ozujka  izdao  je  u  Pozunu  pismo  na  iiana,  banovca,  zupana,  podzupana  i  plemicke 
sudce  zupanije  zagrebacke,  u  kojemu  im  javlja,  da  su  se  njemu  prituzili  sudci  i  priseznici 
grada  Zagreba,  kako  oni  i  njihovi  Ijudi  toliko  nevolje,  stete  nanose  zagrebackim  gradja- 
nima,  »da  se  ovi  ne  usudjuju  iz  svoga  grada  izlaziti  ni  sa  svojom  robom  na  trgove  i  saj- 
move  ici,«  pa  im  zabranjuje  dalje  uznemirivanje  recenih  gradjana  i  gradskih  stanovnika. 
Drugim  pismom  opet  od  istoga  dana  zapovijeda  nadvojvoda  Ernest  obcini  grada  Zagreba, 
da  se  »prema  zakonu  i  obicaju  kraljevine  Slavonije«  mora  odazivati  pozivima  na  sudove  te 
kraljevine.  Dva  dana  zatim,  22.  ozujka,  imenovao  je  nadvojvoda  Ernest  posebno  povjeren- 
tvo,  koje  ce  iztraziti  sve  sporove  (controversias)  izmedju  bana  i  zagrebacke  obcine,  te  o 
tom  izvijestiti  samoga  nadvojvodu,  U  povjerenstvo  spadali  su  slavonski  general  Vid  Halek, 
Qa§par  Alapic,  tajnik  ugarske  kancelarije  Nikola  IsthvanffJ^  kapitan  Petar  Ratkaj  od  Veli- 
koga  Tabora,  prepoSt  zagrebacke  crkve  Petar  Heresinec,  zagrebacki  kanonik  Antun  Vra- 
mec,  protonotar  slavonski  Emerik  Pethew,  prisjednik  kraljevskoga  stola  Juraj  od  Debre- 
cina,  Mihajlo  od  Vurnovca  i  napokon  Simun  Slatincic.  Povjerenci  neka  podjedno  preslu- 
§aju  gradjane  trga  Samobora,  koji  tvrde,  da  imadu  stanovita  privilegija  i  sloboStine,  dok 
Krsto  Ungnad  iztice,  da  je  on  njihov  neograniceni  gospodar  (se  absolutum  dominum  esse), 
pa  da  se  sa  svojim  kmetovima  ne  6e  parbiti  niti  po  obranickim  sudcima  pogadjati.  Ne  zna 
se,  sta  je  povjerenstvo  uradilo;  dne  29.  travnja  1580.  boravio  je  ban  Krsto  Ungnad  u  Kra- 
pinskim  Toplicama,  gdje  je  primio  naloge  kralja  Rudolfa  glede  Mate  Keglevica,  05ito  se 
ban  ne  bijase  izmirio  sa  Zagrebcanima,  vec  je  sazvao  hrvatsko-slavonski  sabor  za 
1.  svibnja  u  grad  Varazdin.  Tu  se  je  mncgo  rogoborilo  protiv  Zagrebcana.  Osudila  se 
njihova  tuzba,  iznesena  po  Ivanu  Jakopovicu  za  prosloga  ugarskoga  sabora  pred  nadvoj- 
vodu Ernesta  i  kraljevsko  vijece;  podjedno  bi  iznesena  nova  tuzba  protiv  njih  radi  na- 
silja,  sto  su  ih  pocinili  za  vrijeme  ugarskoga  sabora.  Oni  da  su  se  naime  na  glas  zvona 
javno  podigli  na  podanike  banovca  Stjepana  Qregorijanca,  pa  izvedavsi  topove  iz  grada 
zaposjeli  javne  putove  do  Kraljeva  broda  na  Savi;  zatim  da  su  posjedavsi  na  konje  i  obo- 
ruzavsi  se  kopljima  provalili  sve  do  kaptolskih  vrata,  te  poput  neprijatelja  haracili  po  po- 
Ijima  biskupa  i  kaptola  zagrebackoga.  Radi  te  pobune,  koja  bi  se  po  ucinjenim  zlocinima 
mogla  smatrati  seljackom  bunom  (quae  patrata  per  ipsos  cives  mala  facinora  et 
violentiae  repraesentari  videntur  quandam  rusticanam  seditione  m),  odlucio  je 
sabor  tuziti  Zagreb5ane  samomu  kralju  Rudolfu,  pa  je  u  to  ime  izabrao  kanonika  Mikca  i 
plemica  Ivana  od  Zaboka,  koji  ce  po6i  u  Prag  i  traziti,  da  se  gradjani  zagrebacki  radi  izlo- 
zene  pobune  primjereno  kazne.  Na  saboru  razpravljalo  se  je  takodjer  o  nekim  predlozima 
slavonskoga  generala  Vida  Haleka,  koji  je  trazio  radnike  i  povoz  za  utvrdjivanje  Kopriv- 
nice,  Krizevaca  i  Ivanica.  Stalezi  su  tu  prigodu  upotrebili,  da  se  izjadaju  na  njema5ke  ka- 
pitane  i  njihove  vojnike,  koji  su  na  sve  nacine  dodijavali  domacemu  ziteljstvu.  Narocito 
su  sasuli  tezke  tuzbe  i  osvade  na  koprivnickoga  kapitana  Ivana  Qlobitzera,  koji  je  nemilo 
progonio  gradjane  toga  grada,  mjesto  da  ih  zasticuje  i  brani.  Sabor  upozoruje  Vida  Ha- 
leka, »da  su  gradjani,  koji  na  skrajnjoj  krajini  u  Koprivnici  borave,  clanovi  kraljevstva« 
(membrum  regni),  pa  da  ce  se  potuziti  samomu  kralju,  kako  se  i  Ugri  tuze  na  njemacke  ka- 
pitane,  koji  stoluju  u  Ugarskoj.  Na  saboru  je  ban  prosvjedovao,  sto  zagrebacki  biskup 
zapusta  grad  Topusko,  prenida  mu  kao  krajiskoj  utvrdi  prijeti  skrajna  opasnost.  Napokon 
bi  odluceno,  da  se  banski  sud  sastane  u  Zagrebu  na  osmicu  iza  svetoga  Jakova,  da  se 
utjera  zaostala  dimnica,  i  da  se  biskupu  i  kaptolu  zagrebackomu  plada  duzna  desetina. 

Odkako  je  podignut  Karlovac,  turski  su  napadaji  na  hrvatsku  krajinu  kroz  neko 
vrijeme  jenjali.  Hrvatski  general  Vajkard  Auersperg  nije  kroz  citavu  godinu  1580.  imao 
vecega  okrsaja.  Jedan  turski  copor  od  500  momaka  bijase  doduse  19.  srpnja  iz  Kostaj- 
nice  po§ao  prema  Qlini,  te  presav  tu  rijeku  stao  harati  u  kraju  izmedju  Ricice  i  Lipe, 
gdje  je  zarobio  neko  300  Ijudi  i  mnogo  blaga;  ali  na  to  je  Vajkard  Auersperg  iz  Karlovca 
pohitao  za  njim  u  potjeru,  oteo  mu  plijen,  te  mnogo  Turaka  ili  zasuznjio  ili  posjekao.  I 
Ferhatbeg  zajedno  s  Edrisbegom,  poglavicom  nedavno  (1578.)  osnovanoga  sandzaka  ostro- 


POQIBIJA   P02E2KOQA   SAND2AKA   SKENDERBEQA  1580.  343 

zackoga,  kao  i  pakrackl  sand^ak  Alibeg,  brat  Ferhatov,  zaiijetali  su  se  vi§e  puta  u  Slavo- 
nij'u,  narocito  u  Turopolje.  Tako  je  Ferhatbeg  s  Edrisbegom  29.  lipnja  odveo  iz  Turopolja 
do  300n  Ijudi  i  sila  blaga;  jednako  je  i  pakracki  Alibeg  u  srpnju  udario  na  Turopolje,  ali  ga 
je  na  povratku  razbio  koprivni^ki  kapitan  Ivan  Panovic.  Po^ezki  sandzak  napokon,  po 
imenu  Skenderbeg,  ^iljao  je  svoje  5ete  prema  slavonskoj  Podravini,  prema  Koprivnici, 
Ojurgjevcu  i  drugim  gradovima  onoga  kraja.  Buduci  da  su  i  neki  ugarski  sandzaci  udarali 
na  Vizvar  (Weytschawar)  na  Dravi,  pa  prijetili  tako  Medjumurju  kao  i  Kanizi,  spremao 
se  je  kanizki  kapitan  Juraj  Zrinski  u  rujnu  1580.  na  vecu  provalu  u  pozezki  sandzak,  da 
Turke  zastraSi  i  od  daljega  cetovanja  odvrati.  Dok  se  je  knez  Juraj  Zrinski  radi  toga  po- 
hoda  u  tursku  Slavoniju  dogovarao  s  Baltazarom  Bacanom,  Franjom  Nadazdijem,  kao  i 
s  koprivnickim  kapitaiiom  Ivanom  Qlobitzercm,  skupljao  je  i  pozezki  sandzak  Skender- 
beg vojsku,  da  u  koprivnickoj  kapitaniji  osvoji  gradove  Drnje  i  Novigrad,  i  da  onda  po- 
hara  varazdinsko  polje.  Kako  su  obje  vojske,  nc  znajuci  jedna  za  drugu,  isle  glavnim  voj- 
nickim  druniom,  koji  vodi  iz  Virovitice  i  Slatine  u  Qjurgjevac  i  Novigrad,  sukobile  su  se 
29  rujna  kod  razvaljenoga  grada  Qrabrovnika  (Qorbonocum)  ili  danasnjega  Klostra.  U 
kivavom  boju  pao  je  sam  Skenderbeg  (kojemu  bi  odruhljena  glava)  zajedno  s  drugim 
odlicnim  Turcirna,  svega  do  200;  jednaki  broj  Turaka  bi  zarobljen,  medju  njima  i  jedan 
odlican  mladi(5,  po  svoj  prilici  zet  Skenderbegov.  Suvi§e  zaplijeni§e  dobitnici  dvanacst 
turskih  barjaka.  Po  izvjeScu  mietackoga  poslanika  u  Pragu,  Alberta  Badoera,  bilo  je  u  torn 
boju  2400  krscanskih  vojnika,  a  Turaka  do  4000.  Prema  izvjescu  nadvojvode  Karla,  pisa- 
nom  u  Qradcu  11.  listopada  1580.,  proslavio  se  je  u  boju  Nikola  Malekoci,  kapitan  Vizvara, 
zatim  slufbenici  Badanovi  i  Nadazdovi,  i  napokon  koprivnicki  kapitan  Ivan  Globitzer. 
Glavu  poginuloga  Skenderbega,  dva  zasuznjena  odlicJna  TurCina  i  zarobljenih  dvanaest  za- 
stava  poslali  su  dobitnici  nadvojvodi  Karlu  u  Qradac.  Od  krsdana  da  je  u  boju  poginulo 
tek  osam  do  deset  Ijudi.  I  savremeni  Isthvan^fi  potanko  opisuje  tu  slavnu  krSdansku  po- 
bjedu,  ali  ju  pogreSno  vrsta  u  godinu  1581.  Po  njemu  bi§e  na  bijegu  nakon  boja  zarobljeni 
jo§  Ahmet,  zapovjednik  grada  VoCina,  i  Osman,  vojvoda  konjanika.  Osim  toga  zapao  je 
dobitnike  velik  broj  konja. 

Pogibija  i  smrt  Skenderbega  (sina  nekadanjega  bosanskoga  i  po?e2koga  sand2aka 
Uleme)  razpalila  je  Turke  na  osvetu.  NaroCito  je  pakraCki  sandzak  Alibeg  radio  da  okaje 
nedadu  svoga  druga  i  susjeda,  pri  Cemu  ga  je  pomagao  i  Ahmetbeg  od  Cernika.  U  sred 
zime,  19.  sijeCnja  1581.  provalili  su  oni  sa  3000  Turaka  pakra5koga  i  po2e2koga  sand^aka 
robed  i  paledi  preko  Ivanida  i  Oradca.  ali  bi§e  sre($no  suzbijeni.  O  daljem  Cetovanju  nji- 
hovom  javlja  Vid  Halek  5.  ofujka  1581.  iz  Koprivnice  i  mladi  grof  TomoErdedi  19.  travnja 
iz  svoga  grada  2elina.  Potonji  prida  o  sukobu  brata  svoga  Petra  s  Turcirna  kod  Krife- 
vaca  i  Ivanida. 

Dok  su  krajiSki  kapitani  s  mladim  Tomom  i  Petrom  Erdedom  sustavljali  tursku 
najezdn  na  iztoku,  ban  je  Krsto  Ungnad  izvrl^ivao  osudu  nad  Matom  Keglevi($em  u  Za- 
gorju.  Rok.  §to  ga  bijaSe  kralj  Rudolf  dao  reCenom'i  velikaSu,  da  se  nagodi  sa  svojim  pro- 
tivnikom  Mihajlom  Sekeljem,  tadanjim  vlastnikom  grada  Krapine,  bija§e  davno  mlnuo: 
k  tomu  nije  Keglevi(*  ni  mislio.  da  razvali  svoju  tvrdjicu  §  a  b  a  c  (fortalicium  Sabacz).  koju 
bijaSe  sve  bez  dozvole  kraljeve  sagradio  nasuprot  gradu  Krapini.  Stoga  je  kralj  zapo- 
viedio,  da  se  taj  grad  Sabac  razvali.  Dne  3.  veljaCe  1581.  stigao  je  u  varoS  Kraptnu  ban 
Krsto  Ungnad,  te  se  nastanio  u  ku6i  popa  Ivana  od  Dobre  kude.  Poveo  je  sa  sobom  neSto 
svojih  banskih  Ceta,  kojima  su  zapovijedali  njegovi  slu^benici  Petar  Ajtid  i  Pavpo  2itomir- 
ski  (Tremski).  S  banom  doSao  }e  i  banovac  Stjepan  Qregorijanec,  kojega  su  pratili  niegovl 
sluJ^benici  Mihajlo  Vojkovi(5,  zatim  Martinac  i  Pavko.  pa  i  brojni  drugi.  .To§  l.itl  dan  pro- 
glasio  je  ban  u  trgu  Krapini  osudu  protiv  Mate  Keglevida.  Slijedeie  nedelle,  5.  velJaCe,  Iz- 
vrSena  bi  osuda.  Toga  dana  podigao  se  Je  ban  Ungnad,  a  s  njime  banovac  Stjepan  Ore- 
gorijanec.  na  i  Mihajlo  SekelJ.  gospodar  grada  Krapine.  svi  s?  svoJIm  sluXbenfclma.  NaSli 
se  na  okupu  jo§  i  ovi  plemidi:  Mojsija  Humski,  Stjepan  MfrkoveCkl.  Jural  QregoroveCki. 


344  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

literat  Petar  Novak,  Ivan  od  Zaboka,  Pavao  i  Nikola  Dobrosevic,  Matija  sin  Ivana  popa  od 
Dobre  kuce,  Caspar  Horvat  od  Nove  vesi,  provizor  Martin  Jancec,  Ladislav  Dragac, 
Adam  Herkovi6,  Caspar  Kurtic,  Ivan  Svetic,  Ivan  Drobnjak,  i  napokon  sudac  i  gradjanin 
krapinski  Ivan  Sporaric.  Bilo  je  svega  do  500  osoba:  gospode,  plemica,  gradjana,  vojnika 
i  kmetova.  Cospoda  zajasise  konje,  pa  onda  svi  zajedno  podjose  k  tvrdji  Sabac.  Ban  je 
najprije  poslao  tri  plemica:  Petra  Pojatica,  Mojsiju  Humskoga  i  Jurja  Madarasa  sa  vise  su- 
sjeda,  neka  pozovu  upravitelja  grada,  da  im  otvori  vrata.  Ali  se  njima  nije  nitko  odazvao. 
Na  to  su  sluzbenici  banovca  Cregorijanca,  po  imenu  Marinac  i  Pavko,  provalili  kroz  pro- 
zor,  pak  su  razvalivsi  iznutra  gradska  vrata  i  razsjekavsi  gvozdeni  lanac  spustili  dizivi 
most,  kojim  se  ulazilo  u  grad.  Sada  je  sve  nahrupilo  u  grad,  te  ga  stalo  od  krova  rusiti, 
Cim  je  krov  bio  razvaljen,  vratili  su  se  ban  i  Sekelj  u  Krapinu,  a  banovac  Gregorijanec 
ostao  je  na  mjestu  i  dalje,  dok  nijesu  Sabac  do  temelja  (ad  fundamentum)  razorili.  Sto  su 
god  nasli  u  gradu,  sve  su  pokupili  i  odnijeli  u  Krapinu.  Nijesu  postedili  ni  pivnice,  koja  je 
bila  izvan  tvrdje.  U  njoj  su  na§li  pet  baSava  vina,  pa  su  i  to  prenijeli  k  Sekelju. 

Sve  to  cesce  i  zesce  navale  bosanskoga,  ostrozackoga  i  pakrackoga  sandzaka  na 
doljno  Pokupje  i  Turopolje  opravdavale  su  bojazan  hrvatskih  i  slavonskih  sta- 
leza  na  svibanjskom  saboru  1579.,  da  tvrdja  Karlovac  ne  ce  moci  zastidivati  bas  te  kra- 
jeve,  nego  tek  Kranjsku  i  kotare  izmedju  Korane  i  Kupe.  Trebalo  je  stoga  pobrinuti  se  za 
osiguranje  doljnoga  Pokupja,  kojega  je  obrana  bila  povjerena  banu  i  hrvatsko-slavonskim 
stalezima.  Poglavito  za  to  sastao  se  je  25.  travnja  1581.  hrvatsko-slavonski  sabor  u  Va- 
razdinu.  Na  nj  poslao  je  nadvojvoda  Ernest  kao  povjerenike  kralja  Rudolfa  nadbiskupa  i 
ugarskoga  kancelara  Jurja  Draskovica,  dok  se  je  nadvojvoda  Karlo  kao  vrhovni  glavar 
krajine  i  svega  vojnictva  dao  zastupati  po  trima  izaslanicima:  Servaciju  Teuffenbachu, 
slavonskomu  generalu  Vidu  Haleku  i  Mihajlu  Ringsmaulu.  Ti  su  nadvojvodini  povjerenici 
po  naputku  svoga  gospodara  i  prema  osnovi  Franje  Poppendorfa  iznijeli  pred  sabor  citav 
niz  predloga  za  osiguranje  doljnoga  Pokupja.  Hrvatski  ban  kao  vrhovni  kapitan  u  torn 
kraju  (potonje  banske  krajine)  neka  prenese  svoju  stolicu  (residentia)  u  kasteo  L e- 
t  o  V  a  n  i  c  (na  najsjevernijoj  okuci  rijeke  Kupe),  pa  da  bude  Letovanid  za  doljno  Pokupje 
ono,  sto  Karlovac  za  gornje.  Nadalje  neka  stalezi  na  rijeci  Kupi  izmedju  Siska  i  Karlovca 
o  svom  trosku  podignu  dvije  nove  i  jake  tvrdinje,  jednu  u  B  r  e  s  t  u  izmedju  Letovanica  i 
Siska,  a  drugu  na  zapadu  Letovanida  u  Sredickom.  U  oba  ta  kaStela  neka  smjeste 
300  pjesaka  i  200  konjanika,  koje  bi  takodjer  o  svom  trosku  stalezi  uzdrzavali.  Sabor  je 
o  tima  predlozima  vijecao  vi§e  dana,  i  tek  nakon  povoljna  odgovora  od  nadvojvode 
stvorio  je  1.  svibnja  zakljucak,  da  se  kartell  u  Brestu  i  Sredickom  imaju  graditi,  pa  je 
podjedno  odredio  i  radnike,  koji  ce  ved  13.  srpnja  poslom  zapoceti,  zaStideni  banskom  ce- 
tom,  kao  i  cetama,  koje  6e  hrvatski  i  slavonski  generali  onamo  poslati.  Ali  predlog  glede 
300  pje§aka  i  200  konjanika,  koje  bi  sami  placali,  nijesu  prihvatili,  nego  su  trazili,  da  kralj 
opet  povisi  bansku  detu  na  600  konjanika  i  400  pjesaka,  kako  je  to  bilo  za  bana  Petra 
Erdeda  i  njegovih  predSastnika.  Stalezi  bi  sami  radi  prevelikoga  uboztva  mogli  uzdrza- 
vati  tek  stotinu  pjesaka.  Da  li  ce  ban  prenijeti  svoju  stolicu  u  Letovanid,  o  torn  neka 
kralj  i  nadvojvoda  razprave  i  odlude  sa  samim  banom. 

Na  saboru  vijedalo  se  je  po  predlogu  nadvojvodinih  povjerenika  i  o  preostalim  gra- 
dovima  na  jugu  Kupe,  narocito  o  gradovima  hrastovicke  kapitanije.  Povjerenici  su  izjavili, 
da  je  Karlo  odlucio  Hrastovicu  razvaliti;  stalezi  su  se  tomu  protivili,  jer  je  taj  grad  branik 
Pokupja  1  Turopolja,  pa  su  nasuprot  predlagali,  da  se  §to  jacom  posadom  obskrbi,  kao  i 
kasteli  Cradac  i  Vinodol.  Na  zahtjev  nadvojvode  Karla,  da  silom  prigone  na  rad  zaostale 
radnike  oko  popravka  Koprivnice,  Krizevaca  i  Ivanica,  obasuli  su  stalezi  ogorcenim  tuz- 
bama  koprivnickoga  kapitana  Ivana  Olobitzera,  koji  je  radnike,  odredjene  za  popravak 
tvrdinje,  upotrebljavao  za  svoje  licne  poslove  (in  privatos  usus),  te  su  zakratili  svaki  dalji 
rad  oko  popravka  slavonskih  gradova,  dok  se  ne  dovrSe  utvrde  u  Brestu  i  Sredidkom.  I 
sam  ban  Ungnad  potuzio  se  je  na  krajiSke  kapitane.  Izjavio  je,  kako  mu  je  kralj  dao  na- 


BANOVAC  QKEQORIJANEC  ODREKAO  SE  SVOJE  CASTI  1581.  345 

putak  (in  sua  banali  instructione,  per  maiestatem  caesaream  sibi  data),  gdie  mu  je  odre- 
djeno,  da  u  sviiiia  poslovima,  koji  se  tiCu  krajine  i  obrane  kraljevstva,  podr2aje  vazda  s  vr- 
liovniin  kapitaniina  lirvatske  i  Slavonije  medjusobni  sporazuin  i  saobracaj  (cum  supremis 
coiifiniorutn  Croatiae  et  Sclavoniae  capitaiieis  niuluam  semper  habeat  intelligentiam  et 
torrespondentiam).  Ali  toga  ne  drze  se  gospoda  kapitani,  nego  na  svoju 
ruku  sve  protiv  primirja  s  Turcima  provaljuju  ne  samo  sa  stoti- 
nama,  nego  i  sa  tisucamasvojih  konjanika  i  pjeSaka  u  turske 
ob^lasti,  pa  ih  haraju.  Odatle  biva.  da  i  Turci,  ovako  izazvani,  za 
izmjenu  haraju  i  pustose  imanja  i  gospostije  staleza  i  redova 
ovoga  kraljevstva.  Napokon  potuzili  su  se  i  ban  i  banovac  sveCano  pred  stale- 
2ima  »radi  neposluha  konjanika  i  pje§aka,  banske  Cete  naime,  koji  premda  su  dobro  pla- 
ceni,  ne  mare  za  njihove  zapovijedi,  te  ne  ce  da  ostaju  u  odredjenim  njima  postajama  i 
sjedistima.  Ako  bi  koji  krajiski  grad  stoga  pao  u  neprijateljske  ruke,  ne  ce  biti  krivi  ni 
ban  ni  banovac,  nego  neposluh  i  odpor  tih  b  a  n  s  k  i  h  v  o  j  n  i  k  a,  osobito  njihovih  k  a- 
pitana  i  vojnika,  koji  su  u  Zagreb  u,  podigavsi  zastave,  ustali  pro- 
tiv  b  a  n  a. 

Potonja  tuzba  odaje,  da  su  ban  i  banovac  bili  zavadjeni  ne  samo  s  nekim  velika- 
sima,  zatim  s  gradom  Zagrebom  i  nekim  krajiskim  kapitanima,  nego  i  s  vojvodama  svoje 
banske  cete.  NaroCito  je  banovac  Stjepan  Oregorijanec  imao  u  zemiji  toliko  protivnika, 
da  se  je  maio  zatim  na  svojoj  casti  zahvalio.  Na  siijedecem  saboru,  koji  se  je  22.  srpnja 
1581.  sastao  u  Zagrebu,  javio  je  ban  Krsto  Ungnad  s  ocitom  zlovoijom,  »kako  je  gospodin 
Stjepan  Oregorijanec,  bivsi  banovac  kraljevstva,  bezikakva  razlozita  uzroka 
(nulla  racionabili  causa)  cast  banovca,  ne  javno  pred  saborom,  gdje  ju  je  primio,  nego  sa 
strane  polozio,  sto  ciniti  nije  morao.«  Buduci  da  ni  sada  nije  glavom  dosao,  kako  bi  morao, 
vec  je  poslao  svoje  zastupnike,  to  ban  proglasuje  banovcem  dosadanjega  varazdinskoga 
podzupana  Qaspara  od  Dru§kovca.  Stalezi  su  prihvatili  izbor  banov,  na  §to  je  novi  ba- 
novac polozio  svecanu  prisegu. 

Na  saboru  koncem  srpnja  1581.  jo§  bi  zakljuceno,  da  ban  Krsto  Ungnad  podigne 
zemaljski  ustanak,  pa  da  se  zajedno  sa  svojom  banskom  cetom  kao  i  sa  svima  zemalj- 
skima  Cetama  utabori  do  6.  kolovoza  kod  Sredickoga,  gdje  su  tada  poCeli  graditi  utvrdu. 
Trebalo  je  gradnju  za§tititi  od  Turaka,  koji  su  ju  nastojali  zaprijeCiti.  Tijekom  rujna  vi§c 
su  puta  begovi  pozezki,  pakracki,  cernicki,  bosanski  i  krupski  (ostrozacki)  provaljivali 
prema  Pokupju  i  Turopolju:  jedni  s  juga,  a  drugi  s  iztoka.  Osobito  su  se  u  to  izticali  be- 
govi cerniCki  i  pakracki,  po  imenu  Ahmetbeg  i  Alibeg,  Ti  su  8.  rujna  sa  5000  momaka  i 
ne§to  topova  preko  Moslavine  prodrli  u  Turopolje,  te  ondje  zarobili  100  Ijudi  i  mnogo  stoke. 
Kad  su  malo  zatim  reCeni  begovi  po  drugi  put  u  drugoj  polovici  rujna  udarili  prema  Turo- 
polju, doCekali  su  ih  braCa  Tomo  i  Petar  Erdedi,  GaSpar  Alapi(i,  Stjepan  Tahi  i  Mihajlo 
Sekelj  sa  svojim  Cetama  i  sa  zemaljskim  haramijama  kod  nekoga  mjesta  (Sutrezki?),  te 
su  ih  junacki  suzbili.  Slavonski  general  Vid  Halek  javlja  o  toj  pobjedi  iz  Vara2dina  6.  listo- 
pada  1581.  On  piSe,  da  je  cerniCki  beg  kruto  pora^en,  i  da  se  je  u  boju  proslavio  barun 
Mihajlo  Sekelj.  lirvati  su  zarobili  begove  konje  i  jednu  zastavu,  koju  de  poslati  nadvoj- 
vodi  Karlu. 

Mjesec  dana  iza  te  pobjede  sastao  se  je  hrvatsko-slavonski  sabor  28.  listopada  1581.  u 
gradu  Zagrebu.  Ban  Ungnad  bijaSe  sabor  sazvao,  ali  nije  na  nj  doSao,  wtt  je  saboru  predsjedao 
banovac  OaSpar  od  DruSkovca,  Namah  na  poCetku  saborovanja  iznijeli  su  kao  nunciji  bana 
Ungnada  zagrebacki  prepoSt  HereSinec  i  banovac  DruSkoveCki  vjerovno  pismo  banovo,  u  ko- 
jem  moli  stale^e,  da  mu  ne  upiSu  u  grijeh  izbivanje  njegovo,  jer  ga  je  nadvojvoda  Ernest  u 
va2nim  poslovima  kraljevstva  u  BeC  pozvao.  Podjedno  su  banovi  nunciji  predlagali  stale- 
2ima  kraljevsko  pismo,  kojim  je  ureien  i  odredjen  sastanak  ugarskoga  sabora  u  Po2unu 
za  11.  studenoga  te  godinc.  Jo§  su  banovi  nunciji  pozvali  staie2e,  neka  odluCe,  kako  da 


346  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

se  za  boravka  baiiova  iia  ugarskom  saboru  odrze  u  dobrom  stanju  krajine  kraljevstva, 
a  narocito  pokupske  strane.  Ban  u  to  ime  predlaze,  neka  povjere  njegovu  zamjeniku  u 
vojnickim  stvarima  (in  militia  domini  bani  locumtenentem),  mladomu  Petru  Erdedu,  da  se 
sporazumno  s  banovcem  Gasparom  od  Druskovca  brine  za  obranu  krajine.  A  1  i  s  t  a  1  e  z  i 
nijesu  prihvatili  ban  ova  predloga.  Oni  ne  ce  da  imadu  banskoga 
zamjenika,  jersetoprotivistarim  slobostinama  i  konstituciji 
(quod  nullum  locumtenentem  contra  veteranas  libertates  et  constitutionem  regni  habere 
vellent).  Oni  imadu,  akoje  ban  odsutan,  svoga  banovca  u  kraljev- 
stvu,  i  taj  gospodin  banovac  mora,  kakojesluzbupreuzeo,  poobi- 
caju  svojih  predsastnika  braniti  krajine  kraljevstva  s  banskim 
cetama,  te  ako  bude  potrebito,  podici  po  starom  obicaju  i  zakonu 
petidiosvihkmetova,  iodsvakih  dvadeset  dimova  po  jednoga 
k  o  n  j  a  n  i  k  a.  Znacajno  je,  da  je  na  istom  saboru  i  prijasnji  banovac  Stjepan  Qregori- 
janec  trazio  od  staleza,  neka  mu  izdadu  svjedocbu,  da  se  je  za  citavo  vrijeme  sluzbovanja 
svoga  kao  banovac  i  zupan  zagrebacki  i  krizevacki  vjerno  i  posteno  ponasao,  te  svoju 
sluzbu  valjano  vrsio.  Qotovo  svi  stalezi  pristali  su  na  taj  zahtjev;  jedini  se  je  opro  ta- 
danji  banovac  Caspar  od  Druskovca  u  ime  bana  Krsta  Ungnada.  Bas  te  pojave  pokazuju, 
da  je  i  vecina  tadanjega  sabora  bila  protivna  odsutnomu  banu. 

Ugarski  sabor,  sazvan  za  11.  studenoga  1581.,  sastao  se  je  u  odredjeno  vrijeme; 
all  kralj  Rudolf  dosao  je  u  Pozun  tek  na  pocetku  godine  1582.  Dne  15.  sijecnja  iznio  je 
pred  staleze  svoje  propozicije,  u  kojima  se  je  uz  ino  tuzio  na  staleze  kraljevina  Hrvatske 
i  Slavonije,  sto  su  prosle  godine  na  svome  saboru  premalo  dozvolili  za  utvrdu  i  obranu 
pokupskih  mjesta  Bresta,  Letovanica  i  Sredickoga,  te  je  trazio,  da  receni  stalezi  vise  od 
100  haramija  odrede  za  posadu  tih  kastela.  Kralj  je  nadalje  trazio  od  staleza  savjeta,  sta 
da  se  ucini  s  gradom  S  i  s  k  o  m,  koji  je  branik  ne  samo  Slavonije,  nego  takodjer  i  Stajer- 
ske  i  Kranjske.  Kaptol  zagrebacki,  komu  grad  pripada,  malo  radi  za  sigurnost  njegovu.  Ne 
bi  li  kaptol  ustupio  Sisak  sa  svima  pripadcima  kralju,  koji  ce  obranu  njegovu  povjeriti 
banu  ili  komu  drugomu,  a  kaptolu  da  se  dade  u  zamjenu  drugo  imanje  u  Slavoniji  ili 
Ugarskoj  (vel  in  Sclavonia  vel  in  Hungaria,  cum  utriusque  regni  unum  corpus  sit)?  Jednako 
neka  stalezi  kazu,  sta  da  se  cini  s  gradom  Topuskim.  Mora  li  ga  biskup  uzdrzavati  i  bra- 
niti od  dohodaka  imanja,  ili  ce  se  ti  prihodi  biskupu  oduzeti,  pa  ce  ban  njima  placati  po- 
sadu u  gradu?  Bili  se  napokon  razvalila  Hrastovica  prije,  nego  sto  se  dogotove  utvrde 
Bresta,  Letovanica  i  Sredickoga?  Kad  se  pak  Hrastovica  porusi,  bi  li  se  njezina  posada 
razmjestila  u  ona  tri  kastela,  podignuta  za  obranu  Kupe,  ili  pak  naprosto  preselila  u  Kar- 
lovac?  Napokon  predlaze  kralj,  neka  se  pronadje  nacin,  kako  bi  se  mogao  podici 
u  Slavoniji  ugled  bana  kao  reprezentanta  kralj  evskoga  velican- 
stva,  tako  da  bi  mu  se  stalezi  pokoravali  i  u  pogledu  insurekcije 
i  u  pogledu  saborovanja.  (Nihilominus  pro  publica  regni  Sclavoniae  salute,  ab 
eisdem  statibus  deliberandum  censet  maiestas  sua,  quanam  ratione  res  ita  institui  queat, 
ut  iis  in  partibus  maior  bani,  quippe  maiestatis  suae  personam  in  iis  partibus  repraesentantis, 
tarn  quoad  huiusmodi  excursiones,  quam  alias,  habeatur  respectus,  tam  quoad  insurrectio- 
nes,  quam  regni  congregationes,  quae  pro  rerum  recurrentium  necessitate,  quandoque  su- 
bito  ac  repente  publicandae  sunt,  debita  praestetur  obedientia;  quo  sic,  servata  ea,  quam 
convenit,  disciplina  militari,  inter  banum  et  regnicolas  talis  vigeat  correspondentia,  qua 
hostium  consiliis  quoque  tempore  opportune  obviam  iri  possit.)  Ocito  je,  da  je  ovaj  kraljev 
predlog  iznesen  na  ponuku  bana  Ungnada,  koji  je  tim  nacinom  htjeo  podici  pall  svoj  ugled 
u  hrvatskom  kraljevstvu.  Medjutim  ugarski  sabor  slabo  se  je  obazirao  na  kraljevske  pro- 
pozicije, vec  je  zahtijevao,  da  se  bira  palatin  i  imenuje  ostrogonski  nadbiskup.  Oporba 
na  torn  saboru  bila  je  tako  jaka,  da  je  kralju  napokon  dozvoljena  ratna  dada  od  dvije 
forinte  samo  za  tekucu  godinu,  a  nipo^to  po  sest  forinti  za  dvije  godine.  ZakljuCke  sa- 
bon  (f^)  potvrdio  je  kralj  u  Po2unu  19.  veljace  1582.;    osmim    i   posljednjim    51ankom   bi 


HRVATSKO-SLAVONSKl  SABOR  1.  TRAVNJA  1582. 


347 


odredjeno,  da  se  kralj  imade  dojduce  godine  vratiti  u  Ugarsku,  i  stoga  po2uriti,  da  §to  prije 
izvrSi  sve  poslove  u  njemaCkoj  drfavi.  Medjutim  mora  Ugarskoj  povratiti  staru  slobodu, 
te  ukinuti  sve  novotarije,  kojima  je  poga^ena  AH  Rudolf  kao  da  se  je  slabo  na  taj  clanak 
obazirao.  Dne  16.  ozujka  1582.  nalaze  on  iz  Beca  sudcu  i  gradjanima  zagrebackoga 
Qradca,  da  »za  Ijubav  prema  njemu  i  domovini  bez  ikakva  krzmanja  plate  u  blagajnu 
ugarske  komore  tisucu  forinti  za  krajinu,*  jer  ratna  daca,  netom  dozvoljena  od  ugarskoga 
sabora,  nije  dostatna. 

O  kraljevskim  propozicijama,  iznesenlm  u  pogledu  Hrvatske  i  Slavonije  na  posljed- 
njem  ugarskom  saboru,  vijecalo  se  je  poslije  na  saborima  recenih  kraljevina.  Sabor  hr- 
vatsko-slavonski  sastao  se  je  na  poziv  bana  Krste  Ungnada  u  Zagrebu  1.  travnja  1582.. 
le  je  vijecao  vi§e  dana.  Nadvojvoda  Karlo  bijase  za  svoje  povjerenike  odredio  slavon- 
skoga  generala  Vida  Haleka  i  baruna  Servacija  Teuffenbacha;  no  budu(Ji  da  je  Vid  Halek 
bio  bolestan,  zastupao  je  nadvojvodu  i  njega  jedini  Teuffenbach.  Nadvojvoda  trazio  je  u 
svojim  predlozima  gotovo  isto,  §to  kralj  Rudolf  na  saboru  u  Pozunu.  Uza  svu  dobru  volju 
nijesu  stalezi  mogli  svima  zahtjevima  zadovoljiti,  »jer  je  kraljevina  Slavonija  po  nevjer- 
nim  Turcima  tako  opustoSena  i  smanjena,  da  ona,  koja  je  za  sre^nih  vremena  imala  do 
15.000  dimnjaka  (vrata)  za  popisavanja  ratne  dace,  sada  moze  nabrojiti  tek  nekih  3000 


PODPIS  BANA  KRSTE  UNQNADA. 

S  pisma,  pisanog  Mati  Keglevidu  iz  Zagreba  7.  rujna  1579.  Cita  se:  Amicus  C(hri- 
stophorus)  Ungnad  Banus  m.  p. 

Arklv  Jugoslavenske  akademije. 


vrata.*  Stale^ima  je  poglavito  do  toga,  da  se  jednom  dograde  i  dovrSe  tvrdinje  uz  Kupu. 
kao  Brest,  Letovanid  i  Sredidko,  zato  se  ne  mogu  toliki  brinuti  za  utvrde  u  Slavoniji,  kao 
§to  su  Koprivnica,  Drnje,  Qjurgjevac,  Ivanic  i  Sveti  Krii.  Premda  ih  nevolja  bije  na  sve 
strane,  ipak  povisuju  broj  haramija  na  Kupi  od  100  na  200,  koje  ce  i  dalje  voditi  kapitan 
OaSpar  Alapic,  ali  samo  za  ovu  godinu,  dok  se  dogotovi  tvrdinja  u  Brestu.  Napokon  do- 
zvoljavaju  ipak  neSto  radnika  za  Drnje,  Ivani6  i  Sveti  Kri2  kod  Ivanica.  Staleii  su  svoje 
zakljucke  priobdili  nadvojvodi  u  obliku  predstavke,  koju  su  opremili  tre(ii  dan  saboro- 
vanja.  Tu  su  medju  inim  trazili  od  nadvojvode  i  kralja,  da  i  oni  doprinesu  za  utvrdu  i 
opremu  tvrdinje  u  Brestu;  zatim  da  zapovjede  krajiSkim  generalima,  neka  i  oni  sa  svojim 
Cetama  straze  na  Kupi,  dok  budu  kmetovi  'adili  oko  utvrda.  Ba§  radi  toga  poSao  je 
valjda  i  sam  ban  Krsto  Ungnad  u  Bee  kralju  Rudolfu.  Dne  2.  lipnja  1582.  piSe  Rudolf  iz 
BeCa  pismo  banovcu  QaSparu  od  DruSkovca,  te  mu  saob(^uje  i  ovaj  nalog:  »Budu(ii  da  se 
vjerni  na§  Krsto  Ungnad,  ban,  sada  joS  radi  nekih  svojih  zamaSnili  po- 
sala  (nonnula  sua  urgentia  negocia)  ne  mo?e  povratiti  na  svoje  mjesto,  stoga  zapovije- 
damo  tvojoj  vjernosti,  da  ti  u  to,  dok  se  reCeni  ban  povrati,  nastojiS  zajedno  s  QaSparom 
Mapi(Scm  od  Velikoga  Kalnika  §to  ved  broj  greda  i  drugih  potrebStina  za  z  g  r  a  d  u  (aedi- 
ficio)  na  onoj  krajini  odredjenu  dobaviti  i  dovesti,  da  se  namah  nakon  dolazka  banova 
uzmogne  radnja  zapoCeti  i  lagodnije  dovr§iti.« 


348  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Nakoii  povratka  banova  opet  se  je  sastao  hrvatsko-slavoiiski  sabor  u  Zagrebu  24. 
lipnja  1582.  Tu  su  se  nasli  na  okupu  povierenici  ne  samo  nadvojvode  Karla,  nego  i  nad- 
vojvode  Ernesta  (Bernard  Leon  Gall,  Josip  Jost  Thurn,  Juraj  Watzler).  Nadvojvoda  Er- 
nest kao  zamjenik  kraljev  pohvalio  je  po  svom  povjereniku  staleze,  sto  su  se  u  posljednjem 
saboru  bar  djelomice  odazvali  predlozima  nadvojvode  Karla.  Suvise  je  nadvojvoda  Ernest 
predlozio  stalezima,  neka  kazu,  sta  da  se  ucini  s  Hrastovicom  i  ostalim  gradovima  te  kapi- 
tanije?  Bi  li  se  citava  Hrastovica  razvalila  Hi  samo  djelomice;  ako  se  razvali  citava 
(naime  oba  grada:  gornji  i  doljni),  kamo  da  se  prenese  utvrda?  Stalezi  su  se  odlucno  uz- 
protivili  tome,  da  se  napusti  hrastovicka  kapitanija,  jer  je  ona  jedini  ostatak  krscanske 
vlasti  izmedju  Une,  Kupe  i  Qline;  cim  bi  se  ona  napustila,  namah  bi  Turci  taj  kraj  za  se 
uzeli,  pa  onamo  Vlahe  naselili.  Qlede  same  Hrastovice  predlazu,  da  se  varos  i  doljni  grad 
porusi;  ali  zato  da  se  gornji  grad  sto  jace  utvrdi  i  dovoljnom  posadom  obskrbi,  da  bude 
branik  i  prednja  straza  za  doljno  Pokupje  i  za  Turopolje.  Jos  je  nadvojvoda  Ernest  pitao 
staleze,  sta  da  se  ucini  s  Topuskim  i  Siskom?  Qlede  prvoga  svjetuju  stalezi,  neka  se  spora- 
zumi  s  biskupom,  a  glede  drugoga  s  kaptolom  zagrebackim.  U  obce  ce  tako  njegov  legat 
Bernard  Leo  Call,  kao  i  ban  hrvatski  moci  stvar  njemu  bolje  izloziti,  jer  su  i  biskup  i 
kaptol  u  tom  pogledu  dali  svoja  pismena  ocitovanja. 

Na  saboru  iznesena  bi  takodjer  tuzba  na  ugarskoga  namjestnika  Radeciusa,  koji  je 
izdavao  izravne  naloge  na  banovca,  podzupane  i  plemicke  sudce  u  prilog  Baltazaru  Ba- 
canu  i  Nikoli  Isthvanffyju,  pa  je  tako  ponizio  bansko  dostojanstvo  i  slobodu  kraljevine 
Slavonije  (in  contemptum  et  vilipendium  authoritatis  banalis  et  libertatis  veteranae  huius 
regni).  Stalezi  se  ogradjuju  protiv  takova  postupka  i  mole  nadvojvodu  Ernesta,  neka  za- 
brani  namjestniku  »izdavanje  takovih  neobicainih  naloga  na  stetu  banske  casti  i  slobode 
ovoga  kraljevstva«  (ab  extradatione  huiusmodi  inconsuetorum  mandatorum  in  praeiudicium 
officii  banalis  et  libertatis  huius  regni).  Napokon  je  sabor  radi  ugleda  banskoga  jos  i  to 
zakljucio,  da  nitko  od  podanika  kraljevstva  ne  smije  poduzimati  ce- 
tovanja  u  turske  oblasti  bez  dozvoleiznanjagospodinabana  (Item 
pro  excursionibus  in  dicionem  Thurcicam,  per  quosvis  regnicolas  fiendis,  ut  tales  excur- 
siones  sine  permissione  et  scitu  ipsius  domini  bani  de  caetero  cessent,  regnicolae  ipsi 
aeque  esse  censent).  Na  saboru  bila  je  po  tom  jamacno  vecina  sklona  banu  Krsti  Ungnadu, 
koji  poslije  toga  u  Zagrebu  drzi  banski  sud,  te  15.  kolovoza  1582.  izdaje  odluku  u  parnici 
Veronike,  udove  Sebastijana  Racica  od  Dobrogosca,  a  kceri  pokojnoga  Mihajla  Zempceja 
(Svetackoga),  protiv  plemica  Franje  Orehovackoga. 

Dok  je  ban  Krsto  Ungnad  zakljuccima  posljednjega  sabora  hrvatsko-slavonskoga  bar 
to  postigao,  da  su  izravno  njemu  podlozeni  velikasi  i  plemici  hrvatski  i  slavonski  prestali 
zalijetati  se  u  turske  oblasti;  nije  ipak  mogao  zaprijeciti  cetovanja  Uskoka,  koji  su 
hill  nastanjeni  u  senjskoj  kapitaniji  i  po  raznim  mjestima  vinodolske  knezije.  Senjski  su 
Uskoci  doduse  spadali  pod  senjskoga  kapitana  Qaspara  Raba,  koji  je  opet  bio  pod- 
vrgnut  hrvatskomu  (ili  karlovackomu)  generalu  (Hi  vrhovnomu  kapitanu)  Josipu  Jostu 
Thurnu,  koji  je  u  rujnu  1581.  zamijenio  Vajkarda  Auersperga;  ali  Uskoci  nijesu  mnogo 
marili  ni  za  svoga  kapitana  ni  za  generala,  ve6  su  na  svoju  ruku  vodili  neprekidnu  i  kr- 
vavu  borbu  s  Turcima,  kao  i  s  njihovim  podanicima,  prijateljima  i  saveznicima.  Vodje  pak 
uskocke  na  tim  cetovanjima  bile  su  njihove  vojvode,  na  celu  svima  tri  brata  D  a  n  i  c  i  c  a. 
Uskoci  zalijetali  su  se  ne  samo  po  kopnu  u  turske  sandzake  (licko-krbavski,  klisko-hli- 
vanjski  i  hercegovacki),  vec  su  takodjer  na  svojim  ladjama  oblijetali  citavo  iztocno  pri- 
morje  jadransko  od  Istre  i  Rijeke  do  Kotora.  Cetovanje  njihovo  po  kopnu  bilo  je  namije- 
njeno  Turcima,  a  krstarenje  po  moru  Mletcima  i  Dubrovniku,  koji  je  potonji  tada  bio  pod 
zastitom  turskom.  Uskocima  pomagali  su  mnogo  hrvatski  podanici  mletacke  republike  u 
Dalmaciji,  pa  onda  i  prebjezi  iz  mletacke  Dalmacije.  Radi  toga  tuzakali  su  Mletci  Uskoke 
kao  Ijute  gusare  tako  kralju  Rudolfu  i  nadvojvodi  Karlu,  kao  i  rimskomu  papi  Qregoriju 
XIIL  (1572.— 1585.).  Ali  ni  Rudolf  ni  Karlo  nijesu  mnogo  marili  za  te  tuzbe,  znajuci  dobro, 


USKOCI   UDARAJU   NA   KLIS   (2.   SIJECNJA  1583.). 


da  su  MIetci  potajni  saveznici  lurski,  te  da  im  je  vise  stalo  do  neograniCene  vlasti  na 
Jadranskom  moru,  nego  do  obrane  krScanstva  od  turske  premoci.  Papa  Qregorije  XIII.  na- 
stojao  je  opet,  da  Uskoke  odvrati  od  navala  na  Mletke  i  Dubrovnik,  pa  da  se  jedino  posvete 
borbi  s  Turcima  i  oslobodjivanju  krscana  izpod  turske  vlasti.  U  torn  smjeru  radio  je  vec 
godiiie  1576.  papinski  posianik  u  Becu,  po  imenu  Ivan  Delfino,  a  tako  isto  i  razni  pouzda- 
nici  papinski  u  mletackoj  Dalmaciji,  medju  njima  pogiavito  Franjevac  Angjeo  Trogiranm, 
koji  je  bio  dobro  poznat  krscanskim  podanicima  klisko-hlivanjskoga  sandzaka.  Dok  je 
Angjeo  Trogiranin  god.  1579.  boravio  u  stajerskom  (jradcu  na  dvoru  nadvojvode  Karla.  te 
ondje  predlagao,  kako  da  se  Turcima  prec-tmu  znamenite  tvrdinje  Klis,  Solin  i  Sinj, 
dotle  je  papa  Qregorije  XIII.  radio,  da  Uskoke  odvrati  od  navaljivanja  na  kr§canske  vla- 
sti. Vec  7.  rujna  1579.  zahvaljuje  se  nadvojvoda  Karlo  papi,  sto  je  obecao  Uskocima  go- 
diSnju  podporu;  na  pocetku  god.  158().  dolaze  u  Rim  uskocki  poslanici,  na  ^elu  im  vojvoda 
Jural  Danicic  s  bracom,  gdje  ih  je  papa  mirio  s  Mletcima  i  Dubrovnikom,  te  im  uz  razne 
povlastice  doznacio  godisnju  podporu  od  2400 
skuda.  Slijedece  godine  1581.  utanacio  je  Franje- 
vac Angjeo  Trogiranin  14.  travnja  formalni  ugo- 

vor  s  nadvojvodom  Karlom  o  torn,  kako  da  se  -  - 

nagrade  svi  oni,  koji  ce  sudjelovati  pri  osvajanju 
Klisa,  Solina  i  Sinja.  Ugovor  poslan  bi  i  papi,  da 
ga  primi  do  znanja. 

Navala  na  Klis  odredjena  bi  za  1.  sijecnja 
1583.  Kroz  citavu  godinu  spremalo  se  je  za  to 
poduzece,  Najprije  trebalo  je  uputiti  krscane  kiis- 
koga  sandzaka  i  predobiti  strazare  u  gradu  KHsu. 
Onda  se  je  trazilo  pomagaca  medju  mletackim 
podanicima  u  gradu  Spljetu  i  u  Poljicima.  Ali  bas 
te  svestrane  priprave  bile  su  na  u§trb  samomu 
poduzecu.  Kad  su  napokon  posljednjih  dana  god. 
1582.  uskocke  cete  pod  Jurjem  Danicicem  i  An- 
gjelom  Trogiraninom  krenule  iz  Senja  prema 
Klisu,  da  onamo  stignu  za  ureceni  rok:  nekoliko 
Uskoka  udariio  je  prekim  putovima,  da  prije 
dopru  do  Klisa  i  ugrabe  slavu  Danicicu  i  njegovu 
drugu.  Ali  kad  su  se  htjeli  uvuci  u  tvrdinju,  bise 
odbijeni,  jer  ih  straze  nijesu  poznavale.  Tako  su  i 
Turci  doznali  za  zavjeru,  te  su  se  valjano  pripra- 

vili,  pa  kad  su  onda  2.  sijeCnja  1583.  stigli  Juraj  DaniCic  i  drug  mu  Angjeo  Trogiranin,  biSe 
suzbijeni.  Uskoci  morali  su  uzmaknuti,  a  s  njima  je  usko^ilo  u  Senj  800  krScanskih  porodica, 
koje  su  bile  s  njima  u  sporazumku.  Buduci  da  su  pri  tom  poduzeciu  sudjclovali  takodjer  neki 
Spljedani  i  Poljidani,  stali  su  Turci  bijediti  MIetcane,  da  sii  i  oni  podupirali  zavjerenike.  Da  se 
opravdaju,  poslali  su  MIetCani  u  Dalmaciju  Ivana  Contarina.  da  kazni  one  podanike  njihove, 
koji  su  Uskocima  pomagali.  Contarini  je  proglasom  od  3.  veljaSe  1583.  udario  ucjenu  od  1000 
dukata  na  Jurja  Danicic^a,  zatim  300  dukata  na  Ljubina  Militiica.  i  200  dukata  na  plemICa  Franju 
Martinica  Spljecanina,  Dimitriju  Arnera,  F^radanina  popa  Simuna  UrmanlcJa  i  jo§  sedmo- 
ricu  Spljcdana.  kojima  je  podjedno  zaplijenio  sva  imanja.  .Ali  dok  su  MIetci  progonili 
vodje  posljednjega  pokreta,  samo  da  ugode  Turcima:  kralj  je  Rudolf  poveljom.  izdanom  u 
BeCu  4.  svibnja  1583..  nagradio  vjerne  slu2be  uskoCkoga  vojvode  Jurja  DaniCi(ia.  daro- 
vav§i  mu  Zrnovnicu  izpod  grada  Ledenica,  koia  je  nekad  pripadala  Franji  Frankopanu 
Slunjskomu.  Zahvaini  je  Juraj  DaniCi6  namah  zatim  sa  svojom  braiom  vojevao  uz  senl- 
skoga  kapitana  OaSpara  Raba  u  turskol  Lici,  te  |e  gonio  Vlahe,  koje  su  Turci  ondje  nase- 


peCat  nadvojvode  ERNESTA 

s  pisma  zagreba^koj  zupaniji  iz  Po- 
zuna  20.  o^ujka  1580. 

Arkiv  jugosla%-en.«ki*  akndemij*-. 


350  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Uivali.  Bas  radi  tih  zasluga  podijelio  je  kralj  l^udolf  nakon  cetiri  godine,  naime  13.  srpnja 
1587.,  vojvodi  Jurju  Danicicu,  braci  mu  Matiji  i  Ivanu,  kao  i  sinu  mu  Jurju  plemstvo  i  grb. 
Ugarski  sabor  u  Pozunu  (1.  ozujka  1583.);  ban  Toino  Erdedi  (1584.— 1595.)  i  njegova 
pobjeda  nad  Turcima  Rod  Sluiija  (26.  listopada  1584.);  dalje  borbe  s  Turcima  do  pada  Bi- 
liaca  (19.  llpnja  1592.)  u  turske  ruke  i  razorenja  Baga  (Karlobaga)  po  mletackoj  mornarici 
(u  srpnju  1592.);  slaviia  pobjeda  krscanska  kod  Siska  (22.  lipnja  1593.)  i  posljedice  njezine. 
Dne  11.  rujna  1582.  pisao  je  kolocki  nadbiskup,  podjedno  gjurski  biskup  i  ugarski  kance- 
lar  Juraj  Draskovic  iz  Beca  pismo  Mati  Keglevicu  o  priiikarna  u  Njemackoj,  Ceskoj  i 
Ugarskoj.  »Ne  cemo  vam  zatajiti,«  javljao  je  medju  inim,  »da  smo  od  onoga  vremena,  kad 
smo  se  s  nasim  premilostivim  carskim  i  kraljevskim  velicanstvom  povratili  iz  carstva 
(njemackoga)  ovamo  u  Bee,  neprekidno  u  krevetu  lezali  kidani  kostoboljom.  Sad  smo  se 
malo  oporavili,  pa  smo  vas  ovim  pismom  htjeli  pohoditi,  moleci  vas,  da  nas  o  svome  stanju 
i  zdravlju  izvijestite,  jer  vec  dugo  nijesmo  nista  o  vama  culi.  Novina  nemamo,  osim  da  je 
po  Bozjoj  milosti  kuga  u  Ceskoj  stala  jenjati.  I  u  carstvu  (njemackom)  sve  je  primireno. 
0  ugarskom  saboru  ne  znamo  nista  izvjestna,  ali  se  nadamo,  da 
ce  o  velikom  postu  (circa  carnisprivium)  z  a  p  o  c  e  t  i.«  Ugarski  je  kancelar  bio 
dobro  iipucen,  jer  je  kralj  Rudolf  zaista  28.  prosinca  1582.  razaslao  iz  Beca  pozive  za  ugar- 
ski sabor,  koji  ce  se  sastati  1.  ozujka  1583.  Prema  popisu,  sto  ga  je  jamacno  sastavio  sam 
kancelar  Draskovic,  bise  na  sabor  pozvani  ne  sarno  stalezi  kraljevine  Hrvatske  i  Slavonije, 
nego  posebice  i  tri  zupanije  slavonske,  pa  onda  brojni  prelati,  baruni,  grofovi  i  knezovi  hr- 
vatsko-slavonski,  i  napokon  cetiri  slobodne  varosi  (Zagreb,  Varazdin,  Krizevci  i  Kopriv- 
nica).*  Bas  po  recenomu  popisu  saznajemo  u  obce  za  sastav  ugarskoga  sabora  u  ono 
vrijeme. 

Jos  prije  sastanka  ugarskoga  sabora  namijenjena  bi  biskupu  i  kancelaru  Drasko- 
vicu  neka  zasebna,  vrlo  njezna  zadaca.  U  jednome  pismu  od  20.  sijecnja  1583.  iz  stajer- 
skoga  Qradca  pise  nadvojvoda  Kailo  recenomu  biskupu  ovako:  »Razabrali  smo,  da  se  je 
vjerni  plemic,  nas  Ijubljeni  grof  Tomo  Erdedi,  nesumnjivo  po  Bozjem  nadahnucu  (inspi- 
ratione  procul  dubio  divina),  kao  i  po  nagovoru  i  nutkanju  svojih  blizih  na  to  sklonio,  da 
plemenitu  djevicu  Mariju,  zakonitu  kcer  nama  vjernoga  i  Ijubljenoga  plemica  Krste  Un- 
gnada,  slobodnoga  baruna  i  bana  kraljevine  Slavonije,  radi  njenih  odlicnih  i  rijedkih  du- 
sevnih  darova  zaprosi  za  zenu.  I  mi  zelimo,  da  tu  njegovu  odluku  svim  nacinom  podupremo, 
i  jer  je  sama  po  sebi  hvale  dostojna,  i  jer  ce  obima  porodicama  vrlo  mnogo  casti  i 
odlicja  donijeti.  Stoga  vas  ovim  milostivo  pozivamo,  da  vi  to  isto  svojim  ugledom  i  nasto- 
janjem,  uzevsi  sebi  (za  druga)  jos  nekoga  izmedju  ugarskih  plemica,  kojega  drzite  za  to 
podobnim,  kod  recenoga  otca  iste  djevojke  —  nakon  predhodnog  castnog  upita,  kako  se 
u  slicnim  stvarima  ciniti  obicaje  —  po  mogucnosti  tako  zagovarate  i  pospjesite,  da  na- 
pokon spomenuti  Erdedi  uzmogne  poluciti  svoju  postenu  zelju.  Uvjeravam  vas,  da  cete  tim 


*  Catalogus  statuum  regni  Hungariae  pro  publicatione  dietae  anni  1583. 

Ad  comitatus:  (38  zupanija,  medju  njima:  Varasdiensem,  Zagrabiensem,  Crisiensem). 
Jo§  posebice  upravljen  je  poziv:  Ad  status  regnorum    Croatiae    et    Sclavoniae. 

Ad  praelatos:  Zagrabiensem,  electum  Tininiensem,  electum  Segniensem  (onda  ugar- 
skih osam). 

Ad  barones:   Christophorum   Ungnad,   comitem  Qeorgium  de  Zrmio. 

Ad  magnificos  (magnates) :  comitem  Nicolaum  de  Zrlnio,  Stephanum  et  Qasparem  Peteo, 
Qasparem  Drascovith,  Stephanum  de  Qregoriancz,  Petrum  Rathkay,  Mattheum  Keglewyth,  Fran- 
ciscum  Blagay,  Qasparem  Tersachky,  Qabrielem  et  Stephanum  Tahy,  Qasparem  et  Nicolaum  Alapy, 
Stephanum  et  Petrum  Castellanffy,  Michaelem  Zekel,  comites  Petrum  et  Thomam  Erdody. 

Ad   viduas   dominorum:    viduam   Petri  Erdeody,  uxorem  Simonis  Keglewyth. 

Ad  capitula:  Zagrabiense   (jo§  7  ugarskih). 

Ad  prothonotarios:   Magistrum   Emericum  Pethe  Sclavoniae  et  locumtenentis. 

Ad  civitates:   Zagrabiam,  Varasdinum,  Crisium,  Capronczam  (in  Sclavonia). 

Po  ovom  katalogu  razabire  se  tocno,  koga  je  u  hrvatskom  kraljevstvu  zapadalo  pravo  (do- 
tiCno  duznost),  da  dolazi  na  ugarski  sabor.  


ZARUKE  TOME  ERDEDA  S  ANOM  MARIJOM  UNQNADOVOM    1583. 


351 


I 


osobitim  poslom  i  Boga  i  mene  vrlo  zadu^iti.  I  ja  ciu  vam  se  obratno  pokazati  haraii  svo- 
jom  osobitom  miIoscu.«  Nema  siimnje,  da  se  jc  biskup  i  kancelar  odazvao  pozivu  nad- 
vojvode,  pa  posao  u  snuboke  banu  Ungnadu.  Jcr  iiadvojvodi  Karlu  bilo  je  jamacno  do 
toga,  da  jednu  od  najodliCnijih  porodica  hrvatsko-slavonskih  §to  jaCe  priveze  drugoj  iz 
svojih  nasljcdnih  zcmalja. 

Ugarski  sabor  sastao  se  je  u  Pozunii  u  ureCeno  vrijeme,  te  je  bio  na  okupu  do  dva 

mjeseca.  Stalezi  su  slabo  marili  za  zelje  i  zaiitjeve   kralja   Rudolfa,   vec  su   iznosili  svoje 

tiizbe  i  tegobe.  Tek  kad  on  Ugarskoj  povrati  staru  slobodu  i  uredjenje,  dozvolit  ce  mu 

zatrazenu  ratnii  dacu,  te  zrtvovati  imanje  i  zivot  svoj  za  njega.  Kancelar  Juraj  DraSkovic 

drugi  privrzenici  dvora  mnogo  su  se  trudili,  da  izglade  opreku  izmedju  kralja  i  sabora. 


yi^rum  y^i:<f 


PODPIS  KRALJA  RUDOLFA 
na  pismu  iz  Be^a  od  16.  o/.ujka  1582.,  koje  je  upravljeno  varoSi  na  brdu  Qradcu  vi§e  Zagreba. 

Arkiv  JugosUvenske  akademljp. 


Uza  sve  to  bi§e  krab'evi  zahtjevi  sa  70  glasova  protiv  30  odbijenl.  Rudolf  morao  jc 
svaSta  obe(Sati,  naroClto  u  pogledu  ugarske  kancelarije  i  namjestnlCtva,  pa  i  glede  popunjl- 
\anja  kapitanija  s  ugarskim  plemi^itna.  Napokon  skloniSe  se  ipak  stalc^i,  te  mu  dozvoliSc 
po  dva  forinta  ratne  da(Je  za  dvije  godine;  all  uvrstiSe  u  saborske  Clanke  izjavu.  da  ne  tt 
vi§e  nikakve  da(ie  dati,  ako  kralj  ne  izpuni  zadata  obe(ianja,  te  posve  ne  obnovi  staru  slo- 
bodu kraljevstva.  Kralj  je  Rudolf  saborske  artikule  potvrdio  28.  travnja  1583..  a  na  to  je 
ostavio  Po?ain  i  Ugarsku.  da  se  u  nju  nikad  vj§e  ne  svrati.  Nije  bio  ni  nazoCan,  kad  su  se 
nakon  svrSena  sabora,  dne  1.  svlbnja  1583.  slavile  u  Po2unu  zaruke  mladoga  junaka  Tome 
Krdeda  s  Anom  Marijom,  kderju  bana  Krste  Ungnada.  Rudolf  bio  jc  ve«^  .30.  travnja  u  BeCu. 
gdje  je  6.  svibnia  izdao  pismeni  nalog  nekadanjemu  banovcu  Stjepanu  Orcgorijancu,  da 
se  okani  svakoen  nasilja  protiv  gradjana  na  Qradcu  kod  Zagreba  i  njihovih  kmetova.  Dne 


352  KRAL.I  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

22.  rujna  opet  izdao  je  proglas  zagrebackoj  obcini  i  gradjanstvu,  da  za  njegova  borav- 
Ijenja  u  Pragu  (ut  in  sua  absentia  Prage)  priinavaju  nadvojvodu  Ernesta  za  njegova  na- 
mjestnika,  da  se  njemu  utjecu  u  svim  javnim  i  privatnim  potrebama,  te  da  se  njegovim  u 
kraljevo  ime  (nomine  et  autoritate  regis)  izdanim  zapovijedima  pokoravaju. 

Malo  iza  zaruka  svoje  kceri  s  grofom  Tomom  Erdedom  zahvalio  se  je  Krsto  Un- 
gnad  na  banskoj  casti.  Da  li  mu  je  dodijaio  banovanje,  ili  je  tu  cast  namijenio  svome  bu- 
ducemu  zetu,  ne  moze  se  saznati.  Ugarsko  drzavno  vijece  vec  je  3.  lipnja  predlagalo,  da  se 
banom  imenuje  rnladi  grof  Tomo  Erdedi.  Biskup  i  kancelar  Juraj  Draskovic  pozvan  bi 
takodjer  pismom  od  28.  svibnja  od  kraija  Rudolfa,  da  kaze  svoje  mnijenje.  Draskovic  iz 
Sombotelja  9.  lipnja  osobito  hvali  kralju,  sto  se  je  smjesta  pobrinuo  za  zgodna  nasljednika 
banu  Ungnadu,  jer  »ta  cast  (banska)  bez  stete  drzave  vasega  velicanstva  ni  kroz  naj- 
manje  vrijeme  izpraznjena  biti  ne  moze«  (cum  officium  illud  absque  detrimento  ditionis 
maiestatis  vestrae  ne  minimo  quidem  tempore  vacare  non  possit);  pa  onda  predlaze  Tomu 
Erdeda  kao  najvrijednijega  na  prvom  mjestu,  Stjepana  Qregorijanca  na  drugom,  a  Mihajla 
Sekelja  na  trecem. 

Premda  je  bilo  zgodnih  kandidata  za  bansku  cast,  ipak  je  Krsto  Ungnad  morao 
dalje  vrsiti  sluzbu  jos  kroz  vise  mjeseci.  Na  saboru,  koji  bijase  sazvao  u  Zagreb  za  3.  li- 
panj  1583.,  priobcili  su  najprije  poklisari  na  minulom  ugarskom  saboru  clanke  toga  sa- 
bora,  a  onda  je  general  slavonske  krajine  Vid  Halek  zajedno  s  banom  iznio  pred  sabor 
zelje  i  zahtjeve  nadvojvode  Karla  glede  obnove  nekih  razvaijenih  krajiskih  gradova.  Sta- 
lezi  su  rado  dozvolili  radnike  za  popravak  i  utvrdjivanje  Gjurgjevca,  Koprivnice,  Krize- 
vaca,  kao  i  kastela  i  varosi  Ivanica;  ali  su  podjedno  tezke  tuzbe  sasuli  na  koprivnickoga 
kapitana  Ivana  (jjobitzera,  sto  cineci  brojna  nasilja  nije  stedio  ni  samoga  bana,  kojemu  je 
oteo  posjede  oko  Rasinje,  a  jos  manje  kraljevskoga  kapitana  Petra  Ratkaja,  kojemu  bijase 
oduzeo  njegovu  bastinu  oko  Martijanca.  Stalezi  traze,  da  se  silovitomu  kapitanu  na  put 
stane,  a  da  to  sigurnije  poluce,  hvale  generala  Haleka,  kako  on  za  citavo  vrijeme,  sto 
stoji  u  sluzbi  krajiskoj,  nije  nikoga  povrijedio  ni  icije  pravo  pogazio.  Na  slijedecem  saboru, 
koji  se  je  namah  zatim  skupio  u  Zagrebu  22,  srpnja,  radilo  se  poglavito  o  obrani  dolnjega 
Pokupja  izmedju  Karlovca  i  Siska.  Zakljuceno  bi,  da  se  jednom  dovrse  utvrde  kod  Bresta 
i  Sredickoga;  kod  Bresta  nadzirat  ce  radnje  Stjepan  Qregorijanec,  a  kod  Sredickoga  kapi- 
tan  Caspar  Alapic,  koji  ce  s  haramijama  cuvati  prelaze  preko  rijeke  Kupe.  Po  kraljevu 
predlogu  radilo  se  je  i  o  tom,  da  se  grad  Sisak  preuzme  od  zagrebackoga  kaptola,  pa  da 
mu  se  u  zamjenu  dade  drugi  koji  grad  i  posjedovanje  u  Slavoniji  ili  Ugarskoj.  Buduci  da 
stalezi  nijesu  znali  ni  za  kakvo  zgodno  imanje  u  Slavoniji,  izjavili  su,  neka  se  kralj  izravno 
sporazumije  s  kaptolom  radi  kojega  grada  i  posjeda  u  Ugarskoj,  Znacajno  je,  da  na  ovom 
posljednjem  saboru  nije  bilo  poklisara  nadvojvode  Karla,  valjda  zato,  sto  se  bijase  receni 
nadvojvoda  zahvalio  na  vrhovnoj  upravi  hrvatsko-slavonske  krajine.  Medjutim  i  hrvat- 
sko-slavonski  stalezi  i  kralj  Rudolf  salijetali  su  Karla,  da  svoju  ostavku  opozove.  Nadvoj- 
voda dao  se  je  skloniti,  pa  tako  ga  je  kralj  Rudolf  pismom,  izdanim  u  Pragu  1.  listopada 
1583.  ponovo  imenovao  vrhovnim  upraviteljem  hrvatsko-slavonske  krajine,  opomenuvsi 
podjedno  staleze  obiju  kraljevina,  da  u  buduce  bolje  i  revnije  obskrbljuju  krajinu.  Ali  kra- 
Ijevstvo  bilo  je  vec  posve  iztroseno,  sto  se  vidi  iz  pisma  nadvojvode  Ernesta  obcini  na 
brdu  Qradcu  kod  Zagreba  od  25.  studenoga  1583.,  kojim  ju  poziva,  da  odredjenu  ratnu 
dacu  namiri.  Kralj  joj  je  i  onako  po  osobitoj  milosti  oprostio  veliku  cest  te  dace,  ali  pod 
uvjet,  da  bar  ostatak  bez  daljega  odlaganja  izplati. 

U  prvoj  cetvrti  god.  1584.  imenovan  bi  napokon  grof  Tomo  Erdedi  za  bana.  Dne 
30.  ozujka  1584.  javlja  general  hrvatske  krajine  Josip  Jo§t  Thurn  nadvojvodi  Karlu,  da  ce 
w  Karlovac  doci  bivSi  ban  Krsto  Ungnad  i  novi  ban  Tomo  Erdedi,  a  s  njima  i  vijecnik 
carskoga  ratnoga  vijeca  David  Ungnad.  Malo  dana  iza  toga,  8.  travnja  1584.,  sastao  se  je 
u  Zagrebu  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  na  kojemu  bi  obavljena  instalacija  novoga 


UTVRDA  KOD  BRESTA  NA  KUPI.  353 

bana,  kojom  je  prigodoni  Uavid  Ungnad  vr§io  sluzbu  zasebnoga  kraljevskoga  komesara. 
Stalezi  docekali  su  Tomu  Erdeda  s  velikim  veseljem  i  odu^evljenjem.  Saborski  zapnisnik 
iztiCe  narocito  govor  komesara  Ungnada,  koji  je  stalezima  mogao  Cak  i  suze  od  tronuca 
izmamiti.  Novi  ban  polofio  je  pred  saborom  po  staroin  polivalnom  obiCaju  sveCanu  prisegu 
(solenne  iuramentum),  na  sto  su  stalezi  zazelili  njemu  u  banovanju  svaki  napredak,  dobru 
srecu  i  dug  zivot,  da  bi  mogao  braniti  »tuznu  domovinu*  od  turske  sile  i  vrSiti  pravdu  na 
obce  zadovoljstvo,  kako  je  to  nekad  cinio  blazene  uspomene  otac  njegov,  ban  Petar  Erdedi. 
Poslije  toga  proglasio  je  Tomo  Erdedi  banovcem  Ivana  od  Zaboka,  kojemu  je  podjedno  po- 
vjerena  zupanska  Cast  za  zupanije  zagrebacku  i  krizevacku,  pa  je  onda  i  novi  banovac  po- 
lo2io  obiCajnu  prisegu.  Podzupani  napokon  zagrebacke  i  krizevacke  fupanije  ostadose  isti, 
koji  su  te  sluzbe  dosad  vrSili. 

Nakon  instalacije  ostao  je  sabor  na  okupu  sve  do  12.  travnja.  Vijecalo  se  je  o  predlo- 
zima  kralja  Rudolfa  i  nadvojvode  Karla,  napokon  i  o  predlozima  novoga  bana.  Osobita  se 
je  pa^nja  posvetila  obrani  dolnjega  Pokupja.  Trebalo  je  narocito  izgraditi  novu  utvrdu 
k  o  d  B  r  e  s  t  a.  jer  je  nedavno  podignuta  tvrdinja  bila  nezgodno  smjestena  i  povodnji  iz- 
lozena.  Nova  utvrda  neka  se  podigne  na  mjestu,  koje  ban  izabere,  te  neka  se  zapocne  grad- 
njom  vec  1.  lipnja.  Radnju  ce  sam  ban  nadzirati,  te  ju  ne  samo  sa  svojim  banderijem,  nego 
i  s  kraji§kim  cetama  i  banderijima  sviju  staleza  zasticivati.  Odredjeni  bi§e  jo§  radnici  i 
kola  za  gradnju;  pa  i  kaptol  zagrebacki  neka  obustavi  svoj  rad  oko  podizanja  tvrdinje  u 
Drencini,  i  neka  poslje  svoje  radnike  u  Brest.  Kamenje  i  cement  za  novu  tvrdinju  neka  se 
uzme  od  razvaljenoga  (dolnjega)  grada  i  varosi  Hrastovice,  pa  i  od  poru§enog  samostana 
i  crkava  u  okolisu  hrastovickom.  Stalezi  dozvolili  su  nadalje  radnike  za  popravak  nekih  sla- 
vonskih  krajiskih  utvrda  (u  Qjurgjevcu.  Koprivnici.  Krizevcima  i  Ivanicu);  ali  su  podjedno 
zamolili  nadvojvodu  Karla,  neka  poradi  kod  stajerskih  i  kranjskih  staleza,  da  i  oni  §to  vi§e 
doprinesu,  jer  krajina  brani  i  njihove  zemlje.  Narod  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  posve  je  vec 
smalaksao;  obje  kraljevine  imadu  samo  jos  3000  porta  ili  dimova,  dok  se  je  nekad  u  samoj 
krizevaCkoj  zupaniji  moglo  za  ratnu  dacu  oporezovati  i  12.0(X)  porta.  Zdvojni  puk  ne  moze 
viSe  podnositi  tolike  terete  i  nevolje,  pa  se  seli  svake  godine  u  gomilama  (turmatim)  u 
razlic^ite  zemlje,  kao  u  Ugarsku,  Austriju,  Moravu,  Stajersku  i  Kranjsku.  Neka  dakle  po- 
mognu  i  potonje  dvije  pokrajine,  a  narocito  susjedni  gradovi  i  njihovi  kotari,  kao  sto  su 
Bre2ac  (Brezci),  Mokrice,  Bizelj,  Kunsperg,  Cetertek,  Pisece,  Kozje,  Sreda,  Raka,  Roga- 
tec,  Kr!>ko,  Kostanjevica,  Turanj,  manastir  Pletcr,  Metlika,  Hocevje  i  drugi.  Neka  gospo- 
dari  tih  medja§njih  gradova  Stajersko-kranjskih  poput  hrvatsko-slavonskih  §alju  svoje  po- 
danike  i  kola  za  utvrdjivanje  gradova  na  krajini. 

Stalezi  mole  jo§  nadvojvode  Ernesta  i  Karla,  neka  zapovjede  generalu  hrvatske 
krajine,  da  obskrbi  §to  jaCom  posadom  grad  Oornju  Hrastovicu,  jer  je  ona  sada  (uz  Qore  I 
srednji  Qradac),  jedini  preostali  branik  u  oblasti  izmedju  Une  i  Kupe.  Topove  pak.  koji  su 
nekad  bill  u  razvaljenom  gradu  u  Dolnjoj  Hrastovici,  neka  general  zajedno  s  drugim  bojnim 
spravama  dozvoli  prenijeti  u  novu  utvrdu  kod  Bresta.  Stale2i  se  jo§  tu2e  na  neke  velikaSe, 
koji  drie  gradove  i  imanja  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  a  ne  de  nikako  da  pla(^aju  saborom 
odredjenu  dimnicu  za  uzdr2avanje  haramija.  Spominju  izrijekom  Baltazara  Ba<Jana  kao  go- 
spodara  Orebengrada,  kneza  Jurja  Zrinskoga  kao  gospodara  Ozlja,  i  Nikolu  Isthvanffyja 
kao  vlastnika  Vinice.  Njih  nije  prijaSnji  ban  nikako  mogao  prinuditi,  da  pla(Jaju  dimnicu: 
zato  stalc?-i  mole  kralja,  neka  izdade  posebnu  zapovijed  i  ovlast  novomu  banu,  da  reCene 
velikaSe  i  druge  jednako  nehajne  makar  i  vojenom  silom  natjera,  da  namire  zaostalu  dim- 
nicu i  novu.  Ako  se  to  dogodi,  onda  de  tekar  mo<ii  ban  zajedno  s  banovcem  prosuditi,  da  li 
bi  se  uz  ono  200  haramija,  koji  strafe  na  Kupi,  moglo  uzeti  jo§  neSto  haramija  pjeSaka  za 
sigurnost  u  nutarnjoj  zemlji,  za  strafe  po  cestama  kao  i  po  gorama  Ho(5uri  i  Medvednici. 
Sve  ove  zakljuCke  u  pogledu  obrane  domovine  i  pla(fanja  dimnice,  kao  i  glede  pomoCI 
gradu  Varafdinu  i  obdega  ustanka  podastiru  stalefi  kralju  na  potvrdu  ili  sankciju. 

K\a\fi      Hrv     nnv!     Til     C^  )  « 


354  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Jos  je  sabor  stvorio  nekoliko  zakljucaka  po  predlogu  novoga  bana.  Vrlo  je  zamasan 
zakljucak,  da  se  »p  r  a  v  i  c  e  k  r  a  I  j  e  v  s  t  v  a«  (privilegia  Regni),  koja  je  u  potonje  vrijeme 
kod  sebe  cuvao  veliki  prepost  zagrebackoga  kaptola  i  kninski  biskup  Petar  Heresinec, 
imadu  prenijeti  na  nekadanje  svoje  mjesto  (in  pristinum  locum),  naime  u  svetiste  stolne 
crkve  sv.  Stjepana,  i  da  se  imadu  zapecatiti  pecatom  kraljevstva,  a  izvrsit  ce  to  banovac 
Zajedno  s  viceprotonotarom.  Ban  ce  nadalje  podici  novu  tvrdinju  kod  Recice  na  Kupi,  a 
pri  tome  ce  poslu  raditi  njegovi  podanici  gradova  Jastrebarskoga,  2elina  i  Novigrada,  za- 
tim  podanici  grada  Samobora,  koji  pripada  njegovu  tastu  Krsti  Ungnadu.  Buduci  da  se 
neki  velikasi  i  plemici  iz  Zagorja  tuze  na  novoga  banovca  Ivana  od  Zaboka  radi  otima- 
cine,  obecaje  ban,  da  ce  zajedno  s  podzupanom  varazdinskim  Qasparom  Draskovicem  i 
viceprotonotarom  Ivanom  Petricevicem  tuzbe  iztraziti  i  banovca  prinuditi,  da  oteto  povrati, 
ako  je  zaista  sta  oduzeo.  Odredjuju  se  jos  neke  upravne  stvari,  a  podjedno  se  zakljucuje, 
da  ce  se  na  osmicu  blagdana  sv.  Jakova  sastati  oktavalni  sud,  za  koji  se  imenuju  i  pri- 
sjednici,  medju  njima  hrvatski  spisatelj  Antun  Vramec  i  zagrebacki  varoski  sudac  Ivan 
.Jakopovic. 

Tomi  Erdedu  bilo  je  tek  dvadeset  i  sest  godina  (rodjen  1558.),  kad  je  preuzeo  ban- 
sku  cast.  Narod  se  je  njegovu  imenovanju  radovao,  jer  se  je  mladi  ban  bio  zajedno  sa  bra- 
tom  Petrom  vec  proslavio  kao  junak  u  bojevima  s  Turcima.  Cinilo  se  me.djutim.,  da  ce 
ipak  bar  neko  vrijeme  turske  navale  na  hrvatsko  kraljevstvo  prestati,  i  radi  toga,  sto  je 
saltan  Murat  III.  jos  uvijek  bio  zapleten  u  rat  s  Perzijancima,  kao  i  stoga,  sto  je  dva 
mjeseca  nakon  nastupa  Erdedova,  naime  11,  lipnja  1584.,  kralj  Rudolf  obnovio  mir  (pri- 
mirje)  s  Turcima  za  daljih  osam  godina.  Tako  je  novi  ban  u  prvi  mah  mogao  svu  paznju 
svoju  svratiti  na  nutarnje  poslove  povjerenoga  mu  kraljevstva.  I  zaista  je  sabor,  koji  se 
je  20.  rujna  sastao  u  Zagrebu,  stvarao  pretezito  takove  zakljucke,  kojima  se  je  imala  slo- 
miti  nepokornost  domacih  velikasa  i  plemica.  Buduci  da  je  bilo  velikasa  i  plemica,  koji 
nijesu  nikada  dolazili  na  sabor  (sto  je  bilo  ne  samo  njihovo  pravo  vec  i  duznost),  pace 
nijesu  na  sabor  siljali  ni  svojih  zastupnika  ill  nuncija,  samo  da  se  ne  bi  morali  pokoravati 
saborskim  zakljuccima:  to  je  sada  sabor  zakljucio,  da  se  imade  protiv  ovakih  odpornika 
prema  dekretu  kralja  Vladislava  II.  Jagelovca  postupati  i  strogo  ih  kazniti.  Jednako  bi 
odredjena  globa  od  sest  forinti  po  dimnjaku  za  one  magnate  i  veleposjednike,  koji  nijesu 
pri  izgradnji  nove  utvrde  u  Brestu  dosli  u  banov  tabor,  da  sa  svojim  banderijima  stite 
radnike.  Napokon  bi  zakljuceno,  kako  da  se  postupa  protiv  onih  velikasa,  koji  se  jos  uvijek 
opiru  placanju  dimnice  za  haramije.  Ban  ih  mora  sa  svim  ostalima  velikasima  i  plemicima 
prinuditi,  da  se  pokore;  tko  ne  bi  u  tom  poslu  pomagao  bana,  bit  ce  nesmiljeno  globljen. 
Zakljucci  bise  radi  vecega  ugleda  podneseni  kralju  na  sankciju. 

Sve  te  odredbe  saborske  bile  su  potrebite,  i  da  se  podigne  ugled  banski  i  da  se  kra- 
ljevstvo osigura  od  svake  pogibli.  A  da  su  bile  zaista  i  koristne  pokazalo  se  je  smjesta, 
jer  je  malo  zatim,  sve  pored  primirja  s  Turcima  zaprijetila  velika  opasnost  od  bosanskih 
susjeda.  Kako  savremeni  Leunclavius  (Lowenklau)  prica,  podigli  su  neki  bosanski  begovi 
u  drugoj  polovici  listopada  1584.  nekih  10.000  momaka,  te  su  24.  istoga  mjeseca  provalili  u 
Kranjsku,  harajuci  i  paleci  sela  i  zaseoke,  te  hvatajuci  puk  i  vodeci  ga  sa  sobom  u  roblje. 
Na  prvu  vijest  o  turskoj  provali  pohitali  su  i  general  hrvatske  krajine  Josip  Jost  Thurn  I 
ban  Tomo  Erdedi,  da  sa  svojim  cetama  zaustave  Turke  na  povratku  kroz  Hrvatsku.  I 
zaista  ih  treci  dan,  naime  26.  listopada,  zatekose  sa  svojih  2000  momaka  kod  S 1  u  n  j  a. 
Navalivsi  na  njih  iza  ledja  njihovih  razbiSe  ih  tako,  da  su  ih  posve  razprsili,  te  im  sav 
plijen  i  roblje  oteli.  Na  bojnom  polju  ostalo  ie  mrtvih  4000  Turaka,  a  nesto  ih  je  dopanulo 
i  robstva.  Qotovo  isto  pripovijeda  i  savremeni  koruski  historiograf  Jeronim  Megiser.  Do 
maci  nas  povjestnicar  Isthvanffy  znade,  da  su  se  bosanski  begovi  podigli  i  provalili  u 
Kranjsku  sve  do  Ljubljane  po  zapovijedi  samoga  beglerbega  Ferhatpase  Sokolovica,  ali 
vojska  da  im  je  brojila  po  vlastitom  kazivanju  samo  8000  momaka.  Vec  kod  pryoga  su- 
dara  nagnali  su  general  i  ban  sa  svojom  kud  i  kamo  manjom  vojskom  Turke  u  bijeg,  otevsi 


POBJEDA  TOME  ERDEDA  KOD  SLUNJA  26.  LISTOPADA  1584.  355 

im  sve  zarobljenike,  kojih  je  bilo  preko  600.  Od  Tiiraka  palo  je  zivih  u  su2anjstvo  samo 
40;  ali  ogromna  sila  izginula  ih  je  na  bojnom  polju,  dok  sii  od  krScanske  vojske  tek  dva  ili 
tri  od  ubojitog  zrnja  nastradala.  SuviSe  ugrabili  su  Turcitna  deset  bojnih  znakova  (bar- 
jaka),  koje  su  nadvojvodi  Karlu  u  Stajerski  Gradac  poslali.  I  mleta^ki  poslanik  u  Bedu  javlja 
13.  studenoga  1584.  svojoj  vladi  o  sjajnoj  pobjedi  krscanskoj  nad  8000  Turaka  kod  Slunja, 
koja  bi  odrzana  »bez  ikakva  gubitka,  ali  s  porazom  i  velikim  pomorom  onih  drugih«  (senza 
pcrdita  alcuna.  ma  con  strage  et  mortalita  grande  delli  altri).  naime  Turaka.  Kranjski  po- 
vjestnicar  Valvassor  napokon  u  17.  stoljecu  snominje  jos  neke  podatke  o  slavnoj  pobjedi 
krScanskoj  11  »dolini  M  o  c  i  1  a  kod  S  1  u  n  j  a.«  Vojsku  je  tursku  vodio  bosanski  tefterdar- 
pa§a  (giavnj  blagajnik  begierbegov)  s  mnogo  begova,  aga  i  spahija;  turska  je  vojska  bro- 
jila  8400  konjanika  i  600  pjesaka,  u  sve  9000  momaka.  Poharali  su  pak  jugo-izto5nu  Kranj- 
sku  oko  Kostela  i  KoCevja.  Kr§cansku  vojsku,  koja  ih  je  na  povratku  kod  Slunja  zaskodila, 
brojiia  je  1330  konjanika  i  700  pjeSaka.  U  boju  se  je  osobito  vitezki  ponio  ban  Erdedi  i 
neki  Purgstaller,  a  i  grot  Thurn  iztaknuo  se  je  svojim  junactvom.  Krscanskoga  robija  oslo- 
bodjeno  bi  nekoliko  tisuca,  a  Turaka  palo  je  preko  2000.  medju  njima  vise  vodja  i  odliC- 
nika,  kao  §to  sam  tefterdar-pa§a,  nadalje  Osmanbeg,  Malkocbeg,  Memiaga  od  QIamoca. 
Seiaj  harambasa,  Viza  harambasa,  Milosav  od  Rakovca,  Celebija  od  Novog  pazara,  Vujica 
Alalakovic  od  Zakrcja,  Mehmed  od  Bunica,  Dzafer  Celebija  od  Bilaja,  Pritkovic  haram- 
ba.^a,  Radaman  Rade§ic  harambasa,  Harela  Bllenic  haramabsa,  i  jos  nekih  sestdeset. 

Poraz  kod  Slunja  zivo  se  je  dojmio  bosanskih  Turaka;  oni  su  poslije  sami  prizna- 
vali,  da  ih  nije  zadesila  takva  nedaca.  odkad  je  Bosna  pod  osmanlijskom  vlasti.  Sultan 
Murat  III.  planuo  je  u  prvi  kraj  gnjevom,  kad  su  u  Carigrad  stigli  glasi  o  krscanskoj  po- 
bjedi. Oborio  se  je  ostrim  rijecima  na  poklisare  kraija  Rudolfa,  na  Pavla  Eytzinga  i  Hen- 
rika  Lichtensteina,  zaprijetivSi  im,  da  se  ne  ce  drzati  utanacenoga  mira;  ali  kad  su  mu  car- 
ski  poslanici  izlozili,  kako  su  sami  Turci  pogazili  primirje,  opet  se  je  primirio,  pace  je 
izdao  zapovijcd  beglerbezima  u  Budimu  i  Temesvaru.  da  ne  diraju  u  zemlje  kraija  Rudolfa. 
Ali  pitnnje  je  bilo,  kako  ce  poraz  kod  Slunja  djelovati  na  kr^cane  u  turskom  carstvu,  naro- 
cito  na  one,  koje  bijahu  Turci  nastanili  i  razmjestili  po  sandzacima  bosanskoga  vilajeta 
nasuprot  hrvatskoj  i  slavonskoj  krajini,  i  koji  su  dosad  kao  neredovite  5ete  (martolosi) 
pratili  tursku  vojsku  prigodom  njezinih  navala  na  hrvatsko  kraljevstvo?  Ba§  medju  tima 
turskim  krscanima  javlja  se  u  ovo  vrijeme  neko  zivlje  kretanje;  i  to  ne  samo  medju 
grCko-iztocnim  Srbima  i  Vlasima,  koii  dobivaju  sve  jacu  crkvcnu  organizaciju,  odkad  bi 
nakon  razsula  od  jednoga  stoljeca  god.  1557.  obnovliena  srbska  patrijarsija  u  F-*eci,  negoj 
medju  katolicima,  koje  i\  ime  pape  Qregorija  XIJI.  apostolski  poklisari  i  vizitatori  izravno  i 
neizravno  bodre  na  odpor  protiv  Turaka.  Izmedju  tih  papinskih  vizitatora  iztiCe  se 
poimcnce  Aleksandar  Komulovi(5  (Comuleus)  svojoni  uztrajnom  ?jlavo§<5u.  Jo§ 
2.  svibnja  1581.  mole  sarajevski  katolici  papu  Qregoiija,  da  iin  dopusti  »za  na§e  potrebe 
crkovne  i  duhovne  za  prokuratora  gospodina  Aleksandra  Kumulovica  Dalmatina,  koji  stoji 
u  kolegiju  germaniku*;  isto  trazi  biskup  bosanski  Antun  Matkovi(J  i  katolici  u  Solima 
(Tuzli).  Dne  10.  sijeCnja  1584.  preporuj^a  vc6  papa  svima  krscanima  Albanije  i  susjednih 
mjesta,  koja  su  neposredno  ili  posredno  pod  turskom  vlasti,  zadarskoga  kanonika  Aleksan- 
dra Komulovida  i  Isusovca  Tomu  Radija  (Radium)  kao  apostolske  vizitatore  i  delegate,  pa 
moli,  da  ih  svagdje  prijazno  doCekaju.  KomuloviC  je  zaista  sa  svojim  drugom  prolazio  AJ- 
banijom,  Srbijom  (Kosovo  polje),  paCe  i  zapadnom  Bugarskom  (Vidin,  Sofija),  te  je  o  torn 
podnosio  izvjeStaje  papinskoj  stolici.  ZnaCajno  je  njegovo  pismo  iz  Sofije  od  4.  prosinca 
1584.,  upravljeno  na  monsignora  Qracljana  i:  kojemu  izlaie  nepovoijne  prilike  u  evrop- 
skoj  Turskoj  i  radi  rata  s  Perzijom  i  radi  kuge,  od  koje  je  one  godine  u  Bosni,  Srbiji  i 
Herccgovini  umrlo  200.000  Ijudi.  Nikad  nije  bilo,  —  piSe  Komulovi<5  ~,  zgodnije  vrijeme 
za  rat  s  Turskom;  —  kad  bi  se  krSdanske  vlasti  sIo2ile  protiv  zajedni^koga  neprijatcija, 
mogia  bi  se  osvojiti  sveta  zemija  i  zasaditi  kr§(^anska  zastava  na  zidinama  Carigrada! 

23* 


356  KRAU  RUDOLF  (1576.-1608.). 

Mjesec  dana  iza  pobjede  kod  Slunja  sazvao  je  ban  Tomo  Erdedi  hrvatski  i  slavon- 
ski  sabor  u  Zagreb  za  17.  prosinca  1584.  Razpravljalo  se  je  na  njemu  prema  predlozima 
nadvojvode  Ernesta  o  spornim  medjasima  prema  Stajerskoj  i  Kranjskoj,  zatim  o  zahtje- 
vima  nadvojvode  Karla  o  potrebama  krajine;  no  pored  toga  tuzio  se  je  ban  na  nepokorne 
velikase  i  plernice  na  jugu  Kupe,  koji  se  nijesu  odazivali  njegovim  pozivima  na  obci  usta- 
nak.  premda  se  je  radilo  poglavito  o  obrani  njihovih  posjedovanja.  Sabor  je  ovlastio  bana, 
da  takove  odpornike  bezobzirno  kazni  globania,  koje  ce  s  pomoci  citavoga  kraljevstva  si- 
ioni  od  njih  utjerati.  Jednako  odlucno  neka  ban  postupa  s  onima,  koji  ne  placaju  duznu 
dimnicu.  Cini  se  medjutim,  da  svi  ti  zakljucci  nijesu  mnogo  koristiii,  jer  je  ban  bio  prinu- 
djen,  da  nakon  dva  mjeseca  ponovo  sazove  sabor  za  10.  ozujka  1585.  U  pozivnici  na  taj 
sabor  za  gradsku  obcinu  na  brdu  Qradcu  kod  Zagreba,  koju  je  ban  izdao  15.  veljace  1585. 
u  .lastrebarskom,  pise  on,  kako  je  netom  minulih  dana  »ne  bez  zamasnih  razloga  p  o- 
kupsku  krajinu  (confinia  Colapiana)  obasao,  opasne  prelaze  i  mjesta,  kao  i  tvrdinje 
na  njima  podignute  razvidio,  pa  napokon  cete  banske  kao  i  staleza  zemaljskih,  koji  ondje 
za  placu  sluze,  pregledao,«  pa  da  je  nasao  neke  nedostatke,  za  kojih  popravak,  kao  i  za 
utvrdjivanje  krajina  trebalo  bi  odrediti  stanovite  radnike.  Nadalje  trebalo  bi  radi  doznake 
dimnice  (place)  haramijama,  koji  su  ga  za  ovoga  najnovijega  putovanja  i  obilazenja  po 
krajini  bana  vrlo  cesto  preko  mjere,  pace  i  biintovnicki  (seditiose)  uznemirivali,  posavje- 
tovati  se  s  gospodom  zemaljskom.  Buduci  pak  da  je  njemu  briga  i  obrana  ostataka  ovoga 
tuznoga  kraljevstva  povjerena,  saziva  on  svu  gospodu  velikase,  plemlce,  staleze  i  redove 
kraljevine  Hrvatske  i  Slavonije  za  nedjelju  Invocavit,  naime  za  deseti  dan  dojducega  mje- 
seca ozujka,  na  sabor  u  varos  Qradac  kod  Zagreba.  Na  tom  saboru  razpravljat  ce  se  o 
izlozenim  vec  predmetima,  a  k  tomu  ce  se  priobciti  i  odgovor  nadvojvode  Karla  u  pogledu 
medja  izmedju  ovoga  kraljevstva  i  njegovih  pokrajina  (Stajerske  i  Kranjske).  Ban  poziva 
varosku  obcinu,  da  i  ona  poslje  posebne  nuncije  s  punom  vlasti  i  naputkom  na  sabor,  te  joj 
prijeti  kaznom  ustanovljenom  u  generalnom  dekretu,  ako  ne  bi  toga  ucinila. 

Kad  se  je  sabor  u  odredjeno  vrijeme  zaista  sastao,  oborili  su  se  stalezi  tuzbama  na 
generala  hrvatske  krajine,  Josipa  Josta  Thurna  u  Karlovcu.  Tuzili  su  ga,  sto  je  zasuznjio 
dva  hrvatska  plemica,  Vuka  Kasnica  i  Jurja  Svarackoga,  te  time  ne  samo  pogazio  ple- 
micku  slobodu,  nego  i  povrijedio  bansku  vlast  (turbato  officio  banali).  No  jos  su  se  vise 
oborili  na  generala,  sto  je  silom  zauzeo  bastinska  imanja  plemenite  porodice  Kobasica  u 
okolisu  karlovackom.  »Ako  je  ustanovio  kakvu  krivnju  tih  plemica,«  tako  se  pise  u  sabor- 
skom  zapisniku,  »bilo  mu  je  o  tom  obavijestiti  gospodina  bana  ovoga  kraljevstva,  te  bi  ban 
po  svojoj  banskoj  vlasti  i  duznosti  protiv  njih  postupao,  jer  generalni  kapitan  hrvatski  nema 
u  tom  pogledu  plemica  ovoga  kraljevstva  i  njihovih  nasljednih  imanja  nikakve  vlasti 
(koju  si  nedostojno  prisvaja),  nego  je  njemu  od  njegove  prejasnosti  (nadvojvode)  povje- 
rena jedino  obrana  krajine;  suvise  tako  Karlovac  kao  i  kasteo  Dubovec  leze  unutar  pra- 
vih  medjasa  i  granica  ove  kraljevine  Slavonije. «  Stoga  stalezi  javno  prosvjeduju  protiv  ge- 
neralnoga  kapitana,  te  mole  nadvojvodu  Karla,  da  mu  za  buduca  vremena  ovaka  nasilja 
zabrani.  Neka  mu  jos  zapovjedi,  da  Jurja  Svarackoga  pusti  na  slobodu,  a  Kobasicima  da 
povrati  njihova  djedovska  imanja.  Inace  su  stalezi  spremni  na  sve  zrtve,  osobito  za  utvr- 
djivanje slavonske  krajine;  ali  prije  svega  traze,  da  se  upotrebe  dozvoljeni  radnici  za  osi- 
guranje  Pokupja,  gdje  no  prijeti  najveca  pogibao,  buduci  da  tu  u  susjedstvu  stoluje  pre- 
mocni  pasa  bosanski  (ex  partibus  . . .  Transcolapinis,  ubi  ille  potentissimus  bassa  Boznensis 
in  vicinis  residet).  Bas  s  toga  razloga  zahtijevaju,  da  se  jednom  do  kraja  dovrsi  jos  uvijek 
nedogradjeni  kasteo  u  Brestu,  a  onda  da  se  podigne  nova  kula  na  prelazu  Sisinacki  brod, 
gdje  no  je  jo§  svedjer  stoji  Turcima  otvoren  put  preko  rijeke  Kupe.  Istom  kad  se  Pokupje 
osigura,  neka  se  upotrebe  radnici  i  kola  za  utvrdjivanje  Ivanica,  Svetoga  Kriza,  Kopriv- 
nice,  Gjurgjevca  i  drugih  krajiskih  gradova  slavonskih. 

Dne  30.  lipnja  1585.  sastao  se  je  opet  sabor  hrvatski  i  slavonski,  na  kojemu  bi  uz 
ino  mjesto  viceprotonotara  Ivana  Petricevica,  koji  bijase  umro,  izabran  za  tu  cast  Mihajlo 


OBRANA   BIHACA    1585. 


357 


od  Vurnovca.  Razpravljalo  se  je  takodjer  o  zahtjevu  nadvojvode  Karla,  da  staleii  dozvole 
radnike  za  gradnju  mosta  kod  Karlovca.  Premda  je  general  radnike,  dozvoljene  za  taj 
posao  pro§le  godine,  upotrebio  za  podizanje  neke  tvrdinjice  Prozorci,  dozvoljavaju  se  ipak 
radnici  nakon  2etve  pocev  od  prvoga  kolovoza,  a  §titit  ce  ih  i  nadzirati  uz  generala  jos  i 
plemicki  sudac  Andrija  Despotovic.  Buduci  da  su  radi  velike  suSe  one  godine  rijeke  tako 
oplasnule.  da  ih  je  bilo  lako  pregaziti,  te  se  jc  bilo  bojati,  da  ce  Vlasi  i  Turci  opct  provalji- 
vati,  zakljuc^io  je  saber,  da  svaki  od  staleza  i  redova  imade  dati  po  pet  pje§aka  i  pet  ko- 
njanika,  koji  ce  biti  vazda  spremni,  da  s  banom  i  banovcem  pohitaju  na  krajinu.  Jednako 
bl  odredjena  ratna  daca,  i  to  od  svakoga  dimnjaka  ili  ognjista  po  dva  zlatna  forinta.  Zna- 
cajno  je,  da  su  se  tima  zakljuccima  opirali  nunciji  Oa§para  Draskovica  i  Jurja  Zrinskoga, 
§to  je  u  ostalih  saborsklh  clanova  probudilo  veliko  ogorcenje,  kojemu  su  dali  oduska  i  u 
saborskom  zapisniku. 

U  to  se  je  bosanski  beglerbeg 
Ferhat  Sokolovi^  spremao  da  osvoji  Bi- 
hat  i  citavu  bihacku  kapitaniju.  Dovr- 
siv§i  priprave  osvanuo  je  u  subotu  14. 
rujna  pred  Bihacem,  kojemu  je  zapovi- 
jedao  kapitan  Juraj  Horner.  Beglerbeg 
bijaSe  doveo  sa  sobom  vojsku  pod  ce- 
tiri  sandzaka,  medju  kojima  je  bio  i  brat 
njegov  Alibeg,  sandzak  pakracko-cer- 
niCki,  zatim  neki  Memibeg,  valjda  sad- 
iak  zvornicki.  U  zoru  15.  rujna  stajala 
ie  turska  vojska  vec  s  obje  strane  Une, 
koja  je  bila  tako  malena,  da  se  manja  ni 
pamtila  nije.  Kako  medjutim  Turci  nijesu 
imali  dovoljno  pjeSaka  za  redovno  pod- 
sjedanje,  posada  u  Bihadu  svojim  topo- 
vima  prinudila  je  Ferhata  na  uzmak  jo§ 
istoga  dana.  Na  polazku  spalili  su  Turci 
neka  sela,  medju  njima  i  selo  Golubic. 
Kapitan  Horner  izvijestio  je  nadvojvodu 
Karla  o  srecnoj  obrani  povjerenoga  mu 
grada. 


NADVOJVODA  KARLO. 

Po  medaiji  od  god.  1569.,  naiinjene  od  Pa- 

storina.  Iz  djela  »Portratmedaillen  des  Erz- 

hauses  Osterreich,  Wien   1896.« 


Nakon  neuspjela  pokusa,  da  za- 
skoiii  Bihac,  nastavio  je  Ferhatbeg  sa 

svojim  sand^acima  provaljivati  u  hrvatsku  i  slavonsku  krajinu.  Sred  Ijute  zime  u  veljaCi  1586. 
navalio  je  bosanski  pasa  na  Gradac  s  namjerom,  da  ga  zapali;  poieiki  sandfak  ^etovao  jc 
do  Koprivnice,  dok  su  Turci  sa  sjevera  Drave  preSli  tu  rijeku,  te  navalili  na  Qjurgjevac.  AH  ni 
krajiski  kapitani  ne  ostadoSe  skrStenih  ruku,  ved  vradahu  Turcima  nemilo  za  nedrago.  Tako 
su  jo§  u  sijednju  gradadki  kapitan  Mihajlo  Sekelj  i  koprivnidki  kapitan  Ivan  Olobitzer  s  ha- 
ramijama  i  konjanicima  svojima  provalili  u  pakradko-cerniCki  sand2ak,  te  prodrii  sve  do 
SiraCa,  gdje  su  bili  nastanjeni  brojni  hrabri  Vlasi  (potonja  »Mala  Vla§ka«).  kojih  su  kne- 
zovi  i  haramba^e  dosad  najvi§e  jada  zadavali  slavonskoj  krajini.  Oba  kapitana  poharala  i 
spalila  su  vla§ka  sela  u  onome  kraju,  te  su  medju  inim  zarobili  odIiCnoga  vlaSkoga  kncza 
PeaSinovida  sa  j^enom  i  djecom  njegovom.  Neki  od  vlaSkih  knezova  bijahu  se  ved  prijc 
iznevjerili  Turcima,  te  preSli  na  krScansku  stranu  i  stupili  u  slu?.bu  krajiskih  kapitana.  Od 
tih  se  spominju  kao  »vojvode«  Nikola  O^.egovid  u  Sv.  Petru  Cvrstcu,  Ivan  Stankovid  u 
Koprivnici.  veliki  Ivan  u  Cirkveni,  Petar  Ostojid  I  Petar  Hasanovid  u  Ivanidn.  Tako  su 
sada  poCeli  kr^canski  Vlasi  suzbijati  turske  Vlahe  i  njihove  gospodare. 


358  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Sred  tih  okrsaja  na  krajinama  sastao  se  je  20.  travnja  1586.  hrvatsko-slavonski  sa- 
bor  u  Zagrebu.  Buduci  da  je  banovac  Ivan  od  Zaboka  jos  16.  veljace  umro,  imenovao  je 
ban  Tomo  Erdedi  novim  banovcem  plemica  Vladislava  Imprica  od  Jamnice.  Jednako  su  i 
stalezi  mjesto  pokojnoga  Emerika  Pethewa  izabrali  za  protonotara  magistra  Martina  od 
Somboteija.  Na  saboru  cule  su  se  gorke  tuzbe  na  kneza  Jurja  Zrinskoga  i  Baltazara  Ba- 
cana,  koji  su  se  jos  uvijek  kratili  placati  saborom  odredjenu  dimnicu,  pa  su  tim  svojim 
odporom  poticali  na  nehaj  i  druge  velikase,  kao  Nikolu  Isthvanfija,  Qaspara  Draskovica, 
Stjepana  Qregorijanca,  Andriju  Auersperga,  pa  i  Magdalenu  Pethew,  udovu  Simuna  Ke- 
glevica.  Uza  sve  to  stalezi  su  najpripravnije  zadovoljili  svima  zahtjevima,  koje  su  povje- 
renici  nadvojvode  Ernesta  i  Karla  na  njih  stavljali.  Tako  su  odredili  potrebito  za  utvr- 
djenje  i  obskrbu  kastela  Sredickoga  i  drugih  kastela  na  Kupi,  zatim  gradova  i  tvrdinjica 
na  slavonskoj  krajini,  kao  sto  su  Koprivnica,  Krizevci,  Qradec,  Qjelekovec,  Sveti  Petar 
Cvrstec,  Cirkvena,  Qjurgjic  i  Dubrava.  Napokon  odredili  su  i  radnike  za  podizanje  ograda 
i  zapreka  kod  najobicnijih  prelaza  preko  rijeke  Cazme.  Dozvolili  su  jos,  da  se  jedan  zapu- 
steni  manastir  u  varosi  na  brdu  Qradcu  upotrebi  za  skladiste  ziveza;  no  buduci  da  je  sa- 
mostan  bio  bez  krova,  zamolili  su  nadvojvodu  Karla,  da  ga  o  svom  trosku  po  tesarima  iz 
Kranjske  dade  obnoviti.  I  za  gradnju  potrebitoga  mosta  kod  Karlovca  dozvolio  je  sabor 
radnike,  i  to  podanike  knezova  Zrinskih  i  drugih  plemica  s  obje  strane  Kupe.  Bilo  je  na 
saboru  i  raznih  tuzba.  Tako  se  je  bivsi  ban  i  sadanji  veliki  zupan  Krsto  Ungnad  tuzio  na 
Baltazara  Bacana,  sto  ga  je  obijedio,  da  je  svoj  grad  Varazdin  protiv  drzavnih  zakona  za- 
lozio  strancima  i  tudjincima.  Ungnad  je  izjavio,  da  je  doduse  receni  grad  u  casovitoj  po- 
trebi  svojoj  na  kratko  vrijeme  predao,  ali  ne  strancima  ili  tudjincima,  nego  onima,  od  kojih 
obrana  i  spas  onih  krajeva  zavisi;  ali  da  je  sebi  pridrzao  sva  prava,  kao  i  najveci  dio  kuca 
u  onome  gradu  i  posjedovanja  njemu  pripadajucih.  Stoga  sudi,  da  ga  je  Bacan  nepravedno 
obijedio. 

Poslije  sabora  posvetio  se  je  ban  Tomo  Erdedi  posve  obrani  kraljevstva.  Dok  je 
slavonski  general  Vid  Halek  siljao  svoga  vojvodu  Nikolu  Ozegovica,  da  razvidi  priprave 
cernicko-pakrackoga  sandzaka  oko  Zdenaca  i  Podborja  (Daruvara),  pri  cemu  je  doslo  i  do 
sukoba  pri  kuli  kod  Race;  dotle  je  ban  budno  pazio  na  bosanskoga  berglerbega,  koji  je 
uza  sve  to,  sto  je  morao  pomoci  poslati  sultanu  za  perzijski  rat,  neprestano  snovao,  kako 
da  oblada  ostatcima  hrvatske  zemlje  od  Bihaca  do  Hrastovice  i  Siska.  Dne  15.  kolovoza 
pise  ban  Erdedi  iz  Samobora  plemenitoj  gospodji  Magdaleni  Pethew,  udovi  Simuna  Ke- 
glevica,  kako  je  ovih  dana  docuo,  da  je  bosanski  beglerbeg  s  jakom  vojskom  gotov  uda- 
riti  »na  bijedne  ostatke  ovoga  kraljevstva«  (afflictasque  regni  huius  reliquias  adoriri),  pa  je 
onda  zapovjedio  svoj  gospodi  i  plemicima  kraljevstva,  da  se  pod  kazan  vjecite  nevjere 
svi  bez  krzmanja  podignu  na  noge  i  okupe  oko  njega,  da  bi  se  pripravni  i  slozno  neprija- 
telju  oduprijeti  mogli.  Ali  ta  gospoda  i  plemici  ne  mareci  za  obce  dobro,  i  ne  hajudi  za 
ugled  njegova  veliCanstva  i  banovu  zapovijed  nijesu  dosli  na  odredjeno  mjesto  i  dan  u 
banov  logor.  Ali  buduci  da  ponovo  i  neprestano  stizavahu  glasi,  kako  neprijatelj  svagdje 
velike  cete  skuplja,  pa  ce  ili  na  Bihac  ili  na  Hrastovicu  udariti,  to  je  ban  odredio,  da  ce 
se  29.  kolovoza  kod  Stenjevca  s  kraljevskim  banderijem  utaboriti,  pa  poziva  i  gospodju 
Pethew,  da  u  odredjeni  rok  poslje  u  banov  tabor  svoje  dobro  oruzane  pjesake  i  konjanike. 
Cini  se,  da  su  se  ovaj  put  banovu  pozivu  na  vojsku  i  drugi  velikasi  i  plemici  odazvali. 
Dne  5.  rujna  1586.  stajao  je  ban  s  vojskom  u  taboru  kod  Persinovca  (in  castris  ad  Per- 
sinocz),  odakle  je  opet  pisao  list  recenoj  gospodji  Magdaleni  Pethew.  Tu  joj  javlja,  da  je 
cete  gospode  regnikolaraca,  koje  se  bijahu  oko  kraljevskoga  banderija  skupile,  na  nekoliko 
dana  razpustio.  Konjanike  poslao  je  kuci,  a  pjesake  k  prelazima  preko  rijeke  Kupe,  ali  pod 
uvjet,  da  svi  budu  svaki  cas  spremni,  jer  neprijatelj  jos  svedjer  stoji  u  oruzju.  Cim  stigne 
banova  zapovijed,  moraju  se  opet  svi  konjanici  i  pjeSaci  u  punom  broju  u  njegovu  taboru 
sakupiti  za  obranu  domovine. 


PORAZ  TURAKA  KOD  IVANICA  6.  PROSINCA  1586. 


359 


I 


Ban  Erdedi  stajao  je  tako  neprestano  na  strazi,  da  ga  bosanski  paSa  ne  zateCe.  Ali 
■perhatpaSe  iz  Bosne  nije  do^ekao;  nego  je  nasiiprot  na  poiJetku  zimc  Ferhatov  brat  All- 
beg,  sandzak  pakracko-cernicki,  provalio  u  Slavoniju.  liilo  je  to  prvih  dana  mjeseca  pro- 
sinca  1586.  Ali  ta  provala  zavrSila  se  je  sjajnom  pobjedom  bana  Tome  Erdeda  na  Niko- 
linje  (6.  prosinca)  kod  Ivanida. 

