Skip to main content

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats


j»» H t»» o o f »*«wwww> v«i ca cw wo aw hwt i* j*«». ) o«)m - 



tsv • %sx • s?S!f ' 5%sY I res? 



r*T 



J:S^ :^^ JiisV '^ %y; VcSx 5%Sv 5?>V /tSX ^ >cJ\ ^ ^ix /■C3\ %Sn ^Cis Tcy: ^C5s •/Jjs ^C5s , yCs< ^ ' 






iV^ T ^^ 



"«S 



V' 'V- ''^- «■♦■• 'V- 

VCJ' ^^CV ^C3' 



4^^ 



>(::^ 



^(Clv 



rcy;: 



,<?<;' /i^?;i',.v'>s.?^ t. J*.^^'..^ >?.% 4, ;^;;; ,. ;«.%i ^ J*.?4 .^ ^?^ .*: -9-^ .t. ^.'^ 4=. >^?a .<-. >^?a 4. X9^ 4.. ^?a ,. k^pA ..^ !^?a ..-^ i^?A •. ; 

•*• <|* * % * <|^ -^^ <|t -^ <|> * tt> * <|^ -^ tit * -^^^ 

5%' ^j:?4 ,. ^;^ ^ Aca; 4. x<t.% 4, is?a ... >^?a ,t. x«?4 ,. >^?a ^ !S^ 4. x«% 4. ;^?^ 4. x«%i 4. ^^?a 4. xw>^ 4 






X9-4 4, ^V'^ 

4- <|> 4- -frl* * t|> ^ f |> ■* tit * *|^ ■*• tit *• ^^ ^- tit * <|t •*• tit * ^|t * fit * tit * tit •*• tit ■*■ tit * ^It 
f.^ 4. -9/i .v. ^.?< A ^9>; .1, ^f.% ,i. i^?A ,t. X9^ ..^ X9^ ,t. X9>i ..^ ^9^ .^ i^?A 4. X9- 4. ^9;^ 4. J^9« .u. ^9^ .f ><^?a .-i. >^?A 4. X9^ . ;.. ? 



jfti .i. ijfet. ^ JLS?X A: ^^ Jf. J^'i. '.^. ^vi 1 J^Ji A i<^A. 1. JiAC 1 i%S. J:. X^ A. i^^X .t. A.^X. ^ i^^A. ^ jL^jC .t. 'J^Ji -i. JlA 



* <s> * t^t * -f t - W: * t5t * ts> •*• #► * <St * %"> * t^t * t^ •' tl^t 

PA ^ X9>; .i. Jf.K :. X9/i 4. X«%i 4. x:.2< 4, A<:?4\*XW;; .. X«%'4,'X«i5 4. X«%; 4. >S^A 4, ^9-^ 4. X«.?^ 4. >^?A 4v X9/i 



V- ••♦■* •♦• "V* .V- 'V> 



<^> * ^^^ ^ • 4^ ■*• ^^-fr •*• 4^> # <■$» 



* <$t J^t5^t * t*t ;, 7^^ :, 7vr :: j;^?: :<: t^t 7: t^t ^ t^t 



t^-*- 






.w-4 i. X9X 4. ^?A .t ^9^ 4. ^PA 4. ?<9>; 4. ?s?< 4=. x«^ 4. ;^"/ 4. >^?A 4. ^9a 



x*. 



x*. 



x^. 



J9bj; 









iA: 



* *5t * -frgt * "^S^ * "^St * ti-t * t^t ■*■ tS> * ^^ •*• "C> •*• 1^ * "^Kt 



v. .■^. ,v 'V* 'V« 'V' 'V- '■>• 

I J^9/. 4. -9/5 .:, J*.Vi I >^.^ 4. «9A 4. -9A ;. ^9/. 4 ; 












5^ 



9>i .t J^*^ ,t. ^'^.^ 4. X9>i .+. ^9>i 4. >^?A ,^ X«%i ^ ;^?4 I x?% I iii:;>i .1, ^«% .1. K9A -^ ^?.% .^ ^S.V^ 4. ^9>i .+. J<9>J 4. >^?A 4 
'«v *^ %^ " yen * %>v X ^""^ ^'^'^ I ^<^^ '^'^ %"5" ^^^"^ I^ '""^ I ^^'^ I ^^ ^^ 1 '"" ^""^ r '"" 







Sis /t3\ .„.- . .,_, .... 

T^T Ti%fT TyT ' T^T Tj^T TvT ^ T^T T^T TlST T^jt; T^T 

9>; - x9/i " 



|> * t|> -^ ^|> * rif * tit * t|f * tit * t|t * tif * t|t * tit 

^ .i. -9>s ^ i^?A 1 x«?i I i^?A :.. kzpA^k^pA 4. ;^W/;T>9>i I ^?A ^ >S'?a ... x<:.?4 ... i&?A ... >.oa ^ j<9x 4. X9« ^ '■■ . 



X9/ 



* 



■^ A9/4 4. X9X 
4p> •*• f ^* * ^it * tit * "^vt * tS^t "^ '*vt 

^ .t. ^9^ 4. ^9-^ .i. i§?A 4. ?»?.^ .L X«%S li^?A li^?Al'^?A I X«?4 1 .^?-4\.^*^.%'4.'j*.?4\.."x«?(;'4.*X9;;\^'jS;;^\.;,'x?^4' .^^ 

* v^^ -^ <}&^ ■* -^s* * m 4 <|f 4- f|> #• f|f * fit * f|> •*• f|f •*• tit * t|t •*■ t|t ■*• t|t •*• t|t •*• t|t '^ rlf 



t|> 



f^ 4. "9r .-^ if?A 4. X9/; 4. >§.^ 4. X9r 4. X9>^ .i. ^9A 4. >s9>5 4. ^^?A 4. Jf.%5 .+. ^9/i 4 x«M 4. ^«^ 4. X«%5 4, X9'^ .+. ^9-^ 4. -9*^ .t ^ 

*" -*- .A_ .» - *A» ^'Ak' **A»' ^VW' **^' **^' * "^ ' ^*6»' *'^* **^' ^ "^ • *^' 







■^ .<^» ,<^. ,^» .^. ,^^ ."^i ..•♦'. ••^' '"^^ '•^- '-^^ .. .V" .. •■*'' 



Pc * ^'d ^ ^''6 i ^'-^ - 69>i .+. X9-^ ... >f;>J .L. ^?A ,. x«%; 4, ^;x 4. J^«%C 4. J*S.?>; ,. x?^ 4, x9a .+. ?$;/^ .-K ^?A ,v X9-^ .;. K9^ 



*^ 



•*• <-|t ■*■ tj^t * 'M^ * f%^ * t^"* 



«V> .. »"¥*• "V'* 'V" 'V^ • 'V* 'V' 'V> 'V> 'V* 






4" 



P6 ^ d"g * 6"d #- s"g 4- o9^ ■*^ -9/4 4. ^;>i 4, >s^?a ,. X9x 4. ^?a 4, ^.%5 4. x9/i 4 ^9^ .^ x9<i .;=. ?f.%? 4. x9/<^ .^u ?s9-^ 4. -9/ .i. ^ 

* tit •*• tit •*• tit * t|t * tit * tit •*• tl> •*• t|* •*• <!* •*• t|t * tit ^ t|> * <|> * t|* * <|> * t|> * ^1^ * t|^ 

9A .i. ^?A ..1. >S^?A .1. J^.Vi I X9A I X9;i I XPA I J^>X I\>S.?/I'.^.5X I >&J^ 1 J*;/ T 'isr *^"" V......V..... v..„.'v.... V 



>".V> ,.41 eV.V* ..h. «VV» .-1. «V.y» .4. fiMrJ 



■/0\ 



J?: 






I3<*^?^ 



cSfl^ 4. tv% 4. pMq .v «>,v4 4. tv% 4-. r^/A 4. r 

%^ T '^cii ^ Y(n r %iV "*^ %^ %5V * ^ 



* iff * t|f * <§ * <|> * <|> i'^ *W-*-^ * -^If *^^ ^ •*• ^^ lif * ^ * -^If^ <|> *^ 



tj 



* 



/ii\ 



•*• 



VtSi 



■>» 4=. 



^•'g h ^.''^ ^ ^?^ * ^.^ -^ ^9-*^ -i, i^%5 4. ^9^ 4. ^.^ 4u s^9A .+. Jf.%^ 4. >S?A ..^ Jf.% 4. X9A .+. x<%5 4, X9A .i. ? 




* tit •* tit * <lt * tit * tit * tit * tit * tIf * t^^ 



s9A .1. X9/i .1. ^?A .t X9-*i ..fe ^9>i .;. iS^PA 




.1. ^«?^ .t. X9>i 



vAV 






^ t^r^'t^^ 'i^^ i^ 4^4 



sjf; 






' Ycti •* %iV • VcSi YrtV ^cii ^ r 

• ♦• 'V- •♦• ''^> »V» 'V- 

• X» "A' *A' 'A' ♦<'» ^•A' . 









>A' >>• >^« < 

.V« ''^' •♦• • 






<■$> +• 






^ ♦ t|f ♦ ^4 * ^ ♦ <|* '* tit * 



^.^ 4. i^?A 









\«% 












• A.' >JV 'A' *A' '>A' *A- ^A' *A' *A' 'A* *A* *A' «A' *A' 

<i^> 4- <$> 4- «i> 4- <$> 4- 4^> 4- ^$> ''^ 4^ 4^ <S> 4- <$> 4- <g> 4 4^ •♦• 



4- ^►i^^ -t 



;y: 



^$* 



* 






3* 



♦ 



*m 



SS54 






«A* «A> oX' *A' 'A- *A'' '^A' *A' '>A' "A' <A' "A' *A' "A' *A' "A' '^' 

4- <|:> 4- <5* 4- ♦S*' 4- <S» 4 <S* 4- -frS* 4- -frS> 4- <y> 4- <§♦ > 4y>> 4> <K> 4- <«> 4- <«> * -«§► 4- '«5> 4 4y> 4- -« 
.^. -A" -A' »A* .v« -A* 'A- -A* 'A- •A> 'A* 'A* .A> 'A» »v» -A* *«v» 

^.%5 4. AS.^ :. i^P^ K x9/. ;. >?.?^ 1 !S?A .1 ^.%i 4^. x«;^ 4. x«?^ ^ ;5;^ 4. x«%i .*. xc?^ .J, )^PA ^ >$pA .^ ;<;;x ..^ ;*.^ . ;<i!s ^ ;«; 






x>- 4- <:<> 4 

• A- • V 

<A' -A 






i- '♦M>- 4> <S* 4- 
•A> 'A« 



(L?A 



■*• i 



AS> <Js- AS» 4^ •«>> * ♦S* 4- <S> + <g> 4 <£> 4^ <g> 4- <S> 4^ <S> 4- <S> 4- 40f 
f> 4> <g> 4- <^^ 4 <$> <i^ <^ 4> <«♦> 4- <$> 4- <§> * <$> ^ <Sa + A$> + <«> -f A$A 4- <S> 4- 4^> ♦ » •♦• 4$» 4- » •«• -< 






X"; 

^A 
i> 4 •««> 

A 



i^PA .. X94 ,. ispA .i. x«;>; ,s. ?f;^ .;, x^.^ j. x«u .^ x<;x ,. x9a fe. >?.%; .*. ^pa .-. xwx * x^ .t ?«< * J^ ♦ JM* * sf.vj 

r> <^> -^ M 4- 4^> 4- <J^^ * <^t ^ %t * t$t * -^it ^ t0t * ♦^f ^ t|f * "^t * f|f ♦ llf ♦ ^ ♦ lit -^ 



* •< 



»► 4- '^$> 4 <0> 4- <f:> * 4$> 4 A*^ 4- f|> -^ 4|> 4- 4|> * <*♦ -4 a|> ^ 4^* 4 <p^ 4- A$-> i> <|> 4- <0>-1:- <0> 4- <|f * «< 
'^PA'Ti^pA,\^>A'Z'k^^A'T'kOAT>s^PA 4. X9-=;'4. -^.'-^ 4.'-<=?r .* •^.'- 4. ^.^'.^.'^^-^^i -«5« ... ^9-^ .:.'>S?A'.J>^pAT'^/^Ti^M' 



■> 4 Ai^> 
A 



1^ 



4- 



<>$> 4^ A$> 4- «^> * <«» 
• Av .A» . 'V"',.. -V- 



4 «§» 4- 4Sa 
■ Av-- 'A' 



A?:> 4- A$^ 4- -i-^ 4- <$A * <-$> 4> 4^A 4- <^ * AgA 
A* .. -A« -A^ .. -A' .. -A* ., 'A* _ 'A* .A« 



4!^ 4 < 



^ " fr*A * ■ 



»4<«0f4-«0f44|>*<|fJ<0»*^^ ^4- ^ 4- 4|f -^ <^ t}t^:L'^^li^^^i <|fj^l|t*^^1$t=='^ 




:S?". ."A 
^ i^PA 



r;jT 



X"^ ... J^?>; I ;i:2i; I ^;>i ^ >$?A .*, X9^ ..,.. ?$?A .i. XV>; ^ xwx ^ X9^ ... xox .i. }^pA ^.. >SPA .i. X9ri .*. >SiPA j, ?*?> 




4|> 4- <§f 4 <|>*<|f-*-^*<|f-*-4|f4-4|>4'^4-^-i:>-^ 

; x<:^ ; >S%"I ";*??=; I xw^I'xs;/^ ..I x«%i\fc*x«?4' :/x9«'^"x9/4\^'x9x'4.'x9<^'.k*x9/.\^'^^^^^ 



-i> A?^A 4- 4*A -i- *^A 



fl^ 



»A' 



> 4- A^A 4- <?:> 4^ "<^A 4' 
• .A> . «v- 'A 



^ 4- ^ •::><^ 4- <f 

.; X9/ 
♦■^» •.^. .,^. 

<^^ "(• <& -^ *st * f 

X'.^ I X9>; .c. X«?4 . Xi?;; . »:iA 
, „^ yciJ? : 5^«V Ycti •■ /oV "^ 9ft!f 

M., \At' <A> 'A' ^ "A' 'A* *A' *A' *A' »A' 'A» 'A* 'X» 'A' -A' •■ 

<«> 4- ^ * «^> * <^S* 4- <g> * <£■> * -frS* * <«> * 4S> ^- <&^ -^^ 4y> 4' <Sa 4 <«i;;i> * <£> ? "#> r < 
-*- " 7;(P; .. .A> _. 'A* 'V» -A* -A" 'A* -A" 'A- -A* 'A*.^. .^« -A^ 



>A' «A' 

w * tit 



A§» •*• <i> 

'A' ., -A' 



'A 



^ 4^A 4^ A$> 4- ^^ 






.^??^ .fe 55% I AS^ I X9-4 4, iSpA .i. X<.?« .i. >S^PA ..^, X«:i4 .. X9/? ^ X«?4 ... X"^ .i. 




."W*- -V' /A» -A' ■ .'A'. 'V* 'A** 'A* 'V* 'V* »V« 'V* 'V- '^« 'V' 

> 4- a|a 4 a|> 4- ^> * <^|a •«• 4t^> •*• 4k> + <|f 4- <-|> 4^ 4«> 4- 4SA 4- 4s> 4^ -^> 4- <S> 4- ^^ 4- <; 

■*• ^ 4 <i 




laic. Hrv. povj. HI. (5.J 



/ / 



POVJEST HrVATA 



PoVJEST HrVATA 



OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOLJECA 



NAPISAO JU 



VJEKOSLAV KLAIC, 



JAVNI REDOV. PROFESOR OBCe POVJESTNICE NA KR. SVEUCiLISTU FRANJE JOSIPA I. 



SVEZAK TRECI : DIO PRVl. 



CETVRTO DOBA: VLADANJE KRALJEVA IZ PORODlCE HABSBURGA (1527-1740). 
PRVA KNJIQA: DOBA KRALJEVA FERDINANDA 1., MAKSIMILIJANA I RUDOLFA (1527.-I608;. 



SA 160 ILUSTRACIJA. 



\ 




TISAK 1 NAKLADA KNJ|2ARE I.. HaI^jJiANA (STJ. KUGLI). ZAGREB, ILICA 30. 



603533 

7. 3. 5-5- 



SADRZAJ. 



XI. HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STO- 
LJEClI I PRVOJ CETVRTI XVI. STO- 
LJECA (1409.— 1526.) 3 

Teritorijalne promjene 3 

NaCin vladanja. Ban i banovci. Sabori. ... 7 

Upravne oblasti i oblastnici. . 14 

2itelji po narodnosti i po stalezima 16 

Sudjenie i pravo 22 

Vojska i mornarica 29 

Dace i porezi 33 

Vjera i crkva 35 

Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. . . 40 

Umjetnosti 44 

Materijalna kultura 48 

XII. FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527. 
DO 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540). 53 

Izbor kraija Ferdinanda I. (1. sijeCnja 1527.) 
i kraija Ivana Zapolje (6. sije(3nja 1527.); 
borbe izmedju protukraljeva do krunisanja 
kraija Ferdinanda u Stolnom Biojjradu 
(3. studenojja 1527.) 55 

Turci osvojiSe Jajce s 5itavom banovinom 
(1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedjiu 
Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provale sul- 
tana Sulejmana u Ujrarsku i podsada BeCa 
(27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje 
u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. 
Srednja stranka u URarskoj i Hrvatskoj 
(1531.— 1532.) 82 

Bezvladje u Hrvatskoj i Slavoniji (1532. do 

15.^.). Treda provala sultana Sulejmana u 

U^arsku i podsada jrrada Kiseka (9.— 30. 

^K kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Po2egu s Ci- 



tavom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), 
zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna 
Kocijianova na Turke i poraz krScana kod 
Gorjana (9. listopada 1537.) 105 

Ban Tomo Nadazdi i Petar Keglevic (1538. 
do 1542.); niir u Velikom Varadinu (24. ve- 
Ijace 1538.); smrt Ivana Kocijana (27. listo- 
pada 1539.); smrt Ivana Zapolje {22. srpnja 
1540.); Cetvrta provala sultana Sulejmana u 
Ugarsku (1541.) i posljedice njezine; junai- 
tvo Nikole Zrinskoga u boju pred Pe§tom 
(1. listopada 1542.) 128 

Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. do 
1556.); peta provala Sulejmanova u Ugar- 
sku; pad Valpova. Orahovice. Caklovca, 
Bijele Stijene. Voc^ina, StupCanice i Brezo- 
vice (1543.); nastavak turskih osvajanja u 
Ugarskoj i Slavoniji; pad Kraljeve Velike 
(1544.) i utvrdjivanje Siska; poraz Bilden- 
steina i Zrinskoga kod KonjScine (4. svib- 
nja 1545.) i pad grada Moslavine; petogo- 
di^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). 
Erdeljski poslovi od godine 1548. do smrti 
Jurja Uti§eni(Ja (17. prosinca 1551.); obnova 
rata s Turcima (15.52.) i pad Virovitice 
(1552.), Cazme i Dubrave; mejdan Nikole 
Zrinskora kod Qjurgjevca (24. kolovoza 
1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do 
31. srpnia 1556.) i bojcvi Nikole Zrinskoga 
kod Rinje (22. i 23. srpnja 1556.); pad Ko- 
stainice (17. srpnja god. 1556.). Nikola Zrln- 
ski rijeSen banije (25. prosinca 1556.). a 
Ivan Ungnad vrhovne kapitanije .... 156 



Posljednje gocihe Ferdinandova vladanja 
(1557.— 1564.). Ban Petar Erdedi i vrhovni 
kapitan Ivan Lenkovic. Pobjeda Ivana Len- 
kovica kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); 
provale bosanskoga pase Malkocbega u Hr- 
vatsku (1558.— 1561.) i pad Otoka, Buse- 
vica, Ljesnice (1558.) i Novigrada (6. lipnja 
1560.); poraz Malkocbega na Kupi blizu 
Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar 
Erdedi provalio u tursku Slavoniju gotovo 
do Pozege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski 
razbio pozezkoga sandzaka Arslanbega kod 
Moslavine na Dravi (26. ozujka 1562.); mir 
s Turcima na osam godina (1. lipnja 1562.). 
Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko- 
hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljucak cr- 
kvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 
1563.); Juraj Draskovic postao zagrebackim 
biskupom (19. studenoga 1563.). Smrt kraljia 
Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba nje- 
gove drzavine medju sinove; osvrt na nje- 
govo vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj . . 211 

XIII. MAKSIMILIJAN (II.) (1564.— 1576.) . . 247 

Kralj Maksimilijan i nadvojvoda Karlo; nove 
borbe s Erdeljem i Turcima; pad grada 
Krupe (23. lipnja 1565.) i pobjeda bana Petra 
Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta 
vojna Sulejmana II. na Ugarsku i pad Si- 
geta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Er- 
deda (26. travnja 1567.); hrvatskim banima 
postadose biskup Juraj Draskovic i knez 
Franjio Frankopan Slunjski; hrvatski sabor 
u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sulta- 
nom Selimom II. na osam godina (17. ve- 
Ijace 1568.) 249 

Banovanje Jurja DraSkovica i Franje Franka- 
pana Slunjskoga (1567. — 1572.). Zavjerapro- 
tiv kralja Maksimilijana (1568. — 1569.) i 
smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); 
izbor Stjepana Batora za erdeljskoga voj- 
vodu (25. svibnja 1571.). Mletacko-turski 
rat radi Cipra (1570.-1573.); krscanska 
pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.). 
Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kralja 
ugarskoga i hrvatskoga (25. rujna 1572.). 268 

Seljacki pokreti u Slavoniji (1565. — 1572.); 
velika seljacka buna u Slavoniji i susjednim 
slovenskim zemljama (29. sijecnja do 9. ve- 
Ija5e 1573.); smrt Matije Qubca i parnica 
protiv ostalih seljackih vodja (1573.-1574.) 282 

Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj 
Draskovic dobiva za druga Qa§para Ala- 
pica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan 



povjerava Ugarsku i Hrvatsku bratu Karlu 
(6. veljace 1575.); sin njegov Rudolf okru- 
njen ceskim kraljem (22. rujna 1575.) i nje- 
mackim (1. studenoga 1575.); Maksimilijan 
zaludo se trudi, da stece poljsko.prijestolje. 
Ponovna turska cetovanja u Hrvatsk:)j god. 
1575.; poraz i smrt Herbarta Auersperga 
kod Budackoga (22. rujna 1575.); pad Bu- 
zima (lipnja 1576.) i Cazina (16. srpnja 
1576.). Smrt cara i kralja Maksimilijana (12. 
listopada 1576.) 301 

XIV. RUDOLF (II.), (1576.— 1608.) 319 

Borbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Pod- 
zvizda (29. rujna 1577.), Qornje i Doljne 
Kladuse, Bojne i Sracica, Ostrozca (13. stu- 
denoga 1577.), Zrinja (20. prosinca 1577.) i 
Qvozdanskoga (13. sijecnja 1578.); ban Kr- 
sto Ungnad (1578.— 1883.), krall Rudolf po- 
vjerava hrvatsku i slavonsku krajinu stricu 
Karlu (25. veljace 1578.), koji osniva Karlo- 
vac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima 
god. 1578. do 1582., Uskoci sa ziteljima 
Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i 
Solin (2. sijecnja 1583.) 321 

Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583 ); ban 
Tomo Erdedi (1584. — 1595.) i njegova po- 
bjeda nad Turcima kod Slunja (26. listopada 
1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bi- 
haca (19. lipnja 1592.) u turske ruke i razo- 
renfiC Baga (Karlobaga) po mletackoj mor- 
narici (u srpnju 1592.); slavna pobjeda krs- 
canska kod Siska (22. lipnja 1593.) i poslje- 
dice njezine 350 

Veliki cetrnaestgodisnji rat s Turcima (1593. 
do 1606.) i banovanje Ivana Draskovica 
(1596.— 1607.); borbe za Petrinju (1593. do 
24. rujna 1595.), proglas kralja Rudolfa na 
Bosance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. 
travnja do 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha 
u Hrvatsku i Slavoniju (1596. — 1600.), pod- 
sada i pad Kanize (8. rujna do 20. listopada 
1600.), Uskoci u Senju i smrt Josipa Rabate 
(t 31. prosinca 1601.); ustanak Stjepana 
Bockaja (rujna 1604.), Be5ki mir (23. lipnja 
1606.) i mir u 2itva Toroku (11. studenoga 
1606.) 393 

Posljednje godine Rudolfovakraljevanja (1607. 
do 1608.), ugovor u Libnu (25. lipnja 1608.) 457 

P R I L O Z I. 

I. Prilog. Izvori i pomagala za povjest Hr- 

vata u cetvrto doba I 

II. Prilog. Transkripcija izprava IX 




SLIKE 1 IZPRAVE 




Qrbovi kraljevina Dalniacije. Hrvatske i Sla- 
vonije 3 

Maruli(Seva kuda u Spljetu 7 

Naslovni list prvoga izdanja Maruliceve »Ju- 
dite« od {jod. 1521 9 

Naslovni list drugoga izdanja Maruliceve »Ju- 
dite« od god. 1522 11 

Orb kraljevine Slavonije 15 

Nadgrobna ploCa Marka Marulica 19 

Stolna crkva sv. Jakova u Sibeniku .... 21 
Srebrna posuda biskupa Andrije de Scolaris 
iz XV. stolje(5a 23 

Biskupski §tap (pastorale) od godine 1460. u 
riznici stolne crkve u Zadru 26 

2ak (balSak) sredovie^noga maCa bosan- 
skoga 29 

Sajka ili nasada 33 

Stranica iz misaia, koii se iuwa. u prvostolnoj 
crkvi sv. Stjepana u Zagrebu 37 

Stranica hrvatskoga (glagolskoga) brevijara 
od god. 1493 41 



Stranica hrvatskoga (glagolskoga) misaia od 

godf 1483 43 

ProCelje carinare (dogana, sponza) u Dubrov- 

niku 45 

Knezevska pala^a u Dubrovniku 46 

Orb nadbiskupa i kardinala Tome Baka^a od 

Erdeda 47 

Stecak na grobu Ivana (IvaniSa) Pavlovi<Ja 48 

Podor grada Cetina u Hrvatskoj 55 

Izvorna izprava o izboru kralja Ferdinanda I. 

u Cetinu 1. sije^nja 1527 56 

Ferdinand (I.) kao austrijski nadvojvoda . . 60 

Kraljica Ana, zena Ferdinanda 1 61 

PeCat Nikole Juri§i(ia 63 

Kralj Ivan Zapoija 69 

RuSevina grada Cetina 71 

Pismo kralja Ferdinanda I. od 21. svibnja 

1527., poslano Ivanii Ka$telanovi«^u ... 75 

Stari grad u Vara2dinu 79 

Veliki dvogubi peCat kralja Ferdinanda I. . 83 

PeCat kralja Ivana Zapolje 87 



• 
Pismo zagrebaCkoga biskupa Simuna od Er- 
deda od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu Ka- 

Stelanovicu 89 

Spomenlca kralja Ferdinanda prigodom pro- 
vale sultana Sulejmana do Be£a god. 1529. 91 
Pismo kralja Ivana Zapolje izdano u Budimu 

1. rujna 1530. . 95 

Naslovni list stampanoga govora, §to ga je 
knez Vuk Frankapan 24. kolovoza 1530. 
drzao na iijemackom drzavnom saboru u 

Augsburgu 99 

.ledna stranica stampanoga govora kneza 

Vuka Frankapana 101 

Nikola Jurisic i Josip Lamberg 103 

JanjiCar . *. 107 

Podpis Ivana Banida 109 

Pecat Jurja Utisenica . 113 

Qrad Spljet, Solin i Klis god. 1571 117 

Podpis Ivana Kocijana 121 

Qrad i varos Klis god. 1571 123 

Spljet s blizom okolicom god. 1571 127 

Podpis Tome Nadazda 131 

Izprava o velikovaradinskom miru (1538.) 

s podpisom kralja Ivana Zapolje 133 

Qrobni spomenik Ivana Kocijana 137 

Podpis kraljice Izabele 139 

Cirilski podpis Nikole JuriSida 141 

Ivan Sigismund 143 

Podpis Jeronima Laskoga 147 

Podpis Jurfa Utisenica 149 

Barunski grb Nikole JuriSica 151 

Sajkas ill nasadista 153 

Kraljica Izabela 155 

Srebreni gro§ kneza Nikole Zrinskoga Stari- 

jega 157 

Sultan Sulejman II 159 

Nikola Zrinski Sigetski 163 

Banski pecat kneza Nikole Zrinskoga . . . 165 

Qrad knezova Zrinskih u Cakovcu 167 

Cirilski podpis Petra Keglevica 169 

Kraljica Ana, zena kralja Ferdinanda I. . . . 173 

Podpis kneza i bana Nikole Zrinskoga . . . 177 

Juraj Utisenic (Martinusius) 179 

Qrad Nehaj kod Senja 181 

Podpis Jurja Utisenica 183 

Kralj i car Ferdinand 1 187 

Ivan Ungnad 191 

Qrb Ivana Sigismunda, vojvode erdeljskoga 195 

Knez Nikola Zrinski Sigetski . 197 

Dva mala pecata kneza Nikole Zrinskoga . . 199 

Hrvatsko pismo kneza Nikole Zrinskoga . . 203 
Pismo Jurja Draskovica sigetskomu kapitanu 
Marku Horvatu (Stan5i6u) od 14. kolovoza 

1556 207 

Zrinski grad u Kostajnici na Uni 209 

Ban Petar Erdedi 213 

Stariji banski pecat Petra Erdeda 217 

Mali pe5at bana Petra Erdeda 219 

Podpis bana Petra Erdeda 223 



Qrobnica kraljice Izabele 227 

Antun Vrancic 229 

Kralj Ferdinand 1 233 

Noviji banski pecat Petra Erdeda 235 

Nikola Olah 239 

Tri podpisa Jurjia DraSkovica 243 

Varo§ Krupa s podorom staroga grada . . . 249 

Sultan Sulejman II 251 

Qrad Krupa u prvoj polovici XVI. stoljeca . 253 

Mehmed Sokolovic 255 

Oporuka kneza Nikole Zrinskoga 257 

Siget u drugoj polovici XVI stoljeca .... 259 

Knez Nikola Zrinski 261 

Sultan Selim II 263 

Lik Ivana Lenkovica 265 

Kaciga Mehmeda Sokolovica 267 

Biskup i ban Juraj Draskovic 269 

Knez i ban Franjo Frankapan Slunjski ... 271 
Zajednicki banski pe5at Jurja DraSkovica i 

Franje Frankapana Slunjskoga 273 

Lazar Schwendi 275 

PeCat biskupa Jurja DraSkovica 277 

Odlomak iz kronike Antuna Vran5i6a . . . 279 
Hrvatsko pismo kneza i bana Franje Fran- 
kapana Slunjskoga 281 

Kralj i car Maksimilijan (II.) 283 

Franjo Tahi 285 

Najstarijii grb grofova Dra§kovi6a 287 

Pismo kralja Maksimilijana 293 

PozoriSte seljacke bune god. 1573 295 

Nadvojvoda Karlo 297 

Stubi5ko polje 299 

Trako§dan prije obnove 301 

Herbart barun Auersperg 303 

Podpis Herbarta Auersperga 305 

Adresa na pismu, §to ga je kralj Maksimilijan 
5. sijeSnja 1575. upravio na bana Jurja 

Draskovica 307 

Pecat kralja Maksimilijana 307 

Sultan Murat III 309 

Pismo nadvojvode Karla 313 

PeCat nadvojvode Karla 313 

Sultan Murat III 317 

Bitka kod Siska 22. lipnja 1593 321 

Kralj i car Rudolf 325 

Nadvojvoda Ernest 329 

Ivan Ferenberger 331 

Podpis nadvojvode Ernesta 335 

Padr>is nadvojvode Karla 3.19 

Banski pecat Krste Ungna'a 341 

Podpis bana Krste Ungnada 347 

PeCat nadvojvode Ernesta 349 

Podpis kralja Rudolfa 351 

Nadvojvoda Karlo 357 

Banski peCat Tome Erdeda 359 

Nadvojvoda Maksimilijan 363 

Vid Halek 365 

Podpisi eianova ugarskoga drXavnoga vijeda 
na izpravi, izdanoj u Po2unu 16. prosinca 

1591 371 



PozoriSte bojeva kod Siska, Bresta, Petrinje i 

Hrastovice 373 

Andrija Auersperg 379 

Veliki vezir Sinan pa§a 381 

Karlo markgrof Burgavski 385 

BojiSte kod Siska 22. lipnja 1593 389 

Ruprecht Eggenberg 393 

Podpis bana Tome Erdeda 397 

Veliki peCat kraija Rudolfa 399 

Sigismund Batori 401 

Podpis nadvojvode Matije 403 

Sultan Muhamed III 405 

Podpis bana Ivana Dra§kovi<ia 409 

Banski peCat Ivana DraSkovica 411 

Qrobna plo5a Ivana Albertija 415 

Pe(^at nadvojvode Matije 417 

Podsada Petrinje i obrana njezina 20. rujna 

1596 419 

Juraj Lenkovid 421 



Podpis nadvojvode Maksimilijana 4^ 

Kralj i car Rudolf 425 

Senj i Nehajgrad u XVI. stolje(iu 431 

Usko^ka gostba 435 

Smrt Josipa Rabate 439 

Mihajlo Veliki, vlaSki vojvoda 443 

Qrobni spomenik grofa i bana Tome Erdeda 447 

Stjepan BoCkaj god. 1605 449 

Kruna Stjepana Bo5kaja, darovana njemu 

god. 1605. po sultanu Ahmetu 1 453 

Posljednja stranica izvornoga ugovora o beC- 
kom miru zajedno s peCatima i podpisima 

povjerenika, koji su mir ugovarali ... 455 

Punomod sultana Ahmeta I. od 5. kolovoza 
1606., kojom ovla^tuje Stjepana Boikaja, da 

sklapa mir s carem i kraljem Rudolfom . 457 

Kralj i car Rudolf 459 

Kralj Matija II 461 



CETVRTO DOBA 

VLADANJE KRALJEVA IZ PORODICE HABSBURGA, 

(1527.— 1740.) 



PRVA KNJIGA: 



DOBA KRALJEVA FERDINANDA 1., M AKSI MILIJ AN A 

I RUDOLFA. 

(1527.— 1608.) 



XI. 

HRVATSKO KRAUEVSTVO 

U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECa. 

(1409.— 1526.) 



Teritorijalne promjene. — Nacin vladanja. Bani i bannvci. Sabori. — Upravne oblasti i oblast- 
nici. — Ziteiji po narodnosti i po stalezima. — Sudjenje i pravo. — Vojska i mornarica. — Dace 
I porezi. — Vjera i crkva. — Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. — Unijetnosti. — Materi- 

jalna kultura. 



Klaid, Hrv povj. III. (5.) 




Grbovi kraljevina Dalmacije, Hrvatske I Slavonije. 



HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV- STOLJECU I 
PRVOJ CETVRTI XVl. STOLJECA- 

(1409.— 1526.). 

eritoriialne promjene. Neprestane borbe, koje su iza smrti Ljude- 

vita I. Velikoga (t 1382.) bjesnile u svim oblastima hrvatskoRa 

kraljevstva, bi§e zavr§ene tako, da je kralj Ladislav Napuljski 

9. srpnja 1409. Mi e t c i m a za 100.000 dukata prodao ne samo 

svu svoju tada§nju drzavinu u D a 1 m a c i j i. nego i sva svoja 

prava na tu kraljevinu. Time postadose nakon pol stoije^a Mletci 

opet gospodari na izto^noi obali Jadranskoga mora. 

Wc6 u koiovozu 1409. preuzeii su Mietci ono, §to ie krali Ladislav 

dotle dr^ao u Dalmaciji i Hrvatskoj, poimence grad Z a d a r s tvrdjom 

i kotarom, otok Pag, kao i hrvatske gradove Novigrad i Vranu. 

Malo zatim, u ruinu iste godine, pokorili su se njima otok R a b i grad 

N i n, a iza ovih do konca godine otoci Cres i Osor (LoSinj). 

Opirucii se o ugovor s kraljem Ladislavom nijesu Mletci odsad 
propuStali ni jedne prilike, da obladaju preostalom Dalmacijom i Hrvat- 
skom. Za prvoga rata s kraljem Sigismundom kupili su od bosanskoga 
velikoga vojvode Sandaija Hranica znamenitc hrvatske gradove Ostro- 
vicu i Skradin (13. travnja 1411.), koje su im medjutim Hrvati poslije 
oteli; no zato im je poSlo za rukom, te su nakon dvogodi§nje podsade 
prinudili grad Sibenik, da im se preda (30. listopada 1412.). Kad je nakon pet godina 
planuo drugi rat s kraljem Sigismundom, pokorili su se MIetcima u travnju 1420. otoci 




\ 



4 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

Brae, Hvar i Korcula sa susjednim manjim otocima; dne 21. lipnja iste godine osvo- 
jili su oni T r o g i r, a 28. lipnja 1420. predao se je njima grad S p 1 j e t. 

No ni s time nijesu Mletci bili zadovoljni. U sijecnju 1444. predobise plemicku ob- 
cinu P o 1 j i c a i grad O m is na uscu Cetine, koje je od god. 1440. drzao velilci vojvoda 
Stjepan Vul^cic; iza nekoliko godina (1452.) napokon otese recenomu hercegu jos i Kra- 
j i n u (Neretvu, danas Makarsko Primorje), te se tako prikucise kotaru grada Dubrovnika. 
Hrvatsko kraljevstvo izgubiio je ovako citavo primorje (dalmatinsko i hrvatsko) i otocje 
od Dubrovnika do podnozja Velebita i usca rijeke Zrmanje. Pace i sjeverni otoci u Kvar- 
neru bili su u mletackoj vlasti, izuzevsi jedini Krk, koji su zajedno sa knezijom Vinodolom 
i gradom Senjem drzali hrvatski knezovi Frankapani, dok je preteziti dio Podgorja s gra- 
dovima Bagom i Obrovcem ostao krbavskim knezovima Kurjakovicima, Ali i tu su Mletci 
neprestano snovali, da se ugnjezde u torn ostatku hrvatskoga primorja. Nastojanje nji- 
hovo, da ugrabe Senj, osujetio je kralj Matijas Korvin; ali zato im je poslo za rukom, 
te su 22. veljace 1480. prevarom zauzeli o t o k Krk. Hrvatskomu kraljevstvu ostalo je 
doduse krsno primorje od Obrovca do Senja i dalje pitomi Vinodol do Trsata; ali kako 
su Mletci driali sve otoke pred tim primorjem, bilo je receno kraljevstvo posve potisnuto 
od mora. Mletci su se napokon pomamili i za R i j e k o m i iztocnom Istrom, koje su tada 
bile u vlasti austrijskih Habsburgovaca; ali premda su Rijeku dva puta (1508. i 1509.) 
osvojili, a drugi put i spalili, ipak je nijesu mogli stalno zadrzati. 

Qod. 1510. — 1512., za kralja Vladislava II. Jagelovica, mnogo se je snovalo, kako 
da se mletackoj obcini otme ugrabljena Dalmacija; ali do rata ipak nije doslo. I tako je 
Mletcima ostalo i dalje sve, sto bijahu kroz godine 1409. — 1480. od hrvatskoga kraljev- 
stva odkinuli. U toj svojoj pokrajini Dalmaciji uredise oni vladanje na svoj nacin; namje- 
stise u pojedine gradove svoje knezove (comites) i imenovase za citavu oblast zaseb- 
noga providura (proveditor). Jake posade u gradovima imale su braniti posjed Dal- 
macije, a brojno brodovlje imalo je osigurati njihovu neogranicenu prevlast na Jadran- 
skom moru, koje se je pocelo nazivati »mletackim zatonom« (culphus Veneticus). $to su 
god Mletci poslije oteli hrvatskomu kraljevstvu, sve su pridavali svojoj pokrajini Dalma- 
ciji, Medjutim su i oni izgubiU Krajinu na jugu Cetine prema Neretvi, koju su im Turci 
godine 1499. ugrabili, te tako odvojili mletacku drzavinu u Dalmaciji od kotara obcine i 
grada Dubrovnika. 

Dok su Mietcani odkidali mjesta i kotare u primorju, nastojali su u prvoj polovici 
XV. stoljeca bosanski kralji i vojvode, da obladaju budi citavom zagorskom Hrvat- 
skom, budi znatnijim mjestima u njoj. Gradovi Knin i Ostrovica, zatim Sinj i KHs, na- 
pokon Omis, Poljica i Krajina bijahu vazda izlozeni njihovim napadajima. Stoga su bani 
Talovci (1438. — 1453.) i onda ban Pavao Spirancic (1459. — 1463.) imali pune ruke posla, 
da obrane svoju banovinu na medjama bosanskoga kraljevstva. 

Padom recenoga kraljevstva (1463.) cinilo se, da ce se hrvatsko kraljevstvo na 
iztoku prosiriti. To se doduse nije zgodilo; ali je kralj Matijas Korvin od onih oblasti 
bosanskih, koje je u zimi 1463. i 1464. oteo Turcima, stvorio dvije banovine, naime J a- 
j a c k u (Bosansku) i Srebrenicku, kojima je poslije pridodao jos i S a b a c k u 
(1476.), tako da je veci dio hrvatskoga kraljevstva bio na iztoku i jugu opasan zasebnim 
banovinama. Jajacka ili Bosanska banovina obuhvatala je poglavito podrucje rijeke Vr- 
basa, Srebrenicka nekadanju bosansku oblast Usoru, a ^abacka bivsu banovinu Macvu. 
Do Sabacke prostirala se je banovina Beogradska, a ovoj na iztoku banovina S e- 
verinska. Tima banovinama, koje su bile na vojnicku uredjene, mislio je kralj Matijas 
odoljeti najezdi turskoj, te obraniti juzne medje svoje drzave. 

Medjutim Jajacka banovina nije bila od velike koristi za obranu hrvatskoga kra- 
ljevstva, premda je vise puta jedan ban upravljao i hrvatskim zemljama i recenom ba- 
novinom. Turci su naime jos od pada bosanskoga kraljevstva zadrzali podrucje rijeke 



TERITORIJALNE PROMJENE. 5 

Sane sa tvrdim gradovima KlJu»Sem i Kamengrad(Jm, pak su odatle, kao i sa Hli- 
vanjskoga i Duvanjskoga poija mogli svaki c5as s vecim ili manjim Cetama provaljivati u 
hrvatsko kraljevstvo, ostavljajuci na stranu utvrdjene gradove JajaCke banovine. Samo 
tako mogu se razumjeti nebrojene navale turske na hrvatske zemlje po^ev od 1468. do 
sedmogodi^njega primirja. utanacena 20. kolovoza 1503. Za to citavo vrijeme ipak nijesu 
Turci osvojili nijednoga hrvatskoga grada ni oblasti, vec su njihove provale bile ograni- 
dene naprosto na pustosenje otvorenoga poija i hvatanje roblja. 

Padom Srebrenicke banovine (1512.) stala je prijetiti gotova propast hrvatskomu 
kraljevstvu. Vec u sijecnju 1513. udarahu Turci na Sinj u zupi Cetini; taj se je grad tada 
doduSe spasao, ali zato osvojise oni blize manje gradove. kao C a C v i n u u PosuSju, N u- 
tjak na Cetini, i Vir kod Imotskoga. Slijedece godine 1514. uzese Turci gradove Ka- 
rin i Korlat izmedju mletackoga Zadra i hrvatske Ostrovice. Ali jo§ veca nevolja 
stigla je hrvatsko kraljevstvo nakon pada gradova Sabca i Beograda (1521.). Dne 
28. svibnja 1522. osvojih su Turci siavni grad K n i n, nekadanju stolicu hrvatskih kraljeva 
I poslije banova; malo dana zatim udjose i u S k r a d i n, te se tako primako§e nioru. Na 
koncu godine 1523. predobise izdajom znamenitu Ostrovicu, nekadanju djedovinu knezova 
Bribirskih od plemena Subic. Cini se, da su god. 1524. osvojili napokon i tvrdi grad Sinj, 
valjda u isto vrijeme, kad su obladaH i Severinskom banovinom na iztoku Ugarske. 

U oci boja na Muhackom polju (1526.) bila je vec citava Hrvatska na jugu Velebita 
u mletackim i turskini rukama; u vlasti hrvatskoga kralja ostala su samo jos dva grada: 
gotovo nedobitni K li s bUzu mletackoga Spljeta, i onda Obrovac na juznom podnozju 
Velebita uz rijeku Zrmanju. Na sjeveru Velebita drzaii su Turci grad U n a c na istoime- 
noj rijeci, a jamacno i Rmanj na sutoku Une i Unca, odakle su se zalijetali u Krbavu, 
Liku i Qacku. Qradovi uz Unu (od Ripca i BihaCa do Dubice) ostali su doduse u vlasti 
hrvatskoga kralja i bana; no zato je Blagaj na Sani, djedovina knezova Blagaja, jos 
oko god. 1512. pao u turske ruke. Tim bi nacinom Bosanska ili Jajacka banovina go- 
tovo posve odijeljena od hrvatskoga kraljevstva; tek na sjeveru hvatala se je na Savi 
kraljevine Slavonije, iz koje se je kod Q r a d i § k e (»brod kod Qradisca«, »in vado Qra- 
dysche«, »in Qradischi brod«, »na brodu savskom na Qradiscih«) prelazilo na jug u do- 
linu Vrbasa. Iztocni dio Slavonije, narocito velik dio Srijemske zupanije (s gradovima 
Mitrovica, Kupinik, Baric, Berkasovo, Karlovci, Slankamen i Zemun) bio je jo§ od go- 
dine 1521. u turskoj vlasti; u oci boja kod Muhaca osvojili su Turci tvrdi Pe tro va- 
ra d i n (28. srpnja 1526.), zatim I Vo k, slabo utvrdjeni O s i j e k (14. kolovoza), a uz ove i 
druge gradove i ka§tele u Vukovskoj zupaniji (kao stolicu bosanskoga biskupa D j a- 
k o V o). Tako je i u iztocnoj Slavoniji doprla turska vlast do Valpova, Qorjana i gradova 
u Pozezkoj zupaniji. 

Dok je hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljecu i u prvoj Cetvrti XVI. sve vi§e gubilo 
i opadalo, obcina je grada Dubrovnika, priznavajuci vrhovnu vlast ugarsko-hrvat- 
skih kraljeva, a poslije turskih sultana, razmakia svoju drzavinu du2 primorja na sjever 
gotovo do Neretve, a na jug do Boke Kotorske. Kako je Ston i Stonski Rat (PeljeSac) 
drzala jos od god. 1333., dobila je 1399. od bosanskoga kralja Stjepana Ostoje primorje 
od Zatona do Stona (Terrenove). a god. 1419. i 1427. od vojvoda Sandaija Hranica i Rado- 
sava Pavlovi(5a 2upu Konavie sa starim gradom Cavtatom. Napokon je 1451. primila Vr- 
sinje (Mrcine) iznad Konavala, i tim je zaokru^ila svoj kotar onako, kako ga je odriala 
do svoje propasti (1808.). 

Hrvatski narod, gledc^i kako mu Mletci i Turci neprestano grabe djedovinu njc- 
govu. bolno je osjecao veliku ncvolju svoju. Vec 1494. — iza boja na Krbavskom polju — 
zovu se hrvatska gospoda na saboru u Bihacu »prclati et magnates potioresque nobiles 
ct proceres universi, totum infelix regnum Croatie representantcs.* To »nc- 
sreiino kraljevstvo* stalo se smatrati tek »ostatcinia« nekadanje dr^ave. pa tako je 



6 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

i taj naziv usao u diplomatick^ spise. Dne 15. prosinca 1525. pisao je kralj Ljudevit II. 
banu Franji Bacanu : »Knezovi iostatciplemica kraljevine nase Hrvat- 
s k e (comites et reliquiae nobilium Regni nostri Croatiae) posiali su ovih dana k nama 
svoje oratore, od kojih smo doznali, da se kane s Turcima nagoditi, ako mi njima ne po- 
mognemo u skrajnjoj nevoiji njihovoj (extremis et afflictis eorum rebus). 

Ali knezovi i plemici nijesu samo jadikovali, nego su takodjer odlucno branili 
»ostatke ili relikvij' < svoga kraljevstva. Narocito su se u tom pogledu izticali oni, kojih 
su posjedovanja medjasila s turskim zemljama. Tako je za te njihove gradove i posjede 
uz tursku medju postalo ime krajina ili granica (latinski c o n f i n i a, njemacki »die 
Qrenitzen« = Qrenzen). Za obranu krajine ili granice brinuli su se ne samo neposredni 
gospodari onih predjela, nego i hrvatski bani, pace i ugarsko-hrvatski kraljevi, kao i ugar- 
ski sabori, Napokon od god. 1522. stao sc jc za obranu hrvatske krajine zanimati i habs- 
burzki nadvojvoda Ferdinand, jer je tim nacinom mislio osigurati svoje nasljedne zemlje 
(Kranjsku, Korusku i Stajersku) od provala turskih. Vec u lipnju 1522. imenovao je on 
grofa Nikolu Salma vrhovnim kapitanom (generalis capitaneus) svojih ceta, te je taj ka- 
pitan imao pomagati hrvatskoga bana kod obrane gradova i kotara na krajini hrvatskoj, 
narocito uz rijeku Unu.*) 

Sve to veci gubitci hrvatskoga kraljevstva na jugu Velebita dali su povoda, da se 
je firvatsko ime stalo siriti na sjeveru Qvozda prema Kupi, Savi i doljnoj Uni. Dok su se 
XIV. stoljecu pribrajale Hrvatskoj na sjeveroiztoku Qvozda tek Modruse, Plasi i Drez- 
nik (sa Slunjem), u drugoj su polovici XV. stoljeca i na pocetku XVI. stall nazivati Hr- 
vatskom i onaj dio Zagrebacke zupanije, koji se prostire na jugu Kupe i Save, i koji su 
nekad obuhvatale zupe Qoricka i Qorska. Ovamo se je izpred turske najezde sklanjalo 
sila hrvatskoga plemstva i puka iz juznih krajeva, da se je citav kraj od Qvozda do Kupe 
i Save (izmedju Siska i Dubice) na sjeveru, a Une na iztoku sve vise smatrao hrvatskom 
zemljom u uzem smislu. Qradovi Bihac, Krupa, Kostajnica, Zrinj, Toplica ili Topusko, 
Stenicnjak i Dubovac, koji su prije bill u Slavoniji, jesu na koncu XV. stoljeca vec u 
Hrvatskoj. Prema jednomu spomeniku od god. 1469. dijelila se je kraljevina Hrvatska u ono 
doba na gornju i doljnu (Croatiam inferiorem sue maiestatis, et Croatiam 
superiorem serenissimi imoeratoris). Qornja Hrvatska zapremala je zupe i oblasti od 
Radobilja na Cetini do Otocca i Vrhovina pod Qvozdom; doljna Hrvatska dopirala je od 
Brinja, Modrusa i Dreznika do Kupe i Une. 

Kraljevina Slavonija ostala je po tom ogranicena na zemlju izmedju Drave i Sav^ 
(doticno Kupe), te je obuhvatala poglavito cetiri zupanije: Zagrebacku, Varazdinsku, Kri- 
zeva^ku i Viroviticku. U XV. stoljecu protegla se je osobito Krizevacka zupanija, koja je 



* U zborniku »Corpus iuris Hungarici« spominju se vec od god. 1490. neprestano »loca et 
castra f i n i t i m a«, »castra et fortalitia in confinibus regni« (Corp. iuris Hung., mil. izdanje, 
I., str. 476, 582, 618). Qod. 1518. stvorio je ugarski sabor ovaj zakljucak: »Bani castrorum f i n i- 
t i m o r u m semper in eisdem castris finitimis maneant. (Corp. iur. Hung. I. art. 21. str. 762). Dne 
5. studenoga 1517. pise kralj Ljudevit II. Bodrozkoj zupaniji, kako su »confiniorum pericula 
augmentata«, i kako im treba pomoci, »nam sine vestro subsidio confinia ipsa, que sunt 
clipei vestri, non possunt nee defendi nee conservari« (Rad jugosl. akad. III. p. 61 — 62). Hr- 
vatski ban Ivan Karlovic zahvaljuje se 15. ozujka 1522. iz svoga grada Udvine austrijskomu nad- 
vojvodi Ferdinandu, §to je dao 300 dukata »pro tenendis exploratoribus«, nadalje sto se je po- 
kazao zabrinut »erga nos et confinia nostra*. Napokon javlja ban, kako bosanski pasa »ad nos 
et confinia nostra intendit venire«, da osvoji Krupu ili Bihac (Thalloczy i Hodinka, Codex 
diplom. partium regno Hungariae adnexarum, I: str. 47). Namah zatim, 28. ozujka 1522. javlja 
Ferdinand, da je sve udesio za »versicherung der slosser und ortflegken an den grenitzen« 
(Ibid. str. 50). Qod. 1524. utanaCio je Ferdinand ugovor s hrvatskim plemicem Ivanom Kobasicem 
od Brikovice (kod Une), da drzi »c u s t o d i a s seu zthrasas in hiis confinibus* (lb. str. 
294 — 195). Te su straze na krajini imale vituljacama (kreidschuss) dojavljivati dolazak turskih 
i!eta. Zametci potonje vojniSke krajine sezu dakle u doba prije boja kod Muha5a. 



NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. SABORl. 



zapremala velik dio Podravine, gotovo do Valpova i Osijeka. Poieika, Vukovska i 
Srijemska zupanija smatrale su se i tada za cesti Slavonije; ali nijesu bile izravno pod 
upravom hrvatskih i slavonskih banova, nego su Po^egom Cesto upravljali vojvode Usore, 
a Vukovskom i Srijemskom najprije ban MaCve, a poslije Sabacki i Beogradski bani i 
kapitani. Sve to dogadjalo se je poradi lak§e obrane od Turaka. 

Na^in vladanja. Bani i banovci. Sabori. Poslije god. 1409. nema spomena, da bi se 
koji kralj krunio na tlu hrvatskoga kraljevstva. Medjutim, kako su se kraljevske porodice 
mijenjaie, dogadjalo se je viSe puta, da su Hrvati pristali uz jcdnoga protukraija, a Ugri 
uz drugoga. Tako je liabsburgovac Fridrik III. kao takmac MatijaSa Korvina god. 1458. 
do 1462. imao najviSe privrzenika ba§ u hrvatskom kraljevstvu. Jednako se je desilo, 
kad se je god. 1490.— 1491. Habsburgovac 
Maksimilijan borio s kraljem Vladislavom II. 
Jagelovicem za ugarsko-hrvatsko prijcstolje. 
U obce se opaza, da u vrijeme 1409. — 1526. 
Hrvati mnogo naginju habsburzkim vladarima 
u Kranjskoj, Koru§koj i Stajerskoj; biva to i 
poradi susjedstva i poradi pogibli od Turaka. 

Kraljevi Sigismund (1409.— 1437.), Al- 
brecht Austrijski (1437.-1439.), Vladislav I. 
Varnencik (1440. — 1444.), Ladislav Postumus 
(1444.-1457.), Vladislav II. Jagelovic (1490. 
do 1516.) i Ljudevit II. (1516.-1526.) drzali su 
osim ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva ta- 
kodjer druge kraljevine i zemlje, kao Cesku, 
Poljsku i Njema^ku (n^rocito zemlje austrij- 
ske). Tako se je zgadjalo, da su mnogo bora- 
vili izvan Ugarske, dok su u hrvatsko kraljev- 
stvo male ili nikako dolazili. Jedini Matijas 
Korvin (1458.-1490.) boravio je poradi ratova 
s Turcima vi§e puta u zemljama hrvatskoga 
kraljevstva. 

Kralj Sigismund boravio je u dva maha 
(1412.— 1429. i 1430.-1434.) po vi§e godina u 
tudjini; za njegova izbivanja zastupao ga je 
ostrogonski nadbiskup kao »kraljevine Ugar- 
ske, Dalmacije i Hrvatske upravitelj i vrhovni 
zamjenik*. Ako je bio potrebit upravitelj vec 
za izbivanja kraljeva, kako je tek bio nuz- 
dan, kad je kralj bio jo§ nedorastao. Tako 
je za Ladislava Postuma postao upraviteljem 

ili gubernatorom ugarskoga kraljevstva glasoviti junak Ivan Hunjadi ili Sibinjanin Janko 
(1446. — 1452.). Za hrvatsko kraljevstvo namjestio je Ivan Hunjadi zasebnoga podupravitclja 
ili vicegubernatora. I za malodobnosti kralja Ljudevita II. zahtijevalo je ugarsko 
ni^e plemstvo. da se imenuje gubernator, a taj da bi bio Ivan Zapolja; ali dvorska stranka 
umjela je vazda to zaprijetJiti. 

Vladari u XV. i prvoj Cetvrtini XVI. stolje<Sa nijesu viSc u hrvatsko kraljevstvo 
Siljali zasebne hcrcege (duces), kako su to nekad Cinili ArpadoviCi i An^uvinci. Pogla- 
viti razlog tome bit 6c ta okolnost, §to gotovo svi vladari toga doba nijesu imali komc 
da povjere reCenu cast. Jedini herceg u toj perijodi bio je I v a n i s Korvin, nezakoniti 
sin kralja MatijaSa; no ni taj nije bio hercegom hrvatskim za 2ivota otCeva, nego tek 




MARULICEVA KUCA U SPLJETU. 
S druge strane ulaza u ulici staroga grada. 



8 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

poslije smrti njegove, kad su ga stalezi htjeli odstetiti za to, sto ga nijesu htjeli birati za 
kralja. Medjutim Ivan Korvin ostao je hercegom hrvatskim posve kratko vrijeme (1490. 
do 1493.); k tome nije njegova vlast vrijedila toliko, kao nekad, kad su hercezi bill ili 
braca ili sinovi vladajucih kraljeva. 

Kako kraljevi ovoga doba (osim Matijasa Korvina) nijesu zalazili u hrvatsko kr.a- 
Ijevstvo, a nijesu siljali u nj ni hercega od svojega roda: to se je sada vise nego ikad prije 
podigla vlasticastbanska. 

Bani hrvatski XV. stoljeca i u prvoj cetvrti XVI. ne samo da su vrsili prava i 
duznosti banova za proslih stoljeca, nego su takodjer u mnogim stvarima preuzeli po- 
vlasti i poslove nekadanjih hercega, pace i samih kraljeva. Sve to vecoj vlasti banskoj 
doprinijelo je jos i to, sto su zaredali na banskoj stolici mnogi znameniti muzevi, koji su 
ili po svom srodstvu s kraljevskom kucom (celjski knezovi Herman, Fridrik i Ulrik) ili 
svojim licnim vrlinama (Matko Talovac, Petar Berislavic, Ivan Karlovic) povjerenu im 
cast podigli do velikoga ugleda. Najznamenitiji ban ovoga doba bio je bas biskup vesprim- 
ski Pctar Berislavic (1513. — 1520.), kojega je papa Leo X. u svojim poslanicama nazivao 
podkraljem (prorex ili vicerex). Cini se, da se je u obce tada pocelo hrvatske 
bane smatrati podkraljima, jer i mletacki poslanik Vincenzo Guidoto pise u kolovozu 
1525. ovako: »Druga cast medju svjetovnjacima (u drzavi kralja Ljudevita II.) jest ban 
ili kapitan Hrvatske, koji je kao p o d k r a 1 j toga kraljevstva, te ga je duzan braniti (la 
secunda dignita neli laici e il banno oner capitano di Croatia, el quale e quasi vice re 
de quello regno, quale e obligato ad deffender . . .). 

Buduci da je banima u to doba bila poglavita zadaca, da brane kraljevstvo, primali 
su uz ostale prihode jos i zasebnu placu za uzdrzavanje svoje banske cete. Ban Ladi- 
slav od Egervara pobirao je godimice po 10.000 zlatnih forinti. God. 1491. zalaze kralj 
Vladislav II. recenom banu neke gradove (Bihac, Krupu i dr.) za 20.000 zlatnih forinti, 
buduci da je ban tvrdio, da posljednje dvije godine nije nikakve place primio. Jednako 
se u proracunu za god. 1504. odredjuje »banu kraljevine Slavonije i Hrvatske za placu 
kroz godinu 10.000 forinti u gotovom novcu i za 1000 for. soli«. Bane je kao i prije na- 
mjestao i skidao sam kralj; ali je pri tom morao paziti, da ta cast zapane ili domace 
Ijude ili bar takove, koji imadu posjedovanja u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Mimo to 
trebalo je gledati, da novi ban bude pocudan hrvatskomu plemstvu, jer se je inace njemu 
opiralo. Tako su se hrvatski i slavonski stalezi god. 1505. svom snagom oprli banu Franji 
Balasi od Gjarmata, jer nije imao posjeda u zemlji, i jer je bio na zlu glasu kao okrutnik 
i smutljivac; napokon je morao kralj Vladislav II. popustiti, te je na pocetku god. 1506. 
mjesto Balase imenovao za bana Marka Misljenovica (Horvata) iz Kamicca. No jos zesci 
bio je odpor protv bana Ivana Taha (1524.— 1525.), dok nijesu kralja Ljudevita II. prinu- 
dili, da ga napu^t!. 

Od 1409. do 1463. upravljala su hrvatskim kraljevstvom o d i j e 1 j e n o po dva 
bana: jedan kao ban citave Slavonije (banus totius Sclavoniae), a drugi kao ban 
Dalmacije iHrvatske (banus Dalmatiae et Croatiae). Jedini Matko Talovac bio 
je neko vrijeme (1436.— 1444.) ban Dalmacije, Hrvatske i citave Slavonije, dok su braca 
njegova (Perko i Franko) u isto vrijeme vrsili bansku cast u samoj Dalmaciji i Hrvatskoj.*) 



* Od 1409. do 1463. bill su bani u hrvatskom kraljevstvu: a) bani 5itave Slavo- 
nije: izpraznjeno (1408.— 1411.), Pavao Cupor od Moslavine (1412.-1415.), David Lackovic de 
Szanto (1416.— 1418.), Dionizije de Marczaly (1419.-1421.), izpraznjeno (1422.), celjski i zagorski 
knez Herman II. (1423.— 1435.), Matko Talovac (1435.— 1444.), celjski i zagorski knezovi Fridrik 
i Ulrik Zajedno (1445.-1454.), celjski i zagorski knez Ulrik sam (1454.— 1456.), Ivan de Marczaly 
(21./III. 1457.), zagorski grof Jan ili Ivan Vitovec od Qrebengrada i Nikola Ilocki (de Wylak, 1457. 
do 1463.); b) bani Dalmacije i Hrvatske: izpraznjeno (1409.), knezovi krbavski Ivan i 
Pavao Kurjakovici (1410.— 1411.), Petar ili Petermannus od Medvedgrada (de Alben, 1412.-1413.), 




ofd^ 



!i '-^■'^r;3 6ftrteudouiCC t«ui 

uuijii OlophcrnjPofriduuoif 
chegncgouc/ibflodobi pu-' 
ch ifraelfchiddoeli 
che pcgibtli. 



NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. SABORi. 9 

Kad je u zimi 1463. — 1464. kralj MatijaS Korvin Turcima oteo iedaii dio zapadne 
Bosne s gradom Jajcem i drugim gradovima u dolini Vrbasa, povjerio je on tu novu ba- 
novinu Bosansku ili Jaja5ku vrstnomu Emeriku Zapolji, kojega je podjedno ime- 
novao banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a uz to mu podijelio Topusku opatiju. 
God. 1464. — 1465. zove se Cmerik Zapolja u sluzbenim izpravama »regni Boznensis 
gubernator, Dalmatiae, Croatiae nee non Sclavoniae banus*. Uz 
toga vrhovnoga bana spominju se zagorski grof Ivan Vitovec kao ban Slavonije, a Nikola 
IloCki kao ban Slavonije i Macve. Emcrika Zapolju zamijenio je Ivan T u z o d L a k a 
Johannes Tuz de Lak), kojega u iz- 
pravama 1466. — 1467. pisu »r e g n o- 
rum Bozne, Dalmacie, Croa- 
cie, ac tocius Sclavonie ba- 
nus et capitaneus genera- 
lis«. Slijedecih godina 1468. — 1469. 
spominje se Ivan Tuz tek kao ban ci- 
tave Slavonije (godine 1469. — 1470.) 
drug mu je u baniji pecujski biskup 
Ivan Cesmicki); dok u Dalmaciji i 
lirvatskoj nema bana (vacat), nego 
njima upravljaju banovci Ladislav 
Markus i Pavao Tar. Od 12. ko- 
lovoza 1470. do 28. sijecnja 1471. na- 
lazimo kao jedinoga bana B I a z a 
Podmanickoga ili Magjara, 
koji se u sluzbenim izpravama zove 
»regnorum Bozne, Dalmatie 
et Sclavonie banus (ili »regno- 
rum Dalmacie, Croacie nee non Bozne 
ac Sclavonie banus). Medjutim u dru- 
goj polovici 1471. odijelio je kralj Ma- 
tijas Bosnu od hrvatskoga kraljev- 
stva i povjerio ju knezu Nikoli Iloc- 
komu kao kralju; dok su Slavonija i 
uz nju Dalmacija s Hrvatskom ostale 
Blazu Magjaru (Podmanickomu) i nje- 
govu drugu Damnjanu Hor- 
vatu od Litve (Damianus Hor- 
vath de Lythwa). Nakon nevjere 
Blaza Magjara ostao je god. 1472. 
Damjan Horvat jedini ban kraljevina 
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije sve 

do 20. studenoga 1473. Toga dana povjerio je kralj baniju u Slavoniji Ivanu ErnuStu, koji 
je tu Cast obnaSao do smrti svoje 1476.; u is to vrijemc vrSio je bansku vlast u Dalmaciji 
i Hrvatskoj gore reCeni Damjan Horvat (Chervat). 



chidarfi Hbar fafi^nao, 



hicih annrdni'ufljicu 




NASLOVNI LIST PRVOQA IZDANJA MARl'LI- 
CEVE »JUDITE« OD QOD. 1521. 



Ivan od Medvedgrada (de Alben, 1414.— 1419.), VranskI prior Albert de Ungh (1419.— 1426.). knez 
Nikola ili Mikula Frankapan (1426.— 1432.). knezovi Ivan (An?.) i Stjepan FrankapanI (1434.— 1436.). 
knez Stjepan Frankapan sani (1437.). Perko Talovac (de Thallowch. 1438.— 1453.) i uza nj brat 
Franko Talovac (1444.— 1448.). Ladislav Hunjad (30. III. 1453.), izpra^njcno sod. 1454.— 1457.. Pavao 
SpiranCi<3 (Paulus Horvat de Speranchich 1459. — 1463.), knez Stjepan Frankapan drugi put 
(12./IX. 1463.). 



10 liRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOL.IECU I PRVO.I CETVRTI XVI. STOLJECA. 

Od kolofoza 1476. nastaje zamasna promjena, jer su odsad i Slavonija i Dalmacija 
s Hrvatskom sjedinjene pod upravomjednogabana, koji se zove »reKnorum 
Dalmacie, Croacie et tocius Sclavonic banus.« Citavo hrvatsko kraljevstvo stoji odsad 
pod s k u p n o m upravom. Taj zajednicki ban dobiva koji put iznimice druga, ali tada 
ne dijele medju se kraljevstva, nego sporazumno upravljaju citavom drzavinom svojom. 

U vrijeme od 1476, do boja kod Muhaca (1526.) stoluju u hrvatskom kraljevstvu 
kao bani Dalmacije, Hrvatske i citave Slavonije: Andrija Banic (Banfy, 30./VIII. 
1476.), Ladislav od Egervara (Vladislav iz Egervara, rusagov kraljevstva ugar- 
skoga Dalmacije i Hrvat i Slovinskoga dostojni ban, 1477. — 1481.), B 1 az Po d m a n i c k i 
ill M a g j a r po drugi put (1482.), Matijas Qereb (de Wyngarth, 1483.— 1489.), L a- 
d i s 1 a V o d Ege r v a r a po drugi put (1489. — 1493.), Emerik Derencin i drug mu 
Ivan B t od Bajne (1493.), Ladislav Kanizaj (1493. — 1495.), opavski i liptovski 
herceg Ivan is Korvin (1495. — 1498.), Juraj Kanizaj (1498. — 1499.), opavski i 
liptovski herceg Ivanis Korvin po drugi put (1499. — 1504.), Andrija Bot od 
Bajne (1505. — 1507. i drugovi mu Franjo Balasa od Qjarmata (1505.) i Marko (H o r- 
vat) Misljenovic od Kamicca 1506.— 1507.), Juraj Kanizaj i Ivan Ernust 
od Cakovca (1508.-1509.), Andrija Bot od Bajne po drugi put (1510.-1511.). 
palatin i senjski kapitan Emerik Perenj (1512. — 1513.), vesprimski biskup Petar 
Berislavic (1513.-1520.), krbavski knez Ivan Torkvat Karlovic (1521. do 
1524.) i drug njegov I v a n T a h i (1524.-1525.); napokon Franjo Bacani (de Batthyan, 
1525.— 1526.). 

Ako su stalezi hrvatskoga kraljevstva budno bdili, da im se ne nametnu nepocudni 
bani, jos su vise pazili, da banovci (podbani, vicebani) budu vazda domaci 
Ijudi. Banovce (za Slavoniju obicno dva, za Dalmaciju i Hrvatsku redovito jedan) ime- 
novali su sami bani.*) Kad je ban Ivanis Korvin god. 1495. imenovao slavonskim banov- 
cem svoga pouzdanika Ivana Qjulaja (de Qywla, Qyulay), koji nije bio rodjen u zemlji 
niti je u njoj imao posjedovanja, slavonski su se stalezi tomu uzprotivili, iznoseci »kako 
se je u kraljevini Slavoniji vazda i od starine po banima vrsio obicaj, da cast banovca 
nijesu mogli dati ni podijeliti drugim osobama, nego moznijim plemicima, koji u istoj 
kraljevini Slavoniji imadu posjeda i imanja.« Ban Ivanis Korvin nastojao je staleze umiriti, 
obrekavsi im pismom od 26. travnja 1495., da ce i on u buduce jednako postupati. Ali sta- 
lezi kao da nisu banu Ivanisu Korvinu vjerovali, pak su se obratili na kralja Vladislava II., 
koji je 5. prosinca 1496. u pismu na bana staro pravo potvrdio, te zapovjedio, da ga on 



* Poznatiji banovci jesu: a) u Slavoniji: Paulus de Fizezd (1417.), Petrus Ade de Zenth- 
lelek et Hermannus de Qreben (1439.), Oeorgius de Bykzad et Thomas de Zyrak (1450.), Jan 
Bythowecz de Qreben (1453.), Ladislaus de Qreben (1467.), Johannes de Mendszenth et Ladi- 
slaus Hermann! de Qreben (1469.), Nicolaus de Posega (1475.), Petrus Bochkay de Razinakerez- 
thur et Andreas Capitan de Desnicze (1480.), Petrus Bochkay et Ladislaus Rohfy de Deethe (1483.), 
Petrus Bochkay de Razina et Michael Kerhen de Beliossowcz (1485.— 1488.), Bernardus de Thu- 
rocz et Ludovicus de Peker (1494.), Johannes Qywlay et Bernardus de Thwrocz (1495.), Johannes 
de Qywla et Stephanus Bradach (1496.). Balthasar de Alap et Marchynko (1497.), Petrus Bochkay 
de Razynakerezthur et Balthasar de Alap (1500.— 1501.), Bernardus de Thwrocz de Ludbregh et 
Balthasar de Alap (1503.), Paulus Chaulowych de Qywrkowecz (1510.), Balthasar de Bathyan 
(1512.), Balthasar de Bathyan et Balthasar de Alap (1513.— 1517.), Nicolaus Dersfy de Zerdahel et 
Emericus Bradach de Lodomercz (1518.-1519.), Paulus Kerecheny de Kanyafelwde (1521.— 1524.); 
b) u Dalmaciji i Hrvatsko j: Jakov, sin Pavlov iz Bribira od plemena Subic (oko 1428.), 
Pomsa 'z Vladihovic (Domsa de Vladichovichi, 1430.-1432.), Ivan Vlatkov Milinic (1435.), Tomas 
Tvrtkovic iz Bilaja (1446.— 1451.), Tomas BojniSic iz Plavna (1451.-1453.), Mihovil 2ivkovic od 
Prozora (Sifkovich de Prozor, 1459.), Paulus Bosychcovich (1466.), Ladislaus Markus de Theryen 
(1467.), Ladislaus Marcus et Tar Paulus (1469.), Tar Paulus (1470.— 1472.), Caspar Perusic (1484. 
1493.), knez Mihovil Blagajski (comes Michael de Blagay, 1498.), Conte Paolo Starbaz et 
voyuoda Coxule (1500.-1501.), Martinus Simonis et Ladislaus Vrdugi (1503.), krbavski knez Ivan 
Torkvat Karlovic (1512.-1513.). 



NACIN VLADANJA. BAN! I BANOVCI. SABORI. 



11 



mice 'Judjtii verftl? t>aruacc(?i flo 

fcna:cbac^oonavt)i voivo 

du j© loplperna TDofridu 

(odobipud>irracir<> 

dpiodvdtci^c 

pogibilu 

* 

'g>jodaiufcv5adrit)iCTOlima -^ 



i njegovi nasljednici savjestno vr§e. NaCelo, da svagdje sluze samo domaci urodjenici, 
provodilo se je do kraja, tako te je napokon kralj Vladislav II. na zahtjev slavonskih sta- 
leza pismom od 15. lipnja 1503. nalozio banu Ivani§u Korvinu, da prema starotn i hvale 
vrijednom obicaju kraljevine u pojedinim zupanijama namjeSta za podzupane (vicecomi- 
tes) i plemicke sudce (iudices nobilium) samo takove plemenite muzeve, koji pripadaju 
onoj zupaniji, kojoj treba reCenlh castnika. 

Bani su i u XV. stoljedu i u prvoj Cetvrti XVI. vrhovni u p r a v 1 1 e 1 j i kraljevstva, 
vrhovni s u d c i I vrhovni v oj v o d e hrvatske vojskc. Kao vrhovni upraviteiji rade bani 
sporazumno sa s a b o r i m a. 

Sabori se u ovo vrijeme zovu 
u latinskom jeziku congregatio 
genera lis, zatim diaeta ili 
diaeta general! s, pace i c o n- 
ventus generalis; u njemac- 
kom Landtag ili Versamm- 
1 u n g, a u hrvatskom s t a n a k ill 
spraviSce. Redovito se sastaje 
sabor Slavonije posebice (vecinom u 
Krizevcima, rjedje u Zagrebu, Cazmi, 
Doljnim Zdencima), a sabor Dalma- 
cije i Hrvatske opet zasebice (u 
Kninu, Bihacu, Topuskom i Ripcu); 
samo osobito u osudnim casovima 
vijecaju stalezi svih triju kralievina 
Zajedno. Saborima predsjedaju obicno 
bani; ali ima sabora, kojima je na 
celu sam kralj. Takovi-su sabori bill 
u Krizevcima god. 1466. i u Zagrebu 
1481., kojima je predsjedao kralj Ma- 
tija§ Korvin; zatim sabor u Virovi- 
tici 1495. pod kraljem Vladislavom II. 
Na one sabore, kojima su predsjedali 
bani, §iljao je kralj po jednoga ili dva 
poslanika svoja, zvana o r a t o r e s, 
koji su stalefima saobcivali kraljeve 
predloge ili propozicije, a i zelje. Qod. 
1525. spominju se kao kraljevski ora- 
tori najprije dvorjanik Stjepan Des- 
hazy, a poslije budimski prepoSt Ivan 
Statileo. Za potonjega izdao je kralj 
i vjerovno pismo, upravljeno na bana 

Franju Ba(iana. Kralj pi§e banu ovako: »VelemoZni vjerni na§ Ijubljeni. Saljemo na taj sa- 
bor (diaetam) kraljevine na§e Slavonije vjernoga naSega i Castnoga Ivana Statilea, pre- 
poSta budimskoga, tajnika i savjetnika naSega, kojemu smo povjerili, da tvojoj vjernosti u 
naSe ime neke stvari priobdi. Nala?.emo stoga, da svemu, §to 6e reCeni na§ orator kazati, 
bez ikoje sumnje povjerujeS. Dato u Budimu dne 8. listopada 1525.* 

Tako sabori kraljevine Slavonije, kao i sabori Dalmacije i Hrvatske bavili su se u 
ovo doba poglavito time, kako da se kraljevstvo obrani od vanjskih neprijateija, naroCito 
od Turaka. No pored toga izdavali su odredbe za osiguranje mira i reda u samoj zemlji, 
dozvoljavali su redovite i vanredne da(ie, birali protonotara kraljevstva i kapitana voj- 



/ //f 



S 



i^. 



if^^ 



NASLOVNI LIST DRUQOQA IZDANJA MARU- 
LICEVE .JUDITE. OD QOD. 1522. 



12 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJKCU I PRVO.I CtfTVRTI XVI. STOLJECA. 

ske, vijecali glede crkvene desetine i t. d. Na saborima napokon rjesavao je ban parnice 
izmedju prucih se stranaka. 

Za XV. stoljece i za prvu cetvrt XVI. sacuvani su nam brojniji podatci za sabore 
kraljevine Slavonije, nego li za Dalmaciju i Hrvatsku. Da ogledamo neke slavonske 
sabore. 

God. 1432. dne 1. svibnja sastao se je slavonski sabor (prelati, baruni, velikasi i ple- 
mici zupanije krizevacke, zagrebacke, varazdinske i viroviticke) pod banom i grofom 
Hermanom Celjskim, tastom kralja Sigismiinda. Od nazocnih prelata i velikasa spominju 
se izrijekom kninski biskup Ivan, vranski prior Albert de Ungh, napokon viroviticki zu- 
pani Emerik i Ivan de Marczaly. Na torn saboru bise izdane odredbe, kojima bi se stalo 
na put bezakonju i metezu, koji bijase preoteo maha za boravka kralja Sigismunda u 
tudjini. Zakljucke sabora potvrdio je ban Herman Celjski. Znameniti su nadalje zakljucci 
slavonskoga sabora, drzana u Krizevcima 9. — 11. ozujka 1439. pod banom Matkom Ta- 
lovcem. Tomu saboru pribivala su takodjer braca Matkova: hrvatsko-dalmatinski ban 
Perko i vranski prior Ivan Talovac, nadalje kninski biskup Dimitrija Cupor i brojno plem- 
stvo. Najprije bise stvorene uredbe, da se osigura mir i red u kraljevini; a zatim je ban 
potvrdio stalezima staro pravo, da si sami biraju protonotara ili cuvara banskih pecata. 
Znamenit je nadalje sabor, sto ga je na poziv kralja Matijasa Korvina od 18. listopada 
1477. obdrzavao u varosi Zdencima ban Ladislav od Egervara. Tomu je saboru bilo odre- 
diti shodna za obranu Slavonije od Turaka, i podjedno izabrati zasebnoga kapitana, koji 
ce rukovoditi tu obranu. Jos je spomena vrijedan sabor slavonski, drzan 1. — 12. svibnja 
1481. u Krizevcima pod istim banom Ladislavom od Egervara, kojom bi prigodom sastav- 
Ijen tocan cjenik za mitnice na posjedima velikasa i plemica, te odredjena kazan za vlastelu. 
koja bi od trgovaca trazila vecu dacu na svojim mitnicama. Napokon je znamenit jo§ sla- 
vonski sabor, drzan 6. travnja 1522. u Krizevcima, koji je imao za kraljevinu Slavoniju 
prihvatiti sve one vanredne dace i zrtve, sto ih je ugarski sabor u studenom 1521. do- 
zvolio u samoj Ugarskoj. Ugarski je sabor onom prigodom clankom 27. odredio: »Item 
quod regna Sclavoniae et Transylvaniae singulas illas solutiones et contributiones, que 
superius declaratae sunt, aeque ac in Hungaria pro hac vice subire facereque debeant, et 
superinde maiestas regia quamprimum oratores suos ad ipsa regna transmittere dignetur« 

O djelovanju hrvatsko-dalmatinskih sabora u XV. stoljecu i prvoj cetvrti XVI. 
ostalo je posve malo pisanih spomenika. Sacuvano nam je znamenito pismo hrvatskih sta- 
leza na rimskoga papu Aleksandra VI., kojim su iz svoga sabora u Bihacu 10. travnja 
1494. zatrazili pomoc za obranu svoje tuzne domovine od Turaka. .Tednako se je sacu- 
valo pismo, koje je »fidelis universitas nobilium regni Croaciae« 18. srpnja 1526. upravila 
na austrijskoga nadvojvodu Ferdinanda; to j? vjerovno pismo za Bernarda Tumpica, po- 
slanika hrvatskih plemica, sabranih tada na saboru u Bihacu. 

Treba osobito iztaknuti, da je kraljevina Slavonija — a ne Hrvatska s Dalma- 
cijom — p o c e 1 a u XV. stoljecu redovito siljati svoje zastupnike ili po- 
uzdanike na ugarske sabore. Ovakovi zastupnici zovu se »nuncii regni 
Sclavoniae* ili »o r a t o r e s regni S c 1 a v o n i a e.« 

Cini se, da su plemici i velikasi slavonski zalazili vec od XIII. stoljeca na one 
ugarske sabore, kojima je predsjedao kralj, koji je bio ne samo vladar Ugarske, nego i 
hrvatskoga kraljevstva. No to nije bilo redovno, nego samo iznimice, i to u onakim po- 
slovima, koje je jedini kralj rjesavao i obavljao. Takvi slucajevi bill su, kad se je radilo 
o navjestaju rata iH sklapanju mira, a valjda i onda, kad se je odredjivalo nesto o nasljed- 
stvu na prijestolju. Vjerojatno je jos, da su pojedini velikasi, ne samo slavonski, nego i 
hrvatski, dolazili na te ugarske sabore budi kao posjednici u Ugarskoj. budi kad su pred 
samim kraljem vodili parnice medju sobom. No sve to bilo je iznimno i neodredjeno, jer 
do konca XIV. stoljeca nije ni ugarski sabor imao odredjena oblika, niti je bio stalezka 
korporacija. 



NaCIN VLADANJA. BAN! ! BANOVCI. SABORI. 13 

Ugarski sabor kao neko stalezko zastupstvo dobivao je stalne oblike tek u prvoj 
polovici XV. stoljeca. U ono vrijeme po^eli su i stalezi kraljevine Slavonije — premda 
su imali svoj posve samostalni sabor — Siljati svoje izabrane poslanike (nuncii, oratores) 
na ugarski sabor. Kazlog tome postupku ne 6e biti nikako podredjenost slavonskoga sa- 
bora prema ugarskomu, nego nasuprot te^nja, da bi povlasti i prava ugarskih staleza 
vrijedila i za slavonske.*) 

Prvi poznati slncaj, da su zastupnici Slavonije bili na okupu sa zastupnicima Ugar- 
ske i Erdelja, desio so god. 1442. kad se je radilo o izmirenju kralja Vladislava I. Var- 
nenCika s obudovljelom kraljicom Elizabetom, majkom Ladislava Postuma. Na saboru u 
Budiinu 17. kolovoza bili su osim prelata i magnata ne samo zastupnici zupanijskoga 
pletnstva u Ugarskoj (comunitas regni Hungarie — nominibus et in personis comunitatis 
regni Hungarie) i onda poslanici erdeljski (nuncii partium Transiluanarum), nego i cetiri 
glasnika kraljevine Slavonije (nuncii regni Slauonie), po imenu Benedictus Nelepecz de 
Dobrakuchya, Ladislaus Roh de Deeche, Petrus literatus de Zeanahraszthya, i Johannes 
filius Viti de Corbowa. Namah zatim, 20. rujna 1447., nalazimo na saboru u Budimu sest 
izabranih poklisara (e 1 e c t i nuncii) iz kraljevine Slavonije (de regno Slavoniae), a 
ti se zovu: Qeorgius filius Simonis, alter Qeorgius filius Juan, Johannes filius Viti, Pe- 
trus de Fizesd, alter Petrus de Zenaharaszt, et Qeorgius de Magalocz, 

Od toga casa (1447.), cini se, da su sve vise dolazili »electi nunciii regni Scla- 
vonic* na sabore u Ugarskoj. Vjerojatno je medjutim, da je to bivalo samo iznimice, i u 
zamasnim pitanjima, koja su se ticala ne samo Ugarske, nego takodjer Slavonije i Er- 
delja. Stalezi Dalmacije i Hrvatske nijesu ni sada dolazili u Ugarsku (osim pojedinaca), a 
jo§ manje njihovi poslanici. J e d i n i slucaj u citavom XV. stoljecu i prvoj cetvrti XVI. 
desio se je godine 1492., kad su »baruni, velikaSi i plemici kraljevina Hrvatske i Slavonije* 
(njih 63) na saboru u Budimu 7. ozujka potvrdili mir Pozunski, te zajamcili kuci Habs- 
burg pravo nasljedstva na prijestolje. Kad se je poslije toga opet sastao sabor na Rakosu, 
koji je 12, listopada 1505. izkljucio s prijestolja sve tudjince, nije na torn saboru bilo hr- 
vatskih- staleza, nego tek cetiri poslanika slavonske kraljevine, i to protonotar Emericus 
Hassagh, Qeorgius Castellanfy, Bernardus de Thurocz i Elias Bosnyak de Busthincz (orato- 
res regni Sclauonie). Ali ni ti nunciji kao da nijesu mnogo utjecali u razprave ni zakljucivali, 
nego su tek zahtijevali, da im se dade jedan pismeni primjerak jur stvorenoga zakljuCka »u 
zaStitu svojih prava« (iurium eorum ad cautelam), jamacno da ga pohrane u pismari svoje 
kraljevine. Pojedini kraljevi nastojali su koji put i hrvatske staleze skloniti, da u zamaSnim pita- 
njima ill svi dodju ill bar svoje oratore po§lju na ugarski sabor. Kad se je g. 1509. i 1510. radilo o 
tom, da se Mletcima silom otme Dalmacija, pozvao je kralj Vladislav 11. 6. sije(5nja 1510. 
hrvatske i slavonske staleze na sabor u Ostrogon za dan sv. Qregorija pape (12. os^ujka). 
Medjutim mletacki poslanik Petar Pasqualigo javlja 11. veljaCe iz Zagrcba, da se kraljcv 
poziv nije najbolje dojmio hrvatske gospode, jer nije bio obiCaj, da ih zovu na sabor u 
Ugarsku (non era consucto in le diete de Hungaria chiamar li signori di Croatia), budui^i 
da su po starom obiCaju i pravu imali svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj (perche dicono, 
haver loro auctorita ex concessione eis atributa far la loro dieta in Croatia da per se). 

Ako skupimo sve u jedno, razabiramo, da je kraljevina Slavonija u nekim osobito 
zamaSnim poslovima (nasljedstvo na priestolje, rat ili mir sa stranim drfavama) poCev 
od god. 1442. Siljala svoje nuncije ili oratores na sabor ugarski; Hrvatska uCinila je to, §to 



• U jednoj izpravi od Kod. 1517. eitamo: »de iure et consuetudine regni Hulf- 
Kariae et per consequens rcRni Sclauonie, quod eisdem iuribus et con- 
suetudinibus, quibus rcKnum HunRarie utitur, Kaudcrc solet...« No uza to 
i povrh toKa shi?,e se slavonski stalezi »consuetHdinaria... leRe dicti regni Scla- 
vonic...* Starine jujtosl. akad. V. str. 172—173. Slavonija dakle ima dvojaka prava: ugarska. 
ktija su i slavoiiska. — a onda i poscbna siavonska. 



14 Hi^VATSKO KRALJEVStVO U XV. SToLJECU I PRVOJ CETVRT I XVl. STOLJeCA. 



se znade, kad se je radilo o nasljedstvu Habsburga, a prije ni poslije nikada sve do boja 
na Muhackom polju. Tek u XVI. stoljecu, kad se je sabor hrvatski konacno zdruzio sa 
slavonskim, stao je taj sjedinjeni sabor Hrvatske i Slavonije redovito siljati svoje iza- 
brane nuncije na ugarski sabor. 

Jos nesto o grbovima kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, od kojih je u 
ono vrijeme sastojalo hrvatsko kraljevstvo. Najstariji grb, cini se, da je imala Slavonija; 
u torn grbu bila je slika kune, koja se takodjer vidi na pjenezima banova u XIII. i XIV. 
stoljecu. I na pecatu kralja Vladislava II. vidimo grb kraljevine Slavonije (kunu u stitu). 
Ali bas taj kralj podijelio je diplomom od 8. prosinca 1496. kraljevini Slavoniji novi i do- 
punjeni grb, koji se i danas jos rabi; ipak toga novoga grba nema ni na pjenezima kao ni 
na pecatima prije Muhackoga boja. 

Orb Dalmacije (tri leopardske glave) nalazi se, sto se znade, prvi put na dvogubom 
pecatu kralja Sigismunda oko god. 1400. Grb kraljevine Hrvatske napokon (crvene i 
srebrene kocke) nalazimo najprije na jednoj spomenici (taliru) kralja Ljudevita od god. 
1525.; nadalje na slici istoga kralja Ljudevita II. od Hansa Burgkmaira (1472.— 1559.). 

Uprava, upravne oblasti i oblastnici. Uprava, upravne oblasti i oblastnici bill su 
u ovo doba gotovo jednaki, kao u XIV. stoljecu. Naravno, da je u krajevima, koji su 
dolazili pod Mletke ili Turke, bila uprava uredjena po mletackom ill turskom nacinu. 

2upanijsko uredjenje po ugarskom kalupu provodilo se je u Slavoniji sve do kraja. 
Qod. 1486. ukinuta bi knezija Zagorje sa svojom zasebnom sudbenoscu, te bi privaljena 
Varazdinskoj zupaniji i banskome sudbenomu stolu. U XV. stoljecu razsirena bi osobito 
Krizevacka zupanija, koja je sezala daleko u danasnju slavonsku Podravinu, gotovo do 
Valpova i Osijeka. Najmanja je bila Viroviticka zupanija, koja je bila odasvud opasana 
Krizevackom zupanijom. Zagrebacka zupanija zadrzala je po prilici svoj prijasnji obseg; 
jedino su krajeve na jugu Kupe stall nazivati Hrvatskom. 

U staroj Hrvatskoj na jugu Qvozda obstojale su u prvoj poll XV. stoljeca cetiri zu- 
panije: Li5ka, Lucka, Kninska iPoljicka. Medjutim u Lickoj zadobise mnoge gra- 
dove Krbavski knezovi i Frankapani, tako da je »knez ili span stola k r a 1 j e v a meju pleme- 
nitimi Ijudi Mogorovici v Lici« imao razmjerno malenu oblast, dok su poglaviti gradovi 
(Pocitelj, Belaj ili Bilaj, Lovinac, Barleta, Novigrad ili Novi) bili u vlasti nasljednih kne- 
zova. Zupanija Poljicka ili zupanija Poljica dosla je opet god. 1444. konacno pod Mletke. 
Tako su u Hrvatskoj ostale samo dvije prave zupanije (Kninska i Lucka), dok i te nijesu 
u prvoj cetvrti XVI. stoljeca spale sasvim ili dijelomice pod tursku vlast. 

Uz zupanije obstojale su u to vrijeme u staroj Hrvatskoj brojne k n e z i j e 
(kneztva) ili grofovije, kojima su gospodovali nasljedni knezovi ili grofovi: Franka- 
pani, Kurjakovici, Nelipici, Talovci i drugi. Takove su knezije bile: Cetina s grado- 
vima Sinj i Travnik, P o s u s j e s gradom Cacvina, K 1 i s s gradom Klis i vise sela, P e- 
trovo polje s gradom Kljuc, Promina sa vise sela; napokon poznate vec odprije 
knezije Krbava, Buzane, Qacka, Vinodol, Modruse i t. d. 

Qod. 1469. oteo je kralj Matijas Korvin knezovima Frankapanima znameniti pri- 
morski grad S e n j s kotarom, a poslije jos i kneziju Qatansku ili Qacku s gradom O t o c- 
cem 1 jo§ nekim gradovima u onoj okolici. Od toga citavoga podrucja stvorio je na to 
kralj zasebnu upravnu vojnicku oblast, naime Senjsku kapitaniju. Qlavaru te 
oblasti, zvanu k a p i t a n, bilo je poglavito s kraljevskom cetom braniti povjerenu mu 
oblast i od navala turskih i od Mletcana; no pored toga bilo mu je paziti i na susjedne 
knezove hrvatske. Ne zna se, koliko je kraljevska ceta brojila Ijudi; godine 1504. primao 
je kapitan senjski za obranu Senja i ostalih gradova svoje kapitanije 2000 forinti u zlatu 
i za 500 forinti soli. 

Senjska kapitanija obuhvatala je ne samo grad Senj s kotarom, nego i nekadanju 
Qatansku knezevinu s Otoccem, pace i grad Brinjski (1479.). Qod. 1489. spadaju na Senj- 



UPRAVA, UPRAVNE OBLAStI I OBLAStNlCl. 



15 



sku kapitaniju gradovi: Senj, OtoCac, Starigrad na moru, i Novigrad. Citavom kapitani- 
join upravlja kapitan i iijcgov zamjenik, vicckapitan; u pojedinim gradovima stoluju ka- 
stelani (castellani) ili porkulabi (Burggrafen). Vec 1472. izdao je kralj Matijas Korviii gra- 
djanima Senja slobodno pismo, kojim je potvrdio njihove stare povlastice, te ih zastitio 
od nasilja kraljevskih kapitana i kaStelana. Po uzoru Senjske kapitanije bi§e poslije u 
XVI. stoljecu iiredjene i druge kapitanije uz tursku medju, od kojih je onda postala 
krajina.'^ 

Prvi po imenu poznati kapitan senjski bio je god. 1473. Bolffgangus Frodnar. Poslije 
njega spominje se god. 1477. — 1482. Dubrovcanin Maroje 2unjevic kao kapitan. Godine 
I486. — 1494. vrsi tu sluzbu Petar Tarnik Mak§ak (Petrus Tarnok de Machkas); godine 
1495. i 1496. nalazimo u jedan mah zajedno dva kapitana: Nikolu Kolunica (Nikoiao Ko- 
lonych, Nikolaus Horvath. Nicolao Croato) 1 Zagrebcanina Ivana Pastorija (Johanni Pa- 
stori, Soan de Zagrabia, Johannes Qyoan). Iza ovih zarcdase: Oeorgius Orbanas (1496.), 
Benedictus de Werner (1499.) i Alber- 
tus Lonyay (de Lonya, 1501. — 1505.). 
Od godine 1506. pak do 1518. nema po- 
sebnih kapitana u Senju, vec tu cast 
vr§e tadanji bani hrvatski, koji uz svoju 
bansku placu primaju za kapitaniju 2000 
zlatnih forinti u gotovom i za 1000 fo- 
rinti soli. Pocev od lipnja 1518. nala- 
zimo opet po dva kapitana. Najprije su 
Jeronim Petelinic i knez Ferenac Nele- 
peci (1518.), onda Jeronim Petelinic i 
Gregorije Orlovcic (1521.). Od godine 
1523. upravljaju kapitanijom Gregorije 
Orlov5i6 (Qregorius Orlowchyth de 
Choka) i Petar Kruzic (Petrus Krwsyth 
de Kroog), kojima bi podjedno povje- 
rena i obrana grada Klisa. Oni se zovu 
»capitanei Segnae et castellani Clis- 
siae«. Kad je Gregorije OrlovCid u boju 
na Muhackom polju poginuo, ostao je 
Petar Kruzic sam na braniku Senja i 
Klisa (capitaneus Segnensis et Cli- 
siensis). 

Jednako kao Senjsku kapitaniju 
uredio je kralj MatijaS Korvin i onaj dio Bosne, koji je god. 1463. i 1464. Turcima oteo. 1 
ta banovina Bosna ili JajaCka banovina — kao i susjedna SrebreniCka — 
imala je biti bedernom za suzbijanje osmanlijskc slle, te je bila na vojniCku uredjena. 

U prvo vrijeme (1464.— 1471.) upravljali su Bosnom hrvatski bani (Emerik Zapoija, 
Ivan Tuz, Bla^ Magjar); no god. 1471. imenovao je MatijaS kneza Nikolu IloCkoga kra- 
Ijem Bosne. Po smrti Nikolinoj (1477.) zaredaSe samostaini bani Bosne ili Jajca; najprije 
jedan (Petrus Doczy 1480., Fichwr 1486.) a poslije (1494.) po dva zajedno. Najpoznatiji 
bani u to vrijeme jesu: Balthasar de Batthyan (1494.— 1505.). Franciscus Beryzio dc 




QRB KRALJEVINE SLAVONIJE. 

Snimak s grbovnice kralja Vladislava 11. od 
Kodine 1496. 



• Iza senjske kapitanije najstarija je B I h a e k a (Bihae i RipaC). kojii je Nikola JurlAie n 
srpnju 1527. uredio. Sam grad Biha(i doSao je po smrti hercesa i bana IvaniSa Korvina (1504.) u 
kraljevsku vlast, te su njim u kraijevo ime upravljali bani. Ve(5 od 1512. namjeStali su bani u Rradu 
BihaCu zasebnc kapitane. Poznati su kapitani lurai Straiemanski (Strcsemley) cod. 1512. I Ivan 
SvctaCkl (do Zempchc) cod. 1526.-1527. 



16 HRVATSKO KRAUEVStVO U XV. StOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

« 
Grabarya (1494. — 1503.), Bartholomeus prior Auraiiae (1507.), Qeorgius Zthresemley 
(1508.— 1512.), Nicolaus Zekel de Kewend (1508.), Petrus Keglewych de Bwsyn (1522.), 
Nicolaus Gylethffy (1522.— 1527.), Johannes Horwath de Zedlak (1525.— 1527.). 

Bosanskoj ili Jajackoj banovini pripadali su ne samo gradovi Jajce i Banja- 
1 u k a (Banya-Luka), nego takodjer gradovi Grebe n, Sokoi, Jezero, Vijenac ili 
Vjencac, Levac ili Livac, Komotin, Bocae, Zvecaj i Vrbaski grad 
(Orbazvara). Po tome je banovina obuhvatala citavo podrucje rijeke Vrbasa od izvora 
do utoka u Savu. U svima su gradovima bile vece ili manje posade; najjace utvrdjeno i 
vojskom snabdjeveno bilo je Jajce. God. 1504. odredjeno bi za uzdrzavanje kapitana, voj- 
nika (pjesaka i konjanika), kao i straza u Jajackoj banovini do 20.000 zlatnih forinti. Oko 
god. 1506. — 1512. bio je proracun za uzdrzavanje i obranu Jajca ovaj: 

Banima Jajca za 200 konjanika i 300 pjesaka u ime place ... . . . . . . . 12.000 

Istim (banima) soli za 2.000 

Za obnovu zidova, kao za popravak drugih zgrada 3.000 

Pjesacima (150), koji sluze u Jajcu i ostalim gradovima 3.600 

Lakim konjanicima (120), koji sluze u Jajcu i ostalim gradovima ...(... 3.000 

Za uzdrzavanje straza kod Jajca i ostalih gradova 700 

Za uzdrzavanje redovnicima sv. Franje u Jajcu 200 

Mestru, koji pravi solitar (barut) 150 

Gradjanima i ziteljima u Jajcu i ostalim gradovima 300 

Topnicima u Jajcu i njihovim pomagacima 150 

Svega . . 25.100 
zlatnih forinti ili dukata. 

Izneseni podatci objasnjuju se jos bolje racunima kraljevskoga dvora za kralja Lju- 
devita II. u vrijeme od 12. sijecnja do 16. srpnja 1525. Iz tih racuna doznajemo, da su u 
ono doba vrsili cast bosanskih bana Nicolaus Gylethffi i Joannes Horwath de Zedlak, koji 
su u ono pol godine primili u ime place (sallarium) 1700 + 2200 + 2000 + 400 = 6300 
zlatnih forinti. Uz oba bana spominje se »provisor« grada Jajca, po imenu Ivan Hober- 
danac (Oberdanci), koji je primio za sest mjeseci place 100 + 66 + 100 = 266 forinti, te 
se je jamacno morao brinuti za obskrbu vojske, kao i za popravak i uzdrzavanje samoga 
grada. Gradska posada sastojala je od pjesaka, naime 300 domacih zitelja (Jajcana), 
zatim od konjanika, i to dvorskih huzara ili katana. Konjanicima bili su na celu dva kapi- 
tana, po imenu Mihajlo Turak (Therek) i Petar Keglevic; jednako je i pje^adija imala 
kapitana (Erews Petrus) i vojvodu (Lukarith Martin wayda). 

Vrlo je znacajno, da se je nadvojvoda Ferdinand na pocetku god. 1526. smijerao 
proglasiti i kruniti kraljem bosanskim, »jer Bosna pripada Hrvatskoj« (appartenendo la 
Bossina a la Croatia). 

Zitelji po narodnosti i po stalezima. U XV. stoljecu sve se vise mnoze V 1 a s i i 
M o r 1 a c i (Murlaci) na teritoriju hrvatskoga kraljevstva, narocito u samoj kraljevini Hr- 
vatskoj na jugu Kupe. S kopna prelaze na otoke (Krk), pa odanle u austrijsku i mletacku 
Istru. 

Osobito mnogo Vlaha i Morlaka spominje se oko god. 1412. na imanjima knezova 
Nelipica, poimence u zupama ili knezijama Cetini (oko gradova Sinja i Travnika), Posusju 
(oko grada Cacvine), Petrovom polju (grad Kljuc), i Odorji (grad Zvonigrad) na Zrmanji, 
zatim oko gradova Omisa, Klisa i Kamicca. Ti su Vlasi pomagali Nelepice u borbi s Mlet- 
cima, pa su stoga uzivali posebne povlastice. Kad je god. 1434. umro posljednji knez Ne- 
lipic, po imenu Ivanis, preuzeo je svu njegovu bogatu bastinu zet njegov Ivan (Anz) 
Frankapan. Taj je, boraveci 18. ozujka 1436. u gradu Klisu, izdao za Vlahe u zupi Cetini 
oko Sinja poseban statut, kojim je »svim dobrim Vlasima« potvrdio »dobre i postene i 



:^ITELJI PO NARODNOSTI I PO STALEZfMA. 17 

0rave njih navadne zakone, ki su im bili za njih biv§ega gospodina bana Ivanisa Ivano- 
vica (Nelipica) i za njegova otca, kneza Ivana.« Buduci da je statut sastavljen hrvatskim 
jezikom i pisan cirilicom, nema sumnje, da su ti Vlasi govorili tada hrvatski. To posvje- 
docuju i njihova imena, koja se u statutu spoiiiinju, kao Viganj Dubravcic, Ninoje San- 
kovic, Tonias Kocevic, MatijaS Vukcic, Milic Ostoic, Dragic Prodanic, Blaz Kocic, Hrelia 
Oolesevic, Vukat Voinovic, Ivanis QrobaCic, Budan GrubSic, Bilosav Drazevic, Jelovac 
Drazivojevic, Radivoj Vitkovic, Bulat Kustrazic i Ivan Poznanovic. Neke ustanove rece- 
noga statuta, kojima se odredjuje »i da ne drze Hrvati Vlahov mimo jednoga bra- 
vara«, zatim »i S r b 1 i n da nemore otdati na V 1 a h a, ni Vlah na S r b 1 i n a«, jasno 
dokazuju, da se ti Vlasi ne mogu pribrojiti ni Hrvatirna ni Srbima. Znacajno je medjutim, 
da se ti »dobri Viasi« nazivaju takodjer »dobri muzi k a t u n a r i«, kako se razabira iz 
posljednje stavke recenoga statuta, gdje se kaze: »I na to im dasmo taj nas otvoren list, 
jere svi ovi vise pisani dobri muzi katunari svojom bracom i svojimi katunami i svojim 
opcinami obitovase se i prija§e i ob(v)ezase virami i dusami svojimi, da nas i na§ ostanak 
oni i njih ostanak bote virno i pravo sluziti svojimi glavami i svojim blagom i svom svo- 
jom mocu i ne ostaviti nas i nas ostanak protiv vsakomu cloviku*. Vlasi u zupi Cetini 
imali su svoje zasebne knezove, koje su sami izabirali; jos god. 1476. izdao je Vladislav 
Talovac, sin bana Franka, u gradu Cacvini otvoren list, kojim je potvrdio MiklouSa Deho- 
jevica za kneza vlaskoga u zupi Cetini. U tom listu pise Vladislav Talovac: ». . . da vi- 
divsi mi prave i verne sluzbe Miklousa Dehojevica i njegovih prvih sluzbe, ke su sluzbe 
nasoj kuci sluzili, da mu ucinismo tu milost, da ga ucinismo kneza VlaSkoga strane Vlaske 
po zakonu Vlaskom, onako, kako ga su Vlasi obrali, onako ga mi potvrdjujemo i potvr- 
dismo ga za njegova zivota, da ga hocemo za njegova zivota u tomu uzdrzati . . .« 

Qotovo u isto vrijeme, kad su Vlasi u Cetini dobili svoj statut, izticu se i Vlasi u 
Lici na sjevernom podanku Velebita. Ti Vlasi imadu svoju obcinu, te izdaju 16. srpnja 
1433. ovu hrvatsku izpravu u prilog franjevackom samostanu sv. Ivana vise dana§njega 
Medka: »Mi Antun Tukovic i Ivan Herendic, knezi, vladiki, Paval voivoda. i sudci Vlaski, 
po inieni: Dian Muskovic, Juraj Ruzic, Matias Vlkotic i Matias Jelcic, takoje pristava 
stola Vlaskoga: Matul Rubanovic i Mikula Mulgasic, i takoje Ivan Sopkovic, Milota Pra- 
visic, Lukac Milunovic, Tomas Aladinic, Franko Danilovic, $imun Bilkovic, Orgur Beko- 
sevic i Bartol Ceprnic, i vsi dobri Vlasi v Hrvatih: damo viditi vsim, kim se dostoji, pred 
kih obraz ta nas list pride, da ucinismo slobodscinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve 
V Lici na gori, najprvo v selu Celopekam i v Kozlu rogu i v Nadbrdu i drugdi, gdi je 
imanje svetoga Ivana crikve, ca k njoj pristoji rccenomu imanju i njim kmetom, ki su 
na 'nom imanju i ki napred budu, da nijedan Vlah i s nami nas brat Hrvatskih Vlahov ne 
imi rccenomu imanju nijednoga zla uciniti, ni gajev pasti, ni zit ni senokoS trti, ni recenih 
kmetov hasan zeti, ni ukrasti ... A to ucinismo cic Ivana svetoga i cic nasih du§ spa- 
senia.« Licki dakle Vlasi, kojih imena svjcdoce, da su tada vec hrvatski govorili, imadu 
poput Hrvata svoj »vlaski stol« (sud), kojcnni su na cclu kiicz, vladika i vojvoda. a uz 
njih sudci i pristavi: oni nadalje izdaju slobodni list franjevackoj crkvi sv. Ivana, po iiemu 
bi mogli nagadjati, da su i sami bili rimokatolicke vjere. Licki Vlasi razasuli su se poslije 
po Citavom Velebitu sve do Senja. Jedna se obcina vlaSka (universitas Valachorum) spo- 
minje u primorju kod Starigrada u zupi Podgorju; tim je Vlasima god. 1521. zapovjedio 
kralj Vladislav II.. da se niorajn pokoravati senjskim kapitanima Jeronimu Pctcllni«iu I 
(Iregoriju Orlovcicu. 

Osobito nniogo Vlaha okupilo se je u Oinarskim planinama. U 2upi Vrhrika (Vr- 
lika) spominju se Vlasi od plemena Tulic (dc gcnere Thwlich); te le Vlahe kralj MatiiaS 
Korvin, boravcci 13. prosinca 1463. u Jajcu, darovao hrvatskomu vlastelinu i plcmiCu 
Ivanu Cuhrcticii iz Vrhrikc, koji ga je pomagao pri podsadi recenoga grada. Vlaha nala- 
/iiiK. i.s na Zrmanji oko Kegal-grada. k^dic sc uod. 1486. i 1487. parbe s Keglevi^i^a radi. 

Klaie. Hrv. povj. 111. (5.) 2 



18 HRVATsKO KRALJEVSTVO U tV. STOUECU 1 PRVOJ ceTVrti XVI. STOLJECA. 

nekih zemaljaM ti su Vlasi jamacno bili vec pohrvaceni, jer se zovu Radic Quljevic, Rad- 
mil Babic, Mozgota Quljevic, Radovan Skalic, Matija Terehimcic i Toma Kalcic. 

Uz imena Vlasi i Morlaci spominje se u XV. stoljecu jos i ime C i c i. Porijekio toga 
imena nije poznato; jednako se ne zna, da li je ime Cici vrijcdilo za sve Vlahe u obce ill 
samo za neka zasebria piemena. Ali svakako stoji, da su Cici takodjer Vlasi, mozda ta- 
kovi, koji se ne bijahu jos posve pohrvatili. Cici spominju se vec god. 1463. u Istri oko 
Pazina kao podanici i vojnici kneza Ivana Frankapana; koruski zupnik Jakov Unrest 
opet u svojoj njemackim jezikom sastavljenoj kronici Ugarske znade oko god. 1499. za 
citavu Cicku zemlju, koja se prostire izmedju Hrvatske i Bosne (C z y s c h n- 
1 a n d t lig zwischn Wossen und Krabaten). 

Vlasi na tlu hrvatskoga kraljevstva nijesu ni u XV. stoljecu bili oslobodjeni od voj- 
nicke sluzbe. Po vojnickom registru kralja Sigismunda od god. 1432. morali su se oni 
okupljati pod hrvatskim banom u taboru, koji je bio smjesten protiv Mletaka i Turaka 
duz Hrvatske i Dalmacije. U tom su taboru stajali »citava kraljevina Hrvatska i Vlasi 
u njemu zivuci sa svim svojim silama« (totum regnum Croatiae et Valachi in 
eo existentes cum potentiis eorum). Uz vojnu sluzbu placali su Vlasi lakodjer i r a t n u 
dacu, kako se razabira iz jednoga popisa ratne dace u Hrvatskoj od god. 1504. U tom 
se popisu spominju Vlasi kod Knina (Walachi Tinninienses), kod Obrovca (Walachi Petri 
Tarnok ad Obrowacz), kod Vrlike (V/alachi Pauli Chobrethyth in finibus), napokon uz 
grad Nutjak na Cetini, koji je tada pripadao knezu 2arku Drazojevicu. 

Turska najezda na Srbiju, Bosnu i Humsku zemlju (Hercegovinu) bila je po- 
V o d o m, da se je narod iz tih zemalja stao seliti u tada jos zasticeno hrvatsko kraljev- 
stvo. Odkad je srbski despot Qjuragj Brankovic ustupio kralju Sigismundu godine 1427. 
Macvu s gradovima Beogradom i Qolubcem, pocelo se je sve vise Srba naseljivati po 
Ugarskoj i iztocnoj Slavoniji, a narocito po Srijemu. Ta je seoba Srba ili Rasana (Ras- 
ciani) postala jos zivlja, kad su Turci nakon pada Smedereva Srbiju pretvorili u turski 
pasaluk (1459.). Pad Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.) bijase opet povodom, da je hr- 
vatski narod iz tih zemalja stao grnuti u Hrvatsku i Dalmaciju, pace i u Slavoniju. Bje- 
gunci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, koji su se pred turskom silom zaklanjali u slobodne 
hrvatske zemlje, zvali su se u ono doba p r i b j e z i (prybeg, pribeg, prebeg). U drugoj 
polovici XV. stoljeca i prvoj cetvrti sestnaestoga bilo je vec mnogo pribjega na teritoriju 
hrvatskoga kraljevstva. Medju njima bio je i srbski despot Vuk Qrgurovic (Zmaj ognjeni 
Vuk), zatim jedan ogranak hercega sv. Save iz Hercegovine, humski knezovi Vlatkovici i 
druga gospoda, a s njima sila puka. Tako se primjerice god. 1504. spominje neki »Qeor- 
gius M. Milithich una cum fratre suo, qui de Bistricia (Bistrica na Hlivanjskom polju u 
Bosni) ad Klyz (Klis) venerat«, kako prima za svoja 32 konjanika godisnju placu od 320 
zlatnih forinti, da sluzi protiv Turaka. Qod, 1525. zapovijeda opet kralj Ljudevit II. Petru 
Keglevicu, da u kotaru svoga grada Bijelc Stijene doznaci zemljiste i seliste Tomi i Antunu 
Qvozdenovicu, kao i Jurju Varjacicu, koji su od Turaka vi nasu drzavu pobjegli« (qui a. 
Turcis ad nostrum regnum transfugerunt). Dogadjalo se je i to, da su i onaki Ijudi, koji su 
bili silom poturceni, ostavljali svoju domovinu, te se pobjegavsi u Hrvatsku opet povratili 
u krilo krscanske vjere. Tako je oko god. 1503. kralj Vladislav II. darovao kasteo Majko- 
vec u Krizevackoj zupaniji nekomu Hadar vojvodi, koji se bijase ponovno pokrstio (agili 
Hadar waivode, qui derelicta . . . secta Machometica ad fidem veram cristianam exiit). 
God. 1511. opet darovao je isti kralj posjedovanja »Podplaw et Dolywacz ad castrum 
Ottochacz pertinentes in regno Croatiae in comitatu de Gaczka existentes« pribjezima 
»strenuis militibus Petro, Qregorio et altero Petro Dorothych, qui nuper sectam Macho- 
meticam spreverunt . . . (et) se in sanctam religionem christianam contulerunt«. 

Kad je Hrvatska nakon strasnoga boja na Krbavskom polju (1493.) bila sve vise 
izlozena turskim provalama, zapocelo je takodjer i razseljivanje hrvatskoga 



2ITELJI PO NARODNOSTI 1 PO STALE21MA. 



Id 



I 




tl a f o d a. Najprije su ziteiji iz juzne Hrvatske stali preko Qvozda Rrniiti u tada jo§ za- 
klonjenu Slavonijii, narocito u krajeve izmcdju Gvozda, Kupe. Save i Une, koji su se 
tada i prozvali lirvatskoni; u prvoj pak Cetvrti Sestnaestoga stoljeca. narocito nakon 
pada Knina (1522.), Skradina (1522.) i 
Ostrovice (1523.) javija se o prvim 
seobama Hrvata u tudjinu. Dne 
17. svibnja 1524. dozvolio je kralj Ljude- 
vit mestrii svojih peharnika Franji Ba- 
canu, da se iia njegovim posjedima 
(Enyng et Bathyan) u Ugarskoj smiju na- 
staniti »Mrvati, koji u na§oj kra- 
Ijevini Hrvatskoj radi straha 
i neprekidnih provala i navala 
predivljih neprijatelja Tura- 
ka mirno i sigurno prebivati 
ne mogu, te kojima su vec isti 
dusniani kuce, prebivalista i 
sve zgrade ognjem u pepeo 
obratili, a imanje i sve stvari 
kao plijen razgrabili« (annuen- 
dum duximus et conccdendum, ut Croati, 
qui in regno nostro Croatie propter me- 
tum et continuas incursiones et invasio- 
nes ferocissimi hostis Thurcarum quiete 
et secure habitare non possunt, . quorum 
iam hostes ipsi domos, habitacula et omnia 
edificia igne in cinerem, bonaque et res 
universas in predam ipsorum convertis- 
sent, pro ipsorum ampliore quiete, salute 
et tranquillitate ad bona dicti Francisci 
Batthyani morandi causa venerint vel ve- 
nire voluerint, quantocumque numero sint, 
ubi hostium invasiones evitare et se vi- 
tamque ipsorum unacum uxoribus et filiis 
rebusque et bonis custodire et defcndere 
possint, libera et sine uUo impedimento in 
bonis suis Enyng et Batthyan vocatis 
descendere et descensum facere ibique 
pro se habitacula ac domos et edificia 
parare possint et valeant . . .). Slijedece 
godine 1527. bjcze opet Hrvati preko 
mora u 1 1 a 1 i j u, gdje su osnovali na- 
seobinc u Apuliji, Markama i Abruzzama. 
Kukavni ostatci tih hrvatskih bjegunaca 
2ive jo§ i danas u talijanskoj pokrajini 

Molise, te u svojim pjcsmama spominju tadanjega krbavskoga kneza i bana, slavnoga 
Ivana Karlovica. 

Prigodom selenja u drugoj polovici petnaestoga stoljeca i prvoj polovici Sestna- 
estoga dolazilo je mnogo Iirvatskoga naroda takodjer ii one primorskc gradove 

2* 



■.•'HMtr^tK.: ii^: Alt 



teitti*Mti*Ki 



tffe 



NADQROBNA PLOCA MARKA MARULICA. 
U crkvi Franjevaca konventualaca u Spljetu. 



20 HRVATSKO KRALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CEtVRti XVI. StOLJECA. 

D a 1 m a c i j t i Hrvatske (Nin, Zadar, Sibenik, Trogir, Spljet, Omis), k o j i s u b i I i u 
mletackoj vlasti, pa i u slobodnu obcinu grada Dubrovnika. Tako se je zgodilo, 
da je u onim dalmatinskini gradovima, u kojima je do 1420. bio pretezan romanski zivalj 
(Zadar, Trogir, Spljet i Diibroviiik), sada sve vise preotimao maha hrvatski elemenat, na- 
rocito medju pucanima. U drugu ruku se je opet za mletackoga viadanja iza god. 1420. stao 
siriti talijanski jezik u prvotno hrvatskim gradovima, kao u Sibeniku, Omisu, Hvaru i 
Korculi. U obce se je u svima gradovima mletacke Dalmacije (i Hrvatske) u ono doba u 
javnomu zivotu rabio latinski, doticno talijanski jezik (mletacko narjecje), dok se je u pri- 
vatnom zivotu i u porodicama govorilo mnogo hrvatski. Moze se reci, da je ogromna 
vecina zitelja u mletackoj Dalmaciji tada govorila ili bar razumjela dva jezika: romanski 
(starodalmatinski ili opet talijanski) i hrvatski (doticno srbski). 

Sve izbrojene doseobe i razseobe nijesu ipak b i t n o promijenile etnografske pri- 
like u hrvatskom kraljevstvu sve do god. 1526. U citavom kraljevstvu sacinjavaju jos 
uvijek ogromnu vecinu Hrvati, doticno Slavonci (Slovinci). To posvjedocuje i savremeni 
dubrovacki povjestnicar Ludovicus Tubero (Crijevic ili Cerva, t 1527.), kad opisujuci 
tadanju Ugarsku i Hrvatsku do god. 1522. ovako govori: »0d dalmatinskoga primorja, 
koje oplakuje Jadransko more, do rijeke Drave jesu i 1 i r s k i p u c i, koje Ugri djelomice 
Hrvatima, a djelomice Slavenima il^asanima zovu. Od Drave pocinje ma- 
gjarski govor«. (A littore Dalmatie, quod mari Adriatico abluitur, gentes lUyricae sunt, 
Quos Hungari partim Crouatos, partim Sclauenos et Rascianos dicunt. A Dravo Hunga- 
ricus incipit sermo.) f ■ ''m! I 

Pored bitno nepromijenjenih narodnostnih prilika nijesu se promijenile ni stalezke 
prilike. 

Za slabih kraljeva u prvoj polovici XV. stoljeca znatno se dize vlast visega plem- 
stva, koje sacinjavaju nasljedni k n e z o v i (comites) ili g r o f o v i. U kraljevini Hr- 
vatskoj jesu po izumrcu Nelipica (1434.) najodlicniji knezovi K r c k i ili M o d r us k i k n e- 
z o vi (Frankapani), koji se god. 1449 dijele na o s a m 1 o z a, te drze ogroman posjed 
izmedju Kupe, Une, Zrmanje i Jadranskoga mora. Uz njih izticu se u tom prijedjelu jos 
krbavski knezovi Kurjakovici kao gospodari Krbave, jednoga dijela Like, Podgorja 
i nekih oblasti oko doljnje Zrmanje. Djedovinu izumrlih knezova Nelipica na jugu Krke 
preuzeli su god. 1437. knezovi T a 1 o v c i, porijeklom Dubrovcani (ili Korculani), koji se 
jos god. 1476. ponose naslovom »knezovi cetinski i kliski«. Tako krcko-modruski kne- 
zovi, kao i knezovi Kurjakovici i Talovci drze brojna posjedovanja i u kraljevini Siavo- 
niji, koja su stekli ili kraljevskim darovnicama ili zenitbama. 

U kraljevini Slavoniji sve do god. 1456. silno utjecu u sve javne poslove C e 1 j s k i 
knezovi, koji uz kneziju Zagorje gospoduju prostranim posjedima diljem citavoga hr- 
vatskoga kraljevstva. Njihovu bastinu preuzeo je velikim dijelom »pan Jan Vitovec od 
Qrebengrada«, kojega su opet naslijedili (1468.) njegovi sinovi, »z a g o r s k i k n e z o v i« 
(grofovi) Juraj, Ivan i Vilim. Tek god. 1488. skrsena bi vlast tih zagorskih knezova. U sla- 
vonskim krajevima izmedju Save i Une nalazinio knezove B a b o n i c e-B 1 a g a j s k e. U 
iztocnoj Slavoniji izticu se u drugoj polovici XV. stoljeca 1 1 oc k i knezovi, od kojih se 
12 knez Nikola podigao i do casti bosanskoga kralja (1471.— 1477.). I sin njegov Lovrinac 
(t 1524.) ponosi se naslovom hercega bosanskoga. 

Kralj Matijas Korvin (t 1490.) radio je za citavoga viadanja svoga svima silama. 
da ne samo u Ugarskoj, nego i u Hrvatskoj i Slavoniji skuci silne knezevske (grofovske) 
oligarhe. Zatiruci njih na svaki nacin podigao je nize plemstvo, pace je i kmetove uzvi- 
sivao do najvisih casti. Tako se za njegova viadanja osilise ne samo mnoge porodice ni- 
zega plemstva, nego i neke kmetske familije. U hrvatskom su se kraljevstvu tada 
medju inim osilili plemici Keglevici, Berislavici i drugi. Osobito pak podigao se 
je prvotno kmetski rod B a k a c a (Bakocz, Bakolcz), koji bi 1459. uzvisen na plemstvo 



2nt:LJl PO NARODNOSTI I PO STALE21MA. 



21 



primivsi pridjevak E r d e d i (de Erdod) pc istoimcnoin mjestu ii szatmarskoj ziinaniji 
Znameniti nadbiskup Tomo Erdedi pomo.irao i obosatio je svoj rod tako. da je svome si- 
riovcu Petru god. 1521. mogao ostaviti ogromna imanja u kraljevini Slavoniji (Moslavimi, 




\ ■''.Ij ■#,-. 





m^"'Mln ■ 






. STOLNA CRKVA SV. JAKOVA U SiBENIKU. 
Zasnovao ju i zapoCeo Kraditi Juraj Matejevid (1441). 



Cesargrad, Okie s Jastrebarskim), po kojima je potonjega zapalo jedno od prvih rnjesta ii 
toj zemlji. 

Stari kne^evski rodovi lirvatski stali su u XV. stolje(3u izvoditi svoje porijeklo od 
prastarih porodiea rimskih i talijariskih. Ne zna se, da Ii se je to zgadjalo pod dojmom 



Ii 



22 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

humanizma, ili su se oni htjeli tim odijeliti od n o v i h velikasa. Krcko-modruski knezovi 
prozvali su se Frangepani (Frankapani), a Babonici-Blagajci opet U r s i n i (Orsini). 
Knez Ivan Karlovic (Kurjakovic) poceo je izvoditi svoju lozu od starorimskih Torquata 
(Torkvata); god. 1519. pjevao je o njemu dalji mu rodjak, knez i zagrebacki kanonik Stje- 
pan Posidarski ovako: 

sManlius arces Romanas et templa repulso 
j Defendit Qallo saepius hoste procul. 

Hie noster Torquatus agros defendit avitos, 
Et saepe a nobis Turkica signa fugat; 
Tarn gratus patriae quantum ille Quiritibus olim, 
Et si fata dabunt prospera, maior erit!« 

Pokusalo se je i knezove Zrinske od plemena Subic dovesti u srodstvo s rimskim 
S u 1 pi c 1 j i m a, ali to nije poslo za rukom. 

Dok su se brojne porodice nizega plemstva, obavljajuci razne javne sluzbe i oboga- 
tivsi se kraljevskim darovnicama, stale takmiti s knezevsklm (grofovskim) rodovima, pre- 
tezna se je vecina malih plemica morala boriti za svoju slobodu protiv nasilja premocnih 
velikasa. Dogadjalo se je, da su citave plemicke obcine podlegle premoci tih veli- 
kasa, koji bi obladali njihovim plemenskim gradom, pa im onda nametali razne dace i 
druge duznosti. To se je narocito dogodilo slobodnoj plemickoj obcini u T u r o p o 1 j u. 
Ona bijase radi obrane od Turaka oko godine 1467. podigla kasteo Lukavec. Kad 
su na to godine 1469. Turci preko Turopolja sve do Zagreba provaljivali, za- 
molili su receni plemici tadanjega bana Ivana Tuza od Laka za pomoc. Ban je 
u kasteo Lukavec smjestio dvanaest puskara svojih, koji su ga branili; ali kad su Turci 
otisli, nije vise htjeo plemicima kastela povratiti, vec ga je pridrzao za se, te je onda 
silio plemice i njihove podanike, da cine razne sluzbe ne samo u tome kastelu, nego i u 
njegovu gradu Medvedgradu. Poslije Ivana Tuza drzali su Medvedgrad i Lukavec herceg 
Ivanis Korvin, braniborski markgrof Juraj, kraljica Marija i napokon knez Ivan Karlovic; 
za svih tih gospodara turopoljski su plemici nemilo stradali. Jos godine 1527, tuzi Krsto 
Frankapan kneza Ivana Karlovica u jednom hrvatskom pismu na senjskoga biskupa Joze- 
fica ovako: »Ovo je knez Ivan (Karlovic) v Lukavci, tr razcinja one uboge plemenite 
Ijudi, otijuci je poda se podbiti i s e b r i je uciniti«. Slicno kao s Turopoljcima desilo se i 
drugim nizim plemickim obcinama. Bilo je pace malih plemica, koji su sami svoje pleme- 
nite zemlje predavali knezovima i drugim velikasima, te stupali u njihovu sluzbu, jer se 
inace nijesu mogli odrzati. Tako su se god. 1432. plemici »de generatione Lokochew« do- 
brovoljno podvrgli zastiti knezova Blagajskih. 

Nada sve nepovoljno postajalo u ono doba stanje k m e t o v a, koje je uza sve 
druge bijede zatirala jos i t u r s k a s i 1 a. Osobito nakon seljacke bude pod Jurjem Do- 
zom sabor je ugarski u listopadu 1514. sasvim skucio nevoljne kmetove, oduzevsi im 
pravo slobodnoga selenja, i nametnuvSi im toliko tereta, da su pod njim 
pogibali. 

Mletacki poslanik Oiustiniani kaze god. 1503. za Ugarsku, da su u njoj samo se- 
Ijaci, vojnici i svecenici domaci Ijudi, a sve drugo da su stranci. Donekle vrijedi to i za 
hrvatsko kraljevstvo, premda se ne moze pore6i, da je u XV. stoljecu u nas i medju g r a- 
djanstvom bilo sve vise domacih Ijudi, i to ne samo u primorskim gradovima Dalma- 
cije i u Senju, nego takodjer u slavonskim gradovima, a narocito u gradovima Zagrebu i 
Krizevcima. 

Siidlenie i pravo. NajviSi sud na tlu hrvatskoga kraljevstva bio je i u ovo doba 
b a n s k i sud ili banski stol. Kako je hrvatsko kraljevstvo bilo podijeljeno na dvije 
upravne oblasti, bila su i dva banska suda: jedan u Slavoniji, a drugi u Hrvatskoj. U 
Slavoniji obdr2avao se je u Krizevcima i Zagrebu, a u Hrvatskoj u Kninu i poslije u 
PihaCu. 



SUDJENJE I PRAVO. 



23 



U Slavoniji bili su za redoviti banski siid odredjcni stanoviti rokovl. Sastaiao se ie 
svakoga polugodista, i to u sijecnju nakon osmice iza blagdana BoRojavljenja (octava 
Epiphaniarum Domini) i u kolovozu nakon osmice sv. Jakova (octava sancti Jacobi); 
trajao je pak svaki put tako dugo, dok se nijesu svrSile sve parnice.* Tako se je doga- 
dialo, da je sud bio na okupu i preko petdeset dana (quinquagesimo sexto die octavarum 
festi Epiphaniarum doniini). Buduci da se je banski sud sastajao nakon reCenih osmica 
ili octava, prozvali su ga osmickim ili oktavalnimsudom (iudicia octavalia ili 
octavae). 

Banskoniu ili oktavalnomu sudu predsjedao je ban, a zamjenjivali su ga banovci. 
I kad je ban predsjedao, bili su nazoCni banovci. Uz ove vr§ili su sudaCku slu2bu p r i- 




SREBRNA POSUDA BISKUPA ANDRIJE DE bLULAKlb IZ XV. STOLJECA. 
Riznica prvostoine crkve u Zagrebu. 



s j e d n i c i ili a s s e s s o r e s, koje su slavonski stalef i sami izabirali. liuduci da su se 
o odiukama suda izdavale pismene izpravc, prisustvovao je sudovanju i protonotar 
kraljcvstva (prothonotarius regni Sclavoniae), koji je bio podjedno i izvjestitel] u 

* Na slavonskom saboru Rod. 1432. bi§e odredjena Cetiri roka (quatuor octavas, videlicet 
festivitatum sancti fieorjiii. Jacobi. Michaelis et Epiphaniarum domini), »ita videlicet, ut semper 
i|)se octave inchoentur fcria secunda (ponedeljak) proxima post octavum diem festorum predicto- 
rum. ci l)irsagia distribuantur feria tertia (utorak) videlicet die sequent!.* Banski sud zapoCinjao ic 
dakle prvi ponedeljak iza osmice odredienoga blagdana. 



24 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. • 

parnicama. Protonotar imao je zamjenika (pomocnika), koji se ie zvao viceprotho- 
notarius.** Sastav banskoga suda ogleda se u formuli, kojom redovito zapocinju 
izprave o odlukama toga suda: »Nos . . . banus commendamus, quod nobis in presentibus 
octavis festi . . . proxime preteritis, unacum vicebano (vicebanis) ac magistro prothono- 
tario, necnon nobilibus huius regni Sclauonie, iuratis scilicet sedis nostre iudiciarie asses- 
soribus, pro faciendo moderativo iudicio causantibus, in sede nostra iudiciaria (Crisii, Za- 
grabie) sedentibus . . .«. Po odredbi kralja Matijasa Korvina imale su se na banskom sudu 
rjesavati sve parnice, izuzevsi parnice o veleizdaji (nota infidelitatis), zatim onih Ijudi, 
koji su u Ugarskoj sluzbe obnasali, nadalje banskih podanika, i napokon onih, koje bi 
krali oslobodio od banskoga suda. Prizvati se je moglo od banskoga suda na kraljevski 
dvor, doticno na sudca kraljevskogadvora (iudex curiae regiae). 

Premda su bili odredjeni stalni rokovi za banski ili oktavalni sud, dogadjalo se je 
ipak, te se radi turskih provala i nutarnjih smutnja koji put po vise godina nije sastajao 



*" Cast »pr()tonotara kraljevinc Slavonije« kao pomocnika 1 izvjestitelja na banskom sudu 
potjece jamacno od onda, kad su se pocele izdavati pismene izprave o odlukama toga suda. I zu- 
panijski sudbeni stolovi (krizevacki, zagrebacki) imadu vec u XIV. stoljecu svoje protonotare i 
notare (god. 1432. sponiinje se Nicolaus de Drenowa prothonotarius sedis iudiciariae Zagrabiensis, 
a 1434. magister Michael prothonotarius sedis Crisiensis). 

Vrlo rano stali su se protonotari kraljevine Slavonije takmiti s banovcima, da budu zamje- 
nici banski na oktavalnom sudu. U poveljama god. 1364. — 1376. citamo vise puta »prothono- 
tarius et in iudicatu vicesgerens (zamjenik) magnifici domini . . . regni Sclavonic 
b a n i«. Bas radi toga do§lo je i do smutnja izmedju banovaca i protonotara. Buduci da je proto- 
notar izdavao odluke banskoga suda, te ih je podkrjepljivao banskim pecatom, bio je on takodjer 
5uvar banskoga pecata. Bana je imenovao kralj, a banovce ban; protonotara pak b i- 
rali su stalezi sabrani na saboru. Stoga je plemstvo smatralo protonotara za svoga 
pouzdanika i jamca, da ce se na banskom sudu vrsiti pravo i zakon. 

Vec god. 1398. izdao je ban Nikola Qorjanski plemstvu kraljevine Slavonije povelju, kojom 
ie obnovio i potvrdio staro pravo njegovo jos od kralja Ljudevita I. (1342. — 1382.), da po svojoj 
volji smije birati i skidati notare za zupanijske sudbene stolove. Podjedno je ustanovio nadlez- 
nost tih sudova, te odredio, da notari i zupani ne smiju b e z plemickih sudaca (sine iudicibus no- 
bilium) sami plemicke parnice rjesavati. Na saboru pak u Krizevcima 9. ozujka 1439. obnovio je 
ban Matko Talovac od nekih njegovih predsastnika plemstvu zakra(?eno pravo, da samo bira i 
skida protonotara (prothonotarios seu conservatores sigillorum banorum). Kralj Matijas Korvin 
takodjer je plemstvu 23. lipnja 1465. potvrdio staro pravo, da slobodno bira protonotara; ali kad 
se plemstvo dvije godine zatim nije moglo sloziti pri izboru njegovu, te su se stoga rodile smutnje, 
onda je kralj sam 26. kolovoza 1467. imenovao protonotarom magistra Ivana Korotnaja (de 
Korothna), koji je onda tu sluzbu obavljao preko dvadeset godina (svakako jo§ 1487.). Qod. 1498. 
izdao je kralj Vladislav II. povelju slavonskomu plemstvu, kojom je odredio, da nakon odstupa 
svakoga bana mora protonotar po starom obiCaju njegov peCat predati plemstvu, koje 6e ga na 
komade razsjeci, da se njime ne cine zloporabe. 

Poslije Ivana Korotnaja spominju se jo§ ovi protonotari kraljevine Slavonije: magistar Ni- 
kola Vojkovic (Woykffy) od Vojkovca (1494. — 1504.), koji se je 10. svibnja 1504. utopio u 
Dunavu, kad se je u camcu iz Budima u Pestu prevazao; zatim magister Emericus de Has- 
sagh (Hassaghy, 1505. — 1507.); onda magister F r an c i s cu s de Marocha (1510. — 1514.), 
koji ie podjedno bio »personalis presenciae regiae«; nadalje magister Stephanus Henczelffy 
de Pethrowcz (1516.— 1523.), koji je uza to vrsio i cast dvorskoga sudca (iudex curiae regiae). 
Kad je po smrti ovoga potonjega bilo izpraznjeno mjesto protonotara kraljevine Slavonije, pisao 
je kralj Ljudevit II. banu Bacanu 7. lipnja 1525. iz Budima, neka poradi kod slavonskih staleza, 
da bude izabran »fidelis noster egregius magister Nicolaus (Mylethynczy), personalis praesen- 
tiae nostrae prothonotarius*. Kako se vidi, kraljevski je dvor nastojao, da ugledna cast protono- 
tara kraljevine Slavonije zapadne vazda takove muzeve, koji su bili njemu po(5udni. 

Kao viceprotonotari regni Sclavoniae spominju se u poznatim dosad spomenicima 
ovi muzevi : magister Petrus de Qwdowcz (1474. — 1494.), magister Petrus Wrathysa 
de Wratysyncz (1517.— 1518.), nadalje magister Qeorgius de Qregoryancz (1519. 
do 1521.), i napokon Balthasar Hobethych de Dobowcz (god. 1524.). 

Protonotari i viceprotonotari sastavljali su takodjer zapisnike slavonskih sabora, pa i spise, 
koje su sabori izdavali. 



SUDJENJE I PRAVO. 25 

taj Slid. I^ilo je radi to.ica Ccstih tu2ba i na slavonskim i na uRarskini saborima. Cidjckad 
trebalo je odluCnih poziva kraljevskih, da se sud teda negda nadje na okupu. Evo jednoga 
primjera. 

Qodine 1516. dne 8. prosinca javlja kralj Ljudevit II. iz Budima staleiima kralje- 
vine Slavonije, kako je na njihovu naroc^itu molbii, koju sii preda nj iznijeli, zapovjedio 
banu Petri! Bcrislavicu i njegovim banovcinia, da obiCajnim naCinom oglase oktavaini 
sud na osmicu Bogojavljenja (u sije5nju) nastajne godine 1517. Podjedno nalafe i zapo- 
vijeda, da se banovu pozivii odazovu svi i pojedinci, koji imadu ma kakve parnice. Istoga 
dana izdaje kralj zapovijed slavonskomu protonotaru (magistro Stephano Henzelffy, regni 
nostri Sclauonie prothonotario), da i on na banov poziv pristupi re(Jenomu sudovanju. 
Tako se je izravnim posredovanjem kraljevim u polovici sijeCnja 1517. zaista sastao u 
Zagrebii banski sud. kojcmu su iiz bam i protonotara pribivali jos oba slavonska ba- 
novca, po imenu Baltazar Bacan i Baltazar Alapic. Bilo je na njemu obilato posia, jer se je 
sudovanje oteglo do polovice oziijka. Cini se, da je banu ili drugim sudcima sudovanje do- 
dijalo, pa su htjeli obustaviti posao i odgoditi neke parnice na drug! rok, toboze jer 6e na- 
skoro zapoceti u Budimu kratki sud (indicia brevia); ali sabrani plemici. koji su te2ko 
cekali na rije§enje svojih parnica, poslali su u Budim pred kraija zasebnoga poslanika, po 
imenu literata Pavla od NespeSa, da se radi toga potuzi. Na to je 18. veljaSe 1517. kralj poseb- 
nim ukazom zapovjedio banu, banovcima, protonotaru i zaprisegnutim prisjednicima ban- 
skoga suda, da nastave sudovanje sve dotle, dok se ne obredaju sve parnice (ad finem 
usque continuare ac causantibus et litigantibus quibuslibet secundum Deum iustitiam admi- 
nistrare debeatis). I tako se je banski sud otegnuo, dok nijesu sve tuzbe i parnice rije§ili. 
Sud se je narocito mnogo bavio tuzbama nizega plemstva i varoSkih obcina protiv mark- 
grofa Jurja od Branibora i njegovih silovitih slu^benika u Slavoniji. Najzamasnija bila je 
tuzba plemicke obcine u Turopoliu protiv recenoga markgrofa radi kaStela Lukavca, kao 
i radi nasilja, koja bijahu plemicima nanijeli njegovi kapitani i kastelani Medvedgrada, Ra- 
kovca i Lukavca. Markgrofa je zastupao njegov prokurator Ivan od MiSkovca (de Mys- 
kolcz). Kad je banski sud osudio markgrofa i njegove sluzbenike radi dokazanih nasilja, 
p r i z V a o je receni prokurator na kraljevski dvor, doticno na sudca kraljevskoga dvora 
(in curiam regiam, eiusdem scilicet iudicis curie regie presenciam). Na to je banski sud 
zakljucio. da se po s t a r o m o b i c$ a j u (consuetudine et libertate dicti regni Sclauonie 
in hac parte ab antiquo fieri solita requirente) ustupi ^itava parnica kraljevskomu dvor- 
skomu sudcu, koji ce o njoj razpravljati na dojdncoj osmici iza blagdana sv. Jurja, ali je 
podjedno nalo^io strankama, da pismenu odiuku toga suda imadu donijeti pred banski 
sud, koji ce se obdrzavati na osmicu Bogojavljenja slijcde<Se godine 1518.* U drugoj par- 
nici, koju bijahu podigli gradjani slobodnc obcine Oradca kod Zagreba, osudio je banski 
sud markgrofa Jurja iz ogluhe, jer nije do^^ao pred sud, a niti je poslao zastupnika ili pro- 
kuratora (legittime evocatus nostram in presenciam non venit neque misit). 

Ovo je slika banskoga ili oktavalnoga suda u Slavoniji. U Hrvatskoj bila je stolica 
banskoga suda redovito u Kninu (Tninu): i tu ie ban, ili, sto se vrlo Ccsto dogadja, mjesto 
njega banovac Dalmacijc i Hrvatske sudio »zajedno sa nekim plemicima kraljcvine Hr- 
vatske i drugim prisjednicima* (una cum nonnulis regni Croatie nobilibus et aliis asses- 
soribus, cum universis nobilibus assessoribus nostris). Razlika je jedino ta, Sto se kod 



• U povelji kraija Vladislava I!, od 5. prosinca 1496. iztiie se kao stara povlastica (antiqua 
preroRativa), »quod . . . omnes cause ipsorum (nohllium regni Sclavonic) pro quocunque facto vel 
neeocio inter sese pro tempore mote vol suscitate, p r i m u m in presencia bani eiusdem rejcni 
tractari et adiudicari. ct dchinc pars lititianciuni non contcnta. in curiam nostram rcjjiam per vlam 
appcllationis suam causam deduccre, scd et de ipsa curia nostra indicium, ct sentenciam ipsius 
hani nostri infirmatam aut confirmatam. rursusad eundem banum pro exccutione 
semper rcducere debuerit et debeat*. 



6 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 



till sudbenih fazprava ne spominje sudjelovanje protonotara. Od odluke banskoga suda 
u Hrvatskoi bio je jednako dozvoljen priziv (appellatio) na kralja, doticno na sudca kra- 
Ijevskoga dvora. Vrlo je poucna u torn pogledu jedna parnica. koja se je god. 1466. i 
1467. vodila izmedju plemica Mekinjana i Bobinaca (Bobinjana) u zupi ili kneziji Krbavi. 

Bobinjani ili Bobinci naime tuzili su »svoju bracu« Mekinjane radi smetanja po- 
sjeda, narocito sto su si toboze utirali putove kroz njihove posjede, i sto su pasli na 
njihovim livadama. Prva razprava bila je namah poslije 15. svibnja 1466. pred sto lorn 

Krbavskim, u kojem su bila c e t i r i podknezina 
gospode knezova Krbavskih i tri rotna sudca stola 
Krbavskoga. Pri sudovanju sudjelovao je i rotni pri- 
stav (iuratus pristaldus). Osudom Krbavskoga stola 
nijesu bili zadovoljni Mekinjani, pa su prizvali (exhibue- 
runt sententiam appellationis) na zupanijski sudbcni 
stol u Kninu, pred kojim se je 7. srpnja 1466. vodila 
d r u g a razprava. Zupanijskomu sudbenomu 
s t o 1 u u Kninu bio je na celu namjestnik (locumte- 
ngns) banovca dalmatinsko-hrvatskoga Pavao Bozlc- 
kovic, a uza nj su bila tri plemicka sudca (indices no- 
bilium croatorum sedis Tyniniensis). Medjutim Meki- 
njani nijesu bili zadovoljni ni tim sudom, vec su opet 
prizvali, i to na b a n s k i s u d bana Ivana Tuza od 
Laka, koji je tada bio ne samo ban Dalmacije, Hrvat- 
ske i citave Slavonije, nego i vrhovni kapitan Bosne. 
Na to je namjestnik banovca Bozickovic ustanovio za 
obje stranke t r e c i s u d ili razpravu (in tertio iudicio) 
pred banom Ivanom Tuzom, cim taj u Hrvatsku dodje, 
pa je o torn obavijestio i samoga bana. Banski sud 
sastao se je medjutim tek 23. ozujka slijedece godine 
1467. u gradu Kninu. Bana Ivana Tuza nije bilo, jer je 
bio zabavljen drugim poslovima; zato je sudu pred- 
sjedao dalmatinsko-hrvatski banovac Ladislav Markus 
(Ladislaus Markus de Theryen). On je zajedno s ple- 
menitim prisjednicima kraljevine Hrvatske rijesavao 
parnice svima, koji su pravdu trazili (causas cuncto- 
rum iustitiam postulantium). Dosli su uz ine stranke 
takodjer Bobinci i Mekinjani, trazeci sud od banovca 
kao zamjenika banova (petentes a nobis de iudicio 
nostro tanquam persona prefati domini bani). Banovac 
je sve izpitao, pak je nakon dogovora i svjeta s pri- 
sjednicima (habito maturo colloquio et diligenti consilio 
ac tractatu cum nobilibus assessoribus) po pravu kra- 
ljevine Hrvatske (iure regni Croatie requirente, lege 
regni Croatie suadente) izrekao osudu, po kojoj su Bo- 
binci izgubili parnicu, te bili osudjeni na globu. Sad su pak Bobinci, premda je parnica tekla 
pred tri suda, prizvali na samoga kralja Matiju Korvina, doticno na sudca njegova 
dvora. Banovac je Markus na to kralja posebnim pismom obavijestio o citavoj dosada- 
njoj parnici i prilozio osude krbavskoga i kninskoga stola; a podjedno je kralju javio. da 
je pruce se stranke pozvao pred kraljevski sud na osmicu iza sv. Jurja (1. svibnja). I 
zaista je sudac kraljevskoga dvora, po imenu Ladislav Palocz u odredjeno vrijeme (poslije 
1. svibnja) zajedno s ostalim prisjednicima dvorskoga suda citavu parnicu ponovo pre- 




'3ISKUPSKI STAP (PASTORALE) OD 

GODINE 1460. U RIZNICI STOLNE 

CRKVE U ZADRU. 

Darovao ga zadarski nadbiskup Maf- 
feus Valaressus. 



SUDJENJE I PRAVO. 27 

tresao, osiidu banovca Marku^a potvrdio. te oiida 7. lipnja 1467. kaptolu u Kninu zapo- 
vjedio, da iza^alje na lice mjesta svoga zastupiiika, pa da taj zajedno s kraljevim povjere- 
nikom pred siisjedima osudu provede. Kaptol je odredio za taj posao popa Petra Zuba^ida, 
koji je onda zajedno s kraljevim dovjekom Vukom Bobojeli(5eTn 28. lipnja osudu pred broj- 
nim svjedocima izvr§io. Napokon je kaptol 13. srpnja 1467. samoga kralja izvijestio, da 
je nalogu zadovoljio. 

Uz redoviti banski sud u Kninu dogadjalo se je, da su ban ill banovac, putujudi po 
zemlji, izricali osude i na drugim mjestima. Tako je primjerice dalmatinsko-hrvatski ban 
Pavao Spirancic, boraveci 13. rujna 1462. u Kiisu, izrekao osudu u parnici izmedju kli^kih 
zitelja Marka Santica i Jakova Kozunica. Santic hijaSe svoga protivnika pozvao tri put 
pred »Kli§ki stol«, naime pred sud varoSke ob(^ine u Klisu; ali Kozuni6 nije htjeo dolaziti 
pred taj stol, nego je svaki put prizvao na banski sud (modo se appellauit vestram in 
presenciam). I sada je tek ban izrekao odiuku, ali ne sam, nego sporazumno s plemcnitiin 
prislednicima (consedentes cum nobilibus Croacie — habito exinde maturo colloquio cum 
nostris assessoribus). 

O sastavu i djelovanju zupanijskih sudbenih stolova u XV. stoljecu 
imade vrlo poucnih podataka iz juzne Hrvatske. narocito iz zupanije lucke i kninske. 
Osobito su zgodni primjeri sudovanja u zupaniji Luki (izmedju Obrovca, Skradina i Vrane 
u danasnjoj Dalmaciji). Na Celu suda stoji zupan (span, comes) te zupanije, koji je vise 
puta i kastelan kraljevskoga grada Ostrovice; uza nj su cetiri plemicka sudca od c^etiriju 
plcmena (§ubici, Karinjani, Kukari, Virevici) i dva pristava; sjediSte suda bilo je najprije u 
Podgradju, a poslije u Vuksi<Jima. Sve su izprave toga suda pisane krasnim hrvatskim 
puckim jezikom, te se odlikuju jezgrovitim, a ipak jasnim slogom. Evo jedne osude toga 
suda od 3. svibnja 1492. u parnici izmedju KaSicana i Milote NeSustovica: 

»Mi Luka Jurhanid (i)z Otres, Span rotni stola LuCkoga. Ivan Markovid od plemena Subi<5. 
luraj Dujmovid od plemena Karinjani, Pavao Hatezevi(J od plemena Kukari. Ivan Banid od plemena 
Virevic, sudci rotni stola LuCkoga; Juraj sin Qrcura PaviCi<5a z Otres, TomaS Sadrobi(5 s PolaCe. 
takoje pristavi rotni stola — mi sidece s plemenitimi Ijudmi kupno na na§em misti navadnom u 
VukSicih, u punu stolu sudaCkom, pravdu dile^e od nas potribujucim. i pridoSe prid nas plemeniti Ijudi 
KaJiicane, imenom rvani Stojan Mundic z bracom, Mihovio Mlat£i(J z bradom, JuraiSr§i(J, i prokurator 
njih, i pristupivSe prid nas izprosiSe govorenje od nas, kako je zakon na§, i po^eSe govoriti : Qospodo. 
§pane, sudci, poiSteni stole; pozvali smo Milotu NeSustovica. ki dr2i na§u plemenStinu i naSe brade Ka- 
si(ian', i radi bismo od njega sliSati, po 5em ju drii, ali po kupu, ali po zakladu. 1 mi (sudci) rekosmo: 
Milota odgovarai, jur su vsi zakoni roci svrSili, i sada je pravem rok zabaSni. Milota pristupiv i njegt)v 
prokuratur, rekoSe: Imamo na to pravi pisane, gospodo: ovo su, ogledajte je. I pokaza jedan list, u 
kom listu biSe ponuda i prodaja, da (ali) ne uvod. I u tom pristupivSe reCeni plemeniti Ijudi 
KaSicane zgora pisani, i njih prokuratur, po5e§e govoriti Miloti i njegovu prokuraturu: Ima5 II 
ve(5e pravi na tu plemenStinu? A on i njegov prokuratur reCe: To, Ca smo imali, to smo ukazali. 
I mi (sudci) sliSav obi strani, vsi kupno dogovorlsmo se cilim dogovorom, zakonom naSim: dasmo 
re^enim plemenitim Ijudem viSe pisanim Ka§i<^a(no)m za dobito, a Miloti za izgubljeno, pokle ne 
ima.^e Milota vsih pravi zakonlh. I u torn prIstupivSe vi^e pisani plemeniti Ijudi Ka§i(5ane s pniku- 
raturom svojim poCeSe prosltl na to od nas Sentencije na§e. I ml vIdlvSe. da je zakono. dasmo 
im tu naSu Sentenciju pod na§e peCatI navadne. Pisana i dana na VukSidih. u lltlh gospodinih te- 
ku(5e tisuda i Cetirista i devetdeset i drugo teciSe. na dan naSastija svetoga kriia dana«. 

SaCuvano je takodjer vi§e odiuka fupanijskoga sudbcnoga stola u Kninu, pisanih 
takodjer hrvatskim jezikom. Iz njih se razabira. da se je na taj sud prizivalo od plemen- 
skih i knc2evskih stolova (srbskoga, krbavskoga). Tako je 25. listopada 1451. na tom 
sudu rijeSena parnica izmedju nekih ?Jtelja iz Srba (na Uni) za neki vinograd, radi ko- 
jega se pru(5e stranke bijahu prije parbile pred srbskom stolom. Znaiajno ie, da su obje 
stranke od suda u Kninu (Tninu) tra?jle: *... od I uCite, Ca Ie pravda i zakonu 
hrvatskomu ugodno«. Pred isti sud u Kninu poslao je takodjer god. 1435. kncz 
Nikola Frankapan svoga prokuratora Andriju Vuk§i(5a iz Stare vasi u Bu^anima moled, 
neka sud izjavi po obiCajnom pravu kraljevine Hrvatske (de consuetudine regni Croua- 



28 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CCTVRTl XVI. STOLJECA, 

cie), da li je njefhu (knczu) slobodno darovati, prodati ili zaloziti neka posjedovanja u 
zupi Buzanima, koja bijase kralj Sigismund dao u zalog pokojnomu otcu njegovu. Sud je 
10. sijecnja ocitovao, da je to po obicaju hrvatske kraljevine (secundum consuetudinem 
regni Coruacie) dozvoljeno, Na zupanijski sud, kao i na banski sud obracali su se svi 
u obce, koji su htjeli doznati za pravne obicaje i zakone u Hrvatskoj. Tako je god. 1459. 
nacelnik mietackoga tada Zadra zamolio, da mu se izlozi nasljedno pravo hrvatskoga 
plemstva od dvanaest plemena; toj je mo.bi zaista banovac Mihajlo Zivkovic zajedno 
s plemenitim sudcima kninskoga stola u posebnom pismu zadovoljio. 

Znamenito ovo pismo glasi doslovce ovako: »Magnifice domine amice noster! Ad requi- 
sitionem eiusdem vestre magnificencie nobis littoritorie factam in facto et consuetudine huius 
regni Crovatie in possessionibus videlicet hereditariis, eviticiis ac acquisitis, vestre magnificentie 
ccrtiflcamus, easdem consuetudines notificamus, qualiter descendunt liereditaria et patrimonialia 
nobiiiuni Chrohatorum, quod omnes possessiones omnium nobilium duodecim generationum 
regni Crovatie descendunt in prolem masculinam germanis propinquis de eorum prole descen- 
dentium de uno in aliud, que possessiones dictorum nobilium non sunt allenande extraneis' in 
eorum preiudicio, neque pro anima testare neque legare ultra tres gognaios; de possessionibus vero 
eviticiis et acquisitis per antecessores nobilium sive per predecessores eorum pro ut est descrip- 
tum ct postmodum relicte eorum heredum, ipse possessiones transire debent per omnes descen- 
dentes ab illo, a quo ipsa bona fuerunt acquisita slmili modo et conditione, prout alia bona patri- 
monialia antiqua transeunt in prolem ut suprascriptum est. Item de possessionibus evictis et acqui- 
sitis, quod si aliquis nobilis evicisset seu acquisivisset suo solo evictu et acquisitu, ipse nobilis 
Iiabet libertatem, ipsa bona, per ipsum evicta et acquisita, alienare, eo quia ea, que solus acqui- 
sivit, solus distribuere potest. Feminina autem proles non habet partem in possessionibus patri- 
m:)nialibus, sed de bonis nobilibus debet adornari, cum transiverit ad vir(um). Quas consuetudines 
per presentes nostras litteras vestre magnificencie declaramus. Data Thinini feria secunda proxima 
ante festum beati Martini episcopi et confessoris, anno domini 1459. Michael Sifkovich de Prozor 
regnorum Dalmacie et Croatie vicebanus. Judices nobilium Croatorum sedis Tininiensis«. 

Izmedju plemenskih stolova (sudova) iztice se u XV. stoljecu osobito »ple- 
meniti stol kraljev meju plemenitim! Ijudi M o g o r o v i c 1 v L i c i«. Sijelo (»va obranom 
mesti«) toga plemenitoga stola (suda plemickoga) je izprva »u svete Marije v Crnoj Vasi«, 
a poslije »u svetoga Jurja na Skurini«. Na celu stola je »s p a n (zupan) meju plemenitimi 
Ijudi Mogorovici v Lici«, ili, sto je isto, »knez plemenitoga stola kraljeva meju plemenitimi 
Ijudi Mogorovici v Lici«; uza nj su cetlri rotna sudca (iudices iurati), zatim po dva rotna 
pristava, koji izvrsuju odluke suda. Dan sudovanja ili »dan navadni pitanja« bio je »pondi- 
ljak«. Sijelo plemenskoga stola Lapcana bilo je u gradu Rmnju na sutoku Unca i Une; 
knez ili span toga stola bio je podjedno kastelan (gracscak, porkolab) grada Rmnja; uz 
kneza bila su samo tri sudca. 

Banski sud, zupanijski i plemenski sudovi sudili su pretezno po obicajnom 
p r a V u. I u Hrvatskoj i u Slavoniji pozivaju se u sudbenim odlukama »na obicajne za- 
kone« (consuetudinaria autem lege dicti regni Sclavonic, iure huiusmodi regni Croatie 
requirente, secundum nostram consuetudinem Croatorum). Ipak citamo u jednoj izpravi 
od god. 1517. »de iure et consuetudine regni Hungarie et per consequens regni Sclavonic, 
quod eisdem iuribus et consuetudinibus, quibus regnum Hungarie utitur, gaudere solet«. 
Slavonija prisvajala si je dakle uz svoje obicajno pravo takodjer ona prava i obicaje, ko- 
jima se je sluzila Ugarska. 

Sudbeni spisi (odluke) pisane su u Slavoniji beziznimno latinskim jezikom, a u Hr- 
vatskoj pretezno hrvatskim (glagolicom ili rjedje cirilicom). Kaptol u Kninu imao je povla- 
sticu kao locus credibilis, da sluzbene spise (a narocito sudbene) prevadja iz hrvatskoga 
jezika na latinski, te da izdaje te spise u ovjerovljenom prevodu. Zanimljivo je, da kninski 
kaptol kaze, da su te hrvatske izprave pisane »i d e o m a t e b u 1 g a r i c a« (1456.), »i n 
littera et lingua Bulgarica« (1462.), »i d e o m a t e v u 1 g a r i c a« (1467.), aU ta- 
kodjer »in litera s c 1 a u a« (1498.). Kad je Knin dopanuo turskih ruku (1522.), preuzeo 
je prevodjenje hrvatskih izprava na latinski jezik kaptol crkve zagreba^ke. 



VOJSKA I MORNARICA. 



?9 



I 



Vojska I mornarica. Sve to ce§ce i zesce navalc Turaka, koji su imali izvrstno 
iircdjcini i oboriizanu vojsku, silile su ugarsko-hrvatske kraljeve, da i oni podignii obran- 
benu snajAii svojc drzave. Dakako da su im najvi§e brige zadavale zemlje lirvatskoga 
kraljevstva, koje su bile prve na udaru. 

Ziva briga za obranu drzave potakla je vec kralja Sigismunda god. 1432., da je za 
boravka svoga u Sieiii (Italiji) izradio potan' i osnovu (regulamentum insurrectionale ge- 
nerale) o uredjcnjti \ ojnictva u Ugarskoj i Hrvatskoj, kojim hi sc moglo odolijevati tako 
Turcima, kao i Mletciiiia i CeSkim Husitima. F^o toj osnovi mogla bi Ugarska s Hrvatskom 
podici do 80.000 konjanika; za obranu od Turaka 60.000, a za obranu od Husita 20.000. 
Medjutim ugarski sabor, koji se je sastao u 
ozujku 1435., izpravio je i dopunio kraljevu 
osnovu, te tako je 12. ozujka iste godine izdan 
dekret o vojnom uredjenju Ugarske i Hrvat- 
ske, koji sastoji od devet clanaka. U glavnom 
bi pridrzan banderijaini sustav, samo 
bi radi lakse obrane podijeljena Ugarska s Er- 
deljem i Hrvatskom na s e d a m doticno 
osam) tabora. Zitelji hrvatskoga kraljevstva 
bill su razvrstani u tri tabora. 