Jo§  istoga  dana  u  jedanaest  sati  po  noci  obavijestio  je  krizevaCkl  kapitan  Ivan  Her- 
kovi6  iz  Ivanica  nadvojvodu  Karla  o  toj  pobjedi  krscanskoj.  Po  njemu  doznajeino,  da  je 
Alibeg  sa  3500  momaka  (3000  konjanika  i  500  pjeSaka),  koje  bijaSe  skupio  ne  samo  u  svome 
cernicko-pakra(^kom  sand^aku,  nego  i  u  Bosnl  i  Pozegi,  5.  prosinca  naglo  provalio  u  sla- 
vonsku  krajiiiu.  PrevalivSi  MarCansku  goru   udario  je  pokraj  K!o§tra  Ivanica  prema  Vr- 
bovcu,  pa  onda  je  Vrbovackom  sumom  posao  do  Preseke,  spalivSi  uzput  nekih  8  kuca  i 
zarobivSi  do  16  muzke  i  zenske  Celjadi.  Medjutim  je  koprivnicki  porucnik  Baltazar  vitu- 
IjaCama  oglasio  provalu  Turaka,  te  podjedno  poslao 
brzotecu  banu  Erdedu  u  njegov  tabor.  I  krizevacki 
kapitan  Herkovic  podigao  je  svoje  Cete,  pridruzivsi 
sebi  konjanike  plemica  Kastelanovica.  Uz  put  zdru- 
zio  se  je  s  gradackim  kapitanom,  barunom  Mihaj- 
lom  Sekeljem,  pa  su  onda  po§li  zajedno  u  potjeru 
za  Alibegom,  koji  se  je  iz  Preseke  vracao  prema 
Vrbovcu.  Svi  zajedno:   Herkovic,  Sekelj  i  Sumer 
progonili   su    Alibega,   koji   se   je    vracao   u   svoj 
sandzak  istim  putem,  kojim  bijase  dosao.  U  zgodan 
cas  stigao  je  i  ban  Tomo  Erdedi  sa  svojim  bratom 
Petrom  i  sa  500  konjanika  i  pjesaka  do  Ivanica.  Tu 
na  polju  izmedju  Ivanica  i  Dubrave,  negdje  blizu 
sutoka  Qlogovnice  i  Cazme  doslo  je  poslije  podne 
u  tri  sata  kod  nekoga  ribnjaka  do  boja,  u  kojem  je 
ban  pobjedu  odrzao.  Ban  se  je  okoristio  zasjekama 
i  ogradama,  koje  su  ondje  podignute  bile.  Ban  je 
naime  propustio  prednje  ^ete,  da  prijedju  zasjeke, 
a  onda  se  je  svom  snagom  oborio  na  glavnu  cetu, 
koju  je  vodio  sam  Alibeg.  U  krvavom  pokolju  po- 
ginuo  je  Alibeg,  kojega  je  sjekirom  ubio  biskupski 
kmet  Nikola  Pavlecic.  Uz  njega  ostao  je  na  bojnom 
polju  i  stari  Mustafaga  Bekic,  zatim  Hasanaga  Ko- 
baSlija.  U  obce  je  Turaka  poginulo  50,  dok  ih  je  do 
100  dopanulo  suzanjstva.  Osim  toga  dopanuo  je  do- 
bitnike  glavni  barjak  turski,  koji  su  zajedno  s  gla- 

vom  Alibegovom  poslali  nadvojvodi  Karlu.  Bitka  se  je  svrSila  oko  4  sata  poslije  podnc; 
pobjednici  progonili  su  bjeiece  Turke  sve  do  Cazme,  ali  dalje  nijesu  se  usudili  voC'u  jer 
je  u  to  noc  nastala.  Uz  bansku  iictu  proslavila  se  je  i  ceta  kapitana  Herkovi(ia,  zatim  iva- 
nidki  vojvoda  Petar  Ostoji(i,  kojega  je  poslije  ban  predlagao  Stajerskim  stalefima  za  na- 
gradu.  I  Leunclavius  zabiljej^io  je  u  kratko  pobjedu  bana  Tome  Erdeda  kod  Ivanica.  On 
ka2e,  da  je  kr§(;anska  vojska  bila  kud  i  kamo  manja  od  turske;  i  on  javija  o  smrti  Alibcgo- 
voj,  samo  ka2e,  da  su  mu  glavu  poslali  nadvojvodi  Ernestu.  Jo§  dodaje  izrijekom,  da  je 
Alibeg  bio  brat  bosanskoga  paSe  (Ferhata).  koji  je  opet  bio  od  porodice  MehmetpaSe  Soko- 
lovi<5a,  Surjaka  tadanjega  sultana  Murata  III. 

Bas  potonja  okolnost,  Sto  je  poginuli  Alibeg  bio  u  svojti  sa  sultanom.  zabrinula  je 
?ivo  bana  dobitnika.  Pobojao  se  je,  da  Ce  FcrliatpaSa.  a  mo^,da  i  sam  sultan  sve  pokrc- 
nuti,  da  osvetc  brata  i  svojaka.  Dne  13.  prosinca  1586.  stoji  ban  u  svomc  gradu  2ellnu.  pa 
cdanle  piSe  udovi  Margaret!  Pethew  o  stanju  kraljcvstva.  On  se  tu2i  na  okuieni  zrak  (pe- 


BANSKI  PECAT  TOME 
ERDEDA. 

S  izprave,  izdane  7.  veljaCe  1587. 
u  varoSi  na  brdu  Qradcu  kod 
Zagreba.  Cita  se:  t  Thomas 
Er(dewdi)  comes  perp(etuus) 
Montis  Claudii  regnorum  Dal- 
(matiae),  Cro(atiae)  et  Scla- 
v(oniae)  banus. 

Arklv  juguslavenske  akadeinije. 


360  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

stiferi  et  contagioso  acre),  pa  kako  Turci  prijete,  da  ce  s  mnogo  strana  na  zemlju  udariti. 
Stoga  je  ban  odredio,  da  se  hrvatsko-slavonski  sabor  sastane  prve  nedelje  iza  nove  go- 
dine  1587.,  pa  pioziv?  svu  gospodu  za  taj  dan  u  Zagreb. 

Radostni  s  pobjede  a  zabrinuti  radi  skoie  buducnosti  sastadose  se  stalezi4.  sijeCnja 
1587.  na  sabor  u  varosi  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba.  Tu  se  je  s  ponosom  spominjalo, 
kako  je  ban  netom  gordoga  Alibega,  koji  je  sa  gotovo  pet  tisuca  Turaka  provalio  u  kra- 
Ijevstvo,  blizu  tvrdje  Ivanica  kod  zagrada  svojih  i  nadvojvode  Karla  vise  s  pomocu 
Bozjom,  nego  s  ono  malo  pjesaka  i  konjanika  svojih  pobijedio,  te  mu  odrubljenu  glavu 
nadvojvodama  poslao.  A!i  ban  je  po  uhodama  doznao,  da  se  mocni  (potentissimus)  Ferhat- 
pasa  sprema  osvetiti  brata  svoga,  pa  skuplja  ogromnu  vojsku,  s  kojom  ce  prvom  zgod- 
nom  prilikom  udariti  na  ovo  bijedno  kraljevstvo.  Ali  poradi  toga  ne  treba  zdvajati.  Ako 
je  ban  ovaj  krat  s  malo  vojske  pobijedio  deset  puta  jacega  neprijatelja,  zasto  da  mu  to 
i  drugom  zgodom  ne  podje  za  rukom.  Samo  treba  biti  na  oprezu,  da  neprijatelj  kraljevstvo 
nepripravno  ne  zatece.  Stoga  odredjuje  sabor  svom  strogoscu,  da  se  na  prvi  poziv  banov 
iinadu  svi  velikasi,  gospoda  i  plemici  sa  svojim  podanicima  podici  i  poci  na  odredjeno 
mjesto  u  banov  tabor,  pa  ondje  ratovati,  dok  bude  od  potrebe.  Ako  se  tko  banovu  pozivu 
ne  odazove  ili  tabor  prije  reda  ostavi,  moze  mu  ban  sva  imanja  oduzeti,  te  ih  tako  dugo 
drzati,  dok  ne  namiri  u  ime  globe  dvostruku  svotu,  koja  bi  ga  stajala  za  opremu  i  uzdrza- 
vanje  njegove  cete.  Stalezi  su  nadalje  odredili  radnike  za  radnje  oko  pokupskih  utvrda 
(Brest,  Sredicko,  Pleter)  i  gradove  na  slavonskoj  krajini  od  Ivanica  do  Qjurgjevca,  zatim 
su  obnovili  svoje  zakljucke  glede  uzdrzavanja  od  dvue  sto  haramija  na  Kupi;  te  su  na- 
pokon  0  svima  svojima  odredbama  sastavili  spomenicu  na  nadvojvodu  Karla. 

Malo  dana  nakon  svr§ena  sabora  stigH  su  u  Hrvatsku  zalostni  glasi  o  smrti  neka- 
danjega  zagrebackoga  biskupa  i  hrvatskoga  bana  Jurja  Draskovica.  Odkad  je  taj  umni 
i  plemeniti  mu2  postao  gjurskim  biskupom  i  ugarskim  kancelarom,  bio  je  kralju  Rudolfu 
i  nadvojvodi  Ernestu  glavnim  savjetnikom  ne  samo  u  ugarskim  poslovima,  nego  i  hrvat- 
skim.  Radi  njegovih  velikih  zasluga  imenovao  ga  je  papa  Siksto  V.  dne  18.  prosinca  1585. 
kardinalom  (s.  Stephani  de  monte  Coeli),  a  kralj  Rudolf  svojim  namjestnikom  za  Ugarsku, 
te  je  0  torn  24.  rujna  1586.  iz  Praga  obavijestio  i  obdinu  na  brdu  Qradcu  kod  Zagreba.  Jo§ 
u  pismu  od  26.  studenoga  1586.  preporuca  Draskovi6  kralju  Rudolfu  zagrebaCkoga  biskupa 
Petra  HereSinca,  koji  je  tada  polazio  na  kraljevski  dvor;  u  istom  pismu  javlja  kralju  o  pri- 
likama  u  Slavoniji  i  gornjoj  Ugarskoj.  Ali  vec  27.  sijecnja  1587.  pi§e  kralju  iz  Pozuna  vrlo 
dirljivo  pismo,  u  kojemu  navijesta  svoju  skoru  smrt  (me  propinquum  morti  esse,  neque 
ullam  longioris  vitae  spem  habere),  pa  se  onda  s  kraljem  oprasta,  zahvaljujuci  mu  za  sva 
primljena  dobrocinstva  i  mole6i  ga,  da  njegove  rodjake  i  sluzbenike  uzme  u  svoju  osobitu 
zastitu.  Dne  2.  veljace  1587.  javlja  nadvojvoda  Ernest  iz  Beca  kralju  Rudolfu,  da  je  »pre- 
castni  kardinal  kolocki  (nadbiskup  Draskovic)  tridesetoga  sijecnja  u  Pozunu  umro,«  pa  da 
kralj  udesi,  sto  smatra  potrebitim  u  pogledu  tadanjega  stanja  Ugarske.  Smrt  DraSkoviceva 
kosnula  se  je  nemilo  i  Ugarske  i  Hrvatske.  Cak  u  dalekoj  Bolonji  zapisao  je  tadanji  rektor 
hrvatsko-ugarskoga  kolegija  smrt  biskupa  Draskovica,  koji  je  »osobita  dika  domovine« 
(patriae  unicum  decus),  pa  dodaje,  da  su  za  niim  tugovali  svi  i  citavo  kraljevstvo  Ungarije, 
kad  su  ga  u  Qjuru  sahranili  (magno  cum  luctu  omnium  et  totius  regni  Hungariae  Jaurini 
sepultus  est). 

Budni  oprez  bana  Tome  Erdeda  i  zakljucci  posljednjega  sabora  hrvatsko-slavon- 
skoga  jamaSno  su  doprinijeli,  te  se  Ferhatpa^a  uza  sve  prijetnje  i  priprave  svoje  ipak 
nije  usudio  udariti  na  hrvatsko  kraljevstvo.  No  za  to  je  Slavoniji  prijetila  velika  opasnost 
na  sjeveru,  gdje  su  sandzaci  budimskoga  paSaluka  nastojali  da  obladaju  Kani2om  i  Medju- 
murjem.  Ved  prvih  dana  kolovoza  1587.  javljao  je  kanizki  kapitan,  knez  Juraj  Zrinski,  kako 
se  Turci  kod  Sigeta  skupljaju.  Tu  je  naime  novi  sandzak  Sasvar  ili  Sehsuvar  htjeo  da  se 
proslavi,  pa  je  pozfvao  susjedne  begove,  poimence  peCujskoga,  muhaCkoga  i  kopanjskoga. 
da  zdru2enim  silama  provale  prema  Kanifi  i  Medjumurju.  Ti  su  ga  doduSe  odvra6ali  od 


POBJEDA   JURJA   ZRINSKOQA   KOD   KACZORLAKA.  361 

podhvata,  ali  ga  niiesu  mogli  odvratiti,  pa  tako  su  napokon  13.  kolovoza  sa  5500  momaka 
udarili  prema  Doljnoj  Lendavi,  te  ondje  vi§e  sela  i  varoSicu  Dobronik  (Dobronak)  opusto- 
§ili,  i  mnogo  plijena  i  naroda  zarobili.  Medjutim  je  Zrinski  podigao  sve  svoje  Cete  u  Me- 
djumurju,  pozvao  u  pomoc  Badana  i  Nadazda,  paCe  i  koprivnicikoga  kapitana  Ivana  Qlobit- 
zera.  Skupivsi  tako  lijepu  vojsku,  brojem  gotovo  ravnu  turskoj,  utaborio  se  je  Juraj  Zrin- 
ski medju  modvarama  kod  Kaczorlaka,  mllju  i  pol  daleko  od  Kanifc,  da  teka  na 
Turke.  koii  su  se  krcati  plijena  kuci  vracali.  Dne  22.  kolovoza  u  ranu  zoru  dodje  do  ie- 
stoka  boja,  koji  se  svrSi  podpunim  porazom  i  bijegom  Turaka.  U  boju  izgibe  muhacki  sand- 
iak,  a  peCujski  i  kopanjski  dopanuse  sufanjstva.  Jedino  zacetnik  toga  poduze<5a  Sasvar 
tezkom  mukom  pobie?.e  s  pomocu  svojih  Ijudi.  koji  ga  tek  peti  dan  iza  boja  donijeSe  na 
rukama  u  Siget.  U  boju  i  na  bijegu  izgibe  po  moCvarama  do  2000  Turaka:  do  1000  bude  ih 
zarobljeno  zajedno  s  nekih  1100  konja  i  19  barjaka.  Napokon  oslobodjeno  bi  svekoliko 
kr§(Sansko  roblje  i  otet  sav  plijen,  koji  bi  odnesen  u  Doljnu  Lendavu,  gdje  su  ga  vodje  raz- 
dijelili  medju  sebe  i  svoje  Cete.  Oba  zarobljena  sandzaka  izkupi§e  se  poslije  velikim 
svotama. 

Nakon  ove  sjajne  pobjede  kneza  Jurja  Ziinskoga  prestadoSe  za  neko  vrijeme  navale 
tnrske  na  hrvatsko  kraljevstvo.  Tomu  je  pripomoglo  i  to,  §to  je  slijedede  godine  1588.  i 
ratoborni  beglerbeg  bosanski  FerhatpaSa  Sokolovid  s  nepoznatih  razloga  morao  ostaviti 
svoj  pa§aluk,  pak  se  preseliti  u  Budim.  No  ni  ovdje  nije  dugo  pasovao:  u  drugoj  polovici 
godine  1589.  ubi§e  ga  vlastiti  vojnici  njegovi,  jer  im  nije  placu  u  odredjeno  vrijeme  davao. 
paCe  ih  razlicitim  nac^inom  varao.  U  to  su  porazi  turskih  ceta  na  slavonskoj  krajini  sve 
vi§e  stali  djelovati  na  kr§<ianske  2itelje  u  pograniCnim  sandzacima,  te  su  naroCito  Vlasi 
pakraCko-cerniCkoga  sandfaka  poCeli  prelazi+i  na  kr§cansku  stranu.  Dne  21.  listopada  1587. 
pi^e  slavonski  general  Vid  Halek  Stajerskomu  zemaljskomu  odboru.  kako  je  jur  minuloga 
lieta  javio,  da  se  najodliCniji  kalauzi  i  haramba§e  iz  pakracJkoga  sandzaka  hode  sa  svojim 
porodicama  i  blagom  preseliti  u  slavonsku  krajinu.  I  tako  su  zaista  pred  Setrnaest  dana 
neki  poglaviti  haramba§e  i  do§li,  kao  Ivan  Pea.^inovic  s  nekim  drugovima  u  Vara2din,  a 
pop  Gregorije  i  drugi  u  okoliS  Koprivnice.  Halek  nada  se  od  toga  velikoj  dobiti  za  kr§(Jan- 
stvo,  dok  6e  vlast  u  medjaSnim  sad^acima  rnatno  oslabiti.  Stajerski  stale^i  preporuCiSe 
pridoSle  vlaSke  harambaSe  ratnomu  vije(5u  u  Qradcu,  na  §to  je  nadvojvoda  Karlo  5.  stude- 
noga  dozvolio,  da  se  doseljenicima,  koji  su  sa  sobom  doveli  mnogo  stoke  i  turskih 
konja.  podijele  na  slavonskoj  krajini  opusto^ene  i  zapuStene  zemlje.  Tim  je  zapoCelo  su- 
stavno  naseljivanje  Vlaha  na  zemljiStu  stare  kriJevaCke  fupanije. 

Jo§  prije  pobjede  kneza  Jurja  Zrinskoga  kod  Kaczorlaka  bija§e  kralj  Rudolf  10.  kolo- 
voza sazvao  ugarski  sabor  za  1.  studenoga  1587.  Prijeka  potreba  bijaSe  kralja  prinudila, 
da  se  obrati  na  sabor,  bez  kojega  je  vladao  nunc  detiri  godine.  No  ni  na  zakazani  sabor 
ne  6e  on  sam  6o6'u  jer  je  tobo2e  zaokupljen  poslovima  njema(5ke  drfave,  ve6  6e  ga  zastu- 
pati  brat  Ernest,  koji  6e  sa  stale^ima  razpravljati  o  svemu,  §to  je  potrebito  da  se  uklone 
zloporabe  i  zaStite  medje  kraljevstva.  Jo§  prije  sastanka  ugarskoga  sabora  u  Po2unu 
okupio  se  je  hrvatsko-slavonski  sabor  20.  rujna  u  Zagrebu,  poglavito  da  bira  poklisare  ili 
nuncije.  Izabrani  bi§e  zagreba5ki  kanonik  i  lektor  Nikola  SelniCki,  zatim  viceprotonotar 
Mihajlo  od  Vurnovca  i  varaidinski  pod^upan  Krsto  Vragovid,  koji  dobiSe  takodjer  pismeni 
naputak  ili  instrukciju,  §ta  da  rade  I  govore  u  Po2unu.  Zastupnici  vrhovnoga  generala  sla- 
vonske  krajine  (Stjepan  KaStelanovid  i  Stjepan  Qrasswein)  iznosili  su  takodjer  pred  stale- 
^ima  ^elje  i  predloge  svoga  gospodara  u  pogledu  utvrdc  I  obskrbe  krajiSkih  gradova.  Na- 
pokon je  ban  objavio,  da  mu  je  radi  zamaSnIh  kraljevinskih  i  liiinih  posala  odputovati  k  nad- 
vojvodi  Rrnestu.  pa  da  6e  ga  za  njegova  izblvanja  zastupati  banovac  i  iupan  Ladislav  Im- 
prid  od  Jamnice.  kojemu  6e  predati  svu  vlast  (cum  omnimoda  et  plenaria  authoritate). 

Razpravc  ugarskoga  sabora  u  Po2unu  trajale  su  preko  dva  mjeseca,  te  su  se  pro- 
tegnule  i  u  godinu  1588.  Bndud  da  Ugarska  od  proSloga  sabora  (\5S^.)  nije  dozvollla  ratne 
dade,  traiio  ju  je  sada  kralj  za  dvije  godine  po  dvije  iorinte,  zatim  je  zahtijevao,  da  se 


362  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.) 

placanje  poreza  nametne  i  takovim  osobama,  koje  su  dosad  oprostene  bile.  Ali  predlozi 
kraljevi  naisli  su  na  zestok  odpor  kod  staleza,  te  je  tek  razboritosti  nadvojvode  Ernesta 
i  opetovanomu  posredovanju  Nikole  Palffyja  poslo  za  rukom,  da  se  je  moglo  mirnije  i 
stvarno  razpravljati.  Nadvojvoda  morao  je  koje  sta  prihvatiti  i  narocito  privoliti,  da  se 
drzavno  vijece  ugarsko  svake  godine  cetiri  puta  sastane,  pa  da  s  nekadanjom  svojom 
punovlasti  vijeca  i  zakijucuje  o  javnim  i  privatnim  poslovima;  zatim  da  na  kraljevskom 
ili  nadvojvodskom  dvoru  boravi  stalno  vise  ugarskih  savjetnika,  koji  ce  odlucivati  o  pres- 
nim  stvarima.  Nadalje  ugarska  komora  mora  da  bude  posve  nezavisna  od  austrijske.  Jos 
bise  odredjeiia  cetiri  povjerenstva,  tri  za  Ugarsku  i  iedno  za  Slavoniju  i  lirvatsku  (za  po- 
tonje  biiat  ce  cianove  buduci  hrvatsko-slavonski  sabor  zajedno  s  banom),  koja  ce  izpiti- 
vati  stanje  kraljevskih  dohodaka  i  krajiskih  utvrda,  te  o  torn  drzavno  vijece  izvjescivati. 
Na  zalitjev  staleza,  da  se  bira  palatin,  nije  krali  nikako  htjeo  da  pristane;  zato  su  stalezi 
trazili,  da  bar  kapitani,  koji  palatina  u  vojnickim  poslovirna  zastupaju,  budu  izkljucivo  ugar- 
ski  drzavljani.  Jos  su  stalezi  zahtijevali,  da  kralj  sto  prije  sazove  novi  sabor,  te  da  na  nj 
sam  dodje.  Bas  radi  toga  dozvolise  mu  ratnu  dacu  od  dvije  forinte  jedino  za  tekucu  godinu. 

Saborske  clanke  (njih  48)  potvrdio  je  kralj  Rudolf  u  Pragu  28.  sijecnja  1588.  Iz- 
medju  njih  treba  osobito  iztaknuti  dvadeset  i  osmi,  kojim  su  stalezi  prihvatili  novi  k  o- 
1  e  d  a  r  za  kraljevinu  Ugarsku,  Stalezi  bi  doduse  voljeli,  da  ostane  stari  koledar,  na  koii 
su  kroz  toliki  niz  godina  navikli  i  ubogi  i  bogati;  ali  se  prilagodjuju  opomenarna  kraljev- 
skoga  velicanstva,  te  dopustaju  porabu  novoga  popravljenoga  koledara  s  torn  izricilom 
izjavom,  da  to  ne  cine  radi  ikoga  drugoga,  nego  jedino  i  samo  radi  ugleda  kraljevskoga 
velicanstva  (hoc  tamen  per  expressum  declaiatum  esse  volunt,  se  illud  nullius  alterius, 
Quam  sola  et  umica  regia  suae  maiestatis  authoritate  introductum  admittere).  Bas  po  tome 
zakljucku  mozc  se  razabrati,  da  je  na  tom  saboru  bilo  mnogo  privrzenika  nove  vjere 
evangelicke  i  protivnika  pape  Qregorija  XIII.,  od  kojega  je  popravak  koledara  potekao,  i 
koji  ga  bijase  bullom  (Inter  gravissimas)  od  24.  veljace  1582.  krscanskomu  svijetu  prepo- 
rucio.  Od  saborskih  clanaka,  koji  se  ticu  Slavonije,  najznacajniji  je  trideset  i  sesti,  kojim 
se  odredjuje,  da  u  Slavoniji  moraju  za  uzdrzavanje  haramija  svi  tamosnji  stalezi  i  redovi 
jednako  doprinositi  (omnes  illi  status  et  ordines  aequalia  onera  ferant),  sto  je  bilo  ocito 
napereno  protiv  Jurja  Zrinskoga  i  onih  velikasa,  koji  su  se  dosad  kratili  placati  dimnicu 
za  haramije.  Kralj  Rudolf  bijase  u  obce  vrlo  nezadovoljan  s  pojavama  na  posljednjem  ugar- 
skom  saboru,  pa  ga  stoga  opet  kroz  pet  godina  nije  ni  sazivao. 

Malo  iza  svrsenoga  ugarskoga  sabora  sastao  se  je  21.  veljace  1588.  hrvatsko-sla- 
vonski sabor  u  gradu  Varazdinu.  Tu  se  je  najprije  vijecalo  o  predlozima  nadvojvode  Karla 
u  pogledu  utvrdjivanja  i  obskrbljivanja  Karlovca,  pa  su  se  cule  tuzbe  na  karlovacke  voj- 
riike,  koji  su  zivez  prekupljivali,  te  ga  onda  dvostruko,  pace  i  trostruko  skuplje  proda- 
vaH.  Kaptol  zagrebacki  opet  tuzio  je  karlovackoga  kapitana  Jurja  Stambergera,  koji  je  sa 
svojim  vojnicima  provalio  na  kaptolski  posjed  u  Petrovini,  te  za  500  forinti  stete  nanio. 
Sabor  trazio  je  od  vrhovnoga  kapitana  Thurna,  da  siledzije  osudi,  »j  e  r  stalezi  i  re- 
dovi znadu,  da  grad  Dubovac  zajedno  s  Karlovcem  podpada  pod 
zakone  i  dekrete  ovoga  kraljevstva  (constat  enim  statibus  et  ordinibus  ca- 
strum  Dubovetz,  simul  et  Carlostadium  subiacere  legibus  et  decretis  huius  regni).  Osobito 
su  stalezi  ozlojedjeni  radi  Jurja  Zrinskoga,  koji  svedjer  ne  ce  da  placa  dimnicu  od  svoga 
grada  Ozlja  za  uzdrzavanje  haramija.  Banovac  Impric  mora  na  svaki  nacin,  pa  i  vojenom 
silom,  prinuditi  kneza  Zrinskoga  na  vrsenje  duznosti,  ier  ce  inace  biti  lisen  casti  svoje.  Jos 
bi  zakljuCeno,  da  jedan  nuncij  ili  zastupnik  smije  na  saboru  zamjenjivati  samo  jednoga  prin- 
cipala,  a  nipo§to  vi§e  njih,  kako  je  dosad  bivalo.  Napokon  bi§e,  sto  se  znade,  prvi  put  ci- 
tani  plemicki  listovi  onih  novih  plemica,  koji  su  god.  1569.  do  1587.  od  kralja  u  taj  stalez 
uzviSeni;  a  k  tomu  bi  odredjeno,  da  se  u  buduce  svi  novo  podijeljeni  plemi6ki  listovi 
imadu  saboru  podnijeti  i  od  staleza  na  znanje  uzeti;  tko  to  ne  ucini,  gubi  privilegij,  te  se 
ne  ce  priznavati  za  plemica. 


NOVl    KOLEDAR    U    HRVATSKOJ    I   SLAVONIJI. 


363 


I 


I  na  saboiu,  koji  se  je  sastao  u  Zagrebu  2.  svibnja  1588.,  biSe  podneseni  i  bez  pri- 
govora  oglaSeni  neki  plemieki  listovi  iz  godire  1578.  do  1587.  SuviSe  odredio  je  sabor,  da 
se  turski  zarobljenici  ne  smiju  vi§e,  kao  dosad,  slobodno  po  zemlji  naokolo  vodati,  a  naj- 
manie  po  sajmovima  i  u  plemicke  kurije  i  domove,  jer  bi  oni  niogli  kao  o^iti  uhode  mnogo 
§tete  nanijeti.  PaCe  ni  onim  turskim  suznjevima,  koji  bi  se  odkupili,  ne  smije  se  dozvoliti 
povratak  u  domovinu  drugim  putem,  nego  preko  Siska  ili  FJresta,  i  to  sa  znanjem  tamo§- 
njih  kapitana.  Ziiamenita  je  jo§  odredba,  da  banski  oktavalni  sud  ne  smije  suditi  onima.  koji 
nijesu  prihvatili  novoga  koledara  (illis  vero,  qui    calendarium    novum    non   acceptassent, 
nulla  indicia  celebrentur).  Ali  s  uvodjenjem  novoga  koledara  islo  je  tezko  i  sporo.  Stoga 
je  novi  sabor,  koji  se  je  24.  srpnja  1588.  u  Zagrebu  sastao,  morao  ustanoviti,  da  plemidki 
sudci  imadu  jos  jednom  po  svojim  kotarima  razglasiti    porabu    novoga   koledara;  tko   sc 
poslije  toga  bude  sluzio  starim  koleda- 
rom,  bit  ce  kaznjen  globom  od 
200  f  o  r  i  n  t  i,  koja  ce  se  utjerati  od  nje- 
govih    pokretnina    ili    nepokretnina,    te 
upotrebiti    za    svrhe    kraljevstva.    Na 
ovome  saboru  izabrano  bi  jos  i  povje- 
renstvo  za  Hrvatsku  i  Slavoniju  (a  par- 
tibus  maritimis  usque  Dravum),  koje  ce 
prema  odredbi  potonjega  ugarskoga  sa- 
bora  izpitati  kraljevske  prihode  i  stanje 
krajiskih  utvrda.  Izabrani  bise  namjest- 
nik  palatinov  Nikola  Isthvanffi,  kapitani 
Gabrijel   Tahi   i   Mihajlo   Sekelj,   veliki 
prepost  crkve  zagrebacke  Nikola  Sel- 
nicki,  banovac  Vladislav  Impri(*,  vice- 
protonotar  Mihajlo  od  Vurnovca,  Vladi- 
slav   Bukovacki    i  Franjo  Orehovacki. 
Nadvojvoda  Ernest  bijase  dodu§e  odre- 
dio, da  povjerenstvo  zapocne  svoj  posao 
1.  kolovoza;  no  stalezi  mole,  da  se  rok 
odgodi  do  1.  rujna,  i  da  se  u  to  povjere- 
nicima  iz  blagajnice    ugarske    komore 
poslje  saborom  odredjenih  tisucu  forinti 
u  ime  troskova.  Stalezi  napokon  odre- 
djuju  po  obicaju  radnike  za  popravak 
krajiSkih  gradova;  a  onda  mole  nadvoj- 
vodu  Karla,  neka  zapovjedi,  da  se  to- 
povi  i  zvona,  silom  odvezena  prigodom 

ruSenja  grada  i  manastira  HrastoviCkoga  u  KoruSku,  povrate  njihovu  vlastniku,  naime  za- 
grebackomu  biskupu,  koji  6e  ih  smjestiti  u  svoje  gradove  na  slavonskoj  krajini,  u  lvani(S, 
Dubravu  i  Qradec. 

l^ok  je  mir  na  turskoj  medji  trajao,  pofurio  se  je  kralj  Rudolf,  da  svojemu  rodu 
pribavi  poljsko  kraljevstvo.  Po  smrti  kraija  Stjepana  Batora  (13.  prosinca  1586.)  bilo  je 
opet  Poljacima  birati  kraija  i  dinastiju.  Litvanci  prianjali  su  uz  ruskoga  cara  Feodora 
Ivanovica,  posljednjega  vladara  iz  kude  Rurikove;  mnogi  Poljaci  opet,  na  Celu  im  driavni 
kancelar  Ivan  Zamojski,  radili  su  da  uzvise  na  prijestolje  Svedskoga  kraljevi<ia  Sigis- 
m  u  n  d  a  W  a  s  u,  koji  je  bio  sin  Katarine,  sestre  posljednjega  Jagelovi(ia.  Ali  je  takodjer 
obstojala  jaka  stranka  pod  vodstvom  brade  Zborovskih.  koja  je  naginjala  Habsburgov- 
cima,  rade(ii  da  na  prijestolje  podigne  nadvojvodu  Maksimilijana,  najvrstnijega  izmedju  Ru- 
dolfove  braiie.  Strauka  Zamoiskili,  kojoj  su  se  pridruiili  i  neki  biskupi  s  primasom  Stani- 


NADVOJVODA  MAKSIMILIJAN. 
Iz  Ortelijeve  »Chronologia«,  1603. 


364  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

slavom  Karnkowskim,  proglasila  je  19.  kolovoza  1587.  kraljevica  Sigismunda  za  kralja; 
tri  dana  zatim  (22.  kolovoza)  izabran  bi  od  austrijske  stranke  s  kijevskim  biskupom  na 
celu  nadvojvoda  Maksimilijan  za  poljskoga  kralja.  Sada  planu  borba  izmedju  oba  protu- 
kralja.  Maksimilijan  skupi  na  brzu  ruku  nesto  vojske  ii  austrijskim  zemljama,  te  navali  sa 
11.000  iiiomaka  24.  studenoga  na  Krakov,  ali  bi  od  Zamojskoga  suzbit  i  prinudjen,  da  uz- 
makne  sve  do  slezke  granice.  Zamojski  je  na  to  posao  za  njim,  navalio  na  njega  24.  sijecnja 
1588.  kod  Bicina,  gdje  mu  je  nakon  zestoka  okrsaja  cete  razprsio  i  njega  sama  zarobio. 
Maksimilijan  ostao  je  sada  u  poljskom  suzanjstvu  vi§e  od  godinu  dana.  Tek  9.  ozujka  1589. 
utanacio  je  kralj  Rudolf  posredovanjem  papinskoga  legata  Aldobrandinija  mir  (punomocnici 
kralja  Rudolfa  bill  su  uz  ine  namjestnik  palatina  Nikola  Isthvanffy  i  gjurski  biskup  Petar 
Heresinec),  po  kojemu  bi  se  Maksimilijan  imao  odreci  poljskoga  prijestolja  i  kraljevskoga 
naslova.  Na  to  su  Poljaci  nadvojvodu  Maksimilijana  pustili  na  slobodu,  te  ga  28.  srpnja 
odveli  preko  granice;  no  cim  je  stupio  na  austrijsko  tlo,  kratio  se  je  izpuniti  zadato  obe- 
canje,  te  ga  je  izvrsio  tek  nakon  devet  godina,  da  tim  omoguci  savez  kralja  i  cara  Rudolfa 
s  poljskim  kraljevstvom  protiv  Turaka. 

Ban  Tomo  Erdedi  bijase  vec  neko  vrijeme  ozlojedjen  radi  kneza  Jurja  Zrinskoga 
i  drugih  velikasa,  koji  se  nijesu  pridruzivali  obcemu  ustanku  pod  banskom  zastavom,  a 
uza  to  svedjer  se  kratili  placati  dimnicu  za  uzdrzavanje  haramija.  K  tomu  planuse  i  razpre 
s  gradjanima  trgovista  Samobora,  jer  ih  je  on  kao  gospodar  grada  Samobora,  koji  je  bastinio 
po  svojoj  zeni,  smatrao  za  svoje  podanike.  Qradjani  trgovista  potuzlse  se  nadvojvodi  Ernestu, 
koji  je  na  to  odredio  posebno  povjerenstvo,  da  izpita  i  uredi  spor  izmedju  obiju  stranaka.  Cla- 
novi  povjerenstva  bili  su  zagrebacki  biskup  Caspar  Stankovacki,  prepost  Nikola  Selnicki, 
Stjepan  Qregorijanec  i  viceprotonotar  Mihajlo  od  Vurnovca.  Ovi  su  bana  pozvali,  da  dodje  u 
Zagreb  pred  njih  na  razpravu.  Ban  bio  je  tim  pozivom  ocito  povrijedjen,  kako  se  vidi  iz 
njegova  pisma,  upravljena  19.  kolovoza  1588.  iz  grada  Samobora  na  reCeno  povjeren- 
stvo. On  naprosto  i  odlucno  odbija,  da  bi  on  radi  spora  sa  svojim  podanicima  dosao  pred 
ikakvo  povjerenstvo,  pa  gotovo  posprdno  svjetuje  povjerenike,  da  si  ni  oni  dalje  truda  ne 
zadaju,  »Jer  mi  hocemo,  da  se  svojom  plemickom  slobodom  sluzimo  i  sami  postupamo  sa 
svojim  podanicima,  kako  nasa  privilegija  odredjuju,  te  cemo  njima  upravljati  po  na^im 
pravima,  a  niposto  po  odredbama  nekoga  drugoga.  Zar  da  se  nama  ne  obdrzaje  ono,  sto 
se  po  pravu  svoj  ostaloj  gospodi  zemaljskoj  dopusta?«  Nije  poznato,  kako  se  je  svrsio 
spor  sa  Samoborcima;  ali  nema  sumnje,  da  je  sve  to  bana  jos  jace  ozlojedilo. 

U  tom  nerazpolozenju  sazvao  je  ban  lomo  Erdedi  takodjer  i  sabor  hrvatsko-sla- 
vonski  u  varos  na  brdu  Gradcu  kod  Zagreba  za  29.  svibnja  1589.  Za  taj  sabor  kaze  se 
izrijekom,  da  ga  je  ban  skupio  »na  pismeni  nalog«  (ad  literatorium  mandatum)  nadvoj- 
voda Karla.  I  zaista  se  je  na  saboru  vijedalo  i  zakljuCivalo  poglavito  o  predlozima  nadvoj- 
vode  Karla,  kao  o  utvrdjivanju  krajiskih  mjesta,  o  bezplatnom  davanju  hrane  vojnicima, 
o  povisenju  haramija  do  cetiri  stotine.  Kad  se  je  o  potonjemu  vijecalo,  ustao  je  ban  Tomo 
Erdedi,  te  je  izjavio,  da  polaze  5ast  vrhovnoga  kapitana  ovih  haramija,  koju  je  cast  od 
pocetka  svoga  banovanja  pa  sve  do  sada  obnasao  uz  najvecu  pohvalu  (maxima  cum 
laude).  Javni  poslovi  na  krajini  i  privatne  brige  tako  su  ga  zaokupile,  da  ne  moze  dulje 
vrsiti  sluzbo.  koju  su  mu  stalezi  povjerili;  all  podjedno  ocituje,  da  ce  se  svaki,  koga  sta- 
lezi  na  to  mjesto  podignu,  morati  zajedno  s  haramijama  njemu  pokoravati  i  u  svemu  ga 
slu§ati.  Jo§  je  ban  dodao,  da  imade  nekih  Ijudi,  koji  su  drzkom  smje- 
loScu  obiCavali  raznasati,  kako  je  on  novce,  ubrane  za  pladanje 
haramija,  upotrebljavao  za  svoje  privatne  potrebe.  On  zeli  ova- 
kim  opadacima  bezbozna  usta  zaCepiti  (volens  talium  delatorum  impia 
claudere  ora),  pa  se  stoga  uz  svecani  prosvjed  izjavija  gotovim  pred  stalezima  racun 
poloziti  pod  pogodbu,  da  se  njemu  nakon  obraCuna  mora  nadoknaditi  sve,  sto  je  on  preko 
primljenih  novaca  potro^io  od  svoga  imetka  za  uzdrzavanje  haramija.  Stalezi  nijesu  htjeli 
ni  da  5uju  o  polaganju  raCuna,  ve<^  su  banu  u  zapisnik  stavilj  neizmjernu  (ingentes)  hvalu 


BAN  TOMO  ERDEDl  0DLA2E  SVOJU  CAST. 


365 


svoju  za  golcmi  triid  i  bri«u  kroz  citavo  vrijerne,  sto  je  obavljao  sluzbu  vrhovnoga  kapi- 
tana.  Nasljednikom  njegovim  izabrali  su  Stjepaiia  GreKorijaiica,  koji  ce  biti  vrhovni  kapi- 
tan  haramija  iia  rijeci  Kupi. 

Ban  sc  je  nadalje  tuzio  pred  stalezima.  kako  mu  kralj  redovito  ne  daje  utanacenu 
placu  za  uzdrzavanje  banske  ili  kraljevske  cete.  Sabor  je  na  to  zakljucio,  da  se  obrati  iia 
kraija  posebnom  predstavkom,  neka  se  vojnicima,  koji  pod  banom  za  placu  sluze,  redo- 
vitije  nego  dosad  placa  daje,  da  ne  budu  nevoijom  prinudjeni  ostavljati  svoje  postaje  i 
otimati  ubogim  ziteljima. 

Izjavama  na  saborii  navijestio  je  Tomo  Erdedi,  da  mu  je  dodijalo  1  samo  banovanje. 
I  zaista  vec  19.  rujna  1589.  moll  on  kraija  Ruaolfa  iz  grada  Samobora,  da  ga  rijesi  banske 
Casti,  jer  je  obterecen  drugim  poslo- 
vima.  Ta  vec  je  sesta  godina,  odkad 
banuje.  Molbu  svoju  obnavlja  14.  li- 
stopada  iz  grada  Varazdina.  Dne  5. 
studenoga  obraca  se  iz  Varazdina 
molbom  na  nadvojvodu  Ernesta,  neka 
poradi  kod  kraija,  da  bude  sto  prije 
rijesen  banske  sluzbe.  On  spominje, 
kako  je  dosad  svaki  ban  odmah  na 
svoju  molbu  bio  rije§en  casti  i  sluzbe, 
samo  njega  ne  ce  da  oslobode  tereta. 
»Ja  pak,  koji  sam  toliko  puta  s  po- 
mocu  Gospoda  neprijatelja  od  gra- 
nicc  domovine  suzbio,  koji  sam  ne- 
prijatelja kod  Slunja  pobijedio  i  napo- 
kon  glavu  Alibega,  odrubljenu  od 
trupla,  vasoj  jasnosti  poslao,  koji  sam 
Cesto  sela  i  gradove  neprijateljske 
spalio,  pace  i  prije  banovanja  vise 
srecnih  bojeva  s  neprijateljima  za- 
metnuo,  sta  sam  ja  —  tako  vam  ne- 
umrloga  Boga  —  sakrivio,  da  mi  se 
sada,  kad  me  sreca  ostavlja,  ne  daje 
nikakva  oduska  te  ne  zasluzujem,  da 
me  se  osiobodi  tolikih  potezkoca!* 
Ali  ni  ta  jadikovka  nije  koristila.  Dne 
23.  studenoga  pi§e  sam  kralj  Rudolf 
iz  Fraga  banu  Erdedu,  da  njegove 
ostavke  na  bansko  dostojanstvo  ne 
prima,  vec  ga  poziva,  da  i  dalje  vr§i 
svoju  du^nost.  A  da  se  ban  primiri, 
obasuo  ga  je  kralj  pohvalama  i  iztiCe 
osobite  vrline  njegove. 

Kraljevoj  zapovijedi  pokorio  se  je  ToniO  Erdedi  i  prestao  neko  vrijerne  salijetati 
ga  molbama  za  odrijeSenje.  Dne  2.  prosinca  \F>S9.  razaslao  je  iz  svoga  grada  Varazdina 
pozive  na  sve  stale^e,  kojim  je  sazvao  hrvatsko-slavonski  sabor  u  Qradac  kod  Zagreba  za 
4  sijec^nja  god.  1590.  Sabor  bi  najprije  birao  novoga  viceprotonotara,  jer  je  dosadanji  (Ml- 
hajlo  od  Vurnovca)  nedavno  umro.  Razpravljat  6e  se  i  o  drugim  poslovima,  pa  i  o  predlo- 
zima  nadvojvode  Karia,  koji  cc  poslati  zasebnoga  komesara.  Ban  zaklinje  velika§e,  da  nc 
Salju  na  sabor  svoje  nuncijc,  nego  da  sami  glavom  dodju  (personaliter  interesse),  a  sve 
»za  Ijubav  ovoga  bijednoga  kraljevstva*  (ob  amorem  huius  afflicti  regni). 


VID  HALEK 

general  slavonske  krajine  (1569.— IS./FV.  1589.). 

Iz  djela  »Annales  Ferdinandei*.  koje  je  sastavio 

Fr.  Chr.  Khevenhiller  (t  1650.). 


366  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Zapisnika  o  torn  saboru  nema,  kao  ni  o  jednom  iz  godine  1590.;  pa  zato  nije  nemo- 
guce,  da  se  nijesu  ni  sastajali.  Banu  je  ponovo  sve  dodijalo,  pa  je  stoga  u  lipnju  1590. 
posao  u  Bee,  odakle  je  zaklinjao  kralja  Rudolfa,  da  ga  oslobodi  banovanja.  U  pismu  na 
kralja  od  23.  lipnja  pise:  »Ponovno  molim  vase  velicanstvo,  da  bi  udostojalo  milostivo  pi- 
tanje  o  odstupu  mojemu  s  banske  casti  kraju  privesti,  posto  je  vec  i  moiba  moja  vasemu 
velicanstvu  priposlana.  Sudim,  da  bi  to  bilo  na  najvecu  korist  i  za  domovinu  i  za  moje 
tuzne  prilike.  Uzdajem  se,  da  ce  vase  velicanstvo  tu  stvar  tako  udesiti,  da  ce  se  za 
kratko  rijesiti  i  ja  biti  oslobodjen  svoga  tereta.«  Erdedi  obratio  se  je  pismeno  i  na  nadvoj- 
vodu  Ernesta  izticuci,  kako  mu  je  vec  dodijalo,  neprestano  moljakati  za  odrijesenje,  Nad- 
vojvoda  znade,  s  kojih  razloga  on  tako  pozuruje,  pa  ipak  se  stvar  preko  ocekivanja  za- 
teze.  Stoga  jos  jednom  zaklinje  i  moli,  da  se  jednom  njegova  ostavka  prihvati.  I  zaista  je 
nadvojvoda  pismom  od  30.  lipnja  kralja  uputio  i  predlozio,  da  se  pitanje  konaCno  rijesi.  Na 
to  je  kralj  Rudolf  pismom  iz  Praga  od  13.  srpnja  1590.  pozvao  brata  Ernesta,  neka  jos 
jednom  pokusa  skrajnjim  sredstvima  (das  eusserste  versuechen),  da  Tomu  Erdeda  odvrati 
od  njegova  nauma,  jer  kralj  ne  pozna  sposobnijega  covjeka  za  bansko  dostojanstvo;  ako 
se  pak  ne  bi  nikako  dao  skloniti,  da  dulje  ostane  u  sluzbi,  neka  onda  pokusa  ugovarati 
s  niegovim  bratom  Petrom  Erdedom.  I  zaista  je  nadvojvoda  Ernest  jos  jednom  pokusao, 
da  kraljevu  nalogu  zadovolji.  Ali  Tomo  Erdedi  ostao  je  nepokolebiv,  kako  se  vidi  iz  nje- 
gova pisma,  upravljena  12.  kolovoza  1590,  nadvojvodi  iz  grada  Samobora.  Njemu  godi, 
sto  ga  kralj  zeli  i  dalje  zadrzati,  i  on  bi  se  rado  pokorio  kraljevoj  zelji,  ali  skrajnja  ne- 
volja  (discommodo  supremisque  angustiis)  prinudila  ga  je  na  ostavku.  Zapao  je  u  skrajnju 
potrebu  (ad  supremas  penurias),  pa  mu  ne  preostaje  drugo,  nego  ponovo  za  odpust  moliti, 
jer  sto  se  dulje  njegova  stvar  zateze,  sve  vise  stetuje.  Neka  se  uvaze  njegovi  razlozi,  kao 
nekad  bana  Nikole  Zrinskoga,  kad  je  pritisnut  jednakim  teretom  trazio  odrijesenje!  Ali 
sve  molbe  i  predstavke  ipak  nijesu  koristile;  Toma  Erdedi  morao  je  i  dalje  ostati  na  ban- 
skoj  stolici.  Da  li  mu  je  kralj  stogod  obecao  ili  redovitu  placu  za  bansku  cetu  osigurao,  ne 
moze  se  ustanoviti;  samo  to  stoji,  da  je  Tomo  Erdedi  ostao  i  dalje  banom,  i  da  nije  vise  ni 
kralja  ni  nadvojvodu  salijetao,  da  ga  oslobodi  banovanja.  Moguce  je  i  to,  da  su  ga  i  neki 
noviji  dogadjaji  tako  u  hrvatskomu  kraljevstvu  kao  i  u  turskom  carstvu  sklonili,  da  se 
pojacanom  snagom  posveti  obrani  svoje  domovine. 

U  hrvatskoj  i  slavonskoj  krajini  bijahu  se  bas  u  posljednje  vrijeme  zgodile  neke 
osobne  promjene.  Slavonski  general  Vid  Halek,  koji  je  kroz  dvadeset  godina  castno  i 
srecno  upravljao  povjerenom  mu  krajinom,  tako  da  su  ga  i  hrvatski  stalezi  cesto  pohva- 
hli,  umro  je  15.  travnja  1589.  u  svojoj  sestdeset  i  drugoj  godini.  Njegovo  mjesto  zapremio 
jc  dosadanji  koprivnicki  kapitan  Ivan  Qlobitzer;  no  kad  je  i  taj  vec  nakon  mjesec  dana 
(M.  svibnja)  umro,  postao  je  upraviteljem  generalije,  a  poslije  i  generalom  ivanicki  kapitan 
Stjepan  Qrasswein.  Namah  iza  toga,  dne  15.  lipnja  1589.,  umro  je  u  gradu  Senju  i 
dosadanji  general  hrvatske  (karlovacke)  krajine  Jost  Josip  Thurn,  a  na  to  bi  na  predlog 
nadvojvode  Karla  imenovan  hrvatskim  generalom  Andrija  barun  Auersperg,  koji 
je  doslije  bio  namjestnikom  pokojnoga  generala.  I  Qrasswein  i  Auersperg  bijahu  izkusni 
vojvode,  koji  su  dobro  poznavali  povjerene  im  krajine,  a  tako  isto  i  tursko  ratovanje;  stoga 
se  tima  osobnim  promjenama  u  vrhovnim  kapitanijama  nije  mnogo  preinacilo.  Zamasnijim 
posljedicama  mogla  je  uroditi  smrt  nadvojvodeKarla(tlO.  srpnja  1590.),  kojemu 
je  od  toliko  godina  bila  povjerena  vrhovna  uprava  i  hrvatske  i  slavonske  krajine.  Pitalo 
se  je  sada,  tko  da  naslijedi  Karla  u  tome  zvanju?  Od  njegovih  sinova  (Ferdinand,  Maksi- 
milijan  Ernest,  Leopold)  bijase  najstarijemu  Ferdinand  u,  potonjemu  kralju  i  caru,  tek 
dvanaest  godina  (rodj.  19.  srpnja  1578.),  te  nije  mogao  preuzeti  ni  upravu  svojih  nasljed- 
nih  zemalja,  a  kamo  li  brigu  za  krajine.  Tako  nije  kralju  Rudolfu  drugo  preostalo,  nego  da 
svoga  brata  Ernesta  imenuje  regentom,  pa  je  onda  Ernest  (uz  ugarsku  krajinu)  vrsio  jos 
i  vrhovnu  upravu  hrvatske  i  slavonske  krajine.  Kad  je  pak  nadvojvoda  Ernest  u  kasnu  ie- 
sen  1593.  ostavio  austrijske  zemlje  na  iztoku,  pa  poSao  za  namjestnika  u  gpanjolsku  Nlzo- 


HASAN   PASA   PRIDOJEVIC   U   BOSNI.  367 

zemsku,  onda  je  kralj  Rudolf  povjerio  regentstvo  bratu  Maksimilijanu,  nekadanjemu  iza- 
branomu  kralju  poljskomu.  A  poSto  je  i  taj  iiakon  dvije  godine  odstupio,  predao  je  doduSe 
kralj  mladomu  Ferdinandu  upravu  njegove  baStine  (Stajerske,  KoruSke  i  Kranjske),  ali  je 
sebi  zadrzao  vrhovni  nadzor  nad  svim.  Tek  godine  1596,,  nakon  navrSene  osamnaeste  go- 
dine  svoje,  preuzeo  je  nadvojvoda  Ferdinand  vladanje  posve  sam. 

Nije  nevjerojatno,  da  sii  i  prilike,  nastale  iza  sinrti  nadvojvode  Karla,  doprinijele,  te 
je  Tomo  Erdedi  ostao  banom  hrvatskim.  K  tomu  je  takodjer  i  sultan  Murat  III.  zavrSio 
rat  s  Perzijom  i  utanacio  s  njom  mir  u  proljecu  1590.,  pa  se  je  bilo  bojati,  da  ce  sada  svra- 
<5ati  ve^u  paznju  na  Ugarsku  i  FIrvatsku.  Ta  vec  27.  veljace  one  godine  javlja  zapovjednik 
sisaCkoga  grada  o  pokretima  medju  Turcima  u  pakracko-cernickom  sandzaku.  Tri  sto  Tu- 
raka  iz  kaStela  Oranica  kod  Save  navalilo  je  na  dva  kr^canska  sela,  zvana  Bosnjaki,  te  ih 
porobilo  i  odvelo  u  suzanjstvo  cetrdeset  i  dvije  duse.  Na  drugoj  strani  opet  provaljivali  su 
Uskoci  u  turske  oblasti,  da  se  osvete,  sto  su  Turci  minule  godine  bili  osvanuli  kod  Senja, 
da  ga  osvoje.  Buduci  da  je  slicnih  okrsaja  bilo  i  na  ugarsko-turskoj  granici,  pozurio  se 
je  kralj  Rudolf,  da  zaprijeci  otvoreni  rat.  On  je  poslao  zasebna  poslanika  Bartolomeja  Pez- 
zena  u  Carigrad,  koji  je  29.  studenoga  1590.  utanacio  novo  primirje  na  osam  godina,  koje 
bi  se  ra^unalo  od  godine  1529.,  buduci  da  je  donle  imalo  trajati  vec  prije  utanaceno  pri- 
mirje. Sultan  je  torn  prigodom  trazio,  da  mu  se  od  naredne  godine  pored  godisnjega  danka 
od  30.000  dukata  salje  jos  pocastni  dar  od  srebrenih  posuda;  nadalje  je  posebnim  pi- 
smom  pozvao  kralja,  da  ukroti  Uskoke,  i  da  razvali  neku  pred  tri  godine  podignutu  tvr- 
dinju  na  Blatnom  jezeru. 

Ali  teznja  kralja  Rudolfa,  da  osigura  mir,  ostala  je  jalova,  jer  je  veliki  vezir  S  i- 
n  a  n  p  a  §  a  sultana  neprestano  bodrio  na  rat.  Taj  gordi  Sinanpasa,  rodom  Arbanas  iz  oko- 
lj§a  grada  Skadra,  utjecao  je  vec  preko  dvadeset  godina  u  javni  zivot  osmanlijskoga  car- 
stva.  Najprije  je  bio  namjestnik  u  Egiptu  (1568.);  poslije  proslavio  se  je  pokorenjem  Je- 
mena  (1571.),  zatim  je  u  ratu  sa  Spanjolcima  radi  Tunisa  (1574.)  zauzeo  gotovo  nedobitnu 
tvrdjavu  Qolettu,  po  ^emu  je  na  evropskom  zapadu  dobio  pridjevak  »lav  od  Colette*.  Po 
smrti  Mehmeda  Sokolovica  postao  je  1580.  prvi  put  velikim  vezirom;  tu  je  dast  dva  put 
izgubio  (1582.  i  1589.),  dok  se  je  opet  u  sijecnju  1593.  po  treci  put  podigao  na  prvo  nijesto 
uz  slaboga,  nesamostalnoga  sultana.  Prema  svome  gospodaru  ponasao  se  je  robski,  pre- 
tvarajuci  se  i  laskajuci  mu.  samo  da  mu  u  volju  udje;  prema  drugima  bio  je  ohol,  nepo- 
vjerljiv,  neiskren  i  okrutan.  Nada  sve  mrzio  je  krscane.  Kako  je  bio  kamena  srca,  progonio 
ih  je,  gdje  je  samo  mogao.  Inace  bio  je  odluCan,  hrabar  i  radin,  te  se  je  sve  pod  stare  dane 
svoje  odlikovao  svojom  tjelesnom  snagom  i  svjezim  duhom. 

Pored  SinanpaSe  izticali  su  se  na  sultanovu  dvoru  u  ono  vrijeme  jo§  neki  drugi  mu- 
2evi,  kao  veliki  vezir  lirvat  Sijavu§pa§a  i  prvi  carski  savjetnik  DerviSaga  Bejezidagi(i,  ro- 
djeni  Mostarac.  Svi  su  ti  doprinijeli,  da  je  prvih  mjeseci  1591.  imenovan  za  bosanskoga  be- 
glerbega  ratoborni  i  krvolocni  Hasanpa§a,  koji  je  hrvatskomu  kraljevstvu  \\u6e  za- 
prijetio,  nego  nekad  MalkoCbeg  Osmanovic  i  poslije  Ferhatbeg  Sokoloviif.  ()  porijeklu 
HasanpaSe  razliCito  se  priCa.  U  jednom  savremenom  izvjeStaju  pi§e  se,  da  je  bio  »pleme- 
nom  Kristiovi(5«  (seines  Qeschlechts  ein  Christiouitsch);  savremeni  zgodopisac  u  Ijetopisu 
hrvatskoga  kolegija  u  Bolonji  daje  mu  pridjevak  »Kupuzajezili«,  dok  tako  isto  savremeni 
povjestniCar  Istvanffy  kafe,  da  je  bio  porijetlom  TraiJanin  (ei  genus  ex  Tliracia).  Valvasor 
sto  godina  poslije  tvrdi,  da  se  je  Hasanpa§a  po  picmenu  i  prezimenu  zvao  Knie\av\6 
(seines  Qeschlechts  und  Zunamens  ein  Chriselavitsch),  a  rodom  da  je  bio  Talijan.  Izprva  je 
bio  kr§(?anin,  pa5e  benediktinski  kaludjer  i  poddjakon;  no  poslije  se  je  poturCio.  Ritter-Vite- 
zovic  napokon  u  svojoj  kronici  od  god.  1696.  daje  HasanpaSi  prezime  Pridojevid  (Pri- 
dojevich,  Pridoevich),  a  u  nekom  drugom  djelu  svojcm  dodajc.  da  je  bio  porijcklom  Hrvat. 
I  zaista  u  danaSnjoj  sjevero-zapadnoj  Bosni  (Krajini),  a  naro^ito  u  Biha^u.  2ivi  jo§  i  sada 
predaja.  da  je  Hasanpa§a  bio  rodom  iz  Lu2aca  u  kotaru  Sanski  most,  da  se  ie  po  porodici 
zvao  Predojevi(i.  i  da  su  mu  roditeiji  bili  grCko-iztoCne  vjere.  Jo5  i  danas  da  imade  u  Lui- 


368  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

cima  Predojevica  hriscana,  koji  nijesu  nikad  bili  kmetovi,  vec  slobodni  posjednici  zemalja, 
pa  vele,  da  ta  povlastica  njihova  potjece  od  Hasanpase.  Izvjestno  je  samo,  da  je  Hasan 
imao  brata  Dzafera,  koji  je  bio  sandzakbeg  u  Cerniku.  Inace  sc  znade,  da  je  Hasanpasa  jos 
u  mladosti  svojoj  dosao  u  Carigrad,  gdje  je  ucio  na  drzavne  troskove,  a  onda  je  postao 
sultanov  sokolar.  Poslije  se  je  ozenio  bogatom  perzijskom  kneginjom,  udovicom  velikoga 
vezira  Osmana;  pa  je  zagovorom  svoje  bogate  zene,  »prijateljice«  prve  sultanije,  postao 
sandzakbegom  u  Backoj  na  Dunavu.  Odavie  premjesten  bi  za  beglerbega  u  Bosnu.  Kako 
je  bio  vrstan  i  hrabar  vojnik,  a  odlucan,  bezobziran  i  drzak  muz  (temerarius  potius,  quam 
strenuus),  ocekivali  su  njegovi  zastitnici,  da  ce  opet  zaigrati  krvavo  kolo  na  hrvatsko-sla- 
vonskoj  krajini,  krvavije  nego  sto  je  bilo  ikad  prije. 

Vec  3.  svibnja  1591.  obavijestio  je  ban  Tomo  Erdedi  kariovackoga  generala  Andriju 
Auersperga,  kako  je  Hasanpasa  na  Savi  kod  Gradiske  dao  sastaviti  most  od  brodova  i 
ladja.  U  isto  vrijeme  skupljao  je  beglerbeg  kod  Banjaiuke  vojsku;  samo  se  nije  znalo,  hoce 
li  s  njom  udariti  na  Bihac  ili  na  Sisak.  Za  obranu  Bihaca  poslao  je  krajiski  general  smjesta 
tamosnjemu  kapitanu  Krsti  Obricanu  200  momaka,  a  podjedno  je  pozvao  kranjske  staleze, 
da  skupe  sto  vise  hrane  i  zaire,  pace  da  dignu  i  zemaljski  ustanak.  I  ban  Erdedi  zivo  se 
je  zabrinuo  za  Sisak.  U  to  ime  sazvao  je  i  hrvatsko-slavonski  sabor  u  Qradac  kod  Za- 
greba  za  26.  srpnja  1591.  Tu  se  je  iznosilo,  kako  je  pasa  bosanski  sve  podredjene  sandzake 
svoje  okupio  i  veliku  vojsku  sabrao,  s  kojom  ce  ovih  dana  udariti  na  Sisak.  U  oci  te  velike 
pogibii  obustavljaju  se  sve  naumljene  radnje  oko  popravka  ostalih  gradova,  pa  se  odre- 
djuje  obci  ustanak  zemaljski.  Na  prvi  poziv  banov  moraju  sve  svi  velikasi  i  plemici  po- 
dici,  te  sa  svojim  kmetovima  pohitati  u  banov  logor.  Oni  plemici,  koji  nemaju  posjeda  ni 
krnetova,  vec  samo  grbovnice,  moraju  se  sami  glavom  pridruziti  kraljevskomu  banderiju, 
jer  inace  gube  plemstvo.  Qradjani  slobodnih  gradova  moraju  se  takodjer  svi  (viritim)  oru- 
zani  naci  u  banovu  logoru,  zajedno  sa  svojim  kmetovima;  jedino  kmetovi  gradacke  ob- 
clne  kod  Zagreba  imadu  dva  topa  (duas  falconetas),  koji  sada  stoje  na  varoskom  trgu,  od- 
vesti  u  tabor  i  onda  dalje  s  njima  pratiti  vojsku.  Jos  bi  kaptolu  zagrebackomu  s  obzirom 
na  troskove  oko  obrane  Siska  oprostena  dimnica  za  onu  godinu.  Na  saboru  cule  su  se  i 
tuzbe  na  neke  krajiske  posade,  kao  na  one  u  Karlovcu  i  Koprivnici,  pa  se  povjerilo  vice- 
protonotaru,  da  se  u  ime  ostecenika  prituzi  kapitanima  onih  tvrdinja.  Mjesto  umrloga 
viceprotonotara  Petra  Pojatica  izabran  bi  za  tu  cast  Gaspar  Petricevic. 

Osim  sabora  pritekli  su  kaptolu  u  pomoc  i  drugi.  Nadvojvoda  Ernest  poslao  je  u  Si- 
sak po  kranjskom  vicedomu  dva  topa,  a  stajerski  stalezi  jedan  top,  zatim  300  topovskih 
zrna  i  potrebitoga  puscanoga  praha.  Za  obranu  grada  Siska  bi  od  zagrebackoga  kaptola 
odredjen  kanonik  Nikola  M  i  k  a  c*  (Micatius,  Mikachin,  Mikoch),  rodjeni  Siscanin, 
junak,  hrabar  i  odlucan,  koji  je  jos  u  lipnju  i  srpnju  boravio  na  jugu  Kupe,  nastojeci  razva- 
liti  kaptolski  grad  Qradec,  da  se  Turci  u  njemu  ne  ugnijezde.  Mikcu  bi  pridan  za  druga 
kanonik  Stjepan  Fabricius  (Kovacic).  U  to  je  prvih  dana  kolovoza  Hasanpasa  udario  iz 
Qradiske  uza  Savu  prema  Sisku.  Putem  pridruzivalo  mu  se  sve  vise  ceta,  tako  da  jepred 
Siskom  imao  napokon  16.000  do  18.000  vojnika.  Uza  sve  to  nije  mogao  nista  opraviti,  jer 
je  grad  bio  dovoljno  obskrbljen  hranom  i  zairom.  Pace  branitelji  provalise  6.  kolovoza  iz 


*  Istvanffi  zove  toga  kanonika  »Nicolaus  Micacius,  patria  Sisciensis« ;  prema  tomu 
ga  je  i  Ritter-Vitezovic  prozvao  Nikola  Mikacic.  Krcelic  u  povjesti  zagrebacke  biskupije 
(sir.  276)  zove  ga  »Nicolaus  Mikaczius,  qui  Mikocs  et  Mickahin  scribitur«,  pa  dodaje  na  drugom 
mjiestu,  da  je  bio  »patria  Sisciensis  in  pago  Tissina  (Tisina)  natus«  (str.  279),  zatim  »quod  Nico- 
laus  Mikaczius,  cantor  et  abbas  Diakovensis,  ex  publici  boni  servitio  et  patriae  servandae  zelo  can- 
toratu  cum  praepositura  Chasmensi  commutato,  adsumpto  collega  Stephano  Fabriczi,  pro  Sisciae 
praefecto  iverint«  (str.  278).  Medjutim  u  zborniku  »Izvestja  muzejskega  drustva  za  Kranjsko«  (III. 
teSaj  od  god.  1893.  str.  38)  cita  se:  »Nikolaj  Jalkozi  (tudi  Jelkozi,  slavni  branitelj  Siska, 
ki  se  je  sam  baje  pisal  Miko5  in  Ijudje  so  ga  zvali  Mikca),  naddijakon  cazmanski,  kanonik  zagrebski 
i  2upan  si§e§ki«. 


BAN  TOMO  ERDEDI  OSVOJIO  MOSLAVINU  (12.  KOLOVOZA  1591.).  359 

grada,  te  nanijeSe  Turcima  znatnu  §tetu.  Buduci  da  su  u  isti  mah  sa  svih  strana  dolazile 
krscanske  cete  gradu  u  pomoc,  a  naro^ito  ban  Crdedi  s  hrvatsko-slavonskom  gospodom, 
di2e  Hasan  vec  cetvrti  dan  podsadu,  te  se  stade  11.  kolovoza  vracati  prema  Qradi§koj, 
zauzevsi  i  spalivsi  uzput  grad  Topolovec.  Jedan  izinedju  braniteija  SIska  zabiljezio  je 
poslije  u  Ijetopisu  bolonjskoga  kolegija  o  toj  prvoj  podsadi  Siska  po  Turcima  ovo: 
»Iste  godine  (1591.)  mjeseca  kolovoza  Turcin  Hasanpa^a  podsjedao  je  grad  Sisak  sa  35.000 
ijudi,  te  je  na  nj  iidarao  ^etiri  dana,  bijuci  ga  iz  bojnih  topova  s  brda,  koje  se  dize  ovkraj 
Kupe  ravno  nasuprot  gradu.  Turaka  poginulo  je  do  stotina,  a  od  krScana  samo  tri.  Bio  je 
tada  ondje  nazo^an  onaj,  koji  to  pi§e.« 

Tek  §to  se  je  HasanpaSa  maknuo  izprcd  Siska,  stigao  je  ban  Tomo  Erdedi  zajedno 
sa  slavonskim  generalom  Stjepanom  Qrassweinom  gradu  u  pomoc.  Da  vrati  Turcima  ne- 
rnilo  za  nedrago,  podje  u  potjeru  za  beglerbegom,  provali  sa  svojom  vojskom  u  pakra^ko- 
cerni^ki  sandzak,  te  stade  12.  kolovoza  podsjedati  grad  M  o  s  1  a  v  i  n  u,  djedovinu  svoga 
roda.  U  gradu  bijahu  dvadeset  i  cetiri  age,  koji  se  ne  htjedo§e  predati.  Ban  podsjedao  je 
Moslavinu  kroz  tri  dana,  dok  se  u  gradu  nije  zapalio  puscani  prah,  od  cega  je  mnogo 
Turaka  poginulo.  I  prezivjeli  bili  su  ranjeni,  pa  su  se  napokon  15.  kolovoza  morali  predati 
uz  pogodbu,  da  poloze  oruzje,  pa  onda  slobodno  odu,  kuda  ih  je  volja.  Erdedi  zauze  svoj 
djedovski  grad  i  nadjc  u  njemu  uz  ino  i  tri  topa  na  kolcsima.  Dne  8.  rujna  hvali  kralj  Ru- 
dolf iz  Praga  bana  posebnim  pismom,  »sto  je  ne  samo  snovanu  navalu  Turaka  suzbio, 
nego  jo§  vi§e  progoneci  ih  Moslavinu  zauzeo,  i  tako  svoju  hrabrost  pokazao  (quod  inten- 
tatam  a  Turcis  vim  non  solum  propuleris.  sed  longe  etiam  illos  insecutus  montem  Clau- 
dium  ceperis,  fortitudinem  quidem  in  eo  ostendisti  tuam);  a!i  ga  podjedno  moli,  da  inacc 
ne  dira  11  Turke  radi  primirja,  koje  obstoji.«  Dok  je  kralj  Rudolf  ovako  bana  pohvalio,  bi- 
ja§e  nadvojvoda  Ernest  jos  u  kolovozu  iz  Beca  upravio  ostro  pismo  na  HasanpaSu,  kojini 
ga  je  prekorio,  §to  je  posljednjom  provalom  prekrsio  primirje,  Pisnio,  u  kojem  se  uz  ino 
dokazuje,  da  se  utanaceno  primirje  proteze  ne  samo  na  Sisak,  kao  i  na  citavu  Hrvatsku 
i  Slavoniju,  nego  i  na  sve  zemlje  nadvojvoda  Ferdinanda  i  Karla,  zavrSuje  se  ovim  zna(!aj- 
nim  rijecima:  »Vrlo  su  rijedko  krsitelji  ugovora  i  javnoga  mira  doce- 
kali  srecan  konac«  (Perraro  enim  foedifragi  et  publicae  quietis  perturbatores  feli- 
cem  exitum  sortiti  sunt). 

Ali  Hasanpasa  malo  je  mario  za  te  opomene.  Nasuprot  bijesan  s  nedade  pod  Siskom 
i  gubitka  Moslavine  dao  je  iz  toga  grada  pustene  Turke  radi  kukav^tine  svezati  i  odprc- 
miti  u  Carigrad.  SuviSe  poslao  je  k  sultanu  svoga  pouzdanika  Rustanbega,  da  mu  j^ivim 
bojama  prikaze  vjerolomstvo  bana  Erdeda,  kako  je  toboz  usred  mira  udario  na  slabo 
utvrdjenu  i  jo§  slabijom  posadom  snabdjevenu  Moslavinu,  pa  kroz  tri  dana  juriSao  na 
»petdeset«  braniteija.  Rustan  pokazivao  je  sultanu  neko  60  funti  te?.ko  zrno  topovsko,  koje 
bi  izbaceno  za  podsade  Moslavine,  da  vidi,  kako  su  neprijatelji  opasni;  osim  toga  govorio 
je,  kako  Erdedi  smijera  sada  udariti  na  Kraljevu  Veliku,  te  i  nju  osvojiti.  Zaludo  je  Ru- 
dolfov  poslanik  predlagao,  da  se  povedenom  iztragom  ustanovi,  tko  je  zapravo  pogazio 
primirje,  pa  da  se  onda  HasanpaSa  kao  zacetnik  svih  smutnja  kazni  i  ukloni;  prijatelji  bo- 
sanskoga  beglerbega  izradiSe,  da  je  sultan  Rustanbega  milostivo  odpustio,  te  povladio  i 
pohvalio  postupak  HasanpaSe! 

Obodren  pohvalom  sultanovom  spremio  se  je  HasanpaSa  na  novu  provalu  u  slavon- 
sku  krajinu.  O  toj  provali  izvijestio  je  ban  Tomo  Erdedi  nadvojvodu  Ernesta  8.  listopada 
1591.  iz  Samobora  ovako:  »Prcjasni  principe.  Neprijatelj,  kod  kojcga  ncvjera  i  prcvara 
uvijek  vi§e  prete?.u  nego  vjera,  prekinuvSi  savez  i  pogazivSi  ustanove  mira,  provalio  }e 
ovih  dana  sa  4(KK)  Ijudi,  kako  se  doznalo  po  kazivanju  su?.njeva,  preko  slavonske  krajine, 
te  je  nemilo  ognjcm  i  maCem  opustoSio  sav  kraj,  §to  sc  prote?-c  od  Vrbovca  do  posjedo- 
vanja  kaptola  zagrebaCkoga  i  do  podgorskih  sela,  zarobiv  bczbrojno  mno^tvo  plemida  i 
kmetova,  i  odvedavSi  golem  plijen  od  robe  i  stoke.  Zatim  Je  mjedenim  lumbardama  udarao 

K 1  a  1  e,  Hrv.  povj.  III.  (5.)  24 


370  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

na  grad  Bozjakovinu,  a  osvojivsi  ga  unistio  ga  je  s  temelja  bacenim  u  nj  ognjein.  Bi- 
jahu  se  u  taj  grad  sklonile  vrlo  brojne  zeiie  i  kceri  susjednih  plemica  zajedno  sa  svim  ima- 
iijem  svojim,  pa  ih  je  on,  zauzevsi  grad,  zarobljene  odveo  u  tuzno  suzanjstvo.  Istoga  dana 
utaborio  se  je  kod  Bozjakovine,  te  je  ondje  proboravio  slijedecu  noc.  Sutradan  u  jutro,  a 
to  je  biio  6.  ovoga  nijeseca  (listopada)  digao  se  je  iz  tabora  kod  Bozjakovine  i  posao  je 
s  citavim  mnoztvom  prema  kastelu  V  r  b  o  v  c  u,  harajuci  i  paleci  polja  i  kuce  krscanske,  te 
se  je  ondje  utaborio  i  onu  noc  ostao.  Slijedeci  dan  (7.  listopada)  natovaren  golemim  plije- 
nom  odveo  je  svoju  vojsku  natrag.  Gotovo  u  isto  vrijeme  stigla  je  po  glasniku  vijest  gospodinu 
generalu  karlovackomu,  da  Turcin  smijera  provaiiti  u  zemlju  Kranjsku,  o  cemu  je  mene  go- 
spodin  general  smjesta  obavijestio.  Ja  sam  potaknut  torn  vijesti  zadrzavao  se  u  svom 
gradu  Jastrebarskom,  koji  je  dva  sata  udaljen  od  Karlovca,  a  u  to  je  neprijatelj  u  sla- 
vonske  strane  ucinio  provalu,  koju  sam  opisao.  Kapitani  one  (slavonske)  krajine,  skupivsi 
svoje  cete,  posli  su  za  njim  (neprijateljem)  u  potjeru;  no  sto  su  uradili,  jos  nijesam  doznao. 
Snasao  je  ovo  prebijedno  kraljevstvo  tolik  udarac,  toliko  razsulo  i  toliko  pustosenje,  kako 
ga  jedva  spominju  natrag  petdeset  godina;  a  zacetnik  tomu  bio  je  Hasanpasa  bosanski.  Ja 
drzim  za  stalno,  da  bi  se  tolika  nepravda,  nanesena  imenu  krscanskomu  i  cesarskom  veli- 
canstvu,  kao  nedostojna  stvar  i  pod  izlikom  zajamcenoga  mira  prenedostojno  izvedena, 
strogo  i  najostrije  morala  kazniti.  Jer  nista  se  nikada  ne  moze  od  nas  uciniti  dostojnije, 
slavnije  i  Bogu  ugodnije,  nego  da  se  osvetimo  preokrutnomu  neprijatelju  za  nepravdu,  na- 
nesenu  svetomu  imenu  Isusovu  zlocinom  neviere«.  Na  kraju  pisma  dodao  je  ban  kao  pri- 
pis  jos  ovo:  »Kad  sam  ovo  pismo  svrsavao,  javljeno  bi  mi,  da  su  slavonski  voj- 
nici  ucinili  naval  u  na  straznji  bojni  red  neprijatelj  a,  mnogo  njih 
poubijali  i  zarobili,  te  jedan  dio  krscanskih  zarobljenika  oslobo- 
d  i  11  (nunciatum  est  mihi,  Sclavonicos  milites  in  postremum  hostium  agmen  impetum  fe- 
cisse,  compluresque  ex  eis  occidisse  et  cepisse,  partemque  captivorum  Christianorum  in 
libertateni  asservisse).  Kako  se  je  ta  stvar  dogodila,  jos  nijesam  doznao.« 

Izvjesce  banovo  popunjuju  drugi  savremeni  izvori.  Po  njima  je  Hasanpasa,  jamacno 
da  se  osveti  za  Moslavinu,  prvih  dana  listopada  iz  pakracko-cernickoga  sandzaka  pro- 
valio  s  vojskom  od  4000  do  5000  momaka  (po  nekima  16.000)  kraj  Moslavine  izmedju  Iva- 
nica  i  Krizevaca  u  ostatke  Slavonije.  Dolinom  Qlogovnice  prodro  je  kraj  Krizevaca  do 
Kalnicke  gore,  gdje  je  spalio  selo  Quscerovec,  ostavivsi  sam  grad  netaknut.  Na  to  se  je 
spustio  dolinom  Lonje  na  jug,  te  je  harao  i  palio  i  robio  oko  Vrbovca,  Rakovca  i  svete  He- 
lene.  Primakao  se  je  i  Zagrebu  gotovo  za  jednu  njemacku  milju.  Dne  5.  listopada  oborio 
se  je  na  Bozjakovinu,  grad  Stjepana  Taha,  za  koji  bijase  doznao  da  nema  u  njemu  pusca- 
noga  praha.  Qrad  je  osvojio  i  razvalio,  zarobivsi  kastelana  Lovru  Radinovica  sa  zenom  i 
diecom,  kao  i  sve  plemkinje,  koje  se  bijahu  u  grad  sklonile.  Dne  6.  listopada  utaborio  se 
je  kod  Vrbovca  i  Lovrecine,  spremajuci  se  s  bogatim  plijenom  i  brojnim  suznjevima  na 
povratak,  jer  su  uslijed  jesenskih  kisa  potoci  Qlogovnica  i  Lonja  nabujali  te  okolis  po- 
plavili.  Medjutim  bijase  general  slavonski  Stjepan  Grasswein,  koji  je  bio  podjedno  kapitan 
koprivnicki,  pozvao  na  oruzje  sve  slavonske  kapitane.  Tako  su  se  podigli  krizevacki  ka- 
pitani Gregorije  Labohar  (Laibacher)  i  Mihajlo  Sekelj,  zatim  ivanicki  kapitan  Alban  Grass- 
wein. Svi  su  potekli  za  Hasanpasom  u  potjeiu.  On  se  bijase  7.  listopada  utaborio  kod 
(biskupova)  Gradca  izmedju  Vrbovca  i  Krizevaca.  Da  izmakne  krajiskim  kapitanima,  kre- 
nuo  je  od  Gradca  prema  Dubravi,  da  ondje  predje  preko  Cazme  u  pakracko-cernicki  sand- 
zak.  Razdijelio  je  pace  svoju  vojsku,  da  sigurnije  umakne,  a  topove  ostavio  u  mocvarama. 
AH  krajiski  kapitani  dostigose  njegovu  straznju  cetu,  koju  su  vodili  Alibeg  i  Osmanbeg  iz 
Siraca.  Ovi  zatrazise  pomoci  od  Hasana,  koji  je  bio  kod  prednje  cete;  ali  im  on  odgovori, 
da  se  ne  moze  vratiti  radi  kise,  §to  je  lijevala,  I  tako  se  krajiski  kapitani  oborise  na 
straznju  cetu,  kojii  razbise  i  unistise.  U  boju  pade  Osmanbeg  od  Siraca.  a  vodja  virovi- 
tickih  konjanika  Mustafa  bi  zarobljen.  Turaka  izgibe  120,  a  72  padose  u  robstvo.  Suvise 
otese  krScani  22  bojna  znaka  ili  barjaka.  No  najviSe  ih  je  obradovalo,  sto  su  oslobodili 


HASAN  PASA   OSVOJIO   RIPAC   (7.   STUDENOQA  1591.). 


871 


'4()0  sufnjeva  obojega  roda,  koj'i  im  odadoSe,  gdje  je  Hasan  ostavio  topove,  §to  ih  nije 
mogao  sobom  povesti.  Od  krS^ana  pade  jedini  Franjo  Jajc^anin,  koji  bi  nakon  bijega  Tu- 
raka  na  bojistu  sahranjen. 

HasanpaSa  gotovo  je  bjesnio,  §to  ga  je  sreca  drugi  put  izdala.  Stoga  se  ie  nakon 
povratka  u  Bosnu  spremao  na  novu  provalu.  ^<ec  29.  listopada  provalila  je  ceta  Turaka  od 
200  niomaka  iz  Kostajnice  prema  Kupi,  da  udje  u  Kranjsku.  S  mjesta  je  banov  brat,  grof 
Fetar  Erdedi.  pohitao  za  njima  sa  60  konjanika,  a  njemu  su  se  pridruzili  kranj'ski  vitezovi 
Burgstall  i  Cvetkovic  sa  svojim  cetama.  Kod  Vinice  na  Kupi  do§lo  je  do  krvava  okrsaja. 
Samo  dva  Turcina  2ivi  pobiego§e,  ali  su  i  krscanski  vojnici  gotovo  svi  rana  dopanuli.  Malo 
zatim,  dne  6.  studenoga,  nahrupio  je  Hasanpasa  zajedno  s  lickim  sandzakbegom  na  6vrsti 
grad  R  i  p  a  d  na  Uni.  koji  pripadase  bihadkoj  kapitaniji.   Jos  istoga  dana  izvijestio  je  bi- 


cy  I 


:;^^gj 


PODPISI  CLANOVA   UQARSKOQA  DR2AVN0QA  VIJECA 

na  izpravi,  izdanoj  u  Po^unu  16.  prosinca  1591.,  a  upravljenoj  na  varoSku  ob(^inu  na  brdu  Qradcu 

viSe  Zagreba.  Medju  vijec^nicima  nalaze  se  podpisani  Caspar  (StankovaCki)  e(pJsco)pus  zaKrabien(sis) 

—  Thomas  Cr(dewdi)  comes  Montis  Claudii  Banus  —  St(epha)nus  de  Ilieshazy  —  N(icolaus) 

Isthuanffy. 

Arkiv  jugosUvenske  akademije. 


hacki  kapitan  Krsto  Obrican,  da  su  Turci  pali  pod  RipaC  (RepaC.  RepiC),  da  ga  biju  straS- 
nim  topovima,  i  da  mu  treba  pomo6i.  Kasteian  susjcdnoga  grada  Sokola  (Sokoica)  brojio 
je  hitce,  koje  je  Cuo  od  ripaCke  strane,  pa  je  nabrojio  prvi  dan  243,  a  drugi  dan  60  hitaca 
iz  velikih  topova;  puSke  pak  nijesu  mirovale  ni  po  danu  ni  po  no<ii.  Sutradan  (7.  stude- 
noga) pao  je  ve(5  grad  Turcima  u  ruke.  Nijesu  ga  osvojili  na  juriS,  nego  po  sluCaju.  U 
gradu  se  je  naime  zapalila  barutana,  pa  je  najveiSi  dio  grada  razasula,  te  kastelana  i  ju- 
nacke  branitelje  pokopala.  Ostala  je  na  2ivotu  tek  jedna  ?-ena  s  djctetom.  Kastelanovo 
trupio  naSli  su  Turci,  te  su  mu  odrli  ko2u  preko  glave.  Hasan  osvojio  i  spalio  je  jo§  selo 

2A* 


372  KRAL.I  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Golubic,  a  na  to  je  udario  prema  Sturlicu  i  Blagaju  na  Korani,  pustoseci  i  harajuci  sve 
naokolo.  Kapitan  Obrican  pobojao  se  je  vec  i  za  Bihac,  te  je  i  od  hrvatskoga  generala 
Auersperga  i  od  kranjskih  staleza  zatrazio  pomoci.  »Hrabro  i  do  zadnjega  daha  branit  cu 
Bihac,«  tako  je  pisao  8.  studenoga  generalu  Auerspergu,  »sa  sacicom  svojih  vojnika  i 
s  Bozjom  pomocu;  ako  me  pak  zapuste  gospoda  u  Kranjskoj  i  hrvatski  ban,  Turci  ce  ne- 
sumnjivo  grad  uzeti  i  mnogo  tisuca  dusa  poletit  ce  u  paklensko  zdrijelo.«  Kranjska  se  je 
zaista  digla  na  noge.  One  11.  studenoga  palili  su  po  citavoj  zemlji  muzare  i  vituljace,  pozi- 
vajuci  konjanike  i  pjesake  na  oruzje.  I  vec  se  je  skupila  lijepa  vojska  u  Novom  mjestu,  kad 
je  14.  studenoga  stigla  od  generala  Auersperga  vijest,  da  je  Hasanpasa  ostavio  bihacku 
krajinu,  te  se  kuci  povratio. 

Buduci  da  su  one  godine  i  ugarski  sandzaci  udarali  na  ugarsku  krajinu,  poslao  je 
kralj  Rudolf  luzicko-slezkoga  plemica  Fridrika  Krekwitza  (Krekovica)  sultanu  Muratu  za 
svoga  poslanika.  Krekwitz  stigao  je  u  studenom  1591.  u  Carigrad,  all  nije  mogao  nista  iz- 
vrsiti.  Na  sultanovu  dvoru  bijedili  su  ugarske  kapitane,  da  oni  zapodijevaju  kavge;  a  oso- 
bito  tuzili  su  se  na  senjske  Uskoke.  Radi  potonjih  veliki  je  vezir  prijetio  takodjer  mletac- 
komu  bailu  Mateju  Sannu,  te  je  25.  sijecnjal592.  izjavio,  da  ce  sultan  poslati  svoju  veliku 
mornaricu  u  Jadransko  more,  te  Senj  sravniti  sa  zemljorn,  ako  Mletcani  za  godinu  dana  ne 
satru  uskocke  gusare.  Sad  su  i  Mletci  ponovo  salijetali  kralja  Rudolfa  i  nadvojvodu  Ernesta, 
da  stanu  na  put  cetovanju  Uskoka  po  moru  i  po  kopnu.  Kralj  je  na  to  skinuo  dosadanjega 
senjskoga  kapitana  Furija  Molzu  i  imenovao  senjskim  kapitanom  Jurja  Lenkovica, 
sina  slavnoga  nekad  vrhovnoga  zapovjednika  hrvatsko-slavonske  krajine;  gotovo  u  isto 
vrijeme  (24.  sijecnja  1592.)  imenovan  bi  banov  brat  Petar  Erdedi  kapitanom  zumberackih 
Uskoka.  Suvise  je  kralj  3.  veljace  odredio,  da  se  sastavi  zasebno  povjerenstvo,  koje  ce 
tuzbe  protiv  Uskoka  izpitati,  te  kazniti  krivce,  ako  ih  imade.  I  novi  papa  K  1  e  m  e  n  t  VIII. 
(Hipolit  Aldobrandini),  koji  je  30.  sijecnja  1592.  bio  uzvisen  na  stolicu  sv.  Fetra,  tuzio  se 
je  u  pismu  od  21.  ozujka  nadvojvodi  Ernestu  na  Uskoke,  sto  bijahu  nedavno  porobili  tr- 
govacke  brodove  u  Jakinu.  Dakako  da  je  papa  to  cinio  samo  za  to,  da  ne  dodje  do  preloma 
izmedju  MIetaka  i  kralja  Rudolfa;  inace  je  svima  silama  radio,  da  sve  krscanske  vlasti 
sjedini  u  veliki  savez  protiv  Turaka,  pa  nije  ni  branio,  kad  su  se  Uskoci  cetujuci  zaiijetali 
duboko  i  daleko  u  turske  oblasti.  Papa  je  Klement  VIII.  pace  sve  do  smrti  svoje  (5.  ozujka 
1605.)  novcem  i  vojskom  pomagao  kralja  Rudolfa  u  tezkoj  i  osudnoj  borbi  s  Osmanlijama. 

Znajuci  dobro  ban  Tomo  Erdedi,  da  je  samo  zima  zaustavila  dalje  provale  turske, 
i  da  ce  Hasan  pasa  s  proljeca  jos  vecom  zestinom  udarati  na  hrvatsko  kraljevstvo,  spre- 
mao  se  je  za  novu  borbu.  U  to  ime  sazvao  je  i  hrvatsko-slavonski  sabor  u  varos  na  brdu 
Qradcu  kod  Zagreba  za  5.  sijecnja  1592.  Na  predlog  nadvojvode  Ernesta  stvorili  su  stalezi 
citav  zakon  o  sveobcem  zeraaljskomustankuiliinsurekciji  (certam 
et  strictam  legem  de  insurrectione),  jer  su  se  dosad  mnogi  kratili,  da  se  pozivu  banovu 
odazovu,  te  u  odredjeno  po  njemu  vrijeme  sa  svojim  podanicima  u  njegov  logor  pod  kra- 
Ijevsku  zastavu  dodju.  Pouceni  stalezi  proslim  nevoljama  s  neprekidnih  provala  pase  bo- 
sanskoga  (praeteritis  mails  ex  continuis  excursionibus  bassae  Boznensis  edocti),  pa  nasto- 
jeci  da  stanu  na  put  buducim  opasnostima,  stvaraju  za  obranu  ostataka  stanovite  odredbe, 
izmedju  kojih  su  najznatnije  ove.  Cim  se  ukaze  skrajnja  potreba  obcega  ustanka  (generalis 
expeditionis),  moraju  se  naci  pod  kraljevskim  barjakom  uz  bana  svi  i  svaki  od  gospode 
prelata,  velikasa,  plemica  i  drugih  posjednika,  bill  duhovnoga  ili  svjetovnoga  staleza,  i  to 
0  s  0  b  n  o  (personaliter).  Nadalje  svaki  od  svjetovne  i  duhovne  gospode  bez  iznimke  (ne- 
mine  excepto)  mora  od  deset  dimnjaka  sa  sobom  povesti  po  jednoga  konjanika  dobro  oru- 
zana,  s  kacigom,  oklopom  i  kopljem  opremljena;  suvise  jos  od  svakoga  dimnjaka  po  dva 
pjesaka  puskara.  Tko  nema  deset  dimova,  neka  se  s  drugim  plemicem  sporazumije  i  slozl, 
da  bude  vazda  pun  broj  vojske.  Jednako  tko  nema  podpun  dimnjak,  neka  se  pobrine  za 
pjesake.  Oni,  koji  drugoga  sluze  za  placu,  ili  su  gdje  cinovnici,  moraju  tako  mjesto  sebe, 
kao  i  po  velicini  svojih  imanja  poslati  konjanike  i  njeSake.  PaCe  i  zene  obudovljele,  koje 


ZAKON  O  INSUREKCIJI  OD  QOD.  1592. 


373 


I 


su  jake  posjednice,  pa  onda  djeCaci,  starci  i  nemocnici  za  rat  nesposobni,  moraju  takodjer 
i  za  sebe  i  prema  broju  dveri  (porta)  opremiti  i  poslati  svoje  konjanike  i  pieSake.  Ako  tko 
imade  posjeda  u  razlicitim  2upanijama,  mora  konjanike  sa  svih  imanja  one  zupanije,  u  kojoj 
sam  glavom  stanuje,  na  vojni  uza  se  pridrzati;  prigodom  smotre  mora  pak  posebice 
oznaciti  i  pokazati  konjanike  od  sviju  posjeda  u  svakoj  drugoj  zupaniji,  i  to  pod2upanu  one 
Zupanije.  Plemici  jednoselci  moraju  od  svake  kuce  ustati  na  oruzje,  ako  i  ne  imadu  podpu- 
noga  seliSta  iii  kurije.  2ene  pak  udovice,  koje  nemaju  odraslih  sinova,  neka  ostanu  kod 
ku6e  i  neka  se  Bogu  mole.  Bra^a  pustinjaci  (Pavlini),  boraveci  u  ovom  kraljevstvu,  ako 
nemaju  izmedju  sebe  Ijudi,  koji  vole  ratovanju,  neka  od  svih  manastira  odrede  cetiri  do- 
bro  oruzana  konjanika  za  vojnu.  Trgovci  stranci,  koji  stanuju  u  varosima  ili  ma  gdje  u  kra- 
ljevstvu, moraju  od  robe  vrijedne  500  forinti  uzdr^avati  jednoga  konjanika;  suviSe  imadu 


•  HRASTILMfT/Q 


l<;»u<bSiS<^K 


Topouoi/ec 


POZORISTE  BOJEVA  KOD  SISKA,  BRESTA.  PETRINJE  I  HRASTOVICE. 
Nacrtao  prof.  A.  Jirou§ek. 


ili  sami  glavom  na  vojnu  poci  ili  mjesto  sebe  konjanika  poslati,  jer  inaCe  gube  svoju  robu. 
U  slobodnim  varosima  imadu  po  starom  obiCaJu  svi  gradjani  poci  u  rat,  ostavivSi  jcdinoga 
brijaCa  (lijeCnika)  u  varoSi;  od  svojih  kmetova  morat  6e  medju  2upanijske  Cete  poslati 
takodjer  konjanike  i  pje§ake.  Za  preva^anje  ratnih  sprava,  topova  i  puSCanoga  praha  slo- 
bodne  varo§i  i  braca  pustinjaci  u  Lepoglavi  moraju  vazda  pripravna  dr^^ati  kola,  te  prcma 
banovoj  odredbi  voziti  topove  i  prah  onamo,  gdje  de  se  logor  udariti.  F^lemidi  s  grbovni- 
cama,  koji  nemaju  posjedovanja,  moraju  takodjer  osobno  u  rat  poci.  ako  s  kojih  gore  izlo- 
zenih  razloga  (jer  su  drugdje  u  slu^bi)  nc  bi  dod  mogli.  imadu  zamjenike  poslati.  Kad  se 
uka?.e  potreba  obcega  ustanka,  banovac  6c  Zajedno  s  podiupanima  i  plemi(5kim  sudcima 
prema  nalogu  i  uputi  od  bana  dobivenoj  razglasiti.  na  kojem  mjestu  da  bude  tabor;  u  taj 


374  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

tabor  mora  svatko  doci  tocno  na  odredjeni  dan,  da  se  nakon  obavljene  smotre  (lustra- 
tione)  moze  zajedno  s  gospodinom  banom  podati  pomoc  ondje,  gdje  se  potreba  pokaze. 
Tkogod  se  pozivu  ne  odazove,  ili  u  odredjeni  rok  ne  dodje  na  ustanovljeno  mjesto,  ili  se 
prije  boja  bez  dozvole  bana  i  kapitana  vojske  iz  logora  udalji:  njemu  ce  banovac  i  podzu- 
pani  nakon  povedene  iztrage  sva  imanja  oduzeti,  pa  ce  se  onda  kraljevskomu  velicanstvu 
prepustiti,  da  po  savjetu  gospode  prelata  i  baruna  odredi,  sta  da  se  s  tim  konfisko- 
vanim  imanjima  uradi.  Buduci  da  se  dogadja,  te  se  Ijudi  neke  gospode  i  uglednijih  plemica 
ne  ce  pokoravati  zapovijedima  banovca,  podzupana  i  plemickih  sudaca,  nego  po  svojoj  na- 
misli  cine  sto  hoce,  to  se  odredjuje,  da  za  obce  vojne  mora  svima  stajati  na  celu  kapitan 
kraljevstva,  dakako  bez  ustrba  banske  vlasti  (salva  authoritate  domini  bani).  Kako  je  me- 
diutim  kapitan  kraljevstva  Stjepan  Gregorijanec  bolestan,  te  se  je  bojati,  da  bi  se  u  oci 
rata  htjeo  odreci  casti,  te  bi  zemlja  mogla  ostati  bez  kapitana,  imadu  kanonik  zagrebacki 
Stjepan  Budoczi,  viceprotonotar  Caspar  Petricevic,  i  varazdinski  podzupan  Krsto  Vrago- 
vic  recenoga  kapitana  pozvati,  da  izjavi,  da  li  kani  svoju  cast  zadrzati  i  njezine  duznosti 
vrsiti;  ako  bi  se  svoje  casti  odrekao,  pristoji  banu  sporazumno  s  banovcem  i  viceprotonota- 
rom  mjesto  njega  driigo  sposobno  lice  izabrati  za  kapitana. 

Ustanovivsi  ovako  stalezi  novi  red  o  obcem  zemaljskom  ustanku  pobrinuli  su  se  i 
za  druge  ratne  potrebe,  Buduci  da  su  se  pomocne  cete  iz  stranih  zemalja  tuzile,  da  ne 
mogu  dobivati  u'  zemlji  dovoljno  hrane  ni  krme,  odiuceno  bi,  da  sva  gospoda  velikasi,  ple- 
mici,  kaptol,  samostani,  zupnici  i  altariste  moraju  do  1.  ozujka  tekuce  godine  od  svakoga 
dimnjaka  ili  porte  dati  stanovitu  mjeru  razi,  prosa  i  zobi.  Taj  ce  zivez  varosani  Qradca 
kod  Zagreba  pobirati,  u  svojoj  varosi  sahraniti  i  prodavati.  Za  skladiste  hrane  odredjuje 
se  zapustena  crkva  svete  Katarine  i  kuce  oko  nje;  buduci  da  se  ta  crkva,  koja  je  i  dosad 
sluzila  za  skladiste,  mora  popraviti,  odredjuje  sabor  obci  namet  od  dvadeset  dinara,  koji 
se  imadu  do  1.  veljace  zagrebackomu  gradjaninu  Ivanu  Jakopovicu  izplatiti.  Stalezi  su  na- 
dalje  zakljucili,  sta  da  se  ucini  za  bolju  utvrdu  Siska,  zatim  neka  se  kralj  zamoli,  neka  izradi 
u  staleza  stajerskih,  koruskih  i  kranjskih,  da  odrede  sto  pjesaka,  koji  ce  stalno  u  gradu  Si- 
sku  boraviti,  jer  kaptol  ne  moze  vise  ondje  vojsku  drzati,  odkako  su  mu  imanja  toliko 
puta  poharana.  Mole  jos  nadvojvodu  Ernesta.da  u  Zagrebu  ostavi  topove,  zaostale  u  varosi 
od  posljednje  vojne,  te  dodaju,  da  za  obranu  odredi  jos  i  stanoviti  broj  pjesaka.  Stalezi  do- 
zvoljavaju  napokon  i  radnike  za  utvrdjivanje  krajiskih  gradova,  ali  izuzimlju  od  toga  kotar 
plemickoga  sudca  Ivana  Mikulica  u  zagrebackoj  zupaniji,  te  ga  odredjuju  za  obnovu  grada 
Bozjakovine  Stjepana  Taha,  koji  je  nedavno  od  Turaka  posve  spaljen.  No  bilo  je  i  tuzba 
na  krajiske  vojnike.  Tako  se  je  knez  Zrinski  tuzio  na  karlovacke  vojnike,  koji  su  silom  gra- 
bili  zivez  u  kotaru  njegova  grada  Ozlja;  jednako  bise  obijedjeni  i  vojnici  u  Koprivnici  radi 
otiman/a  po  susjednim  selima  krizevacke  zupanije.  Napokon  potuzio  se  je  i  protonotar  Ca- 
spar Petricevic  na  dobavljaca  hrane  za  slavonsku  krajinu  u  minuloj  godini,  jer  mu  je  ostao 
duzan  200  rajnskih  forinti  za  nabavljeno  vino.  Na  saboru  jos  bi  izneseno,  kako  imade  nekih 
Ijudi,  koji  daju  i  prodavaju  Turcima  oruzja  i  druge  ratne  sprave  »protiv  krscanske  krvi«. 
Kad  se  takovi  nevrijednici  ulove,  imadu  se,  ako  nijesu  plemici,  smjesta  smrdu  kazniti;  ako 
su  plemici,  imade  se  njima  oruzje  oduzeti,  a  oni  pred  banski  sud  pozvati,  da  budu  prema 
ustanovama  dekreta  kaznjeni. 

Sabor  hrvatsko-slavonski,  ban  Tomo  Erdedi,  kaptol  zagrebacki,  napokon  i  sudac  i 
obcina  varosi  Qradca  obradali  su  se  sada  molbama  na  kralja  i  nadvojvodu  Ernesta  za 
pomoc  protiv  bosanskoga  pase  Hasana,  koji  se  »svom  snagom  sprema  na  vojnu«.  Dok  je 
nadvojvoda  Ernest  18.  veljace  pozivao  kranjske,  stajerske  i  koruske  staleze,  da  pomognu  to- 
povima  i  vojskom  Sisku,  Brestu  i  Zagrebu,  dotle  gradjani  varosi  Qradca  kao  da  nijesu  htjeli 
izpunjati  ni  onu  odredbu  prosloga  sabora,  da  preuzmu  i  pohrane  u  svojoj  varosi  ono  ziveza  i 
profunta,  sto  su  ga  za  stranu  vojsku  podanici  slavonske  gospode  i  plemica  u  varos  dovazali. 
Samo  tako  moze  se  razumjeti  ostro  hrvatsko  pismo,  sto  ga  je  ban  Tomo  Erdedi  iz  Zelina 
1.  ozujka  1592.  na  sudce  i  gradjane  te  obcine  upravio.  »Neka  znate,«  pise  ban,  »da  ovo  razu- 


QRADNJA  PETRINJE  (12.  TRAVNJA  —  2.  SVIBNJA  1592.).  375 

mimo,  da  vnogi  profont  (iiwei)  dova^aju,  kako  je  v  orsagu  (saboru)  dokont^ano,  ter  ga  ne  cete 
primati,  nego  ga  moraju  nazad  voziti.  Dobro  vidite,  sto  Cinite,  ar  on,  koji  ga  jednom  doveze, 
ter  ga  mora  natrag  odvesti,  ni  ga  duzan  drugoc  dovazati.  A  v  torn  ne  finite  nam  ni  orsagu  na- 
zadka,  nego  cesarove  svetlosti  i  hercegove  svetlosti,  i  Stajerskomu  i  kranjskomu  orsagu 
kvar.  Ar  dobro  znate,  kada  vojska  dojde,  ter  ne  bude  imala  ili§a  (hrane),  ne  ce  na  nas  ni 
na  orsag  krivnja  i  prigovor  pasti,  nego  na  vas,  A  to  znamo,  da  bi  se  moglo  v  Zagrebu  spra- 
viti  po  hizah  i  po  Skrinjah  iitka  do  petnades(^e)te  jezer  kvarat,  da  bi  na  nje  zurbu  nosili; 
ali  ie  to  va§a  nemarnost,  da  se  ta  profont  tako  nazad  vozi ;  a  mi  smo  od 
verovanih  Ijudi  vpucieni,  da  je  to  tako.  Dobro  vidjte,  s  poglavniki  imate  du- 
go  V  a  n  j  e!« 

Medjutim  bijaSe  se  Hasan  pa§a  vec  spremio.  Jo§  za  proslogodiSnje  vojne  bijaSe  se 
uvjerio,  da  na  jugu  Kupe  mora  negdje  nasuprot  Sisku  i  Brestu  uhvatiti  neku  Cvrstu  to5ku 
za  podlogu  svojih  ratnih  poduzeca.  I  tako  se  je  rijesio,  da  bas  na  sutoku  Petrinjcice  u 
Kupu  podigne  novu  tvrdinju,  odakle  ce  prijetiti  Citavomu  Pokupju  od  Siska  do  Kariovca. 
Kroz  citavu  zimu  dao  je  pripravljati  gradju,  a  sad  je  prvih  dana  travnja  s  jakom  vojskom  i 
brojnim  radnicima  —  svega  do  40.000  Ijudi  —  pohitao  na  izabrano  mjesto,  da  namjeru  svoju 
sto  brze  izvede.  Vec  12.  travnja  stajao  je  na  jugu  Kupe  nasuprot  Brestu,  te  je  poceo  namah 
podizati  tvrdinju,  koja  se  je  poslije  prozvala  P  e  t  r  i  n  j  a  (Zylagrad)  po  rijeci  istoga  imena.* 

Ban  Tomo  Erdedi  stajao  je  12.  travnja  u  Zelinu,  ne  znajuci  jo§  za  dolazak  Hasan- 
pa§e.  Glavna  mu  je  bila  briga,  da  obskrbi  Sisak.  »I  prvo  smo  vam  pisali,«  pi§e  on  toga 
dana  Zagrebcanima,  »za  t(aj)  profont  orsazki,  da  bistc  ga  vcinili  dolje  pod  Sisak  voziti; 
zato  opet  vas  opominjamo,  i  oblascum  na§e  casti  zapovedamo  tvrdo,  da  biste  imali  receni 
profont  dolje  k  Sisku  voziti.  I  takoje  recete  varo§kim  mesarom,  da  bi  i  oni  vole  dole  gnjali 
i  onde  mesarili.  I  kruha  varoskoga  pecena  na  prodaju  da  biste  dolje  poslali:  hoce  se  vsa- 
komu  sve  lepo  platiti.  Ar  onamo  nemSka  vojska  ide,  i  njim  je  ili§a  potrebno. 
Inako  ne  ucinite,  kako  ne  cete  velik  kvar  i  kaStigu  od  njega  svetlosti  (nadvojvode  Ernesta) 
imati.  Ar  ako  kakova  greSka  za  profont  vojske  bude,  hoce  vas  uzrok  i  krivica  biti.«  Jedva 
je  negdje  ban  ovo  pismo  u  Zagreb  poslao,  stigli  su  mu  glasi  o  dolazku  Hasanpase.  Namah 
sutradan,  13.  travnja,  pi§e  on  iz  2elina  Zagrebcanima:  »Mi  cemo  se  danas  ovoda  polag 
Vokovine  Kravarskoj  ganuti,  ar^ujemo,  daceTurci  suprot  Brestu  grad 
n  a  ^  i  n  j  a  t  i.  Zato  vam  §to  brze  zapovedamo,  da  imate  sve  Ijudi,  §to  ih  najviSe  morete 
podvignuti  i  k  nam  najbrze  prez  postanka  odpraviti;  a  profont  listor  k  Vokovine  Saljete; 
hodemo  pak  onamo  dati  na  znanje,  kamo  bude  s  njim  pojti.  Hulahovidu,  Sugneridu  i  Bene- 
dlk  deaku,  ako  je  totu,  recete  k  nam  setovati  "^to  brze.« 

Ban  je  dakle  13.  travnja  razglasio  ob6i  zemaljski  ustanak,  te  je  namah  s  kraljev- 
skom  cetom  poSao  na  jug  prema  Kupi.  Dne  14.  travnja  ve6  je  u  Qorici  (danas  Mala 
Oorica),  gdje  se  je  utaborio,  i  gdje  su  se  imale  skupiti  sve  Cete  zemaljskoga  ustanka.  Istoga 
dana  pisao  je  ban  iz  Oorice  (ex  castris,  ad  Ooriczam  positis)  opet  hrvatsko  pismo  Zagreb- 
canima. »Neka  znate,*  javljao  je  ban,  »da  smo  ovde  na  Oorice  vi§e  Bresta  i  s  K  a  r  1  o  v- 
C  a  n  i  p  a  1  i.  A  Turci  su  preko  Kupe  na  Petrine.  HoCe  i  veCe  Nemac  jo§  danas 
d  o  j  t  i.  Ali  mi  je  profonta  nestalo,  koga  ako  taki  nc  bude,  bote  se  razajti.  Za  to  vam  opet 

sub  nota  perpetue  infidelitatis  tvrdo  zapovedamo kruh,  muku,  zob,  Sto  brie  simo 

nositi  brez  krzmanja.  Tamo  imate  dva  §erega  bontova,  zato  i  nje  simo  poSaljete.  I  istim 
profontom  citissime  .^etujte,  kako  ste  verni  njega  svetlosti.  Inako  dan  i  no6  nc  uCinete . . . 
Ta  list  gospodina  gcnerala  (Auersperga)  na  poStu  taki  dajte.« 

U  taboru  izmedju  Oorice  i  Bresta  naSli  su  se  ne  samo  ban  i  karlovaCki  general  Auer- 
sperg,  nego  su  svcdjer  pridolazile  nove  Cete  iz  slavonske  krajinc.  pa  onda  iz  nutarnjo- 
austrijskih  nasljcdnih  zcmalia.  Dne  21.  travnja  piSe  ban  Zagrebcanima:    xNcka  znate,  da 


•  U  srednjem  vijeku  obstojala  je  varo5  Petririja  (stara  Petrinja);  no  ta  j!c  stajala  mnnRo  Jii:^. 
nije,  valjda  ondje,  Kdje  su  danas  sela  Jabukovac  i  KraljcvCani.  Razvaljena  bi  iza  god.  1563. 