P r V i tabor ili h r v a t s k i bio je uz 
Jadransko more i uzduz mletacke Dalmacije. 
U tom taboru imali su ratovati: kraljevski 
banderij od 1000 konjanika, banderij hrvat- 
skoga bana, cete obcine grada Dubrovnika, 
tri knezevska banderija (kneza krbavskoga, 
cetinskoga i senjsko-modruskoga), svi ple- 
mici i svi Vlasi kraljevine Hrvatske. D r u g i 
tabor ili s 1 a v o n s k i prema rijeci Uni sa- 
stojao je od pet banderija, koje su imali uzdr- 
zavati ban slavonski, vranski prior, zagre- 
backi biskup, Vladislav Toth od Susjedgrada i 
knezovi Blagaji. Treci ili usorski tabor 
bio je najveci; u njemu su bill: despot srbski 
i bosanski velikasi sa svojim 5etama, zupan 
pozezki sa 100 konjanika, bosanski biskup sa 
100 konjanika i peCujski biskup sa banderijem, 
velikasi iztocJne Slavonije (Marczali, Qorjan 
ski, Morovici, Petar Ceh Levanjski i drugi) 
s Cetama po 100 — 1000 konjanika, nadalje ma- 
Cvanski bani sa 400 konjanika, Matko Talo- 
vac na racun Srebrenika sa 1000 konjanika; 
napokon Cete sviju ^upanija slavonskih (za- 
grebaCke, kri^evaCke, vara^.dinske, virovi- 
ticJke, poze^ke, vukovske i srijemske), kao i 

nekih ju?.nougarskih (zaladske, Sime^ke, tolnanske, baranjske, baCke i bodro2ke). Cete fAi- 
panijske brojile su po 2(M) do 600 Ijudi prema veliCini dotiiJne 2upanije (virovitieka. vu- 
kovska i srijemska po 200, po2e2ka 300, Simeika, baranjska i baCka po 500, a zalad- 
ska 600). 

U dekretu od god. 1435. iztiCe se jo§, da je kraljeva du^nost braniti sa svolim (kra- 
Ijcvskim) <5etama ne samo medja§ne gradove i njlhove kotare, ve6 i Citavu dri'.avu, ko- 
liko nni sredstva dosczii; samn /a onaj sluCaj, ako bi se neprijatclj digao. kojemu ne bi 




DR2AK (BALCAK) SREDOVJEC- 
NOQA MACA BOSANSKOQA. 



30 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

kraljevske cete Ihogle same odoljeti, imadu se podici prelati, zupani, zastavnici i plemidi 
posjednici onoga tabora, koji je odredjen za obranu od neprijatelja napadnute oblasti, pak 
sjedinjeni stati sa svojim banderijirna i cetama pod kraljevskom zastavom, te svi Za- 
jedno ratovati s neprijateljem. Kad pak zaprijeti velika opasnost za drzavu, te se pro- 
glasi obci ustanak (tempore universalis exercitus generaliter proclamati), moraju pre- 
lati, baruni i bogati plemici povrh svojin banderija jos od svaka 33 podanika (kmeta) 
svoja dati po jednoga dobro opremljena i oruzana konjanika; oni pak, koji imaju manje 
od 33 podanika, moraju se zajedno sloziti, i tako prema broju svojih podanika doprino- 
siti za opremu takovih kmetskih konjanika. Napokon plemici jednoselci, koji u obce nemaju 
podanika, moraju tada osobno i o svom trosku ici u rat; braca nerazdijeljena, bila dva ili 
vise tijih, salju jednoga izmedju sebe na vojsku. Plemici opet, koji budi sami budi sa svo- 
jom druzinom sluze za placu ili u kraljevskom ili kojem velikaskom banderiju, obvezani 
su ipak, da prema gornjem kljucu opremaju i salju svoje podanike u rat. Tko se ne odazove 
pozivu na vojsku, ili svojom krivnjom zakasni, ili ako bez dozvole vojsku ostavi, kaznit 
ce se gubitkom svojih imanja. 

*Kraljevski banderiji, zatim banderiji velikasa i zupanija nijesu ipak bill dostatni. 
Kralj je na osobito izlozenim tockama, narocito na granici prema Turcima morao drzati 
stalne posade s redovitom placom iz kraljevske blagajnice. Te su posade bile smje- 
stene u pogranicnim tvrdinjama, a zapovjednici njihovi bill su kastelani tih tvrdinja, pro- 
zvani poslije k a p i t a n i. Prva takva kapitanija osnovana bi 1427. u srbskom B e o- 
g r a d u, kad je taj grad zajedno s Qolubcem i Macvom presao u vlast kralja Sigismunda. 
Kao prvi kastelani ili kapitani Beograda spominju se Ivan Titusevic (1427. — 1428.) i brat 
mu Vladislav; poslije su tu cast obnasali braca Talovci, po imenu Matko (1433.), a za njim 
Ivan (1438.— 1440.). 

Nakon propasti bosanskoga kraljevstva (1463.) trebalo je jos bolje osigurati medje 
hrvatskoga kraljevstva. To je dalo povoda osnutku dviju banovina: bosanske (ja- 
jacke) i srebrenicke. Suvise je kralj Matijas Korvin osnovao senjsku kapita- 
ni j u (1469.), posto je grad Senj oduzeo knezovima Frankapanima. U svim tim banovi- 
nama i kapitanijama, koje su bile na vojnicku uredjene, bile su u poglavitim utvrdjenim 
mjestima razmjestene kraljevske posade, koje su primale placu iz kraljevske blagajne, te 
kojima su zapovijedali od kralja imenovani bani, kapitani i vojvode. 

Sve te vojnicke uredbe vrijedile su poglavito za obranu, Za navalni rat na strane 
zemlje ustrojio je kralj Matijas stalnu redovitu stajacu vojsku od placenika, koja 
je u ratno vrijeme brojila 20.000 oklopnika i lakih konjanika, zatim 8000 pjesaka, napokon 
puskara i topdzija, pekara, kovaca, tesara i podvoznika. U toj redovitoj stajacoj vojsci 
osobito se je izticala crna ceta, tako prozvana po svojoj crnoj opremi (oko 6000 mo- 
maka), koja je bila sastavljena poglavito od ceskih ,moravskih, poljskih i srbskih ceta, te 
je bila jezgra vojske u velikom ratu. Kralj je Matijas u obce tako podigao vojnu snagu 
Ugarske i Hrvatske, da je u skrajnjoj potrebi mogao podici kopnenu vojsku od 148.000 do 
163.000 Ijudi, s kojima je mogao ratovati u jedan mah i na dvije strane. 

U XV. stoljecu javlja se u hrvatskom kraljevstvu uz bana jos i »k a p i t a n k r a- 
1 j e v i n e S I a v o n i j e« (capitaneus regni Sclavonie). Vec Sigismund dozvolio je 8. travnja 
1434. stalezima kraljevine Slavonije, da za »cete i vojnike, vjeste ratu«, koje bi sami 
skupili i placali za rat s Turcima, smiju nekoga izmedju sebe izabrati za kapitana (ad- 
iuncto sibi — bano — aliquo de vestri medio per vos eligendo ipsis gentibus exercituali- 
bus pro capitaneo). Kad je nakon zestokih provala turskih u Hrvatsku i Slavoniju u 
Ijetu 1477. slavonski sabor posebnim poslanstvom trazio od, kralja Matijasa izdasnu pomoc. 
kralj je poveljom od 18. listopada 1477. povjerio kraljevini Slavoniji, da sama upravlja voj- 
nictvom i obranom svojom, pozvav§i podjedno staleze, da u svojem saboru, koji ce se sa- 
stati, »sloznom voljom i skupnim dogovorom izaberete onoga, koji vam se najsposobniji 



VOJSKA I MORNARICA. 31 

uCini, za posebnuga kapitana (capitancutn specialcm), da bude na§emu banu po 
boku, te da zajedno s nasim banom udili oko vase obrane nastoji, a kadgod se ucini 
potrebito, da po vasoj odredbi sve digne na noge, pak da vas i kraljevinu ovu cuva i 
brani od neprijateljskih iiavala.* Kapitan kraljevine Slavonlje bio je dakle prvobitiio voi- 
voda plaOenickih ceta, koje su stalezi Slavoniie o svom trosku uzdrzavali; poslije ga je za- 
pala zadaca jos i ta, da dize narodni ustanak, te da ga vodi. iiuduci da je radi toga dola- 
zllo do opreka iztnedju bana i kapitana, paCe i izmedju vi§ega i nizega plemstva, izdao 
je kralj Vladislav II. due 24. svibnja 1499. sporazumno s drzavnini vijecem odredbu o 
iiredjenjii vojske i obrane kraljevine Slavonije, ustanovivsi uz ino, da si ban kralje- 
vine Slavonije ne smije pris'vajati cast kapitana siavonskih pla- 
cenika, nego da ce kapitana sam kralj izabirati (quod banus regni nostri 
Sclauonie capitaneatum stipendiariorum vestrorum sibi vendicare non possit; sed talem 
capitaneuin nos ex auctoritate nostra eligemus). Taj pak kapitan mora sa stalezkim pla- 
cenickim cetama vazda onamo poci, kamo niu kralj i ban zapovjede, i gdje bi to po- 
treba trazila. Po imenu poznati kapitani jesu: Faulus Kerecheny de Kanyaffelde, capita- 
neus regni Sclavonic (1521.), zatim Ludovicus de Pekher, regni Sclavonic capitaneus (1525.). 

Tako je bilo u kraljevini Slavoniji. U kraljevini Hrvatskoj, koja je iza krvavoga po- 
kolja na Krbavskom polju (1493.) dnevice propadaia, knezovi i plemici bijahu tako osiro- 
masili, da nijesu vise sami o svom trosku mogii braniti svoju zemlju, vec je sve vi§e mo- 
rala kraljcvska blagajna za uzdrzavanje vojske prinositi. Ban je 
primao veliku placu za uzdrzavanje svojih ceta, a tako isto i knezovi za svoja banderija. 

Po jednom sacuvanom proracunu za kralja Vladislava (po prilici od god. 1506. do 
1512.) trosila je kraljcvska blagajna za obranu granica i krajiskih gradova prema Tur- 
skoj od Erdelja i Severinske banovine pa do Hrvatske na Jadranskom moru na godinu 
123.594 zlatne forinte u gotovom i za 21.384 forinti soli, svega dakle 144.878 forinti. Za 
samu kraljevinu Hrvatsku (bcz Slavonije) trcbalo je 40.720 forinti, za .lajaCku banovinu 
25.100 forinti, za Srcbrenik 3000 forinti, za Sabac 4050, za Beograd 16.800, za Severin 
6600, za Temesvar 10.500, za Erdelj 12.000 forinti itd. Kako se razabira, stajala^je najviSe 
bas obrana Hrvatske. Sam ban primao je za 200 konjanika i za obranu njemu izravno po- 
vjcrenih gradova 10.0(K) forinti gotovog novca i za 1000 forinti soli; suvise primao je za 
kapitanijii u Senju 2(M)0 forinti. Uz bansku cetu konjanika bila je druga ceta lakih ko- 
njanika od 200 momaka, koja je stajala godisniih 4800 forinti, a kapitanom bio joj je 
Baltazar Alapic, koji se u jednoj izpravi od godine 1508. zove »capitaneus gencium re- 
giarum levis armature in Croacia«. Za posehnu cetu pje§aka od 200 momaka troSilo se 
je na godinu daljih 4800 forinti. Pojedini knezovi i plemici hrvatski primali su opet za 
uzdrzavanje 752 konjanika godisnjih 7200 forinti." Tako sc jc u svemu o kraljevu troSku 
uzdrzavalo u Hrvatskoj 1152 konjanika i 200 pjesaka. Osim placa vojnickih trcbalo je joj^ 
znatnih svota za uzdrzavanje i utvrdjivanje gradova, kao Klisa, Sinja, Knina i Rmnja. Za 
obskrbu i popravak Klisa, Sinja i Rmnja trcbalo jc 6000 forinti, a za sam Knin 4600. U 



• Pripomoe za uzdrzavanje konjanika bila je podijeljena medju hrvatske knezove i plemide 
ovako: 1) knez Ivan Karlovie od Krbave primao je za 200 konjanika (po 10 forinti svakomu kroz 
Kodinu) svcKa 2000 for.; 2) knez Mihovio Frankapan za 60 konjanika 600 for.; 3) knez Ani^ Fran- 
kapan za 70 konjanika 700; 4) knez Bernardin Frankapan za 100 konjanika 1000; 5) knez Antun 
Blairajski s bratom za 50 konjanika .SOO; 6) knez Nikola Zrinski za 25 konjanika 250; 7) knez Nikola 
Frankapan za 50 konjanika 500; 8) knez Petar Mrsinjski za 25 konjanika 250; 9) Mihajlo Turak 
(Thewrewk) za 25 konjanika 250; 10) Vojvoda Ko^ulid za 25 konjanika 250; 11) Bence Ratkaj za 
25 konjanika 250; 12) kninski biskup (Brikcije od FRervara) za 25 konjanika 250; 1.3) Juraj M. Mi- 
litic s bratom svojlm, koji su iz Bistrice (na HIivanjskom polju doSli u Klis), za 32 konjanika 320; 
14) plemi(ii, koji se bijahu sklonili u Kninu. za 40 konjanika 400 forinti. Neki knezovi. kao Ivan 
KarIovi<3, kojih su zemljc mcdjaSile s mIetaCkom nalmacijom, doblvali su podporc i place takodjer 
od mletaCkc ohcine za uzdrzavanje svojih Ceta. 



32 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

Kninu trebalo*je: 2000 forinti za kopanje jarka, koji bi spajao dva potoka, zatim za po- 
dizanje zida oko kninskoga kapitula; 200 varosi Kninu u iine pripomoci; 2000 za popra- 
vak varosi Knina i kapitula; napokon 400 forinti za uzdrzavanje straza. Nije zato nimalo 
pretjerano, kad no se kraij Ljudevit II. nakon pada Ostrovice u jednom pismu od 8. ozujka 
1524. tuzi, da se za Hrvatsku i u mirno vrijeme lako potrosi iz kraljevske blagajne svake 
godine 32.000 forinti za placu banima i za drzanje posada na potrebitim mjestima; a 
nista manje da treba za Jajce, koje stoji usred neprijatelja, i kamo se samo s jakom 
vojskom moze hrana unijeti. 

Nemoc kralja Ljudevita II. i hrvatskih staleza, da sami obrane hrvatsku zemlju, 
bila je povodom, da su i kralj i stalezi stall traziti ponioci od austrijskoga n a d v o j- 
vode Ferdinand a, gospodara Kranjske (s Istrom), Koruske i Stajerske. Od godine 
1522. sudjeluje nadvojvoda Ferdinand vec znatno pri obrani Hrvatske, jer ju je smatrao 
bedemom i predstrazom svojih zemalja. Po njegovu nalogu dolazi u llpnju 1522. austrij- 
ski i stajerski kapitan (generalis capitaneus Styrie et Austrie) grof Nikola Salm 
(stariji) u Hrvatsku, te zborom i tvorom pomaze bana Ivana Karlovica. Tako je Salm 
prvi vojvoda Ferdinandovih ceta, koji god. 1522. i 1523. budi s velikim budi s manjim 
cetama dolazi na tlo hrvatskoga kraljevstva. Salma zamijenio je god. 1524. B e r n a r- 
d i n R i c a n (Ritschan), koji se zove »capitaneus generalis archiducis«. Iza Ricana slijedi 
Ivan Kocijan (Hans Katzianer) god. 1525., all taj je tada samo zamjenik vrhovnoga 
kapitana za rat s Turcima (locumtenens supremi capitaneatus exercitus contra Turchas, 
Verweser der obersten Feldhauptmanschaft wider Tiirken), te je tek nakon pet godina 
postao pravim kapitanom. Kocijana zamijenio je god. 1526. glasoviti hrvatski plemic N i- 
kola Jurisic, zvan od Hrvata Mikulica, koji je kao vrhovni kapitan Ferdinandov 
(veldhauptmann unseres Kriegsfolks wider die Tiirken) mnogo djelovao i na politickom 
polju, narocito poslije osudnoga boja na Muhackom polju. 

Nadvojvoda Ferdinand pomagao je Hrvate ne samo po svojim vrhovnim kapitanima, 
nego i izravno, primivsi brojne hrvatske plemice u svoju sluzbu i preuzevsi obranu nekih 
knezevskih gradova na Uni (kao gradova Novigrada i Dobre njive kneza Nikole Zrinj- 
skoga). Suvisc je hrvatskim knezovima pod jesen god. 1524, obecao pripomoc od 1200 
rajnskih forinti, da bi se mogli kroz zimu odrzati i Turcima odolijevati. Ferdinand je pace 
i o torn snovao, kako bi se Turcima oteli bosanski gradovi Kamengrad i KHuc, odakle su 
Turci spremali svoje navale na hrvatsko Pounje i na austrijske zemlje. 

Odkad je citava Dalmacija spala u mletacku vlast, te je ugarsko-hrvatskim kra- 
Ijima ostalo samo hrvatsko primorje od Obrovca do Trsata, propala je gotovo sasvim 
nekadanja mornarica. Ostalo je tek nesto brodova u Senju, kojima su od god. 1469. 
zapovijedali senjski kapitani. Senjski kapitan Maroje Zunjevic, porijeklom Dubrovcanin, 
preveo je god. 1480. na brodovima cete Blaza Magjara na otok Krk. All kad je namah 
zatim i taj otok Krk dosao u mletacku vlast, ne spominje se vise mornarica hrvatska na 
moru. Medjutim za ratovanja s Turcima podigla se je znatno mornarica na Du- 
n a V u i njegovim pritocima. Ta je mornarica bila razmjestena uz poglavite dunavske 
gradove i tvrdinje, pa i na nekim mjestima uza Savu. Sastojala je pak od velikih ratnih 
brodova, zatim od manjih s a j k a ill n a s a d a, po kojima su mornare u obce prozvali 
sajkasima ili nasadnicima (nasadistae.) Po nekom talijanskom izvjestaju brojila 
je ratna mornarica na Dunavu za Matijasa Korvina do 364 ladje, medju njima i velikih 
galija s topovima i podsadnim strojevim'a; mornara (sajkasa) bilo je na njima 2600, a 
vojnika 10.000. U dunavskoj mornarici sluzili su od velike cesti doseljeni Srbi. Qlavna po- 
staja sajkaska bila je kod Beograda, a odavle redjale su se postaje po Dunavu do Qjura, 
a po Savi negdje do Jasenovca. Qod. 1504. bilo je kod Beograda 1000 sajkasa s godis- 
njom placom od 4700 forinti u gotovom i 2250 forinti soli; kod Sabca bilo ih je samo 100, 
te su imali na godinu 400 forinti u gotovini i za 225 forinti soli. Po proracunu od godine 



Dace 1 Poi^Ezt. 



33 



I 



i506.--l/5l2. bilo je kod Ikograda samo 500 sajkasa, kojima je zapovjedalo 50 desetnika 
(decuriones) i 2 vojvode; drugih 500 §ajka§a sa 50 desetnika i 2 vojvode bilo je smjeSteno 
kod Slankamena; kod Sabca bilo je 100 sajka§a kao i prije. SajkaSi nijesii tada davali ni- 
kakvih daca; placa biia im je po 2 — 3 forinte na jjodinu, osiin toga imali bi dobivati soli i 
sukna za odijelo. Dakako da toga nijesu redovito primali; pa tako se je moglo dogoditi, da 
su sajkasi u oci podsade Beograda (152J.) doplovili pred Budim, da traze zaostalu placu. 
Kad je nijesu primili, skinuli su sa svojih Sajka dvije kraljevske zastavc, privezali ih za 
zdenac pred kraljevskim dvorom, pa se onda vratili na svoje nasade kliCuci: »Mi ne mo- 
zemo vi§e ostati u kraljevskoj sluzbi. Propalo si ugarsko kraljevstvo! Bog bio s tobom!« 
Medjutim je ipak malo zatim Hrvat Marko SkobIi6 branio Zemun sa 400 §ajka§a. 

Da(ie i porezL Za vladanja kraija Matijasa Korvina bijahu prihodi kraljevske bla- 
gajne (fiska) dosegli najvecu visinu; iznosiii su nairne po izvjeStaju mleta^koga poslanika 
Antuna Suriana godisnjih 940.000 ugarskih forinti ill dukata. Kralj je nairne primao: 1) Od 
zlatnih majdana i vadjenja zlata iz rijeka 400.000 forinti; 2) od majdana soli 140,000 fo- 
rinti; 3) u ime tridesetine, dvadesetine i ceterdesetine u Ugarskoj i Slavoniji 50.000; 4) od 
kraljevskih i kraljicinih gradova i posjedovanja (12 kastela i 4 zemlje, medju njima i tri 
otoka u Dunavu) 50.000; 5) napokon u ime ratne dace (dica) od 74 2upanije 300.000 fo- 
rinti. Za nasljednika njegovih spali su prihodi kraljevske (drzavne) blagajne znatno; go- 
dine 1503. iznosiii su samo 249.000 forinti, 
god. 1516. tek 220.000, a god. 1519. ciglih 
140.000 zlatnih forinti ili dukata. QIavna 
vrela kraljevskih prihoda bijahu za Jage- 
lovica gotovo sasvim presahnula. Tako 
bise zlatni majdani dani u zakup Thurzu 
i Fuggerima, te je zakupnina (36.000 do 
40.000 for. na godinu) iznosila tek dese- 
tinu prijaSnjega prihoda. Jednako je i 
ratna daca (dica) radi pusto§enja turskoga 
i kraljevskih privilegija napokon spala na 
ciglih 60.000 forinti ili na p e t i n u pri- 
jasnjega prihoda. I tridesetina je malo do- 

nasala, jer je Hrvatska bila gotovo sasvim opustosena, a uz nju i jiigoiztocne strane Ugar- 
ska; od kraljevskih i kraljicinih imanja nije bilo nikakve koristi, jer su bili ili zaiozeni ili 
razgrabljeni. Tako se je zgodilo, da je kralj Vladislav na samrti (1516.), ostavio za so- 
bom duga nekih 400.000 forinti, dok je Ljudevit 11. tako oskudno 2ivio, da nije imao koji put 
da namiri potrebe svoga kraljevskoga stola. 

(jiavna izravna daca u Slavoniji ostaia jc i nakon Ljudevita I. (t 1382.) k u n o- 
V i n a ili m a r t u r i n a. Godine 1439., kad je naime kralj Albrecht svojoj 2eni Elizabeti. 
kceri kraija Sigismunda, ustupio svoju kunovinu u Slavoniji, iznosila je ta data jedva 
6000 zlatnih forinti u jednoj godini. Poslije, oko god. 1453.. spao je prihod od kunovinc 
jo§ na manje, tako te je brojao tek 4000 (crkvenih) forinti. Po^laviti neizravni porez i u Sla- 
voniji i u Hrvatskoj bio je opet tridesetina (tricesimae) od robe, koja se je iz tudjine 
u zemlju uvazala. Dok su kunovinu popisivali i pobirali »dicatores et exactores proventuum 
mardurinalium«; primali su tridesetinu »tricesimatores regni Sclauonie* (god. 14%.~1499. 
Benedictus de Werner, 1511. Thomas Zechy et Johannes de QywJa). Tridesetnice bile su 
namjeStene poglavito na mjestima, koja su mcdjaSila s tudjinorti. 

Budu(Ji da je od kunovine (u Ugarskoj lucrum camerae) i tridesetine bilo razmjerno 
malo prihoda, jer su citavi krajevi i plemena, pace brojne (naro<iito duhovne) korporacije 
i pojedinci tijekom stoljecia bili kraljevskim privilegijama oslobodjeni od pla(ianja tih da<ia: 
to je kralj MatijaS Korvin mjesto njih pokuSao zavesti nove por e zc, za koje ne bi vrije- 

K I a i c. Hrv. povj. Mi. (5.) 3 




Sajka ili NASADA. 



34 HRVaTSKO K^ALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRf I xVl. STOLJfiCA. 

dile podijeljene povlastice. Kralj je zaista u ozujku 1467, predlozio saboru u Budimu svoju 
reformu daca: neka se ukine dobit komore (lucrum camerae) u Ugarskoj i kunovina (inar- 
turina) u Slavoniji, zatim i tridesetina, a s njima i sve privilegije, bile ma komu podijeljene; 
mjesto dobiti komore i kunovine neka se zavede komorna daca (tributum fisci re- 
galis, prouentus fisci regalis), a tridesetinu neka zamijeni krunska carina (vectigal 
sacrae coronae); komornu dacu neka placaju svi podanici zemljoradnici bez iznimke, 
kmetovi svjetovnih i duhovnih posjednika, pace i samih kraljevskih imanja. Sabor je kra- 
Ijev predlog prihvatio, na sto su kraljevski poreznici stall nove poreze utjeravati. Ali 
svijet se je opro novotariji, osobito u Slavoniji i Erdelju, pa tako se nije mogla odrzati. 
Dvije godine iza smrti Matijaseve vec je na ngarskom saboru od god. 1492. clankom 26. 
odredjeno, da se u Slavoniji po starom obicaju (more ab antiquo consueto) placa kunovina 
onako, kako se je davala za kralja Sigismunda i Albrechta Austrijskoga, naime po 20 di- 
nara od kmetskoga selista, ill po jedna zlatna forinta od pet dimnjaka (kmetskih). I tako 
je ostalo sve do boja na Muhackom polju. 

Poradi vjecitih borba s Turcima .zavedena bi u XV. stoljecu nova izvanredna 
daca, prozvana ratna daca ill riz (taxa, contributio, dica, subsidium ill iuvamen). 
Ta ratna daca bila je izvanredna poglavito po tom, sto se nije mogla razporezati ni po- 
birati bez posebne dozvole staleza i redova, sabranih na saboru budi ugarskom 
budi slavonskom (hrvatskom). Nadalje nije se ta daca dozvoljavala s v a k e godine, nego 
samo onda, kad su to stalezi smatrali za potrebito; napokon su stalezi sami odredjivali, 
k o 1 i k a da bude ta daca u pojedinim slucajevima i u pojedinim godinama. Izvanrednu 
ratnu dacu, koja se javlja vec za kralja Sigismund^l, htjeo je kralj Matijas Korvin pretvoriti 
u redovnu, ali stalezi prisilili su ga god. 1462., da se je morao toga okaniti. 

Izvanrednu ratnu dacu prinosila je uz Slavoniju i Hrvatska, dok ju nije kralj Vladi- 
slav II. od toga sasvim oprostio. U pogledu ratne dace uzivala je Slavonija poglavito tri 
osobite povlastice. Vec od postanja ratne dace vrijedilo je pravilo, da Slavonija (doticno 
Hrvatska) placa uvijek samo p o 1 o v i c u one ratne takse, koja se je placala u Ugarskoj. 
Ako su u Ugarskoj u ime ratne dace podavali od svakoga selista (porta, fumus) po jednu 
ugarsku forintu ill dukat, placali su u Slavoniji (doticno Hrvatskoj) od dimnjaka samo pol 
forinte. Ta osobita povlastica uzakonjena bi, sto se dosad znade, prvi put clankom XII. 
od god. 1472., koji kaze: »Quod regnum Sclauonie etiam in hac parte maneat in antiqua 
sua consuetudine, ut videlicet in taxis, censibus, et aliis omnibus reditibus medietatem dun- 
taxat solvat, quantum regnum nostrum Hungarie solveret, aut solvere consuevisset.« 
Druga je povlastica, da je Slavonija vazda sama i na svome saboru dozvoljavala po- 
lovicu one ratne dace, koju bi Ugarska dozvolila na ugarskom saboru. Redovito je kralj, 
cim bi ugarski sabor prihvatio ratnu dacu, poslao svoje oratore na slavonski sabor, da i taj 
iednako ucini. Napokon ako se gdje koji zitelji u Slavoniji nijesu pokorili kraljevskim po- 
reznicima, vec se kratili platiti dozvoljenu ratnu dacu, onda ih nijesu globile zupanije kao 
u Ugarskoj, nego bani. 

Od podmirivanja ratne dace bila su u Slavoniji oprostena sva crkvena imanja (bi- 
skupa, kaptola, opata, zupnika, samostana), zatim posjedi svjetovnih dostojanstvenika i 
castnika (hercega, bana, banovaca, zupana, plemickih sudaca), a i mnogih velikasa; na- 
pokon nije se nista placalo od kraljevskih imanja, pace je kralj posebnim dekretima oslo- 
badjao od placanja ratne dace mnoge posjednike, koji bi to po obicaju ill saborskim de- 
kretima duzni bill ciniti. Tako je u jednu ruku redovito sav teret padao na ledja manjih po- 
sjednika, doticno njihovih kmetova; dok je opet prihod te dace bio razmjerno posve ne- 
znatan. Sacuvani su popisi (registri) o uplati ratne dace u Slavoniji god. 1494. i 1495. koji 
to posvjedocuju. Iz popisa za prvu godinu doznajemo, da su kraljevski dikatori u cetiri 
zupanije slavonske (virovitickoj, krizevackoj, varazdinskoj i zagrebackoj na sjeveru Save) 
popisali 31.225 (tocnije 32.225) selista ili dimnjaka (fumos). Buduci da je bilo odredjeno, 
da se od svakoga dimnjaka ubere pol zlatne forinte ili 50 dinara, imalo bi svega uni6' 



I 



VJERA I CRKVA. 35 

16.112)4 forinte. Ali u istinu ubrano bi samo 4.73()>a forinti, ne ubrojivSi amo place porez- 
nika i posjede zakonom oslobodjenih Cinovnika; preko dvije trecine (lO.OSOK- forinti) 
ostale su pak neuplacene. Medju onima, koji nijcsu niSta platili, bili su herceg Ivanis Kor- 
vin, herceg Lovro Ilocki i brojni drugi veiikaSi. Oodine 1495. placala je Slavonija izvan- 
rednu dacu d v a puta, u lipnju naime i studenom. U lipnju izbrojeno bi u zemiji medju 
Dravom i Savoni (na jugu Save i Kupe riije se brojilo) u Cetiri ^.upanije 29.390 dimnjaka, 
^to bi iznosilo 14.695 for. Od toga bi uplaceno 8525 for., a ostaio je neutjerano 5521 K- for. 
U studenom izbrojeno bi jednako 29.390 dimnjaka. koji bi platili 14.695 for. Od toga bi 
banu i hercegu Ivanisu Korvinu ustupljeno 18.890 dimnjaka ili 9445 for,, kraljevskomu 
blagajniku predano bi 1000 forinti, a oproSteno po kraljevu nalogu 4190 forinti, dakako 
najvise prelatima i velikaSima. 

Sav prihod izvanredne ratne dade pripadao je kraljevskoj blagajni. Za namirenje do- 
macih potreba kraljevstva (za placanje prisjednika banskoga stola i t. d.) htjeo je sabor u 
Krizevcima god. 1523. zavesti manji porez po nekoliko dinara od svakoga ognjiSta. To 
je tako zvana dimnica ili pecuniae fumales. Ali tomu se je opro velik dio 
plemstva krizevacke zupanije, pa se ne zna, da li se je dimnica tada i pobirala. 

Bilo je u Slavoniji u XV. stoljecu jo§ nekih daca, kao v o j § (i i n a (iudicium exer- 
tus) za one, koji nijesu vrsili vojne duznosti, — zatim odkupnina od obccga ili gene- 
ralnoga suda (taxa racione prorogacionis iudicii generalis); no te su dace bile viSc globe, 
nego pravi porezi. Osim toga nijesu bile ni trajne ni obcenite. 

Vjera i crkva. Sve pored brojnih seoba u zcmlje hrvatskoga kraljevstva ipak je 
domace rimokatolicko ziteljstvo bilo tako brojno, da se nijesu znatno promijenilc ni vjcr- 
ske prilike. Oospodujuca vjera ostala je i dalje rimokatolicka. Nema dvojbe, da je 
vecina doseljenih Vlaha bila vjere grcko-iztocne; no da li su imali ovi Vlasi kakvo cr- 
kveno uredjenje, ne moze se ustanoviti. Isto se ne zna ni za patarene (bogomile), koji su 
prelazili iz Bosne. Srbi ili Rasani u Srijemu priznavali su svoga patrijarhu. H u s o v a 
n a u k a udomila se je u jednom dijelu Srijema, narocito u varosi K a rn e n i c i. Protiv 
Husovih sljedbenika gorljivo je revnovao bosanski franjevacki vikar Jakov de Marchia. 
Dne 26. prosinca 1437. svjedoci u Djakovu bosanski biskup Josip, a 18. srpnja 1438. u Ba- 
noStoru srijemski biskup Jakov, kako je re^eni vikar »u srijemskim stranama, gdje su 
BoSnjani i Rasani, protivnici katolicke vjere, izpremijesani, te izmedju Save i Dimava Za- 
jedno prebivaju, brojne krivovjerce, narocito zarazenc zlocom prokletih liusita, svojom 
mudroscu i trudom izkorijenio i na katolicku vjeru obratio. te narod propovijcdanjcm u 
katoliSkoj vjeri utvrdio«. Jednaku svjedocbu izdao je Jakovu de Marchia istoga dana i go- 
dine u Valpovu velikas Vladislav od Morovica, koji kaze, da su u Srijemu »neke varoSi i 
sela kroz mnogo godina bila zarazena sljedbom krivovjernih Husita (quedam villac et 
civitates sectis Husitarum hereticorum infecte per plurimos annos cxtiterint)*, ali da ih 
je reCeni vikar s Bozjom pomoci obratio. Medjutim uza sav trud vikara Jakova odr^ali 
su se Husite u Srijemu, paCe su se razSirili i po Moldaviji, gdje ih nalazimo jo§ god. 1461. 

Borbe s Turcima i razni dodiri s krScanskim inovjercima podigli su vjerski duh 
rimokatoliCkih Hrvata. Taj se oCituje poglavito osnivanjem brojnih samostana 
pavlinskih i franjevaCkih tako u Hrvatskoj kao i u Slavoniji. Na Celu svima 
stoje knezovi Frankapani; njihova najodliCnija zadu^bina u to vrijeme jest glasoviti sa- 
mostan Franjevaca s crkvom bla?.ene djevice Marije n a T r s a t u. koje je god. 
1453. sagradio i obilato nadario pobo^ni knez Martin Frankapan. Frankapanske zadu?.bine 
jo§ su pavlinski samostani u Crikvenici (1412.), Novom (1462.) i Brinjama (prije godinc 
1476.). Za knezovima Frankapanima povodili su sc i uifA plenii(ii; tako su plemeniti Ijudi 
Dra§kovi(Si iz Zaf.'iCna. (danas PazariSta) doljnoga u Lici god. 1489. osnovali pavlinski sa- 
mostan sv. Marije na vrhn OradCini (danas KloStar), kojcmu je bio dobrotvorom i glaso- 
viti junak 2arko Draio'ieviC. U Slavoniji osnovao je plemici Bencdikt Nclipic god. 1412. 

3* 



36 



Ht^VAtSKO KRALJKVSTVO U XV. STOL.IRCU I PRVO.I CfiTVRTI XVI. STOLJFXA. 



pavlinski samostan sv. Ane u Dobroj kuci (kod danasnjeg Daruvara); pace siloviti celjski 
knezovi okajavali su svoje grijehe podizanjem i darivanjem samostana i crkvi. Zloglasni 
inace kiiez Fridrik Celjski, ubojica svoje zene Clizabetc Prankapankc, podigao je oko go- 
dine 1447. u medjumurskom Strigovu novu crkvu na cast sv, Jeronima, za kojega se je 
tada mislilo, da se je u recenom mjcstu rodio. I knezovi Zrinski, ma da su zivjeli u Sla- 
voniji, brinuli su se za zaduzbine svojih pradjedova u juznoj Hrvatskoj. Tako je knez Ni- 
kola Zrinski god. 1514. dosao u stari franjevacki samostan u Bribiru na jugu Velebita, 
te ga je 4, listopada zajedno s ostalim plemicima od plemena Subic (Jurjem Krivcicem, 
Krstom Krivcicem, Stjepanom Ugrinovicem, Petrom Obradicem i Jurjem Stojsicem) po- 
sebnirn pismom primio u svoju zastitu i obranu, Vjersko niisljenje i osjecanje onoga doba 
ogleda se u jednoj- hrvatskoj listini kneza Anza Frankapana od 5. lipnja 1495., gdje uz 
ino citamo : ». .. mi smisljajuci nestanovito stanjesega svita i pozna- 
vajuci kratkost zica telesnoga, u kom jesmo postavljeni, i prihodeci na pamet 
pisma svetoga recenje, ko rece David prorok: Clovik kako trava, a dni njega kako cvet 
poljski tako procvatut i paki usahnut . . .« 

Znatna neprilika za jedinstvo i napredak katolicke crkve u Hrvatskoj bila je ta, sto 
su od god. 1420. (doticno 1409.) ne samo obje nadbiskupske stolice (Spljet i Zadar), nego 
i neki primorski gradovi dalmatinsko-hrvatski, u kojima su bile biskupske stolice (kao 
Nin, Sibenik, Trogir, Hvar) bili u vlasti mletacke republike. Tako se je zgodilo, da su 
mnogi crkveni kotari spljetske nadbiskupije i podrucnih joj biskupija spadali politicki pod 
hrvatsko-ugarske vladare, dok su opet nadbiskup i biskupi bili mletacki podanici. Radi 
toga trpila je mnogo ne samo crkvena stega i ugled crkve, nego su receni biskupi stra- 
dali i u materijalnom pogledu. 2itelji primjerice zupa Cetine i Klisa kratili su se placati 
spljetskomu nadbiskupu duznu desetinu, premda su spadali pod njegovu duhovnu vlast. 
Dne 31. svibnja 1442. izdao je u Klisu Pctar Talovac, ban Dalmacije i Hrvatske, na molbu 
spljetskoga nadbiskupa Jakova Badoarija pismo, kojim je zabranio svima kastelanima i 
drugim sluzbenicima u zupama Cetini i Klisu, da pobiru desetinu i druge prihode, koji po 
pravu pripadaju crkvi spljetskoj (quatenus dictas decimas et alia iura ecclesiastica, ad 
praefatam ecclesiam spalatensem de iure spectantia, a modo in posterum non exigatis). 
U recenom pismu iztice ban izrijekom, da su neki kralji i bani hrvatski uzkratili nadbi- 
skupiji spljetskoj desetinu i druga prava »radi neke opreke izmedju svete krune i kraljeviiic 
Dalmacije* (propter quandam differentiam inter sacram coronam et regnum Dalmatiae 
exortam), pa su te prihode namijenlli uzdrzavanju gradova i tvrdinja u Hrvatskoj. Jed- 
nako su stradali i pojedini biskupi, kao primjerice ninski, kojega se je dnhovna vlast pro- 
tezala na Liku. 

Od hrvatsko-dalmatinskih biskupa ostali su u drugoj polovici XV. stoljeca pod vlascu 
ugarsko-hrvatskih vladara samo k n i n s k i, s k r a d i n s k i, k r b a v s k i, s e n j s k i (i 
do god. 14S0. krcki). . ". 

Kninska biskupija bila je od njih najznamenitija, premda je bila najvise izlozena bo- 
sanskim patarenima i poslije Turcima. Ona je obuhvatala podrucje gornje Cetine, gornje 
Krke i njezinih pritoka, zatim gornje Une i pritoka joj Unca. U njoj se spominju cetirj 
arcidjakonata: vrhricki (Vrlika), hrvatski (Knin, Kosovo polje), lapac.ki 
(Unac, Rmanj, Lapac) i hum ski (Bihac, Ripac, Otoka, Cazin). Koji put prisva- 
jali su si kninski biskupi i druge crkvene kotare, koji su pripadali onim biskupima, 
sto su biU mletacki podanici. Kninski biskupi godine 1409. — 1526. bili su ovi: Ladi- 
slav (1409.— 1412), Ivan (1427.— 1436.), Dimitrija Cupor (1438.— 1457.; ovaj se je mnogo 
otimao za zagrebacku biskupiju), Franjo (1459.), Marko (1464.— 1466.), Nikola (1468. do 
1469.), Benedikt (1471.), Nikola (1474.-1489), Brikcije od Egervara (1493.-1517.). Kad su 
Turci osvojili Knin (1522.), biskupija je velikim dijelom bila razasuta, te je tadanji biskup 
Andrija TuSkanic KHsanin (1522. — 1534) prenio svoju stolicu u Topusko, buduci da ie 



VJERA ! CRKVA. 



37 



podjcdno bio predstojtiik topuskc opatije. Zna(^ajno je, da se Andrija TuSkanic dugo nije 
dao posvetiti za biskupa; jo§ 20. lipnja 1525. pozivao ga je papa Klement VII. na tu2bii 
svjetovnjaka, da jednom primi posvetu, pa da vr§i biskupske poslove. Kninska biskupija 
kao zaduzbina hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije imala je prostranih po§jeda po hr- 
vatskoj zemlji. U okolisu Knina spominje se jos god. 1494. biskupski utvrdjeni grad, na- 
zvan Oazi (in castro episcopali (lazi); .siiviSe pripadao je biskupu i grad Cazin s pro- 



♦n'orqcir^rpm. I 
tobuc 'Bhoi.onor- ! ! 
rnur'dgriic mc bii , 
I mcttoma on bine clw^ H 
nun aranircocqiu pill 
loe (;;;iUo:iini ncia^ms I 

Uib:ie fUrnux^ fitvlib? U 
Ituani fptmi accIt in ^ I] 

JmtSrc qfnm cifa. U 

I ccixTfan-fiarc I?j"c I 
J atmm cifa qua cv.i n 

cxtpi'oiuinnicii; ttccfi " 
b? ccmcctiir: ci bii't' 
ctcci'm aUftiigiunu 
far.'.nemr llxniu?. ^rp? 
— j^tf^^ntiCQnU'an. 

[ccrt^oJUtrnr ctxnc 

I utr jqiu ifti f4h»ftll.':(^- 
I oicimr jU J JUa ."IXGoiiftH,^ 
I vpnmx oif o • X-qm at^'vc' 

: ue qin .id crn.i m 

r .nn irpi nrc'cn c o 

[nofttpaitiij.nnplcvic 

ranenicicifnbiicijcni 

mcnimrutaiinuicfti 



I i ncir qi\oc- Ixciih ccuor 
I ' b.ipnfin.mf it{!tiicr.in 
' j f.ta.u' bn itncnr.ihatt 
jucrtin. f curc.tpTn.^no , 
l.^ciTiCiic'. <V.I>ri mifiiTa if 

"hD cctcputclr.c.Jir. cjo.r 
L^S'lEuci qui p.ttcl>3fc c ■ 
B^iob rcmci'iu cbm 

iifh. (rtrccccrc brj icj> 
,n«'mncnunj:pplinai 
!;im cclcfti wnoaiftcdi 

uria:}.>tniCiT'"'a.^ri\ 

amine mtlira-criUu-l 
IC ctr.iftuni.cummTn 
IfjOilTain Intromit. 



'Jf^..'-2M 



_' hiiTm T jobuc txcnnv 

fitm au:t pcnintiiVmciivf' 
niuu nta iUr.i immbil fu 
I c ictc»m.i ttia air.\ Jlti.^ ' 
)»fc piobaiti inc iCi)^ 



M^wi^^^ 



%^ 



STRANICA IZ MISALA, KOJl SE CUVA U PRVOSTOLNO.! 
CRKVl SV. STJEPANA U ZAQREBU. 



straniiti inianjem, u kojemu je Cesto boravio i stolovao. Kaptol kniiiski sv. Bartolomcja 
imao je (kao locus credibilis) pravo, da izdaje javne izprave. 

Krbavska biskupija obuhvatala je 2upe Krbavu, Dre?Jiik, ModruSe, PlaSki I Novi- 
grad, pa i ne^to Like. Stolica biskupa i kaptoia bila je izprva U d v i n a (Udbina, civltas 
Corbaviae). Na in()ll)u kiieza Stjepaiia Frankapana papa je i^io II. izdao bullu 4. lipnja 
146()., kojoni je stolicu krbavske biskupije sa svima pravima (cum oinni iurisdictione) pre- 
nesao u M o d r u § e, gdje no bi dotadanja iupna crkva sv. Marka pretvorena u stoinu 



38 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

crkvu sv. Mafije. Medjutim kako su Modruse god. 1493. stradale od Turaka, prenio je ta- 
danji biskup krbavsko-modruski Kristofor Dubrovcanin svoju stollcu u N o v i (Novigrad u 
Vinodolu), gdje su ostali i njegovi nasljednici sve do druge polovice sestnaestoga stoljeca. 
Na molbu kneza Sigismunda Frankapana, koji nije htjeo zaostati za bratom Stjepanom, 
dozvolio je receni papa Pio II .god. 1461., da se crkva sv. Nikole u Otoccu, kojom su 
dosad upravljali opati, pretvori u stolnu (biskupsku) crkvu. Kao patron te novo osnovane 
biskupije izabrao je knez Sigismund za prvoga otockoga biskupa dominikanca Blaza iz 
Dubrovnika. 

Senjska biskupija zapremala je ne samo citavu zupu ili kneziju Vinodol (od Trsata 
do Ledenica) i kotar grada Senja, nego i Senju na jugu dio zupe Podgorja do Cesarice, 
koja se je vec pribrajala ninskoj biskupiji.* U nutarnjoj zemlji obuhvatala je do osnutka 
biskupije u Otoccu zupu Gatansku (Gacku), zatim Busku zupu ili Buzane (Krasno, Pe- 
rusic, Stitar, Kosinj). Uz gubitak gatanske zupe bilo je senjskim biskupima od god. 1469. 
podnositi koje sta od senjskih kapitana i njihovih sluzbenika. Bas radi tih kapitana izrekao 
je biskup Fran jo Jozefic (imenovan 6. veljace 1521.), franjevac, rodom iz Rijeke, 
crkvenu kletvu (interdikt) nad ^itavim Senjem, kako se to razabira iz poslanice pape Kle- 
menta VII. od 27. kolovoza 1526. 

U Slavoniji ostalo je uredjenje katolicke crkve onakovo, kakovo je bilo u cetrnae- 
stom stoljecu; tek sto je porazom na Muhackom polju obladala turska sila srijemskom bi- 
skupijom (biskup Stjepan Brodaric) i stolicom bosanskoga biskupa u Djakovu. I od pe- 
Cujske biskupije stradala su tada dva arcidjakonata, po imenu morovicki i vukovski, dok 
je pozezki ostao gotovo netaknut. 

Najznatnija bila je u ovo doba zagrebacka biskupija. Sacuvan je popis zupa 
te biskupije od god. 1501., pak po njemu doznajemo za obseg njezin u ono vrijeme. Bisku- 
pija je doduse izgubila na jugo-iztoku zupanije vrbasku, sansku, donekle i dubicku, a 
s njima i sve katolicke zupe; no uza sve to imala je veci broj zupa (nekih 457),** nego u 
polovici 14. stoljeca. Osobito se je pomnozao "broj zupa u krizevackoj zupaniji. Znacajno 
je. da se u nekim mjestima oudi kao zupnici budi kao kapelani spominju popovi glagoljasi 
(glagol i th a), medju njima i dva u Turopolju. Uz zupnike bilo je u pojedinim mje- 
stima po vise kapelana, prebendara i altarista. Tako je u samoj Rasinji bilo sedam sve- 
cenika; u Koprivnici zupnik sa dva kapelana, zatim dva altariste (sv. Mihajla i sv. Kriza), 
rektor tamosnjega hospitala sa pet drugih svecenika (dva graciani, tri mansionarii). U 
Prodavicu (Virju) opet bio je zupnik sa dva kapelana, zatim osam altarista i upravitelja 
kapela. Mnogi zupnici imali su drugove (socius eiusdem), s kojima su valjda dijelili 
posao i prihode. Prema svim ovim podatcima moramo suditi, da je duhovnicki stalez u za- 
grebackoj biskupiji bio osobito brojan. 

Mnogo je smutnje prouzrokovalo popunjivanje biskupskih stolica i opatija. Za sla- 
bih vladara otimali su se za to (patronatsko) pravo pojedini knezovi i velikasi. Radi toga 
je i u zagrebackoj biskupiji nastao razkol, koji je trajao trideset i tri go- 
dine, naime 1433. — 1466. Celjski knezovi nametali su svoje pouzdanike (Benedikta de 
Zolio i Baltazara de Montschiedel), dok je Ivan Hunjadi radio u prilog kninskom biskupu 
Dimitriju Cuporu. Tek god. 1465. dokrajcio je smutnje kralj Matijas Korvin, predlozivsi 
papi za zagrebackoga biskupa Osvalda Thuza de Szentlaszlo, kojega je papa Pavao II. 
dne 16. travnja 1466. zaista imenovao. Receni Osvald Thuz, postav§i vrlo mlad bisku- 



* Qod. 1500. bilo je pravde izmedju ninske biskupije i senjske radi Cesarice. U jednom 
pismu od 25. travnja 1500. pise netko iz Senja vikaru ninskoga biskupa, »da nigdar po nijedno 
vrime Cesarica ni bil' kumfin Ninski ni Baguski, nego bilo vazda senjsko duhovnim i telesnim za- 
konom, kako cemo istrunienti verovanim pokazati.« 

* Danasnja (nad)biskupija zagrebacka, kojoj pripada i velik dio pozezke zupanije, broji same 
348 zupa, dakle za 109 manje. 



VJKRA I CRKVA. 39 

pom, upravljao je povjercnom mu biskupijom kroz trideset i tri godine (1466. — 1499.). 
Umiruci u ZaCezamu (Cazmi) sastavio je oporuku, u kojoj je odredio 10.000 forinti za uz- 
dr^avanje stolne crkve sv. Stjepana, a 7000 forinti za dvije kule, koje bi se podigle za 
obraiiu crkve. Osvalda Thuza naslijedio je dotadanji Canadski biskup Luka (1500.— 1511.); 
poslije ovoga postao je »patronom i protektorom* zagrebaCke biskupije svemocni tada 
ostrogonski nadbiskup Tomo BakaC od Erdeda, koji je pomogao do biskupske Cast! dvo- 
jici svojih rodjaka, najprije Ivanu od Erdeda (1514. — 1518.), a onda znamenitomu Simunu 
od Erdeda (1518. — 1543.), koji je mnogo utjecao i u politicke prilikc hrvatskoga kraljev- 
stva. Znacajno je, da je pomenuti ostrogonski biskup i kardinal Tomo BakaC od Erdeda 
god. 1513. sklonio papu Lava X., te je njemu nakon smrti senjskoga biskupa Jakova Bla- 
^evida podijelio u »commendu« i tu biskupiju, na §to je Tomo imenovao svojim namjest- 
nikom i upraviteljem senjske biskupije tadanjega modruSkoga biskupa Simuna Ko^icica 
Begnu, koji je njom upravljao nekih sedam godina (1513. — 1520.). 

U Hrvatskoj prisvajali su si pravo patronata knezovi Frankapani za biskupije (senj- 
sku, modrusku, otocku) u svojim oblastima. Oni su se pri tome pozivali na povelju kralja 
Ladislava IV. Kumanca od 11. lipnja 1289., kojom bijase njihovim predjima potvrdio pa- 
tronatska prava u biskupijama krbavskoj i senjskoj (iura patronatus ecclesiarum de Ck)r- 
bouia et de Scenya). Knez Nikola Frankapan dao si je 18. rujna 1418. od zagrebaCkoga 
kaptola izdati ovjerovljeni prepis te povelje, sto dokazuje, da je njegova porodica vazda 
budno pazila na to svoje pravo. Ali bas radi toga doslo je cesto do sukoba izmedju njih 
i papinske stolice, narocito kad se je radilo o popunjenju biskupije u Senju. Bernardin 
Frankapan radio je pace, da svomu sinu Ferdinandu namakne biskupiju modrusku. I zaista 
se Ferdinand u kraljevskim poveljama od god. 1501. i 1508. zove »izabrani«, doticno »iza- 
brani i potvrdjeni« (electus et confirmatus) biskup modruSki. Kad je u to papa 7. stude- 
noga 1509. zadarskoga kanonika Simuna Koziclca Begnu imenovao biskupom modruSkim, 
uzkracivao je knez Bernardin potonjemu neko vrijeme investituru (denegat vestum); no 
poslije ga je ipak priznao, te je biskup Simun postao gorljivim zagovornikom njegovim pri 
rimskoj stolici, pade mu je posvetio i svoj govor, §to ga je god. 1513. drzao na lateran- 
skom koncilu u Rimu. 

Odkada je hrvatsko-dalmatinsko primorje od Zrmanje do u§ca Cetine doslo pod 
mletaCku vlast, stall su nadbiskup! i biskup! primorskih gradova, vecinom od MletCana 
nametnuti Ijudi, revnovati u svojim biskupijama protiv slavenske sluzbe bo^je 
i glagolice. Tako je spljetski nadbiskup Bernardo Zane god. 1511. odredio, »da nijedan 
svecenik, budi kojega god cina ili reda, ne smije tumaciti sveto pismo na jeziku slaven- 
skom, osim jedino evangjelja (i) epistole, a uz to (vr§iti) izpovijest. priCest i na odredjeni 
dan red mrtvih* (quod null! presbyter! cuiuscunque conditionis et gradus audeant inter- 
pretari sacram scripturam in lingua illyrica, nisi evangelia, epistolas, et confessionem ac 
communionem et in die proprio sequentia mortuorum). Kad je pak god. 1480. otok Krk 
doSao pod mletaCku vlast, izdala je mletaCka vlada 24. travnja 1481. novomu krCkomu 
providuru Franji Bembu ovaj nalog: »Nalaze se na onom otoku (Krku) u stanovitom sa- 
mostanu nek! kaludjeri Hrvati, koji vr§e ! slave slufbu Bo2ju po obiCaju hrvatskom; ti 
se (kaludjeri) iz stanovitih razloga moraju ukloniti s rec^enoga otoka. Stoga zapovijedamo 
tebi, da mora§, Cim na otok stigneS, otjerati tc hrvatske redovnike, te im zabraniti, da se 
ikad vi§e vrate na reCen! otok. Pobrini se jo§ za druge redovnike, koji Cc u reCenom sa- 
mostanu boraviti i slu2it! po naSem, latinskom obii^aju*. Providur je jamaCno izvrSio nalog 
svojih gospodara. Jo§ prije toga bijaSe kralj MatijaS Korvin. boravccM u drugoj polovici 
studenoga 1480. u gradu Jajcu, primio neke franjevce, koje bijahu MletCani s otoka Krka 
protjerali (religionis fratribus ordinis sanct! Francisci, quos Vcneti de insula Vegie eo. 
quod nostri fuissent subditi. de quibusdam claustris exclusisscnt). pa im je odredio za pre- 
bivanje neke manastire u okoliSu Skradina, Sto no su prije pripadali fratru Aleksandru 
Dubrovcaninu. VrativSI se na to kralj u Zagreb, izdao je tu 24. sijeCnja 1481. banima i 



40 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

banovcima Hrvatske i Dalmacije, kao i kapitanima grada i varosi Skradina posebni 
pismeni nalog, da bjegunce Franjevce u darovanim njima samostanima brane i stite od 
svih, koji bi im smetali. 

Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. Vjecito komesanje na tlu hrvatskoga 
kraljevstva tijekom petnaestoga stoljeca i u prvoj cetvrti sestnaestoga nije nimalo bilo na 
nstrb knjizevnosti, pace je sve to vecim obcenjem i prometom urodjenika s doselicama 
uznapredovala. Politicka je raztrganost prijecila, te se nijesu stvorila veca kulturna i knji- 
zevna sredista, izuzev jedino obcinu grada Dubrovnika. K tomu je nevolja od Turaka 
gonila brojne ucenjake, knjizevnike 1 umjetnike ii tudjinu (Italljii, Ugarsku, Njemackii, 
Ffancuzku), gdje su nasli sigurnija zaklonista, pa onda radili i privredjivali za one zemlje i 
narode, ii kojima su zivjeli. 

Obcenje izmedju hrvatskih zemalja (narocito primorja hrvaisko-dalmatinskoga) i 
Italije bilo je od starine zivahno, a postalo je jos zivlje, odkad je velik dio toga primorja 
dosao (1409. — 1420.) izravno i konacno pod inletacku vlast. Tim bise u dalmatinskim gra- 
dovima (Ninu, Zadru, Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Hvaru), pa i li slobodnom Dubrovniku 
sirom otvorena vrata utjecanju tadanje talijanske kiilture, pa tako i preporodu kla- 
s i c k i h n a u k a (h u m a n i z m a), koji je tada u Italiii slavlje slavio. 

U Dalmaciju i primorsku Hrvatsku presadjivali su humanizam u prvi kraj brojni 
Talijani, koji su ovamo dolazili kao svecenici (biskupi, opati), politicki i sudbeni cinov- 
nici mletacki, kancelari i notari, a napokon kao ucitelji. Za njima su se povadjali i uro- 
djenici, koji su vise nauke izucili u Italiji. Tako se je dogodilo, da se je narocito u primor- 
skim gradovima Dalmacije sve vise zanemarivalo do mace narjecje romansko 
(dalmatinsko), kojim se je dosad u obicnom zivotu govorilo, i koje je bilo srodno na- 
p u 1 j s k o m u d i j a 1 e k t u talijanskomu; pa je mjesto njega u obicnom zivotu mah preo- 
timalo mletacko narjecje talijansko, a u javnim poslovima klasicna latinstina. 
Taj se preokret moze potanko pratiti u Dubrovniku, a obcenito i po ostalim gradovima na 
otocima i u primorju. 

U Dubrovniku govorilo je urodjeno plemstvo jos na koncu 14. stoljecu pretezito 
domacim dijalektom dalmatinskim, slicnim napuljskomu narjecju; hrvatski jezik bio je 
vecini plemica takodjer poznat, a govorili su njim brojni doseljenici s iztoka, zatim pucani 
u gradu i podaniCx obcine po kotaru. Talijanski humanista i ucenik Petrarkin, po imenu 
Ivan Raven janin (Ser Joannes quondam magistri Conversini de Fregnano), koji 
ie god. 1384. — 1387. u Dubrovniku sluzio kao obcinski kancelar, tuzi se na nepriliku, s t o 
njega nitko ne razumije, a ni on nikoga, pa mu treba sve raditi po 
t u m a c u. Dubrovcani su doduse poslije osnovali skolu, u kojoj se je ucio klasicki 
latinski jezik, pace i starogrcki jezik; no uza sve to pise Filip de Diversis 
iz Luke, koji je godine 1434. — 1440. bio rektorom te gradske skole, ovako: »U 
svim vijecima i uredima gradjanskim i kaznenim govornici, odvjetnici, sudci i konzuli 
po odredbama zakona govore latinski, a ne slavenski; ali ne nasim italskim jezikom, ko- 
jim govore i razpravljaju s nama, vecunekakvom drugom puckom govoru 
njima osobitom, sto se od nas Latinaca ne moze razumjeti (sed 
quodam alio vulgari idiomate eis speciali, quod a nobis Latinis intelligi nequit), ako nijesi 
vican nekoliko, pace mnogo takvomu govoru. Kruh (panem) zovu pen, otca (patrcm) tata, 
kuca (domus) kaze se chexa, ciniti (facere) fachir, pa tako dalje, sto sve cini govor nama 
nepoznatim«. Medjutim vec u drugoj polovici petnaestoga stoljeca javljaju se u Dubrov- 
niku urodjeni humaniste, koji se izticu poznavanjem klasickoga latinskoga jezika i knjizev- 
nosti njegove. Izmedju njih proslavili su se svojim knjizevnim radom dva C r i j e v i c a 
ili C e r V a, jedan kao latinski pjesnik, a drugi kao latinski povjestnicar, pa onda Jakov 
B u n i c (Bonus). 



KNJ12EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 



41 



Aelius Lampridius Cerva (1463. — 1520.), hrvatski Ilija Crijevic, odu§evio 
se je u Riniu za svoga naukovanja u kolu pjesnika i uc^enjaka, koji sii se skiipljali oko 
Julija Pomponija Leta, predsjednika rimske akadeniije, tako za latinsku starinu, da su ga 
ondje vec u 22. godini nje}3:ovoj ovjen^ali pjesni(3kim vijencem. VrativSi se oko god. 1490. 
11 Dubrovnik bio je jedan od najgorljivih pobornika humanizma, te je u svojim pjesmama. 
listovima i govorima nastojao svojim sugradjanima utuviti u giavii, da su oni pravi prav- 
cati potomci starih Rimljana (propago vera, verior colonia bis prolesque Quiritium). Nje- 
gov imenjak Aloysius de Cerva (1459. — 1527.). koji je vi§e nauke izucio u Parizu i 
ondje pritnio pridjevak Tu- 
bcro (odatle zvani L u d o- 
V i c n s Tuber o). napisao 
jc opet u latinskom jeziku 
povjestnicu svoga vijeka od 
god. 1490. do 1522., u kojoj 
je prikazao ne samo tadanje 
zgode u Hrvatskoj i Ugar- 
skoj, nego i po ostaioj Ev- 
ropi. Radi elegantnoga sloga 
latinskoga prozvan bi dubro- 
vackim Sallustijem (il Sal- 
lustio Raguseo). 

I Jacobus Bonus 
(1469.— 1534.), hrvatski Ja- 
kov Bunic, svrsio je nauke u 
Italiji. Bio je trgovac po 
zvanju i kao pleinic obav- 
Ijao je mnoge visoke sluzbe 
u svomu zavicaju, ali se mi- 
niogred bavio i latinskim 
pjesnictvom. Jos oko 1500. 
godine stampao je on, valjda 
u Bologni, epsku pjesmu »Dc 
raptu Cerberi«, najstariju po- 
znatu epsku pjesmu, sto je 
nikia na hrvatskom tlu. Do- 
§av§i po njoj na glas i po- 
svetivsi je naknadno papi 
Leonu X. dobi on od pape 
Castni zadatak, da u epskoj 
pjesmi obradi evangjeosku 
nauku o 2ivotu i radu Isusa ^ 

Krista. Na§ je DubrovCanin izvrSio taj zadatak prije talijanskoga pjesnika Jeronima Vide 
i 1526. godine za pape Kiementa VII. bude doStampana u Rimu njegova pjesma »De vita 
et gestis Christi«, koja ima 16 pjevanja i prcko 1000 heksametara. U istoj knjizi Stampao jc 
Bunic sav svoj dotadaSnji rad na pjesnii^kom polju. 

Uz oba Cerve, Jakova Buni(ia i druge Dubrovdane javljaju se humaniste i po osta- 
lim gradovima Dalmacije svc do Nina. U Trogiru iztiCe se osobito Johannes So- 
bota ili Ivan Subotic (t 1469.) kao gorljiv hutnanista. Od njegovih radnja poznati 
su dosad samo neki listovi, Sto ih je pisao zadarskomu iiadbiskupu Mafeju Vallarcssu, 
takodjer prijatelju rimske starine i starolatinske kulture. No najodliCnlji od svih dahnatin- 



'< 'nap a^truana la-frnnflf) 53 ihprfrg/nrfm.h-^.ih'c rftnlie 

flDuj3vs.Dr.jjwitajF8<3ffiafl BH/gK-gRicffitfrfiJODvawAa^ii 

iffal>'<?ntijfnii3 prfisj'iiiljjitfi MTb 8A8 5atTWtfDn<vimjber8 nt: 

«>inw^> jnadlia^n. [j|] stfti jtfta •n-fuamayxmb f robflBa* 

aiia<3nacs «>afi5a ionviliidi 

<n>aEuara3!rafl8R>tfljg />li t biUd'ijoj;* ""Ci [fi:;?CijCM'^[h 

t-3.'3^jti|i!nm3U)BfiRi'3*?m.i ^»b(n)liR/. 

•£i'3*viiimihi.»rh.vS'«ai'iU'0£i' j^aobiMWOTgrtiij «0baiJm«» 

Clbunc bjcuian'nj 3.'e^*«vg/.« jgntn;^' 

tp:cmt magiitcr M.n ^^1^^,, f^^^ yg^ ♦.-u^tB 

dread OC tbo:cfaniC5 Bwswasia+rvxsvanurtm-* 




mm 



^ 



STRANICA HRVATSKOGA (GLAGOLSKOGA) BREVIJARA- 
OD GOD. 1493. 



42 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

sko-hrvatskih humanista bio je bez dvojbe Sibencanin Juraj Sizgoric (Sisgoreo), 
kojega je zbirka latinskih elegija i pjesama izasla god. 1477. stampana u MIetcima s na- 
pisom: »Georgii Sisgorei Sibenicensis elegiarum et carminum libri III. Impressum est hoc 
opusculum in Venetiis per magistrum Adam de Rodueil, sub anno incarnationis domini 
1477.« Pisao je i latinskom prozom o povjestnici svoga rodnoga grada, kao i u obce o 
Dalmaciji i narodu u njoj. 

U Slavoniji, pa onda u Ugarskoj utro je put humanizmu jedan od prvih Ivan (Q j e- 
1 e t i c?) Vitez od Sredne (1400.— 1472.), sin siromasnoga plemica iz krizevacke zu- 
panije. Izucivsi vise nauke u Italiji bio je tajnikom gubernatora Ivana Hunjada i odgoji- 
telj sina njegova, potonjega kralja Matijasa Korvina, kojemu je u srce zasadio Ijubav za 
humanizam i preporodjenu uifijetnost. Vrseci zatim razne duhovne casti (kao biskup ve- 
likovaradinski i napokon nadbiskup ostrogonski) bio je glavni suradnik kralja Matijasa 
na kulturnom polju. Njegovom pobudom osnovao je kralj Matijas sveuciliste u Pozunu, 
zatim akademiju nauka i glasovitu knjiznicu u Budimu. Na svim ovim zavodima pona- 
mjestao je kralj pretezito umne muzeve iz Hrvatske i Dalmacije, a narocito iz Dubrov- 
nika. Na sveucilistu naucali su uz ine Dubrovcani Serafin Bunic i Toma Baseljic, dva 
ucena bogoslovca; u akademiji izticu se uz predsjcdnika Ivana Viteza mladjega (biskupa 
vesprimskoga i sinovca nadbiskupova) jos Ivan Cesmicki (Janus Pannonius), zatim Tro- 
giranin Ivan Statilic (Statileo), knez Juraj Frankapan, i Julio Dalmatin; a kao predstoj- 
nici i cuvari knjiznice spominju se Feliks Dubrovcanin i zemljak njegov Petar Zamanjic. 
Prvi je bio na glasu radi podpunoga znanja jezika kaldejskoga, arapskoga, grckoga, latin- 
skoga, talijanskoga i hrvatskoga, kao i radi vjestine svoje u sitnoslikarstvu; drugi opet 
bio je znamenit kao bogoslovac i filozof. No od svih je najpoznatiji Ivan Cesmicki 
ili Janus Pannonius (1434. — 1472.), po majci svojoj Barbari necak nadbiskupa Ivana 
Viteza od Sredne. Rodjen u Cesmici (de Chesmicze) u krizevackoj zupaniji izgubio je rano 
otca; na sto ga je ujak Ivan Vitez u trinaestoj njegovoj godini (1447.) poslao na nauke u 
u Italiju. Ucio je kod Ivana Quarinija u Ferrari, a zatim je zivio u Padovi i Mantovi, 
odakle je zalazio u Firencu, Rim i Napulj. Qod. 1458. vratio se je kao vec dobro poznati 
pjesnik latinski i ovjencani doktor prava u domovinu, te je 1460. postao biskupom pecuj- 
skim, premda mu je bilo tek dvadeset i sest godina. Kao pouzdanik i poslanik kralja Matijasa 
poSao je god. 1465. papi Pavlu II. u Rim, kojom je prigodom pokupovao u Italiji sve 
knjige i rukopise, do kojih je samo mogao doci. Ali god. 1471. stupi zajedno sa svojim 
ujakom i drugim velikasima u zavjeru protiv kralja, na sto morade pobjeci iz Ugarske, 
te se skloni u pavlinski samostan u Remetama kraj Zagreba. Tu i umre u drugoj polovici 
god. 1472., te bi sahranjen u samostanskoj crkvi. Na grobnicu mu stavise napis, koji bijase 
sam za zivota izpjevao, i u kojemu kaze, da tu pociva Ivan, koji je prvi k z a v i c a j- 
nomu Dunavu priveo s Helikona lovorom ovjencane bozice, te moli, 
»neka zavist bar postedi njegov grob i napis na njemu« (Hie situs est Janus, patrium 
qui primus ad Istrum — Duxit laurigeras ex Helicone deas. — Hunc saltem titulum 
livor permitte sepulto; — Invidie non est in monumenta locus). Od njegovih historijskih 
i pjesnickih djela sacuvane su samo njegove pjesme (Panegyricon, Elegiae, Epigrammata), 
koje su god. 1512. — 1518. stampane u Becu, Bologni i Krakovu. 

Humaniste bavili su se poglavito latinskom poezijom, povjestnicom i starinama. Ali 
je bilo medju njima znatne razlike. Jedni su se zanosili, da sto bolje izuce i oponasaju kla- 
sicni latinski jezik i slog; drugi su se opajali sadrzinom te stare knjizevnosti i pogan- 
skim duhom njezinim. Medju humanistima dalmatinsko-hrvatskoga primorja razabiru se 
nadalje jos dva smjera: jedni odisu strastvenom mrznjom na sve, sto nije latinsko, te pre- 
ziru narocito slavensku i hrvatsku rijec; drugi se opet, potaknuti bas humanizmom, za- 
nimaju za hrvatski govor, kao i za tvorevine puckoga duha hrvatskoga. Na celu prvima 
stoji Dubrovcanin Ilija Crijevic, dok kolo drugih vodi Sibencanin Juraj Sizgoric. Crijevica 
Ijubav za klasicku starinu cini gotovim odrodom; on se obara na hrvatsku rijec, koja se 



KNJI2EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 



43 




"IT^ 



^\ 



^. 



>•' "fijjricuira 

ilidlnujii'.irii ;■ . •;rrt0 



■;>;;^! 



iiiii/arvawia * 









CO . 

UBasW.-iiXIUlpjl.'f.U; 

*' muiJKw: iriiR>!b:j i 



u Dubrovniku tada sve viSc ozvanja. U jednoj pjesmi svojoj vapi on: »Uz ponioc pre- 
dobrih bogova neka se povrati stari kviritski (latinski) govor, koji je nedavno izumro 
pritisnut poplavom divljeg susjedstva. Neka povrati Epidavru Plauto, §to mu 
je oteo nezgrapni Skit a... Tako te nestati ilirskoga kriCanja (stribiligo illu- 
rlca) . . .« Ali ti vapaji nijesu koristili, jer je u Dubrovniku sve vi§e preotimao maha hr- 
vatski govor, pace se javljalo i dubrovaCke vlastele, kao primjerice Ivan QuCeti(S 
(1451.— 1502.), koja su uz grCke i latinske stihove gradila i hrvatske. 

Sizgoric nasuprot s najvedim zanimanjem i Ijubavl prouCava sve, §to je hrvatsko, 
kako to svjedoc^i njegov latinski spis »0 polozaju Ilirije i varoSi Sibenika godine 1487.« 
(De situ Illyriae et civitate 

Sibenici a. 1487.). Govoreci " . _ 

u 17, glavi o obicajima svo- 
jih Sibenskih sugradjana, koji 
su tada bili pretezno Hrvati, 
spominje i ovo: »Uz zakone 
imaju na§i gradjani i obicaje, 
neke zasebne, a neke tudjin- 
ske, koje prihvatiSe od su- 
sjeda, Sluze se naime ilir- 
skim (hrvatskim) poslovica- 
ma (proverbiis), koje smo 
mi prozvali dicteria, i koje 
smo iz domacega jezika (ex 
lingua vernacula) preveli na 
latinski zajedno sa J. Nau- 
pleom, ucenim i razboritim 
dovjekom. Cini se bo, da 
nijesu oStroumniji od njih 
(poslovica) ni zakoni Solo- 
novi, ni §to je Numa Pompi- 
lij izmislio, ni sama nauka 
Pitagorina. 2ene osim toga 
na pogrebu pjevaju n a r i- 
c a 1 j k e (nenias), dirajuci i 
potiCuci na suze srca gordih 
muzeva; te su (naricaljke) 
fe§(5e (ferventiores) od placa 
Tetide i majke Eurialove, 
kad su za izgubljenim sino- 
vima barbarski jadikovale. I 
na vjenCane dane igraju6i 

kolo pjevaju poskoCnice (epithalamia), kakovih nijesu Culi pjevati ni KatuI ni Klaudijan. 
Obijestna nadalje i stra§6u obuzeta mlade2 pjeva nodu Ijubavne pjesme (amatoriuni 
carmen), kakovih jedva da je saCinio ugladjeniTibul, ili meki Propercije, ili puteni Likoridin 
Qal ili Lesbijka Safo. A vrte(ii tijest za priugotavljanje ulja smiSljaju i z m j e n i C n e 
e k 1 o g e (eglogas alternas), rekao bi, da Damet i Menalka pripjevaju prcd Palemonom«. 
Si2gori6 poznavao je dakle poslovice hrvatskoga naroda, a i sve vrsti narodnih pjcsama, 
koje zovemo ?.enskima. Nesumnjivo da su mu bile poznate i gdjekoje junaCke pjesme, koje 
su se pjevale o Filipu Mad^.arinu, Sibinjanin Janku i sestri(iu mu Sekuli, a mo2da ve(5 i o 
kralju MatijaSu, Zmajognjenom Vuku i banu Doj^inu. 




"iJiti^UJ.:- „-.. -Talo 

U'TUJDODO fIR? PiO[Dtjrg +t^ltt)F«B 

.1/ llm '.nUJWSi K<-.; 



STRANICA HRVATSKOGA (OLAQOLSKOQA) 
MIS ALA OD QOD. 1483. 



44 HRVATSKO KRAUEVSTVO U XV. STOLJECU I FRVO.I CETVRTI XVI. STOLJhXA. 

Sizgoric je toliko cijenio i zavolio hrvatsko iiarodno pjesnictvo, da je cudo, sto 
nije i sam propjevao hrvatskim jezikom. Medjutim je to uciiiio mladji suvremenik njegov, 
Spljecanin Marko Marulic (1450. — 1524.), koji se smatra o t c e m n m j e t n o ga 
pjesnictva hrvatskoga, a po torn lijepe knjigc hrvatske. • Bio je potomak stare 
vlasteoske porodice spljetske, a iziicio je vise nauke u Padovi, gdje mu je bio uciteljem 
glasoviti Picentini. Uza sve to prigrlio je on samo vanjsku formu humanizma, dok je 
inace ostao vjeran vjersko-crkvenomu smjeru sredovjecne knjizevnosti. To dokazuje sav 
obilati rad njegov u latinskom i hrvatskom jeziku. Najznamenitije hrvatsko djelo njegovo 
jest epska pjesma »J u d i t a«, koju je dovrsio 22. travnja 1501. u gradu Spljetu. Pjesnik je 
n sest pjevanja (libara ili knjiga) obradio starozavjetnu pripovijest o junakinji Juditi, koja 
je Olofernu glavii odrubila; a gradio je stibove, kako sam kaze, »po obicaju nasih (hr- 
vatskih) zacinjavac i josce po zakonu onih starih (grckih i latinskih) poet«. Judita bi stani- 
pana latinicom prvi put u Mletcima god. 1521. s napisom: Libar Marka Marula Splicanina, 
u kom se iidrzi istorija svete udovice Judit u versih hervacki slozena, kako ona ubi voj- 
vodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi piik izraeiski od velike pogibili«. Namah 
slijedece godine 1522. izaslo je stampom drugo izdanje te knjige. Marulic je spjevao jo§ i 
drugu epsku pjesmu manjega obsega, naime S u s a n u, zatim mnogo lirskih pjesama po- 
glavito vjerskoga i poboznoga sadrzaja, medju kojiina je i »M o 1 i t v a suprotiva 
T u r k o m«. U toj se pjesmi moli svemogucemu, da spftsi krscanstvo i suzbije Turke, kako 
je pobio vojsku Idumejaca i Moabite, kad su htjeli unistiti puk izraeiski. 

Prilicno u isto vrijeme, mozda malo prije ili poslije Marulica, pojavili su se u Dubrov- 
niku hrvatski pjesnici Sisko Mencetic (1457. — 1527.) i Gjore Drzic (1463.? do 
1501.). Prvi je bio svjetovnjak, koji je god. 1521. i 1524. vrsio knezevsku sluzbu; drugi je 
bio svecenik, te je god. 1498. obavljao sluzbu notara u kaptolu stolne crkve dubrovacke. 
I ako se spominje, da je vec god. 1420. — 1430. bilo u Dubrovniku mlade vlastele, koja su 
gradila hrvatske stihove; i ako se znade, da je vec Ivan Gucetic uz grcke i latinske pjesine 
pjevao i hrvatske: Mencetic i Drzic ipak su prvi, kojih su se pjesme sacuvale. Oni su pro- 
zvani prvim hrvatskim trubadurima, jer su sc povodili za juzno-francuzkini 
trubadurima, kojih se je pjesma razsirila i po sjevernoj Spaniji (Kastiliji), pa odanle i po na- 
puljskoj kraljevini u Italiji. Narocito se je Mencetic ugledao u Serafina (t 1500.), najmla- 
djega izmedju znamenitijih pjesnika napuljske skole. 

Sirenju knjizevnosti tako latinske kao i hrvatske mnogo je doprinijelo k n j i g o- 
tiskarstvo. Latinske knjige stampale su se u Mletcima, Becu, Krakovu i drugdje; hr- 
vatske pak knjige, narocito one s glagolicom pisane, u Mletcima i Senju. 

Najstarija glagolicom tiskana knjiga hrvatska jest misal od god. 1483., na kojoj 
je na posljednjem listu nastampano: »Let Qospodnjih 1483. meseca pervara (februara) 
dan 12. ti misali bi§e svrseni«. Qdje je stampana, nije zabiljezeno; ali se nagadja, da je 
tiskana u Mletcima. Deset godina iza toga izasao je u Mletcima glagolski brevi- 
jar ili casoslov, kojega je 13. ozujka ,1493. dostampao rnletacki knjigotiskar, magi- 
star Andrija de Thoresanis de Asula, tast najslavnijega mletackoga tiskara Alda Manu- 
cija. U Mletcima je izucio Stamparsku vjestinu Q r g u r S e n j a n i n, kojega je poslije 
arcidjakon i vikar senjske crkve Silvestar Bedricic pozvao u Senj, da nastampa nekoliko 
glagolskih knjiga. Njegovim trudom dovr§ena bi 27. kolovoza 1507. knjiga »Narucnik plc- 
banusev«, sastavljena »po Urbanu iz Otocca i po Tomasu djakonu«. kanonicima crkve 
senjske. Grgur Senjanin stampao je iza toga jo§ pet drugih kojc obrednih koje bogo- 
slovnih knjiga, medju njima i misal god. 1509. Prva latinicom stampana knjiga hrvat- 
ska bit ce. koliko se dosada znade, spomenuta ve6 »Judita« od Marka Marulica (go- 
dine 1521.). 

Umjetnosti. Preporod (r e n a i s s a n s c) umjetnosti u Italiji doimao se je silno ta- 
kodjer susjedne Hrvatske i Dalmacije. Pojavilo se mnoztvo umjetnika sviju grana, koji 
su slavno djelovali budi u domovini budi u tudjini 



UMJRTNOS>T(. 



45 



()d Hnijctnika, koji su sc proslavili izvan domovine, da spomenemo najprije one, 
koji su radili II U^arskoj na dvorn kraija Matijasa Korvina. Tu sc osobito iztide J a k o v 
S t a t i I i c (Statileo) iz Trojiira, jcdiiako odIiCan «raditeij. kao i kipalf ()d .icradjevina njc- 
govih spoininjcmo biskupske dvorc u Novigradu (Ncograd) i stolnu crkvu u Vacu. Oko 
god. 1467. izradio. je od mjedi Ijevene kipove kraija Matijasa i otca rnii Ivana Hunjada, 
zatim kip Minerve, sva tri za kraljevski grad u Budimu. Nadalje je stvorio kipove Hor- 
kiila, Diane i Apolona, kojima bi ureSen trg sv. Jurja u Budimu. Drug! Trogiranin, po imenu 
Ivan D a 1 m a t i n (magister Johannes Dalmata de Tragurio) bio je znamenit kipar (sta- 
tuarius sive marmorum sculptor). ProslavivJi se u Rimu, gdje je god. 1471. izradio grob- 
nicu pape Pavla l\. za cikvu sv. Petra, posao je na poziv kraija Matije u Ugarsku, gdje 
je djelovao svc do smrti kraljeve. Kralj mu je ostao duzan vece svote za njegove radnje, 
pa da mu se oduzi, darovao mu je vi§e posjedovanja, medju njima i kaSteo Majkovec u 
krizevackoj zupaniji. Jos god. 1489. dne 
10. srpnja izdao je kralj Matija§ pismo na 
slavonske bane i banovce, da magistra 
Ivana Trogiranina stite u posjedu rece- 
noga ka^tela. Po smrti Matijasa kraija 
vratio se je magistar Ivan u Italiju, gdje 
je radio poglavito u gradu Jakinu. Treba 
jos iztaknuti Feliksa Dubrovca- 
jii i n a, predstojnika knjiznice kraljeve u 
'ilBudimu, koji je bio vrstan sitnoslikar 
(fniniaturista) i poglavica sitnoslikara na 
kraljevskom dvoru. 

•' Mnogo je hrvatskili uiiijetnika bilo 
Vazasuto po Italiji, koji su sc ondje ili usa- 
Vrsili ili zasluzbe trazili. No ostalo ih je 
hjnogo i u domovini, tako da je g o t o v o 
p svakom gradu Hrvatske i 
pa'Imacije bilo vise znameni- 
t1 h g r a d i t e 1 j a, k i p a r a, s 1 i k a r a 
i iimjetnih obrtnika (zlatara, 
mjedorezaca, yezilja i t. d.). Pojedinaca 
imadc i u Slavoniji, narocito u Zagrebu i 
po samostanima. Najvise sc u to doba 
,skupii() umjetnika bas u Dubrovniku, a za 
iijim u Trogiru. 

Od crkvi. kojo sii ii to vrijeme gradjcnc, iztiCe se osobito stolna crkva s v. 
J a k o V a u S i b c n i k ii, koju je zasnovao i zapoCeo graditi Juraj Matejcvic (1441.), a od 
icod. 1475.— 1517, nasiavio Trogiranin Ivan Fiorentino. Prekrasna crkva pokazuje dva 
sloga; od temelja do stropa pobocnih ladja razabire se mietacka gotika, a u gornjem djelu 
Zajedno s kubetom plemenita renaissanca. Sazidana je od samoga mramora i tesanog ka- 
mena, a i krov joj je od kamenitih plo(ia, tako da na njoj nema nijedne opekc. Crkva ima 
sliku bazilike, a razdijeljena je na tri ladje; srcdnja ladja pociva na pet visokih i vitkih 
stupova. Osobito je znamenit glavni zrtvenik i visoko kiibc; u obce je crkva iznutra sva 
od kamena (irtvenici,. krstionica i kanoniCke stolice), a to sve u slogu najplemenitije re- 
naissance. Spomena je vrijedna joS crkva sv. Marka u KorCuli. Stolnoj crkvi u Trogiru 
prigradjena bi god. 1468. pokrajna kapela sv, Ivana Ursina, koja je krasnim kipovima 
ureSena, a gradili su je Nikola Fiorentino i Andrija Aleksijev. U Trogiru, Spljetu i Dubrov- 
niku |K)digiiuti sn takodjer krasni nadgrobnl spomenici u slogu renaissance; najodliCniji Je 




PROCELJE CARINARE (DOQANA, SPONZA) U 
DUBROVNIKU. 

Zsrada je dovrSena god. 1520. ProCelje sagradjeno 

je u slogu renaissance, a veliki prozori u nile- 

taCkoni slogu, U udubitii drugoga sprata snijeSten 

je kip sv, Vlalia, zastitnika obcine dubrovackc. 



46 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CeTVRTI XVI. STOLIECA. 

grobni spomenik Ivana Sobote (Subotica) od god. 1469. u dominikanskoj crkvi u Trogiril. 
U Slavoniji podignuto bi u to doba vise gotskih crkvi; tako je herceg Ivanis Korvin 
(1490. — 1504.) sagradio pavlinsku crkvu u Lepogiavi, od koje se je do danas sacuvao sanio 
presbiterij. 

Kako je u obsegu hrvatskoga kraljevstva bila do polovice XV. stoljeca vecina 
crkvi izgradjena, to su se tada crkve pretezito samo pregradjivale i popravljale. U dru- 
goj polovici toga stoljeca grade se vise s v j e t o v n e (profane) z g r a d e tako u Hrvat- 
skoj i Dalmaciji, kao i u Slavoniji. 

U primorskim gradovima, koji su pod mletackom vlasti, pa i u slobodnom Dubrov- 
niku stalo se je po mletackom uzoru graditi palace za gradske knezove. 




KNE2EVSKA PALACA U DUBROVNIKU. 



stanice za obavljanje javnih posala (1 o g g i a\ zatim razni javni uredi, kao c a r i n a r e 
(dogapa) itd. Najznacajnije zgrade te vrsti jesu knezevska palaca i carinara u Dubrovniku. 
Knezevska palaca u Dubrovniku podignuta bi vec u cetrnaestom stoljecu, all 
ta je prigodom pozara 9. kolovoza 1435. izgorjela. Na to bi napuljskomu graditelju Ono- 
friju Onosiforo di La Cava povjereno, da gradi novu palacu. AH i ta je god. 1464. stradala 
od pozara, tako da je od nje ostala samo dvorana u prizemlju i skaline s lijeve strane. Ve- 
liko vijece dubrovacko pozvalo je na to graditelje Michelozza Michelozzi i Jurja Mate- 
jevica (graditelja sibenske crkve). Potonji je izgradio krasno procelje palace, koje je pri- 
godom potresa god. 1667. dosta stradalo. Uza sve to je knezevska palaca, i kakova je 
sada, pravi biser javne gradjevine u slogu rane renaissance s gotickim primjesama. Ne- 
daleko od knezevske palace stoji carinara (dogana, sponza), koja je takodjer neka 



UMjETNOSti. 



47 



mjesavina gotskih oblika i renaisance, ali se uza sve to prikazuje kao posve skladna cje- 
lina. Dovrsena bi Kod. 1520. 

Neprestana pogibelj od Turaka dala je povoda, da se je, osobito u krajevima, izlo^e- 
nim turskim navalama, pocelo podizati gradove, kaStele, kiile i tvrdinje, a uza to stalo se 
i vec obstojece varoSi, crkve i dvore utvrdiivati, opasujiici ih zidovima i ku- 
! a m a. Tako nastadoSe brojne gradjevine za obranu hrvatskih zemalja. Tako su 
primjerice plemici u Turopolju za obranu svoje obcine oko god. 1467. podigli kaSteo Lu- 
kavec. Jednako su se biskupi i kaptol 
zagrebacki pobrinuli, da sto jace 
utvrde stoinu crkvu sv. Stjepana i 
kaptol. Biskup Osvaldo Thuz ostavio 
je za utvrdn stolne crkve 7000 zlat- 
nih forinti. I zaista ie poslije nadbi- 
skup ostrogonski i protektor bisku- 
pije zagrebacke Tomo Bakac od Er- 
deda dao crkvu i biskupske dvore 
opasat' zidovima i kulaina, od koiih 
bi jeuna prozvana Bakaceva kula. Ta 
je kula stajala do najnovijeg vre- 
tnena; nad njezinim zagradjenim vra- 
tima bio je smjesten kamen s nadbi- 
skupovim grbom i napisom (Tho. 
Car. Strigon. A. D. 1517.), koji je jav- 
Ijao, da su kule i ograda oko crkve 
dovrsene god. 1517. Nakon potresa 
od 6. (ili 26.) ozujka 1502., kojom bi 
prigodom u varosi na brdu Qradcu 
sru§en zvonik crkve sv. Marka, te 
oStecene i varoske z'idine, pregnuse 
gradjani, da obnove svoju varos. 
Kralj Vladislav 11. darovao im je u to 
ime god. 1505. sto zlatnih forinti a 
1511. opet dohodke od tridesetine za 
tri godine, koje bi dva gradjana platiti 
morala. U izpravi kraljevoj, koju je 
torn prigodom izdao, narocito se iz- 
tiCe, da su i onako od starinc troSne 
zidinc potresom pretvorenc u gotovu 
ruSevinu, a jedan toranj da se je 
posve sruSio (cum intelligamus in 
meniis et edificiis civitatis nostre 
montis Qrecensis alioquin longa ve- 

stutate ruinosas per terremotum proximum magnam ruinam factam fuisse, unam 
vero turrim penitus collapsam esse, et ob id menia ipsa, presertim cum in confinibus civi- 
tas ipsa sita sit, necessaria reformacione et restauracione plurimum cgcre . . .). 

R i z n i c e biskupskih crkvi u Zagrebu, Zadru, Spljetu i Dubrovniku, koje su ve6 u 
proSla stolje(ia bile krcate umjetninama i dra?ocjenostima, obogatile su se novim daro- 
vima. Herceg IvaniS Korvin, obnovitelj pavlinskoga samostana i crkve u Lepoglavi, da 
rovao je oko god. 1491. samostanskoj riznici ove dragocjenosti: 1) dva kaleia. ureSena 
dragim kamen jem, s pliticama; 2) dva kale^a bez dragulja, s pliticama; 3) Cetiri misnice 




ORB NADBISKUPA I KARDINALA TOME 
bakaCa od RRDEDA. 

Kamen s grbom i napisom bio je uzidan u ne- 
davno poru!^enu (polu)kulu BakaCevu pred stol- 
nom crkvom sv. Stjepana u Zagrebu. Sad je kamen 
pohranjen u zemaljskom arheolo?.kom muzeju u 
Zagrebu. Napis se 5ita ovako: Tho(ma)s car- 
(dina)l(is) StriRondensis) a(nno) D(omini) 1517. 



48 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. SToLJEdU I PRVOJ CETVRTI XVL STOLJECA. 

(casulae) ures^ne biserjem i dragim kamenjem; 4) monstraciju ili pokaznicu (za pohranu 
sv. tijela), i veliku, vrlo staru i tezku kadionicu od srebra, pozlacenu; 5) iiaKlaviiike (hu- 
meralia) s gemmama; 6) veliku srebrenu kupu (phiala) s lijevkom (fusoriuin); 7) srebretie 
i pozlacene vrceve sa srebrenim svijecnjacima. Suvisc je herccg dao samostanu vrlo dra- 
gocjeni plast svoga otca kralja Matijasa, koji je kralju na frigijski nacin vezla i darovala 
zarucnica njegova. Bas taj dar hercega Ivanisa svjedoci, kako se je u to vrijeme gomi- 
lalo blago u biskupskim i samostanskim riznicama. 

U Bosni su nakon pada kraljevstva umjetnosti posve zahirile. §to se bijase dotle 
pribralo dragocjenosti i umjetnina, ili raznesose bjegunci na sve strane, ili razgrabise do- 
bitnici Turci, Bogatoj riznici porodice Kosaca nestade traga, dok je predposljednja kra- 
Ijica Katarina ponijela svoje dra- 
gocjenosti sa sobom u Rim. U 
Bosni ostadose razvaljeni zamci 
i porusene crkve, koliko ih nijesu 
Turci pretvorili u dzamije. Su- 
vise preostadose jos s t e c c i ili 
mramorovi (maseti), prekri- 
vajuci citava polja. Medju ta- 
kove stecke spada i grobnica 
Ivana (Ivanisa) Pavlovica kod 
Bukovice, sjeveroiztocno od Ja- 
blanice na rijeci Neretvi. Na pro- 
celju grobnoga kamena vidi se 
cvatuce stablo, s desna je oru- 
zano celjade, a s lijeva okrunjena 
zenskinja. Na gornjoj strani ka- 
mena vidi se opet s desna kaciga 
s pokrovcem, koji se svrsava 
krinom, a s lijeva stoji cirilicom 
zapisano: »Sije grob Pavlovica 
Ivana«. 

Materijalna kultura. Tije- 
kom XV. stoljeca stalo se je na 
tlu hrvatskoga kraljevstva raz- 
vijati rudarstvo. Dne 21. ve- 
Ijace 1463. izdao je kralj Matijas 
Korvin u Budimu knezu Petru 
Zrinskomu povelju, kojom je 
ovlastio njega i njegove po- 
tomke, da smiju svuda na svo- 

jim posjedima traziti i kopati rude zlatne, srebrene, olovne i razne druge, a da zato 
ne placaju nikakvih daca.* Na temelju te ovlasti uredili su knezovi Zrinski rudnik ili maj- 
dan u Qvozdanskom, te su stali raditi i o torn, kako da ondje osnuju i k o v n i c u 
n o V a c a. Dne 15. sijecnja 1525. desio se je na kraljevskom dvoru u Budimu jedan sluz- 
benik (Joannes Cherneky) kneza Nikole Zrinskoga »u poslu kovanja novaca i srebrenih 
majdana gospodara svoga« (in facto et negocio cussionis monetarum et fodinarum argenti 
domini sui). U svibnju iste godine slao je opet kralj Ljudevit II. cetiri rudara (magistris 




STECAK na OROBU ivana (IVANISA) 
PAVLOVICA. 

Kod Bukovice, sjevero-iztocno od Jablanice na 

rijeci Neretvi. Cirilski napis »Sije grob Pavlovica 

Ivana*. 



* Knezovima Frankapanima bijaSe pravo bezplatnog kopanja ruda podijelio jos kralj Si- 
gismund poveljom od 11. studenoga 1392., izdanom u prilog knezu i banu Ivanu Frankapanu. 



MATERIJALNA KULtURA. 49 

inontanistis) iz Zvolena u kraljevimi Hrvatsku (ad regnum Croacie), da pregledaju rudnike 
knezova Zrinskih (ad reuidenda montana domini Zriny). Te je rudare 4. svibnja odveo u 
Hrvatsku neki Mihajlo Radaj, sluzbenik bana Franje Bacana, te je za putni tro§ak primio 
10 forinti. 

Za knezovima Zrinskima povodili su se i drugi velikaSi i prelati. God. 1523. dozvoho 
je kralj Ljudevit II. kiiezu Petru Keglevicu, tada jajackoimi kapitanu, da smije kroz dva- 
deset i pet godina svuda na zemljiStima grada B u 2 i n a vaditi zlato, srebro, bakar, ze- 
Ijezo, olovo i kositar, rude taliti i kovinu obradjivati i rudama se koristiti, placajuci jedino 
propisanu dacu kraljevskoj komori. Dvije godine zatim, naime 1525., sklopio je Petar Ke- 
glevi6 ugovor s nekim rudarskim majstorinia radi kopanja ruda u Buzimu; podjedno uta- 
nacio je i pogodbu s kovacem novaca (conductio impressoris monetarum per Petrum Ke- 
g.'evich). Napokon je kralj Ljudevit II. 12. prosinca 1521. zagrebackomu kaptolu izdao po- 
velju, kojoni je iijeinu dozvolio, da po svima gorama, gradovima i posjedima, koje ima u 
Ugarskoj i Slavoiiiji, smije kroz deset godina traziti i kopati rude zlatne, srebrene, ba- 
krene, zeljezne, olovnc, kositrene i ostale, i sav njihov prihod upotrebiti u svoju korist, je- 
dino da od prihoda placa kruni pristojecu joj pristojbu (lucrum camcrae). 

Sijela obrta i trgovine bili su i u ovo doba gradovi (varo§i) i trgovi (trgo- 
vista). Qradjanski stalez bijase se tako podigao, da je vec Sigismund god. 1396. i 1397. 
poceo zastupnike odlicnijih gradskih obcina pozivati i na sabore (u Temesvar i Senj). Neki 
su kraljevi osobito pogodovali obrtnim zadrugama ili cehovima. Tako je kralj 
Matijas Korvin, boraveci u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba, potvrdio 23. kolovoza 
1466., obrtnu zadrugu i ceh sostara (sutorum et artificum societatem vulgariter c z e h), 
podijelivsi joj sve slobostine i uobicajene povlastice, koje su uzivali slicne zadruge u dru- 
gim slobodnim varosima. Jednako slobodno pismo izdao je kralj istoga dana za zadrugu ili 
ceh krznara, uzdara ili remenara (pro parte universitatis pellificum et artificum frenorum, 
ac corrigiatorum). Oko god. 1480. pristupili su potonjoj zadrugi jo§ i sedlari. SoStarskomu 
cehu potvrdio je statut ponovno herceg i ban Ivanis Korvin 11. travnja 1504. U prvoj 
c^etvrti XVI. stoljeca poceli su i obrtnici drugih zanata na brdu Qradcu osnivati cehove. 
Tako je nastao ceh ostrugara, bravara, kovaca i cestara (potonji su pravili mac^eve i no- 
zeve), koji nije doduSe sastavio posebni novi statut ili pravilnik, vec je god. 1521. pri- 
hvatio onaj statut, sto ga je od god, 1510. imao jednaki ceh u Krizevcima. Velikomu obrtu 
i tvornicama nalazimo traga samo u Dubrovniku. Tu je Fiorentinac Petar Pintela go- 
dine 1490. osnovao prvu tkaonicu sukna, a god. 1520. utemeljio je vlastelin Nikola Lukaric 
prvu tvornicu svilenih tkanina. Suvise bilo je u Dubrovniku i dilja (skverova) za gra- 
djenje brodova. 

Kraljevi, bani i pojedini velikaSi trsili su se, da podjeljivanjem sajamskih pri- 
vilegija podignu trgovinu onih varoSkih ill trgovistnih obcina, koje su im podlo^ne bile. 
Kralj Matija§ Korvin podijelio je 22. svibnja 1489. gradu Senju privilegij, da mo?-e na 
dan sv. Petra i Pavla, kao i nckoliko dana prije i poslijc toga blagdana obdrzavati go- 
d i § n j i s a j a m (nundinas sen fora annalia). Trgovi§tu K r a p i n i podijelio je isti kralj 
19. studenoga 1489. prava za dva godiSnja sajma; jedan na Florijanovo, a drugi na Ladi- 
slavljevo (prvi sajamski privilegij dobila je Krapina jo§ g. 1418. od kneza Hermana Celj- 
skoga). V a r a f d i n primio je privilegija sajamska od kneza i bana Ulrika Celjskoga 
(1448.) i bana Ivana Vitovca (1462.) za sajam poslije blagdana sv. Jakova. Zagreb 
imao je slicna privilegija jo§ iz proSlih stoljeCa (1256. i 1372.). Nema sumnje, da su sliCnc 
povlastice imali jo§ i drugi gradovi i trgoviSta, kao Kriievci, Kopnvnica i drugi. 

Huducii da su nutarnjoj trgovini po kopnu mnogo smetale mitnicc, koje su poje- 
dini vclika^i i plemic^i podizali na svojim posjedovanjima, te od putujuCih trgovaca pobi- 
rali mitniearirtu ili maltarinu, to je trebalo vi^e puta odrediti, tko i gdje smije mitnicu dr- 
■latl i koliku maltariiui pobirati. SuviSe su pojedini kraljevi davali i obnavljali povlastice 
Klaie, Hrv. povj. III. (5.) 4 



50 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOUECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. 

za neke graflske (varoske) obcine, kojima su njihove trgovce oslobadjali od svakoga pla- 
canja maltarine. 

Jos u XIV. stoljecu (god. 1349.) bise ukinute u Slavoniji sve nepravedno podignute 
mitnice. Na saboru kraljevine Slavonije u Krizevcima 12. svibnja 1481. opet bi ustanov- 
Ijen tocan cjenik za svaku robu, od koje se je placala mitnicarina, te odredjeno, da se 
vlastela, kojima pripada pravo pobirati mitnicarinu, kazne gubitkom svoga prava, ako bi 
pobirali vecu dacu, nego sto je bila cjenikom ustanovljena. 

Frenia cjeniku od god. 1481. placala se je mitnicarina ovako: Od pojedinih kola sapetih, 
(suknoni) natovarenih, jedan forint. Od kola, natovarenih suknom, a nesapetih, pol forinte. Od 
tkane svile i skupocjenog sukna talijanskoga, od mirodija, ulja, smokava i juzno-talijanskih stvari, 
od svake funte 4 denara. Od limuna i narandza po iunti 2 denara. Od kola natovarenih svinutom 
kozom pol forinte. Od kola kamene soli, bude li sto kamena ili vi§e, po cetiri denara i jedan 
kamen soli; ne bude li sto kamena, 4 denara. Od morske soli od svakih kola polovica vaganice 
gradske mjere, zvane cetvrtinka, od iste soli jos i 4 denara. Od kola natovarenih zeljezom 4 de- 
nara. Od kola svjezih riba 4 denara. Od kolica natovarenih ribama 2 denara. Od kola nasoljenih 
ili osusenih riba 7 denara. Od kola natovarenih psenicom i zitom 4 denara. Od kolica recenoga zita 
2 denara. Od kola natovarenih vinom ili pivom 4 denara. Od kola natovarenih (suhom slaninom 
ih suhim mesorn, voskom, krznom za krznare, subama, lanom, platnom, bijelim darovcem, medom, 
uzetima, loncima, postolarskim pepelom) po 4 denara. Od kola malvazije 12 denara. Od konja 
trhonose svake robe 2 den. Od dvokolice svakovrstne robe 2 den. Od vola 1 denar. Od svinja i 
krava po K' denara. Od manjih konja nepodkovanih i zdrebica po 1 denar. Od velikih osedlanih 
konja 4 denara. Od pet ovaca 1 denar. Od sira, jaja i slicnih stvari, koje obicavaju zene nositi na 
glavi, /^ denara; ako je manje od 10 siraca i 50 jaja, ne placa se nista. Od pilica i ptica, ako ne 
vrijede 10 den., ne placa se nista; ako vrijede 10 den., H den. Od covjeka trhonose 1 den. Od pjesaka H 
den. Od 20 koza 1 den. Od 20 odojaka 1 den. Od dva prazna lagva za prodaju 34 den. Od tri bednja 1 den. 
Od roguznih kosara, koje covjek nosi, 1 denar. Od skoranja i ostale obuce do pet pari skoranja i 
do deset pari cipela Yi denara; sto je manje, ne placa se nista. Od dvije ugotovljene koze 1 denar. 
Od cetiri neugotovljene (koze) 1 denar, Od novih kola 1 denar. Od dva nova kotaca 34 denara. 
Od brenta i skafa, koliko se na krkacu moze ponijeti, 34 denara. Od lemesa, sjekira, motika, lo- 
pata, svjedara, kosa, po funti 34 denara. Od voca kakve drage vrsti neka se uzme primjerena pri- 
stojba. Mesari, ako prodadu meso i kozu, neka plate 1 denar; ako ne prodadu, 34 denara. Od koz- 
lica ili janjica jednoga ili dva, od pet pilica, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli i jednoga 
zeca ne placa se nista, ako se ne mogu prodati za 12 denara; ako se mogu za toliko prodati, Yi 
denara. Kupci soli, koja vrijedi izpod 12 denara, ne placaju nista. Trgovci od jedne bacve ulja 
1 denar. Od luka, maca, strjelice i stita po 34 denara. Od kola, u koja je upregnuto Cetiri ili sest 
zivotinja, 4 denara; od kola sa dvije zivotinje 2 denara. Od kolica, koja covjek vuce, 1 denar. Od 
svatovskih kola i svatova ne placa se nista. Od zita plemica i neplemica, koje se vozi u mlin, ne 
placa se nista. Oni, koji prate kmetove, ne placaju nista. Od svinja, koje se gone u sumu na ziro- 
vinu, od sto glava 6 denara; od petdeset 3 denara, a sto je manje od dvadeset, 1 denar. Od stvari 
ili pokuctva plemica, ako se prevazaju ili prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kad ga nabave 
za kucnu potrebu, ne placa se nista. — Jos bi odredjeno, da se placa onakim denarima, kojih sto 
vrijede jednu forintu; zatim da se pristojba, placena na glavnim mitnicama, ne smije opet zahtijevati 
na podruznicama. 

Izmedju varoskih obcina, koje su bile posve oprostene od placanja maltarine, iztice 
se osobito siobodna obcina na brdu Qradcu kod Zagreba. Njezin privilegij potvrdjivali su 
redom kralji i ban! hrvatski, kao god. 1435. kralj Sigismund i ban Matko Talovac, godine 
1449. knez i ban Ulrik Celjski, i 1464. kralj Matijas Korvin. Uza sve to nijesu pojedini veli- 
ka§i postivali slobodu zagrebackih trgovaca, pa je stoga kralj Matijas na obcem sudu u 
Zagrebu 22. veljace 1481. ponovo zapovjedio tuzenim velikasima i prelatima, da se po- 
kore kraljevskim nalozima. Iz doticnoga spisa doznajemo, koji su knezovi i plemici nepra- 
vedno utjerivali maltarinu. Bili su to poimence ovi: knez Stjepan Frankapan pod gradom 
Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu, Hre- 
Ijinu, Modrusama, Tounju, Grobniku i Dubovcu; knez Dujam Frankapan u Ledenicama; 
knez Ivan Frankapan u Cetinu; knez Nikola Frankapan u Trzcu na Korani; knez Zrinski 
pod Zrinjem 1 Pedalj-gradom; Juraj Mikulicic u Buzimu i Juraj Herendic u Lipi, Ivan Krup- 
ski pod Krupom i Feci, Qregorije Bradac u Bistrici, pan Luzicki u . . . . , Mihajlo i Tomo 



MATERIJALNA KULTURA. 5l 

Tompa od Horsove u mjestu Jaxabrisda, vojvoda Ivan Humski u mjestu Chorgd i Oara, 
Bernardin StoCic u mjestima Skradu, Frajlihoviti u Komogojni, Juraj upravitelj opatije to- 
puske u Topuskom, Qrangji i BerkiSevini, i napokon knez Ivan Kurjakovic u Mutnici. 

Ali ni to nije koristilo, jer je i dalje bilo velikaSa, koji nijesu marili za kraljeve za- 
povijedi. Jos 24. kolovoza 1498. zabranjuje kralj Vladislav knezu Bernardinu Frankapanu, 
da trazi maltarinu od zagrebacke robe, koja se dovaza u ModruSe; a istoga dana javlja 
svim crkvenim dostojanstvenicima, velika§ima, knczovima, kastelanima, plemicima i nji- 
hovlm sluzbenicima, kao i gradovima, trgovi^tima, selima i njihovim upraviteljima, sud- 
cima, vesnicima, mitnicarima i svima drugima, da su Zagrebcaiii za svoju robu oproSteni 
od svake maltarine; tko se njegovoj zapovijedi ne bi pokorio, nalo^it cc banima i ba- 
novcima, da ga svom silom na posluh prisile. 

Od god. 1420., dotiCno 1480., sva je morska trgovina u rukama mletac^ke ob- 
cine, koja je gospodarica Jadranskoga mora. Jedinl Dubrovnik, koji je ostao pod zaStitoin 
hrvatsko-ugarskih kraljeva, umio je odrzati svoju slobodnu trgovinu na moru, pa(ie je i 
za svoju kopnenu trgovinu na balkansko-grc^kom poluotoku stekao od turskih sultana za- 
sebnih povlastica. 




XII. 

FERDINAND I. HABSBURGO VAC 



(1527.— 1564.). 



IVAN ZAPOLJA 

(1527.— 1540.). 

Izbor kralja Ferdinanda I. (1. sijecnja 1527.) i kralja Ivana Zapolje (6. sijecnja 1527.); borbe iz- 
medju protukraljeva do krunisanja kralja Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527). — 
Turci osvoji§e Jajce s Citavom banovinom (1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedju Ferdinanda I. 
i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada Beca (27. rujna do 14. listopada 
1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Srednja stranka u Ugarskoj i Hr- 
vatskoj (1531.-1532.). — Bezvladje u Hrvatskoj i Slavoniji (1532.-1537.). Treca provala sultana 
Sulejmana u Ugarsku i podsada grada Kiseka (9.-30. kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Pofegu 
s Citavom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna Kocijanova 
na Turke i poraz krScana kod Qorjana (9. listopada 1537.). — Bani Toino Nadazdi i Petar Ke- 
glevic (1538.-1542.). Mir u Velikom Varadinu (24. veljaCe 1538.). Smrt Ivana Kocijana (27. listo- 
pada 1539.). Smrt Ivana Zapolje (22. srpnja 1540.). Cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku 
(1541.) i posljedice njezine. Junactvo kneza Nikole Zrinskoga u boju pred PeStom (1. listopada 
1542.). — Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. — 1556.). Peta provala sultana Sulejmana u 
Ugarsku; pad Valpova, Orahovice, Caklovca, Bijele Stijene, Vocina, Stupcanice i Brezovice (1543.); 
nastavak turskih osvajanja u Ugarskoj i Slavoniji; pad Kraljeve Velike (1544.) i utvrdjivanje Siska, 
poraz Bildensteina i Zrinskoga kod Konjscine (4. svibnja 1545.) i pad grada Moslavine; petogodiSnje 
primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovi od god. 1548. do smrti Jurja Uti§eni(ia 
(17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.), pad Virovitice (1552.), Cazme i Dubrave; mei- 
dan Nikole Zrinskoga kod Qjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do 
31. srpnja 1556.) i bojevi Nikole Zrinskoga kod Rinje {22. i 23. srpnja 1556.); pad Kostajnice (17. 
srpnja 1556.). Nikola Zrinski rijeSen banije (25. prosinca 1556.), a Ivan Ungnad vrhovne kapitanije. 
— Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.-1564.). Ban Petar Erdedi i vrhovni kapitan 
Ivan Ltnko\'\6. Pobjeda Ivana Lenkovi(3a kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); provale bosanskoga 
pa§e MalkoSbega u Hrvatsku (1558.-1561.) i pad Otoka, Bu§evi(ia. LjeSnice (1558.) i Novigrada 
(16. lipnja 1560.); poraz MalkoSbega na Kupi blizu Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar Erdedi 
provalio u tursku Slavoniju gotovo do Po2ege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski razbio pofezkoga 
sandzaka Arslanbega kod Moslavine na Dravi (26. ofujka 1562.); mir s Turcima na osam godina 
(1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuiak 
crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Dra§kovi(i postao zagrebaCkim biskupom 
(19. studenoga 1563.). Smrt kralja Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba njegove drfavine medju 
sinove; osvrt na njegovo vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. 




Podor grada Cetina u Hrvatskoj. 



FERDINAND I. HABSBURGOVAC 

(1527.— 1564.) 



IVAN ZAPOLJA 

(1527.— 1540.). 

zbor kraija Ferdinanda I. (1. sije^nja 1527.) i kralja Ivana Zapolje 
(6. sijednja 1527); borbe izmedju protukraljeva do krunlsanja kraija 
|L^^. Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527.). Namah iza 
'^-- 5. rujna 1526. — mozda vec sutradan — stigli su u Slavoniju i Hr- 
vatskij izvjestni glasi, da je nesre(3ni kralj Ljudevit 11. na bijegu 
s Muhackog polja tuzno poginuo. SuviSe ie prestravljenomu narodii za- 
prijetila pogibao, da ce Turci, koji bijahu vec obladali iztocJnom Slavoriijom 
(Srij'emom i jednim dijelom Vukovske 2upanije), provaliti u zapadnu Sla- 
voniju i Hrvatsku. Kako je ban Franjo Badani pobjegao za kraljicom Ma- 
rijom u Pozun, a onda se sklonio na svoja posjedovanja u zapadnoj Ugar- 
skoi, bio je tada narodu u Slavoniji i Hrvatskoj jedino uzdanje k n e z 
Krsto Frankapan, a uza nj knez Ivan Karlovi(J. S (!3etama, koje bi- 
jahu oba kneza u Zagrebu skupila, udariSe najprije prema Dravi, da zakrCe 
turskim Cetama prelaz preko te rijeke; a onda predje Krsto sam preko 
Drave, da brani jugo-zapadnu Ugarsku. Jednu Cetu od 500 konjanika posia 
pade sve do Stolnoga Biograda, da ondjeSnje 2itelje ohrabri, da se ne 
razbjegnu na sve strane. 

Medjutim bijaSe i nadvojvoda Ferdinand 8. rujna doznao za smrt 
svoga Surjaka. Desio se je ba§ u Innsbrucku, gdje se je spremio, kako 6c 
pomagati svoga brata Karia V. protiv francuzkoga kraija Franje F. i njegovih saveznika. 
Ferdinand se je s mjesta okanio daljega uplitanja u poslove zapadnc Kvropc. pak je svu 
brigu posvetio nastojanju, da se zadobavi prijestolja ugarsko-hrvatskoga i CeSkoga, za 




56 




57 



^BM* 




I 



1^ 



u 


s<. 


o. 


:3 


> 


^ 


■" 




si 




in 

3 


3 


3 


•a 


be 



^ « 






-^, « 



-5 2 ■= 3 



3 •=. — 



'" M 



^ - = 





a/ 
> 
C3 




c 


IE 


bf 


> 


^ 


o 


O. 




•o 


"^ 


^ 


~ 


E 


oo 


N 




ea 


« 
w 


♦^ 


^ 


J 


^w* 


3 




*■ 




2 


j<: 


Sc 


0^ 


iS 




.Si 


^ 


5 




^ 


< 
> 








1 


C3 

> 


_E 
S 


D 
D 


Z 




-3 


3 

"a 




~ 


Of 


KJ 




E 


o. 


:^ 


_> 


._ 


c 

22 
< 

O 


03 

3 

3 
> 


¥ 


•a 

E 
> 


> 

O 


■J 

O. 


•a 

E 


55 
a 
5 


5 


•~* 


o 






__ 




C3 


~ 




z 


•a 


E- 


> 


\ 


^m 


rt 








o 




'<«• 


s 


3 


■"■ 




c« 


j= 


^^ 



C3 CQ be .£^ w< 






< 
z 


•a 


•d 


D. 


o. 


"5 


y^. 


^ 


c 


•d 


5 


rt 


^ 


"Z" 








•o 








< 


^ 


!5 


o 
in 


c. 


IT, 

_3 


y; 


c 
z 


ITj 




4) 


^ 


.2. 


< 


> 


tc 


5 


C3 


i^ 




z 


-a 


S 


£ 

5 




3 


•■^ 


^ 


tf 


2l 


O 


^ 


2^ 


^^ 


■5 


W 


tfi 


k. 




u 


3 




0) 

c 


.E 


-a 


- 


'J_ 


3 


r 




j<: 


< 


CI 


< 


.:c 


,^ 


"3 








-^ 




T3 


** 


n 


bi 


p 


< 


^ 




= 


o. 


■fi 






w 


— 


^ 




«« 


Q^ 


— 


r 


' ^ 


.r 


•¥- 


3 


^ 


3 


X 


.Ni 


JZ 


A 




3 




3 


« 


.22 


j- 


a? 

o 

OQ 


in 

> 


c 
5 


c 




c 
5 


"s 






•o 


3 


w 


C/S 


o 


3 




> 

D. 


H 


.^ 


.s 


< 
> 
< 


> 

V. 


x: 


C 


5 
lf> 




Of 

a. 


N 




> 


< 


i5 




N 


CS 


'E 


1- 


« 


2 


> 




c 


Ka 


Oi 


•o 


4> 




t. 


JZ 


^<S 


ft> 






< 




^ 


■"" 


a. 


, 


■o 


Z 


> 




rt 




'3 




ar 


N 


S 


Z 


— i 


'c 


(9 

C 


o 




<u 






u 


> 




C 






> 


>tsi 



a> 


a 


M 


E 


■a 




in 


E 


3 




c 
> 










*^ 


> 


V, 


_■ 


•~ 


•d 


^ 


'-> 


~ 














c 








_n 


bc 


M 


> 


^ 


'E 
eg 


•a 


(/> 


CO 


E 


N! 


■** 


C8 


(O 



'E « 



CQ ^ 



rt a 2 

b* . j«: 

C 4> 

«/3 O .X 



rs: 



* r£ 



^ !C -6 

«J > J 

■= r^ ^ 

o. c 

^; > "^ 



C CO 
O. k. 



.- «- o 






« "s: 



= ;r Z) 



a i: ^ 

•^ •- « 

•5. .i i5 

rt c3 _ 

= N 2 

ta 2 *"' 

2 • 

. « eo 

« ^ 3 

t/) o 

3 1> ~ 



- —, C3 
-CO. 

S « 5 

25 c * 

2 « — 



if :t: n •- 



E M 

^ > o 

^ -^ O 

;/3 xA 



> i 



c 



^ 


ti 




X5 


U 


n 


3 


"■ 


5 


•^ 




ct 


3 


•a 










JO 




o 


ca 




J3 


o 


N 


t/) 


a> 


a 


■-• 


a 


m4 



ca 
i5 



.5i > 



c ~ 

ta x: 

o. 3 

i5 ca 



OQ 
'/i 



,2 a 



3 — — := 



« be 



E r3 
o o 

ca u ul 






I ^ 

ca .k.» 



c "5 

3 ii 



i> ca 



be „ 

ii in 



ca c 



= ~ be 



3 - ca ^ 



c g 



c E -^ "^ = 

^ C8 tfJ 3 > 

= E- ■« *- o 



ca 22 



fL. a> « 



z: o. 



« « 



£ = 



> ca £ 



.a -^ = 

■JS be c 



ca 

E 

t3 
i- 

be 
ea 

E 



CU 0. 



ca 



ca 


C3 




N 


•o 


ca 


9J 


N 




c 


> 


3 


.^^ 


N 


. 


ca 




ea 


>o 


3 


KJ 


a 


** 


v 


Cu 


)S? 


0. 



0. be 



E ,r 



> > 






CU 



lo E NO 

o 



« •— 

•5 r 

N T 

ea 

o ._ 

•*^ .4-* 

'n <"? 

CB ^^ 



o 
ca 

j£ 
k. 

JO 

o. 

ca 

> 
c 






T3 in 

3 E 

o 



1^ ^ CL jC ^ 



e 



c Si 

-B .S 

■? eo 

a = 

3 

-a J< 

V 3 



58 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

koja je mislio, da ga idu i po nasljednom pravu supruge Ane i po zajamcenim ugovorima 
izmedju Habsburga i Jagelovica. Nadao se je. da ce ga pri torn pomagati upravitelji i 
velikasi njegovih nasljednih austrijskih zemaija, a uz njih poglavito obudovljela sestra 
Marija. K tomu je ocekivao podpore i od poiedinih velikasa ceskih, ugarskih i hrvatskih, 
narocito pak od posljednjih, i jer su mnogi od njih drzali imanja u Kranjskoj i Stajerskoj. 
i jer ih je jos za ziva Ljudevita pomagao s vojskom i novcima, da se obrane od Turaka. 
Ta njegovi »kapitani vojske protiv Turaka«, po imenu Nikola Jurisic i Ivan Kocijan 
(Katzianer) bratimili su se vec vise godina s hrvatskom gospodom, koja su jos nedavno 
htjela Ferdinanda proglasiti kraljem bosanskim! 

• Jos 8. rujna izdao je Ferdinand zapovijed svojim austrijskim namjestnicima u Be^u, 
da sto prije razasalju u sve kraljevine i zemlje, koje su smrcu Ljudevita II. ostale bez 
vladara, pouzdane povjerenike ili komisare, koji ce ugovarati sa stalezima, da ga priznadu 
za svoga kralja i gospodara. Po njegovom nanutku izdaju namjestnici u Becu vec 15. rujna 
vjerovna pisma za komisare, Za Hrvatsku bit ce komisari knez Krsto Frankapan, kojemu 
je Ferdinand dva dana pred bojem na Muhackom polju darovao sest centi baruta, tri 
centa olova i dvadeset pusaka; nadalje kapitan austrijske vojske Nikola Jurisic, i na- 
pokon Ivan Puchler, zapovjednik grada Mebova na medji hrvatsko-kranjskoj. U Slavoniju 
poci ce opet zemaljski kapitani susjednih austrijskih oblasti: Sigismund Dietrichstein iz 
$tajerske i Ivan Auersperg iz Kranjske. Svi ti komisari ponijet ce sa sobom pisma Ferdi- 
nandova na pojedine knezove, biskupe, plemice i gradove, u kojima ih poziva, da mu se 
poklone, i da u njegove ruke predadu utvrdjena mjesta u svojim oblastima. 

Malo iza toga, — dne 23. rujna — , sastao se je sabor kraljevine Slavonije u gradu 
Koprivnici. Tko je sabor sazvao, nije izvjestno, no vjerojatno je, da je to ucinio knez 
Krsto Frankapan, zeleci udesiti sve za obranu hrvatskoga kraljevstva, buduci da je sul- 
tan Sulejman jos uvijek boravio u Budimu. Ne spominje se, tko je sve bio na saboru; ali 
se znade, da su sabrani stalezi s najvecim odusevljenjem pozdravili kneza Frankapana. Iz 
jednoga grla (una voce) klicali su stalezi: »Hocemo da tvoje gospodstvo bude nas upra- 
vitelj i vrhovni branitelj (nostro governator et defensor generale), te se svi podajemo pod 
tvoju vlast (et si damo tutti sotto 1' obedienza toa). Jer ti si u svoje doba pohitao Jajcu 
u pomoc i oslobodio ga od Turaka, a sada u casu razsula ovoga kraljevstva ostavila su 
nas sva nasa gospoda osim tvoga gospodstva. Stoga ne cemo nikoga nego tebe za svoga 
glavara i branitelja«. Na to su stalezi pograbili kneza, te ga tri puta podigli u zrak, pro- 
glasivsi ga tako svojim starjesinom (superior) i zastitnikom. Neka ih on brani od sva- 
koga: tako od Turaka kao i od krscana, koji bi im htjeli nasilja ciniti; neka podjedno 
bude u samoj zemlji sudac i miritelj medju strankama. Sabor je nadalje dozvolio knezu 
izvanrednu dacu, po jednu zlatnu forintu ili dukat od svakoga ognjista (ili dimnjaka). Jos 
bi knezu Krsti i zagrebackomu biskupu Simunu od Erdeda povjereno, da na celu poslan- 
stva podju kraljici udovici Mariji u Pozun, pak da joj izkazu sucut i zalost staleza poradi 
smrti kralja i supruga njezina. Kako se je poslije javljalo iz Ljubljane u Mletke, predla- 
gah su vec tada neki plemici nadvojvodu Ferdinanda za kralja; ali se Cini, da se je tomu 
oprla vecina staleza. Sam Krsto Frankapan pise 29. rujna iz Koprivnice svomu prijatelju, 
mletackomu patriciju Dandolu, da se nadvofvoda doduse sprema zauzeti ovo kraljevstvo 
»oruzanom rukom« (armata manu); ali »da jednim glasom govore sva gospoda, plemici i 
puk, da se vole pokoriti Turcima, nego biti pod Nijemcima« (che prima vono rendersi 
al Turco che essere sotto alemani). Krsto se u tom pismu podpisuje »branitelj i zaStitnik 
kraljevine Slavonije i zupanije Pozege« (tutor protectorque regni Sclavoniae et comitatus 
Posegae). Ne zna se, da li je saboru pribivao ban Franjo Bacani; namah nakon svrSena 
sabora, dne 30. rujna, boravi on zajedno sa senjskim i kliskim kapitanom Petrom Kru- 
Xidem u gradu Varazdinu, odakle zaklinje Ferdinanda, da §to prije poslje recenomu kapi- 
tanu novaca i vojnika, »jer ako oni gradovi (Senj i KHs) propadnu, sto Bog odvratio, to 



I 



STANAK U HAINBURQU. 59 

ce i zemlje va§ega velicanstva snaci velika §teta« (nam si castra ipsa quod deus auertat 
perierint: et regna vestre maiestatis dampna capient maxima). 

Svakako je sabor u Koprivnici odredio tek najpotrebitije za obranu zemlje; u pi- 
tanje, tko ce biti kraljem, kao da nije ulazio. JamaCno su slavonski stale2i htjeli ciekati, tko 
6c pretegnuti u Ugarskoj i koga ce zapasti ceska kruna. Ina^e je vecina hrvatskih stalei^a 
naginjala nadvojvodi Ferdinandu, dok je slavonsko plemstvo bilo oduSevljeno za vojvodu 
Ivana Zapolju. Ta kolijevka roda Zapoljina stajaia je u slavonskoj zemiji (grad Zapolje 
izmedju Vrbove i Nove Qradiske), pak kako da ne bi slavonski plemidi stajali uza svoga 
zemljaka »Janu§a«. Kraj takih prilika sasvim je prirodno, da sc knez Krsto Frankapan 
nije u prvi kraj priklonio ni Ferdinandu ni Ivanu Zapolji, pak ta njegova neodlucnost 
mogia je roditi misao, kao da on sam Cezne za kraljevskim prijestoljem. Jo§ je vi§e uda- 
rilo u oci, sto se on nije pridruzio poslanstvu, koje je polazilo kraljici Mariji u Po2un. On 
je vodstvo poslanika prepustio zagrebacikomu biskupu Simunu od Erdeda, a sam je nakon 
sabora na ^elu svojih ceta opet presao preko Drave u jugozapadnu Ugarsku, kamo ga 
pozivahu u pomoc zupanije izmedju Dunava i Drave, zaklinjuci ga da ih prime pod svoje 
okrilje (accetar sotto V ombra et protezion sua). Od dvanaest ondjesnjih zupanija svakako 
je obladao baranjskom, Simezkom i zaladskom, a valjda i drugima. U svim je zupanijama 
ponamjestio straze i posade za obranu onih krajeva; u Simegu i Baranji ostavio je Cetu 
konjanika pod svojim dvorjanikom Jerolimom (Jurisicem) Zadraninom, koji je jo§ 22. li- 
stopada ondje stajao. te u obsirnoj poslanici mletackoga patricija Ivana Antuna Dandola 
svemu obavijestio. 

Dok se ovako hrvatsko kraljevstvo u prva dva mjeseca nakon boja na MuhaCkom 
polju nije izjavilo ni za Ferdinanda ni za Ivana Zapolju, radila su oba takmaca svom sna- 
gom. da steku priznanje u Ugarskoj. Moglo se je nagadjati, da ce nekadanja dvorska 
stranka u vrijeme kralja Ljudevita II. prionuti za Ferdinanda, a da ^e plemicka ili ni- 
rodna stranka s vodjom svojim Stjepanom Verbecom ostati vjerna svomu Ijubimcu Ivanu 
Zapolji. Medjutim je Ferdinandu trebalo redom prije predobiti clanove bivse dvorske 
stranke, ako je 2elio, da se oko njega okupe. Tu mu je u prvom redu pomagala sestra 
Marija u Pozunu, gdje se bijahu oko nje skupili vodje recene stranke. Uz nju vrijedio je 
Ferdinandu osobito nekadanji tajnik kralja Ljudevita, po imenu Toma Nadazdi, kojega 
bijaSe nedavno na njemackom drzavnom saboru u Speieru upoznao i zavolio. Jo§ prije 
20. rujna nalazimo Nadazda pri Ferdinandu u Linzu; tu mu predaje popis od dvadeset i 
devet velikaSa ugarskih i slavonskih, koje bi morao svakako predobiti, ako hode postati 
kraljem ugarskim i hrvatskim. Od slavonskih velika§a spominju se poimence zagrebaCki 
biskup Simun od Erdeda, ban Fran jo Ba6an, Ivan Tab, Ladislav More, Ivan Bani^ 
(Banffy) i drugi; od ugarskih biskupi Pavao Varda, Toma Salahazi i Stjepan Brodaric: 
nadalje palatin Stjepan Bator, vojvoda Ivan Zapolja, ^uvar krune Petar Perenj i jo§ neki. 
Na osnovu toga popisa gledao je sada Ferdinand, da predobije reCenu gospodu. NajviSe 
mu je bilo do biskupa Salahaza i Brodarida, zatim do palatina Stjepana Batora, vrhov- 
noga duvara blaga Aleksija Thurza i po^unskoga kapitana Ivana Bornemise; oni bi bili 
kao ncka matica, oko koje bi se okupila austrijska stranka u Ugarskoj. Ferdinand jc tima 
velikaSima obe(iavao, da de poStivati temeljne zakone drfavne, da 6e braniti zemlju od 
svih neprijatelja, naroCito od Turaka. i to ne samo svojom silom. nego i silama Citavoga 
carstva njemaCkoga. Tako se prikloni njemu vecina reCenih velikaSa ugarskih, to radije, 
Sto im je nadvojvoda obe<5ao jo§ i bogate nagrade. paCe i gotove novce. Da bi se sve po- 
trebito udesilo, ureCe Ferdinand sporazumno sa sestrom Marijom stanak u Hain- 
burg za 14. listopada 1526.; onamo 6e doC\ Ferdinand sa svojim austrijskim sa- 
vjetnicima i sestra njegova Marija iz PoJ!una sa najpouzdanijim ugarskim velikaSima. 
Kraljica Marija obratila se je takodjcr na kneza Krstu Frankanana, da i on dodje na 
stanak, i poslala mu je ovo pismo: »OdluCili smo sastati se s prejasnim principom Fcrdi- 
nandom, nadvojvodom austrijskim, predragim bratom naSim. pak smo urekli ro^iSte za 



60 



FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 



dojducu nedelju u gradu Hainburgu, koji je odavie dvije milje udaljen. Buduci pak da je 
na onom stanku potrebita nazocnost vase vjernosti, za koju razabrasmo, da je i onako 
od vjerne nase gospode i podanika Hrvatske i Slavonije zajedno s drugovima odredjena 
za oratora k prejasnomu bratu nasemu: stoga opominjemo vasu vjernost, da odlozivsi 
sve druge stvari i poslove zajedno sa svojim drugovima bez oklevanja doci izvoli i 
mora, tako da vec buduce nedelje ill sutradan u Hainburgu budete. Inako da ne ucinite. 
Dato u Pozunu 1526.« All Krsto Frankapan nije se odazvao pozivu kraljicinu, dok su ostali 
posianici s biskupom Simunom od Erdeda malo zatim zaista u Pozun stigli. 

Medjutim nije mirovao ni Ivan Zapolja sa svojim poglavitim privrzenikom Stje- 
paiiom Yrbecom. Najprije su htjeli predobiti obudovljelu kraljicu Mariju tim, sto ju je Ivan 

Zapolja zamolio, da podje za njega; ali 
kad je ponosita kraljica ponudu njegovu 
odbila, stali su pribirati svoje privrze- 
nike, pak i oni urekose stanak za 
14. 1 i s t o p a d a u T o k a j u, koji je 
tada bio u vlasti Zapob'inoj. Tako su se 
u isti dan nasla na okupu dva zbora: 
jedan u Hainburgu, a drugi u Tokaju, 
a sve to nedelju dana iza toga, sto je 
sultan Sulejman ostavio Ugarsku i Sla- 
voniju. 

Na stanku u Tokaju bili su uz 
Ivana Zaoolju i Stjepana Verbeca jos 
jegarski biskup Pavao Varda, Ivan Doj- 
cin, Petar Perenj, zatim zastupnici ne- 
kih gornjo-austrijskih gradova i mnogi 
manji plemici. Odluceno bi nakon dvo- 
dnevnoga vijecanja, da se sto prije sa- 
zove sabor za izbor kralja. Dne 5. stu- 
denoga imade se sastati u Stolnom Bio- 
gradu izborni i krunitbeni sabor; tko ne 
dodje onamo, proglasit ce se izdajicom 
i lisiti svih imanja svojih. Naravno, da 
nazocni skupstinari nijesu ni pomisljali 
na drugoga kralja, nego na svoga druga 
Ivana Zapolju. U isti mah vijecao je 
Ferdinand sa sestrom Marijom u Hain- 
burgu. Sigurnosti radi bijase ona ve- 
cinu velikasa ugarskih i slavonskih 
ostavila u Pozunu, da ga cuvaju, a 
sobom je povela tek vesprimskoga biskupa Tomu Salahaza i Aleksija Thurza. Tu 
se je medju inim Ferdinand rijesio, da se i on dade birati za kralja na zasebnom iz- 
bornom saboru. Kako je bio o svemu obavijesten, sto se je radilo u Tokaju, mislio je izprva 
sazvati sabor u Komoran na isti dan, kad ga je urekla Zapoljina stranka, ali poslije se je 
predomislio, te je odabrao blagdan sv. Katarine (25. studenoga). I zaista je namah nakon 
svrsena stanka palatin Stjepan Bator razaslao pozive za buduci sabor, oznacivsi kao dan 
izdanja tih poziva 9. listopada, da se ne bi razabralo, kako su ih .Zapoljci pretekli. Jed- 
nako je Ferdinand 18. listopada poslao dva svoja pouzdanika, Ijubljanskoga dekana Jurja 
Kreutzera i Erazma Dornberga u Pozun, da ugovaraju sa zaostavsim ondje poslanicima 
Slavonije, kao i s njihovim vbdjom, zagrebackim biskupom Simunom od Erdeda. Medju- 




FERDINAND (I.) KAO AUSTRIJSKI NADVOJ- 
VODA. 

Po savremenoj slici nizozemskoga umjetnika u 
narodnoj galeriji slika u Budimpesti. 



SABOt^ U STOLNOM BIOQRADU. 



61 



tlm ve6 22. listopada putuje biskup Simun k nadvojvodi u BeC, a 23. listopada svjetuje 
Toma Nadazdi nadvojvodu, neka naprosto obeca biskupu sve, §to bi zatrazio; kad jednom 
Ferdinand vlast svoju utvrdi, zadovoljit ce se Simun i s manjim, nego §to sada zahtijeva. 

U to je vojvoda Ivan Zapolja io§ iednom pokuSao, da predobije kraljicu Mariju 
^enitbenim ponudama. Ali mu je kraljica udova odlu(^no odgovorila: »Ako bih ja, Cesa 
me Bog oslobodi, to ucinila, smatrala bi me moja braca Karlo i Ferdinand za svoju ne- 
prijateijicu. Brat moj Ferdinand vec se je na stanku u Hainburgu zavjerio, da ce za krunu 
toga kraljevstva zivjeti i umrijeti; ja ne mogu biti izdajica svoga brata*. Uvrijedjeni pro- 
sac pregnuo je sada, da se izvrSe zakljueci stanka u Tokaju. S pomocu Petra Perenja, 
svoga privrzenika, ugrabio je krunu sv. Stjepana, a zatim je smjestio svoje cete u pogla- 
vite gradove Budim, Ostrogon, Vi§e- 
grad i Stoini Biograd. Napokon je sam 
poSao u Budim, kamo je stigao na koncu 
listopada. 

Medjutim osvanuo je 5. studeni, 
a narod se jos ne bijase skupio u Stoi- 
nom Biogradu. Sam Zapolja krenuo je 
onamo tek 8. studenoga, te je onda 
sutradan dao sve^ano sahraniti tijelo 
pokojnoga kralja Ljudevita. Sabor bi 
otvoren 10. studenoga. Tu su se nasli 
na okupu svi biskupi osim Salahaza i 
Brodarica, koji su stajali uz Ferdinanda, 
zatim svjetovni velikasi, koji su nedavno 
bili u Tokaju. Velikasi vijecali su u 
gradskoj crkvi, a nize plemstvo i za- 
stupnici gradova na otvorenom polju. 
U zboru velikasa procitan bi najprije 
zakljueak od god. 1505., kojim biSe svi 
stranci izkljuceni s ugarskoga prije- 
stolja, a na to bi Ivan Zapolja jedno- 
duSno proglaSen za kralja. Poslije toga 
po§ao je Stjepan Verbeci k sabranomu 
plemstvu na otvorenom polju, te mu je 
progovorio: »Znadete li, gospodo, da se 
prejasni nadvojvoda Ferdinand otima 
da budc nas kralj? liocete li ga iza- 
brati?« »»Ni za koju cijenu,«« kliknuSe 
plemiei u jedan glas. »Koga dakle ho- • ■* 

cete«, pitao je on dalje. I opet se slozno odazvalo plemstvo: »»Vojvodu Ivana.«« Sad su 
pristupili poslanici Ferdinandovi, po imenu Marko Beck, Sigismund Weichselberger i Filip 
Breuer; no tek §to je jedan od njih stao govoriti, prekinuo ga je Verbeci, te je nataknuvSi 
na koplje saborski spis od god. 1505. stao klicati: »0j Ugri, vidite li ovdje zavjet velikaSa 
i plemstva, da cemo po smrti Ljudevitovoj birati vojvodu za kralja, i to bez odvlake. jer 
nam je duSmanin svaki cas za vratom?« Na to je pridodao Franjo liodo: »»Medju nama 
nema razlike mnijenja, Citavo plemstvo 2eli vojvodu Ivana za kralja.«« To je potvrdila 
Citava skupStina i stala prijetiti Ferdinandovim poslanicima, tako da su morali §to br2e 
ostaviti skupStinu, da iznesu iivu glavu. VeC sutradan (11. studenoga) okrunjen bi Za- 
polja za kralja; vjenCao ga je njitranski biskup Stjepan Podmanicki, jer su oba nadbi- 
skupa (ostrogonski i koloCki) bili poginuli na MuhaCkom polju. Poslije krunisanja vije(ialo 




KRALJICA ANA, 2ENA FERDINANDA I. 

Po izvornom bakrorezu od godine 1530., koji 

imade Sir Montague Cholmeley. Ne zna se, da 

11 je izvornik od Holbeina, Baldunga ill Brosa- 

mera. 



62 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— lS64.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1S40.). 



* 



se o vaznim stvarima. Uz ino bise pozvani svi, koji ne bijahu dosli na izborni sabor, da 
se za petnaest dana poklone novomu kralju, jer ce se inace proglasiti za izdajice, Na to je 
kralj Ivan stao nagradjivati svoje privrzenike. Biskupa Pavla Vardu imenovao je ostro- 
gonskim nadbiskupom, Stjepana Verbeca svojim kancelarom, a cuvarom kriine i krun- 
skoga blaga ostavio je dalje Petra Perenja. Napokon je kralj razaslao glasnike i na strane 
dvorove, da njegov izbor objave i priznanje zatraze. Senjskomu biskupu Franji Jozeficu 
povjereno bi, da ide u Mletke, papi Klementu VII. i francuzkomu kralju Franji. 

Medju prvima, koji su se novomu kralju Ivanu pridruzili, bill su knez Krsto Fran- 
kapan i zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Cini se, da biskup Simun nije u listopadu 
postigao svoga cilja, kad je ono u Becu boravio. Zlovoljan vratio se u domovinu, gdje ga 
na dan izbora Zapoljina nalazimo u Cazmi. Malo pred tim, prvih dana studenoga, bijase 
sam Krsto Frankapan posao u Pozun, da se u oci sabora u Stolnom Biogradu pogadja 
s kraljicom Marijom i Ferdinandom. Ne zna se tocno, sta je sve od njih trazio; nagadja 
se, da je zahtijevao, neka mu se povjeri vrhovno zapovjednictvo vojske i povrate njegovu 
rodu oteta imanja, narocito grad Senj; suvise se prica i to, da je za Simuna Erdeda trazio 
biskupiju u Jegru. Sta se je u Pozunu dokoncalo, ne znamo; no moguce, da se je i knezu 
Krsti obecavalo, sto se nije kanilo izpuniti. Jos 23. studenoga 1526. pise kraljica Marija iz 
Pozuna Frankapanu, da »prema njihovom dogovoru i njegovoj privoli« dodje svakako na 
izborni sabor (ihr wollt unserer Abred nach und Ewer Verwilligung zu diesen Rakusch 
kommen), a to je svakako dokaz, da se je jos uvijek u nj pouzdavala. Medjutim bas u to 
vrijeme okanio se je Krsto posve Ferdinanda, te je odlucno stao uz Ivana Zapolju. Mozda 
ga je na to sklonio biskup zagrebacki Simun od Erdeda, s kojim se bijase na povratku 
svomu iz Pozuna sastao u Corgu. Sto su oba velikasa torn prigodom utanacila, nije zabi- 
Ijezeno; ali se znade, da su ravno posli k Zapolji, te se njemu poklonili kao svomu kralju 
i gospodaru. Zapolja je kneza Krstu svim mogucim nacinom odlikovao; imenovao ga je 
svojim banom Hrvatske i Slavonije, vrhovnim kapitanom Ugarske izmedju Dunava i 
Drave, vratio mu Senj i druge posjede njegova roda, pace povjerio mu i kraljevski grad 
Bihac. Javljaju jos, da mu je podijelio Vransku prioriju, jer je tadanji prior Ivan Tah u 
onaj par bio uz Ferdinanda, pace da mu je izbrojio gotovih 20.000 dukata, da opremi voj- 
sku i zapocne borbu s Ferdinandovcima. Ni biskup Simun nije zlo prosao; on je dobio je- 
garsku biskupiju, kako ju je trazio, a mogao je uz nju zadrzati i zagrebacku. 

Pristupom kneza Krste i biskupa Simuna pretegla je posve Zapoljina stranka u kra- 
Ijevini Slavoniji. No zato se je kraljevina Hrvatska to odlucnije priljubila Ferdinandu, kojega 
su u to i Cesi dne 23. listopada 1526. izabrali za svoga kralja. Poslanici hrvatskih staleza 
borave u polovici studenoga u Pozunu; jesu to dva starohrvatska plemica Ivan Perusic i 
Caspar Krizanic. S njima je dosao i knez Ivan Karlovic. Dne 16. studenoga preporucaju 
ih osobitoj paznji Ferdinandovoj Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, zatim velikasi Juraj 
Herberstein, Erazam Dornberg i Stjepan Pempflinger, koji su sabrani u Pozunu oko kraljice 
Marije. Oko 25. studenoga hrvatski su poslanici u Becu, te ugovaraju s Ferdinandom. 
Knez Ivan Karlovic, kojega je zavicaj — Lika i Krbava — nemilo opustosen od Turaka, 
tako da mu starica majka Dora nema kamo skloniti glavu, vec mora obijati tudje pra- 
gove, prima od nadvojvode za 4000 dukata u zalog slavonske gradove Medvedgrad i 
Rakovec, koje je dosad drzao stajerski velikas Ivan Ungnad od Sonnecka; osim toga 
nastoji Ferdinand u svakom pogledu ugoditi knezu Ivanu i njegovim drugovima, pace na- 
miruje za njih trosak boravka u Becu. Ali do konacnoga sporazuma ne moze doci, jer 
hrvatski poslanici nemaju obseznih punomoci. Ferdinand stoga salje hrvatske poslanike 
natrag u Pozun, da ondje (mjesto u Komoranu, koji je u to dopanuo Zapolju) pribivaju 
izbornomu saboru ugarskomu i da rade njemu u prilog; poslije svrsena sabora, prije 
nego se vrate u domovinu, doci ce oni jos jednom u Bee, da ga pozdrave i od njega 
upute primu. U Hrvatsku pak poslat ce sam Ferdinand svoje zasebne poslanike ili ora- 



IZBORNI SABOR U POi^UNU. 



63 



tore s vjerovnim pismom i punomocima za hrvatski sabor, koji 6e se skupiti u gradu Ce- 
tinu na dan sv. Tome, 21. prosinca 1526. Za oratore izabrao je Ferdinand detiri svoja 
pouzdanika: beckoga prepoSta i doktora filozofije i prava Pa via Oberstaina, vrhovnoga 
kapitana Nikolu Jurisica. kapitana Ivana Kocijana, i Ivana Puchlera. prefekta u Mehovu. 
Njima je takodjer 5. prosinca izdao vjeroyno pismo s generalnom punomo^i. 

Medjutim skupljala su se u Po2unu ugarska gospoda na izborni sabor. U oCi sabora 
izdao je Ferdinand 30, studenoga dvije znamenite povelje. Prvom obvezao se je palatinu 
Stjepanu Batoru, biskupima Salahazu i Brodaricu, hrvatskomu banu Franji Ba(ianu, po- 
kladniku Aleksiju Thurzu, vranskomu priorii Ivanu Tahu. vrhovnomu stolniku Qa§paru 
Horvatu, pecujskomu prepostu Ladislavu Macedonskomu, kraljevskim tajnicima Tomi Na- 
dazdu i Nikoli Olahu, palatinskomu protonotaru Franji Revaju i ostalim kraljicinim sa- 
vjetnicima, da ce za slucaj, ako bi izgubili svoja imanja ili casti, sve izgubljeno njima za 
dvije godine povratiti ili im u svojim zemljama 
jednako podijeliti, a dok to bude, davat ce 
im zapadajucu ih placu i doznaciti primjerene 
stanove; napokon da ce se u buduce kao kralj 
kod razdavanja casti i posjedovanja osobito 
na njih obazirati. Drugom poveljom zavje- 
rio se je citavomu narodu ugarskomu, »da 
ce duhovne i svjetovne velikase, plemice, 
gradove i sve staleze drzavne uzdrzati u 
svima zakonima, pravima i priviiegijama, koja 
su od predjasnjih kraljeva primili, pace i onda, 
kad bi oruzjem morao zemljom obladati, bas 
kao da je jednodu§no proglasen za kralja; 
strancima ne ce davati prelatura, casti ni 
sluzba, niti ce ih primati u drzavno vijece; a 
zlatnu bulu Andrije II., na koju kraljevi pri- 
godom krunisanja prisizu, vjerno ce obdrza- 
vati*. Sam sabor vijecao je 16. prosinca u 
crkvi Franjevaca. U uvodnom govoru prika- 
zao je palatin Stjepan Bator nevoljno stanje 
drzave, kako joj prijeti Turcin i kako je raztr- 
gana na stranke, opomenuvsi staleze, da biraju 
takova kralja, koji ce moci zemlju od Turaka 
braniti i rane joj zacijeliti. Napokon prepo- 
ru^io je Ferdinanda kao takova vladara. Na 
to su prihvatili rijec^ Ferdinandovi poslanici, 

na Celu im Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, te su govorili po prilici ovako: »Na§ go- 
spodar branit ce Ugarsku ne samo svojom snagom, nego i silama, koje 6e mu car, njemaCki 
knezovi injegoviostali rodjaci podati; onje gotov, da za va§ spas irtvuje svoje imanje, svoju 
osobu, svoj iWot i krv . . . Kao zetu kralja Vladislava i na osnovu ugovora, sklopljenih 
od njegovog pradjeda Fridrika i djeda Maksimilijana, imao bi doduSe pravo, da traii krunu 
ugarsku, i da podigne oru^je na vojvodu, koji si ju prisvaja; ali on ne 6c prolijevati krSdan- 
ske krvi, a najmanje krv Ugara, koji se ved odavna hrabro bore za vjeru. Stoga nije ni- 
kada ni pomiSljao, da na njih zaratuje, ve6 izCekuje njihovu privolu i izbor . . . QIasi, §to 
ih njegovi neprijatelji raz§iruju, nijesu istiniti; kralj Ferdinand obriCe, da 6e zakone i pri- 
vilegija uzdriati, pomno^ati i proSiriti, stranaca ne Ce primati u drzavno vije<ie, niti 6e im 
podjeljivati ugarska posjedovanja, slu2be ni duhovne Casti; on 6e nasuprot ustanoviti i na- 
stojati, da sve to ostane onima, koji potjeCu od ugarske krvi. NiSta manje brinut 6e se. 




pecat nikole jurisica. 

Snimljen s izprave od 21. o2u}ka 1528., koja 
se cuva u c. i kr. kucnom, dvorskom i dr- 
zavnom arhivu u Beiu. Orb razdijeljen je 
na dva polja; na gornjem vidi se gavran; na 
dolnjem Skorpijun. Obje se zivotinje raza- 
biru i na kacigi. Napis naokolo pec^ata je nje- 
maCki: NICLAS JVRESCHITSCH . RITER . 
1527. 



64 FERDINAND 1. MaBSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

da se mrznj^ izmedju Ugara i Nijemaca, koju su ziobni Ijudi razpirili, prometne u medju- 
sobnu bratinsku Ijubav. On obecaje, da ce tako vladati i drzavom upravijati, te vam ne ce 
ni najmanje uzmanjkati njegove milosti, blagosti, darezljivosti ni dobrocinstva«. Posto su 
zatim ugarski savjetnici kraljice Marije iztaknuli, da je Ferdinand suprug Ane, bastinice 
starih ugarskih kraljeva, predlozili su saboru, neka ga po zenskom nasljedstvu prime za 
kralja. Jos bi na predlog paiatinskog protonotara Franje Revaja izbor Ivana Zapolje pro- 
glasen nistetnim, jer izbornoga sabora u Stolnom Biogradu nije sazvao palatin, kako to 
zakon izrijekom odredjuje. Sada dade palatin Bator prvi svoj glas za kralja ceskoga, in- 
fanta spanjolskoga i nadvojvodu austrijskoga Ferdinanda. Svi nazocni ucinise isto, i tako 
bi Ferdinand izabran za kralja ugarskoga. Zvonjavom zvona i pucnjavom topova navije- 
sten bi narodu izbor Ferdinandov. O krunisanju nije bilo ni spomena, jer je kruna sv. Stje- 
pana tada bila u rukama njegovog takmaca. 

Prema dogovorima u Becu imao se je 21. prosinca 1526. sastati i hrvatski sabor 
u gradu i varosi C e t i n u, da i on izabere i prizna Ferdinanda za kralja. Knez Krsto 
Frankapan sazvao je u to sabor kraljevine Slavonije za 18. prosinca, na kojem se je pred- 
stavio stalezima kao ban, te su ga oni i primili, premda je Ferdinandov ban Franjo Bacani 
iz grada svoga Nemethujvara (Gussing) u Ugarskoj poslao posebnog poslanika s prosvje- 
dom (ut ilium nullomodo acceptent). Na torn je saboru jamacno knez Krsto radio i o 
tom, da osujeti sabor u Cetinu. Bez sumnje je vec tada Krsto urekao izborni sabor u D u- 
b r a V u, varos biskupa zagrebackoga, za 6. sijecnja 1527., te na nj pozvao i hrvatske sta- 
leze, da se kralju Ivanu Zapolji poklone i za svoga vladara priznadu. Ako ne dodju, pro- 
glasit ce ih sve do sedmoga koljena nepostenjacima, a suvise dat ce im i oci izkopati (mit 
diser angehengter dronuss, das er si vill biss in die subent generation zu eerlass machen 
und innen darzu die augen austechen iassen). 

Sve pored prijetnja Krstinih sastala se gospoda hrvatska ipak u Cetinu, gradu i 
varosi sa samostanom Franjevaca. Medjutim poslanika Ferdinandovih ne bijase u odre- 
djeni dan (21. prosinca), pak tako se gospoda hrvatska opet razidjose svojim kucama, da 
proslave bozicne blagdane. Na sam Badnjak stigose u Cetin Ferdinandovi poslanici, za- 
kasnivsi poradi losih putova. Posebnim pozivima moradose opet skupljati gospodu, da se 
nadju na okupu poslije Bozica. Tek 30. prosinca nakupilo se toliko velikasa i plemica, da 
se je u ponedjeljak 31. prosinca moglo zapoceti saborovanjem. Po imenu spominju se kao 
nazocni: kninski biskup i topuski opat Andrija Tuskanic KHsanin, knez Ivan Torkvat Kar- 
lovic od Krbave, knez Nikola Zrinski, knez Krsto i Vuk Frankapani Brinjski, Juraj Fran- 
kapan Slunjski, knez Stjepan Blagajski, nadalje plemici Krsto Subic Peranski, Bernard 
Tumpic Zecevski, Ivan Kobasic od Brikovice, Pavao Jankovic, Caspar Krizanic, Toma 
Cipcic, Mihajlo Skoblic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic (plemicki sudac zupanije za- 
grebacke), Antun Otmic, Ivan Novakovic, Pavao Izacic, Caspar Cusic i Stjepan Zimic. 
Ban i knez Krsto Frankapan nije, naravno, dosao, kao ni otac njegov, stari knez Ber- 
nardin, koji je ipak poslao svoje zastupnike s punomocima. Udara jos u oci, sto se u Ce- 
tinu ne spominje ban Franjo Bacani, koji se je naumice uklanjao svim izbornim saborima, 
samo da ne mora odrjesito pristati ni uz koju stranku. 

Ferdinandovi poslanici, sastavsi se s hrvatskim stalezima 31. prosinca u samostanu 
Franjevaca, nijesu tako lako mogli izvrsiti svoju zadacu. U jednu su se ruku hrvatska go- 
spoda ipak zacala kneza i bana Krsta Frankapana; u drugu opet nijesu bila zadovoljna, 
sto im Ferdinandovi poslanici nijesu na sve upite i trazbine mogh jasno i odlucno odgo- 
voriti. Narocito su trazili najupornije, da im se osigura obrana domovine tim, sto bi se Fer- 
dmand obvezao, da ce o svom trosku uzdrzavati u zemlji 1000 konjanika i 200 pjesaka, 
od kojih ce sa 200 konjanika i 200 pjesaka razpolagati njegov vrhovni kapitan, dok bi se 
preostalih 800 konjanika razdijelilo medju hrvatske knezove i plemice, da njima brane 
svoje gradove na turskoj krajini. Bas radi toga zahtjeva otegle su se razprave i na sutra- 



IZBORNI SABOR U CETINU. 65 

dan, te se je pogadjalo sve do kasnog poslije podneva 1. sijeCnja 1527. Tek kad su Ferdi- 
nandovi poslanici taj zahtjev Hrvata prihvatili, progiasiSe staleii jednoduSno Ferdinanda 
svojim kraljem, prisegose inu prisegu vjernosti, te mu opremiSe ovu svoju spomenicu: 

»Mi Andrija bozjom i apostolske stolice miloscu biskup Kninski i opat TopIiCki, kne- 
zovi Ivan Torkvat od Krbave, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braca i Juraj Frankapan Senj- 
ski, KrCki i Modru^ki, Stjepan Blagajski, (zatim) Krsto Peranski, Bernard Tumpic ZeCev- 
ski, Ivan Kobasic Brikovicki, Pavao Jankovic, UaSpar Krifanic, Toma CipCic, Mihajlo Sko- 
blic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic, plemicki sudac zupanije zagrebaiike, Antun Ot- 
mic, Ivan Novakovic, Pavao IzaCic, QaSpar Qusic, Stjepan Zimic i svikolici ostali plemici i 
velikasi, kao sto i savkolik narod plemenitih zupanija, gradova i kotara kraljevine Hr- 
vatske izpovijedamo, priznajemo i na vjecito znanje dajemo ovim listom svakoniu! PoSto 
je prejasni i premoguci princip i gospodin Ferdinand, bozjom miloScu CeSki i hrvatski kralj, 
spanjolski infant, svetoga rimskoga carstva izbornik, nadvojvoda austrijski, vojvoda bur- 
gundski, brabantski, stajerski, koruski, kranjski, slezki, virtenberzki itd., markgrof mo- 
ravski, burgovski itd., grof tirolski, celjski, goriCki itd., gospodar slovenske krajine, luke 
naonske i solila, svetoga rimskoga carstva glavni namjestnik itd., vladar i gospodar na§ 
premilostivi, poslao k nama ovih dana savjetnike svoga svetoga kraljevskoga velicanstva 
i poslanike, castnoga naime u Isukrstu otca i gospodina Pavla Oberstaina, bofjom 
miloscu beckoga preposta, umjetnosti, mudroslovlja i obojeg prava doktora, Nikolu 
Jurisica, vrhovnog vojvodu, vojvodu Ivana Katzianera i Ivana Puchlera, prefekta 
grada Mehova, gospodu i osobite nase prijatelje; ovi nas u ime spomenutog kra- 
Ijevskog velicanstva, od kojega imadu dovoljnu punomoc, zamoliSe, da priznamo 
njegovo velicanstvo za nasega zakonitoga i naravskoga kralja i gospodara, a pre- 
jasnu viadaricu i gospodju Anu, ugarsku, cesku i hrvatsku kraljicu, za na§u premilo- 
stivu viadaricu i gospodaricu, pak da o tome poiozimo prisegu vjernosti i poklonstva. 
Uvaziv§i potanko i promotrivsi pomljivo pravo, kojima je isti na§ prejasni kralj s reCe- 
nom svojom suprugom, prejasnom gospodjom kraljicom podpuno i dovoljno podkrijepljen, 
da dobije ugarsku kraljevinu nasljednim pravom, osobito pak krijepoScu vi§e nepobitnih 
ugovora, koje smo mi temeljito razgledali, procitali i proucili, i najposlije krijepoScu iz- 
bora, dne 16. prosinca prosle godine po zakonima kraljevine Ugarske u saboru stale^a i 
redova iste kraljevine a u gradu Pozunu valjano i zakonito obavljenog i progla§enog, pak 
uzevSi na um takodjer tolike milosti, podpomoci i blagodati, kojima, izmedju tolikih kr§- 
canskih vladara, samo njegovo posveceno kraljevsko velicanstvo nas i kraljevinu Hrvat- 
sku evo vec vise godina milostivo darivase i od bijesnih Turaka branijase, da nas njihovo 
tbjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravoslavne i drzave krScanstva, te kako je isto 
I kraljevsko velicanstvo druga nebrojena dobrocinstva nama podijelilo i osobitom svojom 
miloScu i darezljivo§cu oko svih naSih prava nastojalo: zato pristajemo smijerno i sa §to- 
vanjcm na pravedno i poSteno zahtijevanje spomenute gospode poslanika, te danas prijc 
ruCka i dok jo§te bijasmo na ta§te (hodie ante sumptum prandium, quum adhuc ieiuni 
cssemus), bivSi u na§em saboru, svi i pojedini u dobri tias jednoduSno i jednoglasno iza- 
brasmo i primismo, uCinismo, ustanovismo, proglasismo i po ulicama proglasiti dadosmo gore 
imenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za nasega i cijele ove slavne kra- 
|| Ijevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i naravnoga kralja i gospodara, kao 
Sto i pomenutu prejasnu gospodju kraljicu Anu za na§u i cijele kraljevine Hrvatske pravu, 

izakonitu, ncdvojbenu i naravnu kraljicu i gospodaricu, kao §to ih i po glasu ovoga lista 
I izabiramo, priznajemo, Cinimo, ustanovljujemo, proglaSujemo i poStujemo oba veliCanstva 
za naSe, kako je reCeno, kralja i gospodara, kraljicu i gospodaricu, a sve to putom, naCi- 
nom, pravom, obi(3ajem, svcCanoSdu koliko mogosmo i mo^emo, morasmo i moramo bo- 
Ijom. usrdnijom i uspjeSnijom. Podjedno pak prisegosmo s najvedm vescljem i prisegu 
du2ne vjernosti i poklonstva, i to takodjer javno, glasno i razgovjetno te dIgavSi prstc i 
ruke u vis, kao Sto nam je reCeni Castni gospodin beCki prepoSt svojim glasom pred- 
Klaie, Hrv. povj. Ill (5.) 5 



66 FERDINAND I HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (i527.— 1540.). 

njacio. Evo rijec po rijec te zakletve: »»Prisizemo i obecajemo, da cemo biti odsad u 
buduce uvijek vjerni i poslusni prejasnomu vladaru i gospodaru Ferdinandu, ceskomu 
kralju, i njegovoj supruzi, prejasnoj gospodji Ani, rodjenoj kraljici ugarskoj i ceskoj itd., 
gospodarima nasima preblagostivima i premilostivima, kao pravim, zakonitim i naravnim 
nasljednicima, i kralju i kraljici kraljevine Hrvatske, kao sto i njihovim nasljednicima, na- 
mjestnicima i upraviteljima; da cemo za njihovu korist i srecu promisljati i po svojim ju 
silama pomagati, a stetu i kvar po mogucnosti nasoj od njih odvracati i prijeciti, pak i sve 
drugo ciniti, kako se pristoji i kako je duznost i obveza dobrih podanika i vjernih sluga 
prema svomu gospodaru, niti cemo ikad vise u buduce drugoga koga osim njihovih veli- 
canstva i njihovih nasljednika za svoga gospodara ili kralja primiti i priznati. Kad bismo 
pak svi Zajedno ili posebice razabrali, da tko, ili vise njih, bill duhovnoga iU svjetov- 
noga staleza ili reda, na stetu njihovih velicanstva a na korist drugoga ili drugih, rijecju 
ili cinom uz drugoga pristati namjeravaju, to cemo, cim za takve Ijude doznamo, odmah 
o torn nasa velicanstva ili poglavarstva od njih nam postavljena obavijestiti i opome- 
nuti, te pomoci, da se svi ovaki neposlusnici k duznomu posluhu dovedu, i to sve bez 
ikakve himbe i lukavstine, tako nam Bog pomogao i sveto evangjelje!«« Zatim odpje- 
vasmo svecano u crkvi pohodjenja sv. Marije ovdasnjega samostana male brace u cast, 
slavu i hvalu svemogucega Boga pjesmu: »Tebe Boga hvalimo«, uz neprestanu tutnjavu 
i zvonjavu zvona. Tako dakle postadosmo svi i pojedini, zajedno s nasim potomcima, basti- 
nicima i nasljednicima za sve vijeke pravi, naravni, zakoniti i nedvojbeni podanici spo- 
menutoga prejasnoga gospodina kralja i prejasne kraljice nase i njihovih buducih nasljed- 
nika, koji ce od njih proizteci. Za sve ovo, sto rekosmo nepobitno i za podpuno vjerovanje 
kao i za dovoljno svjedocanstvo sastavismo i izdasmo ovo pismo, i utvrdismo ga svo- 
jim obicnim pecatima, dijelom vlastitima, a dijelom obcima, da vrijedi za sve vijeke. Dano 
u varosi Cetinu na nasem saboru, drzanom u gori spomenutom manastiru na prvi dan mje- 
seca sijecnja godine poslije rodjenja Spasitelja nasega Isukrsta tisucu pet sto i dvade- 
set sedme.« 

Ovu spomenicu, utvrdjenu sa sedam pecata (medju njima i pecatom kraljevine Hr- 
vatske sa kockama) predadose hrvatski stalezi poslanicima netom izabranoga kralja Fer- 
dinanda, na sto su opet receni poslanici u ime kraljevo posebnim pismom zajamciH hrvat- 
skomu kraljevstvu ove pogodnosti i povlastice: 

»0 b r i c e m o n a j p r v o, da ce preiasni nas kralj za obranu svoje kraljevine 
Hrvatske drzati u istoj kraljevini jednu tisucu konjanika s (mjesecnom) placom od tri 
dukata za svakoga konjanika, i dvije sto pjesaka, i to tako, da ce te pjesake i dvije sto 
konjanika slobodno snubiti (voditi) vrhovni kapitan njegovog kraljevskog velicanstva ili 
tko drugi, komu to njegovo velicanstvo nalozi, niti ce se tomu moci receni stalezi i re- 
dovi ili tko drugi opirati; a ostalih osam sto konjanika podijelit ce se medju recene sta- 
lezc i redove prema castnom i dolicnom stanju svakoga od njih (secundum honestam et 
convenientem uniuscuiusque conditionem).* Ako pak njegovo velicapstvo naredi, da se ti 
konjanici izvedu izvan kraljevine, duzni ce biti samo prvi mjesec sluziti takodjer za placu 
od tri dukata, a kad taj mjesec mine, dobivat ce onoliko place, koliko i drugi njima slicni 
konjanici«. 