376  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

nam  ovo  opet  sada  vece  vojske,  naimeNemac  vece  od  jezero,  v  tabor 
dojde,  kem  najvece  profont  manjka.  Zato  vam  tvrdo  sub  nota  infidelitatis 
zapovedamo,  da  imate,  procenivsi  sadasnju  pogibel,  vece  profonta  simo  voziti,  kruha, 
zobi  i  muke.  I  v  Remete  fratrom  porucete,  da  vas  kolijom  pomogu,  kako  i  orsazki  artiku- 
liis  stoji.«  I  26.  travnja  pise  ban  iz  tabora  kod  Qorice  Zagrebcanima:  »Poklam  ovde 
moramo  krzmati,  potrebno  bi  nam  spraviti  se  i  nesto  za  obrambu 
ove  nevoljne  zemlje  sakupa  traktovati  i  dokonjati.  Zato  vam  za- 
povedamo, da  imate  sutra  k  veceru  vase  posle  (poslanike)  i  r  a- 
zomne  informacion  simo  poslati,  kakobismomoglivtorak  (28.  trav- 
nja) rano  sakupa  s  njimi  i  s  drugemi  govoriti,  i  nesto  dobra  doko- 
njati.   Zvali   smo   i   od    gospode    simo.  Inako  ne  ucinite.« 

Ban  se  tuzi,  da  »mora  krzmati,«  pa  poziva  staleze  hrvatske  i  slavonske  na  zbor  u 
Ooricu.  Kanonik  Mikac,  koji  je  i  dalje  ostao  na  Kupi,  da  uz  drugove  svoje  Matiju  Fintica  i 
Blaza  Qjuraka,  poslanim  za  obranu  Siska,  s  kaptolskim  banderijem  pomaze  bana  i  drugove, 
tuzi  se  gorko,  sto  se  skrstenih  ruku  gleda,  kako  Hasanpasa  gradi  tvrdjavu,  a  nitko  mu  ne 
smeta.  Dne  19.  travnja  pise  Mikac  iz  Pracna  kaptolu  zagrebackomu:  »Nicemu  dobromu 
nije  se  nadati.  Nijemci  zaziru  od  boja  medju  sikarjem,  vec  traze  od  neprijatelja,  da  se 
s  njima  ogleda  na  otvorenom  polju.  Svaki  sat  i  cas  (stvaraju)  odluke  izprazne,  pa  ni  te 
nijesu  stalne.  Jucer  bih  pozvan  u  njihovu  sredinu,  pa  razabrah,  da  ne  znaju  sta  ce.  Upitan 
odgovori  medju  ostalim  :akoduljestvarotegnete.  moratce  se  nakon  po- 
troska  ziveza  tabor  razpustiti.  Tada  ce  se  neprijatelj  ohrabriti,  pa  poduzeti 
jos  i  vece,  pace  ce  razpustene  vojnike  progoniti.  Vecemu  dijelu  svidio  se  je  moj  savjet. 
Drugi,  koji  se  boje  ratovati,  podijeljeni  su  na  razlicita  mnijenja;  napokon  odlucise,  da  se  po- 
ceka  na  Stajerce  i  Qoricane.  Po  ovoj  ce  se  odluci  ostatak  imanja  poharati,  dok  ce  smuceni 
odavle  otici.  Ne  moze  se  opisati,  koliku  je  tezkocu  i  nevolju  Bog  ove  godine  zagrebackomu 
svecenstvu  nametnuo.  Straza  nema  nikakvih  kod  Vurota,  jer  Cetin  sa  svojima  razprsen 
zalijeta  se  ovamo  i  onamo,  te  ne  moze  nikoga  od  svojih  ni  prijetnjama  prinuditi  da  strazi. 
Sve  Zagrebcane  namjestih  kod  Dolnje  Drencine  i  Rakova.  Sa  svima  ostalima  pak  cuvam 
ovdje  most  (na  uscu  rijeke  Odre  izmedju  sela  Pracna  i  Siska),  te  sam  izvrgnut  ruglu  puka. 
Po  nasim  posjedima  luta  ubogi  dekan  s  kastelanom,  all  niSta  ne  postizava  molbama;  silom 
pak  oduprijeti  se  nije  sigurno,  kako  ce  izvijestiti  gospoda  bra6a,  koja  su  kod  nas  bila.  Mo- 
lite  se  Bogu . . . ,  da  prijetece  nam  zlo  odkloni.«  Namah  sutradan,  —  20.  travnja  —  pi§e 
Mikac  »iz  tabora  na  mostu«  (ex  castris  ad  pontem):  »Bolje  bi  bile,  da  Nijemaca 
nema!  (Utinam  Qermani  abessent  potius).  Ne  moze  se  izreci,  kakve  osvade  i  poruge  na 
nas  sipaju,  kada  dolaze  k  mostu  trazeci  hranu.  Spoticu  nam,  da  6e  radi  nas  poginuti  od  gladi. 
Ovo  nevrijeme  obara  nam  sve  osnove.  PaSa  ne  6e  otidi,  dok  ne  podigne  varo§,  kakova  je 
DrenCina.  Trud,  koji  smo  ulozili  u  gradnju  mosta,  ostat  ce  zaludan,  kao  i  svako  strazenje 
njegovo,  jer  se  Nijemci  krate  boriti  u  sumama.  Opominjao  sam  generala  (Auersperga) 
suze  lijuci,  neka  ne  dopusti,  da  toliki  troSkovi,  zivez  i  grabljenje  (po  vojnicima)  bude  u  taman, 
te  neka  ne  razpusti  vojske  bez  okrsaja  (neve  dimlttat  exercitum  sine  con- 
flictu).  On  me  je  molio  za  Boga,  da  njega  i  njegove  tezko  oruzane  (vojnike)  tim  cinom  ne 
upropastim  . . .  2ivimo  bijedno;  radi  glada  ne  mozemo  na§e  cete  zadrzati,  jer  na  otvorenom 
polju  od  zime  i  gladi  pogibaju.  Citav  se  kotar  pusto§i.  Poslao  sam  60  momaka  s  Cvetkovi- 
cem  i  Cetinom,  da  zaprijeCe  nasilja,  ali  malo  da  nijesu  poginuli  od  uskoCkih  pu§aka.«  Jo§ 
se  Ijude  tuzi  junacki  Mikac  u  potonjim  pismima.  Dne  23.  travnja  jadikuje:  »Zlo  se 
dogadja  nama.  Vode  narasle  su  preko  svojih  obala  (aquae  super  ripas  ex- 
creverunt).  Most  (na  Odri)  je  razvaljen.  Sve  je  u  strahu.  Neprijatelj  skuplja  ogromnu  voj- 
sku  u  svom  logoru,  te  se  silno  utvrdjuje.  Dovukao  je  dva  ogromna  topa,  znajudi  da  bi 
svaki  sat  moglo  do6i  do  sukoba.  Mnogo  snuje.  Uhoda  javlja,  da  se  pa§a  ne  6e  maknuti  niti 
se  ukloniti  s  mjesta,  makar  se  i  nebo  oborilo.  Zemljom  utvrdjuje  rub  (obod)  novoga  ka^tela 
svoga.  Dnevice  vidi  se  vi§e  Satora.  Ju5er  govorio  sam  s  namjestnikom  generala  (Grass- 


I 


HASANPASA  ZAUZEO  core  I  HRASTOVICU  (1592.).  377 

weinom),  koji  nam  doduSe  u  svemu  predobro  ugadja,  ali  je  u  ratnim  stvarima  Cudan  Co- 
vjek,  tako  da  nikoga  osim  njega  nema,  koji  bi  vi§e  odvracao  od  navale  na  neprijatelja. 
Opominjao  sam  ga,  neka  se  obazire  na  vrijeme,  potrebu,  opasnost  i  tolike  troSkove  kra- 
Ijevstva  i  drugih  kraljevina.  Obedao  je,  da  ce  poradlti.  No  nakon  svrSena  vijecanja,  kad 
sam  s  njime  privatno  o  na§im  stvarima  govorio,  ne  znam  §ta  je  htjeo  iztaknuti,  kad  me  Je 
opomenuo,  neka  ne  preporuCam  sukoba  (s  Turcima).  Napokon  utanaCio  sam  s  njime,  da  mi 
nakon  razpusta  tabora  ostave  100  pjeSaka . . .«  Dne  25.  travnja  pi§e  opet  iz  »logora  kod 
razvaljenoga  mosta«  (ad  pontem  fractum)  ovo:  ». . .  Citav  je  kotar  (sisa5ki)  poharan.  Ne 
preostaje  drugo,  nego  grad  (Sisak)  ili  komii  darovati  ili  ga  zamijeniti.  U  logoru  se  u 
tutanj  p  i  j  e,  j  e  d  e,  gosti  i  spava.  Nijemci  napokon  ubijedjeni  brojnim  opomenama 
banovim  nakon  razlic^itog  vijedanja  i  osnova  odluciSe,  da  6e  udariti  na  neprija- 
telja, cim  vode  splasnu,  koje  su  sada  iz  svojih  korita  izaSle.  Medjutim  imade  se  na  zakli- 
njanje  banovo  ponovo  od  naSih  podidi  most,  koji  je  voda  razvalila,  da  ne  bi  radi  toga  bilo 
prikora  od  Nijemaca  banii  ili  nama.  Prekjucer  je  neprijatelj  doveo  dva  velika  topa,  koje  je 
Zajedno  s  drugima  smjestio  u  podignutu  tvrdjavu,  a  jucer  ih  je  sve  na  o5igled  na§ima  izpalio. 
Na§i  kmetovi  i  vrlo  mnogi  (kmetovi)  ostale  gospode  potajno  se  razilaze.  Rekao  sam  to 
tajno  banu,  da  stvar  §to  br2e  provede.« 

Ali  odluka,  da  se  navali  na  neprijatelja,  stvorena  bi  prekasno.  Hasan  paSa  bija§e  na- 
mah  12.  travnja  zapoCeo  gradnjom  tvrdjave,  a  u  isti  je  mah  radio,  da  oblada  Qorama  i 
Hrastovicom,  jedinim  preostalim  gradovima  hrastovicke  kapitanije,  koje  bi  mogle 
smetati  iza  ledja  novoj  tvrdjavi  njegovoj.  Najprije  je  osvojio  Oore.  a  onda  se  je  oborio  na 
Hrastovicu.  General  Andrija  Auersperg  bija§e  spreman  poslati  posadi  u  pomoc  50  mo- 
maka;  no  prije,  nego  je  ta  pomo*^  stigla,  pobunili  su  se  vojnici  u  gradu  Hrastovici,  te  su 
svoga  kastelana  zarobili  i  svezali,  pa  su  ga  onda  15.  travnja  u  7  sati  u  jutro  zajedno  s  gra- 
dom  Hasan  pa§i  predali.  Sad  je  pa§a  mogao  mirno  dalje  graditi  tvrdjavu,  koja  je  18.  trav- 
nja ve6  1  /4  seznja  bila  visoka.  Dne  2.  svibnja  bila  je  posve  dogotovijena  i  topovima  oprem- 
Ijena.  U  8  sati  prije  podne  2.  svibnja  otiSao  je  Hasanpa^a  iz  novo  sagradjene  tvrdje,  u 
kojoj  je  ostavio  posadu  od  1000  Ijudi,  pa  se  je  utaborio  kod  Hrastovice,  koju  je  takodjer 
dao  popraviti.  te  je  u  nju  stavio  posadu  od  200  momaka.  Dne  3.  svibnja  smjestio  je  i  u 
Oore  200  momaka,  na  §to  se  je  4.  svibnja  sv ratio  n  Kostajnicu,  gdje  je  o  podne  toga  dana 
razpustio  jedan  dio  svoje  vojske. 

NjemaCke  cete  u  logoru  kod  Bresta  i  Ocrice  ne  bijahu  uza  sve  nastojanje  bana 
Erdeda  ipak  niSta  poduzele,  da  zaprijece  Hasana  pri  gradnji  Petrinje  ili  da  bar  pri  povratku 
njegovu  podju  za  njim  u  potjeru.  Premda  im  bijaSe  stigla  zapovijed  od  nadvojvode  Ernesta, 
da  nikako  ne  puste  novu  tvrdju  Petrinju  na  miru,  nego  da  ju  nastoje  razvaliti  (ne  patiantur 
noviter  errectum  castellum  manere),  oni  su  namah  nakon  odlazka  Hasanova  o  tom  snovali, 
kako  da  se  i  oni  kuc^i  povrate.  A  i  domadi  kmetovi  slavonski  stali  su  se  razilaziti.  Dne 
5  svibnja  javlja  Mikac  iz  PraCna:  »Ju5er  u  jutro  oti§ao  je  neprijatelj,  a  da  ga  nitko  nije 
progonio.  PaCe  da  poka2e  svoje  slavlje,  udario  je  svoj  tabor  vi§e  Hrastovice,  razapeo  5a- 
dore  i  zapalio  krijesove,  pa  nam  se  tako  narugao,  neka  vidimo,  da  nije  uzmaknuo  ili  po- 
bjegao,  nego  da  je  Castno  i  otvoreno  otiSao.  U  Vurotu  nema  nikoga,  jer  su  zlobom  naSih 
(vojnika)  sve  kude  razvaljene  i  odnesene  u  logor  na  vatru.  U  PraCnu,  Petrovcu  i  Jazve- 
niku  kmetovi  su  (kaptolski)  otvoreno  izjavili,  da  ne  6c  ostati,  te  su  svi  kIcCecii  traj^ili  do- 
zvolu,  da  mogu  oti^i.  Opominjao  sam  ih  i  obecavao  im  zaStitu,  da  bi  ih  mogao  kako  do  f  etve 
zadr^ati.  Nakon  odlazka  ncprijatelJS  (Hasana)  jedva  je  ban  danas  za- 
ustavio  generale  (Auersperga  i  Orassweina)  koji  su  se  izgovarali  toboie 
pomanjkanjem  iiw eia,  premda  se  nijesunikadboIjetoviliniuKar- 
1  o  V  c  u.  Citave  smo  se  nodi  kidali,  da  im  se  tako  u  taboru  kao  u  varoSi  §to  viSe  kruha  na- 
peCe,  pa  smo  tako  ovo,  a  i  druge  stvari  za  njih  u  indo  (frustra)  potroSili.  §aljem  pismo  ba- 
novca,  koje  mi  pi^e  iz  tabora,  moledi  za  Roga.  da  poSljem  krufia,  za  koji  ban  Salje  dvoja 
kola,  pa  da  pridam  i  Covjeka,  koji  6e  kruh  prodavati.«  Napokon  peti  dan  iza  odlazka  Hasa- 


378  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

nova  stale  su  se  cete  iz  krscanskoga  tabora  razilaziti:  najprije  otisle  su  cete  riasljednih  ze- 
malja,  onda  krajiski  generali,  a  napokon  i  ban.  Tek  nesto  haramija  ostalo  je  na  Kupi,  da  cu- 
vaju  prelaze  preko  rijeke. 

Hasanpasa  bijase  iz  Kostajnice  posao  ii  Banjaluku,  snujuci  udariti  na  hrvatsko  kra- 
Ijevstvo  s  druge  strane.  Ban  Tomo  Erdedi  javlja  iz  Jastrebarskoga  vec  19,  i  20.  svibnja  o 
novim  ratnim  pripravama  bosanskoga  pase  u  Banjaluci.  Zapovjedivsi  strogo  posadi  u  Pe- 
trinji,  da  za  mjesec  dana  izgradi  most  na  Kupi  prema  Brestu,  dize  Hasan  prvih  dana 
lipnja  vojsku,  te  udari  prema  B  i  h  a  c  u.  Vec  10.  lipnja  padose  prednje  cete  turske  s  dosta 
topova  i  bojne  spreme  pod  taj  grad,  te  se  utaborise  kod  brda  Pokoja.  Tri  dana  poslije, 
naime  13.  lipnja,  stize  sam  pasa  s  glavnom  vojskom,  te  ppasa  Bihac  sa  svih  strana.  Jedan 
odio  svoje  vojske  poslao  je  pod  I  z  a  c  i  c,  jedini  jos  krscanski  grad  izmedju  Bihaca  i  Ko- 
rane.  U  gradu  strazio  je  Caspar  Babonozic  sa  ciglih  sestnaest  vojnika.  Prvu  navalu  tursku 
suzbila  je  malena  posada  srecno;  ali  na  to  se  pobunise  vojnici  protiv  Babonozica,  te  ga 
prinudise  nocu.u  nedelju  14.  lipnja,  da  se  morao  s  njima  izpod  mosta  lancenika  spustiti.niz 
grad  i  pobjeci  u  Slunj,  gdje  ih  je  primio  tamosnji  porkulab  Nikola  Barbaric,  koji  je  o  torn 
17.  lipnja  izvijestio  svoga  poglavara  Petra  Erdeda,  kapitana  zumberackih  Uskoka.  Izpraz- 
njeni  Izacic  zauzeli  su  na  to  Turci. 

U  gradu  Bihacu  zapovijedao  je  iza  Krste  Obricana  kranjski  plemic  Josip  L  a  m- 
b  e  r  g.  Posada  gradska  brojila  je  400  do  530  Ijudi,  i  to  njemackih  vojnika,  Uskoka  i  Hrvata. 
Njemackih  placenih  vojnika  bilo  je  oko  150.  K  tomu  je  u  varosi  Bihacu  moglo  biti  oko  5000 
stanovnika,  medju. njima  svakako  lijep  broj  za  oruzje  doraslih  muzeva.  Cim  se  bijahu  poja- 
vile  prve  cete  turske  pred  gradom,  bijase  Lamberg  zatrazio  pomoc.  Vec  12.  lipnja  pisao 
je  hrvatskomu  generalu  Andriji  Auerspergu:  >;Bojim  se,  da  ce  nas  Turci  domala  napasti. 
Bez  posebne  pomoci  Bozje  ne  ce  mala  sacica  nasih  suzbiti  tolike  vojske.  Kao  otca  vojnika 
molimo  vas,  posljite  nam  pomoci,  da  nas  ne  zadave.  Mi  cemo  uciniti  sve  moguce;  ako  nam 
posljete  pomoc,  pobijedit  cemo.«  I  13.  lipnja  vapi  Lamberg  za  pomoc.  Istoga  dana  zavjerio 
je  Nijemce,  Uskoke,  Hrvate  i  gradjane,  te  su  svi  prisegli  i  tvrdu  vjeru  zadali,  da  ce  Za- 
jedno zivjeti  i  umrijeti.  Hasanpasa  bijase  doduse  pred  velikim  mostom  ostavio  pismo, 
kojim  je  pozivao  kapitana  i  posadu,  da  predadu  grad,  koji  i  onako  pripada  sultanu;  ali  oni 
su  odbili  pasinu  poruku,  »jer  nijesmo  voljni  uciniti  ono,  sto  su  uradili  izdajice  i  Bozji  ne- 
vjernici  Hrastovicani.«  Istoga  dana  opremili  su  i  bihacki  .gradjani  molbu  na  Auersperga,  da 
u  ime  Isukrstovo  pomogne.  Ako  Bihac  padne.  osjetit  ce  to  citavo  kr§canstvo.  Nece  da 
trose  rijeci,  ali  su  pripravni  »poginuti  kao  starovjerci  krscani  i  katolici.« 

Qenerala  Auersperga  nije  u  taj  mah  bilo  u  Karlovcu;  on  je  boravio  na  Rijeci  i  u 
Senju  radi  Uskoka.  Njegov  zamjenik,  karlovacki  kapitan  Juraj  Paradeiser,  rado  bi  bio  po- 
tekao  u  Bihac,  ali  se  je  bojao  za  Karlovac;  zato  se  je  obracao  na  kranjske  staleze,  koji 
medjutim  nijesu  pravo  vjerovali  u  ozbiljnost  pogibelji,  vec  su  mislili,  da  bosanski  pa§a  kani 
samo  obnoviti  i  utvrditi  prosle  godine  osvojeni  Ripac. 

Hasanpasa  bijase  13.  lipnja,  opasavsi  grad  Bihac,  odabrao  narocito  tri  mjesta,  s  kojih 
je  udarao  na  grad.  Sam  je  stao  kod  brda  Pokoja,  koje  su  Biscani  tada  prozvali  »Nepokoj«; 
drugi  odio  vojske  stajao  je  kod  Kralja,  sjeverno  od  Bihaca,  a  treci  na  jugu  kod  Ripca.  Bihac 
bio  je  opasan  tako  cvrsto,  da  je  Lamberg  13.  lipnja  mogao  samo  pojedince  poslati  s  pismima 
u  Karlovac,  i  to  najprije  dva  Uskoka,  onda  dva  huzara  (Antuna  Hrincica  i  Mihajla  Qlac- 
nika)  i  napokon  tri  haramije  (Juricu  Curilovica,  Qaspara  Radovica  i  mladoga  Peranskoga). 
Poslije  kao  da  se  nitko  vise  nije  mogao  proverati  kroz  turski  tabor.  Dne  17.  hpnja  pise 
porkulab  u  Slunju,  spomenuti  vec  Nikola  Barbaric,  uskockomu  kapitanu  Petru  Erdedu,  da 
je  s  velikom  pogibelju  uneseno  neko  pismo  u  Bihac,  jer  ga  Turci  opasase  sa  svih  strana. 
Dalje  javlja:  »S  planine  Pljesivice . . .  nasi  su  vidjeH,  kako  Turci  neprekidno  s  dvije  strane 
topovima  udaraju  na  Bihac.  Tutnjava  velikih  topova  dopire  danas  do  nas.  Ju5er  je  nijesmo 
mogli  cuti,  jer  je  duvala  jaka  bura.  PaSagovori,    da    cedo6ipod    Slunj,    Cim 


HASANPASA   OSVOJIO   BIHAC   (19.  LIPNJA    1592.). 


379 


z  a  II  z  in  c  liihac.  Neka  samo  dodje,  docekat  cemo  ga   s  veseljcm.   Borit   cemo  se   za 
krscansku  vjeru,  dok  nam  Turd  na  vratu  ne  razbiju  grada.« 

Osam  do  devet  dana  odbijali  su  BiSCani  tursku  silu,  ne  mareci  za  ponude  Hasan- 
paSe,  da  ce  ih  ostaviti  slobodne,  ako  mu  predadu  grad.  Due  19.  lipnja  —  bio  je  petak  — 
stali  su  Turci  vec  Ijestve  prislanjati  na  gradske  zidiiie,  da  juriSem  provale  u  grad.  U  taj 
osudni  (^as  dodjose  k  Lambergu  bihacki  sudci  (sudac,  stari  sudac  i  podsudac),  te  izjaviSe  u 
ime  gradjana,  da  se  vole  Turcima  na  vjeru  predati,  nego  bez  milosrdja  propasti,  jer  turska 
je  vojska  ogromna,  a  Bihacu  nema  ni  od  kuda  pomoci,  pa  tako  podsjednutima  prijeti  ocita 
propast.  Lambergu  nije  preostalo  drugo,  nego  da  s  Hasanpasom  ugovara  o  predaji  grada. 
UtanaCeno  bi,  da  svakomu  bude  slo- 
bodno  otici  Iz  grada  I  sve  svoje  so- 
bom  ponijeti,  ako  se  Bihac^  bez  da- 
Ijega  odpora  predade.  I  t  a  k  o  s  u 
Turci  jo§  istoga  dana  (19. 
lipnja)  u§li  u  grad.  U  prvi  kraj 
hinio  je  MasanpaSa,  kao  da  ce  odrzati 
rijeC,  pace  je  darivao  dragocjenirn 
haljinama  i  novcem  vojnike  i  gra- 
djane,  zene  i  djecu;  no  brzo  su  krs- 
cani  pozalili,  §to  su  povjerovali  nje- 
govim  obecanjima.  Josip  Lamberg 
bijaSe  prema  ugovoru  ostavio  Bihac 
sa  dvadeset  i  dva  njemacka  vojnika  i 
hrvatska  konjanika,  zatim  sa  osam 
gradjana,  koji  su  sa  sobom  poveli 
2ene,  djecu  i  blago.  Posao  je  preko 
Dreznika  u  Slunj.  Najprije  ga  je 
pratro  sam  HasanpaSa  do  Calopeka 
kod  Petrova  sela,  odanle  imala  ga  je 
deta  od  400  turskih  konjanika  dovesti 
do  Slunja.  Ali  ^im  se  je  pasa  udaljio, 
stadose  se  Turci  natezati  sa  zenama 
i  diecom  Lambergovih  drugova. 
Stoga  se  rodi  kavga,  u  kojoj  su  iz- 
ginuli  svi  kr§cani  osim  kapitana  i 
osam  pratilaca.  Jo§  su  gore  prosli 
zaostali  2itelji  grada  Bi§da.  Cim  je 
Hasan pa§a  posve  obladao  gradom, 
dao  je  nemilo  iitelje  progoniti.  Od 
5000  krSeana,  §to  ih  je  tada  bilo  u 
gradu,  dao  je  vi§e  od  2000  posje(ii,  a 
800  djece  pokupio  je,  te  ih  je  poslije 

poslao  u  Carigrad.  Bihac  pak  postao  je  glavnim  mjestom  jo§  god.  1578.  osnovanoga  sand- 
zaka  ostro2ackoga,  koji  se  odsad  zove  b  i  h  a  6  k  i. 

Pad  Bi§(ia,  koji  je  kroz  deccnija  bio  glavni  branik  hrvatske  krajine.  Mcmilo  se  je  doj- 
mio  krScanskoga  svijeta.  U  NjemaCkoj  izdavali  su  letke,  koji  su  prikazivali  grad  i  priCali 
o  propasti  njegovoj.  Ali  najviSe  zabrinuli  su  se  ban  Tomo  Erdedi,  njegov  brat  Petar,  pa 
onda  krajiSki  gencrali,  to  vi§e,  §to  se  nije  znalo,  kamo  6c  sada  krenuti  pobjedonosni  paSa 
bosanski.  Petar  Erdedi  boji  se  za  Slunj,  Jural  Paradeiser  za  Karlovac,  ban  za  Brest  i  Si- 
sak,  a  Cirasswein  za  slavonsku  krajinu,  jer  Cuje.  da  se  sand^akbeg  cerniCko-pakracki 
sprema  obnoviti  Jelengrad  kod  Moslavine.  Ban   je    najbolje    pogadjao,   ier  vet  28.  lipnja 


ANDRIJA  AUERSPERG 

general  hrvatske  krajine  (t  8.  X.  1593.).  Iz  djela 

•Annales  Ferdinandei«,  koje  je  sastavio  Fr.  Chr. 

Khevenhiller  (t  1650.). 


380  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

javlja  kapitan  Andrija  Oleissbach  iz  Zagreba.  da  su  Turci  na  Kupi  pri  Brestu  sagradili 
most,  pa  da  ih  je  vec  1200  preslo  na  lijevu  obalu  rijeke.  U  isto  vrijeme  pisao  je  Hasanpasa 
uskockomu  kapitanu  Petru  Erdedu  ovo  pismo:  >;Razumjeli  ste,  mislim,  predobro,  kako  je  vas 
brat  doveo  ratne  topove  pod  novu  tvrdinju  carskoga  velicanstva  (Fetrinju),  da  ju  njima  bije. 
Ali  neka  znade,  da  je  to  preko  njegovih  sila,  posto  caru  nije  zadovoljio  ni  radi  Moslavine. 
Stoga  vas  molimo,  svjetujte  ga,  neka  protiv  cara  rata  nc  vodi,  jer  po  bozjoj  volji  postaje 
oCito,  sta  su  uradili  oni,  koji  su  dosad  protiv  njega  ratovali.  I  to  takodjer  vama  pisem,  ako 
se  hocete  koristiti  mojim  savjetom,  te  mi  za  zlo  ne  uzmeie:  izvolite  se  mojemu  caru  pri- 
kupiti  (velitis  caesari  meo  adhaerere).  Obecajem  vama  svojom  velikom  vjerom,  da  cu 
vama  u  prilog  kod  cara  tako  raditi,  da  cete  svoja  imanja  drzati,  kako  ih  drzi  bastinik 
kralja  Ivana  u  Erdelju.  Jer  Bog  mi  je  svjedok,  kako  zelim,  da  budete  vi  s  menom  kao  drugi 
brat,  i  da  cara  sluzimo.  Qledajte  te  borbe  i  pustosenja,  koja  se  zgadjaju,  pa  vas  pitam,  tko 
ce  za  njih  racun  pred  Bogom  polagati?  Velik  se  bo  racun  mora  poloziti  pred  Bogom,  sto 
toliko  ubogih  podanika  biva  robljeno  te  jadikuje.  Stoga  vas  molim,  ne  kazite,  da  vam  ja 
kakvu  nepravdu  nanosim.  Bog  mi  je  svjedok,  da  sam  vam  ja  u  toj  stvari  iskren  prijatelj, 
kako  cete  i  poslije  izkusiti.  J  e  r  b  o  z  j  o  j  s  e  v  o  1  j  i  s  v  i  d  j  a,  da  j  e  d  n  o  m  t  u  p  o- 
krajinu  pokorim  (nam  voluntati  Dei  placet,  ut  provinciam  banc  seme!  subiiciam). 
Zdravstvujte.«  Petar  Erdedi  jamacno  nije  bosanskomu  pa«i  ni  odgovorio,  vec  je  2.  srpnja 
trazio  od  stajerskili  staleza  ratne  zaire  za  obranu  povjerenoga  mu  grada  Slunja;  ali  se  je  u 
isto  vrijeme  proculo,  kako  mu  Hasanpasa  buni  Uskoke  u  2umberku,  da  ostave  krscanstvo, 
pa  da  se  pokore  sultanu. 

Jos  se  nije  slegla  obca  uzrujanost  radi  pada  Bisca,  snasla  je  h/vatsko  kraljevstvo 
nova  bijeda.  Mletacka  je  vlada  izrabila  borbe  na  krajini  hrvatsko-bosanskoj,  i  da  se  osveti 
senjskim  Uskocima,  i  da  ugodi  turskomu  sultanu.  Premda  je  mletacka  obcina  zivila  u  miru 
s  carem  Rudolfom,  i  premda  se  je  bas  u  ono  vrijeme  ozbiljno  radilo,  da  se  stane  na  put 
gusarenju  Uskoka  po  moru,  dpplovio  je  na  pocetku  srpnja  mletacki  admiral  Tiepolo  s  mor- 
naricom  pred  grad  Bag  (K  a  r  1  o  b  a  g),  koji  se  je  smatrao  predstrazom  Senju,  i  za  koji 
su  se  otimali  Turci  i  Mletci.  General  karlovacki  Auersperg  i  senjski  kapitan  Lenkovic  jav- 
Ijaju  5.  i  6.  srpnja  suglasno,  da  je  mletacki  admiral  udario  topovima  na  Bag,  te  ga  osvojio 
i  razvalio.  Porkulaba  gradskoga  Samariju  Vutoria  i  zapovjednika  straze  Samariju  Premba 
da  je  objesio,  a  ostale  vojnike  zarobio  i  na  galije  prikovao.  Sada  prijeti  opasnost  Senju, 
Otoccu  i  Brinju,  pace  citavoj  primorskoj  krajini  sve  do  Krasa  i  Pivke. 

Medjutim  bijase  Hasanpasa  ostavio  Bihac,  te  dolinom  Une  udario  k  sjeveru  prema 
Kupi.  Da  prikrije  svoju  namjeru,  pozvao  je  u  isti  mah  kapitane  posada  u  Senju,  Slunju  i 
Brestu,  da  mu  se  predadu,  kako  su  to  ucinile  posade  u  Hrastovici,  Izacicu  i  Bihacu.  Ban 
Tomo  Erdedi  bio  je  prvih  dana  srpnja  u  Brestu,  koji  je  cuvala  posada  od  stajerskih  vojnika 
pod  zasebnim  kapitanom  (Kristofor  Penchel);  odanle  se  je  ban  vratio  u  Pleso  kod  Velike 
Oorice,  gdje  ga  nalazimo  utaborena  11.  srpnja  Tu  pise  stajerskim  komesarima  Vilimu  Win- 
dischgraetzu  i  Baltazaru  Wagenspergu  u  Zagrebu,  da  je  turski  most  od  ladja  na  Kupi  kod 
Bresta  sasvim  gotov,  i  da  su  u  vodu  zabijeni  stupovi,  koji  ce  most  drzati.  Posada  u  Brestu 
vapi  za  pomoc,  pa  ban  moli  stoga  komesare,  da  stajerske  domobrance,  koji  ce  stici  u  Za- 
greb, ne  salju  kuci,  nego  da  ih  poslju  u  Brest.  U  drugom  pismu  od  istoga  dana  javlja  ban 
ponovo,  da  su  Turci  kod  Bresta  zgotovili  most,  pa  da  ce  pasa  sigurno  poci  na  Sisak.  On 
je  navlas  lazno  razglasio,  da  krece  na  Karlovac,  samo  da  tako  krScane  zavara.  Stoga  ban 
ponovo  moli  komesare,  da  poslju  stajerske  domobrance  u  tabor  pod  Sisak.  Medjutim  bi- 
jase u  Zagreb  zaista  stiglo  do  2000  stajerskih  domobranaca  (400  konjanika  i  1600  pjesaka), 
kojima  su  zapovijedali  Ivan  Saurau,  Juraj  Andrija  Oleispach.  Karlo  Teuffenbach,  Jonas  Wil- 
ferstorf.  Abac  Hohenwart  i  drugi  kapitani.  Nakon  obavljene  smotre  12.  do  14.  srpnja  posli 
su  na  jug,  te  su  15.  srpnja  kod  Bunskih  sjenokosa  boravili  u  banovu  taboru,  a  16.  srpnja 
pod  vecer  stigli  su  u  Brest.  Bilo  je  skrajnje  vrijeme  da  su  doSli,  jer  je  malena  posada  u 
Brestu,  koja  je  takodjer  sastojala  od  stajerskih   vojnika,   bila   u   najvedem    strahu.  Jo§  15. 


PORAZ  BANA  TOME  ERDEDA  KOD  BRESTA  (19.  SRPNJA  1592.). 


381 


^rpnja  pisao  ie  Mikac  iz  Siska:  »Bana  nitko  ne  opominje,  da  se  za  vremena  utabori  (u 
Hrcstu).  Bojim  se,  da  ce  se  neprijatelj  prije  utnboriti  ii  Petrovcu,  nego  ban;  stoga  hi  ga  vi 
(kaptol)  niorali  opomenuti  i  zahtijevati,  da  ne  krzrna,  vec  da  poSlje  u  Brest  svoje  vojnike, 
narocito  konjmike.  Jer  ondje  su  sami  Nijemci,  bojazljivi,  usudjiijuci  se  jedva  izlaziti.  Svi  su 
Nijemci  duhom  klonuli,  po§to  im  je  Brestovski  procitao  neko  tursko  pismo,  koje  su  Turci 
juder  u  noci  polozili  kod  mosia  pn  Brestu,  n  kojem  zahtijevajii,  da  im  predadu  kaSteo,  jer 
ce  ga  drugcije  inace  dati.  Vina  nemamo,  izpili  su  ga  svakidanji  gosti.«  Dne  16.  ili  17.  srpnja 
doSao  ie  u  Brest  i  sam  ban  s  banskom  Cetom  i  s  narodnim  ustankom  slavonskim,  koji  se 
bijaSe  oko  niega  skupio.  Od  hrvatskoga  generala  Auersperga  nije  se  mogao  nadati  pomoci, 
jer  je  taj  stajao  sa  svojim  cetama  oko  Karlovca  i  Slunja;  nasuprot  imao  je  stici  u  banov 
tabor  slavonski  general  Stjepan  Grasswein  sa  svojim  izvjezbanim  krajisnicima.  O  prilikama 
u  banovu  taboru  pise  Mikac  18.  srpnja: 
»Jucer  smo  banu  poslali  300  Ijudi  (kap- 
tolskih  kmetova),  skupljenih  lukavoscu  i 
doskocicama,  premda  ne  ce  ostati  u  ta- 
boru, kao  ni  drugi,  koji  kad  razgledaju 
tabor,  potajno  kuci  odlaze.  Dvije  nase 
vojvode  s  vojvodstvom  Cvetkovic  mo- 
rat  ce  u  taboru  svedjer  ostati,  tako  i 
span  sa  svojih  25  kopljanika . . .  Nijemci- 
Zajedno  s  banom  salijetavaju  nas,  da  po- 
dignemo  most  (na  Odri),  ali  jos  nijesu 
ustanovili    nijesto  . . .   Nijemci,   narocito 
oklopnici,  nas  i  bana,  premda  je  vrlo 
zabrinut      (turbatissimum),      gone      na 
smijeh.  Pricinjaju  se,  kao  da  su  citavu 
Petrinju  razvalili.  Sve  prosjace  iz  grada 
(Siska);  mi  sami  oskudijevamo,  pa  im 
ne  mozemo  drugo  poslati  nego  ribu  i 
ocat.«  Medjutim  je  sutradan  (19.  srpnja) 
Mikac   primio  od   bana   ovo   hrvatsko 
pismo:  »Fotom  neka  znate,  kako  ovamo 
dodjo§e  istiniti  glasi  od  postena  glasnika, 
da  ce  pa§a  svakako  da  nas  ili 
nocas   ili   rano  na   tabor   uda- 
r  i  t  i,    zato    vi    za  Boga  poSaljite  nam 
Uudi,  sto  najvise  morete  amo,  i  po§a- 
Ijite  nam  dvije  ili  tri  mali  torozki  (topa) 
laki,  ki  su  totu,  a  vjerujte,  ako  bude  go- 
spodina  f3oga    voija,    da  hocemo  vam 

trud  iipo  platiti,  v  Cem  ne  dvojimo,  da  nam  gospodin  Bog  hode  dati  do- 
brusreiSu.  E  castris  19.  Julii  1592.  Thomas  Erdody  perpetuus  Montis  Claudii  ac  comi- 
tatus  Varasdiensis  comes  et  banus.« 

Ali  ovaj  put  je  bana  bojna  sre(5a  iznevjerila.  On  se  bija§e  jo§  17.  srpnja  obratio  na  ka- 
pitana  u  IvaniCu  i  Koprivnici,  pa  i  na  Jurja  Zrinskoga.  da  mu  priteku  u  pomo<J;  ali  od  njih 
ne  bi  ni  odgovora.  PaCe  ni  kapitani  Stajerskih  domobranaca  u  taboru  kod  Bresta  nijesu  vje- 
rovali  njegovim  uhodama.  da  6c  liasanpaSa,  koji  je  tek  14.  srpnja  iz  Banjaluke  doSao  u 
Kostajnicu,  a  u  nodi  od  18.  na  19.  srpnja  u  Petrinju,  namah  sutradan  udariti  na  krSdanski 
tabor.  Stajerski  kapitani  u  obde  su  slabo  mariii  za  banove  prcdioge  i  savjete,  paCe  se 
nijesu  htjeli  ni  podvrdi  njegovoj  vrhovnoj  zapovijedi.  Tako  su  pred  Brestom  bila  za  pravo 
dva  tabora:  jedan  banov  tik  do  rijeke,  a  drugi  Stajerski  na  susjednim  vinorodnim  brefulj- 


VELIKI  VEZIR  SINAN  PASA 

(t  1596.). 

Iz  Ortelijeva  djela  »ChronoIosia<,  1603. 


382  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

cima.  Sve  to  doznao  je  Hasanpasa  po  nekom  uhodi  Vojinu,  koji  bijase  od  bana  k  njemu 
pribjegao,  pa  je  onda  odlucio  s  mjesta  udariti  na  krscanski  tabor,  u  kojemu  je  svega  moglo 
biti  nesto  preko  3000  Ijudi  (preko  2000  Stajeraca,  ostatak  banska  ceta  od  500  momaka  i 
hrvatsko-slavonski  kmetovi,  u  koliko  se  ne  bijahu  razbjegli). 

Bilo  je  to  u  nedelju  19,  srpnja.  Dan  je  bio  vrlo  sparan.  Stajerski  kapitani,  ne  mareci 
za  opomene  banove,  bijahu  poslije  objeda  posli  na  pocinak  (plerique  graves  cibo  vinoque 
sopiti  iacebant);  vojnici  njihovi  ostavili  su  tabor  te  se  razisli  po  okolisu.  Najednom  se  pro- 
culo,  da  turska  vojska  iz  Petrinje  preko  mosta  dolazi  pod  Brest.  Bilo  je  dva  sata  po  podne. 
I  zaista  su  cete  turske  hrpimice  prelazile  preko  mosta.  Prva  na  udaru  bila  je  banska  ceta. 
I  stajerske  su  se  cete  u  to  spremile  u  bojni  red,  te  odbijale  turske  navale.  Ali  Turaka  do- 
lazilo  je  sve  vise,  tako  da  ih  je  napokon  bilo  u  boju  7000 — 8000  momaka,  Tom  pretezitom 
silom  bilo  je  Hasanpasi  lako,  da  s  jednim  odjelom  svoje  vojske  krscanski  tabor 
obidje,  te  s  boka,  pace  i  za  ledjima  navali  na  bana  i  Stajerce.  Prije- 
tila  je  skrajnja  pogibao,  da  ce  turska  vojska  malobrojnije  krscane  sa  sviju  strana  obkoliti. 
U  taj  osudni  cas  razvio  je  ban  kraljevsku  zastavu,  da  krscansku  vojsku  ohrabri  na  navalu, 
pa  da  probije  neprijateljske  redove.  Ali  to  nije  poslo  za  rukom.  Videci  ban,  da  je  sve  pro- 
palo,  zamijeni  svoga  konja  s  drugim,  koji  je  bio  upregnut  pod  stajerskim  topom,  pak  s  njim 
pobjeze  preko  Kupe.  Za  njim  razbjezali  se  i  vojnici,  kamo  je  koji  mogao.  Pojedini  manji 
odjeli,  kao  ceta  Jurja  Andrije  Gleisbacha,  branili  su  se  hrabro;  vodja  stajerskih  konjanika 
Ivan  Saurau  poginuo  je  u  boju.  Za  sat  i  pol  bila  je  bitka  svrsena,  a  svrsila  se  je  podpunim 
porazom  krscanske  vojske.  Jos  istoga  dana,  nekoliko  sati  iza  boja,  pisu  zapovjednici  grada 
Siska  kaptolu  u  Zagreb  ovako:  »Neprijatelj  je  na  tabor  nasih  udario,  te  ga  razasuo.  Naj- 
bolje  satore  i  sve  topove  je  ugrabio.  Sve  je  pjesake  posjekao  ili  zarobio.  Umakli  su  neki 
banski  vojnici  s  banom  i  ugledniji  Nijemci.  Boj  je  trajao  od  dva  sata  do  cetiri.  Nasi  su  se 
izprva  osobito  hrabro  (acerrime)  borili,  napokon  su  sramotno  bjezali.  Sutra  ce  se  raditi  o 
nasem  gradu  (Sisku).  Mi  cemo  ga  ostaviti,  cim  ugledamo  neprijatelja  u  varosi,  jer  ce  nas 
nasim  topovima  zatuci.  Pobrinite  se  za  grad.  Na  (kasteo)  Brest  nije  (neprijatelj)  navalio, 
vec  je  Nijemce  (u  njemu)  obkolio,  pa  ceka  do  sutra,  da  li  ce  se  njemu  predati.  Odavle  pak 
poci  ce,  kako  smo  rekli,  ravno  na  nas  ili  preina  Zagrebu,  zavicaj  gospodina  Stjepana  Ko- 
vacica.  Pomozite,  jer  cemo  grad  napustiti,  cim  (neprijatelj)  varos  zauzme.«  Po  drugim  vije- 
stima  doznajemo,  da  se  je  od  400  stajerskih  konjanika  spasila  samo  polovica,  nadalje  da  je 
Hasanpasa  progonio  bjezece  krscane  do  Letovanica,  napokon  da  je  ugrabio  citav  tabor,  a 
narocito  pet  vecih  topova  (1  stajerski,  2  banova  i  2  zagrebacka). 

Poraz  kod  Bresta  dojmio  se  je  silno  i  Turaka  i  krscana.  Hasanpasa  govorio  je  po- 
slije, da  ne  zna,  da  li  je  »pobijedio  vojnike  ili  kramare«.  Izmedju  brojnih  zaroblje- 
nika  izabrao  je  najodlicnije,  pa  ih  je  onda  s  mnogim  zarobljenicima  iz  Bihaca  poslao  po  Ru- 
stanbegu  u  Carigrad,  da  se  pred  sultanom  pohvali.  Dne  26.  rujna  slavilo  se  je  u  Cari- 
gradu  veliko  slavlje.  Povorka  od  29  kola  prolazila  je  gradom,  na  kojima  su  bili  smjesteni 
odlicni  zarobljenici  (njih  172),  600  odsjecenih  glava,  23  zastave  ugrabljene  kod  Bresta  i  sa 
grobova  hrvatskih  junaka  u  Bihacu.  Puk  je  pratio  povorku  i  slavio  dobitnika,  a  sultan  je 
Hasanu  poslao  na  dar  zlatne  haljine  i  pocastnu  sablju.  Qovorilo  se  je  pace,  da  ce  postati 
velikim  vezirom.  Dok  su  Turci  od  radosti  klicali,  krscani  su  gotovo  zdvajali,  te  iztrazivali 
uzroke  porazu  kod  Bresta.  Karlovacki  general  Auersperg  bijedio  je  bana  Erdeda,  sto  se 
je  utaborio  preblizu  mostu  i  Petrinji,  te  tako  drazeci  Hasana  vojsku  svoju  izlozio  skrajnjoj 
opasnosti;  hrvatski  stalezi  branili  su  opet  bana,  te  svaljivali  svu  krivnju  na  krajiske  gene- 
rale,  koji  nijesu  u  pomoc  pritekli,  i  na  stajerske  domobrance,  koji  su  ratovanju  s  Turcima 
bili  posve  nevje§ti. 

Neposredna  posljedica  poraza  kod  Bresta  bijase,  da  su  Turci  kroz  dva  tri  dana  ne- 
milo  haracili  po  Turopolju,  te  na  svom  cetovanju  doprli  sve  do  2elina  i  Kerestinca.  Tu  u 
dvorcu  Kerestincu  bijase  ceta  od  600  Turaka  23.  srpnja  zatvorila  grofa  Petra  Erdeda  i 
njegovih  40  konjanika.  Ali  junacki  Petar  provalio  je  iz  grada,  i  protukao  se  kroz  Turkc, 


DRUQA   PODSADA   SISKA   (24.-29.   SRPNJA    1592.).  383 

koii  su  se  stoga  tako  prepali,  da  su  nagnuli  u  bijeg.  Ban  Tomo  Erdedi  bijaSe  se  srecno 
spasio  u  Jastrebarsko,  odakle  je  vec  21.  srpnja  javljao,  da  ce  sa  svojim  cetama,  koje  ima 
uza  se,  poci  pod  Sisak,  »da  se  opre  neprijateiju,  da  dalje  ne  razara«  (ut  hosti  resistamus, 
ne  ulterius  serpat). 

Medjutini  bijase  Hasanpa§a  io§  u  noci  od  19.  na  20.  srpnja  zapalio  tvrdinju  u  Brestu,  te 
Stajersku  posadu  u  njoj  poubijao,  zatim  je  slijedecih  dana  osvajao  i  harao  svu  okolicu  Siska, 
kao  kastele  Hergovic,  Gotocu  i  Drencinu,  pa  i  sva  sela  onoga  kraja.  Osvojivsi  napokon 
jos  i  sisacku  varos  podsjede  23.  srpnja  sam  grad  Sisak,  koji  su  branili  kanonici  Nikola 
Mikac,  Blaz  Gjurak  i  Matija  Fintic.  Vec  24.  srpnja  zapoceli  su  Turci  udarati  na  grad  topo- 
vima,  poSto  im  nije  poslo  za  rukom,  da  ga  se  domognu  izdajom.  Hasan  pasa  bija§e  naime 
obecanjima  predobio  debeloga  Marka  (vojvodu),  kastelana  grofova  Erdeda  u  Hrastilnici,  pa 
je  taj  usao  u  grad  Sisak,  da  ga  toboze  pomaze  braniti,  a  u  istinu  da  ga  izdade.  No  kano- 
nici saznali  su  za  nevjeru  Markovu,  jer  se  je  rnedju  inim  u  njega  naslo  cirilicom  pisano 
pismo,  kojim  »gospodin  Hasan  pasa,  moznoga  cara  i  gospodara  begierbeg  bosanski«  obe- 
(^e  svima  sluzbenicima  i  kmetovima  Siska  i  Hrastilnice,  da  ce  sve  svoje  pridrzati  i  pasinu 
za§titu  uzivati,  ako  se  suitanu  pokore.  Nevjernoga  Marka  dali  su  kanonici  s  grada  sunovra- 
titi  u  Kupu,  i  tako  su  se  oslobodili  izdajice.  Dne  25.  srpnja  pisao  je  Mikac  generalu  Stje- 
panu  Qrassweinu  u  Koprivnicu  ovo  pismo:  »Danas  su  Turci  tri  put  jurisali  na  vanjska 
vrata  Siska  i  na  obkope.  Nekoliko  nasih  sluga  ustrijeiise,  mi  ih  pokopasmo,  nekoliko  tezko 
ranise . . .  Sve  je  Turcin  slomio  i  unistio.  Sada  strijeija  s  Kacijanericom,  s  veliklm  banovim 
topovima  i  s  drugih  16  topova  onamo,  gdje  Iczi  nas  barut.  Zid  kod  kule  srusio  je  na  12  la- 
kata  duljine.  Takodjer  je  oborio  dio  novoga  zida.  Na  obali  Kupe  prema  gradu  uCinio  je  16 
jakih  obkopa,  da  puca  s  njih  na  zidove  po  vas  dan.  Iz  drugih  obkopa,  koje  je  podigao  kod 
puta  pri  straznjoj  kuli,  nanosi  mnogo  stete.  Osamdeset  puta  gadjali  su  topovi  danas  unutra. 
Pet  na§ih  je  mrtvih,  bez  onih,  koji  su  na  branilistu;  jednako  ne  brojim  2ena  ni  djece.  Baruta 
i  2iveza  donijele  su  Turcima  deve  40  tovara.  Prisegao  je  (Hasan),  da  ne  ce  otici,  dok  se  ne 
predamo,  i  dokie  se  bude  (tek)  poznalo,  gdje  je  Sisak  stajao.  Ali  mi  ne  cemo,  da  se  o  nama 
govori  kao  o  Lambergu.  Micemopred  svijetom  sacuvati  slavno  ime, 
kakvo  nam  je  i  dosad  bilo.  Pomozite  nam  za  volju  Bozju  vi,  pukovnice  hrvatski  i 
upravitelju  siavonske  krajine.  Znamo,  da  nam  ban  ne  moze  pomoci,  jer  nema  novaca,  a 
zemija  mu  nije  pokorna.  Jednako  ni  braca  na  kaptolu  (zagrebackom)  ne  mogu  nista  uciniti, 
zato  nam  jo§  odgovora  ne  daju.  ProSle  nodi  dovikivao  nam  je  Turcin,  da  ce  svima  poklo- 
niti  2ivot,  ako  se  predadu,  samo  ne  meni.  Ako  se  §to  zgodi,  mi  nismo  krivi.«  Uza  svu  bi- 
jedu  nijesu  branitelji  ni  mislili,  da  se  predadu.  Hasan  pasa  pokuSao  je  napokon,  da  samoga 
Mikca  preplaSi.  U  posebnom  pismu  spoticao  mu  je,  §to  je  poslanike  i  vojnike,  koje  mu  bi- 
jaSe  poslao  (legates  nostros  et  milites  ad  te  missos),  onako  izdajni(5ki  i  sramotno  zaveo, 
te  ih  onako  krvolocno  pogubio  (eosque  crudeliter  occidisti),  pa  mu  je  zaprijetio,  da  ce  mu 
ko2u  oderati,  kad  Sisak  osvoji  i  razvaU.  Pasa  je  odluCio  ne  micati  se  s  mjesta,  ve(5  6e  pod- 
sadu  nastaviti  sve  do  zime  preko  ratnoga  obiCaja.  »Uzdao  si  se  i  pomo(5  oCekivao  si  dosad 
jedino  od  bana  Erdeda,  ah  mi  smo  jadi  od  njega  s  pomociu  Bozjom  i  Muhamedovom  .  .  . 
Sada  te  bijemo  topovima,  dovezenim  iz  osvojenoga  tatora  tvoga  vojvode;  no  kad  stignu 
ve6i  topovi,  kojima  smo  osvojiU  Bihad  i  Ripac.  bit  <ie§  i  ti  posve  drugoga  mi§ljenia.« 

Dne  29.  srpnja  digao  je  HasanpaSa  podsadu  Siska,  poSto  je  zaiudo  kroz  punih  pet 
dana  na  nj  udarao.  Namah  iza  njegova  odiazka  javija  zagrebaCki  kaptol  nadvojvodi  Er- 
riestu  dogadjaje  posljednjih  dana,  a  naroCito,  kako  se  je  grad  Sisak  s  Bo2jom  pomo(5u,  a 
budno§(^u  i  trudom  kaptola  sre(ino  obranio.  Pismo  se  svrSava  ovim  rijeCima:  »liududi  da 
je  bosanski  paSa  vrlo  ozlojedjen,  §to  je  pod  tim  jedinim  gradom,  koji  brane  svedenici,  ved 
dva  puta  suzbit,  te  je  morao  s  porazom  i  sramotnim  bijegom  odstupiti:  radi  toga  svima  si- 
lama  nastoji,  da  reCcni  grad  osvoji,  paCe  se  jc  svojim  Muhamcdom  zakleo.  da  ne  te  miro- 
vati,  dok  ga  svojoj  vlasti  ne  pokori,  te  Ijagu  i  sramotu  sebi  nanesenu  kojim  slavnim  djelom 
ne  operc*  (Quia  vero  passa  Bosnensis  indignissime  fert,  se  sub  unica  arce  a  sacerdotibus 


384  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

defensa,  bina  iam  vice  repulsum,  cum  clade  et  turpi  fuga  recessisse:  ob  id  totis  viribus 
praedictae  arci  capiendae  inhiat:  imo  vero  per  Mahometem  suum  iuravit,  se  non  quietu- 
rum,  donee  earn  propriae  subiiciat  potestati,  maculamque  et  ignominiam  sibi  inustam 
illustro  aliquo  facinore  aboleat). 

Poraz  bana  Erdeda  i  stajerskih  ceta  kod  Bresta  imao  je  medjutim  i  dobrih  poslje- 
dica.  U  svima  zemljama  kralja  i  cara  Rudolfa  uvidjalo  se  je,  da  se  je  dosad  p  r  e  m  a  1  o 
cinilo  za  obranu  kraljevstva  hrvatskoga,  pa  da  treba  kud  i  kamo  vise  zrtvovati,  da  se  jed- 
nom  barem  zaustavi  turska  sila.  Izvjesca  stajerskih  komesara,  molbe  i  zaklinjanja  bana 
Erdeda  i  zapomaganja  Zagrebcana  mnogo  su  doprinijela,  da  se  je  na  sve  strane  spremala 
pomoc  Hrvatskoj,  a  narocito  gradu  Z  a  g  r  e  b  u,  kojemu  je  zaprijetila  najveca  opasnost, 
odkad  je  Turcima  stajao  otvoren  put  preko  Kupe  i  Turopolja  do  Save  kod  Zagreba.  Na 
neprestane  poticaje  nadvojvode  Ernesta,  na  predstavke  ugarskoga  namjestnika  Kuthassyja 
i  kapitana  Palfija  i  Nadazda,  koji  su  6.  kolovoza  1592.  posli  u  Prag,  prenuo  se  je  napokon  i 
tromi  kralj  Rudolf.  On  se  nije  zadovoljio  time,  sto  je  zapovjedio,  da  odsad  tri  put  na  dan 
zvoni  tursko  zvono,  pozivljuci  krscane  na  molitvu  za  obranu  od  Turaka,  nego  je  poradio,  da 
se  skupi  dosta  vojske  i  novaca  za  dalje  ratovanje.  U  Hrvatskoj  su,  naravno,  neuztrpljivo 
izgledali  pomoc,  pa  tako  je  onda  i  nastaia  poslovica:  »Dok  se  u  Pragu  vijeca, 
propade  Slavonija«  (Dum  Pragae  consulitis,  Sclavonia  amittitur). 

Po  odredbi  kralja  Rudolfa  imale  su  sve  njegove  prostrane  drzavine  skupljati  novaca 
i  vojnika.  Suvise  je  povjerio  Eranji  Nadazdu,  da  o  njegovu  trosku  sabere  u  Ugarskoj  pu- 
kovniju  od  1000  placenih  konjanika  (husara).  Stajerci  su  vec  u  kolovozu  siljali  pomocne 
cete  u  Zagreb;  za  njima  povodile  su  se  i  druge  zemije,  pa  se  je  tako  na  koncu  kolovoza  i 
tijekom  rujna  sabrala  brojna  njemacka  vojska  oko  Zagreba.  Dne  21.  rujna  stigao  je  u  Va- 
razdin  i  Fran  jo  Nadazdi  sa  1000  konjanika,  pa  se  je  i  on  poslije  smjestio  izmedju  Zagreba  i 
Susjedgrada.  I  ban  Erdedi  sa  svojom  banskoni  cetom  i  zemaljskim  ustankom  nasao  se  je 
pred  Zagrebom,  te  je  iz  svoga  tabora  25.  rujna  pisao  ovo  hrvatsko  pismo  Varazdincima: 
»  . . .  Ovo  vidimo,  da  ste  svoje  Ijude  poslali  v  nas  tabor,  pod  zastave  cesareve  svetlosti,  sto 
ste  dobro  vcinili;  ali  pokehdob  jest  sada  sa  vseh  stran  velika  potrebscina  ovomu  nevolj- 
nomu  orsagu,  kako  i  sami  vidite,  i  v  toj  takovoj  ptorebscine  jesmo  duzni  vsi  da  pomoremo 
cim  .najvece  moremo,  znamo  da  se  neste  nigdar  kratili  na  sluzbu  i  na  pomoc  ovoga  orsaga: 
zato  vas  opominjamo  i  prosimo,  da  vise  oveli  Ijudi,  kotere  ste  v  tabor  poslali,  imate  dati 
200  kvarti  zobi  za  gotove  peneze,  ter  da  ju  vcinite  dovesti  ovamo  u  Zagreb  kobcine;  ovde 
vam  se  bote  za  nju  penezi  dati  prez  pomanjkanja.  Sto  znamo  da  hocete  dobrovoljno  vci- 
niti,  videvsi  sadasnju  potrebscinu.« 

Velika  vojska,  koja  bijase  polegla  u  Zagrebu  i  oko  njega,  stitila  je  glavni  grad  od 
turskoga  napadaja.  Buduci  da  je  i  grad  Sisak  bio  u  to  popravljen,  nije  se  Hasanpasa  usudio, 
da  ga  ponovo  podsjedne.  No  zato  je  u  drugoj  polovici  rujna  opet  kod  Petrinje  presao  preko 
mosta,  te  udario  na  Turopolje,  Dne  2.  listopada  javljalo  se  je  iz  Karlovca,  kako  je  minulih 
dana  Hasanpasa  u  Turopolju  spalio  49  sela  i  dva  trgovista  (oppida).  Ban  Erdedi  iz  tabora 
u  Zagrebu  30.  rujna  potanje  izvjescuje  nadvojvodu  Ernesta  o  toj  provali.  Po  njegovom  iz- 
vjescu  presao  je  Hasanpasa  25.  rujna  iz  Petrinje  preko  Kupe,  te  se  najprije  oborio  na  straze, 
koje  bijahu  ban  i  slavonski  general  Qrasswein  ondje  postavili,  da  paze  na  kretnje  turske. 
Svekolike  straze  bise  poubijane,  te  su  se  samo  dva  momka  spasila,  koji  su  vijest  o  turskoj 
provali  banu  donijeli.  Sutradan,  27.  rujna  harao  je  Turcin  po  citavom  Turopolju.  Osvojio  je 
kasteo  Vukovinu  Nikole  Alapica,  i  drugi  kasteo  u  Lomnici,  gdje  se  je  Hasanpasa  utaborio; 
ostali  kasteli,  medju  njima  2elin  grofova  Erdeda,  srecno  se  obranise.  No  zato  je  Hasanpasa 
spalio  i  porobio  preko  cetrdeset  sela,  koja  ban  poimence  nabraja  (Mraclin,  Lazine,  Obrez, 
dva  Novaka,  Kostanjevec,  Markusevec,  oba  Lukavca,  dolnju  Lomnicu,  Malu  i  Veliku  Mlaku, 
Brezovicu,  Nove  Cice,  Veliku  i  Malu  Qoricu,  Kobilic,  Rakarje,  Pleso,  Hrasce,  Buzin,  Za- 
prudje  i  Svetu  Klaru,  Botinec,  Qornje  i  Dolnje  Cehe,  Oresje,  Kosnicu  itd.),  te  je  dopro  sve 
do  kastela  Kerestinca.  Nadazdi,  koji  bijase  toga  dana  sa  svojih   1000  konjanika  dosao  pod 


KARLO.  MARKQROF  BURGAVSKI,  U  SLAVONIJI. 


Siisjedgrad,  htjeo  je  preci  preko  Save,  te  se  ogjedati  s  Turcima;  ali  ga  je  ban  odvratio  od 
nauma,  jer  je  turska  sila  kud  i  kamo  brojnija.  Hasan  opet  nije  se  usudio  preko  Save,  gdje  je 
stajao  utaboren  ban  Erdedi  s  njeinaCkiin  cetama,  vec  sc  ic  21.  rujna  stao  vracati  prema 
Kupi,  poharavsi  torn  prigodom  vinorodne  krajeve  u  Vukomerickim  goricama.  Provala  tur- 
ska bila  ie  ^trasna:  kako  piik  nije  bio  pripravan  na  bijeg,  zarobio  je  Hasanpa§a  mnogo 
ijudi,  po  i/'c^cu  haiu)\  II  preko  2000.  Suvise  je  ugrabio  sila  zita,  koje  je  sa  sobom  poveo 
na  1000  kola,  pa  onda  nebrojenu  stoku.  O  toj  provali  sirile  su  se  u  zapadnim  zemljama  jo§ 
straSnije  vijesti.  pace  se  govorilo  i  pisalo  o  novom  por?)zu  krscanske  vojske.  Tako  je  i 
nastala  legenda  o  porazu  krscanske  vojske  kod  Petrinje  dne  17.  rujna;  u  torn  boju  da  je 
zarobljen  Nadazdi,  da  je  izginula  sva  krscanska  vojska  (6000  ubijeno,  1000  zarobljeno),  da 
je  pasa  zarobio  12  topova,  7  zastava  i  koje  sta  drugo.  Jo§  su  se  sirili  glasi,  da  je  pasa  kod 
Zagreba   presao  preko  Save,  pa  da  ravno  ide  na  Ljubljanu.  Stanovnici  ijubljanski  stall  su 

vec  seliti  se  iz  grada  i  bjezati  u  gore; 

tek   poslije  stigli  su  pouzdani  glasi, 

da  su  se  Turci  vratili  u  Petrinju. 

U  to  je  nadvojvoda  Ernest  sve 
moguce  radio,  da  se  u  Zagrebu  i  okc 
njega  sabere  sto  veca  vojska,  pa  da 
se  io§  one  jeseni  poduzme  vojna  na 
Petrinju.  A  da  ne  bude  razmirica  iz- 
medju  hrvatskoga  bana  i  njeinackih 
zapovjednika,  imenovan  bi  naravni 
sin  tirolskoga  nadvoivode  Ferdi- 
nanda,  po  imenu  Karlo  mark- 
grof  Burgavski  (von  Burggau) 
od  kralja  Rudolfa  vrhovnim  vojvo- 
doni  za  sve  cete  u  lirvatskoj  i  Sla- 
voniji.  Time  je  stala  i  Tirolska  prino- 
siti  novaca  i  vojske  za  obranu  hrvat- 
skoga kraljevstva.  Dne  29.  listopada 
javlja  nadvojvoda  Ernest  ZagrebCa- 
nima  iz  stajerskoga  Qradca,  da  je 
markgrof  Karlo  vec  imenovan  vr- 
lioviiirn  vojvodom  (diser  beuorstenn- 
den  khriegsexpedition  wider  den 
erbfeind),  i  da  ce  za  koji  dan  stici  u 
Zagreb,  gdje  tt  nekoliko  dana  bora- 

viti,  dok  se  sva  domaiJa  i  strana  vojska  u  taboru  okupi.  Ernest  moli  gradjane,  da  Karia  i 
njegovu  druzinu  ^astno  doCekaju,  te  da  mu  prema  potrcbi  sve  za  pristojnu  placu  davaju. 

Markgrof  Karlo  stigao  je  s  druzinom  i  tirolskom  vojskom  u  Zagreb  7.  studenoga. 
DoCekali  su  ga  sveCano  i  ban  i  biskup,  te  su  ga  poveli  u  prvostolnu  crkvu,  gdje  je  bila 
sluzba  Bo^ja.  Slijededih  dana  dolazila  je  ostala  vojska,  tako  da  se  napokon  skupilo  nekoliko 
tisu(3a  Ijudi.  Osim  Ceta  markgrofa  Karla  i  ugarskih  konjanika  Nada2dovih  bile  su  doSle 
dvije  pukovnije  carske  (2fK)0  Ijudi),  koje  su  vodili  Ivan  Werner  i  Jakov  Hanibal  Reitenau, 
nadalje  Cete  salzburikoga  nadbiskupa,  i  napokon  talijanski  dobrovoljci,  koje  je  vodio  Se- 
bastijan  Montecuculi.  Svu  tu  vojsku,  kao  i  banove  (iete  i  Stajerske  razmjestio  je  geiicralni 
kvartirnik  Krsto  Heim  po  Satorima  izmedju  grada  Zagreba  i  Save,  a  kad  se  ie  malo  zatim 
Sava  razlila  te  Citav  kraj  poplavila.  preneseno  bi  logoriSte  na  breJSuljke,  Sto  se  ni^u  od 
Zagreba  do  Susjedgrada.  Tu  je  vojska  Cekala  ria  ladje,  s  kojima  tt  se  sastaviti  most  za  pre- 
laz  vojske  preko  Save. 


KARLO    MARKGROF  BURGAVSKI. 

Fo    savremenom    izvorniku    u    ambraSkoj 
zbirci  umjetno-historiCkoga  niuzeja  u  Be£u. 


k"  1  a  i  /*       Hrv       tv^vi       TH       (^\ 


9^ 


386  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Medjutim  se  je  cinilo,  da  ce  Hasanpasa  i  opet  preteci  krscanske  vojvode.  Svakako 
prije  14.  studenoga  provalio  je  on  s  velikom  vojskom  opet  u  Turopolje,  popalio  je  mnoga 
sela,  koja  bijase  posljednji  put  postedio,  pa  je  2000  dusa  poveo  sa  sobom  u  suzanjstvo.  Po- 
magali  su  ga  pri  torn  sandzakbegovi  pakracko-cernicki,  pozezki  i  zvornicki.  Druga  dva 
bega  harala  su  u  isto  vrijeme  u  krajevima  oko  Sredickoga.  Malo  iza  pasinoga  povratka  na- 
stojao  je  ban  Erdedi,  da  utvrdi  obale  Save.  Stoga  je  19.  studenoga  iz  svoga  tabora  u  Za- 
grebu  pozvao  stanovnike  varosi  Qradca  kod  Zagreba,  da  mu  dadu  novaca,  »ki  bi  sada  po- 
trebni  na  ove  strazbenice,  ke  te  se  nacinjatinabregSave.«  Ban  ozbiljno 
prijeti,  ako  se  njegovu  nalogu  ne  odazovu:  »I  ako  toga  v  takovoj  potreboce  ne  vcinite,  ne 
cete  prez  velike  kastige  biti,  ar  se  to  vseh  vas  pristoji . . .« 

Silne  kise,  koje  su  u  to  navalile,  prijecile  su  prelaz  krscanske  vojske  preko  Save. 
Kad  je  zatim  zapao  jos  golem  snijeg,  kako  ga  odavna  nijesu  pamtili,  zapeli  su  svi  ratni 
podhvati  i  krscanski  i  turski.  Dne  13.  prosinca  javljaju  zapovjednici  grada  Siska  mark- 
grofu  Karlu,  da  je  most  na  Kupi  (kod  Petrinje)  porusen,  turskih  satora  ne  vidi  se  ni  kod 
Petrinje  ni  kod  Hrastovice,  a  iz  tvrdje  Petrinje  nitko  ne  izlazi  niti  u  nju  ulazi.  N  e  vidi 
se  drugo  nego  silan  snijeg.  Na  osnovu  ovoga  pisma  i  drugih  izvjesca  sazvao  je 
markgrof  Karlo  bojno  vijece,  l^oje  je  zakljucilo,  da  se  tabor  razpusti  i  vecina  vojnika  kuci 
odpusti.  On  sam  ostao  je  jos  nekoliko  tjedana  u  Zagrebu. 

Dogadjaji  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  tijekom  godine  1592.  bijahu  kralja  Rudolfa  uvjeriii, 
da  Turci  ne  ce  mirovati,  vec  da  ce  naskoro  planuti  veliki  rat.  To  ga  je  sklonilo,  da  trazi  po- 
moci  od  Ugarske,  pa  zato  se  rijesi  nakon  vise  godina  opet  sazvati  ugarski  sabor,  da  trazi 
od  njega  sredstva  za  ratovanje.  I  tako  je  kralj  Rudolf  jos  5.  prosinca  1592.  sazvao  ugarski 
sabor,  koji  ce  se  sastati  u  Pozunu  25.  sijecnja  slijedece  godine  1593.  No  kako  se  kralju  nije 
nikako  htjelo  ostaviti  Praga,  te  pogadjati  s  ugarskim  stalezima,  odredio  je  namah,  da  ce  ga 
na  saboru  zastupati  brat  Matija.  Nadvojvoda  Matija  bio  je  treci  sin  kralja  Maksimili- 
jana,  mladji  od  Rudolfa  i  Ernesta.  Kako  po  otcevoj  odredbi  nije  imao  nikakva  utjecaja  na 
vladanje,  bijase  god.  1577.  prihvatio  poziv  nizozemskih  katolika,  pa  je  posao  onamo  za  vr- 
hovnoga  namjestnika,  koju  je  cast  vrsio  do  god.  1581.  All  buduci  da  je  Matija  preuzeo  tu 
sluzbu  bez  privole  svoga  brata,  kralja  i  cara  Rudolfa,  ozlojedio  ga  je  tim  tako,  da  ga  je  kralj 
iza  povratka  iz  Nizozemske  kroz  vise  godina  ocito  zapostavljao.  Tek  sada  povjerio  mu  je, 
da  ga  zastupa  na  ugarskom  saboru,  a  14.  travnja  1594.,  nakon  odlazka  nadvojvode  Ernesta 
u  Nizozemsku,  imenovao  ga  je  za  svoga  zamjenika  u  Ugarskoj  i  ostalim  svojim  zemljama. 
Dakako  da  Rudolf  nije  tada  ni  slutio,  da  ce  ga  brat  Matija  za  cetrnaest  godina  prinuditi,  da 
se  odrece  i  krune  ugarske. 

Dan  prije,  nego  sto  se  je  imao  otvoriti  ugarski  sabor,  naime  24.  sijecnja  1593.  sastao 
se  je  hrvatsko-slavonski  sabor  na  kaptolu  u  Zagrebu.  Zadaca  mu  je  poglavito  bila,  da  bira 
poklisare  za  sabor  u  Pozunu.  Izabrani  bise  kanonik  i  prepost  zagrebacki  Nikola  Selnicki  i 
viceprotonotar  Caspar  Petricevic,  kojima  bise  izdana  vjerovna  pisma  (literae  credentiona- 
les)  i  naputak  (instructio),  sta  da  govore  i  rade  na  ugarskom  saboru.  Neka  najprije  nadvoj- 
vodi  Matiji  izloze,  sta  bi  sve  trebalo  uciniti  za  spas  propadajucega  kraljevstva  hrvatskoga, 
i  kako  bi  se  morala  narocito  Petrinja  razoriti;  jer  ako  se  to  za  vremena  ne  ucini,  propasti  ce 
ne  samo  hrvatsko  kraljevstvo,  nego  i  citava  Qermanija  i  Ugarska.  Ta  u  posljednje 
dvije  godine  (biennio)  pasajebosanski  spalio  oko  dvadeset  i  §est 
gradova  i  kastela,  a  k  tomu  je  35.000  Ijudi  odvukao  u  suzanjstvo!  Po- 
slanici  neka  se  nadalje  potuze  na  zulume  kraljevskih  i  carskih  vojnika,  koji  su  grozno  ha- 
racili  u  nesrecnoj  zemlji,  te  narodu  sve  otimali,  pace  Ijudima  i  odijelo  s  tijela  skidali,  tako 
da  narodu  nije  drugo  preostalo  nego  zivot  i  polugolo  tijelo.  Osobito  je  haracio  neki  Veszei 
Joza,  vicekapitan  Nadazdovih  konjanika  i  pjesaka,  kojemu  se  ne  bi  smjelo  vise  dopustiti,  da 
dodje  u  zemlju.  Nadalje  trebalo  bi  bansku  cetu  pojacati  i  bolje  placati.  Sadanja  b  a  n  s  k  a 
c  e  t  a  broji  tek  250  konjanika  i  250  pjesaka,  a  sto  je  jos  gore,  nije  vec  nekoliko  go- 
dina primila  place  (ab  aliquot  iam  annis  insolutum),  pa  je  stoga  tako  neznatna  i 


UQARSKI  SABOR  1593.  3^ 

slab  a,  da  bi  jedva  odoliela  kakvomu  vojvodi  ili  begu,  a  kamo  li 
da  se  opire  premocnomu  pa§i  bosanskomu,  a  uz  to  io§  i  strati  na 
odredjenim  joj  postajama!  Ako  bi  se  pred  saborom  iznijela  tufba  na  bana  radi 
poraza  kod  Bresta,  neka  ga  poklisari  opravdaju  time,  sto  mu  nije  potekao  u  pomoc  ni  jedan  od 
oba  krajiska  generala,  zatim  sto  je  imao  premalo  domacih  vojnika,  i  §to  strane  5ete  nijesu 
bile  vikle  turskomu  ratovanju.  Generali  hrvatski  i  slavonski  neka  u  budu^e  rade  spora- 
zumno  s  banom  i  neka  ga  pomazu,  gdje  se  potreba  ukaze;  suvise  neka  se  51anci  posljed- 
njega  sabora  glede  zemaljskoga  ustanka  od  kraija  potvrde,  da  se  tako  podigne  i  vlast  ba- 
nova.  Poklisari  neka  jo§  upozore,  kako  je  kaptol  zagrebacki  proslih  godina  o  svorti  trudu 
i  trosku  branio  grad  Sisak;  ali  podjedno  neka  porade,  da  kaptol  za  obranu  toga  grada 
bude  primao  ili  od  Stajerske  ili  od  Ugarske  izdaSniju  pomoc.  Ako  bi  pak  poklisari  vidjeli,  da 
ni  nadvojvoda  Matija  ni  stalezi  ugarski  nijesu  skloni,  da  izdasno  pripomognu  obrani  kra- 
Ijevstva,  neka  onda  izjave:  »Stalezi  i  redovi  prebijedne  kraljevine  Slavonije,  li§eni  pomo6i 
1  podpore,  prije  nego  svi  padnu  u  turske  ruke  ili  ostave  prebivalista  u  svojoj  predragoj 
domovini,  te  se  drugamo  odsele:  najprije  pred  Bogom,  onda  pred  njegovim  veliCanstvom 
(kraljem),  pred  njegovom  jasnosti  (nadvojvodom  Matijom),  pred  citavim  ugarskim  kraljev- 
stvom  i  pred  cijelim  krscanskim  svijetom  najsvecanije  ocituju,  da  ce  naSavsi  se  u  skrainjoj 
nevolji  uciniti  za  svoj  zivot  i  obstanak  ono,  §to  im  sudbina  i  nufda  pokaze  kao  zgodnije  i 
koristnije.* 

Ugarski  sabor  bio  je  na  okupu  do  dva  mjeseca.  Stalezi  bill  su  ozlojedjeni,  sto  je 
kralj  trazio  od  njih  samo  dace  i  slicne  stvari,  dok  o  tegobama  njihovim  nije  bilo  ni  spo- 
mena.  Spoticali  su  kralju,  sto  jos  nije  popunio  palatinske  Casti  niti  ostrogonske  biskupije,  i 
sto  nije  kraljevstvu  vratio  stare  slobostine.  »Jer  tko  nije  Slobodan,*  govorili  su  oni,  »nije 
ni  podoban  da  se  bori.«  Napokon  dozvolise  ipak  ratnu  dacu  za  jednu  godinu  po  tri  zlatna 
forinta  od  seli§ta,  ali  odredi§e,  da  je  ne  ubira  kraljevska  komora,  nego  od  sabora  izabrani 
povjerenici  ili  deputati,  i  to  Sigismund  Rakoci  u  gornjoj  Ugarskoj,  Stjepan  Illeshazy  u  zu- 
panijama  s  obje  strane  Dunava,  a  Nikola  Istvanffy  u  Slavoniji.  Buduci  da  su  poklisari  kra- 
Ijevina  Hrvatske  i  Slavonije  staleze  gorljivo  podupirali  u  pogledu  starih  slobostina,  to  je 
sabor  podupro  takodjer  njihove  zelje  i  zahtjeve.  Clankom  9.  odredjeno  bi,  da  se  za  obranu 
Slavonije  ostavi  svakolika  ratna  daca  u  njoj  ubrana;  suvise  bi  dozvoljeno,  da  se  od  ratne 
dace  ugarske  ustupi  10.000  forinti,  koje  ce  Illeshazy  i  Rakoci  predati  Istvanffyju.  Clankom 
20.  opet  zamolise  ugarski  stalezi  kraija,  da  banu  pove^a  bansku  cetu  i  da  joj  dosad  zaslu- 
2enu  placu  izplati,  zatim  da  banu  podijeli  svoj  kraljevski  ugled  i  vlast  nad  svima  kapita- 
nima  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  (eique  suam  auctoritatem  et  in  earum  partium  capitaneos 
potestatem  dare  dignetur).  Kralj  je  sve  (23)  zakljucke  saborske  potvrdio  u  Pragu  20. 
oiujka  1593. 

Ban  Tomo  Erdedi  ne  bijaSe  poSao  na  sabor  u  Po2un.  Dne  30.  sijeCnja  1593.  pi§e  on 
iz  Samobora  nadvojvodi  Ernestu  i  potvrdjuje,  da  je  primio  njegovo  pismo,  u  kojemu  na- 
la?e  njemu,  da  ne  ide  na  sabor  u  Poiun,  nego  neka  ostane  na  granici  u  ovim  burnim  vre- 
menima;  ban  zadovoljava  nalogu  kraljevu,  te  ostaje,  premda  imade  privatnih  posala  u  Po- 
iunu  (elegi  potius  publica  privatis  anteponere).  I  zaista  je  banova  nazoiJnost  u  domovini 
bila  potrebita,  jer  je  morao  stajati  uz  bok  markgrofu  Karlu  Burgavskomu,  kojl  je  bio  na 
Celu  preostalim  Cetama  u  Slavoniji.  Osim  toga  radilo  se  je  i  o  torn,  da  se  sagradi  most  na 
Savi  za  prela^enje  vojske,  zatim  da  se  mjesto  razvaljenoga  Bresta  podigne  druga  tvrdlnja 
nasuprot  Petrinji.  jer  je  zapovjednik  njezin  Rustanbeg  stao  vc6  prvih  dana  sijeCnja  Siljati 
svoje  Cete  preko  Kupe.  Tako  je  jedna  Ceta  turska  10.  sijeCnja  spalila  kaSteo  Martlnkovi(5, 
te  povela  u  suianjstvo  200  Ijudi.  Pod  konac  sijeCnja  ostavio  je  markgrof  Karlo  Slavoniju, 
te  se  je  2.  veljaCe  svratio  u  Stajerski  Qradac.  Qovorilo  se  je,  da  6e  po^i  za  upravltelja  u 
Nizozemsku.  Mjesto  njega  bija^e  nadvojvoda  Ernest  imenovao  zamjenikom  svojim  i  njego- 
vim vrstnoga  pukovnika  Ruprechta  Eggenberga.  Taj  je  bio  rodom  Stajerac.  te  je 
doslije  slu2io  gotovo  kroz  dvadeset  godina  u  §panjolskoj  vojsci  u  Nizozemskoi  pod  giaso- 

25' 


388.  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

vitim  vojvodom  Aleksandrom  Farneseom  Parmanskim.  Vrativsi  se  u  domovinu  u  zgodan 
cas  zapala  ga  je  zadaca,  da  podje  u  rat  na  Turke.  U  naputku,  sto  ga  mu  je  dao  nadvojvoda 
Ernest,  kaze  se,  da  imade  zapovijedati  vojsci  zajedno  sa  slavonskim  generalom  Stjepanom 
Grassweinom,  zatim  s  Ivanom  Wernerom  i  Jakovom  Hanibalom  Reitenauom,  pukovnicima 
carskih  i  salzburzkih  ceta  u  Slavoniji.  Suvise  imade  dopisivati  i  sporazumno  raditi  s  hrvat- 
skim  generalom  Auerspergom  i  hrvatskim  banom  Erdedom.  On  je  samo  zamjenik  vrhov- 
noga  vojvode  Karla  Burgavskoga,  stoga  mora  u  svim  vaznim  stvarima  traziti  oba- 
vijesti  od  nadvojvode  Ernesta;  jedino  u  osobito  presnim  poslovima  smije  sam  odredjivati, 
sto  je  nuzdno,  ako  i  ne  bi  bilo  ostalih  drugo  a  njegovih  u  Zagrebu.  Osobito  pak  iztice  se 
u  naputku,  »da  se  siromasni  narod  ne  obterecuje  vojnictvom,  i  da  mu  se  ne  otima  ono  malo 
sirotinje,  sto  je  jos  imade.« 

Ruprecht  Eggenberg  dosao  je  u  Zagreb  vec  na  pocetku  veljace  1593.  Najprije  bilo 
mu  je  obnoviti  stegu  i  red  kod  njemackih  ceta,  koje  su  kroz  zimu  plandovale,  te  se  s  do- 
macim  vojnicima  cesto  razbijale.  Dne  12.  travnja  pribivao  je  saboru  kraljevine  Slavonije 
na  kaptolu  u  Zagrebu  kao  povjerenik  nadvojvode  Ernesta,  te  je  u  njegovo  ime  predlagao, 
da  se  plodno  Turopolje  (fructiferas  Turopole  oras)  oslobodi  izpod  turske  vlasti.  Stalezi  su 
odusevljeno  prihvatili  poziv,  te  su  trazili,  da  se  sto  prije  pogubna  tvrdinja  u  Petrinji  (exi- 
tiale  castrum  illud  Petrinya)  obori.  Buduci  da  se  je  zagrebacki  kaptol  slavnom  obranom 
Siska  i  Drencine  posve  iztrosio,  mole  kralja,  da  bi  recenomu  kaptolu  darovao  Lepoglavu, 
jer  da  Pavlini  imadu  i  u  Ugarskoj  prostranih  imanja.  Stalezi  nadalje  odredjuju  ratnu  dacu 
po  sest  forinti  od  porte,  plativu  u  dva  roka  (na  Duhove  i  Martinje),  zatim  da  se  unovaci 
200  konjanika  i  250  pjesaka  (haramija),  koji  da  se  podijelle  medju  banove  kapitane,  pa  da 
stoje  na  strazi  u  izlozenim  kastelima,  kao  u  Vnkovini,  Lukavcu,  Hrastilnici,  Drencini  i  ka- 
stelima  opatije  u  Topuskom.  Stalezi  napokon  dozvoli^e  na  poziv  nadvojvode  radnike  i  po- 
voz  za  utvrdjivanje  krajiskih  gradova  (osobito  Koprivnice  i  Sredickoga),  kao  i  za  preva- 
zanje  topova  i  ladja.  Jedino  hrane  za  vojsku  ne  mogu  dozvoliti,  jer  su  strani  vojnici  vec 
razgrabili  veci  dio  zalihe. 

Dok  se  je  ovako  krscanska  vojska  skupliala  i  pripravljala  prvih  mjeseci  god,  1593., 
nije  ni  bosanski  pasa  mirovao.  I  poslije  10.  sijecnja  zalijetao  se  je  budi  Rustanbeg  petrinjski 
budi  ostali  begovi  u  Hrvatsku  i  Slavoniju,  a  narocito  u  krajeve  izmedju  Kupe  i  Save.  Tako 
javlja  ban  Tomo  Erdedi  19.  veljace  iz  Samobora  Stjepanu  Grassweinu,  da  su  njegove  cete 
nedavno  dva  puta  razbile  Turke;  prvi  put  400  Turaka,  a  drugi  put  12.  veljace,  kad  je 
Rustanbeg  sam  sa  1300  momaka  posao  robiti  Kravarsko.  Ovaj  drugi  put  mnogo  je  Turaka 
poginulo,  jer  ih  je  120  banskih  vojnika  docekalo  u  tijesnom  klancu,  te  ih  u  bijeg  natjeralo. 
Nastradao  je  i  barjaktar,  a  Rustanbeg  jedva  je  pje.ske  nekako  pobjegao,  dok  su  banovi  voj- 
nici uhvatili  njegova  konja  i  oslobodili  preko  100  krscanskih  suznjeva.  Uza  sve  to  obnovio 
je  Rustanbeg  svoja  cetovanja,  htijuci  krscane  zabaviti,  dok  sagradi  most  preko  Kupe,  koji 
je  po  nalogu  Hasanovu  morao  podici  za  cetiri  dana.  Taj  je  most  jamacno  bio  gotov  vec  u 
ozujku,  a  na  to  mu  je  Hasan  zapovjedio,  da  do  krscanskoga  Uzkrsa  (18.  travnja)  sagradi 
jos  i  drugi  most  onamo  blize  Sisku.  Kroz  citavo  vrijeme,  sto  su  se  oba  mosta  gradila, 
Rustanbeg  je  neprekidno  uznemirivao  krsdane.  Pace  i  onda,  kad  je  sve  ved  bilo  spremno, 
izasao  je  Rustanbeg  u  noci  od  19.  na  20.  svibnja  iz  Petrinje,  te  Je  s  vojskom  od  3000  konja- 
nika i  300  pjesaka  nemilo  poharao  one  krajeve  izmedju  Kupe  i  Save,  koji  su  dosad  manje 
stradali.  O  toj  provali  izvijestio  je  namah  slavonski  general  Stjepan  Grasswein  iz  Zagreba 
nadvojvodu  Ernesta  20.  svibnja  ovako:  »Rustanbeg  prosao  je  nocas  sa  3000  konjanika  i 
300  pjesaka,  i  posao  je  u  Turopolje  i  Kerestinec.  Putem  porobio  je  i  popalio  6  sela  (Kupi- 
nec,  Zdencinu,  Galgovo,  Stupnik  i  Colnicevo  selo),  te  je  sa  cobom  odveo  mnogo  krscana  u 
suzanjstvo.«  Zagrebacki  biskup  Gaspar  Stankovacki  javio  je  takodjer  nadvojvodi  Ernestu 
iz  Zagreba  22.  svibnja  o  toj  provali:  »Sagradivsi  Turcin  most  kod  Petrinje,  gdje  je  i  prije 
bio,  neprestano  nas  napastuje.  Prije  nekoliko  dana  odveo  je  silno  Ijudstvo  iz  Jamnice,  Bre- 
ZQVice  i  drugih  mjesta  u  kraju  izmedju  Save  i  Kupe,  a  danas  prije  zore  prodro  je  s  velikom 


PODSADA  SISKA  OD   15.  LIPNJA   1593. 


389 


I 


vojskom  prenia  Kerestincu.  Samoboni  i  Jastrebarskom,  pale^i  i  robe($i  sela  i  dvore.  Na- 
roda  je  silu  Bozjii  zarobio  te  strah  i  trepet  razSirio  po  citavoj  zemlji.  FMiduci  da  je  ovako 
na§a  kraljevina  gotova  da  propadne,  molim  va§u  jasnost,  da  izradi  kakvu  pomoc  za  njezinu 
obranu.  Toliko  je  stanovito,  ako  ne  pru^i  pomo(Si  Bog  i  njegovo  veliCanstvo,  da  ^emo  svi- 
koliki  postati  plijenom  Turaka.*  Ban  Erdedi  boravio  je  jo§  20.  svibnja  u  Jastrebarskom, 
ali  je  imao  premalo  Ijudi,  da  se  sam  oborl  na  kud  i  kamo  jacega  neprijatelja. 

Hasanpasa  je  u  to  boravio  u  K  o  s  t  a  j  n  i  c  i,  gdje  je  skupljao  vojsku  1  c^inio  priprave 
za  trecu  podsadu  Siska.  Vec  20.  svibnja  znalo  se  je  ii  Zagrebu,  da  iz  OradiSke  voze  Savoin 
velike  topove  prema  Siskii.  I  liCki  sandzakbeg  Ibrahim  bija§e  vec  skupio  svoje  Cete,  te  se 
utaborio  kod  Zrinja.  Poze^ki  i  pakracko-cernicki  sandzaci  ne  bijahu  tada  jo§  stigli  zbog 
vcHke  vode.  Dne  27.  svibnja  znalo  se  je  u  Karlovcu,  da  je  i  zvorniCki  sandzak  Mcmibeg 
dopro  do  Kostajnice,  te  se  utaborio  kod  Strigova  (Strigovle)  oko  dvora  Rustanbegova;  ii 


BOJISTE  KOD  SISKA  22.  LIPNJA   1593. 
Po  savremenom  nacrtu  oCevidca.  Izvornik  u  c.  i  kr.  ratnom  arklvu  u  BeCu. 


isto  vrijeme  stajao  je  kliSko-hlivanjski  sandzak  Apardibeg  kod  Sane  i  na  Bilajskom  polju. 
Napokon  3.  lipnja  javija  Stjepan  Grasswein  iz  Varafdina,  da  HasanpaSa  vtt  napreduje 
prema  Sisku,  pa  da  de  DrenCinu  i  Sisak  podsjodnuti.  I  zaista  je  turska  vojska  malo  zaum 
navalila  na  kaSteo  D  r  e  n  C  i  n  u,  pa  kad  je  taj  nakon  kratke  borbe  zauzela.  pala  je  na 
Vidovdan  15.  lipnja  pod  Sisak.  Tabor  svoj  smjestio  je  HasanpaSa  na  desnoj  obali 
Kiipe  neposredno  pred  njezinim  uSdem  u  Savu:  iz  tabora  vodio  je  most  preko  Kupe  na 
lijevu  obalu  njezinu,  naime  na  o  t  o  k  (poluotok),  §to  ga  ondjc  tvore  rijekc  Sava.  Kupa  i 
Odra.  Uz  tu  lijevu  obalu  Kupe  dao  je  paSa  podidi  nasip,  pa  je  na  nj  smjestio  topove.  iz 
kojih  le  pucao  na  grad  Sisak.  U  gradu  su  zapovljedali  zagrebaCki  kanonici  B I  a  2  Q  j  u- 
rak  i  Matija  Fintid  (Mikac  nije  vi§e  bio  u  tvrdinji).  koji  su  uza  se  imali  nckih  300  voj- 
nika.  Ve(5  za  prvih  turskih  juriSa  poglnuo  Je  Matija  Finti(J.  a  na  to  je  obranu  rukovodio  sam 
Ojurak.  Kako  se  ]e  hrabro  ponio,  najbolje  dol<azaje  hrvatsko-slavonski  sabor,  koji  mu  ie 


390  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

poslije  (9.  sijecnja  1595.)  izdao  priznanicu  o  njegovu  junactvu.  Tu  se  medju  inim  kaze, 
kako  je  on  »zapovjednictvo  grada  Siska,  od  brace  kanonika  i  drugova  njemu  predano  i 
izruceno  u  ono  najstrasnije  vrijeme  bijesnih  bojeva  tako  vrsio,  da  je  poduprt  jedva  sa 
300  vojnika  bijes  i  necuvenu  gordost  bosanskoga  pase  Hasana  neustrasivo,  imajuci  pred 
ocima  najtezu  podsadu,  s  veselim  licem  i  velikom  srcanosti  izdrzao;  podsjednut  i  odasvud 
cudesnim  i  orijaskim  topovima  toliko  bijen,  da  su  zidine  bile  gotovo  sa  zemljom  sravnjene, 
nije  dao  nikakvog  znaka  klonulog  duha.  On  je  pace  vojnicima,  kojima  su  Turci  vodu  za- 
tvorili  (zakratili),  badava  i  darezljivo  vlastito  vino  i  hranu  dijelio,  pa  ih  tako  dnevice  cinio 
sve  gorljivije  i  najspremnije,  da  su  sve  zapovijedi  s  takmenjem  i  najvecom  revnoscu  slu- 
sali  i  izpunjavali.  Izgubivsi  pak  druga  (Fintica),  pa  i  dvanaest  odlicnijih  (vojnika),  d  o  p  a- 
nuvsi  is  am  tezke  rane,  nije  se  nikako  dao  prinuditi  na  sramotnu  predaju,  ni  pri- 
jetnjama,  a  ni  obecanjima,  koja  su  mu  cesto  na  strjelicama  u  grad  dobacivali.  On  je  pace 
bio  spreman  podnijeti  i  najgore,  te  pretrpiti  sladku  smrt  za  sladku  domovinu,  pa  je  tako 
suzbijao  sve  najlukavije  i  najbjesnije  napadaje  neprijateljske,  dok  nije  tezko  izgledana  voj- 
ska  krscanska  pomoc  donijeia . . .«  (Praefecturam  enim  arcis  Siscianae,  a  fratribus  et  con- 
canonicis  suis  aestuantissima  ilia  flagrantium  beilorum  tempestate  sibi  demandatam  et 
commissam,  ita  administravit,  ut  vix  trecentorum  militum  manu  stipatus  Hazan  bassae 
Boznensis  ferociam  inauditamque  superbiam  imperterritus,  obsidionem  gravissimam  prae 
oculis  habendo,  hilari  vuitu  magnoque  animo  sustinuit;  obsessus  ac  undique  mirae  ac  stu- 
pendae  magnitudinis  bellicis  machinis  tantopere  impetitus,  ut  muris  fere  solo  aequatis  nul- 
lum devicti  animi  indicium  dedit.  Imo  milites,  ab  aquis  per  hostem  prohibitos,  vini  et  meatus 
proprii  gratuita  et  ac  liberali  distributione  quotidie  magis  magisque  ferventiores  ac  in  omnia 
imperata  cum  aviditate  et  summo  studio  capessenda  et  exequenda  promptissimos  effecit. 
Amisso  autem  socio  aliisque  duodecim  potioribus,  cum  et  ipse  grave  vulnus  accepisset,  nee 
minis,  nee  poUicitationibus,  quae  frequentia  per  sagittas  in  arcem  immittebantur,  ad  tur- 
pem  deditionem  compelli  potuit;  sed  extrema  quaequae  prius  dulcemque  pro  dulci  patria 
mortem  Deo  patriaeque  offerendam  ratus,  tamdiu  omnes  hostium  callidissimas  et  rabidis- 
simas  molitiones  sustinuit,  donee  ille  vix  expectatus  Christianorum  exercitus  praesentis- 
simam  opem  tulit . . .). 

Cim  je  Hasanpasa  pao  pod  Sisak,  potekli  su  glasnici  u  Zagreb  Eggenbergu  i  banu,  u 
Karlovac  Andriji  Auerspergu,  i  u  Koprivnici  Stjepanu  Qrassweinu,  vapeci  za  pomoc.  Hr- 
vatski  general  Auersperg,  uvjerivsi  se,  da  Turci  ne  idu  na  Karlovac,  kako  se  je  svedjer 
bojao,  nego  da  su  zaista  pod  Siskom,  pohitao  je  na  samo  Tjelovo  17.  lipnja  sa  300  arke- 
buzira  (konjanika  oklopnika  s  tigrovom  kozom),  i  to  200  Kranjaca  i  100  Korusaca,  prema 
Zagrebu,  te  je  18.  lipnja  (u  petak)  stigao  k  desnoj  obali  Save  kod  Zagreba.  Ban  Erdedi, 
Ruprecht  Eggenberg  i  druge  vojvode  bijahu  vec  preveli  preko  mosta  svoje  cete,  te  se 
usancili  kod  sv.  Klare  u  Zaprudju.  Po  predlogu  Auerspergovu  zasli  su  19.  lipnja  u  Turo- 
polje,  te  su  20.  lipnja  bill  pred  Erdedovim  kastelom  u  2eiinu.  Citava  krscanska  vojska 
brojila  je  nekih  500()  konjanika  i  pjesaka.  Ban  Tomo  Erdedi  imao  je  uza  se  bansku  cetu  i 
zemaljski  ustanak,  svega  1240  momaka;  Eggenberg  vodio  je  Reitenauovu  pukovniju  i  jo§ 
neke  njemacke  cete,  u  sve  nekih  1600  momaka;  grof  Petar  Erdedi  doveo  je  oko  500 
Uskoka,  Stjepan  Grasswein  400  momaka,  Auersperg  300  oklopnika;  manje  odjele  od  100  do 
200  momaka  vodili  su  kapitani  Adam  Rauber,  Krsto  Obrican,  Juraj  i  Sigismund  Paradaiser 
i  drugi.  Bilo  je  u  vojsci  i  hrvatskih  kapitana,  kao  krizevacki  konjanicki  kapitan  Ivan  Dras- 
kovic, Stjepan  Tahi,  Benedikt  Turoc,  Franjo  Orehovacki,  Vuk  od  Druskovca  i  grof  Stje- 
pan Blagajski.  U  posljednje  vrijeme  dosao  je  i  Melkior  Rodern  Friedlandski  s  izvjezbanom 
cetom  svojom  od  500  slezkih  strijelaca,  s  kojima  se  bijase  nedavno  proslavio  u  ratu  polj- 
skoga  kralja  protiv  velikoga  kneza  moskovskoga.  Izcekivalo  se  je,  da  ce  do6i  i  knez  Juraj 
Zrinski  iz  Medjumurja,  ali  on  se  je  pismom  od  18.  lipnja  izpri5ao. 

Dne  21.  lipnja  utaborila  se  je  kr§6anska  vojska  kod  kastela  Novigrada  na  Savi, 
koji  je  takodjer  pripadao  grofovima  Erdedima.  Sutradan,  22.  lipnja  rano  u  jutro  vijedalo 


I 


POBJEDA  NAD  TURCIMA  KOD  SISKA  21.  LIPNJA  1593.  391 

je  u  Satoru  Andrije  Auersperga  bojno  vijece.  Neki  su  predlagali,  da  se  tek  podje  na  reko- 
gnosciranje,  da  se  razvidi  stanje  grada  Siska  i  smjeStaj  turske  podsadne  vojske;  drugi  su 
trazili,  da  se  ravno  udari  na  HasanpaSu  i  zametne  odIuCni  boj.  Sred  vijecanja  stife  skoro- 
te^a  iz  Siska,  koji  javi,  da  (5e  tvrdinja  morati  napokon  pasti,  ako  ioi  io§  d  a  n  a  s  ne  dodie 
vojska  u  pomod.  Ta  je  vijest  potresia  i  najopreznije  vojvode,  pa  su  svi  jednodui>no  prihva- 
tili  predlog  bana  Erdeda  i  generala  Auersperga,  da  se  smjesta  pohita  pred  Sisak.  Kako  ie 
ve6  sve  bilo  pripravno  za  polazak,  posjedali  su  namah  na  konje  i  krenuli  uz  desni  brijeg 
Save  na  jug.  Ved  za  jedan  sat  mogla  se  je  vojska  staviti  u  bojni  red.  Prvu  Hi  prednju  ^etu 
saCinjavali  su  hrvatski  konjanici  (huzari)  i  pjeSaci  pod  banom  Erdedom;  njih  su  imali  po- 
magati  karlovaCki  oklopnici  pod  Auerspergom.  Tek  iza  ovih  slijedio  je  Rodern  sa  svojim 
strijelcima,  i  napokon  Reitenauova  pukovnija  i  Montecuculijeve  cete  pod  Eggenbergom  kao 
straznja  5eta.  Napredujuci  ovako  neko  pol  sata  stigli  su  na  polje  pred  Sisak,  gdje  ih  je  ved 
dekao  HasanpaSa  s  najizabranijim  svojim  Cetama  od  nekih  10.000  momaka.  Bilo  je  oko 
1  sat  o  podne  21.  lipnja  na  dan  sv.  Abaci  j a. 

Izjutra  bilo  je  na  lijevoj  strani  Kupe  pred  Siskom  tek  nekih  2000  Turaka;  sam  Ha- 
sanpaSa  bio  je  s  citavom  ostalom  vojskom  svojom  u  taboru  s  desne  strane  Kupe.  Vojska  je 
njegova  u  taboru  bila  brojna;  sastojala  je  od  18.000  redovitih  vojnika  i  od  20.000  neredo- 
vitih  Ceta  (spahija,  zaima  i  Vlaha).  U  njegovu  taboru  bili  su  svi  sandzaci  bosanskoga  vila- 
jeta,  kao  stari  zvorniCki  sand2ak  Qazi  M  e  m  i  b  e  g  sa  1500  momaka,  mladi  hercegovac^ki 
Mehmetbeg,  sultanov  sestrid  i  sin  Ahmetpa§e,  sa  3000  momaka,  nadalje  kli§ko-hlivanj- 
ski  sandzak  Apardibeg  sa  3000  Ijudi,  lidki  sandzak  I  b  r  a  h  i  m  b  e  g,  sin  Memibega  zvor- 
niCkoga,  sa  2000  Ijudi,  cerniCko-pakradki  sandzak  D2aferbeg,  brat  Hasanov,  sa  700  Ijudi, 
i  po2ef ki  sandzak  Ramadanbeg  sa  1000  momaka.  Pace  i  vuditrnski  sandzak  Kurt- 
beg,  sin  nekadanjega  bosanskoga  beglerbega  Ferhatpa§e  Sokolovida,  bija^e  doveo  iSOO 
vojnika.  Uz  ove  sand^akbegove  bilo  je  i  manjih  turskih  vojvoda,  kao  Sinanbeg  od  Oraho- 
vice,  neki  Juneribeg  sa  1500  momaka.  petrinjski  zapovjednik  Rustanbeg  sa  500  mo- 
maka, Memi  vojvoda  od  Bihada,  i  kapitan  od  QradiSke  sa  1000  Ijudi.  Sam  HasanpaSa  imao 
je  svoje  dru2ine  i  Ceta  do  4000  momaka.  Kad  su  mu  prvi  glasi  stigli.  da  se  kr^danska  vojska 
primiCe,  nije  Hasan  pravo  ni  vjerovao;  tek  kad  se  je  o  podne  sam  uvjerio,  da  su  glasi  isti- 
niti,  pohitao  je.  da  predje  preko  Kupe  i  da  kr^^dane  ondje  dodeka.  VuCitrnskomu  sand2aku 
Kurtbegu  i  kli§ko-hlivanjskomu  sandzaku  Apardibegu  povjerio  je,  da  duvaju  tabor,  te  da  iz 
njega  neprestano  pucaju  na  Sisak,  a  sam  sa  svim  ostalim  sandzacima  i  sa  10.000  najbolje 
vojske  pre§ao  je  preko  mosta.  te  je  na  odigled  Sisku  razmjestio  vojsku  tako,  da  joj  je  za 
ledjima  bila  rijeka  Kupa,  na  lijevoj  strani  Odra,  a  na  desnoj  most  preko  Kupe,  da  bi  u  slu- 
Caju  skrajnje  potrebe  mogla  po  njemu  uzmaknuti  u  tabor.  Vojsku  je  razdijelio  u  tri  skupine: 
lijevo  krilo  uz.Odru  sastojalo  je  od  pjeSadije,  naroCito  od  strijelaca,  u  srediStu  stajao  ie 
zvomfCki  sandzak  Memibeg,  a  na  desnom  krilu  blizu  mosta  sam  HasanpaSa. 

Cim  su  hrvatske  dete,  naroCito  konjanici,  ugledali  Turke,  nijesu  se  mogle  suspreg- 
nuti,  ved  su  se  smjesta  svom  Jestinom  oborilc  na  neprijatelja.  Uz  straSnn  viku  i  lomljavu 
s  obje  strane  zametnulo  se  kreSevo,  u  kojem  su  brojem  preteJ?itiji  Turci  stall  hrvatske  dete 
potiskivati  prema  Odri.  U  taj  Cas  priskoCi  u  pomod  banu  Erdedu  hrvatski  general  Andrija 
Auersperg  sa  svojim  arkebusirima,  te  stade  na  Turke  neprestano  pucati  tako.  da  mu  nijesu 
mogli  odolijevati.  U  to  se  uplete  u  boj  i  Rodem  sa  svojim  strijelcima.  Turci  ne  mogahu  se 
ovima  vi§e  opirati,  pa  stadoSe  uzmicati  prema  mostu,  da  se  sklone  u  tabor.  Cetiri  stotine 
Turaka  bija§e  ved  prebjeglo  preko  mosta  na  desnu  stranu  Kupe.  kad  su  si  karlovaCki 
arkebusiri  pod  Stjepanom  Blagajskim  prokrCili  put  do  mosta.  pa  zakrCili  Turcima  dalji  bijeg 
preko  nJega.  Nekako  u  isto  vrijeme  provalio  ie  I  kanonik  Bla?  OJurak  sa  svollh  300  junaka 
iz  grada  Siska,  te  se  je  oborio  na  neprijatelje.  Turci,  potisnuti  i  od  mosta  i  od  Siska.  nagnuSe 
u  bijeg  prema  kutu,  §to  ga  tvori  Kupa  s  Odrom.  pa  navaliSe  u  Kupu,  da  Je  prepHvaJn.  Tu  fe 
nastala  silna  gu2va  i  smutnia,  tako  da  se  Ie  najved!  dio  blegunaca  u  Kupi  potopio. 


392  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Boj  na  »Otoku«  kod  grada  Siska  trajao  je  posve  kratko  vrijeme,  po  prilici  jedan 
5at  (od  jedne  do  druge  ure  po  podne),  a  svrsio  se  je  podpunim  porazom  Turaka.  Od  10.000 
vojske  spasila  se  bijegom  jedva  desetina;  sve  ostalo  ili  je  poginulo  od  maca  krscanskoga  ili 
se  je  potopilo  u  Kupi,  Savi  i  Odri.  Medju  onima,  koji  su  nasli  smrt  u  Kupi,  bio  je  i  sam 
Hasanpasa,  zatim  sultanov  sestric  Mehmedbeg  od  Hercegovine,  star!  zvornicki  sandzak  Me- 
mibeg,  Hasanov  brat  Dzaferbeg,  pozezki  sandzak  Ramadanbeg  i  Sinanbeg  od  Orahovice. 
Bijegom  spasio  se  je  licki  sandzak  Ibrahimbeg  zatim  Rustanbeg,  koji  se  je  sklonio  u  tvrdu 
Petrinju.  Kurtbeg  od  Vucitrna,  i  Apardibeg  od  Hlivna  i  Klisa,  kojima  bijase  povjereno  cu- 
vanje  tabora  na  desnoj  strani  Kupe,  vidiv§i  da  je  jezgra  vojske  razbijena,  unistili  su,  koliko 
su  mogli,  ratnu  zairu  i  hranu,  pa  su  pobjegli  glavom  bez  obzira.  Tako  je  pobjedonosnu 
krscansku  vojsku  zapao  ogroman  plijen.  Osim  dragocjenih  haljina  i  sitnoga  oruzja  zaplije- 
nili  su  krscani  10  barjaka,  8  velikih  topova  na  kotacima  (medju  njima  i  Kacijanericu)  i  vise 
manjih  falkoneta,  nadalje  vise  stotina  topovskih  zrna,  i  mnogo  velikih  i  lijepih  ladja  (30), 
na  kojima  se  je  dovazala  hrana  i  zaira. 

Vojvode  krscanske  vojske  pozurise  se,  da  po  teklicima  i  pismima  razglase  sjajnu  po- 
bjedu  krscansku.  Tako  imade  obseznih  izvjeStaja  o  boju  od  Auersperga,  Eggenberga,  Qrass- 
weina,  pace  i  od  Roderna.  Svaki  je  vojvoda  medjutim  nastojao,  da  sebe  sto  vi§e  iztakne, 
a  drugove  omalovazi.  Prema  ovim  izvjestajima  bas  godi  Erdedov  kratki,  jednostavni  i 
objektivni  izvjestaj  nadvojvodi  Ernestu,  u  kojem  se  krasno  odsijevaju  cednost  i  poboznost 
hrvatskoga  junaka.  Ban  Tomo  Erdedi  pise  iz  tabora  pred  Siskom  23.  lipnja  nadvojvodi  do- 
slovce  ovako:  »Koliko  je  Hasanpasa  bosanski  protiv  ovih  krajeva  i  oblasti  njegovog  car- 
skog  velicanstva  kroz  neko  vrijeme  bjesnio,  i  koliku  je  pustoS  ovomu  bijednomu  kraljev- 
stvu  prouzrocio,  ne  dvojim  da  je  vasa  jasnost  ve6  dugo  razabrala.  Prezrev§i  on  mir  i 
savez  minulih  je  dana  kasteo  Drencinu  osvojio,  pa  izvrsiv  tu  stvar  srecno  opasao  je 
grad  Sisak  15.  ovoga  mjeseca  podsadom,  te  je  na  nj  udarao  neprekidno  iz  sest  mjedenih 
topova.  Tzmedju  tih  topova  bio  je  prvi  i  najglavniji,  a  osobite  velicine  onaj,  koji  je  nekad 
Ivan  Kocijan  izgubio.  ZacuvSi  za  te  podhvate  i  navale  pa^ine,  gospodin  general  Hrvatske, 
gospodin  Eggenberg,  ja  i  general  slavonske  krajine  zdruzenim  silama  i  neustraSiva  srca 
poSli  smo  na  put,  da  donesemo  pomoc  Sisku.  I  kad  smo  na  otok  reCenoga  grada  Siska  do- 
lazili,  pa§a  je  sa  najodabranijih  deset  tisuda  konjanika  i  pjesaka  doSao  na  susret,  da  se 
s  nama  ogleda.  Mi  smo  spremni  na  boj  i  za  obranu  kraljevstva  sedmi  dan  podsade  bar- 
jake  razvili  te  se  s  neprijateljem  Ijuto  sukobili.  On  je  na§u  navalu  neko  vrijeme  hrabro 
(fortiter)  izdrzao,  napokon  bi  toli  cestim  puskaranjem  karlovaCkih  pu^kara  potisnut  sa 
svoga  mjesta,  te  je  stao  bjezati.  Mi  smo  njega,  kad  je  bjezao  u  svoj  tabor,  §to  ga  je  na  drugoj 
stran!  Kupe  imao,  progonili,  te  smo  ga  u  recenu  rijeku  Kupu  zatjerali.  On  je  sa  Cetiri 
bega  i  gotovo  s  cijelom  vojskom  u  vodi  potonuo  i  poginuo.  Truplo  pa^ino  izvuCeno  bi 
danas  iz  vode  i  od  zarobljenika  bi  prepoznato.  Tzvadjena  su  takodjer  trupla  Kurtbega,  pe- 
trinjskoga  zapovjednika  Rustanbega  i  sultanova  sestrida  Mehmetbega.  Da  nijesmo  pa§u 
tako  razbili,  grad  bi  Sisak  bio  ili  osvojen  ili  ustupljen  i  predan  neprijatelju.  I  to  je  evo  juCer 
ovdje  uCinjeno  pod  okriljem  va§e  jasnosti,  a  s  Bozjom  pomocu  i  milo§6u.  Oteli  smo  nepri- 
jatelju sedam  velikih  topova  i  nekoliko  manjih  falkoneta,  takodjer  i  nekoliko  novih  ladia.« 

Vijesti  o  pobjedi  krscanskoj  kod  Siska  sflno  su  obradovale  kr§6anski  svijet.  Papa 
Klement  VIII.,  §panjolski  kralj  Filip  II.,  car  i  kralj  Rudolf  i  nadvojvode  austrijski  najvi^e 
su  se  veselili,  da  je  ipak  jednom  krscanstvo  odoljelo  turskoj  sili.  Papa  je  vlastoruCnim  pi- 
smom  pohvalio  Andriju  Auersperga,  a  jednako  i  bana  Erdeda.  Papa  Klement  VIII.  pi§e 
»svomu  Ijubljenomu  sinu,  grofu  Tomi  Erdedu,  namjestniku  njegovog  carskog  veliCanstva, 
banu«  pismo  najljepsih  priznanja  i  pohvala.  *Ti  si  onaj,  koji  si  stvar  i  savjetom  mudro 
unapredio  i  junackom  se  desnicom  proslavio,«  pa  onda  zavrSuje  pismo  ri jemima:  »Medjutim 
da  razabereS,  koliko  cijenimo  tvoje  zasluge,  znaj,  da  §togod  bismo  saznali,  da  je  podobno 
promaknuti  tvoje  dostojanstvo  i  uznijeti  tvoje  junaCtvo,  drage  Cemo  volje  uvijek  u5initi.« 
Spanjolski  kralj  Filip  II.  takodjer  je  odlikovao  bana  Erdeda,  imenovavSi  ga  vitezom  reda 


SLAVLJE  RADI  KRSCANSKE  POBJEDE  KOD  SISKA. 


303 


sv.  Spasiteija  i  posIavSi  mu  zlatni  biserom  ureSeni  lanac  s  grbom  toRa  reda  i  s  napisom 
»Domine  probasti  me«.  No  jo§  viSe  od  pape  i  kraljeva  radovali  su  se  pobjedi  narodi,  a  na- 
roCito  oni  puci,  koji  su  najviSe  stradali  od  turske  sile.  Na  uspomenu  pobjede  podigao  je  za- 
grebaeki  kaptol  kod  Siska  u  selu  Qreda  kapelicu,  posvecenu  mueeniku  sv.  Ahaciju;  po- 
djedno  je  odredio,  da  se  u  stolnoj  crkvi  u  Zagrebu  svake  godine  12.  lipnja  cita  misa  za- 
hvalnica.  AM  najviSe  slavila  se  je  pobjeda  u  Kranjskoj,  koje  su  sinovi  porazu  turske  voj- 
ske  bitno  doprinijeli.  Od  Hasanova  plasta  nacinjena  bi  kazula  i  darovana  bi  stolnoj  crkvi 
II  Ljubljani.  u  kojoj  bi  takodjer  zavedena  sluzba  Bozja  zahvalnica  na  god  sv.  Ahacija, 
kojega  su  od  onoga  vremena  slavili 
kao  zaStitnika  zemlje.  Pobjedu  kod 
Siska   proslavila  je  napokon   i  n  a- 
rodna  pjesma  hrvatska. 

Prva  posljedica  pobjede  kod 
Siska  bila  je  ta,  da  je  ban  Tomo 
Erdedi  odluCio  Turcima  oteti  Pe- 
trinju,  u  koju  se  bijaSe  Rustanbeg 
s  ostatcima  vojske  turske  sklonio. 
Kr§canska  vojska  pocivala  je  23.  lip- 
nja, a  namah  24.  lipnja,  —  bio  je  ki- 
§ovit  dan  —  po§ao  je  ban  Erdedi  sa 
svojim  detama  preko  Kupe,  te  je 
kroz  §ume  hitao  prema  Petrinji.  No 
putem  opazi,  da  za  njim  njemaCkih 
Ceta  nema,  i  da  se  je  Eggenberg 
s  njima  u  Sisak  povratio,  povedavSi 
sa  sobom  i  sve  topove.  Ban  se  na  to 
takodjer  vrati  u  Sisak  i  zatrafi  od 
Eggenberga,  neka  mu  objasni,  zasto 
ne  6e  da  ide  na  Petrinju.  Eggenberg 
se  je  njemu  izpriCavao,  da  nema  do- 
voljno  hrane  za  toliku  vojsku  u  onom 
skroz  opustoSenom  kraju,  a  k  tome 
da  ne  smije  bez  naroCite  dozvole 
kraljeve  i  careve  poci  na  tvrdjavu 
s  velikim  topovima,  jar  da  jo§  traje 
formalni  mir  izmedju  kralja  i  sultana. 
Zaludo  je  ban  Eggenberga  i  druge 
niemaCke  vojvode  molio  i  zaklinjao, 
da  ne  propuste  tako  lijepe  prigode, 
veC  da  osvoje  Petrinju;  njemaCki 
generali  i  kapitani  nijesu  se  dali 
skloniti.  Ve6  28.  lipnja  vratio  se  je 

Auersperg  sa  svojim  slavodobitnim  Cetama  u  Karlovac,  gdje  su  ga  docekali  gruvanjem  to- 
pova;  u  isto  vrijeme  razpustio  je  i  Eggenberg  svoje  Cete  kod  Siska,  da  se  vrate  u  svoja 
obitavaiiSta.  Ban  sa  svojih  1000  Ijudi  nije  bio  dosta  jak,  da  sam  iSto  poduzme.  No  prije, 
nego  t^  i  on  razpustiti  svoje  Cete,  dade  on  sve  Hasanove  nasipe,  s  kojih  je  udarao  na  Si- 
sak, razvaiiti.  da  se  mofda  Turci  drugi  put  njima  ne  posluie.  Kod  toga  posla  radio  je  ban 
i  sam  svojim  rukama,  da  dade  dobar  primjer  svojim  vojnicima,  i  da  ih  na  posao  §to  vi§e 
obodri. 

Veliki  eetrnaestgodi^nji  rat  s  Turcima  (1S93.— 1606.)  i  banovanie  Ivana  Dra§kovi£a 
(15%.— 1607.);  borbe  za  Petrinju  (1593.—  24.  rujna  1595.),   proglas   kralja    RudoHa  na  Bo- 


RUPRECHT  EQQENBERQ. 

vojvoda  krSdanske  vojske  za  bojeva  oko  Siska 
i  Petrinje  god.  1593.— 1595.  Iz  djela  »An- 
nales  Ferdinandei«,  koje  je  sastavio  Fr.  Chr. 
Khevenhiller  (t  1650.). 


394  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

sance  14.  travnja  1595.,  borbe  za  Klis  (6.  travnja  —  31.  svibnja  1596.);  seoba  Vlaha  u  Hrvat- 
sku  i  Slavoniju  (1596. — 1600.),  podsada  !  pad  Kanize  (8.  rujna  —  20.  listopada  1600.),  Uskoci 
u  Senju  i  smrt  Josipa  Rabate  (t  31.  prosinca  1601.);  ustanak  Stjepana  Bockaja  (rujna  1604.), 
Becki  niir  (23.  lipnja  1606.)  i  mir  u  Zitva  Toroku  (11.  studenoga  1606.).  Kako  su  glasi  o  po- 
bjedi  kod  Siska  obradovali  krscanski  svijet  u  zapadnoj  Evropi,  tako  su  nemilo  odjeknuli  u 
turskome  carstvu,  a  posebice  u  Carigradu.  Narod  se  je  u  torn  gradu  gotovo  pobunio  vicuci, 
da  ce  tursko  carstvo  sada  izgubiti  citavu  Bosnu,  Budim  i  zemlje  u  Ugarskoj.  Prozvao  je 
nesrecnu  godinu  1593.  »godinom  propasti«  (bosghun  senesi),  pa  je  zahtijevao,  da  se  nane- 
sena  sramota  osveti.  Narodni  pokret  podupirao  je  i  veliki  vezir  Sinanpasa,  koji  je  nago- 
varao  janjicare  i  zapovjednike  azijskih  ceta,  da  traze  otvoreni  rat  s  kraljem  i  carem  Ru- 
dolfom.  Napokon  je  i  sultanova  sestra  salijetala  brata,  da  osveti  smrt  njezinog  jedinog 
sina  a  svoga  sestrica,  hercegovackoga  sandzaka  Mehmetbega.  Kralj  je  Rudolf  doduse  na- 
stojao,  da  zaprijeci  rat,  pa  je  u  to  ime  10.  srpnja  i  13.  kolovoza  pisao  dva  pisma  na  sultana 
Murata,  pace  je  ceskoga  velikasa  Popela  Lobkovica  poslao  u  Carigrad  s  »darom«  za  dvije 
godine;  no  prije,  nego  je  potonje  pismo  moglo  stici  u  Carigrad,  navijestio  je  sul- 
tan 17.  kolovoza  rat,  ne  primivsi  ni  englezkoga  ni  mletackoga  poslanika,  koji  su  ga 
od  toga  htjeli  odvratiti.  Jos  prije  toga  bijase  sultan  dao  u  noci  od  3.  na  4.  srpnja  zasuznjiti 
kraljeva  redovitoga  (stalnoga)  poslanika  Fridrika  Kreckwitza,  a  njegovu  je  porodicu  i  dru- 
zinu  odsudio  ili  na  galije  ili  na  zatvor  (u  tvrdinju  od  sedam  kula). 

Sultan  Murat  III.  htjeo  je  izprva,  da  sam  vodi  vojsku  na  kralja  i  cara  Rudolfa.  Ali 
ga  je  od  toga  odvratio  veliki  vezir  Sinanpasa.  kojemu  bi  jos  29.  srpnja  povjereno,  da  bude 
vrhovnim  vojvodom  u  ratu.  Sa  zarobljenim  Kreckwitzom  i  sa  25.000  do  30.000  Ijudi  po§ao 
je  Sinan  iz  Carigrada  starim  putem  prema  Beogradu,  skupljajuci  uzput  vojsku  sa  sviju 
strana.  Vec  prije  bise  pozvani  pase  u  Budimu  i  Temesvaru,  da  podignu  svoje  cete;  po- 
djedno  bi  u  Bosnu  poslan  novi  beglerbeg,  po  imenu  Mustafa  pasa.  Napokon  bi  nalozeno  i 
rumelijskomu  (grckomu)  beglerbegu  Hasanu  Sokolovicu,  da  s  vojskom  svojom  pohita  u 
Bosnu,  pa  da  zajedno  s  novim  beglerbegom  podje  u  pomoc  Petrinji,  pod  koju  bijase  10.  ko- 
lovoza stigla  krscanska  vojska. 

Nakon  zaludnoga  pohoda  na  Petrinju  iza  pobjede  kod  Siska  bijase  naime  ratno  vi- 
jece  u  stajerskom  Qradcu  poslalo  u  Slavoniju  svoga  punomocnika  Ivana  Fridrika  Traut- 
mansdorfa,  da  sve  udesi  i  namakne  za  novu  posadu  Petrinje.  Pocev  od  11.  srpnja  vijecao 
je  Trautmansdorf  u  Zagrebu  s  Eggenbergom,  Auerspergom,  Qrassweinom,  pa  i  s  banom 
Tomom  Erdedom  o  novoj  vojni,  nastojeci  podjedno  ublaziti  opreke  izmedju  vojvoda  radi 
vrhovnoga  zapovjednictva.  Dne  14.  srpnja  javlja  Trautmansdorf  nadvojvodi  Ernestu,  da 
takmenje  izmedju  vojvoda  nije  bas  toliko,  koliko  se  o  njemu  u  Been  naklapa.  Narocito  ni- 
jesu  krajiski  generali  (Auersperg  i  Grassv/ein)  ni  u  kakvoj  zavadi  s  Eggenbergom  ni  s  po- 
vjerencima  ratnoga  vijeca  u  Zagrebu.  On  je  jedino  opazio,  da  Auersperg  ne  smatra  Eggen- 
berga  visim  od  sebe,  premda  mu  ne  uzkracuje  susretljivosti.  Neka  napetost  obstoji  izmedju 
bana  Erdeda  i  pukovnika  Roderna.  Suvise  ocekuje  ban,  da  se  ne  ce  dirati  u  njegova  prava 
kao  podkralja  Hrvatske  i  Slavonije  (Also  verhofft  auch  der  baan.  man  werde  ime  wider 
die  freyhaiten  aines  vice  re  in  Crabaten  und  Windischland,  so  wenig  als  seinen  anteces- 
sorn,  nichts  beschwarlichs  zuemiietten),  vec  da  ce  njegova  prava  poStivati  kao  za  njegovih 
predsastnika.  Stoga  Trautmansdorf  svjetuje,  neka  za  ove  vojne  na  Petrinju  ostane,  kako  je 
sada,  naime  bez  pravoga  vrhovnoga  zapovjednika;  ali  namah  nakon  te  vojne  neka  se  za  sve 
kialjevske  (carske)  i  krajiske  cete  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  imenu  je  zasebni  vrhovni  za- 
povjednik. 

Krscanska  vojska  zbirala  se  je  prvih  dana  kolovoza  oko  Bresta.  Uz  one  vojvode, 
koji  se  bijahu  proslavili  u  nedavnom  boju  kod  Siska,  nasao  se  je  tu  i  knez  Juraj  Zrinski 
sa  svojom  cetom  od  500  konjanika,  pa  onda  Gottfried  Breuner  sa  1000  ^tajerskih  domo- 
branaca.  Bio  je  ondje  i  ban  Tomo  Erdedi  s  banskom  Cetom  i  zemaljskim  ustankom  sla- 
vonskim.  Jo§  1,  kolovoza  pisao  je  ban  iz  svoga  logora  u  Turopolju  nekomu  svomu  prija- 


TURCI  ZAUZELI  SISAK  28.  KOLOVOZA  1593.  395 

telju:  »Mi  smo  na  putu  u  Petrinju.  Gospodin  knez  Zrinski  i  Stajerske  Cete  do6i  6e  danas 
ovamo.  Sutra  c^emo  s  Bo^jom  pomocSi  na  put  krenuti,  premda  imademo  u  Bosni  novoga 
pa§u,  za  kojega  kazu,  da  se  je  onkraj  Kostajnice  s  malom  vojskom  utaborio.  AH  nas  glasi 
o  njemu  nista  ne  diraju.  Rustanbeg,  koji  se  je  za  posljednjega  poraza  turskoga  bijegom 
spasio,  skrsena  i  klonula  duha  oCekuje  na§  dolazak  u  Petrinji,  koju  mora  prema  zapovijedi 
sultanovoj  i  s  najvecom  pogibli  zivota  braniti.«  Dne  10.  kolovoza,  nakon  §to  je  Rustanbeg 
odbio  poziv  vojvode  Eggenberga,  da  tvrdju  predade,  stala  je  kr§canska  vojska  u  Brestu 
iz  topova  udarati  na  Petrinju;  ali  joj  nije  mogla  nauditi,  i  jer  je  bila  Cvrsta,  i  jer  su  topovi 
suvi§e  udaljeni  bili.  Nakon  trodnevnoga  podsjedanja  proculo  se  je.  da  je  bosanski  pa§a  sa 
svojim  cetama  do§ao  tvrdjavi  u  pomoc.  Sad  su  se  krscanske  cete  spremale,  da  po  mostu 
predju  preko  Kupe,  pa  da  se  pred  Petrinjom  ogledaju  s  bosanskim  pasom.  Ali  pre§av§i 
zaista  preko  rijeke  saznali  su  15.  kolovoza  od  nekoga  pribjega,  da  se  i  rumelijski  begler- 
beg  Hasan  Sokolovic  s  vojskom  od  40.000  momaka  primice,  pa  da  ce  jos  one  noci  ili 
sutradan  u  jutro  pred  Petrinju  stici.  Na  to  se  je  sastalo  bojno  vijece  krscanskih  vojvoda, 
u  kojem  bi  odluCeno  uzmaknuti  pred  tolikom  silom.  Ban  Erdedi  i  Juraj  Zrinski  predlagali 
su  dodu§e,  da  vojska  naprosto  predje  preko  Kupe  te  se  utabori  na  otoku  izmedju  Save,  Kupe 
i  Odre,  pa  da  ondje  do^eka  pa§u  i  beglerbega;  ali  krajiski  generali  pobojali  su  se  za  svoje 
oblasti,  pa  su  trazili,  da  se  vrate  kuci.  I  tako  je  krscanska  vojska  stala  16.  kolovoza  u 
jutro  tako  naglo  uzmicati  prema  Zagrebu,  da  je  taj  uzmak  vi§e  prili^io  bijegu.  Straznje 
Cete  vodili  su  ban  Erdedi  i  Zrinski.  ^^ 

Uzmakom  i  razlazom  krscanske  vojske  ne  samo  da  je  Petrinja  bila  oslobodjena  od 
podsade,  nego  je  sada  Sisku  i  svoj  ostaloj  Slavoniji  i  Hrvatskoj  zaprijetila  najveda  opas- 
nost.  Dne  19.  kolovoza  pise  zagreba5ki  biskup  Caspar  Stankovacki  svome  prijatelju: 
»Jednodusno  javljaju  tako  zarobljeni  Turci,  kao  i  uhode  i  prebjezi,  kako  beglerbeg  (Hasan 
Sokolovic)  imade  nalog,  da  Sisak  s  temelja  razvali,  pa  da  onda  na  Siroko  i  daleko  po  Sla- 
voniji i  susjednim  pokrajinama  pustoSi  i  sve  pohara,  na  sto  se  namjeri.«  I  zaista  ye6  24.  ko- 
lovoza javlja  zagrebaCki  biskup  nadvojvodi  Ernestu,  da  je  j  u  5  e  r,  naime  23.  kolovoza, 
bosanski  pa§a  do§ao  pod  Sisak  da  ga  po  Cetvrti  put  podsjedne  (bassam  Bosnensem  heri 
Sissek  quarto  obsedisse).  Turci  to  cine  tim  oduSevljenije,  jer  je  vojska  krSdanska,  ne- 
opravivSi  ni§ta  »radi  nesklada  izmedju  tolikih  vojvoda*  (ob  dissensionem 
tot  ducum)  od  podsade  Petrinje  uzmakla,  premda  je  nije  nitko  progonio.  U  ovoj  vojni 
ne  6e  biti  uspjeha  tako  dugo,  dok  6e  krSdanskoj  vojsci  stajati  na  Celu  mnogi  glavari 
(quamdiu  multa  capita  exercitui  praeerunt).  Biskup  stoga  moli  nadvojvodu,  da  vojsci  kr§- 
(Sanskoj  imenuje  jednoga  vojvodu  (unicum  ducem  praeficere  dignetur). 

U  gradu  Sisku  zapovijedali  su  tada  dva  zagrebaCka  kanonika,  po  imenu  A  n  d  r  i  j  a 
Kova5i(i  (Fabricius)  i  QaSpar  Grand  j  a,  imajudi  uza  se  tek  100  Ijudi.  dok  je  Tu- 
raka  bilo  do  60.000  momaka.  Uza  sve  to  odolijevali  su  kroz  §est  dana.  Tek  28.  kolovoza 
uspjelo  je  Turcima,  pa  su  provalili  u  grad,  tc  ga  zauzeli.  Kanonik  Qrandja  poginuo  je  u 
posljednjem  boju,  dok  je  KovaCid  sa  20  drugova  dopanuo  sui^anjstva.  ObladavSi  Siskom 
popravili  su  Turci  na  brzu  ruku  razvaljeni  grad,  izkopali  su  obkope,  a  na  vrSku  brda 
preko  Kupe  podigli  su  nasuprot  gradu  strafarnicu  od  drva.  Zapovjednikom  grada  postao 
je  Ibrahimbeg. 

Pad  Siska  dojmio  se  je  nemilo  Citavoga  kraljevstva,  jer  se  je  mislilo.  da  su  sada 
izgubljeni  posljednji  ostatci  njegovi  zajedno  s  gradom  Zagrebom.  Biskup  i  kaptol  zagre- 
baCki  ve6  31.  kolovoza  javljaju  na  sve  strane  o  straSnom  dogadjaju.  te  tra^e  pomo(i  od 
nadvojvoda  Ernesta  i  Matije.  ZagrebaCki  prepoSt  i  srijemski  biskup  Nikola  SelniCki  u 
pismu  od  6.  rujna  na  Faustina  VranCida,  tajnika  kraija  Rudoifa,  potanko  prikazuje  posljednje 
dane  kr.^Canskoga  Siska.  Jednako  pismo  §alje  on  0.  rujna  Davidu  Ungnadu,  pa  dodaje, 
kako  su  slavodobitni  Turci  dan  prije,  naime  8  rujna,  preSli  Cak  i  Savu,  poharali  gusto  na- 
puCena  sela  oko  Bofjakovine  i  Kraljevca  blizu  Zagreba,  te  do  vSOOO  duSa  poveli  sa  sobom 
u  nevoljno  su2anjstvo.  Sada  prijete  Turci,    da    6e    Zagreb    podsjesti,    tc 


396  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

citavo  kraljevstvo  opustositi.  Ovdje  (u  Zagrebu)  nema  gotovo  nikakvc  po- 
sade,  izuzev  malo  njemackih  pjesaka  svi  su  drugi  kuci  pobjegli.  Radi  nesloge  ratnih  voj- 
voda  (discordia  belli  ducum)  propasti  ce  ovi  posve  neznatni  ostatci  kraljevstva,  propasti 
ce  jamacno  i  druge  susjedne  pokrajine,  ako  ne  bude  zgodne  pomoci.  Potreban  nam  je 
vodja,  da  se  prije,  nego  sto  zima  navali  i  Slsak  utvrdi,  neprijatelj  odavle  protjera,  Pe- 
trinja  osvoji,  te  izgubljeno  opet  stece.  Jer  beglerbeg  (rumelijski)  ne  ce  dugo 
ovdje  boraviti,  vec  ce  otici,  odkud  je  dosao.  Samoga  pak  pa§e  bosan- 
skoga  nemamo  se  bojati,  samo  da  smo  slozni  1  ujedinjeni! 

Znacajno  je,  da  su  radi  uzmaka  od  Petrinje  i  gubitka  Siska  stall  bijediti  bana  Tomu 
Erdeda.  Pace  i  nadvojvoda  Ernest  pozvao  je  pismeno  bana,  neka  se  opravda,  zasto  je 
izpred  Petrinje  otisao.  Na  to  je  ban  14.  rujna  iz  Zagreba  odgovorio:  »Prejasni  principe! 
Fismo  vase  prejasnosti  od  1.  rujna  tek  sam  danas  primio.  U  njemu  zapovijeda  mi  se,  da  sto 
prije  vasu  prejasnost  izvijestim,  koji  je  bio  uzrok  moga  odlazka  od  podsade  Petrinje, 
premda  se  ondje  neprijatelj  ni  najmanje  pokazao  nije.  Da  se  je  neovrsena  posla  otislo 
izpred  Petrinje,  nije  se  dogodilo  ni  po  mojem  savjetu,  ni  po  mojoj  krivnji.  Jer  kad  je  16.  ko- 
lovoza  beglerbeg  svoj  tabor  vise  Hrastovice  na  najvisem  brijegu  udario,  sto  su  svi  vi- 
djeti  mogli,  on  da  su  se  vojvode  nase  vojske  sabrale  u  satoru  kneza  Zrinskoga, 
da  se  posavjetuju.  I  mene  su  onamo  pozvali.  Vijecalo  se  je  neko  vrijeme,  sta  da  se  ucini. 
Svima  se  je  svidjelo,  da  se  podsada  digne  i  otidje.  Ali  prije  toga  jos  bise  po  zapovijedi 
nekoga  drugoga,  a  bez  znanja  sviju  nas  ostalih,  po  noci  tajno  odvedeni  topovi  s  onoga 
mjesta,  odakle  se  je  na  Petrinju  udaralo.  Ta  je  stvar  u  citavoj  vojsci  probudila  sumnju, 
da  bi  se  mogla  Petrinja  uzeti,  te  je  bila  pocetak  svega  zla.  Kad  sam  razabrao,  da  su  nasi 
spremni  na  povratak,  nijesam  ih  tek  opominjao,  nego  sam  cak  i  zahtijevao,  da  se  tako 
naglo  (subito)  neprijatelju  izpred  ociju  ne  uklonimo,  nego  nasuprot,  ako  radi  odvezenih  to- 
pova  nema  nade,  da  osvojimo  Petrinju,  neka  smjestimo  svoj  logor  na  otoku  sisackom, 
odakle  bi  mogli  i  Sisak  protiv  neprijatelja  izvrstno  braniti  i  domovinu  od  pustosenja  ne- 
prijateljskoga  hrabro  zastititi,  te  neprijatelja,  ako  bi  provalio,  na  zgodnom  mjestu  suzbiti. 
Svidjelo  se  je  moje  mnijenje  gospodinu  knezu  Zrinskomu,  koji  je  isto  Sto  i  ja  svje- 
tovao,  samo  sto  su  nasi  savjeti  malo  vrijedili  kod  drugih,  kojima  nijesam  bio  vlastan  da 
zapovijedam.  Cim  se  je  dakle  unocalo,  odpremili  su  u  napred  kola,  prtljagu,  teretne  konje  i 
druge  strojeve  s  lumbardama,  a  u  zoru  sjeli  su  katafrakti  na  konje  i  krenuli  na  put,  na  sto 
su  ih  karlovacki  konjanici  slijedili.  Posljednji  smo  se  ja  i  gospodin  knez 
Z  r  i  n  s  k  i  s  mjesta  m  a  k  1  i.  To  je  dakle  uzrok  moga  odlazka  od  podsade  Petrinje, 
kako  vasa  prejasnost  znati  zeli.  Jer  kad  je  citava  vojska  otisla,  da  sam  ja  sam  s  ne- 
znatnom  (exigua)  cetom  svojom  zaostao,  bila  bi  to  vise  preuzetna  smjelost  nego  pro- 
mi§ljena  razboritost.  Sto  se  pak  nije  slusao  moj  savjet,  podan  mi  je  razlog.  da  se  viSe  ne 
pridruzim  buducoj  vojni,  ako  se  na  bolji  nacin  ne  udesi;  jer  da  se  ono,  §to  drugi  grijeSi. 
meni  neduznomu  upisuje  u  grljeh,  ne  mogu  zaista  ni  na  koji  na5in  podnijeti.« 

Ȥto  vasa  prejasnost  zeli  obaznati,  zasto  sam  se  od  ostale  vojske  kuci  povratio, 
neka  znade  za  najizvjestnije,  da  nijesam  otisao  od  vojske,  niti  sam  vojsku,  kako  mozda 
neki  naklapaju,  ostavio,  dok  se  prije  nijesu  svi  razisli  (nisi  prius  omnibus  di- 
lapsis).  Prvi  su  bo  otiSli  od  nas  Ivanicani,  onda  Karlovcani  radi  nesnosnog  pomanjkanja 
hrane.  Poslije  toga  proSli  su  slavonski  konjanici  i  pjesaci  u  svoje  postaje.  Drugoga  jutra 
poSao  je  gospodin  knez  Zrinski . . .  VidivSi  ja,  da  se  je  vojska  tako  razstrkala,  zapovjedio 
sam  svojima,  da  podju  cuvati  povjerene  im  kastele.  Sto  se  je  pak  vojska  bez  znanja  vaSe 
prejasnosti  razisla,  nije  jamacno  moja  krivnja.  Meni  nije  od  vase  prejasnosti 
bila  dana  nikakva  ovlast,  da  ju  zadrzim  u  sluzbi;  a  koliko  su  vri- 
jedili moji  savjeti  i  kolike  su  bill  cijene,  dokazao  je  svrSetak 
(eventus  comprobavit).« 

Medjutim  je  ipak  minula  opasnost.  da  bi  Zagreb  mogao  pasti  u  ruke  turske.  Ona 
Ceta  od  10.000  Turaka,  koja  je  8.  rujna  robila  oko  Bozjakovine  i  Kraljevca,  te  se  na  jednu 


PAPA  KLEMENT  VIII.  SNUJE  O  OBCEM  RATU  NA  TURKE. 


397 


TicJU'^ty 


milju  primakla  Zagrebu,  ipak  se  nije  usudila,  da  udari  na  taj  grad.  Dne  20.  rujna  znalo  se 
je  vec  u  stajerskom  Gradcu,  da  je  rumelijski  beglerbeg  ostavio  Sisak,  te  po§ao  u  Ugar- 
sku  prema  Budiniu,  a  i  bosanski  pasa  da  se  je  povratio  u  Banjaluku,  svoju  stolicu,  jer  mu 
je  ponestalo  hrane,  a  vojska  stala  silno  umirati.  Ban  Erdedi,  kojemu  su  Turci  za  po- 
sljednje  vojne  nemilo  poharali  Novigrad  i  2e!in,  sklonio  se  je  20.  rujna  u  Jastrebarsko,  a 
24.  rujna  na  Stajersku  medju  u  Cesargrad,  odakle  pi§e  stajerskim  stalezima,  da  je  za  du- 
gotrajnoga  ratovanja  i  u  kraijevskoj  sluzbi  potro§io  sve,  sto  je  imao  u  banovini,  pa  da  bi 
bio  voljan  prodati  Varazdin.  On  ne  moze  vise  ni  kruha  smagati  za  svoje  bijedne  kme- 
tove  u  Samoboru.  Kad  su  tako  sva  gospoda  klonula  duhom,  nastao  je  pokret 
medjuseljacima,  daseokupeiTurcima  otmu  Sisak,  jerceim  inaCe 
cbijestni  Turci  daviti  zene  i  djecu. 

Dok  se  je  sve  to  zgadjalo  u  hrvatskom  kraljevstvu,  stigao  je  SinanpaSa  na  koncu 
kolovoza  s  glavnom  vojskom  svojom  u  Beograd,  vodeci    sobom    bijednoga  Kreckwitza. 
koji  je  ondje  4.  rujna  i  umro.  Okupivsi  sa  svih  strana  pomocne  Cete  pre§ao  je  SinanpaSa 
27.  rujna  sa  100.000  momaka  kod  Osijeka  preko  Drave.  U  Ugarskoj  zapovijedali  su  kao 
vrhovni  kapitani  knez  Juraj  Zrinski  na  iugu  Dunava,  a  Nikola  Palfi  na  sjeveru  Dunava, 
dok  je  u  gornjoj  Ugarskoj  (oko  Ko- 
§ica)  bio  vrhovnim  kapitanom  Krsto 
Teuffenbach.  Nad  svima  ovima  kapi- 
tanima  imenovao  je  kralj  Rudolf  kao 
vrhovnoga  zapovjednika  grofa  F  e  r- 
dinanda  Hardegga,  kapitana  u 
gradu  Gjuru.  Dok  je  Hardegg  u  Ko- 
moranu  skupljao  kraljevsku  vojsku, 
zauzeo  je  Sinanpasa  13.  listopada  na- 
kon  devetdnevne  podsade  Vesprim, 
a  onda  i  susjedni  grad  Palotu.  Ali  na 
to  stall  su  se  vojnici  njegovi  buniti, 
pa  su  ga  prinudili,  da  ih.  je  poveo  u 
zimske  stanove,  najprije  u  Budim  i 
Segedin,  a  onda  na  jug  u  Beograd. 
Cim  su  Turci  uzmakli,  grot  je  Har- 
degg Zajedno  sa  Zrinskim  i  Palfijem  i 

s  vojskom  od  40.000  momaka  pohitao  prema  Stolnom  Biogradu,  te  ga  je  28.  listopada  pod- 
sjeo.  U  prvi  kraj  po§lo  mu  je  za  rukom,  te  je  za  nocne  navale  zauzeo  predgradja,  ali  samoga 
grada  nije  mogao  osvojiti,  jer  nije  imao  dovoljno  tezkih  topova.  U  to  se  bijaSe  podigao  novi 
budimski  beglerbeg  Hasan  Sokolovi(i  (dobitnik  Siska),  da  prite5e  Stolnom  Biogradu  u  po- 
moc,  ali  bi  3.  studenoga  kod  Pakozda  od  Hardegga  i  njegovih  drugova  tako  potuCen,  da  je 
izgubio  10.000  Ijudi  i  sve  topove  (44),  dok  je  od  krScanske  vojske  poginulo  tek  40  momaka. 
Ohrabren  tom  pobjedom  stao  je  i  Krsto  Teuffenbach,  kojemu  se  je  naskoro  pridru2io  i  Palfi, 
otimati  Turcima  gradove  i  zamke  oko  rijeka  Rime  i  Ipola.  Tako  je  u  drugoj  polovici  stu- 
denoga osvojio  dosta  znamenitu  tvrdinju  Filck,  na  Sto  su  Turci  i  druge  okoliSne  gradove 
dobre  volje  napustili. 

Car  i  kralj  Rudolf  bijaSe  se  ved  na  poCetku  rata  obratio  na  sve  strane  za  pomo6. 
I  naSao  je  odziva  ne  samo  u  svojim  zemljama,  nego  takodjer  u  NjemaCkoj  i  §paniji,  pa  i 
kod  nekih  manjih  talijanskih  knezova  i  gradova.  Ali  najoduSevljenije  stao  ga  je  pomagati 
papa  Klement  VIII.,  koji  je  svima  silama  pregnuo,  da  se  sav  kr§(ianski  svijet  (zapadni  I 
iztoCni)  ujedini  za  kri^arski  rat  protiv  Turaka.  Osobito  pak  bilo  mu  je  do  toga,  da 
za  taj  savez  predobije  vladare  i  zemlje  na  iztoku  evropskom.  Trcba  privud  erdeljskoga 
vojvodu  Sigismunda  Batora,  koji  je  i  onako  pobudom  svoga  izpovjednika,  Spanjolskoga 
Isusovca  Alfonsa  Carille,  snovao  o  tom,  kako  da  se  rijeSi  vrhovniCtva  turskoga  i  pridruJ!! 


PODPIS  BANA  TOME  ERDEDA. 

S  iedne  izprave,  izdane  u  Varazdinu  24.  srpnja 
1609. 

Arkiv  jugoslavenskc  aka<lemij»'. 


398  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

kralju  Rudolfu;  treba  nadalje  nastojati  oko  vlaskoga  vojvode  Mihajla  Velikoga,  moldav- 
skoga  vojvode  Arona,  poljskoga  kralja  Sigismunda  III.  Wase,  ruskoga  cara  Feodora  Iva- 
novica,  pace  i  oko  Kozaka  i  njihovih  hetmana,  da  se  svi  prikupe  u  jedno  kolo  za  sveti  rat 
protiv  Turaka.  Zadacii,  da  to  provede,  povjerio  je  papa  poznatomu  vec  pouzdaniku  rimske 
stolice,  opatu  i  kanoniku  Aleksandru  Komulovicu  (Comuleus),  koji  se  bijase  jos 
za  pape  Gregorija  XIII.  iztaknuo  na  svojim  poslanstvima  po  Albaniji,  Bosni,  Srbiji  i  Bugar- 
skoj.  Klement  VIII.  izdao  je  Komulovicu  21.  studenoga  1593.  obsezan  naputak  u  talijanskom 
jeziku,  izlozivsi  mu  potanko,  sta  ce  sve  raditi  i  govoriti  obilazeci  tolike  vladare  i  zemlje. 
Naputak  zavrsuje  rijecima:  »Podjite  dakle  veselo  na  put  praceni  angjelom  svetim  i  blago- 
slovom  gospodina  nasega,  a  i  mi  cemo  pratiti  vase  putovanje  i  vase  poslovanje  neprekinu- 
tim  molitvama.«  Jos  u  zimi  1593.  posao  je  Komulovic  preko  Beca  i  Ugarske  u  Erdelj,  te 
ga  oko  10.  sijecnja  1594.  nalazimo  u  erdeljskom  Biogradu;  22.  ozujka  vec  je  u  Jasu  kod 
vojvode  Arona,  17.  travnja  u  Lavovu,  a  4.  listopada  u  Krakovu,  tada  prijestolnom  gradu 
kraljevine  Poljske.  I  slijedecih  godina  boravio  je  Komulovic  u  iztocnoj  Evropi;  u  Moskvi 
desio  se  je  god.  1595.  i  1597.,  kako  se  razabira  iz  pisma  cara  Feodora  Ivanovica  na  papu, 
u  kojima  se  ocituje  spremnim  pomagati  kralja  Rudolfa  i  stupiti  u  krscanski  savez  »protiv 
Turaka  za  oslobodjenje  citavoga  krscanstva  od  nevjernika«.  Feodor  je  pace  obecavao,  da 
ce  skloniti  i  perzijskoga  kralja  Abbas-saha,  da  vise  ne  produljuje  mira  s  Turcima. 

Dok  je  ovako  papa  Klement  VIII.  radio  oko  iztocnih  vladara,  pa  i  oko  spanjolskoga 
kralja  Filipa  II.  (koji  je  tada  takodjer  drzao  kraljevinu  Napulj  u  Italiji)  da  pokrene  obci  rat 
na  Turke,  nije  ni  kralj  Rudolf  mirovao.  Kako  je  nadvojvoda  Ernest  u  listopadu  1593.  posao 
za  upravitelja  u  Nizozemsku,  povjerio  je  Rudolf  bratu  Matiji,  da  bude  njegovim  zamjeni- 
kom  u  Ugarskoj,  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  dok  je  opet  bratu  Maksimilijanu  namijenio,  da 
bude  skrbnikom  mladoga  Ferdinanda  u  nutarnjo-austrijskim  pokrajinama,  a  podjedno  vr- 
hovnim  upraviteljem  hrvatske  i  slavonske  krajine.  Podjedno  je  brata  Matiju  imenovao  vr- 
liovnim  zapovjednikom  sviju  svojih  ceta  u  Ugarskoj,  a  brata  Maksimilijana  u  Hrvatskoj  i 
Slavoniji.  Nadvojvoda  Matija,  kojemu  je  bio  glavni  savjetnik  predsjednik  dvorskoga  rat- 
noga  vijeca  David  Ungnad,  skupio  je  vec  posljednjih  dana  sijecnja  1594.  ratno  vijece  u 
Qjuru,  gdje  bi  utanacena  ratna  osnova  za  onu  godinu.  Vec  10.  ozujka  prinudila  je  kraljevska 
vojska  Novigrad  (Neograd),  posljednju  tursku  tvrdinju  u  sjevero-zapadnoj  Ugarskoj,  na 
predaju;  u  istom  mjesecu  (oko  21.  ozujka)  zauzeo  je  knez  Juraj  Zrinski  u  juznoj  Ugarskoj 
vise  gradova  izmedju  Kanize  i  Sigeta  (Breznicu,  Segezd,  Bobovac  i  Curgo).  Nakon  odmora 
od  nekoliko  tjedana  nastavio  je  nadvojvoda  Matija  na  pocetku  svibnja  ratovanje,  te  je 
s  vojskom  od  35.000  Ijudi,  koja  je  poslije  narasla  i  do  50.000  momaka,  4.  svibnja  stao  pod- 
sjedati  Ostrogon,  dok  je  Teuffenbach  krenuo  na  Hatvan.  All  krscanska  vojska  mogla 
je  uzeti  samo  gornji  dio  grada  Ostrogona  (oko  brda  sv.  Tome),  gdje  su  joj  pripomogli  ta- 
mosnji  srbski  zitelji;  ali  utvrdjeni  grad  uz  rijcku  (nadbiskupski)  branio  se  je  tako  odlucno, 
da  se  je  podsjedanje  oteglo  do  28.  lipnja.  Za  vrijeme  te  podsade  sastali  su  se  1.  lipnja  u 
logoru  Matijinu  stalezi  ugarski  iz  zupanija  s  obje  strane  Dunava  na  sabor,  te  su  dozvolili 
nesto  ratne  dace  (po  jedan  ugarski  forint  od  selista  svakoga  mjeseca,  dok  ove  godine  rat 
traje)  i  proglasili  obci  zemaljski  ustanak. 

Veliki  vezir  Sinanpasa,  koji  je  citavu  zimu  i  proljece  proboravio  u  Beogradu,  nije 
mogao  priskociti  namah  u  pomoc  Ostrogonu  i  Hatvanu.  Kako  je  nakanio  udariti  na  Ugarsku 
s  ogromnom  vojskom,  morao  je  pocekati  na  pojacanja  iz  Carigrada  (osobito  na  janjicare), 
pa  onda  i  na  tatarskoga  kana  iz  juzne  Ruske  (Krima),  koji  bi  takodjer  pozvan,  da  ga  po- 
maze.  No  bit  ce  da  su  ga  zadrzali  i  pokreti  medju  balkanskim  Slavenima,  narocito  medju 
Srbima.  Da  se  Srbima  osveti  ili  ih  zastraSi,  dao  je  Sinanpasa  tijelo 
sv.  Save,  koje  je  pocivalo  u  manastiru  Milesevu,  si  lorn  odanle  od- 
n  i  j  e  t  i,  t  e  g  a  27.  travnja  1594.  na  Vracaru  pred  Beogradom  spaliti.  No 
tim  je  jos  jace  Srbe  razdrazio.  Jos  god.  1597.  pisu  srbski  kaludjeri  Damjan  Ljubibratic  i 
drug  rriu  Paval  papi  Klementu  VIII.  o  posljedicama  toga  zlodjela:  »I  kako  su  Turci  otnesli 


USTANAK  SRBA   GOD.   1594. 


^fif 


svetoga  Savu  iz  MileSeve,  njima  Bog  ne  pomaga,  ubijaju  ih  krscani  sa  svake  strane  .  .  . 
I  napao  ie  strah  odasvuda  na  njih  i  govore:  vece  nije  naSega  carstva.«  Prva  posljedica  bila 
je,  da  su  se  Srbi  u  temeSvarskom  vilajetu  digli  na  noge,  vodjeni  svojim  vladikom  Todo- 
rom,  a  pomagani  neizravno  od  erdeljskoga  vojvode.  Ustanak  je  buknuo  u  svibnju,  te  je 
trajao  do  10.  srpnja.  Srbi  su  izprva  osvojili  Beckerek  i  vi§e  drugih  mjesta,  te  odr^ali 
nekoliko  pobjeda;  no  nakon  poraza  oko  BeCcja  i  Beckereka  10.  srpnja  izgubise  opet  sve. 
Tko  se  nije  htjeo  pokoriti  Turcima,  bjezao  je  u  susjedni  Erdelj.  Medju  bjeguncima,  koji  su 
se  nastanili  u  erdeljskom  Biogradu,  Sibinju  i  drugim  gradovima,  bio  je  i  vladika  Todor 
Tivodorovid 

Tek  u  srpnju  1594.  podigao  se  je  SinanpaSa  iz  Biograda  sa  200.000  momaka,  dok  je 
u  isto  vrijeme  krimski  kan  sa  svojim  Tatarima  provalio  u  Ugarsku  s  iztocne  strane.  Cim  se 
je  samo  proculo,  da  se  Sinan  sprema  iz  Beograda,  bijase  nadvojvoda  Matija  29.  lipnja  digao 
podsadu  Ostrogona,  te  uzmaknuo  preko  Dunava;  jednako  je  i  Teuffenbach  otiSao  izpred 
Hatvana.  Veliki  vezir  Sinanpasa  osvojio  je 
iza  kratka  odpora  Tatu  (Totis,  23.  srpnja)  i 
utvrdjenu  opatiju  sv.  Martina  (30.  srpnja), 
pa  je  onda  dosao  pred  znameniti  grad 
G  j  u  r  (turski  Janok),  koji  je  stao  podsje- 
dati.  Obrana  grada  bila  je  povjerena  kapi- 
tanu  Ferdinandu  Hardeggu.  Gjur  je  tada 
bio  jedna  od  najjacih  tvrdja  u  Ugarskoj, 
snabdjevena  svim,  sto  je  biio  potrebito  za 
obranu,  pa  bi  se  stoga  mogao  dugo  odupi- 
rati,  to  lakse,  sto  je  otokom  Malim  Calo- 
kezom  bio  vazda  u  svezi  s  velikom  kra- 
ijevskom  vojskom.  Grad  se  je  zaista  bra- 
nio  nekoliko  tjedana;  no  napokon  je  nespo- 
sobni  kapitan  klonuo  duhom,  te  ga  je 
29.  rujna  Turcima  predao  uz  pogodbu,  da 
posada  slobodno  iz  grada  izadje.  Radi  te 
kukavstine  bi  Hardegg  slijedece  godine 
osudjen  od  ratnoga  suda,  te  pogubljen. 

Pad  Gjura,  koji  se  je  smatrao  pogla- 
vitim  branikom  Be(3a,  silno  je  raztuzio  i  za- 
straSio  krScanske  narode.  Slavodobitni 
Sinan  dao  je  na  to  zauzeti  Papu,  a  sam  je 
4.  listopada  doSao  pod  K  o  m  o  r  a  n,  koji  je 

hrabro  branio  Hrvat  Vuk  Standi 6.  Budu6i  da  se  je  i  glavna  vojska  pod  nadvojvodom 
Matijom  spremala,  da  podje  u  pomoe  gradu,  a  suviSe  je  i  20.000  Ceha  i  Moravaca  poSlo  na 
put  prema  Ugarskoj,  prinudjen  bi  Sinan,  da  28.  listopada  digne  podsadu  Komorana,  pa  se  je 
s  vojskom  sklonio  u  zimske  stanove,  odpustivSi  azijske  Ccte  i  tatarskoga  kana,  da  se  vrate 
svojim  kucama.  Namah  zatim  razpustio  je  nadvojvoda  svoju  vojsku,  pa  tako  se  Je  ovogo- 
di§nja  vojna  u  Ugarskoj  zavrsila  za  pravo  slavodobieem  turskim.  kojima  je  ostao  Gjur 
s  nekim  manjim  tvrdinjama. 

Ni  na  pokrajnom  ratiStu  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  nije  god.  1594.  bilo  za  krSeane  mnogo 
srede.  Tu  je  uz  ine  neprilike  jako  smetalo  i  pitanje  o  vrhovnom  zapovjedniCtvu 
vojske,  da  se  nije  moglo  postid  povoljnih  uspjeha.  Qlavni  takmac  vojvode  Ruprechta 
Eggenberga,  general  hrvatske  krajine  Andrija  Auersperg  bijaSe  dodu§e  jo§  8.  listopada 
1593.  umro,  te  je  mjesto  njega  postao  (u  oXujku  1594.)  karlovaCkim  generalom  dosadanji 
senjski  kapitan  Juraj  Lenkovie;  no  zato  nijesu  nimalo  bili  uredjeni  odnosi  bana  Tome 


VELIKI  PECAT  KRAUA  RUOOLFA. 
ArkeoloffiiU  mtuej  u  Zacrebu. 


<00  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

iirdeda  prema  tggenbergu.  Bit  ce  to  i  razlog,  da  je  kralj  Rudolf  imenovao  vrhovnim  za- 
povjednikom  sviju  ceta  u  ilrvatskoj  i  blavoniji  svoga  brata  Maksimilijana,  nadajuci 
se,  da  ce  se  tirvatsKi  ban  prije  pokoravati  clanu  kraljevske  porodice,  nego  obicnomu  gene- 
ralu.  All  hrvatsko-slavonsKi  stalezi,  koji  se  bijahu  ^i.  ozujka  1594.  sastali  na  saboru  u  Za- 
greDu,  nijesu  btjeli  ni  cuti  o  torn,  da  bi  se  hrvatski  ban  bezuvjetno  pokoravao  makar  i 
nadvojvodi,  pa  nijesu  uvrstili  u  zemaijsKe  spise  kraijevskoga  deKreta  o  imenovanju  Maksi- 
mjlijanovu.  lek  kad  bi  dekret  preinacen  prema  15.  clanku  hrvatsko-slavonskoga  sabora  od 
god.  1578.,  te  uvrsten  u  nj  dodatak,  da  »nadvoivoda  imade  raditi  sporazumno  s  ba- 
nom  ilrvatske  i  blavonije,  da  se  ne  dogodi  slo  nesugiasna  i  protivna  siobodi  kralievstva«, 
onda  su  stalezi  uzeli  na  znanje  kraljevski  dekret  i  razpravljali  o  predlozima  nadvojvode, 
kojega  je  na  saboru  zastupao  kao  povjerenik  optujski  kapitan  Juraj  Watzler.  Stalezi  su  naj- 
pripravnije  dozvolili  sve,  sto  je  nadvojvoda  za  vojnu  s  Turcima  trazio.  Odredili  su  naro- 
cito  obci  zemaljski  ustanak,  cim  to  ban  za  potrebno  proglasi,  zatim  povoz  za  topove  i  rad- 
nike  za  popravak  cesta.  Zahtjevu  nadvojvode,  da  se  sav  zivez  u  zemlji,  koliko  ga  ne  treba 
za  domacu  potrebu,  stavi  na  razpolaganje  vojsci  uz  primjerenu  naplatu,  zadovoljavaju  ta- 
kodjer  uz  pogodbu,  da  jedan  od  stalezkih  pouzdanika  bude  nazocan  kod  odredjivanja  ci- 
jene  za  zivez,  i  da  se  svakomu  sve  tocno  placa.  I^adnike  za  krajiske  gradove  odlazu  za 
zgodnije  vrijeme,  jer  sada  treba  Ijudi  za  vojsku,  a  k  tomu  nevoljni  puk  umire  od  gladi. 
Stalezi  se  uza  to  tuze  na  nasilja  njemackih  vojnika,  a  osobito  na  konjanike  Danila  Frankola, 
koji  su  poput  Turaka  haracili  i  u  zagrebackom  kaptolu  i  u  slobodnoj  varosi  na  brdu 
Qradcu.  Na  posljedku  mole  i  zaklinju  stalezi  Maksimilijana,  da  sto  prije  zapocne  snovanom 
vojnom,  jer  je  proljetno  doba  kud  i  kamo  podesnije  za  ratovanje,  nego  li  Ijetna  vrucina. 
Za  vrijeme  toga  sabora  ili  nesto  poslije  dogodila  se  i  prornjena  u  zapovjednictvu  slavon- 
ske  krajine,  gdje  je  nakon  Stjepana  Qrassweina  (t  26.  ozujka  1594.)  postao  generalom  ba- 
run  Ivan  Sigismund  Herberstein. 

Zasnovanom  vojnom  imalo  se  je  popraviti,  sto  je  prosle  godine  pokvareno,  a  naro- 
cito  imao  se  Turcima  oteti  Sisak  i  Petrinja  s  Hrastovicom  i  Gorama.  Ban  Erdedi  s  novim 
krajiskim  generalima  Lenkovicem  i  Herbersteinom  cinio  sve  moguce  priprave;  pace 
Herberstein  zalijetao  se  je  sa  svojim  cetama  u  tursku  Slavoniju,  te  je  medju  inim  sa 
svojih  1500  Ijudi  1.  lipnja  iz  Krizevaca  provalio  u  pakracki  sandzak,  gdje  je  4.  lipnja  grad 
Sirac  zapalio,  citavu  okolicu  poharao,  te  600  goveda  i  30  ijudi  zarobio.  Medjutim  nadvoj- 
voda Maksimilijan  kao  da  se  je  predomisljao,  bill  prema  svome  obecanju  sam  glavom 
posao  na  vojnu,  jer  bi  1.  svibnja  1594.  Ruprechtu  Eggenbergu  izdan  dekret,  kojim  bi  ime- 
novan  vrhovnim  zapovjednikom  sviju  kraljevskih  i  drugih  ceta  na  hrvatskoj  krajini,  »n  e 
izuzevsi  ni  bana  ni  njemu  podredjenih  ceta«  (darunter  auch  der  Baan 
und  sein  unterbietig  Kriegsvolk  nit  ausgenommen  sind).  All  to  imenovanje  nemilo  je  dirnulo 
hrvatske  i  slavonske  staleze,  koji  se  bijahu  u  polovici  svibnja  opet  u  Zagrebu  sastali.  Ne 
ima  sumnje,  da  je  sabor  protiv  toga  prosvjedovao,  jer  je  iza  toga  Maksimilijan  ne  samo 
Eggenbergu  i  krajiskim  generalima,  nego  posebice  i  banu  Erdedu  pismeno  javio,  da  ce  do 
polovice  srpnja  sam  u  Slavoniju  doci,  pa  stati  na  celo  vojske. 

Tijekom  lipnja  i  srpnja  skupljala  se  je  vojska  sa  svih  strana.  Dne  13.  srpnja  javlja 
Herberstein  iz  tabora  izmedju  Save  i  Kupe,  da  se  stajersko  i  korusko  domobranstvo  na- 
lazi  u  Turopolju.  Dva  dana  zatim  bila  je  na  okupu  vec  vojska  od  nekih  16.000  Ijudi,  koji 
su  zaludo  cekali  na  nadvojvodu,  pa  onda  21.  srpnja  bez  njega  krenuli  prema  Kupi.  Posada 
turska  u  Petrinji,  kojoj  su  zapovijedali  Rustanbeg  i  Erdoglibeg,  kusala  je  zaprijeciti  podi- 
zanje  mosta  na  Kupi,  pa  je  stoga  doSlo  do  manjih  kreseva,  u  kojima  su  Turci  morali  svaki 
put  uzmaknuti.  Napokon  je  ipak  nadvojvoda  Maksimilijan  24.  srpnja  stigao  u  Zagreb, 
27.  srpnja  u  Letovanic  i  28.  srpnja  u  Brest,  pa  je  onda  1.  kolovoza  citavu  vojsku  poveo 
preko  Kupe  pod  Petrinju.  Dok  je  jezgra  vojske  podsjedala  Petrinju,  hrvatski  je  general 
Juraj  Lenkovic  sa  svojim  Uskocima  zauzeo  Hrastovicu  (5.  kolovoza)  i  Gore,  pa  se  je  onda 
oborio  na  jednu  kulu,  udaljenu  samo  200  koraka  od  petrinjske  tvrdje,  koja  je  mnogo  sme- 


OBNOVA    PETRINJSKE   TVRDJE. 


401 


I 


tala  pri  podsjedanju.  Tek  kad  je  i  ta  kula  osvojena,  mogao  je  Maksimilijan  svom  snagom 
iz  svojih  osam  topova  udarati  na  Petrinju.  Rustanbeg  uvidi,  da  ne  mo2e  grada  obraniti, 
pa  ga  stoga  u  noci  od  9.  na  10.  kolovoza  s  Erdoglibegom  i  Citavoni  posadom  ostavi,  te 
podje  u  Zrinj  i  onda  u  Kostajnicu.  Ali  pri  polazku  posu  gradske  zidine  i  ku(ie  sumporom, 
te  ih  onda  zapali,  da  tako  razvaljena  tvrdia  padne  neprijatelju  u  ruke.  Kad  je  Petrinja  go- 
rila,  dosjeti  se  i  turska  posada  u  S  i  s  k  u  jadu,  pa  i  ona  zorom  10.  listopada  zapali  povje- 
reni  joj  grad,  te  stade  na  brodovima  bjezati  niz  Savu.  Na  torn  bijegu  zarobljen  bi  hromi  za- 
povjednik  sisaCke  tvrdie  Ibrahimbeg  od  banskih  vojnika. 

Nestasica  hrane  i  krme,  pomanjkanje  novaca  za  placanje  vojnika,  pa  i  bolesti  u 
vojsci  prinudiSe  Maksimilijana,  da  se  okani  daljega  provaljivanja  u  turske  oblasti.  Iz- 
gorjelu  Petrinju  ostavi  bez  posade,  a  Si- 
sak  predade  zagrebai^komu  kaptolu,  pa 
onda  razpusti  od  svega  zla  stradajucu 
vojsku,  te  se  povrati  u  Stajerski  Gradac. 
Kad  su  to  doCuli  Rustanbeg  i  Erdogli- 
beg,  pozurise  se,  da  se  opet  dokopaju 
Petrinje.  Vec  20.  rujna  1594.  vodili  su 
svoje  cete  iz  Kostajnice  prema  Hrasto- 
vici,  u  kojoj  bijase  kao  i  u  Qorama 
ostala  tek  malena  krscanska  posada. 
Zauzevsi  Rustanbeg  nakon  kratkoga  od- 
pora  Hrastovicu,  o  b  n  o  v  i  p  e  t  r  i  n  j- 
s  k  u  t  V  r  d  j  u,  pace  ju  jace  utvrdi  dub- 
ijim  jarkom  i  jaciini  zemljanim  nasipom. 
U  isto  vrijeme  zauzeo  je  i  Erdoglibeg 
grad  Gore,  a  onda  je  kod  Farkasica 
presao  preko  Kupe  i  stao  robiti  po  Tu- 
ropolju,  u  koje  se  nakon  Maksimilijanova 
pohoda  bijaSe  povratilo  neSto  raz- 
bjegloga  puka.  Ali  kad  se  je  zatim  s  obi- 
latim  plijenom  kuci  vracao,  stigoSe  ga 
za  njiin  u  potjeru  poslane  5ete  Eggen- 
bergove  i  Lenkoviceve,  te  ga  na  Kupi 
razbiSe,  plijen  mu  oteSe,  a  njega  sama 
zarobiSe.  Erdoglibeg  poslan  bi  u  Pozun, 
gdje  je  u  tamnici  "Camio  sve  do  smrti 
svoje.  Vojna  te  godine  svrSila  se  je  tako 
jedinim  uspjehom,  da  se  je  grad  Sisak 
vratio  pod  krSdansku  vlast.  Prvih  dana 

studenoga  pokuSao  je  doduSe  junaCki  general  hrvatski  Juraj  Lenkovi(J,  da  smjelim  pohodom 
zaskoCi  grad  B  i  h  a  (^,  ali  mu  podhvat  nije  po§ao  za  rukoin.  PovedavSi  sa  soboni  lijepu  Cetu 
(od  10.000?)  konjanika  i  pje§aka  uljegao  je  5.  studenoga  no(iu  u  varo§  Biha<i,  koju  je  za- 
palio  i  brojne  Turke  izsjekao;  ali  same  tvrdje  bihacike  nije  mogao  osvojiti,  pa  se  je  zato 
ved  8.  studenoga  vratio  u  Karlovac  zajedno  sa  1200  oslobodjenih  krSdana,  mnogo  goveda  i 
sitne  stoke,  neSto  turskih  suinjeva  i  drugoga  plijena.  Od  toga  je  dva  turska  momka.  tri  za- 
stave  i  nekoliko  lijepih  konja  poslao  u  Stajerski  Gradac  na  dar  nadvojvodkinji  Mariji,  majci 
mladoga  Ferdinanda. 

Kud  i  kamo  povoljnije.  nego  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  zarcdali  su  god.  1594.  doga- 
djaji  u  Erdelju,  VlaSkoj  i  Moldavskoj.  Nakon  §to  je  papinski  poslanik  Aieksandar  Komu- 
Iovi(^  utro  putove,  poslao  je  kralj  Rudolf  u  one  krajeve  svoga  zasebnoga  poklisara.  Du- 


SIQISMUND  BATORI, 

vojvoda  erdeljski. 
Po  savremenoi  slici. 


K I  a  i  e.  Hrv.  povj.  III.  (5.) 


26 


402  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

brovcanina  Ivana  de  Marin  i.  Najprije  se  je  Kudolfu  priklonio  erdeljski  vojvoda  Sigis- 
mund  Batori,  kojega  su  na  to  putili  Isusovac  Carillo  i  rodjeni  ujak  Stjepan  Bockaj,  tada 
vrhovni  kapitan  Velikoga  Varadina  i  onih  oblasti  ugarskih  koje  su  pripadale  Erdelju;  go- 
tcvo  u  isti  dan,  naime  16.  kolovoza,  utanacio  je  i  moldavski  vojvoda  Aron  u  Jasu  s  car- 
skim  poklisarom  Marinijem  savez,  kojim  je  kralj  i  car  Rudolf  njegovu  vojvodinu  primio  pod 
zakrilje  njemacko-rimskoga  carstva.  Tri  mjeseca  zatim,  naime  15.  studenoga  1594.,  utana- 
cila  su  tri  dosadanja  turska  vazala,  vojvoda  erdeljski  Sigismund  Batori,  vlaski  vojvoda 
Mihajlo,  i  moldavski  vojvoda  Aron  medjusobni  savez  za  oslobodjenje  svojih  zemalja  od 
turske  vlasti.  Savez  bi  utvrdjen  time,  da  su  Mihajlo  i  Aron  23.  studenoga  dali  poubijati 
sve  Turke  u  Bukurestu  i  Jasu.  S  pomocu  erceljskih  ceta  oslobodili  su  zatim  oba  vojvode 
svoje  oblasti  izuzev  samo  tvrdjave  Bender  i  Akjerman  na  Dnjestru  i  Gjurgjevo  na  Du- 
navu.  Presli  su  pace  i  Dunav  te  stall  udarati  na  bugarske  gradove  (Silistriju  ill  Drster, 
Ruscuk,  Vidin,  Nikopolje).  Dok  su  ovako  Mihajlo  i  Aron  oslobadjali  svoje  oblasti  od  tur- 
ske vlasti,  ugovarali  su  poslanici  erdeljskoga  vojvode,  na  celu  im  Stjepan  Bockaj,  s  po- 
vjerenicima  kralja  Rudolfa  u  gradu  Pragu.  Medju  tima  kraljevskim  povjerenicima  bio  je  i 
hrvatski  ban  Tomo  Erdedi.  Napokon  bi  28.  sijecnja  1595.  utanacen  definitivni  savez,  i  to 
posredovanjem  papinskoga  nuncija  i  spanjolskoga  poslanika.  Savezna  izprava  sastoji  od 
dvanaest  clanaka,  od  kojih  se  prvim  kralj  Rudolf  sa  svoje  strane,  a  erdeljski  vojvoda  sa 
svojim  podredjenim  zemljama  (Vlaskom  i  Moldavskom)  s  druge  strane  obvezuju,  da  ce  na- 
staviti  zapoceti  rat,  te  da  ne  ce  nijedna  strana  bez  znanja  i  privole  druge  ugovarati  iU 
savez  sklapati  s  Turcima.  Rudolf  je  nadalje  priznao  Sigismunda  i  njegove  muzke  potomke 
»slobodnim«  vojvodama  (knezovima)  Erdelja  i  podlozenih  mu  oblasti,  dakako  pod  vrhov- 
nictvom  ugarskoga  kralja,  kojemu  ce  prisizati  prisegu  vjernosti,  i  kojemu  ce  po  izumrcu 
muzkoga  roda  Sigismundova  sva  zemlja  pripasti.  U  tom  slucaju  opremit  ce  se  svaka  od 
preostalih  kceri  sa  100.000  rajnskih  forinti.  Ako  bi  Sigismund  podlegao  premoci  Turaka  te 
morao  ostaviti  Erdelj,  onda  ce  mu  kralj  i  car  Rudolf  doznaciti  neko  mjesto  s  prihodom 
prema  njegovu  stalezu.  Napokon  se  je  Rudolf  obvezao,  da  ce  za  Sigismunda  izmoliti  za 
zenu  jednu  kcer  pokojnoga  nadvojvode  Karla,  nadalje  da  ce  mu  podijeliti  naslov  njemac- 
koga  drzavnoga  kneza  i  skloniti  spanjolskoga  kralja,  da  mu  dade  zlatno  runo.  I  zaista  bi 
6.  kolovoza  nadvojvodkinja  Marija  Kristierna,  kci  Karlova  i  sestra  Ferdinandova,  u  erdelj- 
skom  Biogradu  vjencana  s  vojvodom  Sigismundom. 

Nekoliko  dana  prije  utanacenoga  saveza  izmedju  Rudolfa  i  Sigismunda  umro  je  u 
Carigradu  sultan  Murat  III.  u  noci  od  16.  na  17.  sijecnja  1595.  ostavivsi  za  sobom  80  trudnih 
robinjica.  Prigodom  njegova  pogreba  zadavljeno  bi  dvanaest  njegovih  sinova  (medju  njima 
i  Mahmud)  Zajedno  s  robinjicama,  a  na  to  se  nzpe  na  prijestolje  jedini  preostali  sin  njegov 
M  u  h  a  m  e  d  III.  (1595.— 1603.),  mlad  covjek,  u  kojega  su  velike  nade  stavljali,  te  ga  rado 
uzporedjivali  s  Aleksandrom  Velikim.  Jedan  od  prvih  njegovih  drzavnih  cina  bilo  je  to,  da 
je  skinuo  velikoga  vezira  Sinanpasu,  kojega  su  bijedili,  da  je  svojim  silovitim  postupkom 
prinudio  erdeljskoga,  vlaskoga  i  moldavskoga  vojvodu,  da  se  priklone  kralju  Rudolfu. 
Mjesto  Sinana,  koji  se  je  6.  veljace  vratio  u  Carigrad,  imenovan  bi  prvim  vezirom  njegov 
protivnik  Ferhatpasa.  Taj  se  je  smjesta  spremio,  da  pokori  opet  odmetnule  se  podunavske 
vojvodine,  pa  da  nevjerne  vojvode  zamijeni  novima,  ili  da  Vlasku  i  Moldavu  pretvori  u 
turske  sandzake.  U  to  ime  posao  je  Ferhat  pasa  vec  27.  travnja  iz  Carigrada  prema  Du- 
navu.  Ali  bolesti  i  nestasica  hrane  zadrzale  su  ga  dulje  vrijeme  u  Drinopolju.  U  to  su 
vrijeme  vlaski  i  moldavski  vojvoda,  pomagani  erdeljskim  cetama  i  kozacima,  ne  samo  do 
kraja  oslobodili  svoje  zemlje,  nego  su  se  takodjer  zalijetali  na  bugarsku  obalu  dolnjega 
Dunava,  te  medju  inim  10.  lipnja  spalili  i  Nikopolje.  Vodja  erdeljskih  hajduka  Horvat  pro- 
valio  je  pace  preko  Balkana  sve  do  Sofije.  Radi  obilate  pomoci,  koju  je  erdeljski  vojvoda 
Sigismund  podavao  obim  vojvodama  na  iztoku,  zahtijevao  je  od  njih,  da  mu  se  pokore 
kao  svome  nasljednomu  gospodaru.  Vlaski  vojvoda  Mihajlo  odazvao  se  je  tomu  zahtjevu 
ugovorom  od  20.  svibnja;  njegov  susjed  Aron  ne  htjede  se  pokoriti,  zato  bi  prvih  dana 


BORBE    U    VLASKOJ    1595.  4Q8 

svibnja  od  erdeljskih  Ceta  zarobljen  i  u  Vinicii  u  Erdelj  odveden,  a  na  njegovo  mjesto  ime- 
novan  bi  moldavskim  vojvodom  Stjepan  Razvan,  koji  je  3.  lipnja  u  erdeljskom  Biogradu 
Sigismunda  priznao  svojim  vrhovnim  gospodarom.  Tako  su  obje  vojvode  postali  za  pravo 
namje§tenici  erdeljski  u  svojim  oblastima. 

Tek  u  drugoj  polovici  lipnja  1595.  prikucio  se  je  veliki  vezir  Ferhat  RuSCuku,  pa 
je  ondje  stao  graditi  most  preko  Dunava  prema  Qjurgjevu.  Ali  u  to  mu  6.  srpnja  stife 
vijest,  da  je  skinut,  i  da  je  velikim  vezirom  opet  postao  osamdesetgodiSnji  Sinanpa§a.  Taj 
je  namah  pohitao  prema  Dunavu,  da  §to  odlucnije  zaratuje  na  odmetne  vojvode.  U  polovici 
kolovoza  presao  je  kod  Qjurgjeva  Dunav  s  velikom  vojskom,  pa  ce  ravno  na  BukureSt.  Ali 
nekoliko  milja  pred  tim  gradom,  na  rijeci  N  e  a  j  1  o  v  u  kod  sela  Kalugereni  namjerio 
se  je  na  vojvodu  Mihajla  i  njegovih  16.000  Ijudi,  kojima  se  bija§e  pridru2io  i  erdeljski 
kapitan  Albert  Kiraly  s  ne§to  topova.  Tu  dodje  23.  kolovoza  do  zestoke  borbe,  koja  se 
svrSi  krs(5anskom  pobjedom.  Oni  zarobi§e  sveti  zeleni  barjak  Muhamedov,  ubiSe  tri  pa§e  i 
posjeko§e  gotovo  sve  janjiCare  iz  Dimiska.  Sam  Sinanpasa  bio  bi  zaglavio  u  nekoj  moCvari, 
da  ga  nije  tezkom  mukom  spasio  neki  rumelijski  veteran.  Unatoc  toj  pobjedi  uzmaknuo  je 
Mihajlo  pred  pretezitijom  silom  turskom  u  Karpate,  na  §to  je  Sinanpa§a  redom  zauzeo 
Brailu,  utvrdjeni  Bukurest,  pace  i  staru  prijestolnicu  Trgovi§te.  U  osvojenoj  tako  zemlji 
namjestio  je  Saturdzi-Muhameda  za  be- 
glerbega,  te  mu  podredio  deset  sandzak- 
begova.  Medjutim  bijase  erdeljski  voj- 

voda  Sigismund  skupio  znatnu  vojsku, 
koja  je  bez  moldavskih  ceta  pod  Stjepa- 
nom  Razvanom  brojila  25—30.000  Ijudi, 
pa  je  onda  svomu  vazalu  pohitao  u  po- 
mod.  Presav§i  erdeljsku  granicu  kod 
Torczvara  sjedinio  se  je  prvih  dana  li- 

stopada  kod  Rukura  s  Mihajlom,  tako 
da  je  kr§canska  vojska  brojila  oko  40.000 
momaka.  Najprije  se  oborise  na  Trgo- 
viSte,  koje  nakon  trodnevne  podsade 
18.  listopada  osvoji§e,  na  §to  je  Sinan 
pa§a  BukureSt  sam  napustio,  te  na  jug 
prema  Qjurgjevcu  uzmaknuo.  Ali  i  krs- 

(5anska  vojska  poSla  je  21.  listopada  izpred  TrgoviSta,  te  je  25.  listopada  osvanula  pred  zidi- 
nama  Qjurgjevca.  Sinan  bija§e  ve<5  s  jednim  dijelom  svoje  vojske  preSao  preko  mosta  na  desnu 
stranu  Dunava,  dok  je  straznja  Ceta  zaostala  na  lijevoj  obali  zajedno  s  vi§e  tisuda  vlaSkih 
su2njeva  i  obilatim  plijenom.  Prve  straze  krSdanske  razvalile  su  drveni  most,  poubijali  Ci- 
tavu  straznju  Cetu  tursku,  oslobodili  sve  suznjeve,  zaplijenile  sila  topova,  deva,  goveda, 
paCe  i  blagajnu  vezirovu.  Dne  27.  listopada  upalili  i  zauzeli  su  u  kr§(5anskoj  vojsci  nalazedi 
se  Talijani  pod  Silvijem  Piccolominijem  takodjer  i  tvrdjavu  Ojurgjevo  na  dunavskom  otoku, 
i  tako  opet  posve  oslobodili  VlaSku  od  Turaka.  Slavodobitne  kr§(Sanske  vojvode  vratile  su 
se  na  to  svojim  kuciama;  SinanpaSa  pak  obskrbio  je  tvrdinje  s  desne  stranc  Dunava  posa- 
dama  i  hranom,  a  na  to  se  je  vratio  u  Carigrad,  gdje  bi  u  prvi  kraj  radi  nedade  svoje 
skinut,  no  ve6  za  nekoliko  dana  opet  uzpostavljen. 

Qlavnim  bojiStem  god.  1595.  bila  je  dakle  vojvodina  VlaSka.  Buduiii  da  su  se  tu  sve 
sile  turske  okupile,  mogle  su  samo  manje  vojske  njihove  ratovati  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 
Nasuprot  je  kralj  Rudolf  sve  udesio,  da  se  okoristi  time,  §to  je  glavna  sila  turska  bila  za- 
bavljena  u  VlaSkoj.  Namah  nakon  zavrSenog  ugarskog  sabora  u  Pofunu  (14.  o2ujka),  kojl 
je  potvrdio  ugovor  s  erdeljskim  vojvodom  i  dozvolio  znatnu  ratnu  da(iu  (od  svakoga  seliSta 
po  15  forinti),  stala  se  je  vojska  skupllati.  za  koju  bijaSe  kralj  Rudolf  jo§  11.  listopada 

26' 


PODPIS   NADVOJVODE   MATIJE 
na  pismu  od  9.  ozujka  1595. 

Arkiv  jugoslavenske  akademije. 


404  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

prosle  godine  po  preporuci  svoga  brata  Ernesta  imenovao  vrhovnim  zapovjednikom 
grofa  Karla  Mansfelda,  izvjezbana  u  glasovitoj  tada  ratnoj  skoli  nizozemskoj.  Taj 
bijase  za  Kralja  Rudolia  u  Nizozemskoj  unovacio  2UU0  konjanika  pod  Adolfom  Schwarzen- 
bergom  i  bUOU  vaionskih  pjesaka.  Suvise  je  i  papa  Kiement  Vlil.  poslao  u  pomoc  2000  ko- 
njanika i  8000  pjesaka  pod  svojim  sinovcem  Ivanomi^ranjomAldobrandinijem, 
a  toskanski  vojvoda  3000  pjesaka  pod  bratom  Ivanom  Medici,  kao  i  drugi  taiijanski  kne- 
zovi  manje  odjele.  Napokon  su  i  ostale  zemlje  Kudoliove  i  Njemacka  dale  budi  vojnika 
budi  novaca,  tako  da  se  je  napokon  sabraia  vojska  od  najmanje  60.000  momaka.  Protiv 
toiike  vojske  mogao  je  binanpasa  samo  karamanskoga  begierbega  Muhameda  posiati  u 
Ugarsku,  da  pomaze  budimskoga  begierbega  i  ostale  pase  i  sandzake  u  onoj  zemlji.  Vr- 
hovni  vojvoda  Mansfeld  bijase  najprije  u  svojoj  vojsci  zaveo  strogi  red  i  stegu,  a  onda  je 
iznenada  1.  srpnja  udario  na  Ostrogon,  koji  se  je  ubrajao  medju  najjace  turske  tvr- 
djave  u  Ugarskoj.  Podsjednutoj  tvrdjavi,  koje  se  je  posada  hrabro  branila,  dosao  je  u  pomoc 
budimski  beglerbeg  s  drugim  nekim  pasama  i  s  vojskom  od  20.000  Ijudi,  ali  tu  je  vojsku 
Mansfeld  4.  kolovoza  pobijedio,  te  joj  sav  logor  s  bogatim  plijenom  i  37  topova  oduzeo. 
Deset  dana  nakon  te  pobjede  umro  je  Mansfeld  od  grize  (14.  kolovoza),  na  sto  je  u 
krscanski  tabor  dosao  nadvojvoda  Matija,  pod  kojim  je  Ivan  Medici  kao  nacelnik  top- 
nictva  nastavio  udarati  na  grad.  Napokon  bi  turska  posada  prinudjena,  da  2.  rujna  pre- 
dade  grad.  Namah  zatim  predao  se  je  kraljevoj  vojsci  bez  odpora  i  V  i  s  e  g  r  a  d.  Iza  toga 
slavodobica  krscanskoga  mirovala  je  neko  vrijeme  kraljevska  vojska.  Napokon  je  nadvoj- 
voda Maksimilijan,  koji  je  s  Teuffenbachom  zapovijedao  u  sjevernoj  Ugarskoj,  a  poslije 
preuzeo  mjesto  brata  Matije  vodjenje  citave  vojske,  udario  na  S  o  1  n  o  k,  da  ga  osvoji  i  tim 
uzpostavi  svezu  s  Erdeljem.  Ali  nestasica  novaca  i  sve  to  jace  prijeteca  zima  prinudise  ga, 
da  je  morao  dici  podsadu  i  razpustiti  vojsku.  Nadvojvodi  Maksimilijanu  stajao  je  na  ovoj 
potonjoj  vojni  o  bok  Firentinac  Juraj  Bast  a,  koji  je  poslije  pocinjao  mnogo  zla  u  Ugar- 
skoj i  Erdelju. 

I  u  Hrvatskoj  ratovalo  se  je  god.  1595.  dosta  srecno,  premda  nije  kroz  citavu  go- 
dinu  imala  pravoga  bana.  Tomi  Erdedu  bijase  naime  banovanje  tako  dodijalo,  da  se  je 
za  boravka  svoga  u  Pragu  u  sijecnju  te  godine  na  casti  svojoj  zahvalio.  Vrijedjalo  ga  je, 
sto  se  je  krnjila  banska  cast  imenovanjem  stranaca  vrhovnim  zapovjednicima  vojske  u 
Hrvatskoj  i  Slavoniji;  suvise  potrosio  je  gotovo  sav  svoj  imetak  za  ratovanje,  jer  nije 
nikako  ili  bar  redovno  primao  placu  za  bansku  cetu.  Vracajuci  se  iz  Praga  desio  se  je 
Erdedi  na  saboru  u  Pozunu,  gdje  je  nadvojvodi  Matiji  vratio  bansku  zastavu,  a  onda  je 
posao  u  domovinu,  gdje  je  sazvao  hrvatsko-slavonski  sabor  u  Zagreb  za  15.  svibnja  1595. 
Na  taj  sabor  poslao  je  i  nadvojvoda  Maksimilijan  svoje  poklisare,  po  imenu  baruna  I  v  a  n  a 
Draskovic  a,  gospodara  Trakoscana  a  provizora  i  kapitana  konjanika  u  Krizevcima, 
zatim  Qregorija  Laibachera,  kapitana  krizevacke  posade,  koji  su  iznijeli  zelje  i  predloge 
svoga  gospodara.  Stalezi  vijecali  su  kroz  dva  dana  poglavito  o  tom,  sta  da  se  cini,  posto 
je  Tomo  Erdedi  i  pred  saborom  polozio  svoju  bansku  cast,  navedavsi  za  to  dva  razloga: 
prvo  sto  ne  prima  place  za  svoju  bansku  cetu,  a  drugo,  sto  mu  je  mladi  nadvojvoda  Fer- 
dinand Zajedno  s  majkom  svojom  Marijom  pred  malo  dana  uzkratio  dozvolu,  da  kupi  gro- 
fiju  Pazin  s  kotarom  u  Istri,  sto  mu  bijase  prije  nadvojvoda  Maksimilijan  kao  sigurno  za- 
jamcio.  Stalezi  gotovo  zdvajaju  radi  odstupa  Ijubljenoga  bana,  pa  zaklinju  nadvojvodu 
Maksimilijana,  da  im  pomogne.  Ako  se  vec  nikako  ne  bi  moglo  ugoditi  zahtjevima  Tome 
Erdeda,  pa  ga  tako  pridrzati  u  casti,  neka  nadvojvoda  poradi  kod  kralja,  da  sto  prije  ime- 
nuje  novoga  bana.  Neka  kralj  za  bana  odabere  kojega  od  pripadnika  kraljevstva,  koji  se 
cini  za  tu  cast  podoban,  samo  da  je  vjest  ratovanju  i  domaci  sin  (solum  sit  vir  militaris  et 
nostras),  pa  neka  ga  po  starim  ustanovama  zajedno  s  banderijem  vojnika  kraljevstvu  pred- 
stavi  (ac  regno  cum  banderio  militum  iuxta  veteranas  constitutiones  praesentet).  »J  e  r 
ako  stalezi  ne  budu  imali  bana,  neka  znade  vasa  jasnost  kao  stvar 
najizvjestniju,  da   se  oni  ne   ce   pokoravatl    ni    jednomu    generalu 


CASPAR   STANKOVACKI   I   IVAN  DRASKOVIC. 


405 


tudjenarodnosti,  niticesnjimeizlaziti  u  rat.  pa  makar  svi  Za- 
jedno s  domovinom  poffinuli.  On!  de  i  najskrajnje  poduzeti.  prije 
nego  im  se  okrnji  sloboda  u  torn  pogledu*  (nam  nisi  banum  status  habue- 
rint,  pro  re  certissima  sua  serenitas  credat,  illos  nullius  externae  nationis  generali  pari- 
turos,  nequc  ad  publicum  bellum.  etiam  si  omnes  una  cum  patria  peribunt,  exituros.  et 
extrcma  quaevis,  antequam  iibertate  ipsorum  in  hac  parte . . .  tentaturos).  Podjedno  oc^i- 
tuju  stalezi  na  molbu  dosadanjega  bana  Erdeda,  kako  je  on  vazda  bio  spreman  i  brz  za 
obranu  kraljevstva,  sve  uz  velike  nov5ane  2rtve  i  opasnost  j^ivota  svoga,  te  ga  za  sada  i 
za  budude  rije^avaju  svake  od?:ovornosti  za  primljene  novce,  koje  je  potroSio  za  razne  po- 
trebe  kraljevstva. 

Inac^e  su  stalezi  nastojali  svakim  naCinom  da  zadovolje  ^eljama  i  predlozima  nad- 

vojvode  Maksimilijana.  Dozvolili  su 

radnike  za  obnovu  grada  Siska  i  tvr- 

dinje  u  Brestu,  zatim  ratnu  dacu  od 

tri   uRarska   forinta   po   dimnjaku   u 

dva  obroka.  po§to  bijahu  ved  prije 

odredili  po  dva  forinta  za  uzdrza- 

vanje  pjeSaka  u  zemlji,  tako  da  je 

ukupna    ratna    dada   one    iodine  iz- 

nosila    citavih    pet    forinti    od    dim- 

njaka.  Odredili  su  nadalje  za  sludai 

potrebe    obdi    zemaljski    ustanak    ili 

insurekciju.  te  6e  i  jrradjani  slobodnih 

Rradova  morati  u  boj  podi  (Zagreb 

6e  poslati  50  gradjana  Dje^aka.  Va- 

ra^din  200,  Kri^evci  i  Koprivnica  no 

25).  Od  ubrane  ratne  dace  najmiti  6e 

se  pjeSaci  za  obranu  gradova  i  ka- 

§tela  u  zemlji.  te  6e  se  smjestiti  n 

Sisak  50  momaka.  u  2elin  50,  Pod- 

otodje  12.  Lomnicu  15,  Sveti  Jurai 

10,  Brezovicu  25,    Bo^jakovinu    15. 

Pokupsko  50,  Kupdinu  20,  ReCicu  10, 
Jastrebarsko  25  i  Samobor  15.  Vr- 

hovni  kapitan  tih  pjeSaka  bit  6e  ban, 
a  podkapetan  Mihajlo  Vojkovid,  koii 
te  Cete  pregledavati  i  pladati.  Bilo 
je  nanokon  tu2be  i  na  strane  vojnike. 
naroCito  na  arkibusire  u  Zagrebu  i 
Vara^dinu.  pa  onda  i  na  Cete  kapi- 
tana  Danila  Frankola.  koji  su  poCi- 
njali  nasilja  po  zemlji. 

Vapaj  hrvatsko-slavonskoga  sabora,  da  se  kral]  ili  nagodi  s  Tomom  Erdedom  ili  ime- 

nuie  novoga  bana  s  punom  vlasti,  nijc  naSao  odziva.  Tomu  je  bilo  janiaeno  krivo  i  to,  §to 

je  malo  zatim  nadvojvoda  Maksimilijan  poSao  u  Ugarsku,  dok  je  vladanje    u    nutarnjo- 

austrijskim  pokrajinama.  a  tim  i  brigu  za  hrvatsko-slavonsku  krajinu  preuzeo  mladi  nad- 
vojvoda Ferdinand.  U  srpnju  1595.  javlja  kralj  Rudolf,  da  jc  odrcdio  zagrebaCkoga  bi- 

skupa  QaSpara  Stankovadkoga  i  baruna  IvanaDraSkoviCa  za  admin i- 

s  t  r  a  t  o  r  e  (namjestnike)  banske  na  godinu  dana  i  pol.  Ocito  je  kralj  sporazumno  s  nadvoj- 

vodom  Ferdinandom  nastojao  oko  toga,  da  sc  Ruprechtu  Eggenbergu  osigura  vrhovno  za- 

povjednietvo  nad  svima  Cetama  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  pa  je  stoga  kralj  imenovao  samo 


SULTAN  MUHAMED  HI. 

(1595.— 1603.). 

Iz  Ortelijeva  djela  »Chronolo8:ia«  1603. 


406  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

namjestnika  banske  casti,  koji  ce  obavljati  tek  upravne  i  sudske  poslove,  a  ne  ce  imati  kra- 
Ijevskoga  banderija  niti  vrsiti  vojnicku  vlast.  I  tako  je  na  celu  ratnim  preduzecima  ostao 
Eggenberg,  a  njemu  su  stajali  uz  bok  krajiski  generali  Lenkovic  i  Herberstein. 

Zadaca  vojne  god.  1595.  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  bila  je  doduse  poglavito  ta,  da  se 
Turcima,  zabavljenini  u  Vlaskoj  i  Ugarskoj,  konacno  oduzme  Petrinja  kao  glavno  izhodiste 
za  provale  u  ostatke  hrvatskoga  kraljevstva;  ali  se  je  podjedno  nastojalo  oko  toga,  da  se 
podignu  na  noge  krscani  u  bosanskom  vilajetu,  pace  i  u  ostalim  turskim  oblastima  na  bal- 
kanskom  poluotoku.  Vec  14.  travnja  1595.  izdao  je  kralj  Rudolf  u  gradu  Pragu  proglas  na 
sve  krscanske  poglavice  u  kraljeviniBosniisusjednimjojpokra- 
jinama,  kojim  ih  je  pozvao,  da  se  podignu  na  noge  i  sa  svoga  vrata  stresu  dugotrajni 
jaram  turski.  Povod  tomu  proglasu  dao  mu  je  poslanik  tih  bosanskih  kr§6ana,  castni  brat 
Franjo  Antun  Brtucevic  (Bertucio),  vitez  reda  jeruzolimskoga,  kojemu  bijahu  oni 
sami  povjerili,  da  kod  rimskoga  pape,  spanjolskoga  kralja  i  drugih  krscanskih  vladara  tajno 
i  povjerljivo  radi  o  njihovu  oslobodjenju.  Rudolf  je  pouzdanike  turskih  kr§cana  primio  raz- 
kriljenih  ruku,  pa  ih  je  sada  ovim  otvorenim  listom  pozvao,  da  uztraju  u  svojoj  plemenitoj 
odluci,  da  stvore  zavjeru  i  da  dignu  bunu  za  svoju  slobodu.  Neka  se  ugledaju  u  primjer 
vojvode  erdeljskoga,  vlaskoga  i  moldavskoga  (principum  Transilvaniae  et  utriusque  Val- 
lachiae),  pa  i  brojnih  Rasana  (Rascianorum)  u  gornjoj  Ugarskoj,  koji  su  netom  (nuper) 
zbacili  sa  sebe  sramotni  jaram  turski,  pa  se  sklonili  pod  okrilje  kraljevo.  Rudolf  obecaje 
svakomu  od  njih  obilatu  nagradu,  obecaje  im  pomoc  svoju,  te  prima  njih  zajedno  s  kralje- 
vinom  Bosnom  i  susjednim  pokrajinama  u  svoju  zastitu. 

Jamacno  po  nalogu  Eggenbergovu  poduzeo  je  slavonski  general  Sigismund  Herber- 
stein u  kolovozu  1595.  provalu  u  tursku  Slavoniju.  Posao  je  toboze  da  osveti  nedavnu  pro- 
valu  tursku  do  Koprivnice,  ali  u  istinu  da  podigne  na  noge  brojne  kr§canske  Vlahe,  koji  su 
prebivali  u  pakracko-cernickom  sandzaku  (Mala  Vlaska),  te  se  vec  vi§e  godina  spremali,  da 
se  iznevjere  Turcima  i  presele  u  krscanske  zemlje.  Dok  je  Herberstein  osvajao  grad  C  e  r- 
n  i  k  s  okolisnjim  varosima  i  selima,  bosanski  je  beglerbeg  Apardi  pohitao  iz  Kostajnice 
sa  20,000  momaka  cernickomu  sandzakbegu  u  pomoc.  Kod  grada  C  a  k  1  o  v  c  a  izmedju 
Pakraca  i  Bijele  Stijene  doslo  je  1.  rujna  do  odlucnoga  boja,  koji  se  je  svrsio  porazom  Tu- 
raka.  Turci  pobjegose  glavom  bez  obzira,  izgubivsi  dva  barjaka  i  3000  Ijudi.  Neposredna 
posljedica  krscanske  pobjede  bila  je  ta,  da  se  je  krscanski  puk  (katolici  i  pravoslavni)  u 
sandzacima  cernicko-pakrackom  i  pozezkom  stao  dizati  na  Turke,  te  ubijati  begove  i  age 
u  Bijeloj  Stijeni  i  oko  Pozege.  Na  celo  pobunjenoga  puka  stali  su  junacki  hajduci,  od  kojih 
se  u  taj  mah  osobito  iztice  L  o  v  r  o  1 1  i  c,  koji  je  na  mejdanu  zagusio  pozezkoga  bega. 
Javlja  se,  da  se  je  prigodom  Herbersteinove  provale  do  300  krscanskih  sela  oslobodilo 
turskoga  gospodstva.  Herberstein  je  o  svom  pohodu  u  tursku  Slavoniju  20.  rujna  sa- 
stavio  potanki  izvjestaj,  koji  je  nadvojvoda  Ferdinand  poslao  kralju  Rudolfu. 

Nakon  povratka  Herbersteinova  iz  Slavonije  spremio  se  je  Ruprecht  Eggenberg,  da 
podje  na  Petrinju.  Kod  Novigrada  u  Turopolju  skupljala  se  je  vojska,  kojoj  su  se  pridru- 
zili  takodjer  banski  namjestnik  Ivan  Draskovic  i  hrvatske  5ete.  Kad  su  pridoSli  jos  i  Her- 
berstein i  Lenkovic  sa  svojim  krajisnicima,  presla  je  22,  rujna  citava  vojska  preko  mosta, 
koji  bijaSe  kod  Siska  na  Kupi  od  ladja  sastavljen.  Na  celu  vojske  vodio  je  kapitan  Danilo 
Frankol  cetu  od  petdeset  huzara  i  arkibuzira  kao  prednju  strazu,  Njemu  izadje  u  susret  iz 
Petrinje  sam  Rustanbeg  sa  80  konjanika.  U  okrsaju  bise  Turci  potisnuti  u  bijeg,  te  su  ih 
progoneci  krscani  tako  naglo  gonili,  da  su  u  isti  mah  dosli  s  njima  pred  gradska  vrata.  Bu- 
du6i  da  su  vrata  bila  uzka,  zaostao  je  Rustanbeg  pred  njima  s  nekoliko  Turaka,  da  suzbiju 
krSdane,  dok  ostali  turski  konjanici  udju  u  grad.  U  tom  kresevu  pogodi  Rustanbega  tane 
iz  puSke  Hrvata  QaSpara  Kurtica.  Tezko  ranjen  skloni  se  Rustanbeg  u  grad,  nakon  §to  su 
mu  krScani  ubili  15  momaka,  a  8  zarobili.  U  to  je  do§la  pred  Petrinju  Citava  vojska  krscan- 
ska  i  stala  na  nju  juriSati;  no  kako  nije  uza  se  imala  tezkih  topova,  morala  je  od  daljega  ju- 
ri§a  odustati,  te  izgubivSi  do  sto  Ijudi  u  Sisak  se  povratiti.  Ali  male  zatim  stize  u  krSdan- 


I 


TURCI  NAPUSTILI  PETRINJU  24.  RUJNA  1595.  407 

ski  tabor  neki  momak,  koji  bijaSe  proSle  godine  6d  Turaka  zarobljen,  i  kojega  bijaSe 
Rustanbeg  uzeo  za  svoga  pisara,  da  mu  pi§e  hrvatska  pisma.  Momak  javi  krSdanskim  voj- 
vodama,  da  je  Rustanbeg  od  zadobivene  rane  umro,  pa  da  turska  posada  smjera  Petrinju 
ostaviti  i  pobjeci.  Kad  se  vojvode  uvjeriSe,  da  momak  govori  istinu,  odluCiSe  ponovo  po<5i 
pod  Petrinju.  U  n  e  d  e  1  j  u,  24.  r  u  j  n  a,  u  tri  sata  poslije  podne  preSla  je  opet  krsdanska 
vojska  preko  Kupe.  Kad  je  stigla  pred  Petrinju,  naSla  je  tvrdjavu  praznu.  Turska  posada 
biia§e  zaista  pobjegia  prema  Kostajnici,  ponesav§i  sa  sobom  tijelo  Rustanbegovo,  da  ga 
u  Banjaluci  sahrani.  Banski  namjestnik  Ivan  Draskovic  natakao  je  na  zidine  kraljevsku  za- 
stavu,  na  §to  je  krScanska  vojska  bez  ikakva  sukoba  zauzela  tvrdjavu  i  zaplijenila  sve.  §to 
je  u  njoj  naSIa,  kao  8  topova,  zatim  mnogo  drugih  ratnih  sprava  i  zaire,  pace  i  dragocjeno 
pokuctvo  Rustanbegovo.  Kad  su  turske  posade  u  Hrastovici  i  Oorama  doCule,  §ta  se  je 
zgodilo  s  Petrinjom,  ostavile  su  i  one  povjerene  im  gradove,  koje  je  na  to  krSdanska  voj- 
ska zapremila. 

Jo§  istoga  dana,  kad  je  ovako  Petrinja  zapala  kr§cane,  pohitao  je  kapitan  Frankol 
po  nalogu  Eggenbergovu  u  Stajerski  Qradac,  da  javi  nadvojvodi  Ferdinandu  srecni  doga- 
djaj.  Nadvojvoda  bio  je  s  toga  tako  razdragan,  da  je  27.  rujna  pisao  Eggenbergu  krasno 
njemacko  pismo  ovoga  sadrzaja:  »Dragi  Eggenberg,  najprije  moj  milostivi  pozdrav.  Va§e 
sam  pismo  po  kapitanu  Frankolu  zaista  primio,  kao  i  sadrzaj  i  ustmeni  izvje§taj  njegov 
dobro  razumio,  pa  mozete  sami  prosuditi,  kako  sam  se  od  srca  tomu  obradovao.  Sve- 
viSnjemu  budi  vjeCna  hvala  i  slava  izkazana,  sto  nam  svoju  bozju  (pomoc)  svagdje  tako 
milostivo  priklanja.  Odredbu  u  jednom  i  drugom  (pogledu)  vec  sam  u^inio,  pa  ce  mi  biti  i 
kapitan  Frankol  osobito  preporuCen,  jer  da  istinu  kazem,  ne  bih  ni  drugoga  boljega  od 
njega  na6i  mogao.  Ne  bi  zelio  niSta  vi§e,  negodaimademdostanovaca, 
padavasi5estituvamapokornu  vojsku  razveselim;  samo  kad 
bih  ga  (novae)  smjesta  iz  moje  koze  izrezati  mogao.  Ostajem  vama 
kao  i  dosad  sklon  svom  knefevskom  miloScu  svojom.«  Kapitanu  Frankolu  bilo  je  takodjer 
povjereno,  da  izlozi  nadvojvodi,  sta  da  se  uCini  sa  zauzetom  Petrinjom.  Namah  26.  rujna 
predla^e  nadvojvoda  Ferdinand  kralju  Rudolfu,  da  se  Petrinja  ne  zapusti,  vec 
da  se  pretvori  u  krajiSku  tvrdjavu  (mjesto  Bresta),  p  a  d  a  (zajedno  s  Hra- 
stovicom  i  Qorama)  budebranikomHrvatske  i  Slavonije.  Zapovjednikom 
tvrdje  neka  bude  kapitan  Danilo  Frankol,  koji  vet  20  godina  slu2i  na  hrvatskoj  krajini, 
te  se  je  odlikovao  u  posljednjim  bojevima  za  Petrinju.  Kralj  je  prihvatio  te  predloge,  te  je 
13.  listopada  1595.  Frankola  imenovao  kapitanom  petrinjskim.  Podjedno  je  20.  listopada  po- 
zvao  banske  namjestnike,  da  u  tvrdjavu  smjeste  150  haramija.  Tako  bi  pod  drugim  ime- 
nom  obnovljena  nekadanja  kapitanija  hrastovidka. 

Dva  mjeseca  iza  osnutka  petrinjske  kapitanije,  dne  17.  prosinca  1595.,  sastao  se  je  u 
Zagrebu  sabor  kraljevina  Hrvatske  i  Slavonije,  da  bira  poklisare  za  buducii  sabor  u  Po- 
?.unu.  ZnaCajno  je,  da  hrvatsko-slavonski  sabor  nije  ovaj  put  sazvao  ban,  jer  pravoga  bana 
nije  bilo,  nego  se  sabor  okupio  »po  nalogu  2upana  kraljevstva*  (ex  edicto  comitum  comi- 
tatuum  huius  regni).  Tu  se  stale2i  gorko  tu2e,  Sto  kralj  jo.^^  uvijek  nije  »izabranim  ba- 
nima«  (electis  banis)  GaSparu  StankovaCkomu  I  Ivanu  DraSkovidu  doznaCio  placie  (stipen- 
dium)  za  banske  vojnike,  niti  im  predao  bansku  zastavu,  pai^e  ih  ni  po  starom  i  priznatom 
obi^aju  stale^ima  i  redovima  dao  predstaviti,  da  poio^c  pred  njima  propisanu  prisegu.  Sta- 
led! su  se  uza  sve  to  na  poziv  ?.upana  sastali.  jer  se  radi  o  obrani  i  daljem  obstanku  kraljev- 
stva,  te  su  stvorili  zamaSne  zakljuCke  u  torn  pogledu.  Bududi  da  su  nctom  stc^ena  tvrdinja 
Petrinja  i  ostala  pokupska  krajina  snabdjevene  vrlo  neznatnim  brojem  vojnika,  te  im  pri- 
jeti  dncvice  velika  opasnost,  ako  se  za  vremena  ne  pomogne,  to  staled!  biraju  Izmcdjn 
sebe  dva  zasebna  poslanika,  po  imenu  Petra  KaStclanovida  i  Mclkiora  Tompu.  koji  6e  po6l 
kralju  u  Prag,  nadvojvodi  Matiji  u  BeC  i  nadvojvodi  Ferdinandu  u  Qradac.  te  potonja  dva 
zamoliti,    neka    porade    u    kralja,  da  izabrani  bani  budu   potvrdjeni   1   tim 


408  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

obrana  pokupske  krajine  osigurana.  Jfednako  biraju  stalezi  dva  poslanika  za  ugarski  sabor, 
koji  ce  se  sastati  na  pocetku  dojduce  godine,  i  to  zagrebackoga  kanonika  Qaspara  Skoblica 
i  Jurja  Pethewa  de  Qerse.  Ovi  ce  primiti  zaseban  naputak  od  viceprotonotara,  te  se  mo- 
raju  njega  strogo  drzati.  Od  ostalih  zakljucaka,  sto  ih  je  sabor  stvorio,  najzamasniji  su  oni, 
koji  se  ticu  obrane  Pokupja  i  Petrinje.  Da  se  ne  razidju  haramije,  smje§teni  u  Sisku,  Qo- 
rama,  Brkisevini,  Pokupskom,  Dunarica  Slapu  i  Recici  do  onoga  casa,  kad  budu  potvrdjeni 
bani  i  banska  im  ceta  dodijeljena,  odredjuje  sabor,  da  se  recene  haramije  imadu  placati  od 
prihoda  poreza,  koji  ce  dati  sva  gospoda  i  plemici  u  dva  obroka;  sav  novae  imade  se 
predati  Mihajlu  Vojkovicu,  kapitanu  tih  haramija.  Buduci  nadalje  da  bosanski  pasa  prijeti, 
kako  ce  sred  zime  na  Petrinju  iznebuha  nahrupiti,  dok  jos  nije  dovoljno  utvrdjena,  da  svaki 
plemic,  ako  sam  ne  podje  na  vojnu,  imade  opremiti  mjesto  sebe  jednoga  svoga  slugu,  i  od 
svakoga  dimnjaka  konjanika,  te  ih  obskrbiti  hranom  za  petnaest  dana.  Ti  6q  vojnici  izmje- 
nice  cuvati  Petrinju  preko  zime.  Zapovijedat  ce  pak  tima  cetama  sluzbenici  pojedinih  veli- 
kasa  kao  kapitani,  najprije  sluzbenik  grofa  Petra  Erdeda  od  28.  prosinca  1595.  do  9.  sijecnja 
1596.,  onda  sluzbenik  gospodina  Keglevica  do  23.  sijecnja,  zatim  sluzbenik  gospodina  Rat- 
kaja  do  5.  veljace,  sluzbenik  Pavla  Qregorijanca  do  19.  veljace,  sluzbenik  izabranoga  bana 
Draskovica  do  4.  ozujka,  i  napokon  sluzbenik  gospodina  Orehovackoga  do  15.  ozujka.  Za- 
jedno s  kapitanima  izmjenjivat  ce  se  i  cete  pojedinih  velika§kih  gradova  i  plemidkih  sudbe- 
nih  kotara.  Napokon  bise  odredjene  jo§  i  globe  za  one,  koji  ne  bi  ovoj  ustanovi  zadovoljili 
ili  ju  nemarno  vrsili. 

Nije  proslo  ni  mjesec  dana,  kad  se  je  opet  sastao  hrvatsko-slavonski  sabor  11.  si- 
jecnja 1596.  u  varosi  na  brdu  Qradcu  kod  Zagreba.  Sazvao  ga  je  bivsi  ban,  a  tada  veliki 
zupan  varazdinski,  grof  Tomo  Erdedi.  Stalezi  bill  su  osobito  radostni,  jer  je  kralj  uslisao  nji- 
hovu  molbu,  te  potvrdio  biskupa  Qaspara  Stankovackoga  i  baruna  Ivana  Draskovica  za 
prave  bane.  Na  sabor  dosli  su  i  kraljevski  komesari,  palatinski  namjestnik  Nikola  Istvanffy 
i  Matija  Bazaric,  koji  ce  nove  bane  uvesti  (inducere)  i  stalezima  predstaviti  (praesen- 
tare).  Sabor  je  oba  bana  radostno  docekao  i  jednodusno  ih  priznao,  na  sto  su  bani  polozili 
obicajnu  svecanu  prisegu,  i  to  biskup  Stankovacki  radi  bolesti  svoje  u  biskupskom  gradu,  a 
Draskovic  u  zupnoj  crkvi  sv.  Marka.  Ali  i  onako  bolestni  biskup  nije  dugo  banovao;  umro 
je  vec  30.  lipnja  one  godine,  na  sto  je  Ivan  Draskovic  ostao  jedinim  banom.  Bio  je  on  si- 
novac  nekadanjega  biskupa  i  bana  Jurja,  a  sin  baruna  Qaspara  Draskovica  i  Katarine, 
kceri  Luke  Sekelja.  Dne  14.  listopada  1590.  bijase  se  Ivan  Draskovic  ozenio  Evom,  kcerju 
glasovitoga  palatinskoga  namjestnika  i  povjestnicara  Nikole  Istvanffy-ja.  Vec  za  rana  bi- 
jase se  posvetio  vojnictvu,  te  se  je  vise  puta  uz  Tomu  Erdeda  proslavio  na  bojnom  polju. 
Neko  vrijeme  bio  je  kapitan  konjanika  u  Ivanicu;  na  temelju  molbe,  koju  je  pisao  28.  ozujka 
1593.  u  Trakoscanu,  postao  je  po  preporuci  slavonskoga  generala  Stjepana  Qrassweina 
konjanickim  kapitanom  u  Krizevcima.  U  toj  sluzbi  sudjelovao  je  u  svim  bojevima  s  Tur- 
cima  oko  Siska  i  Petrinje,  pa  se  je  tako  usavrsio  u  ratnoj  vje§tini.  Kako  je  sabor  bio  po- 
glavito  sazvan  radi  instalacije  novih  banova,  bavio  se  je  samo  najpreSnijim  poslovima. 
Tako  bi  dosadanji  banovac  Stjepan  Berislavic  od  Male  Mlake  od  novih  banova  potvrdjen, 
te  je  polozio  ponovnu  prisegu;  nadalje  bi  dosadanji  kapitan  zemaljskih  haramija  Mihajlo  Voj- 
kovic  radi  slaboga  zdravlja  rijesen  svoje  sluzbe,  te  kapitanija  povjerena  Ivanu  Keglevicu, 
Suvise  bi  i  Petru  Draskovi6u,  banovu  bratu,  podijeljena  Cast  zemaljskoga  blagajnika,  te  mu 
povjereno,  da  pobira  sve  dace  one  godme,  da  obavlja  smotru  vojnika,  i  da  izpladuje  placu 
haramijama.  Napokon  odredjuje  sabor,  da  se  za  ve6u  sigurnost  kraljevstva  i  pokupske  kra- 
jine smjesti  trideset  pjesaka  na  Dunarica  Slap,  petdeset  pjesaka  u  SrediCko,  petdeset  u  Qore, 
petdeset  u  Letovanid  i  trideset  u  Sisak. 

Vec  bi  spomenuto,  kako  se  je  srecno  vojevanje  kraljevskih  ceta  u  Ugarskoj  i  Hrvat- 
skoj  tijekom  god.  1595.  povoljno  dojmilo  krscanskoga  puka  u  susjednim  turskim  oblastima, 
a  naro5ito  u  sandfacima  bosanskoga  vilajeta,  koji  su  graniCili  s  hrvatsko-slavonskom  kraji- 


SEOBA    VLAHA    U    SLAVONIJU. 


409 


nom.  Neposredno  iza  pada  Petrinje  u  kr§(ianske  ruke  stali  su  opet   V  1  a  s  i*  iz  pakraCko 
cerni(5koga  i  po?-ezkoga  sandzaka  prelaziti  u  kr§(^ansku  Slavoniju.  Dne  5.  listopada   1595. 
javija  general  Ivan  SiRismund  Herberstein  iz  Varazdina  §tajerskomu  zemaljskomu  odborii 
I  nadvoj'vodi  Ferdinandii,  kako  je  onomad,  jedva  sto  se  je  vratlo  iz  Petrinje,  s  t  i  g  a  o  ii 
Kri^evce  vlaSki  episkop  (wallachischer  bischof),  koji  je  dosad  bio  poglavica  pra- 
voslavnoga  sve<^enstva  u  sand2aku  poze^kom  i  pakrac^ko-cerniCkom  (der  uber  die  Clerisei 
der  beeden  sansiakhe  Boschega  und  Zernikh  zu  gebietcn  gehabt).  Episkop  ili  vladika  pripo- 
vijeda,  da  je  zivot  za  Vlahe  u  turskoj  zemlji  dnevice  nesnosniji,  jer  im  Turci  vi§e  ne  vje- 
ruju.  Ako  mu  Herberstein  dade  slobodno  pismo,  to  ce  on  za  kratko  vrijeme  do  40  Ijudi,  ve- 
cinom  izkusne  i  dobre  kalauze  (provodiCe)  iz  Male  Vla§ke  prevesti  u  slavonsku  krajinu. 
Herbersteinu  svidjao  se  je  vlaSki  vladika  (Vasilije),  koji  je  dosad  stolovao  u  manastiru  Re- 
ineti  (Orahovici)  u  po2e2kom  sand2aku,  te  je  imao  lijepih  prihoda,  ali  ga  je  Ijubav  za  kr§- 
cansku  stvar  nagnala,  da  ostavi  svoj  zaviCaj.  SuviSe  mu  je  vladika  pric^ao,  kako  su  se  Vlasi 
jo§  minule  godine  spremali  preci  na  krscansku  stranu,  ali  da  su  se  prepali,  kad  je  ono  Qjur 
pao  u  turske  ruke.  Her- 
berstein   stoga    pred- 
laze,  da  se  vladika  Za- 
jedno s  drugovima  pri- 
mi,  paCe  da  mu  se  do- 
znaCi  i  plada  kraji§koga 
vojvode.    Ferdinand    i 
zemaljski  odbor  Stajer- 
ski  prihvatili  su  pred- 
loge  generalove,  pa5e 
nadvojvoda  nalozio  je 
Herbersteinu,   da   epi- 
skopa   susre(5e   Castno 
(cum  dignitate),  da  mu 
odredi  osoblja,   koliko 
mu  treba  za  poslugu, 
da  ga  Cuva  i  §to  prije 
dovede  u  Qradac.  Na- 
dalje  mu  je  zapovjedio, 
da  episkopa  nastani  u 
Krilevcima,  a  ne  u  Va- 
ra?dinu,  jer  6e  u  Kri- 
2evcima  biti  blif  e  gra- 
nici  i  modi  te  jaCe  utje- 

cati  na  svoje  sunarodnjake.  General  javio  je  na  to  30.  listopada  nadvojvodi,  da  ga  je  juder  na 
njegov  poziv  posjetio  u  Vara2dinu  »odlieni  pribjeg«,  naime  vlaSki  episkop.  kojega  dr2i 
Castnim,  finim,  Cednim  i  razboritim  Covjekom  (welchen  ich  fur  einem  erbaren,  feinen  und 
eingezogenen  vernUnfftigen  man  befinde),  pa  da  su  mnogo  razgovarali  u  prilog  krSdanstvu. 


PODPIS  BANA  IVANA  DRASKOVICA. 

S  izprave,  izdane  u  Zagrebu  4.  lipnja  1596.  Cita  se: 
J(ohannes)  Draskowyth  Banus  (manu)  p(ro)p(ria) 
Arkiv  Jagoslsvenske  akademije. 


•  U  novlje  se  vrijeme  mnoifo  nagadja  o  porijeklu  i  narodnosti  V 1  a  h  a,  koji  se  tijekom  16.  i 
17.  stoljeCa  seie  iz  zapadnih  turskih  pokrajina.  naroeito  iz  bosanskojfa  vilajeta.  u  Hrvatsku  i  Slavo- 
niju. Neki  povjestniCari  naprosto  ih  proRlaSuju  Srbima,  tc  Ih  njitna  i  pribrajaju;  druRi  opet  dr?.e  ih 
za  Rumunje  (Romane).  koji  su  se  tek  nakon  seobe  pohrvatili,  dotiCno  posrbili.  Medjutim  ti  Vlasi 
jrovore  i  pl§u  ve<i  priJc  seobe  hrvatskim  ili  srbskim  jezikom,  imadu  narodna  hrvatsko- srbska  krstna 
Imena  i  patronimlCka  prezlmena;  u  drujtu  ruku  opet  nikad  se  u  saCuvanim  spomenidma  sami  ne 
zovu  druKCije  neeo  Vlasi.  Prema  tomu  sniatrati  nam  je  te  Vlahe  jromllom  puka  lezlka  hrvat- 
skoga  ili  srbskoea,  koja  tada  nije  Imala  nikakve  n  a  r  o  d  n  e  svljesti.  ZaSto  pak  nije  u  njlh  bilo  na- 
rodne  svljesti,  moglo  bl  bitl  vi§e  razlotra.  Bilo  je  mcdju  njinia  jamaCno  dosta  jo§  u  14.  i  15.  stoljctfu 
pohrvatfenlh  I  posrbljenlh  Romana  (dakle  potomaka  pravih  Vlaba),  pa  onda  mnojco  I  takovoK  sla- 


410  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Vladika  je  torn  prigodorn  odao  svoju  cud  i  svoje  plemenite  namjere;  stoga  sudi  da  ce  biii 
na  veliku  korist  krajini,  jer  ga  i  Vlasi  u  velike  postivaju  (weill  er  bey  denen  Wallachen  in 
sondern  existimation  stehet).  U  ostalom  ce  se  nadvojvoda  sam  o  tomu  uvjeriti,  kad  ga 
k  njemu  u  Qradac  dovede.  Sto  se  je  poslije  s  vladikom  i  kalauzima  zgodilo,  ne  spominju 
izvori;  samo  se  znade,  da  je  nadvojvoda  jo§  21,  veljace  1596.  zastupnike  stajerskih  staleza 
pitao,  da  li  bi  primio  Vlahe,  koji  su  se  sve  brojnije  javljali,  da  mu  se  pokore.  Zastupnici  su 
svjetovali,  da  to  ucini.  Dosada  doduse  nastojalo  se  je  odvratiti  opasnost  krajinama  tim, 
da  su  se  t  a  m  a  n  i  1  i  s  v  i  Vlasi;  ali  ovaj  put  bilo  bi  zeljeti,  »daseVlasi  pritegnu 
na  krscansku  stranu  na  trajnu  i  podpunu  pokornost«  (auf  die  christ- 
liche  Seite  zu  beharrlicher  volliger  Obedienz).  Vlasi  dakle,  koji  su  dosad  bill  neredovita 
turska  vojska  i  pljackasi  krscanskih  zemalja,  imadu  se  predobiti,  da  budu  u  buduce  brani- 
telji  krscanstva.  , 

U  isti  mah,  kad  se  je  radilo,  da  Vlasi  iz  turskih  sandzaka  na  granici  hrvatsko-sla- 
vonskoj  predju  na  krscansku  stranu,  javljaju  se  takodjer  pokreti  medju  Hrvatima,  Srbima  i 
Arbanasima  u  nutarnjoj  Turskoj  i  u  onim  turskim  sandzacima,  koji  su  medjasili  s  mletac- 
kom  Dalmacijom  i  Albanijom.  Tako  se  narocito  micu  krscani  u  klisko-hlivanjskom  sand- 
zaku,  zatim  u  hercegovackom,  skadarskom  i  pecskom  sandzaku.  U  kliskom  dizu  se  hr- 
vatski  Poljicani  pod  svojim  knezom  Pavlom  Pavicem,  u  hercegovackom  episkop  Her- 
cegovine  V  i  s  a  r  i  o  n  s  vise  knezova  (konte  Marko  Piero  od  Trebinja,  Milos  Vitkovic  od 
Mustaca,  knez  Marko  Ivanovic,  Ivan  knez  od  Banjana,  Qrdan  knez  od  Niksica,  Damjan 
knez  od  Ljubomira),  u  skadarskom  Arbanasi  i  Brdjani,  a  u  pecskom  sam  srbski  patrijarka 
J  0  V  a  n.  Ali  ti  pokreti  bill  su  vrlo  otezcani  time,  sto  su  receni  sandzaci  vise  ili  manje  gra- 
nicili  s  mletackim  posjedom,  narocito  s  mletackom  Dalmacijom  i  Albanijom,  a  mle- 
tacka  je  republika  zivila  ne  samo  u  prijateljstvu  s  turskim  sultanom,  vec  ga  je  pace  neiz- 
ravno  pomagala  i  u  borbi  s  kraljem  Rudolfom  i  njegovim  saveznicima.  Stoga  je  mletacka 
republika  budno  pazila  na  svaki  pokret  turskih  krscana,  te  o  svemu  obavjescivala  turske 
oblasti,  pace  je  bila  spremna,  da  pomaze  ugusiti  svaki  pokret  medju  turskim  krscanima. 
Radila  je  pak  tako  u  jednu  ruku  zato,  jer  je  bila  u  vjecitom  boju  sa  senjskim  Uskocima,  a 
u  drugu  opet  zato,  da  pokreti  turskih  krscana  ne  nadju  odziva  medju  njezinim  podanicima 
u  Dalmaciji  i  Albaniji. 

Dok  su  krscanski  Hrvati,  Srbi  i  Arbanasi  balkanskoga  poluotoka  bill  tako  potlaceni 
ne  samo  od  Turaka,  nego  i  od  Mletaka,  trazili  su  zastite  i  pomoci  u  kralja  Rudolfa,  u 
pape  Klementa  VIIL,  pace  i  u  Napulju,  koji  je  tada  pripadao  spanjolskomu  kralju  Filipu  II. 
Osim  toga  nasli  su  mnogo  odziva  i  kod  svojih  sunarodnjaka  u  oblastima  i  gradovima  mle- 
tacke  Dalmacije  i  Albanije.  Osobito  su  neki  biskupi  dalmatinski  (hvarski,  korculanski  i 
spljetski)  sa  svojim  svecenstvom  u  velike  pogodovali  turskim  krscanima  bez  obzira,  da  li 


venskog  zivlja,  koji  nije  trajno  spadao  ni  pod  hrvatsku  ni  pod  srbsku  drzavnu  organizaciju  (na- 
rocito u  Bosni,  Hercegovini  i  Duklji  ili  Zeti),  pa  tako  nije  ni  hrvatsko  ni  srbsko  narodno  ime  kod 
njih  preteglo.  Vlasi  16.  i  17.  stoljeca  jesu  prema  Hrvatima  i  Srbima  u  drzavnom  i  socijalnom  pogledu 
ono,  Sto  u  jeziCnom  Torlaci  prema  Srbima  i  Bugarima. 

Kad  bi  se  htjelo  to5no  ustanoviti,  koji  se  Vlasi  mogu  pribrojiti  posebice  Hrvatima,  a  koji 
posebice  Srbima,  trebalo  bi  najprije  iztrazivati,  o  d  a  k  1  e  je  koje  vlasko  naselje  doslo,  da  li  naime 
potjece  iz  prvotno  starohrvatske  ili  starosrbske  oblasti.  Imade  takovih  vlaskih  skupina,  koje  su 
potekle  iz  nutarnjih  turskih  zemalja  (nekad  srbskih),  pa  su  ih  Turci  koje  kuda  razmjestali,  dok  nijesu 
prebjegli  u  krscansku  zemlju;  ali  imade  i  takvih  vlaskih  naselja,  koja  su  jos  14.  i  15.  stoljecu  zivjela 
na  tlu  potonjega  klisko-hlivanjskoga,  liCko-zakrckoga  i  bihackoga  sandzaka,  pa  su  u  16.  i  17.  stoljecu 
prelazila  u  krscansku  Hrvatsku  (gledaj  str.  16 — 18  ovoga  svezka).  Prvi  se  mogu  pribrojiti  Srbima,  a 
drugi  Hrvatima. 

Vlasi,  koji  su  u  16.  i  17.  stolje(iu  prelazili  u  Hrvatsku  i  Slavoniju,  bill  su  velikim  dijelom 
(ali  ne  izkjjucivo)  vjere  gr5ko-izto5ne  ili  pravoslavne.  Radi  toga  ih  je  najprije  rimokatolicko 
sve^enstvo  u  Hrvatskoj  stalo  identificirati  sa  Srbima  (RaSanima).  Organizacijom  srbske  crkve  u 
Hrvatskoj  i  Slavoniji  raz§irilo  se  je  poslije  srbsko  narodno  ime  i  medju  samim  Vlasima. 


BORBE    ZA    KLIS    1596. 