* Jos na saboru u Cetinu utanaCili su knezovi i plemici hrvatski, kako ce medju se raz- 
dijeliti onih 800 konjanika, sto ce ih kralj uzdrzavati. Prema popisu Ferdinandovih poslanika imali 
bi dobiti: knez Ivan Karlovic 200 konjanika, Nikola Zrinski 80, Vuk Frankapan Brinjski 50, Krsto 
Frankapan Brinjski 50, Juraj Frankapan Slunjski 80, Stjepan Blagajski 50, Andrija biskup kninski 
i opat topuski 50; nadalje: Kobasic, Tumpic, Krizanic i Novakovic po 15. — Zimic, Budacki i Izacic 
po 5, — Bartol Draskovic, Pavao Patafic i Ajtic po 4, — Tomasic, Stjepan Otmic, Qregorije Ot- 
m\6, Farkasic, Mihajlo Skoblic i jos neki po 3, itd. — Suvise predlaZu poslanici kralju, koliku bi 
posadu morao metnuti u gradove Senjske kapitanije (Senj, Otocac i Starigrad) i Klis, zatim u kra- 
Ijevske gradove na Uni: u Bihac i Ripac. Za Klis predlazu najmanje 80 puSkara (Puchsenschiitzen), 
za Senj 60, za Bihae 50, RipaC 15, OtoCac 28, Starigrad 12. 



IZBORNI SABOR U CETINU. 67 

»n r u ji o. Njegovo posveceno veliCanstvo drzat ce na medji vojvodine Kraniske 
prcma Hrvatskoj primjereni (condecentem) broj vojnika«. 

» 1 r c e. Njegovo ce velicansivo dati gradove i tvrdinje u ovoj kraljevini (Hr- 
vatskoj) pregledatl, te ih svim potrebltim obskrbiti«. 

»C e t V r t o. Uvjeravamo iste staleze i redove, da ce njegovo posveceno kraljev- 
sko velicanstvo svekolike njihove privilegije, prava, sloboStine i zakone (decreta), kra- 
ljevini Hrvatskoj i njezinim prebivaocima i ziteljima od prijaSnjih prejasnih vladara ne- 
kad dane i podijeljene, zajedno s njihovim starim hvale vrijednim obicajima i navadama 
nepovrijedjeno uzdrzati, potvrditi i obdrzavati, niti ce za svoga zivota iste staleie i re- 
dove bez obrane ostaviti, nego te njih i slavnu tu kraljevinu uvijek, §to bolje bude mo- 
gu^e, braniti i stititi, kako dolikuje najvecemu i najboljemu vladaru*. 

Jos za vijecanja prije izbora smetali su mnogo stalezima i Ferdinandovim poslani- 
cima punomocnici kneza Bernardina Frankapana. Ti su prividno pristajali uz Ferdinanda, 
ali su u potaji radili protiv njega, samo da staleze od njega odvrate (vil seltzamen ver- 
giften red under si gestraet zu abwendung). Doslo i do sukoba izmedju njih i Ferdinan- 
dovih komisara, koji im ovako stadose spocitavati: »Njegovo velicanstvo nije nipo§to 
ovo ocekivalo od vasega gospodara, vec je prije mislilo, da ce on kao otac zajedno sa 
svojim sinom, primivsi toliko dobra od austrijsko kucc, poslove njegova velicanstva kod 
drugih promicati, a ne zaprijecivati«. Bernardino ;ih punomocnika nestade na to iz Cetina, 
ali zato osvanu dan po izboru (2. sijecnja) glasnik kncza i bana Krste, pozivajuci staleze, 
da se pridruze Ivanu Zapolji. Mamio ih ponovo, da dodju na ureCeni sabor u Dubravu; 
ako ne mogu doci, neka odrede dan, da ih knez pohodi, jer mu je s njima razpravljati o 
zamasnim stvarima, o kojima zavisi njihova cast i blagostanje. Ali stalezi odgovoriSe 
po savjetu komisara, da su vec izabrali kralja, pak da bez njegovog znanja i privole ne 
siniju ici na sabor izvan zemlje, ni kakav novi sastanak udesiti; ako Krsto zeli njima §ta 
kazati, neka to priobci njihovu kralju, jer se oni samo njemu pokoravaju. Stalezi iznijeSe 
i razloge, radi kojih su Ferdinanda izabrali. Krstin glasnik upozori na to staleze, kako su 
Krsto i oni odavna sluzili Nijemcima, pak da dobro znadu, sta su time postigli. Ovi opet 
odvratiSe: »Knez Krsto znade posve dobro, sto se je njemu u Ugarskoj dogodilo, kad su 
ga ono za bradu cupali« (so man in pei seinem part daselbst umbzogn hat). 

Bas poruke kneza i bana Krste doprinijele su, da su se stalezi hrvatski 3. sijeCnja 
obratili posebnom predstavkom na netom izabranoga kralja svoga Ferdinanda. Javljaju 
mu, kako su ga netom izabrali, i kako su mu postom (per postas) poslali spomcnicu o 
izboru i zakletvi vjernosti. Nadalje preporucaju Ferdinandu, da primi to slavno kraljev- 
stvo u svoju zastitu, kako se pristoji tako uglednu i modnu vladaru; knezove pak hrvatske 
da uzme za svoje prave i vjerne podanikc, te da ih §titi u to burno vrijeme i pru2i zgodnu 
pomoc protiv piijetnja vojvode Ivana Zapolje, Krste Frankapana i njihovih privrzenika. 
Narocito izticu, da se ne boje samoga Krste, kojemu bi se mogli oprijeti, ali njega po- 
made Zapolja, pa talto je silniji; oni 6c ipak progoniti Krsta radi njegove oCite ncharnosti 
prema prejasnoj kuci austrijskoj, od koje je tolika dobroCinstva primio. Zato i mole kralja, 
da im u roku od deset dana poSlje placu (stipendia) za konjanike i pje§ake kroz tri mje- 
seca, ier 6e samo tako modi kraljevinu i sebe obraniti. Neka nadalje obskrbi gradove i 
druga mjesta u kraljevini zgodnim posadama i drugim stvarima; a one gradove i tvrdinje. 
koje mu se nijesu jo§ predale, neka gleda Sto prije zauzeti (recuperari faciat). Da bi se 
pak u kraljevini mogla vrSiti pravda (ad regimen iusticie in hoc regno tenendum), za- 
molili su velemoinoga gospodina Nikolu Juri§i(Sa, savjetnika i vrhovnoga kapitana nje- 
gova, da on preuzme sudovanje uz Cetiri plemica. koje su njemu pridali. Tako bi Juri§id 
bio kao neki namjestnik (locumtenens) njegova veli(:5a:istva» pak stoga mole kralja, da tu 
njihovu odredbu primi, odobri i potvrdi. Napokon javljaju. da su htjcli poslati svoie sve- 
Cane poslanike, da mu se poklone i obavijeste o saborskim zakljuCclma, ali su na 2eliu 

5» 



68 FERDINAND i. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). 

• 

njegovih oratora privremeno od toga odustali, da ne bude prevelikoga troska. S molbom, 
da im kralj ne upise u zlo, sto su uporno trazili mjesecnu placu od tri dukata za 800 ko- 
njaiiika, uvjeravaju ga o svojoj odanosti, te mu zele, da jos dugo (ad Nestoreos annos) 
vlada i kraljuje, Ovoj predstavci prilozise Ferdinandovi oratori svoj obsezni, njemacki 
pisani izvjestaj o svom boravku i djelovanju u Cetinu, pak se onda 4. sijecnja stadose 
vracati prema Kranjskoj. Putem stavljahu im zasjede Krsto Frankapan i otac mu Ber- 
nardin, pace posjedose sa svojim konjanicima i 500 pjesaka sve znatnije klance i prevale, 
zeleci ih zarobiti. No oratori umakose ipak zasjedama, te stigose srecno u Ozalj, koji je 
tada pripadao Ferdinandovu privrzeniku, knezu Vuku Frankapanu Brinjskomu, Iz Ozlja 
predje prepost Oberstain s Nikolom Jurisicem u Kranjsku, te bijase vec 6. sijecnja u Me- 
tlici, odakle je kralja izvijestio o svojim putnim neprilikama i jos jednom preporucio zah- 
tjeve hrvatskih staleza. I Jurisic je trazio, da se nesto ucini protiv Krste Frankapana, 
»jer je sigurno, da ce knez Krsto, ako mu se napokon ne stane na put, jos mnogo gorjih 
stvari pociniti na sramotu, stetu i kvar njegova velicanstva«. (Dan es gewiss ist, wan 
man Qr. Cristofn der enden nit widerstand thuet, das es vil poser sahen, so euerer maje- 
stat zu schimpf, schadn und nachtail raichn mochte, handln und wurkn wirt).* 

Bas onoga dana — 6. sijecnja 1527. naime, — kad su se poslanici Ferdinandovi 
ovako tuzili na kneza i bana Krstu, sastao se je u varosi D u b r a v i (in oppido Dombro) 
sabor kraljevine Slavonije (in praesenti diaeta seu conventione universitatis domino- 
rum et nobilium regnicolarum huius regni Sclavoniae). Tu je bio knez ili grof Krsto Fran- 
kapan, koji se ponosito zove »knez Senja, Krka, i Modrusa prejasnoga principa gospo- 
dina Ivana bozjom miloscu kralja ugarskoga itd. vrhovni kapitan, kao i kraljevina Dalma- 
cije, Hrvatske i Slavonije ban, i zupanije Simezke i Pozezke itd. jednako vrhovni za- 
stitnik i protektor«; uza nj bio je slavonski banovac i krizevacki zupan Emerik Bradac od 
Ladomerca, zagrebacki biskup Simun od Erdeda, zatim jo§ drugi velikasi, plemici i za- 

* Rodoslovlje porodice Habsburg. 

1. Ferdinand I. 
(1527.-1564.) 

2. Maksimilijan (11.). Ferdinand Tirolski Karlo §tajerski, Kranjski 

(1564.- 12./X. 1576.). f 24./I. 1595. i Tirolski 

I supruga Filipina Welser f 10./ VI. 1590. 

Jl Andrija, Karlo 

3. Rudolf (II). Ernest 4. Matija (II). Maksimilijan Albrecht 
(1576-1608, 1 1612) f 1595. (1 608- 20./m. 1619,) f 1618. f 1621. 



5. Ferdinand II. Maksimilijan Ernest Leopold Tirolski Karlo 

(1619.— 15./II. 1637.) t 1616. f 1633. f 1624. 



6. Ferdinand III. Leopold Vilim Ferdinand Karlo Sigismund Franjo 
(1637.-1657.) t 1662. f 1662. f 1665. 

Ferdinand (IV.) Franjo 7. Leopold L Karlo 

t 1654. (1657.-1705.) 

1. supruga Margareta Terezija f 1763., kdi Filipa IK. 

od Spanije. 

2. supruga Klaudija Felicitas od Tirola. 

3. supruga Eleonora Magdalena od Pfalz-Neuburga. 

Marija Antonija (1) f 1692. sTlosip L (3) 9. Karlo HI. ili VI. (.3) 

Suprug Maksimilijan (1705-17./IV. 1711). (1711.— 1740.). 

Emanuel od Bavarske Marija Amalija " Maria Josipa 

Josip Ferdinand Karlo Albert Suprug Fridrik 

f 1699. izbornik Bavarski AugustllLizbor- 

f 1745. nik Saski i kralj 

Poljski. 



Leopold 


10. Marija Terezija 


Marija Ana 


Marija 


rodjen 13./IV 1716. 


rodj. 13. V. 1717. 


rodj. 14./IX. 


Amalija 


t 4,/XL 1716. 


(1740.-1780.) 


1718. 





IZBORNI SABOR U DUBRAVl. 



69 



stupnici Kradova. Kao poslanici (nuncii) i oratori kralja Ivana Zapolje bijahu doSli Ivan 
Banic (Banffy) od Doljne Lendave, zupan i jcospodar Virovitice i drujjih brojnih posjedo- 
vanja u Slavoniji. zatim plemid Mihajlo KeSeri. Poslanici Ivanovi donijeSe pred sabor 
poznati spis od jjod. 1505.. kojim bi§e izkljuCeni stranci s ugarskojca prilestolia, pak taj 
spis proCitaSe i hrvatskim jezikom protumaciSe (sermone vul^ari declarandiim). Na to pri- 
sutni stale;?! primi§e i izabraSe Ivana Zapolju za kralja. No kako Nikola JuriSid 22. sijeCnja 
javlja iz Crnomlja, ipak ie morao Krsto stalezima prise(5i i obedati. da 6c po najboljim si- 
lama svojima o torn nastojati, da dodie do mira i sporazuma izmedjii oba protukralja. 
Onda tek dozvoli§e mii stale^i zatrazene dace (An den vergangen lantajf, den er zu Do- 
braii . . . gehalten, hat er under andern der landschaft daselbst schweren muessen und 
zujjesajJTt. das er zwischen euer konigliche 
Maiestat und des wayuoda frid und aini?:- 
kait zu machen nach seinem hochsten ver- 
mu?:en darinnen zu bemuen. Darauf hat 
im die beruert landschaft ain steuer zu 
geben bewili?:t). Zanimliivo, da !e za^re- 
baCki biskup §imun od Rrdeda torn priffo- 
dom zatra?io prepis spisa od Rod. 1505. 
»za za^titu svoga prava* (juris sui ad 
cautelam); taf bi mu spis izdan tredi dan 
sabora (8. sijednja) i podkrjjepljen peCatom 
banovca Emerika Brada5a. 

Ovako }e hrvatsko kraljevstvo na 
osvitku Rod. 1527. bilo podijeljeno na dva 
velika tabora: kraljevina Slavonija imala 
Ie kralja Ivana Zaoolju, a kraljevina Hr- 
vatska kralja Ferdinanda. Tadanje stanjp 
zRodno se oRleda u pismu. §to sra }e 
8. sijednja OaSpar Pastor, odlidn! Rradjanin 
varo5i na brdu Oradcu tik Zas:reba, pisao 
svomu znancu u Mletcima: »Ovih dana 
sticrla je zapovijed od naSesra kralja (Ivan^ 
Zapolje), da Nijemci ni kojim naCinom ni 
putom ne mosru iz ovih krajeva izvoziti 
ma kakvu robu, i to pod najvede kazni: 
tako nije mosnide izva^ati volove za nri- 
nomod presvijetle sJenorije (mletadkoV 
Knez Krsto Je ovdje. te fe pro^le nedjelje 
(6. siiednja) bio obdr^^avan sabor ove eo- 
spode slavonske (de SchiavoniaV VeliCan- 

stvo kralj imenovao je njejra (kneza Krsta) banom Slavonije i Hrvatske i vrhovnim ka- 
nitpnom. te wu ie dao prioniti fvransku) i Sen] s njegovim pripadcuna: na ovom sa- 
boru bio je potvrdjen. Jo§ je njegovo veIi<^anstvo podijelilo .ijeinu neke svoje vla- 
stite kaStele. kao i neke od odmetnika krune; tim je (knez) postao tako velik. kako 
zaista ni jedan od njegovih nije bio; ako bude dobar za krSdanstvo. neka Ka Bor nz- 
dr^i u dobru i boljemu, ako bude protivno. neka Ka poniSti . . . Velieanstvo kralj dalo mu 
je nadalje novaca da unovadi 5000 konjanika; ved imade uza se do 2000 konjanika, a uno- 
vaCuje ih dnevice. Ne znam. kako Ce se sve te stvari svrSiti: ma koliko 
razabiram, biteeveHkrat(bellaKuerra) izmedju naScKa kralja 
i principa Ferdinanda. Jedna stranka stoji uz principa, a druRa uz kralja; Ro- 
spoda u Hrvatskoj, kao knez Ivan (Karlovie) od Krbave i sva druRa Rospoda u Hrvat- 




KRALJ IVAN ZAPOLJA. 
Po drvorezu iz djela »Mausoleum Potentissi- 
morum Regum* (NurnberR. 1663.). 



70 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

skoj podloina su principu, te su mu ovih dana prisegla vjernost, a princip dao im je 
placu (soldo) za neki broj konjanika, za koliko, nijesam jos doznao; all to je istina, da 
su se svi podvrgli principu izuzev kneza Krsta i njegovog otca. Bacan Stjepan i veliki 
Ferenac s mnogo plemica stoje svi uz principa, te su ovih dana s mnogo konjanika odpu- 
tovali put Beca, da prate principa na krunisanje u kraljevinu Cesku i Slezku , . . Sudim 
da cemo ovoga prolieca imati velik rat: s jedne strane s Nijemcima, a s druge s Tur- 
cima. Blazen onaj, koji ce se moci zakloniti na mirno mjesto (beato 
chi che si potra retirare a loco pacifico). Sudim jos, da se nas kralj ne ce moci odu- 
prijeti Nijemcima, ako ne pozove Turaka; tako bar narod govori. Boze sacuvaj kr- 
s c a n s t V o. Sta ce dalje slijediti, javit cu vama. Ali to je sigurno, da bez rata 
n e cemo p r o c i.« 

Medjutim rat ipak nije namah planuo, jer su se i Ferdinand i Ivan Zapolja zacali 
da borbu zapocnu. K tomu nijesu ni jedan ni drugi imali dosta novaca za ratovanje. Tako 
su oba protivnika tek skupljala sile za eventualnu borbu. Ferdinand posao je u Cesku, 
gdje bi 24. veljace 1527, u Pragu okrunjen za kralja, a zatim je jos neko vrijeme ostao u 
zemljama ceske krune, da u njima svoje vladanje utvrdi. No zato nije ni za jedan cas od- 
vracao oci s Ugarske i Hrvatske. Kad se je 20. veljace Zapoljin poslanik i senjski bi- 
skup Franjo Jozefic vracao kuci iz Italije i Mletaka, nije mogao poci u svoju stolicu u Senj. 
jer je ondjesnji kapitan Petar Kruzic bio posve odan Ferdinandu, nego se je izkrcao u 
Novom, gradu Bernardina Frankapana. Medjutim i tu malo da ga nije zarobio rijecki ka- 
pitan po nalogu svoga gospodara. Namah iza svoga dolazka u Novi obavijestio je Jo- 
zefic mletackoga duzda o svome putovanju, a suvise mu je javio kao novinu, da se je 
knez i ban Krsto nedavno ozcnio sa Katarinom Dragicevom, udovom iza Ladislava Ka- 
nizaja, zenom preodlicnom, mhdom i bogatom (la qual donna e nobilissima et ricca et 
zovene et honesta). Iz Novoga posao je Jozefic, uklanjajuci se oprezno zasjedama, u 
Ugarsku, te ga vec 10. ozujka nalazimo u Segezdu, odakle odgovara knezu Krstu na nje- 
govo pismo, pisano 3. ozujka u Sarvaru. Biskup pise knezu uz ino: »Znaj vasa milosti, 
da sam to slisal, i po listih prijatelj razumil v Rimi jos, a navlastito u Benetcih, da bi 
me volili Nimci uhititi nego basu bosanskoga«. 

Jozefic bijase kralju Ivanu donio iz Mletaka i Rima samo pustih obecanja; ali vec 
po tom moglo se je razabrati, da evropski vladari vise naginju Ivanu nego Ferdinandu, 
kojega su se zacali radi premoci brata mu Karla. Odlucno pristao je uz Zapolju francuzki 
kralj Franjo I., zakleti dusmanin kuce Habsburg. On je s mjesta poslao u Ugarsku zaseb- 
nog poslanika, po imenu Antuna Rincona, Spanjolca, koji se bijase Karlu iznevjerio. U 
pismu kralju Ivanu veli Franjo, da je izbor njegov srecan dogadjaj po krscanstvo; pobu- 
djuje ga, da uztrajno brani svoje pravo na prijestolje, obecaje mu krjepku podporu svoju, 
englezku, papinsku i mletacku, te mu napokon nudi francuzku kneginju za zenu. U dalj- 
nim pismima na palatina Batora, bana Bacana i sav narod ugarski odvrada ih od Ferdi- 
nanda i opominje ih, da budu vjerni i odani kralju Ivanu. Rijeci svoje potvrdio je fran- 
cuzki kralj i cinom, saljuci svaki mjesec kralju Ivanu po 30.000 talira podpore. 

Odlazkom Ferdinandovim u Cesku, a jos vise podporom stranih vlasti postajase 
stanje Ivana Zapolje u Ugarskoj dnevice sve povoljnije. U njegovoj vlasti bila je gotovo 
citava zemlja izuzev tek krajeve uz austrijsku granicu s gradovima Pozunom, Starigra- 
dom i Sopronom; pace i neki Ferdinandovi privrzenici stall su kolebati, ne bi li mu se 
pridruzili. Tako se iznevjeri Ferdinandu srijemski biskup i kancelar Stjepan Brodaric, 
zatim vranski prior Ivan Tah. Napokon zaprijetio je i ban Franjo Bacani, da ce se odmet- 
nuti od Ferdinanda. Vec u sijecnju 1527. javljao ie Nikola Jurisic, da se Bacani kani iz- 
miriti s Krstom Frankapanom, pak da ce onda zajedno na Stajersku navaliti; u prvoj po- 
lovici veljace javljala je opet kraljica Marija svome bratu, da Bacani ne moze dulje ostati 
u njegovoj sluzbi, jer nema cime placati svoje vojnike. Malo zatim stigao je sam Bacan u 



BAN FRANJO BACANI. 



71 



Pofun, te je ondje 16. veljacJe s kraljicom Marijom i sa savjetnicima kralja Ferdinanda uta- 
naCio formalan ugovor, u kojemu je oznaciio uvjete, pod kojima bi i dalje ostao u slu2bi 
Ferdinandovoj. Ferdinand ie na to pismom iz Praga 9. o^ujka Franju Ba(^ana ponovno 
imenovao banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te zapovjedio staleiima Hr- 
vatske i Slavonije, da ga »ponovo za bana priznaju, duinu mu Cast i Stovanje izkazuju, te 
se njegovu sudu i vlasti pokoravaiu« (ut deinceps eundem Franciscum pro bano indubi- 
tato agnoscatis et ea qua decet reuerentia et honore prosequamini ipsiusque iudiciis et 
iurisdictioni paretis et obtemperetis). No budud da se ostali uvjeti nedavno sklopljenoga 
ugovora, narocito §to se tide novaca, nijesu izpunili, izjavio je Franjo Badani oko 
12. o^ujka u Pozunu odiudno, da se mora, ako ga smjesta ne izplate, kako je utanaCeno, 
io§ danas s Ferdinandom oprostiti, da uzmogne ved sutradan k Zapoiji pod. Kra- 




RUSEVINA QRADA CETINA, 
pod kojim je stajala varo§ Cetin sa samostanom Franjevaca. 



r 



IJica se je Marija te prijetnje tako prepala, da je od poiunskih gradjana uzajmila 500() du- 
kata, i tako bana bar za neko vrijeme namirila. 

Ban je Franjo Badani jamaCno samo zato tako odIuCno postupao, jer se je u to sa- 
birao ugarski sabor, §to ga bijaSe jo§ 6. veljaee kralj Ivan Zapoija sazvao u Budim za 
17. o2ujka 1527.. da se ukloni prijeteda pogibao kraljevstvu, bududi da ima preinnogih 
koji »pod izlikom zaStite i obrane kraljevstva rade o pogibiji i zatoru ovoga naroda i je- 
zika ugarskoga*. Kako je i ban i knez Krsto svima silama tegnuo, da iz Slavonije dodje 
na taj sabor §to vi§e velikaSa i plemida (u pismu iz Sarvara od 3. o2iijka poziva i biskupa 
JoJefida »k stanku, ki 6e biti drugii nedilju korizme«), i kako je zaista mnogo biv§ih pri- 
vr?xnika Ferdinandovih u Ugarskoj i Slavoniji prelazilo na stranu Zapoljinu: posvc ie ra- 
zumljivo, da se je i ban Franjo Badani htjeo osigurati, ako uztraje uz Habsburga. 



72 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

Zap«ljom ureceni sabor sakupio se je u Budimu u odredjeno vrijeme. Palatina Ba- 
tora, bana Bacana, biskupa Salahaza i pokladnika Thurza nije bilo; ali zato je bila zastu- 
pana gotovo citava ostala Ugarska. Naslo se je na okupii devet biskupa (medju njima je- 
garski i zagrebacki Simun od Erdeda, srijemski Stjepan Brodaric i senjski Franjo Jozefic), 
zatim tri preposta (budimski Ivan Statileo), osam drzavnih i dvorskih dostojanstvenika, 
trinaest baruna, osam zupana, napokon po dva zastupnika plemstva iz gotovo sviju zu- 
panija. Od slavonskih dostojanstvenika i velikasa bio je ban i knez Krsto Frankapan, vran- 
ski prior Ivan Tah, zatim Petar Erdedi, viroviticki zupan Ivan Banic (Banffy), pozezki zu- 
pan Ivan Dezevic (Desewffy); nunciji i oratori kraljevine Slavonije bili su Mihajlo Ke- 
Serev, Ladislav Ratkaj, Caspar Kecer, Ivan Turoc i Matija Brodaric, — u ime pozezke 
zupanije dosli su Ivan Lewkws i Andrija Dresneky, u ime viroviticke Ivan Fanchy i Ivan 
Fekethe, a za vukovsku Mihajlo Wolkowyth i Petar Rachyth. Sabor je u kratko vrijeme 
stvorio 45 zakljucaka, izmedju kojih su najzamasnija dva: jednim bise privrzenici Ferdi- 
nandovi proglaseni izdajicama i liseni svojih imanja; drugim bi kralju za obranu zemlje 
'dozvoljen deseti dio od gotova novca, zlata, srebra i stoke svih podanika, plemica i neple- 
mica. I Ferdinand bijase 7. ozujka 1527. iz Praga poslao pismo, u kojem je staleze pozvao, 
da se pokore njemu kao svome zakonitome kralju, i da se dulje ne dadu zavadjati od 
vojvode Ivana. Ali stalezi odgovorise mu 24. ozujka ostrom poslanicom, u kojoj uz drugo 
izjavise, da kraljevstvo ugarsko nikada nije bilo ni miraz a ni tributarno (dotalitium, 
vel tributarium, venaleque), nego slobodno i prosto od vlasti ma kojega stranoga vladara 
(sed liberum et a cuiuslibet externi principis iurisdictione exceptum); pak stoga nije ni- 
jedan ma ni krunjeni vladar mogao preuzeti kakve obveze u pogledu nasljedstva. Oni su 
svi slozno ustanovili, da ne ce nikada strana vladara uzeti za kralja; stoga ga opominju 
i mole, neka se u buduce vise ne zove kraljem ugarskim, niti njih svojim podanicima, i 
neka se vise ne mijesa u poslove toga kraljevstva. 

Dok je Ferdinand u Ceskoj i Slezkoj svoju vlast utvrdjivao, a Ivan Zapolja privr- 
zenike svoje u Ugarskoj i Slavoniji okupljao, dotle je nesrecna kraljevina Hrvatska opet 
■ krvarila. Ferdinand bijase svoja obecanja, zadata u Cetinu, slabo ili nikako izpunio, a to- 
boznjega bana Bacana nije bilo ni blizu. Vrhovni kapitan Nikola Jurisic, kojega su Hr- 
jvati od miloste zvali Mikulica, radio je zajedno sa senjskim kanitanom Petrom Kruzicem 
:i s hrvatskim knezovima za obranu zemlje, sto je samo mogao; ali ni on nije imao do- 
voljno vojske, zaire ni novaca. Dok je Ivan Karlovic stajao na strazi uz Unu kod grada 
Krupe, stao je bosanski pasa Usrefbeg sa drugim sandzacima provaljlvati u njegovu dje- 
dovinu, u Krbavu i Liku, da ju i onako vec opustosenu do kraja pohara i osvoji. Vec 
19. veljace 1527. javlja Petar Kruzic iz Senja rijeckomu kapitanu Ivanu Apfaltereru, kako 
je velika turska vojska stigla u Qacku, pak da ondale robi sve do grada Kastva. Namah 
zatim, 24. veljace, javlja stari Bernardin kapitanu svoga sina Krste u Podgradu (Castel- 
nuovo) u Istri, kako je turska konjica sa tri pase posla preko Like, pak harala na jednoj 
strani do Metlike i Novigrada, a s druge do Modrusa. Sama kraljica Marija u pismu od 
28. ozujka iz Pozuna na bana Bacana zali nevolju Hrvatske, koja ju je snasla s turske 
provale (de Turcorum in Croatiam irruptione et depraedatione istic facta). Cini se, da je 
povodom te turske provale sam ban Bacan teda negda dosao u Hrvatsku, te se negdje 
oko Udbine s Turcima ogledao. U isto vrijeme, kada su jedne cete turske haracile preko 
Krbave, Like, Qacke i Modrusa sve do Istre i Kranjske, dolazile su druge cete u predjele 
juzno od Velebita izmedju Knina i Zadra. Tu je jos stajao jedini veci grad O b r o v a r, 
na uscu rijeke Zrmanje, a u susjedstvu mletackoga Novisrrada i Posedarja. Prinadao i° 
Obrovac knezu Ivanu Karlovicu kao ostatak njegovos- silnog nosjeda u onom kraju, a 
zapovijedao je u njemu kao kastelan knez J u r k o ili Juraj Posedarskl, daiji rod 
kneza Ivana Krbavskoga. Jo§ u oci boja na Mubackom nolju odrekao se je knez Jurko 
kastelanije, jer je zdvajao, da bi grad mogao dulie odr^ati. Ali n^ nismenu molbu Ivana 
Karlovica od 12. kolovoza ostao je knez Jurko i dalje u gradu. Medjutim ve6 26. veljace 



PAD OBROVCA LIKE I KRBAVE. 73 

1527. iavljaju zadarski knez Vetor Barbadigo i kapitan Zakarija Valaresso u Mletke, da 
je 500 turskih konjanika doSlo pred Obrovac, u kojemu je tada bilo tek 25 pravih vojnika. 
Mjesec dana poslije, 26. o2ujka, io§ su dva turska sandzaka doSIa pred kaSteo; stoga je 
kaStelan Juraj poslao preko Zadra u Senj svoga sinovca, da tra2i pomoc. Na (5elu turskih 
Seta, kojih je bilo oko 2000, stajao je Sibenski poturica Muratbeg, osobiti Ijubimac bosan- 
skoga pa§e Usrefbega. U turskoj vojsci bio je takodjer neki krScanski odmetnik, po imenu 
Damjan KlokoCic, koji je ved vi§e puta pomogao Turcima, da prevarom uzmu kr§6anska 
mjesta. Cini se, da je i taj put main posadu u gradu, kojoj ne bija§e ni odkuda pomodi, na- 
govorio, da se predade. Knez Juraj Posedarski govorio je vojnicima (drobantima): »Ju- 
naci, braco, arvimo se! Bra(io, prija mi glavu usicite, nego se daste begom«. AH oni od- 
vrgo§e svoje »puk§e« i rekoSe: »Brani se, ako oce§; mi cemo se predati«. Dne 30. o^ujka 
stado§e Turci iz topa pucati na grad, ali vec nakon 13 ili 14 hitaca predade se posada. 
Jurko Posedarski bi zarobljen i odveden na robiju; cini se, da nije bio ni§ta kriv, premda 
su ga poslije bijedili. da je izdao grad za veliku svotu novaca, tako da se je io§ u srpnju 
vodila protiv njega iztraga. Ferdinand bio je poradi gubitka Obrovca duboko potresen; 
dne 27. travnja 1527. poziva iz Jagerndorfa svu hrvatsku gospodu i plemide, da svoje gra- 
dove ili utvrde ili njemu predadu. Medjutim malo dana iza pada Obrovca osvojiSe Turci 
posljednje gradove u Krbavi, medju njima iUdbinu, Komic i Mrsinj, koje su s mjesta 
poceli utvrdjivati, da ih njih udaraju na ostatke hrvatske kraljevine. Vec 29. svibnja jadi- 
kuje knez Krsto Frankapan: »Ono 5a smo imili u Hrvatih, to nam li savsema Turci razro- 
bi§e, pokli je Udvina vzeta; do danaska ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu robili*. 
Pad Obrovca i Udbine nemilo se je dojmio hrvatskih knezova i plemida. Duboko po- 
treseni sastadoSe se 28. traynja u C e t i n u na sabor. Bijahu tu biskup i opat Andrija Tu- 
Skanid, Ivan Torkvat Karlovi($, knez Nikola Zrinski, knez Krsto i Vuk Frankapani Brinjski, 
Juraj knez Franpakan Sluniski i Cetinski, knez Stjepan Blagajski, — i uz njih brojno malo 
plemstvo (universitas nobilium regni Croatiae). Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u 
predstavci, koju su upravili na kralja Ferdinanda, i koju su oratori saborski Bernardin 
Tomoid i Mihajlo Skoblic imali kralju odnijeti. Hrvatski stalezi spotidu Ferdinandu. da su 
ih od onoga dasa, kad su njega izabrali za kralja, ostavili svi dotadanji prijateiji i poma- 
gadi; paCe i Slavonija, koja je kroz stoljeda podnosila dobro i zlo s njima, sada se je od 
njih odvrgla. Hrvatska je odiieljena od svakoga saobracaja s ostalim svijetom ; s mora 
joj brane dovoz MIetci, a sp Save slavonski privrzenici Zapoljini. Silan glad zavladao 
je u zemlji, a narod umire od g'^di. Mnogi podanici hrvatskih knezova bjej^e u toj nevoiji u 
susjednu Bosnu, te se je bojati. da de velik dio naroda ostaviti i vjeru krSdansku, samo 
da spase 2ivu glavu. Novi kralj Ferdinand slabo mari za Hrvatsku; on ne drii zadatih 
obedanja svojih prigodom izbora, da de Hrvatsku sjediniti sa svojim na- 
sljednlm zemljama (nos coagregare erga alia regna sua hereditaria), saduvati ju 
u sloboStinama i privileeifama, uzdrJ^avati u njoj tisudu konjanika i dvije sto pjeSaka (koji 
«so 7.0V' HiT'-foio'^i^. tp 'h~'tr^(^no r»b(«afi. grradove na krajini obskrbiti »pu§kama« i hra- 
nom. Nekad su kraljevi troSili u ime i^ brane Hrvatske jedino za topnike i za bana 
60.000 forinti. Hrvatska je gotovo sva opustoSena do Kranjske. Turci se sprcmaju na 
novu navalu, a gradovi uz Unu, koji su branik Hrvatske, nemaju ni vojnika ni drugo za 
obranu. Pade i kljud Hrvatskoj. grad Bihad, u kojem je uvijek bilo po sto konjanika i sto 
puSkara, imade sada samo pet momaka. Ban Badani, koji bi morao biti zamjenik kraljev, 
i ujedno vrhovni vojvoda i sudac kraljevine, ne boravi nikad u zemlji, ved ostaje na 
svojim posjedima u Ugarskoj. Hrvati su se ved vi§e puta poradi svega toga Uif.Wl vrhov- 
nomu kapitanu Nikoli JuriSidn, koji je kralja izvjeSdivao o svemu, ali zahman. Napokon 
zahtijevaju i mole, da kralj ipak jednom svojim pismom potvrdi ona obedanja, koja bijahu 
prepo^^t Pavao Oberstain i drugovi u njegovo ime na izbornom saboru u Cctinu zadali. 
Uza sve te tu?.bc i tegobe odi.^e predstavka mjestimice i mu^.cvnim ponosom, kao ondje, 
gdje staleJi kralju poruCuju: »Neka znade va§e vclidanstvo. kako se ne mo2e nadi, da b! i 



74 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

koji gospodin » pomocu sile Hrvatskom obladao. Jer po smrti nasega posljednjega kralja, 
srecne uspomene Zvonimira, slobodne sevolje pridruzismo svetoj kruni kraljevstva 
Ungarije, a poslije toga sada vasemu velicanstvu. (Nouerit maiestas vestra, quod inve- 
niri non potest, et nullus dominus potencia mediante Croaciam occupasset. Nisi post disces- 
sum regis nostri ultimi Zvonymer dicti, felicis recordacionis, libero arbitrio se coadiunxi- 
mus circa sacram coronam regni Hungariae, et post hoc nunc erga maiestatem vestram). 

Na tu odlucnu predstavku kao i na ustmena izlaganja hrvatskih poslanika odgovorio 
je kralj Ferdinand porukom od petnaest tocaka, kojom je nastojao udobrovoljiti i ohra- 
briti ojadjene staleze. On obecaje, da ce privilegija, slobode i prava kraljevlne Hrvatske 
netaknuta i cvrsto cuvati i postivati, on ce ih po svima silama pomagati hranom i bojnom 
zairom, on ce preuzeta placanja tocno izpunjati. Buduci da nijesu s banom Bacanom za- 
dovoljni, poziva ih, da imenuju nekohko sposobnih i dostojnih lica, izmedju kojih ce no- 
voga bana imenovati. Jednako ih poziva, neka mu oznace vise zgodnih Hca, izmedju kojih 
ce cetvoricu izabrati, da zajedno s vrhovnim kapitanom vrse pravdu u zemlji do daljne 
odredbe njegove. Recenomu Jurisicu zapovjedio je jos, da nastoji pronaci nacin, kojim 
bi grad i varos Bihac dosH u kraljevsku vlast, pak da ih onda tako utvrdi, da budu zastita 
i branik kraljevine i domovine. Nadalje ce Jurlsic i gradove na krajini pregledati i prema 
potrebi utvrditi; jednako ce vrhovni kapitan vazda biti na oprezu sa svojim konjanicima 
i topnictvom, da priskoci u pomoc, ako bi tko silovito u zemlju provalio. Neka se stalezi 
ne boje, da bi se s vojvodom Ivanom pogodio; on toga ne bi htjeo uciniti, ako mu ne 
ustupi kraljevinu Ugarsku. Poslat ce takodjer posebno izaslanstvo, da razvidi stanje u Hr- 
vatskoj; Petra Keglevica, kojega su preporucili, vec je primio. Samo dvije zelje ne moze 
im za sada izpuniti; on ne moze drzati u zemlji 1000 konjanika i 200 martolosa za obranu 
njezinu, jer se sprema za rat u Ugarskoj protiv odmetnika (contra rebelles); jednako ne 
moze udovolji^^i njihovu predlogu glede unije izmedju austrijskih zemalja i Hrvatske (con- 
cernentem unionem patriarum austriacarum et Croatie) poradi ogromnoga tereta posala, 
koji su ga zaokupiH. Ali i o tome odlucit ce u zgodno vrijeme (congruo tempore). 

Prema svim izlozenim prihkama bilo ie stanje u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj u 
prvoj trecini 1527. za Ferdinanda dosta nepovoljno, to vise, sto se je u polovici svibnja 
jos i ban Franjo Bacani svoje casti odrekao, jer mu nije mogao izpunjavati zadatih ob- 
veza. Da se je tada Ivan Zapolja svom snagom latio oruzja, kako ga je knez i ban Krsto 
Frankapan neprestano sahjetao, bio bi u tinji cas malu cetu ocitih privrzenika Ferdinan- 
dovih pokorio ili bar prinudio, da bjeze iz zemlje. A!i u Zapolje nije u osudni cas bilo po- 
trebite energije, vec se je stao sa svojim protlvnikom pogadjati. Obratio se je na poljskoga 
kralja Sigismunda 1. Jagelovica, svoga surjaka (po sestri svojoj Barbari), da bi pokusao 
nagodu s protukraljem Ferdinandom. Na predion: poljskoga kancelara SzydJowieczkoga 
utanaceno bi primirje izmedju oba takmaca; to je primirje potvrdio Zapolja 14. travnja, a 
Ferdinand jo§ 26. ozujka. Tek 1. lipnja sastat ce se punomocnici obiju stranaka u O 1 o- 
mucu na dogovor, pak ce tu pod predsjedanjem poljskih poslanika (Szydtowieczkoga i 
druga mu) kroz petnaest dana razpravljati o nagodi. Za citavo to vrijeme, dakle do 
15. Hpnja, obvezuje se Zapolja, da ne ce dirati ni u Ferdinanda ni u njegove privrzenike. 
Na zboru u Olomucu zastupat ce Ferdinanda Aleksije Thurzo, austrijski kancelar Leo- 
nard Harrach, vratislavski biskup Jakov, vijecnik Adler i dr. Beato Widmann; a Zapolju 
kolocki nadbiskup Franjo Frankapan, kancelar Stjepan Verbeci, viroviticki zupan Ivan 
Banic (Banffy), napokon preposti: Andrija ostrogonski i Ivan Statileo budimski. 

Utanaceno primirje i pogadjanje u Olomucu bilo je samo u prilog Ferdinandu, jer 
se je mogao dovoljno pripraviti za osudnu borbu. Dok je Ivan Zapolja plandovao, Ferdi- 
nand je sa sestrom Marijom, i sa svojim ugarskim i austrijskim savjetnicima sve moguce 
cinio, da skupi novaca i vojnika za rat. Mimo to gledalo se na svaki nacin, da se sto vise 
Zapoljinih privrzenika predobije za Ferdinanda, osobito u Slavoniji, gdje dosad austrijske 
Stranke nije nj bilo. Uz Petra Keglevica, kojega bijahu vec hrvatski stalezi prepo- 



BAN KRSTO FRANKAPAN. 75 

rucili, primio je Ferdinand u svoju sluzbu takodjer srbskoga despota Stjepana Beri- 
slavica; u isto vrijeme ili poslije prcdobio je Ljudevita Pekrija (Pakrackoga) 
od Fetrovine, gospodara gradova Rasinje i QiiScerovca, kao i brata mu N i k o I u, nadalje 
Ivana Kastelanovica od Svetoga Duha (Castellanfy de Zenthlelek), Ivana, Krstii 
i Franju od picmena 2 e m p ^ e (Zempche =. Svetaikije), Ivana Alapica ili Hlapt^ca 
i druge. Stranka Ferdinandova osjecala se je naskoro vec tako jaka, da su Ljudevit 
(Lau§) Pekri, KaStelanovic i braca Zempce sa 400 konjanika doSli 23. svibnja 1527. u Kri- 
zevcc na sabor, sto ga bijaSe Krsto Frankapan ondje sabrao, te stali njemu prijetiti, Tek 
kad je Krstu stiglo u pomoc uz onih 200 konjanika, koje je uza se imao, jo§ daljih 130(1 
momaka, uzmako§e Pekri i drugovi uz prosvjed, te se je mogao sabor nastaviti. Medjutim 




/V ■ - " y ■ i ■''- 

ncfhthmnak nitvu ymnlU mt n,vmd}ilh nkn/ulij-iut at a arm ffsfty O^'cm cxKcifm, -nttottitir m yauM ^mu 
nmisHuuiAnih^'.t.Mciiim Siufrnioi^c ncfhicjKtanpldtiieie ncitfehmh^m mtjuhrt S::* ' ^fnfh .xi etOM ' 




PISMO KRALJA FERDINANDA I. OD 21. SVIBNJA 1527., POSLANO IVANU KASTELANOVICU (2 . 

Na pismu podpisau se je Ferdinand sam svojom rukom. Izvornik pisma u arhivu jugoslavenske aka- 

demije u Zagrebu. 



kad se je nakon svrSena sabora knez Krsto svratio sa svojim Cetama u Velikii, dodje 
k njemu bivSi njegov dvorjanik Jerolim (JuriSic) Zadranin, a od nedavna privr?.enik Fer- 
dinandov, pak stade i njega odvraciati od Zapoljc. Sam Krsto piSe o tom u pismu biskupu 
Jo?.eficu 14. lipnja ovako: »Bil je pisal Jerolim knezi milosti naSemu otcu i gospodinu 

jedan takajSe list da bi na to stal knez, da bih ja postal sluga kraija 

Ceskoga; i ako ne budu kraija Ceskoga sluga, da je to kraija Ceskoga odlu»ienjc i vsega 
njegova tanaCa, da imaju rat po(ieti nad nami trimi vojskami; jedna da gre na (o)vo 
imenje, ko imamo u Hervatih tere u Vinodolu, Ca je vse z Nimci na meji; ova druga voj- 
ska, da gre na (o)ne grade moje 2ene, ke imam na Ugrih, ki su takoje na meji nim§koj; a 
s tretu vojsku da ote pojti uprav kadi nas sliSe. I na to se je klel i rotil, da Je tako odiu- 



76 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

ceno, i da su fe jure ganule pukse z Beca, z Novoga mesta i z Praga, sto velikih pukas. 
I obrh svih tih pisam i rot, ke je nasemu otcu i gospodinu ucinil, ni se otel zadovoljiti; 
juceraka (13, llpnja) je bil k nam ovdi prisal, ponavljajuci sve te rici i zalagajuci svoju 
glavu na to, da je sve to isto, da na me gredu najprvo. Mi smo mu pako odgovorili: da 
mu zahvaljamo, da nam se sluzbu kaze, kuliku on oce; mi to znamo, kada bi nam bil 
tuliku sluzbu rad kuliko se obisce, bil bi pri nas ostal; da zac se je zbojal tih vojask, za 
ke pripovida tr je proscenje vzel? Kavojskakadakuli pride pred li kuli 
grad, ki mi derzimo, ote poznati, dasu dobriljudiugradih, idaion 
dite ni ciji su gradi; i to stanovito znaj, da moj gospodin kralj ugarski ni toga obi- 
caja, da bi svoje sluge ostavil u koj nevolji, u ku bi zainj pali ... I ide dosti zle volje re- 
ceni Jeronim od nas . . .« 

U recenom pismu javljao je Krsto svomu prijatelju Jozeficu jos i ovo: »Mir za ki 
se ote V O 1 o m u c i truditi, povida Jerolim, da Nimci nete nistare zaklopiti, 
nego da na prehinu t o c i n e«. I pravo je Krsto javljao: dogovaranja u Olomucu 
svrsila su se bez ikakva uspjeha, Ferdinand bijase u to skupio dovoljno vojske i novaca 
za rat. Brat mu je Karlo poslao 100,000 dukata u mjenicama, ceski stalezi i sabori na- 
sljednih zemalja dozvolili mu subsidija, a k tomu je uzajmio novaca od novcara Fuggera 
i grada Vratislave. S tim je sredstvima opremio malu, ali vrstnu vojsku. Poslali mu jos 
pomocnih ceta vojvoda saski Juraj i vojvoda Erich od Braunschweiga. Tako je skupio 
u sve 8000 pjesaka i 3000 izabranih konjanika. Vrhovnim vojvodom imenovao'je brani- 
borskoga markgrofa Kazimira, a podvojvodama Nikolu Salma, Ivana Kocijana, Leissera 
i druge. Ta ce vojska poci niz Dunav ravno u Ugarsku sve do Budima. U isto vrijeme 
treba i u Slavoniji odmetnika Krstu Frankapana pokoriti. Ta bi zadaca namijenjena u 
prvom redu Franji Bacanu, koji bi od palatina i ostalih savjetnika kraljevih zamoljen, da 
ne razglasi svoje ostavke, vec da se opet primi banije; njemu ce pomagati hrvatski kne- 
zovi, na celu im knez Ivan Karlovic, zatim velikasi i kapitani juzne Stajerske i Kranjske. 
Franjo se Bacan pismom od 6. srpnja iz Race izvinjavao, da se nije odrekao banske casti, 
sto bi se kratio sluziti Ferdinanda i drzavu, vec od skrajnjega siromastva (sed paupertas 
id nos coegit facere). Ta tako je ubog, da svega imade samo sestnaest forinti (quod in tanta 
paupertate sum, ut vix 16 flor. sum possessor). »Vasa gospodstva javise nam, da ne bi 
nasu ostavku razglasili, Ali sto je treba razglasiti, kad svaki covjek znade, da ne mogu 
u toj sluzbi dulje ostati radi najvece potrebe i siromastva svoga«. I knez Ivan Karlovic 
pise kralju Ferdinandu 11. srpnja iz grada Krupe, da je razumio zapovijed njegovu, po 
Nikoli Jurisicu i Ivanu Puchleru dostavljenu ; da nije zeljan prolijevati krscanske krvi, ali 
da je sa svojim sluzbenlcima gotov poglnuti za njega. Ako ga dakle kralj zeli maknuti 
iz ovoga kraljevstva (a regno isto movere et allienare), neka mu osigura placu za 300 ko- 
njanika i podjedno mu posadom obskrbi grad Krupu, »jer ili idem u one krajeve ill osta- 
nem ovdje, bojim se, da cu ga bez pripomoci vasega velicanstva izgubiti. Ako ga, sto 
Bog odvrati, Turci zaposjednu, opustit ce citava kraljevina Hrvatska i Kranjska«. Na tu 
jadikovku dopustio je doduse Ferdinand pismom iz Beca od 19, srpnja Ivanu Karlovicu, 
»da za sada kod ku6e ostane i za obranu kraljevina udesava i cini, sto se njegovoj vjer- 
nosti i odanosti prema njemu pristoii«; ali nesto poslije ipak Ivan Karlovic polazi s Fra- 
njom Bacanom, koji se je opet prihvatio banije, u sjeverne strane prema Kupi i Savi, da 
bije boj s Krstom Frankapanom. U isto vrijeme nekako imenovan bi Karlovic banom uz 
Franju Bacana; vec 9. kolovoza 1527. izdqje Ivan Karlovic kao ban u Novigradu povelju 
turopoljskim plemidma Tomi i Qregoriju Pogledicu od Kurilovca. 

Medjutim bijase kralj Ferdinand jos 29. lipnja izdao proglas na Ugre, kojim je Ivana 
Zapolju proglasio usurpatorom, a u polovici srpnja poslao je glasnika u Budim, koji je Za- 
polji navijestio rat. One 30. srpnja dosao je Ferdinand sam s pratnjom od 600 lica na 
granicu austrijsko-ugarsku ; tu su ga 31. srpnja docekali njegovi ugarski privrzenici, na 



I 



BAN IVAN KARLOVIC. 77 

celu im palatin Stiepan Bator, pred kojima ie polo2io zakletvu» da 6e vazda poStivati za- 
kone i slobode ugarskoga kraljevstva, a narodto zlatnu bullu Andrije II. Na to udje s voi- 
skom svojom uz desnu obalu Dunava u Ugarsku. Gradovi i tvrdinje u torn kraju, kao 
Ojur, Totis (Tata), Ostrogon i Visegrad predale su se njemu redom ili s mjesta Hi nakon 
kratka odpora, tako da ie vec 20. kolovoza mogao unici u Budim, iz kojega bijaSe Ivan 
Zapolja jo§ na Veliku Gospu izaSao i zaklonio se u liatvan. 

Bas onoga dana, kad je Ferdinand provalio u Ugarsku, — naime 31. srpnia — bo- 
ravio ie knez i ban Krsto Frankapan sa svoiim Cetama »u Ivanicih«. Krali Ivan Zapolja, 
koji mu gotovo niie vierovao, kad mu ie po Jozeficu Siliao poruke, kako se »Nimci kruto 
spravliaiu«, bio ie sasvim prenerazen, te ie sada saliietao Krstu, da §to brie skupi sla- 
vonske cete, pak da mu pohita u pomoc. Ali Krsto nije mogao niegovoi ielii ugoditi 
s viSe razloga, koie ie iznio u svome pismu biskupu Jozeficu. Tu pi§e uz ino: »Krali hoce, 
da ia gori grem i ov vas orsag; ia cu gori poiti, kako mi pride ta miloSnak, kako sam 
sobu ovo spravljam i rusag, ako budu mogal koga spraviti. I ovo ie iure iedan misec, da 
ih spraviiam, spovidaiuci pod vicnu nemilost, tere nis' mogal nikogare spraviti. Ovo ie 
danaska osmi dan, da sam z Velike tr da sam u tabori samo svoiimi liudi; ni nigdo ioSCer 
prisal, ca bi iedan, mimo vceraka pridose 50 liudi gospona Hampova, i Kere^ini Paval 
s niimi. To su vsi Serezi slovinski, ke sam skupiti mogal u iednom misecu. Nete se kupiti, 
dokle iim nigdor ne paci, ni ie voiske nepriiateljske v orsagi; ako pride gdoie, taki se hoce 
kupiti, navlastito, kada ia tamo poidem, k tomu i rusaga onuliko, koliko se bude ga otelo 
skupiti. Ovo ie knez Ivan (Karlovic) v Lukavci (u Turopolju), tr razCinia one uboge ple- 
menite liudi, otiiuci ie poda se podbiti i sebri je uciniti. K tomu ie porucil ka vsim pleme- 
nitim liudem, ki su meju Kupi tr Savu, da se Ferdinandu predadu; ako li ne, da ie hoce 
visati i glave iim sici, kako smo vam i prvo pisali. Ki sada to tail na§emu poslu receni 
knez Ivan koliko za (o)ne plemenite liudi meju Kupu tr Save; ali ne ce poiti z LukavCan, 
nego ie tare i razcinia. Hotih i na ni poiti i ne dase mi Slovinci. Ki knez Ivan, kako sli§i, 
da sam ia k(a) kraliu sal, tako hoce zauieti Zagreb, za voliu moci mirniie spati u Rakovci; 
s toga Zagreba hoce moci vas orsag robiti, zderkuju6i z niega ob no6 i ob dan; takaise 
z Varazdina, ter hoce imati u niih rukah vse brode na Savi, tako da ne ce moci nistare 
shaiati iz Vlaske zemlie (Italije) u (o)v orsag; i videci, da jim nigdove orsaga ne brani, 
tr hoce i ostanak zauieti. Ako tako ne bude, tako recite, da ie knez KriStofor slagal ne- 
podobno. Kada bi krali poslal pinezi, tako bih ja Ijudi imil, tr bih ka- 
Stigal, ki se ne htie spraviti, tr bi ie vse tudie spravil. Jurve spravilsi 
ostavili bi se, ca bi orsaga branilo, i vzel bih sobu ca ie vridno, tr bi tamo i ovamo 
bilo sluzeno kralievi svitlosti. Aovakoho<5e biti ve6e zla, nego ga nigdore 
V e rui e«. 

Uza svu zlovoliu, koja se ocituie u tom pismu, knez ie Krsto svom snagom radio, 
da §to prije pohita svomu kraliu u pomoc. Buduci da su clavonski stale2i svedier io§ ote- 
zali, da sa svoiim Cetama dodju u niegov tabor, ureCe on sabor u Kriievce za 25. kolo- 
voza, na koii bi svi velikaSi i plemici sa svoiim podanicima oruzani morali doci. Mcdiutim 
priie nego se ie sabor sastao, dogodilo se ie, da se ie knez Krsto sukobio s Ferdinan- 
dovim privrienikom Liudevitom Pekriiem, te u boiu dopanuo rane i u neki se iarak svalio. 
Jedino s pomocu svoga dobroga konia teikom se ie mukom spasio iz grabe. U to je 
osvanuo i dan odredien za sabor, a u Kriievcima nema staleia. Stoga ie knez Krsto 
27. kolovoza iz grada Velike ponovno odredio rok za sabor na 4. ruina, te ie pozivnice 
razaslao na sve strane. U pozivnici na plemi(ikoga sudca krii^evaCke ?.upaniie, Pavla 
Zewlu, pi§e ovako: »Nedavno sazvali smo sabor u Kriievce, na koii niie nitko doSao od 
plemiekih liudi u kralievini. Ne bi mi drug^ije u tako kratkom roku sabora sazivali. da se 
niiesu Niiemci pribli2avali Budimu, te smo §to brie s podanicima ovoga kraljevstva htjeli 
pohitati a pomo^ naSemu kralievskomu veliCanstvu. Ali nitko niie do§ao, pak stoga 
niiesmo ni mi doSli. Danas su nam stigli glasi, da se je naS premilostivi kralj utaborio u 



78 FERDINAND I HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.). 

Kerepesu kod Hatvana, tri milje od Peste, da ima mnogo vojske, k( ja se dnevice mnozi. 
Pise i nalaze kraljevsko velicanstvo nama, da sjetimo citavu kralje/inu na zadatu vjeru, 
te ocekuje duznu pomoc od nas sviju. Zapovijedamo zato tebi oviin pismom, da oglasis 
u kraljevo ime, da svi velikasi i plemici ove kraljevine dodju u srijedu po blagdanu sv, 
Egidija (4. rujna) oruzani u Krizevce, tako sami, kako sa svojim seljacima. I mi cemo 
glavom ondje biti. One pak neposlusnike, koji ne ce doci, kaznit cemo zasluzenom kaznom. 
Razpravljati i vijecati cemo o spasu i boljku nase kraljevine, zatim kako bi sto brze po- 
hitaii u pomoc nasemu premilostivomu kralju, koji ce se bez sumnje sukobiti s Nijemcima. 
Neka ne misle neki, da ih zato sazivamo na okup, sto bi ih trebali za svoju pomoc; mi 
imademo toliko vojske, da mozemo s Ljudevitom Pekrijem na kraj izaci (incompleta 
complere). . . . Tko dodje na ureceni sabor, pokazat ce, da je pokoran kraljevskomu ve- 
licanstvu, i da zadovoljava zadatoj vjeri . . . Ti pak plemicki sudce moras sam glavom 
k svakomu gospodinu i plemicu poci, da se nitko ne bude mogao izpricati. Inace da nikako 
ne cinis. Iz nasega grada Velike u utorak tik pred blagdanom glavosjeka sv. Ivana Krsti- 
telja. Qodine gospodnje 1527. Kristofor Frankapan, knez senjski, krcki i modruski, kra- 
Ijevski vrhovni kapitan, ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao i zupan so- 
pronski itd.« 

Krsto se je Frankapan pobrinuo jos i za novce, da bi mogao svoje konjanike pla- 
cati. Kako je bio vec zalozio gotovo sve svoje gradove i imanja svoje zene u Slavoniji 
i Ugarskoj, bijase jos u lipnju odlucio »poslati prodati u Benetke vse ca bolje marhe 
imamo«; no kad je zaista nekoliko stotina volova u srpnju poslao preko Hrvatske i Kranj- 
ske prema Mletcima, zaplijenio ih je Ferdinandov kapitan Ivan Puchler od Mehova. Sada 
je Krstu preostalo tek jos »nic zeninih prstenov i veruge«, pak je sve te zlatns i srebrnc 
dragocjenosti zenine pokupio, da ih u Mletcima ili zalozi ili prodade. Dne 1. rujna 1527. 
predaje on u svome gradu Velikoj posljednje blago svoje vjernomu sluzbeniku svojemu 
Martinu Hotkovicu, te ga s preporucnim pismom na svoga prljatelja Ivana Antuna Dan- 
dola salje u Mletke. U pismu zaklinje prijatelja svoga, da mu pomogne recene drago- 
cjenosti zaloziti ili prodati, da uzmogne pohitati pred svoga kralja, koji je nedavno 
morao uzmaknuti iz svoje prijestolnice. 

Iz pisma Krstova jos se doznaje, da su ce 1. rujna vec i cete Ferdinandovih privr- 
zenika bile primakle do rijeke Drave. »Qospodin Juraj Bator . . . ceka nas kod brodova 
rijeke Drave s citavom svojom vojskom, vitezovima i seljacima, a zajedno su s njim 
Franjo Bacani, Ladislav More i mnogi drugi privrzenici njegovi«. Trebalo je napokon i 
Krsti zapoceti osudni boj. Sta je Krsto u rujnu radio, pripovijeda potanko suvremeni hr- 
vatski plemic Ivan Zermegh iz krizevacke zupanije, koji je sam u Krstinoj vojsci bio, 
te poslije u posebnom djelu opisao ne samo tadanje dogadjaje u Slavoniji, nego i u Ugar- 
skoj. Evo sta on pripovijeda. 

»Kad smo (Johannes Rawony i Johannes Zermegh) dosli (iz Ugarske) u S 1 a v o- 
niju (prvih dana rujna), zatekli smo kneza Krstu Frankapana u varosi Q j u r g j e v c u (in 
oppido Sancti Qeorgii), koja je blizu rijeke Drave, te je pripadala velemoznomu gospo- 
dinu Ivanu Ernustu, s pridjevkom H a m p o v u. Tu je knez skupljao cete protiv 
njemacke stranke, tako plemice kao i seljake. Slijedili ga su neki velikasi, vjerni kralju 
Ivanu, kao Ivan B a n i c (Banffy), Ivan Tah, PetarMarkusod Kereksalasa, i mnogi 
odlicni plemici. Dok je on skupljao vojsku, posao sam u to na svoj dom, kojega od neko- 
liko godina nijesam vidio. Knez, sabravsi mnogo seljaka, oko 10.000, i vodeci sobom 3000 
konjanika, poduzeo je borbu protiv odmetnika svoga kralja Ivana, te je najprije navalio 
na Ljudevita Pekrija, koji ga bijase izranio. Pekrijevi kasteli Pakrac, Guscerovac, Sveti 
Duh i Rasinja bise osvojeni i razvaljeni. Dok se je knez time bavio, sabrala se je i Ferdi- 
nandova stranka; vodja joj je bio ban Franjo Bacani, a uza nj ratovala su mnoga gospoda 
velikasi kraljevina Hrvatske i Slavonije, kao Ivan Karlovic, Petar Keglevic, Zrinski, Sluni- 



KRStO FRANKaPaN PRED VARA2DIN0M. 



79 



ski, Blagajski, i drugi odlidni plemidi. Uza to pridruzile su se njemu i znatne pomocne 
(^ete Nijemaca iz Stajerske, KoruSke i Kranjske. Cuv§i knez za priprave neprijateljske 
nije ni§ta krzmao, nego je na njih podigao vojsku, vrlo zeljan. da §to prije mogude stvar 
bojem odluCi. I3ijase se utaborio kod varoSa Kriievaca. Onamo doSao sam i ja, bivSi 
mladic i zeljan vidjeti, §ta se radi; ostao sam u taboru sve do konca rata zajedno s Mi- 
hajlom Tomadocijem, s kojega sam kcerju po zelji majcinoj jo§ kao djeCak zaruCen bio 
Krenuv§i odavle (iz Krizevaca) do§Ii smo do blizu Ludbrega, te smo se utaborili koa 
D r a V e. U to su stigli vjestnici javljajud, da njemaCka stranka ho6e sre(5u u boju poku- 
§ati. Veseo stoga knez ustao je ranom zorom, kako bija§e navikao, pak je stao redjati 
cete: smjestio ialangu konjanika, te inaCe sastavio bojni red, a iza njega postavio je ko- 
liju sa slabijim konjima, djecacima, tovare i druge zapreke. U tom stra^njemu bojnomu 
redu bio sam i ja. I nama (djecacima) dana bi zastava, te bi§e odredjeni vodje i upravi- 
telji, da nas vode i ravnaju, Sam je knez obilazio bojne redove; bodrio vojnike . . . . 
Dosao je i do nase skupine, te nam visokim glasom govorio: »Mladici, djecaci, budite 
hrabra srca; sada se naucite, kako treba neprijatelju odolijevati; neka vas ne stra§i vika. 




STARI GRAD U VARA2DINU. 



niti jeka topova i bubnjeva. To su bo slasti vojnickoga zivota, a ne znaci u^asa. Tko od 
vas imade mac, neka ga trgne, jer strasan je neprijatelju sjaj svijetloga oruzja*. Izrc- 
kavSi ovo svratio se je drugamo. Dok smo tako poredjani iSIi, eto se vratiSe, koji bijahu 
napred poslani, da razvide, gdje nas neprijatelj ocekuje; oni javiSe, da nigdje nijesu mogli 
neprijateljske vojske zateci. Jer kad su doznali, da je knez spreman, nijesu se usudili 
s njime se ogledati, veC su brzo uzmakli (subita fuga), i po mostu preSli preko Drave kod 
O r m u 2 a, grada Luke Sekelja. RazumjevSi to knez poveo je vojsku prema Z a m I a vi i 
(Zamlachia), varoSi Franje Banana, te se je ondje utaborio. Sutradan (24. rujna) u doba 
zajutarka dodjoSe pred kneza poslanici varoSa Varafdina, te mu se pokloniSe i kljuCc va- 
ro§kih vrata predadoSe. Samo grad (koji bijaSe nedavno kraljica Marija darovala pala- 
tlnu Stjepanu Batoru) ne htjede se predati; u njemu je zapovijedao palatinov slu^benik 
Pavao KeCkeS. Slijedecii dan (25. rujna), koji je bio srijeda. smjeStcn bi tabor pred Va- 
raidin, da se grad silom uzme. Ovoga dana, Cim bi tabor uredjen, kao i narednoga 
(26. rujna) razpravljalo se je u vije(^u, da li bi se podsada grada nastavila do kraja, ili bi 
se preSlo preko Drave i poSlo u one 2upanijc, kojc su kneza zaklinjalc i molile, da k njima 
dodje, jer su spravne pod njegovim vodstvom podnijeti sve nevoUe za svoga kralja, koji 



FERDINAND 1. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I iVAN ZAPOLJA (l527.— 1540.). 



« 



je vec protjeran iz svoje stolice. Odluceno bi, kako sam cuo od svoga tasta, koji je u 
vijecu nazocan bio, da se s obzirom na to, sto je gospodin knez sve zapoceto dosad srecno 
kraju priveo, ne dade da grad ostane zaposjednut od neprijatelja, nego da se pismima javi 
onim zupanijama, neka se hrabro drze, a on ce s mjesta, cim grad osvoji, sto se nada 
za kratko vrijeme uciniti, k njima doci, pak ono pruziti, sto Bog i sreca dade. Nakon toga 
zakljucka i zavrsenog vijecanja knez je stao sve priprave za podsadu ciniti: kopali se 
sancevi, ugotovili se bojni strojevi, namjestili se pjesaci u jarcima za cuvanje strojeva. 
Sve to radilo se u nazocnosti knezevoj i pod njegovim nadzorom. Nekako u vrijeme ve- 
cerrije (4 — 6 poslije podne) Ivan Banic (Banffy), Ivan Tah i moj tast igrali se karata, a mi 
smo mladici do njih stajali, kadno se iz grada oglasise dvije bombarde (bombardae, quos 
barbatas vocant), a malo zatim rucna puska. Nemaio zatim doleti momak knezev javljajuci, 
da je gospodar njegov ranjen zrnom lumbarde. Kao gromom osinuti i prestravijeni osta- 
vise igru i poletise iz satora. I mi podjosmo za njima, i eto, knez sjedeci na konju, kao 
da je neozledjen, dolazi. Priskoci Ivan Tahi i zapita ga, kako mu je? Knez odgovori: 
»Kako se Bogu svidjelo«, pak ce saci s konja. Ivan Banic hitjede mu pomoci, ali ga on za- 
prijeci; premda je rana smrtna bila, ipak bez icije pomoci udje u svoj sator. Bise dove- 
deni kirurgi, da ogledaju ranu, i da ranjeniku pomognu, ako lijeka imade. No vidivsi ranu, 
kojom su izmetine izlaziie, pak osjecajuci i sam knez, da mu nema lijeka, (jer mu je rana 
bila izmedju pupka i stegna) odustalo se je od lijecenja. Bise dozvani svi, koji su bill 
ugledniji u vojsci, tako velikasi kao i plemici; na to ih je knez opominjao, da od zapocetog 
ne odustanu, vec da svrsivsi podsadu, koju im je osobito preporucivao, predju preko 
Drave, zatim da se s Ugrima zdruze, pak da kralju bjeguncu djelima svoju vjernost do- 
kazu. Kralj bo, cim razbere njihovu spremnost, vratit ce se sa svojima, te ce protivniku 
svomu sve pomrsiti. Vrhovnu pak upravu povjeri Ivanu Tahu kao muzu, koji je na turskoj 
krajini odgojen, te je vidio mnoga preslavna djela ili je za njih cuo. Svi se zavjerise, da 
ce uciniti, kako zapovijeda. Ali se posve drugcije svrsilo. Slijedece naime noci (od 26. na 
27.) nije ostao nijedan pjesak u logoru; i mene su neki moji kmetovi, koji su bill na vojsci, 
kroz bezpuca, klance i gore odveli na moj dom, Cuo sam poslije, da se je citava vojska 
razstrkala, preostao je sam knez sa svojih 1000 konjanika. Ti su svoga vec izdisucega go- 
spodara doveli do kastela Martijanca, gdje je predobri taj muz umro (27. rujna). Na 
to ga metnuse u kola i stadose voditi u Koprivnicu. Ali cuvsi to njemacka stranka po- 
hita za njim i sustavi ga na putu. Kaze se, da je narocito Ljudevit Pekri, kojemu bijasc 
gradove razvalio, mnogo pogrda na nj sasuo. Ali ga je zato Ivan Karlovic, koji bijase rodjak 
knezev, ostrim rijecima ukorio. Tako je tijelo mirno dopremljeno u Koprivnicu. Ovamo bi 
dozvana knezeva zena, za pravo jos zarucnica Katarina Dragic, udova Ladislava Kani- 
zaja, te bi sve za svecani pogreb pripravljeno. Tako bi u pratnji supruge tijelo odvedeno 
u Modruse, te bi castno u grobnici predaka sahranjeno«. 

Bas istoga dana, kad jc knez Krsto Frankapan izdahnuo (27. rujna), bude i sam 
kralj Ivan Zapolja u boju kod T o k a j a razbijen, a njegova vojska razprsena. Svladao ga 
je grof Nikola Salm, kojega bijase Ferdinand iz Budima za njim poslao, da ga progoni. 
Tako je sada Ferdinand mogao na sve strane razglasiti slavodobice svoje. I Ferdinandov 
pouzdanik Ursinus Velius zabiljezio je u svojem djelu ovo: »Isti dan (kad je bila bitka 
kod Tokaja) — tko od smrtnika da se tomu ne cudi — knez Krsto, koji jedini jos bijase 
Ivanu Sipuskomu sve uzdanje kod Hrvata, kada se je, hoteci izviditi, priblizio tvrdinji 
kod Varazdina, covjek duha smjela i neoprezna, pogodjen iz mjedenog topa i zadobiv 
smrtnu ranu, brzo na rukama svojih dusu izpusti«. A kraljica Marija, doznavsi za Krstinu 
smrt, ali ne vjerujuci pravo toj vijesti, pisa bratu Ferdinandu: »Svakako molim Boga, ako 
nije istina, da se to dogodi«. 

Dva dana nakon boja kod Tokaja i smrti Krste Frankapana — naime 29. rujna 
1527. — sastao se je u Budimu sabor, sto ga bijase Ferdinand jos 20. kolovoza sazvao. 
Vec prvih dana zgrnulo se je onamo mnogo dosadanjih privrzenika Zapoljinih; kad se 



KRUNISANJE KRALJA FERDINANDA 3. STUDENOGA 1527. 8i 

je pak razglasila njegova nesreca, pohitali su pred Ferdinanda i neki dosad gorljivi pri- 
stasc njegovi, kao ostrogonski nadbiskup Pavao Varda i erdeljski vojvoda Petar Percnj, 
koji je podjcdiio bio ciivar krune sv. Stjepana. Prcmda je Ivan Zapoija protiv zaklju- 
Caka sabora ulozio nekaki prosvjed, ipak bi Ferdinand ob(ienito priznat za kralja, i to 
6. listopada u zboru velikasa, a 7. u skupstini zastupnika plemickih i varoSkih. Jo§ bi odrc- 
djenO, da se 3, studenoga u Stolnom Biogradu obavi krunisanje Ferdinandovo, na koje ce 
doci ne samo obje kraljice, supruga Ana i sestra Marija, nego i velikaSi i pleini(ii hrvat- 
skoga kraljevstva. 

Jo§ prije krunisanja imao se je sastati i slavonski sabor u Kri2evcima, na ko- 
jem bi dosadanji privrzenici Zapoljini priznali Ferdinanda za svoga kralja. Za taj sabor 
odredio je Ferdinand kao svoga zastupnika Ijubljanskoga biskupa Kristofora Raubera, te 
mu je u to ime 20. listopada izdao vjerovno pismo i instrukciju. Dne 25. listopada bijahu 
u Budimu poslanici slobodne kraljevske ob(iine na brdu Qradcu kod Zagreba, da se Fer- 
dinandu poklone; kralj im je istoga dana izdao pismo, kojim je zapovjedio Ivanii Karlo- 
vicu i Franji l^acanii. da postivaju prava i privilegija te slobodne obcine. 

Ve<S 29. listopada posao je Ferdinand s obima kraljicama u Stolni Biograd, gdje su 
se u to skupljala ugarska i hrvatska gospoda na krunisanje, Samo krunisanje obavljeno 
bi 3. studenoga, a izvrsio ga je njitranski biskup Podmanicki, buduc da ostrogonski nad- 
biskup Pavao Varda ne bijase jos potvrdjcn od rimskoga pape. Nakon krunisanja pola- 
gali su 5. studenoga velika§i i drugi zakletvu vjernosti. Medju njima spominju se i stariji 
privrzenici Ferdinandovi (kao kninski biskup Andrija Tuskanic, ban hrvatski Ivan Kar- 
lovic, srbski despot Stjepan Berislavic, Petar Keglevic, Ladislav More, Valentin Turak. 
senjski i kliski kapitan Petar Kruzic, Ivan Kastelanovic, Stjepan Deshazi od Susjedgrada, 
Juraj Frankapan Slunjski), ali takodjer i neki biv§i Zapoljevci, kao zupan u 2eIjeznom 
gradu Petar Erdedi od Monjorokereka, jajacki bani Ivan Horvat i Nikola Qiletfi, Ivan 
Ernu§t liampov od Cakovca i drugi. Najodlucnijih Zapoljinih privrzenika iz Slavonije 
ipak nije bilo; stoga bi na saboru, koji se je zatim nastavio u Budimu, posebnim Clan- 
kom odredjeno, da se zagrebacki biskup Simun od Erdeda, viroviticki zupan Ivan Banic 
i prior vranski Ivan Tab pozovu, neka se najdulje do blagdana sv, Katarine (25. stude- 
noga) Ferdinandu poklone i prisegu vjernosti poloze. Inace ce se smatrati za veleizdajicc, 
te ce se proglasiti za proskribovane i osudjene (statim et de facto proscripti et condem- 
nati habeantur). Prvi se je pokorio Ivan Tab u Ostrogonu; na pocetku godine 1528. doSao 
je u Ostrogon i biskup zagrebacki, te polozio prisegu vjernosti. Jedini Ivan Banic (Banffy) 
nije htjeo ni duti, da se iznevjeri svojemu kralju Janu§u. Salijetala ga i 2ena Margareta, 
sestra Luke Sekelja, koja se je placuci preda nj bacila, pak ga zaklinjala, da ne upropasti 
sebe i djecu svoju, jer ce biti liSen tolikoga imanja, koje su stariji njegovi stekli. Ali je 
on odgovorio zeni: »Oj draga zeno, znades li, da dobar muz nema vise nego jednu vjeru? 
Ako tu jedan put pogazi, ne moze se poslije pravo dr/^ati za Covjeka, nego tek za krinku 
od t^ovjeka. Stoga dokle znadem, da 2ive moj kralj Ivan, kojemu sam jednom prisegao, 
nikad ne cu priznati ni stati uz drugoga gosp^dara, pa makar izgubio sve svoje imanje, 
te morao Cistiti konja Ivanova«. 

Ferdinand je, naravno, nagradjivao svoje privr^.enike, a progonio kralja Ivana i 
njegove pristaSe. Kralju Ivanu oduzeo je sva imanja u Slavoniji. kao Zelinu, koju jc da- 
rovao vjernim plemicima Petru i Ivanu Milialjevi^u, nadalje Nijemce i Ilch u vukovskoj 
/.upaniji, koje je poklonio kapitanu nasadnika ili §ajka§a Stjepanu Revaju. napokon Ka- 
mcngrad u po?-ezkoj zupaniji i varoS Bagjanovec u kriievaCkoj. koje je podijelio svojemu 
odanomu Ivanu Hoberdancu od Slatine (Johannes Hoberdanacz de Zalathnok knez 
Ivan OberdanCa). Takodjer imanja Ivana Banida biSe razdijeljena medju Ferdinandovce. 
Sam grad Virovitica doznaCen bi najprije kraljici Ani, a onda knezu i banu Ivanu Karlo- 
vi^u; grad Sopronca (Soproncza, StupCanica) u kriievaCkoj 2upaniji i kaStco Borovo u 

K:a = (f Hrv. povj. II!. (5.) 6 



82 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527—1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 



* 



vukovskoj dodijeljen bi Valentinu Turku (Therek de Ennyng), a predija u distriktu Or- 
boni (Obrena) u krizevackoj zupaniji namijenjena Tomi od Kamarja. Znacajno je, da je 
i dalji rodjak kneza i bana Ivana Karlovica, knez Petar Mrsinjski, 23. studenoga izgubio 
svoja posjedovanja Miholjanec i Qlogovica u virovitickoj zupaniji, jer je bio privrzenik 
Ivana Zapolje. 

Boraveci Ferdinand nakon krunisanja u Ostrogonu pozvao je 17. prosinca i obcinu 
grada Dubfovnika, da mu se pokloni. Podjedno je imenovao senjskoga kapitana Petra Kru- 
zica svojim povjerenikom, da se urede odnosi izmedju Dubrovnika i ugarsko-hrvatske 
krune. Ali Dubrovcani ne odazvase se njemu, kao ni potonjim pozivima od god. 1528. i 
1529,, da mu placaju dohodak u ime zastitnine. Dubrovcani medjutim nisu marili ni za 
Ivana Zapolju, vec su odsad davali nekadanji dohodak ugarsko-hrvatskih kraljeva tur- 
skim sultanima, koji ih bijahu pod svoje okrilje primili. Naravno da je taj dohodak bio 
kud i kamo znatniji; po mletackom piscu Ivanu Krst. Qiustinianiju iznosio je god. 1553. 
dubrovacki danak turskomu caru svake godine po 13.000 ugarskih dukata. No zato se 
je dubrovacka trgovina razsirila po citavom turskom carstvu. 

Turci osvojise Jajce s citavom banovinom (1527. — 1528.). Obnovljena borba iz- 
ittedjii Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada 
Beca (27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 
1530. Srednja stranka u Ugarskoj i Hrvatskoj (1531.— 1532.). 

Dok je Ferdinand slavio slavodobice nad Ivanom Zapoljom, koji je nakon ponovnih 
poraza u Erdelju i sjevernoj Ugarskoj (bhzu Jegra i Kosica, gdje ga je razbio Ivan Ko- 
cijan) morao bjezati u Poljsku, dotle je dosadanji branik hrvatskoga kraljevstva, grad 
Jajce, s citavom banovinom jajackom konacno dosao u vlast Turaka. 

Bani jajacki Ivan Horvat i Nikola Qiletfi jos su u oci boja kod Tokaja bili privrze- 
nici Zapoljini. Na polju kod Mohija izdao je Zapolja 13. rujna 1527. povelju, kojom je njima 
za duznih 8000 forinti dao u zalog svoj posjed Regecz u Abaujvarskoj zupaniji, neka ga 
drze tako dugo, dok se trosak za grad Jajce i njihova banska placa namiri. No vec 5. stu- 
denoga polozila su oba bana zakletvu vjernosti dobitniku Ferdinandu, te je tako njega 
zapala i obrana grada i banovine jajacke. Ferdinand medjutim kao da nije svu paznju 
svracao na tu udaljenu oblast, pak nije gradove u njoj dovoljno obskrbio posadama, hra- 
nom i zairom. U samom Jajcu namjestio je za kapitana nekoga Stjepana Qrabro- 
V a c k o g a (Qorbonoc = Qrabounok = Qrabrovnik ili Grabrovnica, danas Klostar iz- 
medju Qjurgjevca i Virovitice), dok je po ostalim gradovima valjda ostavio dosadanje ka- 
stelane, od kojih su neki jamacno biU potajni Zapoljevci. To kukavno stanje upotrebio je 
bosanski sandzak Usrefbeg, te je na koncu godine 1527. i prvih dana 1528. bez velikog 
truda zauzeo Jajce, a namah zatim i ostale gradove jajacke banovine, kao Vrbaski grad, 
Banjaluku, Levac, Sokol, Bocae, Zvecaj, Komotin, Jezero, Oreben i druge. Ferdinandov 
povjestnicar, Siezanin Vel (Caspar Ursinus Velius), javija za godinu 1528. o padu Jajca u 
kratko ovo: »Grad Jajce, inace osobito utvrdien, ali sad nimalo dostatnom posadom snab- 
djeven, tako da je tek d e s e t v o j n i k a u njemu bilo, bude nekako u ono vrijeme od 
Turaka. koji su s one strane na nj udarili, lako osvojen«, Mnogo kasniji ugarski po- 
vjestnicar Nikola Istvanfi pripovijeda, da je bosanski sandzak Usrefbeg zajedno sa svo- 
jim sticenikom, sibenskom poturicom Muratom, i s drugim turskim vojvodama navalio 
na grad Jajce, koje je bilo slabo obskrbljeno, i kojemu je zapovijedao Stjepan Qrabro- 
vacki. Vec deseti dan podsjedanja zdvojio je kapitan Stjepan, da bi mogao grad obraniti, 
pak ga je predao uz pogodbu, da smije s posadom, konjima i prtljagom slobodno otici, 
samo da ostavi topove. Cuvsi za predaju Jajca kastelani ostalih gradova ili ih bez odpora 
predadose ili se zajedno sa svojim cetama razbjegose. Tako je Andrija Radatovic tvrdi 
grad i varos Banjaluku zapalio, pak sramotno umaknuo. Turski Ijetopisci napokon (Pecevi 
ili Ibrahim efendi Pecujlija) pricaju o padu Jajca: »Jedan krscanin iz grada Jajca otisao 



Pad jajca i jajaCke banovine. 



63 



je k vojvodama bega Usrefa, tc im je ponudio, da cc ih kod stare kapije s pomo^u Ijestava 
nvesti u Krad. Vojvode su namah obavijestile o torn bega; ali nijesu cekali na njegov do- 
lazak, da ne bi kr§cani u to doznali za stvar, vec su jo§ iste noci na recenom mjestu 
osvojili Krad, tako da je Usreibeg, do§av§i pod Jajce, ondje vec doznao za pobjedu*. 

Usiijed nehaja, a jamacno i izdaje, palo je Jajce s Citavom banovinom u zimi 
1527.— 1528. u turske ruke, te je tako nestalo posljednjega traga kr§(ianskoj vlasti u ne- 
kadanjoj bosanskoj kraljevini. Sada je stajao otvorcn put Turcima ravno u zapadnu Sla- 
voniju, dok su prije tek prcko Hrvatske (na Uni) mogli u nju provaijivati. Sasvim je 
stoga naravno, da se je pad Jajca nemiio kosnuo slavonskih staleza, osobito velikasa i 
plemstva u Pozezkoj i Krizevackoj zupaniji. Ali i samoga kraija Ferdinanda zivo je dir- 
nula vijest o predaji gradova jajacke banovine. On je redom drzavnim progonom kaznio 
nchajne i kukavnc kapitane i kastelane; tako je listinom od 10. veljaCe 1528., izdanom u 
Ostrogonu, lisio Andriju Dresnekyja njegovih posjeda u Pozezkoj zupaniji, proglasivsi ga 





VELIKI DVOQUBI PECAT KRALJA FERDINANDA I. 

Na prednjoj strani sjedi kralj na prijestolju, drzeci u rukama znakove kraljevske vlasti. Njemu 
na desno vidi se grb Ugarske i pod njim Spanije (Kastilije, Leona, Aragonije i Navarre); na lijevo je 
grb CeJ^ke i pod njim grb Dalmacije. Nad kraljevom jjlavom dr2e dva orolava (gryphus) grb nje- 
inaCko-rimskoga kraija s krunom; do kraljevih nogu izpod stepenica prijestoija vidi se na iietrri 
poija razdijeljeni grb liabsburzke porodice (u 1. i 4. polju austrijski, u 2. i 3. burcundski grb). Napis 
u dva redka: Ferdinandus: d(ivina) : f(avente) : cle(mentia) : Romianoruni) : rex : senip(er) : au- 
«ust(us) : ac : Qerman(ie) : Hung(arie) : Boem{ie) : Dalm(atie) ; Croat(ie) : Bosne: Lodonicrie : 
Bulgarie : Sclavon(ie) : Rame : Servieq(ue). 

Na stra^-njoj strani vidi se u sredini orao rimskoga kraija. kojemu je na grudima grb Ugar- 
ske; naokolo redjaju se razni grbovi s kraljevskim i hercezkim krunama. kao hrvatski, ramski. Iia- 
liCki. tirolski, luzidki. habsburzki, elzaSki, kranjski. wirtenberzki, moravski, siavonski (?), i vladi- 
mirski. Napis (kao nastavak napisa na prednjoj strani): Rex : infans : Hispan(iaruni) : archid(ux) : 
Aust(rie) : dux : Burgundde) : marchio : Morav(ie) : etc(etera) : copies : Habsp(urgi): Fland(riae): 
TiroKis) : e(t)c(etera). 

za izdajicu i nevjernika, jer je izgubio grad ZveCaj (per notam infidelitatis . . . , in quam 
idem Andreas ob ammissionem arcis finitimac Zwechan vocatae incurisse dinoscitur). 

Dok su Hrvati zdvajali radi gubitka Jajca. a Ferdinand progonio kapitane i kaStc- 
lane. koji su ga skrivili, bjegunac je Ivan Zapoija gotovo u2ivao, Sto je mogao pred kr- 



G« 



84 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). 

scanskim svijetom tuzakati svoga protivnika. Tijekom mjeseca travnja i svibnja 1528. 
salje Zapolja iz svoga zaklonista, iz Tarnova u Poljskoj, neprekidno pisma na papu Kle- 
menta VII., na cara Karla V., kao i na drzavne staleze njemacke, te nastoji svu krivnju 
svaliti na Ferdinanda, sto je Jajce izmaklo krscanskim rukama. U pismu na papu kaze 
izrijekom: »Uz ino zelim pred vasom svetosti ustanoviti, dok se onaj slavni branitelj 
krscanske vjere (Ferdinand) hvasta i prisegom mojim Ugrima obecaje, da ne ce ugar- 
ske krune posaditi na svoju glavu, prije nego opet predobije Beograd i ostaia prijasnjih 
godina izgubljena mjesta: da je izgubio sramotno (turpiter) takodjer preodlicni grad Jajce, 
stoiicu kraljevstva bosanskoga i jedini branik Hrvatske, Slavonije i doljne Ugarske, p r o- 
mijenivsi na moju stetu (in iniuriam meam) p r i j as n j e k a p i t a n e«. U posla- 
nicama opet na drzavne staleze njemacke bijedi Ferdinanda, kako je »s r a m o t n o i s p a- 
V a j u c i« (turpiter ac dormitando) dopustio, da »najtvrdji« grad krscanstva zajedno 
s drugim susjednim gradovima padne u turske ruke. 

Zapoljina pisma na papu i krscanske vladare tek su jedna strana njegova nastojanja, 
da omrazi svoga takmaca i sebi omoguci povratak na ugarsko prijestolje. Kako mu je 
poljsko plemstvo zajedno sa svojim kraijem pogodovalo, skupio je on u Tarnovu naj- 
odlicnije privrzenike svoje, izmedju kojih su mu najvise vrijedili bas Hrvati, kao biskupi 
Stjepan Brodaric i Franjo Frankapan, zatim prepost Statileo i drugi. Ali glavnim sa- 
vjetnikom i pomagacem postade mu naslioro hrvatski redovnik sv. Pavla, po imenu J u- 
r a j U t i s e n i c. Umni taj Pavlin, prozvan »brat Juraj« (frater Qeorgius), rodio se je go- 
dine 1482. u gradu Kamiccu u Hrvatskoj (danasnjoj Dalmaciji), gdje se jos i danas vidi 
podor toga grada (Kamicac) uz lijevu obalu rijeke Krke iznad otoka Visovca. Otac mu je 
bio Gregorije Utisenic od plemenite porodice hrvatske, koja je pripadala plemenu Mogoro- 
vica; majka mu Ana bija je takodjer od plemenite porodice hrvatske Martinusevica, te se je 
poslije Juraj cesto podpisivao porodicnim imenom svoje majke u polatinjenom obliku Martinu- 
sius (odatle mu talijansko prezime Martinuzzi). Djecakom o*osam godina ostavio je Utisenic 
god. 1490. svoj zavicaj, te je dosao na dvor hercega Ivanisa Korvina; taj ga je poslao u 
svoj grad Hunjad u Erdelju, gdje je ostao nekih trinaest godina. Po smrti Ivanisevoj 
presao je na dvor majke Ivana Zapolje, a poslije je sluzio u vojsci samoga Zapolje. No 
najednom dodijao mu je vojnicki zivot, te je stupio u pavlinski manastir sv. Lovre kod 
Budima, gdje je zapoceo svoje nauke i naucio latinski jezik. Pokazavsi osobite umne da- 
rove napredovao je tako, da je naskoro postao nacelnikom ili priorom glasovitoga ma- 
nastira pavlinskoga u Czenstochowu u Poljskoj (kod Krakova). Tu je jos vise izasao na 
glas, te se je upoznao s brojnim velikasima poljskoga kraljevstva. Malo iza boja na Mu- 
hackom polju preselio se je u Ugarsku, gdje je bio priorom manastira Lada na rijeci 
Slanoj (Sajo) u sjevernoj Ugarskoj. Tu se je ponovo pridruzio Ivanu Zapolji, te mu ostao 
u dobru i zlu vjeran sluzbenik sve do smrti njegove. 

Bas ti odani sluzbenici Zapoljini, sabrani oko njega u Tarnovu, radili su za njega 
tako u tudjini kao u Ugarskoj i Slavoniji. Jedni su obijali dvore englezkoga i francuzkoga 
kralja, drugi su potajice dolazili u Ugarsku i Slavoniju, da bodre njegove privrzenike. Uz 
te hrvatske i ugarske sluzbenike iztice se jos osobito poljski plemic Jeronim Laski, 
koji ga bijase zajedno s francuzkim poslanikom Rinconom sklonio,' da zatrazi pomoc u 
sultana. Jos u studenom 1527. bijase Ivan Zapolja poslao recenoga Jeronima Laskoga 
k Sulejmanu, da s njime ugOvara. DosavSi Laski 22. prosinca u Carigrad predobio je 
s pomocu prepredenoga draguljara Ljudevita Qritti-ja (naravnoga sina mletackoga duzda 
Andrije Qrittija) velikoga vezira Ibrahima, koji je kod sultana zagovarao zelje Zapoljine. 
Dne 27. sijecnja 1528. izjavi Sulejman Laskomu, da on Ugarsku, koju je svojim macem 
stekao, ustupa Zapolji, te da ce ga pomagati protiv Ferdinanda. Nasuprot zakune se Laski, 
da ce gospodar njegov vazda biti prijatelj sultanovim prijateljima, a neprijatelj njegovim 
neprijateljima. Mjesec dana zatim, 29. veljace, predan bi Laskomu savezni ugovor, s ko- 



IVAN ZAPOLJA PONOVO SE DI2E. 85 

jim se je vratio u Ugarsku. Uzdajuci se u pomoc francuzku i tursku, a i nekih protestant- 
skih knezova u Njemackoj, mogao je sada Zapolja snovati, kako bi se vratio u Ugarsku. 
Vec 11. svibnja 1528. pi§e on iz Tarnova svomu privrzeniku Pavlu Keredenju u Slavoniji 
pismo puno pouzdanja. Hvaleci njegovu dosadanju vjernost poziva ga, da i dalje uztraje, 
jer ce to biti koristno za njega i njegove potomke. A onda dodaje: »Jer budi siguran, da 
su nase stvari s bozjom pomo(ii tako napredovale i u takovu stanju, te ce§ radostna srca 
doznati, kako smo se netom povratili u nase kraljevstvo ugarsko. Protivnik naime na§ 
imade toliko neprijatelja, te ce jedva moci zadrzati svoju djedovinu, kako de§ naskoro jo§ 
jasnije razabrati«. Nema suninje, da su jednake poruke primali i drugi javni i tajni pri- 
vrzenici Zapoljini po Ugarskoj i Slavoniji. Neki su paCe opet stali za nj raditi, kao zagre- 
backi biskup Simun od Erdeda, koji se bijase i onako samo od skrajnje nuzde Ferdi- 
nandu poklonio. Vec 5. lipiija pise Ferdinand iz Praga svojim ugarskim savjetnicima, 
kako je razabrao, da je zagrebacki biskup razpisao i skupio nekaki sabor (conventum), 
u kojemu bez znanja i ovlastenja njegova razpravlja o stvarima, koje mogu biti samo 
protiv njega naperene. Stoga poziva savjetnike, da u njegovo ime postupaju, te da* 
oduzmu imanja svima onima, koji urote kuju (conspirationes faciunt), te se vojvodi Ivanu 
pridruzuju ili k njemu putuju, pak da ta oteta imanja razdijele medju one, koji ih traze. 
Ne da se ustanoviti, sta je zagrebacki biskup tada sve radio u prilog Zapolji; doznajemo 
jedino, da je bio zasuznjio nekoga glasnika Ferdinandovcg, odlucnog privrzenika Ivana 
KaStelanovica. Radi toga sufnja posredovao je i sam ban Franjo Badani, te pismom 
pozvao biskupa Simuna, da ga pusti na slobodu; ali biskup odgovorio je banu 4. svibnja 
1528. iz Ivanica prilicno ostro, poricuci da je zarobio ma kakva poslanika, nego da je 
biskupski kastelan u Hrastovici, po imenu Franjo Pozegaj, ulovio nekoga zlodinca, koji 
je Zajedno sa svojim ortacima i Petrom Delijem orobio dva svecenika i jednoga od njih 
ubio. Cini se medjutim, da je to bila pusta izprika, jer 12. rujna kori sam kralj iz Bu- 
dima biskupa Simuna, sto na zahtjev bana i slavonskoga sabora nije pustio na slobodu 
reCenoga poslanika, te mu zapovijeda, neka to s mjesta uCini, »jer ina5e nalozit cemo 
nasim banima, sta da u tom poslu ucine, pak i mi cemo se pobrinuti, da se na§e zapo- 
vijedi, narocito pak tako pravedne i zakonite, ne ce prezirati«. 

Uza sve smutnje biskupa Simuna i njegovih drugova jo§ se je u prvoj polovici 1528. 
po svoj Slavoniji priznavala vlast Ferdinandovih bana Ivana Karlovida i Franje Ba(5ana. 
Dne 19. travnja obdrzavao je ban Ivan Karlnvic slavonski sabor u Krizevcima, na kojemu 
bi§e uz ino izabrani »dobri ljudi«, koji ce suditi u parnici izmedju Petra Keglevida i La- 
dislava Ratkaja radi neke livade na medjama njihovih gradova Kostela i Velikoga Ta- 
bora. Sud dobrih Ijudi potvrdili su bani u Selnici 18. lipnja, te su svoju izpravu podkrije- 
pili pecatom banovaca i krizevackih zupana Rmerika Rradaca od Ladomerca i Ivana 
od ZempCa. Iz izpravc doznajemo, da je procelnikom obraniCkoga suda bio protonotar 
kraljevine Slavonije Petar Konjski (de Konczka), a prisjednici Pavao KereCenji. Mihajlo 
od Zempca, Nikola Vojkovic od Kloko^a, Ivan Boltizaric od Zaboka, Ivan Bedekovi** 
od Komora i jo§ neki drugi. Ba§ ta izprava svjedoCi, da se je jo§ u lipnju 1528. u Sla- 
voniji ob(Senito priznavala vlast Ferdinanda i njegovih banova. 

Dok su bani Ivan Karlovic i Franjo Badani zajedno s kapitanima Petrom Keglevi- 
|i 6em i Ivanom KaStelanovicem guSili u Slavoniji svaki pokret u prilog Ivanu Zapolji. na- 
stojao je sam Ferdinand, da se na ma koji naCin pogodi sa sultanom Sulcjmanom, pak da 
tako svomu takmacu onemogudi svaku pomod sa strane Turaka. To je bilo potrebito I 
stoga, Sto su se bosanski Turci nakon pada Jajca svaki Cas zaiijetali u preostalu Hrvat- 
sku, te preko nje u Ferdinandove nasljednc zemlje, naroCito u Kranjsku. Za poslanika 
k sultanu izabrao je Ferdinand poznatoga junaka Ivana Hoberdanca iz Slatine (de Zalath- 
nok; Hrvati zvali su ga knez Ivan Oberdanea). kojemu je jo§ 1. veljaCc 1528. za brojne 
zasluge darovao gradove Po^egu i Kamcngrad u Po5^.c?.koj ^.upaniji. zatim varoS Bagja- 
novec u Kri2evaCkoj zupaniji. Njemu je pridruiio kranjskoga veiikaSa Siglsmunda 



86 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) 1 IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.) 

Weichselbepgera (Visnjegorskoga). Hoberdanac boravio je 9. travnja 1528. na savskom 
brodu (ex portu Zawe), a 29. svibnja stigao je u Carigrad. Ali ni veliki vezir Ibrahim 
ni sultan ne htjedose cuti o kakvoj pogodbi; pace veliki vezir izjavi, da bi o miru moglo 
samo onda biti govora, kad bi se Ferdinand .sasvim odrekao .Ugarske. Jednako rece sam 
sultan poslanicima u audienciji 28. lipnja, pridavsi, da ce sa svom silom pohoditi Fer- 
dinanda, te mu glavom povratiti gradove, koje su njegovi poslanici trazili (Beograd, Jajce, 
Knin, Petrovaradin i druge). Napokon dade sultan poslanike baciti u tamnicu, iz koje ih 
je tek u studenom izpustio. 

Nedaca Ferdinandovih poslanika u Carigradu ohrabrila je bosanske Turke na novc 
provale u Hrvatsku i Kranjsku. Bosanski sandzak Usrcfbeg, koji nije mogao pregorjeti, 
sto je nakon druge provale bosanskih Turaka sve do Ljubljane u srpnju one godine sla- 
vonski velikas Ivan Tab uzvratio nemilo za nedrago, te udario na Bosnu, spalio grad 
Kotor na Vrbanji i mnoga sela, pak zarobio dosta Ijudi i stoke — odlucio je s velikom 
vojskom poduzeti treci napadaj na Hrvatsku i Kranjsku. Vec 2. listopada javlja iz Senja 
"Petar Kruzic podkapitanu na Rijeci, kako je vrlo velika turska vojska (el campo de 
Thurchi grandissimo e zonto) stigla do Otocca, pak ga moli. da to razglasi svim svojim 
susjedima. Bosanski pasa udario je prema Metlici. Ali se je taj put Ijuto prevario. Hrvat- 
ska i kranjska gospoda bijahu vec obavijestena o njegovu dolazku, te su ga dobro doce- 
kala. U okolisu Metlike prema Ljubljani cekala ga je vojska od nekih 5000 momaka, medju 
njima 1000 Hrvata, koje je vodio sam ban Ivan Karlovic, zatim braca Vuk i Kristofor 
Frankapani Brinjski. Bilo je tu jos Kranjaca, Stajeraca i Korutanaca pod njihovim kapi- 
tanima, a vrhovni kapitan bio je Bernardin Rican, koji je dobro poznavao ratovanje 
s Turcima. Posto su Turci dva t^i dana harali i pustosili oko gornje Kupe, doslo je 5. li- 
stopada poslije podne do boja izfod grada Belaja izmedju rijeka Mreznice i Korane. a 
nedaleko od Novigrada. Nakon dva sata, kad se je stalo smrkavati, bise Turci potje- 
rani u bijeg. Oni ostavise na bojnom polju do 700 mrtvih i ranjenih, medju njima vise 
pasa i odlicnih vojvoda (de Turchi sono morti il bassa Mostazi, et Skender vicebassa de 
Bossina et el Couazeg, Turcho famoso, et uno altro Turcho, nominate Bellissa). I od krs- 
canskih vojnika bijase dosta mrtvih i ranjenih. No najgore prosao je ban Ivan Karlovic. 
koji je dopanuo osamnaest rana, i to ne od Turaka, nego od krscana, koji su ga drzali 
za turskoga vojvodu. Protivnici banovi govorili su doduse, da su ga njemacki vojnici 
izranili, jer je htio bjezati (perche volcano scampar); ali kranjski stalezi hvale u svome 
izvjestaju njegovo junactvo, te ga poradi njegovog viteztva preporucuju kralju Fer- 
dinandu. 

Dok se je ban Ivan Karlovic borio u Hrvatskoj s Turcima, dotle je Slavonija ostala 
bez njegove zastite, pa tako je u drugoj polovici 1528. mogao biskup Simun opet podici 
stranku Zapoljinu u onoj kraljevini. Pomoglo mu je i to, sto je napokon uspjelo i samomu 
Zapolji, da se slavodobitno vrati u Ugarsku. Posto je naime njegov vjerni privrzenik 
Simun Athinaj 25. rujna razbio Ferdinandova kapitana Stjepana Revaja kod Sarospataka, 
osvanuo je sam Zapolja 27. listopada u Homonni, gdje mu se je pridruzilo vise odanih 
privrzenika sa 8000 Ijudi. S njima posao je preko Ungvara, Debrecina u Veliki Varadin 
i Mako, gdje se je urocio sa smederevskim sandzakom Mehmet-begom. Na to je zelio 
poci u Temesvar; no buduci da mu kapitan Andrija Sokol nije htjeo toga grada predati, 
sklonio se je u Lipu, da ondje prezimi i sultana Sulejmana doceka. 

Vec na prve glase o pobjedi Simuna Athinaja kod Sarospataka bijahu se podigli 
Zapoljevci u iztocnoj Ugarskoj, Erdelju i Slavoniji. U potonjoj kraljevini pridruzili su se 
zagrebackomu biskupu rodjak njegov Petar Erdedi i Ivan Banic, a uz njih jamacno jos i 
Franjo Tahi, Pavao Kerecenji, Petar Markov od Pozege i drugi. Vec 26. listopada znalo 
se je u Mletcima, da je zagrebacki biskup sa tri velikasa i s nekih 700 konjanika uzmakao 
prema mjestu, koje se zove Sazina, a koje je prema Dunavu, te je 40 milja dalcko od 



ZAPOLJEVCI U SLAVONIJI GOD. 1529. 



87 



Zagreba, a vrlo jako utvrdjeno. Vjerojatno je, da se je biskup sklonio u svoj grad Cazmu 
(Sazina?), pak ondje skupljao privr2enike kralja Ivana. Tu kod Cazme morale je do^l 
mjeseca listopada i do festokih sukoba izmedju Ferdinandovaca i Zapoljevaca, ili iz- 
medju »njemacke« i »turske« stranke. U tim okrSajima cini se, da su »Cete zagrebaCkoga 
biskupa, velemoznoga Ivana Banida i mnoge druge gospode razbile Cete principa Fer- 
dinanda*, te ih razpr§ile (rotte . . . a gran confusione). Borbe izmedju njemaCke i turske 
stranke u Slavoniji trajale su takodjer kroz zimu. Dne in. sijeCnja 1529. pi§e biskup Simun 
iz svoga grada Cazme pismo Ferdinandovu dvorjaniku i kapitanu Ivanu KaStelanovicu. 
neka se okani dirati u grad Zelinu (ab 
inquietacione et desolacione bonorum 
ipsorura Zelyna), jer je taj grad povje- 
ren njegovoj za^titi. 

S proljeca 1529. bijahu Zapoljevci 
(ili turska stranka) u Slavoniji vec tako 
pretegli, da su se bani Ivan Karlovic i 
Franjo Bacani morali 1. oznjka na kralja 
Ferdinanda obratiti ovim pismom: »Va§e 
velicanstvo moci ce se sjetiti, da smo 
5esto. a osobito kad smo kod va§ega 
velicanstva u Becu bill, prilike u kralje- 
vini Slavoniji prikazivali, kako pogubno 
(sinistre) buntovnici postupaju, te da 
smo vase velicanstvo molili, neka se 
pobrine za pomoc, jer mi inaCe u sluzbi 
banskoj ne bi mogli ostati. Va§e veli- 
canstvo obecalo nam je, da ce nama 
poslati 5eta i drugih potreb§tina za rat, 
kao topove; ali te pomoci nijesmo sve 
do danas primili. Sada pak stole 
stvari u toj kraljevini kud i 
kamo gore nego prije . . . Mo- 
limo stoga va§e velicanstvo, da jo§ z? 
vremena ne§ta uCini, jer § t o d u 1 j e 
ote2e, sve vi§e raste snaga 
reCenih buntovnika«. I ugarska 
k o m o r a podupirala je molbe hrvat- 
skih banova; u pismu iz Budima javljala 
je ona 10. o2ujka 1529. kralju ovako: 
•Hrvatski bani tra2e neprestano no- 
vaca; jedan od njih nije paCe mogud da 
onamo podje, — drugi javlja o velikoj 

opasnosti, jer su Ivanovci (Zapoljevci) u preteznoj veCini. Despot (srbski) jadikuje u svome 
pismu, da mora sa svojima od gladi umrijeti; poznato je. da tako njega kao i njegove Turci 
i Ivanovci (Zapoljevci) salijetaju, neka se odmetnu«. Napokon pi§u i ugarski savjetnici 
4. o2ujka Ferdinandu, kako je hrvatski ban javio, da je biskup Simun sabor slavonski osu- 
jetio i kako je s vrhbosanskim paSom u tijesnom savezu. Sam kralj Ivan ima u Slavoniju 
doei, da Zajedno s Turcima opustoSi KoruSku. Banu treba 5000 momaka njemaekih Ceta, jer 
prijeti skrajnja opasnost. Neka ih kralj §to prije poSlje. 

Ba5 te tu2be i vapaji hrvatskih banova i ugarskih savjctnika potakll su Ferdi- 
nanda, da se ozbiljno pobrine za sudbinu svojih privr^ciiika u Slavoniji. Kako se Je obCe- 




PECAT kralja IVANA ZAPOLJE. 

U sredini izpod krune veliki grb ugarski, razdije- 
ijen na detiri polja (1. i 4. polje grede, a 2. i 3. dvo- 
struki kriz); sred toga grba opet manji grb poro- 
dice Zapolja, razdijeljen takodjer na Cetiri polja (1. 
i 4. jednorog, a 2. i 3. vuk). Naokolo srediSnjega 
velikoga grba ni2e se od desna na lijevo §est ma- 
njih grbova, i to ugarski (s dvostrukim kri?.em), 
dalmatinski, kumanski (lav), slezki (orao), slavon- 
ski (kuna), i napokon bosanski ili haliCki (dvije 
krune). Napis: Sigillum : serenissimi : principis : 
domini : Joannis : Dei gra(cia) : regis : Hungarie: 
Dalmacie : Croacie. 



§8 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

nito mislilo j^vjerovalo, da su slavonski Zapolievci sporazumni s Turcima, pace da pobu- 
dom zagrebackoga biskupa i njegovih drugova bosanski sandzaci i begovi udaraju na hr- 
vatske zemlje, nadao se je Ferdinand, da ce mu stalezi nasljednih pokrajina rado poma- 
gati protiv Zapoljevaca, jer da ga tim podjedno pomazu i protiv Turaka. I nije se pre- 
vario. Na stanku u Doljnom Dravbrku dne 4. lipnja 1529. dozvolise odbori triju nutarnjo- 
austrijskih vojvodina (u ime Stajerske zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein, Ivan 
Ungnad, Erazam Trautmannsdorf — u ime Koruske opat sv. Pavla Ulrik, Augustin Para- 
deiser — u ime Kranjske biskup Kristofor Rauber i Ivan Rauber) znatne svote za uzdrza- 
vanje spanjolskih ceta na hrvatskoj krajini, kao i za placanje uhoda. Tako je sada Ferdinand 
uz 700 kranjskih konjanika, koje je vodio poznati Ivan Puchler od Mehova, imao jos do 1500 
spanjolskih vojnika, s kojima je mogao takodjer suzbijati Zapoljevce u Slavoniji. I zaista 
je on polovicu tih spanjolskih ceta smjestio u slobodnu obcinii na brdu Qradcu kod Za- 
grcba, da ju brane od navala zagrebackoga biskupa i njegovih drugova. 

Biskup Simun bijase naime u travnju i svibnju 1529. obladao gotovo citavom Sla- 
vonijom, te se napokon na pocetku lipnja s vojskom od nekoliko tisuca Ijudi, vecinom 
kmetova, utaborio izpod kraljevske varosi Qradca, koju je branilo 700 Spanjolaca. Ferdi- 
nand je svemoguce pokrenuo, da to znamenito mjesto opet ne dodje u vlast Zapoljevaca. 
Podsjednutim Spanjolcima u Qradcu neka pohita u pomoc Ijubljanski biskup Kristofor 
Rauber sa svojim cetama, onda mehovski kapitan Ivan Puchler sa svojim konja- 
nicima. Ali i na stajerske staleze obratio se je Ferdinand posebnim pismom od 16. srpnja 
iz ceskih Budjejovica. »Buduci da se je zagrebacki biskup«, pise kralj, »obijestno i ne- 
opravdano ponovo od nas odmetnuo, vojvodi se Ivanu (Ihanischweide) pridruzio, te do- 
sad sa svojim privrzenicima nepokorno se prema nama ponio, pace se sada drznuo javno 
sabor u Slavoniji sazvati s tom namjerom, da one vjerne stranke i podanike nase u Sla- 
voniji, koji se ne bi njegovu pozivu odazvali, zajedno sa svojim ortacima djelotvorno na- 
padne te ih na stranu vojvode Ivana privede: to smo mi, cim su nam glasi o tom stigli, 
razpisali i razglasili slavonski sabor za posljednji dan ovoga mjeseca (31. srpnja), te 
odredili, da se odmetnici, ako bi zatrazili, opet u milost primu. Suvise smo nalozili, da na 
strah i trepet protivnika dodje neki broj ceta na taj sabor, koje ce zajedno s konjani- 
cima, sto ce ih oba nasa bana Hrvatske i Slavonije uza se imati, biti dovoljne, da se opru 
Turcima i Ivanu vojvodi, ako bi ovi odmetnicima u pomoc dosli, kako to zagrebacki bi- 
skup javno navijesta«. Ferdinand napokon poziva stajerske staleze, da i oni skupe odre- 
djeni broj konjanika, koji bi na poziv zemaljskoga kapitana stajerskoga takodjer provalili 
u Slavoniju. Jos prije toga, pismom iz Budjejovica od 10. srpnja 1529., bijase kralj Ferdi- 
nand izdao nalog banima Franji Bacanu i Ivanu Karlovicu, da za 31. srpnja sazovu sla- 
vonski sabor u Qradac kod Zagreba »poradi prijeke potrebe, koja je radi turske navalc 
stala prijetiti<; (ob imminentem necessitatem, que ex Turcorum insultu ingruere cepit). 

Vec u prvoj polovici srpnja 1529. bijase se oko Qradca i Zagreba skupilo toliko Fer- 
dinandove vojske, da je biskup Simun morao odustati od dalje podsade tvrdoga Qradca. 
pak sa svojim privrzenicima i cetama uzmaknuti u sjevero-iztocne krajeve Slavonije. Sad 
se je »njemacka stranka« spremila, da vrati Zapoljevcima nemilo za nedrago, pa je stala 
podsjedati biskupski grad u Zagrebu. O toj podsadi, za koje je mnogo stradala i stolna 
crkva sv. Stjepana, pripovijeda ocevidac Ivan Zermegh ovako: »Neki velikasi u Slavoniji, 
kao zagrebacki biskup Simun, Ivan Banic (Banffy) od Lcndave i Petar Markov, cuvsi da 
se je kralj Ivan, kojemu su oni tajno vjeru odrzali, vratio iz Poljske u Lipu, i da je tur- 
ski car takodjer posao na Ugarsku, ohrabrise se te skupise sto moguce brojnije cete ko- 
njanika i pjesaka. a najvise seljaka. Sabravsi tako dolicnu vojsku podsjedose varos Qra- 
dac (civitatem Montis Qraecensis), u koju bijase Ferdinand smjestio posadu od 700 spa- 
njolskih vojnika. Dok su ondje stajali, Ijubljanski biskup (Kristofor Rauber) i neki nje- 
macki velikaS, po imenu Pullar (Puchler), skupise cete njemackih konjanika i pjesaka, te 
ih povedose u pomoc podsjednutoj varosi. Njima se pridruzise sva ona gospoda Slavonci 



PODSADA ZAGREBA GOD. 1529 



89 



i Hrvati, koji su pripadali stranci Ferdinandovoj. Qovorilo se. da je u njemaCkom taboru 
ne§to vi§e ili manje od 10.000 vojnika. Kad je stranka Ivanova zamijetila dolazak te voj- 
ske, dize podsadu, skloni se u nutarnje krajeve Slavonije, pak opasa grad Ladislava Mo- 
rea, po imenu Jelisavac (Szent-Ersebet). Nijemci pak, do§av§i iza toga, opasaSe Cvrsto 
grad biskupa zagrebaCkoga, koji je nasuprot varoSi na brdu Qradcu. U torn (biskupskom) 
gradu (Zagrebu) bio sam i ja nazoCan, budu($ da sani obavljao slufbu ra^unovodje (ratio- 
nista). Podsjednut bi pak grad (biskupov) oko blagdana svete Margarete (13. srpnja) go- 




PISMO ZAQREBACKOQA biskupa SIMUNA OD ERDKDA 
od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu KaStelanovi^u radi grada Zeline. (3.). 

Arkiv lucotUvenske akadcniije. 



dine 1529., a podsada je trajala sve do blagdana rodjenja Marijina (8. rujna). U to 
vrijeme. biiduci da je Nijemcima manjkalo topova za ruSenje zidova, kopali su sve pod 
zidove podzemne prorove, te su ognjenim oru?,jem kuSali, da bi ma kojim naCinoin mogli 
grad osvojiti. Ali sva nastojanja neprijatelja bila su zaiudo, Jer su na§i Cesto provaljivali 
i laguinc razvalili, tako da su mnogi Spanjoici i Nijemci ili poginuli ili pak zarobljeni 
u grad odvedeni. Napokon je zapovjednik grada Ivan Vagerovid (Vagorovits), io- 
vjek star, ali hrabar, uvidivSi, da Nijemci nastavljaju podsjedanje, spustio po zidu nekoga 
sve(Senika s pismom na biskupa, u kojem je javio, da je grad u opasnosti, jer hrane dne- 



90 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

vice nestaje,*a on je zajedno s posadom od tolikoga bdijenja i naprezanja vrlo izmoren; 
stoga moli biskupa, da propadajucemu gradu pomoc privede. Glasnik stigao je s pismom 
srecno do biskupa, pak se je jednakim nacinom i povratio s povoljnim odgovorom. Bi- 
skup je naime porucio, da ce brzo stici, pridruzivsi si pomoc Turaka. Stoga se je sve ra- 
dovalo, a sutradan su sve lumbarde, sto su u gradu bile, u znak radosti izpaljene; jos se 
je trubljama i talambasima neprijateljima oglasilo, da su podsjednuti veseli i bodri. Nasoj 
je stvari pomogao jos i njemacki uhoda, kako smo poslije doznali, koji je Nijemcima do- 
glasio, kako je svojim ocima vidio, da je velika turska vojska dosla u tabor nasih (bi- 
skupa i njegovih drugova). Bila je na vrhu crkve (sv. Stjepana) izvjesena nekakva stara 
zastava, za koju su Nijemci mislili, da je turska; pak tako prestravljeni digo§e podsadu i 
odose. Mi pak oslobodivsi se svakoga straha zahvalismo se Bogu«. 

Podsjedanje biskupskoga grada Zagreba trajalo je dakle gotovo dva mjeseca. Vr- 
hovni vojvoda Ferdinandovih ceta bio je za to vrijeme Nikola Thurn (Nicolo dc la 
Torre, Nicolaus a Turri) mjesto Nikole Jurisica, kojemu bi povjereno, da ide za poslanika 
k sultanu Sulejmanu, i da ga odvrati od daljih provala u Ugarsku; uz Nikolu Thurna bio 
je Ijubljanski biskup Kristofor Rauber i mehovski kapitan Ivan Puchler s kranjskim ce- 
tama, nadalje hrvatski ban Ivan Karlovic i drugi privrzenici Ferdinandovi iz Hrvatske i 
Slavonije, i napokon stajerski zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein sa stajerskom 
pomocnom vojskom. Medjutim spanjolski i njemacki vojnici pocinjali su nasilja takodjer 
i pristasama njemacke stranke. Dne 15. kolovoza 1529. izdaje vrhovni kapitan (supremus ca- 
pitaneus ad confinia Croatie Sclauonieque) Nikola Thurn u Zagrebu tjeralicu »protiv Tome 
Trnkovica (Ternkouiz) i ortaka, koji su pod gospodinom Ivanom Puchlerom vojevali, te go- 
spodina Stjepana Deshaza od Susjedgrada, kad se je od Nikole Turna vracao u svoj grad. 
macevima i kopljima grdno izranili, pa onda iz logora gospodina Puchlera pobjegli«. 
Tko te zlotvore ulovi, neka ih predade ili vrhovnomu kapitanu ili banu Karlovicu, da ih 
kazna ne mine. Tri dana zatim, 18. kolovoza, salju Ijubljanski biskup Kristofor i Nikola 
Thurn (supremus capitaneus in confinibus regni Croatie) pismo Petru Keglevicu, u kojem 
uz ino porucuju: »Ne dvojimo, da vase gospodstvo znade, kako nas je njegovo velican- 
stvo ovamo poslalo, da izgrede i nevjeru nekih baruna i plemica ove kraljevine kaznimo. 
Mi smo se sada utaborili pred gradom Zagrebom, te ga podsjedamo. Stoga zelimo opome- 
nuti va§e gospodstvo, da bude sa svojom druzinom spremno, pak cim se pokaze potreba, 
da bez krzmanja i otezanja uzmogne do6i . . .« 

U isto vrijeme, dok je Thurn s hrvatskim, kranjskim i stajerskim cetama podsjedao 
biskupski grad u Zagrebu, bijase se pod zastitom te vojske o koncu srpnja sastao na 
brdu Qradcu sabor Ferdinandovih privrzenika u Slavoniji. Biskupa Erdeda i njegovih 
drugova nije dakako bilo; no zato su se uz bana Ivana Karlovica nasli na okupu jamacno 
Ljudevit Pekri od Petrovine, Ivan Kastelanovic i drugi plemici. Ne zna se potanko, o cemu 
se je sve vijecalo; za neke zakljucke doznaje se tek iz odgovora Ferdinandova na sa- 
borsku predstavku. Stalezi stranke Ferdin^dove na saboru na Qradcu izticaU su najprije, 
kako su oni u pogledu rata s Turcima vazda pravo i zdravo svjetovali, ali kralj nije slusao 
njihovih savjeta i opomena, pace im nije pravo ni vjerovao, vec je slijedio one, koji su 
mu svagdje na ustrb radili. Nadalje su stalezi od kralja trazili 4000 forinti, koji bi se prema 
njihovoj namjeni mogli koristno upotrebiti, da se sacuva kraljevina Slavonija; napokon su 
se gorko potuzili na svoju nevolju i siromastvo, jer su imanja njihova opustosena i raz- 
valjena ne samo od protivnika njihovih, stranke Zapoljine, nego i od istih Ferdinando- 
vaca, narocito od njegovih vojnika, koji ne stede ni kraljevih prijatelja. Zato su zahtije- 
vali, da im kralj dade ili odstetu ili pak druga imanja. 

Kralj Ferdinand nije medjutim u taj mah bio moguc, da odgovori i pomogne svojim 
prlvrzenicima u Slavoniji; on je pace bio prinudjen, da sve svoje cete pod Thurnom oda- 
zove izpred Zagreba i poslje prema Becu, kojemu je najveca opasnost od Turaka zaprije- 



SULTAN SULEJMAN PODSJEDA BEC. 



91 



tila. Tako je Zapoljina stranka u Slavoniji posve pretegia, dok su Ferdinandovci ostali 
bez za§tite i obrane. Sultan naime Sulejman, icleCi odr^ati obe^anje zadato Ivanu Zapolji. 
bija§e jo§ 10. svibnja 1529. poSao s vojskom svojom na Ugarsku. Dne 17. srpnja stajao je 
kod Beograda, a 31. srpnja kod Vukovara. Ferdinandov poslanik Nikola JuriSId bijaSe tada 
stigao tek do Metlike u juznoj Kranjskoj, pa tako nlje mogao ni misliti, da bi sultana 
odvratio od dalje provale. Pre§av§i Sulejman 15. kolovoza kod Osijeka preko Drave, 
dopro je 18. kolovoza na Muhacko polje, gdje ga je do^ekao Ivan Zapolja sa svojim pri- 
vrzenicima, te mu se poklonio i ruku mu poljubio. Nakon toga udarila su oba sa svojim voj- 
skama uz Dunav prema Budimu, gdje se malena njemaCka posada nije mogla odriati, ve<i 
je 8. rujna varo§ i grad predala. Malo dana zatim — 14. rujna — posadio je drugi za- 
povjednik janji(5ara Ivana Zapolju na kraljevsko prijestolje; sam sultan pak po§ao je s Ci- 
tavom vojskom svojom ravno pred Be^, da ga osvoji. 

Dne 27. rujna 1529. utaborio se je Sulejman pred gradom BeCom. Vojska mu je 
brojila 270.000 Ijudi (od toga tek 100.000 pravih ratnika) i 300 topova. Protiv te ogromne 





SPOMENICA (TALIR) KRALJA FERDINANDA 
prigodom provale sultana Sulejmana do Be5a god. 1529. 

Na prednjoj strani iik kraija Ferdinanda i naokolo u dva reda napis: Ferdinandus . Dei . 
gracia . Hungariae . Boemiae . et c(etera) . rex . anno . Domini M. D. XXIX. etatis . suae . XXV. 

Na straznjoj stranici u sredini grb austrijsko-kastilski, a naokolo ovoga grbovi Ugarske. 
Dalmacije, Hrvatske i CeSke. Napis u dva redka: Doinine . da . mihi . virtutem . contra . hostes . 
tuos . quia . tu . adiutor . mens . es. 

Izvornik u arkeolosifkom muzeiu u Zagrebu. 



sile branila je grad malena posada od 16.(KK) do 18.(HK) Ijudi, kojoj je zapovijedao stari grot 
Nikola Salm sa svojim Surjakom Vilimom Rogendorfom, zatim podvojvoda Ivan Kocijan 
(Katzianer), Leonardo Vels, Eiteleck Reischach, i napokon iz Slavonije nadoSli Nikola 
Thurn s Petrom Keglevieem i drugima. Podsada Beca otegla se je do 14. listopada. kad 
bi§c od hrabrih brapiteija suzbijeni posljednji juriSi turski. Jo§ one no(ii di?.e Sulejman 
podsadu, te se stade brzo kuci vracati. StigavSi 25. listopada u Budim zadriao se je ondje 
tri dana; 6. studenoga bio je ved u Petrovaradinu. Na polazku iz Budima bija§e svomu 
stideniku Ivanu Zapolji obrckao, da de mu do godine jo§ s vedom vojskom u pomod pri- 
tcci, ako se dotle ije utanadi mir s deSkim kraljem Ferdinandom. 

Pohod sultana Sulejmana i uzpostava Ivana Zapolje na prijestolje po njemu doj- 
mila se boino ne samo rimskoga pape. nego i nckih svjetovnih vladara. Papa Klimcnt 
VII. kaznio je Ivana Zapolju crkvenim proklctstvom (21. prosinca 1529.), a francuzki kralj 
Fratijo I., koji se u to izmirio s carcm Karlom V., uzkratio mu je dosadanju novdanii 
|)omoc. Pade i narod u Ugarskoj stao se je odvradati od njega, odkad se je ponizio do 



92 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

turskoga vaeala. Da je Ferdinand s mjesta s velikom vojskom provalio u Ugarsku, tezko 
da bi mu Zapolja bio dugo odolio. 

Jedino u Slavoniji kao da je pohod sultana Sulejmana ojacao stranku Zapoljevaca. 
Kad je ono u rujnu grof Nikola Thurn zajedno s Petrom Keglevicem morao pohitati u 
pomoc Becu, pretegla je u Slavoniji posve Zapoljina stranka. Biskup Simun od Erdeda 
osjecao se je pace tako siguran, da je posao u Budim, te se sa svojim rodjakom Petrom 
Erdedom poklonio kralju Ivanu. Jamacno je biskup boravio i onda u Budimu, kad se je 
vracao Sulejman, i valjda ga je vec tada Ivan Zapolja imenovao za svoga bana mjesto 
kneza Krste Frankapana. U studenom 1529. vracao se je biskup Simun u Slavoniju, vo- 
deci sobom izabranu cetu, koja je pratila njegovo poslanstvo. No putem docekao ga je 
Ljudevit Pekri sa 300 konjanika. Zametnula se borba, u kojoj bi biskupova pratnja razpr- 
sena, a sam biskup tezko ranjen. Pekri zarobio je bogat plijen, koji je razdijelio medju 
svoje vojnike. 

Biskup i ban Simun nije poradi te nesrece duhom klonuo. Oporavivsi se od zado- 
bivene rane pozvao je privrzenike Zapoljine, da se skupe na sabor u Krizevcima prvih 
dana sijecnja 1530. Na torn saboru priznat bi Simun za bana, te se je odsad podpisivao 
»Simon episcopus ecclesiae Zagrabiensis, nee non Dalmatiae, Chroatiae et Sclavoniae ba- 
nus«. Jos bi zakljuceno, da se svi slavonski velikasi i plemici sakupe na novi sabor, koji 
ce biti u Ivanicu 25. sijecnja 1530., pa da se ondje kralju Ivanu Zapolji pokore. Pace i Fer- 
dinandov ban Bacan bi pozvan, da dodje na taj sabor. Medjutim Bacan odbio je poziv 
u pismu iz Nemethujvara od 19. sijecnja 1530., u kojemu je Zapoljevcima uz ino poru- 
civao i ovo: »Vi ste nas pozvali na sabor u Ivanic. Ali mi bi na taj sabor dosli niposto 
kao prijatelj ili pristasa, nego kao neprijatelj protiv pogana (ut hostis contra paganos). Vi 
mi pisete, ako na taj sabor ne dodjem, da ne ce nitko biti kriv nego ja, kad bi kraljevstvo 
snasla kakva opasnost. Jamacno, braco i gospodo premila, ni predji moji ni ja ne prouzro- 
cismo nikada opasnosti kraljevstvu, niti cemo htjeti to u buduce ciniti, jer smo vazda 
s cijelom porodicom i svojtom nasom radili i nastojali, da uztrajemo u onoj vjeri kato- 
lickoj, u kojoj su roditelji i predji nasi zivjeli; mi cemo i dalje ostati u castima, slobodi i 
imanjima, koja su nam od Boga podijeljena, te ne cemo sluziti poganina i neprijatelja krs- 
canske vjere«. U daljem pismu spotice ban Bacan biskupu Erdedu, da Slavoniju tura u 
propast »onaj, koji je ovu kraljevinu i krscansku vjeru, onda dusu i tijelo svoje, — pace 
i vlastitu domovinu izdao zbog zavisti i teznje za vremenim dobrom«. Lako je biskupu 
zagrebackomu, koji u tome kraljevstvu nema djece ni potomaka, a ni bastine, pa se i ne 
boji, da bi Stogod mogao izgubiti. No ostali Zapoljevci (svjetovnjaci) izgubit ce svoja po- 
sjedovanja, pa ce se onda sa zenama i djecom potucati po tudjim zemljama. Jos za- 
klinje Bacan svoje drugove, neka ne vjeruju laznim prorocima. Moglo bi se dogoditi, da 
dodju pod vlast Turcina, dosadanjega saveznika svojega. A onda ce izgubiti troje: vjeru, 
kraljevstvo i slobodu«. Medjutim poruka bana Bacana slabo je djelovala: velika vecina 
slavonske gospode ostala je vjerna kralju Ivanu (Janusu) Zapolji i njegovu banu Simunu 
od Erdeda. Na saboru u Ivanicu odlucise utanaciti savez s Turcima, te se oboriti na svoje 
protivnike u Slavoniji, narocito na slobodnu obcinu na brdu Qradcu kod Zagreba, koje 
prosle godine nijesu mogli svladati. Onda ce se jos osvetiti Hrvatima, koji bijahu Qradcu 
u pomoc pritekli, kao i Kranjcima i Stajercima, koji su jednako s grofom Nikolom Thurnom 
grad obranili. 

Zaista su namah i Hrvatska i Kranjska osjetile posljedice saveza slavonsko-tur- 
skoga. Vec u veljaci 1530. robili su Turci po Kocevju u Kranjskoj; u isto vrijeme pro- 
valili su Turci, sporazumni sa Zapoljevcima, u Hrvatsku, te su ju nemilo poharali. 

Bas ta posljednja provala nemilo je razcvilila i onako tuzne Hrvate. Kninski bi- 
skup Andrija Tuskanic obavijestio je pismom od 24. veljace kralja Ferdinanda o toj pro- 
vali, te ga je zaklinjao. neka ipak jednom javi, da li je sto ucinio za obranu nesrecnoga 



SaBOI^ HRVaTSKI dOD. lS3d 03 

kraljevstva. Malo pred tim sastali su se i hrvatski stalezi na sabor, da se i oni posavje- 
tuju o obrani svoje domovine. Oni se takodjer obratiSe poslanicom na kralia Ferdinanda. 
Najprije kazu u njoj, da i Ferdinand i svi krScanski vladari dobro znadu, koliko vec go- 
dina mora Hrvatska podnositi silne nevolje od Turaka, i kako su staie2i Hrvatske prvi od 
svih stanovnika ugarske krune Ferdinanda priznali za svoga vladara, te ga dosad vjerno 
sluzili i zivot svo] za nj ulagali, premda nijcsu za to ba§ nikakve nagrade primili. Spremni 
su i dalje gubiti zivot za kraija i vjeru; ali nikada nije Hrvatskoj prijetila tolika opasnost 
kao ba§ sada. Turci, koji su i prije iz Bosne udarali na Hrvate, sada su gotovo pobijes- 
nili, te bez prestanka provaljuju na imanja i baStine njihove, osobito odkad su nedavno bill 
u Ugarskoj, te u samo] zemiji (hrvatskoj) osvojili vi§e gradova, iz kojih se obaraju na 
svoje krscanske susjede. K tomu su gospoda i plemici kraljevine Slavonije, koji su u pri- 
ja§nje vrijeme Hrvatima u svakoj nevolji pomagali, prometnuii se u duSmane i protivnike 
njihove, tc nanose stetu njihovim glavama i imanjima kao sami Turci, s kojima su se slo- 
ziU u savcz (prout Thurci ipsi, qui et ahoquin cum ipsis confederati sunt). Nadalje rijeka 
Una bila ie od starine Hrvatskoj glavnim branikom; no odkad je srbski despot (Beri- 
slavic) dobio grad Kostajnicu, prijeti ba§ s te strane najveca opasnost. Pogovara se naime 
pod izvjestno, da ce despot izdati grad Turcima. Ako se to zgodi, bez sumnje 6e 5itava 
Hrvatska za sve vijeke propasti. Napokon i s morske strane, odakle je Hrvatska dobi- 
vala dosad hranu, te u obce imala oduska, prijete joj Mletci, cinedi joj neprekidno neprija- 
teljstva. S obzirom na te priUke mole i zakUnju stalezi kraija, da ved radi svoje Casti kra- 
Ijevske izplati njima duzne svote, koje im duguje, §to su sluzili pod zastavom njegovog 
kapitana. Buduci da nadalje hrvatski ban (Ivan Karlovid) sa svojim neznatnim sredstvima 
ne moze sam suzbijati turske navale, mole kraija, da poslje za obranu zemlje svoju za- 
sebnu vojsku od svojih vlastitih Ijudi. Hrvati se nadaju, da ce on izpuniti njihove molbe, 
jer ne znadu razlog, zasto bi bas oni morali biti nesrecniji od ostalih vjernih podanika 
kraljevih. Ako im pak ne ce pomoci, neka ih bar ne bijedi s nevjere i opornosti, ako sami 
potraze drugo utociste i nacin, kako bi spasli za neko vrijeme jo§ ono malo imanja i ba- 
§tina, sto ih je turski bijes njima ostavio. 

Svojcmu ultimatumu pridali su hrvatski stalezi jos neke molbe i tu^be. Tako mole, 
da kralj pomiiuje senjskoga biskupa Franju Jozefica, privrzenika Zapoljina, kojega je Fer- 
dinand tada drzao zarobljena. Nadalje javljaju, kako neki posjednici u Hrvatskoj ne 6e da 
placaju desetinu zagrebackomu biskupu i kaptolu; da se ti ne bi osvecivali, mole kraija, 
neka zapovjedi banima, da doticnike na placanje desetine prinude. Jo§ se tu2e na kneza 
Krstu Frankapana Brinjskoga, §to je nedavno poharao imanja plemida Zimida; suviSe mole 
kraija, neka kazni reCenoga kneza, Sto dozvoljava, da njegovi podanici voze 2ito, vino i 
drugu hranu u turski grad Udbinu. 

Poslanica hrvatskih staleza zivo se je dojmila kraija Ferdinanda. 2e\e6i i sam ied- 
nom izpuniti obecanja, zadata na izbornom saboru u Cetinu, odgovori im 8. oiujka iz 
Praga vrlo utjesljivim pismom. Najprije javlja, koliko je radio kod pape, kod svoga brata 
Karla i njemaCkih knezova izbornika, oko staleza CeSke krune i svojih nasljednih zemalja. 
da izmoli od njih pomo(i protiv Turaka. Jednako nastoji o tom i sada, pa se nada uspjehu. 
a onda 6e rado sve Ciniti »za utvrdjenje i obranu kraljevine Hrvatske i njezinih iitelja* 
(in confortationem et defensionem regni Croatie et incolarum eiusdem). Na poziv svoga 
brata poci de na dr?.avni sabor njemaCki u Augsburg, gdje Ce se s bratom zdruiiti, te 
ozbiljno i revno razpravljati o opasnostima, koje prijete Hrvatskoj. PoruCuje Hrvatima, 
neka i oni po§lju na taj sabor svoje poslanike, koji 6e o svojoj domovini znati bolje izvije- 
stiti od drugih, i koji 6e, poznavajudi dobro Turke i njihov naCin ratovanja mo(ii savjcstniie 
i bolje savjetovati, te kazati sredstva, kako da se Hrvatska obrani od Turaka. Ako me- 
djutim Turci u to vrijeme udare na Hrvatsku, ne 6e ih kralj ni tada zaboraviti, i ne 6e 
dopuStati, da tako staro i odliCno kraljevstvo propadne (regniim tani vctustum et nobile). 
I za vojsku pobrinut 6e se Ferdinand, da se Sto prije poSlje u zemlju; hrvatskim svoiim 



94 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (l527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). 



« 



siuzbenicima placat ce tocno, cim samo dobije subsidija. Tako isto namirit ce i stare du- 
gove. Olede Kostajnice odredit ce se, da ne bude opasnosti, te bi dopanula turskih ruku, 
a glede dovoza hrane po moru kaze, kako bas sada nastoji oko mira s Mlctcima, pa se 
nada, da ce se Mletcani nakon ovoga mira ponasati prema Turcima kao i ostali pristojni 
krscani. Jos potanje izlozio je kralj svoje namjere oko obrane Hrvatske u pismu na vjer- 
noga kninskoga biskupa Andriju Tuskanica, kojega bijase u to imenovao svojim savjetni- 
kom (consiliario nostro). Odgovarajuci mu 17. ozujka iz Praga na njegovu tuzaljku od 
prosloga mjeseca javlja mu, kako revno nastoji oko ceskih staleza, da mu podadu brzu i 
izdasnu pomoc, da s njom najprije ponovo zauzme Ugarsku, Erdelj i Slavoniju, a onda da 
obrani Hrvatsku. Suvise odredio je, da se po Stajerskoj, Kranjskoj i Koruskoj skuplja voj- 
ska, pa da se sto prije smjesti na granicu Hrvatske. Vojvodom pak ili vrhovnim kapita- 
nom te krajiske vojske imenovat ce Ivana Kocijana (Katzianera), u kojega se puno 
uzdaje, da ce stare nevolje ublaziti i popraviti, zemlju od provala braniti, te joj povra- 
titi nekadanji mir i red. 

Ivan Kocijan, odsad giavni kapitan kraljevske vojske na krajini hrvatskoj i sla- 
vonskoj, nije bio Hrvatima nepoznato lice. Rodjen u gradu Katzensteinu u Kranjskoj jos je 
god. 1525. kao »zamjenik vrhovnoga kapitana« (locumtenens supremi capitaneatus exer- 
citus, contra Turchas, Verweser der Hauptmanschaft wider Tiirken) zapovijedao ce- 
tama tadanjega nadvojvode Ferdinanda u Hrvatskoj*; poslije je bio poslanik Fcrdinandov 
na saboru u Cetinu, a onda se je proslavio razbivsi Ivana Zapolju u boju kod Tokaja. Na- 
pokon je god. 1529. znatno doprinio srecnoj obrani Beca. Sada ga jc pak zapalo, da na 
celu kraljevih ceta iz nasljednih zemalja brani te zemlje kao i kraljevstvo hrvatsko od 
turskih provala, a podjedno da pomaze Ferdinandovim privrzenicima u Slavoniji do po- 
bjede nad Zapoijinom strankom. 

Tek sto je Ivanu Kocijanu stiglo imenovanje, vec se sa svih strana utjecu pod za- 
krilje njegovo. Ne cine to samo zapovjednici i kapitani kraljevskih gradova (KHsa, Senja, 
Bihaca, Ripca), nego i isti hrvatski bani. Na samu Cvjetnicu, 10. travnja 1530., pise ban 
Ivan Karlovic iz grada Mutnice pismo, javljajuci Kocijanu, da se Turci s velikom vojskom 
i topovima dojducega Uzkrsa spremaju udariti na Hrvatsku. Osim pase bosanskoga i mo- 
starskoga doslo je jos drugih pet pasa, da osvoje Hrvatsku (ad occupandum regnum 
Croatiae). Ako ne bude brze pomoci od kralja, Hrvatska mora propasti. Zato moli Kocijana 
u Isusovo ime, neka sto prije skupi vojsku, kojom bi se zemlja mogla obraniti. Jos ga za- 
klinje, da mu s obzirom na prijateljstvo i blagonaklonost, koju mu je vazda izkazivao, 
poslje nekih 20 puskara (pixidiarios) za njegove gradove, narocito za Krupu; jer ako taj 
grad propadne, bit ce Ijute pokore. I hrvatski sabor, sabran u Perni, salje 24. travnja 
vrhovnomu kapitanu zasebnoga poslanika Mihajla Budisica, jamacno da trazi pomoci. Na- 
pokon i kninski biskup Andrija Tuskanic pisao je 1. svibnja 1530. iz Topuskoga Kocijanu 
ovo pismo: »Vas list primili smo po slugi i razumjeli, sto zelite. Uslijed toga neka nam vasa 
velemoznost sto prije naznaci mjesto, dan i doba, gdje bi se s vama sastali i o dobru do- 
movine vijecali, jer je kraljevsko velicanstvo sve staleze i redove uputilo, da se u voj- 
nickim poslovima na vas obracamo«. 

Vrhovnoga kapitana Kocijana potrazio je i Ljudevit Pekri, giavni vodja Ferdinan- 
dovih privrzenika u Slavoniji. 2eleci se s njime sastati, dosao je Pekri u Brezce u 
juznoj Stajerskoj, odakle je 9. svibnja kralja Ferdinanda o dogadjajima u recenoj kralje- 
vini izvijestio ovako: »Posljednjih je dana zagrebacki biskup (Simun od Erdeda) sa sa- 
branom vojskom na turski nacin poharao imanja Ivana (Ernusta) od Cakovca,. privrzenika 
vasega velicanstva, te je dao velik dio njihov spaliti. Na to je svoje Ijude, oko 6(50 konja- 



* Ferdinandovi vrhovni zapovjednici vojske za obranu od Turaka bili su dosada: Nikola 
grof Salm Stariji (1522.— 1523.), Bernardin Ri5an (1524.), Ivan Kocijan (samo zamjenik 1525.), Ni- 
kola JuriSic (1526.— 1528.), Nikola grof Thurn (1529.). 



VRHOVNl KAPITAN IVAN KOCIJAN. 



95 



nika, dobrih vojnika, medju kojima je bilo i Turaka, posiao da podju poljem kraj rijeke 
Cazme; on sam sa svojim bratom Petrom Erdcdom, kao i sa (^itavom pjeSadijom, s topo- 
vima i drugim bojnim spravama po§ao je za njima. Oni su naime snovali, kako bi sve 
dijelove kraljevine Slavonije podvrgli vojvodi. Ivanu, pa i gradove Varafdin i Zagreb 
osvojili«. Pekri nadalje pripovijeda, kako je on jo§ prije dolazka biskupova udario na nje- 
govu konjicu, te jii potukao. Jedan od kapitana tih konjanika, po imenu PenoSi^, sre(5no 
je umakao, ali su mu vojnici koje zarobljeni, koje poubijani; drugi vojvoda, zvan Kunovic, 
dopanuo je rana, te se je s velikim gubitcima spasao. Sada su medjutim biskupu stigle 
(3ete iz Ugarske, pa on oCekuje takodjer pomoci od Turaka. Zato moli Pekri od kraija za 



■:i-; 









„ Vu^tf-!^' >.-^w. A- iV"i^ 




w«..^.^ ^-.ijf^ l..fi.^^ y--f<iy- 9-^tfi^-eu ^^ i y 












fS:i(Pr 






iX 




PISMO KRALJA IVANA ZAPOLJE, 

izdano u Budimu 1. rujna 1530., kojim nalaze biskupu Simunu od Erdeda, svome banu u Daltnaciji, 
Hrvatskoj i Slavoniji, da plemi(5ima Petru i Stjepanu od BogaCeva povrati Rasinjicu. koju im bijaSe 

Ljudevit Pekri ugrabio (4). 

Arkiv lusoslavenske akademije. 



brzu pomoc. Kocijanu predlo2io je Pekri, da se u Bre2cima sastanu, pak je stoga ovamo 
I doSao; ali Kocijana nema, pa tako se mora bez ikakve koristi opet povratiti. 

Medjutim je Ivan Kocijan odluCio, da svu gospodu hrvatsku i slavonsku skupi za 
3. lipnja 1530. na stanak u Breicima. Tu bi najprije pokuSao izmiriti ratujude stranke u 
Siavoniji^a tjnda udesio neSto za obranu Hrvatske od turskih provala. Naravno da je 
pozvao na stanak i privr2enike Ivana Zapolje. Medjutim Ivan Bani<i (Banffy) od Virovl- 
tice boravio je na dvoru kraija Zapolje, koji ga bija§e izabrao za svoga palatina. dok su 
ostali vodje Zapoljevaca izrijekom poziv odklonili. Biskup i ban §imun od Erdeda odgo- 
vorio je iz Cazme 3. lipnja 1530. Kocijanu ovako po prilici: »Odkad se je prcjasni kralj 



06 FERDINAND t. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.), 

• 
rerdinand podigao, da spravi pod svoju vlast Ugarsku, tako se je silno po Ugarskoj i bla- 
voniji pustosiio i haracilo, da je to teK nesto manje, nego sto je prosaste godine cinio 
silni car turski. Pogiiiuli su toliki Ijudi i vitezovi, kojih su predji krvlju svojom kraljevinu 
Ugarsku i citavo krscanstvo hrabro branili. Koliku su samo pustos prosle godine pocinile 
spanjolske cete kralja i^erdinanda u glasovitom kaptolu nase crkve zagrebacke, o torn 
neka i sad jos svjedoce rusevine. Kolika su sela i posjede crkve zagrebacke i gospo- 
dina Petra trdeda, nasega brata, minulih dana spaliii Ljudevit Pekri iz Varazdina i 
Nijemci iz Zagreba, mozete doznati iz usta vjerodostojnih svjedoka. Svega toga ne smije 
krscanin ciniti; medjutim to svjedoci, da je vama vise stalo, da se ovo kraljevstvo opu- 
stosi, nego da se oslobodi. Jer ako se koji vladar za stalno nada koje kra- 
ljevstvo zadobiti, on ce htjeti, da to kraljevstvo bude citavo ine- 
o s t e c e n o (nam quicumque principum spem firmam potiundi regni habet, is integerrimum 
et salvum regnum esse velit). I mi smo lanjske godine (1529.), kad smo se za boljitak i 
mir ove kraljevine na noge podigli s gospodom i prijateljima, mogli sva imanja Ferdi- 
nandovih privrzenika opustositi i spaliti. Ali buduci da je to za krscanina grijesno, a za 
pobjednika vladara stetno, nijesmo to htjeli ciniti, pace nijesmo na to ni u dusi pomislili. 
Promotrite dakle svojom pameti i razumom, tko je vise kriv haranju i zatiranju imanja 
i neduznoga puka, i tko to svedjer ne prestaje ciniti. Pozivate nas u varos Brezce (Rann), 
sest milja od Zagreba udaljen, pa da se ondje poradi o miru. Mi vjerujemo vasoj vele- 
moznosti, da iskreno zelite, o cemu pisete; a i mi, da ne zelimo mir i obce dobro, nikad 
ne bi vama pisali. Ali da vam istinski kazem, nije to nacin, da se poluci obce dobro; jer 
bi se veca sloboda i stanovnicima kraljevstva i poslanicima morala dati. Najvise bi se 
morala zabraniti i pokarati drzkost Ljudevita Pekrija, koji za svoju vlastitu korist a bez 
straha robi, a to bar za ono vrijeme, dok se sto u torn poslu dokonca. Velemoznost vasa 
neka zato iz Zagreba odredi nacin, kako da se obustave neprijateljstva Ljudevita Pe- 
krija i ostalih, koji rade na zator ove kraljevine a za svoj vlastiti dobitak, svakako dotle, 
dok se ili sami glavom ili po svojim poslanicima s pomocu Bozjom ne sporazumimo o 
boljku domovine. Znadem, da je vasa velenioznost mnogo mladja od nas, i da bi praved- 
nije i pristojnije bilo, da se k nama u varos Ivanic potrudite, jer vam u Zagrebu radi 
razsula konaka dati ne mozemo. Ako to hocete uciniti, dati cemo vama slobodno pismo 
(litteras salvi conductus); ako pak zelite, da nas poslanik dodje k vama, posljite nam sto 
prije takav list. Vasa velemoznost neka tako poradi, da obim domovinama i svemu krs- 
canstvu bude na korist, a ne na stetu. Simun, biskup zagrebacki, ban Dalmacije, Hrvat- 
ske i Slavonije«. Malo dana poslije, 9. lipnja, pise opet iz Moslavine Petar Erdedi od Mo- 
nyorokereka susjedgradskomu vlastelinu Stjepanu Deshazyju, kako je sporazuman s bi- 
skupom, pa ni on ne ce nikoga poslati u Brezce. »Bili smo ovdje na okupu s gospodinom 
biskupom i gospodinom Ivanom Tahijem. Danas su otisli od nas. Mnogo smo razpravljali 
stanju i spasu ovoga pretuznoga kraljevstva (de statu et salute huius miserrimi regni), 
i sam Bog nam je svjedok, da kao dobri krscani nijesmo zelili drugo nego dobro«. 

Jos prije snovanoga stanka u Brezcima prijetila je pogibao, da se u citavoj Slavo- 
niji razplamti obci gradjanski rat. Vec na koncu svibnja tuzila se je Margareta Sekelj, 
supruga Ivana Banica, iz grada svoga Virovitice u posebnom pismu na Petra Erdeda, 
kako je cula, da ce »namah nakon izminuca primirja« Ljudevit Pekri sa svojim ortacima 
njezina dobra poharati i grad Viroviticu podsjesti. Ona moli Erdeda za pomoc, jer Zapolja 
ne dopusta njezinomu muzu a svome palatinu, da se kuci povrati. Dne 5. lipnja 1530. 
javija opet kninski biskup Andrija iz Topuskoga kapitanu Kocijanu: »Zagrebacki biskup 
poslao je vec dva put moliti pomoc u Tursku, koju mu dosad uzkracivahu. Sad opet salje 
k pasi i sultanu dva poslanika, naime kopilana pokojnoga kneza Bernardina (Frankapana) 
i Matiju Matkosica, moleci za pomoc (subsidia). Isti biskup ponovo skuplja sile i daje sve 
svoje gradove utvrdjivati. Sad netom ovih je dana unio ziveza u svoj grad Zagreb i svim 
ga obskrbljuje po svojim silama. Hoce da se vaSoj velemoznosti opire. Ali vjerujemo u 



QRADJANSKI RAT U SLAVONUI 60t). 1536. 07 

Boga i za stalno drzimo, da ce ga nada prevariti. To znademo: Cim vaSa velemoznost 
dodje, svi cc se zitelji kraljevine Slavonije vama pokoriti«. 

Fod zaStitom Ferdinandovih Ceta iz nasljednih zemaija, koje su bile smjeStene u 
utvrdjenim gradovima Vara^dinu i (jradcu kod Zagrcba, sastali su se u potonjem gradu 
privrzenici njegovi iz Hrvatske i Slavoniie dne 10. srpnja na sabor. Bill su tu nazoCni 
bani, kninski biskup i ostali »vjerni sluzbenici« Fcrdinaiidovi. I saboraSi i obcina grada 
Oradca obratise se na Ivana Kocijana za pomoc. 2iteiji Qradca tu^e se, kako posada od 
pje§aka u njiliovu gradu ne prima place, pa zavrsuju: »Da nas vrhovni kapitan konjanika 
Ljudevit Pekri nije dosad branio, ne znamo §ta bi se bilo dogodilo ovome gradu«. Cini 
se, da je uslijed toga Kocijan jos jednom poku§ao izmiriti Zapoljevce s Fcrdinandovcima 
u Slavoniji. Dne 22. srpnja salju iz Cazme biskup i ban I^imun i Petar Erdedi pismo na 
Kocijana, u kojemu odgovarajuci njemu javljaju, kako su oni jo§ 18. srpnja poslali k njeniu 
dva svoja punomocnika, po imenu Baltazara Hobetica i Jurja od Kapele, koji su doprli do 
Oborova, ali se dalje ne usudjuju. Ljudevit Pekri, kojemu su javili, da imadu od Kocijana 
slobodno pismo, ne ce da za nj znade, ve6 §kodi iijihovim Ijudima, gdje samo mo2e. Na 
to se Erdedi potanje tuzi na Pekrija, kako on »imanja obojice kao i posjede zagrebacikoga 
kaptola i sad jos opustosuje«. Ali to nije dosta, jer on hara takodjer po imanjima »nevolj- 
nih plemica«. Suvise je poslao svoje cete, da se zdruze s cetama Ladislava Morea, pa 
da se sve zajedno obore na imanja Ivana Banica, privrzenika i palatina Zapoljina. Pismo 
svrSavaju navijestajuci nove i 2e§ce borbe: »Mi tolika zuluma vise trpjeti ne mo2emo, 
nego cemo s gospodom i prijateljima nasima u toj kraljcvini kazniti njegova zlodjela. Ne 
cemo dirati u oblasti prejasnoga kralja Ferdinanda, ako nam one ne dadu povoda«. 

Sada je na koncu srpnja 1530. planuo zestoki gradjanski rat u Slavoniji, koji je 
trajao kroz mjesece kolovoz i rujan. Dne 31. srpnja javlja kralj Ferdinand svome dvor- 
janiku Pctru Keglevicu, kako je odlucio svoje privrzenike braniti od navala biskupa za- 
grebackoga i njegovih ortaka, pak zavrSuje: »Stoga tebi tvrdo zapovijedamo, da na§u 
vojsku, koju smo u na§u kraljevinu Slavoniju poslali, i koju cemo poslati, svakim naci- 
nom pomazes, pa da se ne kratis satirati i ostecivati one neprijatelje, gdje ti se samo 
zgoda prufi«. 

Potankosti o gradjanskom ratu nijesu poznate; tek pojedine vijesti mogu se zabi- 
Ijeziti. Dne 8. rujna pise ban Ivan Karlovic iz Novoga vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »I 
ako bi va§a velemoznost htjela sto god protiv redenoga biskupa (Simuna) poduzeti, bilo 
bi sada vnjeme i cas, jer biskup ne moze ni od koga pomoci dobiti«. Namah sutradan, 
9. rujna, javlja Karlovic iz Mutnice: »Pi§e nam Ljudevit Pekri i drugi podanici kraljev- 
skoga velicanstva, da k njima posljemo svoje cete. Ali na§i Ijudi ne ce ici bez novaca, a 
mi sami ne mozemo bez njih niSta uCiniti. Neka izvoli vaSa velemoznost krenuti s Cetama 
put Slavonije, jer zagrebacki biskup skuplja mnogo vojske, pa se bojimo, da ce stradati 
oni sluzbenici njegovog veliCanstva, koji su zajedno s gospodinom Ljudcvitom (Pekrijem). 
Molimo va§e gospodstvo, neka nam sve doglasi, da li 6e put Slavonije po(ii ili ne, i da li 
nam hoce slati novaca ili ne«. U trecem pismu od 14. rujna javlja ban iz Mutnice Kocijanu 
ove novine: »Qospodin Ljudevit Pekri boravi sada u KriZevcima s ostalim sluibenicima 
kraljevskoga veliCanstva. I ve6 dva put poSli su robiti oblasti zagrebaCkoga biskupa. 
naime u Dubravu, ali nijesu niSta zarobili, jer su se svi ondje razbjegli sa svojim stvarima. 
Oni pak biskupski konjanici, koji su ostali u Dubravi. jcdnako su pobjegli. te nema nikoga. 
da se opre gospodinu Ljudcvitu. Ovaj o(iekuje va§u velemoznost. dok dodjete s topovima i 
vojskom. Stoga vas molimo, ako ste naumili §to protiv biskupa preduzeti, da podjete na 
njega, pa cete modi svladati one odmetnike kraljeve. Bolje je da vas zapane slava pohjedc. 
nego koga drugoga. Mi smo pak sprcmni na sluZbu kraljevskomu vcliCanstvu, tc ja i gospo- 
din Ljudevit oCekujemo dolazak va§e velemoZnosti*. 

Ljudevit Pekri robio je ne samo po imanjima zagrebaCkoga biskupa, nego i po obla- 
stima Zapoljevaca, naroCito u kri?.evaCkoj 2upaniii. Tako je plemieu Petru od Bogaeeva 
Klaie. Hrv. povj. 111. (5.) 7 



'9^ FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (15^7.-1540.); 

• 
i sinu mu Stjepanu razgrabio citav posjed Kasinicu; iia sto je kralj Ivan Zapoija 1. rujna 
iz Budima zapovjedio biskupu i baim svomu Simunu od Erdeda, da nastoji Pekriju Kasi- 
nicu oteti, te ju prijasnjemu vlastnikii povratiti. S druge strane opet poslo je Zapoljevcu 
Ivanu Tahu, upravitelju Vranske priorije za rukom, te je Pekriju ugrabio njegovu djedo- 
vinu, Petrovinu. 

Bas gubitak Petrovine, cini se, kao da je djelovao, te su F'erdinandovci ill nje- 
macka stranka stall o torn radlti, da se nagode s protlvnom (turskom) strankom. Ferdi- 
nandovcl Petar Keglevlc od Buzima 1 Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha obratlse se u to 
ime u drugoj polovicl rujna na Ivana Taha, da povratl Pekrlma Petrovinu; podjedno mu 
ponudlse »slogu i savez«. Tahl se je Iz grada svoga Pakraca odazvao 29. rujna ovlm pl- 
smom: »List vas razumlsmo, u kojem nas opomlnjete, da Ljudevltu 1 Nlkoll Pekriju po- 
vratimo Petrovinu. Nama do toga grada nlje mnogo stalo; mi bl radije htjeli Imatl bra- 
tlnstvo gospodlna Ljudevlta Pekrlja«. Tahl se nadalje raduje predlogu, da se medju ratu- 
juclm strankama sklopl »sloga 1 savez« (concordlam et unlonem), samo trazi, da se u taj 
savez prune 1 njegovl prljateljl, kao blskup Slmun 1 Petar Erdedi. Stoga predlaze, neka 
svaka ratujuca stranka Izabere trl do cetlrl muza, pa da tl dobrl Ijudl ugovore pravi mlr 
i savez (pax vera et unio). Jos dodaje: »Culi smo, da ste vl spalili cazmanskl kaptol; 
nama se to ciini manje dobrim, jer ce od toga bit! stete ovoj citavoj kraljevlni i nasim 
potomclma«. 

Posredovanjem dobrlh Ijudl utanaceno bi napokon dolsta prlmirje 8. llstopada 1530. 
O torn bl Izdana ova Izprava: »M1 Slmun, po Bozjoj 1 apostolskoj mllostl blskup zagre- 
backe crkve 1 kraljevlna Daimaclje, Hrvatske 1 Slavonlje ban, Ivan Tahl gubernator prio- 
rije Vranske, Petar Erdedi od Monyorokereka, zupan zupanlje zeljezne, kao 1 drugl neki 
vjernl podanicl prejasnoga prlnclpa 1 gospodlna Ivana kralja Ungarije ltd. s jedne strane; 
zatlm Ljudevlt Pekrl od Petrovine, vrhovni kapltan lakog konjanlctva kraljevskoga vell- 
canstva, Petar Keglevlc od Buzima, Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i 
Franjo Svetackl (de Zempche), Nikola Pekrl od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuce, 
Ivan Qolec od Sutiske, kao 1 neki drugl vjernl podanlci preblagoga prlnclpa 1 gospodlna 
Ferdlnanda, Isto Ungarije itd. kralja s druge strane, dajemo na znanje, kako smo u subotu 
namah iza blagdana blazenoga Franje Izpovjednlka stojeci jednl protlv drugih u logo- 
rlma (in castrls nostris) blizu Dlsnlka (Desnycze) 1 Novog Dvora (Uyudvar), — promo- 
trlvsl 1 uzevsl u obzir prolijevanje krscanske krvl, kao 1 medjusobno bratsko ubljanje, 
koje je od vise godlna nazad medju nama 1 druglm prlpadnlclma ovoga kraljevstva bjes- 
nilo, pa do sada, oj zalostl, potrajalo, pa da bl se takovo prolijevanje krvl 1 ubljanje 
ustedjelo 1 svaka nesloga smirlla — posredovanjem stanovltlh dobrlh Ijudl, izabranlh od 
nas iz sredine nase, utanaci ovaj sporazum mira 1 sloge. Prvo da se sva imanja, kao 1 
sva posjedovna prava sve gospode 1 plemica ma kojega staleza i stanja, koja su za 
vrijeme ovih borba i razmirica, a narocito nakon pohoda turskoga cara u Ugarsku ma od 
koga 1 ma kako oteta, imadu prljasnjim vlastnicima svjetovnoga i duhovnoga staleza otvo- 
reno 1 podpuno povratiti. Nadalje da se kasteo llterata Jurja od Kapele, kao i sva Imanja 
Cazmanskoga kaptola za trl dana odpuste 1 povrate . . . Kanonici crkve zagrebacke, prl- 
stajucl uz oba kralja, neka jednako prlmaju prlhode crkve 1 imanja svojlh, 1 svakl neka 
se zadovoljl svojim zakonltlm dijelom. Svikollkl ziteljl kraljevlne Slavonlje ma kojega sta- 
leza 1 zanlmanja mogu slobodno 1 mlrno ovamo 1 onamo prolazltl 1 trgovati tako, da nltko 
drugoga ne smeta, ne prijeci, nltl se ne usudl pod kojom izllkom mu stetu nanositl. Slobodna 
obcina na Qradcu brdu i grad Zagreb neka kroz vrijeme ovoga primirja nasega 1 utanacenja 
budu slobodnl 1 mirnl, te neka nijedna stranka ne dlra u drugu. Nadalje ako bl zltelji 
(regnicolae) taksu od pol forlnte drage volje davall gospodlnu Ljudevitu Pekriju, neka 
Jbude, all se nltko ne smije prljetnjama nl pustosenjem Imanja na to prlgonitl. Nadalje Stje- 
pan Deszhazy, podanlk Istoga kralja Ferdlnanda, neka stoji na mlru zajedno sa svima, koji 
njemu prlpadaju. Jo§ neka svl i pojedini zltelji ove kraljevlne Slavonije, gospoda, plemici 



t»l^lMmJE OD 8. LISTOPADA 1^30. 