411 


su  zakona  rimskoga  ili  grCkoga;  a  brojni  katoliCkl  redovnici  reda  franjeva^koga  i  doinini- 
kanskoga  bili  su  posrednici  izmedju  turskih  kr§(^ana  s  jedne  strane,  a  kralja  Rudolfa, 
nadvojvode  Ferdinanda,  pape  i  napuljskoga  podkraija  s  druge.  SrediSte  pak  svega  dogo- 
varanja  i  pripremanja  bio  je  slobodni  grad  Dubrovnik,  koji  je  dodu§e  pla^ao  Tur- 
cima  godiSnji  danak,  ali  je  inaCe  svakom  prigodom  radio  u  prilog  krScanstvu,  \e6  iz  su- 
revnjivosti  prema  Mletcima. 

Da  bi  se  turskim  kr§(ianima  moglo  uspjesno  pomagati  pri  njihovom  oslobodjenju.  tre- 
balo  je  najprije  Turcima  oteti  neke  gradove  na  Jadranskom  moru,  koji  bi  onda  bili  upo- 
riStem  krScanskim  pomodnim  vojskama  za  provale  u  turske  sand^ake.  Tako  se  je  snovalo 
osvojiti  Ucinj  i  Skadar  za  vojevanje  u  Albaniji  i  Macedoniji,  Hercegnovi  za  oslo- 
bodjenje  Hercegovine  i  Srbije,  a  K  1  i  s  za  dalje  podhvate  u  Bosni.  Mislilo  se  obnoviti  i  od 
MIetaka  nedavno  razoreni  Karlobag  za  operacije  u  sjevernom  dijelu  bosanskoga  vila- 
jeta.  Kod  osvajanja  recenih  gradova  imala  je  u  prvom  redu  pomagati  napuljska  mornarica, 
onda  papa,  a  iiapokon  i  kralj  Rudolf  sa  svojim  Uskocima 
i  drugim  cetama.  Medjutim  radi  slaboga  odziva  Arbanasa 
izjalovile  su  se  osnove  u  pogledu  Ucinja  i  Skadra,  za  pod- 
sadu  Hercegnovoga  nije  opet  bilo  dovoljno  ratnoga  bro- 
dovlja;  pa  tako  se  je  napokon  ogranicilo  citavo  poduzece 
na  jedini  Kiis,  za  koji  je  bilo  najviSe  nade,  da  bi  ga  mogli 
zaista  osvojiti.   Izvrsit  ce  se   pak  to  tijekom 
g o d.  1596.  uz  pripomoc  papinsku,  a  pod  okri- 
Ijem  kralja  Rudolfa  i  nadvojvodeFerdi- 
nanda,  kojih  ce  cete  podjedno  iz  Petrinje 
udariti  na  Kostajnicu  i  Banjaluku,  te  onda 
Bosnu     osloboditiizpod     turske     vlasti. 
Tako  bi  se  i  turska  sila  niogla  odvratiti  od  Ugarske,  kao 
ono  prosle  godine  ustancima  i  borbama  u  VlaSkoj  i  Mol- 
davskoj. 

Neda<^  Uskoka  pod  Klisom  god.  1583.  i  progoni 
Mletdana  protiv  onih  dalmatinskih  podanika  njihovih,  koji 
su  Uskoke  tada  pomagali,  nijesu  nimalo  onemogucili  na- 
stojanje,  da  se  KHs  predobije  za  krscanstvo.  Hrvatski  po- 
danici  mletac^ke  Dalmacije  paCe  jo§  su  vedim  zarom  prio- 
nuli,  da  izvedu  ono,  §to  ini  prvi  put  uspjelo  nije.  Najodu- 
sevljenije  pak  radilo  se  je  o  torn  u  gradu  S  p  1  j  e  t  u,  gdje 
je  ne  sanio  sve<Senstvo,  nego  i  hrvatsko  plemstvo  nepre- 
stano  snovalo,  kako  da  se  susjedni  Klis  otme  iz  turskih 

ruku.  Od  plemica  izticao  se  je  u  torn  pogledu  osobito  patricij  Ivan  A  1  b e  r  t  i,  uza  ni  Ni- 
kola Cindri(5  i  Franjo  Martini d;  od  sve<5enstva  sam  nadbiskup  Nikola  Maru- 
I  i  6,  spljetski  arcidjakon  Nikola  Alberti  (brat  Ivanov)  i  kliSki  arcidjakon  P  a  v  a  o  S  i- 
r  o  t  k  o  v  U.  Nada  sve  pak  radio  je  oko  oslobodjenja  Klisa  pop  Simun  Urniani(5.  koji 
nije  mogao  pregorjeti  nedaCe  od  god.  1583.  Qlavniin  diplomatskim  posrednikom  opet  i  kod 
rimske  stolice  i  na  vladarskim  dvorovima  bio  je  poznati  ve6  Hvaranin  Franjo  Antun  Brtu- 
Cevid,  vitez  reda  jeruzolimskoga,  koji  bijaSe  u  travnju  1595.  na  dvoru  kralja  Rudolfa  izra- 
dio,  da  je  kralj  izdao  onaj  proglas  na  iitelje  Bosne  i  susjednih  zemalja.  da  sc  dignu  protiv 
svojih  tlai^itelja.  JamaCno  njegovim  posredovanjem  pristao  je  kralj  Rudolf  7.  studenoga 
1595.  u  pismu  na  Albertija  i  na  to,  da  se  oslobodjenje  Klisa  poduzme  u  njegovo  ime  i  pod  nje- 
govim okriljem. 

Plemi^  Ivan  Alberti,  kolovodja  citavoga   pokreta  za    oslobodjenje    Klisa    u    gradu 
Spljetu,  bijaSe  se  jednoga  dana  Ijuto  zavadio  sa  svojim  bratom  Matejem,  koji  je  na  to  po- 


BANSKI  PECAT  IVANA 
DRASKOVICA. 

S  izprave,  izdane  u  Maloj 
Mlaki  6.  kolovoza  1604.  Cita 
se:  Joan(n)es  Draskowith  de 
Trakostian  reg(norum)  Dal- 
(matiae)  Crov(atiae)  et  Scla- 
(voniae)    banus. 

ArkiT  JugosUrenske  akademije. 


4\2  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

hitao  u  Mletke,  da  odade  vijecu  desetorice,  sto  mu  brat  s  drugovima  snuje.  Buduci  da  je 
tako  mietacka  obcina  doznala  za  sve  priprave,  trebalo  je  brze  raditi,  da  ih  ona  ne  zaprijeci 
ill  Turcima  ne  odkrije.  Stoga  je  31.  prosinca  1595.  Albert!  poslao  svoga  druga  Cindrica  u 
Hrvatsku,  da  si  u  generala  Jurja  Lenkovica  osigura  pomoc  senjskih  Uskoka  i  drugih  ceta, 
ako  bi  doslo  do  potrebe.  I  zaista  je  27.  veljace  1596.,  na  sam  pokladni  utorak,  stiglo  na 
otok  Ciovo  tik  Trogira  vise  uskockih  vojvoda  (Nikola  Lasinovic,  Biankini  i  drugi),  s  ko- 
jima  je  Alberti  utanacio,  kada  i  kako  ce  nahrupiti  na  Klis.  Odabran  bi  veliki  ponedeljak, 
naime  8.  travnja  1596.,  a  izvesti  6e  se  navala  s  pomocu  nekih  KHsana,  naime  dvoje  brace 
Mihnica  (Lovre  i  Pavla)  i  cetvorice  Milosevica  (Luke,  Vujice,  Martina  i  Mateja),  od  kojih 
se  potonjih  bijase  jedan  poturcio. 

Medjutim  6.  travnja  —  u  subotu  pred  cvijetnom  nedeljom  —  dosao  je  Kli^anin  Lo- 
vro  Mihnic  Albertiju,  te  mu  je  saobcio,  da  u  Klisu  imade  malo  Turaka,  jer  su  mnogi  posli 
na  va§ar,  a  drugi  opet  s  kadijom  u  Spljet,  pa  da  bi  se  stoga  u  dojducoj  no6i  lako  moglo 
obladati  i  gradom  i  varosem.  Alberti,  Martinic  i  Nikola  Sugjic  (sin  kneza  Novaka)  skupili  su 
na  to  na  brzu  ruku  40  Spljecana  i  Kasteljana,  pa  su  pozvali  u  pomoc  i  nekih  80  Uskoka,  koji 
bijahu  pod  Milo§em  Slavicicem  i  Jurjem  Vuksicem  slucajno  doplovili  na  trima  barkama 
pred  Bra5.  Ta  Ceta  od  120  momaka  zauzela  je  s  pomocu  brace  Mihnica  i  Milo§evi6a  u 
no6i  od  6.  na  7.  travnja  velik  dio  grada  i  varoSi  Klisa;  ostatak  varoSi  osim  najtvrdje  kule 
Oprah  (koja  se  je  tek  poslije  predala),  poslo  im  je  za  rukom  osvojiti  na  veliki  ponedeljak 
8.  travnja,  kad  je  doslo  u  pomod  jo§  daljih  300  Uskoka  pod  vojvodama  Nikolom  Lasinovi- 
cem,  Ivanom  Vlatkovicem  i  Biankinijem.  No  ti  su  se  Uskoci  namah  opet  sa  zarobljenim 
Turcima  i  bogatim  plijenom  povratili  u  Senj,  pa  su  tim  Vlahe  kli§koga  sandzaka,  koji  bijahu 
pripravni  odmetnuti  se  od  Turaka,  tako  zastrasili,  da  se  nijesu  ni  makli.  Mjesto  Uskoka, 
kojih  je  samo  70  ostalo  u  Klisu,  doslo  je  malo  zatim  u  grad  200  Poljicana  pod  svojim  ve- 
likim  knezom  Pavlom  Pavidem  i  brojnim  popovima,  tako  da  je  u  gradu  bilo  nekih  400 
Ijudi,  kojima  je  zapovijedao  Ivan  Alberti.  Njima  je  bilo  sve  udesiti  za  obranu  Klisa,  jer  se 
ie  znalo  za  izvjestno,  da  ce  Turci  smjesta  grad  podsjesti.  U  to  je  ime  Ivan  Alberti  vec 
10.  travnja  pismom  iz  Klisa  zatrazio  pomoc  od  pape  Klementa  VIII.,  a  jamacno  i  od  kralja 
Rudolfa  i  nadvojvode  Ferdinanda.  A  da  si  pomoc  potonjih  zajamci,  razavio  je  Alberti  na 
vrhu  kule  Oprah  zastavu  kralja  i  cara  Rudolfa. 

Qlasi  o  oslobodjenju  Klisa  razsirili  su  se  brzo  na  sve  strane,  te  su  uzbudili  obcu  ra- 
dost  u  krscanskom  svijetu.  Jedini  Mletci  tezko  su  se  zabrinuli  i  radi  Turaka  i  radi  toga, 
sto  se  je  na  oslobodjenom  gradu  vijala  zastava  hrvatskoga  kralja.  No  zato  su  klicali  od 
veselja  njihovi  hrvatski  podanici  u  Dalmaciji,  gdje  je  svecenstvo  navijestalo  krizarski  rat 
na  Turke.  Citave  noci  stajale  su  crkve  otvorene,  vodili  se  svecani  obhodi,  te  se  sabirali 
prinosi  za  dalje  ratovanje.  Uza  to  je  svecenstvo  dizalo  puk  na  oruzje.  Pop  Simun  Urmanid 
obilazio  je  od  kuce  do  kuce  noseci  kudjelju  s  vretenom,  i  gdje  bi  koga  zatekao,  koji  se  je 
kratio  po6i  u  boj,  kudio  bi  ga  nudeci  mu  kudjelju:  »Na  ti,  kukavico,  ovo  je  tvoje  oruzje, 
a  mani  se  puske  i  sablje.  OpaSi  pregacu  i  uzmi  preslicu,  pak  sramotno  predi.  Ne  vidi§  li, 
da  su  tvoji  drugovi  posli  u  sveti  boj  za  vjeru,  a  ti  si  sam  tu  ostao  i  ljencari§.«  Jednako  se 
je  dojmilo  oslobodjenje  Klisa  krScana  po  citavoj  Bosni  i  Hercegovini.  Pravoslavni  vladika 
Visarion,  »biskup  od  Hercegovine«,  zajedno  s  mnogim  knezovima  (Qrdan  knez  od  Nik§i6a) 
Salju  iz  Trebinja  24.  travnja  pismo  na  cara  i  kralja  Rudolfa  po  franjevcu  D  o  m  i  n  i  k  u 
Andrija§evi6u,  u  kojem  pisu:  »Molimo  vas  placuci  i  uzdiSuci  polozivSi  se  po  zemlji, 
da  se  dostojite  po  va§emu  obicajnomu  milosrdju  cut  ovoga  otca,  koji  ce  otvoriti  vaSemu 
veliCanstvu,  §to  istemo  i  zudimo,  i  Stogod  on  rece,  ono  je  istina  i  onako  se  ima  vjerovati.« 
Vladika  i  knezovi  hvale  Bogu,  koji  je  po5eo  satirati  kucu  Otmanovida  »nastojanjem  od  svetoga 
otca  pape  i  od  vaSega  velikoga  pomilovana  cesarstva,«  pa  dodaju.  kako  su  pripravni  »svi 
od  najve<5ega  do  najmanjega  i  ne  cekamo  drugo  nego  naredbu  i  zapovijed  od  va^ega  veli- 
5anstva«, 


BORBE   ZA   KLIS   1596.  -"413 

Medjutim  nijesu  mirovali  ni  Turci.  Oporavivsi  se  od  prvoga  preneraienja  pregnuli 
su  svima  silama,  da  izgubljeni  Klis  opet  osvoie.  Prvi  je  pohitao  kliSko-hlivanjski  sandzak 
Mustafa  Pijalepasic  sa  600  Ijudi,  da  opaSe  tvrdinju.  Od  12.  do  18.  travnja  narasia  je  tur- 
ska  vojska  pod  KHsom  do  2000  momaka,  a  do  24.  travnja  dosia  su  jo§  tri  bosanska  sand- 
iaka  sa  svojim  cetama,  tako  da  je  cSitava  podsadna  vojska  brojila  8000  momaka.  Napokon 
okupilo  se  je  oko  Klisa  nekih  10.000  do  15.000  Turaka;  podjedno  bi  naredjeno  kapudanpaSi 
turskoga  brodovlja,  da  odplovi  u  Jadransko  omre,  pa  da  pazi  na  napuljsku  mornaricu,  koju 
bija§e  napuljski  podkralj  Henrik  de  Olivarez  opremio  za  oslobodjenje  Albanije.  Pa  i  Mlet- 
cani  bijahu  imenovali  zasebnoga  providura,  po  imenu  Benedikta  Mora,  da  pod  izlikom 
neutraliteta  zaprijeci  posadi  u  Klisu  svaku  pomoc  od  kralja  Rudolfa,  pape  i  napuljskoga 
podkralja. 

Kraj  takih  prilika  bivaio  je  stam'e  kliSke  posade  sve  nesnosnije,  jer  joj  je  ponesta- 
jalo  hrane,  pace  i  vode.  \eC  24.  travnja  pi§e  ona  senjskomu  kapitanu  Jurju  Paradeiseru, 
da  ce  se  uz  najvecu  nevolju  moci  samo  jos  dvanaest  dana  odrzati.  I  zaista  bila  bi 
od  zedje  izginula,  da  nije  2.  i  7.  svibnja  kisa  padala,  te  tako  cisterne  u  gradu  vodom  napu- 
nila.  Dne  20.  svibnja  bila  je  bijeda  od  gladi  i  zedje  tolika,  da  je  vecina  posade  zahtijevala, 
neka  se  grad  predade  Turcima;  jedino  odluCnosti  i  rjeSitosti  Albertija  poslo  je  za  rukom, 
te  ju  je  primirio.  Dne  21.  svibnja  unio  je  vitez   Brtucevic  nesto   hrane   u  grad,  tako   isto 

23.  svibnja  Nikola  Cindric.  Kako  su  Turci  zauzeli  sve  izvore  izvan  grada,  trebalo  je  po- 
sadi provaljivati  i  krv  svoju  lijevati,  da  dodje  do  vode  (»krvava  voda«)  i  da  ju  u  mje§i- 
nama  odnese  u  grad.  Tek  24.  svibnja  ohrabrili  su  posadu  sigurni  glasi,  da  joj  vec  dolazi 
pomoc  pod  hrvatskim  generalom  Lenkovicem. 

General  Juraj  Lenkovic  bijase  po  naloc:u  kralja  Rudolfa  i  nadvojvode  Ferdinanda 
skupio  nekih  1000  Ijudi  (senjskih  Uskoka,  karlovackih  vojnika,  kranjskih  i  koruskih  domo- 
branaca,  Brinjana,  Otocana,  Vinodolaca).  Njemu  se  je  pridruzio  senjski  biskup  Antun  de 
Dominis  (Qospodnetic)  s  vi§e  kanonika,  senjski  kapitan  Juraj  Paradeiser  i  brat  mu  Augu- 
stin,  zatim  vi§e  kranjskih  plemica  (Vajkard  Auersperg,  Ivan  Mordax),  senjske  vlastele 
(braca  Andrija  i  Ivan  Bassani)  i  talijanske  gospode,  koja  su  doSla  krv  svoju  prolijevati 
za  krscansku  vjeru.  Ukrcavsi  se  na  36  baraka  (dvije  s  hranom  i  zairom)  odplovio  je 
19.  svibnja  na  jug.  Ali  nepogoda  na  moru  i  mletaCke  ladje  smetale  su  ga  tako,  da  je  tek 

24.  svibnja  dopro  do  Rogoznice  kod  Sibenika,  a  25.  svibnja  do  Segeta  kod  Trogira.  Osta- 
vivSi  300  momaka  da  cuvaju  barke  izkrcao  se  je  sa  700  Ijudi,  pa  je  onda  prigorjem  planine 
Kozjaka  sjeverno  od  Trogira  i  ravnih  Kastela  napredovao  prema  iztoku.  Putem  pridru2i- 
vali  su  se  njemu  hrvatski  puCani  iz  Trogira,  Spljeta  i  KaStela,  tako  da  mu  je  vojska  na- 
rasia do  2000  Ijudi.  Zorom  26.  svibnja  (u  nedelju)  spustio  se  je  u  polje  Knefac  kod  kaStela 
Oomilice  (Abbadessa),  gdje  se  je  zaustavio,  da  mu  Ijudi  poCinu  i  da  to^no  obazna,  kako 
su  smje§teni  Turci,  koji  su  tek  detiri  talijanske  milje  odanle  udaljeni  bill.  OCekivao  je  ta- 
kodjer  Vlahe  iz  turske  vojske,  za  koje  se  je  govorilo,  da  6e  preci  na  kr§(5ansku  stranu.  Ali 
Vlaha  nije  bilo,  pace  i  od  onih  pucana  dalmatinskih,  koji  se  bijahu  njemu  pridrufili,  mnogi 
su  se  opet  razStrkali,  tako  da  je  u  svemu  nabrojio  samo  1022  momka.  S  torn  Cetom  oborio  se 
je  u  zoru  27.  svibnja  tako  ?.estoko  na  Turke,  da  je  u  njihov  tabor  prodro,  te  ih  stao  ve6  go- 
niti.  Ali  dok  se  je  on  s  jednim  odjelom  borio,  da  otme  jo§  i  topove,  drugi  odjel  od  300  mo- 
maka razasuo  se  je  po  turskom  logoru  i  stao  robiti.  Kad  Je  to  vidjelo  jedno  odjeljenje  Tu- 
raka. koje  je  stajalo  na  brdu  Orebcnu,  oborilo  se  je  na  pljaCkaSe  i  borba  se  je  obnovlla,  u 
kojoj  su  Turci  s  pomodu  Vlaha  pobjedu  odriali.  Da  ne  izgubi  svu  vojsku  svoju,  pohitao  je 
Lenkovi(i  u  varoS  Klis,  kamo  ga  je  iz  tvrdinje  doSao  pozdraviti  Ivan  Alberti.  koji  ie  torn 
zgodom  u  okrSaju  s  1  urcima  sam  poginuo.  Lenkovid  bijaSe  u  tom  boju  izgubio  (ne  ura- 
aunav  dalmatinskc  puiane)  preko  300  Ijudi  (136  KarlovCana,  84  Scnjana,  42  Tr§<5ana.  40 
Brinjana,  OtoCana  itd.);  od  znamenitijih  mu^.eva  poginuli  su  senjski  biskup  Antun  de  Do- 
minis, tri  spljetska  kanonika  (Matej  Veselid.  Vinko  Vitalid  i  Dujam  Skarnie).  knez  Novak, 
trogirski  plemid  Jeronim  Mazarello  i  spljetski  plemid  Antun  Natali,  paCe  i  talijanski  mar- 


414  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

kiz  di  Colognise,  sin  hercega  od  Termola.  Bitka  je  trajala  puna  tri  sata,  a  puskaranje  tra- 
jalo  je  i  nakon  ulaza  Lenkoviceva  u  Klis  sve  do  mraka.  Mletacki  providur  Benedikt  Moro 
promatrao  je  borbu  sa  bedema  grada  Spljeta,  te  je  u  6  sati  pod  vecer  sastavio  svoj  izvje- 
staj  za  mletacku  vladu. 

Lenkovic  bijase  se  uvjerio,  da  ne  moze  dugo  ostati  u  gradu  s  citavom  preostalom 
vojskom  svojom,  vec  da  mu  je  sto  prije  ponovo  pokusati,  da  Turke  pred  Klisom  razprsi. 
Imenovavsi  sutradan,  28.  svibnja,  arcidjakona  Nikolii  Albertija  zapovjednikom  posade  u 
Klisu  i  ostavivsi  mu  300 — 400  momaka,  izasao  je  on  pod  noc  sa  700  Ijudi  iz  Klisa,  da  drugim 
putem,  naime  preko  planine  Mosora,  dopre  do  Omisa,  pa  da  se  ondje  spremi  za  novu 
borbu.  Ocekivao  je  pomoc  od  pape  iz  Jakina  i  napuljskoga  podkralja,  pa  i  sa  drugih  strana. 
Ali  po  izdaji  saznali  su  Turci  za  njegov  odlazak,  pa  su  na  putu  iznebuha  na  nj  navalili,  te 
mu  vojsku  razasuli.  Straznja  ceta  od  300  Ijudi  proverala  se  je  srecno  gorom  i  doprla  je 
do  Omisa.  U  nocnom  kresevu  poginuo  je  slavno  spljetski  plemic  Nikola  Cindric  s  Franjom 
Jeremijom,  a  turskoga  suzanjstva  dopanuli  su  senjski  kapitan  Juraj  Paradeiser,  vitez  An- 
tun  Brtucevic,  spljetski  plemic  Nikola  Tartaglia  i  jos  drugi.  Sam  Lenkovic  srecno  se  je 
spasio,  ali  je  bio  ranjen,  te  su  ga  uskocki  vojvoda  Nikola  Radic  i  jos  jedan  drug  njegov 
vodeci  ga  i  noseci  sutradan  doveli  u  kasteo  Sucurac,  gdje  se  je  odmorio  i  onda  posao  do 
luke  Vinisca  kod  Trogira,  gdje  je  stajalo  onih  36  baraka  sa  300  momaka,  koje  bijase  pred 
cetiri  dana  ostavio.  Prvo  mu  je  bilo,  da  izvijesti  klisku  posadu  o  svom  spasenju  i  da  ju 
ohrabri  za  dalji  odpor,  a  onda  je  na  sve  strane  kupio  cete  za  ponovnu  borbu.  Bio  je  vec 
sabrao  ponovo  1000  momaka  i  spremio  se  na  polazak,  kad  u  njegov  logor  stize  kliska  po- 
sada,  koja  bijase  3L  svibnja  Turcima  predala  Klis  uz  pogodbu,  da  slobodno  podje,  kud  joj 
je  volja.  Namah  zatim  zapovjedio  je  mletacki  providur  Benedikt  Moro  generalu  Lenko- 
vicu,  da  se  smjesta  ukrca  u  barke  i  povrati  u  Senj.  S  njime  odplovili  su  mnogi  podanici 
mletacki  i  turski,  koji  su  se  bojali  osvete.  I  zaista  su  sada  Turci  nemilo  haracili  u  Polji- 
cama,  te  progonili  bracu  i  rodjake  kliskih  branitelja;  jos  su  zesce  Mletcani  bjesnili  protiv 
hrvatskih  svecenika  i  naroda  u  Dalmaciji,  koji  je  pri  oslobodjenju  Klisa  sudjelovao.  Stoga 
su  opet  brojni  zitelji  mletacke  Dalmacije  i  kliskoga  sandzaka  prebjegli  u  okolis  grada  Senja 
i  u  Vinodol,  pa  tako  pomnozali  broj  Uskoka,koji  su  odsad  sve  odlucnije  cetovali  po  kopnu 
i  po  moru,  da  se  i  Mletcima  i  Turcima  osvete  za  nedacu  pod  Klisom. 

Dok  se  je  borilo  za  Klis,  spremala  se  je  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  veca  vojska  za  pro- 
valu  u  Bosnu.  Vec  8.  travnja  bijase  se  u  Zagrebu  u  biskupskom  gradu  sastao  sabor  hr- 
vatsko-slavonski,  koji  je  na  zahtjev  nadvojvode  Ferdinanda  odredio  obci  zemaljski  usta- 
nak  za  15.  svibnja  one  godine.  Suvise  je  sabor  dozvolio  povoz  za  prevazanje  topova  i  dru- 
gih ratnih  sprava,  pa  i  radnike  za  utvrdjivanje  Petrinje  i  Hrastovice,  koje  ce  nadzirati  ban 
Ivan  Draskovic  i  kapitan  kraljevstva  Ivan  Keglevic.  Jos  bi  odredjeno  pozvati  slavonskoga 
generala  Ivana  Sigismunda  Herbersteina,  neka  ne  dozvoli  krajiskim  vojnicima  uznemiri- 
vati  uboge  kmetove,  koji  su  se  tada  stall  vracati  na  svoje  zemlje  u  Turopolje;  jednako  bi 
zakljuceno  pismeno  se  obratiti  na  petrinjskoga  kapitana  Danila  Frankola,  da  zabrani  svo- 
jim  cetama  pocinjati  nasilja.  Radi  ratnih  priprava  sastao  se  je  hrvatsko-slavonski  sabor 
namah  opet  22.  svibnja,  takodjer  u  biskupskom  gradu  u  Zagrebu.  I  opet  se  je  radilo  o 
utvrdjivanju  Petrinje,  a  onda  o  mostu  na  Kupi  kod  Petrinje,  koji  je  nadvojvoda  Ferdinand 
odlucio  podici.  Stalezi  su  odredili,  da  se  za  dovazanje  drvene  gradje  do  Kupe  dozvoli  od 
svakih  pet  dimnjaka  po  jedno  govedo,  i  to  pocev  od  utorka  iza  Duhova  (4.  lipnja)  kroz 
osam  dana.  Napokon  su  stalezi  dozvolili  ratnu  dacu,  te  ju  odredili  za  placu  vojnicima,  koji 
ce  stajati  na  braniku  Turopolja,  Pokupja,  Hrastovice  i  Qora,  te  ce  se  u  slucaju  potrebe 
pridruziti  onoj  vojsci,  koja  bi  posla  na  kakovu  ekspediciju.  Znacajno  je,  da  je  u  to  vrijeme 
boravio  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  i  sam  nadvojvoda  Ferdinand.  Papinski  nuncij  u  stajerskom 
Qradcu,  monsignore  Porzia,  javlja  29.  svibnja  1596.  kardinalu  Cintiju  Aldobrandiniju,  kako 
je  nadvojvoda  potajno  i  iznenada  odputovao  iz  Grade  a,  te  posao 
ogledati  sva  znatnija  mjesta  na  krajini.   On  boravi  sada  vec   dva- 


I 
I 


NAVALA   KRSCANSKA   NA   KOSTAJNICU    1596. 


415 


IM- 


naest  dana  u  tiin   predjelima.  Dne  3.  lipnja  pi§e  isti  nuncij  kardinalu,  da  je  nad- 
vojvoda  zato  oti§ao  u  hrvatsko-slavonsku  krajinu  tako  iznenada  i  skrovito,  ier  bi  mu  inaCe 
trebalo  privole  od  kralja  Rudolfa.  U  pratnji  nadvojvode  tek  je  300  konjanika  i  neSto  malo 
pje^aka,  s  kojinia  je  obaSao  i  najodaljenlje  gradove  krajiSke,  paCe  jedan  i  dva  takova,  do 
kojih  se  ne  moie  doprijeti  bez  sukoba  s  Turcima.  Mladi  vojvoda  vodi  svoju  Cetu   tako 
hrabro  i  srcano,  da  mu  se  dive  i  stari  vojnici,  zeleci  imatl  na  Celu  takova  vladara,  s  kojim 
bi  se  mogla  zenilja  obraniti  i  povedati.  Medjutim   nadvojvoda   ne   bi   morao  biti   vazda 
na  bojnom  polju,  ved  bi  mogao  kadkada 
dolaziti,  jer  je  Qradac  udaljen  od  kra- 
jine  tek  dva  dana.  Nuncij  imade  napo- 
kon  vijesti,  da  se  naskoro  sprema  po- 
hod  do  Kostajnice,  pa  ako  se  ova  osvoji, 
da  ce  onda  biti  otvoren  put  do  Banja- 
luke  i  dalje  u  nutarnju  Bosnu. 

Nadvojvoda  Ferdinand  boravio 
je  dakle  u  drugoj  polovici  svibnja  i  pr- 
vih  dana  lipnja  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji 
ne  samo  zato,  da  ogleda  krajiske  tvr- 
dinje,  nego  i  da  pripravi  za  provalu  u 
Bosnu.  Medjutim  5.  lipnja  bio  se  je  vec 
vratio  u  Gradac,  kamo  mu  stigose  tuzni 
glasi,  kako  je  Klis  opet  pao  u  turske 
ruke,  i  kako  je  velik  dio  Turaka,  koji  je 
bio  pod  recenim  gradom,  posao  prema 
Petrinji.  Nadvojvoda  je  o  torn  5.  i  6. 
lipnja  obavijestio  slavonskoga  generala 
Ivana  Herbersteina,  koji  mu  je  8.  lipnja 
iz  Varazdina  odgovorio,  da  dosad  nije 
mogao  u  Bosnu  provaliti  i  tako  Turke 
od  podsade  Klisa  odvrnuti,  jer  nije  imao 
topova;  ali  da  ce  do  15.  lipnja  sa  svojim 
krajiskim  cetama  i  sa  §tajerskom  voj- 
skom  stajati  kod  Petrinje.  Trebalo  bi  da 
onamo  dodju  takodjer  dete  iz  Hrvatske, 
pa  onda  vojska  iz  Kranjske  i  KoruSke. 
General  Juraj  Lenkovic  lezao  je  bole- 
stan  u  Mehovu  kod  Metlike,  te  je  16. 
lipnja  odanle  pisao  Ferdinandu,  da  bi  on 
rado  sudjelovao  pri  pohodu  u  Bosnu, 
ali  da  mora  le^ati  u  krevetu.  Cim  mu 
bude  tako  dobro,  da  bi  mogao  jaSiti, 
smjesta  ce  podi  na  put,  te  se  pridruiiti 

ostaloj  vojsci,  gdje  ju  zate5e.  Na  to  je  Ferdinand  21.  lipnja  zapovjedio  Lcnkovidu,  da  po§lie 
svoje  Cete  u  Petrinju,  a  sam  da  podje  za  njima,  Cim  se  oporavi. 

Do  5.  srpnja  bijaSe  se  kod  Petrinje  skupilo  do  6000  kr§6anskih  vojnika.  Sam  ban  Ivan 
DraSkovid  doSao  je  3.  srpnja  sa  3000  Ijudi;  ostale  bijahu  doveli  general  Herberstein  i  Krsto 
ObriCan,  zamjenik  generala  LenkoviCa.  Vijesti  o  provali  kr§(ianske  vojske  u  E^osnu  djelo- 
vale  su  i  na  turske  Vlahe  uz  rijeku  Unu,  tako  da  su  odluCili  odmetnuti  se  od  Turaka.  Ba§ 
5.  srpnja  doSao  je  u  krScanski  tabor  neki  Covjek,  koji  je  generalu  Hcrbersteinu  predao  di- 
rilsko  pismo  ovoga  sadr^.aja:  »0d  Has  hristijanskih  sinov.  mi  protopopa  Radoslav.  bi§kup 


QROBNA  PLOCA  IVANA  ALBERTIJA 
(t  27.  svibnja  1596.)  u  stolnoj  crkvi  u  Spljetu. 


416  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

pounskih  krajin  i  poglavnik  i  zapovidnik  trideset  popov  i  pravitelj  hristijanske  vire,  vaz- 
inoznomu  i  vazvelicenomu  i  plemenitorau  i  smozitomu  i  svitloga  roda  kraljeva  plemenu  i 
tanacniku  i  zapovidniku  generalom,  biskupoin,  banom,  kapitanom  i  vicekapitanom,  vojvo- 
dam,  spanoni  i  desetnikom  i  svih  slovinskih  i  hrvatskih  i  prirnorskih  krajin  i  zemalj  stajer- 
skih  i  korotanskih  i  svih  zapadnih  zemalj  gospodin  gospodinu  hercegu  (Ferdinandu)  pi- 
semo  poklon  i  iipo  pozdravljenije  pounska  krajin  a,  vlaski  sinovi,  najpri  biskup 
l^adoslav,  vojvoda  Milos,  knez  Dojcin,  knez  I^ajak,  Bogdan  aga,  knez  Vranes,  knez  Ma- 
nojlo,  Vujica  juzbasa,  knez  Bogdan,  harambasa  Drakula,  odabase  Tomas,  Radohna,  Ra- 
doje,  2ivko,  Vojin,  Slavuj,  Novak,  beslibasa  knez  Noval^,  knez  Radosav  Hranisav,  knez  Vu- 
jin  i  svi  knezovi  pounskih  krajin  i  svi  junaci  mali  i  veUki,  preporucenije  gospodinu  hercegu 
i  svim  njegovim  poglavnikom.  Etocujemo,  da  hoces  napridovati  na  ovu 
krajinu  pounsku.  Hodi  u  dobri  cas  naprid,  a  mi  cemo  cekati,  kako  vasa  milost  nam 
odlucak  posaljete  i  kako  Bog  da,  jere  se  vasoj  milosti  voHmo  dati  i  sluziti  gospodinu 
Isukrstu  i  Marije  materi  i  krizu  bozijemu  i  svim  svecem,  nego  U  sluziti  poganim  Turkom  i 
viri  prokletoga  Muhameda  odpadnika,  ki  nas  popiraju  (potiraju)  i  nasu  viru  krscenu  i 
tiraju,  da  mi  krscenu  krv  prolivamo,  a  mi  volimo  njih  krv  prolivati  nego  li  svoje  vire 
krscene.  A  sadi  vasa  milost  molimo,  posaljite  nam  odlucak,  koj  cete  nam  razlog  uciniti 
biskupu,  koj  H  knezovom,  koj  li  agam,  odabasam,  juzbasam,  malim  Ijudem;  jere,  gospo- 
dine  milostivi  mi  biskup  iscemo  od  vase  milosti  jedan  grad  ili  dva,  takajse  dva  kneza  saki  po 
grad,  koj(i)  to  dugovanje  spravljamo.  Ne  iscemo  od  vasih  punih  zemalj,  nego  od  se- 
damdeset  pustih  gradov,  koji  su  pusti  meju  Unu  i  Kupu,  i  od  njih  ne 
iscemo  velikih,  nego  malih,  eda  bi  Bog  dao,  da  Unu  oslobodimo  i  dalje,  jere 
morete  ako  hocete  s  Bogom  jedinim  i  s  vasim  trudom  i  nasim.  I  ako  Bog  dade,  te  se  mi 
sasta(ne)mo,  hoce  Bog  viditi,  kako  cemo  ovu  krajinu  osloboditi  s  Bogom  jedinim  i  vam 
pravo  i  posceno  sluziti.  Jere  gospodine  milostivi,  ako  dojdete,  hoce  se  ova  zemlja  dati  i 
gradovi  zajedno  i  mi  vasoj  milosti  ne  cemo  nevire  uciniti  svrh  Boga  jedinoga.  I  vasa  mi- 
lost da  ste  gospodine  zdravo.  I  tako  mudro  gospodine  cinite,  kako  bismo  mi  ne  poginuli.  I 
ta  list  s(h)ranite  i  od  svojih  Ijudi  i  od  suzanj,  Boga  i  duse  radi.« 

Na  ovo  je  pismo  general  Herberstein  jos  istoga  dana,  naime  »u  petak  po  Ivanjdanu 
po  starom  koledaru«  (5.  srpnja)  iz  tabora  u  Petrinji  odgovorio  recenim  »vlaskim  sino- 
vima«  pounske  krajine.  Najprije  je  pohvalio  njihovu  odluku,  te  im  obecao  sve,  sto  su  tra- 
zili,  pace  im  obecao  kud  i  kamo  vise.  Ako  nijesu  zadovoljni  ovim  njegovim  pismom,  on  ce 
izraditi  u  nadvojvode  Ferdinanda  drugo  sigurno  pismo,  samo  neka  ostanu  vjerni  i  stalni  u 
svojoj  odluci.  Ponovo  ih  poziva,  da  se  dignu  na  oruzje  za  oslobodjenje  krscanstva,  pa  im 
javlja,  da  ce  i  on  stici  na  Unu  za  pet  dana.  Medjutim  Vlasi  nijesu  taj  put  odrzali  svoje  ri- 
jeci,  jer  kad  je  Herberstein  poslije  zaista  stigao  pod  Kostajnicu,  ne  samo  da  se  nijesu 
njemu  pridruziti,  vec  su  bosanskomu  beglerbegu  predali  Herbersteinovo  pismo,  te  poma- 
gali  Turke  u  borbi  protiv  krscana.  Stoga  nije  ni  Herberstein  Vlasima  poslao  povelju  nad- 
vojvode Ferdinanda,  izdanu  u  stajerskom  Gradcu  10.  srpnja  1596.,  kojom  ih  je  nadvojvoda 
primio  u  svoju  zastitu,  te  im  za  vjerne  sluzbe  njihove  obecao  gradove  i  sela,  casti  i 
privilegija. 

Dne  8.  srpnja  1596.  posli  su  general  Ivan  Sigismund  Herberstein  i  ban  Ivan  Draskovic 
prema  Kostajnici,  kamo  su  radi  pomanjkanja  teglece  marve  za  prevazanje  tezkih  to- 
pova  stigli  tek  10.  srpnja.  Turska  posada  iz  tvrdinje  Kostajnice  (koja  se  uzdize  na  otoku, 
§to  ga  tvori  Una  s  Unicom)  bija§e  iza§la  u  varos  na  lijevoj  obali  rijeke,  pa  se  je  ondje 
utaborila  sa  sjeverne  strane  na  brdu  Djedu,  prikupivsi  oko  sebe  brojne  Vlahe  iz  pounske 
krajine.  Ali  vec  prednja  ceta  krscanska  natjerala  je  Turke  i  Vlahe  u  bijeg,  na  sto  se  je  po- 
sada opet  sklonila  u  tvrdinju.  Krscanska  je  vojska  sada  posjela  brdo  Djed,  pa  je  odanle 
kroz  dva  dana  iz  topova  pucala  na  tvrdinju.  Medjutim  bija§e  i  bosanski  beglerbeg  Apardi- 
pa§a  docuo  za  odlazak  krscanske  vojske,  pa  je  iz  Banjaluke  pohitao  u  pomoc  Kostajnici, 
povedavSi  sa  sobom  ono  neSto  vojske,  koju  je  uza  se  imao.  Kad  se  je  Apardipasa  na  desnom 


BORBE  OKO  KOSTAJNICE  1596. 


417 


brijegu  Une  pokazao,  preSli  su  i  krScani  12.  srpnja  na  iednom  plitkom  mjestu  preko  rijeke 
(najprije  konjanici  pod  Ivanom  Vojkovi^em  i  Krstom  MrnjavCicem,  a  onda  pjeSadija),  pa  se 
je  zametnula  krvava  bitka,  koja  se  je  nakon  kratkoga  vremena  svrSiia  porazom  Turaka  i 
Vlaha.  Neprijateiji  biSe  razasuti  i  nagnuli  su  bjezati  na  sve  strane:  jedni  su  pobjegli  u  tvr- 
dinju,  drugi  u  gore  i  sume.  Progoneci  kr§<^ni  zasli  su  predaleko  u  §ume,  pa  su  tako  neki 
pri  torn  i  stradali,  kao  Ivan  KlobuCi(i,  Vladislav  BukovaCki  mladji  i  GaSpar  Krifanic. 
Turaka  i  Vlaha  poglnulo  je  400;  suvi§e  su  krScani  oteli  tri  topa  i  osam  turskih  zastava. 
General  je  Herberstein  jos  istoga  dana  obavijestio  pismom  nadvojvodu  Ferdinanda  o 
kr§<^anskoj  pobjedi,  kao  i  o  torn,  kako  je  neka  susjedna  mjesta,  varoSi  i  spahijske  dvore 
obratio  u  prah  i  pepeo,  i  kako  se  ni  sama  Kostajnica  nece  moci  vi§e  dugo  odr^ati. 

SuzbivSi  ApardipaSu  dao  je  Herberstein  namah  sutradan  (13.  srpnja)  sagraditi  na 
Uni  most  od  ladja  i  camaca,  koje  bi- 
jaSe  sobom  doveo  na  kolima,  pa  je 
onda  vojska  prevezla  tezke  topove 
za  podsjcdanjc  i  na  desnu  obalu  ri- 
jeke. Sada  se  je  kroz  tri  dana  pucalo 
na  grad,  ali  bez  velike  koristi,  na  sto 
je  Herberstein  odlucio,  da  digne  pod- 
sadu  i  da  se  vrati  pod  Petrinju.  Pravi 
uzrok  uzmaku  nije  poznat.  Jedni  jav- 
Ijaju,  da  je  ApardipaSa  bio  skupio  dva 
put  toliku  vojsku  kao  prvi  put,  pa  da 
sc  je  ponovo  spremao  tvrdinji  u  po- 
moc,  pacJe  da  se  je  i  500  janjicara  po- 
tajno  u  Kostajnicu  uvuklo;  drugi  opet 
pi§u,  da  se  je  Herberstein  preplasio 
velike  vojske  turske,  koju  je  iz  dol- 
njo-dunavskih  krajeva  vodio  u  Bosnu 
vezir  ili  serdar  Ahmet  Hafis  pa§a,  i 
za  koju  se  bijase  proculo,  da  je  vec 
iz  turske  Slavonije  previa  kod  Svi- 
njara  u  Bosnu. 

Herberstein,  Lenkovic  (koji  bi- 
jaSe  naknadno  doSao  na  vojsku)  i  ban 
Draskovic  bill  su  vec  16.  srpnja  kod 
Petrinje.  U  pismu  iz  Petrinje  od  16. 
srpnja  bijedi  Lenkovic  Vlahe  kao  po- 
glavite  krivce  svoj  nedadi  pod  Kostaj- 
nicom;  jednako  Cini  to  i  Herberstein  u 

pismu  na  nadvojvodu  Ferdinanda  od  17.  srpnja,  izticuci,  da  se  Vlasi,  koji  su  sc  iznevjerili 
i  kod  Klisa  i  kod  Kostajnice,  jedino  oStricom  maia  i  silom  mogu  pokoriti.  Herberstein  prcd- 
Ia2e  jo§,  da  se  svaki  dalji  pohod  u  Bosnu  napusti,  da  se  Cete  iz  opustoSenoga  Turopolja  u 
svoje  kapitanije  povrate,  pa  da  svaki  general  stoji  na  braniku  svoje  krajine.  Nadvojvoda  je 
pismom  od  23.  srpnja  odobrio  predloge  generalove  s  tom  primjetbom,  da  topniCtvo  drii  na 
okupu  bar  jo§  detrnaest  dana,  i  da  ga  za  to  vrijeme  smjcsti  u  Zagrebu  i  okolici  njegovoj. 

Glasi,  da  serdar  Ahmed  HafispaSa  vodi  iz  Vidina  vojsku  u  Bosnu  u  pomo<i  Kostaj- 
nici,  bill  su  istiniti,  samo  nije  stojalo,  da  je  on  u  polovici  srpnja  preSao  ved  Savu  kod  Svi- 
njara.  (^n  ir  lada  bio  tek  u  Beogradu.  BijaSe  ga  poslao  sam  sultan  Muhamed  III.,  da  utjera 
u  strah  prevrtijive  Vlahe  u  bosanskom  vilaletu,  i  da  kazni  gcneralc  kralja  Rudolfa,  Sto  su 
se  usudili  poduzeti  pohod  na  KHs  i  Kostajnicu.  U  isto  vrijeme  imenovan  hi  mjesto  Apardi- 

K 1  a  I  e,  Hrv.  povj.  III.  (5.)  21 


peCat  nadvojvode  matue 

na  pismu,  izdanom  u  Po?,unu  9.  ozujka  1595.  na 
kapitane  u  varoSi  Gradcu  kod  Zagreba. 
ArkiT  JugosUrenske  akademije. 


418  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

pase  novi  beglerbeg  za  Bosnu,  po  imenu  Hodaverdipasa.  Tijekom  kolovoza  spremao  se  je 
Ahmet  Hafis  pasa  zajedno  s  Hodaverdijem  i  begom  Ibrahimom  u  Kostajnici  za  navalu  na 
-Petrinju.*  Skupio  je  nekih  20.000  do  30.000  vojske,  zatim  brojne  ratne  sprave  i  topove, 
kojima  ce  Petrinju  podsjedati,  ako  se  dobre  volje  ne  predade.  U  Petrinji  zapovijedao  je  jo§ 
uvijek  kapitan  Danilo  Frankol,  imajuci  uza  se  tek  nekih  250  do  300  momaka.  Istom  onda, 
kad  se  je  vec  znalo,  da  turska  vojska  dolazi  pod  Petrinju,  poslao  je  ban  Ivan  Draskovic 
tvrdinji  u  pomoc  100  hrvatskih  haramija  pod  hrvatskim  plemicima  Jurjem  Brestovskim  i 
zastavnikom  Mihajlom  Ivancicem.  Malena  ta  posada  zavjerila  se  je,  da  ce  radije  sva  do 
jednoga  izginuti  i  slavno  umrijeti,  nego  Turcima  tvrdinju  predati.  (Eia  boni  socii  masculo 
pectore  nunc  est  opus,  quando  extremam  fati  nostri  videmus  imminere  horam,  et  ideo  ante- 
quam  aut  turpiter  occumbamus,.  aut  certe  in  immanissimam  abducamur  servitutem,  pugne- 
mus  fortiter  imprimis  pro  fide  Christiana,  pro  religione  catholica,  pro  aris,  pro  focis,  pro 
coniugibus,  liberis,  charissimisque  pignoribus,  pro  solute  denique  atque  conservatione  pa- 
triae dulcissirnae;  nam  nulla  iam  superest  nobis  futura  via,  praeter  dextras  et  virtutem; 
victi  nuUam  speremus  salutem.«). 

Podsada  Petrinje  po  Turcima  zapocela  je  10.  rujna  1596.  Ahmed  Hafis  bijase  se 
zakleo,  da  ne  ce  izpred  Petrinje  otici,  dok  je  ne  osvoji.  I  zaista  je  posada  u  tvrdinji  samo 
uz  najveci  napor  mogia  suzbijati  ogromnu  silu  tursku,  koja  ju  bijase  sa  sviju  strana  opa- 
sala.  Medjutim  je  ban  Ivan  Draskovic  podigao  zemaljski  ustanak  i  pohitao  prema  Kupi; 
podjedno  je  pozvao  i  oba  krajiska  generala  Herbersteina  i  Lenkovica  u  pomoc.  Ali  Ahmet 
Hafis  nastojao  je  zaprijeciti  Lenkovica,  da  dodje  pred  Petrinju.  Dne  16.  rujna  znalo  se  je 
vec  u  Gradcu  za  veliku  opasnost,  koja  prijeti  citavoj  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  jer  je  serdar 
naumio  s  vecim  dijelom  vojske  udariti  na  Karlovac,  dok  bi  bosanski  beglerbeg  ostao  i  dalje 
pod  Petrinjom.  Uza  sve  to  dosao  je  ipak  Lenkovic  Petrinji  u  pomoc. 

Krscanska  vojska,  koja  se  je  u  polovici  rujna  sabrala  na  lijevoj  obali  Kupe  oko 
Bresta,  brojila  je  5000 — 6000  momaka.  Izprva  su  vojvode  snovali,  kako  bi  kod  Bresta 
presli  Kupu  i  ravno  udariU  na  Turke,  koji  se  biiahu  smjestili  izmedju  Petrinje  i  Kupe;  no 
buduci  da  su  se  uvjerili,  da  bi  to  bilo  presmiono  i  opasno,  zasnovali  su  drugu  osnovu.  Oni 
ce  od  Bresta  preko  Odre  uzmaknuti  na  iztok  sve  do  Siska,  te  ondje  tekar  preci  preko 
Kupe,  pa  onda  ravno  pohitati  prema  Petrinji  i  zametnuti  s  Turcima  boj  na  otvorenom 
polju.  Ali  da  se  posada  u  Petrinji  videci,  kako  krscanska  vojska  izpred  Bresta  uzmice, 
ne  bi  prepala  i  mislila,  da  krscani  sasvim  odilaze,  povjereno  bi  kapitanu  Martinu  Senjaninu 
uz  nagradu  od  100  dukata,  da  se  kroz  turski  tabor  u  Petrinju  prosulja  i  posadi  priobci 
osnovu  krscanskih  vojvoda.  Kad  je  kapitan  Martin  srecno  usao  u  Petrinju,  dao  je  Frankol 
prema  dogovoru  izpaliti  veliki  top  u  znak,  da  je  Martin  izvrsio  svoju  zadacu. 

U  jutro  19.  rujna  stall  su  Draskovic,  Herberstein  i  Lenkovic  sa  svojim  cetama  ostav- 
Ijati  tabor  u  Brestu,  te  u  najboljem  redu  po  osnovi  uzmicati  na  sjeveroiztok.  Turci  onkraj 
Kupe  razabrali  su  to  smjesta,  te  su  se  poveselili,  da  se  je  krscanska  vojska  prepala  nji- 
hove  sile  i  nagnula  u  bijeg.  Hodaverdipasa  sa  6000  Turaka  preplivao  je  Kupu  i  posao  je  za 
krscanima  u  potjeru,  rugajuci  se  njima  i  izazivajuci  ih  na  boj.  Ali  u  zgodan  cas  okrenuli  su 
kr§(5anski  vojvode  svoju  vojsku  natrag,  te  su  svom  snagom  udarili  na  progonece  ih  Turke. 
Iza  kratkog  i  zestokog  boja  natjerali  su  ih  u  bijeg  i  zatjerali  u  Kupu,  kako  pred  tri  godine 
Hasanpa§u  Predojevica.  Bitka  svr§ila  se  je  porazom  Turaka,  kojih  je  u  boju  i  u  rijeci  do 
3000  poginulo. 


*  Da  je  ban  Ivan  Draskovic  pomno  pratio  njegove  prlpravc,  razabira  se  po  njeffovom  hrvat- 
Skom  pismu,  sto  ga  je  7.  kolovoza  iz  KlenoVnika  pisao  Varazdincima:  ». . .  Neka  znate  V.  M.,  da  jesu 
ovde  neke  taraske  (mall  topovi),  koje  bi  potrebno  dolika  rta  krajinu  v  Berku§evinu  zavesti.  Zato 
poSaljite  taki  simo  jcdna  jaka  kola  s  dobrorti  osmeiom  zivinom,  koje  recene  taraske  i  nesto  malo 
praha  dolika  na  imenovano  mesto  zavezu.  V  torn  inoga  pod  nijeden  put  nemojte  vSiniti.  I  Bog  vas 
Zdravo  drzi.« 


KRSCANSKA  POBJEDA  KOD  PETRINJE  19.  i  20.  RUJNA  1596. 


419 


Poraz  HodaverdipaSe  dojmio  se  je  silno  serdara  Ahmet  Hafis  pa§e  i  Turaka  u  ta- 
boru  pred  Petrinjom.  Da  i  njega  ne  stigne  jednaka  sudbina,  odluCio  je  serdar  podsadu  dici 
i  smjesta  otici  izpred  Petrinje.  Jo§  u  noci  od  19.  na  20.  rujna  odpremio  je  te^ke  topove  i 
prtljagu  s  vecim  dijelom  vojske  prema  Kostajnici;  on  sam  ostao  je  u  taboru  sa  8000  konja- 
nika  i  ne§to  janjicara,  da  zastiti  uzmak  ostale  vojske,  pa  ce  sutradan  za  njom  po(ii.  Za  vecu 
siguriiost  sklonio  se  je  u  zasjedu,  da  kr§(iane  zaskoci,  ako  hi  htjeli  njegovu  vojsku 
progoniti. 

Krscanska  je  vojska  medjutim  nakon  pobjede  uzmakla  k  Sisku,  gdje  se  je  utaborila 
I  prenocila.  Sutradan  20.  rujna,  presla  je  preko  mosta,  sto  ga  bija§e  ban  Ivan  Dra§kovi(^  dao 
od  splavi  sastaviti.  pa  je  onda  §umom  uz  desni   brijeg   Kupe   napredovala   prema   Petrinji. 


CJt.  .    -        ~.         . 


,A»»i*  Dt«.»^ja3aK,vNC  Pi.rKiwA  iw  cuABATgN  AV€_HwiEE5j>iE  cmrrr>cw'i 


HXf^EM.fJio  tfs^^-** 


PODSADA    PETRINJE    I    OBRANA  NJEZINA  20.  RUJNA   1596. 

Po  bakrorezu  Ivana  Sibmachera  u  djelu  Ortelijevu  (Chronologia  1603.). 

A.  Tvrdjava  Petrinja  —  B.  Turski  tabor  —  C  Turski  Sanac  —  D.  Rijeka  Petrinjdica.  —  E.  Straiar- 

nice  —  F.  Bijeg  Turaka  —  G.  Lenkovicevi  konjanici  —  H.  Herbersteinove  Cete  —  I.  Cete  bana  Ivana 

Dra^koviCa  —  K.  Krscanski  tabor  —  L.  Put  u  Sisak  —  M.  Sudar  Turaka  s  prednjom  Cetom  krSiian- 

skom  —  N.  Ostale  kr§(Sanske  6ete  —  O.  Petrinjska  §uma. 


Kod  DrenCine  sukobila  se  je  s  turskim  predstra^ama,  koje  su  serdaru  navijestile  dolazak 
krSdanske  vojske.  I  tako  je  na  ravnici  izmedju  DrenCine  i  Petrinje  do$lo  dodrugebitke 
izmedju  krSdanske  I  turske  vojske.  Kad  je  to  vidjela  posada  u  Petrinji,  iza§la  je  i  ona  iz 
tvrdinje  i  oborila  se  na  Turke.  Pritisnuti  tako  s  dvije  strane  nijesu  Turci  mogli  dugo  Izdr- 
2ati.  Prvi  je  poCeo  bje?-ati  sam  serdar,  za  njim  HodaverdipaSa,  a  onda  ostali  Turci.  Bitka 
svrSila  se  je  podpunom  pobjedom  kr§(*ana,  kojl  su  zarobili  ostatak  turskoga  tabora.  kao  dva 
velika  topa,  koje  nijesu  Turci  mogli  proSle  nodi  odvudi  (na  jednom  je  bilo  arapskim  slo- 
vima  zapisano  ime  Fcrhatbega  Sokolovi(5a),  zatim  vi§e  zastava,  medju  njima  i  zelenu  za- 
stavu  Muhamedovu  (vexilhim  viride  Machometi  sacrum,  aureis  literis  depictum).  Dobitnici 
su  samo  pol  milje  daleko  progonili  bkie&e  Turke,  jer  su  se  bojali  zasjede;  zato  je  i  serdar 


27* 


420  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

poslije  govorio:  »Krscani  znadu  pobijediti,  ali  ne  umiju  pobjedom  se  okoristiti«  (Christianos 
quidem  vincere  scire,  victoria  autem  uti  nescire). 

Obranom  Petrinje  i  dvostrukom  pobjedom  krscanskom  19.  i  20.  rujna  1596.  minula  je 
konaciio  svaKa  opasnost  s  bosanske  strane  za  ostatKe  kraljevstva  hrvatskoga,  kao  i  za 
susjedne  austrijske  zernije  (Kranjsku,  Korusku  i  Stajersku).  Petrinja,  koja  je  od  svoga 
osnutka  bna  Kroz  tri  godine  uporistem  turskim  za  podjarmljenje  citave  preostale  Hrvatske 
1  blavonije  (,oiim  bosznensium  latronum  aomicilium  et  praedonum  tutissimum  asylum),  po- 
stala  je  sada  uz  Kariovac  i  Senj  najtvrdji  braniK  njihov  i  izlaziste  za  preotimanje  izgublje- 
nili  oblasti  i  graaova.  kaaost  radi  posljednjih  pobjeda  bila  je  u  Hrvatskoj  velika.  Ocituje  se 
to  veseije  i  pouzdanje  u  bolja  vremena  namah  na  prvom  saboru,  koji  se  je  nekoliko  dana 
iza  dvostruKe  pobjede  co.  rujna  sastao  u  Zagiebu.  Stalezi  i  redovi  spominju,  kako  je  turski 
car  odlucio,  da  osvoji  tvrdinju  Petrinju,  od  koje  zavisi  obstanak  kraljevstva  (in  qua  huius 
regni  permansio  consistit),  i  kako  je  poslao  serdarpasu  s  jos  dvije  pase,  s  vrlo  jakom  voj- 
skom  i  topovima,  da  ju  biju;  i  da  nije  po  veliKoj  Bozjoj  milosti  Turcin  suzbit,  propalo  bi 
ovo  kraljevstvo  (actum  de  hoc  regno  fuisset).  Treba  stoga  oslobodjenu  Petrinju  utvrditi  i 
popraviti;  pa  se  stoga  do  10.  listopada  od  svakoga  dimnjaka  odredjuje  po  jedan  radnik,  a  do 
10.  studenoga  od  dimnjaka  po  dva  radnika,  koji  ce  svaki  put  kroz  petnaest  dana  rabotati. 
Sabor  odredjuje  nadalje  i  druge  stvari,  poglavito  za  osiguranje  Petrinje  i  pokupskih  kra- 
jeva.  Napokon  se  stalezi  s  priznanjem  sjecaju  i  junackih  branitelja  Petrinje.  Izrijekom  spo- 
minju vojvodu  Jurja  Brestovskoga  i  zastavnika  Mihajla  Ivancica,  koji  su  u  odlucnom 
casu,  kad  je  vec  i  kapitan  Danilo  Frankol  kolebao  i  tvrdinju  Turcima  predati  htjeo,  svo- 
jom  odlucnoscu  i  uztrajnoscu  posadu  hrabrili  i  od  predaje  odvratili.  Stalezi  zakljucuju,  da 
se  oba  junaka  posebnom  molbom  preporuce  kralju  Rudolfu  »radi  njihovih  slavnih  cina  i  ju- 
nackih djela«  (ob  praeclara  ipsorum  facinora  et  fortia  facta),  a  podjedno  doznacuju  iz  ze- 
maijske  blagajne  nagradu  od  sto  rajnskih  forinti  njima  i  jos  drugoj  dvadeset  i  osmorici  ju- 
naka, koji  su  se  s  njima  u  Petrinji  borili.  Nije  proslo  ni  dva  mjeseca,  sastao  se  je  7.  stu- 
denoga opet  sabor  u  Zagrebu.  Tu  bi  najprije  citano  kraljevsko  pismo,  kojim  bi  barun  Ivan 
Draskovic,  koji  je  po  smrti  biskupa  Stankovackoga  ostao  bez  druga,  imenovan  i  pro- 
glasen  za  jedinoga  i  podpunoga  bana  (pro  integro  bano),  na  sto  bi  od  staleza  za  takva  i 
priznat.  Nadalje  je  ban  mjesto  Stjepana  Berislavica,  koji  se  je  na  svojoj  casti  zahvalio, 
imenovao  banovcem  dosadanjega  viceprotonotara  Qaspara  Petricevica.  Jednako  je  kapita- 
nom  kraljevstva  mjesto  Ivana  Keglevica  imenovan  Qregorije  Pethew  de  Qerse.  Znacajna 
je  posljednja  odredba  staleza,  da  ban  mora  neke  clanke  ovoga  sabora  kao  i  predjasnjega 
po  starom  obicaju  poslati  kralju  na  potvrdu  (Postremo,  cum  in  omnibus  regnis,  ac  etiam  in 
hoc  regno  iste  usus  antea  fuerit,  ut  non  tantum  disturbiorum  temporibus,  sed  et  foelicis- 
simis  statuta  et  constitutiones  regnicolarum  a  sua  maiestate  confirmarentur;  necessarium 
videatur  statibus,  ut  a  domino  bano  praeteritae  congregationis  et  praesentis,  sub  uno  dato 
exoediti.  ad  confirmandum  suae  maiestati,  cum  declaratione  articulorum  de  exactionibus 
restantiarum,  ac  non  praestitorum  laboratorum  Posoniensium,  exindeque  pro  tripla  occu- 
patorum  bonorum  reoccupantium  poena,  articuli  mittantur). 

Dok  se  je  ratovanje  u  Hrvatskoj  i  na  balkanskom  poluotoku  god.  1596.  svrsilo  sjaj- 
nim  pobjedama  krscanskim  kod  Petrinje,  zadesili  su  kralja  Rudolfa  na  glavnom  bojistu  u 
Ugarskoj  tezki  gubitci.  Zacetnik  citavoga  rata,  veHki  vezir  Sinanpasa,  bijase  3.  travnja 
1596.  umro,  na  sto  je  prvim  vezirom  postao  Ibrahim  pasa,  surjak  sultana  Muhameda  III. 
Ni  on  nije  mogao  pregorjeti  nedacu  tursku  u  proslogodisnjoj  vojni,  pa  je  stoga  bodrio  sul- 
tarra,  da  sam  stane  na  celo  vojske,  koja  ce  oprati  sramotu  minule  godine.  Buduci  da  su  to 
i  janjicari  odlucno  zahtijevali,  rijesio  se  je  napokon  sultan,  da  glavom  vodi  svoju  vojsku  na 
U^arsku.  Foradi  toga  se  je  i  oteglo  vojevanje  ove  godine.  No  ni  s  krscanske  strane  nije  se 
zurilo.  Kralj  Rudolf  bijase  doduse  za  rat  u  Ugarskoj  imenovao  vrhovnim  vojvodom  brata 
MaksimiHjana  i  dodijelio  mu  za  feldmarsala  Adolfa  Schwarzenberga;  aU  vojne 
pripremc  i  skupljanje  vojske  napredovalo  je  tako  slabo,  da  je  samo  ratovanje  zapocelo 


KRSCANSKI  PORAZ  KOD  KERESTESA  1596. 


421 


I 


^^*f 


tek  u  Ijetu.  Nadvojvoda  je  najprije  zauzeo  Vac,  koji  bijaliu  Turci  sami  ostavili,  a  onda  ie 
15.  kolovoza  doSao  sa  36.00()  momaka  pod  Hat  van,  kojim  je  3.  rujna  i  zavladao.  Medjutiin 
Mjase  i  turska  vojska  pod  sultanom  Muhamedom  III.  i  velikim  vezirom  Ibrahimom  dopria 
do  Segedina.  No  nadvojvoda  nije  se  usudio  na  nju  udariti,  ve6  je  uzmaknuo  pod  zidine 
Ostrogona,  poslavSi  Teuffenbacha,  koji  ga  je  dosad  pomagao,  u  gornju  Ugarsku. 

Dne  21.  rujna  stife  turska  vojska,  brojeci  oko  130.000  momaka,  pod  znamenitu 
tvrdju  J  c  g  a  r,  koju  je  branio  hrabri  Pavao  Nvary  sa  400(J  momaka  (Valona,  Nijemaca, 
Ceha  I  Magjara).  Posada  se  je  izprva  juna^ki  branila  i  sve  turske  jurise  odbijala;  all  kad  je 
ved  polovica  branitelja  izginula,  a  pomo6i  ni  odkuda  nije  bilo,  pobuniSe  se  preostali  vojnici, 
narocito  Valoni  i  Nijemci,  pa  utanacise 
s  Turcima,  da  de  izdati  njima  tvrdju  i 
svoje  zapovjednike  uz  uvjet,  da  slo- 
bodno  otidju.  No  kad  su  buntovni  voj- 
nici 13.  listopada  zaista  tvrdju  predaii, 
dade  sultan  Valonc  i  Nijemce  posjeci,  a 
Magjare  zarobiti.  Sama  tvrdja  postade 
poslije  glavnim  sijelom  novoga  vilajeta 
turskoga,  koji  je  obuhvatao  vi§e  sand- 
2aka  (hatvanski,  filec^ki,  solnocki  i  se- 
gedinski).  Dok  je  trajala  podsada  Jegra, 
skupljao  je  nadvojvoda  Maksimilijan  sa 
sviju  strana  vojsku,  da  podje  tvrdji  u 
pomoc.  Tako  mu  dovede  preko  Debre- 
cina  i  Tokaja  nesto  ceta  erdeljski  voj- 
voda  Sigismund  Batori,  onda  mu  se  pri- 
druzise  Teuffenbach  i  Palfi  sa  svojim 
odjelima.  Citava  vojska  krscanska  bro- 
jila  je  nekili  50.000  inomaka  sa  100  to- 
pova.  Buduci  da  je  Jegar  u  to  vec  pao, 
utaborio  se  je  nadvojvoda  22.  listopada 
izto^no  od  te  tvrdje  u  ravnici  kod  K  e- 
r  e  s  t  e  s  a  (Mezo-Keresztes)  kod  mo- 
6vara>  koje  ondje  tvori  potok  Cince.  Tu 
je  doSlo  23.,  24.  i  26.  listopada  do  vise 
bojeva.  Prvi  dan  (23.)  suzbili  su  krScani 
janjiCare  i  Tatare  pod  Dzafer  pasom, 
koje  bijaSe  sultan  unapred  poslao,  te  su 
im  oduzeli  topove.  Kad  je  24.  listopada 
stigao  sam  sultan  s  citavom  vojskom 
i  poslao  nekoliko  tisuda  Ijudi  preko  mo- 
Cvara    pred    krScanski  tabor,  bi§e  i  ti 

suzbijeni.  Dne  25.  bilo  je  samo  manjih  okr§aja  i  pucnjave  iz  topova.  Sutradan,  26.  listopada, 
stajale  su  obje  vojske  u  bojnom  redu,  te  je  6000  spahija  i  4000  Tatara  udarilo  na  kr§6anski 
tabor,  ali  i  ovi  bi§e  suzbiti  te  izgubiSe  preko  Cetrdeset  topova.  Po  zahtjcvu  erdeljskoga  voj- 
vode  i  kapitana  Palfija  dozvolio  je  na  to  nadvojvoda,  da  kr§canskc  cete  predju  preko  potoka  i 
podju  u  potjeru  za  suzbitim  Turcima.  I  zaista  su  slavodobitni  krSiJani  prodrli  do  turskoga 
tabora,  §to  je  Turke  tako  prestravilo,  da  su  nagnuli  u  bijcg,  povukavSi  sa  sobom  i  sultana. 
Ali  sada  prestale  su  kr§(fanske  Cete  daljc  goniti  neprijateija,  vet  su  sc  razasulc  po  turskom 
taboru,  te  po^cli  robiti  i  grabiti.  Jedna  tcta  do§la  je  i  do  sultanova  dadora,  gdjo  no  bijahii 
zaostali  janjidari,  koji  su  sasuli  vatru  iz  puSaka  i  topova  na  ulazcde  krSdane,  tako  da  su 


JURAJ   LENKOVIC, 

general  hrvatske  krajine  (t  1601.).  Iz  djela 

•Annales  Kerdinandei«,  koje  je  sastavio  Fr. 

Chr.  Khevenhiller  (t  1650.). 


422  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

ovi  u  najvecem  neredu  uzmakli.  U  isti  cas  banuo  je  odnekle  i  vezir  Cicala  s  turskim  i  ta- 
tarskim  konjanicima,  te  se  je  oborio  na  krscanske  cete.  Ove  se  presenetise  i  nagnuse  u  diviji 
bijeg  preko  potoka.  Stoga  se  prepadose  i  one  krscanske  cete,  koje  bijahu  u  logoru  zaostale, 
pa  se  i  one  razprsise  na  sve  strane,  ostavise  sve  svoje  i  Turcima  otete  topove,  brojna 
kola,  barut  i  drugo  Tatarima  za  plijen.  Tako  se  bojevi  kod  Kerestesa,  u  kojima  je  pobjeda 
naginjala  krscanima,  svrsise  porazom  njihovim.  No  i  Turaka  bijase  toliko  poginulo  ili  se 
razbjeglo,  da  se  o  daljem  ratovanju  one  godine  nije  ni  spominjalo.  K  tomu  bila  je  i  zima  na 
domaku,  pa  se  je  ostatak  turske  vojske  kuci  povratio. 

Iza  godine  1596.  obuzela  je  ne  sanio  krscane,  nego  i  Turke  neka  klonulost  i  sumor- 
nost,  tako  da  se  je  slijedecih  triju  godina  u  Ugarskoj  ratovalo  tek  od  nuzde,  budi  da  se 
odrzi  osvojeno,  budi  da  se  povrati  izgubljeno.  Krscansku  su  vojsku  vodili  Juraj  Basta  i  onda 
Adolf  Schwarzenberg,  a  tursku  vezir  Saturdzi  pasa,  i  kad  je  taj  radi  nedace  izgubio  glavu, 
sam  veliki  vezir  Ibrahimpasa  .Qodine  1597.  u  rujnu  podsjela  je  krscanska  vojska  Q  j  u  r, 
da  ga  opet  predobije  za  kralja  Rudolfa;  ali  radi  nepovoljnoga  podneblja  (od  8000  mo- 
maka,  koje  bijase  papa  poslao,  ostalo  je  samo  2000)  i  dolazka  Saturdzi  pase  morala  je 
napokon  3.  listopada  od  dalje  podsade  odustati  i  uzmaknuti  do  Komorana.  Tek  slijedece 
godine  1598.  dne  29.  ozujka  poslo  je  Schwarzenbergu  i  Palfiju  za  rukom,  te  su  iznenada  po 
noci  nahrupili  na  Qjur  i  sre6no  ga  Turcima  oduzeli.  Tom  su  se  zgodom  krscanski  vojvode 
posluzili  petardama,  kojima  su  razvalili  gradska  vrata.  Ova  preotma  Gjura  podigla  je  na 
novo  srcanost  krscana,  a  kralj  je  sjajno  nagradio  oba  vojvode.  Schwarzenbeg  postao  je 
vitezom,  drzavnim  grofom  i  dobio  nagradu  od  400.000  forinti;  Palfi  opet  imenovan  bi  na- 
sljednim  zupanom  pozunskim.  Ohrabreni  uspjehom  kod  Qjura  posli  su  Schwarzenberg, 
Palfi  i  Nadazdi  na  pocetku  listopada  i  pod  sam  Budim,  da  ga  osvoje.  Iza  nekoliko  dana 
zauzeli  su  dolnju  varo§  i  oteli  do  40  topova;  ali  gornjemu  gradu  nijesu  mogli  nauditi,  jer  su 
Turci  sve  jurise  njihove  hrabro  odbijali.  I  tako  su  morali  prvih  dana  studenoga  podsadu 
dignuti.  Da  bi  krscansku  vojsku  od  podsade  Budima  odvratio,  bijase  Saturdzi  pasa  udario 
na  Veliki  Varadin,  ali  nije  bio  srecne  ruke,  jer  su  ga  hrabri  branitelji  (Melkior  von  R6- 
dern  i  Pavao  Nyary)  junacki  suzbijali,  tako  da  je  i  on  3.  studenoga  morao  napustiti  pod- 
sadu, te  se  s  janjiCarima,  koji  se  bijahu  pobunili,  povratiti  u  Beograd.  Hrabri  i  poduzetni 
Schwarzenberg  pokusao  je  i  slijedece  godine  1599.,  da  neocekivanom  navalom  i  s  pomocu 
petarda  oblada  Budimom  (16.  i  17.  travnja)  i  Stolnim  Biogradom  (9.  svibnja),  ali  mu  nije- 
dan  podhvat  nije  posao  za  rukom.  Dok  je  Schwarzenberg  ovako  napadao  turske  tvrdjave, 
Palfi  je  na  celu  ugarskih  hajduka  cetovao  u  srednjem  Podunavlju,  zaustavljao  na  Dunavu 
i  otimao  turske  ladje,  krcate  hranom  i  ratnom  zairom,  pace  je  u  srpnju  spalio  i  most 
na  Dravi  kod  Osijeka.  Ba§  to  Cetovanje  Palfijevo  bilo  je  uzrokom,  da  je  veliki 
vezir  Ibrahimpasa  mogao  tek  18.  rujna  doprijeti  do  Budima.  Zada6a  mu  je  bila,  da  osvoji 
Ostrogon.  Ali  Schwarzenberg  utaborio  se  je  s  vojskom  svojom  pred  tim  gradom,  pa  tako 
nije  vezir  ni  pokusao,  da  izvede  svoju  namjeru.  Nasuprot  je  sam  Ibrahimpa§a  predlozio,  da 
se  stane  ugovarati  o  miru.  I  kralj  Rudolf  jedva  je  docekao  tu  ponudu,  pa  je  povjerio  ostro- 
gonskomu  nadbiskupu  i  ugarskomu  namjestniku  Ivanu  Kutassyju,  kapitanu  Nikoli  Palfiju, 
Melkioru  Rodernu  i  Bartolu  Petzu,  da  zapocnu  dogovore.  Ali  ti  dogovori,  koji  su  se  vodili 
mjeseca  listopada,  nijesu  imali  uspjeha,  jer  nijedna  stranka  nije  htjela  vratiti,  §to  je  dosad 
osvojila,  vec  je  trazila  izgubljeno.  Tako  su  kraljevi  povjerenici  zahtijevali,  da  Turci  povrate 
Jegar  i  Hatvan,  a  Turci  opet,  da  im  se  ustupi  Ostrogon,  paCe  i  sam  Qjur.  Dok  su  dogova- 
ranja  trajala,  povjerio  je  veliki  vezir  tatarskomu  kanu,  da  Cetuje  po  gornjoj  Ugarsko!  sve 
do  TrenCina;  ali  kad  se  je  uvjerio,  da  tim  ne  6e  kr§6ane  zastraSiti,  vratio  se  je  mjeseca 
studenoga  u  Beograd,  gdje  je  svoju  vojsku  razpustio. 

Dok  se  je  kroz  trogodiSte  (1597. — 1599.)  na  glavnom  bojiStu  u  Ugarskoj  ratovalo  bez 
zamaSnog  uspjeha,  hrvatsko  je  kraljevstvo  bilo  poStedjeno  od  vedih  turskih  provala,  pa 
se  je  moglo  lagano  oporavljati  od  posljednjih  udaraca.  Na  saborima,  koji  su  se  u  to  vrijeme 
tri  do  Cetiri  puta  kroz  godinu  sastajali,  odaju  stale2i  neko  samopouzdanje  i  nadu  u  bolje 


KUQA  U  HRVATSKOJ  I  SLAVONIJI  (1599.  i  1600.).  423 

dane,  pa  stvaraju  zakljucke,  kojima  hoce  da  zacijele  rane  zadate  proSlih  godina  nesrecnoj 
domovini.  Tako  po  predlogu  nadvojvode  Ferdinanda  rado  pristaju  na  to,  da  se  kod  Pe- 
trinje  uz  obstoje^u  vec  tvrdjavu  podigne  jo§  druga  nova,  i  to  na  lijevoj  obali  rijeke  Kupe 
(tako  zvani  Husarski  grad  ili  Huszarvar),  te  na  saboru  18.  do  20.  svibnja  1597.  do- 
zvoljavaju  i  radnike  za  gradnju  te  nove  tvrdjave,  koja  bi  iste  godine  dogotovljena.  Na 
istom  saboru  odredjuju,  da  se  za  osiguranje  Ivanica  obnovi  davno  razvaljena  i  dosad  zapu- 
Stena  C  a  z  m  a  ili  ZaCesam,  nadalje  da  se  poprave  izgorjeli  Krif evci,  Qjurgjevac  i  jos  neki 
gradovi  na  slavonskoj  krajinl.  Na  saboru  od  26.  travnja  1599.  opet  po  2el]i  Ferdinandovoi 
odredjuju  radnike  za  obnovu  grada  Qumnika  (Qounocz)  ili  Bosiljeva  na  zemljistu  ivanicke 
kapitanije.  Nadalje  traze  polaksice  za  slobodne  gradove  Zagreb,  Vara^din.  Krizevce  i  Ko- 
privnicu,  koji  su  za  netom  minulih  turskih  provala  silne  State  pretrpili.  Osobito  pak  na- 
stoje  stalezi.  da  se  opustjeli  krajevi  napuce,  a  naro^ito  da  se  razbjeglim  se  kmetovima 
omogu(^i  povratak  i  obstanak  u  domovini.  Na  saboru  u  sijecnju  1598.  ustanovljuje  se,  da  se 
kmetovi  slobodno  smiju  vracati  na  svoja  seli§ta  i  da  se  postupa  protiv  onih,  koji  bi  ih  pri 
torn  prijecili;  sabor  opet,  koji  se  je  sastao  1.  veljace  1599.  u  Krapini,  daje  naputak  svojim 
poslanicima  za  ugarski  sabor,  neka  porade,  da  nadvojvoda  Ferdinand  silom  povrati  sve 
kmetove,  koji  potajno  bje2e  u  Stajersku. 

AH  mjesto  turske  sile  sna- 
laze  hrvatsko  kraljevstvo  u  to 
vrijeme  neke  druge  nevolje.  Tako 
god.  1599.  i  1600.  bjesni  u  zemlji 
nemila  k  u  g  a  (pestis),  pa  hara  po 
narodu,  koji  je  iza  Turaka  zaostao. 
Na  saboru  21.  listopada  1599.  spo- 
minje  se,  kako  je  mnogo  kmetskih 
kuca  ostalo  pusto,  odkad  je  kuga 
stala  harati.  Na  istom  saboru  tuze  PODPIS  NADVOJVODE  MAKSIMILIJANA 

se  stalezi,  kako  mnogo  duhovnika  na  pismu  od  21.  ozujka  1598.,  upravljenom 

1  svjetovnjaka  prije  reda  od  tezkih  na  propaiatina  Nikolu  Isthvanffija. 

boleSti    Umire    SamO    ZatO,    StO    ne-  Arkiv  jugosUvenske  akademUe. 

maju    Ijecnika;    stoga    povjerava 
sabor  zagreba5komu  kaptolu,  da 
vria  covjeka  i  vjeSta  Ijei^nika  Za- 
jedno s  Ijekarnikom  §to  prije  moguce  pozove.  Novi  6e  IjeCnik  na  kaptolu  stanovati,  a  primat 
te  od  stale^a  godi§nju  pladu  po  100  ugarskih  forinti.  Na  saboru  u  Krapini  13.  lipnja  1600. 
iztiCu  stalezi,  kako  ved  od  dugog  vremena  (a  longo  tempore)   kuga   u   varoSi   Qradcu   kod 
Zagreba  i  u  drugim  raznim  mjestima  hara,  a  da  se  dalje  ne  §iri,  naredjuju,  da  nitko  ne 
smije  s  trgovinom  iz  oku2enih  mjesta  izlaziti,  niti  iz  neoku^enih  u  oku2ena  dolaziti,  jer 
inaCe  bit  de  liSen  svega  imanja  svoga.  Jo§  16.  studenoga   1600.  bjesni   kuga   u   ZagreBu, 
tako  da  se  sabor  sastaje  u  Sv.  Kri2u  Zadretju,  te  zakljuduje,  da  se  u  ta  poSastna  vre- 
mena (in  istisque  contagiosis  temporibus)  2upanijski  sudovi  mjesto  u  kraljevskim  varo§ima 
mogu  obdrj^avati  I  na  drugim  mjestima. 

Druga  nevoija,  koja  bije  hrvatsko  kraljevstvo,  sastoji  se  u  torn,  §to  i  kralj  Rudolf  i 
nadvojvode  Matija  i  Ferdinand  kuSaju,  da  ukinu  ili  bar  okrnje  stara  prava  i  privilegija 
njegova.  Aii  i  stale2i  budno  paze,  da  im  to  ne  podje  za  rukom.  Qodine  1598.  zatra2io  je 
nadvojvoda  Mattja,  da  svi  redovni  sudci  kraljevstva  plate  za  onu  godinu  ratnu  dadu  od 
svojih  posjedovanja;  ali  bndudi  da  se  je  to  kosilo  sa  zakonom,  polo2i§e  banovac,  viceproto- 
notar,  svi  pod^upani  i  plemidki  sudci  svoje  Cast!  i  vratiSe  slu2bene  peCate;  tek  na  saboru 
u  gradu  Krapini  26.  kolovoza  jedva  ih  je  ban  Ivan  DraSkovid  zajedno  s  veiikai>ima  mogao 
skloniti,  da  opet  prihvate  svoje  Casti,  ali  im  je  morao  obedati,  da  6c  u  kraija  izmoliti,  da  ih 
odrii  »u  staroj  slobodi  i  obidaju*  (in  antiqua  libertatc  et  consuetudine).  Qodine  1599.  tra2e 


424  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

opet  kralj  Rudolf  i  nadvojvoda  Matija,  da  zemaljski  ustanak  hrvatsko-slavonski  (naime  svi 
duhovni  i  svjetovni  stalezi)  podje  ratovati  u  Ugarsku;  sabor  u  Zagrebu  21.  listopada  ne 
usudjuje  se  izravno  oprijeti  tome  zahtjevu,  vece  se  izvinjuje  tako,  da  ne  mogu  zemlje  svoje 
ostaviti,  jer  se  Turci  »radi  spaljene  Pozege«  (pro  combusta  civitate  Posegha)  spremaju 
udariti  na  Slavoniju.  Ba§  ti  neopravdani  zahtjevi  cine,  da  se  banovci  i  zemaljski  kapitani 
cesto  mijenjaju;  pace  na  saboru,  obdrzavanom  u  Varazdinu  1.  veljace  1600.,  natuca  se  i  o 
tom,  da  bi  se  i  sam  ban  Ivan  Draskovid  mogao  zahvaliti,  pa  se  tim  povodom  u  naputku 
poklisarima  za  ugarski  sabor  u  Pozunu  nalaze,  da  u  slucaju,  ako  bi  se  to  obistinilo,  po- 
rade,  da  se  smjesta  imenuje  novi  ban.  Znacajno  je,  da  se  je  na  saboru  culo  i  o  tom,  da  6e  na 
sabor  u  Pozun  nakon  dugog  vremena  opet  jednom  doci  poklisari  Erdelja;  za  taj  slucaj 
nalaze  se  nuncijima,  da  Erdeljcima  niposto  ne  ustupe  prvoga  mjesta  ni  glasa,  jer  to  pri- 
stoji  kraljevstvu  hrvatskomu  (Similiter  etiam  si  Transsylvaniae  nuntii  in  eadem  dieta  in 
medio  regnicolarum  comparuerint,  cum  primum  locum  et  vocem  regnum  istud  semper  in 
regni  Hungariae  publico  conventu  habuit,  minime  locum  aut  vocem  Transsylvanis  cedant). 
Napokon  pozivaju  stalezi  svoje  poklisare,  da  i  pred  ugarskim  stalezima,  kao  i  pred  nadvoj- 
vodom  Matijom  izloze,  kako  su  kraljevine  Dalmacija,  Hrvatska  i  Slavonija  vazda  u  dobru 
i  zlu  stajale  vjerno  uz  Ugarsku,  te  radi  toga  i  stradale,  pa  da  bi  stoga  njegovo 
veliCanstvo  udostojalo  i  ovim  kralj  evinama  medje  njihove  raz- 
siriti  i  umnozati  nacinom  kao  u  Ugarskoj(ut  eisdem  quoque  regnis  sacra- 
tissima  sua  maiestas  providens  fines  eorum  eo  quo  in  Hungaria  quoque  modo  ampliare  et 
dilatare  dignaretur). 

Treca  i  najve6a  nevolja,  od  koje  strada  hrvatsko  kraljevstvo,  jesu  strane  cete  u 
zemlji  Zajedno  s  njihovim  kapitanima  i  generalima.  Nema  sabora  u  to  doba,  na  kojem  ne 
bi  bilo  tuzbe  na  krajisku  vojsku  i  njezine  zapovjednike.  Najzesce  su  tuzbe  na  slavonskoga 
generala  Ivana  Sigismunda  Herbersteina,  na  njegove  kapitane  u  Krizevcima,  kao  i  na  nje- 
macke  vojnike  u  Varazdinu  i  Ludbregu.  Spominju  se  takodjer  nasilja  petrinjske  posade. 
dok  se  na  Lenkovica  nitko  ne  tuzi.  Tuzbe  na  Herbersteina  ucestale  su  io§  vi§e,  kad  je  u 
slavonskoj  krajini  na  zemlji§tima  zagrebackoga  biskupa,  slavonskih  velika§a  i  plemida  stao 
naseljivati  Vlahe  iz  turske  Slavonije. 

Ve6  bi  spomenuto,  kako  su  Vlasi  sandzaka  pakraCko-cerniCkoga  i  poze^koga  bill 
gotovi,  da  prijedju  na  kr§6ansku  stranu,  pace  kako  su  pojedinci  zaista  i  prelazili.  Medju 
tima  uskocima  ili  prebjezima  iztiCe  se  osobito  Ivan  Pejasinovid  sa  svojom  bracom  i  dru- 
govima,  kojima  su  sudac  i  purgari  slobodnoga  gornjega  varoSa  Kri2eva5koga  otvorenim  li- 
stom  od  29.  rujna  1596.  dozvolili,  da  se  nastane  na  varo^koj  zemlji  pod  pogodbu,  »da 
varo§i  vsemi  podanki,  kako  su  se  obedali,  da  budu  p  o  k  o  r  n  i«.  Ali  u  vedim  hrpama 
nijesu  se  Vlasi  ipak  usudili  seliti,  jer  su  Turci,  osobito  nakon  dogadjaja  pod  KHsom  i  Ko- 
stajnicom,  strogo  na  njih  pazili,  te  svaki  pokret  medju  njima  guSili.  Stoga  su  krajiSki  gene- 
ral! i  njihovi  kapitani  nakon  sredne  obrane  Petrinje  stall  provaljivati  u  tursku  Slavoniju,  da 
turske  sandzake  i  begove  zastraSe,  a  krSdane  da  ohrabre. 

Prvu  takovu  provalu  poduzeo  je  general  Juraj  Lenkovi6  jo§  god.  1596.  malo  nakon 
pobjede  krscanske  kod  Petrinje.  Oko  6.  studenoga  haraCio  je  on  u  po2ezkom  sand^aku, 
gdje  je  oko  12.  studenoga  spalio  Vocin  i  do  200  turskih  sela.  Ve<5  ta  provala,  kao  i  bez- 
uspjesni  pohod  serdara  Ahmet  Hafis  pase  prema  Petrinji  i  uzmak  njegov  u  Bosnu  djelovali 
su  povoljno  na  kr§cane  u  citavom  bosanskom  paSaluku.  Na  poCetku  godine  1597.  podigli 
su  se  Srbi  u  juznim  krajevima  Hercegovine,  a  vodja  im  je  bio  nikSidki  vojvoda  Qrdan;  ali 
nakon  poraza  na  Qackom  polju  izmirio  se  Je  opet  Qrdan  s  turskim  pa§om  Ahmet  Hadu- 
mom.  Srecniji  i  uspjeSniji  bili  su  ustanci  u  turskoj  Slavoniji,  potaknuti  provalama  generala 
i  kapitana  slavonske  krajine.  Tako  krizevaCki  kapitan  Qregorije  Laibacher  16.  lipnja  1597. 
javlja  iz  Krizevaca,  kako  je  sa  svojim  krajiSkim  Cetama  nedavno  Cetovao  u  turskoj  Slavo- 
niji, gdje  je  spalio  neka  sela  izmedju  Virovitice  i  Orahovice  (Cepidlak,  Drabnikh,  Kusonje), 


SEOBA  VLAHA  QOD.  1597.— 1600. 


425 


koja  su  dosad  bila  branik  sand2aka  pakraCko-cerniCkoga  i  po2ezkoga.  Tom  je  prigodom 
oteo  do  1000  komada  goveda,  od  kojih  je  morao  pustiti  jednu  trecinu,  jer  ih  radi  loSih  pii- 
tova  nije  brzo  odpremiti  mogao.  Jedan  dio  Vlaha,  koji  su  prebivali  u  tima  selima,  pridru- 
2io  se  je  njegovoj  Seti,  povedavSi  sa  sobom  100  goveda  i  400  komada  drobnoga  blaga. 
Bilo  je  u  sve  117  Ijiidi.  medju  njima  37  sposobnih  za  oru^je  i  14  porodiCnih  glavara,  naj- 
vi§e  ih  (11)  iz  Kusonja,  a  ostali  iz  StupCanice.  Ti  pribjezi  bi§e  naseljeni  poglavito  u  okoliSu 
Kri2evaca,  i  to  u  Cirkveni  porodice  harambase  Alekse  i  Radoslava  i  kalauza  Vuka  iz  Ku- 
sonja (28  osoba),  u  sv.  Ivanu  (2abnu)  porodice  harambase  Milije  i  Jurice  i  kalauza  Ognjana 
iz  Kusonja  (24  osobe),  u  Qlogovnici  porodica  (7  Ijudi)  Vujice  iz  Kusonja,  u  Topolovcu  Jurko 
Aganic  sa  7  osoba,  u  Dubravi  Ilija  od  Stup^anice  sa  8  osoba,  u  Qradcu  8  osoba  takodjer 
iz  Kusonja,  u  Kri^evcima  Stjepan  i  Milan  iz  Kusonja  (svaki  sa  7  osoba),  i  napokon  u  Sv. 
Petru  (Cvrstecu)  kalauz  Bergun  iz  Stupcanice  sa  4  osobe. 


Ovi  pribjezi  zajedno  s  Ivanom  Peja§inovicem  i  njegovom  dru^inom  radiU  su  odsada, 
da  dovabe  i  preostale  Vlahe  svoga  zavi- 
Caja  na  kr§cansku  stranu.  \e6  prvih 
dana  rujna  javija  kapitan  Laibacher  iz 
Krizevaca  generalu  Herbersteinu,  da  ce 
svi  Vlasi  oko  Vocina,  Brezovice,  Sla- 
tine,  Sopja  i  Mikleusa  ostaviti  svoje 
zemlje  i  sela,  te  se  preseiiti  u  slavonsku 
l-rajinu,  cim  Herbersteinu  podje  za  ru- 
lom,  da  osvoji  Viroviticu.  I  zaista  je  na 
to  Herberstein  7.  rujna  zajedno  s  banoni 
DraSkpvicem  provalio  u  tursku  Slavo- 
niju,  te  stao  podsjedati  Viroviticu.  Iz  ta- 
bora  svoga  pred  tim  gradom  pi§e  Her- 
berstein stajerskim  stalezima  10.  rujna, 
kako  je  dan  prije,  naime  9.  rujna,  poslao 
dvije  ^ete  svoje,  jednu  od  1000  Ijudi  pod 
Sigismundom  Fridrikom  Trautmansdor- 
fom  i  kapitanom  Laibacherom  prema 
Slatini,  a  drugu  pod  nepoznatim  vojvo- 
dom  prema  drugomu  mjestu,  da  dovedu 
u  tabor  sve  Vlahe,  koji  su  biU  pripravni 
preci  na  krScansku  stranu.  Trautmans- 
dorf  i  Laibacher  udarili  su  na  Slatinu, 
spaHli  ju  i  razorih,  kojom  je  prigodom 
poginulo  do  400  Turaka  s  dva  odliCna 

age,  a  na  to  su  se  pod  veCer  vratili  u  tabor,  dovedavSi  iz  okoliSnih  sela  do  1700  Vlaha  sa  4000 
komada  blaga.  Sve  te  Vlahe  poveo  je  Herberstein,  digavSi  podsadu  Virovitice.  iza  nekoliko 
dana  sa  sobom  u  slavonsku  krajinu,  pa  ih  je  sporazumno  s  nadvojvodom  Ferdinandom  na- 
selio  izmedju  Krii^evaca  i  Belovara  u  pustom  kraju  naokolo  nekadanjega  grada  Rovi§(5a. 
Ved  5.  listopada  izvje§<iuje  kapitan  kriievaCki  Laibacher,  da  je  kaSteo  u  Rovi§^u,  odrcdjen 
za  branik  doseljenim  pribjezima,  dogotovljcn,  i  da  se  u  ogradi  njegovoj  moie  smjestiti  io§ 
40  ku<ia.  Mjesec  dana  zatim,  3.  studenoga.  javija  opet  Herberstein  Stajerskim  staleiima,  da 
su  doseljeni  Vlasi  wet  posagradili  kolibe  svoje  oko  Rovi§(5a,  pa  se  zajedno  sa  svojim  bla- 
gom  nastanili,  kako  se  je  moglo.  Da  se  preko  zime  prehrane.  bijaSe  Ferdinand  zajedno  sa 
Stajerskim  stalezima  darovao  njima  i  gotovih  novaca  i  braSna;  podjedno  je  1.  listopada 
1597.  i  hrvatsko-slavonske  staleie  pozvao,  da  doseUenike  hranom  obskrbUuju  dotie,  dok 


KRALJ  1  CAR  RUDOLF. 

Portret   po   kalupu   za   medalju    (oko   god. 

1588.).    NaCinio    Antonio    Abondio.    Iz    djela 

•Portratmedaillen   des  Erzhauses  Oester- 

reich,  Wien   1896.«. 


426  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

nauce  zemlju  obradjivati,  jer  ce  se  inace  morati  opet  povratiti  u  Tursku  (mit 
nottiirfigen  proviandt  so  lang  versehen  worden  miigen,  biss  si  sich  mit  dem 
akherbau  undterrichten  und  geuolgen  khunden . . .).  Sabor  se  je  hrvatsko-sla- 
vonski  odazvao  molbi  nadvojvode,  te  je  posredovanjem  bana  Ivana  Draskovica  dozvolio 
stanovitu  kolicinu  hrane,  premda  ne  toliko,  koliko  se  je  trazilo,  jer  se  je  bilo  bojati  glada 
u  samoj  zemlji.  Jos  prvih  dana  mjeseca  sijecnja  1598,  obnavlja  sabor  svoju  odredbu,  da 
oni,  koji  nijesu  dosad  podali  hrane  za  Vlahe  u  Roviscu  (Valachis  in  Rovische),  imadu  to 
uciniti  za  petnaest  dana,  jer  ce  inace  radi  neposluha  platiti  globu  od  trostruke  vrijednosti 
onoga,  sto  bi  morali  podati. 

Cim  se  je  prva  veca  gomila  Vlaha  stajno  naselila  u  Roviscu  i  oko  njega,  javljalo  se 
je  sve  vise  pribjega  iz  turske  Slavonije.  General  lierberstein  i  nadvojvoda  Ferdinand  u 
Qradcu  ocekivali  su  od  toga  pokreta  veliku  korist  za  dalje  borbe  s  Turcima,  pace  Herber- 
stein  izrice  u  pismu  od  16.  lipnja  1598.  nadu,  da  bi  mu  moglo  za  rukom  poci,  te  bi  i  pa- 
kracko-cernicki  i  pozezki  sandzak  podlozio  vlasti  kralja  Rudolfa.  To  se  doduse  nije  izpu- 
nilo,  ali  se  je  tijekom  godina  1598.  do  1600.  doselilo  jos  nekoliko  gomila  Vlaha  u  slavonsku 
krajinu.  Namah  s  proljeca  1598.  doslo  je  novih  500  Vlaha,  za  koje  kapitan  Laibacher  u 
travnju  moli,  da  smiju  podignuti  i  nastaniti  kasteo  Poganac  kod  Koprivnice.  Malo  zatim 
poslali  su  vlaski  poglavari  iz  Pakraca  i  Kraljeve  Velike,  po  imenu  Dragula-aga  i  Vucic-aga, 
tri  svoje  harambase  generalu  Herbersteinu,  nudeci  mu,  da  ce  oba  grada,  Pakrac  i  Kraljevu 
Veliku,  predati  u  krscanske  ruke.  Nakon  daljih  dogovora  s  njima  provaliH  su  Herberstein, 
ban  Draskovic  i  Lenkovic  17.  rujna  s  vojskom  od  4500  Ijudi  u  tursku  Slavoniju,  te  su  kod 
grada  Cernika  razbili  2000  Turaka.  sam  grad  zauzeli  i  porusili.  Na  povratku  doveli  su  sa 
sobom  daljih  500  Vlaha,  za  kojima  je  poslije  doslo  jos  350  dusa,  a  napokon  u  studenom 
preselio  se  je  i  sam  Dragula-aga,  koji  se  je  sa  svojom  druzinom  nastanio  u  Ivanicu.  Tako 
je  na  koncu  godine  1598.  zivjelo  na  slavonskoj  krajini  vec  nekih  3500  Vlaha,  koji  su  bill 
razmjesteni  u  Pogancu,  Roviscu  i  Ivanicu.  Osobito  uspjesna  bila  je  provala  Herbersteinova 
mjeseca  rujna  1599.,  kad  je  preko  pakracko-cernickoga  sandzaka  prodro  u  pozezki  sand- 
zak, te  spalio  samu  Pozegu.  Vec  na  svomu  prolazku  kroz  sandzak  salijetali  su  ga  ondjesnji 
Vlasi,  da  ih  sa  sobom  povede.  On  im  je  obecao,  da  ce  to  uciniti,  kad  se  bude  vracao;  ali 
buduci  da  je  na  povratku  udario  drugim  putem,  poslao  je  naknadno  iz  Ivanica  cetu  od  300 
Ijudi,  da  zaostale  Vlahe  dovede.  Ta  je  ceta  zaista  2.  li*^topada  iz  sedamnaest  sela  (Rogolje, 
Rasocka,  Dzaferaginci,  Benkovci,  Borovci,  Kukavice,  Caje,  Rakovcani,  Drenovci,  Pusto- 
selo,  Smrtinci,  Bozicevci,  Medari,  Dragalici,  Brsljanica,  Bijela  Stijena)  pakracko-cernic- 
koga sandzaka  dovcla  1200  dusa  i  3000  komada  marve.  Napokon  i  godine  1600.  preslo  je 
vise  gomila  na  krscansku  stranu.  Dne  27.  sijecnja  provalio  je  koprivnicki  kapitan  Alban 
Qrasswein  do  Slatine,  gdje  je  tamosnjega  zapovjednika  Muratagu  zarobio  i  okolisnja  sela 
poharao,  te  preko  1500  komada  blaga  oteo;  koHko  je  puka  sa  sobom  poveo,  nije  zabiljezeno. 
Prvih  dana  svibnja  udario  je  opet  ivanicki  kapitan  Caspar  Qleispach  na  pakracko-cernicki 
sandzak,  te  je  iz  osam  sela  (Kusonje,  Dereza,  Qrahovljani,  Kricke,  Bobare,  Sumetlica, 
Cikote,  Prgomelje)  doveo  u  Ivanic  828  dusa,  medju  njima  300  za  oruzje  doraslih  muzeva, 
a  na  celu  im  harambasu  Dragica  iz  Kusonja.  Dne  12.  svibnja  bise  svi  doseljenici  Vlasi  po- 
pisani  i  porazmjesteni;  jedna  trecina  (238)  posla  je  na  vlastitu  molbu  k  svojim  rodjacima  u 
Rovisce,  drugi  ostali  su  u  Ivanicu  i  okolisu  njegovu  budi  kao  posada  u  tvrdinji  budi  kao  na- 
seljenici  oko  starca  Bogdana,  koji  je  odprije  ondje  prebivao.  Potaknut  uspjesima  slavon- 
skoga  generala  stao  je  i  hrvatski  general  Juraj  Lenkovic  mamiti  Vlahe  iz  turske  Hrvatske, 
da  predju  na  hrvatsku  krajinu.  I  zaista  se  je  sredinom  god.  1600.  prva  veca  gomila  turskih 
Vlaha  naselila  u  lirvatskoj,  a  za  njom  druga  od  325  dusa,  medju  njima  125  dobro  oruzanih 
Ijudi.  Lenkovic  je  ovim  doseljenicima  u  kolovozu  te  godine  ustupio  pusto  zemlji§te  oko 
razvaljenoga  Qojmerja  ili  Q  o  m  i  r  j  a,  koje  bijahu  knezovi  Zrinski  bastinili  od  Frankopana.  U 
Gomirje  dosli  su  i  srbski  kaludjeri,  koji  su  ondje  osnovali  manastir. 


TOVATSKO-SLAVONSKI   STALE2I    PREMA   VLASIMA.  '         427 

Hrvatski  i  slavonski  staleii  u  prvi  su  kraj  odobravali  to  preseljivanje  Vlaha,  paCe 
su  i  prinosili  za  prehranu  njihovu.  AH  kad  je  general  Herberstein  tra2io  za  nove  doselje- 
nike  posebne  povlastice  od  nadvojvode  Ferdinanda  i  kralja  Rudolfa,  pa  tako  od  \ia§kih 
naselja  poCeo  stvarati  na  tlu  hrvatskoKa  kraljevstva  zaseban  teritorij,  koii  ne 
bi  podpadao  banskoj  vlasti,  podigli  su  se  protiv  toga  svom  snagom.  Staleii  su 
hrvatsko-slavonski  zahtijevali,  da  naseljenici  budu  podvrgnuti  zakonima  kraljevstva,  da 
budu  kmetovi  (podanici)  onih  velikaSa  i  plemica,  kojima  su  od  starine  zemlje  od  njih  na- 
puCene  pripadale,  i  da  rimokatoliCkoj  crkvi  placaju  desetinu.  Qenerali  nasuprot  smatrali  su 
zemljl§ta  oko  krajiSkih  gradova  za  niCija,  kojima  mogu  oni  razpolagati,  pa  su  od  naselje- 
nika  trazili  jedino,  da  se  njima  pokoravaju  i  da  vr§e  vojnu  slu^bu.  Ba§  radi  toga  do§lo  je 
izmedju  generala  i  staleza  do  2estokih  opreka.  Sabor  hrvatsko-slavonski  od  21.  listopada 
1599.  zakljuSuje,  da  se  imade  obratiti  predstavkom  na  nadvojvodu  Ferdinanda  »radi  razli- 
Citih  imanja  raznih  plemi(5a  na  slavonskoj  krajini,  koja  su  Vlasi  zaposjeli  (pro  bonis  di- 
versis  in  confiniis  Sclavoniae,  a  Valachis  occupatis,  diversorum  nobilium),  kao  i  radi  ne- 
volja,  koje  podnose  varoSi  KriJevci  od  kapitana  ondjeSnje  tvrdinje*.  Kad  to  ne  hasni,  sa- 
bor obnavlja  svoje  tegobe  1.  veljaCe  1600.  u  naputku  za  svoje  poklisare  (Baltazara  Napu- 
lyja  i  QaSpara  PetriCevida),  koje  §alje  na  sabor  u  Pozun,  Neka  se  pred  ugarskim  saborom  po- 
tu2e,  kako  su  §tajerci  na  imanjima  crkve  zagrebaCke  u  Ivanicu  i  na  posjedima  gospode 
Drzi(^a  u  RoviSdu,  pa  i  na  dobrima  druge  gospode  i  pleTni<^a  smjestili  Vlahe,  pa  kako  su 
krajiSki  kapitani  tima  Vlasima  pod  gubitak  glave  zabranili,  da  se  sa  svojom  zemaljskom 
gospodom  pogadjaju  o  svojim  sloboStinama  i  dadama,  ve6  trai^e,  da  njih  (kapitane)  za  svoju 
zemaljsku  gospodu  priznavaju  i  njima  slu2e,  a  to  znaCi  granice  kraljevstva  zauzimati  i  sebi 
ih  prisvajati,  pravu  (rodjenu)  pak  gospodu  njihovih  prava  liSavati.  (Proponant  item  qualiter 
Styriaci  in  confiniis  huius  regni  bonis,  videlicet  ecclesiae  Zagrabiensis  in  Ivanich,  ac  etiam 
in  Rovische  bonis  dominorum  Dersffi,  et  aliorum  dominorum  et  nobilium  Valachos  colloca- 
verint.  Ouibus  proposita  poena  capitis  capitanei  locorum  interdixerunt,  ne  cum  dominis  ter- 
restribus  de  libertate  illis  danda  tractent,  ac  de  proventibus  conveniant,  sed  ut  capitaneos 
pro  dominis  terrestribus  recognoscant  et  illis  serviant,  quod  est  limites  regni  occupare  et 
pro  se  usurpare,  dominos  vero  naturales  eorum  iuribus  spoliare).  Jo§  se  izpriCaVaju  stale2i, 
da  ne  mogu  za  Vlahe,  smjeStene  po  slavonskoj  krajini,  ni§ta  doprinijeti,  narodito  ove  go- 
dine,  radi  prevelike  su§e,  kuge  i  zuluma  stranih  vojnika.  Napokon  se  osobito  tu2e  na  kri- 
2evaCkoga  kapitana,  koji  se  uz  druga  nasilja  »ne  zaca,  ne  zna  se  po  kojoj  umiSljenoj  po- 
vlasti,  razdavati  Vlasima  i  drugim  vojnicima  u  krizevadkoj  Jupaniji  posjede  crkavS.  veli- 
kaSa  i  plemida«  (bona  etiam  ecclesiarum,  magnatum  et  nobilium  nescitur  qua  praetensa 
authoritate  Valachis  et  aliis  militibus  in  comitatu  Crisiensi  distribuere  non  reformidat). 
NajviSe  je  od  toga  preseljivanja  i  razdavanja  stradao  ba§  zagrebaCki  biskup  Nikola  Stje- 
panid  SelniCki  i  kao  crkveni  glavar  i  kao  zemaljski  gospodin  u  kapitaniji  ivani(ikoj.  Njemu 
nijesu  doseljeni  Vlasi  htjeli  pladati  ni  crkvene  desetine,  a  ni  priznavati  ga  za  svoga  ze- 
maljskoga  gospodina  u  Tvanidu  i  Svetom  Kri55u,  koji  su  krajevi  od  starine  pripadali  zagre- 
baCkoj  biskupiji.*  Biskup  Nikola  SelniCki  tu2io  se  je  radi  toga  u  srpnju  i  kolovozu  1599. 
kralju  Rudolfu  i  nadvojvodi  Ferdinandu,  all  je  Ferdinand  izradio,  da  kralj  nije  opravdane 
tu^be  biskupove  usliSao.  Cini  se,  da  se  je  ban  Ivan  DraSkovid  ba§  radi  tih  prilika  i  radi 
ga2enja  banske  vlasti  u  vojniCkim  poslovima  smjerao  tada  zahvaliti.  premda  je  bio  u  svojti 
s  generalom  Herbersteinom  (banov  brat  .Turaj  bijaSe  se  o2enio  Julijanom  Herbersteino- 
vom).  Sartio  tako  razumljiv  nam  je  zakljuCak  (27.)  ugarskoga  sabora  od  god.  1600.,  koii 


*  Da  se  stalefi  nijesu  protivili  naseUivanju  Vlaha  na  onakim  zemllStima,  koja  su  ostala  bez 
zemaljskih  jjospodara.  svjedoCf  poveija  njfarskosra  namjestnlka  I  primasa  fvana  Kuthassyja  od 
6.  srpnja  1599..  kojom  je  kri^evaCkim  vnjvodania  Nikoli  Peja5inovi(Ju  i  Radovanu  OieRovi^o  daro- 
vao  posjed  Bu.^inci  (Bwsslnczy)  u  kriievaCkoj  2upaniji.  Ovaj  je  posjed  ostao  bez  Kospodara.  odkad 
se  je  vlastnik  njeeov,  ptemi^  Mihallo  Sveta£ki  poturCio  i  pref^ao  u  tursku  Siavoniju.  sdje  su  onda 
njeKovi  potomci  2ivjeli  u  Orahovici  kao  besovi  Sveta2kovi(5L 


428  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

kaze:  »Kraljevsko  velicanstvo  neka  dostoji  kraljevini  Slavoniji  sacuvati  njezine  slobode, 
kao  i  bansku  vlast  za  ratnih  poduzeca.«  (Regnum  Sclavoniae  sua  caesarea  maiestas  in 
suis  libertatibus,  et  authoritatem  banalem  in  expeditionibus  conservare  dignetur.). 

Nema  sumnje,  da  bi  radi  novih  vlaskih  naselja  doslo  i  do  zestokih  borba,  da  nije  u 
taj  mah  zaprijetila  nova  pogibelj  od  Turaka  jugo-zapadnoj  Ugarskoj,  a  po  njoj  i  Slavoniji. 
Kako  ugovaranje  o  miru  god.  1599.  nije  urodilo  uspjehom,  nastavljen  bi  opet  god.  1600. 
rat.  Sultana  je  doduse  smetala  opasna  buna  u  Aziji,  ali  i  kralj  Rudolf  stradao  je  od  nesta- 
sice  novaca,  te  nije  mogao  placati  svojih  ceta  u  Ugarskoj.  Tako  se  je  zgodilo,  da  se  je  po- 
sada  u  Papi,  narocito  Valoni  i  Francuzi,  pobunila,  te  se  izjavila  spremnom  izdati  grad  Tur- 
cima.  Trebalo  je  buntovne  vojnike  svladati,  sto  bi  Schwarzenbergu  povjereno.  No  taj  bi 
za  podsade  28.  srpnja  tanetom  ubijen,  na  sto  je  posada  u  noci  od  9.  do  10.  listopada  iz 
grada  pobjegla,  da  se  skloni  pod  zakrilje  Turaka.  I  zaista  je  jedna  ceta  od  800  momaka 
umakla  u  turski  Stolni  Biograd,  dok  je  ostale  poubijao  i  zarobio  Nadazdi,  koji  bijase  za 
njima  posao  u  potjeru. 

Dok  se  je  to  zgadjalo,  presao  je  veliki  vezir  Ibrahim  na  koncu  srpnja  s  turskom 
vojskom  kod  Osijeka  preko  Drave.  Izprva  se  je  pricinjalo,  kao  da  ce  krenuti  na  Ostrogon; 
ali  nakon  sto  je  4.  rujna  zauzeo  Bobovac,  vidjelo  se  je  da  smijera  udariti  na  K  a  n  i  z  u, 
koja  je  bila  iza  pada  Sigeta  glavni  bedem  ne  samo  jugo-zapadnoj  Ugarskoj,  nego  takodjer 
^tajerskoj  (sa  iztoka)  i  Slavoniji  (sa  sjevera).  Ocito  je  bilo,  da  su  velikoga  vezira  potakle 
na  taj  pravac  ne  samo  prijasnje  vojne  Jurja  Zrinskoga,  nego  i  potonja  poduzeca  generala 
Herbersteina,  kao  i  selenje  Vlaha  u  slavonsku  krajinu. 

Dne  8.  rujna  1600.  osvanuo  je  Ibrahim  pred  Kanizom,  u  kojoj  je  tada  zapovijedao 
nekadanji  senjski  kapitan  Juraj  Paradeiser,  imajuci  uza  se  nekih  2000  Ijudi.  Sama  Kaniza, 
premda  je  bila  tako  znamenita  tvrdjava  za  sve  one  krajeve,  ipak  nije  bila  dovoljno  snab- 
djevena  za  dulju  podsadu.  Jedina  obrana  bile  su  joj  okolisnje  mocvarine,  koje  su  prije- 
cile,  da  joj  se  najednom  velike  cete  prikuce.  Cim  se  je  veliki  vezir  pred  tvrdjavom  uta- 
borio,  poslao  je  Paradeiser  Ivana  Kovacica  knezu  Jurju  Zrinskomu  s  molbom,  da  mu  pri- 
skrbi  baruta  i  priskoci  s  vojskom  u  pomo6.  Medjutim  skupljala  se  je  i  kraljevska  vojska 
u  Gjuru,  kojoj  bijase  kralj  Rudolf  imenovao  za  vrhovnog  vojvodu  iz  Nizozemske  prizv^ 
noga  hercega  Filipa  Emanuela  Mercoeura.  S  hercegom  dosao  je  takodjer  znameniti  poslije 
vojskovodja  Ivan  Tilly  i  drugi  neki  odlicni  vojnici.  Dne  17.  rujna  po§ao  je  Mercoeur  s  15.000 
Ijudi  iz  Qjura  na  jug  prema  Kanizi,  te  je  6.  Hstopada  dopro  do  rijeke  Mure,  gdje  su  mu  se 
pridruzile  hrvatske  i  Stajerske  cete,  koje  bijahu  sabrali  i  doveli  ban  Ivan  Dra§kovi6,  ge- 
neral Herberstein,  knez  Juraj  Zrinski  i  Ba6ani.  Krscanska  vojska  brojila  je  sada  u  sve 
25.000  momaka,  te  je  krenula  prema  Kanizi  i  utaborila  se  je  tik  do  turskoga  logora,  od 
kojega  ju  je  razstavljala  tek  jedna  §umica.  Sad  su  se  obje  vojske  kroz  nekoliko  dana  borile, 
te  je  kr§6anska  vojska  sre6no  odbijala  od  svoga  tabora  navale  kud  i  kamo  brojnijih  Turaka. 
Ali  do  velike  bitke  nije  do§lo,  pa  tako  nije  kr^danska  vojska  mogla  ni  prodrijeti  do  same  tvr- 
djave.  Kad  je  na  to  Ibrahim  u  okoliSu  dao  posiesti  sve  putove  i  klance,  da  zakrCi  dovazanje 
hrane,  te  je  u  krsdanskom  taboru  zavladala  glad,  morala  je  kr§6anska  vojska  ostaviti  svoj 
tabor,  te  uzmaknuti  prema  Muri.  Bilo  je  to  13.  i  14.  listopada.  Ibrahim  je  doduse  progonio 
Mercoeura,  ali  taj  je  svoj  uzmak  tako  vjeSto  udesio,  da  mu  Turci  nijesu  ni§ta  naudili.  Po- 
sada medjutim  u  Kanizi,  CuvSi  za  odlazak  kr§(?anske  vojske,  klonula  je  duhom,  te  je  stala 
zahtijevati  od  Paradeisera,  da  predade  tvrdjavu  Turcima.  To  se  je  zaista  zgodilo  20.  listo- 
pada. Preostala  posada  mogla  je  sa  svojim  blagom  i  dragocjenostima  oti6i,  kud  joj  volja: 
tvrdjava  pak  i  topovi  u  njoj  (50  velikih  i  26  malih)  do^li  su  u  turske  ruke.  Slavodobitni 
Ibrahim  ostavio  je  u  njoj  posadu  od  3000  momaka  pod  Terjaki  Hasanom,  pa  se  je  onda 
vratio  u  Beograd.  Kaniza  postala  !e  poslije  sijelom  vilajeta,  kojemu  se  pribrajalo  vi^^e  sand- 
2aka  (kao  sigetski,  §iklo§ki,  valpovaCki  i  peCujski). 

Pad  Kanize  dojmio  se  je  silno  i  Turaka  i  kr§6ana.  U  Carigradu  slavila  se  je  turska 
pobjeda  kroz  tri  do  cetiri  dana  i  nodi  tako  buCno,  da  je  sultan  sred  zabava  stao  krv  bacati 


BORBE  ZA  KANI2U  1600.  i  1601.  429 

i  te2ko  obolio;  povjestniciar  Hasanbegzade,  koji  je  sastavio  izvjeStaj  o  podsadi  i  dobi^u 
Kaniie,  nagradjen  bi  po^astnom  odorom  i  sabljom.  Dok  su  Turci  klicali  od  veseija,  krScan- 
ski  se  je  svijet  Ijuto  prestravio  i  zabrinuo.*  Osobito  su  se  prepali  hrvatsko-slavonski  sta- 
led!, jer  je  sada  sa  sjevera  stajao  Turcima  put  otvoren,  te  su  krimski  Tatari,  porazmje- 
§teni  po  gradovima  novoga  vilajeta,  stali  provaljivati  u  Stajersku  i  krScansku  Slavoniju, 
robed  i  paled  na  sve  strane.  Vec  na  saboru  u  Sv.  Krizu  Za^retju  16.  studenoga  1600. 
Cine  hrvatsko-slavonski  stale^i  obse^ne  mjere  za  obranu  svoje  zemlje.  Kao  prije  za  Po- 
kupje,  tako  sada  za  Podravinu  odredjnju  postaje,  na  kojima  ce  se  paliti  topo\i  i  time  na- 
vijeStati  dolazak  Turaka  i  Tatara.  SuviSe  odredjuju  stalezi  i  redovi  »oplakane  domovine« 
'.deploratae  patriae)  radnike  za  utvrdu  onih  nijesta,  u  koja  ce  se  za  turskih  provala  ne- 
voljni  puk  zaklanjati  zajedno  sa  svojom  stokom.  Narocito  imadu  se  popraviti  mjesta  i  ka- 
§teli  Ludbreg,  Gjelekovec,  Sveti  Petar  u  Bukovcu  i  Qjurgjevac;  napokon  odredjuju  se 
radnid,  koji  ce  izkopati,  doticno  odstiti  jarke  oko  grada  Varazdina.  Ban  ce  DraSkovic 
zajedno  s  generalom  Herbersteinom  nadzirati,  da  se  svi  poslovi  oko  recenih  gradova  izvrSe. 
Imadu  se  nadalje  mostovi  i  javni  putovi  popraviti,  a  napokon  se  odredjuje  i  daca  po  30 
I'garskih  denara  od  svake  kmetske  kuce  za  haramije,  koji  ce  se  unovaciti.  Malo  zatim 
sazvao  je  8.  prosinca  1600.  i  kralj  Rudolf  ugarski  sabor  u  Pozun  za  2b.  sijecnja  1601. 
s  obzirom  na  to,  »sto  je  Kaniza  izgubljena  i  Turci  dnevice  sve  vise  u  tim  ostatcima  kralje- 
vine  Ugarske  bjesne,  pace  su  nevjerom  turskom  opet  prekinuta  dogovaranja  o  miru«.  Na 
taj  sabor  trebalo  je  pozvati  §to  vise  baruna  i  magnata  narodto  iz  Slavonije  i  Hrvatske, 
»koji  su  svi  i  katolici  te  se  nijesu  nikad  od  Austrije  odmetnulic  (qui 
omnes  et  catholici  sunt  et  nunquam  ab  Austria  desciverunt).  Saboru  imao  se  je  nadalje 
predloziti  za  prihvat  poseban  statut  od  jedanaest  clanaka  glede  osiguranja  hrvatske  i  sia- 
vonske  krajine  (ratione  confiniorum  Croaticorum  et  Sclavonicorum),  pa  onda  drugi  dekret 
nadvojvode  Ferdinanda  za  uredjenje  nove  krajine  u  Ugarskoj  protiv  kanizkoga  vilajeta.  U 
statutu  za  hrvatsko-slavonsku  krajinu  trazi  se  najprije  dozvola  radnika  za  utvrdu  Qjur- 
gjevca,  Koprivnice,  Ludbrega,  Novigrada  i  drugih  manjih  kastela,  a  onda  se  odredjuje,  koji 
ce  kmetovi  u  koji  od  tih  gradova  pohitati,  cim  veliki  top  oglasi  dolazak  Turaka.  Za  obranu 
nove  ugarske  krajine  protiv  Kanize  predlaze  nadvojvoda  Ferdinand  vojsku  od  5171  momka 
(500  njemackih  konjanika,  1080  njemackih  pjeSaka,  1301  husar  i  2290  hajduka).  Sabor  do- 
duse  nije  sve  predloge  prihvatio,  ali  je  dozvolio  obicajnu  ratnu  dacu,  po  jednoga  konjanika 
od  20  porta,  i  oht\  ustanak  kroz  mjesec  dana,  ako  bi  koji  nadvojvoda  vojsku  vodio. 

Qotovo  io§  viSe,  nego  kralja  Rudolfa  i  njegove  narode,  raztuzio  je  pad  Kani2e  papu 
Klementa  VIII.,  koji  nije  nikad  sustao  bodriti  kr§6anski  svijet  na  borbu  s  Turcima,  i  na  ko- 
jega  se  je  obracao  i  srbski  patrijarka  Jovan  u  Peci,  rade(5i  za  oslobodjenje  srbskoga  na- 
roda  izpod  turske  vlasti.**  Papa  je  ne  samo  u  svojoj  dr2avi  skupljao  novaca  i  vojsku,  da 
se  Turcima  preotme  Kanifa  i  onda  provali  u  bosanski  vilajet,  nego  je  takodjer 


*  Juraj  Paradeiser  pozvan  bi  pred  ratni  sud,  te  bi  osudjen  i  pogubh'en.  Biiedili  su  jta,  da  je 
kao  novovjerac  (protestant)  namjerice  htjeo  nauditi  nadvojvodi  Terdinandu.  gorljivomu  katoliku. 

••  Jo§  u  rujnu  1597.  bijaSe  pedki  patrijarka  Jovan  poslao  u  Rim  pap!  Klementu  VIII.  srbske 
kahidjere  Danijana  Ljubibrati(ia  i  Pavia,  koji  su  papi  predali  u  imc  svf)Ka  Kospodara  obseinu.  (Jirlli- 
com  pisanu  spomenicu,  u  kojoj  se  u  kratko  prikazuje  povjestnica  srbske  dr/!ave,  a  onda  se  redoni 
izbrajaju  sva  srbska  plemena,  koja  bi  se  podigla  na  noKe,  kad  bi  papa  poslao  »jednoKa  Kospodina 
s  vojskom  na  Novi,«  Izbrojena  plemena  i  ?.upe  mojilc  bi  dl6i  na  noRC  junaka  »do  sto  tisu(i  i  \ttt, 
da  nije  tu  zlo^esta  junaka  ncKo  sve  izbrano  na  boj«.  Spomenica  svrSava  ovako:  »1  mole  se  va§oj 
svetinji  blaXeni  otCe  vsi  crkovni  Ijudi  I  vas  narod  veliki  i  mall  i  Bosra  mole  za  vaSe  presvijetlo 
Kospodstvo.  Ako  biste  poslall  vaSejta  iloveka,  da  Je  gospodin  ovoj  zemiji,  po§IJi  nam  dobra  krstlja- 
n:na,  koii  tt  crkve  Ijubiti  I  krstijane  milovati,  a  mi  da  smo  vazda  va§oi  svetinji  pod- 
loin  i  I  m  a  t  e  r  i  c  r  k  v  i.  I  od  sada  ako  blaRoizvoIl  va§a  milost  da  napiSemo  vaSa  sveta  imena 
u  naSih  crkvah,  da  se  pomenuju  na  svetih  molitvah  1  na  svetlh  misah.  kako  iesu  I  prvl  svetl  otcl 
pape  napisane  tc  se  pomenuju  s  preidnlml  svetlmi.  I  ml  Ijublmo  da  se  naplSu  naSijeh  (e)plskup(a) 
imena  u  rimskoj  vellkoj  crkvl...«.  Zanlmljlvo  )e,  Sto  se  u  spomenlcl  poseblce  za  Stjepana  Nemanju 
kafe:  »1  bio  je  vere  rlmske«. 


430  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

pozivao  u  rat  ostale  talijanske  knezove  i  spanjolskoga  kralja.  Pace  je  upro  svu  snagu,  da 
i  mletacku  republiku  prinudi,  pa  da  pristupi  krscanskomu  savezu,  ali  mu  to  nije  poslo  za 
rukom.  Prvih  mjeseci  1601.  skupio  je  sam  papa  do  10.000  talijanskih  vojnika  za  rat  u  Ugar- 
skoj,  Hrvatskoj  i  Bosni,  a  15.  svibnja  imenovao  je  za  tu  vojsku  vrhovnim  zapovjednikom 
svoga  sinovca  Ivana  Franju  Aldobrandinija,  pridruzivsi  mu  za  svoga  komisara  monsi- 
gnora  Qiacoma  Serru.  Vojska  papinska  imala  se  je  brodovima  prevesti  iz  Jakina  na 
Rijeku,  pa  onda  preko  Ljubljane,  Zagreba  i  Varazdina  poci  pod  Kanizu.  Aldobrandini 
stigao  je  27.  srpnja  1601.  u  Zagreb,  a  onda  je  pregledavsi  tu  svoju  vojsku  zajedno  s  njom 
21.  kolovoza  preko  Stubickih  Toplica  i  Lepoglave  posao  prema  Varazdinu.  Ali  u  Lepo- 
glavi,  boraveci  u  samostanu  kod  Pavlina,  obolio  je  25.  kolovoza  kod  vecere  od  groznice, 
od  koje  je  i  umro  u  Varazdinu  17.  rujna  1601.  Vojska  papinska  medjutim  bijase  pod  vod- 
stvom  njegova  zamjenika  Delfinija  Flaminija  jos  koncem  kolovoza  presla  u  Medjumurje, 
gdje  se  je  u  Turniscu  zbirala  sva  vojska,  s  kojom  ce  nadvojvoda  Ferdinand  poci  da  pod- 
sjedne  Kanizu.  Osim  papinskih  ceta  poslao  je  i  veliki  vojvoda  toskanski  Kozimo  cetu  od 
2000  Ijudi,  koje  je  vodio  brat  njegov  Ivan  de  Medici;  vojvoda  od  Mantove  doveo  je  100 
svojih  oklopnika  pod  Karlom  Rossijem.  Spanjolski  kralj  ne  bijase  poslao  toliku  vojsku,  ko- 
liko  se  je  izcekivalo,  nego  tek  4000  momaka,  sve  njemackih  najmljenika,  koje  je  vodio  Qau- 
dencije  Madruzzi.  Napokon  je  i  sam  nadvojvoda  Ferdinand  skupio  oko  3000  pjesaka  i  2000 
konjanika,  koje  mu  bijahu  doveli  ban  Ivan  Draskovic,  general  Ivan  Sigismund  Herberstein 
i  knez  Jural  Zrinski.  Osobito  se  je  izticala  Zrinskova  ceta  od  300  kopljanika,  koji  su  bill 
naoruzani  po  »hrvatskom  nacinu«.  Tako  se  je  u  sve  sabralo  oko  24.000  vojnika,  koji  su 
prvih  dana  kod  Letenja  presli  preko  Mure,  te  10.  rujna  dosli  pod  Kanizu. 

Kralj  i  car  Rudolf  ne  bijase  sporazuman,  da  se  namah  ide  osvajati  Kaniza.  On  je  naj- 
prije  ugovarao  mir,  a  kad  se  je  ugovaranje  razbilo  i  miru  skloni  veliki  vezir  Ibrahim  od 
kuge  umro  (10.  srpnja  1601.),  zelio  je  on,  da  talijanske  i  nutarnjo-austrijske  cete  dodju  u 
Ugarsku,  da  se  pridruze  vojsci,  koju  je  vodio  herceg  Mercoeur  s  podvojvodom  grofom 
Hermanom  Krstom  Ruswormom,  pa  da  sjedinjenim  silama  udare  na  Stolni  Biograd  ili  Bu- 
dim,  a  onda  tek,  kad  jedno  od  tih  mjesta  osvoje,  da  se  zajednicki  obore  na  Kanizu.  Ah 
Aldobrandini  nije  htjeo  ni  cuti,  da  sudjeluje  kod  drugoga  podhvata  nego  kod  podsade  Kanize, 
pa  tako  je  napokon  i  kralj  pristao,  da  se  na  dva  mjesta  u  isti  mah  ratuje  s  dvjema  odijelje- 
nim  vojskama. 

Herceg  Mercoeur  bijase  razglasio,  da  kani  udariti  na  Budim,  pa  kad  su  se  Turci 
ondje  okupili,  pohitao  je  on  s  malom  no  vrstnom  vojskom  svojom  pred  Stolni  Biograd, 
kamo  je  stigao  9.  rujna  1601.  Osam  dana  iza  toga  njegov  je  podvojvoda  Rusworm  iznebuha 
nahrupio  na  dva  predgradja,  na  sto  bi  nakon  dalja  tri  dana  jurisem  osvojena  sama  tvr- 
djava,  koja  je  medjutim  tom  prigodom  djelomice  izgorjela.  Ali  na  to  se  je  podigao  novi 
veliki  vezir  Dzemidzi  Hasan,  te  je  s  vojskom  od  najmanje  50.000  momaka  posao  prema 
Stolnom  Biogradu.  Nadvojvoda  Matija  mogao  je  nasuprot  Mercoeuru  dovesti  u  pomoc  tek 
nekoliko  tisuca  Ijudi,  tako  da  je  citava  krscanska  vojska  brojila  jedva  20.000  momaka.  Uza 
sve  to  odrzala  je  ona,  poglavito  zaslugom  grofa  Rusworma,  13.  i  15.  listopada  dvije  po- 
bjede  nad  Turcima.  U  potonjem  boju  izginulo  je  vise  odlicnih  turskih  vojvoda,  medju  njima 
i  budimski  beglerbeg  Muratpasa.  Radi  te  nedace  pobunili  su  se  janjicari,  koji  su  25.  listo- 
pada prinudili  velikoga  vezira  na  povratak,  tako  te  nije  mogao  priskociti  u  pomoc  pod- 
sjednutoj  Kanizi. 

Toga  nije  ni  trebalo.  Zapovjednik  Kanize  Terjaki  Hasan  imao  je  uza  se  doduse 
samo  3000  vojnika  (od  toga  polovicu  janji^ara),  ali  je  hrabro  i  uspjesno  odolijevao  krscan- 
skoj  vojsci,  koja  je  namah  nakon  dolazka  svoga  10.  rujna  stala  grad  podsjedati.  Ali  radi  ratne 
nevjeStine  mladoga  nadvojvode  Ferdinanda,  kao  i  nesposobnosti  talijanskih  vojvoda,  ko- 
jima  se  bijase  povjerio,  nije  podsjedanje  nimalo  napredovalo.  Qlavni  juris,  sto  ga  je  krs- 
canska vojska  28.  listopada  bez  predhodnih  valjanih  priprava  poduzela,  svr§io  se  je  ne- 
sredno  s  velikim  gubitcima.  K  tomu  je  rano  navalila  zima,  te  su  od  nepogode  nezasticeni 


SENJSKT  USKOCI  1596.— 1601. 


431 


I 


vojnici  Ijuto  stradall,  tako  da  su  mnogi  umirali,  a  mnogi  napunili  bolnice  od  Vara2dina  do 
Optuja.  Sad  je  Ferdinand  stao  od  nadvojvode  Matije  tra^iti,  da  mu  iz  Stolnoga  Biograda 
poSlje  pomoci,  da  prorijedjenu  svoju  vojsku  popuni.  I  zaista  je  Matija  poslao  grofa  Rus- 
worma,  koji  je  14.  studenoga  sa  8000  momaka  stigao  pred  Kanizu.  Ali  Rusworm  osudio  je 
najstrofe  citavo  dosadanje  ratovanje,  te  je  izjavio,  da  bi  se  podsada  morala  iznova  posve 
drugaCije  udesiti.  Kako  je  medjutim  doba  bilo  ve6  poodmaklo,  a  vojska  se  je  naiazila  u 
posve  nevoljnom  stanju,  odlu5io  je  nadvojvoda  Ferdinand,  da  digne  podsadu.  Namah 
sutradan  (15.  studenoga)  ostavio  je  Rusworm  bojno  polje  zbog  loSega  vremena  i  pomanj- 
kanja  hrane,  na  §to  je  i  Ferdinand  17.  studenoga  razpustio  svoju  vojsku.  Sad  je  prevladao 
obci  metez,  jer  je  svatko  htjeo  da  prvi  umakne.  Kako  bijahu  prije  sve  remenje  i  sva  uzeta 
ili  spaliii  ili  za  drugo  upotrebili,  a  uza  to  bijahu  gotovo  i  svi  konji  za  povoz  parnuli,  osta- 


S  EG  KA.d-^^"^ 


SENJ  I  NEHAJQRAD  U  XVI.  STOLJECU. 
Po  bakrorezu,  koji  se  £uva  u  kr.  zemaljskom  arkivu  u  Zagrebu. 


vili  su  kr§cani  u  iogoru  ne  samo  topove,  Satore  i  prtljagu,  nego  i  brojne  bolestnike,  koje 
su  tim  izlo^.ili  bijesu  Turaka.  Citav  uzmak  od  Kani2e  bio  je  za  pravo  sramotan  bijeg  nakon 
Ijuta  poraza.  Od  papinske  vojske  doSlo  je  u  Optuj  3500  Ijudi,  a  za  ratovanje  sposobnih  tek 
2600.  Kanifa  pak  ostala  je  i  dalje  u  turskoj  vlasti.  tc  je  sada  knezove  Zrinske  zapala  teika 
zada(5a,  da  kroz  sedamnaesto  stolje<ie  odbijaju  navale  kanifkih  paSa  od  Medjumurja,  pa 
tako  i  od  Slavonije. 

Vi§e  puta  ve6  bi  spomenuto,  kako  su  Mletci  u  ratu  izmedju  kralja  Rudolfa  i  Turaka 
izravno  i  neizravno  radili  u  prilog  potonjima,  samo  da  tako  odr?.e  svoju  prcvlast  na  Ja- 
dranskom  moru.  Posljednih  godina  paCe  prijetila  je  opasnost,  da  plane  oCit  rat  izmedju 
kralja  i  mletaCkc  republike.  Povod  pak  svemu  bili  su  Uskoci.  nastanjeni  u  Senju  i  u 
hrvatskom  primorju  izmedju  Rijeke  i  Karlobaga. 


432  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Uskoci,  a  jos  vise  brojni  bjegunci  iz  mletacke  Dalmacije  (venturini),  nijesu  nikako 
mogli  oprostiti  mletackoj  obcini,  sto  je  svojim  nemilim  postupanjem  doprinijela,  te  se  Klis 
nije  mogao  odrzati  u  krscanskoj  vlasti.  K  tomu  se  je  trebalo  osvetiti  za  silne  progone, 
kojima  su  bili  izlozeni  oni  mletacki  podanici  Dalmacije,  koji  su  pomagali  pokret  za  oslobo- 
djenje  recenoga  grada.  Uskoci  i  venturini  zapoceli  su  stoga  zatornu  borbu  protiv  svega, 
sto  je  mletacko  i  tursko,  te  su  na  kopnu  i  moru  neprestano  cetovali.  Strah  od  njihove  osvete 
bio  je  tolik,  da  je  u  one  vrijeme  nastala  i  recenica  »Bog  vas  cuvao  senjske  ruke« 
(Iddio  vi  guardi  dalle  mani  de  Segnani).  Mletci  su  takodjer  vracali  nemilo  za  nedrago,  te 
uskocke  »gusare«  vjesali  i  zatirali,  gdje  bi  ih  samo  zatekli;  ali  uza  sav  napor  nijesu  ih 
mogli  utamaniti,  jer  je  Uskocima  bilo  u  prilog  razkidano  i  otocima  posuto  primorje  hrvat- 
sko-dalmatinsko  s  nebrojenim  zatonima  i  uvalama,  do  kojih  mletacki  ratni  brodovi  nijesu 
mogli  doprijeti,  dok  su  se  Uskoci  na  svojim  malenim  i  hitrim  barkama  mogli  zaklanjati  i 
na  najplitkijim  mjestima.  Zgodno  zato  veli  savremeni  zadarski  nadbiskup  Minucio  Minuci, 
da  je  borba  izmedju  Mletaka  i  Uskoka  bila  nalik  na  boj  izmedju  lava  i  komarca,  gdje  ko- 
marac  neprestano  lava  bode,  a  taj  mu  uza  svu  snagu  svoju  nista  nauditi  ne  moze. 

Ogorceni  Uskoci  i  venturini  jos  su  tijekom  godine  1596.  ro  citavom  Jadranskom 
moru  zaustavljali  trgovacke  brodove  mletacke,  turske  i  dubrovacke,  te  ih  plijenili;  podjedno 
su  se  preko  mletacke  Dalmacije  po  kopnu  zaiijetali  sve  u  liercegovinu.  Ali  godine  1557. 
spremili  su  se,  da  Mletcima  zadadu  veci  udarac.  U  drugoj  polovici  ozujka  te  godine  skupilo 
se  je  vise  od  500  Uskoka  iz  Senja  i  drugih  susjednih  mjesta  rod  vodstvom  svojih  najpo- 
znatijih  vojvoda,  kao  sto  su  bili  Milos  Slavicic,  Vukan  Vlatkovic,  Juraj  Maslarda,  Marko 
Margitic,  Mirko  Domazetovic,  knez  Martin  Posedarski,  Juraj  Vranjanin,  hajduk  Pecica  i 
drugi,  pa  su  se  ukrcali  u  17  baraka  i  zaplovili  na  zapad,  uklanjajuci  se  oprezno  mletackim 
brodovima  i  strazama.  U  noci  izmedju  subote  i  cvijetne  nedelje  (29.  i  30.  ozujka)  stigli  su 
pred  grad  R  o  v  i  n  j  u  zapadnoj,  mletackoj  Istri,  gdje  je  u  luci  bilo  usidreno  vise  mletackih 
i  turskih  brodova,  natovarenih  vrlo  skupocjenom  robom.  Sred  noci  provalili  su  na  te  bro- 
dove, te  ih  do  kraja  orobili,  tako  da  su  ugrabili  plijen  vrijedan  vise  od  milijun  kruna  (po 
drugima  400.000  skuda).  Udarili  su  pace  i  na  mletacki  ratni  brod,  koji  je  luku  cuvao,  pa  su 
na  njemu  zarobili  Franju  Qiovannija,  glavara  topnika  i  jos  jednoga  kapitana  placenih  voj- 
nika,  te  su  se  onda  s  ovim  taocima  staU  u  zoru  kuci  vracati.  Plovili  su  mimo  Brionskih 
otoka,  gdje  su  kod  Fazana  opet  navalili  na  mletacki  brod  »la  Pigna«,  te  ga  orobili  i  spalili; 
nadalje  su  kod  Promontura  uhvatili  jos  jedan  manji  brod  zajedno  s  rabskim  biskupom.  Na 
veliku  srijedu  (2.  travnja)  bili  su  vec  u  luci  sv.  Marka  na  otoku  Krku,  gdje  su  ostali  do 
velike  subote,  dijeleci  medju  se  ogromni  plijen,  koji  bijahu  ugrabili.  Na  sam  Uzkrs  (6.  trav- 
nja) presli  su  u  Novi,  gdje  su  ih  docekali  Ledenicani  i  Vinodolci  s  konjima,  da  odnesu  kuci 
plijen,  koji  je  njih  zapao.  U  Novome  pustili  su  takodjer  na  slobodu  mletacke  sluzbenike, 
koje  bijahu  u  Rovinju  i  putem  zarobili,  pa  su  se  onda  razisli  svojim  kucama.  Sami  Senjani 
usli  su  u  svoj  grad  tek  na  uzkrsni  ponedeljak  u  jedanaest  sati  po  noci. 

Uskocka  navala  na  mletacki  Rovinj  bilo  je  smiono,  pace  drzko  djelo,  kako  ga  nijesu 
jos  nikada  pocinili.  Steta  za  Mletcane  bila  je  velika,  te  se  je  nagovijestalo,  da  ce  mnogi 
njihovi  trgovci  radi  gubitaka  propasti.  Cim  se  stoga  u  Mletcima  za  to  saznalo,  smjesta  je 
senat  pozvao  staroga  i  izkusnoga  vojvodu  Almora  Tiepola,  koji  bijase  jos  god.  1592.  razorio 
Karlobag,  a  sada  je  upravljao  gradom  Buzetom  u  Istri,  da  opet  preuzme  cast  glavnoga  pro- 
vidura,  pa  da  skrsi  obijest  Uskoka.  Tiepolo  je  namah  preko  Kopra  i  Rovinja  pohitao  u  Za- 
dar,  gdje  je  kupio  vojsku  i  brodovlje.  Ne  pouzdavajuci  se  u  dalmatinske  Hrvate  poslao 
je  Arbanasa  Marka  Qinija  u  Kotor  i  Budvu,  da  ondje  uzme  u  sluzbu  za  placu  300  Arbanasa. 
Ali  prije  nego  je  ista  mogao  dovrsiti,  umro  je  stari  Tiepolo  u  Zadru  26.  travnja  1597. 

Tiepola  zamijenio  je  Ivan  Bembo,  koji  se  je  svom  snagom  dao  na  posao.  Uzevsi  u 
sluzbu  poglavito  Arbanase,  krvne  neprijateljc  Uskoka  i  Hrvata,  uredio  je  obranu  mletacke 
Dalmacije  i  Istre,  a  onda  je  stao  blokirati  ne  samo  hrvatsko  primorje  od  Rijeke  do  Karlo- 
baga,  nego  i  austrijsko  od  Rijeke  uza  iztocnu  Istru  do  u§ca  Ra§e  i  oko  grada  Trsta.  Time  je 


I 


USKOCI  SE  BORE  S  MLETCIMA.  433 

htieo  prisiliti  i  kralja  Rudolfa  i  nadvojvodu  Ferdinanda,  da  sami  pomazu  zatirati  Uskoke. 
Podjedno  je  mletacki  senat  po  svome  poslaniku  Franji  Vendraminu  zahtijevao  od  kralja 
Rudolfa,  da  se  kazne  Uskoci  radi  svoga  napadaja  na  Rovinj,  te  da  se  povrati  ugrabljeno 
blago.  I  zaista  je  kralj  povjerio  hrvatskomu  generalu  Jurju  Lenkovicu,  da  krivce  posljed- 
njega  napadaja  na  Rovinj  iztrazi  i  kazni.  LenkoviC  ie  sedam  Uskoka  na  to  dao  objesiti;  ali 
od  ligrabljenoga  plijena  rnogao  je  skupiti  tek  u  vrijednosti  od  nekih  10.000  dukata,  Sim  se 
Beinbo  nije  mogao  zadovoljiti.  I  tako  su  Uskoci  i  daije  nastavili  svoju  borbu  s  mletacikom 
republikom.  Bembo  je  stoga  morao  sve  vi§e  pojaSati  svoju  vojsku,  tako  da  je  vec  u 
srpnju  1597.  razpolagao  sa  18  galija  i  20  oruzanih  baraka,  na  kojima  je  bilo  nekoliko  tisuca 
Talijana,  Dalmatinaca  i  Arbanasa. 

Ali  ni  Uskoci  nijesu  klonuli,  vec  su  u  sve  vecim  Cetama  izlazili  na  robiju.  Tako  se 
je  u  veljaci  1598.  do  700  Uskoka  sa  70  njemaCkih  puskara  ukrcalo  u  Senju  na  18  baraka  i 
odplovilo  na  jug  na  cetovanje.  Dne  13.  veljace  izkrcali  su  se  u  jednom  selu  §ibenskoga  ko- 
tara,  pa  su  provalili  u  turske  oblasti,  gdje  su  ugrabili  do  8000  komada  stoke  i  onda  se 
sklonili  u  zaton  Peles  juzno  od  PrimoStena.  Medjutim  bija§e  Bembo  doznao  za  njihovu  pro- 
valu,  te  pohitao  za  njima.  Uskoci  su  se  na  to  sklonili  u  zaton  kod  Rogoznice,  kamo  ih 
providur  nije  mogao  progoniti,  jer  je  bjesnila  bura,  a  zaton  je  bio  plitak  i  nepristupan  za 
vece  brodove.  Na  to  je  providur  odlucio  zatvoriti  izlaz  iz  zatona  rogoznickoga,  te  s  po- 
mocu  trogirskoga  kneza  i  Turaka  opasati  Uskoke  s  kopna  i  mora,  da  ih  tako  prinudi  na 
predaju.  Ali  sad  su  Uskoci  za  osobito  burne  noci  17.  veljace  iz  zatona  umakli  na  otvoreno 
more  i  odplovili  prema  kvarnerskim  otocima,  da  ondje  potraze  Arbanase.  U  vecer  27.  veljaCe 
stigii  su  pred  grad  Krk  na  otoku  istoga  imena,  gdje  se  od  zestokoga  juga  na  moru  bijahu 
u  luku  sklonile  dvije  mletaSke  galije  i  vi§e  baraka  s  Arbanasima.  Sred  najzeSce  nepogodc 
oborili  su  se  Uskoci  na  barke  i  poubijali  sve  Arbanase  (150),  a  na  to  su  se  uzpeli  i  na  galije, 
gdje  su  oslobodili  svoje  drugove,  osudjene  da  robuju  na  njima.  Na  povratku  kuci  zaplijenili 
su  jo§  kod  Omislja  iz  vise  baraka  sila  kruha  i  druge  brane,  i  iz  jednoga  ratnoga  broda  zairc 
i  oruzja. 

Sve  te  napadaje  izvrsili  su  Uskoci  za  najvece  nepogode  na  moru,  pa  ih  Ivan  Bembo 
nije  mogao  ni  progoniti,  da  mu  brodovlje  ne  postrada.  Tek  iza  nekoliko  dana,  kad  se  je 
more  smirilo,  ostavio  je  on  sigurno  skloniSte  svoje  kod  PrimoStena  i  Rogoznice,  pa  je  s  6i- 
tavom  mornaricom  i  vojskom  svojom  odplovio  na  sjever,  da  potrafi  Uskoke  kod  kude. 
Tako  je  prvih  dana  o^ujka  1598.  do§ao  pred  Novi  u  Vinodolu,  na  koji  je  stao  sa  svojih 
galija  sipati  vatru  topovsku,  tako  da  ga  je  znatno  oStetio.  Poslije  toga  pritisnuo  je  Bembo 
grad  Senj  i  Sitav  Vinodol;  u  Mletcima  pak  spremalo  se  je,  da  se  kralju  Rudolfu  i  nadvoj- 
vodi  Ferdinandu  otmu  Rijeka  i  Trst.  Buduci  da  je  stoga  zaprijetila  pogibelj,  da  plane  o<5it 
rat  izmedju  kralja  i  MIetaka,  stao  je  sam  papa  Klement  VIII.  posredovati.  Dne  2.  rujna 
1598.  pi§e  on  u  to  ime  iz  Ferrare  vi§e  pisama  na  razne  mIetaCke  i  kraljevske  dostojan- 
stvenike,  neka  porade,  da  jednom  dodje  do  mira  izmedju  MIetaka  i  Uskoka.  U  prvom 
redu  obrada  se  papa  na  zadarskoga  nadbiskupa  Minucija  (Minucio  Minuci),  zatim  na  mle- 
taCkoga  podzapovjednika  u  Jadranskom  moru  Antuna  Justinijana;  suviSe  obrada  se  papa  na 
tadanjega  senjskoga  kapitana  Ferdinanda  Herbersteina,  na  administratora  senjskc  biskupije 
Markantund  Dominisa,  napokon  i  na  kraljevske  komisare,  koji  bijahu  odredleni  za  ure- 
djenje  senjskoga  pitanja.  U  veljaCi  1599.  paCe  poslao  je  papa  Flaminija  Delfina  za  svoga 
zasebnoga  poslanika  u  Prag  kralju  Rudolfu,  jer  se  je  bilo  bojati.  »da  se  iz  nepodnosljivc 
pustopaSnosti  Senjana  ne  porodi  kakav  te^ki  po2ar«  (ne  ex  intolcrabili  Signiensium  licentta 
grave  aliquod  incendium  excitetur).  Papinski  je  poslanik  boravio  u  Pragu  I  PIznju  preko  go- 
dinu  dana  (od  oiujka  1599.  do  konca  travnja  1600.),  ali  nije  niSta  izvrSio  I  radi  sporosti 
kralja  Rudolfa  i  radi  toga.  §to  ni  kralj  Rudolf  ni  nadvojvoda  Ferdinand  nijesu  imali  po- 
trebitih  novaca  za  uredjenje  uskoCkoga  pitanja. 

Medjutim  su  MIettJani  dr2all  svedjer  blokirano  i  hrvatsko  i  austrljsko  primorje.  te  je 
od  toga  silno  stradala  trgovina  u  Kvarneru.  a  po  tome  takodjer  gradovi  Rijeka  i  Trst.  Oso- 

K 1  a  i  6  Hrv.  povj.  III.  (5.)  28 


434  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

biio  pak  pritisnuii  su  Mletcani  grad  Senj,  kojemu  je  tada  bio  kapitanom  Danilo  Barbo.  Da 
Senjane  s  morske  strane  posve  odijeli  od  ostaloga  svijeta,  dao  je  providur  Nikola  Donate, 
Koji  je  u  svibnju  1599.  zaniijenio  Ivana  Bemba,  na  sjeveriiom  i  juznom  kraju  Morlackoga 
kanala  podici  po  jednu  tvrdjavicu:  na  sjevernom  izlazu  na  skolju  s  v.  Marka  iz- 
medju  Kraljevice  i  otoka  Krka;  i  na  juznom  kod  gradaLjube.  Prvim  bi  zatvoren  mor- 
ski  put  do  Rijeke,  a  drugim  do  Obrovca,  Nina  i  Zadra.  Iza  Donata  postao  je  u  studenom 
1599.  providurom  Filip  Pasqualigo,  koji  je  jos  odlucnije  postupao,  te  medju  inim 
podigao  novu  tvrdjavicu  kod  otoka  Losinja  na  otocicu  sv.  Petra  (San  Pietro  di  Nembo), 
Tijem  je  doduse  zadao  tezke  udarce  trgovini.  ali  cetovanja  uskockih  ipak  nije  zaprijecio. 
Od  blokadc  lirvatskoga  primoija  stradali  su  takodjer  hrvatski  knezovi  Frankapani  i  Zrin- 
ski  kao  gospodari  gradova  (Novi,  Bakar)  i:  Vinodolu.  Na  saboru  hrvatsko-slavonskom  u 
Zagrebu  26.  travnja  1599.  potuzili  su  se  ostro  (gravissime)  poslanici  knezova  Zrinskih  i 
rrankopana  Trzackih,  kako  su  Mletcani  u  otvorenom  ratu  i  s  ratnim  oruzjem  navalili  na 
njiiiove  gradove  i  tvrdinje  (Venetos  aperto  Marte  et  tormentis  bellicis  arces  et  castra  illo- 
rum  invasisse),  pak  su  zahtijevali,  neka  se  u  ime  kraljevstva  zamoli  njegovo  velican- 
stvo,  da  tome  zlu  za  vremena  doskociti  udostoji.  Jednako  je  sabor  u  Varazdinu  1.  veljace 
K;G().  poklisarima,  odredjenim  za  sabor  u  Pozunu,  u  naputku  nalozio,  da  izloze  »drzkost 
Mletcana,  koji  su  s  ratnim  strojevima  udarili  na  primorske  gradove  gospodina  kneza  Zrin- 
skoga,  te  podigli  u  morskom  tijesnu  tvrdinje  i  kastele,  kojima  brane  novi  prilaz  k  Senju« 
(insolentias  Venetorum,  qui  tormentis  bellicis  arces  maritimas  domini  comitis  a  Zrinio 
invaserunt,  fortalitia  et  arces  in  Portu  maris,  ex  quibus  novum  transitum  Segniam  prohi- 
bent,  erexerunt, . . .  declarent).  No  sve  to  nije  koristilo;  mletacki  je  providur  Pasqualigo 
redom  pustosio  primorje  hrvatsko  i  austrijsko,  dok  je  zapovjednik  mletacke  Istre  Franjo 
Cornaro  navaljivao  opet  na  austrijsku  Istru,  te  haracio  po  imanjima  senjskoga  kapitana 
Danila  Barba.  Dne  22.  rujna  1600.  izkrcalo  se  je  pace  300  Arbanasa  i  drugih  mletackih 
vojnika  sred  ponoci  u  senjskoj  kapitaniji  kod  grada  Ledenica,  kojim  je  zapovijedao  kao 
porkolab  knez  Martin  Posedarski.  Kako  veci  dio  posade  nije  bio  u  gradu,  vec  je  sjekao  drva 
u  sumi,  provalili  su  Arbanasi  u  grad,  razvalili  su  mnoge  kuce  i  ucinili  stete  za  15.000  skuda. 
Htjeli  su  zauzeti  i  gradski  kasteo,  ali  ih  je  suzbio  knez  Posedarski  zajedno  s  vojvodom 
Markom  Margiticem,  njegovirn  bratom  hajdukom  Jurisom,  Vojkovicem  od  Klokoca  i  jos 
nekim  vojnicima,  koji  bijahu  zaostali  u  gradu.  Posedarski  izvijestio  je  namah  sutradan  o 
toj  navali  senjskoga  kapitana  Danila  Barba,  a  taj  opet  generala  Lenkovica  i  nadvojvodu 
Ferdinanda.  Dakako  da  se  ni  Uskoci  nijesu  kratili,  da  smjesta  vrate  nemilo  za  nedrago. 
Vec  7.  listopada  1600.  javljaju  iz  Mletaka,  kako  su  Uskoci  navalili  na  otok  Pag,  te  ondje 
nanijeli  mnogo  state.  , 

Kako  je  poradi  blokade  hrvatskoga  i  austrijskoga  primorja  po  Mletcima  trgla  trgo- 
vina  posve  u  nazadak,  te  prijetila  gotova  propast  onim  krajevima,  stalo  se  je  i  na  kraljev- 
skom  dvoru  u  Pragu  i  na  nadvojvodskom  dvoru  u  stajerskom  Qradcu  ozbiljno  raditi,  da  se 
toj  nevolji  doskoci.  Mnogo  je  pri  tome  posredovao  papinski  nuncij  u  Pragu,  po  imenu  Spi- 
nelli,  a  i  sam  papa  se  je  posebnim  pismima  oa  18.  studenoga  1600.  obracao  na  mletackoga 
duzda  Marina  Grimana  i  na  nadvojvodu  Ferdinanda,  samo  da  zaprijeci  otvoreni  rat  radi 
uskoSkoga  pitanja.  Ali  je  to  pitanje  bilo  tezko  rijesiti,  jer  su  Mletcani  zahtijevali,  d  a  s  e 
Uskoci  naprosto  maknu  iz  primorskih  str"ana,  te  da  se  njihove 
barke  spale.  Napokon  morao  je  kralj  Rudolf  ipak  popustiti.  Dne  16.  prosinca  1600. 
znalo  se  je  vec  u  Mletcima,  kako  je  nadvojvoda  Ferdinand  po  kraljevskom  sekretaru 
Bernardinu  de  Rossi  republici  izjavio,  da  ce  Uskoke  ukloniti  iz  Senja  i  naseliti  ih  u  nutarnjoj 
zemlji  u  Otoccu  i  drugim  gradovima  senjske  kapitanije.  Mjesto  njih  stavit  ce  u  Senj 
njemacku  po;  adu  od  300  placenih  vojnika.  Za  izvrsenje  svih  ovih  odredaba  i  uredjenje 
senjske  kapitanije  imenovao  je  nadvojvoda  posebnoga  komisara,  po  imenu  J  o  s  i  p  a  R  a- 
b  a  t  u  (Rabatta),  covjeka  mnogo  vrijedna  (persona  di  molto  valore),  kako  javlja  mletacko 
izvjesce. 


p 


KOMfSAR  JOSIP  RABATA  U  SENJU. 


435 


Josip  Rabata  nije  bio  nepoznata  llCnost  u  Mletcima.  Porodica  nj'egova  potekla  je 
iz  Firence,  te  se  je  jedna  loza  njezina  u  c^etrnaestoni  stoljccu  preselila  u  Goricu.  Sam  Josip 
Rabata  bio  je  god.  1588.  namjestnik  gori^koga  kapitana  KhevenhiHera,  a  1595.  postao  je 
viccdoniom  ii  Kranjskoj,  kojoi  se  je  tada  pribrajala  rie  saiiio  Rijeka,  nego  i  austrijska  Istra 
(Pazinska  grofovija).  Vec  u  ono  vrijeme  iztaknuo  se  je  kao  zestok  protivnik  novovjeraca 
(protestanata).  U  studenom  1598.  bija§e  ga  nadvojvoda  Ferdinand  poslao  radi  Uskoka  papi 
Klementu  VIII.  u  Bolognu,  a  u  veljaCi  1599.  slao    ga    nadvojvoda    radi    njih  u  Mletke.  U 
travnju  te  godine  razpravljao  je  zaista  o  usko^kom  pitanju  s  mletadkim  senatom,  ali  kako 
nije  imao  punomoci  od  nadvojvode,  da  §to  konaCno  utanaSi,  prekinuo  je  na  poSetku  svibnja 
pregovore,  te  je  odputovao  ii  Firencu.  Dnc  22.  svibnja  vratio  se  je  doduse  u  Mletke  i  na- 
stavio  dogovore,  ali  vec  29.  svibnja  opet  je  odputovao,  ne  izvrSivSi  ba§  niSta.  Sada  ga  je 
napokon  zapalo,  da 
uredi  senjske  i  us- 
koCke  prilike  prema 
ustanovljenom  spo- 
razumu  s  Mletcima. 
A  pri  tome  poma- 
gat   6e    ga    senjski 
biskup      Markanto- 
nije  de  Dominis,  koji 
bija§e     pred     dva 
mjeseca  u  Mletcima 
primio    posvetu    za 
biskupa,  te  je  tom 
zgodom  drzavnomu 
tajniku,   svome   ro- 
djaku  Labienu  Va- 
lutelu   obrekao,   da 
ce  svima  silama  ta- 
ko  na  kraljevskom 
i     nadvojvodskom 
dvoru,    kao    i    kod 
kneza  Frankapana  i 
Zrinskih  poraditi,  da 
se  Mletcima  prepu- 
sti   biidi   za   novae 
budi  za  drugu  cijenu 
Citavo  hrvatsko  pri- 
morje  od  Rijeke  do  Karlobaga. 

U  sijeCnju  1601.  boravi  Josip  Rabata  na  Rijeci,  gdje  se  je  naSao  s  njim  i  senjski  bi- 
skup Markantun  de  Dominis,  koji  je  posrednik  izmedju  komesara  i  mlctaCkoga  providura 
Pasqualiga.  Po  nalogu  Rabatinu  sastaje  se  biskup  s  mletaCkim  providurom  15,  sijeCnja  kod 
ikolja  sv.  Marka,  prikazuje  mu  sve  punomoiii  komisara,  te  ga  moli,  da  potonjemu  dozvoli 
vojsku  i  hranu  po  moru  prevesti  u  Senj.  Kad  je  na  to  providur  privolio,  poslao  je  Rabata 
jedan  dio  svojih  Ceta  pod  Vidom  Klekovicem  preko  Vinodola  na  jug,  a  sam  je  zajedno  s  bi- 
skupom  i  ostalom  vojskom  29.  sije^nja  odjedrio  u  Senj.  Svega  je  sa  sobom  doveo  1500  pu§- 
kara,  dok  je  u  Senju  bilo  tek  300  Uskoka.  Jo§  prije  ulaza  komesarova  u  grad  nekih  50 — 60 
Uskoka  i  venturina.  koji  su  se  smatraii  krivima.  umaklo  je  iz  Senja,  te  se  sklonilo  u  bWfx 
gore  i  Spilje.  Medju  tima  bjeguncima  spominjc  se  ncki  mletaSki  prognanik  Morctto  i  drug 
Mikulica  sa  20  momaka,  onda  MiloS  Bukovac  i  Ivan  SiCiC  sa  40  drugova.  I  haiduk  JuriSa 

28* 


USKOCKA  QOSTBA. 

Po   bakrorezu    iz   djela:  Die  neu  eroffnete  ottomanische  Pforte,  Augs- 
burg 1694.  Umjetnik  nije  o(5ito  nikad  vidio  Uskoka  ni  Senja,  \t(:  je 
stvorio  posve  izmiSljenu  sliku  po  potvorama,  koje  su  §irili  MletCani  I 
drugi   uskoCki   neprijatelji. 


436  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

bijase  umakao.  Poslije  se  je  govorilo,  da  je  sve  te  naputio  na  bijeg  sam  senjski  kapitan 
Danilo  Barbo. 

Odredbe,  odobrene  protiv  Uskoka  po  nadvojvodi  Ferdinandu,  bile  su  vrlo  stroge. 
Komisar  irnao  je  sve  uskocke  vodje  kazniti  srnrcu;  sve  mletacke  podanike  iz  Dalmacije, 
Istre  i  drugih  krajeva,  koji  bijahu  pribjegli  u  senjsku  kapitaniju,  za  uvijek  prognati,  do- 
ticno  ih  predati  mletackoj  vladi;  nadalje  preostale  Uskoke  u  Senju,  koji  su  se  baviii  samo 
vojnictvom,  preseliti  u  nutarnja  mjesta  senjske  kapitanije,  kao  u  Otocac,  Brinje,  Prozor  i 
Brlog;  napokon  Uskocima  za  sva  vremena  zabraniti  i  zaprijeciti,  da  s  oruzanim  bar- 
kama  idu  cetovati  po  moru  ne  samo  protiv  Mletaka,  nego  i  protiv  Turaka.  A  Kabata  je  sve 
te  odredbe  jos  vecom  strogoscu  i  bezobzirnosti  izvodio,  pace  je  i  mletackoga  providura 
pozvao,  da  poslje  u  Senj  svoga  pouzdanika,  koji  ce  se  na  svoje  oci  uvjeriti,  kako  komesar 
savjestno  zadacu  svoju  izpunja.  Pasqualigo  je  zaista  posiao  u  Senj  svoga  tajnika  Vettora 
Barbara,  koji  je  Rabatu  upucivao,  sta  da  radi. 

Rabata  je  svoje  djelovanje  u  Senju  zapoceo  time,  sto  se  je  u  gradskoj  tvrdinji  na- 
stanio  i  gradska  vrata  zatvorio,  straze  postavio,  te  onda  izdao  zapovijed,  da  svi  Uskoci 
oruzje  odloze,  i  da  za  dva  dana  u  tvrdinju  dodju  i  pred  njim  svoja  imena  prokazu.  I  oni, 
koji  su  robiii  ili  koji  zlocin  pocinili,  imadu  se  sami  prijaviti  i  zamoliti  za  milost,  koju  ce  i 
dobiti,  ako  su  sposobni  za  vojnike,  pa  ce  se  smjestiti  u  koju  tvrdinju  u  nutarnjoj  zemlji. 
Kad  su  se  prestravljeni  Uskoci  pokorili  i  oruzje  predali,  dao  je  komesar  u  noci  2.  veljace 
1601.  kneza  Martina  Posedarskoga  i  vojvodu  Marka  Margitica  uhvatiti, 
pogubiti  i  na  zidine  gradske  tvrdinje  objesiti,  obijedivsi  ih,  da  su  pred  njegovim  dolazkom 
pozivali  Senjane  na  odpor.  Jurja  Maslardu  Dubrovcanina,  koji  je  srecno  umaknuo  uhi- 
cenju,  te  se  spremao  na  borbu,  zatekao  je  kapitan  gorickih  ceta  Eduardo  Locatello  (Qras- 
selli)  nocju  na  ulici,  te  ga  je  svojim  macem  probo,  prepustivsi  svojim  vojnicima,  da  ga  na 
komade  razsijeku.  Iza  toga  nastojao  je  Rabata,  da  se  docepa  onih  mletackih  podanika,  koje 
je  republika  trazila,  da  joj  se  izruce.  Tako  je  dobio  u  svoje  ruke  kapitana  Moretta  i  druga 
mu  Mikulicu,  koji  bise  takodjer  pogubljeni;  mnoge  druge  bivse  mletacke  podanike  dao  je 
odpremiti  u  Mletke,  gdje  bise  ili  povjesani  ili  na  galije  osudjeni.  Napokon  pokupio  je  oko 
200  Uskoka,  koji  su  dosad  stalno  u  Senju  boravili,  pa  ih  je  onda  zajedno  s  njihovim  porodi- 
cama  dao  odvesti  u  nutarnju  zemlju,  te  nastaniti  u  Otoccu,  Brinju,  Prozoru  i  Brlogu. 
Prije  odlazka  morali  su  se  nevoljni  Uskoci  skupiti  u  stolnoj  crkvi  sv.  Marije,  gdje  je  biskup 
Dominis  u  nazocnosti  komisarovoj  misu  citao,  te  u  ime  poputbine  Uskocima  oruzje  i  zastave 
blagoslovio! 

Nesmiljena  strogost  Rabatina  zivo  se  je  kosnula  dosadanjega  kapitana  Danila  Barba, 
koji  se  je  narocito  protivio  preseljivanju  Uskoka  u  nutarnju  zemlju.  Radi  toga  doslo  je  i  do 
spora  izmedju  njega  i  komisara,  te  je  komisar  izradio,  da  je  nadvojvoda  Ferdinand  u 
travnju  1601.  Danila  Barba  od  kapitanske  sluzbe  odrijesio.  Ali  Barbo  posao  je  na  to  u 
Qradac,  gdje  je  Rabatu  radi  njegove  strogosti  tuzio,  i  podjedno  izlozio  opasnost,  koja  pri- 
jeti  od  preseljivanja  Uskoka  u  nutarnju  zemlju.  Stoga  je  Rabata  bio  prinudjen,  da  u 
svibnju  sam  podje  u  Qradac,  pa  da  se  opravda.  Na  povratku  svome  pise  on  31.  svibnja  iz 
Ljubljane  senjskomu  biskupu,  kako  se  je  na  putu  srio  kod  Celja  s  bivsim  kapitanom  Bar- 
bom,  i  kako  ga  je  pozvao  na  red,  sto  ga  je  ocrnio  pred  nadvojvodom  i  njegovim  ratnim 
vijecem.  U  Qradcu  bio  je  dva  put  primljen  od  nadvojvode,  koji  ga  je  pace  imenovao  svo- 
jim povjerenikom  za  izkrcavanje  one  vojske  na  Rijeci,  koju  je  tada  papa  siljao  u  pomoc  za 
podsjedanje  Kanize.  U  drugome  pismu  iz  Rijeke  od  6.  lipnja  hvali  se  Rabata,  kako  su  kranj- 
ski  stalezi  njega  predlozili  cak  za  generala  hrvatske  krajine,  za  koje  se  mjesto  takodjer 
i1atje5u  biv§i  hrvatski  ban  Tomo  Erdedi  i  kranjski  plemic  Vid  Kisel,  izsluzeni  pukovnik 
flandrijski.  Slavni  general  hrvatski  Juraj  Lenkovic  bolovao  je  naime  u  svome  gradu  Otoccu 
u  Kranjskoj,  te  je  vec  vise  puta  molio  Ferdinanda,  da  ga  rijesi  tezke  sluzbe  njegove.  Ali 
nadvojvoda  je  odluku  svoju  svedjer  odlagao,  pa  tako  se  je  zgodilo,  da  je  Lenkovic  u  to  ' 


SMRT  JOSIPA  RABATE  (31.  PROSINCA   1601.).  437 

umro  8.  lipnja  1601.  Pokopan  bi  u  crkvi  Isusovaca  sv.  Jakova  u  Ljubljani,  gdje  mu  i  danas 
stoji  nadgrobni  kamen. 

Lcnkovicevim  nasljcdnikom  nije  postao  Rabata,  kako  se  je  riadao,  ve(3  kranjski  ba- 
ruri  V  i  d  K  i  s  e  1  od  Fuzine  (Khisl  de  Kaltenprunn).  K  tomu  su  protivnici  nj'egovi  iznosili 
svcdjji  ;,(..  c  tuzbe  na  kraljevskom  i  nadvojvodskom  dvoru.  A  i  udova  i  svojta  ubijenoga 
kneza  PoscdarskoKa.  potomka  slavnoga  roda  lirvatskoKa,  koji  jc  izvodio  lozu  od  rimskih 
Torkvata,  vapili  su  za  osvetom.  Svi  su  bijedili  komisara,  da  je  podmicen  od  Mletaka,  §to 
doduSe  nijcsu  mogli  dokazati,  all  se  je  cinilo  vjerojatnim,  jer  je  Rabata  zaista  sve  ude§avao 
po  ZLljarna  mletackoga  providura  Pasqualiga  i  njegovog  tajnika.  Sam  Rabata  javlja  7.  listo- 
pada  IbOl.  iz  Senja  mletackomu  providuru  Filipu  Pasqualigu,  kako  je  hrvatski  ban  (vicerc 
di  Schiavoiiia)  Ivan  Draskovic  podigao  tuzbu  protiv  njega  na  kraljevskom  dvoru  radi  smrti 
Kneza  Martina  Poscdarskoga,  pa  trazi,  da  se  komisar  kazni  smrcu  uz  gubltak  imanja  i 
casti.  Medju  protivnicima  Rabatinim  iztice  se  u  to  vrijeme  jos  i  Danilo  Frankol,  nekadanji 
petrinjski  kapitan,  a  sada  kapitan  hrvatskih  krajiskih  konjanika  u  Karlovcu. 

Podticani  I  nutkani  brojnim  protivnicima  Rabatinim,  podigli  su  izprva  klonuli  Uskoci 
opet  svoju  gordu  glavu.  K  tomu  nije  Rabata  mogao  radi  nesta§ice  novaca  do  kraja  svoju 
zadacu  provesti.  Niti  je  u  Senju  mogao  uzdrzati  jaku  njemacku  posadu,  a  niti  je  mogao  u 
Otoccu  i  ostalim  mjestima  nastanjene  Uskoke  prema  obecanju  placati.  Stoga  su  se  Uskoci 
stall  vracati  u  Senj.  Da  bi  dosao  do  novaca,  stao  je  Rabata  zajedno  s  biskupom  Dominisom 
predlagati  na  kraljevskom  i  nadvojvodskom  dvoru,  da  se  sume  u  Velebitu  naokolo  Senja 
Mletcima  prodadu,  pa  da  se  utrzak  upotrebi  za  uzdrzavanje  senjske  kapitanije.  Dominis  je 
dapace  u  listopadu  u  to  ime  boravio  u  Pragu,  te  ugovarao  s  mletackim  poslanikom  Duo- 
dom.  On  je  dodu§e  o  svojim  dogovorima  obavijestio  i  kralja  Rudolta;  ali  buduci  da  je  prije 
svoga  odlazka  primio  od  mletaCkoga  poslanika  300  dukata  na  dar  za  svoje  usiuge,  posum- 
njalo  se  je  jo§  jace,  da  je  citava  stvar  o  prodaji  suma  udeSena  samo  za  to,  da  se  Mlet- 
cima olaksa  obladati  hrvatskim  primorjem.  Izdaja  pak  Rabatina  cinila  se  je  gotovo  posve 
ocita,  kad  je  i  on  od  mleta(^ke  vlade  dobio  na  dar  tezki  zlatni  lanac,  vrijedan  pet  do  §est 
tisuca  dukata,  pa  onda  i  sjajno  opremljenu  barku  za  svoja  zabavna  putovanja  po  moru. 
r^abata  je  darovani  lanac  zaista  i  primio,  sto  dokazuje  njegova  zahvalnica  mletackoj  vladi 
od  6.  prosinca  1601.* 

Izmedju  sviju  Uskoka  bio  je  tada  najvise  na  glasu  hajduk  JuriSa,  narodnom 
pjesmom  proslavljeni  Senjanin  Jurisa.  Njega  je  Rabata,  ne  zna  se  toCno  zaSto,  dao  baciti  u 


•  Znamenita  su  dva  pisma,  koja  je  u  to  vrijeme  lavantinski  biskup  i  namjestnik  nadvojvode 
Ferdinatida  Juraj  Stoboeus  iz  §taierskoga  Qradca  Josipu  Rabati  pisao.  U  prvoni  pismu  od  18.  pro- 
sinca iftOl.  pi§e  mu  ovo:  »Ex  tuis  ad  me  litteris  intellexi,  quid  ad  conficiendum  rem  Segnensem, 
Venetosque  omnino  pacandos  desideres,  in  quo  tibi  quidem  satisfieri  valde  cupio...  .lurissam 
Uscocchorum  ac  pyratarum  ducem  comprehensum  custodiaeque  traditum  placet,  S  e  g  n  a  e 
detineri  non  placet.  Verendum  enim,  ne  ipsius  causa  caeteri  tumuituentur,  et  tibi  malum 
aliquod  inexpectatum  creetur.  Etiam  igitur  atque  etiam  vide,  si  praestet  eum  c  a  p  t  i  v  u  m  m  i  t- 
tere  Labacum,  minor  enim  plerumque  in  absentes,  quam  praesentes  est  affectio  . . .  Vale,  e  t 
te  ab  Uscocchiis  diligenter  custodi.*  U  drugom  pismu  od  4.  sijeCnja  1602.  piSe  mu  opet 
ovako:  »Tua  in  patriam  merita  non  egent  testimonio.  Attamen  ut  tibi  liomini  amicissimo  ne  deessc.n. 
serenissimo  archiduci  arrepta  ex  colloquio  de  re  Segnensi  occasione  ad  longum  ea  commemorare 
non  sum  vcritus.  Cuius  hie  fuit  exitus,  ut  receperit  archidux  se  tul.  rerumque  a  te  gcstarum  rationem 
luihiturum.  Torquem  quoque  aureum  a  republica  Veneta  Jo  no  transmissum 
non  niodo  til)i  permittit,  verum  etiam  feliciter  evcnirc  ciipit.  qucmadmoduin  ex  lUtcris  ipsius  co- 
gnosces... Ergo  non  dcsunt.  qui  mcritis  tuis  favcant,  ct  tu  tibi  fautores  deesse  putas?  Sat  fautorum 
semper  habct,  qui  recte  facit.  Quin  archidux  ipse  te  apcrto  favore  prosequitur.  Quod  autem  Otto- 
censem  ct  F'rindelensem  praefectos  a  poena  delicti  absolverit,  Insitae  sibj  clementiac  naturam  in  eo 
secutus  est.  et  sane  spero  clementiam  hanc  non  minus  profuturam.  quam  sumptum  de  ipsis  suppli- 
cium  profecisset.  Nihilominus  quod  de  cavendis  nocentium  absolntinitihus  mones,  curae  erit.  Sed 
tu,  qui  aiiis  recte  cavere  .soles,  ab  Uscocchis  ne  decipiai  <.  .aveto.c  No  ovo  potonje 
pismo  nije  Rabatu  viSe  zateklo  na  2ivotu. 


438  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

najdublju  tamnicu  senjske  tvrdinje,  pa  'ce  ga  dati  radi  neke  krivnje  objesiti.  Minuci  pripo- 
vijeda,  da  je  Rabata  bio  sve  Uskoke  okupio  u  cetu,  imenovao  im  Jurisu  za  vojvodu,  te  ih 
poslao  u  pomoc  krscanskoj  vojsci,  koja  je  Kanizu  podsjedala.  Ali  Jurisa  dosao  je  samo  do 
Karlovca,  pa  se  je  onda  s  druzinom  u  Senj  vratio,  jer  ga  je  Danilo  Frankol  podsjetio,  da  se 
Rabata  hoce  ovim  nacinom  rijesiti  za  sva  vremena  senjskih  Uskoka.  Sami  pak  Uskoci  u 
tuzbi  na  Rabatu  kazu  naprosto,  da  je  Rabata  »postenoga  i  neduznoga  vojvodu  Jurisu 
radi  nekih  dugova«  (wegen  etlichen  schulden)  dao  zarobiti  i  okovati,  i  premda  ih  je  Jurisa 
platio,  da  ga  je  uza  sve  to  htjeo  objesiti.  Bilo  sto  mu  drago,  postupak  s  hajdukom  Jurisom 
ogorcio  je  strasno  ne  samo  Uskoke,  nego  i  gradjanstvo  senjsko.  Dne  31.  prosinca  1601.,  u 
ponedeljak  a  na  samu  staru  godinu,  planula  je  buna  u  Senju;  300  Uskoka  i  gradjana  prova- 
lilo  je  oko  podneva  u  gradsku  tvrdinju,  gdje  su  ubili  komesara  Josipa  Rabatu  i  dvanaest 
Ijudi  od  njegove  druzine. 

O  posljednjim  casovima  Josipa  Rabate  poznate  su  samo  mletacke  vijesti.  Po  Minu- 
ciju  i  nekom  izvjestaju,  koji  se  cuva  u  Marcijani  u  Mletcima,  pobunili  su  se  svi  Uskoci  radi 
zasuznjenja  Jurise  hajduka,  te  su  najprije  molbama,  a  onda  i  prijetnjama  salijetali  Rabatu, 
da  ga  pusti  na  slobodu.  Ali  komisar  bijase  se  zatvorio  u  dolnji  dio  tvrdjave,  pa  pouzdavsi 
se  u  svoju  cast  i  u  hvastanje  zastavnika  njemacke  posade,  nije  htjeo  da  stisa  otvorenu 
bunu,  vec  ju  je  prijetnjama  i  ostrim  rijecima  jos  uzpirio.  Na  to  su  Uskoci  pograbili  jedan 
top,  koji  je  pred  tvrdinjom  stajao,  pak  napivsi  se  rakije,  koju  je  Milos  Bukovac  medju  njih 
dijeho,  stadose  sipati  vatru  na  tvrdinju.  Stoga  se  je  uplasio  Rabata,  pak  je  pustio  na  slo- 
bodu Jurisu  uz  obvezu,  da  mu  za  jamca  dade  nekoga  Vidovica.  Ali  ni  to  nije  vise  hasnilo. 
Razbjesnjeni  Uskoci  poubijali  su  ono  nesto  njemackih  musketira,  koji  su  branili  tvrdinju,  te 
su  razvalili  vrata  i  provalili.  Obarajuci  sada  njemacke  strazare,  prodrli  su  sve  do  straznje 
komore,  u  koju  se  bijase  sklonio  Rabata  zajedno  sa  svojim  mladim  rodjakom  Firentincem, 
koji  mu  bijase  na  povratku  iz  Kanize  dosao  u  pohode.  Razbivsi  vrata,  koja  su  branila  uiaz 
u  komoru,  nasli  su  Rabatu  i  rodjaka  mu  pripravne  za  obranu.  Rabata  branio  se  je  kubu- 
rom  i  onda  golim  macem.  Medjutim  pogodjen  iz  dviju  pusaka  klonuo  je  na  zemlju,  na  sto 
mu  je  jedan  Uskok  odrubio  glavu.  Ostale  njemacke  strazare  postedili  su  Uskoci;  samo  za- 
stavnika njihova,  koji  se  bijaSe  sakrio,  trazili  su  na  sve  strane,  dok  ga  nijesu  naSIi  i  sa- 
sjekli  na  komade.  QIavu  ubijenoga  Rabate  izlozili  su  nad  vratima  tvrdinje  na  jednome  pro- 
zoru;  sutradan  odnijeli  su  truplo  njegovo  u  crkvu,  gdje  su  ga  zene  stra§no  proklinjale  i 
jezikom  lizale  krv,  koja  je  iz  otvorenih  rana  curila.  Mletacki  providur  otoka  Krka,  po  imenu 
Franjo  Michieli,  koji  je  4.  sijecnja  1602.  javljao  Pasqualigu  o  dogadjajima  u  Senju,  tvrdi 
izrijekom,  da  je  narocito  udovica  kneza  Martina  Posedarskoga  zajedno  s  drugim  zenama, 
kojih  je  muzeve  dao  Rabata  pogubiti,  rukama  grabila  krv  iz  njegovih  rana,  te  ju  posrkala 
(ma  in  particolare  la  moglie  de  Martin  Possidaria  et  altre  donne,  mogli  da  capi  fatti  da  lui 
morire  con  le  mani  pigliavano  il  sangue  et  lo  bevevano). 

Ne  samo  Uskoci,  nego  i  svi  gradjani  senjski  preuzeli  su  odgovornost  pred  svijetom 
za  ucinjeno  ubojstvo.  U  pismu  od  3.  sijecnja  1602.  na  Filipa  Pasqualiga  obcina  senjska  za- 
jedno s  citavom  posadom  (la  comunita  con  tutta  militia  del  capitaniato  di  Senja)  potanko 
izlaze  razloge,  s  kojih  se  je  moralo  tako  dogoditi,  te  uvjerava  generalnoga  providura,  da  ce 
savjestno  obdrzavati  utanaceni  mir  s  mletackom  republikom;  u  pismu  opet  na  nadvojvodu 
Ferdinanda  nabraja  u  dvadeset  i  cetiri  tocke  sva  nasilja  i  krvoloctva,  koja  je  Rabata  po- 
cinio  i  tako  prinudio  puk  na  odmazdu.  Sto  se  je  dalje  dogodilo  s  truplom  Rabatinim,  nije 
poznato.  Kod  pregradnje  kuce  izumrle  vec  porodice  Rabata  u  Qorici  god.  1875.  nasia  se  je 
spomen-ploca  na  smrt  senjskoga  komesara  s  latinskim  napisom.* 


*  Evo  ga:  —  Perill(u)stris  D(ominus)  Josephus  a  Rabatta  archiducalis  commissarius  —  de  suo 
casu  funesto  in  Segnia  propugnaculo  illyrico  —  secuto  ultimo  die  anni  M .  D .  C .  I . 

Me  gens,  quam  domui,  crudeli  funere  mersit;  —  saepius  ut  domitor  calce  necatur  equi.  — 
Ultimus  ille  dies  mihi  qui  fuit  ultimus  anni,  —  annum  communem  finiit  atq(ue)  meos.  —  Haec  animi 


RATOVANJE  U  UQARSKOJ  1602.— 1604. 


439 


Silovita  smrt  Josipa  Rabate  vec  je  sama  po  sebi  svratila  obcu  pozornost  na  Senj  i 
tamoSnje  Uskoke.  Mleta<^ka  je  republika  dakako  nastojala,  da  citav  dosfodjaj  prika^e  u 
najnepovoljnijem  svjetlu,  a  Uskoke  kao  su§te  razbojnike,  koji  2ivim  Ijudima  vade  srca  iz 
grudi,  te  se  opajaju  Ijudskom  krvi.  Naravno,  da  su  se  tim  povodom  sirile  i  slike.  koje  su 
Uskoke  prikazivale  kao  Ijudozdere  najgore  vrsti.  Kralj  Rudolf  i  nadvojvoda  Ferdinand 
nijesu  se  medjutim  pozurili,  da  kazne  ubojice  svoga  komisara.  Novim  kapitanoni  senjskim 
imenovan  bi  Danilo  Frankol,  Ijuti  protivnik  Rabate.  On  je  dodu§e  stao  iztrazivati  i  krivce 
ubojstva  progoniti.  Dne  14.  veljace  1602.  dao  je  pade  jednoga  od  kolovodja  posljednje  bune  i 
pogiibiti,  dok  je  ostala  tri  nastojao  uhvatiti.  No  malo  zatim  prestalo  se  je  stvar  dalje  iztra- 
zivati, pace  hajduk  JuriSa  dolazio  je  u  kiicu  kapitanovu  u  gostc.  I  razseljeni  Uskoci  vracali 
su  se  redom  u  Senj,  te  je  nakon  nekoga  vremena  izmedju  njih  i  Mletaka  planula  nova 
borba  2e§ca  nego 
ikad  prije. 

Turci  su  lo- 
dusc  obranu  Kaiiizc 
od  krscanske  voj- 
ske  god.  1601.  sla- 
viJi  u  Carigradu  kao 
veliku  pobjedu.  all 
ih  je  uza  sve  to  Ijuto 
bolio  gubitak  Stol- 
noga  Biograda,  to 
vise,  sto  je  sada 
zaprijetila  opasnost 
i  samomu  Budimu. 
Stoga  je  veliki  vezir 
Dzemidzi  Hasan  sli- 
jedece  godine  1602. 
zapoceo  ratovanje 
ranije  nego  prijas- 
njih  godina.  Kra- 
Ijevsku  je  vojsku  u 
to  stigao  velik  gu- 
bitak smrcu  herce- 
ga  Mercoeura,  koji 
je  umro  od  grozni- 
ce  19.  veljaee  1602.; 
nasljednikom     nje- 

govim  postao  je  dodu§e  vrstni  i  hrabri  Rusworni.  ali  kako  je  bio  naprasit  Nijemac, 
bio  je  u  vje^itoj  zavadi  s  drugim  nenjernaCkitn  vojvodama,  naroCito  s  Talijanima, 
koji  su  u  kraljevskoj  vojsci  sve  viSe  mah  preotimali.  SuviSe  mrzio  ga  je  i  nad- 
vojvoda Matija,  te  mu  je  smetao,  gdje  je  samo  mogao.  U  to  je  veliki  vezir  osvanuo 
pred  Stolniin  Biogradom,  kojim  je  zapovijedao  Izolani.  Dok  je  taj  popravljao  grad- 
ske  utvrde,  dotle  su  se  njegovi  njemaCki  vojnici  potajno  dogovarali  s  Turcima,  koli  ^^u  onda 
29.  kolovoza  gradom  obladali.  Istoin  kad  jc  na  poCetku  IisiO|jada  W)2.  veliki  vc/  i- 

skom  svojom  poSao  u  Erdelj,  kojim  je  tada  u  kraljevo  iine  upravljao  kao  natnjcstnik  gciic- 
rai  Juraj  Basta,  mogao  je  Rusworm  sa  20.000  svoje  vojskc  krenjiti  prema  f^udimu.  On  je 


SMRT  JUSIFA  RABAlt. 

Po  bakrorezu  iz  djela:  Die  neu  eroffnete  ottomanische  Pforte.  Augs- 
burg 1694. 


fidciquc  vigor  mihi  fata  paravit.  —  quae  successor!  lumina  cauta  dabunt.  —  Justitiac  Hqui.  sceleris  tu 
Segnia  signa,  —  fania  mihi  superest,  Caesaris  ira  tibi.  ~  En  Pernande  ffdem  servavl  saniruine  teste: 
—  sic  pro  principibus  claudere  fata  decet 


440  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

doduse  zauzeo  raviiu  Pestu,  ali  tvrdoga  Budima  nije  mogao  predobiti,  osobito  kad  je  ve- 
liki  vezir  iz  Erdelja  pohitao  u  pomoc  tomu  gradu.  Sad  je  neko  vrijeme  turska  vojska  pod- 
siedala  Pestu,  a  kraljevska,  kojoj  se  bijase  pridruzio  i  nadvojvoda  Matija,  nastavila  je  pod- 
sadu  Budima;  tek  kad  je  u  polovici  studenoga  navalila  zestoka  zima,  odstupile  su  obje 
vojske,  ni  ne  ogledavsi  se  u  boju  na  otvorenom  polju.  Borba  za  Budim  nastavila  se  je  i 
slijedece  godine  1603.  Te  je  godine  Rusworm  zajedno  sa  Siegfriedom  Kolonicem  i  Nadazdijem 
dne  29.  rujna  na  velikom  dunavskom  otoku  razbio  tursku  vojsku,  koja  je  imala  obskrbiti 
Budim  hranom,  a  onda  je  udario  na  tvrdju  Hatvan,  koja  je  Budim  stitila  s  boka,  te  ju  je 
nakon  kratke  podsade  i  osvojio. 

Dne  22.  prosinca  1603.  umro  je  neocekivano  sultan  Muhamed  III.  u  dobi  od  37  do 
38  godina.  Nasljedio  ga  je  mladji,  jos  nedorasli  sin  Ahmet  I.  (1604. — 1617.).  Promjena  na 
prijestolju  u  Carigradu  bila  je  u  prilog  miru,  kojega  je  trebalo  i  kralju  Rudolfu  i  turskomu 
carstvu.  I  zaista  se  je  opet  stalo  ugovarati  o  miru;  ali  kad  se  nijesu  mogli  sporazumjeti, 
provalio  je  novi  veliki  vezir  Lala  Muhamed  pasa  s  velikom  vojskom  u  Ugarsku.  Krscanski 
zapovjednici  gradova  Peste,  Vaca  i  Hatvana,  ne  mogavsi  se  u  njima  drzati,  ostavili  su  ih 
bez  odpora  i  dali  spaliti,  a  na  to  je  veliki  vezir  19.  rujna  1604.  osvanuo  pred  Ostrogonom. 
Ali  nakon  zaludnih  pokusa,  da  lagumima  osvoji  grad,  digao  je  11.  listopada  bezuspjesnu 
podsadu. 

Dok  se  je  u  Ugarskoj  god.  1602. — 1604.  ratovalo    bez    znatne    koristi    budi  za  koju 
stranu,  ostalo  je  hrvatsko  kraljevstvo  postedjeno  od  velikih  turskih  provala.  Stalezi  hr- 
vatsko-slavonski  zajedno  s  banom  Ivanom  Draskovicem  ulagali  su  sav  trud,  da  zacijele 
rane  zadate  kraljevstvu  za  proslih  tezkih  vremena,  i  da  zastite  domovinu  od  buducih  pro- 
vala. Na  saboru,  drzanom  14.  veljace  1602.  u  Zagrebu  daju  naputak  poklisarima  za  ugarski 
sabor,  neka  porade,  da  se  »cete  kraljevstva  ne  sile  vojevati  izvan  media  njegovih«,  i  da  se 
sav  prihod  ratne  dace  upotrebi  za  potrebe  i  korist  kraljevstva.  Nadalje  neka  se  ratna  daca 
pobira  po  broju  dimova,  a  ne  po  kucama  (dica  in  hoc  regno  penes  numerum  fumorum  et 
non  domorum  imponatur).  Procjenjuju  se  jos  stete,  nanesene  varosi  na  brdu  Qradcu  kod 
Zagreba  od  stranih  vojnika  za  pjoslih  godina.  Kad  se  poslije  nekoliko  mjeseci  ponovo  od 
staleza  trazilo,  da  poslju  sve  zemaljske  cete  u  Ugarsku,  da  se  Turcima  preotme  nedavno 
izgubljeni  Stolni  Biograd,  stalezi  na  saboru  5.  rujna  1602.  jednoglasno  izjavljuju,  da  toga 
dozvoliti  ne  mogu,  jer  neprijatelj  stoji  pripravan  na  raznim  mjestima  uz  medju  zemlje,  te 
je  netom  minulih  dana  Seferbeg  sa  3000  Turaka  poharao  Recicu;  ban  pak  nema  vise  nego 
400  neplacenih  vojnika,  koji  bi  jedva  dostajali  za  straze  na  granici,  kad  bi  placu  primili.  Na 
istom  saboru  odluceno  bi  pisati  generalu  Herbersteinu,  neka  zabrani  svojim  vojnicima,  da 
otimlju  nevoljnome  puku  konje  za  prenasanje  tereta.  Vrlo  su  zanimljivi  zakljucci  sabora  u 
Zagrebu  11,  studenoga  1602.  Buduci  da  se  radi  ratovanja  kroz  citavo  desetljece  nijesu  mogli 
obdrzavati  banski  oktavalni  sudovi,  naredjuje  se,  da  se  sada  opet  zavedu.  Mjesto  pokoj- 
noga  Gaspara  Petricevica  biraju  stalezi  za  protonotara  Matiju  Andrejasevica;   suvise   bi- 
raju  i  prisjednike  za  banski  stol  (assessores  tabulae  banalis),  medju  kojima  se  spominje 
i  Stjepan  Patacic.  Traze  nadalje  zemaljskoga  kapitana,  koji   ce  pomagati  bana  pri   obrani 
pokupske  (banske)  krajine,  pa  nude  tu  cast  grofu  Tomi  Erdedu,  ili  ako  je  on  ne  bi  primio, 
bratu  mu  Petru.  Napokon  izabiru  i  zemaljskoga  Ijecnika,  po  imenu  doktora  filozofije  i  me- 
dicine Danila  od  Rosenberga  iz  Novoga  mjesta  kod  Beca,  te  mu  odredjuju  godisnju  placu 
od  200  rajnskih  forinti.  Cini  se,  da  su  se  braca  Erdedi  kratili  primiti  cast  kapitana  kraljev- 
stva, jer  se  na  saboru  od  6.  sijecnja  1603.  zakljucuje.  da  ban  Draskovic  i  nadalje  vrsi  tu 
tezku  sluzbu,  pa  da  sve  udesi  za  obranu  zemlje,  buduci  da  se  Tatari  zajedno  s  Turcima 
spremaju  provaliti  u  kraljevstvo.  Ban  se  je  medjutim  naskoro  opet  zahvalio  na  kapitaniji, 
pa  su  na  saboru  30.  travnja  1603.  svi  stalezi  saletili  Tomu  Erdeda,  da  je  napokon  primio 
namijenjenu  mu  cast  s  punom  vlasti  (cum  plena  eiusdem  officii  auctoritate),  ali  da  uvijek 
on  i  ban  rade  sporazumno,  i  da  ga  ban  vazda  izvje§cuje,  §to  Turci  rade  i  snuju.  Znacajno 
je,  da  je  na  saboru  od  17.  kolovoza  1603.  priobcena   stalezima   zapovijed   kralja   Rudolfa, 


HRVATSKO  KRALJEVSTVO  1602.— 1604.  44, 

kojom  njima  nala2e,  da  bi  prejasnoga  principa  i  nadvojvodu  Ferdinanda 
dr2alizaupraviteljakrajinairatnih  posala,  te  izkazivali  mu 
duznu  odanost  posve  onim  nac^inom,  kako  je  to  bilo  nekad  za  nad- 
vojvode  Karia  (Ferdinandum  pro  directore  confinlorum  et  rerum  bellicarum  habere 
illique   debitum  respectum  eo  omnino  modo,  quo  serenissimus  quondam  archidux  Carolus 

constitutus    fuerat,    deferre ).    Stalezi  se  doduSe  tomu  ne  protive,  ali  ne  mogu 

ni§ta  stanovito  odluCiti  bez  ugarskoga  sabora,  ved  6e  povjeriti  svojim  poklisarima  za  taj 
sabor,  da  pred  njim  iznesu  kraljev  nalog.  Moguce  da  je  posljednja  zapovijed  kraljeva  bila 
u  svezi  s  promjenom  u  zapovjedniStvu  slavonske  krajine.  Poslije  14.  svibnja  ostavija  naime 
Varazdin  i  slavonsku  krajinu  dosadanji  general  Ivan  Sigismund  Herberstein,  koji  je  kroz 
godine  uspjeSno  njom  upravljao  i  znatno  u  politi^ke  prilike  kraljevstva  utjecao,  a  na  nje- 
govo  mjesto  dolazi  Sigismund  Fridrik  barun  Trautmansdorf  (1603.— 1630.), 
koji  je  jo§  1597.  sudjelovao  na  vojni  u  turskoj  Slavoniji  i  oko  Slatine  Cetovao.  Qod.  1603. 
sastao  se  je  jo§  jednom  sabor  hrvatsko-slavonski  u  Zagrebu,  naime  16.  prosinca.  Stale- 
j^ima  bilo  je  poglavito  birati  poklisare  za  ugarski  sabor,  koji  se  je  imao  sastati  u  Po2unu 
3.  velja^Je  1604.  Nuncijima  za  taj  znameniti  sabor  bi§e  izabrani  prepoSt  zagrebadkoga  kap- 
tola  Franjo  Ergeljski  i  zagrebaCki  podzupan  Franjo  Medo§evaCki,  te  bi  im  za  troSak  dozna- 
deno  300  ugarskih  forinti. 

Dok  je  ovako  potonjih  godina  hrvatsko  kraljevstvo  bilo  mirno  od  Turaka,  podeli  su 
se  opet  u  nj  seliti  Vlasi  iz  bosanskoga  vilajeta.  Od  god.  1601.  zaredalo  je  selenje  poglavito 
u  Hrvatsku  na  jugu  Kupe.  Wet  17.  kolovoza  1601.  javlja  Caspar  Stipanovi(5  Josipu  Rabati, 
kako  je  doSao  brat  morlackoga  kneza  iz  turske  Korenice,  pa  ocitovao,  da  bi  50  ku<5a  Mor- 
laka  htjelo  preci  na  kr§cansku  stranu.  Malo  zatim,  u  listopadu  iste  godine,  hvali  se  senjski 
biskup  Markantonije  de  Dominis,  da  je  on  zajedno  s  nekim  svojim  prijateljima  sklonio  kr§- 
6ane  iz  Like,  Krbave  i  Korenice,  da  su  ostavili  tursko  vladanje,  te  se  preselili  u  dolinu 
rijeke  Qacke  oko  Otocca.  Selenju  Vlaha  radio  je  u  prilog  takodjer  novi  hrvatski  general 
Vid  Kisel  od  Fuzine,  te  je  osobito  pogodovao  Vlasima,  koji  su  se  jo§  za  Lenkovicia  nasta- 
nili  u  Qomirju  i  okolici  njegovoj.  Sabor  hrvatsko-slavonski  od  5.  rujna  1602.  zakljuCuje  do- 
du§e,  da  se  knezu  Jurju  Zrinskomu  dade  preporuc^no  pismo  na  nadvojvodu  Ferdinanda  u 
pogledu  Qojmerja.  Buduci  da  je  nadvojvoda  u  tvrdinjici  Qomirje  (fortalitium  Ghomerye) 
naselio  RaSane  (Rascianos),  a  ta  tvrdinjica  stoji  na  teritoriju  kne?.eva  grada  Vitunja 
(Kwytwn),  neka  nadvojvoda  ili  dade  knezu  u  zamjenu  druga  imanja,  ili  neka  isti  RaSani 
Zrinskoga  priznadu  svojim  zemaljskim  gospodinom  (pro  domino  ipsorum  terrestri).  ili  pak 
neka  se  Rasani  drugamo  premjeste.  Radi  tih  doseljenika  traje  spor  izmedju  Zrinskih  i  Fran- 
kapana  s  jedne  strane,  a  generala  Kisela  i  nadvojvode  Ferdinanda  s  druge  jo§  i  godine 
1603..  te  se  obje  stranke  obra^aju  na  kralja  Rudolfa.  Hrvatski  knezovi  i  stalezi  tra^ili  su 
paCe  podpore  i  kod  ugarskoga  sabora,  koji  je  Clankom  14.  od  god.  1604.  odredio,  da  dose- 
Ijeni  Vlasi  imadu  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  pladati  crkvi  desctinu,  a  zemaljskoj  gospodi  de- 
vetinu,  a  suvi§e  da  Vlasi  budu  podvrgnuti  vlasti  one  zemaljske  gospode.  na  kojih  su  ima- 
njima  nastanjeni  (. . .  idem  fieri  dicitur  etiam  in  Sclavonia  et  Croatia  per  Valachos  qui  nu- 
per  ex  ditione  Turcica  eo  se  contulerunt,  in  episcopatus  Zagrabiensis  et  nonnulorum  domi- 
rorum  et  nobilium  bonis  utpote  dominorum  comitis  a  Zrinio,  Dersffii.  familiae  Pogan  ac 
aliorum.  Statuitur  itaque  ut  ab  his  omnibus  decimae  exigantur  et  dominis  terrcstribus  ter- 
ragium  sive  nona  praestetur.  Inter  alia  autem  a  dictis  Valachis  in  Sclavonia  ct  Croatia,  qui 
et  iurisdictioni  dominorum  terrestrium  ratione  fundi  et  sessionis,  quam  incolunt  et  habitant, 
subiecti  sint.  idem  praestetur.  Requirat  itaque  S.  Maiestas  caesarea  serenissimum  archi- 
ducem  Ferdinandum,  ne  tales  contra  dominos  ipsorum  terrestres  defendat . . .).  Premda  je 
kralj  Rudolf  zakljuCak  ugarskoga  sabora  potvrdio,  nijesu  se  ipak  ni  Ferdinand  ni  krajiSki 
general!  na  nj  obazirali,  ved  je  Vid  Kisel  i  dalje  Vlahe  naseljivao  po  imanjima  hrvatskih 
knezova  i  plemiiia.  Tako  bi  god.  1605.  Vlasima  naseljen  LIC  kneza  Zrinskoga.  zatim  kra- 
jcvi  od  Mrc/^nice  do  Tovunja,  i  napokon  Moravice  i  Delnice. 


442  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Neko  vrijeme  cinilo  se  je  dapace,  da  ce  kralju  Rudolfu  i  nadvojvodi  Ferdinandu 
poci  za  rukom,  da  obladaju  i  samom  Bosnom.  Bilo  je  to  godine  1603.,  kad  je  sultan  za  bo- 
sanskoga  beglerbega  imenovao  maloazijskoga  hajduka  i  zulumcara  Deli  Huseina  (Dze- 
lali  Hasan,  Karajazidzi  Hasan).  Deli  Husein  bio  je  brat  anadolskoga  buntovnika  »C  r  n  o  g  a 
p  i  s  a  r  a«,  prozvanoga  od  Talijana  imenom»S  c  r  i  v  a  n  o«,  koji  je  protiv  sultana  u  Aziji 
podizao  bune  i  sa  svojim  divljim  cetama  mnogo  zla  pocinjao.  Kad  je  »Crni  pisar«  umro, 
preuzeo  je  njegove  cete  brat  mu  Deli  Husein,  kojega  su  takodjer  nazivali  Scrivanom.  Da  se 
sultan  opasnoga  buntovnika  u  Aziji  oslobodi,  imenovao  ga  je  u  ozujku  1603.  beglerbegom 
Bosne,  te  mu  je  zapovjedio,  da  sa  svojih  10.000  momaka,  sve  Ijutih  pustaija,  podje  pomagati 
velikoga  vezira  u  ratu  s  krscanima  u  Ugarskoj.  Husein  posao  je  na  to  s  vojskom  svojom 
kod  Galipolja  u  Evropu,  te  je  prolazeci  kraj  Drinopolja,  Sofije  i  Beograda  stigao  do  mosta 
kod  Osijeka,  gdje  se  je  pridruzio  velikomu  veziru  Lali  Muhamedpasi  i  zajedno  s  njim 
posao  u  Ugarsku;  putem  poslao  je  svoga  cebaju  u  Sarajevo  i  drugoga  pouzdanika  u  Ba- 
njaluku.  Ali  cehaja  prouzrocio  je  u  Sarajevu  svojim  zulumom  gotovu  bunu  medju  Turcima; 
dne  25.  kolovoza  1603.  javlja  spljetski  nadbiskup  Markantonije  de  Dominis  (koji  je  nakon 
smrti  Rabatine  ostavio  senjsku  biskupiju),  kako  iz  Srbije  i  Bosne  bjeze  u  Spljet  brojni 
trgovci,  narocito  Jevreji,  zajedno  sa  svojom  trgovinom  i  blagom,  sve  radi  velikog  nasilja 
namjestnika  bosanskoga  pase  (della  gran  tiranlde  d'  un  luogotenente  del  Scriuano,  fatto,  di- 
cono,  bassa  della  Bosna).  Medjutim  je  Husein  u  Ugarskoj  nemilo  stradao,  jer  je  u  boju  kod 
velikoga  dunavskoga  otoka  nedaleko  od  Budima  29.  rujna  izgubio  do  6000  svojih  vojnika. 
Kad  je  na  to  veliki  vezir  razpustio  vojsku,  te  se  vratio  na  zimovanje  u  Beograd,  dosao  je  i 
Husein  s  ostatcima  svojih  ceta  u  Banjaluku,  odakle  bijahu  urodjeni  Turci  vec  prije  odtje- 
rali  njegova  pouzdanika.  Da  se  za  to  osveti,  stao  je  nemilo  progoniti  sve  Bosance.  Ali  na 
to  je  planula  obca  buna  po  citavoj  Bosni.  Urodjeni  Turci,  zaziruci  od  nametnutoga  im  tu- 
djinca,  proglasili  su  domacega  Seferbega  pasom  i  namjestnikom,  koji  ih  je  onda  vodio  u 
borbi  protiv  Huseina.  Obje  stranke  trazile  su  podpore  i  u  sultana  u  Carigradu  i  kod  velikog 
vezira  u  Beogradu.  Suvise  je  Husein,  samo  da  se  odrzi,  stao  surovati  ne  samo  s  kraljem 
Rudolfom  i  nadvojvodom  Ferdinandom,  kao  i  sa  krajiskim  generalima  u  Hrvatskoj  i  Slavo- 
niji,  nego  i  sa  jMletcima  i  rimskim  papom.  Cini  se  pace,  da  se  je  napokon  i  odmetnuo  od 
novoga  sultana  Ahmeta,  te  se  smijerao  s  pomocu  susjednih  krscanskih  vladara  proglasiti 
samostalnim  gospodarom  Bosne.  Papinski  nuncij  u  stajerskom  Qradcu,  po  imenu  Porzia, 
javlja  12.  sijecnja  1604.  u  Rim  kardinalu  Petiu  Aldobrandiniju  o  tima  pokretima  u  Bosni,  i 
kako  je  nalozeno  slavonskomu  generalu,  da  pripazi  na  sve,  pa  da  nastoji  predobiti  koju 
cest  bosanskoga  pasaluka.  U  drugom  pismu  od  istoga  dana  javlja  nuncij  o  sukobu  izmedju 
Huseina  i  Bosnjaka,  i  kako  ih  je  Husein  pobijedio.  Dne  19.  sijecnja  znade  nuncij,  kako  je 
pasa  (Sefer),  kojega  je  narod  izabrao,  potucen  od  Huseina,  pa  kao  bjegunac  luta  po  su- 
mama  i  udaljenim  mjestima,  samo  da  ga  ne  zarobe  cete  njegova  protivnika.  Pobjedonosni 
Husein  strasno  je  sada  bjesnio  protiv  bosanskih  Turaka,  osobito  kad  su  mu  se  pridruzili 
brojni  Vlasi.  Nuncij  javlja  4.  veljace,  da  se  smijera  proglasiti  samostalnim  vladarom  (asso- 
luto  signore),  pace  da  je  stao  ugovarati  s  kraljem  Rudolfom  posredovanjem  generala  Sieg- 
irida  Kolonica.  Iza  nekoga  vremena,  dne  15.  ozujka,  javlja  opet  nuncij,  kako  je  Husein 
dao  naslutiti,  da  zeli  postati  krscanin  om,  i  da  je  to  vec  javljeno  u  Prag.  Medjutim 
vec  22,  ozujka  1604.  biljezi  nuncij  glase  iz  Koprivnice,  Ivanica  i  Krizevaca,  da  je  Husein  po- 
razen  od  svojih  protivnika,  pa  da  tek  sa  100  konjanika  uzmice  prema  Beogradu.  U  pismima 
od  29.  ozujka  potvrdjuje  nuncij  vijesti  o  sukobu  Huseinovu  s  njegovim  protivnicima,  ali 
dodaje,  da  je  videci  premoc  Seferbega  bez  odlucna  boja  uzmaknuo  iz  Banjaluke  u  utvr- 
djeno  Sarajevo,  gdje  ceka  na  svoga  brata,  koji  ce  mu  dovesti  u  pomoc  6000  konjanika. 
Cim  brat  dodje,  vratit  ce  se  u  Banjaluku,  pa  ce  se  ogledati  sa  Seferbegom  i  jos  dva  bega, 
koji  su  skupili  vojsku  od  12.000  momaka.  Hrvatski  general  Vid  Halek  po  nalogu  nadvoj- 
vode  Ferdinanda  i  ratnoga  vijeca  gradackoga  stoji  pripravan,  da  prema  prijasnjemu  dogo- 
voru  s  Huseinom  smjesta  priskoci  njemu  u  pomoc,  cim  samo  bude  od  njega  pozvan. 


PRILIKE  U  ERDELJU  1598.— 1603. 


443 


Nitko  ne  javlja,  sta  se  je  poslije  dogodilo.  Znade  se  samo,  da  je  Husein  pa§a  io§ 
god.  1604.  ostavio  Bosnu  i  postao  beglerbegorn  u  Teme§varu,  a  njega  je  zamijenio  u  Bosni 
domaci  sin,  Ahmet  pa§a  Dugalic.  Tako  je  kralju  Rudolfu  i  nadvojvodi  Ferdinandu  izmakla 
prigoda,  da  bi  mogli  obladati  Bosnom  ill  bar  kojim  dijelom  njezinim;  kralju  Rudolfu  nasu- 
prot  zaprijetila  je  malo  zatim  ozbiljna  opasnost,  da  izgubi  ne  samo  nedavno  steCeni  Erdelj, 
nego  i  onu  Cest  Ugarske,  koju  je  dosada  drzao.  Povod  pak  svemu  tomu  dale  su  i  poli- 
ti^ke  prilike  u  Erdelju  i  vjerske  smutnje  u  Ugarskoj. 

Darovitomu,  no  do  skrajnosti 
prevrtljivomu  erdeljskomu  vojvodi 
Sigismundu  Batoru  bijaSe  nakon  god. 
1595.  brzo  otefdalo  vladanje  i  brak 
s  Marijom  Kristijemom,  pa  se  je 
stoga  10.  travnja  1598.  odrekao  Er- 
delja  na  korist  cara  i  kralja  Rudolfa, 
te  primio  od  njega  u  zamjenu  slezke 
vojvodine  Opolje  i  Ratibor.  No  iza 
nekoliko  mjeseci  dodijalo  mu  je  ziv- 
Ijenje  u  starom  i  zapustenom  zamku 
Opolju,  pa  je  ve6  11.  kolovoza  iste 
godine  ostavio  Slezku  i  preko  Polj- 
ske  vratio  se  u  Erdelj,  gdje  je  20.  ko- 
lovoza osvanuo  u  KoloSvaru  ba§  u 
Cas,  kad  se  je  nadvojvoda  Maksimili- 
jan  spremao,  da  po  odredbi  kraljevoj 
preuzme  upravu  te  zemlje.  Medjutim 
30.  ozujka  1599.  napustio  je  Sigis- 
mund  po  drugi  put  vojvodsku  Cast  u 
Erdelju,  pa  se  je  onda  sklonio  u  Polj- 
sku  k  svomu  Surjaku  Zamojskomu 
(po  sestri  Qriseldi),  ostavivSi  vla- 
danje u  Erdelju  svome  rodjaku,  kar- 
dinalu  Andriji  Batoru  (30./III.  1599. 
do  3./XI.  1599.).  Protiv  ovoga  podigao 
se  je  vla§ki  vojvoda  Mihajlo  Veliki, 
koji  bija§e  jo§  9.  lipnja  1598.  polozio 
kralju  Rudolfu  prisegu  vjernosti,  pa 
se  je  sada  kralju  ponudio,  da  ce  za 
njega  Erdelj  osvojiti.  I  zaista  je  Mi- 
hajlo 15.  listopada  1599.  provalio  u 
Erdelj,  te  u  boju  blizu  Sibinja  28.  li- 
stopada svladao  kardinala,  kojega  su 
nekoliko  dana  zatim  sikulski  seljaci 
uhvatili  i  ubili,  kad  se  je  spremao  da 

preko  Moldave  prebjegne  u  Poljsku.  Sada  je  Erdeljem  obladao  Mihajlo  Veliki.  Qrade<ii  se 
zamjcnikom  kraljcvim  trazio  je,  da  pridru^i  svojemu  vladanju  i  one  ugarske  iupanije.  koje 
su  posljednji  erdeljski  vojvode  dr2ali.  Radi  toga  zavadio  se  je  s  generalom  Jurjem  Bastoni, 
zapovjednikom  kraljevskih  Ceta  u  gornjoj  Ugarskoj,  kojemu  se  je  pridruf  io  Stjepan  BoCkaj, 
ujak  bivSega  vojvode  Sigismunda  Batora.  Oba  su  prikazivala  Mihajla  na  kralievskom  dvoni 
u  Pragu  kao  nepouzdana  mufa.  Uza  sve  to  odriao  se  je  Mihajlo  u  Erdelju,  paCe  je  u 
svibnju  i  lipnju  1600.  obladao  i  Moldavskom,  protjeravSi  odanle  poljskoga  §ti<ienika  Jere- 
miju  Movilu.  Ali  ba§  tim  ozlojedio  je  Poljake,  pa  su  ti  stall  pomagati  brojne  nczadovoUnikc 


MIHAJLO  VELIKI. 
vlaSki  vojvoda. 

Po  izvorniku  Egidija  Sadelera,  carskosa  sli- 

kara  u  Pragu  (od  god.   1601.).  Izvornik  u 

ugarskoj  zemaijskoj  zbirci  slika  u 

Budimpe§ti. 


444  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

u  Erdelju,  koji  su  o  torn  radili,  da  se  Sigismurid  Batori  opet  podigne  na  vladu.  I  zaista  je 
erdeljski  sabor  u  Kolosvaru  3.  veljace  1601.  proglasio  vojvodom  Sigismunda,  koji  je  s  po- 
mocu  poljskom  iz  Moldavske  dosao  u  Erdelj,  te  27.  ozuika  po  treci  put  zasjeo  na  vojvodsku 
stolicu.  Mihajlo  se  je  na  to  sklonio  pod  okrilje  kralja  Rudolfa  i  izmirio  se  u  Kosicama  s  ge- 
neralom  Bastom,  s  kojim  je  zajedno  na  buntovni  Erdelj  udario.  Dne  3.  kolovoza  razbili  su 
doduse  Sigismunda  i  njegove  privrzenike,  ali  vec  19.  kolovoza  1601.  dao  je  Basta  u  taboru 
kod  Torde  vojvodu  Mihajla  po  kapitanu  Jakovu  de  Beauri  i  njegovim  Valonima  umoriti, 
misleci  tako  ugoditi  caru  i  kralju  Rudolfu.  Poslije  toga  se  je  vojvoda  Sigismund  s  pomocu 
turskih  i  tatarskih  pomocnih  ceta  jos  neko  vrijeme  u  Erdelju  drzao;  ali  kad  je  Basta  2.  srp- 
nja  1602.  njegova  kapitana  Mojsiju  Sekelja  kod  Tovisa  blizu  erdeljskoga  Biograda  razbio  i 
na  bijeg  u  Tursku  prinudio,  morao  je  po  treci  put  Erdelj  ostaviti.  Sigismund  Batori  posao 
je  u  Cesku,  gdje  je  od  kralja  Rudolfa  mjesto  slezkih  vojvodina  dobio  gospostiju  Libocho- 
wice.  Tu  je  i  umro  nakon  deset  godina  (1612.). 

Odlazkom  Sigismundovim  ostao  je  Erdelj  caru  i  kralju  Rudolfu.  General  Basta  i  pri- 
druzeni  mu  komisari  uvodili  su  sada  u  tezko  izkusanoj  i  iztrosenoj  zemlji  skrajnji  absolu- 
tizam,  pogodujuci  uza  to  katolickoj  vjeri  i  Isusovcima,  a  zatiruci  ostale  vjeroizpovijesti, 
narocito  Socinijance,  kojih  je  mnogo  u  zemlji  bilo.  Zdvojni  Erdeljci  proglasili  su  svojim  voj- 
vodom najprije  Mojsiju  Sekelja  (t  17.  srpnja  1603.)  i  onda  Qavrila  Betlena;  no  na  to  je 
Basta  zaveo  pravu  strahovladu,  proglasivsi  medju  inim  na  saboru  u  Devi  5.  rujna 
1603,  sve  nazocne  plemice  izdajicama,  koji  se  moraju  kazniti  gubitkom  zivota  i  imanja. 

Nekako  u  isto  vrijeme,  kad  je  u  Erdelju  zaredala  Bastina  strahovlada,  javile  su  se 
1  u  Ugarskoj  vjerske  smutnje.  Kralj  Rudolf  gotovo  je  zavidjao  svojemu  stricevicu  nadvoj- 
vodi  Ferdinandu,  kojemu  bijase  poslo  za  rukom,  te  je  u  svojim  nutarnjo-austrijskim  zem- 
Ijama  proveo  vec  otcem  zapoceto  zatiranje  novovjeraca  ili  protestanata.  Potaknut  jos  ne- 
kim  katolickim  biskupima  i  svojim  savjetnicima,  pregnuo  je  i  Rudolf,  da  tako  u  netom  ste- 
cenom  Erdelju,  kao  i  u  Ugarskoj  zapocne  p  r  o  t  u  r  e  f  o  r  m  a  c  i  j  o  m,  pa  da  zatre  i  ma- 
gjarske  kalvine  (reformirane,  magyar  hit)  kao  i  njemacke  lutorovce  (protestante,  nemet  hit), 
koji  se  bijahu  tijekom  sestnaestoga  stoljeca  dobrano  razsirili  i  ugnjezdili.  Osobito  pak  bilo 
mu  je  do  toga,  da  se  zatre  nova  vjera  protestantska  u  kraljevskim  gradovima  sjeverne 
Ugarske,  gdje  su  nastavali  pretezito  Nijemci,  dosad  najodaniji  podanici  njegovi.  Putio  ga  je 
pak  na  to  najvise  jegarski  biskup  Stjepan  Suhaj,  koji  se  bijase  nakon  pada  svoje  stolice  u 
turske  ruke  preselio  u  grad  K  o  s  i  c  e.  Biskupa  je  boljelo,  sto  je  zupna  crkva  u  Kosicama 
bila  u  vlasti  novovjeraca,  dok  je  za  katolicku  sluzbu  bozju  preostala  tek  malena  kapelica. 
Na  rnolbu  biskupovu  izdao  je  kralj  11.  studenoga  1603.  gradskomu  vijecu  u  Kosicama  na- 
log,  da  zupnu  crkvu,  sagradjenu  od  kraljice  Elizabete  i  sina  joj  Ljudevita  Velikoga,  predade 
jegarskomu  kaptolu.  U  isti  mah  primio  je  i  novi  vrhovni  kapitan  gornje  Ugarske,  grof  Jakov 
Belgiojoso,  nasljednik  Bastin,  zapovijed,  da  kraljev  nalog  makar  i  silom  provede,  ako  se 
gradsko  vijece  ne  bi  htjelo  drage  volje  pokoriti.  I  zaista  je  Belgiojoso,  dosav  u  vecer 
7,  sijecnja  1604.  u  Kosice,  i  naperivsi  topove  prinudio  gradsko  vijece,  da  mu  preda  kljuce 
zupne  crkve,  Suvise  je  vrhovni  kapitan  zabranio  privatnu  sluzbu  bozju  protestantsku  i  pri- 
silio  protestantske  propovjednike  na  pismeno  ocitovanje,  da  6e  za  sest  tjedana  otici  iz 
grada,  Postupak  vrhovnoga  kapitana  nemilo  je  osupnuo  protestante  onih  krajeva.  Gradovi 
Kosice,  Presov,  Levoca,  Bardjejov  i  Sabinov  poslali  su  poslanike  u  Prag,  moleci,  da  i  na- 
dalje  bude  dozvoljeno  protestantima  svoju  vjeru  izpovijedati  i  sluzbu  bozju  obavljati.  Ali 
poslanici  nijesu  uza  sva  nastojanja  i  novcane  darove  mogli  ni  to  poluciti,  da  budu  pu§teni 
pred  kralja.  Zato  su  se  napokon  receni  gradovi  rijesili,  da  se  obrate  na  ugarski  sabor  u 
Pozunu,  koji  bijase  kralj  Rudolf  jos  u  prosincu  prosle  godine  sazvao  za  3.  veljacu  1604. 

Na  taj  znameniti  sabor  bise  pozvani  ne  samo  stalezi  ugarski  i  hrvatsko-slavonski, 
nego  i  erdeljski  (ad  status  Transilvaniae),  Od  hrvatsko-slavonskih  imali  su  doci:  novi 
zagrebacki  biskup  Simun  Bratulic  s  biskupnna  kninskim,  srijemskim  i  bosanskim,  a 


CLANAK  XXII.  OD  1.  SVIBNJA  1604. 


445 


izmedju  drzavnih  baruna  ban  Ivan  Dra§kovi6,  giof  lomo  f:rdedi,  i  namjestnik  palatina  Ni- 
kola Isthvanffy.  Jo§  bi  pozvana  sva  sila  hrvatskih  i  slavonskih  magnata,  kao  grof  Petar  Er- 
dedi,  knezovi  Juraj,  Nikola  i  Vuk  Frankapani  Tr^atki,  Franjo  DriiC  (Dersffy),  knez  Ivan 
Znnski,  barun  Fetar  Draskovic,  Ivan  i  Juraj  Kc^levic,  Franjo  i  Sljepan  Pethew,  Benedikt 
Thuroczy  od  Ludbrega,  Ivan  i  Juraj  Ratkaj  od  Velikoga  labora.  Napokon  imali  su  poslati 
svoje  zastupnike  zupanije  zagrebaCka,  varazdiiiska  i  krizevacka,  kaptoi  zagreba^ki,  i  slo- 
bodni  gradovi  Zagreb,  Varazdin,  Krizevci  i  Koprivnica.  Kao  nunciji  Citavoga  kraljevstva  hr- 
vatskoga  i  slavonskoga  bili  su  jo§  na  saboru  u  Zagrebu  16.  prosinca  1603.  izabrani  veliki 
prepost  zagrebackoga  kaptola  Franjo  Ergeljski  i  zagrebacki  podzupan  Franjo  MedoSe- 
vacki  (Medossoczy).  Kako  se  vidi,  bili  su  gotovo  svj  claiiovi  sabora  iz  Hrvatske  i  Slavo- 
niie  privrzenici  katolicke  vjere.  Drugcije  je  to  bilo  s  clanovima  iz  Ugarske  i  Erdelja,  Tu  su 
osiin  biskupa  i  prelata  ostali  svjetovni  clanovi  bili  pretezito  novovjerci,  budi  kalvini  budi 
protestanti.  Bas  ti  svjetovnjaci  novovjerci  najvi5e  su  rogoborili  i  radi  nesnosnih  vec  poli- 
ti.5kih  prilika  i  radi  stezanja  vjerske  slobode.  Nadvojvoda  Matija,  kojeniu  je  vec  tada  bio 
savjetnikom  becki  biskup  i  potonji  kardinal  Melkior  Klesel  (Khlesl),  imao  je  pune  ruke  posla. 
da  odvrati  staleze  od  nepromiSljenih  zakljucaka.  Tezkom  mukom  izradio  je  Matija  obeca- 
njima  i  mudrim  popu§tanjem,  da  sabor  u  pogledu  slobodnog  vjeroizpovijedanja  nije  stvorio 
nikakvih  odluka,  nego  da  je  u  21.  clanku  rijesio  politicko-upravne  poslove,  paCe  po  obiCaju 
dozvolio  ratnu  dacu  i  druge  stvari,  koje  je  kralj  trazio.  No  zato  su  protestantski  stalefi  tik 
pred  zakljuckom  sabora  8.  travnja  dosli  pred  namjestnika  palatinova  Nikolu  Isthvanffija, 
te  u  ime  pretezitoga  dijela  pucanstva  ulozili  prosvjed  protiv  svih  novotarija  u  vjerskim  po- 
slovima  uz  izjavu:  »Buduci  da  se  unatoc  vecini  njihovih  glasova  (per  maiorem  et  potiorem 
regni  partem  collectis  suffragiis  statutum)  nije  zadovoljilo  njihovoj  molbi  za  slobodno  vjero- 
izpovijedanje,  prosvjeduju  unaprijed  protiv  svake  kraljevske  odredbe,  koja  bi  se  protivila 
slobodnomu  vrsenju  vjere,  te  ocituju,  da  ce  se  svakoj  sili  oprijeti,  a  krivnja  ne  de  biti  nji- 
hova,  ako  se  stoga  rode  nemiri.*  Ali  ni  katolici  nijesu  ostali  skrStenih  ruku.  Katolicki  Cla- 
novi ugarskoga  drzavnoga  vijeca  (consiliarii  Hungari  catholici)  sastavili  su  protuizjavu,  u 
kojoj  su  se  ogradili  protiv  toga,  §to  su  se  protestanti  drznuli  prozvati  »prete2itim  dijelom 
kraljevstva«  (potior  pars  regni),  pa  su  narocito  iztakli,  da  se  katolicikoj  vjeri  pribrajaju  ne 
samo  kralj  s  tolikim  prelatima,  barunima  i  magnatima,  nego  jednako  i  kraljevine 
Dalmacija,  Hrvatska  i  Slavonija  (pari  quoque  ratione  Dalmatiae,  Croatiae  et 
Sclavoniae  regna),  zatim  brojni  slobodni  gradovi  (Sopron,  Pozun,  Trnava)  i  gotovo  sve 
iupanije  dolnje  Ugarske.  Spominju  nadalje  sve  starije  zakone  ugarske,  izdane  protiv  krivo- 
vjeraca,  i  naglaSuju,  da  je  kralj  vrSio  samo  svoje  pravo,  kad  je  protestantima  oduzeo 
crkve  u  svojim  kraljevskim  gradovima.  Napokon  izric^u  nadu,  da  se  proSirenjem  katolicke 
vjere  ne  ce  poremetiti  mir  u  drJavi,  vec^  da  de  nasuprot  Bog  kralju  osobitu  sredu  udijeliti. 

Izjava  katolickih  vijecnika,  posebno  mnijenje  jegarskoga  biskupa  Suhaja  od  14.  trav- 
nja, zatim  pismena  oc^itovanja  drugih  biskupa  i  vijecnika  sklonila  su  nadvojvodu  Matiju 
te  je  kraija  svjetovao,  da  neSto  u(^ini,§to  je  ne  samo  bilo  napereno  protiv  novovjeraca, 
nego  je  dirnulo  i  u  stari  ustav  ugarski.  Kralj  je  naime,  potvrdivSi  I.  svibnja  1604.  onaj  dva- 
deset  i  jedan  aianak  ugarskoga  sabora,  »sam  po  svojoj  namisli  i  punovlasti«  (ntotu  proprio 
deque  regiae  suae  potestatis  plenitudine)  pridao  njima  jo§  i  d  v  a d  e  s e  t  i  drug!  CI a- 
n  a  k,  sastavljen  prema  njegovu  nalogu  po  tajniku  ugarske  kancclarije  Himmelreichu.  Tim 
je  kobnim  clankom  kralj  sve  molbe  protestantskih  staleia  napreCac  odklonio,  sve  poCev  od 
sv.  Stjepana  kraija  u  prilog  rimokatoliCkoj  crkvi  izdane  odredbe  u  punom  obsegu  potvrdio, 
te  napokon  odrcdio,  da  se  svi,  koji  bi  na  saboru  iznijeli  vjerska  pitanja,  imadu  kao  pokre- 
taCi  nemira  i  novotari  za  zastraSni  primjer  ostalima  bezobzirno  kazniti  onako.  kako  to 
odredjuju  ustanove  prijaSnjih  kraljeva. 