9d 



1 nepiemici, viSega i nizega stanja, ostanu u svojim domovima zajedno sa svima pripadni- 
cima svojima slobodni, mirni i spokojni bez ikakvog i ma Cijeg zanovetanja. Jo§ cemo ovai 
na§ sporazum i savez dati na znanje i obavijest velemo?,noj gospodi Ivanu Banicu od 
Doljne Lendave, knezu i palatinu, kao i Urbanu Bacanu, podanicima gospodina kralja 
Ivana, kao i Ladislavu Moreu de Chula, podaniku reCenoj^a kralja Ferdinanda, da se i 
oni nasoj nagodi pridruze, ako bi htjeli. Nadalje ova na§a pogodba i sporazum neka traje 
i vrijedi do blagdana Triju kralja (6. sije^nja), sto ce doci (1531.), i to uz taj uvjet, da 
svaka stranka svoga kralja do recenoga roka uzmogne obavijestiti o tom, pa ako koii 
od pomenutih vladara ne bi ovoga naSega utanacenja htjeo prihvatiti ni potvrditi, vet bi 
unatoc toj pogodbi naSoj podigao svoje 
cete na protivnu stranku, da je prinudi na 
posluh, i u to ime poslao kojega posebnoga 
kapitana u tu kraljevinu Slavoniju: tada 
ce morati ovakva stranka privrzenicima 
drugoga kralja deset dana prije navijestiti 
i obznaniti dolazak istoga kapitana u kra- 
ljevinu, da se i ta (protivna) stranka zrelo 
uzmogne pobrinuti za svoje stvari i po- 
slove. Da cemo sve izlozeno i svako poje- 
dino tvrdo i nepovrijedivo tako sami kao i 
po nasim podanicima drzati, obvezali smo 
se i obecali mi gore napisana gospoda svo- 
jom ca§cu, covjecnosti i vjerom svom kr§- 
canskom, pak se obvezujemo i obecajemo, 
potvrdjujuci to krijeposcu nasih pecata. 
Dato u logorima gore spomenutima, re- 
c^ne subote naredne iza blagdana svetoga 
Franje izpovjednika (8. listopada), godine 
(iospodnje 1530* . 

Dok je u Slavoniji bjesnio gradjanski 
rat, Hrvatska je bila izlozena manjim i ve- 
cim turskim provalama. Ban Ivan Karlovic 
i kninski biskup Andrija Tuskanic nepre- 
stano su vrhovnoga kapitana Kocijana iz- 
vjeScivali o pokretima u susjednoj Bosni i 
pozivali ga, da Hrvatskoj pomogne. Jed- 
nako su i hrvatski stale2i, sabrani na sabo- 
rima u Perni (24. travnja), u SteniCnjaku 
(8. svibnja), i po drugi put u Stenienjaku 
(22. lipnja), neprestano razpravljali »kako 
bi se mogli dulje braniti od duSmana tur- 
skih i ostati vjerni premilostivomu kralju 

svomu.« Iz potonjega sabora javljaju hrvatski stale^i Kocijanu, kako su izabrali odli^- 
noga plemica Qaspara Bartakovi(5a za svoga poslanika i komisara (oratorem et comis- 
sarium), koji ce u njihovo ime pod pred njegovo carsko i kraljevsko veliCanstvo, kao i 
ostale krScanske vladare, da trail od njih pomov^i (ad eximia et ardua nostra negocia 
nunc exequenda). Ocito je Bartakovi(iu bila namijenjena zada(^a, da podje i na njemaCki 
dr2avni sabor u Augsburg, kako je kralj Ferdinand jo§ u o2ujku bio predloi^io u svojoj 
poslanici na hrvatske staleie. 

Nije poznato, da li je Bartakovi(5 poSao u NjemaCJku, aii Je zato na saboru u Augs- 
burgu izloi.io svu bijedu i nevolju hrvatskoga kraljevstva knez Vuk Frankapan od 



ORATIOAD, 

SERENISSIMNM CAROLVM V. 

Saoi Romani ltnp«rii Catfctctn ir.cJjiuir; j 

Acad llluftrilTiiros 6r potctitillmos Pnn4 

ofpCJ : Romani In-p«ij,f3(rta,cxparteRrg. I 

nicoIjrunjCroaciarptrVuomgangum j 

dc frangcpanibus Comitem &; c, 

Oratorem ipftiis Croacix, Au« 

giiftac xMui.AueufiijAn 

iK>i^3 0,hac)tca. 

RESPONSIO 

ILLVSTRISSIMI PRINCIPIS 

-r loachimiMarchiore'sBrandenburgcnlis Sa 

4 cri Romani Imperij Arcliicamcrarii Ek # 

(floris,Stctinenfiiim,Pom«raniar,Cjifl'ubi», ] 

Sdauorum Duc»s,Bijrgrauii Norcm. 

beigcri.acRiigij Piincipis. 

M D XXX. 



NASLOVNI LIST STAMPANOQA QOVORA. 

§to ga je knez Vuk Frankapan 24. kolovoza 
1530. drzao na njemaikom drJavnom saboru 
u Augsburgu. 

Po primjerku iz kr. svcu£iliitnc 
knjiinice u Zagrebu. 



iOO FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

• 
ioze Brinjske. Knez Vuk trazio je jos u prvoj cetvrti 1530. od kralja Ferdinanda, da mil 
podijeli gospostiju Ljutomjer u Stajerskoj, u isto doba nekako nudio se je stajerskim sta- 
lezima, da ga prime u svoju sluzbu kao vojvodu lakih konjanika. Dne 9. kolovoza pise iz 
grada Trzca kneginja Margareta, udova brata mu Krste, kapitanu Kocijanu: »Znademo, 
da vasoj velemoznosti iiije skrovita nasa nevolja i bijeda, jer ih je prikazao knez Vuk 
(13oiphangus)«. Ocito je tada Vuk bio vec na putu u Njemacku, gdje se bijase u Augsburgu 
skupio drzavni sabor, da se u nazocnosti cara i kralja Karla V. i njegovog brata rijese 
vjersiie razpre izmedju njemackih katolika i Lutherovih sljedbenika. Vec prvih dana na- 
kon otvorenog sabora (posiije 18. lipnja) dosii su pred sabor poslanici habsburzkih na- 
sljednih zemaija (Austrije, Stajerske, Koruske i Kranjske), pa je u njihovo ime Sigismund 
Dietrichstein oduljim njemackim govorom zaklinjao cara i knezove, da »za sva buduca 
vremena skrse bijes turskoga neprijatelja, i da osvete tolike po njemu pocinjene stete i 
nedjela«. Knez Vuk Frankapan dosao je u Augsburg tek u kolovozu, te je onda 24. kolo- 
voza drzao na latinskom jeziku svecan govor, kojim je cara i knezove zaklinjao da pomognu 
Hrvatskoj. Pozdravivsi cara i gospodu u ime hrvatskih staleza (magnates ac nobiles regni 
Croaciae) zivim je bojama prikazao sve strasne nevolje, sto ih je bijedna Hrvatska (mi- 
sera Croacia) kroz tako dugo vrijeme (tam diuturnis temporibus) od bijesa turskoga pod- 
nosila. Pa i danas stoje Hrvati kao privezane ovce, izcekujuci smrt (in hodiernumque ut 
ouis alligata occisionem exspectamus). »Gledajte dakle i razmislite, presveti care i vi kne- 
zovi rimskoga carstva, imade li na citavom svijetu slican narod, koji bi kroz tako dugo 
vrijemCi, moren od tolike nevolje, uztrajao u vjeri krscanskoj? Mogli bi nam spotaknuti: 
zasto se nijeste borili za domovinu i slobodu svoju? Nitko ne moze uztvrditi, da se 
nijesmo muzevno branili. Evo vec je osamdeset godina minulo, sto se neprestano borimo: 
koji put odrzali smo pobjedu, a koji put smo Ijuto stradali ne mogavsi odoljeti jacoj sili, 
koja je oborila grcko carstvo, bosansko kraljevstvo, te svladala Bugarsku, Srbiju i Alba- 
niju. A sto se je netom dogodilo prebogatoj Ugarskoj? Sve je turska sila svladala, samo 
Hrvatske nije posve osvojila! Ali mi toga dulje podnijeti ne mozemo. Na vas se obra- 
camo, care i knezovi, i jer vas zapada veca briga za obranu krscanstva, i jer se vec zlo 
i pogibli primicu vasim nasljednim zemljama. Ako ne dobijemo pomoci, mi preko zime u 
svojim sjedistima ostati ne mozemo, vec cemo se ili nezasitnomu zmaju podvrci ili po cita- 
vom svijetu razasuti. Promisli, care, kako ces Bogu poloziti racun radi propasti tolikih 
dusa!« 

Knez Vuk Frankapan predao je caru u ime hrvatskih staleza i obseznu poslanicu, 
u kojoj su potanko bile izlozene molbe njihove. Na to je u ime cara i knezova knezu Vuku 
i drugovima (magnificis dominis totius universitatis regni Croaciae oratoribus) odgovorio 
braniborski markgrof i izbornik Joakim. Najprije je Hrvate pozalio radi tolikih nevolja,. 
sto su ih dosad snosili, hrabrio ih za dalji odpor, i napokon im objavio, kako car Karlo 
Zajedno s kraljem Ferdinandom i stalezima rjemackim razpravljaju o ratu na Turke kao i 
o drugim potrebama krscanstva. AU uza sve to Hrvatska nije ipak primila nista, vec j 
i dalje ostala izlozena neprestanim navalama turskih susjeda. Cak modruski biskup Simun 
morao je u to vrijeme ostaviti svoju stolicu u Vinodolu, te se skloniti na Rijeku. Odatle 
pisao je 18. listopada 1530. Kocijanu ovako: »2ivim sada na Rijeci, jer se ne usudjujem- 
dalje prebivati u Vinodolu radi Turaka, kojih sam rukama jedva umaknuo« (Hie nunc 
vitam vivo in terra Fluminis, quia esse in Vinodolo non audeo propter Turchos, ex quo- 
rum manibus vix alias evasi). Dne 6. studenoga sastali su se hrvatski stalezi na sabor 
na sjeveru Kupe u Turovom polju (in campo Twrowo), pa su onda poslali svoga pouzda- 
nika Jurja Zimica kapitanu Kocijanu u Ljubljanu. 

Kroz citavu godinu 1530. nije dakle Ivan Kocijan nista ucinio, budi da pomogne Fer- 
dinandovcima u Slavoniji, budi da obrani Hrvatsku. Pa i sam Ferdinand uklanjao se je 
odluShom postupku, vec je, zabrinut za poslove u Njemackoj, nastojao, da u sultana iz- 



SREDNJA STRANKA U UQARSKOJ I SLAVONIJI. 



101 



prosi mir, a sa suparnikom svojim Ivanom Zapoljom da se nagodi. U listopadu 1530. bijahu 
se punomocnici obaju protukraljeva sastall u Poznanju, da posredovanjem poljskoga 
kralja i saskoga hercega ugovaraju o miru, na §to j'e i sultan bulejman pristao. Mira ne hi, 
ali su posrednici predlozili, da se od 13. prosinca utanaCi primirje na godinu dana. Ferdi- 
nand prihvati primirje 25. studenoga; Zapoija pak privoli tek 23. sijeCnja 1531. na tro- 
mjesecno primirje, koje bi onda s privolom sultanovom produljeno do 1. svibnja 1532. Fer- 
dinand bi u to 5. sijeCnja 1531. izabran za rimskoga (njemadkoga) kralja, pa ie onda na- 
stojao. da ga priznaju protestantski 
knezovi njemaCki, koji bijahu sklopili 
savez u Schmalkaldenu na obranu svo- 
jega vjeroizpovijedanja. 

Bas to preveliko zanimanje Fer- 
dinandovo za njemac^ke poslove s jedne 
strane, a zavisnost Zapoljina od Tu- 
raka s druge bijase uzrokom, da se je 
najprije u Ugarskoj, a onda i u hrvat- 
skom kraljevstvu javljalo Ijudi, koji 
nijesu bili zadovoljni s nijednim kra- 
Ijem. Jo§ u sijecnju 1530. bija§e ostro- 
gonski nadbiskup Varda pokrenuo 
misao, da se vodje obiju protustranaka 
sastanu na dogovor. Kasnije prihvatio 
je tu misao Petar Perenj, koji iza 
Sulejmanova pohoda nije pristajao ni 
uz koju stranku. Njemu su se pridru- 
zili mnogi odmetnici Ferdinandovi i 
Zapoljini, pa i takovi muzevi, koji su 
bili vjerni svojim kraljima, ali im je 
bilo vise do mira i srece svoje domo- 
vine. Protivnici Petra Perenja govo- 
rili su doduse, da smijera ukloniti oba 
protukralja, te se sam nametnuti za 
kralja i bar drzavnog kapitana pod za- 
stitom turskom; ali ta objeda nije ni- 
cim dokazana. 

Dne 6. o2ujka 1531. sastali su se 
Petar Perenj, Juraj Suljok, Valentin 
Turak, Juraj Bator, Ljudevit Pekri, 
Ivan Lengjel i Toma Pethew u B o- 
b v c u (Babolcsa), da vijecaju o 

spasu domovine, koja je »spala na najnize grane« (iam in extremis laboret), pa da urade 
ono, »§to im se cini koristnije za obranu vjere i domovine« (quae ad tuitioncm fidei et pa- 
triae utiliora viderentur). Tom prigodom sastavili su poziv na staleie ugarske i hrvatske. 
da se do 19. o?.ujka sastanu na skup§tinu ili sastanak u B e 1 o v a r (u Ugarskoj), gdje se 
nc ce ni o Cemu drugomu vijecati, nego o spasu domovine i obrani vjere. Pozivu tomu 
najviSe su se odazvali ba§ u hrvatskom 'kraljevstvu. koje je dosad toliko stradalo radi 
prijestolnih borba. (lotovo svi poznatiji velikaSi hrvatski i slavonski do§li su ili sami na 
sabor, ili su poslali svoje zastupnike. Tu je bio ban Franjo Badan, kapitan Ljudevit Pekri, 
zatlm Antun Banic, Urban BaOan, Ivan Ka§tclanovie, Nikola Pekri, Ivan i Krsto od ple- 



.^oflTcf quifpiam o Sadratidlmc Cvrir^SacriA Ro 
mani Imperii proccrcs Sif dommi iiliiltnirimiobicci 
re.Curnonpiignaftispropafria.'achbcrcatcueftra: 
Maicftati ucftraj Cxfarce , ccrtc&'omnifrauJc pro 
cul po(rumdiccrc;Qt ha^c prouinciaab o^Truaginta 
aniiisjConcinuo'afmis, Cum abundanci cffimonc 
fanguiniSjOon parccns pjcrfonis, dimJcarc non cdTa 
uiCi Aliquando ui<floria Si.'cf iumpho pocira cftrAli* 
quandorandcmfiepiusinipar hoftiuinbus tcrucuj 
lenfcr cxciticproftrara:Q* ccrtum cfl:,Turci magni 
hubcrrimc uircs cdoccc,n5 modo, quid huicmikrg 
prouitidsc cxigu j uif cs: fed quid grarcis; fumma fa* 
picnria : incxplicabilcfq? diuida:; contra tyranm'dc 
p illiusS^pocaitiaprofcccrunt.Qui poft^ banc oar* 
■■^ rcmpclagiingrcflus,brcuiori tempore, fcdctnimi 
' pcTT) Grxcorum obtinuit: Rcgnum Bozne, Bulga^ 
tiam,Scruiam Albaniamcp occupauit r cp hanc mife 
ra'mprouindam, pcnitus dclcrcualuit;Quotintes 
rim duccs.'Comitcffp profligauit: Quid hrjs tempo 
hbusclapfis,ditiflimo Rcg.io HungariarcucnictoJ 
to orbipatct.Omnia hare minori memento tempo* 
fis: fyda gens Turcalis fupcr tam diCilTimis ac opu< 
IcntifTimis Regius effccit^ ipfam Croaciam rotalu 
ter cxpugnauit: Idcirco nemo pofcft affcrerc :Qf 
ipfi Rcgnicolj usrris cafibus forrunae fc fubmittcn? 
tcs: pro fua uirili fcfc non dcfcndiiTcnt. 

Igitur Sacratiflime Ca:far,uorq; prindpcs &: do; 
ininillluIlrifTimj : noucririsnosharcdiutjusfoJlcn 
re, non pofTc; Quonianj; Res, &: negoaa noftra m 
I Aiij^ 

JEDNA STRANICA STAMPANOQA QOVORA 

kneza Vuka Frankapana. Knez priCa njemaCkim 

stalezima, kako se Hrvatska \tt osamdeset go- 

dina odupire Turcima. 



102 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

mena Zempce (Svetacki), a zastupnike poslali su zagrebacki biskup ^imun od Erdeda, za- 
tim Petar Erdedi, kninski biskup Andrija Tuskanic, ban Ivan Karlovic, Ladislav More, 
Ivan Tahi i Petar Keglevic. Udara tek u oci, da nije bilo knezova Zrinskih, Frankapana i 
Blagajskih, ali ti nijesu u obce u potonje doba utjecali u gradjanske borbe. Skupljenoj u 
Belovaru gospodi stigli su doduse od Zapoljinih gorljivih privrzenika pozivi, da se za nj 
izjave; ali stalezi nijesu se dali obmanuti, vec su jedino razpravljali, sto bi bilo na korist 
domovine i vjere. Napokon izdase 21. ozujka proglas na narod, kojim ga pozvase za 
18. svibnja na sabor u V e s p r i m. Tu ce se bez mrznje i strasti vijecati o slozi i jedin- 
stvu naroda, o obrani drzave i o uzcuvanju svete vjere. Pripovijeda se, da je nakon 
ovoga sastanka Petar Perenj skupio zbor svojih pouzdanijih prijateija, i da je torn prigo- 
dom primljena njegova osnova, koja bi se u Vesprimu predlozila; tako isto da je Perenj 
poslao bogat dar velikomu veziru, da si tako osigura zastitu i pomoc Turske. 

Sasvim je prirodno, da ni Ferdinandu ni Zapolji nije bio pocudan sastanak u Belo- 
varu, a jos su manje mogli dopustiti, da se bez njihove privole (i njihovih palatina) saziva 
drzavni sabor. Ferdinand je 27. travnja 1531. iz Praga razaslao brojna pisma na hrvat- 
sku i slavonsku gospodu (kao na Ivana Ernusta od Cakovca, Ivana Kastelanovica, Petra 
Keglevica i druge), u kojima se svima zaprijetio svojom nemiloscu i kaznama (indignacione 
nostra grauissima et pena pro arbitrio nostro), kad bi se odazvali. Jednako je i Zapolja 
ucinio, pace je razglasio sabor svojih privrzenika za 21. svibnja u Stolnom Biogradu. Za- 
brana obaju kraljeva je djelovala; na urecerii dan doslo je u Vesprim tako malo velikasa 
i plemica, da se sabor nije ni otvoriti mogao. Premda je Perenj ocekivao brojnu gospodu 
iz Slavonije i Hrvatske, nije odanle gotovo nitko dosao. Mnogi se bijahu na putu vratili 
svojim kucama, doznavsi za zabranu obaju kraljeva. Medjutim ni na saboru Zapoljinu u 
Stolnom Biogradu nije se skupilo dovoljno Ijudi, tako da se ni jedan zamasniji zakljucak nije 
mogao stvoriti. 

Nastojanje srednje stranke, da se gradjanske borbe smire, ostalo je taj put jalovo. 
Rat izmedju Ferdinanda i Zapolje imao se je produljiti, pa su oba suparnika pregnula, da 
se ojacaju i prikupe saveznika. Zapolja je u to ime slao Jeronima Laskoga na francuzki 
i englezki dvor, a uza to je neprestano stajao u sporazumu s Ferdinandovim protivni- 
cima u Njemackoj, poimence sa saskim izbornikom i bavarskim vojvodama. Ferdinand 
nasuprot nastojao je novim poslanstvom izraditi mir sa sultanom. Ne htijuci ni jedan od 
suparnika zapoceti rat, privolise pace na obranicki sud. Na torn sudu bill bi poslanici 
njemackoga cara, francuzkoga, englezkoga i poljskoga kralja, pa i oba takmaca dosli bi 
sami na sud, ako bi potrebito bilo. Ali razprave o tom, tko ce predsjedati sudu (car ili 
poljski kralj), i gdje ce sud vijecati (Passau ili Krakov) otegnule su se tako dugo, dok nije 
bilo prekasno. 

Kralj je Ferdinand jos 6. svibnja 1531. iz Praga izdao nalog banima Ivanu Karlovicu 
i Franji Bacanu, da rijese neku parnicu izmedju Stjepana Deszhaza od Susjedgrada i 
Klare udove Martinove od Qornje Stubice radi posjeda Dubovca. No malo zatim stigla 
je oba bana kraljeva nemilost, mozda zato, sto se bijahu nedavno pridruzili srednjoj 
stranci pod Petrom Perenjom. Vec 10. lipnja tuzi se Ivan Karlovic kapitanu Kocijanu 
iz Novigrada ovako: »Qospodine i sinko moj! Mi smo ti osobito hude srece: gdje god 
sluzimo, svagdje nas bije bijeda. Pokojni kralj Ljudevit bijase nas otjerao sa svoga dvora 
povjerovavsi rijecima nasih protivnika. Bojim se, da me ne ce takodjer prognati iz sluzbe 
moga preblagoga i premilostivoga kralja Ferdinanda. Cull smo naime, da su ovi nasi 
dusmani kralja obavijestili, da smo mi netom sa zagrebackim biskupom stvorili nekakav 
zakljucak, naperen proti kraljevskomu velicanstvu. Onaj, koji sve znade, i to znade, da 
nijesmo nikada ni pismom, ni mislju, a ni rijecima nista zajedno radili s recenim biskupom, §to 
bi bilo protiv njegova velicanstva ili protiv na§e casti. Jedina je nasa krivnja, sto nijesmo htjeli 
paliti ni obarati kraljevstva, kako su to drugi cinili. Mi naime ne smatramo, da bi sluziH nasega 



SMRT BANA IVANA KARLOVICA (KOLOVOZA 1531.) 



103 



kralfa. kad bi robili i palill po krallevstvu niegova veliCanstva . . . U ostalom vas molimo, javite 
nama, dolazi li njegovo veliCanstvo i gdje sada boravi, jer <5emo k njemu podi, da se oprav- 
damo. Oj kad bi tada mogli nazoCni biti na§i duSmani, vidleli bl, da nam ne bl mosrif 
niSta uCiniti; zato se i nadamo. da njegovo veliCanstvo ne 6e vi§e vjerovat! lafima naSfh 
protivnika«. Malo zatim, 2. kolovoza pi§e opet iz ?rada svoga Lukavca u TiiropoIJii 
kranjskomu podkapltanu Kristoforu Purgstalleru ovako: »List va§es:a gospodstva primismo 
i razabrasmo, §to nam pi§ete, da 6e se obdr^avati nekaki zbor plemfda Hrvatske, gdle 6e 
odrediti, da se plada danak turskomu caru (pro ordinacione dandl* tributum imperatorl Tur- 
carum). Neka znade vaSe gospodstvo, da ne 6e biti druj^i zbor, nes:o zato, da se hrvatsko 
plemstvo po^odi radi nekoRa spora s knezom Stjepanom Blagalskfm. Olede danka pak 
znajte. da su zsl s:ospoda mapfnati Hrvat- 
ske ved odavna (iam diidiim) davali tur- 
skomu caru. Jedino ia nijesam jsra davao. 
A isti plemi(5i, koji ga nijesu pladali, kazu 
svi, da 6e danak davati Turcima zato, 
§to nemaju nikakve pripomoci od niego- 
vog veliCanstva za svoje sluzbe. Medju- 
tim neki iz KoruSke u velike ocrnjuju nas 
i plemide hrvatske, te Cine na§e sluzbe 
mrzkima njegovu velicanstvu; a to mi 
nijesmo zasluzili, jer kad ^od mozemo. 
jesmo vjerni njegovu veliCanstvu kao pre- 
milostivomu ?:ospodaru. Z a k r a t k o 
hodemo da osobno odputu- 
iemo k njegovom velicanstvu.« 
Medjutim banu Ivanu Karlovidu nije bilo 
vi§e mogude, da se pred kraljem opravda. 
Jos prije puta umro je on u Medved- 
gradu, te bi sahranjen u Remetama u 
crkvi pavlinskoga samostana, gdje mu 
knezovi Zrinski kao rodjaci postaviSe 
nadgrobnu ploCu s porodi5nim grbom i 
latinskim napisom. Nad grbom bila je 
uklesana Karlovideva lozinka: »Scio quod 
redemptor meus vivit* (Znadem da moj 
spasitelj 2ivi). 

Jedva §to je kralj Ferdinand do- 
znao za smrt bana Karlovi(ia, upravio 
je stale2ima i redovima kraljevine Hr- 
vatske 27. kolovoza iz varo§a Scherdingena poslanicu, u kojoj im je javio da se io§ nije 
rijeSio, koga bi imenovao banom, pa stoga je kninskomu biskupu Andriji Tu§kanidu povjerio, 
da zamjenjuje bana i obavlja sve poslove njegove, dok se ban imenujc. Podjedno je pozvao 
stale^e, da se biskupu u svemu pokoravaju, te tako izpunjaju obveze prisegom preuzete. 
Tako je Ferdinand stvorio novu Cast banskoga namjestnika (locumtenens bana- 
lis), koja je doslije u hrvatskom javnom fivotu bila nepoznata, te se je protivila starinskomu 
ustavu. 

Mo2da vec prije, no svakako sada odrekao se je i drugi ban Franjo Badani svoje 
Casti, jer se nikad viSe ne spominje kao ban. Tako su sada u posljednjoj Cetvrti 1531. 
bila na delu hrvatskoga kraljevstva dva biskupa: u Hrvatskoj bio Je banski namjestnik 




NIKOLA JURlSlC 1 JOSIP LAMBERQ 
kao poslanici kralja Ferdinanda pred sultanotn 
Sulejmanom u Carigradu 7. studenoga 1530. Po 
slici, Stampanoj u savremenom njemadkotn puto- 
pisu „Itinerarium Wegraysz kun. may. pot- 
schaft gen Constantinopel zu dem Turcischen 
keiser Soleyman, Anno XXX.-MDXXXI. Putopis 
napisao je Benedikt Kuripe§ic, koji je poslanike 
pratio. 



.104 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

kralja Ferdinanda kninski biskup Tuskanic, a u Siavoniji bio je pravim banom kralja Ivana 
Zapolje zagrebacki biskup Simun od Erdeda, Potonji je 29. listopada kao ban izdao u 
Cazmi povelju, kojom je svomu rodjenomu bratu Ivanu Tompi i necaku Petru Palffyju od 
Erdeda za vjerne sluzbe, ucinjene kralju Ivanu, podijeiio posjedovanja Lemes kod Qjur- 
gjica i Preseku u krizevackoj zupaniji. 

Medjutim se je jos jednom pojavila srednja stranka, da utre put sporazumu i miru 
u Ugarskoj i hrvatskom kraljevstvu. Taj put stao joj je na celo Toma Nadazdi. Dne 
1. studenoga 1531. skupili su se clanovi te stranke u gradu Zakonu (2akanju). Po imenu 
spominju se pecujski biskup Suljok, Valentin Turak, Ivan Salaj, Pavao Bakic i Stjepan 
Majlath. Oni su se dogovorili i sazvali za prvoga sijecnja dojduce godine 1532. sabor u 
grad K e n e s e kod Blatnoga jezera, da se ondje vijeca o boljku drzave (de permansione 
et bono huius oppressi regni) bcz obzira na oba protukralja. Zapolja zabranio je Na- 
dazdu i valjda drugim svojim privrzenicima, da podju na taj sabor; Ferdinand nasuprot, 
potaknut svojim privrzenicima Ivanom Salajem i Stjepanom Majlathom, koji ga bijahu 
5. studenoga o svemu izvijestili, nadao se je od sabora koristi za svoju stvar, pak je 50- 
zivao na nj svoje odane Ijude, da sto brojnije dodju, ne bi li njemu nepovoljne zakljucke 
osujetili i kojega Zapoljevca premamili. Ferdinand je pace molio brata i papu, da i oni 
onamo poslju svoje zastupnike. 

Sabor se je zaista skupio u ureceno vrijeme, a doslo je na nj sila magnata i plem- 
stva tako iz Ugarske kao iz Slavonije. U nazocnosti carevili i Ferdinandovih poslanika 
stvorili su ovaj zakljucak: »Mi svi nazocni ovdje priznat cemo za kralja onoga od tak- 
mecih se vladara, koji ce moci drzavu sacuvati. Zato saljemo poslanike tako Ferdinandu 
kao i Zapolji. Poslanici, koji podju k Ferdinandu, neka ga pitaju, ima li u njega volje i 
snage, da zemlju od Turaka brani i da ju iz njezine nevolje pridigne; za odgovor pak neka 
ne primu prazne rijeci, nego golove cine; pa ako to moze uciniti, svi cemo ga priznati. 
Drugi poslanici neka opet pitaju kralja Ivana, uzdaje li se u svoju pomoc tako, da bi 
mogao drzavu osigurati bez pomoci Turaka, koji su opasni i kao prijatelji. Moze li on po- 
stici, da se u buduce ne bi Ugarska morala bojati turskih navala, i moze li u sultana 
izraditi, da mu povrati medjasne tvrdje osim Beograda i Sabca. Ako to zaista moze, 
neka bude nas kralj. Inace cemo se mi radije dobre voljc pokoriti Turcima, jer i onako 
moramo zapasti pod njihovu vlast, ako borba izmedju oba kralja dulje potraje«. Jos bi 
odredjeno, da se 12. ozujka ponovo sastane sabor u Berenhidi. Onamo bit ce po- 
zvani jos poljski poslanici; jednako ce se saobciti odgovori obaju kraljeva na poruke, pa 
ce se prema tomu konacno odluciti. O ponasanju hrvatskih i slavonskih magnata na sa- 
boru u Keneseu znademo samo, da su bivsi ban Franjo Bacan, Valentin Turak i Tomo Na- 
dazdi najvise rogoborili i receni zakljucak zagovarali; jedini Ivan Tahi izticao se je kao 
najvjerniji privrzenik Ferdinandov, te je »deset i vise puta na ocigled sviju ozbiljno opo- 
minjao plemstvo (uulgus nobilium), neka se svima silama cuva, da ne padne u turske 
ruke«. Ali drugi su mu odgovarali, da ne znadu za nikakvu razliku izmedju Turaka i Nije- 
maca (se vel Thurcas vel Qermanos nullo discrimine habituros). 

Odluka staleza u Keneseu nije bila pocudna ni Ferdinandu ni Ivanu, te su oba od- 
vracala svoje privrzenike od sabora u Berenhidi. Svaki je opet svoje Ijude skupljao oko 
sebe. Medjutim svako dalje dogovaranje bilo je suvisno, jer je u to sultan Sulejman po 
treci put s velikom vojskom dolazio u Slavoniju i Ugarsku. Vec 5. travnja 1532. pise Ivan 
Tahi iz Pakraca Ivanu Kastelanovicu: »Znademo za stain o, da je turski car 
na putu... S Ljudevitom Pekrijem izvolite govoriti ovako: Ako je njemu milo nase pri- 
jateljstvo, neka nam vrati nasa imanja. Inace cemo nakon svrsena primirja (1. 
svibnja) imanja nasa natrag uzeti, kako cemo moci. Ali bolje je, da gojimo medjusobno 
prijateljstvo, nego da budemo neprijatelji. Ne zna se, komu bi se sreca nasmijala«. 

Bezvladje u Hrvatskoj i Siavoniji (1532. — 1537.). Treca provala sultana Sulejmana 
u Ugarsku i podsada grada Kiseka (9. — 30. kolovoza 1532.). Turci osvojise Pozegu s cita- 



PODSADA KISEKA GOD. 1532. 105 

vom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), zatim j^rad Klis (12. oiujka 1537.). Voina Koci- 
ianova na Turke i poraz krsi^ana kod Goriatia (9. listopada 1537.). Sulejman bijaSe privolio 
na prifnirje do svibnja 1532. samo zato, jer nije bio spreman, da povede veliku vojsku na 
Ferdinanda i brata mu, njemaCkoga cara i Spanjolskoga kraija Karla V. Znajuci to Ferdi- 
nand pokuSao je, da posianstvom odvrati sultana od zasnovane vojne. Qrof Leonardo No- 
sarola i Josip Lamberg bi§e jo§ u studenom 1531. odredjeni, da idu pred Sulejmana 
s vrlo obse^nom punomoci, Neka ponude sultanu godiSnji dar od 100.000 dukata, ako pre- 
pusti Ferdinandu citavu Ugarsku (s Hrvatskom i Slavonijom); ako mu ostavi samo ono, 
§to zaista drzi, neka mu bude 50.000 dukata svake godine. Ako Sulejman na to ne privoli, 
neka izmole bar dulje primirje, ma i uz uvjet, da Ugarska pripadne Ferdinandu tek iza 
Zapoljine smrti. Medjutim poslanici poSli su iz Ljubljane na put tek 3. svibnja 1532., pa do- 
djose Bosnom i juznom Srbijom do Nisa, gdje su zatekli cara, koji bija§e 26. travnja iz 
Carigrada poSao na vojnu. Imao je sultan vojsku od 140.000 Ijudi i 120 topova. Ferdi- 
nandovi poslanici stupise preda nj 13. lipnja, te mu izlozi§e ponude svoga gospodara. Ali 
on ne htjede cuti ni za mir ni za primirje, vec povede poslanike sa sobom. U Bcograd 
stize Sulejman 21. lipnja, a tek 19. i 20. srpnja presla mu je vojska kod Osijeka preko Drave. 
Malo prije toga — 17. srpnja — napisao je sultan kralju Ferdinandu ovo pismo: »Kod vas 
ondje varaju se vec dugo ubogi kr§(5ani, jer im se neprestano govori, da ce ih povesti na 
Turke, pa im se u to ime otima novae. Zato sam odlucio podici vojsku na spanjolskoga 
kraija (Karla V., kojega nije priznavao za cara, jer je samo jedan car — Sulejman — na 
zemlji). Na granici Ugarske dosli su tvoji poslanici preda me i javili su mojemu zastav- 
niku Ibrahimu, sto zele. Znaj, da se nijesam digao na tebe, nego na spanjolskoga kraija. 
Cim dodjem do njemacke granice, neka mi dodje u susret, jer se ne bi pristojalo, kad bi 
on svoju zemlju ostavio i pobjegao . . . Kralj spanjolski govori vec dugo u sav glas, da 
ce udariti na mene: eto me sada na celu moje vojske. Ako je on hrabar muz, neka iwi 
doceka. pa da bude, §to Bog hoce. Ako me pak ne ce docekati, neka salje danak mojemu 
carskomu veli^anstvu«. Medjutim Sulejman ipak nije to pismo odpravio po Ferdinandovim 
poslanicima, ve^ ih je i dalje vodio sa sobom. 

Jo§ 23. svibnja bijahu kralju Ferdinandu javili ugarski savjetnici, da se je sultan 
podigao s volskom. i da je Ivan Zapolja nakon minuloga primirja obnovio borbu, podsjed- 
nuvSi grad Vi§egrad. Na te glase gledao je i Ferdinand skupiti §to vecu vojsku oko Be^a. 
NjemaCki drzavni sabor dozvolio je na koncu svibnja 40.000 pje§aka i 8000 konjanika, koji 
se pod falcgrofom Fridrikom moraju do 15. kolovoza skupiti u BeCu. CeSkia i druge zemlje 
Ferdinandove obedale su velike svote novaca ili vojnika. Pa i car bio je gotov poslati nekih 
40.000 §panjolaca. Talijana i inozemskih placenika. Sam papa poslao je kralju 100.000 zlat- 
nih forinti za 10.000 ugarskih pladenika; suvi§e darovao je i posvedenu zastavu, koja bi 
se nosila pred Cetama Valentina Turaka i Pavla Baki(ia. Medjutim i Zapolja spremao se 
je, da sjajno doCeka Sulejmana. Na koncu svibnja pozvao je sve velikaSe, da se do 24. 
lipnja skupc u PeSti, pa da odanle podju pozdraviti sultana. Ali naroCito slavonska go- 
spoda nijesu se htjela odazvati pozivu. Biskup Sime od Erdeda odpisao je paCe Nada2du: 
»Budi uvjeren, da ne 6u pred sultana dodi, van ako me do njega odvuku okovana, Cega me 
ipak Bog oslobodio*. 

Pre§av§i Dravu nije Sulejman poSao uz Dunav prema Budimu, \e6 je udario jugo- 
zapadnom Ugarskom (?.upanijom baranjskom, zaladskom i ?.eljeznom), koju bijaSc za pri- 
jaSnjih pohoda poStedio, i kojom ga je vodio kraci put prema Austriji i BeCu. Ne na§av$i 
nigdje odpora dopro je napokon do malenoga grada K i s e k a blizu medje Stajerskc, iz- 
medju Sombotelja i Sopruna. U tom je gradu tada bio kapitanom poznati hrvatski lunak 
i diplomata Nikola (Mikulica) J u r i § i (i, Ijubimac hrvatskc gospode i pouzdanik kraija 
Ferdinanda. Da je Suleiman mimo taj grad proSao i ravno prema BeCu udario, bio bi jo.^ 
nepripravne zatekao svojc neprijatelje. Ali on si bijaSc utuvio u glavu, da mora prije taj 
grad uzeti. 



106 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

Nikola»Jurisic imao je uza se samo 28 lako i 10 tezko oruzanih konjanika, kad je 
pred Kisekom osvanuo 6. kolovoza veliki vezir, a 9. sam car Sulejman. Jurisic bijase se 
spremio, da s ceticom svojom podje glavnoj vojsci u Becu; ali biiduci da se je mnogo 
seljaka iz okolice sa zenama i djecom u grad sklonilo, odluci ostati, te Kisek i narod u njemu 
braniti. Premda je grad bio slabo utvrdjen, ipak je on od pridoslih seljaka i domacih gra- 
djana sastavio malu posadu od 700 momaka. »Ja sam se usudio«, javljao je Ferdinandu, 
»braniti ovaj maleni i slab! grad protiv turske sile, ne zato, sto sam se nadao, da cu ga 
spasti, nego da samo koji casak neprijatelja zabavim i tako krscanskim vladarima priba- 
vim vremena, da se priprave za odpor. Samo zato izlozio sam se najvecoj smrtnoj pogibli.« 

Dok se je JuriSic jos spremao na obranu i hrabrio zdvajajuce gradjane, smjestili su 
Turci svoje topove na obliznja brda i vinograde, pak su sipali vatru sa svih strana. Sreca 
je bila po Kisek, da topovska zrna nijesu bila veca od jaja. Nakon trodnevne neprekidne 
pucnjave stall su Turci 13. kolovoza sa cetiri strane jurisati, lagume kopati i na zidove 
se uzpinjati. Branitelji suzbili su sve jurise i dizali su neprekidno lagume protiv turskih 
laguma. Ali jedan turski lagum razvalio je zid na nekih 16 metara, te su onda pukotinom 
stall prodirati u grad. Ali taj put suzbili su branitelji navalu i zatrpali pukotinu. Na to su 
Turci podigli dva sanca (Jurisic ih je prozvao drveni bregovi), pa su s njih pucali na 
grad. Tako su domala nacinili opet dvije rupe u zidu, naSto su juriSali bez prestanka, 
pace su nekoliko puta prodrli tako daleko, da su vec nataknuli na zidove svoje barjake, 
koje su medjutim opet morali skinuti. Osobito zestok bio je dvanaesti juri§ dne 28. kolo- 
voza, kada su se vec cetiri zastave vijale na gradskim zidinama. Nakon odbitog juriSa 
pisao je Jurisic jos istoga dana Ferdinandu pismo, koje je zavrsio rijecima: »0d nasih 700 
oruzanih zemljaka vec je polovica poginula; od puscanog praha, sto sam ga za 300 forinti 
kupio, imadem jo§ jednu centu. Samo Bozja milost cuva nas; budi ona milostiva mo- 
joj du§i«. 

Tek sto je Juri^id ovo pismo kralju odpravio, eto turskih glasnika kod razvaljenoga 
zida, pozivajuci ga, da preda grad. On odgovori, da ne ce grada predati, dok 2ivi. Za pol 
sata vrati^e se opet glasnici javljajuci, da je sultan planuo gnjevom radi njegove tvrdo- 
kornosti, all ce mu veliki vezir pomo6i, ako odkupi grad budi godisnjim dankom budi za 
2000 forinti za uvijek. Juri§i6 je odgovorio: »Qrad nije moj, ja ne mogu za nj danak pla6ati, 
a 2000 forinti nemam«. Tri put pozvao je ovako veliki vezir Juri§ica na predaju grada, 
all svaki put odgovorio mu je junak isto. Za jedan sat udarili su turski talambasi poziva- 
ju6i vojsku na juri§. Ibrahim obe6avao je dobitnicima ve6u pla6u 1 nagrade. »Svaki je 
uzeo du§u na jezik«, pi§e turski povjestnicar Pecevi, te je klicao: »Ili 6\i duSmaninu odru- 
biti glavu, ili cu je sam izgubiti«. Bijesni janjicari i druge cete oborile su se na sve puko- 
tine i natakli su osam zastava na zidove. Posada izgubila je 60 momaka, pa.i sam Jurisic 
zadobio je dvije rane. S ostatkom posade sklonio se je za sanac, koji bi iza pukotlne po- 
dignut, pa ce sada biti posljednji boj. U taj osudni cas udarili su zdvojni starci, zene i djeca 
u tako grozan jauk i zapomaganje, da su se Turci prepali i stall uzmicati. Kasnije su 
Turci govorili, da ih je neki konjanik s ognjenim macem gonio sa zidina, dok su krscani 
pripisivali pobjedu sv. Martinu. »Moj puScani prah«, pisao je Juri§i(5 kralju, »bio je vec 
posve potrosen; sto je od mojih Ijudi ostalo na zivotu, vec je svu volju izgubilo, te se 
ne bi mogao ni jedan sat vi§e braniti«. Tri sata nakon odbijenog juriSa javio je veliki ve- 
zir JuriSicu, da mu je u sultana izprosio milost, te ga je pozvao, da dodje k njemu na 
dogovor. Tu mu je Ibrahim javio, da mu je sultan poklonio grad Kisek. Po JuriSicevoj 
zelji smje§teno bi pred pukotinom deset Turaka, da brane pristup ostaloj vojsci; po- 
djedno bi na zidovima nataknuta turska zastava. Kad su na to sultanu dojavili, da mu 
se je toboze grad predao, zapovjedio je on, da vojska krene izpod Kiseka. Bilo je to 
30. kolovoza 1532. 

Medjutim minula je sultana volja, da ide na Bee. Posto su mu cete, koje bija§e 
poslao, da haraju po Austriji i Stajerskoj, zlo prosle, udario je on s glavnom vojskom 



RASINJA SPALJENA QOD. 1532. 



107 



jugo-zapadnim pravcem na Stajersku, pa se je preko Friedberga, Hartberga, Qradca i 

Maribora spuStao prema Dravi, progonjen od Ivana Kocijana i Pavla Bakica. PreSav kod 

Maribora Dravu i§ao je uz desnu obalu njezinu, te je u drugoj polovici rujna iza Zavrca 

kod grada Vinice u§ao u Slavoniju. Prolazeci Varafdinskim poljem nijesu Turci ni u sto 

dirali, tek kod Rasinje, koja je pripadala Ferdinandovu kapitanu Ljudevitu Pekriju, uta- 

borili su se pred gradom. Tu izpali 

netko iz grada pu§ku, te je zrno pogo- 

dilo odIiCnog Tur^ina Sabana, brata 

Sulejmanova tefterdara. Bijesni janjiCari 

navalili su na to na grad, te su svu po- 

sadu poubili, a grad I varo§ zapalili. 

Fodjedno zarobili su mnogo ziteija, 

medju kojima je bio i Juraj Hus, koji 

je poslije citav iztok sve do Indije pro- 

putovao i svoje putovanje opisao. Na- 

kon razsula Rasinje poCivala je turska 

vojska jedan dan; na to je sultan raz- 

dijelio vojsku u dvoje. Jedan odio po- 

vjerio je velikomu veziru Ibrahimu, koji 

je po§ao kraj Krizevaca, Qudovca, 

Cazme, Moslavine, Kraljeve Velike i 

Zapolja (djedovine kralja Ivana kod 

Nove Qradiske) u Posavinu, dok je 

drugi odio (sa spahijama i janjicarima) 

sam sultan vodio Podravinom kraj Ko- 

privnice i Virovitice u Pozezku zupa- 

niju, koja je tada bila jos uvijek u 

krScanskim rukama. Oba odjela robila 

su i harala citavim putem; tek kod 

Qorjana zabranio je sultan svojemu 

odjelu dalje haracenje, jer je sada na 

carskoj zemlji. Kod Beograda sastala 

su se oba odjela, te su se zajedno 

vratila u Tursku. 

Prolazak turske vojske Slavoni- 
jom bija§e velik udarac za zemlju, koja 
je jo§ krvarila od gradjanskoga rata. 
All uz tursku bijedu i gradjanske borbc 
zatirale su i Slavoniju i Hrvatsku na- 
silja baruna i knezova, poCinjana ne 
samo na ubogim kmetovima, nego i na 
ni^emu plemstvu. Osjedalo se je u ii- 
tavom kraljevstvu od Drave do turske 
granice, da nema pravoga bana, koji 
bi Stitio progonjene i branio pravo. U 

Slavoniji priznavali su zagrebaCkoga biskupa Simuna od Erdeda za svoga bana tek neki Za- 
poljevci; u Hrvatskoj nije banski namjestnik i biskup kninski Andrija TuSkanie imao gotovo 
nikakve vlasti ni ugleda. Sudci plemidki u kri^evaCkoj iupaniji iztiCu 7. sijeCnja 1532. izrije- 
kom, daje»banska stolica izpra2njena« (sede banatus vacante). U Hrvatskoj nijc 
biskup Andrija Tu§kani<3 mogao stati na put naslljima kneza Stjepana Blagajskoga, koji 




JANJICAR. 

Po slici iz 17. stoljeea, koju Cuvaju grofovi 
Kuefstein u zamku QrillenberKU. 



108 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

je zatirao plemice Smrckovice i Siravice, hoteci ih uciniti svojim sebrima ili kmetovima; 
kmetovi pak, izlozeni samovolji svoje gospode i neprestanim turskim navalama, a-k tomu 
i nemilosrdnomu utjerivanju razlicitih daca, stali su hrpimice ostavljati svoju domovinu, te 
bjezati u susjednu Kranjsku i Stajersku, kamo su ih ondjesnja gospoda i plemici nepre- 
stano obecanjima mamili. »Ako se toga ne okane«, tuzi se hrvatski sabor Ferdinandu, 
»ostat ce s mjesta ovaj dio kraljevstva pust«. Bijeda u Hrvatskoj bila je napokon tolika, 
a tuzbe na kralja tako ceste, da je Ferdinand bio prinudjen posredovati. I tako se je zgo- 
dilo, da je iz tamnice izvadio senjskoga biskupa Franju Jozefica, te ga poslao u Hrvatsku, 
da ucini red. Cini se, da se je toliko povjerenje dojmilo senjskoga biskupa, jer je on 
zaista ugodio kraljevoj zelji. Stalezi naime hrvatski, sabrani 24. kolovoza 1532. u Kladusi 
(u danasnjoj turskoj Hrvatskoj), javljaju vrhovnomu kancelaru i jegarskomu biskupu Tomi 
Saiahazu o torn ovako: »Dosao je ovih dana u nasu sredinu stovani gospodin, senjski 
biskup Josip, te nam je predao pisma nasega veHcanstva i cara rimskoga, podjedno nam 
je u ime obaju vehcanstva kojesta saobcio, sto smo mi sa svim pocitanjem saslusaU i 
razumjeH. Sada napokon vasoj precastnosti mozemo pisati i kazati, da nije bas u zgodan 
cas i u to vrijeme borba i smutnja isti gospodin biskup u nase kolo dosao, te mnoge 
opreke i razmirice medju nama svojim izvrstnim duhom (suo optimo ingenio) izravnao, 
mogla je ovu prenesrecnu zemlju zateci i snaci nemalena pogibao«. 

Uz Franju Jozefica vrijedio je u Hrvatskoj kao pouzdanik kralja Ferdinanda jos i 
Petar Keglevic, osobito od onoga casa, kad je u prvoj polovici 1533. umro kninski bi- 
skup Andrija Tuskanic. Po nalogu kraljevu bilo je Keglevidu preuzeti opatiju u Topuskom, 
koju je dosad Tuskanic drzao. No protiv toga digia su se druga gospoda hrvatska i sla- 
vonska, poimence Ljudevit Pekri i Nikola Zrinski Stariji. Pekri se je pace s Keglevicem 
natjecao za bansku cast. Jamacno je bilo i drugih takmaca za baniju, pa tako nije Ferdi- 
nand ni jednomu povjerio te casti, nego je Keglevica imenovao svojim komisarom ili na- 
mjestnikom (regnorum Croacie et Sclauonie commissarius, regnorum Dalmatie, Croatie et 
Sclauonie locumtenens). Kao takav predsjedao je Keglevic saboru u Zagrebu 24. lipnja 
1533., na kojemu su sabrani stalezi ustali na obranu biskupa Jozefica, kojega bijahu neki 
protivnici (valjda knez Stjepan Blagajski) ponovo opadnuli pred kraljem. Vrlo je znacajno, 
da su na tom saboru bill sabrani stalezi Hrvatske i Slavonije zajedno, 
§to se je poslije sve vise dogadjalo, tako da su napokon obje kraljevine imale samo jedan 
zajedniCki sabor. 

Nesredjene prilike u Hrvatskoj i Slavoniji ponukale su opet Ivana Zapolju, da po' 
digne stranku svoju u Slavoniji na noge. All biskup i ban Simun od Erdeda kao da mu 
se nije odazvao, jer ga Zapoljin palatin Ivan Banid u svom pismu od 25. travnja 1533. iz 
svoga grada Virovitice tuzi papi Klementu VII. kao silnika, koji se ne 2aca prolijevati 
krscansku krv, te progoniti plemenite i neplemenite Ijude. Medjutim ni druga gospoda sla- 
vonska nijesu bila voljna da obnove gradjanske borbe, pace su se na saboru u Qradcu 
kod Zagreba 8. rujna 1533. potuzila kralju Ferdinandu »na Ivana kneza sipu^koga, koji 
nastoji privuci k sebi gospodu i podanike kraljevine Slavonije«. Ferdinand je u pismu od 
25. rujna tjesio i bpdrio svoje privrzenike, da uztraju u vjernosti; podjedno im Je Javio, 
kako je zapovjedio kapitanu Ivanu Kocijanu, da s vojskom pohita u pomo6 onima, kojima 
bi Ivan Zapolja zaprijetio. Tako nije ove godine doSlo do otvorenoga boja, to manje, §to 
je u to umro najodlicniji privrzenik Zapoljin, nepokolebivi palatin njegov Ivan Bani(5 od 
Lendave i Virovitice. Povjestnicar Isthvanffi kaze, da je kralj Ivan za njim osobito zalio, 
jer ga je drzao za svoga najvjernijega pristasu (quum eum prae caeteris ob fidei integri- 
tatem charum imprimis haberet). Nakon smrti Baniceve ostali su od Zapoljine stranke 
biskup i ban Simun Erdedi, onda Petar Erdedi i jos neki. ali ti nijesu bili voljni, da zapo- 
djenu nove borbe s njema5kom strankom, to manje, sto bijase u to po§lo kralju Ferdinandu 
za rukom, da bar za neko vrijeme primiri sultana Sulejmana. 



I 



MIR S TURCIMA QOD. 1533. 109 

Velika vojska, koja se bijaSe u jcseni 1532. skupila oko BeCa, namah se je nakon 
povratka Sulejmariova opet i razi^la. Tako nije Ferdinand smio ni misliti, da iztjera svoga 
takmaca iz Ugarske, vec je jedino mogao odrzati ono, §to je dosad imao. A da ga i u torn 
ne smetaju, stao je opet ugovarati tako sa Zapoljom kao i s Turcima. K sultanu poslao je 
Hrvata Jerollma Zadranina, koji je vec 26. studenoga 1532. iz Dubrovnika krenuo prema 
Carigradu. Foslije pridruzio je Ferdinand Jerolimu jo§ jednoga poslanika, po imenu Kor- 
nelija Scheppera. Dne 11. veljacie 1533. pi§e»Jerolim de Zara, kraljeve svitlosti i pro- 
caja oratur* iz Carigrada hrvatski, cirilicom pisan list na »izvelicenu i zmoznu gospodu 
bane hrvatske«, u kojem javlja, da je turski car spreman na mir, te da je izdao zapo- 
vijed svojim sandzacima, basama i vojvodaina, da »imajii mir, Ijubav i prijaznjivo sused- 
stvo vi§e imenovanim i cestitem kraljem rimskim (Ferdinandom), na§im gospodinom, Ijudi 
podloznici i zemljami drzati«. Jerolim dodaje: »I zato vise imenovani cestiti car od mene 
kao poklisara, ki ta mir versi i duguje, potribova, da imam vam slovinskim i hrvackim 
banom pisati, i tolikoje gospodi beckoj, i kranjskoj, i u Pozegu, tolikoje svude inude, kude 
se drze pokrajine na§ega kraija s cestitim carem, da imaju tolikoje mirno prijaznjivo i su- 
secki na svili pokrajinah s Turci ziviti, i nedavati nijednoga uzroka jedan drugomu u nijednoj 
neprijazni, ka bi uzrok mogla nazadovati 
ali skrsiti vise receni mir i Bozju prija- 
zan; zaci ce dobro biti, ne samo za hr- 

vacku ali slovinsku zemlju, ki dugo vri- yi f -- ' -^ / V^ 

mena da nimaju nijednoga mira, da ufan / 1 V ify^^/'nfyi^ \j </rn 

sam u Bogu, da cc dobro mir biti za sve 
hristijanstvo«. Zato moli »da vase mi- 
losti hotite sami uciniti i svim ostalim 
vasim podloznikom u Pozegi, Slovinije i 
Hrvatih, u ime kraljeve svitlosti zapovi- 
dati, da imaju vi§e rec^eni mir za svakim 
podobnim zakonom s Turci na pokraji- PODPIS IVANA BANICA. 

nah drzati, i po oni put, ki se budu oni Snitnljeno s njegova pisma od 11. rujna 1526. 

mirno suprotiva vam drzati, kako je po- Cita se: Johannes Banffy (e)t (cetera), 

dobno i dostojno da se i vi suprotiva 
njini drzite«. 

Sultan Sulejman, kojemu je nedavno brodovlje cara Karla pod vojvodom Andrijom 
Doriom otclo tvrdinju Koron na Moreji, i kojemu je prijetio rat s Perzijancima u Aziji, bio 
je zaista spreman na mir. U sveCanoj audienciji 2Z. lipnja izjavio je on, neka Ferdinandu 
bude mir, dokle ga sam hoce drzati. Zapolju ne mo2e maknuti ni rijeC svoju pogaziti, ali 
ako se Ferdinand sam pogodi sa svojim takmacem, sultan ce pogodbu priznati. I car 
Karlo V. moze se dobaviti mira, ako ga zatrazi po zasebnom poklisaru. Vra(^u(ii se po- 
slanici kuci pisali su 28. kolovoza 1533- iz Zadra kapitanu Petru Kruii^u u Kiis, da je mir 
s Turcima ugovoren, pa su ga pozvali, da ne dozvoljava vi§e svojim Ijudima dirati Turke 
i udarati na njihove oblasti. Malo zatim doSli su poslanici preko Bakra. Rijcke i Kranjske 
u Bee, gdje su kralju 27. rujna predali pismeno izvjeS^e. Ferdinand je sada mir s Turcima 
razglasio na sve strane; posebnim poslanicama od 6. listopada 1533. objavio je mir slo- 
bodnoj ob(iini na brdu Oradcu kod Zagreba, kao i Petru KegleviOu, svomu komisaru za 
kraljcvine Hrvatsku i Slavoniju. Radost s tih vijesti bila je u hrvatskom kraljevstvu ve- 
lika. Dne 15. listopada pi§e Ivan KaStelanovi^ iz Bisaga Stjepanu Ucszhazu u Susjedgrad: 
•Novosti mogu vam javiti, da je kraljevsko veliCanstvo s turskim carem utanaCilo mir. dok 
njih dva 2ivu . . . Kralj Ivan otiSao je iz PeCuha«. 





no Ferdinand i. habsburqovac (i5^7.-i564.) i ivan zapolja (1527.— iS4o.). 

Medjutim za nekoliko mjeseci promijenile su se prilike opet na gore. Kad su Ferdi- 
nandovi poslanici na pocetku god. 1534. ponovo posli u Carigrad, a Schepper stao ugova- 
rati i u ime Karla V., sultan nije htjeo ni da cuje o prijasnjim uvjetima mira. U posljednjoj 
audienciji 2. lipnja govorio je sultan Schepperu ovako: »Kraljevina Ugarska pripada meni, 
i ja sam u njoj namjestio svoga roba Ivana kralja, koji ne moze nista da nacini bez mene. 
Ja sam mu onu drzavu dao i mogu mu je opet uzeti, ako hocu, Mogu s njom raditi sto me 
je volja, kao i sa ziteljima, koji su svi moji robovi. Neka se ne paca Ferdinand, jer ju ja ne 
cu napustiti. Sto cini kralj Ivan, radi u moje ime; stoga neka se Ferdinand cuva, da sto 
protiv njega preduzme«. Doslo bi sada mozda i do novih borba izmedju Ferdinanda i 
Turske, da nije sultan bio zabavljen ratom u Aziji, i da nije u Erdelju (u Megjesu) 29. 
rujna 1534, tuzno poginuo turski pouzdanik Ljudevit Qritti, te je stoga sultan slabo pazio 
svoga sticenika, kralja Ivana Zapolju. 

Tako su i zemlje hrvatskoga kraljevstva godina 1534. i 1535. bile mirne od Turaka. 
No zato su i Hrvatska i Slavonija patile od drugih nevolja. Ferdinandoy namjestnik Pe- 
tar Keglevic umio je izraditi, da je kralj opatiju u Topuskom 30. sijecnja 1534. podijelio 
njegovu sinu Franji, jer je recena opatija »na granici turskoj« trebala takova glavara, 
koji ne ce samo obavljati sluzbu Bozju, nego ce biti sposoban za obranu njezinu i poda- 
nika njezinih. Ostala gospoda hrvatska nijesu medjutim bila sporazumna s tim darovanjem, 
jer se je njim jos vise osilio rod Petra Keglevica. Jos je bilo smutnja i radi toga, sto je 
Ferdinand bio Ivana Kastelanovica imenovao svojim pobiracem daca (dicator ad exactio- 
nem et connummeracionem subsidii in regno Sclauonie) u Slavoniji, pa je taj utjerivao 
dace ne samo od privrzenika svoga kralja, nego i od Zapoljevaca. Zagrebacki biskup i ban 
Simun od Erdeda ogradio se je protiv toga posebnim prosvjedom od 23. lipnja 1534., 
upravljenim iz kastela Dubrave na recenoga Kastelanovica. »Iz prituzaba podanika na- 
sega vladara razabiramo«, tako pise biskup i ban, »da vase gospodstvo neku dacu (taxam) 
hoce uz navijestanje prijetnja i od njih iznuditi. Kakva je to daca, mi nimalo ne znamo, 
buduci da podanici nasega vladara ne spadaju na stranku vasega gospodara, pa nijesu 
nikad od prvoga pocetka nikakve takse ni sto slicno vasemu vladaru placali. Moci ce se 
vase gospodstvo sjetiti clanaka (utanacenih) izmedju vladara, kojima je nepobitno i nepo- 
vredivo zabranjeno, da za trajanja primirja jedna stranka smeta stranci drugoga vladara. 
Stoga vas ponovo molim, da se u to ne mijesate i u podanike nasega vladara s kakvim 
nepravednim postupkom ne dirate, kao sto mi za volju mira u domovini (causa pacis pa- 
trie) ne cemo dirati u stranku vasega vladara«. 

Mnogo je nadalje smetalo, sto kraljevstvo jos uvijek nije imalo bana. Keglevic bio 
je doduse komisar ili zamjenik, te mu je kralj povjeravao banske poslove (dne 19. srpnja 
poziva ga kralj, da pokusa nagodu izmedju udove Ivana Karlovica i kneza Zrinskoga; 
poslije nalaze mu, da dodje do 21. listopada u Bee i da mu donese oporuku pokojnoga Stje- 
pana Deszhaza od Susjedgrada; 31. prosinca zapovijeda mu najstrozije, da ne pusta ni- 
koga putovati u Italiju bez putnice, ali je bilo velikasa, koji ga nijesu slusali, vec se sami 
otimali za bansku vlast. Samo tako mozemo razumjeti hrvatsko nize plemstvo, koje se 
je 30. studenoga sastalo u gradu Ripcu (Rypach, Repach) na Uni (koji je tada Keglevic 
po nalogu kraljevu utvrdjivao), pa se na kralja obratilo s ovom znacajnom predstavkom: 
»Posveceno kraljevsko velicanstvo, gospodaru nas prirodni i najmilostiviji, da vam je 
najsmjernije preporucena nasa vjernost. Razabrali smo iz izvjestaja nekih (Ijudi), da 
imade nekoliko gospode u ovom hrvatskom kraljevstvu vasega velicanstva, koji, kako 
kazu, takodjer u nase ime zele po nekim posredujucim licima, kao nasim poklisarima, kod 
vasega velicanstva izraditi, neka vase velicanstvo privoli, da bi ovo pretuzno kraljev- 
stvo moglo izabrati bana izmedju iste gospode. Ako je tako, neka bude vasemu velican- 



I 



BISKUP ^IMUN OD ERDEDA PRIKLONIO SE FERDINANDU (1535.). m 

stvu znano, da mi takvirn poklisarima nijesmo dali svoje vjerovne listove. Ne sumnjamo 
pak, da vase velicanstvo moze (samo) prosuditi, da ii je koji od hrvatske gospode do- 
rastao za vrsenje takove sluzbe; ta oni sami nijesu podobni da sobom upravljaju i da sami 
sebe dovoljno zasticuju. Nije toj stvari, preblagi gospodaru, drugi uzrok, nego §to neki 
(koji i onako sada nas ne prestaju dnevice tlaciti) nastoje nasim sijama nametnuti jaram 
vjeCitoga kmetstva i robstva, bjesneci protiv viastite krvi i pravoga piemstva. Stoga 
molimo vase velicanstvo, neka se ne obazire na takove zahtjeve . . . , da posve ne pro- 
padnemo; vec neka nam dade bana, koji ce biti za vrsenje toiike sluzbe u svakom po- 
gledu sposoban i dostatan. Predobri Bog neka uzdrzi vaSe veiiCanstvo za boljitak krS- 
canskoga svijeta*. Vapaj hrvatskoga nizega piemstva jamacno jos nije dopro do Ferdi- 
nanda, kad je ovaj u Becu 4. prosinca 1534. izdao poveiju kapitanu i savjetniku svomu 
Ljudevitu Pekriju od Petrovine, kojom mu je zadao kraljevsku rijec, da ce ga najdulje 
do Ojurgjeva (24. travnja) dojduce godine imenovati za bana Dalmacije, Hrvatske i Sla- 
vonije s drugom ili bez druga, te podjedno odredio, da mu se pol banske place mora ra- 
cunati pocev^i od dana, kad je ova povelja izdana. Suvise je kralj istomu Pekriju za 
dosadanje sluzbe darovao gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec, obe(^v§i mu jo§, da 
ce recene gradove do 24. travnja 1535. odkupiti od udovice i djece nedavno preminuloga 
Nikole Zrinskoga. 

Pitanje o popunjenju banske stolice u hrvatskom kraljevstvu postojalo je sve zamr- 
senije tijekom slijedecih godina, to vise, sto kralj nije ni u Ugarskoj popunio cast pala- 
tina, vec je kraljevskoga sudca Aleksija Thurza de Betthlenfalva imenovao za svoga na- 
mjestnika. Cini se, da je bas taj Thurzo zajedno s kancelarom (i jegarskim biskupom) 
Tomom Salahazijem kao i s erdeljskim biskupom Nikolora Qerendijem poradio, da su u 
Slavoniji prvih mjeseci god. 1535. zagrebacki biskup Simun od Erdeda i njegovi ortaci 
odrekli se kralja Ivana Zapolje, te se napokon pokorili Ferdinandu. Vec 9. svibnja javlja 
Ferdinand Tomi Nadazdu, kako su zagrebacki biskup Simun i Petar Erdedi kod njega bili, 
pa poziva Nadazda, da i on to ucini. Ferdinand je zagrebackoga biskupa i nagradio 
time, §to je njemu i njegovim rodjacima darovao Susjedgrad, 2elin i Stubicu, posjedovanja 
nedavno preminuloga plemica Stjepana Deshaza. Tako se je Slavonija konacno odrekla 
Zapolje, kojemu je i onako prijetila osveta turskoga sultana radi smrti Ljudevita Grittija. 

Od onoga Casa, kad se je zagrebacki biskup Simun pokorio Ferdinandu i tim odrekao 
banije, stale su i Slavonija i Hrvatska sve upornije traziti, da se jednom imenuje ban. Pe- 
tar Keglevic, koji se na pocetku godine 1535. zove samo komisarom, pace tek savjetni- 
kom, jamac^no je bio ozlojedjen, sto je kralj obecao bansku cast Ljudevitu Pekriju. Sklonio 
se je zato u svoj grad Kostel u Zagorju, pa odanle Ferdinandu 11. srpnja odkazao svaku 
dalju sluzbu, to vi§e, §to mu kralj ni za dotadanje sluzbe nije pogodjenu p\a6u namirio. 
Kralj je na to iz Be(5a 31. kolovoza upravio pismo na Keglevi(ia, u kojem je njemu obe(^o 
§to skoriji obraCun za uCinjenu sluzbu, te ga uvjeravao, kako je sve uCinio, da se ne 
bude mogao na njega potu2iti (ut iustae de nobis querimoniae causam habere possis). Dotle 
pak neka bude miran (aequo animo) i neka dalje radi »za korist i dobro naSih kraljevina 
i podanika«. 

Medjutim bijahu se prvih dana rujna 1535. sastali »baruni, velikaSi. plemidi i vite- 
zovi kraljevine Hrvatske* na sabor u Topuskom. Bila su tu lietiri kneza Frankapana 
(Jural Slunjski, Vuk Brinjski, Stjepan Ozaljski i Nikola TriaCki), knez Stjepan Blagajski 
(Ursinus), Petar Keglevi(i od Bu2ima, Franjo Tahi i Ivan Alapi(i od Velikoga Kalnika, na- 
dalje GaSpar SubiC od Perne, Ivan Imprid od Jamnice, Juraj KobasiC, Stjepan Zimi<i, Ivan 
BudaCki i Nikola Spi§i(i od Qorice, napokon plemi<iki sudac Juraj PisaO. Sabrani staleii 
iznijeli su u posebnoj predstavci od 9. rujna sve svoje tegobe i icUe na kralja, te su 
podjedno izabrali plemide Ivana Tumpida i Mihajla Budi§i(5a, da kao poklisari njihovi od- 
nesu predstavku kralju. pa da mu jo§ naustice izloie neke stvari. U predstavci mole sta- 



112 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— i564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). 



• 



lezi iiajprije da Jeleni, udovi Nikole Zrinskoga (Starijega) kao i njezinrm sinovima Ivanu 
i Nikoli ostavi gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec; nadalje da se parnica izmedju 
Jurja Fraiikapana Slunjskoga i Tome Nadazda radi triju sela, spadajucih pod grad Ste- 
nicnjak, odgodi do onoga vremena, kad se urede poslovi izmedju kraljeva Ferdinanda i 
Zapolje. Stalezi mole jos kralja, da im prema obecanju na izbornom saboru u Cetinu za- 
datom plati duzne svote za izvrsene sluzbe, koje su mu dosad cinili, i za koje bi ucinjen 
obracun vec pred tri godine u Varazdinu. Jos se ogradjuju protiv toga, sto gospoda iz 
nasJjednih zemalja kraljevih (Kranjske, Koruske, Stajerske) mame i odvode kmetove hr- 
vatskih staleza u svoje oblasti, pace salju kmetovima svoje poslanike, koji svasta obeca- 
vaju, pa ih onda sve bez broja (sine numero) naseljuju u onim pokrajinama. Stalezi zah- 
tijevaju od kralja, neka strogo zapovjedi, da se to vise ne cini, pace da se vec odvedeni 
kmetovi i podanici opet povrate. Izticu jos, neka se kralj pobrine, da se zemlja brani od 
turskih navala, i da se vrsi pravda u samoj zemlji (cim neizravno zahtijevaju namjestenje 
bana). Napokon porucuju: ako ih kralj kani ostaviti i zapustiti, neka im vrati pismo, kojim 
su ga izabrali na Cetinu za kralja i vjernost mu prisegli, a oni ce njemu nasuprot povra- 
titi pismo, kojim su njegovi poklisari zajamcili Hrvatskoj stara prava i obecali razne po- 
laksice i pomoc za obranu zemlje. 

Jos tijekom rujna pozurio se je Ferdinand, da umiri ogorcene hrvatske staleze. Od- 
govarajuci ira na predstavku obecao je, da ce zadovoljiti svim njihovim tegobama. On ce 
poraditi, da ce knezovi Zrinski doci do svojih prava; on ce smjesta bane iza- 
brati i namjestiti (quod banos propediem eliget et constituet); on ce se pobrinuti, 
da se kmetovi vise ne primaju u susjedne zemlje, vec da budu primorani ostati u svojoj 
domovini. On ce napokon u svakom pogledu nastojati, da osigura dobar mir i pokoj 
svima ziteljima kraljevine, a napokon ce u svoje vrijeme nagraditi vjerne sluzbe hrvat- 
ske gospode i plemica. 

Jos nijesu hrvatski stalezi primili poruku kralja Ferdinanda, sastao se je 4. listopada 
1535. ugarski sabor u Trnavi. Na taj sabor poslala je i Slavonija svoje poklisare, koji su 
iznijeli tegobu, sto njihova domovina jos uvijek nema bana. Sabor je na to u predstavci 
na kralja iznio tu zelju ovako: »Potaknuti molbama nase brace, koja su iz Slavonije, kra- 
ljevine vasega velicanstva, ovomu saboru prisustvovala, prepokorno molimo vase velican- 
stvo, da udostoji ipak jednom milostivo pobrinuti se, da se ondje namjeste bani, pa da se 
red ucini radi javnoga mira«. Slavonski pokUsari obnovili su svoje tegobe i na drugom sa- 
boru, koji se je malo zatim 19. studenoga 1535. sastao u Pozunu. I tom je prigodom ugar- 
ski sabor zakljucio clankom petdesetim: »NadaIje u kraljevini Slavoniji pobrinut ce se 
ozbiljno njegovo velicanstvo, da se namjesti ban za obranu kraljevine i za povratak ob- 
cega mira, kao i zato, da se ondje sve obavlja svojim redom«. Kralj je na to u odgovoru 
(danom u prosincu iste godine) svecano odgovorio ugarskomu saboru, da je gotov i sklon 
imenovati bana (ad banum Sclavonic preficiendum sua quoque maiestas se paratam offert 
et benignam), pace da ce zadovoljiti i drugim tegobama slavonskih poklisara. 

Medjutim prolazih su prvi mjeseci godine 1536., a Hrvatska i Slavonija ostale su i 
dalje bez bana, pa je tako sve vise preotimalo maha obce bezvladje u obim kraljevi- 
nama. Za hrvatsko kraljevstvo bilo je to sve opasnije, jer su se obce prilike znatno pro- 
mijenile u prilog Ivanu Zapolji. Sultan, koji je bio srecan u ratu s Perzijancima, oprostio 
je Zapolji smrt Grittijevu, pa mu je opet naklonio svoju milost. Stoga je Zapolja gledao 
prekinuti ugovaranje i s carem Karlom V. i s kraljem Ferdinandom, koje bijase prije sam 
zapodjenuo. Prema poslaniku cara Karla, lundskomu nadbiskupu Ivanu Weseu, pona§ao 
se je Zapolja u Velikom Varadinu mjeseca lipnja 1536. vrlo oporo, pace nije htjeo ni cuti 
o kakvim pogodbama, koje bijase pred nekoliko mjeseci sam iznio. Pouzdavao se je u 
svoga vrhovnoga pokladnika Jurja Utisenica, biskupa u Velikom Varadinu, koji mu je bio 
glavnim savjetnikom, kao i u novoga velikoga vezira Ajaspasu u Carigradu. 



TURCI UDARaJU NA POIeQV (1536.) 



113 



Vec u prvoj polovici 1536. nagadjalo se je, da de se sultan Sulejman opet podidi na 
Ferdinanda, da pomogne svome Sticeniku. Sam Zapolja iavlja 13. srpnja vjernomu knezu 
Urbanu Bacanu, kako je sultan Ferdinandovog poslanika Ivana Mariu Barzizia pozvao, 
neka kaze svomu gospodaru, da Zapolji povrati zupaniju Pozegu i (iitavu kraljevinu Sla- 
voniju (ut referret domino suo, quo Posegam et regnum totum Sclauonie nobis restituat), 
jer ako toga ne ucini, da ce ih ognjem i macem opustoSiti. U isto vrijeme, 18. srpnja, spo- 
ticie kralj Ferdinand bosanskomu sandzaku Usrefbegu, §to sprema brojne Cete za provalu 
u Slavoniju; jednako 18. srpnja obraca se Ferdinand na zagrebaCkoga biskupa Simuna od 
Erdeda, gdje mu javija »kako se dnevice sve vise sabire golema vojska turska, koja kani 
u kraljevinu Slavoniju provaliti, te ju osvojiti*. Kralj je doduSe poslao sultanu svoga po- 
slanika, da mu se radi toga potuzi, ali je podjedno zapovjedio vrhovnomu kapitanu Ivanu 
Kocijanu. da prite(^e u pomoc recenoj kraljevini. Stoga poziva i biskupa, koji spada medju 
prve velikase Slavonije, da ustane na obranu svoje domovine, pa da sporazumno s Iva- 
nom Kocijanom sve poradi, kako da se turska sila suzbije i kraljevina odrzi. 

Opasnost za zupaniju Pozegu i citavu preostalu Slavoniju bila je u taj mah to veca, 
§to su mnogi velikasi bill u ocitoj zavadi sa zemaljskim kapitanom Ljudevitom Pekri- 
jem, koje radi njegova haracenja, koje 
opet radi toga, §to je prema pismenom 
obecanju kralja Ferdinanda gramzio za 
banskom casti. Cini se, da je Pekriju bio 
najveci protivnik bas zagrebacki biskup 
Simun od Erdeda, koji se bijase tek proSle 
godine odmetnuo od Zapolje i priklonio 
Ferdinandu. Protivnici tuzili su Pekrija 
radi nevjere samomu kralju, na sto je 
Pekri po§ao u Bee, da se pred kraljem 
opravda. Ferdinand je mislio, da ce svima 
smutnjama stati na kraj, ako poslje u Sla- 
voniju i Hrvatsku za banskoga namjest- 
nika erdeljskoga biskupa N i k o I u Q e- 
r e n d i j a. Pekri je izprva odvracao kra- 
lja od te nakane, jer se protivi »slobodi 
Vraljevine« (contra libertatem regni non 
esse mittendum); no poslije je privolio, 

znajuci dobro, da slavonska gospoda ne ce namjestnika priznati. I zaista, kad je na to Ni- 
kola Qerendi do§ao u Slavoniju, te sabor sazvao, da se kao banski namjestnik prika2e, 
stale^i slavonski nijesu se htjeli njemu odazvati niti ga slusati (quum per dominos ct regni- 
colas pro voto maiestatis vestre dominus Qerendy non esset acccptatus). 

Tako je u oci turske provale hrvatsko kraljevstvo bilo bez bana i bez zemaljskoga 
kapitana. U to je posljednjih dana srpnja 1536. bosanski sandfak Usrefbeg, utvrdivSi gra- 
dove Brod (Brodt) i KobaS (Kowatsch) na Savi, provalio u Zupaniju F^o^egu. Jednako je 
i Mehmetbeg JahijapaSic, »sand2ak smederevski, belgradski, podunavski, posremski i po- 
savski* s iztocne strane udario na Po2egu, pa da iz njc prodre u zapadnu Slavoniju. naro- 
Cito u virovitieku i kriievaCku Zupaniju. O toj provali javija lundski nadbiskup Ivan Wese 
iz Velikog Varadina 20. kolovoza caru Karlu V. ovako: »Turci su netom minulih dana 
provalili u kraljevinu Slavoniju, koja je pod vlaSdu prejasnoga kralja rimskoga. Bilo ih je 
18.000 Ijudi. Vazali one kraljevine bill su za dobe obavijeSteni o njihovu dolazku. pa su 
skupili vojnika i svojih podanika na broj 25.0(K), tako te je dostajalo, da se Turci suzbiju 
Kad se bijahu skupili, porodila se je medju njima svadja, tko ee biti vrhovni volvoda ili 
kapitan. Nijesu se mogli sporazumjeti glede kapitanije, paCe radi privatne mrfnje (ob 

Klald, Hrv. povj. III. (5.) 8 




PECAT JURJA UTISENICA. . 

Cita se: F(-ater» G(eorgius). U grbu vidi se odozgo 

kruh u kljunu drieci gavran (znak pavlinskoga 

reda); pod gavranom je jednorog. 



ii-4 FERDINAND I. HABSBURuOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). 

privata odia^ planula je medju njima tolika nesloga i razpra, da su se svi kuci vratili, raz- 
pustivsi sve svoje podanike, koji su inace bill odusevljeni za borbu. Kad su to Turci raza- 
brali, napredovali su bez otezanja, te su zauzeli pet vrlo cvrstih gradova ili 
t V r d i n j a, koje su namah potrebitim stvarima snabdjeli, pa su onda onu citavu pokra- 
jinu opustosili. Sada drze Turci slobodne prelaze preko Save i Drave, tako da mogu ci- 
tavu Slavoniju pokoriti, kad god im se bude prohtjelo. To je Turcin ucinio, premda je 
vjeru zadao prejasnomu kralju rimskomu. Bojim se, da ce napokon seljaci u toj kraljevini 
stoga, sto se s njima najnemilosrdnije postupa, ustati na noge, pa se listom pridruziti 
Turcima. Za ove posljednje turske provale seljaci su naime u jednom vrlo utvrdjenom 
gradu, u koji ih bijase kapitan za obranu njegovu primio, cim su doznali za dolazak Tu- 
raka, primivsi od njih neznatne darove, kapitanu noge i ruke svezali, te ga onako sputana 
Zajedno s gradom Turcima predali«. Weseovo pricanje dopunjuje povjestnicar, Isthuanfi, 
koji pripovijeda, kako je smederevski i beogradski sandzak Mehmetbeg iz Osijeka posao 
na Pozegu te ju lako osvojio, jer ju je slaba posada branila. Tom prigodom zauzeo je 
takodjer glasoviti kaptol sv. Petra na pozezkom polju (danas selo Kaptol), kojega su ka- 
nonici pobjegli preko Drave prema Pecuhu, te se sklonili u sigurnija mjesta. 

Dok su Turci na koncu srpnja i prvih dana kolovoza osvajali i haracili po pozezkom 
polju, skupio je zagrebacki biskup poglavite velikaSe i plemice hrvatske i slavonske u 
svojem kastelu Dubravi na stanak. Bili su tu Petar Erdedi, Franjo Bacan, Toma Nadazdi, 
knez Ivan Zrinski, Petar Pogan, Stjepan Gjulaj, a uz njih brojni nizi plemici. Ljudevita 
Pekrija nije bilo; on se najavio bolestnim, te je ostao u svom gradu Varazdinu. Tek 
8. kolovoza stigao je u Dubravu Ferdinandov vrhovni kapitan Ivan Kocijan, kojega su sa- 
brani stalezi s velikom radoscu docekali. Na dan sv. Lovrinca, 10. kolovoza, vijecalo se 
je, da li bi se poslo na Turke, da im se otmu ugrabljeni gradovi. Odluceno bi napokon, 
da se 15. kolovoza ponovo sastane sabor u Krizevcima, na koji bi pozvan i Ljudevit 
Pekri. Ali on nije ni ovaj put dosao. Zato su stalezi, sabrani u Krizevcima, izabrali zemalj- 
skim kapitanom Ivana Alapica. Podjedno odredili su sve potrebito, da se sustave dalje 
provale turske. Tako su razpisali sveobcu ratnu dacu od jedne forinte, koja se mora za 
petnaest dana pobrati ne samo »od ubogih kmetova i plemica jednoselaca«, nego takodjer 
od zupnika, opata, vranske priorije i drugih duhovnih staleza. Pobiracem dace i blagajni- 
kom bit ce zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Nadalje bi odluceno, da se utvrde neki 
medjasni gradovi prema Turcima, po imenu kasteo plemica Zempce (Svetacki), koji je bio 
prvi na udaru. Jos bi zakljuceno poslati pred kralja zasebnog poslanika, da mu prikaze 
svu nevolju i izmoli pomoc; zadaca ta povjerena bi bivsemu banu Franji Bacanu. Napo- 
kon obvezali su se svi nazocni velikasi, da ce sa svima silama i sa svojim cetama stajati 
uz vrhovnoga kapitana Kocijana, kojemu ce se takodjer pokoravati zemaljski kapitan 
Ivan Alapic. 

Saborski zakljucci u Krizevcima nijesu bili pocudni Ljudevitu Pekriju. Iz svoga 
grada Varazdina salje on 25. kolovoza prosvjed kralju Ferdinandu. On se opravdava, sto 
nije dosao na sabore u Dubravu i Krizevce, jer je za izvjestno cuo, da su ga odlucili 
ondje umoriti. Razpis sveobce ratne dace i izbor zagrebackoga biskupa za pobiraca te 
dace proglasuje nezakonitim (contra libertatem regni), te javlja, kako su mnogi plemici 
namah nakon svrsenoga sabora k njemu dosli, te ga zamolili, da o svemu tomu njegovu 
velicanstvu pise. Napokon se ogradjuje protiv toga, sto je za poklisara na kraljevski 
dvor poslan bivsi ban Franjo Bacani. Medjutim prosvjed Ljudevita Pekrija nije ovaj put 
ni§ta koristio. 

Premda se bijahu bosanski i smederevski sandzaci jos u polovici kolovoza povra- 
tili svojim kucama, ipak su se stalezi slavonski i kralj Ferdinand spremali, da odole da- 
Ijim provalama njihovim. Dne 30. rujna 1536. pi§e Ferdinand iz Bjelaka u Koruskoj pismo 
Aleksiju Thurzu, pozivajuci ga, neka ga izvjescuje o turskim namjerama. Podjedno mu 



BORBE ZA KLIS. 115 

javlja, kako je pozvao preda se Ljudevita Pekrija, da ga svrati na bolji put (ad meiiorem 
mentem). Malo zatim, 17. listopada §alje Ferdinand pisma smederevskom sandfaku Meh- 
metbegu i caru Sulejmanu; u posljednjem pismu tuii sand^aka, §to dopuSta svojim Cetama, 
da provaljuju u medjaSne oblasti, naroCito u 2upaniju Po2egu i Slavoniju, zatim sto su 
neke kaStele i tvrdjice (castella et fortalitia) vec zauzele; i napokon Sto reCeni sandfak 
skupija nove kopnene 5ete i brodovlje, da siiom osvoji poglavite gradove Slavonije, a uz 
to porucuje gospodi i plemicima slavonskima, da ih ne ce vi§e uznemirivati, ako se 
dobre volje podloze Ivanu Zapolji (si se sua sponte Johanni Scepusiensi aduersario nostro 
subiecerint). Namah sutradan, 18. listopada piSe kral] iz stajerskoga Qradca vlastelinu Ga- 
sparu Ernustu od Cakovca u Medjumurju: »Razabrav§i da su Turci ponovo (rursum) 
u velikom broju u ovu kraijevinu doSli, pa da su stali grabiti i paliti, poslali smo naSega 
vjernoga vrhovnoga kapitana Ivana Kocijana sa stanovitim naSim cetama i osobama u 
Zagreb, da se ondje s tobom i drugim na§ima vjernima sastane i ono radi, Sto bi se ^inilo 
potrebito za osiobodjenje one kraijevine. Pozivamo stoga i tvoju vjernost, da i ti sa svo- 
jim c^etama recenom kapitanu podjeS, pa ako bude nu^dno, na njegov poziv zajedno sa 
svojim podanicima na neprijatelja udaris*. Nema sumnje, da su jednaki pozivi stigli i osta- 
lim magnatima i gospodi u Slavoniji. AH kao da sve to nije koristilo, jer se zagrebaCki 
biskup Simun od Erdeda kralju Ferdinandu u pismu, pisanom u kaStelu Dubravi 3. pro- 
sinca 1536., ovako tuzi: »Netom (novissime) javio sam po svojim Ijudima, poslanima va- 
semu velicanstvu, da su cete bosanskih Turaka pograbile oruzje, i da su na na§u pogibao 
preSle preko rijeke Save. Kako su one malo zatim u kraljevini vaSega velicanstva robile 
i grabile, jasno ce vase velicanstvo doznati iz prilozenih pisama. Evo je i Mehmetbeg, 
smederevski i beogradski sandzak, skupio ogromno mnoztvo vojske, pa uprtivSi na ladje 
bojne topove prijeti sada razsuiom ovoj zemiji (patriae), a narocito mojemu kaSteiu S o p j u 
(Zopya, na Dravi), kojega podsadu dnevice izcekujem. Ubogi pak puk, zdvojivSi u skraj- 
njoj nevoiji, i odmetnuvsi se od vjere Krista spasitelja prihvaca Muhamedov zakon, pa 
je dotle doslo, da se i moji kmetovi, na imanjima kastela Sopja stanujuci, od mene odvr- 
gavaju i Turcima pokoravaju, kako ce to velicanstvo va§e iz pisma svoga vjernoga Ladi- 
slava More, kao i sluzbenika moga u recenom Sopju bjelodano razabrati. Sto vise, toliki 
se glasovi cuju po Slavoniji, kako puk i plemstvo koje gdje koleba, da se pokori turskoj 
vlasti, osobito jer je ova kraljevina lisena nazocnosti gospode. Gospoda naime, i to Petar 
Erdedi boravi onkraj Save, a Hampo (ErnuSt) onkraj Drave; neki drugi jesu u Ugarskoj 
ili opet kod vasega velicanstva. Ja sam s gospodinom Zrinskim ovdje se znojim. OtJe- 
kivao sam novi dolazak bosanske vojske, pa mislim da ce to naskoro biti . . . Buduci da 
u kraljevini imade malo tvrdinja, u koje bi se ubogi puk sa stvarima i vojnicima mogao 
sigurno skloniti, po(3eo sam ovu moju varos nasipom pasati ... I Drava se je silno raz- 
lila, tako da se onuda (Podravinom) nikako kolima ne mofe prolaziti . . .« 

Ponovne provale turske sklonile su Ferdinanda, te je u studenom 1536. odIuCio po- 
slati svoga poslanika Franju Sprinzensteina k sultanu Sulejmanu i njegovu velikomu ve- 
ziru AjaspaSi. U pismu na potonjega tuzi se kralj, kako su sand2aci beogradski (smede- 
revski) i bosanski pred malo mjeseci (perpaucis ante mensibus) s mnogo vojske u Sla- 
voniju provalili, te svake vrsti zuluma po^injali. Nadalje osvojili su t r i n a e s t g r a- 
d o V a i mnoga druga mjesta, od kojih su neka posadama snabdjcli, a druga do temcija 
razorili. Napokon su pa§a bosanski Usrefbeg i paSa hercegovaCki Piribeg nctom s nebro- 
jenom vojskom doSli pod kraljevski grad K 1 i s, te blizu njega dvije tvrdinje jednu za dru- 
gom podigli, da tako posadu u gradu prinude gladom na predaju, jer ina^e njom obladati 
ne mogu. Kralj moli sultana, neka za volju mira, koji je medju njima utanaCen. zapovjedi 
onim sand^acima i ostalim svojim podanicima, da se okane daljih napadaja; otcte gra- 
dove u Slavoniji i zarobljenike neka povrate, a pred Klisom neka dignu podsadu. te 
ga posve na miru ostave. Mcdjutim je Sprinzensteinu stiglo sultarovo slobodno pismo 

8* 



il6 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

tek u veljaci 1537,, a kad je na to prvih dana travnja dosao u Carigrad, bila je sudbina 
grada Klisa vec odlucena. 

Nakon sudbonosnoga boja na Muhackom polju i iza pada Obrovca svanuli su za 
grad Klis crni dani. Okruzen s jedne strane mletackim posjedom, a s druge turskim 
stajao je taj grad posve osamljen i odijeljen od ostale Hrvatske kao malen otocic sred 
morske pucine. S kopnene strane nije mu Ferdinand mogao pomoci poslati, tek na bro- 
dovima mogao je primati hranu i zairu iz Senja i Rijeke. All i tu su mu Mletci mogli 
zakrciti svaki dodir s ostalim svijetom. 

Junacki kapitan Petar Kruzic tuzio se je jos u prosincu 1530. Ivanu Kocijanu ovako: 
»Nadao sam se primiti pripomoc za taj prenevoljni grad, ali nijesam nista dobio. Ja sam 
se stoga pred njegovim velicanstvom htjeo rijesiti toga grada (izjavivsi), da ne cu nikad 
vise u nj unici. Ali cuvsi, da je grad podsjednut i sjetivsi se vjernosti, pa da grad ne pro- 
padne, skupio sam sve, sto sam imao u kuci, i usao sam u grad. Medjutim u velikoj sam 
nevolji zajedno sa svojim slugama. Stoga opremite, gospodine, Ijude i topove i drugo po- 
trebno za grad, jer su dvije pase pripravne da ga podsjednu. I ti tuzni gradjani hoce svi 
da ostave grad, te da se razprse . . .« Dne 22. ozujka 1531. javlja opet Andrija Mihaljevic 
iz Spljeta vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »Qrad Klis u skrajnjoj je opasnosti. Ocekuju 
Turke svaki dan i sat, da ga podsjednu, a grad je slabo obskrbljen, narocito Ijudima. Qo- 
spodin Petar Kruzic pak otisao je, mislim, pred kraljevo velicanstvo; bojim se, da se za 
njegova izbivanja ne dogodi kakovo zlo, ako mu ne predusretne«. Zaista je 13. lipnja 
osvanuo pred Klisom bosanski sandzak Usrefbeg, te je za petnaest dana podigao u blizom 
Solinu kasteo, i metnuo u nj jaku posadu, koja ce Klisu braniti svezu s morem i tako ga 
prinuditi na predaju. Siijedece godine 1532. osvanula je pod KUsom opet oveca turska voj- 
ska, koju je vodio Mletcanin Nikola Querini. Petra Kruzica nije bilo u gradu. Tom se je 
zgodom usuljao u grad neki izdajica, koji je bio obucen u redovnicke haljine, pa je gra- 
djane nagovarao na predaju. Tako je Nikola Querini 4. lipnja unisao u Klis, te je zauzevsi 
tvrdinju i varos stavio u njih jaku posadu. No malo zatim, kad je nekom prigodom Que- 
rini posao na sajam u Poljica, doplovio je Petar Kruzic iznenada sa 2000 momaka iz Ja- 
kina, pa udariv snazno na varos osvojio ga je s pomocu svojih privrzenika u njemu. Ne- 
koliko dana poslije predala se njemu i tvrdinja, gdje su razjareni vojnici razsjekli toboz- 
njega redovnika, koji bijase Klisane na predaju sklonio. Napokon 18. rujna osvojio je 
Kruzic i tursku tvrdjicu u Solinu, posto mu je stigla pomoc od senjskoga i rijeckoga kapi- 
tana. Papa Kliment VII., kojega bijase car Karlo V. jos 26. srpnja zamolio za pomoc 
Klisu, podijelio je 22. listopada Kruzicu i njegovim vojnicima oprost, sto su pogubili toboz- 
njega redovnika, a u istinu izdajicu. Znajuci Petar Kruzic dobro, da Turci ne ce mirovati, 
vec ce htjeti da osvete svoj poraz, svjetovao je kralja Ferdinanda, neka i on sagradi na 
solinskom polju tvrdjavu, u koju bi se mogla posada kliska skloniti, kad bi opet doslo do 
nevolje. Medjutim Ferdinand nije se obazirao na njegove savjete i molbe, pace nije ni re- 
dovito placao vojnike, koji sii cuvali grad. Osim Turaka prijetili su Klisu i Mletcani; bu- 
duci da im Kruzic uza sve molbe i ponude nije htjeo grada predati, da bude branikom 
mletackoga posjeda u Dalmaciji, stall su mu otimati na moru ladje, a na kopnu posjede, 
samo da ga tako prinude, pa da ga ostavi. U toj nevolji pomagali su Kruzica jedino pape 
Kliment VII. i Pavao III. Oni su siljali vojske i novaca toliko, da je sultan Sulejman jed- 
nom uzkliknuo: »Ta to je papinski grad«. 

Premda je 1533. — 1536. u obce bilo primirje izmedju Ferdinanda i Sulejmana, nijesu 
ipak nikad prestale borbe oko Klisa. Sad bi Turci podsjedali grad, sad bi opet brojni 
uskoci, koji se bijahu u njemu nastanili, zalijetali u turske oblasti i ondje cetovali. Dne 
25. listopada 1533. tuzio je Vespazijan, sin Jeronima Zadranina, Petra Kruzica kralju Fer- 
dinandu, sto sa svojim uskocima udara na turske kotare; sam Jeronim Zadranin pred- 
lagao je 27. veljace 1534. kralju, da skine Petra Kruzica s kapitanije, jer njegovi uskoci 



PAD KLISA 12. OZUJJCA 1537. 



117 



I 



nikada ne ce da miruju. U lipnju 1534. opet sandi^aci su bosanski i hercegovaCki podsjedali 
Klis kroz dvadeset i osam dana, ali mu nijesu mogli nauditi. Qodine 1535. pokuSali su 
Turci, da zavladaju Klisu izdajom. Podmitili su uskoka Matu TvrdosaIi(Ja, da ih uvede u 
grad zadnju noc poklada (9. veljade). On je tobo^e privolio, ali je smjesta obavijestio i 
svoje drugove, da budu na oprezu. U ureCeno doba no<Si spustio je Tvrdosalid Ijestve niz 
zidine, pa je tako nekih 30 Turaka u§lo u grad. Ali sad se je na njih digla posada, pa ih 
je sve sasjekla, na sto je provalila iz grada, te ostalu dru2inu raztjerala. 

Cim su Turci na koncu srpnja i prvih dana kolovoza 1536. osvojili Poiegu i druga 
mjesta u poze^koj zupaniji, vratio se je namah sandzak bosanski Usrefbeg u Bosnu, da 




■" ChUSA . "7* 



GRAD SPLJET, SOLIN (SALONA) I KLIS (CLISSA)'QOD. 1571. 

Iz atlasa (Isole famose), Sto ga je nacrtao mletaCki mjernik Qianfrancesco Camotio, te ga godinc 

1571,-1572. u Mletcima izdao. 



odanle podje na Klis. VeC 31. kolovoza stajao je izpod Klisa. Njemu se bijaSe pridruiio i 
hercegovacki sandiak Piribeg. 

Borbe oko Klisa trajale su ovaj put viSe mjeseci. Turci su najprije za dvadeset 
dana obnovili razvaljenu tvrdinju u Solinu, a na to su stall graditi jo§ dvije nove tvr- 
djice, jednu u Ozrini, a drugu u KuCini. Tim naCinom htjeli su Klis ograditi od svijeta, 
te ga napokon gladom prisiliti na predaju. Medjutim posada se je junaCki driala, a u to je 
kapitan Kruiii trafio pomodi na sve strane. Napokon je izradio, da mu je u oiujku 1537. 
kralj Ferdinand poslao 30(H) njemaCkih vojnika pod grofom Nikoloni Thurnoni. a papa 
Pavao in. 7(K) momaka pod Lukom Jakinjaninom. la je pomo(i dolazila morem na brodo- 
vima, na kojima je bilo takodjer dovoljno topova, puSCauoga praha i hrane. Cim se je ta 



118 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

pomocna vojska izkrcala, Kruzic je namah stao udarati na turske tvrdinje. Dvije bijase 
vec i razvalio, pa se onda svom snagom oborio na trecu u Solinu. Krscanska vojska bila 
je vec i u nju provalila, kad no je na jednom na Solinskom polju osvanuo Ijubimac bo- 
sanskoga sandzaka, krscanski poturica Muratbeg Sibencanin zajedno s Malkocbegom, vo- 
deci sa sobom 1000 pjesaka i 1000 konjanika. Murat udario je na krscane tolikom zesti- 
nom i vikom, da su se Talijani i Nijemci silno prepali, pa misleci, da je Turaka kud i kamo 
vise, stali bjezati prema morskoj obali, da se ukrcaju u brodove, Hrabri Kruzic sustav- 
Ijao je rijecju i cinom bjezece vojnike, ali ih nije mogao zadrzati; napokon stali su i nje- 
govi Hrvati bjezati k moru, te se gurati na ladje. Videci to Kruzic, on je posljednji zajasio 
na konja i pohitao za bjeguncima. Stigavsi do obale skocio je s konja i posao na brod. Ali 
taj bise prenatovaren vojnicima, pa ga veslaci nijesu mogli u plitcini s mjesta maknuti. 
Tako su se i Turci prikucili brodu, te poceli sjeci. Prepoznavsi Kruzica oborili se na 
njega, te ga napokon nadjacali i ubili, premda se je osobito hrabro (acerrime) branio. 
Konjanicki vodja Atliaga brzo mu je odrubio glavu, pa ostavivsi Ijesinu njegovu u ladji, 
odnesao ju slavodobitno Muratbegu. Qrof Nikola Thurn i Luka Jakinjanin spasli su doduse 
zive glave, ali su izgubili veci dio svojih ceta. S odrubljenom glavom kapitana Petra 
Kruzica dosao je Muratbeg pred KHs, te je pozvao posadu i gradjane, da se dobre volje 
predadu. Ako to ucine, poklonit ce im zivot; inace ih ne ce pomilovati. Buduci da su 
Turci malo prije bill zauzeli jedini izvor, koji je Klisanima vode davao. nije im preostalo 
drugo, nego da se odazovu. I tako je Klis dne 12. ozujka, na blagdan sv. Qregorija, godine 
1537. dosao u tursku vlast. Qradjani i uskoci, koji se bijahu udomili u gradu, razselili su 
se na sve strane; mnogi uskoci sklonili su se u Senj. Dne 10. travnja pisao je kralj Fer- 
dinand iz Praga svojoj sestri Mariji, koja mu bijase tuzne vijesti doglasila, ovako: »Da ti 
vratim nemilo za nedrago, javljam ti bas takve glase; dne 12. prosloga mjeseca naime 
bise porazeni moji i papinski Ijudi, koje bijasmo Klisu u pomoc poslali. Na to se je taj 
grad predao Turcima, premda je u njemu jos za dugo vrijeme bilo zaire i hrane«. 

Padom Klisa u turske ruke izgubilo je hrvatsko kraljevstvo posljednje upori§te na 
jugu Velebita, a u danasnjoj Dalmaciji. Preostala Hrvatska i Slavonija kao da nijesu osje- 
cale taj ogromni gubitak, jer su i same bile u onaj mah tezko zabrinute za svoj obstanak. 
Kolika je bijeda bila u Slavoniji, pokazuje povelja kralja Ferdinanda od 10. sijecnja 1537., 
kojom je dozvolio Ivanu Salaju od Kerecenja i Qasparu Ernustu od Cakovca, da na 
rijeci Muri izmedju svojih posjeda Legrada i Dubrave podignu brod (vadum) s ladjama 
za prevazanje. Ferdinand kaze izrijekom, da je to dozvolio »s obzirom na nevoljne bje- 
gunce, koji od straha pred Turcima iz krajeva kraljevine Slavonije i drugih mjesta u onim 
stranama zajedno sa stokom i drugim svojim, »sto je za obce dobro i za ocuvanje kralje- 
vine Ungarije«. Ali Ferdinand bijase se ozbiljno pobrinuo i za obranu kraljevine Slavonije. 
kao i Ugarske, a pri tom pomagale su ga izdasno ne samo te zemlje. nego i nasljedne 
pokrajine, kao i zemlje ceske krune. Tako je Ferdinand u prosincu 1536. i prvih mjeseci 
1537. primio toliko vojske i novaca, da je mogao misliti na navalni rat na Turke. Jos 
21. prosinca 1536. bijase u Becu povjerio Ivanu Kastelanovicu, da podje u Slavoniju, pa da 
ondje u kraljevo ime razpravlja s gospodom »sto je za obce dobro i za ocuvanje kralje- 
vine* (Slavonije); medju gospodom, kojoj je Ivan Kastelanovic imao poci. izrijekom se spo- 
minju knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Stjepan Blagajski, Ljudevit Pekri od Petrovine 
(zupan varazdinski i kraljevski kapitan), Franjo TaM, Petar Erdedi i drugi. 05ito je, da 
se je Ferdinand tada nagodio s odmetnim Ljudevitom Pekrijem, premda su potonjega mnogi 
hrvatski i slavonski velikasi i nadalje neprestano tuzakali radi njegovih zuluma. Tako je 
Franjo Bacan jos 13. veljace 1537. podnio tuzbu protiv Pekrija, u kojoj je kralja ovako 
opominjao: »Cujem da se je vase velicanstvo opet s njim (Pekrijem) pogodilo glede neke 
kapitanije. Neka promotri vase velicanstvo, da li je dostojno unapredjivati onakvoga, koji 
vi§e obara nego gradi (si dignum sit, talem proficere, qui pocius destruit quam edlficaret)«. 

Po nalogu kralja Ferdinanda sazvan bi slavonski sabor u Kri^evce za 4. ozujka 1537. 



I 



SABOR U KRI2EVCIMA U TRAVNJU 1537. 119 

Podjedno je kralj poslao onamo vrhovnoga vojvodu Ivana Kocijana s vojskom iz nasljed- 
nih pokrajina, da zajedno sa staleiima Slavonije zavede u toj kraljevini ob(ii mir, pa da 
onda sve pripravi za velikii vojnu, kojom bi Turke posve potisnuli iz te zemlje. Medjutim 
kao da se slavonska gospoda nijesu odazvala u dovoljnom broju, pa zato bi ureCen novi 
sabor u Kri^evcima za 15. travnja iste godine. Kocijanu bilo je osobito stalo, 
da na sabor dodje i Petar Keglevic, koji je u ono doba obavljao slu2bu kapitana u kra- 
Ijevskim gradovima Bihacu 1 Ripcu na Uni. Dne 13. travnja pi§e Kocijan iz Zagreba Ka- 
Stelanovicu: »Premda je gospodin Petar Keglevic i nama pisao, da radi vrlo izmorenih 
konja ne moze dodi na sabor u Krizevce, ipak smo ga ponovo pismom zamoliii, pa se na- 
damo, da ce doci«. 

Sabor sastao se je zaista 15. travnja u Krizevcima. Poznati su nam zaklju(3ci toga 
sabora. Najprije se stale2i zahvaljuju kralju, §to je Kocijana poslao s vojskom )»na krajinu 
ove prenevoljne kraljevine*, te ocituju, da su toga vrhovnoga kapitana rado primili uz po- 
godbe, na koje je i on pristao, i koje ce redom izloziti. Buduci da su medju stale2ima ne- 
prestano bjesnile razmirice i pravde, koje se nijesu mogie umiriti, pa se radi njih nije 
moglo niSta uCiniti za obranu zemlje, proglasuiu sada do dojdudega Bozi(ia obdi zemaljski 
mir (ut universi domini nobiles regni Sclauonie usque festum nativitatis domini nunc ven- 
turum sint inter sese pacific!). Buduci nadaije da kralj »iz stanovitih razloga« jo§ nije 
mogao imenovati bana, te kraljevina nema redovitoga sudca, izabiru oni izmedju sebe Ce- 
tvoricu za upravu zemlje (ad dirigenda negocia regni). To su zagrebac^ki biskup Simun 
Erdedi, Ljudevit Pekri, Franjo Bacani i Petar Keglevic. Oni ce sporazumno s vrhovnim 
kapitanom Kocijanom brinuti se za sve oko obrane kraljevine dotle, dok kralj imenuje 
bana. Videci veliku opasnost, §to prijeti kraljevini, i ugadjajuci zelji kraljevoj odredjuju 
stalezi, da se podigne ceta od 800 konjanika i 200 pjesaka za obranu zemlje. Za tu Cetu 
morali bi doduse »iz sredine sveukupnoga pie mstva« poobicaju kraljevine izabrati kapitana; 
no buduci da je vrijeme kratko za skupljanje takve cete, mole Ljudevita Pekrija, da ju on 
s pomocu druge gospode sabere, pa da joj bude kapitanom. Pekri mora medjutim vazda 
raditi sporazumno s kraljevskim vrhovnim kapitanom Kocijanom. Jo§ bi zakljuc^eno, da 
svaki velikaS i plemic od svojih deset seli§ta opremi po jednoga pjeSaka, jednako neka 
cini po deset plemica jednoselaca zajedno. I tu ce vojsku voditi Ljudevit Pekri. SuviSe 
mole kralja, da sto prije poslje u zemlju jo§ druge cete (pedites scilicet et armigeros), koje 
bija§e obecao, da ih Kocijan razmjesti gdje bude trebalo. Napokon pobrinuSe se i za uzdr- 
zavanje tolikih Ceta. Citavoj kraljevini nametnuta bi daca od jedne forinte (subsidium unius 
fioreni), koja se mora za osam dana pobrati i predati blagajniku Emeriku BradaCu. Tko 
ne plati milom, prinudit ce ga Bradac silom, a pomagat ce ga Ljudevit Pekri sa svojim C:c- 
tama. Da ne bi pojedinci hranu za vojsku preskupo prodavali, ustanovljen bi cjenik i odbor, 
koji ce paziti, da se cjenik obdrzava. Vojnici placat ce hranu gotovim novcem. Staleii 
zakljuc^uju svoje odredbe ovako: »Ako bi se tko otimao gore receno obdriavati, neka se 
na nj dize vojska, a i mi cemo glavom ustati na njega. da ga kao gazitelja naSih odre- 
daba kaznimo*. 

Ferdinand bio je sa zakljuCcima sabora zadovoljan, jer se je ubijedio, da su stalc2i 
gotovi na sve zrtve, da obrane svoju domovinu. On ih je pismom od 2. svibnja odobrio. 
SuviSe je stale^e pozvao, da i dalje ostanu u najboljem sporazumu s Kocijanom, koji ga 
bijaSe potanko izvijestio o po2rtvovnosti njihovoj. Medjutim kralj je od njih tra2io jo§ I 
vi§e, te je njegove ?xlje saobdio Kocijan poscbnim pismom od 17. lipnja. NaroCito je kralj 
zahtijevao, da se svi velikaSi slavonski podignu listom na oru?Je zajedno sa svojim 
bander ijima; nadaije da se pobrinu za kola, koja Ce hranu za vojskom voziti; na- 
pokon da nadju nekoga, koji 6c hranu dobavljati. U tom pismu iztaknuo je Kocijan, kako 
su isti dolnjoaustrijski stalezi doSli sa svojim <ietama na obranu Slavonije, a mediu njima 
su mnogi odlicni plemiCi i grofovi, koji su gotovi poginuti za vjeru krSCansku. 



12C FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

• 

Slavonski sabor, koji je jos istoga dana (17. lipnja) vijecao, bio je spreman i na te 
zrtve, to vise, sto se bijase u to skupila vec lijepa vojska iz svih zemalja kraljevih, te 
se utaborila oko Koprivnice. Odredjeno bi, da za banderijalnu vojsku stave pojedini veli- 
kasi i plemici: zagrebacki biskup Simun od Erdeda 300 momaka, Ljudevit Pekri 200, braca 
(Ivan i Nikola) Zrinski 100, Caspar Ernust od Cakovca 200, Franjo Bacani 100, Petar Er- 
dedi 200, Tomo Nadazdi 100, Petar Keglevic 60, Franjo Tahi 25, Stjepan Banic (Banffy) 
60, Ladislav More 100, knez Vuk Frankapan 25, Stubenberger 32, Stjepan Qjulaj 25, 
Pavao Ratkaj 12, Emerik Bradac 6, imanje Susjedgradsko 32, grad Samobor 25, zagre- 
backi kaptol 40, cazmanski kaptol 20, pavlinski samostan u Lepoglavi 8, udova Drzic 12, 
bastinici Pavla Kerecenja 8, dakle svi zajedno 1690 momaka. Glede podvoza ustanovljeno 
bi, da ce dati kola: Petar Erdedi 32, Ladislav More 25, braca Zrinski 25, Caspar Ernust 
36, Franjo Bacani 25, zagrebacki kaptol 20, cazmanski kaptol 15, Cesargrad 20, Susjedgrad 
10, Samobor 5, Petar i Vuk Keglevic 15, Stjepan Qjulaj 5, Pavao Ratkaj 5, doljni i gornji 
grad Krizevci 10, obcina Qradec kod Zagreba 6, Ivan Thuroz 6. Za svaka kola, u koja je 
upregnuto sest konja, placat ce se dnevice 20 krajcara. Za dobavljaca hrane odredjen bi 
zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Napokon bi proglasena odredba protiv onih, koji su 
potajno prodavali hranu Turcima. Na te kriomcare pazit ce u Podravini Simun od Er- 
deda, Ladislav More i Ladislav Banic, a u Posavini porodica Zempce (Svetacki) i sluzbenici 
grada Kraljeve Velike. S tima zakljuccima slavonskoga sabora mora da je kralj bio oso- 
bito zadovoljan, jer je 29. lipnja Ljudevitu Pekriju darovao grad Mali Kalnik, a 10. kolo- 
voza Ivanu Kocijanu Susjedgrad i Stubicu. 

Jos 29. kolovoza 1537. bio je Ivan Kocijan u taboru kod Koprivnice (ex castris 
prope Kaproncza), odakle je s ostaMm vojvodama i kapitanima pozvao Petra Keglevica, 
da se i on sa svojim cetama vojsci pridruzi. Tako brojne i lijepe vojske nije Slavonija davno 
vidjela. Bilo je na okupu 24.000 momaka, i to 16.000 pjesaka, a 8000 konjanika. Konjanici 
bill su pretezito iz Hrvatske i Slavonije, a vodili su ih uz Ljudevita Pekrija jos Franjo 
Bacani, Pavao Bakic, Baltazar Banic, Ivan Tahi, Ivan Zrinski i Ladislav More. Pjesaka 
bilo je od svih naroda i iz svih zemalja: Cehe je vodio grof Albrecht Schlick, Stajercc zemalj- 
ski kapitan Ivan Ungnad, Korusce Erazmo Mager, Austrijance Hardeck, a ratoborne Tirolce 
i talijanske strijelce grof Ljudevit Lodron. Kranjske cete vodio je Kocijan, koji je bio i vr- 
hovni vojvoda citave vojske, premda ne bijase jos nigdje pokazao, da je podoban zapo- 
vijedati u velikom ratu. Topova imala je vojska 7 — 8 velikih i 40 manjih (poljskih). 

Ferdinand ocekivao je od te lijepe vojske velike stvari. Prvih dana rujna stala je 
vojska slavonskom Podravinom micati se prema Virovitici. No vec putem planule su raz- 
mirice izmedju Schlicka i Kocijana, jer ceski vojvoda nije htjeo slusati zapovijedi vr- 
hovnoga kapitana. Suvise nastalo je trvenje izmedju Ceha i Stajeraca. Dne 10. rujna stigla 
je vojska do Virovitice, gdje ioj je ponestalo hrane, za koju bijase brigu preuzeo zagre- 
backi biskup Simun. K tomu zaharacile su usiijed jesenskih kisa i bolesti, tako da je od 
nevolje i bolesti poginulo do 8000 pjesaka. Iz Virovitice poslao je Kocijan Pavla Bakica 
sa 1000 konjanika k Sopju, da ga otme Turcima, koji ga bijahu pred vi§e mjeseci osvojili. 
Od 13. do 20. rujna boravila je vojska u Valpovu, pa se je spremala da udari odanle na 
Osijek, i da tako preotme Turcima najznatnije mjesto na prolazku iz Beograda u Ugarsku. 
Ako uzmu krscani tvrdi Osijek, sustavit ce se i dalje napredovanje Turaka prema zapad- 
noj Slavoniji. 

Medjutim nijesu ni Turci mirovali. Smederevski i beogradski sandzak Mehmedbeg 
Jahijapasic bijase za dobe pohitao Osijeku u pomoc, pa je primivsi i od bosanskoga pa§e 
nekih 5000 momaka udesio obranu grada tako, da Kocijan nije mogao ni pomisliti na redo- 
vitu podsadu, a sandzak Mehmedbeg nije opet htjeo da zametne bitku na otvorenom polju. 

Ne izvrsivsi bas nista pod Osijekom stade se Kocijan prvih dana listopada s izmo- 
renom vojskom vracati. Ali i tu su ga Turci pretekli, pa su mu zakrcili najkraci i najbolji 



^s^M^ 



PORAZ KOD QORJANA (9. LISTOPADA 1537.). 121 

put od Osijeka prema Valpovu. Tako bi krScanska vojska potisnuta prema jugozapadu u 
moCvarne krajeve uz rijeku Vuku. Ali i na torn putu oblijetali su vojsku progonedi ju 
Turci, zadavajuci joj mnogo jada. Na torn uzmaku poginuo je i junaCki Pavao Baki(S, koji 
je kao posljednja straza sa svojim konjanicima zadr?.avao Turke. Od toga Casa obladala 
je krScanskom vojskom velika strava, to vi§e, §to joj bija§e ponestalo hrane za Ijude i 
konje. Kad je tako smalaksala i obnemogla vojska stigla 9. listopada do Q o r j a n a neda- 
leko od Djakova, odlu5i§e vojvode, da de ondje ostaviti sva kola i topove, pa udariti prav- 
cem k sjeveru prema Valpovu, jer su se nadali, da ce ondje nadi hrane. Vojska de krenuti 
tim putem dojduce noci, kad ce joj Kocijan zvekljom znak podati. Ali jo§ prije toga doznao 
je on, da su Ljudevit Pekrl i zagrebacki biskup sa svojim Ijudima ve(5 otiSli. Tad je njega 
spopao tolik strah, da je i on sa svojom 5etom kukavno pobjegao, ne pobrinuvSi se ni- 
malo za preostalu vojsku. Za njim poveo se je i Stajerski zemaljski kapitan Ivan Ungnad 
od Sonnecka. Nad preostavsim Tirolcima, Talijanima, Koru§cima i Cesima preuzeo je vr- 
hovno zapovjednictvo grof Lodron. Sad je planula straSna, zdvojna borba protiv kud i 
kamo pretezitijih Turaka. Namah na pocetku boja pobjegao je grof Albrecht Schlick. Vedina 
preostalih, medju njima i Erazmo Mager, poginuli su junaCkom smrdu. Grof Lodron bi 
s posljednjim ostatcima vojske (Tirolcima) potisnut u moCvaru i tefko ranjen, pa se je 
napokon predao, kad mu bija§e Mehmedbeg 
zajamdio, da ce mu zivot pokloniti. Medjutim 

nevjerni sandzak nije odrzao rijeci, vec mu je /-> /^ I ^ 

dao odrubiti glavu, jer bi toboze i onako mo- — ^^j<5*Vk»-»^ ^m/^^T-k^t^v^^v^ 

rao putem u Carigrad umrijeti od zadobivenih ^^ ^^ - 

rana. Turci zarobili su citav logor i sve preo- 
stale topove, medju njima osobito veliki top 

»Kacijanerica«, koji su oni poslije kroz pol PODPIS IVANA KOCIJANA. 

stoljeca i vise vodili na kr§cane. Najvise su Snimak s njegova pisma od 19. pro- 

stradali na toj vojni ba§ Cesi: od 5000 nije se ^'"^* ^^^^^ ^**^ ^^= "^""^ Catzianer 

gotovo ni jedan kudi povratio. 

Poraz Kocijanove vojske kod Osijeka 
i Qorjana dojmio se je nemilo krscanskoga svijeta. U Njemadkoj zaredalc su rugalice; na 
crkvenim vratima u Becu ditali se stihovi: 

»Kazianer, Ungnad und Schlick, 

Die mochten hangen an einem Strick«. 

(Kocijan, Ungnad i Schlick neka vise na uzetu). I kralja Ferdinanda kosnula se je duboko 
nesreda njegove vojske, to vi§e, §to su sada Slavonija i Hrvatska stajale otvorene tur- 
skoj sili. K tomu je i Ivan Zapolja Siljao svoje glasnike Slavoncima i Hrvatima. pozivajudi 
ih. neka se njemu pokore, ako zele, da se rije§e daljih nevolja. 

Vec 19. listopada 1537. pisao je Ferdinand tridentiriskomu kardinalu pismo, ukojemje 
korio Kocijana i drugc kapitane, da su »sramotno ostavivSi ovce kao nevjerni pastiri po- 
bjegli« (capitaneos illos turpiter relictis ouibus tanquam infidos pastores aufugissc). Istoga 
dana imenovao je Ferdinand vjernoga, junaCkoga i prokuSanoga Nikolu JuriSida zcmalj- 
skim kapitanom Kranjske i vrhovnim kapitanom svoje vojske na krajini. U isti mah radio 
je, da kazni glavne krivce posljednjega poraza. Kocijan nije se usudio ostaviti Slavoniju. 
ved je iz Susjedgrada 6. studenoga molio mi lost i kuSao da se opravda. Suvi§e jc kroz 
kraljcvskoga savjetnika Trojana Auersperga poslao kralju obscinu spomenicu o Cita- 
vom ratovanju. Kralj mu je zaista dao slobodno pismo na tri mjeseca, da do 11. pro- 
sinca dodje glavom u Krems, pa da se ondje opravda. DoSavSi ii Krcms predao je pismcnu 
obranu, te je jo§ ustmeno dodao, »da je glavni uzrok uzmaku izpred Osijeka bile pomanj- 



122 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.- -1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 



• 



kanje hrane; povratak bio je prihvacen u bojnom vijecu od svih vojvoda, ali se je poslije 
prometnuo u gotov bijeg, koji se nije mogao zaprijeciti. On sam umaknuo je posljednji, 
pa ga zato nitko ne moze obijediti s izdaje«, Medjutim to opravdavanje Kocijanovo nije 
se smatralo dovoljnim, pa bi kao veleizdajica bacen u tamnicu. Sve molbe i vapaji nijesu 
mu koristili. Pozivao se je na slobodno pismo, kao i na svoje vjerne sluzbe; spominjao je, 
koliko je puta slavno vojevao za Ferdinanda, te ga je zaklinjao, da mu oprosti posijed- 
nju »nespretnost njegovu«. Ali sve molbe nijesu koristile, kao ni posredovanje kranjskih 
staleza, odlicnih prijatelja i samoga poljskoga kralja. Napokon je zahtijevao, da ga stave 
pred redoviti sud, pa kad ni to nijesu ucinili, pobojao se je i gorega, te je nocu od 30. na 
31. sijecnja 1538. pobjegao iz zatvora u Becu. Ostavivsi srecno gradske zidine nasao je 
seljaka, kojega je prisilio, da s njim jasi do predjela, koji je sam poznavao. Onda je ubio 
seljaka provodica, te je putovao dan i noc, dok nije stigao u Slavoniju. Vec oko 15. veljace 
1538. boravio je opet u svom tvrdom Susjedgradu, te je odsad gotovo kroz dvije godine 
neprestano prebivao u Slavoniji i Hrvatskoj, okupljajuci oko sebe nezadovoljnu gospodu 
i roteci se s njima protiv Ferdinanda i njegovih privrzenika. 

Kralj je kaznio i kapitana Ljudevita Pekrija. Dozvao ga je u stajerski Qradac na 
dogovor, kako ce ga imenovati za bana. Ne sluteci nikakovo zlo dosao je Pekri u Qra- 
dac, ali ga je na to kralj, potaknut jos Thurzom i Bacanom, dao baciti u tamnicu, u kojoj 
ga je vise godina drzao zatvorena, premda su se za nj zauzimali slavonski stalezi, ugarski 
sabor, a i supruga njegova Sofija, herceginja od MUnsterberga. Kad je napokon Pekri 
pusten iz tamnice, nije vise utjecao u javne poslove. Isthuanffi pripovijeda, da je Ferdi- 
nand zamrzio najvise na Pekrija zato, sto ga je jednom u druztvu Ugara i Nijemaca nazvao 
Pelbartom. A taj Pelbart bio je valjan i mudar muz, koji je pisao pobozna razmatranja, 
ali mu se je svijet rugao i smijao radi njegovog silno zavinutoga nosa i nakaznoga lica. 

Ferdinandu nije bilo samo do toga, da kazni poglavite krivce nesrecne vojne na 
Osijek, nego da takodjer osigura hrvatsko kraljevstvo od podpunog razsula. Vec tim, sto 
je Nikolu Jurisica imenovao nasljednikom Kocijanovim, ohrabrio je nanovo narod u Sla- 
voniji i Hrvatskoj. Jurisic, Ijubimac hrvatskoga naroda i pouzdanik Ferdinandov, doveo 
je namah i nesto nove vojske (5 — 600 konjanika oklopnika, nekoliko stotina pjesaka i do 
2000 lakih konjanika), kojom je zaustavljao dalje napredovanje Turaka i zastitio poglavite 
gradove na turskoj medji. Suvise je kralj nastojao i o tom, da Turcima preotme ugrab- 
Ijenu Slavoniju, pace da dojduce godine poduzme veliku vojnu na Turke u savezu s bra- 
tom Karlom V., Mletcima i rimskim papom. Za to poduzece medjutim trebalo mu je znat- 
nih pomocnih sredstava od podloznih zemalja, pa stoga je svoje nasljedne zemlje austrij- 
ske sazvao za 11. studenoga 1537. na zajednicki stanak u stajerski Qradac. Na taj stanak 
zelio je, da i slavonski stalezi poslju svoje zastupnike, koji bi svjetovali i izvijestili, koliko 
je Slavonija voljna i podobna da prinese za snovanu vojnu i tim za oslobodjenje izgublje- 
nih oblasti svojih. 

Da bi slavonski stalezi mogli izabrati zastupnike za Qradac, sazvao je kralj slavon- 
ski sabor za 5. studenoga 1537. uDubravu. Na tom saboru iznijet ce kraljeve zelje nje- 
govi poslanici ili oratori, po imenu Nikola Jurisic, Franjo Bacani, pecuvski prepost Albert 
Pereg, i napokon Luka Sekelj, gospodar grada Ormuza u Stajerskoj. Oratori primili su 
27. listopada obsezni naputak ili instrukciju. Tu se izlaze najprije, sto je kralj sve cinio, da 
osigura mir s Turcima i Ivanom Zapoljom. Turcin je doduse pristao na primirje, ali uza 
sve to je nedavno osvojio Klis, pace provalio u kraljevinu Slavoniju, te tako prekrsio pri- 
mirje. Da bi Slavoniju spasao, skupio je kralj veliku vojsku, koja je bila podobna tursku 
silu ne samo zaustaviti, nego i unistiti. Vodjama ili kapitanima te vojske bijase zapovjedio, 
da budu oprezni i razboriti, pa da nista ne preduzmu, sto bi se moglo zlo svrsiti. Ipak je 
vojna nesrecno prosla, mnogo gore, nego se je i misliti moglo, jer kapitani nijesu pazili na 
njegove naloge, vec su ostavivsi za sobom hranu i prtljagu posli s vojskom iza neprija- 



SABOR. U DUBRAVI U STUDENOM 1537. 



123 



telja, pa mu ovako omogu(5ili, da ih obkoli i zive2 im otme. Taj poraz silno se je kosnuo 
Ferdinanda; ali se je s mjesta pobrinuo, kako da prestravljenoj Slavoniji pomogne. 
Mjesto Kocijana imenovao je slavnoga Nikolu JuriSica za vrhovnoga kapitana, te odredio, 
da bez krzmanja povede u Slavoniju novu vojsku, te da ju razmjesti na izlo^enim mje- 
stima. No da se uzmogne jo§ jaCe odolijevati Turcima i neSto zamaSnije protiv njih predu- 
zeti, sazvao je kralj mimo dosadanji obiCaj na stanak u Qradac za 11. studenoga stale^e 
Stajerske, Kranjske, KoruSke i Qorice. Sada pozlva i slavonskl sabor u Dubravi, da iza- 
bere iz svoje sredine nekoliko odlicnijih muzeva (potiores et primores), koji bi doSli na 
stanak. Ti bi zastupnici morali imati najobseinije punomoci (plenissimam facultatem et po- 
testatem), da sa zastupnicima ostalih 
zemaija vijecaju i odlucuju, »kako bi 
se sada i poslije trebalo oduprijeti 
turskoj sili« (quemadmodum nunc et 
posthac Turcarum potentie resisti 
oporteat). 

Ferdinand je dobro osje^ao, da 
ne§ta trazi, §to doslije nije hrvatski 
ustav poznavao. Sta ce zastupnici 
slavonskih staleza u Gradcu medju 
stalezima njegovih nasljednih zema- 
ija? Bas zato gledao je razlicitim 
razlozima prikazati veliku korist za 
Slavoniju od toga stanka. Suvise je u 
naputku za svoje poslanike potanko 
izlagao, §ta je vec na diplomatskom 
polju uradio, da oslabi tursku silu. 
On pripovijeda o svojim savezima 
s Mletcima, s papom i bratom Kar- 
lom, pa nagovijesta, kolika ce hasan 
od njih za Slavoniju i Hrvatsku biti, 
Bosanski sandzak bit 6e prinudjen da 
se bori s Mletcima u Dalmaciji, te se 
ne ce usuditi, da udara i na Slavo- 
niju. Napokon javlja kralj, kako na- 
stoji skloniti perzijskoga kralja, da se 
i on podigne na sultana. Tako de se 
u jedan mah oboriti na Turke s vi§e 
strana, pa stoga ne 6e oni vi§e mo6i 
mnogo Skoditi Slavoniji. 

Sabor slavonski skupio se je zaista 5. studenoga. Kao Ferdinandovi poslanici doSli su 
na sabor u Dubravu samo Nikola JuriSid i pe(3uvski prepoSt Albrecht; Luka Sckelj desio 
se je tada, s jednim odjelom JuriSicevih deta u Virovitici, da brani slavonsku granicu. a 
Franjo BacJani nije valjda za vremena primio kraljeve pozivnice. Dne 6. studenoga izlagao 
je JuriSic prcd stalezima ieVic i predloge kraljeve, te su stale?.i s mjesta izabrali nekoliko 
mu2eva, koji ce kao zastupnici ill delegati njihovi po6i u Qradac. Sutradan 7. studenoga 
izvijestio je JuriSid jo§ iz Dubrave kralja posebnim pismom o sre<inom uspjehu svoje za- 
da(ie. On javlja, kako je zatekao stale^e osobito vjerne i odane Ferdinandu (in vestram 
regiam maiestatem fideliter et sincere affectos). nadalje da je govored s odlidnijim velika- 
Sima posebice i u saboru zamiietio. kako le staieiima drago, §to je Ferdinand ba§ njega 




QRAD (FORTEZZA) I VAROS (BORQO) KLIS 

(DE CLISSA) QOD. 1571. 
Iz atlasa, §to ga je nacrtao Qianfrancesco Camotio. 



124 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

izabrao za vrhovnog kapitana. Stalezi su pace Jurisica molili, da ostane uza njih (u Va- 
razdinu), dok se njihovi zastupnici ne povrate iz Qradca, na sto je on i privolio, ako kralj ne 
bi inace odredio. 

Qlavna zadaca sabora u Dubravi bila je ta, da poslje zastupnike s punomocima u 
Qradac. Medjutim obavljali su se i drugi poslovi. Tako je Kocijan poslao molbu, da ga kao 
gospodara Susjedgrada i Stubice primu u svoje kolo, da mu naime podijele indigenat. Ali 
stalezi znajuci, da je on u kraljevoj nemilosti, odgovorili su, da bez kraljeve privole ne 
mogu nista uciniti, premda bijase Kocijan izjavio, da je gotov s njima podnosisti svako zlo i 
dobro. Jos se je radilo na saboru, da s obzirom na veliku opasnost, koja prijeti domovini, 
zavadjeni veiikasi medjusobno izmire. To se je vecinom i postiglo; isti Ljudevit Pekri iz- 
mirio se je s Tomom Nadazdom. Pojedini veiikasi tuzili su se, da su im gradovi uz tu^sku 
granicu slabo providjeni momcadi, topovima i puscanim prahom: stoga bi odredjeno, da se 
vojnici, koji su bas u zemlji, zgodno razmjeste po izlozenim gradovima, dok ne stigne iz- 
dasnija pomoc. 

Medjutim su zastupnici sabora dosli u Qradac, gdje ih je sam Ferdinand radostno 
i Ijubezno primio. On je izticao, kako mu je njihov dolazak drag i radi toga, sto oni, bu- 
duci da se radi o Hrvatskoj i Slavoniji, najbolje znadu potrebe tih zemalja, kao i s toga, 
sto su im najbolje poznata sredstva i nacini, kako da se pomogne. Kralj im je u to ime 
predao spis sa vise upita, zamolivsi ih, da na njih savjestno odgovore. Najprije pita ih 
kralj, kako da se doskoci tako sadanjemu kao i buducemu udaranju Turaka na Hrvatsku 
i Slavoniju a i na druge kraljeve zemlje, pa sto i koliko bi sami Slavonci, koji su najvise 
izlozeni pogibli, u to ime mogli uciniti? Buduci da su se nadalje prigodom posljednje ekspe- 
dicije na Osijek opazili brojni nedostatci i pogrijeske, koje su uspjeh vojne osujetile, neka 
svjetuju, kako da se u buduce rat vodi, da li na kopnu Hi na vodama (rijekama), kako da 
se upotrebljuju pjesaci i konjanici; zatim treba li ladja i koliko, i gdje bi se mogle naj- 
lakse i najjeftinije sagraditi? Koliko bi vojske trebalo za te sajke (nasade)? Koje su na- 
pokon utvrde najznatnije za obranu zemlje? Buduci da je kralj saznao iz vjerodostojnih 
izvora, da je nedaci posljednje vojne bila kriva poglavito nesta§ica hrane, pita sada, gdje 
bi se mogla i kako dobavljati hrana, kako bi se vojsci dovazala i gdje bi bila zgodna skla- 
dista za hranu? Kralj pita jos, kako da se odsad unovacuju i sabiru laki konjanici, i kolika 
da im bude placa? Trosak za lake konjanike bio je prevelik, a konji bili su im posve losi. 
Napokon zeli kralj znati, sto su slavonski stalezi spremni uciniti i zrtvovati, gdje se radi 
poglavito o spasu njihove domovine. 

Delegati odgovorili su na stavljena pitanja po prilici ovako. Na prvo pitanje, kako 
da se doskoci buducim turskim provalama, svjetuju oni, neka kralj sto bolje utvrdi gra- 
dove na granicama preostale Slavonije i Hrvatske, neka ondje namjesti konjanike, pje- 
sake i sajkase s dostatnim oruzjem i zairom. Za to treba u Hrvatskoj 1000 lakih konjanika, 
a u Slavoniji 2000 lakih konjanika, 500 oklopnika i 1000 pjesaka, napokon 1000 sajkasa 
(nazadista). Te bi se cete morale poslati jos ove zime i prije velike vojne, §to ju kralj 
smijera preduzeti; ako se to ne ucini, biti ce do proljeca Hrvatska i Slavonija tako poha- 
rane, da ce za buducu veliku vojnu ostati kralju tek »opusto§ene kraljevine« (deserta 
regna). Slavonci i Hrvati gotovi su kralju pomagati, koliko samo mogu, ta oni su i za prosle 
vojne, koja je u sve do pol godine trajala, od pojedinoga kmeta davali po pet forinti; 
suviSe pograbili su svi listom oruzje, premda su im na krajini mnogi gradovi razvaljeni, 
tako od njih nemaju nikakvih prihoda. Da se Hrvatska i Slavonija, a uz njih i ostale 
zemlje kralja Ferdinanda osiguraju za sva dojduca vremena od turskih navala, predlazu 
zastupnici jos ove stvari: 1) Neka se kralj najprije pomiri sa svim svojim protivnicima, a 
narocito neka se nagodi s Ivanom Zapoljom, jer ce onda one cete, sto ih dize na njega, 
moci protiv Turaka voditi, pa ce mu onda i Ivan Zapolja pomagati u borbi s neprijateljima 
krS^anstva. 2) Kralj neka gleda, da obje obale tako Dunava kao i Dr^ve biidu uvijek slo- 



SLAVONSKl POkLlSARl U STAJERSKOM QRADCU. 125 

bodne, i da se na tim rijekama ne prijeCi prolaz kraljevskim ladjama i Sajkama. 3) Dele- 
gati zele, da za dojduce velike voine kralj Ferdinand po primieru svoga brata Karla i dru- 
gih kr§canskih vladara, a i po obicaju nekadanjih ugarskih kraljeva, sam stane na Celu voj- 
ske, jer ce tada i svi velika§i podici svoja banderija, a i strani vojnici hrlit ce pod za- 
stavu vojske, koju sam kralj vodi. 4) Delegati svjetuju kralja, neka osobito pazi na ladje 
i §ajke, te neka pri svakom podhvatu protiv Turaka opremi bar toliko ladja i §ajka, ko- 
liko i Turci, »jer tko ce biti prete2itiji na vodama, njegovo 6e biti kraljevstvo« (qui erit 
forcior in aqua, iilius erit regnum). 5) Neka naro^ito nastoji, da steCe saveznika, ime- 
nito MletCane, koji bi eventualno mogli placati i onih 1000 konjanika za Hrvatsku, bu- 
duci da bi isti mogli braniti i mleta^ki posjed. 

Na drugo pitanje kraljevo o ladjama i §aikama oCituju delegati, da bi slavonski sta- 
\eii rado preuzeli teret da grade ladje, ali nemaju smrekovine, a hrastovina i ostale vrsti 
drveca nijesu za to zgodne. SuviSe ne bi mogli ni §ume sjeci bez vjeCitih strata za 
obranu od Turaka; napokon nemaju ni graditelja, ni radnika, a ni pila vodenica. Pa kad 
bi za to doznali Turci, te bi onda, kad bi se rijeke smrzle, poslali koju tisucu Ijudi, da 
spate sve ladje. Zato svjetuju kralja, neka gradi §ajke ili nasade u svojim nasljednim po- 
krajinama uz gornji tok Mure, Drave i Save, gdje ima jelovine, vje§tih graditelja. i rad- 
nika, a nije pogibli od Turaka, jer bi se ladje samo onda spu§tale u donji tok rijeka, kad 
bi potrebito bilo. Sto se tice vojnika na Sajkama, opominju na prvaSnju izjavu, da broj 
'Sajka i sajkasa mora biti tolik, da bude ravan turskoj mornarici, te pridaju, da <te se uz 
rijeke Savu, Dravu i Dunav medju narodom naci sajkasa, i to valjanih. samo neka kralj 
poSlje vjeste muzeve, koji ce ih izabiratl. Na trece pitanje u pogledu hrane odgovaraju de- 
legati, da za naumljenu vojnu ne bi bilo dosta zivezai u Hrvatskoj i Slavoniji, tako radi 
netom minule vojne, kojoj je mnogo trebalo, kao i zato, sto se i sada neprestano vojska 
hranom obskrbljuje. K tomu se radi provala turskih nije u nekim krajevima moglo sijati, 
dok se mjestimice nije prirod mogao pobrati. No ipak neka kralj po banu ili vrhovnom 
kapitanu dade pretraziti dvore velikasa i plemica, pa ako se suviSe nadje, neka se odkupi 
uz primjerenu cijenu i odveze u odredjena skladiSta. Glede mjesta, gdje bi se hrana spre- 
mila, preporucaju kao osobito zgodna Zagreb i Varazdin. U Zagreb neka se uvaia iz 
Kranjske i Hrvatske, pa onda neka se odanle odprema kopnom ili vodom (Savom); Va- 
razdin neka opet bude skladiste za hranu iz Stajerske, Medjumurja i Slavonije. Dele- 
gati svjetuju kralja, da oslobodi zupanije zaladsku, simezku i baranjsku u Ugarskoj, jer su 
one prave zitnice. Osim toga, vele delegati, primat ce vojska hranu, ne samo od gra- 
dova i imanja nasih, nego i od kuca i posjeda plemickih, samo neka kralj naredi, da se ne 
dogadja kao za prosle vojne, kad se je Ijudima, koji su hranu dova^ali, silom otimala. paCe 
kadkada i blago, a koji put i gotovi novel, koje bi za prodani iWei primili. I za proSle 
vojne bilo je dovoljno hrane, ali se nije radi nesigurnosti mogla dopremati na odredjena 
mjesta. Na cetvrto pitanje glede lakih konjanika svjetuju slavonski zastupnici. da im se ne 
smanje place, jer od kraljeva nastupa na prijestolje imaju po dva forinta na mjesec za 
sebe i za konja; neka toga ne 5ini osobito sada, jer MletCani plaCaju lakim konjanicima 
mjeseCno po §est forinti, a i Zapolja 2eli premamiti te lake konjanike, nude(5i im ve(iu 
placu i slobodno plijenjenje. Mnogi 6c zato, ako im se plaCa snizi, ostati kod ku(ie; ta i 
onako slu2e jeftinije od pjeSaka, koji imaju po 3 forinta i 20 denara na mjesec. K tomu ie 
i hrana poskupila, odkad se je kraljevstvo umanjilo. Ferdinand neka dakle ostavi lake ko- 
njanike pri staroj placi; jednako 6e uiiiniti i slavonski staleii s konjanicima. koje oni uz- 
drfavaju. Napokon na peto pitanje o pomo(ii, Sto bi ju Slavonija doprinijela. izjavljuju 
zastupnici, da 6e Slavonija kao i dosad davati kralju njegove prihode (proventus regii ab 
antiquo consueti); nadalje Ce svaki velikaS opremiti za svakih 36 kmetova svojih po jed- 
noga vojnika, dati mu hranu i odijelo, te 6e se Citavu godinu u ob<ie za nj brinuti. Konja- 
nici ovako opremljeni slu^at de zapovijedi vrhovnoga kapitana. Ako bi pak kraU sam gla- 



1^ FERDINAND I. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). 

vom posao i!a vojnu, pridruzit ce se njemu svi velikasi (prelati, barones, nobiles et alii 
possessionati homines) zajedno sa svojim banderijima. 

Ovomu mnijenju svojemu pridali su delegati jos nesta. Dopunjujuci svoj odgovor na 
prvo pitanje o obrani zemlje nabrajaju poimence sve pogranicne gradove, ko'ie bi trebalo 
obskrbiti pjesacima i puscanim prahom. U Hrvatsko] trebalo bi obskrbiti gradove: Bihac 
i R i p a c (Bihegh, Repacii), koji su i dosad kao kraljevski gradovi bili pod posebnim 
kapitanima; zatim K r u p u i No V i g r a d (Krupa, Wywar) knezova Zrinskih, Otok i 
B u s e V i c (Otiirok, Bwssowyth) knezova Blagajskih, C e t i n i S 1 u n j (Ciiethyn, Zlwn) 
kneza Frankapana Siunjskoga, I z a c i c (Isaciiych) Pavla Izacica, Trzac i Dreznik 
(Thersacz, Dresnyk) kneza Frankapana Trzackoga, Brekovicu Jurja Kobasica, G r a- 
d e c (Qradecz, Veliki Gradec) zagrebackoga kaptola, Hrastovicu (Hrazthowycza) i 
jos dva grada zagrebackoga biskupa, i napokon KostajnicuiDubicu (Kozthanycza, 
Dwbycze) nekad despota Stjepana Berisiavica. U Slavoniji: Veliku (Velyke, Kraljevu 
Veliku) gospodina Tome Nadazda, Subotski grad, Novsku i Britvicevinu 
(Zombathel, Vywar, Brijthwijchewijna) plemica od Zempca ili Svetackih, R a s u i P a- 
k r a c (Rassa, Pekrecz) knezova Zrinskih, Bijelu Stijenu (Feyerkew) kneza Kegle- 
vica, .Petrovinu (Pethrowijna) gospodina Pekrija, Caklovac i Kamengrad 
(Chakovcz) gospodina Taha, Zelinjak i Sirac (Selnyak, Zyrch) plemica Kastelano- 
vica, samostan S r e d i c e (monasterium Zerdahel) gospodina Nadazda, Kristalovec 
(Krystaloocz) gospodina Bacana, Dijankovec (Dijanvara) Petra Palfija, D i s n i k (De- 
snycze) razlicitih plemica, V o c i n (Athyna) Urbana Bacana, Orahovicu (Rahocza) La- 
dislava Morea, Belu i Oporovec (Bela et Oporocz) Franje Kapelskoga (Kapolnay), 
Drenovac i Miklous (Darnocz, Zenth Myklos) nekad Ladislava Banica (Banffy), 
K o r o g j (Korogh) Baltazara Banica (Banffy), Brezovicu (Berzewcze) plemica Kere- 
cenja i Kruzica, P a s i n e c (Paschijncz) Jurja Paske, i Racicu svetoga Stjepana 
(Rachyza zenth Isthwan) gospodina Tahija. 

Delegati svjetuju jos kralja, da u nekim mjestima blizu Drave i Mure spremi do ce- 
terdeset sajka (nasada) za slucaj, ako bi promet na Dunavu bio zakrcen; a uza Savu, u 
koju se ne mogu ladje prevesti ni iz Drave ni iz Dunava bez neprilika, neka takodjer na 
blizim mjestima sahrani do sestdeset sajka. Suvise sude, da bi kralj namah morao imeno- 
vati kapitana sajkasa, koji bi skupio vojnike, te im trazio vojvode i satnike. Napokon 
zaklinju Ferdinanda, neka preko zime ostavi u Hrvatskoj I Slavoniji bar onih 3000 voj- 
nika, koje bijase po Jurisicu na saboru u Dubravi obecao, jer ako toga ne ucini, zitelji cc 
tih zemalja zdvojiti. Ta Keglevic moze mu kazati, sta stanovnici Hrvatske vec sada snuju. 
Na posljedku mu osobito preporucaju, da nanovo sagradi grad Jasenovac. Oni pri- 
spodabljaju Jasenovac s Beogradom, te mole Ferdinanda, da taj grad ili sam obnovi, ili 
zapovjedi banima i kapitanima, neka nastoje Turcima zaprijeciti obnovu toga grada. Jer 
ako to Turci ucine, propala je citava Hrvatska i Slavonija izmedju Une i Save (si Turce 
illius — castelli Jazenocz — edificationem preripuerint, tota pars Sclavonic et Croacie 
que Savo et Vn fluminibus est vicina, pereat — nam locus ille et exercitui terrestri et 
classe alenda longe est Belgrado commodior). 

Na savjete i predloge slavonskih izaslanika odgovorio je Ferdinand za koji dan. On 
ih u obce odobrava i prihvaca. On ce zaista kroz zimu drzati u Slavoniji i Hrvatskoj 3000 
vojnika (2000 konjanika i 1000 pjesaka), on ce krajiske gradove po mogucnosti utvrditi i 
opremiti. Suvise ce nastojati, da sklopi mir sa Zapoljom, a savez s Mletcima i krscanskim 
vlastima. Nadalje prima njihove predloge glede sajka i njihova razmjestaja, onda glede 
dobavljanja hrane i skladista u Zagrebu i Varazdinu. U obce prihvaca sve, tek dodaje 
neke svoje zelje i primjetbe. Najprije se izpricava, sto radi zamasnih i zamrsenih posala 
(tarn ardua negocia) nije mogao stati na celo vojske za proSle vojne, all da ce to u buduce 
vrlo rado uciniti. Nadalje ocituje svoju radost, sto su stalezi spremni za dojducu vojnu 



BANI TOMO NADA2DI 1 PETAR KEQLEVIC. 



127 



sve moguce doprinijeti; ali da bi se od svakih 36 kmetova opremio samo jedan konjanik, 
cini mu se premalo. No buduci da su delegati izjavili, kako nemaju punomo(ii da pristanu 
na vece zrtve, opominje ih, neka na buducem saboru, §to 6c ga on sazvati za Slavoniju i 
Hrvatsku, porade i uznastoje oko staleza, da bar od svakih 25 kmetova dozvole po jed- 
noga konjanika posve opretnljena i obskrbljena. Napokon je kralju drago, §to su se sjetili 
starinskih kraljevskih dohodaka; on ce zato na sabor poslati svoje oratore, pa neka se 
i delegati tada pobrinu zajedno s njegovim oratorima, da se dozvoli po jedna forinta i pol 
od svakoga dimnjaka, a kralj ce ditavu ubranu svotu upotrebiti jedino za obranu kraljevina 
Slavonije i Hrvatske. 

Dok su tako slavonski izaslanici vijecali u Oradcu, bio je sabor u Dubravi jo§ neko 
vrijeme na okupu, pa su na nj do§li i hrvatski stalezi. Sabrani stale^i hrvatski i slavonski 




SPLJET S BL120M OKOLICOM QOD. 1571. 
(Qianfrancesco Camotio). 



zamolili su sada posve ozbiljno kralja, neka ipak jednom imenuje dva ban a, koji 6e 
kraljcvstvo braniti i sud suditi. Za bane neka izabere takove mufeve, koji su »(iestiti, 
hrabri i pravedni« (qui sunt viri probi, militares et iusti). 

Ako je Ferdinand htjeo, da mu Hrvati zaista izpune svoja obeiSanJa glede pomo^i 
za snovanu vojnu, morao je napokon ugoditi tolikim vapajima i molbama, da kraljevstvu 
postavi na eelu bane, kojih nije imalo jo§ od godine 1532. I tako napokon kralj nakon do- 
govora u Qradcu izdade u Kremsu 9. prosinca 1537. sveCano pismo, kojim objavi stale- 
iima kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, da je po starom obiCaju i uredbi tih kra- 
ljevina (ex veteri more institutoque regnorum istorum nostrorum). a na opomene slavon- 
skih izaslanika u Qradcu svoje Ijubljene vjerne Tomu Nadaida i Petra Keglc- 



128 FERDINAND I. 1 ABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). 

vica Bu5imskoga imenovao zakonitim i pravim b a n i m a (legitimos et veros banos), 
te poziva staleze i zitelje, da ih priznaju, primu, svaku im cast izkazuju i u svemu im se 
pokoravaju. Istoga dana sazove kralj takodjer i sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, 
koji ce se sastati na sveta Tri kralja (6. sijecnja) 1538. u Krizevcima. Na torn svecanom 
saboru predstavit ce se i uvesti novi bani (ad declarandos banos), zatim ce se izabrati i 
protonotar za citavo kraljevstvo. Iza toga izvijestiti ce slavonski delegati o nekim stva- 
rima, kojih nijesu mogli u Qradcu dokrajciti, jer nijesu imali povlasti; suvise ce i ora- 
tor! kraljevski iznijeti neke kraljeve predloge, o kojima se u Qradcu nije moglo razprav- 
Ijati ni zakljuciti. 

Dne 18. prosinca 1537. imenovao je kralj za svoje oratore na dojducem saboru u 
Krizevcima vrhovnoga kapitana Nikolu Jurisica i zupana zeljezne zupanije Franju Ba- 
cana, podavsi im i naputak iii instrukciju, sta i kako da rade. Kralj u instrukciji hvali pri- 
pravnost slavonskih staleza, sto su u Qradac poslali svoje delegate, ali se tuzi na potonje, 
sto su se neprestance pozivali na odluku sabora, premda su imali obsezne povlasti. Nje- 
govi zahtjevi pak bill su, da mu se dozvole po dva ugarska forinta od svakoga dim- 
njaka i po jedan konjanik od svakih 25 kmetova. Kralj se sada obraca na sabor, neka to 
dozvoli, pa razlaze obsirno, kako su njegovi zahtjevi opravdani i nuzdni za obranu 
zemlje. U dodatku prica kralj potanko, zasto je Ljudevita Pekrija vrgao u tamnicu. On 
pise po prilici ovako: »Motreci vec dugo nesnosno stanje ovih zemalja, osobito pak tur- 
ske provale i razmirice izmedju gospode u toj kraljevini, odlucih u zemlji uvesti red i mir 
tako, da namjestim jednom bane. Cinilo mi se, da bi za tu cast bio najpouzdaniji Lju- 
devit Pekri, pa sam vec odlucio potraziti mu druga. Pozvao sam ga u Qradac i stao 
s njim ugovarati zahtijevajuci, da i on, kad se bude pravda vrsila, bude vazda spreman 
odgovarati svakomu, koji bi protiv njega tuzbu podigao. Ali Pekri nije bio voljan to uci- 
niti, vec je zahtjev osorno i bezstidno odbio, pace je bez svakoga razloga trazio sva- 
kakve stvari govoreci i prijeteci, da ce se drugacije za se pobrinuti, ako ne ugodim nje- 
govim zeljama. U svojoj drzkosti nije se zacao pridati i takove prijetnje, kojima je odao 
svoju zlu nakanu, da bi se mogao opet od nas odmetnuti i bunu u Slavoniji pokrenuti. Po- 
bojavsi se mi za dobro i sigurnost ovih nasih kraljevina, i da zaista on ne bi svojih 
prijetnja izvrsio, bill smo prinudjeni, da ga uhvatimo i bacimo u zatvor, a to ne manje za 
dobro i mir nasih podanika, koliko za sve one zulume, koje je dosad ucinio«. Ferdinand 
dodaje jos, da je Pekrija zasuznjio po savjetu slavonskih delegata (non absque consilio 
suasuque unanimi eorum, qui a regnicolis istis ad nos oratores missi fuere), pa se nada, 
da ce i sabor njegov cin odobriti. 

Baiil Tomo Nadazdi i Petar Keglevic (1538.— 1542.); mir u Velikom Varadinu (24. 
veljace 1538.); smrt Ivana Kocijana (27. listopada 1539.); smrt Ivana Zapolje (22. srpnja 
1540.); cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku (1541.) i posljedlce njezine; junactvo 
Nikole Zrinskoga u boju pred Pestom (1. listopada 1542.). Novi hrvatski bani spadali su 
medju najznamenitije velikase u hrvatskom kraljevstvu. Tomo Nadazdi bio je od stare po- 
rodice Prodavica; njegov jedan pradjed (Mikac Prodavic) bio je jos za Karla Roberta 
hrvatski ban. Porodica drzala je znatna imanja u Hrvatskoj i Slavoniji; njima je pripadao 
Stenicnjak u Hrvatskoj i Kraljeva Velika u Slavoniji, dva znamenita grada za obranu 
tih kraljevina. Sam Tomo, sin Franjin, bio je vele obrazovan muz. Humanisticke nauke 
bijase izucio u stajerskom Qradcu, a filozofiju u Bologni i Rimu, gdje se je izvjestio u ta- 
lijanskom jeziku tako, da je govorio talijanski kao rodjeni Talijan. Tomo je u prvi kraj 
bio odlucan privrzenik Ferdinandov, te ga je svjetovao, kako da predobije ostalu gospodu 
i^garsku i hrvatsku. AH kad su 8. rujna 1529. njemacki vojnici predali caru Sulejmanu 
grad Budim i njega, svoga vrhovnoga zapovjednika, presao je na stranu Ivana Zapolje, 
kojl ga je poslije imenovao svojim pokladnikom. Qod. 1531. — 1533. pripadao je Nadazdi 
srednjoj stranci, koja je radila oko izmirenja protukralja; ali jos iste godine 1533. radio 



i3ANI TOMO NADAZDI I PETAR KEQLEVlC. 129 

je, da ga Ferdinand primi u milost svoju. Jegarski biskup Toma Salahazi i Aleksije 
Thurzo javljaju 6. kolovoza 1534. Tomi Nadazdu, uz koie bi ga pogodbe kralj Ferdi- 
nand opet uzeo u svoju sluzbu. Medju inim obecavao mu je kralj sva imanja Ladislava 
Kanizaja, s kojega se kcerju Ursuiom bijaSe tada Nada^di zaruCio; suviSe je kralj bio 
spreman njemu i njegovim prijateljima oprostiti sve, §to bijahu protiv njega rijeCju, pis- 
mom i cinom sagrije§ili. Na to je Nadazdi opet pristupio stranci Ferdinandovoi, koji ga je 
9. svibnja 1535. posebnim pismom pozvao, da mu se za dvanaest dana dodje pokloniti u BeC. 
Medjutim Nadazdi ucinio je to tek onda, kad mu je kralj 1. sijecnja 1536. dao slobodno 
pismo, kojim mu je zajamcio podpunu sigurnost. Od toga je casa bio opet u punoj milosti 
kraljevoj, koji ga je napokon imenovao i banom hrvatskim. 

Drug Nadazdov Petar Keglevi^ od Buzima (Buzina) bijaSe vec ostario u borbi 
s Turcima i u vjernoj sluzbi kralja Ferdinanda. Osim djedovskih imanja i posjeda, ba- 
stinjenih po Jurju Mikulicicu izmedju Une i Save, drzao je znameniti grad Bijelu Stijenu 
(Feyerkew) u krizevackoj zupaniji i vise gradova (kao Lobor i Kostel) u Zagorju. Sin nje- 
gov Franjo bijase god. 1534. primio od kralja Ferdinanda opatiju u Topuskom, a kdi nje- 
gova Ana bila je udata za Qaspara Ernusta, gospodara gradova Gjurgjevca i Kopriv- 
nice, kao i citavoga Medjumurja s Cakovcem i mjestom Strigovo. Sam Petar Keglevic 
vrSio je god. 1533. do 1535. sluzbu kraljevskoga namjestnika ili komisara (commissarius, 
locumtenens) za Hrvatsku i Slavoniju; u posljednje vrijeme (1535. — 1537.) bio je kapita- 
nom kraljevskih gradova Bihaca i Ripca na Uni. U svima borbama s Turcima, onamo 
jo§ od obrane Jajca pa sve do posljednjih dana ponio se je Petar Keglevic vazda junaCki, 
pa se je moglo nadati, da ce sada kao ban jos bolje proslaviti se hrabroscu i ratnom vje- 
§tinom. Jos 21. kolovoza 1537. tuzio se je Keglevic kralju iz Novigrada na Uni, da jo§ 
uvijek nije primio obecanih mu 150 pjesaka puskara iz Ljubljane, niti novaca za uzdr- 
zavanje 200 konjanika, kojima mu je bilo braniti hrvatsku medju uz Unu kod Bihaca 
i Ripca. 

Zakazani sabor Hrvatske i Slavonije sastao se je zaista 6. sijeCnja 1538. u Krizev- 
cima. Sabrani stalezi najprije primise i ustolicise nove bane, a onda se pozuriSe, da ugode 
zeljama kralja Ferdinanda i njegovih oratora Nikole Jurisica i Franjc Bacana. U svemu 
stvorise 26 zakljucaka (articuli), koji se ticu poglavito obrane zemlje i pomoci kralju za 
snovanu vojnu. Clanci ti jesu: I. Dozvoljuju kralju za ovu godinu dacu (subsidium) od 
dvije forinte, i to u dva roka: jedna forinta pobirat ce se namah, a druga o Duhovima. Od 
placanja dace oprosteni su samo oni seljaci, kojima posjed ne vrijedi vi§e od §est forinti. 
Stoga se mora preduzeti novi popis i oporezovanje svih podanika. II. Svaki velika§ i ple- 
mic mora za svakih 36 kmetova ili dimnjaka opremiti za obranu zemlje po jednoga ko- 
njanika, te ga uzdrzavati kroz cijelu godinu. Ta 6e vojska biti pokorna kapitanu kralje- 
vine, te Ce ici onamo, kamo ban zapovjedi. Od opremanja konjanika nije nitko oproSten: 
ni bani, ni banovci, ni mestar protonotar, a ni plemicki sudci. III. Svi magnati, pa I ona go- 
spoda, koja dosada nijesu opremali vlastitih banderija, moraju to sada Ciniti, a njihova 
banderija bit ce podlo2na kapitanu kraljevstva. IV. Sva gospoda. plemici i iitelji (regni- 
colae) moraju vazda biti spremni na rat, tako da u slu(^aju, ako ncprijatelj s vecom silom 
provali u zemlju ili podsjedne koji grad, uzmognu namah s petinom podanika, a u nu^di 
sa svima kmetovima onamo pod, kamo bani zapovjede. V. Ako bi takav ustanak (insur- 
rectio) bio potrebit, kapitan 6e kraljevstva, primivSi upute od banova, razaslati svoje 
Ijude, koji 6e s pomocu plemickih sudaca u pojedinim kotarima narod pozivati na oru2jc 
i dovoditi ga kapitanu. VI. Za prevaianje topova, koje je kralj za zasnovanu vojnu udo- 
stojao prirediti, dati de grad Kriievci Sestnaest konja. a obdna Oradec ili Zagreb dva- 
deset i Cetiri konja zajedno sa svim, §to tomu pripada. Za vo2nju puSCanoga praha I 
drugih topovskih sprava dati 6e redovnici pavlinski u Lepoglavi i drugim samostanima 
u kraljevstvu dvoja kola i dvanaest konja. Zato «ie biti oproSteni od voinje f.iveia. VII. 
Klaie, Hrv. povj. MI. (5.) 9 



130 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZaPOLJA (1527.— 1540.). 