Dvadeset  i  drugi  eianak,  nametnut  po  saniome  kralju  Rudolfu,  pokrcnuo  je  svagdjc 
silno  uzbudjenjc.  U  hrvatskom  kraljevstvu  planulo  jc  veliko  vesclje  i  odu§evl|enje.  Stale^i 
hrvatski  i  slavonski  \c6  su  od  vremena  biskupa  i  bana  Jurja  DraSkoviCa  gledall  prilekim 


446  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

okom  na  protestante,  kojima  su  krajiski  general!,  pretezito  Nijemd,  pogodovali,  te  im  pro- 
povjednike  u  krajiskim  gradovima  ne  samo  dozvoljavali,  nego  ih  i  placali.  Ti  isti  krajiski 
generali  i  kapitani,  od  kojiii  su  neki  bili  i  sami  protestanti  (kao  senjski  kapitan  Jura]  Pa- 
radeiser),  naseljivali  su  takodjer  Vlahe  na  tlu  hrvatskoga  kraljevstva,  trazili  za  njih  povla- 
stice  na  zator  katolicke  crkve  i  cjelokupnosti  hrvatske  zemlje,  i  tako  stvarali  od  povjerenih 
im  krajina  zasebne  oblasti,  nezavisne  od  hrvatskoga  bana.  Stoga  je  posve  razumljivo  na- 
stojanje  hrvatskih  staleza,  da  se  na  tlu  kraljevstva  iztrijebe  svi  inovjerci  protestanti  i  da 
se  doseljeni  Vlasi  prikupe  pod  okrilje  katolicke  crkve  (u  n  i  j  o  in),  jer  ce  se  tako  j  e  d  i  n- 
stvom  vjere  obraniti  i  osigurati  i  politicko  jedinstvo  hrvatskoga 
kraljevstva.  Nastojanje  hrvatskih  staleza  podupirao  je  i  novi  biskup  zagrebacki  Si- 
mun  Bratulic,  clan  pavlinskoga  reda,  ali  osobiti  prijatelj  Isusovaca,  koji  je  mlade  Pavline 
siljao  na  nauke  u  isusovacke  zavode,  a  poslije  Isusovce  dozvao  u  Zagreb  i  ostalu  Hrvatsku. 
Jos  je  hrvatsku  i  slavonsku  gospodu  bodrio  namjestnik  ugarskoga  palatina  a  gorljivi  kato- 
lik  Nikola  Isthvanft'i,  koji  je  po  svojoj  majci  Jadvigi  Qjulajevoj  bastinio  grad  Vinicu  kod 
Varazdina  i  tako  postao  vlastelinom  slavonskim.  Naravno,  da  se  je  i  ban  Ivan  Draskovic, 
sinovac  slavnoga  biskupa  a  zet  Nikole  Isthvanffija,  osobito  izticao  svojom  gorljivoscu  za 
katolicku  vjeru.  Nije  stoga  ni  najmanje  cudo,  da  je  hrvatsko-slavonski  sabor  sastavsi  se 
5.  srpnja  1604.  u  varosi  Qradcu  kod  Zagreba,  s  odusevljenjem  primio  najnoviji  kraljevski 
dekret  s  pridanim  dvadeset  i  drugim  clankom.  Staiezi  i  redovi  izricu  kralju  »vjecitu  hvalu« 
(immortales  gratias),  sto  nastoji  »ortodoksnu  vjeru,  od  njegovih  presvetih  predja  sacuvanu 
a  od  stanovitog  vremena  krivovjerjem  donekle  progonjenu,  povratiti  u  prijasnje  stanje  nje- 
zino«,  pa  umah  odlucuju  jednodusno,  dasesvi  krivovjerci,  a  narocito  na 
imanjima  oko  Ozlja  boraveci  propovjednici,  koji  su  izStajerske 
protjerani  ili  ma  kojim  drugim  nacinom  onamo  dolaze,  imadu  iz- 
baciti.  Bit  ce  pak  zadaca  zagrebackoga  biskupa  kao  diecezan- 
skoga  (poglavara)  toga  kraljevstva,  da  po  svojoj  pastirskoj  duz- 
nosti  gorljivo  postupa  protivtakovih  razvratnih  bludnja.  (Ideoque 
statuunt  et  decernunt  unamini  voto,  ut  uriiversi  haeretici  et  praecipue  in  bonis  Ozaliensibus 
divagantes  concionatores  ex  Styria  pulsi  vel  aliter  qualitercunque  eo  devenientes  eiiciantur. 
Erit  autem  reverendissimi  doniini  episcopi  Zagrabiensis  tamquam  dioecesani  huius  regni 
in  tales  perversos  errores  pro  eius  pastorali  officio  studiose  animadvertere.).  Znacajno  je, 
da  isti  sabor  nadovezuje  i  na  zakljucak  posljednjega  ugarskoga  sabora  u  pogledu  doseljenih 
Vlaha,  pa  odredjuje:  »Svi  Vlasi  takodjer  imadu  prema  14.  artikulu  pozunskom  od  ove  go- 
dine  zagrebackomu  prelatu  placati  podpunu  desetinu;  isti  Vlasi  moraju  svojoj  zemaljskoj 
gospodi  davati  terragium  ili  devetinu,  te  biti  podlozni  njihovoj  jurisdikciji.«  Sabor  odredjuje 
jos  svetkovanje  blagdana  i  prijeti  kaznom  onima,  koji  ih  ne  bi  obdrzavali.  Napokon  odre- 
djuju  staiezi  radnike  za  popravak  gradova  na  krajinama,  ali  primaju  i  tuzbe  protiv  krajiskih 
generala  i  njihovih  vojnika;  suvise  zakljucuju,  da  se  imade  obnoviti  grad  Cazma  zagrebac- 
koga biskupa,  a  onda  i  grad  Moslavina  grofa  Tome  Erdeda. 

Dok  je  hrvatsko  kraljevstvo  radostno  prihvatilo  kraljevski  clanak,  planulo  je  u  Ugar- 
skoj  (narocito  sjevernoj)  i  Erdelju  necuveno  ogorcenje.  Cini  se,  da  se  staiezi  nijesu  toliko 
bunili  radi  pridanoga  clanka,  jer  se  bijase  i  dosad  vise  puta  dogodilo,  da  je  kralj  pojedine 
saborske  clanke  tako  ugarskoga  sabora  kao  i  hrvatsko-slavonskoga  mijenjao  i  koje  sta  im 
dodavao;  vise  ih  je  razdrazivao  sam  sadrzaj  clanka,  kojim  se  je  u  jedan  mah  obaralo  sve, 
sto  su  protestanti  i  kalvini  kroz  citavo  sestnaesto  stoljece  nesmetano  uzivali.  Kad  su  k  tomu 
i  Belgiojoso  i  ugarski  namjestnik,  kolocki  nadbiskup  Martin  Pethew  stall  u  Kosicama,  Le- 
voci  i  ostalim  gradovima  sipuske  zupanije  novovjercima  otimati  crkve  i  posjede,  te  njihove 
propovjednike  progoniti,  nastao  je  velik  politicki  i  vjerski  pokret  u  sjeveroiztocnoj  Ugar- 
skoj,  u  kojem  su  sudjelovaU  ne  samo  Magjari,  nego  i  protestantski  Nijemci.  Plemstvo  sje- 
veroiztocne  Ugarske,  sastavsi  se  8.  rujna  u  Qalszecsu,  ocitovalo  je  kosickomu  vrhovnomu 
kapitanu  Belgiojosu,  da  ne  priznaje  22.  clanka,  pa  da  ne  ce  ni  poreza  utjeravati  ni  novaka 


USTANAK   S7  JEPANA    BOCKAJA    U   LISTOPADU  1604. 


447 


davati,  dok  se  taj  clanak  ne  opozove  i  protestantima  sloboda  vjere  ne  dozvoli.  Ako  bi  pak 
kapitan  sa  svojim  Valonima  i  hajducima  nasilja  poeinjao,  to  ce  oni  silu  silom  odbijati.  Cini 
se,  da  se  je  i  u  hrvatskom  kraljevstvu  pokuSalo  rovariti,  te  da  je  netko  u  ime  hrvatskih  i 
slavonskih  staleza  neovlasteno  upravio  na  kraija  nekakvo  »patvoreno  pismoc  na 
stetu  citave  drzave  (literas...  falsas,  nomine  totius  nohilitatis  huius  regni  Sclavoniae 
scriptas,  totique  republicae  praeiudi- 
candae  ad  suam  maiestatem  confici  fe- 
cisset).  Ali  sabor  hrvatsko-slavonski, 
sastavsi  se  9.  studenoga  16()4.  u  Oradcu 
kod  Zagreba,  odredjuje,  da  se  za  slucaj, 
ako  bi  se  sastavitelj  toga  pisma  mogao 
odkriti,  imade  smjesta  uhvatiti  i  banu 
dovesti,  koji  ce  ga  dati  kao  javnoga  zlo- 
Cinca  pogubiti.  Stalezi  kao  da  su  slutili. 
gdje  da  se  krivac  trazi,  jer  u  isti  mah 
odredjuju,  neka  se  pise  Fridriku  Sekelju 
radi  njegova  sluzbenika  i  dvorjanika 
lianslina,  koji  da  je  neko  »s  u  mn  j  i  vo 
p  i  s  m  o«  protiv  sviju  staleza  na  kraija 
poslao.  Osumnjiceni  neka  se  uhvati  i 
poSlje  banu,  koji  ce  sustu  istinu  iztraziti. 
Medjutim  je  nezadovoljnicima  u 
Ugarskoj  i  Erdelju  stao  na  celo  S  t  j  e- 
pan  Bockaj,  ujak  nekadanjega  er- 
deljskoga  vojvode  Sigismunda  Batora. 
Bio  je  po  vjeri  kalvinac,  ali  je  potonjih 
godina  za  smutnja  u  Erdelju  pristajao 
uz  kraija  Rudolia,  tako  da  ga  je  Andrija 
Batori  lisio  gotovo  svih  erdeljskih  ima- 
nja.  Kralj  ih  je  njemu  poslije  povratio; 
ali  kad  je  Basta  zapoceo  svojom  straho- 
vladom  u  Erdelju,  nije  htjeo  BoSkaj  da 
boravi  u  toj  nesrecnoj  zemlji,  ved  se  je 
sklonio  na  svoja  imanja  u  Ugarskoj  oko 
Velikog  Varadina  i  Debrecina.  Tu  su 
dolazili  k  njemu  bjegunci  iz  Erdelja,  na- 
narocito  Gavro  Betlen,  te  su  ga  napo- 
kon  sklonili,  da  se  digne  za  obranu 
svoga  zaviCaja.  Smutnje  u  sjeveroiztoc^- 
noj  Ugarskoj  jo§  su  ga  jaCe  na  to  bo- 
drile.  U  to  ime  stao  je  ugovarati  s  tur- 
skim  velikim  vezirom  Lala  Muhame- 
dom  Sokolovi(iem,  kao  i  s  temeSvar- 
skim  beglerbegom.  Budu(ii  da  su  nje- 
gova   pisma  o  tim    dogovorima    prije 

reda  doSla  u  ruke  kraljevskih  generala.  podigao  je  Stjepan  BoCkaj  prvih  dana  listo- 
pada  ustanak,  okupivSi  oko  sebe  erdeljske  bjegunce  i  brojne  hajduke,  koji  su  dosad  slu- 
?.ili  kapitana  fk'lgiojosa.  Vet  14.  listopada  sukobile  su  se  njegove  Cete  sjeverno  od  Vell- 
koga  Varadina  s  (!etama  kraija  Rudolfa.  Poslije  toga  prldru2ile  su  se  njemu  KoSice  i  druga 
mjesta  u  §ipu§koj  2upaniji,  pa  onda  i  plemstvo  sjeveroiztoCne  Ugarske,  koje  je  vodio  Va- 
lentin Drugeth  od  Homonne.  Namah  zatim,  18.  listopada,  izdao  je  veliki  vezir  Lala  Muha- 


QROBNI  SPOMRNIK  QROFA  I  BANA 

TOME  ERDEDA 

(t  17.  sijeCflja  1624.)  u  stoJnoi  crkvi  sv.  Stie- 

pana  u  Zagrebu. 


448  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

med  iz  tabora  na  Rakoskom  polju    svim  Erdeljcima  zapovijed,  da  se  okupe  oko  Bockaja, 
kojega  je  sultan  uzeo  pod  svoju  zastitu. 

Da  se  stane  na  put  obcoj  buni  u  Ugarskoj  i  Erdelju,  razpisao  je  nadvojvoda  Matija  5. 
i  6.  prosinca  1604.  ugarski  sabor  za  6.  sijecnja  1605.  U  pozivnici  izlaze  nadvojvoda  izrije- 
kom,  kako  je  »onaj  strancarski  (factiosus)  Stjepan  Bockaj,  zavrgavsi  svaki  strah  pred 
Bogom  i  Ijudima,  u  vrijeme  od  nekoliko  tjedana  ne  samo  sam  bez  ikakva  zakonita  uzroka 
vjerom  prema  njegovu  velicanstvu  krenuo,  nego  takodjer  najprije  u  Erdelju,  a  onda  i  u 
gornjm  krajevima  Ugarske  bunu  pokrenuo,«  pa  kako  se  buna  svedjer  dalje  siri.  Matijin  po- 
ziv  nasao  je  odziva  u  hrvatskom  kraljevstvu,  gdje  se  je  13.  sijecnja  1605.  sabor  sastao,  te 
poklisare  za  sabor  u  Pozunu  izabrao  (preposta  Franju  Ergeljskoga  i  Qregorija  Pethewa). 
Jos  je  sabor  izabrao  Vuka  Druskoveckoga  za  posebnoga  poslanika,  koji  ce  poci  ravno  u 
Prag,  te  ondje  prema  primljenoj  instrukciji  kralju  prikazati  sve  potrebe  i  nevolje  kraljev- 
stva  hrvatskoga.  Zabrinuti  stalezi  odredili  su  napokon  i  insurekciju  za  slucaj,  »ako  bi  nepri- 
jatelj  u  zemlju  provalio  ili  koji  krajiski  grad  podsjednuo,  ili  ako  bi  se  kakova  smutnja  (dis- 
sensio),  sto  Bog  odvratio  (quod  Deus  avertat),  porodila. 

Sabora  u  Pozunu  nije  bilo.  Staleza  naslo  se  je  tako  malo  na  okupu,  da  je  kralj 
25.  sijecnja  morao  sabor  odgoditi.  Nasuprot  su  erdeljski  plemici  i  Sikulci  na  svome  zboru 
u  Maros-Szerdi  22.  veljace  1605.  proglasili  Stjepana  Bockaja  svojim  vojvodom.  Za  njiho- 
vim  primjerom  povela  se  je  i  gornja  Ugarska,  gdje  su  se  brojni  stalezi  20.  travnja  1605. 
u  Serencu  sastali,  te  Bockaja  svojim  knezbm  izabrali.  Tom  su  zgodom  proglasili  takodjer 
slobodu  vjeroizpovijedanja  za  katolike,  protestante  i  kalvine,  odredili  obcu  insurekciju 
plemstva,  pace  zaprijetili  gubitkom  imanja  svima,  koji  se  ustanku  ne  bi  pridruzili.  Sad  je 
sve  grnulo  pod  zastavu  Bockajevu,  te  je  vrhovni  vojvoda  kraljevskih  ceta  Juraj  Basta 
morao  uzmaknuti  sve  do  Pozuna.  Bockaj  bio  je  gospodar  ne  samo  iJrdelja,  nego  i  citave 
Ugarske  na  sjeveru  Dunava,  gdje  su  kralju  Rudolfu  ostale  tek  neke  tvrdinje,  u  kojima  su 
stajale  njegove  posade. 

Malo  dana  nakon  zbora  u  Serencu  skupio  je  ban  Ivan  Draskovic  2.  svibnja  1605. 
sabor  hrvatsko-slavonski  u  Qradcu  kod  Zagreba.  Tu  su  najprije  poklisari,  odredjeni  za  sa- 
bor u  Pozunu,  izvijestili,  kako  se  sabor  »radi  smutnja  i  bune«  nije  sastati  mogao,  a  onda  se 
je  vijecalo  o  obrani  kraljevstva,  ako  bi  Stjepan  Bockaj  htjeo  da  oblada  i  njime.  Bockajev 
naime  vojvoda  Gregorije  Nemeth  bijase  vec  odlucio  osvojiti  zapadne  ugarske  zupa- 
nije  na  jugu  Dunava  (gjursku,  mosonjsku,  soprunsku,  zeljeznu  i  ostatak  zalajske),  dok  su 
ostali  vojvode  njegove  udarali  na  Austriju  i  Moravu.  Namah  nakon  prelaza  Nemethova 
preko  Dunava  redom  su  velikasi  i  plemici  jugozapadne  Ugarske  budi  iz  straha  budi  iz 
uvjerenja  prelazili  na  Bockajevu  stranu,  te  slavodobitnomu  vojvodi  predavali  svoje  utvr- 
djene  gradove.  Sto  se  nije  dobre  volje  pokorilo,  pustosio  je  Nemeth  ognjem  i  macem,  pa  je 
tako  medju  inim  predobio  Sombotelj  i  Kormend.  Jedino  Sopruna  nije  mogao  osvojiti.  No 
zato  je  s  pomocu  Turaka  iz  kanizkoga  vilajeta  i  Tatara  stao  provaljivati  u  Stajersku.  Strah 
i  trepet  radi  njegova  dolazka  bio  je  tolik,  da  se  je  nadvojvoda  Ferdinand  sa  svojim  dvo- 
rom  spremao  iz  stajerskoga  Qradca  preseliti  na  sigurnije  mjesto.  Vec  26.  svibnja  1605. 
javlja  stajerski  plemic  Bernardin  Mindorf  u  Gradac,  da  je  4000  hajduka  preko  ugarske 
medje  provalilo  u  Stajersku,  zauzelo  njegov  grad  Bistricu,  te  svu  okolicu  nemilo  poharalo. 
Za  daljih  provala  stradali  su  osobito  stajerski  krajevi  izmedju  Mure  i  Drave  (Radgona, 
Fiirstenfeld),  ali  i  predjeli  na  jugu  Drave,  kao  okolica  Ljutomjera  i  Ormuza.  Kako  ormuzki 
zupnik  Ivan  Dvorcic  javlja,  provalili  su  hajduci  u  tom  mjestu  i  u  zupnu  crkvu,  te  ju  oro- 
bili,  odnesavsi  iz  nje  dragocjenosti  za  500  forinti. 

Iz  Ormuza  poslao  je  Gregorije  Nemeth  poslanike  banu  Draskovicu  i  hrvatsko-sla- 
vonskim  stalezima  zajedno  s  pismima  Stjepana  Bockaja,  u  kojima  ih  pozivase,  da  se  ne 
opiru  borbi  Ugarske  za  slobodu,  nego  da  pomazu  Ugre,  pa  da  se  ujedinjenim  silama 
zbaci  jarara  njemacki  (coniunctisque  viribus  et  animis    Germanorum    iugum  excutiendum 


r 


HRVATI    SE    ODUPIRU    BOCKAJU. 


44d 


B 


usciperent).  Sam  N6meth  sti^i  6e  naskoro  u  hrvatsko  kraljevstvo,  pa  6e  biti  prijatelj  onima, 
koji  se  tome  pozivu  pokore,  a  naj2esci  duSmanin  onima,  koji  bi  se  kratili  da  to  Cine.  Na  te 
poruke  nije  ban  Draskovic  niSta  odgovorio,  iicgo  je  sazvao  ponovo  stalefe  na  sabor  (con- 
vocato  concilio),  neka  oni  odluCe,  §ta  da  se  uradi,  a  da  se  odrzi  kraljeva  miiost.  Staleii 
nijesu  se  izprva  mogli  sloziti,  Jedni  su  predlagali,  da  se  Neniethu  dade  velika  svota  u  ime 
kontribucije,  pa  da  pusti  hrvatsko  kraljevstvo  na  miru;  drugi  opet  trazili  su,  da  se  stalezi 
obrate  na  Stjepana  Illeshazyja,  jednoga  od  najodliCnijih    privrzenika    BoCkajevih,  neka  po- 
sfeduje,  da  se  odustane  od  odredjene  prov-ale  Nemethove  u  Slavoniju.  Ali  ni  jedan  predlog 
nije  obcenito  prihvacen,  jer  se  ne  bi  njima  kod  BoCkaja  ni§ta  postiglo,    dok    bi    se    kralj 
mogao  smatrati  povrijedjenim.  Napo- 
kon  su  se  svi  stalezi  jednodu§no  slo- 
iWi  u  tome,  da  se   treba  Nemethu 
hrabro  oprijeti,  te  silu  silom  suzbiti. 
Buduci  da  se    Drava    u    ono    su§no 
doba  dade   ne  samo  na  brodovima 
prebaciti,  nego  mjestimice  i  prega- 
ziti  (preplivati),  odredjeno  bi,  da  se 
duz  citave  Drave  od  Vinice  pa  do 
Ludbrega  postave  straze  u  manjim 
taborima,  tako  da  bi  jedan  tabor  mo- 
gao u  potrebi  priskociti  drugomu  u 
pomoc.  Ti  tabori  neka  stoje  na  strazi 
do  1.  prosinca  pod  vrhovnim  zapo- 
vjednictvom  bana  i  kapitana  Ivana 
DraSkovida. 

Odluc^ni  odpor  hrvatsko-sla- 
vonskih  staleza  tako  je  prestravio 
Nemetha,  da  se  je  okanio  svake  na- 
vale  na  Slavoniju.  Ban  Draskovic 
stajao  je  jo§  25.  lipnja  u  taboru  u  Po- 
dravini,  te  je  o  svemu  izvje^civao 
nadvojvodu  Ferdinanda.  Na  to  je 
nadvojvoda  30.  lipnja  iz  §tajerskoga 
Qradca  odgovorio  banu  njemaCkim 
pismom,  u  kojem  je  javio,  kako  je 
siavonskomu  generalu  Sigismundu 
Fridriku  Trautmansdorfu  zapovjedio, 
da  svakoga,  koji  bi  u  to  opasno  vri- 
jeme  bune  lakomislene  i  iaine  glase 
medju    pukom    ili   plemstvom    §irio, 

smjesta  dade  uhvatiti  i  u  Varazdin  odvesti,  gdje  6e  se  onda  prema  krivnji  kazniti;  suvl§e 
pozvao  je  i  bana,  da  mu  i  on  potajno  oznaCi  sve  plemiCe,  koji  jednako  nedozvoljene  I  kainjive 
govore  i  vijesti  razturuju,  pa  6e  se  onda  i  protiv  njih  postupati.  Hvali  nadalje  bana.  §to  je 
javio,  §ta  je  njemu  ncvjerni  Qregorije  N6meth  iz  $opruna  pisao.  te  mu  na|)okon  obe<iaje 
novaca  za  pomnozanje  Ceta  za  bansku  krajinu. 

Ban  Ivan  DraSkovid  nije  se  medjutim  zadovoljio  time,  da  povjercno  mu  kraljevstvo 
brani  od  provala  ustaSkih,  nego  je  pregnuo,  da  BoCkajevce  u  samoj  Ugarskoj  potraJti  i  satre. 
U  to  ime  sporazumio  se  je  sa  slavonskim  gencralom  Trautmansdorfom,  kako  (5e  zajedno 
udariti  na  Ugarsku.  PovjerivSi  grofu  Petru  Erdedn  iicSto  vojske  za  obranu  banske  krajine, 
a  biskupu  Bratulidu  polovicu  svoje  pjeSadije,  da  brani  prelaze  na  Dravl  I  Murl  od  napadaja 

K  1  a  i  e.  Hrv.  povj.  III.  (5.)  » 


STJEPAN   BOCKAJ 
god.  1605. 

Po  savremenoj  sllci. 


490  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

neprijateijskih,  presao  je  sa  preostalom  pjesadijom  i  citavim  konjanictvom  svojim  23.  srpnja 
1605.  u  Ugarsku,  gdje  se  je  27.  srpnja  kod  sv.  Qotharda  blizu  stajerske  medje  sjedinio  s  ondje 
vec  utaborenim  Trautmansdorfom.  Tu  se  je  obima  pridruzilo  jos  1000  pjesaka  placenika, 
koje  bijase  nadvojvoda  Ferdinand  njima  u  pomoc  poslao.  Sutradan  28.  srpnja  posia  su  oba 
do  mjesta  Cakana,  koje  je  pripadalo  Bacaniina,  te  su  se  njima  pridruzili  Franjo  Bacani  i 
mladjani  knez  Nikola  Zrinski  sa  svojim  cetama.  Tako  je  vojska  banova  i  generalova  nad- 
masila  10.000  momaka.  Kako  je  receno  mjesto  Cakan  tek  jednu  milju  udaljeno  od  grada  i 
trgovista  K  o  r  m  e  n  d  a,  kod  kojega  je  Nemeth  bio  utaboren  sa  svojim  hajducima,  Tur- 
cima  i  Tatarima,  odluciii  su  Draskovic  i  Trautmansdorf  sutradan  (29.  srpnja)  udariti  na 
neprijatelja.  Medjutim  je  zapovjednik  grada  Kormenda,  po  imenu  Matija  Belavic,  pucnjavom 
topova  obznanio  Bockajevcima  dolazak  bana  i  generala,  Bojeci  se  Nemeth,  da  bi  mogao  na- 
stradati,  prediagao  je  posredovanjem  Franje  Bacana  primirje,  a  dotle  se  je  spremao,  da  sa 
svojom  vojskom  preko  Rabe  pobjegne.  No  ban  i  general  odkrili  su  jos  za  vremena  varku, 
pa  su  se  svom  snagom  oborili  na  neprijatelje,  te  su  ih  razbili  i  razasuli.  Sam  Nemeth  po- 
bjegao  je  u  Siget,  a  Tatari  njegovi  sklonili  su  se  u  Koppany.  Namah  nakon  pobjede  kod  Kor- 
menda svi  sii  gradovi  na  jugu  Dunava,  u  koiiko  nijesu  bill  u  turskim  rukama,  opet  dosli 
pod  vlast  kralja  Rudolf  a;  poimence  spominju  se  gradovi  Kormend,  Sombotelj  i  Kiseg,  a 
onda  i  brojni  drugi,  koje  bijahu  buntovnici  proslih  mjeseci  zauzeli.  Slavodobitni  Drasko- 
vic ostavio  je  na  to  Trautmansdorfu,  da  bude  na  strazi  u  taboru  izmedju  Kormenda  i  Hid- 
vega,  a  sam  se  je  vec  4.  kolovoza  povratio  u  Slavoniju,  da  i  dalje  brani  na  Dravi  svoju  do- 
m.ovinu.  Ali  pobjeda  njegova  kod  Kormenda  imala  je  zamasnih  posljedica,  te  su  poslije  bas 
njega  i  Hrvate  smatrali  za  spasitelje  Rudolfova  vladanja.  Zagrebacki  kanonik  Pavao  Jagu- 
stic,  koji  je  zgode  onoga  vremena  kao  savremenik  i  ocevidac  zabiljezio,  jer  je  sam  u  Ugar- 
skoj  i  Becu  mnogo  boravio,  kaze  izrijekom,  da  su  bas  Hrvati  sva  nastojanja  Bockajeva 
osujecivali,  te  ga  tako  na  izmirenje  prinudili;  zatim  da  je  Illeshazy  prigodom  ugovaranja  o 
miru  u  Becu  vise  puta  Hrvatima  spocitavao,  da  su  oni  svojom  stalnoscu  i  vjer- 
noscu  spasili  caru  (Rudolf u)  ne  samo  Austriju  sa  Stajerskom,  Ko- 
ruskom  i  Kranjskom,  nego  i  Cesku.  (Postquam  igitur  Bochkay  et  Illeshazy 
Croatas  retardaturos  omnes  suos  conatus  vidissent . . .  et  ipsi  in  pacem  inclinari  ceperunt. 
Praesertim  postquam  Croatas  neque  nuntiis  ad  suam  pellicere  fidem  potuissent,  quorum 
constantia  et  fidelitate  non  modo  Austria  cum  Styria,  Carynthia  et  Carniola,  sed  et  Bo- 
hemia caesari  servatae  fuere,  prout  saepius  Croatis  postea  obiectum  fuit  Viennae  per 
Illieshazyum). 

Cinilo  se  je,  da  ce  od  citave  bune  i  borba  imati  najvise  koristi  Turci.  Oni  ce  s  po- 
niocu  Stjepana  Bockaja  poluciti  ono,  sto  nijesu  mogli  postici  dugotrajnim  ratovanjem,  da  ce 
naime  konacno  pokoriti  svu  Ugarsku.  U  srpnju  1605.  podijelio  je  sultan  Ahmet  Stjepanu 
Bockaju  i  njegovim  potomcima  Ugarsku  i  Erdelj  kao  leno  turskoga  carstva;  podjedno  mu 
je  zajamcio,  da  ce  ga  braniti  protiv  Nijemaca,  ali  pod  taj  uvjet,  da  Turskoj  ostanu  sva 
mjesta  u  Ugarskoj,  koja  ce  zajednickim  silama  kralju  Rudolfu  oteti,  a  stoje  uz  put,  koji  vodi 
prema  Becu.  Na  koncu  kolovoza  osvanuo  je  veliki  vezir  Lala  Muhamed  pred  O  s  t  r  o  g  o- 
n  o  m,  za  koji  su  se  Turci  posljednjih  godina  zaludo  otimali.  Kako  su  se  vojske  kralja  Rudolfa 
morale  u  isti  mah  boriti  s  dva  neprijatelja,  nije  bilo  nade,  da  bi  se  Ostrogon  mogao 
odrzati,  to  manje,  sto  su  u  isto  vrijeme  Bockajevci  s  pomocu  jegarskoga  pase  podsjedali 
Nove  Zamke.  Posada  u  Ostrogonu  branila  se  doduse  junacki;  ali  kad  je  zapovjednik  nje- 
zin,  grof  Vilim  (3ettingen  poginuo,  a  posada  -spala  na  ciglih  900  momaka,  morao  se  je  grad 
2  listopada  Turcima  pod  pogodbu  predati.  Malo  zatim,  17.  listopada,  predali  su  se  i  Novi 
Zamki  Bockajevim  vojvodama.  Neko  vrijeme  iza  toga  pozvao  je  veliki  vezir  Lala  Muha- 
med Stjepana  Bockaja  u  svoj  tabor  kod  Peste.  S  plemickim  banderijem  do§ao  je  Bockaj 
10.  studenoga  pred  Pestu,  te  je.podigao  §atore  na  Rakoskom  polju.  Posjetivsi  sutradan 
(U.  studenoga)  vclikoga  vezira,  zadrzao  ga  je  taj  na  gostbi,  a  onda  ga  je  odpratio  u  njegov 
sator,  gdje  ie  vezir  nazocno  plemstvo  pozvao,  da  ostanu  vjerni  svome  kralju  Stjepanu  i 


PRIMIRJE  OD  15.  SIJECNJA  1606.  451 


sultanu,  pa  je  onda  BoCkaja  opasao  mac^em,  dao  mu  u  desnu  ruku  2ezlo  i  u  lijevu  barjak, 
a  onda  mu  na  glavu  posadio  krunu,  za  koju  je  tvrdio,  da  je  kruna  bizantskih 
careva.  Bockaj  je  namah  kruiiu  skinuo  s  glave  izjavivsi,  da  je  prima  za  dar,  all  ne  kao 
znak  kraljevskoga  dostojanstva,  jer  se  u  Ugarskoj  nitko  ne  smije  vjenCati  krunom,  dok  je  joS 
okrunjeni  kralj  na  zivotu.  No  ipak  je  kao  »kralj  ugarski  i  vojvoda  erdeljski«  obedao,  da  6e 
Turcima  vratiti  neka  mjesta  u  temisvarskom  vilajetu,  koja  bijahu  Erdeijci  za  Sigismunda 
Batora  oteli;  na  sto  je  veliki  vezir  oslobodio  Ugarsku  i  Erdelj  za  deset  godina  od  sva- 
koga  danka,  a  onda  ce  placati  tek  10.000  dukata  na  godinu. 

U  hrvatskom  kraljevstvu  doimali  su  se  potonji  dogadjaji  u  Ugarskoj  veoma  bolno. 
Stalezi  hrvatsko-slavonski  izticali  su  stoga  jos  jace  svoju  privrzenost  zakonitomu  kralju 
svomu.  Na  saboru  u  varoSu  Krapini,  sto  ga  je  okupio  ban  Ivan  Draskovic  18.  listopada  1605., 
izvje^civao  je  iz  Praga  vrativsi  se  zasebni  izaslanik  Vuk  Druskovecki  o  svom  poslanstvu 
kod  kralja.  Saobcio  im  je  takodjer  i  poruku  kraljevu,  da  uztraju  kao  dobri  domoljubi  u  obiCaj- 
noj  krijeposti,  stalnosti  i  vjernosti,  (ut  solita  virtute,  constantia  et  fide  in  officio  banorum  et 
fidelium  amatorum  patriae  perseverent).  Ohrabreni  tom  porukom  zakljucuju  stalezi,  da  se  za 
dalju  obranu  domovine  od  buntovnih  Magjara,  Tatara  i  Turaka,  koji  se  sve  do  Drave  zalije- 
taju,  na  novo  proglasi  obca  insurekcija,  te  da  se  do  24.  listopada  imadu  svi  velikaSi  i  ple- 
mici  skupiti  u  banovu  taboru  na  imanju  Semovcu  u  varazdinskom  polju.  Imadu  takodjer 
sobom  dovesti  dovoljno  hrane  za  uzdrzavanje  svojih  ceta.  Jednako  odredjuju  stalezi,  da  se 
grofu  Fetru  Erdedu  ponovo  povjeri  obrana  banske  krajine  i  prelaza  na  rijeci  Kupi.  Napokon 
izabiru  biskupa  Simuna  Bratulica  i  Nikolu  Isthvanffija,  da  kao  zasebni  poslanici  podju  nad- 
vojvodi  Ferdinandu  u  Gradac,  pa  da  mu  prikazu  »sadanje  potrebe*  kraljevstva  (pro  mo- 
derna  necessitate  . , .  explicanda).  Kad  su  oba  poslanika  svoj  posao  izvrsila,  opet  se  je  sabor 
.sastao  9.  studenoga  u  gradu  Varazdinu.  Mora  da  su  vijesti  bile  povoljne,  jer  su  staleii  iz- 
javili,  da  ce  se  otcinskoj  brizi  njegove  prejasnosti  oduziti  svojim  vjernim  slu2bama. 

Uza  svu  odlu(5nost  hrvatsko-slavonskih  staleza  ipak  bi  se  tezko  bilo  odrzalo  vladanje 
kralja  Rudolfa,  jer  su  se  protestanti  i  u  ostalim  liabsburzkim  zemljama  stall  dizati  i  spre- 
mati  na  bunu.  K  tomu  je  sam  kralj  Rudolf  ba§  u  ono  vrijeme  jaCe  poboljevao,  te  je  u  svojoj 
melankoliji  i  razdrazljivosti  posve  odnemario  drzavne  poslove,  pace  nije  ni  braci  svojoj 
Matiji  i  Maksimilijanu  dopustao,  da  dolaze  na  njegov  dvor  u  Prag.  Zabrinuti  za  budu<f- 
nost  svoje  porodice  sastali  su  se  nadvojvode  Matija  i  Maksimilijan  sa  svojim  striCevidima 
Ferdinandom  i  Maksimilijanom  Ernstom  30.  travnja  1605.  u  Linzu,  pa  su  se  dogovorili,  da 
Zajedno  podju  u  Prag,  gdje  ce  kralju  predociti  veliku  opasnost,  koja  prijeti  Citavoj  kiici 
habsburzkoj,  te  mu  predloziti,  kako  da  se  zlo  ukloni.  Kralj  je  doduSe  strogo  zabranio  nad- 
vojvodama,  da  dodju  na  njegov  dvor;  pa  kad  su  ipak  do§li,  oborio  se  je  na  njlh  straSno 
razdra^en  i  ogorCen,  spotiCuc^i  im,  da  mu  kane  »2ezlo  ugrabiti  i  krunu  s  glave  skinuti*.  Na- 
pokon je  ipak  28.  svibnja  1605.  izdao  punomo(5  bratu  Matiji,  da  upravlja  ratnim  poslovima 
u  Ugarskoj  i  da  stane  ugovarati  s  BoCkajem.  I  medju  Bodkajevim  privr^enicima  bilo  ie  Ijudi. 
koji  su  zazirali  od  toga,  da  zamijene  habsbur?ko  vladanje  turskim  podaniCtvom.  Medju 
njima  izticao  se  je  osobito  Stjepan  Illeshdzy,  koji  je  od  srpnja  1605.  vrSlo  Cast  pokladnika 
kod  BoCkaja.  Nadvojvoda  Matija  bija§e  namah  u  lipnju  zapoCeo  pregovore  s  BoCkalem  o 
miru,  ali  kako  nijedna  stranka  nije  htjela  popuStati,  zapeli  su  brzo;  tek  nakon  pada  Ostro- 
gona  u  turske  ruke  (2.  listopada)  pokazali  su  se  i  BoCkajevci  I  Matija  pripravnlji  za  poga- 
djanje.  Na  saboru  u  Krupini  (Korpona),  gdje  no  bija^e  BoCkaj  17.  studenoga  okupio  svoje 
privr^enike,  ve(5  se  je  razpravljaio  o  odgovoru  kralja  Rudolfa  na  zahtjeve  njegove,  kole  bl- 
ia§e  prikazao  u  15  (dotiCno  16)  toCaka.  Premda  nijesu  stalc2i  bill  nlmalo  zadovoljnl  s  onlm, 
Sto  im  je  kralj  dopuStao.  najmanje  pak  u  vjerskim  poslovima.  ipak  su  privoljell.  da  Stjepan 
fll^sh^zy  i  Petar  Horvat  Mlado§evi<5  podju  k  nadvofvodl  Matiji  u  BeC,  pa  da  ondje  nastave 
ugovaranje.  Ve(5  7.  sijeCnJa  1606.  stall  su  vijedati  s  punomodniclma  nadvojvode  Matije. 
medju  kojima  nalazlmo  poslijc  i  grofa  Tomu  Erdeda.  Obje  stranke  utanaCile  sa  15.  siJecJnJa 
p  r  i  m  i  r  J  e  do  24.  lipnja,  da  ne  bude  smutnja  za  dogovaranja  u  BeCn. 

29- 


452  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Punomocnici  obiju  stranaka  pozurili  su  se  tako,  da  su  vec  9.  veljace  prihvatili  po  nad- 
vojvodi  Matiji  predlozeni  nacrt  o  miru.  Trebalo  je  samo,  da  ga  odobre  kralj  Rudolf  i  Bockaj. 
Kralj  Rudolf  prihvatio  ga  je  smjesta,  pace  je  10.  ozujka  1606.  iz  Praga  razaslao  pozive  na 
sve  staleze  ugarske  i  hrvatske,  kojim  ih  je  pozvao  na  sabor  u  Pozun  za  24.  travnja.  Tu 
ce  se  vec  gotovi  mir  stalezima  priobciti,  pa  ce  onda  kralj  primiti  u  svoju  milost  sve  dota- 
danje  privrzenike  Bockajeve.  Radi  izbora  poklisara  u  Pozun  sastao  se  je  i  hrvatsko-sla- 
vonski  sabor  u  Qradcu  kod  Zagreba  10.  travnja  1606.  Njemu  bise  predlozeni  ta- 
kodjer  zahtjevi  Bockajevi  i  nacit  mir  a,  da  o  svemu  izrece  svoje 
m  n  i  j  e  n  j  e.  Sabor  je  hrvatsko-slavonski  radi  zamasnoga  predmeta  izabrao  tri  posebna  po- 
klisara (nuncios  speciales),  po  imenu  zagrebackoga  kanonika  i  lektora  Petra  Domitrovica, 
banovca  Kristofora  Mrnjavcica  od  Brezovice  i  napokon  znamenitoga  u  ono  vrijeme  pravo- 
znanca  Ivana  Kitonica  od  Kostajnice.  Taj  potonji  bio  je  starinom  iz  Hrvatske;  njegova 
porodica  bijase  se  za  zestokih  provala  turskih  iz  krajeva  medju  Kupom  i  Unom  sklonila  u 
jugozapadnu  Ugarsku,  gdje  je  i  on  zivio  sve  do  posljednjih  godina  u  Sombotelju.  Ali  kako 
je  bio  gorljiv  privrzenik  katolicke  vjere,  morao  je  bjezati  iz  Ugarske,  gdje  su  ga  buntovnici 
lisili  svega  imanja  (virum  doctum,  iurisperitum,  piumque  et  catholicum  hominem,  sed  fatali 
quodam  casu,  his  disturbiorum  temporibus,  ex  partibus  Ungariae,  propriis  focis  et  sedibus 
per  rebelles  Ungaros,  Turcas  et  Tartaros  pulsum,  omnibus  bonis  et  fortunis  suis  exutum), 
pa  se  je  sklonio  u  Varazdin,  to  postao  ondje  gradjaninom  i  odvjetnikom.  Stalezi  su  pokli- 
sarima  dali  obsezan  naputak,  sta  i  kako  da  rade  i  govore  u  Pozunu. 

Naputak  sadrzaje  najprije  zelje  i  tegobe  hrvatskoga  kraljevstva,  a  onda  mnijenje 
0  uvjetima  mira  s  Bockajem.  Poklisari  neka  se  u  obce  trse,  da  u  svemu,  sto  ugarsko  kra- 
Ijevstvo  predlozi,  budu  prijatelji  mira  i  sloge,  neka  se  vise  radi  za  obce  dobro, 
rimokatolicku  vjeru  i  slobodu,  nego  za  strah,  a  da  ne  popuste  od  slobostina  kraljevstva  i 
krune  (Dicti  nuncii  curam  adhibeant,  ut  in  omnibus  de  quibus  regnum  Hungariae  proponet 
et  tractabit,  sint  pacis  et  concordiae  amatores,  maiorisque  faciant  publicum  bonum,  religio- 
nem  catholicam  romanam  et  libertatem,  quam  timorem,  neque  a  libertatibus  regni  et  co- 
ronae  discedant).  Nadalje  neka  izrade,  da  se  vojska  kraljevine  Slavonije  ne  salje  na  rato- 
vanje  u  odaljenije  krajeve  ugarske,  jer  mora  da  brani  domovinu,  narocito  pak  Petrinju  i 
Koprivnicu.  Osobito  neka  pripaze,  da  se  ne  pogazi  stara  slobostina  Slavonije,  da  naime 
daje  polovicu  one  dace,  koju  placa  Ugarska.  Neka  jos  iznesu  tegobe  radi  steta  i  nasilja, 
sto  ih  cine  vojnici  u  hrvatskoj  i  slavonskoj  krajini.  Kao  sto  stalezi  nijesu  htjeli  podnijeti 
turski  jaram,  niti  placati  im  danka,  tako  ne  mogu  ni  ne  ce  trpjeti  povreda  tih  zlocinackih 
vojnika,  koji  njihova  imanja  plijene  (nam  ipsi  regnicolae  sicuti  hostile  Turcarum  iugum  ferre 
et  tributarii  esse  noluerunt,  pari  modo  nocentissimorum  illorum  cataphractorum,  bona 
eorum  depraedantium,  insultus  pati  nee  possunt,  ita  etiam  nolunt).  I  stoga  neka  car- 
sko  velicanstvo  udesi,  da  odsad  u  buduce  dobro  zasluznim  vjer- 
nim  svojim,  domacim  ziteljima  (indigenis  regnicolis)  sluzbe  i  vrhovne 
kapitanije  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj  podjeljuje;  banu  pak  da  se  po- 
vrati  stara  punovlast,  da  naime  od  Drave  sve  do  Jadranskoga 
mora  stoji  na  celu  kraljevstvu  ikrajinama(et  banatui  pristina  auctoritas 
restituatur,  nempe  ut  a  Dravo  usque  ad  mare  Adriaticum  regno  et  confiniis  banus  praesit). 
Ta  ne  manjka  (domacih  Ijudi),  koji  bi  mogli  s  vecom  koristi  sluziti  njegovu  velicanstvu 
i  kraljevstvu,  nego  sto  tudjinci  (quam  extranei).  Napokon  traze  stalezi  od  poklisara,  da  iz- 
nesu jos  i  tegobe  radi  Vlaha  na  medjama  Hrvatske  i  Slavonije.  Vlasi  u  ta  burna  vremena 
kraljevstvo  zatiru  kradjama  i  razbojstvima  (furtis  et  praedoniis).  Krajiski  kapitani,  kojima 
su  podvrgnuti,  ne  kazne  ih  prema  krivnji,  vec  sebi  na  korist  namecu  tima  zlocincima  globe, 
pa  ih  tako  prigone,  da  jo§  vece  §tete  nanose  stalezima  i  njihovim  kmetovima.  Poklisari 
stoga  neka  ponovo  traze  od  velicanstva,  da  se  kapitanima  oduzme  sudbenost  nad  Vlasima, 
a  da  se  potonji  podvrgnu  jurisdikciji  svoje  zemaljske  gospode,  kako  to  vec  odredjuje  14. 
clanak  ugarskoga  sabora  od  god.  1604.  ' 


SABOR  HRVATSKO-SLAVONSKI   10.  TRAVNJA  1606. 


453 


IL 


Vrlo  je  zna(^ajno  mnijenje,  §to  ga  stalezi  podnose  u  pogledu  BoCkajcvih  tra^bina.  O 
slobodi  vjeroizpovijedanja  ne  ce  ni  da  ^uju.  Oni  tra2e,  da  ostane  u  krijeposti  po  kralju 
pridani  Clanak  {22.)  od  god.  1604.,  pai^edakralj   potvrdi  io§   i  zakljuCak   hr- 
vatsko-slavonskoga   sabora,   kojim    bi    kraljevski    Clanak    nadopu- 
njen  I  pooStren  (ubi  de  religione  tractatur,    regnicolae    Croatiae    et   Sclavoniae    suae 
maiestatis  articulum  1604.  anni.  adhuc  tunc  ubi  allati  fuissent  articuli  confirmati,  in  ipsorum 
generali  conventu  auctarunt,  a  quo  etiam  nunc  regredi  nolunt  avitae  catholicae  rcligioni  ad- 
haerentes,  petuntque  confirmari  eorum  articulum  superinde  editum).  Ali  jednako,  kako  stoje 
na  braniku  pradjedovske  vjere  katoliiJke,  pristaju  odluCno  na  sve,  §to  se  tiCe  obrane  sta- 
roga  ustava  ugarskoga.  Poklisari  iraadu  sporazumno  s  ugarskim  stale^ima  poraditi,  da  dodje 
do  izbora  palatina;  jednako  neka  s  njima  radc  u  pogledu  pokladnika  (thesaurarius).  Oso- 
bito  pak  zauzimlju  se  za  to,  da  se 
kruna  ugarska  ne  nosi  u  tudjinu,  to- 
boze  §to  se  u  tim  vrlo  burnim  vreme- 
nima  ne  mo2e  sigurno  Cuvati  u  Ugar- 
skoj.  Stalezi  zahtiievaju.  da  se  kruna 
sv.  Stjepana  sahrani  u  gradu  Po^unu. 
gdje  (5e  iu  Cuvati  dovoljna  straza  i 
odredjeni  cuvari  njezini.  Kruna  pak, 
koju  je  Bockaj  primio  od  turskoga 
sultana,  imade  se  predati  kralju  Ru- 
dolfu,  da  u  poznija  vremena  ne  bude 
na  §tetu  svetoj  kruni  i  povod  smut- 
njama  za  interregna. 

Treba  io§  spomenuti,  da  se  je 
na  ovom  saboru  ban  Ivan  Draskovic 
odrekao  svoje  Casti  (publice  in  regno 
deposuit  officium  banatus),  na  §to  su 
stalezi  povjerili  poklisarima,  da  to 
dojave  nadvojvodi  Matiji,  neka  se 
kralj  milostivo  za  vremena  pobrine 
za  nasljednika,  da  kraljevstvo  ne  za- 
padne  u  skrajnje  razsulo.  Ne  zna  se, 
§to  je  Dra§kovi6a  prinudilo.  da  u  to 
osudno  doba  navijesti  svoju  ostavku. 
Bit  te  ga  na  to  sklonilo  postupanje 
hrvatskoga  generala  Vida  Kisela,  koji 
je  i  dalje  naseljivao  Vlahe  na  posje- 
dima  knezova  Zrinskih  i  Frankopana. 
te  i  drugim    plemidima   otimao  gra- 

dove  i  imanja.  koja  je  priklapao  krajini.  Tako  je  porodici  Barilovida  oteo  njihov  grad  istoga 
imena,  a  Herendidima  kaSteo  MreJnicu.  Radi  toga  otimanja  i  drugih  zuluma  upravio  je  sa- 
bor  priliCno  odrjeSitu  poslanicu  na  nadvojvodu  Ferdinanda,  zavrSivSi  ju  ovim  rijeCima: 
»Prosvjedujemo  stoga  pred  svemo2nim  Bogo.n  i  vaSom  jasnosti  (te  izjavljujemo),  da  se  nc 
smije  pripisati  nama  u  krivnju.  ako  .se  §to  za  obranu  naSu  i  na^ih  imanja  dogodi«  (ut  si 
quid  defensionem  nostri  bonorumque  contigerit,  id  non  nostrac  culpae  adscribi  debere).  No 
DraSkovidu  dodijalo  je  banovanje  jamaCno  f  zato,  §to  nije  primao  plaCe  za  uzdr?.avanie 
svoje  banskc  Cete,  a  bez  nje  nfje  se  dalo  stajati  na  braniku  banske  krajine. 

Sabor  u  PoJunu,  ureCen  kraljem  Rudolfom.  nije  se  ipak  sastao.  Uzrok  je  bio  taj,  §to 
Stjepan  BoCkaj  i  njcgovl  prIvrJIenlcl  nijesu  htjeli  da  prihvate  nacrt  mira  od  9.  vcljaCe.  Na 
zboru,  §to  ga  je  BoCkal  skupio  u  KoSicama  16.  travnja  1606^  oCitovali  su  sahrani  ondje 


KRUNA    STJEPANA    BOCKAJA. 

darovana  njemu  god.   1605.  po  sultanu  Ah- 
metu  I.  Sahranjena  u  carskoj  riznici  u  BeCu. 


454  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

stalezi,  da  su  mnogi  clanci  tako  neodredjeno  sastavljeni,  da  ih  moze  svatko  po  volji  tuma- 
citi,  dok  su  opet  druge  posve  preinacili.  Na  to  su  stalezi  9.  svibnja,  a  sam  Bockaj  12.  svib- 
nja  podijelili  lUeshazyju  i  drugovima  novu  punomoc  i  naputak  za  dalje  dogovore.  I  tako  se 
je  u  drugoj  polovici  svibnja  i  u  lipnju  u  Becu  svedjer  pogadjalo,  dok  se  je  napokon  23.  lipnja, 
—  jedan  dan  prije,  nego  je  utanaceno  primirjc  minulo  —  postigao  sporazum.  Mir  podpisali 
su  uz  nadvojvodu  Matiju  svi  povjerenici  i  Bockajevi  i  Rudolfovi;  medju  potonjima  bio  je 
i  Toma  Erdedi,  »vjekovjecni  grof  od  Moslavine,  zupan  varazdinski  i  mestar  kraljevskih  ta- 
vernika«. 

B  e  c  k  i  m  i  r  od  23.  lipnja  1606.  (pacificatio  Viennensis)  ostao  je  za  vise  pokoljenja 
podlogom  vjerskih  i  politickih  prilika  u  Ugarskoj.  Izprava  o  miru  imade  15.  clanaka  (arti- 
culos),  koji  rade  o  vjerskim  i  politickim  stvarima  u  Ugarskoj;  sestnaesti  govori  o  Stjepanu 
Bockaju  (quoad  personam  d.  Bochkay  eiusque  contentationem).  Najzamasniji  je  prvi  cla- 
nak,  kojim  se  izrijekom  ukida  22.  clanak  od  godine  1604.,  te  se  dozvoljava  slobodno  izpo- 
vijedanje  vjere  svima  i  pojedinima  stalezima  same  Ugarske*  (naime  magnatima,  plemi- 
cima,  slobodnim  gradovima  i  poveljenim  trgovistima,  koja  izravno  spadaju  pod  krunu),  ali 
tako,  da  od  toga  ne  bude  nikakve  stete  rimokatolickoj  crkvi.  Svecenstvo,  hramovi  i  crkve 
rimokatolika  moraju  ostati  netaknute  i  slobodne;  a  ono,  sto  je  za  proslih  nemira  komu 
oteto,  imade  se  opet  prvasnjim  vlastnicima  povratiti.  Qlede  Isusovaca  ne  bi  nista  odredjeno, 
vec  se  u  osmom  clanku  naprosto  izlaze  mnijenje  Ugra,  da  se  Isusovcima  ne  smiju  podjelji- 
vati  u  Ugarskoj  nikakva  prava  za  prebivanje  ili  za  posjedovanja,  dok  kralj  opet  izjavljuje, 
da  se  ne  odrice  svojih  prava  (u  tom  pogledu). 

Sto  se  tice  politickih  prilika,  kralj  proglasuje  obce  pomilovanje  i  pristaje,  da  se  na 
dcjducem  saboru  bira  palatin.  Nadalje  se  odredjuje,  da  nadvojvodi  Matiji  pripada  na  te- 
melju  punomoci  po  kralju  njemu  izdane  pravo  i  vlast,  da  s  palatinom  i  ugarskim  vijecni- 
cima  odlucuje  o  ugarskim  poslovima.  Sve  casti  velike  i  male,  kao  i  zapovjednictva  na 
krajinama  u  Ugarskoj  i  pridruzenim  joj  stranama,  naime  u  Slavoniji,  Hrvatskoj  i 
D  a  1  m  a  c  i  j  i  podjeljivat  ce  kralj  sposobnim  za  to  Ugrima  i  n  a  r  o  d  i  m  a  n  j  i  m  a  p  r  i- 
druzenima  bez  obzira  na  vjeroizpovijedanje.  Jedino  u  dunavskim  stranama  smije kralj, 
ako  mu  se  svidi,  zapovjednictva  dviju  krajina  po  svojoj  volji  povjeriti  zasluznim  stran- 
cima  iz  svojih  susjednih  pokrajina.  Sva  strancima  zalozena  imanja  i  gradove  mogu  Ugri 
opet  izkupiti.  O  nekim  jos  nerijesenim  stvarima  odlucit  ce  se  na  dojdu6em  saboru. 

Stjepanu  Bockaju  napokon  ostaje  ne  samo  Erdelj  s  onim  ugarskim  zupanijama,  koje 
je  nekad  drzao  Sigismund  Batori  (kao  zarandska,  biharska,  krasnanska,  srednjo-solnocka  i 
marmaroska),  nego  jos  i  satmarska,  berezka  i  ugocka,  pa  i  grad  Tokaj  s  posjedovanjima, 
koja  mu  pripadaju.  Ali  ovi  ugarski  krajevi  pripasti  ce  opet  kraljevskoj  kruni,  ako  Bockaj  ne 
bi  ostavio  za  sobom  muzkih  potomaka.  Sam  Erdelj  bit  ce  vojvodina  (knezevina)  pod  vr- 
hovnom  vlasti  kraljevom,  te  6e  erdeljski  stalezi  siljati  svoje  poklisare  na  ugarski  sabor. 

Zanimljiva  je  ustanova  be^koga  mira,  da  ga  imade  ne  samo  potvrditi  kralj  Rudolf, 
nego  takodjer  zajamciti  nadvojvoda  Ferdinand  sa  Stajerskom,  zatim  Austrija,  napokon 
zemlje  ceske  krune  (CeSka,  Moravska,  Slezka  i  obje  Luzice).  Kralj  Rudolf  potvrdio  je  mir 
nakon  duljega  kolebanja  6.  kolovoza.  Da  bi  ga  zajamcile  i  ostale  zemlje  njegove,  odredjen 
bi  poseban  zboruBecu  (conventus  Viennae)  za  15.  kolovoza.  Uz  Ugarsku  bi  takodjer  i 
hrvatsko  kraljevstvo  onamo  pozvano.  Radi  izbora  poklisara  sastao  se  je  u  Zagrebu  hrvat- 
sko-slavonski  sabor  27.  srpnja  1606.  I  opet  bise  izabrani  banovac  Kristofor  Mrnjavcic  od 
Brezovice  i  Ivan  Kitonic  od  Kostajnice,  te  im  izdana  instrukcija,  slicna  onoj  za  ugarski  sa- 
bor, koji  se  ne  bijase  sastao.  Narocito  imadu  traziti,  »da  se  vlast  banska  po  starom  obicaju 
razSiri  od  Drave  do  Jadranskoga  mora  tako  u  ratnirn  kao  u  politickim  poslovima«  (autho- 
ritas  banalis  more  antiquo  a  Dravo  usque  ad  Adriaticum  mare  ut  se  extendat  tam  in  bel- 
licis  quam  etiam  politicis),  zatim  da  se  kapitanije  u  krajiSkim  mjestima  povjeravaju  zasluz- 


infra  ambitum  regni  Hmigariae  solum. 


BECKI   MIR   23.  LIPNJA  1606. 


455 


II 


w^yt 


nim  urodjenicima  (bene  meritis  personis  indigenis).  Jo§  neka  nastoje,  da  njegovo  veliCan- 
stvo  bez  odvlake  imeniije  bana,  te  da  dosad  zaslu2enu  placu  i  banskim  vojnicima  i  dosada- 
njemu  (veterano)  banu  poSalje.  InaCe  neka  poklisari  nastoje,  da  kraljevstvu  ostane  ista  slo- 
boda  kao  i  kraljevstvu  ugarskomu,  osim  slobode  vjere,  koju  ne  6e  stalei^i  da  imadu  slo- 
bodnu  (praeter  religionem,  quam  fluctuantem  et  liberam  iidem  status  esse  nolunt).  Zanim- 
Ijivo  je,  da  su  prigo- 
dom  razprave  o  za- 
brani  slobodnoga  iz- 
povijedanja  vjere  u 
ovom  saboru   ustali 
zastupnici  kneza  Ni- 
kole  Zrinskoga  i  Pe- 
tra  Erdeda,  te  pro- 
svjedovali     protiv 
Cianka,  sto  ga  bijase 
hrvatsko  -  slavonski 
sabor  u  pogledu  pro- 
gona     novovjeraca 
pred    dvije    godine 
stvorio.   Ali   stalezi 
ne  htjedose  ni  cuti 
za  prosvjed,  te  za- 
branise  cak  i  to,  da 
se   re^enim   zastup- 
nlcima    izdade    ma 
kakvo  pismeno  svje- 
docanstvo  o  ucinje- 
nom  prosvjedu.  Sta- 
lezi pace  pooStrili  su 
svoi  zakljucak  od  5. 
srpnja  1604.  jos  tim, 
Sto  su  odredili,  da  u 
slucaju,  ako  sarn  bis- 
kup   zagrebacki   ne 
bi  bio  dosta  jak  za 
proganjanje     i     tjc- 
ranje  protestantskih 

propovjednika  iz 
zemlje,  imade  i  ban 
njemn  u  pomo(5  pri- 
te(5i  (dominus  banus 
in  auxilium  et  audiu- 
torium  eidem  prae- 
sto  sit). 

U  drugoj  po- 
lovici  kolovoza  i  tijekoni  rujna  sastajali  su  se  u  BeCu  poslanici  ne  samo  zcmalja 
£e§ke  krune,  nego  i  austrijski  i  Stajerski,  te  ugovaraii  i  mirili  se  s^  zastupniciiha 
Ugarske  i  Hrvatskc.  Kraljevstvo  hrvatsko  zastupali  su  ne  samo  poklisari  Krsto  Mr- 
njavCicS  i  Ivan  Kitonii  (regnorum  Dalmatiae,  Croatiae  et  Sclavoniae  nuncii  et  ablegati), 
nego  takodjer  neki  velikaSi,  kao  grof  Tomo  Erdedi,  propalatin  Nikola  Isthvanffi.  knez  Ni- 


POSLJEDNJA 


STRANICA  IZVORNOOA  UQOVORA  O  BECKOM 
MIRU 


Zajedno   s   peCatima  i  podpisima  povjerenika,  koji  su  niir  ut;ovarali. 

Iivornik  u  driavnom  arklvu  u  Bc^u  (l4.). 


456  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

kola  Zrinski,  Ivan  i  Juraj  Keglevici  od  Buzina  i  Benedikt  Thuroczy  od  Ludbrega.  Svi  su 
ovi  Zajedno  sa  zastupnicima  Ugarske  23.  rujna  1606.  izdali  stalezima  ceSke  krune  pismo 
sigurnosti,  na  sto  su  i  ceski  stalezi  zajamcili,da  ce  postivati  i  dr^ti  ustanove  beckoga  mira. 
Jednaka  pisma  izmijenili  su  zastupnici  ugarski  i  hrvatski  takodjer  s  nadvojvodom  Ferdi- 
nandom  i  stalezima  Stajerske,  kao  i  sa  stalezima  Austrije. 

Drugim  clankom  beckoga  mira  bi  odredjeno,  da  se  imade  istodobno  utanaditi  mir 
i  s  Turcima.  Sva  dosadanja  nastojanja,  da  se  dugotrajni  rat  s  Turcima  zavrsi  mirom,  bila 
su  bezuspjesna,  narocito  u  posljednje  vrijeme,  jer  su  Turci  htjeli  vidjeti,  kako  ce  se  svrsiti 
buna  u  Ugarskoj.  Tek  7.  srpnja  1606.  dao  je  sultan  Ahmet  I.  velikomu  veziru  Muratu  (na- 
sljedniku  Lale  Muhameda)  i  budimskomu  beglerbegu  Ali  pasi  punovlast,  da  stanu  ugovarati. 
Nakon  duljega  pogadjanja,  gdje  da  se  o  miru  razpravlja,  sastali  su  se  punomocnici  ugovara- 
jucih  stranaka  kod  utoka  rijeke  2itve  u  Dunav  (Zsitva  torok),  dvije  milje 
nize  Komorana.  Cara  i  kralja  Rudolfa  i  nadvojvodu  Matiju  zastupali  su  vrhovni  kapitan 
Komorana  Ivan  Mollart,  general  Adolfo  Althan,  zatim  Juraj  Thurzo,  Nikola  Isthvanffi,  Sieg- 
fried Kolonic,  Franjo  Ba6ani  i  mladi  Kristofor  Erdedi  (tada  komornik  nadvojvode  Matije); 
sultana  zastupao  je  spomenuti  vec  budimski  beglerbeg  Alipasa  sa  tri  druga,  a  Bockaja  Stje- 
pan  Illeshazy  takodjer  sa  tri  druga.  Potonji  bili  su  posrednici  izmedju  kraljevskih  i  turskih 
pcvjerenika.  Ugovaranje  zapocelo  je  20.  listopada,  Izprva  se  je  cinilo,  da  se  ne  6e  spora- 
zumjeti,  jer  su  kraljevi  punomocnici  zahtijevali,  da  Turci  povrate  tvrdje  Jegar  i  Kanizu,  dok 
su  opet  Turci  trazili,  da  im  car  i  kralj  dalje  placa  godi^nji  danak.  Napokon  popustiSe  obje 
stranke,  te  bi  mir  utanacen  na  Martinje,  11.  studenoga  1606.  Ugovor  mira  sastoji  od  sedam- 
naest  clanaka.  Podloga  miru,  koji  ima  da  traje  dvadeset  godina  po5ev  od  1.  sije5nja  1607., 
jest  ta,  da  svakoj  stranci  ostaje  ono,  §to  u  taj  niah  drzi  (status  quo).  Prema  tomu  ostaiu 
Turcima  Jegar,  Kaniza  i  netom  predobiveni  Ostrogon,  a  kralju  Vac,  Novigrad  (N6grad), 
Filek  i  druga  u  novogradskoj  zupaniji  osvojena  mjesta  zajedno  sa  selima,  koja  im  pripadaju 
Rudolf  prima  sultana  Ahmeta  za  sina,  a  taj  njega  za  otca;  oba  nazivat  6e  se  medjusobno 
carevima  (a  ne  kraljem,  kako  je  sultan  dosad  zvao  Rudolfa).  U  mir  se  primaju  i  krimski 
Tatari,  koji  odsad  ne  smiju  stete  ciniti  krscanskim  vladarima;  jednako  primaju  se  u  mir  sve 
oblasti  i  kraljevine  ku6e  habsburzke,  pa5e  i  Spanjolski  kralj  moze  k  miru  pristupiti.  Me- 
djusobna  cetovanja  i  haranja  oblasti  imaju  prestati:  dobrovoljacke  i  hajducke  5ete  moraju 
obje  stranke  razpustiti,  dotiCno  uniStiti.  Qradcve  i  tvrdinje  ne  smije  jedna  stranka  drugoj 
otimati,  niti  podanika  i  blago  njihovo  grabiti;  jednako  ne  smije  jedan  car  primati  odmetnike 
i  neprijatelje  drugoga.  Stjepanu  Bockaju  ostaje  sve,  §to  mu  je  beCkim  mirom  doznaCeno. 
Suznji  ce  se  izmjenice  povratiti.  Razmirice  na  medjama  rjeSavat  ce  vrhovni  kapitan  gjurski 
i  hrvatski  ban  s  budimskim  pa§om,  zamaSniJe  stvari  pridrzaju  si  oba  cara.  Stare  gradove 
i  tvrdje  slobodno  je  obima  strankama  obnavljati  i  utvrdjivati;  novi  gradovi  i  ka§teli  ne 
smiju  se  podizati.  Oba  cara  medjusobno  6e  se  pocastiti  darovima.  Car  i  kralj  Rudolf  ne  6e 
vi§e  pladati  godi^njega  danka,  nego  6e  njegov  poslanik  sada  jedanput  za  uvijek  (semel  pro 
semper)  donijeti  dar  za  200.000  forinti.  Nakon  tri  godine  carevi  6e  jedan  drugomu  opet  po- 
slati  ravne  i  doliCne  poslanike  s  darovima  po  volji. 

Mirom  utanaCenim  na  u§cu  rijeke  2itve,  zavr§en  bi  veliki  cetrnaestgodiSnji  rat  iz- 
medju Rudolfa  i  turskoga  carstva.  To  je  u  obce  prvi  p  r  a  v  i  mir,  sklopljen  izmedju  Tu- 
raka  i  krScana,  jer  su  Turci  dosad  naprosto  nametali  svoje  uvjete  i  pogodbe.  Prvi  put  priz- 
nata  bi  ravnopravnost  ugovarajucih  stranaka,  a  tako  isto  zajamcena  za  buduca  vremena. 
Ali  najpovoljniji  posljedak  mira  bio  je  taj,  §to  je  ugarsko-hrvatski  kralj  bio  oslobodjen 
sramotnoga  godiSnjega  danka,  §to  ga  je  dosad  morao  placati.  Hrvatskomu  kraljevstvu 
ostala  je  Petrinja,  zatim  Moslavina  i  Cazma.  No  glavno  je,  da  bosanski  beglerbezi  nijesu 
vi§e  ni  pomi§ljali  na  to,  da  obladaju  ostatcima  hrvatskoga  kraljevstva.  Vremena  velikih 
navala  bosanskih  na  Hrvatsku  i  Slavoniju  bijahu  minula,  pace  misao  o  oslobodjenju  same 
Bosne  izpod  turske  vlasti  sve  je  vi§e  mah  preotimala.  Ta  bas  potonjih  dviju  godina  (1605. 
do  1606.)  krSdani  su  bosanski  opet  salijetali  kralja  Rudolfa,  nadvojvodu  Ferdinanda,  hrvat- 


MIR  NA  USCU  2ITVE  11.  STUDENOQA  1606. 


457 


skoga  generala  Vida  Kisela,  pa(^e  i  novoga  rimskoga  papu  Pavla  V.  molbama  za  pomo^. 
U  proljecu  i  Ijetu  1606,  boravili  su  na  dvorovima  u  Qradcu  i  Pragu  ne  samo  Franjevac 
Dominik  AndrijaSevic  i  kaludjer  Damjan  Ljubibratic,  nego  i  bosanski  plemidi  Nikola  DraSko- 
vid  i  Petar  Brajkovic.  Prvi  su  bili  poklisari  vojvode  Grdana  i  ostalih  knezova  i  vladafa  »od 
Hercegovine,  srpske  zemlje  i  Arbanije«;  drug!  donosili  su  poruke  od  srbskoga  patrijarke 
Jovana  i  ostalih  duhovnih  i  svjetovnih  popova,  kao  i  od  knezova  i  vojvoda  »u  kraljevstvu 
srbskomu,  bugarskomu  i  arbanaSkomu*. 

Stjepan  Bockaj  nije  dugo  prefivio  oba  mira.  Jo§  iste  godine  1606.,  dne  29,  prosinca, 
umro  je  u  Ko§icama,  ne  navrSivSi  ni  petdeset  godina.  Svijet  ie  bijedio  njegova  tajnika  Ka- 
taja,  da  ga  je  otrovao. 
Nesre6noga  Kataja  po- 
veli  su  par  dana  zatim 
hajduci  na  glavni  trg 
u  gradu  KoSicama,  te 
su  ga  razsjekli  na  ko- 
made.  Erdeljskim  pak 
vojvodom  izabran  bi 
12,  veljaCe  1607.  Sigis- 
mund  Rakoci,  dosad 
namjestnik  BoCkajev  u 
toj  zemlji. 

Posljednje  godi- 
ne Rudolfova  vladanja 
(1607.— 1608.),  ugovor 
u  Libnu  (25.  lipnja 
1608.).  Oba  mira,  uta- 
nadena  u  Becu  i  na 
u§du  rijeke  2itve,  bila 
su  posljedak  skrajnje 
nufde  i  potrebe,  pa 
stoga  nijesu  posve 
zadovoljavali  nijednu 
stranku.  Najmanje  pak 
ugadjali  su  kralju  Ru- 
dolfu,  ko}ega  je  ba§  u 
ono  vrijeme  najjaCe  ki- 
dala  duSevna  bolest.  Ta 
je  bolest  udinila  kralja 
tako  nepovjerljivim  i 
sumnjiCavim,  da  je  re- 
dom  skidao  svoje  naj- 
vrstnije     savjetnike     i 

dvorjanike,  te  namje§tao  posve  nevjeSte  novajlije,  kraj  kojih  su  driavni  poslovi  silno  za- 
pinjali.  Jedini  pouzdanik  njegov  bio  je  napokon  zloglasni  komorni  sluga  Filip  Lang,  koji  jc 
\iSe  vrijedio  od  svih  dr2avnih  eastnika  i  savjetnika.  Kralj  Rudolf  bijaSe  doduSe  mir,  uU- 
naCen  s  Turcima  na  uSdu  2itve,  jo§  9.  prosinca  1606.  potvrdio,  ali  kako  su  njegov  ponos 
ncke  ustanove  mira  vrijedjale,  nije  izpravu  o  miru  dao  odpremiti.  Tek  kad  su  austrijski  i 
moravski  staleii  komornoga  slugu  Langa  sa  40,000  forinti  podmitili,  izradio  ie  taj  kod 
kralja,  da  je  31.  o2ujka  1607,  izpravu  sa  svojim  podpisom  nadvojvodi  Matiji  poslao.  Uza 
SVC  to  snovao  je  kralj  i  dalje  o  ratu  s  Turcima.  paCc  i  o  torn,  kako  da  opet  novovjerclma 
zakrati  slobodu  vjeroizpovijedanja,  zaJamCenu  prvim  Clankom  bcCkoga  mira.  NajfeStfcga 


PUNOMOC  SULTANA  AHMETA  I,  OD  5.  KOLO- 

VOZA    1606.,    KOJOM    OVLASTUJE    STJEPANA 

BOCKAJA, 

da  sklapa  mir  s  carem  i  kraljem  Rudolfom. 

Isvornik  u  drinvnom  arklTU  u  Btia. 


458  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

protivnika  novovjeraca,  njitranskoga  biskupa  Franju  Forgaca  imenovao  je  nadbiskupom 
ostrogonskim  i  namjestnikom  Ugarske;  jednako  je  jegarskoga  a  sada  njitranskoga  biskupa 
Stjepana  Suhaja  »za  njegove  zasluge«  pocastio  naslovom  kolockoga  nadbiskupa  i  podijelio 
niu  cast  predsjednika  komore,  premda  je  ta  sluzba  kao  i  sluzba  namjestnika  beckim  mirom 
bila  ukinuta.  Osobito  pak  nepovjerljiv  pokazivao  se  je  kralj  prema  bratu  Matiji.  Najprije  ga 
je  prinudio,  da  je  morao  odpustiti  neke  svoje  vrstne  savjetnike;  u  lipnju  1607.  imenovao  je 
opet  svojim  zastupnikom  za  njemacki  drzavni  sabor  u  Regensburgu  svoga  stricevica  Fer- 
dinanda  Stajerskoga,  pa  je  tim  brata  Matiju  Ijuto  uvrijedio.  Ali  kralj  snovao  je  i  o  torn,  da 
svojim  nasljednikom  imenuje  drugoga  stricevica  svoga  iz  stajerske  loze,  dvadesetgodis- 
njega  passovskoga  biskupa  Leopolda,  sto  bi  bila  ocita  povreda  porodicnih  zakona  habs- 
bur^kih  i  prava  Matijinih;  pace  se  je  i  o  tom  natucalo,  da  kani  Matiji  oduzeti  cast  guberna- 
tora  u  Ugarskoj  i  Austriji.  Tako  je  pukao  jaz  izmedju  kralja  i  najstarijega  mu  brata,  te  se 
je  nadvojvoda  Matija  sve  vise  otudjivao  kralju  i  trazio  uporista  kod  staleza  ugarskih  i 
austrijskili,  koji  su  postupanjem  kraljevim  takodjer  ozlojedjeni  bili. 

Za  toga  razdora  izmedju  kralja  i  gubernatora  dospjelo  je  hrvatsko  kraljevstvo  u  tezak 
polozaj,  to  tezi,  sto  se  je  i  nadvojvoda  Ferdinand  Stajerski  sve  jace  uplitao  u  hrvatske  po- 
slove.  Vec  na  hrvatsko-slavonskom  saboru,  koji  se  je  22.  veljace  1607.  sastao  u  varosi 
Ciradcu  kod  Zagreba,  trazi  nadvojvoda  Ferdinand,  da  stalezi  poslju  k  njemu  u  Qradac  za- 
sebno  poslanstvo.  Sabor  bira  za  poslanike  bana  Ivana  Draskovica,  biskupa  Simuna  Bra- 
tulica,  propalatina  Nikolu  Isthvanffija,  Krstu  Pethewa  de  Qerse  i  Stjepana  Domjanica,  pa 
im  daje  naputak,  neka  se  zivo  pobrinu,  »da  za  razpravljanja  s  njegovom  jasnosti  iznesu  sve 
potrebe  i  izloze  sve  tuzbe  staleza,  kojih  nikako  vise  podnositi  ne  mogu«  (ut  tempore  trac- 
tationis  cum  sua  serenitate  universas  dominorum  statuum  necessitates  et  querelas  per  istos 
descriptas  exponant,  quae  quidem  ab  eisdem  nullatenus  possunt  tolerari).  Jos  upozoruju  sta- 
lezi poslanike,  da  od  clanaka  beckoga  mira  ili  pacifikacije  (izuzevsi  je- 
dino  onaj  clanak  o  vjeri)  niujednojtocKineodustanu,  vec  da  svima  si- 
lama  nastoje,  da  se  kralj  evini  Slavoniji  njezine  slobostine  sacu- 
v  a  j  u  (ut  regnum  Sclavoniae  in  libertatibus  suis  conservetur).  Nije  poznato,  o  cemu  se  je 
za  pravo  u  stajerskom  Qradcu  razpravljalo;  no  nema  sumnje,  da  su  hrvatski  poslanici 
samo  u  vjerskim  stvarima  pristajali  uz  nadvojvodu  Ferdinanda  i  kralja  Rudolfa,  dok  su  u 
politickim  i  ustavnim  pitanjima  branili  beckim  mirom  zajamcena  prava  Ugarske,  a  po  tome 
takodjer  Hrvatske  i  Slavonije.  Narocito  pak  opirali  su  se  premoci  stranih  generala  u  hrvat- 
skoj  i  slavonskoj  krajini,  kao  i  njihovu  otimanju  oblasti  i  kotara,  koji  su  dosad  spadali  pod 
bansku  vlast. 

Na  hrvatsko-slavonskom  saboru,  koji  se  je  sastao  25.  lipnja  1607.,  hrvatski  su  po- 
slanici pismeno  i  ustmeno  izvijestili  staleze  o  svome  boravku  i  vijecanju  u  stajerskom 
Qradcu.  Na  istom  saboru  birali  su  stalezi  takodjer  pokiisare  za  ugarski  sabor  u  Pozunu, 
koji  bijase  kralj  Rudolf  10.  svibnja  sazvao  za  24.  Upnja,  a  onda  15.  lipnja  odgodio  na  25.  srp- 
nja.  Za  poslanike  bise  izabrani  i  opet  banovac  Kristofor  Mrnjavcic  i  pravoslovac  Ivan  Kito- 
nic,  te  bi  im  dana  obsezna  instrukcija,  iz  koje  se  razabire,  sta  je  hrvatske  staleze  najvise 
ti§tilo.  Najprije  imadu  poklisari  odrzati  na  saboru  starinom  uobicajeno  p  r  v  o  mjesto,  te  ga 
nikomu  ne  smiju  ustupiti  (primum  locum  more  antiquitis  consueto  nulli  cedendo  obser- 
vabunt).  Nadalje  imadu  se  gorljivo  pobrinuti,  da  hrvatskomu  kraljevstvu  ostane  ista  slo- 
boda  kao  i  Ugarskoj,  izuzev  jedino  vjeru,  za  koju  stalezi  ne  ce  da  bude  slobodna  u 
ostatcima  ovih  kraljevina  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije.  Neka  poklisari  jos  porade,  da 
kralj  bez  otezanja  (sine  mora)  namjesti  bana,  i  to  domacega  sina 
(indigenam)  s  punom  vlasti  (plena  cum  authoritate),  te  damu  uz  poli- 
ticke  poslove  podvrgne  takodjer  i  krajine  od  Drave  do  mora. 
Casti  pak  vrhovnih  kapitana  ili  generala  (u  krajinama)  neka  kralj 
oduzme  Nijemcima  (Qermanis),  pa  neka  ih  podijeli  zasluznim  uro- 
d  j  e  n  i  c  i  m  a    (indigenis    bene    meritis).    Ako  bi  se  kralj  kratio  potonje  za  vrijeme  sa- 


HRVATSKO-SLAVONSKI  SABOR  U  KRAPINI  3.  KOLOVOZA  1607. 


499 


bora    uciniti,    onda    neka    se    poklisari    dogovore    s   ostalom   gospodom    iz   hrvatskoga 

kraljevstva,  koja  Ce  biti  na  saboru,  pa  neka  sve  moguce  Cine  »za  obranu  domovine«  (pro 

permansione  patriae),  kao  i  za  odrzanje  pokoja  i  rnira.  Ta  i  onako  se  ve(S  natuca,  da  se 

»re(^eni  strani  narodi«  (praedictae  exterae  nationes)  iz  mrznje  radi  ovoga  nastojanja  spre- 

maju  »nanijeti  nama  nepravdu  te  nas  podjarmiti*  (ad  inferendum  nobis  iniuriam  et  oppri- 

menduin  nos).  Poklisari  neka  nadalje  zagovaraju  sve,  §to  bi  dosadanji  ban  Ivan  Dra§kovi6 

budi  od  kralja  budi  od  kraljevstva  zahtijevao,  jer  je  recJeni  ban  kroz  mnogo  godina  koristno 

i  pohvalno  banovao  (postquam . . .  iam  a  multis  annis  in  officio  banali  se  utilifer  et  lauda- 

biliter  gesserit).  Napokon  neka  traze, 

da  se  i  za  Ugarsku  §to  prije  izabere 

palatin  s  punom  vlasti,  pa  da  se  i 

ondje  sva  svjetovna  i  duhovna  dosto- 

janstva  popune  urodjenicima,  stranci 

pak  da  se  uklone.  Uz  ovaj  naputak  za 

poklisare  stvorio  je  sabor  jo§  neke 

zamasne  zakljudke.  Buduci  da  se  ban 

Draskovic  zahvalio  takodjer  na  casti 

zemaljskoga  kapitana,  zamolili  su  sta- 

lezi  od   24.  ozujka  ove   godine   n  a- 

s  1  je  d  n  o  g  a   zupana   varazdinskoga 

Tomu  Erdeda,  da  on  tu  slu2bu  pre- 

uzme.  Erdedi  se  je  odazvao  molbi  uz 

izjavu,  da  se  imade  vojnicima,  koji  su 

dosad  pod  kapitanom  sluzili,  njihova 

zaslu2bina  §to  prije  izplatiti.  Jo§  je 

sabor  zakljuCio,  da  se  imade  kralj  pis- 

menom  predstavkom  zamoliti,  da  neke 

danke  (osobito  onaj  glede  progona 

novovjeraca    i    njihovih    propovjed- 

nika)    hrvatsko-slavonskoga    sabora 

od  5.  srpnja  1604.  §to  prije  sankcio- 

nira  (ratione  vero  nonnullorum  huius 

regni  articulorum  confirmandorum  ad 

suam  maiestatem  literae  ut  scriban- 

tur,  decernitur). 

Prije  polazka  na  ugarski  sabor 
u  Po2un  sazvao  je  dosadanji  ban  Ivan 
Draskovic  jo§  jednom  hrvatsko-sla- 
vonski  sabor  u  varoS  K  r  a  p  i  n  u  za 
3.  kolovoza  1607.  Tu  bi  zakljuCeno,  da 
se  poSlje  zasebno  poslanstvo  na  kra- 
lja Rudolfa  u  Prag;  poslanicima  pak 

bi§e  izabrani  zagrebaCki  lektor  i  odliCni  pravosiovac  Baltazar  DvorniCiii  Napuiy  i  uza  nj  Jural 
Pethew  de  Qersc.  Njima  bi  izdana  ista  instrukcija,  koju  bijahu  priniili  poklisari  za  ugarski 
sabor  podban  MrnjavCie  i  Ivan  Kitonid,  jamaCno  zato,  ler  se  je  slutilo,  da  sabor  u  Po2unu 
valjda  niSta  raditi  ne  6e.  BuduCi  da  se  je  nadalje  ban  DraSkovic  na  svojoj  Casti  zahvalio, 
te  Ce  s  ostalom  gospodom  podi  na  sabor  u  Poiun.  to  bi  odrcdjeno,  da  se  za  njegova  izbi- 
vanja  imadu  namjestiti  upravitelji  kraljevstva  (regni  gubcrnatores)  sa  svom  banskoin 
vlaSCu.  I  zaista  je  sabor  izabrao  gubernatoriina  banova  brata  Pctra  PraSkoviCa  i  Franju 
OrehovaCkoga,  koji  su  preuzeli  banske  poslove  i  brigu  za  kralinu  s  ovlaStenjem.  dn  «"iiiu 
u  potrebi  zemaljski  ustanak  podiCi  i  zemlju  branlti. 


l\oi)0]  I  O  5LC  O\UoAU(»Uill5>lM0 
IMI'I  FuATOR  I)F.  ROvMANI  SC 


KRALJ  I  CAR  RUDOLF. 
Po  savremenoj  slici  nepoznata  umjctnika. 


460  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

Slutnja  hrvatsko-slavonskih  staleza,  da  sabor  ugarski  u  Pozunun  ne  ce  poslovati, 
zaista  se  je  izpunila.  Stalezi  ugarski  bijahu  doduse  brojno  se  okupili,  jer  su  se  nadali,  da  ce 
se  birati  palatin  i  rjesavati  mnogi  poslovi,  o  kojima  bi  se  po  ustanovama  beckoga  mira 
imalo  bas  na  saboru  odluciti;  ali  do  rada  na  saboru  nije  ipak  doslo.  Nadvojvoda  Matija 
nije  se  u  obce  ni  pokazao  u  Pozunu,  jer  mu  nepovjerljivi  brat  nije  dao  punomoci;  kraljev- 
ski  pak  komisari,  koje  je  Rudolf  poslao,  nijesu  imaii  ni  kraljevskih  predloga  ni  instrukcija. 
Tako  su  stalezi  kroz  dva  mjeseca  zaludo  cekali,  da  se  radom  zapocne,  pa  su  se  onda  ulo- 
zivsi  prosvjed  protiv  takova  postupka  razisli.  Dne  26.  rujna  1607.  pise  znameniti  poslije  u 
ugarskoj  povjestnici  Petar  Pazman  iz  Beca  pismo  lavantinskomu  biskupu  Jurju  Stoboeusu, 
namjestniku  nadvojvode  Ferdinanda  te  mu  izlaze,  kako  su  ugarski  stalezi  kroz  punih  sest 
do  sedam  tjedana  zaludo  u  Pozunu  boravili,  te  na  dolazak  nadvojvode  Matije  cekali.  Kad 
su  vidjeli,  da  ga  nema,  najprije  su  otisli  stalezi  gornje  Ugarske,  a  onda  i  ostali.  »Sta  ce  biti 
u  buduce,  tezko  je  nagadjati;  jamacno  prijeti  zlo,  ako  se  ne  dozvoli  sve,  sto  stranacki 
vodje  zele,  a  to  je:  da  se  njegovo  velicanstvo  zadovolji  pukim  naslovom  kraljevskim,  a 
crkva  katolicka  da  se  preobrazi  na  nacin  anglikanske  crkve,  sto  Bog  odvratio.« 

Kad  hrvatski  poklisari  nijesu  imali  prigode,  da  u  Pozunu  iznesu  zelj3  i  tegobe  hrvat- 
skoga  kraljevstva,  sastao  se  je  opet  hrvatsko-slavonski  sabor  13.  studenoga  1607.  u  b  i  s- 
kupskom  gradu  u  Zagrebu.  Bana  Ivana  Draskovica  nije  bilo  (absente  a  regno . . . 
Joanne  Draskovich  bano),  vec  su  saboru  predsjedali  biskup  Simun  Bratulic  i  tanovac  Kri- 
stofor  Mrnjavcic.  Bise  izabrani  opet  poslanici,  po  imenu  zagrebacki  lektor  Baltazar  Dvor- 
nicic  Napuly  i  Nikola  Malenic  od  Kurilovca,  koji  ce  poci  pred  kralja  ravno  u  Prag.  Tu  ce 
najprije  iznijeti  predstavku,  da  sada,  posto  se  je  Ivan  Draskovic  p  o  s  v  e  (omnimo)  odrekao 
banske  casti,  njegovo  velicanstvo  imenuje  bana  urodjenika  (bano  indigena)  s  punom  vlasti 
i  starom  slobodom.  Drugom  predstavkom  traze  stalezi,  da  kralj  potvrdi  neke  saborske 
clanke  od  5.  srpnja  1604.  Potonjoj  molbi  kralj  je  napokon  i  zadovoljio,  te  je  r  e  c  e  n  i  m 
clancima  dne  16.  sijecnja  1608.  podijelio  svoju  kraljevsku  sank- 
c  ij  u.  S  potvrdjenim  clancima  vratili  su  se  Dvornicic  i  Malenic  u  domovinu,  gdje  su  ih  po- 
slije na  saboru  25.  veljace  svecano  procitali  i  kao  zakon  proglasili.  Tako  je  hrvatsko 
kraljevstvo  dobilo  svoj  zasebni  vjerski  zakon,  skroz  oprijecan  ugarskomu,  jer  bi 
njim  priznata  jedino  vjera  i  crkva  rimokatolicka.  Uz  taj  vjerski  zakon  potvrdio  je  kralj  i 
vlaski  zakon,  kojim  se  je  odredjivalo,  da  Vlasi  placaju  zagrebackomu  biskupu  dese- 
tinu,  a  svojoj  zemaljskoj  gospodi  devetinu  ili  terragium,  pa  da  budu  podlozni  njihovoj 
jurisdikciji. 

Medjutim  bijase  vec  planuo  ociti  razdor  izmedju  kralja  Rudolfa  i  nadvojvode  Ma- 
tije. Kako  kralj  nije  nikako  htjeo  da  vrsi  sve  pogodbe  beckoga  mira  i  mira  na  uscu  2itve, 
prijetila  je  ozbiljna  opasnost,  da  iznova  plane  buna  u  Ugarskoj  i  rat  s  Turcima.  Uz  nezado- 
voljne  ugarske  staleze  pristajali  su  i  austrijski  stalezi,  narocito  novovjerci,  pa  onda  i  brojni 
stalezi  ceske  krune,  poimence  moravski,  koje  je  vodio  ceski  brat  Karlo  od  2erotina.  Nad- 
vojvoda Matija,  premda  nije  bio  sklon  novovjercima,  prihvatio  je  pomoc  protestantskih  i 
kalvinskih  staleza  austrijskih  i  ugarskih,  da  spase  habsburzku  monarkiju  od  razsula,  a  sebi 
da  osigura  bastinu,  koja  ga  je  patrila. 

Jos  16.  prosinca  1607.  bijase  nadvojvoda  Matija  sazvao  ugarski  sabor  u  Pozun  za 
10.  sijecnja  1608.  Kad  je  to  kralj  Rudolf  vidio,  oglasio  je  on  24.  prosinca  1607.  takodjer  ugar- 
ski sabor  za  11.  ozujka  1608.  Medjutim  velika  cest  ugarske  gospode  odazvala  se  je  Mati- 
jinu  pozivu.  Od  hrvatske  gospode  dosli  su  zagrebacki  biskup  Simun  Bratulic,  dosadanji  ban 
Ivan  Draskovic,  grof  Tomo  Erdedi  i  knez  Nikola  Zrinski.  Dne  15.  sijecnja  1608.  stigao  je  u 
Po2un  i  sam  nadvojvoda  Matija,  a  dva  dana  zatim  i  odbornici  doljno-  i  gornjoaustrijskih 
staleza,  na  celu  im  najuplivniji  protestantski  plemici  Juraj  Erazmo  Tschernembl  i  Rikard 
Starhemberg.  Vec  21.  sijecnja  stao  je  nadvojvoda  vijecati  s  ugarskim  stalezima,  a  onda  su 
Illeshazy  i  Thurzo  ugovarali  s  austrijskim  stalezima,  poglavito  u  tom  smjeru,  da  se  usta- 
nove  beSkoga  mira  odrze,  pa  bilo  to  u  slucaju  potrebe  is    oru2anom    rukom.    Dne 


P02UNSKA  KONFEDERACIJA   1.  VELJACE  1608. 


461 


28.  sijeCnja  stiglo  je  doduse  pismo  od  kraija  Rudolfa  s  nalogom,  da  se  svi  razidju,  pa  da  opet 
poslije  na  sabor  dodju,  koji  je  on  zakazao;  ali  za  to  nije  nitko  mario.  Nakon  predhodnih  do- 
govaraiija  utanacen  bi  napokon   1.  veljace   1608.  izmedju  nadvojvode  Matije,  ugarske  go- 
spode  i  zastupnika  obiju  Austrija  savez  ili  k  o  n  f  e  d  e  r  a  c  i  j  a,  koja  je  bila  neizravno  na- 
perena  protiv  kraija  Rudolfa.  Stalezi  naime  Izrijekom  t.e  obvezuju,  da  ce  za  sluCaj,  ako  bi 
se  protiv  beckoga  ili  turskoga  iiiira,  kao  i  protiv  njih,  koji  oba  mira  nastoje  odr?,ati,  podigao 
kakav  neprijatelj  ili  ru^itelj,  onisvizajedno  na  noge   ustati  na  obranu  od 
zajednicke  pogibelji,  medjusobno  se  braniti  i  pomagati,  te  svi  Za- 
jedno ziviti  i  umrijeti  (placuit  nobis . . .    confoederare,    firmumque    et    inviolabile 
foedus  inire . . .  ea  conditione,  quod  si  nimirum  temporis  succesu  propterea,  vel  contra  trans- 
actionem    Viennensem    et   Turcicam 
nuperrime  conclusam,  quani  servare 
intendimus,   nobis,   regnis,   provinces 
et  patriis  nostris,  aut  eiusdem  com- 
membris  et  confoederatis,  hostis  aut 
turbator  aliquis  ingrueret,  extunc  nos, 
ac  omnes  status  et  ordines  tarn  regni 
Hungariae  quam  archiducatis  utrius- 
que  Austriae  mutuis  auxiliis  et  sup- 
petiis,  nobis  et  nostris  commembris 
et  confoederatis,  non  defuturis,  sed 
tanquam  in  communi  periculo  perso- 
naliter  insurgere,  nos  et  nostros  omnes 
et  singulos,  ratione  pacis  et  confoede- 
rationis  huius  interessatos  tueri,  de- 
fenders juvare    et   propterea   simul 
vivere    et    mori,  teneri  et  obligatos 
esse).  Znacajno  je,  da  s  torn  konfede- 
racijom  nijesu  bill  sporazumni  neka 
katolicka  gospoda,  narocito  ugarski 
biskupi;  pa(3e  gjurski  biskup  Deme- 
trije  Napragy  ulozio  je  u  ime  svecen- 
stva  prosvjed  i  izjavio,  da  izprave  ne 
te  podpisati.  Njegovu  prosvjedu  pri- 
druiili  su  se  takodjer  ban  Ivan  Dra§- 
kovi(i  i  grof  Tomo  Erdedi,  Tomo  Na- 
da2di    i    jo§    neki    svjetovnjaci.    Ali 
ostala  gospoda  stala  su  rogoboriti  i 
prijetiti,  paCe  Juraj  Thurzo  predlagao 
je,  da  se  kao  niStarije  s  prozora  str- 
moglave  svi,  koji  ne  bi  htjeli  podpi- 
sati. Nadbiskup  ostrogonski  ForgaC  uza  sve  to  nije  prijetnjama  popustio,  dok  je  zagrcbaCki 
biskup  Siniun  Bratulic  potajno  u  Zagreb  pobjegao  (inatura  sibi  fuga  consulente);  ost.ila  du- 
hovna  i  svjetovna  gospoda  redom  su  uz  prosvjed  izpravu  podpisala.  Qrof  Tomo  Erdedi  i 
ban  Ivan  Draskovic  podpisali  su  izpravu  i  snabdjeli  ju  svojim  peCatom  tek  3.  vcljaCe:  ali 
ban  DraSkovie  namah  je  zatim  sa  znanjem  i  dozvolom  nadvojvode  Matije  poSao  u  Prag, 
da  se  pred  kraljem  radi  podpisa  opravda,  te  u  njcga  podjedno  izradl.  da  mu  podijell  grad 
Devin  na  uSdu  Morave  u  Dunav  (. . .  Draskovych  vero  Pragam  purgandl  animo  et  arcis 
Deven  potinndac  contendcntibus). 

Nadvojvodi  Matiji  bilo  je  osobito  stalo,  da  se  i  hrvatsko  kraljevstvo  prldruii  savezu 
protiv  kraija  Rudolfa.  Stoga  je  banu  Ivanu  Dra§kovi(*u  dao  jedan  primjerak  izprave  o  kon- 


KRALJ  MATIJA  11. 

Po  izvnrnoj  slici,  koja  se  Cuva  u  usarskoj  ze- 
maljskoj  zbirci  slika  u  BudimpeSti. 


462  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

lederaciji  (iia  kojoj  je  bilo  podpisano  48  ugarskih  i  36  austrijskih  stalezkih  clanova),  da  ju 
u  iirvatsko-slavonskom  saboru  procita  i  proglasi.  Ali  Draskovic  ponio  je  izpravu  sa  so- 
Dom  u  l^rag,  jamacno  ni  iie  misled,  da  je  tirvatskim  stalezima  posalje.  Pa  tako  se  nije.  ni 
na  saOoru  lirvatsko-slavonsKom,  koji  se  je  malo  zatim  u  biskupskom  gradu  u  Zagrebu 
Z6.  veijace  sastao,  iiijediiom  rijecju  spomenula  pozunska  koniederacija.  Sabor  je  pace,  ko- 
jemu  je  opet  u  odsutnosti  banovoj  predsjeaao  biskup  Bratulic  s  banovcem  Mrnjavcicem, 
zakljucio,  da  u  siucaju,  kad  bi  se  kraljern  Kudoliom  zakazani  pozunski  sabor  u  ozujku  sastao, 
imadu  hrvatsko  kraijevstvo  zastupati  jos  prosie  godine  izabrani  poklisari  Mrnjavcic  i  Kito- 
nic,  te  se  drzati  one  iiistrukcije,  koju  bijaiiu  tada  primiii.  Ocito  je  dakle  bilo,  da  se  hrvat- 
sko-slavonski  stalezi  nijesu  dali  skloniti,  da  se  dignu  protiv  svoga  zakonitoga  kralja.  To  je 
potaklo  nadvojvodu  Matiju,  da  se  izravno  obrati  na  biskupa  Sirnuna  Bratulica.  U  vrlo  uljud- 
nom  i  ijubeznom  pismu,  izdanom  u  Becu  18.  ozujka  1608.  nastoji  Matija  predobiti  biskupa 
ovako:  »Castni  i  iskreno  nama  Ijubljeni.  Ne  dvojimo,  da  ti  je  poznato,  sta  se  je  sve  nedavno 
u  Pozunu  za  probit  Ugarske  i  podloznih  joj  strana  jednodusno  odlucilo,  i  kako  se  je  izmedju 
Ugarske  i  Austrije  utanacila  nova  koniederacija.  Jedan  primjerak  tih  zakljucaka  i  konfede- 
racije  zapovjedili  smo  uruciti  velemoznomu  Ivanu  Draskovicu  od  Trakoscana,  da  ga 
onamo  odnese,  te  stalezima  i  redovima  tih  kraljevina  predade.  No  buduci  da  u  to  ime  nije 
dosad  nista  iz  onih  krajeva  nama  pisano,  sumnjamo  s  razlogom,  da  li  je  sto  prema  nasoj  na- 
mjeri  onamo  stiglo,  narocito  jer  je  receni  Draskovic  s  nasom  blagoliotnom  dozvolom  nakon 
svrsena  sabora  ravno  u  Frag  odputovao.  Ako  dakle  preko  nasega  ocekivanja  nije  ona  uta- 
nacenja  onamo  poslao,  vec  ih  je,  sto  dvojimo,  sa  sobom  u  Frag  odnesao:  to  time  tebi,  kao 
primasu  onoga  kraljevstva  (tanquam  istius  regni  p  r  i  m  a  t  i)  saljemo  jos  jedan  primjerak, 
trazeci  od  tebe  blagonaklono  (perbenigne),  da  ga  ne  samo  svagdje  objavis,  nego  takodjer 
niposto  ne  smetas,  da  svima  do  znanja  dodje,  pa  da  svi  vrse  ono,  sto  je  zakljuceno.  Saljemo 
takodjer  recenim  stalezima  i  redovima  onoga  kraljevstva  nase  pismo  o  posebnoj  i  osobnoj 
insurekciji,  pa  se  nadamo,  upiruci  se  o  tvoju  blagonaklonost  prema  nama,  da  tvoja  briznost  i 
pravicnost  ne  ce  nista  propustiti,  sto  bi  po  tvojoj  spoznaji  moglo  biti  na  obranu  i  napredak  one 
pokrajine«.*  Nadvojvoda  Matija  trazi  dakle  ovim  laskavim  pismom  od  biskupa  ni  vise  ni  manje, 
nego  da  uz  proglasenje  konfederacije  podigne  u  hrvatskom  kraljevstvu  za  borbu  protiv  kralja 


*  Evo  toga  znamenitoga  pisma  u  izvorniku  na  latinskom  jeziku: 

Matthias  Dei  gratia  archidux  Austriae,  dux  Burgundiae  etc.,  comes  Tyrolis  etc.  et  regni 
Hungariae  gubernator.  Reverende  syncere  nobis  dilecte.  Constare  tibi  non  dubitamus,  quae  proxime 
in  emolumentum  patriae  Hungariae  partiumque  sibi  subiectarum  Posonii  communi  regnicolarum  voto- 
acta,  tractata  et  conclusa  fuerint  et  qualisnam  etiam  inter  regnum  Hungariae  et  Austrian!  nova 
intercesserit  confoederatio,  cum  eorum  omnium  paria,  quin  et  praetactae  confoederationis  exem- 
plar unum  in  specie  magnifico  Joanni  Draskouith  de  Trakostian  etc.  isthuc  deferendum  statibusque 
et  ordinibus  regnorum  istorum  exiiibendum  tradi  et  assignari  iusserimus.  Quo  nomine  cum  nihil 
iiucusque  ad  nos  ex  partibus  istis  perscriptum  sit,  non  abs  re  dubitamus,  an  secundum  nostram  in- 
tentionem  ea  isthuc  perlata  extiterint,  maxime  quod  dictus  Draskouith  ex  nostro  benigno  indultu 
et  licentia  absolute  eo  conventu  hinc  recta  Pragam  discesserit.  Quod  si  itaque  eandem  conclusionem 
praeter  nostram  expectationem  minus  isthuc  transmisisset,  secumque  Pragam,  quod  non  speramus, 
abstulisset,  hisce  omnium  paria  tibi,  tanquam  regni  istius  primati,  denuo  communicamus,  abs  te  perbe- 
nigne postulantes,  ut  ea  non  modo  ubique  publicare,  sed  etiam  ad  omnium  notitiam  perveniant  atque 
iuxta  id,  quod  conclusum  est,  ab  omnibus  observentur,  efficere  haud  gravare  velis. 

Transmittimus  etiam  praedictis  statibus  et  ordinibus  regni  istius  literas  nostras  particularis 
et  personalis  insurrectionis  spe  indubia,  tuaque  erga  nos  benevolentia  freti,  te  nihil  eorum,  quaecun- 
que  in  defensionem  et  emolumentum  patriae  istius  pertinere  cognoveris,  pro  tua  solertia  et  dexteri- 
tate  praetermissurum.  Quod  reliquum  est  tibi  gratia  et  benignitate  nostra  bene  propensi  sumus.  Da- 
tum Viennae  Austriae  decima  octava  die  mensis  Martii  anno  Domini  millesimo  sexcentesimo  octavo. 
Mathias  m.  p,  Nagmihaly  m.  p. 

Naslov:  Reverendo  fratri  Simoni  Bratulith,  episcopo  Zagrabiensi,  ordinis  divi  Pauli  primi 
eremite,  ac  sacrae  cesareae  regiaeque  maiestatis  consiliario,  syncere  nobis  dilecto. 

P  r  i  p  i  s  a  n  o :  1608.  2.  aprilis  exhlblte  sunt  Zagrabie. 

Nadbiskupski  arkiv,  Politicum,  6/76. 


UQOVOR  U   LIBNU  25.  LIPNJA    1608. 


463 


ioi  i  obci  ustanak,  koji  bi  imali  prema  po^unskirn  zakljuccima  voditi  grof  tomo  Erdedi  i  Jurai 
Keglevic  (in  Croatia  dominum  Qeorgium  Keglevics  et  Tliomam  Erdody  magistrum  taver- 
nicorum).  Ali  biskup  Simun  Bratulic  nije  sc  ni  maknuo,  da  bi  i§ta  ucinio  u  prilog  nadvoj- 
vodi  Matiji  i  konfederatima.  Nasuprot  se  je  svima  silama  trsio,  da  uzdrzi  hrvatsko  kraljev- 
stvo  u  vjernosti  prema  kralju  Rudolfu.  Lavantinski  biskup  i  namjestnik  nadvojvode  Ferdi- 
nanda  Jiiraj  Stoboeus  pi§e  iz  Stajerskoga  Gradca  15.  svibnja  1608.  biskupu  Simunu  Bratu- 
licu:  »Netom  sam  primio  tvoie  pismo.  Ne  mogu  ti  re6i,  kako  me  je  obradovalo.  Potvrdilo 
mi  je,  §to  sam  prij'e  i  sam  osjecao,  da  je  lazna  bila  ona  glasina,  koja  se  je  ovdje  razturila  o 
dvojbenoj  v^jeniosti  tVojoj  prema  caru . . .  To  je  ne  samo  mcnl,  nego  i  prejasnomu  nadvoj- 
vodi,  kojem.  sam  tvoje  pismo  dao  citati.  drago  i  ugodno,  da  i  ostali  velikaSi 
onogakraljevstvaostajustalniu  vjernosti  prema  caru  (caeteros 
Quoque  istius  regni  proceres  in  fide  caesaris  constantes  permanere).  Bogovi  neka  njihovu 
odluku  utvrde,  te  udijele  pobjedu  onima,  koji  vjeru  drze.  O  toku  bratskoga  razdora  ne  imam 
druge  (vijesti),  nego  da  obima  dnevice  vojska  u  pomoc  pritje^e . . .  Jo§  bi  mi  ovih  dana 
javljeno,  da  se  je  i  ostrogonski  kardinal  (ForgacJ)  odmetnuo  (i  doSao)  u  tabor  nevjernika 
(perduellium),  ali  to  mi  se  cini  jedva  istini  podobno . . .« 

Medjutim  bija§e  nadvojvoda  Matija  skupio  cete  svojih  pristaSa  u  Ugarskoj  i  obima 
Austrijama,  te  15.  travnja  1608.  ostavio  BeC  i  poSao  na  Moravu,  gdje  su  se  19.  travnja  i  mo- 
ravski  stalezi  pridruzili  konfederaciji.  Iz  Morave  presao  je  sa  20.000  vojske  u  CeSku,  te 
je  10.  svibnja  stigao  u  Caslavu.  Ocekivao  je,  da  ce  mu  se  pridruziti  i  ce§ki  stalezi,  ali  ti  s6 
nijesu  odazvali  njegovu  pozivu.  Medjutim  je  vec  prije  Spanjoiski  poslanik  San  Clemente 
stao  posredovati,  da  se  braca  i  njihovi  privr2enici  pogode,  pa  da  se  u  posljednji  (5as  za- 
prijeci  otvoreni  rat  izmedju  kralja  i  nadvojvode.  Tako  se  je  pocJelo  dogovarati  i  pogadjati. 
i  to  11.  lipnja  u  Dubecu,  zamku  tri  sata  iztodno  od  Praga.  Cara  i  kralja  zastupao  je  pogla- 
vito  kardinal  Dietrichstein,  a  nadvojvodu  Karlc  od  Zerotina;  posredovali  su  pak  Spanjolski 
poslanik  i  papinski  nuncij.  Da  izvojSti  §to  povoijnije  uvjete,  nadvojvoda  se  je  Matija  s  voj- 
skom  sve  vise  priblizavao  Pragu,  tako  da  je  napokon  premjestio  svoj  tabor  u  Sterbohol, 
tek  jednu  milju  daleko  od  glavnoga  grada  CeSkoga. 

Medjutim  bijase  kraij  Rudolf  jo§  ne§to  poku§ao,  da  odoli  svome  bratu.  On  je  naime 
Ivana  Draskovica,  koji  je  jo§  uvijek  boravio  u  Pragu,  potvrdio,  doticno  ponovno  imenovao 
za  bana,  podijelio  mu  za  odStetu  dosadanjih  sluzba  grad  Devm  u  Ugarskoj,  koji  je  dosad 
ivan  Keglevic  drzao,  a  onda  ga  je  odpremio  u  Hrvatsku,  da  okupi  narod  oko  sebe  protiv 
nadvojvode  Matije  (ad  confirmandos  in  fidelitate  Croatorum  animos  dimissus  est).  Ali  je 
ban  Draskovic  bio  lo§e  srece,  jer  ga  je  na  putu  nadvojvoda  Matija  zarobio,  te  onda  uza  se 
pridr2ao  (ab  archiduce  Matthia  interceptus  et  in  castris  detentus).  Tako  je  hrvatsko  kraljev- 
stvo  u  najosudnije  vrijeme  ostalo  bez  bana.  Stale2i  su  se  lirvatsko-slavonski  doduSe  4.  lip- 
nja 1008.  opet  sastali  u  biskupskim  dvorima  u  Zagrebu,  sazvani  »pod  peCatom  gospodina 
bana«;  ali  kako  bana  zaista  nije  bilo  u  Hrvatskoj,  proglasili  su  svoj  sastanak  samo  »ob<5  i  m 
.dogovorom«  (generale  colloquium),  a  nipoSto  zakonitim  saborom.  kojega  bi  zakljuCci 
vrijedili  za  Citavu  zemlju.  Ba§  s  istoga  razloga  nijesu  se  ni  citala.  dotiCno  proglaSivala 
pisma  kralja  Rudolfa  i  nadvojvode  Matije,  vec  bi  to  odiofcno  na  budu<ii  zakoniti  sabor  (Ft 
quia  praesens  dominorum  conventus  propter  absentiam  domini  bani,  ut  praemissum  est,  pro 
congregatione  non  sit  habitus:  Ideo  literarum  etiam  tarn  suae  maiestatis  quam  serenissimi 
archiducis  Austriae  Matthiac  regno  sonantium  lectio  ad  congregationem  proxime  futuram 
difertur).  Stale2i  su  se  time  mudro  uklonili  svakoj  odrjeSitoj  izjavl  budi  za  kralja  budi  za 
nadvojvodu.  Jo§  su  odredili,  da  budu(Ji  sabor,  ako  bana  ne  bi  bilo,  imadu  sporazumno  sa- 
zvati  veliki  2upani  (Toma  Frdedi  za  varaidinsku  2upaniju.  a  banovac  Krsto  MrnjavCi^  za 
zagrebaCku  i  kri2eva5ku). 

Napokon  svrSili  su  sc  ipak  dogovori  izmedju  pouzdanika  Rudolfovih  i  Matijinih.  koji  se 
bijahu  na  posljedku  prcselili  u  L  i  b  e  n  tik  do  Praga.  Bilo  ie  to  24.  lipnja  1608.,  a  namah 
sutradan  (25.  lipnja)  podpisao  je  kralj  i  car  Rudolf  izpravu  o   utanaCenom   ugovoru.   Tim 


464  KRALJ  RUDOLF  (1576.— 1608.). 

ugovorom  ustupio  je  Rudolf  svome  bratuUgarskus  pridruzenim  i  podloznim 
kraljevinama  (ac  partium  regnorumque  illi  incorporatorum  et  subiectorum),  A  u  s  t  r  i  j  u  i 
M  0  r  a  V  u,  dok  se  je  Matija  odrekao  njemu  u  prilog  svojih  prava  na  Tirolsku  i  prednjo- 
austrijske  zemlje.  Suvise  predaje  Rudolf  svome  bratu  krunu  sv.  Stjepana,  rjesava  sve  zitelje 
Ugarske  i  pridruzenih  kraljevina  zakletve  vjernosti  i  pristaje,  da  Matiju  okrune  za  svoga 
kralja.  U  Ceskoj  ostaje  kraljem  Rudolf;  ali  se  vec  sada  proglasuje  Matija  njegovim  budu- 
cim  nasljednikom.  Privrzenicima  obiju  stranaka  navijesta  se  obca  amnestija;  Matija  ostavit 
ce  CeskUj  a  Rudolf  razpustit  ce  svoje  cete.  Dva  dana  iza  podpisanoga  ugovora  donijelo  je 
sjajno  poslanstvo  s  kardinalom  Dietrichsteinom  na  celu  krunu  sv.  Stjepana  u  Matijin  tabor 
u  Sterbohol,  gdje  se  je  predaja  krune  zavrsila  sjajnom  gostbom.  Mjesec  dana  iza  toga, 
29.  srpnja  1608.  saziva  vec  Matija  »po  Bozjoj  milosti  odredjeni  kralj  Ceske  i  nadvojvoda 
Austrije«  iz  Beca  staleze  ugarske  na  sabor  u  Pozun  za  29.  rujna.  U  pozivnici  javlja  Matija 
stalezima,  kako  se  je  kralj  Rudolf  odrekao  ugarske  krune  te  ju  povratio;  podjedno  je  sve 
podanike  rijesio  prisege  vjernosti,  te  im  preporucio,  da  Matiju  za  svoga  kralja  primu,  pro- 
glase  i  okrune.  Dne  18.  kolovoza  opet  poziva  iz  Cesargrada  veliki  zupan  varazdinski  Tomo 
Erdedi  sve  staleze  svoje  zupanije  na  sabor  u  Zagreb  za  2.  rujna,  da  se  izaberu  poklisari  za 
krunitbeni  sabor  u  Pozunu. 