Zamolit c© kralja, da drzi pouzdana covjeka u kraljevstvu, koji ce zajedno sa zemalj- 
skim kapitanom svake cetvrt godine pregledati gradove na krajini, te o potrebi popravka 
izvjescivati, doticno popravke odredjivati. VIII. Ako bi se zgodile takve turske pro vale, 
koje bi mogle biti opasne kraljevstvu i susjednim austrijskim pokrajinama, moraju poje- 
dina gospoda i plemici pod prijetnjom kazne u dekretu odredjene susjedima oglasivati te 
provale pucnjavom lumbarada, krijesovima (vituljacama) i svim drugim znamenjima, koja 
se dati mogu. IX. Sve ostalo, sto se tice obrane zemlje (kao namjestanje straza) a sto ne 
treba ocito biti, povjerava se banima. X, Cete i placenici (gentes et stipendiarii) ma koje 
vrsti ne smiju se nastanjivati (condescendere) po kucama i dvorovima (curiis) gospode 
i plemica, kao ni zupnika. XI. Molit ce se kralj, da u kraljevstvo poslje jednoga obskrb- 
nika (magister victualium), osobito vjesta, koji ce se uz covjeka, pridana mu od staleza, 
brinuti za zivez i ostale potrebe. XII. Sva gospoda i zitelji moraju od svakih dvadeset 
dimnjaka imati uvijek pripravna hranom natovarena kola, te ih odvesti onamo, kamo ob- 
skrbnik ziveza odredi. Za tu hranu ustanovit ce se posebni cjenik. Vozit ce se hrana odre- 
djenim po obskrbniku redom, da ne bi jedni na korist drugih bili suvise obtereceni. 
XIII. Kola moraju se pripraviti prema prijasnjem popisu, jer sadanji popis ce se otegnuti, 
a potreba hrane je velika. XIV. Spremista (loca depositionis) hrane, u koja ce se zivez 
dovazati, bit ce Virovitica, Novi dvori (Ujudvar) i Kralj eva Velika. Varaz- 
dinska zupanija i u obce Podravina vozit ce zivez u Viroviticu, zagrebacka zupanija 
s obje strane Save do Kupe, zatim imanja zagrebackoga biskupa i kotar grada Moslavine 
u Kraljevu Veliku, a treci i nutarnji dio kraljevine (ostatak krizevacke zupanije) u Nove 
Dvore. XV. Da ne ostanu krajiski gradovi bez hrane, moraju sva gospoda, velikasi i ple- 
mici, pace i kaptoli jednu dvadesetinu svoga ziveza (zita, prosa ltd.) odijeliti, te na za- 
povijed banovu o svom trosku i trudu odpremiti onamo, kamo ban odredi. 

Ostali clanci saborski ne ticu se obrane zemlje, nego sadrzavaju odredbe, da se u 
kraljevstvu povrati mir i red. Clanak XVII. ustanovljuje, da se vrate ugrabljena imanja 
starim vlastnicima, i nacin, kako da se pri tome postupa; clanak XVIII. odredjuje pocetak 
sudbenih razprava za 17. ozujka, te da se na njima vode parnice gradjanske i kaznene 
(tam factum bonorum et iurium possessionariorum, quam etiam actum potentiarium tan- 
gentes), Clancima XXI. — XXIV. odredjuje se, na koji nacin i uz koje uvjete mogu kmetovi 
od jednoga gospodara preci k drugomu. Clanak napokon XXV. odredjuje nagrade i od- 
stete onima, koji su u posljednje vrijeme u poslovima kraljevstva kuda isli i sto izvrsili, 
a nijesu dobili place (Bacanu Franji 216 forinti za put kralju prosle godine; delegatima u 
Qradac po deset forinti, sudskim prisjednicima i plemicima za svaki tjedan sudovanja po 
dva forinta). Clankom XXIV. ustanovljena bi vrjednota novca (75 krajcara vrijedi forintu) 
i cjenik za zivez (pinta vina 2 denara, vol za oranje 12 forinti, krava muzara 2 forinta, 
svinja od pol godine 50 denara, pile 1 denar, funta govedjega mesa 1 krajcar, funta svi- 
njetine 2 denara, guska 3—4 denara, koza 25 denara, ltd.). 

Tek sto se bijase sabor svrsio, pojavise se nove smutnje dolazkom bjegunca Ivana 
Kocijana u Susjedgrad. Kralj Ferdinand bijase namah nakon bijega njegova 4. veljace 1538. 
u Pragu izdao pismo, kojim ga je proglasio veleizdajicom (laesae maiestatis crimini obno- 
xius) i javnim neprijateljem (publicus hostis), te pozvao sve vlastodrzce u Ugarskoj i 
Hrvatskoj, da ga nastoje sto prije ziva ill mrtva uhititi. Poziv stigao je medju inima ne 
samo Nikoli Jurisicu, nego i banima Nadazdu i Keglevicu; kralj ih je ovlastio, da u nje- 
govo ime obecaju 6 do 10.000 forinti onima, koji bi ga ziva zarobili i kralju u ruke predali, 
a polovicu ucjene onima, koji bi ga mrtva donijeli. Medjutim tjeralica kraljeva slabo je 
djelovala; nasuprot je Kocijan iz Susjedgrada sve moguce cinio, da odrzi sebe i svoje 
imanje. Dne 15. veljace trazio je od Stajerskih staleza, da izmole u kralja za njega opro- 
stenje; u isto vrijeme kao da je radio, da hrvatsku i slavonsku gospodu odvrati od Ferdi- 
nanda. Vec 21. veljace javio je netko iz Hrvatske na dvor kralja Ferdinanda: »Hrvatski 



k7£,. 



kOCIJANOVO ROVARENJE. 131 

knezovi dr^ali sli U Ovozdanskom (majdanu knezova Zrinskih) stanak protiv kraljevskoga 
veliCanstva*. 

Medjutim bijahu oba bana, Tomo Nadazdi i Petar Keglevi^, sa svojim i^etama po§Ia 
u jugo-iztocne krajeve Slavonije. U drugoj polovici veljaCe nalazimo ih u Keglevicevu gradu 
na uscu Lonje u Savu (Wzthylonya) u kotaru TituSevini ili Totu§evini, na koji je spadao 
i grad Blinja. U jednu ruku paze tu na Turke, a u drugu na pokret medju hrvatskom i 
slavonskom gospodom. Dne 16. veljaCe javljaju odavle kralju Ferdinandu: »Listove va- 
§ega velicanstva za Franju Taha i Franju Zaya u poslu Kocijanovu zadrzali smo, jer ta 
dva iednake su misli kao i Kocijan, a vase je velicanstvo pisalo, da se ta stvar izvrSi §to 
skrovitije. Dok to pisemo, doSao je literat Matija, odlican gradjanin zagreba^kl, poslan 
k nama od sudca i obcine zagreba^ke, po kojemu nam javiSe, kako im je Kocijan za- 
povjedio, da ne puste u grad ni nas ni na§ih Ijudi, buduci da je on sporazuman sa zagre- 
bac^kim biskupom, Valentinom Turkom i hrvatskom gospodom. SuviSe je Kocijan poka- 
zivao recenomu sudcu neko pismo va§ega velicanstva, u kojemu da je va§e velidanstvo 
njemu zapovjedilo, da bi morao dati svu gospodu pogubiti. ako bi vojna na Turke sredno 
po§la za rukom. Po tomu moze va§e velicanstvo razabrati, da svakako hoce neSto protiv 
vasega velicanstva pokrenuti, Spomenuto pak pismo va§ega velic^anstva pokazao je i go- 
spodi, koja su kod njega bila. Neka se 
stoga §to brie pobrine va§e velicanstvo 
za tu stvar. Mi smo gotovi s nasim gla- 
vama vasemu velicanstvu sluziti, samo 
kad bi imali s kime«. 

Kud i kamo obseznije je izvjesce, x ( / 

§to ga bani salju kralju iz istoga mjesta ^ ^^^VYl^a^,^..^^ 

nakon jedanaest dana (27. veljace). »Sada 
vec«, pi§u oni, »mozemo vasemu veli- 
canstvu izvjestnije pisati. Jer gospodin 
drug moj i gospodin Ka§telanovic imadu 
brace i prijatelja u Hrvatskoj i Slavoniji, PODPIS TOME NADA2DA. 

koji su potajno kao posve izvjestno (cer- Snimljeno s njegova pisma od 22. travnja 1543. 
tissime) javili, da su se sva go- ^]^\ ^X^ Jdern Tho(mas) Nadasdy "wnu P(ro). 
... ,, , p(ri)a. Izvornik u narodnom tnuzeju u Budimpe^ti. 

spoda kraljevine Hrvatske 

s 1 o 2 i 1 a (confoederati) i u r o t i 1 a co- 

niurati) s Kocijanom. da jedan drugoga ni u kojem siuCaju ne tt osta- 
V i t i. Nadalje da je Valentin Turak (Therek) zasebnoga Covjeka k njima poslao, po kojemu je 
Kocijanu kao i Hrvatima javio, kako je Ivan (Zapolja) njima obe(iao, da turski car 
kraljevine Slavonije i Hrvatske ne te pustoSiti, paCe da 6e im Ci- 
tav Sri j em i Po2egu, kao i onaj dio Slavonije, §to ga je osvojio, po- 
vratiti, samo ako budu slofni i ostave vaSe veli(ianstvo, te se pri- 
dru2e Ivanu. O svemu tomu da je konaCna odluka uCinjena izmedju Valentina, Koci- 
jana i ostalih ortaka, pa je radi toga ve6 i Kocijan odputovao u Hrvatsku u pratnji hrvat-' 
ske gospode sve do Qvozdanskoga; Valentin pak krenuo je k Ivanu (Zapoiji), da 
preteCe poslanike Kocijanove i hrvatske, poslane k Ivanu. Cim se Valentin vrati od Ivana. 
s velikom te silom provaliti u tu kraljevinu i namjestiti bane«. Bani nadalje javljaju i 
druge vijesti, koje su im stigle, kako se Kocijan hvali, da ima 200.0(X) forinti i kako tt ih 
jo§ vi§e primiti sa strane, odakle nitko ne bi mislio. Tu se jo§ tu2e, kako malo vojske 
imadu, pa ka2u: »Sve do ovoga 5asa nitko nije k nama do§ao osim gospodina KaStelanovi^. 
Krste ZempCea (SvetaCkoga) i Ceta gospodina Baciana; paCe od ostalih neki su poJII 
k Ivanu, neki k Valentinu, neki Kocijanu, a neki k Zrinskima ... Da je va§e vellCanstvo 
nama dalo one dvije tisuCe konjanika i tisu(5u pjeSaka, mogli smo sve to zaprijeCiti, te 
i samoga Kocijana u Susjedgradu zatvoriti«. Napokon mole kralja, da §to brie (citisslmc) 

9* 




132 FERDINAND I. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.). 

posije iz btajerske, Kranjske i Koruske pjesake i konjanike u Zagreb zajedno s novcimd 
za uzdrzavanje lakih konjanika. Tada ce moci oni sve nezadovoljnike dobrim ili silom 
pokoriti, te po zemlji dacu pobrati, koju sada uzkracuju. Suvise moci ce kraljeve protiv- 
nike razstaviti, tako te Kocijan s Hrvatima ne ce moci preko Save u Slavoniju, a ni Va- 
lentin Turak iz Ugarske preko Drave. A k tomu ce nastojati, da s Bozjom pomoci i 
Turcima odole. Bani zavrsuju: »Da nam vase velicanstvo nije obecalo onih 2000 konjanika 
i 1000 pjesaka, pa i nama stalnu placu, voljeli bi u tamnici vasega velicanstva trunuti, 
nego ovu cast (bansku) primiti. Bojimo se naime, da se ne ce o nama govoriti, kako je 
za nasega banovanja vase velicanstvo izgubilo ove kraljevine, po kojima bi nesumnjivo 
propale i susjedne zemlje vasega velicanstva«. 

Bojazni hrvatskih bana nijesu se ipak izpunile, jer se je u to kralj Ferdinand nagodio 
sa svojim takmacem Ivanom Zapoljom. Jos prije nedace kod Osijeka i Qorjana — u pro- 
Ijecu 1537. — pokusao je Ferdinand po zelji svoga brata Karia V, i svojih ugarskih savjet- 
nika, da sklopi mir sa svojim protivnikom. Ali dugo nijesu se mogli pogoditi, jer nijedna 
stranka nije htjela popustiti. Tek kad je na Zapoljinu zelju lundski nadbiskup Wese dosao 
oko 20. prosinca u Veliki Varadin, cinilo se je, da ce dogovori uroditi nekim plodom. Nad- 
biskup Wese i Leonhard Fels zastupali su Ferdinanda i brata mu Karla, dok su Zapolju za- 
stupali biskupi Franjo Frankapan i Stjepan Brodaric, a njima na celu brat Juraj Utise- 
nic. Napokon bi ipak utanacen mir u Velikom Varadinu 24. veljace 1538. izmedju 
Ferdinanda i cara Karla s jedne strane, a Ivana Zapolje s druge. Poglaviti uvjeti mira 
jesu ovi: Car Karlo i kralj Ferdinand prima ju kralja Ivana za brata (in fratrem adopti- 
vum), te mu priznaju naslov kralja ugarskoga, hrvatskoga i dalmatinskoga, pace ce za- 
jedno s njim nastojati, da pogranicne gradove Ugarske zajedno s Beogradom Turcima 
oduzmu. Ivan odrice se svih saveza protiv Karla i Ferdinanda, te ce poslati poklisare 
francuzkomu kralju Franji I., da ga odvrate od neprijateljstva protiv Karla V. i sklone na 
savez protiv dusmanina krscanstva, sultana Sulejmana. Ako se Ivan Zapolja ozeni i dobije 
sina, Ferdinand ce toga sina ozeniti kojom kcerju svojom. Svakome ostaje onaj dio Ugar- 
ske, sto ga ovaj cas drzi, a medje njihovu posjedu ustanovit ce povjerenici obiju stra- 
naka; Slavonija s Hrvatskom i Dalmacijom neka bude Ferdinand u, 
a Erdelj Ivanu Zapolji (ponendis Sclauonia cum Croatia et Dalmatia in manibus serenissimi 
regis Romanorum, Transilvania vero sub ditione potestateque nostra permanente). Iza 
smrti Ivanove pripasti ce c i t a v a Ugarska s Erdeljem Ferdinandu ili njegovu sinu, a kad 
ne bi imao sina, caru Karlu i njegovim potomcima; jedino ako bi izumrla muzka loza Habs- 
burgovaca, dobit ce cijelu Ugarsku potomci Zapoljini. Ovaj ugovor o nasljedstvu potvrdit 
ce prelati, magnati, drzavni cinovnici i nacelnici gradova stranke Zapoljine posebnom pri- 
segom. Zapoljin sin naslijedit ce sva djedovska i stecena imanja otceva, pa i zalozena 
imanja; sta je u tudje ruke doslo, Ferdinand ce i Zapolja za dvije godine na zajednicki 
trosak izkupiti. Ta ce posjedovanja uzvisiti car na Sipusku knezevinu, a Ferdinand ne ce 
moci postati kraljem citave Ugarske, dok Zapoljinu sinu ne predade tu cijelu knezevinu 
sa svima imanjima. Ako Zapolja ne ostavi sina, polovicu ce njegova posjeda naslijediti 
•car, da mu bude vise stalo do obrane Ugarske; drugom polovicom moze Zapolja razpola- 
gati po svojoj volji. Ostane li iza Zapolje udovica, uzivat ce polovicu drzavine; ako se po 
drugi put udade, platit ce joj car 100.000 dukata i preuzet ce njezinu drzavinu. Ako bi 
Zapolja ostavio kceri, obvezuje se Ferdinand, da ce ih prema njihovu stalezu dostojno 
poudati. Ferdinand ce, cim ga Zapoljin dio zapane, ponovo prisegom se zavjeriti, da ce 
cuvati i braniti pravice i zakone ugarske, te ce o tome izdati svojim novim podanicima 
posebnu zavjernicu. Sve nepravde, sto su ih dosad oba kralja i njihovi privrzenici medju- 
sobno nanijeli, neka se zaborave, oteta dobra i imanja neka se povrate prvotnim vlastni- 
cima, a zarobljenici pustit ce se na slobodu. Prelaz od jednoga kralja k drugomu nije vise 
dozvoljen. Ako neprijatelj navali, branit ce se oba kralja zajedno kao braca. Buduci da je 
kralju Ivanu osobito stalo, da zadrzi svoj dio Ugarske, ne ce se ovaj ugovor o 



MIR U VELIKOM VARADINU (1538.). 133 

mini razglasiti, nego ce se drzati tajnim, dok car ne pronadje za shodno, da ga 
bez opasnosti za drzavu objelodani. Za Citavu Ugarsku birat Ce se samo jedan palatin, 
ostale casti i sluzbe popunjavat ce svaki kralj po svojoj volji. Objavit te se samo to, da 
je izmedju oba kralja utanaCeno primirje za godinu dana. 

Mirom u Velikom Varadinu svrSen bi gradjanski rat u Ugarskoj i Slavoniji, koji je 
uz neke stanke bjesnio nekih jedanaest godina. Osudjeni Kocijan sa svojim ortacima nije 
se vi§e mogao pouzdavati u pomoc kralja Ivana, vec je morao ili traiiti milost u Ferdi- 
nanda ili izravno se dati pod okrilje turskoga sultana. Medjutim Sulejman bijaSe se jo§ 
god. 1537. zaratio s Mletcima, pa tako su njegovi sandzaci iz Bosne i Hercegovine morali 

vtcfcnptvs, cr ommA. arum conttntd (uctttntnui aPju^Pamus ratifi ■■ 
f «»Mus<t IX confiitn»mH''M r^tn aiAta ct hrma. .pre novn tt h-ftfdt< 
bii» fi\\hv. hADcnmn . ptgnntlrntrs m urtbc HoHro V^CAio (t m fidr 
noStrd Cpitii-Tiana q^unnauw super ho* V-^^tUc etiitm (t Cftpural^ 
luTfinicntuw ccrdm py^jvtv dcrmno 'oraniTf Ce^^fCO (t cffmnnfidtu) 
m niu pfl»tT ipim^ C cCajcc'. (t y^^nt^norum IkjTiffj* fAaui ca tunu-, 
et (OTKm Consiliaru\no)'rn^ yycstirtmn^ . cir.mx tt imduia bteniip* 
firnntei tt rnwOiADiiittt OD'>ciuAi( . Cmni dilo (J frmiJx iHMibd a 
tnacnmaciotu t(met\i. jh<uui^ V^ti tncryiffritfiyi frnnttttrMq Pffpf 
mam f»>c>c»!rr5 litciAi no5}>ar> ^ladlt noitrc . Qj^P nt I^ c x KundA • 
>it vtimut mjt>cnaenti (t '>upscrit>arne munuA Hollre commiAmttn 
iuttww coyicedcnda* i^ann}i\rii>adnti in fdlo'hcm ktAttbtC \jfft 
nne ■Donim^^lllciitro Qitmji(tncnmo -rtueinne oCinuc K^Stncrum^ 



\me 







IZPRAVA O VELIKOVARADINSKOM MIRU (1538.) S PODPISOM KRALJA IVANA ZAPOUE (5). 
Izvornik u c. i kr. drzav. arhivu u BeCu. Podpis Ivana Zapolje: Joannes rex manu p(ro)p(ri)a. 



vojevati u mletaCkoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kako Mletci nijesu ba§ srednl bili u prvo 
vrijeme rata, ogledali su se za saveznicima. I tako bi 8. veljaCe 1538. u Rimu ugovorciia 
sveta liga izmedju Mletaka, pape Pavla III., cara Karla V. i kralja Ferdinanda, kojoj je 
bila zadaca, da se skrSi turska sila. osobito na moru, gdje se je b^nio zloglasni hajredin 
Barbarossa, gospodar Tunisa. kao §ticenik i vojvoda turskoga sultana. U torn ratu stra- 
dali su osobito primorski gradovi Dalmacije (Hercegnovi, Kotor, Risan i ()mi§). na koje su 
udarale izmjenice obje mornarice; no bilo je 2estokih borba i na kopnu. gdje su se Mletci 
obarali na turske gradove Obrovac, Skradin i druge, dok su opct turske Cete osvojile 
mletaCka mjesta Nadin i Vranu, te podsjcdale Zcmunik i Nin. Da bi Mletci lakSe odoljeli 
turskoj sili, uzimali su s privolom kralja Ferdinanda u svoju slu2bu i hrvatske U s k o k c. 



134 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

Koji se bijahu ugnijezdili ne samo u Senju i senjskoj kapitaniji, nego i po ostalom hrvat- 
skom primorju od Rijeke do Obrovca. Ti su Uskoci, prolazeci na kopnu mletackim obla- 
stima, cetovali i provaljivali u turske krajeve sve do rijeke Neretve i obcine grada Du- 
brovnika, dok su se na moru na svojim malim ladjicama zalijetali i u juzne krajeve Ja- 
dranskoga mora. All kako je Turcima pomagao francuzki kralj, nijesu Mletci sa svojim 
saveznicima mogli odrzati premoc nad svojim neprijateljima, pace su izgubili brojna po- 
sjedovanja svoja u Levanti. Napokon bi mletacka republika prinudjena, te je 2. listopada 
1540. sklopila mir s Turcima, na sto se je sveta liga sasvim razpala. 

Rat s Mletcima i svetom ligom (kao i istodobna navala na Moldavsku) prijecio je 
Sulejmana, te nije onih godina preduzimao vecih vojna na Ugarsku i Hrvatsku. Uza sve 
to bilo je ipak vecih i manjih okrsaja na granici hrvatskoj i bosanskoj. Nekako namah iza 
toga, sto je bosanski sandzak Usrefbeg 20. travnja 1538. oteo Mletcima kastele Nadin i 
Vranu u Dalmaciji, ugrabile su ili njegove ili druge turske cete bosanske znameniti hrvat- 
ski grad D u b i c u na Uni blizu utoka te rijeke u Savu. O torn nesrecnom dogadjaju pise 
Ivan Kocijan stajerskim stalezima iz svoga skro vista u Qvozdanskom 1. svibnja ovako: 
»Prvo mi je javiti, da je 24. (travnja) krajiski grad Dubica po izdaji onih, koji su ga 
drzaU (durch Verraterey der Inhaber), od Turaka osvojen . . . Tim je Turcima otvoren Slo- 
bodan proiaz do Zagreba. Bojati se je, da ce sada Hrvati biti prinudjeni s Turcima se na- 
gadjati i njima se pokoriti, ako ne ce da propadnu . . . Neka razmisle vase milosti, da ce 
onda zaprijetiti propast Stajerskoj i Kranjskoj ... "Ja bih rado posluzio krscanstvu, ali ne 
smijem, jer znadem, u kolikoj sam nemilosti, i kako se radi protiv moga tijela i zivota . . .« 
Posve inace dojmio se je pad Dubice bana Petra Keglevica, jer je sada zaprijetila pogibao 
njegovim gradovima (Wzthylonya, Bijela Stijena), i jer se je bilo bojati, da ce Turci preko 
Hrastovice i Siska prodrijeti do Zagreba. Keglevic je stoga namah sazvao sabor u Zagreb, 
koji bi se imao sastati u drugoj polovici svibnja. Ali na tom saboru pojavila se je jaka 
stranka, na celu joj Baltazar Hobetic, koja je s obzirom na to, sto kralj Ferdinand Hrvate 
dovoljno ne pomaze u tezkoj borbi, otvoreno trazila, da se Turcima placa danak (cepe- 
runt aperte loqui, ut Turcis tributum daretur). Sam ban Petar Keglevic izjadao se je 
kralju iz Zagreba 21. svibnja ovako: »Vase velicanstvo moglo je razumjeti, kako je grad 
Dubica odprije (iampridem) izgubljen. Tim je Turcima otvoren sirok put u ovo kraljev- 
stvo, narocito u Hrvatsku. Cim je grad pao, odlucio sam podici vojsku i opet ga osvojiti, 
prije nego ga neprijatelji utvrde i obskrbe. Sazvao sam zato sabor za citavo kraljevstvo 
u Zagreb, da na nj svi zitelji oruzani sa svojim kmetovima dodju, pa da ih s mjesta bez 
krzmanja povedem onamo. Dosli su zaista gospoda zitelji spremni i gotovi za sve, poslala 
su i gospoda magnati svoje oratore, ali ipak nije se kraljevstvo moglo brzo podici na 
oruzje, poglavito jer nije bilo ceta vasega velicanstva. I hrvatski stalezi poslaH su svoje 
oratore, izjavivsi, da su gotovi na obranu domovine i za svaku stvar; ali ja sam se 
ubijedio, da smo bez ceta vasega velicanstva posve nesposobni, da izvedemo svoju 
odluku. Morao sam stoga promijeniti svoju prvu namjeru, da ne bi kojim nepromisljenim 
cinom u ovo vrijeme kraljevstvo nastradalo. Vase velicanstvo dobro znade, koje cete 
imademo ja i moj drug uza se; ima medju njima i takovih, koji od Triju kralja nijesu 
primili ni pare place. Tuzio se je gospodin Kastelanovic Ijuto, da nije imao, cim bi s me- 
nom na sluzbu vasemu velicanstvu krenuti mogao; on je dosao ovamo sa svom opremom 
i sa svojim sluzbenicima, nadajuci se, da bi ovdje kakvu placu dobiti mogao, ali mu se 
nista nije dati moglo. Stigli su takodjer ovamo gotovo iz citave krajine vrlo mnogi, tu- 
zeci se na svoje siromastvo i nestasicu u krajiskim gradovima; mnogi od njih bill su pri- 
pravni izaci iz svojih bastinskih domova i tvrdinja, te ostaviti pustos, Buduci da na nji- 
bove tuzbe i prosvjede nijesam ni kojim nacinom mogao pomoci, sazvao sam ponovo sa- 
bor u Krizevce za 11. lipnja, nadajuci se, da cu u to o svemu va§e velicanstvo ubavije- 
stiti i pomoci dobiti. Utjesiv ih ovako dobrom nadom krenuo sam sa svojim cetama i 
s Cetama svoga druga, kojega svaki cas ocekujem da ce k meni stici, u one krajeve kra- 



r 



BORBE OKO DUBICE. 135 



I 



Ijevine Hrvatske, koji sada stradaju i trebaju zaStite, a na to 6u morati bez krzmanj'a 
vratiti se u zemlju medju Savom i Dravom, jer su tu turski martolosi duboko u zemlju 
prodrli. Molim zato va§e velicanstvo, da pritece u pomoc ovomu kraljevstvu, da osigura 
medje, i da poslje pla(Su za mene i za moga druga kao i za na§e 5ete. PoSljite nam §to 
vise vojske, jer inace uz na§e nedostatne sile propade kraljevstvo. Ne zalimo na§e glave 
i iivot, ali ne 6emo da u ludo ginemo*. U dodatku k ovomu pismu moli Keglevic kralja, 
da ga oslobodi brige za gradove Bihad i Ripac, te da ih predade u druge ruke, jer ne 
moze na dvije strane stra2u straziti. Napokon javlja kao posve izvjestno, kako se Bo§- 
njaci, osvojivSi neke gradove mletacke, ponovo spremaju na Hrvatsku. 

Sto se je dalje dogadjalo, nije dovoljno poznato. Znademo, samo, da je Ferdinand 
jo§ 10. svibnja bio iz Praga oba hrvatska bana obavijestio, kako je stajerskoga zemalj- 
skoga kapitana Ivana Ungnada imenovao predsjednikom ratnoga vijeda, kojemu 6e biti 
sjedi§te u gradu Optuju, pa je podjedno banima zapovjedio, da podju u Optuj, ako bi ih 
Ungnad onamo pozvao. Dne 26. rujna 1538. boravi Keglevic »u svom gradu* Topuskom, 
pa nalaze odanie Kastelanovicu, da drzi na okupu svoje 5ete i da bude pripravan, ako ga 
pozove na vojnu. Dva mjeseca poslije, 20. studenoga, bodri Ferdinand bana Keglevida, 
da uztraje u svojoj sluzbi, te mu obecaje brojne cete, s kojima ce moci o v e z i m e suz- 
biti turske navale. Napokon 28. veljace 1539. priznaje kralj Ferdinand, da je Keglevicu 
za baniju i za uzdrzavanje konjice do sad duzan 20.000 forinti, te obecaje njemu, zeni nje- 
govoj Barbari Sthresemlyey, kceri Ani i sinovima (Jurju, Ivanu, Franji, Gasparu, Nikoli, 
Petru, Simunu i Matiji), da ce receni dug kroz tri godine izplatiti, 

Iz ovih podataka ne da se ustanoviti, da li je ban Petar Keglevic ista uradio, da 
opet predobije grad Dubicu. Prema tomu obazrijeti se je nama na potonjega povjestni- 
5ara Isthuanfija, koji o tome ovako prica: »Cim su Turci s malo napora (parvo labore) 
obladali Dubicom, prestravise se s toga oni vojnici, koji su bili u posadi u Jasenovcu i 
Novskoi, gradovima na obali Save a u vlasti gospode od Zemp^a ili SvetaCkih, pa zapa- 
li§e te gradove i onda se razbjegose. Te stvari skloni§e Keglevica i Nadazda, pa da oslo- 
bode od prijetece pogibli preostale jo§ gradove Sisak, Hrastovicu i druge, paCe i sam 
Zagreb, odluciSe vojsku podici i Turcima u susret poci, da ih suzbiju. Medjutim je Kegle- 
vit radi slaboga zdravlja ostao kod kude, pa tako je sam Nada^di iznenada navalio na 
Turke u Jasenovcu, te ih s pomo(iu Marka TomaSovida iz grada otjerao. RazdijelivSi za- 
robljeni plijen medju svoje vojnike i razvalivSi grad Jasenovac odlucio je Nadazdi dalje 
po^i, pa ploved na Sajkama uz Unu prikuCiti se s kopnene i vodene strane Dubici, te i 
nju osvojiti. Ali se je toga okanio do5uv§i od uhoda, da je sultan Sulejman s ogromnom 
vojskom poSao na Ugarsku, te da je ved dopro blizu Beograda«. 

Nema dakle nikakve sumnje, da je uza sve nastojanje hrvatskih bana Dubica ostala 
u turskim rukama. Bani jama(^no nijesu bili dosta jaki za kakav podhvat, jer im ne bijahu 
stigle pomo(ine Cete iz austrijskih zemalja kralja Ferdinanda. Tek u sijeCnju 1539. doSle 
su u Slavoniju toli ieljkovane (Jete njegove. Bili su to Spanjolslfi pladenici, kojima 
je kralj dao za vodju savjetnika svoga Ivana Ka§telanovi<ia. Dne 12. sijednja 1539. izdao 
je Ferdinand proglas na sve velikaSe, plemi<5e i druge iitelje kraljevine Slavonije, kojim 
je javljao ovako: »Poslali smo na obranu ovoga kraljevstva i svih vas na§e Spanjolske 
Cete, s kojima 6e biti vjerni na§ Ivan Ka§telanovi(i od Svetoga Duha, na§ savjetnik. Za- 
povijedamo dakle vama tvrdo i pod prijetnjom na§e nemilosti, da kadgod reCeni Ivan Ka- 
§telanovi(i bude zahtijevao, ovim Spanjolcima priskrbite sve vrsti hrane uz pravednu i 
pristojnu cijenu, i da im i mate svakim naCinom budete u pomo(i Cinom i savjetom*. Spa- 
njolske Cete nijesu medjutim svagdje nalazile dovoljno susretanja, paCe zagrebaCki bi- 
skup Simun od Erdeda odluCno se je kratio, da ih prima u svoja mjesta, ved im je nasu- 
prot prijcCio prolaz kroz svoja imanja. Radi toga se je Ivan KaStelanoviC pismom od 
23. veljaCe izravno potuiio kralju Fcrdinandu. Medjutim bilo je plemiCa, koji su radostno 



136 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.) 

docekali kraljevu vojsku, jer im bijase dodijao zulum velikasa. Tako je Emerik Bradac 
od Ladomerca 2. ozujka iz Bistrice ovako pisao Ivanu Kastelanovicu: »Dajemo na znanje 
vasemu gospodstvu, kako su knezovi Zrinski, ne zna se zasto, iz Rakovca poslali svoje 
Ijude na posjedovanja, koja pripadaju nasemu kastelu Ladomercu, te su nanijeli ogromne 
stete nasim ubogim kmetovima, odvedavsi im vino iz njihovih klijeti . . . Toga radi pisali 
smo takodjer gospodinu banovcu Pavlii Ratkaju, jer bi nas on morao od takovih stvari 
stititi i braniti... Molimo vas, da nam pismom obznanite, hoce li se gospoda bani 
naskoro od kraljevskoga velicanstvapovratiti(si domini bani proxime 
et tempestive a regia maiestate venient), i da li nam je iz Qermanije ocekivati kakva 
ratna pomoc, koja bi nas mogla od toga zastititi. Napokon molimo vase gospodstvo, neka 
nas izvijesti, kada ce sa Spanjolcima kraljevskoga velicanstva u Krizevce doci, jer mi bi 
zeljeli s vasim se gospodstvom ondje sastati, kako smo vec prije ugovorili. Molimo jos 
za vijesti, ako ste ih primili, narocito sa strane Turaka«. 

Kralj je Ferdinand pismom od 8. ozujka 1539. dao Ivanu Kastelanovicu naputak, u 
kojem je uz ino osudio postupanje zagrebackoga biskupa. Ali podjedno odlucio je sazvati 
sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, pa od njega traziti, da pomaze ne samo u svakom 
pogledu spanjolske cete, nego i vojsku iz austrijskih zemalja, koju je dovodio u Slavoniju 
vrhovni kapitan Nikola Jurisic. Svojim oratorima za taj sabor izabrao je kralj Franju Ba- 
cana i Luku Sekelja od Ormuza. 

Za oratore sastavljen bi naputak ili instrukcija 28. ozujka 1539. Neka kazu stale- 
zima, »da je kraljevsko velicanstvo vazda se brinulo za obranu tih kraljevina, i da nije 
nista zanemarilo, sto je spoznalo da spada na njihovu zastitu. Ako se je kakvo zlo (quid 
aduersi) ovih dana njemu (kraljevstvu) od neprijatelja dogodilo, nije tomu krivo njegovo 
velicanstvo, nego onaj neocekivani poraz, koji je vojsku pod vodjom Kocijanom zadesio«. 
Kralj je vec poslao stanovitu vojsku od konjanika i pjesaka, pa ne ce prestati da je mnozi; 
ali ta vojska ne moze uztrajati u sluzbi za obranu kraljevstva bez place i hrane, a kralj kao 
pojedinac ne moze sve iz vlastitoga svoga dzepa namirivati. Stoga poziva staleze, da i 
oni svoje cine, pa da dozvole dacu (subsidium) za uzdrzavanje pjesaka, konjanika i saj- 
kasa (nazadistarum). Neka zrtvuju sto vise, ako Ijube domovinu, zene i djecu svoju. Jos 
je obsezniji drugi naputak za poslanike, izdan 14. travnja. Tu javlja kralj, da je bane 
opremio s dobrim brojem ceta i s drugim stvarima, a tako je i vrhovnomu kapitanu Nikoli 
Jurisicu pridijelio stanovite savjetnike, koji ce svi zajedno poraditi, da se Turcima one- 
moguce dalje provale. 

Sabor sastao se je 8. svibnja 1539. u Dubravi, gradu biskupa Simuna od Erdeda, 
te je pregnuo da u svemu ugodi zahtjevima kraljevskih oratora. Stalezi zahvalno spo- 
minju, kako je kralj poslao u Slavoniju i Hrvatsku za obranu »pretuznoga kraljevstva« 
novu i jaku vojsku spanjolsku (novum validumque exercitum hispanicum), zatim kako je 
vrhovnoga kapitana Jurisica i gospodu bane obskrbio s dovoljnim cetama (cum gentibus 
non contemnendis). Za'obskrbu i hranu tih ceta odredjuje se, da se mora od svih poda- 
nika, gospode i plemica po jedna cetvrt zita pobrati i u Krizevce donijeti, gdje ce se uz 
cijenu od 25 denara za cetvrtinku obskrbniku vojske (magistro prouentuum) prodavati. 
Suvise dozvoljava se od svakoga kmeta po jedna cetvrtinka hrane za obskrbu medjasnih 
gradova, i to bezplatno. Kao skladista za taj zivez odredjuju se gradovi: Koprivnica Qa- 
§para Ernusta, Kristalovec Franje Bacana i Kraljeva Velika bana Tome Nadazda. Tu se 
mora skupiti hrana do 25. svibnja, a onda ce ju bani prema potrebi razdijeliti po kra- 
jiskim gradovima. Da se nadalje stane na put turskim martolosima, koji prodiru daleko 
u zemlju, te se klate po gorama, unovacit ce se 300 pjesaka haraclija (haramija), koji ce 
se drzati na okupu kroz citavo Ijeto i takodjer u jeseni. Unovacit ce ih bani, te razmje- 
stiti po zgodnim mjestima, gdje bude potreba. Za uzdrzavanje i placanje tih haramija 
razpisuje se daca od jedne forinte od svih imanja po novom popisu; polovica te dace 



SABOR U DUBRAVI 1539 



137 



mora se skupiti do 25. svibnja, a ostatak do 15. kolovoza. Pobirat ce pak da(Su proto- 
notar kraljevstva Mihajlo Ravenski (de Rawen), koji ce ju i silom utjerivati. Buduci da 
je zemlju pritisnula skrajnja bijeda, ne mogu se od dace oprostiti ni duhovnici; stoga ce 
se oporezovati i zupnici, pace i kapelani. Potonji moraju dati pol forinte; 2upnlci bez ka- 



GROBNI SPOMENIK IVANA KOCIJANA 

na juznom vanjskom zidu zupne crkve sv. 
Fortunata i Mohora u Qornjeni Qradu (Ober- 
burg) u Staierskoj. Na torn spomeniku, koji 
je prenesen oko god. 1757. iz starije tada 
poruSene crkve vidi se vitez u bojnoj opremi, 
dried zastavu u desnici. Uz desnu nogu 
njegovu prikazana je u reliefu basna o lisici, 
koja je zdrala pozvala u goste, te mu onda 
vrat izgrizla. Izpod toga vide se dvije zmije; 
jedna proviruje kroz mrtva5ku glavu, dok se 
druga na tlu previja. Obje zmije imadu 
CovjeCje glave, kojih crte opominju (toboze) 
na lica knezova Zrinskih. Nadpis (jama5no 
nije prvobitni) na podnozju spomenika giasi 
ovako: Oenerosi D. Joannis Khazianneri Ba- 
ronis in Khaczenstein et Flednick etc. sta- 
tura qui miserabiiiter in Costanovicza Croa- 
tiae perijt an(no) MDXXXVIII. Oct. XXV. 
Da je taj nadpis mnogo mladji od samoga 
spomenika, razabira se vec po krivom da- 
tumu smrti Kocijanove. Vjerojatno je taj 
nadpis dometnut prigodom prenosa spome- 
nika iz stare crkve u novu. Od staroga i 
prvotnoga nadpisa preostalo je samo one, 
§to se vidi uz lijevu ruku Kacijanerovu na 
samom spomeniku, gdje Citamo: »aetatis 
suae anno XLVIII.* 




pelana i altariste po Jednu forintu, Zupnici s Jednim kapelanom dvije forinte, s dva kape- 
lana Cetiri forinte, a sa tri po §est forinti. Napokon hi ustanovljciio, da svaki put, kad 
Turci s jakom vojskom u zemlju provalc ill koji grad podsjediiu, moraju na poziv banova 
listom ustati na noge svi velika§i i plemid sa svojim podanicima, te zajedno s banima 



138 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). 

poci na neprijatelja. Tko se oglusi banskomu pozivu, gubi sva imanja svoja, koja ce bani 
zauzeti i za kraljevsko velicanstvo drzati. 

Dok je sabor vijecao u Dubravi, stajao je vrhovni kapitan Nikola Jurisic s vojskom 
u Krizevcima. Odanle pisao je 11. svibnja Qasparu Paradeiseru, upravitelju u Optuju, 
pismo, u kojem javlja, kako ga je ban Petar Keglevic sa sabora u Dubravi izvijestio, da 
je 5000 turskih konjanika preslo preko Save, da preko Cazme provale do Zagreba; no 
cuvsi, da je velika vojska pod Jurisicem oko Krizevaca, udarili su Turci drugim putem 
na sjever, pa ce provaliti u Podravinu do Koprivnice i Varazdina. Jurisic poziva stoga 
Paradeisera, da stajerske cete, ako ih imade na okupu, poslje u Vinicu kod Varazdina, pa 
da mu to onda doglasi. O daljim okrsajima s Turcima nema vijesti; znademo samo, da 
je ban Tomo Nadazdi 23. lipnja boravio na krajini u svojem gradu Velikoj (Kraljevoj 
Velikoj), odakle je pisao Barbari Kastelanovic pismo, iz kojega doznajemo za nedavne 
okrsaje s turskim cetama. Medjutim vecih bojeva kao da nije bilo. 

Spanjolska vojska, kao i cete iz austrijskih zemaija pod Jurisicem imale su medju- 
tim jos jednu zadacu, naime da ma kojim nacinom dobe u svoje ruke izdajicom proglase- 
noga bjegunca Ivana Kocijana. Taj bijase nakon svoga bijega iz Susjedgrada u Qvozdan- 
sko knezove Ivana i Nikolu Zrinskoga pozvao, da mu ustupe za neko vrijeme svoj grad 
Kostajnicu na Uni, koji bijahu oni primili u zalog za neki drugi s\oj grad. Premda su Zrin- 
ski smatrali Kostajnicu »za glavu i vrata citave kraljevine Hrvatske i svoga vladanja«, 
predali su ju ipak Kocijanu, jer im bijase prisegao, da ce im ju s mjesta vratiti, cim stece 
milost kralja Ferdinanda. Obladavsi medjutim Kostajnicom nije Kocijan vise ni mislio, da 
zatrazi milost u svoga kralja, vec se je stao s Turcima pogadjati. Napisao je pace kne- 
zovima vlastitom rukom pismo, da ce preci k turskomu sultanu (qualiter ad caesarem 
transibit), te ih je pozvao, da jedan od njih zajedno s njime k caru podje. Ako to ne ucine, 
predat ce Kostajnicu u turske ruke. Dok je ovako Kocijan u jednu ruku knezove Zrin- 
ske gonio pod tursko okrilje, nastojao je vojvodu spanjolskih ceta u Slavoniji uvjeriti, da 
je skroz neduzan. U pismu, sto ga je 19. travnja 1539. pisao iz grada Kostajnice vrhov- 
nomu kapitanu spanjolske vojske i svome prijatelju (Ivanu Kastelanovicu), brani se on 
ovako: »Javljam vam, kako sam doznao, da vase gospodstvo hoce moje sluzbenike 
(familiares) pohvatati i imanja njihova razgrabiti. Bog mi je svjedok da ne znam, zasto 
to vasa velemoznost cini, jer moji sluzbenici odrzali su poput vjernih Hrvata vjernost 
kraljevskomu velicanstvu cuvajuci s menom krajinu na korist kraljevine. Neprijatelji moji 
opadnuli su me doduse zlobno pred vama, da sam poganskim nacinom poradio, da dove- 
dem neprijatelja u kraljevinu Hrvatsku i protiv njegova velicanstva. Molim vas, da tako- 
vim rijeCima ne vjerujete ... Mnogo se je doduse izmedju mene i Turaka 
d o g o V a r a 1 o, ali inace nije se moglo ciniti, ako se je htjelo sacuvati ovu krajinu, u 
kojoj prebivam . . . Suvise sam docuo, kako su me obijedili, da zelim protiv vas povesti 
tursku vojsku, u kojoj imade i mojih sluzbenika . . . Medjutim Turcin imade dosta Ijudi 
za vojsku, da provaljuje i pustosi u kraljevstvu. Tim se nijesam nikad posluzio, niti cu se 
ikad posluziti. Smiono kazem, da bih sve Turke utamanio, kad bi to mo- 
gao . . . Kao novinu vam javljam, da se je moj uhoda iz Bosne vratio te posve izvjestne 
glase donio, kako je bosanski pa§a skupio sve svoje sile, pa hoce da provali u kraljevinu 
Hrvatsku. Bojim se, da prijeti kraljevini veliko zlo, ako ne bude pomoci . . .«. 

Surovanje Ivana Kocijana s Turcima i prijetnje njegove, da ce sultanu predati Ko- 
stajnicu, silno se dojmise knezova Zrinskih. Stoga stadose snovati, kako da se oslobode 
nemiloga gosta svoga. Dne 9. srpnja 1539. borave oni u Ivanicu kod vrhovnoga kapitana 
Jurisica, te ugovaraju s njime. Jurisic im obecaje, da ce njima u prilog poraditi kod 
kralja. On ce izmoliti u kralja za njih slobodno pismo (literas, quae vocantur salvus con- 
ductus), kojim ce im sve oprostiti, ako su ikad protiv njegova velicanstva sagrijesili. Kralj 
de nadalje braCi i njihovim sluzbenicima predati gradove Susjedgrad, 2elin, Kostajnicu i 



SMRT IVANA KOCIJANA. 



139 



cT 



rot^c^^ 



>Y^cft^y}^^y 



Petrovljan; a za gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec izdat ce im nasljedna pisma 
(literas hereditarias). Ako to JuriSic u kralja ne izradi do 1. sijeCnja 1540., neka im onda 
bude njegov grad Kiseg s varoSem, selima i prihodima, kako ih on sada drzl. Medjutim 
toga nije trebalo, jer je kralj Ferdinand na predlog Juri§i(iev ve6 24. srpnja izdao braci 
Zrinskima posebnu povelju, kojom im je sva obedanja, po JuriSicu zadata, sveCano po- 
tvrdio i obecao, da ce ih do nove godine izpuniti. ZnaCajno je, §to Ferdinand kaze, da je 
on to Zrinskima u5inio ne samo poradi njihovih dosadanjih i buducih sluzba, nego tako- 
djer »iz stanovitih, inaCe razlo^itih uzroka*. 

Nema sumnje, da su dogovori izmedju Zrinskih i Juri§ica u Ivanicu, kao i obecanja 
kralja Ferdinanda jos vi§e doprinijela, da su se braca odlucila osloboditi Ivana Kocijana. 
Sto se je dalje zgadjalo, nije izvjestno; samo je to stalno, da je knez Nikola Zrinski dao 
27. listopada u Kostajnici ubiti Ivana Kocijana. Isthuanffy pripovijeda o tom ovako. Fer- 
dinand, kaze on, pisao je potajno list Nikoli Zrinskomu, u kojem ga je korio, sto je Koci- 
janu ustupio Kostajnicu, te ga je pozivao, da Kocijana ill zasuznji ili pogubi. Nikola je na 
to poSao u Kostajnicu, gdje ga je Kocijan pogostio. Kad je poslije gostbe Kocijan otisao u 
svoju loznicu, poslao je Zrinski k njemu dva svoja vojnika, rodom Hrvata, po imenu 
Jurja Qrabusa i Ivana Hojsica, a sam je sasao do gradskih vrata, govoreci sva§ta s raz- 
nim Ijudima i strazarima, da se ne bi dosjetili i njegovu namjeru pomrsili. Uzpevsi se 
ona dva hrvatska vojnika u gornji 
sprat zgrade pritajili su se, kao da ce 
Kocijanu ne§to saobciti, §to se njega 
tiCe, pa kad je on svoju druzinu od- 
pustio i njih primio, oborio se je na nj 
prvi Juraj Qrabus, te ga je bodezem 
ranio u trbuh. Premda je rana bila 
smrtna, pobrzao je Kocijan da pograbi 
svoje oruzje, koje je o stijeni visilo; 
ali u tom ga je Hojsic sjekirom udario 
po glavi, te se je Kocijan mrtav na 
zemlju sru§io. Na to su mu IjeSinu ba- 
cili na gradsko dvoriSte, odsjekavSi 
mu prije glavu, koja bi poslje poslana 

u I3ec kralju Ferdinandu. Drugi pisac, po imenu Franjo ForgaC, pripovijeda opet, da je sam 
Nikola Zrinski ubio Kocijana, pomamivSi se za njegovim blagom. Jednoga dana objedovao 
je knez Nikola s Kocijanom u Kostajnici. Poslije objeda izvukao je Kocijanu maC iz korica, 
kao da ga 2eli ogledati, a onda ga je njim umorio. 

Tri dana iza katastrofe u Kostajnici (30. listopada 1539.) pi§e kaStelan grada Kra- 
Ijeve Velike, po imenu Nikola Mikuli(5, banu Tomi Nada^du, koji je 16. listopada zajedno 
s banom Petrom Keglevidem u Zagrebu boravio, posve kratko ovako: »Za ubojstvo. po- 
Cinjeno po knezu Zrinskomu na Ivanu Kocijanu, vjerujem da je va§e velemo?.no gospod- 
stvo \^t doznalo* (Decollationem autem Johannis Koczianeris per comitem Zryny factam 
credo vestram magnificam dominationem iam intellexisse). KaStelana Mikuli(ia kao da se to 
nije ba§ osobito kosnulo; njega su vi§e zanimale priprave Turaka u Bosni i Po^egi. pa je 
po nalogu banovca slavonskoga Siljao stra^.e od konjanika i pjeSaka prema Po?-egi, Ca- 
klovcu, kao i prema Savskom Brodu kod QradiSke, gdje je kliSki sandiak Muratbeg skup- 
Ijao vojsku za nove provale u preostalu Slavoniju. ViSe se je dojmila smrt Kocijanova 
oCitih i tajnih protivnika kralja Ferdinanda. Valentin Turak odgovara iz grada Pape 6. stu- 
denoga banu Tomi Nada2du na njegovu vijest o smrti Kocijanovoj, da se ta »bezsmislena« 
(absurda) pogibija »ubogoga« (misero) Kocijana ne mo2e ni od koga odobriti. pa onda do- 
daje: »Jedino to vaSoj velemoinosti piSemo i po dufnosti vjernoga prijatelja svjetujemo. 



Y 



PODPIS KRALJICE IZABELE. 

Snimljeno s izprave od 4. kolovoza 1542, koja se 
Suva u narodnom muzeju u BudimpeSti. 



140 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOL.IA (1527.-1540.). 

da cuva glavu i imanja svoja. Ne znamo dosta, komu bi se moglo vjerovati, kad je gazenje 
prisege svima tako obcenito, da se nijedna stvar ne smatra tako neznatnom, kao sto pre- 
krsiti vjeru, koju je, vjerujemo, Kocijan uglavio s knezovima, jer im se inace ne bi 
bio povjerio«, 

Bas radi toga, sto su mnogi proglasivali knezove Zrinske vjerolomcima i ubojicama, 
bila su braca prinudjena, da se sklone pod osobitu zastitu kralja Ferdinanda. Ivan i Nikola 
Zrinski izlazu u posebnoj spomenici kralju, kako su Kocijana uklonili s puta »ni za imanja 
ni za vladanje« (pro nullis bonis nee dominio), nego jedino »s obzirom na krscansku 
vjeru i njegovo posveceno velicanstvo«, pa ga onda mole, da im izdade milostivo pismo, 
da se ni njima ni njihovim potomcima nikad ne bi moglo isto spocitavati. Suvise ga mole, 
da im zapise gradove Susjedgrad, Stubicu, Kostajnicu, Petrovljan i 2elin, nadalje da im za 
sva vremena potvrdi Medvedgrad, Rakovec i Lukavec, a oni ce mu za to oprostiti sav 
dug, koji duguje njihovim predjima i njima. Jos traze od njega, da im osigura imanja Vran- 
ske priorije, dok se ne povrate njima ili njihovim potomcima onih 12.000 forinti, za 
koje su ih oni odkupili. Napokon ga zaklinju, neka im odredi godisnju placu za uzdrza- 
vanje 500 lakih konjanika, s kojima ce sluziti vjerno kralja i citavo krscanstvo, te izla- 
gati za njih svoja imanja i glave. Ferdinand je knezovima rado oprostio sve, sto su ma 
ikada (eo vel alio nomine) pocinili, rijesio ih je kraljevske nemilosti, koju su zato zaslu- 
zili, te je odredio izrijekom »da nitko ne smije njima ni njihovim potomcima receni cin spo- 
citavati, niti tako njihovu cast vrijedjati« (quod a nemine vobis vel heredibus vestris iam 
dictum factum improperari sive crimini verti aut contumeliose objici debeat, neque adeo 
honorem vestrum offendere possit). No zato ce i knezovi izdati zasebnu izjavu, da ce ga 
vazda zakonitim kraljem svojim priznavati, svakoga se pogadjanja s Turcima ili drugim 
neprijateljima kloniti, te uvijek kao vjerni podanici u duznoj vjernosti i posluhu uztrajati. 
Qradova Susjedgrada, Stubice, Kostajnice, Petrovljana i Zelina ne moze im za sada 
zapisati, jer nijesu u taj mah u njegovim rukama; glede Medvedgrada, Rakovca i Lu- 
kavca, kao i glede imanja Vranske priorije ucinit ce, kako zele. Napokon sto se tice place 
za uzdrzavanje 500 lakih konjanika, ugovarat ce s njima vrhovni kapitan Nikola Jurisic; 
osim toga poslat ce kralj komisare, koji ce krajiske gradove pregledati, te sve udesiti, 
da budu zgodniji za obranu. 

Dok su tako knezovi Zrinski od Ferdinanda mogli ocekivati cak i nagradu, sto su 
uklonili s puta Ivana Kocijana, zamrznuli su na njih javni i tajni privrzenici kralja Ivana 
Zapolje. Sto vise, sam sultan Sulejman planuo je silnim gnjevom na hrvatske knezove, te 
je zahtijevao od kralja Ferdinanda, da ih radi toga umorstva kazni. Ako to ne ucini Fer- 
dinand, kaznit ce ih sam sultan, pa ce na njih poslati svoje sandzake (bosanskoga i sme- 
derevskoga), da satru njih i njihovu djedovinu. A buduci da su posjedovanja knezova Zrin- 
skih »vrata i stit Hrvatske«, zaprijetila je velika opasnost citavomu kraljevstvu hrvat- 
skomu. Stoga je mnogo zavisilo o tom, sto ce u Carigradu izraditi Ferdinandov poslanik 
Jerolim Laski, nekad Zapoljin privrzenik, a od dvije godine natrag pristasa i pouzdanik 
kralja Ferdinanda. Laski bijase poslan k sultanu, da mu omrazi Ivana Zapolju, i da onda 
i njega Ferdinand lakse ukloni s puta. 

Ivan Zapolja naime slabo je mario za to, da se izpune uvjeti mira, koji bi utanacen 
u Velikom Varadinu. Vec radi toga bijase ponovo doslo do opreka izmedju protukraljeva. 
No jos veci jaz nastao je medju njima, kad se je Ivan Zapolja 2. ozujka 1539. ozenio u 
Stolnom Biogradu Izabelom, kcerju poljskoga kralja Sigismunda I., te se je moralo bojati, 
da ce potomci iz toga braka svom snagom pregnuti, da Habsburgi ne obladaju citavom 
Ugarskom. Stoga je Laskoga zapala zadaca, da obznani sultanu uvjete velikovaradinskoga 
mira, ne bi li on neharnoga Zapolju odvrgao i sudbini njegovoj prepustio. I zaista je 
Laski prigodom audiencije 7. studenoga 1539. sultanu priobcio sve potankosti tajnoga 
mira. Medjutim ipak nije postigao cilja. Sultan bijase vec prije obavijesten o miru; k tomu 



IVAN UNGNAD KAO VRHOVNI KAPITAN. 



141 



se je opet priklonio Ivanu Zapoiji, koji bijase odlucio poslati mu poslanstvo pod Jur- 
jem Utisenicem i godisnji danak. Tako je Laski malo ne stradao, jer su neki veziri i 
piSe svjetovali sultana, da mu dade nos i usi odrezati, te ga u tamnicu baciti. Tek bo- 
gatim darovima izmolio je Laski za sebe Slobodan povratak, a za svoga kraija primirje 
na pol godine pocevSi od 1. sije^nja 1540, Ali knezovi Zrinski bise Iz primirja izrijekom 
izkljuceni, koje zato, §to bijahu nekadanji danak uzkratili, koje opet radi toga, §to su Koci- 
Jana pogubili. 

Medjutim bijaSe se i Ferdinand pobrinuo za dalju obranu hrvatskoga kraljevstva. 
Najprije poniilovao je kcer i sinove nesrecnoga Kocijana, kao 1 zeta njegova Ulrika Eit- 
zinga, zabranivsi medju ostalim hrvatskomu banu Petru Keglevicu pismom iz Beca od 
27. prosinca 1539., da silom utjeruje duznih 600 forinti od kmetova njihovih na imanjima 
Susjedgrada i Stubice. Suvise povratio je kralj kceri i sinovima Kocijanovim neka dje- 
dovska imanja, kao i razlicite prihode u Kranjskoj i Koruskoj. Tim milostivim djelom udo- 
brovoljio je brojne prijatelje toga roda tako u Hrvatskoj kao i u nasljednim zemljama. Na- 
dalje je kralj rijesio vrhovne kapitanije vjernoga Nikolu Jurisica, ostavivSi mu samo cast 
zemaljskoga kapitana za Kranjsku i brigu za hrvatske gradove na Uni; vrhovnijn pak 
kapitanom svojih ceta iz nasljednih pokrajina u Slavoniji imenovao je 12. sijecnja 1540. 
Stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada, koji je jos prije boja na Muhac- 
kom polju mnogo utjecao u poslove kra- 
Ijevine Slavonije. Napokon je kralj uredio 
ne§ta i u poslu hrvatske banije. Buduci da 
se je Tomo Nadazdi posljednjih mjeseci 
1539. odrekao banije, ostao je Petar Ke- 
glevic jedini ban u citavom kraljevstvu. 
Ferdinand nije mu imenovao druga, vec 
je 12. sijecnja 1540. izdao u Becu ovaj zna- 
meniti dekret: »Ferdinand po Bozjoj mi- 
losti kralj rimski, Ungarije, Ceske, Dalma- 
cije, Hrvatske i Slavonije. Velemozni 
vjerni i Ijubljeni. Proslo je vec mnogo 
dana, sto smo primili tvoje pismo, poslano 
nam po zasebnom covjeku; ali nijesmo 

htjeli da na nj odgovorimo, dok ne uredimo sve stvari glede odrzanja i obrane recenih 
naSih kraljevina, da bi tako i tebi vi§e doliCan i odiucan odgovor dati mogli. Jav- 
Ijam ti dakle milostivo, da smo, spoznavsi naime stalnu tvoju vjernost, hrabrost u 
vojniCkim poslovima, kao i razboritost i pravednost pri upravljanju ovih naSih po- 
slova, odredili, da ti sam bez ikakvog druga bansku slu2bu za sada 
o b a V 1 j a § (ut tu solus sine aliquo collega banatus officium pro nunc geras). Ne 
dvojimo, da ti sam upravi tih stvari i vladanju (kako sada stvari stoje) zadovoljavati mo- 
2e§, te da ti druga ne treba. Da bi tu sluzbu lagodnije vrSiti mogao, odluCili smo ti dr- 
2ati tri sto lako orufanih konjanika, kojima ce§ se prema potrebi slu^iti. A za uzdrzavanje, 
koje bi se tebi u svako doba podati imalo, razpravljat cemo s nekim drugima na dojdu- 
dem saboru, koji smo veC u Slavoniji sazvali, te se nadamo, da 6e se stale?-! kraljevine 
naSemu zahtjevu u tom pogledu odazvati. Dano u naSem gradu BeCu, dana devetnacstoga 
mjeseca sijeCnja, godine tisu(Su pet sto cetrdesete . . .« Tako je Keglevici ostao banom bez 
druga, te je iza njega pretegnuo obiCaj, da hrvatskim kraljevstvom upravija vazda samo 
jedan ban. 

Na po«Jetku veljaCe 1540. vratio se je Jeronim Laski iz Carigrada u BeC. Ali Ferdi- 
nanda nije ondje zatekao, jer je ovaj odputovao u Nizozemsku, gdje se je s bratom Kar- 
lom sastao i vije(Sao, kako da se dokrajCe vjerske smutnje u NjemaCkoj. U BeCu je ostala 



ClRILSKI PODPIS NIKOLE JURISICA 

na iednoj izpravi od 21. ozujka 1528. Cita se: 

•Mikula Jurisi6 moje ruke pismo«. Izvorua 

izprava a c. i kr. kuinom, dvorskom i dr- 

zavnom arhivu u BeCu. 



142 Ferdinand i. habsbui^qovac (i527.-i564.) i ivan zapoua (1527.-1540.). 

kraljica Ana, koja je vec 5. veljace bana Petra Keglevica izvijestila o dozvoljenom pri- 
mirju na pol godine, te mu podjedno zapovjedila, da nastoji na krajini pod svaku cijenu 
odrzati mir. Neka o sklopljenom primirju obavijesti takodjer kapitane u Senju, Otoccu, 
Bihacu i Ripcu, da ga i oni drze; ali uza to neka po uhodama neprestano razpituie, sta 
Turci snuju i rade. Cim sto dozna, neka joj sto brze javi, jer ona zeli, da za svaki slucaj 
bude pripravna i sigurna. Slicna pisma razaslala je kraljica takodjer namjestniku u Ugar- 
skoj, Aleksiju Thurzu, zatim vrhovnomu kapifanu Ivlnu Ungnadu, a i supruga svoga Fer- 
dinanda obavijestila je o svemu, sto joj je Laski priobcio. 

Premda je tako bilo proglaseno primirje, ipak hrvatsko kraljevstvo nije uzivalo 
mira. Sandzaci bosanski i smederevski sve pored primirja udarali su na Slavoniju i Hr- 
vatsku, te su narocito pregnuli, da satru knezove Zrinske. Prve zesce navale zaredale su 
vec mjeseca ozujka 1540. Knezovi Ivan i Nikola Zrinski stali su sada vapiti za pomoc u 
kralja Ferdmanda, kraljice Ane, band Kegievica i drugih drzavnih castnika. Kraljica Ana 
salje 4. travnja Jeronima Laskoga u Hrvatsku, da odanle podje bosanskomu sandzaku 
Usrefbegu i smederevskomu Mehmedbegu Jahijapasicu, pa da ih makar i mitom odvrati od 
daljih provala. U isti mah porucuje Ferdinand 8. travnja iz dalekoga Qenta knezovima 
Zrinskima, neka se sporazume s njegovim vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom, pa im 
uza to salje pismo sigurnosti, kojim prima sve njihove gradove na krajini u svoje ruke 
s obecanjem, da ce ih njima opet vratiti, cim sultana sklone, da se okani dalje osvete. 

Jerolim Laski vec je 10. travnja u Zagrebu, gdje no skuplja darove (vrceve) i 
dukate, koje ce sandzacima odnijeti. Dne 16. travnja opet je u Kraljevoj Velikoj, odakle 
trazi, da mu se za njegove vjerne sluzbe najdulje do Qjurgjeva ustupi Susjedgrad. U po- 
sebnom pismu vrhovnomu kapitanu Ungnadu javlja, kolika pogibao prijeti Pakracu, gradu 
knezova Zrinskih, u kojemu nema ni hrane ni puscanoga praha. Ako taj inace jaki grad 
Turci osvoje, propasti ce citava Slavonija sve do njemacke medje. Da ga ipak obrani, 
pisao je Laski smederevskomu i beogradskom sandzaku Mehmedbegu, da Pakrac nije 
vise knezova Zrinskih, vec njegov, i da ga stoga pusti na miru. Laski ce poci u Qradisku, 
gdje ce ugovarati s kliskim sandzakom Muratom, a onda ce na povratku uci u Pakrac, 
te ga preuzeti. Ungnad neka stoga sto brze poslje Savom dovoljno hrane za taj grad. Kne- 
zovi su Zrinski medjutim ugovarali i s vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom. Oni su 
bili spremni sve svoje gradove na krajini ustupiti svojemu prijatelju Tomi Nadazdu ili ih 
predati u kraljevske ruke, ako im kralj mjesto njih podijeli druge gradove i imanja u 
Ugarskoj. " 

U dogovorima u pogledu predaje gradova izvijestio je knez Zrinski kraljicu Anu 
pismom iz Petrovljana 13. lipnja 1540. Uza to javljao je, kako se Turci ponovo spremaju 
da udare na gradove njegove i brata mu Ivana, pa ju je zaklinjao, neka zapovjedi vrhov- 
nomu kapitanu Ivanu Ungnadu, da im pritece u pomoc, »jer ako ijedan (od tih gradova) 
dodje u turske ruke, propala je sigurno kraljevina Hrvatska (de regno Croatiae actum 
erit). »Prosvjedujem pred Bogom i vasim kraljevskim velicanstvom (i ocitujem), da ja s mo- 
jim bratom recene gradove protiv tolikog neprijatelja dulje odrzati ne mogu«. 

I zaista spremali su se Turci u ono vrijeme na sve strane, da obraCunaju s knezo- 
vima Zrinskima. Smederevski i beogradski pasa Mehmedbeg sa svojim sinom Oroslanbe- 
gom skupljao je svoje cete koje u Qorjanu koje u Pozegi; u isto doba sabirao je bosanski 
sandzak Usrefbeg sa svojim gojencem Muratbegom, sandzakom kliskim, druge cete oko 
QradiSke na Savi. Prvih dana srpnja javljaju kastelani iz krajiskih gradova potanko o 
tim turskim pripravama: Ivan Horvat iz Pakraca, Stjepan Bosnjak iz Dianovca, a Mi- 
hajlo Knilosy i Sebastijan Ember iz Kraljeve Velike. Pakracki kastelan Ivan Horvat, 
znade i to, da su u Qradisku (Qradische brod) dovezeni topovi nekad Kocijanovi i despota 
Stjepana Berislavica, nadalje da su onamo stigli i janjicari, kao i kliski sandzak Muratbeg. 
Jedno samo ne zna sigurno, kojim smjerom naime kane Turci poci: jedni kazu, da 6e 



SMI^T IVANA 2AP0UE. 



143 



udariti na Pakrac, drugl opet, da 6e krenuti prema Uni, te podsjesti Kostajnicu, Zrinj i 
druge gradove u kotaru Totu§evini. Zagrebacki biskup Simun od Erdeda javlja opet u 
pismu iz Dubrave 10. srpnja, kako su Turci odlucili nakon pada Kostajnice i ostalih gra- 
dova knezova Zrinskih podsjesti takodjer njegove gradove i varoS u Hrastovici, pak moli 
stoga ratno vijece §tajersko za §to brzu pomoc. 

U polovici srpnja 1540. provalili su zaista bosanski i kliSki sandzak prema Uni, te su 
s vojskom od 30,000 Ijudi stali podsjedati gradove Kostajnicu i Zrinj. Potonji grad preuzeo 
je braniti mladji brat Nikola Zrinski, dok je stariji brat Ivan iz bliza i daleka skupljao po- 
modne Cete. Dne 14. srpnja pi§e knez Ivan iz Qvozdanskoga pismo Ivanu Ungnadu, u ko- 
jem se tuzi, kako su Turci sve njihovo vladanje pozgali, ostaviv§i tek puste i prazne 
gradove. Knez zaklinje kapitana, neka mu za volju Bozju i radi krscanske vjere ipak 
jednom pomogne. Teda negda dobio je knez Ivan toliko pomoci, da je mogao do6i pod 
Zrinj i prinuditi Turke na uzmak. Oslo- 
bodivSi braca svoje vladanje predjose 
malo zatim sa svojim sluzbenicima i 
prijateljima preko Une na tursko zem- 
IjiSte, da ondje cetuju. Tom zgodom 
spaliSe i razvaliSe varo§i pod Dubicom 
i Kamengradom, te odvedose odanle 
mnogo naroda u suzanjstvo. 

Turske navale na vladanje kne- 
zova Zrinskih prestale su neko vrije- 
me iza posljednje nedace, jer su i sul- 
tan i pase njegove morali obracati svu 
paznju na dogadjaje u Ugarskoj i 
Erdelju. U Erdelju naime bijase se 
vojvoda Stjepan Majlath podigao pro- 
tiv kralja Zapolje, pak je radio, da se 
s pomoci budi Sulejmanovom budi 
Ferdinandovom uzpne na knezevsku 
stolicu u onoj zemiji. Kralj Ivan bio 
je stoga prinudjen da zaratuje na Maj- 
latha i njegova druga Emerika Ba- 
laSu. OsvojivSi vi§e buntovniCkih gra- 
dova u Erdelju dao je napokon pod- 
sjedati tvrdi grad FogaraS, u koji se 
bijahu Majlath i BalaSa zatvorili. Ali 

za vrijeme podsade obolio je Ivan Zapolja, a na to mu je malo zatim pala i kap, tako 
da mu je lijeva strana tijela posve obumrla. Te2ko bolestna dopremili su ga po savjetu 
lijeenika 10. srpnja u Szdszsebes, gdje ga je zatekla radostna vijest, da mu je supruga 
Izabela 7. srpnja u Budimu rodila sina IvanaSigismunda (Stjepana). Radostni taj do- 
gadjaj proslavljen bi u gradu i u logoru s velikim slavljem i sveCanostima, kod kojih je 
sudjelovao i sam bolestni Zapolja. No vet sutradan pala mu je kap po drugi put. Slute(ii, 
da mu je umrijeti, skupio je oko sebe poglavite privr^enike svoje, kao Petra PetroviCa, 
Jurja UtiSeni^a, Stjepana Verbeca, Valentina Turka, Antuna VraniiCa i peCujskoga bi- 
skupa Ivana, te im je preporuCio svoju suprugu i sina, kojega neka dadu proglasiti za 
kralja. Podjedno je tada ve6 velikovaradinskoga biskupa Jurja UtiSenida imenovao skrb- 
nikom svoga sina, te zamolio ostalu gospodu, da Jurja zborom i tvorom slo2no po- 
maiu. Neka se okane misli, da bi se ikad podvrgli kojemu kralju od habsburfke poro- 
dice, veC neka si osiguraju milost sultanovu, pa neka u to ime §to prije poSiju k njemu 




IVAN SIQISMUND. 

Snimljeno s mjedene medalje u narodnom muzeju 

u BudimpeSti. Napis: Johannes . Sigismund(us) . 

D(ei) . Q(ratia) . Rex . Ung(arie). 



144 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (15?7.— 1564.). 

poklisare s bogatim darovima. Iza toga lezao je Ivan jos devet dana nijemo i bezsvijestnoi 
te je napokon umro 22. srpnja 1540. u 53. godini dobe svoje. 

Smrt Ivana Zapolje pokrenula je nove borbe za Ugarsku. Skrbnici djeteta Ivana 
Sigismunda nijesu snivali o torn, da bi izpunili pogodbe velikovaradinskoga mira od go- 
dine 1538., vec su nastojali, da njemu osiguraju vladu u Ugarskoj i Erdelju. Kancelar Ver- 
beci i pecujski biskup Ivan posli su u Carigrad, da znatnim novcima i bogatim daro- 
vima steku miiost sultanovu i njegovih savjetnika. Juraj Utisenic, Petar Petrovic i 
Valentin Turak pohitali su na poziv kraljice Izabele sa svojim cetama u Ugarsku, gdje 
su najprije u Stolnom Biogradu sahranili Ivana Zapolju, a onda u polovici rujna skupili 
sabor svojih privrzenika na Rakoskom polju, te ondje jednodusno Ivana Sigismunda pro- 
glasili kraljem. Jos bi tada odluceno, da kraljica zajedno sa svojim savjetnicima upravlja 
drzavom; Utisenic neka ostane vrhovnim pokladnikom, Petar Petrovic neka kao temeski 
zupan upravlja doljnim krajevima, a Valentin Turak da bude vrhovni vojvoda vojske. Uza 
sve to nijesu prilike za kraljicu Izabelu i njezinog sina bile najpovoljnije. U jednu ruku 
odlucili su neki velikasi, zaziruci od Jurja Utisenica, prikloniti se Ferdinandu, kao kolocki 
nadbiskup Franjo Frankapan, mocni Petar Perenj i Sigismund Balasa; u drugu ruku opet 
kratio se je erdeljski vojvoda Stjepan Majlath sa svojim drugom, da polozi prisegu vjer- 
nosti kraljici i njezinu sinu, vec je gledao da odrzi svoju samostalnost, bilo to s pomocu 
sultanovom bilo s Ferdinandovom. 

Da je u kralja Ferdinanda u onaj mah bilo dovoljno vojske, te da je s mjesta pro- 
valio u Ugarsku, bio bi vjerojatno obladao pretezitim dijelom kraljevstva. No kako nije 
imao dovoljno novaca za opremu vojske, a nije se ni od brata Karla mogao nadati kakvoj 
pomoci, nastojao je da i u kraljice Izabele i u sultana izradi priznanje velikovaradinskoga 
mira, pa da tako mirnim putem oblada citavom Ugarskom. U Budim poslao je u tom poslu 
kraljici Izabeli grofa Nikolu Salma mladjega, a u Carigrad ponovo Jerolima Laskoga. 

Jos prije smrti Ivana Zapolje bijase Ferdinand namjeravao, da opet poslje Laskoga 
u Carigrad, i da izmoli produljenje primirja i da uredi neke druge poslove. U to ime po- 
dijelio mu je vec 8. srpnja 1540. posebnu instrukciju, a podjedno ga je imenovao banom kra- 
Ijevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te mu je k tomu ustupio gradove Susjedgrad i Stu- 
bicu, koji su jos nedavno pripadali Ivanu Kocijanu, a poslije su ih trazili knezovi Zrinski. 
Kako je Laskomu bilo prolaziti Slavonijom, Hrvatskom i Bosnom, izdao je kralj Ferdinand, 
vrativsi se iz tudjine u Bee, 23. kolovoza za nj vjerovna pisma na hrvatskoga bana Ke- 
glevica, zagrebackoga biskupa Simuna od Erdeda, kao i na zagrebacki kaptol. Jerolim 
Laski bio je vec 27. kolovoza 1540. u Optuju, a 31. kolovoza u Susjedgradu kraj Zagreba, 
odakle izvjescuje kralja o svom dosadanjem putovanju i prilikama, koje je u hrvatskomu 
kraljevstvu zatekao. Od nekoga sluzbenika bana Petra Keglevica doznao je, da su Turci 
bill vec sve spremili za podsadu Kostajnice, ali u to su doznali za smrt Ivana Zapolje, pa su 
posli u Srijem. Nadalje je dosao k njemu Krsto Zempce (Svetacki), koji drza dva grada 
dvije milje daleko od Gradiske, pa mu je pripovijedao, da je stigla iz Carigrada zapovijed 
bosanskomu sandzaku i Muratbegu, neka podju u Budim; ako bi ih Ugri htjeli na tom putu 
zaustavljati, neka sve spale i opustose. Jos se Laski tuzi na nevoljno stanje u Susjedgradu, 
jer je Kocijanova udova sve sobom odnijela, tako te nije ostalo u njemu ni toliko hrane, da 
bi se »u jedno oko moglo metnuti«. Zato moli kralja, neka nalozi vrhovnomu kapitanu 
Ivanu Ungnadu, da od kraljevskoga zita, sto je u Zagrebu pohranjeno, uzajmi bar toliko, 
da bude dovoljno za sjeme. Malo dana zatim, 10. rujna, javlja Laski kralju iz kastela 
Stubice ovo: »Neka znade vase velicanstvo, da je bosanski sandzak sve svoje sile 
skupio, ladje (sajke) opremio i hranu u njih metnuo, kako je to svojim ocima vidio moj 
covjek, kojega sam u Qradisku poslao. Qospodin Krsto Zempce (Svetacki), koji ima dva 
grada do dvije milje daleko od Gradiske, dosao je jucer k meni zajedno s Nikolom Tar- 
noveckim (Tarnoczy). Oni su mi govorili, kako njihove uhode sude, da ce (Turci) poci u 



J. LASKt U SLAVONlJi. 145 

Ugarsku i pokusati da zauzmu Peduh. Jo§ su mi saobcili, da se brojni (Turci) u Beogradu 
skupljaju, te da se u velike spremaju poci prema Budimu. Receni gospodin Krsto napo- 
kon mi je kazao, da mu je jedan zarobljeni Turcin, koji mu je odkupninu donio, pripo- 
viiedao, kako je sultan nalozio beogradskom sandzaku, da potece u pomoc udovici kralja 
Ivana, a na to je reCeni sandzak poslao kraljici u Budim vijest, neka bude dobre volje. 
Drugo novo nemam ni§ta, nego da je gospodin ban Keglevic^ od nemale cesti svoje voj- 
nike izgubio«. Dne 18. rujna boravio je Laski u Qradiskoj, odakle je opet kralju pisao: 
»Jucer dosao sam ovamo, i tu sam zatekao ^au§a Topukliju, covjeka meni prijateljskoga, 
koji je jednom devet mjeseci boravio u Budimu. On je zato pohitao ovamo, da sandzake 
od Bosne, Zvornika i Krusevca opremi u Srijem. Ostavio je sultana zdrava i citava u Cari- 
gradu, a dosao je od njega ovamo za devet dana. Sutra pak vraca se i nosi sa sobom 
novinu, da vase velicanstvo salje 20.000 vojske za osvajanje Budima. Ja sam mu uz pri- 
segu govorio protivno, ali on mora takvu novinu donijeti, buduci da njihove (turske) uhode 
i zarobljenici, koji su netom izmedju sluga Keglevicevih dovedeni, jednako govore, te se 
podudaraju glede broja vojske, Jos mi je rekao, da zaiudo putujem, ako se radi o Budimu, 
jer ga sultan ne ce nikad dati vasemu velicanstvu . . . Nadalje tvrdi, da ce se sultan sva- 
kako podici na va§e veliCanstvo i gospodina brata vasega. Vec je naredjeno, da se hrana 
iz Citave Qrcke dovozi u Smederevo. Stoga neka to vidi vase velicanstvo, da za vrijeme 
bude pripravno. Neka se za Bozju volju najprije oboruza na rijekama, jer ako dobro Du- 
nav i Savu oruzjem obskrbi, prinudit ce Turke, da kod kude ostanu. Ja pak, ako pozivim i 
vasemu se velicanstvu povratim, obecajem, da cu Turke prisiliti da se ne micu. Samo neka 
mi dade na Dunavu 20.000 vojske, i to 6000 Spanjolaca ili Talijana, toliko isto Nijemaca, 
zatim 4000 ugarskih sajkasa i toliko lakih konjanika, suvise jos brodove, most i nekoliko 
tisuca stupova. Sve to moralo bi biti gotovo do prvoga ozujka. Ako take udesi va§e veli- 
canstvo, zaustavit cu Turke. Ako to ne ucinim, kako obecajem, neka me vaSe velicanstvo 
objesi . . . Na Savi opet moralo bi biti 5000 vojske, i to 3000 Talijana, a 2000 Slavonaca 
i Hrvata, Bojim se medjutim, da cu ovdje zaostati te ne cu moci vase velicanstvo sluziti. 
Ako se to zgodi, preporucam ponovo va^oj visosti moju zenu i djecu . . .« Iz Gradiske pro- 
lazio je Laski Bosnom na jugoiztok, te je 31. listopada 1540. stigao u Carigrad. 

Turski caus u Qradiskoj bijase dobro nacuo, da kralj Ferdinand sprema vojsku na 
Budim. Qrof Nikola Salm naime nije od kraljice Izabele nikako mogao primiti izvjestna 
odgovora, da li prihvaca pogodbe velikovaradinskoga mira ili ne. Kraljica je zatezala odlu- 
kom izvinjuju(ii se, da deka upute od svoga otca, poljskoga kralja Sigismunda. Medjutim 
je ona po savjetu sinovih skrbnika izcekivala pomoc od sultana, kao i povratak ugar- 
skih poslanika iz Carigrada. RazabravSi sve to Ferdinand skupio je mornaricu na Dunavu 
i malenu vojsku, imenovao joj zapovjednikom Leonarda Velsa, te ga poslao u Ugarsku. 
Na poCetku listopada 1540. zapoceo je Vels vojnu. krenuvSi iz Ostrogona prema Budimu. 
Zauzevsi uzput varoSi Visegrad i Vac utabcrio se je 22. listopada vi§e Staroga Budima. 
U to je grof Nikola Salm jo§ jednom poku§ao, da se pogodi s kraljicom Izabelom. Ali ve(i 
24. i 25. listopada, nakon sastanka s kraljicom u Budimu, javio je Salm kralju Ferdi- 
nandu: »Kraljica rado bi uCinila, sto va§e velicanstvo trazi; no ona imade tek ime a ni- 
kakve vlasti. Sve stoji do kaludjcra (Jurja). Taj pak zajedno s Turkom (Tortikom) snuje 
samo o prcvari*. Sad se je spremio Vels, da podsjeda sam Budim, premda se je slabo 
nadao. da ce ga zauzeti. U jednu ruku bio je u novije doba znatno utvrdjeni Budim snab- 
djeven jakom posadom, u drugu opet bill su Ferdinandovi vojnici nezadovoljni, jer nijesu 
primali plaCe, a nijesu imali ni hrane ni za se ni za konje. Tako je napokon Vels morao 
19. studenoga podsadu dignuti. OstavivSi posadu u Pe§ti osvajao je s preostalom vojskom 
gradove ViSegrad i Tatu, dok mu se je Stolni Biograd po naputku Pctra Pcrenja sam 
predao. 

K 1 a I <i. Hrv. povj. III. (5.) 10 



146 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). 

Nekako u isto vrijeme, kad je Leonard Vels provalio u Ugarsku, stigli su posld- 
nici Verbeci i pecujski biskup Ivan u Carigrad, gdje su vrlo prijazno docekani. 
Dne 9. listopada primio ih je sultan prvi put i buduci da ih je francuzki poslanik Rincon 
podupirao, mogli su vec 17. listopada javiti u Budim, da je sultan mladomu kraljevicu 
prepustio citavu Ugarsku zajedno s Erdeljem, te da ce oni vec za dva dana kuci poci. I 
zaista je sultan izdao njima pismo, u kojem je Zapoljinu sinu za godisnji danak od 50.000 
dukata zapisao Ugarsku, »koju je on svojom sabljom osvojio«. Ako bi pak mladi kra- 
Ijevic umro, vrsit ce ugarska gospoda ono, sto ce im zapovjediti. 

Kud i kamo gore prosao je Jeronim Laski, osobito radi toga, sto je sultan u to 
docuo, da je Ferdinandova vojska provalila prema Budimu, Kad je 7. studenoga Laski pred 
sultana dosao, oborio se ovaj na njega bijesno: »Zasto je tvoj gospodar poslao vojsku na 
moju zemlju? Zaista umije on da vara. Tu moli primirje do konca Ijeta, a onda se oruza, 
da udari na Budim. Sada je zima, ali nakon zime svanut ce proljece i ljeto«. Laski htio 
je da opravda svoga gospodara, ali je na to sultan jos zesce planuo, tako da je veliki 
vezir poslaniku namignuo, neka zasuti i ode. Sad se je tri sata vijecalo, sta da se uradi. Na- 
pokon bi odluceno, da sultan podje u Drinopolje i ondje proglasi rat. Treci vezir i rume- 
lijski beglerbeg dobise nalog, da sa 3000 vojske s mjesta pohitaju Budimu u pomoc. Neki se 
predlagali, da se Laskomu odreze nos, usi i ustnice, ali sultan nije to prihvatio, vec ga je 
dao zatvoriti u kuci velikoga vezira, gdje je ostao zasuznjen do sultanova polazka u rat 
(20. lipnja 154L). 

Sultan bijase Laskomu zabranio, da ista javlja ili pise svome gospodaru. Uza sve 
to Laski je neprestano dopisivao s kraljera Ferdinandom. Oko L prosinca 1540. opisuje mu 
svoju audienciju kod sultana, te kako je bio u najvecoj opasnosti. O miru ili primirju nema 
ni govora; zato neka se i Ferdinand dobro pripravi za rat. Javlja nadalje, kako je 20. stude- 
noga dosao k sultanu slavonski plemic Kristofor Zempce (Svetacki), da mu predade cetiri 
grada; sultan ga je primio, te mu zapisao godisnju placu od 600 forinti. Taj Kristofor 
Zempce, koji je »Turcima prodao cetiri grada i domovinu«, govorio je takodjer mnogo 
toga, sto je bilo nepovoljno i opasno za Laskoga. Nadalje svjetuje kralja, neka dozvoli, da 
zagrebacki biskup poslje u ime Slavonije u Carigrad poslanike i ponudi danak. Neka zapo- 
vjedi kralj, da biskupov poslanik donese Laskomu u to ime pismo sa mnogo pecata, pa ce 
onda (Laski) kao clan one kraljevine (tanquam illius regni membrum) posao izvrsiti. Je- 
dino tim nacinom mogao bi kralj svoje nasljedne kraljevine odrzati za bolja vremena. Ako 
bi kralj htio sinu Zapoljinu ono ostaviti, sto mu je otac drzao, i suvise jos sultanu kakav go- 
disnji darak davati, mogao bi se mozda poluciti mir; ako pak kralj osvoji Budim, neka 
poslje u Carigrad jos drugoga poslanika, natovarena zlatom (onustum auro), pa bi Laski 
mogao tada kralju pribaviti mir i ugarsko kraljevstvo. U drugom pismu od 5. prosinca 
predlaze isti Laski kralju po drugi put, neka dozvoli zagrebackomu biskupu i njemu, da 
sultanu ponude danak za Hrvatsku i Slavoniju. Ako pak toga ne ce, neka onda te zemlje 
dobro pripravi za obranu i namjesti vrstnoga kapitana. U Slavoniji neka skupi 3000 mar- 
toloza i jednaki broj konjanika, pa neka ih drzi u gradovima: Kraljevoj Velikoj, Plovdinu, 
Moslavini, Cazmi i Dubravi. Javlja jos, kako je poslan caus beogradskom i smederev- 
skom pasi, da dulje ne zateze, vec da podje u Budim i ondje ceka sultana do Ijeta. Kra- 
Ijicu Izabelu neka poslje poljskomu kralju, a mladoga kraljevica zajedno s bratom Jurjem 
i ostalim poglavicama neka odpremi u Beograd. I u daljim izvjestajima tijekom prvih mje- 
seci 1541. Laski neprestano salijeta kralja Ferdinanda, neka dozvoli, da zagrebacki biskup 
kao toboze bez znanja kraljeva (tamquam sine maiestatis vestre scitu) poslje pismo s pe- 
catima, kojim u ime Hrvatske i Slavonije nudi sultanu godisnji danak; s tim pismom ce 
onda Laski u ime biskupovo i kao ban (nomine suo et meo tanquam banus) ugovarati 
s Turcima i obecati im danak. Tim ce nacinom ne samo Hrvatska i Slavonija biti oslobo- 
djene od daljih turskih provala, a i nasljedne pokrajine zasticene od njihovog haracenja, 



PRANJO t^RANkAPAN U REOfiNSBURQU (1541.). l47 

Hego 6e takodjer i kralj Ferdinand, kako ne Ce trebati osobitu paznju svracati na kra" 
jinu hrvatsku i slavonsku, skupiti sve svoie sile na jednom mjestu za osudni boj u 
Ugarskoj. A da i tu odrzi pobjedu, neka se narocito obskrbi sajkama i §aika§ima na 
Dunavu i Dravi, da tako zakrci napredovanje turskini cetama. Laski javlja jo§ kralju o 
pripravama sultanovim, o ratu njegovu s Perzijancima, kao i o svemu drugomu, §to 
moze doznati u svome zatvoru. U jednom pismu svjetuje kralja, da utvrdi gradove Val- 
povo i Siklos, nadalje da skupi sve svoje brodovlje blizu usca Drave u Dunav. U pismU 
napokon od 10, lipnja pi§e Laski, da ce sultan svakako (omnino) 20. istoga mjeseca kre- 
nuti iz Carigrada u rat na Ferdinanda. 

Kralj je Ferdinand zaista sve moguce radio, da se pripravi za borbu s Turcima. 
Ne samo da je trazio pomoci od svojih nasljednih i ceskih zemalja, nego i od njemackoga 
drzavnoga sabora. Posebno poslanstvo ugarskih staleza, na celu mu nadbiskup Franjo 
Frankapan, poslo je u Regensburg, da izmoli pomoc od njemacke gospode. Dne 9. lipnja 
1541. drzao je Frankapan pred carem Karlom i kraljem Ferdinandom i sabranim knezo- 
vima sjajan latinski govor, koji je namah zatim stampan u latinskom izvorniku i njemac- 
kom prijevodu. Najprije je izlozio kako je Ugarska nakon pada Beograda i Srijema izlo- 
zena neprestanoj pogibli od Turaka, koji drze u svojoj vlasti usca Save, Drave i Tise, pa 
tako po tim rijekama prodiru daleko u zemlju. »Izmedju Save i Drave tako su napredovali 
u nutarnjost Slavonije, da su gotovo vec na 
pragu Stajerske i Kranjske«. Sultan zali, §to 
usavsi dva put u Budim, nije toga grada za 

se pridrzao, jer sada tek uvidja, koliko mu / / / / / /^ 

vrijedi ugarsko kraljevstvo, tako za odrzanje // _7 l-^^' ic{> raCi,- 

svoga vladanja kao i za osvajanje ostalih C j '^ S^ /" 

kr§canskih zemalja. Iz Ugarske mu je lako ^ r-j-^i'*^c\TH*ji4^ 

udarati na Qermaniju, Qalliju i samu Italiju, jer 

ga tek gdje koja rijeka zaustavlja. Frankapan PODPIS JERONIMA LASKOQA. 

poziva njemacke staleze, neka bar odgode s izprave od 27. listopada 1541. Cita se: 

vjerske razmirice, pa neka se slozno dignu na Hier(onim)us de Lasko P(a)l(atinu)s Sira- 

obranu Ugarske, koja je dosad bila bedem dien(sis) (e)t c(etera) manu sua. 

ostaloga krScanstva. Bolje je, da Turke suz- 
biju u Ugarskoj, nego da ih oni zateku u nji- 

hovoj domovini. Neka se ne uzdaju u svoje tvrde gradove, jer ovi Turcima ne smetaju. 
Turci su tirani, koji sve u pustoS obra(5aju, a narod zasuznjuju, ne §tede(Si ni plemide ni 
vladajucie porodice. K tomu sile i mame krScane, da se odmetnu od svoje vjere, te da 
postanu poturice, »Molimo vas stoga i Bogom zaklinjemo, oslobodite potiStenu i ved po- 
gibaju(^u UgaiSku, koja k vama ruke pru2a.. Povedite se za Rimljanima, koje ste naslijediii, 
i koji su svoje saveznike, prijatelje i susjede Cesto samo radi slave oslobadjali od jarma 
tirana . . . Neka barem u toj te?.koj pogibli zanijcme vase razmirice . . . Ako sloznim srcinia 
ne ustanete za spas svoj i Citavoga krScanstva, bojimo se, da vam poslije ne <ie preostati 
nikakvo mjesto za te razpre . . . Nema sumnje, da tt i sam Bog, za koga se radi, biti u 
pomo(i. Pod njegovim vodstvom oslobodit dete, suzbivSi Turke, Citavo krSdanstvo od go- 
lemoga straha, k tomu to. vas zapasti vjec^na dika, da ste spasili Ugarsku, te (ie va§u 
slavu navijeStati CovjeCja usta kroz sve vijekove«. AM ni vatrene rijcCi nadbiskupove 
nijesu mnogo djelovale; tek nakon dugih razprava dozvolio je njema<iki driavni sabor mje- 
seca srpnja »brzu pomo(i« od 12.000 momaka. 

Dok se je Ferdinand spremao na veliki rat, bjcsnio je neprestano mali rat na me- 
djama ostataka hrvatskoga kraljevstva. Da se suzbiju provale turskih martolosa, uzimao 
je Ivan Ungnad u slu?,bu kr§(ianskc martolose. SuviSe stra?,ili su knezovi Zrinski nepre- 
stano u svojim gradovima na krajini, narocito u Qvozdanskom, jer su susjedni turski 

10* 



148 FERDINAND I. HABSBUrQOVAC (1S27.— 1564.). 

sandzaci htjeli da osvete svoju nedacu od prosle godine. Ali vece vojne nijesu knezovi Zrin- 
ski poduzimali, jer su u isti mah bili upleteni u borbu sa zagrebackim biskupom Simunom 
od Erdeda. J\azmirica izmedju knezova i biskupa obstojala je, ne zna se zasto, jos od 
god. 1539., kad je knez Ivan Zrinski zajedno s Ivanom Alapicem i Jurjem Vidosicem bio 
udario na biskupove posjede na jugu Kupe oko gradova i kastela Qradca, Hrastovice i Vi- 
nodola. Ratoborni biskup Simun bijase tada kneza Ivana suzbio i u bijeg natjerao, te tako 
svoje imanje obranio. Sada u svibnju 1541. podigao se je knez Ivan, da osveti svoju 
sramotu. Poharavsi najprije Hrastovicu dodje s topovima pod kasteo Vinodol, kojim je 
upravljao biskupski kastelan Ivan Suskovic od Qrabrovca. Za podsade Vinodola dogodi se, 
da je kneza Ivana neprijateljsko zrno shvatilo, te ga ubilo (19. svibnja 1541.). 

Silovita smrt kneza Ivana Zrinskoga u oci cetvrte provale Sulejmanove u Ugar- 
sku bila je kobna za hrvatsko kraljevstvo. Mladji brat njegov Nikola pograbio je oruzje, te 
se je digao na biskupa. Dne 24. svibnja 1541. tuzi se on iz Qvozdanskoga gorko svome pri- 
jatelju Tomi Nadazdu: »Znajte za stalno, da se s bracom i prijateljima svojima hocu osve- 
titi ili umrijeti radi smrti svoga predragoga brata« (sciat pro certo, quod cum fratribus ei 
amicis meis vindicare voio aut mori pro nece fratris mei charissimi). U istome pismu 
javija jos knez Nikola, kako je pisao kralju »za svoj grad Pakrac na krajini slavonskoi« (pro 
arce mea Pekrecz), da ga kralj preuzme iz njegovih ruku, jer ako to ne ucini do Duhova 
(5. lipnja), onda ce knez grad upaliti i zapustiti. Ali kako su zidovi grada ogromni, te se 
lako spaliti ni razvaliti ne dadu, mogli bi ga Turci obnoviti. Knez je Nikola ocito na- 
pustio obranu Pakraca, da se lakse obori na zagrebackoga biskupa. I zaista je poslije 
udarao na biskupska i kaptolska imanja oko Zagreba (narocito oko Vugrovca). Jos 
21. listopada javIja Andrija Tarnovecki, kastelan grada Stenicnjaka, u pismu iz Zagreba 
kralju Ferdinandu: »U ostalom cujem, da su gospoda slavonska (domini regnicolae Scla- 
voniae) zamolila vase velicanstvo, da smiri smutnje (intestina discordia) medju njima. 
Neka znade vase velicanstvo, da te razmirice gospode mnogo (plurimum) skode toj kra- 
Ijevini, te je vrlo potrebito, da ih vase velicanstvo obustavi. Za taj posao cini mi se do- 
bar gospodin Tomo Nadazdi, moj premilostivi gospodar ili koji velikas . . .«. Kastelan jos 
dodaje: »Na Sesvete (1. studenoga) bit ce dva puna mjeseca, sto se nije nista dalo mojim 
sluzbenicima, koje drzim na krajini ovdje u Velikoj, a oni, kako citava kraljevina znade, 
stalno sluze, te se neprestano (assidue) bore s Turcima. Meni pak nije placeno vec ce- 
tiri mjeseca ono, sto mi je vase velicanstvo milostivo odredilo . . .« Napokon se je umije- 
sao kralj, te je kneza Nikolu pozvao pred svoj kraljevski sud. Na to je Zrinski 23. listo- 
pada 1541. iz grada Lukavca odgovorio kralju: »Ja sam najspremniji podvrci se zakonu 
(legem accipere) po obicaju ove zemlje (iuxta patriae huius consuetudinem), ali neka i bi- 
skup ceka na sud, te u mene ne dira. Ponovo prepokorno molim vase velicanstvo, da se 
spomene poniznih sluzba mojih kao i nekadanjih predaka i brace moje, koji su u vjernosti 
vasemu velicanstvu i umrli, pa da ne vjerujc tolikim izpraznim tuzbama biskupovim«. I 
opet moli knez kralja, da se pobrine za grad Pakrac, te da ga preuzme u svoje ruke, »da 
ne propadnu kraljevina Slavonija, Kranjska i Koruska, koje ce naskoro opustiti, cim Pa- 
krac dodje u vlast Turaka«. Nikola zavrsuje: »Ja grada dulje drzati ne mogu, te ne cu biti 
povod njegovom gubitku«. 

Kralj Ferdinand bijase skupio jedva 20.000 momaka, koje je povjerio staromu i kod 
vojnika omrazenomu Vilimu Rogendorfu, da zauzme Budim prije, nego sto Sulejman 
dodje u Ugarsku. Vec 3. svibnja 1541. zapoceo je Rogendorf podsjedati grad Budim, koji 
je branio biskup Juraj Utisenic, buduc da je Valentin Turak bio posao na jug do Save. 
Dne 2. lipnja zapovjedio je Rogendorf, da se jurisa na grad. Ali nakon zestokog boja kroz 
tri sata suzbise branitelji juris, pri cemu izgibe od Ferdinandove vojske 800 mrtvih i ra- 
njenih. Medju smrtno ranjenima bio je i Jerolim Zadranin, zapovjednik mornarice na Du- 
navu, te je malo zatim i umro. Drugi pokus vojvode Rogendorfa, da zauzme Budim izda- 



BORBE ZA BUDIM. 149 

jom, izjalovio se je 13. lipnja, Uza sve to nastavio je podsjedanje, dok nije 21, srpnja 
stigao Budimu u pomoc Mehmedpa§a zajedno s Valentinom Turkom, vodeci sobom tur- 
sku vojsku od 2000 janjicara i 30,000 konjanika. Buduci da su poslije u kraljevoj vojsci 
zaharac^ile bolesti, a uza to su stizavali sve sigurniji glasi, da se i sam sultan primiCe, 
odlucio je napokon Rogendorf 21. kolovoza, da slijedece no6i vojska preko Dunava uz- 
makne u PeStu. Topovi i konjanici bijahu se na ladjama vec srecno prevezli, kadno ma- 
gjarski prebjeg obavijesti o torn neprijatelje, koji se sa svih strana oboriSe na logor. Preo- 
stali u njemu pjeSaci, nekih 5000 Ijudi, stadoSe sada grnuti na brodove, koji se Hi pretova- 
reni potopise Hi bRe od turske mornarice pohvatani, Najveci pak dio vojnika ili izgibe ili 
dopade suzanjstva, Sada prevlada strah i one, koji se vec bijahu spasli, pa se razbjegoSe, 
ostaviv§i neprijateljima Pe§tu s topovima i obiiatom zairom. Sam Rogendorf, koji je vet 
prije dopanuo rana, trazio je smrt, ali ga silom odvedose, te je malo zatim umro na otoku 
Calokezu, Vojvodom postao je mjesto njega Leonard Vels, kojega zapade zadaca, da 
skupi ostatke razprSene vojske, ve^inom konjanike. 

Pet dana nakon razsula Ferdinandove vojske — 26, kolovoza — osvanuo je pred 

Budimom sultan Sulejman, Premda mu je stajao otvoren put do Beca, nije htjeo da podje 

dalje, ve6 je odlucio pokazati, da je zaista gospodar Ugarske, Nakon sto je dao pogubiti 

vi§e stotina kr§6anskih suznjeva, ocitovao je 28. kolovoza kraljici Izabeli zelju, da vidi 

njezina sina, pa ju je pozvao, da ga k njemu posalje, jer mu zakon brani, da on k njoj 

dodje, S djetetom neka dodju i poglaviti 

savjetnici njezini, Tezkim srcem poslala 

je kraljica 29, kolovoza sina svoga u >*'*• ^y^ ^ 

pozla(5enim kolicama u turski logor. ^ ' y ^>^^ T^X 

Pratile su ga dvije starije zene i dojka, Jt^ ^KCVl'^^^^ fj^^ 

zatim Uti§enic, Petrovie, Turak, Ver- J ^^ '^ 

beci. Urban Bacani, Petar Markov i ^ p^^pj^ j^^j^ utiSENICA. 

Ivan Podmanicki. Kad su stigli pred 

,, , . J- J. • J J • Snimljen s izprave kralja Ivana Zapolje od 

sultana, ogleda on dijete i dade ga smu , , ... /l^^ ^.. v! f ^ \ n 

14. svibnja 1533. Cita se: Fr(ater) Qeorgius 

Bajazitu, da ga poljubi, Na to ga pre- Her(enii)ta, 

dade Podmanickomu, da ga odnese; 
a ostalu gospodu zadrza uza se, da 

budu nazoCni u vijedu, gdje bi im receno, da je sultan odluCio zadrzati Budim u 
svojoj vlasti, dok Ivan Sigismund doraste, jer se tako znameniti grad ne moze povjeriti 
slaboj zeni, Neki ugarski savjetnici stall su prigovarati, ali im odgovori§e, da sultan svojc 
odluke ne mijenja, pak ih odvedoSe, Na to se dalje vije(Salo, §ta da se uCini. Jedan je pred- 
lagao, neka se kraljica sa sinom i savjetnicima poslje u Carigrad, a Ugarska pretvori u 
turski paSaluk; drugi je opet traj^.io, neka se kraljica odpremi k otcu u Poljsku, sin u Cari- 
grad na odgoj u saraju, ugarski velika^i neka se pogube, a Ugarska neka postane turskom 
pokrajinom. Ali po naputku drugoga vezira i zeta Rustema izrekao je napokon sultan ovu 
odluku: Budim zajedno sa zemljom naokolo Dunava pa sve do Tise bit 6c turska zctnlja: 
Ugarska onkraj Tise zajedno s Erdeljem neka ostane Ivanu Sigismundu kao turskomu kle- 
tveniku uz godiSnji danak od 10,000 dukata, Jo§ isti dan dao je sultan od svojih vojnika 
iznenada Budim zapremiti i gradjanstvo razoruj^ati. Dne 2. rujna u§ao je sam sultan u 
u Budim, te se je pomolio u crkvi sv, Marije, Cim ju je posvetio za tursku d^amiju. Dne 
5, rujna ostavili su kraljica sa sinom i savjetnicima I^udim, te su poSli u Lipu, ponesavSi 
sa sobom krunu i druge driavne znakove za krunisanje. Na to je sultan imenovao potu- 
ricu SulejmanpaSu svojim namjestnikom u Budimu, pridavSi mu Stjepana Verbeca kao 
sudca za krSdane uz dnevnu pla<^u od deset dukata, SulejmanpaSa nastanio se u kudi Uti- 
§eni(Sevoj, a Verbeci u kraljevskom dvoru. Ali Vcrbeci umro je vcC slijedede godine od 
kuge, te bi sahranjen na iidovskom groblju. Valentina Turka i crdeljskoga vojvodu Stje- 



150 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

pana Majlatha, kojega je u to nikopoljski sandzak zarobio, poveo je sultan sa sobom u 
Carigrad, gdje su u tamnicama poginuli. 

Tako je Sulejman obladao Budimom, kojijeodsadostaoutur- 
skoj vlasti kroz sto i cetrdeset i petgodina. Kralj Ferdinand bijase doduse 
poslao dva poslanika, grofa Nikolu Salma i Sigismunda Herbersteina, da sa sultanom ugo- 
varaju, nudeci mu za citavu Ugarsku godisnji dar od 100.000 forinti, a za ono, sto kralj 
drzi, 40.000 forinti. Pri audienciji 8. rujna nije ih Sulejman htjeo ni siusati; nakon dva 
dana dao im je ovaj odgovor: Ugarska je sultanova, jer ju je macem osvojio; o miru ugo- 
varat ce samo onda, ako mu Ferdinand vrati Visegrad, Totis i Ostrogon, a za ostatak 
godisnji danak obeca. Dne 22. rujna stao se je Sulejman vracati. Uzput osvojio je u Slavo- 
niji grad Nasice, za koji se vec 21. listopada javlja, da je netom (nuper castrum fortis- 
simum Nekche expugnatum) doslo pod tursku vlast. Tek u Beogradu pustio je sultan na 
slobodu Ferdinandova poslanika Jerolima Laskoga, kojega je dosad neprestano sa sobom 
vodio. Malo zatim, 22. prosinca, umro je tezko bolestni Laski, te bi sahranjen u Krakovu. 

Postupak sultana Sulejmana duboko se je dojmio ne samo kralja Ferdinanda, nego 
i naroda u kraljevstvu ugarskom i hrvatskom. Mnoga ugarska gospoda, koja su se dosad 
tudjila od tudjinca Ferdinanda, pristupila su sada njegovoj strand. A ni Ferdinand nije 
mogao mirnim okom gledati, da Budim ostane u turskoj vlasti, pa je stoga namjerio veli- 
kom vojnom nadoknaditi, sto je dosad zanemareno. Vec 6. sijecnja 1542. sazvao je u to 
ime u Pragu ugarski sabor, koji bi se iznimice sastao u Banjskoj Bistrici 19. veljace iste 
godine. Na taj sabor bise pozvani takodjer stalezi hrvatski i slavonski, da zajedno s ugar- 
skima vijecaju o oslobodjenju domovinc. Pored namjestnika ugarskoga Aleksija Thurza, 
vrhovnoga kapitana i kancelara Petra Perenja, i nadbiskupa ostrogonskoga Pavla Varde 
imali su na torn saboru zastupati kralja kao zasebni oratori Franjo Bacani i doljno- 
austrijski kancelar Marko Beck, koji su u to ime dobili obsezne instrukcije. Znacajno je, 
da su se kraljevu pozivu odazvali ne samo brojni velikasi, nego i zastupnici mnogih zupa- 
nija, koje su jos nedavno stajale uza Zapoljevce. Dosli su i zastupnici od petnaest slo- 
bodnih gradova. Bilo je doduse izmedju pojedinih velikasa i nizega plemstva opreka; ali 
ipak su se svi stalezi gotovo natjecali, koji ce vise zrtvovati, da se opremi sto jaca vojska 
i mornarica. Svako citavo seliste dat ce jednu forintu, a imucniji plemici od svakoga svoga 
kmeta dvije trecine forinte; plemici jednoseici i gradjani u slobodnim gradovima dati ce 
sestdeseti dio svoje pokretnine, strani trgovci ceterdesetinu vrijednosti svoje robe, a sve- 
cenici desetinu svojih prihoda. Ako sam kralj podje u rat, pratit ce ga svi prelati, magnati 
i plemici, a suvise ce oni od svakih svojih dvadeset kmetova opremiti po jednoga lako 
oruzanoga konjanika. Za trajnu obranu krajine dat ce jos od 100 kmetskih selista po tri 
konjanika. Da se napokon dovrse sve razmirice, osobito radi posjeda, te povrati obci mir, 
odluceno bi prvim clankom saborskim (od njih 51), da se sva posjedovanja, koja su pocev 
od smrti kralja Ljudevita II. na ma koji nacin nepravedno (indebite) presla u tudje ruke, 
imadu ustupiti starim gospodarima. Tim bise narocito opozvane sve darovnice protukra- 
Ijeva, u koliko su svojim privrzenicima razdavali imanja svojih protivnika. 

Spomenuti saborski clanak ticao se je medjutim i hrvatskoga bana Petra Keglevica. 
Petrova kci Ana bila je naime udata za Qaspara Ernusta (Hampova), gospodara citavoga 
Medjumurja, kao i gradova Koprivnice i Qjurgjevca. Qodine 1541. umro je Caspar Ernust, 
posljednji muzki potomak te bogate porodice, te bi sada imala sva njegova imanja pri- 
pasti kruni, koja ih bijase njegovu rodu darovala. Ali tomu opro se je ban Petar Keglevic 
tvrdeci, da ga je pokojni zet imenovao skrbnikom svoje udove i djeteta, kojemu se je od 
•nje nadao. Kralj Ferdinand nije htjeo u prvi kraj nista odrediti, dok se ne vidi, da li je 
Ernustova udova zaista trudna ostala; ali da ne bude prevare, pa da se mozda tudje 
dijete ne podmetne, odluci ipak, da nekoliko odlicnih zena podje u Cakovac, pa da ondje 
budu pri porodu. Keglevic medjutim ne dopusti ni toga, pace kad je kci mu Ana oplakala 



PAD BANA PETRA KEQLEVICA. 



151 



svoga muza, udao ju je po drugi put za Ladislava Banica od Doljne Lendave. Sad je kralj 
odlu^no zahtijevao, da mu Keglevic predade ErnuStova imanja; a kad ovaj nije htjeo da 
to ucini, liSio ga je uz ino i banske Casti. Ba§ na ugarskom saboru u Banjskoj Bistrici 
mnogo se je o torn nagadjalo, tko da bude njegovim nasljednikom. Nakon §to su kraljevi 
ugarski savjetnici (Thurzo, Perenj i Varda) nazocnim ugarskim i hrvatsko-slavonskim 
stalezima izlo^ili kraljevu zelju, da se §to vi§e ucini za obranu hrvatskoga kraljevstva, pa 
da se za to imenuje novi ban, predlozili su stalezi za tu cast Andriju Bathora i Sigismunda 
Balasu, »koji ne ce za Ijubav prema domovini (amore patriae) te Casti odkloniti, ako im 
se ona podijeli valjanim nac^inom i 
s onim ugledom, kojim su je stari bani 
drzali«. Jo§ svjetuju stalezi, da se i 
»strane cete, kojima je na celu u Sta- 
jerskoj gospodin Ivan Ungnad, pod- 
vrgnu zapovijedi banskoj (sub imperium 
banorum), ili pak da se njihov vojvoda 
(praefectus) dade banima za druga (in 
collegam), kako je to nekad bilo obi- 
Cajno, pa da budu mogle biti sto sprem- 
nije za svaku obranu. »Jer obrane za 
stalno ne moze inace ni biti, ako se ne 
pridruzi strana pomoc«. Medjutim ugar- 
ski namjestnik Aleksije Thurzo izvijestio 
je 14. travnja kraija o banskom pitanju 
ovako: »Qlede izbora bana Hrvatske i 
Slavonije za cijelo nije mi dovoljno 
jasno, §ta da sudim. Vidim bo, da su 
ona kraljevstva dosad tako satrta, 
bijedna i neuredjena, te se gotovo za 
Citavu Slavoniju mo2e kazati, da se 
pretvara u pustos i samo(^u. Vase veli- 
Canstvo ne ce moci ondje namjestiti i 
uzdr^avati bane nego s velikim troSko- 
vima; suviSe ne 6e se bani radi pu- 
stode, kao i radi nepokornosti i neraz- 
boritosti hrvatskih knezova moci ondje 
odrzati bez jako velikih pomocnih Ceta, 
niti razabiram, koliko bi se dace (sub- 
sidium) u opustoSenoj pokrajini moglo 
pobrati za placu vojnicima. Sto se pak 
tiCe zgodnih osoba za baniju u tim zem- 

Ijama: gospodin je Andrija Bathori doduSe mladia, dobre (iudi i 2cljan rata; no buduc da se 
za baniju ne tra2i samo bojna vjeStina, nego i sposobnost za vrScnjc pravde, jer mora 
u ime va§ega velieanstva (in persona maiestatis vestre) upravljati ratnim i pravnim 
stvarima, dr^im ledja gospodina Bathora slabim i nedostatnima za noScnje tolikoga tcrcta. 
osobito kraj izloienih prilika u Hrvatskoj i Slavoniji. Sigismund BalaSa dosta je dobar 
voinik. ali vrlo slaboga zdravlja; k tomu ie i odsutan, poSto je odputovao u Mlctke, da si 
zdravlje povrati. Sumnjam, da bi on tu sluibu s tako obnemoglim tijelom priniio. Meni bi 
se Cinilo, da bi vaSe veliCanstvo odgodilo ovo imenovanjc bana sve do sre(inoga povratka 
svoga k nama, jer su i onako gotovo svi ratoborni Ijudi iz Hrvatske i Slavonije poSli za 
pla(iu sluiiti pokrajinama (nasljednim) va§ega veliCanstva . . .« 




BARUNSKI ORB NIKOLE JURlSiCA 

na grobnici njegove djece (Adania i Ane) u 
crkvi sv. Jakova u Kisegu (iz god. 1538.). Grb 
je razdijeljen na (3etiri polja; 1. i 4. polje imadc 
crnoga gavrana i zlatnoga !^korpijuna, a 2. i 3. 
zidine i Rule (grada Kiseka). 



152 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

Ne samo Ferdinandu skloni stalezi na saboru u Banjskoj Bistrici, nego i privrzenici 
Ivana Sigismunda Zapolje nerado su gledali tursku vlast u Budimu. Brat Juraj Utisenic i 
erdeljski biskup Statileo pokiisali su pace, da se s Ferdinandom na temelju velikovaradin- 
skoga mira pogode. I zaista su njih dva i Petar Petrovic kao punomocnici kraljice Iza- 
bele s Ferdinandovim kapitanom i zastupnikom Qasparom Seredyjem jos 29. prosinca 1541. 
u erdeljskom gradu Gyali utanacili ugovor prema uslovima recenoga mira. Ferdinand ce 
kraljici Izabeli i njezinu sinu predati sipusku kneziju i do rijesenja ostalih spornih pitanja 
• placati godisnjih 12.000 dukata, a kraljica ce njemu ustupiti sve gradove i varosi, sto ih 
drzi po Ugarskoj i Erdelju, i k tomu jos predati ugarsku krunu. Ako se sporna pitanja o 
svim posjedovanjima za dvije godine povoljno rijese, podvrci ce se obje stranke konacnoj 
odluci cara Karla i poljskoga kralja Sigismunda. Sam Juraj Utisenic priznao je Ferdi- 
nanda posebnom izpravom zakonitim kraljem Ugarske, te mu je obecao vjernost. Sve to 
potvrdio je Ferdinand 23. travnja 1542. 

Ferdinand ogledao se je u to za pomoc i na drugim stranama. Jos u prosincu 1541. 
bijahu mu zastupnici ceskih i austrijskih zemalja na stanku u Pragu obecali novcanu po- 
moc od 1,146.000 forinti (Ceska 375.000, Morava 150.000, Slezka 200.000, Luzica 50.000, 
nasljedne zemlje 371.000), s kojom se je mogla kroz osam mjeseci uzdrzavati vojska od 
1300 tezkih i 10.000 lakih konjanika, 12.350 pjesaka i 1000 martolosa. Napokon je i nje- 
macki sabor u Speieru s proljeca 1542. obecao za sest mjeseci 40.000 pjesaka i 10.000 
konjanika pod uvjetom, da se Ferdinand pobrine za hranu i prevoz, a uz to da sam 
opremi po 10.000 konjanika i toliko pjesaka. Svakolika vojska imala se je skupiti kod Beca 
prviii dana svibnja. Medjutim mnoga obecanja ostadose neizpunjena, a k tomu se i skup- 
Ijanje vojske vrlo oteglo. Tek 8. srpnja 1542. pocela je vojska primicati se Ugarskoj. 
Njemacke drzavne vojske nakupilo se polagano 25.000—26.000 pjesaka i 5000—6000 konja- 
nika; njoj pridruzilo se je 3000 Talijana pod Vitellijem. koje bijase papa poslao, zatim 600 
Talijana pod Sforzom Pallavicinijem, nadalje 10.000 husara pod Ivanom Ungnadom, koje 
su ceske i austrijske zemlje placale, onda 10.000 drugih ugarskih vojnika pod Petrom Pe- 
renjem, napokon hrvatske cete pod Nikolom Zrinskim, a uza nj kapitan Juraj Poljicanin, 
i vojvode Grgur Farkasic, Ivan Alapic, Juraj i Matija Hrvat. Putem udario je Zrinski 
17. kolovoza na Corgo, grad odmetnika Valentina Turka, a onda je krenuo prema Stari- 
gradu (Owar), gdje mu je zasjede stavio barun Ulrik Eitzing (Eyczing), zet umorenoga 
Kocijana. Ali Zrinski srecno je umakao zasjedama, pa se je onda potuzio pismom kralju Fer- 
dinandu, spomenuvsi i to, kako ga neprestano osudjuju i opadaju, sto je izdajicu Kocijana 
pogubio. Kralj je na to 8. rujna svecanim pismom uzeo kneza Nikolu u svoju zastitu, te 
je nemiloscu svojom zaprijetio svakomu, koji bi se usudio Zrinskoga radi toga klevetati. 
Podjedno je kralj 17. rujna 1542. bodrio Nikolu, neka se ne boji nicega u logoru, jer je 
kralj vec poslao pisma sigurnosti tako na vrhovnoga vojvodu njemacke drzavne vojske, 
braniborskoga izbornika Joakima, kao i na vrhovnoga kapitana lakoga konjanictva, Ivana 
Ungnada. Uza sve to ipak se nije Zrinski zurio, da se pridruzi ostaloj vojsci. 

Medjutim bijase se glavna vojska — nekih 55.000 Ijudi — zajedno s vrstnim pod- 
sadnim topovima i jakom dunavskom mornaricom primakla Ostrogonu, gdje je pocivala 
od 20. kolovoza do 4. rujna. Tek nakon mnogih razmirica izmedju vojvoda odlucilo je 
bojno vijece, da podsjedne Pestu, a nipoSto Budim, koji bijahu Turci jace utvrdili. Posto je 
mornarica zauzela Margaretin otok i vojska presla Dunav, zapoceo je braniborski iz- 
bornik Joakim 28. rujna podsjedati Pestu. Dne 1. listopada 1542. provalise Turci iz grada, 
te se oborise na cete Vitellijeve i Perenjeve. Planuo je zestok boj, u koji se je upleo i 
mladi saski vojvoda Mavro. Uza sve to naginjala je pobjeda vec Turcima, kadno u osudni 
cas osvanu iznenada na bojnom polju knez Nikola Zrinski s hrvatskom cetom od 400 mo- 
maka, te pomoze krscanskoj vojsci, da je Turke suzbila i razprsila. Suvremenici smatrali 
su dolazak kneza Nikole kao »pomoc s neba poslanu« (subsidium caelo veluti delapsum), 



BORBE OKO BUDIMA I PESTE 1542. 



153 



te su uz Vitellija i Perenja uznosili i njeROvo junac^tvo (Nicolaus Zrinianus comes eximiac 
ac admirabilis iam tuam virtutis et fortitudinis adolescens). Cetiri dana poslije — 5. listo- 
pada — poduzele su doduSe talijanske, ugarske i hrvatske cete juriS na zidine, koje su 
na jednom mjestu bile topovima razvaljene, ali kako im nije htjela pomoci njemaCka vojska, 
morale su napokon uzmaknuti. Sutradan izjavio je izbornik Joakim sa svojih osam ratnih 
vijednika, da je vojna za ovu godinu svrSena, jer se zima primice, i jer se Cuje, da rumelijski 
beglerbeg dolazi gradu u pomo(5. I tako se je vclika krscanska vojska razisla, ne ucinivsi 
ba§ ni§ta za oslobodjenje Budima i Pe§te. Suvremeni hrvatski kronicar Antun Vramec za- 
pisao je o toj tuznoj vojni ovako: »1542. Dvize sc vojska Ferdinandu§eva i od imperioma 
hercegi i gospoda, i od Italije papina vojska, i vogrska gospoda, i od Horvat i Sloveni, Du- 
naj pri Ostiogomu prebrodiSe i pojdo^e podsesti Pest vara§. Bise ih vece od sto tisuc ali je- 
zer, rvase Pesta, da nemogose ga vzeti. A v Hudimu i Pestu behu Tiirci, v Budimu besc 
KaCarbeg, a v PeStu Ulambeg bosanski. Onde knezMiklovus Zrinski pred Pe- 
StomrazbiTurkesvoimiljudmi, 
ianjicare i konjike na harcu. 1 
tako se vojska dvize, vrnu se domom, n 1- 
§tar dobra ne opraviv§i, a zato 
d o s t a p o g i n u n a § 1 h«. 

Sam kralj Ferdinand izjadao se je 
radi neda^e u posljednjoj vojni bratu Karlu 
ovako: »Nije manjkalo ni oruzane vojske 
ni Zaire, jer je svega u obilju bilo. Samo 
nije bilo vrstne glave, koja bi vojsku vo- 
dila. Ve^e sramote nije njemacka drzava 
do2ivjela«. Pa ipak je kralj bacio u tam- 
nicu Petra Perenja, jer da je on bio u taj- 
nom sporazumku s turskim pa§ama. No tim 
povrijedio je drugu ugarsku gospodu, tako 
da se je i namjestnik Aleksije Thurzo na 
svojoj casti zahvalio. Kraj takih prilika nije 
sada Juraj Uti§enic ni snivao, da izvrsi 
ugovor utanaCen u Qyali, pa da predade 
Ferdinandu iztocnu Ugarsku i Erdelj. Ta 
kako ce se povjeriti vladaru, koji ne mozc 
Ugarske obraniti, a k tomu postupa s v?li- 

kaSima onako nemilo, bacajuc ih u tamnice, premda im ne moze krivnje dokazati! 
Ferdinand bio je jamaCno siguran, da mu Sulejman ne deoprostiti, §to se je usudio 
udariti na PeStu. Da se pripravi za obranu, bija§c vec 21. listopada 1542. sazvao ugarski 
sabor za 1. studenoga u Po2un, da se vijecia »o spasu sviju« (de vestra omnium salute). 
ZnaCajno je, da kralj bodri staleze, neka se ne zacaju doci na sabor mo^da zato. §to je on 
zasu2njio Petra Perenja. Uza sve to izostala su od sabora brojna odliCna gospoda. Na- 
zo^ni dozvolili su ipak sve, §toje tr^balo .za obranu domovine, a mjesto Thurza odredjen 
bi za namjestnika ostrogonski nadbiskup Pavao Varda. Na saboru razpravljalo se je i o 
bivSemu banu Petru Kegleviciu, koji ne samo da nije kruni povratio posjcdovanja svoga 
pokojnoga zeta QaSpara ErnuSta, nego je poc^injao i novih nasilja. Ba§ na dan otvorenja 
sabora u Po^unu pi.sao je kralj iz BeCa Petru KeglevitJu pismo, u kojem mu je zaprijetio, 
Sto je Keglevi(5 plemi(iu Emeriku BradaCu htjeo oteti njegov kaSteo Ladomerec. »Tvoiemu 
bi stale2u«, opominjao je kralj kneza, »vi§e pristojalo, da ne samo nc grabiS tudje, nego da 
takodjer slabije brani§«. (Tue enim condicioni id potius appcterct, ut noii modo aliena tibi 
non usurpares, sed etiam infirmiores defenderes.) No kako sve opomene kraljeve nijesu 




SAJKAS ILI NASADISTA. 
Snimak s grba biskupa Stjepana BrodaricJa. 



154 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

hasnile, izrekao je napokon sabor u Pozunu 9. studenoga clankom cetrdeset i trecim ovu 
odluku: Ako Petar Keglevic za dva mjeseca zadrzane- gradove (Cakovac i Strigovo u za- 
ladskoj zupaniji, a Qjurgjevac i Koprivnicu u krizevackoj) ne povrati i tako se s njegovim 
velicanstvom ne izmiri, proglasuje se ocitim nevjernikom, te se osudjuje na gubitak zivota 
i sviju imanja svojih. Cini se, da je ova osuda ili proskripcija napokon ipak djelovala, jer 
je Petar Keglevic stao traziti milost u svoga kralja i gospodara. Medjutim Ferdinand 
izjavio je pismom od 22. prosinca 1542., da ce ga primiti u svoju milost samo onda, ako 
se odrece Ernustovih imanja; ako toga ne ucini, ostaje u krijeposti proskripcija pozun- 
skoga sabora. 

Dva dana iza toga — 24. prosinca — izdao je Ferdinand u Becu proglas na hrvatski 
narod, kojim javlja, da je za hrvatskoga bana izabrao i imenovao kneza Nikolu 
Zrinskoga.* Proglas taj u hrvatskom prevodu glasi ovako: »Zvelicenim, zmoznim, 
odlicnim i plemenitim podanicima kraljevina Hrvatske i Slavonije, Ijubljenim vjernima, po- 
zdrav i milost. Hocemo da znate, kako smo mi, uzdajuci se u vjernost, neporocnost i spo- 
sobnost zvelicenoga i zmoznoga kneza Nikole Zrinskoga, i zeleci podjedno udovoljiti po- 
trebama vasim i kraljevstvu tako u pogledu vrsenja zakona kao glede obrane tih kra- 
jeva, recenoga kneza Nikolu izabrali, imenovali i proglasili za bana tih kraljevina, podije- 
livsi mu svu onu jurisdikciju, ugled, i podpunu vlast, koje je od davnih vremena ovo do- 
stojanstvo na svakojaki nacin po pravu ili po obicaju izvrsivalo. Stoga vas svekolike 
ovim sadanjim (pismom) pozivamo i nemanje strogo vam zapovijedamo, da recenoga 
kneza Nikolu za svoga bana priznate i drzite, da mu izkazujete duzni posluh, da njegove 
pravedne i uobicajene zapovijedi tako u ratu kao i u drugim poslovima poslusno izvrsu- 
jete, da se osudama njegovim i njegovih banovaca podvrgavate, a da inace (drugo) ne ra- 
dite. Dato u Becu, dvadeset i cetvrtoga prosinca godine Gospodnje tisucu pet sto cetr- 

* Knezovl Zrinski od plemena §ub!c 

do smrti Nikole (IV.) Sigetskoga (1566). 

J u r a j I. (III.) Zrinski 

Ustupio Ostrovicu u Hrvatskoj i primio Zrin u 

Slavoniji (31/VII. 1347). 

t oko 1361. 



Magistar Pavao (I.). 
1362.— 1408. J 



Petar I. Nikola I. 

1408.— 1446. 1435. 



Pavao (II.) Juraj (II.) Petar II. 

1435.— 1448. 1435.-M47. 1435.-1493. 

n^^ i^ ,1 - t 9./IX. 1493. na Krbavskom 

1451 P°'J"- ^^ ^^^'^- ^^"^ (2-) J^" 

lena, kci kneza Gregorija Bla- 

gajskoga. 



Pavao (III). Nikola (III.) 

1475.-1492. 1498.— 1534. (prije 3./V.). Zena Jelena, 

I sestra kneza Ivana Karlovica. 



Mihajlo Ivan (I.) Nikola (IV.) Si gets ki 

t 29./VIII. 1526. t 19./V. 1541. Rodjen 1508. (ili 1518) Umro 

na Muhackom polju. 7/IX. 1566. 

1. fena Katarina Frankapan (od 

17./VI, 1543.). 

2. iena. Eva od Ro^emberka (od 
lO./IX. 1564.). 

Ivan (HI.) ' 
sin Eve od Rozem- 
berka, rodjen 1565. 
t 24./1I. 1612. 



Ivan (11.) 

rodjen 14./1X. 1545. 

t kao djecak. 


Juraj fill.) Krsto 
rodjen 13.IV. 1549. rodj. lO./Vlll. 1551. 
t 1603, t 1573. 

1. 2ena kneginja 
Ana d'Arco 

2. zena Sofija baru- 
nica Stubenberg. 


Nikola (V.) 

rodjen 9./11. 1559. 

t 1605. 



BAN NIKOLA ZRINSKI (1543.— 1556.). 



155 



deset i druge.« Osim ovoga proglasa izdao je kralj 27. prosinca i samomu knezu Zrin- 

skomu ovaj dekret: »Mi Ferdinand itd. dajemo na znanje ovim pismom svojim, kako su 

na§e kraljevine Hrvatska i Slavonija kroznekoliko minulih mjeseci bile bez 

stanovitoga vodje i bana, pa je mnogo toga ludo propusteno, sto bi se tako za upravu i 

obranu onih (kraljevina), kao i za vladanje nad podanicima u onim kraljevinama uciniti 

moralo. I tako su sve prilike tih kraljevina ve6 trazile, da im stavimo na Celo vodju i bana. 

Potaknuti dakle vrlinom i 5estito§cu na^ega vjernoga, zvelic^enoga i zmoznoga kneza Ni- 

kole Zrinskoga, za kojega smo razabrali, da je nadaren i duhom i valjanom ratnom vje- 

Stinom, §to je ne jedanput vec i dokazao (quarum etiam non seinel iam specimen de se prae- 

buit), to smo njega izabrali za bansku Cast u reCenim na§im kraljevinama Hrvatskoj 

\ Slavoniji, te ga i ovim pismom (dokle nas volja bude) izabiramo i imenujemo. Podjedno 

mu dajemo i podjeljujemo tu cast sa 

svima pravima (iurisdictionibus), koja 

su izvr§ivali njegovi predSastnici bani, 

ali tako, da tu Cast obavlja najprije na 

diku i slavu svemogucega Boga, i, ko- 

liko je do njega, da Sto vecim trudom 

svojim brani te kraljevine od svakoga 

neprijateljstva, da drzi podanike u miru 

i pokoju, da ih brani od otimaCa, da ni 

od koga ne podnosi grabeza, da vrSi 

pravdu bez obzira na osobe, i da na- 

pokon sve ono cini i izvrsuje, sto na 

dobroga i vjernoga bana onih kraljevina 

spada. 

Da bi pak isti knez Nikola znao 
tocno za svoju godiSnju pladu, ucinili 
smo s njim pogodbu za §est sto lako 
oruzanih konjanika, te 6e za svakoga od 
njih dobivati godiSnju placu po dvade- 
set forinti. Kad pak bude u sluzbi na§oj 
i nalih kraljevina, dati 6emo njemu u 
ime mjeseCnine svakoga mjeseca za 
svakoga konjanika po dva forinta; su- 
viSe morat ce on drXati Cetiri sto pje- 
Saka, za koje Ce mu se svaki mje- 
sec plaCati po dva forinta. A za 

uzdr2avanje njegova stola, za drzanje uhoda i Siljanje poklisara, kako potreba vremena 
trazi, dati ce se njemu kroz godinu Cetiri tisuce ugarskih forinti. Za podkrepu ove naSe 
odredbe izdali smo i dajemo ovaj na§ list knezu Nikoli Zrinskoniu. U Ikcii, dvadcset i scd- 
moga prosinca godine Qospodnje 1542., kraljevanja naSega rimskoga dvanaeste, a u osia- 
lim kraljevinama §estnaeste«. 

Tako je u oCi novih i te^kih borba s Turcima dobilo hrvatsko kraljevstvo za bana 
junaCkoga kneza Nikolu Zrinskoga. 

Banovanie kneza Nikole Zrinskoga (1543.— 1556.); peta provala Sulejmanova u U^ar- 
sku; pad Valpova, Orahovice, Cakiovca, BIjele Stljene, Voeina, StupCanice I Brezovice 
(1543.); nastavak tursklh osvajanja u Ugarsko] l Slavonlil; pad Kraljeve Velike (1544.) I 
utvrdjivanje Siska: poraz Bildensteina i Zrinskoga kod Knnj^Cine (4. svibnja 1545.) i pad 
grada Moslavine; petogodi^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovl od 
godine 1548. do smrti Jurja UtiSeniCa (17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.) 




KRALJICA IZABELA, 

supruga Ivana Zapolje. Po savremenoj slid 

Luke Kranacha u muzeju knezova Cartorijskih 

u Krakovu. 



156 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

i pad Virovitice (1552.), Cazme i Dubrave; mejdan Nikole Zrinskoga kod Gjurgjevca 
(24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja — 31. srpnja god. 1556.) i bo- 
jevi Nikole Zrinskoga kod Rinje (22. i 23. srpnja god. 1556.); pad Kostainice (17. srpnia 
god. I556J. Nikola Zrinski rijesen banije (25. prosinca god. 1556.), a Ivan Ungnad vr- 
hovne kapitanije. Odkad su Bribirski knezovi presli u Zrinj, te postali knezovi Zrinski 
(1347.), oni su vise od jednoga stoljcca slabo utjecali u razvoj hrvatske povjestnice. Tek 
za kneza Petra II. (1435. — 1493.), djeda bana Nikole, pomaljaju se opet iz svoje zabili, 
napose od onoga casa, kad se je nakon pada Bdsne turska sila primakla k rijeci Uni, pa 
take i njihovim gradovima: Zrinju, Qvozdanskomu, Pedlju i drugima. Petar bijase tako- 
djer od kralja Matijasa Korvina 21. veljace 1463. dobio poveliu, kojom je kralj dozvolio 
njemu i njegovim potomcima, da mogu na svojim posjedovanjima traziti i kopati rude zlata, 
srebra, olova i drugo bez ikakve dace. Take bise vec za Petra u Qvozdanskom otvo- 
reni rudnici, uz koje je poslije za kralja Ferdinanda I. nastala kovnica novaca. Petrov sin 
Nikola III. (1498. — 1534.) primio je od recenoga kralja 18. studenoga 1529. povelju, kojom 
mu je podijeljeno pravo kovanja srebrnih ugarskih filira, pa su se zaista kroz nekoliko go- 
dina u Qvozdanskom novci i kovali. Suvise je knez Nikola III. kao surjak posljednjega kr- 
bavskoga kneza Ivana Karlovica (po zeni svojoj Jeleni) nakon smrti njegove (1531.) s kra- 
Ijevom dozvolom preuzeo njegove gradove Medvedgrad, Lukavec i Rakovec u predjelu iz- 
medju Kupe i Drave. Napokon su sinovi njegovi prikupili svojoj drzavini jos i neke gra- 
dove vranske priorije, narocito Kostajnicu na Uni, Bozjakovinu kod Zagreba i Pakrac na 
skrajnjemu iztoku tadanje krizevacke zupanije. 

Sin Nikole III., novi ban hrvatski Nikola (IV.), bio je po torn jedan od najuglednijih 
velikasa hrvatskih, kad ga je zapala banska cast. Bio je tada jedini muzki potomak od 
roda Zrinskih. Jedna mu je sestra bila udata za Franju Taha od Susjedgrada, a druga za 
Ivana Alapica od Velikoga Kalnika. Bansku cast preuzeo je na samu novu godinu 1543., a 
malo zatim sastao se je i sabor Hrvatske i Slavonije, na kojemu bi svecano za bana priznat 
i uveden. Kraljevski komisari na tome saboru bill su Franjo Bacan i Luka Sekelj, te je 
prvi o torn 31. sijecnja 1543. izvijestio ostrogonskoga nadbiskupa i ugarskoga namjest- 
nika Pavla Vardu ovako: »2elim da znade vase precastno gospodstvo, kako je kraljev- 
sko velicanstvo mene i Luku Sekelja poslalo u kraljevinu Slavoniju, gdje smo sve po- 
slove dobro izvrsili, bana Zrinskoga njima postavili, kojega su drage volje (grato animo) 
primili, jer je tezko kada ban bio tako nuzdan kao sada. Jos smo odredili da drze sudove, 
te smo i prisjednicima (suda) place ustanovili. Oni su napokon u svemu najvecu vjernost 
i pokornost kraljevskomu velicanstvu pokazali. Prihvatili su, da ce dati kraljevskomu veli- 
canstvu ratnu dacu (subsidium) od dvije forinte; jednu s mjesta, a drugu na Duhove. Kme- 
tovi, koji stoje pod gradovima spremni na bijeg, platit ce po pol forinte, a oni, koji su 
po selima, dat ce citavu forintu. Jer ti su kmetovi stradali ne toliko od Turaka, koiiko od 
pomora i gladi, pa i sada pogibaju . . .« Sacuvan je popis ratne dace, dozvoljene na torn 
saboru, iz kojega doznajemo, da je Slavonija bila tada tako opustosena, da se je u njoj 
samo 10.645 ognji§ta moglo oporezovati (u krizevackoj zupaniji tek 1501.). Hrvatsku na 
jugu Kupe pak do Une i do mora nijesu ni oporezovali; ona je jos od kralja Vladislava II. 
bila oprostena od ratne dace, jer je bila nemilo poharana. 

Novoga bana Nikolu Zrinskoga zapala je prva zadaca, da brani povjereno mu kra- 
Ijevstvo od Turaka, koji su se spremali na nove provale u Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku. 
U to ime podrzavao je zivahne sveze s Tomom Nadazdom, vrhovnim kapitanom Ugar- 
ske, kao i s Ivanom Ungnadom, kapitanom Stajerske i vrhovnim kapitanom kraljevskih 
ceta u Ugarskoj, Slavoniji i nasljednim pokrajinama. Uza to je banu bilo u samoj zemlji 
smiriti borbe izmedju velikasa i sku5iti odmetnike, kao Petra Keglevica. Dne 14. veljace 
boravi Zrinski u Varazdinu, odakle poziva Nadazda, da'obskrbi hranom svoj grad Veliku; 
uza to mu javlja, kako se knez Juraj II. Frankapan Slunjski krati Nadazdu ustupiti grad Ste- 



TURCl OSVOJISE VOClN. STUPCaNICU, BIJELU STIJENU I VALPOVO. 



157 




niCnjak, tvrdeci, da je njegova plemenStina. Malo dana poslije, 21, veljace, boravi ban u 
§tajerskom Optuju, odakle moli Nadazda, da prime u svoju sluzbu njegova §urjaka Ivana 
Alapica, koji imade vrstnu ^etu konjanika, podobnih za svaki posao. Prvih dana ozujka vec 
je ban u svom kastelu Lukavcu u Turopolju, pa se tuzi Nadazdu, da od slavonske ratne 
date nije ubrana ni prebita para (neque in partibus Sciauoniae unicus obolus est exactus), 
a k tomu nije od kralja primio obecane place, pa nema cime da namiri svoje sluzbe- 
nike i vojnike. Ipak se sprema poci na jug u Hrvatsku, gdje ce se sastati s knezom Slunj- 
skim, jamaCno radi Stenicnjaka. Medjutim knez Juraj Slunjski ostao je tvrd, pace se je 
zdruzio s ostalim Frankapanima, sa svojim svojakom knezom Blagajem, a i sa odmetnim 
Petrom Keglevicem, da obrani svoj posjed. Zaprijetio se pace, da ce zatraziti i tursku 
pomoc, ako inace ne bi moglo biti. Ban se je na to vratio u Lukavec, pa je odanle 
30. travnja pisao Ivanu Ungnadu, neka mu sto prije poSlje topove za podsadu Stenicnjaka, 
jer inaCe ne bi mogao svladati odpornika, a tim bi stradao samo kraljevski ugled u onim 
Israjevima. 

U recenom pismu zaklinje ban Ungnada, da izpuni njegovu molbu, »jer bi se stvar 
morala izvrSiti prije nego nas zapadne drugi posao povodom dolazka turskoga 
c a r a, za kojega smo doznali od nasih 
zarobljenika, da ce se ove godine sva- 
kako podici na Ugarsku.* Nikola je Zrin- 
ski bio zaista dobro obavijesten, jer se 
je sultan Sulejman II. bio vec spremio 
za p e t u provalu u Ugarsku, da se 
osveti za proslogodisnji napadaj na Bu- 
dim i Pestu. Pripravljao se je kroz ci- 
tavu zimu, da podigne vojsku od 200.000 
Ijudi, a 26. travnja posao je iz Drinopolja 
na sjever prema Savi. Mnogo prije njega 
podigao se je bosanski pasa Ulama, te je 
provalio u Slavoniju. Vec 15. travnja 
piSe Ivan Ungnad Tomi Nadazdu, da su 
Turci naglo nahrupili (subita irruptione), 
te osvojili C a k 1 o v a c (Schakocz) i 

i Bijelu Stijenu (Wallestinum), pace i varo§ Cazmu ili ZaCezan. I hrvatski 
Ijetopisac Vramec javlja za godinu 1543. ovako: »Ulama basa bosanski vuze z voj- 
sku gradi Ocin, StupCenicu, Cakovac i Bijelu stenu«. Povjestnii^ar Isthuanffi 
priCa o toj provali potanje. Po njemu je Ulama namah s prolje(^a provalio u preostalu 
Slavoniju. Njemu se bijaliu pridru^ili kliSki sandf ak Muratbeg (SibenCanin) i jo§ neke paSe. 
Granice Slavonije bile su tada slabo uredjene; narod se bijaSe ved odavna od straha na 
sve strane razbje2ao, a u pojedinim medjaSnjim gradovima prema Po2e?.komu sand?.aku 
bile je malo vojske s malo ognjenoga oru2ja i jo§ manje hrane. Ulama pao je najprije pod 
grad V C i n (VuCin, Athina) izmedju Krif evaca i Po^ege, koji je pripadao Urbanu Ba- 
6anu, a zapovijedao je u njemu s malo posade Stjepan Paprotovi^. Turci su poCeli udarati 
na grad iz topova; junai^ki Paprotovii uzpeo se je na zidine, da razvidi, odakle bi se 
Turcima moglo najviSe naSkoditi. No u to ga je shvatilo neprijateljsko zrno, a malena se 
je posada predala Turcima pod pogodbu, da smije slobodno otiCi. Malo zatim doSao jc 
u tursku vlast i jedan grad Stjepana Banida, po imenu S t u p C a n i c a (Sophroncia), i 
napokon i Bijela stijena (Belostina), koju bijaSe nedavno Petar KegIevi<S oteo Kati 
Ba(^ani. udovi srbskoga despota Jovana. Oba grada zaprcmili su Turci lako, jer su se 
njihove posade veC prije od straha razbjegle. Iza toga poSao je Ulama na iztok prema 
gradu O r a h o v i c i (Rahocia), u kojemu je tada gospodovao zioglasni Ladislav More. Taj 



SREBRENl GROS, KOVAN U QVOZDANSKOM 

za kneza Nikole Zrinskoga Starijega god. 1527. do 
1534. Na prednjoj strani vidi se ilk kralja Ferdi- 
nanda i naokolo napis: Dominus adiu(tor) et pro- 
t(ector) meus. Ps. 7. Na straznjoj strani ili zalicju 
(orlova krila) i naokolo napis: Moneta Nicolai 
comiti(s) Zr(iniensis). 



158 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— lS64.). 

se je prepao ogromne turske sile, pa je pobjegao u Ugarsku, dok su Turci zauzeli njegoV 
grad. More ipak nije umakao svojoj sudbini, jer su ga Turci malo zatim sa dva njegova 
sina u Ugarskoj zarobili, te poslali u Carigrad, gdje su ga bacili u tamnicu. Da se rijesi 
robije, presao je sa svojim sinovima na moslimsku vjeru, 

Cekajuci sada bosanski pasa Ulama, kojemu se bijase pridruzio jos i pozezki sand- 
zak Muratbeg, na dolazak sultana Sulejmana i njegove velike vojske, posao je pod zna- 
meniti grad Valpovo, koji je pripadao zarobljenomu od kraija Ferdinanda Petru Pe- 
renju, te je bio jedino nijesto u iztocnoj Slavoniji, koje je dosad ostalo u viasti krscan- 
skoj. Qradom je zapovijedao kapitan Mihajlo Arky (Archius), vrli junak i izkusan vojvoda 
(vir apprime militaris ac plurimorum stipendiarum veteranus), koji bijase grad obskrbio 
dobrom posadom i hranom, te je mogao kroz dulje vrijeme odbijati turske navaie. Dne 
9. lipnja javlja ban Nikola Zrinski iz svoga grada Lukavca kranjskomu kapitanu Nikoli Ju- 
risicu o podsadi Valpova: »Grad Valpovo nijesu Turci niposto jos uzeli, ali su ga cvrsto 
opasali (strictissima obsidione) pozezki pasa Muratbeg i bosanski pasa Ulama. Mi pak zapo- 
vjedili smo svoj gospodi ove kraljevine, da poteku onomu gradu u pomoc. I vase bi 
velemozno gospodstvo dobro ucinilo, da ma cim pomogne tomu gradu, jer mi sami sa 
600 konjanika ne mozemo njima (Turcima) ni najmanje odoljeti«. Ali ni banu ni Valpovu 
nije bilo pomoci ni odkuda. Ban se 22. lipnja iz grada Lukavca tuzi Tomi Nadazdu ovako: 
»Pisao sam gospodinu namjestniku i savjetnicima kraljevskoga velicanstva u Pozun tako 
o tom, kako bi se pohitalo u pomoc gradu Valpovu, kao i o mojim zasebnim poslovima. 
Neka znade vase velemozno gospodstvo, kako mi je receno, da vasa velemoznost skuplja 
vojsku na obranu toga grada. I ja sam bio svedjer pripravan sa svojim cetama, a spreman 
stojim i sada, te svaki sahat ocekujem zapovijed od gospode savjetnika i vase velemoz- 
nosti. Sada ponovno molim i zaklinjem vasu velemoznost, neka se pobrine, da se onomu 
gradu pomogne. Ja sam gotov sa svime, sto mogu podici, poci i sluziti ondje, gdje mi 
zapovjedite, te pokazati, da su lazne potvore onih, koji me pred kraljevskim velicanstvom 
opadnuse, da ne drzim podpuni broj svojih ceta. Ako Ijudima i onim kastelanima (u Val- 
povu) s mjesta ne pomognemo, stalno je, da ne cemo moci vise dobiti kastelana za kra- 
jiske gradove, kad budu vidjeli, da ih tako ostavljamo.« 

Medjutim molbe bana Nikole nijesu hasnile: Valpovu ne stize pomoc ni odkuda. 
U to je i glavna turska vojska pod Sulejmanom, za koju bise jos na pocetku lipnja sa- 
gradjeni mostovi kod Petrovaradina i Osijeka, stigla pod Valpovo, te je stala na nj uda- 
rati iz najtezih topova. Ban Zrinski pise 24. lipnja iz Lukavca namjestniku ugarskomu 
Pavlu Vardi i vrhovnomu kapitanu Tomi Nadazdu, kako je sultan sam glavom stigao pred 
Valpovo (caesar est sub Walpo), pa dodaje: »Qotov. sam poci u Bee ili u Ugarsku, ili 
opet ostati u Slavoniji na granici te sluziti, kako se god zgodnije vidi njegovu velicanstvu 
i vasemu precastnomu i velemoznomu gospodstvu«. Ali vec dan prije toga pisma, — 23. 
lipnja — bila je sudbina Valpova odlucena. Junacki Arky branio je grad neko vrijeme i 
protiv sultana; no napokon pobunila se je protiv njega posada i seljaci, koji se bijahu u 
grad sklonili. Buntovnici zarobise svoga vojvodu, te 23. lipnja predadose sultanu njega i 
grad. Po jednoj vijesti dao je sultan Arkija potajno smaknuti; druge vijesti kazu, da je 
Sulejman junaka pomilovao i poklonio mu zivot i darovao mu neko imanje kod Budima. 
Dne 3. srpnja obavijestio je Franjo Bacan stajerske staleze o padu Valpova ovako: »Taj 
(neki Turcin zarobljen kod Pecuha) prica, da se je Valpovo branilo dva mjeseca, 
dok nije sam sultan onamo dosao, te v a r o s topovima razasuo. Ali grad ipak se nije 
htjeo predati, dok i njega nijesu tako razvalili, da se nije moglo dulje u njemu zadrzavati. 
K tomu je grozni smrad od Ijesova gore i dolje onemogucio dalji boravak. Posto se je na 
to i grad predao, turski je sultan one, koji su se u njemu tako dugo odrzali, pomilovao i 
placu im obecao, tako da bi i ostali uza nj na njegovu dvoru«. 

Za podsade Valpova umro je u gradu Cazmi ili Zacezanu 2. lipnja zagrebacki bi- 
skup Simun od Erdeda, te bi sahranjen u stolnoj crkvi zagrebackoj. Namah iza njegove 



SMRT BISKUPA SiMUNA ERDEDA. 



159 



smrti moli ban Nikola 4. lipnja iz Lukavca kraija Ferdinanda, da bi mu gradove i posjede 
zagrebacke biskupije, koji su na granici i izlozeni neprijateljskim napadajima podijelio bar 
n^ tako dugo vrijeme, dok ga inaCe namiri. Jo§ pita Zrinski, odakle ce primati ili oceki- 
vati placu, »jer ako mi se placa moja ne izplati, to nioze vase velicanstvo samo nagadjati, 
da 6u biti posve nesposoban (omnino insufficiens), da vrsim sluzbu va§ega velicanstva«. 
Kralj je moibii banovu, da mu dade imanja zagrebacke biskupije, vec 22. lipnja odbio; ali 
mu je podjedno navijestio, kako je nalozio ugarskoj komori, da mu izplacuje placu, kako 
je to i prijasnjim banima cinila. Medjutim Nikola ipak nije nista primio. Dne 23. srpnja 
tuii se on iz svoga grada Rakovca 
kralju Ferdinandu, kako od nastupa 
banije do onoga dana nije dobio go- 
tovo nista, tako da mu je kralj vec 
dosad duzan 12.000 forinti. Uza sve to 
drzi na granici do 1000 konjanika, pa 
je spreman poci, kamo god zapovjedi 
kralj ili vrhovni kapitan Ivan Ungnad. 
»Molim najponiznije, neka se vase ve- 
licanstvo za mene pobrine, da ne mo- 
ram odpustiti svojih vojnika, koje ne 
6u mod u Ugarskoj drzati, ako mi se 
ne dade novaca. Neka stoga zapo- 
vjedi istomu gospodinu Ivanu Un- 
gnadu, da mi novaca dade. Ja sam 
glavom biti cu ondje tako dugo, dok 
l)ude volja vasega velicanstva; ali 
sluzbenika svojih ne bih bez novaca 
mogao pridrzati.« Zrinski se je ipak 
spremio na put u Ugarsku, te je vec 
8. kolovoza, putujuci onamo, boravio 
u Varazdinu. 

Sultan Sulejman bijase namah 
nakon pada Valpova preSao preko 
Drave u Ugarsku, gdje je za nekoliko 
dana osvojio tvrdi grad Siklo§. Namah 
zatim predao mu se je i Pecuh. Dne 
22. srpnja bio je vec u Budimu, gdje 
ga je sveCano doCekao pa§a Muhamed 
Jahioglu. Slijede^ega mjeseca kolo- 
voza osvojio je Ostrogon (10. kolo- 
voza) i neke manjc tvrdinje, a 1. rujna 

obladao je Stolnim f3iogradom, odakle je razaslao na sve strane glase o svom 
slavodobidu. Dok je redovna vojska otimala gradove i tvrdinje, haraCile su ncredovite 
Cete na sve strane. S jednom takvom Cetom sukobio se je ban Nikola Zrinski, kad je iz Va- 
ra^dina jaSio prema Gjuru, gdje se je sabirala vojska kraija Ferdinanda. Bill su to Tatari, 
koji su haraCili oko F^latnoga jezera. Zdru2iv§i se s viSc ugarskih plcmiOa (s Andrijom Ra- 
torom i Emerikom Verbecom), zatim s Pavlom Ratkajem, kapitanom u Papi, udari Zrinski 
prema §omljovu. gdje je bilo najviSe tatarskih haraClija. Kad su Tatari spazili kr§<ianske 
Cete, pohitali su sa svih strana, da se brane. Kao (laid obasule su njihove strjelice ba- 
novu vojsku. Ali prvi bojni red njegovih vojnika. medju njima Pavao Ratkaj s Nikolom Ra- 




SVLIMANOTOMAN-KEX TVRC- X- 

SULTAN SULEJMAN H. 

Po drvorezu AuKUStina de Musi u narodnom mu- 

zeju u BudinipeSti. F^oCetna slova na slici: A(uku- 

stinus) V(enetianus) 1535. ozna^uju unijctnika i 

godinu, koje jc drvorez izradien. 



160 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (l527.— 1564.). 

dovicem i sa dva Bartola Hrvata, udario je na njih ostrim kopljima, te ih je mnoge poubio. 
Tatari medjutim sipali su neumorno svoje strijele, pa tako je i vise Hrvata poginulo, kao 
poimence Gregorije Farkasic, banov castnik, kojega je shvatilo deset neprijateljskih strje- 
lica. Boj je bivao sve zesci. Vidivsi to ban Zrinski umijesao se je i sam u borbu, pa uda- 
rivsi na Tatare s prijeda i s boka natjerao ih je napokon u bijeg. Uo 3000 Tatara utopilo se 
na bijegu u susjednoj mocvari, a Zrinski zarobio je bogat plijen, narocito sila konja. U 
boju dopanuo je i sam rane, ali ju je lako preboljeo. 

Nekako u isti mah, kad se je Zrinski ponovno proslavio u Ugarskoj, odrzala su i 
hrvatska gospoda pobjedu nad Turcima u svojoj domovini. Hrvatski kronicar Tomasic 
pise: »Qodine gospodnje 1543. dodjose Turci u Hrvatsku, pustoseci naime Ribnik, Metliku, 
Novigrad, Krupu, Bosiljevo i premnoge druge (gradove), te vodeci sa sobom sila nesrecnih 
dusa. Tada se podigose gospodin Petar Keglevic, knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Bla- 
gaj i knez Frankapan Trzacki, pa zajedno s citavim plemstvom Hrvatske, pace i sa bijed- 
nim kmetovima oborise se na dan sv. Bartolomeja (24. kolovoza) u Qackoj na neprijatelje, 
te razbise nemilo Turke«. I Vramec zapisao je vijest o hrvatskoj pobjedi: »Razbise 
Turke gospoda hrvatska s knezom Petrom Keglevicem pri Otoccu v Qatskoj«. 

Junactvo Nikole Zrinskoga i pobjeda hrvatska pri Otoccu nijesu medjutim utjecale 
u veiiki rat. Sultan Sulejman, nakon sto je zauzeo Stolni Biograd, stao se je u polovici rujna 
iz Ugarske vracati svojoj kuci, ostavivsi na polju Rakosu vezira Rustema sa 50.000 Ijudi, 
da brani tecevine posljednje vojne. Sada se je tek prenuo kralj Ferdinand, koji bijase na 
tromedji Austrije, Morave i Ugarske sabrao nekih 40.000 Ijudi, pace i sam dosao u 
Pozun, pa ce svoju vojsku povesti na Ostrogon, da ga opet otme Turcima. Ali tomu uz- 
protivili su se Cesi i Moravljani, kojih je bilo polovica vojske, pa i druge cete njegove. 
I tako se je opet vojska razisla, ne uradivsi nista za obranu Ugarske i Hrvatske. Posve 
je stoga prirodno, da je u oba kraljevstva preotela maha velika zlovolja, koja se 
ocituje i u pismu, sto ga je ugarsko drzavno vijece 19. rujna pisalo samomu kralju: »Budu 
h se ostali narodi vasega velicanstva ogranicili tek na obranu vlastite zemlje, bit ce i sud- 
bini svojoj prepusteni Ugri prinudjeni, da se za svoj spas pobrinu drugim nacinom, narocito 
posto su njihovi podanici tajno podjareni od Turaka, da im se pokore, pa ce im pod turskim 
vladanjem mnogo bolje biti. Tako se je zgodilo, da su se kmetovi vec na vise mjesta uro- 
tih, svoju gospodu pohvatah, te ih zajedno s njihovim posjedovanjima Turcima predah«. 
Malo zatim, 4. listopada, sastao se je ugarski sabor u Pozunu, na kojemu su jamacno bill 
i zastupnici (oratores ili nuncii) Hrvatske i Slavonije. Sabrani stalezi spoticali su kralju 
isto, sto i drzavno vijece; a onda su traziU, da se ozbiljno pobrine za obranu preostale 
Ugarske i Slavonije. Turci imadu u svojim krajiskim gradovima prema ovim kraljevinama 
najmanje deset do dvanaest tisuca Ijudi, ne racunajuci ovamo cete u Bosni i Pozegi, kojih 
opet moze biti osam do deset tisuca. Slicnu krajisku vojsku morao bi i kralj Ferdinand uz- 
drzavati. Suvise bi trebalo utvrditi ili popraviti gradove Komoran, Visegrad, Qjur, Tatu, 
Papu i Vesprim, a napokon Siget i Dobrogosce u Ugarskoj. Jos vise trebalo bi se pobri- 
nuti za preostalu Slavoniju. 1 ako je malo jos imade, ipak je preznamenita i kao predzidje 
nasljednih zemalja austrijskih i kao izlaziste turskih provala u Ugarsku. I ti ostatci tezko 
stradaju tako od bosanskih Turaka, kao od onih, koji su u Pozegi. Najbliza je Turcima tvr- 
dinja Velika (Kraljeva Velika), a njoj su za ledjima PlodiniMoslavina oko rijeke 
Save. Kod Drave jesu Brezovica i Virovitica, zatim neki drugi gradovi, kao P a- 
krac i Petrovina. Nadalje su K r i z e v c i i mjesta zagrebacke biskupije (Cazma, Du- 
brava, Ivanic). Sva su ta mjesta lisena svega tako, da se od svojih prihoda ne mogu uz- 
drzavati; ni tvrdinje zagrebacke biskupije ne mogu se same drzati, buduci da na mnogim 
mjestima nema kmetova, pa ako ih i imade, uzkracuju desetinu. »Buduci da se za obranu 
medja kraljevine Slavonije trazi posebna briga, neka vase velicanstvo milostivo misli na 
placu banovu kao i na potrebitu zastitu (krajiskih) mjesta«. A ta krajiska mjesta nije dosta 
za§ticivati kroz godinu po jedan ili tri mjeseca, nego za 5itave vojne i trajno. 



PAD BREZOVICE U SLAVONIJI. 161 

S^bor dakle trazio je stainu organizaciju slavonske krajine, kao i redovitu placu za 
bana. Ferdinand je medjutim u svome odgovoru 6. listopada ocitovao, da ne moze nje- 
govoj molbi ugoditi, vec neka se stalezi sami pobrinu, da pronadju nacin i sredstva, kako 
da se slavonski medjasni gradovi osiguraju i ban Zrinski namiri. Malo dana zatim odvratili 
su opet stalezi kralju, da se ne mogu domisliti nacinu, kako da se ban namiri. U prijasnje 
se je vrijeme ban placao od prihoda slavonske tridesetnice (ex tricesima sclavonica); no 
buduci da se taj prihod od stanovitog doba upotrebljuje za drugo, a uz bana moraju se uz- 
drfavati i dva vrhovna kapitana, koji drze vojske: to ne znaju, odakle bi sve to smogli. 
Dok se medjutim nesta ne odredi, neka se ban i oba kapitana placaju od prihoda komore, 
tridesetine i ratne dace, koja bi se nametnula slobodnim gradovima i rudnicima. 

Natezanje izmedju kralja i sabora ozlojedilo je bana Zrinskoga. Videci, kako duznu 
placu ne prima, a bez novaca ne moze nista da cini za obranu zemlje, poslao je svoga 
glasnika ugarskomu namjestniku i drzavnim savjetnicima u Trnavu, te se je na banskoj 
Casti zahvalio. Na to se je opet za nj zauzeo sabor, koji se bijase sastao u Banjskoj Bi- 
strici u studenom 1543. Stalezi molili su kralja, neka se pobrine, da se Nikola Zrinski uz- 
drzi u banskoj casti, koje se je netom odrekao. Nadalje podastrli su i druge molbe glede 
Slavonije. Kralj neka zapovjedi vrhovnomu kapitanu Ungnadu, da pomaze bana pri pobi- 
ranju ratne dace na posjedovanjima pokojnoga Ernusta (Hampova), a Nadazda pri gradnji 
utvrda nasuprot gradova Cakovca i Strigova, koje je svedjer Petar Keglevic drzao. Jos 
neka kralj nalozi onima, koji u Slavoniji vojuju, da pomazu bana tako protiv Turaka kao 
protiv buntovnika i tajnih neprijatelja; napokon neka poslje dva pouzdanika, po imenu 
Pavla Ratkaja i Tomu Kamaraja, koji ce izraditi u staleza kraljevine Slavonije, da i oni 
prihvate sve zakljucke ovoga sabora u Banjskoj Bistrici, pa da se citava ratna daca, koja 
se sada ondje pobira, upotrebi za namirenjc bana Nikole Zrinskoga. Suvise nijesu stalezi 
propustili ni ove zgode, vec su zamolili kralja, da vrati jednom slobodu Petru Perenju I 
Ljudevitu Pekriju. 

Dok je sabor u Banjskoj Bistrici vijecao, zadesio je kraljevinu Slavoniju nov udarac. 
Iza pada Valpova bilo je najiztocnijc mjesto u slavonskoj Podravini kasteo Brezovica 
(Berzewcze) izmedju Vaske i Virovitice. Taj je kasteo zajedno s trgovima Brezovicom, 
Ivancem i brojnim selima pripadao ilockomu knezu Lovri; iza smrti njegove dobili su ga 
1524. senjski kapitan i kliSki ka§telani Qregorije Orlovcic i Petar Kruzic; napokon su ga 
po Orlovcicevoj udovici Marti, udatoj po drugi put za Pavla KereCenja, primili receni 
Pavao KereCenji i sin mu Ladislav. U potonje je vrijeme uz gospodara Ladislava Kere- 
^enja branio taj ka§teo kapitan Budanec, koji je s jednim dijelom posade poSao na voj- 
nicku vjezbu u Viroviticu. To je docuo pozezki sandzak Muratbeg, pa je 5. studenoga 1543. 
s vojskom svojom nahrupio na Brezovicu. Prije nego §to su Ceie iz susjednih gradova 
(Virovitice, Grabrovnika ili KloStra) mogle pohititi u pomoc, ye6 je sutradan (6. studenoga) 
Brezovica bila u turskim rukama. Padom toga kaStela biSe napuSteni gradovi Pakrac i 
Petrovina, pa tako se jc turska vlast primakla Virovitici u Podravini i Velikoj u Pon- 
vini. PaCe i Virovitici zaprijetila je najve<5a opasnost, kako se to razabira iz izvjeStaja 
raznih kapitana i ka§telana u slavonskoj krajini na Stajerskoga kapitana Luku Sekelja od 
Kevenda i Ormuza. Ivan Ungnad naime. vrhovni kapitan kraljevskih Ceta u Ugarskoj i 
Slavoniji, bijaSe radi obde neda(Se u ratu s Turcima tako ozlovoljen, da je od kralja Fcrdi- 
nanda zatra?-io odpust. Kralj se je neko vrijeme opirao. \)aic jc Ungnada nastojao sklo- 
niti. da ostane, te mu jc u to ime i povcljom od 9. listopada 1543. darovao grad i varos 
Vara?.din; ali Ungnad ostao je tvrd. Ni ponovne pohvale kralja Fcrdinanda 27. prosinca. kao 
ni molbe Stajerskih stale?.a nijesu koristile, i tako je napokon Ferdinand 12. sijeCnja 1544. 
Ivana Ungnada rijeSio vrliovne kapitanije. Vrhovnim kapitanom imenovao jc vrstnoga voj- 
vodu Leonliarda Velsa, a kapitanom za Slavoniju Jurja Wildensteina (Bildcnstcin). 

Nikola Zrinski bijaSe se medjutim ipak sklonio, te zadriao bansku Cast. Oko 13. stu- 
Klaic:-. Hrv. povj. III. (5.) ll 



162 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) 

denoga 1543. boravio je u svom gradu Qvozdanskom, gdje je izdao jameevno pismo zd 
Ljudevita Pekrija, kojega je kralj na njegov zagovor pustio iz tamnice. Poslije toga bavio 
se je ban uredjivanjem svojih porodicnih posala. Jos 17. lipnja 1543. bijase se on u Ozlju 
ozenio Katarinom, sestrom Stjepana II. Frankapana, posljednjim muzkim potomkom 
ozaljske loze. Take su se zdruzile dvije najmogucnije porodice hrvatske onoga doba. Dne 
1 veljace 1544. sastali su se Nikola Zrinski i surjak mu Stjepan Frankapan u Zagrebu, 
gdje su pred kaptolom utanacili znameniti ugovor o zajednici dobara i medjusobnom na- 
sliedstvu. Promotrivsi ugovarajuce stranke (Nikola Zrinski i Stjepan Frankapan) tezke pri- 
like svoga doba, koje cine, da velike opasnosti prijete ne samo pojedinim velikasima, nego 
takodjer istim krunjenim glavama tako zbog domacih buna i razmirica, kao i zbog nepre- 
stanih navala turskih: odlucise, da ce se sjediniti i udruziti svoje sile, da im tako lakse 
bude stati i terete nositi, i da tim nacinom budu podobni sto vece sluzbe ciniti kralju 
svomu Ferdinandu, od kojega ih ne ce odijeliti nikakove tezkoce, i drzavi, za koju su 
njihovi predji svagda najvece zrtve prinosili, osobito pak za Bele IV., kojega bijahu Tatari 
potrli. U to se ime dakle primaju ugovarajuci knezovi medjusobno kao rodjena i diona 
braca, kao da su od jednoga otca rodjeni. Medju sobom uvadjaju oni podpunu zajednicu 
dobara odredjujuci, da Zrinskomu bude na sva Frankapanova imanja i na njihove dohodke 
toliko prava, koliko ga ima sam Frankapan, — a i obratno. Dalje se obvezuju, da ce u 
svojim nutarnjim i vanjskim poslovima biti vazda slozni i jednodusni. Napokon odredjuju, 
da ce u slucaju, ako jedna stranka izumre, sva njezina imanja preci na prezivjelu stranku. 
Vrijedno je spomenuti, da je Zrinski u taj mah drzao sedamnaest gradova i imanja 
(Zrinj, Gvozdansko, Pedalj, Krupu, Novi »u Kostajnici«, Mutnicu, Jamnicu, Ljesnicu, Novi 
»na granici«, Kostajnicu, Komogovinu i Prekovrski grad, zatim Medvedgrad, Lukavec, 
Bozjakovinu, Vrbovec i Pakrac), dok je drzavina kneza Stjepana Frankapana brojila d v a- 
deset i pet gradova (Ozalj, Ribnik, Dubovac, Novigrad, Zvecaj, Skrad, Lipu, Mlaku 
ili Despotovicu u zagrebackoj zupaniji, Modruse, Vitunj, Ogulin, Plaski, Jasenicu, KUuc, 
Pec, Janjac i Lukovdol u kninskoj zupaniji, i napokon Qrobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Dri- 
venik, Qrizane, Bribir i Novi u Primorju ili Vinodolu). 

U isto doba, kad je ban Zrinski ugovorom o zajednici dobara sa Stjepanom Fran- 
kapanom Ozaljskim, premda su protiv njega prosvjedovale ostale loze Frankapana (slunj- 
ska i brinjsko-trzacka; cetinska bijase 1543. izumrla), znatno podigao vlast svoju i svoga 
roda, te ju opet prikucio k moru, od kojega je bila potisnuta do dva stoljeca, pobrinuo seje 
i za ojacanje povjerenoga mu kraljevstva, da uzmogne lakse odoljeti novim turskim pro- 
valama. Nema nikakove sumnje, da je bas njegovom pobudom zagrebacki kaptol stao o 
tom snovati, kako da utvrdi S i s a k. Padom naime Jasenovca bijase Turcima otvoren 
put u zemliu medju Dravom i Savom, te ih je jedina Velika (Kraljeva Velika) mogla neko 
vrijeme zaustavljati. Joste u travnju 1544. radilo se je o tom, da se bar jedno mjesto na 
Savi utvrdi. Izbor pade na Sisak, koji je svojim smjestajem na stjecistu Kupe i Save branio 
ne samo Pokupje, nego i gornju Posavinu. Znamenitost Siska cijenila se je jos za rim- 
skoga vladanja i u prvo vrijeme srednjega vijeka za Ljudevita Posavskoga; no u drugoj 
polovici srednjega vijeka zanemaren bi Sisak gotovo sasvim. Sada, nakon sto je iztocna 
Slavonija dopanula turskih ruku, postao je Sisak ponovno znatno obranbeno mjesto za 
preostalu Slavoniju. Zagrebacki kaptol, kojemu je mjesto pripadalo, vec je u travnju 1544. 
poceo podizati tvrdinju, koja je pod jesen bila toliko vec dovrsena, da se je mogla smjestiti 
u nju malena posada. Dalje utvrdjivanje nastavljalo se je slijedecih godina, te je ban 
Zrinski god. 1545. sam dosao u Sisak, da ogleda njegovu tvrdinju. 

Utvrdjivanje Siska zapocelo je u srecan cas po Slavoniju i Hrvatsku, jer su u to 
Turci nastavili ratovanje od proSle godine. Sam sultan nije doduse posao na vojru, ali 
su zato pase i sandzaci od Budima do Bosne otimali redom krScanske gradove i kotare. 
Budimski pasa osvojio je jos prije 10. svibnja 1544. tvrdi Visegrad, na sto je obladao Novi- 



w 



FAU KkALJtVti VtLlKt. 



163 



gradom, Hatvanoni i drugim mjestima u Ugarskoj. Ferdinandovi kapitani mogli su se tek 

braniti, jer kralj nije nikako mogao skupiti vece vojske. Dok je budimski pa§a osvajao po 

Ugarskoj, spremao se je bosanski pasa Ulamabeg sa svojim sandzacima na Hrvatsku i 

Slavoniju. Dne 20. svibnja javlja kapitan Juraj Wildenstein iz Varazdina §tajerskim sta- 

le^ima, da su Ulamabeg i Muratbeg presli Savu, pa da kane podsjesti sam Varazdin. Me- 

djutim navala turska bila je ovaj put naperena na V e 1 i k u (Kraljevu Veliku), za koju je 

ugarski sabor jos prosle godine molio kralja, da ju iz ruke Tome Nadazda primi pod 

svoju skrb, pa da ju ili dobro obskrbi, ili posve razvaH, da ne dodje u turske ruke. 

Isthuanffi prica, da su bosanski pasa Ulama i hercegovacki sandzak Malkocbeg dosli pod 

Veliku, te ju podsjeli. U gradu se bijase sklonilo od straha mnogo kmetova, tako da ih je 

bilo vise nego vojnika. Neki Andrija Pilat, 

sluzbenik Vuka Svetackoga (de Zemche), 

koji bijase takodjer u grad pribjegao, 

sklonio je kmetove, da su grad protiv 

volje posadnih vojnika Turcima prcdali. 

Kmetovi nadali su se za to nagradi i slo- 

bodi; ali Turci su ih s mjesta poubijali, 

dok su vojnike zarobili, pa ih poslije uz 

odkup pustili na slobodu. I Vramec pise 

u svojoj kronici za godinu 1544.: »Grad 

Velika zavjet be od Turkov izdan od 

nekih kmetiCev.« Vijesti kroniSara potvr- 

djuje kapitan Juraj Wildenstein, koji 10. 

srpnja iz Varazdina javlja, da je (Kra- 

Ijeva) Velika pala, premda grad nije bio 

ni malo ostecen, kako pripovijeda sluga 

kapitana Marka Tomasovica. 

Pad Velike opet je silno uznemirio 
ne samo bana Zrinskoga i kapitana Jurja 
Wildensteina, nego i kapitane preostalih 
krajiSkih gradova. Napose se boje za Vi- 
roviticu, za koju vapi za pomoc gospodar 
njezin Stjepan Banic od Doljne Lendave 
kaStelan njezin Ivan Salaj i provizor Mar- 
tin Paxi. Ban Zrinski stoji na strazi u 
Qvozdanskom, pa javlja odanle 25. srpnja 
Wildensteinu: »JuCer vam obznanih, da 

.^ 6e Turci do(ii i podsjesti jedan na§ grad, 

m^ Krupu ili Kostajnicu. Sada je k nama sko- 

kom doSao jedan pribjeg iz Kostajnice, koji zala^.c svoju glavu, da (3e tako biti. Stoga vas 
molimo, da budete spremni, pa da pi§ete gospodinu Velsu i ostaloj gospodi, neka nas nc 
ostave, vec neka nam budu u pomo(J. Vapaji i molbe nijesu ovaj put ostalc bezuspjeSnc, 
Qrad Zagreb bi utvrdjen i posada u nj smjeStena, Virovitica bi hranom obskrbljena, u 
Ivani(5 grad posada poslana pod vojvodom Markom Tomasovi(iem. Napokon biSc razmjc- 
Stene stra?x, koje ce paziti na kretnje neprijatelja. tako isto bi§e odredjena nijcsta za vitu- 
IjaCe (kreuthfeuer). kojc 6e navijeStati dolazak Turaka. 

Izlo^enc pripreme zaustavile su dalje napredovanje Turaka u Slavoniji i Hrvatskoj. 

Cinilo se je paCe, kao da 6e zaredati mirnija vremcna, jer je Icralj Ferdinand u prosincu 

1544. poslao jegarskoga prepoSta Jerolima Adurna u Carigrad, da u sultana izradi mir ili 

*bar primirje. Medjutim Adurno umro je u Carigradu 15. o^ujka 1545.. prije nego §to ga |c 




NIKOLA ZRINSKI SIQETSKI. 
Po savremenom drvorezu Matije Ztindta. 



164 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) 

sultan primio u audienciju, na sto se je ugovaranja o miru prihvatio Nikola Sicco. No i to 
se je oteglo, premda je u Ijetu i sam njemacki car i spanjolski kralj Karlo V. poslao u 
Carigrad Holandjanina Gerharda Veltwycka, da s pomocu poslanika (Jean de Montluc) 
francuzkoga kralja, s kojim se bijase Karlo jos prosle godine izmirio, utanaci za citavo 
krscanstvo toll potrebiti mir na vise godina. 

Za vrijeme ovoga ugovaranja utanaceno bi primirje s turskim pasom u Budimu, pa 
tako kroz citavu godinu 1545. nije u Ugarskoj bilo vecih okrsaja. Ali bosanski pasa Ulama 
nije mario za to primirje, vec je s pozezkim, hlivanjskim i hercegovackim sandzakom i 
dalje udarao na Hrvatsku i Slavoniju. Vec u travnju 1545. javljale su se turske cete na 
slavonskoj krajini, koje su skupljali bosanski pasa Ulama, hercegovacki sandzak Malkoc- 
beg, i pozezki sandzak Muratbeg. Cim se je to proculo, podigose se i ban Zrinski i kapitan 
Juraj Wildenstein, da im se opru. Wildenstein skupio je do 600 konjanika, koje su vodili 
u sluzbi stajerskih staleza stojeci kapitani Pavao Ratkaj, Franjo Tahi, Stjepan Drzic 
(Dersffi) i drugi, a banskoj ceti pridruzili su se sa svojim cetama neki hrvatski velikasi, 
kao knezovi Juraj Frankapan Slunjski i surjak mu Stjepan Blagajski, zatim mladi Petar 
Erdedi i jedan mladi Keglevic. Oba se vojvode pripravise, da pohitaju u pomoc, ako bi 
Turci udarili na koju tvrdinju ili grad. 

Medjutim su Turci, njih 7000 — 10.000 Ijudi, oko 1. svibnja 1545. iz grada Velike, koji 
bijahu prosle godine osvojili, provalili kraj Ivanica na sjeverozapad prema Varazdinu, te 
su se 2. svibnja u vecer utaborili po bregovima kod Varazdinskih toplica. Sutradan u ne- 
djelju 3. svibnja krenuli su odanle medju gorama u Zagorje prema Zlataru, ali nijesu 
mnogo robili, jer ih je pratio Wildenstein sa svojih 600 konjanika. Tako su dosli (preko 
Huma i Hrascine) u dolinu Krapine do mjesta, gdje se Selnica u nju ulijeva, i gdje je blizu 
bio grad Selnica ili Konjsko (Conscae seu Selniciae arcis planities, pod Konjskim), 
danasnja Konjscina, koja je tada pripadala plemicu Jurju Vragovicu. Nocu u nedelju stigao 
je onamo i ban Zrinski s vise stotina konjanika. Kad je ponedeljak 4. svibnja jutro svanulo, 
hrvatski su knezovi, koji su bana pratili, predlagali, da se ne zametne boj s citavom tur- 
skom vojskom, nego da manje cete dijele mejdan i medjusobno koplje lome (scharmut- 
zeln und copi prochen, ut indictis momentaneis induciis ex utraque acie conspicui et promp- 
tissimi militum infestis hastis sub publica fide concurrerent). Wildenstein i Pavao Ratkaj 
protivili su se doduse tomu predlogu, ali hrvatski su knezovi pretegli. I tako bi s Tur- 
cima primirje na neko vrijeme utanaceno, te sa svake strane po sto momaka odabrano, da 
na ocigled obiju vojska koplje lome i mejdan dijele. U tim vitezkim igrama sudjelovali su 
i manji odjeli, a i pojedinci. Tako se je medju ostalima i Demirkan Spanakovic, zapovjed- 
nik cete bosanskoga Kamengrada, ogledao na mejdanu s krscanskim junakom Stjepanom 
Segovicem. Prije boja priskocio je Spanakovic k Zrinskomu, sjahao s konja, poklonio mu 
se na tursku, te ga ogrlio, da tako izkaze pocast slavljenomu junaku. 

Dok su ovako izabrane cete koplje lomile, hrvatskim je knezovima dodijalo gle- 
danje, pa su mnogi ostaviU bojne redove, te se razisli. Ovaj nered u krscanskoj vojsci 
upotrebise Ulamabeg i Muratbeg, da Hrvate zaskoce. Ulamabeg najednom proglasi, da 
je primirje minulo, pak presavsi brzo neki jarak, koji ga je od Zrinskoga i Wildensteina 
dijelio, navali na njih svom snagom. Oba vojvode uprese sve sile svoje, da im odole; ali 
se njihove zatecene cete razbjegose. Pjesaci odmakose u susjednu sumu, a za njima po- 
tekose i konjanici, sjahavsi s konja i ostavivsi ih Turcima za plijen. Posljednji ostadose 
na bojistu Zrinski i Wildenstein; no i oni napokon moradose pobjeci i skloniti se u kasteo 
Selnicu ili Konjsko. Zrinskomu ubise Turci konja Mrkasa bas u onaj cas, kad je preko 
mosta ulazio u grad; Wildenstein, ne mogavsi se obraniti od progonecih ga Turaka, skoci 
s konja i baci se u duboki jarak, gdje bi se bio u vodi utopio, da ga nije pograbio za dugu 
bradu Stjepan Baletic, te ga izvukao i ziva donio u kasteo. Slicnim nacinom spasli su se i 
drugi kapitani, kao Pavao Ratkaj, Ivan Tahi, Stjepan Drzic. U obce je malo krscana po- 



SUKOB KOD SELNICE ILI KONJSKOGA. 



165 



ginulo ill robstva dopanulo, jer se je vecina sklonila budi u ka§teo budl u §umu, gdje ih 
Turci nijesu mogli proRoniti. Medjutim je i Turaka nesto ostalo na bojnom polju, a medju 
njima i junak Spanakovi(i. Ulamabeg nije se koristio pobjedom, pac^e nije ni pustoSio po 
Zagorju, ved se je s mjesta stao vracati, te je preko Dubice oti§ao u Banjaluku. 

Nedacu bana Zrlnskoga I kapitana Wildensteina zabiljezio je hrvatski kroniCar Vra- 
mec za godinu 1545. ovako: »Miklovu§a Zrinskoga, bana slovenskoga, pod Konjskim Tnrci 
razbiSe i porobiSe dosta*. Premda turska pobjeda nije bila znatna, ipak je nemilo zastraSila 
ne samo zitelje u Slavoniji, nego i susjedne austrijske pokrajine. K tome su i bjegunci raz- 
nosili pretjerane vijesti. Vec 5. svibnja javlja Wildensteinov tajnik Bartol Lehner iz Va- 
razdina §tajerskim stale^ima, da su krScani hametom potiiceni: od 1500 konjanika nije 
uteklo ni 300, a konji sy svi izgubljeni. Silan strah obladao je ziteljima slobodne obcine 
Qradca kod Zagreba. Varoski sudac Bogdan i jiirati jadikujii 5. svibnja u pismu na kranj- 



skoga kapitana Ivana Werneka u Kostanjevici ovako: » 
izvjestno, da ogromna i vrlo jaka turska vojska nedaleko 
od naSega grada po toj pretuznoj kraljevini naokolo ma- 
cem i ognjem bjesni, da je dosla svakako podsjesti ovu 
na§u varos, ali je zadovoljivsi se plijenom na neko vrijeme 
opet otiSla. Qospodin ban i gospodin Wildenstein digli su 
vojsku, sto su brojniju mogli, pa su se oduprli njima (Tur- 
cima), ali su posve razbijeni (penitus profligati) i s main 
(Ijudi) umakli. Sad nam vec uhode i zasuznjeni Turci jav- 
Ijaju, da ce se Turci povratiti i podsjesti ovu nasu varos. 
Molimo vas stoga za Ijubav Bozju i nasu, da nam posljete 
puSkare, topnike i praha za topove . . . Inace prosvjedu- 
jemo pred Bogom i vama (i oCitujemo), da smo u toj pro- 
stranoj varoSi posve nedostatni za suzbijanje tako preo- 
krutnoga neprijatelja, te ne c^e biti nasa krivnja, ako se 
dogodi nesreca ovoj na§oj varoSi i poslije onoj vaSoj do- 
movini . . .« Dne 6. svibnja izvje^cuje iz Varazdina sam 
Wildenstein §tajerske staleze o boju kod KonjScine, te 
ka^e izrijckom, »da su Hrvati i on izgubili vecinu konja, 
ali vojske nije mnogo izginulo, a ni robstva dopanulo.« 

Wildenstein medjutim navijeSta, kako je od svojih 
uhoda i zarobljenih Turaka saznao, da ce turski pa§e, cim 
se njihovi konji odmore, naskoro opet provaliti, da 6e im 
se pridruziti jo§ vi§e sandzaka, i da ce sa sobom povesti 



Sad vam javljamo kao posve 




BANSKI PECAT KNEZA 
NIKOLE ZRINSKOQA. 

S povelje, izdane u Zagrebu 
26. srpnja 1553. Izvornik u ar- 
kivu juRoslavenske akademije. 
Na peCatu vidi se star! grb 
knezova Subica Zrinskih (orlo- 
va krila). Nadpis naokolo pe- 
cata: Sigil(lum) . Nico(lai) . Co- 
(mitis) . Zrinien(sis) . RegCno- 
rum) . Dal(macie) . Cro(acie) . 
et . Scla(vonie) . Bani. — Sni- 
mio prof. Qjuro Szabo. 



topove, jer 2ele da zauzmu i poharaju sva mjesta i gra- 

dove na krajini. Tako im je zapovjedio sam sultan. Wildenstein se boji, da ne 6e mo(ii sa svo- 
jih 800 konjanika odugu granicu obraniti, pa zato trail pomoO od Stajerske i Kranjske. 

I zaista su u lipnju 1545. zaredale nove 2estoke navale tako na Slavoniju, kao i na 
Hrvatsku. Slavoniju branio je Wildenstein, Pounje u Hrvatskoj od Kostajnice do Biha(ia 
zaStidivao je sam ban Zrinski, u Bilia^u stajao je na stra?J kapitan Jural Sauer (u RipCu 
Erazam Sauer), a u Senju kapitan Martin Gall mjesto dosadanjega kapitana Ivana Lcnko- 
vj(5a. Qall je jo§ 7. svibnja razaslao ovo hrvatsko, glagolicom pisano pismo: »Vsim i vsa- 
komu dajem na znanje: kako mi pridoSe iz Dalmacije glasi istinno, da ov ba§a hiivanjski 
ovu miseCinu, ka nastane, ima van izajti, za drCati u ove primorske strane; ne s tolikom 
vojskom koliko prvo, neg s malom pi^om i konjiCkom. Zato to sam otil dati na znanje za 
dobe, da se vsak i^uva; zaC tko zna kako obrne. I Bog s vami. Dan v Senju na 7. maja 
1545. Martin Qall, kapitan senjski«. ZnaCajne su rijeCi na hrbtu pisma: »Vsim i vsako»nu 
gornje strane da se da. Brzo, brzo, brzo!« 



166 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) 

Od polovice lipnja pa do polovice kolovoza teku sada neprestano vijesti o turskim 
provalama na sve strane. Vec 19. lipnja javlja ban iz Ozlja, kako se Ulama sastaje sa 
Mehmetpasom u Bilaju, pa ce zajedno udariti na unske gradove (Bihac, Ripac, Krupu ili 
Novigrad); on poziva stoga Wildensteina, da sto prije dodje iz Varazdina u Zagreb, pa 
da jedan dio konjanika svojih poslje preko Save i Kupe na jug. Jos ga moli, da o svemu 
tomu obavijesti vrhovnoga kapitana Leonarda Velsa. U isto vrijeme i poslije stizavale su 
vijesti o provalama u juznu Hrvatsku i Kranjsku. Neprestane borbe sklonise napokon vr- 
hovnoga kapitana Velsa, te je pismom pozvao bosanskoga pasu Ulamabega, neka i on drzi 
primirje, kako je utanaceno s pasom u Budimu. AH kako ban Zrinski 12. kolovoza iz 
svoga grada Pedlja Wildensteinu javlja, Ulamabeg je poklisara, koji je Velsovo pismo 
donio, dao zarobiti i okovati, te ga je kroz tri tjedna drzao u tamnici. Kad se je vec spremio 
na vojnu, onda je tekar pustio poklisara na slobodu, te mu rekao: »Kazi svojoj gospodi, a 
poglavito vasemu kapitanu Velsu, da sam razumio, sto mi pise o miru. Ali ja ne znam 
ni za kakvi mir, nego izmedju Dunava i Drave. Vidjet cete medjutim na- 
mah, da li imadete mir ili ne, jer meni je nepobjedivi car zapovjedio, da zauzmem 
t u z e m 1 j u (Slavoniju i Hrvatsku). Na posljedku cu poslati i pitati cara, da li je uta- 
nacio mir ili ne. Ako vam ga je dozvolio, odpisat cu vasemu kapitanu«. 

Na ove vijesti zabrinuli se i ban Zrinski i kapitan Wildenstein. U drugoj polovici 
kolovoza pozvao je ban vojsku kraljevine Slavonije u Zagreb, a Wildenstein prikupio je 
svoje cete u Varazdinu i Koprivnici. I bilo je skrajnje vrijeme, jer je Ulamabeg nesto 
prije 20. kolovoza kod Qradiske presao Savu, pa se sjedinio s pozezkim sandzakom. Pod 
konac mjeseca pljackao je Ulamabeg sa 1000 konjanika sv. Kriz (na Obedu) i Cazmu, a 
onda je udario prema gradu M o s 1 a v i n i, koji je i zauzeo, jer su se Ijudi Petra Erdeda 
prije razbjegli, nego sto je pasa pred grad dosao. Juraj Wildenstein u svom izvjestaju od 
1. rujna pise iz grada Varazdina, »da su kastelan i Ijudi Petra Erdeda b e z i k a k ve 
nuzde (an alle Not) davno prije pobjegli i grad sramotno (schantlich) ostavili; u gradu 
su ostala tek dva bolestnika, koji su Turke dozivali i zahtijevali, da grad zauzmu«. Nema 
sumnje, da su tom prigodom dopanuli turskih ruku i drugi gradovi u Moslavackim i Qa- 
rickim brdima (Plodin, Kosuta, Qaric). Iza toga oborio se je Ulama na grad U s t i 1 o n j a 
kod utoka Lonje u Savu, kojega se ostatci vide jos i danas, Tomu je gradu pohitao Wilden- 
stein u pomoc. Jos 1. rujna javljao je kapitan Marko Tomasovic iz Ivanica, da Turci 
Ustilonju bijesno podsjedaju, i da ju topovima biju. Nema vijesti o svrsetku vojne, ali nije 
dvojbe, da Ulama ipak nije mogao Ustilonje osvojiti. Wildenstein vratio se je poslije u 
Varazdin. gdje je 12. studenoga 1545. zamolio, da bude rijesen kapitanije u Slavoniji. 

Medjutim je ipak poslanicima cara Karia i kralja Ferdinanda poslo u Carigradu za 
rukom, te su 10. studenoga utanadili primirje na godinu dana. Malo zatim, 18, prosinca, 
sazvao je kralj Ferdinand ugarski sabor, koji ce se sastati u Pozunu 25. sijecnja. 1546., 
i kojemu ce pribivati sam kralj. Ali sabor sastao se je tek u veljaci. Na nj je dosao i ban 
Nikola Zrinski, koji je 24. velja5e iz Pozuna zamolio komesare vojvodina Stajerske, Kranj- 
ske i Koruske, sabrane na zboru u Varazdinu, da mu §urjaka Franju Taha i njegovih 100 
konjanika i dalje zadrze u svojoj sluzbi. Sabor u Pozunu stvorio je u drugoj polovici ve- 
Ijace vise zakljucaka za obranu Hrvatske i Slavonije. Clankom 42. moli kralja, neka po- 
vjeri banu ili kojemu od svojih kapitana (ili komesara), da tocno pregleda sve gradove, ka- 
Stele i tvrdjice u kraljevinama Slavoniji i Hrvatskoj, koje su na turskoj granici, pa da one 
gradove, koji bi potrebiti bill za obranu te kraljevine, primi u svoje kraljevske ruke, te 
da ih na svoj trosak utvrdi i svim, sto je nuzdno, po mogucnosti obskrbi; ostale pak 
gradove, koji su manje potrebiti za obranu zemlje, neka dade porusiti i spaliti, da ne dodju 
u tursku vlast. Clankom 43. moli nadalje, neka se kralj ozbiljno (mature) pobrine za obranu 
Slavonije, a uz ino neka banu namah (subinde) tocno doznaci novaca za njegove potrebe, 
da bi sa svojim cetama mogao svakamo priskociti, gdje bi se nufda pokazala. Tako isto 



SABOR U P02UNU 1546. 



167 



moli sabor za brojne plemi(^e hrvatske, kojima su imanja uz tursku medju, te ne mogu 
svojih poija obradjivati, jer Turci za sadasnjega primirja 5e§ce provaljuju u Hrvatsku. 
nego ikada prije. Bududi da ti plemidi ne mogu od svojih prihoda zivjeti, neka kralj njima 
doznaci stalnu placii, da bi i oni mogli stajati vazda pripravni za obranu onih kraljevina. 




3 
O 

> 

o 
< 



(/) 
Z 

< 

> 

o 

N 
U 
Z 

Q 

<: 

Q^ 
O 



Kralj Ferdinand, koji je za saborovanja zaista boravio u Po^unn. bio je gotov za- 
dovoljiti svemu, §to se jc od njcga tra^ilo. Jo§ 20. veljaCc 1546. izdao je povelju, kojoni 
je Jurju Poljicaninu, kapitanu bana Zrinskoga potvrdio pleniicike dvore u Zlataru, te niu 
suviSe darovao posjedovanja QranCari i Ratkovec, §to no su prije pripadala kliSkomu ka- 
stelanu Martinu Bufani(iu. Dne 27. veljaCe potvrdio je opet kralj sve Clanke saborskc. pa 



168 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) 

i one glede obrane Hrvatske i Slavonije. U isto vrijeme promijenio je i svoje kapitane u 
Ugarskoj i Slavoniji. Vrhovnim kapitanom za Ugarsku i Slavoniju imenovao je mjesto 
Leonarda Velsa Nikolu Salma mladjega; mjesto Jurja Wildensteina izabrao je za 
kapitana Slavonije od tri kandidata (Qaspara Herbersteina, Luke Sekelja i Ivana Lenko- 
vica), koje bijahu komesari Stajerske, Kranjske i Koruske jos u prosincu predlozili, kao 
najpodesnijega L u k u Sekelja od Kevenda i Ormuza, koji se bijase vec u vise 
prilika iztaknuo u bojevima s Turcima. Luka Sekelj imade odsad naslov »kapitan cetama 
nasljednih pokrajina u kraljevini Slavoniji«. 

Vrativsi se zatim u Bee uredjivao je Ferdinand poslove s banom Nikolom Zrinskim, 
koji je takodjer iz Pozuna, gdje je jos 24. veljace 1546. boravio, onamo dosao. Jos 10. pro- 
sinca 1544. bijase Ferdinand Zrinskomu pismenom zaduznicom obecao, da ce mu 20.000 fo- 
rinti, koje mu je dugovao u ime banske place, ili u gotovom izplatiti, ili mu za njih ustupiti 
gradove i posjedovanja Vuka i Gaspara Ernusta od Cakovca, »cim ta imanja dodju u nje- 
gove ruke«. Medjutim ta je imanja drzao za sebe knez Petar Keglevic, ne mareci ni za 
kraljevske naloge ni za saborske odluke, po kojima bi ih morao kruni ustupiti. Tako 
Zrinski nije nikako mogao doci do svojih novaca, pace nije primao ni dalju bansku placu. 
Da mu namiri stari dug od 20.000 forinti, a jednako da mu izplati i dalju dospjelu placu, 
koja je gotovo istu svotu iznosila, utanaci sada 15. ozujka 1546. Ferdinand s Nikolom 
Zrinskim poseban ugovor. Kralj je za stari dug od 20.000 forinti, za novi dug od 20.000 fo- 
rinti, kao i na racun place za buducu sluzbu banovu do iznosa od 10.000 forinti, dakle 
Zajedno za 50.000 forinti za sva vremena ustupio banu Nikoli Zrinskomu i njegovim potom- 
cima gradove Cakovac i Strigovo u Medjumurju (u zaladskoj zupaniji), koji 
su nakon izumrca porodice Ernusta pripali kruni, ali ih je knez Petar Keglevic za se pri- 
drzao i svedjer jos drzi. Zato je opet ban Zrinski preuzeo zadacu, da nevjernika i odmet- 
nika Petra Keglevica svlada i ponisti, da mu oduzme ne samo recene gradove Cakovac i 
Strigovo u Medjumurju, koje je samovlastno pridrzao, nego i sav ostali posjed njegov, 
bastinjeni i darovani, sirom citave Hrvatske i Slavonije (Buzin, Lobor, Krapinu, Topusko i 
drugo). Kad Zrinski skrsi odmetnoga Keglevica i otme sva dobra njegova, Cakovac i Stri- 
govo ostat ce njemu i njegovu rodu za sva vremena; sve ostalo pak predat ce u kraljeve 
ruke. No da ne bi on vise za tim isao, da najprije dobije opatiju u Topuskom i bastinjena 
imanja Kegleviceva, obvezao se je Zrinski narocito, da ce boj zapoceti u Medjumurju, a 
onda tek da ce udarati i na ostale gradove i imanja, i to tako dugo, dok ne predade kralju 
svih posjeda Keglevicevih, te, ako bude moguce, i samoga Keglevica. 

Ugovorom u Becu 15. ozujka 1546. postigao je kralj Ferdinand dvoje: u jednu je 
ruku namirio dug banu Zrinskomu, a u drugu je pokrenuo odlucan postupak protiv nepo- 
kornoga kneza, koji se je vec tri godine opirao osudi sabora i kralja. Da bi Zrinski lakse 
svladao Keglevica, pozvao je kralj istoga dana kneza Petra Erdeda i druge velikase, da 
pod kazan vjecne nevjere pomazu bana pri vrsenju kraljeve osude. Suvise je kralj zapo- 
vjedio sluzbenicima i podanicima Petra Keglevica u Topuskom, Buzinu, Kostelu i Loboru, 
kao i kastelanima, sudcima i svake vrsti ziteljima u Cakovcu i Strigovu, da se odreku 
svoga dosadanjega gospodara, jer je od sabora i kralja proglasen »ocitim nevjernikom i 
odinetnikom« (manifestus et notorius indifelis et rebellis noster pronunciatus), a da po- 
mazu onoga, koji ce vrsiti kraljevu osudu. Napokon je i novi kapitan Luka Sekelj dobio 
nalog, da s cetama nasljednih zemalja pomaze bana u torn poslu. 

Kralj se je Ferdinand u isto doba pobrinuo, da se sto prije sastane sabor kralje- 
vina Hrvatske i Slavonije. Vjerodajnicom (cum Uteris credencie) izdanom u Becu 20. 
ozujka 1546. povjerio je Luki Sekelju od Kevenda i Ormuza, kao i Krsti Bacanu, svojim 
savjetnicima, da kao njegovi poklisari ili oratori podju na sabor kraljevina Hrvatske i 
Slavonije, koji je on sazvao za 2. svibnja u gradu Zagrebu, Na tom ce saboru oratori 
prema naputku ili instrukciji, koja bi jos 18. ozujka sastavljena, sa stalezima i redovima 



NIKOLA ZRINSKI DOBIO CAKOVAC I STRIQOVO U MEDJUMURJU. 169 

onih kraljevina vijecati i zakljuCivati o svemu, §to se tiCe javnoga mira i obrane re^enih 
kraljevina. U instrukciji poruCuje kralj stalezima, kako je vec od po(3etka svoga vladanja 
radio oko toga, da oslobodi svoje podanike od nevoija, koje ih tako dugo ti§te, te da nije 
jos nikada nicega propiistio ciniti, sto bi bilo za spas, obranu i odrzanje kraljevine Ugar- 
ske i podlozenih joj strana (parciumque sibi subiectarum). Ba§ najvi§e stoga raz- 
loga sazvao je nedavno ob(ii sabor (generalem conuentum) u Pozun, da se izmire medju- 
sobno pruce se i neprijateljske stranke, pa da se neSta ucini, kako bi se ne samo sacuvali 
ostatci kraljevstva (reliquie regni), nego i izgubljeni dijelovi povratili, pa tako stari mir i 
pokoj obnovili. U to ime dozvolili su mu stalezi i redovi ugarski uz dobit komore takodjer 
stanovitu ratnu dacu ili kontribuciju. Kralj poziva i staleze kraljevine Slavonije, da se i 
oni okane svih medjusobnih mrznja i razmirica, koje su dosad bjesnile na veliku §tetu 
zemlje, pa da i oni stanu raditi jedino za obranu domovinc i svoje spasenje. Naro^ito im 
preporuca, da i oni pristanu na ratnu dacu, dozvoljenu od ugarskoga sabora, jer ce se 
ubrani novae upotrebiti jedino za obranu zemlje i za placu banu. Kralju su doduse poznate 
nevolje kraljevine, all on bas zato trazi kontribuciju, da se jednom te nevolje dokraj^e. 
Kralj dalje javlja, da je uvazio molbu staleza i redova kraljevine Slavonije, iznesene na 
saboru u Pozunu u pogledu krajiskih gradova, pak je zato odredio svoga vrhovnoga ka- 




CIRILSKI PODPIS PETRA KEQLEVICA. 

Cita se: Petar KeKJevic rukom svojom. Snimljeno s izprave od 21. prosinca 1523., kojom je markiz 

Juraj Braniborski prodao Keglevicu zagorske gradove Krapinu i Kostel. Izvornik u arhivu jugosla- 

venske akademije. — Snimio prof. Qjuro Szabo. 



pitana Nikolu Salma, koji ce razgledati krajinu zajedno s njezinim gradovima i tvrdi- 
njama, pa ce se popraviti i utvrditi svi oni gradovi, koji su nuidni, a razvaliti oni, koji su 
manje potrebiti. Jo§ opominje kralj staleie, da placaju crkvenu dcsctinu zagrebaCkomu bi- 
skupu i njegovu kancelaru (Nikoli Olahu), jer se samo tako mogu braniti i odr^ati gradovi 
i tvrdinje zagrebaCke biskupije, koje su na turskoj granici. Napokon govori kralj i o razmi- 
ricama, koje bijahu planule izmedju kneza Stjepana Blagajskoga i plemicJa od plemena 
Meni6 radi posjeda, koji bijaSe prvobitno knezova Blagajskih, a ban ga je Zrinski njima 
oteo i dao plemenu Menid. Oratori neka toCno stvar razvide, i posjed dosude onomu. koga 
po pravu patri. 

Nije poznato, da li se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 2. svibnja 1546. u 
Zagrebu sastao, i ako se je skupio, §ta je na njemu zakljuCeno. Bana Zrinskoga nalazimo 
13. lipnja u Gvozdanskom, odakle pi§e Luki Sekelju, »kapitanu kraljevine Slavonije*. da 
su Turci preko Save preSli, pa da su nakanili pustoSiti krajeve oko Zagreba. Ban f.c\'\ 
kapitanu svu sre<iu, da ih suzbije. On sam provalit 6e s Bo^jom pomo<ii u Tursku (Bosnu), 
da bi na tom Cetovanju poharao koje to selo. Jcdnako javlja i Radonja Hrecikovac iz 
kaptolskoga grada Qradca, da su hlivanjski sand?.ak i MalkoCbeg prcSli Savu. pa Ce se 
zdru^iti s poiefMlm sandXakom i udariti prema Zagrebu. OCito su ovc turske provale bile 
samo uzvrata na Cetovanje zagrebadkoga 2upnika Matije Delije (Deli popa) i mladoga 
kneza Petra Erdeda, koji bijahu u proljeCu (svakako prije 17. travnja) udarili kraj Velike 



170 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) 

preko Save, pa harajuci prodrli sve do Banjaluke. Malo zatim, 18. lipnja, iavlja Zrinski ka- 
pitanu Sekelju »sa pasnjaka izpod svetoga Ivana« (ex pascuis sub sancto Joanne), da je 
turska vojska, koja se je spremala na Slavoniju, udarila na Ugarsku, pa da je harala 
oko Lendave. U to se je ban stao dogovarati s kapitanima Pavlom Ratkajem, Ivanom 
Alapicem, Ivanom Qezthyjem 1 drugima, koji su bili u slu^bi stajerskih staleza pod Lukom 
Sekeljem, kako bi Turcima vratili za njihova pustosenja. Oni su odlucili, da ce udariti 
prema Sloboscini i Cerniku, pace su pozvali Sekelja, da se i on njima pridruzi. Neka im 
to ne upise u grijeh ni kralj ni vrhovni kapitan Salm, »jer kad Turci nas pustose, ne mogu 
se ni oni postedjeti«. Dne 20. lipnja boravi ban vec u Ozlju, gdje je zajedno sa svojim 
surjakom Stjepanom Frankapanom svojemu sluzbeniku i kastelanu grada Lukavca u Turo- 
polju, Ambrozu Qregorijancu, za njegove vjerne sluzbe na kraljevskom dvoru darovao 
posjed Pobrezje u kotaru grada Ozlja i u zupaniji zagrebackoj. 

Medjutim su carkanja i cetovanja na krajini hrvatskoj i slavonskoj prestala, te je 
ban Zrinski mogao misliti, da izvrsi osudu protiv kneza Petra Keglevica. 

Keglevic Petar bijase se pripravio, da silu silom odbije. Obranu Cakovca, u kojemu 
je sam boravio sa sinovima Qasparom i Matom, povjerio je Qasparu Pozezaninu; tvrdju 
u Koprivnici branit ce Juraj Sisko, a Qjurgjevac i Prodavic Nikola Kerljevacki. U Topu- 
skom i Ustilonji bili su stariji sinovi Keglevicevi, po imenu Juraj i Franjo. Inace je Kegle- 
vic imao privrzenika medju plemstvom hrvatskim i slavonskim; tako je uza nj pristajao 
plemic Ivan Forcic, gospodar Sutiske, Buzina i Beretinca u Zagorju. Napokon se Petar 
Keglevic nije zacao traziti pomoci u Turaka, samo da odoli sili kraljevoj i banovoj. 

Na koncu srpnja 1546. stigao je ban Zrinski pod grad Cakovac, koji je bio tada opa- 
san tvrdim zidovima i okruzen dubokim jarkom. Da bi ga lakse mogao uzeti, dozvao je 
onamo i kapitana Luku Sekelja. Taj je 31. srpnja iz grada Varazdina potanko obavijestio 
stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada o dogadjajima kod Cakovca, Koprivnice 
i Qjurgjevca. Kapitan se tuzi na bana, da ne udara na Cakovac onako, kako se pristoji (wie 
sich ainen khriegsman gebuert), pa se boji, da grad ne ce pasti, ako kralj ili Stajerska banu 
pomoci ne poslju. Cuje se, da su Keglevica ostavili najbolje sluge; pa i prosle noci pobjeglo 
mu je cetrnaest vojnika, tako da mu je ostalo tek 40 — 50 za oruzje sposobnih Ijudi, no i 
od tih je pet ili sest najboljih jucer za okrsaja poginulo. Priredio je sve na kopnu i na 
vodi, da bi mogao odanle umaknuti. All se Sekelj nada, da mu to ne ce za rukom poci. 
Ako pak pobjegne, onda se je i najgorega bojati, jer ce se on smjesta Turcima pridru- 
ziti, pa ce onda biti zlo za ubogu iztrosenu zemlju i njezinu krajinu. Jucer je Sekelj pozvao 
gradjane varosi Koprivnice, da se kralju pokore, sto su oni rado ucinili; ali kad su nje- 
govi Ijudi htjeli uci u grad, suzbio ih je porkulab Juraj Sisko. Jos je gori Kerljevacki u 
Qjurgjevcu, koji cak udara i na kraljeve Ijude u Virovitici, i koji je netom razbio Qaspara 
Nadazda, kojega je Sekelj netom onamo poslao. Kerljevacki pace prijeti, da ce Kopriv- 
nicu, Prodavic (Virje) i Qjurgjevac predati Turcima. 

U to se je zaista Petar Keglevic spremao, da sa svojim sinovima i Petrom Pozeza- 
ninom prebjegne u Zabjak kod Rovisca (Belovara), pa da zatrazi pomoc u Turaka. Ali mu 
je osnovu izdao Zrinskomu nevjerni Petar Pozezanin. Kad je na to zaista Keglevic nocu iz 
grada izasao, zarobise banovi vojnici njega i sinove u sumici, koja je tada stajala izmedju 
grada i pavlinskoga samostana sv. Jelene. Sutradan u jutro predala se je posada u Ca- 
kovcu banu Zrinskomu. Bilo je to svakako 1. rujna 1546. jer je vec 2. rujna ban Zrinski 
»u taboru pod Cakovcem« (in castris sub Cliaktornya) izdao pismo, kojim je potvrdio, da 
mu je zarobljeni Petar Keglevi6 zajedno sa svojim sinovima Qasparom i Matom predao 
gradove Cakovac i Strigovo u zaladskoj zupaniji zajedno sa svim pripadcima i topovima. 
sto sve da mu je oporukom ostavio pokojni zet Caspar Ernust. Istoga dana izdao je ban 
Zrinski jos tri druga pisma: jednim je ocitovao, da 6e Petrove sinove sa svima sluzbeni- 
cima, vojnicima, novcima, rogatim blagom i konjima, koje je u Cakovcu zatekao, po svo- 



NIKOLA ZRINSKI PREMA PETRU KEQLEVICU. 171 

jim Ijudima odpremiti u grad Kostel u Zagorju; drugim je zajamcio, da ne 6e Petru Keglc- 
vicu, dok ga u kraljeve ruke ne predade, ni§ta na zao CinitI, i da 6t njegova dva sina, po 
imenu Jurja i Franju, koji su sada u Topuskom, kroz mjesec dana ostaviti da slobodno 
obilaze svoje gradove i imanja; trecim napokon obecao je, da ce kod kraija posredovati, 
da se knez Petar i zarobljeni sinovi slobode zadobave. Pace ban je na molbu kne^evu si- 
nove mu Qaipara i Matu naknadno pustio na slobodu, poSto se je Petar Keglevid 11. rujna 
pismeno obvezao, da ce se sinovi s mjesta banu u suzanjstvo povratiti, ako bi to kralj 
zahtijevao. Dne 14. rujna obavijestio je ban kraija i vrhovnoga kapitana Nikolu Salma o 
svemu, te je podjedno obrazlozio, zasto nije Petra Keglevica predao Luki Sekelju, kako je 
vrhovni kapitan odredio, i za§to je oba zasuznjena sina pustio na slobodu. Jedan od njih 
poci ce pred kraija, da izmoli u njega milost. Radi toga doslo je i do opreke izmedju 
Zrinskoga s jedne strane, a kapitana Sekelja i Salma s druge; pa5e Salm se je 21. rujna 
potuzio iz Pozuna samomu kralju. Kralj je medjutim pismom od 7. listopada iz Praga odo- 
brio postupak banov, tek mu je zapovjedio, da nastavi izvrsivanje osude, pa da Keglevicu 
oduzme i ostale gradove i imanja. Medjutim su poslije Keglevicevi sinovi sami predali 
gradove Koprivnicu, Qjurgjevac i Prodavic (Vine), na sto je najstariji sin Juraj po§ao u 
CeSku kralju Ferdinandu, da izmoli u njega milost. Mladi je knez Juraj u Litomeficama pao 
pred kraija na koljena, te ga molio, da pomiluje bar njega i bracu njegovu. Kralj je zaista 
sinovima oprostio, te je poveljom od 24. lipnja 1547. povratio braci Jurju, Franji, Qasparu, 
Mati, Nikoli, Petru i Simunu Keglevicima sve gradove, imanja i posjede, tako djedovske 
kao stecene i kupljene, kako su ih nekad drzali, izuzev jedino polovicu grada Krapine, 
koju bija^e kralj nedavno (12, travnja u Hebu) ustupio kapitanu Luki Sekelju za dug od 
2000 forinti. Tako su sinovi do§li do svih svojih gradova i imanja izuzev ona u Medju- 
murju (Cakovac i Strigovo) i Podravini (Koprivnica, Qjurgjevac. Prodavic), koja si bijaSe 
otac njihov protupravno pridrzao i nedavno opet izgubio. Napokon je kralj pomilovao i sta- 
roga kneza Petra Keglevica na molbe njegovih sinova i drugih zagovornika. Poveljom, 
izdanom u BecJu 14. listopada 1548. povratio mu je slobodu i milost svoju uz pogodbu, 
»da bude u rukama i vlasti svojih sinova, pa da boravi u kojem gradu njihovom, koji oni 
oznaCe, ali da nikud ne izlazi iz njega«. Podjedno je kralj pozvao sve dostojanstvenike u 
Ugarskoj i Hrvatskoj (ugarskoga namjestnika Pavla Vardu, dvorskoga sudca Tomu Na- 
dazda, bana Nikolu Zrinskoga i njegova banovca), da vi§e u Petra Keglevica ne diraju, 
vec da ga ostave na miru. 

Nekoliko mjeseci iza toga, §to je ban Nikola Zrinski oteo Petru Keglevicu gradove 
Cakovac i Strigovo u Medjumurju, uveden bi on 1. i 2. sijeCnja 1547. sve5ano u posjed re- 
Cenih gradova. Uvodu pribivali su brojni susjedi i plemici iz Ugarske i Slavonije; iz Sla- 
vonije spominju se izrijekom Franjo Tahi iz Qrabrovnika (Qorbonok), Ivan Alapid od Ve- 
likoga Kalnika, Pavao Ratkaj od Velikoga Tabora, Franjo Bo(^kaj od Rasinje, Josip Vrago- 
y\6 od MaruSevca i Mihajlo Humski od Beretinca. Tom je najnovijom teCevinom rod Zrin- 
skih znatno se podigao, ali se je podjedno tjesnije priljubio ugarskoj gospodi, §to je poslije 
osudno utjecalo i na sudbinu njegovu. Kako je ugled bana i kneza Nikole silno porastao. 
najbolje dokazuje to, da je starohrvatsko pleme Kre§Ci(ia (Kri§Ci<5a) namah zatim 26. 
sijeCnja 1547. bana Nikolu i njegove potomke pred zagrebaCkim kaptolom primilo u svoje 
bratstvo, izabralo ga svojim »starje§inom«, te mu predalo upravu i obranu svojih fjoS 
1456. podignutih) gradova VranograCa i Podzvizda. kojima je dosiije upravljao rod 
Tumpi^a. 

Medjutim su poslanici kraija Fcrdinanda i cara Karla io§ od jescni 1546. ugovarah 
u Carigradu o miru s Turskom. Ali protiv mira radio je opet u jednu ruku francuzki kralj; 
k tomu su utanaCeno primirje neprestano krSili i susjedni sand^aci u Bosni i Poiegi, kao 
i sa hrvatske strane Uskoci u Senju i Vinodolu. Oko 16. o2ujka 1547. nudio je mladi 
Juraj Keglevi6 svoj grad Ustilonju zagrebaCkomu kaptolu. da ga preuzme u svoje ruke. 



172 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (:527.— 1554.) 

jer mu je ban Zrinski sve kmetove razasuo, pa ga ne moze vise od Tiiraka braniti. Ako 
kaptol grada ne uzme, on ce ga spaliti. Dne 20. srpnja pise opet ban Zrinski iz Zagreba 
kapitanu Luki Sekelju, da mu javlja Ivan Karincic, njegov kastelan u Krupi, kako je feo- 
sanski pasa Ulamabeg odiucio osvojiti Ustilonju i Sisak, pa onda udariti i na sam Zagreb, 
Sekelj neka o torn obavijesti vrhovnoga kapi':ana Nikolu Salma. 

Kraj cetovanja turskoga nijesu mirovali ni U s k o c i u Senju i Vinodolu (osobito ii 
Bakru). Oni su se neprestano zalijetali u turske pokrajine, a odkad su Mletci (1540.) sklo- 
pili mir s Turskom, nijesu stedili ni mletackih oblasti i podanika. Pace i dubrovacka ob- 
cina stradala je mnogo od uskockih provala. Obala Jadranskoga mora od Rijeke do Ko- 
tora nije nikad bila sigurna ni mirna od uskockih brodova, koji su gusarili i na debelom 
moru. Najobicnije njihove navale isle bi prcma Obrovcu u Novigradsko more, pa onda 
prcma uscu Neretve. Ce+ovanja uskocka po kopnu i moru zadavala su Turcima i Mletcima 
toliko jada i straha, da su napokon i jedni i drugi zatrazili zastite u kralja Ferdinanda. Na 
tuzbe mietacke zapovjedio je kralj pismom iz Vratislave 16. travnja banu Zrinskomu, neka 
nastoji obustaviti dalje cetovanje Uskoka »tako protiv nasih krscana kao i mletackih poda- 
nika«; 21. travnja pace javlja mu, da je turski sultan odiucio podici jako brodovlje i 
udariti na Senj, da kazni Uskoke, pa ga poziva, neka svim mogucim nacinom zaprijeci 
dalje provale uskocke bar za vrijeme primirja. TJ ostalom neka pripazi i udesi, da bude 
sve pripravljeno, ako bi zaista jaka turska mo.narica nahrupila u one strane. Ban je zaista 
bio na oprezu. Dne lO.lipnja 1547. javlja on \z Ozlja kapitanu Luki Sekelju, kako je k njemu 
dosao Mihajlo Desic, upravitelj njegovih gradova u Vinodolu, te mu saobcio, da je sultan 
poslao glasnika u Mletke, trazeci od republike, da mu ustupi svoje gradove u Dalmaciji 
(Zadar, Sibenik), ili del dade slobodu, da osvoji grad i varos Senj. Onda ce smrviti ne 
samo Hrvatsku, nego jos i Kranjsku i Stajersku. 

Poslanicima kralja Ferdinanda i cara Karla poslo je uza sve to ipak za rukom, te 
utanacise 19. lipnja 1547. s Turskom mir (ili primirje) na pet godina. Sultan je pristao 
na mir, jer mu je bilo ratovati s Perzijancima, a Ferdinand i Karlo prihvatili su ga i uz 
nepovoljne pogodbe, jer im je prijetio rat s protestantima u Njemackoj. Po torn miru za- 
drzao je Ferdinand sve ono u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, sto je dosad imao; ali je 
za to morao sultanu obecati godisnji »dar« (pravo danak) o d 30.000 d u- 
k a t a. Prema tomu ostala je i dalje Ugarska (sa Hrvatskom i Slavonijom) razdijeljena 
medju t r i gospodara. Ferdinandov dio Ugarske sastojao je od 35 zupanija zapadne i sje- 
vero-zapadne Ugarske, naime od 17 d o 1 n j o-u g a r s k i h zupanija (simezka, zaladska, 
zeljezna, soprunska, vesprimska, gjurska, mosonjska, komoranska, pozunska, ostrogonska, 
I'jitranska, barska, zvolenska, hontska, trencinska, turocka i oravska) i 18 g o r n j o- 
u g a r s k i h (novigradska, gemerska, tornanska, heveska, borsodska, abaujvarska, zem- 
plinska, saroska, sipuska, liptovska, ungvarska, berezka, marmaroska, satmarska, sa- 
bolcka, ugocka, krasenska i srednjo-solnocka = zolnok mediocris). Od Slavonije 
pripadala je Ferdinandu zupanija varazdinska, zagrebacka i krizevacka do Hove i Virovi- 
tice, a od Hrvatske zemlje na jugu Kupe do Senja i Bihaca. Turski dio sterao se je 
s obje strane Dunava od Budima do Beograda; sastojao je od nekih 15 sandzaka (budim- 
ski, ostrogonski, stolno-biogradski, hatvanski, segedinski, vesprimski, muhacki, sikloski, 
pecujski, pozezki, srijemski ltd.), koji su svi bill podlozni beglerbegu u Budimu. Ostatak 
napokon jugo-iztocne Ugarske (iztocno od Tise i Segedina) i citav Erdelj sacinjavao je 
dio kraljice udove Izabele i sina joj Ivana Sigismunda Zapolje, dakako pod vrhovnom 
vlasti turskoga sultana. 

Utanacivsi Ferdinand petgodisnji mir sa sultanom mogao je sada brata si Karla iz- 
dasnije pomagati u Njemackoj u ratu sa schmalkaldskim savezom protestantskim; a jednako 
je mogao skrsiti odpor ceskih staleza, koji se bijahu nakon smrti njegove supruge, kra- 
ljice Ane (t 27. sijecnja 1547.), podigli, da ospore nasljedno pravo ku6e Habsburg na cesko 



MiR $ TURCIMA QOD. l547. 



173 



prijestolje. Ferdinand je na »krvavom saboru* u Pragu 2. rujna 1547. prinudio CeSke sta- 
leze. da su se odrekli mnogih povlastica, te priznali nasljedno pravo njegovo i njegovih 
Rptomaka. Na osnovu toga izradio je Ferdinand, da je ceski sabor vec nakon dvije godine 
(!549.) najstarijega sina njegova Maksimilijana »primio« za (^eSkoga kralja. 

Medjutim je jo§ neko vrijeme proslo, dok je doslo do podpunog mira na turskoj kra- 
jini. Ni ugarskomu saboru, koji se bija^e sastao na koncu studenoga 1547. u Trnavi, nije 
bilo drago, §to je kralj uz tako nepovoljne pogodbe utanaCio mir; ali buduci da se nije 
moglo niSta viSe promijenlti, molili su stalezi kralja, neka bar poradi, da bi Turci mir 
savjestno obdrzavali. Suvise su ga molili, da bi onda, kad u zamasnim poslovima boravi 
u tudjini, sina svoga Maksimilijana sta- 
vio na Celo vlade u Ugarskoj. Napokon, 
cini se, da ni ban Zrinski nije bio osobito 
zadovoljan s utanacenim mirom. Kralj 
Ferdinand pise 22. rujna 1547. banu, da 
fnu je budimski pa§a dojavio, kako on 
sa svojim sandzacima i vojnicima nije 
dosada nigdje mira pogazio, dok obratno 
kraljevi vojnici i podanici bez obzira na 
mir ne prestaju udarati na podanike tur- 
$koga cara. Ferdinand stoga u ime svojc 
i svoga vrhovnoga kapitana Nikole 
Salma zapovijeda banu najstrozije, da 
on i njegovi podloznici vjerno drze mir. 
»Ipak ako bi se desilo, te bi Turci sami 
mir prekrsili, pa na na§e podanike i 
mjesta udarili i plijenili ih, onda ti ne 
branimo, pace i hocemo, da mjestima i 
podanicima nasima u pomoc pohitas i 
na njihovu obranu stanes, i da nastojis 
neprijateljsku navalu. kako je samo mo- 
guce, suzbiti.* Da bi se napokon stalo 
na put i ^etovanju Uskoka, povjerio je 
kralj uskoCkomu kapitanu Ivanu Lenko- 
vicu i Ivanu Wagenu, da sporazumno 
s banom Zrinskim, senjskim kapitanom 
Martinom Qallom i bihackim kapitanom 
Jurjem Sauerom po Citavoj Hrvatskoj 
razglase petogodisnji mir s Turcima 
(funfjarigen fridlichen anstand mit den 
turkhen), a naroCito da obustave pro- 
vale Uskoka u turske krajeve. Kralj je za te svoje komcsare izdao i obSiran naputak 20. 
prosinca 1547. u gradu Augsburgu. Kako je te?.ko bilo osigurati mir na krajini, svjcdoCe jo§ 
dva lista kralja Ferdinanda na bana, izdana u Augsburgu 2S. sijeCnja 1548. U jednome mu 
javija, kako se sultan tuii, »da on (ban,) i njegovi Ijudi na krajini boraveci ni najmanjc mir 
ne dr^e, nego ga mnogim naCinom gaze i kr§e«; u drugom obavjc^Cujc bana. da je saznao 
za svadju i razmirlcu izmedju njega i vrhovnoga kapitana Salma. paCe i za pisma. u kojima 
su se medjusobno grdili, pa ga opominjc, da toga vi§c ne im, vcC ako ima kakovu tegobu 
protiv kapitana, neka se pritu?.i njemu kao svomu kralju. koji je gospodar i kapitanu. Jo5 mu 
javija. da je jednako pismo upravio na kapitana. 




KRAUICA ANA, 2ENA KRALJA FERDINANDA I. 

Po izvorniku ambraSke zbirke slika u umjetniCko- 

povjestnom dvorskom muzeju u Be(^u. Napis na 

slid: Anna rcgina F^()eniia(e) uxor Perdinan(di) 

Ro(manorum) im(peratoris). 



1?4 FERDINAND I. HABSBURCjOVAC (1527.— i564.) 

Pisma kralja Ferdinanda ne bijahu jos stigla banu u ruke, kad je na hrvatskoj i sla- 
vonskoj krajini zavladao podpuni mir. Vec 2. veljace 1548. pise Zrinski prijatelju Franji 
Bacanu: »Turci na ovoj krajini mir (primirje) dosta dobro obdrzavaju, te sada nista ne 
poduzimaju, vec dolaze k pogranicnim gradovima sa 20 i vise konjanika, pa se opet mirno 
vracaju. Kako ce se to svrsiti, ne znamo«. 

Cim su se vjecite borbe s Turcima bar za neko vrijeme smirile, mogao je kralj Fer- 
dinand i na to misliti, da u Ugarskoj i Hrvatskoj (sa Slavonijom) povrati davno zudjeni nu- 
tarnji poredak i mir, pa da ih osigura od buducih navaia turskih. Tu je zadacu namijenio 
ugarskomu saboru, koji je sazvao u Pozun za 18. listopada 1548., i na koji je i sam glavom 
dosao. Saboru su prisustvovali takodjer nmiciji kraljevine Hrvatske i Slavonije, pa i sam 
ban Nikola Zrinski. Sabor je stvorio 71 clanak, koje je kralj u Pozunu 22. studenoga po- 
tvrdio. Neki se elanci ticu Hrvatske i Slavonije. Tako se kaze u 24. clanku: »Qospoda pak 
i plemici, koji tako u Ugarskoj, kao i u Hrvatskoj i Slavoniji imadu gradove na krajini 
(turskoj), neka od njegova velicanstva primaju pomoc, koliko je moguce, za uzdrzavanje 
njihovo. One pak gradove i kastele, koji su manje potrebiti, neka velicanstvo dade raz- 
valiti«. Clankom 46. nadalje trazi sabor, da se gradovi, koji su u novije vrijeme po Slavo- 
niji i Ugarskoj bez dozvole kraljeve podignuti, poruse od zupanija, koje od njih trpe. 
Clankom 56. opet traze stalezi, da se medju inim dosadanje slobostine varosi Qradca kod 
Zagreba uzdrze i zasticuju. Clankom napokon 58. trazi se, da se svim onim plemicima, koji 
su za proslih burnih vrernena silomice ucinjeni kmetovima, povrati njihova sloboda pod 
prijetnjom jace sile (Nobiles quoque tam in Hungaria, quam Sclavonia et Croatia, qui per 
vim et potentiam his temporibus disturbiorum in rusticitatem redacti sunt, in suam liber- 
tatem restituantur sub poena facti maioris potentiae). 

Nema sumnje, da je posljednjemu clanku poglavito dala povoda parnica, koju su u 
to vrijeme plemici slobodne obcine T u r o p o 1 j a podigli protiv kneza i bana Zrinskoga. 
Poslanici naime Turopolja, koje je vodio i svjetovao literat (djak) Matej Slatinski 
(Zalathnoky aliter Zlathynzky), dosli su prigodom sabora u Pozun, te su kralju protiv 
Zrinskoga predali pismenu tuzbu, da ban drzi njihov plemeniti grad L u k a v e c, koji su 
oni nekad za svoju obranu podigli, zatim da vrijedja i gazi njihovu plemicku slobodu, 
kao sto su to vec prije njega cinili ujak njegov Ivan Karlovic (1527. — 1531.), a iza njega 
otac njegov Nikola i brat Ivan. Ban Zrinski branio se je, da tuzitelji nemaju pravo, kad 
tvrde, da im je Lukavec oteo tek njegov ujak, ban Ivan Karlovic, jer je taj grad bio vec 
i prije u vlasti drugih gospodara: najprije ga je imao Ivan Tuz, koji ga bijase dobio u zalog 
od kralja Matijasa Korvina, zatim je spadao redom na hercega Ivana Korvina, Jurja 
Braniborskoga, kraljicu Mariju, Ivana Ungnada i Franju Bacana. Od potonjega presao je 
na Ivana Karlovica, i to ne silom, nego prodajom; po smrti Karlovicevoj presao je 
s ostalim posjedovanjima njegovima na knezove Zrinske. Svim tima gospodarima grada 
Lukavca davali su plemici Turopolja i njihovi kmetovi razlicite dace (kao desetinu od 
svinja) i cinili razne sluzbe, sto sve on moze zivim svjedocima i pisanim izpravama 
dokazati. 

Tako je doslo do znamenite parnice izmedju bana i Turopoljaca, koja se je otegla 
kroz vise godina. Turopoljce zastupao je (director cause nobilium campi Zagrabiensis 
contra Nicolaum Zriny) spomenuti vec literat Matej Slatinski, gradjanin iz varosi Qradca 
kod Zagreba, kojega bijase jos 1539. plemkinja turopoljska Jelena Bezaj posinila i osta- 
vila mu svoj posjed u Kurilovcu u Turopolju. Matej Slatinski bio je poslije biljeznik (no- 
tarius) i napokon sudac slobodne obcine Qradca, a Turopoljci primili su ga u svoje brat- 
stvo i izabrali ga svojim plemenskim zupanom. Tko je kneza i bana Zrinskoga zastupao, 
nije izrijekom spomenuto; no bit ce da ga je najvise svjetovao njegov vjerni sluzbenik, 
literat Ambroz Qregorijanec. Kralj je Ferdinand na tuzbu Turopoljaca i obranu banovu, 
saslusavsi prije drzavno vijece, izdao u Pozunu 13. prosinca 1548. dva pisma. Prvim je na- 
lozio banu Nikoli, da se mora podvrci sudu kraljevskih komesara ili oratora, koje ce on po- 



SABOR U KRI2EVCIMA 1. 02UJKA lS40. 1^5 

felati na dojduci sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, da oni zajedno s magistrom proto- 
notarom kraljevine Slavonije, s plemickim sudcima, kao i sa zakletim prisjednicima sud- 
benoga stola kraljevine Slavonije sude u parnici Turopoljaca protiv Zrinskoga. Ako se 
koja stranka ne bi zadovoljila odlukom toga suda, neka prizove na sudca kraljevskoga 
dvora (kurije). Ban ne moze recenomu sudu predsjedati, jer nitko ne moze biti sudac i 
stranka u svojoj parnici (quia nemo in propria causa index et actor fieri potest). 

Ovim Ddredbama mislio je kralj banski sud zamijeniti sudom svojih oratora. Inace 
je kralj nastojao ugoditi obim strankama, da ne dodje do jacih opreka. Tako je jos 25. 
studenoga potvrdio Turopoljcima povelju kralja Matijasa Korvina, kojom bise plemici 
jednoselci oslobodjeni od placanja ratne dace. I sa Zrinskim uredio je stvar u pogledu 
banske place. Zrinski bijase io§ 1. kolovoza predao obracun, po kojemu je njemu kralj po- 
novno za vrijeme od 1. ozujka 1546. do 1. kolovoza 1548. bio duzan veliku svotu od 
39.067)4 forinti. Kralj je 7. prosinca 1548. namirio svu duznu placu do konca te godine, 
a podjedno je s njim ucinio novu pogodbu za dojducu godinu 1549. Buduc da su nastala 
mirnija vremena, drzat ce ban mjesto 500 konjanika samo 250, a za svakoga dobivat ce 
mjesecno po 4 rajnska forinta. Za svoje potrebe primat ce svaki mjesec 312)4 rajnskih 
forinti, dakle za sve mjeseCno po 1312)4 rajnskih ili 1050 ugarskih forinti. 

Da se urede nutarnje prilike Hrvatske i Slavonije, i da se rijesi parnica izmedju 
bana i Turopoljaca, odredio je kralj Ferdinand u Becu 12. sijecnja 1549., neka ban sazove 
sabor recenih kraljevina u grad Krizevce za 1. ozujka 1549. Svojim oratorima imenovao 
je kralj istoga dana Krstu Bacana i kapitana Luku Sekelja, te im je podjedno dao pismenu 
instrukciju. Oratori neka izloze stalezima, koliko je dosad kralj doprinio za obranu i odr- 
zanje svojih vjernih u kraljevini Slavoniji, i koliko je truda, troska i nepriUka imao, da 
svoje sveto nastojanje protiv sile neprijateljske s Bozjorn pomoci kraju privede. ProSle je 
godine kralj zajedno s carem bio zabavljen drugim poslovima, narocito ratom u Njemackoj, 
pa je bio prinudjen, da sklopi mir ili primirje s Turcima na stanovito vrijeme. On je sklo- 
pio mir s Turcima na pet godina, poglavito zato, da Ugarska, Slavonija i druge zemlje 
njegove uz tursku medju budu sigurne, dok kralj zajedno s carem i bratom izvr§i druge 
zadatke. No buduci da stoji, da Turci i za mira obicavaju prigodimice provaljivati, pusto- 
§iti i otimati, stoga treba i u vrijeme mira krajiska mjesta i gradove utvrdjivati i posa- 
dama obskrbljivati, a narocito bditi nad Slavonijom, kako su to nunciji ili poklisari reCene 
kraljevine na posljednjem saboru u Pozunu trazili, pa zato je kralj odluCio, da se tako i 
^ini i da se zakrci neprijatelju put za provale, i da se stalezi i redovi Slavonije od svake 
pogibli zastite. Kralj je za obranu Ugarske i Slavonije neizmjerno mnogo novaca potro§io, 
§to ih je primio od ostalih kraljevina i zemalja svoga vladanja, pa 6e to i dalje C^initi; ali 
opominje i stale^e Slavonije, da se ugledaju u primjer Ugarske, pa da i oni priloie §to 
vi§e pripomoci (subsidium) za zajedniCku obranu. Tako ce i ostali krScanski vladari do- 
prinositi za njihov spas. Napokon opominje kralj stale2e, da se prema zakljuCcima sabora 
u Pozunu nastoje medju sobom izmiriti; da oni, koji dr2e tudja imanja, povrate 
onima, kojih zapadaju; da se kane uzkradivati desetinu, i u ob(ie da crkvi i crkvenim Iju- 
dima ni§ta ne otimaju. 

Sabor se je sastao, i staleii su stvorili prema kraljevim predlozima i 2eljama vi§e 
i^lanaka, koji nam nijesu viSe poznati. Oratori su Clanke uz svoje izvjeStJe kralju podastrii, 
te 24. lipnja hvali Ferdinand Krstu Ba(iana, §to ga je onako vjerno na saboru u Kri^evcima 
zastupao, pa mu javlja, da 6c odgovor na artikule saborske poslati po zasebnom posla- 
niku. Znademo jo§, da na taj sabor ban Zrinski nije do$ao, ved da je na nj poslao svoga 
zastupnika (procuratorem), koji medjutim nije htjeo k sudu pristupiti (iurl stare), kad je 
kraljevski orator Krsto BaCan prema kraljevoj odredbi stao razpravljati o tu2bi Turo- 
poljaca protiv bana. Nasuprot je banov kaStelan u Lukavcu, po imenu QaSpar Dr2ani(i, 
ba§ u isto vrijeme udarao na kolovodje Turopoljaca, te im opIjaCkao dvore i imanja. Ban 



176 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) 

ocito nije priznavao suda, kojemu nije predsjedao redovni sudac kraljevstva, a uz to je 
smatrao i plemice Turopolja za buntovnike, a niposto za pravedne tuzitelje. 

Cini se, da je u to vrijeme nastao citav pokret protiv kneza i bana Zrinskoga, te 
da su protiv bana ustali brojni licni protivnici i zavidnici, koji su turopoljske plemice 
svedjer jace podticali. Nema sumnje, da su kolovodje toga pokreta biii stari knez Petar 
Keglevic sa svojim sinovima, koji nijesu banu mogli oprostiti, sto im je po kraljevu nalogu 
oteo Medjumurje i gradove u Podravini. Zastupnik Turopoljaca, literat Matej Slatinski, 
podjedno je zastupnik staroga Petra Keglevica, te ga u listovima zove svojim »miiosti- 
vim gospodinom«. I u zagrebackom kaptolu bilo je protivnika banovih; dne 20. veljace 
1549. moli ban iz Ozlja zagrebacki kaptol, da ga poceka, dok gotovim novcem namiri 
duznu desetinu, kad ne ce da primi od njega naplatu onim, sto imade. 

Kad se zakazani sud na saboru u Krizevcima nije mogao obdrzavati, odlucili su 
turopoljski plemici po drugi put poci pred samoga kralja. Prvih dana kolovoza 1549., kad 
je Ferdinand u Pozunu boravio, doslo je onamo sedamdeset plemica turopoljskih, da ob- 
nove svoju staru tuzbu, i da se potuze radi novih nasilja banovog kastelana Drzanica. 
Na to je kralj 7. kolovoza izdao nalog zagrebackomu kaptolu, neka po svomu pouzdaniku 
saobci Zrinskomu kraljevsku zapovijed, da se petnaest dana nakon te dostave stavi pred 
sud samoga kralja budi sam budi po svome zastupniku (ut . . . coram nostra personali 
presentia comparere debeat). No taj nalog kao da nije imao uspjeha, jer kralj Izdaje u 
Pozunu 14. rujna spomenutomu kaptolu ponovnu zapovijed, da radi daljih nasilja kaste- 
lana Drzanica, pocinjenih u lipnju, srpnju i kolovozu, pozove pred kraljevski osobni siid 
ne samo bana, nego i njegovog kastelana. 

Ban je mjeseca srpnja i kolovoza navlastice boravio na jugu Kupe u Hrvatskoj, da 
se ukloni kraljevskim pozivima. Dne 15. srpnja boravi u Ozlju, gdje zajedno sa svojim 
surjakom Stjepanom Frankapanom daje Ivanu Hojsicu, kastelanu u Dubovcu, u ime duzne 
place od 1000 forinti kasteo Mlaku na Mreznici, a u kotaru ozaljskom. Iza toga boravi 
1. kolovoza u Dubovcu, odakle javlja Tomi Nadazdu, da je Bog poslao na nj nekakvu bo- 
lest, radi koje nije mogao k njemu doci, kako bijase obrekao. No 3. kolovoza vec je u 
Perni, pa javlja Nadazdu, da je knez Juraj Frankapan Slunjski odputovao u Pozun, pa da 
je na polazku njemu preporucio svoju zenu i djecu. U drugoj polovici kolovoza (11.-19.!^ 
nalazimo bana u Qvozdanskom. Tek 16. listopada opet je u Cakovcu, odakle se tuzi kralju 
Ferdinandu, da je Petar Keglevic odabrao dva svoja covjeka, kojih imena ban znade, a 
kojima je Keglevic povjerio uz velika obecanja, da bana sto prije ubiju (ut vitae meae 
insidientur meque extinguant . . . ut ego opera illorum interimar atque quovismodo occidar). 
Nema sumnje, da se je tada banu zaista radilo o glavi, jer je malo zatim posao u Ugar- 
sku u Sarvar, gdje je 22. listopada s Tomom Nadazdom, svojim prijateljem i sudcem 
kraljevskoga dvora, utanacio »medjusobno prijateljstvo i slogu« (amicitiam et concordiam), 
obvezavsi se, da ce jedan drugoga zasticivati i braniti u svakoj nevolji, kako se pristoji 
cestitim muzevima. Namah zatim ovlastuje kralj 28. listopada iz Praga Zrinskoga, da ona 
dva zlocinca, koji su od Keglevica podmiceni, da ga ubiju, slobodno zarobi; ali da ih ne 
mece na muke, niti da im sam sudi, nego da ih preda stajerskomu zemaljskomu kapi- 
tanu Ivanu Ungnadu. Medjutim kao da se je kralj poslije predomisilo, jer 16. stude- 
noga 1549. nalaze iz Praga zagrebackomu kaptolu, da banu Zrinskomu saobci neki kra- 
ljevski nalog »za stranu nasih v j e r n i h, odlicnih Petra i Jurja Keglevica od Buzina«, pa 
da onda tocno jave, sta je ban na taj nalog odgovorio. Uza sve to ipak je ban Zrinski ostao 
u kraljevskoj milosti; pace Ferdinand mu je 5. studenoga u Pragu izdao povelju, kojom mu 
je za vjerne sluzbe darovao posjed Otok u Medjumurju, koji je prije pripadao Stjepanu 
Horvatu i sinu mu Franji. Da taj novi posjed zauzme, dosao je Zrinski u Medjumurje, te 
se 24. studenoga iz Cakovca zahvaljuje Tomi Nadazdu, sto ga je obavijestio, da je ugar- 
ski sabor odgodjen do 6. sijecnja 1550. Dne 13. prosinca pi§e opet iz Cakovca Nadazdu, 



NiKOLA 2RINSKI I TUl^OPOUCl. 



17? 





kako je pukao glas, da se kralj Ferdinand (poSto je 10. studenoga 1549. umro papa 
Pavao III.) 2eli popeti na papinsku stolicu (velle pontificatum romanum assumere), ali se 
ne zna, da li je to istina Hi ne. Osobito se pak raduje vijesti, da je sultan Sulejman ne- 
milo potucen od Perzijanaca, te dodaje, da se za taj »ogromni poraz« (de ingenti clade) 
treba Bogu zahvaliti. 

Dne 6. sijeCnja 1550. imao se je sastati ugarski sabor u Pozunu, na koji je i ban 
Zrinski po§ao. Uzput pi§e on 7. sijecnja iz varo§i Ceprega Tomi Nadazdu, da ide pred 
kralja u Pozun. SuviSe javlja mu. da su na novu godinu njega i surjaka mu Stjepana Fran- 
kapana tuziii »neprijatelji na§i Qu§ici« radi uvrede poStenja (in facto honoris), pa da vodi 
sa sobom svoga surjaka u Pozun. 

Sabor ugarski, na kojemu su po obicaju bili i nunciji Hrvatske i Slavonije, vijecao 
je neko mjesec dana, te je stvorio 78 clanaka, koje je kralj Ferdinand 13. veljaCe u Po- 
zunu potvrdio. Znamenit je clanak peti, kojim stalezi mole, da kralj Ferdinand, ako vec 
sam ne moie staino boraviti u Ugarskoj, dozove sto prije iz Spanije svoga sina Maksi- 
milijana, tada vec priznatoga kralja ce- 
§koga, pa da ga ostavi u zemlji kao 
upravitelja uz drzavno vijece (ad reipu- 
blice moderationem curandam). Spo- 
mena su vrijedni jos clanci, koji rade 
o torn, da se izaberu odbori, koji 
ce uredjivati medje Ugarske i Slavo- 
nije prema susjednim zemljama. Za 
uredjenje granica Slavonije prema 
Kranjskoj izabran bi clankom 44. od- 
bor od pet lica (biskup bosanski, bi- 
skup kninski, Bacani, magistar Mihajlo 
Ravenski i Andrija Choron), koji bi 
imao zapoceti svoje djelovanje 1. svib- 
nja u Samoboru. No najzamasniji je 
clanak 72., kojim se odredjujc »da se 
oni seljaci, koji su se posljednjih go- 
dina budi radi glada, budi od straha 
pred Turcima iz Slavonije preselili u 
Ugarsku, ako se dobre volje ho6e po- 

vratiti, moraju odpustiti od onih, na Cijim su imanjima i da ih ovi ne smiju zadr2avati pod 
kazan (odredjenom) u Clancima o slobodnom selenju kmetova. 

Prigodom saborovanja u Poiunu iznesena bi opet parnica Turopoljaca protiv bana 
Zrinskoga. Literat Matej Slatinski s Bla^om Pogledi(iem, Petrom Dijankovi(Sem i Martinom 
Trclicem veC je 5. sijeCnja bio iznio ponovnu tuzbu pred kralja. Ferdinand je nakon svr- 
Senog sabora 22. veljat3e 1550. u Pozunu izdao nalog onomu odboru, koji je bio odrcdjen 
za uredjenje granice izmedju Slavonije i Kranjske, da nakon izvrSena posia u Samoboru u 
varoSi Qradcu kod Zagreba sasluSaju svjedoke obiju pru(iih se stranaka, pa da se onda 
prema izkazu tih svjedoka konaCna osuda izreci uzmogne. Kao odbornici ili kraljevski ko- 
mesari spominju se ovaj put peCujski biskup Juraj Tompa, kninski biskup Matija Za- 
brdin, kapitan Luka Sekelj od Kevenda i Ormu?.a, vara^dinski pod^upan Pavao Ratkaj i 
napokon zagrebaCki kanonik i arcidjakon (^azmanski Luka. Ti su se zaista poslije, dne 
21. svibnja sastali u Zagrebu, te plemicikomu sudcu zagrebaCke fupanije Filipu Horvatu 
od Crnkovca naloXili, da svjedoke bana Zrinskoga do prvoga lipnja u Zagrebu okupi. 

Dugotrajna parnica izmedju Zrinskoga i Turopoljaca svrSila se je napokon tek pod 
konac godine 1553. Nije ju dokrajCio redovni sud. nego obraniCki sud, u kojemu su sudje- 
Klaie, Hrv. povj. 111. (5.) 12 



PODPIS KNEZA I BANA NIKOLE ZRINSKOGA. 

Snimljen s izprave, izdane od njega u Varazdinu 
5. kolovoza 1543. punici i udovi Ivana Horvata. 
Izvornik u arhivu Jugoslavenske akademije. Cita 
se: Nicolaws comes Zrynyens(is) banus m(anu) 
p(ropria). Snimio prof. Qjuro Szabo. 



178 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). 

lovali pouzdanici obiju stranaka, po imenu zagrebacki i gjurski biskup Pavao Qregorija- 
nec, kraljevski personal Mihajlo de Mere, podsudac kraljevskoga dvora Toma de Ka- 
rharja, i protonotar kraljevine Slavonije Mihajlo od Ravna. Ovi su bana sklonili, da je 
plemicima Turopolja obecao ustupiti kasteo Lukavec sa svima posjedima i pravima, te se 
je podjedno odrekao svih daca, koje su mu plemici dosad morali davati; nasuprot su 
Turopoljci odrekli se svake odstete za sve nevolje, progone i gubitke, sto su ih kroz tolike 
godine od banovih sluzbenika i Ijudi pretrpili. Odluku obranih sudaca potvrdio je i kralj 
Ferdinand 26. listopada 1553. u Pozunu, na sto su se ban Zrinski i njegovi dosadanji pro- 
tivnici 12. studenoga sastali u Brezovici, dvorcu literata Ambroza Qregorijanca, te su 
pred izaslanicima zagrebackoga kaptola izmirenje i proveli. Ban je ustupio kasteo Lu- 
kavec, a plemici turopoljski odrekli su se svake odstete za pretrpljena zla. 

Uz parnicu s Turopoljcima, zasjede sa strane Keglevica, kao i tuzbe s Gusicima 
zaokupile su bana Zrinskoga godine 1550. jos i druge neprilike. Tezko da bi im bio svima 
odolio, da mu sudac kraljevskoga dvora i veliki kapitan Tomo Nadazdi nije bio onako 
odan i stalan prijatelj, kako mu se bijase zavjerio. Dne 4. ozujka 1550. pise Zrinski iz Ca- 
kovca Tomi Nadazdu: »Novina nemamo gotovo nikakvih. Onoga dana, kad smo se po- 
vratili od vasega poglavitoga i velemoznoga gospodstva, doneseno bi nam pismo bosan- 
skoga pase s pismom na njegovo kraljevsko velicanstvo, koje smo namah dalje poslali; 
iz lista pak na nas upravljenoga nismo nista novih stvari razabrali, nego da ti Turci na- 
stoje utanaceno primirje i savez sto tvrdje i neoskvrnuto drzati«. Iza nekoliko mjeseci, 
koje je ban vecinom u Cakovcu probavio, dosao je u Slavoniju Toma Nadazdi, da izmiri 
Zrinskoga s poglavitim njegovim protivnicima, kojima se je na posljedku pridruzio sam 
surjak njegov, knez Stjepan Frankapan. Vec 7. lipnja miri Nadazdi u Zagrebu bana s Bla- 
zem Krpicem, a 13. srpnja sa surjakom njegovim Stjepanom Frankapanom. Tom se pri- 
godom receni Stjepan nagodio sa svojom sestrom Katarinom, doticno sa Zrinskim tako, 
da je njima posve ustupio grad Ozalj i kasteo Dubovac u zagrebackoj zupaniji, a gradove 
Qrobnik, Bakar i Hreljin u Vinodolu, pridrzavsi za sebe do smrti sve ostale gradove u 
modruskoj i zagrebackoj zupaniji, kao i Drivenik, Qrizane, Bribir i Novi u Vinodolu. Malo 
zatim, 3. kolovoza, povratio je ban svomu surjaku polovicu svega blaga i pokretnina, sto 
je Stjepan Frankapan pred dvorskim sudcem posebnim pismom zajamcio. Medjutim ne- 
stalni Frankapan predomislio se je brzo, jer vec 1. prosinca 1550. poziva kralj Ferdinand 
iz Augsburga bana na tuzbu kneza Stjepana, da ucini postenu nagodu (concordiam hone- 
stam) sa svojim surjakom, jer ce inace kralj nakon povratka svoga sa svojim vijecni- 
cima posredovati, da ne bude krivo ni jednomu ni drugomu. Uza sve to ne bi pravoga 
sporazumka izmedju njih, te vec 23. sijecnja 1551. tuzi se ban Nikoli Nadazdu na svoga 
Surjaka iz Ozija ovako: »Hocu da javim vasoj velemoznosti, kako je taj mudri svojak 
na§ (iste sapiens affinis noster), knez Stjepan Frankapan (assumta cum quibusdam rusticis 
animositate sibi simili) dosta ludo (temerarie) stao ziviti. Evo je treci dan, sto je kasteo 
nekoga plemica Zitomera dao kradom zauzeti, premda nikojim putom njemu ne pripada. 
Dosao je k nama onaj plemic s tuzbom, kojemu bi rado zadovoljili, da nam je imati posla 
s manje mudrim covjekom.« 

Ban Zrinski ne bijase se posve izmirio ni nagodio ni s jednim od svojih brojnih 
protiynika i zavidnika u kraljevstvu, kad su Turci opet krvavo kolo zaigrali. Vec 12. pro- 
sinca 1550. tuzi se on iz Rakovca gjurskomu biskupu i ugarskomu namjestniku Franji 
Ilockomu, »kakb Turci na krajini, a narocito Bosnjaci posve zlo drze primirje, dnevice 
sve jace te jace udaraju na kraljevine njegovog velicanstva.« Cine to sada krisom, a sada 
javno i ocito. Tako je 500 Turaka udarilo na Vinodol, grad zagrebackoga biskupa, te za- 
robilo sve Ijude i stoku, koju su zatekli izvan grada; jednako su oCito navalili na grad 
zagrebacke biskupije, po imenu Ivanic, te silu Ijudi odagnali. Suvise su poharali i oplije- 
nili okolis gradova Jamnice, Kostajnice, Zrinja i Hrastovice. Sam ban Zrinski, kojemu je 



Pk\L\](t U fel^DELJU. 



1?9 



kralj \T to vrijeme mira dodijelio samo 300 konjanika, ne moze braniti tako prostranu kra- 
jinu od tolikih neprijateljskih susjeda, kao §to su sandzaci bosanski, pozezki, hlivanjski i 
hercegovacki, od kojih svaki ima bar toliko, koliko dva ili tri sand^aka u Ugarskoj. »Ako 
samo jedan grad uz Unu u Hrvatskoj padne, §to Bog sa(5uvaj, neka vjeruje va§a pre- 
Castnost, da ce naskoro i ostali gradovi Hrvatske osvojeni biti. I jednako, ako u Slavo- 
niji propadne samo jedan grad zagrebacke biskupije, koja je Turcima skroz na domaku i 
prezgodna za pustosenje, zaprijetit ce s mjesta citavoj kraljevini Slavoniji ocita propast** 
Dne 23. sijecnja 1551. javlja ban iz Ozlja Tomi Nadazdu: »Dosao je jucer k nama posebni 
na§ uhoda, koji boravi u Livcu (in Lewach), te kaze, da su bosanski i hlivanjski pasa sa 
svima svojim silama bili na okupu, prije nego sto je ovaj snijeg zapao, pa se je razgla- 
silo, da smijeraju ovamo provaiiti. Ne 
znam ipak, da ii ce poci ovamo ili u 
Ugarsku. To sam medjutim i od drugih 
obaznao, da su zaista bili na okupu, 
i da je po Turskoj javno proglasena 
careva zapovijed, neka se priprave za 
rat u nastajno proljece.« Tezka briga 
za obranu kraljevstva odagnala je 
bana sve do grada Vranograca, odakle 
pise Nadazdu 8. veljace 1551.: »Mi bo- 
ra vimo ovdje u Hrvatskoj u pustim 
nasim gradovima, gdje nista dobra ni 
novine ne cujemo; vidimo samo sve 
kao opustoseno u domovini* (videmus 
saltern deserta quasi omnia in patria). 

Povod novim bojevima s Tur- 
cima dali su dogadjaji u Erdelju i jugo- 
iztocnoj Ugarskoj, gdje je vladala kra- 
Ijica Izabela sa svojim nedoraslim si- 
nom Ivanom Sigismundom i gdje je 
svedjer kolo vodio Hrvat Juraj Utise- 
nic (Martinuzzi). Taj umni muz, koji 
je u jedan mah vr§io sluzbu »poklad- 
nika, namjestnika i zemaljskoga sud- 
ca«, imao se je boriti ne samo protiv 
vlastohlepne kraljice, koja mu bijaSe 
uzkratila naslov gubernatora, nego i 
protiv njezinog rodjaka Petra Petro- 
vi(5a, koji mu je zavidjao, te se otimao 
za njegovo mjesto. Petrovi(S je tada 

bio 2upan temeSvarski i vrhovni kapitan doljne Ugarske, te je svakom prigodom 
radio, da ponizi svoga mo(Snijega takmaca. Napokon nije ni sultan prijaznim okom gledao 
suviSe mo(3noga »brata Jurja«, jer mu je on mogao najviSe smetati, da Erdelj polagano 
skuCi, te ga polagano iz vazalne kne^evine pretvori u turski paSaluk. A da je sultan o torn 
snovao, pokazao je ne samo tim, Sto je utvrdjivao grad Segedin, nego i tim, Sto je tra^io, 
da mu se izruCe tvrdi gradovi TemeSvar, BeCkerek i BeCej, pa da si tako osigura prelaz 
preko doljne Tise. 

Ba§ te nestalne prilike u Erdelju i jugo-iztoCnoj Ugarskoj uCiniSe, te je Juraj Uti§eni<* 
stao o tom misliti, kako da se s kraljcm Ferdinandom pogodi. Ta njcmu je zgodnije bilo, 
da upravija Erdeljem u ime Ferdinandovo, nego da vazda strepi od Turaka, ili da ga zbace 




JURAJ UTISENIC (MARTINUSIUS). 

Po izvornoj slici, koja se Cuva u vite^koj dvorani 
grada TrakoSCana (Krofova Dra§kovi(5a). 



ly 



IgO FERDINAND 1. HABSBUl^aoVAC (1527.— 1564J. 

kraljica Izabela i njezini privrzenici. Napokon je i vecina erdeljskih staleza voljela .poklo- 
niti se Ferdinandu, nego stenjati pod turskim jarmom. Pa i sama kraljica Elizabeta nije 
mnogo marila za to, da se kiti pukim naslovom kao kraljica Ugarske i Erdelja, vec bi se 
bila zadovoljila i skromnijim stanjem, samo da bude posve samosvojna i slobodna. 

Jos u studenom 1547. bijahu erdeljski stalezi, jamacno pobudom Jurja Utisenica, na 
svom saboru u erdeljskom Biogradu zakljucili, da se poslju caru Karlu i kralju Ferdinandu, 
koji su tada boravili na njemackom drzavnom saboru u Augsburgu, zasebni poklisari, da 
ih sklone, neka se dignu za oslobodjenje Ugarske, te neka se pogode s kraljicom Izabe- 
lom, Ferdinand se je izprva kratio, da ne pogazi nedavno sklopljeni petgodisnji mir s Tur- 
cima; tek 8. rujna 1549. sastade se njegov opunomocenik, vrhovni kapitan Nikola Salm 
s Jurjem Utisenicem u Nyir Bathoru jugo-iztocno od Tokaja, da ugovaraju o torn, uz koju 
da odstetu Izabela zajedno sa sinom ustupi kralju svoj dio Ugarske i Erdelj. Medjutim do 
sporazumka nije doslo, a protivnici Jurja Utisenica, na celu im Petar Petrovic, opadnuse 
na to njega kod sultana, da kani izdati Erdelj kralju Ferdinandu. Sultan je stoga u srpnju 
1550. izdao ferman na kraljicu, Petrovica i erdeljske staleze, u kojem se je zestoko oborio 
na Jurja i zahtijevao, da ga pogube. 

Bojeci se Turaka i Petrovica radio je sada Juraj Utisenic svima silama, da svoju na- 
mjeru izvede. U sijecnju 1551. izjavio je pred erdeljsko-ugarskim stalezima u Velikom Va- 
radinu, da ih ni on ni kraljica ne mogu vise odrzati, pa da ce im potraziti drugoga go- 
spodara, ako ne ce zajedno s Petrovicem Turci postati. Namah zatim sastao se je 3. ve- 
Ijace u Dioszegu (sjeverno od Velikog Varadina) s velikim zupanom Andrijom Batorom i 
Erazmom Teufelom, kapitanom lakih konjanika u Ugarskoj, pa ih je zaklinjao, neka Fer- 
dinand sto prije dade Ivanu Sigismundu zgodnu odstetu za Erdelj i Izabeli naknadu za 
miraz, pa neka pripremi jaku vojsku, s kojom ce Erdelj zauzeti. Da bi u to sultana pri- 
mirio, poslao mu je zaostali danak i uvjeravao ga je o svojoj odanosti. Napokon osvanula 
je u Erdelju i vojska kralja Ferdinanda. Vodio ju je Napuljac Ivan Krstitelj Castaldo, koji 
je od rane mladosti kralja sluzio, te na glasu bio kao vrstan vojvoda. On je na koncu 
svibnja sa 6 do 8000 Ijudi usao u Erdelj, te 1. lipnja stigao u Kolozvar. Dne 4. lipnja po- 
klonili su se zastupnici erdeljskih staleza Ferdinandu kao svome kralju. Deset dana zatim, 
14. lipnja, posao je Ferdinandov poklisar Tomo Nadazdi zajedno sa Castaldom i s Jurjem 
Utisenicem kraljici Izabeli u Szasz-Sebes, kamo se bijase ona jos u svibnju sklonila. Uti- 
senic radio je tom prigodom, da nagoda bude za kraljicu sto povoljnija. Radi toga se je 
i ugovaranje dugo oteglo. Tek kad se proculo, da se primice turska vojska, utanacena i 
podpisana bi 19. srpnja 1551. u erdeljskom Biogradu konacna pogodba. Izabela ustupila je 
u svoje ime i u ime svoga sina caru Karlu i kralju Ferdinandu, kao i njihovim potomcima 
sve, sto je dosada u Ugarskoj i Erdelju drzala. Suvise predala je njima i ugarsku krunu 
sv. Stjepana. Nasuprot je kralj Ivanu Sigismundu i njegovim muzkim potomcima predao slezku 
vojvodinu Opolje kao cesko leno i zajamcio mu godisnji prihod od 25.000 dukata. Dok se 
ta vojvodina izkupi od braniborskoga markgrofa Jurja Fridrika, kojemu je bila zalozena, 
drzat ce kraljica i sin joj grad Kosice s jednakim dohodkom. Mladi Ivan Sigismund uzet ce 
nadalje za zenu jednu kcer kralja Ferdinanda. I Petar Petrovic predao je svoja posjedo- 
vanja Temesvar, Lipu, Beckerek i druga mjesta u jugo-iztocnoj Ugarskoj, pa je za njih 
primio grad Munkac s gospostijom. Vec 6. kolovoza ostavila je Izabela se sinom Kolozvar, 
te je sa svojim vjernima i s Petrovicem otisla u Kosice, na sto su erdeljski stalezi pro- 
glasili Ferdinanda svojim kraljem. 

Tako je bas Juraj Utisenic najvise doprinio, da je Erdelj s jugo-iztocnom Ugar- 
skom u kolovozu 1551. dosao u vlast kralja Ferdinanda. Za tolike je zasluge Ferdinand 
obasuo brata Jurja miloscu svojom; on mu je oprostio svu dosadanju nevjeru i obecao mu, 
da ce mu ostaviti biskupiju velikovaradinsku i sve ostale dohodke, ostavio mu cast po- 
kladnika i imenovao ga erdeljskim vojvodom, a napokon je zamolio papu, da ga uzvisi 



POSLJEDNJI DANI JURJA UTISENICA. 



181 




na kardinala, §to je papa u listopadu i u^^inio. Ali uza sve to ipak mu nije posve vjerovao, 
jer su ga mnogi zavidnici, na Celu im Castaldo, neprestano opadali i sumnjicili. Samo tako 
moie se razumjeti, za§to je Ferdinand jo§ 20. srpnja podijelio tajni nalog reCenomu Ca- 
staldu, da u slucaju, ako bi Juraj §to snovao na propast kraljevu, s njime ono uc^ini, §to 
tra2i probitak kraljev, njegove driave i njegovih podanika. 

UtiSenicevo stanje postade jo§ opasnije, kad je i sultan Sulejman pregnuo, da ob- 
novi svoju vrhovnu vlast u Erdelju, Ferdinand bijaSe naime sve unatoc savjeta Jurjeva 
jo§ 18. lipnja svojemu poklisaru u Carigradu, Malvezziju, zapovjedio, neka otvoreno ot\- 
tuje, da se je njemu Erdelj poklonio i da je njim zavladao, jer za pravo nije nikad u tur- 
skoj vlasti bio, vec je njemu pripadao 
jo§ od smrti Ivana Zapolje; u ostalom ^ 

je i on spreman, da daje sultanu ono, 
§to su mu dosad placali Izabela i brat 
Juraj. UtiSenic nasuprot nastojao je iz- 
vinjavanjem i raznim obedanjima obsje- 
niti sultana, koji bijaSe vec zapovjedio 
rumelijskom beglerbegu Mehmedu So- 
kolovicu. da udari na juznu Ugarsku i 
Erdelj. Utisenic pace poslao je danak 
sultanu u ime Ivana Sigismunda, kao da 
je on jo§ svedjer gospodar Erdelja, a 
podjedno uvjeravao je opetovano u li- 
stovima beglerbega Sokolovica, koji je 
s vojskom vec kod Petrovaradina sta- 
jao, da je kao i prije sultanu vjeran; 
Erdelj i juzna Ugarska da jos uvijek 
pripadaju Ivanu Sigismundu, a taj nije 
oti§ao u tudju zemlju, nego u grad Ko- 
§ice, koji njemu pripada, da se vjenca 
s kderju rimskoga kralja, koji je ne- 
davno utana^io mir s Turcima. Nje- 
maCki vojnici da su do§li u Erdelj samo 
radi nemira, koje su njegovi protivnici 
pokrenuli; ali neSto njemacike vojske 
vg6 je opet otiSlo, a on ce s Bozjom 
pomoci naci put, da i zaostale ukloni. 
Sva ta pisma pisao i oda§iljao je Uti§e- 
n\6 sporazumno s Tomom Nadazdom 
i Castaldom, premda mu bija^e kralj 
saobcio svoju instrukciju i zapovjedio, 
da se kloni Saranja i krivih izvjeStaja. 

Medjutim ni kralj ni UtiSenid nijesu svoje svrhe postigli da zaprijeCe provalu tursku. 
Priob(iiv§i Malvezzi kraljevu poruku zatvoren bi u crnu kulu na Bosforu, »jer poklisari 
jamCe za rijeC. zadatu od svojih gospodara*. Beglerbeg Mehmed Sokolovid mislio je opet. 
da 6e lakSe Erdelj oiistiti od njemaCke vojske, ako bi mu pri tome UtiSenid pomagao. I 
tako je prvih dana rujna 1551. Sokolovid sa nekih 40.(KX) momaka kod Petrovaradina 
preSao preko Dunava i onda preko Tise, pa je onda gotovo bez ikakva odpora osvojio 
gradove BeCej, BeCkerek, Canad i Lipu. Dne 15. listopada stajao je vet pred TcmeSva- 
rom, koji je branila posada od Spanjolskih i njemaCkih vojnika pod kapitanom Stjepanom 
Losonczyjem. Vrstni i hrabri kapitan branio je povjereni mu grad tako hrabro, da je 



QRAD NEHAJ KOD SENJA. 

Grad Nehaj uzdize se na jugu grada Senja na 
strmoi, 64 metara visokoj hridini. Sagradio ga je 
u polovici XVI. stoljeca hrvatski junak i senjski 
kapitan Ivan Lenkovi6. — Vet 1550. predlagao je 
Ivan Lenkovid, da se na onoj hridini jufno od 
Senja podigne jaka utvrda, da bude branik i gradu 
Senju i Citavoj drazi senjskoj. Jo§ iste godine 
dozvolio ie kralj Ferdin?nd za gradnju te utvrde 
do 5000 rainskih forinti. Qradnja bi zapoCeta go- 
dine 1551., te se nastavljala kroz vi§e godina. tako 
da je god. 1558. bila dovrSena. Tom prigodom dao 
je Lenkovi6 razvialiti sve ku(ie. crkve i samostane, 
koji su stajali izvan zidina grada Senja, da se nebi 
Turci u njima ugnjezdili. Nijemci su prozvali grcd 
Nehaj »Der newe Thurnc. 



182 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

Sokolovic za jurisanja izgubio mnogo Ijudi, te napokon 27. listopada od podsade odustao, 
pa natrag k Tisi uzmaknuo. 

Kad bijahu Ferdinandu stigli glasi o dolazku i napredovanju beglerbega Sokolovica 
u jugo-iztocnoj Ugarskoj, zabrinuo se za siidbinu svojih ceta u Erdelju. Buduc da su se 
Sokolovicu bile pridruzile i brojne bosanske i slavonske cete pod Ulamabegom, mislio 
je kralj na to, da bi ban Zrinski sada mogao poduzeti cetovanje u bosanske krajeve. U 
to ime pisao je 18. listopada iz Beca Zrinskomu, da su mu kranjski stalezi javili, kako su 
Turci ostavili krajinu hrvatsko-slavonsku, pa posli k beglerbegu u Erdelj; stoga predlaze, 
da bi ban zajedno sa slavonskim kapitanom Lukom Sekeljem i senjskim kapitanom Iva- 
nom Lenkovicem provalio u Bosnu, u kojoj nema vojske, pa vratio Turcima za tolika pu- 
stosenja po Hrvatskoj i Slavoniji. Ali ban neka nista ne poduzme sam, nego vazda spora- 
zumno sa Sekeljem i Lenkovicem. Potonji je bas u ovo vrijeme poceo graditi tvrdinju 
N e h a j vise Senja, da tako osigura taj grad od turskoga podsjedanja. Ali Zrinski nije 
mogao zadovoljiti kraljevoj zelji. Dne 28. studenoga pise Zrinski iz Qvozdanskoga Tomi 
Nadazdu, koji mu bijase iz Szasz-Sebesa u Erdelju pisao, »da protiv Turaka ima dobre 
nade«, kako »na krajini imade jos uvijeke toliko Turaka, kao da nije nitko otisao«. Pase 
bosanski, hlivanjski i hercegovacki kroz citavo Ijeto i jesen sve dosad stoje na granici, te 
ima dosta brige i truda, da im odolijeva sa malo svojih ceta, koje redovito ni place svoje 
ne primaju. 

Zasnovana dakle diverzija, kako bi ju imao Zrinski poduzeti, nije bila izvediva. 
Medjutim je markgrof Sforza Pallavicini doveo na koncu listopada nekoliko tisuca vojske 
u Erdelj, a k tomu je i Utisenic digao pucki ustanak u samoj zemlji. Svu tu vojsku vodili su 
sada Castaldo, Utisenic i Nadazdi duz Morisa u Ugarsku prema Lipi, koju bijase Sokolovic 
povjerio hrabromu Ulamabegu, da ju brani s posadom od 5000 Ijudi. Slabo utvrdjenu yaros 
uzeli su jurisem, a na to su stall podsjedati tvrdinju, u koju se bijase Ulamabeg sklonio sa 
preostalih 1500 do 2000 vojnika. Ali tom prigodom doslo je izmedju Castalda i drugih ka- 
pitana s jedne strane, a kardinala Jurja Utisenica s druge do opreke, koja se je napokon 
krvavo svrsila. 

Jos prije vojne, 16. listopada u dva sata po noci bijase Jurjev tajnik Pesty pohodio. 
Castalda, te mu je suze lijuci i Boga za svjedoka zazivljuci pouzdano govorio, kako njegov 
gospodar drugo ne snuje, nego da njega i njegovu vojsku Turcima izdade, jer se nada, da 
ce s pomocu sultanovom sam zavladati u Erdelju. Bas zato je i namjerice udesio, da su 
neprijatelji osvojili tolika mjesta u jugo-iztocnoj Ugarskoj. Castaldo povjerovao je toj po- 
tvori, premda je dva dana prije toga u svojemu izvjestaju pohvalio Jurja za to, sto se je 
toliko Erdeljaca diglo na noge, pa je s mjesta javio to Ferdinandu. I taj nije sumnjao o 
istinitosti podvale, to manje, sto bijase doznao od nekoga covjeka, sto se bijase iz Cari- 
grada povratio, pa i od nekoga mletackoga trgovca, da se je Utisenic ponudio, kako ce 
Ferdinandove cete izdati Turcima. Zato je ponovno Castaldu izdao nalog: »Ako se inace. 
ne moze stvari pomoci, neka fratra (Jurja) pretece, i neka ga radije makne s puta, nego 
da ceka, kako ce ovaj izvesti svoje namjere protiv njega na stetu citave drzave i cije- 
loga krscanstva«. 

Sada prigodom podsade grada Lipe jos je jace Castaldo s drugima posumnjao na 
kardinala. Dne 22. studenoga ponudio je naime Ulama, da ce predati tvrdju, ako ga puste 
slobodno s posadom otici. Utisenic zagovarao je odlucno ponudu, da bi se jos prije, nego 
sto zima svane, mogli oboriti na beglerbega Sokolovica, te osvojiti i ostale izgubljene 
gradove u podrucju Tise. Ali Castaldo i druge vojvode ne htjedose o tom ni cuti, pace 
smatrahu Jurjevo pristajanje uz ponudu Ulamovu za novi dokaz njegovih izdajnickih 
osnova. No vec za nekoliko dana morado§e ipak na to privoljeti, jer su zaredale kise, a 
uz to nije vojska imala ni tezkih topova za podsjedanje, kao ni dovoljno hrane. Kad su 
se napokon i neredovite cete erdeljskoga ustanka pocele razilaziti i kucama svojima vra- 



SMRT JURJA UTISENICA. 183 

dati, a uz to se io§ proCulo, da se je budimski pa§a Alibeg zdru2io s beglerbegom Meh- 
medom Sokolovicem, da priteku u pomoc Lipi, riie§io se je napokon i Castaldo, te je 
28. studenoga pustio Ulamu slobodno iz grada oti(ii. Naravno, da su sada i Castaldo i nie- 
govi jo§ jade zamrznull kardinala smatrajuci, da je on sve to skrivio. Utvrdilo ih je jo§, 
§to se je Uti§eni6 u noci nakon predaje Lipe sastao s Ulamom na tajni dogovor, kojom je 
prigodom, kako se iz pisma na beglerbega razabira, jedino o torn nastojao, da Turke skloni 
na povratak jo§ preostalih tvrdinja Bec^eja i BeCkereka. Dne 4. prosinca pisao je Uti§eni(i 
kralju: »Za§to mi nakon predaje Lipe nijesmo neprijateija progonili, te s mjesta poSli osva- 
jati Becej i Beckerek, doznat 6e va§e velicanstvo u svoje vrijeme. Sada su na§e Cete 
uslijed dugotrajne podsade i nepogode vrlo izmorene, te su vojnici, koji su ovaj put dugo 
slu2ili, puSteni svojim kucama. Da li ce se rat nastaviti ili ne, zavisi o odluci vaSega veli- 
Canstva; ako bi se htjeio ratovati, morala bi se nova vojska podici i §to prije sazvati 
sabor, na koji neka blagoizvoli vase velicansivo sam giavom doci.« U drugom pismu od 
6. prosinca nuka opet kralja, da §to prije sazove ugarski sabor i da odredi, gdje bi se 
s njime sastao; javlja mu nadalje, da je erdeljski sabor urekao za 21. prosinca, te da ce 
naskoro skupiti takodjer sabor za iztocnu Ugarsku. Sutradan poslap je Utisenic kralju 
svu svoju korespondenciju s Mehmedom Sokolovicem. Ferdinand odgovorio mu je 14. pro- 
sinca iz Stajerskoga Qradca pismom, u kojemu povladjuje svemu, sto bijase dosad ucinio, 
hvali njegovu spretnost, te uznosi njegovu 
vjernost, koja se ne mo2e ni cime potresti. 

Napokon ga poziva na sabor, sto ce ga ob- y^ j _ 

drzavati u Pozunu 22. prosinca. Jednako / I^ Vx\Cj\'=^*''^^^^'^^^ ' 

laskavo bilo je pismo cara Karla na Jurjevu / J I ^-w^^^^/vr^v^ 34 ^^ 

zahvalnicu, §to ga bijaSe preporucio papi za X / ' '71^ 

kardinala. »Ti se iztice§«, pi§e car, »svojim . / / / 

duhom nad sve svedenike ovoga vijeka, jer / / 

ti braniS kr§canstvo svojim savjetom i mi§i- PODPIS JURJA UTISENICA. • 

com protiv bijesa nevjernika.« Medjutim ni 

, ,. . ... ,,,.x ., .X S izprave u narodnom muzeju u BudimpeSti. 

kraljevo ni carevo pismo nije Utisenica vise ^., c / * \ *u / • \ 

Cita se: rr(ater) thesaur(arius) manu 

zateklo na 2ivotu. p(ro)p(ri)a. 

Uti§eni(5 bija§e nakon predaje Lipe ras- 
pustio svoj banderij od 1500 Ijudi, §to ga je 

kao erdeljski vojvoda vodio, pa je uza se pridrzao tek svoju tjelesnu strazu. Po§av§i zatim 
na ureceni erdeljski sabor u Vasarhely svratio se je uzput u svoj grad Vinicu (Alvincz). 
Onamo doSli su takodjer Castaldo i Pallavicini, koji su svoje Cete vodili u zimske stanove, 
pa ih je kardinal lijepo primio. Htjeo ih paCe i sjajno pogostiti u susjednom Biogradu, pa je 
stoga poslao onamo najvedi dio svoje tjelesne straze i sluzincJadi. To su upotrebili Castaldo 
i Pallavicini, da ga skonCaju. Dne 17. prosinca jutrom u§lo je 150 Talijana i Spanjolaca 
kroz otvorene dveri u grad, te je zapremilo sve ulaze i vrata; Pallavicini po§ao je sa §est 
talijanskih i dva §panjolska Castnika u predsoblje kardinalovo, a njegov sekretar Marcos 
Antonius Ferrari u§ao sa spisima u ruci u njegov kabinct. Uti§eni(S sjedio je za pisa(iiip 
stolom, pa je pozvao sekretara da pristupi bli2e, te da mu preda spise. Kardinal se zadubio 
u spise, a u to mu je Ferrari zadao bodeiem dva udarca u zatiljak. Ali jaki, prcmda 
sedamdesetgodiSnji starac bacio je ubojicu pod stol. U to je provalio i Pallavicini sa svojim 
ortacima, te su ga ranili na vratu i lieu. UtiSenid uza sve to nije klonuo, vtt Im je do- 
viknuo: »Bra(io, §ta radite?*; ali u to ga je Monino iza ledja prostrijelio, na Sto se je svalio 
na zemlju uzkliknuvSi: »Isuse i Marijo!* I vjerni sluga njegov, koji bijaSe na buku priskoCio i 
htjeo pomod prizvati, oboren bi na zemlju; do kraja nijesu ga zatukli, jer su ga driali 
mrtvim. Mercada je na to mrtvomu kardinalu odrezao desno uho, da ga kralju poSlju. Kroz 
70 dana lefalo je mrtvo tijelo kardinalovo na is tome mjestu, gdje ga bijahu umorili: tek onda 



184 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

zakopali su ga kanonici biogradskoga kaptola u grobnici svoje crkve. Na grobni kamen 
stavili su mu napis: »Omnibus moriendum est« (Svima je umrijeti). 

Smrt Ivana Utisenica imala je kobnih posljedica samo za Ferdinanda i njegovo vla- 
danje u Ugarskoj i Erdelju. Novi vojvoda erdeljski Andrija Bator nije pored svoje sta- 
rosti i bolezljivosti bio nimalo podoban, da zamijeni okretnoga i neutrudljivoga kardinala. 
K tomu je i narod (narocito Sikulci) zamrzio na Castalda i njegove ortake, ubojice onoga 
muza, koji je svojim umom i vjestinom umio kroz tolike godine sacuvati Erdelj od turskih 
provala i pustosenja. Napokon je i sultan planuo i pregnuo, da osveti muza, za kojega je 
bio uvjeren, da je samo zato nastradao, sto je njemu bio odan. Sultan je stoga odlucio 
jos vecu silu podici, pace i sam opet u rat poci. Dne 27. veljace 1552. javlja ban Zrinski 
iz Cakovca Tomi Nadazdu, kako svi suznjevi, sto no se iz turskoga robstva vracaju, su- 
glasno javljaju, »da ce car turski nastajnoga Ijeta izaci i pocl iz Carigrada« (caesarem 
thurcarum ad proximam aestatem exiturum et moturum ex Constantinopoli) i da se sve do 
Qjurgjeva svakoga petka navijesta i obznanjuje svima podanicima sirom carstva, neka 
se svatko pripravi za ratovanje kroz citavu godinu (ad integrum annum). 

Ferdinandu bi|o se je dakle ozbiljno spremiti za dojduci rat. Stoga je on, sve jos po 
savjetu pokojnoga Utisenica, sazvao ugarski sabor u Pozun za 22. veljace 1552., pace je i 
sam sa svoja dva starija sina onamo dosao. Sabor, kojemu je pribivao i ban Zrinski, stvorio 
je 46 clanaka ili artikula, koje je Ferdinand 26. ozujka potvrdio. Stalezi dozvolili su ratnu 
dacu za tu godinu, i to po tri forinta u dva obroka od kmetskoga selista; zatim su odredili, 
da svi prelati, magnati i plemi6i imadu osobno poci u rat pod vodstvom kraljevim i nje- 
gova sina Maksimilijana. Suvise je sabor ustanovio, da svaki velikas i plemic od deset 
kmetova opremi po jednoga konjanika, a dvadeset seljaka po jednoga pjesaka. Ali prvi 
obrok ratne dace, koji se ubrao u proljecu, iznosio je samo nekih 80.000 forinti, cim bi se 
tek neznatna vojska mogla uzdrzavati. Stoga se je moralo opet uzajmljivati i zalagati, pa 
se je tako financijalno stanje Ferdinandovo jos pogorsalo, a ipak se mogla podici samo ne- 
dostattta sila. K tomu je Ferdinand malo zatim morao svratiti svoju pozornost na Nje- 
macku, gdje se bijase podigao saski izbornik Mavro, i gdje je zatim morao ugovarati 
s protestantima u Passovi. 

Rat s Turcima u Ugarskoj i Erdelju vodio se je stoga godine 1552. ne samo nesrecno, 
nego donekle i neslavno. Budimski pasa Ali bijase jos u ozujku natrag osvojio Segedin, 
koji su Ugri malo pred tim jedne noci ugrabili, zatim je oteo Vesprim, kojega je posada 
nakon kratka odpora posluh uzkratila, a onda je redom obladao nekim tvrdinjama u dolini 
rijeke Ipole. Medjutim bijase se drugi vezir Ahmetpasa, kojega je sultan imenovao za vr- 
hovnoga zapovjednika, zdruzio s rumelijskim beglerbegom Mehmedom Sokolovicem, te je 
s vojskom od 50.000 Ijudi posao iz Beograda prema Temesvaru, koji je stao podsjedati 
26. lipnja. Qrad je branio hrabri Stjepan Losonczy sa 1300 vojnika i 250 gradjana kroz 
trideset i dva dana; no kad mu je ponestalo hrane i zaire, morao se je 27. srpnja predati. 
Malo zatim zauzeli su Turci i Lipu, koju je kukavni kapitan Aldana ostavio, premda se je 
mogla dugo braniti, jer ju bijase Castaldo dobro utvrdio i svim obskrbio, potrosivsi na to 
150.000 dukata. Tako su Turci zauzeli citavu zemlju izmedju Erdelja, Morisa, Tise i Du- 
nava, pa su od nje stvorili temesvarski pasaluk, koji su povjerili Kazimpasi. 

Castaldo morao je skrstenih ruku gledati podsadu Temesvara i pad Lipe. Imao je 
malo vojske, a i ta je bila ozlojedjena, jer nije kroz vise mjeseci dobila place. Kad mu je 
napokon na kraju lipnja grof Helfenstein doveo nesto pomocnih ceta iz Njemacke, stanje 
se je njegovo samo pogorsalo, jer nije imao novaca, da dosljake namiri. Stoga su se oni 
pobunili, pa udarili na Kolozvar i na polak ga razorili; jednako su djelomice poharali i 
Biograd. Sibinj spasao se je od njihova zuluma samo tako, da su gradjani pograbili za 
oruzje i susjedne seljake u pomoc pozvali. Poradi svega toga narod je u Erdelju bio tako 
ogorcen, da je volio robovati Turcima, nego dulje gledati u svojoj zemlji njemacke vojnike. 



TUR5KA PROVALA U SLAVONIJU 1552. 185 

koii su, kako sam Castaldo javlja, seljake ubijali, te njihovo imanje grabili i ku6e njihove 
ruSili. Da su tada Turci udarili na Erdelj, bili hi ga nesumnjivo smjesta predobili. Medju- 
tim sultan zadovoljio se je time, §to mu je erdeljski vojvoda Bator obecao naskoro poslati 
duzni danak; k tomu se je nadao, da ce Bator opet prizvati u zemlju kraljicu Izabelu i sina 
ioj Ivana Sigismunda. 

Take je Erdelj ostao i ovaj put poStedjen od turske sile. No zato su turske vojvode 
§to odluCnije vojevale u Ugarskoj, koja je pripadala kralju Ferdinandu. Alipasa od Budima 
osvajao je redom gradove, uz koje je vodio put do znamenite tvrdinje Jegra (kao Dreg- 
hely. Sag, Qjarmat, Bujak i dr.). Teda negda skupio je Ferdinand vojsku od 9—10.000 
Ijudi (3500 talijanskih pjesaka pod Sforzom Pallavicinijem, 3000 njemackih placenika pod 
Detritzem, 800 Moravana, neSto domacih hajduka), te joj je imenovao za vrhovnog voj- 
vodu Erazma Teufela. Premda su ovoga ugarski i hrvatski kapi^ani (Pavao Ratkaj, Juraj 
Keglevid i drugi) svjetovali, da ne zametne boja, dok ne stignu veliki topovi i ugarski veli- 
ka§i sa 7000 momaka, on se je ipak upustio 9. kolovoza s AlipaSom u boj kod Palasta 
jugoiztocno od Scavnice. Ali u dvodnevnom boju bi posve porazen. Vecina ugarskih i hr- 
vatskih kapitana je poginulo. Nijemci s Detritzom su se razbjegli, a Teufel, Pallavicini i 
4000 vojske dopanuli su suzanjstva. Pallavicini izkupio se je poslije sa 16.000 dukata; Teu- 
fela poslali su u Carigrad, gdje ga je sultan dao usiti u koznatu vrecu i baciti u more. Hr- 
vatski Ijetopisac Vramec zapisao je o torn krscanskom porazu ovo: »Vojska kralja Ferdi- 
nanda od turskoga ba§e Herrelt zvana, s njih kapitanom Erazmom Teiffel, kojega Ugri 
imenuju Matijas Ordeg, na Palaste ali Plesivice pobijen be. V (o)noj vojske i boju poginu 
vnogo dobrih vitezov, pusek, orozja, k boju dostojna. Biskup vacki Augustin Sbardalat 
vmorjen v (o)nom boju be. Turci po boju gradi Dergelt, Qjermar, SeSen i okolu ostale 
gradi, kastele i imenja zavje§e«. 

Nakon razsula Ferdinandove vojske mogli su Turci poci, kamo su htjeli. Vec 4. rujna 
zauzeo je Alipasa jako utvrdjeni grad Solnok na Tisi, kojega se posada bijase razbjegla; 
a zatim je vezir Ahmet, sjedinivSi se s Alipasom, i prizvavSi smederevskoga, peCujskoga, 
stolnobiogradskoga i druge sandzake, s vojskom od 100.000 momaka 9. rujna do§ao pod 
grad J e g a r, da ga osvoji i tim si otvori put u sjevernu Ugarsku. Ali taj grad branio je 
junacki Stjepan Dobo sa 2000 momaka, kojima su pomagale iste zene i djevojke, bacajuci 
na Turke kamenje i polijevajuci ih kipucom vodom. Nakon mnogih zaludnih juriSa (osobito 
14. listopada) ubijedi se AhmetpaSa, da grada ne ce uzeti, te dize 18. listopada podsadu. 
Junac^ki Stjepan Dobo imenovan bi poslije od kralja Ferdinanda erdeljskim vojvodom 
mjesto Batora. Medjutim bijaSe io§ na pocetku listopada do§ao u Ugarsku sa 11.000 nje- 
maCkih vojnika saski izbornik Mavro. pa se je utaborio kod Qjura, gdje je nekoliko tjedana 
stajao, dok je vezir zemlju ostavio. 

Za turskoga ratovanja u Ugarskoj tijekom godine 1552. stradalo je i hrvatsko kra- 
Ijevstvo, a poglavito kraljevina Slavonija. Ban Nikola Zrinski bijaSe se nakon svrSetka 
sabora u Pozunu povratio u Slavoniju, gdje je onda zajedno s kapitanima Lukom Sekeljem 
i Ivanom Lenkovi(iem mnogo radio, da pripravi povjereno mu kraljevstvo za odpor protiv 
Turaka. U to ime nalazimo ga sad u Kri^evcima, sad opet u Ormu^u u §tajerskoj. Oso- 
bito gradjani slobodne ob(Sine Qradca kod Zagreba bili su zabrinuti za svoj grad. jer nije 
bio ni dovoljno utvrdjen, niti je imao dostatnu posadu. Obcina je stoga vi§e puta §iljala po- 
klisare (Mateja Slatinskoga) pred kralja zaklinjaju(^i ga, da se pobrine za obranu grada. 
Ferdinand je na to zapovjedio banu Zrinskomu, da zajedno sa Sekeljem I Lenkovi(iem 
poCne utvrdjivati Zagreb, a za troSak ustupio je kralj sav dohodak od tridesetine, koja 
se je pobirala od gradjana na brdu Qradcu. Zrinski, Sekelj i Lenkoviif sastali su se do- 
du§e u Zagrebu 16. svibnja 1552., da zapodnu posao; ali nijesu na§li ni dinara (neque 
obulum) za troSak. Tek gradjani obeciali su, da ce za utvrdu svoga grada doprinijeti 200 fo- 
rinti; ali je to bilo premalo, pa je stoga ban odredio, da se Citava stvar iznese pred 



186 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564). 

hrvatsko-slavonski sabor, koji je on sazvao za Duhove na 5. lipnja one godine. Sabor se 
je u ureceno vrijeme ili nesto poslije sastao; ali sto je zakljucio, nije poznato, jer su spisi 
toga sabora zametnuti ili izgubljeni, Znade se samo za jedan zakljucak, da je dozvolio nesto 
drva i vapna za utvrdjivanje gradova, ali ni to nije izvrseno. 

Dan poslije sastanka bana Zrinskoga sa Sekeljem i Lenkovicem, naime 17. svibnja 
1552. izvijestio je on o svemu svoga prijatelja Tomu Nadazda. Ban zavrsio je svoje iz- 
vjesce ovako: »Tako je nakon svrsena dogovora gospodin Sekelj posao u Susjedgrad, a 
gospodin Lenkovic u Kranjsku; ja cu pak sutra rano otici k svojim cetama u Rakovec. 
Stigli su nam naime glasi, da je bosanski pasa s jakom silom u Levacu (Livacu); Malkoc 
pak, koji je boravio u Bosni, te je sada postao sandzakom u Hlivnu, takodjer je spreman, 
da ovih dana provali u Hrvatsku-ili Slavoniju. Culi smo i to, da se druga 
turska vojska sakuplja oko Osijeka, pa ce ona izaci na pustosenje«. I Luka Sekelj javljao 
je iz Ormuza 21. svibnja Nadazdu: »Ovih su se dana Lenkoviceve haramije povratile iz 
Turske, pa su javile pod najtvrdju vjeru, da je bosanski pasa sa 5000 Ijudi sasao do Le- 
vackoga (Livackoga) polja. Ulamabeg (kojemu bijase sultan jos 1550. podijelio sandzak 
Pozegu) stoji u Pozegi, ali ne s mnogo njih. Da li ce oni svoje sile sjediniti i poci na put s to- 
povima i gdje bi ih trebalo ocekivati, nije poznato«. Mnogo potanje javlja vec ban Zrinski 
u svojemu pismu, sto ga je iz Novih Dvora u Medjumurju 30. svibnja pisao knezu Petru 
Keglevicu: »Bosanski pasa s mnogo ceta dosao je na Hlevacko polje, te je stanovite to- 
pove i druge spreme u Qradiskom brodu u ladje ukrcao . . . Neprijatelj Turcin odlucio je, 
da podsjedne koji od gradova, kao Sisak, Kostajnicu ili Ustilonju (Hwsthylowyna), pa da 
ga osvoji. Buduci dakle cujemo, da tolika opasnost prijeti ovim gradovima, duzni smo vasu 
velemoznost pozvati i opomenuti, da svoj grad Ustilonju svim potrebitim tako providi i 
obskrbi, ako neprijatelj dodje pa ga podsjedne, sto Bog odvratio, da ne zatece vas ne- 
pripravna i neuredjena«. Jamacno je ban ovako opomenuo upraviteija zagrebacke biskupije 
i cazmanskoga preposta Jurja Heresinca, zatim zagrebacki kaptol i napokon mladoga 
Petra Erdeda. 

Ban se je Zrinski ozbiljno spremao, da doceka tursku vojsku, koja se je u svibnju 
1552. na granici Hrvatske i Slavonije skupljala. On je ocekivao, da ce Turci udariti budi 
na Kostajnicu budi na Ustilonju i Sisak. Medjutim Turci su ga prevarili, te su provalili u 
Podravinu, gdje ih nije nitko ocekivao. Tu je u Podravini bila povjerena obrana kapitanu 
Luki Sekelju, kojemu bijase kralj Ferdinand jos 22. prosinca 1548. predao nekadanje Ernu- 
stove (a poslije Kegleviceve) gradove Koprivnicu, Qjurgjevac i Prodavic, da uz godisnju 
placu od 2000 rajnskih forinti drzi u njima svoje cete i sluzbenike. Kao kapitanu Kopriv- 
nice bilo je Sekelju braniti takodjer Qrabrovnik (Qorbonog) i Viroviticu, koja je najdalje 
dopirala u tursku krajinu. 

Jos 8. lipnja pise Zrinski iz Cakovca Tomi Nadazdu: »Pase hlivanjski, hercegovacki 
i pozezki stoje na Levackom polju sa svojim cetama; pasa bosanski pak je u Pozegi. 
Kako cujemo, zovu ih neprestano u Ugarsku, ali se oni krate, vec se ovdje na sve mo- 
guce nacine pripravljaju. §ta snuju, nije izvjestno; mi dovoljno bdijemo i brinemo se za 
obranu ovoga kraljevstva, ali nas je odvise malo. Koliko je do nas, ne cemo nista pro- 
pustiti, sto bi se cinilo (potrebitim) za obranu kraljevstva«. Poslije toga ne javlja nista 
kroz vise tjedana; bit ce da je ban tada obdrzavao sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, 
na kojemu bi izabran protonotar Mihajlo Ravenski, da ide pred kralja, pa da mu izlozi ne- 
voljno stanje ovoga kraljevstva i veliku opasnost, koja mu prijeti. 

Medjutim je Ulamabeg u drugoj polovici srpnja 1552. iznenada iz Pozege krenuo 
na sjever u Podravinu, te banuo pred grad Viroviticu. Vec 1. kolovoza pise ban 
Zrinski iz Cakovca: »Prosle subote (30. srpnja) obci je neprijatelj Turcin podsjeo grad 
Viroviticu, te neprestano udara zestoko na nju (illudque in horas strictissime et sine inter- 
missione oppugnatur). Grad Viroviticu branio je Juraj Brodjanin s nekih petdeset hara- 



PAD VIROVITICE 1552. 



187 



mija. On je jos prije, nego §to su Turci grad zatvorili, poslao pisma i glasnike kapitanu 

Luki Sekelju, moleci ga za pomo6. Medjutim su Turci zauzeli franjeva^ki samostan pred 

gradom, te iz njega stali sipati topovska zrna na gradske zidove, koji su i onako stari i 

troSni bili. Juraj Brodjanin nije radi toga mogao docekati pomo(inih ceta, koje mu bijaSe 

Sekelj pod Ratkom Malicem i Petrom Besedicem poslao, vec je 2. kolovoza predao Viro- 

viticu Ulamabegu. Dne 4. kolovoza javlja Sekelj iz Varazdina Tomi Nadazdu: »Pro§le su 

srijede (2. kolovoza) oni posve nevaljaiii (nequissimi) ijudi, koji su bili u Virovitici, prcdali 

grad u ruke Ulamabega. Sada isti Ulama ne radi drugo, nego daje cistiti jarak gradski. Bje- 

gunci, koji su iz onoga boja ovamo utekli, govore, ^to Bog odvratio, da ce (Ulama) za 

kratko vrijeme podsjesti Koprivnicu, te ju osvojiti*. Dva dana poslije, 6. kolovoza — javlja 

opet Sekelj: »Turcin se je pobrinuo, da 

se spali kasteo Qrabrovnik (Qorbonog), 

pa je onda podsjeo tvrdjicu Prodavic 

(Prodawyz, Virje). Odavle pa iz Qjur- 

gjevca pobjegao je veci dio nevoljnih 

ijudi preko Drave; stoga je tolik strah 

obladao Koprivnicanima i samim Varaz- 

dincima, da bi tezko ostala i petina od 

njih, kad mi ne bi ovdje bili. Grad i 

varo§ Koprivnicu odlucili smo braniti, 

jer, kako kazu, Turcin vodi sobom 

mnogo lumbarada, samo ako budemo 

mogli na to skloniti haramije i ostale 

neplacene Ijude, koje smo uzeli za 

placu«. Istoga dana javljao je i Zrinski 

Tomi Nadazdu iz Rakovca, da je Viro- 

vitica pala, te da su ju »ne silom, nego 

dobre volje kraljevske haramije u njoj 

stojeci neprijatelju predali. Sto se je 

ondje dogodilo, dogadjat (Se se i u bu- 

du6e« (non vi, sed spontanea volutante 

haramiae regii in eo habiti hosti tradi- 

derunt. Quae hie acciderunt, futurumque 

accident). I Zrinski i Sekelj pozurili su 

se, da tu nesrecu razglase na sve 

strane, ne samo kralju i ugarskim veli- 

kaSima, nego i Lenkovicu, Stajercima i 

Kranjcima, pa i ostalim stale2ima osta- 

lih austrijskih pokrajina. 

Pad Virovitice stra§no bi se bio kosnuo hivatskoga naroda. te bi imao nemilih po- 
sljedica za kraljevstvo, da nijesu u isti mah stigle i povoljne vijesti. U istome pismu od 
6. kolovoza, u kojemu Zrinski obznanjuje pad Virovitice. javlja on podjedno, da jc mladi 
knez Petar Erdedi osvojio turski grad Veliku (Kraljevu Veliku). te u nju stavio hrvatsku 
posadu. O tom javlja i hrvatski kroniCar Vramec za godinu 1552.: »Qospodin Peter Rr- 
devdi po?,ga i popali grad GradiSko i Veliku porobi i popleniti vCini. Dober dobiCek vitezove 
i junaci jaki, mo(ini i dobra srca odnesoSe*. Isthuanffi pripovijcda potanje, kako jc Rrdedi. 
ogorCen pustoSenjem Turaka u Podravini, skupio od svojih slu?.bcnika i podanika lijepu 
Cetu, pa slo2iv§i se s kaptolskim kapitanima u Sisku, s knczoni Jurjem Frankapanom 
Slunjskim i drugima, te skupivsi main mornaricn od §ajka ili nasada, spustio se niza Savu 
u turskc krajeve. Vodja mu je bio poznati vec junak Marko Tomasovic. NahrupivSi izne- 




KRALJ I CAR hKROlNAND I. 

Izvorna slika u ambraSkoj zbirci umjetniCko-histo- 
riCkoga dvorskoga muzeja u BeCu. 



188 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

nada najprije na Qradisku, a onda pri povratku na Veliku, spali i razvali oba grada i va- 
rosi uz njih, Turaka sila poubi, suvise zarobi mnogo Ijudi i stoke, a osobito konja, pa se 
slavodobitno zajedno sa sajkasima i kopnenim cetama gotovo bez ikakvog gubitka kuci 
povrati. Nesreca je samo htjela, da je drug njegov, knez Juraj Frankapan Slunjski, vrativsi 
se sa slavodobitnoga cetovanja bas na vratima grada Stenicnjaka nastradao. Udarila ga 
strijela i s mjesta ostao mrtav. 

Bas taj pohod kneza Petra Ejdeda bio je i uzrokorn, da se je Ulama morao brzo 
povratiti iz Podravirie, pa tako nije mogao ni misliti na podsjedanje Koprivnice ili Varaz- 
dina. Vec 8. kolovoza pise Sekelj, da su Turci od Prodavica posli na Qjurgjevac, te na nj 
udarali kroz sest sati; ali junacka posada odbijala ih je tako hrabro, da su poginule sta- 
novite turske age i vojvode. Napokon je Ulama nakon zaludnog jurisanja ostavio grad i 
krenuo jugo-zapadno prema Domanjkusu (versus Sanctum Dominicum) kod Belovara, pa 
ce, kako jedan pribjeg kaze, na povratku uzeti redom Cazmu, Dubravu, Ivanic, Sisak i na- 
pokon Kostajnicu. 

I zaista je Ulama osvanuo pred Cazmom ili Zacezanom, prije nego li su 
Zrinski, Sekelj i Erdedi mogli onamo pohitati. U gradu bila je malena posada od dvade- 
setak Ijudi, sve biskupskih sluzbenika, koji su bill tako prestravljeni, da su s mjesta grad- 
ska vrata otvorili, te se Ulami predali. I cuvari kastela i varosi D u b r a v e prepali su 
se, te su kasteo zapalili i razvalili, pa se razbjegli na sve strane. Napokon razasut bi tom 
prigodom ili od Turaka ili od vlastite posade i Keglevicev kasteo U s t i 1 o n j a, sve do- 
sad predstraza grada Siska. Sve to dogodilo se je u dva tri dana, jer su Turci jos u prvoj 
polovici kolovoza ostavili Slavoniju, pa se sklonili u pozezki sandzak. 

Vec 16. kolovoza obavijestio je ban Zrinski mladoga kralja Maksimilijana potanko o 
netom minulim dogadjajlma u tuznoj Slavoniji. I 21. kolovoza obznanjuje ban iz Krizevaca 
Tomi Nadazdu i Franji Bacanu, da su Turci nedavno ostavili kraljevinu Slavoniju, ali da su 
medju inim osvojili i grad Cazmu »u srcu ove kraljevine« (in regni huius visceribus), pa 
da ce odatle uzslijediti »posvemasnje opustosenje ovoga kraljevstva« (totalis huius regni 
desolatio). Javlja nadalje, kako je cuo, da su Stajerska i Kranjska ustale na noge, pa da 
se je kod Optuja skupilo nekih 4000 Ijudi; stoga je on molio kralja, da poslje vojsku re- 
cenih pokrajina u Slavoniju, jer bi se samo onda, kad bi se ta vojska zdruzila sa svima 
cetama, koje borave u zemlji, moglo pomisljati, da se Cazma Turcima preotme. Ban sam 
dosao je sa placenicima ovamo u Krizevce, pa je okupio oko sebe i cete kraljevine Slavo- 
nije, koliko ih je nakon potonjega poraza pribrati mogao; ali te slavonske cete tako su 
uboge, da ne ce moci dugo u taboru stajati i vojevati. Malo dana zatim, 25. kolovoza, pisao 
je sam kralj Ferdinand iz Beca banu Zrinskomu kao odgovor na njegov izvjestaj o po- 
sljednjoj turskoj provali. »Tuznim srcem podnosimo«, pise kralj, »sto nam pises, da je 
Cazma oteta; ali sto se je dogodilo, ne moze se uciniti kao da se nije dogodilo. Ipak 
treba se pobrinuti, da se s Bozjom pomoci opet sto prije predobije, sto je izgubljeno. Glede 
onih pjesaka, koji su bill odredjeni za obranu grada i varosi Dubrave, pa su sramotno 
mjesto ostavili, i premda su primili placu, pobjegli, gdje god kojega od njih uhvatis, po- 
stupaj s njima prema krivnji njihovoj. Sto se pak tice tvojih plemenitih sluzbenika, koji 
unatoc tvojemu nalogu nijesu htjeli gradu i varosi priskociti u pomoc, hocemo da ih sa 
Lukom Sekeljem i Petrom Erdedom pozoves pred vojnicki sud, da oni radi primjera ne 
ostanu nekaznjeni. Sto nam pises, da su se pa§e vec kuci povratile, drago nam je; no bu- 
duci da su se vec i cete slavonske na noge digle, pa se je i vojska Luke Sekelja tebi pri- 
druzila; buduci da nadalje nas senjski kapitan Ivan Lenkovic u Zagreb dolazi, pa se onamo 
i nase cete iz Koruske i Kranjske spremaju: to bi se vi morali sporazumjeti, te po moguc- 
nosti pokusati, da neke gradove, kako vam se cinilo bude, neprijateljima opet oduzmetc, 
narocito pak Veliku, Cazmu i Moslavinu, da se i vrijeme zaludo ne gubi i da troskovi ne 
budu u tutanj«. Napokon poziva kralj bana, da pomaze na svaki nacin upravitelja zagre- 



rURSKA PROVALA DO VARA^DINA l55l ife 

backe biskupije i zitelje Dubrave pri obnovi njihovog grada i varo§i. »Nalazemo ti i pozi- 
vamo te«, zavrsuje kralj. »da sve svoje sile skupi§ (ut omnes tuos nervos intendas), da 
se nikakvo zio ne dogodi kraljevini Slavoniji*. 

Na koncu dakle kolovoza 1552. stajao je ban Zrinski u Krizevcima, te se je spremao, 
da Zajedno sa Sekeljem i Lenkovicem, kao i s cetama iz Kranjske, Koruske i Stajerske uz- 
vrati Turcima za netom proSlu provalu. Medjutim nijesu ni Turci mirovali, vec su skupljali 
sile za nova cetovanja. Dne 28. kolovoza javlja neki vojvoda iz Krizevaca Luki Sekelju, 
da se bosanski pasa i Malkocbeg nijesu u Bosnu povratili, nego da su se utaborili kod 
Trnave (blizu danaSnje Nove Gradiske), dok je Ulamabeg u Pozegi, pa da su namjestili 
topove u Velikoj. Sultan im je zapovjedio, daili Zagreb osvoje ili da se za 
uzicu objese (ut aut Zagrabiam adimant aut sese laqueo suspendant), a kad uzmu 
Zagreb, da navale na majdane gospodina bana. U to ime dao im je u pomoc jedan sandzak 
i mnogo janjicara i Cim Ce nastati mladj (facto novilunio), s mjesta ce poduzeti, sto su 
namjerili. Buduci da ovoga mjeseca obdrzavaju nekaki post (ieiunium quoddam), ostat ce 
mirni i tihi, dok se ukaze mladi mjesec. I sam ban pise 6. rujna iz Rakovca kapitanu 
Lenkovicu o turskim pripravama. Bosanski pasa utaborio se je u Trnavi, Malkocbeg u 
Ba^indolu, a Ulamabeg stoji u Pozegi, pa traze konje i volove, kojima ce topove vuci. 
Turci smjeraju ravno na Sisak, onda ce udariti na Zagreb, ako radi nepogodna vremena 
ne bi mogli sobom povesti topove, onda ce cetovati prema Zagrebu ili sve do Varaz- 
dina. Ban stoga moli Lenkovica, da sve to saobci stalezima Kranjske i Koru§ke, pa da i 
oni pohitaju, »da ne bi neprijatelj iznenada nahrupio i nepripravne zatekao, pa ovoj kralje- 
vini kakav poraz zadao (ne hostis ex improviso veniens nos imparatos reperiat, regnoque 
huic cladem aliquam inferat). »Ako bi se 5ete one gospode (iz Kranjske i KoruSke) i Sta- 
jeraca (jer i ovima smo pisali) s nama zdruzile, mogli bi s Bozjom pomocu neprijatelju 
odoljeti. te ga od granica ove kraljevine odbiti. Mi smo sa svima svojima ovdje na 
okupu*. I poslije je Zrinski kroz citav mjesec rujan neprestano stajao na strazi, izvjes- 
(iivao o turskim kretnjama i vapio za pomoc. Dne 13. rujna javljao je iz Cakovca, da je 
banovca Qa§para Gusica poslao pred kraija, neka ga potanko obavijesti o velikoj opas- 
nosti, jer cim prodje ovaj mjesec (rujan), neprijatelj ce se podici, te udariti ili na Zagreb 
u Slavonji ili na Kostajnicu. Ban Cuje, da se kralj na nj srdi, premda ne zna za§to; mo2da 
zato, »§to nas jedan nije i§ao na deset« (quod uno contra decern non ivimus). 

Medjutim sva izvjesca i svi vapaji bana Zrinskoga ostali su bez uspjeha. Cete iz 
Stajerske, Kranjske i KoruSke, koje se bijahu u kolovozu podigle, opet su se iza nekoga 
vremena raziSle; pa(3e ni Lenkovici nije ostao u Slavoniji, ve(5 je u Hrvatskoj nastavio iz- 
gradnju tvrdjice Nehaja kod Senja. Tako su ban Nikola i kapitan Luka Sekelj sami ostali 
na braniku kraljevine Slavonije. Prvih dana listopada 1552. desio se je ban u Krizevcima, 
a Sekelj u Gjurgjevcu, gdje je pregledavao svoje Cete. kad je najednom bosanski pa§a 
s Ulamabegom i MalkoCbegom nahrupio na Slavoniju, te u tinji Cas proletio zemljom do 
Vara2dina. Tek na VaraZdinskom polju zaustavili su ga Zrinski i Sekelj, te su ga 
prinudili, da nakon nekoliko okrSaja 3. i 4. listopada uzmakne prema Cazmi, te se povrati 
na tursko zemljiSte. O toj provali i okr§ajima izvijestili su ban i kapitan vet 4. listopada 
kraija Ferdinanda iz Varai^dina ovako: »Mozemo sada obznaniti vaScmu veliCanstvu, da 
su se re«iena tri pa§e (bosanski, Ulama i MalkoC) prvoga dana ovoga mjeseca (listopada) 
podigli, te kroz predjel Herbochya zvan vi§e Koprivnice provallli, pa su onda tre(iega 
dana ovoga mjeseca na VaraZdinskom polju uCinili nalet (excursionem) sve do grada 
Vinice i do broda na Dravi, koji se zove ZavraC (Zawrachya). Kad sam la ban Zrinski, 
stojeCi s pla(ieniCkim Cetama u Krifevcima, doznao za tu provalu, smjcsta sam se digao 
te danju i noCu s boka te vojske hrlio, da prije nje stignem na Vara2dinsko polje, gdje 
sam takodjer po mojim silama s Boilom pomoCu vaSemu veliCanstvu i ovomu tu2nomu 
kraljevstvu poslu2io, koliko je do mene bilo. Ja pak Luka Sekelj bio sam pozvan u Gjur- 



i90 Ferdinand i. habsburqovac (1527.— i564.). 

gjevac na pregledavanje ceta, pa kad sam obaznao za dolazak vojske, obskrbio sam one 
krajiske gradove prema potrebi, pa sam s ostatkom svojih ceta pohitao u susret (turskoj 
vojsci). Tako sam trecega ovoga mjeseca stigao amo u Varazdin, bas kad se je neprijatelj 
vec sa svoga naleta u svoj tabor (in stationem) vracao, pa smo onda ban i ja zdruzili 
svoje cete i borili se protiv neprijatelja, koliko smo mogli. Ali velicanstvo vase znade 
za nase nedostatne sile, s kojima ne mozemo ni pod koji nacin tako prejakomu neprija- 
telju odolijevati. Da smo imali pri ruci primjerene cete, bill bismo vasemu velicanstvu i 
bijednoi svojoj kraljevini lijepo posluzili, premda zarobljenici kazu, da je Turaka bilo do 
10.000 Ijudi. Ali koliko smo mi s nasim silama jnogli razabrati, bilo ih je jedva vise od 6000. 
To mozemo reci, da neprijatelj nije iz vase kraljevine odnio mnogo plijena, niti da je od- 
vise poveo sa sobom roblja. On je doduse nekoliko sela i imanja oko Varazdina u pri- 
gorju do grada Vinice razorio, te je prosle noci ovdje kod Varazdina nocio; ali je danas u 
jutro uzmaknuo i posao prema Ludbregu i Koprivnici. Kako ce kroz ona mjesta proci i 
koliko ce stete nanijeti, o tom ne mozemo sada nista pisati. Ali kako neki odlicni zarob- 
ljenici kazu, ta se vojska nakon povratka kiici ne ce tako dugo razici, dok joj ne stignu 
zapovijedi od njezinog cara«. Dva dana zatim izlaze ban Zrinski u pismu na zagrebac- 
koga biskupa Pavla Qregorijanca, pisanom 6. listopada u Cakovcu, vec potanje o svojoj 
pobjedi na Varazdinskom polju. Bosanski pasa s Ulamom i Malkocbegom dosli su s ne- 
brojenom vojskom pod Varazdin, pa su se onda 3. listopada u selu Biskupcu utaborili, 
odakle su posli na cetovanje do Vinice i Zavraca na Dravi. Ban je medjutim, cuvsi za 
dolazak Turaka, smjesta ostavio Krizevce, te sa svojih 700 konjanika tako brzo jasio 
prema Varazdinu, da je Turke prestigao, te se sklonio u kasteo Marusevac na Varazdin- 
skom polju. Kad je na to jedan dio neprijateljske vojske udario iz Biskupca prema Vi- 
nici i Zavracu, ban je na nj iz zasjede udario i u bijeg nagnao. Tom je prigodom mnogo 
Turaka palo, a jos vise dopanulo suzanjstva; suvise je ban oslobodio sila krscanskoga 
roblja. Tim je ban takodjer zaustavio dalje prodiranje neprijatelja prema Stajerskoj. U to 
je s druge strane iz Gjurgjevca dosao i Sekelj sa svojim konjanicima, pa su nakon po- 
novnih navala potisnuli Turke s Varazdinskoga polja na iztok. Do kraja ih nijesu mogli 
svladati, jer su bill preslabi. Uza sve to, sto pobjeda krscanska nije bila podpuna, ipak 
se je na daleko i siroko razglasila nedaca turskih pasa. Cak u talijanskoj kronici Omiskoj 
zabiljezeno je za godinu 1552., kako su u lirvatskoj mjeseca rujna (listopada) razbijena 
tri sandzaka turska, po imenu Malkocbeg, Ulamabeg i jos jedan sandzak i kako je tom 
prigodom poginuo jedan sin Ulamabega. Takodjer Isthuanffi opisuje potanko provalu i 
poraz turski. On pripovijeda, da je turska vojska provalila kraj Krizevaca, Kalnika i Va- 
razdinskih toplica na Varazdinsko polje, ali da se je ondje nasla izmedju dvije vatre: 
s jedne strane oborio se je na nju Sekelj iz predgradja varazdinskoga, a s druge ban 
Zrinski, koji se bijase zaklonio u Marcanskoj dolini kod Vinice. Turaka je mnogo izgi- 
nulo, medju njima i neke vojvode, na celu im najstariji Ulamin sin, Dzafer, kojega je po- 
gubio Ivan Margitic, konjanicki castnik u ceti bana Zrinskoga. 

Ni nakon odlazka triju pasa iz Slavonije nije bilo mira na krajini. Turci bijahu naime 
jos u kolovozu namjestili posebnoga sandzaka u osvojenoj Cazmi, te mu 
pridodali krajeve uz Ilovu i Pakru sve do pozezkoga sandzaka. Novi sandzak imao je 
1400 pjesaka i konjanika, te se je neprestano zalijetavao u preostalu Slavoniju. Jos 13. li- 
stopada pise Zrinski kralju Ferdinandu: »Neka znade vase velicanstvo, odkad su ta dva 
grada, Cazma i Virovitica, izgubljena, ne prestaju skrovite provale tako konjanika kao i 
haraclija turskih u ove krajeve. Njima ip tako radi gustih suma i brojnih brda, kao i radi 
neposredne blizine samoga grada Cazme tezko odolijevati, dokle taj grad ostane u ne- 
prijateljskim rukama . . . Ako im se taj grad s mjesta ne otme, propasti ce jos ove je- 
seni ili najdulje dojduce zime kukavni ostatci ove kraljevine. Vec se cuje obci glas, da je 
puk uslijed ovoga nedavnoga poraza (hac nuperrima clade) i ovih neprestanih provala 



r 



CazManski saNd2aK. 



191 



tako zastraSen i zdvojan, da su neka sela vec potajno Turcima pisala, da su spremna 

njima se predati, samo da budu od pustosenja oslobodjeni. Molimo stoga vase veli^an- 

stvo, neka se dostoji ii tako oCitoj i prijekoj opasnosti kraljevine svojim vjernim podani- 

cima u pomoc priskociti, te povremeno nekii dostojnu vojsku poslati, kojom bi se u to 

dok izmoreni neprijatelj svoje sile nadopuni, pokusalo, te mozda s Bozjom pomocu Cazma 

predobila«. Cini se, da su jadikovke banove bar donekle djelovale, jer se je na ponovnu 

zapovijed kralja Ferdinanda 27. listopada sastala u Zagrebu komisija, koja je pregledala 

grad na kaptolu i obcinu na brdu Gradcu, te predlagala, kako da se Zagreb §to jaCe 

utvrdi. U komisiji bili su osim bana jos kapitani Sekelj i Lenkovic, zatim upravitelj Sta- 

jerske Juraj Herberstein i upravitelj Kranjske Jakov Lamberg zum Stain zajedno s po- 

klisarima vojvodina Stajerske, Koruske i Kranjske. U obseznoj, njemacki sastavljenoj 

spomenici izlazu komesari potanko, §ta 

da se razvali kao rusevno ili nepotre- 

bito, a §ta da se na novo sagradi ili po- ^~~^~ T] 

pravi. Komisija primila je i od zagrebac- 

koga kaptola predstavku, u kojoj se iz- , 

la2e, kako je nakon razsula kastela Usti- 

Icnje zapala tezka zadaca kaptolski 

grad Sisak, da bude i predstraza i 

branik one krajine, i kako je sav taj 

teret pao kaptolu na ledja. Kanonici 

smjeraju u toj skrajnjoj potrebi podici 

bedeme duz Save i Rasohatca do utoka 

Blinje u Savu, da bi se s tih bedema 

mogla opazati neprijateljska mornarica, i 

podjedno da bi se topovskim hitcima u 

gradu Sisku opominjali, neka se priprave 

za docek neprijatelja, a narod pozvao, 

da se pobrine za svoje spasenje. Tako 

bi ovi bedemi sluzili kao straza narodu, 

koji prebiva u gradovima Blinji, Vino- 

dolu, Hrastovici, Sisku i na savskoj luci. 

Sada mora kaptol. odkad je Ustilonja 

razvaljena, drzati nocne i dnevne straze, 

§to ga kroz tjedan stoji po §est forinti. 

Medjutim kaptol ne ce kralj zdvojnoga 

stanja na krajini moci dulje o svom 

tro§ku uzdrzavati grad Sisak, jer se 

mora jo§ brinuti za druge svoje me- 

djaSnje gradove, kao §to su P e t r i n j a, o b a Q r a d c a, 

kula C u 1 1 i c u Hrvatskoj, koje je potonje proSle 




IVAN UNONAD. 
Po savremenoj slid. 



zatim kaSteo S o k o I i 
i ove godine o svom troSku 
za obranu ostataka krajiSkih trudom svojih podanika podigao. Stoga moli kaptol 
komesare, neka izrade u kralja, da smjesti u Sisak kraljevsku posadu od 100 Ijudi 
i vi§e topova sa municijom, ili da kaptolu daje primjerenu svotu za uzdr^avanje rcc5enih 
gradova. SuviSe neka kralj namjesti u varoSi Sisku jednoga vojvodu nasadista (SajkaSa) 
sa sto puSkara, koji bi vazda bili spremni u §ajkama, ako bi turska mornarica onamo 
doplovila. »Ako bi propao grad Sisak*, zavrSuje predstavka, »§to Bog odvratio, propasti 
6q svi ostatci ove kraljevine i k tomu pokrajine Kranjska, KoruSka i ^tajerska, Sto mogu 
potvrditi gospodin Luka Sekelj i gospodin ban, koji su vidjeli mjesto i grad'. Napokon je 
komisiji predao spomenicu i upravitelj zagrebaCke biskupije, C^zmanski prepoSt Juraj od 



192 t^ERDiNAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1S64.). 

Heresinca, u kojern je prikazao stanje gradova receiie biskupije. U tvrdjici S v e t i K r i z 
izmedju Moslavine i Cazme stoji jedan kastelan, osam vratara i cetiri strazara. U I v a- 
nicu Klostru i Ivanicu tvrdji drzi po prilici jednaku posadu. U tvrdinji Q r a- 
d e c stoji kastelan, osam vratara i dva strazara, dok su kasteo i varos D u b r a v a 
posve razvaljeni i propali. U gradicima kod Hrastovice drzi radi napadaja nepri- 
iateljskih vecu posadu, ali posto je okolica njihova jako opustosena, prima redovito od 
podanika tek godisnjih 100 forinti, sto ne dostaje za uzdrzavanje gradova. U obce moli 
upravitelj biskupije komisare, da radeci oko obrane slavonske i hrvatske krajine uzmu 
u pretres takodjer manjke i potrebe izbrojenih gradova i tvrdjica, pa da ih obskrbe voj- 
nicima, topovima, puscanim prahom, i svim sto je potrebito. 

Cini se, da citava komisija nije ipak mnogo izradila. Vec 1. studenoga 1552. javlja 
Sekelj iz Varazdina, da.je cazmanski sandzak sa 300 konjanika provalio do Qradca i Vr- 
bovca, ali da su sluzbenici bana Zrinskoga oslobodili sve suznjeve, koje je na tom ceto- 
vanju zarobio. Tri zarobljena Turcina i kapitanov uhoda tvrde, da je bosanski pasa na 
Levackom polju, a Malkocbeg u Banjaluci u svom citluku, pa su svoju vojsku razpustili 
do dojducega mjeseca, da skupi hranu za nove provale. Ulamapasa prosjaci za cete na 
sve strane, jer se je zavjetovao izpuniti sultanovu zapovijed, pa osvojiti gradove Qjurgje- 
vac, Koprivnicu, Rasinju i Ludbreg. 

Pored takih prilika nije cudo, da je Zrinskomu dodijalo banovanje. Dne 7. stude- 
noga tuzi se on iz Cakovca Nadazdu, kako se osjeca >'U p a k 1 e n s k i m m u k a m a« (in 
poenis infernalibus positum me sentio), i kako je kralju podnio . molbenicu, da ga rijesi 
banske casti. Nagnalo ga je na to, sto kralj nije izpunio obecanja svoja i sto vidi »kako 
kraljevstvo danju i nocu propada«, poradi cega mu je lice oblilo crvenilo, a suze mu oci 
zalile. To je sve na stetu imena njegova (cum derogamine aestimationis nominisque mei), 
pa stoga moli i Nadazda, da njegovu molbu kod kralja zagovara. Molba medjutim nje- 
gova nije bila s mjesta rijesena; zato je poslao u Qradac na Stajeru protonotara Mihajla 
Ravenskoga, da u kralja sto brze rijcsenje izmoli, Bilo je to u prvoj polovici prosinca 1552. 
Cini se, da je tom prigodom i Luka Sekelj zatrazio, da ga maknu s kapitanije na slavon- 
skoj krajini. 

Kralj Ferdinand boravio je prvih mjeseci 1553. u stajerskom G r a d c u. Ostavka 
bana Zrinskoga sklonila ga je, da ozbiljno poradi oko obrane ostataka kraljevstva hrvat- 
skoga, kao i svojih nasljednjih vojvodina Stajerske, Kranjske i Koruske. Sporazumno sa 
zastupnicima tih triju zemalja odlucio je za obranu hrvatsko-slavonske krajine drzati od- 
sada stalnu vojsku pod vrhovnim kapitanom, bojnim marsalom, ratnim 
vijecnicima i svim drugim potrebitim (ain merers und s t a t i g s kriegsvolkh sambt einem 
obristen veldthauptmann, veldtmarschalkh). Ta krajiska vojska brojit ce nekih 4200 Ijudi 
(200 oklopnika, 2000 lakih konjanika, 1000 njemackih vojnika i 1000 hrvatskih haramija), 
a placat ce ju prinosima Stajerske, Kranjske i Koruske, koje su zastupnici tih pokrajina do- 
zvolili za tri godine. Vrhovnim kapitanom vojske, kao i vrhovnim kapitanom na slavon- 
skoj i hrvatskoj krajini (obristen feldhauptmann an den Windischen und Crabatischen 
granczen) imenovao je stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada, koji je 
vec jednom obnasao cast vrhovnoga kapitana za Slavoniju i Ugarsku, te se je vazda odli- 
kovao svojom vjestinom, ratnim izkustvom, postenjem i vjernoscu. Vrhovni kapitan Un- 
gnad primit ce sluzbu svoju na godinu dana, te ce biti zavisan jedino od kralja i nje- 
gova sina Maksimilijana. A da bi mogao uspjesno i koristno djelovati, izdan bi za nj ob- 
sezan i potanki naputak, u kojemu bise oznacene sve njegove duznosti i prava. Najza- 
masnija je odredba, da u pogledu obrane krajine imade raditi sporazumno i prijateljski 
s banom u Hrvatskoj, s kapitanom (senjskim i uskockim) Ivanom Lenkovicem, kao i 
s ostalim kapitanima i zapovjednicima na krajini. »A kad bi se desilo, te bi trebalo za- 
jednicki raditi tako, da ne bi smjela biti dva vrhovna kapitana, nego samo jedan, onda 



LENKOVldF.VA OSHOVa tk UREDJENJK KRAJINR. ifiS 

je naSa milostiva zapovijed, da taj na§ vrhovni kapitan ne bude samo vrhovni vojvoda 
ovih zemalja (Stajerske, Kranjske 1 KoruSke), nego i svima drugima cetama iz 
H r V a t s k e i S 1 a v o n i j e, jer su tako priznali za dobro i potrebito, pa prema tomu i 
prihvatili takodjer na§i ugarski savjetnici i sam ban«. Naputak nalaze dalje vrhovnomu 
kapitanu, da drzi uhode, da osobitu paznju posveti Senju, Bihacu i Uskocima u Hrvatskoj, 
kao i Zagrebu i mjestu Zettschan (Zetschan) u Slavoniji; da nastoji, kako bi od Turaka 
osvojena mjesta na krajini opet predobio; da ne dize puckoga ustanka, jer mnogo stoji 
a malo vrijedi, nego da ratuje samo s dobrim i izvjezbanini cetama, Napokon sc odre- 
djuje, da se uz velikoga kapitana imadu namjestiti posebni cinovnici za dobavu ziveza, 
za smotru vojnika, kao i zasebni blagajnik (profiandtmaster, mustermeister und zallmei- 
ster), koji ce kapitana u svemu pomagati, te mu potrebito i dobavljati. Svi castnici Za- 
jedno moraju tocno i ozbiljno vr§iti svoje duznosti, naro^ito pak paziti, da se sve utvrde 
gradova i obranbenih mjesta savjestno obavljajii; a osobito pak paziti, da krajiska vojska 
ne bude na teret ubogim podanicima, nego da vojnici zive u Bozjem straliu, prijateljski 
i mirno s narodom na krajini. 