Kralj  Rudolf,  kojemu  je  preostala  ceska  kraljevina  s  nuzzemljama  (osim  Morave)  i 
vladanje  u  Njemackoj,  nije  se  nikako  mogao  prilagoditi  novim  prilikama.  Zamrznuvsi  na 
brata  radio  je  poslije,  i  da  mu  opet  otme  ustupljene  zemlje,  i  da  ga  lisi  nasljedstva  u  Ceskoj. 
Stoga  se  je  porodila  nova  borba  izmedju  brace,  koja  se  je  svrsila  tim,  da  je  Rudolf  god.  1611. 
morao  bratu  ustupiti  i  Cesku.  Odtada  zivio  je  jos  nekoliko  mjeseci  u  kraljevskom  gradu  na 
Hradcanima,  dok  ga  nije  smrt  20.  sijecnja  1612.  oslobodila  muka  i  daljega  ponizenja. 


PRI  LOZI 


klaiC  Hrv.  povj.  III.  (5.) 


30 


P  R  1  L  0  Q    I. 


IZVORl  I  POMAGALA  ZA  POVJEST  HRVATA  U  CeTVRTO  DOBA. 

(1527.— 1740.). 

I.  DOBA  FERDINANDA  I..  MAKSIMILIJANA  I  RUDOLFA. 

(1527.— 1608.). 

A)  Izvorl.  a.  Scriptores  (Pisci).  Za  povjest  Hrvata  u  vrijeme  prvih  triju  Habsbur- 
govaca  slufe  nam  brojni  izvor-pisci  domadi,  ugarski,  austrijski,  niema(5ki,  turski  i  talijanski. 

Burni  zivot  hrvatskoga  naroda  u  XVI.  stoljedu,  a  naroCito  vjeCita  i  krvava  borba  s  Tur- 
Cima  bila  j€  u  prilog  i  domacoj  liistoriografiji  hrvatskoi,  jer  su  pismciii  Ijudi  pomno  biljeiili  zna- 
menite  dogadjaje  svoga  vremena.  Uz  Jurja  Srijtmca,  A.  VranCi(Sa  I  Ivana  Toma§i<ia  naSlo  se  je 
mnogo  muzeva,  koji  su  pisali  latinskim  i  hrvatskini  jezikom  budi  o  pojedinim  zgodama,  budi  <> 
vedim  periodama.  Tako  dopunjuje  TomaSidevu  kroniku  hrvatsku  (Chronicon  breve  regni  CroaUae) 
t>eki  nepoznati  pi  sac  iz  OmiSa  u  Dalniaciji,  koji  je  hrvat&kini  jezikom  sastavio  kratku 
kroniku  o  dogadjajima  XVI.  stolje6a  do  god.  1563.  Oiia  je  saiuvana  tek  u  talijanskom  prijevodu.  a 
§tampana  <>d  I.  Kukuljevica  (Arkiv  za  jugoslavensku  povjestnicu,  kivj-iga  IV.,  p.  4S— 65)  po  prc- 
pisu  slavnoga  historiografa  Ivana  Luci<ia  (Luciusa).  Jednako  je  nepoznati  nam  junak  Si- 
getski,  koji  j<^  zajcdno  s  Nikolom  Zrinskim  god.  1566  branio  re<ieni  grad,  hrvatskrm  jezikom 
opisao  onu  tu2nu  ali  slavn.u  katastrofu.  Ali  i  taj  se  je  hrvatski  izvornik  izgubio;  saCuvan  nam  jc 
samo  latinski  prijevod,  §to  ga  je  slovenski  pisac  Samojk)  Budina  (rodjeni  LjubljanCanin)  na  po- 
nuku  Ivatia  Kisela  od  FuZine  i  Ivana  Aiwrsperga  zgotovio,  te  god.  1568.  u  Beiu  Stampom  izdao. 
Po  svcmu,  §to  Budina  u  pr<;dgovoru  iztiCe,  nw>glo  bi  se  nagadjati,  da  jc  reiieni  spis  izvorm)  lutpisao 
QaSpar  Alapid,  potonji  ban  hrvatsJti. 

Od  domadh  pisaca,  koji  su  pisali  izvorno  latinsJ<i,  na  prvom  je  mjestu  Ivan  Zermegh 
Ct  6.  ruj'ua  1584).  Bio  je  rodoni  iz  kri?.evaiCke  ?.upanile,  te  Je  kao  mladi(^  sudjeiovoo  god.  1527.  I 
1529.  u  lK)rhama  izmedju  Ferdinandovaca  i  Zapoljevaca  u  Slavoniji.  On  je  napisao  povjest  borbe 
iznicdju  Ferdinanda  i  Zapoijc  do  snirti  potonjega  s  napisom:  Historia  reruni  gcstarum  inter  Ferdl- 
naiidum  et  Joanneni  Ungariae  regcs  usque  ad  ipsius  Joannis  obitum,  Amstclodami  apud  Jaco- 
bum  Lepidium,  MDCLXII.  (preStampano  u  zl>omiKu:  Schwandtner  J.  O.,  Scriptores  rerum  Hunga- 
ricarum,  tomtis  II.,  p.  382 — 415).  Osudnc  borbe  s  Turcima  oko  Siska  i  Petrinje  opisali  su  |u- 
na^ki  branitelj  Siska  i  kanonik  Nikola  Mikac  (»Obsldio  Siscicnsis  domiiM  Micatii*  u  zbornUoi 
•Scriptores  reroim  Hungaricarum  minores*  edidit  M.  G.  Kovachich,  tom.  I.  p.  201—205.);  zatim 
zagrebaCki  kanonik  i  poslije  biskup  Nikola  Stjepanid  SelniCki  (1553—1602).  Posljed- 
nji  sastavio  je  dva  spisa:  »Historia  obsidionis  Sisciae*  je  izguWiena  i!i  zamctnuta,  dok  se  ruko- 
pis  spisa  »Historia  obsidionis  Petriniae  et  cladis  Szerdarianac  a.  1596«  Cuva  i  sada  u  arkivn  »t«re- 

30* 


II  PRILOQ   I. 

backoga  kaptola  (Acta  antiqua,  fasc.  99.  nro.  89).  O  buni  Stjepana  Bockaja  kao  i  o  razdoru  izme- 
dju  kralja  Rudolfa  i  nadvojvode  Matije  pisao  je  takodjer  jedan  zagrebacki  kanonik,  po  imenu 
Pavao  Jagustic  (1578 — ■1649.);  njegov  »Rerum  memorahilium  oompendium  (1604. — 1611.)  sa- 
cuvan  nam  je  u  originalu  u  Ijetopisu  hrvatsko-ugarskoga  kolegija  u  Bologni  (Chronologia  col- 
legii  Illyro-Hungarici  Bononiae  fuiidati  ab  anno  1553.  per  reverendissimos  rectores  compendioso 
ac  brevi  calamo  rerum  memorabilium  inoticlam  exhibens).  Jagustic  je  i  sami  bio  kroz  vise  godina 
rektorom  toga  kolegija  (1607. — 1610.),  te  je  poput  svojili  predsastnilta  i  nasljednika  zapisao  ne 
samo  zgode  zavoda,  nego  i  druge  savremene  dogadjaje.  Njegov  »compendiuTn«  zaprema  u  recenoj 
kroinologijj  listove  12. — 106.  U  obce  imade  u  bolonjskoj  kronologiji,  koja  size  od  god.  1553.  do 
1764.,  i  drugih  zanimljivih  biljezaka,  te  ne  bi  bilo  na  odmet,  da  se  bar  u  izvadku  stampom  priobce, 
Sama  kronologija  cuva  se  sada  u  arkivu  jugoslavenske  akademije  (signatura:  IV.  c.  8.).  —  Zanim- 
Ijivo  j'e,  da  je  u  drugoj  polovici  XVI.  stoJjeca  izasla  i  prva  svjetska  kronika  ill  obca  historija  u 
hrvatskom  jeziku,  la  napisao  ju  je  takodjer  zagrebacki  kanonik,  po  imenu  Antun  Vramec 
(1538. — 1587.),  Naslov  je  djelu:  »Kronaka  vezda  znovich  zpravliena  kratka  szlovenzkim  iezikoin 
po  D.  Antolu  pope  Vramcze  kanouniku  zagrebechkomi.  Stampane  v  Luhlane  po  luane  Manldne,  leto 
M.  D.  LXXVIII«.  U  toj  kronici  imade  dosta  podataka  i  za  hrvatsku  povjestnicu,  narocito  iz  god. 
1528.— 1578. 

Kao  neki  prelaz  od  hrvatskih  povjestnicara  k  ugarskim  cini  glasoviti  Nikola  Isthuanffi 
(1535. — 1615.),  prozvan  ugarskim  Livijem.  Rodjen  od  otca  Pavla  i  majke  Jadvige  Qjulajeve  (Qyw- 
lay)  u  Ugarskoj,  bastinio  je  po  majci  grad  i  posjedovanje  Vinicu  u  Slavoniji  (na  zapadu  od  Va- 
razdina),  gdje  je  velik  dio  svoga  zivota  proboravio  d  umro.  Bio  je  u  rodu  i  svojti  s  mnoigim  hr- 
vatskim  porodicama  (ban  Ivan  Draskovic  bio  mu  je  zet),  pa  je  jednako^  utjecao  lu  poslove  hrvatskoga 
kraljevstva  kao  i  ugarskoga.  Sudjelovao  je  ne  samo  na  hrvatsko-slavonskimi  saborima,  nego  i 
u  bojevima  za  obranu  hrvatskogai  kraljevstva,  kao  primjerice  god.  1594.  u  borbama  za  Petrinju. 
Njego'vo  veliko  djelo:  »H  iistori  ar  urn  de  rebus  Hungaricis  libri  XXXIV.«  moze 
i  mora  se  smatrati  glavnim  izvorom  za  ugarsku  i  hrvatsku  povjestnicu  u  vrijeme  prvih 
triju  Habsburga  (1526.— 1606.).  Koliko  se  je  cijenilo  i  radi  ohilatoga  sadrzaja  i  radi  Hjepoga  latin- 
skoga  sloga,  najbolji  je  dokaz,  sto  je,  premda  omasno,  dozivjelo  dosada  pet  izdanja  (prvo 
CoLoniae  Agrippinae  1622.  in  folio  sa  pag.  532  kod  Antuna  Hierata,  zatim  god.  1665.,  nadalje  u 
Koinu  god.  1685.  sumiptibus  Joannis  Wilhelmi  Friessem  bibliopolae,  onda  opet  u  Kolnu  1724.  i 
napokon  1758.  u  Becu,  Pragu  i  Trstu.)  Djelo  vrijedi  osobito  za  drugu  polovicu  XVI.  stoljeoa  i  za 
vrijeme  od  1601.  do  1606.,  jer  je  pisac  kao  &luzbenik  Nikole  Zrinskoga  Sigetskoga,  kao  tajnik 
nadbiskupa  ostrogonsJ:oga  Nikole  Olaha  (1562. — 1568.),  kao  sekretar  ugarske  kancelarije  i  vijecnik 
kralja  Rudolfa  (od  1572.),  i  napokon  kao  mnogogodisnji  zamjenik  palatina  ugarskoga  (od  1582.) 
mnogo  toga  sam  vidiO'  i  doznavao,  sto  je  drugima  bilo  nepoznato.  Narocito  bile  su  mu  pristupne 
sve  sluzbene  izprave,  zatim  drugi  brojmi  spisi,  kao  izvjesca,  pisma  i  t.  d.  Osim  toga  sluzio  se  je 
i  suvremenim  stampanim  djelima,  kao  primjerice  djelom  slavnoga  talijanskoga  historicara  Paola 
Qiovia  (Paulusu  lovius  t  1552.)  &  naslovom  »Historiarum  sui  temporis  Hbrd  XLV«.  Ovom  uzornom, 
u  latinskom  jeziku  pisanom  historijom  nocerijskoga  biskupa  sluzio  se  je  za  vrijeme  do  god.  1547. 
izdasno,  dapace  je  neke  dogadjaje  (kao  primjerice  o  Kocianovoj  vojni  u  Slavoniji  god.  1537.)  male 
ne  doslovce  izpisao.  Specijalno  za  hrvatsku  historiju  onoga  vijeka  Isthuanffijevo  je  djelo  gotova 
riznica;  k  tomu  pise  prijatno  za  hrvatsko  kraljevstvo,  te  vazda  iztice  cast  bana,  kojega  redovito 
zove  podkraljem  (prorex  seu  veteri  nomine  illorum  regnorum  banus).  Ali  ima  u  njega  i  mana.  U 
jednu  ruku  nije  uvijek  posve  tooan  u  oznacivanju  vremena,  te  koji  put  premece  neki  dogadjaj  iz 
jedne  godine  u  predjasnju  ill  potonju;  u  drugu  ruku  prigovaraju  mu,  da  kao  gorljiv  privrzenik  rimo- 
katolicke  vjere  nije  vazda  nepristran  prema  inovjercima.  A  da  je  bio  odlucan  protivnik  novovje- 
raca,  pokazao  je  i  tim,  sto  je  svoj  posjed  Paukovec  blizu  Zagreba  darovao  pO'  biskupu  Bratulicu 
u  hrvatsku  dozvanim  Isusovcima,  i  sto  je  rukopis  svoje  povjestnice  povjerio  znamenitom  poslije 
kardinalu  Petiu  Pazmanu,  koji  ga  je  i  dao  god.  1622.  prvi  put  stampati.  Pored  Isthuaffija  vrijede 
ostaLi  ugarski  historicari  onoga  stoljeca  za  hrvatsku  povjestnicu  kud  i  kamo  manje.  AM  kako  ima  i 
u  njih  podataka,  spomenimo  ih  redom  zajedno  s  njihovim  djelima.  Evo  ih  redom:  Joannis  Mi- 
chaelis  Bruti  »Ungarioarum  rerum  libri  qui  exstant«,  obasizu  god.  1492. — 1552.,  te  su  stam- 
pane u  zborniku  magjar&ke  akademije  (Monumenta  Hungariae  historica,  II.  Scriptores,  tom.  12., 
13.  i  14.  Pest  1863.— 1876.) ;  Francisci  Forgach  de  Qhymes  »De  statu  reipubhcae  Hun- 
gariae Ferdinando,  Johanne,  Maximiliano  regibus  ac  Johanne  secundo  principe  Transylvaniae  com- 
mentarii  1540. — 1572.«,  objelodanjeni  u  istome  zborniku  (tom.  16.,  Pest  1866.);  nadalje  Joannis 
Decii  Barovii  (Barovius)  »Commentariorum  de  rebus  Ungaricis  libri  qui  exstant«  u  istome 
zborniku  (tom.  17.,  Pest  1866.),  a  obuhvata  povjestnicu  god.  1592.— 1598.  Znamenit  je  jos  dnevnik, 
sto  ga  je  vodja  ugarskih  novovjeraca  i  potonji  palatin  Stjepan  Illeshazy  u  magjarskom 
jeziku  napisao,  i  koji  je  takodjer  Stampan  u  recenom  zborniku  ugarske  akademije  (tom.  7.,  Pest 
1863.).  lUeshazyjev  dnevnik  obaseze  god.   1592. — 1603.,    te  se  iztice    velikom    protivstinom    prema 


IZVORI  I  POMAQALA   ZA   POVJEST  HRVATA    U  CETVRTO   DOBA.  m 

njema^kini  Keneralima  u  Ugarskoj.  Djela  izbrojenih  ugarskih  poviestniCara  dopunlujii  bromi  manfi 
spisi,  koje  >e  izdao  Martimis  Qeorjfius  Kovachich  god.  1798.  u  Budtmu  u  dva  svezka  s  na- 
pisom   »Scrip*ores   rerum  Hijnjraricarum  minores  hactemis  ipediti.  synchroni.  aut  proxime  coaevic 

Odkad  su  Habsburgovci  konaCno  oblada'i  URarskotn  i  Hrvatskom,  svc  su  znamemttii  za 
povjest  hrv.itsku  i  izvor-pisci  austriiskih  zenialja.  Od  tih  je  svakako  prvi  Slczanin  Caspar  Ve- 
lius  Ursinus  (za  pravo  Kaspar  Bernhard,  1493. — 1539.),  od  god.  1524.  profesor  beikojfa 
sveu5i!i5ta  za  .'atittske  i  Kr5ke  autore,  a  poslije  dvorski  historioKral  kraija  Ferdinand!  I.  i  odgo- 
Htelj  njejfove  djece.  Ursinus  ili  Bemhard  utopio  se  je  5.  ofujka  1539.  u  Dunavu  kod  Be^a,  valjda 
zato.  §to  se  nije  nikako  mogao  pogadjati  sa  svojotn  2enom.  Kao  dvorski  historiograf  stao  ic  pisati 
o  borbama  kraija  Ferdinanda  s  takmaoem  Ivanoiti  Zapoliom,  ali  je  dotjerao  djek>  svoie  samo  do 
uklfudivo  god.  1531.  Izdao  ga  je  pak  sve  krnje  tek  god.  1762.  prvi  kustos  dvorske  knjiinice 
Adam  Franjo  Kollar  s  napisom:  »Casiparis  Ursrni  Vehi  de  belk)  pannonico  libri  decern.  Fx  codi- 
cibus  manu  exaratis  Caesareis  nunc  primum  in  lucem  prolati.  et  adnotationrbus  necessariis.  di- 
pk>matibus,  litteris  etc.  ex  tabulis  authenticis  (ide  et  diligentia  maxima  excriptis  ilhistrati  .  . 
Virdobonae  1762)«.  Ne  samo  savremeni.  nego  i  nx>derm  povjestniCari  (kao  L.  Ranke)  hvale  djelo 
Ursira,  ko:i  je  pridjevak  Velius  primio  valjda  zato,  Sto  je  zivuiii  neko  vrijeme  u  Rimu  stanovao  na 
hirmku  Velia  izmedju  brda  Pa'atina  i  Esquilina.  Od  potonjih  histori&ra  austrijskih  iz»j<3e  se  oso- 
bito  Fr.  Chr.  Khevenhiller  (t  1650.)  sa  svojim  ogromnim  djektm  »Anna!es  Ferdinandei 
Oder  wahrhafte  Beschreibung  Kaysers  Ferdinand  des  Andern.  In  zwolf  Theilen  mit  vielen  Kupfern. 
Leipzig  1721. — 1722.«  Pisac  doduSe  prikazuje  poglavito  sav  iivot  i  djelovanje  kraija  i  cara  Ferdi- 
nanda II.  od  roroda  do  smrti  (1578. — 1637.),  ali  se  havi  i  povjeSCu  njegovog  otca,  nadvojvode 
Karla,  te  prikazuje  dogadjaje  za.  vladania  kraija  Rudolfa;  pa  stoga  je  njegovo  djek)  (osobito  svezke 
I. — VII.)  znamenito  i  za  posljednja  decenija  XVI.  stoljecia.  SuviSe  su  djehi  pridana  dva  svezka 
portreta  (Conterfet  —  Kupferstich  I.  11.):  u  prvom  su  prikazana  lica  vladarsJtih  porodica.  a  u  dru- 
gom  odliCni  ministri  i  visoki  Castnici,  Tako  su  sa^uvani  portreti  gotovo  svlh  krajiSkih  generala 
hrvatskih  i  slavonskih  od  god.  1578.  do  1608. 

I  povjestnidari  pojedinih  pokrajina  austrijskih  podaju  neSto  gradje  za  historiju  hrvatsku 
onoga  stoljeca.  Tako  je  kranjski  plemi<5  J  u  r  a  j  K  i  s  e  1  od  Fu2hne  napisao  i  ^tampom  izdao  2ivot 
djelovanje  i  smrt  hrvatskoga  generala  Herbarta  Auersperga.  koji  je  poginuo  u  boju  kod  Buda(koga 
22.  rujna.  1575.  Podpuni  naslov  spisa  glasi:  Herbardi  Auerspergj'  baronis  etc  rerum  df»mt  militi- 
aeoue  praeclare  gestarum  gloria  praestantissimi.  vita  et  mors,  ad  salutem  et  oommodum  patriae 
transacta,  et  in  Coruatiae  extremis  finibus  ad  Budatschkum  X.  Calend.  Oct.  in  proeHo  adversus 
Turcas,  omnis  n»emoriae  crudeliss.  Christianorum  salutis  oppugnatores  gloriosissime  oppetita.  A 
Qeorgio  Khisl  de  Kaltenprunn  haereditario  ampJiss.  ditionis  Qoritziensis  dapifero  properanter 
turbulenter  descripta.  Labaci  ex  officina  Joannis  Manlij  M.  D.  LXXV.  I  u  povjestraci  KoruSke.  koju  Je 
napisao  Jeronim  Megiser  u  njemaCkom  jcziku,  imade  raznih  podataka  za  hrvatsku  po- 
vjest naroCito  za  turske  ratove.  Naslov  djelu  je  ovaj:  Megiserus  Hieronymus,  Arwales 
Garinthiae.  Qedruckt  zu  Leipzig  durch  Abraham  Lamberg  im  Jahre  MDCXII.  (1612).  ReCeni  Me- 
giser bio  je  u5itelj  i  polrhistor.  Rodjen  oko  1553.  u  Stuttgartu  izu5io  je  u  TQbingenu;  poslife  je  Wo 
u  ItaHji.  a  onda  je  1590.  doSao  u  Stajerski  Qradac,  gdie  mu  je  nadvojvoda  Karlo  motu  proprio  po- 
dijelio  naslov  »ordinarius  historiographus*.  Ood.  1592.— 1598.  bio  je  rektor  evangelitkogri  gimna- 
zi.u  u  koruSkom  Celovcu.  Iste  god.  1598.  protjeran  bi  za  protureformacije  pod  nadvojvodom  Ferdi- 
nandom  iz  austrijskih  pokrajina,  te  je  onda  poSao  u  NjemaCku,  gdje  ie  iivio  neko  vrijeme  u  Frank- 
furtu  na  Majni,  a  onda  je  postao  izvanrednim  profcsorom  sveu£ili§ta  i  historjografofn  (bestellter 
historicus)  saskoga  kneza  izbornika.  Umro  je  na  putu  u  Linz  god.  1618.  Pisao  }e  o  svemu  i  sva- 
icmu  (o  historiji,  geografiji.  filologiji),  te  ie  ostavi<»  za  sobom  36  razliiitih  djda  (medju  inim  I  tur- 
sku  gramatiku),  Njegovi  »AnnaIes  Carinthiaec  jcsu  oma^no  djek)  (preko  1700  strana).  ali  vrijedc 
z;i  stariju  povjest  vrk>  malo;  tek  za  vrijeme  od  god.  1521.  do  1610.  (strana  1326.— 1716.)  imadu 
pouzdanijih  podataka,  naroiito  za  turske  bojeve.  Osobito  }e  potanko  opisao  Khevenhilkrovu  voinu 
d.  1578.  u  Hrvatskoj  (str.  1604.— 1633.),  za  koju  je  prioheio  i  vH5e  dokumenata. 

Ba.*5  neprekidne  borbe  s  Turcima  pronijele  su  ime  Hrvatske  i  Hrvata  po  zapa<lnoJ  Evropl.  a 
naroCito  po  njemaCkom  carstvu.  Kako  su  po  tadanjem  obiCaju  u  zapadnoj  Evropi  o  svima  znatnijim 
zgodama  Stampali  i  izdavali  »\etete  listiee-,  zvane  u  NjemaCkoj)  Z  e  i  t  u  n  g  (dolirio-nlemaiki  Thel- 
dung,  za  pravo  znadi  vijest),  izaSlo  je  u  XVI.  stoljc(iu  takodjer  broHiih  takovih  Iteti^a  i  o  boievtma 
s  Turcima.  Tako  su  primjerice  razturivali  lete^e  llstifie  o  padu  Bihada,  zatim  o  bolcvima  oko  Sl^ta 
i  Petrinje.  Koji  put  pridali  bi  1  slike  gradova  i  rr.jesta,  m  kole  se  Ie  boriJo.  Takovfh  HstWa 
(Feuilles  volantes)  iza§k>  ie  nekoliko  I  u  Francezkoj  u  fraticuzkom  jcziku.  naroCito  o  pohjedi  kr«- 
dansko)  k^xl  Siska  22.  lipnja  1.593..  i  to  jedan  u  Parizu.  a  drugi  u  Lyonu  (J.  N.  Tomi<5  u  Spome- 
niku  srp&ke  kraljevske  akademije,  XXXI.  Drujfi  razred.  29..  paK.  87.-89.).  BiblioKrafiiu  o  niemU- 
kim    »lete6im    listidmac    sastavio    je  magjarski  spisatell  Kerth^ny  K.  s  napisom:   »Unsrarn  he- 


IV  PRILOQ  I. 

treffende    deutsche    Erstlingsdrucke    1454r-1600.  (Magyarorszagra    vonatkozo    regi    nemet'   n^om- 
tatvanyok.)  Budapest  1880. 

Sve  to  veci  broj  »l'etecih  listica«  o  turskim  ratovima  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  potaknuo  je 
napokon  njemackoga  spisatelia  JeronimaOertla  (Hieronymus  Ortelius,  1524. — 1614.)^ 
da  sastavi  u  njemackom  jeziku  citavo  djelo  o  borbama  Ugarske  i  Hryatske  s  turskom  care- 
vinom.  Napis  toga  njemackoga  dieia  jest:  »Ch  r  on  0  lo  g  i  a  oder  historische  Beschreibung  aller 
Kriegsemporungen  und  Belagerungen  der  Stiidte  und  Festungen  in  Hungern,  Siebenbiirgen  mit  den 
Tiirken  von  1395.  bis  auf  heutige  Zeit.  Niirnberg  1602.«  Receni  Jeronim  Oertl  bio  je  rodom  iz 
Augsburga,  te  je  jos  djecakom  od  15  godina  dosao  na  carski  dvor  u  Bee,  gdje  je  posHje  vrsio  sluzbu 
dvorskoga  prokuratona  i  notara.  Ali  radi  svojeg:a  gorljivoga  pristajanja  uz  pmtestantizam  bio  je 
iztjeran  iz  Austrije  (1580.),  pa  se  je  onda  nastanio  u  Nurnbergu,  gdje  je  i  umro.  Na  ponuku  svoga 
surjaka,  niirnberzkoga  bakrorezca  Ivana  Sibmachtra  (Siebmachera),  koji  je  takodjer  zasnovao  ve- 
liko  djelo  o  grbovima,  izradio  je  Oertl  svoju  kronologiju,  za  koju  ir.u  je  surjak  Sibmacher  racinio 
potrebite  drvoreze  (portrete,  slike  gradova  i  bitaka).  Oertl  se  je  pri  svome  radu  sluzio  poglavito 
»Ietecim  listicimia*,  ;?.li  :i  Puggerovim  relacijama,  pa  i  podatcima,  koje  su  mu  davali  njegovi  znanci 
iz  austrijskih  zemalja.  Poslije  je  njegovo  djelo  vise  puta  izdavano  i  nastavljano;  niapokon  je 
Martin  Meyer  produljio  prikazivanje  do  svrsetka  godine  1664.,  te  je  djelo  slijedece  godine 
izdao.  Naslov  ovome  izdanju  jest:  »Ortenus  redivivus  et  continuatus  oder  der 
ungarischen  Kriegs-Emporungen  historische  Beschreibung  etc.  .  .  .  von  Hieronymus  Ortelius  und 
Martin  Meyer.  Qedruckt  zu  Frankfurt  am  Mayn  bei  Daniel  Fievet  im  Jahr  1665. «  U  torn  izdanju 
u  jednoj  knjizi  a  u  dva  dijela  potjece  prvi  dio  do  god.  1607.  od  Oertla,  ?.  drugi  od  1607.  do  1665. 
od  Mayera.  I  drugi  dio  obiluje  brojnim  ilustracijnma,  medju  kojima  je  i  lik  samoga  Jeronima 
Oertla.  Izdavac  pak  citavoga  djela  jest  »Paul  Fiirsten,  K'unst-  und  Buchhandler  in  Niirnberg*. 

Narodi  zapadne  Evrope  nijesu  se  medjutim  zanimali  tek  za  tezku  borbu  Ugarske  i  Hrvatske 
s  Turcima,  nego  i  za  same  Turke,  koji  su  tada  prijetili  i  Italiji  i  Njemiackoj.  Zanimalo  ih  znati 
slariju  p-ovjest  Turaka  i  njihovih  sultana,  kao  i  drzavne  i  vojnicke  uredbe  njihove.  U  torn  ih  je 
pogledu  prvi  potanje  poucio  Hrvat  Bartol  Georgijevic  (gledaj  o  njemu  radnju  Cedo- 
mila  Mijatovica  u  44.  knjizi  Rada  jugoslavenske  akademije  pag.  108.— 121.),  koji  je  trinaest  godina 
(1528. — 1541.)  proboravio  u  turskom  suzanjstvu,  prosao  veliki  dio  carstva  turskoga  u  Evrop!  i 
Aziji,  proucio  vjeru,  obicaje,,  drzavne  i  vojnicke  uredbe,  pa  i  povjest  Turaka  i  mjihovih  sultana,  pa 
se  onda  s  hodocastnicima  iz  Jeruzolima  vratio  u  krsoansku  Evropu.  Pod  konac  1543.  desio  se  je 
u  Nizozemskoj,  te  je  ondje  poceo  izdavati  svoje  spise,  od  kojih  su  najpoiznatiji :  »De  Turcarum 
ritu  et  caereraonlis«  (Antwerpen  1544.),  »De  afflictione  tarn  captivorum  quam  etiam  sub  Turcae 
tributo  viventium  Christianorum«  (In  veteri  Vangionum  Vormatia  1545.),  i  napokon  »De  origine 
imperii  Turcorum  eorumque  administratione  et  discip!ina«  (prvi  put  u  Leydenu  1553.,  a  poslije  u 
Wittenbergu  1560.  i  1562.  s  predgovorom  Filipa  Melanchthona).  Ovi  spisi  poplavili  su  ci-tavu 
Evropu,  dozivjeli  brojna  izdanja,  a  pojedini  prevedeni  su  i  na  razne  evropske  jezike  (na  francuzki 
1544.,  njemacki  1558.,  holandezki  1544.,  poljski  u  Krakovu  1548.,  ceski  u  Pragu  1567.  i  u  Olomucu 
1576.).  Qod.  1552.  pnsao  je  Georgijevic  u  Rim,  gdje  je  izdao  sve  spise  svoje  u  jednom  svezku;  god. 
1555.  desio  se  je  u  Napulju,  odakle  je  pisao  pdsmo  poljskomu  prepostu  Adamu  Konar&komu.  Umro  je 
god.    1560.  u   Rimu. 

U  svojem  djelcu  »De  origine  imperii  Turcarum«  prikazao  je  Georgijevic  zivotopis  turskih 
sultana,  te  je  ovima  zivotopisima  pridodao  dvanaest  portreta  sultansfcih  u  obliku  medaljona.  Al* 
trebalo  je  prikazati  historiju  Turaka  i  po  njihovim  vlastit-m  izvorima.  To  je  pokusao  njemacki  uce- 
nijak  Ivan  Lowenklau  (1533. — 1593.)  iz  Amelbeuerna  u  Westfalenu.  Lowenklau  ili  L  e  un- 
ci a  vius  bio  je  povjestnicar  i  klasiicki  filolog,  ali  se  je  bavio  i 'orijentalnim  jezicima,  narocito 
turskim.  On  je  poglavito  po  turskim-  izvorima  izdao  dva  latinski  pisana  djela;  jednomu  je  naslov: 
»ATinales  sultanorum  Othmanidarum,  a  Turcis  sua  lingua  scripti,  a  Johanne  Leunclavio  latine  red- 
diti,«  Francofurti,  prvo  izdanje  1588,  a  drugo  1596j;  —  a  drugomu:  »Historiae  musulmanae  Tur- 
corum de  monumentis  ipsorum  exscriptae  libri  XVIII.  Francofurti  apud  heredes  Andreae  Wecheli 
1591.«  Prvo  djelo  obaseze  povjest  turskih  sultana  do  1550.,  dotiono  (u  drugom  izdanju)  do  1587., 
drugo  djelo  dopire  do  god.  1552.  Narocito  u  prvom  djelu  o  sultanima  ima  podataka  i  za  hrvatsku 
IK>vjest,  kao  o  pobjedi  bana  Tome  Erdeda  kod  Slunja  god.  1584. 

U  novije  vrijeme  nastoje  magjarski  povjestnicari,  da  iz  glavnih  izvor-pisaca  turskih  prirede 
izvadke,  koji  se  ticu  historije  ugars^ke  (i  hrvatske).  Tako  izdaje  magjarska  akademija  zbornik  »T6r6k 
'magyarkori  tortenelmi  emlekek«  u  dva  odjela;  u  drugom  odjelu  (irok),  priobcio  je  Jo'Sip 
T  h  u  r  y  dosad  dva  svezka  izvadaka  iz  turskih  izvor-pisaca  15.  i  16.  stoljeca  (Torok  tortenetirok). 
Za  nasu  periodu  vrijedi  narocito  drugi  svezak  (Budapest  1896.),  koji  obaseze  doba  od  pada  Beo- 
grada  do  pada  Sigeta  (1521.— 1566.),  i  u  kojem  su  priobceni  u  magjarskom  prijevodu  iili  izvadku 
pisci:  Lufti  pasa,    F  e  r  d  i,    Dzelalzade    M-ustafa,  Sinan    caus    i  Cat'b    Muhamed.    —    Od    potonjih 


il: 


IZVORI   I   POM.AQALA   ZA   POVJEST  HRVATA    U  CETVRTO  DOBA.  y 

Ijetopisaca  turskih  spomeiva  su  vrijedni  Naima  i  PeCevi  (Ibrahim  efetidi  PeCujlija),  kojc  ie 
mnogo  upotrebliavao  Josip  Hammer  za  svoie  monumentaino  djek)  »OeschJchte  des  osmanischen 
Reiches*  (osobito  tre6i  i  Setvrti  svezak). 

DovoIhk)  podataka  za  hrvatsku  povjest  podavaju  k>§  talijonski,  naroiito  m  1  e  t  a  C  k  i 
izvor-plsci.  Medju  njima  iztiCe  se  Q.  N.  Dogl  io  n  i  sa  svoiom  »Historia  Venetiana  sino  aira(nno) 
I597«,  koja  je  izasla  u  MIetcima  1598.  kod  D.  Zenara.  Osobito  zanimljivo,  ali  pristrano  i  u  prilog 
Mletcima  jest   djelce<  koje   ie   napisao   zadarski   nadbiskup     Minucio    Minuci     s    naslovom: 

•Historia  degli  Uscochi  scritta  da ,  arcivesccvo  di  Zara.  Co  i  i>rogressi  di  quella  gente  sino 

all'  a(nn<>)  1602c,  Dielce  obuhvada  63  lista,  te  priCa  povjest  Uskoka  do  1.  studenoga  1602;  po- 
slije  je  mletaCki  redovnik  i  pisac  poznatoga  djela  o  crkvenom  saboru  u  Tridentu,  po  imenu  Paoln 
Sarpi  (1552. — 1623.)  nastavio  Minucijevo  djelo  do  god.  1613.  (Aggionta  all'  Historia  degli  Us- 
cocchi  di  Minuccio  Minucci  sino  all'  a(nno)  1613.)  Napokon  je  izaila  jo§  jedna  kontinuacija  od  Sar- 
pija  sve  do  god.  1616.  OVenetia,  Rob.  Meietti,  1626).  Znaiajno  je,  da  se  je  poslije  na§ao  jedan 
taHjanski  trgovac,  po  imenu  Giovanni  iz  Ferma  (rodjen  god.  1558.),  koji  je  ustao  na 
obranu  to!i  ozloglasenih  Uskoka,  te  >e  nekako  iza  god.  1621.  napisao  spis,  u  kojemu  ie  u  obliku 
dialoga  pobijao  nepravedne  prigovore  Uskocima.  Giovanni  zivio  je  kao  trgovac  na  Rijeci  i  u  hr- 
vatskom  primorju  punih  47  godina,  te  je  jamaCno  dobro  iy>znavao  Uskoke,  njibov  i'wot  i  niihove 
tczn)<;.  Obrambeni  spis  njegov  ostao  je  medjutim  neStampan,  te  se  ie  iuvao  u  kr-  srediSnjem  arkivu 
u  Firenci;  tek  1877.  izdao  ga  je  dr.  Franjo  RaCki  s  napisom:  »Prilog  za  povjest  hrvatskih  Uskoka* 
(Starine   jugoslavenske   akademije,   IX.,   p.    172.— 256.). 

b.  Monumenta  (Spomenici).  Za  hrvatsku  povjest  u  vrijeme  prvih  triju  Habsburgovaca 
vrijede  kud  i  kamo  vise  od  izvor-pisaca  nebrojeni  pismeni  spomenici,  sahranieni  po  a  r  k  i- 
vima  u  Zagrebu,  Budimp^sti,  Becu,  Stajerskom  Gradcu,  Ljubljani,  Mletcima  i  Rimu.  Tu  je  toliko 
blago   sahranjeno,   da   se   ne^e   mo^i   nikada   do  kraja  izcrpiti. 

Izmedju  spomenika  na  prvom  su  miestu  zapisnici  hrvatsko-slavonskih  sa- 
bora  (Protocolla  generalium  regni  congregationum).  Kako  su  se  za  vladanja  Habsburga  redovito 
obdriavali  salwri  hrvatski  i  slavonski,  gdje  koje  godine  i  vi§e  puta,  stalo  se  je  u  obliku  zapisnika 
bilje2iti  zakljuCke  (articuli)  sabora,  koii  su  se  eventualno  podastirali  kralju  na  potvrdu,  pa  sn 
onda  vrijedili  kao  zakoni.  Saborski  zapisnici  od  1527.  do  1557.  jesu  koje  gdje  razasuti  (kao  po 
arkivima  u  Be<Ju,  BudimpeSti  i  Kormendu);  zapisnici  od  god.  1557.  pa  do  1831.  pohranjeni  su  u  kr. 
zemaljskom  arkivu  u  Zagrebu,  te  su  uvezani  u  dvanaest  svezaka  u  foliju.  Prvi  svezak  sadriSaje 
saborske  zapisnike  od  1557.  do  1601.;  drugi  1601—1635.;  treei  1635.— 1690.;  ^etvrti  1691.-1709.; 
peti  1710.-1728.;  §esti  1729.-1738.;  sedini  1739.-1744,;  osmi  1745.— 1752.;  deveti  1753.-1761.; 
deseti  1672.-1777.;  jedanaesti  1790.-1808.;  dvanaesti  1809.— 1831.  —  U  tima  zapisnicima  sadrfana 
je  ogromna  gradja  ne  samo  za  nutarnju  historiju  hrvatskoga  kraljevstva,  nego  i  za  driavopravne 
i  politiike  odnose  niegove  prema  Ugarskoi  i  austrijskim  zemljama.  Jedan  dio  tih  zapisnika  ^tampan 
je  ve6  u  zborniku  kr.  ugarske  akademije,  §to  su  ga  priredili  magjarski  u^enjaci  FraknAi  Vilim 
dr.  i  Kfiroiyi  Arpad  dr.  pod  naslovom:  Monumenta  comitialia  regni  Hungarfae  (1526.-1606.)  u 
jedanaest  svezaka  (I. — XI.  Budapest  1874. — 1899.)  U  tom  zborniku  su  uz  ugarske  sabore  prk)b(ieni 
takodjer  spisi  i  zapisnici  hrvatsko-slavonskih  sabora  za  doba  1526. — 1605.  Pored  saborskih  za- 
pisnika Cuvaju  se  u  zemaljskom  arkivu  u  Zagrebu  takodjer  saborski  spisi  (A  eta  generalium 
regni  congregationum)  od  god.  1500. — 1872.,  kojima  se  dopunjuju  i  obiaSnjuju  vi§e  puta  odvi5e 
kratki  zapisnici.  Ali  tih  spisa  imade  vi5e  tek  za  17.  stoljeiie;  za  16.  stolje^e  imade  ih  razmjcmo 
malo,  jer   su  ili   koje   kuda   razneseni   iH  posve  propali. 

Uz  saborske  zapisnike  i  spise,  koji  su  podloga  za  prouCavanje  i  prikazivanjc  hrvatskc 
historije  u  vriicme  Habsburgovaca,  podaju  nrnogo  gradje  razni  spomenici,  koji  se  ti^u  ratovanja 
s  T  u  r  c  i  m  a,  kao  i  osnivanja,  razvitka  i  uredjivanja  krajine  hrvatsko-sJavonske. 
Tih  spomenika  imade  veliko  obilje  u   razliCitim  arkivhna   u   Be(3u   (dr^avtmm,   ratnoni  ;- 

jalnom),  zatim  u  zemaljskim  arkivima  u  Stajerskom  Gradcu  i  Ljubljani.  Obilje  je  toliko.  u.i  >v  iie 
mo2e  gotovo  sve  ni  upotrebiti.  \et  troba  tek  glavne  stvari  izabirati.  Jcdan  dk)  tc  gradje  pri- 
ob(iio  je  §tampom  Radoslav  Lopa§i6  u  dva  izdanja;  jednomu  jc  naslov:  »Spomenlcl 
hrvatske  krajine.  knjiga  I.— III.,  Zagreb  1884.— 1889.  (Monumenta  spectantia  hlstoriam  Sla- 
vorum  meridionalium,  XV.,  XVI.,  XX.,  edidit  academia  scientiarum  et  artium  Slavorum  mcridlona- 
lium);  a  drugomu:  »Prilozi  za  povjest  Hrvatskc  XVI.  i  XVII.  vlJcJca  Iz  §ta- 
jcrskoga  zemaljsknga  arkiva  u  Grade U€  (Starine  Jugoslavenske  ak«demije  XVII.  p 
151.— 231.  i  XIX.  p.  1.— 80.).  Prvo  djelo  donosi  gradju  za  historiju  hrvatske  I  slavonskc  krajine 
od  god.  1531.  do  1737.,  drugo  dopuniuie  tu  gradju  za  16.  stoljc<fe.  a  poncSto  i  za  sedamnaesto.  Nc- 
umorni  Lopa!si<*  ostavk>  je  jo§  obilatu  neitampanu  gradju  iz  rcienfh  J  drugih  arkiva,  medju  njom  I 
hrvatska  pisma   znamenitijih  lica   u   ova   stoljefia. 

Znamenit  nadalje  izvor  za  povjest  hrvatsku  jesu  za  prva  trl  Habsburgovca  IzvjcStaji  iH 
rclacije  papinskih  nuncija  na  kraljcvskim  (dotitino  nadvojvodskim)  dvorima  u  BcCu.  Pragu  i  §tajer- 


VI  PRILOQ   I. 

skom  Qiadcu,  zatim  izvjeStaji  mletackih  poslanika  iz  Beca  i  Njemacke.  Izvjestaji  mletackih  posla- 
nika  ili  su  redoviti,  upravljeni  na  duzda  (Dispacci);  ili  pak  zakljucnj  (Flmailne  relacije), 
kcje  je  p-oslanik  na  svrsetku  svoga  sluzbovanja  predao  mletackoj  vladi.  Redovitih  izvjestaja  (Dis- 
pscci)  iz  Njemacke  i  Beca  cuvaju  se  u  drzavnom  arkivu  u  Becu  citava  303  folio-svezka,  koji  obu- 
hvataiu  gotovo  tri  stoljeca.  Stampom  je  mletackih  relacija  dosad  malo  izdano.  Znamenit  je  velik 
zbornik:  Alberi  Eugenio,  Relazioni  degli  am>basciatori  Veneti  al  senato  (durante  il  secolo 
decimosesto)  raccolte  ed  edite  da  .  .  .  Tom.  I.— XV.  Firenza  1839. — 1863.  Zbornik  sadrzaje  pet 
ioma  (1.,  4.,  8.,  14^  15.)  relacija  iz  Njemacke,  a  dva  toma  (3.  i  9.)  iz  tur&kih  zemalja;  u  tima 
svezkama  itna  dosta  gradje  za  hrvatsku  povjest.  Veliko  djelo  Alberijevo  dopunjuje  jo§  ovo  iz- 
danje:  Fiedler  Joseph,  Relationen  venetianischer  Botschafter  iiber  Deutschland  u.  Oester- 
reich  im  XVI.  Jahrhundert.  (Fontes  rerum  Austriacarum,  II.  Diplomata  et  acta,  XXX.  Band,  Wien, 
1870.). 

Uz  ova  obcenita  izdanja  dokumenata  imade  i  posebnih,  koja  sadrzavaju  gradju  za  osvjet- 
Ijenje  budr,  pojedinih  dogadjaja,  budi  stanovitih  pitanja.  Evo  glavnijiih  onim  redom,  kako  su 
svjetlo  ugledala: 

—  Reusmjer  Nicola*us  (t  1602.),  Epistolarum  Turcioarum  liber  XII.,  XIII.  &  XIV... 
Ex  recensione  N..  R.  Leorini  iurisconsulti,  comitis  palatini  caesarei,  et  co>nsiliar:ii  Saxonici.  Franco- 
furti  ad  Maenum,  Anno  Christi  1600. 

—  Stoboei  Qeorgii  de  Palmaburgo  (t  1618.),  episoopi  Lavantini,  caesareae  maie- 
stati  et  serenissimo  Ferdinando  archiduci  Austriae  a  secretioribus  consiliis,  nee  non  pro  eodem  per 
inferioris  Austriae  provincias  locumtenentis  e  p  i  s  t  o  1  a  e  ad  diversos  nunc  primum  in  lucem  edi- 
tae.  Venetiis  apud  Josephum  Rosa,  1749. 

—  Qevay  v.  Anton,  Urkunden  und  Actenstiicke  zur  Qeschichte  der  Verhaltnisse  zwi- 
schen  Osterreich,  Ungarn  und  der  Pforte  im  XVI.  und  XVII.  Jahrhunderte.  Aus  Archiven  und  Bi- 
bliotheken.    (Obaseze   samo    godine    1527.— 1541.).  Wien,  1840.— 1842. 

—  K  0  c  h  M  a  t  h.,  Quellen  zur  Qeschichte  Kaiser  Maximilians  II.,  2  Bande,  Leipzig,  1857. — 
1861. 

— ^Fiedler  Josef,  Versuche  der  tiirkisch-siidsliavischen  Volker  zur  Vereinigung  mat 
Osterreich  unter  Kaiser  Rudolf  II.  1594. — 1606.  (Slavische  Bibliothek,  herausgegeben  von  F.  Mi- 
kiosich  und  J.  Fiedler,  II.  Band,  Wien  1858.,  pag.  288—300). 

—  Behrnauer  dr.,  »Suleimans  Tagebuch  auf  seinem  Feldzuge  nach  Wien.«.  Zum  ersten- 
mall   im    tiirkischen    Originaltexte    herausgegeben  von  .  .  .  Wien  1858. 

—  K  rones  F  r.  dr.,  Actenmassige  Beit  rage  zur  Qeschichte  des  windischen  Bauernauf- 
standes  v.  J.  1573.  (Beitrage  zur  Kunde  steiermarkischer  Qeschichtsquellen.  V.  Jahrgang,  Qraz  1868. 
p.  3—34). 

—  Ljubi6  S.,  Prilozi  za  zivotopis  Markantuna  de  Dominisa  Rabljanina,  spljetskoga  nad- 
biskupa   (Starine  jugosl.  akademije,  II.   1870.  p.  1 — 260). 

—  Ljubic  S.,  Prilog  k  razpravi  o  Markantunu  Dominisu  (Starine  IV.  1872.  p.  1 — 18). 

—  Kostren6i6  Iv-an,  Urkundliche  Beitrage  zur  Qeschichte  der  protestantischen  Litte- 
ratur  der  Siidslaven.  Wien  1874^ 

— 'RaCki  Fr.  dr.,  Qradja  za  poviest  hrvatsko-slovenske  seljacke  bune  god.  1573.  (Sta- 
rine iugosl.   akad.  VII,.   1875.,  p.   164—322). 

—  Racki  Fr.  dr.,  Dopunjak  gradje  za  poviest  hrvatsko-slovenske  seljacke  bune  g.  1573 
i  nekoiliko  izprava  o  hrvatskoj  poturici  Fnanji  Filipovlcu.  (Starine  jugosl.  akad.  VIII.,  1876.|,  p.  243 
do  252). 

—  Ljubi6  S.,  Commissiones  et  relationes  Venetae.  Tomi  I. — III.  annorum  1433 — 1571. 
(Monumenta  spectantia  historiam  Sl'avorum  meridionalium.  Volum.  VI.,  VIII.  et  XI.  Zagrabiae 
1876.-1880). 

—  UtjeSenovic  Ognjoslav,  Izprave  k  zivoto^pisu  kard.  brata  Qjorgja  Utjesenovica 
prozvanoga  Martinusiem.  (Starine  jugosl.  akadem.  XII.  1880.,  pag.  42 — 128). 

—  R  a  d  i  c  P.  p  1.,  Izprave  o  bitci  kod  Siska  dne  22.  lipnja  1593.  godine.  (Starine  jugosl. 
akadem.  XIX.  1887.,  'p.  172—192). 

—  LopaSic  R,,  Prilozi  za  poviest  protestanata  u  Hrvatskoj.  (Starine  jugosl.  akademije 
XXVI.  1893.,  p.  162—194).  Dvadeset  i  §est  priloga  za  vrijeme  1557.— 1712. 

—  Tomi  6  Jo  v.  N.,  Sedam  srpskih  pisama  Cirilicom  pisanih  iz  mletackog  arhiva  (iz 
god.    1576.,   1577.   i   1603.).   Spomenik   srpske   kr.  akademije  XXXI.  Beograd  1898.  p.  70—75. 

—  T  o  m  i  6  J  O'  V.  N.,  Novi  podaci  O'  bitci  kod  Siska  22.  juna  1593.  godine.  (Sipomenik  srp. 
kr.  akademije  XXXI.  Beograd  1898.,  p.  76—89. 

—  Tom  it  Jo  v.  N.,  Priloai  za  pokret  hriscana  na  halkanskom  poluostrvu  protiv  Turaka 
krajem  XVI.  veka.  (Q.  1594.).  (Spomenik  srpske  kr.  akademije  XXXI.  Beograd   1898.  p.  90—94). 


IZVORI   I  POMAQALA   ZA   POVJEST  HRVATA   U   CETVRTO   DOBA. 


VH 


—  Barabds  Samu,  Codex  epistc'.aris  et  diplomaticus  oomitis  Nicolai  de  Zrinio,  (1534,— 
1602.).  I.,  II.  Budapest  1898. — 1899.  (Majryar  t6rt6ne!mi  eml6kek,  fciadja  a  magyar  tudomdnyos 
akademia.    Elso    osztaly,    okmdnytdrak    XXIX.,  XXX.). 

—  Laszowski  Emilij  pi.,  Tri  priloga  za  povjest  Kacijanerove  vojne  u  SlavoniH  god. 
1537.    (Vjestnik    kr.  hrv.-slav.-dalm.    zemaljskog  arhiva  III.  1901.,  p.  157—178). 

—  Jelid  Luka  dr.,  Izprave  o  prvoj  uroti  za  osloboUjenje  Klisa  i  kopnene  Dalmacije 
od  Ttiraka  g.  1580. — 1586.  (Vjestnik  kr.  hrv.-slav.-dalm.  zemaijskog  arJtiva,  VI.,   1904.,  p.  97—113). 

—  Bo]niCi(^  p '.  Ivan  dr.,  Darovnice  kralja  Ferdinanda  I.  za  Hrvatsku.  Po  kralj.  regi- 
straturnim  knjiKama  »Libri  regii«.  Zagreb.  1906. 

—  Klaici  v.,  Popis  ratne  dade  u  Slavoniji  Rodine  1543.  (Vjesnik  kr.  hrv.-slav.-dalm.  zemalj- 
skoga  arkiva,  IX.  1907.  str.  74—94). 

—  Horvat  Karlo  dr.,  Kobenzelovi  izvje<ita}i  (1592.— 1594.)  kardinalu  Cintiju  Aldo- 
brandiniju,  drzavnomu  tajniku  pape  Klementa  VIII.  (Starine  iugoslavenske  akademije  XXXII.,  1907. 
str.  131—316). 

—  Horvat  Karlo  dr.,  Monumenta  historica  nova  historiam  Bosnae  et  provinciarum 
vicmarum  illustrantia.  Ood.  1468. — 1760.  (Qlasnik  zemaljskog  nntz>eja  u  Bosni  i  Hercegovini,  XXI. 
1909.  Str.  1—104,  313-^24). 

—  Horvat  Karlo  dr.,  Monumenta  historiam  Usoocchorum  illustrantia,  ex  archivis 
romanis,  praecipue  e  secrete  vaticano  desumpta.  Pars  prima.  Ab  anno  1550.  usque  ad  annum  1601. 
Zagrabiae  1910.  (Monumenta  Slavorum  meridionalium,  edidit  academia  scientiarum  et  artium  Sla- 
vorimi  meridionalium,  vol.  XXXII.). 

B.  Pomagala.  Uz  velika  djela  o  povjestnici  hrvatskoj  (Kercselich  A.  B.:  »De  resmis 
Dahnatiae.  Chroatiae  et  Sclavoniae  notitiae  praelimJnares«,  i  »Historiarum  cathedraHs  ecciesiae 
zagrabiensis  partis  primae  tomus  I.«,  koja  sezu  do  1603),  zatim  ugarskoj  (K  a  ton  a  Steph.,  Hi- 
storica critica  regum  Hungariae  tomulws  XX. — XXVIII.;  i  Fe  s  s  le  r-Kl  e  in,  Qeschichte  von  Un- 
garn.  III.  und  IV.  Band),  i  onda  o  austrijskoj  (naroCito  Huber  Alfons,  Qeschichte  Oster- 
reichs.  III.  und  IV.  Band),  o  kojima  ie  bilo  govora  u  prijaSnjim  svezkama,  treba  io§  napomenuti 
veliko  djelo  o  ugarskoj  povjestnici,  koje  je  izaSlo  povodom  milenijske  proslave.  Naslov  tomu  djelu  ie 
»A  magyar  nemzeti  tort^nete;  peti  svezak  toga  djela  (Budapest  1897.)  obuhva<^  povjest  prvih 
triju  Habsurga  od  1526. — 1608.,  a  napisao  ga  je  Ignjat  AcsSdy,  koji  je  takodjer  izdao  lijepu 
studiju  o  financijalnim  prilikama  Ugarske  za  Ferdinanda  I.  (MagyarorszSg  penzOgj'ei  I.  Ferdinand 
urakold5sa  alatt.   1526.— 64.  Budapest  1888.). 

NjemaCko-austrijski  TX)vjestni(5ari  bavili  su  se  mnogo  habsburikim  vladarima  XVI.  stolje^a, 
te  su  napisali  o  njima  i  obse2ne  monografije.  Kralja  Ferdinanda  i  njegovo  doba  prikazao  je  Ferdi- 
nand BuchhoHz  u  velikom  djelu :  »Qeschichte  der  Regierung  Ferdinand  I.,  BSnde  I. — IX., 
Wien  1831. — 1838.«  Premda  je  djelo  u  «dje  kojem  pogledu  vet  zastarjek>,  ipak  je  jo§  uvijek  osnovna 
radnja  o  torn  vladaru.  Narodito  >e  potrebit  svakome  povjestnidaru  deveti  svezak,  koji  sadr^aje  same 
dokumente.  Jednako  je  znamenita  monografija,  koju  je  na^usao  Friedrich  Hurter  s  na- 
pisom:  Oeschichte  Kaiser  Ferdinand  II.  und  seiner  Eltern  bis  zu  dessen  Kronung  in  Frankfurt.  XI. 
BSnde.  Schaffhausen  1850. — 1869.«  U  torn  djelu  prikazan  je  dod4i!5e  poglavito  potonji  kralj  i  car 
Ferdinand  II..  ali  pokraj  njega  pri6a  se  potanko  o  vladanju  otca  njegova  nadvojvode  Karla.  kao  i  o 
kraljevima  Maksinvilijanu,  Rudolfu  i  Matiji  (u  prvih  osam  svezaka).  SuviSe  ie  svakomu  svezku  pridan 
K>§  lijep  broj  dokumenata,  narodito  listova.  JoS  treba  spomenuti  monografiju.  koju  je  napiaeo 
Dr.    Antun    Qindely    s  napisom:  »Rudolf  II.  und    seine  Zeit,  II.    BSnde,    Prag    1863.— 1868.€ 

Od  brojnih  djela,  razprava  i  Slanaka,  koji  se  vi§e  ili  manje  Wu  hrvatske  poviestnice  u 
XVI.  stoljeiu.  neka  budu  abecednim  redom  spisatelja  izbrojeni  ovi: 

—  Bidermann  H.  I.  dr.,  Zur  Ansiedlungs-  und  Verwaltungs  -  Qeschichte  der  Krainer 
Uskoken  im  XVI.  Jahrhunderte.  (Archiv  fiir  Heimatkunde  von  Franz  Schumi,  I.  1882.,  p.  128—144. 
145—154). 

—  Bidermann  H.  I.  dr..  Die  Serben-Ansiedlungcn  in  Steicrn>ark  und  im  Warasdincr 
Orenz-Qeneralate.  (Mittheilungen  des  historischen  Vereines  far  Steiermark  XXXU  188.1.,  p.  3—62). 

—  Bidermann  H.  I.  dr.,  Zur  Qeschichte  der  Uskoken  in  Krain.  (Archiv  fQr  Heimat- 
kunde von  Franz  Schumi,  II.  1884.  und  1887..  p.  174—207). 

—  Bidermann  H.  I.  dr.,  Steiermarks  Beziehungen  zum  kroatisch-slavon.  KAnigreich  im 
XVI.  und  XVII.  Jahrhunderte.  (Mittheilungen  des  historischen  Vereines  fOr  Steiermark.  XXXIX. 
Heft  1891.,  p.  3—125). 

-  RuSar  Fran  jo  dr..  Sirenje  reformacije  u  Hrvatskoj  u  XVI.  stolieiu.  (Vjestniit  kr.  hr- 
vatsko-slavon.-dalm.   zemaljskog  arkiva,  II.   1900.,  p.  65—77.  201—214.  III.  1901.,  p.  218—236). 

—  Cut  a  6  Vejsil,  Kaciga  Mchmed  paSc  Sokoiovlda,  velikog  vezira.  (Qlasnik  zemali. 
niuzeja  u  Bosni  i  Hercegovini,  XIX.  1907.,  str.  415--421).  Sravnl  io5  Kukuljcvie  Ivan.  OtasovitI  Hr- 
vati  proi^Iih  vjekova,  str.  73 — 97. 


Vlll  PRILOQ   I. 

—  Fest  Alfred,  Uskoken  und  Venezianer  in  der  Qeschichte  von  Fiumc  1575. — 1618. 
(Ungarische  Revue,  XII.,  Budapest  1892.,  pag,  160,  245,  530,  673). 

—  Q  i  g  a  n  t  e    S  i  1  v  i  n  o,    Venezia   e   gli  Uscocchi   dal   1570  al   1620.,  Fiume,  Battara,   1904. 

—  Qomory  v.  Qom-or,  Tiirkennoth  und  das  Grenzw€sen  in  Ungarn  und  Croatien 
wahrend  sieben  Friedensjahren  VO'U  1575. — 1582.  (Mittheiiungen  des  k.  u.  k.  Kriegsarchivs,  Jalir- 
gang  1885.,  p.  155—178). 

—  Q  ruber  Dane,  Borba  Hrvata  s  Turci  od  pada  Sigeta  do  mira  2itvu  -  Dorozkoga 
(1566.— 1606).  U  Zagrebu  1879. 

—  Hatvani   M.    (Horvath),   Frater   Qyorgy  elete  (Tortenelmi  zsebkonyv.  Pest  1859.). 

—  Horvat    Karlo    dr.,    Toma  Erdedi-Bakac,  ban  hrvatski.  U  Zagrebu  1900. 

—  Horvat  Karlo  dr.,  Vojne  ekspedicije  K'emienta  VIIL  u  Ugarsku  i  Hrvatsku.  Zagreb 
god.  1910. 

—  Horvat  Rudolf  dr.,  Borba  Hrvata  s  Turcima  za  Petrinju  (1592.— 1596.).  U  Petrinji 
god.  1903. 

^Ivic  Aleksa  dr.,  Seoba  Srba  u  Hrvatsku  i  Slavo'niju.  Prilog  ispitivanju  srpske 
proslosti  tokom  16.  i  17.  veka.  U  Srem.  Karlovcima  1909. 

—  J  a  s  z  a  y    Pal,    A     magyar    nemizet   napjai  a  Mohaczi  vesz  utan.  Pest  1846. 

—  .lelic  Luka  dr.,  Usikoci  i  urote  o  preotmi  Klisa  za  druge  poilovxe  XVI.  vieka.  (Qlas- 
nik  Malice  Dialmatinske  III.   1904.  pag.  239—254,  329^49). 

—  K  a  sip  ret  Anton,  Tiranstvo  grascaka  Frana  Taha  in  njegovega  sina  Qabriela.  Ma- 
ribor  1909.  (Poseben  odtisk  iz  »Casopisa  za  zgodoyino   i  narodopisje  VI.   1909.   Maribor). 

—  Koblar  Anton,  Boji  na  Krajinah  in  zmaga  pri  Sisku  pred  300  leti.  (Izvestja  muzej- 
skega  druztva  za  Kranjsko  III.   1893.,  P'.  81—90,  121—132,  161-^-174). 

—  Kcmatar  F  r..  Die  Theilnahme  Hans  Katzianers  bei  der  Wahl  Ferdinands  I.  von  Oster- 
reich  zum  Konige  von  Kroatien.  (Mittheilungen  des  Musealvereines  fiir  Krain.  Jahrgang  XII. 
Laibach  1899.,  V.  u.  VI.  Heft,  p.  142—149  u.  161—174). 

—  Kom^atar  Fr.,  Die  ersten  Dientsjahre  Hans  Katzianers.  (Jahresbericht  der  k.  k.  Staats- 
Oberrealschule  in  Laibach  fiir  das  Schuljahr  18991900.  Laibach  1900.,  p.  5—12). 

—  Komatar  Franz,  Die  Theilnahme  Hans  Katzianers  an  den  Kampfen  gegen  Zapolya 
imi  Jahre  1527.  (Jahresbericht  der  k.  k.  Staats-Oberrealschule  in  Laibach  fiir  das  Schuljahr 
1901/2,  pag.  1—23). 

—  Loebl  Alfred  H.  dr.,  Zur  Qeschichte  des  Turkenkrieges  von  1593.-1606.  Teil  I.,  II. 
(Prager  Studien  aus  dem  Qebiete  der  Qeschichtswissenschaft,   Heft   VI.   u.   X.   Prag    1899.-1904.). 

—  Lop  a  sic    R.,    Karlovac.    Poviest    i  nijestopds  grada  i  okolice.  U  Zagrebu  1879. 

—  L  o  p  a  s  i  c  R.,  Bihac  I  Bihacka  krajina.  Zagreb  1890. 

—  L  0  p  a  s  i  c    R.,    Oko    Kupe,   i    KoTane.  Mjestopisne  i  povjestne  crtice.  Zagreb  1895. 

—  Ljubic  S|,   O   Markantunu   Dominisu  (Rad  jugosl.  akad.  X.,  p.  1 — ^159). 

—  Ljubic  S  i  m  e,  Ob  Oidnosajih  medju  republikom  mletackom  i  dubrovackom  od  pocetka 
XVI.  stoljeca  do  njihove  propasti.  (Rad  jugosl.  akadem.  LIII.  p.  94). 

—  Mesic  Matija,  Zivot  Nikole  Zrinskoga,  Sigetskoga  junaka.  Zagreb  1866.  (Obznana 
od  Rackoga  u  Knjizevniku  III.  1866.,  p.  590—596). 

—  Rack  i  Fr.  dr.,  Ob  obrand  hrvatsko-slavonske  granice  u  XVI.  i  XVII.  vieku  s  gledista 
drzavopravnoga.   (Knjizevnik,   III.,   1866.,  p.   510 — 541). 

—  Ra  dies  P.  v..  Die  Schlacht  bei  Sissek  22.  Juni  1593.  am  Fest'age  des  h.  Achatius.  Fine 
Denkschrift.  Laibach,  J.  Blaznik,  1861. 

—  Radics  P.  v.,  Herbard  VOL,  Freiherr  zu  Auersperg  (1528.-1575.).  Wien  1862. 

—  Rutar  S.,  Slovenske  dezele  in  ustanovitev  vojaske  Krajine  za  Ferdinanda  I.  (Spomenik 
0  seststoletnici  zacetka  Habsburske  vlade  na  Slovenskem'.  Zalozila  in  na  svetlo  dalo  Matioa 
Slovens.ka.  V  Ljubljani  1883.,  p.  197—240). 

—  Sal  am  on  F  r.,  Ungarn  im  Zeitalter  der  Tiirkenherrschaft.  In's  Deutsche  iibertragen 
von   Qustav  Jurany.  Vom  Verfasser   autorisierte  Obersetzung.  Leipzig,   1887. 

—  Schnurrer  Chr.  Fr.,  Slavischer  Biicherdruck  in  Wiirtemberg  im  16.  Jahrhundert. 
Tubingen  1799. 

—  Smolka  Stanislaus  dr.,  Ferdinand  des  Ersten  Bemlihungen  um  die  Krone  von 
Ungarn.   (Archiv   fiir  oesterreichische    Qeschichte.  Band  LVII.,  Wien  1878.,  pag.  1 — 172). 

—  Stauffer  Albrecht,  Hermann  Christoph  Qraf  v.  Russworm,  kaiserlicher  Feld- 
marschall  in  den  Tiirkenkampfen  unter  Rudolf  II.  Munchen  1884. 

—  Stauffer  Albrecht,  Die  Belagerung  von  Kanizsa  durch  die  christlichen  Truppen  im 
Jahre  1601.  Pisma  i  izvjestaji  Petra  Gasala,  tajnoga  pisara  nadvoivode  Ferdinanda,  od  29.  kolo- 
voza  do  9.  studenoga,  upravljeni  iz  kr.scanskoga  tabora  na  suprugu  ili  maiku  nadvojvode  u 
Oradac.  (Mittheilungen  des  Instituts  fiir  cesterreichische  Qeschiclitsforschung,  VII.,  1886.,  p.  265-313). 


TRANSKRIPCIJA    IZPRAVA. 


IX 


—  St  e  rn  wen  te  r  Arthur  dr.,  Aus  dcm  Leben  des  steirischen  Landeshauptmannes 
Hans  III.  Ungnad-Weissenwolf.  Freiherrn  von  Sonneck.  (Jahresbericht  des  k.  k.  Staats-Qymna- 
siums  in  Marburg  1884..  p.  1 — 44). 

—  Steklasa  Ivan,  Padec  Krupe  leta  1565.  (LjubUanski  Zvon,  XII.  1892.,  str.  169—174. 
286—292).  Steklasa  napisao  je  io§  za  »Letopis  Matice  Slovenske*  jfod.  1887.-1898.  2ivotopise 
2ige  ViSniegorskoga  i  Joiefa  Lamberga,  nadalje  hrvatskih  krajiSkih  generala  Ivana  Lenkovkia. 
Herbarta  Turjaskoga  (Auersperga),  Ivana  TurjaSkoga,  JoSta  Josipa  Tuma,  Andreja  TurjaSkoga  i 
Jurija  Lenkovi<Sa. 

—  T  o  ni  i  (5  J  o  V.  N.,  Pe6ki  patrijarah  Jpvan  i  pokret  hri§6ana  na  Balkanskom  poluostrvu 
1592.— 1614.  U  Zemuiui  1903.  Od  istoga  pisca  spomena  su  vrij'edne  io§  ove  razprave  i  Clanci:  Pre 
tri  stoljeca.  Kraguievac,  1894.  —  Jedan  list  iz  Istorije  Srpskog  Naroda  u  Dalmaciji  u  1596  godin; 
Beograd,  1894.  —  Danak  n  krvi.  Prilo2ak  prouiavanju  istorije  Srpskog  Naroda  u  XVI.  veku. 
Beograd,  1898.  —  Pokret  Srba  u  okoHci  Klisa  1603  godine  po  dosad  neobjavljenim  dokumentima. 
Beograd,  1898.  —  O  ustanku  Srba  u  Banatu  1594  gcd.  Istorijska  studija.  Beograd.  1899.  —  Crtice  iz 
Istorije  Sen;skih  Uskoka.  I.  Novi  Sad,  1901.  —  Megdan  u  Srba  XVI.  i  XVII.  stoljeca.  Istorijska 
studija.  Novi  Sad,  1902.  —  PolitiCki  odnos  Crne  Gore  prema  Turskoj  1528. — 1684.  Istorijska  ras- 
prava.  Beograd,  1904.  —  Kad  je  spaljeno  telo  Sv.  Save.  Rasprava.  Beograd  1906.  —  Grad  Klis  u 
1596.   godini.   Pristupna   akademska   rasprava.   U  Beogradu  1908. 

—  T  r  n  k  a  F  r.,  Djelovanje  Ferdinanda  I.  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  od  rzbora  u  Cetinju  do 
bitke  tokajske  i  smrti  Krste  Frankapana.  (GodiSnje  izvje§6e  kr.  vel.  reaike  u  Zagrebu,  1888,  p.  5 — 76). 

—  Trnka  Fran  jo,  Borba  o  priestolje  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  od  bitke  MuhaCke  do 
izbora  u  Cetinu.  (GodiSnje  izvjesiie  kr.  uciteljske  §kole  i  vje^baonice  u  Petrinji  za  iikolsku  godinu 
1889  1890,  U  Zagrebu  1890.  Str.  3--17). 

—  U  t  j  e  §  e  n  o  V  i  c  O  g  n  j  o  s  1  a  v.  2ivotopis  kardinala  brata  Qjorgja  UtjeSenovida,  prozva- 
noga  Martinusius  (Rad  jugosl.  akadem.  LIII.,  p.  1—93.,  i  LIV.,  p.  1 — 61). 

—  'Valvasor  v.  Weichard,  Die  Ehre  des  Herzogthums  Krain,  Laibach  1689. 

—  Voigt  Johannes,  Der  Freiherr  Hans  Katzianer  im  Tflrkenkrieg.  (Friedrich  Raumer's 
Historisches  Taschenbuch,  Neue  Folge,  V.  Jahrganp  1844.,  p.  1 — 246). 

—  Vaniiek  Fr.,  Specialgeschichte  der  Militiirgrenze,  I. — IV.  Wien  1875. 

—  Wertheimer  Eduard,  Zur  Geschichte  des  Tiirkenkrieges  Maximilians  II.  1565.  und 
1566.  (Archiv  fiir  Oesterreichische  Geschichte  LIII    1875.,  str.  43—101). 

—  Zwiedineck-Siidenhorst    v.  Hans  dr.,  Ruprecht  von  Eggenberg.  Qratz  1878. 


P  R  I  L  O  0    II. 

TRANSKRIPCIJA  IZPRAVA. 


1.  (Str.  56).  Nos  Andreas  dei  et  apostolicc  icdis  gratia  Episcopus  Tmicnsis  ct  Abbas  Topli- 
censis,  Joannes  Torquatus  Corbauie,  Nicolaus  Zrinv.  Christophorus  et  Wolfgangus  fratres  ac  Oe- 
orgius  de  Frangepanibus,  Segnie,  Wegiie,  Modrusie,  Stephanus  de  Blagay  Comites.  Christophoms 
de  Pernya,  Bernardus  Thumpich  de  Zechan,  Joannes  Kobazich  de  Brikowicza.  Pauhis  Jankovlch. 
Caspar  Krysanich.  Thomas  Chypchych,  Michael  Zkoblych.  Nicolatis  Babonosych.  Gregorius  Ot- 
mych  iudex  nobilium  comitatus  Zagrabiensis,  Antonius  Othmych.  Joannes  Nouakouych.  Paulus 
Isachych,  Gaspar  Guzich,  Stephanus  Zymj'ch,  ceterique  vniuersi  nobiles  ct  proceres,  neciwn  iK>bi!ium 
comitatuum,  ciuitatum,  et  districtuum  populorum  rcgni  Croatie  vniucrsitas,  ad  pcrpetuam  rei  me- 
moriam,  fatemur  et  recognoscimus,  notumquc  facimus  tenore  prcscntium  vtiiticrsis.  Cum  screnissi- 
mus  et  potentissimus  princeps  et  d<iminus  Ferdinandus  del  gratia  Bohemie  et  Croacic  rex, 
Hispaniarum,  sacri  Roniani  imperil  princeps  elector,  archidux  Austrie.  dux  I^rgundie,  Brai 
Stirie,  Charinthie.  Carniole,  Slesic.  Wirtembergie  tic.  Marchio  Morauic.  Burgovie  etc.  comes  Tiro- 
lis,  Celeie.  Qoritie  etc.  tlominus  Marchie  Slauonice,  portus.  Naonis.  et  Salinarum.  sacri  Roman!  im- 
peril locumtenens  generalis  etc.  Princeps  et  domirilis  noster  gratio&lssimus,  miserit  his  diebus  ad 
nos  sacre  sue  regie  maiestatis  consiliarios  et  oratores  reverendum  in  Christo  patrem  et  domi- 
num  Paulum  de  Oberstain,  dei  gratia  prepositum  Viennensem,  artium  philosophic  et  vtriusque  juris 
dfrctoreir.  Nfcolaum  Juritschitcz.  suprcmum  capitaneum.  Joannem  Cacziancr  ct  Joanncm  Puchlcr 
arcis  Meichou  prefectum,  capitaneos,  domliK>s  et  amicos  nostros  singula  res.  et  ipsi  prefate  regie 
maiestatis  nomine,  tamquam  ]>leno  et  sufficient!  nwndato  ab  ea  suffulti.  nos  requisierlnt.  ut  suam 
I'laiestatem  pro  nostro  legittimo  et  natural!  rege  ct  domino,  et  scrcnissintam  princlpem  ct  tk>minam 


X  PRILOQ   II. 

domiiiam  Annam  Hungarie,  Bohetnie,  et  Crcatie  leginam,  principem  et  dominam  nostram  gratiosis- 
simam,  pro  nostra  leg'tima  et  naturali  regina  et  domina  recognosceremus,  illisque  desuper  de- 
bitum  fideli+atis  et  homagii  iuramentum  prestarenius,  quod  nos,  exacte  perpensis  et  diligenter 
consideratis  iuribus,  quibus  idem  rex  noster  serenissimus  vna  cum  dicta  serenissima  domina  regina 
sua  consorte  etc.pro  sacro  regno  Hungarie  iure  bereditario  obtinendo  ad  plenum  et  sufficienter 
fulcitus  et  prouisus  est,  precipue  vigore  plurium  inoonuincibilium  tractatuum  quos  nos  ex  funda- 
mento  vidimus,  legimus  et  relegimus,  et  postremo  vigore  electionis,  iuxta  decreta  et  sanctiones  regni 
Hungarie,  in  generali  statuum  et  ordinum  illius  regni  conuentu,  die  sexta  decima  mensis  decem- 
biis  proxime  elapsi,  in  oippido  Posoniensi,  rite  et  legittime  facte  et  publicate,  necnon  attentis  pariter 
tot  gratiis,  opibus,  et  emolumentis,  quibus  nos  et  Croatie  regnum  sua  sacra  regia  maiestas,  sola 
inter  tot  Christi-anos  principes,  pluribus  annis,  contra  immanissimos  Thurcas,  ne  nos  Hlorum  seua 
tyrannide  a  fide  orthodoxa  et  Christiana  republica  deficere  compellenemiur,  benigne  conseruauit,  ac 
infinitis  aliis  beneficentiis  et  nos  et  vniuersas  res  nostras  pro  singulari  sua  dementia  et  liberalitate 
sibi  continue  commendatas  habuit.  Idcirco  prefa^orum  dominorum  oratorum  iuste  et  honeste  requisi- 
tioni,  tam  denote,  quam  reuerenter  annuimus^  et  hodie,  ante  sumptum  prandium,  quum  adihuc  jeiuni 
essemus,  omines  et  singuli  vnanimiter,  vna  voce,  et  proclamatione,  nobis  in  igenerali  nostro  con- 
uento  existentibus,  prenominatum  serenissimum  dcmanum  regem  Ferdinandum  in  verum,  legittimum, 
indubitatum  et  naturalem  nostrum,  et  tncius  huius  'inclyti  regni  Croatie  regem  et  dominum,  necnon 
prefatam  serenissimam  dominam  reginam  Annam  in  veram,  legittimam,  indubita^am,  et  naturalem 
nostram,  et  tocius  regni  Croatie  reginam  et  dominam,  felici  omine  elegimus,  recognouimus,  assump- 
simus,  publicauimius,  f-ecimus,,  constituimius  et  proclamauimus,  proclamarique  fecimus,  per  vicos  et 
plateas,  prout  tenore  presentium  etegimus,  recognoscimus,  assumimus,  facimms,  cons^ituimus,  pro- 
clamanus,  veneram'Ur  am^bas  suas  maiestates  in  nostrum  (ut  premittitur)  regem  et  dominum,  regi- 
nam et  dominam,  omiii  meliori  et  alacriori  via,  forma,  jure,  consuetudine,  et  solennitate,  quibus 
melius  et  efficatius  facere  potuimus,  possumus,  dehiiim.'us,  et  debernus,  vna  cum  prestatione  debiti 
fidelitatis  homagii  iuramenti,  quod  similiter  publice  alta  et  intelligibili  voce,  vt  nobis  dictus  reveren- 
dus  doniinus  Viennensis  prepositus,  sua  quoque  uoce  preibat,  eleuatis  in  altum  digitis,  et  manibus 
cum  summo  gaudio,  prestitimus,  in  forma,  ut  de  verbo  ad  verbum  sequitur,  et  est  tale,  videlicet: 
Juramus  et  promittimus,  quod  ex  nunc  in  antea  erimus  fideles  semper  et  obedientes  serenissimo 
principi  et  domino  domino  Ferdinando  Bohemorum  regi,  eiusque  consorti  serenissime  domine  Anne 
nate  regine  Hungarie  et  Bohemie  etc.  dominis  nostris  clementissimis  et  gratiosissimis,  tanquam 
veris,  legitimis,  et  naturalibus  heredibus  ac  regi  et  regine  regni  Croatie,  eorumque  beredibus  et 
locumtenentibus,  sine  guberna+oribus;  bonumque  et  commodum  ac  salntem  eorum  cogitabimus,  et 
pro  virili  nostra  promouebimus,  damna  vero  et  preiuditia  eorum,  pro  posse  nostro,  auertemus  et 
precauebimus,  aliaque  omnia  et  singula  faciemusi  que  bonis  subditls  et  fidelibus  seruitoribus  erga 
dominum  suum  conueniunt,  et  ad  que  tenentur  et  astringuntur,  quodque  nullo  vnquam  tempore  dein- 
ceps  aliquem  alium  in  dominum,  aut  regem  nostrum  acceptare  vel  recognoscere  velimus,  prefer 
mjaiestatis  suas,  eonum  heredes,  quodsi  vero  coniunctim  vel  diuisim  comperiremus,  vnam  aut  plures 
personas,  sine  ecclesiastici,  siue  secularis  status  et  oonditionis,  que  in  preiuditium  maiestatum  sua- 
rum',  vel  verbo  aut  facto,  alii  vel  aliis,  in  bonum  eorumdem  adherere  vellent,  nos  vbi  tales  res- 
ciremus,  continuo  maiestates  suas,  vel  superioritatem  nobis  per  eas  datam,  admonebimus  et  aui- 
sabimus,  iuuabimusque  omnes  tales  sic  inobedientes  ad  debitam  obedientiam  reducere,  omni  penitus 
dclo  et  fraude,  remotis,  ita  nos  deus  adiuuet  et  sancta  eius  Euangelia;  decantato  desuper  solen- 
niter  in  ecclesia  hie  monasterii  S.  Marie  visitationis  fratrum  minorum  de  obseruantia  ad  omnipo- 
tentis  dei  laudem,  honorem,  et  gratiarum  actionem,  cantioo  Te  Deum  laudamus  etc.  cum  campana- 
rum  frequenti  sonitu  et  pulsatione,  quo  fit  inter  cetera,  quod  nos  omnes  et  singuli  vna  cum  here- 
dibus posteris  et  succesoribus  nostris  in  infinitum,  sumus  facti  veri,  naturales,  tegittimi,  et  indubitati 
subditi  prefati  serenissimi  domini  regis  et  serenissime  domine  regine  nostre,  ac  suorum  heredum 
infinitum  ex  lumbis  eorum  descendentium.  In  quorum  omnium  supradictorum  inconcussam  et  integram 
fidem  et  sufficiens  testimonium  has  iiteras  fieri  fecimus  et  ereximius,  quas  sigilis  nostris  solitis 
partim  propriis,  partim  communibus,  perpetuo  valituras,  munimine  roborauimus.  Datum  in  oppido 
Cetinensi  in  generali  nostro  co.niuentu  in  supranominato  monasterio  celebrato.  Die  prima  mensis  Janu- 
arii  anno  a  natiuitate  domini  Ihesu  Christi  salvatoris  nostri  millesimo  quingentesimo  vicesimo  septimo. 
2.  (Str.  75).  Ferdinandus  Dei  gratia  Hungarie,  Boemie,  Dalmatie,  Croatie,  et  c(etera)  Rex, 
Infans  Hispaniarum,  Archidux  Austrie,  Dux  Burgundie  etc.  Imperialis  Locumtenens  generalis  etc. 
M.agnifice  fidejlis  dilecte!  Com(m)is'imus  Nobili  fideli  Nobis  dilecto,  Sigismundo  de  Dietrichstein 
Baroni  in  Holemburg  et  Vinckenstein  Consiliario  et  Capitaneo  nostro  Provinciali  in  Stiria  Nonnulla 
rostro  nomine  Tibi  referenda  sicut  ab  eo  coram  accipies.  Que  cum  ex  mente  et  voluntate  n(ost)ra 
veniant,  Te  requirimus  singulari  studio,  ut  eidem  Sigismundo  nostri  contemplatione  non  solnm  fidem 
indubiam  super  hiis  que  referet  prestes,  sed  etiaam  Te  super  eisdem  ita  geras  et  exhibeas  sicut  in  Te 
confidimus,  et  Tuo  pariter  erga  Nos  fidelitatis  officio  congruit.  Nostram  in  eo  benignam  executurus 


TRANSKRIPCIJA   IZPRAVA. 


XI 


voluntatem.  Datum  in  Civitate  nostra  Regali  Praga  Die  XXV.  Mensis  Martii  Armo  domim  M.  D. 
XX'VII.  Regiwrum  vero  nostrorum  Anno  primo.  h'erdinandus  m.  p.  Ad  niandatum  domkii  Regis  pro- 
prjum  lo.  Mainsll  m.  p. 

3.  (Str.  89).  Egregiie  d(omine)  amice  honorande.  Bene  novit  do(minacjo)  v(estra)  quale  res- 
ponsum  ipsa  ex  parte  castri  Zelyna  medio  domim  Magistri  Johamiis  de  Thah  etc.  habuerit.  Quare 
monemus'  et  hortamur  e(andem)  d(ominacioi>em)  vestram,  velit  ab  inquietacione  et  desolacione  bo- 
Dorum  ip&orum  Zelyna  inmunis  esse  ac  amiciciam  pocius  nostram  amplecti  quam  ea  abuti;  quia 
infra  revisionem  legitimam  nos  bona  ipsa  tanquam  nobis  in  protectionem  contra  violentias  data  pro 
viriii  tueri  decrevimus.  Quare  iterum  do(minacio)  v(est)ra  amicicie  nostre  racionem  habere  velit 
consulimus.  Ex  arce  nostra  Chasmensi  in  festo  beati  Pauli  primi  eremite  1529.  Simon  episoopus 
Zagrabiensis  m.  p. 

4.  (Str,  95).  Commissio  propria  domini  Regis.  loannes  dei  gracia  Rex  Hungarie  Dalmacie 
Croacie  etc.  fideli  nostro  Reverend©  in  Chnisto  patri,  domino  Simoni  episcopo  Zagrabiensi  ac 
Regnorum  nostrorum  Dalmacie  Croacie  et  Sclauonie  Bano  salutem  et  graciam.  Exponitur  Msuestati 
nostre  in  personis  fidelium  nostrorum,  Nobilium  Petri  de  Bogacho  et  Stephani  similiter  de  Bo- 
gacho,  filii  sui,  Qualiter  superioribus  hijs  diebus  Ludouicus  Pekry,  notorius  infidelis,  hostis,  et 
emuius  noster  manifestus,  totalem  possessionem  ipsorum  exponencium  Qrawassocz  seu  Razynycza 
a'Jter  appellata(m),  in  comitatu  Crisiensi  existentem,  habitam,  de  manibus  eorundem  exponencium 
violenter  pro  seipso  occupasset,  occupatamque  prae  manibus  suis  teneret  eciam  modo  in  preiudi- 
cium  eorundem  exponencium  et  dampnum  valde  magnum.  Que  quidem  totalis  possessio  dictorum  ex- 
ponencium de  manjbus  iamfati  Ludovici  Pekry  infidelis  nostri  (prout  speramus)  eliberi  poterit,  volu- 
mus,  et  fidelitati  vestre  liarum  serie  mandamus,  quatenus  statim  post  eliberacionem  huiusdem  bono- 
rum,  prescriptam  totalem  possessionem  Qrawassocz  siue  aliter  Razynycza  nominatam,  prefatis  ex- 
ponentibus  tanquam  merum  et  syncerum  ius  ipsorum  remittere  et  resignare,  eosdemque  in  domktio 
eiusdem  contra  quoslibet  illegitimos  impetitores  et  turbatores  tueri  et  protegere  velitis  et  debeatis 
auctoritate  nostra  Regia  presentibus  vobis  in  hac  parte  concessa,  iureque  et  iustitia  mediantibus. 
Secus  non  facturi  presentibus  perlectis  exhibentijus  restitutis.  Datum  Bude  in  (festo  sancti)  Egidij 
Abbatis  et  confessoris  Anno  Domini  Millesimo,  Quingentesimo  Tricesimo. 

5.  (Str.  133).  Nos  igitur  JOANNES  rex  prefatus,  onuies  articulos  prescrtptos,  et  onmia  eorum 
contenta  acceptamus,  approbamus>  ratificamusq(ue)  et  confirmamus,  ac  rata,  grata  et  firma  pro 
nobis  et  heredibus  nostris  habemus,  promittentes  in  uerbo  nostro  regio  et  in  fide  nostra  Christiana, 
quemadmodam  super  hos  reale  etiam  et  corporale  iuramentum  coram  prefato  domino  oratore  ce- 
sareo  et  commissario  in  hac  parte  ipsius  cesaree  et  Romanorum  regis  maiestatum  et  coram  consi- 
liariis  nostris  prestitimus,  omnia  et  singula  premissa  firmiter  et  inuiolabiliter  observare,  omni  dole 
et  fraude  sinistrjque  machinacione  remotis.  In  cuius  rei  memoriam  firn>itatemq(ue)  perpetuam  pre- 
sentes  Hteras  nostras  sigillo  nostro,  quo  ut  rex  Hungarie  utimur,  impendent!  et  subscriptione  ma- 
nus  nostre  commainitas  duximus  concedendas.  Datum  Waradini,  in  festo  beati  Matthie  Ap(osto)li, 
anno  domini  millesimo  quingentesimo  tricesimo  octauo,  regnorum  vero  nostrorum  duodecimo.  Joan- 
nes rex  manu  p(ro)p(ri)a. 

6.  (Str.  203).  plemenyty  Izabrany  poklon  I  pozdrawlenye  neka  znate  kako  oche  tamo  kwain 
d<»yty  nas  zlwga  knez  Petar  Sylyak  za  nyko  zwoye  dwgowanye  /  ko  ochete  od  nega  pwno  zrazw- 
myty.  Zatowaz  prozymo  dawam  bwde  prepr)rwcbeii  polak  prawycse,  1  bog  waz  zdrawyh  dersy  dan 
wchakowutwrnu  13  dan  Jwny  1558.  Miklows  knez  Zrynzky  etc.  plemenytomu  Izabranomw  knezw 
mateyasw  iiotarywsw  I  zwdchw  zagrebzkomw  etc   prijatelw  nam  pochtowanomw. 

7.  (Str.  207).  Egregie  domine  et  amice  i>)bis  honoraiKie,  salutem  et  nostri  commendationem. 
Conservationi  arcis  Zygeth  et  omnium  in  ea  existentium  valde  gratulor,  sed  tanto  magis,  quia  Do- 
(nimationem)  vestram  vidennis  esse  florem  nostrar-  nationis,  eo  quod  eadcm  Croata  est.  Dccoravit 
enim  Dominatio  vestra  non  solum  se  hoc  suo  celebrl  facto,  sed  ct  nos  omnes  Croatas.  Quam- 
obrem  cum  Deus  optimus  maximus  eandem  hue  adtulerit,  sa  qua  in  re  eadem  nostra  opera  uti 
voluerit,  nos  semper  sibi  paratissimos  habebit,  queque  eiusdejn  causa  subire.  quani  una  cum 
reliquis  isthic  existentibus  feliciter  oonservari  optamus.  Datum  Vienne  14  August!  1556.  Vestre 
dominationis  frater  et  amicus  Qeorgius  Draskowyth  m.  p. 

8.  (Str.  257)  ....  ipsa  q(uam)  et  bona  uniuersa  ad  manus  fiiioruCm)  m«oru(m)  assl- 
gnar(e),  q(uam)  etia(m)  de  om(n)!bus  rati<>ne(m)  dar(e)  debeant,  et  s!nt  obligati.  ad  que  om(n)l« 
p(re)missa  fid.e(lte)r  obs(er)uan(da)  om(n)es  officiates  meos  presentcs  et  futuros  obHgatos  et  oor- 
porali  !urame(n)to  astrictos  esse  volo.  —  Item  tutores  ct  defenaores  tarn  huius  mci  ultimi  testa- 
meniti,  q(uam)  etia(m)  consortis  mee  cha(rissi)me.  fil»oru(m)q(uc)  ct  fiH«ru<m)  meanim.  universo- 
ru(m)q(ue)  bonoru(m).  tam  in  Hungar(ia).  q(uam)  CroaUa  et  Sdauonia  h(ab>itorum,  post  sacram 
cesarea(m)  et  regia(m)  m(aiesta)tem,  lego  et  co(m)mitto  revcrendissimos,  spectaWlcs  et  mag(ni- 
fDcos  d<omi)nos  Nioolaum  Olahum  archiep(iscop)um  StrHtoolcn(scm),  k)C«(m)tenen(tein)  rcffte  ni(t- 


Xn  PRILOQ   li. 

iesta)t(is)  etc(etera),  Georgiu(m)  Dra&kowyth  ep(isoop)um  Zagrabien(sem),  FranciscuCm)  de  Bat- 
tliyati,  Ladislaum  et  Stephanum  Banffy.  Chr(ist)oforum  Orzagh,  Franoiscum  Thwrzo  filios  meos 
cha(rissi)mos,  Lucam  Zekel,  Ladislaum  Kerecheni,  Mich(ae)l'eni  de  Mere  locumtenen(tem)  palatina- 
le(m),  .lohaniiem  Alapy  capitaneu(m)  regie  m(aiesta)t(is),  quos  ea  qua  maiorCi)  possum-  diligeii(tia) 
rogo  et  obsecro  dictos  meos  liiberos  et  consorte(m)  cha(rissi)mam  bonaq(ue)  vmversa,  apud  p(re)fa- 
ta(m)  sacra(m)  cesarea(m)  et  regia(m)  niaiestatem,  ne(c)  non  vbipia(m),  omni  studio  et  diligeii- 
(tia)  p(ro)movea(n)t,  p(ro)tegant  et  defendant,  quedmadmodum  cora(m),  dum  in  humanis  agercm, 
sepenumero  om(nes)  id  se  factur(os)  dixerunt.  Actum  in  arce  mea  Chalitornya,  feria  tertia  pro- 
xima  post  domi(ni)cam  quasimodo,  anno  dComijni  millesinio  quingentesimo  sexagesimo  sexto.  Ni- 
colaws  comes  Zryny  etc(etera)  m(anu)  p(ro)p(ri)a. 

9.  (Str.  279).  Scribere  aliquid,  quod  aut  ad  communem  hominum  utilitatem,  aut  ad  Princi- 
pum,  Nationum,  virorumque  illustrium  memoriam  \\\  posteros  propagandam  pertineat,  quum  omnibus 
aetatibus  iucundum,  laudabile  usitatumque  ac  summe  necessarium  fuisse  omnes  scriptores  testen- 
tur,  nosque  plane  ipso  usu,  ac  naturald  ratione  in  dies  cognoscimus  .  .  . 

10.  (Str.  281).  Plemenyty  yzybrany  knez  Matijas  prozymo  w  m  za  nasw  pryazan  da  byzte 
byly  k  toy  prawdy  honako  kako  zamo  w  m  prozyly  y  tolykayse  da  byzte  byly  y  na  lowynchycha 
ztranw  prozymo  waz  prychmyte  ta  trwd  za  nasw  wolw  a  my  hochemo  w  m  tO'lykayse  pryazanom 
warnwty  y  bog  w  m  wezely.  Ferenaoh  F(rankopanj  knez  Z(lw!ns)ky  ban  etc.  (Adresa  na  hrbtu: 
Knezw  Matyasw  notarywsw  pretelw  postowanomw«), 

11.  (Str.  293).  Maximilanus  Secundus,  Dei  gratia,  electus  Romanorum  Imperator,  semper 
Augustus,  ac  Qermaniae,  Hungariae,  Bohemiae  etc.  Rex  etc.  Egregij,  NobiJes,  et  agiles^  fideles 
Nobis  dilecti.  Quum  intellexerimus,  Magnificum  quondam-  Comitem  Franciscum  de  Zlwn  etc.,  do- 
minum  vestrum,  his  proximis  diebus  e  vita  miigrasse,  eiusque  tanquam  boni  et  strennui  ServitorJs 
nostri  morti  condoleamus:  Volentes,  vt  bona  iilius,hostibus  vicina,  ipso  sublato,  a  periculo  cuslodian- 
tur,  et  Stipendiariique  radlites,  qui  sub  ductu  illius  hactenus  fuerunt,  debito  modo  regantur:  eorum 
omnium  curam  fideli  nostro  Reuerendo  Qeorgio  Draskowith,  electo  Archiepisoopo  Colocensi,  etc.,  et 
Bano  istic  nostro  demandavimus.  Quare  fidelitati  vestrae,  et  vestrum.  singulis  firmiter  committimus 
et  mandamus,  vt  interea,  donee  aiiud  votois  commiserimus,  prefatum  Archiepiscopum  Banum  audire, 
et  illi  in  ys^  quae  nostro  nomine  vobis  iniunxerit,  obedire,  eiusque  ductui  eodem  modo  et  ordine, 
quo  hactenus  sub  quondam  domino  vestro  fuistis^  subesse,  nobisque  et  Regnis  iliis  nostris  inseruire 
debeatis.  Secus  non  facturi.  Datum  Viennae,  decima  sexta  die  Mensis  Decemibris,  Anno-  Dominj 
M.  D.  LXXII.  Miaximilianus  m.  p. 

12.  (Str.  307).  (de  Croatis  1575.).  Rever&ndo  fidelii  nobis  syncere  dilecto  Qeorgio  D  r  a  s  k  o- 
wj^th,  Electo  Archiepisoopo  Colocensi  Episcopo  Zagrabiensi,  n-ec  non  Regnorum  nostrorum  Dal- 
matiae,  Croatiae,  et  Sclauoniae  Bano,  ac  Gonsiliario  nostro  ./.  Agram.  Cito  cito  cito  cito.  reddite 
21.  Januarii  75.  Moiimina  Nobilitatis  Croatiae. 

13.  (Str.  313).  successiue  instituatur  et  ad  effectum  perducatur,  quando  permutationes  Capi- 
taneatuum,  ac  aliae  similes  officiorum  coUationes  fiunt.  Benigne  itaque  uobds  nomine  Caesareae 
Maiestatis  committimus,  ut  posthac  in  rem  hanc  diligenter  aduertatis,  ac  apud  nobis  subiectos  mi- 
lites  sic  eam  instituatis,  ut  imposterum,  nobilioribus  quidem  personis,  singulis  non  pilures  quam 
sex,  Inferioris  conditionis  duo  aut  tres,  eorundem^  uero  Capitaneis,  octo  aut  ad  summum  decern  Equi- 
tes,  sub  proprio  ductu  ac  ordine  permittantur.  Exequemini  in  eo,  benignam  sacrae  Caesareae 
Maiestatis  et  nostram  uoluntatem.  Datum  in  Urbe  Vienna  decimo  quarto  die  Aprilis,  Anno  domini 
scilicet   septuagesimo   quinto.   Carolus  m.   p.   Ad  mandatum  Domini  Archiducis  proprium. 

14.  (Str.  455.).  nominis  et  patriae  hostem,  secundum  decreta  et  constitutio'ues  regni  pari  ala- 
crit(a)te  et  promptitudine,  absque  vlla  tergiuersatione  ad  contestandam  eorum  fidelit(a)tem  proce- 
dent.  Quod  si  vero  secus  fieret,  contrariu(m)  facientes  eo  ipso  notam  perpetue  infidelit(a)tis  incur- 
rent.  Acta  et  oonclusa  sunt  haec  Viennae  Austriae,  vigesimo  tertio  die  mensis  Junij,  anno  mill(esi)- 
mo  sexcentesimo  sexto.  Matthias.  Paulus  Sixt(u)s  Trauthson  g(raf)  vnd  f(rei)h(er)r  Carolus  a  Lich- 
tenstein  St(epha)nus  Llieshazy  m>(anu)  p(rop(ri)a  Ernestus  a  Molart  S(igfridus)  Preiner  mp.  Thomas 
Vizkelethy  mp.  Tho(mas)  Erdeody  oomes  p(er)petuus  montis  Claudij  mp.  Qeorgius  Thurzo  comes 
perpetuus  de  Arwa  m(anu)p(ro)p(ri)a  Andreas  Ostrossyth  m(anu)p(ro)p(ri)a  Sigismundus  For- 
gach  de  Gimes  m(anu)p(ro)p(ri)a  W(dalricus)  a  Kremberg  mp.  Paulus  Apponi  mp. 


jM^*^ 


'Ox    ,    /'CSS        /'s5\ 


i&'Ji.  ^Z!)^  VCV  xjjy  \?5/     '     vejr     "     vev 


•*■  *pt  *  t$t  *  ^t  *  fit  =^  tlt  •*•  tlt  •*•  tit  •*  tl^ 


^WX 

^«>? 


■*•  tlf  *  tit  •^- t$t  *  tit  •*•  tlf  •*•  m 

m  .1.  ^9^  -d.  >^?A  A:  >^?A  A:  i^?A  ,K  ^?A  .K  >S?A  ,i,  k^A  A:  >^?A  A.  >S^?A  .K  ^?A  a.  ^?A  ^  >S^?A  a.  ^?A  ^  ^5.%^  ,t.  >S^?A  4  XWX  T  XW^ 


•*• 


* 


* 


4- 


•:> 


* 


•*- 


■*• 


•*• 


•*• 


•#• 


«5v 


^•tlt^tlt^tlt^tlt^tlt-^-tlt^tlt^tlt^^tlt-^-tlt^tlt^tlt-^-tlt^tlt^tg^ 

^^- tit  *  tit  *  t|t  •*•  tit  *  t|t  ^41^^^ 

^??^  4.  X9/^  4.  xw>c  ,t.  >s^?A  4  xw^  4=.  -9.^  4.  >?.%5  ..N.  X9/;  .*.  i^?A  4.  X9^  4.  xw;J  4,  xw/  4  x«%^  4.  ^?c  *  ^'.^  4.  ^"r  4  \«?x  4.  ;^?^T 


X^. 


*  t^t  *  t|t  *  t|t  *  t|t  •*•  t|t  *  t|t  *  t|t  •*•  tit  *  t|t  •*•  tit  •*•  tit  *  tit  *  t|t  *  Mt  *  f^'^:  ■*•  Mt  *  t^t  •*■  -# 
v«%  4,  x«?4  4.  xwx  4=.  ^^.%^  4.  x<i.%  4.  >^?A  ..V  X9X  I  x«%;  4  x<J.%5  4.  x«;x  ...  x«.%  I  xw«  ..j.  x«%  4.  ^V>«  4.  X9X  4.  >^?a  4,  x"/.  I  x"/;  I 

-•«lf*^*<lf*tlf*tlf*<^-*-^*<lt-*^*<lf*^*tlf* 

m  .>.  >-^?A  A.  i^?A  A.  ><9A  a.  >^?A  A.  ^?A  .,.  >^^A   ,.  k^^  .,.  ^^A         "  ""  "  " " 


t^ 


>S^?A  i.  x«^  1  xw;;  L^?A  4.  x<:5^'4,'xW;^  ;  >spA  1  >^Pa  ;  k\^A  X 


.    ''sSx         /•C5\         /-{Js         /^Sx      -  /'{5\         /r^Sx         /-^Sx         /•^5x         .^,.         ,„„,         .^,,  JL     '"  js. 

*f|f^-f|^*t|f*f|f*i|f*i|>*-iif*t^ 

?;/*  4  ^'^.'X  4.  ^VX  4.  ^9/'  4.  ^i^;>^  ^>^?A  I  X9X  4.  xw/5 1  x«;%  4.  X9/;  I  X«:%  4  AWx  4.  'x^JX  4  x^/J  4.  '"^9-^  a.  -9/  ;.  x9/i  j  x«?4  J 
i^  X  ^"'^  X  '^""^  X  ^''-^     ^""^  1  ^""^      ^""^  1 5^*^      ^""^     ^"^      ^"'^'     '^^      ^"'^  1  ^"^  1  '^^      ^^^      ^"'^      ^""^ 

*'5|^*i|f*'<|>*-<|^-*-t|>*f|f*'i^*<|>*<^ 

S.%  4.  N«?<  .X  ^^-^  .c.  X9X  .:.  ^<^.%  4.  >^?A  4.  X9-^  4.  X9^  4  ^S.%  4-  X«%  .v  X9X  4.  X«?^  4.  ^'^.^  4.  ^9^^  4  ^^.*i  4  X9-^  .i.  X5?^  4.  X9/^  +. 

«'  •  "-Ac .!.  lAji  ...  xRji  .1.  iiftv  4.  :l^jc  A:  jlwjC  a  :iSv  .i.  x^Ji.  a.  y^ji  a.,  i^fcc  ^  :iac  ..t.  *%.  *.  xv.L  .t.  i.«A.  4.  i.«i  a.  }^Ji  a.  x^i 


f:^'t  t  ^^"^  *  %^  t  f^^  *  t§i 


■*•  tJiJt  ■^'  t-i-t  *  t$t  •*•  tit  ■*■  tit  *  tit  *  tit  *  #^  *  tit  •*•  #-  ■••  tit  •*•  'ft  *•  tit 

s?4      \OA      xwx  4.  X9/J  ^.  X9X  4.  -9/i  4  ^9-^  4  X9X  4.  X9/J  4  .-9/J  .:.  x9-^  4  -9/;  4  >^'^A  4  x9/i  4  ^?A  4  x9^  ;..  x9-^  4  X94  X 


SJ^f 


''^'^ 


4-S>  *•  -ftS^ 


f^.VJ   4-. 


?s% 


^?A    A:    "9-^    4      ^^9>i 

>.VS    4j.    r^.VJ    4:.    «\>Vs    ^■.    tV.VJ 

??x       ' '" " "  "" 


>CV  xi2^ 

<V.v»   4..   r»\v>    4-. 

'CS\  /'SSx 

vlAjC  .1.  i?tr  ...  iw' 


XWj^ 


•r  t>r. 


?52(S 


sSx.-y*  4-,  e^fin  4..   eSV?*  4:.   c>\^   4..   X^,%  4..   X^.%   4..   c$PA  4   ^^.^   4. 
"<r>   __    »"^.> 'V*  'V'  •'^»  '■♦•>■  "^V  ..    ''^»  'V''..„.»V'» 'V- 


^<^% 


■*• 


>S?A 

'cii 


ilX 


X9X  4.  X9X  4.  >S?A  4,  ;^.%  4.  i^?A  4  X9-^ 


X^i 


Aj! 


i??fc: 


^^x 


>^?A  4  ^«34  4.  ^9^  4  ^^.%  ju  ^9-^  4  ^^  4.  ^9^  4 

^Ji   A    i^l     .1.     iWX   4;.   iSX    .....   JLSK.  .=1.    XT^Ji.   .1.-    iWjC     -     ".^ 


Mf  •*•  tit  •*•  tit  *  t^t 


# 


isv  X  ^«>^  X  ^^^"  I  '"^      ^""  1  ^«^      ^""  X  ^^      ^""^      ^^"^^      '""^      ^«*^      ^""^  I  ^"^  I  ^^"  X  ^"^      ^""      ^"^ 

*-^*'i>*f|f*<|>*f|f*^-^<|f*<|^*f|f*<i> 

Pe  4  s^?Q  A:  X9^  4.  ^9x  4>  >?^  4  ^9/i  4.  ^^%  4.  ^9*^  4  x'^.^  .4.  ^9^  4/^9/J  4  ^9rJ  4  ^^.%  *  69^  4  5S^  4  x9^  4  x«?<  4  x9/i  4 

>.vs   4;.   «Y,^    .■I-.    tv.vj    4..   n?,v»   ,.t.    sv.'i^ 

•  ;;t?r  ^  7;vT  •  T;j?T  ^  TV;   '  ;;?"  '  7^^  ••  7;jjr  '  7;?t  '  T^r  '  7VT  '•  7^r  •  7vT  '  '*=»       'V'   *  ''^v   •  -rv^   •  ;?{?'.   '   -^^ 
f?A  4.  X9/^  4.  ^9>5  4  ^9/4  J.  ^9x  4  X9fJ  .1.  X9/'  a.  k<?A  a.  x<%  4  x"^  .  x"x  4,  xwx  4,  x"x  .^  -9/  4  i^?A  4  X9<<  4.  x<:.%?  .  xw/ 


A/  .^»  ».A,.  .>,.  »^,  ^^.  ».*..  .A,'  ^A•  -A,-  ^A.•  '.A.'  »A.  «A.»  »A. 

^  t^^  *  tit  •*•  tit  ■*•  tit  •*•  ti*"  •*  "^it  •*•  t«*'  *  i^t  *  td^  *  t*t  •*•  tit  *  tyt  •*•  tit  *  tit  *  tO*  ■*• 

:?x      ^9X  ,j,  X9X  .;.  ^9>^  .u.  ?i\%  .fc  i^?A  4  X«;.%  4  X9-^  4-  >^.^  4.  ^9/-  4  ^9/.  4  ^9^  4  ^?A  4.  X9;i  4.  >S-?A  ...\<?A  .;  X'^.^ 


;sx 


'<J5n 


rcbX 


'•Qx 


J^OX 


^iS^ 


rcs^ 


/■i^v 


/•C5\ 


rcs^ 


i^OX 


^«x 


res? 


-^it  *  m  *  t^i 


'OX 


/CJv 


'V»         •■♦••         'V*         ••♦•»         'V^         ••♦'»         "♦"»         •■^''         'V>         ••♦••         '^»         •♦»         'V'         •"^'>         'V"«         ••*••         ♦•*'•         '"O-' 

'.=i^  4  >sOA  A.  X9-^  4.  ^9/i  4.  X%  4  X9/^  4..  x«%  4  X9/  4.  x"x  4.  x<s<  4  m:.24  ..  iS?A  .....  X9>i  4  ^9/^  .j.  ^?a  .■  x«.^  ,.  .^.%  ..  xw^  4, 

.  *.Ar^  ■  ""♦■•    *'^'    "-A'    *^'  .  '■■^'         "♦'    *.*••    *■♦■'    ».♦■•    *A'    *♦-    *'^*    »♦'    *.♦.'    *.*••    ••^    *♦• 
^>  f ^>  *  <.|>  •:}:•  f|>  #  <|>  ^t-  4|f  •*•  <S>  •*•  <-i>  -:f-  -^|*>  4  ♦§>  4  <|»  4>  fSf  *  W:   *  t^t  *  tSt  *  W   *  t|*  *  "*|t  •*•  t|* 

\%  4-  ^9^  4  ^?A  4  X9X  A.  ^?A  4.  ^s;;;  ...*X9-^  4.  ^9/^  .+.  ^9>i  4  ^.%  4.  ^9^  4  ^9>i  4.*X'^.?4  4.  ^9*^  4.  >S^?a  a-.  >S^?a  4  x<^.%'4.  x9/.  ., 

^  tit  *  tit  •*•  tit  *  tvt  •*•  tit  *  f%f  *  W:  ■^-  tit  *  t|t  •*  tit  *  W,  *  t^t  *  tpt  *  t|t  •*•  t|t  *  i^  *  ti*  ^  t^l 
'PA  A:  X9>^  .i.  ^i:.?^  4.  x<:.%  ,v  ^^.^  4.\9-^'.fc.  ^9<  4  X9-  .4.  ^'^^  V.  ^9-  4  ^"^.%  ^  ^.%  4*X«%  4..  x«%'4.  x<i.%  4.'x<.?^  4  ^\%  4  x9'^ 

,5^         iCJs         /^C5\         /'CSx         ^SSn         ^C3\         /-iS         «'C5^     .     'CSx    .    'ii»     .     "Civ    .    'C5x     .    'CSn     .    'Ox    .    J'cyf    ,    /<J\    ^    .'£5\    ^    /-iSx     . 

*■  tit  •*•  tit  •*•  i^f  •*■  f^^  •*•  t^t  ■*•  tit  ■*■  f%f  *  t^t  *  %t  *  tit  *  t^t  *  i%^  *  t|t  -^  '^  •*■  t|t  -^^  t^t  *  tit  -^^  fit 
:?^  4  X9X  4.  ^9^  .4.  ^PA  aJ>^PA  4..  X9/I  4. \9/i  4  ^^PA  a.  >^?A  .v  k^PA  a.>^?^  4  -9>5     '    -  -      *    -         -      '    - 

.}x      .     /CJX     ^     /^Jv     ^  '^•^  ''53\     ^    7(iJ>>>     .     /■tSx     ,     •(jy.     ,     /^CS     ;     •(JSx  /■G5x  •CSx  

A'         *•♦•'         *■<•'         *■-♦■'         *A'         *'^'         *.^'         ».^'         '.♦••         »A'         '■^'         ♦♦•         *.^*         '■*••         '.^'         "^'         ".6'*         ^■^' 


* 


4.  >^PA  4  X9f;  .4.  ^s;/i  4  X9X  ^  X9;^  4  X9X  4 
^  ViS?  *^  yik  -^  vciV  "^  Vox     vox  •  5%5V  ^ 


i-  1^4t  •*•  tit  *  tit  '^'  tit  *  tit  *  tit  •*•  tit  •*•  tit  *  ^it  *  tit  *  %^  •*•  tit  *  tit  ■*■  -^  •=* 

i?x  4  >^p^  4:  x«%  4.  ;^.^  I  X9<  4.  ^?A  4.  X9^  4,  AS^i  J.  X9X  4.  "9>i  I  ^9X  4..  iSpA  1  x^.%  4  X9 

ux  T  ycSi  T  ^i^  T  yck  ^:  vov  y  vcfj  "!•  yc:Si  ^-  %^  "^  voX  "^^  v6v  ^  vox  ^  v6x  ^  vox  *  yi:^  :  yjs 


M 


»A..  ..A»  ^i«.•  «A,»  ^>..  'A'  «A'  -.A.-     "        »A' 


*-<^ 


tit  *  tit  ■*■  tit 
^  4.  ^^^  4.  x9/^'4..'x9^'4  .?9«'4' 
^  "^  Vox  *  Vox  "*  Vc^*  '  '^-^   * 


^t^^ 


^  Vox 


%iX 


:>4- 


^ 


>  + 


^*1 


-t-s*  ^^  <$^  *- 1$>  *  tp*-  ■*• 


X 


^>  U 


ei}rt 


'«^ 


?^.*i    A    ^^    ..V.       " 


'   Via  1  '4^ 


^^ 


* 


♦ 


.;f  ^  t0f  *  t^t  -  fit  •  t0f  *  ilf  ♦  fit  *  f i 


rciX 


i^  t  ^  t  #  t  S-^  ^  #  *  ^)f  1 58!  t 


>  ■*• 


pt  +  <|f  ♦  4|f  ^  t$>  *  fit  *  t|>  *  t|f  *  lt^  ♦ 


^r^^t^t^t^^^^^t^t^t 


*  <1 


(i 


#t^l^t5^t^*^^^#*^^^lJ*il$l^ 


4^ 


♦  jir  +  ^ff* 


»^^  »C7^ 


University  of  Toronto 
Library 


DO  NOT 

REMOVE 

THE 

CARD 

FROM 

THIS 

POCKET 


Acme  Library  C*rd  Pock«t 
LOW&JMARTIN  CO.  tmniD 


T^TF  : 


:3^  ^sjif     .     ^CV 


iUI£l£lu§:l^=";'-^^ffiaeSH&1iglSsls 


•I    "av*?  ^^i!r    id    T  a. 

T.  ^       I*  t« 


-vf 


■i. 


iiHP^Hi 


—  *^  •*•  "ta'a^sfc, 


•i^acajaSpi 


SSjJSflfK-S