Namah zatim nagodio se je kralj s banom Nikolom Zrinskim, sklonivsi ga da i 
dalje ostane u sluzbi. Najprvo mu je izplatio sav dosadanji dug za uzdrzavanje ceta, a 
onda je s njim 22. veljace u Gradcu utanacio novu pogodbu. Kralj s obzirom na njegovu 
bojnu vjestinu i pun pouzdanja u njegovu osobu daje mu pcvlast, da od 1. ozujka 1553. 
dr2i §est sto lakih konjanika i cetiri sto pjesaka. Ban ce vazda raditi sporazumno s mla- 
dim kraljem Maksimilijanom i vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom; branit ce povje- 
reno mu kraljevstvo od neprijateljskih napadaja, smetat ce neprijateljima po svima si- 
lama, i obce ce ^initi sve, kako se pristoji vjernomu banu kraljevine Hrvatske i Slavo- 
nije. Vojnici banovi primat ce jednaku placu, kao i ostale kraljevske cete, i to svakoga 
mjeseca; suviSe ce ban primati za svoj stol mjesecno 300 ugarskih forinti. Za cete svoje 
moze ban sam zgodne momke novaciti, te ih odpustati. Jos istoga dana izdao je kralj 
nalog nacelniku ugarske komore, njitranskomu biskupu Franji Thurzu, da banu ytt od 
1. ozujka izplacuje mjeseCno po 40 rajnskih forinti za uzdrzavanje uhoda na ugarsko-§ta- 
jerskoj granici. 

Kralj bijase jos zapovjedio senjskomu kapitanu Ivanu Lenkovi^u, da sastavi osnovu 
o stalnoj i redovitoj obrani hrvatske i slavonske krajine. Vjesti i izkusni Lenkovi(i, koji je 
jo§ u lipnju 1550. izradio obsezan predlog o popravcima i dogradnjama kod hrvatskih kra- 
jiskih gradova u senjskoj i bihackoj kapitaniji, zgotovio je svoj nacrt vec do 1. ozujka 
god. 1553. Njegove predloge prihvatio je gotovo doslovce i vrhovni kapitan Ivan Ungnad, 
pak bi po njima uredjena obrana Citave hrvatsko-slavonske krajine. Na i^elu krajini bio 
je vrhovni kapitan Ivan Ungnad, a njemu je bio podredjen kao lajtnant dosadanji senj- 
ski kapitan, kojemu bi posebice povjerena obrana hrvatske krajine od Senja do Biha<fa 
i dalje. Tako je Ungnad vedinom boravio u Slavoniji (Vara^dinu, Zagrebu, Gradcu). a 
Lenkoviii u Hrvatskoj, poglavito u Senju. Flaca za Ungnada nije nam poznata; pla(^a za 
Lenkovica (i za njegov stol) iznosila je godisnjih 600 forinti. Za hrvatsku krajinu dopri- 
nosila je uz kralja vojvodina Kranjska, a za slavonsku vojvodine Stajerska i KoruSka. 
Vrhovni kapitan uzdr2avao je Cetu od nekih 1050 momaka, od kojih je uza nj bilo 300 
konjanika i 200 njemaCkih vojnika; Lenkovic imao je uza se od te Cete 2(M) konjanika, 
dok ih je 50 sIu?Jlo pri poSti; napokon je 100 konjanika i 100 njemaCkih vojnika stajalo u 
Gradcu (kod Kri^.evaca), dok je 100 konjanika bilo razmje§teno u pet mjesta kod Kaniie 
u Ugarskoj. Osim te 5ete vrhovnoga kapitana bilo je u posadama na slavonskoj krajini 
1375 konjanika i 1416 hrvatskih haramija, koje su plaCali staleii Stajcrski i koruSki. Po- 
sade pak bile su razdijeljene po gradovima ovako: u Zagrebu njemaiJkih vojnika 100, za- 
thn 100 haramija i nepoznat broj konjanika, u Ivani(!u 300 konjanika i 140 haramija, u 
Sisku 1(K) haramija (koji su podjedno vrSiii siuzbu kao SajkaSi), u Kri?-evcima 300 konja- 

Klai(i. Hrv. povj. III. (5.) 13 



194 PERD^AND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). 

nika i 100 haramija, u Cirkveni (blizu turske Cazme) 100 konjanika i 50 haramija, u To- 
polovcu 50 konjanika i 40 haramija, u Koprivnici 200 konjanika, 100 haramija i 50 nje- 
mackih vojnika, u Qjurgjevcu 150 konjanika i 150 haramija, u Ludbregu 75 konjanika i 20 
haramija, u mjestu Kopnitz (?) 50 haramija i 3 konjanika, i onda na ugarskoj strani u 
Bobovcu (Baboca, Bobovisce) i Korotni 20 konjanika, koji ce vrsiti sluzbu uhoda. Jos su 
u Kalnickoj gori i po Ivancici bile razmjestene straze od haramija, da hvataju turske mar- 
tolose, i to u Apatovcu 32, u Qlogovnici 20, u Vehkom Kalniku 20, u Canjevu 32, u Reme- 
tincu 32, u Varazdinskim Toplicama 50 i u Varazdinu 200. Napokon je i ceta bana Nikole 
Zrinskoga od 1000 momaka (600 konjanika i 400 pjesaka) i^ila djelomice u posadama: i to u 
Rakovcu i Bozjakovini 200 konjanika i 100 pjesaka, u Vrbovcu 100 konjanika i 100 pjesaka, 
zatim u Kostajnici na Uni 100 pjesaka, a u Novigradu na Uni i Prekovrskomu po 50 pjesaka. 
Ostatak od 300 konjanika vodio je ban Nikola vazda uza se. Tako je citava redovita i stalna 
vojska, kojoj je bilo braniti ostatke Slavonije, brojila nekih 4840 momaka, konjanika i 
pjesaka. 

Jos je bolje bila uredjena obrana preostaie Hrvatske, koja je prema racunu Ivana 
Lenkovica stajala godisnjih 68.618 forinti. Tu su vec odprije obstojale dvije posve ure- 
djene kapitanije, po imenu senjska (s gradovima Senj, Starigrad, Brinje i Brlog) i onda 
bihacka (s gradovima Bihac, Ripac, Qolubic, Sokol, Brekovica, Topiicki turanj i Izacic); 
u prvoj je bila posada od 383 momka, a u drugoj od 190 momaka. Sad bi jos sastavljena 
ceta od 200 konjanika i 400 pjesaka, koja je imala cuvati gorske krajeve i klance, te 
braniti Turcima prelaz u Kranjsku i Istru. (^d te cete smjesteno bi 50 konjanika i 50 pje- 
saka u Bihac, a ostalo bi razmjesteno po gradovima i zamcima hrvatskih knezova i pie- 
mica, koji sami nijesu mogli braniti svojih gradova. Tako je Ogulin dobio 50 konjanika 
i 30 pjesaka, Slunj 50 konjanika i 20 pjesaka, Trzac 50 konjanika, Dreznik 20 pjesaka, 
Ledenice 20 pjesaka; nadalje u Velebitu strazilo je 50 pjesaka a na Krsu (Krasu) oko 
Kostela, Klane i Qotnika opet 50 pjesaka. Osim konjanika i pjesaka bilo je topdzija i pu- 
skara, koji su bill razmjesteni tako po poglavitim gradovima, kao i po izlozenim tockama 
na krajini. Suvise bilo je placenih uhoda (dva na bosanskom zemljistu, a jedan na mle- 
tackom zemljistu), koji su dojavljivali sve pokrete i priprave turske; onda jedan oprem- 
ijeni brod, koji je krstario od Senja do Dubrovnika, te pazio na svaku kretnju neprija- 
teljsku. Jos bi namjesteno 36 strazara (scartleut) u gorama izmedju primorja i Ripca, 
zatim bi uredjena postanska sluzba sa 48 konja, koja je promicala promet izmedju hrvat- 
ske krajine i Kranjske. Napokon bi zavedeno pet postaja (na brdu Krpelju izmedju Mo- 
drusa i Ogulina, na Krsu izmedju Qotnika i Jablanca, na brdu Plesivici kod Metlike, na 
brdu Ostrcu u Uskockim gorama ili Qorjancima i na Ceroveckom brdu izmedju Kosta- 
njevice i Brezca), gdje je staino prebivao po jedan placeni strazar, koji je vituljacama 
(kreudsfeuern) i pucnjavom muzara (kreudsschussen) dojavljivao i razglasivao narodu 
dolazak neprijatelja. Sve te, kao i druge neke uredbe za obranu i osiguranje hrvatske 
krajine stajale su godisnjih 77.000 rajnskih forinti. 

Boraveci u stajerskom Qradcu sazvao je kralj Ferdinand 20. veljace jos i ugarski 
sabor za 9. travnja 1553. Buduci da je tada u Pozunu harala kuga, sastat ce se sabor 
U Soprunu. Na samomu saboru, kojemu je i kralj priblvao i kpjega je zakljucke (30) kralj 
19. svibnja u Soprunu potvrdio, radilo se je o zemaljskoj obrani, o dacama, o vjerskim 
poslovima, kao i poboljsanju seljackih prilika. Stalezi pokazase se spremni, da svi listom 
ustanu na obranu zemlje, ali uz pogodbu, da ili sam kralj ili njegov prvorodjeni sin 
Maksimilijan stane na celo vojske. Bilo je tuzba i na strance, koji kao kapitani silom 
gone puk na vojsku i na bezplatne radnje kod utvrdjivanja gradova. Da bi i Erdeljcima 
ugodio, odazvao je u to doba i generala Castalda s njegovim stranim cetama iz zemlje, 
te je upravu Erdelja 26. svibnja povjerio junackomu branitelju Jegra, slavnomu Stjepanfi 
Dobu, pridruzivsi mu jos kao vojvodu rodjenoga Erdeljca Franju Kendyja. No uza sve 



r 



ANTUN VRANCIC U CARIORADU. 



195 



(6 dizalo se je u to u Erdelju sve vise nezadovoljnika, naroCito medju Sikulcima, a podu- 
pirala ih je potajice i kraljica Izabela zajedno s Petroni Petrovicem, koji je novim vojvo- 
dama htio osiijetiti priziianje Crdeljaca. 

Ba§ te nestalne prilike u Erdelju sklonile su Ferdinarida, da je opet stao raditi o 
miru s Turclma, ma i uz vece zrtve. Ali ugarska gospoda kratila su se, da idu za pokli- 
sare u Carigrad, boje(ii se sudbine Malvezzijeve. Napokon se je ipak toga posia prihvatio 
Hrvat Antun Vrancic (rodjen u Sibeniku 29. srpnja 1504.), necak slavnoga nekad 
bana Petra Berislavica, Vran(5ic je od rane mladosti svoje bio privrzenik Ivana Zapolje i 
zene mu Izabele; tek 13. veljace 1550. presao je u sluzbu kralja Ferdinanda, koji ga je 
namah imenovao svojim tajnikom, dok mu je jegarski biskup Olah podijelio kanoniciju u 
Jegru. Dne 19. ozujka 1553. bijase kralj 
poslao Vrancica u Budim, da u begler- 
bega AlipaSe izmoli primirje, za kojega 
bi se ugovaralo u Carigradu o miru sa 
samim sultanom. Kad je Vrancic zaista 
utanacio primirje na pol godine, imeno- 
vao ga je kralj 6. lipnja pecujskim bi- 
skupom i svojim savjetnikom, te mu je 
povjerio, da ide za poklisara u Cari- 
grad, Drug mu je bio Franjo Zay, voj- 
voda sajkasa na Dunavu, koji je tako- 
djer bio vje§t hrvatskomu jeziku. Kako 
se je sultan spremao na rat s Perzijom, 
mogao se Ferdinand nadati, da ce pri- 
voliti na mir ili barem na primirje. 
Stoga je poklisarima dao naputak, da 
ponude sultanu za citavu Ugarsku go- 
disnji »dar« od 150.000 dukata, a za 
onaj dio Ugarske, §to ga kralj zaista 
drzi, zajedno s Erdeljem godiSnjih 40.000 
dukata; suvise da obecaju velikomu ve- 
ziru Rustanu i ostalim vezirima znatne 
godiSnje nagrade. Poklisari ostavili su 
17. srpnja Komoran, pa pohodivsi uzput 
u Budimu novoga beglerbega Tujgun- 
paSu stigli su preko Iloka, Beograda i 
Sofije 25. kolovoza u Carigrad. Ali pri- 
godom audiencije 27. kolovoza poka- 
zalo se je, da im je trud uzalud. Sultan 
nije htjeo ni Cuti, da Erdelj ostane Fer- 

dinandu, a kamo li, da mu prepusti Citavu Ugarsku. Samo pod pogodbom, da Ferdinand 
vrati Erdelj sinu Zapoljinu, bio je sultan spreman privoliti na primirje od pet godina uz 
manji godiSnji danak od 15.(KM) dukata. Zasu2njeni Malvezzi puSten bi na slobodu i poslan 
u Ugarsku, da za tri mjeseca donese od Ferdinanda odgovor; kroz to vrijeme ncka ostanu 
VranCiC i Zay u Carigradu, a primirje neka vrijedi i dalje. 

Za dogovaranja u Carigradu i radi rata s Perzijom zaista su Turci mirovali kroz 
Citavu godinu 1553. na hrvatskoj i slavonskoj krajini. Ban Zrinski, vrhovni kapitan Un- 
gnad i kapitan* senjski LenkoviC mogli su kroz to vrijeme urcdjivati obranu krajine, te se 
tako osigurati za dojduce bojeve. NaroCito se u tom pogledu iztiCe Ivan Ungnad. Dne 
27. srpnja uriCe on u Zagrebu vojniCku smotru na slavonskoj krajini. koja Ce se vrSiti 

13* 




QRB IVANA SIQISMUNDA, VOJVODE ERDELJ- 
SKOGA. 

Po snimku iz prvoga izdanja Verbecijeva »Tri- 
partituma*. 



iQo PERDIMAND 1. HABSBURCjOVAC (1527.— 1564J. 

31. srpnja u Krizevcima, te poziva na nju sve podredjene kapitane, medju njima i Petra 
Kastelanovica. Poslije toga obilazi on krajiske gradove, proucava prilike, te podastire o 
torn posebno izvjesce. Znacajno je, kako nepovoljno sudi o narodu u Medjumurju. On je 
ondje zatekao »bogat, dobro stojeci puk, kojega i dosta imade«; no kad ga pozovu na 
oruzje, ne ce se okupiti ni pomoci, »nego bi kao u ruzicnjaku mirno sjedio, 
nista drugo ne radio nego svojoj gospodi punio pivnice i ormare, te se samo od drugih 
dao braniti«. Kad ih stoga koris, pozivaju se na stari obicaj. O boljku nema govora, dok 
ne bude medju tim pukom vise njemackih zapovjednika. Ungnad bijedi na- 
dalje zagrebackoga biskupa i kaptol, da su po njihovoj nemarnosti propali gradovi Cazma, 
Virovitica i Dubrava. Kanonici^ kojima se povjerava obrana biskupskih i kaptolskih gra- 
dova (Sisak, Ivanic, Zagreb, Qradec) jesu koji put starci, »koji jedva s pomocu batine 
hodati mogu«, a u ratne stvari nista se ne razumiju. Biskup i kaptol imadu vise od 3000 
kmetova, koje nemilo gone za svoje obogacenje, tako da im za javne poslove nista ne 
preostaje. A i gradjani po gradovima i trgovima mijenjaju za neprijateljske provale 
radije svoja sjedista, nego da se odluce na odlucan odpor. Tomu bi se daio predusresti 
jedino tako, kad bi u buduce i oni i svi podanici one duhovne gospode mo- 
rali slusati jedino vrhovnoga kapitana. Ako se tako udesi, prestat ce 
s mjesta netocno obavljanje tlake, kojim se zeli omoguciti podizanje tvrdinja, a pasti ce i 
cijena hrani, koje vojnicima treba, te se ne ce vise zgadjati, da vojnici moraju gladovati, 
jer zemaljska gospoda svojim kmetovima brane, da ista njemackim pjes^cima ili konjani- 
cima prodavaju. 

Jednako nepovoljno izvjescuje i Ivan Lenkovic. Ivan bijedi zagrebackoga biskupa 
i kaptol, kako nehajno obskrbljuju svoje gradove; u gradu Sisku, koji je predstraza Turo- 
polja, drze koji put jedva dvanaest vojnika, a za zastitu ubogih kmetova nemaju gotovo 
nikakvih straza. Suvise iznosi on, da u njihovim gradovima nema ni topova, ni zaire, a ni 
hrane; a poradi njihove bojne nevjestine ne ce nijedan vrstan placenik kod njih ni slu- 
ziti. U jednom pismu opet javlja Lenkovic, kako ga hrvatska gospoda salijetaju, da stavi 
posade u njihove gradove; ako to ne ucini, napustit ce oni svoje gradove i zamke, koji ce 
onda kao plijen lako zapasti neprijatelje. Tako trazi zagrebacki biskup posadu za 
Sracicu; zagrebacki kaptol za vise gradova (Sisak, Petrinju i druge); Keglevic za Buzin, 
knez Blagaj za Ostrozac, Jezerski, Cazin i Pec; Kerecenji za Unadol; knez Franjo Fran- 
kapan Slunjski za Qore kod Hrastovice i Cetin; Caspar Pezanski za grad i varos Hresno. 
Medjutim pojedini velikasi, knezovi i plemici obracaju se i na samoga kralja. U obce se 
u to vrijeme bas groznicavo radi oko utvrdjivanja pojedinih gradova na krajini. Balta- 
zar Kocijan, ratni vijecnik kralja Ferdinanda u slavonskoj krajini, moli 12. lipnja iz grada 
Varazdina zagrebacki kaptol, da se pobrine za Keglevicev grad Blinju, dok ban i banovac 
poslju onamo svoje haramije i dok se povrate kraljevske krajiske cete, koje su sada za- 
bavljene utvrdjivanjem grada Bobovca u Ugarskoj. Dne 15. srpnja poziva opet kralj bana 
Zrinskoga i Ivana Ungnada, da stave u Sisak svoga kapitana i nesto vojske. Napokon 
5. listopada prima kralj od Ladislava Kerecenja grad Sokol u Hrvatskoj za 3000 ugarskih 
forinti. 

Nastojanju vrhovnoga kapitana i njegova zamjenika pridruzio se je i ban Zrinski. 
On je najprije utvrdjivao svoje gradove Kostajnicu i Novigrad na Uni, za koji su mu 
posao 6. rujna nudili svoje kmetove iz Stenicnjaka. Djelovanju banovu smetala je nesto 
njegova bolest na nozi, koja ga je mjeseca listopada prikovala uz Ozaljgrad; u isto je 
vrijeme bjesnila u Slavoniji kuga, narocito u okolici zagrebackoj. Oporavivsi se od bolesti 
sazvao je ban mjeseca studenoga sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije. Ne znamo, gdje 
je sabor bio na okupu, niti su nam poznati svi njegovi zakljucci; jedino je izvjestno, da 
su stalezi na njemu dozvolili ratnu dacu od jedne forinte po dimnjaku u dva obroka za 
godinu 1554., zatim da su odredili bezplatne radnike za utvrdjivanje krajiskih gradova. 



TOMA NADA2DI IZABRAN ZA PALATINA. 



197 



Tako bi§e kmetovi zagrebaCke fupanlje odredjeni za Sisak, a podanici vlastele u 2upaniji 
varazdinskoj za Ivanid. Medjutim od dozvoljene ratne da6e bilo ie slabe koristi. Dikator 
Ambroz Qregorijanec mogao je za prvi obrok na 6. sijeSnja 1554. oporezovati u Citavoj 
Slavoniji tek 4648 dimnjaka ili fuma (u zagreba5koi zupaniji 274314, u varazdinskoj 
1537^, a u kriZevackoj samo 376, jer su dvije sud^ije te Zupanije bile od Turaka posve 
opustoSene). koji bi imali u sve platiti 2324 dukata. Od topa je ban primio samo 1327 du- 
kata; ostatak nije se mogao utjerati. 

Ban Zrinski nije u ostalom redovno dobivao ni onu pla(5u, koja ga je patrila za uz- 
drfavanje banske Cete od 1000 Ijudi. Jo§ 13. prosinca 1553. bijaSe dvorska komora kraija 
Ferdinanda u BeCu pozvala iigarsku ko- 
moru u Poziinu, da izplati banu mjesecnu 
pla<Ju uz zaostali dug od 1000 forinti, da 
njegovi vojnici ne biidu primorani osta- 
viti svojih gradova, te se razici. Komora 
jamaCno nije zadovoljila nalogii, jer je 
prvih dana mjeseca sijecnja 1554. osva- 
nuo 11 Be^ii, kamo ga je izpratio Luka Se- 
kelj. Ba§ tada radilo se je u Becu o torn, 
da kralj okupi oko sebe sve ugarske sa- 
vjetnike. Nedvojbeno se je radilo o ugar- 
skom saboru, koji je kralj 21. sijecnja sa- 
zvao u Pofun za 1. oZujka 1554., da se 
jednom ved popuni mjesto palatina, koje 
je ostalo izpraznjeno jo§ od smrti Stje- 
pana Batora (1531.). Na torn saboru bi 
zaista izabran za palatina zasluzni Toma 
Nadazdi, nekadanji ban hrvatski. a poslije 
sudac kraljevskoga dvora. Osim toga 
stvorio je sabor 24 Clanka, koje je kralj u 
Pozunu 12. travnja potvrdio. Tri dana 
zatim, 15. travnja, izdao je kralj u Po- 
zunu banu Zrinskomu znamenitu povelju, 
kojom mu je dozvolio, da kao gospodar 
Medjumurja pridade svojemu porodiC- 
nomu grbu jo§ i grb izumrlih Ernusta. U 
toj povelji slavi kralj Zrinskoga u velike, 
te iztiCe, kako je junaCkim okrSajem pred 
PeStom i dosadanjim banovanjem »svo- 
jemu imcnu ncumrli sjaj i slavu pribavio* 
(immortalem nomini tuo splendorem 

atque gloriam comparasti). Mjesec dana poslije, oko 24. travnja, opct jc Zrinski u 
BeCu pred kraljem radi p\a6c za vojnikc. Tom jc prigodom ili ne§to poslije iz- 
molio ban u kraija, da njegove gradove Kostajnicu i Novigrad na Uni, koji su 
najviSe bill izlo?.eni turskim nasrtajima, primi u svojc kraljevske ruke. Kralj jc to i uCinio. 
na §to je vrhovni kapitan njegov Ungnad obranu till gradova povjcrio Pctru Crdedu. koji 
je tada sluZio kao kapitan u njegovoj vojsci. 

Ali fo§ u jednom poslu potrafio je Zrinski svoga kraija i gospodara. F^an je vg6 od 
proSlc godine bio liCno zavadjen s novim bosanskim saiid?-akom Mclimcdom, koji se je 
ponosito zvao: »Mehmetpa§a sandZak bosanski i proCclnik vojskc prcsrctiioga cara od 
Carigrada do Budima i TemeSvara*. Mehmed je trafio od bana, da pusti na slobodu nc- 




KNEZ NIKOLA ZRINSKI SIQETSKI. 

Po savremenom drvorezu iz zbirke LjudevitcT 
Crnsta. 



198 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

koga zarobljenoga turskoga vojvodu Murata, kojega bijahu haramije u ovo doba primirja 
zarobili, te ga banovim sluzbenicima prodali. Kad Zrinski nije htjeo da to ucini, tuzio ga 
je Mehmedpasa kralju, na sto je ovaj zapovjedio Ungnadu, neka pod prijetnjom kraljeve 
nemilosti suznja od bana zahtijeva, pa onda bosanskomu sandzaku predade. Ungnad je to 
pismom iz Celja 19. prosinca 1553. i zatrazio. All ban odgovorio je 21. prosinca iz Ca- 
kovca Ungnadu ovako: »Mi smo vjerni kraljevskomu velicanstvu, kao svaki podanik 
njegov bez iznimke. All mi ne pridrzajemo u suzanjstvu recenoga vojvodu niti radi no- 
vaca, niti radi darova, niti radi konja, niti radi ma kakve druge odkupnine, nego da 
njim izkupimo krscane, kojih su Turci za ovoga primirja samo izmedju nasih Ijudi, ne 
uracunajuci druge, blizu sto i pedeset zarobili. Mi zelimo, da nam se ovi suznji povrate, 
pa cemo onda i njega na slobodu pustiti. Mi se uzdajemo u njegovo velicanstvo, da nam 
toga Turcina ne ce silom uzeti; a drugomu nikomu ne cemo ga dobre volje predati. One 
pak, koji su toga Turcina zarobili, vasa velemoznost dobro poznaje, tko su i gdje su«. 

Radi vojvode Murata, kojega ban nije nikako htjeo Mehmedpasi predati, dok mu 
Turci ne povrate zarobljene krscanske suznje, nastao je zestok spor izmedju bosanskoga 
sandzaka i Zrinskoga. Opreka se je poslije tako izostrila, da se je napokon mogia rije- 
siti samo m e j d a n o m izmedju bana i sandzaka. Ne zna se, da li je ban pozvao sandzaka 
na mejdan ili obratno; samo je to izvjestno, da je Zrinski, boraveci u Becu, po tadanjem 
obicaju zamolio kraija Ferdinanda za dozvolu, da se smije ogledati sa svojim Ijutim pro- 
tivnikom. Kralj je Zrinskomu dozvolu dao, i jamacno s time u svezi preuzeo je njegove gra- 
dove Kostajnicu i Novigrad na Uni, da tako zastiti od turske sile i njih i ostale gradove Ni- 
kole Zrinskoga, koji su za njima (Zrinj, Qvozdansko, Pedalj, Prekovrski, Lisnicu i druge). 

Prvih dana srpnja 1554. znalo se je vec po hrvatskom kraljevstvu, da ce se Zrinski 
ogledati s bosanskim sandzakom na junackom mejdanu. Sam Zrinski oznacio je svome 
protivniku, da je gotov s njim se ogledati 24. kolovoza na otvorenom polju 
kod grada Qjurgjevca. Onamo neka dodje i sandzak, pa ce koplja lomiti. Preko 
mjesec dana cini sada ban priprave za taj dvoboj. Dne 12. srpnja boravi Zrinski u Za- 
grebu, te javija Nadazdu, da tu vijeca s Ungnadom »u poslovima kraljevskoga velican- 
stva«; za koji dan poci ce Ungnad pregledati gradove na slavonskoj krajini, gdje no 
bjesni nemila kliga (narocito u Krizevcima, Qradcu, Vrbovcu i Svetom Petru), koja ce 
pokositi ono malo braniteija, sto ih je od Turaka preostalo. Knez Petar Erdedi preuzeo 
je vec obranu njegovih gradova Kostajnice i Novigrada, kao i drugih nekih krajiskih gra- 
dova. Namah zatim, 16. srpnja, pise Zrinski iz Zagreba mladomu kralju Maksimilijanu, 
kako mu je kralj Ferdinand dozvolio ogledati se s Mehmedpasom i kako bas javija bo- 
sanskomu sandzaku, da je gotov dijeliti s njime mejdan 24. kolovoza kod Qjurgjevca. No 
jer se je bojati, da bi Turci tom prigodom mogli pociniti kakvu prevaru, moli Maksimili- 
jana, neka izradi u otca, da bi zapovjedio i vrhovnomu kapitanu Ungnadu, kao i ostalim 
blizim kapitanima ne samo u Slavoniji i Hrvatskoj, vec i u Ugarskoj, da se na oznaceni 
dan skupe sa svojim cetama pred Qjurgjevcem. 

Medjutim bas Ungnad i drugi kapitani stali su sada raditi, da se mejdan zaprijeci. 
Izticali su, da bi se to sa turske strane moglo smatrati za krsenje primirja, pa bi se onda 
obnovile turske provale. Znacajno je, da je i bosanski sandzak ovako sudio, jer se je ocito 
zacao ogledati s hrvatskim junakom. U jednu je ruku javljao, da i on mora pocekati na 
dozvolu svoga cara, koji sada boravi u Aziji, gdje no ratuje s Perzijom; u drugu opet 
nastojao je naci zamjenika, koji bi se sa Zrinskim ogledao. I zaista javio se je neki bosan- 
ski beg, po imenu takodjer Mehmed (aga zu Smiansky), koji je u hrvatskom pismu 
pozvao bana na mejdan. A da bi bana jos vise uvrijedio, poslao je takodjer drugo pismo 
banovu protivniku Keglevicu, u kojemu je Zrinskoga nemilo pogrdio. Mehmetpasa, koji 
zapovijeda nad cetrdeset sandzaka, ne smatra za dostojno, da se ogleda sa Zrinskim. 
■>Dosad su Zrinskoga zvali banom Hrvatske i Slavonije, a odsad ce ga zvati k o p i 1 a- 



MEJDAN N'IKOLE ZRINSKOQA QOD. 1554. 



199 



nom iz Hrvatske i Slavonije, jer on riije sin Zrinskoga, ved Posidarskoga; pa ako to ne 
vjeruje, neka pita hrvatske plemide. Ako pak 2eli radi toga §to rukom uCiniti (mejdan dije- 
liti), etc mene u Smijanima sa 100 konja, pa neka dodje. Ako je on kraljev kapitan, ja 
sam (hvala budi bogu, silnomu cam i Mehmetpa§i) carev kapitan«. 

Strah vrhovnoga kapitana Ungnada i prijetnje bosanskoga sand^aka MehmetpaSe, 
da 6e dozvolu za mejdan smatrati povodom za obnovu rata, sklonile napokon kralja Fer- 
dinanda, te je 9. kolovoza zapovjedio Ungnadu i Zrinskomu, neka se mejdan na zgodnije 
vrijeme odgodi, svakako tako dugo, dok se kraljevi poklisari iz Carigrada povfate, te 
o konacnoj odluci sultanovoj u pogledu mira izvijeste. Ali ban nije htjeo vi§e ni kralju za 
volju odustati od svoje odluke, to manje, §to su stigli glasi, da je sultan od Perzijanaca 
potuCen i da je u boju poginuo nekadanji bosanski sandzak Ulamapa§a. Zrinski se spre- 
mao na mejdan, premda su dolazile vijesti, da se Turci na krajini sabiru i pripravljaju na 
nove provale. Dne 19. kolovoza napisao je Zrinski u Cakovcu svoju oporuku, imenovavsi 





DVA MALA PECATA KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA. 

Prvi je snimljen s izprave od 5. kolovoza god. 1543., a drugi s hrvatskoga pisma od 13. lipnja 1558. 

U prvom se vidi star! grb (orlova krila), a u drugom novi sa dva polja (u desnom orlovo krilo, a u 

lijevom zldovi i kuie). Izvornici u arhivu jugosl. akiademije. Snimio prof. Qjuro Szabo. 



izvrSiteljima oporuke palatina Tomu Nada?.da i Luku Sekelja. Medjutim skupljali su se 
pred Qjurgjevcem razni kapitani iz Ugarske i Hrvatske sa svojim (ietama, kao Krsto Na- 
daidi, Luka Sekelj, Ivan Alapic, Franjo Tahi, Pavao Ratkaj i drugi. Sam ban stigao je 
23. kolovoza u Qjurgjevac. Ali sve priprave bile su suviSne, jer na reCeni dan nije bilo 
vidjeti ni MehmetpaSe ni drugih Turaka. Od uhoda se je doznalo, da paSa boravi blizu 
Banjaluke u mjestu Mrtvici, gdjeno su njegove kupke, a nema uza se drugih Ijudi nego 
svoje dvorjanike. Na to su se sabrane Cete opet raziSle, a ban se je vratio u Cakovac, 
odakle 30. kolovoza javlja Nadafdu, da te naskoro zajedno sa Sekeljem k njemu u pohode 
do(5i. A 20. rujna piSe ban iz Rakovca, da je bosanski pa§a razpustio svoje Cete, koje bijaSe 
nedavno pribrao. pa dar je sam odputovao u nutarnju Tursku; stoga nema u ovo vrijeme 
nikakve bojazni za te krajeve. Zrinski je sada mogao obraCunati s Kcglevidma, koji se 
bijahu prcma njemu Cudno ponijeli, te se je pa5e nagadjalo, da su oni pismo age Mehmeda 
iz Smijana patvorili. 



500 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

Ferdinand bijase odredio odgodu mejdana, samo da se po njemu ne bi prekrsilo 
primirje sa sultanom. Sada se je opet nadao, da ce nedaca Turaka u ratu s Perzijancima 
skloniti sultana, da privoli i na povoljan mir. Buduci da je u to Malvezzi bio umro, 
poslao je 23. studenoga 1554. kralj Ferdinand vrlo obrazovanoga Nizozemca Augera Qhis- 
laina de Busbecq u Carigrad. Poklisaru dao je punomoc, da obeca sultanu makar i go- 
disnjih 25.000 dukata, ako mu prepusti Erdelj s pridruzenom mu Ugarskom. Ocito je torn 
prigodom zeiio predusresti smutnjama u Erdelju, gdje se je svedjer mnozio broj njegovih 
protivn?ka, osobito odkad je sultan izdao zapovijed Erdeljcima, da se pokore Ivanu Si- 
gismundu kao svome kralju, te pozvao pase u Budimu i Temesvaru, da Izabelu i Petrovica 
pri torn pomazu. 

Medjutim su bana Zrinskoga snasle nove nevolje. U pismu na Nadazda, pisanom u 
Cakovcu 24. studenoga 1554., tuzi se gorko, sto mu redovno ne dolazi placa, i sto mu je sa 
ciglih 300 konjanika (jer su ostali bill smjesteni po gradovima) braniti granicu hrvatsko- 
slavonsku od 32 milje. No najvise ga boli, sto se iz ovih strana javljaju kod kralja t o 1 i k i 
lazni tuzitelji (tantos falsos accusatores), koji dan i noc snuju zlo i neprijateljstva 
protiv njega. Kraj takih prilika dodijalo mu je banovanje, to vise sto se njegovi klevetnici 
sluze cak i laznim pismom. Stoga on voli ma i godinu dana camiti u tamnici, nego li dalje 
banovati. Prijateljstva ni sloge izmedju njega i Fetra Keglevica ne moze da bude, premda 
je kralj tako zapovjedio, jer je Keglevic od Blaza Krpica dao parnicu, sto je taj vodi sa 
Zrinskim, pred zagrebackim kaptolom povjeriti sebi i svojim sinovima. 

Zrinskova ostavka ne bi ni ovaj put primljena. Jos 6. listopada 1554. zapovjedio je 
kralj Ferdinand iz Brna na Moravi banu, da sazove sabor kraljevine Hrvatske i Slavo- 
nije, pa da sam odredi dan i mjesto, gdje ce se sabor sastati. Ban je na to razpisao 
sabor za 1. prosinca 1554. u Zagrebu. One 15. i 16. studenoga izabrao je Ferdinand mestra 
peharnika Krstu Bacana i kninskoga biskupa Pavla od Hutinje, da ga kao oratori zastu- 
paju na saboru. Medjutim ce onamo doci i vrhovni kapitan Ivan Ungnad, da iznese 
neke predloge, te kralj nalaze svojim oratorima, da podupiru njegova kapitana. U na- 
putku za oratore trazi kralj, neka sklone staleze, da i oni sto vise doprinesu za obranu 
krajine, pa da u to ime ne samo dozvole primjerenu ratnu dacu (subsidium), nego da 
odrede i svoje podanike za gradnju utvrda i za dovazanje gradjevnoga materijala. »I bu- 
duci da stalezi predobro poznaju nestalni i promjenljivi duh Turaka, i kako neprijatelj lu- 
kavoscu i prevarom nastoji da ih iznenada zaskoci: to neka vijecaju i medjusobno za- 
kljuce, da svi vjerni podanici kralj evina Slavonije i Hrvatske mo 
rajusvakuuruicasusvojimkucama dobro oboruzani, spremni i 
pripravni stajati, da k ad god se potreba ukaze, te ih ban ovih kra- 
Ijevina u boj pozove, s mjesta gotovi i oboruzani pohitaju s njime 
onamo, kamo bi potreba zatrazila, da tako prijeteci poraz i opas- 
nost odbiju od svojih glava, te neprijatelj u hrabro odoljeti uz- 
m o g n u« (deliberent etiam et concludant inter se, ut quisque fidelium subditorum no- 
strorum in praedictis regnis nostris Sclavoniae et Croacie, in domibus eorum, omni hora 
et momento, armis bene instructi, prompti et parati esse debeant, ut quandocunque neces- 
sitate urgente, ipse banus regnorum illorum nostrorum eos requisierit, in expeditionemque 
vocauerit, statim parati et instructi, cum eo illuc quo necessitas postulauerit, proficisci. 
imminentemque ipsis cladem et periculum a ceruicibus eorum repellere, hostique fortiter 
resistere valeant). Napokon neka oratori opomenu. staleze, kako vrsenje pravde zapinje. 
odkad nema protonotara (protonotar Mihajlo od Ravna bijase jos u svibnju umro) i neka 
Zajedno s banom potraze zgodnu osobu, kcja bi hila podobna vrsiti tu cast, pa ju onda 
kralju imenuju i prikazu. 

Sabor se je sastao na ureceni dan, te je dozvolio ratnu dacu od jedne forinte, 
koju ce razporezati Ambroz Oregorijanec. Dalji zakljucci nijesu nam sacuvani; samo zna- 



UNQNAD PREDLA2E OSNUTAK VELIKE TVRDJE. 201 

demo, da je kralj bio s njima zadovoljan, j'er je 20. sijec^nja 1555. iz Augsburga oratora 
Krstu Bacana i njegova druga pohvalio, §to su na saboru svoju »gorljivost« (diligentiam) 
po mogudnosti zasvjedoCili. Sac^uvana nam je medjutim Ungnadova spomenica o obrani 
krajine, koju su na saboru pretresali i jamacno prihvatili. Kako je Ungnad u vi§e mahova 
oba§ao sve krajiSke gradove od mora do Drave, on je dobro poznavao njihovo stanje i 
potreb:. On izti^e, da je obranbena crta od Drave do mora vrlo dugacka, te da ju je 
teiko valjano braniti; zato upozoruje stale^e, da sve moguce uCine za odrzanje krajiSkih 
gradova, a naro^ito da dadu dovazati sve potrebito za utvrdjivanje njihovo, jer se od 
sklopljenoga primirja ne moze mnogo ocekivati. Posebice preporuc^a, da se §to jace 
utvrde Sisak, Ivanic i jo§ neka mjesta. Za Sisak ima dosta novaca i valjan graditelj; kad 
bi se dovezio dosta hrastovog drva, moglo bi se utvrdjivanje za nekoliko tjedana dovrSiti. 
Qlede Ivanica sudi, da bi se morao s temelja nanovo podici, jer dok se sadanja utvrda 
s jedne strane popravija, na drugoj se ru§i. I utvrdjivanje Krizevaca moralo bi se kraju 
privesti, a ni Dubrava ne bi se smjela zancmariti. Qlede Koprivnice, Qjurgjevca i Pro- 
davica (Virja), koji se vec utvrdjuju na kraljev trosak, zeli, da stalezi taj posao nastave, 
pa da onamo posalju hrastovog drva i radnika. Napokon za Kostajnicu, Novigrad, Gradac 
i Ludbreg, koje su dosad o kraljevom tro§ku drzali, misli Ungnad, da bi ih takodjer mo- 
rali obnoviti, jer se vec sami od sebe razpadaju, te su vec sada gotovo sasvim zapu- 
§teni. Osim tih predloga glede utvrdjivanja gradova opominje Ungnad, neka stalezi stvore 
nova ustanove u pogledu obcega puckoga ustanka (congregatio et concursus po- 
puli), jer dosadanje odredbe nijesu bile uspjesne. Nadalje iztice, sta bi se sve moralo uci- 
niti, da se kraljevskim cetama omoguci trajni boravak u kraljev^stvu: kako da se uklone 
sporovi izmedju kraljevskih vojnika i seljaka, kako bi trebalo odrediti stalne cijene za 
hranu, koju vojnici kupuju od domacega ziteljstva. No najzamasniji je u toj stvari ovaj 
predlog Ungnadov: »Potrebito se cini (kako svaki ratni vjeStak moze razabrati), da se 
u ovim stranama kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije podigne j e d n a i 1 i d v i j e 
t V r d j a v e (fortalicium), u kojima bi se u vrijeme rata mogla sabirati i drzati vojska iz 
Qermanije i drugih kraljevina i pokrajina. Takova bi se tvrdjava takodjer kao branik 
(propugnaculum) morala snabdjeti dobrim brojem topova, zaire i ziveza, pa bi se onda 
moglo iz nje neprijatelju hrabro odupirati. To vise, §to smo dosad na veliku §tetu na§u 
izkusili, da pri dolazku neprijatelja nije bilo nikakvih zgodnih mjesta, u kojima bi mogli 
bar dva dan a s vojskom stajati, te se valjano smjestiti i dovoljno hrane imati*. Taj 
svoj predlog o osnutku jedne velike tvrdje preporuca Ungnad osobitoj paznji sta- 
Ie2a, te je tako iznio jednu misao, koja se je mogla ostvariti tek nakon Cetvrt stolje^a, 
kad bi podignuta tvrdja Karlovac. Kako se razabira iz potonjih pisama bana Zrinskoga, 
stalezi su rado prihvatili predloge Ungnadove. Tako su zakljuCili, da se prihod ratne 
dade upotrebi za utvrdu Ivanida i Krizevaca; nadalje da se po sudCijama pojedinih 2upa- 
nija oznacJe kmetovi, koji Ce dovafati za utvrdjivanje krajiSkih gradova lijes i drugu 
gradju; napokon bi§e poimence popisani velikaSi i plemici, kojih 6e podanici pri gradnji 
te2aCke poslove obavljati. Iz listova banovih doznajemo medjutim i za skrajnje nezado- 
voljstvo njegovo. Dne 28. prosinca 1554. tu2i se on iz svoga grada Curga u Ugarskoi 
ovako: »VeliCanstvo nam zapovijeda, da na krajini dr2imo vazda pun broj naSih Ccta . . . 
Ali ve<5 je proSlo Cetrnaest mjeseci, §to one nijesu placSene, pa su spale u takvo siromaStvo, 
da ne mogu ni kod ku6e ostati, ni krajinu Cuvati. Ako neprijatclji §to zla uCine. nc 
(Semo da budcmo uzrokom. Mi smo dodu§e vazda pokorni slu2benik njegova veliCanstva 
i ielimo izpuniti sve njegove zapovijedi; Cinimo takodjer, da se primirje tvrdo obdri^ava. 
Ali Turci napokon ipak ne prestaju provaljivati, ve(5 grabe kr§(fane i stoku*. 

Kralj Ferdinand boravlo je od nove godine 1555. sve do jeseni u NjemaiSkoj, pogla- 
vito u Augsburgu, gdje je napokon utanaCio vjerozakonski mir izmedju katolika i prote- 
stanata. Kroz to vrijeme zastupao ga je u Ugarskoj i Hrvatskoj sin Maksimilijan. Ferdi- 



202 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

nand je ipak i u Njemackoj snovao o miru s Turcima. Njegov poslanik Busbecq dosao je 
20. sijecnja 1555. u Carigrad, ali je ondje morao cekati osam tjedana, dok mu je stigla od 
sultana dozvola, da zajedno s Vrancicem i Zayem dodje k njemu u Amaziju u Maloj Aziji, 
gdje je sultan citavu zimu proboravio. Tako je Busbecq tek 7. travnja s drugovima 
presao u Amaziju. Medjutim bijase se sultan izmirio s Perzijancima, pa je opet mogao 
misliti na rat s Ferdinandom, to vise, sto ga je francuzki kralj neprestano huckao. Kraj 
takih prilika nije Sulejman htjeo ni cuti za pogodbe Ferdinandove, vec je trazio, da na- 
prosto vrati Erdelj Ivanu Sigismundu, jer ce inace na nj zaratovati. Napokon pristao je 
sultan ipak na primirje od sest mjeseci. Busbecq neka odnese tu poruku Ferdinandu, dok 
ce Vrancic i Zay i dalje ostati u Carigradu. 

Poruka Sulejmanova pokazala je jasno, da on vise ne misli na mir, odkad se je 
oslobodio neprilika u Aziji. Pace jos za boravka Busbecquova u Carigradu zapocela su 
nova trvenja na krajini ne samo hrvatskoj i slavonskoj, nego i ugarskoj. U Erdelju pak i 
iztocnoj Ugarskoj svedjer se je jacala stranka, koja je vapila za Izabelom i Ivanom Sigis- 
mundom. Ta je stranka ocekivala podporu ne samo od sultana, nego i od vojvoda u Mol- 
davi i Vlaskoj, pace i od Francuzke. 

Tako su i bosanski Turci vec u veljaci 1555. zaigrali krvavo kolo na granici hrvat- 
skoj. Vec 19. veljace javlja Zrinski iz Novih Dvora u Medjumurju, da on po zapovijedi 
kraljevoj vazda drzi primirje, ali da je Turcin po obicaju stao robiti, te je izpod Krupe 
ugrabio osamnaest Ijudi, a izpod Pedlia petnaest. Dne 4. ozujka pise ban, da i neki hr- 
vatski kapitani krse primirje. Tako je Petar Erdedi sa 500 Ijudi cetovao u Bosni sve do 
Kamengrada, pa mamio Turke iz grada u neku zasjedu, ali bez uspjeha. Erdedi je poveo 
sa sobom i neke banove sluzbenike sve bez znanja i dozvole njegove. Dne 12. ozujka 
tuzi se opet palatinu Nadazdu, da su bas kapitani Ivana Ungnada, po imenu Alapic, Bra- 
dac i Qeszty sa svim svojim cetama i s dozvolom recenoga vrhovnoga kapitana ceto- 
vali sve do Pakraca. »Odakle njima tolika sloboda«, pita ban. »Kraljevsko velicanstvo i 
vase velemozno gospodstvo neprestano nas opominje, da drzimo primirje; onima pak je slo- 
bodno raditi, sto hoce. Sudimo, da neprijatelj ne ce ostaviti tolika cetovanja bez odmazde, 
ali neka se to nama ne upise u grijeh.« 

U drugoj polovici svibnja i prvoj polovici lipnja boravio je ban Zrinski neprestano 
u Zagrebu, gdje je obdrzavao oktavalni sud, te medju inim rjesavao parnice izmedju 
Turopoljaca s jedne strane, a Alapica i Nadazda s druge. Veliki kapetan Ivan Ungnad 
trazio je od bana, da prigodom toga stanka u Zagrebu s nazocnim velikasima i plemicima 
takodjer nesta zakljuci u pogledu dovazanja gradjevnoga lijesa za popravak grada Ko- 
stajnice; ali ban mu je 21. svibnja odgovorio, da to nije sabor, nego tek sud, na koji su 
dosli samo oni, koji pravdu pitaju, a ne sva gospoda i plemici. Namah iza svrsena sudo- 
vanja posao je ban u juznu Hrvatsku. 

Medjutim bijase kralj Ferdinand 8. svibnja 1555. iz Augsburga sazvao ugarski sabor 
u Pozun za 24. lipnja. Buduci da sam Ferdinand nije mogao iz Njemacke otici, zastupao 
ga je u Pozunu sin Maksimilijan, kojemu bijase 15. lipnja dao posebnu instrukciju, sta i 
kako da razpravlja sa stalezima. I ban Zrinski imao bi bio doci na sabor u Pozun; ali 
21. lipnja moli on palatina Nadazda, da ga ne sili onamo poci, vec da ga ostavi na krajini 
hrvatskoj, jer se cuje, da se Turci spremaju na otvoreni rat (aperto bello) s tuznim tim 
kraljevstvom. Sabor se je ugarski zaista sastao u odredjeno vrijeme, te je stvorio 16 za- 
kljucaka, koje je kralj Ferdinand vec 1. kolovoza u Augsburgu potvrdio, i koji su se po- 
glavito ticali priprava za prijeteci rat s Turcima. Tako bi uz ino zavedena neka vrst 
stajacih ceta (po dva konjanika od 100 kmetskih selista); nadalje bi zakljuceno, da pala- 
tina patri vrhovna vlast nad svima kapitanima (pace i njemackima) i da budi sam kralj 
budi sin njegov Maksimilijan mora stalno prebivati u Ugarskoj. 

U isto vrijeme, kad je ugarski sabor vijecao, sastali su se 16. srpnja u Celju odasla- 



NOVE BORBE S TIJRCIMA. 203 

nici Stajerske, Kranjske i KoruSke, da po kraljevu nalogu vijedaju o obrani hrvatske i 
slavonske krajine, te da dozvole i potrebite za nju novce. Prema proraCunu naime za 
tu godinu stajale su uredbe i Cete na slavonskoj krajini 141.365 forinti, a na hrvatskoj kra- 
jini 65.151 forint, zajedno dakle 205.516 forinti, koje bi imale namiriti poglavito te tri 
vojvodine. Odaslanici medjutim zadovoljili su kraljevu pozivu tek djelomice, upozorivSi 



,j 

y^y.0 |.^^--y/y • jU^u.^ yro^'^a J^^^.y,^_ 



r -r- J- ^ 



'ThylLL'..^s- ^^^ ?^j;V^^-^ 



I vfc^<i V. -yyivi^ 




HRVATSKO PISMO KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA 

knezu MatejaSu (S'.atinskcmu, de Zalathnok), notariuSu i sudcu zaRrebskomu. od 13. lipnja 155S. 
Kr. zemaljski arhiv u Zagrebu. Qornji dio je samo pismo, a doljni adresa Izvana. Snimio prof. Q}uro 

Szabo. (6.) 



kralja u pisniu od 20. srpnja, kako bi i gospoda u Hrvatskoj i Siavoniji morala vazda 
stajari spremna, da se u Cas potrebe pridruie ostalim Cetama. pa da bi i oni za obrami 
svoje zcrnlje imali podavati dacie svojih kmetova. 

Sve te priprave bile su potrebne, jer su u kolovozu zaista opet planule borbe s Tur- 
cima. Budimski je beglerbeg Tojgun uztvrdio, da su Ugri prekrSili primirje, pa je podigao 



204 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

ostale sandzake (Dervisbega pecujslcoga, Oroslanbega stolnobiogradskoga) i u kolovozu 
1555. poceo osvajati gradove i mjesta po vesprimskoj i simezkoj zupaniji, U isto vrijeme 
stall se Turci komesati na krajini hrvatskoj. Narocito se hlivanjski sandzak Malkocbeg 
spremao na nove navale. On bijase jos na sama Tri kralja 1553. porobio Krescice, Alut- 
nicu, te okolis Kostajnice (»Porobi Malkocbeg Kriscice i Mutnicu, i projde na Jarak, na 
Kostajnicu, i to bi na treh Kralji dan«), a sada je obnovio u turskoj Krbavi gradove Bunic 
1 Perusic, da mu bude lakse 1 s te strane provaljivati u preosta:lu Hrvatsku. Ban je 
Zrinski jos u polovici srpnja stajao u Qvozdanskom, odakle je pisao Nadazdu, da ne moze 
udovoljiti njegovoj zelji, te oprostiti kneza Franju Frankapana Slunjskoga od podavanja 
radnlka za utvrdjivanje krajiskih gradova, jer i sam mora svoje podanike slati na radnju 
oko utvrde Siska; no zato ce moliti kapitana Lenkovica, da primi Slunjskoga sa 50 ko- 
njanika u svoju placu. 

Tijekom kolovoza udarao je budimski beglerbeg na gradove ugarske u simezkoj zu- 
paniji, dok je bosanski pasa s hlivanjskim sandzakom Malkocbegom i drugima stajao pri- 
pravan na krajini hrvatskoj i slavonskoj. Prvih dana rujna javlja ban Zrinski iz Rakovca, 
da bi rado pohitao u pomoc gradovima Kaposvaru i Korotni u Ugarskoj, all se ne moze 
maknuti iz svoje banovine, jer je bosanski pasa s jakom vojskom dosao do Trnave i Ve- 
like, pa se sprema ili podsjesti koju tvrdinju u Slavoniji ili podici koju novu utvrdu na 
krajini. »Mi smo spremni«, pise on, »s onim cetama, koje imademo, sve do zadnjega daha 
svagdje sluziti kraljevskomu velicanstvu i Ijubljenoj domovini«. Dne 24. rujna pisu opet 
ban Zrinski i vitez Juraj Wildenstein kralju Maksimilijanu iz Krizevaca, kako su oni na 
glase o dolazku bosanskoga pase posli najprije u Zagreb, a zatim u Krizevce s ono malo 
vojske, sto je imadu, pa da tu cekaju vec devet dana. Medjutim su od Erdeda culi vec 
pred deset dana, a to potvrdjuju sada i uhode, da se je bosanski pasa jos 14, rujna podigao 
iz Cazme, te posao niz rijeku prema Savi do Tisovca, gdje je svoju vojsku toboz raz- 
pustio. Ipak imade uvijek jos dosta vojske uza se, pa se ne zna, hoce li se vratiti u 
Bosnu ili poci u Ugarsku, ili pak snuje kakvu prevaru. Medjutim, buduci da je sada ovdje 
mirnije, poci ce ban sutra u Koprivnicu i onda u Ugarsku, da pomogne suzbijati budim- 
skoga beglerbega, dok ce Wildenstein ostati na braniku slavonske krajine. Narod na toj 
krajini silno je preplasen i ojadjen, pa je spreman ne samo na bijeg, nego i prijeti. Neki 
svecenik pripovijeda, kako je bosanski pasa nedavno po njemu pismeno pozivao zitelje u 
Ivanicu i Krizevcima, da se poklone sultanu, pa da ce im zajamciti zivot i mir. 

Ban je Zrinski sa svojih 300 konjanika bio 3. listopada u Koprivnici, a 8. listopada 
u Ugarskoj u svome gradu Curgu. No jedva sto je dosao u Ugarsku, morao se je opet 
vratiti u Slavoniju, jer se je proculo, da se bosanski pasa sprema udariti na Sisak. Dne 
15. listopada opet je u Rakovcu, odakle javlja, kako je za svoga povratka kod Lovrecine 
cuo pucnjavu topova u Vrbovcu. Bile su naime dvije age iz Pakraca sa sto Turaka dosle 
onamo robiti, all su ih sluzbenici banovi srecno suzbili. 

Budno^cu bana Zrinskoga i krajiskih kapitana nije hrvatsko kraljevstvo pretrpjelo 
ove godine nikakove vece stete. No zato je budimski beglerbeg sa svojim sand2acima 
osvojio vise gradova u jugozapadnoj Ugarskoj. Vramec biljezi za godinu 1555.: »K a p u s- 
v a r, Novigrad, Sent Jakab, Bobovisce vzese i zavjese Turci. To isto leto vze Ha- 
dumbeg K o r o t n o«. Padom gradova Kaposvara i Bobovca (Bobovisce, Babocsa) za- 
prijetila je najveca opasnost i gradu Sigetu, koji je sada gotovo odasvud bio opasan 
turskim vladanjem, te je bilo gotovo izvjestno, da ce se Turci u dogledno vrijeme i na nj 
oboriti. Bas ta opasnost za Siget, a po torn tako za Medjumurje, kao i za Curgo, tezko 
je zabrinula Nikolu Zrinskoga, pa je opet stao raditi, da se oslobodi banske casti, pa da 
se posveti jedino obrani svojih posjedovanja. Dne 3. studenoga 1555. pise on iz Ozlja 
palatinu Nadazdu: »Buduci da vidimo, kako se ove pretuzne kraljevine dnevice pri- 
micu ocitoj propasti, dok smo mi za tu cast posve nedostatni, odlucili smo, cim dani rok 



PODSaDA ^IQETA god. 1556. 205 

svane, do kojega smo baniju primili, naime na novu godinu i cast i banderij niegovu veli- 
canstvu predati, te ih nipoSto yiSe ne zadrzati, kako smo to i njegovu velicanstvu otvo- 
reno pisali«. 

Sve to veca pogibao od Turaka bija§e sklonila kralja Ferdinanda, koji se je na- 
pokon iz Njemacke povratio, te je okupio u Becu najvise drzavne Castnike i velikase 
svojih zemalja, da se s njima posavjetuje, kako bi se sve to nezadovoljniji Erdeljci pri- 
mirili i kako bi se mogao sa sultanom nagoditi. Kako je Busbecq jo§ uvijek cekao, da se 
vrati s odgovorom u Carigrad, poslao ga je napokon 14. studenoga na put. Neka ka^e 
sultanu, da on bez privole staleza i krscanskih vlasti ne moze Erdelja ustupiti, all je spre- 
man sultanu placati veci danak od dosadanjega, te Izabelu i sina joj jos bogatije namiriti. 
Ako sultan nikako Erdelja prepustiti ne ce, neka mu barem dozvoli primirje od jedne ili 
dvije godine, da se u to kralj sporazumije sa stalezima i vlastima. Znacajno je, da se je 
malo zatim, 23. prosinca 1555., sastao erdeljski sabor u Maros-Vasarhelju, te izabrao po- 
slanike na kralja Ferdinanda s molbom, neka se ili pobrine za uspjesnu obranu zemlje, ili 
neka staleze rijeSi zakletve vjernosti. Ali kralj je hotice zatezao s odgovorom. 

Prigodom stanka u Becu izdao je kralj takodjer 3. studenoga poziv, kojim je sa- 
zvao ugarski sabor u Pozun za 1. sijecnja 1556. Na tom saboru stvoreno bi 46 clanaka, 
koje je kralj vec 25. sijecnja potvrdio, a ticu se poglavito obrane preostale Ugarske. Za- 
nimljiv bio je tom prigodom predlog ugarskih i hrvatskih savjetnika, neka se ukine dosa- 
danji obicaj, po kojemu je svaki kapitan pazio na onaj kraj, koji je bio povjeren njegovoj 
obrani, te je pu§tao bez pomoci svoje susjede, ako bi ih neprijatelji napali. Kapitani neka 
se medjusobno pomazu, koliko je samo moguce. Dok je ovako ugarski sabor bio spre- 
man na sve zrtve, sastali su se Erdeljci 2. veljace u Tordi, gdje bi zakljuceno, da se kra- 
Ijica Izabela i sin joj Ivan Sigismund opet u Erdelj pozovu. Pet tjedana zatim erdeljski je 
sabor i formaino odkazao posluh kralju Ferdinandu, te proglasio Petra Petrovica na- 
mjestnikom, dok se Ivan Sigismund pozivu odazove. Sve to ucinjeno bi na zahtjev sulta- 
nov, koji na poCetku god. 1556. Busbecqua i drugova nije htjeo ni primiti, kad je do5uo, da 
nemaju od kralja Ferdinanda povlasti za predaju Erdelja. Suvise je Sulejman poslao opet 
Alipasu za beglerbega u Budim, te mu zapovjedio, da skupi sve sile, pa da Izabelu i Ivana 
Sigismunda ponovno namjesti u Erdelju. Sam sultan nije mogao preduzeti velike vojne, 
jer ga je mnogo stajao netom minuli rat s Perzijancima. 

U oSi novih borba s Turcima bijaSe se i Nikola Zrinski dao skloniti, da dalje ba- 
nuje. I on je pribivao saboru u Pozunu, gdje je 24. sijecnja 1556. potvrdio pismom, da 
mu je Ambroz Qregorijanec od ratne dace slavonske za proslu godinu izplatio 723 forinta 
i 60 denara. Vrativ§i se kuci boravio je vedim dijelom u Cakovcu, pazeci na kretnje tur- 
ske tako na krajini ugarskoj, kao i hrvatsko-slavonskoj. Vec 24. travnja javija on, da se 
turski sandiaci, na 6e\u im bosanski, na sve strane skupljaju i da neSto protiv krSdana 
snuju. Sutradan (25. travnja) znade i to, da je bosanski pa§a zajedno s kliSkim i poieikm 
sandiacima utaboren na LevaCkom polju i da Ce svakako skorih dana podsjesti koji grad 
u Hrvatskoj ili Slavoniji, ili preduzeti veliko Cetovanje (generalem excursionem) u tima 
zemljama. Ban bi se rado opro sa svojim slu^benicima, ali ti kroz viSe mjeseci nijesu pri- 
mili plaCe, pa su bili prinudjeni zalagati mnoge svoje stvari, paCe i ratne spreme. Me- 
djutim bijaSe mladi kralj Maksimilijan preuzeo, da se sa Zrinskim ponovno pogodi. Ba$ 
24. travnja izdao je mladi kralj banu u Stajerskom Oradcu pismo, kojim ga je oviastio na 
drianje Ceta od 600 konjanika i 400 pjeSaka, te mu odredio pla(Su ne samo za volnike. nego 
i za njegovu osobu. Malo zatim, prvih dana svibnja, morao je ban po kraljevu nalogu 
podi na stanak u Celje na dogovore sa §tajerskim povjerenicima. Tu su traiili od njega. 
da on svojih 200 konjanika i toliko pjeSaka smjesti u Hrvatskoj oko Hrastovice i Gradca, 
zatim 200 konjanika i 100 pjeSaka u Slavoniji oko Vrbovca i Rakovca i 100 pjcSaka oko 
Ivani(ia; ostatak pako od 200 konjanika da ostane uza nj. pa da s nlima krstari po kra- 



206 FERDINAND I. HABSBURdOVAC (1527.— l564J. 

jini. Ban je privolio na taj razmjestaj, ali je podjedno zahtijevao, da se odredi placa i za onih 
njegovih 150 konjanika, sto ih je drzao u Curgu, jer je taj grad predstraza Medjumurja. 
Povjerenici nijesu htjeli na posljednje pristati, pa tako je ban ne izvrsivsi posla otisao iz 
Celja, te je o neuspjehu s mjesta obavijestio mladoga kralja Maksimilijana. 

Medjutim bijahu bosanski Turci vec zapoceli provaljivati u hrvatsku i slavonsku 
krajinu. Bas za boravljenja banova u Celju udarile su cete bosanskoga pase na tri strane: 
u Hrvatskoj opustosili su imanja opata Topuskoga i posjedovanja kneza Franje Franka- 
pana Slunjskoga oko Kupe, a u Slavoniji opljackali su nemilo krajeve oko Ivanica i Vr- 
bovca, povedavsi sa sobom sila krscanskoga puka. Zrinski je 19. svibnja boravio u Ca- 
kovcu, odakle javlja Nadazdu, da je svoje cete vec u podpunom broju skupio; ali ako se 
placanje tih ceta zategne, to se je bojati, da ce se razici. Tri dana poslije — 22. svibnja — 
pise opet iz Cakovca palatinu Nadazdu: »Ne znamo vec sta da vam pisemo o svome 
stanju. Dosad nijesmo ni za prosle sluzbe kao ni za buduce primili ni obola. Neprijatelj 
je u kriiu, a cete nijesu namirene; oni, koje smo okupili, kane se razici, jer ne mogu 
cekati. Ako se u to sto dogodi, neka se nas ne krivi; neka znade vase velemozno gospod- 
stvo, dasmomitakodugoban, dok nas placaju, cim prestane nasa 
placa, prestaje i nasa sluzba«. 

Navale bosanskoga pase i njegovih sandzaka na Hrvatsku i Slavoniju bile su tek 
predtece za glavni podhvat turski u ovoj godini, naime za podsadu Sigeta u Ugar- 
skoj. I sa krscanske strane spremaio se je sve moguce, da se ta znamenita tvrdinja odrzi, 
Radilo se, i da se ona dostatnom posadom obskrbi, i da se skupi dovoljna vojska, koja bi 
suzbiia Turke, ako ju stanu podsjedati. Osobito se je oko toga trsio ban Zrinski, koji je 
u drugoj polovici svibnja neprestano na prijetecu opasnost upozorivao, te razne kapitane 
kao Wildensteina, Lenkovica i druge u pomoc dozivao. Jos 29. svibnja javlja ban kapi- 
tanu sigetskomu Marku Stancicu Horvatu, kako je kralj zapovjedio Wildensteinu, 
da poslje u Siget sto brze dvije sto svojih pjesaka, pa onda dodaje: »0 torn budite stalno 
osvjedoceni, da se kraljevsko velicanstvo i mi svi brinemo za vas spas tako, da se vise 
kazati ne moze«. Namah sutradan, 30. svibnja, hrabri ban kapitana ovako: »Pisali smo 
i mi njegovu velicanstvu, kako je neprijatelj namjerio, da sto prije zauzme taj grad Siget, 
te smo zahtijevali, da se kralj za vremena i zrelo pobrine. Neka stoga vase blagorodno 
gospodstvo bude hrabra srca, te ulozi nadu u Boga, koji ne ostavlja nikad onih, koji se 
u nj uzdavaju. Neprijatelj kani doduse taj grad osvojiti, ali ce Bog drugcije udesiti«. 

Dne 9. lipnja 1556. javlja kapitan Marko Stancic Horvat iz grada Sigeta svome 
drugu Valentinu Magjaru u Kanizi, da je budimski beglerbeg Alipasa u Pecuhu, a Dervis- 
beg u Svetom Lovrincu, pa da njihove cete dnevice obilaze oko grada. Dva dana zatim, 
11. lipnja, opasao je Alipasa u 6 sati u jutro varos i grad, te je poceo na njih udarati. Sva 
turska vojska zajedno sa seljacima brojila je nekih 10.000 Ijudi, a vodili su ju uz Alipasu 
jos neki begovi (Dervisbeg, Ahmetbeg, Osmanbeg). U varosi bilo je oko 2950 stanovnika, 
od tih jedva 200 za oruzje doraslih muzeva. K tomu je bilo 600 — 800 placenika, koji su se 
medjutim cesto otimali borbi, jer ne bijahu place primili. Vec 14. lipnja bila je varos tako 
razvaljena i spaljena, da su se branitelji morali skloniti u samu tvrdjavu. Alipasa bio je 
spreman ostati pred gradom i dva mjeseca, te je neprestano pribirao novih ceta, tako da 
mu je vojska napokon narasla do 25.000 momaka. Vec 17. lipnja javljao je Marko Stancic, 
da nije imao ni jedne ure pokoja, odkad je Siget podsjednut; aU uza sve to odbijao je on 
hrabro sve jurise turske kroz vise tjedana. Dne 10. srpnja, mjesec dana nakon zapocete 
podsade, javio je kralju: »Ako ne bude brzo pomoci, propadosmo i mi i grad«. Bila je 
zaista skrajnja nuzda, jer su utvrde gradske bile budi razvaljene budi od Turaka osvojene, 
a jarak oko grada dijelomice zemljom zatrpan. 

Medjutim bijase se u kraljevskom logoru kod Kanize skupila lijepa vojska pod pa- 
latinom Tomom Nadazdijem i hrvatskim banom Nikolom Zrinskim. Brojila je do 10.000 



OBRANA SlQETA. 



207 



Ijudi; medjii njima bila je dobra polovica Nijemaca, zatim Stajeraca i KoruSaca pod Ivanom 
Lenkovicein. Vojvode udariSe 19. srpnja na grad Bobovac (BoboviSce), koji bijahu Turci 
pro§le Kodine zaiizeli. Tim priniidisc AlipaSu, da je morao ostaviti Siget, te pohitati 
22. srpnja na obranu Bobovca. Ali ii bojevima oko toga grada na rijeci Rinji, gdje se je 
opet proslavio ban Nikola Zrinski, nije Alipasa bio nimalo sre(5an. Ni kr§canska vojska 
nije odrzala podpunu pobjedu, vec se je vratila u Kanizu. Alipa§a po§ao je na to opet pod 
Siget, da nastavi podsjedanje; no buduci da je za odsuca njegova kapitan Marko Stanci(3 
razvaljene zidine Sigeta popravio i ponovno utvrdio, nije mu Alipa§a sa svojom oslabljenom 
vojskom mogao vise nauditi. Kad je k tomu kapitan stao iz grada uspjesno provaljivati. 



- /I ■ ■' 















f>y^;v*^ 



. J>c^%^'w^ -vriU'v*^- J -f- A^^-^f- 






1^ 





f^ ■ ^ 



PISMO JURJA DRASKOVICA 

sigetskomu kapitanu Marku Horvatu (StanCidu) od 14. koiovoza 1556., kojim niu Cestita §to je po- 
vjereni mu grad srecno obranio od Turaka. Izvorno pisnio u kr. dr?.avnom arhlvu u BudimpeSti (7). 



morala je napokon turska vojska u no(Si na 31. srpnja izpred Sigeta oti(5i. PriCa se. da je 
Alipa§a kod Sigeta i Bobovca izgubio do lO.(KK) Ijiidi. Neda(iu svoju pripisivao je najviSe 
banu Zrinskomu. kojega je nazivao svojim sinom. te mu je sudjelovanje u bojevima kod 
Rinje u posebnom pismu spoCitnuo. »Nijemci i Ugri mogu za te moliti Boga, jer da ti nijesi 
bio nazo^an, od svih njih ne bi ni jedna noga umakla*. 

Srecina obrana Sigeta dojmiia se je iivo i Ugarske i Hrvatske. Hrvate je osobito 
radovalo, §to je ba§ Hrvat obranio taj grad. Tadanji pofunski prepoSt Juraj DraSkovie 
Cestitao je 14. koiovoza kapitanu Marku StanCicu iz BeCa ovako: »Cestitam osobito radi 
obrane Sigeta i svega §to je u njemu, to viSe, §to vidimo. da je vaSe gospodstvo cvijet 



20S FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564. j. 

nasega naroda, i sto ste Hrvat (eo quod eadam Croata est). Proslavilo je naime vase go- 
spodstvo tim dicnim djelom ne samo sebe, negoisvenasHrvate« (Decoravit enim 
dominatio vestra non solum se hoc suo celebri facto, sed et nos omnes Croatas). Ali ra- 
dost Hrvata nije bila nepomucena, jer su u isto vrijeme oplakivali pad hrvatskih gradova 
Kostajnicei Novigrada na Uni. 

Jos 6. srpnja, kad je Alipasa nemilo udarao na Siget, javljao je Zrinski iz Preioga 
u Medjumurju o velikoj opasnosti, sto je zaprijetila Hrvatskoj i Slavoniji sa strane bosan- 
skih Turaka. Bosanski pasa da je presao Savu, pa da kani udariti prema Koprivnici i 
Gjurgjevcu; ali se ipak ne moze znati, kamo ce zaista poci; hiivanjski sandzak Malkoc- 
beg da je u Qradiskoj, a hercegovacki sandzak u Travniku. Dok su ban Zrinski, VViiden- 
stein i Lenkovic sa svim svojim cetama pohitali u Ugarsku na obranu Sigeta, te tako 
hrvatsku i slavonsku krajinu lisili nuzdne obrane, bosanski je pasa iznenada nahrupio na 
Kostajnicu, te ju je i zauzeo. Sam kralj Ferdinand pise 15. kolovoza 1556. o tom ovako: 
»Kad se je to u Ugarskoj zgadjalo (podsada Sigeta), bosanski je pasa s pomocu herce- 
govackoga i kliskoga sandzaka, skupivsi jaku tursku vojsku, u podloznu nam Hrvatsku 
neprijateljski provalio, te je nas grad Kostajnicu od kastelana i posade bez prijeke po- 
trebe primio (et arcem nostram Kosztanovicz a castellano et praesidiariis eius citra ne- 
cessitatem debitam recepit). Tako se je poslije zgodilo, da je i druga susjedna tvrdinja 
Novigrad spaljena i ostavljena od svoje posade, sve na veliku pdgibao i stetu onih nasih 
strana«. U jednoj savremenoj relaciji, koja se je nekad cuvala u arkivu vojvodine Kranj- 
ske u Ljubljani, pise se o padu Kostajnice ovo: »Qodine Kristove 1556. dne 16. srpnja pod- 
sjednuta bi Kostajnica od bosanskoga pase, Malkocbega i jos jednoga iz Hercegovine. 
Sutradan (17. srpnja) poceli su na nju pucati, na sto ju je Pankracije Lusthaler sa sinom 
svojim bez nuzde, kako se je tada sudilo, neprijatelju predao«. I hrvatski kronicar Ivan 
Tomasic zabiljezio je ovo: »Qodine Qospodnje ... Ijubljanski gradjanin, Lustrar po imenu, 
iz pokrajine Kranjske, buduci kapitanom u Kostajnici, prodao je za novce i izdao Turcima 
pretvrdi grad Kostajnicu u Hrvatskoj i to dana 23. srpnja. Nesretnik taj zavrsio je zlo. 
Turcin je iz recenoga grada iznebuha stao udarati na polja, vesi, sela i gradove, te je ci- 
tavu Hrvatsku opustosio. Sam Bog znade, koliko je ubijao i zaplijenio. To je uzrok 
i pocetak razsula doljnih strana Hrvatske i takodjer Kranjske. 
Zbrojivsi sve u jedno, poginulo je i odvedeno je iz Hrvatske u Bosnu cetrdeset i sest ti- 
suca nesrecnih dusa«. Napokon i Vramec oplakuje pad Kostajnice ovim rijecima: »(1556.) 
Kostajnicu grad Turci zavjese; (i)zdal je grada neki Nemec Lostohar, ki je bil kapitan 
V gradu, za peneze Turkom, s koteroga grada vsa horvatska zemlja 
opusteislovenska«. 

I domaci i strani izvori tvrde dakle suglasno, da je Kostajnica pala krivnjom tada- 
njega kapitana njezinog Pankracija Lusthalera, Nijemca iz Kranjske. Valvasor kaze za nj, 
da je god. 1516. bio gradski sudac u Ljubljani, a god. 1522.— 1527. i gradski nacelnik; 
uza to ucen muz i podjedno dobar i izkusan vojnik. I zaista je god. 1551. neki Pankrac 
Lusthaler (Panngrancz Lustaller) sluzio u Bihacu kao pjesak uz mjesecnu placu od osam 
forinti. No nije izvjestno, da li je taj pjesak isto lice s bivsim Ijubljanskim nacelnikom. 
Valvasor dodaje jo§, da je kastelan bana Zrinskoga u Qvozdanskom, po imenu Toma 
Luksic, nakon predaje Kostajnice Lusthalera i njegovih dvadeset drugova zarobio; njega 
sama dao je razcetvoriti, a drugove mu na kolac nabiti, ne htjevsi ni saslusati njihovo 
opravdanje. Po drugima opet pozvao je Lenkovic vise puta Lusthalera, da dodje pred 
njegov sud; ali Lusthaler nije se odazvao njegovu pozivu, vec je prebjegao k Turcima, 
pa tako utvrdio sumnju, da je zaista izdao povjereni mu grad za 2000 dukata. 

I Valvasor tvrdi, da su Turci nakon pada Kostajnice za kratko vrijeme osvojili 52 
mjesta i grada hrvatska sa 12.750 selista i 80.000 ubogih krscanskih dusa. Svakako su 
sada za preostalu Hrvatsku izmedju line i Kupe nastala tezka vremena. Kostajnica, koju 



PAD KOSTAJNICE QOD. 1556. 



209 



sii odaviia smatrali »vratima« Hrvatske, bila je u turskoj vlasti, kao i citava dolina line 
od Jascnovca do Otoka i gradova hiliackc kapitanije, pa su sada Turci mogli bez zapreke 
provaljivati do Kupe i dalje. Posade u (jorania, Hrastovici i Vinodolu navijeStale su do- 
duSc topovima i vituljacania dolazak ceta, ali ih nijesu mogle zaustavljati. Turci su pade 
prodirali i preko Kupe, te nemilo poharali plodno i bogato Turopolje, koje je dosad bile 
zakloniStc tolikih plemenitih pribjega iz juzne Hrvatske, Jo§ u potonjim spomenicima ple- 
menite obcine Turopolja spomiiije se, kako su Turci 24. kolovoza 1556., na dan sv, Barto- 
lomeja. »s jakom vojskoni iznenada provalili u ove ostatke kraljevine Slavonije iz- 
rncdju Save i Kupe, tc ih macem i ognjem opustosili«; a ban Zrinski javija 25. kolovoza 
iz Rakovca, kako su Turci na jugu Save u Turopolju sve, sto su nasli sobom ponijeli ili 
spaliii, pa onda preko Kupe prosli prema Hrastovici i Kostajnici. Blizu Zagreba sukobio se 




ZRINSKI QRAD U KOSTAJNICI NA UNI. 
Po nacrtu prof. Aleksandra Ma§ica. 



je s njima u niagli Petar Erdedi, te je izgubio 10 do 12 Ijudi, ali je ipak, hvala budi 
Bogu, umakao. Ovaj put, 5ini se, zaprijetila je opasnost i samomu Zagrebu, u kojemu jc 
u onaj Cas boravio kapitan hrvatske krajine Ivan Lenkovic, jamaCno da ga obrani od 
sile turske. Vramec javija za god. 1556.: »Ovo vreme pod Zagrebom Turci robiSe i Savu 
pregaziSe, i zovu se Kraljcvski Turci«. 

Te2ko da bi se ovaj put Hrvatska i Slavonija bile odhrvale bosanskomu paSi i nje- 
i,T>vim sandj^.acima, da ovi nijesu morali pohitati u Ugarsku. Kralj naime Ferdinand bijaSe 
namah iza srecne obrane Sigeta odIuCio skupiti novu vojsku, koja <te znameniti grad osi- 
gurati od daljih navala turskih, te osvojiti sva ona mjesta u njegovoj okolici. kojima bi- 
jahu proSle godine Turci obladali. Vojsku c^e voditi njegov inladji sin Ferdinand, koji je 
to u otca izniolio, a buduci da je sada stao na Celo vojne Clan kraljevskc porodice, imadu 
se po zakljuccima ugarskih sabora u Po^.unu pridru^.iti njeniu svi velikaSi i pleiniCi ugar- 



K I a i <i, Hrv. povj. III. (5.) 



14 



210 FERDINAND 1. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

skoga i hrvatskoga kraljevstva. U to ime poslao je kralj Ferdinand 9. kolovoza 1556. iz 
Beca poziv na hrvatskoga kneza Franju Blagajskoga. Knez neka s rnjesta, cini ova za- 
povijed stigne, pograbi oruzje, te sa svojim banderijem podje onamo, gdje ce boraviti nad- 
vojvoda Ferdinand. Da pak krajina hrvatska ne ostane u to bez obrane, neka ostavi od 
pet kmetova po jednoga oruzanoga pjesaka kod kuce, koji ce biti spreman pohitati onaino, 
kamo ga pozove ban ili vrhovni kapitan. Jednake pozive dobili su ne samo ban Zrinski, 
nego i Keglevici, kao i drugi knezovi hrvatski. Da ne dodje do sukoba izmedju bana i 
Mate Kegievica, zapovjedio je kralj svome sinu, neka pozove najprije bana i onda Matu 
Keglevica, te neka im zaprijeti gubitkom glave i svih imanja, ako bi za te vojne jedan 
protiv drugoga stogod bndi javno budi tajno poduzeo. 

Posljednjih dana kolovoza stigao je zaista nadvojvoda Ferdinand sa 6000 momaka 
u jugozapadnu Ugarsku. Kod Kanize docekao ga je palatin Nadazdi s ugarskim i hrvat- 
skim velikasima, te se je 4. rujna u Hidvegu vijecalo o bojiioj osnovi. Bosanski pasa rhorao 
je u to sa svojim sandzacima poci preko Drave u pomoc Bobovcu (Boboviscu). Ban 
Zrinski kratio se je jos 9. rujna pridruziti nadvojvodi, te je iz Curga javljao Nadazdu, da 
ne moze radi svoje sigurnosti sudjelovati u vojni, u kojoj je krvni neprijatelj njegov Ma- 
to Keglevic. No namah zatim pridruzio se je ban ipak Ferdinandovoj vojsci zajedno 
s Ivanoni Lenkovicem, pace njegovi su se vojnici pod vitezom Petrom Patacicem najvise 
proslavili kod osvajanja grada Korotne. Slavodobice kraljevske vojske kod Korotne za- 
strasilo je Turke tako, da su Bobovac sami zapalili i ostavili, pa se razisli. Ferdinand 
osvojio je zatim jos neke manje gradove, tako da je uzpostavio svezu izmedju Sigeta i 
zapadne Ugarske. Buduci da je u to nastupilo nepogodno vrijeme, posao je nadvojvoda u 
Curgo, te je na koncu listopada zavrsio vojnu, smjestivsi prije u Siget nove cete i utvr- 
divsi jace grad Kanizu. Ban Zrinski bijase se u prvoj polovici listopada vratio u Cakovac, 
odakle je 13. istoga mjeseca pisao kapitanu Lenkovicu hrvatsko pismo, u kojem je uz ino 
javio i ovo: ». . . Dojde danas k meni jcdan pribeg s lepom spravom, ki je bil Alipasin 
stolnik, i poveda, da je vcera Alipasa pri Kalmencehe bil s taborom. Beglerbeg je prosal 
nazagj, i Alipasa natrag ide. Bosanski pasa, kako je cul i slisal, da se most preko 
Drave nacinja, tako je od Boboisca i posal preka. I somnjil se je, da hocemo 
kamo godi robiti. Zato, ako bi se sada posli na put, bojim se, da bi se kade gode na njega 
namerili. Za+o meni se to vidi, da bi imali jedan ali dva ali tri dni pocekati, i da bi vasa 
milost drzala uhode, ki bi mogli istinni glas donesti, kamo se je ganula Bosna; i 
nistar manje, sto se v. m. vidi, ja sam gotov«. 

Vojna nadvojvode Ferdinanda svrsila se je dakle srecno i slavodobitno. No zato je 
zlo prosao kralj Ferdinand u sjevero-iztocnoj Ugarskoj. gdje su mu privrzenici kraljicc 
Izabele i sina joj Ivana Sigismunda s pomocu turskih ceta nakon pobjede kod Krasno- 
horke blizu Roznave (6. rujna) oteli gradove Tokaj i Must, a s njima i citavu zemlju 
onkraj gornje Tise. Najveci medjutim udarac zadesio je kralja Ferdinanda u Erdelju, koji 
se bijase sasvim od njega odvrgao. Jos 6. srpnja, za najzescih borba oko Sigeta, bijahu 
Erdeljci poslali poklisare u Lavov, da Izabelu i sina joj pozovu na vladu. Izabela se je 
odazvala, te je 22. listopada slavodobitno usla u Kolozvar. Tako je Erdelj opet 
postaoturskavazalnaknezevina. 

Kralj Ferdinand bijase se vec prije odrekao nade. da bi mogao uzdrzati Erdelj u 
svojoj vlasti. Stoga bijase jos 25. kolovoza ovlastio svoje poklisare u Carigradu, da posto 
po to nastoje utanaciti mir sa sultanom, makar se morao odreci svih svojih prava na Erdelj. 
Jedina mu je teznja bila, da uzdrzi i obrani bar ono od ugarskoga i hrvatskoga kraljev- 
stva, sto mu bijase preostalo. Dne 23. listopada pise kralj Ferdinand iz Beca banu Zrin- 
skomu, kako se je sin mu nadvojvoda nakon vojne s Turcima vratio ti Bee; ali buduci 
da kralj zeli razpravljati o drugim poslovima kraljevstva. a narocito o obrani krajine 
tijekom zime, poziva bana, da do 5. studenoga dodje na kraljevski dvor, kamo su svi sa- 



Ban PEtAR erdEdI. 211 

vjetnici pozvani. Zriiiski neka se dakle s palatinom Nadazdijem i hranjom Tahijem po- 
brine za obskrbu Sigeta liranom i drugim potrebitim stvarima, a onda neka svakako dodic 
na ureceni stanak ii BeC. Medjutim Zrinski bijaSe se vec odrekao banske casti. Jo§ 21. ko- 
lovoza, iza pada Kostajnice i turskoR haranja u preostaloj Hrvatskoj javljao je on pala- 
tinu Nadazdu: »Casti banske vec smo se zaista odrekli (realiter resignavimus) i kraljev- 
|sko veli^anstvo milostivo me je nje rijeSilo, samo je jedno trazilo, da ime i naslov bana nc 
dulje nego do dojducega Bozica zadrzimo, da bi se u to njejjovo veliCanstvo moKlo ogledati za 
kojotn zgodnom osobom«. Uza sve to posao je ipak u Bee, jer mu je ponovno stigao 
poziv od kralja. On je pribivao vijecanju, pace i kraija svjetovao, komu da povjeri bansku 
Cast u Hrvatskoj. Nakon povratka svoga u Cakovac pisao je Nadazdu 27. prosinca 1556. 
o svome stanjii ovako: »Sluzbe banske vec smo posve rijeseni. Prejasni kralj Maksimilijan 
veC je utanacio s (Petrom) Erdedom toCno uvjete za preuzece te casti; imat ce placu za 
600 konjanika i 400 pjeSaka . . . Prejasni kralj Maksimilijan odredio je, da se sazove sabor 
za 15. sijecnja dojduce godine, gdje ce se novi ban proglasiti i priznati. Podjedno ce obaviti 
smotru odredjene mu cete. Bog ga uzvisio jos vise, pa da bude pomocnik i zastitnik za 
obranu bijedne domovine i kr§canskoga svijeta. Sad smo mi oslobodjeni tezkoga jarma, pa 
cemo moci zgodnije sluziti vasemu velemoznomu gospodstvu, kao i ostaloj gospodi, prija- 
teljima i braci nasoj«. Kralj je Zrinskoga odpustio u najvecoj milosti, pace ga je imenovao 
meStrom kraljevskih tavernika. Ali ostatak duga za uzdrzavanje banske cete u iznosu od 
7355 rajnskih forinti mogao mu je izplatiti tek 11. veljace 1557. 

Banovanje Nikole Zrinskoga spasilo h »ostatke ostataka« kraljevstva hrvatskoga 
od posvemasnje propasti. On doduse nije mogao zaprijeciti ni pada Valpova, ni Viro- 
vitice, ni Cazmc, pa ni Kostajnice; ali je barem postigao, da Hrvatska i Slavonija 
nijesu postale turski sandzaci. Jos prije odstupa Zrinskoga od banije bijase se i Ivan 
Ungnad zahvalio na Casti vrhovnoga kapitana u Hrvatskoj i Slavoniji, kao i zemaljskoga 
kapitana u Stajerskoj. Kralj mu je Ferdinand doznacio milostinju od 8000 forinti i go- 
disnju rentu od 600 forinti, i to pismom izdanim u Becu 4. rujna 1556. Ivan Ungnad ostavio 
je na to zcmlje i oblasti kralja Perdinanda, te je posao u Njemacku, odakle je pomagao 
sirenje Lutherove vjere medju juznim Slavenima, narocito medju Slovencima i Hrvatima. 
Kapitanom zemaljskim u Stajerskoj postao je mjesto njega Juraj Herberstein, a vrhovna 
kapitanija na krajini Hrvatske i Slavonijc zapala je dosadanjega hrvatskoga kapitana 
Ivana Lenkovica. 

Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.— 1 564.). Ban Petar Erdedi i vrhovnl 
kapitan Ivan LenkoviC. Pobjeda Ivana LenkoviCa kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); pro- 
vale bosanskoga pa§e MalkoCbega u Hrvatsku (1558.— 1561.) I pad Otoka, Bu§eviCa, L|e§- 
nlce (1558.) i Novlgrada (6. lipnja 1560.); poraz MalkoCbega na Kupi bllzu Hrastovice (8. II- 
stopada 1561.). Ban Petar Erdedi provalio u tursku Slavonlju gotovo do Poiege, a sigetski 
kapitan Nikola ZrlnskI razblo pozezkoga sandzaka Arslanbega kod Moslavlne na Dravi (26. 
oiujka 1562.); mir s Turclma na osam godlna (1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja 
ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuCak crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 
1563.); Juraj Draskovic postao zagrebaCkim biskupcm (19. studenoga l.'>63.). Smrt kralja 
Ferdlnanda (25. srpnja 1564.); razdloba njegove driavine medju sinove; osvrt na niegovo 
vladanje u Ugarskoj I Hrvatskoj. Novi ban Petar Erdedi bio je vec dobro poznato lice u 
Hrvatskoj. Jo§ otac njegov, takodjer po imenu Petar, vrSio je znamcnitn ulogu ii Slavo- 
niji i Hrvatskoj, odkad bijaSe od strica svoga, kardinala i nadbiskupa Tome BakaCa od 
Erdeda god. 1521. uz posjede Monyorokerck (Eberau) i KTTFmcnd u Ugarskoj primio pro- 
strana imanja u Slavoniji, kao gradove Moslavmu, Jclengrad (Zaruaskeii). Dijanovec 
(Dianuara), kaSteo Plovdin (castellum Blodyn, Plowdyn) i varoS Kntinu (oppidum Ko- 
tenya) n kri^evaCkoj ?.upaniji, gradove OkiC. Jastrcbarsko i Lipovac ii zagrebaCkoj, I na- 
pokon znameniti Cesargrad u vara^.dinskoj ^upaiiiji. Po tim posjedovanjima n Ugarskoj i 

14* 



212 fERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

Slavoniji stao se je stariji Petar Erdedi pisati i zvati »Petar Erdedi od Monyorokereka i 
vjeciti knez od gore Zaprte Moslavine« (de Monyorokerek et perpetuus comes Montis 
Claudii). Suvise je poznato njegovo djek)vanje za borbe izmedju privrzenika Ferdinan- 
dovih i Zapoljinih u Slavoniji, kao i poslije izmirenja obiju stranaka. U svim javnim po- 
slovima stajao je vazda uza svoga rodjaka (brata), zagrebackoga biskupa Simuna od 
Erdeda. 

Petar Erdedi Stariji bio je dva put ozenjen (prva zena Sara Banic ili Banfi, druga 
Dora Puchhaim), te je umro god. 1543. u Mletcima. Sin njegov Petar mladji preuzeo je ba- 
stinu iza otca u casu, kad je Moslavini i ostalim gradovima na iztoku prijetila dnevice 
opasnost, da dodju u tursku vlast. Stoga se je miadi Petar tijesno priljubio banu Nikoli 
Zrinskomu, te se zajedno s njime macem u ruci borio za svoju domovinu i zavicaj. 
Ali vec 1545. obladase Turci Moslavinom i ostalim gradovima na jugoiztoku krizevacke 
zupanije, pa tako izgubi Erdedi najljepsi i najbogatiji kraj svoga vladanja. Toga Petar 
Erdedi nije mogao pregorjeti, te je sav dalji zivot posvetio borbi s Turcima, ne bi li kada 
tada povratio svome rodu izgubljene oblasti. U to ime stupio je i u krajisku sluzbu kao 
kapitan, te je u polovici god. 1554. od vrhovnoga kapitana Ivana Ungnada preuzeo obranu 
gradova Kostajnice i Novigrada na Uni, koje bijase ban Zrinski ustupio kralju, jer ih sam 
nije mogao vise braniti. Kao kapitan Kostajnice i Novigrada imao je Erdedi god. 1555. 
mjesecnu placu od 125 forinti; suvise je za uzdrzavanje svojih 155 konjanika dobivao mje- 
secno po 705 forinti. Steta, sto nije kapitanije zadrzao i slijedece godine; mozda ti zname- 
hiti gradovi ne bi tako lako postali turskim plijenom.* 

* Hrvatski bani iz porodice Erdeda (Baka^a). 

Franjo Bakocz (Bakolcz) 
de Erdewd (u Szatmarskoj zupaniji). 
1459. 

Nikola Toma I. 
1489. nadbiskup ostrogonski 
p^l: t 15./VI. 1521. 

1489. t 1543. u Mletcima. 

1. ^ena Sara Banfi 

2. zena Dora Puchhaim. 



1. Petar II. 
1557.— 1567. ban hrvatski 
1565. postao grofom; f 26./IV. 1567. 

1. zena Margareta Tahi, 

2. zena Barbara Alapic. 



2. Toma II. Petar 111. 

rodj. 1558. f 1624. f 1613. 

1584.— 1595. \ ban hr- zena buzana Stu- 

1608.— 1614./ vatski benberg. 

zena Ana Marija Ungna- I 



dova. 



3. Sigismund 1. 
1627.-1639. ban 

hrvatski. zena 


Krsto 
t 1621. 
Barbara Thurzo 




Juraj 11. 
1662. tavernik. 




Gabrijel 
t 1660. 




Aleksandar 1. 1715, 
Aleksandar 11. 


- 





Vuk (Wolfgang) 
t 1645. 
iena Barbara Thu- 
roczy 

4. Nikola 
t7./Vl. 1693. 

1. ^ena Julija Draskovic 

2. iena IzabelaGallenberg. 



Ladislav 11. Ljudevit 

t 1751. t 1766. 

zena Ana Marija Illyeshazy. 



Nikola V. Aleksandar 111. 5. Ivan V. Karlo V. 

f 1757. t 1793. rodj. 14./V. 1733. f 20./111. 1806. 1772. 

zena Ana Szechenyi. 




BAN PETAR ERDEDI. 



213 



U drugoj polovici 1556., kad se je vec znalo, da Nikola Zrinski nlkako ne de ostati 
banom hrvatskim, poCelo se pomiSljati na to, da ga zamijeni Petar Erdedi, koji se bijaSe 
dosad vise puta proslavio na bojnom polju, U to se je doba Erdedi jo§ jaCe pnljubio Zrin- 
skomu, pace je svoju kcer Aiiu od prve zene Margarete Tahi zaruCio s Nikolinim sinom 
Jurjem. Gotovo u isto vrijeme ozenio se je Erdedi drugi put Barbarom, kcerju Ivana 
Alapica, kojoj je 3. srpnja 1556. zapisao Cesargrad. Nekoliko tjedana zatim, 28. kolovoza, 
dodjoSe oba kneza, Zrinski i Erdedi, pred zagrebacki kaptoi, te objaviSe zaruke svoje 




BAN PETAR ERDEDI (ERDEWDY). 
Po slici, koja sc Cuva u dvorima grofa Stjepana Erdeda u Jastrebarskom. 



djecc. Da im pak prijatcljstvo bude evrSCe i stalnijc. predade Erdedi naniah svoju k(5er 
Zrinskomu i njegovoj 2eni Katarini, da ju odhranjuju; suviSc ustupi on s torn svojoni k6cm 
Zrinskomu i njegovu sinu svoje gradove Monyorokcrck i VereSvar u ^cljeznoj iupaniji. 
Erdedi pridria ipak sebi i svojim nasljednicima pravo, da mogu reCene gradove u Ugar- 
skoi natrag uzeti, ako umre ili njegova k6'\ ili banov sin ne ostavivSi za soboin potomaka. 
U torn sluCaju trebat <^e da se Zrinskima vrati najprije svota od 8116 forinti i 66 denara. 
koju je Zrinski sada Erdedu posudio, zatim da im se naknadi svc §to Cc sada potroSiti. 



214 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

da izkupe one cesti spomenutih posjedovanja, sto ih je Erdedi svojim prijateljima i sluzbe- 
iiicima pozalagao, napokon da im se vrati sav novae, koji ce potrositi za gradjenje i po- 
pravljanje recenih gradova. 

Zarukama svoje kceri Ane s mladim Jurjem Zrinskim zelio je Petar Erdedi ocito 
podici ugled svoje porodice. Ali cijena, za koju je to imao postici, cinila mu se je naknadno 
prevelikom. I tako se je zgodilo, da je Erdedi vec iza nekoliko dana, naime 8. rujna, 
utanaceni ugovor opozvao, jer je stetan za nj i za njegove potomke. Tek 13. veljace 1557. 
dodje do nove pogodbe izmedju oba kneza, i opet pred zagrebackim kaptolom. Zrinskomu 
ostadose gradovi Monyorokerek i Veresvar, pace on dobi jos grad Catar i varos Paku ii 
zaladskoj zupaniji; no za to ustupi Erdedu neke svoje gradove u Slavoniji, kao Medved- 
grad u zagrebackoj zupaniji i Rakovec u krizevackoj zupaniji. Povrh zamjene izplati 
Zrinski Fetru Erdedu jos u gotovom 11.000 ugarskih forinti; suvise dade mu jednu bom- 
bardu za obaranje zidina, vrijednu 1000 forinti. Erdedi predade na to s dozvolom Nikole 
Zrinskoga Medvedgrad literatu Ambrozu Qregorijancu u zamjenu za neke posjede oko 
grada Rakovca. Tako dodje Medvedgrad u ruke porodice Qregorijanaca. Mlada Ana 
ostade i dalje u kuci Nikole Zrinskoga kao zarucnica Jurjeva; no poslije se s nepoznatih 
razloga zaruke razvrgose, sto bi prvi povod Ijute mrznje izmedju obiju knezevskih poro- 
dica, koja je prestala tek propascu Zrinskih. 

F'etar Erdedi bijase vec preuzeo bansku cast, kad je utanacio novi ugovor s bivsim 
banom Nikolom. Znacajan je razlog s kojega je novi ban ustupio bas svoje gradove u 
Ugarskoj, a primio u zamjenu Zrinskove u Slavoniji. U doticnoj kaptolskoj izpravi kaze se 
izrijekom, da je to ban Erdedi ucinio »posmotrivsi, da su ona njegova imanja, sto 
ih imade u Ugarskoj, tako znatno iidaljenaodnjegovestolice, koju 
imade u ovoj kraljevini Slavoniji u toj svojoj sluzbi... da bi za nji- 
hovo uzdrzavanje i obskrbljivanje morao vise trositi, nego sto bi od njih primati mogao«. 
Novi ban napustio je dakle svoje posjede u Ugarskoj, pa je okupio svu svoju snagu u Sla- 
voniji, da bude vazda spreman i nazocan, kad bi mu bilo braniti povjereno kraljevstvo. 
Za tu dicnu zadacu dobio je dostojnoga druga, vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovica. 

Ivan Lenkovic takodjer se je dosad mnogo izticao u javnom zivotu Hrvatske i Sla- 
vonije. Lenkovici jesu starinom iz hrvatske Like. U drugoj polovici 15. stoljeca ili prvih 
godina 16. stoljeca izselila se je jedna grana te porodice u Kranjsku, dok je druga ostala 
u Lici, te se poslije poturcila. Od kranjskih Lenkovica spominje se prvi Mihajlo Len- 
kovic god. 1527. kao obskrbnik grada Postojne, koji je tada pripadao knezu Krsti Fran- 
kapanu. Sam Ivan Lenkovic iztaknuo se je prvi put god. 1529. prigodom podsade Beca; 
poslije, oko god. 1537., sluzi vec u hrvatskoj krajini u bihackoj kapitaniji kao zamjenik 
kapitana ili porucnik uz mjesecnu placu od 32 forinte. U to je doba jamacno vec drzao 
u Kranjskoj grad Otocec (Wordl) kod Novoga mjesta (Rudolfova). Svakako prije 1539. 
postao je kapitanom u Senju uz godisnju placu od 600 forinti. Kako je senjski kapitan za- 
povijedao ondjesnjim Uskocima, povjerena bi mu oko god. 1546. i kapitanija nad zumbe- 
rackim Uskocima u Kranjskoj, pa i nad Bojancima u potonjem Marindolu. Tako je postao 
glavar svih Uskoka od Senja do Save. Poslije bi mu jos povjereno pregledavanje svih 
gradova na hrvatskoj krajini, te je on od godine 1550. redovito sastavljao izvjestaje o 
stanju hrvatske krajine, kao i predloge, kako da se namire sve potrebe njezine. Neke je 
stvari i sam izvodio; tako je obnovio utvrde grada Senja, te je za zastitu njegovu po- 
digao 1551. — 1554. grad Nehaj vise njega. U isto je vrijeme gradio takodjer za sebe u 
Kranjskoj na rijeci Kupi grad Podbrizje ili Podbrezje (Freithurn), da bude i nje- 
govim zaklonistem i branikom Kranjske od turskih provala iz Hrvatske. Taj grad, osnovan 
na veliko, s ogromnim prostorijama i cvrstim kulama, stoji jos i danas. Oodine 1553. po- 
stao je Lenkovic kapitanom hrvatske krajine, a u drugoj polovici 1556., nakon odstupa 
Ivana Ungnada, zapala ga je Cast vrhovnoga kapitana za citavu krajinu hrvatsku i sla- 



VRHOVNI KAPITAN IVAN LENKOVlC. 215 

vonsku. Kako je dosad kroz dvadeset godina neprestano sluzio na krajini, bio je nesum- 
njivo najpodesniji, da vr§i tu te2ku slu2bu. A on ju je i Castno obavljao uz lozinku »Sto Bog 
dade« kroz daljih deset godina. 
IBp Sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije na kojemu bi se novi ban Petar Erdedi sta- 

lefima predstavio i instalirao, nije se sastao 15. sijec^nja 1557., nego tek 7. o^ujka. Kra- 
Ijevi oratori ili komesari bili su Franjo Tahi, mestar kraljevskih konjuSnika i §oprunski zu- 
pan Ivan Pethew de Qerse, oba posjednici u Slavoniji, Stalezi se raduju, §to je kralj ime- 
novao banom Petra Erdeda. da bude u ta tuzna vremena »glava i branitelj kraljevina« 
(velut caput et defensorem); oni primaju oduSevljeno novoga bana, pa ce iz zahvalnosti 
vazda vjernom sluzbom uzvracati, dokle budu zivjeli. Ali se njima ne svidja, §to su kra- 
Ijevski komesari htjeli iznuditi od bana nekakvu pismenu obveznicu (literas quasdam re- 
versionales), sto je Ijudskoga pametara, dosad necuvenu, a pravima i starim slobodama 
staleza i redova oprijeCnu. Njegovo velicanstvo neka ne udostoji recenoga bana, a ni 
vjerne staleze trazenjem ovakove obveznice uznemirivati; stoga se i nadaju, da takovo 
Sto ne 6e kralj s obzirom na njihova stara prava i obicaje poku§ati, nego da ce ih u sta- 
rim njihovim pravicama zajedno s gospodinom banom uzdrzati. Stalezi smatraju za do- 
voljno, da je ban prema sadrzaju pisma. sto su ga komesari od njega trazili, pred sta- 
lezima i redovima polozio prisegu \ to u onom obliku, kako su to cinili svi njegovi 
predSastnici. 

Nakon instalacije stvorili su sabrani stalezi mnogo zakijucaka, koji se poglavito ticu 
obrane nesrecne domovine. Premda je zemlja pored neprestanih neprijateljskih provala, 
kuge i smrti nemilo stradala, a naro^ito prosloga Ijeta, tako da ostatcima prijeti smrt od 
gladi, ipak stalezi na zahtjev kraljevskih komesara dozvoljavaju ratnu dacu ili subsidij 
od jedne forinte, koja se imade ubrati u dva obroka. Od placanja te dace oprostena su 
medjutim sva mjesta, koja su nedavno od neprijateija spaljena i poharana. Nadalje mole 
stalezi kralja, da toCno svakoga mjeseca doznacuje banu placu za uzdrzavanje banske 
cete, pace da tu c^etu radi obrane krajine sto moguce vise pojaca; nadalje da skloni svoje 
nasljedne pokrajine Stajersku, Kranjsku i Korusku, pa da i one svoje Cete u sluCaju po- 
trebe poslju u Hrvatsku i Slavoniju, gdje ce zajedno s banom odbijati neprijateljske na- 
vale. Napokon odredjuju. da svl stalezi i redovi moraju drzati spremne i oruzane peti dio 
svojih kmetova, pa da ih na banov poziv s mjesta poslju onamo, kamo se njima zapo- 
vjedi. U skrajnjoj pak nu2di moraju svi listom ustati na oru^je, te se skupiti oko banovca 
Mihajla Kerecenja; ali oni ce ratovati samo u domovini, naime u Hrvatskoj i Slavoniji. 
a nipo^to izvan granica kraljevstva. Tko se ne odazove pozivu na obci ustanak, bit 6e od 
bana ka^njen primjerenom kaznom, Oslobodjene su tek udovice, bolestnici i siroti^ad. 

Osobitu brigu posvetio je sabor utvrdjivanju i popravljanju krajiSkih gradova tako 
u Hrvatskoj kao u Slavoniji. Stalezi odredjuju potanko, tko de sve poci na radnju i tko 
6e dova?.ati stabia i ostalu gradju na krajinu. Dova?.anje gradje do gradova zapo(ict ce 
drugi dan Duhova, naime 7. lipnja, a nadzirat ce ga banovac Mihajlo KereCcnji s pod^u- 
panima i plemidkim sudcima. 

Sabor odredjuje potanko ovo: Za utvrdu grada I varoSi Koprivnice (dova?.anjc 
gradjevnoga lijesa i radnike) poskrbit ce se posjednici imanja oko Vara^dina. koji prcbivaju 
na otocima uza Dravu. O j u r g j e v a c je dobro utvrdjen, te ne treba daljih radnja. No 
zato treba utvrditi varoS K r i ?. e v c e, koji nijesu utvrdjeni, a sami su varoSani ubogi, da 
to urade: stoga se odredjuje za taj posao Citava vara?-dinska 2upanija. naime pripadci 
gradova Tabora, Kostela. Krapine. Lobora, OStrca. Fielca. Zajezde, Vinicc. Trako§<iana. 
Bistrice, Zlatara, Lepoglave. HraSdine, Bisaga, Maloga Kalnika, (3u§(ierovca, Dubovca. 
Bele, Ivanca, MaruSevca. Orebena. .lurketinca, i imanja ostalih susjcdnih plemiOa, Razva- 
Ijene zidove Velikoga Kalnika popravit Oc sam vlastnik Ivan Alapi(^. a tako isto 
zagrebaCkj kaptol svoju tvrdjicu u VaraWinskim Toplicama. Za utvrdu tvrdinje S v e 1 1 



216 F'RRDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

Ivan 2 a b n o, gdje se drze straze, dati ce radnike i povoz plemici jednoga selista iz Mo- 
ravca i Visokoga, a za kasteo Q r a d e c zagrebackoga biskupa odredjuje se 100 radnika 
iz krizevacke zupanije, zatim posjedi Miholjec i Fodrovec. Varos Ivanic s ondjesnjim 
klostrom, koji pripada zagrebackomu biskupu, utvrditi ce zagrebacka zupanija s ove strane 
Save. Bozjakovina prepusta se vlastniku Franji Tahiu i njegovim kmetovima; a za 
S i s a k ce osim podanika kaptola zagrebackoga raditi svi plemici izmedju Save i Kupe, 
izuzev plemice i njihove podanike, koji su nedavno od Turaka stradali. Grad H r a s t o- 
vica zagrebackoga biskupa popravit ce podanici, koji poda nj spadaju, a P e t r in j u i 
Q r a d a c kaptola zagrebackoga moraju utvrditi kmetovi gradova Stenicnjaka i Perne. Za 
gradove Prekovrski i Zrinj odredjuju se podanici gradova Vranograca i Podvizda, 
za B 1 i n j u kmetovi opatije u Topuskom, a za S v i n i c u pobrinut ce se sam ban. Treba 
jos utvrditi gradove Dreznik, Trzac, Modruse, grad i manastir u S 1 u n j u Za- 
jedno s varosi, a to ce uciniti podanici Skrada, Novigrada, Ribnika, Breznice, Peci, 
Hresna, Hojsica, Belaja, Bosiljeva, zatim sva imanja kneza Franje Frankapana Slunj- 
skoga, kao i plemici Smrckovici, Vladihovici i Klokocki. Qrad S t u r 1 i c preuzet ce ple- 
mici od Zavrsja, Raven i Kostanjevec domaci kmetovi, a R a s i n j u sam vlastnik 
Ivan Pekri sa svojim podanicima. 

Najvise su stalezi zabrinuti za grad Zagreb, tako za biskupski na kaptolu, kao 
i za slobodni kraljevski grad Qradec. Stoga mole pokorno njegovo velicanstvo kralja, »da 
bi on udostojao poskrbiti se za svoj kraljevski grad na brdu Grade u, koji je 
metropola (ili glavni grad) ovih kraljevina njegovog velicanstva, te 
da bi ga i dalje milostivo utvrdjivao i jacao, da ne bi nakon gubitka nje- 
gova, sto Bog odvratio, i ostatci ovoga kraljevstva po njemu propali, te ostalim kraljevi- 
nama njegovog velicanstva ocita pogibao zaprijetila« (dignetur ... ad civitatem suam 
regalem Montisgrecensem, quae est metropolis istorum regno- 
r u m suae maiestatis, aliqua ulteriori communitione et fortificatione clementer providere, 
ne amissa ea, quod Deus avertat, et reliquiae huius regni ex ea pereant, ac reliquis regnis 
suae maiestatis periculum evidens immineat). 

Sabor bavio se je i upravnim poslovima. Tako je ustanovio, da oktavalni sud ima 
zapoceti 1. svibnja, pa da traje redom kroz 32 dana. Nadalje je zakljucio, da u pogledu 
selenja kmetova vrijede odredbe proslogodisnjega ugarskoga sabora u Pozunu. Jos je 
zamolio kralja, da sto prije imenuje velikoga zupana za varazdinsku zupaniju, jer je do- 
sadanji veliki zupan Ivan Ungnad otisao, a podzupan Pavao Ratkaj umro, pa tako nema ni 
jednoga ni drugoga. Osobito je zanimljivo, kad sabor moli kralja, da podijeli banu povlast 
(authoritatem) za darivanje osastnih (smrcu ili nevjerom izpraznjenih) plemickih posjeda 
s najvise dvanaest podanika zasluznim Ijudima. Sabor se nada od te povlasti velikoj ko- 
risti za »odrzanje ostataka ove bijedne domovine«. Napokon pobrinuo se je sabor i za na- 
mirenje domacih potreba, u koliko nijesu spadale na obranu zemlje. Trebalo je placati ba- 
novca, podzupane, kao i nuncije, koji su polazili na ugarski sabor. Za te domace troskove 
zavedena bi (svakako vec prije, ali se sada prvi put izrijekom spominje) posebna daca, 
koja se je poput ratne dace pobirala po dimnjacima. Prema tomu zvala se je takodjer i 
d i m n i c a (pecuniae fumales). Dok je ratnu dacu pobirao kraljevski dikator i eksaktor, 
stalezi su sami odredjivali, tko ce dimnicu pobirati. Ratna je daca tekla u kraljevsku bla- 
gajnicu (komoru) ili se je izplacivala onomu, kojega je kralj za to ovlastio; dimnica se je 
pohranjivala u zemaljsku blagajnu. Sto se dosad znade, sabor je god. 1557. prvi put do- 
zvolio u ime dimnice po' 12 denara od svakog dimnjaka, te je kanoniku lektoru zagre- 
backomu Luki povjerio kao eksaktoru pobiranje te dace. 

Briga hrvatskih i slavonskih staleza za obranu krajine bila je posve opravdana, jer 
su mogli znati za stalno, da Turci nakon zaludne podsade Sigeta, kao i nakon gubitka 
Korotne i Bobovca (Bobovisca) ne ce mirovati, to manje, sto im je padom Kostajnice stajao 



POBJEDA LENKOVICEVA KOD SV. JELENE. 



217 




otvoren put za provale u ostatke kraljevine Hrvatske Izmedju Une, Save i Kupe. Tu su 
stajali prvi na iidaru gradovi Nikole Zrinskoga. I zaista vec 23. travnja 1557. javlja Zrinski 
iz Cakovca: »Doneseno nam je jucer pismo iz Hrvatske, u kojem nam pi§u, kako su 
proSlih dana dvije turske Cete udarile na naSa imanja: jedna oko LjeSnice, a druga pod 
Krupom. No obje su s Bozjom pomoci od naSih sluzbenika, koji su se iz svih naSih gra- 
dova okupili u jedno, srecno suzbite pod Ljesnicom, kao i pod Krupom. Petdeset je Turaka 
zarobljeno, a osamdeset ubijeno«. 

Medjutim ova cetovanja bila su tek predtec3e vecih podhvata. Hrvatski i slavonski 
stalezi sastali su se zato oko 27. svibnja ponovno na sabor u Zagrebu, gdje su izabrali 
nuncije na ugarski sabor u Pozunu, koji bijase kralj Ferdinand sazvao za 1. lipnja 1557. 
Na torn drugom saboru nametnuli su stalezi dalju dimnicu od osam denara po dimniaku. 
da se tim namiri trosak za nuncije ili oratore u Pozun, gdje ce se uz ino razpravljati o 
zajednickoj obrani protiv turske sile. Zakljucke ugarskoga sa- 
bora, koji je trajao preko mjesec dana, potvrdio je kralj Ferdi- 
nand u Pozunu 3. srpnja 1557. 

Gotovo u isto vrijeme, kad je bio na okupu ugarski sa- 
bor u Pozunu, trsili su se Ferdinandovi poslanici u Carigradu, 
da utanace mir sa sultanom Sulejmanom. Ferdinandu bilo je 
nakon odstupa brata Karla V. nada sve stalo, da sto prije po- 
stane njemacko-rimskim carem, pa je bio gotov i na vece 
zrtve, samo ako niu sultan ostavi onaj dio Ugarske, koji je u 
taj mah dr2ao. Ali sultan ni njegov veliki vezir Rustan nijesu 
htjeli ni na to pristati. Prigodom audiencije kraljevskih posla- 
nika 28. lipnja 1557. zahtijevao je sultan, da mu Ferdinand pre- 
dade tvrdje Siget, Palotu i Jegar. zatim da mu izplati zaostali 
danak i da ga povisi, napokon da Ivanu Sigismundu ustupi sve 
one zupanije i kotare u Ugarskoj. koji su bili uz Erdelj prijc 
godine 1551. Nakon duljega pregovaranja privolio je sultan 
ipak, da ^e dozvoliti mir, ako mu Ferdinand predade Siget i 
namiri duzni dvogodisnji danak, S tima uvjetima poslao je 
sultan u polovici kolovoza biskupa Vrancica i Zaya kralju 
Ferdinandu, pridrzavsi Busbecqua u Carigradu. Dok Ferdi- 
nand odluCi, neka traje primirje. 

Medjutim primirje slabo je vrijedilo, a najmanje za hr- 
vatsko kraljevstvo. K tomu nije Ferdinand mogao ni htjeo 
nikako privoliti, da ustupi Siget, pa tako je naskoro planula 
borba na vi§e strana. NajviSc su od toga patile bas Hrvatska i 

Slavonija. Vec 31. srpnja javlja ban Petar Frdedi iz svoga grada 2elina u Turopolju, kako su 
se skupile dvije jake turske vojske, jedna u Banjaluci, a druga u Po2egi s tom namjerom, »da 
ostatke ovoga pretu?.noga kraljevstva opustoSe, osvoje i zauzmu«. Neka se stoga Ivan 
Lenkovic s ostalom gospodom pobrine, »da nas Turci nepripravne i drijemaju(5e ne za- 
teku«. Medjutim je i Lenkovic doznao od svojih ulioda, da se je bosanski AlipaSa sa svo- 
jim sand2acima: herccgovaCkim MalkoCbegom i hIivanjsko-kliSkim Ferhatbcgom sjcdinio 
kod Banjaluke s ocitom namjerom, da provali u Hrvatsku ili Slavoniju. pa je sve moguee 
udeslo, da im odoli. Tako je i Nikolu Zrinskoga o tom obavijcstio; ali Zrinski nije mogao 
ostaviti Medjumurja, jer je oCeklvao navalu pecujskoga sand^aka. pa je samo poslao 
100 konjanika za obraini svojih gradova na hrvatskoj krajini. One 4. kolovoza javlja opet 
ban Petar Krdcdi iz ;^elina, kako su haramije zarobili kod Zrinja tri TurCina, koji ka?.u. 
da bosanski pasa i MalkoCbcg s velikim brojem konjanika kane Cetovati po Hrvatskoj. 
dok cc njihovi pjeSaci popravljati i obnavljati zapuStcni i razvaljeni Novigrad na Uni. Na 



STARIJl BANSKI PECAT 
PETRA ERDEDA. 

S povelje, izdane u Za- 
grebu 10. svibnja 1557., 
a Cuva se u arhivu jugo- 
siavenske akademije. U 
sred peCala grb gelen 
i kolo). Napis: Petrus 
Erdewdy conies de Mo- 
(n)yoroker(ek). 



218 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

to je ban izdao zapovijed, da se u Hrvatskoj i Slavoniji s mjesta svi listom (omiies capi- 
tatim) dignu na noge. Ban svjetuje vrhovnoga kapitana Lenkovica, da se sa svojim voj- 
nicima smjesti u Krizevcima. Ban sam sa placenom cetom utaborit ce se u Ivanicu i Ra- 
kovcu, jer u Krizevcima nema dovoljno hrane za tolike cete; narodni ustanak slavonski 
skupljat ce se koje kod Krizevaca koje kod Rakovca, a hrvatske ce se cete utaboriti kod 
Topuskoga. Lenkovic neka mu kaze, sta misli o torn razporedu, jer je ban pripravan poci 
onamo, kamo bi mu on svjetovao. Samo treba pripaziti i na Hrvatsku. 

Bojazni i priprave bana i vrhovnoga kapitana bile su zaista opravdane, jer je malo 
dana zatim jedna velika turska ceta od 4000 konjanika, po svoj prilici iz cazmanskoga 
ili pozezkoga sandzaka, provalila u Slavoniju, te udarila dolinom Lonje. Ali 19. kolovoza, 
u cetvrtak, namjeriia se bas oko podneva izmedju Sv. Jelene i Rakovca, sjevero- 
iztocno od Zagreba, na Ivana Lenkovica. Premda je taj imao uza se samo 300 tezko obo- 
ruzanih konjanika i 100 lakih konjanika (katana), udario je hrabro na njih, te ih je »s oci- 
tom pomoci Bozjom« (mit sonder augenscheinlicher Qottes gewelltiger hilf) natjerao ii 
bijeg i razasuo. Ta je pobjeda jos vise razglasila Lenkovicevo ime. Tomasic zabiljezio je 
u svom Ijetopisu: »(jodine gospodnje ... velemozni je gospodin Ivan Lenkovic, zlatni vitez 
od Podbrizja, vrhovni kapitan njegovog carskog velicanstva, razbio Turke pod Zagrebom. 
Turska je vojska brojiia 4000 konjanika, opremljenih ratnim oruzjem, dok je Ivan Lenko- 
vic s malo i premalo, jedva sa dvije sto svojih konjanika na njih se oborio, te ih nemilo 
(miserabiliter) razbio, izgubivsi malo svojih, pa se kao pobjednik vratio i slavlje slavio 
u Zagrebu«. I Vramec zabiljezio je tu pobjedu uz godinu 1557.: »Ivan Lenkovic, general 
dobroga spomenjenia vitez, Turke s Alapi Janusem poleg Svete Jelene pri Rakovcu na 
Slovenjeh razbi, pobi i raztira. A Turkov bilo je cetiri jezera ali tisuc, Lenkovicevih ne vec 
nego cetiri sto junakov dobrih bilo«. Potonji Isthuanffi na siroko prica o boju kod Sv. Je- 
lene. Po njemu je tursku vojsku vodio bosanski pasa (Ferhatbeg), koji je presao Savu i 
stao harati po prostranom polju izmedju Ivanica i Zagreba. Kad je za to doznao Lenkovic, 
dogovorio se je s banom Erdedom, koji je tada bolestan lezao od uloga, pak je sa svojih 
430 konjanika i Ivanom Alapicem posao za Turcima. Uzput sastao se je s Ladislavom 
Kerecenijem, koji bijase u Cirkveni obavio s bracom svojom diobu imanja. Skupivsi u sve 
do 1000 pjesaka i konjanika udari Lenkovic kod Sv. Jelene na Turke, te ih nagna u bijeg 
sve do Save, u kojoj se mnogi potopise. U boju izgibe i Sinan, legal (Ferhatbega), a u 
boju i na bijegu preko polovica Turaka. Krscani zaplijenise osobito mnogo konja, tako da 
je svaki vojnik dva do tri konja dobio. Valvasor napokon prica, da je Lenkovic udario na 
Turke klicuci »U ime Bozje« (V temu ime Bozje). 

Tri dana nakon pobjede — 22. kolovoza — boravi Ivan Lenkovic u Varazdinu, te 
izvjescuje stajerske staleze o dogadjajima proslih dana. Javljajuci im o svojoj pobjedi do- 
daje, da je istoga dana i kapitan Krsto Ungnad, sin bivsega vrhovnoga kapitana, sa svo- 
jom cetom razasuo pod Koprivnicom tursku cetu od 150 konjanika. U ostalom obavijestit 
ce staleze o svemu potanko vitez Vilim Qrasswein, Ivan Holbenberger i Krsto Lamberg, 
koje danas salje u Stajersku. Zanimljivo je, sto Lenkovic pise o daljim pripravama tur- 
skih sandzaka. Bosanski pasa i Malkocbeg pripravljaju se, da s topovima udare na Hrvat- 
sku, pa da uzmu jedan ili vise gradova. Topovi, sajke, uzeta i ostala bojna sprema: sve 
to stoji vec pripravno u Qradiskoj. Bosanski pasa, koji je bolestan, poslao je causa k ta- 
kodjer bolestnomu sultanu, pa ceka samo od njega naputak, sta da cini. 

Kako Ferdinand nije mogap nikako privoljeti, da ustupi ili razvali Siget, nije bilo 
nade, da bi tako brzo moglo doci do mira izmedju njega i sultana. Proglasivala su se do- 
duse primirja, ali su se slabo drzala, a najmanje od bosanskih Turaka. Bolestnoga bo- 
sanskoga pasu zamjenjivao je hercegovacki sandzak Malkocibeg, koji se je sada gotovo 
urotio, da satre ostatke Hrvatske. I tako bjesne borbe na krajini kroz daljih pet godina 
(1558. — 1562.) gotovo bez prestanka. Ali ni ban Erdedi ni Lenkovic nc stoje skrstenih ruku, 




TU2BE NA USKOKE. 



219 




a Lenkovica poma^u senjski kapitan Herbart Auersperg (Turjaiki) i slavonski po- 
ruCnik V i d H a 1 e k ii Varaidinu. Auersperg ubrao je pace u to prve lovorvijence, vo- 
deci svoje Uskoke na Turke. Kad se je naime jaka ceta turska od 4200 momaka god. 1557. 
priku^ila Senju, Auersperg je sa svojih 340 Ijudi provalio iz grada, oborio se na Turke. 
te ih natjerao u bijeg. Naravno da su tada njegovi Uskoci uzvracali nemilo za nedrago. i 
to ne samo Turcima. nego i njihovim prijateljima. MIetcima i DiibrovCanima. A pomagali 
su Senjanima i ostali Uskoci, razasuti po Vinodolu, a narocito u Bakru, gradu Nikole 
Zrinskoga. Odatle opet mIetaCke i dubrova^ke tuzbe kralju Ferdinandu na Uskoke. Dne 
11. studenoga 1557. prijeti kralj Ferdinand iz Beca Nikoli Zrinskomu svoiom nemiloScu, 
ako ne povrati blago i trg, §to su ga njegovi Uskoci iz Bakra u iipnju oteli dubro- 
vaCkim. peraStanskim i mletaCkim brodovima u mietackoj iuci Cigale i pod Cresom. te 
odvukli u Bakar, gdje su sve predali kapitanu Petru Dentiju. U isto je vrijeme zapo- 
vjednik mietacke niornarice Fabije de Canale doplovio pred Senj, te 24. studenoga za- 
tvorio uiaz u luku, ne bi li Uskoke prinudio. da se okane cetovanja po moru. Ali trud mu 
je bio ialov, kao i njegova vojna slijedece godine. 

Jos 11. studenoga 1557. bijase se u Varazdinu po trcci put 
sastao sabor hrvatski i slavonski. kojemu su kao oratori kraija 
Ferdinanda pribivali Kristofor Bacani, Luka Sekelj i kninski bi- 
skup Ivan Ilocki. Zakljucci toga sabora nijesu nam poznati; ali 
nesumnjivo radilo se je na njem poglavito o obrani kraljevstva. 
jer Turci nijesu mogli zaboraviti na tezki poraz, koji im bijase 
Ivan Lenkovic zadao (per vendicarsi della rotta, ch' ebbero dal 
Lencovich). Tako bi nastavljeno cetovanje na krajini i kroz 
Citavu prvu polovicu godine 1558. U veljaci vodile su sc borbe 
oko Kegleviceva grada B 1 i n j e, a 18. travnja javlja Lenkovic 
o navaii Turaka na H r a s t o v i c u, odakle bi§e s gubitkoni 
suzbijeni. Uza sve to uvidjalo se je, da se ne ce moci bas svi 
gradovi u onom kraju odrzati, pa se je stalo snovati o torn, da 
znamenitije gradove uzme sam kralj u svoje ruke, a manjc 
znameniti i troSniji da se poruse, jer bi ih inac^e mogli Turci 
zauzeti. te se u njima utvrditi. No poradi toga bunili su sc mnogi 
hrvatski velikaSi i plemici, jer su ovako gubili svoje gradove i 
posjedovanja. Medjutim odpor hrvatske gospode nije mnogo 
vrijedio, pa tako bi§e zaista neki gradovi na hrvatskoj krajini 

razvaljeni, medju njima i Keglevicev grad l^linja. Htjelo se je poruSiti jo§ Hrastovicu i Bu- 
Sevi^ knezova Blagaja, ali tomu se je otimao sam ban Petar Erdedi, pa ie radi toga 
doSlo do opreke izmedju njega i vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovicia. Erdedi kratio se je 
vrSiti kraljev nalog tobo?>e radi Turaka, koji su u blizini: na §to mu je Lenkovic pismom iz 
Zagreba 28. lipnja javio, da je iz 2uzenberka u Kranjskoj poslano ^.eijeznoorudje za ruSenje 
gradova, a suviSe da je poSlo iz Kranjske 160 strijelaca prema Hrastovici i 40 strijelaca 
prema F3u§evi(Ju. 

Dok se je to zgadjalo na hrvatskoj krajini, skupljali su se bosanski Turci za nove 
provaie. line 28. srpnja 1558. tu2i se knez Franjo Blagajski u hrvatskom pismu na Ivana 
LenkoviCa iz svoga grada Brubna (Brumna) ovako: »Po torn neka zna v(a)§a m(ilost). 
da ovo drca danas tri sta konja pod grad naS Otok, i pred njim je hi! Huscinbeg MalkoC- 
begovic. I uskoci izmed njih jedan Turak k nam i povida istino. da je ostavil samoga 
Malkocbega na Kostajnici, i povida, da je poslal ulaka k caru po po§ti, pitaju(ii cara. Ca mu 
veli Ciniti, ili zemlju harati. ili grade zauimati. A jur ne znamo. Ca tc do tih dob uCiniti . . 
Ja se, vim, bojim. da nas porobi . . .« Potaknut ovim pismom i drugim glasovima iz hr- 
vatske krajine, Lenkovic je kroz Citav mjesec kolovoz Cinio pripremc za obranu njezimi 



MALI Ft:CAT BANA 
PETRA ERDEDA. 

S povelje, izdane u Ja- 
strebarskom 12. ozujka 
1557., kojom dozvoljava 
Ivanu Aiti(^u od Buzete, 
da na svome posjedu u 
Hresnu podigne grad ili 
kaSteo. Orb i poCetna slo- 
va P(etrus) E(rdewdy). 
Izvornik u arhivu jugosl. 
akademije. 



220 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

Gledao je prema svojirn silama povecati posade u krajiskim gradovima; rusio gradove, 
koji se ne bi mogli braniti i napokon je primao pod kraljevsko okrilje gradove pojedinih veli- 
kasa, koji ih sami ne bi mogli drzati. Suvise je o svima kretnjama turskim obavjescivao 
tako mladoga kralja Maksimilijana, kao i staleze susjednih zemalja. Tako je iz Zagreba 
javio stajerskim stalezima, da se Turci prirnicu Hrastovici i Sisku, pa ih je zamolio, da 
poslju i oni svoje cete na krajinu. Napokon je odredio, da se pri dolazku Turaka na odre- 
djenim injestima pale vituljace ili gromade, zatim da se pucnjavom iz topova i muzara 
poziva narod na okup. I sam kralj Ferdinand odredio je mjeseca kolovoza, da se u Sta- 
jerskoj i Koruskoj podigne svaki trideseti momak, pa da se sabrane cete odpreme na 
krajinu. 

U oci prijetece provale turske sastao se je 1. rujna 1558. i hrvatsko-siavonski sabor 
u gradu Zagretu, koji je mcdju inim odredio pobiranje dimnice (pecuniae fumales) po 
osam denara od dimnjaka, da se njom namiri trosak poklisarima ili oratorima, kojima je 
bilo poci u stajerski Qradac. Tom je prigodom boravio u Zagrebu i vrhovni kapitan Ivan 
Lenkovic, koji je istoga dana stajerskoga zemaljskoga kapitana Jurja Herbersteina oba- 
vijestio o manjim cetovanjima turskim po Hrvatskoj. Tako je jedna ceta od 800 momaka 
28. kolovoza presla preko Une izmedju Krupe i Stijene (Bijele Stijene), te zarobila do 80 
ubogih krscana i mnogo stoke; no na povratku oborili su se na njihovu straznju cetu od 
200 Ijudi sluzbenici Nikole Zrinskoga i kranjski puskari, te su ju kod Une razprsili i poda- 
vili, dok je glavna ceta s plijenom srecno umakla. Druga ceta turska od 500 momaka pro- 
drla je opet 30. kolovoza prema Hrastovici i Gorama, te je spalila vise sela i zarobila preko 
sto krscana i velik broj stoke, premda su ju Lenkovicevi laki konjanici progonili. Len- 
kovic stoga moli, da Herberstein bude spreman sa zemaljskim ustankom i sa 2000 
puskara. 

Sa nekim odredbama bana Erdeda i Lenkovica kao da nije bio sporazuman raz- 
ban Nikola Zrinski. Dne 5. rujna tuzi se on iz Monyorokereka palatinu Nadazdu, sto su 
ban i Lenkovic dali razvaliti tri grada u Hrvatskoj; jedan njegov, a ostala dva drugih 
plemica; zatim sto su njegove gradove Zrinj i Prekovrski, iztjeravsi iz njih njegovih 
100 konjanika i 50 pjesaka, preuzeli u okrilje i obranu kraljevsku, te ih predali nekim 
Vlasima za cuvanje. Bojati se je, da se ne dogodi sada sa Zrinjem i Prekovrskim sto se 
je pred dvije godine zbilo s Kostajnicom i Novigradom. Dok su Kostajnica i Novigrad bill 
u kraljevskim rukama, stajalo je uzdrzavanje i obrana njihova godisnjih 7000 forinti; to- 
liko ce se trositi takodjer za Zrinj i Prekovrski, a on bi to s manje troska cinio. Cim je 
neprijatelj cuo, da su ona tri grada razvaljena, s mjesta je onamo udario, pa ne nasavsi ih 
vise robio je na sve strane i mnogo naroda sa sobom u suzanjstvo poveo. Napokon je i 
Malkocbeg skupio dosad jaku vojsku, pa ce ili udariti na Slavoniju ili pustositi ostatke 
Hrvatske. 

I zarsta je Malkocbeg vec prvih dana rujna stajao na Levackom polju zajedno sa 
svima medjasnim sandzacima (pozezkim, cazmanskim, hlivanjsko-kliskim), te je samo 
cekao na odgovor iz Carigrada. Na sam Miholjdan, 29. rujna 1558., presao je blizu Kostaj- 
nice preko Une, pa je onda harao ostatke hrvatske zemlje izmedju Une i Qline, a zatim 
izmedju Qline i Korane. Tom su prigodom osobito stradali krajevi oko T o p u s k o g a, 
koje bijase nedavno doslo u vlast zagrebackoga biskupa Matije Brumana, zatjm predjeli 
oko Stenicnjaka, koji je pripadao palatinu Tomi Nadazdu, napokon kotar grada 
Perne. Ivan Tomasic javlja u svojoj kronici o toj provali ovako: »Godine Gospodnje 
1558. na blagdan sv. Mihajla arhandjela dosao je pasa Malkocbeg sa 11.000 Ijudi u Hrvat- 
sku, te spalio gotovo veci dio Hrvatske, po imenu P e r n u, Z 1 a t, K r s t i n j u, K 1 a d u s e, 
Vranograc, Bojnu; a na blagdan sv. Jeronima (30. rujna) citav su dan Turci napa- 
dali, ali nijesu ni§ta izvrsili. vec su mnogi od njih pod K r s t i n j o m izginuli«. O torn ce- 
tovanju Malkocpase u posljednja dva dana rujna javio je i Stjepan Kapitanovic, sluzbenik 



MALKOCBEQ HARA HRVATSKU. 22l 

Nikole Zrinskoga, 5. listopada iz Ostrozina svome gospodarii u hrvatskom pismu ovo: 
»A vasa milosti. glasa inoga nc umiin pisati, nego ovo Tiirci porobise ovu zemlju. Dojde 
vojska na Miholjdan i dade zob ondi, kadi s vasom (miloScu) Tiirak strgahema (strgosmo) 
s onkraj Pedlja. I kako dojde priko Oline, tako i pusti na vsaku stranu. A mi sto nas bise 
vaSe milosti slug, potegnusmo ovamo k Perni i ne mogosmo Zegerdomsyam preteci, nego 
s timi Zajedno dojdohmo v Pernu i hvala Bogu dosta krscenikov oslobodismo. A vojska 
pustoj k Topusku i do Bovica, i do Ostrozina, i do Stinicnjaka i dosta robija vze. A ba§a 
pade med Ostrozinom i med Pernom pri TribCi. I ondi pade o vecernoj i les^a do sutra do 
sunCa iztoka, i suznji povidaju, ki su od njih pohitani, da je vojske bilo deset tisuc. A mi, 
ki smo inda vojsku vidili, ne moremo reci, da je vojske vece od sest tisuc. A vece da nije 
gospodine moj, gda vidil sam vojsku vsu i tri krat, da nisam vidil med njimi vse trista 
kopaj v njih. A s ba§om je bil: Ferhat beg Pakarski, i cehaja Pozezki, i Hercegovski 6e- 
haja, i HIivanjski cehaja. Vece ni s njim bilo, nego taj jedan beg. A kada pride od ovoga, 
kada se ganu, tako spa pod Kladusom a o domu, da se zdize i dojde na Vranograc, i ondi 
va§e milosti slug onih muzi nikoliko posikose, a nikoliko pohitase. I spaSe pod Brynom, 
kada se od Kladuse ganuse na Prosinji. A ja kako vidih, da vojska pranu simo k nam, 
tako ja potegnuh na Gvozdanski bojeci se, da bi Jame i on ziocesti varas pozgali i gospo- 
dicice; koga mogoh najti, ki se nisu bili razcetali, zvah sobom. A kada se vojska zdize 
iz Prosinje, tako otide preko drumom prvim, ne navratise se k nam. ni na (jvozdanski, ni 
na Jame«. 

»A Tudoru (kapitanu u Novigradu izmedju Kladuse i Peci) povidase, da ga je pital 
All vojvoda na Vranogracu. A Tudor dojde k meni obnoc v pcndiljak (3. listopada) 
s Vukom, i s Miholicem Sismanovicem, i s Markom Darovicem, i poceSe me prositi, da 
idem s njim pred vojsku, i potegnusmo na Pedalj pred vojsku i docekasmo vojsku na 
Pedlju, i poslasmo pred vojsku jednoga i rekosmo: Sto ste Tudora pitali, ovo je Tudor, 
ako se ocete s njim biti. A basa posia k meni Perhat agu Qrahovljanina i poruci mi: Da 
posaljem Tudora na njegovu viru, da se biju. A ja ne (h)tih, nego prosah v talistvo cehaje 
Ali, koga poglavita Turcina, a ja sam hotih Vuka dati v talistvo. A oni ne (h)tise cehaje 
dati, nego vojvodina brata, i v tom se ne bise. I Berovica zatacnik dohodi i dosta zva 
Berovica, a ja ga ne pustih radi Tudora, da se ne bije prvo Tudora, i radi toga da nebi 
nijednoga talistva. A v to doba posla k meni basa jednoga momka prositi me, da posa- 
ljem k njemu Dovolica na njegovu viru. i porucih mu: Gospodine! Mi smo mali suprot 
tebi, s tobom je Bosna, i Po^ega i ostali, a nas je ovo pedeset konj, i ne dam se Tudoru 
biti prez talistva. A Tudor se rasrdi i rece: Neka mi da ba§a svoga sina v talistvo, a ja 
ocu pojti tja V talistvo biti se s njim. A on poruci po Dovolicu, da ne da nikogar, nego 
voivodina brata. A nam povida§e gospodiCici, ki ga znaju, da je nikakov mamnik, i da ga 
ne uzimamo v talistvo«. 

»A ob tom vojska otide i spa pod onim vrhom. kadi s va§om milo§(5u Turak str- 
gosmo; a l^og zna, da su se vse va§e milosti sluge vrtile okol njih dosta, da sto Bog nidal 

ni. A med nami je vsimi A gospodin Slunjski je bil pre Zegerdomsyami, i uhitil je 

je jednoga dobra su^nja Mehtiagu. A vze! mu je Babono^id Paval konja; i oni gospodiCid 
su dosta dobili«. 

»A to mogu dati va§e milosti na znanje, da je MalkoC beg po Dovolicu poruOil, da 
ode naCinjati N o v i g r a d, ali da o(^e gotova koga godi vzeti. A su?Jiji povidaju, da oCe 
sa Rahorja sada pod.sesti B u § e v i (S a, ali koga godi grada na Vnu i da je zapovid Vlahom. 
da se gotovi dr2i«. 

»I oto mogu dati va§e milosti na znanje, da pride KovaC v pondiljak k ZinitSu Ste- 
fanu da vojska ali v Cetertak ali v petak oce robiti; a ja onda v (Ivozdanskom bih i meni 
Zinid on das da ta gtas na znanje, i ja sam ga ta glas dal on das na znanje gospodinu Len- 



222 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) . 

kovicu i gospodinu banu i ne mogn reci ni jsdan, da iiisu znali za (o)vu vojsku, zacini je 
gospodin Blagajski poslal moje listi v Konjsku Smit iz Brumna«. 

»A g o s p o d i n e m o j, o V a V s a z e m 1 j a i p I e m e n i t i 1 j u d i k r i c i, da s e 
otel'urkompredati, akovasamilost k njim ne prigledate; zasto 
vele, da su oni zginuli po Lenkovicu i po banu«. 

»I kada sam bil pri kraljevi svitlosti, onda sam govoril kralju za prah na vase mi- 
losti krajisne grade i na ostale, i ondi je porucil po Belceru Lenkovicu, da da praha v kra- 
jisne grade. Zato molim vasu milost kako moga milostiva gospodina, pisite Lenkovicu, da 
da praha v vase milosti grade, zac Bog zna, da ni ostalo v sih vase miiosti gradih praha, 
sto bismo do pol dne hitaU raz Krupe. I za Boga vasu milost mole vsi vase milosti sluge, 
da ih vasa milost ne ostavite, zasto su konje na to pripravili, da im ot . . . pomriti; jednim 

je dobro, koji imaju dobre jednim je zio. I za Boga molim vasu milost, pisite gospodinu 

banu, da ole prigleda k ovim gradom Zrinju i Prekovrskomu i Lisnici, 

zasto jedan dan ote turski biti, a s njih oce vsa zemlja slovinska i 
hrvatska poginuti«. 

»A sada ne mogu dati vase milosti na znanje, da v ove dni ocu poslati k vase mi- 
losti svoga clovika, i od vase milosti cekam dobra odlucka«. 

Iz ovoga se pisma ocito vidi, da u Hrvatskoj izmedju Une, Korane i Kupe zaista 
nije bilo ovece vojske, kad je Malkocpasa na Miholjdan sa 6000 do 10.000 Turaka provalio 
do Topuskoga i Stenicnjaka, te se robeci i paleci preko Perne, Krstinje, Kladuse, Vrano- 
graca i Prosinje k Uni povratio. Ban Erdedi stajao je u isti mah u Jakusevcu u Turo- 
polju, izcekujuci tursku navalu na Hrastovicu i Sisak, dok je Lenkovic boravio negdje u 
Varazdinu, izcekujuci pomocne cete iz Stajerske za obranu Slavonije. Dne 1. listopada 
pisao je ban Erdedi iz Jakusevca vrhovnomu kapitanu Lenkovicu ovako: »Mogu vasoj 
uzmoznosti javiti, da su Turci jucer i danas u velike pustosili (maximas devastationes) u 
hrvatskim stranama, poimence u oblastima Topuskoga i Stenicnjaka. Mi smo pak zajedno 
s gospodinom Alapicem ocekivali istoga neprijatelja u ovim stranama Slavonije. Vrlo sam 
cesto vec spomenuo, da cemo i mi, ako bi neprijatelj cinio kakva pustosenja, po tom u za- 
mjenu udarati na druge strane. Sada smo dakle tako odlucili, da cemo dojduce srijede 5. li- 
stopada) s Bozjom voljom poci na put; stoga vas molimo, da izvolite isto zapovjediti i 
kapitanima u ovim stranama, da (podju) sa svima konjanicima, bojnim spravama, kao 
i s vojvodama haramija, Molimo vas, da inace ne uradite«. 

Vrativsi se Malkocbeg k Uni izdao je zapovijed, da se iznova podigne razvaljeni i 
spaljeni Novigrad, a onda je tijekom listopada podsjedao grad L j e s n i c u, (Lisnicu, Ly- 
snica, Lichnichaw). Ban Erdedi i Alapic sasli su doduse na jug, da obrane taj grad Nikole 
Zrinskoga; ali su bill preslabi, da Turcima odole. Dne 31. listopada pisao je stoga ban 
Erdedi Lenkovicu »iz tabora kod 2irovca« (in castris ad Syrownyczam) prilicno ostro 
pismo ovoga sadrzaja: »U precestim listovima pisali smo vec vasoj uzmoznosti, da su Turci 
nasuprot Lisnici na vrlo utvrdjenom mjestu podigli grad i varos, pa se je bojati, da ce ci- 
tava Hrvatska propasti. Mi smo za sada smjestili u Lisnicu nekoliko hrane i ceta, dobrih 
pak lumbarada nema u gradu vise od cetiri, a baruta nista. Stoga da sto prije obskrbite 
grad barutom i lumbardama, jer u nas toga nema. Poduprite ga takodjer cetama i dru- 
gim, jer da mi sva nasa posjedovanja i sve nase imanje razprodamo, ne bi mogli Zrinja, 
Lisnice i Prekovrskoga obraniti od Bosne. Uvdje nemamo nikakve pripomoci osim ovih 
zitelja (regnicolas), a ti nijesu ni za sto, jer su od Turaka opustoseni; mi zajedno s njima 
cinimo ono, sto mozemo, ali na nemoguce se ne obvezujemo. Zaista ne ce ni Pod- 
brizje ostati, ako Hrvatska propadne. To smo htjeli vasoj uzmoznosti saob- 
citi s prosvjedom, pa vam zelimo srecu i zdravlje«. 

Jedko pismo banovo na Lenkovica, koji je tada bolestan lezao u Varazdinu, odaje i 
zdvojnost njegovu, sto ne moze da Ljesnice obrani. I zaista je Malkocbeg vec sutradan, na 



I 



PAD OTOKA I BUSEVICA. 223 

sam blagdaii Svih Svetih receni grad s lumbardama razasuo, na §to se je oborio na gra- 
dove Otok i Busevic, koji su pripadali knezovima Blagajima, Vec trecega studenoga 
spalio je MalkoCbeg grad Otok (Otoku, Insula) na Urii zajedno s varoSi i franjevackim ma- 
nastirom. koji je spadao medjii najvece sainostane ii Hrvatskoj; u isti mah zauzeli su 
Turci i grad F^usevic, posjekavSi posadu od cetrdeset niomaka, koja ga je branila. 

Vrhovni kapitah Ivan Lenkovic le^ao je vec dulje vrijeme ii Varazdinu bolestan u 
krevetu (aber yeczo weil ich nun ain guete zeit her ineiner schwachait halber auf khain 
ross siczen mugen, sonnder mich im pet vmbwalczen muessen), kad su mu stizavale 
kobne vijesti iz hrvatske krajine. Na o§tro pismo bana Erdeda odgovorio je 5. listopada 
takodjer jedko. Najprije porice, da mu je ban dosad »rna jedno slovo pisao*. Sto se ticie 
lumbarada i baruta za Ljesnicu, §alje sada nalog puskaru Ivanu u Hrastovicu, koji ce 
predati cetrnaest dvocijevka. sest tona baruta i dvije pioce olova, da se razdijele u gra- 
dove Zrinj i Ljesnicu. §to se tice povecanja ceta na krajini, neka se ban obrati na samoga 
kralja. Spoticc nadalje banu, §to nije dovoljno naroda skupio u Slavoniji, pa da ni saini 
Hrvati ne zrtvuju dosta za svoju zemlju. Zatini izlazc. kako je svoje cete razporedjao za 
zaStitu Bobovca i obranu Slavonije od sandzaka cazmanskoga i pozezkoga, pa dodaje, da 
bi bio nesto ceta poslao i za Ljesnicu, kad bi ih imao. §to se tice napokon Pobrizja, neka 
se ban radije pobrine za svoje knezije i gospostije. a neka ne dira u njegovo siromaj^tvo. No 




J^v^.W^/ 



7 



iA^ -^ / ^^^V.^^/) ] ckL^ 




PODE^IS BANA PETRA ERDEDA. 



S povelje, izdane za Antuna Gereczyja 21. travnja \bb-i. Izvornik u arhivu Jugoslav, akadeniije. 
Cita se: Idem Peirus Erdewdy Banus qui et supra manu p(ro)p(r)ia. 



vec 11. i 14. studenoga javija Lenkovic iz Varazdina tako stajerskim stale2ima kao i kralju 
Maksitnilijanu, kako je po banovim porukania MalkoCbeg kulu kod LjeSnice podigao, i 
samu LjcSnicu razvalio, pa onda uz Unu posao, te Otok i Busevic osvojio i razorio; na- 
dalje kako je u »ostatku« (drimel) Hrvatske preoteo maha obci bijeg i razdor. te brojni 
hrvatski seljaci pristaju uz turskoga pa§u. Lenkovic ce s malo Ijudi, §to ih imade. onamo 
pod, premda ga radi bolesti »moraju na konja dizati«; ali zaklinje i kralja i stalc2e. da mu 
poSalju pomoci i novaca. Kralj je Maksimilijan zaista vec 19. studenoga pismom iz BeCa 
pozvao Stajerske staleie, da radi opasnosti, nastale padom LjeSnice, Otoka i BuSeviCa 
dignu na noge tridesetoga momka, te ih poSlju na krajinu u pomo(^. Jednake je zapovijedi 
izdao Kranjskoj i KoruSkoj, kao i banu Erdedu i knezu Zrinskomu. Tako je Ivan Lenkoviti 
u drugoj polovici studenoga 1558. skupio toliko vojske. da je mogao zaustaviti dalje na- 
predovanje MalkoCbegovo, paCe opct mu otcti netom osvojeni Bu.^evi(5. Svc to dogodilo 
se je prije 29. studenoga, jer toga dana boravi ban Rrdedi ve(i u ^elinu, a Ms. studenoga 
stoji Lenkovi(i u Mehovu u Kranjskoj, odakle javija kraljii Maksimilijanu, da su Turci 
proSloga tjedna s Une uzmakli. pa da se ncma radi vclike povodnjc daljih provala njihovih 
bojati. osobito ako bi ban Erdedi i knez Zrinski kraljeve zapovijedi toCno Izpunjavali. Me- 
djutim je u isti mah ban Erdedi javljao o novim pripravama MalkoCbegovim. kao i o 
prijetnji po^e^koga sandzaka. da tc Cetovati po Slavoniji i prodrijeti sve do Krapine. I 



224 ftRDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). 

zaista je ti ponoci 29. studenoffa turska ceta od 1000 momaka dosla pred Koprivnicu, te 
zapalila predgradje njezino. Ali na to se digose kapitani Krsto Ungnad, Jakov Sekelj, Vid 
Halek, zatim vojvode Veckovic i Margetic, pa se oborise na vracajuce sc Turke kod Gjur- 
gjevca. U Ijutom kresevu potjerase ih u bijeg, ubivsi 150 i zarobivsi 120, te oslobodivsi 
mnogo krscanskoga roblja. O toj pobjedi izvijestio je Vid Halek 30. studenoga iz Kopriv- 
nice svoga druga Franju Teuffenbacha u Varazdinu, zamolivsi ga, da to dalje razglasi 
vrhovnomu kapitanu, kao i vojvodinama Stajerskoj i Koruskoj. 

Buduci da su Turci sve pored primirja neprekidno iidarali na Hrvatsku i Slavoniju, 
pace i u Ugarskoj bill osvojili tvrdju Tatu(Totis) izmedjii Ostrogona i Qjura, sazvao je 
kralj Ferdinand, kojega bijahu jos 14. ozujka 1558. u Frankfurtu proglasili njemacko-rim- 
skim carem, ugarski sabor za 6. sijecnja 1559. u Pozun. Kako god. 1558. nije bilo ugar- 
skoga sabora, mislio je kralj izprva, da bi uobicajenu vec ratnu dacu mogao i za nastajnu 
godinu pobirati bez privole sabora, razaslavsi tek okruznice na zupanije. No toj se namisli 
oprjese palatin i ostali drzavni savjetnici tako odlucno, da je napokon kralj morao privo- 
Ijeti na saziv sabora, gdje ce ga zastupati sin Maksimilijan. Ozlovoljeni vec time poka- 
zase se stalezi vrlo oporni protiv svega, sto je Ferdinand od njih trazio. U zestokim govo- 
rima iznasahu svoje tegobe, sto se ustav krsi, sto strane cete i njihovi zapovjednici na- 
silja cine, i sto kraljevski komesari rade, kako ih je volja. K tomu zahtijevahu, da se svim 
tim nevoljama stane na put. te da kralj trazi savjet od ugarskih savjetnika u ugarskim 
poslovima. Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u jednom pismu kneza Nikole Zrinskoga, 
sto ga je 17. veljace 1559. iz Pozuna pisao svomu zetu Krstu Orsagu: »Koliko smo na sada- 
njemu saboru razabrali i vidjeli, cini nam se tako, da sve ono, o cemu se je dosad razprav- 
Ijalo, nema nikakve vrijednosti, jer nam je njegovo velicanstvo predlozilo takve predloge, 
koje ni pod koji uvjet ne mozemo prihvatiti, pak mislimo, ako se jos dalji predlozi iznesn, 
da cemo se razici bez ikakovog zakljucka, buduci da njegovo velicanstvo trazi od nas to- 
like stvari, te gotovo vjerujemo, dasusve nase slobode i povlastice utr- 
n u 1 e (ut prorsus credimus omnes libertates et praerogativas nostras esse extinctas.« Sabor 
se doduse nije razisao, ali je tek djelomice udovoljio kraljevim predlozima.* Tako dozvolisc 
stalezi mjesto zatrazena tri forinta od kmetskoga selista u ime ratne dace samo dva forinta, 
i to ne za sest ili bar za tri godine, kako se je zahtijevalo, nego tek za jednu godinu. Jed- 
nako snizise znatno i zahtjeve u pogledu vojnika. Kralj je Ferdinand sa zakljuccima sabora 
bio vrlo nezadovoljan, kako to dokazuje pismo, kojim ih je 10. ozujka u Augsburgu po- 
tvrdio. Malo zatim stigli su na kraljev poziv u Augsburg ostrogonski nadbiskup Nikola 
Olah i tadanji jegarski biskup Antun Vrancic, da u ime Ugarske izmole od njemackih dr- 
zavnih staleza pomoc protiv Turaka. Njemacki drzavni sabor lijepo se je odazvao njihovoj 
molbi, te je dozvolio novcanu pomoc; ali uza sve to nije doslo do vecih poduzeca, jer je 
Ferdinand i dalje nastojao, da se pogodi tako sa sultanom kao i s kraljicom Elizabetom i 
njezinim sinom Ivanom Sigismundom u Erdelju. 

Dok je ugarski sabor u Pozunu bio na okupu, Hrvatska je zajedno s Kranjskom 
ponovo krvarila od Turaka. U spomenutom pismu od 17. veljace tuzi se Nikola Zrinski 
svome zetu Orsagu, kako je Turcin netom silno pustosio »sve do medje Koruske«, te sa 



* O prilikama na torn saboru pisao je ved 5. veljace 1559. knez Nikola Frankapan TriaCki 
Jurju Gomilcu, upravitelju svoga imanja u Bosiljevu, u hrvatskom listu ovako: „Ovdi u (Po2unu) 
je kralj Maksimilijan i s kraljicom. Od orsaga pros! veliko dace i da vojsku podvignu proti caru 
(turskomu). Ugrom se te^ko vidi. Jo§ mu nisu dali odgovora i znam, da se nete brzo pogo- 
diti. Mi demo jutri nase (hrvatsko) orsacko poslanstvo kralju govoriti. Bog zna, kada nam bude 
odludak. Gospodin Lenkovic govori, da ce biti na Hrvate dobro prigledanje i nadijem se da on jo§ 
bude nas kapetan; listo nas Bog Sekla (Sekelja) mentuj. Pak vam ne morem sega pisati, zac sam 
veceras gosti imal, a jutri ovdi pri meni bude nas Damjan, mestar orsadki (Damianus de Aranyan, 
prothonotarius regni Sclauoniae), i ostali posli Slovinske i Hrvatske zemlje, i nas knez Slunjski i 
Babonoiic, tr budemo dobre volje, zad nas kraljeva svitlost lipo prime". 




^ITELJI OVOZDANSKOQA PO(jADJaJU SE S TURCIMA. 225 

Soboiii ociveo nemalo krscanskoga puka. () toj provali prica i hrvatski Ijetopisac Tomasic, 
koji kaze, da je pasa Malkocbeg s mnogo svojih dosao (preko Hrvatske) u Kranjsku, naime 
11 Kocevje, Ribnicu i okolna mjesta, pa onda preko gora presao u Pivku, nanoseci mnogo 
stete krscanima; zatim da je navalio na utvrdjenu Klanu, ali ne mogavSi joj nauditi, vratio 
se je zdravo i pobjedonosno svojoi kuci. Suvremena biljezka dodaje jo§, da je turska 
vojska brojila 600(1 koiijanika, koje je vodio Malkocbeg sa svojiin sinom, i da su Turci robili 
ro Kranjskoj od 29. sijecnja do 2. veljace. Mozda na povratku iz Kranjske, no moguce i 
namah zatim stao je Malkocbeg sa svojim sinovima nemilo udarati na krajeve izmedju 
Une i Kupe. Dne 30. ozujka pise Nikola Zrinski-iz Novih Dvora u Medjumurju (in Po- 
mwrye) palatinu Nadazdu. da sultan ne ce ove godine vece vojne preduzeti radi zavade sa 
svojim sinom; ali da bi pojedine pase mogli navaljivati na svoju ruku. Pisao je zato kralju, 
da se pobrine za njegove gradove na krajini, jer inace ce biti prinudjen, da te svoje 
krajiske gradove sam ognjem unisti i sa zemljom sravni (coacti erimus castra nostra ii- 
nitima igni tradere et solo aequari), samo da iz njegovih ruku ne dodju izravno u neprija- 
teljsku vlast, te bi ga ziobnici onda bijedili s nehaja. Medjutim pomogli su si zitelji njegova 
grada Qvozdanskoga sami, utanaciv§i s Turcima pogodbu, kojom su priznali njihovu 
vlast, samo da ih vise ne uznemiruju. 

Predaja Uvozdanskoga nemilo se je dojmila. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic obtuzio 
je zitelje njegove radi izdaje, na sto ga je kralj Maksimilijan ovlastio, da ih pozove pred 
svoj sud. U isti mah pisao je kralj Maksimilijan i knezu Zrinskomu, neka zapovjedi tim 
svojim podanicima, da sto prije opozovu predaju i sve pogodbe, koje su mozda s neprija- 
teljima u.^rovorili. Nikola se je Zrinski vec 17. travnja odazvao kraljevu nalogu, te pod- 
jedno pozvao Stjepana Kapitanovica, neka prinudi zitelje Qvozdanskoga, da vi§e s Tur- 
cima ne suruju, niti da im danak placaju. Ali u isti mah ogradio se je Zrinski svec^ano u 
posebnom pismu na kraija Maksimilijana protiv toga, da bi Ivan Lenkovic sudio njegovim 
podanicima. »(jospodin Lenkovic nema nikakve vlasti (iurisdictionem) nad nama ili na§im 
podanicima; on nije ni nas kapitan, niti vr§i bansku sluzbu, nego je samo kapitan njemu po- 
vjerenih ceta, koji mora krajinu braniti, te podanikc ma cije ne vrijedjati, nego nasuprot 
zaSticivati, Stari je pak obicaj i od svih kraljevavazdaobdrzavan, da 
je protiv kraljevskih podanika mogaosudbenopostupatiuUgar- 
skojpalatin, uHrvatskojiSlavoniji ban, a ne kapitani (Est autem 
consuetudo antiqua et ab omnibus regibus semper observata, ut in regno liungariae pala- 
tinus, in Croatia et Sclavonia banus et non capitanei in subditos regios iure animadver- 
tere possint) . . . Ako bi na§i podanici zapovijcd njegovog velicanstva ili nas nalog zane- 
marili, moci ce protiv njih postupati gospodin ban, a ne kapitan. Onomu cemo se pokoriti, 
nipoSto pak Lenkovicu, jer ovoga za kapitana naSe osobe priznati ne demo«. Ne zna se, 
kako se je taj spor rije§io; no vjerojatno je, da su se kne^evl podanici u Qvozdanskom 
odrekli Turaka, pa da se je sve izravnalo na saboru Hrvatske i Slavonijc, koji se je 
21. svibnja u Zagrebu sastao na poziv kraija Maksimilijana. Cini se, da je na tom saboru 
bilo uz ino na predlog kraljev odluCeno, da se neki gradovi na krajini razvale (kao Komo- 
govina, Qradusa, Svinica i Bednik), jer bi se Turci mogli u njima utvrditi, te jo§ 2e§(5e po 
ostatcima kraljevstva pustoSiti. Na saboru bio je i ban Petar Krdedi, koji je 26. svibnja tz 
Zagreba pozvao pred svoj sud neke turopoljske p\em\6e radi poCinjenih nasilja. 

Medjutim nije MalkoCbeg nimalo mirovao. RazorivSi joS u travnju grad Cazmu, sto- 
licu istoimenoga turskoga sand?-aka, jer se je bojao, da bi mogla dopanuti krSdanskih ruku. 
iiasiavio je Malkocibeg sa svojim sinovima D^.aferom i Huseinorn. kao i s ostallma sand- 
acima svoja Cetovanja na sve strane. Vrhovni kapitan Ivan LenkoviiS I niegovi zamjenici 
Vid Halek, Franjo Teuffenbach i Herbard Aucrsperg stajali su budno na strati, a uz njih 
i ban Petar Erdedi, pa tako nije mogao MalkoCbcg daljih mjeseci godine 1S59. niSta osud- 
noga izvcsti. Tek 11. listopada javija Vid Halek o turskoj provali do podravskoga Novi- 

Klaic. Hrv. povj. III. (5.) IS 



226 FERDINAND 1. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.). 

grada; ali te Turke nije vodio Malkocbeg, nego vjerojatnije pecujski ili pozezki sandzak. 
Da je pri obrani hrvatske i slavonske krajine gorljivo sudjelovao i ban Erdedi, nema 
sumnje; dne 19. listopada 1559. izdao je kralj Ferdinand u Becu Petru Erdedu povelju, 
kojom mu je ponovo potvrdio sva njegova posjedovanja u Hrvatskoj i Slavoniji, kao 
Cesargrad u varazdinskoj zupaniji, Okie, Lipovae, Jastrebarsko i 2elin u zagrebackoj, i na- 
pokon Novigrad i Hrastiinieu u krizevackoj zupaniji. 

Jos 15. rujna 1559. bijase u Erdelju umrla kraljica udova Izabela, s kojom se je Fer- 
dinand u posljednje vrijeme pogadjao o miiu. Sin njezin Ivan Sigismund prozvao se je na 
to izabranim kraljem Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, pa nije htjeo ni cuti za pogodbe maj- 
cine, vec je zahtijevao, da mu Ferdinand ustupi citavu zemlju od Erdelja do Dunava \ da 
po izumrcu svojih potomaka zajamci njegovu rodu nasljedstvo u Ugarskoj. Buduci da su 
takodjer stigli glasi, kako je Sulejmanov sin Bajazit stradao 30. svibnja u boju kod Ko- 
nije, te morao prebjeci k Perzijancima, mogao je Ferdinand slutiti, da ne ce doci naskoro 
do mira ni s Turcima, vec da ce nanovo veliki rat planuti. Trebalo mu se stoga za nj pri- 
praviti i u Ugarskoj i u Hrvatskoj. 

Poglavito radi bolje obrane zemije sastao se je sabor Hrvatske i Slavonije 3. ozujka 
1560. u Zagrebu. Osim bana Erdeda bio je tu i knez Nikola Zrinski, kao i vrhovni kapitan 
Ivan Lenkovic. Ferdinand bijase poslao na sabor sedam svojih komesara, po imenu mestra 
konjusnika Franju Taha, vrhovnoga kapitana sajkasa Franju Zaya, Ijubijanskoga kapitana 
Jakova Lamberga, zagrebackoga kanonika, lektora i biskupskoga vikara Luku, zatim Sigis- 
munda Qaylera, Ivana Jakova Qreisenecka i napokon Andriju Qleyacha. Stalezi, sabrani 
na saboru, bili su gotovi na najvece irWe; ali Ferdinandovi pokiisari trazili su mnogo vise, 
nego sto je izkidano kraljevstvo moglo podati. Stoga su se saborske razprave otegle do 
10. ozujka. 

Sabor se je najprije pobrinuo, kako da se hranom obskrbe gradovi na krajini. Stoga 
bi odluceno, da se za ovaj put u Slavoniji od svakoga dimnjaka, a u Hrvatskoj od sva- 
koga puskara (po pet dimnjaka) dozvoli po jedna cetvrtinka psenice i jedna cetvrtinka 
prosa; jedno i drugo moraju zitelji do 25. srpnja, doticno do 8. rujna sami dovesti ili do- 
nijeti na odredjena mjesta, i to zitelji izmedju Drave i Save u Koprivnicu, Krizevce i Za- 
greb, oni izmedju Save i Kupe u Topusko, a oni iz Hrvatske na jugu Kupe u Cetin, pa pre- 
dati onima, koje ce vrhovni kapitan Lenkovic za to imenovati. Nadalje je sabor potanko 
ustanovio, tko sve mora krajiske gradove utvrdjivati i potrebitu gradju (narocito drvene 
grede) onamo dovazati. Radilo se je poglavito o utvrdi, doticno popravku grada i varosi 
Koprivnice, zatim gradova Cirkvene, Siska i Hrastovice u Slavoniji; u Hrvatskoj pak tre- 
balo je urediti cetiri grada, da se u njima smjeste i nastane kraljevske cete, konjanici i 
pjesaci, po imenu gradovi i kasteli Sracica, Hresno, Ogulin i Bojna. Ustanovljeno bi, da se 
s tima radnjama oko popravka i utvrda zapocne 1. svibnja. Kraljevski su komisari zahtije- 
vali, da bi stalezi dozvolili sve te radnje unaprijed za tri godine redomice; ali sabor iz- 
javi: »Stalezi pripravni su sve moguce podati; ali buduci da se oblasti i kmetovi njihovi 
svaki dan umanjuju i od Turaka unistuju, tako te su Turci i za ovoga sabora d v a put 
u Hrvatskoj u velike harali i pustosili, ne mogu stalezi nista izvjestno za buduce odrediti, 
premda su i u buduce pripravni i gotovi sve moguce ciniti prema prilikama onoga vre- 
mena« (Status regni ad omnia possibilia promptos se offerunt, sed quia regiones et coloni 
eorum singulis diebus minorarentur, per Turcasque desertarentur, prout etiam et nunc fac- 
tum est, quod sub ista dieta etiam bis Thurcae magnam fecerunt in Croatia depopulationem, 
desertationemque, propterea non possunt status certi quidpiam de futuris statuere, otteren- 
tes nihilominus conditionem, ad omnia possibilia promptos esse et paratos). 

Po predlogu kraljevskih komesara razpravljalo se je nadalje o nekim hrvatskim gra- 
dovima, da li bi se popravili ili posve razvalili. Radilo se je poglavito o gradovima izmedju 
Une i Kupe, kao §to su Prekovrski, Zrinj, Qvozdanski, Pedalj, Busevic i Slunj zajedno sa 



OBRANA POKUPJA. 



227 



samostanorn kod toga grada, Stalezi su predlagali, da se iie ruse, jer su blizu turske medje, 
pa su stoga zgodni za suzbijanje Turaka i drzanje straza. Gradovi mogli bi se odrzati, kad 
hi kralj gospodaru njihovu Nikoli Zrinskomu podijelio obilatiju pripomoc, pa bi knez 
mogao u njima namjestiti svoje kastelane s pjesacima, koji bi na zapovijed vrhovnoga ka- 
pitana polaziii onamo, kamo bi im zapovjedio. Neka se stoga kralj sporazumije s recenim 
knezom, te milostivo udesi, da se oni gradovi ne sruse, vec sacuvaju. Nasuprot predla2e 
sabor sam, da se razvale samostani tik do grada Krizevaca i varoSi Hrastovice, jer su na 
§tetu tima mjestima, pak povjerava banu i vrhovnomu kapitanu, da to sporazumno izvedu. 
Nadalje udovoljavaju stalezi kraljevu pozivu, da zaStite najobicnije prelaze na rijekama, te 
da smjeste brodove i mostove pod strazom na zgodnim mjestima. Trebalo je narodito ne§to 
uciniti za obranu Kupe, Blinje i Korane. da Turci po miloj volji preko njih ne prelaze. Za 




UROBNICA KRALJICK IZABELE 
u stolnoj crkvi u erdeljskom Stolnom Biojjradu. 



ogradu svih prelaza na Kupi poCev od grada Ozija do crkve sv. Jakova na Qazi odre- 
djuju se kao radnici kmetovi bana Petra Rrdeda, kneza Nikole Zrinskoga, podanici s imanja 
plemida Or§i(ia i Bartakovida i drugih; Cim voda u Kupi splasne, zapoCet 6e po banovoj 
zapovijedi potrebite radnje. Brod i prelaz StreleCki kod Jamnice zatvorit 6e (dotiCno utvr- 
diti) podanici s imanja gospode i plemica iz Samobora, Jegidovca. Stupnika. Mlake i Jam- 
nice, Cim to ban zapovjedi. Brod kod Letovani(^a zatvorit 6e i straiiti knez Franjo Fran- 
kapan Slunjski, koji je ondje podigao i utvrdu. vrlo koristnu i potrebitu. Brod ili prelaz 
Degoj zvan ogradit 6e radnici iz Pokupja, SiSljavida, ZamrSja, Luke s RieCicom, Blatnice i 
KupCine. Napokon prelaze na Kupi kod Bresta i kod Dren^ine preuzet ie plemid Turopolja, 
zatim Alapi(5 i ban Erdedi za svoja imanja 2elin i Kravarsko, pa i biskup i kaptoi zagre- 
baCki kao gospodari Du^.ice i Siska. Za zatvor prelaza i brodova na rijeci Blinji odredjnjr 

15* 



^28 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (152^.-1564.). 

se imanja palatina Nadazda (Stenicnjak), citava opatija u Topuskom, nadalje imanja Subica 
Peranskih i pripadci grada Krstinje. Obrana Korane i svih prelaza na njoj povjerava sc 
svim plemenima u Hrvatskoj, kao sto su Smrckovici, Klokocki, Goricani, Vojkovici i 
drugi, zatim knezovima Blagajima, pa i knezovima Frankapanima Slunjskim i Trzackim. 
Napokon pobrinuli su se stalezi i za straze, koje bi bile razmjestene po citavom kraljev- 
stvu. Brigu za straze kao i sabiranje novaca za njihovo uzdrzavanje povjerili su knezu 
Nikoli Frankapanu Trzackomu, Ivanu Alapicu, Gasparu Gusicu i Stjepanu Kapitanovicu, 
odobrivsi vec unapred sve, sto bi ovi u torn pogledu odredili. 

Na saboru vijecalo se je i zakljucivalo ne samo o obrani domovine, nego i drugim 
poslovima. Radiio se o redovitom sudovanju, zatim o pripomoci za neke piemice (Andriju 
Qusica, Lovru Bosnjaka i Petra Cvetica), da se izkupe iz turskoga suzanjstva, o osigu- 
ranju cesta (izmedju Ludbrega i Koprivnice), kao i o kaznama za one, koji ne bi izvrsivali 
saborske odredbe. Napokon mole stalezi kralja, da tocno i redovito placa bansku cetu, 
zatim da se ziteljima Slavonije ne brani zito u tudjinu prodavati, te ga iz Ugarske dova- 
zati. Tim se je htjelo doskociti zabrani izvazanja i uvazanja zita, kao i tomu, da se hrana ne 
mora prodavati kraljevskim provizorima uz odredjene cijene, koje su vise puta bile vrlo 
nizko odmjerene. 

Kraljevski poklisari i komesari nijesu bill posve sporazumni sa svima zakljuccima 
staleza, te su u posebnom spisu iznijeli sedamnaest prigovora (replicatio). Ali stalezi po- 
bili su ili objasnili su sve prigovore, te su 9. ozujka, naime na posljednji dan saborovanja, 
pridali samo jos jedan zakljucak, da ban mora na zahtjev vrhovnoga kapitana skupiti Ijude, 
koji ce prema potrebi zivez iz Topuskoga i Cetina voziti na samu granicu, kamo vrhovni 
kapitan zapovjedi, ali da ih kapitan zato mora primjereno platiti. Nekoliko dana nakon svr- 
senog sabora knez Nikola Zrinski pise 15, ozujka iz svoga grada Cakovca palatinu Na- 
dazdu, kako su kraljevski komesari predlagali, da se njegovi gradovi na hrvatskoj krajini 
razvale. Ali sabrani stalezi oprli su se tome, jsr kad bi se ti gradovi porusili, propali bi i 
ostali, jer su oni »citavoj Hrvatskoj i Koruskoj stit, bedem i straza« (quoniam toti Croatiae 
et Carinthiae scutum, propugnaculaque et excubiae sunt); pa zato su nasuprot zakljucili, 
da se obnove i sacuvaju. Medjutim buduci da nitko nije htjeo preuzeti brigu za te gradove 
i za odrzanje njihovo, zaklinjali su njega ne samo stalezi, nego i vrhovni kapitan, da se 
on tomu posveti. Da ugodi kralju i pomogne pretuznoj domovini, koliko moze, primio se je 
toga zadatka pod pogodbu, da ga cesarsko velicanstvo dobrostivo pomaze. Ipak se nije 
obvezao, da ce recene gradove sam glavom cuvati ili u njima prebivati. 

Vec u drugoj polovici ozujka 1560, bijase Malkocbeg sa svojim sinovima i susjednim 
sandzacima zaigrao krvavo kolo na hrvatskoj krajini. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic javlja 
kralju Ferdinandu 24, ozujka iz Cetina, kako je jedna ceta turska od 420 momaka jos 
16, ozujka bila iz svojih utvrda na Uni udarila harajuci i robeci na Vranograc, ali su ju na 
povratku kod 2irovnice stigli njegovi vojnici (njih 300) i Ijudi (60 — 80) kneza Zrinskoga, te 
su ju razbili i plijen joj oteh, Turaka je samo nesto poginulo, ali ih je zato dopanulo rob- 
stva preko sto zajedno s nekih 200 konja. Drugu tursku cetu od 200 konjanika i nesto vise, 
koja bijase udarila prema Slunju, te zarobila preko 70 krscanskih dusa i neko 60 komada 
goveda, razasuli su vojnici Lenkovicevi 22, ozujka, Od zarobljenih Turaka obaznao je Len- 
kovic, kako je Malkocbeg poslao svoga sina k sultanu, koji mu je zapovjedio, da se ob- 
novi razvaljeni grad Obrovac izmedju Krupe i Bihaca, pa da odanle nastoji ne samo uzeti 
gradove bihacke kapitanije, nego da provaljuje u velikim cetama, u preostalu Hrvatsku 
i Kranjsku, Lenkovic vapi za pomoc, jer su mu se cete za ovih provala turskih nemilo iz- 
morile, a k tomu nemaju ni novaca ni hrane za svoje konje, Dva dana poslije, 26, ozujka, 
boravi Lenkovic u Bihacu, te pise odanle stajerskim stalezima, kako je od uhoda doznao, 
da je Malkocbeg s jakom pjesadijom i konjicom dosao do obnovljenoga Novigrada na 
(Jni, ali se ne zna, kuda ce dalje udarati. 



OKRSAJI KOD 2IR0VNICK I SLUNJA. 



229 



O sukobima izmedju turskih 5eta i hrvatske kraji§ke vojske kod Zirovnice i Slunja 
javija iz Cakovca i knez Nikola Zrinski palatini! Nadazdu. U pismu od 2, travnja javija 
mu: »I na§i su se u Hrvatskoj muzevno i hrabro ponijeli. Kako su dvije (turske) dete 
s Bo^jom pomodi razprSene, sudimo da je vasoj velemoznosti pisao va§ sluzbenik u Ste- 
niCnjaku (Vuk Qhyczy), kao i ostali prijatelji iz Hrvatske*. U drugom pismu od 6. travnja 
piSe opet: »Va§a je velemoznost vec doznala, kako su proslih dana vjerni krscani suzbili 
dvije (turske) cete u Hrvatskoj. U oba se je boja gospodin Slunjski (Franjo Frankapan), 
va§ sin, a na§ osobiti gospodin i brat hrabro i juna^ki ponio, kako tvrde svi, koji su u 
onim okr§ajima bili. Cestitamo od srca i molimo Boga, da bi (on) taj Castni i po- 
hvalni pocetak mnogim dobrim krepostima pomnozao za dobro ime i slavni glas porodlce 
Slunjskih. Ipak cujemo, da je gospodin 
general (Lenkovi(^) recenoga Slunj- 
skoga sve bez ikakve krivnje nekim 
uvredljivim rijecima prekorio. §to zaista 
2alimo. Jer gospodin Slunjski nije od 
gospodina generala zavrijedio prikora, 
narocito jer je ondje vi§e od drugih po- 
sluzio. No takovo je ve6 moderno dob'u 
da se onaj. koji vi§e sluzi, vise prezire 
i omalovazuje. Sad su hrvatske ^ete 
sabrane u okolici Steni^njaka: nadamo 
se, da 6e ne malo koristi biti od toga 
vaSoj velemoznosti i ubogomu nuku. 
MalkoCbeg popravlja sada Novigrad 
(na Uni)«. 

Okr§aji kod 2irovnice i Slunja 
bili su tek priprava za vece podhvate. 
Mjeseca svibnja provalile su turske Cete 
Cetiri put u Hrvatsku za ciglih osam 
dana. Neke su Cete brojale i po 3000 
konjanika i pjeSaka. te su zarobile 
mnogo kr^danskoga puka i stoke. Sam 
LenkoviC nije ih mogao na sve strane 
suzbijati, pa je napokon i knez Nikola 
Zrinski morao iz Medjumurja poCi u Hr- 
vatsku na obranu svojih kraji^kih gra- 
dova. Dne 2. lipnja javija Zrinski iz Ozlja 
Nadazdu, da Turci ne samo svaki 
dan, nego gotovo svaki sat 

udaraju i pustoSe po tim tuznim ostatcima hrvatske krajinc i to 
vazdasvelikimeetama (Turcae enim in dies, ac ut verius dicamus quasi in horas con- 
tinuas faciunt excursiones et depopulationes in hasce miseras rcliquias confinionim Croa- 
tiae, ac quidem maximis semper cum copiis). tako da im se s malo vojske bez velikc 
opasnosti ne mof.c nikako oprijeti, niti im ma kakovu Stctu nanijeti. Zrinski je u svoje gra- 
dove na krajini smjestio svoje Ijude, koji primaju pladu od austrijskih pokrajina, ali sve je 
to premalo, da ih obrani od turske sile. Stoga gotovo i ^ali, §to je ponovo prenzeo obranii 
tih gradova, ali je to uCinio, da poslu^i kraljti i presladkoj domovini (dulcissimae patriae). 
Javija napokon, kako je Cuo od zarobljenih Turaka, da se je sultan izmirio s odmetnim si- 
nom svojim, pa da je svu svoju vojsku odredio, da udari bilo na Hrvatsku, bile na Slavo- 
niju ili Ugarsku. »Kamo god medjutim ta vojska podje, na(Si 6q nas slabe i nepripravne, je- 




ANTUN VRANCIC (VERANTIUS). 

Po izvorniku, §to sa je naCinio savremeni unijet- 

iiik. SibenCanin Martin Rota (Martinus Rota 

Sibenicensis.). 



230 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

dino ako nas mozda Bog, koji je jedini branitelj sviju, od necovjecnog tiranstva obrani«. 
Dne 6. lipnja pise opet Zrinski iz svoga grada Dubovca, kako je sinoc zajedno sa prvo- 
rodjenim sinom svojim Jurjem boravio u palatinovom gradu Stenicnjaku, i da grad raz- 
gleda, i da izvrsi neke svoje poslove. Kneza je lijepo docekao palatinov porkulab Vuk 
Qhyczy, tako da ga se ne moze dovoljno nahvaliti. 

Bas toga dana, 6. lipnja — u cetvrtak poslije Duhova — , zadesila je nemila kata- 
strofa Zrinskov grad Novigrad ili Todorovo izmedju Peci, Buzina i obiju Kladusa. 
Taj je grad branio knezev sluzbenik Mihajlo Todor (Twdor, Thodor, Thudor), vrstan 
junak, koji je g. 1546. bio kastelan Novigrada na Uni, a poslije pada toga grada preuzeo je 
cast kastelana ili porkulaba u ovom drugom Novigradu kod Peci. Todor bio je na glasu 
junak (strenuus miles), te je god. 1558. imao dijeliti mejdan s turskim vojvodom Alijom. 

strasnoj katastrofi u Novigradu pise sam Zrinski 8. lipnja iz grada Ozlja palatinu 
Nadazdu: »Sada vam pak jamacno na veliku zalost yasu javljam, kako je 6. dana ovoga 
mjeseca sin Malkocbega s velikim brojem Turaka (oko ili preko 6000), tako s pjesacima 
puskarima, kao i s konjanicima, dosao pred nas grad Novigrad blizu Feci, pa je s mjesta, 
cim je stigao, s cijelom vojskom udario na varos (izpod grada), spalio ju sve do jedne 
kuce i sva goveda odagnao. Vidivsi medjutim, da samome gradu ne bi mogao tako lako 
ma isto nauditi, poceo se je opet vracati, kad se je zgodilo (ne znamo, da li po nesreci ili 
po nerazboritosti Ijudi), te se je kula, u kojoj je puscani prah bio sahranjen, ili sam prah 
upalio, pa se je citav krov kule uz silan prasak razletio i Ijudi su u njoj nastradali. Cim su 
Turci culi prasak i vidjeli kako vatra sa svih strana iz kule prodire, s mjesta su ponovo 
s velikom vikom na grad navalili ocekujuci, ne ce li se mozda gdje koji Ijudi, koji se bi- 
jahu u grad zatvorili, htjeti bijegom iz grada spasiti. AH zestoka vatra, koju je jak vjetar 
uzpirivao, bijase vec obuhvatila sve prostorije i vrata na sve strane, te je zakrcila izlaz 
nevoljnim Ijudima, tako da ih je malo ili nista izaslo, koji su namah od ocekujucih ih Tu- 
raka zarobljeni. Preostali pak, oko cetiri sto i vise plemica i neplemica svi su do jednoga u 
gradu izgorjeli. Nas sluzbenik Tudor, koji bijase vec priie, pogodien od hitca puske pao, 
izgorjeo je takodjer sa zenom i djecom, kao i sa svima stvarima. Mnoge srebrene stvari, 
dragocjenosti plemica, pjenezi, plemeniti konji i druge vrijedne stvari, koje nadilaze petnaest 
tisuca forinti, ondje su spaljene. Iz toga se razabira ocita propast i posvemasnji zator 
ovoga pretuznoga kraljevstva .... Ako ovim tuznim ostatcin'a kraljevstva ne bude po- 
moci od njegovoga cesarskoga velicanstva, svakako ce jos ove godine propasti. I sad je 
javljeno i zapovjedjeno svoj Bosni, da svaki cas bude spremna; ali kamo se smjera, nama 
je za cijelo nejasno. Vec su dakle ove godine tri napucene varosi s velikom vojskom na- 
pali, pa videci nas nepodobne za odpor, sravnili su ih sa zemljom. Vidimo, da nama nista 
ne preostaje, vec da se pomolimo vjecnomu otcu gospodina nasega Isusa Krista, da svoj 
gnjev otcinskim nacinom ublazi«.* 

1 hrvatski Ijetopisac Tomasic prica nam o katastrofi u Novigradu; \o njemu je doslo 
pod grad 4000 Turaka, a poginulo je krscanskih dusa u varosi i gradu dv> 1000. Vrhovni 
kapitan Ivan Lenkovic nije bio prigodom te nesrece u Hrvatskoj. On je malo prcd tim bio 
posao u Slavoniju, te je 12. lipnja boravio u Varazdinu, odakle je istoga dana izvijestio kralja 
Ferdinanda o katastrofi. I on javlja, da je 6000 turskih pjesaka i konjanika 6. lipnja osva- 
nulo pred Novigradom, te otvoreno trgoviste pod njim napalo i spalilo. Za te borbe bi 
Mihajlo Tudor, kojega zove Deli Tudor, ubijen; poslije toga upalila se u gradskoj kuli ba- 
rutana, kojom su prigodom nastradala Tudorova zena i djeca, a s njima je u plamenu iz- 
ginulo do 300 nevoljnih krscana. No sto je jo§ gore, sam Malkocbeg sprema se, da na 



* 2ena Mihajla Tudora bila je Jeronima, lodjena Karincic, kola je bila prije udata za siget- 
skoga kapitana Qrgura Farka§ica od plemena KresCica. Sam Novigrad bi iza nekoliko godina 
obnovljen, te bi na uspomenu junaka Tudora ili Todora prozvan Novo Todf^rovo, a poslije same 
Todorovo, kako se zove jos i danas. 



r 



SMRT MIHAJLA TUDORA I SAFERBEQA. 231 



koncii lipnja zauzme gradove Biha(i, Hrastovicu i Sisak, pa da se zatim obori na doljnu 
Kranjsku, Kras i Istru. Nevolja je to veca, sto se radnje oko popravka krajiskih gradova 
i dova2anje hrane u te gradove, Sto je sve dozvolio posljednji hrvatsko-slavonski sabor, u 
Slavoniji izvrSuju tek djelomice, a u Hrvatskoj tek kod gradova kneza Nikole Zrinskoga. 
Malo dana zatim, 17. lipnja, pi§e opet Lenkovic iz Koprivnice §tajerskom zemaljskomu ka- 
pitanu Jurju Herbersteiiui, kako je Malkocbeg dao kod savskoga broda u QradiSkoj nato- 
varlti topove u ladje, da ih povezu uza Savu; zatim je dao popisati nekoliko stotina konja 
i volova. Cetiri sandzaka. po imenu hercegovacki, hiivanjski, bosanski i Cazmanski, jesu 
potajno pozvani, da do 24. lipnja svoje pjeSake i konjanike skupe, pa da podju u Novigrad 
na Uni, odakle 6e onda udariti budi na Hrastovicu i Sisak, budi na Bihac, RipaC i Ostrozac. 
Da se ne dogodi ono, §to se je zbilo pred par godina s Kostajnicom, poziva Lenkovic §ta- 
jerske staleze, da mu opreme i posljii do konca nijeseca 2000 puskara, te salje ii to ime 
k njima koprivnickoga kapitana OaSpara Raba, koji ce namah 400 puskara odpremiti u 
Zagreb, dok ostalih 1600 iniade u odredjeno vrijeme stici onamo, kamo on zapovjedi. Vr- 
hovni kapitan pisao je podjedno u Kranjsku i Koru§ku, da svaka od tih zemalja po 200 
puskara Sto brze poSlje u Zagreb. 

Obsezne priprave Lenkovi(5eve odvratile su u prvi kraj MalkoCbega i njegove dru- 
gove od ve(^ih podhvata. AH su zato manje cete turske i dalje svaki 5as provaljivale budi u 
Hrvatsku budi u Slavoniju. Tako je najstariji sin Malkocbegov, po imenu Saferbeg (Dza- 
ferbeg) koji je bio kapitan u QradiSkoj na Savi, u prvoj polovici rujna htjeo udariti na Hr- 
vatsku, ali mu otac nije dozvolio, jer je ondje velika »kaurska« vojska. Na to je Saferbeg 
na svoju ruku skupio nekih 2000 konjanika, pa je preko sandzaka (pakraCkoga), kojemu je 
zapovijedao bolestni tada Ferhatbeg, provalio prema slavonskoj krajini. da nahrupi na 
Krifevce. VlaSki harambaSa ili vojvoda Vujica odvracao ga je od toga, pa je po njegovu 
savjetu poSao prema Ivanicu. Medjutim bijase krajiSki poruCnik Vid Halek poslao iz Iva- 
mCa 68 haramija da mu zakrce put. Jednu milju daleko od Cazme, kod razvaijene crkve 
Popovac zvane, udarile su haramije, jamacno iz zasjede, na nepripravne Turke, te su ih 
razbile i natjerale u bijeg. U kreSevu poginulo je samo dvanaest haramija, a Turaka kud 
i kamo viSe, medju njima i sam Saferbeg. 

Pogibija Saferbega, koji je bio oienjen kcerju velikoga vezira RustempaSe i unu- 
kotn sultanovom, nemilo se je kosnula Turaka. Ali naj2e§de planuo je sam MalkoCbeg, koji 
je snovao samo o torn, kako da osveti smrt svoga najstarijega i najmilijega sina. 
Ve6 15. rujna znalo se je u Vara^dinu, da MalkoCbeg boravi u QradiSkoj, da je na Le- 
vaCkom polju skupio mnogo vojske, pa da smjera udariti na Slavoniju. gdje 6e kazniti ha- 
ramije, koji su mu sina ubili. Tijekom mjeseca rujna i listopada neprestano javljaju kra- 
jiSki kapitani o turskim pripravama za osudnu borbu. Sam ban Petar Erdedi poziva u 
rujnu iz 2elina sav hrvatski narod na oru?je; velikaSi, plemidi i svi ostali ?.itelji neka dan 
i no(5 oru^ani i spremni stoje, da na prvi poziv podju onamo, gdje bi ih trebalo. Budud) 
da je u to vrhovni kapitan Ivan Lenkovi(* obolio, povjerio je kralj Ferdinand 1. listopada 
zapovjednidtvo nad krajiSkim Cetama i pomodnom vojskom iz austrljskih pokrajina u Sla- 
voniji njegovim zamjenicima, poruCnicima Franji Teuffenbachu i Franjl Poppendorfu. No 
dok su ovi neprestano javljali kralju i Stajerskim stale^ima. da Malko5beg kani obnoviti 
Jasenovac, pa odanle osvojiti Sisak i Hrastovicu, ili opet nahrupltl na Kri/^evce. dotle je 
MalkoCbeg snovao o provali u Hrvatsku. I zaista je prvih dana listopada jajaCki dehaja po 
njegovu nalogu sa 2000 turskih konjanika osvanuo pred Doljnom KladuSom, te odanle za- 
prijetio Cetinu, HojSidu i drugim mjestima oko gornje Oline. Kapitan krajISke vojske u 
Hrvatskoj Herbart Auersperg pohitao je na to do Petrove gore, pa le zajedno s knezovima 
Frankapanima (Slunjskim i Tr^aCkim) zaustavio dalje naprcdovanje turskih haraClija, ne 
mogavSi im ipak oteti ugrablieno roblje i blago. One 6. listopada izvfjestio je Auersperg o 
toj provali kranjskoga zcmaljskoga kapitana. horavedi kod Petrove gore na zemljiStu ple- 
mi6a Vojkovida. 



232 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

Uza sve svoje priprave i prijetnje uvidio je ipak Malkocbeg, da ne moze sada svoje 
osvete izvrsiti, te vecu vojhu na hrvatsko kraljevstvo poduzeti. Bilo je odvise »kaurske« 
vojske na krajini. K tomu kao da je bio ozlojedjen, sto mu sultan nije mladjega sina Hu- 
seinbega imenovao kapitanom u Qradiskoj mjesto pokojnoga Saferbega. Porucnik Franjo 
Poppendorf javlja 18. listopada iz Zagreba, da ce se Malkocbeg, ako mu sultan ne imenuje 
sina Huseina kapitanom u Qradiskoj, okaniti svakoga vecega podhvata tijekom jeseni; ali 
da ce i dalje bez prestanka po 2000 do 3000 turskih konjanika udarati na krajinu, te na- 
rocito cetovati po Hrvatskoj. Ako bi pak stiglo imenovanje za sina, to bi ili sam Malkocbeg 
ili sin njegov poveo ovecu vojsku, da iz obnovljenog Jasenovca osvoji Sisak, Hrastovicu 
i Ivanic. Medjutim nema vijesti o kakvim turskim napadajima kroz jesen i zimu, kao ni u 
proljece slijedece godine 1561. Vjerojatno je tomu doprinijela i smrt velikoga vezira Ru- 
stembega (1561.) (svojaka Malkocbegova), kojega je u vezirskoj casti naslijedio miroljubivi 
Dalmatinac Alipasa. 

Tek u lipnju 1561. spominju se opet turska cetovanja u Hrvatskoj. Vrhovni kapitan 
Ivan Lenkovic, koji bijase u toliko ozdravio, da je opet preuzeo upravu krajine, pise 
4. srpnja 1561. izpod grada Sracice (izmedju Qvozdanskoga i Qline) banu Erdedu: »Kad 
sam se netom kod Mreznice razstao s vasom milosti, posao sam zajedno s gospodinom 
Franjom Teuffenbachom i svojom cetom konjanika i pjesaka pod Cazin, gdje sam tri noci 
stajao, pa kad je Mustafabeg Sokolovic (sandzak kliski i hlivanjski) sa svojom vojskom ne 
samo izpred Bunica, nego i izpred Boricevca naglo uzmaknuo, krenuo sam i ja namah 
preko Buzina i Bojne ovamo (u Sracici), kamo sam jucer rano stigao. U to je 60 do 80 
turskih konjanika jucer u vrijeme rucka izaslo iz Kostajnice, te su kasno po noci dosli u 
ovo mjesto, ne znajuci za mene. Te smo hvala Bogu sve razprsili, pa vecinu od njih za- 
robili i poubijali. Medju njima bio je Juraj Verlic, poglaviti vodic iz Kostajnice, kojega 
va§a milost dobro poznaje i znade, da je vazda upucen u sve osnove Malkocbegove. Njega 
sam dao najprije s dobrim, a onda uz muke izpitati, pa napokon na kolac nataknuti. Receni 
je Verlic pred smrt vise puta jednako priznao ovo. Najprije da ce se danas ili sutra oko 
3000 turskih konjanika i pjesaka sabrati u Kostajnici, pa ce dojduce nedelje (6. lipnja) udariti 
na Gore, dvije milje odavle; njemu je bilo s ono konjanika ovamo poci i vidjeti, da li ima 
oko Hrastovice kakve (krscanske) vojske . . . Nadalje je odao, da ce za izvjestno rumelijski 
beglerbeg ili sultanov vezir poduzeti vojnu na Siget, dok ce Malkocbeg s topovima i svim 
drugim bojnim spravama udariti na Sisak; u j edan te isti mah bit ce podsjednuti i Siget 
i Sisak, kako se je proslih godina zajedno udaralo na Siget i osvojila Kostajnica. Jos je 
kazao, da Malkocbeg sve vijesti o nasem poslovanju i radu dnevice prima iz majdana u 
Qvozdanskom . . . Stoga vas molim i opominjem, da sa svom svojom konjicom i pjesadijom 
sto prije pohitate preko Kupe prema Qorama, a i ja cu, ako Bog dade, sutra rano 
ondje biti . . .« 

Nema vijesti, da li je tada zaista doslo do bojeva oko Qora i Hrastovice. Cini se, 
da se je Malkocbeg nakon razsula svoje prednje cete kod Sracice predomislio, pa ratovanje 
na zgodnije vrijeme odgodio. Medjutim umro je u prvoj polovici kolovoza Marko Stancic 
Horvat, junacki kapitan i branitelj Sigeta, na sto je 22. kolovoza knez Nikola Zrinski iz Ca- 
kovca zamolio mladoga kralja Maksimilijana, neka izradi u svoga otca, da se njemu po- 
vjeri ta znamenita kapitanija. Nekako prije 22. rujna zaista je Zrinski postao kapitanom u 
Sigetu, na sto se je morao okaniti dalje obrane svojih gradova na hrvatskoj krajini oko 
Une, sto je i dosad tek uz najvece zrtve mogao ciniti. Tako ne preostade drugo, nego da se 
ti gradovi poruse, samo da ne dopanu turskih ruku. Stoga razumijemo Ijetopisca Toma- 
sica, kad prica, da su godine 1561. po nalogu kraljevu razvaljeni neki gradovi u Hrvat- 
skoj, kao Prekovrski, Pedalj, Zirovnica, Jezerski, (Scavicki) i crkva sv. Marije u Ostrozcu. 
I palatinov kastelan Vuk Qhyczy javlja 5. listopada 1561., kako su napusteni ili razvaljeni 
gradovi Qradac (zagrebackoga kaptola), zatim 2irovnica, Pedalj, Jamnica, Gore, pace i 
majdani kneza Zrinskoga blizu Novigrada. 




MALKOCBEQ RAZBIT KOD HRASTOVICR 1561. 



233 



I 



Imenovanje Nikole Zrinskoga kapitanom ii Sigetii i napu§tanje njegovih gradova iz- 
medju Une i Kupe do§lo je Malkocbegu u dobar cas, da provali ii Hrvatsku. Ljetopisac 
Toma§i6 javlja o toj provali ovako: »Qodine Qospodnje 1561. mjeseca listopada, dana pak 
8. turska vojska udje u Hrvatsku, prijedje rijeku Kupii pod Hrastovicom, te mnogo 
zla nanese kr§canima. Po Bozjoj odredbi rijeka Kupa naraste, s druge pak strane obicJni se 
kmetovi u velike pridruziSe malobrojnim placenicima, te nemilo bise Turci pobijeni (i za- 
tjerani) u rijeku. Mnogo ih izgibe. pa i jedan sin pa§e Malkocbega. Blagoslovljen budi 
Bog!« Ova se vijest ne potvrdjuje doduse ostalim do sada poznatim izvorima, ali nema 
sumnje, da stoji, jer se podudara s tadanjim prilikama. kao i s potonjim dogadjajima. 

Ba§ ta pobjeda kod Hrastovice, cini se, ohrabrila je bana Petra Erdeda, da pomi§lja 
I sam na provale u turske sandzake, ne bi Ii tako odvratio Turke od daljeg pustosenja hr- 
vatske i slavonske krajine. Na to ga je 
bodrio i novi kapitan sigetski Zrinski, 
pace i sam kralj Ferdinand. Dne 5. ve- 
IjaCe 1562. javlja kralj Ferdinand iz Praga 
Erdedu i kapitanu Zrinskomu, kako se 
budimski pasa sprema udariti na gornju 
Ugarsku, koje je obranu povjerio pa!a- 
tinu Nadazdu. Da mu to lakse bude, po- 
zvao je kralj i vrhovnoga kapitana Ivana 
Lenkovica, da i on sporazumno s palati- 
nom nesto protiv Turaka poduzme. A 
Lenkovica neka pomazu ban Erdedi i 
knez Zrinski. I zaista sastali su se Lenko- 
vic i Erdedi 26. veljace, te su sastavili 
Citavu osnovu za provalu u turske oblasti. 
Zakljucise, da se do 20. ozujka imadc 
skupiti sto vi§e vojske u Krizevcima, pa 
da se odanle 22. ozujka udari preini 
Dravi i prijedje u Ugarsku. U to ime po- 
slao je Lenkovic Oaspara Raba u Stajer- 
sku, da mu stalezi do odredjenoga roka 
posalju 300— 400 konjanika i nekoliko sto- 
tina puSkara; suviSe ih moli, da mu poslju 
novaca za redovite krajiske cete. koje vec 
Sest mjeseci nijesu place primile. U isti 
mail (26. veljace) pozvali su i ban i vr- 
hovni kapitan kneza Zrinskoga, da se i 
on sa svojim ^ctama prikupi. Kad oni 

22. o^.ujka podju iz Krizevaca, neka ih on doceka kod Race, pa da onda svi zajcdno 
s Fk)zjom pomoci udare prcma Velikom dolu ili onamo, kamo bi se dogovorili. Neka Zrinski 
priobci ovu osnovu palatinu, pa ako on i palatin znadu Sto boljc. neka predlo^c. 

Ali ni Turci nijesu stajali skrStenih ruku. NaroCito se iztide poie2ki sand2ak Arslan- 
beg (Oroslanbeg), koji gleda da prekine svaku svezu izmedju sigetske kapitanije i kraljc- 
vine Slavonijc. Vec 10. ozujka javlja Vid Halek iz Varaj^dina knezu Zrinskomu. kako Arslan- 
beg smjera utvrditi M o s 1 a v i n u (na Dravi) i Sveti (jjuragi. Tri dana zatim 
(13. ozujka) piSe Zrinski iz Sigeta palatinu Nada?,du, kako zarobijeni Turci pripovijedaju. 
da je Arslanbeg okupio sve susjedne age i vojvode u Osijeku. a odanle ce po(ii u Valpovo, 
ako vec nije otisao. Fodigao je sve 2itelje svojc oblasti. da sagradi kaStele u Moslavini i 
Svetom (ijurgju; pa ako to izvede, bit (ie nemala pogibao ovo] tvrdinji (Sigetu), koja <Se 




KRALJ FERDINAND I. 

11 starije dane. Po izvorniku liansa Lauten- 
sacka od Rodine 1556. 



234 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

izgubiti dobar dio svojih podanika, koji borave onkraj Drave, te su davali hrane ovoniii 
gradu njegovog velicanstva. Zrinski stoga zaklinje Nadazda, neka mu bude u pomoc, da 
se osujete ovi neprijateljski podhvati. Zarobljeni Turci kazu jos, da je sultan vec poslao 
placu onim vojnicima. koji ce biti namjesteni za strazare u onim kastelima. Napokon javlja 
Zrinski iz Sigeta 17. ozujka: »Arslanbeg svedjer jos radi, da sto moguce prije podigne ona 
dva kastela. Oospodin ban i gospodin Lenkovic sastat ce se s jakim cetama u Krizevcima 
20. dana ovoga mjeseca ozujka, pa ce s Bozjom pomoci udariti nekim putom p r e m a P o- 
zegi; htjeli su, da bi se i ja sa svojim cetama njima pridruzio, i mi bi vec prihvatili to 
mnijenje, da nam gori izneseni uzroci nijesu na put stali. Oni mogu, ako hoce, i sami bez 
ikakve opasnosti i bojazni odredjenim putem udariti; mozda cemo im moci ovdje vi§e 
koristiti, nego da smo kod njih nazocni«. 

Po svemu se ovoniu razabira, da je prvotna osnova biia znatno promijenjena. Ban 
Erdedi ne ce preko Drave provaliti u Ugarsku, nego ce udariti iz Krizevaca ravno na iztdk 
prema Pozegi. Kapitan opet Zrinski ne ce se zdruziti s njime ni s Lenkovicem, nego ce 
se sam na svoju ruku iz Sigeta spustiti prema Dravi, da ondje zaprijeci podizanje kastela 
u Moslavini i Svetom Gjurgju. Oba cetovanja bit ce u isti mah, da se tako Turci posve 
smetu i zastrase. 

I zaista je Zrinski 25. ozujka iz Sigeta udario prema Dravi. On sam opisuje svoje 
cetovanje u jednom pismu na kralja Maksimiiijana od 31. ozujka ovako: »Vec prije javio 
sam vasemu velicanstvu, kako je pozezki sandzak Arslanbeg, skupivsi cete sa sviju strana, 
odlucio podici tvrdinju u Moslavini. Da tu nakanu njegovu pomrsim, zatrazio sam pomoci 
tako od gospodina palatina kao od gospodina Lenkovica . . . Kad sam pak docuo, da je 
Arslanbeg odredjeni posao vec zapoceo, posmotrivsi najprije pogibao ovoga propadajuceg 
kraljevstva, zatim duznu vjernost, kao i stetu i opasnost, koja bi ovomu gradu (Sigetu) 
dnevice prijetila, a uzdajuci se u Bozje vodstvo i srecu, to sam dobrotom gospodina Franje 
Taha i gospodina Vuka Pernezy-ja (kapitana u Bobovcu ili Boboviscu), koji su se meni 
osobno pridruzili, kao i s pomocu nekih petdeset konjanika palatinovih, koji su iz Zenyera 
amo stigli, 25. ovoga mjeseca ozujka s ovim cetama prejasnog velicanstva vasega dosao do 
broda Martinci (Martynzy) zvanog, pa smo svi zdruzeni ovdje Dravu prebacili. Sutradan 
pak jutrom pohitali smo ravno prema Moslavini zeleci recenoga Arslanbega iznebuha u 
logoru zateci. Ali to nam nije poslo za rukom, jer on bijase jednu milju puta pred svojim 
taborom namjestio strazu od stanovitog broja konjanika, pa kad su nas ovi spazili, s mjesta 
pobrzase i javiSe to Arslanbegu, s kojim je bio Mehmetbeg sin Muratbegov. Nase konja- 
nictvo moglo je dodu^e poci za njima u potjeru, ali nam se nije cinilo sigurnim ostaviti za 
ledjima pjesadiju s topovima, dok nijesmo doznali za snagu neprijateljsku. Stoga se pozu- 
rismo prema Moslavini, pa kad smo onamo stigli a nismo naSli vi§e u taboru Arslanbega, 
koji je malo pred tim odanle pobjegao, tako da su ga jo§ na§e prednje 6ete vidjele, namah 
smo poSli za njim u potjeru, dok su nas pje^aci i topovi slijedili. Na brzom bijegu razprsile 
su se njegove cete na sve strane po susjednim poljanama, pa smo ih najvecim dijelom 
poubijali ili zarobili. On sam bjezao je u pratnji od jedva petdeset konjanika tako, da su 
se njegovu konju polomile obje straznje noge, te je on uz najvedu opasnost svoju mogao 
jedva zajasiti na drugoga konja. Da nas je docekao u svome logoru, bill bi se rado uz Bozju 
pomo6 s njime ogledali, premda se kaze, da je uza se imao tri tisuce Ijudi s Vlasima i selja- 
cima. Progonili smo ga, otevSi mu dva barjaka i topove (tormentis bellicis utpote duobus 
falconetis, sedecim barbatis ac duobus mortariis), koliko smo mogli vidjeti, sve do Svetoga 
Qjurgja, koje je mjesto tek dvije milje odaljeno od grada Valpova. Dalje nijesmo mogli, 
jer nam izmoreni od puta konji nijesu dopustali. Odanle vratili smo se natrag do njego- 
vog tabora i doSli smo do tvrdinje, koju je on dobrim nacinom podizati poceo. Tu smo 
sve, §to je sagradio, s temelja razvalili, napunili grabe i spalili sve onamo dovezene grede. 
pa smo onda zdravi i 5itavi pre§li Dravu i vratili se javljajuci radostnu pobjedu. Poslat 



r 



BAN ERDEDI PRED SLATINOM. 



235 



cemo nadalje vaSenui prejasnomu veliCanstvu zastave i Turke. pa i na§e Ijude, od kojih 6e 
moci sve potanko doznati o torn poduzedu ... Uostalom o Cetovanju gospodina 
bana u oblasti Pofege znam da je va§e veliCanstvo ved obavijeSteno njegovim 
pismom. Neka vjeruje (va§e veliCanstvo), da je ovim Cetovanjem i porazom, nanesenim 
Arslanbegu, tolik strah zadat svim ovim (turskim) oblastima, da bi u sluCaju, kad bi neSto 
novih Ceta nadoSlo, mogli mnogo koristiti vaSemu veliCanstvu i ovim kraljevinama . . .« 

Dva tri dana prije cetovanja Nikole Zrinskoga bijaSe se iz Krizevaca podigao ban 
Petar Erdedi, da provali u tursku Slavoniju. Uza nj je bio koprivni(5ki kapitan QaSpar Rab, 
po svoj prilici i slavonski porucnik Vid Halek; vrhovnoga kapitana Lenkovida nije bilo. 
Uz krajiSku vojsku skupilo se i mnogo naroda iz Slavonije, tako da je u svem naSIo na 
okupu oko 5000 Ijudi. Citava vojiia trajala je neko deset dana (20. — 30. o2ujka). Ban je 
udario prema slavonskoj Podravini, jer se bijaSe tako prije s knezom Zrinskim sporazumio. 
Najprije se je ban oborio na sela oko Vocina, Slatine i MikleuSa, kojih su ?jtelji 
(Vlasi) doslije neprestano dodijavali slavonskoj kra- 
jini. Spalivsi preko 1000 kuca u tom kraju i goneci 
pred sobom neprijatelje, zaustavio se je napokon 
pred utvrdjenim gradom S 1 a t i n o m, u kojemu je 
bila turska posada od 370 momaka pod dizdarom, 
i mnogo puka, koji se bijase u nj sklonio. Turci bra- 
nili su se hrabro. ali kapitan Caspar Rab napokon je 
grad jurisem osvojio, pri cem su se osobito iztakli 
pu§kari i haramije. Za juri§a stradala su samo 5e- 
tiri krScanska vojnika, od tih dopanuo je rana Zrin- 
skov kapitan Petar Farkasic, brat nekadanjega si- 
getskoga kapitana Jurja Farkasica. Jurisanje na 
grad Slatinu zgodilo se je ba§ onaj dan, kad je Zrin- 
ski preSao Dravu, pak tako Arsianbeg nije mogao 
ni pomisljati, da gradu priskodi u pomoc, premda je 
samo pet malih milja bio od njega udaljen. Dne 
30. ofujka bila je kr§canska vojska vec u Kri^ev- 
cima, a 3. travnja izvijestio je porucnik Vid Halek 
§tajerskbga zemaljskoga kapitana Ivana Scharffen- 
berga iz Vara2dina o netom minulom detovanju. 

Vrhovnoga kapitana Lenkovica nije bilo pri 
tim preduzecima jamaCno zato, §to je u isti 
niah bosanski pa§a zaprijetio Hrvatskoj. Dne 
2. travnja javija kapitan hrvatske krajine Herbart 

Auersperg iz Bihaca, gdje je radio oko utvrdjivanja gradova RipCa i Sokola, kako 
je od Uskoka Cuo, da je bosanski pasa na LevaCkom polju skupio nekih 7000 pjeSaka i ko- 
njanika, da s njima provali u Hrvatsku. Dva, tri tjedna zatim, 21. travnja izvjeSduje Auer- 
sperg iz Cetina vrhovnoga kapitana o daljim pripravama turskima, kao i o tom, kako kane 
udariti sutra ili prekosutra na Jezerski, Meiiic i Mihajlovu Pec. To bi bio tek uvod za ve- 
liku vojnu, koja 6e zapoiJeti, Cim stigne MalkoiJbeg sa svojim Ijudima iz Hercegovine. 

Svakako je bilo izvjestno, da Turci ne 6e pregorjeti teikih poraza. nanesenih im 
kod Moslavine i Slatine, pa da 6e se podi(5i svi sand^aci od Poiege do Hercegovine, da 
osvete toliku sramotu. To je predvidjao i vrhovni kapitan Lenkovi(f, koji je predlagao mla- 
domu kralju Maksimilijann. §ta da se na saboru Hrvatske i Slavonije uradi za dalju obranu 
tih kraljevina. Predloge LenkiviiSeve podastro je mladi kralj, kako pi§c 4. travnja otcu 
Ferdinandu, sabranim u Bec^u uijai 'kim savjetnicima, kao i vijednicima ratne i dvorske ko- 
more, da o njima vijeCaju. Malo zatim sazvan bi i sabor Hrvatske i Slavonije. koji se jc 




NOVIJI BANSKI PECAT PETRA 
ERDEDA (OD GOD. 1562.). 

S povelje, izdane u Zagrebu 28. o^ujka 
1564., a 5uva se u arhivu jugosiaven. 
akademije. Legenda u dva redka: 
Petrus Erdewdy de Monyarokerek 
comes Montis Claudii ac regnor(um) 
— Dal(matiae) Cro(atiae) et Scla(vo- 
niae) banus et ce(tera). 



236 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— ]564.\ 

sastao u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba 15. svibnja 1562. Imena kraljevskih oratora 
nijesu zabiljezena, ali nema sumnje, da je bio nazocan i vrhovni kapitan Lenkovic. 

Sabrani stalezi zahvaljuju se od srca kralju, sto iiz tolike druge brige i skrbi svojc 
vazda pomaze nesrecno kraljevstvo, kojemu prijeti skrajnja opasnost, pa najspremnije pri- 
hvacaju sve kraljevske propozicije, udesene prema predlozima vrhovnoga kapitana. Premda 
njihovi kmetovi nemilo stradajii tako od Tiiraka, kao i od kraljevskih ceta, koje bi ih za 
pravo morale braniti, ipak dozvoljavajii ratnu dacu ili subsidium od jedne forinte, jer uvi- 
djaju, koliko iilazu za njihovu obranu i njegovo velicanstvo i njegove nasljedne pokrajine. 
Kraljevina Slavonija imade doduse od starine privilegij, da od one ratne dace, koju Ugar- 
ska dozvoli, placa samo polovicu; premda Ugarska ovaj put nista ne daje, stalezi ipak hr- 
vatski i slavonski recenu dacu dozvoljavajii, ali mole, da im se ovo zaracuna, ako bi Ugar- 
ska naknadno jednako uradila. Mole jos, da se od placanja ratne dace oslobodi krizc- 
vacka zupanija, koja je gotovo posve opustosena. 

Najvise se je sabor bavio oko toga, da odredi radnike i povoz za utvrdjivanje kra- 
jiskih gradova Qjurgjevca, Koprivnice i Ivanica, zatim kastela Topolovca 
u Slavoniji, nadalje grada B i h a c a (i ostalih gradova ove kapitanije) i varosi H r a s t o- 
v i c e u Hrvatskoj. Za davanje povoza i radnika pri utvrdjivanju i popravljanju slavonskih 
gradova bise odredjeni podanici izmedju Drave i Save (doticno Kupe); za utvrdu hrvatskih 
gradova morali su dati kola i radnike hrvatski knezovi i plemici na jugu Kupe, koji su i 
onako bili oprosteni od ratne dace. Tako je za popravljanje i utvrdjivanje grada Bihaca i 
ostalih gradova te kapitanije ustanovljeno 216 radnika i 34 kola, koja su imali dati knezovi 
Nikola Zrinski (za gradove Ozalj i Dubovac), Frankapani (Ozaljski za Ribnik, Novigrad, 
Zvecaj i Skrad, a Trzacki za Bosiljevo), i Blagajski (za Turanj), zatim plemici Herendici, 
Qusici, Hojsici, Barilovici, Qereci, Klokocki, Smrckovici, Vojnovici, Qoricani, Tvrdinici, Kre- 
kovici, Banski i Jeckovici. Za Hrastovicu morao je doprinijeti palatinov grad Stenicnjak 15 
kola i 120 radnika, opatija u Topuskom 10 kola i 100 radnika, grad Ostrozin jedna kola i 
4 radnika, a napokon isto toliko posjedi plemica: udove Vidasic, Matije Delije, Ivana Hor- 
vata, Qrabusa, Klincica i Liskovica. Utvrdu kastela i prelaza na Kupi imali su preuzeti ta- 
kodjer neki velikasi (kao palatin Nadazdi i knez Franjo Frankapan Slunjski), zatim opa- 
tija u Topuskom i plemici izmedju Save i Kupe; bili su to kasteli Brest, Letovanic, 
i napokon P o k u p j e sa skelama kod Degoja, Pokupskoga i Misljenovica broda. Polo- 
vica kola i radnika mora se podati do Vidovdana, a druga polovica do Miholja. 

Osobitu brlgu trebalo je uloziti za obskrbu vojnika i konja na krajini. Kako su ko- 
tari krajiskih gradova bili posve ili velikim dijelom opustjeli, tezko je bilo dobavljati hranu 
za vojnike i krmu za konje. Buduci da se je dogadjalo, da su poduzetnici od naroda za 
malu cijenu zivez kupovali, a onda ga vojnicima skupo prodavali, predlagao je kralj, 
neka se to prekupljivanje zabrani, nego da sami seljaci hranu i krmu dovazaju, pa ju voj- 
nicima prodavaju. Ako bi pak uzmanjkalo ziveza, neka se primoraju prelati, baruni i ple- 
m\6i, da na zahtjev gospodina vrhovnoga kapitana ustupe svoje zito i to za cijenu, koju 
bi cetiri povjerenika kapitanova i susjedi odredili. No taj predlog nijesu stalezi mogU pri- 
hvatiti. Oni upozoruju najpokornije, »kako u tim ostatcima kraljevina nema velikih poduzet- 
nika, kao u drugim kraljevinama, nego tuzive i stoje kmetovi prekukavni, 
stradajuci od neprestanog bjeganja i svakojakih pretezkih te- 
reta, koji za zivljenje i uzdrzavanje svoje i svojih porodica, za 
tro§kove prigodom ratovanja i radnja, koje u krajiskim grado- 
vima i mjestima neprekidno obavljati moraju, nadalje za nami- 
renje razlicitih dada i svih svojih potreba nemaju drpge pri- 
vrede, nego od obradjivanja polja 1 vino grad a. Imade ih pak vrlo 
mnogo, koji ni ne mogu ziveza za vojsku davati, nego su prinu- 
djeni, da prije, nego §to de us j eve pozeti i vinograde obrati, pri- 



lURCl OBNAVLJAJU MOSLAVINU NA DRAVI. 237 

rod prodavaju onima, kojima to inogu. Adanemakupaca, tievoiini 
taj puk ne bi mogao nikako ostati u tim kraljevinama. Staled! i re- 
dovi mole pokorno njegovo vclicanstvo, da ih oslobodi od tako- 
vog necuvenog tereta, jer je i inace po citavom svijetu svakomu 
slobodno kupovati i prodavati, sto tko imade. Vojnici placemci njego- 
vog veliCanstva u ovim kraljevinama mogu vazda i dovoljno svake vrsti hrane i krme za 
dostojnu cijenu dobivati na nedeljnim sajmovima, koji se na brojnim mjestima obdrzavaju, 
kao u Varazdinu, Vinici, Ludbregu, Koprivnici, Krizevcima, Rakovcu, Moravcu, Vugrovcu, 
Zagrebu, Samoboru, Cicama, Klanjcu, Stenicnjaku i drugdje . . . Nije stoga nikako potre- 
bito, da se hrana vojsci dovaza (na prodaju); jedino ako bi se kada poduzela sveobca 
vojna (generalis expeditio), tada ce stalezi zajedno s gospodinom banom biti pripravni, da 
odrede i limitaciju hrane i dovoz njezin«. 

Dok su se stalezi opirali prisilnomu dovazanju hrane za prodaju i jeftimbi ziveza, po- 
kazali su se spremni kao i nazad dvije i cetiri godine, da dozvole u stanovitoj mjeri b e z- 
p 1 a t n o podavanje hrane i dovazanje njezino u odredjeno spremiste. Pace i velikaSi i 
plemici na jugu Kupe moraju prema broju podanickih dimnjaka podavati i dovazati stano- 
vito mnoztvo ziveza za uzdrzavanje krajiskih ceta. Nabrajaju se pace pojedinci (palatin, 
knez Zrinski, opat u Topuskom, Frankapani Ozaljski, Trzacki i Slunjski, knez Blagajski, na- 
dalje plemici KlokoCki, Smrckovici, Qoricani, Vojnovici, Vladihovici, Peranski, Ajtici od 
Hresna i Ivan Hudic, Juraj i Stjepan Kapitanovic, Herendici, udova QaSpara Qusica, Toma 
Hojsic, Barilovici, Otmici, Antun Qereci, Zimici, Banski, Hreljac i Drenovacki, Vojkovici, 
udova Vidasic, Matija Delija, Ivan Horvat, Lickovici, Klincici i Orabusi), te se za svakoga 
ka2e, koliko ce doprinijeti. Ali dok su stalezi u jednu ruku gotovi i na najvece zrtve, ne 
mogu u drugu ruku zatomiti svojega nezadovoljstva, »sto cete gospodina vrhovnoga kapi- 
tana, zvane j a n j i c a r i, tako u domovima i kurijama plemickima, kao i u vinogradima, 
klijetima i livadama njihovima izvode tezka nasilja, grabeci i tukuci ih, te sto od tih nesrcc- 
nika, koji i onako svaki sahat strepe radi 1 uraka, otimaju sve bez place tako hranu, kao i 
odijelo i druge pokretnine«. Sve tuzbe, iznesene dosad pred vrhovnim kapitanom, nijesu 
koristile; zato se stalezi obracaju ravno na kraija, da takovo haraCenje zabrani, jer bi se 
inade ciinilo, da ih ba§ oni zatiru, koji bi ih braniti morali. 

Nakon ovoga sabora cinilo se je, da ce uz hrvatsku-slavonsku granicu od Drave do 
Bihaca planuti vcliki rat s Turcima. Dne 15. lipnja pise Lenkovic iz Varazdina banu Erdedu, 
kako se opet turski sandfaci skupljaju kod Moslavine na Dravi; te kako imadu uza se 
10.0(K) konjanika i viSe tisuca pjeSaka. Sutradan javlja stajerskim stale^ima gotovo to isto, 
te ih moli za pomoc. Njegovu pismu prilozen je izkaz turskoga harambaSe, Stojana Sto- 
pi<5a, koji bijaSe 10, lipnja sa svoje petero brace iz logora kod Moslavine uskocio, te u Va- 
raidin doSao. Stopic je prokazao, da kod Moslavine imade vi§e sand2aka s nekih 20.(XK) 
konjanika, 2000 puSkara i 3000 radnika, koji podizu tvrdinju. Dan na dan sti2u nove Cete 
konjanika. Cim podignu tvrdinju kod Moslavine, obnovit ce grad Slatinu ili Slatinik, pa 
onda i grad Sopje na Dravi, pa ce u svim tim gradovima namjestiti posadu. Vrhovni 
vodja turske vojske je hercegovaCki sand2ak MalkoCbeg. a uza nj su kliSki i hlivanjski 
sandiak Mustafabeg SokoloviC, Sah Osman NuspaSa iz Bosne, Alajbeg s najodliCnijim bo- 
sanskim spahijama, po2e2ki sandfak Arslanbeg, Cazmanski sandiak Ferhatbeg, nadalje 
sandj^aci iloCki, smederevski, zvorniCki i drugi ncki iz nutarnje Turske. Dne 24. lipnja na- 
pokon javlja Lenkovid Stajerskim stale?-ima iz Varazdina. da se je u turskoj Slavoniji sku- 
pilo kud i kamo viSe vojske turske, nego Sto mu jc harambaSa Stojan odao. pa da osim 
Moslavine podizu jo§ i druge utvrde tako naprama Sigetu kao i prema slavonskoj krajini. 
paCe da kanc sagraditi i most na Dravi. Proslc nedelje (21. lipnja) imali su provaliti u 
Ugarsku. ali sc sand?.aci nijesu mogli sporazumjeti, pa su stoga od naumljenoga Cctovanja 
odustali. tL ic samo njih vi§e tisuda konjanika poSlo prema Virovitici, gdje su ostavili 



238 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). 

strazu- od 500 izabranih konjanika. No zato jc vojvoda novoga pase bosanskoga prosloga 
tjedna dva puta redom iz Kostajnice i Novigrada, svaki put sa vise od 1000 konjanika, 
udario na Hrvatsku. Prvi put osvanuo .ie pod Kiadusom, koja pripada knezu Franji Fran- 
kapanu Slunjskomu, ali je samo zarobio sedam nevoijnih krscana; drugi put dopro je do 
Bovica, koji pripada opatiji u Topuskom, te je zarobio preko sto dusa, oteo mnogo stoke, 
palio i mnogo kvara nanio. 

Sred till priprema s turske i krscanske strane utanacen bi napokon o s m o g o- 
d i s n j i m i r rzmedju kralja Ferdinanda i sultana Sulejmana. Ferdinandov naime posla- 
nik Busbecq neprestano je ugovarao s velikim vezirom Alipasom, te je teda negda iznudio 
takove pogodbe, na koje je i Ferdinand mogao pristati pismom iz Praga od 1. lipnja 1562. 
Na to bi i Busbecq nakon sedmogodisnjeg boravka u Carigradu pusten na slobodu, te 
turski vrhovni tumac Ibrahim (poljacka poturica) poslan k Ferdinandu s turskom izpravom 
o miru. Ibrahim je cara i kralja zatekao u Frankfurtu, gdje mu je u nazocnosti njemackih 
drzavnih knezova 27. studenoga drzao govor siavenskim jezikom (lingua Slavonica) i 
predao sultanovu izpravu. Glavne ustanove mira bile su ove: Ferdinand ce svake godine 
placati sultanu po 30.000 dukata, te ne ce smetati Ivana Sigismunda u Erdelju. Svaki pre- 
krsaj mira kaznit ce se strogo, svako silom oteto mjesto mora se povratiti. Obima stran- 
kama je slobodno, da na svojim podrucjima podizu nove tvrdinje. One obcine, koje su do- 
sad i kralju i sultanu porez placale, cinit ce to i nadalje. Cetovanja i mejdani izmedju ugar- 
skih (hrvatskih) kapitana i turskih begova strogo se zabranjuju. Napokon odredit ce obje 
stranke komesare, koji ce rijesiti obstojece razmirice i ustanoviti medjase obim drzavama. 

Osmogodisnjim mirom prestadose bar za neko vrijeme krvave borbe, koje su od 
smrti Jurja Utisenica neprestano bjesnile. Tezko je izreci, koliko je u to vrijeme bijedni 
narod hrvatski stradao. Stoga nije ni cudo, da se je neprestano selio, budi u zapadnu 
Ugarsku, budi u nasljedne pokrajine habsburzke, osobito u Kranjsku i Stajersku. Tako je 
knez Franjo Blagajski, kojega su pradjedovski gradovi bili izlozeni neprestanim navalama 
Turaka, poceo stolovati u Kranjskoj, u gradu Bostajnu (Welssenstein), osobito odkad se 
bijase ozenio Magdalenom barunicom Lambergovom, gospodaricom toga grada. Mnogo se 
je naroda takodjer selilo iz posve opustosenih krajeva hrvatskih uz Unu u bar nesto si- 
gurnije krajeve slavonske, kao u Zagorje i Turopolje. Tako je i ban Erdedi, kako se veli 
u jednoj izpravi, izdanoj 26. listopada 1562., u Zdencini pod Okicem »naselil sto kuc 
H r V a t o V (Simanovice, Malcice, Juratovice), ki su od turske sile od Bisca 
uskocili, i pri svicah i pri zvizdah u nase kraje prisli«. 

Nakon sklopljenog mira mislio je vrhovni kapitan Ivan Lenkovic, da je svoju zadacu 
izpunio. Kako je uza to cesto i poboljevao, zamolio je 1563., kralja Ferdinanda, da ga rijesi 
sluzbe na hrvatskoj i slavonskoj krajini. Ali kralj nije ugodio njegovoj molbi, jer je sada 
trebalo njegovog izkustva i vjestine, da se krajina osigura za dojduce vrijeme. Jamacno 
njegovim poticajem odredio je mladi kralj Maksimilijan zasebnu komisiju, koja ce pregle- 
dati sve gradove i posade u krajini, o stanju njihovom izvijestiti i primjerene predloge 
podnijeti. Komisija ce gradove ogledati i odrediti, koji bi se morali popraviti ili posve raz- 
valiti, zatim da li bi se nove utvrde podigle, i gdje. Nadalje ce komisija razvidjeti, da li se 
imadu posade na stanovitim mjestima ojacati ili smanjiti, zatim kako da se kapitani i porku- 
labi smjeste i premjeste. Komisarima bise imenovani carski savjetnici: kranjski zemaljski 
kapitan Jakov Lamberg, Erazmo Mayer od Fuchstatta i Franjo Poppendort, kojima bise pri- 
dodana tri stalezka zastupnika, te bi za njih 4. kolovoza 1563. izdan obsezan naputak ili 
instrukcija. Po toj instrukciji bilo je komisiji pregledati 55 gradova na krajini (39 u Hrvat- 
skoj, a 16 u Slavoniji), u kojima su bile vece ili manje posade. Medjutim su komisari 
izvidjeli takodjer zapustene ili razvaljene gradove, kule i kastele, te su o svem svojem radu 
sastavili u Zagrebu 7. listopada potanko izvjesce. Iz njega razabiramo, da se je tada 
obranbenom linijom Slavonije prema cazmanskom (pakrackom) i pozezkom sandzaku sma- 



r 



OSMOQODISNJI MIR S TURCIMA GOD. 1562. 



239 



.;:i> TIS P£RF£TVT STRJQONH KlJ'RIM.^TIsa 



trala rijeka Cazma ili Cesma, za koju predlazu, da se hrastovim stablima zagradi, pa da 
bude kao »vjecni zid« prema Turskoj. Sam grad Cazma ili Zacezam, koji je na iztoku le 
linije, neka se vi§e ne podize, makar da su od njega preostale cetiri kule na uglovima. 
No zato neka se obnovi Dubrava, jer bl se to s malo troska moglo udesiti. Grad Gjurgjevac 
neka se napusti, jer mnogo ne vrijedi i jer je poradi kaljuza mjesto nezdravo; no zato 
neka se podigne nova tvrdinja kod Prodavica (Virja), koja bi zasticivala citavu Podra- 
vinu do Varazdina, paCe do Optuja. Varazdina nijesu ogledali, tobo2e radi bjesnece kuge, 
premda se u naputku kaze, da je to znamenito mjesto kao sabirali§te ceta. Grad Krizevci, 
premda ga neki izticu kao »glavno mjesto Slavonije«, prikazao se njima kao »dugo selo«. Zi- 
dine grada vec su od vi§e godina razva- 
Ijene, tek u sredini mjesta stoji neka 
posve neumjestna gradjevina, u kojoj zi- 
telji pate od nestasice vode. Vrlo nepo- 
voljno Slide komisari o Zagrebu. Grad 
se je tako protegao, da bi utvrde nje- 
gove, ne uracunavSi radnike, stajale do 
200.000 forinti. A §ta se bi tek trosilo za 
posadu! Da je Sisak u boljim rukama, i 
da je u njemu stolica vrhovnoga kapi- 
tana za krajinu, ne bi bilo ni najmanje 
opasnosti za Zagreb. Gradjani se doduse 
prijete, da ce grad radi pogibelji od Tu- 
raka ostaviti; ali ce ipak u njemu ostati, 
»osim ako odvrgnu svaku Ijudsku pamet 
ili se ocituju kao krivorotnici prema va- 
§emu veliCanstvu.« Napokon izlazu ko- 
misari, kolike bi morale biti posade u 
pojedinim utvrdjenim mjestima. Oni 
traze za 12 gradova, ka§tela i kula (Iva- 
uiC, Sveti Kriz, Gumnik ili Bosiljevo, Cir- 
kvena, Krizevci, Gradec, Topolovac, 
Gjurgjevac, Koprivnica, Vizvar, Varaz- 
din, Toplice) u sve 1902 vojnika (807 ha- 
ramija, 670 katana, 20 slavonskih strije- 
laca, 150 njemackih konjanika, 175 nje- 
maCkih puSkara, 80 njemaCkih strijelaca). 
U Hrvatskoj pregledali su mje- 
sto 39 gradova i kula u svem 103, medju 
njima i takove, koji su ved bili i za- 
puSteni. Izvje§(ie podinje sa Siskom i 
Hrastilnicom, a svrSava s gradovima 

u Vinodolu (Novi, Bribir, Grifane, Drivenik. Hreljin, Bakar, Trsat, Qrobnik), Rije- 
kom i susjednim mjestima u Istri i Kranjskoj (tabor u Klani, Kostel, Lo2e, Osilnica 
i Ruek). Nadalje nabraja izvje§6e 10 gradova, kaStela i kula, koje su proSlih go- 
dina razvaljeni, da se u njima Turci ne ugnijezde (kao Bednik, Svinica, Qradusa, Preko- 
vrSki, Pedalj, Jamnica, BuSevid, 2irovnica itd.), zatim spominje 21 grad, varoSi i kule od 
Siska do Bihacia, koje bi trebalo jo§ sa zemljom sravniti (naroCito varoS Hrastovicu sa sa- 
mostanom i jednom kulom, varoS Gore, kaStele Kliman i Gornji Gradac, varo§ SraCicu. 
gradove Zrjnj, Gvozdanski, Todorovo, Krupu, IzaCid i Furian, varo$ i samostan u Slunju 
itd.). Prcostali gradovi. naro(3ito u biha(ikoj kapitaniji, neka se §to boljc obskrbe i pojaCaju 




WnA2a'¥A.ssr.Tyj:^oAf^P3 YnrvoN/VH.vf 



PxtcIiiLis clifigicm quifquis dcpinxit OLAH I, 

NIKOLA OLAH, 

biskup zagrebaCki (1543.— 1548.), poslije nad- 

biskup ostroKonski. i od god. 1562. namjestnik 

Ugarske. Iz djela o crkveno] sinodi u Trnavi, 

koje je Stampano u BeCu god. 1560. 



240 hERDINAND 1. HABSBURCjOVAC (1527.— 1564.). 

posadama; u sam Bihac, u kojemu je sada 300 konjanika i pjesaka, trebalo bi smjestiti naj- 
inanje jos 300 pjesaka i 100 konjanika, zatim dovesti u nj mnogo vise zaire, te ga bar dva 
put obskrbiti hranom. I ii Kipac, koji broji sada 60 momaka posade, trebalo bi smjestiti bar 
jos 100 momaka. U obce moralo bi se tako udesiti, da u gradovima na hrvatskoj krajini 
bude 3600 pjesaka samo kao posade, zatim primjereni broj konjanika, i onda cete, koje 
prate vrhovnoga kapitana i njegove zamjenike, napokon strazara po gorama i sumama, 
uhoda itd. Predloge komisije prihvatio je u glavnom i Lenkovic svojim podneskom, koji je 
sastavio U Podbrezju 10. veljace 1564. 

Ferdinand bijase se pozurio, da utanaci mir sa sultanom Sulejmanom, jer se je cutio 
obnemoglim, te je svomu sinu Maksimilijanu zelio osigurati nasljedstvo u poglavitim kraljev- 
stvima svoje drzavine. U Ceskoj mu je to lako poslo za rukom, jer ondje bijahu jos 1547. 
Maksimilijana »prihvatili« za svoga kralja, pa tako su ga i bez krzmanja 20. rujna 1562. u 
Pragu ovjencali kraljevskom krunom. I u Njemackoj su ga u studenom iste godine izabrali 
i okruniii za kralja. Jedino u Ugarskoj nijesu stvari posve gladko tekle. Ferdinand bijase 
jos za 24. travnja 1561. sazvao u Pozun ugarski sabor, »da bi s njegovim znanjem i privo- 
lom dao svoga sina za kralja primiti, proglasiti, priznati i obicnim nacinom svecano okru- 
niti«. Ali ugarski velikasi, njih 60, koje bijase kralj pozvao u Bee, izticali su, da se ugarski 
kralj mora b i r a t i. Na to nije Ferdinand htjeo pristati, pa tako se je saziv sabora svedjer 
odlagao. K tomu je 2. lipnja 1562. umro i palatin Franjo Nadazdi, na sto je Ferdinand 
ostavio tu cast nepopunjenu, vec je samo ostrogonskoga nadbiskupa Nikolu Olaha imeno- 
vao namjestnikom za Ugarsku. Tek 6. lipnja 1563. sazvao je Ferdinand krunitbeni sabor u 
Pozun za 20. kolovoza. Na taj sabor stiglo je sila velikasa i nizega plemstva. Od hrvatskih 
velikasa bill su nazocni ban Petar Erdedi, Nikola Zrinski sa sinovima Jurjem i Krstom, 
Mato i Petar Keglevic, Franjo Tahi sa sinovima Baltazarom i Qabrijelom, Stjepan Fran- 
kapan, dva Alapica i Caspar Draskovic. Velikasi bijahu sa sobom doveli svoja banderija, 
u sve nekih 3000 konjanika (Nikola Zrinski 168, ban Erdedi 160), koje je vodio knez Zrinski, 
te je s njima docekao mladoga kralja Maksimilijana, a 1. rujna cara i kralja Ferdinanda. Naj- 
Ijepsa je bila bas ceta Nikole Zrinskoga. Njegovi su konjanici imali na glavi kacigu, prsa 
im je prikrivao oklop, a oruzje im je bilo koplje i mac, nekima i siroka bojna sjekira. 

Nize plemstvo zahtijevalo je, da se prije svega izabere palatin, zatim da se zadovolji 
svima tegobama i osiguraju prava kraljevstva. Ali velikasi nijesu prihvatili njegove zah- 
tjeve. O izboru kralja nije se pravo ni razpravljalo, vec bi Maksimilijan »imenovan« za 
kralja. Na to bi namah 8. rujna okrunjen, a sutradan zena mu Marija. Prigodom krunisanja 
nosio je Nikola Zrinski zlatnu jabuku s krstom, sin mu Juraj dalmatinsku zastavu, Ladi- 
slav Banic hrvatsku, Stjepan Dobo slavonsku, Ladislav Kerecenji srbsku, knez Nikola 
Frankapan Trzacki bosansku i Mato Keglevic bugarsku. Zatim su zaredale zabave i igre, 
za kojih su se takodjer iztakli hrvatski velikasi, kao Zrinski, Erdedi, Frankapani, Tahi, Ke- 
glevici, Draskovic! i Alapici. Poslije je sabor ostao na okupu jos do 13. studenoga, ali se 
je slabo odazvao kraljevskim predlozima. Buduci da od 1560. nije bilo ugarskoga sabora, 
zahtijevao je Ferdinand od svakoga kmetskoga selista u ime ratne dace po 3 forinta, i to 
za cetiri godine unaprijed, da ne mora svake godine sabora sazivati. Ali stalezi dozvolili su 
osim krunitbenog dara od jedne forinte za kralja Maksimilijana samo po dvije forinte za go- 
dine 1564. i 1565. iztaknuvsi, »da se sabori ne sazivaju samo radi dace, nego da se na 
njima iznose i tegobe i obavljaju drugi drzavni poslovi«. Osobito pak tuzili su se stalezi na 
tudje cinovnike, njemacke kapitane i njihove cete, kao i na uplitanje njemacke kancelarije 
u ugarske poslove. Kralj opet nije udovoljio zahtjevu staleza, da se bira palatin, vec je uz 
namjestnika Nikolu Olaha imenovao jos »zamjenika palatinu« za vrsenje sudacke vlasti. 
Vojnicke poslove palatinove obavljali su pak dva vrh wna zemaljska kapitana, jedan za 
oblasti ovkraj Dunava, a drugi za predjele onkraj Dunava. Vrhovnim kapitanom Ugarske 
na desnoj obali Dunava" bija§e Ferdinand jos 28. svibnja 1563. imenovao sigetskoga kapitana. 
kneza Nikolu Zrinskoga. 



>B BISKUP JURAJ DRASKOVIC. 241 

Tri injeseca nakon krunisanja Maksimilijaiiova za kraija ugarskoga zakljucen bi gla- 
soviti cr k V c n i s a b o r u T r i d e n t u ((). prosirica 1563.), koji bijase prvobitno sazvan 
da izmiri opreke izmedju protestanata (Lutherovih privrzenika) i katolicke crkve. Ali kad 
IB ^" protestanti odklonili sudjelovanje na torn saboru. radilo se samo o torn, da se toCno usta- 
^^ novi nauk katolicke crkvc i provcdu u njoj potrebite rcforme. Kralj Ferdinand zaniniao se 
je zivo za rad crkvenoga sabora, te je svima silama nastojao skloniti sabrane crkvene 
otce, da dozvole zenitbu svecenika i primanje svete pridesti pod obim prilikama za svje- 
tovnjake. Tim je niislio pribliziti katolike protestantima i utrti put izmirenju medju krsca- 
nima u zapadnoj i srednjoj Cvropi. 13as u tu svrhu poslao je kralj na posljednje zasijedanje 
crkvenoga sabora tri svoja zastupnika, medju njima i tadanjega pecujskoga biskupa, Hr- 
vata Jurja Draskovica, kojemu je izdao vjerovno pismo 20. prosinca 1561. Draskovic do§ao 
je u Trident 18. sijecnja 1562., te je 24. veljace drzao pozdravni govor, a zatim je mnogo 
utjecao u saborske razprave, te je izasao na glas kao odlican govornik i drzavnik. Dne 
27. kolovoza 1562. govorio je u prilog tomu, da se svjetovnjacima dozvoli poraba kaleza. 
Ali ni njegovi govori, kao ni besjede drugoga hrvatskoga prelata. kninskoga biskupa An- 
drije Dudica od Orehovca, koji je zastupao ugarsko-hrvatske biskupe, nijesu nimalo ko- 
ristile. Crkveni sabor zabranio je i zenitbu svecenstva, kao i primanje svete priCesti pod 
obima podobama za svjetovnjake, te je Juraj Draskovic kao vjeran sin katolicke crkve 
podpisao 6. prosinca 1563. sve dekrete koncila, koji se je na to razisao. Jos prije svr§etka 
crkvenoga sabora bijase umro zagrebacki biskup Matija Bruman, na sto je kralj Ferdi- 
IB "^"^ ^^- studenoga 1563. zasluznoga Jurja Draskovica imenovao njegovim nasljednikom. 
Novi biskup Juraj Draskovic spada medju najslavnije poglavare, §to ih je ikad imala 
zagrebacka biskupija. K tomu je polozio temelj ugledu i moci svojega roda, koji je odsad 
sve odlucnije utjecao u javni iivot kraljevstva hrvatskoga. Plemeniti Ijudi Draskovic! sta- 
rinom su iz danasnje Like, te se je njihova plemen§tina prostirala s obje strane Velebita. 
U prvoj cetvrti XVI. stoljeca spominje seBartol Draskovic, koji je bio ozenjen 
Anom, sestrom glasovitoga drzavnika Jurja Utisenica. Qod. 1520. bio je Bartol (Bartak) 
kancelar udove Dore Frankapan, majke Ivana Karlovica. Poslije toga ostavio je svoj za- 
vi(5aj, koji su Turci bili vec posve poharali, pa se je poput brojnih drugih hrvatskih plemica 
iz Like preselio u krajeve izmedju Gvozda i Kupe. Cini se, da je pribivao izboru Ferdi- 
nanda za hrvatskoga kraija u Cetinu, jer se medju onim velikaSima i plemicima, koji bi po 
odredbi toga sabora imali dobiti od kraija konjanike za svoju obranu, spominje i Bartol 
Draskovic (Wartoll Drasskovitsch). 

Bartol Draskovic imao je tri sina: Jurja, Ivana i GaSpara. Juraj rodjen je god. 1525., 
te se je jamaCno pobudom ujaka Jurja UtiSenica posvetio sveceniCkomu stalefu. Nauke je 
polazio najprije u Krakovu, onda je bio na sveu(5ilistu u Becu, gdje se 1548. spominje kao 
baccalarius, a 1549. kao magistar, te se vazda iztice kao Hrvat (Croata). Kroz dvije go- 
dine zatim bavio se je takodjer naudima u Bolonji i Rimu. Dne 1. veljaCe 1551. izdao je §tam- 
pom u Padovi u latinskoni jeziku bogoslovnu razpravu, kojom jc pobijao naucanjc Ivana 
Kalvina protiv transsubstanciacije. Ovu svoju razpravu posvetio je svomc iijaku UtiSeni(iu. 
Oko godine 1556. bijaSe postao prepoStom pozunskim, te je kao takav vc(iinom bo- 
ravio u BeCu na dvoru kraljevu uz ugarskoga kancelara. (Iodine 1557. imenovan bi peCnj- 
skim biskupom, te je godiflc lv559. izdao Stampom pastirsko pismo na svojc vjernikc. 
Medjutim ostao je i dalje u BeCu kao kraljevski savjetnik. dok ga nije zapalo. da zastupa 
svoga kraija i gospodara na crkvenom saboru u Tridentu. 

Kralj Ferdinand bijaise 1. prosinca 1563. sazvao sabor kraljcvina Hrvatskc i Slavo- 
nije za 13. prosinca, na kojemu bi ga zastupali kao oratori Krsto Bad'ani i starobudimski 
prepoSt Ivan KereCenji. Da li se je sabor sastao. i §ta se je na njcmu zakljuCilo. nije po- 
znato. Jedan od posljednjih cina kraljevih za Hrvatsku bilo je to. da je 12. srpnja izdao 
u Bei^u povelju, kojom je Uskocima u Zumbcrku potvrdio starijc povlasticc. da nc placaju 
dace od svojih zemaija i da su slobodni od mitniCarine i carina. 

Klaie. Hrv. povj. III. (5.) 16 



242 FERDINAND I. HaBSBURGOVAC (1527.— 1564.). 

Vec na pocetku god. 1564. stao je kralj Ferdinand pobolijevati. Uza sve to vrsio je ne- 
prekidno svoje vladarske poslove, te je i u krevetu spise podpisivao. Napokon je 25. srpnja 
blagom smrti umro u nazocnosti svojih sinova Maksimilijana i Karla. Nesto pred smrt 
svjetovao je kralja stari vec Franjo Bacani, neka se okani rada, da uzdrzi zdravlje i zivot. 
Ali kralj mu je odgovorio: »Ne ubija me rad, za koji sam rodjen, nego moja zla kob; naime 
luteranstvo Maksimilijanovo i ona zla zena Ferdinandova«. Maksimilijan je zaista ocito na- 
ginjao novovjercima, tako te se je bilo bojati, da ce se sasvim iznevjeriti katolickoj crkvi; 
k tomu nije bio odan svojoj zeni Mariji, vec se je rado podavao pustopasnim zabavama. Fer- 
dinand opet bijase se 1557. potajno ozenio lijepom augsburzkom patricijkom Filipinom Wel- 
ser, sto je otac doznao tek nakon dvije godine, kad je za nj snubio englezku kraljicu 
Elizabetu. 

Kralj Ferdinand bijase jos 1. lipnja 1543. u svojoj oporuci odredio sina Maksimilijana 
svojim nasljednikom u Ugarskoj (s Hrvatskom i Slavonijom) i Ceskoj, dok ce u nasljednim 
zemljama habsburzkim vladati sva tri sina zajedno. No potonjim kodicilom od 25. veljace 
1554. promijenio je bitno svoju oporuku odredivsi d i o b u nasljednih zemalja austrijskih. 
Najstarijemu sinu Maksimilijanu namijenio je (uz zemlje ugarske i ceske krune) 
samo nadvojvodinu Austriju (s gradovima Steier, Hallstadt i Ischl), drugomu sinu F e r d i- 
nandu ostavio je Tirolsku i prednjoaustrijske oblasti; dok je za najmladjega Karla, 
kojemu je tada bilo tek cetrnaest godina, odredio Stajersku, Korusku, Kranjsku, Qoricu, 
Trst i austrijsku Istru s Rijekom. Otac bijase doduse ustanovio, da se braca medjusobno 
pomazu i tako vladaju, kao da nijesu podijeljeni, pace da bez privole najstarijega brata 
ne sklapaju saveza ni ne vode ratova, vec da ga pomazu u ratovima s Turcima; no uza 
sve to razpala se habsburzka porodica opet na tri loze (austrijsku, stajersku i tirolsku), koje 
se nijesu uvijek slagale ni u nutarnjim ni u vanjskim poslovima. 

Po izvjestajima mletackih poslanika nije Ferdinand I. sve pored velikih prednosti 
svoga duha i znacaja bio imponujuca licnost. Bio je tek srednjega uzrasta, prije malen, 
zatim vrlo mrsav, a za mladjih godina i blijedih lica. Nos mu je bio velik, ustnice (narocito 
doljne) debele, a podbradak izbocen, ako i ne tako jako, kako kod brata mu Karla. Jedino 
zivahne oci oplemenjivale su inace nelijepo lice. Premda na oko slabasan, ipak je bio vjest 
jahac, elegantan borac kod turnira, a nada sve uztrajan i strastven lovac, koji je po- 
strijeljao mnogo veprova i medjeda. U torn je pogledu bio nalik na svoga djeda Maksimili- 
jana, ma da i nije trazio vratolomija poput njega. Tako lovom, kao i priprostim zivotom 
okrijepio si je zdravlje, za koje su u prvo vrijeme zaista zabrinuti bill. U doba kad je ob- 
cenito po Njemackoj otimalo maha uzivanje i pijanstvo kao nikada prije, odlikovao se je 
Ferdinand I. najvecom umjerenoscu. Premda je na uzas stranih diplomata, koji bi ga pra- 
tili na putovanjima, ustajao Ijeti u zoru, a zimi dva ili tri sata prije svitanja, on je izu- 
zevsi nedelje i posljednje godine svoga zivota samo jedanput kroz dan blagovao (dakako 
obilato), a vina je pio jedino uz jelo. Za pustolovine sa tudjim zenama nije mario. Svojoj 
zakonitoj zeni Ani, koja mu je do svoje smrti (27. sijecnja 1547.) rodila petnaestero djece, 
hie je nepokolebivo vjeran. Kad mu je ona umrla, nije se htjeo vise zeniti, vec je u znak 
zalosti za njom pustio rasti bradu, koju je prije brijao. Suvise je za izpokoj njezine duse 
pribivao svaki dan svetoj misi. Bio je iskreno pobozan, a niposto bogomoljac. Svestrano 
obrazovan nije bio, kao ni vecina vladara onoga vijeka. Ipak je razumio i govorio uz mate- 
rinji jezik spanjolski jos njemacki, latinski, talijanski i francuzki. Suvise je umio cijeniti zna- 
nosti i njezine zastupnike, te je prigodom krunisanja svoga za cara vise profesora sveuci- 
listnih u Becu imenovao plemicima. Najvise mu bijase usao u volju profesor Wolfgang 
L a z i u s, vrstan starinar i povjestnicar, koji je izdao mnogo povjestnickih izvora, Ferdi- 
nand odlikovao ga je plemstvom, imenovao svojim lijecnikom i dvorskim historiografom, 
kao i prefektom carskih zbiraka, a na pocetku godine 1563. podijelio mu je i sluzbu super- 
intendenta ili protektora beckoga sveucilista. Ferdinand zanimao se je takodjer zivo za 
umjetnost i umjetni obrt. U Innsbrucku dao je dograditi veliki grobni spomenik svoga djeda 



DVORSKA VIJECA I DVORSKA KOMORA. 



243 





b) 



Maksimilijana u dvorskoj crkvi i poljepsati ondjeSnje nadvojvodske dvore; jednako je pro- 
Sirio i dogradio kraljevske dvore na Hrad^anima (Belvederom) u Pragu i Becu. 

Da Ferdinand nije bio bolje srece u ratovima s Turcima, kriva je bila najprije ta 
okolnost, §to on sam nije imao ni sposobnosti ni volje za ratovanje. U obde nije on bio 
nikakav vojvoda, te nije nikad stao 
na Ceio svojoj vojsci, da ju oduSevi 
i ohrabri. K tomu nije imao dovoljno 
novaca za ratovanje, kao ni za uz- 
drzavanje hrvatsko - slavonske i 
ugarske krajine, koja je sezala od 
Karpata do Jadranskoga mora. Od 
Ugarske i Hrvatske pritjecalo mu je 
vrlo malo novaca, tako da je za 
obranu njihovu morao traziti i pri- 
mati obilatih priloga od ceskih i au- 
strijskih zemalja. AH ni s primljenim 
novcima nije se valjano gospodariio, 
|er je kralj bio suviSe podatljiv, te su 
narocito njegovi savjetnici mnogo 
stajali. >Kraljevi savjetnici*, rekao je 
salzburf ki nadbiskup lundskomu nad- 
biskupu 1534., »ne teze ni za Cime 
viSe, ve6 da se s pravom ili nepra- 
vom obogate*. »Velik dio njih je bo- 
gat, dok je njegovo velicJanstvo 
ubogo«, pi§e detrnaest godina po- 
slije neki mletaCki poslanik. Kralj 
je morao Cesto i'manja zalagati i zaj- 
move sklapati, za koje je opet 
pladao ogromne kamate. Svakako 
stoji, da je redovno imao viSe izda- 
dataka nego prihoda. 

NadovezavSi na starije uredbe 
svoga djeda Maksimilijana zaveo je 
Ferdinand godine 1527. za svoje na- 
sljedne (austrijske) zemlje razliCite 
vrhovne oblasti. Tako je uredio 
dvorsko vije(ie (Hofrat) s kan- 
celarom (poslije s dvorskim marSa- 
lom) na Celu, koje je bilo neka vrst 
vrhovnoga sudiSta ne samo za au- 
strijske zemlje, nego i za njemaCku 
kraljevinu, u kojoj je svoga brata 
zamjenjivao. Dvorsko vije(5e nije 
imalo stalnoga sijela, ve6 je pra- 

tilo vladara i njegov dvor. Izprva vijedalo je dvorsko vije(ie takodjer o obdenitim vlad- 
nlm i upravnim poslovima, kao i o izvanjskoj politic!. No poslije osnovao je Ferdinand za 
razpravljanje tih posala tajno dvorsko vije(*e (Qeheimer Hofrat), kojemu je Cesto 
sam predsjedao, a zamjenjivao ga je najprije tridentski biskup Bernhard Cles, zatim pak 
vrhovni dvorski meStar Ivan Hoffmann. ObiCno je to vije(ie brojilo Cetiri Clana. Za upravu 
financija ustanovio je Ferdinand dvorsku komoru (Hofkammer), kojoj je bio na delu 

to* 




c) 

TRI PODPISA JURJA DRASKOVICA 

kao biskupa pe^ujskoga. 

Prvi je podpis (a) na povelji kralja Pcrdinanda od 
27. studenoga 1557.; drug! (b) na povelji istoga 
kralja od 1. Ilstopada 1558.; a tre(3i (c) na povelji 
od 2. sijeCnja 1560. Sve tri povelje u arhivu jugo- 
siavenske akademije. 



244 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). 

pokladnik, a onda predsjednik. Dvorska je komora vrsila vrhovni nadzor nad citavim fi- 
nancijalnim poslovanjem monarkije, te je doznacivala potrebite novce za viadarslti dvor, 
za poslanike, za sredisnjc oblasti i za vojsku. Dvorska je komora imala svoju posebnu 
kancelariju, dok je odluke dvorskoga vijeca, tajnoga (dvorskoga) vijeca, kao i zapovijedi 
vladareve izdavala i odpremala dvorska kancelarijas vrhovnim kancelarom. Na- 
pokon je Ferdinand god. 1556. osnovao dvorsko ratno vijece (Hofkriegsrat), ko- 
jemu je bilo unovacivati, opremati i obskrbljivati vojsku, uzdrzavati tvrdjave i oruzane, 
te u obce voditi sve vojnicke poslove. 

Kako su zemlje ugarske i ceske krune bile sjedinjene s austrijskim zemljama jedino 
po osobi kralja Ferdinanda, naimc personalnom unijom, ostale su u njima i dalje prije 
obstojale oblasti, kao kraljevske kancelarije (ugarska i ceska), komore (takodjer ugarska 
i ceska) itd. Ali vec Ferdinand pokusao je personalnu uniju bar u nekim stvarima pre- 
tvoriti u realnu, te sve zemlje svoje monarhije sto tjesnije zdruziti. Najprije je htjeo da 
zastupnike pojedinih sabora (iz austrijskih, ugarskih i ceskih zemaija) okupi u zajednicke 
sabore, gdje bi se poglavito vijecalo o obrani od Turaka. Kad mu se je to izjalovilo, poceo 
je ugarske i ceske oblasti podredjivati dvorskim vijecima, komori i kancelariji, ili je opet 
dvorskim oblastima povjereno obavljanje ugarskih i ceskih posala. Tako je ugarsku i cesku 
komoru polagano podredio dvorskoj komori, a i ratne poslove usredotocio je napokon u dvor- 
skom ratnom vijecu. Njegovu nastojanju opirala se je najvise Ugarska, osobito pak onda, 
kad se je dvorska kancelarija uplitala u ugarske poslove. Odatle i ceste tuzbe ugarskih 
sabora na njemacke savjetnike kraljeve, kao i zahtjev, da se u ugarskim poslovima kralj 
posavjetuje s ugarskim savjetnicima. 

Bas to uplitanje dvorskih ili »centralnih« oblasti u ugarske poslove bio je glavni 
povod, da vladanje kralja Ferdinanda nije Ugrima bilo pocudno. K tomu je kralj malo zalazio 
u zemlju, a kad bi dosao, nije obcio s velikasima i plemicima onako pouzdano, kako su ovi 
bili vikli za prijasnjih kraljeva. Prigovaralo se jos kralju, da se dovoljno ne brine za obranu 
Ugarske od Turaka, da poplavljuje zemlju stranim vojnicima i njemackim vojskovodjama, 
koji narodu nanose vise stete, nego i sami Turci. Napokon su ga bijedili i stoga, da ne po- 
stiva stara prava i slobodu Ugarske. SpoticaH su mu, sto redovito ne saziva ugarskoga 
sabora, pace sto mimo sabora trazi ratnu dacu od zupanija. Najvise pak prigovaralo se je 
i rogoborilo, sto se je mislilo, da snuje oboriti staru konstituciju ugarsku i ukinuti dosto- 
janstvo palatina, koje se je smatralo paladijem drzavnoga ustava. I zaista nije kralj iza 
smrti palatina Stjepana Batora (1531.) sve do godine 1554. htjeo popuniti te casti; tako 
isto nije po smrti Tome Nadazda (1562.) imenovao novoga palatina, premda je to narod 
odlucno trazio. 

Za hrvatsko kraljevstvo bilo je vladanje kralja Ferdinanda u obce koristno. I sam 
kralj, kao i njegove nasljedne pokrajine (Kranjska i Stajerska), s kojima je hrvatsko kra- 
ljevstvo na zapadu medjasilo, doprinijele su mnogo, da ostatci hrvatskoga kraljevstva 
nijesu postah plijenom silnoga sultana Sulejmana. Dakako da te zrtve nijesu prinosile iz 
puke Ijubavi ili samilosti za tuzne kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, nego poglavito zato, 
jer su one bile predstraze za njihovu sigurnost. Braneci hrvatsku i slavonsku krajinu od- 
bijale su podjedno Turke od svojega praga, te nijesu tako tezko osjecale posljedice turskih 
provala. 

Sam kralj Ferdinand kao da je uvidjao, sto mu hrvatsko kraljevstvo, ma i izkidano, 
vrijedi kao predstraza i branik nasljednih pokrajina i citavoga zapadnoga krscanstva. On 
je stoga postivao njegova stara prava i povlastice, te je redom namjestao za bane vrstne 
muzeve, kao §to su bili Ivan Karlovic, Tomo Nadazdi, Petar Keglevic, Nikola Zrinski i 
Petar Erdedi. Od smrti Karloviceve (1531.) pa do konca 1537. ne bijase doduse popunio 
banskoga dostojanstva; ali tomu bilo je uzrok vi§e nepovjerenje nizega plemstva hrvat- 
skoga prema domacim velikasima, nego teznja kraljeva, da ukine tu svetinju hrvatskoga 



HRVATSKA PREMA AUSTRIJSKIM POKRAJINAMA. 245 

naroda. A da je kralj osobito pazio na to, da ban bude pocudan hrvatskomu narodu, svje- 
doCi najbolje njegov poziv od 1527., kojim je zatrazio od hrvatskoga sabora, neka mu 
imenuje »nekoliko zgodnih i za takovu (bansku) cast dostojnih lica« (ut ipsi aliquot per- 
sonas idoneas et tali officio dignas indicent), da bi izmedju njih mogao imenovati bana. 

Konacnim pristupom hrvatskoga kraljevstva pod okrilje liabsburga i prislanjanjem uz 
nasljedne pokrajine austrijske za zajednicku obranu od turske siie ojacalo je hrvatsko kra- 
Ijevstvo takodjer svoju sainosvojnost prema Ugarskoj. Ta vec hrvatski sabor od 1527. 
trazio je od Ferdinanda, da Hrvatsku sjedini s nasljednim pokrajinama austrijskim. To se 
dodu§e nije dogodilo; alije hrvatsko kraljevstvo odsad stalo kolebati 
izmedju ugarske krune svetoga Stjepana i recenih austrijskih 
zemalja. I ba§ tokolebanje izpunjuje znatan dio hrvatske po- 
vjestnice za potonja Cetiri stoljeca. 




XIII. 

MAKSIMILIJAN (II.) 



(1564.— 1576.) 



Kralj Maksimilijan i nadvojvoda Karlo; nove borbe s Erdeljem i Turcima; pad grada Krupe 
{23. lipnja 1565.) i pobjeda bana Petra Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta vojna Sulejmana 
II. na Ugarsku i pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Erdeda (26. travnja 1567.); hrvatskim 
banima postadoSe biskup Juraj DraSkovic i knez Franjo Frankapan Slunjski; hrvatski sabor u Za- 
grebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Selimom II. na osam godina (17. veljace 1568.). — Bano- 
vanje Jurja DraSkovida i Franje Frankapana Slunjskoga (1567.— 1572.). Zavjera protiv kraija Maksi- 
milijana (1568.— 1569.) i smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); izbor Stjepana Batora za erdelj- 
skoga vojvodu (25. svibnja 1571.). Mletaiiko-turski rat radi Cipra (1570.— 1573.); krSdanska pobjeda 
kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kraljla ugarskoga i hrvatskoga 
(25. rujna 1572.). — SeljaCki pokreti u Slavoniji (1565.— 1572.); velika seljIaCka buna u Slavoniji i u su- 
sjednim slovenskim zemljama (29. sije^nja do 9. veljaie 1573.); smrt Matije Qubca i parnica protiv 
ostalih seljaCkih vodja (1573.— 1574.). — Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj Dra§kovi(* dobiva 
za druga GaSpara Alapica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan povjerava Ugarsku i Hrvatsku bratu 
Karlu (6. veljaCe 1575.); sin njtegov Rudolf okrunjen CeSkim kraljem (22. rujna 1575.) i njemaCkim 
(1. studenoga 1575,); Maksimilijan zaludo se trudi, da steCe poljsko prijestolje. Ponovna turska Ce- 
tovanja u lirvatskoj god. 1575.; poraz i smrt Herbarta Auersperga kod BudaCkoga {22. rujna 1575.); 
pad Bu^ima (lipnja 1576.) i Cazina (18. srpnja 1576.). Smrt cara i kraija Maksimilijana (12. listo- 
pada 1576.). 




VAROS KRUPA S PODOROM STAROGA QRADA. 
Sada u Bosni, a nekad u Hrvatskoj. 



MAKSIMILIJAN (11.) 



(1564.— 1576.) 



ri 4d^Wr~^^^^ '^^'^ Makslmilljan i nadvojvoda Karlo: nove borbe s Erdeiiem I 

Turcima; pad grada Krupe (23. lipnja 1S65.) i pobjeda bana 
Petra Erdeda kod Obre^ke (10. rujna 1565.). Sesta vojna Siilej- 
mana II. na Ugarsku i pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana 
Petra Erdeda (26. travnja 1567.): hrvatskim banima postado^e 
biskup Jiiraj Draskovi(3 i knez Franjo Frankapan Slunjski: hr- 
vatski sabor u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Seli- 
mom II. na osam godina (17. velja^e 1568.). Maksimilijanu bi- 
jaSe trideset i sedam godina, kad ga je zapalo vladanje u njemaCkom car- 
stvu, u nadvojvodini Austriji, u Ugarskoj i Hrvatskoj i napokon u zem- 
Ijama CeSke krune. Od godine 1548. bijaSe o^enjen svojom bratu(iedoni 
Marijom, kcerju cara i kralja Karia V., a sestrom Spanjolskoga kralja Fi- 
lipa 11., pa tako je bilo moguce. da bi ga jednom mogia zapasti i Spanjol- 
ska bastina. Podlozene zemlje i narodi innogo su oCckivali od novoga 
kralja i cara. Kako je Maksimilijan za otCeva iivota rado drugovao s pro- 
testantima, paCe i njima naginjao. nadali su se protestantski Nijemci, da 
cc prigrliti novo vjcrovanje. Ugri opet i Hrvati. sje(iajuOi se, da je sudje- 
lovao u ratovima svoga tasta KarIa V., te da ga je tri godine mudro i 
odiuOno zastupao kao nanijestnik u Spaniji, zatim da je I svoga otca vi§e puta uspjeSno za- 
mijenjivao u Ugarskoj, radostno su pozdravili novoga vladara, koji se je suviSe odlikovao ve- 




250 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). 

selom i prijaznom cudi svojom. Narocito se izcekivalo, da ce se odlucnije od otca svoga 
ponijeti prema Turcima, a niposto moljakati za mir ili primirje, kako je to dosad bivalo. 

U vjerskim poslovima ponio se je medjutim Maksimilijan kao vladar tako, da se 
nijesu izpunile ni nade novovjeraca, a ni bojazni pravovjernih katolika. S politickih raz- 
loga nije prigrlio protestantske nauke, vec je ostao u katolickoj crkvi, tezeci ipak nepre- 
kidno, da utre put sporazumkii izmedju starovjeraca i novovjeraca. S toga je gledao, da 
bi protestanti priznali biskupsko uredjenje i bar donekle vrhovnu vlast papinsku; katolici 
opet da bi ukinuli neke obrede, prihvatili Lutherovu nauku o spasenju, te dozvolili svje- 
tovnjacima primanje svete pricesti pod obim prilikama i zenitbu svecenicima. Medjutim 
tome nastojanju hjegovu oko zblizenja obiju vjera opirali su se i papa Pio V. i protestanti, 
pa tako nije Maksimilijanu ostalo drugo, nego da snosljivoscu ublazi opreke izmedju ka- 
tolika i novovjeraca. 

Kad je Maksimilijan primio vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj, najmiadji je brat nje- 
gov Karlo (rodjen 3. lipnja 1540. u Becu) postao vladar nutarnjo-austrijskih zemalja, kao 
Stajerske, Kranjske (s Rijekom i austrijskom Istrom) i Koruske. I Karlo je poznavao pri- 
like u Ugarskoj i Hrvatskoj, jer ga bijase otac god. 1562. za svoga izbivanja u Njemackoj 
imenovao regentom obiju kraljevina, te je mladi nadvojvoda jos u srpnju 1563. izvjescivao 
svoga otca o poslovima tih kraljevina. Sada pak zapala ga je zadaca, da se uz brata, 
kralja Maksimilijana jos vise zanima za sudbinu Hrvatske i Slavonije, jer je o njima za- 
visio mnogo i udes njegovih vlastitih zemalja. Tako je hrvatsko kraljevstvo za pravo do- 
bilo dva zastitnika iz porodice Habsburga: Maksimilijanu bilo je braniti nasu zemlju 
kao krunjenomu kralju, a nadvojvodi Karlu pomagati je kao najblizemu susjedu i neposred- 
nomu gospodaru Stajerske, Kranjske i Koruske. K tomu je Karlo vise puta zamjenjivao i 
brata Maksimilijana, kad je taj boravio u Ceskoj i NjemaSkoj. 

Cim je Maksimilijan nakon otceve smrti preuzeo vladanje, namah je sutradan 
(26. srpnja 1564.) izdao proglas na narod u Ugarskoj i Hrvatskoj, kojim je obznanio na- 
stup na prijestolje, te ga pozvao, da mu se pokorava. Zato ce ga kralj i braniti od vanj- 
skih neprijatelja, i postivati i stititi njegove privilegije i slobostine. »No buduci da je ne- 
prijatelj (Turcin) svaki trenutak spreman, kad mu se desi zgoda, to nam je budno paziti, 
da se iznenada ne dogodi kakva steta ovomu kraljevstvu. Stoga vasoj vjernosti nalazemo 
i zapovijedamo, da cetama i ratnim spravama budete snabdjeveni tako, da ako mozda, 
sto ipak ne ocekujemo, sve uz obstojeci mir s Turcima, iznenada zaprijeti odnekud kakva 
pogibao, budete s mjesta na prvu na§u zapovijed pripravni za obranu svoju i nasega 
kraljevstva.« 

Qlavno je bilo pitanje, hoce li se odrzati mir s Turcima, kako ga bijahu god. 1562. 
utanacili pokojni kralj Ferdinand i sultan Sulejman II.? Turci su po svom drzavnom pravu 
smatrali, da je smrcu kralja Ferdinanda sklopljeni mir izgubio svaku vrijednost; stoga 
je veliki vezir Ali s mjesta pozvao u Carigradu stolujucega poslanika carskoga Albrechta 
Wyssa, neka opomene svoga gospodara, da namiri zaostali danak za posljednje dvie go- 
dine, te obnovi mir za preostalih jos sest godina. Medjutim bijase i Maksimilijan skupio 
u Becu vije^e uglednih velikasa oko sebe, da s njima odluci o miru ili ratu. Knez Nikola 
Zrinski, tada kapitan grada Sigeta, zagovarao je zarkom besjedom rat, dok je vecina 
ostale gospode predlagala, da se drzi i dalje mir s Turcima, te da se sultanu posalje zao- 
stali danak. Kad je na to stigao na kraljevski dvor jos i turski caus Bali, da u ime Su- 
lejmanovo cestita Maksimilijanu pri nastupu na prijestolje, te mu izjavi, kako je sultan 
gotov i dalje drzati mir uz dosadanje uslove, bio je i Maksimilijan ve6 posve privolio miru. 
Ali u to planu rat s erdeljskim vojvodom Ivanom Sigismundom Zapoljom, kad je njegov 
kapitan Stjepan Bator 3. listopada 1564. obladao gradom Satmarom, te onda osvojio i 
Nagybanyu. Ohrabren tim zapoceo je i sam Ivan Sigismund ratovanje, provalivsi na celu 
od 12.000 momaka, kojima se bijase pridruzilo 6000 Turaka, u oblast izmedju Erdelja i 



NASTOJANJE OKO MIRA S TURSKOM. 



Xl 



Tokaja. Tu je redom otimao mjesta i gradove, pre§ao preko Tise, te udario ved prema 
KoSicama, kad ga iestoke ki§e i nastajuca zima prinudi§e na povratak u Erdelj. 

Kralj Maksimilijan bijase nakon pada Satmara poslao u Carigrad za svoga pokli- 
sara nekadanjega mletackoga tumaca Mihajla Cernovica, da namiri du2ni danak, te da 
tui'\ erdeljskoga vojvodu kao krSitelja mira. Podjedno je skupio vojsku od 7000 konjanika 
i pjeSaka, te podigao na noge plemstvo sjeverougarskih zupanija. S tima su Cetama Andrija 
Bator i Lazar Schwendi (koji je prije sluzio Karia V. i sina mu Filipa II.) sred ci6e zime na 
poCetku veljaCe 1565. zapoSeli navalu na oblasti Ivana Sigismunda. Za tinji Cas osvojili su 
znameniti Tokaj i tvrdju Serene, zatim su preoteli mjesta proSle jeseni izgubljena, pa su se 
tako prikuCili medjama Erdelja. Sada se je Ivan Sigismund tako prepao, da je brzo poslao 
u Satmar svoje poklisare, koji te 
ugovarati o miru. Oni su zaista 
utanaCili 13. o2ujka pogodbe mira, 
po kojima bi vojvoda morao ustu- 
piti caru ne samo Tokaj, nego jo§ 
Munkac i Hust s MarmaroSem, dok 
bi do smrti svoje zadrzao bihar- 
sku 2upaniju s Velikim Varadinom. 
Vojvodin pouzdanik Stjepan Bator 
poslan bi 24. ozujka u Bee, da se 
utanaceni mir podpi^e; ali u to se 
je Ivan Sigismund predomislio, jer 
bijaSe do5uo, da ga sultan ne 6e 
odbaciti, vec nasuprot pomagati. 

Maksimilijanov poslanik Mi- 
hajlo Cernovid primljen bi od sul- 
tana prvi put 4. veljaCe 1565., ko- 
jom je prigodom predao danak za 
dvije godine, te zahtijevao, da se 
kralju povrate mjesta minule jeseni 
oteta. Sulejman bijaSe po naputku 
velikoga vezira Alipa§e spreman 
dozvoliti dalji mir za osam godina; 
suviSe 6e erdeljskomu vojvodi za- 
povjediti, da vrati lanjske godine 
oteta mjesta osim Nagybanye, te 
da vi§e ne udara na kraljeve obla- 
sti. S torn odlukom poSao je Cer- 
novid u Bed, a pratio ga je 5au§ 

Hidajet. koji je imao kralju predlo^jti turski ugovor o miru. Ali u to sti?-e sultanu vijest, da 
je Lazar Schwendi s kraljevom vojskom osvojio Tokaj. To razljuti sultana tako, da je poslao 
dva dauSa za putnicima, da ih natrag u Carigrad pozovu. IzkalivSi svoj jad i zaprijetivSi 
kralju, pusti ih opet na put. DoSavSi u Bed izjavi cau§ Hidajet u sultanovo ime, da mira nc 
mofe biti, dok kralj ne vrati Tokaja i Serenda. SuviSc objavi, da je sultan zapovjedio paSi 
budimskomu i temeSvarskomu, da Ivanu Sigismundu priteku u pomod. 

Dok je temeSvarski paSa zametnuo borbu s kraljevskim kapitanom Schwendijem, 
podigao sc je bosanski paSa Mustafa S o k o 1 o v i c, da po nalogu iz Carigrada udari 
na Hrvatsku. Taj put odabrao si jc za plijcn znameniti grad K r u p u na desnoj obali Unc, 
koji je pripadao knezu Nikoli Zrinskonm, ali je u pogledu obrane stajao pod zapovijedi 
kapitana u Bihadu. Ood. 1563. predlagao je vrhovni krajiSki kapltan Lenkovid, da se grad 




SULTAN SULEJMAN II. 

Po bakrorezu Danila Hopfera. slikara i bakrorezca 
(t 1536.). 



252 KRAU MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). 

Krupa, u kojem je tada bilo samo 40 vojnika, naprosto razvali, da se Turci u njoj ne 
ugnjezde. Medjutim to nije ucinjeno, vec je grad ostao, zasticen tek od 28 vojnika, kojima 
je zapovijedao vojvoda Matija Bakic. Sokolovic dosao je pod Krupu 4. lipnja s voj- 
skom od 4000 Turaka, utaborio se pod gradskim brdom i u dolini uz potok Krupicu (Krus- 
nicu), te onda opasao grad, posto je vojvoda Bakic odbio poziv, da se sa svojom cetom 
predadc. Jos istoga dana stadose Turci udarati na grad topovima, spalivsi prije most pod 
gradom, cardake i mlinove. Bihacki kapitan Kronsciiail razgiasio je s mjesta opasno stanje 
Krupe otvorenim hrvatskim pismom na sve blize kapitane i hrvatsku vlasteiu; a narocito 
obratio se je za pomoc na vrhovnog kapitana citave krajine Ivana Lenkovica posebnini 
listom, na kojemu je glagolskim i velikim citljivim slovima bilo zapisano: »Noc tr dan 
nek se nosi ta list u poste prez prestanja u Cernomalj brzo tr brzo.« I kapitan kneza Nikole 
Zrinskoga, po imenu Petar Farkasic, pisao jc namah 5. lipnja iz Mreznice vrhovnomu ka- 
pitanu Ivanii Lenkovicu ovo hrvatsko pismo: »Vzmozni i zveliceni gospodine, sluzba moja 
ponizna da je preporucena vasemu gospodstvu, kako momu milostivomu gospodaru. Neka 
zna vase gospodstvo, kako mi ovu uru dojde list od kapitana bihackoga, gospodina Kron- 
sala, kako je dotegnul k njemu strazac iz Krupe, ki je mosta cuval, i povidal je, da su 
Turci Krupu podseli. Zato, vase gospodstvo, k tomu prigledajte, kako vas je najbolje Bog 
naucil, zasto oni siromasi, ki su u nutreh od Boga i od vaseg gospodstva pomoci cekaju. 
A gospodine milostivi, u nutra je Matijas Bakic, ki je vojvoda, i s njim je junakov 28, a 
Tihic, ki mu je tovaris, ki je drugi vojvoda, ta je bil s ostalimi junaci izasal van, dohodil 
je k meni pinez prositi, a ja mu ih nisam imal odkuda dati. I to je jure sesti dan, kako je 
prosal u nutra. Bojim se, da je i on poginul na putu u nutra grede i s junaci; zac da bi 
nepoginul, bil bi glas od njega kakov godire, ako prem je u nutra ulizal. Zato, gospodine 
milostivi, k tomu priglejte, kako je vase gospodstvo Bog naucil. I ja sam onomadne i po 
dva krat za nju (Krupu) pisal tamo, da bi k njoj bolje prigledali; i kako su ju onomadne 
Turci jagmili s ognjenimi strilami, da bi k njoj bolje placom prigledali. Da, gospodine mi- 
lostivi, nistar se nemari, a na ovoj nijednoj krajini ni teze nijednim siromahom, nego onim 
ki su u Krupoj. Da, otobojimse, danebude ni Krupe ni njih, ki su u njoj. 
A, milostivi gospodine, ako ih se sada neuzmete, ote svi van pojti iz nje, ako k njimi 
neprigledate boljom placom nego drugim. Zasto, gospodine milostivi, znate, da je njim 
najteze od sih drugih. I da sam vasemu gospodstvu preporucen. Dan v Mriznici, 5. juna 
1565. Sluga vasega gospodstva Petar Farkasic.« Dva dana zatim, 6. lipnja, vapi bihacki 
kapitan Kronschall opet za pomoc. 

Vijesti o dolazku Turaka pod Krupu uzbunile su citavo kraljevstvo hrvatsko. Sabor 
slavonski bijase jos 8. travnja ustanovio, da se 1. svibnja okupe radnici, koji su bill odre- 
djeni za utvrdjivanje krajiskih mjesta u Hrvatskoj. Sada je pak u tolikoj opasnosti ban Petar 
Erdedi pozvao sav narod na oruzje. I vrhovni kapitan za citavu krajinu Ivan Lenkovic 
cinio je sve moguce za obranu podsjednutoga grada. Njegov namjestnik u hrvatskoj kra- 
jini Herbart Auersperg imao je pohitati u pomoc; a namjestnik za slavonsku krajinu Vid 
Halek morao je poslati sto vise konjanika. Dne 15. lipnja 1565. stoji vec Herbart Auersperg 
pred Pecima kod Kladuse (»im veldt Turka Michala Petsch«, »Mihajla Turka Pec«), te 
obavjescuje Lenkovica o prilikama u Pounju. Jos 17. lipnja nalazimo Auersperga u logoru 
kod Peci, gdje je jamacno bilo zbiraliste svih ceta. Ovamo je dosla banska ceta bana 
Petra Erdeda, koji radi bolesti nije u taj mah sam mogao doci; tu su se nasli na okupu 
mladi knez Franjo Frankapan Slunjski, zatim Petar Farkasic, vojvoda kneza Zrinskoga 
u Hrvatskoj, i napokon Vuk Qhiczy, zapovjednik Nadazdova grada Stjenicnjaka. I upra- 
vitelj Kranjske, po imenu Jobst Qallenberg, doveo je 3000 momaka. Tako se je skupila 
citava vojska od nekih 7000 Ijudi, koje je onda Herbart Auersperg odveo k Uni, gdje ga 
nalazimo utaborena jos 22. lipnja nasuprot grada Krupe uz lijevu obalu rijeke (bei Khrup 
sero disshalb des Wassers Uhna). Oba tabora, krscanski i turski, bili su tako^blizu, da su 



PODSADA 1 PAD KRUPE (1565.) 



253 



vojnici iz jednoKa ii clrugi ne samo pucali, nego si i medjusobno dovikivali i na mejdan 
izazivali. 

Malena posada u gradu Krupi prepatila je medjutim strasne nevolje, Turci sipali sQ 
od prvoga Casa toliku vatru na grad, da im je oko 16. lipnja ponestalo topovskih zrna. 
Sokolovid poslao je po zairu u Banjaluku i Sarajevo, a dotle je udarao na grad komadima 
od olova I kamenjem, koje su mu cigani u raztaljenom olovii moc^ili. PrimivSi nove zaire 
i okupivSi dalje cete, tako da je napokon bilo pod gradom okupljeno do 2(T.000 Turaka, 
svom je iestinom juri^ao, da tvrdu Krupu §to prije osvoji. U samom gradu bilo je 22. lipnja 
od 28 junaka vec sest tezko ranjenih, a medju njima sam vojvoda Baklc. Istoga dana 
spustise iz grada dva junaka po konopu niz gradski zid, da Auerspergu i ostalim krscan- 
skim vojvodama prikazu nf volju pod- 
sjednutih. Hrane da ima u gradu do- 
voljno, aii protiv turske sile ne mogu 
se vi§e ni jedan dan odrzati, to manje, 
§to su Turci na vi§e mjesta gradske 
zidine razvalili i jednu kulu na dva 
mjesta podkopali. 
I^ P U krScanskom taboru zahtije- 

vali su Franjo Frankapan Slunjski, 
Petar Farka§ic i Vuk Qhiczy, da se 
gradu svakako pomogne. Kako se 
ravno preko Une nije moglo preci, jer 
bi od turskih topova najveci dio voj- 
ske izginuo, predlagali su Slunjski i 
FarkaSic, da 6e oni sa 1000 pjesaka 
i 1000 konjanika dalje na sjeveru 
prema Novigradu preci preko Une, 
pa Turcima zaci za ledja. Ali Auer- 
sperg nije im to dozvolio. Na to su 
Slunjski, FarkaSic i Qhiczy htjeli sa- 
mo sa svojim vlastitim konjanicima 
da pokuSaju srecu; ali im je Auersperg 
zaprijetio smrtnom kaznom, ako bi se 
toga podhvatili. On se je oCito bojao, 
da bi tim smjelim pokusom njegova 
vojska znatno oslabila, pa da bi onda 
Turci nakon pada Krupe lako mogli 
zauzeti i sam Biha(i. Radi toga uz- 
maknuo je uz Unu prema Ostrofcu, 
da bude bliie gradu Biha(*u. 

Tako osvanu 23. lipnja 1565. Rano u jutro doprla je u grad mala Cetica od 20 ju- 
naka, da pomade podsjednutima. Juri§ turski trajao je toga dana od zore do tri sata poslije 
podne. U to doba provalili su Turci u grad, u kojemu je ostalo samo sedam branitelja Za- 
jedno s Baki<Jem. Vojvoda odluCio je bored se prokrCiti sebi put iz grada. Cetiri mu druga 
poginula su u borbi; on sam sa dva druga dopro je sre^no do Une. ali kad ju je htjco pre- 
gaziti, utopio se je u njoj, jer ie bio tefkoga tijela. 

Padom Krupe zaprijetila je velika pogibao ne samo bihai^koj kapitaniji (naroCito 
gradovima Bihadu, RipcJu, Sokolcu i OstroJcu). nego i svoj krajini hrvatskoj i slavonskoj. 
Dok se je MustafapaSa Sokolovi<S zajedno sa hlivanjskim sand^.akom spremao na Biha<J, 
dotle su opet poie^.ki sand?.ak i Ferhatbeg udarali na slavonsku krajinu. Dne 1. srpnja 




QRAD KRUPA 

u prvoj polovici XVI. stoljeda. Iz putopisa 

Benedikta Kuripe§i(^a (Itinerariuni 

Wegraysz) od god. 1531. 



354 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.), 

javlja Vid Halek iz Krizevaca, kako su pozezki sandzak i Ferhatbeg obnovili i utvrdili 
razvaljeni grad zagrebackoga biskupa Sopje na Dravi, tri milje nize Virovitice izmedju 
Brezovice i Slatine; zatim kako je 1500 turskih konjanika i pjesaka pred nekoliko dana 
iz okolisa pakrackoga preslo preko nabujale Cazme, te cetovalo sve do Qradca kod Kri- 
zevaca, odakle su srecno prosle subote (30. lipnja) suzbijeni, Vrhovni kapitan Ivan Len- 
kovic zahvaljuje se opet 4. srpnja iz Crnomija stajerskim stalezima za dozvoljenih 600 
puskara za obranu Bihaca, Hrastovice i drugih hrvatskih i slavonskih mjesta, pa ih moli, 
da receniii 600 puskara sto prije u Zagreb poslju, jer bosanski sandzak Sokolovic jo§ 
uvijek s citavom vojskom, topovima i bojnim spravama stoji pod Krupom, da ju obnovi 
i utvrdi. Nedavno je pozvao Ostrozac na predaju, a sada prijeti Bihacu i Ripcu. Hlivanski 
sandzak skuplja svoju vojsku kod Qradcaca, pa da ce zajedno sa Sokolovicem udariti na 
Bihac. Lenkovic javlja nadalje iz Otocca u Kranjskoj 21. srpnja istim stajerskim stale- 
zima, kako je cuo sa vise strana, da je hlivanjski sandzak s mnogo ceta i nekoliko sprava 
za krsenje zidova udario prema Bihacu i Ripcu; a druga ceta turska presla je kod Ko- 
stajnice Unu, te se utaborila na hrvatskoj strani. Mustafa Sokolovic napokon ovih je dana 
jedan dio svoje vojske i topova odveo izpred Krupe, ne zna se kuda. Napokon 26. srpnja 
pise Lenkovic iz istoga Otocca kralju Maksimilijanu, da se naumljeni jarak oko Bihaca 
sada ne moze izkopati, jer se dvije jake vojske spremaju udariti na Ripac i Bihac. 

Dok su krajiski vrhovni kapitan i njegovi namjestnici svu snagu okupili, da obrane 
bihacku kapitaniju, ban je Petar Erdedi sa svojim cetama, koje se bijahu vratile iz Hrvat- 
ske, posao prema Susjedgradu, da uvede Franju Taha u taj grad. Dne 2. srpnja stajali su 
ban i Tahi na polju izpod toga grada; u njihovoj vojsci bilo je nekoliko stotina konjanika i 
vise stotina hajduka, haramija i seljaka. Imali su i tri topa, da biju grad. Ali 3. srpnja pod 
vecer prije suncanoga zapada podiglo se je oko 3000 susjedgradskih kmetova protiv te 
vojske. U Ijutom kresevu bise banske cete i Tahijevci razbijeni. Mnogo ih je poginulo, a 
mnogo ih bi zatjerano u Savu, gdje su se utopili. Kmetovi ugrabili su silan plijen, pa i ona 
tri topa, koje su onda u Susjedgrad odvukli. U boju poginuo je dvorski bana Petra Erdeda, 
po imenu Juraj Qusic; rana pak tezkih i lakih dopanuli su sam Franjo Tahi i najstariji sin 
njegov, zatim sin Alapicev, Petar Keglevic, Petar Ratkaj, Jankovic, i mnogi drugi plemici. 
Nema sumnje, da su taj napadaj kmetova na bana i Taha pokrenuli protivnici Tahovi, koji 
su s njim parbili za Susjedgrad, a svima na celu tadanji banovac slavonski Ambroz Gre- 
gorijanec. 

Da se kazne krivci ovoga seljackoga pokreta, a uza to da se nesto uradi za obranu 
kraljevstva od Turaka, sazvan bi hrvatsko-slavonski sabor u Zagreb za 25. srpnja 1565. 
Tu se je ban Erdedi oborio na sve one, koji se nijesu pokoravali njegovim zapovijedima 
(qui rebelles in mandatis sunt). Trazio je, da se opravdaju svi oni, koji su se kratili poci 
na vojnu protiv Turaka, kao i pod Susjedgrad. Plemicki sudci izrijekom su iznijeli imena 
cnih plemica, koji se za podsade Krupe nijesu pokororili banskim nalozima. Dosadanji ba- 
novac Ambroz Gregorijanec skinut bi sa svoje casti, a mjesto njega imenovan za banovca 
Ivan Forcic od Butine vasi. Napokon bi zakljuceno, da »svi stalezi i redovi na p r v u za- 
povijed gospodina bana pod kazan moraju ustati tako protiv Turaka kao i protiv dru- 
gih odmetnika« (ut omnes status et ordines ad primum mandatum domini bani tam contra 
Turcas quam alios rebelles sub poena insurgant). Jos bi dozvoljena ratna daca od tri 
forinte u dva roka (izuzev krizevacku zupaniju), zatim je odredjeno o popravku i utvr- 
djivanju nekih gradova (Koprivnice, Gjurgjevca, Preseke, Gumnika), i ustanovljena cijena 
za zivez, koji se je prodavao vojnicima. No zato su zahtijevali stalezi, neka vrhovni ka- 
pitan Ivan Lenkovic ne dopusta vojnicima potlacivati »nevoljne plemice«. 

Namah nakon svrsena sabora podigao je ban Petar Erdedi citavo plemstvo na oruzje. 
Skupio je do 3000 konjanika i pjesaka, pa da ce s njima provaliti u turske krajeve iz- 
medju Stupcanice, Velike i Moslavine prema Pakracu, da potrazi Ferhatbega, i da se osveti 



BAN ERDEDI POBIJEDIO TURKE KOD OBRESKE (10. RUJNA 1565.). 



255 



Turcima za osvojenu Kriipu. U banovoj vojsci bili su Ivan Qjulaj iz Vinice, braca Mate i 
Simiin Keglevic, zatim Ivan Alapic, Ivan (jesti i mnoKi druKi hrabri plemici. Medjutim 
bijase se i bosanski pasa Mustafa Sokolovic uvjerio, da ovaj put bihacke kapitanije uzeti 
ne moze, pa je s toga svu svoju vojsku od 12.000 Ijudi preveo preko Save, te udario uz 
Lonju i Glogovnicu prema Krizevcima. Ali na torn cetovanju namjerio se je na njega kod 
O b r e s k e (blizu Ivanic KloStra i Marce) ban Erdedi sa svojom vojskom, te je 10. rujna 
odr^ao nad njim sjajnu pobjedu. 

Savremeni Vramec javlja o pobiedi bana Erdeda ovako: »Gospodin Peter Erdedi, 
slovenski i hrvatski ban, Mustafu Sokolovica bosanskoga bega na Obreskom s malimi all 
dobrimi vitezmi 27.000 Turaka pobi, raz- 
tira i vnoge Turke ali suznje polovi, s ve- 
likim dobiCkom domov nazaj se srecno 
i zdravo vrnuse*. I drugi savremenik, 
biskup ugarski Franjo Forgac, spominje 
tu pobjedu, izticuci, kako je Erdedi sa 
svojih 1000 konjanika i 4000 pje^aka raz- 
bio kod rijeke Stupcanice (apud fluvium 
Stupcheniciam) bosanskoga pasu i nje- 
govih 18.000 konjanika. Banu je bilo 
u prilog bregovito tlo i gusta §uma, 
zgodna za pjesake. I mletacki poslanik 
na carskom dvoru Leonardo Contarini 
javlja svome duzdu o sjajnoj pobjedi ba- 
na Erdeda, U pismu od 22. rujna 1565. 
pise on, kako je ban Erdedi sa 5000 voj- 
nika udario na pasu bosanskoga i njego- 
vih 12.000 konjanika; nakon zestokoga i 
duljega boja potjerao je pa§u u bijeg 
ubiv§i preko 2000 Turaka i zarobiv§i 
mnogo njih. Progoneci pasu prinudio ga 
je, da se zatvori u maleni kaSteo, koji 
sada ban podsjeda; kako ban pi§e, nada 
se on naskoro zarobiti pasu zajedno 
s preostalom vojskom njegovom. Po ka- 
zivanju potonjega Isthuanffija zgodila se 
je bitka blizu ObreSke kod rijeke (Lonje, 
Qlogovnice ili Cazme). IJan Erdedi na- 
hrupio je na Turke o podne, kad su ba§ 
blagovali, tako da su Turci zateceni nag- 
nuli u bijeg, prije nego §to je i doSlo do 
pravoga kre§eva. Pobjeda bila je tako 
zamaSna, da su Cetovanja turska u one 
krajevc za neko vrijeme prestala. Slavo- 

dobitni ban Erdedi nagradjen bi od kralja Maksimilijana tim, da je kralj 11. iistopada 1565. 
njega i njegove potomke uzvisio nagrofovsku Cast. 

Medjutim je kralj Maksimilijan svcdjer nastojao, da se sa sultanom pogodi. U to 
ime vratio se je njegov poslanik Cernovid jo§ 27. lipnja 1565. u Carigrad. No ved sutra- 
dan umre tu dosadanji veliki vczir AlipaSa, koji je zagovarao mir, a prvim vezirom po- 
stade (28. lipnja) ratoborni Mehmed SokoloviC, jedan od najznamcnitijih muieva 
u povjestnici osmanlijskoj, koji je bio bliii svojak trima sultanima, te je sve do smrti 




MEHMED SOKOLOVIC. 
veliki vezir turski. 



256 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). 

svoje (t 11. iistopada 1579.) upravljao turskim carstvom. Bio je porijeklom iz l^osiic (ro- 
djen oko 1509.), ne zna se posve izvjestno, da li iz same Bosne, ili iz Hercegovine.^'' Jos 
mladicem dosao je ii Carigrad, gdje je postao sultanovim dvorjanikom, a posiije pogla- 
vicom sokolara i stitonosa. Qodine 1546., iza smrti Hajredin Barbarossc, imenovan bi od 
Sulejmana II. kapiidan-pasom, naime admiraiom turske mornarice, koju je cast obnasao 
sedam godina. Iza toga postao je beglerbeg od Rumelije, zatirn trecim vezirom, a godiiie 
1562. ozenio ga je sultan svojom unukom Esmi-hanom, kcerjii potonjega sultana Selima II. 
Mletacki poslanik Andrija Dandulo prikazujc ga kao osobito pohlepna za blagom, koji nije 
nikomu prijatelj, nego radi samo za svoju korist. Drug! poslanici opet izticu njegovu uz- 
trpljivost, mirnocu i razboritost, kao i ostroumnost pri obavljanju drzavnih posala. 

Novi vezir Mehmed Sokolovic nije htjeo ni cuti za mir, ako Maksimilijan Tokaja ne 
ustupi, sto potonji nije mogao uciniti. K tomu je i erdeljski vojvoda neprestano moljakao 
za pomoc. I tako se je Sulejman, premda je prigodom podsjedanja otoka Malte ove godine 
mnogo vojske i brodova izgubio, odlucio za rat. Vec 21. iistopada pisao je Ivanu Sigis- 
mundu: »Mi smo se rijesili, da dojducega proljeca sami dodjemo, pa cemo ti toliku pomoc 
podati, da ce nasa tebi obecana milost jasnije od sunca po citavom svijetu sjajiti, te se 
spominjati sve do konca svijeta i posljednjega suda.« (Et tale tibi auxilium praestabimus, 
ut nostra tibi promissa dementia per totum terrarum orbem sole clarius innotescat et huius 
rei memoria usque ad ultimum mundi diem et extremum indicium permaneat.) I zaista 
se je pocelo oruzati na sve strane. Stalni poslanik kralja Maksimilijana u Carigradu, po 
imenu Wyss, javlja 10. prosinca, da se ondje nista drugo ne vidi, nego priprave za rat 
na kopnu i na moru; sultan vec je spreman, da podje u boj. Dne 21. prosinca jos je jed- 
nom Wyss pohodio velikoga vezira Mehmeda, te ga je kroz tri sata putio, kako ce Maksi- 
milijan drzati mir, i kako su dosadanje borbe zapoceli bas erdeljski vojvoda i turske pase. 
Ali Sokolovic odgovorio mu je, da je kocka pala, pa da bi ga moglo stajati glave, kad 
bi svomu gospodaru ista vise o miru govorio. 

Prema tomu nije ni Maksimilijanu preostajalo drugo, nego da se pripravi za rat. 
Da dobije novaca i vojske za ratovanje, sazvao je 28. studenoga ugarski sabor u Pozun 
za 2. veljace 1566., a onda je 7. prosinca posao u Augsburg, da ondje drzavne staleze 
njemacke skioni na sto izdasniju pomoc. Za svoga izbivanja u Njemackoj imenovao je 
brata Karla svojim zamjenikom, koji mu bijase jos 28. kolovoza 1565. obecao, da ce se 
brinuti za obranu hrvatske i slavonske krajine. 

U to sastao se je 15. sijecnja 1566. u Zagrebu sabor hrvatski i slavonski. Prvo mu 
je bilo, da izabere poklisare (oratores) za zakazani ugarski sabor u Pozunu. Ali su se ta- 
kodjer cule ostre tuzbe protiv podkapitana slavonske krajine Vida lialeka; zatim protiv 
Uskoka i Vlaha, koji su ubili Petra Orehovackoga i pocinjali druga razbojstva. Nadalje 
bijahu odredjeni radnici za utvrdjivanje Vrbovca i Rakovca, zatim bi podnesena molba 
na kralja, da dade pomoc za Keglevicev grad Buzin u Hrvatskol, kao i za odkup nekih od 
Turaka zarobljenih plemica. Mnogo je burnije bilo na ugarskomu saboru u Pozunu, gdje je 
kralja zastupao nadvojvoda Karlo, Mjesto da stalezi s mjesta stanu razpravljati o kralje- 
vim predlozima za obranu zemlje, stadose zestokim govorima iznositi opravdane tuzbe 
radi gazenja njihovih slobostina (palatina jos uvijek nije bilo), radi zuluma i nasilja vojnika 
i njihovih vojvoda. Kroz vise dana ozvanjali su u saborskoj dvorani bucni govori i tegobe 
nizega plemstva iz svih zupanija. Napokon bi sastavljena citava knjiga od gotovo sto 
araka, puna gravamina, da se posalje kralju u Njemacku. Nadvojvoda Karlo radio je sve 



* Po krscanskim vijestima rodjen je Mehmed Sokolovic od krscanskih roditelja u gradu So- 
kolu izmedju Dubrovnika i Trebinja, te se je izprva zvao Bajce. Otac mu se je zvao Mita, a stric 
mu Makarije bio je kaludjer u manastiru sv. Nikole u Banji. — Po turskim vrelima opet rodjen je 
Mehmed u Sokolovicima u visegradskom kotaru od otca Ahmetbega. 



OPORUKA NIKOLE ZRINSKOQA. 



257 









:^ 



>< 










f1 



1 > 









m 




k 



f^^ 



.^t i t 



i 



/ 



^ 



Klaie, Hrv. povj. 111. 15.) 



IV 



258 KRAL.I MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). 

moguce, da ogorcenc staleze umiri. Tezkom mukom izradio je, da je sabor dozvolio ratnu 
dacu po dva zlatna forinta od svakoga kmetskoga selista (ili porte), izuzevsi one krajeve, 
koji su minule godine stradali od turskoga pljackanja. Obnovljene bise jos prijasnje od- 
redbe glede stajace vojske i obcega ustanka (insurrekcije). Na posljedku bi jos uprav- 
Ijena molba na kralja, da jos ove godine ili na pocetku dojduce sam glavom sabor 
obdrzava. Zakljucci saborski zajedno s knjigom prituzaba bise poslani kralju u Augsburg, 
koji ih je 2. svibnja 1566. ondje i potvrdio. 

Kud i kamo srecniji bio je Maksimilijan u tudjini. Papa Pio II. dao mu je 50.000 du- 
kata, a spanjolski kralj Filip II. 200.000 kruna. Njemacki drzavni sabor, koji je 23. ozujka 
1566. sam otvorio, dozvolio mu je 30, travnja oko 1,700.000 forinti, a jednaku svotu za 
dalje tri godine zajedno, tako da je mogao unovaciti mnogo njemackih vojnika, po prilici 
12 — 14.000 pjesaka i nekih 10.000 konjanika. K tomu pridodje 7000 konjanika iz ceskih 
zemalja, 1900 iz dolnje i gornje Austrije, 1500 do 1700 konjanika, koji se oko »dvorskih 
zastava« kralja Maksimilijana i brata mu Ferdinanda Tirolskoga okupise, i napokon 3500 
ugarskih vojnika, koji se nadjose u logoru svoga kralja. Bilo je medjutim pomoci i iz dru- 
gih krscanskih zemalja. Iz Francuzke doveo je mladi herceg Guise 100 Ijudi, iz Italije her- 
ceg od Ferrare 800 konjanika. Herceg od Firence poslao je 3000 pjesaka, a herceg od 
Savoje 200 pjesaka i toliko isto konjanika. S papinim darom unovacilo se je 2000 pje- 
saka. Tako se napokon naslo u kraljevskom logoru izmedju Starigrada i Komorana na 
okupu preko 40.000 vojnika, polovicom pjesaka i polovicom konjanika. Nadalje stajale su 
u znatnijim mjestima i jake posade, kao 6000 ugarskih vojnika pod Dersffyjem kod Njitre, 
i 5000 Ijudi u Kosicama pod Schwendijem. Bilo je posada i u juznougarskim gradovima; 
tako u Qjuli 2600 momaka, kojima je zapovijedao Vladislav Kerecenji, onda u S i g e t u, 
gdje je tadanji kapitan, knez Nikola Zrinski, skupio 2500 — 3000 junaka, medju njima mnogo 
Hrvata (Petar Farkasic, Vuk Papratovic, Petar Patacic, Caspar Alapic, Lovro Juranic, 
Ivan Novakovic, Stjepan Orsic, Juraj Radmanovic i dr.). Knez Nikola Zrinski bijase jos 
23. travnja 1566. u svome gradu Cakovcu sastavio svoju oporuku (preporucivsi medju 
inim svoju zenu i djecu zagrebackomu biskupu Jurju Draskovicu, vrhovnomu krajiskomu 
kapitanu Ivanu Lenkovicu, Vladislavu Kerecenju i Ivanu Alapicu); dne 12. svibnja vec je 
u Sigetu, odakle dopisuje s nadvojvodom Karlom i skuplja cete za obranu povjerene mu 
tvrdje. 

Dok je glavna vojska pod samim kraljem i nadvojvodom Ferdinandom imala bra- 
niti Ugarsku, povjereno bi nadvojvodi Karlu, da s vojskom iz nutarnjoaustrijskih zemalja 
(Stajerske, Kranjske i Koruske) brani Hrvatsku, Slavoniju i Medjumurje. Vrhovni kapitan 
krajiski Ivan Lenkovic u to se vrijeme mnogo ne iztice, ah to vise njegov zamjenik Her- 
bart Auersperg. Ovaj je vec u ozujku okupio oko sebe sve cete hrvatskih kapitanija, te 
podjedno pozvao i kranjsku gospodu. Pozivu njegovu odazvala su se zaista braca njegova 
Dietrich i Weikhardt, zatim grof Ivan Auersperg-Schonberg, kapitan kranjskih vitezova 
Jost Josip Turn i drugi. Napucen od nekoga Simuna Zecica pokusao je Herbart u prvoj 
polovici travnja 1565., da iz Bihaca i Ripca provali do turske Udbine, pa da je osvoji. No 
kad je iz Zavalja, gdje je nocio, htjeo da se preko visoke Pljesivice (Vrazi vrtal, Teufels- 
garten) spusti u Krbavu, odvratise ga od toga domaci krajisnici tim, da bi mu Ijudi i konji 
od silnog snijega i blata nemilo stradali. Tako se je opet vratio u Ripac, odakle je na sam 
Uskrs, 14. travnja provalio u Bosnu, te citav kotar Lusci poharao. Spalivsi do 300 kuca, 
poubivsi i zarobivsi mnogo Turaka, te ugrabivsi dobar plijen sklonio se je na uskrsni 
ponedjeljak kasno po noci u Bihac. 

Malo dana poslije, naime 5. svibnja, sastao se je u Zagrebu sabor hrvatski. Bi- 
skup Juraj Draskovic prosvjedovao je tom prigodom, sto se za njegov grad Hrastovicu, 
koji je na udaru Turcima, kraljevstvo slabo ili nikako ne brine. Sabor je na to zakljucio, 
da se mora podati pomoc recenomu gradu proti neprijatelju, pace je odredio i nacin, 



PODSADA SIQETA. 



259 



kako da se iitvrdi. Nadalje sii sabrani stalezi odliicili, da se s mjesta (statim) dignu na 
oruzje pod zastavoni bana Erdeda, te da nitko ovaj put ne bude oslobodjen od polazka 
na vojnu (ut nemo liber sit a praesenti exercituacione). Jo§ bi odredjeno, da se posalju 
poklisari nadvojvodi Karlu, koji ce tra^iti, da se broj vojnika u banskoj ceti povisi i placa 
za njih doznaci. Da se napokon brojnoj vojsci u zemlji osigura zivez, zakljuCeno bi, da 
se zito i vino ne smije izvan zemlje prodavati. Svim tim ustanovama, pa i drugiina, sku- 
pilo se u kraljevstvu toliko vojske, da ie mogla ne samo braniti krajiSke gradove, nego u 
zgodan cas i provaijivati u susjedne sandzake bosanske. 

Medjutim bijahu u Ugarskoj vec pojedine pase zapoceli ratovanje. Budimski pasa 
Arslan (Oroslan) navaiio ]e 5. lipnja 1566. na tvrdu Palotu zapadno od Stoinog Biograda, 




SIQET U DRUQOJ POLOVICI XVI. STOLJECA. 
Po savremenom nacrtu talijanskoga umietnika. 



ali ie veC za deset dana uzmakao, kad su grofovi Helfenstein i giurski kapitan Salm u po- 
mo<i joi pritekli. Na to ie Salm nc samo zauzeo susiedni Vesprim, nego sredinom srpnia i 
dobro utvrdieni Totis. Snovalo se paCe udariti i na Ostrogon. kad no ie krali Maksimilijan 
zapovjedio, da se voivode ograniCe na obranu, ier se ve6 iavlialo o dolazku sultanovu. 

Stari i od uloga skrSeni Sulejman nije mogao pravo staiati. ni na konjn iahati. paCe 
ie i du§evno bio zahirio; uza sve to bijaSe se riieSio. da sam glavom voisku vodi. U jediiu 
ie ruku htieo izpuniti svoju vicrsku du^riost. a u drugu oprati liagu, nanesenu njegovoi 
casti, sto mu ie voiska pred Maltom blla potucena. To ie trinaesta vojna. koju je sam 
vodio. Dne 29. travnia krenuo je iz Carigrada; tek u dnigoi polovici lipnia stigao je u 
Zemun, gdie ga je po njegovu nalogu sa sjajnom dru^.inom doCekao erdeliski voivoda Ivan 

17* 



260 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). 

Sigismund. Vojvoda pao je 29. lipnja tri puta preda nj na koljena, te mu predao bogate 
darove. Sultan primio ga je kao Ijubljenoga sina, te mu je obecao, da ne ce mirovati, dok 
ga ne ovjenca ugarskom krunom. Sutradan uzvratio mu je sultan takodjer bogatim daro- 
vima, koje su 22 causa nosili, pridavsi jos cetiri prekrasna konja, koje je vrhovni konjus- 
nik doveo. Na razstanku 1. srpnja rekao je sultan vojvodi: »Pobrini se za vojsku, barut, 
olovo i novce; ako ti sto uztreba, javi mi, da ti dadem, sto trazis.« 

Sulejmanu bijase poglavito do toga, da osvoji one tvrdinje, koje su zaustavljale 
dalje sirenje turske vlasti, a to su bile Qjula na iztoku, Siget na zapadu i Jegar na sje- 
veru. Na Qjulu poslao je vezira Pertavpasu sa 25.000 konjanika i pjesaka, te 2000 janji- 
cara, odredivsi, da mu se pridruzi temesvarski pasa i krimski Tatari. Nakon podsade 
od dva mjeseca prorijedila se junacka posada tako, da se je napokon kapitan Vladislav 
Kerecenji s preostalih 500 Ijudi 3. rujna morao predati uz pogodbu da slobodno iz grada 
izadje. Na to su Turci zauzeli jos susjedne manje tvrdinje Jeno i Vilagos, pa tako posve 
zatrli vlast kralja Maksimilijana u krajevima onkraj srednje Tise. 

Sam Sulejman, kaze se, smijerao je izprva s glavnom vojskom udariti na Jegar; 
ali kad mu je stigla vijest, da je Nikola Zrinski razbio kod Siklosa jednu tursku cetu, od- 
lucio je poci ravno prema Sigetu, koji mu je i onako vise smetao od Jegra. Ali prelazom 
preko rijeke Drave, koja bijase nabujala, zategnulo se je napredovanje, tako da je tek 
1. kolovoza turska vojska doprla do Sigeta, a 6. kolovoza sam Sulejman. Koliko je vojske 
turske opasalo grad, tezko je osjeci, jer se vijesti ne podudaraju; ali nema dvojbe, da je 
bilo preko 100.000 za boj odredjenih momaka, a topova sto vecih sto manjih preko dvije 
stotine. 

Siget dijelio se je tada na novu varos (na jugu), na staru varos i ilia stari grad 
(na sjeveru). Ove tri cesti Sigeta bile su medju sobom spojene mostovima, od kojih je onaj, 
koji je spajao staru varos s gradom, bio prilicno dugacak, dok je drugi izmedju obiju 
varosi bio mnogo kraci. Qlavna obrana mjestu bile su mocvare potoka Almasa, koje su 
ga pretvarale u otok, po cemu je i dobio magjarsko ime Siget (= otok). Najjace je bio 
utvrdjen stari grad, koji doduse nije imao kamenih zidova, nego samo od drva i zemlje 
podignute bedeme i pet bastiona. Tek u nutarnjem dijelu toga grada, u koji se takodjer 
mostom ulazilo, stajala je jedna kula od kamena, u kojoj se je cuvao puscani prah. Nikola 
Zrinski bijase se svime obskrbio za dulju podsadu toga grada, tako da je narocito hrane 
bilo na pretek.« Doznavsi da su Turci na domaku, skupio je svu posadu i za oruzje do- 
rasle gradjane u nutarnjem dijelu staroga grada, gdje su mu prisegli vjernost i poslusnost 
do smrti, posto se je on prije zavjerio ovim rijecima: »Ja Nikola knez Zrinski obecajem 
najprije Bogu velikomu, zatim njegovu velicanstvu, nasemu sjajnomu vladaru i nasoj 
ubogoj domovini i vama vitezovima, da vas nikad ne cu ostaviti, nego da cu s vama 
zivjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!« Jos je svoga necaka 
Qaspara Alapica proglasio svojim zamjenikom, ako bi ga smrt zatekla. 

Namah 7. kolovoza zapoceli su Turci udarati na novu varos. Podsada trajala je punih 
mjesec dana. Jedan od hrvatskih junaka, koji je nakon pada Sigeta dopanuo turskoga su- 
zanjstva, pa se onda za veliku svotu novaca odkupio, sastavio je u hrvatskom jeziku 
vjernu i potanku povjest te podsade. Njegovo je djelce po zelji Ivana Auersperga Ijubljan- 
ski Slovenac Samojlo Budina preveo na njemacki i latinski jezik. Hrvatski izvornik ili je 
negdje zametnut ili je propao; latinski prije vod Slovenca Budine izasao je stampom u 
Becu god. 1568., pa tako nam je sacuvan obsezan opis sigetske katastrofe od ocevidca, 
koji je sam u onoj strasnoj borbi sudjelovao. 

Nova varos, kako je bila slabo utvrdjena, nije se uza svu junacku obranu mogla dugo 
odrzati. Vec 9. kolovoza morao ju je Zrinski napustiti i spaliti, te uzmaknuti u staru va- 
ros. No i tu su Turci osvojili nakon deset dana (19. kolovoza), kojom su prigodom izgi- 
nuli brojni branitelji, jer se nijesu za vremena mogli skloniti u grad. No i Turaka ostalo 



SMRT SULEJMANA II. 



261 



VKARHAFTICTE COMTRAFACTV?. • DESSWOUTEBORNEM-HE 



RRN-NICOLAV^-GRAF 
ER-VMD-.SELJGER- 

>«* yit /i« Vwtm IT 
Clf OAH>tP.4 ■'^ r 



7V- SERIN- '>' LOBLICH 
GEDECHTNIS rrtSfi 



je mrtvih do 30(MJ momaka. Jo§ za podsade stare varoSi porucio je Zrinski kralju Maksi- 
milijanu u logor kod Gjura, »da 6e, ako mu dodje do nevolje, staru varo§ upaliti, te se u 
grad povuci, da se tii b r a n i do p o s 1 j e d n j e g a c o v j e k a.« 

Osobito krvava bila ie borba za stari grad. Veliki vezir fAehmed Sokolovic kuSao je 
izprva predobiti Zrinskoga, doglasiv§i mu pirmorn na odapetoj streljici, da ce mu darovati 
Citavu Hrvatsku, ako mu Siget predade. Malo zatim zarobili su Turci u Medjumurju trubljaca 
Jurja Zrinskoga, najstarijega Nikolina sina. Sulejman uze na to trubiju toga trumbetaSa, na 
kojoj je bio grb porodice Zrin- 
skih, te ju posla u grad Nikoli 
s porukom: neka mu grad pre- 
dade, jer ce mu inace pogubiti 
sina, koji je u njegovoj vlasti. 
Napokon bacise Turci u grad 
vise pisama na hrvatskom, ma- 
gjarskom i njemackom jeziku, 
pozivajuci branitelje, da u ludo 
ne gube glave, vec neka se pre- 
dadu, pa 6e ih silni sultan bo- 
gato nagraditi. Ali sve te po- 
ruke i prijetnje nijesu koristile. 

PoSto su Turci nepre- 
stano danju i nocu kroz vise 
dana na grad pucali, te mu be- 
deme na vise mjesta razvalili, 
odredi veliki vezir Sokolovic 
za 26. kolovoza obci juris. Ali 
taj bi suzbit, pri cemu su bra- 
nitelji ugrabili dvije turske za- 
stave, te ubili egipatskoga na- 
mjestnika Alipa§u i zapovjed- 
nika topnic^tva Aliportuka. Jo§ 
je zeSci bio juriS 29. kolovoza 
na godiSnjicu pada Beograda, 
Muliadkoga boja i uzeca Bu- 
dima. Sam sultan, premda te2- 
ko bolan i nemo(San, zajaSio je 
konja i pokazao se vojnicima, 
da ih obodri. Ali junacki bra- 
nitelji suzbijali su sve navale 
od jutra do mraka, paCe su 
zarobili janjicarskoga agu. Sad 

su Turci stall lagume kopati, da ovako razvale stari grad. Od 2. rujna kopali su pod 
bastionom, zvanom »brdo«, koju bijaSe nekad Nadazdi podigao, pa izpuniSe lagum dr- 
vom, slamom i barutom. Zrinski je doduSe na to juri§aju(ie Turkc doCekao i jo§ jcdnom 
suzbio; ali kad je na to vjetar dunuo, te je grad stao gorjeti, morao ga je Zrinski zajedno 
sa zairom, hranom i bijednim ?jteljima prepustiti Turcima, pa se s ostatcima posade sklo- 
niti u nutarnju, najtvrdju Cest grada. Medjutim bijaSe Sulejman II. ved 4. rujna umro, ne 
docekavSi ni pada Sigcta, a ni glasa o padu Qjulc. Veliki vezir Sokolovic zatajio je sulta 
novu smrt svima, pace i samim vezirima, te je prigodom juriSa 5. rujna namjestio mrtvo 
tijelo njegovo na stolac uz prozor njegova ^atora, kao da 2iv gleda svoje hrabre borce 




KNEZ NIKOLA ZRINSKI. 
Po savremenoj slici, koju je naCinio Baltazar Jenichen. 



262 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). 

U isti inah poslao je Sokolovic k Sulejmanovu sinu i svome tastu Selimu II, pouzdana 
glasnika, da mu javi smrt otcevu, te ga pozove, neka sto prije pohita u tabor medju 
svoje vojnike. Da i dalje zavara Turke, pridrzao je Sokolovic sav dosadanji red i obrede 
(dao je za sultana jelo pripravljati i u odredjeno vrijeme glasbi pred njegovim satorom 
udarati), kao da je sultan jos svedjer na zivotu. 

Zrinski nije se vise mogao dugo drzati u nutarnjoj cesti staroga grada. Imao je uza 
se jedva jos 500 junaka. Kad su k tomu Turci 7. rujna vec od rane zore stall na ostatak 
grada bacati ognjene strijele i lopte, te ga zapalili zajedno sa stanom samoga Zrinskoga, 
i kad se je zatim citava turska vojska spremila na juris, odlucio je knez Zrinski, da ce 
radije iz grada provaliti i junacki poginuti, nego u gradu kukavno izgorjeti. 

Najprije dade iz svoga stana iznijeti svoje dragocjenosti i blago, te sve pobaca u 
vatru. Onda dozva svoga vjernoga sluzbenika Crnka, te se s njegovom pomoci zaodjene 
sjajnim odorama. Na glavu je nasadio zlatom vezeni kalpak s perom od caplje i dragim 
kamenom sprijeda. O bedra opasao je sablju, a u ruke uzeo je lagan, okrugao stit. U pod- 
stavu dolame dao je usiti sto ugarskih dukata, da bude plijena Turcinu, koji ga u ruke 
dobije. Napokon uze k sebi gradske kljuce, da ne dodju neprijatelju u ruke, dok bude njemu 
na ramenima glava. Tako odjeven i priredjen podje iz svoga stana medju preostale brani- 
telje, koji su ga vec pripravni cekali u gradskom dvoristu blizu vrata, gdje je stajao na- 
peren jedan top, napunjen komadima zeljeza i tanetima. Opomenuvsi jos jednom svoju 
vjernu cetu, da ne zali poginuti za svetu vjeru Isusovu, za kralja i domovinu zapovjedi, 
da se spuste gradska vrata i opali top, koji je oborio brojne Turke pred mostom i utro 
tako put u gomili neprijateljskoj. Sada provali Zrinski s cetom svojom, pred kojom je 
Lovro Juranic nosio kraljevsku zastavu. Zrinski, kako je bio prvi medju svojima, obori 
jednoga turskoga castnika samokresom, a onda stade macem sjeci na sve strane. Turci 
mu dovikivahu, da ne gubi ludo glave, vec neka se preda na milost sultanovu. Napokon 
ga pogodi neprijateljsko zrno u glavu i on pade na zemlju. Oko umirucega vojvode nasta 
silno kresevo, u kojem su branitelji izginuli, na sto su Turci jos zivoga Zrinskoga odnijeli 
pred janjicarskoga agu, koji mu je na Kocijanovu topu dao glavu odrubiti. Kad su na to 
slavodobitni Turci provalili u nutarnju cest grada, da plijene i robe, poleti kamena kula, n 
kojoj je bilo mnogo baruta, u zrak, te pokopa u svojim rusevinama 3000 neprijatelja. 

Od branitelja grada Sigeta izginuse gotovo svi; Turci poklonise zivot samo ne- 
kima izmedju njih, kao Zrinskovu sluzbeniku Crnku, mladomu Berti Gereciju, Stjepanu 
Orsicu i Qasparu Alapicu, potonjemu banu hrvatskomu. Crnka i Alapica izkupio je poslije 
iz turskoga suzanjstva knez Juraj Zrinski, Nikolin sin. Qlavu Nikole Zrinskoga natakao je 
Sokolovic na kolac pred sultanovim satorom, gdje je dva dana stajala; dne 9. rujna posla 
je svomu bratu, budimskomu pasi Mustafi, a ovaj je odpremi grofu Salmu, Poslije je 
Nikolin sin Juraj prenese u Cakovac, gdje bi sahranjena u porodicnoj grobnici u pavlin- 
skoj crkvi sv. Jelene. Turke je stajalo podsjedanje i uzece Sigeta 18.000 konjanika i 7000 
janjicara. 

Za podsjedanja Sigeta i Qjule stajao je nadvovoda Karlo u Medjumurju kod P r e- 
1 o g a s vojskom od 10.000 momaka iz nutarnjoaustrijskih zemalja. Njemu su bill pod- 
vrgnuti hrvatski ban Petar Erdedi i zamjenici vrhovnoga kapitana krajiskoga Ivana Len- 
kovica, po imenu Vid Halek u Slavoniji i Herbart Auersperg u Hrvatskoj. Sam Karlo po- 
duzimao je iz Medjumurja navale prema Boboviscu ili Bobovcu, te je tako jednom prigo- 
dom razprsio jednu tursku cetu od 4000 Ijudi. Zamasnija bila su cetovanja bana Erdeda 
i Herbarta Auersperga, sto su ih ovi izvodili po nalogu nadvojvode, ne bi 11 tako smeli sul- 
tana pri obsjedanju Sigeta. Dne 29. kolovoza nasli su se kod Topuskoga na okupu 
ban Rrdedi, Herbart Auersperg i kapitan kranjskih pomocnih ceta Jost Josip Thurn. Uza 
se imali su do 3000 konjanika i cetiri banderija pjesaka. Bilo je tu i hrvatskih knezova, 
kao Franjo Frankapan Slunjski, sa svojim lakim konjanicima. Sva ta vojska udarila je 



BORBE OKO NOVIQRADA 1 KOSTAJNICE. 



263 



prema Uni, da zaprijeti gradovima Novigradu i Kostajnici. Najprije oborili su se 
pjeSacI na Novigrad, dok su u isti mah konjaiiici pohitali prema Kostajnici, pa pustoSili i 
harali niz Unu sve do Save i pozezkoga sandzaka. Jednima i drugima bili su kao zaledje 
hrvatski knezovi sa svojim lakim konjanicima. Ceta, koja je udarila na Novigrad, osvojila 
i zapalila je sarau varo§, te je stala podsjedati tvrdinju. U to je turska posada iz Kostajnice 
iza§la, da podje u pomoc podsjednutomu Novigradu, ali ta bi od krscanskih ceta doCekana, 
razprsena i u bijeg natjerana, tako da se je tek malo njih vratilo u Kostajnicu. Zapovjednik 
turski u Novigradu poceo je na to ugovarati o predaji uz pogodbu, da ga puste s posa- 
dom slobodno iz grada otici. No Auersperg i Erdedi nijesu vjerovali u te ponude, pa 
odlucise nastaviti podsjedanje, da grad silom osvoje. Najednom se je proculo, da gradu 
dolazi u pomoc s jedne strane pozezki sandzak (Usraimbeg) sa 5000 konjanika, a s druge 
hlivanjski sandzak (Holi-beg) sa 800 janjicara i toliko konjanika, koje je imao povesti 
sultanu pod Siget. Kad je na to pozezki sandzak presao Savu, te se zdruzio sa hlivanjskim 
sand^akom, ban se je Erdedi zajedno s Auerspergom rijesio za odlucni boj. I tako je u do- 
lini Une nedaleko od Novigrada doslo 
do bitke, u kojoj su Turci bili razbiti i 
razpr§eni. Sam pozezki sandzak dopa- 
nuo je tezkih rana, te bi zarobljen i po- 
slan u Ljubljanu, gdje je vise mjeseci 
bio u suzanjstvu, dok se nije za 30.000 
dukata odkupio. Osim toga ostalo je 
mrtvih na bojnom polju sva sila Turaka, 
medju njima i hlivanjski sandzak Holi- 
beg, koji je bio potomak jedne turske 
sultanije i prijatelj sultana Sulejmana. 
SuviSe zapao je krsCane obilat plijen, 
kao svi topovi, mnoge bojne opreme, 
barjaci i gotovo sva prtlja